You are on page 1of 48

Sveuilite u Zadru Odjel za arheologiju

Odnos jadranskog eneolitika prema unutranjosti Balkanskog poluotoka


Zavrni rad

Mentor: prof.dr.sc. Brunislav Marijanovi

Student: Nikolina Stepan

Zadar, listopad, 2010.

Sadraj:
Sadraj:........................................................................................................................................2 Uvod............................................................................................................................................4 1. Eneolitik istone jadranske obale............................................................................................5 1.1. Eneolitik na istonom Jadranu.........................................................................................5 1.2. Problem periodizacije eneolitika istono-jadranskog prostora........................................5 2. Eneolitika nalazita na istonoj obali Jadrana.......................................................................8 2.2. Popis nalazita na istonoj obali Jadrana.........................................................................8 2.2. Stratigrafski pregled znaajnijih nalazita na istonoj obali Jadrana.............................10 3. Kulturni utjecaji na prostoru istonog Jadrana u razdoblju ranog eneolitika........................17 3.1. Kasna hvarsko-lisiika kultura na istonoj obali Jadrana u eneolitiku........................17 3.1.1. Kanelirana keramika...............................................................................................17 3.1.2. Prisutnost kanelirane keramike na istonom Jadranu.............................................18 3.1.3. Bikonine posude s rebrastim aplikacijama na trbuhu............................................19 3.2. Kronoloki odnos ranog eneolitika istonog Jadrana.....................................................21 4. Kulturni utjecaji na prostoru istonog Jadrana u razdoblju razvijenog eneolitika................24 4.1. lijebljena keramika.......................................................................................................24 4.1.1. Problem lijebljene keramike na istonom Jadranu................................................24 4.2. Pojave indoeuropskog i stepskog podrijetla na istonom Jadranu.................................27 4.3. Ljubljanska kultura.......................................................................................................28 4.3.1. Problem ljubljanske kulture na istonom Jadranu..................................................28 4.3.2. Jadranski tip ljubljanske kulture na istonom Jadranu........................................28 4.3.3. Karakteristike nalaza jadranskog tipa ljubljanske kulture...................................29 4.3.4. Kronologija nalaza jadranskog tipa ljubljanske kulture......................................30 4.3.5. Zakljuna razmatranja prisutnosti ljubljanske kulture na istonom Jadranu..........30 4.4. Vuedolska kultura........................................................................................................32 4.4.1. Problem vuedolske kulture na istonom Jadranu..................................................32 4.4.2. irenje vuedolske kulture na istoni Jadran..........................................................32 4.4.4. Zakljuna razmatranja prisutnosti vuedolske kulture na istonom Jadranu..........33 4.5. Kronoloki odnos razvijenog eneolitika istonog Jadrana.............................................35 Prilozi........................................................................................................................................40 Karta I. Eneolitika nalazita na istonoj obali Jadrana.....................................................40 T.I. Rani eneolitik - kanelirana keramika..............................................................................41 1.............................................................................................................................................41 2.............................................................................................................................................41 T.II. Razvijeni eneolitik - lijebljena keramika....................................................................42 ..............................................................................................................................................42 1.........................................................................................................................................42 2.............................................................................................................................................42 T.III. Razvijeni eneolitik - Schnur-keramika ....................................................................43 T.III. Razvijeni eneolitik - nalazi ljubljanskog tipa..............................................................44 ...............................................................................................................................................44 1.............................................................................................................................................44 2.............................................................................................................................................44 1. Ravlia peina, 2. Lazarua...............................................................................................44 1.............................................................................................................................................45 Literatura:..............................................................................................................................46 2

Uvod
U vremenskom periodu od kraja neolitika pa sve do nastupa ranog bronanog doba, u razdoblju eneolitika jadranskog prostora, teko je definirati i tono prikazati slijed kulturnih manifestacija. Najvei je problem ipak, bez obzira na danas vei broj provedenih arheolokih istraivanja, kao i poznate arheoloke grae, postojanje je itavog niza nesporazuma, to se jasno oituje u prisutnosti dosta razliitih stavova o razvoju eneolitika na prostoru istonog Jadrana, zbog ega to pitanje ostaje otvoreno. Cjelokupan fundus nalaza s danas poznatih eneolitikih nalazita na prostoru istonog Jadrana, svakako upuuje na znaajnu ujednaenost tipolokih i ornamentalnih odlika keramikog materijala. U tom se smislu, kao vodee pojave istiu posude sa zaobljenim trbuhom i visokim cilindrinim vratom, prstenasto zadebljani obodi, posude s proirenim i prema unutra koso zasjeenim obodima, plastine trake aplicirane na razliitim dijelovima posuda, barbotino keramika, ornamentika tipa ljubljanske kulture, lijebljena i Schnurkeramika, kao i velik broj pojedinanih nalaza iji se ukrasni motivi i kompozicijska rjeenja nalaze samo na nekim nalazitima. Uz navedene pojave, kao vrlo vaan element tu je i autohtona tradicija i njezin dalji razvoj kojeg karakterizira kanelirana keramika kao poseban fenomen. U stvaranju kulturnog sadraja eneolitika istonog Jadrana prisutan je vei broj ve navedenih komponenti koje vie ili manje odreuju njegov karakter, no kako bi se odredila stvarna obiljeja odreenog perioda, potrebno je temeljitom analizom svih relevantnih podataka, odrediti stvarno znaenje svake sastavnice koja ga obiljeava. S obzirom na to da je kulturna slika eneolitika istone jadranske obale vrlo sloena, do danas nije dano zakljuno rjeenje pitanja pojave odreenih kulturnih manifestacija na ovome prostoru, kao i njihovog odnosa prema drugim pojavama. Bez obzira na to to moemo jasno definirati eneolitiki period ovoga prostora, iju donju granicu ini klasina hvarsko-lisiika kultura, a gornju klasina cetinska i posuka kultura, kao nedvojbeno najranije pojave na ovome prostoru, pitanje definiranja razvojnih faza unutar njega, unato veem broju iznesenih miljenja razliitih autora, do danas je ostalo otvoreno.

1. Eneolitik istone jadranske obale


1.1. Eneolitik na istonom Jadranu

Jedno od znaajnijih prapovijesnih razdoblja na prostoru istone jadranske obale svakako je eneolitik, bakreno doba, kojemu se danas, uz ve dosta velik fundus arheoloke grae, posveuje sve vie pozornosti. Radovi neto starijeg datuma, iako vrlo znaajni, s obzirom na vrijeme nastanka te tada dostupnu materijalnu grau, ne mogu nam pruiti dobru interpretaciju ovoga razdoblja, prvenstveno zbog vrlo jednostavnih rjeenja koja donose. Ipak, danas postoji velik broj radova koji se bave ovom problematikom i na taj su nain uvelike pridonijeli rjeavanju pitanja problema eneolitika istonog Jadrana. Eneolitik Jadrana, svojim jedinstvenim karakteristikama nije usporediv sa npr. kontinentalnim prostorom, no prouavan je upravo u odnosu na eneolitik toga podruja, za ijom je obradom, prema stanju istraenosti te publikaciji, oduvijek zaostajao. Takvo je povezivanje svakako posljedica velikog broja kultura, prvenstveno iz unutranjosti, iji se utjecaji manifestiraju na ovome prostoru, no iz tog razloga dolazi do izostavljanja specifinosti njega samoga, specifinosti ije porijeklo treba traiti iskljuivo u ovim prostornim okvirima. Jedna od injenica koja to potvruje je ta da niti danas nema usklaenog miljenja oko odreivanja eneolitike kulture na prostoru Jadrana, bez obzira to su utvrene neke lokalne specifinosti koje svakako upuuju na postojanje odreenih razlika u odnosu na druga podruja te time nalau i mogunost izdvajanja posebne kulturne grupe. Sve je to posljedica niza nerijeenih problema vezanih za kulture koje imaju utjecaj na ovaj prostor, njihovo porijeklo, kao i one koje se razvijaju upravo na ovome podruju zahvaljujui starijim, autohtonim kulturnim manifestacijama ili kao posljedica utjecaja vanjskih imbenika.

1.2. Problem periodizacije eneolitika istono-jadranskog prostora

Postoji itav niz autora koji su pisali te iznijeli svoje miljenje i periodizaciju ovoga prostora, prema tada dostatnim podacima, zbog ega ti radovi svakako imaju veliku vrijednost, bez obzira na to to u nekim svojim rjeenjima nikako ne odgovaraju dananjoj slici istono-jadranskog prostora u eneolitiku. 5

Jedna od prvih koja se bavila eneolitikom Jadranskog prostora te meu prvima izrazila svoje miljenje je Paola Koroec. Ona je itav eneolitik Dalmacije razmatrala u okviru jedne razvojne faze, jedinstvene kulture, tzv. Jadranske grupe te njenog odnosa prema neolitikoj hvarskoj kulturi u kojoj je, kako je pretpostavila, dolo do prodora elemenata koji su utjecaj imali na tzv. jadransku grupu, danas obuhvaenu pojmom jadranski tip ljubljanske kulture. Neto kasnije, ime Batovi je, kao korekciju, iznio svoju tezu prema kojoj je isto razdoblje podijelio u dvije faze. Kao obiljeje prve faze oznaio je cetinsku kulturu koja se prema njemu razvila kao posljedica neolitike tradicije uz utjecaje alpskog podruja te lasinjske kulture, dok je ljubljanskom kulturom, kao posljedicom migracijskog djelovanja s Ljubljanskog barja, koja nema razvojni kontinuitet u Primorju, okarakterizirao drugu fazu. Stojan Dimitrijevi takoer je dao svoj pokuaj periodizacije ovoga prostora te je problem razmatrao kroz tri razvojne faze. Najstariju je fazu, rani eneolitik, predstavio kao protonakovansku kulturu, povezujui nalaze kanelirane keramike pojedinih lokaliteta hvarske kulture1 s horizontom Vina D1. Kao drugu fazu, na nju je u srednjem eneolitiku nadovezao nakovansku kulturu, koja predstavlja dalji razvoj istog vinoidnog faciesa, nakon ega slijedi posljednja faza koju je autor objasnio dvama prodorima eneolitika kontinentalnog prostora. Prvi je prodor kontinentalnog eneolitika u obliku lasinjske kulture uz koju se priblino istovremeno pojavljuju i schnurkeramiki stepski elementi, dok je drugi prodor obiljeen sputanjem vuedolske populacije iz zapadne i sredinje Bosne prema jugu te rasprostiranjem i fiksiranjem jadranskog tipa ljubljanske kulture du Jadrana, od Istre do Albanije, koji prema njemu ve izlazi iz kronolokih okvira eneolitika. Ovim se pitanjem bavio i Nika Petri, koji je istu grupu nalaza izdvojio kao Peljeku kulturu, odnosno kulturu Peljeac ranog eneolitika Dalmacije, kao i edomir Markovi, koji je zapazio bubanjske (salcuta) elemente u V stratumu Odmuta. Jednu od posljednjih teza iznio je Brunislav Marijanovi, smatrajui da je na ovome prostoru tokom eneolitika mogue izdvojiti samo dvije razvojne faze. Stariju je fazu oznaio
1

