Va*

Glaval

ODREENJE TA JE SOCIJALNA PATOLOGIJA (SP)

1. Krenje socijalnih normi kao nerjeiva drutvena zagonetka 2. Pregled odreenja socijalne patologije (SP) 3. Jo jedna definicija socijalne patologije 4. Grane socijalne patologije

L
/ ,-<

1. Krenje socijalnih normi kao nerjeiva drutvena zagonetka?

ovjekovo iskoraivanje iz prirode, njegov socijalni razvoj prate stranputice koje tspoljdvajui se u vidu agresije, toksikomanija, socijalne izopaenosti, negativno utiu na stanja i razvojne mogunosti Icako pojedinca tako njegovih malih i velikih socijalnih grupa, odnosno predstavljaju krenje drutvenih normi, pravila. Jedno od najzagonetnijih pitanja koje prati stazu ljudskog razvoja jeste: "Zato ljudi kre pravila, norme do kojih su doli sami ili na drugi nain?". Krenje normi je vano pitanje za ljudski razvoj, jer ono ugroava osnove socijalnog ivota, ljudskih prava, poretka i ljudskog blagostanja, a u nekim sluajevima znao, i korak dalje.

1
,-A

Posmatrano sa socijalnopsiholokog aspekta krenje socijalnih normi nije samo protivdrutvena pojava ve istovremeno i vid socijalnog po- naanja koje moe biti pojedincu i odreenim socijalnim grupama prihvatljivo, ali u iroj zajednici socijalno neprihvatljivo. Da li ih u ovom 19 '
v

. sluaju razdvaja samo krenje normi od drugih koji to ne ine? Ako se u odgovoru baziramo na konstataciju da je krenje socijalnih normi vid socijalnog ponaanja, susresemo se sa odgovorima koji su nesaglasni ili -saglasni sa tim. Postoje objanjenja, prvo (mogu se nai u uenjima pojedinih velikih religija), da su takva ponaanja rukovoena nekom silom-sa strane (avo, ejtan), drugo, da su takva ponaanja rukovoena nekom uroenom osobinom ili linim defektom osobe (takva objanjenja postoje od prije nove ere. Davali su ih poznati filozofi kao Aristotel, prema Eliot, 1962), tree, da su takva ponaanja uslovljena drutvenim faktorima (meu prve znaajne autore koji su u tom smislu objanjavali krenje socijalnih normi spada Durkheim, 1897, 1963,1972,1982. i Gault, 1932). Takoe, odavno se zna da sitne krae, prevare vre pripadnici najsiromanijih slojeva drutva, a ubistva, samoubistva pripadnici svih slojeva drutva. Uz to zna se da su ranija drutva kao najtee krenje normi smatrali: - svetogre, - prestupe protiv religije, - prekraje u vezi sa lovom ivotinja, - rodoskmavljenje (incest) i - krae. Uglavnom, sankcije prema krenju normi imaju korijene u obiajima najranijih ljudskih zajednica. Istorijski gledano u nizu zemljama propisane sankcije prema krenju normi naslanjanju se na odreen nain na Bibliju, Kuran, Talmud, Mosijeve Zakone. Kako je poznato, oekivanja sankcija zbog krenja normi posebno su naglaena u Bibliji, Kuranu, Talmudu. Na to, npr. direktno upuuju u Bibliji zapovijesti: - 6. Ne ubij. - 7. Ne ini preljube. - 8. Ne kradi - 9. Ne svjedoi lano na blinjeg svoga. - 10. Ne poeli nita to je tue. Dakle, veina velikih religija sa slinim Boijim zapovjestima pored jasnog odreenja ta su krenja normi u cijelom svom uenju daju na uvid ljudima vjerovanje da je teko voditi bezgrean ivot i da se spas nalazi za svakoga u potivanju Boga i Bojih zapovijesti.

Prve seriozne studije, istraivanja u vezi sa krenjem ljudskih normi nastala su krajem devetnaestog vijeka, sa pojavom Dirkemovih (Durk-hem 1858-1917) studija: Les regles de la methode sociologiaue (Pravila sociolokog metoda), De la division du travail social (O podjeli drutvenog rada), Les formes elementaries de la vie religieuse (Elementarni oblici religioznog ivota), Le suicide (Samoubistvo). Savremena misao o krenju ljudskih normi obogaena je ogromnim brojem studija, istraivanja ali jo uvijek nemamo potpun odgovor na pitanje "Zato se deava da ljudi kre socijalne norme, pravila?". Umjesto odgovora ostaje nam konstatacija, u koju nas uvjeravaju brojna istraivanja, svakodnevna stvarnost, daje krenje socijalnih normi vid socijalnog ponaanja velikog broja ljudi i da je velik broj ljudi svakodnevno u iskuenju da se tako ponaa.

2. Pregled odreenja SP
Termin "socijalna patologija" po svom etimolokom porijeklu je grko latinska kovanica nastala u vrijeme razvoja humanistikih i drutvenih nauka. "Soria/es" se prevodi sa latinskog kao "drutvo", "/>a/a?' sa starogrkog kao "patnja", "bolest", a "Jogo?" (sa lat.) kao "nauka". Prema tome, uzima se da izraz "socijalna patologija u prevodu znai nauka o drutvenim bolestima". Meutim, iako izgleda da je jasno ta je socijalna patologija u njenom definisanju postoje razlike. Naime, od prvih naunih radova iz SP do naega vremena ona je razliito definisana. Prvo, postoje definicije SP koje su bliske prevodu termina "socijalna patologija". U tim definicijama se uzima da SP ine bolesne i nepovoljne drutvene injenice. U njih se ubrajaju prema Dirkemu (Durktieimu, 1897), one drutvene injenice koje predstavljaju izuzetak, manjinu u odnosu na prosjek i to kako u vremenu tako i prostoru javljanja. Iz toga slijedi da se SP bavi onim drutvenim injenicama koje odstupaju od prosjeka neke grupe ili globalnog drutva. Drugo, postoje definicije SP po kojima SP ine socijalni problemi Takvo odreenje nalazi se u radovima (npr., Merton, Nisbet, 1961) i 21 ''

20

udbenicima iz SP (npr., Queen i Gruener, 1948). Ono je najdirektnije iskazano U knjizi Queena i Gruenera (1948). Ovi autori u udbenicima SP (Social Patologv) koji je od prvog (1925) imao 16 izdanja, odreuju da SP obuhvata prouavanje razliitih nedostataka kao to su: tjelesni, mentalni, ekonomski, koji negativno utiu na socijalnu participaciju pojedinaca u njegovoj socijalnoj sredini. Pod socijalnom participacijom oni podrazumijevaju "lanstvo i uloge u socijalnim grupama i aktivnostima koje se mogu opisati kao kultura". Prema tome, socijlna patologija prouava pojedinca sa odreenim fizikim, zdravstvenim, mentalnim, ekonomskim nedostacima, koji je zbog tih nedostataka ogranien u svojoj socijalnoj participaciji u ivotnoj sredini ili kulturnim granama, odnosno koji je zbog tih nedostataka socijalni problem. U skladu sa tom definicijom Queen i Gruener socijalne probleme razmatraju kao probleme koji nastaju zbog starosti, raznili tjelesnili oteenja, sljepoe, gluvoe, sranih bolesti, tuberkuloze, mentalnih poremeaja, mentalne zaostalosti, venerinih bolesti i si, kao i zbog niskog prihoda, nezaposlenosti, migracije, neobrazovanosti, rasnih predrasuda, klasnih barijera, personalnih stigmi (kao to su: neudatost, rastavljenost, udovac, udovica i si), alkoholizma, droge, degradacije porodice, puna zaposlenost ena i si. Uglavnom, njihovo odreenje predmenta SP ograniava se na pojedinca, njegovu hendikepiranost zbog koje postaje socijalni problem, odnosno zbog kojih je onemoguen da normalno socijalno participira u ivotnoj sredini ili kulturnim grupama. Dakle, prema ovom odreenju socijalno patoloke pojave se izjednaavaju sa socijalnim problemima. Pod socijalnim problemima, prema navodima (npr. Lemetr, 1972, Becker, 1963, Merton, 1961), trebaju sepodrazimijevati stanja, pojave, koje utiu na znaajan broj ljudi, koje ovi ljudi smatraju izvorom tekoa ili nezadovoljstva i koje je mogue mijenjati organizovanom drutvenom akcijom. Tree, u literaturi postoji odreenje socijalno patolokih pojava kao $ devijacija. Pod devijacijom treba podrazumijevati prema Clinardu (1974) 3 p'one situacije u kojima se ponaanje odvija u nedopustivom smjeru i to u ' dovoljnoj mjeri da pree granicu tolerancije zajednice". U tom smislu postoje i odreenja socijalne patologije kao "nauke koja se bavi prouavanjem onih drutvenih pojava kod kojih se ispoljava znaajno neslaganje izmeu prihvaenih drutvenih standarda (o tome kakva treba da bude drutvena stvarnost) i postojeeg drutvenog stanja", (pandijer22

Dini, 1988). Oznaavanje svijeta SP kao drutvenih devijacija, odnosno kao ponaanja koja se odvajaju ili dolaze u sukob sa normama koje su kulturno prilivaene u odreenoj sredini, dobilo je sredinje mjesto u vie radova (npr. Clinard, 1974, Davi, 1975, Cohen, 1971, Lemetr, 1972, Radulovi, 1985, Markovi, 1969, pandijer - Dini, 1988, Box, 1981), koji se bave pitanjima devijantnosti odnosno sociologije devijacija. etvrto, postoje odreenja SP koja polaze od tzv. integralnog pristupa. Integralni pristup, koga izlae Jakovljevi (1971), uzima za predmet SP "ovjekove poremeaje", odnosno da "osnovnu oblast prua-vanja socijalne patologije predstavljaju svi poremeaji ovjekova ivota u drutvu, tako da se i sama nauka "(socijalna patologija)" treba da shvati kao nauka o ovjekovim drutvenim poremeajima", (Jakovljevi, 1971). Pregled definicija s obzirom na postulami kriterij odreenja to ini SP, poliazuje da postoje definicije SP u kojima se za predmet SP uzimaju: a) odstupanja od prosjeka ili devijacije od institucionalnih oekivanja, b) socijalni problemi i c) ovjekovi drutveni poremeaji.

a) Odreenje SP kao devijacije u drutvu

Uzimanje odstupanja od prosjeka ili devijacije od institucionalnih oekivanja, kao predmet SP, diskutabilno je iz razloga kao to su: relativnost znaenja devijantnosti, kao i nepreciznost odreenja granica devijantnosti Znaenje devijantnosti je relativno, jer se ona odreuje samo u odnosu na neki standard Meutim, ne postoje fiksni i apsolutni drutveni standardi koji bi bili primjenjivi na sve sredine. Naime, jedan in, (jedno ponaanje), koji je devijantan za jednu drutvenu sredinu, moe biti normalan za drugu drutvenu sredinu. Devijantnost u pravilu oznaava drutvenu nepoeljnost zbog suprotstavljanja dominantnim konvencijama koritenja institucionalnih normi, koje se vrednuju kao jedino "ispravne", "normalne", "zdrave" i "moralne". Nepreciznost odreenja granica devijantnosti pokazuje da i napredno, kreativno, koje svojom inovacijm kri institucionalne standarde, oekivanja, bude etiketirano kao devijantno. Prema tome, navedeni razlozi pokazuju daje definisanje socijalne patologije (SP) zasnovano na postularnom kriteriju odstupanja od prosjeka neprecizno, diskutabilno i zbog toga teko prihvatljivo.

bj Odreenje SP kao socijalnog problema

Odreenje SP koje se temelji na postulamom kriterijumu socijalni problem ima, takoer, odreene nedostatke. Izjednaavanje svijeta SP i nekih socijalnih problema je nemogue. Npr. kriminalitet, narkomanija, prostitucija, kockanje, alkoholizam, prosjaenje i si., nemaju isto socijalno znaenje kao nezaposlenost, neobrazovanost stanovnita, nestaica odreenih artikala, poplave, migracije stanovnitva i si. Te injenice pokazuju da su diskutabilna nastojanja da se socijalni problemi uine predmetom SP. Pojam socijalnih problemi obuhvata, kako se navodi u literaturi (npr. Markovi, 1969, Jakovljevi, 1971, Milosavljevi, 1983,1986, pan-dijer-Dini, 1988), mnogo toga to je van svijeta socijalne patologije (npr. nezaposlenost, siromatvo, socijalne dezorganizacije, anomija i si). U literaturi je prihvaeno da se socijalnim problemom moe oznaiti "u stvari neka situacija ili stanje koje utie na znatan broj lanova drutva, a za koje svi smatraju da su izvor potekoa i da se mogu poboljati", (Markovi, 1969). Takvo odreenje socijalnih problema uputno ilustrira konstatacija Hartona i Lesliea (1960). Oni navode: "Rad djece nije dugo vremena bio socijalni problem. Tek onda kada je veliki broj ljudi uvidio da je rad djece teak i poguban i poeo govoriti- "To je strano!, onda je rad djece postao socijalni problem". Po ovom neke socijalne patoloke pojave (npr. kriminalitet) predstavljaju socijalne probleme, a neke (npr. skitnienje, kocka i si) ne predstavljaju, jer kako se prema njima odnosi drutvo one nisu pojave koje imaju ire .socijalno znaenje. To, takoer, pokazuje kako se ne mogu izjednaavati socijalni problemi i svijet SPjerpo definiciji socijalnih problema ono stoje socijalno patoloka pojava ne mora biti istovremeno i socijalni problem, odnosno da ono to predstavlja socijalni problem moe biti uzronik svijeta socijalne patologije (npr. nezaposlenost), a ne socijalno patoloka pojava. Izjednaavanje odreenih vidova henikepiranosti sa svijetom SP, kako to ine Queen i Gruener (1948), je, takoe sporno, jer hendike-piranost, (ekonomska, zdravstvena, tjelesna), kako je odreuju Queen i Greuner (1948), treba razmatrati kao mogue faktore svijeta SP a ne kao socijalno patoloke pojave. Prema tome, navedeni sporni elementi u vezi sa polazitem da predmet SP ine socijalni problemi, ini to polazite diskutabilnim i neprihvatljivim. Na to slinom argumentacijom ukazuju i drugi autori, (npr. Lopata, 1984).
24

c) Odreenje SPkao nauke o ovjekovim drutvenim poremeajima

Odreenje SP kao nauke o ovjekovim drutvenim poremeajima kao to su: socijalne bolesti, sociopatije, socijalne dezorganizacije (dezor-ganizacija braka i familije, dezorganizacije komuna, radnih kolektiva, slobodnih drutava i svjetskog drutva), je sporno, prvo, zbog toga to se time odreenjem obuhvata i ono ime se bavi niz drugih nauka (medicina, sociologija, psihijatrija, psihologija), i, drugo, zbog toga to se i u ovom sluaju u socijalno patoloke pojave ubrajaju i njihovi mogui uzroci kao to su socijalne dezorganizacije. Time se izjadnaavaju uzroci iposljedice. Kratak osvrt na odreenje predmeta socijalna patologija, navedenih autora, nije imao za cilj da u cjelini procjenjuje vrijednost njihovih definicija kao i da ocjeni doprinos pojedinih autora razvoju socijalne patologije kao nauke. Osnovna namjera je bila da se u osvrtu, istiui neke elemente i dileme u navedenim definicijama, podstaknu dalja razmiljanja, kako bi se dolo do to adekvatnijeg odreenja predmeta SP. Dakle, ostaje injenica, bez obzira za koju se terminologiju Ui pristup u odreenju predmeta socijalne patologije opredijelilo, da socijalno patoloke pojave postoje u drutvu. Pristupali mi njima ovako ili onako, nazivali ih mi "sociopatoIoJam pojavama", "drutvenim dezorganizacija-ma", "socijalnim problemima", "devijantnim ponaanjem", "protivdrut-venim pojavama" i si, njUiovo postojanje je realno u savremenom drutvu. Meutim, definicije koje smo naveli svojom razliitou ukazuju na sloenost svijeta socijalne patologije i potekoe da se on definie. Zato e biti potrebno da se u tekstu koji slijedi, vratimo jo jednom definiciji socijalne patologije (SP).

3. Jo jedna definicija socijalne patologije (SP)

Uglavnom, svaka od definicija SP pokriva koncept odnosno postu-larni kriterijum od koga se polazi u odreenju predmeta SP. Meutim, iza niza definicija ostala su odreena diskutabilna i sporna pitanja o kojim je bilo rijei Zbog toga se ini opravdanom potreba traganja za jo jednom definicijom socijalne patologije, koja bi, izmeu ostalog prevazila od --! i -

25 ! '

reene nepreciznosti i nejasnosti oko toga ta ini SP. U tom smislu

uinjeni su odreeni pokuaji (npr. Milosavljevi, 1983,1986) na osnovu

kojih je nastala sljedea definicija: Socijalna patologija je nauka o socijalnim pojavama koje svojim ispoljavanjem u vidu toksikomamja, socijalne izopaenosti, agresije kriminalnog i suicidalnog trpa negativno utiu na stanja i razvojne mogunosti pojedinaca, malih i velikih socijalnih grupa. ____________ Prema ovoj definiciji pojave, koje svojom manifestacijom u vidu agresije kriminalnog i suicidalnog tipa, toksikomanija (alkohollizam, droga), socijalnih izopaenosti (prostitucija, skitnienje, prosjaenje, kocke, patomanija), negativno utiu na stanja i razvojne mogunosti pojedinca, malih i velikih socijalnih grupa, nazivaju se socijalno-patolokim. Dakle, te pojave se odreuju kao pojave vezane za male i velike socijalne grupe u kojima ivi, radi i razvija se pojedinac kao socijalno bie.Time se iskazuje da je SP nauka o (1) odreenim pojavama specifinih karkte-ristika koje ih povezuju meusobno i ine razliitim od drugih, odnosno (2) pojavama koje imaju socijalnu dimenziju, socijalno znaenje. Navedenom definicijom iskljuuje se mogunost da se i ono to je napredno proglasi socijalno patolokom pojavom. Iskljuuje se mogunost da se etiketiraju tako pojave koje to nisu. Za ilustraciju moe posluiti pojava nudizma. Poznato je daje ova pojava, posebno u poetku, napadana i uvrtavana u socijalno-patoloke pojave. Za nju su upotrebljavani i upotrebljavaju se izrazi "ljudska nastranost", "izopanosi" i si Tako se 1964. god. pojavila knjiga u kojoj je nudizam oznaen kao socijalno-patoloka pojava. Autori (Ilfeld i Lauer, 1964) su u toj knjizi iznijeli rezultate svog istraivanja o nudizmu. Njihovi rezultati, kako autori navode, pokazuju: 1) nudizam u SAD je organizovana rekreativna aktivnost u obliku kluba ili tajnog drutva, 2) nudisti ne nose odjeu bez obzira na pol, dob, 3) najei oblik grupiranja je porodica, 4) samci su nepoeljni, 5) omladina je rjee prisutna u kampovima, 6) seksualno ponaanje se potiskuje tako da nudizam djeluje skoro kao neto to smanjuje interes za seks, * 7) nudisti se vrlo esto podaju gledanju sa naroitim zadovoljstvom,
26

8) veina nudista pripada tzv. srednjoj klasi amerikog drutva, 9) anonimnost je posebno poeljna, 10) u kampovima nudista alkohol nije dozvoljen i 11) pristojan rjenik i moralno ponaanje se oekuje od nudista. Pored takvog nalaza autori su zakljuili da je nudizam socijalno-patoloka pojava. Meutim, ne postoji evidencija da je nudizam kako u poetku tako i sada kada je u ekspanziji, uticao negativno na stanja i razvojne mogunosti malih i velikih socijalnih grupa. Prema naoj definiciji nudizam se ne moe ubrajati u socijalnu patologiju (SP).

4. Grane socijalne patologije

Socijalna patologija kao nauka o socijalnim pojavama koje svojim ispoljavanjem u vidu toksikomanija, socijalntfi izopaenosti, agresije kriminalnog i suicidalnog tipa negativno utiu na stanja i razvojne mogunosti pojedinca, malih i velikih socijalnih grupa ima svoje grane. U grane socijalne patologije spadaju one discipline koje prouavaju odreene segmente socijalne patologije, odnosno pojedine socijalno patoloke pojave. Meu najpoznatije grane socijalne patologije spadaju: - kriminologija maloljetnih i delinkvenata, - naune discipline koje se bave alkoholizmom, narkomanijom i - suicidologija. Kriminologija maloljetnih i odraslih delinkvenata bavi se aspektom kriminaliteta kojim se ne bave druge naune discipline. Kriminologija se bavi kriminalitetom sa aspekta njegove fenomenologije i etiologije, odnosno njegovom pojavnou (obimom, dinamikom i strukturom) i uzrocima njegovog nastanka kao pojedinane ili masovne pojave u drutvu. Poznata je da dugo nauna misao (npr. Durkheim, 1895, L. G. Brown, 1942, Elliot et cd, 1961, Lemetr, 1950, Wooton, 1959) da se izuavanje kriminaliteta treba povezati sa ostalim socijalno patolokim pojavama kao to sw socijalne izopaenosti (prostitucija, prosjaenje, kocka, skitnienje), suicid, toksikomanije (alkoholizam, narkomanija). Prema tome, kriminologija je grana socijalne patologije i njen predmet je kriminaliteta kao socijalno patoloka pojava.
27"

Pravne nauke se, takode bave kriminalitetom, ali sa krivinog as-1 pekta odnosno sa aspekta sankcija, represije, kazni prema kriminalcima (krivino pravo) ili sa aspekta otkrivanja, identifikacije, hapenja, optubi za poinioce krivinih delikata (kriminalistika) ili sa aspekta resocijalizacije kriminalaca (penologija). Tim aspektom kriminaliteta ne bavi se socijalna patologija niti njena grana kriminologija. Kriminologija i pravne nauke predstavljaju, prema tome, posebne nauke. One imaju veze jer se bave istim fenomenom, ali svaka sa svoga aspekta. Aspekt kriminaliteta kojim se bavi kriminologija proizilazi iz socijalne patologije kao naune oblasti o svim socijalno patolokim pojavama, pa i kriminalitetu, otuda je logino da se uzima kriminologija kao grana socijalne patologije. Pravne nauke se bave aspektom sankcija, istrage, resocijalizacije kriminalaca i slino. Taj aspekt pripada naunoj oblasti koja se zove prame nauke. - Alkohologija se bavi problemima alkoholizma kao socijalne pojave, njegovom pojavnou i etiologijom. - Suicidologija se kao grana socijalne patologije, bavi fenomenom suicida. Njegovim obimom, strukturom, dinamikom, etiologijom, prevencijom.

Glava!

TEORIJSKE ORIJENTACIJE U SOCIJALNOJ PATOLOGIJI (SP)

1. Pojam teorija u socijalnoj patologiji 2. Klasifikacija teorija svijeta SP 3. Strukturalne teorije svijeta SP 4. SocijalnopsUioloke teorije svijeta SP 5. Bioloko-psihopatololce teorije svijeta SP

L Pojam teorija u socijalnoj patologiji

Izraz "teorija" koristi se u naunoj i svakodnevnoj komunikaciji. U razgovoru koriste se i izrazu- a) "nema teorije", "imam svoju teoriju" i b) "tako je u teoriji, ali nije u praksi". U prvom sluaju termin se koristi kada se nekom govori da se problem vidi drugaije, a drugi izraz se koristi kada se eli redukovati spekulativna vrijednost nekog izraza. iroku upotrebu izraza "teorija" jedan autor je prokomentarisao da je "rije teorija nepotpisani ek, njena potencijalna vrijednost ovisi o tome ko je potpisuje, odnosno ko je koristP (Afri, 1989, st. 101). Meutim, u naunoj komunikaciji termin teorija ima specifino znaenje. Nauna komunikacija (nauni rad), odreena je na takav nain da njenu logiku uvijek ini teorijski okvir, sistem. Funkcija teorijskog koncepta je da odredi opseg injenica koje se istrauju odnosno kako neki autori istiu (npr. E. Wilson, 1952, Baker, 1998), da definie ta e se istraivati, kako e se istraivati Prema tome, teorija, uglavnom, daje orijentaciju u saznanju o tome zato su neke injenice znaajne, ta su prihvatljive solucije u istraivanju i kako da

postupamo ako ne dobijemo prihvatljive solucije.

28 '%

29 *

Istovremeno postojanje vie razliitih teorija, teorijskih orijentacija, od koji se svaka zasniva na specifinim hipotezama, kuko s obzirom na injenice istraivanja tako i na metodama za njihovo, istraivanje, nije zapreka za istraivae da vre istraivanja zasnovana na jednim ih dru gim teorijama. _ Teorije na kojima se zasnivaju nauna empirijska istraivanja nazivaju se naunim (Cohen, 1968) ili "empirijskim" (Afri, 1989). "Naunu" odnosno "empirijsku" teoriju karakterie, prema Africu (1989), da izraava u univerzalnom sudu neko neprestano ponavljanje jednog te istog, neku pravilnost (str. 126). "Empirijska" teorija je teorija iz koje "mogu bit izvedene takve izjave koje se odnose na pojedinane empirijske stvari i koje mogu biti kontrolisane posmatranjem". Dakle, "za teoriju se moe reci da je empirijska ukoliko se iz nje mogu izvesti takve izjave koje mogu biti testirane" (Afri, 1989). Snagu neke teorije ini njena jednostavnost, testibilnost, empirijska validnost i logika konzistentnost. Jednostavnost znai da teorija svoj postulat iskazuje u vrlo razumljivoj formulaciji. Testibilnost znai da se ona moe empirijski potvrditi ili odbaciti Empirijska validnost znai da je teoriju mogue provjeriti na vie razliitih naina. Logika konzis-tentnot, u kratko kaznano, govori da komponente teorije u zajednikom variranju nisu kontrarne (logiki protivurjene) jedna drugoj. Kako smo kazali, jedno od kompleksnih pitanja ili nerjeivih zagonetki za male ili velike socijalne grupe jeste: Zato njeni lanov{kre norme, pravila ili zato ulaze u svijet socijalne patologije? Na to pokuavaju da daju odgovor teorije i istraivanja.

nog reda, klasifikacije. Iako je svaka klasifikacija u odreenoj mjeri neprecizna zbog nemogunosti da se definie idealni kriterijum klasifikacije, one se ine iz praktinih potreba na razne naine. Jedan od naina da se dio nepreciznosti klasifikacije eliminie jeste da se klasifikacija zasnuje na specifitetu odnosno konceptu objanjenja socijalno patolokih pojava. Prema tome, mogue je izvriti klasifikaciju teorija u socijalnoj patologiji na osnovi bazinog kriterijuma kojim teorije utiu na istraivanje, objanjavanje svijeta socijalne patologije. Polazei od takve mogunosti mi smo sve poznate teorije devijantnosti odnosno teorije svijeta socijalne patologije klasifikovali u tri skupine: - strukturalne teorije devijantnosti, - socijalno-psiholoke teorije devijantnosti i - bioloko-psihopatoloke teorije devijantnosti j

J. Strukturalne teorije SP
U ovu skupinu spadaju sve one teorije u kojim je zajednika tendencija da se devijanta shvati kao proizvod i kao vrteku sila koje su izvan njegove kontrole. Prema shvatanjima strukturalnih teorija ponaanje pojedinca, kao i ulazak u svijet socijalne patologije, je determiniran njegovim poloajem u drutvenoj strukturi, njegovom pripadnou odreenoj subkulturi i njegovom prisutnou u odreenom vidu drutvene dezorga-nizacije. Uopteno, moe se kazati, ove teorije trae objanjenje devijantnosti (svijeta socijalne patologije) u socijalnom sistemu, njegovoj strukturi, ekonomskom poloaju i kulturnim varijacijama. Ove teorije pokazuju daje devijantnost (svijet socijalne patologije) reakcija normalnih ljudi na njihovu drutvenu situaciju, a ne izraz nekog genetskog koda ili abnormalnog svojstva linosti Od niza teorija koje se mogu navesti u skupinu strukturalnih teorija devijantnosti od posebnog znaaja su: ' a) teorija anomije, b) teorija socijalne dezorganizacije, c) teorija subkulture,

2. Klasifikacija teorija u SP
Istraivanja u socijalnoj patologiji pokavaju objasniti svijet socijalne patologije istaujui odnose izmeu stvarnosti kao to su bioloka, socijalna ili psiholoka i svijeta socijalne patologije. Pri tome se koristi vie teorija. Teorije su logiki argumenti koje se empirijski provjeravaju i kojim se ispituje zakonitost empirijskih podataka u realnom okruenju. Drugim rijeima, teorije su polazita kojim se formuliu, reformuliu pokuaji da se postave pouzdane hipoteze, daje smisao dobijenim nalazima u istraivanju. Teorije u socijalnoj patologiji je teko izloiti bez odree30

31

d) ekoloka teorija, e) marksistika teorija ili teorija konflikata i f) diverzioni koncepti strukturalnih teorija u socijalnoj patologiji.

a) Teorija anomije
Ova teorija ima svoj dugi razvoj kao i odreene inovacije njenih temeljnih postulata. Ukratko emo izloiti teorije prema razvoju i autorima koji su znaajno uticali na inovacije i razvoj pojedinih teorija. aa) Diikemova (Durkheim 1858-1917) teorija anomije Anomija je bez sumnje jedan od znaajnih pojmova u vokabularu socijalne patologije, jer njime se oznaava teorija koja je imala posebno znaenje u izuavanju niza socijalno-patolokih pojava kao i za nastanak i razvoj pojedinih grana socijalne patologije kao samosvojne nauke. Pod terminom "a/iom/j' u socijalnoj patologiji podrazumijeva se stanje bezakonja, normativna konfuzija, odsustvo organizacije i koordinacije u drutvu. Prema tvorcu teorije anomije (Durkheimu, 1897) anomija nastaje u drutvu kada drutvo doe u stanje da gubi regulatorske funkcije, odnosno kada doe u takvo stanje beznormnosti, bezakonja, da vie nije u stanju da vri usmjeravanje i kontrolu nad individuom. Objektivni izvori anomije su ekonomske prirode. Durkheim (1897) je smatrao da svako naruavanje ravnotee bez obzira da li ono znai prosperitet, poveanje standarda, moi, slave, veliine i si, ili obrnuto, pad, osiromaenje gubljenje moi i slave i si, predstavlja naruavanje drutvenih normi i slabljenje uticaja drutva na individuu. To izaziva veliki nemir i nespokojstvo individue, koje u dramatinim sluajevima zavrava suicidom. Jo jedan znaajan element teorije anomije nalazi se u Durkheimovom (1895,1897) iskazu daje individua ograniena u smislu da ne moe nai smisao svoje egzistencije u sebi ve se mora oslanjati na drutvo. Kada su drutvene vrijednosti poremeene, razorene, potisnute kao stoje sluaj u vrijeme ekonomskih kriza ili prosperiteta, osobe (pojedinci) su preputeni sebi, one slijede nemirno kretanje i postaju
32

praina usamljenih pojedinaca. Stanje u kome slabe drutvene norme i drutvo nije u moginosti da kontrolira individuu, je osnovna pretpostavka za devijantnost, (Durkfieim, 1987). Durkheimova teorija anomije bila je osnova brojnih istraivanja u Americi Mizurchi (1964) smatra da takav uticaj na istraivanja u Americi nije imao nijedan evropski sociolog kao Durkheim. Prema tome, Dirkemovo polazite je da je anomija prisutna kada je drutvena kontrola oslabljena, kada su moralne vrijednosti koje obuzdavaju pojedince, reguliu njegovo ponaanje, oslabljene, nisu dovoljno snane da utiu na njegovo ponaanje. Dirkem je ovom teorijom objanjavao niz pojava u drutvu kao stoje suicid, raspad brakova, konflikti u industriji izmeu radnika i vlasnika kapitala. U sluaju anomije, prema Dirkemu (Durkheim, 1972, 1981): "Vaga je poremeena, ali nova vaga se ne moe smjesta improvizirati. Treba vremena da kolektivna svijest ponovno klasifikuje ljude i stvari." Kao primjer za to Dirkem navodi: "Ljudi u industrijskom drutvu postaju nemirni nezadovoljni zato to je tradicionalni plafon njihovih elja uglavnom razoren. Vei prosperitet kao posljedica privredne ekspanzije jo vie zaotrava situaciju, jer sa poveanjem prosperiteta rastu elje. U samom trenutku kada tradicionalna pravila gube autoritet, vea nagrada koja se nudi tim apetitima stimulie ih, te oni postaju jo pohlepniji i sve tee podnose ograniavanja. "Ako se ne pridravamo nikakvih normi, osim istog egoistikog interesa u zanimanjima koja nas zaokupljaju, kako moemo stei sklonost prema bilo kakvoj solidarnosti ili altruizmu ili rtvovanju." Treba naglasiti da je Durklieim vjerovao da specijalizovana podjela rada, nagla ekspanzija industrijskog drutva, pokazuje tendenciju da urode anomijom. To doslovno znai da produkuje odsutnost normi u drutvu (Durkeim, 1972,1981).
t

ab) Mertonov koncept teorije anomije Meu brojnim autorima koji su se oslanjali u svojim sociolokim istraivanjima na teoriju anomije, posebno se istie Merton. Merton je modificirao teoriju anomije i pokazao da devijantnost potie iz kulture i strukture samog drutva. Prema Mertonu strukturu kulture ine odreene norme, standardi, vrijednost, ciljevi, koji odreuju ponaanje individue ili grupe, a socijalnu strukturu ine organizovani drutveni odnosi, pozicije

(statusi, poloaji), na osnovu kojih se uspostavljaju razlih u drutvu,

33

npr. razlike po klasnom poloaju, razlike po mogunosti da ostvare zajednike vrijednosti, ciljeve. "Anomija se javlja kao raskid u strukturi kulture, koji se deava posebno kada se ispolji akutni rascjep izmeu ciljeva, normi kulture i zahtjeva nametnutih socijalnom strukturom lanovima grupe da djeluju u skladu sa njima" (Merton, 1957, str. 162). Dakle, izvor anomije su drutvena i kulturna struktura koja "generira pritisak u smjeru drutveno de-vijantnog ponaanja, na ljude koji su razliito rasporeeni u toj strukturi" (Merton, 1957). Merton smatra daje "ameriki san" proklamacija prema kojoj svi lanovi drutva imaju jednake mogunosti: da postignu uspjeh, da posjeduju najskuplje auto, da imaju palau na Beverly Hillsu i visok konto u banci. Meutim, za ostvarenje toga u Americi kao i u drugim razvijenim drutvima institucionalizovani su naini kojih se treba pridravati U drutvu bez anomije uravnoteen je, prema Mertonu, odnos izmeu kulturnih ciljeva (u koje spada i "ameriki san") i institucio-nalizovanih naina, sredstva za njihovo postizanje i lanovi toga drutva su zadovoljni sa jednim i drugim. Anomija se prema Mertonovoj hipotezi deava kada se javlja rascjep izmeu drutvenog naglaavanja materijalnog uspjeha i nedovoljnog naglaavanja naina kako da se taj cilj ostvari, odnosno zbog ekstremnog naglaavanja novanog uspjeha (zarade) i izjednaavanja uspjeha sa zaradom novca kao i shvatanja da je novani uspjeh osnov razlikovanja meu ljudima. Merton (1957) smatra da prekomjerno naglaavanje ciljeva novanog uspjeha smanjuje saglasnost u odnosu na propisane metode dostizanja tog cilja i stvara okolnosti za postojanje tendencija da se odbace "pravila igre" i prihvati borba za uspjeh svim rapoloivim sredstvima. To je situacija u kojoj "sve moe". To je stanje anomije. Merton smatra da svaki pojedinac reaguje drugaije na situaciju anomije. Reakciju individue oblikuje njen poloaj u drutvenoj strukturi, odnosno struktura mogunosti (opporttunitv structure) pojedinca. Merton je u skladu sa svojom teorijom anomije utvrdio tipologiju adaptacije pojedinca na stanje anomije u drutvu. Koncept tipologije zasnovao je na dva elementa svoje teorije anomije: jjnhvatan/e ili odbacivanje kulturnih cd/eva i prihvata/i/e ili odbacivanje dozvoljenih sredstava. Na osnovi ta dva elementa Merton je utvrdio 5 razliitih naina, odnosno tipova, reagovanja individue na stanje anomije u drutvu.

Konformizam je najei tip reagovanja. Ovaj tip reakcije podrazumijeva da se lanovi drutva pokoravaju kulturnim ciljevima iprihvataju normative u pogledu sredstava kojim e ih ostvariti. Njihova aktivnost, ponaanje za postizanje kulturno prihvaenih ciljeva odvija se prema prihvaenim, drutveno ustaljenim standardima, normama. Inovacije su, takoe, jedan od tipova reakcija pojedinca na stanje anomije u drutvu. Ova reakcija podrazumijeva prihvatanje kulturnih ciljeva (vrijednosti) i odbacivanje normativa, sredstava, postizanje ciljeva, odnosno okretanje devijantnim sredstvima kojima se slue kriminalci, delinkventi, zloinci. Merton navodi, kako je najvjerovatnije, da e takav put ka uspjehu, odnosno takvu reakciju na anomiju u drutvu, koristiti pripadnici niih kulturnih slojeva. Za njih je, prema Mertonu (1957), i malo vjerovatno da e reagirati konformistiki, odnosno da e uspjeh postii na konvencionalan nain, te je stoga pritisak da krenu putem devi-jantnosti kod njih jai nego kod pripadnika viili slojeva drutva. kolske kvalifikacije pripadnika niih slojeva drutva su obino oskudne, a posao koji obavljaju ne prua im nikakve mogunosti napredovanja. Praktino oni nemaju mogunosti da "konvencionalnim i legitunnim sredstvima .postignu uspjeh", (Merton, 1949). U tu situaciju oni unose "inovacije", okreui se kriminalitetu, zloinu i si, koji prua veu mogunost od konvencionalnih (konformistikih) sredstava. Treba kazati, daje s\>e ove svoje analize Merton vrio na amerikom drutvu i u vezi sa time je istakao da se "inovacije" kao tip reakcije javljaju kod niih slojeva samo u drutvima u kojima svi lanovi imaju jednake ciljeve ka uspjehu, ali "struktura mogunosti" za postizanje ciljeva, uspjeha nije jednaka. Zbog toga pripadnici niili slojeva naputaju institucionalna sredstva za postizanje ciljeva, uspjeha i postaju devijantni u ostvarivanju, postizanju uspjeha. Meutim, socijalni pritisci prema materijalnom uspjehu, ne dovode do tipa reakcije inovacija samo kod niih slojeva nego i kod pripadnika viih slojeva drutva. Mnoge nemoralne akte, kriminalne poslovne transakcije meu pripadnicima viili slojeva drutva kao i uopte "kriminalitet bijelih okovratnika" mogue je oznaiti kao ilegtimne inovacije, (Milutinovi, 1981). I&ua/izam je trea mogua reakcija na stanja anomije u drutvu. Ovaj tip reakcije podrazumjeva odbacivanje kulturnih ciljeva ka materijalnom uspjehu (obavezno da se napreduje, da se bude poslovno uspje35

34

San) i pridravanje vie prinudno legitimnih normi. Pritisak u stanju ano-mije u drutvu da se prihvati ritualizam dominira meu pripadnicima nie srednje klase. Po Mertonu (1957), za razliku od pripadnika radnike klase, stroga socijalizacija pripadnike niih slojeva srednje klase naui da sa se pokoravaju drutvenim normama. Njihova struktura mogunosti (u ta spada i posao koji obavljaju) ne daje im ansu da napreduju i zbog toga im ostaje rjeenje da smanje svoje tenje ka uspjehu ili da ih u potpunosti odbace. Tipian ritualist po Mertonu je birokrat nieg ranga, krajnje je pristojan i uglaen, "igra na sigurno", zadovoljan je onim to \ ima, pedantno se pridrava pravila i propisa do apsurda, pokoran je svim \ vanjskim normama koje zahtjevaju ugled srednje klase i odrie se tenji i ka uspjehu. Ovaj tip ponaanja je deviantan jer predstavlja odstupanje od ! kulturnog modela prema kome se oekuje od svakog lana drutva da se : aktivno zalae, bori, da napreduje u drutvenoj hijerarhiji, odnosno, to odbacuje ciljeve uspjeha zajednike veini lanova drutva. Povlaenje je jedan od rjeih tipova reakcije ljudi u situaciji anomije. Ova reakcija podrazumijeva naputanje kulturnih ciljeva i dozvoljenih sredstava za njihovo postizanje. Ovu kategoriju reakcije susreemo kod osoba "podlonih psihozama", autista", odbaenih, skitnica, lutalica, vagabunda, kroninih alkoholiara, narkomana", (Merton, 1957). Svi ovi pojedinci su usvojili kulrurne ciljeve i institucionalizovana sredstva, ali nisu sposobni da ostvare uspjeh. Konflikti izmeu usvojenoga i nemogunosti da se ostvare drutvena oekivanja, rjeava se naputanjem ciljeva i sredstava kojim bi se mogli ostvariti oekivanja. "To je put koji nastaje kao rezultat stalnih neuspjeha da se pojedinac priblii cilju pomou dozvoljenih naina i iz nesposobnosti da se koristi nedozvoljeni put zbog mtemaliziranih zabrana, ovaj proces se dogaa kada najvie vrijednosti uspjeha-cilja nisu jo naputeni. Sukob se rijeava naputanjem i ciljeva i sredstava. Bjekstvo je potpuno, sukob je eliminisan i pojedinac je asocijalizovan", (Merton, 1949, str. 153-154). Merton ovaj tip reakcije' na situaciju anomije sa klasnom pozicijom u drutvu nazvao povlaenjem. Pobuna je tip reakcije na stanje anomije koji podrazumijeva odbacivanje postojeih kulturnih ciljeva (vrijednosti) i institucionalnih sredstava za njihovo postizanje. Oni koji su usvojili tu alternativu ele kreirati novo drutvo. Merton uzima primjer urbane sredine u kojoj gerila usvaja
36

devijantna sredstva - terorizam - da bi ostvarila devijantne ciljeve, kao to je idealizirano komunistiko drutvo. Merton u svojim analizama konsta-tuje kako su "oni koji vode buntovne revolucionarne skupine lanovi neke klase u usponu, a ne najpotlaenijih slojeva", (Merton, 1957). Izloeno pokazuje da Durkheim i Merton u odreenju anomije polaze od razliitih drutvenih situacija. Durkfieim je teoriju anomije utemeljio na drutvenim krizama, naglom prosperitetu u drutvenoj situaciji, a Merton polazi od toga da "drutvena i kulturna struktura generira pritisak u smjeru drutveno devijantnog ponaanja, odnosno da "struktura mogunosti" stvara pritisak da se u ponaanju odstupi od prihvaenih drutvenih normi iprifivati devijantno umjesto konformistikog ponaanja. I jedan i drugi autor teoriju anomije temelje na kategorijama prirode drutva, a ne na "patologijipojedinca". ac) Koncept teorije anomije kao stanje svijesti Postoje pokuaji da se anomija shvati i drugaije, odnosno kao stanje svjesti. Ovo tzv. psiholoko shvatanje anomije nalazimo kod nekih autora (npr. Meclver, 1952). On kae: "Anomija oznaava stanje svijesti nekoga koji je iupati iz svojih moralnili korijena koji vie nema nikakav uzor ve samo nepovezane impulse"... ""Anomian ovjek je postao duhovno sterilan, pristupaan samo sebi samom, nikom drugom. On se ruga vrijednostima dnigih ljudi. Njegova jedina vjera je filozofija poticanja. On ivi na tankoj liniji doivljaja izmeu nikakve budunosti i nikakve prolosti" "(str. 84). Meclverovo shvatanje i slina njegovom govore o anomiji kao iskljuivo psiholokoj kategoriji. Time nije dolo do nekog pomaka u teoriji anomije, tim prije, prvo,t to se teko moe uspostaviti razlika izmeu ovako odreenog pojma anomije i pojma alijenacija i, drugo, to su Durkheim i Merton u kompleksnim analizama ponaanja pojedinca u situaciji anomije operirali sa socijalno psiholokim terminima koji pokrivaju ovaj Mclverov koncept. Konano to direktno pokazuje i Mertonova tipologija reakcija pojedinaca u situaciji drutvene anomije (konformizam, inovacije, ritualizam, povlaenje, pobuna).

37

ad) Drugi koncepti teorije anomije Teorija anomije prema njenim autorima (Durkheim, 1897, Merton, 1949,1957) je zamiljena kao opta teorija devijantnosti. To je ini znaajnom teorijom socijalne patologije. Meutim, njene provjere od drugih autora uinile su je diskutabilnom. Tako je Cohen (1968, 1971) formulisao dvije bitne primjedbe Mertonovoj teoriji anomije. Prvo, on smatra kako je delinkvencija kolektivna, a ne idnividualna reakcija kako je to posebno iskazano u Mertonovoj tipologiji pojedinca u stanju anomije. Drugo, Cohen tvrdi da Mer-tonova teorija anomije ne omoguuje objanjenje "neutilitamog zloina" (npr. vandalizam, posuda automobila), tj. kriminalnog akta koji ne daje neku materijalnu (npr. novanu) korist. Drugi autori (npr. Miller, 1962) odbacuju Mertonovo miljenje da devijantnost (kriminalitet, delinkvencija) predstavlja alternativno sredstvo za postizanje matinih ciljeva. Nasuprot tome po Milleru delinkvenciju treba shvatiti kao rezultat subkul-ture nie klase. Neki autori (npr. Cloward i Ohlin, 1962) smatraju da je Merton prikazao samo polovinu slike. Oni smatraju da Mertonova teorija anomije objanjava devijantnost u okviru "strukture legitimne prilike", ali ne i u okviru "strukture neligitimne prilike". Ovi autori tvrde da kao to prilika za uspjeh pomou legitimnih sredstava varira tako varira prilika za uspjeh "nelegitimnim sredstvima". Oni misle da se ta objanjenja ne mogu traiti, kako smatra Merton, u okviru "strukture mogunosti" nego u strukturalnom i subkulturalnom stanju nie klase. Cloward i Ohlin (1960, 1961, 1962) proiruju teoriju anomije konceptom o razliitim mogunostima (theorv of differential opportunity). Svojim teorijskim konceptom pokuavaju da kombinuju Dirkemov i Mertonbv koncept anomije koji je fokusiran na pritisak drutvene i kulturne strukture koja ge-nerie smjer ka drutveno devijantnom svima onima koji su tako rasporeeni u drutvu da nemaju anse za uspjeh na legitiman nain. Ovaj koncept se posebno odnosi na strukturu nelegitimne prilike. "Struktura nelegtimne prilike" prema Clovardu i Ohlinu (1960, 1961, 1962) vri jai pritisak na lanove nie klase, jer nemaju priliku za uspjeh na legitiman nain. Na tu situaciju, prema istim autorima, mogue su tri reakcije: zloinakom subkulturom, konfliktnom subkulturom, subkulturom povlaenja. "Zloinaka subkultura" nastaje u susjedstvu nie klase. Ona osigurava "obrazovni ambijent" za kriminalne vjetine, devijantne vrijednosti, modele kriminalnog ponaanja. "Konfliktnu subkulturu" karakterise

; tnost za njihovu klasu jedini put vierovanja, vrijednosni sistem da je vioien lmom poviaenja" ^posLnje dobrog ^tven^^^ npn u toksikoman^ Z"Jva se reakdja keja se man f staje pov^*1 ^ ^moj strukmt ThnL droga i si. Kako e neko reaZ wme vodi rauna 2*2 <***"* VlSi ^ofrnt^Pripadnici nae klase %Zna drutvena struktura i ufc TobraJnim ambijentom^ lueni modelima krirrumla odnosne-&l& pojavljuje na ^lne patologije", ^fojedas^ ^.^ UmU, Zkaclma gdje su uhodam f^J^Zocijacije odnosno pnnap hu tlitetima djeluje princip ^TT^isirukL nelegtimnihpnlika. Zinalnog uenja. Drugim njecima, crni s< od objektlv m Moi se rei daje ^^^^Jm^ m ,n. nih kategorija drutva kao ?0^XvJu nejednakost ansi kao lina prema savremenom drutvu oznaetj delinkvendje i si), Wglavnfrazlog devijantnosti (^mimf2iuJeZ^ ** ****"**"". lovjetavaoje da e mjere koje Pca^JviSta ukazali su ve spomenuti U-anmo^^^^f^"^ teoHja koje svijet socijalne autori (Cohen, Cloward, Ohlin) kao in patologije objanjavaju drugim postulatima. b) Teorija drutvene demonizacije v , u vie varijanti Razlog tome je Ova teorija je poznata u literaturi u ^^ dezor_ operisanje razliitim elementima pn odreci j y ^ }akovljevi) ganizacije. Na to ukazuje vise autora (npr. _ ^^ m8> 1971, Milutinovi, 1981, Milosavljevtc,198:l,jp ^ Samson i Groves, 1989). Meutim, ^^^^p^Jkome se zorganizacije direktno ili ^^ ^*Va takvo stanje u odredepod socijalnom dezorganizaciom P^fgrupi, u kome snage rasula, nom drutvu, socijalnoj^^^^^^abu^z^^i, donereda, inae imanentne u ^"f^^ jedenje, koje je bilo pnminiraju nad snagama organizacije ireaa. Mwflfe, 1961, Faris, sutno ezdesetih godina u radovima {npr. {
u

1955, Eliot, 1962, Neumeyer, 1955) na odreen s^ . Groves nizu radova i studija (npr. Sampson i Gr0V.2a dezorganizacija ine dva naglaavaju: "socijalna organizacija i fcl "dnosa i socijalne kontrole u razliita kraja istog kontinuuma u pogledu odnosi

39 38

drutvenoj zajednici (Sampson i Groves, 1989, str. 777). Ova formulacija, po istim autorima, ne znai samo da razliite dimenzije socijalne ezorganizacije zajednice koje su rezultat strukturalnih karakteristika zajednice (npr. nizak ekonomski i socijalni status, mobilnost itelja u re-jonima naselja, etnika heterogenost, raspad familije), predstavljaju ne samo proces nego i stepen delinkventnog ponaanja koje je njen rezultat. Socijalna dezorganizacija je, dakle, proces raspadanja unutranjih odnosa, odnosno poremeaj socijalne kontrole i uobiajnog rada u odreenoj socijalnoj zajednici Ona moe zahvatati male socijalne grupe (primjer porodica), tvornice, optine, nacije, drave i si. Tako nastaje disharmonija u drutvenom ivotu koja znai negaciju skladnog funkcionisanja. Neke empirijske analize (npr. Sampson i Groves, 1989) pokazuju da socijalno dezorganizovane zajednice karakterie odsustvo prijateljskih veza, postojanje nekontrolisanih grupa, niska organizovana participacija, imaju disproporcionalno visoke stope kriminaliteta i delinkvencije. Uglavnom, kada se navodi teorija drutvene ezorganizacije, treba imati u vidu da se ona temelji na varijetetu raznih procesa kao to su: raspad odreene socijalne strukture, konflikti, mobilnost, takmienje, etnike neharmoninosti, ekonomske krize, osiromaenje i si, koji produkuju nered u funkcionisanju socijalne zajednice, institucuja i normi ponaanja. Iz izloenog se uoava da ova teorija polazi od istih ili slinih socijalnih procesa u drutvenoj zajednici od kojih polaze i druge teorije devijan-tnosti kao to su: teorija subkulture, teorija anomije, ekoloka teorija de-vijantnosti i si. Ovdje je, ukratko, izloena bez posebnog osvrta na njenu snagu u objanjavanju devijantnosti. Osvrti, koji budu dati, na teorije slinih polazita odnosie se ina teoriju socijalne ezorganizacije.

dvojeno, a u nekim elementima suprotstavljeno iroj zajednici u kojoj se razvija i odrava. Kriterijumi, na osnovu kojih se utvruje vrijednosni, normativni sistem subkulture su razni ishodi empirijskih ispitivanja, sukoba ili zvaninili ocjena o toj kulturi u iroj zajednici. Kao.tipina subkultura navodi se subkultura delinkvenata. Prema Cohenu (1995) "delinkventnu subkulturu ine norme preuzete iz ire kulture, ali obrnute tumbe". U toj subkulturi "posvuda je vidljiva neka zloba, neko uivanje u neugodnostima drugih, neka radost u krenju tabua". Subkultura moe biti u nedirektnom konfliktu sa optom drutvenom kulturom, kao stoje to u sluaju subkulture migranata, socijalnih hibri-da, ili moe biti u direktnom konfliktu sa optom kulturom, konvencijama, vrijednostima, kao stoje u sluaju maloljetnike delinkvencije. Neki autori (npr, Tiniger, 1960, pandijer-Dini, 1988, Milutinovi, 19S1, Cohen, 1955) da bi napravili razliku izmeu ove dvije varijante subkulture koriste za ovu drugu termin "kontrakultura". Tinger (1960) sugerie da se kontrakultura razvija kao normativni sistem grupe kojim se odbacuje konvencionalnost i red. cb) Teorija subculture prema Cohenu Teorija subkulture (kontrakulture) polazi od hipoteze da je devijan-tnost (svijet socijalne patologije) izraz i rezultat djelovanja normativno vrijednosnog sistema koji se javlja u odreenoj zajednici kao kontrakultura. Ovo polazaite posebno je utemeljio Cohen (1955) istiui pri objanjenju etiologije maloljetnike delinkvencije da kontrakulture mladih nastaju usljed "kulturne deprivacije" odnosno zbog nemogunosti pripadnika nie klase (radnike klase) da budu obrazovani ukljueni u kulturu srednje klase. Dakle, mladi iz nieg sloja drutva su blokirani na dnu startifikacijskog sistema. On im blokira puteve ka uspjehu zbog toga mnogi mladi iz nie readnike klase pate od "statusne frustracije". Oni se oslobaaju frustracije izgraujui svoju subkulturu svoj vrijednosni sistem koji ih okree, npr. kriminalitetu kao moguem putu do uspjeha. Zbog toga se ini, prema Cohenu, da delinkventna subkultura nastaje kao kolektivno rjeenje zajednikih problema mladih iz niili slojeva radnike klase. U toj subkulturi pridaju se visoke vrijednosti aktivnostima kao to su: kraa, vandalizam, bjeanje iz kole, uivanje droge, alkohola, hazardne igre i si. Sve se to smatra socijalno neprihvatljivim i osuuje u kulturi globalnog drutva. Dakle, nasuprot kulturi globalnog dru41

c) Teorija subkulture (kontrakulture) ca) Pojam subkultura

Subkulturom se naziva, prema nekim autorima (npr. Tinger, 1960, pandijer-Dini, 1988, Milutinovi, 1981, Choen, 1955, Baker, 1998, MUosavljevi, 2000), vrijednosni sistem, norme ponaanja jedne socijalne . grupe koje se odvajaju od kulture zajednice u kojoj grupa egzistira, odnosno subkulturom se naziva normativni sistem onih uih grupa koje su se djelimino izdvojile iz drutva i individualizovale kao poddrutva unutar zajednice. Drugim rijeima, subkultura je fenomen koji egzistira iz40

odnosno matinoj kulturi. U smislu ovih navoda Bordua kae: "Miller, tva postoji subkultura kojoj pripadaju oni koji funkcioniraju u kategorijama suprotnim kulturi globalnog drutva i koji imaju svoje ideale i idole kao to su voe ganga, bande i si Cohenova verzija teorije subkulture polazi od strukture drutva, odnosno od toga daje u nioj klasi vei pritisak prema devijantnosti koja je kolektivna reakcija vodena subkulturalnim vrijednostima. Meutim, neki autori smatraju Cohenovo polazite diskutabilnim, prvo, zbog selektivne upotrebe pojma subkultura (Bordua, 1962), tj. da "statusnom frustracijom nisu pogoeni samo pripadnici delinkventne subkulture, nego svi pripadnici nie klase", drugo, zbog toga to objanjava etiologiju delinkvencije pomou mehanizma sukoba kultura (vrijednosti normativa). To u izvjesnom smislu ini samo "spoljnu stranu ispoljavanja ekonomskih i raznih drugih inilaca", (Milutinovi, 1981). cc) Teorija subculture prema Milleru Druga od poznatih teorija subkulture potie od Millera (1962). On ne prihvata stvaranje delinkventnih subkultura unutar niih klasa, to je polazite Cohena (1955), nego umjesto toga on delinkvenciju nie klase shvata uopteno kao rezultat subkulture nie klase. On, dakle, smatra da postoji subkultura nie klase, a ne subkultura delinkventne populacije. Po Milleru: "Slijediti kulturnu praksu, koja ukljuuje bitne elemente sveukupnog ivotnog obrasca nie kulture, automatski znai kriti odreene zakonske norme". Tu hipotezu on objanjava ovako: Prvo, postoji, posebni kulturni sistem koji se moe smatrati "kulturom nie klase". Taj kulturni sistem ukljuuje niz "fokalnih (arinih) interesa". Fokalni interesi ukljuuju "vrstinu" (zaokupljenost mukou, hrabrou pred fizikim opasnostima, nasilnou koja znai nanoenje ozljeda zbog vlastite reputacije), "lukavstvo" (sposobnost da se nadmudri, nadigra, prevari, skuha drugoga) i "uzbuenje" (traganje za napetou, emocionalnim pranjenjem). Milerova verzija teorije subkulture, iako se neka istraivanja (npr. Brownfield, 1987) saglasna sa Millerovom teorijom subkulture, je u pogledu nekih pitanja sporna. U toj teoriji sporno je, prvo, to lanove nie klase prikazuje izdvojene iz ostalog drutva i, drugo, to lanove nie klase (koji po Milleru ine subkulturu) posmatra kao one koji se zaokupljeni samo svojim fokalnim interesima (vrstinom, lukavstvom, uzbuenjem) i kao one koji su suprotstavljeni kulturi globalnog drutva,
42

ini se, tvrdi da je zaokupljenost kulturom nie klase tako temeljita i iskljuiva, da djelovanje ustanova u kojima dominira srednja klasa, posebno kole, ne ostavlja nikakva traga" (Bordua, 1962). cd) Drage teorije subkulture Trea verzija teorije subkulture nastala je kao rezultat brojnih empirijskih istraivanja. Ova verzija istie da se pojam subkulture suvie oslanja na spekulativni koncept, a malo na empirijske varijable (Nettler, 1982). Dakle, trea verzija teorije subkulture devijantnosti (svijeta socijalne patologije) razvija se kao teorija subkulture pojedinih socijalno patolokih pojava, npr. subkultura narkomana, ili strukture drogiranih, odnosno kao teza za objanjenje fenomena uivanja droge. Droga kao subkulturalni fenomen postala je predmet niza empirijskih istraivanja (npr. Akers et cd, 1979, Brown, 1972, Jessor and Jessor, 1977, Kandel, 1980, Smeja i Rojek,1986). Istraivanja Smeja i Rojeka (1986) pokazuju da je uivanje droge produkt socijalnih uticaja koji se prenose na individuu. Uzimanje droge socijalno podstie konstelacija vrijednosti, socijalnih stavova i vjerovanja vrnjakih grupa. U tom smislu uivanje marihuane postao je subkulturni fenomen. Subkultura narkomana ili subkultura drogiranih, ima izgraen takav sistem vrijednosti koji podstie i afirmie uivanje marihuane i odrie svaku njenu tetnost. Moe se kazati da su empirijske provjere teorije subkulture vezane za pojedine sojalnopatoloke pojave, revitapzovale ovu teoriju i pokazale, ma koliko njeno znaenje izgledalo sekundarno u objanjenju etiologije svijeta socijalne patologije, da ova teorija predstavlja nezaobilaznu injenicu u pokuajima da se shvati i objasni i istrauje svijet socijalne patologije. U prilog tome ide i konstatcija Bakera (1998) da ovu teoriju treba uvaavati, jer doprinosi objanjenjima, npr. maloljetnike delinkvencije.
i

d) Ekoloka teorija devijantnosti

Ekologija (okolina, environmental) devijantnosti nastala je u okviru tzv. "Cikake kole". ikaska kola (Thrasher, Shaw, McKay, Sutherland) u vremenu od 1920-1930. godine razvila je teorijski konstrukt kojim se odbacuju bioloke i psiholoke teorije delinkvencije i usmjerava istraivanja na faktore okoline kao to su: susjedstvo, fiziki uslovi (uestalost delinkvencije u pojedinim dijelovima gradova koji imaju posebne fizike karakteristike), normativni i vrijednosni sistem u zajednici Prema i-kakoj koli delinkvencija je uzrokovana brzim promjenama koje dovode do slabljenja organizacija kao to su: susjedstvo nie klase, kontrola u nizu situacija, kontrola ponaanja djece. Takve promjene u okolini uzrokuju nastanak delinkvencije. Prema tome, ova kola je razvila teoriju o eksternalnim faktorima okoline (kao to su: teritorijalno-geografska, ekonomska, politika, vrijednosni i moralni sistem koji se naglo mijenja), kao uzronicima delinkvencije. Ta teorija poznata je u literaturi kao ekoloka kola devijantnosti. Ekoloki pristup, izmeu ostaloga, pristalice "Cikake kole" primjenile su u prouavanju uticaja rasta gradova, razvoja gradova i pokazali da se ponaanje stanovnika grada moe objasniti na osnovi karakteristika urbane sredine, posebno, njenim zonama od kojih svaka ima svoj specifian stil ivota. Dva lana ikake kole Shaw (o) i McKay (MekKej) primjenili su to stajalite za prou- avanje devijantnosti. Osnovno polazite ekologije devijantnosti, odnosno ekoloke teorije devijantnosti je da devijantno ponaanje nije ujednaeno rasporeeno u urbanim prostorima, nego da vie ili manje na nesluajan nain prati odreene elemente fizike i socijalne strukture grada i stanovnitva, odnosno da je devijantnost (npr. kriminalitet) razliita u pojedinim dijelovima grada, ti. devijantnost je vea u centrima gradova i postepeno opada prema periferiji Tu hipotezu Shaw i McKay (1972) su proveravali istraujui delinkvenciju u ikagu. Podijelili su grad ikago u 5 zona irokih po 2 milje. Te zone su predstavljene u vidu koncentrinih krugova. Utvrdili su da se stope delinkvencije neprestano smanjuju od centra ikaga ti. zone 1 koju ini poslovni centar grada i najjeftiniji stambeni prostori. Autori su objasnili svoje rezultate sa dva faktora. Prvo, doseljenici sa sela i drugi migranti obino zapoinju svoj gradski ivot u zoni 1, jer tu su nejjeftiniji stanovi, i tako stvaraju tipian slam urbanog sredita. Drugi faktor je ekspanzija centralne poslovne etvrti koja svojim
44

irenjem ugroava slam u sreditu grada. Stanovnici slama, zone 1, su prinueni da stalno fluktuiraju neuspostavljajui kontakte sa susjedima. . Dakle, visoka koncentracija migranata siromanog porijekla u zoni 1 grada i visoka stopa fluktuacije stanovnit\>a u toj zoni, onemoguuje nastanak stabilne zajednice i rezultira u drutvenoj dezorganizaciji Simptomi socijalne dezorganizacije, po Shawu i Mckayu (1972) manifes-tuju se kao: delinkvencija, prostitucija, kockanje, igre na sreu, droga, alkoholizam, nasilje raspada porodice i sL Ma koliko ekoloka teorija devijantnosti bila diskutabilna, o emu e biti jo rijei, ona je imala i jo uvijek ima pristalice. To pokazuju neka novija istraivanja (npr. Farley, 1987, Stark, 1987). U jednom takvom istraivanju (Farley, 1978) se zakljuuje da je kriminalitet najvii u centralnoj zoni grada i da je efekat centralne lokacije na stope kriminaliteta evidentan. Stark (1987) razmatrajui neke elemente u vezi sa ekologijom devijantnosti istie, izmeu ostaloga, daje urbana sredina realna socijalna struktura i da tu treba traiti objanjenje stopa devijantnosti a ne u redukciji etiologije devijantnosti na "sortu ljudi" roenoj da budu kriminalci Na kojim postulatima se bazira ekoloka teorija devijantnosti pokazuju njeni utemeljivai Shaw i McKay (1942). Oni smatraju da se zloin, kriminalitet, u urbanom prostoru "moe smatrati jedinim od sredstava kojima se ljudi slue da bi postigli, ili pokuali postii, ekonomske i drutvene vrijednosti koje su idealizovane u naoj kulturi, a koje pojedinci u drugim okolnostima postiu konvencionalnim sredstvima". Ovo stanovite je i polazite Merto-nove teorije anomije. U ekolokoj teoriji devijantnosti koju su formulisali Shaw i McKay nalaze se i elementi teorije subkulture Naime, oni su konstantovali da se iz godine u godinu, iz desetljea u desetljee u istim zonama grada javljaju iste stope kriminaliteta i da je to posljedica u odreenoj mjeri steenih devijantnih vrijednosti i normi koje se prenose sa koljena na koljeno. Ukratko, to je posljedica devijantne subkulture. Takoer, u ekolokoj teoriji devijantnosti Shawa i Mckaya (1972) nalaze se elementi socijalne dezorganizacije. Pokazujui da je za irenje i uspjeh zloina nuna drutvena dezorganizacija, oni su se u objanjavanju nastanka devijantnosti koristili teorijom socijalne dezorganizacije. Bez obzira na to to je ekoloka teorija devijantnosti doprinijela shvatanjima da su korijeni devijacije drutveni i da se u odreenim eksternalnim (vanjskim) okolnostima javlja vea uestalost devijantnosti, 45

njoj su upuene odreene kritike primjedbe. Prvo, diskutabilno je, ako je socijani zoning urbanog prostora realitet, kako se to moe posmatrati kao drutvena dezorganizacija kada se u ovom sluaju radi samo o razliitim organizacijama ivota u pojedinim podrujima strukture grada. Drugo, ako je osnovno uporite u objanjavanju devijantnosti drutvena dezorganizacija, onda ostaje nejasna pozicija to je ekologija devijantnosti odnosno zato ta teorija nema naziv teorija socijalne dezorganizacije. Tree, ekoloka teorija devijantnosti kao i teorija anomije, subkulture, stoji na stanovitu da ovjeka i njegovo ponaanje oblikuju u cjelini odreene vanjske sile, a on u tome nema nikakvog udjela. Na diskutabil-nost prihvatljivosti ovog pozitivistikog pristupa ukazivaemo i drugim dijelovima ove knjige.

dovodili u vezu sa klasnom strukturom drutva, pokazuje da se marksistiko razmatranje devijantnosti moe svrstati u skupinu strukturalnih teorija devijantnosti. Dakle, ova konstatacija opravdava navoenje marksistike teorije u grupu strukturalnih teorija socijalne patologije. Budui da su se devijantnou klasici marksizma bavili uzgredno to u razmatranju marksistikog uenja o devijantnosti ne polazimo kao od autentine teorije de\>ijantnosti (svijeta SP) nego od Marksove opte teorije o drutvu u kojoj postoje odreene osnove za objanjenja i drutvenih pojava kob to su socijalno patoloke pojave. Potreba da se marksistika teorija o drutvu navodi u vezi sa socijalnom patologijom bazira se i na istraivanjima svijeta socijalne patologije koja su utemeljena na originalnoj ili revidiranoj klasinoj marksistikoj teoriji o drutvu. Njeno osnovno stanovite je pojednostavljeno kazano, dasusvaisto-rijska drutva klasno strufcturisana i glavna proimjeja u tim drutvima javljaju se izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa Proizvodne snage ine: zemlja, sirovine, strojevi, alt, tehniko i nauno znanje koje se koristi u proizvodnji u najirem smislu i radna snaga. Proizvodne odnose ine: socijalni odnosi u koje stupaju ljudi da bi proizvodili dobra. Protivrijeje izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa javlja se zbog toga to proizvodni odnosi ukljuuju prisvajanje velikog dijela bogatstva, profita, eksploatacijom radne snage. Odravanje toga protivu-rjeja, odnosno strukture klasnog drutva, omoguuje nadgradnja koja se oblikuje kao infrastruktura. Infrastrukturu reprodukuju proizvodni odnosi u vidu razliitih institucija, vrijednosti, vjerovanja, odnosno nadgradnje. Eksploatacija je prikrivena idejpma o "ravnopravnosti i slobodi". Prema rijeima britanskog sociologa Haralambosa (1989) marksistiko gledite u vezi sa ravnopravnou je sljedee: "odnos kapitaliste i plaenog radnika definisan je kao ravnopravna razmjera. Radnik je dejinisan kao slobodan djelatnik, budui da ima slobodu da odabere poslodavca. U stvarnosti ravnopravnost i sloboda su iluzija. Odnos poslo-davca-zaposlenili nije ravnopravan. To je izrabljival odnos. Radnik nije slobodan budui da je prisiljen raditi za kapitalistu da bi preivio. Jedino to moe uiniti jest zamijeniti jedan oblik plaenog ropstva za drugi" Prema tome,po marksistikom uenju, u klasnom drutvu odnos izmeu glavnih drutvenih grupa jest eksplaotatorski, tlaiteljski U takvoj
-fk-47

e) Marksistika teorija ili teorija konflikata

Marksizam smo ubrajali u skupinu strukturalnih teorija devijantnosti, iako to moe biti sporno, ili shvaeno kao simplifikacija jednog poznatog uenja, zbog sljedeih injenica: Prvo, tvorci ovog uenja nisu se posebno bavili devijantnou. Njihovo stanovite o devijantnosti (svijetu SP) izneseno je uzgred u nekim radovima u kojima su se bavili drutvenim odnosima u kapitalizmu. Prema tome, klasino marksistiko uenje se uzgred dotie devijacija, (smatramo da je to vano naglasiti) i kao takvo ne predstavlja sistematizovano uenje o devijanmosti. Neku autori (navodi Spandijer-Dini, 1988) ogranienost interesovanja klasika marksizma za SP objanjavaju polazitem klasika marksizma da je devijan-tnost preriferna pojava u drutvu, odnosno da nju ini lumpenproleterijat koji nema znaajnu ulogu u klasnoj borbi u drutvu. U tome, prema tim autorima, nalaze se razlozi zato se klasici marksizma nisu sistemski bavili devijantnou, odnosno zato nisu formulirali cjelovitu teoriju devijantnosti Drugo, u analizama (npr. Marks i Engels, 1974) nekih socijalno patolokih pojava (npr. kriminaliteta) prisutne su tvrdnje o deter-minisanosti kriminaliteta strukturalnim karakteristikama klasnog drutva - povezanosti kriminaliteta sa stvarnim socijalnim odnosima u klasnom drutvu; kriminalnom ponaanju "kao borbi izolovanogpojedinca nasta-loj u uslovima kabne drutvene strukture, a ne kao ponaanju koje je rezultat nekih patolokih karakteristika pojedinca. Dakle, injenica da klasici marksizma nisu svoje razmatranje devijanfoosti sistematizirali kao posebnu teoriju i da su devijantnost (onda kada su se njome bavili), 46

okolnosti sistem privatnog vlasnitva u razvijenom klasnom drutvu odvaja proizvoaa od proizvoda njegova rada i stvara mogunost da drugi vladaju rezultatima njegova rada. Na taj nain radnik je doveden u situaciju da se prema predmetu svog rada odnosi kao prema tuem predmetu, a prema sopstvenoj djelatnosti kao tuoj djelatnosti kao radu koji ne pripada njegovoj ljudskoj bitu Osnovno znaenje takvog poloaja radnika, pripadnika radnike klase, u razvijenom klasnom drutvu jest alijenacija. Dakle, u razvijanju marksistike teorije devijantnosti, ini se da bi bilo preslobodno poi od toga da postoji autentina teorija devijantnosti, jer se klasici marksizma (Marks i Engels) u tom smislu nisu bavili devijantnou. Umjesto toga mogue je u Marksovoj optoj teoriji o klasnoj strukturi drutva, protivrjenostima u klasnoj strukturi drutva, otuenju, traiti elemente za objanjenje svijeta socijalne patologije. Meke analize, istraivanja, koja su uinjena u zemljama razvijenog kapitalizma, to oigledno pokazuju. Naime, na osnovi polazita marksistike teorije o drutvenim odnosima u kapitalistikom drutvu vrene su analize u smislu, npr. da se odgovori na pitanje: "Ko kri zakon u kapitalistikom drutvu?7'. Chamblissova analiza engleskih kolonijalnih zakona (navodi Haralambos, 1989) pokazuje kako je "cjelokupna povijest kolonijalnog zakonodavstva povijest dominantne drutvene klase koja kao kriminalitet defmie one ije je takvo odreenje u njezinom ekonomskom interesu". U tom smislu isti autor tvrdi da je "srce kapitalistikog ekonomskog sistema zatita privatnog vlasnita koje je, po definiciji, kamen temeljac na kojem funkcioniu kapitalistike privrede. Nije stoga udno, dakle, otkriti kako kazneni zakoni odravaju tu temeljnu preokupaciju", (navodi Harlam-bos, 1989). Graham (1972) na primjeru "Za&ona o konfro/i i spreavan/u zloupotrebe droge" koji je usvojila Niksonova vlada (Richard Nikson predsjednik SAD od 1969-1974), pokazuje da je zakonom, umjesto da se ogranii proizvodnja amfetamina u organizaciji farmaceutskih korporacija, proglaen opti rat protiv droge na crnom tritu koja nije izvor prihoda farmaceutskih korporacija. Meutim, 90% amfetamina na crnom tritu legalno je proizvedeno u farmaceutskoj industriji Zakonom se nije diralo u te korporacije i njihove interese. Prema Grahamu njihova mo je bila izvan svih interesa i zahtjeva. Isti autor smatra da su to jasni dokazi kako su zakoni, pravni propisi, instrument vlasnika

kapitala, vladajue klase i kako je oni omoguavaju maksimalne profite, kontrolu radne snage i rad radnika za njene profite i interese. Slubene statistike o kriminalcima u svim zemljama pokazuje da je kriminalitet fenomen siromanih, pripadnika niih slojeva stanovnitva, pripadnika niih slojeva radnike klase. To, takoe, Oiambiss (kako navodi Haralambos, 1989) uzima kao dokaz selektivne primjene zakona. Iako je kriminalitet rairen u svim slojevima stanovnitva u savremenom drutvu, u zatvorima se nalaze samo oni koji potiu iz niih i siromanih slojeva drutva. Kao ilustraciju, da se zakoni u savremenom klasnom drutvu primjenjuju selektivno, Haralambos (1989) navodi misao Angela Davisa, nekadanjeg voe militantne organizacije amerikih crnaca pod nazivom "Cmipantef\ "Pravi zloinci u ovom drutvu nisu svi oni ljudi koji nastanjuju zatvore diljem drave, ve oni koji su ukrali bogatstvo svijeta od ljudi". Navedene analize sociologa koji ive i stvaraju u zemljama razvijenog kapitalizma pokazuju da se u Marksovoj optoj teoriji drutva nalaze elementi za objanjenje etiologije svijeta socijalne patologije. Navedene studije kao i studije drugih autora (navodi Milosavljevi, 1986) daju dovoljno elemenata da se moe tvrditi da je devijantnost (svijet SP), dio drutvene stvarnosti. Razloge nastajanja devijantnosti kao i postojanje devijantnosti treba traiti u odreenim drutvenim odnosima u okviru globalnog drutva, ali, prije svega, u klasnoj strukturi, nejednakosti koja se manifestuje neprikladnim socijahiim protivrijenostima i konfliktima u svim sferama materijalnog i duhovnog ivota klasnog drutva. Brojni autori (npr. Turner, 1974, 1984, Bakar, 1998, Regoli et al, 1997, Reid, 1997) navode marksisiiiko uenje kao jedan od moguih teorijskih koncepata u prouavanju devijantnosti i nazivaju ga "teorijom konflikata". Ova teorija se navodi kao teorija koja se zasniva na ideji Karla Marxa (1818-1883) i Webera (Bakar, 1998). Prema Bakar Marx vidi drutvo kao borbu klasa koje se razlikuju u njihovim ekonomskim pozicijama, a Weber kao sukob koji proistie iz trolane socijalne stratifikacije. Ona obuhvata, prvo, klasu koja je ograniena na ekonomsko podruje, drugo, status kao stepen drutvenog, ugleda koji se pridaje pojedincu ili grupi, tree, mo kao svojstvo pojedinca, politike klase ili

stranke koja se manifestuje u snazi da nametne svoje interese, volju

usprkos otporu drugih. Iz te stratifikacije, prema Weberu, nastaje konflikt. 49

48

U vezi sa marksistikom teorijom treba spomenuti da, kada se ova teorija kao opta teorija drutva koristi u socijalnoj patologiji, onda se suoavamo sa odreenim pitanjima u vezi sa tom teorijom. Naime, nemogue je etiologiju svijeta SP redukovati na ekonomski determinizam koji je dominantan postulat marksistike teorije u drutvu. To ilustruje injenica da su se i zemlje biveg socijalistikog lagera, u kojima je utemeljeno kolektivno vlasnitvo na sredstvima, kapitalu, suoile sa svijetom socijalne patologije (kriminalitetom, alkoholizmom, drogom, prostitucijom, prosjaarenjem, suicidom). Pokuaj da se taj fenomen u socijalistikim zemljama objasni zaostalom svijeu iz kapitalistikog drutva djelovao je lakovjerno i neuvjerljivo, odnosno kao politika platforma za lakiranje, prikrivanje drutvenih konflikata i problema. Meutim, iako neka pitanja relativizuju znaenje i mogunosti marksistike teorije o drutvu u objanjavanju svijeta socijalne patologije, ona i dalje ostaje jedna od znaajnih teorija u analizama i empirijskim istraivanjima korijena svijeta socijalne patologije. Na to ukazuje injenica da se njeno korienje u objanjavanju devijantnosti neprestano aktuelizuje, ali ne u smislu da ona postaje jedina i dominantna teorija, ve prije kao jedna od moguih teorija u socijalnoj patologiji

f) Diverzioni koncepti strukturalnih teorija u socijalnoj patologiji

Sredinom sedamdesetih godina XX vijeka javlja se diverzioni teorijski koncept svijeta socijalne patologije. Taj koncept je utemeljen na tezama da se mogu prevazii posojee represivne sankcije prema svijetu socijalne patologije pomou obrazovno-vaspitnih, psiholokih, socijalnih i medicinskih mjera, odnosno konceptom o uklanjanju krivine procedure, preventivnim ukljuivanjem svih lanova drutva u neku vrstu neprestanog socijalnog kontakta i kontrole. Ovaj koncept bazira se na idejama klasika Durkheima i Webera koje je lansirao norveki sociolog Nils Christi (1977). Prema Christiju drava treba da preuzme ulogu medijatora (treeg uesnika izmeu vinovnika i rtve) koji e neformalnim procedurama posredovati u sporu, konfliktu nastalom izmeu vinovnika i rtve. Npr, u krivinopravnom sistemu umjesto dosadanjih represivnih mjera treba da budu prihvaene neformalne mjere kojim se na razne na50
l

ine pomae jednoj i, drugoj strani, umjesto da se iskljuivo maksimalno kanjava vinovnike. Prema ovom konceptu represija bi se mogla koristiti nakon to se isprobaju razliite mjere neformalnog uticaja na vinovnike, npr. maloljetnog delinkventa. Konkremo, prema diverzionom konceptu primijenjenom na svijet socijalne patologije, umjesto krivinih sankcija kao to je maloljemiki zatvor, treba koristiti alternativne humanije mjere. Od tih mjera navode se: - odvajanje," - dobrovoljan koristan drutveni rad, t - opomena, - neformalni nadzor, kontrola, \ - uslovna osuda, - izvinjenje rtvi, \ - naknada tete rtvi kada je to mogue, odnosno mjere koje nikoga ne stigmatizuju, nego pruaju ansu za normalan ivot. Dakle, diverzioni teorisjki koncep svijetu socijalne patologije podrazumijeva, prvo, da se selekcijom s obzirom na teinu delikta izvri diferencijacija meu sluajevima (odnosno "simple diversion"), drugo, da se deflniu alternativne sankcije krivinim sankcijama (odnosno "diversion with intervention"), tree, u sluaju postojanja rtve treba pokuati sa mirenjem rtve i vinovnika. Alternativne sankcije krivinim mogu biti, npr. (ve smo navodili): odvajanje, drutveno koristan rad, opomena, neformalni nadzor, kontrola, uslovna osuda, izvinjenje rtvi, naknada tete rtvi kada je to mogue itd. "Odvajanje" se koristi u sluaju lakih prekraja na taj nain to se vinovnici kanjavaju opomenom, uslovno, malom kaznom. "Sankcije!" obavljanje drutveno korisnog rada, poliaanje odreenih seminara, obuke kroz entkaunter grupe (susretne grupe), uenje radu u grupama socijalno prihvatljivog ponaanja i si, mogu se koristiti u sluajevima niza socijalno neprihvatljivih delikata. "Mirenja kao vrsta alternativne sankcije koristi se tako to se nastoji dobrovoljnim, neformalnim kontaktom, posredovanjem volontera, slubenih lica, strunjaka iz raznih primjenjenih nauka - postii pomirenje izmeu rtve i vinovnika. Rasprave oko ovog koncepta, koji je naiao na dobar prijem, u nizu zemalja, prema nizu autora (npr.Attila, 1985, vanDijk, 1989, Burgstaler, 1990), dovele su do poboljanja krivinog zakonodavstva. Meutim, to nije dovelo do generalne teze ovoga koncepta da treba ukinuti savremenu
- i-'

51

zakonom propisanu represiju prema vinovnicima krivinih delikata. Uglavnom, i u zemljama u kojima se otilo najdalje u humanizaciji odnosa prema vinovicima socijalno neprihvatljivih delikata, ostalo se na sljedeim pozicijama: - dae ovaj koncept ne moe provoditi van pravnog sistema, - da on moe doprinijeti humanizaciji odnosa prema vinovnicima kanjivih delikata, - da ovaj koncept podrazumijeva ukljuivanje u provoenju sankcija osim policije i druge socijalne grupe kao to su: porodica, socijalni radnici, neformalni nadzor, nevladine organizacije, humanitarne organizacije, obrazovne institucije kao alternativu op-te opredeljenosti rtve da se pomogne vinovniku, a ne samo ispoljavanje tenje za osvetom, odmazdom.

Od brojnih teorija koje spadaju u ovu skupinu u literaturi se najee navode: a) teorija diferencijalne asocijacije, b) teorija socialnog inerakcionizma, c) teorija socijalne kontrole, d) teorija socijalnog uenja, e) teorija samoodbacivanja, f) teorija, frustracija, g) teorija imitacije i h) etnometodologija.

a) Teorija diferencijalne asocijacije

Teorija potie od Sutherlanda, koga vie autora smatra (navodi Laub, 1991) dominantnim kriminologom 20-og vijeka. Teorija diferencijalne asocijacije stavlja u fokus socijalno-psiholoke kategorije kojim objanjava devijantnost. Osnovna postavka ove teorije (Sutheriand, 1947) je da je kriminalno ponaanje pojedinca proizvod interakcije i socijalnog uenja takvog ponaanja u socijalnim grupama koje se kriminalno ponaaju. Prema tome, teorija diferencijalne asocijacije objanjava kriminalitet socijalnim uenjem u interakciji sa delinkventnin uzorima, odnosno grupama koje su pojedincu u celini vrlo bliske, tj. "intimne personalne grupe" ("intimate personal groups"") koje vre krivina djela. Druenjem u takvim grupama stiu se takve navike i tenje suprotne zakonima odnosno kriminalno ponaanje kao dominantno ponaanje. Naziv ove teorije "difatnajafoa asocijaciji primjerno ilustruje konstatacija Suliterlanda (1947) da pojedinci postaju zloinci "zbog dodira sa kriminalnim uzorima, a isto tako zbog izolacije od antikriminalnih uzora". Tako nastaje diferencijalna situacija, tj. situacija u kojoj domi. niraju stavovi za krenje zakona nad stavovima koji su za potovanje. pravnih, zakonskih normu Teoriju diferencijalne asocijacije ini konzistentan sistem 9 deduk-tivnih iskaza: 1) Kriminalno ponaanje se ui.

4. Socijalno-psiholoke teorije u socijalnoj patologiji

Ove teorije nazvali smo socijalno-psiholokim zbog toga to se u objanjavanju devijantnosti slue socijalno-psiholokim kategorijama kao to su: interakcija, socijalno uenje, socijalizacija, socijalna veza, socijalni konflikti i si. Gledite socijalno-psiholokih teorija svijeta SP razlikuje se od strukturnih i drugih teorija, barem, u dva elementa: Prvo: one posmatraju devijantnost sa socijalno-psiholokog aspekta. Drugo: ne polaze od drutvene strukture, sistema globalnog drutva, u objanjavanju devijantnosti, a to je glavna premisa strukturalnih teorija, ve od toga da su bazine premise socijalnog ponaanja: socijalizacija, socijalni procesi, interakcija, frustracije, odnosno da pojedinac postaje ono to jeste u socijalno-interakcijskom procesu, konteksu. Dakle, socijalno-psiholoke teorije devijantnosti stavljaju u fokus socijalne procese, socijalnu interakciju, izmeu devijanta i onih koji ga tako definiu. _____________ ___________________

52

2)Kriminalno ponaanje se ui u interakciji sa drugim osobama. Interakcija se odvija verbalnim iligestovnim komunikacijama. 3)Veina uenja kriminalnog ponaanja odvija se u primarnim grupama. Filmovi i tampa nemaju znatnu ulogu u sticanju kriminalnog ponaanja. 4)Uenje obulivata: uenje tehnike, vrenje kriminaliteta i specifinu usmjerenost motivacije, stavova i mehanizama racionalizacije. Tehnike za vrenje kriminala nekiput su vrlo sloene, nekiput proste i jednostavne. 5) Specifina socijalizacija motiva nastaje pod uticajem sredine u kojoj je pojedinac okruen osobama koje odobravaju krenje zakona. 6)Pojedinac postaje delinkvent zato to u njegovoj sredini (primarnoj grupi) postoji vie definicija koje odobravaju krenje pravilnih, zakonskih normi, nego definicija koje to ne odobravaju. Kriminalac postaje onaj koje u kontaktu sa obrascima kriminalnog ponaanja i izolovan od antikriminalnih obrazaca. To je princip diferencijalne asocijacije (princip razliitih veza, kontakata). Uenje kriminalnog ponaanja je mogue, osim asocijacijama (kontaktima, vezama) sa kriminalcima i kontaktima sa ljudima koji izraavaju "definicije" (misli, stavovi) koje odobravaju krenje zakonskih normu 7)Diferencijalna asocijacija moe da bude razliite uestalosti, trajanja, prioriteta i intenziteta. Uestalost i trajanje znae da kontakti mogu biti ei i manje ei, dugotrajni ili kratkotrajni Prioritet znai da kriminalno ponaanje steeno u djetinjstvu ima tendenciju da bude dominantno tokom cijelog ivota pojedinca. Intenzitet se odnosi na presti izvora kriminalnih ili antikriminalnih uzora i emocionalnih odnosa prema asocijacijama. 8) Uenje kriminalnog ponaanja putem asocijacije (veze) sa kriminalnim uzorima ukljuuje sve mehanizme koje podrazumijeva svako kriminalno uenje. 9)Premda je kriminalno ponaanje ispoljavanje optih socijalnih vrijednosti i potreba ono se ne moe objasniti time, jer je i nekri-minalno ponaanje manifestacija tih istih vrijednosti. Npr. lopovi kradu da bi imali novca, meutim, i poteni ljudi rade da bi dobili novac. Na osnovi ovog principa Sutherland (1947) pokazuje da nisu prihvatljivi pokuaji objanjavanja kriminalnog ponaanja potrebama i vrijednostima, takmienjem za drutveni presti i si, jer se tim objanjenjem izjednauju, odnosno ne diferenciraju kriminalno od nekriminalnog ponaanja.
54

Kratko reeno, kriminalac se postaje prema odreenim principima, .ti socijalnim uenjem, interakcijom u primamim grupama u kojim je pojedinac okruen lanovima koji odobravaju iproklamuju krenje zakona. U takvim grupama uspostavljaju se okolnosti djelovanja navedenih devet deduktivnih iskaza, principa diferencijalne asocijacije koji afirmiraju kriminalitet i na taj nain, za razliku od asocijacija (socijalnih grupa) koje ne odobravaju kriminalitet, ine dominantnbn kriminalno pona-a-nje pojedinca. Neke provjere ove teorije (rezimira Orcuut, 1987) pokazuju visok linearan efekt varijabli diferencijalne asocijacije sa delinkventnim ponaanjem, kao i sa upotrebom droga meu adolescentima. Tako se ova teorija pokazala "neuporedivo vie recentna teorija u pogledu irine i preciznosti nego neke druge teorije. Neki autori (npr. Reid, 1997) smatraju da se, npr, kriminalno ponaanje ui kroz asocijaciju sa mass medijima. Mass mediji, navodi se primjer televizije koja omoguuje da se diferencijalnom asocijacijom humana bia identifikuju sa zloincima, imitiraju ponaanje kriminalca, zloinca. To se deava zbog toga, prema Reid (1997), to mass mediji kontinuisano prikazuju zloine, kriminal i to esto u glamuroznom (oaravajuem) svjetlu. U literaturi su se nakon smrti autora teorije diferencijalne asocijacije (Sutherland je ivio od 1913-1950) javljaju pokuaji prekonceptualkacije ove teorije. Osporava se, a stoje tvrdio i sam autor, da se ova teorija moe primijeniti na sve oblike kriminalnog ponaanja. Tako neki autori (npr. Glaser, 1956) istiu da asocijacija ne objanjava niz krivinih djela, posebno onih krivinih djela kod kojih uenje ne dolazi u obzir. Smatra se da bi se neka kriminalna ponaanja mogla objasniti prije identifikacijom nego diferencijalnom asocijacijom. Zbog toga Glaser (1956) smatra da se umjesto naziva za teoriju diferencijalne asocijacije treba koristiti naziv "diferencijalna identifikacija". Ovaj pokuaj revizije teorije diferencijalne asocijacije za sada je ostao samo na tome. Meutim, neki drugi autori (npr.Akers, 1979, Kornhauser, 1978, Matsueda, 1988) pokuavaju da dopune Hi izjednae ovu teoriju i teoriju socijalnog uenja. Taj pokuaj da Se teorija diferencijalne asocijacije izjednai sa teorijom socijalnog uenja jo uvijek je aktuelan. O tome e biti vie kazano kada budemo razmatrali teoriju socijalnog uenja.

55 ,""*

b) Teorija socijalnog interakcionizma

su: Ova teorija se naslanja na saznanja iz socijalne psihologije kao to da se ljudska jednika kao socijalno bie razvija, socijalizuje kroz socijalnu interakciju sa drugima, - da ljudska interakcija predstavlja kontinuisan proces interpretacija u kome svako manje ili vie preuzima ulogu drugoga. Prema tome, osnovni postulat ove teorije, to pokazuje i njen naziv, jeste socijalna interakcija. Ona je fokusirana na interakciju izmeu de-vijanta i onih koji ga kao takvog definiu, odnosno na znaenja (etikete) koju razliiti akteri unose u interakcijsku situaciju. Postoji vie konstrukata ove teorije. Neki autori razmatrajui razne konstrukte teorije interakcionizma (npr. Shoham, 1973) govore o tim konstruktima kao posebnim teorijama. Razmotriemo neke od njih pod naslovima kako se navode u literaturi ba) Teorija etiketiranja (Labelling Theory) Ovaj koncept teorije interakcionizma naziva se jo i teorijom "stigmatizacije". Taj naziv se esto navodi u literaturi. Pojmovi "etiketiranje", "stereotipi", "stigmatizacija", "interakcija" bitni su elementi koncepta koji devijantnost, svijet socijalne patologije, smatra rezultatom interakcije izmeu osobe koja je poinila neki kriminalni akt i onih koji takav akt etiketiraju kao devijantan. Becker (1963) u svojoj knjizi "Autsajderi" (Outsiders) interpretira "teoriju etiketiranja" sljedeim iskazom... "devijacija nije kvalitet akta koji osoba ini, ve prije posljedica primjene pravila sankcija drugih prema 'prestupniku". Devijantan je onaj na koga je ova etiketa prilijepljena; devijantno ponaanje je ponaanje koje ljudi tako etiketiraju", (str. 9). "Devijacija nije kvalitet koji lei u samom ponaanju, ve u interakciji izmeu osobe koja ini neki akt i onih koji na njega odgovaraju", (str. 14).- Becker ovim sugerie da, s jedne strane, u odreenom smislu postoji injenica, odnosno aktivnost, koju bismo mogli nazvati devijantnom i, s druge strane, ta injenica, aktivnost nije sama po sebi devijantna. Neko ponaanje, akt, postaje devijantan samo kada ga oni sa kojim je pojedinac u interakciji, definiu kao takav. To stanovite Becker

ilustruje na primjeru tue meu mladiima. Ako se to deava u siromanoj etvrti, policija e taj sukob meu mladima definisati kao \ dokaz delinkvencije. Meutim, ako se to isto deava u etvrti bogatih izmeu mladia koji pripadaju bogatim slojevima stanovnitva, onda e to policija objasniti kao manifestaciju mladalake ivosti i vika energije. Iako se radi o istim ponaanjima, ona su razliito okvalifikovana, etiketirana, Beckerovim rijeima kazano, devijantnost ne lei u samome djelu, aktu, ve u interakciji izmeu poinioca djela, akta, i onih koji to djelo etiketiraju kao devijantno ili kao nedevijantno. Drutveni mehanizmi etiketiranja, igosanja, prema "teoriji etiketiranja", odnosno ovom konceptu teorije socijalnog interakcionizma, su osnovni instrumenti kojima se stvara devijantnost. Na mogue posljedice po nekoga pojedinca ako je javno etiketiran kao devijant ukazuje vie autora. Becker (1963) istie onaj koji je javno etiketiran kao devijant (kriminalac, narkoman, alkoholiar i si.) to mu postaje "glavni status". Etiketa da je neko devijant umanjuje ili ponitava njegov status prije etiketiranja, npr. kao roditelja, slubenika, susjeda, prijatelja. Veina ljudi prema devijantu reaguju u kategorijama etiketa, stigme, koja je pojedincu javno data i spremna je prihvatiti kako taj pojedinca posjeduje sve negativne osobine koje idu uz njemu dodijeljenu etiketu. To prema Beckeru moe biti samoispunjujue proroanstvo po kojem kod osobe devijantnost postaje dominantnom identifikacijom. , Osoba sa etiketom "devijant" i sama se tako poinje doivljavati, odnosno postaje rtvom Pygmalionovog efekta (Milosavljevi, 2001). Cloward i Ohlin (1961) pokazuju da stigmatizacija, etiketiranje moe da uzrokuje formiranje maloljetnike bande. Oni konstatuju: "Prvobitno neslaganje izmeu pojedinca i vlasti u odnosu na legitimnost nekih drutvenih normi bez obzira na opravdanost nekih devijantnih postupaka pokree jedan proces definisanja, koji obiljeava osobu daje razliita od ljudi koji se pridravaju zakona. Njegovi postupci i njegova (osoba) linost definisani su kao "zli" i on biva uhvaen u zatvoren krug krenja normi Proces otuenja se ubrzava, a provalija izmeu devijanta i onih koji pokuavaju da ga kontroliu i reformisti, postaje sve ira i dublja. U takvim okolnostima, delinkventna subkultura postaje sve znaajnija za

ponaanje socijalno odbaenih, "socijalnih autsajdera". Banda sebi

slinih stvara novi drutveni svijet u kome je legitimnost delinkventnog 56

bb) Teorija "primame" i "sekundarne" devijacije ponaanja snano podrana". Slino ovome Becker (1963) dokazuje

kako "postupak prema devijantnim liava te ljude uobiajenih naina da

nastave ivot svakodnevice dostupan veini ljudi Zbog toga liavanja, devijant mora nuno razvijati nezakonite postupke". Npr. lijeeni narkoman, bivi zatvorenik, osoba koja je odrobijala odreenu kaznu, rijetko je u prilici da dobije piistojno zaposlenje. U veini sluajeva za one koji su etiketirani kao devijantni, devijantna karijera je najee jedina alternativa. Onoga ko je stigmatiziran, etiketiran, kao devijant nerijetko put vodi u organizovanu devijantnu grupu. U tom smislu neka istraivanja pokazuju (npr. Young, 1971) kako reakcija policije prema puaitna marifiuane moe promijeniti iz temelja njihovo ponaanje. Oni se ujedinjuju i poinju osjeati drugaije u odnosu na druge. To ih primorava da racionalizuju i da prihvate svoju razliitost. Tako prema Youngu policija sve veom svojom strogoom prema puaima marihuane pretvara postupno uzimanje droge iz periferne u centralnu aktivnost, odnosno stvara okolnosti da "uzimanje droge samo po sebi dobija za skupinu veu vrijednost kao simbol razliitosti i njegova prkoenja uoenim drutvenim nepravdama". Uvezi sa posljedicama stigmatizacije, etiketiranja pojedinaca Freeman (1973) pokazuje da kazna ne zavrava sa prvom presudom, ve ona tek poinje da traje. Ona ima efekat koji se umnoava. Razne kontrole, praenja od policije idu preko ve osuivanih. To saznanje da je neprestana meta ia provjere i sumnju dovodi to toga da se pojedinac osjea jo vie stigmatiziranim. Ta injenica je smetnja za adaptaciju iprihvatanje od tzv. "nekriminalnog drutva". Prema tome, teorija etiketiranja pokazuje, ne samo to da se stig-matizajom stvara devijantnost ve i to da je etiketiranje nain odre-enja mjesta jednom licu u optoj distribuciji uloga i statusa u drutvu. Sa etiketiranjem pojedinca mijenja se njegov drutveni status i ostavlja bez anse da ivi kao i ostali ljudi u drutvu. Labeling teorija Hi teorija etiketiranja, prema odreenim autorima (npr. Dotter, Roebuck, 1988) je bila najuticajnija u podruju devijacije u posljednje dvije dekade druge polovine XX vijeka, a to osporavaju drugi autori (navodi Reid, 1997), jer smatraju da je to vie hipoteza nego teorija koja ima odgovarajuu empirijsku provjeru, koju treba, prije modi-fikovati i razvijati, nego abolirati (ukloniti).
58

Ovo je konstrukt teorije socijalnog interakcionizma, koji potie od Lemetra (1972). Naime, Lemetrje analizirajui proces socijalizacije de-vijanata ukazao da je u razvoju devijacije mogue razlikovati dvije opte faze ili dva tipa devijacije: primarnu i sekundarnu. Primarna devijacija sastoji se od devijantnifi akata prije nego to je neko javno etiketiran kao devijantna osoba. Lemetr smatra da ovaj tip devijacije "ima samo marginalne implikacije po statusu i psihiku strukturu osobe". Primarna devijacija prema Lemetnt, neznatno utie na self te status u drutvu i ne smeta pojedincu da nastavi normalan i uobiajen ivot. Primarna devijacija je esta pojava u drutvu. Mnogi kre norme, bave se korupcijom, prostitucijom, a u javnosti ive kao pristojni lanovi zajednice, jer je nepoznat javnosti njihov dvostruki Evot Takav pojedi-' nac u ovom statusu, odnosno kao devijant nije definisan, jer je njegova devijacija nepoznata za druge, a on sam pred sobom uspijeva da taj svoj delikt racionalizuje. Sekundarna devijacija je odnos devijanta (onoga koji je etiketiran kao devijant), prema reakciji drugih na njegovu devijantnost. Prema Le-metru vanu ulogu u 'proizvodnji" devijantnosti ima drutvena reakcija i javna identifikacija devijanata. Sekundama devijacija se javlja "kad osoba poinje da koristi svoje de\'ijantno ponaanje ili ulogu, zasnovanu na . tom ponaanju, kao sredstvo odbrane, napada ili prilagoavanja na otvorene ili prikrivene probleme, koje je proizvela drutvena reakcija". Ako drutvo svojom reakcijom na devijantnost, kako se to vrlo esto deava, djeluje u smislu da ga odbacuje, ponitava, degradira, onda nastaje tzv. sekundarna devijacija. Ona se manifestuje, uglavnom, kao prihvatanje devijantnog drutvenog statusa i prilagoavanje ulogama koje iz njega proistiu. bc) Teorija "mukog protesta" Teorija mukog protesta predstavlja jedan od moguih konstrukata teorije socijalnog interakcionizma kojim se. pokuava objasniti devijantnost. Tzv. teoriju "mukog protesta" postavio je (prema navodu Shoha-ma, 1973) Parsons. On je u analizi strukture amerike porodice iz srednjeg stalea utvrdio da u takvoj porodici majka predstavlja glavni lik 59'

socijalizacije, jer je otac veinu vremena izvan kue na raznim poslovima na kojim zarauje za ivot porodice. Budui daje u takvim okolnostima majka za sina osnovni socijalni objekat i "najvaniji dio stvarnosti, on se zbog toga identifikuje sa modelom uloge majke. Posljedica toga javlja se onda kada adolescent pone traiti muki identitet. To traenje mukog identiteta zavrava se time to adolescent postaje "tvrd" nesentimentalan. Taj "muki protest" u vidu grubosti, tvrdoe, neosjetljivosti, najbolje se dokazuje u vrenju nasilja, agresivnom ponaanju. To pristaje mukarcu. Ova hipoteza o postojanju okolnosti u srednjem staleu za nastajanje u adolescenciji "mukog protesta" prisutna je i u studiji Cohena (1955, 1971). On istie da dobro ponaanje simbolizuje (majina) enstvenost, dok "loe" simbolizuje mukost. Adolescent koji je rastao u porodici u kojoj dominira enski lik nastoji da potvrdi svoju mukost time to postaje "lo", tj. devijantan. bd) Diskutabilna pitanja u teoriji socijalnog interakcionizma Kritiki osvrt na interakcionistiko gledite o devijantnosti treba da polazi od pokuaja da se ovo stanovite uini prihvatljivim za objanjenje devijantnosti u onoj mjeri u kojoj se to moe oekivati Prvo, polazite da su etiketiranje i drutvene reakcije na devijantnost vaan faktor u nastanku devijantnosti, otvara pitanje ta emu prethodi Oito u ovom slijedu prvo biva akt, pa onda slijedi etiketiranje ili drutvena reakcija. Izgleda da interakcionistiki pristup predstavlja devijantnu osobu kao onog ko ne shvata daje njegovo ponaanje devijantno. Sve do tada dok ga ne zaoustavi etiketa ili drutvena reakcija. Meutim, kako je poznato, a o tome govore i istraivanja (navodi Haralambos, 1989), pojedinac aktivno odluuje da prekri zakon. Dakle, ne radi se o pojedincima, koji ine delikte, devijantno se ponaaju iz neznanja sve dok im se ne nalijepi etiketa. Kako istie jedan od kritiara (Goulddner, 1971) Beckera, pristalice interakcionizma prikazuju devijan-ta kao pasivnog, bespomonog ovjeka, a ne kao onoga koji se odupire. Jedan drugi kritiar (Gibbs, 1972) ironino konstatuje: "Ovaj pojedinac je poinio zloin zato to sam ga uhapsio". To jasno pokazuje na odreene nepreciznosti teorije socijalnog interakcionizma bez obzira na kome se konceptu zasniva. Drugo, iako odreene nepreciznosti ovu teoriju ine diskutabilnom, time se ne odrie i ono to teoriju socijalnog interakcionizma ini

prihvatljivom. Naime, neosporan je doprinos ove teorije u ukazivanju da definicija devijantnosti predstavlja vrlo sloen proces i da pored zakona pred kojim su svi graani jednaki u stvarnosti to nije tako. Policija kako istie Becker (1974), ono to ini nekim ljudima ne ini drugima, ono to im na nekim mjestima ne ini na druguna. Dalje, interakcionisti su dali poseban doprinos ukazujui na teke posljedice koje slijede proces etiketiranja. Takoe, interakcionisti su ukazali, to je znajano za razumijevanje devijantnog ponaanja, na injenicu da devijantnost rezultira iz interakcijskih situacija u kojima "mi vidimo da drutvena pravila igre ne samo da nisu fiksna i nepromjenljiva, ve se neprestano iznova konstrui-u u svakoj situaciji da bi odgovorila volji i moi jaih sudionika" (Becker, 1974). Prema tome, interakcionistiki pristup rasvjetljava odreene dimenzije devijantnosti i zbog toga, pored onoga stoje sporno u ovom pristupu, on ostaje jedan od korisnih pristupa, iako empirijski dovoljno neutemeljen, u pokuajima da se objasne korijeni svijeta socijalne patologije.

c) Teorija socijalne kontrole Autor teorije socijalne kontrole (Socijal control theory) je Hirshi (1969). Teorija socijalne kontrole ili teorija socijalne veze (Social bon-ding theory)je zamiljena kao teorija kriminaliteta i uopte delinkvencije, (Milosavljevi, 1988). Jedan od najvanijifi sadraja teorije socijalne kontrole jeste teza da mladi koji su privreni svojoj porodici ili koli, ili vrnjacima nedeliknventima, manje e se ponaati socijalno neprihvatljivo, nego oni koju takvu privrenost nemaju (Baker, 1997). Prema ovoj teoriji delinkventno ponaanje nastaje kada se veze pojedinca sa drutvom smanjuju ili prekidaju. Teoriju socijalne kontrole ine etiri elementa: privrenost (odanost) drugima, povjerenje u socijalne institucije, vjerovanje u konvencionalne (uobiajene) vrijednosi i norme i uee u konvencionalnim aktivnostima (ukljuenost u uobiajene socijalno prihvatljive aktivnosti). Privrenost (attachment) znai da su nedelinkventna djeca odana roditeljima, koli, vrnjacima nedelinkventnog ponaanja, tj. primamim agensima socijalizacije socijalno prihvatljivog predznaka (Hirschi, 1969). Dakle imaju pozitivna osjeanja u interakciji sa roditeljima, vrnjacima nedelinkventima, kolom, zadacima i obavezama. Commitment (obaveza) je teza, prema teoriji socijalne kontrole, prema kojoj mladi koji vie 61

60

4^

vremena ulau u edukaciju, karijeru ili svoju reputaciju (graenje dobrog javnog miljenja 0 sebi), imaju manji rizik za ulazak u delinkvenciju. Ukljuenost (involvement) u konvencionalne aktivnosti van kole kao to su sportski, kulturni programi, odvaja mlade od ulice ifacilitira ih da budu socijalno prihvatljivog ponaanja. Povjerenje u valjanost konvencionalnih normi ili vjerovanje u njih (belif in the moral validity) znaajno doprinosi smanjenju rizika za delinkventno ponaanje mladih. Teorija polazi od postulata da je svaki od ova etiri elementa (privrenost, povjerenje u socijalne institucije, vjerovanje u konvencionalne norme, ukljuenost u obiajene sportske, kulturne aktivnosti) pozitivan sa konformizmom. Osobe privrene (odane) delinkventnom drutvu, devi-jantnim osobama, ponaae se devijantno, a osobe koje prihvataju konvencionalne aktivnosti u drutvu imaju malo vremena i energije za aktivnosti koje inkliniraju socijalno neprifivatljivom ponaanju. Npr. ukljuenost u kolske aktivnosti mogu se posmatrati kao "ulog''' u konformizam, koji ograniava adolescenta da se ponaa delinkventno. S druge strane, privrenost vrnjacima delinkventima facilitira kod delinkvenata nekonvencijalno ponaanje, odnosno delinkventno ponaanje. Prema tome, svi elementi teorije socijalne kontrole ili socijalne veze odnose se na konvencionalnu socijalnu vezu. Ukoliko je ona smanjena ili prekinuta, onda dolazi do delinkventnog ponaanja. Niz istraivanja (npr. Krohn et al, 1984, Krohn i Massey, 1980, Murray, 1986) pokazuje da je teorija socijalne kontrole korisna za objanjenje nekih vidova de-vijantnosti, npr. upotreba droge i alkohola kod adolescenata. Neke provjere ove teorije pokazuju (npr. Krohn, Massev, 1980) da je stepen obaveza ("commintment") bolji predictor delinkvencije nego privrenost ("attacfimenf) ili vjerovanje ("belif in the moral validv convencional norms") i da teorija socijalne kontrole bolje moe posluiti za objanjenje delinkventnog ponaanja ena nego mukaraca. Jedan od poznatijih. kritiara teorije socijalne kontrole Agnew (1985), nalazi da ova teorija objanjava vrlo mali iznos varijanse delinkvencije. Prema njegovim nalazima to je negdje oko 12% (Agnew, 1985). Meutim, neke analize i istraivanja (npr. Murray, 1979,Akers, 1985, Krohn etal, 1984, Milosavljevi, 1988) pored to ukazuju na ogranienost ove teorije oni ukazuju i na potrebu da se ova teorija modifikuje uvoenjem motivacionih faktora. Prema tome, iako postoje stanovite primjedbe na teoriju socijalne kontrole, ona predstavlja jednu od danas iroko korienih teorija posebno u prouavanju socijalno neprihvatljivih ponaanja mladih. 62

V^J

d) Teorija socijalnog uenja

i Ovo je tipina socijalnopsiholoka teorija koja je utemeljena napos-'i'tulatima socijalnog uenja. Autor ove teorije Bandura smatra da se ponaanje ui od drugih i to, prvo, interakcijom licem u lice sa drugima u socijalnoj okom drugo, posmatranjem direktno drugili u nizu aMvnosti ih simbgUno, npr. preko televizije, filmova, muzike. Ukratko, ljudi ue od ::poziMnih ti'i negativnih modela sa kojim su direktno u interakciji licem u lice (face to face) ili ili posmatraju. Dakle, teorija socijalnog uenja utemeljena je na Bandurinim hipotezama (1977) da posmatranje ponaanja neke druge osobe dovodi do pojave takvog ponaanja kod postnatraa, ukoliko je osoba kao objekat posmatranja za to ponaanje bila nagraena, odnosno, do redukcije takvog ponaanja, ukoliko je posmatrana osoba bila kanjena. Prema Bandurinom uenju (1965) odreeno ponaanje moe se stei ne samo kroz linu aktivnost ili potkrepljenja te aktivnosti od drugih, ve na osnovu posmatranja aktivnosti drugih osoba, ti. na osnovi posebne vrste uenja koju je Bandura nazvao vikarijskim (opservacionim) uenjem. Bit vikarijskog uenja je u sljedeem: Opaanje da ljudi za odreena ponaanja bivaju kanjeni ili nagraeni ima na postnatraa efelcat kao i da se to njemu deava. Dakle, ima efekat potkrepljenja. Zbog toga posmatranje ponaanja neke druge osobe dovodi do pojavljivanja takvog ponaanja kod postnatraa ukoliko je u posmatra-nom ponaanju osoba bila nagraena, a do redukcije ukoliko je posmatrana osoba bila kanjena. Bandura je do osnovnih postavki socijalnog uenja doao istraujui fenomen agresivnosti. Po Baruuirinim nalazima agresivnost se ui posmatranjem na taj nain to posmatranje tue agresivnosti izaziva emocionalno uzbuenje i agresivne odgovore, kao i tenju za upotrebom istih sredstava za ostvarenje nekog cilja koje upotrebljava onaj kog seposmatra u slinim situacijama. Bandurina teorija socijalnog uenja omoguuje da se bolje razumije pitanje da li mass mediji: televizija, literatura, muzika, ue prosocijalnom Ui antisocijalnom ponaanju? Odgovor na postavljeno pitanje, prema teoriji socijalnog uenja, bi mogao biti konkretan, irok i zagonetan, a orijentaciono bi mogao glasiti: "Djeca ue od svega to posmatraju (observiraju) bilo dobro ili loe"(Milosavljevi, 1997). 63v

Socioloka orijentacija u objanjavanju devijantnosti teorijom socijalnog uenja ire zapoinje studijom " devijantnoj>onaanje" (Deviant Behavior), sociologa Akersa( 1977). Prema Akersu socijalno ponaanje se stie preko neposrednih uslova (okolnosti) i preko imitacija ili drugih modela ponaanja i osnauje nagradama (pozitivnipodsticaji), kaznama (negativni podsticaji) ili smanjenjem neugodnosi stimulansa (pozitivna kazna). Ova teorija (prema Akersu, 1979) je nastala integracijom "teorije diferencijalne asocijacije" i teorije "diferencijalnog socijalnog potkrep-Ijenja". Prema teoriji diferencijalne asocijacije devijantno ponaanje je proizvod interakcije sa drugim licima raznim tzv. intimnim personalnim grupama (intimate personels groups) odnosno u asocijacijama koje su delinkventne, a najblie prostorno i psiholoki osobi. Iz toga proizilazi da se pojedinac devijantno ponaa zbog dodira sa kriminalnim uzorima. Ukratko, prema teoriji diferencijalne asocijacije delinkventom se postaje ukoliko su kontakti kriminalnih uticaja jai od kontakata sa osobama i asocijacijama sklonim potovanju socijalnih normi, pravnih propisa i zakona. S druge strane, teorija "diferencijalnog socijalnog potkrepljenja" poiva na postulatu da se devijantno ponaanje (npr. uzimanje droge, alkohola i si.) javlja kada u odreenim okolnostima postoje vie pozitivne ili neutralne nego suprotne norme o odreenom vidu devijantnog ponaanja. Kao njeni elementi mogu se navesti:prijateljsko odobravanje (nagraivanje) ili neodobravanje (kanjavanje) odreenog vida devijantnog ponaanja; roditeljske zabrane (kao vid neformalnih zabrana); formalne zabrane (zakoni, organi vlasti,) devijantnog ponaanja; roditeljsko pot-krepljenje ili zabrana odreenog vida ponaanja (adolescant prihvata ranije ili trenutne sankcije roditelja za odreeni vid ponaanja) i sL Moe se kazati, teorija socijalnog uenja Akersa i saradnika pretpostavlja da u procesu socijalnog uenja koga modeluju i specificikuju interpersonalni odnosi u razliitim asocijacijama (one ine socijalne okolnosti u kojima je pojedinac izloen odreenim normama i diferenciranim socijalnim potkrepljenjima), nastaju odreeni vidovi socijalnog ponaanja. Pa, prema tome, i devijantnog ponaanja. Teoriju socijalnog uenja Akers i saradnici (1979) su provjeravali u vezi sa uzimanjem droge i alkohola. U istraivanju su zakljuili da njihovi nalazi znaajno potvruju da se teorija socijalnog uenja moe koristiti u objanjenju uzimanja tetnih supstanci (droge, alkohola) od
i

. adolescenata, kao i to da bi daljim provjerama ovo moglo postati teorija i [.jugih vidova devijantnog ponaanja. ~':'*;;,.Akers i saradnici (1979) su testirali teoriju socijalnog uenja sa jo "jfyije teorije devijantnog ponaanja, ti. teorijom anomije i teorijom socijalne kontrole. Rezultati ovog ispitivanja su pokazali da je teorija socijalnog uenja podesnija u odnosu na teoriju anomije i teoriju socijalne kontrole kao i da bi bilo potrebno integrirati teoriju socijalnog uenja i teoriju socijalne kontrole.

e) Teorija samoodbacivanja
Konstrukt teorije samoodbacivanja (self- rejection) kao i njene provjere u vie istraivanja uinio je njen autor Kaplan (1972, 1980, 1982). Osnovne komponente ove teorije baziraju se na socijalnim stavovima. Socijalni stavovi prema Kaplanu predstavljaju glavnu organizaciju iskustva i akcija osobe. Teorija samoodbacivanja polazi od toga da su stavovi samoodbacivanja krajnji rezultat istorije iskustva lana grupe u kojoj on nije bio sposoban da se odbrani od napada, adaptira, ili savlada okolnosti koje podrazumijevaju samodevalvaciju (zbog potcjenjivanja i nega-tivnili ocjena od drugifi). Samodevalvacija i iskustvo u vezi s tim utie na osobu da prihvata odreene stavove. Posljedica toga je razvoj linosti s dsustvom motivacije za konformiranje. Teorija samodbacivanja ukljuuje elemente, kako navodi autor Kaplan (1986), koji se javljaju i u drugim teorijama, i to: - Odbacivanje od roditelja (Kaplan to definie itemom, npr.: "Od fazdajpamtimmojiroditeij'tsumeodbacivali"; "Moji roditeij'i me v/&> mnogo ne vofe."; "Moji' rvdtte/fi su vrio nezainteresova/iiza onotojagovo/im. "J. - Odbacivanje od nastavnika (Kaplan to definie itemima, npr.: "Moji nastavnici me obino odbacuju.", " Moji nastavnici me vrio mnogo ne w/e. "J - Neuspjeh u koli (sve vrste neuspjeha u koli), - Socijalne stigme (neki tjelesni nedostatci), - Umanjen polni identitet (nedostatci Sekundarnih znakova pol-nosti), - Devijantan ego.

