1

Vernor Vinge

Na kraju duge
Rainbows End 2006.
( Nagraen 2007. nagradama HUGO i LOKUS)

Mrenim kognitivnim alatima koji mijenjaju nae ivote - Wikipediji, Goagleu, eBayu i ostalima njima slinim, ve postojeim i buduim.

Zahvale
Zahvaljujem na savjetima i pomoi: Jeffu Allenu, Davidu Baxteru, Ethanu Bieru, Johnu Carrollu, Randyju Carveru, Stevenu Cherryju, Connie Fleenor, Robertu Flemingu, Peteru Flynnu, Mikeu Gannisu, Harryju Goldsteinu, Thomasu Goodeyju, Barbari Gordon, Judith Greengard, Dipaku Gupti, Patriciji Hartman, Patricku Hillmeyeru, Cherie Kushner, Si-fangu Luu, Sari Baase Mayers, Keithu Mayersu, Terryju McGarrvju. Seanu Peisertu, Williamu Ruppu, Peteru H. Salusu, Mary Q. Smith. Charlesu Vestalu, Joan D. Vinge, Gabrieii Wienhausen, te Williamu F. Wuu. Vrlo sam zahvalan Jamesu Frenkelu na odlino obavljenom urednikom poslu. Jim i Tor Books imali su mnogo strpljenja sa mnom u dugotrajnom procesu stvaranja romana Na kraju duge.

Sadraj : Prolog .. 01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 Epilog Luda srea i otar um G. Zec u posjeti Barceloni Povratak Rajsko minsko polje Izvrsna afilijansa HSO dr. Xiong Toliko tehnologije, a tako malo talenta Incident Ezro Pound Ne sadri popravljive dijelove Lie mrkve Odlina tema za magisterij Uvod u projekt Libroreome uvari prolosti, sluge budunosti Raa se Mirina banda Tajanstveni stranac Kad metafore postanu stvarne Incident u donjoj kupaonici Alfred volontira Drutvo mijasteninih speleologa Neuspjeh jest opcija Zapovjednik strae Sukob krugova vjerovanja Napad biciklom U katedrali Knjinica bira Vie ne moete pitati Alice Kako preivjeti sljedeih trideset minuta.pdf Napad opozivom ivotinjski model? Dr. Xiang preuzima nadzor Kad mrea stane Bob razmatra nuklearno razaranje Minimalni nuni odgovor Slobodo na vrlo dugakoj uzici Britanski muzej i Britanska knjinica Apostrof koji nedostaje

PROLOG:

Luda srea i otar um

Prvi dio lude sree preruio se u javnu blamau za europski Centar za obranu od bolesti. 23. lipnja kolarci iz Alira prijavili su da se nekakva epidemija dinih organa iri Mediteranom. Prijava se zasnivala na temeljitoj analizi podataka o antitijelima u alirskom i napuljskom sustavu javnog prijevoza. COB trenutano nije imao komentara, no za manje od tri sata javno-zdravstveni hobisti izvijestili su o slinim rezultatima i u drugim gradovima, priloivi mape irenja zaraze. Epidemija je trajala ve najmanje tjedan dana i vjerojatno je potekla iz srednje Afrike, izvan dometa prismotre hobista. Dok je COB osmislio nastup za svoju slubu za odnose s javnou, pojave bolesti otkrivene su u Indiji i Sjevernoj Americi. to je bilo jo gore, neki novinar iz Seattlea izolirao je i identificirao uzronika zaraze, te se ispostavilo da je to Pseudomimivirus. Bio je to otprilike najneugodniji obrat koji su ljudi iz odnosa s javnou mogli zamisliti: jo krajem desetih godina COB je opravdao svoj golemi proraun briljantnom obranom od kulta Novog svanua. Poast svanua bila je drugi najgori Euro-teror desetljea. Samo uprava COB-a sprijeila je da se katastrofa ne proiri na cijeli svijet. Poast svanua bazirala se na Pseudomimivirusu. Jo uvijek je bilo dobrih ljudi u COB-u. Bili su to isti oni specijalisti koji su spasili svijet 2017. Brzo su rijeili sporno pitanje 23. lipnja. Sluba za odnose s javnou sad je mogla ispresti vie ili manje toan izvjetaj: da, ovaj Pseudomimi promaknuo je standardnim protokolima oglaavanja. Propust je bio jednostavna softverska greka na mrenoj stranici za "Tekua zbivanja" Centra. I da, taj Pseudomimi mogao bi biti derivat Poasti svanua. Denaturirani sojevi izvornog, smrtonosno optimiranog virusa i dalje su imali jeku irom svijeta, kao stalni dodatak pozadinskoj buci biosfere. Ove godine otkrivena su ve tri. od ega jedan samo pet dana ranije, 18. lipnja. Nadalje (a ovdje su ljudi iz Odnosa s javnou ponovo stekli svoj uobiajeni elan), svi takvi dogaaji bili su subkliniki, budui da uglavnom nisu imali nikakve zamjetljive simptome. Pseudomimivirusi imali su golemi genom (dobro, golem za jedan virus, malen za gotovo sve drugo). Kult Novog svanua bio je pretvo rio taj genom u smrtonosni vicarski noi, opremivi ga alatom za pariranje gotovo svakoj obrani. Ali bez takve optimizacije Pseudomimiji su bili nezgrapne vree DNK smea. "I stoga, u vidu zakljuka, COB se ispriava to je propustio objaviti taj rutinski dogaaj". Proao je jedan tjedan. Dva tjedna. Nije bilo daljnjih otkrivanja tog organizma. Ispitivanja antitijela pokazala su da ta epidemija uope nije dospjela mnogo dalje od ruba Mediterana. COB-ove tvrdnje o pojavi bolesti bile su apsolutno tone. Ovakva vrsta "subklinike epidemije dinih organa" bila je gotovo kontradiktorna. Ako nijedna rtva na tisuu ne pone ak niti mrcati, onda taj virus ovisi gotovo o milostinji kako bi se probio u ivotu. Objanjenja COB-a bila su prihvaena. Javno-zdravstveni hobisti bili su proirili paniku zbog svakidanjeg dogaaja. Zapravo, pria COB-a sadravala je samo jedno izvrtanje istine, a ono je uspjeno promaknulo oku javnosti. Propust objavljivanja virusa nije se dogodio zbog zbrke na javnim mrenim stranicama. Umjesto toga, dogodio se zbog greke u nedavno revidiranom sustavu internog upozoravanja u Centru. Zato su odgovorni specijalisti bili jednako neupueni u zbivanja kao i iroka javnost; hobisti su bili ti koji su upozorili i jedne i druge. U unutarnjim krugovima EU Obavjetajne slube bilo je ljudi koji nisu pratali takve zabune. Bili su to ljudi koji su se svakodnevno suprotstavljali teroru. Bili su to ljudi iji su najvei uspjesi bili stvari za koje nikada niste uli - a iji bi neuspjesi mogli biti vei od Poasti svanua. Razumljivo, ti su ljudi bili i paranoini i opsesivni. Obavjetajni upravni odbor dodijelio je jednom od svojih najbistrijih agenata, mladom Nijemcu imenom Gnberk Braun, zadatak da nadzire mirnu reorganizaciju COB-a. U onim dijelovima Obavjetajne zajednice gdje je Braun bio poznat, bio je i donekle slavan - kao najopsesivniji meu opsesivnima. Kako bilo, on i njegovi timovi ubrzo su prepravili internu strukturu izvjetavanja u COB-u, a zatim su se prihvatili revizije cijelog Centra koja je trebala trajati est mjeseci i sastojati se od nasuminih 5

"protupoarnih vjebi", koje bi ispitale opasnosti i pretpostavke bizarnije od svega to su epidemiolozi ikada izmatali. U COB-u se inilo da e tih est mjeseci biti muka za nesposobne i otkrivenje za briljantne. Ali Braunov reim protupoarnih vjebi potrajao je manje od dva mjeseca, a okonala ga je jedna reklama na nogometnoj utakmici. Prvi susret nogometnog natjecanja Grka-Pakistan odrao se u Lahoreu 20. rujna. Natjecanje Grka-Pakistan imalo je iza sebe odreenu tradiciju - ili su moda samo navijai bili staromodni. U svakom sluaju, oglaavanje je bilo prilino priprosto, dvadesetostoljetno. Bilo je reklama u kojima su svaki predmet reklamiranja vidjeli svi. Reklamni prostor se prodavao na unutranjim ogradama stadiona, ali ak ni to nije bilo prilagoeno gledatelju. Na utakmici se dogodila jedna zanimljivost (dvije zanimljivosti, ubrojite li injenicu da je Grka pobijedila). Tijekom poluvremena prikazana je reklama od trideset sekundi za nugat s medom. Unutar sat vremena nekoliko nezavisnih analitiara marketinga izvijestilo je o udarnom valu prodaje nugata, koji je zapoeo tri minute nakon te reklame. Ta jedna jedina reklama svom se sponzoru stostruko isplatila. Takvo to se doga alo samo u snovima - barem snovima onih s bolesnom fiksacijom na marketinke vjetine. Cijelo su poslijepodne milijuni takvih raspravljali o tom zanimljivom dogaaju. Analizirali su svaku pojedinost dotine reklame. Ona je bila nenadahnuto ostvarenje, prilino u skladu s treerazrednim poduzeem koje ju je produciralo. Vano je bilo to to nije sadravala nikakve subliminalne svinjarije (premda je pronalaenje istih bilo glavna nada onih koji su je prouavali). Vremenski odmak i naglost vala bili su prilino nenalik na normalnu reakciju na reklamu. Za nekoliko sati svi razumni sudionici sloili su se da je udo nugata s medom samo ona vrsta iluzije koja se dogaa zbog suvremenih mogunosti kopanja po podacima; ako promatrate trilijune stvari, esto ete uoavati koincidencije koje se dogode jednom u milijun puta. Na kraju krajeva cijela je pria ponitila samu sebe, postavi samo jo jedan mali ubor u mirijadi razgovora u ivotu javnosti. Odreeni promatrai nisu izgubili interes. Gnberk Braun, kao i veina ljudi iz unutranjih krugova uprave EU Obavjetajne slube, imao je golemo (budimo iskreni: strahovito) potovanje prema snazi otvorene analize obavjetajnih podataka. Jedan od njegovih timova uoio je udo nugata s medom. Prouili su diskusiju. Istina, taj je dogaaj gotovo sigurno bio iluzija. Pa ipak, moglo se tu postaviti jo dodatnih pitanja; neka od njih bila su pitanja na koja su vlade znale biti posebno talentirane odgovarati. I tako dolazimo do drugog dijela lude sree. Iz istog hira, Braun je naredio protupoarnu vjebu: analitiki resursi COB-a bit e usmjereni prema javnozdravstvenom znaenju uda nugata s medom. Bez obzira na stvarni predmet te misterije, za Centar e to biti vjeba u provoenju tajnih hitnih istraga u stvarnom vremenu. Utoliko cijela stvar nije bila mnogo lua od njegovih prethodnih vjebi. Dosad su bistriji meu COB-ovim specijalistima bili prilino dobro uhodani u takvim priredbama. Na brzinu su generirali tisuu pretpostavki i zamislili pola milijuna testova. Oni e biti sjeme za stabla pretraivanja u ovom istraivanju. U sljedea dva dana COB-ovi su analitiari napredovali po svojim stablima, proirujui ih i kreui - cijelo vrijeme primjenjujui statistiko ogranienje; ta vrsta posla znala je generirati vie iluzija nego to su marketinki hobisti ikada mogli sanjati. Samo bi lista tema popunila starinski telefonski imenik. Ovo su dobri dijelovi, dramatino posloeni: Nije bilo nikakve veze izmeu navale kupovanja i reklame za nugat s medom. Ovaj se zakljuak nije temeljio na teoretskoj analizi: COB je pokazao reklamu malim grupama ispitanika. Sve reklamne poruke iz poluvremena bile su testirane na slian nain. Jedan od reklamnih ekrana na stadionu - oglas za servis traenja partnera, koji se emitirao vrlo kratko u nekih je ljudi uzrokovao zanimanje za nugat. (Oglas za taj servis traenja partnera bio je prilini dizajnersko-umjetniki eksces, s pozadinom od meusobno ispresijecanih linija u zbunjujuem moare uzorku.) Nastavljajui dalje du stabla testiranja, oglas za servis traenja partnera bio je puten odreenom broju specijalne publike. Primjerice, nije imao pojaani uinak na osobe s antitijelima na Pseudomimivirus od 23. lipnja.

Oglas za servis traenja partnera uzrokovao je udnju za nugatom kad bi se prikazao ljudima zaraenim ranijim Pseudomimijem, od 18. lipnja, onim o kojem je COB uredno izvijestio. Kao dijete. Gnberk Braun je esto sanjario kako bi on, u prijanja vremena, moda mogao sprijeiti bombardiranje Dresdena, ili zaustaviti naciste i njihove logor e smrti, ili odvratiti Staljina od izgladnjivanja Ukrajine. Slobodnim danima, kad nije mogao pokretati nacije, mali bi Gnberk zamiljao to je mogao uiniti 7. prosinca 1941. na radarskoj stanici na Havajima, ili kao agent amerikog FBI-a u ljeto 2001. Moda svi mali djeaci prolaze kroz takvu fazu kad, uglavnom neupueni u povijesni kontekst, jednostavno ele biti junaci-spasitelji. Ali kad je Braun razmotrio taj zadnji izvjetaj, shvatio je da se naao usred neega velikog, ba poput njegovih fantazija iz djetinjstva. Pseudomimi od 18. lipnja i reklama na nogometnoj utakmici - zajedno su inili izuzetno dobro prikriven test koncepta novog oruja. U svom razvijenom obliku takvo bi oruje od Poasti svanua uinilo tek zloudnu igraku. U najmanju ruku, bioloko bi ratovanje postalo jednako precizno i iznenadno kao meci i bombe: kriomice zarazite populaciju boleu koja se iri sporo i nasumino, posve nezapaeni, i onda bam, oslijepite, osakatite ili ubijete - pojedinano e-mailom, ili pak na milijarde emitiranjem, prebrzo za bilo kakvu moguu "obranu od bolesti". Da je Braun bio netko iz COB-a, ovo bi otkrie smjesta zasulo alarmima sve organizacije za obranu od bolesti u Indoeuropskom savezu, kao i CKB u Americi te CKPB u Kini. Ali Gnberk Braun nije bio epidemiolog. On je bio pija, a bio je paranoian ak i kao takav. Braunova protupoarna vjeba bila je pod njegovim osobnim nadzorom; tu mu nije bilo teko prikriti vijest. U meuvremenu, upotrijebio je svoje resurse u upravi EU Obavjetajne slube i u Indoeuropskom savezu. Za nekoliko se sati udubio u vei broj projekata. Doveo je najbolju strunjakinju za kultove u Indoeuropskoj obavjetajnoj zajednici i pustio je na dokazni materijal. Kontaktirao je vojne baze Saveza u srednjoj Africi i u svim propalim dravama na rubu suvremenog svijeta. Tu je bilo pouzdanih indikacija o podrijetlu Pseudomimija od 18. lipnja. Premda njegovo istraivanje nije bilo bioznanstvene prirode, Braunovi su analitiari bili vrlo slini najboljima iz COB-a, no bili su pametniji, brojniji, i imali su mnogo vee resurse. ak i tako, imali su sree: u sljedea tri dana zbrojili su dva i dva (i dva i dva i dva...). Na kraju je stekao prilino dobru predodbu o tome tko se nalazi iza testa oruja. I prvi put u svom ivotu Gnberk Braun bio je uistinu prestravljen.

01.

G. Zec u posjeti Barceloni

U obavjetajnim slubama Indoeuropskog saveza bilo je nekoliko birokratski h superzvijezda, ljudi poput Gnberka Brauna iz uprave EUOS-a. Njihovi su identiteti, barem su se tako nadali, iroj javnosti bili nepoznati - ili vrlo proturjeni. Te su superzvijezde imale svoje vlastite junake. Konkretno, kad bi se ljudi poput Gnberka Brauna suoili s najbeznadnijim problemima, postojalo je mjesto gdje su mogli ii po pomo. Postojao je izvjesni odjel u indijskoj Vanjskoj obavjetajnoj slubi. On se nije vidio na organizacijskim dijagramima VOS-a i njegova je svrha bila veselo nedefinirana. U osnovi, bila je sve ono to bi ef tog odjela smatrao potrebnim. Taj je ef bio indijski dravljanin poznat ( onom malenom broju ljudi koji su ga poznavali) kao Alfred Vaz. Braun se sa svojim uasnim otkriem obratio Vazu. Isprva je stariji mukarac bio jednako zapanjen kao i Braun. Ali Vaz je bio maher. "S odgovarajuim ljudskim resursima moe rijeiti gotovo svaki problem", rekao je. "Daj mi nekoliko dana. Da vidimo to u uspjeti iskopati."
O

U centru Barcelone, tri dana kasnije:

Zec je skoio na slobodni pleteni naslonja i s njega na sredinu stola, izmeu alica za aj i zaina. Nakrivio je svoj cilindar prvo prema Alfredu Vazu, a zatim prema Gnberku Braunu i Keiko Mitsuri. "Kako dobar prijedlog imam za vas! " rekao je. Sve u svemu, bio je bezvezan primjer svoje vrste. Alfred je ispruio ruku i proao njome kroz (u sliku, tek toliko da naglasi vlastitu zbiljnost. "Mi smo oni koji imaju prijedlog. " "Hmf." Zec je tresnuo dupetom na stol i izvukao siuni servis za aj odnekud iza soli i papra. Natoio si je kap ili dvije - dovoljno da napuni svoju alicu - i srknuo. "Pretvorio sam se u ui." Trznuo je oba duga uha da naglasi poantu. S druge strane stola Gnberk Braun netremice je gledao stvorenje. Braun je bio jednako efemeran kao zec, ali je isijavao strogu ozbiljnost koja je bila prilino usklaena s njegovom pravom osobnou. Alfredu se uinilo da je u izrazu lica mlaeg mukarca opazio odreeno iznenaeno razoaranje. I doista, za koji trenutak Gnberk mu je poslao tihu poruku.
Braun > Mitsuri,Vaz: <sm> Ovo je najbolje to si uspio nai, Alfred?</sm>

Alfre nije odgovorio izravno. Umjesto toga, okrenuo se prema stvoru koji je sjedio na stolu. "Dobro doli u Barcelonu, gospodine Zec", rekao je. Mahnuo je rukom prema tornjevima Sagrade Familije koji su se uzdizali nebu pod oblake s druge strane ulice. Katedralu je bilo najbolje gledati bez virtualne dorade; na kraju krajeva, stvarnost Gaudijeve arhitekture kienou je namaivala matu suvremenih revizionista. "Imate li kakvu predodbu o tome zato smo odabrali ovu lokaciju za na sastanak? " Zec je gucnuo aj. Njegov je pogled vrludao na vrlo ne-zeji nain, upijajui bune gomile koje su prolazile pored stolova, te promatrajui kostime i tjelesne prikaze turista i lokalaca. "Ah, je li to zato to je Barcelona mjesto ljepote i bizarnosti, jedan od rijetkih velikih gradova dvadesetog stoljea ija je dra pre ivjela u suvremenom svijetu? Je li mogue da negdje sa strane vi s vaim obiteljima upravo kreete u dodirno-opipne obilaske parka Gell i sve si to piete u putne trokove? " Zagledao se u Brauna i Keiko Mitsuri. Mitsuri je bila otvoreno maskirana. Pomalo je sliila aktu Marcela Duchampa, izgraenom od pominog kompleksa kristalnih povrina. Zec je slegnuo ramenima. "A opet, tko zna, moda ste vas dvoje tisuama kilometara daleko. " Keiko se nasmijala. "O, pa nemojte biti tako neodluni", rekla je s potpuno sintetikim naglaskom i sintaksom. "Ja sam ba sretna to se upravo nalazim u parku Gell i pipam stvarnost svojim vrlo stvarnim rukama. "
Mitsuri > Braun,Vaz: <sm> Zapravo sam u svom uredu i divim se mjeseini nad Tokijskim zaijevom.</sm>

Zec je nastavio, nesvjestan nijeme igre tihih poruka. "Svejedno. U svakom sluaju, pravi razlozi za sastajanje ovdje: Barcelona ima vrlo izravne veze sa svim mjestima otkud vi stiete, kao i suvremeno osiguranje za prikrivanje onoga to govorimo. I to je najbolje, ima zakone koji zabranjuju javno i policijsko njukanje... osim, naravno, ako ste vi uprava EUOS-a. "
Mitsuri > Braun,Vaz: <sm> Pa, jednu treinu je tono pogodio.</sm> Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> I g. Zec zove prilino izdaleka.</sm>

EU procjena u stvarnom vremenu nala se u zraku, iznad glave malenog stvorenja: sedamdeset pet posto vjerojatnosti da se um iza Zec je slike nalazi u Sjevernoj Americi. Alfred se nagnuo prema zecu i osmjehnuo. Kao zaista fiziki prisutan agent, Vaz je imao neka ogranienja - ali i odreene prednosti. "Ne, mi nismo tajna policija. I da, htjeli smo sigurnu komunikaciju koja bi bila malo osobnija od tekstualnih poruka." Potapao se po prsima. "Konkretno, vidite da sam ja fiziki ovdje. To pridonosi povjerenju." I trebalo bi te navesti na svakakve pogrene pretpostavke. Vaz je mahnuo konobaru, te naruio au Rioje. Nato se opet okrenuo prema stvorenju na stolnjaku: "Zadnjih nekoliko mjeseci hvalili ste se mnogim stvarima, gospodine Zec. Ima ovih dana jo nekih koji se hvale na slian nain, ali vi imate certifikate koje je teko dobiti samo tako. Razni ljudi sa znaajnim reputacijama potvruju vae sposobnosti. " Zec se epirio. Bio je to zec s mnogim neuvjerljivim afektacijama. Fiziki realizam nije bio visoko rangiran meu njegovim prioritetima. "Naravno da sam vrlo preporuljiv. Za svaki problem, politiki, znanstveni, umjetniki ili ljubavni - zadovoljite moje uvjete i ja u obaviti posao. " 8

Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Moe, Alfred.</sm> Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Da, minimalna verzija, naravno. Nita vie, sve dok ne vidimo neke rezultate do kojih nismo mogli i sami doi.</sm>

Alfred je kimnuo. naizgled samomu sebi. "Na problem nema nikakve veze s politikom ili ratom, gospodine Zec. Nai su interesi samo znanstveni." Zeeve su se ui trznule. "Pa? Objavite to trebate na specijaliziranim forumima. To bi vam moglo donijeti odgovore dobre skoro kao moji, gotovo jednako brzo. I sigurno tisuu puta jeftinije." Stiglo je vino. Vaz je izraajno pomirisao buke. Bacio je pogled na drugu s tranu ulice. Ponude za mjesta u fizikim obilascima Sagrade Familije bile su zatvorene za danas, ali u blizini ulaza u katedralu jo uvijek je stajao red ljudi koji su se nadali da se netko s rezervacijom nee pojaviti. Bio je to jo jedan dokaz da su najvanije stvari one koje moete dotaknuti. Vratio je pogled na sivog zeca. "Nae su potrebe dublje od akanja po mozgovima nekoliko tisua analitiara. Naa pitanja zahtijevaju ozbiljno, ovaj, eksperimentiranje. Neto od toga je ve uinjeno. Mnogo toga preostaje. Sve u svemu, na projekt je velik poput, recimo, vladinog prioritetnog programa istraivanja." Zec se nacerio, otkrivi sjekutie boje slonovae. "Heh. Vladin prioritetni program? To su budalatine iz dvadesetog stoljea. Trina potranja uvijek je uinkovitija. Samo morate navui trite na suradnju. " "Moda. Ali ono to mi elimo uiniti je..." Gadno je bilo to to je ak i lana pria bila ekstremna. "Ono to mi elimo su, hm, upravna ovlatenja nad jednim velikim fizikim laboratorijem. " Zec se smrznuo i na trenutak je izgledao poput pravog biljojeda, iznenada uhvaenog u snop jarke svjetlosti. "O? Kakvom vrstom fizikog laboratorija? " "Globalno integriranih biolokih znanosti. " "Opa, opa, opa. " Zec se naslonio dogovarajui se sam sa sobom - i samo sa sobom, nadali su se. EU Obavjetajna sluba postavila je vjerojatnost od ezdeset pet posto da Zec ne dijeli veliku sliku s nekim drugim, te devedeset i pet posto da ne predstavlja orue Kine ili SAD -a. Alfredova organizacija u Indiji imala je jo vie povjerenja u te pretpostavke. Zec je odloio alicu s ajem. "Sad ste me zainteresirali. Znai, ovo nije zadatak nabavljanja informacija. Vi u stvari elite da sruim neku veliku instalaciju." "Samo nakratko", ree Gunberk. "Svejedno. Obratili ste se pravom tipu. " Nos mu je zadrhtao. "Siguran sam da ste upueni u mogunosti. Europom su ratrkane vrhunske ustanove, ali nijedna od njih nije potpuno integrirana - pa zasad kaskaju za lokacijama u Kini i SAD-u. " Vaz nije kimnuo, ali Zec je bio u pravu. Na svijetu je posvuda bilo briljantnih istraivaa, ali postojala je tek nekolicina podatkovno-intenzivnih laboratorija. U dvadesetom stoljeu, tehnika superiornost velikih laboratorija mogla je trajati i do trideset godina. Danas su se stvari bre mijenjale, ali Europa se pomalo vukla. Bhopalski kompleks u Indiji bio je bolje integriran, no zaostajao je u mikroautomatizaciji. Moglo bi proi jo nekoliko godina prije nego to Kina i SAD izgube svoju trenutanu prednost. Zec se smijuckao sebi u bradu. "Hm, hm. Znai da to trebaju biti ili laboratoriji u Wuhanu, ili oni u junoj Kaliforniji. Ja bih svoja uda mogao izvesti u oba, naravno. " Bila je to la, ili su Alfredovi ljudi posve pogreno procijenili ovog dragog krznenog prijatelja. Keiko ree: "Mi bismo preferirali biotehnoloki kompleks u San Diegu u Kaliforniji. " Alfred je ve bio pripremio prikladno objanjenje: "Ve nekoliko mjeseci prouavamo laboratorije u San Diegu. Znamo da tamo imaju resurse koji su nam potrebni." Zapravo, upravo su na San Diego bile usredotoene stravine sumnje Gnberka Brauna. "A to to tono planirate? " Gnberk se kiselo nasmijeio. "Napredovat emo po etapama, gospodine Zec. Za prvi dio vam predlaemo rok od trideset dana. Od vas bismo eljeli pregled osiguranja laborato rija u San Diegu. to je jo vanije, trebamo uvjerljive dokaze da ste u stanju osigurati tim lokalnih ljudi koji e izvravati fizike radnje u tim laboratorijima i u njihovoj blizini. "

"Dobro onda. Evo zaas u skoiti." Zec je zakolutao oima. "Oito je da traite potronog igraa, nekoga tko e sakriti vau operaciju od Amerikanaca. Dobro. Ja mogu biti posrednik. Ali pazite. Ja sam jako skup i na kraju u biti prisutan na naplati. " Keiko se nasmijala. "Nema potrebe za melodramom, gospodine Zec. Poznate su nam vae slavne vjetine. " "Upravo tako! Ali zasad jo ne vjerujete u njih. Idem ja sad, pronjukat u po San Diegu i javiti vam se za nekoliko tjedana. Do tada u imati neto to vam mogu pokazati i - to je vanije za mene - upotrijebit u svoju golemu matu da odredim prvu ratu u ovom obronom plaanju koje je predloio gospodin Izgledam-Kao-Pravi-Nijemac." Lagano se naklonio u Gnberkovom smjeru. Mitsuri i Braun zraili su smetenom tiinom, pa je na Alfreda palo da nastavi konverzaciju. "Porazgovarat emo ponovo. Molim vas da imate na umu da zasad elimo samo pregled. elimo znati koga moete angairati i kako biste ih mogli upotrijebiti. " Zec si je dotaknuo nos. "Bit u olienje diskrecije. Ja uvijek znam mnogo vie nego to odajem. Ali vas troje biste stvarno trebali popraviti svoje nastupe. Gospodin Izgledam-KaoPravi-Nijemac obini je zastarjeli stereotip. A vi, seora, djelo inipresionistike umjetnosti ne otkriva nita i otkriva sve. Koga bi mogli osobito zanimati laboratoriji u San Diegu? T a koga, uistinu? A to se tie vas..." Zec pogleda Vaza. "Skrivate krasni kolumbijski naglasak." Stvorenje se nasmijalo i skoilo sa stola. "Priat emo uskoro." Alfred se naslonio i promatrao kako sivi lik izmie nogama prolaznika. Stvorenje je zacijelo imalo festivalsku dozvolu, budui da su ga drugi ljudi oigledno vidjeli. Nije bilo nikakvog puf prilikom nestajanja. Zec je ostao vidljiv jo dvadeset metara du Carrer de Sarden yje, a zatim je mugnuo u neku sporednu uliicu te je najzad prilino prirodno nestao s vidika. Tri agenta neko su vrijeme sjedili u naizgled ugodnoj tiini. Gnberk nagnut nad svoje virtualno vino. Vaz pijuckajui svoju pravu Rioju i divei se lutkama na hoduljama koje su se pripremale za poslijepodnevnu paradu. Njih troje se dobro uklapalo u uobiajenu turistiku vrevu etvrti oko Familije - osim to bi veina turista koji plaaju za sjedenje u kafiu na C. de Sardenyji bila vie od jedne treine fiziki prisutna. "Stvarno je otiao", ree Gnberk pomalo nepotrebno; svi su mogli vidjeti EU analizu signala. Prolo je jo nekoliko sekundi. Japanska i indijska obavjetajna agencija takoer su podnijele izvjetaje; Zec je i dalje bio neidentiticiran. Pa, to je ve neto, ree Keiko. "Izvukao se ist. Moda moe funkcionirati kao posrednik." Gnberk klonulo slegne ramenima. "Moda. Kakva odvratna budala. Njegova vrsta diletantizma kliej je star jedno stoljee, koji ,se ponovo raa sa svakom novom tehnologijom. Kladim se da ima etrnaest godina i da se oajniki nestrpljivo eli neime ra zmetati." Pogledao je Vaza. "Zar je to najbolje to si uspio smisliti, Alfrede? " "Njegova reputacija nije prevara, Gnberk. Vodio je projekte gotovo jednako sloene kao ono to mu mi namjeravamo zadati. " "To su bili istraivaki projekti. Moda je on dobar - kako se ono kae? 'poveznik genija'. Mi elimo neto operativnije. " "Pa, ispravno je uoio sve natuknice koje smo mu dali." To su bili Alfredov naglasak i mreni dokazi koje je podmetnuo o Keikinom podrijetlu. "Ach ja", ree Gnberk i licem mu iznenada prijee osmijeh. "Pomalo je poniavajue da me optuuju za pretjerano glumatanje kad sam ba pravi ja! Da, i tako znai, gospodin Zec misli da smo mi junoameriki narko-bosovi. " Pomine kristalne izmaglice koje su tvorile Keikinu sliku izgledale su nasmijeeno. "Na neki nain, to je uvjerljivije nego ono to stvarno jesmo." Nasljednici bivih narko-ratova u zadnjem su desetljeu pali u zaborav; pristup "ecstasyju i intenzifikatorima" bio je toliko irok da je konkurencija uinila ono to suzbijanje nikad nije uspjelo. Ali narko-bosovi jo su uvijek bili bogatiji nego to je veina malih zemalja mogla i sanjati. Oni meu njima koji su vrebali iz propalih drava mogli bi biti dovoljno ludi da uine to to je njih troje danas dalo naslutiti.

10

Gnberk ree; "Sa Zecom se moe izai na kraj, to priznajem. Ali da je kompetentan za nae potrebe? Mnogo manje vjerojatno. " "Predomilja se o naem projektiu, Gnberk?" Bio je to Keikin pravi glas. Njezin je ton bio vedar, no Alfred je znao da i ona ima svoje vrlo ozbiljne bojazni. "Naravno", odgovori Giinberk. Na trenutak se uzvrpoljio. "Gledajte. Teror putem tehnikog iznenaenja najvea je prijetnja opstanku ljudske rase. Velesile - mi. Kina, SAD meusobno su u miru zadnjih nekoliko godina, uglavnom zato to priznajemo tu opasnost i drimo ostatak svijeta postrojenim. A sad otkrivamo da Amerikanci... " Keiko: "Ne znamo jesu li to Amerikanci, Gnberk. Laboratoriji u San Diegu pruaju podrku istraivaima iz cijelog svijeta." "Istina. I prije tjedan dana i ja sam bio sumnjiav isto kao ti. Ali sada... razmisli. Onaj test oruja bio je remek-djelo prikrivanja. Imali smo nevjerojatnu sreu to smo ga uoili. Taj test bio je rezultat strpljivog i profesionalnog rada, na razini jedne velesile. Velesile imaju svoju inerciju i birokratski oprez. Terensko testiranje nuno se mora obavljati u vanjskom svijetu, ali one razvoj svojih oruja ne provode u laboratorijima koje ne posjeduju." Keiko se oglasila zvukom nalik na udaljene zvonie. "Ali zato bi neka velesila razvijala efikasnost neke poasti? Gdje je u tome profit? " Gnberk je kimnuo glavom. "Da, takvo unitenje imalo bi smisla za neki kult, ali ne i za supersilu. Na poetku, moj zakljuak je bio nona mora bez logike. Ali moji su analitiari to prouavali uzdu i poprijeko. Zakljuili su da 'simptom nugata s medom' nije samo dubler neke smrtonosne bolesti. On je u biti osnovno obiljeje testa. Ovaj neprijatelj cilja na neto vee od trenutanih napada biolokim orujem. Ovaj neprijatelj blizu je raspolaganja uinkovitom MMV tehnologijom. " Keiko je bila posve tiha; ak su se i njezini kristali ukoili. MMV. Bio je to djeli znanstveno-fantastinog argona s prijelaza stoljea: mora -mi-vjerovati. Drugim rijeima, kontrola uma. Slabi, drutveni oblici MMV-a pokretali su cijelu ljudsku povijest. Postizanje neodoljivog uvjeravanja bio je tema akademskih radova ve vie od stotinu godina. Ve trideset godina bio je to uvjerljiv tehnoloki cilj. A ve deset godina odreene verzije tog cilja bile su izvedive u dobro kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Kristali su se pomaknuli; Alfred je sa sigurnou osjetio da Keiko gleda njega. "Moe li to biti istina, Alfrede? " "Da, bojim se da moe. Moji su ljudi prouili izvjetaj. Gnberkova je srea bila izuzetna, jer se zapravo radilo o simultanom testu dvije radikalne inovacije. Kompulzija nugata s medom bila je preciznija nego to je trebala biti za test udaljenog irenja neke bolesti. Poinitelji su dobro znali to kodiraju - razmisli o reklami za nugat koja je sluila kao paravan. Moji analitiari misle da bi neprijatelj mogao imati sposobnost visoke semantike kontrole ve unutar godine dana. " Keiko je uzdahnula. "K vragu. Ja se cijeli ivot borim protiv kultova. Mislila sam da su velike nacije iznad najudovinijih zloina... ali ovo, ovo bi pokazalo da sam bila u krivu. " Gnberk je kimnuo. "Ako smo u pravu u vezi s tim laboratorijima i ako se ne uspijemo... obraunati... s njima kako spada, to bi mogao biti kraj povijesti. To bi mogao biti kraj svih borbi dobra protiv zla koje su ikad postojale." Stresao se, iznebuha se vraajui praktinosti. "A ipak smo svedeni na to da radimo preko tog prokletog Zec jeg lika." Alfred je blago rekao: "Prouio sam Zeev dosje, Gnberk. Mislim da moe uiniti ono to nam je potrebno. Na ovaj ili na onaj nain. Dostavit e nam unutranje informacije, ili e stvoriti dovoljno kaosa - koji se nee moi pripisati nama - da e bilo kakvo zlo jasno izai na vidjelo. Ako je ono najgore istina, imat emo dokaze koje mi, Kina, pa ak i nedune strane iz SAD-a, moemo upotrijebiti da to satremo." Suzbijaki napadi na teritorij neke velesile bili su rijetkost, ali bilo je i presedana. Sve troje su neko vrijeme utjeli, pa su zvukovi poslijepodnevnog festivala doprli do Vaza. Toliko je godina prolo od njegova zadnjeg posjeta Barceloni... Najzad je Gnberk nezadovoljno kimnuo. "Preporuit u svojim nadreenima da nastavimo. " S druge strane stola, Keikina je prizmatina slika svjetlucala i tiho zveckala. Mitsurino obrazovanje bilo je iz sociologije. Njeni timovi analitiara bili su jaki u psihologiji i 11

drutvenim obiajima - mnogo manje diversificirani od timova koji su radili za Alfreda ili Gnberka. Ali moda bi ona mogla smisliti neku alternativu koju su njih dvojica previdjeli. Najzad je progovorila: "Ima mnogo pristojnih ljudi u amerikoj obavjetajnoj zajednici. Ne svia mi se to ovo radimo iza njihovih lea. Pa ipak, ovo je izuzetna situacija. Imam doputenje da nastavim s Planom Zec..." - zastala je - "uz jedan uvjet. Gnberk se boji da grijeimo u tome to uzimamo nekog nekompetentnog. Alfred je vie prouavao Zeca i smatra da on ima ba pravu razinu talenta. Ali to ako ste obojica u krivu? " Gnberk se trgnuo od iznenaenja. "Vrag jedan!" rekao je. Alfred je naslutio da je izmeu njih dvoje prolo nekoliko vrlo brzih tihih poruka. Prizme kao da su kimnule glavom. "Da. to ako je Zec daleko kompetentniji nego to mi mislimo? U tom malo vjerojatnom sluaju Zec bi mogao preoteti operaciju, ili ak sklopiti savez s naim hipotetskim neprijateljem. Ako nastavljamo, moramo razviti planove za odustajanje i unitenje, usklaene sa Zeevim napretkom. Postane li on vea opasnost, moramo biti spremni na razgovor s Amerikancima. Dogovoreno? " "Ja." "Naravno. "
O

Keiko i Gnberk ostali su jo nekoliko minuta, ali stvarni stol u kafiu na C. de Sardenyji usred festivala nije bio prikladno mjesto za virtualne turiste. Konobar je neprestano kruio oko njih, zanimajui se treba li Alfredu jo togod. Plaali su stol za troje, no tu su bile gomile stvarnih ljudi koji su ekali sljedee slobodno mjesto za sjesti. Tako su se njegovi japanski i europski kolege oprostili. Gnberk se morao pozabaviti mnogim otvorenim pitanjima. Istrage pri COB-u morale su se uglaeno obustaviti. Dezinformacije su se morale paljivo posijati uokolo zato da se stvari prikriju kako od neprijatelja, tako i od zatitarskih hobista. U meuvremenu, Keiko bi u Tokiju mogla provesti ostatak noi budna, promiljajui zamke za Zeca. Vaz je ostao jo malo da zavri pie. Bilo je udesno kako se brzo njegov prostor za stolom smanjio kad se oko njega smjestila obitelj sjevernoafrikih turista. Alfred je bio naviknut na virtualne predmete to se mijenjaju za tren oka, no sposobni ugostitelji znali su izvesti gotovo istu stvar s fizikom stvarnou kad bi novac bio u pitanju. Od svih gradova Europe, Alfred je najvie volio Barcelonu. Zec je bio u pravu u pogledu tog grada. No je li bilo vremena za pravi turizam? Bilo je. Neka to bude njegov godinji odmor. Alfred je ustao i nadvio se nad stol, ostavivi novac za raun i napojnicu. Na ulici je guva postajala prilino ekstremna, ljudi na hoduljama su divlje plesali uokolo izmeu turista. Nije mogao izravno vidjeti ulaz u Sagradu Familiju, no turistike informacije pokazivale su da je sljedei termin za obilazak jo devedeset minuta daleko. Gdje da potroi vrijeme? Ah! Na vrhu Montjuca. Skrenuo je u sporednu ulicu. Kad je izaao s druge strane, guva se smanjila... i turistiki auto za njega ba je pristizao. Alfred se udobno smjestio u kabinu za jednog putnika i pustio mozak na pau. Tvrava Montjuc nije bila najdojmljivija u Europi, no nije ju vidio ve dosta dugo. Poput svojih sestara, svjedoila je o proilim vremenima kad su revolucijama u tehnologiji unitenja bila potrebna desetljea da se razviju i kad se masovna ubojstva nisu mogla poiniti pritiskom gumba. Auto je pronaao put iz osmerokutnih gradskih blokova barcelonske kotline i pohitao uzbrdo, uhvativi kuku iare koja ih je ustro povukla uvis na Montju c. Nije bilo zamornih serpentina za ovaj primjerak automatizacije. Iza njega grad se prostirao miljama. A zatim se ispred, kad su stigli na vrh brda, naao Mediteran, sav plav i magliast i miran. Alfred je izaao, a siuni auto odzujao je rotorom, usmjerivi se prema instalaciji iare koja e njegovog sljedeeg klijenta povesti na prelet preko luke. Nalazio se tono na mjestu koje je bio naruio na turistikom izborniku, upravo ondje gdje su dvadesetostoljetni topovi izvirivali iz krunita. Iako ti topovi nisu nikad bili upotrijebljeni, bili su itekako pravi i stvarni. Za novanu pristojbu mogao bi dotaknuti topove i penjati se po tvravi iznutra. Nakon zalaska sunca odigrat e se uprizorena bitka.

12

Vaz je proetao do kamene ograde i pogledao dolje. Kad bi blokirao sve turistike fantazije, mogao bi vidjeti teretnu luku gotovo dvjesto metara ispod sebe i oko jedan kilometar daleko. To mjesto bilo je golemo prostranstvo spremnika za teret koji su ili amo tamo, kaos. Kad bi prizvao svoje vladine moi, mogao bi vidjeti protok tereta, pa ak i sigurnosne certifikate koji su obznanjivali - na naine ozakonjene kombinacijom fizike i kriptografske zatite - da nijedna od desetmetarskih kutija ne sadri nuklearno oruje, neku poast ili radijacijsku bombu kune izrade. Sustav je bio vrlo dobar, a isti takav sustav za teki teret nali biste bilo gdje u civiliziranom svijetu. Bio je to rezultat desetljea straha, mijenjanja stavova o privatnosti i slobodi, tehnolokog napredovanja. Suvremeno osiguranje uistinu je uglavnom funkcioniralo. Ve vie od pet godina nije nestao nijedan grad. Svake godine civilizirani je svijet rastao, a utjecaj bezakonja i siromatva se smanjivao. Mnogo je ljudi mislilo da svijet postaje sigurniji. Keiko i Gnberk - a pogotovo Alfred - znali su da je takav optimizam posve pogrean. Alfred je pogledao preko luke u tornjeve iza nje. Njih nije bilo kad je posljednji put posjetio Barcelonu. Civilizirani svijet postao je bogatiji nego u snovima iz njegove mladosti. Tamo u 1980-im i 1990-im, vladari suvremenih drava shvatili su da uspjeh ne proizlazi iz toga da imate najveu vojsku, ili najpovoljnije tarife, ili najvie prirodnih resursa - pa ak ni najnapredniju industriju. U suvremenom svijetu, uspjeh je proizlazio iz toga da imate to je mogue vie obrazovane populacije i da tim stotinama milijuna kreativnih ljudi dajete vjerodostojnu slobodu. Ali ta utopija bila je Utrka Crvene kraljice s istrebljenjem. U dvadesetom stoljeu samo su dvije nacije imale mo unititi svijet. Ljudska rasa preivjela je uglavnom zahvaljujui srei. Na prijelazu stoljea naziralo se vrijeme kad bi tuceti zemalja mogli unititi civilizaciju. Ali do tada su velesile dole do odreene koliine zdravog razuma. Nijedna nacionalna drava ne bi mogla biti toliko glupa da raznese svijet - a onih nekoliko barbarskih izuzetaka je Dobilo Svoje, kad je bilo potrebno, ak i metodama od kojih bi tlo ostalo svijetliti u mraku. Do desetih godina tehnologija masovnog ubijanja bila je ve dostupna regionalnim i rasnim mrziteljskim grupama. Slijedom sretnih uda - od kojih je neka projektirao Alfred osobno - opravdane pritube nezadovoljnih ljudi uistinu su rijeene. Danas, tehnologija Velikog Terora bila je toliko jeftina da su je mogli nabaviti kultovi i male bande kriminalaca. U tome je najvei strunjak bila Keiko Mitsuri. Pr emda su njezin rad skrivale izmiljene prie i podmetnute lai, Keiko je spasila milijune ivota. Utrka Crvene kraljice se nastavljala. U svoj svojoj nevinosti, udesna kreativnost ljudske vrste i dalje je generirala neeljene posljedice. Postojao je tucet istraivakih trendova koji bi na koncu mogli staviti oruje za unitenje svijeta u ruke svakome tko je ustao na lijevu nogu. Alfred se vratio do najblieg topa, mahanjem ruke plativi pristojbu za dodirivanje. Naslonio se na topli metal naciljan prema plavoj mediteranskoj izmaglici i zamislio jednostavnija vremena. Jadni Gnberk. On je istinu vidio na posve suprotan nain. Uinkoviti MMV ne bi bio kraj svega. U dobrim rukama, tehnologija MMV-a bila je jedino to bi moglo rijeiti suvremeni paradoks i zauzdati kreativnost ljudske vrste ne unitivi pritom svijet. Zapravo, bila je to jedina nada ljudske vrste za preivljavanje dvadeset prvog stoljea. A u San Diegu sam toliko blizu uspjeha. Bio je ubacio svoj projekt u bioloke laboratorije tri godine ranije. Veliki napredak se dogodio prije manje od godinu dana. Njegov test na nogometnoj utakmici pokazao je da terapijski sustav funkcionira. Za otprilike jo godinu dana, bio bi razvio visoke semantike kontrole. S tim bi mogao pouzdano kontrolirati ljude u svojoj neposrednoj blizini. to je jo vanije, mogao bi proiriti zarazu po itavim populacijama i projektirati nekoliko univerzalno gledanih prijenosa. Tada bi on imao kontrolu. Prvi put u povijesti, svijet bi bio pod nadzorom odrasle osobe. Takav je bio plan. Sad ga je nevjerojatno zla srea dovela u opasnost. Ali trebao bih to gledati s vedrije strane; Gnberk se obratio meni da sredim problem! Alfred je uloio dosta truda dok nije iskopao "g. Zeca". Deko je bio oigledno neiskusan, i u svakom pogledu egotistina budala koju je Gnberk u njemu vidio. Zeevi su uspjesi bili jedva jedvice dovoljno dojmljivi da ga uine prihvatljivim. Oni su mogli izai nakraj sa Zecom. Ja mogu 13

izai na kraj sa Zecom. Iz unutranjosti laboratorija Alfred e Zecu davati tono odreene dezinformacije. Na kraju ni Zec niti Alfredovi kolege u Indoeuropskom savezu nee shvatiti da su prevareni. A poslije toga, Alfred e moi neometano nastaviti s onim to bi mogla biti posljednja, najbolja prilika za spaavanje svijeta. Alfred se popeo na krunite i divio se opremi. Turistika komisija Barcelone potroila je poprilino novca na ponovno izgraivanje tih artefakata. Kad bi se njihova lana bitka te veeri premreila s fizikom stvarnou, dojam bi bio vrlo upeatljiv. Bacio je pogled na svoj raspored iz Mumbaija - i odluio ostati u Barceloni jo nekoliko sati.

02.

Povratak

Robert Gu trebao je biti mrtav. Znao je on to, stvarno je znao. Umirao je ve dugo. Nije mu bilo ba sasvim jasno koliko dugo. U ovoj beskrajnoj sadanjosti vidio je samo rasplinute obrise. Ali nije bilo ni vano, jer je Lena priguila svjetla toliko da se nita nije ni moglo vidjeti. A zvukovi: neko vrijeme nosio je neke stvari u uima, ali bile su vraki komplicirane i stalno su se gubile ili kvarile. Osjeao se blaeno kad ih se rijeio. Oni zvukovi to su preostali bili su nejasno mumljanje, katkada Lenine pritube na njega, dok bi ga gurala i gnjavila. Pratila na zahod, za Boga miloga. A on je stvarno samo htio ii doma. Lena mu nije doputala ni tu jednostavnu stvar. Ako je to zapravo uope bila Lena. Tko god da je bio, nije bio osobito ljubazan. Ja samo hou ii doma... Pa ipak, nikad nije ba sasvim umro. Svjetla su sada esto bila snanija, premda mutna kao i uvijek. Uokolo je bilo ljudi i glasova, povienih tonova kojih se sjeao iz doma. Govorili su kao da oekuju da e biti shvaeni. Stvari su bile bolje ranije, kad je sve bilo nejasno mumljanje. Sad ga je sve boljelo. Bilo je dugotrajnih vonji u posjet doktoru, a nakon toga bol bi uvijek bila jaa. Bio je tu neki tip koji je tvrdio da mu je sin, i da je dom ono gdje se sada nalazi, ma gdje to bilo. Katkad bi ga otkotrljali van da osjeti arko sunce na licu i poslua ptice. Nije bilo teorije da je to dom. Robert Gu se sjeao doma. Bilo je snijega na visokim planinama koje su se vidjele iz dvorita njegove obiteljske kue. Bishop. Kalifornija, SAD. To je bilo to mjesto, a ovo nije bilo to. No iako to nije bio dom, njegova je sestrica bila ovdje. Cara Gu je bila tu negdje i ranije, kad su stvari bile mrane i nerazgovijetne, ali uvijek je bila tik izvan vidokruga. Ovo je bilo drugaije. Isprva je bio svjestan samo njezinog visokog piskutavog glasa, nalik na zvonie na vjetar koje je njegova majka drala na kunom trijemu. Najzad se jednog dana naao va ni u dvoritu, utei da je suneva svjetlost snanija i toplija nego to mu se ve dugo inilo. ak su i mrlje bile otre i pune boja. uo je Carin glasi kako ga ispituje "Roberte ovo" i "Roberte ono" i... "Roberte, bi li volio da te provedem kroz susjedstvo? " "to? " Robertov je jezik bio sav ljepljiv, a glas promukao. Iznenada mu je sinulo da zbog svog tog mumljanja i mraka moda ve neko vrijeme nije nita rekao. A bilo je tu neto jo udnije. "Tko si ti?" Uslijedio je trenutak tiine, kao daje pitanje glupo ili postavljeno ve mnogo puta. "Roberte, ja sam Miri. Ja sam tvoja unu... " Trgnuo je rukom onoliko koliko se htjela pomaknuti. "Pridi blie. Ne vidim te." Mrlja se pomakla tono pred njega, posred suneve svjetlosti. Ovo nije bila samo naznaka prisutnosti iza njegovog ramena ili u njegovom sjeanju. Mrlja je postala lice, tek nekoliko centimetara udaljeno od njegovog; uspio je vidjeti ravnu crnu kosu i maleno okruglo lice koje mu se smijeilo kao da je on najdivniji tip na cijelom svijetu. To je stvarno bila njegova sestrica. Robert je posegnuo i njena ruka bila je topla u njegovoj. "O, Cara. Tako mi je drago to te vidim." Nije bio doma, no moda je bio blizu. Neko je vrijeme bio spokojan. "I meni... i meni je drago to te vidim, Roberte. Bi li se htio provozati po susjedstvu? " "Da... to bi bilo lijepo. " 14

Zatim su se stvari dogadale brzo. Cara je uinila neto i njegov stolac kao da se zavrtio. Opet je postalo mrano i turobno. Bili su u kui i ona je neto prtljala kao i uvijek, ovaj put traei njegov eir. Ipak, i dalje ga je zadirkivala, kao recimo kad ga je pitala treba li u kupaonicu. Robert je osjetio da neotesanac koji tvrdi da je njegov sin vreba negdje sa strane i sve to promatra. I onda su izali - valjda kroz prednji ulaz? - na ulicu. Cara se drala pored njegovih invalidskih kolica dok su etali i kotrljali se praznom ulicom obrubljenom visokim tankim stablima... palmama, da. tako je. To nije bio Bishop. Ali to jest bila Cara Gu - premda u izdanju svojeg najboljeg ponaanja. Mala Cara bila je dobro dijete, ali mogla je biti dobra samo odreeno vrijeme, a onda bi smislila nekakav vraji bezobrazluk i natjerala ga da je ganja po cijeloj kui, ili obratno. Robert se nasmijeio samome sebi i upitao se koliko e aneoska faza trajati ovaj put. Moda je mislila da je bolestan. Bezuspjeno se pokuao okrenuti u svom stolcu. Pa, moda i jest bio bolestan. "Vidi, mi ivimo na Honor Courtu. Tamo preko je kua Smithsonovih. Oni su dobili premjetaj ovamo iz Guama proli mjesec. Bob misli da uzgaj aju pet... uh, ne bih smjela govoriti o tome. A deko zapovjednice baze ivi u onoj tamo kui na uglu. Kladim se da e se njih dvoje vjenati do kraja godine... A ovo su neki klinci iz kole s kojima trenutano ne elim razgovarati." Robertova invalidska kolica su naglo skrenula i sad su napredovali poprenom ulicom. "Hej!" Robert se opet pokuao okrenuti u stolcu. Moda su ti klinci njegovi prijatelji! Cara ga je na kraju ipak zavitlavala. Zgrbio se natrag u stolac. Osjeao se miris meda. Grmlje kao da je visjelo nisko iznad njega. Kue su bile sive i zelenkaste mrlje. "Kakav obilazak!" progunao je. "Vidim kao slijepac u mraku. " Invalidska kolica naglo su usporila. "Stvarno? " Mala hulja samo to se nije zadovoljno nasmijala. "Ne brini, Roberte! Postoji jedan lukavi trik koji ti moe srediti oi. " Grrr. "Sredio bi ih jedan par naoala, Cara." Moda mu ih je sakrila. Bilo je neeg neobinog u svjetlosti i suhom vjetru koji je ibao ove ulice - ma gdje se one nalazile. To ga je navelo da se upita to on to radi privezan za invalidski stolac. Obili su jo nekoliko blokova. Cara mu je beskrajno dodijavala. "Je li ti prevrue, Roberte? Moda ti ne treba ta deka." "Izgorjet e ti glava na suncu, Roberte. Daj da ti malo nakrivim tu kapu. " U jednom trenutku vie nije bilo kua. inilo se da se nalaze na rubu dugakog obronka. Cara je tvrdila da gledaju u smjeru planina - ali sve to je Robert vidio bila je mutna linija utosmee i blijede oker boje. To nije bilo ni blizu nalik na planine koje su se gurale u nebo iznad Bishopa, Kalifornija, SAD. Zatim su se vratili unutra, u kuu iz koje su bili krenuli. Stvari su bile jednako mrane i turobne kao i uvijek, sobne svjetiljke je progutao mrak. Carin vedar glas je nestao. Otila je uiti za kolu, tako je rekla. Za Roberta nije bilo kole. Neotesanac ga je hranio. Jo uvijek je tvrdio da je Robertov sin. Ali bio je prevelik. Uslijedilo je jo jedno sramotno zaustavljanje na tuti, vie nalik na policijski informativni razgovor nego na odlazak u zahod. A onda je Robert ostao blaeno sam, u mraku. Ti ljudi nisu imali ak ni televizor. Preostali su mu samo tiina i udaljena elektrina svjetla. Trebalo bi mi se spavati. Maglovito se sjeao noi koje su se pretvarale u noi koje su se pretvarale u godine, dremljivog sna koji bi pristizao odmah nakon veere. I zatim kasnije buenja, hodanja kroz udne prostorije i nastojanja pronalaenja puta kui. Svaanja s Lenom. Noas je bilo... drugaije. Jo je bio budan. Noas je razmiljao o stvarima koje su se netom dogodile. Moda je to bilo zato to je donekle stigao kui. Cara. Znai, nije pronaao svoju obiteljsku kuu u ulici Crombie, ni spavau sobu koja je gledala na stari bor i na kuicu koju je sagradio u njegovim granama. Ali Cara je bila dio svega toga, a ona je bila tu. Sjedio je dugo tako, dok su mu misli polako gmizale naprijed. S druge strane sobe, jedna jedina svjetiljka bila je neka vrsta vrtloga u tami. Jedva vidljiv, neotesanac je sjedio uza zid. S nekim je razgovarao, no Robert nije mogao vidjeti s kim. Robert je ignorirao tipa i jako se trudio razmiljati. Za neko vrijeme sjetio se neeg jako jezivog. Cara Gu je umrla 2006. Godinama prije toga njih dvoje nisu izmijenili ni jednu jedinu rije. 15

A kad je umrla. Cara je imala pedeset i jednu godinu.