Grapeva plja i Markova pilja na Hvaru, pilja Tradanj, Pokrivenik (S. Dimitrijevi, Problem eneolita na istonoj jadranskoj obali, PJZ, sv. III, Sarajevo, 1979.)

kao rani eneolitik te ona prema njemu odgovara ranom eneolitiku

izvanjadranskog

podruja, dok je mlau fazu, izjednaenu s kasnim eneolitikom izvanjadranskog prostora, prikazao kao razvijeni eneolitik. Kao karakteristiku prve faze B. Marijanovi je izdvojio kaneliranu keramiku, koja predstavlja potpuno novu keramiku vrstu, no ne oznaava i razvoj potpuno nove kulture, ve se prema njemu radi samo o transformaciji kasnoneolitikog supstrata i njegove kulture, prema emu bi eneolitik ovoga prostora imao prvenstveno autohtoni karakter. Drugu je fazu okarakterizirao dvjema primarnim te veim brojem sekundarnih komponenti. Kao primarne je komponente naveo posude sa zaobljenim racipijentom, visokim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, te posude s proirenim i koso zasjeenim obodom, dok je kao sekundarne pojave naveo lijebljenu keramiku, nalaze ljubljanskog tipa, Schnur-keramiku, vuedolske nalaze te rane cetinske nalaze. Ipak, bez obzira na vei broj komponenti, autor ovu fazu smatra potpuno konzistentnom cjelinom. Svakako su vidljive velike razlike u interpretaciji eneolitika istonog Jadrana te su neke od njih u potpunoj suprotnosti jedne prema drugima, poevi od terminologije, kronoloke pozicije odreenih manifestacija i samog eneolitika ovog prostora, ali i interpretaciji njegovih karakteristika. Prema svemu navedenome vidljivo je da je periodizacija jadranskog eneolitika jo uvijek otvoreno pitanje, te u se u daljem izlaganju oslanjati na periodizaciju posljednjeg autora, B. Marijanovia, smatrajui je najprihvatljivijom.

2. Eneolitika nalazita na istonoj obali Jadrana


2.2. Popis nalazita na istonoj obali Jadrana

1. Lastvine u Bukoviu kod Benkovca 2. karin samograd 3. Rumin-Biteli2 4. Tradanj kod ibenika 5. Pokrivenik 6. Vlake u Otiu kod Sinja3 7. Vaganaka peina 8. Markova spilja na otoku Hvaru 9. Grapeva spilja na otoku Hvaru 10. Vela Spila na otoku Koruli 11. Spila Nakovana na poluotoku Peljecu 12. Peina Gudnja na poluotoku Peljecu 13. Vilina peina kod Dubrovnika (Ombla I) 14. Lastva 15. Ravlia peina 16. Velika gradina u Varvari 17. Zelena peina u Blagaju kod Mostara 18. Guvnine u Lokvama kod apljine 19. Badanj 20. Dakulina glavica 21. Peina Lazarua u Hodovu kod Stoca4 22. Gornje Banje 23. Jejinovaa 24. Hateljska peina u Berkoviima kod Stoca
2

Na navedenom je nalazitu prvi puta pronaen ulomak Schnur-keramike te je to i jedini objavljeni nalaz (B. Marijanovi, Neka pitanja eneolitika istonog Jadrana, Diadora, 14, Zadar,1992.) 3 Lokalitet na kojemu je utvren najvei broj nalaza jadranskog tipa ljubljanske kulture. (B. Marijanovi, Ljubljanska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 84, Split, 1991.) 4 Na temelju do sada objavljene grae, moe se zakljuiti da je Lazarua lokalitet s najveim brojem nalaza Schnur-keramike na cijelom sjeverozapadnom Balkanu. (B. Marijanovi, Prilozi za prapovijest u zaleu jadranske obale, Zadar, 2000. str. 158.)

25. Peina Greben 26. Manastirska peina 27. Ljeskova glavica 28. Orah 29. Spila u Perastu 30. Peina Vranjaj 31. Odmut peina u Pluinama

2.2. Stratigrafski pregled znaajnijih nalazita na istonoj obali Jadrana

Vela Spila na otoku Koruli Vela Spila je vieslojno prapovijesno nalazite na otoku Koruli. Prva pokusna sondiranja provedena su pedesetih godina 20. stoljea, a od 1978. godine lokalitet je sustavno poeo istraivati G. Novak, ije su mjesto neto kasnije preuzeli B. euk i D. Radi. S obzirom da se radi o vieslojnom prapovijesnom lokalitetu, utvren je razvoj kroz vie faza od paleolitika pa sve do kraja bronanog doba. U razdoblju koje pripada eneolitiku mogue je izdvojiti dva razvojna stupnja od kojih se starija faza vee uz hvarsku kulturu, dok mlai stupanj vremenski pripada ranom eneolitiku. U keramikom repertoaru ovih faza svakako prevladavaju razliite inaice zdjela kratkog vrata s prema van izbaenim stepenastim prijelazom vrata u rame, dok u ukrasnom sistemu, osiromaenom u odnosu na ranije razdoblje, prevladava kaneliranje, urezivanje koje oponaa kaneliranje, plastina rebra i obino urezivanje, a krajem ovog perioda se vrh oboda grubih posuda poinje ukraavati utiscima prstiju. Peina Gudnja na poluotoku Peljecu Gudnja je vieslojno prapovijesno nalazite na poluotoku Peljecu kod Stona, a otkrio ga je V. Milosavljevi, dok je istraivanja kroz vie sustavnih kampanja, izmeu 1963. i 1968. godine, provela Spomenka Petrak. Utvreno je vie razvojnih faza od ranog neolitika sve do srednjeg bronanog doba, a u ovom su sluaju najznaajnije faza IV. koja pripada razdoblju ranog te faza V. koja pripada razdoblju razvijenog eneolitika. Ono to dominira u ranijoj fazi svakako su ukrasi izvedeni u tehnkama kaneliranja, urezivanja, igosanja i plastinog apliciranja, dok se u drugoj fazi, kao skromnije zastupljena komponenta u keramografiji pojavljuju loptaste posude sa cilindrinim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, a u keramikom repertoaru zastupljena je lijebljena keramika, nalazi jadranskog tipa ljubljanske kulture te posuda ukraena Schnur -ukrasom.

10

Grapeva spilja Najranija istraivanja na ovome lokalitetu provedena su krajem 19. stoljea, a neto kasnije, 1912. godine ovaj je lokalitet poeo istraivati G. Novak, dok su novija istraivanja voena od 1996. godine. Utvreno je postojanje vie razvojnih faza, od ranog neolitika sve do srednjeg bronanog doba, od kojih se eneolitiku pripisuju III. i IV. faza. Trea faza je podijeljena na dvije potfaze, a okarakterizirana je posudama blago stegnutog, prstenastog vrata s plastinim trakama na trbuhu, koje su najee ukraene lijebljenjem ili urezivanjem, dok je faza IV. obiljeena pojavom urezivanja i utiskivanja geometrijskih motiva, te eljastog utiskivanja koje je najee napravljeno malim nazubljenim kotaiem, to je tipino za ranu cetinsku kulturu. Ravlia peina Sustavna istraivanja provedena su tijekom 1978.-1980. godine te su na temelju stratigrafskih zapaanja i svojstva keramikih nalaza izdvojene etiri razvojne faze s odgovarajuim potfazama.5 Najznaajnije za ovu problematiku su faza II, koja se dijeli na tri te faza III, koja se dijeli na dvije potfaze, dok najstarija faza I pripada starijem neolitiku, a najmlaa IV faza, razvijenom ranom bronanom dobu. Faze IIA i IIB pripadaju ranoj i klasinoj hvarsko-lisiikoj kulturi, dok faza IIC svojim karakteristikama, prvenstveno nalazima kanelirane keramike, oznaava kasni stupanj hvarsko-lisiike kulture, no ujedno je i predstavnik ranog eneolitika toga podruja. U fazi IIIA, obiljeenoj kao razvijeni eneolitik, prevladavaju posude s cilindrinim vratom, zaobljenim trbuhom te prstenasto zadebljanim obodom. Jedno od vanijih svojstva ove faze je i barbotino keramika koja ini veliki postotak ukupnog broja keramikih nalaza, a svakako sje znaajan i vei broj kermikih nalaza ukraenih kanelirenjem. Osim navedenih nalaza utvrene su i bikonine posuda s rebrastim aplikacijama, dva-tri sitna ulomka lijebljene keramike, nalazi jadranskog tipa ljubljanske kulture te nalazi iz poetnog stupnja cetinske kulture (Cet I).

Hateljska peina u Berkoviima kod Stoca


5

B. Marijanovi, Eneolit i eneolitike kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2003. str.29.

11

Radi se o vieslojnom prapovijesnom nalazitu, gdje je prvo pokusno sondiranje proveo B. Marijanovi 1984. godine, a sustavna su istraivanja voena kroz dvije istraivake kampanje 1987. i 1988. godine. Zahvaljujui provedenim istraivanjima, omogueno je izdvajanje nekoliko faza razvoja, od starijeg neolitika, preko mlaeg neolitika, razvijenog eneolitika, do ranog i srednjeg bronanog doba, kojima treba prikljuiti i posljednju fazu u kojoj je prisutan mali broj srednjovijekovnih nalaza.6 U keramografiji III faze koja pripada razvijenom eneolitiku postoji nekoliko odrednica koje je najvie karakteriziraju od poetka do kraja njenog trajanja, a oituju se u velikom broju razliitih varijanti dva osnovna keramika tipa. Jednu od tih dviju najzastupljenijih pojava ine posude s cilindrinim vratom, u velikom broju sluajeva i prstenasto zadebljanim obodom te loptastim donjim dijelom, dok drugu znaajnu odliku predstavljaju konine i poluloptaste posude s proirenim i prema unutra koso zasjeenim obodom. Pravo ukraavanje posuda u ovome je horizontu doista rijetko te se najee pojavljuje keramika ukraena barbotinom. Unato tome, iako ne u velikom broju, utvrena su dva ukrasna sustava od kojih jedan ima znaajke ukrasnog sustava cetinske kulture, a drugi jadranskog tipa ljubljasnke kulture. Guvnine u Lokvama kod apljine (zaselak Gagrice) Ovo je gradinsko naselje koje je smjeteno u selu Dokmanovii kod apljine, a prva pokusna sondiranja provedena su 1984. godine, dok su sustavna istraivanja voena tokom 1988. i 1989. godine. Istraivanja su pokazala postojanje dvije razvojne faze ovog nalazita, od kojih starija, faza I, pripada razvijenom eneolitiku, a mlaa, faza II, srednjem bronanom dobu. S obzirom na to da su nalazi koji pripadaju I fazi dokumentirani na vrlo maloj povrini, njihov je fundus takoer vrlo skroman. Kod oblika dominiraju posude manjih dimenzija s loptastim donjim dijelom i cilindrinim vratom, a pronaena su i dva-tri ulomka s blagim prstenastim zadebljanjem na obodu. Ukrasni je sustav ipak neto bogatiji te ga karakteriziraju urezivanje, utiskivanje i lijebljenje koje ujedno predstavlja i najizrazitije dekorativno svojstvo, a pronaena su i dva ulomka iji su ukrasni elementi izvedeni u stilu ljubljanske kulture.
6