64

65

Dispozicija za devijantnost (ona ukljuuje bezosjeajnost za porodicu, kolu, konvencionalno drutvo, zajednicu), ispituje se skalama koje ukljuuju item, npr.: " Ja sam kod kue vie nesrean nego srean."; "/a nikada nisam bio srean u koli."/ "/a nemam osjeaja za karijeru kao drugi ljudi" Elementi samoodbacivanja dovode do formiranja stavova samoodbacivanja. Osoba sa stavovima samoodbacivanja je spremna da trai alternativne modele odgovora (tj. devijantne) koji mu pruaju nadu za redukciju doivljaja linog pada. Devijantni modeli postaju za takvog subjekta jedino prihvatljive alternative koje mono doprinose linoj sa-moefikasnosti. Prema tome, samoodbacivanje (self-rejection) je rezultat doivljaja i iskustva sa odbaenou u svakodnevnoj okolini i kao takve postaju dispozicija za devijantnost, devijaciju kao opte ponaanje koje se obino oznaava kao nasilno, agresivno, devijantno i slino. Samoodbacivanje (self-reejection), drugim rijeima, je posljedica line precepcije o neposjedovanju cijenjenih atributa i neispunjavanju cje-njenog ponaanja kao i samopercepcije o neposjedovanju objekta za pozitivne stavove koje drugi imaju (Kaplan, 1982). Teorija samoodbacivanja provjerena je u vezi sa toksikomanijom. U jednom istraivanju Kaplan sa suradnicima (1982) zakljuuje. Rezultati istraivanja pokazuju da se samoodbacivanje pojavljuje kao rezultat nesposobnosti da se preduhitri ili olaka samopercepcija o nedostatku vrijed-nosti i osjeanju odbaenosti Samodevalacija podrazumijeva lanstvo u grupama bez motivacije za konformiranje i motivacije da se odstupi od grupnih normi i umanji efekat socijalnih normi. Sve to podstie devijan-tna ponaanja, pa i uzimanje droge. U socijalnim grupama - u koje ulaze oni koji imaju stavove samoodbacivanja, samodevalvacije, odbaenosti devijantnost, npr. uzimanje droge postaju pravilo ponaanja. Teorija samoodbacivanja je jedna od novih teorija devijantnosti i usmjerena je na mikrogrupe i socijalne stavove pojedinaca i grupa. Njen koncept se temelji na saznanjima iz socijalne psihologije o socijalnom uenju, socijalnim stavovima i socijalizaciji. Njena provjera jo traje, tako daje davanje suda, o teoriji samoodbacivanja, jo preuranjeno.

f) Teorija frustracije
y%;

^ U psiholokoj literaturi odavno je prisutan termin frustracije. Njego-^-utemeljenje u psihologiji u vezi je sa Freudom. Freud je (podvlai, Kaufmann, 1971) u svojoj psihoatialitikoj teoriji razvio tezu po kojoj su sammene civilizacije same po sebi patoloke pa one dovode kako do du%vnih poremeaja tako i do karakterolokih deformacija linosti. Fm*d je kao osnovni mehanizam, koji dovodi do duevnih poremeaja linosti i njenih karakterolokih deformacija, odnosno, moe se kazati, demjaninih ponaanja, oznaio sputavanja u zadovoljenju biolokili potreba, koje socijalni ivot nastoji osujetiti, prilagoditi. Prostor za razvoj socjalno patolokog ponaanja pojedinca, slijedei psihoanalitiku teoriju Freuda, nastaje zbog toga to se pojedinci, koji su inae optereeni instinktivnim patolokim tendencijama, ne uspijevajui da se prilagode socijalnim normama, okreu se protiv socijalnih normi, odnosno drutva. Takvo njihovo ponaanje je posljedica frustracija. Tezu o efektu frustracija na ponaanje ljudi posebno su poduprla istraivanja Dolldrda i suradnika (1939) sa Yale univerziteta. U tim istraivanjima (Dollard, Dool, MUler, Mowrer, Sears) je postavljena hipoteza: "Agresija nije rezultat djelovanja instikta nego ponaanja koje se uvijek javlja kao odgovor na frustracijsku situaciju". Prema tome, agresija je uvijek posljedica frustracije. Kasnija istraivanja (npr. Berkowitz, 1962) osporavaju tu hipotezu injenicom da agresija nije dominirajui odgovor na frustraciju. Reakcija na frustraciju zavisi od situacionih uslova koji mogu eventualno djelovati na prelazak frustracije u agresiju. Berkowitzova studija (1962) pokazuje da frustracija direktno ne izaziva agresivnost, ve emociju srdbe koja u odreenim okolnostima moe prerasti u agresiju. Prema tome, postoje odreeni racionalni i empirijski elementi prema ranijim i novijim istraivanjima, koji pokazuju da u odreenim okolnostima frustracije mogu biti izvor devijantnosti. Na to stanovite ukazuju autori (npr. Agnew, 1985) koji umjesto o teoriji frustracija govore o teoriji pritiska, napregnutosti (Strain Theory ofDeliquency). Stmin teorija (teorija napregnutosti, teorija pritiska) prema Agnewu (1985) "zasnovana je na ideji da je delinkvencija rezultat nesposobnosti pojedinca da ostvari svoje ciljeve kroz legalne kanale" (str. 151). DaJde,
"##

67

66

kada ne moe cilj da ostvari redovnim putem u takvim sluajevima individua se moe okrenuti ilegimnim kanalima za ostvarenje ciljeva, pa ako to ne uini bie frustrirana. Ta frustracija je izvor straha. Nova verzija frustracione teorije formulisana kao strain teorija bazira se na ideji da je delinkvencija rezultat blokade, bjekstva od patnje, nevolje, bola. Npr. adoloscenti su prisiljeni da ostanu u nekim okolnostima kao stoje porodica, kola i sL Ako su ove okolnosti averzivne ili mune, male su anse da adolescenti legalno napuste te okolnosti Ta blokada frustrira i vodi ilegalnom pokuaju bjekstva ili bijesu to predstavlja osnovu delinkventnog ponaanja adolescenata. Dakle, blokiranost u munoj ili averizivnoj situaciji rezultuje odnosno vri pritisak ka delinkventnom ponaanju. Reviziju strain teorije izvrio je Agnew (1985) i njegova istraivanja pokazuju opravdanost ove revizije. Revidirana strain teorija otkriva izvore delinkvencije u blokadi mogunosti zbog kojih se adolescent ne moe na legalan nain osloboditi mune i averzivne okolnosti, nego na nelegitiman nain. Meutim, kao stoje u socijalnoj psihologiji prihvaeno da se agresivno ponaanje moe djelimino objasniti frustracijama, isto tako moe se kazati da teorija frustracije kao i teorija napregnutosti, pritiska (strain teorija) imaju ogranieno znaenje u objanjavanju odreenih socijalno patolokih ponaanja. Na to upozoravaju neki autori (navodi Milutinovi, 1981) koji pokazuju da posljedice frustracija pored agresije moe biti odsustvo aktivnosti, apatija, imobilnosti, izolacija-povlaenje u sebe isL Meutim, i pored navedenih ogranienja teorija frustracija predstavlja jednu od moguih teorija devijantnosti i tom smislu se ona u sa-vremenim istraivanjima najee koristi.

g) Teorija imitacije

Nastanak ove teorije u prouavanju svijeta socijalne patologije, posebno kriminaliteta, vee se za Tardea. Tarde je formulisao zakone imitacije kao teoretsku osnovu za objanjenje socijalnog ponaanja ljudi Pridajui veliko znaenje imitaciji za ponaanje ljudi Tarde kae: "Drutvo zato moemo definisati kao grupu bia koja su spremna imitirati jedno drugo, ili koja su, bez aktuelnih imitacija slina po zajednikim crtama, koje su zapravo kopije istog modela" ... "Drutvo je imi68

tapija" (navodi Zvonarevi, 1976). Sam termin "imi/aci/' Tarde je defi- nisap dosta iroko. "Pod imitacijom ja razumijem svaki utisak neke, da iak&rkaem, interpsihike fotografije eljene ili neeljene, aktivne ili pa- sit$m<--, ^Zakonima imitacije Tarde je objanjavao socijalno ponaanje ljudi pa-prema tome, i socijalno patoloko ponaanje. Sluei se svojim za-konitna imitacije on pokazuje da se zloin najprije pojavljuje kao moda da bi; oponaanjem preao u naviku. Po Tardeu nii slojevi stanovnitva oponaaju vie slojeve stanovnitva. Tarde je tu svoju tvrdnju ilustrovao tako to je naveo da su nekada na skitnjienje, pijanstvo, trovanja, nasilja, ubistva imali pravo samo baroni i kraljevi, ali imitacijom odnosno podraavanjem to se proirilo na sve slojeve stanovnitva. Iz toga pro-izilazi da je tvorac zakona imitacije naao glavno uporite u imitaciji za sva socijalna ponaanja, pa i devijantna. Time je on unio socijalno psiholoku dimenziju u objanjavanju socijalno patolokih pojava. Tarde je teorijom imitacije odbacio bioloke i psihopatoloke teorije kriminalnog ponaanja. Njegovo uenje o devijantnosti osporila su uenja Lombrosa, prema kome se zloinci raaju. Tarde je smatrao da je devijantno ponaanje rezultat socijalnih imitacija. Ova teorija je bazina teorija u sa-vremenim istraivanjima o utkaju mass medija na devijantna ponaanja i uopte ponaanja ljudi Neka istraivanja sugeriu, prema Surette (1992) daje, prvo, odnos izmeu mass medija i kriminaliteta indirektan, drugo, vei uticaj televizija ima na imovinski nego nasilni kriminalitet i, tree, da se moe oekivati da e uticaj pornografije putem televizije i uopte mass medija poveati uticaj televizije i na porast nasilja. Meutim, pokuaj da se imitacijom objasni svijet socijalne patologije suvie je pojednostavio shvatanje o etiologiji devijantnosti Sve kritike upuene na raun teorije imitacije ne mogu osporiti da imitacija, kao jedan od mehanizama psihosocijalne interakcije i kao jedan od vidova socijalnog uenja ima odreenu ulogu u socijalizaciji linosti. U tome se nalaze razlozi zato je treba uzimati u obzir pri izuavanju etiologije devijantnosti, ali ni u kom sluaju kao teoriju kojom se bez ostatka moe objasniti socijalno ponaanje pojedinca ili grupe, bilo ono socijalno prihvatljivo ili socijalno neprihvatljivo (devijantno).

69

>t-kk<r> 1 *

h) Etnometodologija
Pod teorijom etnometodologije, prema njenom autoru Garfikelu (1967), podrazumijeva se, grubo kazano, teorija ili nauka o metodama kojim se ljudi slue da bi konstruisalii protumaili svoj drutveni svijet i dali mu smisao. Prema ovoj teoriji drutveni poredak je rezultat interpre-tativnih postupaka aktera u interakcijskim situacijama. Iako je etnometodologija jedno od novijih teorijskih gledita koje je prisutno u sociologiji, mi ga navodimo u socijalnoj patologiji u grupu socijalno psiholokih teorija devijantnosti. To inimo zbog toga to ova teorija kada se koristi u sociologiji devijantnosti, uglavnom, polazi od odreenih psiholokih kategorija. U prilog tome ide eksperiment na kojem je jedan autor (Garfinkel, 1967) ilustrirao teoriju etnometodologije. Osnovno polazite je da se svaki pripadnik drutva slui "dokumentarnom metodom" da bi otkrio smisao drutvenog ivota, objasnio ga i dao mu privid (iluziju) reda. Dokumentarna metoda se "sastoji od toga da se neki stvarni fenomen tretira kao dokument neega, kao da upuuje na, kao da stoji u ime nekog pretpostavljenog obrasca" (Garfinkel, 1967). U socijalnoj psihologiji bi se to isto kazalo da se u socijalnoj percepciji nekoga objekta uvijek polazi od odreenih pretpostavljenih stereotipa, stereotipa na osnovi kojifi nastaje socijalna percepcija odreenog objekta. Garfinkel (1967) to saznanje iz socijalne psihologije ne pominje a objanjava svoje gledite kao neko otkrie, pa navodi da ne samo da se "osnovni obrazac" izvodi iz linih dokumentovanih podataka, ve se ti individualni dokumentarni podaci sa svoje strane tumae na osnovi onog "to je poznato o osnovnom obrascu". Eksperiment pomou kojega je provjeravao svoje polazite i demonstrirao "dokumentarnu metodu i njenu reflektivnu prirodu, sastoji se u sljedeem: Na jednom od odjeljenja za psihijatriju obavijeteni su studenti da se mogu koristiti kako im je objanjeno, jednim novim oblikom psihoterapije. Svaki prijavljeni student trebalo je ukratko da izloi neki svoj lini problem u vezi sa kojim trai savjet, a zatim da savjetniku postavi pitanja. Student je bio ii jednoj, a savjetnik u drugoj prostoriju Nisu se vidjeli. Komunicirali su putem interfona. U eksperimentu se nije radilo o nikakvom savjetniku ve o eksperimetitato-rovom saradniku koji je prema nacrtu eksperimenta odgovarao na " pitanja klijenta sa "DA" i "NE". Odgovori "DA" i "NE" nisu davani u skladu sa sadrajem pitanja klijenta koje je postavljano, ve prema tablici sluajnih brojeva. Dakle, eksperiment je proveden tako daje komunika70

Ha tobonji savjetnik - klijent bila bezvezna. Meutim, nasuprot injenici daje to bila takva komunikacija, dakle, komunikacija u kojoj su odgoori na pitanja bili bez veze ili u suprotnosti sa sadrajem pitanja, studenti koji su imali linili problema ocijenili su da im je savjetnik dao korisne i razumne odgovore. Garfinkel je na osnovu dobijenili rezultata zakljuio da su klijenti studenti dali smisao odgovorima gdje nikakvog smisla nije bilo. Oni su nametnuli red odgovorima gdje red nije postojao. Eksperiment po autoru ilustruje i istie postupke po kojim se pripadnici drutva, ljudi (etnos), neprestano slue u svom svakidanjem ivotu da konstniiu socijalni svijet. Prema tome, ljudi svoju interpretaciju, objanjenje, sudove, o drugima stvaraju u odnosu na neku situaciju ili okolnosti Zbog toga se desilo da je besmisleni savjet u ovom eksperimentu ocijenjen kao koristan i razuman. Drugaije nije moglo biti, jer su klijenti bili uvjereni da su dobili savjete od strunjaka na odsjeku za psihijatriju koji se bavi novom psihoterapijom. Ti isti odgovori da su bili davani u drugoj situaciji, recimo kafani, bili bi ocijenjeni besmislenim. Generalna tvrdnja Garfinkela je da se utisak o svakoj aktivnosti stie u odnosu na njen kontekst. Sudovi lanova drutva o tome to se dogaa ovise kako oni interpretiraju kontekst konkretne aktivnosti. To po Garfinkelu znai da se sud o bilo kojem predmetu ili aktivnosti izvodi na bazi njenog konteksta, tj. indeksiranje na odreenu situaciju i zbog toga je razumijevanje i procjena sudova indeksirana, tj. oni imaju smisla samo u odreenim okvirima zbivanja. Taj teorijski konstnikt koristi se i u prouavanju devijantnosti Etno-metodolozi u prouavanju devijantnosti suspenduju stvarnost, ne bave se realnou, ve opisivanjem metoda kojima se konstrutfe stvarnost manifestirana kao devijantnost. Prema ovoj teoriji devijnatnost je konstrukcija ljudi, organizacija ili drutva. U konstruisanju ili etiketiranju nekoga kao devijanta koriste se. metodi: tipifikacije, zdravorazumska teorija, re-trospektivna interpretacija, pregovaranje i cjenjkanje oko odreenja ponaanja kao devijantnog. Tipifikaajapodrazumijeva stvaranje optih kategorija o devijantnim osobama, tj. konstrukcija "idealnih tipova", kategorija devijanata. Ta ti-pifikacija, konstrukcija idealnog tipa devijanta, koje vri javnost, porodica ili neka organizovana grupa, bazira se na zdravorazumskom obja71 *

njenju devijantnosti. Kada se izvri tipifikacija onda se vri specifina primjena takvih konstrukcija u smislu odreenja ko je devijant i u kojim specifinim socijalnim situacijama je neko devijant. Jietmspektivna interp/z/aaja je kognitivni proces iji je rezultat reinterpretacija prolosti odreene osobe na osnovu aktuelne tipifikacije. To znai, ako se sada neko klasifikuje kao delinkvent, onda se sve ono to ini njegovu prolost nastoji interpretirati tako da se potvrdi sadanja tipifikacija te osobe kao delinkventa. Mefod'cje/i&anja i'jj/egovamnjapodrazumijeva interakciju devijant -grupa koja ga etiketira kao devijanta. Kakav e biti rezulatat te interakcije zavisi od okolnosti u kojima se ta interakcija odvija. Pokuaji vrednovanja etnometodologije u prouavanju svijeta socijalne patologije ukazuju da je ova teorija sporna, pored ostalog, zbog sljedee dvije teze koje su neprihvatljive. Prvo, etnometodologija odrie bilo kakvu motivaciju, potrebe onih koji ulaze u svijet socijalne patologije. Dakle, devijant kao da nije i sam akter u odreenim okolnostima. Drugo, teorija.etnometodologije ne pridaje nikakvo znaenje injenici da se metode kojima lanovi drutva objanjavaju devijantnost nastaju unutar sistema odreenog drutva. Dakle, oni se odnose prema devijantnosti \ kao da ona ne postoji kao realitet, odnosno nezavisna od procjene i inter- j pretacije lanova drutva. Meutim, ma kakvi bili njeni nedostatci, ona je od interesa i za socijalnu patologiju zbog naina na koji pokuava da objasni devijantnost i odnosno svijet socijalne patologije.

5. Bioloko psihopatoloke teorije socijalne patologije

a) Opte konstatacije o bioloko-psihopatolofam teorijama u socijalnoj patologiji

injenica da je ovjek i bioloko bie podstakla je hipoteze da postoje genetski naslijeena svojstva koja su direktni uzrok ili znaajna predispozicija za devijantnost, odnosno za ulazak u svijet socijalne patologije. Te lupoteze nastoje da seformuliu kao odreene teorije. Tako se govori o kriminalnoj biologiji koja se temelji na raznim biolokim teorijama kriminaliteta. Meutim, veina tih teorija predstavlja "zdravo-razumske" koncepcije koje se koriste odreenom frazeologijom, fazama, kao to su: "uroeni zloinac", "uroeni kriminalac", "osoba tu lino nita ne moe, jer se takva rodila" i si. Jedna od verzija bioloke teorije potie od, u literaturi esto navoenog, Lombrossa. On je postavio hipotezu, i nastojao je dokazati, "kako su kriminalci vidovi nekog ranijeg primitivnog oblika ovjeka". Lombrosso je tvrdio da je tu svoju hipotezu dokazao identifikacijom niza genetskih determinisanih svojstava koja posjeduju kriminalcu Ta svojstva nazvao je Lombosso (1896) u knjizi "Delinkventni ovjek" (L Uomo Deliqente) "stigmatima degeneracije". Stigmati degeneracije ine sljedea tjelesna svojsti>a: izduenu vilicu, visoke jagodine kosti, velike ui, dodatne prste na rukama ili nogama, neosjetljivos na bol, asimetrinost lubanje i tijela, crveno obojene nokte, nenormalno veliku Hi malu glavu i sL Prema Lombrossu postojanje kod osobe stigmata degeneracije treba uzimati kao alarm. Onaj kod koga se oitaju stigmati degeneracije neminovno e biti kriminalac ili si
i

b) Istraivanja zasnovana na bioloko . psihopatolokim teorijama u socijalnoj patologiji

Jedna od doktrina, koja je u prolosti imala odreeno znaenje u definisanju devijacija jeste frenologija (phrenologia). Njen razvoj vezan je za Gala (1758-1828), a polazila je od postulata da se prema obliku,

vanjskom izgledu grae lubanje u kojoj imaju pojedine psihike karak#&.

72

tristike svoj centar, moe otkriti duevne osobine ovjeka. Ova doktrina

posebno je oivljena uenjem Lombrosa (1835-1909).

Meutim, empirijske provjere nisu potvrdile Lomborssa, odnosno nisu dale rezultate kojima bi se mogla dokazati teza o devijantu kao osobi sa vidljivim znakovima stigmata degeneracije, tj. primitivnoj biolokoj nakazu Nasuprot tome Lombrossova tzv. "sirova bioloka orijentacija1'' i danas se odrava i ima svoje sljedbenike. Tako Sheldon i Eleanor Glueck tvrde (navodi Laub, 1991) da su otkrili uzronu vezu izmeu fizike grae tjela i delinventnog ponaanja. Prema njihovim rezultatima istraivanja delinkvencija je u visokoj pozitivnoj korelaciji sa atletskom muskulaturom, graom, odnosno tjelesnom konstitucijom poznatom kao me-zamorf (mesamorph). Glueckova nalaze osporavaju seriozna istraivanja autori Cortes i Gatti (1972) koja jasno pokazuju da su rezultati Glueck-ovih nepouzdani i nauno neprihvatljivu Takoe, poznati psiholog Eysenck (1970) je navodio da postoji korelacija izmeu genetskih tjelesnih osobina linosti i "devijantnog ponaanja". On pokazuje da su neka svojstva linosti (npr. ekstrovertirani neurotian, takvi po roenju) i zloinaka aktivnost meusobno povezane. Prema Evsencku (1970) ekstrovertiran neurotiar "ezne za uzbuenjem, sklon je riziku, esto se izlae opasnosti, reaguje na trenutan poticaj i uopteno je impluzivne prirode". Meutim, noviji zagovornici genetske osnove devijantnosti nastupaju sa neto elastinijim tezama o odnosu naslijee - devijantnost. Oni vie govore o predispozicijskom znaenju naslijea nego o njegovom autonomnom djelovanju. Jedno od psiholokih stanovita, koje se bazira na biolokom naslijeu, jeste tzv. teorija inteligencije u vezi sa devijantnou. Naime, psiholoka saznanja o individualnim razlikama u pogledu inteligencije uticale su na tzv. biloko -psiholoku orijentaciju u objanjavanju socijalno patolokog ponaanja pojedinca. Odreenije kazano nastale se teze koje su intelektualnom zaostalou objanjavale kriminalitet i slina devijan-tna ponaanja. Prema toj tezi, neko postaje kriminalac, prostitutka i si., zbog svoje niske inteligencije. Neka istraivanja koja navodi Wootton (1959) dolaze do zakljuka da postoji korelacija izmeu obrazovanja i delinkventnih aktivnosti, odnosno izmeu kolske spreme, inteligencije i delinkventne aktivnosti. Meutim, druga istraivanja, a neka navodi i ve spomenuti Wootton (1959) pokazuju daje takva teorija neodriva. Naroito u prilog neodrivosti teorije inteligencije u vezi sa devijantnou
74

govore ona istraivanja koja su dola do rezultata koji pokazuju da se delinkventna populacija ne razlikuje u pogledu inteligencije od ne delinkventne populacije. Slina teza Lombrossovoj, nastala je i u psihijatriju Neki psihijatri (navodi Milutinovi, 1981) razvili su tzv. psiho-patoloku teoriju, odnosno teoriju o zloinu kao manifestaciji duevne defektnostu U ovom konceptu delinkventno ponaanje se tretira u svjetlu mentalnili poremeaja odnosno kao proizvod patologije uma koji se nasljeuje. Neke analize (npr. Milutinovi, 1981) ove teze upozoravaju da ona u sutini predstavlja neolobrozovsku koncepciju psihopatolokog konstitucionog tipa delinkventa, koja takoe, nije nauno odriva. Meutim, time se nauno ne odbacuje mogunost da u pojedinim sluajevima zloini potiu od osoba duevo bolesnih, ve hipoteza da se devijantnost moe reducirati na mentalni poremeaj. Naime, kako je poznato empirijska istraivanja pokazuju da se delinkventna populacija znaajno ne razlikuje u pogledu duevnog zdravlja od ostale populacije. Nasuprot tome to bioloke teorije nisu nauno dokazane, one se i dalje odravaju i mnoge ih tzv. "ustanove sistema", koje tite drutvo od raznili oblika svijeta socijalne patologije, dre kao valjane. Shvatanje da su "devijanti bolesni i da ih valja lijeiti" imala su i tragine poslijedice. Na osnovu tog shva-tanja utvrene su mnogobrojne metode za lijeenje devijanata. Meu najdrastinije spadaju elektrookovi, lobotomija. Korienje tih metoda dovodi, posebno u sluaju koritenja lobotomije, do totalnog unitenja linosti pojedinca. Neki sluajevi su i famovani i pokazuju kakve su tragine posljedice koritenja lobotomije. Naalost, primjeri takvog lijeenja devijanata ostali su kao metod u tobonjem spreavanju devi-'"-""">' " ""Hm remliama do danas. jantnosti, u nekim zemljama do danas.

SfflBi (lit

Mm m

Udio

METODE SOCIJALNE PATOLOGIJE

1
Hfir

[I
;*

l i

Vf!'
Glava 3

nr

IZBOR METODA I NJIHOVA KLASIFIKACIJA

1. Pojmovi metoda i metodologija 2. Socijalna patologija i metode u drugim drutvenim naukama 3. Klasifikacija metoda u socijalnoj patologiji

1. Pojam metoda i metodologija

U strunoj, naunoj literaturi u upotrebi su termini "metoda" i "metodologija". Radi lakeg snalaenja u daljem tekstu, ponoviemo ta znai jedan a ta drugi, odnosno naveemo denotativno znaenje pojmova "metoda" i "metodologija". Pod pojmom "metoda" podrazumijeva se postupak pomou kojeg se dolazi do saznanja o predmetu istraivanja. Metoda je koherentan put kojim se dolazi do odgovora na postavljeni problem istraivanja. Pod pojmom "metodologija" podrazumijeva se uenje o metodama ili teorija metoda u odreenoj nauci.. Prema tome, metodologija u socijalnoj patologiji kazuje u emu se pojedine metode sastoje i kako se primjenjuju pri istraivanju socijalno patolokih pojava. Meutim, pored toga to su jasne razlike izmeu termina "metoda" i "metodologija" oni se esto zamjenjuju. Tako se od nekih autora ovi pojmovi upotrebljavaju kao sinonimi Neki autori smatraju da nije velika greka ako se, umjesto termina "metoda", koristi termin "metodologija". Svoje gledite objanjavaju time da je svaka primjena metoda vezana za uenje o metodama odnosno metodologiju. Bez neke polemike sa takvim pogledima na pojmove metoda i metodologija veina naunika pravi razliku izmeu pojma "metoda" i pojma "metodologija". Ni u jednom savrernenom naunom asopisu, koji ima odreen nauni rejting, ne nalazi se rad u kome se termini 79

Wr.

"metoda" i "metodologija" koriste kao sinonimi U ovom udbeniku ra-zlikovae se ova dva termina, odnosno razlikovae se ta znai jedan, a ta drugi i tako e se koristiti.

2. Socijalna patologija i metode u drugim drutvenim naukama

Meu socijalnim pojavama postoji manja ili vea povezanost i slinost. Ona moe biti po faktorima nastanka, po subjektima koji su njihovi nosioci i po drugim svojstvima. Socijalne pojave mogu biti predmet vie razliitih naunih disciplina, jer se socijalni fenomeni mogu i trebaju ispitivati sa razliitih aspekata. Istraivaki metod ne koristi se kao novi koncept nego kao postupak, nain pomou koga se posmatra, opisuje, mjeri, nastoji prikupiti relevantne podatke koji e omoguiti da se u odreenom stepenu objasni, razumije fenomen istraivanja. U veini drutenih nauka u istraivanju koriste se sline ili iste metode. Razlika meu njima je samo to se svaka metoda prilagoava nainu istraivanja odreenog predmeta u toj nauci. Kako socijalna patologija kao nauna disciplina spada u drutvene nauke, u istraivanjima svoga predmeta slui se metodama kojim se slue i druge drutvene nauke nauke. U ovom sluaju te metode prilagoene su za ispitivanje socijalno-patolokih pojava. Utisak da socijalna patologija nema svojih metoda je pogrean. On je baziran na podacima da se metode pomou kojih se dolazi do spoznaja u naunoj disciplini socijalnoj patologiji koriste i u drugim naukama. Takav pogrean zakljuak mogao bi se odnositi i na druge drutvene nauke, jer, kako smo ve naglasili, u veini drutvenih nauka koriste se sline ili iste metode. Npr. metoda opaanja, metoda eksperimenta, koristi se u veini drutvenih i prirodnih nauka. Taj fakat ne daje nikome mogunost da zakljui kako neka od drutvenih ili prirodnih nauka nema svojih metoda, odnosno da metoda opaanja ili eksperimenta pripada jednoj, a ne pripada drugim naukama. Prema odreenju metoda je postupak kojim se dolazi do relevantnih podataka o predmetu istraivanja. Zbog toga je nemogue kazati da odreene metode pripadaju samo jednoj nauci i da su druge naune oblasti manje naune, manje orginalne, ako se koriste istim metodama kojim se koriste druge nauke. Npr. metoda eksperimenta koristi se u svim empirijski/n prirod80

' nim i drutvenim naukama. Kao to se u veini drutvenih ili prirodnih nauka koriste sline ili iste metode, isto tako u veini nauka rezultati istraivanja se klasifikuju u tri kategorije: - orijentaciona ili eksplorativa, .-.- deskriptivna ilipregledna i - eksperimentalna. - Onfen/acio/ta /&' eksplorativ/m istraivanja nazivaju se ona koja se bave prikupljanjem informacija iz vie izvora i na razliite naine. Ona se vre u cilju boljeg sagledavanja odreenog problema na osnovu velikog odnosno najznaajnijeg broja informacija iz nauno pouzdanih izvora. Ova istraivanja se svrstavaju prema Meunarodnoj klasifikaciji radova (UNESK.0,1968) u biljeke ili prethodna saoptenja (provisional communication orpreliminary note). - Deskriptivna ilipre^/ednaistraivanja vre se sa ciljem da se dobije prgled o tome kako se odreena pojava manifestuje prema do tada poznatim i vanim istraivanjima. Deskriptivna ili pregledna istraivanja omoguuju opti uvid u problem kojim se ono bavilo. Ova istraivanja, prema Meunarodnoj klasifikaciji (UNESCO, 1968) klasifikuju se u kategoriju (ipreglednih radova" (a subject review article). - Eksperimenta/na istraivanja se zasnivaju na primjeni metode eksperimenta. Ona se prema osnovnim karakteristikama eksperimenta kao metode ne razlikuju bez obzira da se provode u drutvenim ili prirodnim naunim disciplinama. Izvjetaji eksperimentalnih istraivanja, ukoliko predstavljaju znaajan doprinos odreenoj naunoj problematici svrstavaju se u kategoriju, prema UNESKO (1968), orginalnih naunih radova (orginal scientific paper). Shema nacrta istraivanja ili plan saznanja u veini istraivanja obuhvata slijedee: ' a) objanjenje (background) i formulaciju problema istraivanja, b) izbor metoda problema istraivanja, c) obradu podataka i d) izvjetaj o rezultatima istraivanja sa zakljucima.

81

a) Objanjenje (background) i formulacija problema istraivanja

Ovaj dio plana sheme istraivanja obuhvata: - prikaz vanih istraivanja koja su neposredno bitna za planirano istraivanje, - teorije bitne za istraivanje, - pitanja koja su nedovoljno objanjena, istraena, sporna pitanja, ako ih ima, predvianja koja se mogu oekivati na osnovu planiranog istraivanja, - uvodna objanjenja u kom pogledu su dosadanja saznanja nedoreena i zato je vano nastaviti dalja istraivanja. Kao i u drugim naukama, u istraivanjima socijalno-patolokihproblema formulacija problema istraivanja predstavlja jedan od kreativnih zadataka. Kreativnost se ogleda u originalnosti izabranog problema istraivanja i preciznosti njegovog odreenja. Kao primjer nejasnog nekrea-tivno izabranog problema mogu se uzeti naslovi istraivanja kao to je ovaj: "Istraivanje nekih prob/ema de/inkvenaje" i/i " Socija/na prob/e-maiika de/i/a'encije i/i "Prob/em/ nae krimina/ne po/iiike" (rad Je objav/jen pod navedenim nas/ovom u asopisu "Preg/ed' broj 9, 1960, SaraJevoJ i/i "O nekim prob/emima statistikih istraivanja" (rad Je objav/jen u asopisu "7R/UKP' broj 2, 1966, Beograd) i/i "Nekapsino-/oka obi/Jefa nasibtitva i njemu sk/oni/t /ihostf' (radJe objav/jen u "Ps/no/og/Ji krimina/a" br. 1, 1995) Neprecizni su Jer se ne zna ta se ispituje. Kada rad poinje sa rijeju "neki" onda Je Jasno da Je poetni korak u ispitivanju da se ne zna ta se ispituje i/i ako rad poinje nas/ovom "Prob/eminae krimina/nepo/itike ..." ne zna se da//se mis/i da Je predmet istraivanja " krimina/na po/itika, koja ugroava /Jude u dravi u kojoj se tako radi ///su to istraivanja u vezi sa krim/na/itetom uopte. Ovi nas/ovi pokazuju da i samom autoru mnogo ta u vezi istraivanja nije Jasno, Jer u nas/ovu koristi neadekvatne termine i ponaa se neodgovorno kada Javnost zbunjuje takvim nas/ovom. Ponovimo ovakvi naslovi, formulacije problema su nekreativne, neprecizne i neprihvatljive u naunim istraivanjima. Neprecizna su jer se ne zna da li se ispituje, npr. pod naslovom "Istraivanja nekih problema delinkvencije" -delikvencija mladih, maloljetnih, odraslih, starih i koja vrsta delikata se ispituje. Ovaj problem je nekreativan za ispitivanja jer je definisan neprecizno uz to terminima koji su esti, uobiajeni, istroeni u raznim teksto-

ima i lie kao da su prepisani iz nekog loeg novinskog napisa Kakvo ' "nTeima izbor i formulacija problema istraivanja najplasticnije "SS. nT^misonl, E,B. (1952), koje je on posebno naglasku svoV 0^Uvod u nauna istraivanja" (Inroduction to saenUfic Research). misle da s bave naunim radom trebali da imaju uvtdu, u^roj r^kapostaoje slavan ne zbog sposobnosti da njei nehproblem, ^nzhoe mudrosti da ga izabere".--------------------------------------- Izbor i formulacija problema pretpostavlja poznavanje odreenih teorija koje sadre koncepte ili stanovita koji se odnose na izabrani problem istraivanja. Teorije se procjenjuju na osnovu etiri kriterijuma: - Jednostavnost znai da ona sa malo rijei daje velik broj informacija i usmjerenja istraivanja. - Testibilnost znai da se ona moe empirijski provjeriti, potvrditi ili opovrgnuti - Empirijska validnost znai da je teorija jednostavna, testibilna i da kao takva ima odreenu pouzdanost i validnost koja se moe provjeriti na vie uzoraka i metoda istraivanja. - Logika konzistentnost teorije znai, jednostavno kazano, da elementi teorije mogu da variraju zajedno i da ne budu kontrarne (logiki protivurjene) jedna drugoj. Definicije problema mogu biti: realne, nominalne i operacionalne. Realnim definicijama odreuje se sutina predmeta. Tipina takva definicija glasi: "SudJe misao kojom se procjenjuje istinosna vrijednost" Nominalnom definicijom, uslovno kazano, odreuje se znaenje termina, izraza, Npr. takva definicija u socijalnoj patologiji termina 'fenomenologija socijalno-patolokih pojava" glasi- Fenomenologija socijalno-patolokih pojava je dio socijalne patologije koji se bavi manifestacijom (ispoljavanjem) svijeta socijalne patologije u vidu toksikomanija, socijalnih izopaenosti i agresije kriminalnog i suicidalnog tipa. U odreivanju problema istraivanja esto se koriste operacionalne definicije. Operacionalne definicije podrazumijevaju, npr. iskazivanje jednog problema pomou operacija, postupaka upotrijebljenih za razlikovanje odreenog problema od drugih, odnosno postupak iznalaenja injenica za kontrolu sistema operacija koje se u istraivanju konkretnog problema provode.
83

vi

Npr. u operacionalnoj definiciji asocijalnih osoba navodi se da su asocijalne osobe one koje se ne ponaaju prema socijalnim pravilima kao . ostali ljudi Cilj operacionalnog istraivanja, u konkretnom sluaju, bio bi da se istrai, kako pod odreenim uslovima, pravilima, ogranienjima moemo otkriti ta je asocijalno ponaanje i ta se moe uiniti da se ono ne deava. Dakle, definicija ovog tipa pretpostavlja da istraivaima pouzdane instrumente koji mu omoguuju da se utvrdi priroda asocijalnog ponaanja, da se dobiju pouzdani podaci o obimu asocijalnog ponaanja u odreenoj sredini.

[vi sloenost koja bi trebalo da je poseban izazov za kreativne istraivae da , .te bave istraivanjima svijeta socijalne patologije. ,,-,,;;. Opis metoda u nacrtu istraivanja treba da daje potpunu informaciju .otome ta e sve biti korieno za ispitivanje konkretnog problema i on . najee obuhvata: .". - ba) ispitanike, .-. - bb) instrumente, - bc) varijable i nivoe ispitivanja i bd) postupak u ispitivanju ba) Ispitanici Populacija je osnovni skup, klasa ili masa svih jedinki koje imaju zajedniko obiljeje, a koje je od posebnog znaaja za odreeni problem istraivanja. Npr. kada se vri ispitivanje u vezi sa narkomanijom onda se ono vri na definisanoj populaciji i uzorku narkomana. Ako bi bilo mogue ispitivanje na svim narkomanima u nekoj zemlji, onda bismo govorili o populaciji ili osnovnom skupu narkomana. Ispitivanja, na populacijama iako su najpouzdanija, iako daju najbolje rezultate u vezi sa problemom ispitivanja, vre se rijetko. Najee se navode dva razloga zbog kojih se rijetko vre ispitivanja na populaciji : Prvi je daje teko ili nemogue obuhvatiti sve sluajeve odreenog vida socijalno-patolokogponaanja zbog "tamnog broja socijalno-patolokih pojava". Tamni broj (posebno se o tome govori u dijelu Fenomenologija SPP), je onaj broj odreene socijalno-patoloke pojave koji je nepoznat, koji je neregistrovan odnosno koji nije dostupan evidenciji bilo naunoj bilo slubenoj. Taj broj se javlja kod svih socijalno-patolokih pojava. Kod nekih je vei od poznatog broja. Drugi razlog (zato se ne vre ispitivanja socijalno-patolokUi pojava na populaciji), je to su takva istraivanja preskupa. Niko nee da uloi sredstva u skupa istraivanja koja se mogu izvesti na manjem uzorku. Istraivanja svijeta socijalne patologije, uglavnom, vre se na uzorcima. Uzorkom ispitivanja smatra se skup jedinki koje po najznaajnijem nizu varijabli lie na populaciju, odnosno na osnovni skup iz koga se "uzima uzorak za ispitivanje. Uzorak omoguuje da odreene statistike analize izvrene na podacima dobijenim na uzorku daju podatke koji

b) Izbor metoda problema istraivanja

Najadekvatnije je da u nacrtu istraivanja ovaj dio bude izloen pod naslovom "Metoda". Treba izbjegavati naslove "Metodologija istraivanja" ili "Metodoloki okvir". Razloge za to ve smo naveli i jo jednom ponavljamo da ni u jednom serioznom naunom asopisu nema objavljenog rada u kome se termini "metoda" i "metodologija" uzimaju kao sinonimi Po pravilu, u svakom ispitivanju izbor metoda odreen je problem istraivanja i mogunostima da se odreene metode koriste u konkretnom ispitivanju. Socijalno patoloke pojave svojom sloenou postavljaju odreene specifinosti u izboru metode ili skupa metoda za istraivanje so-cijalno-patolokih problema. Specifinosti su, npr. zbog ogranienih ili nikakvih mogunosti primjene metode eksperimenta u ispitivanju svijeta socijalne patologije. Metoda eksperimenta se ne moe koristiti u istraivanju scijalno patopokih pojava, prije svega, zbog etikih, humanih razloga. Nijedan naunik koji potuje kodeks etike naunog radnika ne koristi u istraivanju metode koje mogu tetiti ispitaniku. Primjena, npr. \ droge na mladim ili starijim ispitanicima zbog eksperimentalnog istraivanja, bila bi vrlo opasna jer efekti korienja droge mogu dovesti do stvaranja zavisnosti kao {psihikih i organskih oteenja. O nekim problemima izbora metoda u istraivanjima socijalno-patolokih pojava kazaemo u fazama nacrta istraivanja koje slijede. Meutim, tekoe i specifinosti pri izboru metoda ispitivanja nisu spomenute da bi se obeshrabrili budui istraivai, nego da se ukae na

padaju unutar prihvatljivih granica utvrenih za populaciju, odnosno

osnovni skup iz kojeg je uzet uzorak

84

Drugim rijeima, greke mjerene na pravilno izabranom uzorku istraivanja, u odnosu na populaciju kojoj pripada, bie statistiki prihvatljive, a samo istraivanje bie bre izvedeno bre, jeftinije i jednostavnije . Pri izboru uzorka za ispitivanje socijalno-patolokih pojava sluimo se iskustvima i saznanjima koja su data u brojnim statistikama, prirunicima (npr. Petz, 1985, Kulenovi, 1996, Havelka, Kuzmanovi, Po-padi, 1998, Foster, Parker, 1995, Bakar, 1995). Saznanja o tome koja vrijede za druge drutvene nauke koriste se i u nanoj oblasti socijalne patologije. bb) Instrumenti Instrumenti ispitivanja, npr. upitnici, skale ili drugi instrumenti moraju se detaljno opisati uz navoenje porijekla instrumenata, njegovih autora. Dalje za svaki instrument moraju se navesti podaci o njihovoj pouzdanosti. U ispitivanju se ne smiju koristiti instrumenti koji su neprovjereni i koji nemaju odreenu empirijsku provjeru. bc) Varijable i nivoi istraivanja Pod varijablama se podrazumijevaju objekti istraivanja, konkretne koliine koje su date. U naunim istraivanjima u socijalnoj patologiji kao i u drugim naukama najee se susreemo sa tri klase varijabli: - R-varijable predstavljaju odgovore ili sline akte koji nastaju kao posljedica odreenih stimulusa, efekata. R-varijable su uvijek zavisne varijable i predmet su istraivanja. One se nazivaju i kriterijskim varijablama, odnosno varijablama ije se promjene tretiraju kao posljedice efekata nezavisnih varijabli. Zavisne varijable su uvijek odgovor na dejstvo nezavisne varijable i zato se nazivaju R-varijablama ili varijablama reakcije, ili varijablama odgovora ili kriterijskim varijablama. - S-varijablama ili simulusnim varijablama nazivaju se fizike ili socijalne osobine koje se uzimaju u istraivanje i koje imaju mjerljive efekte u fizikoj ili socijalnoj okolini. One su uvijek nezavisne varijable (varijable kojim se u ispitivanju manipulie da bi se utvrdilo kakav efekat ostvaruju kod drugih varijabli koje se uzimaju kao zavisne od nje), odnosno varijable koje se u istraivanje namjerno unose ili mijenjanju da bi

se

provjerio njiltov utkaj na R-varijable. Ukratko, S-varijable su stimulusi kojim se manipulie u ispitivanju i otuda naziv S-varijable. . O-varijable (karakteristike organizma ili linosti, npr. bolestan zdrav, muo-ensko, mlad-star, prosjenih sposobnosti - iznad prosjenih sposobnosti) su nezavisne varijable. One se uzimaju u istraivanjima da U se utvrdilo kakav je njihov efekat, npr. na ponaanje. Ponaanje ljudi je u uvom sluaju R-varijabla. Prema nivoima istraivanja se mogu podijeliti na eksperimentalna i neeksperimentalna. Neeksperimentalna istraivanja koriste korelacione nacrte u kojima su kategorisane kontinualne varijable, a osnovna deskriptivna mjera je korealacija (detalji o ovome mogu se vidjeti u metodologijama istraivanja). Eksperimentalna istraivanja se rijetko ili nikako ne koriste u socijalnoj patologiji. Ako se koriste, onda se to ini u nekim specifinim okolnostima kao to su, npr. ustanove za lijeenje narkomana ili zatvori, penoloke ustanove. U tim okolnostima je mogue uz voenje rauna o svim etikim aspektima ispitivanja, eksperimentalno provjeravati efekte odreenih sredstava ili postupka na rehabilitaciju, resocijalizaciju, povratak u normalan ivot onih koji su uli u svijet socijalne patologije. bd) Postupak u ispitivanju U ovom dijetu opisa u dijelu sheme istraivanja koji nosi naslov Metoda prikazuje se postupak za registrovanje podataka u ispitivanju, uputstva koja se daju ispitanicima, podaci o trajanju ispitivanja, prostoru u kome e biti ispitivanje, materijal i materijalni trokovi ispitivanja.

c) Obrada podataka
U nacrtu istraivanja treba biti detaljno predviena obrada podataka i nain izvjetavanja o istraivanju. Podaci mogu biti obraeni runo, kompjuterski, u raunskim centrima Ud. Nain obrade odreen je slo-enou ispitivanja, odnosno sloenou problema koji se ispituje u vezi sa socijalno-patolokim pojavama.

86

87

d) IzvjeStaj o rezultatima istraivanja

Svako ispitivanje zavrava izvjetajem koji obuhvata: - da) uvod, - db) metod, - dc) rezultate, - dd) diskusiju, - de) zakljuke i - df) literaturu. da) Uvod Uvod obuhvata veinu od onoga to je ve navedeno u dijelu "a) Objanjenje i formulacija problema." U uvodu se, prvo, objanjava zato je izvreno ispitivanje na osnovu teorija i onoga to je ve poznato u literaturi, a u vezi je sa problemom istraivanja i, drugo, jasno formulie problem. Problem moe biti neto sasvim novo ili testiranje nekog teorijskog koncepta ili teze ili ponavljanje iz nekog vanog razloga ranije izvrenog ispitivanja. Nakon problema navode se ciljevi i hipoteze istraivanja. db) Metod Ovaj dio, njegovu prezentaciju u izvjetaju istraivanja opisali smo u dijelu "b) Izbor metoda istraivanja". dc) Metod Doputeno je da se ovaj dio pie i pod naslovom "Rezultati i diskusija". Ovaj dio obuhvata, prvo deskriptivne statistike mjere, npr. aritmetike sredine, standardne devijacije, frekvencije, korelacije, grafikone, tabele i kratak komentar o izloenim rezultatima. dd) Diskusija Diskusija obuhvata tumaenje dobijenih rezultata u skladu sa postavljenim teorijskim konceptom, hipotezama, kao i u vezi sa rezultatima drugih autora koji se mogu povezati sa onim to pokazuju nai rezultati 88 l::r ~: istraivanja. Ako je ostalo neto nedokazano, sporno, o tome se mora ': . -v posebno prodiskutovati, objasniti Takoe, navode se propusti, ako ih je :..- bilo u istraivanju. Y--Vde) Zakljuci

., i. Doputeno je da se izloe u dijelu diskusija, ali u pravilu to se ini . posebno. Zakljuci trebaju biti utemeljeni na stvarnim rezultatima. Kako je poznato zakljuivanje se obino vrL' - induktivno ili . - deduktivno. Induktivno zakljuivanje imamo kada se na osnovu ogranienog . . broja uzoraka donosi zakljuak o optoj populaciji Ono moe biti rela tivno tano ilinetano. Npr. u laikim pristupima u objanjenju etiologije SPP induktivnim zakljuivanjem se dolazi do pogrenih zakljuaka. Kao primjer takvog laikog zakljuivanja moe se uzeti zakljuak da djevojke bivaju silovane to nose kratke suknje, to se izazovno oblae. Takav za kljuak je izveden na osnovi informacije da je silovana djevojka imala kratku suknju. Takav zakljuak je taan koliko i zakljuak da lopovi pljakaju kue bez osvjetljena. Loa induktivna zakljuivanja usporila su . razvoj socijalne patologije kao nauke i nanijela su ogromnu tetu kako , socijalnoj patologiji kao nauci tako i onima koji su rtve onih koji se sojalna-patoloki ponaaju. Istraivai koji izvode zakljuke induktivno, prema nekim autorima (npr. Prior, 1970), slue se induktivnim postupcima Johna Stuart Milla. Prema ovom autoru induktivno zakljuivanje se izvodu metodom slaganja (Ako dva ili vie sluajeva pojava koje istraujemo imaju samo jednu zajedniku okolnost, ta je okolnost u kojoj se svi sluajevi slau uzrok, posljedica date pojave. Npr, ako iz nekog pravca svi ljudi bjee, zakljuujemo da se radi o nekoj velikoj opasnosti) ili metodom razlike (Ako su sluaju u kojem se istraivana pojava dogaa i sluaju u kojem se ona ne dogaa zajednike sve okolnosti osim jedne koja se dogaa u prvom sluaju, ta okolnost u kojoj se razlikuju je uzrok ili dio uzroka te pojave.) Hi kontinuisanom metodom slaganja (Ako dva ili vie sluajeva u kojima se pojava dogaa imaju samo zajedniku okolnost, a dva sluaja ili vie sluajeva u kojima se ona ne dogaa nia zajedniko osim odsutnosti te

okolnosti u kojoj se razlikuju dva skupa sluajeva, posljedica je uzrok ili

neophodan uzrok pojave.), ili metodom ostatka (Oduzmi od pojave onaj

nju metodu

dio koji je iz predhodnih indukcija poznato da je posljedica izvjesnih acedenata, i ostatak pojave posljedica je preostalih ancedenata.) ili metodom popratnih pojava (Svaka pojava koja se mijenja na neki nain uvijek kada se na neki poseban nain mijenja neka druga pojava, jest uzrok Ui posljedica te pojave, Ui je povezana s njom faktinom uztonou). Deduktivni metod izvoenja zakljuka pdrazumijeva pristup gdje se na osnovi optih teorija, stavova donose zakljuci o pojedincima, pojedinim sluajevima. Deduktivno zakljuivanje, ako se izvodi na pouzdanim postulatima, logikim pravilima zakljuivanja, moe dovesti do ispravnih optih zakljuaka. Ijedan i drugi vid zakljuivanja o konkretnim rezultatima istraivanja je dobro doao, ako se izvodi na osnovi empirijskih ispitivanja provedenih na uzorcima, populacijama u skladu sa pravilima iz metodologije istraivanja odnosno pravilima koja omoguuju dobijanje pouzdanik i valjanih rezultata. df) literatura U ovom dijelu izvjetaja navodi se prema abecednom redu popis autora i njihovih knjiga, radova. Popis se vri u skladu sa odreenim pravilima koja se mogu vidjeti u novijim asopisima Ui naunim monografijama.

- K da se u istraivanju koristi metoda pojedinanog sluaj^Ka ^ dokumentacije Zedinanog sluaja, onda s\f^0^Zvanja podataka o sebi, vrst P (0%a metoda) o osobi, ^^T ZJpekcijom) i na osnovu [^Lpekciju vlastitih donvljaja ^^iJjavanju. Na ovom Zaspete izvjetaj o svome unum^J jedimnog slua-

3. Klasifikacija metoda istraivanja

Kao i u drugim naukama, u socijalnoj patologiji metode istraivanja mogu se podijeliti na osnovu razliitih kriterija. U ovom udbeniku metode e biti podijeljene na osnovi kriterijuma optosti na: opte i posebne. a) Pod "optim metodama" podrazumijevaju se metode koje predstavljaju osnovu posebnih metoda. U opte metode ubrajaju se: opaanje, introspekcija, eksperiment i prouavanje dokumentacije. Pod "posebnim metodama" smatraju se: upimik Ui anketa, analiza sadraja, testovi, metode za analizu podataka, metoda pojedinanog sluaja. Odnos optih i posebnih metoda moe se vidjeti ako se, npr. obrati panja na to kojim postupcima se slui ispitiva kada koristi u istraiva90

Glava 4.

OPTE METODE
, 1. Opaanje .. 2. Introspekcija 3. Eksperiment . 4. Prouavanje dokumentacije

1. Opaanje
Svako nauno istraivanje zapoinje i zavrava opaanjem. Ovom metodom slue se istraivai u drutvenitn i prirodnim naukama i zato je opaanje opta ili univerzalna metoda istraivanja. Uglavnom, veina znanja koja ljudi imaju o socijalnim odnosima nastala su opaanjima. Metod opaanja moe da se koristi kao tzv. kon-trolisano opaanje, nekontrlisano opaanje, uesniko opaanje, neues-niko opaanje. Kada se govori o kontrolisanom opaanju, misli se na standardizovanu tehniku opaanja ili standardizovanu kontrolu promje-nljivUi, odnosno varijabli u eksperimentu. Nekontrolisano opaanje je, nasuprot standardizovanotn, kontrolisanom, vie spontano i bazira se na slijedu onoga io se deava, Uesniko opaanje podrazumijeva da onaj ko koristi metodu opaanju u istraivanju odreene socijalno-patoloke pojave i sam u njoj uestvuje. Koritenje metode opaanja u istraivanju odreene socijalno-patoloke pojave bez uea u tojpoavi naziva se neuesniko opaanje. Uesniko opaanje primjenjuje se u situacijama kada istraiva moe i sam da bude dio socijalno-patolokog ponaanja. Npr. jedan istraiva (perema Trasheru,1927) je uspio da bude primljen ujedan i-kaki podzemni gang i istraivao je ponaanje ganga kriminalaca, a drugi istraiva (navodi Czapow Cezlow, 1960) uspio je da ue u gang maloljetnih huligana. On je izlaui se raznim opasnostima, uspio da metodom uesnikog opaanja doe do nekih saznanja o huliganima. Njegov 93
*#

nalaz pokazuje daje huliganstvo poseban vid nihilistikog bunta mladih i da je mogue izvriti tipologiju huligana na nekoliko grupa. Prvo, postoje grupe huligana koje se mogu kategorisati kao "ljudi zabave". Drugo, postoje grupe huligana koji se nazivaju "radnim ljudima". Tree, postoje huliganske skupine koje se mogu nazvati "prostitutke - ljudi zabave". etvrto, postoje huliganske grupe koje se mogu nazvati "prostitutke radni ljudi". Oni maloljetni delinkventi koji spadaju u huliganske grupe zabave bave se tim samo radi zabave a oni koje je kategorisao kao "radne ljude" uli su u socijalnu patologiju zbog egzistencijalnih potreba. Ovo istraivanje uesnikim opaanjem pokazuje da su neki mladi u huliganskim grupama radi zabave i da je ta njihova zabava poseban vid nihilistikog bunta mladih. Huliganske grupe kategorisane kao "huligani radni ljudi" su one skupine mladiJi koji se bave kraama, prostitucijom radi svoga preivljavanja. Neuesniko opaanje je manje efikasno od uesnikog. Ono podrazumijeva nedirektno uee u nekom vidu socijalno-patolokog ponaanja, odnosno posmatranjc, npr. ponaanja narkomana sa strane. Uglavnom, metoda opaanja ima svoje mjesto u istraivanjima so-cialno-patolokih pojava i ona se, kako je ukratko pokazano, moe koristiti na razliite naine.

Tree, jezik kojim se ljudi slue ne omoguuje da se opiu u potpunosti emocionalni doivljaji Siromatvo jezika, takoe, oteava da se dobiju potpuni rezultati pomou introspekcije. etvrto, ono to se dobije introspekcijom teko se moe verfikovati. Peto, stanje u kome se nalazi osoba s\>ijeta socijalne patologije, ta-\ kode, moe biti zapreka za korisenje intospekcije u socijalnoj patologiji. Tekoa koja se javlja u primjeni introspekcije zbog psihofizikog, psiholokog stanja osobe u svijetu socijalne patologije, npr. narkomana, kockara, alkoholiara, prostituke, prasuicidenta (osoba koja je pokuala sa-moubistvo, a nije ga izvrila), upozoravaju istraivaa na oprez pri ocjeni odgovora dobijenih pomou introspekcije, ili bilo kojom drugom metodom baziranoj na introspekciji Moe se zakljuiti da sva ogranienja u vezi sa metodom inrospekcije vie upozoravaju na opreznost pri primjeni, nego na nemogunost da se ona uopte koristi u istraivanjima socijalno-patolokUi pojava.

3. Eksperiment
Ovaj metod se u ispitivanju socijalno - patolokih pojava neznatno ili nikako ne koristi. Njegovu primjenu karakterne: - namjerno izazivanje pojave koja se istrauje, - ponavljanje pojave onoliko puta koliko je potrebno, ' - kontrola uslova u kojima se ispitivana pojava javlja, mjerenje odnosno registrovanje pojave koja se istrauje, - sistematsko i namjerno mijenjanje uslova u kojima se pojava istrauje. Metoda eksperimenta, kako je ve poznato, zbog njenih oplih karakteristika teko se ili nikako ne primjenjuje u socijalnoj patologiji Razlozi su u prirodi svijeta socijalne patologije. On je opasan po drutvo i pojedinca. Onaj koji bi eksperimentom bio ukljuen u neki vid socijalno-patolokog ponaanja mogao bi da doivi neka psihofizika oteenja ili da i sam postane dio socijalne patologije. Npr. eksperiment pretpostavlja "namjerno izazivanje pojave" u ovom sluaju socijalno-patoloke. ta namjerno izazivanje socijalno-patoloke pojave znai, pokazuje sluaj dr Lirija. On je kao profesor Harvardskog univerziteta nakon svoga iskustva
95

2. Introspekcija
Iako je introspekcija specifian metod psiholokih nauka, ona se koristi iza ispitivanja socijalno-patolokihpojava. Introspekcija kao metod omoguuje da se dobiju podaci o unutranjem iskustvu, psUioloJam preivljavanjima osobe koja je u svijetu socijalne patologije. U vezi sa upotrebom metoda introspekcije upozorava se na ogranienja ove metode (podvukao Zvonarevi, 1976): Prvo, ispitanici ne poznaju tehniku samoposmatranja, odnosno sa-moopaanja onog to se doivljava i to oteava dobijanje rezultata u vezi sa problemom ispitivanja. Drugo, neka stanja, kao Stoje strah, teko je istraivati sa introspekcijom. im se obrati panja na strah, on poinje da blijedi, nestaje.

94

sa drogom poeo da tumai kako droga ne doprinosi samo promjeni svijesti nego i poboljanju svijeta. Dakle, on je plasirao ideju da droga moe da pobolja svijet. Te njegove ideje odjeknule su medu mladima u SAD van svakog oekivanja. Pod uticajem njegovih ideja poeo je "masovni eksperiment sa drogom". Lirijeve ideje, kako istiu kritiari ovog masovnog eksperimenta sa drogom, zarobile su imaginacije vie hiljada mladih i odvojile su ih od uobiajenog ivota, miljenja. "Prva posljedica masovnog eksperimenta sa drogom bio je razvoj i evaluacija razliitih stilova ivota, opredjeljenja i duhovno propadanje vie miliona mladih irom sveta" (Petrovi.1980). Rodonaelnik ovog eksperimenta, Liri, dospio je u zatvor. Nakon zatvora poeo je o drogi da sudi neto drugaije u odnosu na ideje sa kojim je poeo "masovni eksperiment sa drogom". Eksperiment se u socialnoj patologiji najee koristi u odreenim ustanovama u kojima su izolovani (npr. posebni sanatorijumi, zatvori itd.) pripadnici svijeta socijalne patologije. U tim ustanovama mogue je eksperimentisati sa odreenim metodama resocijalizacije ili lijeenja. Opreznost kao i ogranienost primjene eksperimenta kao metode u socijalnoj patologiji upozorava na sloenost predmeta kojim se bavi socijalna patologija, kao i na to da istraivanja u socialnoj patologiji zahtijevaju puno kreativnosti, osjetljivotiza probleme istraivanja.

w- -m^
|. ijnetodom. Pojedinac ili grupa koja izvri samoubistvo ostavlja iza sebe 8$iieku dokumentaciju koja moe biti najznaajniji izvor podataka o r'Msamoubistvu. U vezi sa metodom prouavanja dokumentacije Zvonarevi (1976) navodi dva upozorenja. Jedno se odnosi na to da onoga koji prouava dokumentaciju ta dokumentacija moe da ostavi bez "crvene niti" odnosno da se istraivaeva ideja istopi u lavirintu tuih ideja, rjeenja i tako ostane bez vlastite ideje, osjetljivosti za probleme. Drugo, upozo renje u vezi sa prouavanjem dokumentacije odnosi se na utroak vremena. Svako prouavanje dokumentacije zahtijeva odreeno vrije me, koje esto ne dovodi istraivaa do planiranUi ili oekivanih nalaza, odnosno moe biti isti gubitak ______________ Meutim, pored navedenih nedostataka metoda prouavanja dokumentacije je vrlo vana opta metoda u socijalnoj patologiju Njeno korienje u vezi je sa istraivanjem veine problema u socijalnoj patologiji.

4. Prouavanje dokumentacije
Ovaj metod je zastupljen u svim naukama, pa i u socijalnoj patologiji. On podrazumijeva dva naina prouavanja. Prvi je prouavanje literature koja je u vezi sa problemom koji se istrauje. Od literature koriste se: monografski radovi, studije, statistiki podaci, dokumentacija odreenih slubi (npr. centara za socijalni rad, sudstva, zatvora, bolnica itd). Drugi nain je prouavanje dokumentacije koja je u najuoj vezi sa problemom istraivanja. Npr, u prouavanju kriminaliteta mogu se koristi razni dokumenti iz sudova, milicije, centara za socijalni rad Iz suda se koriste spisi koji sadre: opise krivinih djela, nain izvrenja, podatke da li su djela pojedinca ili grupe, podatke o rtvi krivinog djela, podatke o visini kazne. Metoda dokumentacije u prouavanjima nekih socijalno-patolokih pojava predstavlja glavnu metodu. Npr, samoubistvo se prouava ovom % 91

Glava 5.

POSEBNE METODE
1. Upitnik ili anketa 2. Analiza sadraja 3. Testovi 4. Metoda analize pojedinanog sluaja

'r

1. Upitnik ili anketa

Ovom metodom se naziva sistem pitanja sastavljen prema odreenim metodolokim principima. Njegova podesnost za ispitivanje odreene socijalno-patoloke pojave provjerava se, ako se radi o konstrukciji novog upitnika, prethodnim ili tzv. pilot ispitivanjima. To su ispitivanja na manjim uzorcima, ali dovoljno velikim da se statistiki i na drugi nain moe provjeriti podesnost upitnika ili ankete za ispitivanje. Pitanja u upitniku mogu biti otvorenog ili zatvorenog tipa. Pitanja otvomog tipa omoguuju ispitaniku punu slobodu u odgovaranju. Pitanje otvorenog tipa moe da glasi: "ta mislite o kriminalitetu maloljetnika u naem gradu?'' Ovakvim otvorenim pitanjima daje se puna sloboda ispitaniku u davanju miljenja o krimiruilitetu maloljetnika. Isto pitanje bie zatvorenog tipa, ako se ispitaniku zajedno sa pitanjem daju i alternativni odgovori od kojih treba samo jedan da oznai Npr. "ta mislite o kriminalitetu maloljetnika u naem gradu?" (okrui jedan od odgovora)" Nisam razmiljao"; "Ne znam"; "U stalnom je porastu". Alternativnim odgovorima ispitanik je ogranien u pogledu miljenja o kriminalitetu maloljetnika. Od njega se trai da odgovori na pitanje ali na osnovi ponuenih alternativnih odgovora. Upitnik ili anketa, npr. omoguuje da se dobiju podaci o rasprostranjenosti odreene socijalno-patoloke pojave, posebno o "tamnom broju" te pojave. To Uustruje jedno ispitivanje anketom koje je izvreno u SAD. Prema tom ispitivanju kriminalnog ponaanja (navodi eparevi, 1981), koje je bilo anonimno, pokazalo se da veliki broj kriminalnih

irrrfifi'i

djela ostaje neotkriven, odnosno "tamni broj". Istraivai su na osnovu podataka dobijenih pomou anketnog ispitivanja zakljuili da samo jedna desetina krivinih djela koja se izvre biva prijavljena policiji. Ovaj rezultat se ne navodi da bismo se bavili osnovnim zakljukom istraivaa da samo jedna desetina kriminalnih akata biva otkrivena, a da ostatak ostaje "tamni broj" nego da bismo pokazali kako anketa ili upitnik moe biti vaan instrument u istraivanju nekih aspekata socijalno-patolokih pojava. Meutim, treba naglasiti.da se ova metoda moe koristiti u istrai vanju samo, ako je konstruisana prema principima koji su izloeni u mnogim prirunicima za konstrukciju ankete (npr. Supek, 1968, Mozer, 1962, Milosavljevi, 1987). U tim prirunicima istraivai se upuuju kako da konstruiu anketu, kao i koje su ogranienosti anketnih ispitivanja.________________________________________

2. Analiza sadraja
Metodom analize sadraja, (prema Berelsonu, navedeno u knjizi G. Lidsey, Ba/tdAook ofSoaa/Psyc/iofogy, 1952), se koristi u ispitivanjima radi dobijanja objektivnog, sistematskog, kvantitativog i kvalitativnog opisa manifestnog sadraja. Ovaj metod omoguuje (navode, Lazarfeld, 1948, Berelson, 1952, Zvonarevi, 1976) istraivau da sa njim istrai sljedee: prvo, da izvri analizu sadraja poruke, drugo, da dobije podatke o tvorcu poruke, tree, da dobije podatke o publici kojoj je ta poruka upuena. Ako toprenesmo na predmet naune discipline socijalne patologije, moe se kazati da se metoda analize sadraja moe koristiti, izmeu ostalog, za slijedee: ^ Pfvo, mogu se vriti analize odreenih kazanih ili pisanih sadraja, poruka, npr. kod narkomana: analize individualnih dnevnika, pisama, simbola, jezika, muzike itd. sa aspekta ta se njime istie, odnosno koje misaono-emocionalne tendencije dominiraju kod narkomana, ili o narkomanima, u raznim napisima, emisijama'na radiju, televiziji itd. Prema tome, analiza sadraja u ovom sluaju koristi se da se dobiju objektivni, sistematski, kvantitativni, kvalitativni opisi trendova o onome stoje ispitivano u vezi sa narkomanima. 100

/&.K,. Drugo, metod analize sadraja omoguuje da se analizom odreeniji Verbalnih ili pisanUt sadraja dobiju podaci o tvorcima tih sadraja. ;i%Tako, npr. moe se na osnovu sadraja koji potiu od samoubica doi do Subjektivnih, sistematskih, kvantitativnih, kvalitativnih podataka o samo-'' Izbicama, samoubistvu. ; i... jjree, metod analize sadraja koristi se kada treba da se doe do ne-^jgh podataka o onima kojima su upuene poruke koje su predmet istra- ivanja, odnosno kada treba da se dobiju neki podaci o publici kojoj je Podreena poruka upuena. Npr. na osnovi ove metode mogu se dobiti ::- ppaci kojim se sadrajima daje najvei prostor, vrijeme u tampi, na .'.. televiziji, radiju, posebno koliko se posveuje panje "crnim hronikama" (sadraji o pljakama, ubistvima, samoubicama). Dobijeni podaci, rezultati ovog istraivanja pokazuju manifestna interesovanja publike, odnosno daju saznanja o publici kojoj su sadraji odreenih poruka upueni Primjena metode analize sadraja u istraivanju zahtijeva odreena znanja o: - nainu utvrivanja uzorka materijala koji se analizira, - odreenju jedinice analize (jedinice analize mogu biti stranice u tampi, emisije na televiziji, radiju, knjige, pisama, crtei itd), - odreenje jedinice sadraja (jedinice sadraja mogu biti: simboli, misli, rijei, veliina jedinice sadraja sa aspekta povrine koju zauzima it), - definisanju kategorija u koje se klasifikuju pojedine jedinice sadraja (obino se uzima 5-12 kategorija, to zavisi od sloenosti poruka koje se ispituju). Vie o metodi analize sadraja treba vidjeti u prirunicima (npr. Krippendorf'1981) i nekim radovima (npr. Zvonarevi, 1976, Milosavljevi, 1962), koji predstavljaju izvjetaje, odnosno radove napisane na osnovu istraivanja izvrenih pomou ove metode.

3. Testovi
Saznanja do kojih se dolazi testovima slue za objanjenje, pored ostalog, odreeniji ponaanja, uspjeha, neuspjeha, pojedinaca sa socijalno prihatljivim ili socijalno' neprihvatljivim ponaanjima. U svim sluaje101

 > dobUamputem testova, samo su jedan od eleme-Mm u objanjavan," P"as'""

kohH i profesionalni razvoj (napredovanje u koli, ponaanje u toku kolovanja, vrijednosne orijentacije, profesionalna ua i ira interesovanja itd.), sadanja prilagoenost (lini problemi, socijalni stavovi, socijalne predrasude, motivacija za odreene vidove ponaanja, socijalna mrea sa drugim osobama ili grupama).

iata u ouju*"j"> * __________________________ ----- mox

- __ -^nrzss^dr^^^^

I redukovatisarnojiajsinuj^. ------------------------- " "i nntolokih ponaanja pojedinaca testovi se U istraivanju ^T^ZucTprasuicidenata, toksikomana, ma-koriste npr. u ispitivanju ^"^Zclara Ud. Testovi kao metoda naj-loljetnih delinkvenata, P^Z^lnih poremeaja, ^telek^ ike se koriste za T^L^ koji su najodgovorniji za modalitete funkcija ili "konattvnih faKtoru j TjudslLg ponaanja^ ^^^Zrisdu ispitivanju socijalno-patoSociometrijski testovi se, taKo , lokUi ponaanja pojedinacajgrup^ ^ Kriste se i tzv U istraivanjima ljudi u svjem j ^^^ m6)> su wo;e situacioni testovi Tvorci . u -ima ispitivali promjene uponaisphanike dovodili u razne s bM metode koju smo nazvali sanju. Prema tome, ^"Tnjima ponaanja i pojedinaca koji su uli u testovima koriste se u *<?*%* tova Kriste samo oni koji su zato svijet socijalne patologije. Kecm edukovani psiholozi i imaju licence.

Prema tome, metoda analize pojedinanog sluaja obuhvata svestranu analizu pojedinca sa socijalnog, psiholokog i psihijatrijskog aspekta. Pretjerivanja sa podacima pojedinanog sluaja opravdano su kri-tikovali neki autori istiui da su socijalno-patoloke pojave prvenstveno drutveni fenomen, odnosno da imaju socijalnu etiologiju, genezu. Kritike su usmjerene, prije svega, na one orjentacije u socijalnoj patologiji koje su pokuale da formuliu objanjenja kako su socijalno-patoloke pojave vezane za defekte u pojedincu i da se na osnovu pojedinanih sluajeva moe objasniti etiologija odnosno socijalno-patoloka priroda onih koji su uli u svijet socijalne patologije. Meutim, uz uvaavanje odreenih primjedbi u vezi sa ovom metodom, ona se moe u zajednd sa drugim metodama koristiti za ispitivaja svijeta socijalne patologije. \
i

4. Metoda analize pojedinanog sluaja

Ovom metodom se ^^^ ^ "** " odreenim socijalno-patoloskunj OP izueavar4c pojediMetod analize pojedinacWSJW*. mda ^ desan nanogsluaja p-^^^^SS^*^^ nain sakupljanja podataka za osooe i njem. .. lua;a njfe history method) koja

1ZZ#** * mentalni, emocionalni, socijalni), 103 %' * 102

III dio FENOMENOLOGIJA SOCUALNO-PATOLOSKIH , POJAVA (SPP)

'.

.-J

Glava6.

FENOMENOLOGIJA SOCIJALNOPATOLOKIH POJAVA ITAMNIBROF

1. Pojam fenomenologija socijalno patolokUi pojava (SPP) 2. "Tamni broj" SPP 3. Fenomenologija SPP kao opomena ili izazov savremenom drutvu 4. Klasifikacija SPP

L Pojam fenomenologija SPP

Termin "fenomenologija" (od grkog fainomen-ono to se vidi, ono to se ispoljava i "logos'^uenje, nauka, istraivanje) oznaava dio filozofskog uenja o pojavama. Taj se termin upotrebljava i u drugim naunim disciplinatna, a njime se oznaava dio naune discipline koji se bavi pitanjima koja su u vezi sa manifestacijom pojava. Otuda termin fenomenologija i u socijalnoj patologiji Pod njim se podrazumijeva dio socijalne patologije koji izuava jpo/avne oblike, stn-cfauru i dinamiku so-cijalno-patolokih pojava.

2. "Tamni broj*" SPP

Svaka SPP moe se posmatrati prema elementima fenomenologije kao to su: obim, struktura i dinamika SPP. Obim predstavlja pojavni broj SPP, a struktura ustrojstvo odreene SPP prema njenim karakteristikama: dob, pol, drutveni poloaj, imovni status i si., dinamika ini kretanja SPP u vemenskim periodima i si. Nepremostiva prepreka u sagledavanju elemenata fenomenologije SPP ini njihov "tamni broj".
. 107 *'

Poetak korienja termina "tamni brvf veze se za japanskog autora Obu (navodi Weber, 1961). Oba je pod pojmom "tamni broj" podrazumijevao broj izvrenih krivinih djela koji je nepoznat javnim vlastima. Praktino, tim terminom se oznaava da SPP imaju svoj sagledivi i "tamni broj". _________________________________ Kada se pie, raspravlja o tamnom broju obino se navode radovi Marfija i saradnika (Marpfy et al, 1946), Porterfilda (Porterfild, 1946), Valenstajna i saradnika (Warllerstein et al, 1947) i Staterlanda (Stuther-land, 1949). Marfi i saradnici navode podatak koji dobro Uustruje ta znai tamni broj. U njihovom ispitivanju navodi se da je 61 adolesent, prema njihovim izjavama socijalnim radnicima, poinili 6416 prestupa kanjivih prema zakonu koji nikada nisu otkriveni i sakcionisanl Portfild navodi daje u anonimnom ispitivanju dobijeno da su brojne neotkrivene krivine delikte poinili studenti, ima i ubistava. Ti delikti nisu otkriveni odnosno poznati nadlenim vlastima. Wallerstein i saradnici su sastavili upitnik koji su uputili pripadnicima srednje klase. Uzorak je bio sluajan i inilo ga je 1698 ispitanika (1020 mukaraca + 678 ena). Rezultati dobijeni tim upitnikom su pokazali: - 91 % ispitanika odgovrilo je da je izvrilo poslije navrenih 16 godina (to je uzrast u kome se za uinjene krivine delikte primjenjivao u to vrijeme u SAD kazneni zakon za odrasle) od 1-49 krivinih delikata koji nikada nisu otkriveni, - prosjean broj prestupa za sve ispitanike (aritmetika sredina) je 18, - prosjen broj prestupa za svetena lica (popove) je 8,2, - prosjean broj prestupa za mukarce radnike je 20,2, - prosjean broj prestupa za radnice ene je 11. Sutherland (1949) navodi da su sve statistike krivinih djela netane, jer zanemaruju visok stepen krenja zakona od vodeih poslovnih, profesionalnih grupa. On je utvrdio da postoje "zaprepaujui podaci o krenju zakona od velikih kompanija, preduzea, kao i o korupciji javnih slubenika. . Vano je konstatovati da je veina podataka o "tamnom broju dobijena u istraivanjima anonimnim upitnicima, tj. u anonimnim samoiskazima. to, prema nizu autora (npr. Christie, 1973, Gassin, 1990, Ajdukovi, 1988, Prislin, Wolf, 1988, Radovanovi, Momirovic et dl,1991, IVolfet al,1995), omoguuje dobijanje pouzdanih podataka o neotkrivenom kriminalitetu, kao i podataka o prestupima koji se prema
108

socijalnom stereotipu smatraju manje drutveno opasnim i najee ostaju neregistrovani, neotkriveni kao prestupi, prekraji normi, zakona. Veliina "tamnog broja" razlikuje se, pretpostavka je, od jedne do druge SPP. U literaturi je prihvaeno (navodi. Milosavljevi, 1986) daje "tamni broj" manji za kriminalitet nego za htali SPP. Razlog za to je to je odavno u drutvu odnos prema kriminalitetu drugaiji nego prema ostalim SPP. Meutim, i pored toga, veliki, odnosno vei dio kriminaliteta ostaje "tamni broj". U vezi sa "tamnim brojem" svijeta socijalne patologije jo uvijek je neprevaziena konstatcija Christie (1973) da veina stanovnitva ini manje ili vee prestupe koji ostaju neotkriveni. Isti autor smatra da se "zatvorska populacija" moe tretirati kao skupina osuenih osoba uzetih iz "okeana delinkvencije" i to, kako naglaava Christie (1973), na nain koji ne reprezentuje tu okeansku masu. Prema tome, veina poinilaca krivinih dijela ostaje "tamni brof\ izmie stigmi, etiketu delinkvenata. Zbog toga se opravdano dovodi u pitanje vrijednost zvaninih (sagledivih) brojki kriminaliteta kao i drugih SPP. Otuda se ini loginim zakljuak Christie (1973): "Cijru kriminaliteta, odnosno ukupnu cifru kriminaliteta i devijantnog, neemo nikada saznati", ona e uvijek ostati mitologija.

3. Fenomenologija SPP kao opomena ili izazov savremenom drutvu

Svijet socijalne patologije svojom agresivnou (posebno kriminalitet i samoubisvo), posljedicama koje ostavljaju, predstavlja visoku cijenu, opomenu ili izazov savremenom nainu ivota i rada i skupu protiv-nagradu za savremeni materijalni progres kao preokupaciju veine^ drutvenih zajednica. Zbog toga neki autori istiu (npr. Christie, 1973):" "Kriminolokipodaci su centralni indikator o stanju u drutvu".". Naznake odnosa izmeu drutvenog razvoja i fenomenologije SPP oituju se u:

a) difuziji,
b) inovacijama SPP i c) upotreba socijalno-patolokih pojava za monstruozno sticanje dobiti, prestia. d) "kultura" korupcije a) Difuzija SPP Kada se radi o transferu naunih dostignua na nivou tehnolokog razvoja, nosioci takvog razvoja mogu biti razvijene zemlje. Meutim, irenje SPP ne zahtijeva visok stepen razvijenosti neke zemlje. Difuzija SPP se vri zahvaljujui razvijenosti odreenih sredstava komunikacije kako u razvijene tako i u nerazvijene zemlje. Dostignua u razvoju sredstava komunikacije omoguuje difuziju SPP u razvijene i nerazvijene zemlje i sredine. Poznato je da razne prirodne ili vjetake droge, od dana kada se pojave u iroj upotrebi meu narkomanima jedne zemlje, brzo stiu u druge zemlje. Difuzija neke SPP, npr., narkomanije, uzima toliko maha da droga postaje sve vie roba iroke potronje, stil ivota, moda. Najveu korist od svega toga imaju podzemlja, kojima droga postajui roba iroke potronje, donosi basnoslovne prihode. Kako sredstva masovnih komunikacija mogu doprinositi difuziji SPP moe se vidjeti na primjeru kocke. Kocka se u nizu zemalja legalno razvija i podstie putem reklama u tampi, na televiziji, na radiju i si. Televizije imaju emisije javnog izvlaenja lutrije i lota i si. Svugdje u svijteu te emisije doprinose da se interes i uee u kocki iri, umnoava. Difuzija SPP, koji omoguuje savremeni tehnoloki razvoj, optereuje i odbrambene sisteme u nekim zemljama. Tako, neka istraivanja (Manning i Ingraham, 1983) pokazuje da najsloenije vojne baze postaju mjesto gdje prodire droga i u odreenoj mjeri smanjuje efikasnost tih baza. Tehnoloki razvoj omoguio je i difuziju novih modaliteta klasinih SPP, npr. kriminaliteta. Naime, dostignua u informatici omoguuju
lio

kriminalcinui, modernim gusarima ulazak u baze podataka u bankama i bez ikakve opasnosti krau ogromnih novanih iznosa prebacujui ih sa tuih na svoje raune. Nagovjetaj te pojave zabiljeen je u Danskoj, februara 1984. godine. Gradska banka podataka u Kopenhagenu je provaljena. Nepoznate osobe ubacile su se u njen sistem. To su objelodanili predstavnicV'banke podataka. Na ovu vijest oglasila se grupa pod nazivom "114". To je bila grupa mladih koji su na televiziji i u listu "fulandposte/i" objasnili da su depnim kompjuterima uspjeli da se ubace u "banku podataka". Uinili su to, kako su izjavili, da upozore da su banke podataka neobezbijeene i da mogu postati plijen kriminalaca.

b) Tehnoloki razvoj i inovacije u fenomenologiji SPP

Svijet u kome ivimo savremenje i po fenomenologiji odreenih SPP kakva je npr., patomamja. Iako se ova socijalna pojava nije do sada spominjala i ubrajala u SPP, mije navodimo. ini se da zato ima vie razloga. Statistiki podaci pokazuju da se neprestano umnoava broj ljudi pred zdravstvenim ustanovama. U tom broju sve je manje onih koji su sa medicinskog aspekta bolesni Zdravstvene ustanove sve se vie suoavaju sa onima koji tre za boleu. Patomaniju ne moe da rijei savremena medicinska praksa. Ona tu pojavu preuzima na sebe vie palijativno i otvara joj mogunosti za dalje postajanje. Kako se to deava? Tehnoloki razvoj u nizu zemalja doveo je do dominacije stijecin-stikog-tehnolokog koncepta u medicinskoj praksu U takvoj praksi dominiraju aparati, elektronski "doktori", tj. kompjuteri koji vre razne preglede i pretrage. U zdravstvenim ustanovama pregledi se sve vie vre po sistemu neprekidne trake, na traci se sveizvrava odreenom brzinom, koja je normirana za svaku vrstu pregleda. Takva tralca podstie traku za boleu, odnosno sve veu zavisnost velikog broja ljudi od medicine. Savremeni scijentistiko-tehnoloki koncept medicinske prakse, prilivata patomaniju palijativno. Neopravdano bi bilo oekivati vie, jer je patomanija SPP, koju ne treba a i ne moe, sama da rjeava medicina. Meutim, savremena medicina sve vie preuzima patomaniju na sebe, jer se u dehumanizovanoj medicinskoj praksi u centru stavlja agens, organi, krv, mokraa i si, a ne ovjek u socijalnom kontekstu, pa se deava da se patomanija pokriva odreenim medicinskim dijagnozama. Takva praksa omoguava pojavu sve veeg broja zavisnih od medicine, odnosno onili
111

koji tre od jedne do druge scijentistiko-tehnoloke trake u medicinskoj praksi, nosei gomile miljenja specijalista i superspecijalista, ovjerenim tambiljima raznih veliina i oblika. Ta miljenja obino niko ne gleda n-iti uzima u obzir, jer svaka zdravstvena ustanova ima svoju scijentistiko-medicinsku praksu i u skladu sa njom vri svoje "originalne superpreglede i pretrage". Trka za boleu postupno postaje traka, pojedinac dio te trake u kojoj se sve manje vidi ovjek kao cjelovito bie, bio on bolestan ilipatoman. Navedeno pokazuje da tehnoloki razvoj moe da se dovede do inovacija u socijalnoj patologiji i da jedno od takvih inovacija predstavlja SjPfjpafoma/tpa.

Tako je socijalna patologija postala izvor u sticanje profita, bogastva. Monstruozno sticanje bogastva uz korienje traginog socijalnog statusa ljudi odnosno preko socijalno-patolokUi pojava odvija se putem: ca) trgovine drogom, , cb) trgovine ljudima i gg) plaenim ubistvima hh) krimokratije (odravanje dominacije pomou kriminala) u ekonomiji ipolitici ii) zlupotrebe djece na socijalo patoloki nain u cilju ostvarivanja odreene dobiti, prestia i

c) Upotreba socijalrto-patobkih pojava za monstruozno sticanje dobiti, prestia

Odugo su prisutne tendencije da neke od socijalno patolokih pojava dobiju svoje priznanje u svijetu profesija, zanimanja. Npr. poznato je da se ve due vremena plasiraju zahtjevi da prostucija postane profesija i da osobe koje se tim bave dobiju naziv "seksualni radnik" ili "seksualna radnica" i da imaju, prema zakonima, sva prava kao i osobe koje se bave ostalim poslovima. Pored toga, svakodnevno smo suoeni sa terminom kao to je "profesionalni kriminalac" ili "profesionalni prestupnik". Profesionalnim kriminalcem, prestupnikom, prema Eliotu (1962) '"naziva se osoba koja sebi obezbjeuje izdravanje protivzakonitim poslovima. Oni zarauju putem podmiivanja, reketa, bave se organizovanim kriminalom na slobodi i u zatvoru. U njihovoj nadlenosti su sva krijumarenja zabranjenih roba." Pored navedenog treba kazati, savremeni svijet je savremen ipo tome io je u njemu veoma prisutna upotreba onih koji su uli u svijet socijalne patologije kao "najamnik radnika robova" za monstruozno sticanje bogastva. Jo je Shuterland (1955) konstatovao da se filozofija profita, utilitarizma, individualne kompeticije nalazi u dobroj harmoniji sa krimina litetom. Ta harmonija u savremenom svijetu liila je biznis morala, emocija, odnosno gledita da se treba odrei mogunosti zarade na nesrei drugih, patnjama i suzama drugih i lansirala socijalnu pato logiju kao novi resurs u biznisu. _______________________________________________________ ^
112

ca) Trgovina drogom Trgovina drogom je u savremenom svijetu postala najunosiji biznis. Ovaj biznis se rukovodi krilaticom "to vie narkomana - vea zarada, profit." Odreene drave dobile i nazive "narko-republika" zbog toga to je droga u tim dravama postala osnovni izvozni artikl. Od njega se izdrava mafija, ali i drava. Postoje drave u svremenom svijetu, prema Frah i Coll (1995), u kojima se peru milijarde dolara od proizvodnje i trgovine kokainom. Oko 80% proizvedenog kokaina u "narko republikama" transportuje se u SAD. Trgovina drogom posluje, prema principu . ponude i potranje. Kako se zna, to je osnova suvremenog biznisa u svim podrujima i zbog toga postoji veliki interes za poveanje broja narkomana. Za sada se navodi da postoji oko 200 000 000 potroaa droge. Kapital koji se stie na njihovom traginom socijalno-patolokom statusu, prema studiji Drug Society, (1997), predstavlja novu znaajnu finan-sijsku akumulaciju kapitala u nizu zemalja. U ovom sluaju, oito je, narkomani slue za monstruzno sticanje bogastva odreenom broju sa-vremenih biznismena. cb) Trgovina ljudima Savremeni svijet je revitalizovao neke vidove robovlasnikog drutva zbog biznisa. Kada se to kae, misli se na trgovinu ljudima. Navodno

trgovina ljudima je ilegalna. Kaemo navodno, jer je odreenje da je ile- ,

galna vrlo diskutabilno. Takvu konstataciju podravaju, s jedne strane,
113 '

podaci da je velik broj ljudi predmet trgovine i, s druge strane, injenice da usluge robove te trgovine koriste esto ljudi iz visokog poslovnog ih volitikog kruga. Procjene su da je samo u Evropi predmet trgovine vise hiljada ena. One kao robinje slue za seksualna iivljavanja u raznim lokalima Nema zemlje u naem bliem ili daljem okruenju u kome ene nisu predmet trgovine. Ponekad prodaja ena vri se sasvim legalno, sa znanjem vlasti u agencijama za izdavanje "dama za poslovna druenja . U paketu koji nude te agencije ukljuuje se i ropsko ponaanje dame koja je iznajmljena. Prema tome, i u ovom sluaju bogastvo se stie pomou onih koji su uli u svijet socijalne patologije. cc) Plaena ubistva Usavremenom drutvu egzistira monstruozni biznis: plaena ubistva. Kilologija (navodi Milosavljevi, 2002) je "nauka" koja se bavi prouavanjem metoda obuke ljudi za ubijanje drugih. Osobe, koje su prole obuku na bazi kilologije na tritu rada, nude svoje usluge za dobru nadnicu. Oni ubijaju svakoga za koga naruilac plati dogovorenu nadnicu. Ubistva te vrste nisu vie rijetkost u mnogim zemljama. Profesionalno izvreno ubistvo rijetko se ili nikada ne otkrije. cd) Krimokratija (odravanje dominacije pomou kriminala) u ekonomiji i politici Jedno od konstatntnih pitanja u savremenoj politici, savremenoj ekonomiji je: "Kako zaustaviti korupciju, podmiivanje?" Hi pitanje: "Kako sprijeiti u ekonomici, politici vladanje pomou kriminala?"Traganje za odgovorom na ovo pitanje traje od kada traju i formirana ljudska drutva. Dokaz za ovu konstataciju nalazimo u svetoj knjizi Bibliji u kojoj pie da je Bog poruio Mojsiju, izmeu ostalog, slijedee: "Nemoj uzimati . mito koje osljepljuje mudre i preokree rijei pravednika". Korupcija, podmiivanje je opti denominator (imenitelj) svih okolnosti u kojima dominira mo. Prema medijima, zbog korupcije su krajem XX vijeka pale vlade, smijenjeni visoki funkcioneri u Japanu, Brazilu, Italiji, Francuskoj, Britaniji. Zbog navodne korupcije smijenjen je generalni sekretar NATO Vili Klas. Korupcija moe biti: sitna,
114

- sistematska i - endemska. - Sitna korupcija Hi "podmazivanje" sitne administracije je svakodnevna pojava, jer se usluga koju administracija po zakonu prua, na taj nain bre i sigurnije dobija. - - Sistematska Ui strukturalna korupcija se javlja u nekim zemljama kao element funkcionisanja politikog i ekonomskog sistema. Ona je razvijena, posebno u nekim dravama u kojima se nita ne moe realizovati bez mita, od zapoljavanja do dolaska na neku rukovodeu funkciju, sve mora podmititi. Nikakve sposobnosti, znanja nisu pretpostavka dobijanja nekog zaposlenja ili funkcije, nego visina mita. - Endemska korupcija se javlja u nekoj dravi kada su korumpirane sve njene Lmtitucije od vrha do dna. Svjetska banka ima grupu eksperata koja se bavi pitanjem korupcije u svijetu. Ona svake godine izdaje tzv. top listu zemalja sa korupcijom. Na toj listi u 2002. godini visoku poziciju imaju zemlje u tranziciji odnosno zemlje koje prelaze iz faze socijalizma u tzv. fazu "divljakog" kapitalizma, odnosno prvobitnu akumulaciju kapitala, koju, kako je poznato iz istorije, karakterie bespotedna otimaina i korupcija. U ovom sluaju korupcija je dio drutvenog sistema. Kao primjer, koji podupire navedenu konstataciju, navodi se jedna drava u kojoj je zakonom zabranjena prostitucija, ali su date dozvole za sek turizam, otvaranje salona za masau koji donose velike prihode od kojih najvei dio uzima policija koja tobo kontrolie da li se potuje zakon o zabrani prostitucije. ce) Zloupotreba djece na socijalno patoloki nain u cilju ostvarivanja odreene dobiti, prestia U lanu 19. Konvencije o djeijim pravima koja je usvojena na Generalnoj skuptini UN 20. novembra 1989. propisano je da e drave zatititi dijete od svih oblika eksploatacije i maltretiranja dok je pod zatitom roditelja Ui drugih osoba. Meutim, savremeni ivot daje drugaiju sliku. Naime djecu nesmetano iskoriavaju, zloupotrebljavaju u mnogim sredinama na razliite naine. Spomenuemo one koji,se esto deavaju i imaju nepovratne posljedice za razvoj i ivot linosti: ' . - zloupotreba djece u prosjaenju, - zloupotreba djece u promociji politikih opcija i retraumaiizacija djece.
*$& \

115

- Zloupotreba djece u prosjaenju. Djecu u prosjaenju nesmetano koriste roditelji, druge osobe iz ue porodice ili organizatori profesionalnog prosjaenja. Na ulicama naih gradova esto se susreemo sa majkama koje prose sa djecom u pelenama, predkolskom, kolskom djecom ili djecom sa posebnim potrebama zbog odreenih vidova invaliditeta. Djeca su veoma privlana za prosjaenje, jer kod veine razvijenih ivotonjski vrsta postoji izraena brinost, naklonost prema mladuncima. Na tom saznanju je utemeljena motivacija za zloupotrebu djece u prosjaenju. Moe se sa alou konstatovati da izostaju organizovane drutvene reakcije na ovu vrstu zloupotrebe djece. Na ovaj fenomen maltretiranja, zloupotrebe djece kompeticijska (takmiarska) drutva su postala potpuno neosjetljiva. U naoj dravi, kao i u drugim dravama, nema organizovanih reakcija na ovu pojavu, a i pojedinane su sve rjee. Izgleda nikome ne smeta majka prosjak sa djetetom u povoju ili djetetom koje treba da ide u kolu. Ova vrsta zloupotrebe djece je za djecu traumatska i sa trajnim posljedicama na njihov ivot. Empirijski podaci pokazuju (Milosavljevi,B: Socija/na patologija, Univerzitetski udbenik, "Svjetlost", Sarajevo, 1986.) da duina vremena provedenog na ulici moe biti odluujue za procjenu da li e dijete prosjak, skitnica, biti spaeno, vraeno u normalan ivot. Dosadanja iskustva pokazuju: Prvo, ako dijete provede do mjesec dana na ulici, onda roditelji ne mogu uspostaviti pozitivan odnos u smislu da se drugaije ponaa od onoga kako je nauilo u prosjaenju, bez strune pomoi Drugo, ako dijete provede 6 mjeseci na ulici, onda se smatra da su anse izgubljene da se ono bez duevremene strune pomoi ponovno vrati u normalne tokove ivota. Tree, ako dijete provede na ulici due od 6 mjeseci ili godinu, onda je takvo dijete teko vratiti u normalan porodini ivot i sa strunom pomoi. - Zloupotreba djece u promociji politikih opcija. Svjedoci smo promocija politikih opcija uz korienje djece kao transparenata. Obino ih mediji daju u gro planu, onako kako ih roditelji ili drugi odrasli nose ili vode u povorkama koje podravaju odreenu politiku opciju. Takoe, svjedoci smo da malu djecu donose ili dovode na biralita. Tu se prikazuju esto slike kako djeca ubacuju glasake listie u kutije. Dijete u toj dobi ne moe se odluivati za politiku opciju, ali se
116

moe prisilno tome uiti na navedene ili druge naine i predstavljati model drugima da slijede mlade. Ma kakva bila politika opcija, ona u ovom sluaju zloupotrebljava normalan razvoj linosti i zbog toga se mora iskljuiti, odnosno drava mora zatititi djecu od takvog iskoritavanja. - Retraumatizacija djece. Negativni efekti retraumatizacije djece nesmetano se odvija u zemljama koje su izale iz rata. Posljedice svih ratova su, pored ostalog, veliki broj traumatizovane djece. Naime, to pokazuju brojna istraivanja izvrena na reperezentativnim uzrcima. Spomenuemo ona u kojinm smo uestvovali Prvo istraivanje izvreno pri kraju rata (koji je u BiH trajao od 1991-1995), o tome su iscrpni podaci izloeni u monografiji "Z)feca i ratne traume. Socija/nopsiJtoiokiaspekti istraivanja" (Milosavljevi, B. 2003). Drugo ispitivanje (Milosavljevi, Turjaanin, 2000) izvreno je maja 2000. godine (4,5 godine nakon formalno prekinutog rata u BiH 21. novembra 1995.), na uzorku od 822 adolescenta (izvjetaj u monografiji "Psihosocijalne posijedice rata", UNICEF, Sarajevo). Tree, izvreno u decembru 2002. godine (rezultati u monografiji Milosavljevi, B: "Djeca i ratne traume"J, pokazuju da su sva djeca, koja su bUa u ratom zahvaenim podrujima, traumatizovana. Prikaz tih rezultata vidi se na slici 1.

Slika 1
-T6&253 300 250 200 150 100 50 0
1 3 4 6

7-9

10-12

13-15

16-1$

'Frekvencije stresnih dogadjaja

Siika: Frekvencija ratnih stresnih dogaaja koje su

djeca doivjela za vrijeme rata

117 *

Kako pokazuje slika 1. u navedenim ispitivanjima je dobijen podatak da nijedno dijete nije bilo bez doivljenog stresnog dogaaja. Najvie djece je, vidi se na slici 1, imalo 10-12 ratnih stresnih doivljaja. Ratne stresne dogaaje, to je bilo i za oekivati, navode djeca izbjeglice, djeca sa gubitkom roditelja, drugih bliskih osoba. Poto su djeca sa ratnim traumamam realnost, to dokumentuju naa istraivanja, o toj realnosti drava bi morala voditi veoma veliku brigu. Meutim, o toj realnosti ne vode rauna lideri odreenih nacionalistikih politikih opcija, mediji koji direktno ili mdirekmo prenosei takve opcije. Oni na taj nain stvaraju lou klimu u drutvu, naroito kada daju velik prostor nacionalistikim opcijama, prebrojavanju rtava, satanizaciji odreene etnike grupe, satanizaciji izbjeglica, povratnika itd. Takve opcije nisu samo politiki problem, one su uasan, nedopustiv nain retraumatizacije sve trau-matizovane djece u ratu u BiH (1991-1995), a posebno djece izbjeglica, povratnika, djece sa gubitkom. Krajnje je vrijeme da se prekine njihova dalja retraumatizacija na navedene naine, a u cilju monstruoznog stica-nja dobiti, prestia. d) "Kultura korupcije" n^eno^ia SPP Uo oporna m * "^

4. Klasifikacija SPP
, Heterogenost SPP i nepreciznost u odreenju socijalne patologije dovele su i do nepreciznosti u klasifikaciji SPP. Neki autori su klasi-fikovali SPP u.- socijalne bolesti, soopatije i socijalne dezorganizacije (npr. Jakovljevi, 1971), drugi, u dvije grupe: socijalne dezorganizacije i devijantna ponaanja (npr. eparevi, 1981), trei (Qeen i Gruener, 1948) u tri grupe: a) starost i sljepilo, b) migracije, robijanje, c) tjelesna oteenja. Naa saznanja i definicija socijalne patologije upuuju na klasifikaciju SPP na osnovu kriterijuma: a) prirode manifestacije SPP i b) drutvene procjene stepena opasnosti SPP po drutvo.

a) Klasifikacija SPP prema prirodi njihove manifestacije po drutvo v. Klasifikacija SPP prema prirodi njihove manifestacije podrazumijeva njihovu klasifikaciju na: toksikomamje (obuhvataju alkoholizam, narkomaniju i si.), socijalne izopaenosti (obuhvataju skitnienje, patomaniju, prostituciju, kocku i prosjaenje i sL) i agresija kriminalnog, suicidalnog tipa (obuhvataju kriminalitet, samoubistvo i maloljetniku delinkvenciju). Kako se vidi svaku grupu SPP odreuje priroda njihove manifestacije. Jedne se javljaju kao toksikomanija, druge kao socijalne izopae-" nosti i tree kao agresije kriminalnog i suicidalnog tipa, tj. agresije koje se manifestuju kao napadi na druge ljude, njihova dobra, dostojanstvo i sL, odnosno kao napad, agresija, na vlastitu egzistenciju. b) Klasifikacija SPP prema drutvenoj procjeni stepena
Klasifikacija SPP prema drutvenoj procjeni stepena njihove opasnosti po drutvo susree se ve kod mislilaca Starog grkog polisa. Ve u to vrijeme neke SPP su oznaavane kao opasne po drutvo, npr. kriminalitet, zloin i sve ono to je predstavljalo agresiju na robovlasnika i
119 *

divota Bih to zdravstvo, banke, policija, sudstvo ud. Svugdjt-sesusr mo sa podmiivanjem. Pojedinci kao stranke i l ^^J'J^ vanju njihovih pitanja sve ee se uvjeravaju da *^P* zavri uz podmiivanje. Kultura korupcije, posebno je postala akmelnau tampi tedaje u februaru 2004. godine dolo do hapenja 5^jnaM agenata u bankama u Njuorku na Votstritu, ^ ^Z'rinZsu cjs, UBS Vartburg Dilkon. Drezden Klajvart, Harlon, Evergrin. Svi su oni uhapeni zbog raznih vrsta korupcije na benama tih banaka. Kultura korupcije kao fenomen, izazov u savremenom drutvu sve vie zabrinjava. Na to upozoravaju zakonodavci, vlast. Meutim, ona se iri u takvoj mjeri da se suoavamo sa pomisli da se u svremenom svijetu nita ne moe uraditi bez korupcije. Zbog toga govorimo o njoj kao nemj vrsti "subkulture savremenog ivota".
118

robovlasniko drutvo. Meutim, prostitucija nije tako oznaavana (kao i danas) u robovlasnikom drutvu. Ona je u jednom periodu podsticana kako od crkve tako i od robovlasnika (Nauka o polnosti, 1971). Savre-mena praksa pokazuje da se drava u savremenom drutvu, kao i u Starom grkom polisu, razliito odnosi prema pojedinim vidovima svijeta socijalne patologije. Jedne se ocjenjuju kao veoma opasne a druge kao manje opasne. U veoma opasne SPP ubraja se kriminalitet mladih i odraslih. U potvrdu toga da se radi o veoma opasnim drutvenim pojavama, govore injenice da svako klasno drutvo ima odreene zakone, institucije (sudove, zatvore i policiju), specijalne obuene ljude i opremu za borbu protiv kriminaliteta, stalne izvore finansiranja institucija za zatitu drutva od kriminaliteta kao i naune institucije koje se posebno (instituti za kriminoloka istraivanja, pravni fakulteti) bave kriminalitetom. U manje opasne socijalne-patoloke pojave (SPP) spadaju: kocka, prostitucija, prosjacenje, patomanija i si Da se u drutvu te SPP percipiraju kao manje opasne pokazuju neke injenice. Prvo, nijedno drutvo ne daje neku posebnu materijalnu ili drugu podrku za borbu protiv trn SPP. Drugo, gledano iz naeg vremena na stanje i razvijenost naune misli o pojedinim SPP, moe se konstatovati da postoji velika razlika u korist kriminaliteta. Prema tome, klasifikacija prema stepenu njihove opasnosti po drutvo je mogua i realna. Meutim, ona nije odgovor na pitanje da li su i neke druge SPP isto tako opasne po drutvo kao i kriminalitet. Klasifikacija, koju smo izloili nije krajnji i realni odnos prema svijetu socijalne patologije i njegovom moguem negativnom utkaju na stanja i razvojne mogunosti pojedinaca, malih i velikih socijalnih grupa.