O

West Fallbrook bio je zgodno mjesto u ranim godinama stoljea. I ivahno, takoer. Kako se nalazilo odmah pored kampa Pendleton, bilo je najvea civilna zajednica te vojne baze. Nova generacija marinaca odrasla je ovdje... i nastavila s novom generacijom ratova. Robert Gu mlai vidio je zadnji dio te ludnice, budui da je stigao u vrijeme kad su kinesko -ameriki asnici opet postali dobrodoli na pozicije od povjerenja. Bili su to dobri dani s primjesom gorine. Grad je sada bio vei, no niarinci nisu inili ni blizu onako velik dio njega. Vojni ivot s vremenom je postao mnogo sloeniji. Izmeu djelia ratova, potpukovnik Gu otkrivao je da je West Falibrook lijepo mjesto za odgajanje keri. "Ja jo uvijek mislim da je pogreno da ga Miri zove 'Robert'. " Alice Gu podigla je pogled sa svog rada. "Ve smo razgovarali o tome, dragi. Mi smo je tako odgojili. Mi smo 'Bob' i 'Alice', a ne 'mama' i 'tata' ili koju god budalatinu trenutno odobravaju. A Robert je 'Robert', a ne 'djed'." Pukovnica Alice Gong Gu bila je niskog rasta, okruglog lica i - kad nije bila pod ubitanim stresom - majinskog tipa. Diplomirala je kao numero uno na Annapolisu u doba kad su niski rast, okruglo lice i sklonost majinstvu bili definitivni minusi za karijeru. Dosad bi postala generalski asnik da na viim mjestima nisu otkrili produktivniji i opasniji posao za nju. To je objanjavalo neke od njezinih aavih ideja. Ali ne i ovu; oduvijek je inzistirala da se Miri svojim roditeljima obraa kao da su joj samo prijatelji. "Hej, Alice, meni nikad nije smetalo to nas Miri zove imenima. Doi e vrijeme kad e nam naa mala generalica, i pored toga to nas voli, biti ravna po inu, moda i naa nadreena. Ali to samo zbunjuje mojeg starog Bob je pokazao palcem prema mjestu gdje je sjedio Robert stariji, napola pogrbljen i tupog pogleda. "Pusti si opet ono kako se tata ponaao danas poslije podne. Vidi kako se razvedrio. On misli daje Miri moja teta Cara, kad su njih dvoje bili klinci! " Alice nije odmah odgovorila. Ondje gdje se ona nalazila bila je sredina prijepodneva. Sunce se ljeskalo u luci iza nje. Radila je na podrci amerikoj delegaciji u Jakarti. Indonezija se pridruivala Indoeuropskom savezu. Japan je ve bio lan tog kluba bizarnog imena. Kruila je ala da e "Indoeuropljani" uskoro opkoliti cijeli svijet. Postojalo je doba kada Kina i SAD to ne bi bile shvatile kao alu. Ali svijet se promijenio. I Kini i SAD -u odlanulo je zbog takvog razvoja dogaaja. On im je ostavljao vie vremena da se bave stvarnim problemima. Alicin pogled vrludao je ovamo i onamo dok je kimala glavom pri upoznavanju, smijui se nekoj duhovitoj primjedbi. Hodajui prela j e kratku udaljenost s dva uobraena tipa, cijelo vrijeme avrljajui na jeziku Bahasa, na mandarinskom i na Goodenuf engleskom, od kojih je samo engleski Bobu bio razumljiv. Zatim je opet ostala sama. Malo se nagnula prema njemu i iroko mu se nasmijeila. "Pa to zvui kao dobra vijest!" rekla je. "Tvoj je otac bio izvan dometa svakog racionalnog razgovora koliko ono godina? A sad je odjednom dovoljno pribran da se moe zabavljati. Trebao bi biti oduevljen. Od sada e mu biti sve bolje. Tvoj otac e ti se vratiti! " "... Da." Juer se bio oprostio s posljednjom terenskom sestrom. Tata bi se sad trebao poeti oporavljati vrlo brzo. Jedini razlog zato je jo uvijek bio u invalidskim kolicima, bio je taj to su doktori htjeli biti sigurni da je njegova kotana regeneracija dovrena prije nego to ga puste na slobodu u susjedstvo. Vidjela je izraz na njegovom licu i nakrivila glavu. "Frka te?" Bacio je pogled na svog oca. Operacija Paragvaj bila je jo svega nekoliko tjedana daleko. Tajna operacija na kraju svijeta. Ta perspektiva postajala je gotovo privlana. "Moda. " "Onda pusti nau malu generalicu da radi to to radi i ne brini." Okrenula se i mahnula nekome izvan njegovog vidnog polja. "Ups." Njena slika je zatitrala i nestala, te je ostala samo tiha poruka:
Alice > Bob: <sm> Moram ii. Ve pokrivam tajnika Martineza, a lokalni obiaji ne odobravaju paralelan rad.</sm>

16

Bob je neko vrijeme sjedio u mirnoj dnevnoj sobi. Miri je bila gore, uila je. Vani se kasno poslijepodne pretapalo u veer. Mirno vrijeme. U doba kad je bio mali, u to bi vrijeme tata iznio knjige poezije, pa bi on, mama i mali Bobby zajedno itali. U stvari. Bob je prema takvim veerima osjeao sretnu nostalgiju. Osvrnuo se prema ocu. "Tata?" Nije bilo odgovora. Bob se nagnuo naprijed i pokuao nesigurno vikati. "Tata? Je li ti dovoljno svjetla? Mogu ga jako pojaati. " Starac je rastreseno odmahnuo glavom. Moda je ak i razumio pitanje, no nije to vie niime naznaio. Samo je nakrivljeno sjedio. Desnom rukom neprestano je i neumorno trljao zapee lijeve ruke. Pa ipak, bilo je to veliko poboljanje. Robert Gu stariji bio je spao na etrdeset kila, na jedvite jade ivu biljku, kad ga je Medicinski fakultet UCSF-a* primio na svoj novi tretman. Ispostavilo se da je UCSF-ov lijek protiv Alzheimerove bolesti upalio ondje gdje godine konvencionalnog lijeenja nisu uspjele. Bob je obavio nekoliko poslia u bazi, provjerio planove za skoranju o peraciju Paragvaj... i onda se naslonio i nekoliko minuta samo promatrao svojeg oca. Nisam te oduvijek mrzio. Kao dijete nikad nije mrzio svojeg starog. Moda to i nije udno. Dijete nema mnogo toga za usporeivanje. Robert je bio strog i zahtjevan, to je malome Bobbyju bilo vrlo jasno. Premda je Robert stariji esto i glasno optuivao samoga sebe to je toliko blag roditelj, katkad se inilo da je to u proturjenosti s onime to je Bob viao u domovima svojih prijatelja. Ali Bobu se to nikad nije inilo kao maltretiranje. ak ni kad je mama ostavila tatu, ak ni tada se Bob nije okrenuo protiv starca. Lena Gu pretrpjela je godine suptilnog zlostavljanja i vie nije mogla, ali mali Bobby toga nije bio nimalo svjestan. Tek je kasnije, razgovarajui s tetom Carom, shvatio koliko je loije Robert postupao s ostalima nego to je ikada postupao s njim. Za potpukovnika Roberta Gua mlaeg ovo je trebalo biti vrijeme radovanja. Njegov otac, jedan od najvoljenijih amerikih pjesnika, vraao se s podueg kampiranja u dolini sjena smrti. Bob je dugo gledao Robertove mirne, oputene crte lica. Ne, da je to film, bio bi vestern i naslov bi mu bio Povratak velikoga gada.

03.

Rajsko minsko polje

"Oi me... peckaju!" "Ovo ne bi smjelo biti bolno. Bole li vas stvarno? " "... Ne." Ali svjetlost je bila toliko jaka daje Robert vidio vatrene boje ak i u sjenama. "Jo uvijek je mutno, ali tako dobro nisam vidio ve..." nije znao koliko dugo; i samo je vrijeme bilo tama, "... godinama. " Neka je ena progovorila tono iza njegovog ramena. "Ve nekih tjedan dana ste na retinalnim lijekovima, Roberte. Danas smatramo da smo dobili dovoljnu prisutnost radne populacije stanica, pa smo ih odluili ukljuiti. " Glas neke druge ene: "A va mutan vid moemo izlijeiti jo lake. Reed? " "Da, doktorice." Ovaj je glas dopirao iz mrlje u obliku mukarca tono pred njim. Oblik se nagnuo prema njemu. "Dajte da vam stavim ovo preko oiju, Roberte. Malo ete utrnuti." Velike njene ruke nataknule su naoale na Robertovo lice. Ovo mu je barem bilo poznato, stavljali su mu nove lee. Ali onda mu je lice utrnulo i nije mogao zatvoriti oi. "Samo se opustite i gledajte ravno naprijed." Oputanje je bilo jedno, ali nije bilo nikakvog izbora oko gledanja ravno naprijed. A onda... Boe, bilo je to kao gledanje pojavljivanja slike na stvarno sporom raunalu, kad se mrlje izotravaju u sve sitnije i sitnije detalje. Robert bi se trgnuo unatrag, ali se utrnue proirilo na njegov vrat i ramena. "Mapa stanica u desnoj mrenici izgleda dobro. Idemo sad na lijevu. " Prolo je jo nekoliko sekundi i dogodilo se i drugo udo. ovjek koji je sjedio pred njim skinuo je "naoale" s Robertove glave. Na njegovom sredovjenom licu bio je osmijeh. Nosio je bijelu pamunu koulju. Dep mu je bio izvezen *University of California, San Francisco. 17

plavim koncem: "Lijeniki asistent Reed Weber." Vidim svaku nit na tome! Pogledao je preko ovjekovog ramena. Zidovi klinike bili su lagano izvan fokusa. Moda e na otvorenom morati nositi naoale. Nasmijao se na tu pomisao. A onda je prepoznao slike na zidovima. Ovo nije bila klinika. Ti zidni ukrasi bili su kaligrafija koju je Lena kupila za njihovu kuu u Palo Altu. Gdje sam ja? Bio je tu kamin; bila su i pomina staklena vrata koja su se otvarala na travnjak. Nijedne knjige na vidiku; ovo nije bilo mjesto gdje je on ikad ivio. Utrnue njegovih ramena gotovo je nestalo. Robert se osvrnuo po prostoriji. Ona dva enska glasa - oni nisu bili privreni ni za to vidljivo. Ali Reed Weber nije bio jedina osoba na vidiku. Neki krupni tip stajao mu je slijeva, s rukama na kukovima i sa irokim osmijehom na licu. Robertov pogled susreo se s njegovim i osmijeh se pokolebao. Mukarac mu je kimnuo i rekao; "Tata. " "... Bobe. " Nije toliko bila stvar u tome da mu se pamenje odjednom vratilo, koliko u tome da je uoio injenicu koja je bila tu cijelo vrijeme. Bobby je odrastao. "Razgovarat emo kasnije, tata. Zasad te ostavljam da dovri stvari s doktoricom Aquino i njezinim ljudima." Kimnuo je zraku pored Robertovog desnog ramena - i izaao iz prostorije. Zrak je rekao: "Zapravo, Roberte, ovo je otprilike sve to smo danas namjeravali uiniti. Imat ete puno posla u sljedeih nekoliko tjedana, ali bit e vam manje kaotino ako idemo korak po korak. Mi emo paziti da ne bude nikakvih problema. " Robert se pravio da vidi neto u zraku. "Moe. Vidimo se." Zauo je prijateljski smijeh. "Upravo tako! Reed vam moe pomoi oko toga. " Reed Weber je kimnuo i tada je Roberta obuzeo osjeaj da su on i Weber doista sami u prostoriji. Lijeniki asistent pakirao je naoale i raznorazne druge komade razbacane opreme. Veinom su to bile jednostavne plastine kutije; prozaina potrona roba, da nije bilo uda koja su stvarale. Weber je uoio njegov pogled i nasmijeio se. "Samo radni pribor, posve obian. Lijekovi i strojevi koji plutaju po vama ono su to je stvarno zanimljivo. " Spakirao je i posljednji ciglasti predmet i podigao pogled. "Vi ste zbilja srekovi, znate li to?" Sad sam na svjetlosti dana, gdje je prije bila vjena tama. Pitam se gdje je Lena? Zatim je razmislio o njegovom pitanju. "Kako to mislite? " "Izabrali ste si sve dobre bolesti!" Nasmijao se. "Suvremena medicina na neki je nain poput rajskog minskog polja. Moemo izlijeiti mnoge stvari; Alzheimera, premda ste se u tome umalo ukrcali na krivi brod. I vi i ja imali smo Alzheimera; ja sam imao normalnu vrstu, izlijeen sam na samom poetku. Mnoge su druge stvari jednako smrtonosne ili iscrpljujue kao i ranije. Jo uvijek ne moemo mnogo pomoi kod modanog udara. Neke vrsta raka ne mogu se izlijeiti. Ima oblika osteoporoze koji su jednako grozni kao to su uvijek bili. Ali sve vae ozbiljne bolesti su stvari za koje imamo brze i efikasne lijekove. Vae kosti sada su dobre kao kosti pedesetogodinjaka. Danas smo vam sredili oi. Za nekih tjedan dana poet emo s osnaivanjem perifernog ivanog sustava." Reed se nasmijao. "Znate, vi ak imate biokemiju koe i masnog tkiva koja reagira na Venn-Kurasawine tretmane. Ni jedna osoba od tisuu nije te sree da nagazi na tu rajsku minu; vi ete ak i izgledati mnogo mlae." "Jo malo pa ete mi dati videoigrice da se igram. " "Ah!" Weber je posegnuo u svoju torbu za opremu i izvukao list papira. "To ne smijemo zaboraviti. " Robert je uzeo papir i posve ga rairio. Zapravo je bio prilino velik, neto vei od formata A4. Izgledao je poput papira sa zaglavljem. Na vrhu se nalazio neki logotip i rijei u otmjenom fontu: "Klinika Crick's, odjel gerijatrije." Ostatak se sastojao od neke vrste sadraja, a glavne kategorije bile su: "Microsoft Family", "Great Wall Linux" i "Epiphany Lite. " "Na kraju ete htjeti koristiti 'Epiphany Lite', ali zasad samo dotaknite tip raunala s kojim ste najvie upoznati. " Stavke navedene pod "Microsoft Family" bile su stari brendovi Microsoftovih sustava sve tamo do 1980-ih godina. Robert je nesigurno zurio. "Roberte? Vi... vi znate za raunala, zar ne? " 18

"Da." Sjeanje je bilo tu, sad kad je razmislio o tome. Nasmijeio se. "Ali ja sam uvijek bio zadnji koji bi se ukrcao. Nabavio sam svoj prvi PC 2000. godine." A i to je bilo samo zato to ga je ostatak Odsjeka za engleski jezik maltretirao da ne ita e-mailove. "Fiju. Dobro, s ovime ovdje moete imitirati bilo koji od tih starih stilova. Samo ga rairite na naslone za ruke vaih kolica. Va sin je opremio ovu sobu tako da ima audio, ali na veini ete mjesta morati prstima dodirivati stranicu budete li htjeli uti neto iz nje. " Robert se nagnuo naprijed da pogleda papir izbliza. Nije svijetlio; nije imao ak ni staklasti izgled raunalnog zaslona. Bio je to samo obian, kvalitetni papir. Reed je prstom pokazao stavke sadraja. "Sad pritisnite opciju izbornika koja odgovara vaem omiljenom sustavu. " Robert je slegnuo ramenima. Tijekom godina, odsjek je nadograivao mnoge sustave, ali... Prstom je pritisnuo redak teksta koji je glasio "WinME". Nije bilo stanke, nikakvog kanjenja zbog dizanja sustava kakvih se sjeao. Ali odjednom je zrakom odzvanjao poznati i dosadni glazbeni jingle. inilo se da dopire iz svih smjerova, a ne iz tog komada papira. Sad j e list bio pun boja i ikona. Roberta je preplavila nostalgija, prisjetio se koliko je frustriranih sati potroio pred blijeteim raunalnim zaslonima. Reed se nasmijeio. "Dobar izbor. WinME ve dugo ima jednostavnu rentu. Da ste odabrali Epiphany, sad bismo se probijali kroz njihovu dunglu licenci... Dobro, sad bi ostatak trebao biti skoro isti kao ono to poznajete. Klinika Crick's ak je filtrirala neke suvremene servise tako da izgledaju kao stranice u pretraivaima. To nije ba onoliko dobro kao ono to koristimo va sin i ja, ali barem vas vie nee muiti problemi s 'nevidljivim glasovima'; vidjet ete Rachel i dr.Aquino tu na tom listu, ako budete htjeli. Budite kul, Roberte." Robert je sluao Weberovu mjeavinu vjerojatno zastarjelog slenga i tehnikoga govora, njegovu dobrodunost i strukture fraza koje bi mogle nagovijestiti sarkazam. Neko davno, sve bi to Robertu bilo dovoljno da kalibrira tog tipa. Danas, kad je tek izronio iz mraka senilnosti, nije mogao biti tako siguran. Stoga gaje malo potaknuo. Ja sam opet sasvim mlad? Reed se naslonio i veselo nasmijao. "Volio bih da vam mogu to rei, Roberte. Vi imate sedamdeset pet godina, a naina na koje se tijelo moe pokvariti mnogo je vie nego to su doktori medicine ikada zamislili. Ali ja na vaem sluaju radim ve est mjeseci. Vratili ste se iz mrtvih, ovjee. Alzheimerovu ste ve skoro svladali. Sada ima smisla isprobati na vama druge tretmane. Doivjet ete nekoliko iznenaenja, uglavnom dobrih. Samo lagano, kako vjetar pue. Recimo, primijetio sam da ste upravo prepoznali svojeg sina. " "D... da. " "Bio sam ovdje prije tjedan dana. Tada ga niste prepoznavali." Bilo je neobino akati po toj magli, ali... "Da. Znao sam da ne mogu imati sina. Nisam bio dovoljno star. Samo sam htio ii doma, mislim u kuu svojih roditelja u Bishopu. Pa ak i sad sam se iznenadio kad sam vidio da je Bob tako star." Posljedice su se obruavale na njega. "Znai, moji roditelji su mrtvi... " Reed kimne glavom. "Bojim se da jesu, Roberte. Pred vama je cijeli ivot kojeg ete se poeti prisjeati. " "U nevezanim komadiima? Ili prvo najstarija sjeanja? Ili u moda zaglaviti na neemu... " "Lijenici vam na to mogu dati najbolje odgovore." Reed se kolebao. "Gledajte, Roberte. Vi ste nekad bili profesor, tono? " Bio sam pjesnik! Ali sumnjao je da bi Reed umio procijeniti koji je rang vredniji. "Da. Profesor... dobro, profesor emeritus... engleskog jezika. Na Stanfordu. " "Dobro. Bili ste pametan ovjek. Morate mnogo toga nauiti, ali kladim se da e vam se ta pamet vratiti. Ne bojte se ako se neega ne moete sjetiti. I ne zamarajte se previe, takoer. Gotovo svakog dana lijenici e vam obnoviti neku dodatnu sposobnost. Teorija kae da e vas to manje zbuniti. Je li u pravu ili nije, nee biti bitno ako ostanet e kul. Sjetite se da ovdje imate cijelu obitelj koja vas voli." Lena. Robert je na trenutak pognuo glavu. Nije dobio povratak u djetinjstvo, nego neku vrstu druge prilike. Kad bi se mogao vratiti cijelim putem natrag iz Alzheimerove, kad bi, 19

kad... onda bi mogao dobiti jo dvadeset godina, vrijeme da nadoknadi to je izgubio. Znai, dva cilja; njegova poezija i... "Lena. " Reed se nagnuo blie. "to ste rekli, gospodine? " Robert je podignuo pogled. "Moja ena. Mislim, moja biva ena." Pokuao se prisjetiti neto vie. "Kladim se da se nikad neu prisjetiti to se dogadalo nakon to sam pogubio klikere. " "Kao to rekoh, ne brinite zbog toga. " "Sjeam se da sam bio oenjen Lenom i da sam odgajao Bobbyja. Razili smo se prije mnogo godina. A opet... isto se tako sjeam da je bila sa mnom kad me Alzheimer stvarno poeo gasiti. A sad je opet nema. Gdje je ona, Reed? " Reed se namrtio, a zatim se nagnuo naprijed i povukao zatvara na svojoj torbi za opremu. "ao mi je, Roberte. Preminula je prije dvije godine." Ustao je i njeno potapao Roberta po ramenu. "Znate, mislim da smo danas stvarno dosta napredovali. Sad moram bjeati. "
O

U svojem prijanjem ivotu Robert Gu pridavao je jo manje panje tehnologiji nego tekuim zbivanjima. Ljudska priroda se ne mijenja, a kao pjesniku, njegov je posao bio da izvue sr te nepromjenjive biti i da je prikae. A sad... pa, vratio sam se iz mrtvih! To je stvarno bilo neto novo pod kapom nebeskom, tehnoloki doprinos malo prevelik da bi ga se ignoriralo. Bila je to njegova nova prilika za ivot, prilika da nastavi svoju karijeru. A bilo je oito gdje bi trebao nastaviti sa svojom umjetnou: s Tajnama doba. Bio je proveo pet godina nad cantusima iz tog niza, nad poemama poput "Tajne djeteta", "Tajne mladih ljubavnika", "Tajne staraca". Ali njegove "Tajne umiruih" bile su besramna la, budui da ih je napisao prije nego to je poeo umirati - bez obzira na to to se inilo da ljudi misle da taj cantus ima najveu dubinu u itavom nizu. Ali sada... da, neto novo: "Tajne onoga koji .se vratio." Zamisli su pristizale, a stih e zacijelo uslijediti. Svakoga dana u njemu je dolazilo do novih promjena, a stare su prepreke iznenada nestajale. Nije mu bilo teko prihvatiti savjet Reeda Webera da bude strpljiv sa svojim ogranienjima. Toliko toga se mijenjalo, i sve je ilo nabolje. Jednoga dana opet je prohodao, premda je to bilo vie grevito, nestabilno teturanje. Pao je tri puta tog prvog dana, no svaki put je jednostavno skoio natrag na noge. "Osim ukoliko ne padnete na glavu, profesore, bit e sve u redu", rekao je Reed. No njegovo se hodanje polako popravljalo. A sad kad je vidio doista vidio - mogao je initi stvari rukama. Nema vie tapkanja u mraku. Nikad ranije nije shvatio koliko je vid vaan za koordinaciju. Nebrojeno je mnogo naina na koje stvari mogu leati okolo, zamrsiti se i skrivati se u tri dimenzije; bez vida, osueni ste na kompromis i neuspjeh. Ali ja ne. Vie ne. A dva dana kasnije... ... Igrao je ping-pong sa svojom unukom. Sjeao se tog stola. Bio je to onaj to ga je kupio malom Bobbyju prije trideset godina. Sjeao se ak i kad ga je Bob preuzeo nakon to je Robert najzad odustao od svoje kue u Palo Altu. Danas je Miri razvlaila udarce, aljui lopticu visoko i polako preko stola. Robert je iao naprijed-natrag. Nije bio problem vidjeti lopticu, ali morao je jako paziti da ne zamahne previsoko. Igra se odvijala vrlo, vrlo paljivo - sve dok nije bilo petnaest prema jedanaest za Miri. A tada je osvojio pet bodova; svaki udarac bio je vrsta grevitog trzaja kojim je nekako uspio zakucati plastinu lopticu na udaljeni rub stola. "Roberte! Muljao si mi!" Jadna zdepasta Miri trala je od jednog ugla stola do drugog, nastojei odrati korak s njim. Robertovi jaki udarci nisu imali spin, ali ona nije bila iskusni igra. Sedamnaest prema petnaest, osamnaest, devetnaest. Tada su njegovi snani zamasi izgubili pravilnost i opet je postao teturavi spastiar. Ali sad njegova unuka vie nije imala milosti. Nagomilala je est bodova u nizu i pobijedila. A zatim je optrala stol da ga zagrli. "Divan si! Ali nikad me vie nee smuljati!" Nije bilo nikakve koristi od toga da joj prepria ono to mu je Aquino rekla, da e rekonstrukcija

20

njegovog ivanog sustava nasumino uzrokovati izvanredne rezultate. Na kraju bi mogao zavriti s refleksima atleta; vjerojatnije e stati na neemu nalik na prosjenu koordinaciju.
O

Bilo je smijeno kako je pazio na dane u tjednu. Oni su mu prestali biti bitni ak i prije nego to je izgubio klikere. Ali sad je vikendima njegova unuka cijeli dan bila u blizini. "Kakva je bila prateta Cara? " upitala ga je jedne subote ujutro. "Bila ti je vrlo slina. Miri. " Osmijeh djevojice bio je iznenadan, irok i ponosan. Robert je bio pogodio da je to ono to je eljela uti. Ali to je istina, osim io Cara nikad nije bila debela . Miri je bila poput Care, tono u onim posljednjim godinama predadolescencije, kad su njezino oboavanje starijeg brata kao heroja zamijenili drugi interesi. Mirina osobnost bila je preuveliana Carina. Miri je bila veoma bistra - vjerojatno pametnija od svoje pratete, i Miri je ve stekla ekstremnu neovisnost i moralnu nepokolebljivost ove druge. Sjeam se te uporne arogancije, pomislio je Robert. To ga je uasno iritiralo; udaljili su se jedno od drugog upravo zato to joj je htio to izbiti iz glave. Katkad bi Miri imala svoje male prijatelje u gostima. Djeaci i djevojice u ovom vijeku i eri druili su se ne obraajui previe panje na meusobne razlike. Nekoliko kratkih godina miii su im bili gotovo jednaki. Miri je voljela igrati ping-pong u parovima. Morao se nasmijeiti tomu kako je efovala svojim prijateljima. Bila ih je organizirala u turnir i, premda je bila skrupulozno potena, igrala je da pobijedi. Kad bi njezina strana zaostala, vilica bi joj se ukoila u ljutitoj odlunosti, a pogled postao elian. Nakon igre brzo bi priznavala vlastite greke i jednako bi brzo kritizirala svoje suigrae. ak i nakon to bi njezini prijatelji fiziki otili, esto bi jo uvijek bili tu nevidljive prisutnosti, poput Robertovih lijenika. Miri bi hodala vrtom razgovarajui i svaajui se ni sa kim - poput parodije na mobitelsku neuljudnost koje se Robert sjeao iz svojih kasnijih godina na Stanfordu. Zatim, bile su tu Mirine dugake tiine. One se nisu poklapale ni sa ime u njegovom sjeanju na Caru. Miri bi se lagano ljuljala na ljuljaki koja je visjela s jedinog dovoljno velikog stabla u vrtu. inila bi to satima, progovorivi tek povremeno poneku rije - i to u zrak. Oi kao da su joj bile fokusirane na neto miljama udaljeno. A kad ju je pitao to radi, trgnula bi se, nasmijala i rekla da "ui". Robertu Guu to je izgledalo mnogo vie nalik na kakvu opasnu hipnozu. Radnim danima Miri je bila u koli; limuzina bi se zaustavila da je pokupi svako jutro, uvijek ba u onom trenutku kad bi djevojica bila spremna krenuti. Boba nije bilo ovih dana, vraao se "negdje za jedan tjedan". Alice je dio svakog dana provodila kod kue, no bila je izrazito kratkog fitilja. Katkad bi je viao za rukom; ee bi njegova snaha bila u kampu Pendleton do sredine poslijepodneva. Bila bi osobito razdraljiva kad bi se vratila kui iz baze. Ne raunajui terapijske sesije s Reedom Weberom, Robert je uglavnom bio preputen samomu sebi. Lutao je kuom, pronaao neke svoje stare knjige u kartonskim kutijama u podrumu. Bile su to gotovo jedine knjige u kui. Ova obitelj bila je praktiki nepismena. Naravno, Miri se hvalila da mnoge knjige moe vidjeti kad god poeli, no to je bila poluistina. Pretraivaki papir koji mu je dao Reed mogao se upotrijebiti za pronalaenje knjiga na mrei, no itanje knjiga na tom komadu papira bilo je zamorno oskvrnue. Bio je to zanimljiv papir, dodue. Uistinu je podravao telekonferencije; doktorica Aquino i udaljeni terapeuti vie nisu bili samo nevidljivi glasovi. A mreni pretraiva bio je vrlo nalik na one kojih se sjeao, premda se mnoge stranice nisu mogle dobro prikazati. Google je jo radio. Potraio je Lenu Llewelyn Gu. Jasno, bilo je mnogo informacija o njoj. Lena je bila doktorica medicine i prilino poznata na ogranien, dosadan nain. I da, umrla je prije dvije godine. Pojedinosti su bile oblak proturjenosti, neke su se poklapale s onime to mu je Bob rekao, a neke nisu. Bilo je to zbog tih prokletih Prijatelja privatnosti. Teko je bilo zamisliti te hulje koje su davale sve od sebe da pokvare ono to biste mogli nai na mrei. Sebe su nazivali "vandalskim dobrotvorima". 21

I to ga je najzad dovelo do vijesti dana. Svijet je bio u kaosu kao i uvijek. Ovaj mjesec radilo se o policijskoj akciji u Paragvaju. Pojedinosti nisu imale smisla. to su bili "proizvoai ipova na crno" i zato SAD ele pomagati lokalnim drotovima da ih zatvore? ira slika je bila poznatija. Okupatorska sila traila je Oruje Masovnog Unitenja. Danas su nali nuklearno oruje skriveno ispod nekog sirotita. Slike su prikazivale slumove i siromahe, odrpanu djecu koja se igraju nedokuivih igara, to su na neki nain poricale okolnu bijedu. Povremeno bi se tu naao i poneki vojnik, koji bi izgledao gotovo usamljeno. Kladim se da je Bob ba ovdje, pomislio je. Nije mu bio prvi put - pa ni tisuiti - da se upita kako je njegov sin mogao izabrati tako runu, besperspektivnu karijeru.
O O O

Veerima bi Alice, Robert i Miri imali neto nalik na obiteljski obrok. Alice se inila sretnom to jc kuhanje njezina dunost, premda je veeras izgledala kao da nije spavala dva dana. Robert se motao po kuhinji promatrajui majku i ker kako vade tanjure iz hladnjaka. "Televizijske veere, tako smo mi to nekada zvali", rekao je. Istini za volju, ovo je imalo izgled i teksturu delikatesne hrane. Njemu je sve to imalo okus na kukuruznu kau, ali Reed je rekao da je to zato to je devedeset pet posto njegovih okusnih pupoljaka mrtvo. Miri je oklijevala onako kako je esto oklijevala kad bi Robert nabacio neku ideju za koju prije nije ula. Ali kao i uvijek, njezin je odgovor bio pun samopouzdanja. "O, ovo je mnogo bolje od televizijskih brzih obroka. Mi moemo mijeati i kombinirati dijelove. " Prstom je pokazala neoznaene spremnike koji su itali u... pa, izgledalo je kao mikrovalna. "Vidi, ja imam sladoledni desert, a Alice ima... rezance od borovnica. Njam, Alice! " Alice joj je uputila kratak osmijeh. "Podijelit emo. Dobro, odnesi mo to u blagovaonicu." Trebalo ih je sve troje da bi ponijeli sve, ali nisu se morali vraati po drugu rundu. Odloili su hranu na dugaki jedai stol. Stolnjakje bio od damasta, zamrenog uzorka koji je izgledao drugaije svake veeri. Stol mu je sam po sebi bio poznat, jo jedna stara batinjena stvar. Lenina prisutnost jo se uvijek posvuda osjeala. Robert je sjeo pored Miri. "Zna", rekao je, vie zato da ispita njezine reakcije nego zbog bilo kojeg drugog razloga. "Meni sve ovo izgleda dosta primitivno. Gdje su roboti sluge - ili male automatske ruke koje bi stavljale televizijske veere u mikrovalnu i vadile ih van? " Njegova unuka razdraeno je slegnula ramenima. "Imamo robote ondje gdje to ima smisla. " Robert se sjeao Alice Gong kad se udala za Boba. U to doba Alice je bila nedokuivi diplomat - tako uljudna da veina ljudi nikad ne bi uoila njezinu vjetinu. Tih dana on je jo uvijek imao svoju britkost, kako sa stihovima, tako i s ljudima; takvu osobnost je shvatio kao izazov. Usprkos tomu, njegova prijanja priroda nikad nije uspjela nai rupicu u njezinom oklopu. Nova Alice samo je oponaala staloenost one stare, s promjenjivim uspjehom. Noas nije bila jedna od njezinih boljih noi, Robert se prisjetio vijesti o Paragvaju i pokucao ubosti nasumce: "Brine za Boba? " Uputila mu je neobian osmijeh. "Ne. Bob je u redu. " Miri je pogledala majku i zatim zacvrkutala: "U stvari, ako te zanimaju mehovi, onda bi stvarno morao vidjeti moju zbirku lutaka." Mehovi? Lutke? Teko je dominirati ljudima kad ne znate o emu govore. Povukao se: "Mislim, toliko je tih stvari koje ve sto godina najavljuju ljubitelji budunosti, a koje se nikad nisu dogodile. Stvari kao letei auti. " Miri je podigla pogled sa svojeg jela koje se puilo. U jednom kutu pladnja stvarno se nalazila zdjelica sladoleda. "Imamo letee taksije. Rauna li se to? " "To donekle moe proi." Onda je iznenadio samog sebe; "Kad mogu vidjeti jednog? " Stari Robert odbacio bi mehanike naprave kao nedostojne ikakvog zanimanja zrele osobe. "Bilo kad! Moe poslije veere? " Posljednje pitanje bilo je upueno Alice isto koliko i Robertu. Na Alicinom se licu pojavio prirodniji osmijeh. "Moda ovaj vikend. " Neko su vrijeme jeli u tiini. Da barem mogu okusiti to jelo. 22

Zatim je Alice prela na temu koju je zacijelo uvala za dobru priliku: "Zna, Roberte, pogledala sam lijenike izvjetaje o tebi. Skoro si se potpuno oporavio. Jesi li razmiljao o nastavku svoje karijere? " "O, naravno. Razmiljam o tome cijelo vrijeme. Imam novih ideja za pisanje... " iroko je zamahnuo rukom i iznenadio se strahu koji se najednom uzdigao u njemu. "Hej, ne brini, Alice. Imam svoje pisanje. Imam ponude za posao s fakulteta irom zemlje. Maknut u vam se s puta im vrsto stanem na tlo. " Miri je rekla: O, ne, Robert! Moe ostati s nama. Nama se svia to si tu. " "Ali ne misli li da bi sada trebao aktivno traiti kontakte? " upita Alice. Robert joj je blago uzvratio pogled. "A zato? " "Pa. zna da je zadnja sesija Reeda Webera s tobom sljedei utorak. Kladim se da ima jo novih vjetina kojima bi volio ovladati. Jesi li razmiljao o upisu na neki teaj? Gimnazija Fairmont ima vie posebnih... " Pukovnici Alice ilo je prilino dobro, ali osujetila ju je trinaestogodinjakinja pored Roberta. Miri je zapiskutala: "Koma. To je nae strukovno obrazovanje. Nekoliko staraca i hrpa tinejderskih glupana. Dosadno, dosadno, dosadno. " "Miri, postoje neke osnovne vjetine... " "Reed Weber napravio je dosta toga. A ja mogu nauiti Roberta nositi. " Potapala ga je po ruci. "Ne brini, Roberte. Kad jednom naui nositi, moe nauiti sve. Zasad si u zamci; kao da gleda svijet kroz malu rupicu, vidi samo ono to moe vidjeti golim okom - i ono to moe izvui iz ovoga." Pokazala je arobni list papira koji je bio zataknut u dep njegove koulje. "Uz malo vjebe moi e vidjeti i uti jednako dobro kao svi ostali. " Alice je odmahnula glavom. "Miri. Puno je ljudi koji ne koriste kontaktne lee i nosiva raunala. " "Da, ali oni nisu moj djed." Uslijedilo je ono malo, prkosno izbacivanje donje eljusti. "Roberte, ti treba nositi. Izgleda smijeno kad hoda okolo s tom vidi -stranicom koju stie u ruci. " Alice je izgledala kao da e prigovoriti glasnije. Zatim se smirila i naslonila, promatrajui Miri neutralnim pogledom koji Robert nije mogao dokuiti. inilo se da Miri ne primjeuje taj pogled. Nagnula je glavu naprijed i pritisnula prstom u blizinu svojeg desnog oka. "Ve zna za kontaktne lee, zar ne? Hoe vidjeti jednu? " Ruka joj se udaljila od oka. Siuni disk sjedio je na vrhu njezinog srednjaka. Bio je veliine i oblika kontaktnih lea koje je on znao. Nije ni oekivao nita vie, ali... nagnuo se blie i pogledao. Za trenutak je shvatio da ta lea nije ba sasvim prozirna. U njoj su se komeale i vrtloile mrljice obojanog svjetla. "Namjestila sam je na maksimalnu sigurnost, inae ne bi vidio svjetla." Sitna lea postala je mutna, a zatim bijela kao led. "Uh. Potroila se. Ali razumije ideju. " Vratila ju je natrag u oko i nasmijeila mu se. Sad joj je desno oko bilo zamueno golemom mrenom. "Trebala bi uzeti novu, zlato", ree Alice. "O, ne", ree Miri. "Kad se zagrije, bit e dobra do kraja dana. " I doista, "mrena" je nestajala, Mirina se tamnosmea arenica vidjela kroz nju. "Onda, to misli, Roberte? " Da je to stvarno odurna zamjena za ono to mogu uiniti jednostavnim itanjem svoje vidi-stranice. "I to je cijela mudrost? " "Hm, ne. Mislim, moemo mi tebi odmah dati neku Bobovu koulju i kutiju lea. Trik je u tome da naui kako se koriste. " Pukovnica Alice je rekla: "Bez odreene kontrole to je nalik na staromodnu televiziju, ali mnogo je otvorenije za nametljivce. Ne bismo htjeli da ti netko preotme kontrolu, Roberte. to misli o ovome: ja u ti nabaviti neku odjeu za vjebanje i onu kutiju lea koju je Miri spomenula. Ti u meuvremenu malo razmisli o upisu u Gimnaziju Fairmont, dobro? " Miri se nagnula naprijed i nasmijeila se majci. "Kladim se da e nositi za tjedan dana. Uope mu nee trebati ti gubitniki teajevi." Robert se dobroudno nasmijeio preko Mirine glave.
O

23

Zapravo, doista je imao ponuda za posao. Njegov povratak procurio je na mreu i dvanaest fakulteta mu se javilo. Ali samo njih pet mu je poslalo pozivnice. Tri su bile za semestralne gae rezidentnog umjetnika. A ostale nisu bile iz prvorazrednih fakulteta. To ba nije bila dobrodolica kakvu je Robert oekivao za jednog od "knjievnih divova stoljea" (citirajui kritiare). Boje se da sam jo uvijek biljka. Tako je Robert ostavio ponude na ledu i radio na svom pisanju. Pokazat e on sumnjiavcima da je britak kao to je uvijek bio - usput e ih nadmaiti i stei onu vrstu priznanja koju zasluuje. Ali napredak na pjesnikoj fronti bio je spor. Napredak je bio spor na mnogim frontama. Njegovo je lice sada zaista izgledalo mlado. Reed je rekao da je takav potpuni kozmetiki uspjeh rijetkost, da je Robert savrena meta za "Venn-Kurasawin" proces. Prekrasno. Ali njegova koordinacija pokreta i dalje je bila grevita, a zglobovi su ga cijelo vrijeme boljeli. Najgore od svega bilo je to to je jo uvijek morao ii u zahod nekoliko puta svake noi da se popia. Jamano su ga Suenice time podsjeale na to da je ipak star ovjek. Juer je bio Weberov zadnji posjet. Tip je imao servilni um, no kao takav, odlino usklaen sa servilnom pomoi koju je pruao. Nedostajat e mi, pretpostavljam. Ne samo zbog toga to se sad u svakom danu stvorio jo jedan neispunjen sat. A napredak je bio osobito spor na pjesnikoj fronti. Robertu snovi nikad nisu bili vaan izvor nadahnua (iako je u nekoliko dobro poznatih intervjua tvrdio suprotno). Ali budni pokuaji da se bude kreativan bili su posljednje utoite prozainih umova. Robertu Guu prava kreativnost najee je dolazila nakon dobro prospavane noi, upravo kad bi se razbuivao. Taj trenutak bio je tako pouzdan izvor nadahnua da bi, kad bi imao problema s pisanjem, uveer esto krenuo tim prozainim putem, natrpavi si um trenutanim nerjeivostima... i tada bi sljedeeg jutra, jo drijemajui, ponavljao ono to zna. U toj labilnoj svjeini nove svijesti pojavljivali bi se odgovori. U godinama kad je bio na Stanfordu predoio je taj fenomen filozofima, vjernicima i egzaktnim znanstvenicima. Imali su stotine objanjenja, od Freudovske psihologije do kvantne fizike. Objanjenje nije bilo vano; za njega je funkcioniralo da "prespava problem". I sad je, izronivi iz godina demencije, jo uvijek imao tu jutarnju prednost. Ali njegov nadzor nad tim procesom bio je jednako nepouzdan kao i uvijek. Nekih jutara njegov bi um bio preplavljen idejama za "Tajne onoga koji se vratio" i za reviziju "Tajni umiruih". Pa ipak, nijedno od tih jutarnjih nadahnua nije donijelo sa sobom poetske detalje. Imao je on ideja. Razradio je koncepte sve do razine blokova stihova. Ali nije imao rijei i fraze koje bi te ideje pretvorile u ljepotu. Moda je je bilo u redu. Za sada. Najzad, initi da rijei pjevaju bio je najvii, najii dar. Nije li imalo smisla da mu se taj dar vrati posljednji? U meuvremenu, mnoga njegova jutra bila su potraena na beskorisne spoznaje. Njegova ga je podsvijest izdala, fascinirana time kako, stvari rade, tehnologijom i matematikom. Danju, dok bi surfao svojom vidi-stranicom, panju bi mu neprekidno odvlaile teme za bilo kakvo umjetniko pitanje. Cijelo jedno poslijepodne potroio je na "djeji uvod" u konanu geometriju, za Boga miloga... a velika spoznaja s kojom se probudio sljedeeg jutra, bila je dokaz iz jednog od teih zadataka. Robertovi dani bili su jednolino dosadni, beskrajna potraga za pravim rijeima u neprekidnom nastojanju da ignorira primamljivi zov vidi-stranice. Veeri je troio na izbjegavanje Miri i njezinih pokuaja da mu prilijepi strana tijela na one jabuice. Najzad mu je jutarnja spoznaja pritekla u pomo. Izranjajui prema budnosti, spokojno razmiljajui o svojem neuspjehu, uoio je zelene borovice ispod svojeg prozora i vrt obojan njenim pastelnim nijansama. Vani je bio svijet. Ondje je bilo milijun razliitih gledita. to je znao initi u prolosti kad bi napredak naletio na barikade? Odmori se. Radi neto drugo, bilo to. Povratak u "gimnaziju" izvukao bi ga iz ovoga, skinuo bi mu Miri s vrata. Svakako bi ga izloio drugaijim, pa makar uim gleditima. Alice e biti tako zadovoljna.

24

04.