B. Marijanovi, Prilozi za prapovijest u zaleu jadranske obale, Zadar, 2000. str.55.-58.

12

Peina Lazarua u Hodovu kod Stoca Lazarua je peinsko naselje koje se nalazi u selu Dabrica kod Stoca. Pokusna su sondiranja, nakon utvrenih povrinskih nalaza, izvrena 1984. godine, a 1988. godine provedena su i sustavna istraivanja. Utvreno je da se u kulturnom sloju Lazarue mogu izdvojiti dvije razvojne faze, od kojih je mlaa, koja pripada razvijenom eneolitiku, podijeljena na dva stupnja.7 Ono to je vrlo znaajno je bogat ukrasni sistem navedene faze ovog nalazita, to se oituje u prisutnosti lijebljene keramike, nalaza ukraenih u stilu jadranskog tipa ljubljanske kulture te schnur-keramike. lijebljenje, koje prevladava u mlaoj fazi, moe se povezati gotovo iskljuivo s posudama zaobljenog recipijenta i visokog cilindrinog vrata. Kao drugi karakteristian nain ukraavanja, no daleko slabije zastupljen, je onaj u stilu jadranskog tipa ljubljanske kulture, koji se najee pojavljuje na koninim posudama, a tu su i nalazi svojstveni ranoj eneolitikoj fazi cetinske kulture, tipini za posude sa zaobljenim recipijentom i visokim vratom. Osim navedenih, kao posve samostalna tehnika, pojavljuju se i ukrasi izvedeni igosanjem ili ubadanjem te plastini ukrasi u obliku prstenasto zadebljanig oboda koji su ponekada i u kombinaciji s plastinim trakama koje se s oboda sputaju prema donjim dijelovima posude. Ono to je ipak najznaajnije su nalazi Schnur- keramike, na ovom lokalitetu prisutni u najveem broju. Taj se nain ukraavanja, kao samostalna tehnika, gotovo iskljuivo pojavljuje na izrazito zatvorenim, loptastim oblicima posuda.8 Velika gradina u Varvari Ovo je vieslojno nalazite na kojemu su arheoloka istraivanja provedena vie puta, no tek su ona izvrena 1978. godine dala nalaze kojima je utvreno da se radi o vrlo znaajnom eneolitskom naselju. Izdvojene su tri osnovne faze razvoja (A-C) te njihove odgovarajue potfaze. Za ovu problematiku najznaajnija je starija faza, Varvara A 9 u kojoj je pronaeno vie vrsta neolitike, kao i eneolitike keramike sa i bez primjesa, ije raznolike oblike najee
7 8

B. Marijanovi, Eneolit i eneolitike kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2003. str. 49. B. Marijanovi kao iznimku navodi jednu posudu na kojoj je Schnur-ornament kombiniran sa igosanim trokutovima, to je ujedno i jedini primjerak na kojemu je sauvana bijela inkrustacija kojom su ispunjena oba ornamenta. (B. Marijanovi, Eneolit i eneolitike kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2003. str. 55.) 9 B. ovi, Velika Gradina u Varvari - I dio (slojevi eneolitika i ranog i srednjeg bronanog doba) GZM, n.s. XXXII/1977, Sarajevo, 1978.

13

karakterizira barbotino ukras, ali i neto slabije zastupljene plastine trake, prstenasto zadebljani obodi, motiv riblje kosti te igosani trokutovi vuedolskog tipa. Ljeskova glavica - tumul br. 11 Tumul br. 11 smjeten je u Ljubomirskom polju kod Trebinja, a karakterizira ga vrlo sloena stratigrafija u kojoj je, osim najranijih grobova mogue izdvojiti najmanje jo dvije faze prapovijesnih ukapanja, te ponovno pokapanje u kasnom srednjem vijeku. Eneolitikom periodu pripada prva faza, a karakteriziraju je nalazi dviju loptastih posuda s uskim neprofiliranim otvorom ukraenih u Schnur-tehnici, od kojih se na jednoj osim te tehnike pojavljuje i ukras u obliku dubokih, nepravilno-trokutastih uboda, dok je na drugoj dodatni motiv krunice. Orah - tumul br. 1 Ovaj je tumul smjeten kod Bilea, a pripada skupini od ukupno pet tumula na kojima su, u okviru projekta Trebinjica, 1967. godine provedena arheoloka istraivanja. Od navedenih pet tumula, jedino je na ovome bilo mogue izdvojiti fazu koja pripada eneolitikom razdoblju. Od keramikih nalaza zanimljiv je samo jedan od manjeg broja usitnjenih ulomaka, ije su karakteristike izrazito prstenasto zadebljanje oboda. Zelena peina u Blagaju kod Mostara Na ovome su lokalitetu 1955. godine provedena istraivanja koja je vodio A. Benac, na temelju kojih su izdvojene tri razvojne faze kulturnog sloja10. Nalazi novijih istraivanja, prema B. Marijanoviu, upuuju na mogunost izdvajanja jo jedne faze u kulturnom sloju toga nalazita, zbog ega on dodaje fazu II kao razvijeni eneolitik, nakon koje slijedi faza I koja pripada razdoblju ranog bronanog doba. Meu najznaajnije eneolitike nalaze tako spada jedan ulomak Schnur-keramike, prisutni su i ulomci trbuastih posuda s cilindrinim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, tri ulomka posuda ukraena lijebljenjem te ulomak s nizom igosanih trokuta koji tvore cik-cak traku. Badanj
10

B. Marijanovi, Eneolit i eneolitike kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2003. str. 59.-60.

14

Badanj je poznato paleolitsko nalazite kod Stoca na kojemu je meu velikim brojem keramikih nalaza, na temelju vrlo izraenih tipolokih znaajki, mogue izdvojiti i one koji pripadaju eneolitiku. Izdvojene su dvije razvojne faze od kojih fazu I, rani eneolitik, obiljeavaju nalazi kanelirane keramike, dok je faza II okarakterizirana posudama trbuaste profilacije s cilindrinim vratom i prstenasto zadebljanim obodima, bikoninim zdjelama s rebrastim aplikacijama na trbuhu te ukrasima u stilu jadranskog tipa ljubljanske kulture, a pripada razvijenom eneolitiku.

Jejinovaa Ovo peinsko nalazite, smjeteno je u selu Berkovii zaselak Potkom kod Stoca. Istraivanja su dala nalaze koji obuhvaaju vremenski period od starijeg neolitika do srednjeg bronanog doba, meutim postojanje kulturnog sloja u pravom smislu nije utvreno. Zabiljeeni su nalazi impresso kulture, posuke kulture bronanog doba, te pojedinani primjerci ranosrednjovjekovnog materijala, no s obzirom da nalazite nije prualo uvjete za trajno naseljavanje, vjerojatno je sluilo samo za kratkotrajno zadravanje razliitih prapovijesnih stanovnika, zbog ega izdvajanje odreenih slojeva nije mogue. Eneolitiki nalazi svedeni su samo na posude s trbuastim donjim dijelom i cilindrinim vratom, od kojih neke imaju i prstenasto zadebljani obod.

Manastirska peina Manastirska peina nalazi se iznad manastira Sv. Vaznesenja u Zavali (Popovo polje), gdje je 1985. godine Z. Kujundi izvrila sondiranje. Kulturni sloj, kao i na lokalitetu Jejinovaa, nije utvren, no pronaen je materijal iz razliitih prapovijesnih perioda, meu kojima, iako malobrojni, prevladavaju primjerci eneolitike keramike, prvenstveno posude s trbuastim donjim dijelom i cilindrinim vratom te nekada prstenasto zadebljanim obodom.

Peina Greben 15

Niti na ovom lokalitetu kulturni sloj ne postoji, ali kao neizostavni keramiki nalaz pojavljuju se trbuaste posude s cilindrinim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, uz koje je zanimljiv i jedan ulomak zatvorene loptaste posude, na ijemu je gornjem dijelu uz obod, nazubljenim kotaiem izveden niz viseih trokuta. Dakulina glavica Radi se o gradinskom nalazitu u selu Rivine kod Stoca, iji karakter nije sasvim jasan. Sondana iskopavanja provedena su 1985. godine. Ne moe se sa sigurnou utvrditi postoji li vrlo tanak eneolitski sloj, jer je pronaen samo jedan ulomak koji bi mu se mogao pripisati te se iz tog razloga moe promatrati samo kao sluajni nalaz. Rije je o ulomku ukraenom ljubljanskim ukrasnim stilom. Gornje Banje - tumul I. Istraivanja je na ovom lokalitetu, u blizini Stoca, 1971. godine proveo Z. Markovi, no tumul je naalost bio u prilino devastiranom stanju te istraivanja nisu dala znaajnije razultate. Utvreno je postojanje jednog groba u kojemu je pronaen prljen i jedan ulomak keramike, ije tipoloke i ornamentalne karakteristike pokazuju da je rije o posudi loptastog trbuha i kratkog cilindrinog vrata, ukraenoj lijebljenjem, zbog ega se moe uklopiti meu druge nalaze relevantne ovoj problematici.