GlavaZ

FENOMENOLOGIJA SPP IJU OSNOVU INI AGRESIJA KRIMINALNOG, SUICIDALNOG TIPA

1. Osnovi fenomenologije kriminaliteta 2. Elementi fenomenologije suicida 3. Fenomenologija maloljetnike delinkvencije

1. Osnovi fenomenologije kriminaliteta

Kriminalitet kao SPP klasifikuje se u skupinu veoma opasnih po drutvo i skupinu SPP sa specifinim vidom agresije ljudi prema ljudima i njihovim materijalnim i drugim sredstvima za ivot i rad Takvo znaenje kriminalitetu daje se i u zvaninim aktima OUN. Npr. na 27. zasjedanju Generalne skuptine OUN, Generalni sekretar je, izmeu ostalog, naglasio da je drutvo duboko uznemireno zbog porasta obima kriminaliteta i da je "kriminalitet u svojim raznim oblicima pojedinanog ili grupnog nasilja, kraa i raznih prevara, korupcije i organizovanog zloina, predstavlja ozbiljnu cijenu savremenog naina ivota i skupu protivurmgradu za progres (prema navodu Milutinovi, 1981). Na znaaj kriminaliteta u svijetu ukazuje i injenica da je im Generalnoj skuptini OUN 1997. godine generalni sekretar Kofi Annan istakao da je kriminalitet fenomen koji sve vie zabrinjava svijet zbog opasnosti da doe do globalizacije mrea kriminalaca, dilera droge, pranja novca i da on postane transnacionalni problem. Osnovni uvid u fenomenologiju kriminaliteta dobija se, ako se fenomenologija kriminaliteta razmatra prema: a) obimu, b) strukturi i c) dinamici.

120

,5#*

a) Obim kriminaliteta
Pod pojmom "kriminalitet" uobiajeno je da se podrazumijeva namjerno ili nenamjerno izvrenje nasilnog akta ili na drugi nain povreda norme, zakona kojim su zatieni pojedinani i drutveni interesi i vrijednosti u odreenom drutvu. Pod izrazom "obim kriminaliteta" podrazumijeva se broj osuenih lica, odnosno registrovani broj lica koja su se ogrijeila o zakon drave. Prema ranijim i novijim istraivanjima (ve smo navodili u dijelu o "tamnom broju") veina punoljetnih osoba je bar jednom prekrila zakon, ali to za sada nije nigde registrovano, odnosno veina prekraja je bita i ostaje "taman broj".
Tabela 1. Obi/n kriminaliteta u republikama SFRJ. Podaci o broju osuenih lica uzetisuizStatistikili J&lendaraza SFRJ {SocijalistikuFederativnuRepublikuJugoslaviju)19737'j'983.

obim posmatran s obzirom na stope (tabela 1). Stope nam omoguuju usporedbu obima kriminaliteta u regijama, dravama i slino. Razvijene zemlje imaju posebne biroe koji daju slubene informacije o kriminalitetu. Npr. u SAD je Kongres ovlastio agenciju Bureau ofJuslice Statistic kao objektivnu i nezavisnu instituciju za podatke o kriminalitetu u SAD. Na osnovu informacije toga biroa (BSJ, 2003) sainili smo tabelu 2. Iz tabele 2. vidi se obim kriminaliteta u SAD u periodu od 1990-2000. godine.
Tabela. ObimkriminalitetauSAD'od'1990-2000. godineprema podacima18(2003).

God

Populacija

Obim kriminaliteta

Stope nalOOOOO populacije 5820 5897 5660 5484 5324 5135 5087 4930 4615 4266 4123

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000

248709873 232177000 235082000 257908000 260341100 262755000 265228572 267637000 270296000 272690813 281421906

14475600 14872900 14438200 14144800 13989500 13862700 13493863 13194571 12475634 11634378 11605751

jRepu&like

*Bny stanovnika Obim kriminlaca Stopa na 100 000 1973 1983 1973 1983 stanovnika 1973 1983 3869 546 4467 1706 1750 8J91 39000 4124 14000 584 1000 46001 1909 1891 9313 13000 361 2000 183 559 331 628 488 . 31S 342 343 366 S28 418

Biff Crna Gora Jfrmtska Makedonija Slovenija Snfrija

m

2SOO0 2S000 6000 7000 11O00 10000 42O00

^nys&mamMa am&n uJul/adama. &vJ3S9znai3 869000

Meutim, obim kriminaliteta se ipak posmatra na bazi poznatog, registrovanog broja. Kakav je obim kriminaliteta, prema zvaninim podacima (Statistiki godinjaci SFRJ, 1973, 1983), bio u SFRJ vidi se u tabeli l. Prema podacima u tabeli 1. veliina obima kriminaliteta posma-trana samo kao ukupan broj manje nam daje informacija, nego ako se
122

Iz tabele 1 i 2. vidimo da obim registrovanog kriminaliteta, prvo, varira od zemlje do zemlje (npr, stope kriminaliteta u republikama SFRJ, tabela 1, se kree od od 300 do 550 na 100000 stanovnika, a u SAD od 4123 do 5820 na 100000 stanovnika SAD, tabela 2.), drugo, da varira iz godine u godinu (vidi se,npr. u tabelama 1 i 2), tree, da je njegovo se-riozno prouavanje vano, jer ono daje uvid o prisutnosti kriminaliteta u

&tr

odreenoj regiji, dravi (sigurno je razliit problem sa kriminalitetom kada je njegova stopa 300 i 5820) i o efikasnosti mjera koje se poduzimaju u drutvu u vezi sa tom socijalno-patolokompojavom.

Tabela* Zbirni podaci osudenilt lica za mpublika (Biff, Crna Gora, Jf/vatska, Makedonija, Slovenija, Srbija), pre/napolu. fzvorpodataka: Statistiki godinjaci Jugoslavije odIPSIdo IPS&

b) Struktura kriminaliteta
Struktura kriminaliteta uobiajeno se posmatra preko podataka o kriminalitetu s obzirom na odreene njegove bitne karakteristike kao to su: - ba)pol - bb) dob - bc) vrste uinjenog delikta - bd) strukturi izvrilaca najteeg vida kriminaliteta, ubistva - be) strukturi ubistva prema odreenim karakteristikama veze rtva-zlocinac ba) Struktura kriminaliteta prema polu Studije, koje se slue oficijelnim podacima o stopama kriminaliteta, slau se da je znaajno vei obim kriminalaca meu mukarcima nego meu enama.
Tabela 3: Obimkriminalitetas obzirom napol Podaci se odnose na 10 zemalja u razdoblju 1925-1926., (Seeling, 1956). Zemlja Postotak u odnosu na total kriminaliteta Mukarci Belgija Engleska Finska Francuska Japan Maarska NorveSka 74.5 90.5 95.4 90.2 94.0 77.4 ene 25.7

Godine 1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987

Mukarci 85135 90337 93266 98249 92785 95438 97267

ene 13878 13980 14450 15406 14808 14653 14337

OmjerMl 6,51:1 6,46:1 6,45:1 6,38:1 6,26:1 6,51:1 6,78:1

Niz studija (prema Canteru, 1982) pokazuje da se odnos kriminalaca mukaraca i ena kree od 3:1 do 7:1, odnosno daje 3-7 puta vie u populaciji kriminalaca mukaraca nego ena. To ilustruju ra podaci (tabela 3) i podaci (tabela 4). Postoji'vie verzijaobjanjenja injenice (to'pokazujupodaci npr, u tabelama J, 4, SJ da su. mukarci nekoliko puta ee u populaciji kriminalaca, nego ene. Prema Kruttschmitt (1984) ta injenicu pokazuje da pol ini vaan prediktor raznih vidova kriminaliteta. Dok.tieki drugi autori (npr. Chris-tie, 1973) tu injenicu objanjavaju razlikama u drutvenom poloaju mukarca i ene. Prema Christie (1973): "ene su autsajderi posebno u odnosu na socijalni ivot i rad i kriminalitet je refleksija tih socijalnih uslova". Slino je stanovite pristalica teorija socijalne kontrole (npr., Franvjorth, 1984). Po njima ene su rede u kriminalitetu zbog vee izloenosti socijalnoj kontroli od mukaraca.

9.5 4.6 9.8 6.0 2.6 8.3 8.3

917
91.7 93.7 77.5 124

SAD
vedska Portugalija

63

22.5 \

_._Zj
125

TabelaS Struktura kriminaliteta prema vrsti delikta i polu u SAD u 1994. godini Izvor podataka: Crimeinthe United States, 1995.

Vrste teih delikata

ene starije od 18 godina 178 93 4 258 12 523 10 568 12 6949 9 919 1088 165 576 17052 148524

Mukarci stariji od 18 godina 2 838 4555 42 010 54 875 100110 268385 61299 7 769 541 841 104 278 437.563

Omjer :M 1:16 1:49 1:10 1:4 1:9 1:2 1:6 1:7 1:3 1:6 1:3

Ubistvo Silovanje Razbojnitvo Nasrtaji, napadi (assault) Provale Kraa Kraa automobila Namjerna paljevina, izazivanje poara Total (svi navedeni kriminalni delikti) Total nasilje (ubistvo, silovanje, razbojnitvo, napadi) Total imovinski delikti (provale, krae, krae automobila, namjerna paljevina)

2725 adolescenata oba pola). Rezultati ovog ispitivanja pokazuju da u ukupnoj delinkvenciji dva puta vie uestvuju djeaci nego djevojice. Dakle, podaci o kriminalitetu M i dobijeni u anonimnom anketnom ispitivanju pokazuju da su mukarci ee kriminalci nego ene i to za oko dva puta. Prema podacima u tabeli 5. omjer uea ena i mukaraca u. kriminalitetu u SAD u 1994. godini, varira ovisno od vrste delikta od 1:2 do 1:49. Totalni odnos, tj. odnos izmeu svih krivinih delikata koje su izvrile ene starije od 18 godina i mukarci stariji od 18 godina u SAD (podaci za 1994. godinu), jeste 1:3. Npr. u nasilnom kriminalitetu je 1:6, imovinskom 1:3. To pokazuje da su mukarci 6 puta ee uesnici u nasilnom kriminalitetu nego ene, a samo 3 puta ee nego ene u imovinskom kriminalitetu (tabela 5.). Opti je zakljuak brojnih autora (Eliot, 1962, Adler, F, 1975, Rigeret al, 1995, Hohn, 1994, Curran, 1984, Short, 1990, Bmver, Smith, 1995, Regoli et al, 1997, Reid, 1997), da je uee u kriminalitetu muaraca vee nekoliko puta od ena- To ilustruju podaci u tabelama 3, 4 i 5. bb) Kriminalitet i dob Neka istraivanja pokazuju (navodi Milutinovi, 1981) da su krimi nalci najbrojniji u dobi izmeu 20 i 25 godina, dok druga (npr., Stejfensmeier, 1987) navode dob 16 do 18 godina, a trei (npr. Greendberg, 1977) dob od 19 do 21 godine. Prema, npr, izvjetaju Zatvorenici u dravi i federalnim zatvorima (Prisoner in State and Federal Prisoner, 1948) u SAD je srednji uzrast za sve kriminalce Mukarce bio je 26,3, a za ene 26,4 godine. . Ovaj izvjetaj odnosi na populaciju zatvorenika u SAD 1946. Meutim podaci za 1994. godinu izgedaju neto drugaije. U"Uniform Cri-me Report" (1994, str. 216-217) struktrura 14 600 000prestupa s obzirom na dob u 1994. godini je: - 45% izvrile su osobe mlae od 25 godina, - 31% mlae od 21 godine, - 19% mlae od 18 godina i - 5% ostali

U tom smislu Turk (1969) istie, prvo, ene vie prihvataju i vie se slau sa legitimnim normama od mukaraca i, drugo, uloge ene su vie vezane za porodicu od mukaraca. Sve to implicira da se razlike M i uspostavljaju socijalizacijom, a ne polom samim po sebi i kada je u pitanju uee u kriminalitetiL Provjere o ueu iM,u kriminalitetu vrene su i na osnovi anketnih ispitivanja. Tako je Canter (1982) izvrio ispitivanje na reprezentativnom uzorku djeaka i djevojica dobi 11-17 godina (uzrok je iznosio

126

Tabela 6: Kriminalitet i dob. Zbirni podaci za est republika u SFRI (BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija). Izvor podataka:statistiki godinjaci'Jugoslavije1960'-1989.
nr>1

bc) Struktura kriminaliteta prema vrsti krivinog djela Struktura kriminaliteta prema vrsti delikta (prestupa) esto je predmet istraivanja. Oni koji su se bavili ovim aspektom istraivanja kriminaliteta suoili su se sa potekoama oko klasifikacije krivinih djela. Najbrojnije su klasifikacije uraene prema zakonima svake zemlje, jer se na zakonskoj regulativi zasnivaju i statistike evidencije kriminaliteta. Npr. u SAD je ustanovljena klasifikacija kriminaliteta prema vrsti delikta, kako je navedeno u tabeli 7.
Tabela 7. Struktura kriminaliteta prema vtsti'delikta u &4 u 2000. godini. fzvorpodataka: UnitedStaes Crime rates 1960-2000 (2003).

DOB 18-20 21-29 36.6% 26.6% 35.2% 25.4% 35.3% 30-39 26.0% 26.1% 28.0% 27.8% 28.0% 40-49 16.2% 2.0% 15.6% 19.5%o 15.3% 19.1% 14.5% 18.6% 50-59 9.4% 60-+ 3.6%

1984

M M Z M M

8.2% 6.6% 8.1% 6.1% 8.0% 6.0% 8.3% 6.2%

14.6% 6.1% 9.6% 3.7%

1985

14.1% 6.4% 9.8% 3.6%

1986

V/sta krivi&tog delikta

m/u2000.

26.4% - 28.1% 34.6% 2S.6% 29.2% 29.7%

14.1% 6.3% 9.7% 3.7% Nasiffe Imovinski kriminalitet Ubistvo Silovanje jRazbojnitvo Nasrtaji (napadi) JProvale Krade mde automobila Totalnasil/'e (ubistvo, silovanje, mzbojniftvo, napadi) Total imovinskip/vstupi (provale, krade, krae automobila 1424289 10181421 1SS17 90186 407842 910744 2049946 696S9J7 116SOS7 2'48SS78iHll% 20 S62 411 ili 89%

Stopana 100000 populacije 306.1 3617,9 S,SO 3Z0 144,? 323,6 728,4 2473,3 414,2 884,0 723S,0

1987

13.6% 6.3%

Veina istraivanja u SAD (npr. Shaver et al,1985, 1992, Menard, 1992, Steffensmeier, 1987, Steffensmeier et al, 1991) pokazuje da uee u kriminalitetu opada sa porastom dobi, odnosno da se kriminalna karijera rjee zapoinje u starijoj dobi, a sve ee u mlaoj dobi. To unekoliko ilustruju i podaci u tabeli 6.
i

Podaci za est republika (tabela 3.) pokazuje da "kriminalna zrelost nastupa neto kasnije nego u drugim zemljama. Mukarci, prema podacima u tabeli 3., najee postaju kriminalci izmeu 21 i 29 godine, a ene izmeu 30 i 39 godine. Uglavnom, vie istraivanja navodi daje kriminalitet nakon 39-te godine rjei, odnosno da je najvei broj kriminalaca svugdje u svijetu mlai od 39 godina (Shichor, 1985).

Istraivanja strukture kriminaliteta prema vrsti delikta vrlo je znaajno, prvo, za promiljanje o prirodi kriminaliteta i, drugo, za osvjetljavanje odgovora u vezi sa pitanjem: Zato se ine krivini delikti? Naime, iz podataka u tabelarna 7, 8. vidi se da su najbrojnija krivina

djela koja se klasifikuju kao ''imovinski kriminalitet'. Imovinski kriminalitet zauzima medu krivinim deliktima uinjenim u SAD (tabele 7, 8)
129 128 '' ' '

Totai'imivinskt' himinaHtet (provale^ sve vrste krae) za 2000. godinu bila 7 235, a za osta
g

^ ]&pregled total** *.*J *??*SS, mUona Oatnije 765 dolazi se

godina. Tabela& . , i na osnovu podataka u tabeli 9.

Y^^^Jviolent)_ Ubisfvo (munier) I Silovanje (rape)

130

4768527_ 382828J61 7 2745943 3 17332412 2 0 31 Hazbojnitvo (robbery) Nasrtaji napadi fassault) /kovale 25959477 (burglary) 103680561 263391123 42697477 Krae (larceny treft) Krae automobila (vec/iiletreft) 93 538 390 ili 11% od Total nasilje (ubistva, silovanja, razbojnitva, ukupnog kriminaliteta nasrtaji) 76559772211189% od ukupnog kriminaliteta

Tabela9:
Struktura kriminaliteta prema vrsti krivinog djela. I Zbirni podaci za est republika SFR! (Bili, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija). Izvor podataka: statistiki godinjaci Jugoslavije 1960 -1988. Vrste krivinih djela Postotak od ukupnog broja osuenih 1956 Protiv naroda i drave Protiv ivota i tijela Protiv slobode i prava graana Protiv asti i ugleda Protiv braka i porodice Protiv imovine, drutvene, privatne Protiv pravosua Protiv slube dunosti Ostalo UKUPNO 0.6 20.8 1.7 20.7 1.4 33.7 10.2 7.1 3.8 100.0 1966 0.1 24.5 2.6 27.6 2.5 28.4 3.4 3.2 7.7 100.0 1976 0.5 18.9 2.7 14.5 2.1 31.9 5.4 3.8 22.0 100.0 1986 0.2 13.1 2.0 7.5 2.0 44.3 0.5 3.5 25.4 100.0

Podake koji pokazuju da imovinski kriminalitet dominira u strukturi kriminaliteta podupire niz teorija koje smo naveli u "Teorijskim orijentacijama u socijalnoj patologijr (npr. marksistiku ili teoriju konflikata, teorija anomije, interakcionizma, teorije radikalne kriminologije, uglavnom, veinu strukturalnih teorija u socijalnoj patologiji) i nalazi brojnih autora (npr. EUiot, 1962, Bell, 1962, Lynch et al 1989, Taylor et al 1973, Reiman, 1995, Karl Marx, 1904, Quinney, 1991). Kako znamo, te teorije polaze od postulata, iako razliito definisanog, daje kriminalitet proizvod ekonomskih, socijalnih uslova i morala koji stvara savremeni biznis kao i nain ivota prilagoen njemu. Iz tih teorija proizilazi da podaci o imovinskom kriminalitetu, i uop-te kriminalitetu predstavljaju kljune indikatore stanja u drutvu, te ih treba koristiti kaoogledalo savremenog drutva (Christie, 1973).
131

bd) Struktura izvrilaca najteeg vida kriminaliteta (ubistva) Ubistva vre mukarci, ene i djeca. Npr. u Dejtonuje otkriveno kao serijski ubica jedanaestogodinja djevojica. Ona je ubila etvero djece (Blic, 21. 8. 1998, str. 22) ili u ikagu dva maliana su zbog elje da imaju TaiehJaGrupazema/jasa/m/veomstopom u&istavausM/e/u. IzvorpodataJka za zem/jepod rednim &rv/em li 4. Maguireana'Fas/ore(2001J, apodZ 3,5, 7, $ 9.10, II. su Krahm isaradnici (19S6J, a pod rednim bro/em & Guo/o/inso/t, felurson (1990). Zemlja Broj ubistava na 100 000 stanovnika 1. Sjeverna Afrika 3. Salvador 2. Bahamas
33.3 33.3

objasniti strukturalnim teorijama socijalne patologije koje su odvedene u ^Mpm udbeniku. U tabeli 10. navedene su zemlje poznate u literaturi prema visokim stopama ubistava. Meutim, to ne znai da ne postoje i neke druge zemlje koje imaju tako visoku stopu ubistava ili viu, koje nisu registrovane u dostupnoj literaturi. Uzemlje koje imaju nisku stopu ubistava spadala je i nekadanja SFRJ. U tabeli 11. vidimo da su stope ubistava u SFRJ u toku 20 godina rijetko prelazile brojku 4, osim na Kosovu. TafeJall. S/opeuiis/vaurepuiJite SFHfna 100 006'sfanov/vZaod'192-192 Izvor podataka: demografske statistike i,ie~*i~- --"'
Godine 1962 1963 1964 1965 BiH 18 21 Cma Gora 2.3
14

Hrvat- I ska Make-1 3.7 donija 2.2 3.1 3.5 3.4 3.8 ?? 3.7 3.6 3.0 3.9 3.9 3.5 2.8 2.5 2.8 3.1 3.1 2.1 2.3 2.0 2.2 2.2 1.7 12 3.1 4.6 2.4 3.6 3.0 2.1 1.7 2.3 2.5 2.1 15 1.7 1.7 1.2 1-9 2.0

Slovenija 2.4

Uzater 4.1

-r IMJ IVO/.

Srbija Kosovo Vojvod 4.9 4.0

4. Rusija 30.0 5. Burma 6. Grenland 7. Lebanon 8. Tajland 9. Uganda 10. Guyana 11. Philipines 27.0 23.2 19.3 18.3 16.7 15.5 15.3

1.9 2.6 2.2 19 18 2.9 3.0 4.1 3.6 2.5 2.6 15 2.4 2.2 1.6 2.1 1.8 2.0 1.9

2.9

6.1 2.2 1.6 2.5 2.3 2.2 2.2 2.7 2.1 2.0

4.4 3.5 3.2 3.5 3.8 4.4 3.5 3.9 3.9 3.9 3.5 3.0

3.6 3.1 3.6 5.5 5.1 7.4 5.4 4.4 4.5 1 4.7 3.7 4.2 3.0 3.7 1.8 2.5 2.4 1.5 3.7 4.5

3.1 19 j

1966 1967 1968 1969 1970 1971 1972 1973

3.1 5.7 4.9 3.3 2.3 2.6 3.1 1.6 3.4 1.1 2.6 1.7 2.7 1.7 2.6 2.0 2.2

4~5 1 3.9 I
4.0 35 4.2 3.3 3.5
30

dobar bicikl ubila jedanaestogodinju djevojicu (Politika, 12.8.1988, str. 5). Ubistva koja vre odrasli se deavaju u svim dravama svijeta. Prema studijama Krahn (Krahn et al, 1986), Guojonnson et al (1990), Maguire i Pastore (2001) jedanaest drava moe se navesti kao one koje imaju visoke stope ubistava (naveli smo ih u tabeli 10). Na listi zemlalja sa visokom stopom ubistva nalazi se i Rusija koja je od 1918-1991. bila u sastavu Sovjetskog Saveza Socijalistikih Republika (SSSR). SSSR nikada nije u literaturi (iju je glavninu inila sadanja Rusija) navoena kao zemlja sa visokom stopom ubistva. Takva pozicija Rusije meu zemljama sa visokom stopom ubistva nakon raspada SSSR-a moe se
132

1.9
1.9 1 2.1 2.3 2.2 2.3 1.6 2.1 3.0 1.5

4.4 3.2 13 2.6 1.9 13 1.9 1.4 2.1

1974 1975

3.0
18 1 2.3 2.1 2.4 1.4 1.9 1.7

1976 1977 1978 1979 1980 1981 1982

2.6

133

be) Struktura ubistva prema odreenim karakteristikama

veze rtva i - zloinac Struktura ubistva moe se posmatrati prema sljedeim karakteristikama: - srodstvu, bliskosti zloinca i rtve, - prirodi izvrenja - polu rtve. - Strukutura ubistva prema srodstvu odnosno bliskosti zloinac - rtva daje se u tabeli 12. Prema podacima u tabeli 12. moe se konstatovati da su izvrioci ubistva esto osobe koje su na odreen nain bliske ili poznate rtvi, ili preciznije da su izvrioci 47% ubistava lanovi porodice ili poznanici rtve. Na ne-familijarna ubistva otpada 53% od ukupnog broja ubistava koja su se desila u SAD 1994. godine (tabela 12). Prema drugim istraivanjima (npr. Pei, 1972) familijarna ubistva iznose oko 27% od ukupnog broja ubistava. Tabela 12. Struktura ubistva prema srodstvu, bliskosti zloinac -rtva. Veza poinioca ubistva i rtve Familijarna ubistva (izvrilac lan porodice 12%, poznanik rtve 35%) Nefamilijama ubistva Procenat takvih ubistava 47 % (Uniform Crime Reports,1994) 53% (Uniform Crime Reports,1994)

zemske, Anton Aledrs koji je prije poetka II svjetskog rata radio kod roditelja Ane Frank. Poslije te zloinake prijave deportovana je porodica Frank zajedno sa Anom Frank u logor Bargen-Belsen. Tamo su umoreni Ana Frank, pisac "Dnevika Ane Frank" jednog od najpotresnijih dnevnika o stradanjima ljudi za vrijeme II svjetskog rata, umrla je u tom logoru od tifusa u 15 godini, marta 1945. Kako sluaj pokazuje onaj koje dobro poznavao porodicu Frank prijavio ju je za logor smrti. Sve navedeno podupire konstataciju da je esta pojava da su poinioci ubistava esto lanovi porodice ili druge bliske, poznate osobe rtvi. - Struktura ubistva prema prirodi izvrenja moe se posmatrati kao: namjerna ubistva, naruena (profesionalna ubistva), serijska ili masovna i nenamjerna ubistva. Namjerna ubistva izvrioci ine sa jasnim motivom da ponini ubis-tvo. V svijetu se vinovnici takvih ubistava kanjavaju najstroijom kaznom u veini draava svijeta. Naruena ubistva izvravaju profesionalci uz odreenu nadnicu. Profesionalne ubice vre naruena ubistva tako da ih se rijetko ili nikada ne otkriva. Naruena ubistva ponekada vre i neprofesionalci. Takvo narueno ublstvo opisano je u dnevnom listu "Blic" (15. 2. 2001, str. 8). "Prema nalazima istrage poetkom februara o.g. Z. S. je obavestio S. S. da S. P. .(sin) iz Ralje eli da likvidira roditelje i zato plaa 15000 Eura ili daje dva nova putnika automobila". Ubistvoje izvreno. Poinilac ubistva nije uhapen, ali je uliapen sin kao naruilac ubistva svojih roditelja i priznao je daje naruio ubistvo i otkrio imena poinilaca. O serijskim ili masovnim ubistvima govori se kada jedan ubica na jednom mjestu istovremeno poini vie ubistava. Neki autori navode (npr. Jenkins, 1988, DeBurger, 1987) da izvrioci serijskih ubistava za svoju "ravnoteu" ine odjednom ubistvo najmanje tri osobe. rtve su obino nepoznate osobe koje su se zatekle sluajno na mjestu ubistva ili osobe koje je serijski ubica markirao kao one koje zbog njemu jedino poznatih motiva treba likvidirati Serijska ubistva su u suvremenom svijetu esta. Deavaju se u mnogim dravama. Serijska ubistva, ubistva vie ljudi koji su sluajno bili meta ubica, vre pojedinci, teroristi, teroristike grupe, vjerske sekte. Npr. vjerska sekta Aum inrikjo (vrhovna istina) bila je prisutna u medijima irom svijeta, kada je gasom sarin usmrtila 12 osoba i vise hiljada povrijedila u metrou (podzemnoj eljeznici) Tokija 20. marta 1995. godine. Njena orijentacija da svoje lanove uini nosio135'

Povezanost rtve i zloinca, odnosno podrku hipoteze da su rtve ubica esto osobe koje su u odreenoj mjeri bliske ili u poznanstvu sa ubicom, ilustrira sluaj Ane Frank Djevojica Ana Frank, kako je poznato, u "'Dnevniku Ane Frank" opisala strahote nacistikog muenja, ubijanja Jevreja za vrijeme II svjetskog rata (1939-1945). Anu Frank i njenu porodicu uvli su dvije godine od nacista graani Nizozemske u potkrovlju jedne zgrade. Meutim, 4. avgusta 1944. godine njena porodica je prijavljena nacistima. Prijavio ju je, prema nalazima Vlade Nizo134

cima "vrhovne istine" nije nikome smetala u Japanu. Meutim, kada su uinili to sa sarinom naili sa na osudu kod civilizovanog svijeta. Voa te sekte oko Asahara je uhapen i nakon dugogodinjeg suenja (oko devet godina), osuen je na smrt 27. 2. 2004. godine (Politika, 2004). - Struktura ubistava prema polu rtve daje se u tabeli 13. U tabeli 13 koja je sainjena prema podacima Uniform Crime Reports, 1994 (str. 13-24) da su rtve ubistva najee mukarci i crnci u SAD. Tabela 13.
Struktura ubistva u SAs obzirom napoiu, rasu rtve prema podacima iz 1994. Izvorpodataka: l/ru/ormC/imeJfepo/ts Hates, 1994. rtve ubistva Mukarci ene Bjelci Crnci Ostale rase Procenat 77 33 47 51

ene su rijetko ubice i rjee su rtve ubistva nego mukarci (tabele 14,15, 16). Tu konstataciju podupiru istraivanja (npr. Pei, 1972, Milosavlje-vi, 1986, Gartner, 1990).
Tabeh 16: Stope ubistva i po/rtve. Zbirni!podaci:za lestrepubiika SFH1 (Biff, Cma Gora, Hrvatsku Makedonija. Sfoveru/a, Srbi/aJ. Izvorpodataka'godish/aazavc&zustatirtiku/ugasfavi/e.

11

Podaci u tabeli 14, takoe, pokazuju da su mukarci ee rtve ubica nego ene i da su crnci ee rtve nego neobojenl - Struktura izvrilaca ubistva prema polu, boji (rasi) daje se u tabeli 15. Mukarci su bez obzira na boju koe najee ubice (u 88% sluajeva, tabela 15) u SAD, ali su takoe najee rtve ubistva: - 84% ubijenih bjelaca bilo je ubijeno od bijelaca, - 14% ubijenih bijelaca ubili su obojeni, - 94% ubijenih obojenih bilo je ubijeno odstrane obojenih (tabela 15). TabeialS. Struhm,aizvrihcaul>istvaprermpoiuirasiuSAul994.godiru. Izvorpodataka: Uhiform Crime Heports 1994(1995). Pol 88% svih ubistava izvrili su mukarci 90% svih ubijenih ena ubili su mukarci - 10% ubijenih ena ubile su ene. Bjelci 84 % ubijenih bijelaca ubili su bijelci 14 % ubijenih bijelaca ubili su crnci
136

ubice. Ubistva se najee deavaju meu osobama istog pola. Sljed-stveno tome mukarci su najee meu ubijenim i onim koji ubijaju (tabele 14,15,16). e) Dinamika kriminaliteta Praenje dinamike kriminaliteta predstavlja, prvo, pokuaj da se prate promjene kriminaliteta u odreenom vremenskom periodu, drugo, da se prikau uticaji na promjene i, tree, snaga promjena. Npr. u Nacionalnom centru policijske analize SAD (NCPA Policy Report, 1999) navodi se sljedee: - daje u SAD 1998 bilo 8,1 milion rtava nasrtaja kriminalaca, - da se ubistvo deava svaki/i 29 minuta,' ~ da se deava silovanje svakilt 5 minuta, pljake svake minute, nasrtaji svakih 13 sekundi, - kraa automobila svakih 23 sekundi, - provale svakih 13 sekundi, - krae svake 4 sekunde, - najvei broj kriminalaca su normalne osobe.

Crnci 94 % ubijenih crnaca ubili su crnci 6% ubijenih crnaca ubili su bijelci.

J
13

Ovaj ritam, dinamika deavanja kriminalnih delikata za sada daje samo sliku da se kriminalni delikti deavaju oko nas i da svaki pojedinac moe u odreenim okolnostima da se nae u situaciji kriminalnih deavanja di da bude rtva kriminalnih delikata.

e) suicid u specifinim socijalnim grupama i f) usporedbu suicida i ubistva. a) Drutvena reakcija na suicid kap pojavu Drutvena reakcija na suicid varirala je kroz vrijeme do danas. Npr. u dravama, drutvenim zajednicama koje pripadaju tzv. Zapadnoj kulturi, suicidu se posveivala razliita panja i primjenjivao se prema samo-ubicama razliit nivo sankcija. U antikoj Grkoj suicid je imao dvojako znaenje. To dvojako znaenje ogledalo se u tome to su ga neki filozofi prihvatali, veliali kao vid herojstva, a drugi su ga smatrali aktom usmjerenim protiv reda i ljudskog dobra (Todo, 2000). Npr. Platon (427-347 p.n.e.) osuivao samoubistvo i smatrao ga kriminalnim aktom protiv drutva na koji drutvo treba da reguje sankcijama. Aristotel (384-322 p.n.e.) je smatrao da suicid predstavlja, prvo, tetu za pojedica i drutvo, drugo, da samoubica ostavlja nerijeive probleme drugima da ih rjeavaju i, tree, da je to in socijalne neodgovornosti (Dubischer, 1957). Nasuprot Platonu i Aristotelu, Seneka (Seneka, Lucije Anej oko 4. godine p.n.e. i 65 g. n.e) je posmatrao samoubistvo kao sastavni dio ljudske slobode i dostojanstva, odnosno kao akt dostojanstvenog razumnog hrabrog i nesrenog ovjeka ali velikog probiraa (Todo, 2000). Konstatin I (Konstantin Veliki, od 274-337. godine n.e. koji je poznat u istoriji po proglaenju hrianske vjere kao glavne vjere, 313. godine) propisao je kanjavanje poinioca suicida konfiskovanjem sve imovine (Minois, 1999, Todo, 2000). Poznato je, takode, da je samoubistvo kao kriminalni in tretirano u zakonodavstvima nekih zemalja do pred kraj XX vijeka. Npr. takve zakonske odredbe su ukinute u V. Britaniji 1961, a u Irskoj 1993. godine (Todo, 2000). Pregled drutvenih reakcija prema suicidu sistematizovali smo kao: k) odnos velikih religija prema suicidu, l) podaci o drut\>enoj toleranciji prema suicidu i m) humanistiki pristup suicidu, aa) Odnos velikih religija prema suicidu Generalno, prema nekim autorima (npr. Dublin, 1963, Minois, 1999), monoteistike religije (npr. hrianstvo, islam, judeizam) progla139^"

Z Elementi fenomenologije suicida

Suicid je postao univerzalan i kontinuisan socijalni problem, jer se manifestuje u vidu visokih stopa u nizu drava svijeta. Poznato je da se svugdje u svijetu deava vie samobistava nego ubistava (potvrdu te kon-statcije daju i podaci u naim tabelama 33, 34). Dosadanja saznanja o suicidu nisu dovoljna da bi se o nemu moglo zakljuiti poglavlje (Mili-inski,1987). Suicid se obino definie kao akt namjernog, svjesnog samounitenja ili kao akt samounitenja koji je posljedica multidimenzionalne stresne iscrpljenosti za koju je, prema percepciji individue, suicid kao vid agresije prema sebi jedino rjeenje (Milosavljevi, 1983). Dakle, suicid kao svjestan akt samounitenja treba posmatrati kao posledicu viestruke stresne iscrpljenosti iz koje je, prema percepciji individue, samoubistvo jedini izlaz. Ovu konstataciju podupiru gledita Lestera, takode, velikog pisca ekspira i drugih. Lester (1997) smatra, da postoje okolnosti u kojima je smrt putem suicida, prema percepciji pojedinca, neizbjena. Sekspir kae: "Ako smo dotjerani od neprijatelja do ponora, zar nije bolje da sami skaemo u njega, nego da nas neprijatelj gume u ponof (ovljanski, 1976). Odreeni pokazatelji o suicidu kao socijalnom fenomenu koji je i specifian vid agresije prema vlastitoj egzistenciji mogu se sagledati iz njegove fenomenologije koja obuhvata: a) drutvenu reakciju na suicid kao pojavu, b) klasifikaciju suicida, c) tipologiju suicida, d) fenomenologiju suicida u svijetu prema polu, dobi, nainima izvrenja,

138

sile su suicid kao grijeh protiv Boga. Poznato je iz ranije crkvene literature da se sa religioznog aspekta suicidom bavio T. Akvinski (1225-1274). Akvinski je definisao suicid kao grijeh protiv Boga i defekt u kontroli slobode volje (SuUivan, 1982, Zilberg,1996). Takav pogled na suicid i danas je na snazi u hrianstvu. Islam generalno osuuje suicid na osnovu vjerovanja u Alaha koji je jedini moe dati i uzeti ivot i koji svakome odreuje sudbinu i vrijeme smrti Suicid se moe, prema uenju islama, tolerisati samo kao vid rtvovanja za svete ciljeve (SulMvan, 1982, Zilberg, 1996). Odreene religijske sekte su suicid zagovarale i promovisale. Npr. postoje zapisi daje takva bila ranohrianska sekta Donatisti. Donatisti su propovijedali davanje ivota (vrenje suicida) u cilju breg ulaska u raj. Sljedbenici ove sekte vrili su masovne suicide najee skakanjem u provalije. Uenja vjerske sekte Donatisti su i danas aktuelna. Naime, u naem vremenu djeluju sekte, koje u svojim uenjima propovijedaju daje suicid nain za brzi ulazak u raj ili najbolji nain da se ljudi oslobode ovozemaljskih muka, problema. Poznato je da su neke od njih dovele svoje sljedbenike u situaciju da poine masovna samoubistva. Npr. prema uenjima sekti izvrena su masovna samoubistva: - vjerske sekte "Hram naroda" (oko 1000 mukaraca, ena, djece izvrilo je suicid zajedno sa svojim voom u dungli Gvajane, novembra, 1978. godine). - vjerske sekte "Sunev hram" (oko 103 mukaraca, ena izvrilo je suicid u vajcarskoj, Kaliforniji, Kanadi, 1994,1995,1997), - vjerske sekte "Kaunga kult" (oko 600 ena, mukaraca, djece, izvrilo je suicid samospaljivanjem u Ugandi). Ovi suicidi, dakle, izvreni su u skladu sa uenjima pojedinih vjerski sekti. Ove suicide kao bogo-neugodnim aktom, aktom kojim pojedinac preuzima boiju funkciju davanja i uzimanja ivota, osuuju velike monoteistike religije. One ue da je to veliki, neoprostiv grijeh prema Bogu tvorcu ivota, jedinom neprikosnovenom gospodaru svaijeg ivota. Iz uenja velikih monoteistikih religija nastala je praksa da svako ko izvri suicid bude ekskomuniciran (iskljuen) iz vjere i na njega se baca anatema (crkveno prokletstvo). U skladu sa tom praksom zabranjena je sahrana samoubice u crkvena groblja i svi vjerski obredi kao i uee vjerskih slubenika na njihovim sahranama. Ta praksa se i danas provodi, potuje, npr. u hrianskoj religiju Treba spomenuti da su neke
140

drave u skladu sa uenjima velikih monoteistikih religija zakonom propisale da je suicid inkriminisani in, a samoubica proglaavan za knmmalca. U nekim zemljama kazne prema samoubici provoene su tako stoje tijelo samoubice bilo ereeno (rastrgano na vrlo drastian nain), a imovina konfiskovana (Alvarez, 1971, Todo, 2000). Npr. kanjavanje osoba zbog prasuicida (pokuaj suicida, koji nije doveo do smrti, okonanja ivota suicidom) bilo je zakonski ureeno u Austrougarskoj monarhiji (nastala nagodbom 1867. i trajala do 1914), a zadrala se u Maarskoj sve do kraja Drugog svjetskog rata (1939-1945). Zakonom je bilo odreeno da se osoba koja je pokuala suicid ima drati zatvorena u tamnici dok se ne uvjeri da je odravanje ivota dunost prema bogu, caru i sebi samome (ovljanski, 1976). Moe se kazati, da su krajem XIX i poetkom XX vijeka, posebno nakon II svjetskog rata (1939-1945) nastale studije koje su doprinijele da se nehumani odnos prema suicidu umanji i dvostruka tragedija porodice iz koje je samoubica donekle ublai Dvostruka tragedija porodice ogleda se u tome, prvo, to je izgubila svoga lana i, drugo, to je bila vjerski i drutveno anatemisana. Ta anatema je bila legitimna, a danas nije u toj mjeri legitimna, ali i dalje se manifestuje u socijalnoj percepciji suicidenta i njegove porodice. ab) Podaci o drutvenom tolerantnom odnosu prema suicidu Postoje kulture koje su tolerantne prema suicidu ili ga oekuju kao ponaanje u odreenim okolnostima ili ga veliaju kao izraz linog i drutvenog dostojanstva, odnosno kao rjeenje ekstremnih poraza u ivotu ili kao .nain iskazivanja dobrih djela prema narodu, caru (npr. kamikaze u II svjetskom ratu, ili samoubistva u savremenom svijetu u cilju izvoenja teroristikih akcija). Primjere oekivanja suicida kao rjeenja ekstremnih poraza u ivotu nekada smo imali vrlo esto kod lapanaca. Japanci su ranije svoje ekstremno teke poraze u ivotu obino rjeavali harikirijem (rasijecanjem otrim noem tijela) i na taj nain okonavali svoj ivot. U Indiji je u XIX vijeku bilo pravilo, ono se potovalo kao norma, da ena izvri sa-moubistvo (suttee) kada umre mu. Ona to mora uiniti da bi spasila njihovu djecu od straha. Ovakav ritualni vid samoubistva ene nakon smrti mua nije bio rijetkost ni u XX vijeku u Indiji, prema Dublin (1963).
141

Samoubistva za cara, dobro naroda, posebno, se praktikovalo, u II drugom svjetskom ratu (1939-1945). Takva samoubistva izvravali su japanski piloti kamikaze {rije "kamikaze" ili "divine Wind" na na jezik moe se prevesti kao "boanstveni vjetar", oluja) obruavajuci se sa avionima natovarenim ekspolozivom na neprijateljske ciljeve. Modeme kamikaze u suvremenom svijetu predstavljaju teroristi koji aktivirajui razorne eksplozivne naprave na sebi izvravaju zadatke svoje organizacije i 'istovremeno ubijaju sebe. U nekim kulturama, prema nekim autorima (npr. Dublin, 1963) velike religije kao Budizam i Konfuijanizam utiu na tolerantan stav ljudi prema suicidu. Kako se zna, prema budistikom vjerovanju, a tako^ su budizam razumjeli brojni autori, dua nema ni poetka ni kraja, ve traje od kada je svijeta kroz bezbroj inkarnacija. Iz toga proistie da se dua putem suicida oslobaa tijela za reinkarnaciju (otjelotvorenje, ponovno ulaenje due u tijelo). Otuda kod tih naroda tolerantan odnos prema suicidu, a to nije sluaj kod naroda koji pripadaju krugu velikih religija kao to su hrianstvo, islam, judeizam. . ac) Humanistiki odnos prema suicidu Humanistiki pristup suicidu javlja se pojavom saznanja da suicid nije posljedica problema iskljuivo smjetenog u nevaljalog pojedinca, odnosno pojavom saznanja da razloge suicida treba traiti ne samo u pojedincu nego i u drutvu. Moe se kazati da je taj pristup posebno naglaen u drugoj polovini XX vijeka. Tome su, izmeu ostalog, posebno doprinijeli neki meunarodni akti kao to je dokumentacija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 1967) kojom je suicid prikazan kao problem savremenog svijeta. Do te konstatacije dolazi se i na osnovu usporedbe broja poginulili i ranjenih u II svjetskom ratu sa brojem samoubica iprasuicidu u toku 25 godina nakon rata. Prema podacima WHO (1967) u svijetu je za vrijeme II svjetskog rata poginulo 32 miliona i ranjeno 35 miliona ljudi, a u toku 25 godina nakon tog rata izvrilo je suicid 8 miliona i 700.000 a pokualo 60-70 miliona ljudi. Usopredba pokazuje da broj samoubistava prelazi 114 poginulih u II svjetskom ratu, broj pokuaja samoubistva (prasuicida) za oko 2 puta je vei od broja ranjenih u II svjetskom ratu, odnosno da se ljudska tragedija nastavlja u zabrinjavajuem obimu suicida i prasuicida. Ovome treba pridodati podatke analize (Hjortsjo, 1986), koja pokazuje da dnevno izvri oko 1000 osoba sa-moubistvo u svijetu. Istraivanja niza autora pokazuju (npr. ovljanski,
142

1976, Breult, 1986, Massey, 1967, Lester, 1986, Biro, 1983, Miliinski i Mauevi, 1987, 'pandijer-Dini, 1966, 1988, Miloslavljevi, 1989, Mi-les, 1984, Australian Bureau Statistic, 2000, Lester, 1997, Nacional Center for Health Statistic, 2002, WHO, 2000, Krug, 2000, Stone et a' 2002, Appleby et al, 2000, Morison et al, 2000, Kerkhof, 2000, Kelleher, 1988) da obim suicida varira od zemlje do zemlje 4 drugo, na relativnu stabilnost visokih, odnosno niskih stopa suicida u pojedinim zemljama. Pojedine zemlje kontinuisano zauzimaju vodea mjesta po stopama suicida u svijetu. Prema izvjetaju WHO (2001) iz 2001. godine suicid je postao najvei zdravstveni problem u svijetu. To upuuje na potrebu rada na prevenciji suicida u mnogim zemljama svijeta. Savremena humanistika reakcija na suicid sve vie iri ideje da se suicid posmatra kao socijalni problem ije rjeavanje zahtijeva stvaranje humanije ljudske zajednice u kojoj izbor pojedinca predstavlja znaajnu kariku ivota. Na to, na odreen nain ukazuje predgovor Cordon W. Allport knjizi Viktora E. Franklina "Zato se niste ubili?" U predgovoru se, pored ostalog kae: "U koncentracionom logoru sve se okolnosti urouju da logorau oduzmu njegov oslonac. Svi su mu obiteljski ciljevi oteti. Ostaje mu jedino 'teret ljudske slobode' - sposobnost izabrati svoje stajalite u danoj cjelini okolnosti". Ta osnovna sloboda, koju su priznavali antiki stoici kao to je priznaju moderni egzistencijahsti, zadobiva u Franklinovom pripovijedanju svoje ivo znaenje. Kanjenici (misli se na na logorae, nevine ljude, koje su faisti zbog njifiove nearijevske krvi smjestili, muili, ubijali, spaljivali u koncentarcionim logorima u periodu od 1939 1945), su bili odreda prosjeni ljudi, ali neki od njih odabirajui da budu "dostojni svoje patnje" (ovo je dio misli velikog ruskoga i svjetskog pisca Dostojevskog, koja je bila vodilja Franklinovog stvaranja logo-terapije, a glasi- "JEDINO SE BOJIM DA NE BUDEM DOSTOJAN SVOJIH PATNJF) dokazali ovjekovu sposobnost da se digne iznad svoje vidljive sudbine" (Allport, 1986).

b) Klasifikacija stopa suicida

Prema podacima WHO (WHO Cronicle, 1968) stope suicida se mogu procijeniti s obzirom na to u kojoj mjeri njena razina predstavlja zabrinjavajuu pojavu za odreeno podruje, zemlju, dravu. Takve procjene vre se prema prihvaenoj skali (tabela 17.). Podruja koja prema toj

143 * '*

skali imaju visoku ili kritino visoku stopu suicida mogu se oznaiti su-icidolokim prostorima. Fenomenologija suicida pored izvrenih suicida obuhvata prouavanje i pokuaja suicida (prasuicida) koji su znatno ei nego to se misli (Diekstra, 1989). Prema nekim istraivanjima (npr. Diekstra, 1989), u zemljama u kojima je zdravstveni standard razvijen, pokuaj suicida se javlja u populaciji kod oko 0.7% stanovnitva. To je jo jedan podatak koji ukazuje na suicid kao problem kome se mora vie posvetiti kako nauka tako i drutvo uopte.
Tabela 17. Skala za klasifikaciju stopa suicida. Izvor podataka: pandijer-Dini, 1988.

ne okonavaju smru osobe, nego, obino, samopovreivanjem ili trovanjem. Meki autori (npr. Ellis, 1988) smatraju da u ovu vrstu suicida treba ubrajati i suicidalne ideje, najave suicida. Statistike ne raspolau pouzdanim brojkama o prasuicida, jer se on najee ne registruje ili se registruje na nejedinstven nain. O prasuicida, uglavnom, postoje procjene. One govore da je prasuicid esta pojava medu ljudima. Kompletnim suicidom naziva se akt namjernog samounitenja. Brojke o obimu kompletnih suicida su realtivno pouzdane, odnosno mnogo pouzdanije od brojki o obimu prasuicida. cb) Dirkemova tipologija suicida Tipologija, klasifikacija suicida, kao i poeci sistematskog izuavanja suicida, vezana je za klasinu Dirkemovo djelo "Suicid" (1897). Durkheim (Dirkem) je polazei od toga da uzroci suicida po svom karakteru mogu biti samo drutveni utvrdio tzv. drutvenu tipologiju suicida. On je razlikovao tri glavna tipa suicida: -egoistiki, - altruistiki, -anomini. Egoirtifco samoubistvo. Odreujui ovaj tip samoubistva Dirkem je istakao: "ivot se moe podnositi samo ako se u njemu nae rasion d etre, ako ima neki cilj koji vrijedi truda. Inae pojedinac samom sebi nije dovoljan cilj za aktivnost. On znai premalo. On ne samo stoje omeen u prostoru on je tesno ogranien u vremenu. Drugim rijeuna ako je, kako se esto kae, ovjek dvostruk, znai da fizikog ovjeka dopunjuje drutveni ovjek Dakle, drutveni ovjek predstavlja neminovno drutvo koje izraava i kome slui Ako se desi da se drutvo raspadne, ako ga ne osjeamo, vie ivim i djelotvornim, oko nas iznad nas, i ono to postoji socijalno u nama bie lieno svake objektivne osnove". To su okolnosti po Dirkemu za egoistiko samoubistvo. Konstatacija o postojanju egoistikog tipa suicida proizilazi iz Dirkemove hipoteze: "Suicid se mijenja obrnuto srazmjemo integrisanosti dutvenih grupa kojima pripada poje dinac". Na osnovi te hipoteze Dirkem objanjava vee stope suicida kod neoenjenih (bez porodice) nego oenjenih, kod protestanata nego kod katolika, vee stope suicida u drutvima u raspadu nego u onima koja su socijalno integrisana. Npr., u egoistiko samoubistvo mogu se ubrojati, tzv. saldna samoubistvo, odnosno samoubistva koje izvre pojedinci na-

Stope suicida na 100 000 stanovnika do 4,9

Ocjene stope suicida Vrlo niska Niska Srednja Visoka Kritino visoka

5- 9,9 10- 19,9 20- 24,9 25 i +

c) Tipovi suicida Postoji vie pokuaja da se izvri klasifikacija suicida. U literature se spominje najee klasifikacija sucida: ee) klasifikacija prema ishodu suicida i ff) Dirkemova (Durkheim) klasifikacija suicida. ca) Klasifikacija suicida prema njegovom ishodu Poznata statistika istraivanja (npr. WHO, 1987, 1988, 2000, Ellis, 1988, Center Health Statistic, 2002) navode podatke suicida prema njegovom ishodu i u tom smislu ga klasifikuju prasuicid i kompletan suicid. Prasuicidom ili pokuajem suicida (misli se na suicid koji je pokuan, ali nije okonan smru) se nazivaju voljni pokuaji izvrenja suicida koji se

144

kan podvlaenja crte u ivotu i konstatacije da je ivotni saldo nula i da

nema naina da se izmijeni Poetkom aprila 2000. godine vedski filmski reiser je izjavio daje spreman na in samoubistva, jer samtra da je ivot postao teret nakon gubitka supruge (poznate filmske glumice In-grid ergman) i starosti (81 godina) koja e ga uiniti teretom drugima, (BUc, 2000). - Altruirtiiko samoubistvo. Dok egoistiko samoubistvo nastaje kao proizvod pretjerane individulalizacije, odvajanje individue od kolektivnog "JA", dotle je altruistiko samoubistvo posljedica prevelike integracije, tj. integracije koja "znai da postoji neto to vie vole od sebe samih" (Durkheim, 1897). To se deava u onim socijalnim grupama koje preko sistema vrijednosti i svojih normi tako snano kontroliu pojedinca i ine ga zavisnim u tolikoj mjeri da on sam ignorie svoju individulanost i prihvata smrt koju mu namee prekomjerna integrisanost u socijalnu grupu. Altndstikim samoubistvom naziva se, npr., kolektivno samoubistvo pristalica religiozne sekte "Hram naroda". Taj kolektivni suicid izvrenje novembra 1978. godine u dungli Gvajane. Tog dana je preko 1000 ljudi pod snanim uticajem svog voe - boga Donsa iz\>rilo suicid. Voda ove vjerske sekte kao to je uspio da svoje sljedbenike ubijedi da napuste San Francisko, svoje kue i imanja i da dou da ive u dungli tako je izvrio na njih uticaj da zajedno sa njim izvre kolektivno samoubistvo. Metod izvravanja suicida bio je isti za sve. Naime, pripremljen je otrovni napitak koji su prvo roditelji davali djeci, a zatim i sami ispijali Smatra se da je u ovom sluaju prihvatanjem religije koju je koncipirao osniva vjerske sekte Hram naroda, dovela do prevelike integrisanosti u sektu, odnosno daje gubljenje individualnosti odvelo u kolektivno samoubistvo, tj. altruistiko samoubistvo. Slino kultno samoubistvo jedne vjerske sekte desilo se u marta, 2000. godine. Samospaljivanjem ili na drugi nain smrtno je stradalo izmeu 700 i 1000 ena, djece i mukaraca religiozne sekte "Deset boijih zapovijesti" u Ugandi Povjerovali su voi sekte da dolazi smak svijeta i da ili kolektivno samoubistvo vodi u raj (Stamenkovi, 2000). - Anomino samoubistvo. Anomija ili stanje deregulacije nastaje onog momenta kada drutvo nije sposobno da usmjerava pojedinca i da nad njim vri kontrolu. To se deava u vrijeme kriza u drutvenim sredinama, ekonomskih depresija ili u vrijeme ekonomskog prosperiteta. I u jednom i u drugom sluaju stvara se mete u socijalnom redu koji uz146

rokuje suicid. Suicid pojedinca koji nastaje kao rezultat anomije ("beznormnosti") naziva se anominim suicidom. Anominom tipu suicida pripadaju suicidi poslovnih ljudi kao i suicidi ljudi u stanju tz\>, "brane anomije" (razvod braka, udovnitvo i si). Anomiji kao faktoru suicida Dirkem je pridavao posebno znaenje, istiui- "Anomija je, dakle, u naim modernim drutvima regularan i specifian faktor suicida; ona je jedan od izvora odakle se crpe godinji kontingent suicida. Mi smo, prema tome, pred jednim novim tipom koji treba da bude razlikovan od drugih. On se od njih razlikuje to ne zavisi od naina na koji su pojedinci vezani za drutvo, ve od naina na koji ili ono ureuje. Egoistiko samoubistvo dolazi od toga to ljudi ne vide razloga da ive; altruistiko samoubistvo od toga to im ovaj razlog izgleda van samog ivota; tree, vrsta suicida ije smo postojanje konstatovali, nastaje kada je ljudska aktivnost poremeena i kada oni zbog toga pate. Zbog njenog porijekla daemo toj vrsti Une anomino samoubistvo" (Dirkem, 1897).

d) Fenomenologija suicida u svijetu

Pregled fenomenologije suicida u svijetu utemeljen je na podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), centrima za istraivanje suicida i podacima niza istraivaa. Prema podacima prasuicidi su mnogo ei u svijetu nego kompletni suicidi Procjene su, prema nekim studijama (npr. Stone et al, 2002) da u svijetu godinje oko 10 - 20 miliona osoba poini prasuicid, oko 1 milion kompletan suicid. Prasuicid ee vre odrasle ene i mladi bez obzira na pol (Kerkhof, 2000), nego odrasli mukarci Ovu injenicu Thomas je prokomentarisao u knjizi "Autopsija smrti" (navodi Miles, 1984) ovako: "Suicid preteno pokuavaju ene i mladi, a u njemu preteno uspijevaju odrasli mukarci. Drugo, prema pregledu statistike suicida u svijetu moe se konsta-tovati, suicid konstantno ima vie stope u tzv. nordijskim zemljama, nego u mediteranskim. Tree, suicid po pravilu znatno ee izvravaju starije, nego mlae osobe. Zbog toga neki suicid oznaavaju gerijatrijskim problemom (npr. Stack, 1980). Iznesene konstatcije upuuju na potrebu da se fenomenologija suicida u svijetu razmotri prema: - stopama suicida u pojedinim dravama,

- stopama sucida s obzirom na pol, - stopama suicida s obzirom na dob i - nainima izvravanja suicida. - Stope suicida u pojedinim dravama u svijetu. Stope suicida o kojim se govori u svim serioznim istraivanjima, predstavljaju broj samo-ubistava na 100 000 populacije u dravi ili regiji. Prema podacima u tabeli 18. odreene zemlje imaju kritino visoke stope sucida (klasifikacija nainjena prema skali datoj u tabeli 17), a neke niske, druge vrlo niske (tabela 19). U tabeli 20. daju se podaci za 20 drava u Evropi. Iz tabele se vidi da Mdarska, Finska, Belgija, vajcarska zauzimaju poziciju vioko kritinUi stopa suicida (klasifikacija prema skali u tabeli 17). U XX vijeku Maarska je, prema zvaninim statistikim podacima Maarskog instituta za drutvena istraivanja (AFSP, 2003), bila na prvom mjestu u svijetu prema stopi suicida. Uglavnom, moe se kazati da od 20 evropskih drava (tabela 20), Maarska ima njaveu stopu suicida (tabele 18, 20). Odreene zemlje imaju kritino visoke stope suicida (tabele 18, 19, 20), druge visoke stope suicida (tabele 18, 20), tree srednje visoke stope suicida (tabele 18, 20), a etvrte drave imaju izrazito niske stope suicida (tabele 18, 19, 20). Kategorizacija drava prema stopama suicida izvrena prema skali u tabeli 17.

Ta6elaJ& l*t*M^k#*,M -V^ rtok^riekbr (red br 1-6)

Maarska Savezna Republika Njemaka 3. riLanka Austrija 4. Danska Finska Belgija vajcarska Francuska Suriname Japan DDR Njemaka ehoslovaka vedska Kuba Bugarska Jugoslavija Norveka Luksemburg Island Poljska Kanada Singapur USA Hong Kong Australija kotska Holandija

Stope suicida na 100 000 stanovnika 45.3 413 29.0 '128.3 27.8 26.6 23.6 22.8 22.7 21.6 21.2 19.0 18.9 18.5 17.7 16.3 16.1 14.1 13.9 13.3 13.0 12.9 12.7 12.3 12.2 11.6 11.6 11.0

6. _ 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.

El Salvador
Novi Zeland 149

10.8
10.3

148

Tabela 19. Zemlje sa niskom stopom suicida. Izvor podataka: WHO Data Bank, l.jul 1988.
Red. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Egipat Jamaika Papua Nova Gvineja Nikaragva Malta Gvatemala Filipini Peru Panama Meksiko Dominikanska Republika Mautitius Zemlja Stope suicida na 100 000 stanovnika 0.1 0.1 0.2 0.2 0.3 0.5 1.4 1.4 1.4 1.6 2.4 2.8

Kako pokazuju podaci u tabeli 21. od jedanaest najbogatijih drava svijeta samo jedna zemlja (Finska) ima kritino^ visoku stopu suicida, dvije (Danska, Austrija) visoku, sedam srednju (vajcarska, Japan, Norveka, SAD, Francuska, Njemaka, vedska) ijedna nisku (Holandija): Tabela21. Stope suicida u JI najbogatijih drava svijeta. Izvorpodataka: Svjetskabanka za razvoj'iWHO, 1993).
Drava Nacionalni dohodak u US dolarima po glavi stanovika 44070 41160 32540 29350 28860 27550 26290 26190 25240 24 730 23410 Rang dohodka Stopa suicida na 100 000 popidacije 19,6 15,1 20,4 13,0 20,4 11,8 19,8 13,8 9,6 14,7 26,4 Rang stope suicida 5 6 2 9 2 10 4 8 11 7 1

vajcarska Japan Danska Norveka Austrija SAD Francuska Njemaka Holandija vedska Finska

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 U

Tate/a 20. Stopesuicida/ta J00 000populacijeu 20'evropskihodrava Izvor podataka MIO (1999, 2000).
Drava Maarska Finska Belgija vajcarska Austrija Francuska Danska ehoslovaka Njemaka Poljska Stopa suicida 32,9 24,7 21,3 22,4 19,6 19,3 17,1 15,9 14,4 H4 Rang stope 1 2 3 4 5 6 7 8 9 9 Drava vedska Norveka Irska Island Holandija panija Italija Engleska Portugal Grka Stopa suicida 14,3 12,7 11,4 10,1 10,1 8,6 8,3 7,1 5,7 3,6 Rang stope 11 12 13 14 14 16 17 18 19 20

Treba kazati da nijedna od bogatih drava nije ni blizu prema stopi suicida u Maarskoj (tabela 18, 20) koja ve due vremena ima vodee mjesto u svijetu prema stopi suicida na 100 000 populacije (podaci AFSP, 2003). Pregled stopa suicida u AVNOJ-skoj Jugoslaviji, (drava nastala odlukom Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, skraenica AVNOJ, 29. novembra, 1943. godine u Jajcu i trajala do 1991), da je se u tabeli 22. Kako pokazuju podaci u tabeli 22. tri republike (BiH, Crna Gora, Makedonija) imale su niske ili srednje stope suicida od 1977-1987. godine, a Slovenija, Hrvatska, Autonomna pokrajina Vojvodina visoku ili kritino visoku stopu suicida (klasifikacija izvrena na osnovu skale u tabeli 17). Prema nesreenim podacima poslije rata od 1991-

150

1995. republike AVNOJ-ske Jugoslavije koje su sada postale samostalne drave imaju dramatino visoke stope suicida. Npr. BiH sada ima stopu suicida koja je kritino visoka, a prije rata, tj. prije 1991-1995, imala je nisku stopu suicida (tabela 22).
Tabela 22. Stope suicida na 100 000 stanovnika po repubiifama SFRf. fzvorpodatafat:emogra/ifestatistiiefugos/avi/e. Izdava Savezni zavod za statistiku. Godina BiH Crna Gora 9.6 11.6 11.0 12.6 13.1 14.7 12.5 14.7 15.5 11.1 13.8 Hrvatska 19.4 19.5 19.6 21.1 21.3 21.9 22.7 22.2 22.5 22.4 24.6 Make- Slovedonija nija 6.0 4.6 5.6 4.9 4.9 6.7 7.1 6.5 6.3 5.7 6.2 32.5 29.9 31.2 32.5 31.6 32.6 31.6 31.1 33.6 30.8 31.0 SRBIJA Ua terit. 12.4 11.6 10.6 11.5 12.5 13.3 13.0 14.0 12.9 13.4 14.0 Kosovo 2.0 2.3 2.0 1.0 5.2 2.3 0.5 1.2 0.3 1.1 1.0 Vbjvo. 26.1 26.2 23.3 23.1 26.6 25.8 27.5 26.7 25.8 26.1 30.5

To pokazuju brojne studije (npr., Diekstra, 1989, Rogers 1990) kao i podaci u tabeli 23. Uglavnom, opta je konstatacija potvrena u mnogim studijama da je suicid ea pojava meu osobama muko* nego enskog pola. --.

Ta&ek23. Stope suicida ipoi Podaci se odnose na neie razvi/e/te zem//e. Izvorpodatakt . JfZfO StasticsJnnual 1P87,

Zemlje

Stope na 100 000populacije Mukarci ene 25.9 11.3 15.8 20.6 12.7 13.2 15.3 9.2 14.9 \ 5.4 15

1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987

7.6 7.0 9.5 9.3 10.6 11.2 11.4 13.5 11.2 12.4 13.5

Maarska Finska Austrija Danska Francuska vajcarska Belgija ehoslovaka Japan vedska SAD

66.1 43.0 42.1 35.1 33.0 33.0 32.6 29.2 27.8 25.0 11.5 19.7 5.7

- Stope suicufa s obzitvm najKil Podaci o strukturi samoubistva s obzirom na pol pokazuje (tabele 23. i 24.) da samoubistvo izvre ee mukarci nego ene. U dravama "sa kritino visokom stopom samoubistva" (npr. Maarska, SR Njemaka, Austrija, Danska, Finska), "vi-sokom stopom samoubistva" (npr. Belgiji, vajcarskoj, Francuskoj) i dravama "sa niskom stopom samoubistva" (npr. Italija, Irska, Grka), mukarci su za oko 2-4 puta brojniji od ena medu onim koji su izvrili suicid (tabela 23.).

Grka

152

153 r

Tabela24. Stope suicida dob i pol Zbirni podaci za BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, Makedoniju, Sloveniju, Srbiju). Stope samoubistva su raunate na svakih 100 000 mukaraca odnosno ena. Izvor podataka: Statistiki godinjaci Jugoslavije 1958-1989.
Godine Pol 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987 M M M M M M M 0-14 0.7 0.3 0.8 0.2 1.0 0.5 1.0 0.4 1.4 0.6 1.4 0.8 0.4 0.1 1.2 0.4 0.9 0.3 LI 0.5 0.5 0.4 15-24 10.1 12.8 9.3 6.0 10.1 5.6 10.0 5.6 11.8 6.1 12.0 7.4 12.1 5.6 12.1 5.7 12.1 6.1 11.6 5.0 111 6.4 Dob samoubica 25-34 16.5 4.6 15.6 6.3 16.2 4.3 15.9 4.2 17.5 5.9 19.2 5.7 20.4 10.3 20.2 6.4 19.5 5.0 19.7 6.9 24.3 7.6 35-44 23.5 6.9 22.2 9.2 25.7 8.5 25.7 9.0 26.8 7.7 25.3 7.8 27.6 8.5 22.4 6.8 25.6 81 24.3 6.7 22.5 7.2 45-54 31.1 12.7 35.6 15.3 37.9 14.0 37.9 13.9 38.4 12.9 38.5 14.1 40.1 15.3 41.1 14.7 38.5 14.3 32.8 13.2 25.6 10.0 55-64 27.7 19.9 39.6 15.0 45.6 17.6 45.7 17.6 46.8 18.0 46.8 21.1 41.9 20.8 49.5 21.2 42.6 19.6 44.5 20.1 51.3 21.5 65 65.5 223 45.6 27.5 63.9 26.9 63.9 25.7 70.9 27.3 68.5 29.9 69.6 26.5 76.6 28.7 76.8 28.8 80.7 28.2 54.8 32.2

Tabela 25. Stope suicida s obzirom pol na kontinentima i dravama. Izvor podataka WHO (1987,1988,1989,1990,1992,1993,1994,1995,1996,1997,1998).
Kontinent Drava Mauritius Zimbabve Egipat Istona A Z I Juna, centralna J --------A Sjeverna Kina Hon Kong Japan Sjeverna Koreja Kazakhstan ICirgisatan Turkmenistan Uzbekisatn riLanka Singapur Azarbejdan Bahrain Izrael Kuvajt Turska Annenia Istona Evropa Bjelorusija Bugarska eka Maarska Slovaka Poljska Moldavija Rumunija Rusija Ukrajina Godina 1994 1990 1997 1994 1994 1999 1994 1994 1994 1994 1993 1986 1994 1994 1998 1994 1994 1997 1990 1995 1994 2000 2000 2000 1999 1994 1992 1994 1992 Stopa za Stopa za mukarce ene 19,8 10,5 0,1 14,3 13,4 36,5 12,8 39,7 22,6 8,1 9,3 46,9 14,0 0,8 4,9 11 2,1 3,8 3,9 55,7 25,3 26,0 51,5 22,6 26,1 29,5 18,5 74,1 38,2 4,1 5,2 0,0 17,9 11,3 14,1 6,1 9,0 3,9 3,4 3,2 8,9 9,6 0,5 0,5 4 1,5 2,4 1,7 9,4 9,7 6,7 11,4 4,9 4,5 7,6 4,9 13,3 9,2 Omjer M/ 4,8 2,0 0,0 -0,8 1,2 2,6 2,1 4,4 5,8 2,4 2,9 2,5 1,5 1,6 9,8 2,8 1,4 1,5 2,3 5,9 2,6 3,9 4,5 4,6 5,8 3,9 3,8 5,6 4,2

Afrika

i
M M M Z M

Kako izgledaju stope suicida na pojedinim kontinetima i dravama vidi se u tabeli 25. Tabela je sainjena prema izvorima WHO (1987,

1988, 1989, 1990, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998). Podaci u tabeli 25. pokazuju
154

Nastavak tabele 25.

Danska Sjeverna Evropa Juna Evropa Estonija Finska Island Irska Latvia Litvanija Norveka vedska Engleska Albanija Hrvatska Grka Italija Malta Portugal Slovenija Spanija | Austrija Belgija Francuska Zapadna Evropa Njemaka Luksemburg Nizozemska vajcarska Barbados Amerika (Latinska i Kt iribi) Jamaika Portoriko Trinidad i Tobago 1998 1996 1999 1997 1998 1994 1994 1988 1998 1999 1993 1994 1995 1996 1994 1994 1995 1998 2000 1995 1998 1999 2000 1999 1996 1992 1995 1991 1991 M 20,9 64,6 37,9 19,1 23,1 71,4 81,9 18,2 20,1 11,8 2,9 34,6 5,9 9,6 6,6 12,3 45 12,3 29,3 31,3 27,1 20,2 22,2 13,0 29,2 8.9 0,5 18,4 19,0 3,1 14,2 9,6 5.2 3.9 14,1 13.4 6,7 7,8 3.3 1.7 11,7 1,2 3,2 1.6 34 12 3,6 10,4 U.7 9,2 7,3 6,7 6,3 11,6 2,2 0,2 2 4,8 . MI Z8 4,5 3,9 3,6 5,9 5,1 6.1 2.7 2.5 3,5 1,7 3,0 4,9 3,0 4,1 3,6 3,6 3,4 2,8 2,6 2,9 2,8 3,3 XI 2.5 4,0 2,5 9,2 4,0 Australija Sjeverna Amerika Juna Amerika

Nastavak tabele 25
Centralna Amerika Belize 1989 Mukarci 1,1 7.1 ene 0,0 1,2 6,0 4,5 4.3 5.0 9,7 2,4 4.6 8,4 4,9 5,7 3,3 0,7 11,0 18.2 16,6 7,8 21,5 18,6 21,2. 18,7 0,7 1.8 0,8 3,7 0,0 1,4 1,4 1,3 3,0 2.1 0,3 3,0 7,9 4,2 1,8 5,4 4,4 5,1 4.0 Omjer MI 0,0 5,9 2,2 6,7 2,4 6,6 2,6 0,0 3,2 6,0 3,8 1,9 1,6 Z3 3,7 2,3 4,0 4,3 4,0 4,2 4,1 4,6

Kostarika El Slvador Meksiko Nikaragva Panama Argentina Bahamos Brazil Cik Kolumbija Ekvador Paragvaj Peru Santa Lucia Suriname Urugvaj Venecuela Kanad SAD 4ustralija Novi Zeland

1991 1991 13,0 1993 1991 1989 1990 1987 1989 1992 1991 1990 1987 1988 1988 1992 1990 1989 1995 1998 1999 2000

da su na svim kontinetima stopa sucida vea za mukarce nego za ene. Mukarci u nekim zemljama ee izvravaju sucid do 9,8 (npr. Bahrain ili Portoriko 9,2) puta, nego ene (tabela 25). Jedino Kina ima viu stopu

suicida za ene nego za mukarce, prema podacima wl994. godine (tabela 25). Prema tome, podaci u tabeli 25 podupiru ranije nalaze (npr.
157 '

156

Diestra, 1989, Roger, 1990) da mukarci znaajno ee izvravaju suicid nego ene.

Tabeh27. Samoubistvo mukaraca i dob u zemljama sa visokim stopom samoubistva. Stope uraunate na 100 000 stanovnika mukog pola. Izvor podataka: WHOData Bank, 1988.

e) Suicid i dob
Prema podacima u tabelama 24, 26, 27, 28 moe se konstatovati da je rizina godina za samoubistvo 55-ta godina ivota kod mukaraca, 45-a godina ivota kod ena. Uvezi s tim Stack (1980) zakljuuje da postoji "direktan odnos izmeu suicida i starenja u tradicionalnim i industrijskim drutvima". Misli se na industrijski razvijene i industrijski nerazvijene sredine. Takav zakljuak se daje i u obimnoj studiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 1982) i naglaava da "samoubistvo u mnogim zemljama postaje gerijatrijski problem".
Tabela 26. Samoubistvo ena i dob u zemljama koje su poznate po visokim i kritino visokim stopama suicida. Stope samoubistvo su raunate na 100 000 ena. Izvor podataka: WHO Data Bank, 1988.

Zemlje

1970 15-29 30-59 60 i + 15-29 131.3 33.5 67.7 50.0 76.0 68.5 70.2 19.7 24.3 22.7 22.7 18.4

1985186 30-59 38.3 32.3 47.1 38.6 41.5 40.3 60 i 4156.9 59.2 72.6 68.8 93.7 64.7

Maarska SR Njemaka Danska Belgija Francuska Japan

33.2 22.8 15.3 8.8 11.3 16.5

70.6 39.5 44.7 27.0 32.2 20.8

Zemlje 15-29 Maarska SR Njemaka Danska Belgija Francuska Japan 9.6 8.1 6.4 3.4 5.4 12.8

1970 30-59 20.8 20.7 25.4 15.1 10.3 13.4

______

1985/86 60 i + 59.3 26.6 23.3 25.7 18.2 53.0 15-29 11.3 6.6 9.9 6.5 6.3 9.5 30-59 29.7 12.6 30.4 21.3 16.2 10.3 60 i + 65.7 23.1 29.5 26.2 26.2 5

Tabela 28. Stope samoubistva i dob. Zbirni podaci za SFRI (BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, Slovetuju, Makedoniju, Srbiju). Izvor podataka: statistiki godinjaci Jugoslavije, 1963-1983.

Godine 10-14 1961 1971 1981 0.8 1.8 3.3 15-19 7.7 8.8 6.6

Dob 20-49 13.6 15.0 14.9 50 i + 28.4 54.8 36.2

Slina konstatacija slijedi i iz podataka u tabeli 29. u kojoj su date stope suicida u 15 razvijenih drava svijeta. Kako pokazuju podaci u tabeli 29. vee su stope suicida poslije 45 godine ivota, nego u dobi od 15-24, 25-44.
159

Tabela 29. Stope suicida u 15 razvijenih drava svijeta prema polu. Izvor podataka: WHO (1999). Drava S/opezamuMmceidob 1524 AUSTRIJA VAJCARSKA DANSKA NJEMAKA VEDSKA FRANCUSKA JAPAN POUSKA SAD KANADA NORVEKA HOLANDUA ENGLESKA IZRAEL AUSTRALIJA 2544 45-6 4 58,1 50,6 71,2 40,8 65 i + 77,2 1524 6,7 Stopezae/ieidob 25-44 12,? 64 65 i + 31,1

f) Fenomenologija suicida u svijetu s obzirom na nain njegovog izvravanja

U nizu zemalja u kojima su istraivani naini vrenja suicida, pokazalo se da medu metode koje se koriste za vrenje
Tabeta30. Najei naiid izvravanja suicida u nekim zemljama svijeta. Izvor: Minois, 1999, American Association Suicidology, 2001, Kelleman et al, 1992.

28,8 40,0 31,0 39,2 16,3 51,4 19,0 30,1 16,9 35,3

59,4 13,2 67,7 60,4 42,7 62,3 51,3 24,7 38,0 7,7 3,6 3,8 3,2 8,2 4,3 4,7

21,8 16.3 24,3 23,5 121 13,6

222 324

Draava

w 220 262
14,9

39,4 14,0 25,5 36,2 16,6 26,8 32,9 19,5 31,8 34,9 20,0 24,0 23,3

19,6 13,2 21,3 44,4 5,8

V 46
8,9 41 8,0 9,8 60 4,3

11,9 16,3 63 10,5 8.6 13,0

Z<
7,9 7,5

17,6 23,1 23,1 . 25,3 20,4 19,2 30,3 6,2 6,4 13,4 20,7 25,0 27,8

45
3,3 2,7 3,0 1,2 43

Metode izvravanja suicida ene Trovanje samoubistva spadaju: trovanje (gasom, drogom, lijekovima, otrovom), vjeanjem, utapanjem. Vatreno oruje (tabela 30), otre i iljaste sprave (no, bode), skok sa visine i ostalo. esima korienja pojedinog metoda varira prema istraivanjima (navode: Rogers, 1990, MUosavljevi, 1986), zavisne od socijalnog naslijea pojedintii zemalja ili regija. Npr., u nekim zemljama samoubistvo se vri najee vjeanjem (Tabela 30), a u nekim vatrenim orujem (npr. u SAD, navodi Rogers, 1990, Mclntosh i Santos, 1982). Upotreba pojedinog metoda u izvravanju suicida osim to je povezana sa socijalnim naslijeem pojedine zemlje, povezano je i sa polom (tabela 30). Mukarci, npr. u SAD, suicid najee vre vatrenim orujem, a ene trovanjem (plinom ili drogom) oko 60 %, prema Nacional Center for Statistices (2003). USFRJ (tabela 31) suicid se najee vri vjeanjem.

17,7 18.8 11,4 9,1

Hl 16,6 19,3
12,9 23,4 25,3

10,8 9,4

4*
%6

15,9 7,9

17,6 23,1 23,1

s,i

U studiji grupe autora (Leenaars, Mori, Mcintoch, Richman, 1992, Mcintoch, 1992) pokazuje se da je u veini zemalja vea stopa suicida za straije od 65 godina nego za osobe koje imaju manje od tih godina.

160

161

"

LP ,

i 7cS^d^kao i objelodanjivanja podataka koji naruavaju ugled vojske. Zbog toga, kada se desi samoubistvo u vojsci, onda se javljaju sumnje u suicid i vjerovanje da se radi o ubistvu vojnika. Izgleda daje zbog stereotipa o vojsci neprihvatljiva injenica o suicidu u vojsci Mnogo se lake svaki suicid u vojsci prihvata kao ubistvo nego suicid. Meutim, ve najranije studije o suicidu u vojsci pokazuju "vee tendencije za vrenje suicida kod vojnika nego kod civila" (Rothber i Jones, 1987, Fishment et al, 1990). To potvruju i studije samoubistva u vojsci SAD (npr. JVrobleski, 1985). Prema tim istraivanjima stopa suicida u armiji SAD 1977 -1978, bila je vea (iznosila je 14,8), nego u civilu (stopa suicida za optu populaciju od 1977 -1978 bila je 12,4). Stopa suicida u vojsci posebno raste u ratnim okolnostima. Tu konstatciju podupiru nalazi o suicidu u dijelu vojske SAD koji je bio ukljuen u rat u Iraku 2003. godine. Prema tim nalazima (navodi Kelly, M, 2004) stopa suicida bila je preko 17 u tom dijelu vojske SAD. Ona je znato via od stope suicida u vojsci izvan ratnih operacija (na to ukazuju i podaci Wrobleski, 1985). Istraivanjima u drugim armijama, npr. u vojsci Norveke (Hytten i Weisaet, 1989), takoe, pokazuju da je stopa suicida u vojsci (13,6) vea nego u optoj populaciji (8,2). Podaci za druge armije nisu nam bili dostupni, ali i ove koje smo naveli ukazuju na to da je suicid meu vojnicima znatno ea pojava nego u optoj populaciji Suicid u vojsci moe se posmatrati kao: - militarizovani i - kao uobiajen fenomen u ljudskoj populaciji - Miltiarizovanim suicidom naziva se suicid koji se vri nakon indoktrinacije u vojsci ili nekoj militantnoj teroristikoj organizaciji Indoktrinacija podrazumijeva, pored ostalog, uvjeravanje da se konana pobjeda nad oznaenim neprijateljem moe postii, ako se borba vodi protiv neprijatelja i putem samoubilakih podviga vojnika ili pripadnika militantnih teroristikih organizacija. Onima koji prihvate ovakav nain borbe obeavaju se razna materijalna i moralna priznanja od organizacije, a od vjerski/i bogouitelja ulazak u raj. Primjer takvih samoubista-va imali smo u II svjetskom ratu (1939-1945). Najpoznatiji su piloti kamikaze u carskoj japanskoj vojsci Oni su sjedali u avione napunjene eksplozivom sa potpunim znanjem u ishod ispunjenja borbenog zadatka. Borbeni zadatak je bio da sa tako napunjenim avionom eksplozivom udari u neprijateljski cilj. Dakle, u izvravanju takvog zadatka samo-

Metode samoubistva. Zbirni podaci za SFRJ (BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija) od 1958 -1987. Izvor podataka: Demografska statistika Jugoslavije 1958 Trovanje Vjeanje Utapanje Vatreno Otre i or. iljaste sprave 5,77. 5,16 5,62 6,19 6,50 7,33 2,58 2,06 1,90 2,09 2,52 2,05 Skok sa visine Ostalo Ukupno

1958-1 962 1963-1 967 1968-1 972 1973-1 977 1978-1 982 1983-1 987

9,28 9,15 9,61 8,66 8,43 9,51

58,75 59,39 60,89 62,71 63,13 62,39

9,83 9,51 9,12 8,49 7,46 7,41

2,86 2,46 3,08 3,20 3,40 3,05

10,83 (11043) 100% 12,27 (12212) 100% 9,78 8,66 8,56 8,28 (13866) 100% (14659) 100% (16676) 100% (18897) 100%

e) Suicid u specifinim socijalnim grupama, vojsci i policiji

Suicid u nekim specifinim grupama kao to su vojska i policija predstavlja tabu temu. Meutim, i pored toga postoje neki podaci o fenomenologiji samoubistva u: ea) vojsci i eb) policiji. ea) Suicid u vojsci Vojska prema stereotipima predstavlja snagu, hrabrost, sigurnost, nacionalni ponos, optu zatitu i sigurnost zamlje i si Sve Stoje suprotno tome izgleda nespojivo sa vojskom. Otuda su rijetke studije, istraivanja,
162

.163

ubistvo je bilo nuno. Ono se vrilo u skladu sa ciljevima ratne strategije bezpogovora. Danas militantne grupe pripremaju umjesto "kamikaza" "teroriste ljude bombe". U ovom sluaju indoktrinacijom se uspijeva uvjeriti ljude da radi borbe (koju vodi militantna grupa kojoj pripada) snabdjeveni razornim eksplozivnim napravama napadaju oznaene ciljeve i pritome unitavaju druge, ali i sebe. To se esto radi radi uvjerenja koja imaju religioznu konotaciju. Suicid u vojsci kao uobiajen fenomen javlja se u populaciji vojnika u miru i u ratu. Ova vrsta suicida prisutna je u svim vojskama svijeta. Meutim, to je fenomen koji se esto prikriva od javnosti ili maskira zbog uvjerenja da bi to moglo negativno da utie na javnost kao i na samu vojsku. eb) Suicid u policiji Niz autora poslove policajaca oznaavaju kao najstresogenije (Loh, 1994, Enforcment Bulletin, 1995, Douglas, 2003). Na toj injenici osnivaju se oekivanja da je prasuicid i suicid mogu kao esta pojava u policiji. Prva znaajna studija o suicidu u policiji potie od Fridmana. Fridmanovi nalazi (prema navodu Loo, 1986) pokazuju da je stopa suicida 80 na 100 000 policajaca u Njuorku. Podaci se odnose na razdoblje 1934 - 1940. Nelson i Smith (prema navodu Loo, 1986) navode stopu suicida kod policajaca 203. Drugi neki autori ne nalaze tako visoke stope suicida medu policajcima. Elitne kanadske policijske snage imaju stopu suicida 14,1 (Diekstra, 1989). Meutim, ona je skoro dva puta vea od stope (7,6) samoubistva u optoj populaciji. Uglavnom, prema dostupnim podacima suicid u policiji je znaajno ei u odnosu na stope suicida u optoj populaciju Prema istraivanjima (npr. Loh, 1994, Douglas, 2003, Enforcement bulletin, 1995) tipian samubica policajac ima 35 godina, radi u patroli, ivi sam ili je rastavljen i alkoholiar je. Ista ta istraivanja navode da je stopa suicida medu policajcima u patrolama i policajcima oficirima dva puta vea nego u optoj populaciji.

f) Usporedba suicid - ubistvo

Fenomenologija suicida prouava se i u vezi sa ubistvom. Takva prouavanja podstakla su neke teorije kao to je npr., teonja autoagnzri/% agresivnog naboja i ekoloka teorija. Prema zastupnicima teorije autoagresije (npr. Henry i Short, 1954) suicid i ubistvo su suprotna ponaanja i stoje u negativnoj korelaciju Prema teoriji autoagresije obim suicida je vei u sredinama gdje se agresija kao prirodni odgovor na frustraciju ograniava socijalnim normama, zakonima, odnosno da je ubistvo veeg obima u etno-kuuumim sredinama gdje se ispoljavanje agresije tolerie. Drugim rijeima, stoje manje mogunosti za usmjerenje agresije prema drugima vee su anse da se ona usmjeri prema sebi. Ta pretpostavka se potkrepljuje injenicom da stopa suicida opada za vrijeme rata, tj. u okolnostima drastine mogunosti za individulanu i kolektivnu ekspresiju agresije, kao i u odreenom razdoblju nakon rata. Meutim, u naim provjerama (Milosavljevi, 1997), doli smo do nalaza koji osporavaju teze Henry-a i Shorta-a (1954). Prvo, nae usporedbe stopa suicida u SFR Jugoslaviji u periodu od 27 godina (1954-1981) pokazuju da stope suicida i ubistva nisu u korelaciji i, drugo, da stope suicida u toku rata (1992-1995) kao i poslije rata rastu. Npr., u Republici Srpskoj u ratu (1992-1995), kao i poslije toga rata udvostruene su, a u pojedinim godinama utrosrtuene stope suicida u odnosu na stope suicida prije rata. Pred rat u BiH (4,5 miliona stanovnika), bila je stopa suicida 7,3 (tabela 33), a 1996. u Republici Srpskoj poslije rata (od 1991-1995), tj. nakon 1995. (sada entitetu u BiH), bila je stopa suicida 30,7. TafcJaJ Zem/jeEvropeAvjeima/unishistopuudurtai'suicida Izvor podataka: Krahn, JL, et al (1989) i Stack (1978). Naziv zemlje Grka Holandija Italija Norveka Portugalija Stope na 100 000 populacije Suicid Ubistvo 3,5 7,3 5,4 0,9 0,5 0,8

8,2
8,2
165

0,7
0,8

164

Ekoloke teorije objanjavaju daje stopa suicida vea u razvijenim dravama, a manja u nerazvijenim. Po ovoj teoriji ubistvo i suicid se javljaju po paradigmi Sjever-Jug. U prilog te teorije idu nalazi (npr. Lester, 1970, 1986) kojipokazuju da je stopa suicida via u razvijenim dravama SAD, a ubistva u nerazvijenim junim dravama SAD. Ekoloku teoriju, odnosno paradigmu Sjever - Jug, osporava i injenica da se ta paradigma ne moe primijeniti na niz zemalja. Npr. Holandija, koja je po razvijenosti i geografskom poloaju slina Danskoj, je 1980. godine imala oko 4 puta manju stopu suicida mukaraca (stopa za Dansku 41,1, a za Holandiju 12,8) i 3 puta manju stopu suicida za ene od Danske (stopa za Dansku je 23,3 a Holandiju 7,4). Slino se dobije usporedbom Norveke i susjednih zemalja vedske i Finske, koje imaju svaka za sebe 3 puta vee stope suicida od Norveke. Takoe, injenica, da neke razvijene i nerazvijene za-mije imaju niske stope suicida i ubistva, ukazuju na neprihvatljivost paradigme Sjever-Jug. Razvijena Italija, Holandija i Norveka, npr., imaju niske stope suicida i ubistva kao nerazvijenije zemlje kao to su Grka i Portugal (tabela 32). Nae istraivanje (Milosavljevi, 1990, 1992) odnosa suicida i ubistva pokazuju da republike, pokrajine koje imaju "kritino visoke" i "visoke stope suicida" ne karakteriu nie stope ubistva u odnosu na republike sa niskom i srednjom stopom suicida. Npr., Vojvodina sa "kritino visokom stopom suicida" ima znaajno vee stope ubistva od Makedonije i BiH koje imaju vrlo niske stope i niske stope suicida.

Tabela 33. Stope suicida i ubistva u SFRJi njenim nemzvijenim republikama i pokrajinama Od 1954-1981. Izvor podataka Statistiki godinjaci SFR1 od 1995-1988, Vitalna statistika od 1950-1955, Demografske statistike od 1956-1981, Demografska statistika SFR1J987.
Godina 1954 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967 1968 1969 1970 1971 1972 1973 1974 1975 1976 1977 1978 1979 1980 1981 SFRJ *S *U 10,8 4,7 BiH *S *U 5,0 4,2 CmaGora Makedonija AP Kosovo *U *S *U *S *s *u 13,6 4,9 2,6 2,9 3,5 6,4 16,1 4,8 2,6 3,2 3,3 10,7 8,8 2,8 2,2 3,8 11,4 3,4 2,9 3,1 2,5 13,9 6,4 3,1 2,7 2,1 12,6 5,4 3,2 2,4 3,3 13,7 2,1 3,6 2,3 2,5 11,6 2,3 2,7 2,8 3,9 14,5 2,5 5,1 2,2 2,2 U,2 3,4 3,9 2,2 3,5 12,7 6,4 3,5 1,7 3,0 13,3 2,9 4,0 2,2 4,2 10,8 3,1 4,0 3,1 -3,4 14,4 5,7 3,5 2,7 2,7 12,0 4,9 3,7 4,6 2,7 13,7 3,3 4,7 2,4 2,4 8,2 2,3 5,3 3,6 2,9 9,2 2,6 4,2 3,0 2,6 18,0 3,1 4,5 2,1 3,7 9,7 1,6 4,4 1,7 3,0 10,8 3,4 3,7 2,3 2,9 11,2 1,1 3,9 2,5 1,6 8,8 2,6 5,5 2,1 2,2 9,6 1,7 6,0 2,5 %0 11,6 2,7 4,6 2,7 2,3 11,0 1,7 5,6 1,7 2,0 12,6 2,6 4,9 1,2 1,2 13,1 2,0 4,9 1,9 5,2 7,2 4,8 4.4 3,7 5,4 7,0 4,4 4,9 3,6 3,1 3,6 5,6 5,1 7,4 5,4 4,5 4,5 4,7 3,7 4,2

11,1 4,4 5,7 3,8 10,5 3,6 5,8 2,9 11,3 3,5 6,3 2,9 11,0 3,9 5,8 4,3 12,0 4,0 7,2 4,0 12,0 3,6 7,3 3,6 11,9 3,4 6,8 3,6 13,1 3,5 6,8 2,8 12,8 3,5 7,8 2,1 12,4 2,9 6,2 1,9 12,4 3,1 6,5. 2,6 12,2 3,3 6,4 2,2 12,8 3,5 6,5 2,9 13,1 3,9 6,4 2,8 13,9 3,4 7,4 2,9 13,5 3,3 7,1 3,0 13,7 3,7 8,0 4,1 13,7 3,6 8,7 3,8 13,1 3,0 83 2,5 13,1 2,8 7,8 2,6 13,5 2,5 8,6 2,6 14,2 2,7 9,4 2,4 14,6 2,4 7,6 2,2 14,0 2,2 7,0 1,6 14,1 2,1 9,5 2,1 14,7 1,7 9,3 1,8 15,8 2,2 10,6 2,0

~3ft~ \ 37n
1,8 2,5 2,4 1,5 3,7

M
...

12,9 3,2 7,3 2,9 12,0 3,5 4,1

2,5

2.8 4,3

*S=samoubistvo, *D== ubistvo

166 167 *

Tabela 34. Stope suicida i ubistva u SFRJi njenim razvijenim republikama i pokrajinama Od 1954-1981. Izvor podataka: Statistiki godinjaci SFRJ od 1995-1988, Vitalna statistikea od 1950-1955, Demografske statistike od 1956-1981, Demografska statistika SFRJ, 1987. Godina 1954 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967 1968 1969 1970 1971 1972 1973 1974 1975 1976 1977 1978 1979 1980 1981 M SFRJ *S *U 10,8 | 4,7 11,1 10,5 11,3 11,0 12,0 12,0 11,9 13,1 128 12,4 12,4 12,2 12,8 13,1 13,9 13,5 13,7 13,7 13,1 13,1 13,5 14,2 14,6 14,0 14,1 14,7 15,8 12,9 4,4 3,6 3,5 3,9 4,0 3,6 3,4 3,5 3,5 2,9 3,1 3,3 3,5 3,9 3,4 3,3 3,7 3,6 3,0 2,8 2,5 2,7 2,4 2,2 2,1 1,7 2,2 3,2 Hrvatska *S *U 12,3 13,1 12,3 12,9 12,6 14,7 13,7 14,5 14,8 14,6 15,8 15,1 15,1 14,6 17, 17,0 16,8 18,7 18,6 17,3 17,0 18,4 18,7 19,4 19,5 19,6 21,1 21,3 16,3 4,9 4,6 4,1 3,7 3,9 4,6 3,9 3,8 3,7 3,1 3,5 3,4 3,8 3,2 3,7 3,6 3,0 3,9 3,9 3.5 2,8 2,5 2,8 3,1 3,1 2,1 2,3 2,4 3,5 Slovenija *S *U 23,2 22,9 22,5 22,8 23,0 25,8 25,6 23,0 29,0 28,2 25,4 25,7 25,8 28,9 29,2 29,7 23,8 25,0 24,4 26,4 28,9 29,3 33,2 32,5 29,9 31,2 32,5 31,6 27,4 3,2 3,2 2,2 2,6 3,1 3,1 2,7 2,1 2,4 6,1 2,2 1,6 2,5 2,3 2,2 2,1 2,7 2,1 2,0 1,9 1,9 2,1 2,3 2,2 2,3 1,6 2,1 3,0 2,5 Ua Srbija Vojvodina *S *U 18,5 19,7 18,0 20,8 20,3 19,9 20,8 20,7 22,8 23,3 22,6 24,1 25,5 28,3 27,5 27,2 25,2 26,5 24,3 22,9 24,5 25,4 25,2 26,1 26,2 23,3 23,1 26,6 23,5 4,6 4,8 3,3 3,7 4,4

*s
9,5 9,0 8,7 9,8 9,0 9,5 9,8 10,4 U,3 10,6 10,3 9,8 9,1 10,1 9,6 11,0 10,6 11,8 11,0 10,6 10,5 9,7 10,4 12,4 11,6 10,6 11,5 12,5 10,4

*u
5,1 4,8 4,1 3,9 3,9

Slovenija sa kritino visokom stopom suicida ne razlikuje se po stopama ubistva od Makedonije i BiH koje imaju niske i vrlo niske stope suicida. Prema tome, fenomeni suicida i ubistva i prema naim rezultatima istraivanja nisu zavisni jedni od drugih, odnosno ne korenspo-diraju, ili drugaije kazano, (tabele 33, 34) ubistvo i samoubistvo nisu alternativna ponaanja. To pokazuju podaci za suicid i ubistvo u tabelama 33, 34. izmeu kojih nije dobijena statistiki znaajna korelacija (C =.19P> 0,05).

3,9
3,6 3,8 4,1 4,4 3,5 3,2 3,5 3,8 4,4 3,5 3,9 3,9 3,9 3,5 3,0 3,0 2,8 2,3 2,1 2,4 1,4 1,9 3,5

3,8
3,2 3,1 4,0 3,1 2,9 4,5 3,9 4,0 3,5 4,2 3,3 3,5 3,9 4,4 3,2 2,3 2,6 1,9 23 1,9 1,4 2,1

3. Fenomenologija maloljetnike delinkvencije a) Pojam maloljetnike delinkvencije (MD)

Pojam maloljetnika delinkvencija (nastao od latinske rijei: delin-quere, delinauens) ima ire i ue odreenje. Po irem odreenju pojma MD obuhvata sve devijacije u ponaanju mladih od onih koja predstavljaju krenje odreenih pravda (npr. neposlunost, bjeanje od kue, izostajanje iz kole, skitanje, puenje, grubo ponaanje i si.) do onih koja su kanjiva po krivinom zakonu. Takvo odreenje zbog svoje irine one-moguuje razlikovanje onog stoje zaista delikt od onoga to nije. Ue odreenje pojma MD obuhvata "sve aktivnosti maloljetnih osoba koje su inkrimisane (kanjive) po pozitivnim zakonima pojedinih zemalja" (Milutinovi, 1981). Ovo odreenje obuhvata prekraje koji su kanjivi i u sluaju da ih ine odrasli, i ono to je najvie u oficijelnoj upotrebu Dakle, najee se prihvata daje MD agresivno ponaanje mladih prema drugim ljudima i prema materijalnim dobrima u smislu njihovog otuivanja ili unitavanja. Meutim, i pored toga, to se uglavnom, kriminalitet mladih njUiovo delinkventno ponaanje definie kao i kriminalitet odraslih, maloljetnika delinkvencija se odvaja od delinkvencije odraslih. Zato postoji vise razloga. Prvo, tradicionalno se udvajaju sva ponaanja mladih od ponaanja odraslih. Ta tradicija ima dugu prolost. 0 tome govore razni dokumenti. Navodimo dva koji pripadaju dalekoj

3,3

*S ^samoubistvo *U=ubistvo

168

prolosti. Jedan potie od egipatskog svetenika iz 4000. godine p.n.e., a dasi: "Naa se zemlja degenerisala u ovim zadnjim danima. Postoje znakovi da je svijet doao do konca, jer djeca ne sluaju roditelje (Jaovi, 1978). Drugi potie od grkog filozofa Sokrata. On je u svojim razgovorima o mladim i sa mladim jednom prigodom kazao: "Djeca sada vole luksuz, ona imaju loe vladanje, prezir prema autoritetu, ona pokazuju nepotovanje starijift i vole brbljanje umjesto uenja. Djeca se vie ne diu kad ulaze stariji u prostoriju. Ona protivurijee svojim roditeljima, brbljaju pred drutvom, pohlepno gutaju poslastice sa stola, prekrste svoje noge i tiraniziraju svoje uitelje" (Jaovi, 1978, str. 15) Drugi razlog odvajanja kriminaliteta mladih od kriminaliteta odraslih lei u socijalnim, psiholokim i pravnim zahtjevima da se mladi delinkventi tretiraju na drugaiji nain od odraslih delinkvenata. Trei razlog je to je potrebna drugaija resocijaloizacija za mlade u odnosu na odrasle delinkvente.

zemlje u svojim zakonima imaju kategoriju "mlai punoljetnik". Mlai punoljetnik, tj., osoba dobi od 18 do 21 godine, po zakonu ne moe UH osuena na najteu kaznu, npr. smrtnu kaznu. Posebna prilagoavanja zakona u vezi sa zatitom djece koja su uinila neki krivini delikt, nastala su usvajanjem "Konvencije o djeijim pravima" od UN 20. novembra 1989 (Unicef, 1990).

c) Fenomenologija MD kao socijalni problem

U drugoj polovini XIX vijeka, tj. nakon industrijske revolucije MD poprima oznake socijalnog problema. Suvremeni svijet je sa tim pro-ble?nim jo vie suoen. Na to ukazuje injenica da se OUN u nekoliko navrata bavila problemom MD. Naime, zabrinjavajui porast obima MD i njeni "novi oblici manifestacije" naznauju MD kao poseban problem savremenog svijeta. Veliki porast MD registrovan je u najrazvijenim dravama (npr., u SAD, Svajcarskoj, SR Njemakoj, vedskoj) kao i u nerazvijenim dravama (to unekoliko ilustruju podaci u tabeli 35). "Novim oblicima manifestacije MD" (termin je upotrebljen na II kongresu OUN za spreavanje kriminaliteta, odranom u Londonu 1961. godine), oznaava se: porast broja ubistava koje vre maloljetnici, porast drskih razbojnitava i pljaki koje vre maloljetnici, organkova-ni kriminalitet mladih u vidu bandi U literature su zabiljeene kao poznate maloljetnike bande u svijetu, npr., u Engleskoj "Teddy Boys", u SAD "Kobra", "Astorija", "korpion?', u Francuskoj "Crne bluze" i u Japanu "Taki zokT.

b) Starosne granice "krivinog malotjetnitva"

U veini drava u zakonima je odreena gornja i donja granica dobi (starosti) koja slui za razgraniavanje maloljetnika i djeteta, odnosno maloljetne i odrasle osobe u pogledu krivine odgovornosti U pogledu donje granice tj., grance ispod koje se maloljetnik smatra potpuno odgovornim ili djelimino odgovornim po zakonu - vlada neujednaenost. Donja granica dobi u kojoj se dijete smatra krivino neodgovornim kree se, zavisno od zemlje do zemlje od 3-16 godina. Isto tako postoji neujednaenost u pogledu gornje dobne granice, tj. granice iza koje se maloljetnik smatra odraslom osobom odnosno odgovornom po zakonima koji se primjenjuju na odrasle. Ona se, ovisno od drave do drave kree od 13-18 godina. U nizu evropskih zemalja maloljetnim delinkventom se smatra osoba koja je uinila neki krivini delikt kanjiv po krivinom zakonu u dobi izmeu navrenih 14 i 18 godina. U nekim zemljama starosne granice krivinog maloljetnitva su nie. Osobe mlae od 14 godina, prema zakonima u nizu zemalja, ne podlijeu sankcijama niti se njUtovo ponaanje zakonom regulie. Tek nakon navrenih 14 godina osoba se smatra krivino odgovornom, U zakonima mnogih zemalja razlikuje se "mlai maloljetni delinkvent", koji je dobi od 14 do 16 godina i stariji maloljetni delinkvent" koji je dobi od 16 do 18 godina. Neke
170

TadehJS. Zbirni podaci o oi/i/nu i dinamici MD u periodu 1P47-1PS9. u SFRJ (koju su inile sljedee republike: BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija) Izvor podataka: Statistiki godinjaci Jugoslavije 1958-1990. Godina 1947 1948 1949 1950 1951 1952 1953 1954 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967 1968 Broj 4533 5251 2247 1819 2355 2862 3710 3687 4401 4414 3378 2700 3000 2422 2658 2989 3220 3998 4682 5572 5663 6468 Indeks 100 116 50 40 51 63 81 81 97 97 74 60 66 53 59 54 71 88 103 122 124 142 Godina 1968 1969 1970 1971 1972 1973 1974 1975 1976 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 Broj 6468 6605 7178 7563 8565 7075 7895 7196 7273 6833 5266 5307 6095 7738 5703 7192 7246 7705 7087 6795 7000 6856 Indeks 142 145 163 167 189 156 173 159 160 150 116 117 134 126 117 157 160 170 156 149 154 151

mladih u pljakama, ubistvima (U. S. Department of Justice, Federal Bureau of Investigation, 2000). Na porast obima maloljetnike delinkvencije ukazuje registrovani broj maloljetnih delinkvenata koji je, npr. u SAD samo u zatvorima zbog nasilja i imovinskog kriminaliteta porastao za 32% (Federal Bureau of Investigation, 1994) i "tamni broj" MD do koga se dolazi na osnovu ispitivanja metodama samoiskaza. Istraivanja takvog tipa (npr. Argeton, Elliot, 1978) pokazuju daje "tamni broj" MD nekoliko puta vei od poznatog broja MD, odnosno da su mnogo rjei mladi koji se nisu, nego oni koji su se ogrijeili o zakon.

d)ObimMD
Obim MD obino se posmatra na osnovu slubenih brojki, tj. sluajeva koji su sudski ili na slian nain procesuirani. "Tamni broj" MD je znatno vei od poznatog broja. Ispitivanja pokazuju (npr. Singer, Mikaj-Todorovi,1989) da oko 90% mladih izjavljuje da je poinilo jedan ili vie delikata kanjivih prema zakonu koji nisu nikada otkriveni kao takvi. Ponovimo da se stopa maloljetnike delinkvencije, kao i stope drugih SPP izraunava prema formuli: Registrovani broj delikata Stopa = -------------------------------------- -. 100 000 Totalni broj populacije mladih ______________________ Poznata istraivanja (npr. Sampson, Laub, 1993, BJS, 1996, Suyder, Sikmund, 7999) konstatu/u da u SAD samo oko 59% odmsiih poinilaca krivinih djeia diva u/utpeno, a da mnogo veipostotak u odnosu na postotak uhapenih odmsii/i, MD nikada ne biva uhapen. da) Obim MD prema polu U literaturi je ve due vremena poznato da ogromnu veinu populacije MD ine djeaci U nizu radova (npr., Movi, 1978, Melikov, 1974, Milutinovi] 1981, Milosavljevi, 1986, Singer- Todorovi-Mikaj, 1989, Bajer, KLjaji, 1990,

Prema tome, fenomenologija MD postaje u nizu zemalja socijalni problem, prvo, zbog svoje agresivnosti i, drugo, zbog neprestanog rasta obima MD. Na agresivnost MD ukazuju podaci o sve veem broju uea
172

Federal Bureau of Investigation, 1992,1994) pokazuje se da se u populaciji maloljetnih delinkvenata nalazi znatno vie djeaka nego djevojka Nvr u SAD u svim krivinim djelima koje me maloljetnici ZbisJ silovanja, razbojnitvo, nasrtaji, napadi, provale, krade, krae automobila, zlonamjerna paljevina), odnos uee djeaka t djevojica je

Tabela 37. Struktura kriminaliteta mabljetrnka. Zbirni podatci za SFRJ(koju su inile republike: BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija) Izvor podataka: Statistiki godinjaci Jugoslavije 1980 -1989.

Vrste krivinih djela

Godine 1987 1989

1988

Tabela 36. Mafol/'etruckadelinkvencija (MOJ i pol Zbirni pregled za SFRJ (u ijem sastavu je bilo est republika: DiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija). Izvor: Statistiki godinjaci Jugoslavije, 1961 -1984.