Izvrsna afilijansa

Juan Orozco volio je pjeaili do kole s blizancima Radner. Fred i Jerry bili su Lo Utjecaj, no bili su najbolji igrai koje je Juan osobno poznavao. "Danas imamo posebnu emu. Juan". ree Fred. "O da", ree Jerry smijeei se onako kako se smijeio kad se spremalo neto srvamo zabavno ili neugodno. Njih trojica ili su uobiajenim putem kroz kanal za nadzor poplave. Betonski jarak bio je suh i bijel kao kost, a vijugao je kroz kanjon iza zemlj inog podruja Mesitas. Breuljci iznad njih bili su prekriveni upavcima i manzanitom; pred njima se nalazila umica krljavih hrastova. A to biste oekivali od sjevernog okruga San Diega u ranom listopadu? Barem u stvarnom svijetu. Kanjon nije bio mrtva zona. Uope. Okruna kontrola poplava odravala je itavo podruje dotjeranim, pa je javni sloj bio jednako dobar kao i na gradskim ulicama. Dok su tako ili, Juan je paljivo slegnuo ramenima i trznuo se. To je njegovom nosivom Epiphanyju bio dovoljan mig. Tema njegovogog prilagoenog prikaza prebacila se na Hacekov svijet iz Opasnog znanja: manzanita se pretvorila u ljuskave pipke. Kue uz rub kanjona sada su bile velike i od tekog drva, a s njih su leprale trokutaste zastavice. Viso ko pred njima nalazio se dvorac, dom nadvojvode Hwa Feena - u stvarnosti, lokalnog klinca koji se najvie trudio odrati ovaj krug vjerovanja. Juan je ukrasio blizance konim oklopom Vitezova uvara. "Hej, Jer, pogledaj." Juan je blistao i priekao je da blizanci uu u konsenzus s njegovim pogledom. Vjebao je cijeli tjedan da bi te vizuale postavio kako treba. Fred je podigao pogled, prihvativi slike koje je Juan prizvao. "To je ve zastarjelo, Juanito." Pogledao je dvorac na breuljku. "Osim toga, Howie Fein je budala." "O." Juan je sruio viziju u neurednoj kaskadi. Stvarni svijet ponovo je osvojio svoj teritorij, prvo na krajoliku, zatim na nebu. a onda na stvorenjima i kostimima. "Ali proli tjedan vam se svialo." U doba kad su, sjetio se Juan sada, Fred i Jerry manevrirali kako e protjerati nadvojvodu. Blizanci su pogledali jedan drugog. Juan je znao da se dopisuju tihim porukama. "Rekli smo ti da e danas biti drugaije. Namjeravamo neto posebno. " Proli su ve pola puta kroz umarak krljavih hrastova. Kad se izae na njegovoj drugoj strani, vidi se oceanska izmaglica: a za vedrog dana - ili uz pomo Clear Visiona - vidi se i sam ocean. Na jugu je bilo jo nekoliko zemljinih podruja, te zelena krpica koja je bila Gimnazija Fairmont. Na sjeveru se nalazilo najzanimljivije mjesto u susjedstvu Juana Orozca. Zabavni park Piramidalno brdo nadvisivao je malu dolinu koja ga je okruivala. Stijena ispod njega bila je vie iljata nego piramidalna, ali uprava parka drala je da je pridjev "piramidalan" vie seksi. Neko davno bio je to vonjak avokada; tamnozelena stabla prekrivala su obronke brda. I sad biste to mogli vidjeti kad biste uzeli prikaz parka s logotipa. Gledano golim okom, jo uvijek je bilo dosta drvea. Ali bilo je i travnjaka, i pravih kua, i jedan toranj za lansiranje. Izmeu ostalog. Piramidalno brdo tvrdilo je da posjeduje spravu za najdui slobodni pad u Kaliforniji. Blizanci su mu se cerili. Jerry je mahnuo prema brdu. "to kae da igramo Povratak krede, ali sa stvarnim oseajem?" Uprava Piramidalnog brda tono je znala koliko e naplatiti razliite razine dodirno opipnog iskustva. Najnia razina bila je prilino jeftina; "stvarni osjeaj" bio je na vrhu. "Ma. to je preskupo." "Naravno da jest. Ako plati." "I, ovaj, nemate li vi neki projekt koji morate dovriti prije nastave?" Blizanci su prvi sat imali radionicu praktine nastave. "To je jo u Vancouveru", ree Jerry. "Ali ne brini ti za nas. " Fred je pogledao gore, nekako bogobojazno i samodopadno u isto vrijeme, "UP/Express e ga isporuiti, i to tono na vrijeme. " "Pa dobro. Samo da ne uletimo u frku." Ulijetanje u frku bilo je glavni nedostatak provoenja vremena s Radnerovima. Nekoliko tjedana ranije blizanci su mu pokazali kako da 25

izbjegne opoziv zbog sigurnosti proizvoda na svom novom wikiBay biciklu. Nakon toga, ostalo mu je sjajno oruje za borilake vjetine - i bicikl koji je bilo gotovo nemogue rasklopiti. Mami nije bilo drago. "Hej, Juan, ne brini." Njih su trojica napustili rub kanala za poplavu i uputili se uskom stazom du istonog ruba Piramidalnog brda. Nalazili su se daleko od bilo kojeg ulaza, ali je ujak blizanaca radio za Okrunu kontrolu poplava, pa su oni imali pristup OKP-ovini pogledima za podrku pomonim slubama - i upravo su ga podijelili s Juanom. Zemlja ispod njihovih nogu postala je blago prozirna. Pet metara nie Juan je ugledao grafiki prikaz koji je predstavljao dvadeset pet centimetarski tunel za odljev vika vode. Ovdje i ondje bile su poveznice na lokalne logove odravanja. Jerry i Fred koristili su takvo sveznan je i ranije, pa ih nisu uhvatili. Danas su ga kombinirali s mapom lokalnih mrenih vorova. Pogled prilagoenog prikaza bio je blijedoljubiast na pozadini suncem obasjanog dana, a pokazivao je komunikacijske slijepe toke i aktivne brze veze. Njih su dvojica stali na rub istine. Fred je pogledao Jerryja. "C-c. Kontrola poplava trebala bi se stidjeti. Ovdje nema lokalizacijskog vora u krugu od deset metara. " "Da, Jer. Ovdje bi se svata moglo dogoditi." Bez cjelovite sloene lokalizacijske mree vorovi nisu mogli precizno znati gdje se nalaze oni, kao ni gdje se nalaze njihovi susjedi. Brza laserska komunikacija nije se mogla uspostaviti, a spor senzorski izlaz prelijevao se po cijelom krajoliku. Vanjski svijet je o ovom podruju imao samo kaasto mutnu predodbu. Stupili su na istinu. Nalazili su se duboko u mrenoj slijepoj toki, ali odavde su golim okom mogli vidjeti obronak brda, teren koji se sigurno nalazio u sklopu Piramidalnog brda. Nastave li u tom pravcu, Brdo e im poeti naplaivati. Ali blizanci nisu gledali Brdo. Jerry je doao do malenog stabla i zakiljio uvis. "Ovo je zapravo zanimljivo mjesto. Pokuali su zakrpati pokrivenost promaenim utom." Prstom je pokazao grane i pingao. Pomoni pogled pokazao je tek slabani odaziv, poruku o greki. "Ovdje imamo skoro isti mreni guano. " Juan je slegnuo ramenima. "Rupa e biti pokrpana do veeras." Negdje u sumrak, kad aeroboti lepraju kanjonima, tu i tamo mijenjajui vorove, "Dobro, a zato ne bismo pomogli okrugu tako da to smjesta pokrpamo?" Jerry je podigao zelenkasti predmet veliine palca. Pruio ga je Juanu. Tri antenska krilca niknula su na vrhu predmeta. Bio je to tipini ad hoc vor. Takvi su i iskljueni bili tvrdi orasi od ptijih drekia. "Pervali ste ovo?" Po cijelom je voru pisalo BreakIns-R-Us*, ali pervertiranje mrea bilo je tee u stvarnom ivotu nego u igrama. "Gdje ste nali pristupne ifre? " "Ujak Don postaje nemaran." Jerry je prstom pokazao ureaj. "Sve dozvole su uitane. Naalost, uspavani je vor jo uvijek aktivan." Uperio je prst uvis, u grane mladog stabla. "Ti si dovoljno nizak da se popne na ovo, Juan. Samo se popni i srui vor." "Hmm. " "Hej, ne brini. Domovinska sigurnost nee ni primijetiti." Istini za volju, Ministarstvo domovinske sigurnosti gotovo e sigurno primijetiti, pa makar tek nakon to se zakrpa lokalizacijska mrea. Ali jednako sigurno nee mariti. Logika MDS-a bila je duboko ugraena u sav hardver. "Vidimo sve, znamo sve" bio je njihov moto, ali to god su znali i vidjeli bilo je za njihove vlastite potrebe. Bili su zloglasni po tome to ne dijele s organima reda. Juan je iskoraio iz slijepe toke i provjerio kako izgleda pogled erifovog ureda. Podruje oko Piramidalnog brda imalo je svoj udio u hapenjima, uglavnom zbog intenzifikacijskih droga... ali ovdje se nita nije dogaalo ve nekoliko tjedana. "Dobro." Juan se vratio do stabla i uzverao se neka tri metra, do mjesta gdje su se grane irile. Stari je vor visio s trule trake na iak. Udarcem ga je otkaio, a blizanci su mu namjestili nezgodu sa stijenom. Juan je spuznuo sa stabla. Neko su vrijeme promatrali dijagnostiku. Ljubiasta se izmaglica izotravala u svijetle toke tempom kojim su vorovi shvaali gdje se nalaze oni, a gdje njihova pervana braa, te se u skladu s time koordinirali u smjeru pune efikasnosti. Sad je lasersko usmjeravanje od toke do toke radilo; vidjeli su etikete posjeda du cijele granice Piramidalnog brda. * BreakIns-R-Us: Provalnici smo mi. 26

"Ha", ree Fred. Blizanci su krenuli uzbrdo prema granici posjeda. "Idemo, Juan. Oznaeni smo kao djelatnici okruga. Bit emo dobro ako se ne zadrimo predugo. "
O

Piramidalno je brdo imalo svu najnoviju dodirno-opipnu opremu. Nije se radilo o obinim fantomima koje bi vam kontaktne lee naslikale na stranjoj strani onih jabuica. Na Piramidalnom brdu bilo je igara u kojima ste mogli jahati Scoochi salsipueda ili krasti raptorova jaja - kao i igara s toplim krznenim stvorenjima koja su zaigrano plesala uokolo, molei vas da ih podignete i mazite. Kad biste iskljuili sve igrae poglede, vidjeli biste ostale igrae kako tumaraju umom u vlastitim svjetovima. Brdo ih je nekako navodilo tako da se meusobno ne sudare. U Povratku krede zvuk lansera za slobodni pad bio je maskiran u grmljavinu. Stabla su bila prikazana kao snani ginkoi s mnogo mjesta kroz koja se nije vidjelo nita. Juan je ovih dana esto igrao isti vizualni Povratak krede, fiziki prisutan u drutvu blizanaca, ali takoer i s drugim igraima irom svijeta. Iskustvo nije bilo duhovno okrepljujue. Ovog su ga t jedna ve triput "ubili i pojeli". Bila je to nemilosrdna igra, igra kojoj ste morali dati neki doprinos ili bi vas mogli ubiti i pojesti svaki put. Zato se Juan prikljuio Cehu fantazista - dodue, kao mlai potencijalni lan. Moda e od toga postati snalaljiviji. Ve je dizajnirao jednu vrstu za Povratak krede. Njegovi guteri bili su brza, malena stvorenja koja nisu navukla na sebe najee kritiare. Blizanci nisu bili impresionirani, premda nisu imali vlastitih alternativa. Dok je hodao kroz umu ginka, budno je pazio na stvorenja s raljama koja vrebaju u niim granama. Takvi su ga dokrajili u ponedjeljak. U utorak je to bila nekakva paleozojska boletina. Do sada su stvari izgledale prilino sigurno, no nije bilo nikakvog traga njegovog doprinosa. Njegovi su se stvorovi brzo razmnoavali i bili su promjenjive veliine, pa gdje su se onda skrila mala udovita? Uzdah. Katkada bi trebao provjeriti druge lokacije te igre. Moda im dobro ide u Kazahstanu. Ovdje, danas... nada. Juan je koraao Brdom pomalo obeshrabren, ali jo uvijek nepojeden. Blizanci su uzeli standardni oblik velociraptora iz igre. Fantastino su se provodili. Njihov plijen veliine kokoi bili su igrai botovi Piramidalnog brda. Jerry-raptor osvrnuo se preko ramena prema Juanu. "Gdje je tvoje stvorenje? " Juan nije uzeo nijedan ivotinjski oblik. "Ja sam putnik kroz vrijeme", odgovorio je. To je bio vaei tip, uveden u prvoj verziji igre. Fred ga je zabljesnuo licem punim zubi. "Mislim, gdje su ti stvorenja koja si izmislio proli tjedan? " "Ne znam. " "Najvjerojatnije su ih pojeli kritiari", ree Jerry. Braa su se slono guterski zahihotala. "Odustani od osvajanja kreatorskih bodova, Juan. Vrati im milo za drago i iskoristi dobre stvari." Ilustrirao je poantu nogometnim udarcem kojim je raspalio neto to je gmizalo njihovom stazom. Time je osvojio mnogo klasinih bodova i nekoliko uzbudljivih trenutaka kvalitetnog krvoprolia. Fred mu se pridruio i crvenilo je prtalo posvuda. Bilo je neeg poznatog u tom plijenu. Stvor je bio mlad i izgledao je pametno... novoroene Juanovog dizajna! A to je znailo da mu je mama u blizini. Juan ree: "Znate, ne mislim... " "Problem Je U Tome to Nijedan Od Vas Ne Misli Ni Priblino Dovoljno. " Zvuk je bio premijski vanjski, kao da ste zabili glavu u starinsku mini-liniju. Prekasno su uvidjeli da debla stabala iza njih rastu iz pandi dugih jedan metar. Mama. Slina je padala s visina u kapima od dobrih dvadeset centimetara. Bilo je to Juanovo stvorenje skalirano na maksimum. "Sra..." ree Fred. Bio je to njegov zadnji velociraptorski hropac. Glava i zubi iznad sline sili su sa svoda ginka i progutali Freda sve do vraka njegovih stranjih pandi. udovite je neko vrijeme hrskalo i mljackalo. istina je bila ispunjena zvukom pucanja kosliju. "Aah! " udovite je otvorilo usta i izbljuvalo horor. Bilo je tako dobro - Juan je na trenutak pogledao stvarnost: Fred je stajao u zadimljenim ostacima svojeg raptora. Koulja 27

mu je ispala iz hlaa i bio je natopljen sluzi - pravom, smrdljivom sluzi. Onakvom kakvu plaate novcem. Samo je udovite bilo jedan od najveih strojeva Brda, ukraen kao pripadnik Juanove nove vrste. Njih trojica pogledala su uvis u njegove ralje. "Je li vam ovo bilo dovoljno dodirno-opipno?" upitalo je stvorenje uz dah nalik na vrui vjetar s mirisom trulog mesa. Jer naravno da je bilo. Fred je ustuknuo i umalo se poskliznuo na sluz. "Pokojni Fred Radner upravo je izgubio vagon bodova", udovite je zamahnulo prema njima gubicom veliine kamiona, "a ja sam jo uvijek gladan. Predlaem da se pod hitno maknete s Brda. " Ustuknuli su, pogleda jo uvijek prikovanog na zube udovita. Blizanci su se okrenuli i potrali. Kao i uvijek, Juan je bio trenutak sporiji od njih. Uhvatilo ga je neto nalik na veliku ruku. "Ti, s tobom jo imam posla." Rijei su bile neartikulirano brujanje kroz stisnute onjake. "Sjedni. Da popriamo." iCaray! Ja sam najvei pehist. Onda se sjetio da je Juan Orozco bio taj koji se popeo na drvo da perva ulaznu logiku Brda. Glupom Juanu Orozcu peh nije trebao; ionako je bio savrena budala. A sad su blizanci otili. Ali kad su ga "ralje" spustile na tlo i kad se okrenuo, udovite je jo uvijek bilo tu - a ne neki rent-a-drot s Piramidalnog brda. Moda je to stvarno bio neki igra Povratka krede! Odmaknuo se u stranu, nastojei izbjei njegov pogled iskosa. To je bila samo igra. Mogao bi otii od ovog etverokatnog gutera. Naravno, takav potez bi satrao njegov kredit u Povratku krede, a moda ga i uvalio u smrdljivu sluz. A ako Veliki guter ozbiljno shvaa svoju igru, moda bi mu stvarao probleme i u drugim igrama. Dobro. Sjeo je i naslonio se na najblii ginko. Dakle, i danas e zakasniti; to nimalo nije moglo pokvariti njegovu situaciju u koli. Guter je sjeo i odgurnuo zadimljeni le Fredovog raptora na stranu. Spustio je glavu blizu tla kako bi izravno gledao u Juana. Oi, glava i boja tono su odgovarale Juanovom izvornom dizajnu, a ovaj je igra imao kretnje koje su ga inile uistinu impresivnim. Prema njegovim oiljcima iz bitaka Juan je vidio da se borio u vie Kredinih arita. Prisilio se na raspoloeni osmijeh. "Znai, svia ti se moj dizajn?" Bljesnuo je onjacima od jednog metra. "Bilo je i gorih." Stvorenje je promijenilo parametre igre, istaknuvi pojedinosti kritinog sloja. Bio je to jaki igra, moda ak i razbija igara! Na tlu izmeu njih nalazio se mrtvi i secirani primjerak Juanove kreacije. Veliki guter ga je odgurnuo prednjom pandom. "Ali tekstura koe je iz knjinice primjeraka Ceha fantazista. Shema boja je kliej. Karirani kilt bi bio sladak d a ga nema u svim reklamama za Epiphany Now. " Juan je privukao koljena bradi. Ovo su bila ista sranja koja je morao trpjeti u koli. "Ja posuujem od najboljih. " Guterov hihot bio je vibrirajua rika od koje je Juanova lubanja titrala. "To bi moda upalilo kod tvojih uitelja. Oni moraju pojesti svako smee koje im da - barem dok ne maturira pa te smiju izbaciti na cestu. Ovaj dizajn je tako -tako. Nekolicina ga je usvojila, uglavnom zato to ima dobru mehaniku. Ali ako govorimo o pravoj kvaliteti, on se jednostavno ne moe mjeriti." Stvorenje je iskrivilo svoje prilagoene borbene oiljke. "Bavim se ja i drugim stvarima. " "Da, i ako ih nikad ne dovri, nee ni s njima uspjeti. " Ta je misao zauzimala mnogo Juanovog internog vremena za zabrinutost. Sve mu se vie inilo da e zavriti kao njegov tata - osim to Juan moda nikad nee dobiti posao s kojeg bi mogao biti najuren! "Dajte sve od sebe" bio je moto Gimnazije Fairmont. Ali davanje svega od sebe bio je tek poetak. ak i kad dajete sve od sebe, ipak moete zaostati. To nisu bile stvari koje bi priznao drugom igrau. Uzvratio je pogled uskim utim oima i odjednom mu je sinulo da - za razliku od uitelja - ovaj tip nije plaen da bi bio ljubazan. A troio je previe vremena na ovo da bi bio neki snishodljivi folirant. On zapravo hoe neto od mene! Juan je izotrio pogled. "A ti ima neki prijedlog, O Veliki Moni Guteru? "

28

"To je... mogue. Osim Povratka krede, bavim se i drugim stvarima. Kako bi ti se svidio status pridruenog lana u jednom malom projektu? " Osim u lokalnim igrama, jo nitko nikad nije traio od Juana da se neemu pridrui. Usta su mu se iskrivila od lanog prezira. "Pridruenog? Postotak postotka... od ega? Koliko si ti nisko u vrijednosnom lancu? " Guter je slegnuo ramenima i zauo se zvuk ginka koji su zbog toga zakripali. "Mislim da sam jako, jako nisko. Tako to ide u veini afilijansi. Ali mogu pravim novcem platiti svaki odgovor koji proslijedim gore." Stvor je izgovorio jedan broj; bilo je to dovoljno da se ide na slobodni pad svaki dan godinu dana. Platni certifikat lebdio je u zraku izmeu njih, pokazujui izgovoreni iznos i cjenik bonusa. Juan je svojedobno igrao neke financijske igre. "Dvostruko ili nita od dogovora." Zatim je uoio sekciju o supsidijarnim pravima. Ondje brojevi nisu bili vidljivi. To bi moglo znaiti da bi netko koga on unovai mogao dobivati mnogo vie. "Dogovoreno!" ree Guter prije nego to je Juan dospio ispraviti svoje podizanje cijene. A Juan je bio siguran da se smijeio! "... Dobro, a to hoe? " I zato misli da li to budala poput mene moe nabaviti? "Ti si u Gimnaziji Fairmont, zar ne? " "To ve zna. " "udno mjesto, jelda? " Kako Juan nije odgovorio, stvor je rekao: "Vjeruj meni, udno je. Veina kola, pa ak i kola s posebnim poveljama, ne trpa uenike iz Obrazovanja za odrasle zajedno s djecom. " "Da, strukovno obrazovanje. Starim prdonjama se to ne svia. Ne svia se ni nama." "Ha, zadatak mog nadreenog afilijanta tebi je da pronjuka uokolo, uglavnom meu tim starkeljama. Da se s njima sprijatelji." Koma. Ali Juan je opet bacio oko na platni certifikat. Na testu je ispao vaei. Platni pravorijek bio je sloeniji nego to mu se dalo itati, ali imao je garanciju Amerike banke. "S kime tono? " "Ah, u tome i jest problem. Tko god bio na vrhu moje afilijanse plah je. Mi samo sakupljamo informacije. U osnovi, neki od tih starijih graana su nekad bili velike face. " "Ako su bili takve face, kako to da su sad na naim teajevima? " Bilo je to ba onakvo pitanje kakva postavljaju klinci u koli. "Iz mnogih razloga, Juan. Neki su jednostavno usamljeni. Neki su do grla u dugovima i moraju smisliti kako e zaraditi za ivot u trenutanoj ekonomiji. Neki nisu dobri ni za to posebno, ali imaju zdravo tijelo i puno starih uspomena. Takvi znaju biti jako ogoreni." "Hmf, a kako da se ja sprijateljim s takvim ljudima? "Ako eli novac, smisli neki nain. Kako bilo, evo ti kriteriji traenja." Veliki guter mu je prebacio dokument. Proakao je kroz gornji sloj. "Ovo pokriva iroko podruje." Umirovljeni politiari iz San Diega, bioznanstvenici, roditelji osoba koje se trenutno nalaze u takvim kategorijama poslova... "U poveznicama ima kvalifikacijske karakteristike. Tvoj zadatak je da zainteresira odgovarajue ljude za moju afilijansu. " "Ja... ja nisam ba dobar u nagovaranju ljudi." Pogotovo ovakvih ljudi. "Onda ostani siromaan. Kukavico. " Juan je neko vrijeme utio. Njegov tata nikad ne bi primio takav posao. Na kraju je rekao: "Dobro, pridruit u ti se. " "Ne bih elio da radi nita to ti se ini ne... " "Rekoh, prihvaam posao! " "Dobro! Onda eto, to to sam ti dao trebalo bi te pokrenuti. Ima kontaktne informacije u dokumentu." Stvorenje je zateturalo na noge i sad je njegov glas dopirao iz velike visine. "Bolje da se vie ne susreemo na Piramidalnom brdu. " "Meni pae." Juan je ustao. Napadno je pljesnuo stvora po monom repu dok je odlazio nizbrdicom.
O

29

Blizanci su bili daleko ispred njega, stajali su pored nogometnog igralita na drugoj strani kampusa. Dok je hodao prilaznim putem, Juan se spojio na gledalite na tribinama i pingao ih. Fred mu je zauzvrat mahnuo, no njegova je koulja jo uvijek bila previe slijepljena za komunikaciju. Jerry je gledao uvis u UP/Exovu poiljku koja je padala u njegove ispruene ruke. Tono na vrijeme, naravno. Blizanci su otvarali potansku kutiju ulazei u ator radionice. Naalost, Juanov prvi sat bio je na kraju udaljenog krila. Pretrao je travnjak zadravajui pogled na neproirenoj stvarnosti: zgrade su danas bile uglavnom trokatnice. Nji hovi sivi zidovi bili su nalik na igrae karte sloene u klimave nizove. Izbor pogleda iznutra nije bio ba sasvim njegov. kolska uprava je zahtijevala da se svakog jutra na svim unutranjim zidovima prikazuje Fairmontski vjesnik. Tri klinca iz Gimnazije Hoover su dobila IBM-ove stipendije za karijeru. Pljesak, pljesak, premda je Hooverica bila suparnica Fairmontice s nepravednom prednou, budui da je to bila kola s posebnom poveljom i da je bila pod upravom Odsjeka za matematiku Dravnog sveuilita u San Diegu. Ta tri mlada genija dobit e plaeno fakultetsko obrazovanje, ukljuujui i ono postdiplomsko, ak i da nikad ne odrade ni jedan dan za IBM. Velika stvar, pomislio je Juan nastojei se utjeiti. Jednoga dana ti klinci bi mogli biti vrlo bogati, ali odreeni postotak njihovog bogatstva steenog profesijom uvijek e se vraati IBM -u. Pratio je male zelene navigacijske strelice s polovinom panjom... i iznenada shvatio da se popeo dva kata po stepenicama. kolska uprava je od juer sve preuredila. Naravno, aurirali su i njegove navigacijske strelice. Ba dobro to nije obraao panju. Uvukao se u svoj razred i sjeo.
O

Gospoa Chumlig ve je bila zapoela. Pretraivanje i analiza bio je glavni predmet Chumligove. Nekad je poduavala njegovu brzu verziju u Gimnaziji Hoover, ali dobro potkrijepljene glasine drale su da jednostavno nije mogla odrati korak. Stoga ju je Ministarstvo obrazovanja premjestilo na istoimeni teaj ovamo u Fairmont. U stvari, Juanu je na neki nain bila draga. I ona je bila promaeni sluaj. "Mnogo je razliitih vjetina", govorila je. "Ponekad je najbolje koordinirati se s mnogo drugih ljudi koji zajedno mogu doi do odgovora." Uenici su kimali glavama. Biti koordinator. U tome se krio najvei i najslavniji novac. Ali isto su tako znali kamo Chumligova smjera s tim. Pogledom je obuhvatila razred, kimajui glavom da kae da zna da znaju. "Ali jao, svi vi kanite biti vrhunski agenti, zar ne? " "Neki od nas e to i biti." Bio je to jedan od uenika iz Obrazovanja za odrasle. W inston Blount bio je dovoljno star da bi mogao biti Juanov pradjed. Kad god je Blount imao lo dan volio je u njega unijeti malo ivota dodijavajui gospoi Chumlig. Instruktorica Pretraivanja i analize uzvratila mu je smijekom. "To je otprilike jednako vjerojatno kao i da netko postane zvijezda velike baseballske lige. isti 'agent koordinator' rijetka je vrsta, dekane Blount. " "Neki od nas moraju biti uprava. "O." Chumligova je na trenutak djelovala nekako tuno, kao da razmilja o tome kako da prenese lou vijest. "Uprava se poprilino promijenila, dekane Blount. " Winston Blount se naslonio. "Dobro. Znai da moramo nauiti neke nove trikove. " "Da." Gospoa Chumlig je pogledom obuhvatila razred. "To je vaan uvid. Ovaj predmet je o pretraivanju i analizi, sri ekonomije. Oigledno je da nam pretraivanje i analiza trebaju, kao potroaima. U gotovo svim suvremenim poslovima zaraujemo kruh pretraivanjem i analizom. Ali u konanici ipak moramo znati poneto o poneemu. " "U smislu onih predmeta iz kojih dobivamo trojke, tono?" Bio je to glas iz pozadine, vjerojatno netko tko je fiziki markirao. Chumligova je uzdahnula. "Da. Ne dopustite tim vjetinama da umru. Bili ste im izloeni. Koristite ih. Usavravajte ih. To moete postii posebnom vrstom predanalize koju ja zovem 'uenje'." Jedna je uenica digla ruku. Toliko je stara bila. 30

"Da, dr. Xiang? " "Ja znam da ste vi u pravu. Ali..." ena se nakratko osvrnula po prostoriji. Izgledala je kao da je otprilike Chumligiinih godina, ni blizu onako staro kao Winslon Blount. No pogled u njezinim oima bio je nekako preplaen. "Ali neki ljudi su bolji od drugih. Ja nisam onako bistra kako sam nekad bila. Ili su moda drugi bistriji... to se dogaa kad dajemo najvie od sebe, ali to ipak nije dovoljno?" Chumligova je oklijevala. Kako li e na ovo odgovoriti! pomislio je Juan. To je bilo pravo pitanje, "To je problem koji se tie svih, dr, Xiang, Providnost dijeli karte svakome od nas. U vaem sluaju, vi ste dobili nove karte i novi poetak u ivotu." Njezin pogled obuhvatio je ostatak razreda. "Neki od vas misle da su kao ivotne karte dobili sve same parove i trisove. " U prednjem dijelu uionice sjedili su neki uistinu revni uenici, ne mnogo stariji od Juana. Nosili su, ali nisu imali smisla za odijevanje i nikad nisu nauili kodiranje kompleta. Dok je Chumligova govorila, njihovi su prsti naoigled tipkali, traei "parove " i "trisove". "Ali ja imam jednu ivotnu teoriju", nastavi Chumligova, "i to ba iz svijeta igara: Uvijek postoji neki kut. Vi, svatko od vas, imate neke posebne dokere. Igrajte s njima. Otkrijte to vas ini drugaijima i boljim. Jer to je tu, samo trebate to nai, A kad to jednom pronaete, moi ete davati odgovore drugima i drugi e ih zauzvrat htjeti davati vama. Ukratko, simetike sretne sluajnosti ne dogaaju se samo tako. Bogami, vi ih trebate stvoriti." Zastala je gledajui u svoje biljeke i glas joj je prestao biti govorniki. "Toliko o irokoj slici. Danas emo razgovarati o preoblikovanju rjeenja sa specijaliziranih foruma. Kao i uvijek, trebamo postavljati prava pitanja. "
O

Juan je volio sjediti uz vanjski zid, osobito kad bi se uionica nalazila na treem katu. Moglo se osjetiti lagano njihanje zida naprijed-natrag, kako je zgrada nastojala odrati ravnoteu. Takve su stvari jako uznemiravale Juanovu mamu. "Jedna sekunda pada sustava i sve e se raspasti!" bila se alila na sastanku udruge uitelja i roditelja. S druge strane, gradnja kua od karata bila je jeftina - a takva konstrukcija mogla se nositi s velikim potresom gotovo jednako lako kao i s jutarnjim povjetarcem. Odmaknuo se od zida i poeo sluati Chumligovu. Upravo zato su vas kole tjerale da se na veini satova pojavite osobno; morali ste malo paziti ve i samo zbog toga to ste bili zatvoreni u pravoj prostoriji s pravim uiteljem. Chumligiini grafikoni za predavanje lebdjeli su u zraku iznad njih. Imala je pozornost razreda; na rubovima njezinih prikaza odvijalo se tek minimalno poigravanje grafitima. Neko vrijeme je i Juan pazio. Uistinu jest. Specijalizirani forumi katkad su generirali solidne rezultate, obino uz nula trokova. Nije to bila afilijacija, nego samo srodni umovi koji mozgaju o problemima. Ali to ako vi niste srodni um? Recimo da ste na forumu o genetici. Mislite li da je transkripcija vrsta translacije, mogli bi vam trebati mjeseci da bilo to postignete. I tako ju je Juan prestao pratiti, te je poeo lutati prostorijom od jednog gledita do drugog. Neka su pripadala uenicima koji su ih uinili javnima. Veinom su to bile obine nasumine kamere. U stankama izmeu skokova letimino je itao dokument sa zadacima koji je dobio od Velikoga gutera. Gutera zapravo nisu zanimali samo stari prdonje. Na njegovu listu su se probili i neki obini uenici. Ta afilijansa mora da je velika kao Kalifornijska lutrija. Zapoeo je s nekim pozadinskim provjerama. Kao i mnogi klinci, imao je mnogo toga snimljenog u svom nosivom raunalu. Pretraivanje poput ovog mogao je pokrenuti vrlo blizu svojeg prsluka. Nije se usmjeravao na vanjski svijet, osim kad bi mogao iskoristiti neku mrenu adresu koju bi Chumligova upravo spominjala. Ona je jako dobro znala priepiti uenike koji mentalno markiraju. Ali Juan je bio dobar u kodiranju kompleta, znao je upravljati svojim nosivim raunalom pomou malih pokreta i onog izbornika. Dok bi njezin pogled prelazio preko njega, on bi ustro kimnuo glavom i ponovo si pustio zadnjih nekoliko sekundi onoga to je govorila.

31

to se tie starih uenika... sposobni povratnici nikad se ne bi nali ovdje; bili bi bogati i slavni, bili bi ljudi koji posjeduju veinu stvarnog svijeta. Ove u Obrazovanju za odrasle pregazilo je vrijeme. Takvi su ljudi kapali u Fairmont tijekom cijelog semestra. Bolnice za starce nisu ih htjele nagomilavati za poetke kolskih godina. Tvrdile su da su stariji graani "drutveno zreli" i sposobni nositi se sa zbrkom koju donosi upad u sredinu semestra. Juan je iao od jednog lica do drugog, spajajui ih s javnim dosjeima: Winston Blount. Tip je bio totalno raskvaen. Medicina za starkelje je kao igra na sreu. Neke stvari je mogla izlijeiti, neke ne. A i ono to je znalo upaliti, variralo je od osobe do osobe. Winston Blount nije osvojio glavni zgoditak. Tip je upravo intenzivno kiljio nastojei pratiti Chumligiin primjer sa specijaliziranim forumima. Pohaao je nekoliko Juanovih predmeta. Juan nije mogao vidjeti njegov zdravstveni karton, ali pretpostavio je da je s njegovim umom uglavnom sve u redu; bio je jednako bistar kao i neki klinci u razredu. A neko davno bio je neki veliki igra na UCSD-u*. Neko davno. Dobro, neka ide na listu "zanimljivi". A zatim, bila je tu Xiu Xiang. Doktorica znanosti iz fizike, doktorica znanosti iz elektrotehnike; dobitnica Predsjednikove medalje za sigurno raunarstvo 2010. godine. Sve u svemu, njezin indeks kvalitete svrstavao ju je gotovo na razinu jednog nobelovca. Dr. Xiang je sjedila pogrbljeno i gledala u stol ispred sebe. Nastojala je odrati korak na vidi-stranici! Jadna enica. Ali sigurno e imati zanimljive veze. Chumligova je jo uvijek govorila o tome kako preoblikovati rezultate u nova pitanja, nesvjesna Juanovog markiranja. Tko je sljedei? Robert Gu. Juan je nakratko pomislio da je dobio krivo gledite. Kradomice je pogledao udesno, gdje su visjeli starkelje iz Obrazovanja za odrasle. Robert Gu, doktor knjievnosti. Pjesnik. Sjedio je sa starkeljama, ali izgledao je kao da ima nekih sedamnaest godina! Juan je naizgled ponovo usmjerio svoju panju na gu Chumlig i poblie prouio pridolicu. Gu je bio vitak, gotovo krljav, i visok. Koa mu je bila glatka i bez mrlja. Ali izgledao je kao da se znoji. Juan je riskirao brz pogled u vanjske medicinske reference. Aha! Simptomi Venn-Kurasawinog tretmana. Dr. Robert Gu bio je srekovi, onaj jedan od tisuu koji su u potpunosti reagirali na tu magiju za vaenje st araca iz naftalina. S druge strane, Juanu se inilo da je tipu nakon toga ponestalo sree. Bilo ga je totalno nemogue pingati. Na njegovom stolu nalazila se jedna zguvana vidi-stranica, ali nije ju koristio. Godinama ranije taj tip je bio slavniji od Xiu Xiang, ali sad je bio jo vei gubitnik... to je uope "dekonstrukcijski revizionizam"? O! Definitivno ne neto s liste Velikoga gutera. Juan je bacio to ime u ko za smee. Ali ekaj, nije provjerio Guove obiteljske veze. Pokrenuo je upit - i odjednom je irom njegovog vidnog polja visjela tiha poruka ispisana slovima nalik na tihi plamen:
Chumlig > Orozco: <sm> Ima cijeli dan za igranje, Juan! Ako mi ovdje ne bude pazio, onda lijepo moe letjeti s ovog predmeta. </sm> Orozco > Chumlig: <sm> Oprostite! Oprostite!</sm>

Privremeno je obustavio svoje upite i odloio vanjsku sesiju. Istovremeno si je ponovo pustio posljednjih nekoliko minuta njezinog predavanja, oajniki nastojei saeti. Chumligova bi najee samo postavljala nezgodna pitanja; ovo je bilo prvi put da ga je smingala prijetnjom. A to je bilo zapanjujue, uinila je to u kratkoj stanci, kad su svi ostali mislili da samo pregledava svoje biljeke. Juan ju je odmjerio s novim potovanjem.
O

"Bila si malo previe stroga prema deku, ne ini ti se?" Zec je danas isprobavao novi izgled, ovaj put se nadahnuvi klasinim ilustracijama Alise u zemlji uda, i to zajedno s graviranim linijama. Dojam je bio potpuno aav na trodimenzionalnom tijelu.
* Universitv of California. San Diego.

32

Veliki guter nije izgledao impresionirano. "Tebi nije mjesto ovdje dolje. Juan je moj direktni afilijant, a ne tvoj." "Malo si preosjetljiva, ha? Ja samo nasumino provjeravam dubine svoje afilijanse. " "Pa, dalje odavde. Juanu treba ovaj predmet. " "Naravno da dijelim tvoje dobrostive motive." Zec je uputio guteru svoj najneiskreniji pogled ispod oka. "Ali presjekla si ga ba kad je promatrao nekoga tko mi je osobito zanimljiv. Pruio sam ti izvrsnu afilijansu. Ako eli da te nastavim podravati, mora suraivati." "Sluaj ti! Ja elim da mali sam ostvari kontakt, ali ne elim da bude povrijeen. " Guterov se glas stiao i Zec se upitao gaji li Chumligova neke sumnje. Ali to i nije bilo vano. Zec se zabavljao irei se drutvenom scenom june Kaliforni je. Prije ili kasnije otkrit e o emu se uistinu radi u tom poslu.

05. HSO dr. Xiang

Praktina radionica. Bio je to sat koji se Juanu Orozcu daleko najvie sviao. Radionica je bila poput prvoklasne igre: bilo je stvarnih predmeta koji su se mogli dodirivati i spajati. Takve stvari ste na Piramidalnom brdu plaali novcem. A g. Williams nije bio Louise Chumlig. Pustio bi vas da slijedite vlastite sklonosti i kasnije se nikad nije dolazio buniti to niste nita postigli. Bilo je gotovo nemogue ne dobiti peticu na satovima Rona Williamsa; bio je divno staromodan. Radionica je ujedno bila Juanova najbolja prilika da napreduje na projektu Veliki guter, barem sa starim prdonjama i s ljubiteljima privatnosti koji nisu eljeli da ih se zove. Lutao je velikim atorom punim napravica poput totalnog idiota. Juan nikad nita nije valjao u diplomatskim igrama. A sad je zapriavao starkelje. Pokuavao je, barem. Xiu Xiang bila je doista draga dama, ali samo je sjedila za stolom s opremom i itala svoju vidi-stranicu. Listu dijelova formatirala si je poput neke vrste papirnatog kataloga. "Nekad sam znala te stvari", rekla je. "Vidi ovo." Prstom je pokazala jednu sekciju na muzejskim stranicama: Xiangino Hardverski sigurno okruenje. "Ja sam stvorila taj sustav. " "Vi ste svjetska klasa, doktorice Xiang", smislio je Juan odgovor. "Ali... ja ne razumijem ak ni naela ovih novih komponenti. Izgledaju mi vie kao abokreina nego kao optiki poluvodii koji dre do sebe." Poela je itati opis jednog proizvoda, pa je stala na treem redu. "to je redundantno sprezanje? " "Ah." Provjerio je i ugledao poveznice na ume pozadinskih koncepata. "Ne trebate znati to je 'redundantno .sprezanje', gospoo. Ne za ovaj predmet." Mahnuo je prema opisima proizvoda na Xianginoj vidi-stranici. Slika je mirovala poput izrezbarenog kamena, ne reagirajui na njegov pokret. "Idite nekoliko stranica naprijed i nai ete stvari koje su nam na raspolaganju ovdje u razredu. Pogledajte pod..." ide, ovo je bio takav napor, sricanje navigacije rijeima, "pogledajte pod 'zabavni funkcionalni sklopovi' i nastavite dalje." Pokazao joj je kako da pomou vidi-stranice identificira lokalne dijelove. "Ne morate sve razumjeti. " "O." Za nekoliko trenutaka ve se igrala s mogunostima, povukla je s mree pola tuceta komponentnih napravica. "Ovo je kao da sam dijete. Radim, a ne razumijem." Ali onda je poela slagati sastavne dijelove iz Buildita i krenulo joj je prilino dobro, nakon to joj je Juan pokazao kako e nai specifikacije na suelju. Smijala se nekim opisima. "Odabirai i mjenjai. Roboti u krutom stanju. Kladim se da bih od ovoga mogla napraviti reza. " "Ne razumijem kako." Reza? "Ne brinite, ne moete nita pokvariti." To nije bilo ba sasvim istinito, premda je u prilinoj mjeri ipak bilo. Sjeo je i gledao, ponudio nekoliko prijedloga, premda zapravo nije bio siguran to ona to pokuava. Dovoljno uspostavljanja odnosa; stavio je kvaicu na taj redak u svom popisu diplomatskih aktivnosti i preao na sljedei korak. "Recite, dr. Xiang, ujete li se jo s vaim prijateljima iz Intela? " "To je bilo davno. Otila sam u mirovinu 2010. A za vrijeme rata nisam mogla dobiti ak ni konzultantske poslove. Osjeala sam kako moje sposobnosti hraju. " 33

"Alzheimerova bolest? " Znao je da je ona mnogo starija nego to izgleda, starija ak i od winstona Blounta. Xiangova je oklijevala i Juan se na trenutak uplaio da je uistinu razljutio gospou. Ali onda se tiho i tuno nasmijala. "Ne, nije bilo Alzheimerove, nije bilo demencije. Vi - ljudi danas ne znaju kako je to bilo kad je ovjek bio star. " "Ja znam! Svi moji bake i djedovi su jo ivi. A imam i pradjeda u Puebli. On puno igra golf. Moja prabaka ima demenciju - znate, one vrste koja se jo uvijek ne moe srediti. " Zapravo, prabaka je izgledala jednako mladoliko kao dr. Xiang. Svi su mislili kako joj se zaista posreilo. Ali to je u stvari samo znailo da je poivjela dovoljno dugo da naleti na neto to se nije moglo izlijeiti. Dr. Xiang je samo odmahnula glavom. "ak ni u moje vrijeme nisu svi postajali senilni, ne onako kako ti misli. Moje sposobnosti su jednostavno zaostale. Moja djevojka je umrla. Nakon nekog vremena vie mi nije bilo toliko stalo. Nisam imala energije da mi bude vano. " Pogledala je napravicu koju je stvarala. "Sad imam energije barem onoliko koliko sam imala kad mi je bilo ezdeset. Moda ak imam istu uroenu inteligenciju. " Udarila je dlanom o stol. "A sve to umijem je igrati se s nabrijanim Lego kockama! " Izgledala je gotovo kao da e se rasplakati usred sata praktine nastave. Juan je pozorno promotrio okolinu; inilo se da ih nitko ne gleda. Posegnuo je da dodirne Xianginu ruku. Nije imao odgovor. Ga Chumlig bi rekla da nije imao dobro pitanje.
O

Bilo je jo nekoliko ljudi koje je trebao vidjeti: Winston Blount, primje rice. On nije bio glavni zgoditak, ali trebao bi poneto vrijediti Guteru. Na satu radionice Blount je samo sjedio u sjeni atora, zurei u prazno. Tip je nosio, ali nije odgovarao na poruke. Juan je priekao da Williams ode na jednu od svojih pauza za kavu. Tada se postrance primaknuo i sjeo pored Blounta. Ide, tip je stvarno izgledao staro. Juan nije mogao tono rei po emu je surfao, ali sigurno ni po emu u vezi s radionicom. Juan je bio primijetio da kad Blounta ne bi zanimala nastava, on bi jednostavno markirao. Nakon nekoliko minuta tiine, Juan je shvatio da nije zainteresiran ni za druenje. Pa obrati mu se! To je samo drugaija vrsta cipelarenja udovita. Juan je morfao neku smijenu sliku na tipa i odjednom vie nije bilo toliko teko pokrenut i razgovor hladnim startom. "Onda, dekane Blount, to mislite o satu radionice? " Drevne su se oi okrenule da ga pogledaju. "Ne zanima me ni najmanje, g. Orozco. " Do-bro! Hmm. Mnogo toga o Winstonu Blountu bilo je pristupano javnosti, ak i neka stara korespondencija s newsgrupa. To je uvijek palilo kad ste htjeli dobiti, hm, panju odrasle osobe. Sreom, Blount je nastavio govoriti sam od sebe. "Ja nisam kao neki ovdje. Ja nikad nisam bio senilan. Da ima pravde, ne bih trebao biti tu. " "Da ima pravde?" Moda bi mogao osvojili neto bodova jednostavnom imitacijom starinskog psihijatrijskog programa. "Da. Ja sam bio dekan Umjetnosti i knjievnosti do 2012. Bio sam na putu da postanem rektor UCSD-a. Umjesto toga gurnulo me u akademsku mirovinu." Juan je sve to znao. "Ali vi... vi nikad niste nauili nositi." Blountove su se oi suzile. "Ja namjerno nikad nisam elio nositi. Mislio sam da je noenje poniavajue modno ludilo. " Slegnuo je ramenima. "Prevario sam se. Skupo sam to platio. Ali stvari su se promijenile." Oi su mu svjetlucale od hotimino prizvanih duginih boja. "Odsluao sam etiri semestra ovog 'Obrazovanja za odrasle'. Sad je moj ivotopis vani u eteru. " "Sigurno znate puno vanih ljudi. " "Doista. Uspjeh je samo pitanje vremena. " "Zna... znate, dekane, moda vam ja mogu pomoi. Ne, ekajte - ne mislim ja osobno. Imam afilijansu koja bi vas moda mogla zanimati... " "O? "

34

inilo se da zna to je afilijansa. Juan je objasnio ideju Velikog gutera. "... tako da bi se time moglo zaraditi neto novca." Pokazao mu je platne certifikate i upitao se koliki je iznos ondje vidio njegov regrut. Blount je zakiljio, bez sumnje nastojei parsirati certifikate u oblik koji bi Amerika banka mogla verificirati. Za neko je vrijeme kimnuo, numeriki ne prosvijetlivi Juana. "Ali nije sve u novcu, osobito u mojoj situaciji. " "Pa, ovaj, kladim se da onaj koji stoji iza ovih certifikata, tko god to bio, ima mnogo mogunosti. Moda biste mogli dobiti konverziju u pomo u naturi. Mislim, u neto to vama treba." "Istina." Razgovarali su nekoliko minuta, dok se svi nisu uskomeali. Neki radioniki projekti najzad su davali rezultate. Najmanje dva tima napravila su mobilne vorove, rojeve tih ureaja. Siuna krila od papira leprala su posvuda. Drugi je roj puzao po travi i penjao se po nogama namjetaja i stolaca. Drao se dalje od odjee, no bio je uasno blizu nametljivosti. Juan je nekolicinu zveknuo rukom, ali neprestano su pristizali novi.
Orozco > Blount: <sm> Moete li me itati ?</sm>

"Naravno da mogu", odvrati starac. Znai da, usprkos tvrdnjama da je nauio, Blount nije vladao tihim porukama, pa ak ni tipkanjem prstima kojim se sluila veina odraslih. Sat je ionako bio skoro gotov. Juan je podigao pogled prema platnu atora koje se nadimalo. Bio je pomalo obeshrabren. Ve je proao gotovo sve na popisu, a Winston Blount je bio najbolji kojeg je naao: tip koji nije umio ak ni smingati. "Dobro. Ne zaboravite moju ponudu, dekane Blount. I zapamtite, broj ljudi koje smijem primiti je ogranien. " Blount je ovo prodavako blebetanje nagradio tankim smijekom. "U meuvremenu... imam i druge mogunosti." Juan je mahnuo glavom u smjeru pridolog udaka, Roberta Gua. Winston Blount nije slijedio Juanov pogled, no primijetili biste da je kriom pogledao u stranu. Na trenutak koa na njegovom licu kao da se zategnuta. Zatim se smijeak vratio. "Neka se Bog smiluje vaoj dui, g. Orozco. "
O

Juan nije dobio svoju priliku za Roberta Gua sve do petka, odmah nakon drugog predmeta ge Chumlig. Kreativni uradci gotovo su uvijek bili najgori dio Juanovog kolskog tjedna. Chumligova je bila fleksibilna u pogledu medija, ali uenici su morali ustati i predstaviti svoj rad. Bilo je ve dovoljno gadno kad ste morali gledati nekog drugog klinca kako petlja, ali posve nepodnoljivo kad ste osobno nastupali. O redoslijedu nastupa odluivao je Chumligiin hir. Obino bi uzrujavanje u vezi s time okupiralo veinu Juanove panje. Danas je imao drugih briga koje su milosrdno priguile uobiajenu paniku. Juan se kukavno oduljao u stranji dio razreda i ljosnuo na stolac, kriom promatrajui ostale. Winston Blount je bio ovdje, to je bilo iznenaujue. Markirao je ovaj predmet gotovo jednako esto kao i radionicu. Ali prihvatio je moju ponudu. Guterov je izvjetaj pokazivao da je starac uinio prvi korak prema potpisivanju. Na drugom kraju prostorije Robert Gu surfao je po svojoj vidi-stranici. Tipu kao da je ak i to bila borba. Ali ispalo je da je Gu lan jedne odreene obitelji Marinskog korpusa - a kad je Juan ponovo pregledao sve upute za pridruivanje novih lanova koje je dobio, to je bio veliki plus. Kad bi barem uspio zainteresirati Roberta Gua da se pridrui, osvojio bi najveu razinu bonusa. Chumligiin mu je glas presjekao misao. "Nema dobrovoljaca za prvi nastup? Onda... " pogledala je uvis i okrenula se prema Juanu. iCaray!

06. Toliko tehnologije, a tako malo talenta

Chumligiin sat "Kreativnih uradaka" bio je na dobrom putu da postane najgori dio prvog tjedna Roberta Gua u Gimnaziji Fair-mont. Robert se jako dobro sjeao vlastitih 35

srednjokolskih godina. 1965. kola je bila laka, osim u matematici i znanstvenim predmetima, za koje ionako nije mario. U osnovi nikad ni iz ega nije pisao domae zadae. Meutim, pjesme koje je pisao, gotovo bez svjesnog napora, ve tada su bile iz svijeta razliitog od onog na koji su njegovi siroti uitelji obino nailazili. Smatrali su se blagoslovljenima to su prebivali u njegovoj prisutnosti - i to s pravom. Ali u ovom vrlom novom svijetu mogao je vidjeti samo djeli "uradaka" koje su uenici navodno stvarali, i nije nimalo sumnjao u to da oni umiju cijeniti tek maleni dio njegovog rada. Robert je sjedio na kraju razreda i vrljao po svojoj vidi -stranici. Kao i uvijek, djeca su bila na lijevoj strani prostorije, a uenici iz Obrazovanja za odrasle na desnoj. Gubitnici. Saznao je nekoliko imena, ak je i razgovarao s onom Xiangovom. Rekla je da e morati odustati od Chumligiinih satova s uradcima. Naprosto nije imala hrabrosti nastupati pred drugima. Njezin jedini talent svodio se na zastarjeli inenjering, ali barem je imala dovoljno soli u glavi da uvidi da je gubitnik. A ne kao Winston Blount, najvei od svih gubitnika. Povremeno bi Robert uhvatio Winnieja kako gleda u njegovom pravcu, pa bi se morao kriom nasmijeiti. U prednjem dijelu razreda ga Chumlig je nagovarala dananjeg prvog izvoaa. "Znam da si vjebao, Juan. Pokai nam to zna. " "Juan" je ustao i doao na sredinu pozornice. To je bio onaj mali koji je zapriavao uenike iz Obrazovanja za odrasle na satu radionice. Robert se sjeao njegovog ponaanja revnog trgovakog predstavnika. Odoka, deko je bio na donjoj strani prosjenoga, od one vrste kojoj bi srednje kole iz Robertovog vremena dopustile da maturira pro forma. Ali sada, u dvadeset prvom stoljeu, nesposobnost nije bila izlika: Chumligova je izgledala kao da ima ozbiljna oekivanja. Djeak je oklijevao, a zatim je poeo mahati rukama. Bez ikakvog vidljivog uinka. "Ne znam, gospodo Chumlig, to jo nije, ovaj, posve spremno. " Ga Chumlig je samo strpljivo kimnula glavom i pokretom ruke pokazala mu da nastavi. "Dobro." Djeak je zakiljio, a njegovo mahanje rukama postalo je jo kaotinije. To nije bio ples i djeak nije govorio. Ali Chumligova se naslonila na svoj stol i kimala je glavom. Veina razreda je promatrala udnu mimiku sa slinom panjom i Robert je uoio da kimaju glavama kao da prate ritam neke glazbe. Sranje. Opet nevidljive besmislice. Robert je spustio pogled na svoj arobni papir i poigrao se lokalnim postavkama pretraivaa. Internet Explorer je bio vrlo nalik onakvome kakvog se sjeao, no bilo je padajuih izbornika koji su mu omoguavali "Odabir pogleda". Da, oni fantomski prilagoeni prikazi. Kvrcnuo je prstom po "Juan Orozco nastupa". Prvi prilagoeni prikaz izgledao je poput grafita s bezobraznim komentarima Juanovog nastupa. Bile su to stvari kakve biste mogli vidjeti na papiriima koje jedno dijete potajno predaje drugome. Kvrcnuo je po drugom odabiru pogleda. Ah. Ovdje je djeak stajao na koncertnoj pozornici. Prozori uionice iza njega otvarali su se na prostrani grad vien s visokog tornja. Robert je poloio ruku uzdu margine stranice i zauo se zvuk. Bio je tanak i tih u usporedbi sa zvukom iz audio opreme kod kue, ali... da, bila je to glazba. Gotovo kao Wagner, ali tada je odlutao u neto to je mogla biti koranica. U prozoru na Robertovoj vidi-stranici, oko slike djeaka stvorile su se duge. Pahuljaste male... lasice?... uskakale su u postojanje svakim pokretom njegovih ruku. Sad su se svi ostali klinci smijali. I Juan se smijao, no njegovo mahanje rukama postalo je oajniko. Lasice su prekrile pod, nagurane rame uz rame, a glazba je bila mahnita. Stvorovi su se meusobno stopili u snijeg i uzdigli se u minijaturnim tornadima. Djeak je usporio ritam a zvuk se pretvorio u neto nalik na glazbu za uspavanku. Snijeg je svjetlucao sublimirajui se u nevidljivost dok je glazba jenjavala. A onda je Robertov pretraiva prikazao isto ono nemagino dijete koje je u stvarnosti stajalo u prednjem dijelu prostorije. Juanovi vrnjaci ljubazno su zapljeskali. Jedno ili dvoje ih je zijevnulo. "Vrlo dobro, Juan!" rekla je ga Chumlig. Bilo je dojmljivo isto koliko i bilo koji reklamni spot koji je Robert vidio u dvadesetom stoljeu. Istovremeno je u sutini bilo nekoherentno, hrpa zbrda-zdola nabacanih specijalnih efekata. Toliko tehnologije, a tako malo talenta. 36

Chumligova je razgovorom vodila razred kroz sastavne dijelove Orozcovog truda, ljubazno ispitujui djeaka to e dalje sa svojim uratkom, predlaui mu da surauje (surauje!) s drugim uenicima kako bi uratku dodao rijei. Robert se kradomice osvrnuo po prostoriji. Prozori su bili otvoreni i gledali su na smee i uvele jesenske obronke u Sjevernom okrugu. Vani je sjalo sunce, a lagani povjetarac donosio je miris kozje krvi. uo je djecu kako se igraju na udaljenoj strani travnjaka. Iznutra, uionica je bila od jeftine plastike, bez ikakvog estetskog senzibiliteta. Da, kola je bila laka, ali isto tako je mogla biti zatupljujue dosadna; morat e ponovo proitati vlastite poeme o tome. Prisilni zatvor. Beskrajni dani mirnog sjedenja i sluanja nezanimljivih pria, dok je vani ekao cijeli svijet. Veina uenika gledala je prema Chumligovoj. Je li to bila samo lukava muljaa? Ali kad bi ena nasumino postavila iznenadno pitanje nekom djetetu, dobivala bi relevantne - premda nesigurne - odgovore. A tada, mnogo ranije nego to je mislio: "zavravamo danas ranije, pa zato imamo vremena samo za jo jednu prezentaciju ", rekla je ga Chumlig. O emu je govorila? K vragu. Chumligova je sad gledala izravno u njega. "Molim vas, pokaite nam svoj uradak, profesore Gu. "
O

Juan se pokunjeno vratio do svojeg stolca, jedva sluajui Chumligiinu analizu. Ona je uvijek bila njena u tim javnim kritikama, ali loe vijesti bile su oite svuda oko njega. Samo su blizanci Radner napisali lijepi upis. Netko tko je izgledao poput zeca cerio mu se iz pozadine. Tko je to? Okrenuo se i skljokao u stolac. "... pa zato imamo vremena samo za jo jednu prezentaciju ", zavrila je ga Chumlig. "Molim vas, pokaite nam svoj uradak, profesore Gu. " Juan se osvrnuo prema mjestu gdje je sjedio Gu. Kakvu li je prezentaciju on mogao napraviti? Robert Gu kao da se pitao istu stvar: "Ja stvarno nemam nita to bi ovaj razred... cijenio. Ne bavim se audiovizualnim. " Chumligova se vedro nasmijeila. Kad bi se tako nasmijeila Juanu, on bi znao da njegovi izgovori nee uope biti uvaeni. "Glupost, profesore Gu. Vi ste bili - vi jeste pjesnik." "Tako je. " "A ja sam zadala zadatak. " Gu je izgledao mlado, no kad je nakrivio glavu i promotrio gu Chumlig, u njegovom pogledu bilo je goleme snage. Ide, da bar ja mogu tako izgledali kad me Chumligova stavi na tapetu. Mladi je starac malo utio, a zatim mirno rekao: "Napisao sam jedno kratko djelce, ali kao to rekoh, u njemu nema nimalo... " njegov pogled je preao preko razreda, na trenutak se zaustavivi na Juanu, "... slika i zvukova koji se, izgleda, oekuju. " Gda Chumlig ga je kretnjama ruke pozvala naprijed. "Vae rijei e danas savreno odgovarati. Molim vas. Siite. " Za trenutak Gu je ustao i siao stepenicama. Kretao se brzo, s nekom vrstom grevitog posrtanja. Traerske poruke letjele su naprijed-natrag. Zasad je panja razreda bila usredotoena ba onako kako je to gda Chumlig uvijek eljela. Chumligova mu se maknula s puta i Robert Gu se okrenuo prema razredu. Naravno, on nije mogao pozvati blesimetar. Ali nije gledao ni u svoju vidi-stranicu. Samo je pogledao razred i rekao: "Pjesma. Tri stotine rijei. Govorit u vam o zemlji Sjevernog okruga onakvoj kakva doista jest, ovdje i tamo preko. " Ruka mu se trznula prema van, prema otvorenim prozorima. Zatim je samo... priao. Bez ikakvih specijalnih efekata, bez ispisanih rijei koje prolaze zrakom. I to zapravo nije mogla biti pjesma, jer mu glas uope nije pjevuio. Robert Gu je samo govorio o travnjaku oko kole, o sitnim kosilicama koje su neprekidno kruile po njemu. O mirisu trave, i kako se jutrima vlana tijeti. Kako padine breuljaka vode noge trkom do ikare, uz potoi to rubom zemljita tee. O onome to ondje viate svakodnevno - barem kad ne koristite prilagoene prikaze da biste vidjeli neto drugo. 37

A zatim Juan vie nije bio uistinu svjestan rijei. Vidio je; bio je ondje. Njegov je um lebdio iznad malene doline, jurnuo uz korito potoia, doao gotovo do podnoja Piramidalnog brda... kadli je iznenada Robert Gu prestao govoriti i Juan je tresnuo natrag u stvarnost svojeg mjesta na stranjem kraju uionice za uratke kod ge Chumlig. Sjedio je nekoliko sekundi, oamuen. Rijei. To su bile samo rijei. Ali uinile su vie od vizuala. Vie od haptike. Osjetio je ak i miris suhog aa uz korito potoia. Neko vrijeme nitko nita nije govorio. Oi ge Chumlig izgledale su staklasto. Ili je bila pod jakim dojmom, ili je surfala. No tada je klasina Pompozna ptica poletjela s one strane prostorije gdje su sjedili stari prdonje. Projurila je prostorijom i iskrcala golemi vlani ptiji drek na Roberta Gua. Fred i Jer su prasnuli u smijeh, a za trenutak je tako reagirao i ostatak razreda. Naravno, Robert Gu nije mogao vidjeti specijalne efekte. Na trenutak se zbunio, a zatim je prodorno pogledao Radnerove. Mir! Ga Chumlig je zvuala stvarno bijesno. Smijeh se ugasio i svi su ljubazno zapljeskali. Chumligova ih je natjerala da ustraju u tome neko vrijeme, a zatim je spustila ruke. Juan je vidio da ih je sve pomno promatrala. Inae je ignorirala grafite. Ovaj put traila je nekoga koga e razapeti. Njezin pogled zavrio je na odjeljku starih prdonja i izgledala je pomalo iznenaeno, "Vrlo dobro. Hvala, Roberte. To je bilo sve za to smo danas imali vremena. Razrede, va sljedei zadatak je da suraujete i doraujete ono to ste ve napravili. Na vama je da si u ovom koraku naete lokalne partnere. Poaljite mi sastave vaih limova i planske strategije prije nego to se naemo sljedei put." Sramotne e Pojedinosti biti u mailu prije nego to budu stigli kui. Tada je kolsko zvono koje je u stvari pokretala Chumligova - zazvonilo. Dok se Juan izvukao iz stolca, ve se naao na kraju reda za ludu navalu na vrata. Nije bilo vano. Bio je pomalo oamuen neobinim oblikom virtualne virtualne stvarnosti koju je stvorio Robert Gu. Osvrnuvi se za sobom, vidio je da je Gu najzad dokuio da je sat gotov. Bit e vani sa svima ostalima za nekoliko sekundi. Moja prilika da ga pridobijem za Gutera. A moda i za jo neto. Razmiljao je o starevim arobnim rijeima. Moda, moda bi mogli suraivati. Svi su se smijali Robertu Guu. Ali prije Pompozne ptice, prije tog smijeha, Juan Orozcoje osjetio tiinu punu strahopotovanja. A on je to uinio samo rijeima
O

Dok je hodao da stane pred razred, Robert je bio vie razdraen nego nervozan. Oduevljavao je uenike trideset godina. Mogao ih je odueviti s to malo stihova koje je sastavio za danas. Okrenuo se i pogledao razred. "Pjesma", rekao je. "Tri stotine rijei. Govorit u vam o zemlji Sjevernog okruga onakvoj kakva doista jest, ovdje i tamo preko." Pjesma je bila pastoralni kliej, sastavio ju je prole veeri na temelju svojih sjeanja na San Diego i na ono to je vidio vozei se u Fairmont. I na nekoliko trenutaka njegove rijei su ih obuzele, ba kao neko. Kad je zavrio, uslijedio je trenutak apsolutne tiine. Bilo je tako lako dojmiti se tu djecu. Pogledao je ljude iz Obrazovanja za odrasle i ugledao iskrivljeni neprijateljski osmijeh na licu Winstona Blounta. Zavidan kao i uvijek, ha, Winnie? Onda su se dva klipana u prednjem dijelu razreda poeli smijati. To je pokrenulo ratrkano hihotanje. "Mir!" Chumligova je iskoraila i svi su zapljeskali, ak i Blount. Chumligova je rekla jo nekoliko rijei. Zatim je zazvonilo i svi su uenici jurnuli na vrata. On je krenuo za njima. "Ah, Roberte", ree ga Chumlig. "Molim vas, ostanite jo trenutak. Ovo zvono nije zvonilo vama." Nasmijeila se, nedvojbeno zadovoljna svojini baratanjem knjievnim aluzijama. "Vaa je pjesma bila tako lijepa. eljela bih vam se ispriati u ime razreda. Nisu imali pravo pustiti tu..." Pokazala je u zrak iznad njegove glave. "to?" 38

"Nije vano. Ovo nije ba darovit razred, bojim se." Upitno ga je pogledala. "Teko je vjerovali da imate sedamdeset pet godina: suvremena medicina ini uda. Imala sam velik broj starijih uenika. Razumijem vae probleme. " "Ah, zar? " "Sve to uinite na ovim satovima bit e usluga ostalim prisutnima. Nadam se da ete ostati, da ete im pomoi. Preradite svoju pjesmu pomou vizuala nekog drugog uenika. Oni mogu uiti od vas - a vi moete nauiti vjetine koje e vam svijet uiniti ugodnijim. " Robert joj je uputio maleni smijeak. Uvijek e biti kretena poput Louise Chumlig. Sreom, nala je neto drugo na to e se usredotoiti. "O! Pa koliko je to sati! Moram poeti Daljinsku nastavu. Molim vas, ispriajte me." Chumligova se okrenula i otila u sredinu uionice. Ispruila je ruku prema najviem redu sjedala. "Dobro doli na sat. Sandi, prestani se igrati s jednorozima! " Robert je zurio u praznu prostoriju i u enu koja je razgovarala sama sa sobom. Toliko puno tehnologije...
O

Vani, studenti su se razili. Robert je ostao razmiljati o svom ponovnom susretu s "akademijom". Moglo je biti i gore. Njegova pjesmica bila je vie nego dovoljno dobra za te ljude. ak mu je i Winnie Blount pljeskao. Impresionirati nekoga ak i kad te mrzi - to je uvijek bila neka vrsta pobjede. "Gospodine Gu?" Glas je bio nesiguran. Robert se trgnuo. Bio je to mali Orozco, vrebao je kod vrata uionice. "Zdravo", ree on i uputi djeaku velikoduan osmijeh. Moda previe velikoduan. Orozco je izaao iz sjene i poeo hodati uz njega. "Ja... vaa pjesma mi je bila divna. " "Previe si ljubazan. " Djeak je mahnuo prema suncem obasjanom travnjaku. "Osjeao sam se kao da sam stvarno tu vani, da trim na suncu. A sve to bez haptike, lea i mojeg nosivog raunala." Pogled mu se podigao na Robertovo lice i zatim skrenuo u stranu. Bio je to pogled strahopotovanja koji bi moda i znaio neto, da je govornik hio netko dostojan. "Kladim se da ste dobri ba kao vrhunski pisci reklama za igre. " "Kladim se i ja. " Djeak se neko vrijeme neartikulirano kolebao. "Vidim da vi ne nosite. Mogao bih vam pomoi oko toga. Moda, moda bismo mogli postati tim. Znate, vi bi ste meni mogli pomoi oko rijei." Jo jedan brz pogled u Roberta, a onda je ostatak djetetova govora nahrupio poput bujice: "Mogli bi smo pomoi jedan drugome, a osim toga ima jo neto u to vas mogu ukljuiti. Moglo bi tu biti puno novca. Va prijatelj g. Blount se ve ubacio. " Preli su tucet koraka u tiini. "Onda, profesore Gu, to mislite? " Robert se ljubazno nasmijeio Juanu, i ba kad se mali razvedrio, rekao je: "Pa, mladiu, mislim da e u paklu osvanuti hladan dan prije nego to ja uem u tim sa starom budalom kao to je Winston Blount - ili s mladom budalom kao to si ti. " Zum. Djeak je zateturao kao da ga je Robert udario u lice. Robert je nastavio hodati, smijeei se. Bila je to mala stvar, ali kao i ta pjesma, bio je to poetak.