16

3. Kulturni utjecaji na prostoru istonog Jadrana u razdoblju ranog eneolitika

3.1. Kasna hvarsko-lisiika kultura na istonoj obali Jadrana u eneolitiku 3.1.1. Kanelirana keramika

U jednu od vrlo vanih kategorija keramikih nalaza svakako spada tzv. kanelirana keramika, kao jedno od vanih obiljeja kasnoneolitike hvarske kulture. Ova se tehnika pojavljuje kombinirano sa sjajnim crnim glaanjem i sivim ili ruiastim crusted slikanjem te premda je autori razliito definiraju, ipak postoji zajedniko miljenje da ona kronoloki pripada ranom eneolitiku. Ono to stvara najvei problem kod odreivanja pripadnosti horizonta s kaneliranom keramikom je pitanje oznaavaju li takve pojave jednu novu kulturu ili se radi o daljem ivotu hvarsko-lisiike kulture. Ova se manifestacija, prema miljenju koje je iznio S. Dimitrijevi, dosta dugo smatrala posljedicom utjecaja vinanske kulture na kasnoneolitiku hvarsku osnovu. On je kaneliranom keramikom okarakterizirao prvu od tri eneolitike faze, tzv. protonakovansku kulturu, smatrajui da je nastala na kasnohvarskom supstratu pod djelovanjem utjecaja kasne vinanske kulture (vina D-I) i vrlo vjerojatno rane salcutanske kulture. Isti je fenomen N. Petri oznaio pojmom peljeka kultura ranog eneolitika povezujui ga takoer s vinanskim utjecajem, ali i Bubanj-Hum grupom, dok se A. Benac protivio, ne samo izdvajanju nove kulture, ve i samog kaneliranja kao njenog obiljeja. Ipak, posljednja rjeenja pitanja ovog tipa keramike iznio je B.Marijanovi, koji takoer smatra da horizont s kaneliranom keramikom u kronolokom smislu pripada ranom eneolitiku, no nema znaenje nove kulturne manifestacije, ve zavrne faze hvarsko-lisiike kulture.11 Kao razlog takvoj interpretaciji stoji zakljuak da na svim nalazitima ireg jadranskog podruja na kojima je ovaj tip nalaza dokumentiran, a kojih je do danas ve relativno velik broj, navedeni horizont dolazi iznad klasinih kasnoneolitikih kultura te izmeu njih nigdje nije utvreno postojanje sterilnog niti bilo kakva drugog sloja. To svakako potvruje slijed ovih pojava. Isto tako, prema B. Marijanoviu na nalazitima na kojima ove

11

Usp. B. Marijanovi, Neka pitanja eneolitika istonog Jadrana, Diadora, 14, Zadar,1992, str. 13.

17

pojave nisu zastupljene u okomitom stratigrafskom slijedu, nigdje nije zabiljeeno da horizontu s kaneliranom keramikom prethodi neki drugi sloj, a ne kasnoneolitiki.12 Takoer, jedna od znaajnijih injenica je da kanelirana keramika niti u jednom sluaju nije zastupljena kao samostalna kategorija nalaza, ve je redovito asocirana s razliitim neolitikim nalazima. Takoer tipoloka i tehnoloka svojstva ovog tipa keramike u suglasnosti su s tehnolokim i tipolokim svojstvima neolitike keramike, to pokazuje da se radi o kontinuiranom razvitku i kulturnom slijedu. Vidljivo je i kombiniranje starih tehnika ukraavanja kaneliranjem, no nije zabiljeena nekakva dalja transformacija i razvitak u osnovi koje bi stajala upravo kanelirana keramika, to upuuje na to da se ne radi o nikakvoj novoj kulturnoj manifestaciji, ve je to samo prirodni produetak i razvoj autohtone kasnoneolitike kulture i populacije u okviru jedne faze, koja kronoloki i kulturno pripada eneolitiku. Kaneliranje zavrne faze hvarske kulture vrlo je znaajno, prvenstveno zbog nastavka njegovog koritenja tokom eneolitika i uloge koju je imalo u poetnoj ranoj fazi eneolitika istonog Jadrana.

3.1.2. Prisutnost kanelirane keramike na istonom Jadranu

Pojava kanelirane keramike moe se smatrati integralnim dijelom autohtonog razvoja kasnoneolitike hvarsko-lisiike kulture, koja jednim dijelom pripada i eneolitiku, a sam nain ukraavanja, kako smatra B. Marijanovi, moe se povezati s kulturnim utjecajima badenske kulture i Bubanj-Hum grupe te za oznaavanje ovog horizonta nije potreban nikakav drugi naziv. Na vezu s badenskom kulturom upuuje prisutnost odreenih oblika posuda, koji se nikako ne mogu dovesti u vezu sa hvarskom kulturom, a ukras izveden u tehnici kaneliranja jo vie pojaava mogunost te veze. Radi se o vrevima zaobljenog donjeg dijela i visokog cilindrinog vrata koji je ukraen kaneliranjem. Broj ovakvih nalaza je neusporedivo manji od nalaza koji se neosporno mogu pripisati hvarsko-lisiikoj kulturi, a zbog podudarnosti u tehnici izrade vidljivo je da se ne radi o importu, ve je rije o lokalnoj produkciji potpuno novih tipova keramikih posuda do koje je moglo doi samo pod utjecajem kulturnog podruja za koje su oni izvorno vezani.

12

Usp. Isti str. 12.

18

Glavno obiljeje ranog eneolitika istonog Jadrana, prema svemu do sada navedenom, nesumnjivo je keramika ukraena tehnikom kaneliranja. Utvreno je da navedene pojave, na veini lokaliteta ovog prostora, uvijek dolaze iznad nalaza kasno neolitike hvarsko-lisiike kulture, zajedno sa nekim nalazima karakteristinim za navedenu raniju fazu, te tako predstavljaju novu dominantnu pojavu koja obiljeava poetak eneolitika na istonom Jadranu. Vei problem stvara pitanje porijekla kanelirane keramike, s obzirom na velika razilaenja pojedinih autora u interpretaciji podrijetla13, ali i u kulturnom opredjeljenju itavog horizonta u kojemu je ona prisutna, kao i njenom znaenju za dalji razvoj kultura na ovome podruju. Jasno je da ovaj horizont pripada ranom eneolitiku te da se radi o daljem razvoju hvarsko-lisiike kulture. Kada se govori o podrijetlu kaneliranog ornamenta, dovodi se u vezu s razliitim kulturnim manifestacijama rasprostranjenim na irem prostoru Balkanskog poluotoka, poevi od autohtone hvarsko-lisiike, vinanske D I, Bubanj-Hum I, badenske, kao i butmirske kulture, ijem ukrasnom sustavu izmeu ostaloga pripada i kanelirana keramika. Ipak, neki autori, ne samo da potpuno odbacuju utjecaje odreenih kultura, nego i samu kaneliranu keramiku kao novu pojavu. Ova je pojava na svim danas poznatim nalazitima vremenski potpuno ograniena te s obzirom na to da nije mogue definirati njenu evoluciju, nije mogue definirati niti novu kulturu.

3.1.3. Bikonine posude s rebrastim aplikacijama na trbuhu

Jedna od karakteristinih pojava na prostoru Jadrana, takoer su bikonine posude s rebrastim aplikacijama na trbuhu, koje se objanjavaju na razliite naine. S. Dimitrijevi ih je smjestio iskljuivo u tzv. protonakovansku kulturu, smatrajui da su u slijedeoj fazi ovi nalazi vrlo rijetki. B. Marijanovi smatra da, gledano u cijelosti i kanelirana keramika i bikonine posude s rebrastim aplikacijama na trbuhu, uvijek pripadaju vrlo tankim slojevima unutar kojih nema nikakvih jasnijih stratigrafskih cenzura te samim time niti mogunosti njihove podjele. 14 Prisutnost ove vrste nalaza na jadranskom prostoru svakako je od velike vanosti, no nije mogue temeljiti podjelu eneolitika Jadrana samo na tim nalazima i njihovom odnosu s
13 14

B. Marijanovi, Eneolit i eneolitike kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2003. str. 75.-76. Usp. Isti str.13.

19

prethodno navedenom kaneliranom keramikom, s obzirnom na vrlo tanke slojeve kojima ti nalazi pripadaju.

20

3.2. Kronoloki odnos ranog eneolitika istonog Jadrana Podrijetlo kanelirane keramike svakako je mogue traiti, s jedne strane u kasno neolitikim te s druge strane u rano eneolitikim kulturama. Od neolitikih kultura u obzir se mogu uzeti, sama hvarsko-lisiika kultura, odnosno njezina varijanta u Lisiiima, zatim butmirska i vinanska kultura. to se tie hvarsko-lisiike kulture, znaajna je njezina varijanta u Lisiiima, koju karakterizira i dosta esta uporaba kaneliranja, no treba se promatrati u odnosu na kulturne utjecaje podruja butmirske kulture, u kojoj predstavlja jednu od znaajnijih komponenti ukrasnog sustava. Vano je naglasiti da su Lisiii jedino nalazite klasine hvarsko-lisiike kulture, na kojemu je ovaj nain ukraavanja prisutan u veoj mjeri te bi bilo neobino da jedno naselje prui tako snaan poticaj irenju odreenog ukrasnog stila na tako irokom prostoru od Albanije pa sve do Istre. Na svim drugim lokalitetima horizont u kojem je prisutna kanelirana keramika datiran je neto kasnije, te tako izlazi iz kronolokih okvira trajanja naselja u Lisiiima. Iz tog se razloga kaneliranu keramiku, koja je na lokalitetima hvarsko-lisiike kulture prisutna u slojevima iznad njezine klasine faze, ne moe povezati s autohtonom tradicijom. Isto tako, to se tie utjecaja butmirske kulture, prisutni su samo u Lisiiima, dok drugih kontakata nema, to je osobito znaajno zbog injenice da su puno izraeniji kulturni utjecaji s jadranskog prostora prema unutranjosti, nego u suprotnom pravcu. Vanost vinanske kulture osobito je napomenuo S. Dimitrijevi, koji kao elemente povezivanja uzima bikonine posude s rebrastim aplikacijama. Ipak, prema stratigrafiji odreenih lokaliteta, jasno je da su navedeni oblici karakteristika neto kasnijeg vremena kada se kanelirana keramika posve gubi. S druge strane teko je pretpostaviti da je kasna vinanska kultura D I mogla dati tako snaan poticaj irenju tehnike kaneliranja na podruju od sjeverne Albanije do Istre, s obzirom da se radi o njenoj potpuno degenerirajuoj fazi. Prema svemu navedenom vinanska kultura nije mogla biti izvor irenja kaneliranih ukrasa, te je jasno kako se porijeklo navedene pojave treba traiti izvan neolitikih kultura. Kada govorimo o eneolitikim kulturama, za rjeenje ovoga problema u obzir se mogu uzeti badenska i Bubanj-Hum skupina (kulturni kompleks Salcuta-Bubanj-Hum), u ijem je ukrasnom sustavu prisutan i kanelirani ukras te je time mogue postojanje njihova utjecaja u irenju navedenog naina ukraavanja na prostor istonog Jadrana.