Protiv slobode i linosti Protiv ivota i tjela Protiv dostojanstva linosti Protiv imovine (drutvene ipriv.) Protiv bezbjednosti saobraaja Protiv javnog reda i mira Ostalo

0,3%? 3,8% 1,0%, 88,9% 1,6% 3,0% 1,4%

0,5% 4,0% 1,2% 87,6% 3,1% 2,4% 1,2%

0,3% 4,5% 1,3% 87,4% 3,3% 1,6% 1,6%

Godine 1961 1971 1981

Mukarci Broj % 2422 91,1% 7173 5223 94,6% 91,0%

ene Broj % 236 390 515 8,9% 5,2% 9,0%

Ukupno Broj % 2658 100% 7563 5738 100% 100%

takav da od pet krivinih djela jedno izvri djevojica, a sva ostala djeaci (Federal Bureau of Investigation, 1992). U nekim zemljama uee djeaka je 90%, a djevojica oko 10% u ukupnom kriminalitetu mladih. Ovu konstataciju podupiru i podaci u tabeli 36. db) Struktura kriiniiialiteta maloljetnika prema prirodi krivinog djela Prema istraivanjima imovinski kriminalitet dominira u strukturi kriminaliteta mladih. Npr., U Engleskoj krae ine 80% krivinih djela mladih (Jaovi, 1978, Milutinovi, 1981) a u veini evropskih zemalja krae participiraju sa vie od 60% u strukturi krivinih djela mladih. U nekim zemljama imovinski kriminalitet u strukturi krivinih djela mladih prelazi preko 80% (vidi se u tabla 37).

U SAD su 1994. godine (prema Federal Bureau of Investigation, 1995) maloljetni delinkventi od svih krivinih djela najvie poinili krivinih djela (oko 83 %) koja se kategoriu kao imovinski kriminalitet.

Prema tome, kao to odrasli delinkventi od svih krivinih djela ine najee krivina djela koja se kategoriu kao imovinski kriminalitet (obuhvata: provale, krae, krae automobila, zlonamjerne paljevine i one ine u ukupnom kriminalitetu odraslih oko 89% krivinih delikata, vidjeti nae tabele u ovoj knjizi 7, 8), tako to ine i maloljetni delinkventi.

174

e) "Tamni brof maloljetnike delinkvencije (MD)

Podaci o "tamnom broju" MD dobijeni su istraivanjem. Wallerstein i Wyle (Singer, Todorovi, 1989) navode da 91% anketiranih mladih navodi u Njujorku da je poinilo jedno ili vie krivinih djela koja nisu otkrivena. U vedskoj 92% mladih, prema istraivanju izjavljuje da je poinilo neko od krivinih djela. Samo 3,5% od njih je otkriveno. U Kanadi izvreno istariivanje na mladima iz svih slojeva drutva pokazujuje da je njih 91% poinilo neko od krivinih djela koja nikad nisu otkrivena. Nije dobijena razlika izmeu mladih bogatih i siromanih (prema Singeru, Todoroviu, 1989). Uglavnom, moe se konstatovati da veina autora istie da je "tamni broj" MD vei od poznatog i on se kree od 75-95%, odnosno da je vei, (u literaturi podaci variraju), 3-10 puta "tamni" od poznatog broja MD. Otkriveni, poznati broj MD kree se oko 8-25% od ukupne, stvarne mase, obima MD.

Glava 8.

FENOMENOLOGIJA TOKSIKOMANIJA
1. Alkoholizam 2. Narkomanija 3. Toksikomanije i desinhibicija agresivnog ponaanja

1. Alkoholizam
Alkoholizam kao socijalno-patoloka pojava predstavlja strastveno, nekontrolisano pijenje alkohola koje ima direktne efekte na mentalno i fiziko zdravlje, konflikte sa drugima, ekonomski, porodini i drutveni status pojedinca kao i u negativnom smislu na razvojne mogunosti malih i velikih socijalnih grupa. On se opisuje kao fenomen koji je nastao i irio se zajedno sa drutvom. U objanjenu ove konstatcije polazi se od slijedeeg. Na alkoholizam kao socijalnu pojavu ukazuju neke injenice. Prvo, alkohol ima tradicionalno vrlo vano mjesto u svakodnevici ljudskog ivota i interakcije u tradicionalnoj i modernoj kulturi (Peele, 1997). Veina drutvenih ceremonijala po pravilu poinje sa i zavrava uz alkohol. Udaja, enidba, raanje, bolest, ozdravljenje, smrt, sahrane, susreti sa dragim osobama, proslave nekog uspjeha, godinjice i si. nezamislivo je bez aice alkohola. Odbijanje ponuenog pia. u navedenim i slinim situacijama smatra se uvredom ili u najmanju ruku nepristoj-nou. Tako, htio ili ne, pojedinac postaje lan "porodice normalnih potroaa alkohola". Meutim, za alkoholizam je vano da e pone, a onda "normalno pljakanje" kao dio ljudske svakodnevice, naizgled bezopasna navika, potpuno prerasta kod pojedinca u alkoholizam. Drugo, proizvodnja alkohola u mnogim dravama predstavlja znaajnu privrednu djelatnost koja stvara odreeni profit pojedincima i dravi. Procjene su daje dohodak od prodaje alkohola oko sto biliona US dolara.

Uglavnom, u savremenoj literature je dominatna konstatacija, a koju podupiru najseriozniji podaci u zvaninim izvjetajima kao to su oni koji potiu u SAD od BJS (1996) daje "tamni brof kriminaliteta kako odrasli tako i maloljenih delinkvenata znatno vei od poznatog, otkri venog broja. _______________________________________________

176

Tree, alkoholna pia predstavljaju svakodnevnu potrebu_z^_yelijd broj zavisnika. "Alkoholizam je na kulturni simptom^paaeBenc^ osloboen superega i inkorporiran kao takav u etos i tnStiiudOrTaMi strukturu drutva"... "Bez njega se ne moe ivjeti sa njim se ne moe ivjeti" (Stan, 1985, sir. 205). etvrto, alkohol je znaajan uzronik smrtnosti u saobraanim udesima, takoe, znaajano povezan sa ubistvima i samoubistvima (Stinson et al, 1993, Mayer, 1986, Adomekoh, 1976, Sjogren et al 2000). Elementi fenomenologije alkoholizma, koga Jellinek definie "kao upotreba alkoholnili pia koja uzrokuju tetu jedinki ili drutvu ili oboma", prate se preko: a) potronje alkoholnih pia, b) obima alkoholiara, c) strukture alkoholiara po polu i d) strukture alkoholiara po njihovom zanimanju itd.

b) Obim alkoholiara
"Tamni broj" alkoholiara je vei od poznatog broja. Poznati broj alkoholiara najee se utvruje indirektno preko podataka o: broju lijeenih alkoholiara, mortalitetu zbog alkoholizma, broju umriili od ciroze jetre, broju krivinih djela izvrenih u alkoholisanom stanju, apsenlizmu zbog alkohola i broja alkoholiara utvrenog anketnim ispitivanjem. Uglavnom, evidentirani broj alkoholiara predstavlja onaj broj pojedinaca koji su se nali u stanju potrebe da budu kao takvi registrovani. Potreba nastaje u sluaju obolijevanja usljcd alkohola, smrti, uinjenog krivinog djela, izostajanja sa posla zbog alkohola, zapostavljanja ili ugroavanja porodice u stanju alkoholisanostl Meutim, svi alkoholiari koji nisu bili u stanju socijalne potrebe ili postali socijalni sluajevi, ostaju "tamni broj", jer se alkoholizam, tj. alkoholiari, jo uvijek u drutvu opaaju kao pojava o kojoj drutvo ne treba voditi posebnu brigu. Evidentirani, poznati, sagledivi obim alkoholizma varira od zemlje do zemlje i kree se od 1 - 5,6% u optoj populaciju Takvu procjenu alkoholizma navodi vie autora (vidi se u tablici 39).
Tabela39. Obim alkoholizma u pojedinim zemljama. Zemlja Njemaka (Ojesjo, 1982) Jugoslavija (Hudotin, 1972) Danska (Ojesjo, 1982) SAD u optoj populaciji (Poleksi, 1980)
............................... ' .............................................................................

a) Potronja alkohola
Potronja alkohola ima stalan trend rasta u svim dravama. Kada se u strunoj literaturi navodi potronja alkohola, onda se misli na potronju 100-procentnog alkohola. Neke zemlje su poznate po potronji alkohola (npr. Francuska, tabela 38). To znai da su alkoholiari, budui da veliki broj stanovnika ne pije, popili po nekoliko puta 126 litara vina.
Tabela38. Potronja alkohola po stanovniku u Izemal/a vrape Zemlja Austrija Belgija Francuska Italija Jugoslavija Luksemburg Maarska Holandija Portugal Spanija Svajcarska 178 Litara 10,6 10,3 16,0 12,8 12,8 14,3 11,5 9,1 13,6 14,0 10,6

Postotak Zemlja 1,2 4,2 3,5 3-4 Italija (Jovi, 1980) Svajcarska (Jovi, 1980) Francuska (Jovi, 1980) SAD u populaciji mladih od 14-17 godina (Nobles,1984)

Postotak 5,6 3,9 9,4 19

c) Alkoholizam i pol
Generalno posmatrano, kako istiu neki istraivai (npr. Ojesjo, 1982), meu mukarcima nalazi se 3-9% alkoholiara, a meu enama oko 0,1-1%. Odnos mukarca i ena u populaciji alkoholiara kree se od 3-20 mukaraca na jednu enu alkoholiarku, (tabela 40). Manji broj

ena u populaciji alkoholiara neki autori (npr. McGue, 1994) objanjava genetskom osjetljivou ena na toksinost alkohola i njegovu transmisiju. Neki autori smatraju daje "tamni broj" alkoholizma ena vei od "tamnog broja" alkoholiara mukaraca i da zbog tamnog broja ena alkoholiara izgleda da su mukarci mnogo ee u alkoholizmu nego ene. Te teze nisu dokazane. Zna se daje veina poznatih kultura restriktivnija u odnosu na alkoholizam ena, nego mukaraca (Acuda, 1995, Fillmore, 1993). Meutim, u savremenom druvu ukida se tradicionalna kontrola alkoholizma ena i djece, tako da on postaje sve ei medu enama i djecom (Fillmore, 1993).
Tai>ela40. Afko/totaam ipo/a/ko/toiiara u nekim zemffama. Izvor podataka: prema navodu Milosavljevia (1986).

u "novim zanimanja" (tabela 41) pokazuje da on izlazi iz tradicionc svijeta rada i da poinje da ugroava modemi, suvremeni svijet rada.
TaAeh^l. Nova zanimanja" kritinazaaiko/to&m/n. Izvor podataka: Wiitehead i Simpldtis (1983)

Naziv djelatnosti

Zanimanje Operatori

Obim Naziv alkoho- djelatnosti liara 23% Saobraaj

Zanimanje Vozai

Obim alkoholiara 9-67%

Automatizovani proizvodni sistemi Vojne baze

Zemlja

Austrija Finska Italija SAD

Broj mukaraca alkoholiara na jednu enu alkoholiarku 10 15 17 5-6

Zemlja

Engleska Francuska Kanada SSSR

Broj mukaraca alkoholiara na jednu enu alkoholiarku 1-3 5-6 5-6 11-14

Vojnici i komandni kadar Novi/tari

23-46% Mornarica

Mornari

3-26%

Novinarstvo

20-40% Policija

Oficiri, patrola

50%

2. Narkomanija
Zavisnost neke osobe od bilo koje opojne droge naziva se u svakodnevnom ivotu "narkomanija". Prema definiciji WHO zavisnost od droge je "stanje psihike ili fizike zavisnosti, ili jedno i drugo, od droge koje nastaje kod pojedinca koji periodino ili stalno uzima drogu". Iskustva ovjeka sa drogom su poznata jop.rue. UHerodotovim djelima nalaze se navodi, pored ostalog da su skitska plemena imala obiaj da udiu pdre zagrijane konoplje. To ih je oslobaalo straha i dovodilo u stanje dobrog rapoloenja. irenje toksikomanije u prvoj polovini XIX vijeka dovelo je to tzv. opijumskog rata izmeu Kine i Velike Britanije. Nankinkim ugovorom 1842. godine okonanje "opijumski rat". Kina je tim ugovorom bila primorana da otvori vrata inostranom opijumu prodavanom u Kini (Vuu\ 1970). Bjekstvo u "vjetake rajeve", kako je

d) Alkoholizam i zanimanja
U tradicionalno kritine djelatnosti za alkoholizam ubrajaju se: rudarstvo, graevinarstvo, prehrambena industrija, ugostiteljstvo, proizvodnja alkoholnih pia (Milosavljevi, 1986). Meutim, u novije vrijeme pored tradicionalnih zanimanja u kojima se javlja veliki broj alkoholiara, iri se lista zanimanja u kojima je alkoholizam esta pojava. "Nova zanimanja" u kojima alkoholizam postaje radni, zdravstveni i socijalni problem su: saobraajna, vojna, zanimanja policije, novinarstvo, mornarska, zanimanja u automatizovanim sistemima rada i si Alkoholizam

Bodler (1957) nazvao stanje u koje zapadaju korisnici droge, u savre-

ISO

rnenom svijetu dostie zabrinjajavue razmjere i sve me optereuje moderno drutvo. Droga svojom fenomenologijom poprima simptome savremene kuge (Milosavljevi, 1999). Ova konstatacija bazira se na nekim injenicama od kojih navodimo sljedee: _____________ _______ Prvo, droga je postala jedan od najprofUabilnijih biznisa. To pokazuju, izmeu ostalog, podaci koji potiu od DEA amerike slube za borbu protiv narkomafije u sastavu Ministarstva pravde SAD. Prema podacima te slube zarada od droge donosi vie milijardi dolara, odnosno vie nego prihodi desetine velikih svjetskih kompanija. Tim novcem finansiraju se najopasnje teroristike organizacije. Droga kao biznis ima svoju narkomafiju, koja raspolae svojim flotama, avionima, modernim naoruanjem i bankama u kojima se pere novac zaraen od droge. Drugo, podaci pokazuju, a to je zastraujui simptom droge kao suvremene kuge, da je obim narkomana najvei medu mladima. U svim zemljama svijeta ta injenica je neosporna. Obim narkomana, koji se slubeno ili u literaturi navodi, utvrenje na osnovi cenzusa registrovanih narkomana meu mladima. Registrovani broj je znatno manji od tzv. tamnog broja narkomana (broja koji je nepoznat slubenoj javnosti). Procjene su da se obim narkomana, odnosno broj mladih sa lakim ili teim iskustvom sa drogama, kree u populacji mladih od 25 do 75 %. Dakle, procjene su da od jedne etvrtine do dvije treine savremene populacije mladih ima neko lake ili tee iskustvo sa drogama. U osnovnim i srednjim kolama sreu se tei ovisnici od heroina, kokaina i slino. Droge koje uzimaju mladi imaju odreeni rejting. Tako je krajem dvadesetog vijeka i poetkom novog milenijuma postala najpopularnija meu mladima droga Ekstazi Pojavila se 1985. meu amerikim japijima, a zatim kod mladih u nizu zemalja svijeta koji su se poeli okupljati u kasne sate nou u prostorima u kojima su se mogli zabavljati Reklamirana je meu mladima kao jedinstvena i bezopasna droga sa svim potrebnim efektima uivanja. Poznato je daje ova droga proizvedena 1913. kao lijek za mravljenje, ali u tu svrhu nije slubeno nikada koriena. 70-tih godina dvadesetog vijeka poela je njena upotreba kao lijeka u terapiji psihikih smetnji i to pod nazivom Empati Empati dolazi na ulicu 1985. godine i dobiva svoje ulino ime Ekstazi Ulino ime ove droge odgovara njenom dejstvu na uivaoca. Naime, ona izaziva hiperaktivnost, koja ko-

risnika baca iz jednog u drugi zagrljaj. Zbog toga je postala veoma traen eliksir za nona okupljanja i sluanja metal i rejv muzike na tehno urkama. Teko je u sWfcmenom svijetu biti adolesecent, uz to cool i m ,H arsenalom gelova ruvkosi, a ne probati Ekstazi, goluba ljubavi ili juria na zvijezde. Velildjc to pritisak na mlade koji su u estom razmiljanju da se nekuda pobjegne iz svoga habitata i uini neto neuveno. Dileri to znaju i zbog toga esto dijele drogu besplatno ili je podvaljuju u raznim napicima stvarajui na taj nain stalne muterije. Za dilereje najvanije dovesti, osobu u stanje da novac za drogu nalazi po svaku cijenu, a za po sljedice i pogubno dejstvo droge na mlade oni nisu nimalo zainteresovani. To nije njihov problem. r, Trei zastraujui simptom droge kao savremene kuge, prema istra- ^ /*S ivanjima i empirijskim podacima, je njen prodor u odbrambene snage drava. Suvremeni ratovi su poznati i po tome to u njima uestvuju u veem ili manjem broju drogirani vojnici Droga je postala dio u arsenalu naoruanja, njome se postie izdrljivost, neizmjerno nasilje i brutalnost vojnika prema protivnicima i stanovnitvu. Nema savremenog ratita na kome nije evidentirana droga kod pojedinih ranjenih ili poginulih vojnika, kao to nema zemlje, koja je uestvovala u ratu, a da poslije rata nije imala problema sa demobilisanim vojnicima koji su imali iskustvo sa drogom. Kao potvrda za ovu konstataciju esto se navodi vijetnamski rat u kome je prema istraivanjima droga koriena masovno (Milosavljevi, 1999.). Podaci o narkomanma vojnicima u nuklearnim bazama posebno su dramatini U jednom izvjetaju navedeno je daje samo u toku jedne godine od prevelike doze umro 91 vojnik u jednoj nuklearnoj bazi injenica da droga poinje da ulazi u kasarne, vojne kantine i da se droga u savremenim ratovima samoinicijativno ili programirano koristi za savlaivanje strahova, izdrljivost, ili zbog vojnih ciljeva da se ispolji bezobzirnost prema protivniku, odreenoj etnikoj grupi, podupiru tezu daje droga savremena kuga. etvrto, droga se prihvata meu mladima kao sredstvo za mijenjanje vlastite svijesti stvaranje paralelne stvarnosti ispunjene vizuelnim var-kama, spektaklima. Ovaj novi pogled (new look) zahvata sve vei dio populacije mladih u svijetu. On predstavlja svojevrsno povlaenje, kako je Merton (1957) nazvao jedan od moguih reagovanja na stanje anomije u druvu. Sutina ovog pogleda je da mladi odustaju od drutvenog akti-vizma za stvaranje boljeg, pravednijeg, demokratskijeg drutva legalnim sredstvima u drutvu. Oni umjesto toga stvaraju novi pogled da se moe
183

182

"super ivjeti" promjenom svijesti pomou droge, stvaranjem paralelne imaginarne stvarnosti Nastala je muzika, kao dio te paralelne stvarnosti, uz koju idu uvjeravanja da se ne moe bez droge ni do kraja sluati boanstvena suvremena muzika od rejva do hard metalika i dalje. Muziki koncerti od rejva do hard metala i dalje postaju velesajmovi za dilere droge. Tako mladi povlaenjem iz svijeta, realne stvarnosti koja nije prema njihovoj mjeri, oekivanjima postaju rtve novog pogleda od koga najveu korist ima narko-majija, a drutvo tragine posledice. Prema tome, istraivanja, empirijski podaci podupiru konstataciju da je droga suvremena kuga sa tri zastraujua simptoma. Jedan je da je postala najunosniji biznis, drugi je da je veliki broj mladih duhovno i fiziki imobilizovanih zajedno sa njihovim porodicama i sa malim izgledima za izlazak iz toga ropstva, a trei je ulazak droge u kasarne i vojne kantine.

ab) Klasifikacija narkomana prema teini zavisnosti Klasifikacija narkomana, zavisnosti prema teini zavisnosti posmatra narkomane kao: lake i tee. Lakim narkomanima nazivaju se osobe koje koriste lake droge kao to su: lijekovi za umirenje, spavanje, marihuana i si Tei narkomani su oni koji uzimaju tzv. tvrde ili teke droge kao to su: heroin, kokain, crack i si ac) Tipovi zavisnosti prema odeenim drogama Tipovi zavisnosti prema odeenim drogama mogu biti: tipa morfijuma, barbiturata, amfetamina, kokaina, LSD, kanabisa Ud.

b) Obim narkomana a) Klasifikacija narkomana, zavisnosti od droge

Tipologija narkomana, odnosno zavisnosti od droge moe se izvriti na osnovik) razloga uzimanja droge, l) teine zavisnosti i m) tipovima zavisnosti prema odreenim drogama. aa) Tipologija zavisnosti prema razlozima uzimanja droge Tipologija zavisnosti prema razlozima uzimanja droge sastoji se u klasifikaciji narkomana na: opravdane, ovisnike iz upornosti i primitivne ovisnike. Opravdani narkomani su osobe koje zbog prirode svoje bolesti moraju da uzimaju opijate npr. bolesnici od karcinoma i si. Narkomani iz upornosti su oni pojedinci koji su nakon prestanka razloga zbog koga su uzimali narkotike nastavili da uzimaju drogu i tako postali narkomani Primitivni narkomani su one osobe koje drogu uzimaju samo radi psihofizikih efekata koje droge stvaraju kod njih. Obim narkomana najee se utvruje pomou: - cenzusa registrovanih -procjene - anketnih ispitivanja i si. - Cenzus /vgitirvvanin je najee korien postupak kojim se utvr uje obim narkomana. Cenzus registrovanili se zasniva na podacima koji se dobijaju od: policije, bolnica, centara za socijalni rad, medicinskih ambulanti, komuna ili zajednica za lijeenje narkomana i sL Ovako dobijeni podaci o obimu narkomana nikada ne daju stvarnu sliku narko manije, ve samo podatke o broju drastinih sluajeva zavisnosti od po jedinih droga. Svi oni kod kojUt zavisnost od droge ne dovodi do drastinih promjena zdravlja ili ponaanja, ostaju "tamni broj". - fbocje/je obima ovisnika od droge poiva na utvrivanju standarda pomou kojih se procjenjuje obim narkomana. Tako je utvren standard da se poznati broj narkomana, tj. narkomana utvrenih na osnovu cen zusa registrovanih, mnoi sa 3 ili 5 puta ili 7puta. Taj standard temelji se na emprijskom iskustvu da na svakog evidentiranog narkomana dolazi 35 ili 5-7 neregistrovanih narkomana tzv. "leteih narkomana" (Petrovi,

1983, Milosavljevi, 1983, 1986, Stojak, 1983). Npr. ako je u nekoj sre dini registrovano 500 narkomana onda to treba pomnoiti 3-5 ili 5-7 puta
i na taj nain se dobije orijentacioni broj narkomana.

184

- Anketna istraivanja, takoe, predstavljaju postupak za utvrivanje obima narkomana. Anonimne ankete mogu da daju za sada najpouzdanije podatke o obimu narkomanije. Uglavnom, svi navedeni postupci kojima se utvruje obim narkomana su neprecizni i zbog toga se podaci pomou njih dobijeni moraju koristiti sa oprezom. Meutim, i pored toga, esto se govori o obimu narkomana. Tako je na osnovu cenzusa registrovanih narkomana konstato-vano daje, npr. narkomanija u SAD 1950. izazivala poveanu socijalnu panju i angaovanost zdravstvenih i socijalnih slubi i policije, a 1960. godine deava se eksplozija narkomanije u SAD (Lusiane, 1991). Zbog toga se ta godina navodi kao godina eksplozije narkomanije u SAD. U razvijenim zemljama Evrope eksplozija narkomanije se javlja ezdesetih godina XX vijeka. Tili godina sa zdravstvenim, socijalnim problemima narkomana suoile su se vedska, Njemaka, Finska, Svajcarska i neke druge evropske zemlje. Zbog toga se te godine (prema navodu Hemmi-niki, Davidkin, 1982, Milosavljevi, 1986, Montagnet, 1990) uzimaju kao godine eksplozije narkomanije u zemljama Evrope. Oko 1970. godine, nakon deset godina od eksplozije narkomanije u nekim razvijenim evropskim zemljama, registrovan je povean broj narkomana i u SFR Jugoslaviji Ta godina uzima se za eksploziju narkomanije u Jugoslaviji (dravi koja je nastala odlukom AVNOJ-a 29. 11. 1943. u Jajcu i trajala do 1991). Sa eksplozijom narkomanije niz zemalja se suoio i suoava se sa subkulturom narkomana. Subkultura narkomana, osim zavisnosti podrazumijeva prihvatanje odreene vrijednosne orijentacije, stavova i naina ivota, odijevanja, seksualnih kontakata i si. Uzimanje droge je neka vrsta pristupnice osobe u subkulturu koju karakterne nerad, nenasilje, ljubav, negaciju svakog poredka, hedonizam, pasivizam i neurednost u ivotu, ponaanju i odravanju higijene. Ta ivotna filozofija narkomana nije samo racionalizacija zavisnosti ve i filozofija ivota u kome dominira odsustvo osjeanja dunosti, elje za kompeticijom. Druga vana konstatacija u vezi sa obimom narkomana odnosi se na podjelu drava svijeta prema stepenu teine problema koje u njima Pmdukuje narkomanija. Prema jednoj studiji (Smart, Murray, 1985) od 152 drave svijeta 87 ima nizak problem u vezi sa drogom, 51 zemlja ima
186

srednji (prosjean) problem sa narkomanima, a 14 zemalja ima seriozne ili vrlo visoke probleme sa narkomanijom. U tih 14 zemalja ubrajane su 1985: Avganistan, Burma, Iran, Malezija, Peru, Singapur, Bolivija, Egipat, Liban, Pakistan, Filipini, Tajland, Vijetnam, SAD. Jugoslavija prema toj studiji spada u zemlje koje imaju probleme sa narkomanijom. U takve zemlje spadaju, prema toj studiji, izmeu ostalih, Holandija, Svajcarska, Njemaka Ud.

c) Motivi uzimanja droge

Motivi uzimanja droge, prema istraivanja na reprezentativnom uzorku mladih 1505 (Toksikamani/e i mladi, 2004) daju se u tabeli 41a. Kako se vidi (tabela 41a) est izvora ili motiva imaju dominatno znaenje, odnosno esto i jako esto doprinose da mladi uzimaju drogu. Meu te motive spadaju: 1. Drutvo sa kojim se drui 2. Motiv da se bude kul, dobar kao drugi 3. Radoznalost 4. Utkaj vrnjaka 5. Zbog uivanja 6. Razoarenja u ivotu Ovih est izvora motiva ili motiva za drogu su dominantni. Njima mladi na skali (tabela 41a) od 32 motiva, prema istraivanjima provedenim na reprezentativnom uzorku 1505 mladih (Toksikomanije i mladi 2004), daju visoko znaenje. To se vidi ako se pogledaju aritmetike sredine (prosjeci odgovora na skali od 1 do 5) Naime, ti prosjeci pokazuju da se za te motive u prosjeku odgovori glase "esto i jako esto". Ovih est motiva predstavljaju, moe se kazati, line (personalne) i socijalne pritiske za uzimanjem droge.

80A

Tabela 41a. Rang motiva za drogu (Vrijednost ranga ide od 1-32. Znai, najveu vrijednost ima motiv koji ima rang 1, a za njim slijede ostali. (U tabeli su izloeni motivi od najnieg do najvieg ranga, tj. motiva koji zauzima prvi rang meu motivima uzimanja droge) Vrste motiva Bez droge nema lijepog ivota Siromatvo Zbog toga stoje droga lijek za sve Da se slua nova muzika Da se bolje stvara Dosada Ljubavne veze Zbog osjeaja straha Nervoza Nemogunost da se ostvare elje Osjeanje nesigurnosti Duevni nemiri Usamljenost Osjeanja beznaa Loe raspoloenje Besmislenost ivota Otuenost (depresija) Zbog potrebe za oputanjem Bogatstvo Loeg uspjeha u ivotu Da se i to proba Sukobi u porodici Odbaenost u porodici Da se doivi novo iskustvo Razni ivotni problemi Potreba da se bude vaan Razoarenja u ivotu Zbog uivanja Uticaj vrnjaka Radoznalost Da se bude kul (dobar) kao drugi Rang 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 U 10 9 8 7 6 5 4 3 2 Prosjeci M 2,11 2,16 2,17 2,23 235 2,52 2,53 2.64 2.65 2.77 2.83 2.82 2.88 2.92 3.01 3.05 3.12 3.14 3.15 3.28 3.37 3.37 3.41 3.44 3.45 3.48 3.50 3.51 3.52 3.62 3.68

Personalni se temelje na linoj radoznalosti, motivaciji da se bude kul, vaan kao neko drugi, motivaciji da se doivi novo iskustvo, da se uiva (tabela 41a). Socijalni pritisci za uzimanje droge ine drutvo sa kojim se osoba drui, uticaj vrnjaka, (tj. vrnjaki sistem vrijednosti, pogleda na ivot ili tzv. novi pogled na ivot), razoarenja u ivotu (tabela 41a). Vidjeli smo u dijelu ovog teksta o drogi kao subkulturi koja ulazi u svakodnevni ivot mladih daje droga, prvo, postala realnost u socijalnom okruenju, drugo, daje veliki broj mladih zabrinut za svoju budunost u ovim tranzicijskim ivotnim okolnostima, tree, zna se da mladost sa sobom nosi odreene line (personalne) motive (radoznalost, potrebu da se bude vaan, potrebu da se doivi neto novo). Sve to ukazuje da se treba mnogo initi kako bi ti socijalni i personalni pritisci to manje bili osonova njihove motivacije i motori za uzimanje droge.

d) Droga u vojsci
Podaci o drogi meu vojnicima nisu. vie tajna i rijetkost. Npr. istraivanja (Romberger, 1982) pokazuju, prvo, da meu mladim koji su bili u SAD na regrutnim komisijama, ima oko 70% onih koji imaju neko iskustvo sa drogom i drugo, 50% amerikih vojnika ima iskustvo sa drogom. Posljedice toga su evidentne u vojsci SAD. Za jednu godinu prema Rombergeru (1982) samo iz nuklearnih jedinica otputeno je zbog droge i alkohola 23500 vojnika. U raketnim bazama Evrope meu vojnicima SAD umro je od previsoke doze 91 vojnik (navodi Mnning i Ingraham, 1983). Podatak o narkomanima u nuklearnim bazama posebno je dramatian. On upozorava na okolnosti da upotrebai nuklearnog i drugog oruja u nekim situacijama moe zavisiti od koliine uzete droge od posluioca nuklearnog oruja. Pretpostavke su da toksikomanije optereuju manje vise sve armije svijeta i da se droga u ratnim uslovima masovno koristi za izdrljivost vojnika u ratnim okolnostima i to bezobzirnije ponaanje prema neprijatelju. O tome posebno govore podaci 0 rairenosti droge meu vojnicima koji su bili Hi su uesnici ratova. Npr., meu vojnicima u Vijetnamskom ratu droga je koritena masovno (navode Ritter, Clayton, Voss, 1985). Taj ratjeprodukovao i tzv. "Vijetnamski sindrom". Tim terminom, pored
189

Zbog drutva

3.76

188

ostalog, oznaava se pojava da nakon rata u zemljama uesnicama dolazi do porasta obima narkomana. "Vijetnamski sindrom" u vezi sa drogom se uzima kao paradigma za zemlje uesnice rata kao i za zemlje u kojima se vodi rat. Rat, pored niza efekata, ostavlja iza sebe veliki broj narkomana, kao i kriminalaca koji se bave ilegalnom trgovinom drogom, a samim time stvorena je okolnost za poveano irenje narkomanije. Sa ovim problemom suoile su se drave nastale nakon rata od 1991-1995. godine kada se raspala SFRJ.

2. Toksikomanije i desinhibicija agresivnog ponaanja

Alkohol i druge toksikomanije koje zajednikim imenom nazivamo droge, povezane su sa agresivnim ponaanjem. Brojni autori (npr.Berko-Mfe, 1993, Bushman, 1993, Baron, Rkhardson, 1994, Murdock et ci, 1994) nalaze da se agresivno ponaaju osobe koje uzimaju alkohol i droge, ukljuujui ubistva (navodi Parker, Auerhahn, 1999), porodino nasilje (navodi Wiehe, 1998), sportsko nasilje (navodi Russell, 1993). Eksperimentalne studije (npr. Miczek et al, 1994) sugeriu da je alkohol uzronik agresivnog ponaanja koje se javlja kao posljedica djelovanja alkohola na mehanizme CNS, genetske predispozicije i nauene kognitivne mape u vezi sa agresivnim ponaanjem. Takoe, studije pokazuju da se efekt droge na agresivno ponaanje idenlifikuje kroz tri procesa: (1) desinhibiciju fiziolokih aspekata agresivnog ponaanja (Brain, 1986), (2) kognitivnu kratkovidnost (Steele, Josepfis, 1990), (3) smanjenjem psiholokih vjerovanja i oekivanja (Lang et al, 1975). Bushman (1997). u preglednom radu zakljuuje da osobe pod dej-stvom alkohola, droge postaju vrlo osjetljive na sve provokacije, fruslra-cione zapreke i da se zbog toga agresivno ponaaju.

e) Droga i dob ovisni ka/

Narkomani su u veini zemalja osobe mlade dobi. Droga je esta medu uenicima. Ranije procjene su bile da se ona meu uenicima kree od 10% (npr., u Jugoslaviji, verko, 1981) do 35% (npr., u SAD, Italiji i,nekim drugim zemljama, Bisio, 1977). Prema istraivanjima u SAD (Johanston, 1995) lake droge (marihuana i si.) uzima 41,7%, a tee od 2-13% studenata.

f) Ovisnici od droge i pol

U literaturi se najee konstatuje da su mukarci ee u populac^ naZmaL nego ene. Konstatcija je utemeljena "PO^^g* se dolo na osnovu cenzusa registrovanih ^^l^^oll-jih pregleda structure ovisnika od droge s obzorom ^a" * sdLfor Health Policy (1993). Prema podacima tof^J^ pulaciji narkomana 60% su mukarci, a ostalo mzem^80% ovis nika od droge meu mukarcima i enama su dobi od &*** pokazuje da droga imobilizuje, onesposobljava privremeno ih za stalno najvitalniji dio populacije u svakoj dravu

190

Glava9.

FENOMENOLOGIJA SPP SOCIJALNE IZOPAENOSTI

l Pojam SPP socijalne izopaenosti 2. Kocka 3. Prosjaenje iskitnienje 4. Patomanija 5. Prostitucija

1. Pojam SPP socijalne izopaenosti

SPP socijalne izopaenosti su one pojave u malim ili velikim socijalnim grupama u kojim kod manjeg ili veeg broja pojedinaca pod uti-cajem egzogenih i endogenih faktora odreene potrebe (kao to su: seksualne, potrebe za igrom, potrebe za ouvanjem zdravlja i si.), bivaju preobraene u surogate tih potreba i postaju dominirajui motiv ponaanja pojedinca. U ovom sluaju seksualne potrebe se izopauju u prostituciju, odnosno postaju ekonomske (robno-novane) kategorije, a potreba za ouvanjem zdravlja upatomaniju (trku za boleu) i si.

2. Kocka a) Odreenje
kocke kao SPP Literatura upuuje da se kocka moe odrediti na sljedei nain: kocka je igra preobraena u strast, opsesiju, dominantan motiv ponaanja pojedinca, odnosno igra pojedinca preobraena u izopaenost (Milosav-

,. ., ,oM Osnovni dementi kocke kao SPP su: dea,srem "a

policija i institucije za javnu organizaciju kocke nisu dovoljnji i pouzdani 0 obimu kocke moe se govoriti, uglavnom, u vidu procjena, jer je on "tamni broj".

tim uo M **r*s--JX
fcoum pojedinac nfljpusta *>cyaiw
ne

^a koclcu,

3. Prosjaenje i skitnienje
Svijet socijalne patologije u koji spada, izmeu ostalog, prosjaenje, skitnienje, prema humanistikom pristupu, jedan je od moguih vidova ljudske egzistencije u klasnom drufru. Dakle humanistiki pristup pokazuje da prosjaci, skitnice imaju takvu ivotnu stazu, jer je to u njihovim ivotnim okolnostima jedan od moguih izbora, ali jo uvijek potenog, opstanka, preivljavanja. Kako je poznato, u osnovnim pretpostavkama moralnog ponaanja, npr. u Bojim zapovijestima, nema zapovijesti: "Ne prosi". Uslovno kazano, prosjaenje, skitnienje je jedan od potenih naina preivljavanja. Prosjaenja i skitnienja je bilo (gledano kroz istoriju), a i danas se odralo u suvremenom svijetu, ma koliko on bio bogat i razvijen. Prema nizu autora (npr. Barnes, Teeters, 1961, Higgins, Fitzpatrick, 1958, Hunt, 1958, Vexliara\ 1957. Kalember, 1964), prosjaenje, skitnienje je posebno poraslo u periodu prvobitne akumulacije (tj. ranog kapitalizma koji neki nazivaju 'pljakaki" ili "divljakT'' kapitalizam), poznatom po brzom bogaenju malog i siromaenju velikog procenta stanovnitva. Veina drutava se suoavala u svome razvoju sa tom fazom. Ona se, prema podacima, javlja kao nuna faza u svim dravama koje su napustile u posljednoj dekadi XX vijeka socijalistko ureenje. Ankete pokazuju da oko 80% stanovnika u nekim od tih zemalja navodi da ivi u bijedu ivot u takvim okolnostima, prema poznatim strukturalnim teorijama socijalne patologije, doprinose porastu indeksa raznih vidova socijalne patologije od kriminaliteta, samoubistava do prosjaenja i skitnienja. Generalno gledano, humanistiki pristup sinjetu socijalne patologije u koji spadaju prosjaenje i skitnienje, ukazuje da su ove pojave javljaju u odreenim drutvenim okolnostima, odnosno da su one jedan od moguih vidova ljudske egzistencije. One su barometar ekonomskog, drutvenog stanja, kao i barometar poloaja manjina, odnosno drutveno marginalizovanih grupa u svakoj dravi Npr. BiHnije nikada imala toliko prosjaka, skitnica koliko ih ima poslije posljednjeg rata
195 *'

i ovom slu aju ^Pam\P,ZSa amblem su blokirane zbog ln kocki, so njegove ^ f^ffXje svaH kockar ustvari tab* opinjenosti oekivanim dobitkom, UIKO j gubitnik, . .,,!ima zavodi se u Gambling and IUnes, * Kockari su, prema istraz^^t ^povezane sa kriminalitetom 2003. i u Disclamaier 2003), 0^^ ^ _ b toksikomanijama ^^f.^ZanL (nalazi se saoptavaju uPerling, Mnes, 2003), **gZ^ sonal Powerlessness, 2003>'optf^7L,) [ vrema Dijagnostikom stanosUmectCompuls^ tistikom priruniku (DSM iv, i/r*h * Tporemeaja koji spada u domen psihijatrije.

b) Obim kocke (kockara)

su- policija i institucije za javno *maan>'kZTckanje Ud.)- ?<" spoZa provoza, kladionice, *, "Tl^^S sa Wnu-

mali broj ekstremnUi sluajeva kockara. Podaci, koji se dobijaju od institucija j*^^ nja, moraju se uzimati sa vehkom rezervom, j^ S'lf IonJa. kocke kal igre preobraene u strast, opsesiju, A^^g^j, nja pojedinaca, onda se veina onih koji povremeno ^^^ka, ajeno ne smatra domenom kocke. Kockari su osobe ^J* kockanje osnovna ivotna preokupacija, smisao ivota Prema tome,} uvijek nita ne znamo o stvarnom obimu kockara, jer podaci koje aaj
194

(1991-1995). Prosjaci su zauzeli ulaze u trgovine, ulice, trotoare, svugdje su rasporeeni. Prosjaenje i skitnienje teko moemo posmatrati odvajamo, jer ove pojave su vezane i pretpostavljaju jedna drugu. Prosjaenje se obino smatra statinom pojavom, vezanom za jedno mjesto, a skitnienje dinaminom pojavom. Prosjaci su vezani za jedno mjesto, a skitnice nemaju stalnog mjesta boravka. Zajedniko prosjaenju i skitnicenju je ivot od milostinje, pronje. Skitnice su, takoe, najee prosjaci, samo to nisu vezani za jedno mjesto boravka. Oni kao da bjee od neega, a ne neemu. Skitnienje je, prema nekim radovima (npr. Vexliard, 1957), posebno bilo razvijeno u srednjem vijeku. Tome su doprinijeli krstaki ratovi koji su iza sebe ostavili veliki broj ljudi bez uslova za ivot. Srednji vijek se navodi, pored ostalog, kao "vijek slobodne i vesele skitnje" (Milutinovi, 1981). Meutim, skitnvenjem kao vid socijalne izopaenosti ve je odugo oznaeno kao negativna socijalna pojava. Zbog toga je ulo u krivine zakone pojedinih zemalja. Poznato je da se termin "skitnica", "vagabund" javlja u krivinom zakonu Engleske u XIV vijeku, Francuske u XVIII vijeku (Vexliard, 1956). Skitnice su udaljene od drutveno-ekonomskih, politikih, pravnih i drugih obrazaca sredine u kojoj skitnice i izgledaju u svim sredinama kao "naputena masa", "izolovana masa", pored ostalog, svojim motivima, ponaanjem od drutva. \ U gradovima nekih zemalja (npr. u Francuskoj) skitnice tradicionalno ine kolorit grada, njegovu neizbjenu svakodnevnicu. Po tome je poznat Pariz. Tamo je nastao popularni naziv za skitnice - "kloari". a) Vrste prosjaenja Prosjaenje i skitnienje u savremenom drutvu mogue je klasifikovati na: - klasino, - profesionalno, - kamuflirano prosjaenje i skitnienje.

aa) Klasino prosjaenje, skitnienje U siromanim drutvima, ili dravama pogoenim nepredvienim katastrofama (rat, zemljostresi, poplave i si.) najee se javlja klasino prosjaenje i skitnienje. Ono podrazumijeva traenje milostinje koja u poetku slui djetetu Ui odrasloj osobi da podmiri egzistencijalne potrebe. Uglavnom, veina prosjaenja ili skitnienja poinje tako. Dakle, klasino prosjaenje je redovan pratilac siromanih drutava, ali se javlja i u bogatim drutvima. Prosjaenjem u bogatim drutvima bave se najee pripadnici manjinskih grupa. U taj socijalni status ih dovodi drutvena diferencijacija u veinskoj grupi i razni vidovi kompeticije (takmienja). Kako je poznato, u veini savremenih bogatih drutava dominanta je orijentacija na profit, bogastvo i svi oni koji ne mogu da uestvuju u toj trci lako postanu marginalci, siromasi i zbog toga usmjereni na prosjaenje, skitnienje. Otuda je mogue prosjaenje i u bogatim drutvima. Osoba u statusu prosjaka, skitnice tokom vremena se socijalizuje sa dimenzijama prosjaka, skitnice i postaje rtva Pygmalionovog efekta (Milosavljevi, 2001). Ovaj efekt predstavlja stanje osobe u kome ona sama postaje uvjerena da je takva kakvim je drugi etiketiraju, da je nemona da bilo ta drugo radi i oekuje. To pokazuje, u to nas uvjeravaju socijalno psilioloka saznanja o Pygmalionovom efektu da represivne mjere prema prosjacima, skimicama daju suprotne efekte. Represivnim mjerama se prosjaka ini jo veim prosjakom ili ga se usmjerava u nepotenije vidove socijalne patologije kao stoje kriminal i si __________________

Treba naglasiti, saznanja nam pokazuju da se djetetu, odrasloj osobi lake moe pomoi dok se bavi klasinim prosjaenjem, nego kada pree u profesionalno prosjaenje. ab) Profesionalno prosjaenje, skitnienje Profesionalno prosjaenje ukljuuje dvije kategorije uesnika. Prvo, organizatore ('poslovoe" prosjaenja koji rasporeuju prosjake i uzimaju od njih dnevno uproeno) ili "poslodavce" prosjaka. Drugo, prosjake "radne ljude". To su najee djeca, osobe sa raznim tjelesnim
197

196

b) Djeca u prosjaenju i skitnienju

mdostatcima, sa nekim izraslinama na tijelu Ud. Dakle, profesionalno prosjaenje podrazumijeva organizovano prosjaenje koje se bazira na ueu "poslovoa" prosjaenja i prosjaka "radnih Ijudr. Ono moe biti vrlo unosno za organizatore, ali vrlo muno za prosjake" radne ljude". Oni moraju da prose prema uinku ne za svoju egzistenciju nego za raun organizatora. Organizatori prosjaenja su esto vrlo nemilosrdni prema s\>ojim prosjacima ukoliko ne uprose dovoljno ili sluajno neto uzmu za sebe. Dijete ili odrasla osoba upadanjem u mreu profesionalnog prosjaenja doivljava posebnu degradaciju koja ima za posljedicu totalan doivljaj sebe kao bespomonog. Zbog toga je tee pomoi osobi koja je uvuena u profesionalno prosjaenje, nego osobi koja se bavi tzv. klasinim prosjaenjem. ac) Kamuflirano prosjaenje, skitaienje Kamufliranim prosjaenjem, skitnienjem se bave, npr. neke vjerske sekte i neki pokreti mladih. Poznato je da se neke vjerske sekte bave sakupljanjem milostinje. Prosjaenje pod firmom traenja milostinje moe biti direktno ili kamuflirano u vidu uea u nekim obredima koji zahtijevaju velika darivanja. Takoe, je poznato da se povremeno javljaju pokreti mladih, npr. putujui "prodavai" odreene muzike. U ovom sluaju radi se o tome da se mladi u drutvima u kojima je sistem vrijednosti upitan okupljaju oko tzv. "novog pogleda na ivot". Varijanta tog novog pogleda moe biti naputanje svoje sredine i traenje rjeenja za svoj ivot u skitnji u grupama, npr. "prodavaa odreene muzike". Kamuflirano prosjaenje pripadnika odreenih vjerskih sekti, ili mladih koji se okupljaju oko "novog pogleda na ivot" moe se prepoznati u svakodnevnom ivotu. Prvo, kao vid napadnog traenjem milostinje koje ine pripadnici nekih vjerskih sekti esto to napadno traenje milostinje je povezano sa prodajom nekih predmeta, knjiga o sekti i si. Drugo, kao vid ulinog prosjaenja sa muzikom. Kamuflirano prosjaenje je traenje ili izazovno oekivanje ulinih muziara da ubacite novac u eir ispred njih. Prosjaenje, skitnienje djece je naglaena pojava u savremenom svijetu. Postoje podaci, npr. u Brazilu, Meksiku, da godinje na stotine hiljada djece naputa domove i odaje se skitnienju. Opravdana su upozorenja da ovi podaci ukazuju na fenomen" bjekstva jednog dijela generacije mladih". "Bjekstvo jednog dijela generacije mladr, koje se maifestuje kao prosjaenje, skitnienje, prepoznatljivo je u nizu zemalja prema svo-me koloritu. To su, uglavnom, mladi iz manjinskUi grupa, tj. onih grupa u druvu ija je pozicija marginalkovana. U BiH to su najee djeca Roma, a mogu biti i djeca pripadnika veinskih etnikih grupa. U siromanim zemaljama meu djecom prosjacima esto su i djeca veinskog naroda. Svi su oni u statusu prosjaka iz egzistencijalnih razloga. Meu djecom prosjacima najee se susreu djeca iz porodica: - siromanih, - alkoholiara, - kriminalaca, - porodica koje se raspadaju a njeni lanovi ostaju bez sredstava za ivot, - djeca izbjeglica i sL Na djecu u statusu prosjaka, skitnice poseban efekat imaju: u) zloupotreba u prosjaenju, v) vrijeme provedeno u statusu prosjaka, skitnice i w) socijalizacija u statusu prosjaka. ba) Zloupotreba djece u prosjaenju U lanu 19. Konvencije o djeijim pravima koja je usvojena na Generalnoj skuptini UN 20. novembra, 1989. je propisano da e drava zatiti dijete od svih oblika ekspoloatacije i maltretiranja dok je pod zatitom roditelja ili drugih osoba. Meutim, svakodnevni ivot nam daje suprotnu sliku. Na ulicama mnogih drava, pa i u BiH, nesmetano se koriste djeca za prosjaenje. Djecu za prosjaenje koriste roditelji ili druge osobe. U prosjaenju se koriste vrlo mala djeca, djeca jo u povoju i dalje na svim uzrastima. Djeca su veoma privlana za prosjaenje, jer kod veine razvijenih ivotonjskih vrsta postoji izraena brinost, naklonost
199 198

prema mladuncima. Na tom saznanju je utemeljena motivacija za zloupotrebu djece u prosjaenju. Moe se sa alou konstatovati da izostaju organizovane drutvene reakcije na ovu vrstu zloupotrebe djece. Na ovaj fenomen maltretiranja, zloupotrebe djece kampeticijska (takmiarska) drutva su postala potpuno neosjetljiva. U naoj dravi, kao i u drugim dravama, nema organizovanih reakcija na ovu pojavu, a i pojedinane su sve rjee. Izgleda nikome ne smeta majka prosjak sa djetetom u povoju ili djetetom koje treba da ide u kolu. Ova vrsta zloupotrebe djece je za djecu tarumatska i sa trajnim posije-dicama na njihov ivot bb) Efekt na dijete duine vremena provedenog u statusu prosjaka, djeteta skitnice Empirijski podaci pokazuju (Milosavljevi, 1986) da duina vremena provedenog na ulici moe biti odluujue za procjenu da li e dijete prosjak, skitnica biti spaeno. Dosadanja iskustva pokazuju: Prvo, ako dijete provede do mjesec dana na ulici, onda roditelji ne mogu uspostaviti pozitivan odnos bez strune pomoi Drugo, ako dijete provede 6 mjeseci na ulici, onda se smatra da su anse izgubljene da se ono bez duevremene strune pomoi ponovno vrati u porodicu i prUivati porodini ivot. Tree, ako dijete provede na ulici due od 6 mjeseci ili godinu, onda je takvo dijete teko vratiti u normalan porodini ivot i sa strunom pomoi Osnovno je saznanje da takvom djetetu bez strune pomoi nema spasa. Struna pomo mora biti duevremena i realizovana u saradnji sa porodicom ili drugom zaduenom osobom koja se o njemu stara. bc) Socijalizacija djeteta u statusu skitnice, prosjaka Socijalno-psiholoka saznanja o socijalnom uenju, socijalizaciji ukazuju da se ne moe djetetu izbrisati, ono to je socijalno nauilo kao prosjak i skitnica. Dakle, ne moe se neutralisati, poniti nikakvim kratkoronim mjerama, a posebno represivnim, socijalizacija u statusu prosjaka. Resocijalizacija je jedino humano rjeenje za ovu djecu. U njoj moraju uestvovati strunjaci kao to su: psiholozi, socijalni radnici, defektolozi, zdravstveni radnici, pedagozi, struno osposobljeni volonteri Na njihovom prvom.prihvatu trebaju raditi struno osposobljeni volonteri

koji e na to primjereniji, humaniji nain voditi process prihvata djeteta skitnice, prosjaka i u zajednici sa strunjacima, djetetovim roditeljima stvarati korake za normalnu atmosferu, odnosno socijalno prihvatljivo ponaanja djeteta. Treba naglasiti, nema generalnog recepta za sve sluajeve. Svaki sluaj je poseban i zahtijeva individualan pristup. Naglaava se to zbog toga, to u nizu sluajeva nije uputno odmah dijete predavati porodici ili porodicu o tome obavjetavati Veinu porodica treba pripremiti za povrat djeteta. Ma koliko roditelji patili oni mogu uiniti nepromiljene korake koji mogu da ponite sve napore strunih ljudi, strunih volontera i djetetu nanijeti nove traume i uiniti ga jo beznadenijim sluajem.

4. Patomanija
Pojava da se potreba za ouvanjem zdravlja izopaava u potrebu "tranja za boleu", naziva se "patomanijd\ U novije vrijeme naputa se mit o neprestanom poboljanju zdravlja. Taj mit, pored ostalog, relativizuje neprestanim porast broja onih koji ekaju pred ambulantama. Trka za boleu, zavisnost od medicine, postala je jedna od karakteristka ovjeka industrijsko urbanog naina ivota. Scijentistiko-tehnoloki orijentisana medicina favorizuje takav odnos i podrava trku za boleu, kako istie Ilich (1976), favorizujui morbidno drutvo, koje podstie ljude da postaju sve vei potroai preventive, industrijske i okolinske medicine. Tako je u savremenom svijetu nastala okolnost u kojoj je trka za boleu postala realnost. Govori se o trci za boleu jer su meu onima koji ekaju pred ambulantama brojniji oni bez tjelesnih oboljenja, nego oni koji su stvarno bolesni Npr. razni socijalni konflikti u porodici na poslu esto ine ljude bespomonim, jadnim i oni se javljaju Ijekaru. Scijentistiki orijentisana medicina pojedince sa takvim i slinim zdravstvenim statusom podvrgava svojim parcijalizovanim pretragama na osnovu kojih veina ljudi moe imati neka odstupanja od normi i tako postati medicinski sluaj, _ bolesnik. Medicina na taj nain podrava trku za boleu odnosno postojanje patomanije. Njen obim kao i drutveno znaenje za sada je nepoznato.

200

 ------------------

r,
dnevni zanat" nekih ena u javnim kuama (lumpanarijama) ili na ulicama. U lumpanarije (javne kue) dovoene su ene kao robinje iz panije, Judeje, Grke. Prostitucija starog Rima bila je predmet i knjievnog stvaralatva. Juvenal (rimski pjesnik) pie da su se u vrijeme propadanja Rimskog Carstva prostitucijom bavile i vrlo otmjene Rimljan-ke. Navodi se carica Mesalina kao jedna od takvili (Nauka o polnosti, 1971). Raspadom robovlasnikog drutva i nastankom feudalizma i slijedeih klasnili formacija nije iezla prostitucija. Ona se u svim klasnim drutvima odrava i modeluje zavisno od drutvenih reakcija na postojanje prostitucije. Hetere i sviraice frule zamijenjene su novim tipovima prostitutki - kurtizanama, kol-gerlama itd. Ovi modeli prostitucije nastaju na odreenim stupnjevima razvoja klasnog drutva. Kurtizane su bile otmene prostitutke u doba renesanse. Porijeklom su iz siromanih slojeva drutva. Zaradom su uspijevale da se obrazuju, otmeno obuku i po tome budu sline enama iz bogatih slojeva drutva. To se deavalo kada su kurtizane postajale metrese (ljubavnice) ili konkubine (partnerke u vanbranoj zajednici) vladara. Poznato je da su francuski vladari Luj XIV i Luj XV ispraznili dravne kase izdravajui kurtizane. Za njihove vladavine poznate kurtizane bile su: Menton (bila ljubavnica, a jedno vrijeme i ena Luja XJV, ivjela od 1635-1719), Pompadur (uvena metresa Luja XV, ivjela je od 1722-1764) i Dibari (zloglasna metresa Luja XV nakon ije je smrti giljotirana). Sa nestankom feudalizma nestalo je i nekih tipova prostitutki, kao npr., metresa, kurtizana, ali su nastali novi tipovi kao kol-gerie i sL U internacionalnoj studiji o trendu prostitucije, njenim problemima i politici prema njoj koju je uredila autorica Davies (1993) sa 17 autorica (Hatty iz Australije, Kosovski iz Brazila, Koman iz Kanade, Ren iz Kine, Jolin iz Njemake, Gibson iz Italije, Tomita iz Japana, Sterk-Elifson i Campebell iz Holandije, Finstand i Hogard iz Norveke, Geis iz Portugala, Ong iz Singapura, McCarkv i Hon iz Tajvana, Miller i Romanesko iz SAD, Nong iz Vijetnama, Nikoli-Ristovski iz Jugoslavije) konstatuje se da prostituciju ne treba shvatati samo kao posljedicu siromatva ili osobnog poremeaja, ili alternativu kriminalnog nasilja nad enama, nego kao socijalnu i politiku realnost u savremenom svijetu. Uz tu konstataciju navodi se slijedee: - procjenjuje se da u svijetu oko 100 000 000 osoba slue kao izvor prostitucije,

. 5. Prostitucija
Prvi podaci o prostituciji potiu iz 1500, godine p. n. e., {Nauka o polnosti, 1971). To su podui o tzv. "hramskoj prostituciji". U to vrijeme u Vavilonu su postojali hramovi u kojima su se odvijali neki oblici prostitucije kao poseban vid odanosti ena bogovima. Vjerovalo se da e bogovi, ako im se kao rtva prinese enska polnost, darivati za uzvrat bogatu etvu. U skladu sa tim vjerovanjem nastala je obaveza za svaku enu da se u dogovoru sa svetenicima u hramu poda bilo kom mukarcu koji je poeli Taj kult su svetenici iskoristili i naloili enama da naplauju usluge i dobijeni novac daju svetenicima. Tako je, prema Nauio pakosti (1971) nastala hramska prostitucija u Vavilonu. Iz Vavilona ona se irila u Fenikeniju, Egipat, Persiju i dalje. U Vavilonu se ona odvijala u povodu kulta boice Melite, koja je bila boica plodnosti. U Fenikeniji u povodu kulta boice Astrate. Ona je prema vjerovanju bila boginja plodnosti, rastinja i ljubavi U Atini su se ene odavale prostituciji na svetkovinama boginje Afrodite. Ona je bila boginja ljubavi i ljepote. Sveanosti u njenu ast odravale su se u aprilu pod nazivom "Afivdizif\ Smatra se daje Solonprvi ozakonio javnu prostituciju i da su nakon toga otvorene prve javne kue (diktarijon) u Atini One su bile popunjene robinjama. Svaki mukarac koji je zalazio u diktarion plaao je taj ulaz odreenim iznosom. UAtini se spominju tri grupe prostitutki' diktanjada, sviraice frule i hetere. Diktarijade su bile najnia klasa prostitutki Njih su inile ene zarobljene u ratovima, odnosno robinje smjetene u javne kue. Sviraice frule su bile tzv. srednja klasa prostitutki One su radile izvan javnili kua. Zabavljale su mukarce muzikom na gozbama i zabavama, a zatim bi im se podavale za novac. Hetere (prijateljice) su bile visoka klasa prostitutki Pored lijepog izgleda i lijepe odjee bile su dobro obrazovane. Zbog toga su bile vrlo traene od bogatih i obrazovanih Atinjana. Udio hetera u kulturno zabavnom ivotu bogatih bio je evidentan. O tome svjedoi knjievno stvaralatvo koje je bilo nadahnuto njihovom prisutnou u ivotu pojedinaca. U starom Rimu prostitucija se odvijala u ast boginje Flore. Svetkovine su se odravale svake godine krajem aprila i ukljuivale su, pored ostalog ples nagih ena: Kasnije e prostitucija u Rimu postati "svako202

- prostitucija je prisutna u veini drava svijeta, a u nekim postoji vie od dvije hiljade godina (npr. u Kini), - prostitucija je danas dekriminalizovana u nizu drava (navode se: Holandija, Italija, Njemaka, Japan, Portugal), prostitucija je najrazvijenija u nekim zemljama u kojima je zakonom zabranjena (kao primjer uzima se Tajvan), - prostitucija se u nekim zemljama posmatra (npr. u Njemakoj) kao lina odgovornost, lini izbor, ljudska sloboda, - u nekim zemljama prostitucija je u toj mjeri dekriminalizovana (npr. u Italiji) da ona nije zakonima propisana kao objekt kontrole, nego kao legalna, - u dekriminalizaciji prostitucije najdalje je otila Holandija koja je zakonom utvrdila prostituciju kao legalnu djelatnost, posao, zanimanje, - neke zemlje u zakonima propisuju (npr. u Singapuru) da je to aktivnost ene usmjerena na prodaju seksa za novac ili druga materijalna dobra, odnosno kao trgovina tijelom kao seksualnim objektom za novac (paradoksalno zvui da se prostitucija u ovom sluaju defmie kao "nematerijalni seksualni servis za materijalnu dobit U Ovim prikazom drutvene i politike realnosti prostitucije objanjava se njena vanjska manifestacija. Na nju reaguju brojne internacionalne organizacije (npr. UN), brojni feministiki pokreti, brojni istraivai, istaknute linosti itd. Te reakcije na odreen nain su, saeto, iskazane na 32-goj Meunarodnoj konferenciji odranoj 2-4. decembra 1999. u Kopenhagenu. Na toj konferenciji zakljueno je, izmeu ostalog sljedee: da ljudsko tijelo nije za trgovinu, da prostitucija ne moe nikada biti zanimanje i da treba zaustaviti njenu ekspanziju kao "globalne seks industrije" (Abolition Federation Resolution, 1999).

seksualnog ivota na robno-novani odnos, odnosno slubu za pruanje seksualnog zadovoljstva drugima bez emotivne veze sa partnerom. Prostitucija kao socijalna pojava predstavlja jedan od vidova socijalne izopaenosti. Izopaenost se ogleda u tome to se seksualni ivot ovjeka s\>odi na robno novani odnos. Kroz istoriju gledano, ona je bila u nekim razdobljima podsticana od drave ili zabranjivana. U savramenom svijetu ona se u nekim zemalja legalizuje, a u nekim zabranjuje. Meutim, prostitucija se i pored zakonskih zabrana odrava i iri, posebno sa svojim "novim licem". Neki autori (npr. ONeil, 1996, Davies, 1993, Bro-bler, 1991) smatraju da prije davanja suda o prostituciji treba imati u vidu da ona prati ljudsku istoriju, ekonomsku, socijalnu bijedu stanovnitva i kroz istoriju diskriminatorskipoloaj ene u drutvu. b) Nova "lica prostitucije" Kada su u drutvu glavne vrijednosti roba - novac, onda je za oe-kaivati da se u takvom drutvu javljaju tenje da se sve pretvori u robu i novac. Pod uticajem tih tenji seksualni ivot pojedinaca se izopaava u robnonovani odnos - prostituciju. Ona svojim novim "licima" prati socijalno izopaene potrebe pojedinaca. Npr., ne dolazi u sukob sa zakonom, a zadovoljava potrebe pojedinaca i grupa. U nova lica prostitucije spadaju: - robne kue ljepote, institucije za rehabilitaciju i lijeenje seksualnih smetnji; - "motorizovana prostitucija"; - kol-gerlska prostitucija; - turistika putovanja sa prijatnim osobama; -prostitucija uzpodku medija; - udruivanje prostitutki - "romantina seks turistika putovanja" u trei svijet - trgovina enama i djecom. - Jiolme kue ljepote, mstifucufe za /le/iaMitaciju i ti/eenfe sefouaki/i smetnji Iza ovakviii kamufliranih naslova kriju se klasine javne kue i klasian tip prostitucije. Njihov rad pokrivaju zvuni nazivi ustanove i razni vidovi masaa, vjebanja i si.

a) Pojam prostitucija
Neki autori (npr. Radulovi, 1986) kritiki se osvre na odreenje prostitucije kao "drutvene djelatnosti", "najstarijeg zanata", "seksualnim oputanjem bez emocija", "komercijalizovanom seksualnou", ostavljaju pitanje odreenja prostitucije otvorenim. ini se da je u skladu sa naim odreenjem socijalne patologije, prostituciju mogue odrediti kao jedan od vidova socijalne izopaenosti koji se manifestuje kao svoenje
204

- "Motorizovanaprostituciji. U ovom sluaju bogati makroi (svodnici) svojim "sMbenkama" daju luksuzna kola da njima love muterije i voze ili u luksuzne apartmane gdje se obavlja "posao", n U ffi --Kol-geriska prostitucija. U ovom sluaju radi se o osobama koje Lo^ OKVC dvostrukim ivotom. Sjedne strane nastoje da u svom okruenju ostanu "visoko moralne i otmene dame", a s druge strane na poziv makroa javljaju se u odreeno vrijeme i na odreeno mjesto radi susreta sa muterijom. Sve je prekriveno velom tajne, a posao ide. Kol - gerlska (call -girls - djevojke na poziv) prostitucija, omoguuje dvostruki ivot odnosno da se njome bave djevojke, ene iz svih slojeva drutva koje obavljaju svoje redovne poslove i nastoje ostaviti utisak besporonih osoba, a ilegalno u tajnosti bave se prostitucijom. Takav ivot omoguuje dodatne prihode i ivot u trci, takmienju sa drugima. - Thristika putovanja sa prijatnim osobama. Neke turistike organizacije se intezivno bave organizacijom turistikih i poslovnih putovanja (poslovnim ljudima ili onima koji ele da se provedu i odmore), sa prijatnim osobama. Zadatak tih prijatnih osoba je da korisniku "paket aranmana" ispuni sve ugovorne elje, pa i heteroseksualne Ui homoseksualne. - fbostituci/a uz podrku medija. Mediji svojim emisijama, rubrikama (kao one koje nose naslov "spajalica", "sudar", "kontakti"), putem saoptenih pornografskih reklamnih spotova, telefonskih brojeva omoguuju sastanke osobama koje se bave prostitucijom. - Udruivanje pmstitufa U nekim zemljama formirani su "kolektivi prostitutkf koji kao odreena garaanska udruenja ili stranke vode borbu za odreena prava, kao to je ukidanje zabrana bavljenja prostitucijom, izjednaavanje prostitucije sa ostalim zanimanjima, traenje prava za prostitutke koje imaju radnici koji obavljaju druge poslove, traenje zatite za prostitutke u sluaju bolesti, nesposobnost za svoj posao^ i sL Udruenje prostitutki odtiavlo je, izmeu ostalog, posebno zapaen prvi i drugi svjetski kongres prostitutki. Prvi kongres prostitutki odran je u Amsterdamu 1985. Tri su dana voene rasprave o problemima onih koji se bave prostitucjom. Kongres je i zavren zajednikom poveljom pod nazivom "Svjetska povelja ujedinjeonf,

nih prostitutki". U povelji, izmeu ostalog, stoji: zahtjev za dekrimi-nalizaciju prostitucije (ukidanjem svili zakonskih sankcija protiv prostitucije), potivanje ljudskih prava i graanskih prava, sloboda kretanja u dravi u kojoj ima dravljanstvo i svijetu, naknadu za vrijeme nezaposlenosti, bolesti, zdravstveno osiguranje, pravo na penziju, priznanje Udruenja prostitutki od svih meunarodnih institucija i organizacija. Prvi kongres prostitutki (listu "Intervju" 1985) odranje u uvenom hotelu "Krasnapolskf' koji se nalazi u rezidencijalnom dijelu Amsterdama. Drugi kongres prostitutki odran je u glavnom gradu Belgije od 1-3. oktobra 1986. godine u zgradi Evropskog parlamenta. Njegov rad koji je trajao tri dana bio je zatvoren za javnost. Prema Balenu (1986) meu glavna pitanja koja su dominirala na ovome kongresu spadaju: prvo, zahtjev da se prostitucija prizna kao zanimanje, drugo, da se legalizujc rad agencija za prostituciju i svodnika, tree, da se onemogui krenje Ijudskihprava eksploatacijom iponiavanjem ena. Kako se zna, Nizozemska je jedna od prvih drava koja je uz legalizaciju prostitucije zakonom propisala da je prostitucija zanimanje (Strek-Elifson, Campbell 1993). Tako je prostitucija prvo u Holandiji ula meu drutveno priznata zanimanja. Tako se razvija tendencija da drutvo prihvati prostituciju kao valastiti produkt i svoju sliku kroz njenu de-kriminalizaciju (Milosavljevi, 2000). - "Romantina seks turistika putovanja" u trei svijet ne koriste samo mukarci nego i ene. U svome radu Tavlor (2001) kao primjer navodi turistiki paket aranman za ene koje putuju radi provoda na Jamajku. Turistiki paketi takve vrste pokazuju, prema Tayloru (2001), prvo, kako prostitucija u nekim zemljama treeg svijeta (nerazvijenog svijeta) postaje ekonomska isnslitucija i, drugo, daje koriste i ene iz istog rezona kao i mukarci - Trgopina enama, djecompnzjsfavija dio organizovanog kriminala u kome prostitucija ena i djece predstavlja novi oblik profitabilnog kriminalnog biznisa. Zarade u tom biznisu se stiu prodajom ena i djece. Trafiking enama i djecom uspostavio je ponovnu pojavu robova. Kriminalci prodaju ena, djece vre u tobo nepoznatim okolnostima, tobo nepoznatim policiji i na nepoznatim mjestima. enama, djecom trguje se kao robovima. Njih obino kupuju vlasnici lokala u kojima slue kao robovi i bivaju seksualno iskoriavane na najbestijalniji nain. Da trafikig predstavlja izuzetan problem ukazuje i injenica daje Komisija za

ljudska prava UN u vezi s tim usvojila posebnu Rezoluciju broj 2002/51. U tom dokumentu Komisije za ljudska prava UN se ukazuje na zastraujue injenice o trgovini enama, djecom, pedofoliji, pornografiji Rezolucija se poziva na sve prethodne rezolucije koje su donensene u vezi sa trgovinom enama, djecom, kao na Konvenciju o zabrani trgovine ljudima, eksploataciju ljudi u prostituciji od drugih i upuuje kao izvjetaj aktivnosti tijelima UN i drugim internacionalnim organizacijama koje se bave problemom trafikinga.

Glava 10.

FENOMENOLOGIJA RECIDIVIZMA U SVIJETU SOCIJALNE PATOLOGIJE

1. Recidivizam u svijetu socijalne patologije 2. Recidivizam u okviru kriminaliteta 3. Recidivizam u okviru suicida 4. Recidivizam u okviru toksikomanije S^Recidivizam u okviru socijalnih izopaenos^

c) Poli prostitucija
Do pojave radova nekih autora (npr., Bauer, 1960, Lemetr, 1951, Barne, Teeters, 1962, Reckless, 1950) u literaturi se navodila samo prostitucija osoba enskog pola. Ti radovi su pokazali da je rairena i prostitucija osoba mukog pola. Meutim, obim ijedne i druge prostitucije je, uglavnom, "tamni broj". O prostituciji osoba mukog pola od pojave side sve se ee govori kao i o prostituciji osoba enskog pola. Tako je konano skinuta "tabu tema" o prostituciji osoba mukog pola, a prostitucija se u socijalnoj patologiji poela izuavati kao SPP u kojoj uestvuju kako ene tako i mukarci Prema Schifteru (1998) prostitucija mukaraca je rairena posebno u slijedeim zemljama: Francuska, Meksiko (Mexiko City), Santo Domin-go, CostaRica, Peru (Lima). Tajland, Filipini Jamajka. Ovaj autor kla-sifikuje prostituciju mukaraca na: uline muvatore, barske muvatore ili plesae, mladie za pratnju, mladie na poziv. Mnogi se slau da muka prostitucija se sve vie iri, ali obim prostitucije mukaraca, uglavnom, je "tamni broj" kao i ena.

1. Recidivizam u svijetu socijalne patologije

Prouavanje recidivizma u svijetu socijalne patologije su rijetka, a za i odrteene SPP nisu ni poznata. Meu razlozima za takvo stanje znaajno ^ mjesto zauzima percepcija pojedinih socijalno-patolokih pojava. Odre- j ene SPP se percipiraju kao veoma opasne (npr., kriminalitet), a neke ,. kao manje opasne (npr., socijalne izopaenosti ili toksikomanija). Tako je u skladu sa socijalnom percepcijom uspostavljen drutveni odnos prema raznim aspektima pojedinUi SPP, pa, prema tome, i recidivizmu SPP. One SPP, koje su percipirane kao veoma opasne, su vie u drutvenom it fokusu i njihov recidivizam se vie prati nego osialUi SPP. Pod pojmom "recidivizam" se podrazumijeva ponovno vraanje u prethodno stanje ili ponaanje (Webster, 1998). U'socijalnoj'patologiji jg^ kao naunoj disciplini pod recidivizmom se podrazumijeva svako po- ~ novno vraanje pojedinca i/i grupe isto/n soaja/nopatoioskom ponaanju, statusu. Recidivizam u smislu ove definicije javlja se kod svih SPP. On ima kratkorone i dugorone posljedice za pojedinca i drutvo i pretpostavljamo u dobroj mjeri odslikava drutvenu mo koju provodi prema svijetu socijalne patologije u vidu mjera represije i azila.
209

208

2. Recidivizam
Pojam d k0

u okviru kriminaliteta f
a)Pojamrecid^auok,iruknrninaUteta

U studiji COSM (Centerfor Sex Offender Mangament, 2001) recidivizam se definie kao, prvo, svako kasnije krivino djelo bez obzira da lm je osoba osuena, drugo, kao svaka sljedea osuda i, tree, svaki ponovnim l^rgtak u zatvor. Tabela43.
fiecidivizam foimmaliteta. Zbirni podaci za 6 republika (Bili, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija), SFRJ. Izvor podataka: Savezni zavod za statistiku, Beograd.

recidivi u ^%X ^r^ral!^rX JnJg, penolokog i ^^ Z lZalnct pravnim kriterijumima. SJ Crectlizma se zasniva na ^^ifta je ona osoba kojapono-, formalnopravnog ^P^^Zuslu npr. "pod redivamom L izvri bilo koje knncno ^ $e svako ponovno vrenje maloljetnm delinkvenata podrazumijeva krivinih djela,(Davidovic, 1971). Tabela 4Z fodaoobimurecidivizmakriminalaca

Godine

% recidivizma mukaraca i ena u odnosu na total osuenih lica. 17.40 17.97 18.20 18.37 18.62 20.09 20.72

% recidivizma mukaraca u odnosu na total osuenih mukaraca. 19.05 19.46 19.63 20.29 20.02' 21.69 22.27

% recidivizma ena u odnosu na total osuenih ena. 8.05 8.33 8.97 8.82 9.94 9.67 10.23

1981 1982 1983 1984 Milosavljevi M. (1971) Milosavljevi B. (1986) Prema penolokom odreenju recidivizmom se oznaava svaki po-* novni dolazak u jednu od ustanova za izvrenje kazni liavanja slobode.1. Dakle, za penologiju je osnovni kriterij ponovni dolazak u, zatvor a ne* razdoblje u kome je izvreno krivino djelo ili priroda krivinog djela. Kriminoloko odreenje povrata (recidivizma) istie da je povratnik ona osoba koja je nakon jednog uinila i drugo krivino djelo u vre-0 menskom razmaku manjem od pet godina (Milutinovi, 1980, 1981). Uz to kriminolozi istiu sklonost za kriminalno ponaanje. Prema tom odreenju u zakonima nekih zemalja predvia se posebna kazna za poinioce krivinih dijela koji su "tendenciozni kriminalci", odnosno viestruki povratnici 1985 1986 1987

|) Obim recidivizma u populaciji kriminalaca

Recidivizam kriminaliteta varira od zemlje do zemlje. U nekim zemljama on je vrlo visok (tabela 42) i kree se od 40 - 80%, a u nekim zemljama je nii (tabela 43). Sta nampolcazuje recidivizam kriminaliteta? Na ovo pitanje pokuale su da odgovore neke studije (npr. Peter, Wtite,1988, Beck, 2001). U tim studijama se naglaava da kada u nekoj dravi recidivizam dostie 50% i
211

vie populacije zatvorenika, onda je ta drava suoena sa zahtjevom za reforme i programe koji e omoguiti smanjenje recidivizma. U studiji BJS (Bureau ofJustice Statistic, 2001) d*$H0tt^ faktm koji su u visokoj korelaciji sa recidivizmom kao to su: - rasa, - dob osuenika, -i pol osuenika, edukacija osuenika, * tip krivinog djela i -< vrijeme provedeno u zatvoru.-'
Tabela 44. Recidivizam i dob zatvorenika. Izvor podataka BJS (2001). Dob osuenika Procenat rezidivizma Ispod 18 50,6 18-24 44,9 25-29 43,2 30-34 35-39 40-44 45 i +

Podatak, u tabeli 45, da su u populaciji zatvorenika recidivista ee obojeni (Crnci), nego neobojeni (Bijelci), jo je upecatljiviji, kada se uzme u obzir da je, npr. u 1999. godini u ukupnoj populaciji stanovnitva SAD (272 690 813 stanovnika) bilo samo oko 13% obojenih (Crnaca), a u populaciji svih zatvorenika SAD bilo ih je preko 50% (ParkJn, 2002). Dakle, u ukupnoj populaciji stanovnitva 1999. godine u SAD bilo ] l TJ!*' Uprek 50% " POP^fisviHtotmrenika SAD (ParKin, 2002). *

U vezi sa recidivizmom treba spomenuti obim kriminaliteta s obzirom na vrstu krivinog djela. Naime, u tabelama 7 i 8. (Glava 7. ove knjige), pokazuje se da u oko 89% sluajeva vre krivini delikti koji se definiu kao imovinski kriminalitet (propertv), a u tabeli 45. se pokazuje da se meu povratnicima (recidivistima) najei oni koji su osueni' 00og imovinskog kriminalitete: Jedan, uslovno se moe kazati "prirodan eksperiment" u vezi sa recidivizmom kriminalaca iz\>eden ili bolje reeno desio se, (jer kada se desio niko nije pomiljao na mogui recidivizam zatvorenika) - u Izraleu 1967. godine. Naime, Izrael je 1967. oslobodio sve svoje zatvorenike u znak dobre volje u povodu etrdesetogodinjice osnivanja Izraela kao drave.
Tabela 45. Recidivizam s obzirom na pol, rasu, obrazovanje, vrstu krivinog djela zatvorenika. Izvor podataka: BJS (2001). Varijable Pol Mukarci ene Rasa Obrazovanje Vrsta krivinog djela Bijelci Crnci Ispod 9 razreda kole Neka via kola Nasilje Imovinski kriminalitet Droga Recidivizam zatvorenika u % 41,9 33,0 38,0 45,3 38,4 40,9 35,6 47,7 30,3

43,0 36,5 30,7 25,7

U tabeli 44. podaci pokazuju da sa dobi zatvorenika opada recidbi-tum u SAD, odnosno da su meu recidivistima najee osobe ispod 1 \50,6%) i osoba od 18 29godina. Podaci u tabeli 45. pokazuju da je recidivizam ei kod: mukaraca zatvorenika (41,9%), nego kod ena (33%), obojenih (Crnaca 45,3%), nego kod neobojenih (Bijelci 38 %% vie obrazovanih (neka via kola 40,9%), nego manje obrazovanih 38,4%). poinioca krivinih akata koji se definiu kao imovinski kriminalitet (47,7 %), nego ostalih poinilaca krivinih djela.
212

213

godine od pomilovanja (amnestije) 60% osloboenih ^f toku od tri

zatvorima, a ak 75% nakon 5 godina od

i zatvon \amnestije. ________________________ Uglavnom, istraivanja upozoravaju (npr., Szabo, 1971) da je rea-divizam u porastu i da to "svjedoi o neuspjehu drutva da stvori graane koji e, uprkos sukcesivnom kanjavanju, potovati donijete zakone", (Szabo, 1971). Uglavnom, prema nekim autorima (npr. Milosavljevi, 1986) recidivizam kriminaliteta se javlja vie kao neuspjeh drutva nego samog kriminalca prema kome se jedino usmjerava kaznena politika.

suicidentu (lanovi porodice, djevojka, mladi, prijatelj Ud.) i podaci nekih slubi sa kojim je samoubka bio u kontaktu. Empirijska istrai ivanja (Diekstra, 1988) pokazuju da je prasuicid ei kod mladih, nego starijih osoba i ena nego mukaraca. Uvezi s tim nastala je konstatacija da suicide esto pokuavaju mladi i ene, a uspijevaju ga izvriti odrasli mukarci (prema navodu Miles, 1984, koja je i sama izvrila suicid). Meu onim koji su izvrili suicid (navodi Biro, 1983) ima oko 20 - p 60% osoba ijem su suicidu prethodili prasuicid. Zbog toga se mora posveivati posebna panja okolnostima osobe koja je pokuala suicid da bi se one uinile povoljnijim i na taj nain osoba oslobodila pritiska koji je pribliava kompletnom suicidu. Znaaj prasuicida, odnosno recidiviz-ma u

^3. Recidivizam" u okviru suicida <jl

Paradoksalno zvui termin "recidivizam" u okviru socijalna-patolo-ke pojave (SPP) suicida. Meutim, izraz ima smisla, ako se zna da se pod njim podrazumijeva svaki ponovni pokuaj suicida koji nije zavren smru. Razloge za oznaavanje pokuaja suicida (prasuicida) kao recidi-vizma u okviru suicida ilustruje Stengelov-o (1964) psihodinamiko ob-i janjenje tog ina. Naime, Stengel smatra da prasuicid predstavlja "alarmni signal", "krik za pomo", koji, ukoliko ne dovede do promjene' u ivotnoj sredini prasuicidenta, zavrava suicidom, smru. Neka istraivanja estine prasuicida (npr., Diekstra, 1989, Bille-Brahe i Juel Nelson, 1986, Miliinski, 1986), u zemljama Evropske ekonomske zajednici pokazuju daje stopa prasuicida za te zemlje 215 (za mukarce 162, a zi ene 265) na 100 000 stanovnika starijih od 15 godina. Ova stopa je utvrena na osnovu registrovanih sluajeva u zdravstvenim ustanovama. Isto istraivanje konstatuje da je to samo manji broj prasuicida, odnosno da je znatno vei broj prasuicida nepoznat, "tamni broj", (Diekstra, 1989), ida se Wkree oko 75%. 4 Istraivanja u SAD (Katz, 2003) pokazuju da ene dva puta ee* pokuavaju suiocid, nego mukarci, a mukarci izvre etiri puta eeg kompletan suicid, nego ene. Neki podaci o prasuicidu dobvaju se tzv. psiholokim autopsijamai psiholoka autopsija se odnosi na proceduru koja podrazumijeva refcon-f Urukciju ivota i ivotnih okolnosti osobe koja je izvrila suicid (Sheid-mann, 1977). "Psiholoka autopsija" ukljuuje analizu ranih dokumenata koji ostaju iza samoubice, odnosno podataka koje daju bliske osobe
214

okviru SPP suicid posebno su istakla pna istraivanja u kojim se Recidivizam toksikomanija obino se prouava u okviru medicinskih nauka. Otuda laiko shvatanje da je recidivizam toksikomana neuspjeh medicine. Takvo shvatanje postoji i njime se manipulie iako nema nikakva osnova. Pod recidivizmom u okviru toksikomanije podrazumijeva Mg svako ponovno vraanje osobe nakon lijeenja, alkoholu, drogi i si ,

a) Recidivizam alkoholiara
Recidivizam alkoholiara najee se razmatra kao problem medicinskih nauka. Takav pristup temelji se na shvatanjima da je alkoholizam bolest kao i ostale bolesti, npr., grip, i si, kojim treba da se iskljuivo bavi medicina. Posljedice konzumiranja alkohola se zavisno od teine oteenja organizma, zahvaljujui razvijenosti medicine zalijee ili izlijee. Meutim, faktori alkoholizma i nakon medicinskog tretmana ostaju, jer se oni nalaze u kontekstu sredine iz koje potie lijeeni alkoholiar. Recidivizam alkoholizma doprinosi da on u ukupnom morbi-2 ditetu bolesti zauzima tree-etvrto mjesto, odnosno da je to jedna od najeih bolesti meu svim vidovima oboljevanja stanovnitva. Npr. u

21?4&

ffiaOimkoj 70,5% smrtnih sluajem uzrviUge alkMolizam (Gaughan, 1997). Recidivizam u okviru alkoholizma procjenjuje se izmeu 80 i 95%.

**

b) Recidiviz^harkommm

Recidivizam narkomana procjenjuje se na osnovi podataka koje daju ustanove, bolnice za lijeenje narkomana. Tako prema podacima najpoznatijih bolnica u SAD za lijeenje narkomana od svih lijee*0 narkomana oko 95% recidivira, ponovo se vrati drogi Uglavnom, kada se postavlja pitanje recidivizma narkomana, onda se kao odgovornavodi kljuah Britanskog komiteta za zdravlje 1926. "Vraanje drogi'-$$j$0\ sriije ini se, pravilo, a permanentno izljeenje je iznimka", (Kuevi, 1987). Pored podataka, koji govore o visokim procentima recidivizma narkomana, postoje nalazi koji unose vie optimizma u pogledu smanjenja recidivizma u toks'ikomanijama (tabela 46).
Tabela 46. Recidivizam narkomana nakon razliitih programa odvikavanja od droge, odnosno odreenih procedura odvikavanja ili, kako se to obino kae, "lijeenja" narkomana. Izvor podataka o recidivizmu narkomana Federal Bureau ofPrisons (1998) Procenat recidivizma 20,5 4-12 Nacional Centre on Adiction an SAD at Coltunbia University,(1997) Johnson et al (1997)

Kritini osvrti na radove u vezi sa zavisnou od druge (npr. Dru-mmond et al, 1996, Orford 2001) ukazuju na znaaj interakcije ovisnik terapeut, ovisnik - porodica terapeut, ovisnik - terapeut - okolina. Uspostavljanje tzv. terapijske inerakcije na nivou ovisnik, terapeut, porodica, okolina u vremenu od 2 i vie godina, daju nadu i rezultate neutralizacije posljedica i osloboenja narkomana od toksikomanske zavisnosti. Na tome se zasnivaju pretpostavke o smanjenju rezidivizma narkomana. /

\ 5, Recidivizam u obMi iSPPsgcifalne izopaenosti

Kako je kazano, socijalne izopaenosti su SPP koje svojim efektima negativno utiu na razvojne mogunosti pojedinca, malih i velikili so cijalnih grupa, a manifestuju se u vida izopaenosti ljudskih potreba, npr. potrebe za seksom, igrom, ouvanjem zdravlja i slino bivajupreobraene u svoje surogate, te kao takve postaju dominirajui motiv ponaanja. Budui da se vrlo malo zna o njihovom obimu, onda se teko mogu oekivati podaci o obimu socijalnih izopaenosti (prostitucije, kocke, skitnienja, patomanije, prosjaenja). Dgkle, recidivizam tih SPP je "ta man brof. j&' jf JL.

Meutim, postoji dilema oko procenta koji se navode u vezi sa ponovnim vraanjem osobe drogi, odnsono recidivizmu narkomana. Da li su taniji procenti o veem ili manjem recidivizmu narkomana? Takvo se pitanje opravdava injenicom da podaci o malom recidivizmu narkomana potiu od institucija koje provode odvikavanje od droge prema specifinim programima. Prema tim izvjetajima da izgleda da su svi programi odvikavanja od droge veoma uspjeni. Sjedne strane upitno je da Uje mogue da su svi programi veoma uspjeni, a, sa druge strane, stvarni ivot prua neke podatke koji pokazuju da to moda i nije tako.
216

2/m

IVdio TIOLOGIJA SOCIIALNO-PATOLOIU H POJAVA

i
*

1 1 1 1 1 1

i
i i I

Glava U

KLASIFIKACIJA FAKTORA SVIJETA SOCIJALNE PATOLOGIJE

1. Pristup korijenima svijeta SP 2. Klasifikacija faktora socijalno-patolokihpojava 3. Zato se raspravlja posebno o faktorima svijeta SP

J2. Pristupi korijenima svijeta SPf

U strunoj i naunoj literaturi indirektno su se iskristalisali razliiti pristupi korijenima svijeta SP. Te pristupe, prema analizama nekih autora (npr. Milosavljevi, 1986) ^f^jmoje mogii^asifikovati na: # i a) laike, ' b) bblogistike, l c) ftziko-faktorske i d) humanistike.

a) Laiki pristup korijenima svijeta SP

Ovaj pristup zanemaruje stvarnu prirodu socijalno-patolokih poja- va, uzimajui neprimjerne ili u nekim sluajevima besmislene faktore za uzrok pojedinih socijalno patolokih pojava. Npr., kao uzrok porasta kriminaliteta navodi se slab rad policije, ili za uzrok napastovanja, silovanja ena navodi se njihovo izazovno oblaenje. Takva shvatanja se plasiraju i u medijima, a u nekim sluajevima u laiki ekipiranim slubama slue kao dominantno objanjenje socijalno-patolokih ponaanja. Takav primjer imamo u nekim medijima koji uporno uz informaciju o samoubis-tvu daju i komentar "da se radilo o mentalno bolesnoj osobi ili osobi koja ve due vremana ima problema sa ivcima'". 221

Karpec (1976) je opravdano upozorio da laiki pristup vodi na spom>dni kolosijek i umanjuje mogunost otkrivanja stvarnih uz^^^^. ljalne patologije. }

ca) "thvatanje o uticaju geografskog poloaja, .- regije, mjesta na nastanak SP

f

hfTiologistiki pristup Prema ovome pristupu

uzroci socijalno-patolokih pojava lee u.ji 0/benim skolonostima ljudi takvom ponaanju. Taj pristup u objanjavanju nastanka SPP susree se u nekim raspravama starih grkih filozofa, npr. Aristotela (384-322 p.n.e.), prema navodu Reid, (1997), a posebno kulminira u prvoj polovini XIX vijeku sa uenjem Galla (1748-1828), prema navodu Cotes et al (1972) i krajem XIX vijeka sa uenjem Lom-brosa (1835-1909), prema navodu Reid (1997). Uglavnom, prema biolo-gistikom pristupu svijetu socijalne patologije, on se shvata kao manifestacija uroenih defekata pojedinaca. Drugim rijeima, zloinci, alkoholiari, prostitutke, kockari, prosjaci itd. su takvi jer imaju uroenu sklonost za takva ponaanja. Ma koliko ovaj pristup bio diskutabilan, osporavan, on se i danas osnauje uenjima koja se nazivaju biokrimi-nologijom.

Ovaj pristup u objanjavanju nastanaka svijeta SP nastalo je iz saz nanja ljudi o uticaju geografskih faktora na na njihov svakodnevni ivot. Ovo shvatanje prisutno je u najranijim prouavanjima drutva. Ve su mislioci Stare Grke, meu njima najvie Aristotel (384-322), pridavali |$ izuzetan znaaj geografskim faktorima u razvoju drutva. Otuda potiu t teorije koje se u sociologiji zajednikim imenom nazivaju "geografske teorije" ili "geografske kole". Zajedniko za te kole, mada meu prista licama postoje razlike, je da pojedine drutvene pojave ili dmt\>o i njegov razvoj tumae geografskim faktorima. Pod geografskim faktorima prista lice ove kole u sociologiji podrazumijevaju svojstva okoline Icakva su data u prirodi. To su npr., svojstva zemljita, klime, regionalni poloaj mjesta ili ire drutvene zajednice, sunce i razne pojave na njemu i si. O shvatanjima geografske kole Sorokin (1929) kae... "teko je nai bilo koju tjelesnu ili drutvenu osobinu kod ovjelza, kakav drutveni proces ili istorijski dogaaj koji pristalice ove kole ne bi tumaili geografskim faktorima". ! Wd socijalno-patolokih pojava, kriminalitet je esto prouavan sa $f fpv. regionalnog aspekta. Tako, postoje istraivanja u Italiji, Njemakoj, Francuskoj, Austriji, Maarskoj, SAD i drugim zemljama, koja pokazuju da se kriminalitet u nekim regionima javlja u veem, a u drugim u manjem obimu. Istraivanja tog tipa uvela su u literaturu termin tzv. "fa>" Mininalne zone". Kao "kriminalne zone" navode se odreene industrijske sredine, granini pojasevi i sL Meutim, iako se ta podruja razlikuju po obimu kriminaliteta od drugih podruja, ta injenica se telco moe objasniti nekim fizikim karakteristikama tili urbanih zona. Kriminalitet kao i druge SPP ne moe se razumjeti be uzimanja u obzir socijalnih okolnosti koje su se stekle u zonama sa odreenim fizikim karakteristikama. Ipak prouavanje regionalne rasprostranjenosti pojedinih socijalno-patolokih pojava, koje imaju korijene u socijalnim, kulturnim, odnosno ekonomskim karakteristikama pojedinih regija mogu posluiti u svrhu dobijanja podataka o optereenjima tih regija tim pojavama. pobijene "geografske mape" socijalno-patolokih pojava mogu biti od f/f %naaja za drutvenu reakciju, odnosno za stvaranje specifinih progra-$na prevencije u tim zonama.
223

^m Fiziko-faktorski pristup korijenima SP

Ovim pristupom nazivaju se oni pristupi koji etiologiju svijeta SP svode na odreene fizike karakteristike sredine, odnosno okoline u Ikojoj ljudi ive. U ovim pristupima fiziki faktori se uzimaju kao neka ivanjska sUa koja djeluje na ljude talio da se oni ponaaju socijalno nef$prihvatljivo, socijalno patoloki. Meu tim pristupima posebno mjesto izauzimaju: - ca) shvatanje o uticaju geografskog poloaja regije ili mjesta na nastanak svijeta SP, - cb) shvatanje o uticaju klime na nastanak svijeta SP - cc) ekoloki pristup etiologiji svijeta SP.

4l) Shvatanja o uticaju klime Klima se dugo navodi u objanjavanju korijena svijeta SP. Uzima se i da klimu ine tri elementa: meteoroloki ili atmosferski (temperatura, i vlanost, sastav vazdulia, atmosferski pritisak, strujanje vjetrova), kos-miki (sune\-a zraenja, suneva svjetlost, kosmiki zraci) i telurski t (zemni-potiu iz zemlje) koji ukljuuju blizinu mora, zraenje iz zemlje, propustljivost tla i si. U literaturi su ve dugo prisutna shvatanja o uticaju tih elemenata klime na ljude. Smatra se da od Hipokrata potie teza o \* uticaju elemenata klime na zdravlje i ponaanje ljudi Takode, dugo postoje navodi, na primjer, o uticaju vazdunih strujanja, pojedinih vjetrova (kao stoje vjetar zvani "Jugo") na rapoloenje i ponaanje ljudi. Ta uvjerenja da "Jugo" utie na "drutvena rapoloenja" dobila su u nekim sredinama snagu odreenih pravnih normu U literaturi se navodi da su statuti primorskih gradova (npr. spominje se medu takvim gradovima Dubrovnik) sadravali odredbe koje su nalagale da se u vrijeme duvanja Juga (poznatog u Dalmaciji) ne sastaje gradsko vijee, ne zasjeda sud i si.. Odreeni vidovi svijeta SP dovedeni su u vezu ili se objanjavaju promjenama u vanjskim temperaturama. Migracije skitnica, narkomana u poveanom broju pokuavaju se objasniti, kao i navodni porast njihovog obima, toplim danima i noima u vrijeme ljeta. Takvo objanjenje ima vrijednost kao i tvrdnja da no utie na ljude da budu lopovi, zloinci, jer se nou, kako je poznato, deava znatno vie pljaki, zloina, nasilja nego u toku dana. Dakle, toplo vrijeme ima znaenje za nastanak narkomanije, skitnienja, kao i no za nastanak kriminaliteta. Elementi klime se posebno povezuju sa suicidom. .Postoji niz radova (npr. Mils, 1934, Takacsy i drugi, 1965, Tholuk, 1942) o tome. Ima raItdova u kojima se navodi da se suicid poveava u vrijeme pada atmog isferskogpritiska (Tfioluk, 1942, Oberstaeg i Marzett, 1957). V Maarskoj grupa autora (Takacsy i drugi, 1967, Takacsy i drugi, 1972) nalazi da su promjene u atmosferskom pritisku kao i zraenje znaajni za frekvenciju suicida. Za Austriju i vajcarsku (zemlje poznate po kritino visokim stomama suicida) se navodi da se tamo deavaju esto suicidi zbog posto**QanJa vjetra zvanog Fen koji duva sa Alpa. Kada se govori o klimi kao faktoru socijalno-patolokih pojava, treba se prisjetiti da su u 18. vijeku francuski materijalisti bili kritiari teorije o uticaju klime na drutvena zbivanja. Francuski materijalisti su ukazali
i

daje besmislemo promjene u ljudskom ponaanju i raznim drutvenim i politikim institucijama objanjavati pomou faktora kao stoje klima. U tom smislu Helvecijus (Helvetius) je u raspravi "O umu" kazao: "Ako temperatura raznih klima ima takav utkaj na due i umove, zato su on-JI da Rimljani, koji su pod republikanskom upravom bili snani ijunani, jffl postali tako slabi i raznjeeni Zato Grci i Egipani, koji su nekada bili \ Tj slavni po svojemu umu i hrabrosti i koji su izazivali divljenje cijeloga svi- jeta, sada izazivaju njegov prezir?" (navodi Zvonarevi, 1976). Takode, rezultati niza istraivanja (Spann, 1955, Pokomy, 1966, Po-komy, Davies, Ferberson, 1963, ovljanski, 1976) osporavaju tezu daje ^k klima faktor suicida. U tom smislu govori knjiga "Istraivanja samo-^% ubistva u Vojvodini" u kojoj autor (ovljanski, 1976) konstatuje: "Prema naim podatcima moe se ustanoiti da je u 15S dana kada je bilo oblano, nevreme, magla, sparina, sneg, kia, bilo 898 samoubistava, a u lepim vremenskim uslovima - u 207 lepih dana, 1383 samoubistva, rau-nata, razume se, sa prosenim danima. Prema tome, u nepovoljnim klimatskim uslovima u proeku dnevno je izvreno 0,9 a u povoljnim 1,1 samoubistvo. Iz ovoga bi se moglo stei uverenje da klimatski faktori u Vojvodini, (poznato podruje po kritino visokoj stopi suicida, prim. aut.), ne deluje bitnije na nivo samoubistava, odnosno da su samoubistva ak neto uestalija po lepom i sunanom vremenu" (ovljanski, 1976, str. 78). Uglavnom, niz istraivanja pokazuje da se klima ne moe uzimati kao faktor samoubistva, odnosno kao sila koja djeluje spolja na ljude da vie suicide.

U prouavanju etiologije svijeta socijalne patologije ekoloki pristup, takode, spada u tzv. fiziko-faktorski pristup u objanjavanju svijeta socijalne Datolomip Termin "ekologija" nastao je od Grke rijei "ojkos" (ojkosokolina, sredina, kua, dom) i "logos" (logos-nauka). Ekologija je bioloka disciplina koja se bavi prouavanjem odnosa biljaka i ivotinja i ivotnih zajednica prema spoljnjoj sredini, kao i prouavanjem uzajamnih odnosa ivih bia. Ekologija ovjeka, posebna i vrlo specifina ekoloka sredina,

bavi se izuavanjem ovjeka kao posebne bioloke vrste i bia organizo-vanog u sasvim posebne zajednice koje se razlikuju od svih
drugih zajed225

'

- 2 2 4

nka u koje su oiganizovani drugi ivi organizmi Ekoloke siudlje su , prisutne u prouavanjima raznih aspekata ljudskog ivota i razvoja. Tako ' su uestala istraivanja koja ispituju odnose izmeu odreenih "prirodnih prostora" (gradska sredina, dijelovi grada) i svijeta socijalne patologije (kriminaliteta, maloljetnike delinkvencije i si). Ekoloki pristup korijenima socijalne patologije, smatra se, posebne^ su podstakla istraivanja sociologa tzv. "ikake kole" (osnivai: Park, Burgess, Trashev, McKay, Shaw, McKanzie, Thomas, Wirthy). Njihove analize i istraivanja civilizacije oslanjaju se, prvo, na elemente ue i ire okoline i, drugo, premijetanje interesa sa pojedinca na urbanu sredinu u irem smislu. Jedna od osnovnUi teza toga pristupa u socijalnoj patologiji je da su socijalno patoloke pojave neravnomjerno rasporeene u urbanim prostorima zbog odreenUi "fizikih" elemenata urbanog prostora (njega inu prostor za stanovanje po blokovima, soliterima, porodinim zgradama, rekreacione povrine, industrijske zone, trgovako-ugostiteljski prostori, prostori intenzivnog socijalnog saobraaja, banke, kafane, eljeznike i autobuske stanice, bioskopi, pozorita, prostori gdje ivi i stanuje sirotinja tzv. slamovi i si) ili * socijalnog elementa tvbanogpmsitora" (njili ine: demografska struktura naselja po polu, starosti, zanimanju, broju migranata i si, nacionalna struktura stanovnitva, struktura prema tipu porodice, struktura porodice prema potronji, struktura stanovnitva po potronji, gustoa naseljenosti i si). Polazei od tih teza, neka istraivanja su dola do odreenih zakljuaka. Tako Newman nalazi da se u objektima za stanovanje do tri sprata uini znatno manje kriminalnih djela (oko 17,2%) nego u prostorima za stanovanje viim od 13 spratova (u kojima se i ini oko 54,3%). to znai, prema Newmanovimpodacima, da porastom visine objekta za stanovanje raste indeks kriminaliteta u unutranjim prostorima takvog objekta. McCord i McCord (1977) navode da je "devijantno ponaanje" uf i urbanim prostorima ovisno od gustoe stanovanja. U analizi meuzavisnosti stanovanja i svijeta SP ukazuje se na to da se iznad odreene gus-tine stanovanja (broj stanovnika na odreenoj jedinici povrine) mogu "oekivati vie devijantna ponaanja" nego ispod te granice. Podijeljena su miljenja oko toga ta je gornja, a ta donja granica gustoe stanovanja. Meutim, bez obzira na to, po pristalicama ovakvog stajalita, svijet SP nastaje zbog gustoe stanovanja. Ovaj zakljuak je neprimjenjiv na niz urbanih sredina. Npr. u svim primorskim gradovima gustoa sta-

novanja, odnosno stanovnitva, je mnogo vea u starim gradskim naseljima nego u novim, pa, pored toga, ne postoje podaci da su socijalno patoloke pojave ee u starim nego u novim manje naseljenim dijelovima primorskih gradova. Neki autori trae uporite za objanjavanje svijeta SP u strukturi grada. Njihova teza je da je fenomenologija socijalne delinkvencije (dc-vijantnog ponaanja) u visokoj korelaciji sa obrascima prostome orijentacije grada. U tom smislu Wilkings (1963) navodi da stope kriminaliteta u odreenim prostorima ('centar grada", "industrijske etvrti") pokazuju stabilnost (konstantnost). To se dustruje primjerom koji pokazuje da su gradske zone u kojima je stopa kriminaliteta bila visoka 1900. imale visoku stopu kriminaliteta i 1930. godine, iako su i tim gradskim zonama od 1900-1930 izmjenjene populacije i nacionalna struktura stanovnitva. Middendorf (1956), u potvrdu navedene teze, pokazuje da se zone, prostori maloljetnikog kriminaliteta, nalaze u radnikim etvrtima, "sla-movima" i "gradskim zonama u raspadanju". Za te zone koristi termin "kriminalne zone" ili "gnijezda zloina" (npr. Toh, 1978). Na jednostranost ovih ekolokih pristupa u izuavanju faktora so-cijalno-patolokih pojava, ukazuju mnogi autori (navodi Milutinovi, 1981), Npr. Millon (1956, str. 255-280) je istakao da je pogreno zakljuivati da prostorne i fizike karakteristike same po sebi mogu predstavljati faktore koji odreuju, determiniu da li e neko ko potie iz tog prostora postati delinkventan. Ono to determinie da neko postane delinkvent treba traiti, prema Miltonu, u drutveno-ekonomskim faktorima, a ne u prostorima, jer drutveno-ekonomski faktori modelujeju i prostornu strukturu odreenih podruja. Prema tome, ekoloki prostor treba da bude shvaen kao sredina koja predstavlja okvir za djelovanje raznih faktora socijalno-patolokih pojava, odnosno kao prostor za interakciju raznih socijalnih faktora koji djeluju u odreenim sredinama, a ne kao fiziki prostor zbog ijih se fizikih karakteristika javljaju socijalno-patoloke pojave. Ova konstatacija se naslanja na niz radova (npr. Barlan et al, 1992, Akers, 1994, Hirshi, 1969) koji kritikujui ekoloki pristup istovremeno ukazuju na njegov doprinos razvoju drugih teorija etiologije kriminaliteta.

227

d) Humanistiki pristup korijenffim^ # socijalne patologije (SP) U objanjavanju etiologije svijeta SP (kriminaliteta, alkoholizma, narkomanije, suicida i si), kako je ve kazano, postoji vie pristupa. Neki od tih pristupa istie odreene "fizike faktore", koji na pojedinca djeluju spolja, a drugi "bioloke". Prema tim pristupima, izgleda, pojedinac ulazi u svijet socijalne patologije pod pritiskom vanjskih sila ili unutranjih kao programirani robot. To je, moe se kazati, potpuno dehumanizovani odnos prema svijetu SP. Nasuprot tome dehumanizovanom odnosu prema svijetu SP utemeljuje se pristup etiologiji svijeta socijalne patologije koji polazi od toga da mu soajaho patolokepojave, odam/to soajahopato/okaponaanja ^pametnuti ovfeku udarima i naporima ivota u Masnom drutvu i f^rsiAoIoskim optereenjima koja prtite ivot/praksu ovjeka u kiasnom drutvu (Milosavljevi, 1986). Time se svijet SP ni u jednoj od svojih manifestacija ne odvaja od prirode ovijelca koja izrasta iz niza suprotnosti u klasnom socijalnom ivotu i razvoju ovjeka. Ovaj pristup, za ije se utemeljenje zalae tekst ove knjige, prije svega, odreenje svijet socijalne (kriminalitet, prostitucija, kocka, skit-nienje, toksikomanije, prosjaenje i si), kao vid moguih pravaca Ifudskeegzistencije u kiksnomdrutvu. Dakle, naa je osnovna postavka da su SPP jedan od moguih vidova ljudske egzistencije u klasnom drutvu. Ovaj pristup naglaava da je ulazak u svijet SP direktno nametnut ovijeku udarcima i naporima ivota i on se ostvaruje kao jedan od tra-p ginih vidova njegove egzistencije u savremenom drutvu. Time se, pored ostalog odbacuju teze: - da je klasno drutvo podjednako naklonjeno svakom ovijeku, -dae socijalno-patoloki ponaa onaj ko nee da se prilagodi drutvenim uslovima ivota, - da se izgradnjom institucija za "brigu", "nadzor''' i "aziliranje" ili lijeenje onih koji su uli u svijet SP moe zaustaviti njegovo nastajanje.
228

Soc0Kb-patoloke pojave, kao jedan od traginih vidova ljudski ^egzistencije, predstavljaju opomenu ili izazov razvoju drutva. To znai da se kriminalitet, suicid, alkoholizam, narkomanija, prosjaenje, prostitucija, kocka, skitnienje i si., ne mogu smatrati pojavama, problemima koje nemaju korijene u drutvu. U prirodi klasnog drutva nastaju odreeni faktori koji prelomljeni kroz subjektivnu prizmu vode u razne vidove svijeta socijalne patologije, koji je, kako se u jednom radu (Marks, 1929) kae: "jedan od 1000-og simptoma sveopte drutvene borbe, koja je uvijek spremna na manifestacije", odnosno ovjekov mogui odgovor uslovima (faktorima) ivota u klasnom drutvu. Humanistiki pristup, za razliku od ostalih pristupa, pored ostalog, ne prihvata odreenje svijeta SP kao "devijantnosti\ "devijaciju", odnosno kao pojavu koja ne pripada drutvu. Takvo odreenje ukorijenjeno je u praksu i svijest savremenog drutva. To se manifestuje i u vidu, prvo, etiketiranja onih koji su uli u svijet SP kao devijantnUi, drugo, uvjerenja da se samo represivnim mjerama, kaznenom politikom moe iskorijeniti SPP, tree, drastinog odnosa (prezir, izolacija i si.) prema eti-ketiranim kao devijantnim. Dakle, humanistiki pristup ne odreuje SPP ^ kao devijaciju ve kao socijalnu pojavu koja nastaje iz prirode klasnog drutva, odnosno kao tragini^ Ijudg^gzistenje u klasnom drutvi^

f. Klasifikacija faktrTsoc^no-patolo.
Faktore ovih pojava mogue je klasifikovati prema razliitim krite-rijumima. Najea je podjela prema kri^rijamU-^^Sti. Pmma *||%| fttjjj^iriiumu faktori se diiele na: |- opte i posebne ili - objektivne i subjektivne ili - egzogene ili endogene. Pod "optim", "objektivnim", "egzogenim" faktorima, podrazumijeva se ista grupa faktora samo se ona oznaava razliitim terminima. Egzogenim, objektivnim ili optim faktorim, nazivaju se oni koji lee u'* odreenim uslovima ivota i rada drutva, odnosno u kontekstu klasnog* drutva^

229

l0java

su vezani za po] - .,

__.

^ lWt>fl

i(1959),aonajeoptepnhVt

Podjeia ju**"- -

a)$:^maktori4

i mi koristiti.

Bogatstvo suprotnosti u savremenom diutvu stvara brojne egzogene faktore socijalno - patolokih pojava, tako daje nemogue utvrditi njihovu konanu listu. Spomenucmo i raspraviti u ovoj knjizi one koji se najee navode. Meu njifi spadaju: - klasni uslovi ivota i rada, ' - industralizacija i urbanizacija, - alijenacija, - ekonomske krize, -siromatvo, -bogatstvo, - nezapolenost, -film, literatura, - uslovi ivota i aktivnosti u pitomim grupanWto b) En$ajkeni faktori ! Pod endogenim (unutra^^^faktorima podrazumijev&^i^0^m^ vmani za pojedinca. To mogu biti bioloka, psiholoka i druga svojstva linosti koja doprinose i utiu na njihov put u svijet SP. Meutim, svako Vi Ijudslco ponaanje, pa i socijalno - patoloko nije odreeno samo jednim faktorom, ve predstavlja rezultat dinamikog uticaja egzogenih i endogenih faktora, pa se jedino tako moe i prouavati, U uslovima interakcije pojedinca i njegove neposredne okoline uestvuju egzogeni i endogeni faktori, koji vode u svijet socijalno prihvatljivog ili socijalno neprihvatljivog ponaanja.