07.Incident Ezra Pound

Robertove jutarnje spoznaje imale su i svoju tamnu stranu. Katkad se ne bi probudio s grandioznim rjeenjem, ve s uasnim shvaanjem da je neki problem stvaran, trenutan i naizgled nerjeiv. Nije to bila opsesivnost vjeno zabrinutih ljudi, ve oblik obrambene kreativnosti. Katkad bi ta prijetnja bila potpuno iznenaenje; ee je to bila neka ve poznata potekoa koju bi sad prepoznao kao smrtno ozbiljnu. Napadaji panike inae su ga znali

39

dovesti do stvarnih rjeenja, kao onomad kad je povukao svoju najraniju dugaku poemu od jednog malog izdavaa, sakrivi tako njezinu naivnu plitkost od pogleda javnosti. Meutim, vrlo rijetko, taj bi novi problem uistinu bio nerjeiv i on ne bi mogao uiniti nita osim pjeniti se i kukati zbog neumitne katastrofe. Prole veeri, na povratku sa svoje prezentacije u Gimnaziji Fairmont, osjeao se prilino dobro. Neznalice su bile impresionirane, a bili su i oni poput Winstona Blounta - koji je bio sofisticiranija vrsta glupana. Stvari se popravljaju. Vraam se. Robert je za veerom utonuo u misli, uglavnom ignorirajui Mirino dodijavanje o svemu s ime bi mu ona mogla pomoi. Boba jo uvijek nije bilo. Robert je bezvoljno zagnjavio Alice pitanjima o Leninim posljednjim danima. Je li Lena na kraju pitala za njega? Tko joj je doao na sprovod? Alice je imala vie strpljenja nego obino, ali usprkos tomu nije bila ba dobar izvor iniormacija. To su bila pitanja s kojima je otiao lei. Probudioio se s planom za pronalaenje odgovora. Kad se Bob vrati, njih dvojica e iskreno porazgovarali o Leni. Bob e zacijelo znali neke odgovore. A to se tie ostalog... na Pretraivanju i analizi, Chumligova je govorila o Prijateljima privatnosti. Bilo je naina da se prozru njihove lai. Robert je postajao sve bolji u P&A. Na ovaj ili onaj nain, vratit e svoje izgubljeno vrijeme s Lenom. To su bile dobre vijesti. Loe vijesti su se izdigie na povrinu dok je leao sanjarei o svom planu za pretvaranje tehnologije u reflektor za traenje Lene... Loe vijesti bile su apsolutna, intuitivna sigurnost koja je zamijenila neodreenu nelagodu prethodnih dana. Juer je moja poezija impresionirala neznalice. To nije bio razlog za veselje i bio bi budala kad bi mu od toga bilo toplije oko srca, makar i nakratko. Svaki osjeaj zadovoljstva trebao je nestati kad je mali Juan Kakove izgovorio da je Robert briljantan ba kao i nekakav pisac reklama. Gospode! Ali Winston Blount je zapljeskao Robertovom pokuajiu. Winston Blount je sigurno mogao prosuditi takve stihove. I sad je Robertova jutarnja spoznaja naila u vidu prisjeanja na prizor Winnieja koji pljee, odmjerenog ritma Blountovih ruku, osmijeha na njegovom licu. To nije bio izgled nadmaenog neprijatelja punog strahopotovanja. U stara vremena Robert to nikad ne bi bio pobrkao. Ne, Winnie mu se rugao. Winston Blount mu je govorio ono to je trebao znati cijelo vrijeme. Njegova pjesma o prirodnim ljepotama bila je s ranje, dobra samo publici navikloj na jedenje govana. Robert je jo dugo mirno leao, s hropcem koji mu je zapeo u grlu, prisjeajui se banalnih rijei svojeg pjesmuljka. To je bila genijalna spoznaja ovog mranog jutra, zakljuak koji je izbjegavao svakog dana otkako su ga vratili iz mrtvih: izgubio sam glazbu u rijeima. Svakog dana bio je prepun zamisli za nove pjesme, ali ne bi mu sinuo ni najmanji djeli konkretnog stiha. Govorio je sebi da e mu se dar vratiti s njegovim ostalim sposobnostima, da se vraa polako, preko manjih pjesama. Sve je to bila tlapnja. A sad je i spoznao da je to tlapnja. Umro je iznutra, njegov se dar pretvorio u besadrajno nitavilo i nasuminu radoznalost prema mehanici. Ne moe to znati! Otkotrljao se iz kreveta i krenuo u kupaonicu. Zrak je bio hladan i miran. Kroz poluotvoreno prozore kupaonice zagledao se u male vrtove i iskrivljene etinare, u praznu ulicu. Bob i Alice su mu dali sobu na katu. Veselilo ga je to je opet mogao trati gore-dolje po stepenicama. Zapravo, nita se nije promijenilo u vezi s njegovim problemima. Nije imao novih dokaza da je trajno osakaen. Stvar je bila samo u tome to je odjednom - pod punim autoritetom Jutarnje Spoznaje - bio uvjeren u to. Ali k vragu. Jednom bi to i mogla bili bezrazlona panika! Moda se opsjednutost Leninom smru prelijevala, navodei ga da vidi sm rt svuda oko sebe. Da. Nema problema. Nema nikakvog problema.
O

Proveo je jutro u uspanienom bijesu, nastojei dokazati samome sebi da jo uvijek zna pisati. Ali jedini je papir bio onaj arobni, a kad bi pisao po njemu, njegov bi se nemarni rukopis pretvarao u uredne retke ispisane fontom. To mu je zadnjih dana smetalo, ali nikad 40

dovoljno da ga natjera da negdje iskopa pravi papir. Danas, sada... mogao je vidjeti kako to isisava njegovu duu iz rijei prije nego to ih on uspije navesti da zapjevaju! Bi la je to konana pobjeda automatizacije nad kreativnom misli. Sve je bilo izvan dosega izravnog dodira njegove ruke. To je ono to mu nije dalo da se najzad povee sa svojim talentima! A u itavoj kui nije bilo pravih knjiga od papira i tinte. Aha. Sjurio se u podrum i izvukao jednu od truleih kartonskih kutija koje je Bob bio donio iz Palo Alta. Unutra su bile prave knjige. Kad je bio mali, ljeti bi gotovo kampirao na kauu u dnevnoj sobi. Nisu imali televizor, no on bi svakog dana donio kui novu hrpu knjiga iz knjinice. Tih ljeta, dok je leao na kauu, itajui se probijao kroz povrno smee i duboke mudrosti - nauio je vie o istini nego u cijeloj kolskoj godini. Moda je upravo ondje nauio kako uinili da rijei pjevaju. Ove knjige bile su uglavnom smee. Bilo je kolskih kataloga iz vremena prije nego to je Stanford preao sasvim online. Bilo je fotokopija za dijeljenje koje su njegovi asistenti mukotrpno kopirali za studente. Ali da, bilo je i nekoliko knjiga poezije. Bijedno malo, a u posljednjih nekoliko godina itale su ih samo srebrne ribice. Robert je ustao i zagledao se u kutije koje su stajale dublje u podrumskom mraku. Ondje je zacijelo bilo jo knjiga, pa makar i odabranih brutalno nasumino, to god da je preostalo nakon to je Bob prodao na aukciji kuu u Palo Altu. Spustio je pogled na knjigu u svojoj ruci. Kipling. Glupa ovinistika glazba za sluanje u dizalima. Ali i to je poetak. Za razliku od knjinica koje su plutale u kibernetskom prostoru, ovo je bilo neto to je mogao drati u rukama. Sjeo je na kutije i poeo itati, cijelo vrijeme tjerajui svoj um da prestigne rijei, nastojei se sjetiti - nastojei stvoriti - ono to bi trebao biti ostatak pjesme. Proao je jedan sat. Dva. Bio je maglovito svjestan da je Alice sila da ga pozove na ruak, i da joj je nestrpljivo odmahnuo da ode. Ovo je bilo toliko vanije. Otvorio je jo kutija. Neke su sadravale Bobovo i Alicino smee, jo ispraznije od onoga to su spasili iz Palo Alta. Ali naao je jo tucet knjiga poezije. Neke od njih bile su... dobre. Poslijepodne je prolazilo. Jo je mogao uivati u poeziji, no to je uivanje bilo i bolno. Nisam u stanju napisali ni mrvu neeg dobrog, osim kad se sluajno prisjetim kako to ide . A njegova panika je rasla. Najzad je ustao i zavitlao Ezru Pounda u podrumski zid. Hrbat stare knjige se rascijepio i ona se rasula po podu kao potrgani leptir od papira. Robert je neko vrijeme samo gledao. Jo nikad nije bio naudio knjizi, pa ak ni kad bi u njoj bilo najrunije pisanje na svijetu. Preao je prostoriju i kleknuo pored ostataka. Miri je odabrala ba taj trenutak da doskakue niz stepenice. "Roberte! Alice kae da smijem pozvati zrani taksi! Gdje bi htio ii? " Rijei su bile buka koja je strugala po njegovom beznau. Podigao je knjigu i odm ahnuo glavom. "Ne." Odlazi. "Ne razumijem. Zato kopa ovuda? Ima lakih naina da dobije ono to eli. " Robert je ustao, njegovi prsti su nastojali ponovo sastaviti Ezru Pounda. Njegove oi su pronale Miri. Sad je imala njegovu panju. Smijeila se, t ako sigurna u sebe, u maksimalnom efovskom modu. I zasad nije shvaala svjetlucanje njegovih oiju. "A kako to. Miri? " "Problem je u tome to ti nema pristupa svemu to je oko nas. Zbog toga si ovdje dolje i ita te stare knjige, zar ne? Na neki nain si kao malo dijete - ali to je dobro, to je dobro! Odrasli kao Alice i Bob imaju svakakve loe navike koje ih sputavaju. Ali li poinje gotovo svje. Tebi e biti lako nauili nove stvari. Ali ne na glupim satovima strukovnog obrazovanja. Razumije? Daj da te nauim kako se nosi." Bilo je to isto zamorno pijenje krvi kao i uvijek, no mislila je da je sad pronala pametni novi kut. Ovaj put je nee pustiti da se izvue. Robert je napravio jedan korak prema njoj: "Znai, ti si mene promatrala ovdje dolje?" upitao je blago, pripremajui ono to je smjerao. "Ovaj, samo openito. Ja..." Robert je napravio jo jedan korak prema njoj i gurnuo joj izmrcvarenu knjigu u lice. "Jesi li ikada ula za ovog pjesnika?"

41

Miri je kiljila u slomljeni hrbat. " 'E', 'z'... o, 'Ezra Pound'? Pa... da, imam sve njegove stvari. Daj da ti pokaem, Roberte!" Zastala je, a onda je ugledala raunalni papir na vrhu jedne kutije. Uzela ga je i on je oivio. Naslovi su strujali st ranicom, cantosi, eseji - ak i, Boe oslobodi, kasnije kritike iz bezumnih dubina dvadeset prvog stoljea. "Ali gledanje preko ove stranice je kao da gleda kroz kljuanicu, Roberte. Ja ti mogu pokazati kako e to vidjeti svuda oko sebe, pomou... " "Dosta! " ree Robert. Stiao je glas tako da je bio miran, ot ar, vrlo razuman. "Ti glupao. Nema pojma ni o emu, a ipak si doputa upravljati mojim ivotom, isto kao to upravlja ivotima svojih malih prijatelja. " Miri je ustuknula. Na njezinom je licu bio ok, no on se naizgled jo nije spojio s njezinim ustima. "Da, to i Alice govori, da previe zapovijedam... " Robert je zakoraio jo jednom, a Miri se nala tik uz stepenice. "Provela si cijeli ivot igrajui videoigre, uvjeravajui sebe i svoje prijatelje da neto vrijedi, da si nekakva krasotica. Kladim se da su tvoji roditelji ak dovoljno glupi da ti govore kako si jako pametna. Ali nije lijepo zapovijedati drugima kad si debelo derite bez mozga." "Ja,..." Mirina se ruka podigla do njenih usta i oi su joj se rairile. Nespretno je zakoraila unatrag na stepenice. Njegove rijei sad su doprle do cilja. Gledao je vanjski premaz samopouzdanja i ivahne vedrine kako se uruava. I Robert je nastavio: " 'Ja', 'ja' da, to je vjerojatno ono o emu tvoj samoivi mali um najvie razmilja. Inae bi bilo teko podnijeli tvoju bezvrijednost. Ali razmisli o tome prije nego to opet dode pokuati upravljati mojim ivotom." Suze su nabujale u oima djevojice. Okrenula se i pojurila stepenicama koracima koji nisu tutnjali djetinjom snagom, ve su bili tihi - kao da nije htjela da se osjeti nita to ima veze s njom, Robert je malo ostao stajati, gledajui du praznih stepenica. inilo mu se da stoji na dnu bunara iznad ijeg se vrha vidi komadi svjetlosti dana. Prisjetio se. Bilo je jedno vrijeme, kad je njemu bilo petnaest a njegovoj sestri Cari oko deset godina... kad je Cara postajala neovisna, naporna. U to vrijeme Robert je imao vlastitih problema - posve trivijalnih s visine od sedamdeset pet godina, ali u to su doba izgledali vano. Probiti se kroz novosteeni ego svoje sestre, natjerati je da shvati koliko je beznaajna u opem poretku stvari, to mu je stvaralo snaan nalet zadovoljstva. Robert je zurio u komadi dnevne svjetlosti i ekao taj nalet.
O

Bob Gu je izaao s izvjetajnog sastanka kasno u subotu. Bio je zanemarivao praenje dogaaja kod kue; operacija Paragvaj posve ga je obuzela. Dobro, bio je to izgovor. Ali bila je i istina. Bilo je mnogo opasnih lansera ispod onog talakog sirotita. Tamo u Asuncionu vidio je pakao. Stoga je saznao lokalne loe vijesti tek kad je stigao kui... Njegova je ki bila prevelika i previe odrasla da bi mu sjedila na krilu, no sjedila je blizu njega na kauu i putala ga da dri njezine ruke u svojima. Alice je sjedila s druge strane; izgledala je mirno, no on je znao da je posve izvan sebe. Nervoza oko obuke plus ovaj problem kod kue bili su gotovo previe za nju. Bilo je ve krajnje vrijeme da se suoi s obiteljskim odgovornostima: "Nisi ti nita kriva. Miri. " Miri je odmahnula glavom. Imala je tanine kolute oko oiju; Alice je rekla da je prestala plakati tek prije sat vremena. "Ja sam mu pokuavala pomoi i..." Reenica se rasplinula. Njezin glas nije imao nimalo samopouzdanja koje je u njemu raslo zadnje dvije ili tri godine. K vragu. Jednini brzim pogledom Bob je ustanovio da se njegov otac jo uvijek skriva u svojoj sobi na katu, tiho im svima prkosei. Posjet tati bio je sljedee na dnevnom redu. Starome se spremalo jedno iznenaenje. Zasad je trebalo ispraviti neto vanije. "Znam da jesi, Miri. I mislim da si puno pomogla djedu otkako je doao ivjeti s nama." Stari bi jo uvijek pokuavao pronai svoje cipele da nije bilo nje. "Sjea se, razgovarali smo o tome kad je djed tek doao? On nije nuno draga 42

osoba..." osim kad eli uslugu, ili te priprema za ponienje; tada moe armirali skoro svakog ovjeka koji se ikad rodio. "D... da. Sjeam se." "Ono to on kae kad te eli povrijediti nema nikakve veze s time jesi li ti bila dobra ili loa, pametna ili glupa. " "A... ali, moda sam ga previe gnjavila. Nisi ga vidio jutros, Bobe. Bio je tako tuan. On misli da ja to ne vidim, ali vidim. Puls mu je bio jako visok. On se toliko boji da vie ne moe pisati. I nedostaje mu baka, mislim Lena. I meni nedostaje Lena! Ali ja... " "Nije tvoja odgovornost da rjeava taj problem. Miri." Pogledao je Alice preko Mirine glave. "Moja je, i zasad sam zabrljao. Tvoja dunost, zna, sastoji se od Nie gimnazije Fairmont. " "Mi je zapravo zovemo Gimnazija Fairmont. " "Dobro. Vidi. Prije nego to je djed doao, kola je bila otprilike sve o emu si razmiljala. kola, tvoji prijatelji i tvoji projekti. Zar mi nisi rekla da ete preurediti cijelu kolu za No vjetica?" Traak starog entuzijazma razvedrio je njezino lice. "Aha. Imamo pozadinu iz svih Spielberg Rowling stvari. Anette e... " "Onda se treba koncentrirati na to i na svoje redovne kolske obveze. To je tvoja misija, malena." "Ali to je s Robertom? " Robert moe ii k vragu. "Ja u razgovarati s njim. Mislim da si u pravu u tome da on ima problem. Ali, zna, ponekad, eto... ima neto to mora nauiti dok raste. Neki ljudi stvaraju probleme sami sebi. I nikad ne prestanu initi naao sebi i ljudima oko sebe. Kad ima takav sluaj, ne smije nanositi bol samoj sebi umjesto njih." Mirina se glava pognula i izgledala je jako tuno. A onda mu je opet uzvratila pogled. eljust joj se stisnula na onaj poznati, tvrdoglavi nain. "Moda je to tono za druge ljude. .. ali ovo je moj djed. "

08.Ne sadri popravljive dijelove

Nakon te neobine subote Robert Gu je provodio znatno manje vremena u domu svojega sina. Ondje je spavao, i dalje u sobi na katu. Katkad bi ak jeo u blagovaonici. Miri je uvijek bila negdje drugdje. Alice je bila ravnoduna kao kamen. Kad bi Bob bio u blizini, gostoljubivost je bila jo oskudnija. Robert je ivio na posuenom vremenu, no to nije imalo nikakve veze s njegovim zdravstvenim stanjem. Visio je po praznim prostorijama u koli i itao svoje stare knjige. Surfao je mreom vie nego ikad. Chumligova mu je pokazala neke suvremene servise koji su se krili u njegovoj vidi-stranici, a koji se nisu ak ni pravili da su programi iz WinME-ja. I vozio se uokolo po gradu. Koliko zato da se igra s automatskim autima, toliko i zato da razgleda u to se pretvorio San Diego; istini za volju, razvueno predgrae bilo je jednako sumorno kao i neko. No Robert je otkrio da njegovu novu, osakaenu osobnost privlae mali automati. Kriptini strojevi ovih dana nalazili su se posvuda. Vrebali su po zidovima, gnijezdili se u drveu, ak su i zagaivali travnjake. Radili su u tiini, gotovo nevidljivi, dvadeset i etiri sata na dan. Poeo se pitati kamo sve to vodi. Jednog dana poslije kole Robert se odvezao u daleki Istoni okrug, prolazei pored beskrajnih, obinih predgraa. Naselja se nisu prorijedila sve dok nije zaao prilino daleko u planine. Ali tridesetak kilometara nakon El Cajona naiao je na prazninu izmeu naselja i na neto to je sliilo ratnom popritu. Perjanice praine kuljale su iz zgrada udaljenih nekoliko stotina metara od autoputa. Kad je spustio prozor zauo je neto to je moglo hiti artiljerijska vatra. Du visoke ograde protezala se sporedna cesta. Na zahralom znaku pisalo je neto u vezi s "UP/Expressom". A zatim se neobina streljana nala iza njega.

43

Autocesta je sad bila dugaak i ravan uspon na visinu veu od jednog kilometra. Razmaci izmeu silaznih odvojaka bili su sve dui. Auto je polako ubrzavao. Sudei prema nezgrapnom malom ekranu s prikazom vozake ploe koji je pronaao u direktoriju za igre svog WinME-ja, vozio se bre od 190 kilometara na sat. Stijene i grmlje du obronka brda bili su mutne mrlje, a prozor se zatvorio sam od sebe. Prestizao je runo upravljana vozila u trakama posve desno kao da miruju. Jednog dana moram opet nauiti voziti. Tada je preao vrh. Auto je usporio, ulazei u zavoje s pukih osamdeset kilometara na sat. Sjeao se kako je on vozio istim putem s Lenom, na tada mnogo manjoj Autocesti 8, moda 1970. godine. Lena Llewelyn tek je bila dola u Kalifomiju, u SAD. Zapanjila ju je veliina svega toga u usporedbi s njezinom rodnom Britanijom. Tada je bila toliko otvorena, toliko puna povjerenja. Bilo je to ak prije nego to je odluila specijalizirati psihijatriju. Breuljci su odbacili svoje uvelo zelenilo i pretvorili se u hrpe zaobljenih stijena. Pustinja se prostirala u beskraj ispod njega i u daljinu. Spustio se s planina, skrenuo s Autoceste 8 i polako se vozio starim pustinjskim cestama prema Dravnom parku Anza Borrego. Zadnja predgraa ostala su na vrhu brijega. Ovdje dolje sve je bilo tono onakvo kakvo je bilo kad je on iao u osnovnu kolu - pa i onakvo kakvo je bilo stoljeima prije toga. Na tim manjim cestama nalazilo se mnotvo prometnih znakova. Neki su bili zahrali i nahereni, no bili su stvarni. Osvrnuo se da pogleda kako se metkom probueni znak obvezno g zaustavljanja smanjuje iza njega. Bilo je lijepo. Malo dalje naiao je na pranjavi put koji je prelazio beskrajnu pustinju. Automobil je odbio ii tuda: "Oprostite, gospodine, u tom smjeru nema navoenja, a primjeujem da vi nemate vozaku dozvolu. " "Ha. U tom sluaju, malo u proetati." Zaudo, primjedbe na to nije bilo Otvorio je vrata i izaao u svjee poslijepodne. Mogao je osjetiti kako mu se um oslobaa spona. Mogao je vidjeti unedogled. Robert je hodao prema istoku du izbrazdanog zemljanog puta. Ovdje je najzad dospio u prirodni svijet. Nogom je zapeo za neto metalno. Potroeni metak? Ne. Iz vrha sivog predmeta strala je trostruka antena. Odbacio ga je u grm. ak ni ovdje nije bio izvan dometa mree. Izvukao je svoj arobni papir i dosurfao do lokalnog podruja. Slika mu je pokazivala tlo oko njega iz neke vrste kamere ugraene u papir; oznake su lebdjele iznad svakog korova - Ambrosia dumosa tu i Encelia farinosa tamo. Reklame za duan suvenira u parku izmjenjivale su se na vrhu stranice. Robert je utipkao 411. Mjera troka u uglu stranice sad je proradio, gotovo pet dolara na minutu. Toliki novac je znaio da se na drugom kraju nalazi ljudsko bie. Robert se obratio papiru. "Onda, koliko sam daleko od..." od prirodnog svijeta, "... koliko sam daleko od nepoboljanog zemljita? " Jedna je oznaka promijenila boju; njegov upit je proslijeen na podugovaranje. enski je glas odgovorio: "Jo malo i tamo ste: jo nekih... 3 kilometra u smjeru u kojem se kreete. Ako bih smjela predloiti, gospodine, doista nije potrebno zvati 411 radi odgovora na takva pitanja. Samo... " Ali Robert je ve ugurao papir natrag u dep. Uputio se prema istoku, a njegova sjena sjekla mu je put. Mnogo je vremena prolo otkako je zadnji put hodao tri kilometra. ak i prije Alzheimerove, tri kilometra hodanja spadalo je u aktivnosti hitnih sluajeva. No danas se nije ak ni zadihao, a bol u njegovim zglobovima bila je priguena. Ono najvanije u meni je slomljeno, dok gotovo sve ostalo radi. Reed Weber je bio u pravu, bilo je to rajsko minsko polje. Kakav sam ja srekovi. Usprkos vjetru zauo je zvuk ubrzavanja okretaja u elektrinom motoru. Njegov je automobil odlazio negdje drugdje, za poslom. Robert se nije osvrnuo. Njegova je sjena postajala dua a zrak hladniji. Najzad je dospio do poetka prirode. Tanki glasi obratio mu se u uho, obavjetavajui ga da izlazi iz oznaenog dijela parka. Dalje od te toke zajamena je bila samo "spora hitna beina" veza. Robert je poao dalje u neoznaenu divljinu. Dakle, ovo je najblie samoi koliko se ovih dana moe biti. Osjeaj je bio dobar. Hladna, svjea istoa. Na trenutak se prisjetio subotnje konfrontacije s Bobom, to mu se uinilo stvarnijim od veeri u pustinji. Bilo je prilika, mnogo godina ranije, kad je bjesnio na svojeg sina i 44

pokuavao ga postidjeti to baca svoju darovitost na vojsku. No zadnje subote bijes je tekao u suprotnom smjeru. "Sjedni!" rekao je odrastao ovjek svojem ocu, tonom koji Robert jo nikad od njega nije uo. I Robert se spustio na kau. Njegov se sin na trenutak nadvio nad njega. Zatim je Bob sjeo preko puta i nagnuo se prema njemu. "Miri ne eli priati o detaljima, no jasno je to si uinio danas popodne, gospodine. " "Bobe, samo sam... " "Zaepi. Moja djevojica ima dovoljno problema, i ti ih nee pogoravati!" Pogled mu je bio dug i miran. "... Nisam mislio nita loe, Bobe. Imao sam lo dan." Neki udaljeni dio njega shvatio je da kuka i da ne moe prestati. "Gdje je Lena, Bobe? " Bobove su se oi suzile. "To si me ve pitao. Zanimalo me glumi li." Slegnuo je ramenima. "Sad me vie nije briga. Nakon ovoga danas samo hou da ode odavde, ali... jesi li pregledao svoje financije, tata? " Kad-tad moralo je doi do toga. "Da... u mom WinMe-ju postoji paket za financije. Moja uteevina, bio sam multimilijuna u 2000." "To je bilo prije tri kraha, tata. I kod svakoga si bio u krivu. Ali trenutano si gotovo certificiran kao samodovoljan. Bilo bi ti jako teko dobiti bilo kakvu socijalnu pomo. Porezni obveznici nisu ljubazni prema starijima; stari ljudi ve ionako previe vladaju ovom zemljom." Oklijevao je. "A nakon ovoga danas, moja plemenitost je presuila. Mama je umrla prije dvije godine - a tebe je nogirala desetljeima prije toga. Ali moda bi se trebao upitati neke druge stvari. Recimo, gdje je tvoje staro drutvo sa Stanforda? " "Ja..." Lica su iskrsavala u Robertovom umu. Proveo je trideset godina na Odsjeku engleskog jezika na Stanfordu. Lica je bilo mnogo. Neka su pripadala ljudima koji su bili godinama mlai od njega. Gdje su oni sada? Bob je kimnuo njegovoj tiini. "Tako je. Nitko te nije posjetio, nitko nije ak ni pokuao stupiti u kontakt. Ja bih to znao. ak i prije ovoga danas shvatio sam kako e, kad se vrati u formu, poeti initi naao bilo kome tko ti bude najblie - a to bi bila Miri. Zato sam te pokuavao uvaliti nekome od tvoje stare ekipe. I zna to, tata? Nema ni jednog jedinog koji eli imati ikakvog posla s tobom. O, ima naklapala. Nee morati dugo traiti da nade jednako mnogo oboavatelja kao i uvijek - ali meu njima nema ni jednog prijatelja." Zastao je. "Sad vie nema izbora. Zavri ovaj semestar; naui to moe. A onda se gubi iz nae kue." "Ali Lena. to je s Lenom? " Bob je odmahnuo glavom. "Mama je umrla. Nije ti bila ni od kakve koristi osim kad si trebao slukinju ili loptu za udaranje. Sad je prekasno. Mrtva je. " "Ali... " Imao je neka sjeanja, no nisu se poklapala. Zadnje desetljee na Stanfordu. Nagrade Bollingen i Pulitzer. Lene nije bilo da to podijeli s njim. Razvela se od njega otprilike ba kad je Bob uao u Marince. A ipak... "Sjea se. Lena me stavila u onaj staraki dom, Rainbows End. I onda je bila tu, kad su stvari postale stvarno mrane. Bila je tu s Carom..." njegovom sestricom, jo uvijek desetogodinjakinjom, i mrtvom od 2006. Njegove su rijei posrnule i stale. Neto je zasvjetlucalo u oima njegovog sina. "Da, mama je bila tu, ba kao i Cara. Napad postiivanjem nee ti proi kod mene, tata. elim da nestane iz ove kue. Na kraju semestra najkasnije." I to je bio najdulji razgovor koji je Robert vodio od subote. Bilo je hladno. Zaao je daleko u pustinju. No je svanula na jednom dijelu neba. Zvijezde su visjele nad ravnicom koja se prostirala do vjenosti pred njim. Moda bi to mogla biti "Tajna onoga koji se vratio"... da samo eli ponovo otii, zauvijek hodati prema plaviastom mraku. Hodao je jo malo, pa usporio, stao pored goleme hrapave stijene - i zagledao se u no. Nekoliko minuta kasnije, okrenuo se i poao natrag prema svijetlom sumraku.
O

45

Juan je zapostavio potragu za Velikoga gutera. kola se poela ozbiljno nametati. Chumligova je htjela da zavre svoje projekte i htjela je stvarne rezultate. Najgore od svega bilo je to to je uprava kole najednom odluila da razred mora demonstrirati svoje kreativne uratke na Noi roditelja - umjesto zavrnog ispita. Loe ocjene i Chumligiino razoaranje u njega bili su dovoljno loi; Juan je ve znao da je gubitnik. Ali takvo javno ponienje bilo je neto to je oajniki elio izbjei. Stoga se neko vrijeme posvetio drugoj potrazi; nai nekoga s kime e se udruiti u tim za uratke. Problem je bio u tome to Juanu nije ilo pisanje. U matematici i na specijaliziranim forumima nije bio bolji od prosjeka. Ga Chumlig je govorila da je tajna uspjeha "nauiti postavljati prava pitanja". Ali da bi se to moglo, takoer je govorila, treba znati "poneto o poneemu". Ta mudrost i "svi imaju neki posebni talent" davali su ritam njezinim satovima. Ali nije pomagalo. Moda je najbolje emu se mogao nadati bio tim dovoljno velik da u njemu gubitnici tite jedni druge. Danas je sjedio u stranjem dijelu atora na satu radionice, s Fredom i Jerryjem. Blizanci su propustili vlastitu radionicu tog jutra, pa su ostatak dana radije gubili ovdje nego u dvorani za uenje. Bilo je donekle zabavno. Njih dvojica su se pravili da rade na magnetskom planetariju - plagijatu toliko oevidnom da je na njihovim nacrtima jo uvijek pisao izvorni URL. Oko polovice razreda ve je neto dovrilo. Papirnati avioni Doris Schley su letjeli, ali tog poslijepodneva njezin je tim otkrio probleme sa stabilnou. Nisu znali za neslubeni projekt Freda i Jerryja: blizanci su preoteli kontrolu nad atorskim klima -ureajem. Dok su se natezali i zafrkavali s planetarijem, zapravo su pomou ventilatora prevrtali Schleyine letjelice. Xiu Xiang je pogrbljeno sjedila nad transportnim pladnjem kojim se u zadnje vrijeme bavila. Ovih dana nije izgledala toliko prazno i oajno, iako je transportnu povrinu do te mjere izobliila da ne bi mogla posluiti niemu. Xiangova je praktiki zabila nos u opr emu. Svako malo bi se odmaknula i prouila svoju vidi-stranicu, pa bi se zatim vratila nepokretnoj olupini koju je stvorila, Winslon Hlount se rijetko pojavljivao otkako ga je Juan ubacio u Guterovu potragu. Juan je to smatrao ohrabrujuim; moda je g. Blount radio na afilijansi. Juan se okrenuo prema hladnom zraku iz ventilatora. Ovdje u pozadini bilo je dobro. Preko, kod vanjskog ulaza, bilo je vrue i buno, no ondje je sjedio Robert Gu. Tip je ranije promatrao dr. Xiang. Katkad se inilo da i ona zauzvrat gleda njega, ali jo skrivenije. Sad je g. Gu uglavnom zurio u rotor, motrei automobile koji bi se ondje povremeno zaustavili, pa ukrcali ili iskrcali putnike, a zatim odlazili. Stol ispred lanog tinejdera bio je zakren Buildit dijelovima i nekolicinom klimavih kula. Juan je zumirao nekoliko kula iz gledita u atoru iznad Guove glave. Huh. Te napravice nisu imale motore, pa ak ni bilo kakvu kontrolnu logiku. Dakle, Gu e pljusnuti iz ovog predmeta jednako sigurno kao Juan iz Uradaka. Iznenada mu je sinulo da bi moda mogao nastaviti Guterovu igru i zadnji put pokuati nai partnera za projekt ge Chumlig. Ali s njim sam probao proli tjedan. Robert Gu bio je najbolji pisac za kojeg je Juan ikada znao. Bio je toliko dobar da te mogao ubiti rijeima. Juan je spustio bradu i pokuao zaboraviti proli tjedan. A tada je pomislio: Tip ne nosi, znai da zuri u prazno. Sigurno mu je dosadno do bola! Juan je oklijevao jo deset minuta, no sat radionice imao je pred sobom jo trideset minuta, a Radnerovi su bili daleko previe usredotoeni na svoje protuavionske topove.
Jerry > Juan: <sm> Hej, kamo e ti?</sm> Juan > Radnerovi:<sm>Idem opet pokuati kod Gua. Drite mi fige.</sm> Fred > Juan: <sm> Nezdravo je toliko eljeti dobru ocjenu.</sm>

Juan je krivudao paviljonom, eui du laboratorijskih pultova kao da prouava tue projekte. Zavrio je pored neobinog starca. Gu se okrenuo da ga pogleda i Juanova oputena krinka je isparila. Guovo znojno lice izgledalo je gotovo jednako mlado kao lice Freda Radnera. Ali oi su gledale ravno u Juana, hladne i okrutne. Prolog tjedna tip je djelovao prijateljski - sve do trenutka kad je raskomadao Juana jednim potezom. Sad su sve Juanove

46

pametne uvodne reenice nestale; sakrile su se ak i one glupe. Napokon je uspio uperiti prst u lude kule na kojima je radio Robert Gu. "Kakav je to projekt?" Mladi starac nastavio je zuriti u Juana. "Sat." Zatim je posegnuo u kutiju s dijelovima i spustio tri srebrne kuglice na vrh najvie kule. "O!" Kuglice su odskakivale niz stepenicc koje su povezivale kule. Prva se kula nalazila odmah ispred Juana. Nadesno, svaka je kula bila malo nia i malo sloenija od prethodne. G. Gu je upotrijebio veinu "klasinih dijelova" koje je Ron Williams imao na zalihi. To je bio sat? Juan ga je pokuao uklopili u staromodne uzorke satova. Nije bilo savrenog poklapanja, premda je naprava moda i imala poluge koje su kijocale naprijed-natrag uz kakosegugla... zupanik. Moda su kuglice to skakuu niz stepenice bile poput kazaljki na satu. Gu je i dalje zurio u njega. "Ali ide prebrzo", rekao je. Juan se nagnuo naprijed i pokuao ignorirati to zurenje. Uhvatio je oko tri sekunde kretanja naprave, dovoljno da identificira stacionarne toke i dimenzije. Postojao je jedan stari mehaniki program koji je bio zgodan za igranje sa srednjovjekovnim napravicama; uitao je opis u njega. Rezultate je bilo lako interpretirati. "Samo morate produiti ovu polugu za est milimetara." Pokazao je prstom na siuni krak. "Znam. " Juan mu uzvrati pogled. "Ali vi ne nosite. Kako ste to shvatili?" Gu slegne ramenima. "Darom medicine. " "To je ba fora," nesigurno ree Juan. "Zato? Jer mogu neto to ve moe svako dijete? " Juan nije imao odgovor na to. "Ali vi ste i pjesnik. " "A sad sam dobar u stvaranju napravica." Guova ruka je naglo tresnula, rasturivi poluge i zupanike. Dijelovi su prtali na sve strane, a neki su se i slomili pod snagom njegovog udarca. To je privuklo panju svih prisutnih. Razred se odjednom smirio - i uskipio od sminganja. Bilo je vrijeme za povlaenje. Ali Juan je doista trebao pomo za Kreativne uratke. I tako je rekao: "Ipak, i dalje znate s rijeima, tono? " "Da, i dalje znam s rijeima. I dalje znam s gramatikom. Znam analizirati reenice. Znam ak i slovkati - aleluja, bez mehanikih pomagala. Kako se ti zove? " "Juan Orozco. " "Da, sjeam se. U emu ste vi dobri, g. Orozco? Juan je spustio bradu. "Ja uim kako postavljati prava pitanja. " "Hajde onda." "Ovaj." Juan je pogledao ostale dijelove koje je Gu bio prikupio, stvari koje nije upotrijebio za svoj sat. Bilo je tu rotacionih motora, beih sinkronizatora, bilo je programabilnih prijenosnih sklopova. Bio je ak i jedan transportni pladanj nalik na onaj koji je upropastila dr. Xiang. "Onda, kako to da ne koristite nijednu od ovih stvarica? To bi bilo mnogo lake. " Oekivao je od Gua da izdeklamira neto u Chumligiinom stilu, o rjeavanju problema s ogranienjima. Umjesto toga, ovaj je ljutito uperio prst u komponente. "Zato to ne mogu vidjeti to je unutra. Pogledaj." Bacio je rotacioni motor na stol, " 'Ne sadri popravljive dijelove.' To je utisnuto u samu plastiku. Sve je crna kutija. Sve je nedokuiva magija. " "Mogli biste pogledati prirunike", ree Juan. "Oni prikazuju unutranje dijelove. " Gu je oklijevao. ake su mu se stisnule. Juan se udaljio desetak centimetara. "Moe vidjeti unutarnje dijelove? Moe ih mijenjati? " Juan je promatrao ake. On puca po avovima. "Lako ih je vidjeti. Gotovo sve nudi vlastiti prirunik. Ako i ne nudi, jednostavno guglajte broj tog dijela." Izraz Guovog lica ubacio je Juana u brzi mod: "A to se tie mijenjanja unutranjih dijelova... esto su programabilni. Ali u suprotnom, jedine promjene koje moete uiniti su kod naruivanja, u fazama dizajna i proizvodnje. Mislim, to su samo komponente. Tko bi ih elio mijenjati nakon to su dovrene? Ako ne rade onako kako hoete, samo ih bacite." "Samo komponente?" Gu je pogledao van kroz resice radionikog atora. Jedan automobil je vozio Avenijom Pala u smjeru kolskog rotora. "A to je s jebenim autima?" 47

"Hmf." Cijeli je razred piljio u njih. Gotovo cijeli razred: g. Williams je bio na pauzi i nedostupan. G. Gu se trzao nekoliko sekundi. Zatim je iznenada ustao. Zgrabio je Juana za ovratnik. "E bogami, ba u vidjeti." Juan je odskakivao tik ispred ljutitih ruku Roberta Gua koje su ga gurale. "Rastvorit ete auto? Zato elite to uiniti?" "To je krivo pitanje, mali." Barem su hodali u smjeru suprotnom od rotora. A ak i da se okomi na neki automobil, kakvu bi mu tetu mogao uiniti? Karoserije au tomobila bile su od jeftinog kompozita, praktinog za recikliranje, ali i dovoljno snanog da podnese sudar pri osamdeset kilometara na sat. Na um su mu padale vizije laserskih pitolja i udovinih kovakih batova. Ali ovo je bio stvarni svijet.
Jerry > Juan: <sm> Kud je tupan krenuo?</sm> Juan > Radnerovi: <sm> Nemam blage!</sm>

Robert Gu ga je tjerao po atoru do mjesta gdje je sjedila Xiu Xiang. Kad je stigao ondje, jedini dokaz ludila bilo je slabano titranje njegovog lica. "Dr. Xiang? " Luak je zapravo zvuao oputeno i prijateljski, no Xiangova je dugo oklijevala. "Da," rekla je. "Ba sam se divio vaem projektu. Neka vrsta snanog transportera? " Xiangova je nakrenula iskrivljenu povrinu prema njemu. "Da. To je samo igraka, no mislila sam da u dobiti pojaani uinak ako iskrivim povrinu." Razgovaranje o napravici kao da joj je odvraalo pozornost s Guovog udatva. "Vrlo lijepo!" U Guovom glasu nije bilo niega osim arma. "Mogu li?" Podigao je poklopac i prouio nazupani rub. "Morala sam izrezati trokutie zato da se mikroutori ne poveu", rekla je, ustavi da mu pokae prstom. Transportni pladnjevi sluili su za odvoz smea ili prijenos malih spremnika. Za veinu stvari bili su bolje rjeenje od robotskih ruku, premda nisu izgledali toliko dojmljivo. Juanova mama bila je preuredila njihovu kuhinju transportnim pladnjevima od lanog mramora; kasnije je sve to bi poeljela bilo tono na svojem mjestu, u hladnjaku, u penici ili na dasci za rezanje, tono u trenutku kad bi joj ondje zatrebalo. Mikroutori obino nisu mogli prenositi nita bre od pet centimetara na sekundu. To to je Xiangova govorila dalo je Juanu ideju. Moda iskrivljena ploa nije bila potrgana. Poeo je unositi dimenzije u jedan program za mehaniku... Ali Robert Gu kao da je ve znao to je ta stvar u stanju uiniti. "Mogli biste utrostruiti izlaznu snagu kad biste ga podesili ovdje." Iskrivio je pladanj. Zakripao je onako kako kripi keramika kad je savinete gotovo do toke pucanja. "ekajte..." Posegnula je rukom prema svojem projektu. "Nisam ga pokvario. Ovako je jo bolji. Doite i pokazat u vam." Njegove su rijei bile tako otvorene i prijateljske. Ali ve se udaljavao. Xiangova je potrala za njim, ali nije se ponaala poput djeteta kad mu netko otme njegovo vlasnitvo. Hodala je pored Gua, glave nakrivljene tako da moe vidjeti iskrivljeni transportni pladanj. "Ali nema naina da se iskoristi ta mehanika prednost samo s tim baterijama za koje je napravljen..." Ostatak njezina govora bio je matematiki; Juan ga je samo snimio. Dok je prolazio pored blizanaca Radner, Gu je ispruio ruku i zgrabio teglu metalnih kuglica koje su Fred i Jerry koristili za svoj planetarij. "Hej!" Radnerovi su skoili na noge i poli za njim, ne govorei mnogo naglas. Uenici iz Obrazovanja za odrasle bili su poput nedodirljivih. Vi niste gnjavili njih, i obratno.
Jerry > Juan: <sm> to smo propustili, Juan?</sm> Jerry > Juan: <sm> Da. Sto si mu rekao?</sm>

Juan je zaplesao unatrag, podignuvi ruke u smislu da je on nevini promatra. Gotovo nevini promatra. Dok je prolazio pored svojeg radnog stola. Gu je bradom odmahnuo prema ulazu u ator. "Budi koristan, Orozco. Nabavi mi neku struju iz kabela." Juan je jurnuo. Na kampusu je bilo izvora izmjenine struje od 110V, no veina ih se nalazila iznutra. Provjerio je komunalije i ugledao veliku strelicu usmjerenu u travnjak. Ta se 48

utinica koristila za napajanje rekonfiguracije zgrade kad bi im zatrebala dodatna dvorana. Imala je produni kabel od desetak metara. Otrao je do tog mjesta i izvukao kabel iz svjee pokoene trave. Sad su svi klinci - osim lanova Schleyinog tima, iznenada presretnih zbog poboljanja rada njihovih letjelica - krenuli za njima van iz atora. Auto koji je prilazio prometnom petljom polako se zaustavljao uz rubnik iza njega. Bila je to ga Chumlig koja se vratila s ruka. Robert Gu ga je sustigao, s uznemirenom Xiangovom tik iza sebe. Gu vie nije stvarao ugodne zvukove. epao je strujni kabel iz Juanovih ruku i utaknuo ga u univerzalnu utinicu transportnog pladnja, zaobiavi lako siune baterije koje je koristila dr. Xiang. Nakrenuo je pladanj i usipao metalne kuglice iz projekta Radnerovih u otvor na gornjem rubu. Chumligova je izala iz auta. "to se ovdje dogaa... " Luak joj se nasmijeio. "Moj radioniki projekt, Louise. Dosta mi je stvari koje 'ne sadre popravljive dijelove'. Ba da vidimo." Nagnuo se nad prednji poklopac auta i prstom preao preko otisnutih rijei koje su korisnicima zabranjivale odravanje. Klinci su stajali u skupinama, puni strahopotovanja. Juan jo nikad nije uo da je netko u Gimnaziji Fairmont prolupao. Robert Gu je stvarao povijest. Starac je naslonio transportni pladanj na automobil. Pa dobro, a gdje vam je laserski pitolj, g. Svemirko? Gu je naciljao niz rub pladnja, a zatim bacio pogled nadesno, prema brai Radner. "Nije vam nimalo pametno stajati tu. " Xiu Xiang je pomahnitala i poela vikati na blizance. "Natrag, natrag! " A Juan je sad dobivao posve nevjerojatne odgovore iz svojeg programa za mehaniku. Odskoio je unatrag od transportnog pladnja. Robertu Guu nije trebao laserski pitolj. Za ovu priliku imao je neto jednako dobro. Gu je ukljuio pladanj. Buka je sliila cijepanju odjee ali glasnom, zvuku grmljavine smaka svijeta. Prave iskre prtale su s mjesta gdje je transportni pladanj dodirivao poklopac auta. est metara ispred auta, ondje gdje su ranije stajali Radnerovi, nalazilo se grm oleandra. Neke njegove grane bile su debele poput Juanove ruke. Sad su bijeli cvjetovi plesali kao da pue vjetar; jedna od najveih grana je pukla i pala na plonik. Gu je pomicao pladanj uzdu krivulje automobila, zabijajui tucete metalnih kuglica na sekundu u poklopac i reui prorez od tri milimetra u kompozitu. Okrenuo je pladanj - reza i napravio ugao. Sad su travu pored njegovih nogu cijepali nevidljivi rikoei. U manje od deset sekundi Gu je spojio kraj reza s njegovim poetkom. Izrezani je komad upao u mrak prostora za pogonski sklop automobila. Gu je bacio projekt Xiu Xiang na travu. Posegnuo je rukom u pogonski sklop i izvukao izrezani komad poklopca. Nesuvislo i moda prezirno klicanje krenulo je od klinaca iza njega. "Hej, kretenu! Sigurno ima neka kvaka. Zato nisi provalio bravu? " Gu kao da ih nije uo. Nagnuo se naprijed da pogleda unutra. Juan mu se primaknuo. Prostor pogonskog sklopa bio je u sjeni, no vidio je dovoljno dobro. Ne raunajui oteenja, izgledao je upravo kao i u priruniku. Bilo je neto procesorskih vorita i vlakana koja su vodila do tuceta drugih vorita, senzora i efektora. Bio je tu i servo upravlja. P ri dnu, za dlaku poteena Guovog rezanja, nalazila se istosmjerna sabirnica za prednji lijevi kota. Ostatak je bio prazni prostor. Kondenzator i akumulatori bili su otraga. Gu je piljio u sjenu. Nije bilo poara, nije bilo eksplozije. ak i da je rezao o dostraga, osigurai bi sprijeili bilo kakav spektakularan ishod. Ali Juan je vidio da se sve vie oznaka kvara pojavljuje u pogledu. Kamion za smee ubrzo e stii. Guova ramena su se zgrbila, a Juan je poblie pogledao sastavne kutije. Na svakoj je fiziki pisalo: ne sadri popravljive dijelove. Stari se uspravio i udaljio jedan korak od auta. Iza njih, na sceni su bili Chumligova, a sad i Williams, te su tjerali uenike natrag u ator. Klinci su veinom bili totalno izvan sebe od tog ludila. Nitko od njih, ak ni braa Radner, nikad nije imao hrabrosti da pukne. Kad bi zaribali neto veliko, obino bi to izveli softverski, kao ono to je onaj tip viknuo iz gomile. Xiu Xiang je podigla svoj neobini projekt koji je Gu doradio. Odmahivala je glavom i mrmljala sebi u bradu. Iskljuila je napravu iz struje i zakoraila prema Robertu Guu. "Protestiram zbog vaeg prisvajanja moje igrake!" rekla je. Na licu joj je bio neobian izraz. 49