21

Badenska kultura je eneolitika pojava ograniena na podruje sjeverne Bosne, no njeni su utjecaji prisutni na irem prostoru. Odreeni broj keramikih nalaza na istonojadranskim lokalitetima, svojim tipolokim odlikama pokazuje nedvojben badenski karakter. Radi se o dva tipa posuda, vriima s visokim vratom i loptastim donjim dijelom recipijenta te dubokim zdjelama s razgrnutim obodom, uz koje je redovito vezano ukraavanje kaneliranjem, a mogue ih je dovesti u vezu samo s badenskom kulturom. Te injenice upuuju na postojanje odreenih dodira izmeu nositelja badenske kulture i nositelja horizonta s kaneliranom keramikom. Ipak, keramika ovakvih karakteristika nikada se ne nalazi u posebno izdvojenim slojevima u kojima potpuno dominira, ve je povezana s ostalim materijalom te tako ini samo jedan od elemenata prisutnih u fazi ranog eneolitika ovog prostora, ije se porijeklo svakako moe dovesti u vezu s badenskom kulturom. Nain na koji je dolo do preuzimanja ovih elemenata je upitan, s obzirom na prostorni odnos nalazita istonog Jadrana prema badenskim lokalitetima, od kojih su oni najblii istono-jadranskom prostoru smjeteni u sjevernoj Bosni. Iz toga je jasno vidljivo da nije moglo doi do izravnog kontakta badenske populacije s populacijama ranog eneolitika na prostoru istone jadranske obale, ve se radi samo o posrednim kontaktima. to se tie Bubanj-Hum kulture, na nalazitima istonog Jadrana prisutna su takoer dva tipa posuda koja bi se mogla dovesti u vezu s njenim utjecajem. Radi se o posudama s uvuenim, na unutarnjoj strani kaneliranim obodom te plitkim koninim posudama zadebljanog unutarnjeg dijela oboda, koje nije mogue traiti unutar autohtonog supstrata ili prostorno bliih i istodobnih kulturnih manifestacija, zbog ega ostaje samo mogunost njihovog povezivanja s Bubanj-Hum kulturnom. Na kraju svega treba zakljuiti da kanelirana keramika nije nikakva autohtona pojava, kao niti pojava vezana za druge neolitike kulture u kojima je prisutan isti nain ukraavanja, ve je ovaj tip ukrasa prvenstveno posljedica odreenih utjecaja ili dodira s ranim eneolitikim kulturama koje preferiraju ovaj nain ukraavanja. S obzirom na to da kanelirana keramika na svim danas poznatim nalazitima dolazi kao jedna vremenski ograniena pojava, koja nema izravne veze s ranijim, a niti s kasnijim kulturnim razvojem ovog podruja, nije je mogue dokazati nikakvom lokalnom evolucijom, jednako kao to nije mogue dokazati bilo kakvo njezino znaenje u daljem kulturnom razvoju na irem prostoru istonog Jadrana.15 Radi se o jednoj izrazitoj manifestaciji ranog eneolitika istone jadranske obale u okvirima

15

Usp. B. Marijanovi, Eneolit i eneolitike kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2003. str. 84.

22

hvarsko-lisiike kulture, ija posljednja faza pripada ranom eneolitiku, a njene izvore prvenstveno treba traiti u eneolitikim kulturama Bubanj-Hum te badenskoj.

23

4. Kulturni utjecaji na prostoru istonog Jadrana u razdoblju razvijenog eneolitika


4.1. lijebljena keramika 4.1.1. Problem lijebljene keramike na istonom Jadranu

Posebna vrsta keramike koja se takoer pojavljuje u razdoblju razvijenog eneolitika na srednjem i junom Jadranu te njegovu zaleu je lijebljena keramika. Raena je od zemlje mijeane sa sitnijim i krupnijim zrncima mrvljenog kamena, a povrina joj je najee samo blago zaravnjena, ali ne i glaana te iznimno i jako hrapava, preteito smee, tamnosmee, sivosmee ili tamnosive boje. Prvi nalazi lijebljene keramike utvreni su u Zelenoj peini kod Mostara 16, a datirani su u razdoblje prijelaza iz kasnog eneolitika u rano bronano doba. Ti su nalazi tada dovoeni u vezu s vuedolskom kulturom i njenim ornamentalnim sistemom, to je za to razdoblje i bilo najprihvatljivije rjeenje. Nalazi lijebljene keramike kod veine su se autora dosta dugo pripisivali utjecaju lasinjske kulture, od kojih je znaajnu ulogu imao S. Dimitrijevi, koji je ovu eneolitiku pojavu prikazao kao treu fazu jadranskog eneolitika, koja je obiljeena prodorom kontinentalnog eneolitika u obliku lasinjske kulture uz koju se priblino istovremeno pojavljuju i schnurkeramiki stepski elementi. 1974. godine u peini Odmut u Pluanima takoer su utvreni nalazi navedene keramike koje je objavio . Markovi te ih doveo u vezu s lasinjskom kulturom. S podruja Rijeke dubrovake, N. Petri je 1981. godine objavio nalaze meu kojima su bili po jedan ulomak lijebljene keramike iz Gudnje, Grapeve spilje i Viline peine (Ombla I) te je navedene nalaze okarakterizirao kao tipinu lasinjsku manifestaciju. Ipak, on je prvi ukazao da lijebljena keramika, s pet do tada poznatih nalazita, pokazuje posebnosti koje u do tada poznatom keramikom materijalu nisu zabiljeene. Meutim, zbog malog broja nalaza nije ih mogao izdvojiti u neku novu kulturnu skupinu mlaeg eneolitika Jadrana, ve ih je oznaio kao tip Odmut mlaeg eneolitika Jadrana. B. ovi je 1983. godine takoer ukazao na specifinosti navedenih nalaza, kao i to da ih nije mogue vezati uz lasinjsku kulturu te je predloio naziv lijebljena keramika. Dosta novih podataka u pogledu oblika, sistema ukraavanja i tehnologije, dao je i .
16

Nalaze lijebljene keramike iz Zelene peine je 1957. godine objavio akademik A. Benac (A. Benac, Zelena peina, GZM, n.s. XII, Sarajevo, 1957.)

24

Markovi17 koji je, premda je tvrdio da se radi o tipino lasinjskom nainu ukraavanja, prihvatio termin lijebljena keramika. Noviji nalazi lijebljene keramike potijeu iz peine Lazarue kod Stoca, nalazita Guvnine u Gagricama kod apljine (Gagrice I) te je utvreno da se radi o samostalnoj keramikoj vrsti koja se javlja u jasno odreenom kronolokom i stratigrafskom kontekstu.

4.1.2. Karakteristike lijebljene keramike na istonom Jadranu Kao vodei oblik, pojavljuju se lonci ili vei trbuasti vrevi s jasno izdvojenim cilindrinim vratom, zatim lonci s blaim prijelazom iz ramena u vrat te alice zaobljenog ramena s cilindrinim vratom i rukicama. Na vratu se najee pojavljuju horizontalni lijebovi, dok su na ramenu i trbuhu posude oni najee postavljeni vertikalno ili koso. Ukras je izveden snanim utiskivanjem grubljeg, tupog instrumenta trokutastog ili kvadratnog presjeka u svjeu glinu, a njegovi osnovni elementi su duboki, dosta iroki lijebovi otrih rubova te nizovi uboda koji mogu biti okrugli, trokutasti ili pravokutni, a nekada i izdueni u obliku uskog pravokutnika. Najee se ipak pojavljuju primjerci ukraeni lijebovima, dok se nizovi uboda javljaju iskljuivo u kombinaciji s jednostavnijim ili sloenijim lijebljenim ukrasom. lijebljenje je svakako osnovni ornament ove keramike, dok je ubadanje sporedni, pratei nain ukraavanja. 4.1.3. Zakljuna razmatranja prisutnosti lijebljene keramike na istonom Jadranu S. Dimitrijevi je ovaj period eneolitika okarakterizirao prema novim pojavama, a ne prema njihovom odnosu sa starim autohtonim karakteristikama, to je prvenstveno potrebno kako bi se objasnio sadraj odreene faze. N. Petri je lijebljenu keramiku tretirao kao specifinu pojavu ne povezujui je s lasinjskom kulturom, ve smatrajui da sigurno postoje neki pojedinani motivi ije se analogije mogu pronai u repertoaru lasinjske kulture, kao i u drugim eneolitikim kulturama, s obzirom na to da se radi o openitim pojavama. Ipak, izmeu tih dviju pojava, nalaza lasinjske kulture i lijebljene keramike, vidljive su velike razlike prvenstveno u tehnologiji izrade posuda, oblicima, ali i cijelom dekorativnom sistemu. Neke osnovne karakteristike lijebljene keramike nisu prisutne u lasinjskoj kulturi i obrnuto. Osim toga, lasinjska kultura je zasigurno neto starija od
17

. Markovi, Neolitik Crne Gore, Beograd, 1985.

25

lijebljene keramike i pripada razdoblju ranog i srednjeg eneolitika, dok bi nalazi lijebljene keramike eventualno mogli biti nastavak razvoja lasinjske ornamentalne tradicije. Meutim, kada je i kako dolo do kontakata na kronolokoj ili geografskoj osnovi, nije mogue utvrditi. Najjunija nalazita nalaze se u sjevernoj Bosni, dok su najsjevernija nalazita lijebljene keramike od njih udaljena 100-150km. Vidljivo je da se radi o prilino velikom podruju koje se prostire du srednjeg i junog Jadrana, a zadire duboko u unutranjost. lijebljena se keramika na tom prostoru pojavljuje u manjem ili veem broju primjeraka, asocirana s drugim keramikim vrstama koje su karakteristine za razvijeni eneolitik ovoga prostora. Svakako je rije o pojavi elemenata koje ni na koji nain ne moemo povezati s jadranskim prostorom. Ti elementi, kako smatra B. Marijanovi, nikako nemaju jadranski karakter i nije ih mogue povezati s autohtonom tradicijom te s obzirom na skromnu zastupljenost nalaza, nikako ne mogu predstavljati osnovnu karakteristiku jedne faze, ve mogu imati znaenje samo jedne od skromno zastupljenih komponenta.