Egzogeni i endogeni faktori klasifikuju se i razmatraju odvojeno ;ie:|L 0&bog toga to se zastupa stanovite da oni imaju neku odvojenu ulogu ve ~ jgbog sljedeih injenica: Prvo: u literaturi se ovi faktori ve odavno razmatraju odvojeno. Drugo: odvojeno njdiovo razmatranje omoguuje da se ukae na za- % Mlude nekih teorija koje pridaju odluujuu ulogu endogenim faktorima. Tree: odvojenim razmatranjem cndogeniii i egzogenih faktora omo-t gguava se bolja preglednost inilaca koji doprinose nastanku socijalno-jjf .^patolokih pojava. Dakle, iako se egzogeni i endogeni faktori razmatraju odvojeno, u svim naim pristupima polazi se od toga da egzogeni faktori imaju osnovnu ulogu u nastanku socijalno patolokih pojava i da se taj ulicaj is-poljava kroz subjektivno, odnosno kroz pojedinca, tj. preko njihovih biolokih, psiliolokih i drugih svojstava koja ine njihovu posebnost, individualnost. Drugim rijeima, to znai da u socijalno-patolokoj manifestaciji pojedinca uestvuju njegova bioloka, ps'dioloka i druga svojstva koja daju peat njego\>om socijalno-patolokom ponaanju. J$$$$g'ejne faktore u najirem smMwi>rajaju se: bioloka, -psiholoka i psihopatoloka svoj&w pt$fl$aca.

3. Zato se posebno raspravlja o faktorima svijeta socijalne patologije (SP)

Opte teorije svijeta SP ili pojedinih njentii grana (npr. kriminologije, suicidologije, alkohologije ita\), ne mogu, prvo, da kompletno objasne svijet socijalne patologije i, drugo, rijetko daju konkretna rjeenja koja bi mogla imati preventivno znaenje. Meutim, neosporno je da niz teorija, ve smo spomenuli takve teorije, doprinose, pored ostalog, razvoju analitikog koncepta u objanjavanju mjeta SP, tj. ukazuju na faktore svijeta SP. Tako se faktori javljaju kao ishodite na kome se ukrtaju razni teorijski konstrukti i oznaavaju kao one injenice koje vode u svijet SP. U tom smislu se oznaavaju neki elementi drutvenog ivota ili neke bioloke, psiholoke, psihopatoloke osobine pojedinaca. 231-$&

230

Povezivanje pojedinih ili vie faktora sa svijetom SP obino polazi od odreenih teorijskih konstrukata. Dometi tih istraivanja pokazuju da se odreeni faktori diferenciraju u pogledu svog uticaja na javljanje pojedinih vidova svijeta SP. Takva istraivanja omoguuju, bez obzira na njihovu jednostranost, sagledavanje neposrednih uticaja, uslova, drugih veza i posebno individualnih komponenti onih koji ine svijet SP (kriminalci, toksikomani, kockari, skitnice, suicidenti Ud). Bez toga bi prouavanje svijeta SP, bilo ogranieno i diskutabilno. Svijet SP ne moe se objanjavati samo iz ugla nekih opitih teorijskih postulata ili nekih optih drutvenih uslova. Uoptavanja, koja nemaju za bazu odrene konkretne okolnosti, faktore predstavljaju specifine apstrakcije izolovane od stvarnosti. Samim tim, takve konstrukcije nemaju znaenja za razvoj saznanja u podruju etiologije socijalno - patolokih pojava, a jo manje za praktine aktivnosti u prevenciji svijeta SP. To naznauju osnovni razlog zato je potrebno posebno raspravljati u vezi sa etiologijom svijeta SP o faktorima toga svijeta. Takvo prouavanje nas uvodi, sjedne strane, u saznavanje realnih (egzogenih) korijena svijeta SP i, s druge strane, u otkrivanju posebnosti u odnosu na endogene (bioloki, psiholoki, psihopatoloki) karakteristika pojedinca koje u interaktivnom odnosu sa drugima doprinose nastanku socijalno patolokog ponaanja. I najzad, takvo prouavanje je vano jer na osnovi tih saznanja stvaraju se mogunosti za razvoj interesa u smislu drutvenog angamana na neutralizaciji negativnifi efekata, odnosno faktora koji se identijVcuju kao posebno znaajni u etiologiji pojedinih vidova svijeta SP.

Glava 12.

4PGZOGENIFAKTORI SVIJETA SOCIJALNE PATOLOGIJE

1. Klasni uslovi ivota i rada ' 2.1ndustrijahzacijaiurbani^gfg^ fl| 3. Alijenacija ' 4. Ekonomske krize JI 5. Siromatvo j 6- Bogatstvo 7. Nezaposlenost m 8. Film i literatura 9. Uslovi ivota i ah f i

* ^

LM

Niz sociolokih istraivanja (navodi Haralambos, 1989) u posljednjih 30 godina pokazuje kako golema veina ljudi vjeruje da je stanovnitvo podijeljeno na klase, (npr. manuelni radnici sebe svrstavaju u radniku klasu, a "bijeli okovratnici" sebe u srednju klasu). To pokazuje da klasni uslovi ivota nisu samo pretpostavljene kategorije koje definiu na ovaj ili onaj nain drutvene nauke ve realnost koju kao takvu doivljavaju ljudi. U vezi s tom realnou Gerth i Mills (1948), raspravljajui o zapadnom drutvu, konstatuju da od poloaja pojedinca u stratifikacij-skom sistemu zavise ivotne anse svakog pojedinca i dalje istiu: "Sve, od anse da se preivi u toku prve godine po roenju, do ansi da se gledaju umjetnika djela, anse da se sauva zdravlje Uzraste u visinu, a da se u sluaju bolesti opet brzo ozdravi, anse da se postane maloljetni delinkvent i, veoma bitno, anse da se zavri sreiji ili vii stupanj kolovanja".

232

Drugi autori (np, Bridges et 4 1987, Haralambas, 1989 Drudy im) ukazujui na prirodu klasnih usbva ivota i rada navode da pm-neno^rTLvljaju refleksiju socijalne strukture ^tvakaom.

a) Teorijska istraivani
Teorijska istraivanja o znaaju klasnih uslova ivota i rada za nastanak svijeta SP naznauju se u veini teorija koje smo nazvali strukturalnim teorijama svijeta SF< (kao to su: teorija anotnije, drutvene dezorganizacije, subkulture, ekoloka teorija, marksistika teorija devi-iantnosti). Naime, u veini tih teorija nalazi se direktno ih indirektno iskazano objanjavanje etiologije sxdjeta SP drutvenim sistemom, njegovom strukturom, kulturnim varijacijama i si. Dakle, veina strukturalmii teorija naznauje devijantnost (svijet socijalne patologije) kao reakciju jednog broja normalnih ljudi na njihovu drutvenu situaciju kojuprodu-kuje drutvo svojom klasnom strukturom, slojevitou a ne kao izraz nekog genetskog koda ili nekog abnormalnog svojstva linosti, (strukturalne teorije devijanmosti izloene su u poglavlju 2).

kZinizZn refleksm socijalne strukture, on ju brani i odrava politiki i ekonomski poredak u drutvu", (str. 345). Uglavnom i analize drugUi autora (npr. Centers, 1940 Bogner1969, Akers 1969 Turk, 1982, Hirst, 1975, Martin, 1984, Wiliams, McShane, Im'Brud, 1991, Lynch et al. 1994, Lohen, 1994, Baker 1998) pokazujuda bez obzira od toga se teorijskog konstrukta polazdo Makovog (koji kada se ograniava na to da se u drutvu "f^/je.m^^ suprotstavljene klase: kapitaliste, vlasnike kapitala i radnike), ih Webera koji razlikuje, prema Kuvaiu (1979), "tri tipa stratifikacije" u drutvu: - klasna, koja je ograniena na ekonomsko podruje i ukazuje na slinost ivotnih mogunosti pojedinih grupa ljudi; - statusna, kao stupanj drutvenog ugleda koji se pridaje pojedincu ili grupi i - mo, kao svojstvo pojedinca, politike klase ili stranke da nametne svoju volju uprkos otporu drugih" - ostaje neosporna injenica da su klasni uslovi ivota i rada osnova postojanja suvremenog drutva. Ovo saznanje ve odavno je nametnulo otvoreno pitanje: "U kojoj mjeri klasni uslovi ivota i rada predstavljaju faktor nastajanja svijeta socijalne patologije?" Naglasak je da se radi o otvorenom pitanju zbog toga to smatramo da se na ovo pitanje mogu davati odgovori, ali ne i konaan odgovor. Tim prije, jer je svijet socijalne patologije veoma sloen socijalni fenomen ija se etiologija ne moe reducirati na jedan (ma koji) faktor. Na pitanje o znaaju klasnih uslova ivota i ra^afa-mstanak^ te imjeta SPpokuala su odgovoriti: a) teorijska i * b) empirijska istraivanja.

b) Zapaanja i empirijska istraivanja

Zapaanja i empirijska istraivanja o znaenju klasnih uslova ivota i rada na nastanku svijeta SP su odugo prisutne u literaturi. Pjesnik Bodler (Badelaire, prevod na na jezik, 1957), koji je i sam bio ovisnik od droge u svom zapaanju kae: "Za fabrike radnike opijum je jeftino sladostrae" (u Manesteru se opijum prodavao vrlo jeftino na pijaci 1881), "jer je snienje nadnica (misli se naplate radnika) pretvorilo pivo (alkoholna pia), u skupu orgiju. Ali, nemojte misliti da e, kada se nadnice budu povisile, engleski radnik napustiti opijum da bi se opet vratio prostakim radostima alkohola. Omaijanje je izvreno, volja je ukroena, spomen uivanja e vjeno vriti svoju tiraniji, (str. 128). Ovim Bodler slikovito prikazuje kako su teki uslovi rada, niske' iadniee, usmjeravale radnike Manestera te 1881. godine iz jednef skuplje" (alkohola) u jednu "jeftiniju" (opijum) toksikomaniju. Iz ove nema vie povratka, jer ona "vjeno vri svoju tiraniju" nad onima koji su bjeali u "vjetake rajeve".

"Vjetac/dm rajevima" Bolder je nazvao stanja nakon uzimanja droge i istovremeno ukazivao na pogubno djelovanje droge na ivot i zdravlje ovjeka.
234

N^fa autrimtvode (imrfMilosmiifevi, 1983/1986,^997, semjenja dcrfe alkoke/Uzam tmdicionalnopist medu. radnici* enih4animanja tj.j/tzv. ruiMm zanimapfima za/alkoholi; grftaevinm radnw(momarfradnici na/dravaju istog /objasniti drutvenim poibajem i cijpnom radne snage tifrkt. Dakle, uestalost alkoholizma'u odreenim, tzv. rizinini djeldtnos-Itima je, prije svega, posljedica drutvenog poloaja, drutvenog vredno-, vanja tih djelatnosti i ljudi u tim djelatnostima. Do istih konstatacija se dolazi na osnovi podataka u tabelama 7, 8 i 12. u ovom udbeniku. Naime, podaci u navedenim tabelama pokazuju da u strukturi kriminaliteta prema vrsti krivinog delikta, dominira (iznosi oko 89%) imovinski kriminalitet Ijedni i drugi podaci ukazuju daje etiologija socijalno patoloki pojava u vezi sa klasnim uslovima ivota i rada ljudi O tome da se klasni uslovi ivota i rada doprinose irenju toksikoma-nije govori niz istraivanja. Istraivanja u vedskoj (Ojesjo, 1980a, 1980b) pokazuju da je alkoholizam oko 2 puta ei meu radnicima nego meu slubenicima. Ove razlike istraivai objanjavaju "klasnim poloajem radnika" odnosno njihovom optom drutvenom situacijom, Brainthwaite (1981) je analizirao 71 studiju u periodu 1958-1960, i utvrdio da u 63 studije rezultati podupiru tezu o znaaju klasnog poloaja za uee u kriminalitetu, odnosno da postoji korelacija izmeu niskog socijalnog, klasnog statusa i kriminaliteta. Samo u 8 studija nije naao takvu potvrdu. Istraivanja o strukturi zatvorenika prema boji koe pokazuju (Brid-ges i Crutchfield, 1988) da Crnci, koji su donja osnova startifikacijskog sistema u SAD, ine 48% populacije zatvorenika. To je veoma visoko uee Crnaca u populaciji zatvorenika s obzirom da je 1988. u ukupnom stanovnitvu SAD bilo 12% Crnaca (Bridges i Crutchfield, 1988). O tome disparitetu govori i podatak koji je iznio u izvjetaju Vrhovni tuilac SAD septembra 2000. godine. U tom izvjeaju se navodi da je u posljednjih pet godina od 183 osobe nad kojima je izvrena smrtna kazna ili eka smrtnu kaznu - veina bili Crncu Od tih 183 samo je 20% bjelaca (Rojters, 2000). U SAD je stopa zatvorenika obojenih sedam puta vea od stope zatvorenika bijelaca. Taj odnos se dobije kada se usporedi 236

populacija obojenih (oko 12% obojenih je u populaciji stanovnitva SAD) i populacija neobojenih (oko 88% neobojenih je u populaciji stanovniva SAD) koja ivi u SAD (Marable, 2001). Ta injenica o tako visokom ueu obojenih u kriminalu ne moe se objasniti, a da se pri tome ne uzmu u obzir klasni uslovi ivota i rada kao jedan od faktora kriminaliteta. Vanost faktora klasnost ivota i rada, npr. za kriminalna ponaanja, posebno naglaavaju pristalice radikalne kriminologije. Pitanje: da li je socijalna patologija bankrot finansijski, socijalni ili moralni? Na to pitanje Frank (1950). Daje ovakav odgovor: "I kriminalci su lanovi zajednice u dubljem smislu i jednaki su njegovi produkti kao i njezini filozofi, pjesnici, stvaraoci, poslovni ljudi, naunici, reformatori i svecu Ako hoemo da mijenjamo obim kriminaliteta u zajednici, moramo I mijenjati zajednicu. Kriminalac (zloinac) nije samo simptom, onjepro-duct, on je od iste kn>i i istog mesa kao i zajednica sama". Radikalni kriminolozi fokusirani su na kritiku zakonodavstva koje, prema njihovim tezama, titi iskljuivo intrese vladajue klase i usmjereni su vie na kontrolu nie klase kojom pune zatvore, a u koje se pripadnici .nie klase najee ponovno i vraaju (Russell, 1994, Lynech and Gro-vers, 1989). Radikalni kriminolozi (npr. Steffensmeir et al, 1992) niu stopu ^kriminaliteta ena objanjavaju klasnim poloajem ena u drutvu. U svakom klasnom drutvu ene imaju niu poziciju od mukaraca. Drugim rijeima, nia stopa kriminaliteta ena se javlja, prema Messerschmidt i(1993) kao posljedica interakcije izmeu patrijarhata i kapitalizma koji Wkreiraju strukturalne mogunosti u drutvu jednog i drugog pola. Takoe, klasnim uslovima niz autora objanjava visoko uee manjina, pojedinili rasa (npr. obojenih) u svijetu socijalne patologije (npr. Geders et al, 1989, Jefferson et al, 1993, Maguire et al, 2002, Miles, 1993, Marable, 2001). ta znae uslovi ivota i rada u etiologiji pojedinili socijalno-pato-loJh pojava ukazuju stope suicida u dravama koje su nastale raspadanjem avnojske Jugoslavije (nastale u Jajcu 29. 11. 1943), tj. Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) od 1991-1995. godine. Naime u svim tim dravama stopa suicida je bila nia nego sada. Npr. u Bosni i Hercegovini, koja je imala nisku stopu suicida (prosjena stopa

suicida za 28 godina iznosi 7,3, vidi se u tabeli 33), sada su stope suicida
u nekim podrujima preko 30 (engi, 2001). Tragina okonanja ivota

suicidom su znaajno porasla i u dru$m dravama, npr., Sloveniji,

Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji (Markovi, 2002). Taj trend rasta stopa suicida u dravama nastalim sa raspadom avnojske Jugoslavije sa sigurnou se moe uzimati kao podatak koji podupire pretpostavku da se to deava zbog uslova ivota i rada u tim dravama. Uglavnom, moe se kazati da navedene teorije, empirijska istraivanja i konstatacije, pokazuju da klasni uslovi ivota predstavljaju faktor u etiologiji svijeta socijalne patologije. Navodi da u nekim istraivanjima ovaj faktor nema odluujuu ulogu u etiologiji svijeta SP, ili pojedinih socijalno-patolokUi pojava, ne iskljuuju ulogu ovog faktora ve potvruju onu tezu za koju se zalae tekst ove knjige da nijedan faktor, pa ni klasni uslovi ivota i rada nemaju generalno znaenje u smislu da se na njega moe reducirati etiologija svijeta SP. Razmatranje ostalih faktora pokazae da se i drugi faktori naslanjaju na ovaj faktor i da klasni uslovi ivota i rada u odnosu na druge faktore imaju ire znaenje kao i da predstavljaju nezaobilaznu injenicu u objanjavanju etiologije socijalno-patolokih pojava i drugih socijalnih fenomena. '

saobraajnicama, privlae stanovnike iz nerazvijenih sredina. U urbanim sredinama stvaraju se prostori za cirkulaciju i okupljanje velikog broja ljudi Meu te prostore spadaju: trgovi, etalita, velike, tzv. "mamut obrazovne ustanove", trgovaki centri i si. itelji dolazei iz ruralnih ili manje razvijenih sredina, u gradovima suoavaju se sa nametnutim ritmom ivota, potrebom za promjenom dotadanjeg naina ivota, ostaju bez emocionalnih veza sa susjedima i bez susreta na ulicama sa poznatim ljudima i eventualno srdanim susretima kako na ulici tako i na poslu. Wirth (1938) je razvio teoriju o karakteristinom uticaju urbanog ivota na socijalnu organizaciju i socijalne stavove koji se manifestuju u tJyidu, prvo, instrumentalizacije kontakata meu ljudima (svako svakog, tjeli da upotrijebi za neki svoj interes, interakcija je inetresna, nimalo ljudska), drugo, u osloboenosti pojedinac od stroge kontrole koja je naglaeno prisutna u primamim pupama, ruralnim sredinama i tree, urbanizacija produkuje odsustvo kolektivne sigurnosti. Npr. poznato je da u urbanoj sredini porodica gubi svoj tradicionalni oblik i uticaj na djecu. Problemi koji nastaju u procesu prilagoavanja pridolica na urbanu sredinu, oteani su zbog niza nerijeenih pitanja kao to su: nerijeenost stambenih prilika, loi materijalni uslovi, nerijeenost problema uvanja djece dok su roditelji na poslu i si Rjeavanje ovih pitanja najee je oteano i sporo, to u mnogim sluajevima dovodi do raznih vidova dezorganizacije porodice. Uz to, smjetenost mladih u skuene urbane prostore nosi sa sobom niz problema. U tom smislu neki autori konstatuju (npr. Stojak, 1982): "Poslie-I die skuenog urbanog prostora, ali prostora koji je nakrcan izuzetnim 1 opasnostima, negativno se odraavaju na razvoj djece. Djeci stoje na raspolaganju (na vrlo ilegalan nain) stepenita, hodnici, ulazni holovi, plonici, parkiralita sa kojih odrasli progone djecu u traganju za svojim mirom".

2. Industrijalizacija, urbanizacija* i svijet socijalne patologije (SP)

Razvojem industrije i tehnologije poveava se broj i veliina urbanih prostora svuda u svijetu, a industrijalizacijom i urbanizacijom dolazi do razbijanja jedinstva ovjekova ivota na pojedine sfere. Prostrorna manifestacija ove segregacije oituje se u tzv. "zoning koncepciji grada" kojom se odvajaju zone rada, tzv "industrijske zone", od | "zona stanovanja", a od njih se izdvaja tzv. "zona dokolice". Medu tim zonama uspostavlja se veza pomou saobraaja kao modela mehanikog jjovezivanja podijeljenog ovjekovog ivota. Urbana sredita ivota, gradovi, kako je poznato, nastaju kao rezultat drutvene podjele rada karakteristine za klasno drutvo i lociraju se tamo gdje za to ima prirodnili, ekonomskih i drugih resursa. Na ta sredita upueno je stanovnitvo uih i irih podruja odreene regije, drave. Tako industrijske urbane sredine postaju prostori u kojim na maloj povrini ive hiljade, desetine hiljada, milioni stanovnika. One izrastaju u sredita koja svojom ekonomskom moi, kulturnim institucijama, trgovinama, uslunim djelatnostima,

a) teorije i b) empinjs

739

a) Teorijske naznake industrijalizacije i urbanizacije

Teorijske naznake industrijalizacije i urbanizacije kao faktori svijeta SP nalazimo u odreenim, kako smo naveli, strukturalnim teorijama svijeta SP kao to su teorije drutvene dezorganizacije, ekoloka teorija, teorija subkulture.

razvoja i delinkvencije ne treba smatrati neposrednim. Ulogu posrednika veze igraju, svakako neke tree varijable, manifestne ili prikrivene. Tako, npr. ne moe se rei da sam razvoj pogoduje delinkvenciji, ali se moe pretpostaviti da neke njegove pratee pojave podstiu delinkvenciju" (str. 315). Prema tome, jedna istraivanja, naveli smo u SAD, Australiji, Kini, pokazuju da ovaj faktor ima direktan, a druga indirektni efekat na nastanak SPP preko uslova ivota koje modeluje u zajednici sa drugim faktorima.

b) Empriijska istraivanja
Empirijska istraivanja utemeljena na pojedinim od strukturalnih teorija pokazuju, prvo, da se industrijalizacija i urbanizacija mogu oznaiti * H kao direktni faktor i, drugo, da industrijalizacija i urbanizacija nemaju f zasebnu ulogu ve djeluju u zajednici sa drugim faktorima. Medu istraivanja, koja su ukazala na direktno znaenje industrijalizacije i urbanizacije za nastanak maloljetnike delinkvencije, spada istraivanje koje je izvrio Francuski istraivaki centar (navodi Todorovi, 1973). Ovaj Centar je u obimnom istraivanju utvrdio povezanost hmeu stepena industrijalizacije, urbanizacije i broja maloljetnikih bandi kao i povezanost izmeu omladinskog prestupnitva i nivoa industrijalizacije, urbanizacije, odreenih regiona Francuske. Prestupnitvo prema ovom istraivanju ima trend rasta posebno u gradovima koji broje vie od 100 000 stanovnika. Odreena istraivanja (navodi Milosavljevi, 1986) u ispitivanju odnosa izmeu industrijalizacije, urbanizacije i delinkvencije, pokazuje da "nova urbana naselja" imaju vie maloljetnikog kriminaliteta nego "starija urbana naselja". U istraivanjima u SAD (npr. American Association of Suicidology, 2001), Australiji Dudley,1998), Kini (Phillips et al, 1999) dobijeni su nalazi o znaajno veim stopama suicida u urbanim, nego u ruralnim sredinama. S druge strane, ima istraivanja pokazuju (npr. Lazarevi, Jaovi, Ignjatovi, Radovanovi, 1974) da industrijalizacija i urbanizacija sama po sebi ne uzrokuje pojedine socijalno-patoloke pojave. U tom smislu jedan od zakljuaka u obimnom istraivanju (Lazarevi, Jaovi, Ignjatovi, Radovanovi, 1974) glasi: "Nijedan od otkrivenih povezanosti
0M\

*wvm&$nacija kao egzogeni faktor svijetm $ socijalne patologije (SP)

Termin alijenacija, susree se u mnogim naukama, u svakodnevnom govoru, svakodnevnim komunikacijama. Latinska rije "alijenatus' (od koje je nastao izraz "alijenacija"), oznaava neto to ne pripada samom sebi ve nekome ili neem drugom. U takvom znaenju termina alijenacije najee se primjenjuje na ovjeka ili grupu ljudi koji nisu onakvi kakvi bi po pretpostavci morali biti ve su alijeniranl Jedan od poznatih suvremenih istraivaa alijenacije (Seeman, 1967) konstatuje da je tzv. "radna alijenacija" najznaajnija tema u literaturi odnosa ovjek-rad. Isti autor smatra da je koncept o radnoj alijenaciji ' \prginalna Marksova ideja. Seeman (1967) u objanjavanju alijenacije Ipolazi od toga daje kreativna aktivnost osnovni aspekat ljudske prirode i l& se ova "potreba" najpotpunije zadovoljava u radu". Alijenacija, po Seemanu, nastaje kao reprezent kontradikcije izmeu "prirode" uloga rada u savremenom drutvu i prirode ovjeka, ili drugim rijeima, radnog alijenacija se javlja zbog toga to zamisao proizvoda, kontrole rada, pri-t pada jednim, a izvoenje rada, radnih operacija drugim. U podijeljenom, "razmrvljenom radu", "idiotizam profesija" (termin potie od Marksa, 1958), parcijalizuje se ovjek, njegove funkcije i zbog toga on postaje radno alijeniran. Pored radne javlja se i "drutve/ia a/lJe/lac^jd, koja se M| sastoji u tome to veina ljudi nema nikakvog uticaja na odluivanje o H pitanjima koja su bitna kako za drutvenu tako i za individualnu fgf egzistenciju. Politika, koju vodi vladajua klasa, podreenima izgleda kao neka sila odvojena od njih, kao sudbina, mit, koji po mitologiju vlasnika kapitala pripada njima.
241

n
Nametnuti rad, ritam rada, odnosi u drutvu, ritam socijalnog ivota, udaljuju ovjeka, prema tezama niza autora (npr. Marks, 1956, 1967, 1974, Seeman, 1967, Israel 1971, From, 1964), od prirode samog sebe i drugih ljudi Ovi, kao i drugi, korijeni alijenacije imaju svoj subjektivni aspekat Koristi, se izraz "subjektivni aspekt, jer alijenacija nije jedan specifian osjeaj u smislu kao to su glad, e, hladno, toplo i si. koji su direktno povezani sa odreenim biofizickim stanjem oiganizma. Subjektivni aspekt alijenacije - gledano socijalno-patoloki - treba shvatiti kao korelativan niz doivljaja koji nastaju u objektivnoj situaciji djelovanjem korijena alijenacije. Taj korelativni niz doivljaja u objektivnoj situaciji djelovanja korijena alijenacije nazvan je "psiholokim koreh/rma aiijertarJjd'. Seeman (1957, 1975) navodi 5 psiholokih korelata alijenacije odnosno doivljaja alijenacije: socijalnu izolaciju, bespomonost, beznorm-1 nost (anomije), besmislenost (beznadenost), samootuivanje. Drugi autori (npr. From, 1964, Riesman, 1950, Zvonarevi, 1976, Ray, 1982, Sergejev, 1986, Milosavljevi, 1986, 1987) navode neke, (kao i Seeman), druge psiholoke korelatne alijenacije (npr. "potroaku groznicu", "tjeskobe", "nezadovoljstvo", "oajanje", "nesrenost"). Empirijska istraivanja psiholokih korelata alijenacije odnosno doivljaja alijenacije zasnivaju se na samo-iskazu. Prema Ray (1982) postoje brojne skale za ispitivanje psiholokih korelata alijenacije. Uglavnom na osnovi izvrenih istraivanja raznim skalama(npr. Ray, 1982, Seeman, 1957, 1975, Nicassio, 1983, Heaven i Bester, 1987, Kaldenberg i Woodman, 1985, Obradovi, 1965) moe se konstatovati ljudi doivljavaju u manjoj ili veoj mjeri odreene vidove psiholokih korelata alijenacije i da je alijenacija od znaaja za socijalno ponaanje ljudi, pa i socijalno patoloko. JtttKtKKKMt^MUke patologije ukdj) Na alijenaciju kao egzomg^^^^^^^^^ ittju: a) teorije i b) empirijskmm^ivanj^gf

a) Teorijske Mznake alijenacije

Teorijske naznake alijenacije kao faktora svijeta socijafotpatologije, prije svega, nalaze se u teoriji anomije. Kako je poznato, teoriju anomije je meu prvim formulisao Durkheim (1897). Po Durkheimu u stanju anomije ili socijalne beznormnosti, vrijednosti i norme gube svoje znaenje i autoritet za pojedinca i zbog toga ne ureuju i ne kontroliu njegove aktivnosti Stanje anomije, prema Durkheimu, nastaje zbog naglih i brzih drutvenih promjena, u svakoj kriznoj situaciji, bez obzira da lije to kriza koja vodi promjeni na bolje ili na gore (npr. naglo osiromaenje ili naglo bogaenje). Time je Durkheim na odreen nain naznaio da se pojedinac u odreenim okolnostima odvaja, otuuje od drutva i pojedinac je u tim okolnostima sklon suicidu Pod uticajem Durkheimovih ideja o anomiji Merton (1968) je formulisao neto drugaije teoriju anomije. Po Mertonovoj teoriji anomije ili teoriji napregnutosti (Strcin Theory), drutvena struktura vri pritisak na izvjesne pojedince da u svom ponaanju odstupe od drutvenih normi i da se devijantno ponaaju. Put u devijantnost se javlja kao adaptacija alijenirane linosti na percipiranu diskrepancu izmeu kulturno odreenih ciljeva, tenji i interesa koji su drutveno legitimni i institucionalizovanih normi kojim se odreuju i kontroliu dozvoljeni naini za ostvarenje tih ciljeva. Teorija anomije, moe se Imnstatpvati, u svojoj prvobitnoj Durkheimovoj verziji.i novijoj Mertonovoj verziji, naznauju alijenaciju kao jedan od faktora socijalne patologije, jer u nizu dimenzija koji se pridaju alijenaciji linosti u savrc-menoj literaturi, a koje su sve odreda negativne (tjeskoba, osamljenost, bespomonost, bezmoralnost, izolacija i si), anomija se javlja kao jedna od vrlo bliskih pojava alijenaciji To uostalom, pokazuju neka ispitivanja (navodi Mitchell, 1983) koja su utvrdila visoku korelaciju izmeu anomije i alijenacije.

Emprijska istraivanja (npr. Nettler, 1957) pokazuju da postoji ko-a#gfed/a izmeu suicida, kao i tok&mmmje i alijenacije. U tom smislu neki autori (npr. Nobles, 1984) zakljuuju da se toksilcomanije (alkoholizam, droga) mogu dovoditi u vezu sa alijenacijom.

IM

Moe se kazati, kako se naglaava u jednom radu (Milosavljevi, 1987) da "savremeni uslovi ivota i rada potenciraju alijenaciju ovjeka koja sa sobom ne nosi samo doivljaj "bespomonosti", "izolacije", "obu-zetosti potroakom groznicom" i si ve i nasilje nad drugima (to pokazuje podizanje "meunarodnih ubrita" u nerazvijenom svijetu), nestajanje ljudske solidarnosti (to pokazuje izolacija oda tragedije drugili), ^ kao i nasilje nad samim sobom (ulazak u SP). Socijalizacija u pogledu prihvatanja ponaanja proetog psiholokim korelatima alijenacije, pojednostavljeno gledano, izgleda neformalna i nenametnuta. Meutim, to je samo privid. Njena nametnutost, formativ-nost izrasta iz cjeline tehnologije klasnog ivota i rada koja odreuje i okvire socijalizacije pojedinca koji ga ine alijeniranom osobom, odnosno obuzetom "potroakom groznicom", "izolacijom" i si. Stranputice u vezi sa psiholokim korelatima alijenacije ukazuju na barem dva mogua amoralna iskoraka ovjeka: jedan je kada ovjek, obuzet psiholokim korelatima alijenacije, postaje bezobziran prema sebi i drugima, drugi kada voen psiholokim korelatima alijenacije, postaje tako socijaliziran da mu smisao ivota postaje ono stoje besmisleno. Prvo je prepoznatljivo u ovjekovoj trci za potronjom koja ugroava druge (kada prodaje zatrovanu hranu, prodaje Ijekove koji nisu za ljudsku upotrebu i si), drugo, u ulasku u svijet socijalne patologije koja ga kao vid beznadne egzistencije sve viepodstie da potroi i samog sebe. Slika koju daju ovi navodi, ne izgleda svijetla, jer alijenacija nije problem pojedinca, pojedine drutvene sredine, ve ivota u savremenom klasnom drutvu, koje ima univerzalno znaenje za veinu ljudi.

a) Teorijske1
Teorijske naznake ekonomskih ut tora socijalno-patolokih po^avTs^r^^l^^ **>**-ismije, ^tvenedezo^L^ZZtS^^ **~

Empirijska istraivanja takoe, naznauju ekonomske krize, privredne depresije, kao faktor socijalne patologije. Tridesetih godina XIX vijeka Ketle (Quetelet), iji je rad zasnovan na primjeni statistikih analiza kriminaliteta, ukazao je da ekonomske krize, privredne depresije, imaju kriminogeno znaenje. Njegove statistike na-lize kriminaliteta mnogi autori su ocijenili kao dragocjen doprinos u proavanju negativnih kretanja u drutvu, prema navodu Milutinovia, (1981). Durkheim (1897) ija studija "Le suicide" (Samoubistvo) oznaavali, poetak naunog istraivanja socijalno-patoloke pojave suicid, pokazao I je da "ekonomska kriza utie na pojaavanje pojave suicida". Tu tvrdnju pokazuje podacima o suicidu u vrijeme ekonomske kize u Beu, Frankfurtu na Majni i Parizu. U Beu je izbila, navodi Durkheim, finansijska kriza 1873. godine i dostigla vrhunac 1894. godine. Te godine poveao se broj suicida u Beu sa 141-no na 216 suicida. U Frankfurtu na Majni za vrijeme ekonomske krize, navodi Durkheim, 1874. godine broj suicida se poveao za 45%. U Parizu za vrijeme ekonomske krize 1872. godine suicid se poveao za 7%. Navodei te injenice Durkheim zakljuuje da su ekonomske krize uzrok porastu broja suicida. Sauer (1950) u svojoj knjizi istie da krae, prevare, pronevjere, jfaP* sifikati isprava, a dijelom i igre na sreu (hazardne igre) predstavljaj 1 "simptome ekonomskih kriza, depresija". Heting (1959) spominje daje u Njemakoj 1923. godine (godina poznata kao godina velike inflacije u Njemakoj) bilo 120 000 delinkvenata

b) EmpmjSm^/mimmmwtm

4. Ekonomske kriz, privredne depresije

Ekonomske krize, privredne depresije, shvaene kao drutveno-eko-nomsko stanje - koje karakterie: pad proizvodnje i zaposlenosti, pad ivotnog standarda, siromatvo, inflacija, nekontrolisano obezvreivanje valute, rast cijena - predstavljaju jedan od moguih faktora socijalno patolokih pojava. Na to ukazujiM!f>: a) teorije b) empirijska istraivanja.
244

vie nego prethodne godine.

245

U izvjetaju br. 74 WHO 1982: godine aktuizuje se znaenje ekonomskih kriza, privrednih depresija, za poveanje obima socijalno-patoloke pojave suicida. U izvjetaju se navodi 20 zemalja za koje su sakupljeni podaci o suicidu, i istie se da je u vrijeme ekonomskih kriza 1921-1922, 1931-1932. godine u veini navedenih zemalja dolo do porasta stope suicida kako kod osoba mukog pola tako i kod ena. Medu zemljama, u kojima je dolo do poveanja stope suicida kod oba pola, navode se: Kanada, ile, Danska, Finska, Njemaka, Nor\>eka, Portugal, SAD, Engleska, kotska, panija, Italija. Uzimajui u obzir da ekonomske krize, privredne depresije, snagom lanane reakcije izazivaju niz socijalnih problema: nezaposlenost, siromatvo, konflikte u drutvu i si, koji postaju, pored ostalog, faktori raznih vidova socijalnih gibanja, ponaanja, pa i socijalno-patolokih. To pokazuje kompleksnost ove pojave i njeno mogue ire znaenje za pojave u drutvu koje su u vezi sa etiologijom svijeta socijalne patologije.

5. Siromatvo kao factor socijalno-patolokih pojava

Nobelovac Armatiya Sen (prema navodu Reinermann, 2003) smatra t % da se siromatvo moe definisati kao lienost ili uskraivanje mogunosti 1 ukljuivanja u produktivan rad, proces donoenja odluka i iznoenje j I kritike misli, raznih alternativa. Prema tome, svi oni koji imaju ta uskraenja, koji su lieni navedenog ive u siromatvu. Termin "siromatvo" u nauni vokabularflkvodi 1950. poznati autor u tom podruju istraivanja Oscar Lewis (1959, 1961, 1966, 1968). Pojam je prvi put upotrijebljen u njegovim empirijskim terenskim istraivanjima koja je vrio meu gradskom sirotinjom Meksika i Portorika. Lewis je postavio tezu da postoji "kultura siromatva kao nacrt za ivot'^ koji se prenosi sa koljena na koljeno. "Kultura siromatva kao nacrtU ivota" ima svoje elemente na nivou: - pojedinca, - porodice i . - drutva.

Na nivou pojedinca uvmatvo kao nacrt ivota karakterne: jak osjeaj marginalnosti, bespomonosti, zavisnosti, inferiornosti, snana orijentacija prema sadanjosti s razmjerno malom sposobnou da se postigne zadovoljenje, osjeaj rezignacije (emocionalno obojeni socijalni stav pojedinca koji se manifestuje u vidu prestanka aktivnog odgovaranja na situaciju koju se prije eljelo promijeniti) ifatalizma (fatalizam znai da pojedinac vjeruje da su akti i situacija u kojoj se nalazi predodreeni vanjskom silom, da se ne mogu izmijeniti ni na koji nain). Na nivou porodice. Na nivou porodice siromanih deavaju se esti raspadi, divlje veze, naputanja, nasilje i si. Na nivou drut\>a "siromatvo kao nacrt ivota" se manifestuje kao neukljuenost, neuee u drutvu, neee u drutveno-politikom ivotu i uopte drutvenom sitemu zajednice. Sve se to javlja kao produkt poloaja siromanih u dndU'u- Kidtura siromatva kao nacrt ivota, prema Lewisu (1959, 1961, 1966, 1968) je jedini mogui odgovor sirotinje na njenu marginalizaciju u klasnom i visoko industrijalizovanom drutvu. Ona kao subkultura ima odreenu snagu budui da su njene osobine, elementi vodi za djelovanje koji je sirotinja usvojila i prenose se iz generacije u generaciju. Zbog toga kultura siromatva ima tendenciju da trajno obnavlja siromatvo, odnosno da one koji su siromani stalno odrava u tome statusu. Njeni mehanizmi kao to su: bespomonost, rezignacija, fatalizam, vode svakog siromanog pojedinca na to da prilivati marginalnost, odvojenost od drutva, njegovih institucija.______________________ Lewis za potvrdu postojanja kulture siromatva kao nacrta ivota navodi podatak da ve djeca siromaniti, prema njegovim istraivanjima (1959,1961,1966,1968), dobi od 6-7godina pohvataju kulturu siromatva i osnovne njegove elemente: bespomonost, rezignaciju, fatalizam. Iz toga shvatanja proistekla je teorija kulture siromatva kao nacrt ivota odnosno kao svojevrstan "zaarani krug" u kome ive siromani kao okovani bez mogunosti da ga napuste. Od pojave ove teorije poela su njena osporavanja i odobravanja. Tako Miller i Roby (1970) smatraju da je ivot siromaha mnogo dinaminiji od onoga to se prenut Lewisovom uenju ini. Postoji vie autora, prema Gansu (1995 koji odobravaju Lewisovu teoriju o kulturi siromatva kao nacrtu ivota siromanih. Prema Gansu (1995) kulturu siromatva kao nacrt ivota siromanih repro-

2*t4>
246

dukuje savremeno drutvo koje negira egzistenciju kulture siromatva u drutvu umjesto da radi na tome da se smanje okolnosti koje doprinose njenoj reprodukciji Kada se usporedi ono to nam nude oni koji osporavaju i oni koji podravaju teoriju kulture siromatva kao nacrt ivota siromanih sve smo blie argumentima drugih koji ukazuju da je siromatvo imanentan fenomen u svim drutvima u kojima dominira stratifikacija i nejednakost kao udruene okolnosti koje najvie doprinose da se siromani zadravaju u zaaranom krugu iz koga, budui da se radi o krugu, nema izlaska. Moe se konstatovati, siromatvo je socijalni problem po sv^/Mpo-( sljedicama za drutvo i pojedinca. Ono se obino posmatra kao: wr - apsolutno siromatvo, - relativna bijeda ili subjektivna bijeda ili kao "indeks bijede". Za ajosofutno simmatvo koristi se termin "siromatvo na rubu opstanka", budui da se bazira na procjeni minimalnih potreba za opsta- >' nak. Procjene apsolutnog siromatva se osnivaju na cijeni osnovnih na- mitnica potrebnih za ivot i na osnovi toga se smatra kao siromane sve j, one iji prihod ne pokriva osnovne ivotne potrebe. Jfela/zvna bijeda, kao jedno od odreenja siromatva, se utvruje na t? osnovi iskaza pripadnika odreene drave, regiona o tome ta je za njih pristojan i prihvatljiv standard ivota prema konvencijama o ivotnom standardu koje su prihvaene u drutvu. Kako se mijenjaju konvencije fff i tako se mijenja i odreenje staje relativna bijeda. $ubjeM>/ui lu/ea se definie kao vlastiti osjeaj pojedinca ili neke v* grupe o siromatvu. Subjektivnu bijedu osjeaju i bogati kada u odreenim okolnostima moraju da ogranie svoj raskoni ivot. Zbog toga se subjektivna bijeda smatra relativno/n kategorijom siromatva. "Inefcs bijede"je poseban nain odreivanja stepena siromatva u f nekoj zemlji "Indeks bijede" se utvruje na temelju zbira stope inflacije odreene zemlje i stope nezaposlenosti Dakle, "indeks bijede" jednak je: f stopa inflacije + stopa nezaposlenosti In. bijede = Inflacija + stopa nezaposlenosti
248

U razvijenim dravama u kojima vlada visok standard ovaj indeks. . se kree oko 10-15%. Kada ovaj indeks pree 30% u nekoj zemlji, onM ise radi o stagnaciji u toj zemlji i znatnom osiromaenju. Kako ovaj indeks raste tako siromatvo postaje sve seriozniji problem za svaku zemlju u kojoj se to deava. Iz navedenih odreenja Staje siromatvo jasno se oituju odreene nepreciznosti na to ukazuju neki autori (navodi Haralambos, 1989). Meutim, bez obzira to postoje razliiti pristupi oko odreenja siromatva, ono je stvarnost i ono se u mnogim sredinama javlja kao socijalni problem. Siromatvo kao faktor svijeta socijalne patologije naznauju: a) teorije i b) empirijska istraivanja

a) Teorijske naznake siromatva kao faktora svijeta socijalne patologije

Teorijske naznake siromatva kao faktora svijeta socijalne patologije nalaze se u strukturalnim teorijama svijeta socijalne patologije kao to su: marksistika teorija, teorija anomije, teorija subkulture.

b) Empririjska istraivanja
Empririjska istraivanja svojim rezultatima, takoe, pokazuju da siromatvo moe biti faktor svijeta socijalne patologije. Williams (1983) je polazei od Mertonove teorije anomije, odnosno njegovog postulata da ekonomska deprivacija socijalno uzrokuje frustracije zbog nemogunosti da se ostvare kulturno definisane vrijednosti, izvrio ispitivanje sa ciljem da utvrdi kako siromatvo utie na kriminalitet. Istraivanje je pokazalo daje siromatvo VUK povezano sa kriminalitetom u junim dijelovima SAD nego u sjevernim. To je bilo za oekivati prema Mertonovoj teoriji anomije prema kojoj siromatvo uzrokuje kriminalitet u zavisnosti od kulturnog i socijalnog konteksta u kome se javlja, 24

:) Ranije teorije^
Odnosno U zavisnosti od definisanih kulturnih ciljeva i vrijednosti u sredini u kojoj se javlja siromatvo. Postoje istraivanja (npr. Smith et al, 1996) koja pokazuju da podruja sa visokim indeksima materijalnog liavanja, a uz to sa naglaenom anomijom (Mclntvre et al,1993, Congdon, 1996), imaju visoke stope suicida. Kros nacionalna istraivanja (navodi Milosavljevi, 196) ukazuju nepovezanost siromatva i alkoholizma kao i prostitucije. Meutim, iako teorije i empririjska istraivanja naznauju da siromatvo utie na javljanje pojedinih socijalno-patolokih pojava, ne moe se generalisati da je svijet socijalne patologije direktna posljedica siromatva. U svijetu socijalne patologije nalaze se brojni siromani, ali i pripadnici srednjih i viih slojeva stanovnitva. U tom smislu upozorio je Mertona (1968) da se siromatvo ne treba pominjati kao izolirovana varijabla nego u irem socijalnom i kulturnom kontekstu od koga zavise njegova mogua razliita etioloka znaenja za devijantnost. Odreene ranije teorije ukazale su na bogatstvo kao jedan od faktora svijeta socijalne patologije. Meu najznaajnije spadaju Bkxkh$imova 9^1987) teorija anomije i TarMma (1903) teorija imitacije. Poznato je da Durkheim u formulaciji svoje teorije anomije istakao da i naglo bogaenje moe stvoriti stanje anomije, odnosno stanja koja dovode do suicida i drugih devijacija. Tardeje, kako je poznato, svojom teorijom imitacije pokazao, pored ostalog, da bogatstvo moe biti izvor krimituditeta i drugih vidova devijacija. O tome posebno govori u svojoj studiji Willson (1954). Tarde je uzimajui zakone imitacije kao teorijske osnove za objanjenje drutvenih pojava istakao da se zloin javlja najprije kao moda meu bogatima, koja zatim prelazi u naviku. Takvo ponaanje u viim slojevima drutva imitacijom postaje i ponaanje u niim slojevima drutva. Kao ilustraciju toga svog teorijskog konstrukta, Tarde navodi da se ubistvo, skitnje, kocka, trovanja - na koja su nekada imali pravo pripadnici najvieg sloja drutva (npr. prinevi, baroni, kraljevi), oponaanjem (imitacijom) iri u nie slojeve drutva. Ma koliko navedene teorije ugledale sporne, one ipak naznauju da i bogatstvo treba uzimati u obzir kada se razmatraju faktori svijeta soci-

itstvo i sojalno-patoloke pojave

Obilje, bogatstvo, ne zadovoljava sve potrebe ljudi. Na to ukazuju, izmeu ostalog, i socijalno-patoloke pojave meu bogatima. Otvoreno je pitanje, u kojoj mjeri je takav svijet neminovan meu bogatima i kakve su mogunosti bogatih da se tome suprotstave. Osnovne su pretpostavke da je postojanje suprotnosti, konfliktnih situacija, meu bogatima, kao i ostalim slojevima stanovnitva, sadrano u kontekstu drutvene stratifikacije. Antagonizmi, konflikti i sL, koji omoguuju drutvenu startifika-ciju, klasnost drutva, u veoj ili manjoj mjeri se prelamaju kroz subjektivnu prizmu pojedinca i skupine, u svim slojevima drutva. Prema tome u stratifikovanotn, klasnom drutvenom ivotu i radu, mogua su odreena neoekivana i socijalnim konvencijama ne utemeljena ponaanja i meu onima koji ive u bogatstvu, obilju. N*rmgfae znaet(f''Vbgatstva ($ socijalnu patologiju ukazuju : *) ranije teorije, %) teorije drutvene stratifikacije i o) empirijska istraivanja.
250

g|> Teorije drutvene stratifikacije u objanjavanju bogastva kao faktora SPP

Ove teorije ukazuju na poseban oblik drutvene nejednakosti koja sef femelji na postulatu o postojanju u svakome druvu stratifikacije odnos--' no rangiranje lanova drutva na osnovi, prvo, koliine moi kojom raspolau, drugo, bogastva, treef ugleda it Jedan od autora ove teorije,;-tParsons (1969) naglaava da }e drutvena stratifikacija nuna i neizbjena za drutvo. Neizbjena je jer nastaje iz imanentnog (neizbjeivog, n lanog) drutvenog sistema vrijednosti o moi, bogastvu, ugledu.

i^m

Stratifikacija je fukcionalna, jer slui integraciji svake grupe i razliitih grupa u drutvu. Prema Parsonsu (1969) drutvo bez stratifikacije ne moe biti fukcionalno, niti ostvariti saradnju i zajedniko djelovanje. Vise autora (npr. Joung, 1961, Davi et al, 1967, Tumin, 1967) ukazuje na diskutabilnost Parsonsove teorije. Meutim, Eva Rosenfeld (1974) ^podravajui teoriju Parsonsa, navodi primjer kibuca (sistem prema kome ive male zajednice u Izralelu, a u njemu se realizuju principu "svakome prema sposobnostima, svakome prema potrebama, neposredna vlast naroda") koji funkcionie na principima jednakosti, ali se i u njima javlja drutvena stratifikacija barem u kategorijama moi i ugleda. I u kibucima postoji voa. Poloaj vode, rukovodioca kibucom pretpostavlja odreen ugled, mo, odreen nivo ovlaenja vlasti. Oni koji su na poziciji rukovodioca, voe kibuca predstavljaju izdvojen sloj u kibucu to potvruje tezu Parsonsa o neizbjenosti stratifikacije u druvu, a time i nejednakosti. Rosefeldova smatra da i primjer kibuca pokazuje kako je drutvena stratifikacija neizbjena stvarnost u ljudskom drutvu. Naime, svaka podjela rada, a to se vidi na primjeru kibuca, zahtijeva odreen vid stratifikacije na osnovu koje se vri organizacija, koordinacija razliitih zadataka koje obavljaju lanovi socijalne grupe. Bez obzira na sve tenje da se otkrije put ka egalitarnom drutvu, stratifiacija ostaje kao nezaobilazna, neizbjena drutvena realnost i kao poseban vid drutvene nejednakosti koji je kako kae poznati filozof Imanuel Kant (1724-1804^ "bogat izvor mnogo ega loeg, ali, tak&e, i svega to je dobro"(prema navodu Dahrendorfa, 1959). Oni koji su na vioj stratifikaciskojpoziciji su istvremno i materijalno bogati, moni, sa visokom motivacijom da zadre poziciju i poveaju bogastvo. Na osnovu toga se pretpostavlja daje mogue da motivacija koja nastaje u vezi sa stratifikacijskom pozicijom (statusom, poloajem) moe biti "izvor mnogo ega loeg" (Kant, prema navodu Dahrendorf, 1959).

onemoguuje da se sagleda fenomenologija kriminaliteta. Kako konsta-tuju neki autori (npr. Sutherland, 1949) veliki broj kriminalaca, opasnih zloinaca, koji potiu iz bogatih slojeva nikada ne izlazi na sud i ne biva osuen. Norveki kriminolog Christie (1973) opravdano istie: "Nai zatvori prenapueni su jadnim, hendikepiranim i napaenim ljudskim biima Gledano na temelju zatvorske populacije - knmitelm je aktivnost siromanih ljudi To nije i ne moe biti tano. Ali zatvorska popidacija daje, vjerovatno, vrh istinitu sliku o izvjesnoj bazinoj nejednakosti u mom drutvu, nejednakosti koja je u kontrastu sa slubenom mito logijom". ____ Smatra se da odreen broj bogatih ulazi u svijet socijalne patologije, iprvo, zbog ekonomskih interesa, drugo, motivacije za linom dobiti, tree, ', zbog kompeticije i etvrto, zbog veza sa organizovanim kriminalom. Organizovani kriminal, prema nizu autora (npr. Dolgeva, Diakova, 1989, Christie, 1993, Dolgova, 1998, Patersons, 1998), postaje dio ekonomije u nizu drava i sve vie utie na ekonomiju. ta moe da obuhvati organizovani kriminal pokazuje "Izvjetaj komisije za korupciju u Njujorku" (Mllen, 1994). U izvjetaju se navodi da organizovani kriminal obuhvata: - iznuivanje i nasilje, - falsifikate podataka, - korupciju, '- pridobijanje policije, - pridobijanje politiara, - pranje novca, - utaje poreza i - mutne novane transankcije, - povezanost sa legalnom ekonomijom, - legalnom dravnom administracijom i - povezanost sa strukturom dravne vlasti (Albini, 1993, Mollen,1994). Organizovani kriminalitet u koji su ukljueni bogati omoguuje ukljuivanje novca steenog na prljav nain u legalni biznis, manipulaciju bankama i drugim finansijskim institucijama, njegovu ekspanziju

c) Empirijska istraivanja odnosa bogatstvo i SPP

Prema podacima (Milutinovi, 1981) teke malverzacije, prevare, organizacija "slatkog ivota" uz korienje raznih vrsta toksikomanija, kao i tei finansijski prekraji, najee se veu za osobe koje potiu iz tzv. viih slojeva drutva. Meutim, svijet socijalne patologije meu bogatima uglavnom je prikriven, "tamni broj'. "Tamni broj" kriminaliteta bogatih 252

253

7. Nezaposlenost i
'steenog novca m,
d.reko biznisa u druge dnave, ^^^V^ " """ Jpomo raznih donacija, P^^Tapusttie socijalistiki ststcm ziciji (zemljama koje su krajem ^V^ P kriminal bogatih prireivanja i krenule u sistem kap^i" ja noVca. Vcede P mroito se manifestuje u vdu ^ten . Jodvom -dobre pnhk 1 Zgatihu organtovanomknmmalUeti^voenJ ^^ ^, ' sa"racionalizacijom svojih ^f^^mmspoloienja, blagonaklo na odtonsiiumjertoga& "f^Ztima, nastojei da ga integnu %Zprema iM"*^.*.*^^^^,, se esto prepoznaju u u sistem drutvenopriznatogtema. J\^4itorade. pravdanju nekih vidova ^T^^SnOa u koji se ukljuuju bogati P Konkretnu stranu org^omnog^mma ^ am_ ilustruju podaci koje navodi CM^^ rima oni koju su ukljueni u organaova mke e h t e >druneke "zloinake klase" nego P"^^ na takvim pozicijama u g0, to to steknu ***, uestvuju institucije kao legalni biznis, tree u f^^W koriste vlasti se ne istrauju to su policija, sud, vlast, cemo >*CJelja U peto, kampirana vlast ne kanjavaju, ostaju bez P^^^MnUuA nego da sa namee donoenje zakona ne u cdju da se srna j njim lake upravlja.

<

>'

socijdlno^palo

00 Pojam nezaposlenosti, tolerancija stopa nezt i efekti nezaposlenosti na ovjeka i

aa) Pojam nezaposlenosti Nezaposlenost kao socijalni fenomen i problem javlja se sa industrijom revolucijom i sa apsolutizacijom trita, trinih zakonitosti u pro->odnji i potronji. Dakle, industrijska revolucija, kao i inovacije u proizvodnji, stvorile su trite kao regulator roba i ivog rada, a samim time i uslove za nesigurnost zaposlenja, odnosno nezaposlenost. Samo odreenje pojma nezaposlenosti vee se uz izraze: "radni odnos", "radne sposobnosti" i "aktivno traenje zaposlenja". Na qmovu t0Sa v^ se * klasi- '' Sfckacija nezaposlenosti na: - otvorenu nezaposlenost - prikrivenu ili tehnoloku nezaposlenost i ** migracijsku . _ - Otvorena nezaposlenost je statistikiWtten broj lica koja putemjjjgiadlenih servisa trae zaposlenje. Stopa nezaposlenosti se izraunava na osnovu registrovanog broja nezaposlenih i registrovanog ukupnog broja radnoaktivnog stanovnitva u odreenoj optini ili regiji ili dravu Dakle, postotak nezaposlenih ili stopa nezaposlenih se dobije kada se registrovani broj nezaposlenili podijeli sa ukupnim brojem radnosposobnog stanovnitva i pomnoi sa 100. Tako izraunate brojke su najee u upotrebi kada se raspravlja o nezaposlenosti u odreenoj sredini - Prikrivena ili tehonoh^mzaposknostpredstavlja vikove radne snage koji su slubeno registr&H kao zaposleni, ali bi rad mogao dase& ^odvija i bez njih. Oni su viak meu zaposlenima koji je prikriven. Bez kojih bi proizvodnja ili administracija mogla da radi i bez njih bi bila produktivnija i akumulativnija. Prikrivena ili tehnoloka nezaposlenost prisutna je u veini organizacija rada. Meutim, njen broj je statistiki nepoznat i sa njime se, kada se spominju stope nezaposlenosti, ne sluimo.

traivanja ovog fenomena.

255
?/>4

- Migracijska nezaposlenost naziv je neprecizan, odnosi se na lica j* koja rade van matine zemlje (inostranstvo) i koja se u zemlji porijekla $ j zbog dugoronih ekonomskih razloga smatraju posebnim vidom nezapo- * " slenosti. Iako je ovaj broj, u veini zemalja, orijentaciono poznat u zemlji porijekla tih radnika, on se rijetko ili nikada ne navodi kada se operie sa stopama nezaposlenosti u jednoj zemlji i ire. Prema tome, kada se navode stope nezaposlenosti tada se uvijek sluimo stopom nezaposlenosti koja je utvrena na osnovu podataka o otvorenoj nezaposlenosti ab) Stope nezaposlenosti, njihova tolerancija i drutveno znaenje Tolerancija nezaposlenosti se odreuje procentom nezaposlenih u odnosu na postojee radno aktivno stanovnitvo. Stopa nezaposlenosti oko 10% smatra se nepodnoljivom za zemlje u kojoj se javlja, a kada pree 15%, kako istie Ledrut (1966) u knjizi "Sociologija nezaposlenosti" (Sociologie du chomage), onda se radio "katastrofalnoj nezaposlenosti", ije su posljedice snane i mnogostruke". Uz toleranciju nezaposlenosti spominje se i "indeks bijede" koji se izraunava, kako je navedeno u raspravi o siromatvu kao faktoru svijeta socijalne patologije, zbrajanjem stope nezaposlenosti i stope inflacije u odreenoj zemlji. Formula je jednostavna i glasi: Indeks bijede SN + SI SN-stopa nezaposlenosti _________ SI= stopa inflacije u dravi ______ Tako dobijen indeks bijede smatra se podnoljivim za jednu zemlju ,$ffa&se kree do 15%. ac) Efekti nezaposlenosti na psihofiziki status ovjeka jf

na potreba za djelotvornou", radom, je prevashodno ljudska socijalno-psihololca potreba, motiv koju ovjek stie svojom socijalizacijom. Ljudski razvoj, planovi, traganje za nepoznatim, programi, ljudske radne aktivnosti u najirem smislu, predstavljaju socijalnu dominaciju ovjeka nad prirodom. ovjek nijednog trenutka ne bi trebalo da ostane bez te dominacije i mogunosti za realizacijom cjeloivotne potrebe za radom, djelotvornou, radnom aktivnou u irem smislu, (Milosavljevi, 1983, 1986, 1988, 2000, 2001). Takav pristup nezaposlenosti nas pribliava ovjeku i odvaja od trenutnih ekonomskih i tehnikih mogunosti i rjeenja koja u savremenom svijetu dovode do poveanja stope nezaposlenosti Nezaposlenost, koju raa razvijeno industrijsko drutvo i koja je jedna od njegovili drastinih slika, ugroava egzistenciju ljudi. Reperkusije nezaposlenosti, na egzistenciju ljudi potvruju istraivanja koja su se bavila prouavanjem odnosa izmeu nezaposlenosti L- ovjekova zdravlja, - socijalne degradacije ovjeka i - socijalnih komunikacija, kontakata. - Nezaposlenost i ovjekovo zdrav/f'e. Specifina situaciona depresivna stanja kao vid psiholoke patnje posebno pogaaju nezaposlene mlade ljude. Do takvih rezultata dolo je vie autora (Jahonda, 1979, 1981; Feather, 1981; Chatalano et al, 1983, Feather i Barber, 1983, Fea-ther, 1990). Depresija prema ovim istraivanjima, kod nezaposlenih mladih ljudi manifestuje se kao set simptoma. Prema ovim istraivanjima nezaposlenost se moe uzeti kao faktor nastanka situacione depresivne reakcije i depresije u optem smislu. Posebno u tom pogledu ilustrativni su rezultati istraivanja Banksa i Jackpna (1982). Ona pokazuju da "nezaposlenost predstavlja veliki rizik za psihijatrijski morbiditet mladih". Finlay i Eckhard (1981) nalaze da se kod nezaposlenih mladih u 43% sluajeva konstatuje duevna bolest depresija. irinu uticaja nezaposlenosti na zdravlje ovjeka osvjetljavaju posebno istraivanja (Kemp i Mercar, 1983) koja su pokazala da nezaposlenost utie i na brzinu ozdravljenja. Prema ovim ispitivanjima nezaposleni kao pacijenti se znatno sporije oporavljaju od pacijenata koji su zaposleni. Autori su to objasnili negativnim psiholokim korelatima (depresivna stanja, apatija, anksioznost) kojim se vie optereuju nezaposleni pacijenti nego zaposleni. Nezaposlenost ne ugroava samo opte zdravstveno stanje nezaposlenih osoba nego i njihove saznajne procese.

Efekti nezaposlenosti na ovjeka. Rad i nezaposlenost su dva antipoda ljudske egzistencije. Sve to za ljudsko postojanje, ivot i razvoj, znai rad, gubi se neradom, nezaposlenou. Zbog toga se nezaposlenost mora uzimati kao stresor koji ugroava ovjekovo postojanje, ivot i razvoj. U ovjekovom socijalnom nasljeu, bez koga je nezamisliv ovjek kao socijalno bie, dominira, a da toga nije ni svjestan, "cjeloivotna potreba za djelotvornou", radom, (Milosavljevi, 1983, 1986). "Cjeloivot256

Nezaposleni teko razluuju bitno od nebitnog kada se radi o problemima kojim su optereeni (Freyeri Warr, 1984). Warr i Jackson (1984) su istraivali neke aspekte promjena zdravstvenog stanja na reprezentativnom uzorku nezaposlenih mukaraca u Engleskoj (N=954). U vrijeme ispitivanja, kako navode autori, stopa nezaposlenosti za mukarce u Engleskoj je 'iznosila 15 posto. Prema rezultatima tog istraivanja: 27% nezaposlenih doivljava promjene u optem zdravstvenom stanju; 20% nezaposlenih doivljava promjene u psiholokom zdravstvenom stanju i 13% doivljava promjene u fizikom zdravlju. O negativnom efektu nezaposlenosti na zdravlje sa medicinskog aspekta Warr (1987) je iscrpno izvijestio u knjizi: "Rad, nezaposlenost i mentalno zdravlje". Lajer (1982) nalazi visoku korelaciju izmeu stope nezaposlenosti i i posjeta ustanovama za lijeenje. Brenner (1973, 1977) kao i drugi autori (npr. Gordezkv i Cho, 1981) nalaze da uporedo sa porastom stope nezaposlenosti rastu i stope duevnih bolesnika. Brenner (1973, 1977) to izraava u postocima i tvrdi da poveanje nezaposlenosti za 1% dovodi do poveanja pacijenata u duevnim bolnicama za 3,4%. - ffezapos/most i soct/alna degmdacifa ovjeka. Nezaposlenost iI>ored uticaja na zdravlje ovjeka, dovodi kod ovjeka do promjena koje ffjre mogu nazvati "socijalnom dezintegracijom ovjeka". Takva teza poiva na nizu ispitivanja koja su pokazala da nezaposlenost utie da se nezaposleni ljudi osjeaju: - bezvrijednim (Zavodski i Lazarfeld, 1935); krivim za sebe i svoje neprilike (Komarovski, 1940); - sputanim u praenju i uestvovanju u svakodnevnim problemima sredine (Warr i Jackson, 1983), - nezadovoljnim sobom i socijalnom i fizikom okolinom (Warr i Jackson, 1983); -ponienim, beskorisnim, apatino, beznadeno, nesigurno, znatno alijeniranim od drutva i njegovih institucija (Jahoda, 1979).
258

Pored toga, neki autori su doli do rezultata koji pokazuju da nezaposlenost "razara kod ovjeka povjerenje u sebe" (self-confidence) i potovanje samoga sebe (self respect), kao i da rada kod ljudi "nizak moral" posebno kod mladih (Jahoda, 1979, Backman i drugi, 1978). Prema tome, rezultati istraivanja pokazuju da nezaposlenost dovodi kod ovjeka do njegove socijalne degradacije, odnosno socijalne dezintegracije. - Efektinezaposlenosti'nasocifahe kontakt^ komunikacije su, prema istraivanjima, evidentni Istraivanja pokazuju da se kontakti nezaposlenih ograniavaju na porodicu, pojedince koji su u slinom poloaju i institucije od kojih se trai posao ili novac (Warr iPavne, 1983, 1984). To pokazuje da nezaposlenost dovodi do socijalne izolacije, gubljenja mogunosti za komuniciranje sa drugima, smanjenje socijalnog kruga. Sve to poveava alijenaciju nezaposlenih, odnosno, kako konstatuju u studiji Gallie et ali (1994), velike promjene u socijalnom ivotu koje se sa patnjom doivljavaju. Kako se vidi, prema onome to su pokazala istraivanja, ovjekov ivot van rada, ivot nezaposlenog ovjeka, povezan je sa rizikom po stanje zdravlja, po psiholoko blagostanje kao i po socijalnu integraciju. Jedno se manifestuje u vidu apatinosti, anksioznosti, depresija, odreenih funkcionalnih poremeaja, tjelesne bolesti, depresija, odnosno psiholoke patnje sa psihikim i tjelesnim osnovama, drugo, u vidu osjeanja beznaa, bezvrijednosti, inferiornosti, socijalne sputanosti, socijalnog pada, socijalne izgubljenosti, socijalne dezintegracije. Sve to govori da nezaposlenost moe, pored ostalog, da usmjeri ljudsku egzistenciju u svijet socijalne patologije. U tom smislu nezaposlenost je ula i u narodnu mudrost. U narodu postoji izreka: ne%wcaje uzrok svih jx>wka". Izrazi u izreci variraju od sredine do sredine ali smisao ove narodne mudrosti ostaje isti Da je "besposlica" (nezaposlenost) majka svih "poroka" (kako se u narodu oznaava svijet socijalne patologije), pokazuju istraivanja odnosa izmeu nezaposlenosti i socijalno-patolokih pojava.

259 *$4>

I b) Empirijska istraivanja relacije nezaposlenosti | i socijalno-patoloke pojave

Brojna empirijska istraivanja btMa su se efektima nezaposlenost* \ - ba) prostituciju, - bb) suicid, - bc) kriminalitet i - bd) toksikomanije.

bb) Nezaposlenost i suicid Teze o korelaciji izmeu nezaposlenosti i suicida poznate su u literaturi vie od 100 godina. urkheimova (1897) studija o suicidu doprinijela je da se suicid odugo razmatra i "kao krajnja cijena nezaposlenosti", (Schapiro, 1983). Na taj nain se o suicidu direktno ili indirektno, govori u nizu istraivanja. Brenner (1973, 1977,1980) je na osnovi longitudinalnih istraivanja utvrdio da poveanje nezaposlenosti za 1% dovodi do poveanja suicida za 4,1%. Takode, radovi objavljeni u asopisu "Journal of Epidemiology Community Health (2003) pokazuju da nezaposleni mukarci kao i ene starosti 18-45 godina ine 2-3puta ee suicid nego osobe iste dobi koje su zaposlene. Sline nalaze nalazimo i u radu Beautrais, Joyce, Mulder (1998) kao i u radu Blakely, Collings, Atikson (2001). U preglednom radu koji je objavljen u BBC NEWS (2003) se zakljuuje da se suicid nezaposlenih poveao za nekoliko puta u odnosu na suicid zaposlenih i da je nezaposlenost marker niske kohezije u drutvu. Orenstein (1983) je, istraujui suicid ena s obzirom na nezapo-slenost-zaposlenost, udatost- rastavljenost, dobio rezultat koji pokazuju da zaposlenost za ene ima zatitni efekat ("protective effecf) posebno u dobi izmeu 35-44 godine starosti, odnosno da je suicid u znaajnoj korelaciji sa nezaposlenou bez obzira na porodini status ene (uda-tost-neudatost). U jednom istraivanju (South, 1984) utvreno je da nezaposlenost ima znaajan uticaj na suicid mukaraca bjelaca i mukaraca obojenih (Crnaca). Po istom autoru efekat nezaposlenosti je neznatno vei za mukarce bijelce nego za mukarce obojene. Meutim, ta razlika u pogledu suicida izmeu bijelih i obojenili nezaposlenih nije statistiki znaajna. Ova i slina istraivanja opovrgavaju hipotezu koju daje Henri i Shorts (1954) - da su u pogledu samoubistva ekonomske konvegence pozitivno povezane sa rasnim konvegencama. Prema miljenju ovih autora, razlika izmeu bijelaca i crnaca u stopi suicida rezultira primarno od razlika u snazi obuzdavanja u ponaanju. Crnci su, prema Henriju i Shortsu (1954), u prosjeku nii u hijerarhiji statusa. Njiliovo ponaanje je kontrolisano ili obuzdano vanjskim snagama i zato su manje skloni suicidu nego zloinu, dok je prema istim autorima, kod neobojenih su-

'

ba) Nezaposlenost i prostitucija U literaturi raznih vrsta odavno je prisutna konstatacija koja se zasniva na "istoriji sluajeva", da siromatvo izazvano nezaposlenou raa socijalnu pojavu koja spada u socijalne izopaenosii, prostituciju. Tu pojavu upeatljivo, prema nekim navodima (Petkovi, 1982), potvruje irenje prostitucije u zemlje u kojima je ona bila nepoznata. Radi se o nekim zemljama u Africi. Pojava prostitucije u afrikim zemljama obja- ' njava se drastinom stopom nezaposlenosti i materijalnom neobezbijee-nosti velikog broja ena. Mnogo udovica, usamljenih ena ostalo je nakon graanskih ratova i revolucija u nizu afrikih zemalja zbog toga to su im muevi stradali u ratovima i, s druge strane, zbog ukidanja bigamije I nizu afrikih zemalja. Materijalna neobezbjeenost, nezaposlenost, gurnula je veliki broj ena u ulice "crvenih fenjera", "ulice "slatkog ivota", odnosno u prostituciju. Tako nezaposlenost u savremenom svijetu, postaje jedan od znaajnih faktora nastanka i irenja prostitucije i u sredinama gdje ova dva fenomena (nezaposlenost i prostitucija) nisu bila prisutna, odnosno poznata. Prema tome, nezaposlenost ima univerzalno znaenje, jer se njegovo dejstvo manifestuje kako u razvijenim tako i u nerazvijenim zemljama svijeta na irenje prostitucije. Npr. nezaposlenost predstavlja odreenu kandektivnost (pogodnost) za pojavu trifinga (trgovine enama). ene i djeca iz siromanih zemalja, drava sa velikim stopama nezaposlenosti koja su predmet trgovine koriste se kao roblje u organizovanoj prostituciji i u XXI vijeku. Na teinu ovog problema ukazuju brojne studije koje su bile na dnevnom redu European Parlament (2000) kao i publikacije vie autora (npr. McLeod, 1982, Hunt, 2000). _. 260

protno. Ta hipoteza Hernija i Shortsa je naputena i veina autora stoji na stanovitvu da nezaposlenost ugroava egzistenciju ljudi bili oni bijeli ili obojenu Istraivanja odnosa nezaposlenosti i prasuicida (npr. Platt, 1982) pokazuju da je nezaposlenost glavni ubrzavajui faktor prasuicida, odnosno uzronik prasuicida. Platt (1993) nalazi da je nezaposlenost visoko rizian factor suicida. SHUman (1980) iznosi rezultate koji pokazuju da je stopa suicida za nezaposlene 3 puta vea od nacionalnih prosjeka suicida, odnosno opte , stope suicida, a drugi nalaze da je nezaposlenost posebno rizian faktor g suicida, prema Jacobs (1998), za visoko obrazovane, npr. Ijekare, stomatologe. Prema tome, istraivanja neosporno pokazuju da se nezaposlenost javlja kao egzogeni faktor u etiologiji suicida, odnosno da se moe uzimati "nezaposlenost kao faktor ubica". :| bc) Nezaposlenost i kriminalitet Pokuaji da se objasni fluktuacija stopa kriminaliteta ekonomskim uslovima u kojima ljudi ive, prije svega nezaposlenou, javlja se u XIX vijeku sa radovima Quetelet a i Guerrya (navodi Neustrom et al, 1988). Istraivanja sa istim ciljem esta su u literaturi. Spomenuemo neke. Freeman (1983) u preglednom radu iznosi nalaze 35 studija u kojima se pokazuje da postoji znaajna pozitivna korelacija izmeu nezaposlenosti i kriminaliteta. Szabo (1978) u svom radu konstatira daje "nezaposelnost pritisak na okida koji otvara put u zloinaku karijeru". Uglavnom, moe se kazati da neke teorije i empirijska ranija i novija istraivanja pokazuju da se nezaposlenost moe uzimati kao faktor kriminaliteta., Meu teorije, koje doprinose objanjenju korelacije izmeu nezaposlenosti i kriminaliteta, mogu se navesti teorija anomije (Stein theory t Clowarda i Ohlina, 1960) i teorija socijalne kontrole (Hirschi, 1969). Kako je poznato, osnovna je teza modificirane teorije anomije u Strein teoriju (teoriju napregnutosti) da se mladi koji ne mogu postii materijalno blagostanje na legitiman nain, okreu nezakonitim metodama koje omoguuju ostvarenje blagostanja, ali na socijalno neprihvat-.-... A; kriminalom. Ijiv nain tj. kriminalom.
262

Teorija socijalne kontrole, kako je ve izloeno u dijelu poglavlja pod naslovom Socijalno-psuholoke teorije devijantnost, temelji se na postulatima da se delinkvencija javlja kada su veze osobe sa drutvom smanjene ili pokidane. U sluaju nezaposlenosti veze sa drutvom su reduko-vane, te se otuda moe oekivati kriminalitet meu nezaposlenima, Ernpinfska istmh>anfa izvrena u razliitim zemljama, takoe, daju odreene podatke o odnosu nezaposlenosti i kriminaliteta. Npr. Alan i Steffensmier (1989) su na populaciji mladih (dobi 14-24 godine) u razdoblju 1977-1981. proveli istraivanje i dobili razultate koji pokazuju visoku korelaciju izmeu nezaposlenosti i kriminaliteta mladih u SAD, odnosno da su mladi ljudi vie skloni kriminalitetu kada su nezaposlenu Farrington et al (1986) u svome istraivanju zakljuuju da smanjenje nezaposlenosti mladih moe biti od koristi u redukciji kriminaliteta. Korelacija izmeu nezaposlenosti i kriminaliteta, prema nekim autorima (npr. Box i Hale, 1985), iznosi od 0.85- 0.95. To je visoko znaajan koeficijent korelacije. Zbog toga se u tome istraivanju zakljuuje htjeli mi ili ne da se sloimo, nezaposlenost sigurno poprima ukus zatvora ("taste ofprison"). Brenner (1973, 1977) navodi da poveanje nezaposlenosti za 1% prati poveanje broja zatvorenika za 4% i ubistava za 5,7%. Nezaposleni su najee meu poiniocima krivinih djela kao to | su: krae, provale. Uglavnom, radi se o imovinskom kriminalitetu (Fede-ral Bureau of Investigation, 1981, De Fronzo, 1983). Tipian ameriki pljaka banke, prema jednoj studiji Ministarstva pravde u SAD, je mukarac, mlad, nezaposlen, uiva droge i sa duim zatvorskim staem. Prema toj studiji 30% pljakaa banki u SAD je u vrijeme izvrenja pljake bilo nezaposleno dvije ili vie godina. Mladi su svugdje u svijetu najbrojniji meu nezaposlenima. U nekim zemljama to su najee mladi obojeni (npr. u SAD). Stopa nezaposlenih mladih obojenih je oko 3 puta vea od stope nezaposlenosti neobojenili, ^ a isto toliko je vee njihovo uee u populaciji mladih kriminalaca. U

, . 263 -&

vezi sa tim injenicama neki istraivai konstatuju (npr. Calvin, 1981) da je kriminalitet mladih crnaca uzrokovan, prije svega, nezaposlenou i da je potrebno usmjeriti politiku na njihovo zapoljavanje, a ne na graenje zatvora i na troenje ogromnih sredstava za odravanje tih zatvora. Visoke stope kriminaliteta prema Weinbergu (2002) su povezane sa nezaposlenou i niskim platama. Weinbergg navodi da su nacionalne stope kriminaliteta u SAD u periodu 1979-1997. godine rasle kako je rastla nezapolsenost. Preciznije kazano, u studiji Weinberga se konstatuje da sa smanjenjem plata za 20% rastao imovinski za 21%. Povezanost nezaposlenost - kriminalitet, posebno nezaposlenost - imovinski kriminalitet podupiru podaci koje navodi Edmarh (2003). Sumnje u zakljuke o nezaposlenosti kao uzroniku kriminaliteta, izvedene su iz korelacionih istraivanja, opovrgavaju longitudinalna istraivanja (npr. Farrington etal, 1986, Fagan et al,1989, Edmak, 2003). Ranije istraivanje Farrington et al (1986) koje je izvedeno na 4000 lica koja su izala iz zatvora u dravi Texas i Georgie pokazuje da je nedostatak finansija, kao direktna posljedica nezaposlenosti, najznaajniji faktor recidivizma. Takoer, u jednom drugom istraivanju koje je provjeravalo odnos izmeu nezaposlenosti i ulazaka u zatvore, i u kome su koriene najsloenije statistike provjere, pokazuju da nezaposlenost ima direktan efekat rta porast broja ulazaka u zatvor, odnosno porast broja zatvorenika. U radu "Identifikacija efekata nezaposlenosti na kriminalitet" Steffen i saradnici (2003) konstatuju da nezaposlenost ima znaajan efekat posebno na stope specifinog kriminaliteta kao Stoje imovinski kriminalitet i pljake. Prema tome, empirijske evidence pokazuju da nezaposlenost zauzima znaajno mjesto medu faktorima koji usmjeravaju ljudsku egzistenciju u kriminalitet. bd) Nezaposlenost i alkoholizam U vie istraivanja o alkoholizmu, koja je u vedskoj proveo Centar za socijalnu i forenzinu psihijatriju, nalaze se podaci o ueu nezaposlenih u populaciji alkoholiara. Vodei istraiva toga centra, Laif Ojesjo, koji spada meu najradikalnije istraivae etiologije alkoholizma, nalazi da u populaciji alkoholiara 19,6% ine nezaposlena lica. Smart (1979), Warr i Payne (1983) nalaze da nezaposlenost, osim to produ-

kuje seriju problema koje stvara alkoholizam, utie i na porast konzumiranja alkofiolnih pia. Armor, Polich, Stambul (1979) iznose pregled rezultata koji pokazuju da je u SAD problem alkoholizma 3 puta vei kod nezaposlenih, nego kod ostalih. Meu nezaposlenima se javlja 15 vie alkoholiara sa potrebom za lijeenje od alkoholizma, nego kod ostalilt Prema tome, prema rezultatima istraivanja, moe se konstatovati, da i u etiologiji alkoholizma nezaposlenost zauzima posebno mjesto.

8. Literatura, film, muzika, mediji i socijalno-patoloke pojave

a) Naznake negativnUi efekata literature, filma na ponaanje ljudi Usmeno i pisano stvaralatvo koje se zajednikim imenom naziva literatura je odugo pratilac ivota ljudi Njena uloga u ivotu ljudi nije sporna. Meutim, kada se raspravlja o znaenju i ulozi literature, posebno literature ekranizovane na filmu ili televiziji, gotovo je nemogue izostaviti i pitanje o njenim moguim negativnim efektima na ljude. Iako nije diskutabilno znaenje literature, filma i televizije za ponaanje ljudi, neka zapaanja i istraivanja podastiru podatke koji ukazuju na mogue njihovo, pod odreenim uslovima, socijalno-patoloko znaenje. Zbog toga se govori o literaturi, filmu, u vezi sa svijetom SP. b) Literatura i socijalno-patoloke pojave (empirijski podaci ipretpostvke) Najranije rasprave o literaturi u vezi sa socijalno-patolokim pojavama vezane su za odreena knjievna djela. Poznato je da je Geteovo (Johan Wolfang Goethe, 1975) djelo "Stradanje mladog Vertera" (postoji prevod na naem jeziku pod nazivom "Patnje mladog Vertera") bilo

zabranjeno 1775. godine u Lajpcigu, jer je pod uticajem tog romana

meu mladima zavladala tzv. "verterovska groznica" koja je pojedince

26#

264

vodila u suicid. "Verterovska groznica" uznemirila je javnost, jer su pod

njenim uticajem uestala samoubistva. Zbog toga je vlast u Lajpcigu zabranila knjigu "Stradanje mladog Vertera'\ Sam Gete je prihvatio injenicu da knjiga ima neoekivani uticaj na mlade i zbog toga je priredio novo izdanje ovog djela (koje se pojavilo 10 godina nakon prvog izdanja) sa uvodom i stihovima: "Svaki mladi ezne da ovako voli, Svaka djevojka da je dragi tako ljubi, ,, Ljubavi najsvetija od svih nagona, ' JF Zato si bremenita tolikim jadima? f Ti oplakuje Vertera, ti ga ljubi, duo draga -^ Od osude spaava sjeanja na njega; \ Gle duh njegov tebe mami: ', Ali budi ovjek i ne idi za njim!" Prema nekim analitiarima ovih Geteovih stihova (npr. Konstan-tinovi, 1975) ovi stihovi su znaili poruku: "Ne idi za Verterom, jer Verterovo stanje je ustvari-patoloko stanje i protiv takve bolesti treba se boriti" (Konstantinovi, 1975, str. 169). Dakle, veliki pjesnik, stvaralac, je tako upozorio stihovima mlade itaoce da se ne identifikuju sa Verterovim bolesnim stanjem, ve da ga nadive. Meutim, postoje opaanja da taj uvod nije puno pomogao. "Stradanje mladog Vertera" ostala je dugo vremena literatura, koju su esto ostavljale pored sebe samoubice. Jo se neka djela esto navode kao djela koja podstiu na suicid. Npr. "Kockar" Dostojevskog ili djela Mishime i Kawabata. Naime, japanski autori (Yamomoto i Iga, 1975, Iga, 1981) razmatrajui odnos suicid literatura, poli su od toga da se sva ponaanja pa i suicidalna || moraju posmatrati u kontekstu kulture odreenog naroda, U tom smislu oni su razmatrali suicid u Japanu povezano sa stvaralatvom i ivotnim putem dva slavna japanska i svjetska knjievnika Vasunari Kawebata i Yufao Mishima. Obojica su ivot zavrili suicidom. Mishima je izvrio suicid 1970. godine na samurajski nain harakirijem (seppuka) rasijecanjem eluca velikim otrim noem. Kawabata je izvrio suicid 1972. godine trovanjem pomou plina. Knjievno stvaralatvo, ivotni put i sam

in njihovog suicida, prema istraivanjima Vamamota i Iga, postali su faktor od znaenja za suicid u savremenom Japanu, posebno kod adolescenata i uopte mladUi. U radovima o pojedinim socijalno-patolokim pojavama navode se zapaanja da literatura (posebno romani) u kojoj se prikazuje raskoan ivot prostitutki moe nezrele i mlade djevojke navesti da lagodan ivot potrae u ulicama "crvenih lamp?', "ulicama slatkog ivota", odnosno -da krenu u prostituciju.
f

Pored knjievnih djela, koja se navode u vezi sa suicidom, i neki neknjievni tekstovi se navode u vezi sa suicidom. U takve tekstove spada objavljena knjiga u Parizu pod naslovom "Kako izvriti suicid".^ Ova knjiga, prirunik za suicid, kako su je nazvali neki listovi (kod nas "Politika" iz Beograda, "Osloboenje" iz Sarajeva, "Vjesnik" iz Zagreba), objavljena je 1983. i do 1985. godine prodata je u 100 000 primjeraka. U toj knjizi nalaze se opisane brojne tehnike koje pruaju mogunost za izvravanje tzv. "savrenog suicida". Oko te knjige, prema navodu Pudara (1985), razvile su se brojne polemike, jer je ona svojim naslovom i sadrajem postala svojevrstan poziv na suicid. Evidentirani su suicidi mladih izvrenih prema receptima iz te knjige. Jedan od autora te knjige (Jv Bonjek) izveden je zbog toga pred sud. Na sudu se branio uvjeravajui sudsko vijee da je nevin, jer suicid nije krivino djelo, odnosno zloin. 1998. godine u listu "Krt" (Ljubljana), prema navodu "Politike" (1998a) objavljeni su recepti za 15 kategorija suicida. Od recepata navedeni su: - otrovi, - vjeanje, - skok sa visine, - rezanje vena, - hara-kiri, - utapanje, - gladovanje do smrti, - transport, - struja, - temperature,,

266

- regrutacija biti pojeden, namjerno se zaraziti sidom. Od svih recepata autor preporuuje "transport" kao najpouzdaniji recept. Sastoji se u tome da onaj ko hoe da izvri suicid treba da se vee za neto vrsto, neki stub, a zatim sjedne u brzo auto i pojuri barem 150 km. Smrt je brza i sigurna. Meutim, kada se razmatra literatura meu faktorima koji mogu da utiu na nastanak odreenih vidova socijalno-patolokih pojava obino se misli na djela ija je tematika nasilje, zloin, kriminal. To je tzv. "krimi literatura". injenica da se u svijetu najvie prodaju tzv. "krimii" i da skoro nema nijednog lista, ak ni djeijeg, bez prie o kriminalcima. Za tekstove sa sadrajima iz podruja kriminala. Tzv. "revolversku literaturu" neki smatraju zlom i da "nikakvo obrazovanje ne predstavlja zatitu od ovog pogubnog otrova, jer inicira Ijudoderstvo, seks, kriminal". Prema takvim shvatanjima, pisci "revolverake literature"piu tako da u ovjeku pobude najnie instinkte. Ako bi ta teza bila potvrena, onda bi pisci talcve literature, predstavljali odreenu drutvenu opasnost. Takvo gledite na tzv. "revo/verf/cu fi/emfimf, dovode u sumnju injenice, dugo poznate, da opisi zloina i raznih vrsta svireposti ne postoji samo u toj literaturi ve se takva tematika susree i u bajkama, epovima i narodnim pjesmama. Ako je cilj "revolverke literature" da kod ljudi pobudi najnie instinkte i da ih uini svirepim, zloincima, nasilnicima i si, to se ne bi moglo reci i za narodno stvaralatvo, koje svojim priama, bajkama, epovima, mitovima i pjesmama, obraduje i teme nasilja i svireposti kao i za mnoge detektivske prie. Uvezi sa detektivskim priama vano je kazati slijedee: Uzima se da su prve znaajne detektivske prie napisane 1841, prema navodu u studiji "Strani piscr (1968). Napisao je Po (E. A. Poe) 1841, a prevedene je na ^ na jezik 1966. pod naslovom "Ubistvo u ulici Morg" i "Ukradeno pismo". U priama se daje opis naina otkrivanja zloinca logikom poistovjeivanja sa razumom poinioca zloina. Obrazac koji je pre-zentovan u tim priama postao je opte pravilo za pisanje detektivskih tekstova. Ta logika otkrivanja zloinaca susree se, npr. i kod Doyla (1959-1930) koji je svojim likom detektiva Serlok Holmsa (Sherlock Holmes) stekao svjetsku slavu koja se jo uvijek ne smanjuje. Na srpsko-hrvatski knjiga "Doivljaji Serlok Holmsa" prevedena je 1951. Nakon Serlok Holmsa nastali $u brojni likovi u djelima sa detektivskom 268

tematikom. Ono to treba naglasiti njihova produkcija je velika, stalno raste i povezana je sa velikim interesom italaca za takvu vrstu literature. Sama ta injenica da ta literature ima veliki broj poklonika ini diskutabilnom pretpostvku o utkaju detektivskih pria na kriminalitet. Kada bi postojala direktna veza izmeu dctekivsMh pria i kriminaliteta, onda bi vjerovatno bilo puno vie registrovanih kriminalaca nego to ih danas imamo.

c) Film, televizija i socijno-paioMke pojave^ (empirijskipodaci i hipoteze)

Postoji anegdota o filmu "Pria sa zapadne strane", koji je svojevremeno punio kino dvorane u Americi i kase distributera, da taj film ima odgojnu stranu za "mirne graane". Mirni graani mogu iz filma da naue da je "gang" grupa omladinskih prestupnika koji teroristi okolinu, ne vode rauna o ljudskom dostojanstvu, pue marihuanu ili hai i ne prezaju ni pred ubistvima mirnih graana. Nauivi to, graanin sada zna na emu je kada se suoi sa grupom mladia u konim jaknama i sa ljemovima na glavi, odnosno ta treba da radi kada neobuzdana rulja ue u lokal. Ukoliko se blagovremeno ne izvue iz lokala, bez primjedbi na njihovo ponaanje, proi e kao i graani u filmu "Pria sa zapadne strane". Bie maltretiran, a moda i ubijen. Meutim, daleko smo od problematike tog filma i filmova sline sadrim, ako ih se tako gleda, ali zato nije se daleko od realnosti, ako se misli da filmovi koji "ivo" prikazuju konflikte izmeu pojedinaca i drutva razliito djeluju na pojedine gledaoce. Ako je u pitanju film u kojem se konflikt izmeu drutva i pojedinca razrjeava putem nasilja i ako se, uz to, prikau sva mogua sredstva i tehnike izvrenja tog nasilja, ostaje pitanje kako e se to "prelomiti" kroz gledaoca i na ta e takav film potaknuti pojedinca ili grupe. Da li e ili potaknuti samo na razmiljanje ili moda i na odreene akcije. Razmiljanja i akcije ne moraju biti, po pravilu, usklaeni sa drutvenim normama i drutvenim opredeljenjima pojedinca. Odgovore na pitanja o moguem uticaju filmova na pojedinca pokuala su da daju neka istraivanja.

Moren (1967) istie: "Film nam prua mogunost da vidimo proces

msdiranja ovjeka u svet i od ovoga nerazdvojni proces prodiranja sveta

u ovjeka." To Uustmje u literaturi cesto navoeni eksperimentKutjiseva o kome pie i Moren (1967). Taj eksperiment se sastojao u tome to je Ruljiev postavio u tri razliite situacije, u krupni plan istog, statinog i bezizraajnog mudahedina. Prvo, stavio je mudahedina ispred kadra sa tanjirom supe, drugo, ispred kadra mrtve ene i, tree, ispred nasmijanog djeteta. Gledaoci tUi kadrova bili su, kako je pokazao eksperiment, poneseni igrom glumaca i vidjeli su kako taj glumac, iako dat u sve tri situacije u istom statinom i bezizraajnom krupnom planu, u slijedu izraava gtad, bol, u treem kadru, oinsko uzbuenje. Ovdje se, kako naglaava Moren, javlja prvfekcga-Mentifikacija. Gledaoci se, kako pokazuje eksperiment Kuljieva, identifikuju sa likovima sa ekrana dodajui im (projektujui im) ili uzimajui od njih neto to esto ovisi o njihovom socijalnom iskustvu, moralnim, psihofizikim i drugim slinostima sa likovima sa ekrana. Filmovi pribliuju ovjeku svijet s njegovim nitavili-ma, koja uzbuuju gledaoce, kao i bolne tajne ivota, ljubavne patnje, tragediju ljudske konanosti - smrt i druge. Moren e u svojim razmatranjima o tome rei: "Prokleti se svete na ekranu. Ili, bolje to ini prokleti deo nae linosti. Film kao san, kao mata, budi i otkriva sramna tajna poistovjeanja i uzdizanje u gledaocu njegovog sopstvenog dvojnika ovaploenog u junaku ljubavi i pustolovini" (Moren, 1967, str. 80 i str. 87). Sve to govori da postoji vrlo sloena interakcija izmeu projektova-nog filma i gledaoca i da se rezultati te interakcije odraavaju i na ponaanje gledaoca. Tak\>e konstatacije mogu se zasnivati na raznim injenicama. Prije svega, treba imati u vidu da percepciji, doivljavanju konflikta na filmu linost pristupa kao cjelovita, tj. kao linost sa svim svojim duevnim nemirima, strepnjama i, na kraju, rijeenim i nerijeenim ivotnim preokupacijama. Spektakl nasilja prikazan na filmu nije radnja koja se iznosi kao neto to se desilo. Spektakl se, zahvaljujui filmu, razvija i deava tu pred nama. Svako lice na filmu svojim rijeima, kretnjama, akcijama ostvaruje odreene ciljeve. Tu se nita ne objanjava, jer to onda ne bi bio film. Tu se dogaaji, radnje, akcije, prikazuju u svom razvoju od poetka do cilja. Nasilne radnje ili pljaka se razvijaju i rastu u svojim dramatskim i akcionim situacijama kao stablo iz korijena. Pokretaka snaga tog rasta je sukob. U stvari, sukob jednog opredjeljenja, jednog izbora pojedinca sa opredeljenjima i ciljevima sredina. Taj sukob jedne nasilnike akcije sa sredinom koja se uspjeno ili bezuspjeno brani od nasilja, u filmovima se prikazuje na razliite naine. Obino u filmovima gledamo kako taj sukob izmeu nasilnika i sredine jaa i slabi. Upravo

taj sukob nasilnika i sredine, koji, kako je istaknuto, razliito djeluje na gledaoca, niko ne objanjava (npr. zato i ta se deava u tom sukobu). Film se nastavlja i taj sukob se gleda kao radnja koja je pred nama. U toj radnji postoje mnogi zapleti i oni se odvijaju u odreenom ivotnom prostoru. Onoga koji u filmu pljaka ili ubija ili vri nasilje bilo kog obliku, njegove akcije neminovno dovode do sukoba sa drugima u drutvu. Obrauni drutva i nasilnika su razliite naravi. Suprotstavljanje aktivnosti onih koji napadaju i onih koji se brane neprestano sepreptiu. Iz toga izrastaju mnogi zapleti bez kojili nema filmske radnje, odnosno radnje koja bi liila na dogaaje u ivotu. Zapleti u filmu su katkada vrlo komplikovani tako da njihovo razumijevanje zahtijeva izraena intelektualna naprezanja. Gledaoci takve radnje ne mogu precepirati, a da u svoju precepciju ne unesu i linu jednainu. Razumljivo je da postoje mogunosti za nastanak procjepa izmeu poruke filma (koja bi, pretpostavka je, uvijek morala biti protiv nasilja) i doivljaja pojedinca, njegovih razumijevanja i shvatanja spektakla nasilja datog na filmu. U tom procjepu postoji mogunost da se filmovani spektakli nasilja ne dozive i ne shvate onako kako je autor filma zamislio ve sasvim suprotno. Takva pitanja nameu se uz veinu filmovanih sadraja, pa i kod sadraja, npr. serije crtanih filmova "SimpsonovC. Ova serija se prvi put pojavila na televiziji januara 1990. godine. Autor "Simpsonovih" je Mat Groering. Likovi serije su, prema svome izgledu, znaajno razliiti od dosada poznatih crtanih likova u svijetu. Koa im je uta, oi ablje, a izraz lica, literarno kazano, kiselkast i izazovan. Porodica Simpsonovih u crtanom filmu prolazi kroz razne porodine zaplete i dogaaje. Nju ine otac Homer, majka Mard i nestana djeca: sin Bart, erka Liza i beba MegL Njenost u porodici je apsolutna nepoznanica. Npr. otac Homer i majka Mard stalno su u svai, prepirkama, stalno neto gunaju. Homer radi u nuklearnoj centrali, a Mard je veoma frustrirana ena, domaica koja, izmeu ostalog, stalno daje do znanja da se kaje to ima djecu. Djeca ove porodice su, takoe, nimalo dopadljivog ponaanja i, kako se literarno kae, vrlo tvrdoglava. Sin Bart je hiperaktivan, stalno je u sukobu sa okolinom, a posebno sa vrnjacima. erka Liz je veoma motivisana da se bavi muzikom. Svira saksafon, a iz kole je izbaena zbog toga to mrzi flautu. Beba Megije najnepoeljnije dijete u porodici. Nju esto Simpsonovi zaboravljaju u kolicima u supermarketu. Popularnosti crtanog filma Simpsonovi doprinio je video spot pod nazivom "Uradi kao Bartmen" (misli se na sina Simpsonovih) koji je uraen sa
271*

popularnim pjevaem Majki Deksonom, takoe, nesvakidanjeg ponaanja (npr. transplatacijom je zamijenio crnu kou svoga lica bijelom koom, dospio je na sud zbog skandala sa djecom 2003. godine itd). Spot "Uradi kao Bartmen" uzet iz Deksonovog albuma "The Simpson Sing The Blues" (Sipsonovi pjevaju bluz"). Dakle, upitno je da li gledaoci Simpsonovih ue, odobravaju ono to je neprimjereno u njihovom ponaanju ili ue na njihovim pogreakma kako da budu bolji ? Ovakva i slina pitanja u vezi sa filmovanim sadrajima saeo je -Moren (Morin, 1962) u dvije hipoteze koje neto modiftkovano glase : Jedna je: jSmovanisadna/i imaju ulogu katarze kod gledaoca, ulogu stiaa ililohitora agresivnog nasilnogponaanja. Druga je: filmovani:sadraji, spefoaMinasdfa imaju ulogupodstreJkaa, uitelja agresivnog nasilnog ponaanja____________________ Prema prvoj hipotezi, gledaoci gledajui spektakle nasilja, doivljavaju katarzu (rastereenje), stiavanje ili blokiranje tenji ka nasilnikom ponaanju i dolaze do saznanja da rjeenje konflikata treba da trae u drutvenoj sredini, na drutveno prihvatljiv nain. Ova hipoteza mogla bi da se nasloni na psihoanalitiku teoriju prema kojoj instinkt agresije moe da se prazni ne samo agresivnim ponaanjem, koje podrazumijeva agresivne radnje, nego i pomou zamjene vrenja agresije posmatranjem agresivnih radnji koje vre drugi umjesto njega kao gledaoca, posma-traa. Prema toj hipotezi, odnosno psihoanalitikoj teoriji, filmovani spektakli nasilja i zloina mogu biti pogodno sredstvo za pranjenje sklonosti ka agresivnom, odnosno nasilnikom ponaanju. Ova hipoteza potie od Aristotela (384-322. p.n.e). Aristotel je smatrao da gledanje traginih igara na priredbama omoguuje emocionalnu katarzu od , osjeanja straha ipakla. Hipotezu je Freud (Wegman, 1985) predstavio u** vidu hidroulikog modela. Prema kome dejstvo novog iskustva dovodi do mijenjanja sheme, konstrukta kojim jedno lice opaa, doivljava i misli o okolini. Konkretno, tako se prema hidrohulikom modelu osoba olobada strahova i si. Meutim, empirijska istraivanja (npr. Geen, Quanty, 1977, Warren, Kurlychek, 1981, Tavris, 1988) ne daju u tom pogledu konzisten-tne rezultate. Dakle, nisu, u pravilu, istraivanja dola do rezultata koji potvruju da posmatranje spektakla nasilja ima ulogu katarze kod gledalaca, ulogu blokatoratagresivnog, nasilnog ponaanja. Nasuprot tome
272

druga istraivanja (npr. Berkovvitz, 1984, Tie, Baumeister, 1993) pokazuju da posmatranje nasilja poveava kod posmatraa strah, agresivnost. Na upitnost hipoteze da nasilje u medijima ima ulogu katarze ukazuje vie istraivanja (Bushman,1999) koja potvruju da smo blie osporavanju te hipoteze nego njenom potvrivanju. Hipoteza, da filmovani spektakli nasilja, zloina, agresije, imaju ulogu katarze kod ljudi, manje je istraivana i ostala je, uglavnom, hipoteza za koju nemamo konzistentne rezultate istraivanja. Najvie je, u stvari, istraivana druga Morenova hipoteza da filmo-vano nasilje ui nasilju, agresivnom ponaanju. Ta istraivanja su pod-staknuta uvjerenjem da film moe imati dalekosene posljedice na ljude. Pristalice tog uvjerenja, odnosno Morenove druge hipoteze, podvlae da filmovi imaju posebno znaenje za ponaanje onih pojedinaca koji su optereeni raznim linim problemema. Parrot, Spint, Guitton, Carbol (prema navodu Firsova, 1971) u radu "Herojska personifikacija maloljetnike delinkvencije" iznose rezultate istraivanja koji pokazuju da djeaci delinkventi vole filmskog junaka: "agresivnog", onog koji maltretira ene, onog koji ne potuje moralna pravila i koji igra dvostruke igre. Takvim ponaanjem nasilnik ima anse za uspjeh i zbog toga on sa takvim ponaanjem slui maloljetnim delinkventima kao model ponaanja, kao paradigma za njihovog heroja koga su upoznali na filmskom platnu. Shuterland (1953) navodi daje, u toku jednomjesenog prikazivanja filma "Divlji djeaci ulice", u gradu u kome je prikazivan film, 14 djece pobjeglo od kue. Djeca su se identifikovala sa junacima filma "Divlji djeaci ulice" i inila su to i junaci tog filma, bjeali od kue. Milutinovi (1981) navodi da su dva prestupnika, 1952. godine, obila 20 kasa u Beogradu. Prema njihovom iskazu, na ideju za obijanje kasa doli su poslije gledanja filma "Dungla na asfaltu". Kriminolozi Teeters i Reinmann (1951) anketirali su skupinu delinkvenata sa ciljem da otkriju faktore koji su na njih neposredno uticali da

se odlue na vrenje odreenih krivinih djela. Rezultati ovog ispitivanja

pokazuju da je, od anketiranih delinkvenata, 49% poeljelo oruje pod 273

uticajem filmskih predstava, 28% je ideju za krade dobilo gledanjem filma, 20%
se na banditsko-gangsterske prestupe odluilo pod uticajem fihna. Sline rezultate dobili su Blumer i Hauser (prema navodu Makra, 1958). Oni su u anketi 368 delinkvenata mukog pola u Cikagu dobili sljedee rezultate: 28% navodi da je tehniku krae, provale, nauilo gledanjem filmova; 10% navodi da je film glavni uzronik njihovog kriminalnog ponaanja. Isti autori (prema navodu Makra, 1958) su izvrili ispitivanje na uzorku maloljetnica i dobili sljedee podatke: 25% maloljetnica izjavljuje da su se odale prostituciji pod uticajem filma; 33% izjavljuje daje napustilo kuu pod uticajem gledanja filmova. Istraivanja o uticaju filma na delinkventno ponaanje u Meksiku, kako navodi Milutinovi (1981), pokazuje da je meu kolskom omladinom pod uticajem amerikih filmova sa temom nasilja, pljaki, dolo do devijantnog ponaanja. Filmovi su uticali, prema ovom navodu, na kolsku omladinu u Meksiku da vrijeaju nastavnike, napadaju prolaznike, udruuju se u maloljetnike bande i si. Da poruka filma i njegov efekt na gledaoce mogu da budu u raskoraku, svjedoe i neka istraivanja o uticaju filma "Dungla na kolskoj ploi", ili "Sjeme nasilja", na mlade. Taj film (koji je ocijenjen kao veoma vrijedno umjetniko djelo) pokree niz pitanja o etikim problemima mladih, sukobima nezrelih linosti sa sredinom i daje odreena rjeenja tih pitanja kao i poruke koje govore o mogunostima socijalizacije i normalnog razvoja mladih. Meutim, kako pokazuju ispitivanja, ovaj film i njegova poruka nisu djelovali onako kako se oekivalo. To pokazuju neka istraivanja (navodi Todorovi, 1973), u Njemakoj. Prema tim istraivanjima, film je u strunim kolama izazvao negativna ponaanja kod mladih. "Mladi u strunim kolama oponaali su njegove junake, to znai da prikazivanje maloljetnikih bandi na ekranu moe podstai mlade da se grupiu u cilju realizacije negativnih vrjednosti. I vrijedni umjetniki filmovi (pokazuje primjer filma "Dungla na kolskoj ploi"), mogu, dakle, negativno da utiu na nezrele linosti." Mogui uticaj prikazanih sadraja na televiziji na sucid kod mladih pokazuju istraivanja koja je zapoeo sa grupom autora Phillips (1986, 1987, 1988). Ovi autori su u istraivanju poli od analize programa koji se daje na nacionalnim televizijama u dravama SAD. Na osnovi analiza

utvreno je da je bilo prikazano, u jednom vremenskom razdoblju 38 pria o suicidu, a u drugom 19. U prie, koje su definisali kao prie o suicidu, klasifikovali su: prvo, prie koje, u swm filmovanom sadraju, direkno prikazuju suicid; drugo, tzv. "mjeovite prie", tj. prie o osobama koje su prvo povrijedile nekog (ubile, ranile, opljakale i si), a zatim izvrile suicid; tree, prie o kolektivnim suicidima (npr. Prie o kolektivnom suicidu vjerske sekte "Hram naroda"). Rezultati ovih studija PhUlip-sa i saradnika (1986, 1987,1988) indiciraju "da nacionalne stope suicida meu adolescentima znaajno rastu ba poslije prikazivanja pria sa navedenim sadrajima". Autori smatraju da se neki od tinejdera iden-tifikuje sa likovima iz prie i da vre tzv. imitativne suicide. Studije, autori navode, pokazuju da prezentacija sadraja na televiziji sa suicidalnim ishodom moe imati fatalan efekat na neke mlade. Oni osim to ukazuju da se ovi suicidi mogu posmatrati kao rezultat imitacije ili svojevrstan "okida' za individualne ivotne tekoe - naglaavaju da bi njihove rezultate trebalo dalje testirati, odnosno da u tom smjeru treba nastaviti istraivanja. Uglavnom, moe se kazati, niz istraivanja, koja su zasnovana na socijalno-psiholokim teorijama ponaanja ljudi, prije svega, teoriji socijalnog uenja, pokazuje (navodi Snyder, 1991) da film moe da utie na nastanak delinkventnog ponaanja pojedinaca kroz procese: socijalnog uenja i potkrepljenja. Do slinih podataka dolo je vie istraivanja (Bandura, 1973). U tim istraivanjima utvreno je da je kod djece koja su odreeno vrijeme gledala filmove sa agresivnim modelima, sadrajem "registrovan znatno vei broj agresivnih reakcija nego kod djece koje su gledale filmove" bez agresivnih modela. Film vri odreen uticaj na socijalno ponaanje ljudi, pa i socijalno neprihvatljivo. To, kako se vidi iz navedenih istraivanja, potvruju rezulatati istraivanja i primjeri iz svakodnevnog ivota, a u novije vrijeme naglaene aktivnosti profesionalnih organizacija u svijetu za zatitu mladih od "negativnih sadraja filmova". U tom smislu u nekim zemljama formirane su odreene grupe eksperata koje izdaju liceneceza prikazivanje filmova, odnosno koje ne dozvoljavaju prikazivanje filmova koji bi svojim sadrajem mogli negativno da utiu na, posebno, mlade.