"Premda ste je doista poboljali tim dodatnim zavojem. " Gu nije odgovarao. Ona se kolebala. "I ja ga nikad ne bih pokrenula na struju iz kabela! " Gu je rukom mahnuo prema iznutricama mrtvog auta. "Ruske babuke do samog kraja, zar ne, Orozco? " Juan se nije ni potrudio provjeriti to su "ruske babuke". "To su samo potrone stvari, profesore Gu. Zato bi se itko htio gnjaviti s njima? " Xiu Xiang se nagnula do njega, ugledala gotovo prazan prostor za pogonski sklop i unutra kutije s otisnutim natpisima. Pogledala je Gua. "Vama je gore nego meni, zar ne?" upitala je njeno. Guova je ruka sunula uvis i Juan je na trenutak pomislio da e je udariti. "Ti bezvrijedna kuko. Nikad nisi bila vie od obinog inenjera, a sad se mora re-educirati ak i za to." Okrenuo se i otiao rotorom, nizbrdo prema Aveniji Pala. Xiangova je pola korak ili dva za Guom. Iz kolske unutranjosti, Chumligova je zahtijevala da svi uu; Juan je ispruio ruku da dotakne Xianginu. "Moramo natrag unutra, dr. Xiang. " Nije raspravljala, samo se okrenula i pola natrag prema atoru, vrsto steui svoj transportni pladanj. Juan ju je pratio, cijelo vrijeme gledajui za luakom koji se udaljavao u suprotnom smjeru.
O

ak i bez Roberta Gua u kampusu ostatak poslijepodneva bio je prilino uzbudljiv. Uprava kole proglasila je kraj rasprave. No dobro, pokuala je proglasiti kraj rasprave. Ali morali su omoguiti uenicima da kontaktiraju sa svojima, a veina klinaca to je doivjela kao priliku da se domognu afilijanse s novinarima. Juan je bio dovoljno blizu da ponudi neke od najboljih slika "velikog unitenja automobila"; njegova majka nije bila sretna zbog toga. Bit e jo manje sretna kad primijeti da "luak" pohaa tri Juanova predmeta. I tako, uglavnom, kampus se proslavio u San Diegu i okolici, natjeui se s milijardu drugih bizarnosti dana po cijelom planetu. Uenici iz drugih razreda markirali su i dolazili njima. Juan je ugledao mladu, pomalo bucmastu klinku kako osobno razgovara s gom Chumlig. Miri Gu. Do tri popodne uzbuenje je jenjalo. Nastava je veini uenika ve zavrila. K ladionicu brae Radner o Guovoj kazni kupili su neki deki iz Los Angelesa. Sreom po blizance. Problem s instant slavom bio je u tome to se uvijek dogaalo neto novo, to bi odvlailo svaiju pozornost. Sve u svemu, bio je to divlji dan, ali nekako tuan. Juan je ve gotovo stigao kui kad je dobio telefonski poziv. Telefonski poziv? Pa, Epiphany je to zvao Klasini IM Lite. To mora da je njegov pradjed. "Da? " odgovorio je ne razmiljajui. Poziv je stigao kao prozorski pogled iz sintetike kamere. Gledao je uvis, u malu spavau sobu. Bizarne dekoracije, dodue; papirnate knjige nagomilane u kartonskim kutijama. Iskrivljeno je lice zauzimalo veinu ekrana. Tada se pozivatelj naslonio. Bio je to Robert Gu, zvao je sa svoje vidi-stranice. "Bok, mali. " "Bok, profesore." Uivo je Robert Gu bio jako straan. Na ovom banalnom plosnatom pogledu izgledao je samo maleno i zguvano. "Gle, mali" Slika se iskrivila i poela se trzati. Gu je prtljao sa svojom stranicom. Kad se smirila, njegovo je lice opet ispunilo ekran. "Ono to si rekao proli tjedan. Mislim da bih ti mogao pomoi u pisanju. " Jupi! "To bi bila katastrofa, profesore Gu. " Gu ga je blijedo pogledao. "Mislim, to bi bilo skroz kul. I ja bih bio sretan da vam pokaem kako se nosi." Ve je smiljao kako e to objasniti svojoj mami. "Dobro. " Guovo se lice povuklo i slegnuo je ramenima. "Mislim da bi i to bilo u redu. Ako me puste natrag u kolu, vidimo se tamo. " 50

09. Lie mrkve

Morate znati da taj posao spaavanja svijeta nije bio nimalo lak. Aifred je piljio u zadnji izvjetaj Gnberka Brauna: "Tajna istraga velikog terora u San Diegu". Stvari su bile dovoljno teke i prije nego to je Gnberk uoio Alfredov projekt MMV, ali od onog sastanka u Barceloni, Alfredu je njegovo pretvaranje neprestano postajalo sve napornije. Uope nije oekivao da bi Braun mogao tako paljivo nadzirati laboratorije u San Diegu. Aifred je morao obustaviti gotovo sve svoje aktivnosti ondje, ak i otkazati svoje redovne poiljke uzoraka; ova je afera uzrokovala kanjenje od nekoliko mjeseci u njegovom rasporedu. Jedina svijetla toka bila je u tome to su se Gnberk i Keiko sloili s Planom Zec. Naime, Zec je izronio prije tjedan dana, zajedno sa svojim poetnim pregledom stanja i zahtjevima za plaanje. Zahtjevi su bili smijeni, u osnovi popis za kupovinu intenzifikacijskih droga na veliko, upravo ono ime biste i mislili da junoameriki narko-bosovi mogu snabdjeti pametnog mladog poslovnog ovjeka. to se pregleda stanja tie - Zec se pojavio s popisom kontakata u San Diegu i sa sloenim planom za ubacivanje opreme za direktni nadzor u laboratorije. Gnberka je ta zamisao razdraila a Keiko zabavila, no sve troje se sloilo da bi mogla upaliti. Amerikanci bi saznali da ih je netko provjeravao ali, osim ukoliko stvari ne pou vrlo naopako, operacija bi se mogla zanijekati. Naravno, Gnberk i Keiko su vidjeli laki dio. Tei dio bilo je ono to je A lfred skrivao ispod Plana Zec. Kad taj velianstveni upad/inspekcija zavri, nee biti nikakvih dokaza o njegovom programu istraivanja. Kako je imao ulogu voditelja operacije kojemu su vjerovali, Alfred je bio siguran da e toliko uspjeti postii. Trijumf bi bio kad bi ostavio uvjerljive dokaze koji bi usmjerili lovakog psa Gnberka negdje daleko na drugi kraj svijeta - i ostavili Alfredovu operaciju u San Diegu netaknutom. U suprotnom, Alfred bi morao ponovo organizirati svoje istraivanje - i osiguranje - na drugorazrednim lokacijama. Mogao bi izgubiti godinu ili dvije vremena predvienog za razvoj. Bi li takvo kanjenje doista bilo vano? Ve je bio zavrio tei dio posla. Test nugata s medom dokazao je da ima terapijski sustav. Zapravo, njegov Pseudomimi virus bio je daleko robusniji nego to je Gnberk shvaao. Da je Veliki teror bio Alfredov cilj, on bi se ve nalazio u pobjednikom krugu; mogao je pokretati razorne psihoze, ak ih i prilagodavati odreenim metama. Nain na koji valja razviti vie mentalne kontrole bio je jasan. No u meuvremenu, ljudska rasa je i dalje jurila niz planinski put bez ikoga za upravljae m. Jeftini pitolji, banalni terapijski sustavi, poasti - uvijek je nailazila neka sljedea provalija. Sljedea Gadna Frka. to ako je Sljedea Gadna Frka upravo ona konana, fatalna Gadna Frka i to ako nalete na nju prije nego to on uspije preuzeti kontrolu? Znai da je sve to je mogao uiniti da utedi nekoliko mjeseci vrijedilo truda. Odgurnuo je Gnberkov izvjetaj i vratio se planiranju onoga to e tono uiniti tijekom onih nekoliko sati kad ta operacija Gnberku, Keiko i njemu bude omoguila nadzor nad laboratorijima u San Diegu. Toliko se unio u svoje spletkarenje da je jedva uo zvuk iza sebe. Bio je to tihi zvuk praska i slabano itanje zraka, tipini zvuni efekti iz igrica. Takvim zvukovima ovdje apsolutno nije bilo mjesto. Alfred se trgnuo i okrenuo. Zec je bio narastao. "Ehej!" rekao je. "Rekoh, da se malo nacrtam i podnesem ti poseban izvjetaj o napredovanju, moda te i zamolim za pomo oko nekih detalja. " Zec je uputio Alfredu zubati osmijeh i naslonio se uivajui u svojoj mrkvi. Zavalio se u veliki koni naslonja za posjetioce nasuprot Alfredovu stolu. U Alfredovom uredu. U njegovom unutranjem uredu, ovome ovdje, u na bombe otpornim katakombama ispod Mumbaija, u srcu indijske Vanjske obavjetajne slube. Alfred je upravljao tajnim operacijama ve gotovo sedamdeset godina. Prola su desetljea otkako je bio tako grubo uznemiren. Bilo je to kao da je ponovo mlad - osjeaj nije bio dobar. Na trenutak je zurio u Zeca, apsorbirajui stravine implikacije prisutnosti tog stvorenja. Moda hi ih zasad bilo najbolje ignorirati. I stoga je njegov odgovor bio udarac

51

naslijepo: "Izvjetaj o napredovanju? Vidjeli smo vae napredovanje. Ja sam osobno bio pomalo razoaran. Postigli ste malo..." "Toga to se moe vidjeti. " "... toga, osim stvaranja magle od budalatina jednakim dijelom osuenih na neuspjeh koliko i ne. 'Lokalni agenti' koje ste uzeli nesposobni su. Na primjer..." Alfred je napadno razmetljivo potraio spise. U meuvremenu, VOS-ovi analitiari pratili su Zeev upad. Otvorili su prozor s grafikonima iznad glave stvorenja. Zec je dolazio kroz rutere na tri kontinenta. "Na primjer", nastavio je Alfred odabravi ime gotovo nasumce, "ovaj 'Winston Blount'. Prije dosta godina bio je jedan od glavnih lanova uprave na UCSD-u. Ali nikad nije imao nikakve osobne veze s osnivaima biolokih laboratorija, a danas... " Omalovaavajue je odmahnuo rukom. "Ti ljudi imaju tako malo veze s laboratorijima u San Diegu da bih vas mogao s pravom pitati to mi to dobivamo za na novac. " Zec se naslonio na Alfredov stol od mahagonija. Njegov odraz u sjajnom laku kretao se savreno sinkronizirano. "Mogao bi pitati. I kako veliko neznanje bi to pitanje otkrilo. Ti zna to treba traiti, a ipak je to sve to si otkrio. Zamisli kako tek sve to mora biti nevidlji vo Amerikancima. Ja sam duh koji se javlja kao Brownova smetnja dok se - viola! - ralje moje operacije najednom ne sklope." Osmijeh se razvukao Zeevim licem. Strugnuo je uima i pokretom ruke zaokruio Alfredovo unutranje svetite. "Na neki nebitni nain - zapravo, vie kao dokaz naela - te su se ralje danas sklopile oko tebe. Ti, Japanci, Europljani, svi ste vi mislili da ste me prevarili. A to je sad s vaom anonimnou, ha? Ha? " Alfred je mrko buljio u ivotinju. Nije bilo potrebno skrivati uzrujanost. Ali daj Boe da je to sve to je otkrio. Zec se nalaktio na Alfredov stol i nastavio u brbljavom tonu. "Ne brini, nisam toliko otvoren prema tvojim kompiima u japanskoj I europskoj obavjetajnoj slubi. Mislim da bi ih to moglo uspaniiti - a poeo sam uivati u ovom projektu, u upoznavanju novih ljudi, uenju novih vjetina. Razumije. " Naherio je glavu kao da oekuje da e zauzvrat uti neto povjerljivo. Alfred se pravio da razmatra to pitanje i na kraju je pronicavo kimnuo Zecu. "Da. Kad bi saznali da je na paravan provaljen - pa makar i samo nekom naem, poput vas - oni bi vjerojatno prekinuli misiju. Uinili ste pravu stvar. " Brojevi iznad Zeevih uiju su se mijenjali. Raspoloive informacije o usmjeravanju uglavnom su bile lane, no zbog mrenih latencija - kanjenja - njegovi su analitiari bili osamdeset posto sigurni da Zec stie iz Sjeverne Amerike. Bez pomoi europskih signalnih obavjetajaca, nee biti bolje procjene. Ali priznati Gnberku ovaj posjet bila je zadnja stvar koju je Alfred elio uiniti. Znai da se moram ponaati prema tom gadu kao prema potovanom kolegi. Alfred se naslonio i pokuao se ponaati prijazno. "Ovo je znai izmeu nas. Koliko ste napredovali? " Zec je bacio okrajak svoje mrkve na Vazov stol i prekriio ape iza glave. "Heh. Skoro sam gotov sa sastavljanjem operativnog tima. Taj dokument u koji gleda vjerojatno navodi neke od lanova, ukljuujui cijenjenog dekana Blounta. Veinu tih ljudi mogu platiti vlastitim resursima. Jedan od njih mogao bi sudjelovati u do brodunom duhu pustolovine. Ostalima trebaju poticaji koje bogatstvo naroda moe osigurati. A ako Indoeuropski savez neto ima, onda je to bogatstvo naroda. " "Ukoliko ga je totalno nemogue pratiti i ne izgleda poput bogatstva naroda. " "Vjeruj mi. Ako te budale uope budu razmiljale o tome, zakljuit e da mi stvarno jesmo junoameriki narko-bosovi. U svakom sluaju, imat u njihovu listu elja za nekih tjedan dana. Ako sve bude ilo prema planu, imat e puni pristup laboratorijima u San Diegu gotovo etiri sata, negdje pri kraju prosinca." "Izvrsno. "I onda e mi moda rei to vi to stvarno traite u tim laboratorijima. " "Mislimo da Amerikanci ondje neto kuhaju. " Zeeve su se obrve podigle. "Velesila koja izdaje vlastiti rod? " 52

"Dogaalo se i prije", premda ne od poetaka stoljea, od kinesko-amerikog nesporazuma. "Hmm." Zec je nakratko izgledao gotovo zamiljeno. "Vjerujem da e me upoznati s onime to bude otkrio. " Alfred je kimnuo. "Ukoliko uspijemo zadrati ovo izmeu nas dvojice. " U stvari, kad bi Zec saznao za Alfredov projekt MMV, izraz "najgori mogui ishod" dobio bi novo znaenje. Sreom, Zec nije vie navaljivao. "Ima jo jedna stvar", reklo je stvorenje. "Jo jedan kontakt, vrlo zanimljiv tip - meni na neki nain zanimljiviji od cijele te tvoje pijunske prie." "Vrlo dobro." Alfred je odluio prihvatiti sve gluposti koje ovaj bude nadrobio. Slika mladolikog kineskog momka visjela je u zraku. Vaz je pogledom preletio priloenu biografiju. Ne, taj tip nije bio mlad. "To je otac Boba Gua? Neto ete prtljati s..." Zabrzao je pa je naglo zautio, prisjetivi se nedavnih zbivanja u Paragvaju. Na trenutak je zaboravio potrebu za spokojnim prihvaanjem; neke gluposti bilo je vrlo teko progutati. "Gledajte, ova operacija treba biti diskretna. Kako ste mogli... " "Ne brini. Mlai me nimalo ne zanima. Ovo je samo jedna od onih ludih sluajnosti. Zamisli, otac Boba Gua svekar je Alice Gu." "Hmm?" Alfred je analizirao zakuasti jezik. Tada je shvatio da Zec govori o Alice Gong. O. Zec je izaao iz teritorija gluposti i zaao je duboko u ludost. Alfred je ostao bez rijei. "A, znai, poznata ti je Alice? Jesi li znao da se priprema za cjelovitu reviziju osiguranja biolokih laboratorija u San Diegu? Ma zamisli samo! Vrlo skoro e se Amerikanci obratiti Alice da im tamo podeblja strau. Praenje nje je muy importante, stari moj. " "... Da." Europa i Japan bi odustali kad bi saznali da na tom sluaju radi Alice Gong Gu. A Alice e sigurno otkriti ime se ja bavim u biolokim laboratorijima. "Onda, to predlaete?" "elim se pobrinuti da Alice ne uva laboratorije kad mi budemo ulazili. Ve nekoliko dana imam Gua starijeg na udici. Ali to ide presporo. Osim toga..." jo jedan drski, zubati osmijeh, "... umirem od elje da popriam s tim tipom direktno. Treba nam zombi kontakt." Pojavila se jo jedna slika s biografijom. "Indijski dravljanin? " "Nisam li suptilan? Jest, iako g. Sharif ivi u SAD-u zadnje dvije godine. On zbilja nema nikakve veze ni s kakvom indoeuropskom obavjetajnom slubom. Stupit u u kontakt s njim kao njean oblak sluajnosti kakav ve jesam. Ako ga Amerikanci identificiraju, bit e savreni lani trag. Tvoji europski i japanski prijatelji bili bi preveliki kukavice da pristanu na ovo. Ti, ini mi se, ima vie hrabrosti. Zato sam te i doao upozoriti. Pokrivaj me u ovome. Mii svoje ljude Sharifu s puta. Ponekad e on zapravo biti ja. " Vaz je dugo utio. Nije znao da se Alice Gong Gu priprema za reviziju laboratorija u San Diegu. Bile su to loe vijesti. Jako loe vijesti. Drati Gongovu podalje samo jednu no ne bi bilo dovoljno. Tada mu je sijevnulo nadahnue. Cijena Alicinoga genija bila je uasna rtva. Bio je naletio na njezinu tajnu prije nekoliko godina; na svoj nain, ona je riskirala vie nego to je Alfred ikad riskirao. A moje oruje, ma koliko nedovreno bilo, moe je zaustaviti na mjestu. Opet je pogledao Zeca. "Doista, imate moju podrku u ovome. Samo nas dvojica trebali bismo znati za to. " Zec se epirio. "Ali ako bih mogao neto predloiti", nastavio je Alfred, kao kolega kolegi. "Moda bi bilo najbolje kad bismo namjestili stvar tako da Alice Gu bude na dunosti te noi kad mi upadamo. Uz pravilnu pripremu, moemo preokrenuti njenu prisutnost u nau prednost. " "Zbilja? " Zecu su doslovno iskoile oi od radoznalosti. "Kako to? " "Dat u vam detalje za nekoliko dana." Zapravo, detalja je bilo mnogo, ali nisu bili za Zeeve ui. Alfred je ve slao potrebe za tu misiju svojim internim timovima. Koliko vremena bi trebalo da se napravi Pseudomimivirus koji odgovara Alicinim specijalnim slabim tokama? Koji bi bio najsigurniji terapijski sustav? Neizravna zaraza u ovom sluaju vjerojatno ne bi bila praktina. I koja bi lana pria najbolje upalila na ovom nesretnom Zecu? Dotini Zec ga je jo uvijek gledao s oekivanjem. "Naravno", nastavio je Vaz, "nabolje bi bilo da neke aspekte tog pitanja zadrim za sebe. " 53

"Heh. Pa naravno. Planovi za drmanje svijetom, i tako to? Nema veze, ja sam zadovoljan i s time da ostanem tvoj Veliki Nebeski Posrednik. Javit u ti se. U meuvrem enu..." odjednom je nosio sivu uniformu naikanu medaljama i ukraenu resicama. Ispruio je ruku u hitlerovski pozdrav. "ivio Indoeuropski savez! " Na to je Zeeva slika nestala kao jeftina predstava, to je i bila. Alfred je nepokretno sjedio gotovo dvije minute, ne reagirajui na prodorne alarme koji su vritali uredskom mreom, ne reagirajui na raznorazne analize koje je osoblje ve generiralo. Alfred je prerasporeivao svoje prioritete. Ranije nije znao za Alice Gong Gu, ali sada jest, i imao je dovoljno vremena da njezinu prisutnost pretvori u svoju prednost. Bilo je tuno to e nauditi toj eni koja se zapravo borila na njegovoj strani i koja je uinila vie nego gotovo itko da svijet ostane siguran. Prisilio je svoju panju da se vrati u tranice. Osim rjeavanja situacije s Alice, pojavio se jo jedan novi prioritet: saznati vie o Zecu, saznati kako ga unititi.
O

Alfred Vaz nije imao slubeni in u Vanjskoj obavjetajnoj slubi, no ondje je imao golemu mo. U suprotnom, ak i uz suvremene tehnike kompartmentalizacije, nikad ne bi mogao prikriti svoje programe istraivanja. A sad... pa, moglo bi se rei da je Zeev posjet tabu VOS-a bio najspektakularniji obavjetajni neuspjeh desetljea - no samo kad bi ljudi izvan VOS-a znali to da kau o tome! Alfred je upotrijebio svu svoju mo u Slubi i sve tajne politike poluge koje je sakupljao vie od sedamdeset godina kako bi tu vijest zadrao unutar vlastitih timova. Da je glavni inspektor VOS-a nauo ijednu rije o tome, Alfredovi planovi bili bi otkriveni. Tuna je bila injenica da bi ga njegova vlastita vlada po svoj prilici ubrojila meu izdajnike kad bi saznala za njegov trud da spasi svijet. Sve je to od istraivanja Zeeve ale uinilo osjetljivu stvar. Taj se neprijatelj nekako probio kroz najsigurniji poznati izolacijski vatrozid. Zec je ak bio prisvojio lokalizacijsku podrku visokoj rezoluciji (to je bilo oito po njegovoj savreno pozicioniranoj slici). Oigledno objanjenje bilo je da je Zec uspio subvertirati Hardverski sigurno okruenje. Ako je to bila istina, tada su temelji svekolikog suvremenog osiguranja bili poljuljani - a Zeev posjet bio je poetak smaka svijeta. Valjda najava Armagedona ne bi dola u vidu jednog aavog Zeca? Uslijedilo je gotovo osamdeset sati nesigurnosti, dok su Alfredovi interni timovi uporno radili na rjeavanju misterija. Najzad su njegovi analitiari iz VOS-a otkrili pravo objanjenje, koje ih je istovremeno utjeilo i duboko ponizilo: Zec je - mora se priznati, izuzetno pametno iskoristio kombinaciju greaka u softveru i glupih postavki u registracijskoj bazi podataka, onu vrstu propusta koja opsjeda nemarne potroae. Krajnji zakljuak: Zec je bio daleko opasniji nego to je Alfred isprva mislio, ali nije bio Sljedea Gadna Frka. Vaz je propatio svaki trenutak te neizvjesnosti. Ali na kraju, aspekt cijelog incidenta koji ga je najvie ljutio, bio je onaj komadi mrkve to ga je Zec ostavio na njegovom stolu. Uza sve resurse i strunost suvremene Indijske drave, signalnim obavjetajcima VOS -a trebalo je gotovo tri dana da ponite logiku koja je ubacivala tu sliku u njegovu uredsku mreu.

10.

Odlina tema za magisterij

Miri se u kui drala povueno, iako to Alice nije bilo drago - to je na neki nain hilo proturjeno, budui da Bob nije elio da ona razgovara s Robertom u skorijoj budunosti. Kako bilo, oboje su mislili da bi je, kad bi dobio priliku, Robert ponovo povrijedio. Dobro. Preputala je Robertu dnevnu sobu kad bi on to htio. Nastojala je biti vani kad je on bio kod kue. Ali isto tako ga je uhodila kad god bi to mogla uiniti asno. No vjetica bila je vrlo blizu. Miri bi trebala biti na mrei kod svojih prijatelja, duboko uivljena u zavrne planove. Ona, Anette i Paula napravile su mnoge pripreme sa SpielbergRowling. Sad je sve to djelovalo nekako glupo.

54

I tako je Miri provodila vrijeme s udaljenijim prijateljima. Jinovi roditelji bili su psihii u Grupi za provincijsku zdravstvenu zatitu u Hainanu. Jin nije ba dobro govorio engleski, no Mirin mandarinski bio je jo gori. Istini za volju, jezik nije predstavljao problem. Nali bi se na njegovoj ili njezinoj plai - ovisno o tome na ijoj je strani svijeta bio dan i ljepe vrijeme i brbljali na Goodenuf engleskom, dok su se zrakom oko njih rojila prijevodna progadanja i slikovne supstitucije. Njihova mala klika mnogo je pridonosila specijaliziranim forumima; bio je to "drutveno najodgovorniji" Mirin hobi. Jin je bio pun teorija o Robertu: "Tvoj je djed bio daleko otiao - mrtav prije nego doktori ga vrate. Nije udo to osjeaj lo sada." Prizvao je nekoliko akademskih radova kao podrku tom stanovitu. Danas je Jin bio domain nekolicini drugih klinaca koji su kod kue ivjeli sa senilnim ili na neki drugi nain oteenim starcima. Oni su uglavnom samo sluali, u obliku morskih rakova ili jednostavnih ikona prisutnosti. Nekoliko ih je prikazivalo ljudske oblike, moda svoj izgled u stvarnom svijetu. Sad je jedna od takvih - izgledala je kao da ima desetak godina - progovorila. "Moja praprateta je takva. U dvadesetom je bila izvrni voditelj korisnika." Hmm, izvrni voditelj korisnika nije znailo ni priblino ono na to bi vas te rijei mogle navesti da pomislite. "Do desetih godina ve je bila totalni bogalj. Vidjela sam slike. I poela se gubiti i padati u depresiju. Moja baka je rekla da je izgubila svoju otrinu a zatim je izgubila posao." Jedan od morskih rakova propeo se na zadnje noge, pasivni promatra rasprave izvuen na vidjelo. "Pa to je novo u tome? Moj brat je sav nezaposlen i deprimiran, a tek mu je dvadeset. Teko je drati korak. " Desetogodinjakinja je ignorirala ovaj prekid. "Praprateta je samo bila staromodna. Baka joj je nala posao, dizajner krajolika..." Djevojica se prebacila na isto doaravanje, pokazujui starinske mobitelske reklame za pozadinske prizore koje ste mogli unajmiti za situacije kad vas ljudi zovu, a vi ste ba u kupaonici. "Prateta je bila dobra u tome, ali nikad vie nije zaraivala toliko kao ranije. A onda su video krajolici postali sasvim nepotrebni. Uglavnom, ivjela je s mojom bakom dvanaest godina. To mi zvui ba kao ovo o emu ti govori, Miri. " Dvanaest godina! Ja u prolupati ve nakon godinu dana ovoga. Zagledala se u djevojicu. "I to je onda bilo? " "O, sve je na kraju ispalo dobro. Moja mama je nala jedno ljeilite. Specijali zirano za napredne specijalnosti. etrdeset osam sati u njihovoj klinici i praprateta je stekla vjetine marketinkog voditelja." to je otprilike bio suvremeni ekvivalent "izvrnog voditelja korisnika." Tiina. ak su i neki rakovi izgledali malo okirano. Nakon nekog vremena Jin je rekao: "To zvui meni kao PVU. " "Pravovremeno uenje? Pa to ako i jest? " "PVU je protuzakonit", ree Miri. Ja ne elim razgovarati o ovome. "U to vrijeme nije bio protuzakonit. I ovaj PVU nije bio tako straan. Praprateta ivi sasvim dobro, pod uvjetom da se redovno dolazi nadograivati. Izgleda sretno, osim to dosta plae. " "To zvui meni kao kontrola uma", ree Jin. Djevojica se nasmijala. "Nije. Barem bi ti to trebao znati, Jin Li! Ti. Kinez. iji su roditelji psihii." Oi su joj titrale na sve strane, pretraujui stvari koje ostali nisu mogli vidjeti. "Tvoji roditelji su bili u vojsci, zar ne? Oni moraju znati sve o kontroli uma. To je ono to ste vi Hani pokuali izvesti u Mianmaru!" Jin je ustao i nogom utnuo pijesak na sliku djevojice. "Ne! Mislim, to je godina i godina davno! Nitko radi tu stvar sad. Mi sigurno ne!" Miri je zakljuila da joj se ne svia ta djevojica. To to je rekla bilo je vie ili manje istinito, ali... Bob joj je jednom priao o mianmarskoj restauraciji, onomad kad je radila na projektu za povijest u petom razredu. Citirala ga je kao "neimenovani izvor na visokom poloaju u amerikoj vojsci"; zapravo, rekao je isto to i veina mrenih lokacija. Tehnologija mora-mi-vjerovati godinama je bila mogunost iz Strano Runog Sna. Mianmar je bio jedino mjesto gdje je MMV isproban na velikom dijelu populacije. "Sve se svodi na problem 55

terapijskog sustava", bio joj je rekao Bob. "Kineska vojska dobila je neke nove lijekove koji su bili jako uvjerljivi u istraivakom laboratoriju. Ali na terenu? Kinezi su utopili pola svog prorauna u MMV, a nije im se isplatilo ni koliko dobra propagandna kampanja." Ljudi su imali milijun godina evolucije da se naue oduprijeti snazi sugestije; nije bilo arobnog naina da se to nadmai! Sad se i Miri digla na noge. "Hej!" rekla je tonom koji je Alice povremeno znala koristiti. "Ja nisam dola ovamo da razgovaram o politici! Dola sam po pomo oko mog djeda. " Djevojica ju je neko vrijeme samo gledala, a neobini osmijeh iskrivio joj je lice. Ozraje je bilo puno podrke za Miri, jednoglasne osim jednog glasa. Za neko vrijeme djevojica je slegnula ramenima. "Samo sam htjela pomoi. Hej, bit u dobra. Pretvorit u se u ui." to je i demonstrirala grafikim pretjerivanjem, nasadivi si drhtave Zec je ui. I tako su svi opet sjeli i neko vrijeme utjeli. Miri je gledala plau. Znala je da je to istinit pogled, premda nikad nije osobno bila u Hainanu. Bilo je lijepo, prilino nalik na plau Cove u La Jolli, ali ova je bila mnogo vea, s odgovarajue veim brojem stvarnih ljudi. U blizini horizonta nalazila su se tri bijela vrha, ledenjaci na putu prema obalnim gradovima dalje na sjeveru. Ba kao u Kaliforniji. "Dobro, onda", ree Jin. "Kako mi pomognemo Miri Gu? Ali ne PVU. To je slijepa ulica. Je tvoj djed dobar za neto danas? " "Pa, uvijek je bio divan s rijeima, bolji od svakoga koga znam. Ima lo smisao za odijevanje, ali postao je vrlo brz s brojkama i mehanikim stvarima. " To je izmamilo val zanimanja; neki su se rakovi otvorili s priicama o numerikoj pismenosti. "Ali ini se kao da njega to samo razbjesni." Pokazala im je priu o vaenju utrobe automobilu. Da se Louise Chumlig nije bila zauzela za njega, bio bi izbaen iz kole. Velike ui male djevojice smanjile su se na normalnu veliinu. Naravno, imala je ona jo svojih miljenja: "Heh. Ba itam o njemu, kakav je bio prije. Imao je mnogo referenci u dvadesetom stoljeu. 'Slavni pjesnik', bla bla bla. Ali voljeli su ga samo ljudi koji ga nikad nisu upoznali. " "To nije istina! Robert nikad nije bio strpljiv prema budalama, a... ali..." Ponestalo joj je snage kad se prisjetila Lene i pria o prateti Cari. I kad se prisjetila incidenta Ezra Pound. Jin je zakopao none prste u pijesak. "Vrati u temu. Ima prijatelji u koli? " "N... ne. Spojili su ga s Juanom Orozcom. Taj deko je kao i ostali u tim razredima, tupoglavac. " "A to je s prijateljima od ranije? " upitala je djevojica. Miri je odmahnula glavom. Od svih ljudi koje je Robert poznavao i kojima je pomagao kad je bio veliki pjesnik, nijedan se nije javio. Zar je prijateljstvo bilo tako privremena stvar? "Ima jo starih ljudi u tom razredu, ali oni su na drugaijim projektima. Jedva da uope razgovaraju. " "Pokreni traenje slinih osobnosti. Sigurno postoje stotine ljudi s komplementarnim problemima." Djevojica se nasmijeila. "A onda im sredi sluajni susret? Razumije, ako tvoj djed ne sazna za tvoj zakulisni rad, ne moe ti ni zamjeriti. " Podigla je pogled kao da se iznenadila nekoj dobroj ideji: "Jo bolje - neko davno tvoj djed je poticao dosta zanimanja kod kritiara. Kladim se da jo uvijek ima postdiplomaca koji bi mu se voljeli uvlaiti. Prodaj nekome od njih stvarno odlinu temu za magisterij! "
O O O

Kasnije. Miri je pokrenula nekoliko pretraivanja osobnosti. Jedan ovjek s Robertovih predmeta u Fairmontu poznavao ga je godinama! Trebala je to ranije uoiti. Njih dvojica imali su toliko toga zajednikog! Kad bi ih barem mogla spojiti. Hmm. teta to se onaj glupi Orozco udruio u tim s Robertom... Ali Winston Blount se bavio neime izvan kole, a u tome je bila jo najmanje jedna osoba koja je ila na fakultet s Robertom tamo u 1970 -im godinama. Kako organizirati neto to bi ih sve spojilo? Takoer je potraila postdiplomske studente koji bi moda eljeli razgovarati s Robertom. Bila je uvjerena da nijedan predak Miri Gu ne moe padati na lano laskanje, no 56

Robertu bi bilo drago upoznati nekog novog tko ga oigledno potuje. Kad bi to bio netko s loim podatkovnim vjetinama... pa, i to bi isto moglo biti dobro; ona bi tu mogla izravno pomoi. Pokrenula je pretraivanje po cijelom svijetu, od one vrste koja u rezultate dovlai obane jakova eljne nauiti engleski. Ali ovaj put - hej, dobila je gotovo savreno poklapanje za manje od pet minuta. A taj tip Sharif nalazio se u Oregonu, taman dovoljno daleko da veina kontakata bude virtualna i podesiva. Usprkos toj svojoj uobraenosti, ona djevojica dala je stvarno dobre prijedloge. Miri se kolebala. Zapravo, svi uistinu uspjeni prijedlozi doli su od te djevojice. Moda je persona "male djevojice" bila paravan za neto. Miri je pokrenula upit koji je vraao apsolutno sve to bi moglo ukazivati na njezin identitet. Ali ak i da mala stvarno ima deset godina, to nita ne bi dokazalo. Neki petai bili su jezivi.
O

ena je bila visoka i odjevena u crno. "ujem da traite pomo", rekla je. Ha! Zulfikar Sharif podigao je pogled sa svojeg tacosa od govedine. Nije bio uo da prilazi. Tada je shvatio da jo uvijek sjedi sam za stolom u pozadini kafia u OSU*. Namrtio se prikazi: "Ne prihvaam fantazije." Boe, smiluj se. Opet su me pervertirali. ena ga je strogo pogledala. Nije joj bilo vie od trideset godina, ali nije je mogao zamisliti na spoju. "Mladiu, ja nisam vaa fantazija. Vi traite pomo oko teme za magisterij, zar ne? " "O!" Zulfi Sharif nije bio ljubitelj visoke tehnologije, ali sad je, na drugoj godini na Odsjeku za knjievnost u OSU, postao pomalo oajan. Njegova mentorica nije mu b ila od pomoi; profesorici Blandings kao da je bilo vrlo stalo do toga da ima stalnog neplaenog asistenta. Stoga je jo u sijenju Sharif pustio glas da trai pomo. To je izazvalo beskrajne reklame za plagirane materijale ili za pisanje po narudbi. Annie Blandings mu je bila toliko mrska da su Sharifa neke od prvih ponuda gotovo bacile na kunju - dok mu njegovi upueniji prijatelji nisu istaknuli koliko bi to loe moglo zavriti. Sharif je postavio filter protiv plagijatora i sarkastinih majmuna, tako da mu je malo toga preostalo. Toliko o visokoj tehnologiji. Utroio je posljednja dva semestra pruajui podrku Blandingsiinoj karijeri u dekonstrukcijskom revizionizmu. U vrijeme koje bi mu preostalo radio je na 411 za Ameriko drutvo pjesnika i davao sv e od sebe da stvori neku tezu iz tlapnji. Bio je doao u Ameriku nadajui se spoznajama koje bi mu Stari svijet mogao pruiti o knjievnosti koju je volio. U zadnje vrijeme poinjao se pitati je li trebao ostati kod kue u Kolkati. I sad, odjednom, ova ena. Odgovor na moje molitve. Da, kako ne. Rukom joj je pokazao da sjedne; tako e joj barem biti neugodno. Ali prikaza je tono znala na emu je. Sjela je na stolac s druge strane stola s vrlo malo preklapanja izmeu tijela i namjetaja. "U stvari, oekivao sam e-mail", rekao je. ena u crnom samo je slegnula ramenima. Njezin zapovjedniki pogled nije se pokolebao. Za neko vrijeme Sharif je nastavio: "Zapravo, ja stvarno traim temu za magisterij. Ali da znate, ne zanimaju me ni prevare, ni plagijati, niti suradnja. Ako je to ono to prodajete, molim vas da odeete. Ja samo hou onakvo usmjerenje" - i podrku - "koje bi dobar mentor dao svojem studentu. " Dama se okrutno nasmijeila i Sharifu je odjednom sinulo da bi mogla biti povezana s Annie Blandings. Stara baba nije ak ni nosila - ali moda je imala prijatelje koji jesu. "Apsolutno nita protuzakonito, g. Sharif. Jednostavno sam ugledala va oglas. Imam strahovito dobru priliku za vas. " "Ali ja nemam puno novca! " "Sigurna sam da emo se uspjeti dogovoriti. Zanima vas? " "Pa... moda. " * Oregon State University.

57

Dama u crnom se nagnula naprijed. ak je i njezina sjena odgovarala osvjetljenju kafia. Sharif nije ni slutio da je takva preciznost mogua. "Mislim da ne znate da je Robert Gu iv i zdrav i da stanuje u junoj Kaliforniji? " "Ha? Gluposti! Umro je prije nekoliko godina. Nije bilo..." Rijei su mu se rasplinule pred njezinim tihim pogledom. Malo je tipkao po svojoj fantomskoj tipkovnici, pozivajui standardno pretraivanje. Otkako je poeo raditi na 411, postao je prilino dobar u tom ultrabrzom pretraivanju. Rezultati su poeli tei po stolu. "Dobro. Samo je prestao pisati. Alzheimerova bolest... i vratio se! " "Upravo tako. Padaju li vam na pamet neke mogunosti? " "Ahm." Sharif je jo sekundu ili dvije oponaao akvarijsku ribicu. Da sam samo traio prave stvari, znao bih ovo ve prije mjesec dana. "Doista ima nekih mogunosti." Od intervjua s Robertom Guom bilo bi bolje jedino avrljanje s Williamom Shakespeareom. "Dobro. " Dama u crnom je rairila prste. "Meutim, ima nekih komplikacija. " "Kao recimo? " Ovako dobra prilika mora biti muljaa. "Robert..." enina slika kao da se na trenutak smrznula, moda zbog trzanja u komunikacijskoj vezi. "... Profesor Gu nikad nije imao strpljenja prema budalama. I nikad manje nego sada. Ja vam mogu dati mogunost pristupa preko njegovog privatnog enuma. Na vama e biti da ga zainteresirate. " Bez enuma, stupanje u kontakt s tim velikanom moglo bi biti prilino teko. "Koliko?" upitao je. Imao je dvadeset tisua dolara u studentskoj kreditnoj uniji. Moda bi brata u Kolkati mogao naicati jo jedan zajam. "A, moja cijena nije u dolarima. Ja samo traim da budem prisutna, da povremeno neto predloim ili postavim kakvo pitanje. " "Ali ja u imati prvenstvo koritenja? " "Naravno. " "Ja, pa..." Sharif se kolebao. Robert Gu! "Dobro, dogovoreno. " "Izvrsno." Dama je pokazala prema njegovoj ruci. "Dajte mi trenutak punog pristupa. " Pravilo Epiphanyja Broj Jedan, ono to istiu na svim uputama: Puni pristup je samo za roditelje i suprunike - a i to samo ako volite riskirati. Je li to bilo zbog njezina tona ili njegove potrebe, Sharif nikad vie nije bio siguran, ali ispruio je ruku i dotaknuo prazni zrak. Tu je kretnju popratio sputanjem svojeg osiguranja. Trnci u njegovim prstima zacijelo su potekli iz njegove mate, no sad je zrak izmeu njih dvoje bio pun obvezujuih certifikata. Tada je papirologija zavrila. U zraku je preostao jo samo jedan enum. Sharif je buljio u identifikator s iznenadnim strahom. "Znai da ga samo nazovem? " Ona je kimnula. "Sad imate tu mogunost. Ali sjetite se to sam rekla o njegovoj... njegovoj netoleranciji prema budalama. Poznajete li njegova djela? " "Naravno. " "Divite li im se? " "Da! Ja im se iskreno i inteligentno divim do bola." Ova izjava je palila kod svih profa koje je Sharif poznavao. U ovom sluaju, bila je i istinita. Dama je kimnula. "To bi moglo biti dovoljno. Imajte na umu da se profesor Gu ne osjea dobro. Jo uvijek se oporavlja od bolesti. Moda ete mu morati biti od izravne koristi." "Praznit u mu nonu posudu ako e to pomoi. " Ponovo kratko smrzavanje izraza lica. "O! Ne vjerujem da e to biti potrebno. Ali nedostaju mu stvari iz prolosti. Nedostaju mu knjige, onakve kakve su nekad bile. Znate, one nezgrapne stvari koje morate nositi uokolo. " Tko je ovo stvorenje! Ali kimnuo je glavom. Ja znam sve o, ovaj, fizikim knjigama. Mogu mu ih pokazati puno, i to osobno." Ve je traio taksi slube. "Vrlo dobro." Prikaza se nasmijeila. "Sretno, g. Sharif." I nestala je. Sharif je sjedio jo gotovo cijelu minutu, blijedo gledajui u prostor koji je donedavno zauzimala ena u crnom. A tada ga je obuzela elja da ove vijesti podijeli s drugima. Sreom je kafi u to kasno doba noi bio gotovo prazan, a Sharif nije bio od onih koji su umjeli slati poruke jednakom brzinom kojom bi ih obuzimali hirovi. Ne, nakon nekog vremena shvatio je

58

da je ovo vjerojatno neto to mu je bolje zadrati za sebe, barem dok ne uspostavi vezu s Robertom Guom. Osim toga... poele su kapati sumnje. Kako sam mogao biti tako glup da je pustim u svoje nosivo raunalo? Nekoliko je puta pokrenuo Epiphanyjevu provjeru integriteta. Grafike kontrole istoe lebdjele su u zraku iznad njegovog tacoa. Epiphany je govorio da je ist; jasno, upravo to bi i govorio da su ga potpuno pervertirali. Prokletstvo. Ne elim si prenjem istiti odjeu. Ne opet! Osobito ne u ovom sluaju. Pogledao je zlatni enum; vlastiti izravni identifikator Roberta Gua. Uz pravilan pristup, najzad bi imao svoj magisterij. I to ne bilo kakav magisterij. Sharif je smatrao da se Robert Gu nalazi u vrhuncima suvremene knjievnosti, tamo gore s Williamsom i Choom. A Annie Blandings je mislila daje Gu Bog.

11.

Uvod u projekt Librareome

Nosiva raunala, kakve li ideje. Susret IBM-ovih PC-ja s visokom modom brenda Epiphany. Robert bi, istini za volju, lako mogao pobrkati svoju novu garderobu s obinom odjeom. Istina, koulje i hlae nisu bile u njegovom omiljenom stilu. Bilo je izvezenih uzoraka i izvana i iznutra. Ali ti su se vezeni uresi lake primjeivali dodirom nego okom; Juan Orozco mu je morao pokazati posebne poglede koji su razotkrivali mreu mikroprocesora i lasera. Glavni problem bile su proklete kontaktne lee. Morao ih je stavljati svako jutro i onda ih nositi cijeli dan. U oima mu je stalno titralo i bljeskalo. Ali vjebom je uspostavio kontrolu nad tim. Osjetio je trenutak iste radosti kad je prvi put uspio natipkati upit na fantomskoj tipkovnici i ugledati Googleov odgovor kako lebdi u zraku ispred njega... Bilo je osjeaja moi u toj sposobnosti izvlaenja odgovora iz zraka. A zatim, bilo je tu i ono to je Juan Orozco zvao "kodiranjem kompleta". Proao je tjedan dana. Robert je vjebao sa svojom poetnikom odjeom, trudei se ponoviti trikove u kodiranju koje mu je Juan pokazao. Najee ak ni najjednostavniji pokreti ne bi upalili kad bi ih prvi put pokuao. No on bi se vrpoljio i vrpoljio - a kad bi komanda proradila, taj uspjeh bi jadnika toliko razveselio da bi se trudio jo vie. Kao djeak s novom raunalnom igricom. Ili dresirani takor. Kad je stigao telefonski poziv, pomislio je da ga udara kap. Pred oima mu je jarko bljetalo i uo se udaljeni zvuk zujanja. Zujanje se pretvorilo u rijei: "...veliko zzzadovoljsssstvo ako... intervjuirati, gozzzzzpod... " Aha! Spam, ili nekakav novinar. "Zato bih ja elio dati intervju? " "Zzzzzamo kratki in... vju. " "Makar i kratki." Robertov odgovor bio je refleksan. Ve godinama nije imao priliku otkantati novinara. Svjetlost je jo uvijek bila bljetava bezoblinost, no kad je Robert izravnao kragnu, glas je postao otar i savren. "Gospodine, moje ime je Sharif, Zulfikar Sharif. Intervju bi bio za moj magisterij iz engleske knjievnosti. " Robert je zakiljio i slegnuo ramenima, pa opet zakiljio. A onda je od jednom uspio: njegov posjetitelj stajao je nasred njegove spavae sobe. Moram rei Juanu za ovo! Bio je to njegov prvi stvarni trodimenzionalni uspjeh, i bilo je tono sve to je mali tvrdio o retinalnim slikama. Robert je ustao i zakoraio na stranu, pogledavi iza posjetitelja. Slika je bila tako vrsta, tako potpuna. Hmm. A ipak je posjetitelj bacao sjenu koja se nije poklapala sa stvarnim osvjetljenjem. Pitam se tko je kriv za to? Njegov tamnoputi posjetitelj - Indijac? Pakistanac? u glasu mu se uo junoazijski ritam jo uvijek je govorio. "Molim vas, gospodine, nemojte odbiti! Intervju s vama bio bi velika ast za mene. Vi ste resurs cijelog ovjeanstva. " Robert je hodao amo-tamo ispred posjetitelja. Jo uvijek je bio oamuen medijem poruke. 59

"Samo mali dio vaeg dragocjenog vremena, gospodine! To je sve to traim. I..." Osvrtao se po Robertovoj sobi, vjerojatno gledajui ono to se tamo uistinu nalazilo. Robert nije imao priliku postaviti lanu pozadinu. Juan mu je to namjeravao pokazati juer, ali onda ih je s tog puta skrenula Robertova strana dogovora - poduavanje maloga engleskom. Jadni, polupismeni Juan. A s druge strane, ovaj tip Sharif: koliko su danas pametni postdiplomci? Ovaj konkretni postdiplomac izgledao je sve oajnije. Njegov pogled zaustavio se na neemu iza Roberta. "Ah, knjige! Vi ste jedan od onih koji jo uvijek cijene pravu stvar. " Robertove "police s knjigama" bile su od plastinih letvica i kartonskih kutija. Ali sadravale su sve knjige koje je spasio iz podruma. S nekima od njih - Kiplingovim - nikad se ne bi gnjavio u stara vremena. Ali to je sad bilo sve to je imao. Opet je pogledao Sharifa. "Doista je tako. to elite rei, g. Sharif? " "Samo sam pomislio - to znai da dijelimo iste vrijednosti. Pomaui meni, uinit et e dobro djelo za te plemenite strasti." Zastao je - oslukujui neki unutarnji glas? Nakon lekcija s Juanom Robert je postao sumnjiav prema ljudima koji oslukuju unutarnje glasove. "Moda bismo se mogli dogovoriti, gospodine. Ja bih dao gotovo sve za nekoliko sati vaih razmiljanja i prisjeanja. Bio bih sretan kad bih mogao biti va osobni agent s 411. Ja sam strunjak za takve usluge; tako si plaam studij. Mogu vas voditi kroz suvremeni svijet. " "Ja ve imam tutora." Kad je razmislio o neumjesnosti te izjave, osjetio je blago iznenaenje. Na neki nain, bila je to istina: imao je Juana. Jo jedna znakovita tiina. "O. Njega." Sharif - njegova slika, savrena osim u pogledu pogrenih sjena i cipela koje su jedan centimetar nestajale u podu - obila je Roberta. Da bi poblie pogledao knjige? Odjednom je Robert imao jo vie pitanja za Juana Orozca. Ali Sharif je opet progovorio: "Ove su trajno tiskane? A ne samo pravovremene ituljice? " "Naravno! " "Predivno. Znate... mogao bih vam pokazati knjinicu na UCSD-u." Milijuni knjiga. "Mogu poi tamo i sam, bilo kad." Ali dosad se nije usudio. Robert je pogledao svoju malenu knjinicu. U srednjem vijeku moda bi samo kakav bogata imao toliko knjiga. Sad su ljudi s knjigama opet postali rijetkost. Ali u UCSD-u postojala je prava fizika knjinica. A poi u nju sa svojim postdiplomskim studentom... bilo bi to pomalo nalik na stara vremena. Opet je pogledao Sharifa. "Kad? " "Zato ne odmah? " Robert bi morao javiti Juanu Orozcu da njihov poslijepodnevni sastanak otpada. Nakratko je osjetio netipinu nelagodu. Juan mu je trebao pokazati kako se rade pretraivanja pogledom, a Robert je Juanu obeao skandiranje stiha. Robert je potisnuo aljenje. "Idemo onda", rekao je.
O O O

Robert je do kampusa iao autom. Iz nekog razloga nije mogao dobiti jasnu sliku Sharifa u unutranjosti automobila. uo se samo njegov glas koji je neprestano avrljao, ispitujui Roberta o njegovom miljenju o svemu to bi vidjeli, nudei miljenja i injenice kad god bi Robert djelovao pomalo smeteno. Robert se ve vozio du vanjskih rubova kampusa; danas e napokon vidjeti u to se to mjesto pretvorilo. Na izlazu iz Fallbrooka zemljita su bila uobiajena, nezanimljiva i dosadna. Ali na samom sjeveru kampusa provezao se pored beskrajnih sivozelenih zgrada. Tu i tamo hodnici bez prozora protezali bi se preko kanjona. "Bioznanstveni laboratoriji", vedro je objasnio Sharif. "Uglavnom su ispod zemlje." Uitao je u Robertov Epiphany poveznice na slike i pojedinosti. Ah. Dakle, te struk ture bez prozora i vrata nisu bile nekakav eksperiment ivota u komuni u dvadeset i prvom stoljeu. Zapravo, u njima se nije nalazilo vie od nekoliko tuceta ljudi. Vezni hodnici sluili su za transport biolokih uzoraka.