26

4.2. Pojave indoeuropskog i stepskog podrijetla na istonom Jadranu

Jedno od obiljeja razvijenog eneolitika jadranskog podruja je i pojava stepskih elemenata u obliku Schnur-keramike. Prema miljenju S. Dimitrijevia, navedeni su nalazi, uz utjecaj lasninjske kulture, pripadali treoj fazi razvoja eneolitika jadranskog podruja. Radi se o keramici ukraenoj utiskivanjem vrpce (pravi Schnur), sloenijeg tekstilnog proizvoda ili omatanjem konca. Nalazi Schnur-keramike, utvreni su na lokalitetima ireg prostora istonog Jadrana, no samo kao jedna od skromnije zastupljenih komponenti.18 Navedena je keramika, uz grubu keramiku koja je prati, pronaena iskljuivo oko grobnih jama na prvobitnom tlu, dok u viim slojevima takvih nalaza nema. Takoer se keramika ukraena u ovom stilu esto pojavljuje zajedno s nalazima Litzen-keramike ranog bronanog doba kojima se esto pripisuje. Vidljivo je da je ova kategorija nalaza zastupljena u prilino malom broju, na veini lokaliteta pronaeno je svega nekoliko ulomaka, prema emu nije mogue njome okarakterizirati jednu razvojnu fazu eneolitika ovoga prostora. Prisutnost manjih skupina nositelja Schnur-keramike na irem jadranskom prostoru, potpuno je iskljuena te s obzirom da su navedeni nalazi zapravo integralni dio lokalnih kultura, mogu biti samo posljedica velikog broja kulturnih utjecaja na ovome prostoru. Jasno je da su nalazi Schnur-keramike prisutni na irokom prostoru, no uvijek na tuem ivotnom teritoriju, uz lokalne, autohtone kulture, te time oznaavaju samo jednu od sekundarnih pojava.

18

Rumin-Biteli, Gudnja, Zelena peina, Lazarua, Ljeskova glavica (tumul br.11), Ljubomirsko polje blizu Trebinja, Odmut (stratum VI). (B. Marijanovi, Neka pitanja eneolitika istonog Jadrana, Diadora, 14, Zadar,1992.)

27

4.3. Ljubljanska kultura 4.3.1. Problem ljubljanske kulture na istonom Jadranu

Jedna od kultura iji su utjecaji vidljivi na eneolitikim lokalitetima istonog Jadrana jest Ljubljanska kultura. Nalazi te kulture su na ovome prostoru obuhvaeni pod pojmom jadranski tip ljubljanske kulture, a pitanje koje se esto postavlja vezano za nju je da li te navedene pojave predstavljaju samostalnu manifestaciju ili se radi samo o pojavi kulturnih elemenata koji su posljedica utjecaja navedene kulture. Pod ovim bi se nazivom prvenstveno trebala promatrati iskljuivo odreena vrsta keramike koja se razlikuje od drugih nalaza s kojima je asocirana, prije svega prema svojim ornamentalnim svojstvima koja se izvorno veu za ljubljansku kulturu. Iako ovaj problem do danas nije rijeen, prema do sada provedenim istraivanjima, oito je da nalazi ovoga tipa mogu predstavljati samo sekundarne komponente te se najvjerojatnije radi o elementima ljubljanske kulture koji su inkorporirani u kulturni sloj ovoga podruja od kojega se bitno razlikuju. Prema tome, navedeni nalazi pripadaju nositeljima lokalnog razvoja, a oni su istodobno i nositelji pojava ljubljanskog tipa. Svakako je vidljivo da je autohtoni supstrat osnovni i najvaniji populacijski element, no ne mora nuno biti i jedina komponenta u razvoju odreene kulture.

4.3.2. Jadranski tip ljubljanske kulture na istonom Jadranu

Ovom se problematikom nije bavio veliki broj autora, a oni koji su prouavali navedeno podruje uglavnom su se zadravali na problemu periodizacije, dok se ovakvo pitanje kod njih zapravo niti nije pojavljivalo. Prisutnost navedene pojave, veina je autora izjednaavala s prisutnou ljubljanske kulture koja je izvorno vezana za alpski prostor, to je za veinu podrazumijevalo irenje nositelja te kulture iz matine oblasti, zauzimanje novih prostora te preslojavanje autohtonog supstrata i njegove kulture kao i formiranje regionalnih stilsko-tipolokih svojstava. Jedini

28

koji je na neki nain upozoravao na malobrojnost ovakvih nalaza je B. Govedarica 19, jo 1989. godine, koji je iako predlaui mogunost importa, pojave tretirao kao samostalnu kuturu. Veina rjeenja koja su predloena temeljena su na starijim zakljucima na koje se autori nisu kritiki osvrtali, a koji su esto temeljeni na netonim podacima te metodoloki dosta teko odrivim pristupima pojedinim problemima. S obzirom na to da su dana bez vrste podloge, zbog zastarjelih rezultata te materijala koji nije u potpunosti objavljen, ta rjeenja sve vie gube na vanosti. Pristupe drugih autora ovome problemu dugo su vremena najveim dijelom odreivala rjeenja koja je u cjelosti za ovu pojavu predloio S. Dimitrijevi20, smatrajui da pripada razdoblju ranog bronanog doba. B. Marijanovi, jedan od autora koji se bavi tim pitanjem, na temelju do danas analizirane raspoloive grae, zakljuio je da na ovome podruju nije mogue dokazati prisutnost ljubljanske kulture kao samostalne kulturne grupe, ve se radi samo o njezinim elementima koje su nositelji autohtonih populacija s vremenom usvojili, te da se moe govoriti samo o elementima ili nalazima ljubljanskog tipa. Razlog ovakvom razmiljanju su injenice da nalazi ovog tipa nisu zastupljeni u velikoj mjeri, nisu utvrena naselja ljubljanske kulture, kao niti slojevi iju kulturnu fizionomiju u potpunosti odreuju prije svega nalazi ljubljanskog tipa, to su temeljni preduvijeti za dokazivanje prisutnosti neke kulture i njezinog razvoja na odreenom prostoru. Isto se tako niti ostali nalazi, posue, metalni predmeti, litiki i kotani materijal te karakteristike pokopa, ne mogu jasno povezati sa ljubljanskom kulturom.

4.3.3. Karakteristike nalaza jadranskog tipa ljubljanske kulture

Najvea koncentracija nalaza ljubljanskog tipa na istono Jadranskoj obali je na prostoru srednje Dalmacije i zapadne Hercegovine. Neki autori s ljubljanskom kulturom povezuju vie vrsta nalaza, no jasno je da postoje oni koji su ukraeni upravo u tipinom ljubljanskom stilu. Pod pojmom jadranski tip ljubljanske kulture prvenstveno se podrazumijevaju nalazi fine keramike. Izvornom svojstvu ljubljanske kulture pripadaju posude ukraene nizovima uspravno urezanih linija na vratu te mreastim trakama na ramenu, na to je jasno ukazao B. Marijanovi 21. Ovakve pojave veliki
19

B. Govedarica, O kulturnom i hronolokom poloaju nalaza ljubljanske kulture na jadranskom podruju, AV 39-40, Ljubljana, 1989. 20 S. Dimitrijevi, Problem eneolita na istonoj jadranskoj obali, PJZ, sv. III, Sarajevo, 1979.
21

B. Marijanovi, Ljubljanska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 84, Split, 1991.

29

broj autora smatra svojstvom I. faze cetinske kulture u kojoj predstavljaju komponentu jadranskog tipa ljubljanske kulture. Ne zna se jesu li nalazi ovog tipa samo jedna od komponenti u formiranju I. faze cetinske kulture, ili se radi o sasvim samostalnoj kulturnoj cjelini iz koje kasnije nastaje ranobronanodobna cetinska kultura.

4.3.4. Kronologija nalaza jadranskog tipa ljubljanske kulture

Nalaze jadranskog tipa ljubljanske kulture kronoloki je pokuao smjestiti vei broj autora, ija se razmiljanja dosta razilaze te su nalazi datirani u prilino irokom vremenskom periodu od kasnog eneolitika pa sve do kraja bronanog doba, zbog ega do danas ovo pitanje nije u potpunosti rjeeno. Ipak, prema svemu sudei navedeni nalazi na istonoj Jadranskoj obali prvenstveno pripadaju razvijenom eneolitiku, to je ujedno i vrijeme kada se prvi puta pojavljuju na ovome prostoru. S obzirom da se radi o elementima koji su uli u kulturni inventar autohtonih zajednica, a ne o samostalnoj kulturi, oni su se na isti nain mogli proiriti te zadrati na tom prostoru i u razdoblju ranog bronanog doba, preko zajednica koje su sudjelovale u njegovom formiranju. Nalazi ovog tipa zapravo su sastavni dio kulturnog izraza zajednica na prostoru istonog Jadrana u razdoblju eneolitika, a u obliku eneolitike tradicije mogli su ui i u inventar nekih zajednica ranog bronanog doba.22 Kronoloki gledano, nalazi ovoga tipa prvenstveno pripadaju razvijenom eneolitiku, a dijelom se vjerojatno prenose i na rano bronano doba.

4.3.5. Zakljuna razmatranja prisutnosti ljubljanske kulture na istonom Jadranu

Navedeni se nalazi svakako moraju svrstati u specifinu kategoriju keramikog materijala, prema ijim je ornamentalnim karakteristikama vidljiva povezanost s pojavama u okviru ljubljanske kulture na njezinom matinom, alpskom prostoru. Veina autora je pojavu nalaza ljubljanskog tipa opravdavala irenjem ljubljanske kulture, odnosno njezinih nositelja, s autohtonog alpskog prostora na Jadran, prema emu su
22

Usp. B. Marijanovi, Ljubljanska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 84, Split, 1991. str. 223.

30

se oni, zauzevi novi ivotni prostor, dalje samostalno razvijali. Prema zajednikim karakteristikama, utvreno je da nalazi pripadaju istoj produkciji kao i ostali materijal, a s obzirom na postojanje razlike u ornamentalnim svojstvima autohtonog, alpskog prostora ove kulture i njenih pojava na istonom Jadranu, mogunost importa takoer je odbaena. Ipak, injenica je da niti jedno do danas poznato nalazite na podruju Jadrana nije u potpunosti pripisano ovoj kulturi, a isto tako nije utvren niti njezin samostalni sloj, kao to nije vidljivo niti preslojavanje starijeg autohtonog sloja, novom samostalnom ljubljanskom kulturom, ve su svi nalazi uvijek zastupljeni uz druge pojave koje nemaju ljubljanski karakter te je jasno vidljivo da zaostaju za ostalim nalazima koji s ljubljanskom kulturom nemaju nikakve veze to pokazuje da nikako ne mogu predstavljati dominantnu pojavu, ve samo jednu skromno zastupljenu komponentu u razdoblju razvijenog eneolitika istonog Jadrana.