275
774

d) Empirijska zapaanja i ispitivanja relacije mediji i SPP

U medijima se svakodnevno prikazuje svijet socijalne patologije. Prema analizama koje smo inili ti prikazi djeljuju na korisnike medija na sljedei nain: - senzinalistiM, - romantino, - empatski, - difuznoisl. Sermonalistiko (djelovanje na uzbudljiv nain) djelovanje se postie, prvo, objavljivanjem sadraja iz svijeta socijalne patologije na naslovnim stranicama novina ili u udarnim terminima na radiju ili televiziji, drugo, objavljivanjem, tzv. pikantnih (sablaljiv, izazivaki uzbudljiv u neugodnom ili ugodnom smislu) detalja sa fotografijama o rtvama ili vinovnicima ili istovremeno o jednim i drugima. Romatino djelovanje se postie to se u prikazu svijeta socijalne patologije unosi bajkovitost. Uesnici u svijetu socijalne patologije se prikazuju kao dobrotvori (npr. pljaka dijeli dio ukradenog sirotinji), vitezi (koji zloine ine zbog asti), dopadljive osobe (svojim izgledom, snagom, armom, pameu), ljupke osobe u svakodnevnom ivotu, porodini ljudi i si. JEmpatsko djelovanje sadraja iz medija (oivljavanje, stavovi pri-hvatanja, razumijevanja jednog implicitnog stanja osobe koja se opaa na bilo koji nain) postie se na taj nain to se uesnika u svijetu socijalne patologije prikazuje kao onoga koji je takav jer za njega nije bilo drugoga izbora. Freopimt, pmdetalfm'prikazisvijeta socijalne patologije u medijima posebno djeluje na primaoce poruka. Takvi prikazi se daju u tzv. "izvjetajima sa lica mjesta" ili filmovima, ili literarnim tekstovima. Na uticaj medija sa preopirnim, predetaljnim prikazom sadraja o svijetu socijalne patologije na gledaoce, ukazuju empirijska istraivanja. Npr. Hassan (1995) nalazi da objavljeni tekstovi o samoubistvu na sen-zionalistiki nain utiu na stope suicida u Australiji Wasserman (1984) navodi da na stope suicida posebno utiu sadraji u medijima u kojima se opisuje suicid zvijezda, popularnih, slavnih linosti. Ashton i saradnici (1979), kao i Lavin et al (1992) izvjetavaju da na stope suicida, prasuicida utiu tekstovi u medijima u kojima se opisuju metode, recepti zaizvrsenje suicida. Npr. Ashton i saradnici (1979) 276

navode nalaze koji pokazuju daje na poveanje stope suicida uticao opis suicida koji su izvreni pomou antifriza. Moe se kazati daje svijet socijalne patologije postupno postao sadraj svih medija. Neki mediji svoje programe popunjavaju reklamama svijeta socijalne patologije. Npr. sve je vie medija koji direktno ili indirektno reklamiraju razne vidove prostitucije. emu drugome slue, npr. oglasi u "Glasu Srpskom, (5. oktobar, 2003, strana, oglasi 4), sa sadrajem: "Oral seks, sado-mazo, perverzno, direktno iz svog stana" ili u "Politici" (1. novembar 2003, strana oglasi B9) oglasi "Udvoje krozjesen". Mediji ne prikazuju svijet socijalne patologije kao fikciju, ve najee kao realnost sa kojom ivimo, ali i u interpretacijama, prvo, kao prihvatljiv nain ivljenja (pokazuje istraivanje Murji, 1999), drugo, kao socijalni konstrukt odreenog herojstva plasiran u filmovima (npr. Bonnie and Clayd, The Leson Jean, Tehlema and Luise) koji utiu na korisnike medija da prilivataju, doivljavaju zloince kao heroje (iscrpno o tome u radovima Hobsbami, 1981, Conzales-Cuvera, 1998), tree, kao socijalni konstukt o dekriminalizaciji nasilja, nasilnog ponaanja koji se plasira u sadrajima npr, filmova (Balade Runner ili u prevodu Balada o krijumaru, The Abandonement of Cites ili u prevodu Naputanje grada). Tako prikazani u romantinom svjetlu zloinci postaju idoli odreenom broju ljudi (o tome govore radovi- Focualt, 1979, Doris, 1990, Fridenman, 1994, 1998, Chesny, 1999), etvrto kao socijalni konstrukt o dekriminalizaciji ovinizma, nasilja prema enama. Na to posebno ukazuju u svojim radovima: Spelman, Minon, 1992, Garvey, 1999, Collier, 1998, Somers, 1995. kao i sadraji filmova poput filma Bandit Queen.

e) Empirijska opaanja i studije o medijima kao faktorima edukacije violentnosti

Tezu da mediji mogu biti faktor edukacije violentnosti, podupiru empirijska opaanja i istraivanja. Prema studiji Huston et al (1992) ameriko dijete dobi od 2-18 godina provede dnevno pred ekranima (televizoru, kompjuteru, video igricama, ekranizovanim koncertima muzike) prosjeno 6 sati, 32 minute, a prema Nielson Media Research (1998) najmanje 21 sat sedmino. Procjene su da mladi do navrenih 18

godim Vide na ekranu (TV, film Ud.) oko 200 000 akata nasilja (Huston et al, 1992) i da su svi filmovi ekranizovani u periodu od 1937 - 1992. godine sadravali nasilje. Sadraj nasilja u filmovima sve se vie poveava (Huston et al, 1992). U vezi sa tezom da su mediji faktor edukacije violenthosti, posebno su pouni rezultati koje je dobio Federman (1996, 1997, 1998). Feder-man je seriozno analizom sadraja istraio 10 000 sati programa na kanalima kablovske televizije. Ispitivanje je trajalo od 1994-1997. godine. Prema nalazima toga istraivanja od 10 000 sati programa 61% sadralo je odreene vrste nasilja. U 75% sluajeva ekranizovanog nasilja nije registrovana osuda nasilnog ponaanja aktera ili kaznu vinovnika nasilja. U Federmanovim istraivanjima (1996, 1997, 1998) navode se izmeu ostalih, sljedei zakljuci: - Ekranizovano nasilje doprinosi antisocijalnom ponaanju gledalaca, - Tri su primarna efekta ekranizovanog nasilja na televiziji, prvo, pomou njega se ui agresivno ponaanje, drugo, stie se desenzibiti-zacija u odnosu na nasilje (smanjenje praga osjetljivosti prema nasilju, vea tolerancija prema nasilju) i, tree, strati da se postane rtva nasilja. - Prikazani akti nasilja na televiziji nemaju podjednak stepen tetnog djelovanja na gledaoce. Posebna potvrda Federmanovog zakljuka da prikazani akti nasilja nemaju podjedanak negativan efekt na gledaoca nalazimo u istraivanjima koja ukazuju na pojedine negativne aspekte prikazanih sadraja na ekranima. Prvo, u nekim ekranizovanim sadrajima se naglaava ideja da se rjeenje problema moe u odreenim okolnostima postii jedino nasiljem (Callins, 1973, Laiferetal, 1977, Laiferetal, 1993). Ta ideja se prezentuje preko portretisanja zloinca kao heroja koji pravdu postie nasiljem, prevlau nad drugima. Ovi sadraji imaju poseban efekt na identifikaciju gledalaca sa takvim ponaanjem. Drugo, u medijima se esto oruje prikazuje kao izvor personalne snage (DuRant et al, 1997). Tree, odreeni ekranizovani sadraji, prema Dietzu (1998), posebno glo-rifikuju nasilje prema enama. Dietz (1998) navodi da najmanje jedna petina video igrica glorifikuje nasilje prema enama. Navedeni sadraji imaju empatsko znaenje za gledaoce.

Prilikom sagledavanja medija kao faktora edukacije viokntnosti treba imati u vidu neospornu injenicu da, iako u tom pogledu mnoga pitanja nisu dovoljno osvijetljena, ono to konstatuje Grossman (1999). Prema ovom autoru postoji oko 3500 radova koji su posveeni problemima uticaja medija na korisnike. U svima (misli se na 3500 radova), prema Grossmanu, osim u 18, daju se podaci koji pokazuju da postoji povezanost izmeu prezentovanog nasilja u medijima i nasilnog ponaanja ljudi u svakodnevnom ivotu._________________ Grosmanovu konstataciju podupiru, prvo, longitudinalna istraivanja o efektima prezentovanog nasilja u medijima na violentno ponaanje (Eron, 1963, Huesmann et al, 1984), drugo, kros-kulturalna ispitivanja (npr. Huesmann et al, 1986), tree, ispitivanja u "prirodnim" laboratorijskim uslovima provedenim u tri zajednice (npr. Williams, 1986), etvrto, epidemioloke studije (npr. Centcwall, 1992, Committee of Public Educamon, 2001) i, peto, eksperimentalne studije (npr. Bandura, 1963, 1965, 1973, 1978, Bandura et al, 1988, Paik et al, 1994, US Federal Trade Connission, 2000), Ova eksperimentalna istraivanja daju nalaze koji se mogu uzimati sa velikom sigurnou da se instrumentalno agresivno ponaanje ui imitacijom posmatranih modela. Uenje od modela koje potvruju Bandurina istraivanja, oblikuje djeiji socijalni konstrukt prema socijalnim normama. Zander (1993) navodi da prikazani na ekranima devijantni modeli imaju vei efekt na ponaanje djece, nego modeli koji se ponaaju socijalno priltvatljivo. Uenju od pogrenih modela sa ekrana odreeni autori objanjavaju (npr. Morrison et al,1978, Reeves, 1978, Flavell, 1986, Wrightetal, 1994, Potter, 1988), injenicom da mlaa djeca od 8 godina ne mogu izvriti diskriminaciju izmeu fantazije i realnosti, i da su zbog toga posebno prijemiva za usvajanje ponaanja koja se na privlaan nain ekranizuju. U prilog nalaza da su mediji faktor edukacije viokntnosti idu i nalazi, prvo, da 76% Amerikanaca smatra da je njihovo miljenje o kriminalitetu bazirano na saznanjima iz medija (Center for Media, 2001), drugo, da mediji formuliu socijalnu stereotipiju da nasilje, narkomanija, ima rasno obiljeje, da je vezana za odreenu rasu i ona kao takva se, prema Gilliam et al, (2000), kao iskrivljena slika intemalizuje kod korisnika medija.

219*l
278

\f) Empirijska zapaanja i istraivanja o uticaju medija na navikavanje na viktimizaciju Vie studija (npr. Dranbman et al, 1974, Thomas et al, 1975, TJio-mas et al,1977) nalaze da se najpodmukliji efekt medija sa sadrjima o nasilju, nasilnicima manifestuje u vidu navikavanja i desenzibilizacije (smanjenju emocionalne osjetljivosti prema nasilnim deavanjima) prema nasilju. To podupiru i nalazi, ve smo ih navodili, Federmana (1996, 1997,1998).

Nalazi 'istraivanja prezentovani u obimnim studijama (npr. Ader-sen, Bushman, 2001, Andersen, Bushman, 2002a, Andersen, Bushman, 2002b) pokazuju da prezentacija agresivnih sadraja u medijima ima direktan efekt na trend agresivnih ponaanja u ljudskoj sredini. Uglavnom, moe se na osnovi dostupnih rezultata istraivanja kon-statovati da sadraji u medijima nisu samo stimulusi agresivnog ponaanja, nego i stimulusi (priming) najave plime ili okida agresivnih krip-ti, shema, uvjerenja daje agresivno ponaanje pogodan izbor za pojedinca ili socijalnu grupu.
i

g) Studije, istraivanja o efektu prezentovanih sadraja u medijima na socijalno-patoloko ponaanje u drutvu Dietz i Strasburger (1991) sumirajui istraivanja u periodu 1970-1990. u kojima su izloeni nalazi o multiplom efektu televizije na kog-niciju, ponaanje mladih - konstatuju da televizija posebno doprinosi, prvo, sticanju raznih vidova agresivnog, nasilnog ponaanja, drugo, pro-'|*i mociji negativnih stereotipija prema enama, etnikim manjinama, i, tree, usvajanju suicidalnih ideja. Meu znaajne metaanalitike studije o efektu televizije, filmskih predstava na mlade, ubrajaju se, prvo, studija Wood i saradnika (1991), i, drugo, studija Paik i Comstock (1994). U prvoj se zakljuuje na osnovi analize 28 istraivanja o efektu televizije, filma na mlade da sa porastom sadraja sa nasiljem u programima televizije, na filmskim platnima, raste porast nasilne interakcije mladih prema strancima i vrnjacima u koli. U drugoj (Paik and Comstock, 1994) studiji izloena je analiza 217 radova publikovanih od 1957 do 1990. godine u vezi sa efektima prezentovanog nasilja sa TV na mlade. Ispitanici u svim radovima koji su bili predmet analize bili su starosti od 3 -70 godina. U 70% radova ispitanici su bili starosti od 6-21 godine. Metaanaliza 217 radova daje tri zakljuka. Prvi je da postoji znaajna pozitivna korelacija izmeu prezentovanog nasilja naTVi nasilnog ponaanja mladih kao i starijih u realnom ivotu. Drugi je da su efekti ekranizovanih sadraja sa nasiljem najvei na djecu predkolskog uzrasta. Trei je da prihvataju prikazano nasilje na TV znaajno vie kao model ponaanja mukarci nego na ene.

h) Empirijski podaci o efektima muzike, muzikih spektakla sa TV, video igara na socijalno-patoloka ponaanja mladih IJ Fedler et ali (1982) u svom radu zakljuuje da je na lirski nain rok, muzika koja je plasirana preko raznih medija od 1970-1980. godine, promovisala drogu, seksualnu revoluciju. Arnett (1992) saoptava nalaze koji pokazuju da postoji znaajna pozitivna korelacija izmeu muzike kao to je hard rock, hard metalik i bezobzirnog nasilnog ponaanja mladih kao i izmeu te muzike i suicida mladih. Weiniger i Demi (1991) su, takoe, u svome radu zakljuili da je hard rock i hard metalik u pozitivnoj korelaciji sa suicidom mladih. Stack et al (1994) na osnovu ispitivanja stopa suicida u 50 drava SAD su utvrdili da u dravi u kojoj postoji subkultura hard metalika da je u njoj stopa suicida mladili vea. Grube i Walck (1994) nalaze da reklame hard rocka, hard metalica sa alkoholom doprinosi u velikoj mjeri irenju alkoholizma meu mladima. , U znaajnom ispitivanju Andersona i Dilla (2000) - koje polazi od saznanja u brojnim istraivanjima (npr. Zillimann s, 1983, Elmer-Dewitt, 1993, Cirk, Dogde, 1994, Emes, 1997, Anderson, 1997, Diez, 1998) ikoje je provedeno u terenskim i eksperimentalnim uslovima dolo se do nalaza, kako u terenskom tako i u eksperimentalnom dijelu ispitivanja, da video igre sa nasilnim sadrajima utiu na porast neprijateljskog pogleda na svijet i porast agresivnog ponaanja.

280

2%04f

i) Empirijski podaci, ispitivanja o literature, medijima kao izazivau socijalno-patoloske zaraze

Prema odreenim studijama (npr. Gould et al, 1990, Marsden, 2001, Gould, 2001) literature moe biti kaziva zaraze suicida meu mladima. Ova teza je prisutna i u ranijim studijama (npr. Berkowitz, 1984, Geen et al, 1986, Leyens et al, 1975). Ovu tezu podupiru, npr. radovi Sonneck (1994), Jobes et al (1996), u kojima se navodi Goetheov roman "Patnje mladog Vertera" koji je bio izaziva zaraze suicida meu mladima. Efekat literature na suicid u studijama o suicidu oznaava se izrazom "Wertherow ejfect" (ili "suicid pomou romantine imitacije"). VVerterov efekt ili "suicidalna zaraza" ili "kopirajui suicid" se javlja, prvo, zbog detaljnih opisa suicida u medijima (Schmidtke et al, 1988, Gould, 2001), drugo, zbog idealizacije, prikaza u romatinom svjetlu kao viteza, heroja onoga koje izvrio suicid, tree, zbog detaljnog opisa naina izvrenja suicida koji vulnerabilni prosto imitiraju (Sonneck et al,1995, Phillips et al, 1992, Stack, 1992), etvrto, zbog senzacionalizma, npr. prezentacije sucida na prvim stranicama listova ili u udarnim terminima na televiziji (o tome iznose podatke, npr. Phillips, 1979, Phillips et al, 1992, Bollen and Phillips, 1981, Ganzenboom, Haan, 1994, Hassan, 1995) i, peto, zbog dramatizacije suicida (Phillips et al, 1992), esto, zbog prezentacije suicida kao savrenog kraja, kao savrenog rjeenja odreenog tekog problema (npr. osoba je bila u nekoj beizlaznoj ivotnoj situaciji ili je bila na smrt bolesna), sedmo, zbog glorifikacije samoubice, njegovog ina pomou koga se honotiu suicidalna ponaanja, suicid iniposticajnim inom. Prema tome, brojni autori svojim empirijskim podacima pokazuju da je Verterov efekat mogu, odnosno da je mogue da se u odreenim okolnostima javljaju imitativna samoubistva, odnosno da mediji i literatura budu izazivai zaraze prasuicida i kopletnog suicida.

sporne potvrde toga. Meutim, drutveni odnos prema literaturi, filmovima, medijima, muzici u smislu da budu modelujeni prema pretpostavkama humanistikog razvoja i ivota ljudi nije komplelcsno sagledan, definisan. Moe se kazati da postoje drave, ljudske zajednice u kojima je taj odnos nadahnut religijom, veoma kritian, selektivan prema sadrajima literature, filmova, muzike, medija koji su u suprotnosti sa sadrajima kulture te drave, ljudske zajednice. S druge strane, postoje brojne drave u ijim kulturnim standardima ne postoji kritian, selektivan odnos prema sadrajima koje prezentuje literatura, filmovi, muzika, mediji U tim zemljama odnos prema toj ljudskoj produkciji temelji se na nepisanom pravilu "neka cvjetaju svi cvjetovi" U skladu sa tim pravilom na TV preovlauju filmovi sa nasiljem, reklame veine proizvoda sa elementima pornogafije, reklame alkohola, duvana, lijekova za smirenje (veina tih lijekova u prekoraenim dozama mogu posluiti narkomanima). Takoe, esto se mogu vidjeti ili uti (putem radija) reklame za oralni selcs ili seks druge vrste i reklame za razne spajalice, drugim rijeima prostituciju. : Sve ovo nas upuuje na konstataciju da je pitanje granica, normi u veini ljudskih aktivnosti opta zagonetka i ona za sada u ljudskim aktivnostima kao i u ovim o kojima je rije, ostaje bez jedinstvenog rjeenja._______________________________________________ Zbog toga, davanje recepture u vezi sa odnosom drutva prema literaturi, filmu, muzici, medijima kao potencijalnim faktorima etiologije i irenja svijeta socijalne patologije - izgleda upitno ili neseriozno. Ali bez obzira na takav nejasan zakljuak, treba kazati da bi drutvena reakcija morala biti kritina, selektivna barem prema onoj literaturi, filmovima, muzici, sadrajima u medijima iji je potvren doprinos etologiji svijeta socijalne patologije. Uglavnom, naune evidence sadrane u psiholokim istraivanjima izloenim u vie od stotine studija, koje se uzimaju kao vodee u ovom podruju, imaju zakljuak, koji, saeto kazano, glasi: posmatranje sektakla nasilja dovodi do porasta agresivnosti, neprijateljstva kod gladalaca. Na ovaj zakljuak upozoravaju brojni autori svojim radovima i strune asocijacije, institucije (npr. Hearold, 1986, Hogben, 1998, Huston et al, 1992, National institute of mental Health, 1982, Paik, Comstock, 1994, Surgen Generab Scientific Advisory Committetee on Television and Social Behavior, 1972, Wood, Chachere, 1991). 2S&&

j) Drutveni odnos prema literaturi, filmu, medijima kao moguim iniocima etiologije svijeta socijalne patologije
Brojna istraivanja, navedena su na prethodnim stranicama, pokazuju da literatura, fibn, muzika, mediji mogu doprinositi etiologiji i irenju svijeta socijalne patologije. Dakle, empirijska istraivanja daju neo282

Jula 2000. godine, u skladu sa nalazima o negativnom uticaju agresivnih sadraja u medijima na djecu, usvojena je Zajednika deklaracija (Joint Statement, 2000) est profesionalnih organizacija SAD (American Psychological Association, The American Academy of Pediatrics, The American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, The American Medical Association, The American Academy of Family Psysicians, The American Psychiatric Associaation). Deklaracijom se, izmeu ostalog javnost upozorava, na veliku opasnost od prikazivanja nasilja u medijima djeci.

ma, mogu biti faktor SPP. Takoe, neke primame grupe prema svojim ciljevima mogu biti orijentisane na kriminal, socijalne izopaenosti, toksi-komanije i si. Kao takve, prema socijalno-psiholokoj teoriji diferencijalne asocijacije, su factor svijeta socijalne patologije. Uglavnom, niz teorija strukturalnih ili socijalno-psiholokih pokazuje da u odreenim okolnostima primame socijalne grupe mogu biti factor socijalne patologije.

9. Uslovi ivota, interakcije u primarnim grupama i SPP

t

b) Empirijska istraivanja relacije dezorganizacija u socijalnim grupama i socijalne patoloke pojave

ba) Dezorganizovana porodica i SPP Duevremena nestabilnost, disfunkcionalnost porodice odraava se na ponaanje, poputanje u obavezama, pojavu anksioznosti kod lanova porodice, depresije, alijenacije u porodici i na okretanje mladih prema onima koji imaju sline probleme, slian stil ivota, na to ukazuju studije (npr. Brown, 1992). Dezorganizovana porodica se razliito definie. Sumirajui nepreciznosti u vie definicija dezorganizovane porodice Golubovika (1981) daje novu definiciju dezorganizovane porodice koja se ini prihvatljivom. Ona glasi: "Dezorganizovanu porodicu moemo odrediti kao porodicu u kojoj nastaju takvi poremeaji u porodinom ivotu koje karakterie: "nedostatak zajednitva, emocijalne povezanosti" i "nemogunost ispunjavanja bitnih porodinOi ciljeva", (str. 219). Po toj definiciji u dezorganizovane porodice spadaju one porodice u kojima nedostaje otac ili majka, ali i one porodice u kojima postoje oba bioloka roditelja, ali u njima nedostaje uzajamna emocionalna podrka, razumijevanje, odnosno i one porodice koje nisu u stanju da funkcioniu, iako su po strukturi potpune, zbog stalnih konfliktnih situacija meu lanovima. Prema funkcionalistikom gleditu dezorganizovana porodica bi bila ona porodica koja ne ispunjava "temeljne i nesvedive funkcije" koje su zajednike porodici u svakom drutvu. Meu "temeljne i nesvedive funkcije porodice Parsons navodi (Haralambos, 1989): "primarnu socijalizam-ci/r/ i "stabilizaciju odms/i/i linosti drutva" .

a) Pojam primarne grupe i teorije o njima kao faktoru SPP

ab) Pojam primarna socijalna grupa

U naunoj literaturi termin "primarna grupa" potie od Cooly (1920). Po Coolyju pod primarnim grupama podrazumijevaju se one grupe koje karakternu "direktni lini kontakti", a time i direktna i psihosocijalna interakcija lanova. Ta interakcija odvija se putem vidnih, slunih i drugih percepcija, vokalne i facijalne mimike, pokreta, dodira i sL Prema tome, primarne grupe karakteriu: neposredni kontakti (face to face contact") meu lanovima, nespecijalizovanost prirode takvih grupa, mali broj lanova, relativna trajnost grupe, intimnost odnosa meu lanovima grupe. Iz karakteristika primarnih grupa moe se vidjeti da su odnosi u njima neposredni, bliski, prijateljski, puni simpatija jednih prema drugima i solidarnost, da je njihov doprinos znaajan u socijalizaciji linosti i uopste za njen razvoj i ponaanje. ab) Teorije o prirnarnim grupama kao faktoru SPP Sagledavanje primarnih socijalnih grupa kao moguih egzogenih faktora SPP omoguuju odreene poznate strukturalne i socijalno-psiho-loke teorije SPP. Npr. odreeni stepeni dezorganizacije u primarnoj grupi, fcoje su imanentan proces u svakoj grupi, prema strukturalnim teorija284

J ^

"Primarna socijalizacija"'podrazumijeva socijalizaciju mladih u ra-ta

nim godinama ivota i ona se odvija u porodici. "Sekundama socijalizacija"se deava u kasnijim godinama kada su , | u nju ukljueni vie drugi agensi socijalizacije nego porodica (npr. vr-!J njaci, kola, razne socijalne grupe). U primarnoj socijalizaciji su znaajna dva procesa: intemalizacija (usvajanje) kulture drutva kome porodica pripada i formiranje linosti C'strukturisanje linosti"). "Stabilizacija odmsU/t Bhostf, po Parsonsu (navodi Haralambos, 1989), je druga temeljna uloga porodice. U ovom sluaju porodica se posmatra kao protivtea pritiscima i stresu svakodnevnice odnosno kao stabilizator u ivotu mua, odnosno ene, kao i ostalih lanova porodice. Zbog toga se ini da porodica predstavlja utoite u kojem ovjek doivljava odreenu zatitu i rastereenje od onoga to mu namee vanjski svijet i javni ivot tj. slikovito reeno porodica je "peina", "utvrda", u koju se oduvijek ovijek sklanjao od prijeteeg vanjskog svijeta (Milosavljevi, 1986). Meutim, porodica u savremenom svijetu sve ee postaje dezor-ganizovana. Tu konstatciju podupiru podaci o sve eim razvodima braka. Prema podacima Obradovia (1990) u nekim zemljama on dostie, a u nekim prelazi 50%. Pored toga to se porodica dezorganizuje raspadom braka, ona moe poprimiti razliite vidove dezorganizadje i u sluajevima formalnog postojanja braka. U te vidove dezorganizadje porodice najee se ubrajaju: bolesti roditelja, trajne nesuglasice i sukobi roditelja, emocionalna otuenost djece od roditelja, strah od mogunosti da jedan od roditelja napusti porodicu, neeljeno dijete, razliiti odnosi prema djeci u porodici, alkoholizam i drugi vidovi socijalne patologije u prorodici, odsustvo roditelja iz mjesta boravka porodice, prevelik broj djece u porodici, preza-poslenost roditelja, tei materijalni uslovi porodice. Svaki od navedenih vidova dezorganizovanosti, sam ili zajedno sa drugim, moe direktno ili indirekno doprinijeti izmijenjenom socijalnom ponaanju pojedinih lanova porodice, pa i socijalno patolokom ponaanju. Dezorganizovana porodica u vezi sa etiologijom socijalne patologije razmatra se zbog vie razloga: &!&' zbog nasilja koje se deava u porodici. Nasilje u porodici je esta pojava. Odreena istraivanja (npr. Kratcoski, 1984) pokazuju da
286

je otkriveno nasilje u amerikim porodicama u porastu i da se 1984. godine desilo oko 1 200 000 nasilja roditelja prema djeci Nasilja su razliita a meu najtea spadaju tjelesne povrede i incesti. "Tamni broj" nasilja u porodici je znatno ve i od otkrivenog nasilja, to je vaan razlog zato se njemu ne pridaje panja koju po svojoj teini zasluuje. Drugo: zbog ega se porodica razmatra meu faktorima socijalne patologije jeste njeno uee u najteim vidovima kriminaliteta, tj. ubistvu. Prema istraivanjima (npr. Pei, 1972) od ukupnog broja ubistva 27% se deava u porodicu Dakle, vie od jedne etvrtine ubistava deava se u porodici, a njegovi poinitelji su lanovi porodice ili djeca. Tree: porodica se razmatra meu egzogenim faktorima socijalne patologije, jer se uzima da njena dezorganizacija ini sredinu koja kao takva utie na socijalno-patoloka ponaanja mladih odnosno na nastanak maloljelinke delinkvencije, koja se ponekad u literaturi oznaava kao "porodini problem" (Milutinovi, 1981). Porodicu u vezi sa SP potrebno je istraivati, pored ostalog, zbog toga to je veina kriminalaca (80%) svoju karijeru kriminalca, zapoela prije 18-te godine ivota. U tom pogledu saglasna su mnoga istraivanja (navodi Mednick et al, 1990). Porodica i socijalna patologija je istraivana sa aspekta: - baa) razoreni dom i maloljetnika delinkvencija i - bab) svakodnevna okupljenostporodice urbane sredine (SOPUS)iSPP. baa) Razoreni dom (nepotpuna porodica) i maloljetnika delinkvencija Univerzalno je gledite da potpuna porodica (prisutna oba bioloka roditelja) predstavlja primaran zahtjev za socijalizaciju djece. To podrazumijeva, kako konstatuju Wells i Rankin (1986) da jedan roditelj ne moe zamijeniti drugoga roditelja kao model socijalnog uenja (imitacijom, identifikacijom) i kao faktor materijalnog osiguranja, kontrole, socijalne i emotivne podrke i oslonca. Drugim rijeima, razoreni dom konstruie redulcciju ekonomskih, socijalnih ipsmolokih mogunosti porodice u socijalizaciji djece. Na tim osnovama, pored ostalog, nastala je hipoteza da razoreni dom (broken home) uzrokuje maloljetniku delinkvenciju. Neka istraivanja podupiru tu hipotezu (npr. Monham, 1957, Jenkins, 1957, 1966, Gordon, 1962, Chilton i Markle, 1972, Siegman, 1966, Gove et al, 1982, Canter, 1982), ili hipotezu da je razoreni dom $&

faktor koji smanjuje barijere za delinkventno ponaanje, (Gold, 1970, Monham, 1957, Rosen i Kathleen, 1982, Sterne, 1964, mikinson, 1974). Takoe, u nekim teorijama devijantnosti (npr. teoriji socijalne kontrole) se nalaze osnovi za podrku hipoteze o razorenom domu kao uzroku maloljetnike delinkvencije. Naime, prema teoriji socijalne kontrole (Hir-schi, 1969), koja je zamiljena kao opta teorija delinkvencije (kriminaliteta), posebno maloljetnike delinkvencije, delinkventno ponaanje nastaje kada se veza sa drutvom smanji ili prekine, jer je porodica primarni izvor socijalne privrenosti, povjerenja u socijalne institucije, konvencionalnog reda i induktor kojim se odravaju ponaanja. Prema tome, hipoteza da je razoreni dom uzronik maloljetnike delinkvencije, temelji se na shvatanju o primamostiporodice u socijalizaciji djeteta kao i u nekim teorijama devijantnosti. Meutim, nasuprot injenici da istraivanja odnosa razoreni dom i maloljetnika delinkvencija, traju vie od pola vijeka, naa znanja o uticaju razorenog doma na maloljetniku delinkvenciju je nesigurno. O tome svjedoe studije (npr. Wells i Rankin, 1985, 1986) u kojim se izmeu ostalog, konstatuje da u mnogim istraivanjima nema sadraja o tome kako je definisan "razoreni dom" i "maloljetnika delinkvencija" i da ima malo nalaza koji mogu sluiti za eksplanaciju maloljetnike delinkvencije. Takoe, prema istraivanjima i navodima autora (npr. Voorhis et al, 1988, Wells i Rankin, 1985, 1986, 1991, Milosavljevi, 1986, Zvonarevi, 1976) veza izmeu razorenog doma i maloljetnike delinkvencije se ne moe reducirati, na razoreni dom. Meutim, pored takvih nalaza sve se vie revitalizira panja istraivaa prema strukturi porodice, razorenom domu i maloljetnikoj delinkvenciji Razlog tome nalaze Wells i Rankin (1985, 1986), to nam se ini prihvatljivim, u demografskim, ideolokim i teorijskim trendovima. Savremeni demografski trend karakteriu i promjene u strukturi porodice. U mnogim zemljama, Rankin i JVells to ilustriraju podacima u SAD, raste broj rastava brakova i mladih koji ne ive u potpunim porodicama (porodicama sa oba bioloka roditelja). Prema tome, u porastu je razoreni dom, a kako je poznato, i obim maloljetnike delinkvencije je u porastu. Npr. u (SFR) Jugoslaviji (Tabela 30) je 1953. bilo 3710, a 1988. godine 6795 maloljetnih delinkvenata. Ideoloki faktori, kako su ili nazvali JVells i Rankin (1985 i 1986), oituju se u promjenama tradicionalnih i konvencionatnihjhvatanja o porodici kao osnovnom elementu
288

socijalnog reda, te znaenju porodice, njene strukture za ponaanje mladih. Trei faktor, prema Wellsu i Rankinu, se odnosi na razvoj teorija maloljetnike delinkvencije. Meu takve teorije oni ubrajaju teorije socijalnog uenja i socijalne kontrole. U literaturi, kako pokazuju navedeni radovi, postoje oprena gledita o odnosu razorenog doma i maloljetnike delinkvencije. Istraivano je to (Milosavljevi. 1991a) na oficijelnim podacima o razorenom domu i maloljetnikoj delinkvenciji u periodu od 36 godina, sa ciljem da se provjeri znaaj razorenog doma za maloljetniku. Pod maloljetnikom delinkvencijom u ovom istraivanju podrazumijevaju se mladi dobi 14-18 godina koji su bili osueni od nadlenih sudova. Uzorak ispitivanja su inili vanbrana djeca (1 201 532), djeca iz rastavljenih brakova (478 798), maloljetni delinkventi iz potpunih porodica (ive sa ova bioloka roditelja) njih je bilo 143 619 i nepotpunih porodica (56 479). Podaci o svim kategorijama ispitanika prikupljeni su iz dokumnetacije Saveznog zavoda za statistiku.

289

Tabela47:
Afahljelnika delinkvencije!, potpuna porodica i razorem dom. Zlfimipodaci za 6 republika (BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija), u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ). Broj iprocenat odnose se na osuene mlade oba pola u (SFRJ), Jugoslaviji MD nialoljetnika delikvencija. ' RAZORENI DOM

Tabela48: Tipovi razorenog doma (rastavljeni brak, vanbrana djeca) i mahljetnilca delinkvencija u (SFIt) Jugoslaviji TIPOVI RAZORENOG DOMA GODINE 1953 1954 1955 1956 3roj djece iz rastavljenog braka (total) 10029 10124 13013 14059 14915 16100 14421 15623 17254 17176 17549 17230 19965 11243 12000 10549 10113 10113 10673 11296 11296 . 12476 12945 12785 13234 12870 12527 12185 12128 12573 12550 12738 14032 13472 13580 13962 Broj vanbrane djece (total) 34527 36397 36392 37811 37511 38611 37488 37510 35655 33972 34660 33763 33745 33231 32384 33282 32519 30715 30455 30733 29294 29818 30403 31639 30935 30421 30250 31062 30598 32005 32311 32068 33296 33763 35710 36598 MALOUETNIKA DELmKVENCUA Broj 145 172 183 185 % u odnosu na total djece vanbrane .42 .47 .50 .49

Broj 1313 1298 1438 1391

% u odnosu total djece iz rastavljenog bralca 13.09 2.82 11.05 9.89

1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967 1968 1969 1970 1971 1972 1973 1974 1975 1976 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987 1988

1109 875 974 828 876 808 904 1078 1435 703 1765 1531 1700 1663 1884 1476 1692 1379 1566 1528 1104 1176 1355 1255 1198 1404 1610 1675 1446 1392 1425

5.43 6.75 5.30 5.07 4.69 5.15 6.25 12.76 5.85 16.73 15.13 16.81 15.58 16.68 13.06 13.56 10.65 12.25 11.55 8.58 9.38 11.12 10.34 9.53 11.19 12.64 11.22 10.73 10.25 10.21

123 112 154 164 216 222 270 278 272 325 189 334 355 327 377 302 352 394 298 279 213 227 264 261 244 327 320 316 281 302 281

.32 .30 .41 .46 .64 .79 .82 .81 1.00 .57 1.03 1.15 1.07 1.23 1.03 1.18 1.29 .98 .90 .70 .75 .84 .85 .76 1.01 .99 .95 .83 .84 .77

290

291 4fi

Prema dobijenim rezultatima procenat maloljetnih delinkvenata iz potpunih porodica u razdoblju od 36 godina (Tabela 47) kretao se od 60-81%, a iz razorenog doma od 18-40. Izraunati zajedniki procenat za cijelo razdoblje pokazuje da je u 36 godina bilo 71,77% maloljetnih delinkvenata iz potpunih porodica, 28,23% iz razorenog doma (Tabela 47). Prema tome, od 1953-1988. godine bilo je oko 2,5 puta vie maloljetnih delinkvenata iz potpunih porodica nego iz nepotpunih (razorenog doma) porodica. Ovaj nalaz, koji se temelji na oficijelnim podacima; saglasan je sa drugim nalazima (npr. Voorhis et al, 1988, Wells i Rankin, 1985, 1986, Zvonarevi, 1976, Milosavljevi, 1986) koji pokazuju da u populaciji maloljetnih delinkvenata ima vie mladih izpotpunUi nego iz nepotpunih porodica. U istom ispitivanju provjeren je odnos izmeu populacije vanbrane djece i maloljetnike delinkvencije, i s druge strane izmeu populacije djece iz rastavljenog braka i maloljetnike delinkvencije. Dobijeni rezultati (Tabela 48) pokazuju da se iz ovih populacija regrutuju razliiti procenti maloljetnih delinkvenata. Iz populacije vanbrana djeca regrutuje sa (posmatrano po godinama od 1953-1988) od 0,3-1% maloljetnih delinkvenata, a iz populacije djeca iz rastavljenih brakova od 4-17% maloljetnih delinkvenata (tabela 48). Ovim se na jo jedan nain pokazuje da razoreni dom sam po sebi nije dominirajui izvor maloljetnike delinkvencije. To, uostalom, pokazuju injenice da iz tako velikih skupina razorenog doma imamo neznatan procenat maloljetnih delinkvenata. Korelacije izmeu populacija razoreni dom (Tabela 49) i maloljetnika delinkvencija, kao i izmeu vanbrana djeca i ma/o/Jetnika delinkvencija, populacija djeca iz rastavljenih brakova i maloljetnike delinkvencije, su negativnog predznaka i sve su statistiki znaajne. Prema tome, trend rasta djece u populaciji mzoremdom ne prati poveanje obima maloljetinke delinkvencije nego srazmjerno tom trendu pad maloljetnike delinkvencije tih populacija. To, takoe pokazuje daje razoreni dom nepouzdan kriterijum za objanjavanje maloljetnike delinkvencije. Ispitivanja kakva je uestalost ulaska u maloljetniku delinkvenciju s obzirom na tip razorenog doma, odnosno da lije vea frekvencija ulaska u maloljetniku delinkvenciju iz populacije vanbrana djeca ili po-|.; pulacije djeca iz rastavljenih brakova, pokazuje sljedee: Prvo; znaajno je vie maloljetnih delinkvenata iz populacije djeca iz rastav/fenti brakova nego iz populacije djeca roena van braka. Zajed292

niki procent za period 1953-1988. godine za prve je 23,63%, a za druge (vanbrana djeca) je 4,6% (Tabela 47). Drugo: iz populacije djecaizrastavljenih brakova, koja je oko 3 puta manja od populacije vanbrana djeca (Tabela 48), regrutuje se vei broj maloljetnili delinkvenata za oko 12 puta nego iz populacije vanbrana djeca. ' Zajedniki procenat za prve je 9,87, a za druge (vanbrana djeca) 0,76. Prema tome, ispitivanje kakva je uestalost ulaska u maloljetniku delinkvenciju s obzirom na tip razorenog doma, pokazuje da za ulazak u maloljetniku delinkvenciju predstavlja vei rizik tip razorenog doma "rastava braka", nego tip razorenog doma "vanbrana djeca". Ovaj nalaz je saglasan nalazima (npr. Wells i Rankin, 1985) u kojima se pokazuje da rastave braka predstavljaju vei incident za maloljetniku delinkvenciju u odnosu na neke druge vidove razorenog doma. Na osnovi dobijenih rezultata istraivanja (Milosavljevi, 1991) zakljuno je da je 2,5 puta vie maloljetnih delinkvenata iz potpuniji porodica nego iz razorenog doma, odnosno da razoreni dom sam po sebi nije dovoljan eksplanas uzroka maloljetnike delinkvencije. Maloljetnika delinkvencija je multidimenzionalan socijalni fenomen koji se pogreno pokuava redukovatina razoreni dom.
Taie/a49. JZarelacija izmeu (ipa razare/togdo/na i'maiol/e/nikedelinkvenaje. Kolone predstavljaju sljedee: 1. korelaciju izmeu total razoreni dom i maloljetnika delinkvencija 2. korelacija izmeu populacije rastavljenih brakova i maloljetnike delinkvencije 3. korelacija izmeu populacije vanbrana djeca i maloljetnika delinkvencija

Kolona 1 Koeficijent korelacije -0,70 2 -0,62 3 -0,76

P<

0,001

OM

0,001

293

bab) Svakodnevna okupljenost porodice urbane sredine (SOPUS) i socijalno neprihvatljiva ponaanja mladih i Istraivanja zapoeta na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru (Milosavljevi, 1985, 1987, 1991a, 1991b, 2003, Milosavljevi, Kos, Opai, 1988, Milosavljevi, Mimica, 1990), ukazuju na znaaj razine indeksa SOPUS (SOPUS=svakodnevna okupljenost porodice urbane sredine) za ponaanje mladih. Prema definiciji indeks SOPUS je pokazatelj svakodnevne okup- : Ijenosti porodice oko niza svakodnevnih aktivnosti u kojima uestvuju i > adolescenti Indeks SOPUS je kvantitativni pokazatelj odreenih socijalnih okvira interakcije porodica-adolescent, odnosno kvantitativni poka- ' zatclj manifestacije porodice kao agensa socijalizacije mladih. Polazei od tako koncipiranog znaenja kvantiteta interakcije porodica-adolescent izvreno je ispitivanje da li se znaajno razlikuju u pogledu indeksa SOPUS adolescenti sa i adolescenti bez indikacija toksikomanije. Rezultati ispitivanja su pokazali da adolescenti sa indikacijama toksikomanije imaju statistiki znaajno nii indeks SOPUS nego adolescenti bez indikacija toksikomanije (Milosavljevi, 1987). Takoe, adolescenti bez indikacija toksikomanije u sluajevima ivotnih kriza znaajno se ee obraaju roditeljima nego adolescenti sa indikacijama toksikomanije. U vezi sa dobijenim rezultatima je istaknuto da u urbanoj sredini porodica kao najvanija primarna grupa u ivotu ovjeka ne samo to ne moe da ispuni njihov ivot i zadovlji njegove potrebe, ve i ona sama zbog svega onog to se deava u drutvu i kroz nju prelama, izgleda s\>e manje socijalna grupa kojoj se moe pripisati domi-nantni znaaj u socijalizaciji mladih. To se posebno oituje u sluajevima adolescenata sa indikacijom toksikomanije. Njihov nizak indeks SOPUS pokazuje da oni postaju marginalni i za porodicu i tako su bez znaajne socijalne komunikacije i socijalnog oslonca. Iako rezultati ovog istraivanja pokazuju da se adolescenti sa indikacijom toksikomanije znaajno razlikuju u pogledu indeksa SOPUS i nekih ponaanja od adolescenata bez indikacije toksikomanije, to nam ne daje mogunost da time objanjavamo etiologiju toksikomanije. Ovi rezultati ukazuju vie na neke odrednice psihosocijalnog statusa u savremenoj porodici nego to objanjavaju etiologiju toksikomanije. Ovi rezultati naznauju da psihosocijalni status toksikomana karakterie marginalnost u porodici, odsustvo komunikacije sa roditeljima, socijalne kontrole od roditelja i socijalnog oslonca u porodici. 294

U ispitivanju odnosa indeksa SOPUS - socijalno neprihvatljiva po-| naanja mladih (Milosavljevi, Kos, Opai, 1988) muhiple regresijske analize pokazuju da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu kvantiteta interakcije u porodici i socijalno neprihvatljivog ponaanja mladih. Ovoj korelaciji, odnosno povezanosti, najvie doprinosi indeks SOPUS, u smislu: to je svakodnevna okupljenost porodice urbane sredine vea, prekraji, socijalno neprihvatljiva ponaanja su rjea i obrnuto. Meutim, valja naglasiti, kako se istie u ovom istraivanju (Milosavljevi, Kos, Opai, 1988) da iako indeks SOPUS znaajno doprinosi objanjenju socijalno neprihvatljivili ponaanja adolescenata, jo uvijek ostaje veliki dio neobjanjene varijance. Dakle, moe se rei, da osim indeksa SOPUS, postoje jo drugi faktori, potencijalno relevantni za objanjenje ovog fenomena. bb) Susjedstvo i socijalno-patoloke pojave Susjedstvo spada meu faktore socijalizacije, a ini ga, kako defmie. Zvonarevi (1976), "skup ljudskih nastanbi u kojima stanuju ljudi koji su meusobno prostorno blizu i poznaju se, pa makar samo po vienju". Susjedstvo spada u primame socijalne grupe i uzima se kao agens socijalizacije. U literaturi postoje podaci koji pokazuju da susjedstvo moe biti tzv. "anomina sredina" ili "kriminalno gnjezdo" ili "sredina iz koje se regrutuje maloljetnika delinkvencija, maloljetnike bande" i si. "Zbog toga nije ni udno da su neki istraivai negativnih pojava u omladine - prije svega oni koji se bave omladinskom delinkvencijom - ve odavno utvrdili kako je za suzbijanje negativnih pojava najvanije izmijeniti ulicu, tj. susjedstvo. Treba, drugim rijeima, izmijeniti socijalnu klimu u susjedstm i naseljima, tim vie stoje dobro poznato daje i u nas i inostranstvu maloljetnika delinkvencija vezana obino samo za neke dijelove naselja i gradova" (Zvonarevi, 1976). U vezi s tim Todorovl (1973) konstatuje da sistematska prouavanja maloljetnikih bandi, gangova, pokazuju njiliov est nastanak u siromanim etvrtima velikih gradova. Stariji kriminalci okupljaju i koriste maloljetnike za razne prestupe. Subkultura maloljetnikih bandi, gangova, u nekim etvrtima poprima znaenje odreene tradicije. Tako da su tradicionalno este maloljemike bande vezane za odreeni reon odnosno gradsko susjedstvo. Empirijslca istraivanja kao i neke teorije (npr. teorija subkulture, teorija anomije) ukazuju na mogue znaenje i ulogu susjedstva u etiologiji SPP.
r A

295

Ulogu susjedstva kao primame grupe u modelovanju ponaanja naznauju, izmeu ostalog, brojni projekti koji se temelje na susjedstvu kao faktoru ukljuenom u programe prevencije, npr. kriminaliteta. Ovim projektima zamiljeno je da susjedi postanu uvari imovine jedni drugima. Susjed kao uvar susjedstva^ smatra se najuspjenijom inicijativom u prevenciji protiv kriminaliteta. uvar susjedstva (neighbourhood wach) se temelji na jednostavnoj ideji da susjedi treba da znaju jedni druge i kao volonteri Ui prosto kao susjedi prate kada neko nepoznat dolazi u i susjedstvo. Dolazak neznanca treba da se prijavi koordinatoru (Commu-,nity safety coordinator) koji koordinie uvanje susjedstva ili policijsku n stanicu koja je za takvu saradnju otvorena. uvari susjedstva (neighbourhood wach) mogu posebno preventivno djelovati u susjedstvu na: spreavanje irenja toksikomanija, - agresiju, nasilje, - krae automobila, - vandalizam, *!nasilja meu vrnjakim grupama, * provale, razbojnitva, sve vrste pljaki stanova, kua itd. U litraturi se esto pominje Cambridge Neighbourhood Wach (2003) i Stevenage (2003) kao primjeri projekata koji imaju velki doprinos upre-venciji kriminaliteta i drugih SPP. bc) Vrnjaci i socijalo neprihvatljiva ponaanja Grupa djece, adolescenata bez obzira na pol, priblino istog uzrasta, slinih motiva i interesovanja i u odreenoj interakciji naziva se vrnja-kom grupom. Vrnjake grupe, prema nizu autora (navodi Rot, 1972), utiu na tenje za nezavisnou, na formiranje socijalnih stavova i uopte'' ponaanja. Pripadnost vrnjakoj grupi, posebno u vrijeme adolescencije, znai i traenje svog identiteta, postizanje line autonomije i put odrastanja. Uzima se da adolescente u razdoblju poslije 14-te godine vie privlai kontakt sa vrnjacima nego sa roditeljima. Adolescenti radije sluaju vrnjake nego roditelja, posebno majku. Adolescentu je esto mnogo vanije odobravanje ili neodobravanje nekog postupka od vrnjaka, nego od porodice. Ponekad su to socijalno neprihvatljivi postupci koje moe da proteira vrnjaka grupa. Na to 296

ukazuju brojna istraivanja (navodi Johnson et al, 1987), koja su se bavila maloljetniekom delinkvencijom, toksikomanijom i si. Tako je pozanto da je jedan od najboljih prediktora toksikomanije povezanost sa vrnjakom grupom u kojoj je uzimanje droge, alkohola, puenje i si obrazac poeljnog ponaanja. Tu konstataciju podupiru posebno teorije: subkulture (Cohen, 1955), socijalnog uenja (Bandura, 1977, Akers et al, 1979), diferencijalne asocijacije (Sutherland, 1947) i druge. Johnson i saradnici (1987) u istraivanju odnosa vrnjaci toksikomanija, konstatuju: Prm' da uopte kazano, rezultati potvruju incijalnu pretpostavku da je za toksikomaniju najbolji predikator adolescentska vrnjaka grupa narkomana. Drugoj da je ovaj nalaz sukladan teorijskim postulatima teorije socijalnog uenja i socijalne kontrole. Tree; da su vrnjaci - prijatelji vie znaajni za ovako ponaanje (puenje, pijenje, uzimanje droge) od roditeljskih primjedbi na opasnosti od toksikomanije, jer roditeljski racionalni savjeti nemaju anse pred ^S emocionalnim vezama sa vrnjacima. etvrto: da diferencijalna asocijacija (misli se na vrnjaku grupu socijalno neprihvatljivog ponaanja) sa situacionim pritiscima ima posebno znaenje u generalno uzeto, nastajanju socijalno neprihvatljivog ponaanja kao to je i odavanje toksikomaniju Prema tome, vrnjaci, vrnjake grupe, javljaju se kao znaajan agens socijalizacije, odnosno ponaanja bilo ono socijalno prihvatljivo ili neprihvatljivo. Vrnjake grupe esto se organizuju u gangove koji se bave nasiljem, pljakama, posebno imovinskim kriminalitetom. Na ovaj vid aktivnosti vrnjakih grupa ukazuju brojna istraivanja) npr. Ttirasher, 1927, Wi-lliams,1943, Coleman, 1961, Miller,W, 1981, Huff, 1990, Skolnik, 1990 Street Gang Provision, 1995). Meu poznate gangove vrnjaka koji se javljaju u nizu zemalja kao neonacistiki gongovi spadaju skinhedsi. Pod pojmom skinheds (skinhead = kona glava) u Oxford Advanced Lear-ner*s Dictionary (1989), podrazumijeva se "mlada osoba koja ima vrlo kratku kosu, a u posebnom znaenju mladu osobu vrlo kratke kose koja je violentna". Manje vie u svim dravama gdje se javljaju ponaaju se na slian nain, tj. nasiljem prema manjinama, rasama. Uzima se da su se skinhedsi prvi put pojavili u Engleskoj 1952. godine. Iz Velike Britanije ideje toga pokreta rairile su se po Evropi i drugim dravama van Evrope.

rff^'

Glava 13 Prvobitno su oni predstavljali grupe radnika koji su u znak protesta zbog nerijeenih njiiiovih ivotnih pitanja brijali glave. Otuda njihov naziv skinhedsL Pokret su prihvatili mladi iz radnikih porodica. Meutim, iz neobjanjivih razloga skinhedsi su svugdje gdje djeluju neonacistiki orijentisani. U tom pogledu najjasniji su gangovi skinhedsa u Njemakoj, Austriji, SAD. U nekim zemljama gangovi skinhedsa su proirili listu ottih koje namjeravaju istrijebiti, dakle osim nacionalnih manjina, rasa, oni ele svoju zemlju osloboditi od izbjeglica, emigranata bez obzira na rasu i boju koe. Identitet skinhedsa je slijedei: r obrijana glava, - obuen u crne "spid frajerke" sa raznim amblen$l^f potiu iz radnikih porodica, 8 preziru svaku ideju o egalitizmu, - tvrdi su, bez osjeanja krivice i ;glavna im je preokupacija istrebljenje nacionalnih manjina, izbjeglica, obojenih, a sve u cilju iste sredine. Povezuju se sa Hitlerovim idejama iz "Mein Kampf kao i sa KKK (Ku - klux klan). U SAD su poznati gangovi skinhedsa starosti do 12 godina sa imenima: "Romantini nasilnici", "Skinhedsi iz Bronksd" , "Djeaci koji udaraju nogom", "Rcich Skins" koji, uz razne vidove nasilja, rasturaju neonacistike materijale i time se oduevljavaju (Rcgoli, Hewitt, 1997, The New York Times, 2000). Skinhedsi su u Evropi prihvatili faistike ideje, a u S.4.D faistike ideje i mnoge elemente Ku Klux Klan-a. Prema tome, empirijska zapaanja i istraivanja ukazuju, prvo, da vrnjake grupe mogu imati poseban udio u etiologiji svijeta socijalne patologije i, drugo, da su potrebna dalja seriozna istraivanja o vrnjacima i njihovom utkaju na kvalitetu ivota pojedinca i drutva.

ENDOGENI FAKTORI SOCIJALNO-PATOLOKIH POJAVA (SPP)

1. Bioloke osnove ovjeka kao postulati u eksplanaciji etiologijc SPP .:.. 2. Psiholoka priroda linosti i SPP 3. Mentalni poremeaji (duevne blesti.) i SPP ,

1. Bioloke osnove ovjeka kao postulati u eksplanaciji etiologije SPP

injenica da je ovjek i bioloko bie postakla je na razmiljanje o uroenim sposobnostima ka odreenim vidovima SPP. Otuda su nastale 4 teorije o nasljeivanju nagona za kradom, ubistvom, silovanjem, delinkvencijom, odnosno o uroenom atavistikom tipu zloinca karakteristinom po odreenim fizikim svojstvima koja ga ine predodreenim za delinkventnu aktivnost Jedan od znaajnijtfi predstavnika i pristalica "kriminalne biologije" Seelig (1963), istie da se u zloinakom ponaanju nekog pojedinca izraava vitalni psihosomatski proces, odnosno da je "kriminalni delikt manifestacija zloinca kao ivog bia". Drugi autori navode (npr. Di Tulio), smatra da kriminalci povratnici imaju jae dispozicije istaknute za antisocijalno i zloinako ponaanje. Te dispozicije prema Di Tuliju "karakteriu ili stanje nedovoljne bioloke razvijenosti ili poremeaj, odnosno abnormalno funkcionisanje nervnog sistema, ili konano, psihika neuravnoteenost, odnosno disharmonija koja se danas naziva pSiliopatologija" (MUutinovi, 1981). Pinatel (1970) navodi niz autora koji socijalno-patoloku pojavu kriminaliteta objanjavaju naslijeenom sklonou. Neki autori su u literaturi oznaeni (u tom sm'islu o nekim posebno govori Hentig, 1959) kao zastupnici genetikog rasizma Lombresso (1896, 1899), Hagemann (1936), Niceforo (1948, 1949), Jensen (1978), Ey299 *&

298

senck (1967). Tom teorijom, kako kritikujui tu teoriju, istie Hentig (1956), nastojalo se uspostaviti uzronu vezu pripadnika, na primjer, crne rase i pojedinih oblika delinkvencije. Pristalice biolokih teorija devijantnosti, teorija o naslijeenom de-vi-jantu, "programu za ulaz u svijet socijalne patologije" - nastojali su to da potvrde navodei svoje nalaze u vezi sa: a) tjelesnom konstrukcijom, b) genetskom konstrukcijom, c) nervnim i endokrinim sistemom ovjeka.

a) Tjelesna konstitucija
Pod tjelesnom konstitucijom podrazumijeva se razvijenost i veliina pojedinih dijelova tijela, proporcije meu dijelovim tijela, normalnost u pogledu razvijenosti pojedinih dijelova tijela i druge tjelesne karakteristike. Znai, kada se govori o tjelesnoj konstrukciji, misli se na optu tjelesnu konstrukciju, na karakteristike pojedinih dijelova tijela: visina ela, oblik lobanje, odnos veliine pojedinih organa tijela i razvijenost pojedinih organa. Postoji vie tendencija u objanjavanju te zagonetke. Tako su odreene nesrazmjere u tjelesnoj grai uzimane su za "stigmate degeneracije", odnosno kao oznake uroenih zloinaca, devijanata. Po jednom od najpoznatijih zastupnika takvog shvatanja, Lombrossu (1835-1909), kao tjelesne oznake "uroenog zloinca" treba uzimati: prirodnu istetoviranost, prirodno crveno obojene nokte, izboenu vilicu, visoku i iljastu glavu, nenormalno veliku ili malu glavu, velike, ui, izboeno elo, asimetrinost tijela, posebno lobanje, i druge tjelesne degenerativne karakteristike. Uz to Lombroso (1835-1909) je razlikovao etiri tipa ** kriminalaca. Prvo, to su uroeni kriminalci sa jasnim atavistikim stigmatima (ve smo ih naveli). Drugo, bolesni kriminalci odnosno . kriminalci koji su to zbog mentalne ili organske nesposobnosti (idioti, imbecili, epileptiari, psihotiari, alkoholiari). Tree, kriminalci od ,t prilike do prilike. To su kriminalci, odnosno osobe, koje su predispo* nirane da iskoriste priliku za kriminal etvrto, strastveni kriminalci su osobe koji se bave kriminalom iz uroene strasti za kriminalnim aktima. O tipologiji kriminalaca i uopte uenju Lombrosa znaajan kritiki osvrt dao je Wolfgang (1961). On smatra u ovom uenju ima mnogo propusta koji ga ine diskutabilni neprihvatljivim.
300

Ovom uenju o "uroenom zloincu" priklanja se i obimno Hooto-novo (1939) istraivanje. On je na osnovi ispitivanja 17 680 kriminalaca u zatvoru i 1 976 osoba koje nisu bile u zatvoru doao do zakljuka da postoji "somatski kriteriji" prema kome se devijanti razlikuju od osoba koje nisu bile u zatvoru. Prema tom kriterijumu delinkventne osobe su inferiorne u odnosu na ostale u pogledu: tjelesne teine, rasta, irine grudi, visine lea i si. Ta bioloka inferiornost se, prema Hootonu, nasljeduje i primarni je uzronik zloina. Tri primjedbe koje je dao Vold (1958) posebno ukazuju na diskutabilnost Hootonovih nalaza. Prvo, uzorak ispitivanja nije bio reprezentativan niti sluajan. Drugo, Hooton je naao razlike izmeu civila i kriminalaca, kao i izmeu civila i civila u pogledu tjelesnih karaktristika. Razlika izmeu civila i kriminalaca je bila manja nego razlika izmeu civila i civila. Tree, on nikada nije niim potvrdio da se tjelesna inferiornost nasljeuje. Dok je Hooton vrio istraivanja na odraslima delinkventima i nedelinkventima, drugi autori su takva istraivanja vrili na maloljetnim delinkventima npr. Glueck and Glueck, 1968). Ta istraivanja dola su do zakljuka da se maloljetni delinkventi razlikuju od maloljetnili nedelinkvenata po tome to imaju: iru tjelesnu grau, ire vratove, ire grudi, ira ramena, strukove, bedra, gornje udove i si. Kretschmer (1921), koji spada meu najpoznatije autore koji su se bavili tipologijom ljudi na osnovu njihove tjelesne grae, doao je do zakljuka da postoji podudarnost izmeu tjelesnih tipova (leptozomi, atletski, pikniki, displastini) i dviju glavnih duevih bolesti: shizofrenije i manijakalno-depresivnih oboljenja. Ljudi leptozomi (visoki, astenini) i atletske konstrukcije tjela najee obolijevaju od shizofrenije; piknici (deblje osobe, okruglaste konstrukcije, skloni gojaznosti, manjeg rasta), najee su meu duevnim bolesnicima koji boluju od manijakalno-depresivnih oboljenja. Kretschmer je, koristei istu metodologiju (prema navodu Mannlieima, 1970, str. 238), izvrio ispitivanja sa ciljem da utvrdi da li se po tjelesnoj konstrukciji kriminalci razlikuju od osoba koje nisu kriminalci Kretschmer je na osnovi rezultata dobijenih ispitivanjem 4 414 sluajeva doao do zakljuka "raspored konstitucionalnih tipova meu kriminalcima je slian kao i kod opte populacije" (navodi Aimo-vi, 1988), i da vrste abnormalne tjelesne strukture linosti nisu indikator teine socijalne pogreke. Takoe, u knjizi "Kriminalitet i ljudska priroda" (Willson, Hemnstein, 1985) izlae se gledite, prema kome se ljudi razlikuju u pogledu uroenog rizika za kriminalitet. Kamin (1985) je

promaeni pokuaj da se enologa mm ovjeka. ,o^ ,tr 207) je izvrio antropometrijska mjeGoring (navodi Eto*, ^.^^ka) u Engleskoj iterezdrenja na 3 000 zatvoremka ref^f^ ^ studenata i vojnika. Na Jeuspore^osarezultat^atakv^m^ d acl]e osnovi tog ispunja f^f^Zriu gotovo isto kao i za-javljaju kod studenata u Oksforau tvorima Londona. ^^ ^ Prema tome, ispitivanja Kretsch^^ILpaLlokog ponana konstrukcija kao endogena ^^^alnlpatolog moe Sanja, a od toga se polazi u naoj ^^J To *iai da se uespoLtrati samo u kontekstu ^^^ata degeneracije") ne talost deformiteta i ^\a^7orijao naslijeenim sklonostima moe uziman kao potvrda bioloskgonjaj ^ ^ za svijet socijalne patologije, P^^^oji adehatan drutveni sa tim tjelesnim nedostatama. Jajfj?*l nedostatak upsihofi-odnosprema onim koji maju dr*d*2Cobogaji, slijepi, mentalnoza-zikomrazvoju (zbog toga to su '^T^poiaSanJa koje ih in-ostaH i si) stvaraju se okolnosti za ^gvnamlota. Meutim, tamo

loka orijentacija u socijalnoj patologiji najvei znaaj pridaje nasljeivanju, tj. genetskoj konstituciji linosti koja, prema zastupnicima biolokih teorija, predodreuje da li e neko biti kriminalac, zloinac ili ne. Istraivanja koja su pokuala da dokau to, kretala su se u vie smjerova, kao to su: u) prouavanje tzv. kriminalnih porodica, v) prouavanje blizanaca, w) prouavanje krvnih grupa i x) prouavanje ovjekovih hromosoma. ba) Prouavanje tzv. kriminalnih porodica Geneaoloka ispitivanja tzv. kriminalnih porodica jedno su vrijeme znatno privlaila istraivae. Izgledalo je da e se na osnovu takvih ispiti vanja moi objasniti uzroci socijalno patolokih pojava. Meu prve istra ivae prouavanja tzv. kriminalnih porodica ubrajaju se Dugdala (navo di Zvonarevi, 1976). On je u svojoj studiji o porodici luke saoptio, izmeu ostalog, sljedee: \ - porodica Juke potie od alkoholiara - porodica je tokom 200 godina imala 709 potomaka - od 709 bilo je 77prestupnika, 292 prostitutke, 142 skitnice. Do slinih rezultata doao je, neto kasnije, esto navoeni Goddard (navodi Zvonarevi, 1976, Boeree, 2004) prouavajui porodicu Kalikak. Psihijatar Goddard (1866-1957) je iskonstruisao ime ovoj porodici od grke rijei koje oznaavaju "dobar" i "zao". To je uinio da bi sauvao anonimnost porodice. Otac porodice "Kalikak" je imao potomke od dvije ene. Prvo, kao vojnik amerike vojske (oko 1775) imao je vanbranu vezu sa "maloumnom djevojkom". Ona mu je donijela na svijet sina, koga Goddard u studiji naziva "Stari uas" (Old Horer) jer je bio rodona-elnik "ravog" dijelu stabla porodice Kalikak. Druga grana porodice Kalikak potie od ene kojom se otac Kalikak oenio nakon povratka iz vojske. Iz tog braka, gdje su otac i majka bili normalni, potiu potomci "dobrog" dijela porodinog stabla porodice Kalilmk Od 480 potomaka "Starog uasa" u 6 generacija bilo je: 143 slaboumne osobe, 36 vanbrane djece, 33 seksualno nenormalnih, 24 alkoholiara, 3 epileptiara, 82 je umrlo u djetinstvu, 3 kriminalca, 8 vlasnika javnih kua i samo 46 normalnih potomaka (oko 10%). U drugom dijelu porodinog stabla porodice Kalikak, tzv. "dobrog" dijela, od 469 potomaka, takoer iz 6
303 **
;

b) Genetika konstitucija |
Pod genetikom konstitucijom PO^mijeva s^mbwW^_ jedenih faktora, smjetenih u hromozomma ^J^^^Bio-rakteristinih kompleksa osobina koje odlikuju pojedinu individuu

302

generacija, samo 1 nije bio normalan, 2 osobe su bili alkoholiari, 15 je umrlo u djetinstvu, a ostali su bili uspjeni poslovni ljudi Meu njima je bilo Ijekara, pravnika i si. Uglavnom, u ovom dijelu nije bilo kriminalaca, prostitutki, homoseksualaca, duevno bolesnih i sL Noviji pokuaji prouavanja tzv. kriminalnih porodica, odnosno znaaja za ponaanje tzv. "kriminalnog porijekla", vrena su na usvo-jenicima. Tako je jedna grupa autora (npr. Hutchings, Mednick, 1975, Mednick, Gabrielli, Hutchings, 1984) izvrila ispitivanja na tzv. usvo-jenicima (osobama koje su u mladosti bile usvojene) koji potiu od oeva kriminalaca. Prema tim istraivanjima u 49% sluajeva usvojenici koji su se odali kriminalu poticali su od oeva kriminalaca. Usvojenici, koji potiu od oeva kriminalaca, vre esto i teka krivina djela. U sumarnom pregledu ovih istraivanja (Mednick i Gabrielli, Hutchings, 1984) istie se da ukoliko nijedan, ni bioloki ni usvojiteljski otac nema kriminalnu prolost, tada se meu usvojenkima nalazi onih sa poinjenim kriminalom koliko i u optoj populaciji. Meutim kada je bioloki i usvojeni roditelj imao kriminalnu prolost, onda je broj kriminalaca meu usvojenkima znaajno vei nego to se moe oekivati u ostaloj populaciji. U vezi sa prouavanjem tzv. "kriminalnih porodica" moe se kon-statovati: Prvo: u sluaju porodke Juke, koja potie od oca alkoholiara, ne., uzimaju se u obzir socijalni uslovi u kojima su se raali i ivjeli potomci $" alkoholiara. Ako bi se uzeli u obzir socijalni uslovi, sigurno bi se dolo do drugaijeg objanjenja podataka koji su dobijeni u ovoj studiji o porodkiJuke. Drugo: u sluaju porodice Kalikak, to se moglo i oekivati, poka- % zario je da se "maloumnost" moe i nasljeivati, ali nije dokazano da se nasljeuje i sklonost odreenom vidu socijalno-patolokog ponaanja. Goddard u svojoj analizi ne uzima u obzir da se potomci porodinog stabla Kalikak, koji potiu od potomka "Stari uas" (Old Horor), razlikuje od druge grane porodinog stabla, ne samo po mentalno zaostaloj majci, ve i po socijalnim okolnostima u kojima su se raali i socijali-zovali Ako se pokua predstaviti to vrijeme i u tom vremenu majka sa vanbranim djetetom i potomci vanbranog sina u sredini "kvekera" i

slinih nazora, onda e biti jasno zato se veina potomaka "Starog uasa" nala u svijetu socijalne patologije. Tree; injenica da je manje od 50% usvojenika, kako pokazuju navedena istraivanja, iz tzv. kriminalnih porodica postalo kriminalcem, kao i injenica da se meu usvojenkima, kada su oba roditelja (bioloki otac i otac usvojitelj) kriminalci, javlja znaajno vie kriminalaca nego u obrnutom sluaju, takoer, vie ukazuju na socijalne faktore nego na naslijee. bb) Prouavanje blizanaca Postoje pokuaji da se shvatanja koja polaze od toga da su uzroci socijalnoj patologiji u genetskoj osnovi individue dokau istraivanja na blizancima. Blizanci, kako je poznato, mogu biti dvojajni ili jednojajni. Dvojajni nastaju kada prilikom oplodnje doe do istovremene oplodnje dva jajaca. To se deava kada jedan jajnik oslobodi dva jajaca ili kada svaki jajnik oslobodi po jedno jajace. Tako se raaju dvojajni, (dizigotni ili fraternalni) blizanci Oni nose razliite genetske osnove, tako da na svijet dolaze kao djeca koja se razlikuju meusobno. Jednojajni (monozi-gotni) blizanci nastaju kada jedno jajace bude oploeno jednom sjemenom elijom, pa se oploeno jajace iz dosada nepoznatih razloga podijeli na potpuno dva jednaka dijela. Iz svake polovine razvija se po jedno dijete. Jednojajni blizanci su uvijek istog pola i meusobno su potpuno slini jer potiu od iste genetske osnove. U vezi sa shvatanjima da su u osnovi socijalno-patolokog ponaanja bioloki, odnosno nasljedni faktori, nastale su brojne studije na blizancima. Lange (1929) je izvrio ispitivanje blizanaca u Bavarskoj koji su se odali kriminalu. Da bi istakao, odnosno dramatizovao svoju hipotezu o genetskoj osnovi kriminalnog ponaanja, studiju u kojoj je izloio svoje rezultate objavio je pod naslovom "Zloin kao sudbina". Sam naslov pokazuje da su njegovi glavni zakljuci bili da je kriminalno ponaanje genetski odreeno. Takav zakljuak je izveo na skupinama 13 monozigot-nih i 27' dizigotnih (dvojajnUi) blizanaca. Ispitanike je sakupio na taj nain stoje iz nekoliko psihijatrijski bolnica i zatvora u Bavarskoj uzeo u ispitivanje blizance istog pola. Ispitivajui kriminalitet tih skupina blizanaca, on je doao do rezultata postojanju visoke konkordantnosti (prisustvo posmatranog obiljeja u oba lana para blizanaca) kada se radi o zloinu monozigotnih blizanaca, to nije dobio u sluaju dizigotnili blizanaca.

304

Kranz (1936) je dobio suprotne rezultate od Langea. On je svoj uzorak utvrdio na sljedei nain: uzeo je blizance koji su se odreenog dana nalazili u pruskim zatvorima i sve novoprispjele kao kriminalce u 6 institucija primljenih u toku godine. Zigotnostje utvrena metodom slinosti i pomou krvnih grupa. Na taj nainje dobijen uzorak od 32 tno-nozigotna (svi mukarci) i 93 dizigotna (43 istog pola i 50 razliitog pola). Njegovi rezultati pokazuju daje konkardantnost (prisustvo posma-tranog obiljeja u oba lana blizannog para) u pogledu kriminaliteta kod monozigontnih i dizigontnih (istog pola) skoro jednaka. Time se Langeovi i slini zakljuci opovrgavaju. Evsenck (1967) je dobio rezultate sline Langeic On u svojoj knjizi Kriminalitet i linost (Crime and Personalitv) iznosi, prvo, postoje visoki postotci konkardantosti kod jednojajnih blizanaca. U sluajevima: - zloina odraslih -postotakje 71, - maloljetnike delinkvencije - postotak je 85, - poremeaja ponaanja u djetinjstvu - postotak je 87, - homoseksualnosti - postotak je 100. - alkoholizam -postotakje 65. Sve to znai da ako je iz para jednojanih (monozigotnih) blizanaca jedna osoba postala, npr., zloinac, onda je u 71% sluajeva i drugi blizanac itd. Dmgo, prema istom autoru, postoje nii postoci konkor-datnosti kod dizigotnih blizanaca. U sluajevima: - zloin odraslih - konkordantost je 34% - poremeaja ponaanja u djetinstvu -postotak je 43, - homoseksualnosti -postotak je 12, -alkoholizma-postotak je 30. To znai ako je jedan iz para dizgotnih (dvojajnih) blizanaca, npr. alkoholiar, u 30% sluajeva i drugi blizanac postaje alkoholiar. U istraivanjima kriminalnog ponaanja blizanaca u Japanu (navodi Mann-hein, 1970) Joimasuje dobio da se konkordantnost znatno poveala nakon II svjetskog rata u odnosu na konkordatnost prije rata. Joima tu injenicu objanjava optim trendom porasta obima kriminaliteta u Japanu tokom rata. %
306

Najznaajnije, esto navoeno u setioznoj literaturi o svijetu socijalne patologije, ispitivanje o blizancima i kriminalitetu je ono koje je izvrio Karl Christiansen (1977). Rezultati toga ispitivanja izloeni su u studiji "Preliminarna studija o kriminalitetu blizanaca". U ovom ispitivanju uzeti su podaci za sve blizance roene od 1881-1910. u Danskoj. Sakupljeni su podaci za 3586 pari blizanaca. Nakon toga istraeni su svi policijski dosijeji u kojima su se mogle nai infonnacije o blizancima kao kriminalcima. Od 3586 pari blizanaca 799 pari se pojavilo najmanje jednom u policijskim registrima. Uglavnom, na osnovu tako sakupljenih podataka Christiansen je izraunao sljedee kriminalne konkordance: - 35% monozigotnih blizanaca mukaraca, - 12% dizigotnih blizanaca mukaraca, - 21% monozigotnih bliznakinja ena, - 8% dizigotnih bliznjakinja ena. U studiji "Preliminarna studija o kriminalitetu blizanaca" Christiansen je zakljuio da rezultati istraivanja potvruju da se sklonost za kriminalitet ne nasljeuje, jer rezultati pokazuju, ako jedan monozigotni blizanc ue u kriminalitet, onda je vjerovatnoa samo 35% da e i drugi iz para ui u krimitialitet, a samo 15% za dizigotne. Za ene je vjerovatnoa jo manja (21% za monozigotne ili 8% za dizigotne) da e ui u kriminalitet i jedna i druga iz para.Drugim rijeima, ako monozigolna bliznakinja ue u kriminal samo je 21% vjerovatnoa da e to uiniti i druga iz para, u sluaju dizigotnih bliznakinja samo je 8% vjerovatno da e se ako jedna ude u kriminalitet ui i druga iz para. Neprestano postoji interes za hipotezu da se svijet socijalne patologije moe objasniti genetskim faktorima. Npr. Ray i saradnki (Ray at al, 1991) su provjeravali tezu o naslijeenoj sklonosti za suicid. Ray je sa suradnicima izvrio analizu na N-176 pari blizanaca u kojima je jedan ili oba izvrilo suicid. Prema toj analizi od 62 monozigotna para u 7 (ili 11,3%) sluajeva oba su lana para blizanaca izvrila suicid, a iz 55 (ili 88,7%) parova izvrio je suicid samo jedan od blizanaca, a drugi nije. U sluaju dizigotnih blizanaca od 144para u dva (ili 1,8%) para oba lana su izvrila suicid, a iz 142 para izvrio je suicid jedan od blizanaca, a drugi nije. Autori ovog ispitivanja (Ray et al, 1991) su na osnovi dobijenih rezultata zakljuili: da postoji znaajna razlika izmeu monozigotnih (11,3%) i dizigotnih (1,8%) parova u pogledu suicida, mada genetski efekat nije velik (jer su u prvom sluaju od 62 u 7 sluajeva oba

blizanca izvrila suicid, a u drugom samo dva od 144 para), i da ostaje otvoreno pitanje da li su genetske komponente uopte nezavisni faktor suicida. Ovi zakljuci ine se logini i prihvatljivi, jer se pokazalo da se u sluaju suicida iz para monozigotnih blizanaca jednog blizanca rijetko deava da suicid izvri i drugi, kao i u sluaju dizigotnili blizanaca. Veza naslijea i kriminalnog ponaanja provjeravano je u tzv. studijama o ponaanju usvojenika. Usvojenicima je, prema zakonu, iskljuen bilo kakav kontakt sa biolokim roditeljima. Hutchings i Mednick (1977) su na osnovu podataka za 662 usvojenika (mukarca) iji su bioloki oevi ili oevi usvojitelji bili kriminalci utvrdili sljedee: - Kada su bioloki otac i otac usvojitelj bili kriminalci, onda je 36% sinova usvojenika postalo kriminalac. - Kada je samo bioloki otac bio kriminalac, onda je 27% sinova usvojenika postalo kriminalac. - Kada nijedan otac nije bio kriminalac samo je 10% usvojenika postalo kriminalac. U drugoj studiji, takode, sa usvojenicima (Mednik et al,1987) dobijeni su slini rezultati. Oito je da su procenti o konkordanci kriminaliteta oca i sina (27%), vie diskutabilni nego uvjerljivi, odnosno prije bi se mogli uzeti kao negacija nego potvrda teze postojanju veze izmeu naslijea i kriminaliteta. Ono to ini diskutabilnim rezultate Langea iEysencka, jeste stoje u objanjenju tih rezultata dostavljena socijalizacija. Isti uslovi ivota, rasta, razvoja, socijalizacije, ne mogu se izostaviti iz sloenosti strukture faktora koji doprinose konkordantnosti u raznim vidovima socijalnog ponaanja blizanaca, pa i socijalno-patolokog. Na to je ukazao Freeman u studiji "Naslijee i okolina u svijetlu studije o blizancima". On, izme- u ostalog, istie: "Okolina moe utjecati na sve crte linosti intelektualne, temperamentne i socijalne ... Taj utjecaj je dovoljno velik da ima najveu vanost... jer ljudska priroda moe biti poboljana ili oteena u stupnju koji su mnogi smatrali nemoguim." (navodi Zvonarevi, 1976). bc) Prouavanje nenormalnosti hromosoma Hromosomske (gr. hroma=boja; soma=tijelo) strukture su tapiaste tvorevine u elijskim jedrima koje nastaju iz hromatina, prilikom diobe elija. Hromatin je^ materija od koje se sastoji elijsko jedro koje u
308

mikroskopskom preparatu prima boju. Hromosomi u sebi sadre gene -nosioce nasljednih osobina. Broj hromosoma je stalan. ovjek ima u svakom jedru elije 46 hromosoma, i to 22 para autosoma i 1 parpolnih hromosoma (sin. alosom ili gonosomi). Polovina hromosoma potie od majke a druga polovina od oca. Mukarac ima dvije vrste polnih hromosoma: XiY, a ena samo jednu vrstu: XX hromosome. Pol ovjeka se odreuje genotipski tj. u asu oplodnje. Jajace nosi u sebi samo tzv. X hromosom, a muki spermi nosi u sebi X ili Y hromosom. Ako enska polna elija (jajace) u trenutku oplodnje bude spojeno sa spermijem koji nosi hromosom X, dijete e biti ensko, a ako se spoji sa spermijem koji nosi Y hromosom, dijete e biti muko. ovjek dobija svoje gene u trenutku oplodnje. Polovina gena potie od majke, a polovina od oca. Polovina hromosoma 23 od majke spojena sa 23 hromosoma od oca ine novo ivo bie koje e tokom svog ivota uvijek u svakoj eliji imati 46 hromosoma. To je normalna hromosomska slika. Meutim, u nekim sluajevima javljaju se i hromosomske aberacije. One nastaju ili se nasljeuju. Meu, za sada najee, navoene u literaturi spadaju: Daunov sindrom, Tamerov sindrom, Klinefelterov sindrom i (uslovno smo ga nazvali) "Kainov" sindrom. Damov sind/vm ili mongoloizam izazvan je vikom cijelog hromosoma ili bar njegovih znaajnih dijelova. Osobe sa ovakvim hromosom-skim poremeajem zaostaju u tjelesnom i mentalnom razvoju i imaju tipian mongoloidni izgled, kratke ruke i prste, zadebljao jezik, otvorena usta, nizak IQ (oko 40), nizak rast, slabe govorne mogunosti i u kario-tipu imaju 47 umjesto normalno 46, tj. jedan hromosom u kariogramu (kariogram hromosomski set jedne individue prikazan slikom hromosoma, obino somatske elije, svrstane u parove prema veliini, obliku i poloaju centromerne, oznaene brojevima od 1-22) oznaen sa 21 koji se javlja u trostrukom vidu (to je trizomija hromosoma 21). Aberacija nastaje kada za vrijeme oplodnje dolazi do spajanja jednog jajaceta koje ima 24 umjesto 23 hromosoma sa spermatozoidom sa 23 hromosoma Hi spajanjem jajaca sa 23 hromosoma sa spermatozoidom od 24 hromosoma. Tako se raa osoba koja u kariotipu (kariotip - skup hromosoma neke elije) ima 47 umjesto 46 hromosoma. Monozigotni parovi su konkordantni za Daunov sindrom i parovi koji raaju djecu u pood-makloj dobi Npr. ene nakon 35 godine ivota. 309
v

Tarnemv (Tumetm) sindrom opisan je od Turnera 1936. godine, kako navodi Mori (1982), kao poremeaj kromosoma koji se javlja iskljuivo kod osoba enskog pola i oituje se u nedostatku jednog Iiromosoma X. Dakle, osoba enskog pola sa takvim sindromom umjesto XX ima samo jedan kromosom X. Ovaj sindrom se obino otkriva u pubertetu kada zbog nedostatka jednog kromosoma X ne dolazi kod takve osobe do razvijanja sekundarnih polnih oznaka i izostaje menarhe. Uestalost raanja je 4 na 1 000 novoroene enske djece. Osobe sa ovim sindromom su normalne inteligencije, govora i nemaju neurolokih smetnji. Njih karakterne odsustvo agresivnog ponaanja i istovremeno psiluka optereenost zbog saznanja da se razlikuju od drugih u pogledu sekundarnih oznaka polnostL MJinefelterov sindrom javlja se iskljuivo kod osoba mukog pola, a oituje se kao kariotip XXY, tj. kao hromosomski poremeaj sa preko-i brojnim kromosomom X. Mukarac sa takvim sindromom u kariotipu ima XXY, umjesto XY. Sindrom je opisao Klinefelter 1942. godine (Mori, 1982). Mukarca sa ovim sindromom karakterie: ginekomastija, nedostatak spermatogeneze, enska figura, smanjena dlakavost, odsustvo dlaka po licu, odstust\>o brkova, smanjeni polni organi, sterilnost. Javlja se u 2-3 sluaja na 1 000 ivoroene muke djece. Kod osoba sa ovim sindromom esti su mentabii poremeaji, mentalna tupost, poremeaji linosti, epilepsija i si. Xhinov"siruimm, (nazvali smo ga uslovno tako zbog toga to je ovaj sindrom do njegovog otkria navoen u vezi sa zloinom), oituje se u prekobrojnom hromosomu Y. Kariotip takvog mukarca umjesto XY ima XYY. Neki autori su prekobrojni Ynazvali kromosomom ubicom. Osobe sa ovim sindromom karakterie: visok rast, impulzivnost, nekontrolisani ispadi, antisocijalno ponaanje i obino sukob sa zakonom. U populaciji novoroene muke djece javlja se 1,5 sluajeva na 1 000 ili 0,15% (Mori, 1982).
n

zbog odsustva agresivnih tendencija u ponaanju i relativno normalne tjelesne i mentalne razvijenosti, neprimjetan u socijalnoj patologiju Meutim, hromosomske aberacije nazvane Klinefelterov sindrom i "Kainov sindrom" kod mukaraca, u novije vrijeme se sve vie povezuje sa nekim socijalno-patolokim pojavama. Interes za ove aberacije u hromosoms-koj slici i njeno dovoenje u vezu sa socijalno-patolokim ponaanjem pojedinca naroito je podstaknut sudskim procesima viestrukim zloincima kod kojih su utvrena odreena odstupanja u pogledu hromosomske slike polnih kromosoma. Time je ponovno dobila na snazi Lambrozova teza o "uroenom zloincu", samo ovaj put ta nasljedno osnova zloinakog ponaanja trebalo je da bude dokazana otkriem kromosoma ubice. Citogenetska istraivanja su otkrila polizogomije (povean broj kromosoma) kako kod mukarca tako i kod ena. Dok aberacije u hromosomskoj slici kod ena nisu dovoene u vezu sa socijalno-patolokim ponaanjem, dok se aberacije kod osoba mukog pola, prema nekim sluajevima, pokuavaju dovesti u vezu sa ponaanjem zloinca. Pinatel (1968), pominjui istraivanja u vezi sa Klinfelterovim sindromom, koga karakterie prekobrojni kromosom X kod osoba mukog pola, navodi da neka ispitivanja pokazuju da je ovaj sindrom mnogo ras-prostranjeniji kod delinkvenata nego kod nedelinkvenata, kao i da delinkventi sa ovim sindromom ine lake nego tee delikte. Graven (1969) navodi neke sluajeve koji pokazuju da bi se prekobrojni kromosom Y mogao oznaiti "kromosom ubica" ili "Kainov" hro-mozom. Povod za ovakvu tezu dala je injenica da je "Kainov" sindrom citogenetskom analizom utvren kod zloinca iz Pariza koga je opisao Graven (1969). Ubica je osuen na 7 godina zatvora zbog ubistva prostitutke. Kao dijete je prebolio menigitis, imao je poremeen hod, odnosno bio je opav, u djeanstvu su ga zvali "opavko", u pubertetu je bio homoseksualno zloupotrebljetu bio je bez profesije, najvie je radio na farmama, bolovao je od epi-napada, tri puta je pokuao da se ubije, esto je mijenjao zaposlenje i mjesta boravka. Pored toga, u sudskom spisu ovog zloinca postoji konstatacija da sud osporava mogunost da ga je prekobrojni kromosom Y uinio ubicom.

Navedene hromosomske aberacije nemaju podjednaku vanost za socijalnu patologiju. Naime, aberacije kao to su Daunov i Tamerov sindrom, rijetko se povezuju sa socijalnom patologijom. Osobe sa Dau-novim sindromom su zbog svoje upadljive tjelesne i mentalne nedovoljne razvijenosti, po pravdu, pod socijalnom kontrolom. Tamerov sindrom je
310

311 'ft

Foks (1971) je, pored ostalog, opisao sluaj koji je registrovan u SAD i kod koga je utvren prekobrojni hromosom Y, odnosno "hromosom ubica". Radi se o zloincu nazvanom "udovite iz ikaga". On je 13. 07. 1966. godine u toku jedne noi ubio 8 bolniarki u ikakoj bolnici Neki podaci o ovom zloincu pokazuju da je bio: visok preko 180 cm, neobrazovan, bubuljiava lica, depresivan, sklon suicidu, toksikoman, nasilnikog odnosa prema enama (to je znala policija ikaga), zaokupljen svojim nezadovoljenim seksualnim nagonom i si. Hook (1973) je sainio pregled 40 istraivanja o aberaciji hromo-somske slike kod osoba koje su imale kariotip YXX, prekobrojni hromosom Y. Sve nalaze u ovim redovima podijelio je u 3 grupe: - mentalna grupa (obuhvata mentalno zaostale, psihotiare, alkoholiare, epileptiare), - kanjenika grupa (obuhvata osobe prema kojima bi trebalo primjenjivati kazne) i - grupa mentalno-kanjenika (obuhvata osobe sa raznim mentalnim poremeajima i osobe tzv. kanjenike grupe). Ovaj autor, na osnovu takve analize istraivanja, zakljuio je da se, pored toga, to izgleda da je kariotip XYYpovezan sa prisustvom kriminalnih osoba u zatvorima - ta povezanost (korelacija) ne moe smatrati sigurnom. Razlog tome je, prema Hooku, u sljedeem: institucije u kojim su vrena ispitivanja nisu bile homogene po populaciji, dobi ispitanika, etnikom porijeklu, duini boravka ispitanika u ustanovama, politici prijema i otpusta ispitanika iz zatvora. Witkin (1978) u studiji o kriminalitetu i hromosomskim aberacijama pokazao da aberacija XYYne daje dokaze na osnovu kojih bi se mogla objasniti etiologija kriminaliteta. Za sada se, nakon razmotrenog o hromosomskim aberacijama, moe konstatirati, navedene tjelesne i psihofizike osobine lica sa hromo-zomskim aberacijama su takva da drutvo treba da pomogne da se socijaliziraju, uz uvaavanje njihove tjelesne i psihofizike posebnosti, tako da njihova ponaanja budu socijalno prihvatljiva. To treba initi im prije, jer te osobe zbog svojih nagona, motivacije, stimulirane njihovom tjelesnom i psihofizikom posebnou, ne mogu da doivljavaju i reaguju na svijet oko njih, pogotovo ako ih taj svijet prihvata kao nakaze, u nekim sluajevima na %ain kako to ine osobe bez hromosomskih abe312

racija. Prema tome, nama se ini da se u ovom sluaju ne radi o naslijeenim programima za kriminalitet i druge socijalno-patoloke pojave - tim pnjejersu one same po sebi sloene i promjenljive - nego o kvaliteti (pozitivnog ili negativnog) socijalnog odnosa, socijalne reakcije na te aberacije. bd) Prouavanje krvnih grupa Krv se sastoji od eritrocita, leukocita, trombocita i tenog dijela plazme. Prvi krvni sistem ABO, koji je otkrio Landsteiner (navodi Koji, 1982), vezan je za eritrocite i, sa praktine strane, najvaniji je za davanje transfuzije krvi. Danas je poznato 14 krvnih sistema u koje ulazi vie od 100 antigena i svake godine njiliov broj se poveava (Koji, 1982). U svakodnevnoj komunikaciji najee se govori o krvnim grupama "A", "B",y i "AB" koje mogu bitiRh* ili Rh: To veina ljudi zna, jer se esto suoavaju sa davanjem krvi, transfuzijom krvi koja je mogua samo ako davalac i primalac imaju iste krvne grupe iistiRh (Rezus faktor). Krvne grupe se u potpunosti nasljeuju i osobenost njihovih markera je stalna, postojana, u toku cijelog ivota. Svaki ovjek roenjem dobija od jednog roditelja krvnu grupu. Meutim, pored prouavanja krvi sa fiziolokog, genetskog aspekta i si, ona se prouava i sa psiholokog aspekta, odnosno sa aspekta psiho-lokifi svojstava pripadnika razliitim tipovima krvnih grupa i znaenja krvnih grupa za socijalna ponaanja ljudi Da li krvne grupe imaju odreenopsi/io/o/koznaenje? U vezi sa ovim pitanjem najpoznatija su ispitivanja izvrena u Francuskoj (Bourdel, 1960, 1961). Ta istraivanja, kako kod nas istie Koji (1982), spadaju meu prva istraivanja "psihikih odlika pripadnika razliitim krvnim grupama". Bourdel (1960, 1961) je na osnovu duevremenog bavljenja sistemom krvnih grupa ABO postavio tezu da svaka krvna grupa predstavlja "karakter markere". Tako prema Bourdelu pripadnost odreenoj krvnoj grupi determinie tipove neurovegetativnog reagovanja, dijecenfaline regulacije gladi i ei, psiholoku reaktivnost i socijalnu taktinost (kore-ktnost u odnosima). U skladu sa time nainjena je slijedea tipologija:
313^

- "Harmonini" tipovi su pripadnici krvne grupe "A" i njih karakterie: tip neurovegetativnog reagovanja sipatikototiini; uivanje u piu; hipersenzibilnost; selektivna socijalibilnost, delikat-nost, velikodunost (kao tip socijalne taktinosti) na nivou porodice i drutva. - "Melodini"" tip je pripadnik krvne grupe "O" i njega karakterie: amfotonini tip neurovegetativnog reagovanja; uivanje u hrani; hiperdaptibilnost i multivalentna socijabilnost, dobra taktinost na razini porodice i drutva. - "Ritmini" tip je pripadnik krvne grupe "B" i njega karakterie: vagotonini tip neurovegetativnog reagovanja (nesenzibilnost); neuivanje ni u jelu ni u piu (najtrezveniji su); rigidnost, autoritarnost; socijabilnost bez ustezanja, utivost, respektivnost kako na razini porodice, tako i na razini drutva. - Pripadnih krvne grupe "AB" je mijeani tip "harmoninog" i "ritminog" tipa. Sve ove karakteristike, prema Bourdelu (1960, 1961), proizilaze iz prirode adaptibilnosti osnovnih psihofizikih tipova u smislu: moj tekoe adaptacije "harmoninih" na spoljnu sredinu zbog hipersenzibilnosti. Drugo: lakoe adaptacije "melodinih" pripadnika krvne grupe "0". Tree: rigidnosti "ritminih" (pripadnika krvne grupe "B") u pogledu adaptacije na vanjsku sredinu zbog njihove nesenzibilnosti Pored navedenog pokuaja da se na osnovu pripadnosti krvnoj grupi odrede psiholoka svojstva linosti, izvreni su i neki drugi pokuaji. Tako Eysenck (1982) pokuava da objasni bioloke osnove kros-kulturalnih razlika u pogledu svojstva linosti na osnovu krvnih grupa. Njegovo w-traivanje je pokazalo da narodi kod kojih preovladava krvna grupa "B" imaju vie skorove na skalama neuroticizma i psihoticizma nego narodi kod kojih preovladava krvna grupa "AB". Prema tome, navedena istraivanja svojim rezultatima podupiru hipoteze da postoji povezanost izmeu pripadnosti tipu krvne grupe i pojedinih svojstava linosti. Da H krvne grupe predstavljaju nas/jednu determinantu za neka socyafno-patofokaponaanja?
314

/ u ovom smislu vrena su neka istraivanja. Moe se kazati, iako su hipoteze o postojanju psiholokih karakteristika pripadnika razliitim krvnim grupama jo u fazi provjeravanja, neki autori pokuavaju da nau dokaze za potvrdu veze izmeu krvnih grupa i socijalno-patolokih ponaanja pojedinaca. Tako Nordamo (1959) u grupi od 1 000 alkoholiara nalazi visok postotak alkoholiara sa krvnom grupom "A". Taj podatak objanjen je specifinom karakteristikom pripadnika Javne grupe "A". Oni, pored ostalog, prema Bourdelovoj tipologiji (1960, 1961), "uivaju u piu". Ta karakteristika pripadnika krvnoj grupi "A" uzeta je kao karakteristika koja govori da se sklonost za alkoholizam nasljeuje. Oni, koji naslijede krvnu grupu "A", nasljeuju i sklonost ka alkoholizmu. Me-utim, istraivai u Finskoj (Achie, 1958) i Engleskoj (Reid et al, 1968) nisu dobili rezultate kao Nordamo u Koloradu (SAD). Njihova istraivanja su pokazala da se u Finskoj, odnosno Engleskoj, ravnomjerno rasporeuju alkoholiari u odnosu na sistem krvnih grupa ABO. Dakle, oni nisu dobili rezultate koji govore da osobe sa krvnom grupom "A" piju vie nego ostale. Prema lome, istraivanja ukazuju i na nemogunost da se sada prihvati teza o tome da se etiologija pojedinih socijalno-patolokih ponaanja, npr. alkoholizma, moe reducirati na genetsku osnovu, odnosno naslijeene krvne grupe. Meutim, iako se javljaju sluajevi, a postoje i neki statistiki,podaci o njima, koji ukazuju na povezanost izmeu odreenih vidova socijalno-patolokih ponaanja i nenormalnosti u genetskoj slici individue, oni ne dokazuju da je ta povezanost i u pojedinanim sluajevima nastala izvan odreenog drutvenog konteksta, odnosno socijalizacije tih pojedinaca. Time se ne negira znaenje bioloke osnove u ovjekovom ponaanju bilo ono druveno prihvatljivo ili neprihvatljivo, ve se Istie da se ovjek ne moe svoditi na jedan hromosom, ili neku drugu bioloku anomaliju. Odreene genetske anomalije znaajne su za razvoj linosti, ali njen razvoj ne zavisi samo od toga, ve i od niza faktora socijalizacije, odnosno okolnosti u kojima ivi, razvija se i radi pojedinac. Treba imati u vidu da esto zbog neadekvatnog odnosa sredine, bioloke aberacije osoba sa smetnjama u razvoju utiu da one preivljavaju razne nemire koji su znaajni za njihovo ponaanje. Ukoliko sredina odbacuje takve osobe, to nisu rijetki sluajevi, kao "nakaze", zbog njihove bioloke aberacije, one ih na taj nain najdirektnije usmjeravaju u svijet socijalne patologije koji svojim iskuenjima privlai i pojedince koji nemaju takve aberacije.
315

2. Psiholoka priroda linosti i socijalno-patoloka ponaanja

a) Naznake personalnih osobina u etiologiji socijalno-patoloka ponaanja O ulozi linosti, odnosno njenih pojedinih psiholokih svojstava u determinaciji socijalno-patolokog ponaanja postoje razliita gledita. Uglavnom, moe se kazati da postoji vie teorijskih koncepata o tome. Jedan od tih koncepata proizilazi od toga da psiholoki faktori imaju presudnu ulogu u nastajanju socijalno-patolokih ponaanja. Po tome so-cijalno-patoloke pojave nastaju zato to ima pojedinaca sa odreenim psihikim defektima. To istovremeno znai da navedeni teoretski koncepti negiraju postojanje socijalizacije i njen znaaj za razvoj linosti. Meutim, na prihvatljivost teze da ljudska priroda ima odluujuu ulogu u kriminalitetu ukazuju Wilson i Hermstein (1994) u studiji "Kriminalitet i ljudska priroda". Oni smatraju da socijalnu strukturu, nezaposlenost, kulturu siromatva i slino, treba napustiti kao faktore kriminaliteta, a orijentisati se na faktore kojim se moe dokazati da je kriminalitet produkt individualnog izbora. Slijedei misao tih koncepta, moemo rei, pojedinci se raaju sa odreenim psiholokim svojstvima koji ih vode u svijet socijalne patologije ili ih usmjeravaju na takav lini izbor. Ovaj pristup odugo je poznat u objanjavanju etiologije kriminaliteta. Ve je Platon u svojim radovima isticao, izmeu ostalog, da pored "vanjskih determinanti zloina, postoje determinante zloina koje potiu iz neuredne psihe, osnosno bolesne due" (Milutinovi, 1981). Pokuaj da se etiologija kriminalnih ponaanja i slinih tome redukuju na neka psiholoka svojstva linosti u literaturi se jo naziva "lombrozovskim konceptom". Taj koncept bio je dominantan sve do pojave psihoanalitike teorije. Psihoanalitika teorija je, generalno gledano, proirila kako vidokrug psihologije, tako i onih naunih disciplina koje se u objanjavanju svojih fenomena, pored ostalog, slue i psiholokim saznanjima. Sa psihoanalitikom teorijom nastala je druga faza u objanjavanju etiologije svijeta socijalne.patologije psiholokim faktorima. Popsihoana316

htikoj teoriji kao polazite u objanjavanju etiologije svijeta socijalne patologije uzima se teza da su antisocijalni porivi, manje vie latentni, prisutni kod svakog pojedinca, delinkventna ili nedelinkventna, odnosno da u pogledu tih poriva nema razlike meu ljudima. Svaki pojedinac, jedinka, potencijalni je delinkvent, sa agresivnom komponentom. Da li e antisocijalni porivi doi do izraaja, ne zavisi samo od nesvjesnog dijela linosti (Ida) ve i od naina obuzdavanja nesvjesnog (odnosno Ida) koje se postie u procesu vaspitanja, odgoja pojedinca. Tenje, nagone, nesvjesno (po Freudu locirane u Idu), posjeduje svaki pojedinac. Tenje, nagone, koje produkuje nesvjesni dio linosti (Id) mogu se suzbiti ili zadovoljiti, U tom pogledu razlikuju se delinkventi od ostalih. Delinkventi su, gledano psihoanalitiki, pojedinci sa neadekvatno socijalizovanim nagonima. Kod njih potisnute seksualne elje, elje za ljubavlju, mogu, npr. da se oituju u krai, a osjeanje inferiornosti, nastalo zbog stalnog frustriranja, se kompenzuje nasilnikom akcijom. Nasuprot tome, nedelinkvent je socijalizovan tako da savlauje i suzbija nagone i usmjerava u socijalno prihvatljivom smjeru. Konkretan proces nastajanja socijalno-neprihvatljivog, socijalno patolokog ponaanja, prema psihoanalitikoj teoriji, mogue je objasniti trostepenom strukturom linosti To sw Id (latinski=ono), Ego (latinskima) i Supe-rego (latinski=nad-ja). Ukratko i uopteno, pod tim strukturama se podrazumijeva sljedee: - fje uroena komponenta linosti. Donosi se na svijet roenjem kao neizdiferencirana struktura koju ine instinkti i nagoni Id je sjedite nagona i prema tome izvor psihike energije kojom ljudska jedinka rapolae i koja je, prema Freudu (1959), nuna za funkcionisanje ega i super-ega. Id svoju energiju crpi iz tijela, procesa u tijelu, a oslobaa se vika energije i napetosti koju taj viak izaziva, refleksnim akcijama ili primarnim procesima. Primarni procesi predstavljaju stvaranje predodbe nekog objekta kojim se smanjuje napetost. Tako, npr. gladan ovjek, koji je gladan, imae predodbe hrane i jela. Takve predodbe nazivaju se ispunjenjem elje. Najbolji primjer toga jesu snovi Svaki san po Freudu je ispunjenje elje ili pokuaj takvog ispunjenja. Meutim, primami proces ne moe redukovati napetost. Gladan ovjek ne moe se nahraniti zamiljenom hranom. Zbog toga je Id nesposoban da zadovolji potrebe organizma i njegovo funkcionisanje. Da bi se to
317*

ostvarilo nuno je da linost bude sposobna odgoditi primarni proces fiktivnog zadovoljenja, a to zahtijeva ogranienje funkcioniranja Ida i razlikovanje vanjskog, stvarnog svijeta, od fiktivnog svijeta, svijeta vlastitih elja, potreba i nagona. - Ego ne funkcionie po principu ugode kao Id, ve po naelu realnosti Naelo stvarnosti privremeno onemoguava ili suspenduje princip ugode i time se suprotstavlja instinktivnom djelovanju Ida. Tako, npr., seksualni nagon biva odgoen sve dok se ne pronae adekvatan "objekt" i okolnosti za njegovo zadovoljenje. Ego je za razliku od Ida sposoban da razlikuje funkciju od realnosti i da trpi odreen stepen napetosti. Zbog toga Ego razvija i rapolae kognitivnim kapacitetom i na taj nain je osposobljen za spoznaju re-alnosti. Ego je, dakle, sjedite intelektualnih funkcija i intelekta i on predstavlja izvrni organ ili egzekutivnu linost. On vri selekciju okoline na koju e reagovati i nain na koji e reagovati i odluuje o tome koji e instinkti biti zadovoljeni Na taj nain Ego usklauje zahtjeve Ida i zahtjeve okoline, realnosti Prema Freudu, Ego je nastao iz Ida i on zapravo kao Id i Superego ine linost. - Superego je dio strukture linosti, koji se najkasnije razvija i on predstavlja unutranjeg reprezentata drutva, njegovih tradicionalnih normi, vjerovanja, uvjerenja, vrijednosti, morala i si. On je, dakle, moralni uvar linosti i sudac koji presuuje ta je dobro, a ta je loe u ponaanju. Ti standardi se stiu socijalizacijom, pa Superego predstavlja agenta drutva u pojedincu. > Svaki pojedinac se s\>akodnevno suoava sa nagonima koje produ-kuje Id i koje nastoji zadovoljiti uz odbacivanje drutvene kontrole, drutvenih pravila. U toj situaciji javljaju se dvije mogunosti: jedna je da pojedinac ne moe da kontrolie svoje nagone, a druga je da suvie strogo kontivlie svoje nagone. Suficijentan Superego, Superego adekvatno nerazvijen ima za posljedicu socijalno neprihvatljivo ponaanje. Na toj injenici temelji se mogunost javljanja kriminalca deficijentnog karaktera ili imuplzivne linosti koja vri razna krivina djela, kako istiu neki autori (npr. Kom i McCorkle, 1964). U osnovi psihoanalitike teorije, iako nedovoljno empirijski potkrijepljene, produkovale su tezu suprotnu lombrazovskom konceptu, tj. tezu da socijalno neprihvatljiva ponaanja, npr. suicid, zloin, nisu izraz
318

naslijeenog psiholokogsocijalnog svojstva linosti, ve su rezultat interakcije izmeu individue (njenog Ida, Ega) i njene socijalne sredine, prije svega, porodice. Trei koncept (faza) u objanjavanju etiologije socijalno-patoloHh ponaanja psiholokim osobinama linosti uzima interakciju "pojedinac sredina" kao jedan od najznaajnijih elemenata za izuavanje etiologije svijeta socijalne patologije. Taj koncept polazi od toga da se linosti, odnosno njene psiholoke osobine u nastanku socijalno-patolokog ponaanja ne mogu posmatrali izvan konteksta druftenih okolnosti, okolnosti u kojima se odvija socijalizacija pojedinca. Prema tome, uloga linosti odnosno njenih osobina u nastanku socijalno-patololeog ponaanja poje-dinca posmatra se kao rezultanta interakcije strukturalnog sklopa psihofizikih funkcija, dispozicija, stanja linosti i sveukupnosti drutvenih odnosa koji dominiraju kao aktuelne konkretne spoljne okolnosti, kako u socijalizaciji linosti, koja se vrednuje kao drutveno poeljna, tako i u jednoj od moguih manifestacija socijalizacije pojedinca u odreen vid socijalno-patolokog ponaanja. Otuda je razumljivo i prihvatljivo da e se kod pojedinca zavisno od optih drutvenih uslova izgraivati osnove za sve oblike aktivnosti koje sredina omoguava, podstie, zahtijeva, oekuje i kontrolie. U tom svjetlu treba posmatrati i mogunosti socijalno-patoloke socijalizacije pojedinca. Uz izneseno, potrebno je naglasiti jo neke injenice: Prvo; kad se pokuava istraivati uloga linosti u bilo kojoj sferi ljudskog ivota i rada; privrednoj, politikoj, kulturnoj, socijalnoj, socijalno-patolokoj, obino se rukovodi time daje te uloge mogue istraivati kroz strukturu i ditnaniku manjeg broja odreenih osobina linosti. "Ta redukcionistika orijentacija "ima teorijska i praktina opravdanja. Ona omoguuje da se ogranii na dispozicije koje su presudne u odreenoj sferi ivota i rada linosti, kao i da se u istraivanjima ogranii na ono to je presudno u odreenoj sferi ivota i rada koja se istrauje, jer, na kraju, s\>ako pojedinano istranvanje polazi od ogranienog zadatka. Takav pristup istraivanju i razmatranju odreene sfere ivota i rada ne treba odbacivati zbog toga to je redukcionistiki, osim ukolileo se njime izraava miljenje da se linost moe bez ostatka svesti na ono stoje izabrano za predmet istraivanja" (Havelka i Lazarevi, 1981, str. 29). Prema tome, kao stoje u svakoj nauci mogu, tzv. analitiki pristup, tako je i u socijalnoj patologiji mogue istraivati zasebno psiholoke komponente

socijalno-patolokog ponaanja. Pri tome uvijek treba imati u vidu daje nauno nedopustivo da se uzroci socijalno patolokih pojava bez ostatka svode na linost, odnosno da neke dispozicije linosti. Dakle, redukcio-nistiki pristup se prevazilazi izbjegavanjem da se pojedinanim istraivanjima objasni pojava, odnosno istraivani aspekt pojave, van cjeline kojoj pripada. Ovim se posebno naglaava da pod razmatranjem i istraivanjem etiologije odreene socijalno-patoloke pojave treba uvijek podrazumijevati otkrivanje njenog nastajanja, razvoja, irenja unutar odreene drutvene cjeline, kao i naina na koji ona funkcionie u odreenoj drutvenoj sredini naruavajui ili mijenjajui cjelinu (sredinu) svojom patolokom strukturom. Drugo; budui daje nauno osnovano i mogue istraivati ulogu linosti, odnosno njenih dispozicija i si. u vezi sa socijalno-patolokim ponaanjima, uz potovanje saznanja koje pokazuje da se razni vidovi tog ponaanja ne mogu bez ostatka objasniti psiholokim osobinama i si, potrebno je istraivati i razmatrati psiholoke faktore kao endogene komponente socijalno-patolokog ponaanja pojedinca. Uglavnom, teorijska saznanja, prije svega, socijalno-psiholokih teorija (kao to su: teorija diferencijalne asocijacije, teorija socijalnog inte-rakcionizma, teorija socijalne kontrole, teorija socijalnog uenja, teorija samoodbacivanja, teorija frustracija, teorija imitacije i druge), upuuju nas na konstataciju da se teko moe kazati da li je /ihosip/vi ili posljednji inilac u nastajanju socijaho-patoloffli ponaanja, aH se si-gumomoeazatidaje ona uwje nosilac tihponaanja. Kroz linost se odraavaju svi inioci koje istiu, kako smo ih nazvali, strukturalne i socijalne psiholoke teorije svijeta socijalne patologije, i svi su oni istovremeno inioci koji odreuju samu linost, njenu motivaciju, emocionalnost, njenu razinu socijalizacije, pa, prema tome, i njenu podlonost ili otpornost delinkventnom ponaanju. Isto tako, linost se ne moe uzimati, posmatrati, kao pasivan objekat koji samo prima ve i kao onaj koji sve to preobraava zahvaljujui svojim linim osobinama, potencijalima. Zbog toga imamo situaciju da su za jednog tekoe inspiracija za otpor, a za drugog poraz ili pad, ili da u istim objektivnim uslovima, bili oni pogodni ili nepogodni, neki postaju delinkventi i si, a drugi se razvijaju u "normalne" i konstruktivne linosti Zbog te neosporne injenice o linim potencijalima, linim tjelesnim i psiholokim osobinama, koje se donose raanjem na svijet, ima mjesta i potrebe da se razmatraju i odreene osobine linosti kqo faktor svijeta socijalne patologije.
320

U psiholoke osobine linosti koje imaju centralnu ulogu, odnosno koje favorizuju ulazak osobe u svijet socijalne patologije, prema recentnoj literaturi spadaju: , "' aa) motivacija, l) emocionalnost (labilnost, ravnodunost), m) agresivnost i n) intelektualne sposobnosti aa) Motivacija kao endogena komponenta socijalno-patoloMh ponaanja Pitanja o unutranjim faktorima - koji usmjeravaju i determiniu ovjeka da se ponaa onako kako se ponaa - predstavljaju jednu od najvanijih podruja u psihologiji i drugim naukama koje pokuavaju da objasne ponaanje ovjeka. Brojne su teorije motivacije, kao i naini definisanja pojmova u ovom podruju. Meutim, postoji odreena sa-glasnost o tome daje "motiv unutranji faktor koji podstie, usmjerava i integrie ovjekovo ponaanje" (Rot, 1972). Iz toga slijedi da proces koji ini pokretanje aktivnosti radi zadovoljenja odreenih potreba, usmjeravanje aktivnosti na odreene objekte i modifikaciju postupka pri postizanju odreenog cilja naziva motivacijom. Unutranji inioci koji podstiu, usmjeravaju i integriu ovjekovo ponaanje pri ostvarivanju odreenog cilja nazivaju se motivima. Motivi se obino dijele na: - bioloke (primarne) i - socijalne (sekundarne). Bioloki (primami) motivi su motivi koji su nuni za odravanje ivota jedinke i javljaju se usljed nedostatka ili vika neke materije u organizmu, U ove motive se ubrajaju: motiv za hranom, piem, seksom, odmorom, spavanjem, odravanjem tjelesne toplote i si Socijalni (sekundarni) motivi su motivi koji se temelje na socijalnim potrebama i koji se stiu i zadovoljavaju u drutvu. Njihov broj je neogranien, a ovisan je od sredine u kojoj se pojedinac socijalizuje. Od ovih motiva najee se pominju: motiv da se bude u drutvu (gregatni

motiv), motiv za samopotvrivanjem, motiv sigurnosti) motiv borbenosti,

motiv za druenjem sa drugima (afitijativni motiv) i si.