60

udovine stvari mogle bi nastati u tim zgradama i u peinama ispod njih. Ali mogao bi i spas. Robert im je lagano salutirao. Rajsko minsko polje Reeda Webera nastalo je na mjestima poput ovog. Bila su to predvorja UCSD-a. Pripremio se za nerazgovjetni futurizam: glavni kampus. Njegov automobil vozio je cestom Torrey Pines. Raskrija su bila gotovo onakva kakvih se sjeao, premda sada nije bilo semafora i zaustavljanja. Unakrsni se promet ispreplitao glatko i jezivo ljupko. Jednog dana moram napisali veselo djelce o tajnom ivotu automobila. Jo nikad nije vidio da bi neki od njih stajao due nego to je putnicima trebalo da izau ili uu. U onoj pustinji njegov auto bio je otiao gotovo odmah, nasukavi ga ondje. Ali do trenutka kad se vratio na cestu, jedan drugi mu se ve zaustavio na njoj. Te naprave su se neprestano kretale. Zamislio ih je kako krue okrugom, vjeno manevrirajui tako da nijedna muterija nikad ne treba ekati dulje od nekoliko trenutaka. Ali to rade nou, kad je malo posla? To bi bila tema njegove pjesme. Jesu li postojale skrivene garae, skrivena parkiralita? Garae su morale postojati radi popravaka - ili barem zamjene opreme. Ali moda nije bilo drugih mjesta za zaustavljanje. Bio je to materijal kako za poeziju, tako i za futurizam: moda nou, kad potranja pada i kad bi inae morali spavati bez proita na kakvom praznom mjestu, moda tada kuju urote da se sastave u grupu poput japanskih transformerskih igraaka... da postanu teretni kamioni koji prevoze teret prevelik za UP/Express. U svakom sluaju, stara su parkiralita na sjevernoj strani kampusa nestala, a zamijenili su ih sportski tereni i uredske zgrade u stilu kua od karata. Robert je objasnio autu da ga ostavi na rubu starog kampusa, u blizini mjesta gdje se nekad nalazila Primijenjena fizika i matematika. "Nita ne izgleda isto, ak ni ondje gdje su prije bile zgrade. " U stvari, inilo mu se da sad ima vie otvorenog prostora nego to se sjeao iz sedamdesetih godina. "Ne brinite zbog toga, profesore." Sharif je jo uvijek bio samo audio. Zvualo je kao da ita iz broure: "UCSD je neobian kampus, manje tradicionalan od svih u sustavu Kalifornijskog sveuilita. Veina zgrada bila je ponovo sagraena nakon potresa u Rose Canyonu. Ovo je slubeni pogled." Odjednom su zgrade bile od vrstog armiranog betona, veoma nalik na ono ega se sjeao. Robert je rukom otjerao lanu sliku, jednim od prvih pokreta koje mu je Juan pokazao. "Ne dirajte mi osnovni pogled, g. Sharif. " "Oprostite. " Robert je udario na istok preko kampusa, promatrajui ambijent. Na sportskim terenima bila je jednaka strka i guva kao i u 1970-im godinama, igralo se pola tuceta zasebnih utakmica ragbija i nogometa. Robert nikad nije sudjelovao u njima, no jedna od stvari kojima se divio u pogledu UCSD-a, bila je ta to su se studenti igrali sportova koji su na drugim fakultetima bili poluprofesionalni dogaaji s gledateljima. Gledano izbliza... pa, ljudi koje je mimoilazio izgledali su prilino obino. Bilo je tu poznatih ruksaka s drkama reketa za tenis koji su iz njih strali poput jurinih puaka. Mnogi su ljudi razgovarali sami sa sobom, a katkad bi gestikulirali u prazno ili prstom bockali nevidljive neistomiljenike. U tome nije bilo nita novo; ovisnici o mobitelima uvijek su bili jedan od Robertovih omiljenih razloga za ivciranje. Ali ova eljad se pritom ponaala neukusnije od klinaca u Gimnaziji Fairmont. Bilo je neeg budalastog u liku koji hoda, odjednom stane da se kvrcne po pojasu, i onda pone priati sa zrakom. Novi, numeriki pismeni Robert nije mogao odoljeti brojanju svega t o je vidio - i iznenada je uoio neto to stari Robert moda ne bi; uokolo je trkaralo mnogo klinaca fakultetske dobi, ali bilo je previe starih ljudi. Jedna od deset osoba izgledala je doista staro, staro onoliko koliko je Robert uistinu bio. Jedna od tri bila je mrava i ustra, poput dvadesetostoljetnog klieja "aktivnih starijih graana". A neki... trebalo mu je neko vrijeme da primijeti nekolicinu kod kojih je suvremena medicina pogodila metu. Njihova koa bila je vrsta, a korak im je bio jak; izgledali su gotovo mlado. A zatim prizor koji ga je najvie ohrabrio: par starih eprtlja koji hodaju prema njemu - i oboje nose knjige! Robertu je dolo da ih primi za slobodne ruke i zaplee. Umjesto toga im se iroko nasmijeio kad su se mimoilazili. 61

Sharif se sloio s time da ulazak u neku obinu zgradu - pa ak i u knjiaru na kampusu ne bi bio uinkovit nain da se pronau prave knjige. "Sveuilina knjinica vam je najbolja ansa, profesore." Robert je poao niz blagu nizbrdicu. umarak eukaliptusa bio je zarastao vie nego to se sjeao. Suhe kronje utale su iznad njega na povjetarcu. Kr od kore, suharaka i grana krkao mu je pod cipelama. Negdje ispred njega pjevao je zbor. Tada je kroz drvee ugledao Geiselovu knjinicu. Nepromijenjena nakon tolikih godina! Dobro, potporni stupovi bili su prekriveni brljanom - ali on nije bio nimalo virtualan. Istupio je iz zaklona drvea i samo gledao. Zauo se Sharifov glas: "Profesore, trebali biste nadesno, prilazni put ide prema glavnom... " Bio je to put kojeg se Robert sjeao, ali pokolebao se kad se glas naglo prekinuo. "Da? " "Opla, heh. Samo zaobiite nalijevo. Nekakva rulja pjevaa blokira glavni ulaz. " "Dobro. A u emu je zapravo stvar s tim pjevanjem? " Sharif nije nita odgovorio. Robert je slegnuo ramenima i uvaio preporuku svojeg nevidljivog vodia zaobiavi sjevernu stranu zgrade, tako stigavi do mjesta koje je nekad bilo donje parkiralite. Ovdje se knjinica nadvila nad njega. Sjeao se kritika dok su je gradili: "To je skupi bijeli slon", "Napadaju Marsovci". I doista je izgledala poput neega to se spustilo iz svemira: est nadzemnih katova tvorilo je golemi oktaedar koji je dodirivao tlo jednim vrhom, poduprt stupovima od petnaest metara. U Robertovo doba graevina je bila od betona i hrpe stakla. Sada su se vitice popele preko petog kata, prikrivi beton. Knjinica je i dalje izgledala kao da se spustila s nebesa, no sad je bila nalik na drevnu planinu u obliku dragulja, a potpornji su bili zeleni kao i zemlja na kojoj je stajala. Pjevai su postali glasniji. Zvualo je kao da pjevaju "La Marseillaise". No bilo je takoer i napjeva koji su zvuali poput dobrog starog studentskog protesta. Sad je ve zaao prilino duboko ispod izboenja. Morao je pogledati ravno uvis da bi vidio donje strane etvrtog, petog i estog kata, te mjesto gdje je beton najzad izranjao iz brljana. udno. Rubovi svakog kata bili su ravni kao i uvijek, ali beton je bio proaran nepravilnim svjetlijim linijama. Na svjetlosti sunca te su se linije presijavale kao srebro utisnuto u kamen. "Sharif? " Nije bilo odgovora. Trebao bih pogledati objanjenje. Juan Orozco takva je pretraivanja umio raditi gotovo bez razmiljanja. Tada se nasmijeio: srebrnaste linije napuklina bile su neka vrsta zaigrane zagonetke - a to bi moglo biti i njihovo objanjenje. UCSD je njegovao tradiciju neobine i zaudne umjetnosti na kampusu. Robert se zagledao prema kratkom stepenitu koje je vodilo do teretne rampe. To je izgledalo kao najizravniji ulaz u knjinicu. Na zidu se nalazio izblijedjeli naslikani znak SAMO ZA OVLATENO OSOBLJE. Teretna vrata bila su sputena i vrsto zatvorena, ali su jedna druga, manja vrata, bila irom otvorena. Iznutra se ula neka vrsta motorne pile stolarski radovi? Prisjetio se to mu je Juan rekao o prihvaanju Epiphanyjevih standardnih lokalnih pogleda. Za probu je mahnuo rukom. Nita. Opet je napravio taj pokret, malo drugaije: opa. Teretna rampa vrvjela je od znakova NE PRILAZI. Pogledao je du obronka breuljka; negdje s druge strane bio bi glavni ulaz. Epiphany mu je pokazivao ljubiasti oblak koji je pulsirao u ritmu pjevanja. Rijei su lebdjele iznad glazbe: " bas la Biblotome!" "Dolje projekt Librareome!" Sad kad je uo i prave i udaljene glasove, glazba je bila blizu kakofonije. "to se dogaa, Sharif? " Ovaj put je uslijedio odgovor: "Samo nekakav studentski protest. Nikad ne biste uli kroz glavni ulaz. " Neko vrijeme je mirno stajao, pomalo znatieljan zbog ega studenti danas izlaze na demonstracije. Nije bitno. Moe to pogledati i kasnije. Zakoraio je prema otvorenim vratima i pogledao niz slabo osvijetljeni hodnik. Usprkos nezbiljskoj oluji upozorenja i pravila, nije 62

ugledao nikakvu prepreku slobodnom prolazu. Ali sad je neobini zvuk nadglasao zbor: hrapavo, bjesomuno reanje ispresijecano tiinom. Robert je proao kroz vrata.

12.

uvari prolosti, sluge budunosti

Jo od svojih poetaka, Starija kabala odravala je sastanke na estom katu Geiselove knjinice. Omoguio joj je to Winston Blount, naplaivanjem nekih usluga iz svojih godina na Umjetnosti i knjievnosti. Svojevremeno je ondje gore imao ak i lijepu klupsku prostoriju u foajeu za osoblje. Bilo je to nakon potresa u Rose Canyonu, kad su pametni mladi ljubitelji budunosti neko vrijeme ispod oka promatrali vlastita tehnoloka rjeenja, te je prostor na katu stajao na raspolaganju onima koji su bili voljni riskirati toliku visinu. Prvih je godina bilo gotovo trideset redovitih lanova. lanstvo se mijenjalo iz godine u godinu, no sastojalo se uglavnom od nastavnikog kadra i osoblja s prijelaza stoljea, od kojih su gotovo svi bili umirovljeni ili otputeni. Vrijeme je teklo i kabala se smanjivala. I sam Blount udaljio se od grupe, otkrivi da vie nema mnogo usluga koje bi mogao naplatiti. Njegovi planovi za nastavak karijere vrtjeli su se oko Fairmontskog programa obrazovanja za odrasle. Tada ga je mali Orozco nenamjerno usmjerio prema sjajnom preacu: protestnom pokretu protiv Librareoma. A unutranji krug kabale bio je savren za to. Moda je bilo ba dobro to se unutranji sastojao tono od cjelokupnog preostalog lanstva kabale. Tom Parker je sjedio do zida s prozorom. On i Blount virili su dolje u demonstrante. Parker se smijuckao. "Onda, dekane, odrat e propovijed zboru? " Blount je gunao. "Ne. Ali oni nas ovdje vide. Mahni narodu, Tommie." Blount je posluao vlastiti savjet i podigao ruke u neku vrstu blagoslova pjevaima ispred glavnog ulaza, te neto manjoj gomili na platou kod Zmijske staze. Zapravo, on i jest bio ponudio da e odrati govor na demonstracijama. U stara vremena prihvatili bi ga kao zvijezdu. Sad je jo uvijek bio vaan igra, ali bez imalo vrijednosti za publicitet. Pregledao je neke slike koje su svjetlucale iznad gomile. "ovjee, ovo je stvarno velik dogaaj. Slojevit, zapravo." Meutim, neki od slojeva bili su protudemonstracije, opscene sablasti koje su skakutale kroz gomilu a bi joj se rugale. Nek' se nose k vragu. Iskljuio je sva proirenja i primijetio da mu se Parker ceri. "Jo se trudi oko tih kontaktnih lea, ha, dekane? " S ljubavlju je potapao svoj laptop. "To samo dokazuje da ne moe nadmaiti genij okruenja mia i prozora. " Parkerove ruke pomilovale su tipkovnicu. Uspijevao je izai nakraj sa slojevima proirene stvarnosti koje je Blount gledao izravno kroz lee. Tom Parker je moda bio najpametniji tip u kabali, no imao je beznadnu fiksaciju na tradiciju. "Podesio sam svoj laptop tako da bira ono to je stvarno vano." Slike su titrale na siunom ekranu. Bilo je tu stvari koje Winston Blount nije primijetio u svojim leama: netko je postavio neku vrstu aureole preko demonstranata. Impresivno. Tommie se jo uvijek smijuckao. "Ne znam to je ovaj ljubiasti odsjaj. Je li za ili protiv Librareoma? " Na strani nasuprot Parkerovoj, Carlos Rivera se odmaknuo od prozora i protegnuo. "Protiv, kau novinari. Vele da je odsjaj tu u vidu blagoslova uvarima prolosti. " Njih trojica su nekoliko trenutaka promatrala u tiini. Zvuk zbora uo se kroz visoke staklene prozore, ali dolazio je i od demonstranata irom svijeta. Zajedniki uinak bio je vie simbolian nego lijep, jer su glasovi bili daleko od usklaenosti. Nakon nekog vremena Carlos Rivera ponovo je progovorio. "Skoro treina fizikih posjetitelja nije iz grada! " Blount mu se zauzvrat osmjehnuo. Carlos Rivera bio je neobian mladi, vetera nski invalid. Nije ba zadovoljavao neslubene starosne uvjete kabale, ali je u nekim stvarima bio staromodan gotovo kao Tommie Parker. Imao je male debele naoale, onakve kakve su bile popularne u ranim desetim godinama. Nosio je tipkovniko prstenje na svim prstima i na oba 63

palca. Njegova majica bila je jedna od onih starih s promjenjivim izgledom. Trenutano je prikazivala bijela slova na crnoj pozadini: "Knjiniari: uvari prolosti, sluge budunosti." Ali najvanije u vezi s Carlosom Riverom bilo je to to je bio dio osoblja knjinice. Parker je prouavao brojke na svom laptopu. "Evo, imamo pozornost svijeta. Prije nekoliko trenutaka imali smo picu od dva milijuna gledatelja. A jo puno vie e ih ovo gledati asinkrono. " "to kae UCSD-ova Sluba za odnose s javnou? " Parker je malo tipkao po laptopu. "uti i skriva se. Ljudi iz odnosa s javnou bi vie voljeli da ovo ne bude razvikani dogaaj. Ha. Ali novinari ih opsjedaju..." Parker se naslonio i utonuo u sjeanja. "U stara vremena, ja bih bio sakrio svoje kamere dolje po niim katovima. A ako bi me izolirali, onda bih provalio na mrene stranice odnosa s javnou i polijepio im slike zapaljenih knjiga po svim njihovim priopenjima za medije! " " Du ", ree Rivera kimajui glavom. "Ali danas bi to bilo teko." "Mda. Jo gore, trebalo bi hrabrosti." Tommie je potapao svoj laptop. "A u tome i jest problem s dananjim ljudima. Prodali su slobodu za sigurnost. Kad sam ja bio mlad, drotovi nisu ivjeli u svakom programiu i nikakav klaun nije naplaivao tantijeme na svaki pritisak slova na tipkovnici. U to vrijeme nije bilo nikakvog 'Hardverski sigurnog okruenja' i nije bilo potrebno deset tisua tranzistora da se napravi prekida. Sjeam se '91., kad sam sruio.. i zabrazdio je u jednu od svojih pria. Jadni Tommie. Suvremena medicina nije ga izlijeila od potrebe da stalno ispoetka prepriava stare pustolovine. Ali inilo se da Carlos Rivera voli te prie. Kimnuo bi glavom svakih nekoliko sekundi, s ushienim izrazom na licu. Blount bi se katkada pitao treba li Riverin entuzijazam ubrojiti u njegove mane ili u njegove vrline. "... i tako, uglavnom, dok su se oni sjetili potraiti nabore u vlaknima, mi smo ve presnimili sve datoteke i... " Odjednom, zaudo, Rivera vie nije sluao. Okrenuo se prema policama, s izrazom prepunim iznenaenja. Izblebetao je neto na kineskom, a onda se sreom opet prebacio na engleski: "Ovaj, samo malo, molim vas. " "to je? " Parker je pogledao svoj laptop. "Pokrenuli su drobilice? " K vragu, pomislio je Blount. Bio se nadao da e taj strani trenutak obiljeiti demonstranti. "Da", rekao je Rivera, "ali to je bilo prije nekoliko minuta, dok ste priali. Ovo je neto drugo. Netko je uao u teretni prostor." Winston je skoio na noge - skoio u onoj mjeri u kojoj su njegovi djelomino pomlaeni zglobovi mogli skoiti. "Mislio sam da si rekao da je tamo dolje osiguranje? " "Mislio sam da jest!" I Rivera se digao na noge. "Mogu vam pokazati." Slike su upadale u Blountove oi, pogledi s kamera na sjevernoj i istonoj strani zgrade, vie pogleda nego to je mogao smisleno protumaiti. Blount je mahnuo rukom da otjera slike. "elim to vidjeti osobno." Zaronio je meu ormare s knjigama, s Riverom za petama. "Da smo znali, mogli smo staviti neke nae tamo dolje. " To je bio jedan od problema dananjice. Osiguranje je bilo toliko dobro da, kad bi se sruilo, nikoga ne bi bilo u blizini da to iskoristi! U pozadini Blountova uma, neto se divilo njegovim novim prioritetima. U stara vremena, dekan Winston C. Blount bio je onaj tip na strani poretka, koji je davao sve od sebe da sprijei neznalice da neto ne rasture. A sad... pa, sad bi odreena koliina dizanja frke mogla biti jedini nain da se poredak vrati. "Je li zbor to vidio? " "Ne znam. Najbolji pogledi su u karanteni." Riveri kao da je ponestajalo daha. Zaobili su dizala i prostorije za osoblje koji su zauzimali sredinu kata. Sad su se kretali pod pravim kutom u odnosu na ormare s knjigama. Daleko niz police prepune knjiga ugledao je traak neba s druge strane prozora. "Rekao si da postoji mogunost da se danas pojavi Max Huertas. " "Du. Da. Postoji odreena mogunost da bi mogao doi. Nekoliko knjinica zapoinje s projektom ovaj tjedan, ali UCSD je zvijezda." Huertas je znaio vie od novca iza 64

Librareoma. Pored toga, on je bio jedan od najveih investitora u biotehnoloke laboratorije u blizini kampusa. Svojim umobolnim Librareomom preokrenuo je sveuilinu scenu naglavake, na koncu mitom podmazavi put mimo uprave koja se s njim trebala boriti na ivot i smrt. Blountov je tromi kas usporio kad su se pribliili prozorima. Kampus UCSD-a pretrpio je revoluciju u posljednjih deset godina. Sjajnu graditeljsku kampanju iz vremena kad je on bio dekan pomeli su potres u Rose Canyonu i lako prilagodljiva logika suvremene sveuiline uprave. Kampus se vratio umovitom, rijetko naseljenom stilu, sa zgradama koje su mogle biti i velike montane barake. Na vrlo tuan nain, to ga je podsjealo na najranije godine tog kampusa, na njegove studentske godine. Izgradili smo prelijepo mjesto ovdje, a onda smo dopustili da ga oportunizam, uenje na daljinu i prokleti laboratoriji posve rasture . U emu je dobit za jedno sveuilite ako upie pet stotina tisua studenata, ali izgubi duu? Dospio je do sjeveroistonih prozora i pogledao dolje. esti kat bio je najistureniji dio zgrade. Moglo se vidjeti gotovo ravno dolje - komad popucalog betona, teretna rampa knjinice. A ondje je bio neki tip koji se kradomice ogledavao. Carlos Rivera sustigao je Blounta i neko su vrijeme obojica gledali dolje. Tada je Blount primijetio da mlai mukarac zapravo gleda kroz pod; bio je pronaao neku kameru na niim katovima. "Ovo nije Max Huertas", rekao je Carlos. "On bi doao s gomilom ulizica. " "Mda. " Ali bio je to netko tko je uspio uvjeriti rent-a-drotove knjinice da ga puste ovamo. Blount je pokucao po staklu. "Pogledaj gore, mamlazu!" Nevjerojatno koliko malo je mogao vidjeti s poloaja tono iznad. Stranac se kretao grevito i nespretno, kao starac koji se hrva s ponovo uzgojenim ivanim sustavom... Blounta je poeo obuzimati vrlo lo predosjeaj. A tada je stranac pogledao uvis. Osjeaj je bio kao kad otkrijete golemog takora pod nogama. "O, Kriste." Neobina kombinacija gaenja i radoznalosti natjerala ga je da izgovo ri: "Samo ga dovedi. "
O

Nakon osunane teretne rampe, hodnik se doimao vrlo mrano. Robert je oklijevao, prilagoavajui se osvjetljenju. Zidovi su imali tragove guljenja i grebanja. Pod je bio goli beton. Ovo nije bilo podruje otvoreno za javnost. Podsjealo ga je na ono kad su, prije mnogo godina, on i jo neki studenti znali vrljati po pogonskim prostorijama ovih zgrada. Epiphany je vjeao siune etikete po vratima i stropu, pa ak i po pukotinama u zidu. Nisu bile osobito informativne, tek identifikacijski brojevi i upute za odravanje, onakve stvari koje bi se neko ispisivale bojom i ablonom. Ali - da sije elio dati vremena - mogao je pomou tih oznaka potraiti i dobiti pozadinske informacije. No bilo je i misterija. Velika, srebrnim kitom zakrpana pukotina u zidu nosila je oznaku "krak - granini ciklus < l,2mm;25s". Robert je to ba namjeravao istraiti kad je primijetio vrata ukraena veim znakom, koji je odbrojavao sekunde: 00:07:03 Librareome oprema u radu: NE PRILAZI! Ali to sad, i ova vrata bila su otvorena. S druge strane graja motorne pile bila je glasnija. Preao je dvadesetak metara, proao pored plastinih sanduka - "Spaeni podaci", pisalo je na etiketama. Na kraju, iza neke vrste viljukara s nogama, nalazila su se jo jedna nezakljuana vrata. A sad je bio na poznato m terenu: nalazio se na dnu sredinjeg stepenita knjinice. Pogledao je uvis, u spiralu stepenica koja se proporcionalno smanjivala. Sitne krpice neeg bijelog lebdjele su i komeale se u stupu svjetlosti. Snjene pahuljice? Ali jedna mu je sletjela na ruku; komadi papira. Sad je parajue brujanje pile postalo jo glasnije, a uo se i zvuk gigantskog usisavaa za prainu. Ali nepravilan zvuk paranja bio je taj koji je odjekivao stubitem i tukao ga po glavi. U njemu je bilo neeg poznatog, no taj zvuk nije pripadao onima koji se uju u zatvorenim prostorima. Krenuo je stepenicama, zastajkujui na svakom odmoritu. Praina i buka bili su najgori na etvrtom katu, oznaenom s "Kataloki odjeljak PZ". Vrata su se otvarala lako. Iza njih bit

65

e ormari s knjigama. Sa svim knjigama koje biste ikada mogli poeljeti, kilometrima knjiga. Ljepota ideja ekala je u zasjedi. Ali ovo nije bilo nalik ni na kakve ormare s knjigama koje je on ikad vidio. Pod je bio presvuen bijelom ceradom. Zrak je bio mutan od uzvitlanih otpadaka. Udahnuo je, namirisao borovinu i spaljeno drvo - i neko vrijeme nije mogao prestati kaljati. Brap, sada bolno glasno, zaulo se iz etvrtog prolaza desno. Ovdje je bilo praznih polica, stelje od papirnatih otpadaka i hrpa praine. Brrap. Usprkos logici, shvaanje katkad ne stie lako. Ali Robert se napokon sjetio tonog zvuka kojem su ova iznenadna urlanja morala pripadati. Povremeno ga je znao uti za ivota, ali taj se stroj uvijek nalazio negdje vani. Brrrap! Drobilica za drvo. Ispred njega nalazile su se samo prazne police za knjige, kosturi. Robert je otiao do kraja prolaza i uputio se u smjeru zvuka. Zrak je bio magla uskomeane papirne praine. U etvrtom prolazu, prostor izmeu polica zauzimala je pulsirajua platnena cijev. udovini crv bio je jarko osvijetljen iznutra. Na drugom kraju, gotovo est metara dalje, bilo je drijelo tog crva - izvor buke. Robert je kroz uskovitlane vrtloge nejasno vidio dvije u bijelo odjevene spodobe, na ijim je jaknama pisalo "Spaavanje podataka Huertas". Obojica su nosili maske za disanje i titnike za glavu. Mogli su biti graevinski radnici. Istini za volju, ovo to su radili bilo je vrhunsko razaranje: naizmjence bi izvlaili knjige s polica i ubacivali ih u ralje drobilice. Etikete na opremi davale su mirne izjave o uasu; pobjesnjelo drijelo bilo je "Specijalizirani stroj za razvezivanje NaviCloud". Platneni tunel koji se prostirao iza njega bio je "tunel s kamerama". Robert se stresao od tog prizora - a Epiphany je sluajno nagradio njegov pokret slikama iz unutranjosti udovita: razderani komadii knjiga i asopisa letjeli su tunelom poput lia u tornadu, prevrui se i sudarajui. Platno je s unutranje strane bilo naikano tisuama siunih kamera. Poderotine su se neprekidno slikale iz svih kutova i smjerova, sve dok razderani listovi najzad ne bi upali u kantu tik ispred Roberta. Spaeni podaci. BRRRRRAP! udovite je napredovalo jo trideset centimetara dalje, ostavivi isto toliko praznog prostora na policama iza sebe. Gotovo praznim. Robert je stupio u prolaz i rukom napipao neto to je lealo na polici. To nije bila praina. Bilo je to pola stranice, ostatak od svih tisua knjiga koje su ve bile usisane u opremu za "spaavanje podataka". Time je mahnuo radnicima u bijelim odijelima i zavritao rijei koje su se izgubile u buci njihove drobilice i ventilatora crvolikog tunela. No njih dvojica su podigli poglede i viknuli mu neto u odgovor. Da izmeu njega i njih nije lealo tijelo svijetleeg crva, Robert bi ih moda i napao. Ovako, svi su samo bespomono mahali rukama. Tada se pojavio trei tip, iza Roberta. Bio je to pretili tridesetogodinjak odjeven u kratke hlae i golemu crnu majicu kratkih rukava. Mladi mu je neto vikao na... emu, mandarinskom? Moleivim kretnjama pokazivao je Robertu da poe za njim natrag prema stubitu, dalje od ovog runog sna.
O

esti kat knjinice nije bio iz runog sna. Zapravo, izgledao je uglavnom isto kao to se Robert sjeao iz ranih 1970-ih. Deko u velikoj majici poveo ga je meu ormare s knjigama, do prostora za uenje na junoj strani zgrade. Ondje se nalazio nekakav niski tip s drevnim laptopom, sjedio je do prozora. Niski tip je ustao i zagledao se. Onda se iznenada nasmijao i ispruio ruku. "Pa ne mogu vjerovati. Ti stvarno jesi Robert Gu! " Robert je primio ponuenu ruku i ostao na trenutak zbunjeno stajati. Drobilice za knjige ondje dolje, tajanstveni ovjek ovdje gore. I onaj ludi zbor. Konano je uspio vidjeti pjevae na platou. "Ha. Ne prepoznaje me, je li, Roberte? " Ne. Tip je imao puno svijetle kose, no lice mu je bilo staro kao Biblija. Jedino mu je njegov smijeh bio poznat. Za nekoliko trenutaka tip je slegnuo ramenima i pokazao Robertu da sjedne. "Ne krivim te", blebetao je dalje. "Ali prepoznavanje u obratnom smjeru je lako. Posreilo ti se, Roberte, je li? Rekao bih da je 66

Venn-Kurasawin tretman na tebi sto posto uspio; koa ti izgleda bolje nego kad si imao dvadeset pet godina." Starac je rukom istokanom starakim pjegama preao preko vlastitog lica i tuno se nasmijeio. "Ali kako je ostatak tebe? Izgleda pomalo zgreno. " "Ja... pogubio sam klikere. Alzheimer. Ali... " "Hej, tono. Vidi se. " Ovu nesmotrenu iskrenost Robert je odjednom prepoznao. Iza stranevog lica Robert je prepoznao brucoa koji je njegove godine na UCSD-u uinio znatno uzbudljivijima. "Tommie Parker!" Mladi dripac kojeg se nikad nije moglo ugasiti, koji je bio faca za raunalne znanosti na UCSD-u ak i prije nego to je zavrio srednju, prije nego to je takav glavni predmet uope postojao. Malia koji je jedva ekao budunost. Tommie je kimniio, smijuckajui sc. "Da. Da. Ali ve dugo sam 'profesor Thomas Parker'. Zna da sam doktorirao na MIT-u*? Onda sam se vratio ovamo i poduavao skoro etrdeset godina. Gleda u Pripadnika elite." I vidi to je uinilo vrijeme... Robert je utio nekoliko trenutaka. Do sad bih trebao biti imun. Pogledao je kroz prozor u gomilu, da ne gleda u Parkera. "Onda, kako ide, Tommie? Ulogorio si se ovdje kao neki veliki voa. " Parker se nasmijao i natipkao neto na svoju tipkovnicu. Prema onome to je Robert mogao vidjeti od ekrana, bio je to neki drevni sustav, gori od njegove vidi-stranice - i ni blizu onome to je on mogao izvui iz Epiphanyja. No u glasu Toma Parkera bilo je entuzijazma. "Te smo demonstracije mi organizirali. Protiv prijetnje Librareoma. Nismo zaustavili drobilicu, ali... fiju, vidi ti ovo. Imam tvoj upad na videu." Tommiejev ekran prikazivao je neto to je izgledalo kao telefotografija snimljena sa sjeverne strane kampusa. Siuna pojava koja je mogla biti Robert Gu ulazila je u teretnu zonu knjinice. "Ne znam kako si proao pored osiguranja, Roberte. " "To se pita i uprava", rekao je mladi koji je spasio Roberta. Bio je sjeo iza prednjeg stola i pokuavao je otresti pahuljice papirnate peruti iz kose i s majice . Najednom je slogan na njegovoj majici, "Dolje konfeti", imao vie smisla. Primijetio je Robertov pogled i lagano mu mahnuo. "Pozdrav, profesore Gu. Ja sam Carlos Rivera, radim u knjinici." Njegova se majica promijenila u bijelu, pa su komadii papira barem bili manje oiti. "Ti sudjeluje u ovom razaranju? " Odjednom je opazio polovicu stranice koju je spasio od drobilice. Njeno ju je poloio na stol. Na njoj su bile rijei; moda bi mogao dokuiti emu su pripadale. "Ne, ne", odgovori Parker. "Carlos nam pomae. Zapravo, svi su knjiniari protiv sjeckanja - osim uprave. A budui da si ti proao pored osiguranja knjinice, mislim da ak i meu njima imamo saveznike. Ti si slavan, Roberte. A mi moemo iskoristiti snimku koju ima." "Ali ja..." Robert je zaustio da nema kameru. Onda se sjetio odjee koju je nosio. "Dobro, ali morat e mi pokazati kako da ti je dam. " "Nema problema..." zapoeo je Rivera. "Ti koristi to Epiphanyjevo smee, je li, Roberte? Eh da, morat e nagovoriti nekog nosaa da ti pomogne. Nosiva raunala bi trebala biti velika blagodat, ali uglavnom su samo izgovor da bi drugi ljudi mogli upravljati tvojim ivotom. Ja se drim provjerenih rjeenja. " Potapao je svoj laptop. Sluajnim pogotkom svojeg pamenja Robert je prepoznao taj mod el. Prije dvadeset i neto godina taje naprava bila vrhunac mogunosti i minijaturizacije, jedva dvadeset s dvadeset pet centimetara, sa sjajnim, milimetarski tankim ekranom i pomodnom kamerom. A sad... ak je i Robertu nalikovala nezgrapnoj nemani. Kako to uope moe razgovarati sa suvremenom magijom? Parkerov pogled preao je na knjiniara. "Kako si ti shvatio da je uao u zgradu, Carlos? " Rivera je rekao: "W b zhido. " Tommie je zastenjao. "Govori na kineskom, Carlos. " "O, oprostite." Pogledao je Roberta. "Bio sam vojni prevoditelj za vrijeme rata", rekao je kao da to objanjava sve. "Ne znam kako je uao, profesore Parker. Vidio sam ga dok se sputao od zgrade Warschawski. Koristio sam ista gledita kao nae osiguranje. Ali primijetite * Massachusetts Institute of Technology. 67

da ak ni nakon to je doao do drobilice, jo uvijek nitko nije doao da ga zaustavi. " Okrenuo se i s iekivanjem pogledao prema policama. "Moda dekan ima jo neke ljude koji rade na ovome. " Tada je iz zaklona iza knjiga izaao jedan starac. "Zna da nemam, Carlos." Doao je do prozora ne pogledavi Roberta. Aha, pomislio je Robert, znai ovamo je Winnie nestajao zadnjih nekoliko tjedana. Blount je nekoliko sekundi gledao dolje u plato. Napokon je rekao: "Pjevanje je prestalo. Oni znaju za Guov dolazak, zar ne? " "Da, gospodine. Iako mi nismo objavili na video, uokolo lebdi mnogo novinara. Najmanje su ga tri javna izvora identificirala." Vani, gomila je klicala. Robert je iskuao neprimjetno slijeganje ramenima za koje mu je Juan rekao da e pokazati lokalne vijesti. Sve to je time dobio bile su reklame. A Sharif je jo uvijek utio. Za koji trenutak Blount se vratio do ela stola i sjeo uz uzdah. Nije gledao ravno u Roberta; Winnie nije djelovao ni blizu onoliko samopouzdano kao na Chumligiinim satovima. Koliko je vremena prolo otkako smo zadnji put igrali nae politike igrice ? Robert je uputio Blountu miran pogled. To bi Epiphany trebalo potaknuti na pretraivanje o njemu. Pored toga, u stara vremena, takav bi ga pogled uinio nesigurnim. "Dobro", kimnuo je Blount Tomu Parkeru, "reci naim demonstrantima da polako ponu zavravati. Da napiu intervjue i uvodnike. " "A to emo s gospodinom Novim Momentom? " Tommie je pokazao palcem u Robertovom smjeru. Blount je najzad pogledao Roberta. A Epiphany je poeo ispisivati informacije preko njegovog vidnog polja: Google biografija: Winston C. Blount, magistrirao engleski jezik na UCSD-u 1971., doktorirao englesku knjievnost na UCLA* 1973., pridrueni profesor engleskog jezika na Stanfordu 1973.-1980., profesor knjievnosti i kasnije dekan Umjetnosti i knjievnosti na UCSD-u 1980.-2012. [Bibliografija, Govori, Omiljene stvari]... "Onda, Winnie", rekao je, "jo uvijek lovi u mutnom? " Problijedio je u licu, ali odgovor mu je bio smireno sroen. "Zovi me Winston, ili dekan Blount. Ako bi bio ljubazan." Neko se vrijeme odazivao na "Win**" Upravo ga je Robert izlijeio od toga. Gledali su jedan drugoga u tiini jo koji trenutak. Na koncu, Blount je rekao: "Ima li neko objanjenje za to kako si uao kroz ulaz za osoblje?" Robert se nasmijao. "Jednostavno sam uetao. Ja o tome najmanje znam, Winstone." to li se dogodilo Zulfiju Sharifu? Tommie Parker je podigao pogled s laptopa. "Ima svjeih javnih informacija o Robertu Guu. Robert je bio u dubokom Alzheimeru skoro etiri godine. Jedan je od kasno izlijeenih. " Pogledao je Roberta. "Fiju, ovjee, ti si gotovo umro od starosti prije nego to si ozdravio. S druge strane, ini se da si imao puno sree u medicinskom smislu. A to te dovelo na UCSD ba danas, od svih dana? " Rohert je slegnuo ramenima. Bilo je neobino koliko mu se nije ulazilo u njegove probleme s Bobom i Miri. "Sluajnost. Doao sam na UCSD jer... jer sam htio vidjeti knjige." Ne ba prijateljski osmijeh pojavio se na Blountovom licu. "Kako vrlo nalik na tebe, da doe ba onaj dan kad ih ponemo paliti." Rivera se pobunio: "Sjeckati, dekane. Mislim, tehniki gledano. Osim sitnih papiria, sve poderotine se uvaju. " Robert je pogledao poderani papir koji je donio odozdo: poderotina koja je pobjegla iz svog vjenog odmorita? Podigao je nesretni komadi papira: "Ali ozbiljno, ja ne znam to se ovdje dogaa. to je to bilo? Kakvo ludilo objanjava unitenje knjige iji je ovo dio? " Winnie nije odmah odgovorio; kretnjom je pokazao Riveri da mu doda fragment. Stavio ga je na stol i nakratko promotrio. Gorak osmijeh malo mu se poveao. "Kakve li ugodne ironije. Poeli su s PZ, zar ne, Carlos? " "Du", oklijevajui je odgovorio mladi. "Ovo", Winnie je zamahnuo papirom po zraku, "je iz neke znanstveno-fantastine knjige!"
* University of California, Los Angeles. ** Win: pobijediti.

68

Mraan hihot. "Ta SF gamad je dobila to je zasluila. Trideset godina su se paali u knjievno obrazovanje -i evo to im je njihov redukcionizam donio. Ba dobro da smo ih se rijeili." Zguvao je papir i bacio ga natrag Robertu. Tommie je uhvatio papirnatu lopticu i pokuao je uskrsnuti. "To to je znanstvena fantastika bila prva na redu samo je sluajnost, dekane. " "Zapravo", ree Rivera, "krue glasine da su drobiliari poeli sa znanstvenom fantastikom jer e meu geekovima biti manje gunala. " "Nije bitno", ree Tommie. "Prema rasporedu, danas su trebali daleko napredovati i u drugim podrujima. " Winnie se nagnuo naprijed. "Kako to misli, 'trebali su'? " "Nisi znao? " Parker je opet potapao svoj laptop; je li bio zaljubljen u taj drevni ureaj ili to? "Drobljenje je nailo na manji tehniki problem. Prekinuli su za danas. " Nasmijeio se. "Mediji kau daje 'manji tehniki problem' iznenadna Robertova pojava usred njihove operacije. " Rivera je oklijevao, a u dubinama njegovih debelih naoala zai-skrila je svjetlost. "Da", rekao je. Znai da je ona gomila vani ipak dobila neto to moe slaviti. Winnie je ustao, pogledao opet kroz prozor, pa sjeo. "Vrlo dobro, ostvarili smo nau prvu pobjedu! Prenesi nae estitke trupama, Tommie. " Robert je podigao ruke. "Hoe li mi, molim vas, netko objasniti ovo ludilo? Moda nita ne gori, ali ovo zbilja podsjea na Fahrenheit 451. To je jo jedna znanstveno -fantastina pria, Winstone. " Rivera je neodreeno mahnuo rukom. "Potraite kljunu rije Librareome, profesore Gu. " Robert je poeo gestikulirati i tipkati. Kako Juanu ovo uspijeva a da ne izgleda kao totalni idiot? "Evo, uzmi moj laptop. Nikad nee skuiti kako da izvue vijesti iz Epiphanyja. " Winston Blount je udario dlanom po stolu. "Neka to radi u svoje slobodno vrijeme, Tommie. Mi ovdje imamo ozbiljnog posla. " "Dobro, dekane. Ali Robert je promijenio stvari. Moemo upotrijebiti njegovu reputaciju. " Rivera je kimnuo glavom. "Da. Osvojio je skoro sve knjievne nagrade koje postoje. " "Zaboravite", ree Blount. "Imamo ve pet nobelovaca u timu. U usporedbi s njima, Gu nije nita posebno." Blountov pogled je preletio Robertovim licem. Omalovaavanje koje je uputio Robertu bilo je popraeno kratkim oklijevanjem, vjerojatno previe kratkim da bi ga ostali uoili. Najvanije stvari o Winstonu Blountu nisu se nalazile u njegovoj biografiji na Googleu. Neko davno, Winnie je sebe smatrao pjesnikom. Ali on to nije bio; samo se jasno izraavao i imao veliki ego. Do vremena kad su obojica stigli na Stanford u vidu mlaeg nastavnog kadra, Robert je izgubio strpljenje s tim pozerom. Osim toga, sastanci odbora bili bi pogibeljno dosadni da nije bilo njegovog hobija podbadanja Winnieja Blounta. Tip je bio nepresuan izvor zabave jer je, inilo se, mislio da moe nadmudriti Roberta. Semestar za semestrom njihovi su verbalni dvoboji postajali sve otriji, a Winniejev poraz sve oigledniji. Blountu nije pomagalo ni to to nije imao dara za ono to je najvie elio, stvaranje znaajne knjievnosti. Robertova vesela kampanja bila je razorna. Do kasnih 1970-ih, Jadni Winnie bio je ridikul - ba pravi ridikul - odsjeka. Sve to je preostalo od njegov ih tenji prema vanosti bila je njegova pompoznost. Napustio je Stanford, a Robert se sjeao da je bio zadovoljan to je uinio dobro djelo za cijeli svijet, kad je Blount naao svoje pravo mjesto u poretku stvari postavi lanom uprave... Ali on je po svoj prilici bio jednako dobar pjesnik kao novi Robert Gu. Pitam se zna li Winnie to zapravo? Jasno, Tommie Parker nije bio svjestan ovih skrivenih strujanja. Odgovorio je na Blountov komentar kao da je to bilo neutralno navoenje injeninog stanja. "Netko misli da je on vaan, dekane. Netko u ijoj moi je bilo da ga provue pored prilino dobrog komercijalnog osiguranja." Okrenuo se prema Guu. "Sjeti se, Roberte. Znam da si nov na informacijskoj sceni - a Epiphany prikriva uasno mnogo - ali jesi li uoio bilo to neobino danas? Mislim, prije nego to si uao u knjinicu?"

69

"Pa..." Pogledao je u zrak iznad njih. Njegovo pretraivanje mree upravo je poinjalo davati rezultate, tekstove i slike pod naslovom "Projekt Librareome: spaavanje prethistorije za studente dananjice." To je svakako bilo neobino. A inae... bilo je leteih svjetala koja su znaila razliite stvari. Pokuao se sjetiti Juanovih objanjenja. Ah. Sharif se vratio u vidu ikone nalik na rubin koja je lebdjela odmah iza ugla ormara s knjigama. "Imao sam malu pomo, postdiplomskog studenta imenom Zulfikar Sharif. " "Jesi li bio u kontaktu s njim kad si silazio prema knjinici? " "Da. Sharif je mislio da u lake ui ako ne pokuam proi kroz gomilu na glavnom ulazu." Rivera i Parker su se pogledali. "Nisi vidio sigurnosne trake? One su te trebale odvesti do june strane zgrade. " "Profesore, mislim da su vam preoteli kontrolu. " Parker je kimnuo. "Nita strano, Roberte. To se esto dogaa s nosivim raunalima. Trebali bismo pronai tog tipa 'Zulfikara Sharifa'. " Robert je pokazao prstom prema svjetlu boje rubina. "Mislim da je jo tu. " Epiphany je njegov pokret zacijelo shvatio kao znak - svjetlo je nekako postalo vidljivo svima: Rivera je pogledao u smjeru u kojem je pokazivao. "Da! Vidite ono, profesore Parker?" Tommie je pogledao u laptop i poeo masirati dodirnu ploicu. "Naravno da ga vidim. Kladim se da nas je sluao preko Roberta. to kaete da ga pozovemo na razgovor? " Blount je kiljio oko sebe, ali uzalud. Oito nije uspijevao vidjeti sjaj rubina. Pa ipak je odgovorio na pitanje kao daje bilo postavljeno njemu. "Da. Uini to. " Robert je pritisnuo doputenje. Prola je jedna sekunda. Zvoni nalik na rubin doletio je do ruba stola - i naglo se pretvorio u ljudsko bie u prirodnoj veliini, tamnoputo, s uarenim oima. Sharif se nasmijeio kao da se ispriava i odgegao se kroz rub stola da "sjedne" na stolac s druge strane. "Puno vam hvala to ste me prizvali, profesore Gu. I da, " kimnuo je ostalima, "sluao sam vas. Ispriavam se zbog svojih raznih komunikacijskih problema. " "Ja to zovem iskoritavanjem poetnikog neznanja", ree Parker. Blount je snano kimnuo glavom. "I ja kaem! Ja..." Zastao je kao da razmilja. "Ah, to sad. Kakve to veze ima, Tommie? Sve to danas radimo savreno je javno. " Tommie se nacerio. "Istina! Ali ako sam ja neto nauio, onda je to da poklonjenom konju uvijek gleda u zube. Ponekad ispadnu trojanske vrste." Pogledao je sliku na svom laptopu. "Dakle, g. Sharif, ne zanima me jeste li prislukivali ili niste. Samo nam recite to ste ra dili s Robertom Guom. Netko ga je doveo do servisnog ulaza i proveo kroz sva osiguranja." Sharif se nesigurno nasmijeio. "Iskreno vam kaem, mene je to zaudilo isto kao i vas. Profesor Gu i ja smo nesmetano razgovarali kad je stigao na kampus. Prilino se uutio dok smo silazili nizbrdicom od vae zgrade Warschawski. A tada je iz nekog nedokuivog razloga skrenuo lijevo i zaobili smo sjevernu stranu zgrade. Sljedee to znam, ulazio je kroz teretni ulaz - i izgubio sam kontakt. Ne znam to bih vam vie rekao. Moje nosivo osiguranje je vrhunsko, naravno. Ovaj." Malo je oklijevao i zatim promijenio temu. "Zar vi svemu ovome ne pristupate s krive strane? Mislim, Projekt Librareome e svu literaturu prolosti ponuditi svima - i to bre nego to bi to mogao uiniti bilo koji drugi projekt. to u tome ne valja? " Njegovo zadnje pitanje doekano je s posvemanjom tiinom. Winston Blount se neveselo nasmijeio. "Pretpostavljam da niste vidjeli nae mrene stranice? " "Ah, nisam jo." Zastao je, a njegove oi kao da su gledale u daljinu. "Dobro, vidim to elite rei." Nasmijeio se. "Pretpostavljam da hih ja trebao biti na vaoj strani - to to vi elite sauvalo bi mi posao na 411! Razumijete, ja volim stare pjesnike, ali staru knjievnost je tako teko nai. Ukoliko se zanimate za teme nakon 2000., kritikih izvora ima posvuda i pretraivanje daje rezultate. Ali to se ostaloga tie, morate traiti kroz ovo." Sharif je mahnuo rukom prema urednim redovima knjiga, ormarima koji su popunjavali esti kat knjinice. "Mogu vam otii dani da biste doli do trivijalnih saznanja. " Lijeni magarac, pomislio je Robert i zaudio se Sharifovom ranijem entuzijazmu prema "pravim knjigama". Ali primijetio je taj trend jo u vlastitim profesorskim danima. Nisu samo

70

studenti odbijali zaprljati ruke. ak i takozvani istraivai zanemarivali su univerzum stvari koje nisu bile na mrei. Winnie je mrko pogledao mladia. "G. Sharif, vi ne razumijete svrhu ormara s knjigama. Ne idete u ormare oekujui precizan odgovor na vae gorue pitanje trenutka. To ne radi tako. Tisue puta sam iao u lov meu ormare i rijetko kad sam naao tono ono to sam traio. Ali znate li to sam naao? Naao sam knjige o srodnim temama. Naao sam odgovore na pitanja koja se uope nisam sjetio postaviti. Ti su m e odgovori odveli u novim smjerovima i gotovo uvijek su bili dragocjeniji od onoga to sam izvorno imao na umu. " Pogledao je Riveru. "Nije li tako, Carlos? " Rivera je kimnuo glavom, pomalo neuvjerljivo, pomislio je Robert. No Winnie je bio apsolutno u pravu, toliko u pravu da je i Robert morao rei neto u tom smislu. "To je ludost, Sharif. Izgleda da je Projekt Librareome neija zamisao da fotografira i digitalizira knjinicu. Ali..." odjednom se sjetio neega iz svojih zadnjih godina na Stanfordu, "... nije li Google to ve uinio? " "To je tono", ree Rivera. "Zapravo, to je bio na prvi argument, a moda je jo uvijek i najbolji. Ali Huertas je veliki trgovac i ima argumente u svoju korist. Ono to je zamislio brzo je i vrlo, vrlo jeftino. Stare digitalizacije nisu bile ni toliko globalne niti toliko ujedinjene kao to e biti njegove. A Huertas ima pravnike i softver koji e mu omoguiti obraunavanje plaanja mikrotantijema na sve stare reime autorskih prava - bez ikakvih novih dozvola." Winnie se kiselo zahiliotao. "Pravi razlog zato su ljudi iz uprave to popuili je taj to im se svia Huertasov novac, a moda ak i publicitet. Ali samo da vam kaem, g. Sharif, drobilice unitavaju knjige. To je konani zakljuak. Nama e preostati beskorisni kr. " "O ne, profesore Blount. Proitajte pregled. Slike koje dolaze iz tunela s kamerama analiziraju se i reformatiraju. Zatim je vrlo jednostavno softverski preorijentirati slike, spojiti poderane rubove i rekonstruirati izvorni tekst u odgovarajuem redoslijedu. Zapravo - osim mehanike jednostavnosti svega toga - to i jest razlog za ovo prividno nasilje. Poderani rubovi vrlo su blizu unikatnosti. Stvarno, nije to nita novo. Opirne rekonstrukcije su klasika u genomici. " "Ma je li?" Robert je podigao vrlo zlostavljanu stranicu koju je spasio iz redova ormara PZ. Drao ju je u zraku poput kakve omlohavjele rtve umorstva. "A kakvo e softversko savrenstvo obnoviti neto to je iupano iz uveza i nikad nije bilo fotografirano? " Sharif je poeo slijegati ramenima, no tada je ugledao izraz na Robertovom licu. "Gospodine, nije to nikakav problem. Istina, bit e neto gubitaka. ak i kad se sve fotografira kako spada, programi e napraviti neke krive spojeve. Potencijalni omjer greaka mogao bi biti manje od nekoliko rijei na milijun tomova, to je daleko bolje ak i od papirnatih ponovnih izdanja s runim ureivanjem. Upravo zato i druge velike knjinice sudjeluju u ovom projektu, da bi se dobilo precizno meusobno usklaivanje. " Druge velike knjinice! Robert je shvatio da ima irom otvorena usta. Zatvorio ih je; nije mogao smisliti nita to bi rekao. Tommie je piljio u svoj laptop. "Odjednom se inite dobro informirani, g. Sharif. " "Ali... pa, ja nosim" ree mladi. "Hmf. I sve do ega vam je zapravo stalo jest slijediti svoju ljubav prema knjievnosti. " "Da! Moja mentorica zasnovala je cijelu karijeru na Guovim Tajnama doba. A ja sam sad otkrio da se veliki pjesnik vratio iz Alzheimerove bolesti! To je ivotna prilika... Gledajte. Ako ne vjerujete Googleovoj biografiji, provjerite direktorije 411. Imam mnogo zadovoljnih klijenata, a mnogi od njih su studenti knjievnosti na UCSD-u - ali ne zato to bih im ja pruao neetinu koliinu pomoi! Nikako." Aha. Moda se na zadae koje ti pie netko drugi prijekorno gleda ak i u ovom vrlom novom svijetu. "Ja ne znam to se danas dogodilo profesoru Guu, no nije li to usporilo Projekt Librareome? Nije li to ono to vi elite? " Blount i Rivera su slono kimali glavama. "Mda", rekao je Tommie. "Vi ste nekakav konj. " "Ja sam obian student engleske knjievnosti! " Tommie je odmahnuo glavom. "Mogli biste biti skoro pa bilo to. Mogli biste biti nekakva grupa. Kad elite zvuati kao ljubitelj knjievnosti, mi sluamo trkeljanje lana koji se 71

razumije u poeziju." Tommie se zanjihao unatrag na stolcu. "Postoji stara izreka: povjerenje mora zapoeti osobnim kontaktom. Ja u vaoj biografiji ne vidim nikakav upotrebljivi lanac povjerenja. " Sharif je ustao i djelomino uao u stol. Pogledao je uvis i razmahao se rukama prema nebu. "elite osobni kontakt? To vam mogu pruiti. Pogledajte dolje, na klupu uz pjeaku stazu. " Tommie je nagnuo stolac jo dalje unatrag i osvrnuo se preko ramena. Robert je doao do prozora i pogledao dolje. Veina gomile se rasprila, ostalo je jo svega nekoliko grupica neunitivih demonstranata. Pjeaka staza bila je u obliku poploane zmije koja je vijugala uz obronak brda, a glava joj je sezala tono do ruba platoa ispred knjinice. Mozaik je bio vrlo realan, postavljen nakon Robertovih godina na UCSD-u. "Doao sam skroz iz Corvallisa samo da bih vidio profesora Gua. Molim vas, nemojte me sada odbiti. " Ondje uz stazu nalazio se drugi Zulfi Sharif, no ovaj nije bio nimalo virtualan. Gledao je uvis u njih i mahao.