31

4.4. Vuedolska kultura 4.4.1. Problem vuedolske kulture na istonom Jadranu

Prostor istonog Jadrana esto se promatra kao integralni dio teritorija vuedolske kulture. S obzirom na to da postoji itav niz rasprava i sinteza o tome, neki ovo pitanje ak smatraju nepotrebnim i neopravdanim. Svakako se radi o problemu koji se moe vezati za samu vuedolsku kulturu, a isto tako i za eneolitik istonog Jadrana. Ranijih se godina na Jadran gledalo kao na dosta slabo naseljeno podruje koje je predstavljalo vrlo pogodnu oblast za doseljenje novog stanovnitva, zbog ega je dosta jaka vuedolska kultura, svojom ekspanizijom mogla kulturno i populacijski preslojiti autohtoni supstrat.23 No, s obzirom da je ve tada bilo istraeno nekoliko vanih lokaliteta na Jadranu na kojima je svakako dominirao autohtoni supstrat, bilo je jasno da se na Jadran nikako ne moe gledati kao na vrlo slabo naseljno podruje te je ta pretpostavka u potpunosti odbaena.

4.4.2. irenje vuedolske kulture na istoni Jadran

S obzirom na postojanje odreenog broja lokaliteta na istonom Jadranu, na kojima je utvrena prisutnost nalaza koji se mogu dovesti u vezu s vuedolskom kulturom, postoje razliite teze o njezinom irenju na podruje istonog Jadrana. Bez obzira na malobrojnost nalaza ovog tipa, potrebno je pokuati utvrditi nain na koji su oni dospjeli na jadranski prostor. S. Dimitrijevi smatra da je do irenja vuedolske kulture na jadransku obalu dolo sputanjem njezine populacije iz junobosanskih i zapadnobosanskih oblasti te da na njezinu prisutnost upuuje i veliki broj nalaza jadranskog tipa ljubljanske kulture u kasnijem razdoblju, ija bi najvanija komponenta bila sama vuedolska kultura, to bi znailo da joj vremenski prethodi. Prema tome se vuedolska populacija kretala dolinama Neretve i Une prema obali, to je i logino s obzirom da je kultura bila rasprostranjena na prilino velikom prostoru. Ipak, danas na jadranskom prostoru nije poznato niti jedno nalazite na kojemu je vidljiv proces transformiranja vuedolske kulture u ljubljansku, a isto tako nalazi vuedolskog tipa znatno zaostaju za nalazima ljubljanskog tipa. U svakom sluaju, vidljivo je da vuedolska kultura nije mogla utjecati na nastanak ljubljanske kulture.
23

Usp. B. Marijanovi, Vuedolska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 86, Split, 1993. str. 55.

32

Prema B. Marijanoviu, na prostoru istone Jadranske obale nije mogue dokazati prisutnost vuedolske kulture kao samostalne manifestacije, no vidljivi su nalazi navedene kulture, koji se mogu promatrati kao posljedica kontakata nositelja jadranskog eneolitika i vuedolske kulture, do kojih dolazi u graninim oblastima kontinentalnog i jadranskog prostora. to se tie veze izmeu nalaza vuedolske kulture i nalaza jadranskog tipa ljubljanske kulture, najvjerojatnije se, kako smatra B. Marijanovi, radi o istovremenim pojavama, emu u prilog idu i nalazi s odreenih lokaliteta 24. B. Marijanovi je pokuao ukazati na krajnje ograniene mogunosti dokazivanja rasprostanjenosti vuedolske kulture na istonojadranskom prostoru, no samu prisutnost nalaza toga tipa nije doveo u pitanje, ve smatra da vuedoloidni nalazi na istonom Jadranu nemaju dovoljnu teinu u dokazivanju prisutnosti autentine vuedolske kulture.25 Na podruju istonog Jadrana nisu utvrena nikakva naselja niti isti slojevi ili slojevi koji bi barem veim dijelom bili odreeni vuedolskim nalazima. Radi se veinom o manjem broju nalaza vuedolskog tipa, koji zapravo nisu istovjetni, ve je rije samo o njihovoj slinosti s vuedolskom kulturom, a pitanje je radi li se o interpretaciji tueg oblika ili o modifikaciji unutar odreene autentine kulture. Jedino su nalazi barbotino keramike zastupljeni u neto veoj mjeri, no kao sami za sebe bez ostalih nalaza vuedolskog tipa, ne mogu biti vrsti oslonac tezi o vuedolskom irenju, jer je barbotino keramika prisutna i na lokalitetima koji nemaju veze s vuedolskom kulturom. U materijalu s odreenih lokaliteta istonog Jadrana, svakako je mogue prepoznati i neke vuedolske elemente, no oni ne odreuju njihovu kulturnu pripadnost, ve je ono to je u potpunosti odreuje i prevladava, autohtoni supstrat. Kao i u sluaju ljubljanske kulture, vuedolski se nalazi mogu gledati samo kao skromno zastupljena komponenta.

4.4.4. Zakljuna razmatranja prisutnosti vuedolske kulture na istonom Jadranu

Vuedolska je kultura jedna od vrlo znaajnih eneolitikih pojava, a tome u prilog svakako ide i njezina iroka rasprostranjenost. S obzirom da je jedna od vanijih karakteristika u ekonomiji ove kulture metalurgija bakra, od velikog je znaaja morala biti i potraga za leitima bakrene rude, koja je prema
24

Ravlia peina, Velika Gradina u Varvari. (B. Marijanovi, Vuedolska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 86, Split, 1993.) 25 Usp. B. Marijanovi, Vuedolska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 86, Split, 1993. str.59.

33

svemu sudei dovela do prostornog irenja populacije te zauzimanja novih oblasti. Iz tog je razloga prisutnost vuedolske kulture na bosanskom i bosanskohercegovakom prostoru potpuno logina, s obzirom na to da ti prostori obiluju bakrenom rudom. to se tie jadranskog prostora koji nije bogat rudama, nije ih trebao zanimati. No, kako bi to utvrdili trebali su preispitati potencijale pojedinih oblasti, prema emu se vjerojatno radilo o manjim skupinama njihove populacije koje su se u toj namjeri proirile i na jadranski prostor. Kreui se, dolazili su u kontakte s lokalnim stanovnitvom te tako u manjem broju sudjelovali u kulturnom razvoju odreenog prostora, no ne nameui svoj nain ivota i obiaje, ve samo pridonosei bogatstvu i raznovrsnosti njegova kulturnog izraza. 26 Jasno je da su na prostoru istone jadranske obale vidljivi odreeni vuedolski elementi, no oni mogu predstavljati samo jednu od skromnije zastupljenih komponenti u razdoblju razvijenog eneolitika.

26

Usp. B. Marijanovi, Vuedolska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 86, Split, 1993. str.23.

34

4.5. Kronoloki odnos razvijenog eneolitika istonog Jadrana Kao to je ve navedeno, kod pojedinih autora postoje oigledne razlike u tumaenjima pojava kojima je okarakteriziran razvijeni eneolitik istonog Jadrana, poevi od interpretacije karaktera eneolitika istone jadranske obale, opredjeljenja pojedinih pojava karakteristinih za ovu eneolitiku fazu, do posve neusklaenih kronolokih odnosa pojedinih manifestacija. Osnovne karakteristike ovog horizonta prvenstveno su posude loptastog ili jajolikog donjeg dijela s viim ili niim cilindrinim vratom te gotovo uvijek prstenasto zadebljanim obodom, to je nesumnjivo jedna autohtona pojava, te njihovo porijeklo treba traiti unutar ovog prostora. Kao druga veoma vana znaajka ove faze su konine ili poluloptaste posude s proirenim i prema unutra koso zasjeenim obodima. Ovaj tip posuda gotovo nikako ne zaostaje za prethodnim, a zastupljene su tijekom cijele ove faze. Porijeklo ovih posuda treba traiti izvan istono jadranskog podruja u kontekstu djelovanja eneolitikih kultura srednjeg i istonog Balkana na ovo podruje. Kada govorimo o osnovnim obiljejima ukrasnog sistema ovog horizonta, pod time podrazumijevamo nalaze lijebljene keramike, Schnur- keramike, nalaze ukraene u stilu jadranskog tipa ljubljanske kulture, nalaze cetinskog tipa, barbotino keramiku te ukrase u obliku plastinih traka. U ukupnoj kulturnoj slici razvijenog neolitika ovog podruja, svi navedeni nalazi su veoma skromno zastupljeni te predstavljaju samo sekundarne komponente. Pri odreivanju porijekla i znaenja lijebljene keramike ovog horizonta, postoje velike razlike meu miljenjima odreenih autora, te kao to je ve reeno, ovi se nalazi najee dovode u vezu s lasinjskom ili vuedolskom kulturom. Ipak, jasno je kako keramika ukraena tehnikom lijebljenja ima vrijednost samo sekundarne komponente, te nikako nema znaenje vodee kulturne pojave s obzirom da ne pripada nikakvim izoliranim slojevima, ve uvijek predstavlja samo jedan od skromnije zastupljenih elemenata prisutnih u odreenom horizontu iju fizionomiju odreuju druge znatno brojnije pojave. Na svim nalazitima na kojima je prisutna, lijebljena keramika predstavlja potpuno novu pojavu, ije se analogije mogu nai na prostoru istonog Balkana. Postoji vrlo mala mogunost usporeivanja ove keramike vrste s vuedolskim ukrasnim sadrajem, dok se s lasinskom kulturom nikako ne moe dovesti u vezu.