Motivaciju ovjeka je teko, bolje reeno nemogue, posmatrati izvan

cjelovite bioloke i psiholoke strukture linosti i njene socijalizacije, a na to ukazuju brojna istraivanja. pn,o; ona pokazuju da je neke psihike procese teko posmatrati odvojeno od motivacije. Npr., iz samog poimanja da su emocije vrsta psihikih procesa koji odraavaju ovjekov odnos prema objektima i zbivanjima, prema drugim ljudima i prema svojim vlastitim postupcima, akcijama i doivljavanjima, vidi se uska veza izmeu emocije i motivacije. Definicija emocija pokazuje da je sve ono to pojedinca podstie, usmjerava i integrie njegovo ponaanje, dakle ljudska motivacija, proeto emocijama. Pored toga to su emocije stalni pratilac ljudske motivacije, one mogu postati motiv, pokreta, usmjeriva ovjekova ponaanja. Primjer za to je umor ovjeka. Kad ovjek pone osjeati umor pri radu, radna aktivnost mu poinje bivati neprijatna, kod njega se pod uticajem tog osjeanja (emocija) javlja motiv da prekine sa radom. Tako emocionalni doivljaj smanjuje radne sposobnosti, radne potencijale, motivie ovjeka da prekine radnu aktivnost. Isto tako, odreen stepen anksioznosti, koja je, kako se zna, strah bez prisustva realne opasnosti, moe biti motiv za razne ljudske aktivnosti Oni, koji su obuzeti anksioznou, pokuavaju na razne naine da se oslobode toga. To mogu biti odreena drutveno poeljna ili nepoeljna ponaanja. Drugo: pored toga to je motivacija neodvojiva od drugih psihikih procesa, nauna saznanja pokazuju da je motivacija pod uticajem socijalnih faktora, odnosno socijalizacije. Uticaj socijalizacije na motivaciju ovjeka oituje se u: - nainu zadovoljenja biolokih potreba, - stvaranju novih motiva, - hijerarhijskoj organizaciji motiva i si - Socijalizacija - nain zadovoljenja biolokih potreba. Postoje socijalne sredine u kojima se ljudi jo uvijek koriste samo prstima prilikom uzimanja hrane. Socijalizacija je uticala da se u veem dijelu svijeta za vrijeme jela koriste odreeni pribori. Isto tako, socijalizacija utie na izbor hrane kojom se ljudi hrane, kao i na ritam uzimanja hrane. Npr., u nekim sredinama psee ili maije meso je poslastica, dok u naoj sredini i pomisao na to izaziva gaenje. Takoe, ritam uzimanja hrane je odreen socijalizacijom. Vrijeme obroka je razliito od srbdine do sredine kao i broj obroka u toku dana.
322

- Socijalizacija utie na stvaranje novih motiva kao to su: motiv za afirmacijom, motiv za drutvom, motiv za moi i si. - Socijalizacija utie na hijerarhijsku Organizaciju motiva. Ponaanje ovjeka je, po pravilu, odreeno veim brojem motiva. U dinamici zadovoljenja potreba, odnosno motiva i postizanja odreenih ciljeva vlada odreena pravilnost, odnosno hijerarhija. Neki motivi po redu zadovoljenja imaju prioritet u odnosu na druge. Zbog toga se govori da su motivi pojedinca hijerarhijski organizovanu Kad se govori o hijerarhijskoj organizaciji motiva, esto se u literaturi navodi hijerarhijska organizacija motiva koju je postavio Maslov (1982). Mogue je ilustrovati kao na slici 1. Maslov navodi 5 razina u hijerarhijskoj organizaciji motiva. Njihov red prema snazi ili prioritetu zadovoljenja je sljedei (slika 1): prvo mjesto zauzimaju fizioloke potrebe, drugo - potrebe za sigurnou, tree - potrebe za pripadanjem i ljubavlju, etvrto - potrebe za samopotovanjem i peto - potrebe za samoaklueliza-cijom. Ta hijerarhijska organizacija prikazana je na slici 1. u vidu uzlaznih stepenica. To pokazuje da su osnovne fizioloke potrebe po redu zadovoljavanja najjae od svih potreba, jer od njihovog zadovoljenja zavisi bioloko funkcionisanje i ivot pojedinca. Kad se brojne osnovne fizioloke potrebe zadovolje u odreenoj mjeri, onda, kako naglaava Maslov (1982), postoji mogunost da se kod pojedinca zadovolji druga po redu kategorija motiva, a to su motivi za sigurnou. Ove potrebe obuhvataju, pored ostalog, potrebe za stalnou, redom, bezbjednou, stabilnou, zavisnou, oslobodenou od straha, potrebe za granicama, normama i si. Ova kategorija potreba, po Maslovu, posebno je primjetna kod djece. Djeca su zadovoljna ako su u takvim uslovima ivota koji im omoguuju stalan red i raspored dogaanja oko njih. Ona se tako osjeaju sigurna, a u protivnom - nesigurna. Potrebe za pripadanjem i ljubavlju (slika 1) javljaju se nakon zadovoljavanja potreba za sigurnou i obuhvataju potrebe za odnosima sa drugim ljudima, privrenost i ljubav. Kada se zadovolje one, dolaze na red "potrebe za samopotovanjem, potrebe za potovanjem svoga ja" kao etvrta stepenica u hijerarhijskoj organizaciji motiva prema Maslovu (slika 1). Ove potrebe se oituju kao potrebe da se bude potovan od drugih. Kada se one zadovolje, onda se javljaju potrebe, koje ine vrh hijerarhijske organizacije po Maslovu (slika 1), tj. potrebe za samoaklueliza-cijom. "Potrebe za samoaktuelizacijom" javljaju se kada se zadovolje potrebe iz nieg reda, ali koje su po prioritetu izvoenja vanije. Potrebe za
323

'4&

samoaktuelizacijom ine, prema Maslovu, vrh socijalizacije linosti Zadovoljenjem tih potreba pojedinac, po Maslovu, postie svoj cjeloviti razvoj koji mu pripada po njegovoj prirodi. Ove potrebe oituju se u Ijud-skomponaanju kojim ovjek ispoljava ono to zna i to jeste. Sta socijalizacija znai za hijerarhijsku organizaciju motiva moe se vidjeti na nekim primjerima koji pokazuju kako hijerarhijska organizacija motiva moe biti izmijenjena. Npr. uticaj idejnih, odnosno etnikih principa na hijerarhijsku organizaciju motiva sree se kod boraca u oslobodilakim pokretima, odnosno ratovima. Takvi pripadnici esto traj-kuju glau i esto umiru od gladi koristei se time kao jednim od sredstava u ostvarivanju svojih zahtijeva, odnosno ciljeva koje postavlja njihov pokret ili rat. U ovom sluaju etiki, odnosno idejni ciljevi potiskuju osnovne fizioloke potrebe (slika 1). Na njihovo mjesto dolaze socijalni motivi, oni motivi koji su steeni socijalizacijom, koji po prioritetu zado- voljenja u ovom sluaju zauzimaju prvo mjesto u hijerarhijskoj organizaciji motiva. Motivacija je, prema tome, kako istie Rot (1972), vanija za socijalno ponaanje od svake druge mentalne funkcije i ona se vie nego i jedna druga funkcija formira pod uticajem socijalizacije. Mnogi autori, koji su razmatrali uticaj socijalizacije na motivaciju, istakli su, prije svega, ulogu drutvenih faktora u modifikovanju i formiranju motiva ljudske aktivnosti Pri tome se, po pravdu, misli na hijerarhijsku organizaciju motiva koja odgovara drutvenoj projekciji. Tako smo oznaili (Milosavljevi 1983) tzv. "adaptivne hijerarhijske organizacije motiva". Takav je model hijerarhijske organizacije motiva sainio i Maslov. O njoj smo ve govorili Budui da navoenje termina "adaptivna hijerarhijska o/ganizacija motiva" proiruje pogled na hijerarhijsku organizaciju motiva, potrebno je da se kae ta se pod tim terminom podrazumijeva. Pod "adaptivnom hijem/fajskom o/ganizadjom motivd' podra zumijeva se /ujem/nijsto o/ganizaci/a motiva u kojoj dominiraju motivi koji in/egriiu ponaanje pojedinca to bogatstvu Onog i dmtvenogivota (Mlosavijevi41983, J9S). ____________________ Meutim, ono to treba posebno istai i to se smatra vrlo znaajnim za socijalnu patologiju kao nauku jeste da efekti socijalizacije koji nastaju kao rezultat interakcije individua - drutvena sredina, mogu da se manifestuju i u vidu tzv. "socijalno-patoloke hijerarhijske organizacije motiva". Ovoj hijerarhijskoj organizaciji motiva do sada neopravdano nije se posveivala panja.
324

Potrebe za sa moaktuelizacijom
Potreb

^alam~op~oli0~^n~j^t Potrebe za potovanjem svoga JA | Potrebe za pripadanjem i ljubavlju I Potrebe za sigurnou Osnovne fizioloke potrebe

SOhaJ. Ilustracija hijerarhijske organizacije motiva po Maslovu (1982)

'Motivi koji | Motivi kojp usmjeravaju usmjeravaju osobu u osobu od socijalnu dnitva i dejOTJacju

egzistencije
Slika Z Ilustracija modela socijalno-patoloke hijerarhijske organizacije motiva

prema Milosavljeviu (1983,1986, 2000) 325

- Socijalno-patoloka hijerarhijska organizacija motiva Pod soci-jalno-patolokom hijerarhijskom organizacijom motiva kod pojedinca ili odreenih grupa podrazumijeva se hijerarhija motiva nastala u interakciji pojedinac-sredina u kojoj dominiraju motivi koji podstiu, usmjeravaju i integriu ponaanje pojedinca tako da on postaje socijalno degradiran ili udaljen od ivota ili drutva. Dakle, socijalno-patoloka hijerarhijska organizacija motiva je sasvim suprotna tzv. adaptivnoj hijerarhijskoj organizaciji motiva. Socijalno-patoloka degradira i udaljuje od drutva i ivota (Slika 2), a adaptivna (Slika 1) vodi u bogatstvo linog i drutvenog ivota. Iz odreenja socijalno-patoloke hijerarhijske organizacije motiva vidi se da takvu hijerarhijsku organizaciju motiva imaju oni koji se nalaze u svijetu socijalne patologije i da oni imaju takvu motivaciju ne zato to su takvi po roenju, odnosno ne zbog uroene sklonosti ka odreenom vidu socijalno-patolokog ponaanja ve zbog svoje socijalizacije. Tako efekti socijalizacije, koji nastaju kao rezultat interakcije pojedinac-sredina, interpolacijom u adaptivnu hijerarhijsku organizaciju motiva, dovode do njene izmjene, odnosno do nastanka socijalno-patoloke hijerarhijske or-ganizacije motiva. Ona bogatstvo ljudske motivacije uprouje i svodi na osnove fizioloke potrebe i kategoriju motiva koji pojedinca vode u linu i socijalnu degradaciju, odnosno u smjeru - od ljudi i ivota (slika 2). Na slici 2. predstavljen je mogui model socijalno-patoloke hijerarhijske organizacije motiva u vidu kruga, zbog toga to redoslijed i granice zado-voljenja pojedinih kategorija motiva nisu jasno izraenu Tu se vidi razlika izmeu tzv. adaptivne i socijalno-patoloke hijerarhije motiva. U prikazivanju socijalno-patoloke hijerarhije motiva uzet je krug jer se njime, s jedne strane, slikovito predstavlja zarobljenost pojedinca u krugu socijal-no patolokifi motiva i s druge strane, njen plasticitet koji znai da svaka kategorija motiva moe biti suprotstavljena drugoj, po redu zadovoljenja, prioritetu, odnosno dominirajua. U socijalno-patolokoj hijerarhijskoj organizaciji motiva (slika 2) osnovne fizioloke potrebe mogu biti mode-lovane prema socijalno-patolokom ponaanju. Npr. alkoholiar moe svoje potrebe za hranom, znai - jednu od potreba iz kategorije osnovnih fiziolokih potreba, da zadovolji alkoholom i da, uopte, ritam uzimanja, veliinu i vrstu obroka modeluje prema stepenu svoje zavisnosti od alko326

hola. Poznato je da ima toksikomana koji u odreenim fazama s\>oje zavisnosti od droge ili alkohola, rijetko ili neredovno uzimaju potrebne, koliine hrane. Prema tome, za razliku od tzv. adaptivne hijerarhijske organizacije motiva, u kojoj tek po zadovoljenju odreenog reda potreba dolaze po prioritetu druge potrebe, kod socijalno-patoloke esto nema reda u zadovoljenju motiva. Taj red, odnosno, prioritet u zadovoljenju potreba modeluje se zavisno o patogenom mehanizmu koji lei u osnovi socijalno-patolokog ponaanja. Kako se modeluje socijalno-patoloka hijerarhijska organizacija motiva pokazuju mnogi primjeri. Tako, tipinu socijalno-patoloka organizaciju motiva u kojoj dominiraju motivi koji ponaanje pojedinca integriu i usmjeravaju - od ivota i drutva, susreemo kod pojedinca koji su pokuali, odnosno izvrili suicid. U ovom sluaju, u interakciji pojedinac-sredina, kod pojedinaca nastaje takva hijerarhijska organizacija motiva u kojoj dominiraju motivi protiv vlastite egzistencije, naspram motiva koji ovjeka odravaju u ivotu, usmjeravaju i integriu njegovo ponaanje ka bogatstvu linog i drutvenog ivota. Ovakva hijerarhijska organizacija motiva moe se prepoznati i u stihovima Jesenjina (1975) koje je napisao pred izvrenje suicida: "ovidenja, dragi, bez neke, bez slova ne/noj da ti bol obrve povije umrijeti nije nita na ovom svijetu nova, ali niivjef ba nije najnovije". _________ Jesenjin, Jpoijest jednog mangupa, 1975. Kod narkomana dominira potreba za drogom. To je pjesnik Bodler opisao u stihovima u prozi, ovako: "Ovaj gospodar vidljive prirode (ja govorim o ovjeku) htio je, dakle, da raj stvori farmacijom, prevrelim piem" (str. 87) ... "htio je da bude aneo, postao je ivotinja; trenutno vrlo mona, ako se moe kao mo shvatiti pretjerana senzibilnost bez upravljaa koji bi se usmjerio Ui iskoristio." (str. 93) ... "Hai preliva itav ivot sjajem kao kakav magian lak" ("Vjetaki raj - poema vinu i haiu", prevod na srpskohrvatski jezik, 1957). Dominacija potrebe za drogom nad ostalim potrebama ini narkomana "trenutno vrlo monim", kako kae Bodler, a naroito u sluajevima nedostatka droge. Napuni ka drogi za narkomana obino ne postoje zapreke koje ne bi pokuao ili savladao. I u ovom sluaju, hijerarhijsku organizaciju motiva, ukoliko je ZTf'W&"\

njena izmjena mogua, moe se izmijeniti samo uz adekvatnu drutvenu pomo. Kod alkoholiara dominira potreba za uivanjem alkohola. Ta potreba obino pojedinca vodi u socijalnu i linu degradaciju. Pojedinci sa ovakvom hijerarhijskom organizacijom motiva nisu, u veini sluajeva, sposobni da tu organizaciju izmijene bez pomoi drutva. Kod kriminalca-recidiviste, zatvorske slube ne mogu izmijeniti njegovu hijerarhijsku organizaciju motiva. Represivne mjere, kazne, prijetnje, zastraivanja, sve je to nedovoljno da bi ga zaustavilo u daljem bavljenju kriminalom, jer oni koji su uli u svijet kriminala nisu tamo uli zato to se manje plae zatvora ili to su manje pametni (i si.) od ostalih. Oni su u taj svijet uli zbog odreenih faktora koji ih nakon izlaska iz zatvora ponovno vraaju na isti put u iste ustanove, zatvore. Na koncept socijalno-patoloke hijerarhijske organizacije motiva podupiru empirijska istraivanja, npr. nalazi o "drutvenom zatvorenikom sistemu" Radovanovia (1992). Radovanovi u studij "Covek i zatvor" zasnovanoj na empirijskim podacima pokazuje da "zatvorski drutveni system obuhvata: - solidarnost sa osuenicima, - otpor, suprotstavljanje osoblju (misli se na zaposlene na poslovima penoloke ustanove), - otpor prema tretmanu, - odbacivanje drutva, - zagovaranje svih vidova protiv drutvenog ponaanja (Radovanoi, 1992, str. 500). Takav "zatvorski drutveni sistem" u najveoj mjeri usmjerava zatvorenika od drutva i u socijalnu degradaciju, odnosno na egzistenciju koja je socijalno patoloka. Dakle, mnoge injenice kao i primjeri koje smo naveli pokazuju da se porijeklo socijalno-pa-tolokih pojava ne moe posmatrati odvojeno i od socijalno-patoloke hijerarhijske organizacije motiva. Poznato je da u vrijeme ekonomskih kriza i nezaposlenosti, raste broj suicida, alkoholiara, narkomana, skitnica, prosjaka, kockara i onih koji ine krivine delikte. Te objektivne okolnosti utiu na izmjenu tzv. adaptivne hijerarhijske organizacije motiva, odnosno na nastajanje socijalno-patoloke hijerarhijske organizacije motiva koja pojedinca vodi ka linoj i socijalnoj degradaciji ili ga udaljavaju od drutva ili samog ivota. Prema tome, u drutvenoj dezorganizaciji, raznim poremeajima u uslovima ivota i si, treba traiti korijene nastanka socijalno-patoloke hijerar328

hije organizacije motiva. Sve to pokazuje da se motivacija kao endogena komponenta socijalno-patolokog ponaanja' ne moe posmatrati izvan drutvenog Icontenksta, u kome se pojedinac u interakciji sa njim socijalizuje. ab) Emocije i sodjalno-patoloka pomazanja Emocije - shvaene u najirem smislu kao vid psihikih procesa koji se oituju u vidu karakteristinog doivljaja (ugode - neugode) u vezi sa procesima, zbivanjima i pojavama koje su u fokusu nae panje - navode se u literaturi kao faktor socijalno-patolokih ponaanja. U tom smislu najee se navode: - emocionalna labilnost, - afekti i - emocionalna "krutost" (neosjetljivost), tolerantnost na bol, fizike ekscitacije. Emocionalna nestabilnost. U litertaturi je prisutno shvatanje da su socijalno-patoloka ponaanja direktan izraz ili manifestacija emocionalne nestabilnosti. Posebno je to prisutno u razmatranjima etiologije kriminaliteta, toksikomanija i maloljetnike delinkvencije. Obino se smatra da emocionalno nestabilne osobe nisu sposobne da sagledaju stvarnost i da se ponaaju u skladu sa tekoama i nepredvienim situacijama. Dakle, emocionalno nestabilne osobe su zbog svoje strukture linosti neprestano u konfliktu sa sredinom. Takvi pojedinci, prema nekim autorima (npr. Marshal, 1964, str. 61-64), posebno maloljetnici, nesposobni su da se odupru delinkventnim iskuenjima. Drugi autori (Neumever, 1955) istiu da emocionalna napregnutost direktno vodi u socijalnu patologiju i da su emocionalno nestabilni pojedinci skloni krivinim djelima, sMtnienju i sL Afekti Znaaj emocija za socijalno-patoloko ponaanje pojedinca moe se prepoznati i u sve eoj sudskoj praksi da se prilikom odmjeravanja visine i vrste kazne, uzitna u obzir emocionalna sfera pojedinca, odnosno njegovo emocionalno stanje u trenutku izvrenja krivinog djela. U krivinim zakonima postoje odredbe u kojima se govori o afektu kao okolnosti u trenutku izvrenja krivinog djela koju treba uzeti kao element za iskljuenje, umanjenje ili olakanje odgovornosti pojedinca. Pod afektima u najirem smislu podrazumijevaju se emocionalna , 329T1*'

stanja vrlo visokog intenziteta, koja naglo nastaju i kratko traju. Ustvari afekti su "jake emocionalne eksplozije" koje karakterne umanjena mo-Junost racionalnog ponaanja kao posljedica suzenja svijesti Dalje bujica suvinih pokreta, burnih vegetativnih reakcija, plaa, nekontrolisa-nih verbalnUi iskaza, agresivnosti, nasilnosti i si Primjeri afetka su panini strah, bijes, neobuzdana radost, neobuzdana srdba, agresivnosti si. Dakle, zbog tih karakteristika, afekti, odnosno emocionalna stanja koja imaju obiljeje afekta mogu kod pojedinca uticati na njegovo ponaanje iji ishod moe biti krivino djelo ili drugi vid SPP. Zbog toga se afekti uzimaju u obzir prilikom razmatranja i odmjeravanja, npr. kazne poiniocu krivinog djela. Neka istraivanja (Kampamadija, 1980) ukazuju na potrebu da u sluajevima presuivanja zloina treba uzimati u obzir emocionalno stanje okrivljenog u momentu izvrenja krivinog djela. Tako, Kampamadija (1980) navodi daje analizom 130 iz\renih ili pokuanih ubistava naao:"da se ubistvo moe oznaiti kao manje-vie svjesno, voljno, namjerno u 6,6%; da je u 19,2% moglo da se ustanovi da se radilo o duevnom bolesniku; u 73,8% sluajeva, radilo se o ubistvu u afektu". Kampamadija na osnovi tih rezultata zakljuuje: "Prema tome, imamo ozbiljnih dokaza da je oko tri etvrtine svili ubistava i pokuaja ubistava koji se dogaaju u redovnom ivotu, prate ljudska zbivanja svakodnevnog karaktera - ubistva u afektu". Ova i slina istraiivanja pokazuju da se sudstvo sve ee suoava s potrebom da posveuje panju emocionalnoj sferi pojedinca i da se, u tom smislu, prilikom odmjeravanja kazni razmatra i uzima u obzir nalaze psihijatra i psihologa o poiniocu ubistva ili onome koje uinio slian delikt koji se prema ocjeni suda, moe dovesti u vezi sa afektom. Bmocto/iafaa"o/cmtnosf', tolerantnostrta bo fizv/ke ekscitacije. U vezi sa emocionalnom "okrutnou" (neosjetljivou), ravnodunou, kao faktoru socijalno-patolokih ponaanja, navode se obino istraivanja Eysencka. Prema Eysencku (1960), ekstrovertirani neurotiari, koji su po roenju takvi, imaju genetiku osnovu, zbog svoje ekstrovertirane neurotinosti, da budu socijalno-patoloke linosti. Oni su vrlo tolerantni na fizike ekscitacije, npr. na bol, a vrlo su netolerantni na psihika lia330

vanja i nedostatak psiiiike stimulacije. Poto takve osobe, prema studijama ovog autora, teko podnose psiliika liavanja i nedostatak stimulacije, kod njih se raa glad za stimuilacijom. Otuda, po Eysencku (1967): "Mnoge aktivnosti delinkvenata kao da potiu iz dosade, iz elje za stimulacijom i izrazite elje za izlaganjem riziku". Neprihvatljivost ovakvog shvatanja Hider (1978) komentarie na slijedei nain: "Pomisao da se tako sloen fenomen pun socijalnog smisla moe ikad objasniti pozivanjem na aktivnost nerv^og sistema jedinke bila bi sprdnja kad ne bi bila tako podmukla. Ponovimo: Ideoloki sadraj ovog pristupa je u tome to on greku smjesta u jedinku, umjesto u drutveni sistem gdje ona uvijek spada". __________ Slagali se ili ne sa Hiderom, emocionalna neosjetljivost, tolerantnost na bol, fizike ekscitacije, ravnodunost u vezi sa socijalno-patolokim ponaanjima mora se posmatrati u kontekstu socijalizacije. Jer kako se moe drugaije objasniti injenica da ljudi od sredine do sredine razliito emocionalno reaguju na iste objekte, zbivanja ili procese u socijalnoj sredini Ako se, npr. posmatraju zvjerstva u ratu, ili rasistiki ispadi u ne kim sredinama, onda se vidi da ona kod veine ljudi izazivaju osude. Me utim, kod nosilaca faistike ideologije, nacionalista, rasista, ta divlja nja, zvjerstva, predstavljaju podsticaj za nova zvjerstva i ona se meu tim pristalicama ne samo tako doivljavaju ve i raznim materijalnim i "mo ralnim" stimulacijama podstiu. Emocionalna (okrutost) neosjetljivost, ravnodunost, tolerantnost moe da bude ishod odreenih socijalnih okolnosti, socijalizacije ljudi Kako se mogu drugaije objasniti rasne pre drasude, predrasude nacionalistikog tipa, koje dovode do lina, pogro ma, u kojima mrnja prema odreenim nacionalnim ili etnikbn gru pama esto zavrava ubistvima. Prema lome, emocionalna bestijalnost, tolerantnost neosjetljivost, ravnodunost, moe se posmatrati kao endo gena komponenta socijalno-patolokog ponaanja pojedinca ili grupa, odnosno kao komponenta koja je neodvojiva od socijalizacije pojedinca. Ona se ne moe posmatrati kao iskljuiva determinanta pojedinih vidova socijalno-patolokih ponaanja, ve kao varijabla iji je udio u tome odreen ishodom interakcija pojedinac sredina. #

331^

ac) Agresivnost i socijalno-patoloka ponaanja Niz autora (npr. Rot, 1972, Momirovi, Ignjatovi, 1977, Eysenck et al, 1975, Feshbach, Prie, 1983, Gergen i Gergen, 1986) smatra da agresivnost kao stabilna osobina, dimenzija linosti, ima nasljednu osnovu, odnosno da se agresivnost javlja kao rezultat naslijea i socijalizacije. Naime, smatra se da je agresivnost kod veine ivih bia uobiajena i normalna reakcija na odreene okolnosti i da kod ovjeka, takoe, postoje bioloke predispozicije za agresivnim reagovanjem u okolnostima koje to nalau. Kako Rot (1972) zakljuuje: "Na spreavanje zadovoljenja vitalnih potreba zakonito se reaguje agresivnou". Meutim, veina ljudskih reakcija u odreenim okolnostima, ukljuujui i agresivne, neodvojiva je od socijalnili determinanti. To oito podupiru neka longitudinalna istraivanja (npr. Feshbach, Prie, 1983) koja otkrivaju kauzalnu vezu izmeu kognitivne kompetencije i agresivnog ponaanja, odnosno da se razvijanjem kognitivne kompetencije smanjuje oitovanje agresinvosti kod pojedinca. Neka pitanja i podaci u vezi sa agresivnou stravini su kako za ljudsku svakodnevnicu tako i za svakog pojedinca. Jedno od takvih pitanja je: "Zastoje ovjek Jedino ivo bie koje nerijetko ubija pripadnike svoje vrste u situacijama bez stvarni/i raztoga?. Kako je poznato, krvolone zvijeri, npr. vukovi, nikada to ne ine vukovima. Takvo pitanje pokreu mnogi podaci Pogledajmo, npr. podatke koje je naveo Max Siegel (1983) u svojoj sveanoj besjedi povodom izbora za predsjednika asocijacije psihologa SAD. Siegel govorei o nasilju u SAD kazao i sljedee: "... Suoavamo se sa sablasnim podacima: Svake 23 minute nekoje ubijen. Svakih 6 minuta neka je ena silovana. Dok traje moj govor u ovoj dravi e dvoje ljudi biti opljakano, a jo dvoje ranjeno vatrenim orujem, probodeno noem ili teko pretueno, a ti su podaci i dvostruko gori, budui da se manje od polovine nasilja prijavljuje ... Sljedee godine (misli se na 1984) e vie od 18 000 graana biti ubijeno, a vie od 3 miliona opljakano, napadnuto ili silovano.". Kada se suoimo sa navedenim i si. podacima, onda se javlja pitanje: Kako objasniti agresivnost ovjeka? Na to pitanje pokuale su da odgovore, izmeu ostalog, neke od: aca) biolokih teorija agresivnosti,

b) socijalno-psUiolokih teorija agresivnosti (kao to su: psihoanalitika, teorija frustracija, teorija socijalnog uenja, kognitivne teorije i druge).

aca) Bioloke teorije agresivnosti

i;

- Etoloka teorija (Lorenz, 1970) zasniva se na Darvinovim principima evolucije. Prema tim principima osnovni cilj i smisao agresivnosti jeste selekcija boljih i na taj nain odravanje vrste. Lorenz smatra da se u osnovi ljudi ne rukovode razumom ve nagonima i da u tome nalikuju na takore, koji su miroljubivi u okviru skupa, dok su pravi razbojnici u odnosu prema susjedima. Lorenz je u svoju teoriju agresivnosti formu-lisao prouavajui agresiju izmeu ivotinja: riba, ptica, posebno gusaka, sisara, i to na takav nain daje to stoje otkrio prouavajui agresivnost ivotinja primijenio i na ljude. Tu su razlozi to je njegova knjiga "On Agression" postala glavno uporite niza rasprava, koje su ile za tim da dokazuju, kako izvore nasilja i agresije kod ljudi, u savremenom drutvu, treba traiti u bioloko-nagonskim osnovama ljudske vrste. Budui da se etoloka teorija utemeljena iskljuivo na podacima dobijenim samo metodom posmatranja ivotinja i da su ti nalazi dobijeni posmatranjem ivotinja analogijom preneseni na ovjeka, moe se kazati, ona je neprihvatljiva i nepouzdana za objanjenje agresivnosti ovjeka. - Teorija hromosomske aberacije javlja se kao pokuaj da se pre kobrojnim hromosomom Y u kariotipu mukarca objasni agresivnost ljudi. Ova teorija nema nekog znaenja i ona se puno ne navodi u lite raturi to smo ve spomenuli u tekstu: "Bioloke osnove ovjeka kao postulati u eksplanaciji etiologije svijeta socijalne patologije." - Teorije hormona temelje se na postulatu da se agresivno ponaanje moe objasniti mukim polnim hormonom testosteronom. Ovu teoriju podupiru, prvo, eksperimenti koji su ukljuivati davanje ivotinjama injekcija ovog hormona (Brain, 1994), drugo, studije o agresivnom ponaanju djece ije su majke tretirane preventivno sa proges-tinom za vrijeme trudnoe (Reinisdi, 1981), tree, istraivanja (Moyer, 1981) su pokazala da mukarci kod kojih je testosteron prisutan u veoj mjeri pokazuju vie agresivnosti, kao i da se ubrizgavanjem testosterona

332

>4
333 "

acb) Psiholoke teorije agresivnosti to isto deava, odnosno da se agresivnost ubrizgavanjem testosterona voveava a oduzimanjem smanjuje. Meutim, dvije u literature poznate Zriozne 'studije (Archer, 1991, Book et al, 2002) zakljuuju na osnovu analize brojnih radova da postoji slaba pozitivna korelacija (r~:14) izmeu nivoa testosterona i varijacija u agresivnosti ljudi Druga istraivanja, npr. sa serotinom daju nalaze o tome da violentni zatvorenici, impubivni kriminalci, osobe koje su pokuale suicid imaju nizak nivo serotina (Linnoila et al, 1983, Virkkunen and Natvanen, 1987, Virkkunen et al, 1989a, 1989b, Miczek et al, 1994). Ova istraivanja ukazuju da nizak nivo serotina ini osobu nesposobnom da inhibira impubivne odgovore na provokacije ili normalne stimuluse iz okoline (Linnolia et al, 1983, Soubrie, 1986). Za sada se ove teorije o korelaciji izmeu varijacija u nivou pojedinih hormona i agresivnosti ine diskutabilnim prvo, zbog toga to se agresivnost javlja i kod osoba koji nemaju npr. muki polni hormon testosteron, i drugo, nepoznavanje mehanizma kako npr. testosteron u organizmu izaziva agresivnost ovjeka. - Teorije o niskom arosualu (uzbudljivosti) i agresivnost Prema nalazima niza autora (Lazarus et al, 1962, Cline et al, 1973, Wadsworth, 1976, Bare, 1978, Rogenss et al, 1990, Reine et al, 1990, Rine, 1993, Moise-Titus, 1999) nizak nivo arosual odreuje agresivnost. Nivo arosu-ala (uzbudljivosti) moe se, prema istraivanjima, odrediti na vie naina. Prvo, visinom krvnog pritiska, visinom puha (ako su niski, odnosno ispod prosjeka, prema Wadsworth, 1976, Rogeness et al,1990, onda je nizak i arosual kod osobe), moe se odredili arosual osobe. Drugo, mjerama EEG (Reine,1993). Tree, mjerama kone provodljivosti (ako je ona niska, onda se radi o niskom arosualu, prema Lazarus et al, 1962, Hare, 1978, Moise-Titus, 1999). Uglavnom, iz navedenih istraivanja slijedi konstatacija da osobe sa niskim arosualom trae uzbudljive situacije, stimuluse i tako manifestuju s\>oju agresivnost koja je, prema navedenim istraivanjima, rukovoena niskim arosualom (niskom uzbudljivou). - Teorija o postojanju centra za agresivnost u mozgu je takoer, jedan od pokuaja da se objasni agresivnost Neka ispitivanja (npr. Mo-yer, 1971) su pokazala da elektrino podraivanje pojedinih dijelova hypothalamusa, amygdale i ostalih jedara u limbikom sistemu, dovodi kod razliitih ivotinjskih vrsta do naglaene agresivnosti Time je prema tim istraivanjima otkriven centar za agresivnost u CNS. Meutim, ova se teorija ini neprihvatljivom, jer se smatra da je agresivno ponaanje vrlo sloen fenomen i da ga se kao takvog ne moe redukovati na funkciju pojedinih fiziolokih struktura.
334

- Psihoanalitika teorija u svojoj novijoj verziji koja nastaje 20-tih godina XX vijeka, posveuje posebnu panju agresivnosti. Smatra se da je Freud, tvorac psihoanalitike teorije, bio uasnut strahotama prvog s\jet-skog rata (1939-1941) i da je, time podstaknut, formulisao teoriju o postojanju dva osnovna instinkta kod ovjeka instinl ivota (EROSA) i instinkt smrti (THANATOSA). Po Freudu (1959) karakteristika tih in-stinkata je tenja za ispunjenjem, a ispunjenjem se postie odgovarajue zadovoljenje. Cilj Erosa je odranje ivota, a Tlianatosa njegovo imi-tenje-smrt. Oni su zbog toga u stalnom konfliktu. Svako konkretno ljudsko ponaanje, po Freudu, je rezultat borbe, odnosno prevlasti sila Erosa Ui sila Thanatosa. Freud (1959) smatra da zbog djelovanja instinkta Thanatosa kod ovjeka postoji stalno prisutna suicidna tenja-motiv za samounitenje, odnosno autoagresivnou. Nasuprot tome Eros svojim djelovanjem dovodi do sublimacije instinkta smrti (Thanatosa) u agresivnosti prema drugima. to je vea takva sublimacija to je ea agresija prema drugima, a rjee prema sebi. Za potvrdu te teze Freud navodi da se za vrijeme rata, za vrijeme totalne agresije prema drugima, suicid ne javlja, a u vrijeme mira je est. Prema tome, po Freudovom uenju, u ovjekovoj prirodi je, budui da njome upravljaju Eros i Thanatos, da unitava, ubije druge ili sebe. Nastavljai Freudovog uenja izvrili su, pored ostalog, neke popravke u psihoanalitikoj teoriji agresivnosti, ali i dalje su ostali na postulatu da agresija poiva na instinktu (radilo se o posebnom instinktu agresivnosti, ili volji za mo i si). Psihoanalitika teorija agresivnosti je nedokazana i za nju Berkowitz (1962) kae: "Tvrdnja da nelca misteriozna sila - zvali je instinkt, prisila ili nagon, isto je, koja pokuavajui postii neko nepoznato budue stanje dovodi do odreenog ponaanja samo je primjena "magine rijei"." - Frustnaciona teorija poiva na hipotezi da agresiju ne uzrokuju instinkti ve frustracione situacije. Agresija je po toj tezi ponaanje koje se uvijek javlja u frustracionoj situaciji Frustracijskim situacijama nazivaju se prirodne (npr. udaljenost, niske temperature), socijalne (zakoni, norme) i psiholoke (nedostatak nekih sposobnosti) zapreke koje onemoguuju pojedincu da zadovolji svoje uroene ili steene potrebe. Tvorci frustracione teorije, Dollard et al (1939), su, formulisuci tu teoriju,
335^'

objanjavali agresivno ponaanje klasinom bihevioristikom shemom S-R (stimulus-reakcija). Agresija je odgovor koji se javlja na vanjsku situaciju, tj. frustracionu situaciju. Modifikaciju frustracione teorije Dollarda et al (1939) uinio je Berkomtz (1962). Prema toj modifikaciji frustracija ne izaziva direktno agresivnost ve odreeno emocionalno stanje (emocija srdbe), koja u odreenim uslovima uz odreene znake agresivnosti dovodi do agresivnog ponaanja (Berkowitz, 1988). Prema Berkowitzu, agresivnom ponaanju prethode srdba i agresivni znaci. Meu tipine agresivne znake Brekowitz navodi oruje. To znai, frustraciona situacija dovodi do nastanka srdbe kod pojedinca, a ako se srdba javlja u prisustvu podraajnih znakova koji su uenjem povezani sa agresijom (npr. oruje, no i si.) onda nastaje agresivno ponaanje. Smatra se da frustraciona teorija, posebno sa Berkowitzovom modifikacijom, predstavlja jednu od najznaajnijih teorija agresivnosti. Tim prije, jer recentne analize (npr. Hepworth, West, 1988) pokazuju da su frustracije izvor agresivnog ponaanja u realnom ivotu ljudi. - Kognitivne teorije agresivnosti u fokus stavljaju medijacijski proces, tj. analizu kognitivnih procesa koji se odvijaju kod pojedinca od momenta izloenosti odreenoj situaciji (podraaju) pa do eventualnog agresivnog odgovora, agresivnog ponaanja. Medijacijski proces prema nekim autorima (npr. Huesmann, 1988) obuhvata: uoavanje socijalnog problema, evaluaciji znakova iz okoline, traenje scenarija ponaanja u memoriji, procjenjivanje generalnih scenarija ponaanja i ponaanja u skladu sa izabranim scenarijem ponaanja. Dakle, agresivno ponaanje e se javiti kao posljedica uoavanja socijalnog problema koji je izazvao emocionalno stanje i doveo do izvlaenja iz memorije agresivniji kripa) odnosno agresivnog odgovora, agresivnog ponaanja. Ove teorije su novijeg datuma, nalaze se u fazi provjere i od njih se oekuje da e dati vie nego dosadanje teorije u objanjavanju uzroka agresivnosti. - Teorijasocijalnoguenja'je takoe, posluila za objanjavanje ljudske agresivnosti U ovoj teoriji polazi se od teze da se agresivno ponaanje ui kroz posmatranje ponaanja drugih. Prema toj teoriji agresivno ponaanje se javlja bez postojanja prethodnih frustracija i si. tj. kao ispoljavanje ve nauenog agresivnog ponaanja, koje se moe sticatipos-matranjem modela sa agresivnim ponaanjem ("vikarijskim uenjem"). Niz istraivanja (Bandura^ 1977, 1979) pokazuje da se (npr. gledanjem
336

filmovanog nasilja, agresivnog ponaanja) agresivno ponaanje moe nauiti i usvojiti kao model ponaanja. Teorija socijalnog uenja kao i teorija frustracija navode se u socijalnoj psihologiji kao znaajne teorije u objanjavanju pojedinih vidova agresivnog ponaanja ljudi. acc) Agresija kao ponaanje Polazei od teorijskih konstrukata kao i znaenja agresije u ivotu ovjeka, agresivno ponaanje se moe definisati kao svaki aktprema sebi ili drugima (verbalni ili fiziki) izveden sa ciljem za povreivanjem ili unitenjem sebe ili nekoga drugog ili nekih predmeta. Teorije agresivnosti, koje smo naveli, pokazuju da je agresivnost osobina koja je odreena naslijeem i socijalnim faktorima. Zato je kod nekih ljudi agresivnost istaknutija nego kod drugih - na to pitanje daju odgovor za sada sa odreenom pouzdanou: teorija frustracija, teorija socijalnog uenja i kognitivne teorije. Da modaliteti agresivnosti kao i sama agresivnost predstavlja neto na ta se ovjek najvie navikava, upozorava ljudska svakodnevica. Ako se otvore dnevne novine, ukljui televizor, izae na ulicu, ode u bioskop, svugdje se sree agresivnost, agresivno ponaanje. Da li takvo okruenje postoji zbog prirode ovjeka ili zbog potrebe da se ovjek uini takvim da mu nasilje, nesree, ubijanje drugih, postanu potreba u istoj ravni sa potrebom za hranom, vodom i si. (to ine ratnike ideologije faista, nacionalista), ili zasienost savremenih medija i nekih kultumUi sadraja nasiljem ima iskljuivo komercijalni karakter, tj. da se time po principu ponude i potranje izlazi u susret ljudskoj agresivnoj prirodi koja je blokirana uslovima ivota, pa za nju agresivno okruenje masovnom kulturom sa elementima nasilja predstavlja katarzu? Ako teorije i savremena saznanja ne nude na to potpun, zadovoljavajui odgovor, skloni smo Gergenovoj konstataciji: "Agresija je, prije svega, socijalni akt" (Gergen i Gergen, 1986). U tom smislu smatramo da treba posmatrati mjesto agresivnosti u etiologiji svijeta socijalne patologije. ad) Intelektualne sposobnosti i socijalna patologija

Uopteno govorei, inteligencija se oznaava kao "sposobnost, tj.

uslov ili kompleks uslova za specifino izvrenje ili postignue" (Eysenck, 33?<f^

1975) Hi kao sposobnost za snalaenje u novim situacijama, a na osnovu miljenja (Zvonarevi, 1976). Razina inteligencije je u korelaciji sa uspjehom ovjeka u nizu manje-vie sloenih aktivnosti, jer veana aktivnosti u ivotu i radu ovjeka zahtjevaju tzv. "inteligentno ponaanje", tf. snalaenje u raznim novim situacijama na osnovu miljenja. Vjero-vatno iz tog saznanja, o vanosti inteligencije za ivot i rad ovjeka nastala je to\ teorija inteligencije u socijalnoj patologiji Osnovno polazite teorije inteligncije u socijalnoj patologiji je da svijet socijalne patologije ine osobe sa deficijentnim kolinikom inteligencije. Pokuaji da se tom teorijom objasne socijalno- patoloka ponaanja ljudi dala su razliite odgovore. Erm u literaturi, posebno 30-tih godina XX vijeka, vladalo je stanovite da je "devijantna populacija", posebno kriminalci, snienog koli-nika inteligencije. Npr. Wulfe (1926) u svojoj studiji zakljuuje da delinkventne osobe u prosjeku imaju niu inteligenciju nego nedelinkventne. Takvo stanovite se sree i dalje u literaturi. Tako grupa istraivaa u Kaliforniji (Moffitt et al, 1981), polazei od brojnih studija, koje citiraju u svom radu, o negativnom odnosu izmeu IQ i delinkvencije, konstatuje, u vezi sa svojim rezultatima istraivanja, da sniena inteligencija igra kauzalnu ulogu u delinkvenciji Drugo, uporedo sa dokazivanjem da su pojedina socijalno-patoloka ponaanja uzrokovana niskom inteligencijom, nastala su i ispitivanja odrzivosti takvih teza. U tom smislu Kom i McCorkle (1964) navode istraivanje koje je pokazalo da je prosjeni IQ kriminalaca u zatvorima Ilionisa (drava SAD) bio vei od prosjenog IQ oficira i vojnika SAD tta kraju Prvog svjetskog rata (koji je trajao od 1914-1918. godine). Oni su, rezimirajui svoje razmatranje o odnosu inteligencije i socijalne patologije, zakljuili da nema smisla traiti etioloka objanjenja pojedinih socijalno-patolokih ponaanja u inteligenciji, jer je ta sposobnost znaajna kako za dozvoljena tako i za nedozvoljena ponaanja ljudi Najradikalnije kritike tm mogunost da se delinkvencija objanjava inteligencijom izreena su od autora Menarda i Morse (1984, 1986). Oni su zakljuili da ukoliko se dobije korelacija izmeu inteligencije i kriminaliteta da se radi o artefaktu. Dakle, oni odbacuju mogunost da se inteligenciji daje uzrona snaga kada je u pitanju delinkvencija. Tie& postoje tendencije da se inteligencija u socijalnoj patologiji posmatra kao faktor koji je iskljuivo znaajan za socijalno-patoloka ponaanja mladih. Tako neki autori (npr. Burt, 1961) istiu da maloljet338

nici nieg kolinika inteligencije nisu sposobni da shvate zabrane. Nemoralnost pojedinih postupaka, pa se zbog toga delinkventno ponaaju. Isti autor je u svojoj knjizi "Mladi delinkventi", zakljuuje da mentalna zaostalost 5 puta vea meu delinkventnom nego u kolskoj populaciji Meutim, danas preovladava miljenje da se inteligencija kao odreena sposobnost ne moe uzimati kao determiniui faktor socijalno-patolokog ponaanja pojedinca ve kao endogena komponenta takvog ponaanja. Isticanje da inteligencija nije determiniui faktor, ne odrie se znaaj inteligencije kao znaajne komponente ljudskog ponaanja, pa i socijalno-patolokog, ve se tiaglaava da treba imati u vidu da nedovoljna intelektualna razvijenost predstavlja psiholoku zapreku poeljnoj adaptaciji pojedinca realnim uslovbna ivota bez posebne drutvene panje. Ukoliko drutvo posveti brigu takvim osobama, one e se socijalizirati kao osobe socijatno-prilivatljivog ponaanja. Meutim, ukoliko se drutvo ne odnosi tako prema tim osobama, onda je realan put osoba sa niom inteligencijom - put socijalne patologije. Otuda je jasno daje inteligencija samo endogena komponenta u etiologiji socijalno-patolokog ponaanja, a ne dominirajui faktor, i daje kao takvu treba posmatrati i uzimati u prouavanju etiobgije svijeta socijalne patologije.

3. Mentalni poremeaji (duevne bolesti) i socijalna patologija a) Naznake abnormalnosti kao faktora u socijalnoj patologiji
Odavno, postoje tendencije da se pripadnici svijeta socijalne patologije postave u istu ravan sa duevno poremeenim osobama, odnosno da se svijet socijalne patologije proglasi duevno bolesnim svijetom. U tom smislu Kecmanovi (1979) navodi- "Uvrijeeno je miljenje da je duevno poremeen ovjek opasan za okolini, daje on gotovo iskljuivi protagonista najmonstruoznijih krvnih delikata. Talcvo miljenje prisutno je i danas podjednako kao i prije 200 godina. Nije sluajno da se danas gotovo svaki akter bilo kojeg ozbiljnog delikta upuuje na psihijatrijsko posmatranje. Pozicija je jasna: "Sigurno je duevno poremeen kada je 339"W-

mogao da poini neto tako gnusno, neljudsko" (Kecmanovi, 1979, str. 79). Slino rezonuju i kriminolozi Kom i McCorkle (1964), navodei miljenje dva britanska psihijatra: "Treba da bude jasno shvaeno da zloinac pati od istih oblika mentalnih bolesti kao i prosjean lan drutva . Teorije koje nisu usvojene kao optevaee u Ijekarskoj profesiji, stalno se istiu kao objanjenja zloina. Ovo je naroito bio sluaj tamo gdje je zloin bio prva indikacija abnormalnosti (misli se na to da ga do zloina niko nije opaao kao abnormalnog, prim. prevodioca): Meutim, poremeaj ne poinje odjednom i bez opomene . Stoga, kada zloin poini neko koga se do trenutka izvrenja zloina smatralo normalnim, pravilno je da se na prvom mjestu pretpostavi da je kriminalni akt izvren od zdravog i odgovornog pojedinca, odnosno uraunljivog." I sama injenica da su evidentne potekoe oko odreivanja pojma duevno bolesno, pokazuje da je lakomisleno stanovite koje pokuava da svijet socijalne patologije stavi u istu ravan sa duevnim poremeajima.

u) sociolokog v) psihijatrijskog i w) psiholokog.

ba) Socioloko odreenje pojma "duevnij?oremeaf>

Pojam "duevniporemeaj" (sin. metalna bolest, duevna bolest, duevna abnormalnost) razmatra se i sa sociolokog aspekta. Sociolozi kao kriteriji za odreenje pojma "duevni poremeaj" najee uzimaju devijacije od prosjenog u drutvu, bez obzira da li su pojedinac ili grupa posmatrani sa. aspekta objektivnog ponaanja ili unutranjeg pjpivlja-vanja. Poznato je da su ve klasici sociologije (npt. Durkheim), kako istie Merton (1965) u odreivanju pojma duevni poremeaj polazili od toga kriterija. To odreenje pojma "duevni poremeaj" polazi od socijalne dezadaptacije ili inadaptacije ili devijantnosti, kao zajednikog mjerila za duevnu abnormalnost, "duevni poremeaj". Ovaj kriterijum za odreivanje pojma "duevni poremeaj", po svemu sudei, pretpostavlja /nediokriteta ao uzor drutvene /u?/mainosd odnosno pretpostavlja adaptaciju linosti uslovima svakog drutva, bez ocjene koliko je to drutvo, posebno-uslovi ivljenja u njemu, po mjeri ovjeka. Uopteno, svako ko nije mediokritet, odnosno ko nije potpuno adaptiran na uslove odreenog drutva, aberatan je, devijantan, nenormalan, duevno poremeen i si. Reakcija na takvo odreenje pojma duevni poremeaj je pokuaj da se taj pojam odredi u odnosu na neo ideaiizovanodrutvo. U takvom pristupu u odreenju pojma duevni poremeaj, uglavnom, polazi se od toga da je cjelokupno savremeno drutvo otueno i abnormalno. Uzor drutva u kome toga nema trai se u dva smjera: prvo u dalekoj prolosti (vremenu prvobitne besklasne zajednice) i, drugo, u nekoj ne nama bliskoj, hipotetinoj budunosti. Takvo shvatanje najpotpunije je izrazio From u knjizi "Zdravo drutvo" u intrervjuu, koji je pred kraj ivota dao za njemaki list "Die Zeit", aprila 1980. godine. (Te iste godine umro je From). From je na pitanje novinara toga lista odgovorio sljedee: f&a/i/e. M ste svojevremeno napisali da ivimo u drutvu izrazito nesretnihljudiP From odgovara: "Da, ako gledate otvorenih oiju, moete to i sami vidjeti. Htio bih rei da se veina ljudi pretvara da su sreni - u sopstve-

b) Problemi oko odreenja pojma "duevni poremeaj"

Prema nekim autorima (npr. Bleuer, 1966) pitanja u vezi sa odreenjem pojma duevni poremeaj su takva "da rasprave o odreenju pojma duevni poremeaj, odnosno o odreenju duevno poremeenog ovjeka, mogu prestati tek onda kada se iskljui taj mnogostrani i nejasno ogranieni pojam" (Bleuer, 1966). Nasuprot takvom shvatanju postoje i shvatanja kojim se pojednostavljuje ili porie postojanje probelma oko toga staje duevni poremeaj. Neki potpuno odbacuju problem kao takav, jer je duevni poremeaj C'ludilo") samo pitanje predrasuda. "udno" i "razliito" ponaanje od ponaanja drugih etiketira se kao ludilo. To su, prema nekima, samo predrasude kojim se ono to je razliito od nas proglaava "ljudskim ludilom", "duevnim poremeajem". Meutim, takva nesistematizovana razmiljanja o duevnom poremeaju ne dokazuju da problem odreenja kao i postojanja duevne poremeenosti ne postoji. Budui da se o pojmu duevni poremeaj ne susreu u dovoljnoj mjeri rasprave u socijalnoj patologiji, potrebno je, prije bilo kakve rasprave o "duevnim poremeajima" kao endogenim komponentama faktora nastanka socijalno patolokih pojava, neto rei o pojmu "duevni poremeaj' sa aspekta:
%

340

M;m

n?ima ier ako ste nesreni, Vi onda predstavljate ovjeka koji je u

SwriM rfoin;w

nfltfpM * tako onda nosite masku sree, jer biste u

protivnom izgubili od svoje vrijednosti i ne biste bili normalna i uspjena osoba. Meutim, pogledajte ljude. Moete kod njih uoiti, iza maske, nespokojstvo i razdraljivost, moete vidjeti dosadu, depresiju, osamlje-nost, nesreu. Na samom poetku ovog vijeka ljudi su govorili o 'neprilagoenosti naeg vijeka'. To je ono to Freud naziva neprilagoenost kulturi. Meutim, nije u pitanju neprilagoenost kulturi ve neprilagoenost burioaskom drutvu koje je pretvorilo ovjeka u radnu ivotinju i sprijeilo ga da razvija sve to je znaajno: sposobnost da voli, da bude prisutan radi drugih, da misli i da ne dozvoli da bude samo instrument privrede ve krajnji cilj svili ekonomskili procesa." Pitanje. Da li to znai da su ljudi, koje mi, uglavnom uzev, smatmmo i nazivamo normalnim, ustvari s Vaeg gledita pommtnmo, bolesni? From: "O, da. Najnormalniji su najbolesniji, a bolesni su zdravi. Znam da to zvui kao humor i pretjerano. Meutim, ja na to vrlo ozbiljno gledam. Bolesna osoba pokazuje da nije jo tako uguila neke ljudske osobine, da one vie ne mogu da dou u sukob sa usvojenim kulturnim vrijednostima, ali se zato meusobno sukobljavaju i tako izazivaju simptome oboljenja. Poput bola, takav simptom je samo znak da neto nije u redu. Sreni su oni koji imaju takve simptome. Kad bi ovjek mogao da ne osjea bol, on bi bio u vrlo opasnoj situaciju Meutim mnogi ljudi - mislim na normalne ljude - tako su prilagoeni, tako su se oslobodili svega to je sutina njUiove sopstvenosti, tako otueni i do te mjere pretvoreni u instrumenat poput robotada oni vie ne osjeaju nikakav sukob. Drugim rijeima, njihova stvarna osjeanja, njihova ljubav, njihova mrnja, ve su ugroeni ili tako atrofiram da ovi ljudi pruaju sliku lake hronine shizofrenije." Dakle, i u ovom intervjuu From ostaje dosljedan svom odreenju pojma duevni poremeaj, u kome polazi od toga daje cjelokupno sa-vremeno drutvo otueno, abnormalno i da se uzori normaliteta ne mogu traiti u takvom drutvu. Meu autore koji su istakli potrebu za neto drugaijim odreenjem sociolokog kriterija "duevni poremeaj", spada Jakovljevi. Prema Ja-kovljeviu (1971) "kao kriteriji normalUeta i zdravlja treba uzimati
342

optimum mogunosti linosti u istorijski optimalnim mogunostima drutva". Ovakav pristup u odreivnju pojma drutveni poremeaj, kako istie Jakovljevi (1971), omoguava da se kao normalne i konstruktivne prihvataju i one linosti koje se u odreenim dezorganizovanim drutvenim sredinama javljaju kao nosioci odreenih revolucionarnih programa koji predstavljaju izlaze iz drutvene dezorganizovanostL Mada tah>e linosti, prema odreenju pojma "duevni poremeaj" kao odstupanje d prosjenosti, ne pripadaju normaUtetu ve devijantnim, jer odstupaju od normale. Takoe, odreenje normaliteta na ovaj nain, prema Jakovljeviu, omoguuje da se slijepi konformizam linosti u odreenoj sredini shvati kao abnormalno ponaanje, jer je slijepi konformizam izraz nenormalnosti linosti u konkretno istorijski datoj mogunosti drutva. Jakovljevi istiui navedeni pristup u odreenju kriterijuma normaliteta i duevnog zdravlja linosti, podvlai da pod objektivnim mjerilima kriterijuma optimalnih mogunosti linosti i drutva podrazumijeva oblik i stepen interakcije linosti i drutva. Razmatranje sociolokog pristupa odreenju pojma duevni poremeaj, za sada, ukazuje na sljedee: Duevni poremeaj se moe shvatiti kao devijacija od prosjenog tipa linosti (Freeman et al, 1963). - Prema idealizovanoj koncepciji odreenja pojma duevni poremeaj, veina ljudi u savremenom drutvu je otuena, abnormalna (From, 1966,1980). - Kao kriterijumi za odreenje normaliteta i duevnog zdravlja treba da poslui "optimum mogunosti linosti u istorijski optimalnim mogunostima odreenog drutva" (Jakovljevi, 1971). - Socijalni faktori znaajno utiu na nastanak i strukturu duemUi poremeaja, te ih zbog toga treba uzmimati u obzir pri odreivanju pojma "duevniporemeaf, odnosno duevne abnormalnosti Navedeno, pored toga, to istie potekoe u odreenju pojma duevni poremeaj, relativizuje pojam "normalnog", "patolokog", ukazuje na znaaj drutvenih inilaca kod odreivanja pojma "normalnog", "patolokog" dajui svemu tome socijalnu dimenziju.
343*

bb) Psihijatrijsko odreenje pojma duevni poremeaj U psihijatriji postoje nesaglasnosti oko odreenja ta je to duevni poremeaj. Prema nakim autorima (npr. Jefti, 1960), normalnost se moe odrediti kao statistika veliina, kao prosjeno stanje mentalnog zdravlja. Takvim shvatanjima najblia je definicija da je normalan "duevno prosjean ovjek kod koga se ne mogu utvrditi trajnija psihopatoloka stanja odnosno procesi, i koji se subjektivno osjea psihiki zdrav" (Jefti, 1960, str. 6). U tom smislu neki autori se zalau (npr. Shephard, 1976) da se duevna normalnost utvruje matematikim putem, tj. istraivanjem na populaciji ili uzorcima populacije grupa ljudi. Meutim, neki autori vide u tim nastojanjima niz potekoa. Prema Sokolovu (1976), normalitet zdravlja je nemogue odrediti bez velikog broja kriterijuma. S druge strane postoji vie autora koji, kako navodi Kaper (1980), pojam duevni poremeaj odreuju tako to taksativno navode kriterije mentalnog zdravlja kao to su: - odravanje emocionalne ravnotee, - realistiko prihvatanje svoje okoline, - podnoenje uobiajneih stresova i kriza bez anksioznosti i de-presivnosti, odravanje skladnih odnosa sa porodicom i prijateljima - sklonost rada u grupi -pridravanje socijalnih normi i u situacijama kada se osoba zalae za svoje line potrebe. Meutim, taksativno navoenje kriterijuma ne rijeava problem odreenja pojma "duevni poremeaj", jer odstupanje od njih ne mora znaiti da je neko duevno zdrav ili bolestan. Takav pokuaj odreenja duevnog normaliteta na objektivan nain kako se odreuje opti zdravstveni status u optoj medicini nije doveo do zadovoljavajuih rezultata jer postoji razlika izmeu prirode kriterija u optoj medicini i psihijatriji. Dok je u optoj medicini statistika abnormalnost, uglavnom, sinonim za patologiju (npr. nalaz krvi u mokrai, promjene na pluima utvrene regenoloki, povieni krvni pritisak i si), to nije sluaj u psihijatriji Dakle, kliniki simptomi tuberkuloze, insuficijencije rada bubrega, srca i si. identini su u Japanu%SAD, Maarskoj, Bosni i svakoj drugoj zemlji.
344

Meutim, odstupanje od normaliteta u ponaanju, ne mora uvijek znaiti duevni poremeaj. Npr. mnogi tzv. estradni "umjetnici" ponaaju se ekscentrino u odnosu na sredinu. Nikome ne pada napamet, a posebno njihovim poklonicima da ih proglase ludim, duevno poremeenim. S druge strane, odstupanje od prosjeka moe u jednoj sredini znaiti duevni poremeaj, a u drugoj sredini - poeljno ponaanje. Tako neka psihotina stanja, neke psihoze u svijetu kome mipripadamao klasifikuju se kao najtea duevna oboljenja, a u nekim plemenima, koja ive ivotom prvobitne zajednice i danas, te iste za nas teke bolesti, znae posjedovanje odreenih moi, magije, boanske mou Upozoravajui na taj problem, Bazalja (1981) istie; "Ako se duevna bolest' smatra ljudskom protivurenou, koja moe da se izrodi u bilo kojem drutvu, moe se jo rei da svako drutvo od bolesti ini ono to mu najvie odgovara da drutveni lik koji od njega stvara jeste ono to e zatim biti odreujue u njenom buduem razvoju. U ovim granicama moe se govoriti o bliskim odnosima psihijatrije i politike, jer psihijatrija brani granice normi koje je definisala jedna drutveno-politika organizacija". 0 dilemama odreenja pojma "duevni poremeaj" svjedoe, pored navedenog, meunarodni norminativni akti o bolestima, povredama i uzrocima smrti. Tako u jednoj od novijih meunarodnih klasifikacija bolesti, povreda i uzroka smrti (Deveta meunarodna klasifikacija bolesti, povreda i uzroka smrti, 1978, str. 136) pie: "Ovo poglavlje klasifikacije razlikuje se od ostalih poglavlja zbog toga to sadri objanjenja kojim se defini sadraj pojedinih kategorija i pod kategorija (misli se na duevna oboljenja). Ova objanjenja su pripremljena poslije konsultacija sa strunjacima mnogih zemalja. Smatra se da je drugaiji pristup ovom poglavlju opravdan zbog posebnih problema pred kojim se nalaze psihijatri. Uzrok ovili problema lei u relativnom nedostatku nezavisnih laboratorijskih itiformacija na osnovu kojih bi psihijatri mogli da postave svoje dijagnoze. Dijagnoze mnogih najvanijih duevnih poremeaja se u velikoj mjeri temelje na opisivanju abnormalnih stanja, zapaanja i ponaanja. Bez nekih upustava, koja su ovdje data u obliku objanjenja i mogu da poslue kao zajedniki okvir svim psihijatrima, komunika- ije mogu postati nedovoljne kako na klinikom tako i na statistikom nivou." Iz navoda proizilazi, da "Meunarodna klasifikacija bolesti,

povreda i uzroka smrti" kao norminativni akt u medicinskoj praksi

utvruje: 345*v*'

Prvo: da je pojam "duevni poremeaj" neodreeni da zbog toga mogu nastati nesporazumi, kako u komunikaciji medu psiiiijatrima tako i u evidenciji vrsta duevnih poremeaja. Drugo, da je zbog neodreenosti pojma duevni poremeaj, u klasifikaciji duevnih poremeaja izvren opis svili duevnih poremeaja, a to nije sluaj sa ostalim oboljenjima koja se navode u ovom meunarodnom aktu. Prema tome, probleme oko odreenja pojma "duevni poremeaj" ne navode samo istraivai u ovom podruju, ve i normativni akti kao to je "IX Meunarodna klasifikacija bolesti, povreda i uzroka smrti". Neki autori, zbog neodreenosti pojma "duevni poremeaj", vrlo kritiki sude o psihijatriji Npr. Szasz (prema navodu Kecmanovia, 1979, str. 135) u tom smislu istie: "Kad god poelimo da definiemo duevno zdravlje, prethodno moramo zauzeti preferencijalni stav prema socijalnom, kulturnom, i etikom redu, jer je ono ta obiavamo zvati duevna bolest samo je odstupanje od konkretnog, eksplicitnog ili manje-vie skrivenog obrasca ivljenja i ponaanja". Gofmann (1968) ide i dalje od Szasza u kritici psihijatrije konstatujui, na osnovi studija, da psihijatri doprinose razvijanju mentalnih oboljenja samim time to klijente etiketiraju raznim nazivima kojim i sami ne znaju pravo odreenje. Kritinom suenju o psihijatriji doprinose i neka istraivanja. U tom smislu u literaturi se esto navode eksperimenti Rosenhana. Rosenhanje izvrio dva eksperimenta. Prvi eksperimenat se sastojao u sljedeem: On ]< uzeo 8 normalnih osoba i uputio ih je da se jave u prijemna odeljenja duevnUi bolnica. Ispitanici su bili razliitUt profesija (psiholozi, studenti, jecmci, slikari, domaice). Ispitanici su se prema instrukciji Rosenhana; pn psihijatrijskom pregledu alili su se da uju neke glasove, nisu otkriv i sta su po zanimanju, uglavnom su simulirali tee mentalne poremebUn * * Rosenn<*novih ispitanika, sa simptomima koje su simulirali, UO]e smjeteno u duevne bolnice sa dijagnozom-shizofrenija. im su 2 " bolnku PrestaU u> Pet P instrukciji Rosenhama, da si^ jaju simptome zbog kojih su primljeni u duevnu bolnicu i pokal SV0 e u b * iaJeno ponaanje. Nakon 7-52 dana svi su bili optuteni fe l l osn'o mCe'h S0 diiagnozom shizofrenija u remisiji (poputanje bolesti). Na rezultata zboVU > obijenih u ovom eksperimentu, zakljueno je da se, nrni nep.ciznosti metoda kojima se slue psihijatri, i zdravi mogu Proglasiti bolesnim.
346

Drugim eksperimentom istog autora htjelo se provjeriti kako pred-ubjeenje djeluje na tanost psihijatrijske dijagnoze, odnosno da li psihijatri u postavljanju dijagnoze prave tzv. greku prvog tipa oznaavajui "bolesne" zdravima. U ovom eksperimentu pacijenti nisu inili nikakvu "obmanu". Samo je dota informacija prijemnim ambulantama u duevnim bolnicama da e u narednim mjesecima (3 mjeseca) pseudo-paci-jenti pokuati da se jave na lijeenje. Svaki lan osoblja u psihijatrijskim bolnicama, odnosno lanovi prijemnih timova u bolnicama, zamoljeni su da rangiraju svakog novog pacijenta, koji se bude javljao u toku 3 mjeseca, u pogledu vjerovatnoe da se pretvara da je bolestan. Od 139 pacijenata primljenih u toku eksperimentalnog perioda od 3 mjeseca, za 41 pacijenta je najmanje jedan lan psihijatrijskog tima za izrazitim uvjerenjem tvrdio da su to lani pacijenti, u 23 je najmanje jedan psihijatar posumnjao, a u 19pacijenta je proglaavao sumnjivim. Tako se desilo da su bolesni pacijenti, koji su se stvarno osjeali tako, proglaeni zdravim. To znai da u nekim sluajevima u odreivanju da li je neko duevno bolestan, odnosno zdrav odluuje predubjeenje, tj. Rosenhanova najava da e se u ambulantama pojaviti pacijenti koji simuliraju bolesne, a ne metode kojim se psihijatrijski tim slui Prema tome, oba Rasenhanova eksperimenta su pokazala da razlika izmeu duevnog zdravlja i duevne poremeenosti nije jasna. Kad bi bila jasna, ne bi se desilo, kako je prvi eksperiment pokazao da se zdravi proglaavaju bolesnim, odnosno da se, kako je drugi eksperimenat pokazao, bolesni proglaavaju duevnom zdravim, (Milosavljevi, 1986). Uglavnom, moemo konstatovati da nae isticanje da postoji dilema oko odreenja pojma duevni poremeaj nije imao za cilj da porekne da mnogi ljudi koji dolaze u psihijatrijske i psiholoke ambulante imaju razne emocionalne patnje i da se osjeaju bolesnim i da jesu bolesni Ono zbog ega smo posebnu panju posvetili tom pitanju jeste da se na ovaj nain ukae na problematinost teorija koje pokuavaju da odreene spcijalno-patoloke pojave, odnosno pojavu jedne socijalne bolesti objasne drugim bolestima koje, takoe, imaju socijalne korijene, tj. duevnim bolestima. bc) PsiholoSko odreenje pojma duevni poremeaj Meu autore koji su upozorili na to da psiholozi ne mogu da nam kau to znai "zdrava", "normalna" linost, spada Allport (1969). On je
347^*-'

pregledavajui brojne studije naao da bi se, barem to se tie kulture, moglo navesti 6 mjerila zrelosti, normalnosti, linosti Do tih mjerila doao je pregledavajui vie radova raznih autora. Medu ta mjerila, koja navodi Allport (1969), spadaju: - veoma proireno osjeanje sebe; - topao odnos prema drugim u prisnim i drugim dodirima; -fundamentalna emocionalna sigurnost iprihvatanje sebe; - realna percepcija, miljenje i ponaanje u skladu sa spoljanjom stvarnou; - sposobnost za samoobjektivizaciju, uvianje i humor; - ujedinjujua filozofija ivota i si Jahoda (1950) u radu "K socijalnoj psihologiji mentalnog zdravlja" naglaava da, za razliku od bolesne, zdrava linost aktivno ovladava svojom sredinom, pokazuje jedinstvenost linosti i sposobna je za pravilno opaanje sebe i svijeta, stoji na svojim nogama i zna mjeru u postavljanju zahtjeva prema drugima. Eysenck (1981) smatra da je "normalno ono to je svojstveno ponaanju veine ljudi". Po njemu, pojam "normalno" moe se koristiti i u smislu "prirodno". "Normalno zovemo ono to smtramo prirodno", odnosno staje "statistiki normalno" (Eysenck, 1981): Freud istie da je normalna i zdrava linost koja je sposobna da voli i radi (Fulgosi, 1981). Berger (1979) konstatira: "Neadekvatnost definicija zdravlja i nedostatak dijagnostikih sredstava da se odredi iproceni uporedo sa patolokim tendencijama predstavlja veliki problem. Koncept ego psihologije i odgovarajue tehnike procene nisu nikada prihvaeni kao pravo reenje problema. U ovom smislu humanistiki pristup nije negacija i nije pro-tivurenost sa klinikom psihologijom, ve jedan od izazova bez naenog reenja". Prema ovim navodima se vide da psUioloki pristup u odreivanju pojma "duevni poremeaj" ukazuje na razliita gledita, ali se, uglavnom, kreu u odreivanju ovog pojma upoznatim relacijama, da se duevni poremeaj odredi kao "nrma", "pravilo ponaanja", "pravilo funkcionisanja". Ta norma, pravilo ponaanja, pravilo funkcionisanja, najee u sebi sadri, kako je ve navedeno, socijalne obrasce. ini se da e se biti blie prihvatljivom odreenju pojma duevni poremeaj to se
348

vie udaljavalo od projekcije modela prema kome treba da se svi uniformno ponaamo, odnosno funkcionisemo kao neki mehanizam, a bude vie pribliavali ovjeku kao individui, koja pored ostalog, moe da ima i odreene patnje. Te patnje mogu da ga uine snanim, slabim ili bespomonim. Ostaje nam da i ovdje kaemo da to to nije mogue danas bez ograda odrediti ni socioloki, ni psihijatrijski ni psiholoki - ne moemo uzimati kao iskljuivi faktor socijalno-patoloJh ponaanja ovjeka nego kao endogenu komponentu ija uloga u etiologiji socijalne patologije nije dominirajua nego doprinosea.

c) Klasifikacija duevnih poremeaja

U strunoj i naunoj literaturi sve se vie koristi jedinstvena klasifikacija duevnih poremeaja prema "Meunarodnoj klasifikaciji bolesti, povreda i uzroka smrti". Prema toj klasifikaciji svi duevni poremeaji se klasifikuju u 4 skupine: ee) organske psihoze, organska psihotina stanja; ff) druge psihoze; gg) neurotini poremeaji i drugi nespecifini poremeaji i duevna zaostalost. Literatura iz socijalne patologije obulivata pojedine od duevnih poremeaja kao faktore socijalno-patolokih pojava. To je razlog zbog ega je potrebno da izloimo ta se pod pojedinim duevnim poremeajima podrazumijeva i kakav je njihov dio u etiologiji svijeta socijalne patologije. ca) Organska psihotina stanja (organske psihoze) Organska psihotina stanja i organske psihoze obuhvataju tee poremeaje linosti koji nastaju kao posljedica oboljenja, procesa, ili povreda CNS. Dakle, u kategoriju organskih psihotinih stanja spadaju poremeaji koji nastaju usljed modane infekcije, tumora na mozgu, povreda mozga, degenerativnih procesa u CNS i intoksikacije (alkoholom, drogom, otrovima, plinom i si.) centralnog nervnog sistema (CNS).

Organske psihoze kksifikuju se u 5 skupina: - senilna ipresenilna organska psihotina stanja; - alkoholiarske psihoze; -psihoze uzrokovane drogom; -prolazna organska psihotina stanja i - druga organska psihotina stanja. - Senilna ipresenilna organskapsihotinastanja nastaju usljed atrofinih promjena u CNS. Organska psihotina stanja koja nastaju usljed atrojinilt, odnosno degenerativnih promjena u CNS prije navrenih 65 godina ivota, nazivaju se presenilna organska psihotina stanja, a ona, koja nastaju nakon 65 godina, nazivaju se senilna organska psihotina stan/a. Navedena psihotina stanja karakterie pad intelektualnih spo sobnosti, poznat pod nazviom kao presenilna i senilna demencija. Osobe sa ovakvim poremeajima imaju izraenu zaboravnost, rasijanost, depresivna rapoloenja kao i poremeaje u ciklusu spavanja i budnosti. Ova organska psihotina stanja nisu tako esta i nastaju postupno, te ih je mogue blagovremeno identifikovati, to se i ini u sredinama gdje funkcionie socijalna i medicinska briga za ljude koji stare. U literaturi se osobe sa organskim psUiotinim stanjima, koja se nazivaju presenilnim ili senUnim, navode medu skUnicama, sitnim kriminalcima, prosjacima, samoubicama, alkoholiarima i sL Meutim, socijalna i zdravstvena briga za ljude koji stare onemoguuje da se osobe sa takvim psihozama nadu u svijetu socijalne patologije. - Alkoholiarske psihoze nastaju kao posljedica prekomjernog i duevremenog pijenja alkoholnih pia. Najpoznatije od njtti su: delirijum tremens, Korzakovljeva psihoza, alkoholiarska ljubomora, alkoholiar-ska lialucinaca i patoloka pijanost. Delirijum tremens je akutno ilisubakutno organsko psihotino stanje kod alkoholiara, koje se manifestuje simptomima poremeene svijesti, dezorganizovanim strahom, iluzijama, halucinacijama, tremorom cijelog tijela (otud naziv tremens) i povremenom groznicom. Kod ovog psiho-tinog stanja naglaene su vizuelne halucinacije. Bolesniku sepriviaju u velikom broju sitne ivotinje kao to su insekti] mievi, vjeverice i si. Te halucinacije tazivaju kod bolesnika veliki strah, naroito ivotinjice koje mu se prividaju doivljava kao napad na sebe.
350

Korzakovljeva psihoza, alkoholiarska psihoza, nazvana je po autoru koji ju je prvi opisao, javlja se nakon duevremenog i pretjeranog pijenja alkoholnih pia, a manifestuje se simptomima opadanja intelektualne sposobnosti (tipina alkoholiarska zatupljenost), izraene tekoe u za-pamivanju, vremenske i prostome deorijentacije i konfabulacije. Alkoholiarska ljubomora je psihotino stanje koje karaktcne-hera-zumna, paranoidna ljubomora prema eni, djevojci ili sestri Alkoholiarska ljubomora se javlja kao jedna od moguih posljedica pijenja alkoholnih pia. U sluaju alkoholiarske ljubomore osoba postaje agresivna prema onome prema kome je ljubomorna. Ova ljubomora moe imati i tragine posljedice. Alkoholiarska halucinacija je psihotino stanje kaje prate halucinacije, preteno slune naravi Alkoholiar u takvom stanju najee uje razne glasove koji su "prijetei" ili "agresivni". Patoloka pijanost se javlja kod intolerantnih na alkohol. U takve osobe spadaju epileptiari, osobe koje su preboljele menigitis, imale potres mozga ili neka druga organska oteenja CNS. Patoloka pijanost se oituje kao pomueno stanje svijesti, u kome osobe beznadeno agresivno nasru na okolinu i postaju opasne za svakoga ko se nae u njihovoj blizinu - Psihoze prouzrokovane unoenjem droge u organizam nastaju kao posljedice dejstva droge na CNS. Ta psihotina stanja posebno se oituju kod naglog prekida uivanja droge. Tada se javlja apstinencijalni sindrom ije su karakteristike sline alkoholiarskom delirijumu tremens. Posebno ga prate konvulzije (ekstremno grenje miia), tremor cijelog tijela, strah, nemir, grevi u elucu (dijareje), vremenska i prostorna dezorijentacija, pad intekktalnih sposobnosti, halucinacije preteno slune naravi i opta uznemirenost To sve u odreenim okolnostima ini narkomana u takvom psihotinom stanju, predisponiranim da u potrazi za drogom uini tee iM lake krivino djelo. Nasilno ponaanje posebno je naglaeno kod narkomana koji su uzimali droge iz skupine amfeta-mina. Psihotina stanja uzrokovana drogom esto vode osobu u prasui-cid ili suicid.

351'*

-ftvlazna o/ganska jxx/toticna sfanj'a nastaju iznenada i obino su prouzrokovana fizikim ili hemijskim djelovanjem na CNS. Prolazna se nazivaju, jer postoji mogunost, ako se blagovremeno poduzmu intervencije da iseznu. Prolazne organske psihoze karakterie: smetenost, vremenska i prostorna dezorganizacija, oteenja pamenja, miljenja, halucinacije i emocionalni poremeaji Osobe u ovim psihotinim stanjima su "sposobne" za agresiju prema sebi ili drugima, mogu da ugroze sebe ili nekoga drugoga. Znaaj psihotinih stanja za socijalnu patologiju nije primijetan, jer se rijetko javljaju, a i osobama u takvim stanjima prua se adekvatna medicinska zatita. Od svih organskih psihotinih stanja u literaturi se najee navode alkoholiarske psihoze u vezi sa socijalnom patologijom, odnosno kao uzronici u nekim sluajevima ubistava, nasilja u porodici, suicida i si. Procenat uea alkoholiara u ukupnom broju ubistava je razliit. Tako se navodi za Jugoslaviju 13% (Pei, 1972) i 76% (Jovanovi, 1971), za vedsku 86% (Milutinovi, 1981), za Francusku 60% (Milutinovi, 1981), za SSSR 70% (Vodoneli, 1966). Ovi procenti su procenti uea u ukupnom broju ubistava u pojedinoj zemlji, osobe koje su ubistvo uinile bile su u alkoholisanom stanju. Takoe, alkoholiarske psihoze se navode kao uzronici suicida. Prema nekim autorima (npr. Biro, 1983, ovljanski, 1976, Miliinski, 1970, WHO, 1968) alkoholiarske psihoze javljaju se kao uzronik suicida u 6-30% sluajeva. To pokazuje da se na svakih 100 suicida 6-30 izvri pod dejstvom alkohola. Znaaj ostalih organskih psihoza nije istraen ili se nije pokazao znaajnim u etiologiji svijeta socijalne patologije. cb) Druge psihoze (funkcionalne psihoze) i socijalna patologija Prema "IX reviziji Meunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrti" postoje dvije velike grupe psihoza. O jednoj smo ve neto kazali. Radi se o organskim psihotinim stanjima, organskim psihozama. Drugu grupu psihoza ine, prema istom norminativnom aktu, druge psihoze (sin. funkcionalne psihoze). Podjela psihoza na dvije grupe: "organska psihotina stanja" i "druge psihoze" uinjena je na osnovi pretpostavljenih etiolokih razlika izmeu ovih psihoza. "Organska psihotina
352

stanja izazivaju odreeni fiziki ili hemijski uzronici (droga, alkohol i si.) svojim djelovanjem na CNS, "Druge psihoze" jesu takvi duevni poremeaji za koje nema jasnih dokaza o njihovim uzronicima. Termin funkcionalne psihoze" (sada se umjesto njega koristi termin "druge psihoze ) upotrebljavan je zbog toga to u ovom sluaju duevni poremeaji nemaju za sada poznate patoloke promjene u organskoj strukturi kojim bi se te psihoze mogle objasniti. Takav termin "funkcionalne psihoze" znai i jedno priznanje sadanjeg neznanja o etiologiji tih psihoza. U druge psihoze ubrajaju se: - shizofrenija, - afektivne psihoze i - paranoidne psihoze ili paranoidna stanja. - SAizofiem\ps1h02epredstavljaju grupu psihoza sa jo nedovoljno nekdiferenciranim duevnim rastrojstvima. Ta rastrojstva se oituju kao: pogreno usmjereno miljenje, zbrka i raspad pojmova, sumanute ideje, osjeanje osobe da njom upravlja neko sa strane, bizarne deluzije (vjerovanje koje se odrava iako je suoeno sa dokazima koji su normalnoj osobi dovoljni da promijeni svoje miljenje), poremeaji orijentacije u vremenu i prostoru, autizam (tendencije, da se neije miljenje ili percepcija upravlja prema linim eljama i potrebama, umjesto prema realnoj situaciji). - j4feJtiy/ie pstfiaze obrazuju grupu tzv. manijano depresivnih psihoza. To su duevni poremeaji kod kojih postoji teka poremeenost u rapoloenju. Ono je praeno deluzijama, smetenosu, poremeenim odnosom prema sebi, poremeenom percepcijom, poremeenim ponaanjem i naglaenom tendencijom ka suicidu. Osobe sa afektivnim psihozama su ekstremno razdraljive ili utuene (depresivne). Ta uzbuenost nije povezana sa realnom situacijom osobe. U nekim sluajevima uzbuenost se oituje u vidu poveane ivosti do nasilne nesavladive uzbuenosti, Afektivne psihoze, posebno one sa depresivnom slikom, esto se u literaturi navode u vezi sa suicidom. Meutim, istraivanja (npr, Biro, 1983) pokazuju da su takve hipoteze diskutabilne pogotovo kada etiologiju suicida redukuju na afektivne psihoze sa depresivnom slikom. ^

353^-

Stanje u pogledu obima depresije u svijetu, prema procjenama (npr. Paunovi, 2004), dramatino je. Depresija bi mogla, ako njen sadanji trend ne'bude zaustavljen, postati druga prema rangu uzroka bolesti stanovnitva. Godine 2004. prema Punoviu (2004), u svijetu je bilo oko 121 miUon odraslih osoba koje boluju od depresije. Kada bi izmeu depresije i suicida bila visoka povezanost (pozitivna korelacija), onda bi u svijetu imali daleko veu stopu suicida, nego to stvarno imamo. Stopa suicida sada je daleko manja od 1% u odnosu na broj osoba koje pate od depresije. Dakle, raunice pokazuju da kada se svim samoubistvima koja se dese u toku jedne godine pripie depresija kao uzrok, dobije se podatak daje to daleko manje od 1% (brojke 121 milion) onih koji pate od depresije. Dakle, naSa raunica, iako izvedena samo na procjenama, jasno pokazuje daje logika onilt koji izmeu depresije i suicida stavljaju znak jednakosti, odnosno da je logika onih koji etiologiju suicida re-dukuju (svode) na depresiju, vrlo diskutabilna, sporna, neprihvatljiva. To moemo pokazati na podacima za Sjedinjene Amerike Drave. Navode se ti podaci, jer je generalno prihvaeno da SAD raspolau najpouzdanijim statistikim podacima o stanovnitvu. Npr. u SAD je 1998. godine na 270,296 miliona stanovnika stopa suicida bila 11,8 (vidi se u tabeli 2. u tekstu ove knjige pod naslovom "Osnovni elementi fenomenologije kriminaliteta" i tabeli 21. u tekstu ove knjige "Elementi fenomenologije suicida"). Te godine, prema navodu Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje SAD (NIMH, 2004), u SAD je oko 17,4 miliona Amerikanaca bolovalo od depresije. Pretpostavimo, kada bi 25% od tih 17,4 miliona koji su imati potvrenu dijagnozu "depresija" (uzima se 25% jer se esto susreemo u literaturi sa navodima kako toliki procenat depresivnih iz\>ri kompletan suicid), 1998. godine izvrilo suicid, onda bi stopa suicida u SAD bila 1609. Stvarni podatak (stopa suicida za 1998. godinu 11,8) pokazuje da je ona za oko 136 puta manja. Prema tome, zdravorazumska tvrenja da je depresija u visokoj pozitivnoj korelaciji sa suicidom doprinosi udaljavanju od naunih pristupa u istraivanju etiologije suicida i do nesagledivih posljedica za samoubicu i njegovu porodicu, socijalni krug. - -Pomno/dva stan/a karakterie, pored ostalog, raskorak izmeu zelja i stvarnosti, obuzetost idejama osobe da je neko hoe unititi, otetiti, da ga svi ljudi progone, da svi ljudi iz njegove okoline imaju neto protiv^ 7ijega, kao i ideje o vlastitoj veliini, linoj veliini zbog izuzetnog otkria ili projekta koji zavreuje najvea svjetska priznanja.
354

U literaturi se najee susreemo sa kontradiktornim nalazima o znaenju drugih psihoza za etiologiju socijalno-patolokih pojava. Jedni nalaze (npr. Eomlles, 1982, Hafer i Boker, 1973, Teplin, 1984), na osnovu istraivanja izvrenih uglavnom na selekcionisanim uzorcima osoba koje su ve due vremena u zatvorima, da druge psihoze (shizofrenija, afektivne psihoze, paranoidna stanja) imaju kriminogeno znaenje i da su na neki nain odredile "njihovu sudbinu" da budu kriminalci. Drugi nalaze da postotak psihotiara medu "devijantnima" nije vei od postotka psihotiara meu "nedevijantnom populacijom". Uz ove grupe istraivanja, esto se spominje klasino istraivanje Sutherlanda i Cresseya (1955). Njiliovo istraivanje pokazuje da meu izvriocima krivinih djela ima 1- 5% psihotiara. To znai da meu delinkventima ima onoliko psihotiara koliko ih ima i u optoj populaciji. Takoe, kada se govori o moguem etiolokom znaenju drugih psihoza u socijalnoj patologiji, valja spomenuti i sljedee: Prvo: od shizofrenije oboli 1- 2% ukupne populacije i samo 1/3 od toga je sa hroninim tokom bolesti (Heim i Schmid, 1972). To znai da na 1000 oboli 10- 20 od shizofrenije, od toga je 3-7 sa hroninim tokom bolesti Drugo: istraivanja pokazuju, kako navodi Rappaport (1965), da oko 4% osoba sa duevnim poremeajima (znai onih koje su oboljele od shizofrenije, afektivnUi psihoza, paranoidnih stanja i si), ima opasne tendencije po sebe i druge ljude. To znai da ako na 1000 ljudi oboli 10-20, onda je od toga 4% sa opasnim tendencijama za sebe i druge, tj. od 0,4- 0,8 na 1000 ljudi Praktino, to znai da ako na 1.000 ljudi od shizofrenije oboli 10- 20, moe se oekivati da e, od tog broja, manje od jedan biti sa opasnim tendencijama po sebe i druge. Treej neki duevni poremeaji su znaajniji za suicid nego neka druga socijalno-patoloka ponaanja. Meu takve duevne poremeaje ubrajaju se: afektivne psihoze sa depresivnom slikom (Goppinger, Witter, 1972,Mori, 1982). etvrtoj neka istraivanja pokazuju da "veina duevno bolesnih, psihotinih, bolesnike ne vre krivina djela". Zbog toga se treba uvati preranog zakljuivanja o povezanosti duevnih bolesti i kriminaliteta. Estoj treba imati u vidu i to da socijalno-patoloko ponaanje osoba obolelih od duevnih poremeaja, klasifikovani kao "druge psihoze" (sin. funkcionalne psihoze), nema u pravilu organizovan i programiran smi355***

sao. Njihovo socijalno-patoloko ponaanje je voeno psihotinim stanjem i nagonima. esto; ukoliko se posveti blagovremena socijalna i medicinska panja takvim bolesnicima, njihovo ionako neznatno uee u svijetu socijalne patologije bie svedeno najoneznatniju mjeru. cc) Neurotini poremeaji, dragi nespecifini duevni poremeaji (psihopatije) i socijalna patologija Ova grupa duevnih poremeaja prema "IXMeunarodnoj klasifikaciji bolesti, povreda i uzroka smrti" obuhvata vie raznih duevnih oboljenja. Razmotriemo one koje se u literaturi pominju u vezi sa socijalnom patologijom, kao to su: - neurotini poremeaji - poremeaji linosti (psihopatije). - Neurotini:poremeaji. Naziv "neurozis" prvi je upotrijebio kotski Ijekar Cullen 1776. godine i njime oznaio one bolesti kod kojih se nije mogla pronai nikakva promjena u anatomskoj grai organizma (Jefti, 1960, str. 148). Taj pojam tokom vremena je dobijao neto drugaiji sadraj i pod njim se podrazumijeva "skup duevremenih subjektivnih tegoba, koje nemaju objektivnu podlogu u organizmu osobe". U literaturi postoji, uglavnom, suglasnost da su glavni simptomi neuroze: anksioznost, opsesivnost, utuenost, histerinost i si. Ono to se susree kod svake neuroze, u manjoj ili veoj mjeri jeste anksioznost. Pojam anksioznosti treba razlikovati od pojma "strah". Strah uvijek ima realnu osnovu. ovijek se uvijek uplai iznenadnog i jakog zvuka u neposrednoj blizini. Takav strah je normalan. Prema tome, strah se kod ovjeka pojavljuje kao reakcija na objektivne drai, drai koje za njega predstavljaju iznenadnu opasnost i si. Kod straha, doivljaj opasnosti je vie racionalan nego emocionalan, vie je usmjeren na objekt nego na ego. Onaj ko je uplaen ponaa se adekvatno situaciji, tj. bjei, ili se brani ili napada. Prema Jaspersovom miljenju, kako navodi Kieholz (1967), strah je uvijek vezan za odreeni objekt. Anksioznost je, za razliku od ostraha, koji je realan, neto drugo. U strunoj i naunoj literaturi, kada treba da se oznai emocionalna reakcija vrlo slina doivljaju straha, koja je obino dugotrajna i javlja se bez

pnsust^-a realnog izvora straha, upotrebljava se termin anksioznost U narodu se, kada se govori o strahu bez realnog povoda, upotrebljava temun strepnja, bojazan, tjeskoba. Anksioznost ili tjeskoba ili strepnja se (prema Poldingeru, 1970) oituje: psihopatoloki, psihomotorno, vegetativno. Psihopatoloki se anksioznost ili strepnja oituje kao: osjeanje tjeskobe, pritiska, bespomonosti, unutranjim nemirima i napetou. Psihomotorno se anksioznost ili strepnja oituje u vidu poremeaja psi-homotorike, koji ide od psihomotorne uznemirenosti od ukoenosti ili stupora. Vegetativno se anksioznost manifestuje proirenjem zjenica, blje-doom lica, znojenjem, poveanim pukom, suhoom usta, dijarejom, be-sanicom, redukcijom libida i potencije, povienim krvnim pritiskom, poveanjem koncentracije eera u krvi i si. Neurotini poremeaji linosti ili neuroze (psihoneuroze) spadaju u najraireniju kategoriju duevnUi poremeaja ovjeka. Neki autori (Kec-manovi, 1981) navode da se u optoj medicinskoj praksi meu pacijentima nalazi 10- 75% neurotiara. O znaenju neurotinih poremeaja za socijalnu patologiju postoje razliita stajalita. Tako Eysenck (1967) zastupa stajalite o uroenoj sklonosti za neuroticizam, odnosno kriminalitet. Po Eysencku odreene osobe postaju kriminalci zbog toga to su neurotini ekstraveratu Dakle, kriminalca, zloinca, koga je Lombrosso raspoznavao po uroenim "stigmatime degeneracije", Eysenck raspoznaje prema uroenim svojstvima linosti ekstroverzija-neuroticizam. Prema tome, ko je ekstrovertirani neurotiar, taj ima velike anse da bude kriminalac. Tu Eysenckovu hipotezu, utemeljenu na uroenim fiziolokim osnovama faktora linosti ekstroverzija-neuroticizam, provjeravali su neki autori (npr. McE\van, 1983;Addad\ Banezecli, 1987) i dobili rezultate na zatvorenicima (iz SAD i Francuske) i kontrolnim grupama koji pokazuju da zatvorenici imaju znatno vie rezultate na skalama ekstroverzija neuroticizma od ispitanika u kontrolnim grupama. Meutim, drugi autori (npr. Tigano, 1965, Chatterji i Mukerjee, 1981) koji su istraivali odnos odreenih socijalno-patolokih pojava i neuroticizma, dolaze do zakljuka da se meu neurotiarima, po pravilu, ne nalaze moralno defektne osobe, kriminalci, asocijalne linosti i da neuroze nisu spojive sa kriminalitetom. Mada se jo uvijek ne zna pravo stanje

o odnosima izmeu neurotinih poremeaja i razliitih vidova socijalno-patolokih ponaanja, moe se kazati da ne treba ni
prenaglaavati ni u

356

357

potpunosti odbacivati, odnosno negirati, njihov endogeni "doprinosei znaaj za nastanak odreenih vidova socijalno-patolokih ponaanja, tim prije to se i neurotini poremeaji linosti.ne mogu posmatrati izvan drutvenog konteksta, odnosno procesa socijalizacije osobe u njenoj uoj i iroj socijalnoj sredini. - Psiltopatije (poKmeaji linosti) i socijalna patologija esto se razmatraju u pojedinim granama socijalne patologije (npr. kriminologiji). Termin "poremeena linost" ustanovljen je umjesto termina "psihopa-tije", prema ve spomenutoj Meunarodnoj klasifikaciji duevnih oboljenja. Pod "poremeajima linosti" (psihopatijama, podrazumijevaju se "duevna nastranost, duevni sklop izvjesnih ljudi kod kojih se intelektualne funkcije odvijaju bez naroitih smetnji ili greaka, ali ostale psihike osobine svojom nastranou onemoguuju te osobe da se prilagode socijalnim i moralnim normama drutva u kom ive" (Jefti, 1960). Kod osoba sa ovakvim poremeajima javljaju se: bezobzirnost, razdraljivost, impulzivnost, patoloki optimizam, patoloki pesimizam, megaloman-stvo, nesigurnost, osjeanje nedoraslosti ivotnim i radnim obavezamat kolebljivost, seksualne nastranosti i si. (Jefti, 1960). Meutim, odreenje psihopatije (poremeaja linosti) ne izgleda tako lako i jednostavno. O tome svjedoe promjene stajalita o psihopatijama u SAD. U SAD je psihijatrijsko udruenje 1952, npr, ustanovilo, umjesto dijagnostike kategorije "psihopatd'1 dijagnostiku kategoriju "so-ciopatsfa'poremeaji'Hhostt. Tim tertninom trebalo je da se shvatanje o "konstitucionalnoj neizljeivosti psihopate" uskladi sa neto drugaijim shvatanjem o toj kategoriji duevnih bolesti. Ve 1968. godine, isto udruenje, ponovo u svom "Dijagnostikom i statistikom priruniku", mijenja naziv za "psihopatije" (poremeaje linosti). Te godine uveden je termin "tmtisvezjalha linosti1 umjesto termina "psihopatija", odnosno, "socio-patska linost". Ovim terminom oznaavaju se pojedinci koji su nesocija-lizovani i sa takvim obrascem ponaanja koji ih stalno dovodi u konflikte, sa drutvom. Anti-socijalne linosti su, pored toga, sebine, nerealne, impulzivne i neprijemive za popravne mjere. Prema Robins (1984) u populaciji ima oko 4,6%psihopata mukaraca i oko 0,8% ena. Uglavnom, dijagnoza "anti-socijalna liost" (psihopatije, poremeaj linosti, sve su to termini za istu kategoriju duevne bolesti) svodi se, kako naglaava Homlls (198%), na impresiju i deskripciju onoga ko to ini 358

Prema "IX reviziji Meunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrtf (1978) utvren je, kako smo naveli, termin "poremeaj linosti", umjesto termina "psihopatija", "sociopalska linost", "antiso-cijalna linost", "asocijalna linost". Kao to postoji terminoloka neujednaenost u vezi sa ovom kategorijom duevnog poremeaja tako postoji neujednaenost oko njihovog znaenja za socijalnu patologiju. Poznata su istraivanja nekili autora (npr. McCord i McCord, 1964) koja pokazuju da su psihopati esti u zatvorima i da su nepopravljivi, kao i da u zatvorskoj sredini organizuju odreene kriminalne radnje kao to su: verc, rasturanje droge, organizacija zatvorskUt nemira, tue, ubistva. Prema tim autorima antisocijalne linosti (sin. psihopati, sin. poremeaji linosti), imaju obrasce ponaanja koji ne odgovaraju ni zatvorskoj ni vanzatvorskoj sredini Do slinih zakljuaka doli su i neki drugi autori (Stanford-Clark i drugi, 1951) konstatujui daje "prosjean psihopata" u prosjeku bio hapen i zatvaran oko 7 puta, odnosno dva puta vie od ostalih kriminalaca. Cak dvostruko ee kanjavanje psihopata nije doprinijelo njihovom popravku. Na osnovu takvih rezultata istraivanja o stalnom vraanju psihopata u zatvore i o njihovoj neprijemivosti za popravne mjere, neki autori postavljaju pitanje da li je uopte potrebno zatvarati psihopate. Neki autori (npr. Robinson, 1966) pokazuju da psihopate sa godinama, odnosno nakon neke odreene zrelosti, poinju da se smiruju i normalno ponaaju. Preme onome to navodi Frejerov (1966) psihopate ne spadaju meu one koji najee ine kriminalne delikte i antisocijalno se ponaaju. Po njegovom miljenju, osobe koje su etiketirane kao "psihopate" ne ine krivina djela, ako to neka od tih osoba ini, ne moe se smatrati da je tome uzrok psihopatija. Prema tome, teze i osporavanja teza, da psihopate imaju vee pre-valence za devijantnost, dugo su prisutne u literaturi. Autori, koje smo naveli, daju razliite konstatacije. Jedni podupiru, a drugi stavljaju pod sumnju ili opovrgavaju takve teze. To ine i ovakvi rezultati Naime, injenica koji navodi Howells (1982) u knjizi "Developments in the Study of Criminal Behavior" (str. 165), pokazuje da se mentalna abnormalnost u zatvorskoj populaciji kree od 2-90%. Tako velike oscilacije u postotku (2-90%) zatvorenika sa duevnim oboljenjima, koje su utvrene na osnovu 20 studija, oigledno upozoravaju na oprez sa prihvatanjem teze:
359T*

da zatvor pune satno duevno bolesne osobe. Isti autor (Howells, 1982) kontatuje da visoki procenti, koje navode neke studije, (misli se na studije koje je analizirao), pokazuju da se radi o "slobodnoj definiciji mentalne abnormalnsti", a ne o stvarnom stanju u pogledu duevnih poremeaja u zatvorskoj populaciji Meutim, seriozne studije (npr. Decarie, 2000, Milton et al, 2003) koje su objavljene 2000. i 2003. godine naglaavaju, prvo, da su psihopatije neki od najmanje razumljivih poremeaja linosti i drugo, da su psihopate prijemive za kriminalitet te su zbog toga vrlo este u populaciji zatvorenika. Sve navedeno ukazuje na to daje za sada teko formulisati zakljuak koji bi rjeavao pitanje znaenja psihopatija (sin. poremeaji linosti) za nastanak socijalno-patolokih ponaanja. Nova istraivanja, odnosno istraivanja koja slijede, vjero-vatno e dati jasnije, odreenije zakljuke.

Vdio SOCIJALNA PATOLOGIJA IRATNIZLOIN

360

,\

I
G1 a v a 14.

SOCIJALNO-PSIHOLOKE PRETPOSTAVKE RATNOG ZLOINA

1. Glavni markeri ratnog zloina 2. Socijalno-psiholoke posledke ratnog zloina 3. Suoavanje sa posljedicama ratnog zloina 4. anse za zaborav ratnog zloina ; ;J

1. Glavni markeri ratnog zloina

Socijalnopsiholoki posmatrano, zloin nije sluajan i neljudski fenomen. On je pratilac ovjekove staze i pored njegovog uasavanju od smrti i vid je mogueg ovjekova djelovanja a to pokazuju konstatacije u: etologiji (nauci o ponaanju ivotinja), antropologiji i istoriji. Studije etologa (npr. Lorenc, 1970) pruaju podatke koji upuuju na konstataciju dae ovjek razlikuje od ivotinja i po tome to moe krvolono da ubija pripadnike svoje vrste i onda kada za to nema stvarnih razloga. Npr., ne tjera ga na to nagon opstanka. Tako neto ne ine i najkrvolonije ivotinje jedna drugoj. Npr., lavovi tako ubijaju lavove". _____ Antropoloke studije pokazuju da je ubistvo univerzalan fenomen za ljudsku vrstu, jer postoje dokazi da su ljudi ubijali jedni druge u praistoriji, kroz istotiju starog i novijeg doba, a oigledno je da to i danas ine (Moren, 1981.). Jstorija ratova pokazuje da se modeli stravinih zloina ponavljaju kroz ljudsku istotiju (nabijanje rtava na kolac, masovna ubistva ena, djece, nemonih, spaljivanje ivih i mrtvih rtava, silovanja, ruenje vjerskih objekata, spomenika kulture, groblja i si), kao prepoznatljivo svojstvo ratovanja pripadnika pojedinih vojski. Uz navedene treba spomenuti
363^

da prema velikim stvaraocima svakodnevna ljudska misao, pored ostalog, nije osloboena i od zloina. Tako je jednom prigodom poznati pjesnik Emerson kazao:" Ne/na zloina koji nisam poelid\ (podvukao Zvonarevi, 1976.). Kod Getea (Goethe) susree se ovakva misao: "Jfiad itam o dnevnim zloinima nalazim da sam svaki od tih z/oina mogao i sampoiniti Kad ne bi bilo neke nevidljive ruke i ja bih postao zloinac" (eparevi, 1981). Frojd (Freud) je smatrao da dijete nosi u sebi elju da ubije roditelje i osobe koje su mu mrske (Moren, 1981). Sline misli susreu se i kod obinih ljudi U tom smislu Dostojevski kae: " [j veini suajeva su ljudi, ak i zloinci, daleko bezazleniji iprostoduniji nego to o njima mislimo. A takvi smo i mi sami" (Dostojevski, 1979). Navedena promiljanja o zloinu pribliavaju nas otvorenom pitanju: "Jbliko je svaki ovjek bazu i daleko od neposrednog uea u nomicidu?'. Umjesto odgovora navodimo dvije poznate injenice. Jedna je: prema istraivanjima (navodi Milosavljevi, 1997), vie od treine ukupne mase ubistva deava se u mirnodopskim uslovima u krugu. porodice. rtve i izvrioci su lanovi porodice (majka, otac, dijete, mu, ena, brat, Ud.). Druga je: ogroman broj ena i mukaraca u tzv. razvijenom svijetu odreene posljedice svojih veza rjeava abortusima, ili, kako istiu protivnici tog ina, "ubistva .vlastite djece u ginekolokim ambulantama". To se zakonom dozvoljava ili ne dozvoljava. Meutim, to nema efekta na aktere, roditelje i medicinsko osoblje kome ta "plaena ubistva" omoguavaju do-bru zaradu i ivot u materijalnom izobilju. Prema tome, moe se kazati, ljudi ive blie ili dalje od neposrednog uea u homicidu i time se ne optereuju kao i sa injenicom koja je u davna "biblijska vremena" istakao Jezekilja (Ezakiel) rijeima "zemljaje puna krvnog suda i gradjepunnasdjd (Biblija VIL23, str. 642). Od svih zloina najstraviniji su oni koji se deavaju u ratu. Ratne zloine vre pripadnici legalne i tzv. paravojske naroda u ratu. U tom pogledu najpoznatije su vojske iji sastav znatnim dijelom ine patoloke osobe i osobe iz svijeta socijalne patologije kao to su kriminalci, zloine, kockari, toksikomani, plaenici i si. Voditelji rata koji se oslanjaju na njih vode najsvirepije ratove, jer takvi vojnici se ponaaju u ratu ne samo po nalozima naruioca ve i za svoj vlastiti raun realizujucsvoje socijalnopataloke potrebe i motive i odreene pataloske komplekse. Kao takvi su nepredvkdivi u svojim monstruoznim podvizima koji su znaajni za ideologe rata jer zastrauju i podiu "borbeni moral i odlunost.