13.Raa se Mirina banda

Dokle god je sezalo Mirino sjeanje, uvijek je imala problema s bakama i djedovima. Alicini roditelji - kao i Alicini djed i baka - ivjeli su u Chicagu; nitko od njih nije preivio. S Bobove strane obitelji, Robert je ve bio skoro mrtav, ali onda se vratio! Sad se Miri bojala da e ga opet izgubiti. A osim toga, bila je tu i Lena... Lena Gu bila je mrtva samo slubeno. Lena je bila nagovorila Boba da tu la sredi uz pomo Prijatelja privatnosti. Lena je od njega zahtijevala ak i da ne otkrije pojedinosti Miri. Ali Bob je rekao Miri to radi. To je bilo pametno, jer Miri bi ionako shvatila. Na ovaj nain. Miri je bila zatoenica vlastitih obeanja Bobu. Nije apnula ni daak istine Robertu, ak ni onda kad su jo razgovarali i kad je bio onako oajan. Ali sada je Miri postajala oajna. Nije vidjela Lenu ve pet mjeseci. Umalo ju je nazvala nakon Incidenta Ezra Pound. No to bi samo bilo potvrdilo Lenino miljenje o Robertu. Bob je jedino elio ignorirati Robertove probleme; kukavica. Alice nije bila kukavica, no ovih je dana bila posve zaokupljena obukom i nije joj ilo dobro. U redu, snai u se ja i sama, govorila je Miri samoj sebi. Osmislila je pametni plan rehabilitacije, radei sa Zulfijem Sharifom. Na poetku, to je bilo sjajno. Sharifovo nosivo raunalo bilo je lako subvertirati; imala je izravan pristup Robertu. Ali nakon Robertovog izleta u UCSD shvatila je da jo netko iskoritava Sharifa. Definitivno je bilo vrijeme da posjeti Lenu. Miri je priekala vikend i onda je sjela u auto, uputivi se prema Piramidalnom brdu. To je mjesto subotama bilo vrlo prometno. Bob je rekao da ga podsjea na arkadne igre iz njegovog djetinjstva. Moralo se fiziki doi do parka, no kad biste doli, mogli ste uzeti dodirno -opipnu opciju na svim najboljim igrama. Park je bio pod upravom Baja Casinosa, ali bio je za djecu premladu da bi se legalno kockala. Za Miri je najvanije bilo to to je park imao prilino dobro osiguranje. ak i da Robert postane radoznao u vezi s time kuda je ona pola, nije bilo izgledno da bi je uspio pratiti do Lene. Otkaila je svoj bicikl sa ipke na automobilu i prikazala ga kao malog magarca. Njezina vlastita persona bila je iz klasinih anima: velike oi, kosa u iljcima i sitna usta. To bi trebalo ohladiti svakoga tko bi se inae mogao pokuati igrati s njom. Miri je vodila svojeg magarca stazom koja je ila oko brda. Ugasila je prikaz iz anima da pogleda to je tog dana najpopularnije. Uh. Uglavnom one Scooch-a-mout gluposti. Salsipuedi i babe ljage bili su posvuda. Godinu dana ranije nitko nije bio uo za Scoochije, a sad su bili poznatiji od nekih korporacijskih imena. Uspjeli su nanijeti tetu ak i mega izdanju najnovije verzije Povratka krede. Bilo je na stotine razliitih tipova Scoochi likova. 72

Neki su bili lukavo ukradeno intelektualno vlasnitvo. Ostali su bili iz raznih folklora s kraja svijeta. Stil je bio vrlo, vrlo jeftin, bez ikakvog kreativnog sredita. Moda su zato mala djeca bila najvei fanovi. U blizini vrha brda, Manji Scooch-a-mout zagrmio je prema nebu. Taj zvuk nisu inili vati iz sintesajzera. Scooch-a-moutov odlazak bio je nain na koji je njezin pogled prikazivao let uvis u parku. Kapsula za let eruptirala bi iz dubine brda i dosegla etiri gravitacije prije nego to bi zastala na nebu, pruajui tako svojim putnicima gotovo minutu nulte gravitacij e prije nego to bi dodirnula tlo u novoizgradenom dijelu parka. Bio je to najspektakularniji let u junoj Kaliforniji. Danas su Mirini prijatelji na to prezrivo frktali nosom: "Kao da si UP/Exov paket." Ali kad je Miri bila mala, provela je nemali broj po slijepodneva skaui gore-dolje do neba. Danas je dola na pola puta do istonog izlaza, ne odabravi nijednu igru. Pazila je da i ne dotakne, a kamoli zauzme neki stroj. Osobito je izbjegavala mazne krznene ivotinjice. Osim na izlazima, na Piramidalnom brdu vrijedilo je pravilo "Dodirne, plati". Moda bi trebala kupiti malo neke igre, samo zato da donekle ublai marketinki pritisak. Zastala je i pogledala obronak brda. Bilo je mnogo buke i akcije, no da paljivo sluate, mogli biste dokuiti da se klinci u grmlju zapravo igraju u razliitim svemirima, posve koreografiranim tako da ni igrai niti oprema ne smetaju jedni drugima. Bila je izabrala dobar paravan; klasine anime jednostavno su bile previe intelektualne za ove tupane. "to kae na Srodne duhove? Za to treba samo dvoje fizikih." "Iih!" Miri se gotovo spotakla preko svojeg magarca. Okrenula se postavivi bicikl izmeu sebe i glasa. Ondje je stajala stvarna osoba, takoer ukraena kostimom iz anima. Miri se prebacila na realni pogled: Juan Orozco. Kakav peh. Nikad ne bi pomislila da bi njega zanimale klasine anime. Pronala je svoj glas, zvonki piskutavi engleski glas koji joj je bila dala Annette Russell. "Ne danas, bojim se. Traim neto bolje." Orozco - i stvor s kosom na iljke kojeg je prikazivao - upitno je nakrivio glavu. "Ti si Miri Gu, zar ne? " Bio je to uasno lo bonton, ali to moete oekivati od etrnaestogodinjeg mamlaza? "Pa? Svejedno se ne elim igrati." Okrenula se i pogurala bicikl stazom. Orozco je odmah poao za njom. Imao je bicikl na sklapanje koji mu se uope nije pleo pod noge. "Zna da sam u timu s tvojim djedom na Uradcima kod ge Chumlig? " "Znam." mrkavac! Ako Juan sazna to je Miri naumila, onda bi i Robert mogao. "Pratio si me? " "To nije protuzakonito! " "Nije ni pristojno." Nije ga gledala, samo je vrlo brzo stupala naprijed. "Nisam te gledao sekundu po sekundu. Samo sam se nadao da u te sresti, i onda sam te vidio kako ulazi na zapadna vrata..." Znai da je moda samo postavio upozorenja za blizinu. "Zna, tvoj djed mi pokuava pomoi. Ono, s mojim pisanjem. Mislim da mi sad ide bolje, A ja njega uim nositi. Ali... meni je njega ao. Izgleda kao da je cijelo vrijeme ljut. " Miri je samo hodala dalje. "U svakom sluaju, mislio sam... kad bi se on uspio nai s nekim svojim starim prijateljima... moda bi mu bilo bolje. " Miri se okomila na njega. "Trai nove lanove? " "Ne! Mislim, imam jednu afilijansu koja bi mogla hiti korisna za starije, ali ovdje se ne radi o tome. Tvoj djed pomae meni u koli, pa ja elim pomoi njemu. " Silazili su s brda i pribliavali se istonim vratima. Bila je to zadnja prilika za Piramidalno brdo da zaradi na njima. to biste bili blie vratima, to bi ea bila prodaja, u svim stvarnostima koje je park podravao. Krzneni stvorovi zaigrano su plesali oko njih, preklinjui ih da ih podignu. Stvorenja su bila pravi strojevi; kad biste posegnuli rukom i dodirnuli ih, osjetili biste pli, dugako krzno pod dlanovima i stvarnu teinu njihovih tijela. Uprava je eljela da se ti mali roboti prodaju u blizini izlaza, a besplatni dodir za rastanak pokolebao je na tisue inae otporne djece. Kad je Miri bila mala, kupovala je otprilike jednu lutku mjeseno. Njezini ljubimci jo uvijek su se igrali u njezinoj sobi. 73

Kotrljala je svojeg jadnog magarca kroz guvu, izbjegavajui medvjede koji govore, minijaturne Scooch-a-moute i pravu djecu. Onda su izali kroz vrata. Miri je na trenutak prtljala i izgubila je svoj prikaz. Sad je bila obina debela djevojica, a njezin bicikl bio je glupi stroj. Orozco je izgledao samo mravo i ivano. Imao je blistavi novi bicikl, ali kao da ga nije mogao rasklopiti. Ne elim da on sazna za Lenu. Pritisnula je prstom djeakova prsa. "Moj djed je dobro. Ne treba mu da bude ulanjen u nekakve sisteme plaanja. Izvan kole dri se dalje od njega." Nakratko je pokazala slike koje je Annette bila kreirala za njihovu kliku Osvetnici. Djeak je ustuknuo. "Ali ja samo elim pomoi! " "A osim toga, ako te uhvatim da me prati..." Prebacila se na oporecivi mod, na naknadn u isporuku koju on nee vidjeti jo nekoliko sati. Anonimac > Juan Orozco: <sm> Ako me
stvarno naljuti, tvoji kolski transkripti e izgledati kao da si ih pokuao smuljati.</sm>

Juanove su se oi malo rairile zbog iznenadne tiine. Neko e se vrijeme kuhati prije nego to mu to stigne. Bila je to posve uplja prijetnja, naravno; Miri je vjerovala u potivanje zakona, premda je znala glumiti suprotno. Trala je uz svoj bicikl nekoliko koraka, skoila na njega i umalo pala. Zatim je vratila ravnoteu i sjurila se nizbrdo, dalje od Orozca.
O

Zajednica umirovljenika Rainbows End nalazila se u dolini sjeveroistono od Piramidalnog brda. To mjesto bilo je veoma staro i slavno. Bilo je utemeljeno ezdeset godina ranije, stoljeima prije nego to su se predgrada toliko proirila. Doseglo je vrhunac na poetku dvadeset prvog stoljea, kad je ondje stigao val ostarjelih novih bogataa. Miri je pedalirala stazom za bicikle, trudei se micati se svima s puta. Njezina propusnica za goste jo uvijek je vrijedila, no klinci su uglavnom bili graani drugog reda u Rainbows Endu. Kad je kao mala ovdje posjeivala Lenu, mislila je da je to selo arobno. Stvarni travnjaci bili su lijepi ba poput lanih u West Fallbrooku. Bilo je pravih bronanih kipova. Kolonade i zidovi od cigle takoer su bili stvarni, ljepi od svega osim najskupljih trgovakih centara. Kasnije je u koli uila o pitanjima starijih ljudi - i nije bilo naina da izbjegne odredene cinine zakljuke: u Rainbows Endu jo uvijek je bilo novca, no taj su novac troili ljudi koji nisu umjeli nita bolje. Veina onih koji su ostali ondje ivjeli su od tlapnji i biotehnolokih obeanja, budui da nisu imali sree u ulaganjima i/ili medicini. Orozco je nije pokuao pratiti, kao ni sakriti svoje tragove; pronala ga je u smjeru istoka. Najzad je uspio rasklopiti bicikl i pedalirao je prema podruju Mesitas. Gledala gaje suenim oima. Bi li Juan Orozco mogao biti onaj bijednik koji je nakratko preoteo Sharifa na UCSD u? Nema teorije. Ono je bio neki glasni pametnjakovi koji se volio hvaliti. Jo vanije, g. Pametnjakovi je bio stvarno sposoban, moda ak jednako pametan kao Miri. Dobro. Bilo je vanijih stvari o kojima je trebala razmiljati. Lenina kua nalazila se na udaljenom kraju druge ulice desno. Bilo je vrijeme za stvaranje i zamiljanje slika. Mnogo je razmiljala o ovom sastanku, promiljajui sve to bi mogla rei, sve tune stvari koje bi mogla vidjeti. Miri je bila napravila posebnu viziju. Zasnivala se na stvarima kojima se na neki nain bavila od drugog razreda, kad je saznala to za nju osobno znai "tvrdokorna osteoporoza varijante 12". Za poetak, uinila je drvee uzdu svoje staze viim i irim, nimalo nalik na palme. Kako se penjala brdom, njihovo gusto lie zatnijenile su izvijene grane s duga kim zimzelenim iglicama. Naravno, Miri nije imala nikakvu fiziku podrku za to. Nije imala trake za igranje u majici; nije imala mikro-hlaenje. Sunce je i dalje udaralo po njoj, usprkos tome to je napravila naoblaku na nebu i stabla svinula nisko prema dolje. Moda bi mogla zamisliti vruinu kao neku vrstu arolije. O tome je ve bila razmiljala, no uvijek je bilo drugih poboljanja koja su izgledala vanije. Nakon svih tih mjeseci sanjarenja, ova vizija nije dugovala nita nikakvoj komercijalnoj umjetnosti. Posuivala je stvari iz stotina fantazija, no

74

uinak je bio samo Mirin, za njezinu predodbu o Leni. Nita od toga nije ponudila javnosti. Vizije su uglavnom bile zabavnije kad bi se dijelile, ali ne i ova. Najzad se zaustavila uz nagli zaokret na stranu i sila s bicikla. Zadnjih stotinjak metara morala je prijei pjeice. Uokolo je bila nekolicina drugih ljudi, no u njezinoj viziji to su bili spomena nevrijedni seljaci. Plonike i rampe za invalidska kolica vidjela je kao umske staze i mahovinom obrasle, vremenom izglodane stube. Spoticala se vie puta na nedosljednosti, no to se doimalo sasvim u redu za poniznog molitelja kakav je bila. A tada se nala u unutranjem gaju. Tu i tamo vidjela se poneka sporedna staza, dokaz da postoje kolibe skrivene dublje u umi. Njezina stabla ovdje su bila veoma stara, a njihove goleme grane bile su visoko iznad njezine glave. Miri je gurala bicikl starodrevnom stazom. Ljudi iz unutranjega gaja imali su visoki status - nisu bili ba u Leninoj kategoriji, ali ipak su bili sile koje treba potovati. Miri je prikovala oi na tlo i nadala se da joj se nijedan od njih nee obratiti. Zaokrenula je na zadnjem zavoju i prela jo petnaestak metara do velike drvene kolibe. Pogledavi uvis mogla je vidjeti pukotine u umskom pokrovu, ali one nisu otkrivale nebo. Umjesto toga, gledala je uvis u suncem obasjano zelenilo. Najvia kronja umskog svoda stajala je tono iznad ovog mjesta. Sr vjetijeg aranja. Izvor starinske mudrosti. Naslonila je bicikl uz drveni zid kolibe i posegnula rukom da dohvati masivnu alku na vratima. Zvuk je glasno odjekivao u njezinim uima. Ignorirala je otrcanu melodiju iz dvadeset prvog stoljea koja jc u stvarnosti svirala; bilo je to staro zvonce koje je Lena donijela iz Palo Alta. Prolo je nekoliko trenutaka. Miri je zaula korake iznutra. Korake? Golema vrata zakripala su prema unutra, a Mirina se vizija suoila sa znaajnim izazovom: enom, izgledom ne mnogo starijom od kolskih uitelja. to ti ovdje radi? Miri je neko vrijeme zurila bez rijei. Rijetko kad bi naletjela na tako velika iznenaenja. Za nekoliko trenutaka se pribrala i kimnula s potovanjem. "Xiu Xiang? " "Da. Ti si Miri, zar ne? Lenina unuka? " Zakoraila je u stranu i pokazala Miri da ue. "Hm, nisam oekivala da ete me prepoznati." Miri je ula, mahnito zamiljajui. Xiu Xiang je izgledala premlado da bi bila prava vjetica. Dobro, uinit u je Leninom naunicom, kakosegugla... vjeticom pripravnicom! Pripravnica Xiang se nasmijeila. "Lena mi je pokazala tvoje slike. ak smo te jednom vidjele u koli. Lena mi je rekla da e naii, prije ili kasnije. " "Znai... primit e me? " "Pitat u je. " Miri joj je uputila mali naklon. "Hvala vam, gospoo. " Pripravnica Xiang je odvela Miri do tapeciranog naslonjaa pored knjigama pretrpanog stola. "Odmah se vraam. " Miri se smjestila u naslonja. Uf. Bio je to stolac od tvrde plastike. A to se tie stola... pa, na njemu su bile prave knjige, od one vrste koju su ljudi koristili za pravovremeno itanje. Stranice su mogle biti to god biste poeljeli, ali bile su prave stranice. Naravno, te knjige nisu bile onako debele i prastare kao one iz Mirinog prikaza, no bile su visoko naslagane. Na vrhu je stajala jedna vidi-stranica, vrlo neprikladna, kao priznanje nesposobnosti. Miri ju je brzo morfala u svjetlucavi grimoar. Pomaknula se prema naprijed do ruba naslonjaa i pogledala knjige. Mehanika i elektrotehnika. To bi pripadalo pripravnici Xiang; Miri je bila prouila steeno obrazovanje svih uenika na Robertovim predmetima. Kutija igraaka ispod stola zacijelo je sadravala stvari koje je napravila na radionici. Miri je prepoznala iskrivljeni transportni pladanj iz vijesti. Kako nevjerojatna sluajnost da je Xiu Xiang Lenina cimerica... Iza nje zauli su se zvukovi. Otvarala su se unutranja vrata. Bila je to pripravnica Xiang, sa starijom vjeticom odmah za sobom. Miri je imala pripremljen prikaz za ovo. Lenina stvarna kolica imala su est kotaia na okretnim osovinama, vrlo praktino i dosadno. Ali kolica majstorice Gu imala su visoke drvene kotae obloene srebrom i nakoene prema van. Male plave iskre lovile su jedna drugu oko rubova kotaa dok su se kolica kretala. Miri je prikazala Lenu odjevenu u teku crninu, crninu koja je upijala svjetlost u prostoriji na klasini arobni nain. Crninu koja je prikrivala pojedinosti onoga to je odijevala. Lenin iljati eir 75

sa irokim obodom obijesno je visio s visokog naslona njezinih kolica. Na tome su Mirini specijalni efekti stali. Ostatak bi uvijek zadrala onakvim kakva je Lena uistin u bila. U stvari, svrha njezine cjelokupne vizije bila je u tome da baki stvori prikladni okvir, koji bi otkrio koliko je ona uistinu divna. Starija vjetica odmjerila je Miri odozgo prema dolje i zatim rekla: "Nije li ti Bob rekao da me ostavi na miru?" Ali nije zvuala onoliko ljutito koliko se Miri bojala. "Jest. Ali tako mi nedostaje. " "O." Malo se nagnula naprijed. "Kako je tvoja mama, Miri? Je li dobro? " "Alice je u redu." Lena je znala daleko previe o Alice, a nije imala potrebe znati. Osim toga, nije mogla pomoi Alice. "eljela sam s tobom razgovarati o drugim stvarima. " Majstorica Gu je uzdahnula i zatvorila svoje duboko usaene oi. Kad ih je opet otvorila, mogue je da se smijeila. "Pa, drago mi je to te vidim, malena. Samo, ne elim se svaati s tobom ili s Bobom. A najvie od svega ne elim da Zna-ve-tko sazna da sam jo tu." "Svaat u se sasvim malo. Lena." Onoliko koliko e mi trebati da ostvarim pozitivan napredak, a da ipak i dalje budem dobrodola da te opet posjetim. "Ne mora brinuti o Znave-kome." Izraz majstorice Gu proizaao je izravno iz fantazijske tradicije, premda je bilo tuno to Roberta stavlja u ulogu ultimativnog zla. "Obeavam ti da mu te neu odati." Barem ne bez tvog doputenja. "Bila sam oprezna dok sam dolazila. Osim toga, Zna-ve-tko ne zna dobro uhoditi. " Lena je odmahnula glavom. "To ti misli. " Pripravnica Xiang je sjela pored invalidskih kolica i promatrala ih u tiini. Moda bi mogla biti od pomoi. "Vi viate Znate-ve-koga svaki dan, zar ne, gospoo?" upita Miri. "Da", ree Xiangova, "u radionici i na Pretraivanju i analizi kod Louise Chumlig. " "Ga Chumlig nije tako loa..." barem za praznoglave razrede. Miri je bila dovoljno brza da proguta nastavak svoje primjedbe, ali ipak je osjetila kako se zacrvenjela. Pripravnica Xiang kao da to nije primijetila. "Zapravo, ona je dosta dobra. Ba sam priala Leni." Pogledala je stariju vjeticu. "Louise zna neke stvari o postavljanju pitanja za koje je meni trebao itav ivot da ih shvatim. I ona mi je, vie od bilo koga, ukazala na vanost analitikih paketa." Prstom je pokazala stari grimoar. Miri je bila pomalo osupnuta. Da, ga Chumlig je bila draga osoba, ali bila je puna klieja i davila je. Meutim, ak ni vjetica pripravnica nije netko kome se proturjei, a Miri je vrlo revno nastojala biti ugodna. Pognula je glavu. "Da, gospodo. Uglavnom, vi esto viate Znate-vekoga. Je li on doista tako strana osoba? " Xiu Xiang je odmahnula glavom. "Neobian je. Izgleda tako mlado. Robert - mislim, 'Znate-ve-tko' - zna biti vrlo prijazan, a onda vas iznenada moe sasjei na mjestu. Vidjela sam kako to ini s nekoliko djece. Stari ljudi ga zaobilaze. Mislim da ga Winston Blount mrzi." Da. Miri je promatrala Winstona Blounta u knjinici na UCSD-u prole subote. Njezina panja uglavnom je bila zaokupljena bitkom za personu Zulfikara Sharifa, ali nije joj promakla Blountova netrpeljivost. Pripravnica Xiang je pogledala krhku damu u invalidskim kolicima. "Bojim se da je Lena u pravu to se njega tie. On iskoritava ljude. Divio se mom radionikom projektu i onda mi ga je odnio. " Lena se kretavo zahihotala. Starije osobe to umiju dobro izvesti. Prema Mirinom miljenju, bila je to jedina pozitivna stvar u vezi sa starosti. "Xiu, Xiu, a meni si rekla da si bila oduevljena dok si ga gledala kako rezucka onaj auto. " Pripravnici Xiang kao daje bilo neugodno. "Pa, da. Ja sam ula u znanost preko modela raketa i RF kontrolera iz kune radinosti. Od mene ne bi bilo nita da nije bilo tih direktnih iskustava. Danas nam je pristup pravim stvarima uvijen u slojeve automatizirane birokracije a slutim da je moj vlastiti HSO djelomino kriv za to. Tako smo i Robert i ja eljeli neto polomiti, i ja sam ga bodrila zato to je neto uinio. Ali njega uope nije zanimalo to ja elim. Ja sam bila samo prikladno orue. " Lena se opet nasmijala. "Kakvu ti sreu ima. Nauila si za nekoliko dana ono za to su meni trebale godine." Podigla je zgrenu ruku da odmakne kosu s lica. Suvremena medicina 76

nije posve zakazala na Leni Gu. Pet godina ranije imala je Parkinsonovu bolest. Miri se sjeala drhtanja. Suvremena medicina zaustavila je Parkinsonovu, sauvala joj um bistrim i oslobodila je raznih manjih i veih boljki. Ali njezina abnormalna osteoporoza jo je uvijek bila neizljeiva. Ve u drugom razredu Miri je bila sposobna tehniki shvatiti "zato" je tome tako. Moralni "zato" bilo je neto to joj ak ni Alice nije znala objasniti. Miri je pogledala smeurano lice starije vjetice. "Me... meni je drago to su ti trebale godine da prozre Zna-ve-koga. Inae vas dvoje nikad ne biste dobili Boba i odgojili ga tako da se oeni s Alice... i mene nikad ne bi bilo. " Lena je skrenula pogled. "Da", progunala je. "Bobby je bio jedini razlog zbog kojeg sam ostala s tvojim djedom. Pruili smo Bobbyju dobar dom. A on je bio napola ovjean prema djeaku, barem dok mu nije postalo jasno da ne moe upravljati Bobovim ivotom kad je odrastao. Do tada. Bob je ve bio pobjegao u Marinski korpus." Njezin je pogled bljesnuo natrag prema Miri. "estitam samoj sebi na tome. Uinila sam stranu greku time to sam se udala za tvojeg djeda, no to je dovelo do postojanja dva divna ivota - a mene je kotalo samo dvadeset godina." "Zar ti nikad ne nedostaje? " Oi majstorice Gu su se suzile. "Ovo je opasno blizu svaanju sa mnom, mlada damo. " "Oprosti." Miri je prila blie i kleknula na pod pokraj Leninih invalidskih kolica. Ispruila je ruku da primi Leninu. Starica se nasmijeila. Znala je to slijedi, ali nije imala sasvim uinkovitu obranu. "Sve one godine si ivjela daleko od njega. Sjeam se kako si nas posjeivala, jo u vrijeme dok je Zna-ve-kome bilo dobro, ali on nas nikad nije posjeivao." ak i tada Lena je bila malena stara dama, zaposlena lijenica koja se najvie smijeila kad bi razgovarala s Miri. "Jesi li tada bila sretna? " "Naravno! Nakon svih onih godina bila sam slobodna od udovita! " "Ali kad je Zna-ve-tko poeo gubiti razum, pomogla si mu." Lena je zakolutala oima i pogledala pripravnicu Xiang. "Kad ti budem rekla, izbaci ovo derite na ulicu. " Xiangova je izgledala nesigurno. "Ovaj, dobro. " "Ali zasad... ne jo." Lena je opet pogledala Miri. "Ovo smo ve prole, Miri. Bob je doao ovamo u Rainbows End i preklinjao me da pomognem. Sjea se? Doveo je i tebe sa sobom. Bob nikad nije shvatio kako su stajale stvari izmeu Roberta i mene. Bog ga blagoslovio, on ne razumije da je sva njenost koju je viao bila samo za njega. Ali zbog njegovog moljakanja i tvojeg slatkog malog lia, pristala sam pomoi u zadnjim godinama ivota tog udovita... I zna, demencija katkad omeka osobu. Nekih godinu dana Robert je bio gotovo bespomoan, ali je jo uvijek prepoznavao ljude i sjeao se godina koje smo proveli zajedno - odreeno vrijeme bio je pitom. Neko vrijeme smo se ak i slagali! " Miri je kimnula glavom. "A onda su smislili kako e izlijeiti Robertovu vrstu demencije. Do tada je tvoj djed iz pitomosti propao do neke vrste biljke. Miri, ja bih bila ostala s njim sve do kraja, da se nije pojavio udotvorni lijek. Ali shvatila sam to se sprema. udovite e se vratiti." Lena je uperila zgreni prst u smjeru svoje unuke. "Povrijedi me jednom i kriva si ti. Povrijedi me dvaput i kriva sam ja. Zato se drim izvan te prie. Razumije? " Meutim, njezina druga ruka ostala je u Mirinoj; djevojica ju je stisnula. "Ali zar ovo ne bi moglo biti drugaije? Do trenutka kad su djeda izlijeili, jedan dio njega ve je umro. " Bila je to Jin Linova teorija, ne Mirina. "Znam da je sada esto ljut, ali to je zato to je mnogo toga izgubio. Moda su s time otile i te loe stvari kojih se ti sjea. " Lena je slobodnom rukom odmahnula u smjeru pripravnice Xiang. "Jesi li ula to je Xiu upravo rekla o novoj plemenitosti njegovog karaktera?" Miri je razmiljala brzo: premda kod Alice to nikad nije palilo, brza promjena teme znala je smesti Boba. Bacila je pogled na pri-pravnicu Xiang. "Lena, ti ovdje ivi otkako se djed razbolio. Mogla si se preseliti bilo gdje s obzirom na to da nas vie ne posjeuje, no i dalje si samo petnaestak kilometara daleko. " Lenina brada se podigla. "Ja u San Diegu ivim ve godinama. Neu odustati od druenja s prijateljima, kupovanja u omiljenim duanima, etanja - dobro, od etanja sam odustala. Uglavnom, ak ni nakon uskrsnua, Zna-ve-tko nee upravljati mojim ivotom! " 77

"Ali..." sad je vrlo tanki led!, "... jesi li poznavala dr. Xiang i ranije?" Usnice starije vjetice su se stanjile. "Ne. I sad e primijetiti, ili e tugaljivom utnjom dati naslutiti da, s obzirom na dvije i pol tisue staraca koji ive ovdje u Rainbo ws Endu, taj spoj ne moe biti sluajnost. " Miri je utjela. Najzad je progovorila pripravnica Xiang. "Bio je to moj izbor. Doselila sam ovamo ovo ljeto, otprilike u vrijeme kad mi se vratila stara energija. Ja sam jedna od starijih osoba koje ive u Rainbows Endu, ali toliko sam pametna i vrckasta..." neobini tuni osmijeh, "... da ne znaju to bi sa mnom. Tako sam se dobrovoljno javila da budem neiji cimer. Ispalo je dobro. Tvoja baka je deset godina mlaa od mene, ali to ne znai mnogo u naoj dobi. " Potapala je Lenu po ramenu. Miri se sjetila da je Lena Llewelyn Gu godinama radila kao psihijatrijski konzultant ovdje u Rainbows Endu. Ako si je itko mogao srediti Xiu Xiang za cimericu, bila je to ona. Zaustila je tu primjedbu - i uoila bljesak upozorenja u Leninim oima. "Vidi, malena? ista sluajnost. Ali priznajem daje korisno. Xiu me dri u tijeku s pustolovinama Zna -ve-koga u suvremenom obrazovanju." Njezinom zlobnom vjetijem osmijehu nije trebala pomo Mirinih specijalnih efekata. "Da", rekla je Xiangova. "Drimo ga na zajednikom oku. " "udovite me ovaj put nee uhvatiti. " Miri se od iznenaenja tignula. "Pa vi imate zajedniki entitet!" Nije ni sanjala da bi dvije vjetice mogle biti tako istinito, suvremeno arobne. "Imamo to?" upita pripravnica Xiang. "Zajedniki entitet. Partneri s komplementarnim jakim i slabim tokama. U javnosti ste jedna cjelina, koju predstavlja mobilni partner. Ali ono to ste u stanju uiniti i razumjeti rezultat je najboljih osobina svake od vas. " Xiang ju je gledala bez razumijevanja. O. Miri je pingala obje ene. Osim Leninih zdravstvenih izvjetaja, bile su posve offline. Miri se suvie zanijela u vlastitim izmiljajima. "Vi ne nosite, zar ne? " Xiu je pokazala prema stolu. "Ja imam vidi-stranicu i ove knjige. Pokuavam nauiti toliko mnogo ozbiljnih stvari. Miri. Nemam vremena gnjaviti se s noenjem. " Miri je umalo zaboravila svoju misiju. "Dr. Xiang, jako se varate u pogledu nosivih raunala. Mislim, zar vam gda Chumlig nije govorila o tome? Neki analitiki paketi nemaju praenje ako ih pokreete sa statikim videom." Pripravnica Xiang nevoljko je kimnula glavom. "Pokazala mi je BLAST9. Ali ini se da je to samo nekakav molekularni dizajn zamaskiran u budalatine iz igara. " "Ali vi ste ga pokrenuli samo na vaoj vidi-stranici! " Mlaa vjetica se pogrbila. "Moram nauiti toliko toga. Miri. Probijam se kroz jednostavnije stvari, kroz ono to mogu pokrenuti na vidi-stranici. " Lena je neko vrijeme promatrala drugu enu i tada kao da je klonula u svojim inva lidskim kolicima. Pogledala je svoju unuku svisoka. "Jadna Miri. Ne razumije. Ti ivi u vrijeme koje misli da moe ignorirati ljudske ivotne injenice." Nagnula je glavu na stranu. "Ti nikad nisi proitala Tajne doba, zar ne? " "Naravno da jesam! " "Oprosti, Miri, sigurno da jesi. Najzad, to je najslavnije postignue mojeg omraenog biveg mua. I priznajem mu ovo; te su pjesme djelo genija. Njihova 'neumoljiva teina ' je sva njegova okrutnost usmjerena prema izraavanju velikih istina. Ali ti to ne moe shvatiti. Je li tako. Miri? Ti si okruena medicinskim obeanjima i polovinim izljeenjima. Ona ti skreu panju s temelja stvarnosti." Zastala je i glava joj se zaljuljala. Bilo je gotovo nalik na njezinu staru boljku, no moda je bilo samo zbog neodlunosti, zbog toga to se pitala treba li nastaviti. "Miri, istina je da ako smo paljivi i imamo sree, poivimo toliko da postanemo stari, slabi i vrlo, vrlo umorni. Doe vrijeme kad se prestane truditi. " "Ne! Ozdravit e, Lena. Samo si imala peh. To je samo pitanje vremena. " Zaulo se tiho vjetije hihotanje i Miri se prisjetila da je "To je samo pitanje vremena" bila mantra Robertovog poetskog ciklusa. 78

Neko su vrijeme baka i unuka piljile jedna u drugu, pogledima iz kojih je sijevala sigurnost. Tada je Lena rekla: "I mislila sam da e na razgovor doi otprilike dovde. ao mi je, Miri. " Miri je pognula glavu. Ali ja samo elim pomoi! udno. To je bio cendrao i mali Orozco. Njoj. Dobro, moda nije bio totalni kreten. I moda bi mogao pomoi. Ali bilo je tu jo neto to je rekao, a trenutano je to bilo mnogo vanije... Da! Odjednom je Miri uvidjela kako moe pretvoriti poraz u pobjedu. Podigla je pogled na lice svoje bake i nevino se nasmijeila. "Jesi li znala, Lena... da Zna-ve-tko ui nositi? "

14.

Tajanstveni stranac

ak i nakon tri tjedna, Robert i Juan su jo uvijek zajedno uili, uglavnom fiziki prisutni, odmah nakon nastave. Proetali bi do tribina i jedna neznalica bi se trudila poduiti drugu. Povremeno bi im se prikljuili Fred i Jerry Radner, neslubene trea i etvrta neznalica. Blizanci su se udruili jedan s drugim na Chumligiinim Uradcima, no inilo se da im nevino zadovoljstvo prua praenje Robertovih napredaka i nuenje savjeta koji su bili ivopisniji od Juanovih, premda rijetko kada jednako korisni. A bila je tu i peta neznalica. Xiu Xiang bila je pobjegla s Kreativnih uradaka, no i dalje je pohaala svoje ostale predmete u Fairmontu. Kao i Robert, uila je nositi; ovih je dana nosila nabranu bluzu s biserima - jo jednu vrstu Epiphanyjeve poetnike opreme. Bila je prisutna onog popodneva kad su Robert i Juan naletjeli na ileance. Dogodilo se to na stazi koja je okruivala atletski teren. inilo se da u blizini nema vie nikoga; kolska momad nije se trebala pojaviti jo neko vrijeme.

Miri > Juan: <sm> Hej! Probudi se, Orozco. Oznai ovo <enum/>.</sm> Juan > Miri: <sm> Oprosti, nisam ih video.</sm> Miri > Juan: <sm> I juer si ih promaio. Oznai ih prije nego to se prebace na Radnerove. Rekla sam ti da e ti deki biti dobra vjeba.</sm> Juan > Miri: <sm> Dobro, dobro!</sm>

"Hej", rekao je Juan iznenada, "Dr. Gu, Xiu, pogledajte!" Poslao je Robertovom Epiphanyju opciju pristupa jednom enumu. To je bilo ba kao one mete s kojima su radili posljednjih nekoliko dana. Mali je tvrdio da ako vjeba, takva vrsta interakcije postaje jednako prirodna kao kad gleda neto to netko pokazuje prstom. Robertu Guu to nije bilo tako lako. Stao je i zakiljio prema ikoni. Prema standardnim postavkama, to bi mu trebalo omoguiti pristup. Nita. Kvrcnuo je po svojoj fantomskoj tipkovnici. Primijetio je da Xiangova, metar ili dva dalje, radi isto. ... A onda se tu odjednom nalo est uenika i svi su avrljali na panjolskom.
Miri > Juan, Lena, Xiu: <sm> U redu, mislim da ih Robert vidi.</sm> Lena > Juan, Miri, Xiu: <sm> Ja ih vidim! A ti, Xiu?</sm> Xiu > Juan, Lena, Miri: <sm> Jo ne, tek moram...</sm> Miri > Juan, Lena, Xiu: <sm> Nemojte nam pokuavati slati odgovore, dr. Xiang. Jo niste dovoljno brzi; Robert e postati sumnjiav. Samo govorite naglas, kao da govorite njemu i Juanu.</sm>

Xiangova je malo utjela, no prsti su joj jo tipkali. U noenju je bila jo gora od njega. Ali onda je rekla: "Da, vidim ih!" Pogledala je Juana Orozca. "Tko su oni? " "Prijatelji Freda i Jerryja, s dalekog juga. Iz ilea. "
Miri > Juan: <sm> Reci im da se igraju sinkro-udovita.</sm> Juan > Miri: <sm> Moe.</sm>

Juan je posjetiteljima rekao neto na panjolskom, gotovo prebrzo da bi ga Robert shvatio. Neto o pomaganju poetnicima s udovitem. Njihov je panjolski bio jo manje razgovijetan. Ali moda to nije bilo bitno. Posjetitelji su ustuknuli, a prostor se napunio neim drhtavim i ljubiastim. Xiang se nasmijala: "Vidim i ovo. Ali to stvorenje... ak se i ne pretvara da je stvarno. "

79

Robert se nagnuo prema naherenoj viziji. "Pretvara se da je pliana ivotinja. " Imala je grube avove i izmeu zglobova su joj virili uperci materijala za punjenje. Ali prikaza je bila via od dva metra, a kad joj se Robert pribliio, odgegala se dalje od njega. Robert se nasmijao: "itao sam o ovakvim stvarima." "O." Xiu Xiang je zakoraila naprijed, presjekavi stvorenju odstupnicu. Njegove stranje noge su stale, ali prednje su nastavile gurati, pa se umalo prevrnulo.
Miri > Juan: <sm> Reci da je cilj igre izvesti graciozan ples.</sm>

Lena > Juan, Miri, Xiu: <sm> Pronala sam, Xiu. Ti se pomakne, stvar se pomakne. Ali svatko od vas moe kontrolirati samo jedan dio.</sm>

Juan je rekao: "Cilj igre je da svi suraujemo dok ga pokreemo. Pleite oko njega, Xiu." Zaplesala je. Glazba je popratila njezino kretanje. Stranje noge stvorenja opet su se pokrenule, a njegova pozadina kao da je pratila njezin hod. Djeca iz ilea drala su da je to presmijeno. Kad je Robert nakrivio runi zglob i poeo akom oznaavati ritam, opet se zaula glazba. Juan je poeo pljeskati, a ramena stvorenja stala su se trzati u skladu s tom glazbom. Djeca s dalekog juga neko su vrijeme promatrala u tiini. Izgledala su jednako vrsto kao pravi Juan i Xiu Xiang, no nisu bila nita strunija od veine korisnika iz San Diega. Njihove sjene padale su na krivu stranu, a njihova su stopala s travnatom povrinom odravala samo usputno poznanstvo. Ali za neko vrijeme ileanci kao da su zauli glazbu i takoer su poeli pljeskati. Sad je rep stvorenja - njihovo podruje u ovoj igri? - poeo ii gore-dolje. Robert je proirio svoje kretnje, preuzimajui nadzor nad mlohavim pandama stvora. udovite je neko vrijeme plesalo u skladu s glazbom i svaki pokret bio je dosljedan. Ali mreno kanjenje iznosilo je oko pola sekunde, a to je jo gore, nasumino je variralo od siunog djelia sekunde do dosta vie od cijele sekunde. Ples je postajao sve lui dok su se greke ispravljale i ponovo ispravljale, sve dok rep nije poeo ibati pande na pet ama. Stvorenje se preokrenuto na lea i njegove su se noge razmahale u nasuminim smjerovima.
Lena > Juan, Miri, Xiu; <sm> Bilo je ba zabavno!</sm>

"K vragu!" rekao je Robert. Ali svi su se smijali, i to nijednoj posebnoj rtvi. Djeca izdaleka nestajala su jedno po jedno, te su ostali samo stvarni ljudi, Robert, Juan i Xiu Xiang. "Mogli smo mi to i bolje, Juan!"
Lena > Xiu; <sm> Vidi? On uvijek kuka. Daj mu jo minutu i poet e s podlim tvrdnjama kako si ti kriva za sve to je polo naopako.</sm>

Juan se jo smijao. "Znam, znam. Ali mrena je veza bila basura ms odiosa. Neke tvrtke koje proizvode igre daju ti jeftinu mreu besplatno, jer svi od nje toliko polude da se nadograde na status koji se plaa. " "Pa zato smo onda pokuali? " "Pa, za vjebu. Iz fore. " Robert se sjetio nesposobnog meunarodnog zbora dolje na UCSD-u. "Trebali smo upotrijebiti metronom. Moe li vratiti te klince ovamo?" "Ma ne, samo smo... ono, mahnuli smo jedni drugima. Onako, usput. " Usput. "Ja ih uope nisam vidio dok mi ih ti nisi pokazao. Koliko je prometno u eteru? " Robert je rukom presjekao zrak. Koliko je mnogo stvarnosti krkalo unutra? "Ovdje vani, u javnosti, daleko je previe prometno da bi se sve moglo vidjeti odjednom. U vidokrugu tvog Epiphanyja nalazi se nekih tri ili etiri stotine vorova. Svaki od njih moe baratati desecima prilagoenih prikaza. U nekoj gomili ljudi bilo bi na stotine aktivnih stvarnosti i bazilijuni potencijalno...

Miri > Juan: <sm> Nemoj o tome. Moj djed je dovoljno pametan da zbroji sitne znakove i pogodi da ovdje ima nevidljivih.</sm> Juan > Miri: <sm> Da? Pa i ti mu daje jedan znak. Doputa Xiu da vidi gu Gu, a to je samo zbunjuje. Gledaj kako izbjegava mjesto na koje si postavila Lenu.</sm>

Djeak kao da je izgubio nit svoje misli. "Naravno, kad je u blizini samo dvoje ili troje ljudi, laserski promet je uglavnom samo potencijalan. "

80

Poli su dalje stazom, a djeak je pokazivao kako se surfa javnim pogledima. Robert i Xiu Xiang vjebali su prema njegovim uputama, katkad postiui konsenzus pogleda. Xiangova je izgledala oputenije nego na poetku etnje; barem je hodala neto blie Juanu i Robertu. Ali Xiu nije reagirala kad se Robert naalio: "Rekao bih da postajemo stvarno uasni. "
Lena > Xiu: <sm> Vidi!</sm>

Robert se udio kakva je ta ena udakinja.

O

Xiu Xiang bila je udakinja na vie naina. Premda je bila odustala od Uradaka jer je bila suvie stidljiva da bi nastupala pred drugima, voljela je ii na radionicu. inilo se da se svaki dan igra s neim drugim iz razrednog skladita. Bile su to jedine prilike kad je oito bila sretna, kad se smijeila i pjevuila sebi u bradu. Neki od njezinih projekata bili su jasni ak i Robertu, a o nekima je mogao samo dobro nagaati. Njoj je bilo zadovoljstvo da mu ih objanjava. "Moda unutra nema 'popravljivih dijelova'", govorila bi, "ali ja razumijem ono to sam napravila!" Svaki dan napravila bi ekvivalent uenikog semestralnog projekta i uivala je u svakoj minuti. Xiu nije bila posve luda; obino se ne bi pojavljivala kad bi Robert Gu poduavao Juana. Robert nikad nije poduavao djecu i nije volio nesposobnjakovie. Usprkos svim svojim dobrim namjerama, Juan je bio oboje. A sad se Robert pravio da ga ui pisati. "To je lako, Juan", Robert je uo sebe kako govori. Lai povrh pretvaranja! Dobro, moda nisu; pisanje sranja bilo je lako. Dvadeset godina dranja seminara iz poezije postdiplomcima pokazalo mu je to. Dobro pisanje bilo je druga stvar. Pisanje ljepote koja pjeva bilo je neto emu vas nikakva koliina kolovanja ne moe nauiti. Geniji se moraju pobrinuti sami za sebe. Juan Orozco bio je znatno manje sposoban od studenata iz Robertovog iskustva. Prema standardima dvadesetog stoljea bio je polupismen... osim kad je trebao rijei da bi pristupio podacima ili shvatio rezultate. Dobro, moda nije bio polupismen. Moda je postojala neka druga rije za tu sakatu djecu. Parapismen? I kladim se da ga mogu nauiti da pie sranja, uostalom. I tako su sjedili visoko na tribinama, utiskujui rijei u nebo, a Juan Orozco nije obraao panju na trkae ispod njih i na utakmice u daljini. Doao je i trenutak kad se prestao igrati fontovima. Doao je i dan kad je napisao neto to je imalo zvunost i slikovitost. Nije bilo potpuno sranje. Bilo je gotovo dostojno standarda iaenog klieja. Djeak je piljio u nebo pola minute, rairenih usta. "Ovo je tako... mrak. Te rijei, od njih kao da vidim stvari." Pogled mu je bljesnuo u stranu, prema Robertu. Osmijeh mu se proirio licem. "Ti i noenje, ja i pisanje. Postajemo stvarno dobri! " "Moda podjednako." Ali Robert nije mogao ne uzvratiti mu osmijeh.
O

Prolo je tjedan dana. Veinu veeri Robert je imao intervjue sa Zulfijem Sharifom. Nakon kole, a katkad i vikendima, on i Juan radili su zajedno. Uglavnom je to sad bilo na daljinu. Jo uvijek su traili to bi radili za semestralni projekt. Roberta je sve vie zanimao problem udaljene koordinacije. Igre, glazba, sportovi, sve je trzalo na udaljenosti veoj od nekoliko tisua milja i dva tuceta rutera. Djeak je imao bizarne planove o tome kak o bi sve to mogli izvesti. "Mogli bismo uiniti neto s glazbom, runom glazbom. To je puno lake od sinkronizacije igara." Robert satima nijednom ne bi pomislio na svoje dementno, osakaeno stanje. Ti kolski projekti bili su daleko zanimljiviji novom Robertu Guu od Sharifovih zadivljenih intervjua - i daleko zanimljiviji od njegovih povremenih posjeta UCSD-u. Sjeckanje knjinice bilo je privremeno obustavljeno, navodno zbog demonstracija i njegovog nehotino dramatinog ukazanja. Ali bez demonstratora, knjinica je bila mrtvo mjesto. Suvremenim studentima nije bila osobito potrebna. Ondje se nalazila samo Winniejeva "Starija kabala" na estom katu, buntovnici iji se razlog odjednom naao na ekanju.

81

Robert i Xiu Xiang svladali su veinu Epiphanyjevih standardnih postavki. Kad bi sad pogledao neki stvarni predmet "ba onako", iskakala bi objanjenja. Uz odgovarajue kiljenje ili zurenje u prisutne ikone, dobio bi one dodatne detalje koje bi elio. Kad bi pogledao predmet na drugaiji nain, esto bi uspio vidjeti kroz njega i iza njega! Xiu s vizualima nije ilo tako dobro kao Robertu. S druge strane, kad se ne bi usplahirila, ona je bila bolja u audio pretraivanjima; ako biste uli rije koju ne znate, mogli biste je oznaiti i rezultati pretraivanja pojavili bi se automatski. To je objanjavalo udesni vokabular - i jednako udesne smijurije - koje je primjeivao u djejem jeziku.
Miri > Juan: <sm> Trebao bi mu rei da su nestandardne postav ke puno tee.</sm> Juan > Miri: <sm> Dobro.</sm>

"Znate, dr. Gu, vi i Xiu ste, ovaj, stvarno dobri sa standardnim postavkama. Ali trebali bismo raditi i s nestandardnim. " Xiangova je kimnula. I ona je danas bila na daljinskom prikazu, premda ne onako realistino kao Juan Orozco. Njezina je slika bila savreno vrsta, ali noge su joj se stapale s klupom tribina ispred nje, a povremeno je hvatao prizore - pozadine? Njezina stana? Zafrkavao ju je zbog toga, no kao i uvijek kad bi se on naalio, ona je postala jo povuenija.
Lena > Juan, Miri, Xiu: <sm> to! to je vidio?</sm> Miri > Juan, Lena, Xiu: <sm> Ne brini. Xiu ima dobar pozadinski filter. Osim toga, ti si u kuhinji, a ona sjedi u dnevnoj sobi.</sm>

Robert se okrenuo prema Juanu. "Onda, koje su najkorisnije nestandardne stvari? " "Pa, recimo tihe poruke. Potrebna brzina prijenosa je toliko niska da to radi ak i kad nita drugo nee. " "Da! itao sam o sminganju. To je kao staro slanje poruka, samo to nitko ne vidi da komunicira. " Juan je kimnuo glavom. "Tako to veina ljudi formatira.
Lena > Juan, Miri, Miri > Juan, Lena, Juan > Lena, Miri, Lena > Juan, Miri, Xiu: Xiu: Xiu: Xiu: <sm> <sm> <sm> <sm> Ne! Neka gad naui sminganje sam!</sm> Molim te, Lena!</sm> Svi to koriste, gospoo.</sm> Rekla sam ne! Ve je i ovako dovoljno podao.</sm>

Djeak je oklijevao. "... ali potrebno je puno vjebe da bi se to radilo glatko. Kad vas uhvate, imate vie problema nego to je to vrijedno truda. " Moda se prisjetio svojih prepirki s uiteljima? Xiangova se nagnula naprijed na klupi. Naslanjala se na neki nevidljivi komad namjetaja. "Onda, to jo ima? " "Ah! Puno toga. Ako pregazite standardne postavke, moete gledati u svim smjerovima. Moete okvalificirati standardne zahtjeve - recimo, napraviti neko pretraivanje unutar odreenog prilagoenog prikaza. Moete pretapati slike iz raznih gledita tako da 'budete' negdje gdje nema fizikog gledita. To se zove sablast. Ako ste st \arno vjeti, moete pokretati simulacije u stvarnom vremenu i koristiti rezultate kao fizike savjete. Zbog toga su Radnerovi tako dobri u basebaliu. A tu je jo i problem lairanja rezultata ako naletite na slabu toku na mrei, ili ako elite da poiljatelj izgleda realnije..." djeak je blebetao i dalje, no Robert je sad bio dovoljno sposoban da snimi njegove rijei; morat e se kasnije vrat iti na njih.
Lena > Juan, Miri, Xiu: <sm> Oi udovita postaju staklaste. Mislim da si mu skrenuo panju, Juan.</sm>

Xiu je rekla: "Dobro, da ponemo s najlakim, Juan. " "To bi bilo preusmjeravanje panje s podruja ravno pred vama. " Djeak ih je rijeima proveo kroz nekoliko jednostavnih vjebi. Robert nije imao pojma kako to izgleda Xiu Xiang. Najzad, ona je ve bila na daljinskom prikazu. to se njega ticalo, gledanje ravno otraga bilo je lako, osobito kad bi uzeo pogled s vlastite koulje. Ali Juan n ije htio da on koristi zrcalnu orijentaciju; rekao je da bi ga to samo zbunjivalo jednom kad se prebaci i na druge kutove. Bez standardnih postavki stvari su postajale jako naporne. "Potroit u cijeli ivot na tipkanje naredbi, Juan. " "Moda moemo koristiti one izbornike", rekla je Xiangova. Robert joj je uputio razdraeni pogled. "Koristim ih, koristim ih! " 82

Lena> Xiu: <sm> Nikad ga nemoj kritizirati. Vratit e ti kad te bude najvie boljelo.</sm>

Xiangova je odvratila oi s njegovih. On je pogledao Juana. "Nikad ne vidim da ti tipka prstima. " "Ja sam dijete; odrastao sam s kodiranjem kompleta. ak i moja mama uglavnom koristi fantomsko tipkanje. " "Pa, Xiu i ja smo reaktivirani povratnici, Juan. Imamo plastinost koja nam treba za uenje. Naui nas kako se naredbe daju pokretima, ili treptajima, ili ime god. " "Dobro! Ali ovo nije kao standardni pokreti koje ste ve nauili. Za dobre stvari, sve izmeu vas i vaeg nosivog raunala morate podesiti sami. Koni senzori reagiraju na trzaje miia koje drugi ljudi ne vie. Vi uite svoj Epiphany i on ui vas. " Robert je bio itao o tome. Ispostavilo se da je to udno, ba kao sto je i zvualo, neto izmeu uenja ongliranja i poduavanja neke glupe ivotinje da vam pomogne u ongliranju! On i Xiu Xiang imali su oko dvadeset minuta vremena za pravljenje budala od sebe, prije nego to nogometni timovi izau igrati. No bilo je to dovoljno da Robert naui kako pogledati svuda oko sebe pomou suptilnog slijeganja ramenima. Juan se smijeio. "Vas dvoje ste stvarno dobri za... " "... za starce? " dovrila je Xiu. Juanov se osmijeh proirio. "Aha." Pogledao je Roberta. "Ako vi moete uiniti ovo, onda moda i ja mogu nauiti sastavljati rijei... Gledajte, moram ii pomoi mami. Danas poslijepodne vodi smjenu. Vidimo se svi sutra, moe? " "Moe", rekla je Xiangova. "I ja bih trebala krenuti. Kako se to najelegantnije postie? " "Ha! Za najelegantnije treba vjebati - ali ja hou da to izgleda kul svima koji nas gledaju." Prstom je pokazao timove koji su dizali larmu na nogometnom terenu. "Mislim, njima. Kako bi bilo da vas pretvorim u ikonu i navodim, dr. Xiang? " "Vrlo dobro. " Slika Xiangove se uruila u crvenu tokicu svjetlosti. Djeak je ustao i nasmijeio se Robertu. "Mislim da imamo dovoljno dobru geometriju, da nitko ne mora suraivati na primateljskoj strani." Njegova je slika silazila tribinama. Usklaenost njegove sjene bila je mnogo bolja od one koja bi obino uspijevala Sharifu. Xiangina ikona slijedila gaje tono iznad ramena. Doao je do trave i uputio se uz rub tribina, a njegov se lik smanjivao u perspektivi. A tada su, iznenada, zlatna slova visjela preko Robertovog vidnog polja:
Xiang> Gu; <sm> Vidimo se sutra!</sm>

Huh. Znai, tako su izgledale tihe poruke. Robert je piljio u njih dvoje dok mu nisu nestali s vidika.