35

Prisutnost Schnur- keramike najee se dovodi u vezu sa irenjem stepskih populacija s istoka Europe i izravnom prisutnou njihovih autentinih nositelja, emu u prilog ide injenica kako navedeni nalazi nisu vezani samo za nalazita naseobinskog tipa, ve i nalaze iz tumula okarakteriziranih izrazito stepskim znaajkama pokapanja. Ipak, s obzirom na mali broj nalaza Schnur- keramike, te lokalni karakter konteksta kojemu pripadaju, mogu predstavljati samo elemente stepskog porijekla, iji nosioci imaju Balkanski karakter. Nikako ne treba potpuno iskljuiti mogunost manjih infiltracija skupina stranih populacija, no treba imati na umu njihovu malobrojnost u odnosu na lokalne populacije. Navedene nalaze prvenstveno treba gledati kao posljedicu odreenih kulturnih utjecaja, koje su postale sastavni dio lokalnih manifestacija. to se tie pojava obuhvaenih pojmom jadranski tip ljubljanske kulture, ija prisutnost na jadranskom podruju nije upitna, predstavljaju specifinu kategoriju keramikog materijala povezanog s odgovarajuim pojavama u okviru ljubljansku kulture na njezinom matinom, alpskom prostoru. Meutim, prema zastupljenosti, navedeni nalazi ne premauju vrijednost sekundarne komponente ove eneolitike faze, to znai kako je rije samo o elementima ljubljanske kulture inkorporiranim u bitno drugaiji kulturni prostor, a nikako o razvoju ljubljanske kulture kao samostalne manifestacije. Nalazi ljubljanskog tipa na Jadranskoj obali pripadaju nositeljima lokalnog razvoja koji su taj ornamentalni stil tek djelomice prihvatili. Jo jedna od komponenti prisutnih u ovoj fazi eneolitika su i nalazi koji se izvorno povezuju s ranom bronano-dobnom cetinskom kulturom. Radi se o manjem broju nalaza koji ne pripadaju nikakvim izdvojenim slojevima, ve su uvijek povezani s drugim vrstama keramikog materijala, te je jasno kako se radi samo o elementima cetinske kulture, a ne o cetinskoj kulturi kao o konzistentnoj kulturnoj manifestaciji. U keramografiji ove faze jednu od komponenti predstavlja i barbotino keramika, koja se esto povezuje s istovrsnom vuedolskom keramikom. S obzirom da vuedolskoj kulturi nije mogue prepisati niti jedan eneolitiki lokalitet ili neki izdvojeni sloj na istonom jadranskom prostoru, nije mogue govoriti niti o prisutnosti navedene kulture kao konzistentne pojave. Svi nalazi koji se mogu dovesti u vezu s ovom kulturom imaju samo karakter prateih pojava. Prema svemu navedenom potrebno je zakljuiti kako kao osnovne karakteristike razvijenog enolitika istonog Jadrana treba promatrati posude sa zaobljenim recipijentom, visokim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, te posude s proirenim i koso zasjeenim 36

obodom, dok sve druge pojave treba smatrati sekundarnim karakteristikama s obzirom da nikada ne predstavljaju osnovno obiljeje odreenog horizonta, ve su uvijek prisutne uz druge brojnije zastupljene nalaze. U formiranju ove razvojne faze svakako sudjeluje vie komponenti koje se izvorno mogu povezati s razliitim kulturno-etnikim manifestacijama razvijenog neolitika, no jasno je da se radi o potpuno konzistentnoj cjelini. Ono to je sigurno je da nalazi obuhvaeni ovim nazivom predstavljaju jednu potpuno konzistentnu cjelinu, a jedna od njezinih osobitih znaajki je kulturna heterogenost, pod ime treba podrazumijevati vei broj razliitih sastavnica izvorno vezanih za razliita kulturna podruja, no na ovome se prostoru javljaju istovremeno. Svaku od tih komponenti treba smatrati dijelom kulturne fizionomije ovoga horizonta te ih nije mogue promatrati izolirano od ostalih pojava.

37

Zakljuak
Ono to je oduvijek stvaralo problem boljeg poznavanja prilika jadranskog prostora u razdoblju eneolitika, prvenstveno je bila slaba istraenost, kao i vrlo veliki broj jo ne objavljene grae. Danas, unato boljim uvjetima i novim istraivanjima koja se provode, ovo pitanje jo uvijek nije rjeeno te je ovim radom zapravo dan jedan osvrt i pokuaj prezentacije problema nastanka, razvoja i definiranja pojedinih eneolitikih manifestacija prisutnih na istonoj jadranskoj obali. esto se smatralo da je veina eneolitikih kultura nastala kao posljedica irih etnikih migracija, iji je rezultat asimilacija autohtonih elemenata od strane pridolih populacija. Kod tumaenja geneze i nastanka odreenih kultura uvijek su prisutne dvije vane komponente, migraciona te autohtona evolucija, to je svakako jasno vidljivo i na ovome prostoru. Kulture pojedinih razdoblja su, ovisno o onome to prevladava u njihovom nastanku, u osnovi rezultat irih migracijskih kretanja ili autohtonog razvoja, gdje se u okviru jedne jedinstvene populacije stil mijenja utjecajima i saznanjima iz susjednih podruja. Na veem dijelu Balkanskog prostora mogu se vidjeti jasna kulturna preslojavanja odreenih manifestacija novima, no to ipak nije karakteristika istonog Jadrana. Svakako je vidljivo da je populacijska struktura jadranskog prostora vrlo arolika, te se sa sigurnou moe rei da su utjecaji Balkanskog prostora ovdje prisutni, osobito u drugoj polovici eneolitikog perioda. Eneolitiki period istone jadranske obale treba promatrati kroz dvije razvojne faze, od kojih svaka predstavlja jasno definiranu cjelinu okarakteriziranu odreenim primarnim i sekundarnim pojavama, ija je donja granica jasno odreena kasno neolitikom hvarskolisiikom kulturom, dok gornju predstavljaju rano bronano-dobne cetinska i posuka kultura. Kao osnovno obiljeje ranog eneolitika, kanelirana keramika se esto dovodi u vezu s prodorom novih populacija, no s obzirom da se ta keramika vrsta nikada ne nalazi u izdvojenim slojevima, ve uvijek uz nalaze neolitike tradicije, koji tada ujedno ine i osnovnu karakteristiku odreene skupine nalaza, pojava kanelirane keramike ne moe se izjednaiti s postojanjem posve nove kulture. Prema svemu navedenom, jasno je da se kao najranija mogua eneolitika manifestacija, na veini lokaliteta iskazuje horizont s kaneliranom keramikom koji je vaan, ne samo u odnosu prema klasinoj hvarsko-lisiikoj kulturi, ve i prema drugim pojavama eneolitikog karaktera.

38

U razdoblju razvijenog eneolitika, kao to je ve navedeno, prisutne su odreene pojave koje ujedno ine i osnovna obiljeja ovog horizonta, prvenstveno posude sa zaobljenim recipijentom, visokim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, te posude s proirenim i koso zasjeenim obodom, no tu je i itav niz pojava koje se mogu promatrati prvenstveno kao pratei elementi. Pojava navedenih sekundarnih obiljeja, u ukrasnom sistemu ove faze, esto se dovodi u vezu s odreenim etnikim pomicanjima pojedinih zajednica. Ipak, vea bi se etnika kretanja i premjetanja demografske strukture trebala iskljuiti te bi se navedene pojave mogle promatrati kao posljedica napora njihovih nositelja u traenju novog kulturnog izraza izvan matinog prostora. Ipak, ono to se treba smatrati jednom od najznaajnijih komponenti u razvoju eneolitika istonog Jadrana, svakako je autohtoni element, supstratna osnova kasnoneolitike hvarske kulture, koja vremenski vrlo dugo ostaje prisutna te ima izuzetno veliko znaenje, dok sve druge pojave treba smatrati sekundarnim elementima.

39

Prilozi
Karta I. Eneolitika nalazita na istonoj obali Jadrana

40

T.I. Rani eneolitik - kanelirana keramika

1.

2.

3.

1. Gudnja, 2.-3. Ravlia peina 41

T.II. Razvijeni eneolitik - lijebljena keramika

1.

2.

1. Gudnja, 2. Guvnine 42

T.III. Razvijeni eneolitik - Schnur-keramika

1.

2.

1. Gudnja, 2. Lazarua

43

T.III. Razvijeni eneolitik - nalazi ljubljanskog tipa

1.

2.

1. Ravlia peina, 2. Lazarua

44

1.

2.

45

1. Ravlia peina, 2. Lazarua Literatura:

BENAC, Alojz

1980.

Problem retardacije na prijelazu iz neolitskog doba u doba metala na sjeverozapadnom Balkanu, Diadora 9, 1980, Zadar, 1980.

EUK, BoidarRADI, Dinko OVI, Borivoj

2005. 1980.

Vela spila, Vieslojno pretpovijesno nalazite Vela Luka, otok Korula, Centar za kulturu, Vela Luka, 2005. Schnur i Litzen keramika na podruju Neretve, Dolina Neretve od prahistorije do ranog rednjeg vijeka, (Znanstveni skup Metkovi 4.-7. listopada 1977.) Izdanja HAD 5, 1980.

OVI, Borivoj OVI, Borivoj

1983. 1991.

Eneolitski supstrat, PJZ, sv. IV, 1983. Eneolitska ljebljena keramika na istonoj jadranskoj obali i u njenom zaleu, Zbornik radova posveenih akademiku Alojzu Bencu, Posebna izdanja ANUBIH, XCV/27, Sarajevo, 1991.

DIMITRIJEVI, Stojan DIMITRIJEVI, Stojan DIMITRIJEVI, Stojan DIMITRIJEVI, Stojan FORENBAHER, StaoKAISER, Timothy FORENBAHER, StaoKAISER, Timothy GARAANIN, Milutin MARIJANOVI,

1979. 1979a 1979b 1979c 2003.

Problem eneolita na istonoj jadranskoj obali, PJZ, sv. III, Sarajevo, 1979. Lasinjska kultura, PJZ, sv. III, Sarajevo, 1979. Uvod, PJZ, sv. III, Sarajevo, 1979. Vuedolska kultura i vuedolski kulturni kompleks, PJZ, sv. III, Sarajevo, 1979. Spila Nakovana, Ilirsko svetite na Peljecu, Biblioteka Posebna izdanja, Ljubljana, 2003.

2008.

Grapeva pilja, Pretpovijesni stan, tor i obredno mjesto, Rezultati arheolokih istraivanja 1996. godine, Knjievni krug, Split, 2008.

1961.

Pontski i stepski uticaji u Donjem Podunavlju i na Balkanu na prijelazu iz neolitskog u metalno doba, GZM N.s. XV-XVI, 1960/61, Sarajevo, 1961.

1981.

Ravlia peina (Pe Mlini), GZM, n.s. A 35/36, Sarajevo,

46

Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MARIJANOVI, Brunislav MAROVI, IvoOVI, Borivoj TASI, Nikola DIMITRIJEVI, StojanJOVANOVI, Borislav 1979. 1983. 2005. 2003. 2000. 1993. 1992a 1992. 1991a 1991. 1989.

1981. Kasna butmirska kultura u eneolitiku, GZM N.s. 44/1989, Sarajevo, 1989. Kasna hvarsko-lisiika kultura u eneolitu, Zbornik radova posveen akademiku Alojzu Bencu, Posebna izdanja ANU BIH, XCV/27, Sarajevo, 1991. Ljubljanska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 84, Split, 1991. Neka pitanja eneolitika istonog Jadrana, Diadora, 14, Zadar,1992. Prilog rjeavanju problema podrijetla trakaste ornamentike na keramici cetinske kulture, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 32, Split, 1992. Vuedolska kultura na istonoj jadranskoj obali, VAHD, sv. 86, Split, 1993. Prilozi za prapovijest u zaleu jadranske obale, Zadar, 2000. Eneolit i eneolitike kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2003. Gudnja, Dubrovnik, 2005. Cetinska kultura, PJZ, sv. IV, Sarajevo, 1983. Zakljuna razmatranja, PJZ, sv. III, Sarajevo, 1979.

47