Vano je naglasiti da rat, ratni zloin, najtee pogaa djecu. O tome se nije dovoljno pisalo i govorilo. Djeca su viestruke rtve rata, ratnoga zloina. rtve, su kad ubijaju njih ili njihove bliske i kad preive rat, jery su djeca najtraginiji i najtrajniji registar rata, ratnog zloina. Sve to se desi direktno njima, njihovim srodnicima, narodu kome pripadaju, ostaje kao trajni psiholoki trag i objektivna trajna manifestacija podnoenja raznili humanih i materijalnili liavanju za njihovu generaciju. __________________ ^ __________________ Te posljedice su stravine i u smislu to su djeca, kao generacija koja je preivjela rat, htjela ili ne, trajno izloena kolektivnim predanjima o ratu, zloinu, moguim odmazdama po modelu krvne osvete. U tom smislu istraivanja treba da osvijetle rat kao najvei zloin zbog njegoi'a efekta na djecu, odnosno rat kao najstraviniju egzistencijalnu i psiholoku traumu ljudskog roda. Izloeno naznauje da se serioizni pristup ratnom zloinu kao stravinom ishodu rata mora temeljiti, prvo, na razmatranjima njegovih teorijskih koncepata kao paradigmi promiljana i istraivanja, drugo, na istraivanjima njegovog najtraginijeg i najtrajnijeg uenika, ti. istraivanjima posljedice rata, ratnog zloina na ponaanje djece (Milosavljevi, 2000). U smislu prve naznake naa prolegomena e se baviti biolokim i socijalnopsiiiolokim osnovama ratnog zloina. Socijalno-psiholoka utemeljenost, socijalni kontekst homicida, naznauje se kroz injenice i saznanja. Naime, motivacija pojedinaca za oteenjem ili unitenjem neega ili nekoga nastaje u procesu njegove socijalizacije. Kako e se neko ponaati u raznim okolnostima zavisi u mnogome i od njegove socijalizacije kojom se stiu i takva ponaanja koja se manifestuju kao nasilnost, agresivnost, zloin i si. Razni dokumenti sa suenja ratnim zloincima iz II svjetskog rata, njihovi registrovani iskazi, svjedoenja rtava kao i line odbrane ratnih zloinaca, pokazuju da njihov zloin, definisan optunicom, nije rezultat njihove uroene prirode nego njihove specifine socijalizacije osnovane na odreenoj socijal-psihohkoj strategiju Govorimo o socijal-psiho-lokoj strategiji (strategija^nauka o ratovanju, vjetina ratovanja), jer se u ovom sluaju psiholokim metodama razvija ratno-zloanacko ponaanje Psiholoku strategiju rata ini sistem aktivnosti kojima se postie: prvo, poslunost (taj fenomen objanjava Millgram, 1990), drugo, manipulacija masom (objanjavanje tog fenomena daju npr. McDugall, 1920,
36:

364

Le Bon, 1917, Reich, 1981), tree, oslobaanje ljudskih motiva, strasti i

nodreivanje svega toga ciljevima rata. Prema tome, naa polazna teza je
da je ratni zloin socijalno-psiholoki fenomen koji nastaje kao rezultat specifine socijalizacije zasnovane na socijalno-psUiolokoj strategiji Tata, a iji su, kako smo utvrdili analizom sadraja podataka o ratnim zloincima i zloinima (Milosavljevi 1989), glavni markeri: - ideologija ratnog zloina; - oganizatori, naredbodavci ratnog zloina i - izvrioci ratnog zloina.

aa) Rasne predrasude i ideologija ratnog zloina Pod predrasudama se u socijalnoj psihologiji podrazumijevju socijalni stavovi koji su nelogini, veoma postojani i intenzivnim emocijama zasieni. U takve socijalne stavove ubrajaju se i rasne predrasude, kojim se odreeni narodi obezvreuju i svode na nivo opasnih ivotinja, neljudi koje kao takve treba iskorijeniti. Rasne predrasude motivisu da sesa zadovoljstvom i bez ikakvog osjeanja grinje savjesti materijalno unitavaju ili ubijaju one koji su predmet predrasuda. Evidentirani su brojni primjeri takvog ponaanja rasista u nizu ratovanja kao i u voenim ratovima (1991-1995) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Rasne predrasude su bile dominantni sadraj faistikih ideologija. Hitler je, izmeu ostalog, to iskazao istiui kao veliku opasnost sklapanje brakova izmeu Nijemaca i idovki. Za Hitlera je, kao iza sve sa-vremene ideologe nacional-faizma najvanija "rasna istod\ Hitler u svojoj knjizi "Mein Kampf kae: "Grijeh protiv krvi i rase izvorni je grijeh ovoga svijeta i kraj ovjeanstva koje se predaje. Odravanje istoe rase i krvi smatra se najplemenitijom zadaom nacije za ije se ispunjenje mora podnijeti svaka rtva. Ono za to se moramo boriti je osiguranje opstanka i proirenje rase naeg naroda i ouvanje istoe krvi, slobode i nezavisnosti otadbine da bi na narod mogao sazrjeti za ispunjenje misije koju mu je dodijelio tvorac univerzuma" (navode podvukao Reich, 1981). Ovi Hitlerovi iskazi u "MeinJSampju" su znaajna paradigma ponaanja deklarisanih arijevaca Hirlerovog i naeg doba. Jedino isti arijevac moe dostojno ispuniti misiju koju mu je dodijelio, kako smatra Hitler, a i savremeni sljedbenici, tvorac univerzuma. Navodei Hitlerovo stanovite, ne pominui Hitlera, u javnim nastupima savremeni nacional-faisti, istiu svoju sreu i zadovoljstvo to nisu u krvnom srodstvu sa pripadnicima rase koja je nia po svojim karakteristikama od arijevaca i koja je kao takva opasna za arijevce.

a) Ideologija ratnog zloina

Kao mogua baza ideologije ratnog zloina ini se ono to se nazna-ava u vezi sa zloinom kao fenomenom uopte u djelima poznatih stvaralaca (Dostojevski, Freud, From) priroda ljudskih nagona (motiva), strasti i interesa, s jedne strane i socijalna anomija (Durkheim, 1897), s druge strane. Uz te nezaobilazne teze o ratnom zloinu, javlja se, proisteklo iz niza studija (navodi Milosavljevi, 1989), sljedee pitanje: "Ako priroda ljudskih nagona (motiva), strasti i interesa, prema naunim saznanjima, ne sadri uroenu autonomnu tendenciju ka zloinu, kako onda dolazi do njega, odnosno, vjerovanja, stavova, sistema vrijednosti (koji kao ideologija stoje ispred zloina), kojim se odreeni narod^ vjere, etnike grupe, ku/ture proglaavaju nitavnim, velikom opasnou za arijevce (Ubermencshe) tf, neljudima koje kao takve treba unititi/" Nae je polazite da ideologija ratnoga zloina, njeno utemeljenje i prihvaenost koja u konativnom smislu ini pojedinca ovisnikom, robotom, nastaje kao rezidua moguih specifinih izvora socijalnog uenja kao to su: - a.a) rasne predrasude, - a.b) krvna osveta, - a.c) nacionalizam, - a.d) religijska uenja kojim se produkuju i podupiru ideje o meuetnikim razlikama sukobima i - a.e) specifini stimulusihabitualizacije na ideologiju ratnog zloina. 366

36?^

Po NACIONAL-FAJSTIMA, kao i po Hitleru, rase se dijele na one koje stvaraju i reprezentuju civilizaciju, napredak, kulturu i one koje to sve razaraju. Takve rase su opasne i ne bi smijele postojati, jer one ne pripadaju ljudskom rodu. Odricanje ljudskih vrijednosti odreenom narodu (totalna dehumanizacija) i izjednaavanje toga naroda sa ivotinjama (sa ivotinjama se moe raditi bilo ta bez grinje savjesti), najvanija je pretpostavka ratnog zloina i slogana: "Dok je njih, na je narod u opasnosti kao i civilizacija". Po rasistima, kojim pripada i navedeni slogan, stvaralac i represent kulture, napretka, moe biti samo arijac, "jer je on stvorio fundamente i zidove ljudskih ostvarenja", (iz Mein Kampfa, podvukao Reich, 1981). U rase, koje su bezvrijedne, koje treba unititi, Hitler je, izmeu ostalih, ubrojao: idove, slavenske narode i Rome. Hitlerov rasizam je imao znaajan udio u svemu onome to se desilo i to je poznato iz II svjetskog rata (1939-1945), a uz to postao je unirvezalni postulat za sve savremene nacional-faistike ideologe. Jedino svaki od njih utvruje svoju listu rasa koje ugroavaju njegov narod, odnosno listu onih koji zbog "necivilizo-vanosti", "bezvrijednosti", predstavljaju najveu opasnost za njih. Prema tome, rasizam Hitlerovog tipa, koji je postao paradigma za sve savremene nacional-faistike ideologe, polazi od toga da se arijevci (narod, prema Hitleru, koji je iznad ostalih) moe spasiti unitenjem odreene rase, etnike grupe. To bez sumnje pokazuje da su rasne predrasude bile i ostale jedna od vanih pretpostavki ideologije ratnog zloina odnosno ratno-zloinakogponaanja ljudi u ratu. ab) Krvna osveta (blood feud) i ideologija ratnog zloina Fenomen krvne osvete poznat je iz davne prolosti u ljudskim zajednicama. Kod nekih naroda bila je propisana zakonima. Npr., u "Drugoj Mojsijevoj knjizi" (sastavnom djelu Biblije) u glavi 21. stojv "23. Mose dogodi smrt tad e uzeti ivot za ivo?'. "24. Oko za o/co, zub za zub, ru/kuzaruJtu, nogu za nogu". "25. Ueg za ueg ranu za ranu modncu za modricu". (Sveto pismo starog i novog zavjeta, 1868, str. 65, prevod Karadi-Danii). Tim zakonima, kako je citirano nazvano u Drugoj Mojsijevoj knjizi, propisuje se krvna osveta koja ima propisanu mjeru, tj. za uinjeno mora se vratiti istom mjerom, "krv za krv", "modrica za 368

modricu". Moe se kazati da je krvna osveta vrsta socijalnog naslijea koje je ulo u obiajno pravo iz koga proizlaze obaveze za jednu porodicu i njene lanove, jedan narod i njegove pripadnike. Obiajno pravo pod Javnom osvetom podrazumijeva: ubistvo u ime roda kome se pripada bilo koje osobe istoga spola iz kruga roda ubice, oekivano i obavezujue ubistvo za lanove roda rtve, pravo koje nikad ne zastarjeva za rod rtve. Prema Engelsu (1950) krvna osveta je nastala u okviru zatite patrijarhalne porodice, plemena, gensa. "Upogledu svoje sigurnosti pojedinac se oslanjao na zatitu genesa i to sa razlogom. Ko bi njega povrijedio povrijedio bi cijeli gens. Odatle iz krvnih veza gensa, proisteklo je pravo, obaveza za krvnu osvetu prelazi na cjeli gens kada ubistvo izvri stranac". Odgovor na ubistvo ubistvorn nastao je u davnoj prolosti i uao je u socijalno naslijee pripadnika mnogih ljudskih zajednica i ono usmjerava u odreenim sredinama ljude da ubijaju druge ljude sa osjeajem zadovoljstva to ispunjavaju dug prema rodu kome pripadaju ne mislei pri tom da vre homicid (ovekoubistvo). Krvnu osvetu uzimamo kao jedan od korijena ratnog zloina jer je prisutna u svim ratovima. Npr., ta bi drugo znaila masovna ubistva talaca: 100 za jednog ili 1000 civila za jednoga vojnika; pokolj ena, djece, starih, nemonih u naseljima u koja ulaze "pobjednici", bjee "poraeni". Onog asa kad se desi samo jedno ubistvo koje se moe desiti i sluajno ili su ga izvrili anonimni ekstremisti, kriminalci, otpoinje krvno-osvet-niki rat, brutalni zloin nad nedunim. Jedno ubistvo pokree lavinu ubistava odnosno z/oi/iah' stampedo, koji ima svoju "nepredvidivu mjeru" na koju ne mogu uticati ni oni koji su najvie doprinijeli njegovom poetku. Kada otpone "zloinaki stampedo", mediji nacionat-t faistike propagande i progromske orijentacije, voe nacionalistikih stranaka ne spo-minju vie imena rtava nego uveliane brojke rtava koje im slue kao moto za krvnu osvetu. Krvna osveta postaje izvor ideologije ratnog zloina i znaajan borbeni poziv (pokli). Npr., kada se mediji Ui u istupima nacional-faistike voe slue najpogodnijim izrazima, izrazima punim mrnje, agresije prema neprijatelju, istiu ime naroda iz kog neprijatelj potie, onda ustvari pozivaju na krvnu osvetu. Kao upeatljive alatke za poziv na krvnu osvetu koriste se nazivi iz prolosti uz koje je vezano negativno sjeanje i iskustvo (npr. etnik, ustaa, hanar jedinke i si). Takoe, lideri nacionalistikih orijentacija govorei o rtvama naroda kome po rodu pripadaju i istiui na odreen nain ko su ubice njegovih sunarodnika, direktno pozivaju na krvnu 369 "Vt

osvetu. Katkad se koriste eufemizmi koji glase: "Ima u narodu iz kog je na neprijatelj i potenih po-jedinaca". "Oni se bore u naim prvim redovima". Zvui ironino izraz "u prvim naim redovima", jer to znai da su grudobran ili slobodna meta za odstrijel, a ne dokaz uvaavanja tog naroda i njegovih pripadnika. Prema tome, krvna osveta nije fenomen koji pripada prolosti ili samo, kako se to obino Jcae, primitivnim narodima. To fe fenomen prolog i sav/emenog svijeta, rairen i vrlo afctuelan. Motivacija za borbu kod svih prolih i savremenih ratova u najveoj meri se bazira na krvnoj osveti. U osvetniki rat se kree zbog ubijenih pripadnika porodice, drugova, , pripadnika gensa, naroda i si. Znaenje krvne osvte za odreen narod se nakon rata indirektno odrava: sjeanjima, ritualima, pomenima, mitovima, osvetenjima groblja, spomenika, kako kod pobjednika tako i kod gubitnika rata. Ideje osvete, neprijateljstva, mrnje mogu prema starom hebrejskom predanju da se ugase izmeu dva naroda ako meu njima ne bude ponovnih sukoba kroz 4 generacije. Zvui apokalipdno ako se uzme da je prosjeno trajane ivota jedne generacije oko 70 godina. Moe se kazati, istoriske injenice, iskustva, pokazuju da je krvna osveta bila i ostala znaajna indirektni faktor ideologije ratnog zloina i zloina uopte. ac) Nacionalizam kao faktor ratnog zloina Pod nacionalizmom se podrazumijeva sistem (sindrom) neloginih stavova kojim se izraava superiornost vlastite nacije i totalno obezvreivanje i neprijateljstvo prema pripadnicima odreenje etnike grupe ili grupa. Prema nekim autorima (npr. Katz, 1965) naciolizam je najizrazitiji u jazi kada se nastoji stvoriti ili se stvara nacionalna drava. U toj fazi nacionalizam se pokazao najmonijim sredstvom za homogenizaciju itelja odreenog teritorija u borbi za uspostavljanje dominantne nacionalne pozicije na odreenoj teritoriji. Nacionalizam uvijek, a posebno u fazi stvaranja nacionalne drave, karakterie zahtijevnost za nacionalnim simbolima kao to su grb i nap.ona.lna zastava.

Npr., znaenje tih simbola Hitler je opisao ovako: "Kao nacional socijalisti u svojoj zastavi vidimo svoj program. U crvenom vidimo socijalistiku misao naeg pokreta, u bijeloj nacionalistiku, u kukastom krstu misiju borbe za pobjedu arijskog ovjeka, a ujedno i za pobjedu misli stvaralakog roda koja je sama po sebi uvjek bila i bie antisemitska", (iz Afein Kampfa, podvukao Reich, 1981). Od pojedinca se oekuje da bude vjeran i lojalan tim simbolima i spreman za borbu protiv odreene etnike grupe. Takav zahtjev se dra-matizuje iskazom: "Ako mi ne unitimo njih, oni e unititi na". Mogunost prihvatanja i irenja takvih socijalnih stavova, odnosno nacionalistikih predrasuda u socijalnoj psihologiji objanjava se: - vezanou za socijalnu grupu, - ljudskom potrebom za generalizacijama, - mehanizmom identifikacije i - konformiranjem. Vezanost za socijalnu grupu je jedna od primarnih socijalnih potreba ovjeka. Meutim, pripadnost, lojalnost odreenoj grupi znai i diferencijaciju od drugih grupa. Kad je vezanost za odreenu socijalnu grupu utemeljena, izmeu ostaloga, na predrasudama kao stoje sluaj u nacionalistikim grupama, onda grupa postaje jedan od uslova za irenje predrasuda prema odreenoj etnikoj grupi ili etnikim grupama. Funk-. ija tih predrasuda je da kod pojedinaca deblokiraju nagomilanu frusti-' ranost, agresivnost i usmerenje prema odreenom narodu. Predrasude u ovom sluaju omoguavaju rastereenje od frustacija kao i da se sav morbidni arsenal koji je bio pod socijalnom kontrolom, oslobodi i ispolji u vidu agresivnosti, seksualnog nasilja, besprimjerenih zloina i si, ali uvijek prema pripadnicima odreenog naroda. Ljudska potreba za generalizacijom je jedan od psiholokih uslova za irenje, izmeu ostalog, predrasuda, a posebno nacionalfaistikih Naime, stalna izloenost velikom broju informacija i nemogunosti da se o svima sudi, promilja, prinudila je ovjeka da sve informacije kojima je kontinuirano izloen klasifikuje u skladu sa svojim znanjem i socijalnim iskustvom u odreen broj kategorija, tj. kognitivnih mapa. To mu omoguava lake snalaenje i reagovanje na svijet oko njega. Otuda u ljudskim stavovima paradigma "cmo-bijekT, odnosno "hhdno-toplo", "loe-dobro". Dakle, takvo reagovanje na objekte i situacije uslovljeno je ljudskom potrebom za generalizacijama odnosno usklaivanjem svili
37$*

370

nadolazeih informacija sa ve ustaljenom kategorizacijom na "crno-bijelo". Nacionalistike predrasude su uproene generalizacije koje kao gotove prihvataju i dalje uproavaju odreene nacionalistike grupe, pripadnici nacionalistikog pokreta i kao takve ire. Zbog ove generalizacije jedan narod i svi njegovi pripadnici se posmatraju kao "loi", "manje vrijedni" i kao "krvni neprijatelj". Prema tome, prihvatanje i irenje nacionalistikih predrasuda se naslanja i na ljudsku potrebu za generalizacijama odnosno na ljudsku potrebu da svoja znanja o pojedincima, narodima, kategorie u odreene kategorije, tj. kongitivne mape koje im omoguavaju da se odnose prema nadolazeim informacijama kao ve vienim, veznanim. Identifikacija sa nacionalizmom je esta zbog njegovog radikalizma (radikalizam inae karakteriu jednostavna rjeenja utemeljena na emocijama) koji ima maginu mo, jer nesigurnim ulijeva sigurnost, omoguuje frustraciono restereenje i da vrate udarac, a inferiornim da dozive samopotovanje i si. Na taj nain identifikacija sa nacionalizmom postaje utilirana odnosno kao mogui faktor ratnog zloina. Konformiranje Nacionalisti koriste odreene mehanizme za postizanje konformiranja. Prvo, zahtijevanjem lojalnosti prema naciji u smislu njene arijevske misije, u smislu nacional-faistike ideologije i, drugo, poduzimanjem rigorozonih mjera prema onima koji misle drugaije, koristei se parolom: "Ko nije sa nama on je protiv nas". O lojalnosti nacionalistikim programima nema diskusije. Sankcije prema nelojalnim poduzimaju odreene formalne grupe (policija, sud, vojska), ali i neformalne grupe kao to su porodica, socijalni krug, poznanici, susjedi itd. Zbog postojanja takvih sankcija rizino je govoriti, misliti i postupati izvan nacionalistikih programa. Ponaanja, istupi, postupci moraju biti u skladu sa ideologijom nacionalizma. Tako nacionalizam u odreenim drutvenim okolnostima postaje orijentacija znatnog broja pripadnika etnike grupe i u sluaju ratnog sukoba postaje jednim od motiva ratnog zloina, odnosno vanih izvora ideologije ratnog zloina. ad) Religijska uenja kojim se produkuju i podsticu ideje o meuetnikim razlikama i sukobima kao izvor ideologije ratnog zloina. ovjekovo suoavanje sa nepoznatim, nedokuivim zagonetkama ivota na odreen nain rjeava religija u svjetlosti jedne vjernicima
372

razumljive i uvjerljive teorije. To moe da bude tako, kako navodi psiholog Allport (1954, 1967), "ako se religijsko traganje smatra kao cilj sam po sebi, kao vrijednost koja se nalazi u osnovi svih stvari koju ljudi ele radi nje same". Iz toga neosporno proistie njena humana, altruis-tika dimenzija, odnosno, kako istie Durkheim (1969), njena uloga u razvoju drutvene solidarnosti i jaanju humanih drutvenih vrijednosti Tome ide u prilog i injenica iz savremene istorije da su poznati borci za ljudska prava i jednakost medu ljudima, bile istinski religiozne linosti (npr. Gandi King). Meutim, neka religiozna uenja odstupaju od paradigme religije kao mogue ujedinjujuejilozojije ivota i religiji daju uldUtamo i ple mensko znaenje istiui- "Naa je vjera bolja od svih. " "Bog uva samo (u prodoetku se navodi ime naroda kome vjernik pripada)". U ovom sluaju religija debija utilitarno znaenje i postaje uenje koje podstie, npr. etniku diferenciju, tendencije za gospodarenjem nad drugim, sukobe i doprinosi nastajanju socijalnih predrasuda prema drugim narodima. _______________________________ U tom smislu studije pokazuju (npr. Allport, 1954, 1967) da su etnike predrasude ee kod ljudi koji idu u crkvu (tj. ljudi sa ekstrin-zinom religioznom orijentacijom koji religiju koriste za zadovoljenje nereligijsktii potreba), nego kod onih koji ne idu u crkvu. Na to da neka religijska uenja vie razdvajaju nego to ujedinjuju ljude, ukazuju i isto-rijske injenice o krstakim ratovima. U istoriji je poznato vie krstaf ratova. Od 1095-1270. voeno je 8 krstakih ratova. Pozive za veuiu tih ratova uputili su crkveni poglavari, kako se navodi u Optoj enciklopediji Laorusse (1973, str. 315). Sadraj poziva "u rat za vjeru" ilustrira tekst iz "Istorije prekookeans-kih ratova od Tirskog (pisana na latinskom u Xllvjeku) koji glasi: Naoruajte se remou bojom, draga brao, opaite svoje maeve, opmmite se i budde sinovi Svemogueg. Bolje Je u boju umrijeti nego gledati kako nanatodi sveci tipe. go ima revnosti za zakonboji,nekasepridrui nama. M hoemo da pomognemo naoj brai JDe/ute i Gospodin e biti sa vama. Okrenite ondje, kojim greno prolijevate krv, protiv neprijatelja jirianskog imena i vjere ". (TekstJe dio govora pape mana II, kojise 1292 godine obrado navedenim rijeima hrianima Francuske pozivajui ih u "svetiral'pmtivSetduka u Palestini; eeij, 1970).

Na moguu vezu izmeu zloina i odreenih religiozni uenja ukazuju (navodi Vilson, 1991) neke sekte, npr. Asasini (za lanove te sekte ubistvoje nain samoispunjenja, kreativni in) i Tagiy(njihove pristalice ubijaju iz osjeanja vjerske dunos prema boginji Kali). Takoe, brojni pogromi (pokolji) u prolosti i u novije vrijeme pripadnika jedne religije nad pripadnicima druge religije ukazuje na nehumanu stranu religijskih uenja kojim seproduktuju ideje o meuetnikim razlikama i motivima za neprijateljstva i sukobe zbog pretpostavljenih razlika. Navedene injenice i saznanja pokazuju u kome kontekstu rehgoz-na uenja mogu postati podloga ideologije ratnog zloina. ae) Specifini stimulusi habitualizacije na ideologiju ratnog zloina Ovi stimulusi kao izvor ideologije ratnog zloina i uopte zloina, pretpostavljamo, egzistiraju u vidu: - drutvene neodreenosti u pogledu tzv. nulte tolerancije viktimizacije, himinalizacije, ' navikavanja na viktimizaciju, - direktne obuke, osposobljavanja za ubijanje neprijatelja. - Drutvena neodredimost u pogledu tzv. nulte tolerancije viktimizacije, kriminalizacije u drutvu. Neosporno je da su neke drave, drutva suoene sa injenicom da u njima egzistira nejasno defi-nisana nulta tolerancija viktimizacije, kriminalizacije na makro i mikro planu. Odsustvo saglasnosti u dravi, a posebno (na makro planu) izmeu drava, u pogledu limita viktimizacije, kriminalizacije, stvara okolnosti u kojima nema oekivane drutvene osude ratnog zloina. Ovaj problem posebno je prisutan u meuetnikim konfliktima. Npr. deava se da su ijedni i dugi saglasni za osudu zloina, ali ne onih koje su poinili njihovi pripadnici Svoje pripadnike pravdaju ili proglaavaju junacima. - Navikavanje na viktimizaciju. Suvremeni svijet je savremen i prema navikavanju na viktimizaciju. Tome doprinose razne aktivnosti, deava-nja u savremenom ivotu, a posebno masovna zabava. Od masovne zabave mogu se navesti video igre i filmovi u ijim sadrajima dominira
374

iviktimizacija (viktimizacija - pravljenje rtve od nekoga muenjem, nasiljem, ubistvom). Video igre koje imaju sve vei broj ljubitelja najee su sa sadrajima viktimizacije, brutalizacije (brutalkacija = okrutnost, nehumanost) odnosa meu akterima. Takvi sadraji omoguuju, barem, inuiginamo zadovoljenje motiva kao to su: - vladanje situacijom, - kompetentnost, - uspostavljanje reda u haosu koji vlada oko igraa, - postizanje uspjeha i zadovoljstva, - rastereenje ed nagomilanih frustracija, - kompeticiju koja je sve vie dio svakodnevnice ljudi. Ako bi se igra nakon video igre, iji je sadraj rat, viktimizacija, koristio Cezarovom izrekom ("Dooh, vidjeh, pobijedih"), onda bije trebao proiriti izrazom "Nauivah se u destrukciji i ubijanju". Uivanje je mogue, izmeu ostalog zbog toga to igraev avion Ui satelit moe eksplodirati, ali igra ostaje iv, zdrav i moe dalje nastaviti igru destrukcije, ubijanja sa iluzijom svemoi, fizike nepovredivosti Na tim injenicama se bazira pretpostavka da video igre postaju kola udobnog privikavanja na viktimizaiju Npr. poznato je da je 1982. godine b'da popularna igra "Ratna komanda" (Missle Command) u kojoj se simulira nuklearni rat, a igra te igre brani est gradova u SAD. U varijanti takve igre "Crvena uzbuna" (Red Alert) nuklearni rat je internacionalan, pa treba braniti New York i pet gradova iz Evrope. Koriste se interkontinentalne rakete, atomske bombe, razara se sve to je igrau dostupno. Danas se igrice sve vie proizvode, njihov broj postao nesaglediv. U nekima od njih igrau je omogueno, pored ostalog da sam dopunjava igru, npr. imenom naroda koji u toj igri unitava. Na taj nain stvara se virtuelna situacija u kojoj se mogu maksimalno razvijati, ispoljavati neprijateljstva, mrnja, predrasude prema odreenim etnikim grupama. Kako filmovi mogu uticati na privikavanje na viktimizaciju? Odgovor na ovo pitanje daju, barem, djelomino neki podaci Npr. prema podacima (navodi Huston, others,1992), dijete pre polaska u kolu vidi na TV ekranima oko 8000 ubistava, oko 100000 nasilja. U sadrajima filmova sa ubistvima, viktimizacijom, dijete moe da vidi lik u koji se uivilo (empatija = uivljavanje je posebno naglaeno kod djece), kako biva zlostavljan ili ubijen. Taj prizor se moe, operativno gledano, poistovjetiti sa prizorom u kome se djetetu neko drag otima, zlostavlja ili

375^

ranjava. Filmovi sa takvim sadrajima, kako smo ve navodi, prema teorijama socijalne psihologije (teorije socijalnog uenja, imitacije, uenja od modela) i istraivanjima (npr. Bandura,1973, 1997), mogu da doprinose privikavanju na brutalizaciju, desenzibilizaciju (neosjetljivost) za stradanja drugih i za olako angaovanje u agresivnim, destruktivnim, nasilnim aktivnostima. Poslije navedenog spominjemo jedno pitanje i jednu znaajnu konstataciju. Prvo, pitanje je moe li se promiljati o tome da U privikavanje na viktimizaciju u savremenom svijetu moe posluiti za objanjenje fenomena kao to su: serijska ubistva na ulicama, u kolama ili doivljaj kod nekih ljudi tragedije od 11. septembra 2001. godine (kada su u New Yorku sruene uvene graevine i ubijeno oko 6000 nevinih ljudi), kao epizoda u video igrici. Drugo, navodimo konstatacija koja potie od Golde Meir, bive predsjednice Izraela. Ovih njenih misli bismo se morali sa dunom panjom esto prisjetiti. Golda Meir je u razgovoru sa novinarom o tome da li e Jevreji nekada oprostiti narodu sa kojim su u ratu, izmeu ostalog, kazala: "Moda emo Jednom moi da oprostimo io su ubijali nae sinove, ali im nikada neemo oprostiti to su nas prisilili da ubi/amo njihove sinove".________________________________ Ovaj odgovor je kongruentan sa poznatom injenicom da su Jevreji narod kod koga je najdublje ukorijenjena odbojnost prema ubijanju. "Ne ubij" je jedan od najznaajnijih zavjeta, otkrovenja na Sinaju. Meutim, ivot u okolnostima neprijateljstva, stalne opasnosti, doprinio da se ta zapovijed pogazila. To je ono, smatra Golda Meir, to se nee nikada moi oprostiti neprijatelju. Konstatacija je vrlo pouna. - Direktna obuha, osposobljavanjeza'ubijan/eneprijatelja. Postavlja se pitanje da li se u savremenom svijetu vri obuka buduih ubica, ratnih zloinaca, u krajnjem sluaju zloinaca ubica? Kao mogui direktni odgovori na ovo pitanje mogu se navesti: prvo, podaci o vojnoj obuci za ubijanje neprijatelja i, drugo, socijalni konstrukt religijskog fanatizma kao model terorizma u savremenom svijetu. Vojna obuka, osposobljavanje za ubijanje neprijatelja, nastala je kao rezultat saznanja da su raniji ratovi bili vie ratovi zastraivanja, nego ubijanja. Hipoteza je da se razlozi neubijanja neprijatelja nalaze u neo-buenosti, neosposobljenosti vojnika za ubijanje. Ova hipoteza je dosada dokazivana podacima dobijenim u nekoliko ratova. Prvo, prema ispitiva376

njima u II svjetskom ratu (od 1939-1945) samo je 15-20% vojnika pucalo u neprijatelja sa namjerom da ga ubije. Ostali, ako su pucali, pucali su u stranu ili da zastrae neprijatelja. Nakon tih saznanja vojni stratezi su poeli obuku vojnika, osposobljavanje vojnika za ubijanje neprijatelja. Rezultati te poetne obuke pokazali su se u korejskom ratu (1950-1953). Prema ispitivanjima, navodi se, u ovom ratu oko 55% vojnika pucalo je sa namjerom da ubije neprijatelja. U sljedeem poznatom ratu, (misli se na rat u Vijetnamu od 1965-1973. godine), rezultati obuke za ubijanje neprijatelja, pokazali su se jo boljim. Naime, u ratu u Vijetnamu, poznat kao vijetnamski rat, oko 90% vojnika pucalo je sa namjerom da ubije neprijatelja. Prema tome, u savremenom svijetu vri se, izmeu ostalog, obuka, osposobljavanje vojnika za ubijanje neprijatelja. U toj obuci posebnu ulogu imaju strunjaci koje nazivaju kilolozima (kilologija prema operativnoj definiciji, bavi se postupcima koji doprinose da vojnici pihvate nasilje kao nunu, normalnu vojniku vjetinu koja je veoma vana za preivljavanje svakog vojnika u neprijateljskim okolnostima odnosno u sukobu sa neprijateljem). Teko se moe oekivati da e se svaki obueni vojnik za ubijanje ponaati kao programirani robot i da nee prei granicu dozvoljenog i uiniti ratni zloin. Naa je pretpostavka da je obuka, osposobljavanje vojnika za ubijanje neprijatelja istovremeno i obuka jednog broja pojedinaca za budue ratne zloince kojim e lako manipulisati organizatori ratnog zloina. __________________________________________ Socijalni konstrukt religijskog fanatizma kao model terorizma u fankciji stimulusa buduih ratnih zloina. Poznati vidovi, ciljevi terorizma u savremenom svijetu upuuju na identifikaciju posebne kategorije terorizma koja nastaje kao socijalni konstrukt religijskog fanatizma. U ovom sluaju prenaglaena odanost religijskom fanatizmu praena ekstremno jakim emocijama predstavlja osnovu za aktivnosti koje mogu biti i samoubilaka u ostvarivanju ciljeva koji sepnhvataju sami po sebi bez neke empirijske ili druge provjere. Ti ciljevi su esto nazvani "svetim ratovima". Socijalni konstrukt religijskog fanatizma koji se koristi za ostvarenje teroristikih ciljeva, moe imati dalekosene efekte.

37

0 .

Prvo, moe uticati da pripadnici neke religije prihvate teror kao Boiju zapovijest, odnosno teror kao zapovijest koja se vri u ime Boga i za Boga. Drugo, on moe biti trajno ivotno opredjeljenje veeg ili manjeg broja pripadnika odreene religije. Tree, on moe biti uzrok ciklusa mrnje i straha koji uzajamno (u interakciji) podravaju pristalice toga konstrukta i oni koji su bili ili oekuju da e bi njegove rtve. __________ Koliko su savremeni organizatori ratnog zloina spremni na koriSenje ovog modela terorizma za svoje ciljeve, moda na to upozoravaju nevine ljudske rtve u New Yorku od U. septembra 2001. godine.

h) Ogranizatori, naredbodavci ratnog zloina

Svi ratovi su direktno ili indirektno povezani sa genocidom. Genocid nije novog datuma. Od kada se vode ratovi od tada poinje unitavanje dijelova ili veeg broja pripadnika naroda ili etnikih grupa. Rat u drugoj polovini XX vijeka postao je tobo civilizovan jer se u ratnim planovima direktno ne iskazuje plan istrebljenja nekog naroda, teror nad civilima i sL Pretpostavke za "civilizovanost savremenog rata" ine usvojene i potpisane meunarodne konvencije o nedozvoljenim sredstvima i postupcima u ratu. Meutim, katalog zloina koji su poinili pripadnici vojske SAD u vjemamskom ratu (prema navodu: Tayler, 1970, Glasser, 1971, Halberstan, 1965), spaljivanjem sela pomau napalm bombi, masakrira-njem na stotine civila (npr., u selu Mi Laj pobijeni su svi stanovnici, odrasli i djeca; njUi oko 500) kao i ratni zloin drugih vojski u ratovima nakon vjetnamskog rata, pokazuje da je zloinaka slika najnovijih ratova stravinija od ranijih. Ono to se deava u ratu ima svoju organizaciju i ogranizatore. Savremeni svijet, njegova javnost, prihvata tu konstataciju i onda kad su oni anonimni kao u sluaju pokolja u logorima Sabra i a-tila (poklano preko 1000 ljudi 1982. godine). I u ovom sluaju javnost je cijenila da iza tog pokolja, zloina, stoji neko drugi, a ne njegovi izvriocL Kakva je uloga u ratnim zloinama organizatora na odreen nain dustruje izvod iz govora Himlera, jednog od glavnih interpretatora Hitlerove ideologije, odnosno organizatora zloina u II svjetskom ratu. On je obraajui se SS-ge^eralima, izmeu ostaloga, iskazao:
378

"Mi moramo biti poteni, lojalni i drugarski prema priranicima nae vlastite krvi, ali ni prema kom dntgom to e se dogoditi jednom Rusu ili ehu, to me ni najmanje ne zanima. Ono to te nacije mogu ponuditi u smislu dobre krvi to emo uzeti, ako je potrebno i otimanjem njiliove djece a odgajaemo ih ovdje s nama ina na nain. Da lice te nacije iijeti relativno dobro, di e na smrt skapati od gladi interesira me samo utoliko ukoliko di trebamo kao robove za nau kulturu, drugaije nisu za mene interesantni Da li e J0.000 ruskih ena pasti od iznemoglosti kopajuiprotivtenkovske rovove interesira me samo utoliko ukoliko su ti rovovi za Nijemce dovreni Kada mi neko doe i kae: Ja ne mogu kopati protivtenkovske rovove sa enama i djeco/n, to je nehumano, jer e ili ubiti, tada mu moram odgovoriti- vi ste ubojice vlastite krvi, jer ako seprotivtenkovskt rovovi'ne budu iskopali, njemaki e vojnici umirati, a oni su sinovi njemakih majki Oni su naa vlastita krv. To je ono to ja elim usadiu SS i mislim da sam to uspio usaditi kao jedan najsvetijih zakona budunosti Ja elim da SSprilivati taj stav upitanju svdi nenjemakih rutroda, a posebno prema Rusima", (prema navodu Zvonarevia,1986.). I na primjeru ovog izvoda iz govora Himlera se vidi da su organizatori zloina utemeljivai aktivacije, motivacije i uopte racionalizacije zloinakog ponaanja. Zbog toga smatramo da organizatorima, naredbodavcima zloina pripada centralna uloga u modelujenju i usmjeravanju zloinakog ponaanja. Sa njima zloin dobiva ekspanzivnu snagu i razmjere masovnosti Organiztori trae i utemeljuju odanost i poslunost izvrioca ratnog zloina. Prema tome, organiztori ratnog zlona su glavni operacionalizatori ideologije ratnog zloina u smislu njenog praktinog provoenja. Treba naglasiti da ideolozi i organizatori ratnih zloina, ako ih stigne sud u pravilu se brane, optom situacijom, ideologijom koju zastupaju, svojom tobonjom odanou svojoj naciji, narodu i ne priznaju svoju ulogu u ratnim zloinima, ______________________

379*'

c) Izvrioci ratnog zloina Tzv. "neratni zloin" posmatran u odnosu na druge krivine delikte nije est. Npr. pljake su mnogo eUe od zloina. One se u nekim zemljama kreu oko 1000 na 100.000 stanovnika, a stope zloina u zemljama najpoznatijim prema deavanju zloina u svijetu (npr. Baha-mes, El Slvador, Kolumbija) kree se oko 33 ubistva na 100000 stanovnika u tim zemljama. Za obim neratnog zloina koji se deava u veini zemalja postoje odreeni podaci. Meutim, za obim ratnog zloina koji se desi u toku rata ne postoje posebni podaci. Naime, on se ne odvaja od ukupnog broja poginulih u jednom ratu. Npr. u II svjetskom ratu (prema navodu, u Larousse, 1973, tom II, str. 644.), obim poginulih bio je 40 miliona. Pema procjenama u tom obimu od 40 miliona veinu su inile rtve ratnih zloinaca. To potvruje podatak da su svi poginuli levreji u II svjetskom ratu bili rtve ratnih zloinaca. Njih 6.000.000 to je najvea brojka poznata u istoriji, s obzirom na veliinu korpusa jednog naroda, bilo je rtva ratnozloinake ideologije, odnosno najmonstruoznijih zloinaca odanih ideologiji ratnog zloina koju je formulisao Hitler. Nakon II svjetskog rata desilo se nekoliko stotina ratnih sukoba u svijetu. Meutim, nijedan od njih nije imao ire znaenje jer su u njemu uestovale 2-3 susjedne zemlje. Iako je veina ratova nakon II svjetskog rata imala lokalno znaenje i u njima su ratni zloini imali posebno mjesto. Ve smo navodili neke primjere ratnih zloina u tim sukobima (npr. pokolj Palestinaca u logorima Sabri i atii). Takvi i slini primjeri ratnih zloina brojni su i u ratovima koji su bili 1991-1995. godine na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uglavnom, izvrioci ratnog zloina u svim do danas poznatim ratovima, prema naim analizama, mogu se klasifikovati u tri grupe: - izvrioci indoktrinirani ideologijom ratnog zloina, - izvrioci ratnog zloina, plaenici, psi rata - izvrioci ratnog zloina, osobe sa obrascima socijalno-patolokog ponaanja.

ca) Izvrioci ratnog zloina indolrinirani ideologijom ratnog zloina Oni su jedan od znaajnih faktor za organizatore rata, jer su spremni na sve to im naloe njihovi naredbodavci, odnosno organizatori ratnog zloina. Racionalizacija za njihova djela, njihove zloine predstavlja ideologiju koju su prihvatili kao kredo njihovog ivota i ponaanja. Ubijanje ena, djece i ostalih se vri u ime viili ideala koje im daje ideologija ratnog zloina i apostoli te ideologije. Da neko postane izvrilac ratnog zloina potrebno je da prihvati rat-nozloinaku ideologiju i poslunost organizatoru ratnog zloina. Analize dokumentacije sa sudskih procesa ratnim zloincima to Uustruju. Naime, izvrioci ratnili zloina najee se brane na sudu onim to predstavlja njihovu racionalizaciju ratnih zloina, tj. navodima da su sve uradili u ime viih djeva i po nalogu viifi starjeina. Oni za poinjene zloine ne osjeaju grinju savjesti ili osjeanje krivice. Oni se prikazuju kao nevina stvorenja i neodgovorna za ono to su uradili za druge i po nalogu drugih. Po pravilu na sudovima izvioci ratnih zloina izjavljuju: "Nisam kriv za ono zato me optuujete". "To mije nareeno, a ja sam odgo jen da izvravam nareenja". Ako neto i priznaju, to ine iz interesa, a rijetko iz uvjerenja da su zaista zloinci_______________ To Uustruje da se indoktrinacijom razvija poslunonost i sposobnost za vrenje ratnog zloina. Prema tome, postojanje indoktriniranog izvri-oca ratnog zloina pretpostavlja postojanje ratnozloinake ideologije i organizatora rata, ratnog zloina. cb) Izvrioci ratnog zloina plaenici ili psi rata Brecht (1898-1956) u knjizi "Afa/Za/imbmrt'/'/ije/ia djeca" (Brecht, 1964, 1979) navodi da su plaenici vodili stogodinje i tristogodiSnje vjerske ratove, odnosno da su plaenici iU, kako ih u novije vrijeme nazivaju "psi rata", "kurve rata", "ptice grabljivice (regimente)", dugo poznati u istoriji ljudskog ratovanja. To su osobe koje u rat idu za ugovorenu nadnicu i ratuju po nalogu organizatora ratnog zloina. Plaenici rata, "psi rata", "kurve rata", "ptice grabljivice", kakvih sve naziva nema, dobro su uvjebani, traeni ratnici i sa familijariziranim zloinom.

381 H&
380

~^^]^nlkejelibijanjeljudi isto to za mesara klanje stoke. Mesare progone none more zbog prirode njihovog posla. Izgleda da, kao to ne se se mesari naviknu na klanje stoke, tako se plaenici naviknu na ubijanje ljudi. Nihov posao je kao i posao mesara - ubijanje i oni to, kako je poznato, profesionalno obavljaju. _____________ ------------------------- _ Postoje brojni podaci o njihovim zlodjelima u nizu afrikih zemalja. U Rodeziji su ubili oko 4.000 domorodaca za kratko vrijeme kao i 2.000 izbjeglica u Mozambiku (eparevi, 1981). Neki reimi se odravaju pomou plaenika. U svim savremenim ratovima, pa i na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991-1995), registrovani su ubijeni plaenici iz raznih zemalja. Svirepost, okrutnost, zloinstvo plaenika, prezentovali su mnogi autori (npr. Burche, H.W. i Reebuck, 1977.). Plaenici -psi rata- najokrutniji su izvrioci zloina, jer zloine vrSe prema zahtjevima organizatora zloina. Vojske sastavljene od plaenika vode najprljavije ratove i najokrutniji su prema civilnom stanovnitvu. Takvi zloini za organizatore rata, ratnog zloina, doprinose, to je vrlo bestijalna logika rata, borbenom moralu i demoralizaciji na suprotnoj strani. cc) Izvrioci ratnog zloina: osobe sa obrascima socijalno-patolokog ponaanja Medu izvriocima ratnog zloina posebnu skupinu ine osobe sa obrascima socijalno-patolokog ponaanja kao to su: kriminalci, ubice, kockari, alkoholiari, narkomani, kao i osobe sa odreenim mentalnim poremeajima (psihopate, psihotiari sa paronoidnim i agresivnim tendencijama) i osobe sa intelektualnom insuficijencijom (nedovoljnou, ogranienou). Njih organizatori ratnog zloina namjerno koriste, jer znaju da e se prihvatiti zloina zbog prirode njihovog stalnog sukobljavanja sa drutvom i njegovim institucijama. U ratu su njihovi konfilikti konano rjeivi Ratne okolnosti im pruaju mogunost da iskau sve svoje morbidne tendencije na ljudima koji su od organizatora rata definisani kao neprijatelji i stvorovi koji stoje na putu i koje treba unititi. Rat je okolnost u kojoj, onima koji potiu iz svijeta socijalne patologije, prua se maksimalna mogunost da dou do izraaja.
382

Kriminalcima se omoguuje da rade to hoe sa rtvama i plije nom, alkoholiarima, narkomanima, da se osloboeni alkoholom, drogom svih moguili cenzura, ponaaju u skladu sa svojim nagonima, krvolonije od svake zvijeri, mentalno poremeeni (psihopatama, psmotiarima, intelektualno zaostalim) da zagospodare situacijom u skladu sa svojim psihopatskim ili paranoutno-agresivnim tendencija ma, ili intelektualnom insuficijencijom. ____ ______________ Organizatori ratnog zloina dobro su upueni u mogunosti upotrebe mentalno poremeenih, osoba sa obrascima socijalno patolokog ponaanja za potrebe svojih ratnih ciljeva, pa zbog toga i kod tzv. normalnih ratnika vjetakim putem izazivaju takve poremeaje. To se postie tako to se vojsci svjesno (uz njihov pristanak) daju alkoholni napici ili droga ili se to ini bez znanja vojnika. U obrocima, keksu, slatkiima, patetama, daje im se droga ili si. Taj tzv. patoloki borbeni momi i nain za njegovo postizanje bili su poznati i u prolim ratovima. Tako se zna da je u Prvom s\>jetskom ratu meu vojnicima vladala uzreica: "Nema turma bez ruma" (Nema juria bez ruma). Kad se pogleda Tabela 50, koja pokazuje da u optoj populaciju i ima: - oko 0,5% veripkovanih kriminalaca, - oko 7% hroninih alkoholiara, - oko 20% onih koji svakodnevno umjereno piju, - oko 1% psihotiara (shizofrenika i si), - 6-12% psihopata (poremeeni linosti), - oko 25% intelektualno ispodprosjeni i oko 16-17% ovisnika od droge meu mladima, onda se i tu mogu traiti neki odgovori za neoekivano neljudsko ponaanje u ratu. Naime, ako je priblino takva prisutnost u optoj populaciji "mentalno otkaen?' onda se moe samo pretpostaviti koliko se puta ta prisutnost negativnom selekcijom poveava u odreenim ratom zahvaenim sredinama. NjUiovo ponaanje u anormcnim okolnostima (okolnostima beznormnosti) kao to je rat je nepredvidivo u smislu mogue njihove brutalnosti, agresivnosti, nasilnosti i si Organizatori zloina, namjerno nigdje ne spominju te injenice, jer meu takvim osobama, odnosno uopte osobama koje racionalno ne funkcioniu u smislu kont38S$4

role njihovih motiva i tendencija psihopatolokog i socijalno-patolokog ponaanja, nalaze svoje najpouzdanije izvrioce. Ogranizatori zloina u ratu strategijom tzv. "rata odrijeenih ruku" (Laisser faire war) posebno privlae osobe koje racionalno ne fukcioniu, odnosno osobe iz svijeta psihopatologije, svijeta socijalne patologije. Naime, strategija "ratovanja oaremihruJcu" omoguuje da uesnici rata mogu da se ponaaju kako hoe, da vode svoj privatni rat, koji podrazumijeva ubijanje kako hoe i kad hoe, silovanje, pljakanje, ruenje, paljenje, odnosno "linu naplatu", "linu nadnicu" za uee u ratu od rtve na najbrutalniji nain. Brutalnost, bestijalnost u "ratu odrijeenih ruku" postaje model ratnog ponaanja. Rat, ratni zloin ne bi bio ono to jeste, ako u njemu uzor obrauna sa oznaenim neprijateljem i sa svim to je sa njim u vezi ne bi bile osobe koje racionalno ne funkcioniu u pogledu kontrole svojih motiva, psihopatolokih tendencija. Tako nastaju strateke paradigme ratnozloinakog ponaanja koje imitacijom usvaja znatan dio uesnika rata. Otuda se ine suvinim pitanja: "Kako je to mogue?" "Zar susjedi mogu biti takvi?" Rat, ratnozloinaka ideologija se ne postulira na ljudskom raci onalnom funkcionisanju i emocijama proetim humanizmom, huma nistikim vrijednostima ve sa suprotnim elementima, odnosno elementima koji su primjereni ratnozloinakoj ideologiji _____________ Brutalnost, svirepost, zvjerstva prema nedunim ljudima, ranjenim, bolesnim, vjerovatno je propocionalno zbiru broja osoba indoktriniranih ratnozloinakom ideologijom i osoba sa obrascima socijalno-patolokog ponaanja i mentalnim poremeajima, u ratnim jedinicama. Oni koji hoe da dobiju rat po svaku cijenu otvaraju elije najokorelijih ubica, toksikomana, psihopata, i njima popunjavaju ratne jedinice. Budui da opta populacija ukljuuje odreen procenat osoba sa obrascima socijalno-patolokog ponaanja (kriminalaca, toksikomana, kockara) kao i osoba sa mentalnim poremeajima, to je njihovo prisustvo u odreenom procentu u vojnim jedinicama normalna i uobiajena pojava. To pokazuju podaci i u tabeli 50. Za pretpostaviti je da u normalnim okolnostima ak.i u manjim vojnim jedinicama koje su formirane zakonskom regulacijom, ima odreen procenat vojnika sa bilo kojim poremeajem navedenim u Tabeli 50, i da se moe kretati do 5%. To praktino znai da ve u vojnoj jedinici od 20 vojnika moe da bude,
384

barem, jedan vojnik sa odreenim obrascima poremeaja u ponaanju. Uramim okolnostima dolazi do negativne selekcije i time se u sredinama zahvaenim ratom poveava broj osoba koje svojim obrascima ponaanja, mentalnim disfunkcijama, imaju tendencije ije ostvarenje i realizacije omoguuje ratna situacija. Zbog toga se smatra daje rat situacioni faktor koji, izmeu ostalog, omoguuje spontano poveavanje prisustva u ratnim jedinicama osoba sa obrascima socijalno-patolokog ponaanja i osoba sa odreenim mentalnim poremeajima.
TaielaSO. Rasprostranjenost nekih socijalno-patobih. ponaanja i mentalnih poremeaja u opittoj populaciji. Vrsta poremeaja 1. * Tee forme alkoholizma (alkoholiari koji prave tee probleme sebi i drugima) . 2. * Ljudi koji svaki dan umjereno piju 3. * Zavisnika (droga i si) u populaciji mladih. Mladih koji, npr. u SAD imaju iskustvo sa zabranjenim drogama 4. * Kriminalaca (sudski okrivljeni/i) 5.* Psihopata 6.* Psihouara (paranoika, shizofrenika isL) 7. * Osoba ispodruene inteligencije (od toga tupih: 1Q 80-90 = 16,1%; graninih IQ 66-79 = 6,75; tee zaostalih IQ 65 i manje = 2,2%) Procenat 7% Prema navodu Nobles, 1984.

20%

. Nobles, 1984.

16-17% 32-47% 0,5-1% 6-12% 1% 25%

Bisio,1979 Johnston,1994. Milosavljevi, 1997. Kecmanovi, 1980. Mori, 1980. Berger, 1979.

Podaci u drugim sredinama (zemljama) mogu biti drugaiji

385

Naa je pretpostavka (podupiru je podaci iz Tabele 50). da u ratnim jedinicama formiranim nakon opte mobilizacije ima osoba iz skupina: mentalno deflcijentnih (mentalno defektnih, psihopata, psihotiara i si.) i sa obrascima socijalno-patolokog ponaanja (alkoholiara, kockara, kriminalaca, ubica, narkomana i si). Procjena je da takvih ima od 5-10%. Postotku od 5-10% treba dodati broj osoba iz svijeta socijalne patologije koja se planski angauje za ratne ciljeve. Praksa planskog angaovanja osoba iz svijeta socijalne patologije za ratne ciljeve dugo.je poznata u istoriji. To, izmeu ostalog, ilustruje tekst preuzet iz /storijeprekookeanskog ratovanja". "Tatovi (lopovi), razbojnici, palikue i udice neete posjedovati kraljevstva boi/eg: zasluite dragovoljnom poslunou milost Boiju, da vam zbog ovaki/i pobonih djela i na zagovor svui svetaca brzo oprosti vae grijehe kojim ste izazvali njegovu srdbu. A mi emo, milou boijom i po ovlasti svetih apostola Petra i Pavla, svim vjernim hrianima koji pograbe oruje protiv pogana i podvrgnu se teretu ovog hodoaa oprostiti sve kazne koje im je crkva nametnula za njihove grijehe. Iako koji ondje u prvoj pokori pogine, smije se pouzdano nadati da e postii oprostenje svojih grijeha i plod vjenog ivota. Ali isto tako emo one koji u revnosti vjere hoe da uzme na sebe ovu borbu, smatrati djecom prave poslunosti i staviti ili pod zatitu crkve i svetili apostola Petra i Pavla; oni e biti zatieni od svakog uznemimvanja svog vlasnitva i svoje linosti" (prema navodu eelja, 1970). Prema tome, ako se broju 10% doda broj onih osoba iz svijeta socijalne patologije kojeg organizator ratnog zloina posebno angauje, onda se broj tih osoba u sastavu ratnih jedinica poveava za nekoliko puta. to je njihov broj vei rat je uasniji, jer te osobe su glavni nosioci tzv. patolokogborbenog morala ije su posljedice stravine i ve do sada esto u ratovima pokazane. Moe se kazati, da meu izvriocima ratnog zloina posebnu ulogu imaju osobe sa socijalno patolokim obrascima ponaanja kao i osobe sa odreenim mentalnim poremeajima. Ukljuivanjem takvih osoba u sastav ratnih jedinica, kao i "pasa rata - plaenika" voditelji rata zapoinju najprljaviji i najokrutniji rat To ilustruju razni podaci i dokumenti o pokolju civila, djece, ranjenika u najnovijim ratovima.

2. Socijalno psiholoke posledice ratnog zloina

Ratni zloin, kako pokazuju razmatranja i istraivanja, ne moe se reducirati na akt pojedinca. On ima svoju ideologiju, organizatore i izvrioce. U interakcijama ratnozlocinake ideologije - organizatora izvrioca ratnog zloina, ratni zloin postaje moguim fenomenom. U procjeni ratnog zloina i njegovili posljedica mora se polaziti od toga da ratni zloin ine 3 osnovna markera: ideologija ratnog zloina, organizatori i izvrioci ratnog zloina. ________________________________ Analize sudskih procesa ratnim zloincima, iskaza ratnih zloinaca pokazuju da ratni zloin nije akt pojedinca, nego je onproduct navedenih osnovnih markera ratnog zloina. Formulacijom te veze mi naglaavamo da za ratni zloin nikad ranije, pa ni u novije vrijeme nije bilo dovoljno samo osuditi direktne izvrioce, odnosno da se ratni zloin, to je svrha kazne, ne moe neutraUsati, iskorijeniti osudom samo izvrilaca ratnog zloina. Time se naglaavaju dvije konstatacije: prvo, da u ratnom zloinu ne uestvuju samo izvrioci i, drugo, da je to sloen fenomen koji ima trajno znaenje u ivotu ljudi. Njegova sloenost i trajnost se iskazuje i injenicama da svaki ratni sukob ima svoj formalni kraj i svoje due-vremeno trajanje u vidu posljedica koje se oituju: a) objektivno i b) subjektivno.

a) Objektivne posljedice ratnog zloina

Objektivno trajanje posljedica rata, ratnog zloina, oituje se u vidu razorenih naselja, gradova, bogomolja, spomenika kidture, groblja, gladi, neimatine, socijalnih bolesti, bandi koje teroriu stanovnitvo, masovnih i pojedinanih grobnica, brojne djece bez roditelja, brojnUi porodica za-vijenih u crno, trajno obiljeenih ljudi oiljcima od ranjavanja (gubitkom ekstremiteta, oiju i drugi tjelesnih i dutvenih oteenja). Objektivno trajanje posljedica moe se prikazati, npr., na podacima za AVNOJ-sku Jugoslaviju (koja je stvorena odlukom Antifaistikog Vijea Narodnog Osloboenja Jugoslavije, 29. 11. 1943. u Jajcu) u kojoj je nakon U
387

386

svjetskog rata registrovano, izmeu ostalog 700.000 ratne siroadi, brojne masovne grobnice u kojima je lealo 1.700.000 rtava, oko 2.000.000 ranjenih, poruena naselja i gradovi i unitena privreda. Uz to se zna da je pred II svjetski rat (1939-1945) u Jugoslaviji bilo tri i po miliona (3.500.000) domainstva, tj. daje u prosjeku svako domainstvo nakon rata imalo jednog poginulog ili ranjenog. Tako su izgledale objektivne posljedice rata, ratnog zloina, statistiki. Meutim, one su najvie pogodile etnike grupe koje je trebalo po ratnozloinakoj ideologiji iskorijeniti.

rijentacija, neraspoloenje, besciljnost, besmislenost ivota i sL Ta injenica je vana za one koji se bave upravljanjem, organizacijom i koordinacijom aktivnosti ljudi nakon rata. Ona pokazuje da prekid rata za ljude ne znai prekid njihovih psiholokih patnji i poniavanja. Ako im se prepusti pojedinac, one ga vode u psiholoki vakuum sa negativnim posljedicama. bb) Neprilagoena ponaanja Naglo rastereenje od psiholokog pritiska nakon formalno zavre nog rata prate neprilagoena ponaanja pojedinca. Naime, pojedinci, ratnici, rastereeni, osloboeni ratnih prljemji i pritiska ratnih okolnosti, ostajui na nivou moi, nasilja kojim su bili okrueni u ratnim situaci jama, obino se ponaaju nepromiljeno i bezobzirno. Ta ponaanja su neprilogoena, ali su esta pojava. Mogunost za javljanje takvili pona anja naznauje teorija socijalnog uenja. Prema teoriji socijalnog ue nja, odnosno njenih posmlata (vikarijsko uenje, imitacija, identifikaci ja) mogue je oekivati da se tokom rata steknu odreeni oblici socijal nog ponaanja koji su neprilagoeni, neprimjerni situaciji formalno za vrenog rata u kojoj nestaju objekti neprijateljstva, nasilja, ali ostaju ste ena ponaanja primjerena ratnoj situaciju Oekivati da takva ponaanja prestanu sa prestankom rata je nauno neutemeljeno oekivanje, zasno vano na shvatanju ovjeka kao mehanizma u kome se steena ponaanja mogu po elji iskljuivati. , Ponaanja steena "ratnom soaja/izaci/om"pod uticajem militarizovanili agenasa nakon rata egzistiraju kao rat/u'fo'si/iasvm. "Ratniki sindrom" po naem miljenju ima slino znaenje kao navoeni u lite raturi ""vijetnamski sindrom". Samo to se on na drutvenom planu moe zloupotrebljavati ____________________________________
** Termin "vijetnamski sindrom" se koristi u SAD od 1980. Te godine u prirunicima o nomenklaturi psihikih bolesti u SAD pod pritiskom zdravstvenih i psiholokih problema veterana iz rata u Vijetnamu uveden je u dijagnostici psihikih poremeaja termin postvijetnamski sindrom". Simptomi ovog poremeaja su: esto intenzivno

b) Subjektivne posljedice ratnog zloina

Vei dio objektivniji posljedica ratnog zloina biva postupno elmi-nisan. Meutim, subjektivne posljedice ratnog zloina su relativno trajne i zbog njih rat postaje neprekidan, odnosno ratni sukob se moe samo formalno okonati. To se istie, jer nakon formalnog okonanja rata sepro-duavaju njegove subjektivne posljedice koje se ispoljavaju u vidu: u) razoarenja v) neprilagoenog ponaanja i w) u vidu mrnje kao dominantne i dramatine posljedice ratnog zloina ba) Razoarenje Ovaj emocionalni naboj se javlja kod pojedinaca nakon rata suoenih sa injenicom daje izostalo sve od oekivanog, osim bola i patnji. Prema psiholokim saznanjima razoarenje se kod pojedinca obino naslanja na liaiu jednadbu. Zbog takve mogue orijentacije ljudske svijesti moe se oekivati da oni koji su preivjeli ratni zloin percipiraju da su oni lino pretrpjeli i dali najvie u ratu i da je cijena tog uloga vea od onog to im se na odreen nain priznaje. Taj fenomen je, inae, est kod uesnika ratnih zbivanja bez obzira na teinu i posljedice tog uea. Uglavnom, raskorak izmeu oekivanog i ostvarenog produkuje razoarenje koje karakterie: ivotna dezo388

proivljavanje u mislima i snovima doivljene traume u ratu; umrtvljenost u reakcijama

na spoljanji svijet; izbjegavanje socijalnih aktivnosti; pretjeran oprez; napetost; zabrinutost; samoubilake misli; razdrljivost; agresivne reakcije; osjeaj krivice zbog prozi-

Ratniki sindrom je redovna pojava nakon rata i moe da se javlja kao tendencija da se sve rjeava prema logici ratnika: munjevito, agresivno nasilno, po sistemu vrijednosti ratnika i ratnih zasluga. "Ratniki sindrom oituje se u tendencijama; prvo, da se urbani ivot uini ruralnim; drugo, da se u nekim sredinama u ratnim i poslijeratnim uslovima upravlja ljudima po modelu "stada", odnosno po "modelu manipulacije i manifestacije vlasti nad ljudima" slina onom kojim se obani slue u stadu. __________________ Sve to odstupa od toga modela biva definisano kao "nova ratna opasnost", kao "napad na rtve rata", "ratne zasluge" ili "dravni neprijatelj" i si. Sve su to mogue naznake "ratnikog sindroma". On moe da traje decenijama. To ilustruje, pored ostalog sjeenje onih koji su ivjeli u AVNOJ-skoj Jugoslaviji U njoj su odreeni vidovi ratnikog sindroma trajali sve da njenog raspada 1991. godina. Npr., iz toga sindroma je i pojava proglaavanja dravnim neprijateljem svakog onog ko drugaije misli od aktuelnih vlastodraca. Tako su za neprijatelja drave proglaeni oni koji su javno kazali da nema smisla nositi tafetu mladosti koja je noena svake godine 25. maja u SFRJ povodom Dana mladosti i roendana Titu poslije Titove smrti Tito (1892-1980) je bio za vrijeme II svjetskog rata(1939-1945) vrhovni komadant Narod-nooslobodilake vojske Jugoslavije, predsjednik vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 1945-1953, a od 1953. godine do kraja ivota predsjednik Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, tj. do 4. maja 1980. Vano je naglasiti, da rtve ratnog zloina, ratne posljedice imaju, izmeu ostalog, bazinu u/agu u mcionalizacifi raznih proMema drave i u odravanju raznih modela vladanja ljudima.
vljenog; tekoe u pamenju; tekoe u koncentraciji i miljenju; pogoravanje simptoma pti susretanju sa dogaajima slinim ili koji asociraju na proivljeni traumski doivljaj u ratu. Vijetnamski sindrom se manifestuje ne samo kao mentalno-zdravstveni nego i kao soctjalnopatohki fenomen. Simptomi socijatno-psiholoke manifestacije vijetnamskog smdroma sm porast stope nasilja, ubistva, samoubistva, prostitucije, kocke, droge i si rrvmjene kod uesnika u ratu u Vijetnamu mamfestovale su se na mentalno zdrav stvenom . socijalno patolokom planu u SAD i sve su nazvane zajednikim nazivom vijetnamski sindrom".

bc) Mrnja kao dominantna i najdramatinija posljedica ratnog zloina Mrnja je jedan od emocionalnih sentimenata koji se rannja tokom rata i stabilizuje na kraju rata. Pod sentimentom psiholozipodrazumjeva-ju mentalnu psihiku strukturu u okviru koje su pojedine emocionalne dispozicije vezane za neki objekt. To, u sluaju posleratne mrnje, znai da pripadnik naroda koji je doivio straliote rata, ratnog zloina, stie, npr. sentiment mrnje prema narodu iz koga potiu ratni zloinci Sentiment mrnje postaje dispozicija trajnog karaktera koja se uvijek aktu-elizuje kada onaj ko taj sentiment ima susree, ili opaa, bilo ta to podsjea, podstie na razmiljanje o ratu, ratnom zloinu. Onaj ko ima takvu dispoziciju (odnosno sentiment posle ratne mrnje) kada pored njega iskrsne bilo ta u vezi sa ratom, ratnim zloinom, biva obuzet emocijama mrnje. Ona se javlja kao aktuelni doivljaj na dati signal u vezi sa ratom, ratnim zloinom. Zbog toga se kae da je sentiment mrnje nastao kao posljedica rata sloena emocionalna struktura i zbog njega i drugih posljedica rat ima trajan karakter. Otuda konstatacija da formalnikraj'/a/anikad'neznaii'subfeMmi foajmta. Intenzitet posleratne mrnje i uopte kumuliranje mrnje prema drugom narodu zavisi od: broja poginulih, broja prognanih, vremenske distance izmeu prethodnog i novog sukoba, blizine naroda koji su bili u etnikom sukobu. Pretpostavka je da je broju poginulih, broju protjeranih sa ognjita proporcionalna koliina posleratne mrnje meu etnikim grupama. Poznate su injenice da u svakoj novonastaloj dravi sigurnost znatno ugroava veliinu korpusa emigranata (protjeranih, izbjeglica), kao i da on ima vanu ulogu u ruenju drave iz koje su pripadnici tog korpusa protjerani. Npr., ruenju Stare (od 1918) iAVNOJ-ske Jugoslavije (stvorene u Jajcu 29.11.1943) u znatnoj mjeri doprineli su i njeni emigranti. To saznanje mora se uvaiti Ono, pored ostalog, pokazuju da treba iznalaziti mogunosti za neutralizaciju posleratne mrnje u smislu da se ona ne rjeava ratom za istrebljenje naroda mrnje, odnosno ljudskom regresijom, nego odreenim moguim humanim modelima ivota ljudi
391

390

Druga pretpostavka glasu- to je vremenska distanca manja izmeu prethodnog i novog sukoba to je meuetnika mrnja vea. To znai, ako su liv/ oni ije su k/ali i oni koji su ili klali onda je kumulirana mrnja maksimalna. To se pokazalo, npr., u ratu 1991-1995. godine voenom na teritoriji Hrvatske, kao i ratu 1992-1995. godine voenom na teritoriji Bosne i Hercegovine. Naime, na odreenim teritorijama Hrvatske i BiH, prije izbijanja tih ratova, jo su ivjeli oni "ije su klali7' od 1941-1945, kao i preivjele rtve ratnog zloina i oni koji nisu bili skinuli cr-ninu za svojim poklanim ili poginulim, za svojim koji su kao bezimeni nestali u koncentracionim logorima. Dakle, jo nisu bile prestale da bole rane iz II svjetskog rata, a poela su nova zvjerstva. Na cminu iz prolog rata stigla je "nova prokleta crnina". Mrnja koju raa ta okolnost je neizmjerna i osvetnika. Oekivanja da ljudi sa dvostrukom crninom kao posljedicom ratnog zloina budu milosrdni, oni koji e zloin zaboraviti i ponaati se u skladu meunarodnim normama o zabrani upotrebe nedozvoljenih sredstava i postupaka, pokazala su se nestvarnim u dosadanjim ratovima. Mrnja ini ovjeka besprizornim, bezosjeajnim, orijentisanim na krvnu osvetu. Trajanje mrnje u svijesti dovodi do stravinih odmazdi na neprijatelja, ali i na nedunom stanovnitvu. Trea pretpostavka je da sama blizina naroda koji" su bili u ratu kontinuirano aktualizira emocije mrnje i podstie na krvnu osvetu, posebno, ako se dopusti da prema demokratskim principima radikalni nacional-faisti mogu nekontrolisano manipulisati posle ratnim patnjama ljudi Naime, ve je navedeno, sentiment mrnje kao poslje dica ratnog zloina je sloena mentalna struktura formirana u vezi sa neprijateljem i pripadnicima njegovog naroda. ____________________ Ona je relativno trajna dispozicija koja se kod onoga ko je posjeduje uvjek aktuelizuje kada se on susretne ili pomisli na one koji su povezani sa ratnim zloinom. Zbog toga u svakom sluaju blizina onih koji su objekat mrnje, odnosno koji su u vezi sa ratnim zloinom, predstavlja specifinu okolnost za odravanje i javljanje mrnje, njenu kumulaciju i samim time njenu intenzifikaciju. To su injenice koje pokazuju da blizina naroda, koji su formalno okonali meusobni rat, postaje trajni indikator trajanja rata, moguih novih sukobljavanja, krvnih obrauna, odnosno da blizina takvih naroda predstavlja izvorite ciklusa mrnje i osvete. 392

Sentiment mrnje u vezi sa ratnim zloinom, odnosno kumulirana mrnja prema pripadnicima odreene etnike grupe (naroda) nerijetko dovodi do tzv. neformalne provjere istoe i u redovima vlastite nacije. Pojedinci pod uticajem sentimenata mrnje u vezi sa ratnim zloinom spontano u grupnim sjedeljkama, pokreu tzv. line istrage i provjere nacionalne istoe svojih poznanika, dakle, onih koje poznaju, ali nisu trenutno prisutni sjedeljci iji su predmet postali. U ovom sluaju istraga, provjera se osniva na podacima dobijenim sistemom veza "ula-kazala" ili "pria se", "zna se to", "znaju to neki Ijudr. Te provjere neije podobnosti, ma koliko u pojedinim sluajevima bile opravdane, postaju, uglavnom, svojevrstan nain irenja glasina i mogu da poprime ire znaenje u smislu da svako postane "predmet provjere", istrage, pod sumnjom. Posljedice toga su da se svako okupljanje poznanika pretvara brzo, u neku raku, u organe "istrage i optube". Sve to ne'<mora biti pravilo, ali je mogue da se javi kao posljedica kumulirane mrnje u ratu i nakon rata. Uz sve izloeno, treba naglasiti da mrnja usmjerena prema pripadnicima etnikih grupa (naroda) kojoj po rodu pripadaju ratni zloinci kao i prema pripadnicima vlastite nacije koji prema tzv. "linim istragama" i provjerama nisu isti, predstavlja jedan od moguih vidova dominantnog i dramatinog znaenja mrnje (npr. u sluaju da se "linom istragom" ili na neki drugi nain pokae da neko u porodici ili od vanijih priljatelja nije "ist"), u ivotu ljudi koji ive sa posljedicama rata, ratnog zloina.

3. Suoavanja sa posljedicama rata, ratnog zloina

Rat je najtei stresor za veinu ljudi Njegov posledice se oituju u razvoju i ponaanju ljudi Tu konstataciju podupiru, prvo, psiholoke teorije stresa (Lazarus, 1966, 1987, Bandura et al, 1981, Hobfoll et al, 1966) i druge teorije iz ijih postulata proizilazi da rat kao stresor ima traumske efekte na psihofiziko i psiholoko i socijalno funkcionisanje ovjeka. Drugo, studije o traumskim iskustvima II svjetskog rata (Lazarus, 1966), posebno studije o stradanjima i patnjama ljudi u koncentracionim logorima (FranU, 1946, Lazarus, 1966), ratnoj iscrpljenosti (Lazarus, 1966) kao i studije o "poslijevijetnamskom sindromu" (Alexander, 39:

1968, Stronge, 1970, Bourne, 1970, Prirunik o nomenklaturi psihikih bolesti u SAD, 1980), takoe, podupiru osnovanost konstatacije o ratu kao stresom sa neizmjernim negativnim efektima na ovjeka. Suoavanje sa stresom istraivai definiu (navodi Milosavljevi, 1989) kao mogui odgovor na prijetei zahtjev koji se postavlja pred psiholoki sistem pojedinca, odnosno kao psihofiziki napor kojim pojedinac pokuava savladati, smanjiti pritiske izazvane prijetnjom ili opasnou. Uglavnom, u suoavanju sa stresom izazvanim ratnim okolnostima dominiraju negativne emocije, reakcije zasnovane na kognitivnoj procjeni ratne situacije kao maksimalno prijetee ili opasne. U vezi s tim kao mogue strategije odgovora (na stres izazvan ratom, ratnim zloinom) prema iskustvu II svijetskog rata (1939-1945) i ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991-1995, mogu biti: a) kumuliranje krvno-osvetnike mrnje, b) eufeminizacija posljedica rata, ratnog zloin

b) Eufeminizacija kao mogui nain suoavanja sa posljedicama ratnog zloina

Mrnja kao posljedica ratnog zloina predstavlja teak socijalni problem. ivot ispunjen mrnjom imobilizuje ljude u njihovom socijalnom i stvaralakom ivotu. Ona je iwor konfliktne atmosfere, straha, sukoba, motivacije za krvnom osvetom i si Sa humanistikog aspekta to predstavlja ljudsku regresiju, pad na stepenicu neljudske zajednice. Ljudi po svojoj prirodi, na ta smo ve ukazali, nisu orijentisam na homoad odnosno na ivot sa regnzdiranim ponaanjem. Orijentacija na redukciju sentimenta mrnje kao posljedice rata, ratnog zloina bazira se na humanistikim tendencijama kod ovjeka koje se mogu podravati, izmeu ostalog, pomou: b.a) usmjeravanje mrnje na stvarne uesnike u ratnom zloinu; b.b) legistacijom; b.c) informisanjem; b.d) interakcijom i b.e) obrazovanjem i vaspitanjem. ba) Usmjeravanje mrnje

a) Kumuliranje krvno-osvetnike mrnje

Ovaj nain suoavanja sa posljedicama rata, ratnog zloina direktno je usmjeren na mrnju kao nain (coping) da se izae na kraj sa tim stresom. Taj nain reakcije na posljedice rata, ratnog zloina, ustvari je, orijentacija na kumuliranje ratno-osvetnike mrnje prema odreenom narodu. Pobjednici i gubitnici u meuetnikom sukobu mogu svoj ivot nakon formalnog zavrenog rata usmjeriti na kumuliranje mrnje jednih prema drugima. To se ostvaruje na razne naine. Npr., kontinuisanim podsjeanjima na zloine, zaklinjanjem na grobovima ubijenih da e biti osveeni, stalnom indoktrinacijom, uvjeravanjima i idejama utemeljeni na nacionalizmu, krvnoj osveti, religijskim uenjima kojima se produ-kuju ideje o meuetnikim razlikama i na osnovu toga podstiu rasne predrasude, sukobi i si. Kada je ivot ljudi ispunjen time, onda je kumuliranje krvno-osvetnike mrnje ishodite svega toga. ivot ispunjen mrnjom, koju posebno podstiu neke politike partije, predstavlja jedan od moguih najmunijih naina suoavanja sa posljedicama rata, ratnog zloina.
394

Usmjeravanjem mrnje na uesnike u ratnom zloinu (organizatore, ideologe, izvrioce zloina) umjesto na jedan narod, podupire se eufe-mizacija. Otkrivanjem, nauno utemeljenim postupcima ideologa, organizatora, izvrioca ratnog zloina, doprinosi se lokalizacija mrnje. Lokalizacija mrnje se posebno ostvaruje: identifikacijom uesnika u ratnom zloinu, medijskom prezentacijom uesnika u ratnom zloinu bez isticanja imena naroda kome po porijeklu pripadaju, javnim suenjem i drastinim kanjavanjem uesnika u ratnom zloinu, smanjenjem blizine naroda u sukobu i maksimalnim zalaganjem da se sprijei transfer mrnje sa zloinaca na sve pripadnike naroda leome samo porijeklom pripadaju. Npr., suenje nakon II svijetskog rata ratnim zloincima imalo je znaajan utkaj, prvo, na lokalizaciju mrnje na stvarne zloince i drugo na spreavanju da mrnja postane trajna paradigma u odnosima meu

395$

pripadnicima pojedinih naroda. Prema tome, Nirnberg suenje ratnim zloincima nunost je sa dalekosenim efektima na budunost i odnose meu pripadnicima naroda koji su bili u ratnom sukobu. bb) Eufeminizacija mrnje legistacijom Na nivou svjetske zajednice i u svakoj dravi morale bi postojati rigorozne sankcije protiv manifestacije bilo kakvih radnji ili iskaza protiv nekog naroda ili manjina. Time se olakava ivot narodu mrnje, ali i drugim, jer je mrnja interaktivan proces, reciproan proces. Za nju je potrebno najmanje dvoje. U ovom sluaju sentiment mrnje prema jednom narodu je regresija i optereenje koje osiromauje ljudski razvoj i ivot. ivjeti sa sentimentom mrnje znai biti stalno u neprijatnoj tenziji, gru koji ograniava ljudsku slobodu i razvoj. bc) Informiranje Jnformisanje se, takoe, moe doprinositi eufeminizaciji mrnje kao posljedice rata, ratnog zloina. U tom smislu korisne su nenasilne neagre-sivne komunikacije. Nasilne, agresivne komunikacije su, npr., one komunikacije koje rijeju, slikom, bojom glasa istiu meuetnike razlike i daju do znanja da je za ratne zloine kriv odreen narod, odnosno da se ljubav prema vlastitom narodu dokazuje veliinom mrnje prema drugom narodu. Nasilnom komunikacijom se podstie konflikt i produkuje strah od drugih, odnosno logika da jedan mora nestati da bi se moglo ivjeti. Ljudska orijentacija da uniti drugog, kako pokazuju istorzjske inje nice, ni/e doprinijela da postigne DUEMVI MIR ni pobjednik ni poraeni kao ni zadovoljstvo postignutim. Zbog toga je primjerena nenesilna, neagresivna komunikacija za ivot kako pobjednika tako i poraenog. _______________________________________________ Njome se, izmeu ostalog, neutraliu efekti poslijeratne mrnje i uspostavljaju mogunosti humanistike orijentacije meu etnikim grupama koje su bile u sukobu.

bd) Interakcija - kontakti Interakcija meu stranama koje su bile u sukobu moe doprinijeti redukciju kumulirane mrnje. Njen efekt moe se oekivati ako se ona odvija medu onim koji imaju sline ivotne probleme, obrazovanje, in-teresovanje, humanistiku orijentaciju i si. Uglavnom, istraivanja pokazuju da interakcija meu onim koji su bili u sukobu ili sukobljenim pos-tulirana samo na humanim osnovama i bez bilo kakvog prisustva nacional-radikalizma, jastrebova (ekstrema u pogledu bilo kojih problema koji se odnose na rat) doprinosi smanjenju tenzije, neprijateljstva i si b.e) Obrazovanje i vaspitanje kao sredstvo za redukciju mrnje meu etnikim grupama. U tom pogledu posebnu ulogu imaju agensi socijalizacije kao to su porodica i kola. Roditelji, kao i drugi lanovi porodice, mogu podsticati ili redukovati mrnju svojim ponaanjem i informacijama koje daju djetetu u vezi sa pojedinim narodima. kolskim predmetima moe se podupirati poveanje ili redukcija meuetnike mrnje. Npr., ako se u predmetima, koji obuhvataju i injenice o ratu, direktno ili indirektno istie neprijateljstvo meu narodiam, onda se mrnja potencira i prenosi sa generacije na generaciju. Obrazovanje i vaspitanje ukoliko je osloboeno ideologije ratnog zloina (rasnih predrasuda, krvne osvete, nacionalizma, religijskih uenja koja produkuju i podstiu ideje o meuetnikim razlikama i sukobima), onda ono doprinosi redukciju mrnje kao posljedice rata, ratnog zloina. Funkcija kole u tom pogledu zavisi od programa i ciljeva obrazovanja, odnosno sredina u kojim se oni koncipiraju. U svakom sluaju kola ne bi trebalo da ui da se patriotizam, ljubav prema vlastitom narodu dokazuje veliinom mrnje prema drugom narodu. __________________________________________

4. anse za zaborav posljedica rata, ratnog zloina

Naspram svih mogunosti eufeminizacije posljedica rata, ratnog zloina, traju njegove objektivne i subjektivne posljedice. Njihovo znaenje

396

za ivot i odnose medu sukobljenim je snanije od onog to se ini za nitkovu neutralizaciju. To pokazuju podaci iz novijih ratova. Npr., BiH (razvijana u ANVOJ-skoj Jugoslaviji tobo kao zajednica "zbratimljenih naroda"), koja je imala prema evidentiranim podacima (Statistiki godinjak Jugoslavije, 1954. godine, Djeca, rat, revolucija, 1981, Enciklopedija Larousse, 1973) stravine posljedice nakon Ilsvijetskog rata: - svako etvrto dijete od 0-18 godina bilo je ratno siroe, - svako domainstvo u prosjeku je imalo 1-3 poginula ili ranjena lana, - vie podruja masovnog genocida kao to je Jasenovac, najveu blizinu naroda koji su bili u sukobu, - brojne masovne grobnice i spomenike stradalim u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata od 1991-1995. Bosna i Hercegovina ima preko 300 000 poginulih, vie od million izbjeglica, a to je ponovno znatno vie nego u drugim republikama AVNOJ-ske Jugoslavije, sada suverenim dravama, u kojim se ratovalo (Slovenija, Srbija - Crna Gora, Hrvatska, Makedonija). To to se deavalo u BiH podupire nau tezu: jednom zapoet ra4 iako moe biti formalno prekinut, subjektivno u osnovi nikad rte prestaje. To je vano stalno imati na umu, jer to umnogome odreuje budunost onih koji su bili u ratnom sukobu. Po starom hebrejskom predanju, kako se navodi, zaborav sukoba, zloina moe nastati tek kod etvrte generacije ako u meuvremenu ne doe do ponovnog (sukoba) zloina. ____________________ Ovo predanje nije nikad provjeravano, jer obuhvata dugi vremenski period. Ako se uzme da prosjean vijek jedne generacije traje oko 70 godina, onda bi ona mogla trajati oko 280 godina s tim da u meuvremenu ne doe do ponovnog sukoba. Budui da su se, uglavnom, gledano kroz istoriju sukobljavali narodi koji su ve bivali u ratu, onda se staro hebrejsko predanje ini vjerovatnim. To znai da istorija pokazuje da kada se desi jednom meuetniki sukob i nastanu subjektivne posljedice rata, ratnog zloina, onda je vea vjerovatnoa da e se to ponoviti nego zaboraviti. Na prostorima Jugoslavije to se desilo u nekoliko navrata. Svaki put generaciju koju su klali doivjela je to ponovo. Npr., to se desilo 1941. tridesettri godine od zavretka prvog svjetskog rata i 1991. etrdeset est godina od zavretka II svietskog rata. Prema tome, u oba sluaja prije isteka vijeka jedne generacije ije su pripadnike klali, dolazilo je do novog rata.

Razmatranje anatomije ratnog zloina ili psiholoke strategije komada (ovjekoubistva) u ratu pokazuje da ratni zloin nije sluajan i da on ima odreenu socijalno-psihololcu utemeljenost. Figurativno kazano eufeminizacija subjektivnih posljedica ratnog zloina omoguuje da se posljedice lokalizuju kao dim u arobnoj lampi. Meutim, efikasna kontrola dima u toj arobnoj lampi je, pretpostavljamo, nemogua, posebno, ako demokratija znai i slobodnu manifestaciju indirektnih korijena ratnog zioina kao to su rasne predrasude (neofa&am), nacionalizam (nacionalistike stranke), religijska uenja koja podstiu meuetniku diferencijaciju i sukobe, kao i krvna osveta. Npr., tzv. "jugoslovenski sindrom" oito potvruje da su subjektivne posljedice ratnog zloina iz II svjetskog rata doprinijele da doe do ponovnog rata, ponovnih ratnih zloina. Teza da je revitalizacija subjektivnih posljedica ratnog zloina u SFRJ podstaknuta izvana, odnosno da je podizanjem na noge onih ije su ubijali i oni koji su ubijali za vrijeme II svjetskog rata dio interesa sfera drugih drava, izgleda zasad moguom. Te teze zasnivaju na nekim istorijskim injenicama. Poetku II svjetskog rata (1939-1945) prethodila je nacionalna netrpeljivost u Jugoslaviji koja je posebno podsticana od nacija u dijaspori, emigranata, kao i pred poetak rata 1991. i 1992. godine. Otuda teza da su Staru (nastalu 1918) i SFRJ (Socijalistiku federativnu republiku Jugoslaviju) odnosno AVNOJ-sku Jugoslaviju (nastala 29. 11. 1943), sruili emigranti, narodi u dijaspori i oni koji su godinama proganjani zbog razliitih politikih opcija, bili u zatvorima. Postoje uvjerenja da oni kada srue dravu zbog koje su postali emin-granti, zatvorenici da "novu" poinju graditi u skladu sa standardima, normama zbog kojih su postali emigracija ili robijau To je najee vraanje zemlje za desetine godina unazad ne uzimajui u obzir da se cijeli svijet za to vrijeme mijenjao, pa i drava koju su sruili. Stvaranje "nove" drave sa tenjom da se sve vrati u vrijeme mladosti, vrijeme kada se moralo emigrirati, biti na robiji, vrijeme u kome vie niko ne ivi, ne mora znaiti napredak za velik broj stanovnika. Upitno je u kojoj mjeri je to boljitak, ako nije usklaen sa vremenom u kome ostali svijet ivi, ve sa vremenom prolosti Ova mala digresija, ukazuje da svaki konflikt jednu zemlju vodi u neizvjesnu budunost. ire provjere ove hipoteze, a to nije predmet ove prolegomena, mogla bi pokazati da jedna drava ili vie drava moe ostvariti svoje interese u drugoj dravi koristei se eruptivnim potencijalom subjektivnih i objektivnih posljedica ratnog zloina i maksi3991&&

398

malnim podupiranjem u ime "tobonje demokratije" faktora ideologije ratnog zloina (kao to su: rasne predrasude, nacionalizam, krvna osveta, religijska uenja koja podstiu etniku diferencijaciju i sukobe, npr., istiui da su neki narodi antikrsti i njhovi protivnici). Ako je pravilo da jednom poinjeni zloin, nakon izvjesnog vremena, dovodi'do novogzioina, onda je budunost etnikih grupa, koje su Me u sukobu v/io neizvjesna. To pravilo naznauje, staro herbejsko predanje, a potkrepljuju i is-torijske injenice. Ovo kao vrlo vano ivotno saznanje, pravilo ima jednako znaenje za pobj'edn/fca i gubitn/ka (u ratnom sukobu). Zvui morbidno i tragino. Meutim, neke anse, da tako ne bude, postoje. Ponovni sukob, prema onom to smo analizirali i izloili, moe se izbjei, to je naa generalna hipoteza, neutralizacijom (eu/emintaajom) objektivnih i subjektivnih posljedica rata, ratnog zloina posebno indirektnih faktora koje smo nazvali ideologijom ratnog zloina, odnosno orijentacija na maksimu: "Krv se ne zaustav/a krvlju, niti rane lijee otvaranjem rana drugima". Dakle, anse postoje, ali za njihovo ostvarenje vana je psiholoka motivacija ljudi da se suprotstavljaju oivljavanju i irenju ideologije ratnog zloina i tendencija da se problemi meu etnikim grupama rjeavaju konfliktima.

Vidio SOCIJALNA FUNKCIJA I ZNAENJE SOCIJALNE PATOLOGIJE

400

GlavalS.

ZNAENJE I FUNKCIJA SVIJETA SOCIJALNE PATOLOGIJE UDRUTVU

1. Osnovne naznake polazita 2. Klasine studije o znaenju i funkciji SSP u drutvu 3. Mitovi o SSP (svijetu socijalne patologije) 4. Novija stanovita o znaenju i funkciji SSP 5. Zakljune konstatacije o znaenju i funkciji SSP u drutvu

1. Osnovne naznake polazita

U nauci je neosporno zanemaren drutveni aspekt znaenja i funkcije svijeta socijalne patologije (SSP). Jedno od osnovnih biblijskih pitanja je pitanje ljudske pogreke, ovjekovog nepotovanja kanona, odstupanja od normi Izgleda da ovo pitanje kojim se bave i velike religije nije nikada nauno seriozno rasvijetljeno, kao i to kroz istoriju ljudskih zajednica do danas nikad nije naputen dominantni represivni pristup svijetu socijalne patologije. To dramatizuju injenice. Navodimo neke: Prvo: nijedno drutveno ureenje do danas, bilo vie ili manje represivno, nije zaustavilo difuziju SSP. Naprotiv, u savremenom svijetu obim pojedinih vidova socijalno neprihvatljivog prelazi obim socijalno prihvatljivog. Naime, brojna istraivanja (navode npr., MUosavljevi, 1986, 1:992; 2000, Singer, Mikaj-Todorovi, 1989), pokazuju, npr., da je "tamni broj"' onih koji se mogu svrstati u prekritelje zakona, zakonskUi regula, znaajno vei od onog koji je registrovan Ui broja onih koji se nikada nisu ogrjeUi o zakon. Drugo^ granice izmeu socijalno prihvatljivog i neprihvatljivog sve su nejasnije, odnosno sa sve manje uspjeha se odgovara na to pitanje. Tree, sve smo blie zakljuku da socijalno prihvatljiva odnosno neprihvatljiva ponaanja ne determinie poseban "psiholoke sisrerri\ To

potkrepljuju fundamentalna istraivanja kojim se sa grupom istraivaa na Institutu za kriminoloka i socioloka istraivanja u Beogradu, bavi prof. dr Momirovi. Posebno, jedno od tih istraivanja (Momirovi, 1995), podupire nau konstataciju. Nalaz od tog istraivanja glasu "Izgleda daje vjerovanje da postoji poseban sistem koji je odgovoran za socijalizovano posebno, moralno ponaanje, samo jedan od brojnih mitova kojim obiluje psihologija linosti, ukljuujui i dio koji je izrastao na osnovu empirijske provjere matematikili i kibemeti/dh modela" (str. 70). Sve to naznauje vanim i otvorenim pitanje znaenja i funkcije SSP u drutvu. Pokuaj odgovora na to pitanje nalazimo u: - klasinim studijama, - mitovima o SSP i novijim stanovitima o SSP.

2. Klasine studije o znaenju i funkciji SSP u drutvu

Klasino uenje o funkciji SSP vee se za Durkheima. Durkheim (1895, 1969, 1963) je, izmeu ostalog raspravljajui o zloinu tvrdio da je on neizbjean aspekt socijalnog ivota, odnosno da je "integralni dio svih zdravih drutava". Npr. za kriminalitet Durkheim konstatuje u studiji "O normalnosti zloina" (prevod sa engleskog na na jezik 1969): "Na pivom mjestu, kriminalitet je normalna pojava poto je sasvim nemogue drutvo koje bi bilo osloboeno njega . . . On je povezan sa osnovinim uslovima itavog drutvenog ivota, ali samim tim je koristan, jer ovi uslovi, sa kojima je solidaran, i sami su neophodni za normalan razvoj morala iprava". (Dirkem, 1969, str. 246). Kriminalitet je funkcionalan za drutvo, budui da njegova pojava dovodi do drutvene reakcije kojom lanovi drutva postaju jednako odani kolektivnim uvstvima, zajednikim normama i moralnim uvjerenjima drutva. Budui da su pojedinci izloeni razliitim uticajima i okolnostima, oni nemaju jednake konice kada je u pitanju krenje drutvenih normi Zloin izaziva reakciju. Ona predstavlja ujednaeno ponaanje, odnosno odraava drutvenu solidarnost i koheziju kada je u pitanju krenje normi Nqime, reakcija na zloin utie na veinu ljudi da
404

sa ogorenjem gledaju na zloin. Durklteimova teza o funkcionalnosti zloina, kriminaliteta, prema Eriksonovoj (1996) interpretaciji temelji se na uvjerenju da uzbuenje koje izaziva zloin generie i ubrzava tempo interakcije u grupi i pospjeuje "solidarnost i kohezivnost drutva". Uz to funkciju devijantnosti, prema Durkheimu, naznauje injenica da svaka promjena u drutvu poinje kao neki oblik devijantnosti Deviiantnost generie promjene, napredak Prema Durkheimu da bi u drutvu nastupila promjena ono stoje devijantno mora postati normalno. Kada ne bi bilo tako, ne bi bilo genija, napretka, orginalnosti U nizu sluajeva devijacije su bile, prema Dirkemu, samo "anticipacija budueg morala, put ka onom to e biti". U prilog ove konstatcije Dirkem navodi: " Po atinskom pravu Sokrat (misli se na poznatog helenskog filozofa koji je ivio od 469-399. prije nove ere) je bio prestupnik i njegova osuda je bila pravedna. Meutim, njegov prestup (misli se na njegovu misao koju tadanje atensko drutvo nije odobravalo), bio je koristan za njegovu otadbinu kao iza ovjeanstvo, budunost ovjeanstva. Taj prestup je sluio pripremanju novoga morala, nove vjere koja je bila potrebna Atinjanima (misli se na stanovnitvo atenske drave), jer tradicija po kojima se ivjelo nisu vie bile u skladu sa njegovim razvojem i uslovima ivota. Neki sociolozi (npr. Cohen, 1966) raspravljajui Durkheimovu tezu o pozitivnoj funkciji devijantnosti, navode da devijantnost moe imati funkcije: sigurnosnog ventila u drutvu i korektivnu funkciju odnosa u drutvu. Za objanjenje devijantnosti u funkciji sigurnosnog ventila rm-vodi se prostitucija. Prostitucija, prema Cohenu (1966), vri ulogu sigurnosnog ventila, jer prostitutke nisu za vrste emocionalne veze, ve za olakanje od raznih pritisaka i stega porodinog ivota i pri tome ne ugroavaju drutvenu instituciju kao to je familija. Drugo, neki vidovi devijantnosti su korisni, prema Cohenu (1966), jer upozoravaju da neki segment drutva funkcionie loe. To dovodi do drutvenih reakcija koje utiu na korekciju u tim segmentima drutva na bolje. Npr., bjekstvo aka sa nastave, vojnika iz jedinica (Cohen, 1966) su devijacije ija je funkcija upozorenja da tu neto treba poduzimati da se nepodnoljiva sredina uini boljom. Durkheim (1969) formuliui daje zloin neizbjean i funkcionalan aspekt socijalnog ivota, daje i odgovor o tome koja je funkcija kazne. Ukratko, da bi se dobila tana ideja o kazni, Durkheim smatra da treba pomiriti 2 silprotne teorije: teoriju koja u kazni vidi ispatanje i teoriju

4tt4&

prema kojoj kazna predstavlja oruje drutvene odbrane. Kazna mora predstavljati ijedno i drugo, prema Durkheimu. Ispatanje nije radi kakve mistine vrline, boli iskupljenja krivice, ve zbog toga to kazna moe da proizvede drutveno korisno dejstvo u pogledu njegove odbarne iskljuivo pod uslovom isputanja. Parsons (1964), takode, istie funkcionalno znaenje svijeta socijalne patologije. Prema ovom autoru funkcija kriminaliteta je, s jedne strane, da dovodi do disturbanci, nestabilnosti u drutvu i, s druge strane, da dovodi do drutvene reakcije za uspostavljanjem stabilnosti u drutvu, a to postie osudama, kaznama i putem rjeenja koja dovode do drutvenog progresa. Ovo stanovite se ilustruje (Parsons, 1964) primjerom kako porast maloljetnike delinkvencije dovodi do novih ideja, programa koji poboljavaju poloaj mladih u drutvu. Uglavnom, funkcionalisti smatraju da svijet socijalne patologije ne treba posmatrati samo kao prijetnju drutvenom redu, nego i kao socijalne pojave koje doprinose drutvenom progresu. Sa ovim se ne relativizira negativnan efekat svijeta socijalne patologije na razvojne mogunosti pojedinca, malih i velikih socijalnih grupa, rtego se ukazuje nap>ot/eou ueg sagledavanja pitanja ljudske pogreke u svjetlu, prvo, kao mogueg vida ljudske egzistencije 4 drugo, kao limita u odstupanju od normi ije su granice, kako, smo vise puta naglasili, uvijek Me diskutabilne i u najveoj mjeri odreene socijalnim kontekstom u kome se one kre.

e) mit o represiji, azilu kao iskljuivim sredstvima za rjeavanje svijeta socijalne patologije u drutvu i f) mito svemoi resocijalizacije.

a) Mit da je SSP posljedica boksne psihe

>

Sa ovim mitom povezana je unifikovana reakcija drutva na SSP mjerama azila i represije. Kriminalce, ubice, prostitutke, narkomane i si, treba azilirati u zatvore ili bolnice. Pod psihijatrisku lupu i vjetaenje stavlja se veina pripadnika SSP. Od takvog tretmana, u skladu sa mitom, da je SSP posljedica bolesne psUte, oekuje se rjeenje za socijalnu patologiju. Taj mit se podrava posebno u nekim publikacijama. Npr., u Medicinskoj enciklopediji (1958) pie da je "prostitucija na dananjem stupnju drutvenog razvoja izraz nedovoljnog duevnog zdravlja pros-tituisane osobe". Neke empirijske provjere, istraivanja pokazuju da se teko moe prihvatiti mit koji redukuje etiotogiju SPP na defektnost ili bolest duha pojedinca. Prema istraivanjima, veliki broj vojnika SAD, uesnika vijetnamskog rata, uzimao je teke droge (Kuevi, 1987). Opti je zakljuak da se narkomanija meu vojnicima u vijetnamskom ratu nije mogla objasniti defektnou linosti vojnika. U jednom preglednom radu dat je prikaz (Schuesslrer i Cressev, 1950) istraivanja korelacije izmeu kriminaliteta i linih osobina kriminalaca (karakter, emocije, temperament, zrelost linosti, intetigencija). Prikaz ovili istraivanja kroz 25 godina, autori (Schissler i Cressev, 1950) zavravaju zakljukom da se kriminalci u pogledu psiholokih osobina ne razlikuju od ostalih ljudi Takoer, Guttmaherov nalaz (navodi Kron, 1995), "da kod duevnih bolesnika nema vee incidencije homocidnog ponaanja nego u optoj populaciji" - potvrdila su brojna istraivanja. Postoje i drugaiji nalazi kao nalazi (navodi Hoek, 1995), "da se delinkventna populacija znaajno i znatno razlikuje od populacije onih koji ribu nikada osueni ni za koje krivino djelo po svim mjerama kognitivnog i konativnog funkcionisanja".

3. Mitovi o svijetu socijalne patologije (SSP)

O znaenju i funkciji SSP (kriminaliteta, samoubistva, alkoholizma, narkomanije prostitucije, kocke i si.) tokom vremena na osnovi impresija 1 v er J vanja nastali su odreeni mitovi. Oni predstavljaju odreene kolektivne definicije aspekata svijeta socijalne patologije, odnosno kolektivna shvatanja svijeta socijalne patologije. Od brojnih mitova svijeta socijalne patologije navodimo sljedee: a) mit da je SSP posljedica bolesne psihe, b) mit o asocijalnosti SSP, c) mit o dostupnosti kao uzrok nastanka SSP, d) mit o nultoj toleranciji svijeta socijalne patologije,
406

Meutim, ovaj nalaz relativizuje "tamni broj" SSP koji je u nekim sluajevima vei od registrovanog broja (navode, npr., MUosavljevi, 1986, Milutinovi, 1976, MUosavljevi, 1982, Singer i Mikaj-Todoro-vic, 1989) i koji funkcionie neregistrovan u tzv. "nedevijantnoj populaciji', tj. u populaciji koju citirani nalaz definie kao "populaciju onih koji nisu nikada osuivani ni za koje krivino djelo". Takoe, ovu konstataciju podupiru nalazi saopteni u Psyc Note (2003), prema kojima, zavisnici od droge, alkohola ne ine ee nasilne prestupe od osoba koje su bez takve dijagnoze.

SAD u vijetnamskom ratu i u bazama u Tajlandu, pokazalo je da je bio znaajno vei broj narkomana meu vojnicima u Vijetnamu nego meu vojnicima u bazama na Tajlandu. Razlika se nije mogla objasniti dostup-noujerje droga u Tajlandu bila dostupnija i jeftinija nego u Vijetnamu. U skladu sa nalazom Zinberga je i injenica da je u nekim sredinama droga dostupna na svakom koraku, pa ipak veina stanovnika ne uzima drogu. Prema tome istraivanja i injenice pokazuju da se ne moe prihvatiti mit o dostupnosti kao faktoru sa kojim se moe iskljuivo objasniti etiologija svijeta socijalne patologije (SSP). Drugim rijeima, za sada, prema onom to pokazuju empirijska istraivanja, on je vie mitologija nego saznanje o etiologiji svijeta socijalne patologije.

b)MitoasocijalnostiSSP
Po ovom mitu, kriminalci, toksikomani, prostitutke, samoubice i si. percipiraju se kao otpad, ono to ne pripada drutvu ve nekoj tamnoj drutvenoj neutemeljenoj strukturi Ovaj mit podupire marginalizaciju SSP. Marginalizovan SSP stvara posebnu subkulturu u drutvu. Na to posebno ukazuju teorije subkulture i kontrakulture i neke socijalno-psiholoke teorije (npr., diferencijalne asocijacije, navodi Radovanovi, 1992, Spandijer - Dini, 1988 i teorije socijalnog uenja, (navodi, Bandura, 1977, 1979). Postojanje ovog mita otvara pitanja u kojoj mjeri on doprinosi stvaranju pojedinih vidova subkultura svijeta socijalne patologije. Prema teorijama subkulture svijet se ve danas suoava sa takvim subkulturama, npr. subkulturom narkomana, maloljetnih delinkvenata, skitnica, beskunika, prosjaka Ud

d) Mit o nultoj toleranciji prema svijetu socijalne patologije

Idealizovana percepcija drutva bez socijalne patologije dovela je do nastanka mita o nultoj toleranciji drutva prema svijetu socijalne patologije. Taj mit se esto plasira putem medija ili govora nekih politiara. Njime se, pored ostalog, prezentuju ideje o drutvu totalnog mira, drutvu bez pogreke, drutvu bez socijalne patologije (kriminalaca, samoubica, prostitucije, toksikomanija) i iskljuuje bilo kakva tolerancija prema svijetu socijalne patologije. Tenje ka nultoj toleranciji prema svijetu socijalne patologije za sada izgledaju mitologija. Svijet socijalne patologije je bio i ostao drutvena realnost sa kojim se veina ljudi suoavala ili suoava direktno ili indirektno. Ideje o drutvu bez socijalne patologije za sada, a na to ukazuju brojni nalazi koje smo naveli o fenomenologiji i etiologiji svijeta socijalne patologije u ovoj knjizi, predstavljaju samo suvremenu mitologiju. e) Mit o represiji, izolaciji, kao iskljuivim sredstvima za rjeenje pitanja svijeta socijalne patologije Mit o tome da se pitanje socijalne patologije moe rijeiti represijom, izolacijom star je koliko su i ljudske zajednice. Meutim, njegova realnost je upitna i o tome upeatljivo govore, prvo, nalazi o njegovom nepres-

c) Mit dostupnosti kao uzroku nastanka SSP

Ovaj mit bazira se na injenici da je dostupnost jedan od uslova (npr., droga, alkohol, vrijedni predmeti, oruje i si) za pojavu neke devijacije, odnosno zloupotrebe. Ne moe se neto zloupotrijebiti to ne postoji Taj mit su posebno u nekim dravama podstakli politiari koji su u tim zemljama uticali na donoenje propisa o strogim kaznama (Kuevi, 1987) i strogoj kontroli izlaska i ulaska u dravu. Na neodrivosti mita o dostupnosti kao uzroku nastanka SSP ukazuju istraivanja (npr., Zin-berga, 1974). ZinbergovaAspitivanje obima narkomana meu vojnicima
408

ffi'&i .

tanom rastu u svim zemljama u kojim se provodi reperesija prema svijetu

socijake patologije i, drugo, veoma visok rezidivtiam u svijet socijalne

patologije nakon represije ili izolacije. Prema tome, oito je da je mitologija i odavno prisutan u druvu koncept da se svijet socijalne patologije moe rijeiti iskljuivo represijom, strogim kanjavanjem ili izolacijom od "normalnog" svijeta kome prema nejasnim kriterijumima ne pripada. Kada ne bi bio mitologija, onda bismo imali stalni pad i nestanak SSP u dravama koje imaju usavren represivni odnos prema SSP.

4. Novija stanovita o znaenju i funkciji SPP u drutvu

Ova stanovita nastala su na osnovu istraivanja razbojnitva (Robbery). Ona ukazuju na suprotan efekat SPP od onog kogaformulie Durkheim i sugerie da, npr., kriminalitet, specijalno razbojnitvo pro-dukuje strah, koji prije utie na ograniavanje nego na poveavanje interakcije u drutvu (Liska, 1991). Ljudi zaplaeni od zloina, kriminalaca, primorani su da ogranie svoje kretanje na sigurne prostore i da se zakljuavaju sa vie brava. Ukoliko ine suprotno, rizikuju da budu rtve razbojnika. Prema tome, klasina i novija stanovita razliito gledaju na efekte devijantnosti na socijalnu interakciju, solidarnost i kohezivnost u drutvu. Klasini model, koga je formulisao Durkheim (1895, 1963, 1969) o znaenju i funkciji SSP u drutvu, primjenjiv je na ruralne sredine, a noviji model na moderne urbane sredine, posebno na megapolise. Postoji gledite u vezi sa socijalnim znaenjem i funkcijom devijantnosti (navode, npr., Jervis, 1978, Milosavljevi, 1986), u smislu da devijantnost slui kao rtveni jarac, edukativna paradigma, model negativnosti, nepoeljnosti i opravdanja za postojanje represije u drutvu. Na takvo mogue znaenje i funkciji SPP upozoravaju odreeni autori (npr., Jervis, 1978).

f) Mit o svemoi resocijalizacije

Ranija drutva su svoj odnos prema svijetu socijalne patologije ma-nifesovala u vidu odamazde, drastinih kazni, npr. odsijecanja dijelova tijela, batinjanja, zatvora ili zastraivanja. Meutim, u suvremenom drutvu taj odnos je neto proiren i na blae, tzv. humane kazne. Humane kazne prema svijetu socijalne patologije su kazne koje pretpostavljaju da je pomou njih mogu povratak onih koji su uli u svijet socijalne patologije u tzv. "normalne tokove drutvenog ivota". Humani pristup onima koji kre socijalne norme predstavlja koncept resocijalizacije. Mit o resocijalizaciji pretpostavlja da je ona postupak koji omoguuje da se one koji su uli u svijet socijalne patologije vrati u tzv. "raniji njihov konstruktivni socijalni status u drutvu" putem njiliove resocijalizacije u drutvu onih koji su, npr. takoe, kriminalci. Prema teoriji diferencijalne asocijacije Sutherlanda (vidjeti u dijelu ove knjige pod naslovom "SocijaJno-jjstfio/oke teorije socijalnepatologij'i'') to je nemogue oekivati Isto tako teko se moe oekivati velike rezultate od resocijalizacije onih koji nikada nisu imali drutveno prihvatljiv konstrukt ivota. Poznato je da se kriminalci bave kriminalom i ustanovama za resocijalizaciju. U kojoj mjeri e resocijalizacija biti mit ili realan nain za povratak posrnulih ponaanju koje je socijalno prihvatljivo zavisi, prvo, od prihvatanja svijeta socijalne patologije kao produkta drutva, drugo, od mogunosti drutva da spreava da se i proces resocijalizacije kriminalizuje kupovanjem privilegija i, tree, od mogunosti drutva da one koji su u odreenom kontekstu postali dio svijeta socijalne patologije ponovno se ne vraaju u taj isti kontekst, ve u rekonstruisani socijalni kontekst koji e podravati ono to je postignuto resocijalizacijom, odnosno podavati njegov izmijenjeni socijalni self._________________ 410

5. Zakljune konstatacije o znaenju i funkciji svijeta socijalne patobgije (SSP)

SSP, uopteno kazano, sa drutvenog aspekta znai, prvo, svijet koji kri odreene socijalne norme, kanone i identijikuje se, odnosno etiketira kao neprimjerenost, nepoeljnost, suprotstavljanje moralnom kodeksu i dominantnim socijalnim konvencijama, i, drugo, SSP je tamni vilajet, rtveni jarac, etiketa i naznaka mogue pozicije individue koja se ne uspijeva integrisati u koncept drutvene zajednice, njenim zakonima, normama i kriterijumima vrijednosnog sistema. Naglaava se to, jer su sve norme, zakoni (prema strukturalnim teorijama SSP, navodi Milosavljevi, 1992), u znaajnoj mjeri segment vrijednosnog sistem, vrijednosne orijentacije konkretnog drutva. To pokazuju sljedei primjeri:

mf4-

- Najrepresivnijim drutvima, socijalnim grupama, SSP je glavni razlog, racionalizacija za uvoenje najstroijih kazni i kontrole u dravi - U veini draava u svijetu stroije su kazne za napade na uvara reda nego na ostale graane. - U pojedinim dravama izriu se najstroije kazne za preljube, a u drugim se takve pojave oficijelno i ne registruju. Ovi navedeni primjeri jasno podupiru pretpostavke o moguoj funkciji i znaenju SSP u dravi, ali oni prije naznauju nego to daju cjelovit odgovor u vezi sa funkcijom i znaenjem svijeta socijalne patologije u drutvu. Dakle, u tom podruju oekuju se dalja istraivanja, promiljanja. Meutim, iako je tako sa odgovorom na pitanje o socijalnom znaenju i funkciji svijeta socijalne patologije, SSPje nama sve blii Uto se moemo uvjeriti ako izaemo na ulicu, ukljuimo televiziju, sluamo radio, otvorimo novine, otvorimo knjigu, moe to biti i Biblija (1868) u kojoj prorok Jezekilj (Ezekilj) kae: "Naini verige (vjeala), jer je zemlja puna krvnog suda i grad pun nasilja" (glava VII: 23, str., 642). Dakle, svijet socijalne patologije je odavno pred drutvom, dio njegove davne i sadanje svakodnevnice. Ostaje da se tei, da se iznalaze putevi ivota, da bude to manje takva svakodnevnica pojedinaca, socijalnih grupa i drutva u cjelinu

VII dio LITERATURA, REGISTAR AUTORA, REGISTAR POJMOVA I BILJEKA O AUTORU

\
412