Lena > Miri, Xiu: <sm> Sjajno! Ne razlikujem Juanovu sliku od stvarnih ljudi. Pametan je taj djeak.</sm> Miri > Lena, Xiu; <sm> Dobro je to izveo.</sm>

Robert vie nije imao nastavu. I on je sad mogao poi kui. Bilo je puno auto mobila na raspolaganju; auti bi se uvijek sjatili na rotoru kad bi djeca ila kuama. Ali Robertu tog trenutka nije bilo do vraanja u Fallbrook. Vidio je da e Miri stii kui za nekoliko minuta. Bob je veeras bio deuran - to god to znailo. Bilo kakva prepirka s Miri i Alice Gu stupila bi u akciju. Robert nije mogao vjerovati da je ikada o svojoj snahi mislio kao o prijaznoj i diplomatskoj osobi. Na suptilan nain, bila je jeziva. Ili se moda radilo jednostavno o tome da je Robert shvatio da e, bude li se Alice ikad zainatila, on biti protjeran u "Rainbows End". (Nikad nije uspio dokuiti je li nain pisanja tog naziva smislio uobiajeni nepismenjak, ili netko tko je zaista duboko razumio to mjesto.) U redu, dakle, ostat e kod kole i gledati. Tu je bilo dinamike koja se nije mijenjala od njegovog djetinjstva, koja se moda nije mijenjala od zaetaka ljudske povijesti. On e ponovo izgraditi svoj osjeaj superiornosti. Popeo se na juni ugao tribina, daleko od klinaca koji su formirali nogometne timove, daleko ak i od djece koja su se povukla na drugi kraj i priala slabo prikrivene ale na raun svih ostalih.
Miri > Lena, Xiu: <sm> On bi sad trebao biti na putu kui. </sm>

83

Lena > Miri, Xiu: <sm> Ne moje udovite. Vidi sanjarski pogled u njegovim oima? Razmilja o svemu to se dogodilo, smilja kako bi mogao povrijediti Xiu.</sm> Xiu > Lena, Miri: <sm> Meni se ini da je prilino normalan otkako je poludio na onoj radionici.</sm> Xiu > Lena, Miri: <sm> Ne. Lena, molim te, koristi tihe poruke. Znam da sam upravo sjela pored tebe za kuhinjski stol. Ali elim malo vjebati.</sm>. Lena > Miri: <sm> Uf. Xiu je draga, ali zna biti tako opsesivna.</sm> Xiu > Lena: <sm> Ju-huu, Lena! to to tipka Miri?</sm>

Sunce se sputalo iza njega i sjene tribina pruale su se na jedan dio terena. Golim okom mogao je vidjeti veinu kampusa. Zapravo, zgrade su izgledale kao smee, kao stvari koje biste nekad naruili potom, ukoliko vam je trebalo dodatno spremite u vrtu. Ali nije sve smee bilo novo. Glavna kolska dvorana bila je od drva, tu i tamo dogradena plastikom. Sudei prema etiketama koje je prizvao u prilagoeni prikaz, ovdje se izvorno nalazio paviljon za izlobe konja!
Xiu > Lena, Miri: <sm> Mislim da samo uvjebava svoj Epiphany.</sm>

Fokus na nogometni teren. On bi izgledao poput neega iz Bobbyjevih kolskih dana ukoliko ne biste marili to nedostaju bilo kakve linije ili vratnice. Robert je pozvao sportski pogled i sad je vidio uobiajeni izgled terena. Nogometni klinci izali su na teren. Nosili su zatitnu opremu, prave kacige, prilino nenalik na ono ega se on sjeao. Piskutavi djeji glasovi dopirali su ravno do njega, bez ikakve magije suvremene elektronike. Djeca su kruila oko sredine polja i izgledala kao da nekoga sluaju. Timovi su uz uzvik pojurili jedan prema drugome, ganjajui - to? Nevidljivu loptu? Robert je mahnito pretraivao svoje opcije, gledajui titravu paradu moguih prilagoenih prikaza. Aha! Sad su timovi imali spektakularne uniforme, a vidio je i suce. Tribinama su bili ratrkani odrasli - uitelji? roditelji? - upravo kao to biste i oekivali na natjecanju koje je bilo vie razredna priredba nego kolski sport.
Xiu > Lena, Miri: <sm> Kakva je to igra?</sm> Miri > Lena, Xiu: <sm> Eganov nogomet.</sm> Xiu > Lena, Miri: <sm> On samo gleda igru, Lena.</sm> Lena > Miri, Xiu: <sm> Moda.</sm> Xiu > Lena, Miri: <sm> Ja mislim da je Juan u pravu u vezi s njim. Lena. Daj mi da priam s njim. I dalje e biti pokrivena.</sm> Xiu > Lena: <sm> Nemoj biti takva.</sm>

Robert jo uvijek nije ugledao nogometnu loptu. Zauzvrat, polje je sad bilo prekriveno zlatnom izmaglicom. Ona je na nekim mjestima dopirala igraima gotovo do struka. U izmaglici su lebdjele siune brojke koje su se mijenjale, ovisno o njezinoj gustoi i jarkosti sjaja. Kad bi igrai iz suprotnih timova pojurili ususret u bliskom kontaktu, izmaglica bi jarko zabljesnula i djeca bi naglo skrenula jedno oko drugog, kao da nastoje dobiti kut za udarac. A zatim bi svjetlost eksplodirala, poput luka divlje vatre irom cijelog terena.

Xiu > Lena, Miri; <sm> to je sa Sharifom, Miri? Koristi ga da bi razgovarala s Robertom, zar ne?</sm> Miri > Lena, Xiu: <sm> Da. Mislila sam da e Sharif biti savreno orue. Ima odgovarajue akademsko obrazovanje da bi razgovarao s Robertom. I ima uasnu osobnu higijenu! Bilo ga je lako preuzeti. Problem je u tome to je to uinio jo netko. Uglavnom se svi spotiemo jedni preko drugih. Hej!</sm> Xiu > Lena, Miri: <sm> Izgubila sam sve poglede u blizini tvog djeda.</sm> Miri > Lena, Xiu: <sm> Izgubili smo i lokalni audio, isto tako. Ovo je bilo beavno. Nisam znala da je Robert toliko brz.</sm> Lena > Miri, Xiu; <sm> Upozorila sam te.</sm>

Jedno dijete se odvojilo od ostalih i jurilo je du zlatne vatre, na neki nain tono pogaajui gdje e se i kada razbuktati. Djevojica je udno, nespretno zamahnula nogom - i sletjela na vlastitu pozadinu. Na trenutak je u najbliim vratnicama bljesnula svjetlost, toliko otra i jaka da se inilo kao da se sva magla iznenada zgusnula u nejasnu sl iku nogometne lopte. Svi su vikali, ak i fantomski odrasli na tribinama.

84

Robert je neto progunao. ak ni neto toliko jednostavno kao to je kolska utakmica nije imalo smisla. Potegnuo se za nogavicu, nastojei dobiti bolji pogled. "Nije do vas, ovjee moj. Dobro vidite." Glas kao daje dopirao s mjesta tono pored njega. Robert se osvrnuo, no nije bilo nikoga tko bi glasu pravio drutvo. Zagledao se u prazni prostor i nakon nekoliko trenutaka glas je nastavio: "Pogledajte semafor. Sve je neizrazito u ovoj igri, ak i rezultat." Na velikom semaforu preko puta tribina zgoditak je bio zapisan kao 0,97. "Ja stvarno mislim a bi ovo trebalo zaokruiti na jedan. Ta mala je postigla izvrstan, gotovo siguran zgoditak." Na terenu, timovi su se povukli svaki na svoju stranu. U tijeku je bio jo jedan fantomski poetni udarac. Robert je zadrao pogled na akciji ispod sebe. Nije odgovarao dobronamjernom glasu. "Ne prepoznajete tu igru, zar ne, profesore? To je Eganov nogomet. Evo..." Njegovim vidnim poljem odjednom je lebdjela referenca na sve to bi itko ikad poelio saznati o Eganovom nogometu. Dolje na terenu tri klinca su pala, a dva su se sudarila. "Jasno", nastavio je glas, "ovo je zapravo samo aproksimacija ideala. " "Kladim s da jest", rekao je Robert i gotovo se nasmijeio. Stranv glas bio je pun povjerenja, govor afektiran - a gotovo svaka reenica bila je blaga sprdnja. Bilo je zadovoljstvo naletjeti na tipa kojeg je tako dobro razumio. Okrenuo se i pogledao prazni prostor. "Bjei, mali. Daleko si ti od toga da se moe igrati psiholokih igrica sa mnom. " "Ja se ne igram, ovjee moj. " Odgovor je zapoeo Ijutito, no pretopio se u nadmonu dobroudnost. "Zanimljiv ste vi sluaj, Roberte Gu. Ja imam naviku manipulirati ljudima, ali obino preko posrednika. Imam daleko previe posla da bih izravno brbljao s pijunima. Ali vi ste me zaintrigirali. " Robert se pravio da gleda utakmicu, no glas je nastavio: "Znam to vas izjeda. Znam koliko vas mui to to vie ne moete pisati poeziju. " Robert nije mogao suspregnuti trzaj iznenaenja. Nevidljivi se stranac tiho zahihotao; nekako je uspio raspoznati taj pokret od Robertovog prirodnog trzanja. "Ne trebate se stidjeti. Ovdje ne moete prikriti svoje reakcije. Medicinski senzori na kolskim terenima toliko su dobri da biste isto tako mogli biti prikvaeni za detektor lai. " Trebao bih jednostavno otii. Umjesto toga, gledao je "nogometnu" utakmicu jo nekoliko trenutaka. Kad je bio siguran da ima dobar nadzor nad svojim glasom, rekao je: "Ti, znai, priznaje zloin." Jo jedan hihot. "Neke vrste, premda je ovo zloin superiornih mrenih vjetina. Moete me zamisliti kao neku vrstu vieg bia na ijem raspolaganju stoje svi alati kojima su smrtnici odluili ukrasiti krajolik. " Ovo mora da je dijete. A moda i nije. Moda je posjetitelj bio nevidljiv jer je ak i njegova virtualna prisutnost na kolskom terenu bila krenje zakona. Robert je slegnuo ramenima. "Bit e mi drago prijaviti tvoje 'superiorne mrene vjetine' zainteresiranim stranama. " "Neete to uiniti. Primus, zato to me policija nikad ne bi identificirala. Secundus, zato to vam ja mogu vratiti ono to ste izgubili. Mogu vam vratiti va pjesniki izriaj. " Ovaj je put Robert imao samokontrolu, te je uspio proizvesti vlastiti uvjerljivi hihot. "Ah", rekao je njegov sugovornik, "kakve li sumnjiavosti. Ali tu je i poetak vjerovanja! Trebali biste itati novine, ili barem olabaviti svoje reklamne tilterc. U stara vremena imali ste atlete na steroidima i studente na amfetaminima. Te droge bile su uglavnom lana obeanja. Danas imamo stvari koje zbilja rade. " Diler droge, sveti Boe! Robert se gotovo stvarno nasmijao. Ali tada je razmislio o sebi, o svojoj glatkoj koi, sposobnosti da tri i skae a da se skoro ne zadie. Ovo to se ve dogodilo bilo bi arobno prema standardima mojeg prolog ivota. Da, to bi mogao biti diler droge, ali to onda? "Gdje se krije profit u lijekovima za oporavak prvoklasne poezije?" Robert je izgovorio rijei s prikladnom drskou, a onda je shvatio koliko se razotkrio. Moda nije bilo vano. "Tako ste staromodni, profesore." Stranac je zastao. "Vidite one breuljke tamo na jugu? " Breuljke prekrivene beskrajnim naseljima. "Nekoliko milja ispod njih nalazi se jedno od svega nekoliko mjesta na Zemlji gdje je fizika lokacija jo uvijek bitna. " 85

"UCSD? " "Blizu. Mislim na biotehnoloke laboratorije koji okruuju kampus. Ono to se zbiva u tim laboratorijima nije nimalo nalik na dvadesetostoljetna medicinska istraivanja. Suvremeni su lijekovi fantastini, ali esto su napravljeni jedinstveno i iskljuivo za odreenog pacijenta." "Ne moe tako financirati istraivanja. " "Nemojte me krivo shvatiti. Lijekovi irokog spektra jo uvijek donose najvie novca. Ali ak i oni koriste korisniki prilagoenu analizu da bi pacijenta zatitili od nuspojava. Da, vi ste jedinstven sluaj. Ljudi izlijeeni od Alzheimera katkad su nepotpuni, ali svi neuspjesi su specifini za pojedinca. Ne postoji nijedan drugi veliki pjesnik koji je imao va problem. Do danas jo nema lijeka." Ovaj klaun je znao kako ispreplesti brutalna sputanja s laskanjem. "Ali mi ivimo u vijeku intenzifikacijskih droga, profesore, a mnoge od njih su izvorno bile jedinstveni pogoci. Postoji mogunost, vrlo snana mogunost, da se laboratorije moe navesti da vam pronau lijek." Magija. Ali to ako on to moe izvesti? Ovo je Budunost. A ja sam opet iv i moda... Robert je osjeao kako u njemu buja nada. Nije si mogao pomoi. Ovaj gad me upecao. Znam da manipulira sa mnom, ali nije vano. "Onda, s kime to imam posla, o Tajnoviti Strane?" Bilo je to gubitniko pitanje, ali jednostavno mu se omaklo. "Tajnoviti Stranac? Hm..." Uslijedila je stanka, nedvojbeno je ovaj parapismeni stvor traio tu referencu. "Tako je, pogodili ste mi ime iz prve! Tajnoviti Stranac. Ba dobro. " Robert je zakripao zubima. "A nagaam i da dobivanje tvoje pomoi povlai za sobom neto opasno ili protuzakonito. " "Definitivno protuzakonito, profesore. I pomalo opasno - mislim, za vas. to god bilo to to bi vas moglo izlijeiti, svakako bi podrazumijevalo uputanje u neistraeni medicinski teritorij. No istovremeno bi bilo itekako vrijedno toga, ne mislite li? " Da! "Moda." Robert je izbacio napetost iz glasa i blago pogledao prazni prostor pored sebe. "Kakva je cijena? to eli od mene? " Stranac se nasmijao. "O, ne brinite. elim samo vau suradnju na projektu u koji ste ve ukljueni. Nastavite se viati sa svojom ekipom u knjinici na UCSD -u. Pristanite na njihove planove. " "I da te obavjetavam o njima? " "Ah, nema potrebe za time, ovjee moj. Ja sam sveobuhvatni oblak znanja. Ne, ono to trebam vae su ruke. Zamislite sebe kao robota koji je neko bio pjesnik. Onda, profesore, jesmo li se dogovorili? " "Razmislit u o tome. " "Kad jednom razmislite, siguran sam da ete potpisati. " "Krvlju, pretpostavljam? " "O, tako ste staromodni, profesore. Nema krvi. Ne jo. "
O

Potpukovnik Robert Gu mlai bio je donio posao iz ureda kui. Barem je on to tako shvaao, ako bi radio u vrijeme za koje su i on i Alice drali da bi trebalo biti njihovo i Mirino. Ali i Miri je veeras morala uiti, a Alice... pa, njezin najnoviji zadatak bio je najgori dosad. Lutala je uokolo ukoenog lica i osorna. Bilo tko drugi na njezinom mjestu dosad bi ve bio mrtav ili posve lud. Ona se nekako drala, esto simulirajui neto nalik na svoju prirodnu osobnost, te uspjeno svladavajui pripreme za taj najnoviji zadatak. Upravo zato je Korpus uporno tjera sve jae i jae. Bob je potisnuo tu misao. Postojao je razlog za toliku rtvu. Od Chicaga je prolo ve vie od jednog desetljea. Nije bilo nijednog uspjenog nuklearnog napada na SAD ni na bilo koju drugu zemlju iz organizacije sporazuma u vie od pet godina. Ali opasnost je uvijek postojala. Jo uvijek su ga muile none more o lanserima u onom sirotitu u Asuncionu, i o tome to je umalo uinio zato da ih onesposobi. A kao i uvijek, mrea je vrvjela glasinama o novim tehnologijama koje e klasina oruja uiniti zastarjelima. Usprkos sveprisutnom osiguranju, 86

usprkos naporima Amerike, Kine i Indoeuropljana, rizici su neprestano rasli. Bit e jo mjesta koja e poeti svijetliti u mraku. Bob je probirao kroz najnovije procjene opasnosti. Neto je bilo u zraku i moglo bi se nalaziti blie od Paragvaja. Doista loe vijesti bile su dva odlomka dalje; jedan skup analitiara iz CIA-e smatrao je da su Indoeuropljani moda na neki nain kolaboracionisti zlikovaca. Kriste! Ako se velesile ne mogu drati zajedno, kako e ovjeanstvo preivjeti ovo stoljee? Iza njega, neto se pomaknulo. Bio je to njegov otac, stajao je na vratima. "Tata", ljubazno je ustanovio. Njegov stari je na trenutak paljivo gledao. Bob je opi oblik svojih papira uinio vidljivim. "Opa. Oprosti, sine. Radi?" Zakiljio je prema Bobovom stolu. "Aha, ovo su neke stvari iz ureda. Ne brini to ti izgledaju mutno, nisu na kunom izborniku. " "Ah. Ja, ovaj, pitao sam se bih li ti mogao postaviti nekoliko pitanja. " Bob se nadao da ne izgleda suvie iznenaeno; ovaj plaljivi pristup bio je premijera. Rukom je pokazao ocu da sjedne. "Svakako. " "Danas sam u koli s nekim razgovarao. Samo glas. Tip koji me nazvao mogao je biti na drugom kraju svijeta, zar ne? " "Da", rekao je Bob. "Ali da je bio daleko, moda bi to primijetio. " "Tono. Trzanje i latencija. " Govori li on taj argon napamet! Prije nego to je izgubio razum, tata je bio tehnika neznalica. Bob se sjeao kako je jednom, u doba posve obinih telefona, tata ustrajao na tome daje njegov novi beini telefon jeftini nadomjestak za mobitel. Majka mu je dokazala da grijei, poslavi Boba s tim telefonom niz ulicu i rekavi mu da pokua nazvati njezin poslovni kuni telefonski broj. Rijetko kad je inila takve pogreke; stari ju je pakleno kinjio jo tjednima kasnije. Tata je kimao samome sebi. "Pretpostavljam da bi analiza vremena mogla mnogo razotkriti. " "Tako je. Prosjenim srednjokolcima dobro idu obje strane te igre." Da nisi uprskao stvar, sve si to mogao nauiti od Miri. Njegov je stari skrenuo pogled, zamiljeno. Zabrinuto? "Da li te netko u koli uznemirava, tata? " Ta pomisao bila je nevjerojatna. Robert se oglasio onim svojim starim zloudnim hihotom. "Netko me pokuava uznemiravati. " "Hm. Moda bi trebao o tome popriati sa svojim uiteljima. Mogao bi im pokazati Epiphanyjevu snimku incidenta. To je standardna vrsta problema koje oni moraju rjeavati. " Nije bilo povratne vatre; stariji Gu je samo ozbiljno kimnuo glavom. "Znam, trebao bih. Budem. Ali teko je to, zna. A s obzirom na tvoj posao, pa eto, ti si proveo godine radei na verzijama takvih problema u kojima se radi o ivotu ili smrti, zar ne? Ti ima najstrunije mogue odgovore. " Bio je to prvi put u Robertovom ivotu da je njegov stari rekao neto lijepo o njegov oj karijeri. Sigurno neto kuha! Neko vrijeme vladala je tiina, dok je otac naizgled strpljivo ekao odgovor, a sin nastojao smisliti to da sad kae. Najzad se Bob nasmijao. "Dobro, ali vojni odgovori bi bili pretjerani, tata. Ne zato to smo mi mnogo pametniji od milijarde tinejdera, nego zato to imamo Hardverski sigurno okruenje. Na kraju krajeva, mi kontroliramo sav hardver." Osim onoga stvorenog u ilegalnim tvornicama ili kod zlostavljaa hardvera. "Tip s kojim sam danas popodne priao nazvao se 'sveobuhvatnim oblakom spoznaje'. Je li to blef? Koliko on moe znati o meni? " "Ako je ta budala spremna prekriti neke zakone, moe otkriti mnogo toga o tebi. To vjerojatno podrazumijeva tvoje lijenike kartone, moda ak i sve to si rekao Reedu Weberu. to se tie neprestanog uhoenja: obino te moe gledati na javnim mjestima, premda to ovisi o tvojim standardnim postavkama i o gustoi lokalne pokrivenosti. Ako ima 87

suradnike ili zombije, moe saznati to radi ak i u mrtvim zonama, no te informacije ne moe dobiti u stvarnom vremenu." "Zombije? " "Korumpirane sustave. Sjea se kako je bilo kad sam ja bio mali? Skoro sve gadosti koje smo tada imali na kunim raunalima, sad imamo na nosivim. Situacija bi bila apsolutno nepodnoljiva bez HSO-a." Tata je izgledao bezizraajno, no moda je guglao. "Ne brini o tome, tata. Tvoja je Epiphany oprema otprilike najsigurnija to moe bi ti, a da ti je bude ugodno nositi. Samo se prisjeti da drugim ljudima moda ne moe toliko vjerovati. " inilo se da Robert probavlja ono to mu je sin rekao. "Ali zar nema drugih mogunosti? Moda neke napravice koje ti klinci, hm, mogu prikaiti? " "Da! Mali dripci nisu nita drugaiji nego to sam ja bio, ali imaju vie prilika za spake. " Prolog semestra radilo se o pauko-kamerama koje bi vam zale pod koulju. Neko vrijeme te su napravice bile prokleto napasna mehanika gamad. Miri je danima bjesnila zbog invazije, a zatim je odustala od te teme, toliko naglo da je Bob slutio da je skovala neku uasnu osvetu. "Upravo zato bi uvijek morao ulaziti u kuu kroz prednji hodnik. Ondje imamo dobru komercijalnu zamku za bube. Ovaj razgovor izmeu tebe i mene je privatan, koliko god je privatan tvoj Epiphany... A zbog ega te tono taj tip gnjavi? Ti si toliko izvan kolske scene da ne mogu zamisliti da te netko uspjeno uznemirava. " Bogami, tata stvarno izgleda kao da neto skriva! "Zapravo nisam siguran. Mislim da se radi samo o kinjenju koje novi klinac mora podnijeti..." malo se nasmijeio "... ak i kad je novi klinac stjecajem okolnosti stari prdonja. Hvala ti na savjetima, sine. " "Nema na emu. " Starac je postrance izaao iz sobe. Bob ga je pogledom slijedio po hodniku i uz stepenice, sve do privatnosti njegove sobe. Tata je definitivno bio ovjek kojeg neto titi. Bob je neko vrijeme gledao zatvorena vrata spavae sobe, razmiljajui o ivotnim obratima i prieljkujui da su on i Alice poput nekih ljudi, onih koji uhode raznorazne vlastite uzdranike.

14.

Kad metafore postanu stvarne

Sljedei je tjedan Robert izbjegavao UCSD samo zato da vidi reakciju Tajnovitog Stranca. Poeo je osjeati samopouzdanje u vezi s Epiphanyjem, iako moda nikad nee stei vjetinu klinaca koji su odrasli nosei. Xiu Xiang je zaostajala za njim, uglavnom zato to je sumnjala u sebe. Tri dana nije htjela nositi, nakon to ju je jedan izuzetno promaeni pokret ubacio u - odbijala je rei u to, ali Robert je slutio da se radilo o nekoj vrsti porno pogleda. Jezik projekta Orozco/Gu, premda se tu jo uvijek nije radilo o poeziji, uzdigao se iznad razine nepodnoljive buke. Robert se neobino dobro zabavljao radei na videoefektima i mrenom kanjenju. Da je njihov projekt bio prikazan u 1990-im godinama, bio bi doivljen kao djelo genija. Tolika je bila mo knjinica klieja i vizualnih trikova koje su se krile u njihovim alatima. Juan se prilino bojao da Chumligovoj to nee mnogo znaiti. "Trebamo nekakvu dodatnu vrijednost ili e nas popljuvati." Na Googleu je naao neke gimnazije s programima rune glazbe. "Ti klinci misle da je to katastrofa od igre", rekao je. Na kraju je Robert porazgovarao sa studentima glazbe iz Bostona i junog ilea - mjesta dovoljno udaljenih da bi pruila izazov njegovim mrenim zamislima. Sharif se bio vratio u Corvallis, no imali su jo nekoliko intervjua. Neka pitanja tog momka bila su daleko inteligentnija nego to je Robert oekivao na temelju nekoliko njihovih prvih susreta. Dosta je surfao mreom kako bi prouio problematiku osiguranja i - povremeno pogledao to ima novo u knjievnosti. to je bila umjetnost, sad kad je povrinsko savrenstvo bilo mogue? O, bilo je ozbiljne knjievnosti. Uglavnom nije zaraivala mnogo, ak ni uz pomo sustava mikrotantijema. No bilo je mukaraca i ena koji su umjeli nizati rijei gotovo jednako dobro kao stari Robert. Prokleti bili! Od Stranca jo uvijek nije bilo nita. Ili je izgubio zanimanje, ili j e shvaao svoju mo nad Robertom. Tako je lako pobijediti kad je tvoja rtva oajna. Prolo je mnogo vremena otkako 88

je itko pobijedio Roberta Gua u obaranju pogleda... a zatim je jedne subote preskoio svoju sesiju s Juanom. Umjesto nje, uzeo je auto i poao u UCSD. Dok se vozio pojavio se Sharif. "Hvala to ste prihvatili moj poziv, profesore Gu." Slika je sjela na automobilsko sjedalo, a dio stranjice nestao je u podlozi. Zulfi nije izgledao ni priblino onako dobro sastavljeno kao nedavno. "Bilo vas je teko dobiti u zadnje vrijeme." "Mislio sam da smo dosta toga proli u etvrtak. " Sharif je izgledao kao da je na mukama. Robert je podigao jednu obrvu. "Imate pritubi? " "Nikako, nikako! Ali vidite, gospodine, postoji mogunost da sam moda dopustio da moje nosivo raunalo postane, ovaj, moda malice korumpirano. Mogue je da sam do odreene mjere predmetom... otimanja kontrole. " Robert se prisjetio onoga to je nedavno itao. "To je kao da ste malko trudni, zar ne? " Sharifova je slika utonula jo dublje u tapecirana sjedala. "Tako je, gospodine. Razumijem to elite rei. Ali iskreno, moji sustavi su katkad pomalo podloni kvarenju. Kladim se da je tako s veinom korisnika. Mislio sam da mogu upravljati situacijom, no dolo je do toga da... pa eto, vidite, ja vas nisam intervjuirao u etvrtak. Nimalo. " "Ah." Znai, Tajnoviti Stranac je imao i ovce i novce: muio je Roberta tiinom, a istovremeno je nastavljao kao drugi igra. Sharif je neko vrijeme priekao da Robert kae jo neto, a onda je navalio : "Molim vas, profesore, ja toliko elim nastaviti nae intervjue! Sad kad znamo da postoji ovaj problem, lako emo ga zaobii. Molim vas da me ne odsijeete. " "Mogli biste si oistiti sustav. " "Pa, da. U teoriji. Morao sam to uiniti jednom na dodiplomskom studiju. Nekako sam zavrio kao zombi u nekoj prevarantskoj uroti. Ja uope nisam bio kriv, ali Sveuilite u Kolkati je trailo da odnesem odjeu na ienje prenjem." Podigao je ruke kao da moli rairenih dlanova. "Nikad nisam bio dobar u sigurnosnim kopijama; taj debakl me kotao vie od jednog semestra napretka prema diplomi. Molim vas, ne tjerajte me da to inim ponovo. Sad bi bilo jo gore. " Robert je pogledao van u promet. Njegov je auto skrenuo na Autocestu 56 i kretao se prema obali. Ispred njega nalazili su se prvi bioloki laboratoriji. A tamo je moda bio i Tajnoviti Stranac. U usporedbi s time, Sharif je bio poznati faktor. Vratio je pogled na mladia i blago rekao: "U redu, g. Sharif. Nastavite u svom blago korumpiranom stanju." Sinulo mu je jedno staro sjeanje, kako su mu raunalni tehniari na Stanfordu uvijek dodijavali s najnovijim auriranjem antivirusnog programa. "Mi emo jednostavno biti iznad beznaajnog vandalizma. " "Upravo tako, gospoine! Puno vam hvala." Sharif je zastao, zraei dubokim olakanjem. "A ja sam nestrpljiviji nego ikad da nastavimo. Imam pitanja ovdje negdje." Oklijevanje i prazni pogled dok je mijenjao mentalne brzine. "Ah, da. Jeste li napredovali na reviziji Tajni doba? " "Ne", odgovorio je Robert pomalo kratko. No bila je to ona vrsta pitanja koju biste i mogli oekivati od autentinog Zulfija Sharifa. Robert je ublaio svoj odgovor poluistinama: "Jo se bavim okvirnim planiranjem, znate." Upustio se u dugaku diskusiju o tome kako, premda njegova poezija nije obilna, njezino stvaranje zahtijeva beskrajno precizno planiranje. Govorio je takve stvari i u stara vremena, ali nikad nije drobio ba do te mjere. Sharif je sve progutao. "I tako u sljedeih nekoliko tjedana posjeivati stare prijatelje - znate, u knjinici. Time u stei neke uvide u potekoe, ovaj, pobijeenih staraca. Dobrodoli ste sa mnom. Budete li paljivo promatrali, moda ete nauiti togod o tome kako ja radim. A nakon toga, bit e mi drago napraviti kritiki osvrt na vae zakljuke." Mladi je revno kimao glavom. "Prekrasno. Hvala vam! " Bilo je udesno koliko mu je znailo to ima nekoga tko mu se divi, pa makar to bio antitalent od kakvih se branio tijekom cijelog svojeg prolog ivota. Zacijelo je i jadni Winnie to tako radio, velikim rijeima i pompoznoii, zavaravajui jo manje nadahnute od sebe.

89

Robert je skrenuo pogled sa Sharifove slike i potrudio se da mu osmijeh ne postane predatorski. A kad Sharif postane bistriji, znat u da je to Stranac.
O

Danas nije bilo demonstratora kod knjinice, ali - zaudo - bilo je mnogo fiziki prisutnih studenata. Raznjeio se koliko gaje to podsjetilo na minule godine, kad je knjinica bila sredite intelektualnog ivota sveuilita. to se to dobro dogodilo u prolih tjedan dana? On i virtualni Sharif proli su kroz staklena vrata i poli dizalom na esti kat. Unutranjost zgrade Robertu nije bila vidljiva, ak ni s njegovim novim vjetinama pristupanja. U redu, potraimo nedavne vijesti... ali do tada je ve bio na petom katu.
Lena > Juan, Miri, Xiu: <sm> Hej! Izgubila sam pogled!</sm> Juan > Lena, Miri, Xiu: <sm> esti kat je danas zatvoren za javnost.</sm> Miri >Juan,Lena,Xiu:<sm>Moda da jednostavno zamolim Roberta da proslijedi.</sm>

Sharif se sveo na svjetlucavi crvenkasti mjehuri. "Vie nita ne vidim", rekao je. "A kladim se da ste vi jedina osoba koju mogu uti." Robert je oklijevao, no mahnuo je prema Sharifu da mu poalje doputenja. Da vidimo to e kabala uiniti u vezi s time. Winnie i Carlos Rivera sjedili su do zida s prozorima. Tommie se grbio nad svojim laptopom. "N ho, profesore Gu!" rekao je Rivera. "Hvala to ste doli." Tommie je podigao pogled s laptopa. "Ali nisam siguran elimo li tvojeg malog prijatelja." Sharif je dobio podrku iz neoekivanog smjera. Winston Blount je rekao: "Tommie, mislim da bi nam Sharif mogao dobro doi." Tommie je odmahnuo glavom. "Vie ne. Sad kad su nasjeckali UCSD... " "to?" Ormari su jo uvijek bili puni knjiga. Robert je zakoraio unatrag i preao rukom preko njihovih hrbata. "Meni se ini da su ove prave", rekao je. "Nisi vidio propagandu na niim katovima? " "Ne. Uao sam u lift, a dosad se nisam ba izvjetio u gledanju kroz zidove. " Tommie je slegnuo ramenima. "Mi smo na zadnjem katu koji nije nasjeckan. Kao to smo i pretpostavljali, uprava je samo ekala da zamre strka. Onda su jedne noi nahrupili s dodatnim drobilicama. Zavrili su dva kata prije nego to smo mi saznali. Tada je ve bilo prekasno. " "K vragu!" Robert se smjestio na stolac. "Pa koja je onda sad svrha protestiranja? " Winnie je rekao: "Istina je da ne moemo spasiti UCSD. U stvari, pametni gadovi su iskrenuli stvar, pa je projekt Librareome sada popularniji meu studentima nego to je bio ranije. Ali dosad je UCSD jedina knjinica koja je nasjeckana. " Rivera je razvezao na mandarinskom: "Du, dnshi tmen xyo hu dio qtde tshgun, ynwi..." Pokolebao se, kao da je primijetio tupe poglede. "Opro... oprostite. Hou rei, jo uvijek trebaju unititi druge knjinice. Zbog unakrsne provjere. Redukcija podataka i virtualno sastavljanje bit e kontinuirani projekt, koji e 'asimptotski teiti prema savrenoj reprodukciji'. " Robert je uoio da ga Tommie Parker promatra s blagim osmijehom. "Onda, ima li neki plan? " "Neu nita rei dok je Sharif ovdje. " Winnie je uzdahnuo. "Dobro, Tommie. Moe ga iskljuiti." Sharifov ruiasti odsjaj malo je istupio iz prolaza izmeu ormara s knjigama. "U redu je. Ne elim stvarati pro..." Odsjaj je nestao. Tommie je podigao pogled s laptopa. "Otiao je. I postavio sam mrtvu zonu na esti kat." Prstom je pokazao jednu LED lampicu uz rub svojeg drevnog laptopa. Robert se prisjetio nekih Bobovih tvrdnji: "Sredio si ak i hardver Domovinske sigurnosti? "

90

"Nemoj nikome rei, Roberte." Potapao je svoje raunalo. "Unutra je izvorni Paragvajac, otpremljen trenutak prije nego to su zatvorili tvornicu." Uputio im je lukavi osmijeh. "Sad smo sami, osim ako netko od vas ima prljave gaice. " Blount je znakovito pogledao Roberta. "Ili ako je netko od nas cinkaro. " Robert j uzdahnuo. "Nije ovo Stanford, Winstone." Ali to ako je Tajnoviti Stranac zapravo drot? To mu je moralo ranije pasti na pamet. Potisnuo je tu misao. "Onda, kakav je va plan? " "itali smo Economist", rekao je Rivera. "Huertas International je na klimavom financijskom tlu. Kanjenje u UCSD-u moglo bi ga natjerati da odustane od cijelog projekta." Zurio je u Roberta kroz debele naoale. U njima su se vidjele slike koje su titrale. "Iako su ovdje nasjeckali gotovo sve? " "Du." Mladi se nagnuo naprijed, a njegova majica prikazivala je bujicu zabrinutih lica. "Ovakva je situacija. Projekt Librareome nije samo slikanje predmilenijskih knjiga. Nije samo digitalizacija. On nadmauje Google i drutvo. Huertas namjerava kombinirati sve klasino znanje u jedinstvenu objektno-pozicijsku bazu podataka s transparentnom strukturom pristojbi. " Objektno-pozicijska baza podataka? To je nadilazilo Robertov novopeeni treberluk. Uperio je pogled iznad Riverine glave u pokuaju da pronae taj pojam. Nita nije dolazilo. Tommijeva mrtva zona, da. Rivera je shvatio njegov pogled kao nevjericu. "Nije to zapravo tako mnogo podataka, doktore Gu. Nekoliko petabajta. Glavni problem je u tome to je sve vrlo heterogeno u usporedbi sa skupovima podataka sline veliine u veini aplikacija. " "Svakako. I to je bit? " Kutkom oka ugledao je osmijeh kako se iri Winniejevim licem. Znao je da Robert blefira. "Pa", nastavio je Rivera, "Huertasova e zbirka sadravati skoro sve ljudsko znanje do prije dvadesetak godina. Sve korelirano i povezano. To je razlog zato Huertas plaa Dravu Kaliforniju da mu dopusti da poini tu strahotu. ak i prva, gruba kompilacija mogla bi biti zlatni rudnik. Od poetka projekta prije est tjedana, Huertas International ima estomjeseni monopol na Librareome koji stvara. To znai est mjeseci iskljuivog pristupa pravom uvidu u prolost. Postoje deseci pitanja na koja bi takav resurs mogao dati odgovor: Tko je uistinu prekinuo Intifadu? Tko se nalazi iza londonskih krivotvorina umjetnina? Kome je zapravo iao novac od nafte krajem prolog stoljea? Neki e odgovori zanimati samo opskurna povijesna drutva. Ali neki e znaiti dobru lovu. A Huertas e imati iskljuiva prava na to proroite est mjeseci." "Ali on mora sastaviti te podatke", rekao je Winnie. "Ako Huertas izgubi nekoliko tjedana, stotine organizacija e odluiti da isto tako mogu priekali do isteka monopola - kad e moi dobiti besplatno jo potpuniji odgovor. Ali to jo nije sve. Kineski Informagical bezecira Britanski muzej i Britansku knjinicu, a koristi mnogo bolju opremu od Huertasa. Britanci su dokazali da imaju vie zdravog razuma od UCSD-a, ali njihova digitalizacija treba poeti svaki as. Zaostane li Huertas jo vie, on i Kinezi e se nai u ratu oko cijena prodaje prvih pretraivanja. " "Uobiajena spirala smrti!" Tommie se zabavljao bez zlobe. Oduvijek je bio fasciniran nainom na koji se stvari raspadaju. Robert se sjeao poara niskog raslinja u 1970 -im. Tinejder Tommie bio je vani u Istonom okrugu i pomagao je oko komunikacija - ali pritom je uivao u svakoj minuti katastrofe. "Znai, ovaj..." Zato Stranac eli da ja budem dio ovoga? Blount se zahihotao. "Zbunjen si, Roberte? " Ranije, u Stanfordu, Winnie se nikad ne bi usudio bockati ga toliko otvoreno, barem ne nakon prve godine. Ali sada su jedine replike kojih se Robert mogao sjetiti bile adolescentski sarkastine. Stoga je odgovorio blago: "Da, jo mi nije jasno. " Blount je oklijevao, pribojavajui se neke od zamki starog Roberta. "Bit je u tome da popriamo kako emo ozbiljno nauditi Huertasu i Projektu Librareome. Vie nam nema pravne pomoi, tako da sve to ovisi o uzrokovanju kanjenja neprijatelju mora podrazumijevati zloin. Razumije? " 91

"Da. Mi smo zbilja pravi urotnici. " Rivera je kimnuo. "A to je ve samo po sebi krivino djelo." Tommie se nasmijao. "Pa to? Ja sam upravo subvertirao MDS-ovo uhoenje! To je napad na nacionalnu sigurnost. " "Briga me to se radi o velikoj izdaji!" ree Robert. Ako mi se pjesma vrati... "Mislim, vi znate koliko ja volim knjige. " Ostali su kimali glavama. "Onda, kakav je plan? " Blount je pokretom ruke pokazao Tommieja. ovjeuljak je upitao: "Sjea se naih podzemnih etnji? " "1970-ih? Da, bile su zabavne - na umobolan nain. " Tommiejev se osmijeh proirio. "Hoe mi rei da su parni tuneli jo uvijek u upotrebi? " "Aha. U devedesetim godinama taj tip gradnje izaao je iz mode. Bilo je puno novih zgrada koje nisu bile povezane. Ali onda je u nultima narod poelio ekstremno brzi prijenos za komuniciranje. A bioznanstveni su ljudi htjeli automatski transport uzoraka. Ta ekipa je imala puno novca. " "Danas imaju jo vie", dometnuo je Carlos. Tommie je kimnuo. "NIR laseri nisu za njih. Oni hoe opremu za xlaser i graser, trilijune boja po stazi i trilijune staza. Danas mrea 'parnih tunela' ne slui za struju i grijanje. Sad postoje ogranci koji se pruaju ispod ceste Torrey Pines sve do Scrippsa i Salka. uo sam da moe malo hodati ak i ispod oceana, premda samo nebo zna to ondje rade. Prema istoku, moe ui u svaki pojedini biotehnoloki laboratorij. " Odjednom je Robert shvatio zato se Tajnoviti Stranac zanimao za Stariju kabalu. Naglas je rekao: "Kakve to veze ima s Projektom Librareome, Tommie? " "Eh! Pa, zna da se Max Huertas obogatio na biotehnologiji. On posjeduje neke od najveih laboratorija u Sjevernoj Americi - ukljuujui i ovaj koji je samo kilometar i neto sjeveroistono od nas. Nije mu bilo teko preinaiti svoj softver za genome tako da podrava Librareome. I tako, on skladiti poderane papire u komorama ispod sjeverne strane kampusa. " "I? " "I nije zavrio s njima! Rezanjem je dobio mnogo slika, ali pokrivenost nije potpuna. Morat e ponovo skenirati stvari na kojima je u prvoj ruci imao problema. Da nema onog vremenskog ogranienja, bolje bi mu bilo da jednostavno prieka da se sljedea rtvovana knjinica nasjecka na komadie, pa da onda njih upotrijebi za unakrsnu provjeru, ali njemu se uri. " "To skladite je takoer dio Huertasove propagande", rekao je Winnie. "Kad zavre s ponovnim skeniranjem, poderotine e se 'uvati na sigurnom u Huertasovim komorama, u korist arheologa buduih generacija'. Neki nai fakulteti su to zbilja popuili!" "Dobro", rekao je Rivera, "u tome ipak ima mrvica istine. Papir e dulje trajati u hladnom nitrogenu nego to bi trajao na policama u knjinici." Winnie je to odbacio odmahnuvi rukom. "Bit je u tome da su knjige unitene i da e Huertas unititi jo knjinica ako ga ne zaustavimo. Na plan je..." Osvrnuo se oko sebe kao da je upravo shvatio da stoji na rubu sluenja kazne u zatvoru. "Na plan je da provalimo u parne tunele i doemo do mjesta gdje Huertas skladiti poderotine. Tommie je smislio nain da se poderotine uine neitljivima. " "to? Protestiramo protiv unitavanja knjinice tako da unitimo ono to je preostalo? " "Samo privremeno!" rekao je Tommie. "Otkrio sam nevjerojatno ljepilo u spreju. Poprska ga po poderotinama i one e se pretvoriti u neto nalik na goleme komade iverice. Ali za nekoliko mjeseci ljepilo e jednostavno ishlapiti. " Rivera je kimao glavom. "Tako da mi ne pogoravamo stvari. Ja ne bih bio ovdje kad bih mislio da razaramo ono to je preostalo od knjiga. Huertasov nain je nepotrebno brutalan jer pokuava epati sve odjednom, dok bi sporiji pristup bio jednako dobar. Moda ga moemo izbaciti iz tranica na dovoljno dugo vremena da ga starinski digitalizatori, koji vole knjige,

92

sustignu - pa vie nee nastradati nijedna knjinica." Njegova majica je trenutano reklamirala Ameriko drutvo knjiniara. Robert se naslonio i pokuao razmisliti o tome to su rekli. "Kaete da e Kinezi svaki as izrezuckati Britansku knjinicu? " Rivera je uzdahnuo. "Da, a okomit e se i na Muzej. Ali EU trai neki izgovor da ih zaustavi. Kad bismo mi uspjeli javno popljuvati Huertasa... " "Razumijem", rekao je Robert pronicavo. Izbjegavao je Winniejeve oi. Blount je bio ve dovoljno sumnjiav. "U redu. Plan ba i nije neto... ali pretpostavljam da je bolji nego da ga nema. Raunajte na mene. " Osmijeh se irom rairio na Tommiejevom licu. "Super, Roberte!" Robert je konano pogledao Winstona Blounta. "Sad je pitanje, elite li vi mene u tome? " Blount je napravio grimasu. "Jo jedan par ruku. Razni mali zadaci..." Tommie je zakolutao oima. "U stvari, nismo mogli ni sanjati o tome prije nego to si se ti pojavio. " "Ja? Zato?" "Ha. Razmisli o emu priamo: o provali u parne tunele, pa hodanju kilometar i pol do jednog od najbolje uvanih biolokih laboratorija na Zemlji. Ja mislim da bih nas mogao ubaciti unutra. Ali, bih li nas uspio neotkrivene dovesti sve do biolokih laboratorija? Nema teorije. To prolazi samo u starim epizodama Star Treka, kad ventilacijski sustav osmisle uglavnom zato da pokree idiotske zaplete. Ovo je stvarni svijet - a osiguranje u stvarnom svijetu je isto ulo za tunele. " "To jo uvijek nije odgovor na 'Ja? Zato?' " "Molim? O! Dolazim do toga! U svakom sluaju, kad je naa protestna taktika propala, poeo sam malo istraivati." Tommie je potapao svoj laptop. "Newsgrupe, chat, pretraivai - sve sam ih koristio, zajedno s neime to je slinije mrenom klaenju nego bilo emu drugome. Moda mi je najtee bilo sve to uiniti, a da me ne primijeti federalna policija. To me usporavalo, ali na kraju sam stekao prilino dobru predodbu o osiguranju laboratorija. Upravo je onakvo kakvo se moe oekivati na lokaciji kritinoj za nacionalnu sigurnost. Ozbiljno je, ali nezgrapno. Sustav je orijentiran na lozinke i korisniki intrinzine identifikacije, a uglavnom je automatiziran. Korisnika intrinzinost je u smislu standardne biometrije - za odreene djelatnike zatitarskih slubi SAD-a. A pogodi tko se sluajno nalazi i u naoj blizini i na toj listi pristupnog ovlatenja? " "Moj sin. " "Ne ba. Tvoja snaha. " Alice. "To je smijeno. Ona je nekakav strunjak za vanjske poslove s Azijom. " Kad nije luda kao lapa. A onda je pomislio na Tajnovitog Stranca. "Sve se to predobro poklapa. " Winnie: "Otkad si ti strunjak za osiguranje, Roberte? " Trebao bih zaepiti. Oni idu u smjeru koji mi odgovara! Ali bio je izgubio svoje stare vjetine verbalnog manevriranja pa je izlanuo: "Informacije poput ove ne dobivaju se pretraivanjem preko Googlea. " Tommie je odmahnuo glavom. No u njegovim oima bio je izraz samilosti. "Svijet se promijenio, Roberte. Ja danas mogu dobiti odgovore na naine koji su prije dvadeset godina bili nemogui. Stotine tisua ljudi po cijelom svijetu suraivalo je u mojem pretraivanju, u njegovim siunim djeliima koje nitko nije ni prepoznao. Najvea opasnost lei u tome da su moji rezultati jednostavno pogreni. Danas vlada dezinformacija. ak i kad lai nisu namjerne, postoje razne fantazijske grupe koje nastoje iskriviti stvarnost tako da bolje odgovara njihovoj najnovijoj igri avanture. No ako nas netko i farba, to nije obina prevara. Ima detalja i potvrda koji su doli iz previe nezavisnih izvora. " "O." Robert je uspio zazvuati impresionirano. Zapravo je i bio impresioniran. Moda bi Stranac i mogao odrati rije.
O

Razgovarali su jo pola sata, ali nita se konkretnije nije reklo o izdaji koja se oekivala od Roberta. Tommie je za njih imao druge zadatke: trebale su im neke sveuiline lozinke i 93

neke krivotvorine glasa. Ulazi u parne tunele sad su bili zazidani betonom. Nije bilo prizemnog ulaza kao pedeset godina ranije, dok su se jo gradili. A i s Tommiejevim "ljepilom u spreju" bilo je problema. "Ljepilo?" inilo se da je Tommieju malo neugodno. "Jo ne postoji. Ali skoro pa je izumljeno." Tommie je bio otvorio tu temu na jednom forumu o ornamentalnom vrtlarstvu, a zatim je napravio paralelne teme kod nekakvih ulagaa rizinog kapitala. Japansko Drutvo ornamentalnog grmlja upravo je suraivalo s argentinskim biolozima s ciljem kreiranja konanog oblika spreja. Proizvod bi trebao postojati za manje od dva tjedna, a prvi put bi trebao biti pokazan na izlobi dresiranih biljaka u Tokiju. Jedna litra pretproizvoda trebala je biti poslana Tommieju UP/Exom neto prije toga. Uzvratio je pogled Robertovoj nevjerici. "Hej, danas se to tako radi kad hakira." Prolo je tri poslijepodne. Sjena knjinice produljila se prema istoku, potopivi oblinje zgrade. etiri urotnika su zavrili za taj dan. Tommie je ustao. "Mi to moemo! Moda nas i ne uhvate. Ali ak i da nas uhvate, to onda? Bit e ba kao u stara vremena. " Carlos Rivera je ustajao polaganije. "I nije ba da emo napraviti neku tetu." Tommie je stavio prst na usta. "Diem mrtvu zonu, gospodo." Natipkao je neto na laptop i LED lampica na gornjem rubu kuita se ugasila. Svi su malo zautjeli, pokuavajui se sjetiti sigurnih stvari koje bi mogli rei. "Onda dobro." Rivera je pogledao Roberta. "Biste li eljeli vidjeti to smo - to je knjinica uinila s praznim ormarima za knjige? " "Mislite ono to je Tommie spomenuo kao propagandu? " Rivera se slabano nasmijeio. "Da, ali lijepo je na svoj nain. Da se to napravilo nakon njenije digitalizacije, meni bi se bezuvjetno svialo. " Poveo ih je katom pored dizala. "Ulaz iz stubita ima najbolju atmosferu. " Winnie Blount je napravio grimasu, no Robert je uoio da je poao s njima. Stubite je bilo slabo osvijetljeno. Golim okom vidjeli su se betonski zidovi, protkani tu i tamo srebrnastim linijama koje je bio vidio i izvana. Kad je proao kroz vrata, Robertov se pogled prebacio na neku vrstu standardnog proirenja: sad je svjetlost dopirala iz plinskih svjetiljki s mreicama, ugraenih u zidove. Beton pun sjena je nestao. Ovi zidovi bili su od velikih kamenih blokova dlijetom isklesanih u pravokutnike, spojenih tako precizno da je jedva bilo mjesta za buku. Robert je ispruio ruku da dodirne zid i trgnuo je natrag kad je osjetio glatki kamen - a ne obini beton! Rivera se nasmijao. "Oekivali ste uobiajeno razoaranje, je li doktore Gu?" Ono kad dodir proturjei vizualnoj iluziji. "Aha." Robert je rukom prelazio preko kamenih blokova, pipao rubove mekih krpica liaja. "Sveuilina je uprava ovo jako mudro izvela. Pridobili su zajednicu jednog kruga vjerovanja - i potaknuli je da instalira dodirno-opipne grafite. Neke kulise su impresivne, ak i bez vizualno prilagoenih prikaza. " Sili su niz dva niza stepenica. Tu se moralo nalaziti odmorite s ul azom na peti kat, no vrata su bila od izrezbarenog drva s tamnim odsjajem pod plinskom svjetlou. Rivera je povukao izbrazdanu mjedenu kvaku i vrata od dva i pol metra su se otvorila. Svjetlost s druge strane bila je ultraljubiasta i varirala je od slabane do bolno snane. uli su se zvukovi nalik na frcanje iskri. Rivera je promolio glavu kroz vrata i izverglao neto nerazgovijetno. Osvjetljenje je postalo civiliziranije, a jedini zvukovi bili su glasovi izdaleka. "U redu je", ree knjiniar. "Doite. " Robert je stupio kroz poluotvorena vrata i osvrnuo se oko sebe. Ovo nije bio peti kat Geiselove knjinice na planetu Zemlji. Bilo je knjiga, no one su bile pregoleme i sloene na drvene konstrukcije koje su sezale veoma visoko. Robert se izvio unatrag. Ljubiasta svjetla pratila su police prema gore, ocrtavajui njihov iskrivljeni potporni sustav. Poput onih fraktalnih uma na starim grafikim prikazima. Na granicama do kojih je dopirao njegov vid jo je uvijek bilo knjiga, siunih zbog udaljenosti.

94

Fiju. Poskliznuo se i osjetio kako ga je Tommie vratio u ravnoteu, spustivi svoju ruku na njegova kria. "Zgodno, ha?" rekao je Parker. "Skoro pa bih i ja poelio nositi. " "D... da." Robert se primio za oblinju policu. Drvo je bilo pravo, puno i vrsto. Spustio je pogled na pod i usmjerio ga prema van, du prolaza. Put kroz ormare bio je krivudav - i nije zavravao kod vanjskog zida koji se morao nalaziti ondje, svega deset ili dvanaest metara daleko. Umjesto toga, otprilike ondje gdje su trebali biti prozori, nalazile su se naherene drvene stube. Ona vrsta ad hoc stolarstva koju je volio u starim duanima rabljenih knjiga. Iza tih stuba i sami ormari su bili iskoeni, kao da je gravitacija ondje imala drugaiji smjer. "to je sve ovo? " Ostala trojica na sekundu su utjeli. Robert je uoio da izgledaju kao da nos e tamne oklope. Riverina oprema imala je neko kitnjasto znakovlje. Pored toga, bila je sumnjivo nalik na majicu kratkih rukava i bermude nainjene od ploa crnog elika. "Zar ne razumijete?" najzad je rekao Rivera. "Vas trojica ste Vitezovi uvari. A ja sam Militantni knjiniar. Sve je to iz pria Opasno znanje Jerzyja Haceka. " Blount je kimnuo. "Njih nikad nisi itao, je li Roberte?" Robert sc mutno sjeao Haceka negdje iz vremena kad je odlazio u mirovinu. Prezirno je frknuo. "Ja itam bitne stvari." Polako su hodali uskim prolazima. Bilo je i sporednih staza. One nisu vodile samo lijevo i desno, ve i gore i dolje. S nekih su dopirali zvukovi zmijskog siktanja. Na drugima je viao "Vitezove uvare" zgrbljene nad stolovima pretrpanim knjigama i pergamentima; svjetlost je obasjavala njihova lica sa stranica otvorenih knjiga. Doista iluminirani rukopisi. Robert je stao da bolje pogleda. Rijei su bile engleske, ispisane suludim gotikim pismom. Knjiga je bila nekakav tekst o ekonomiji. Jedna itateljica, ena s pretjerano bujnim obrvama, nakratko je pogledala posjetitelje, a zatim rukom zamahnula po zraku iznad sebe. S polica visoko gore zaulo se bum i jedna ploa od koe i pergamenta dua od jednog metra pala je prevrui se u letu. Robert je skoio unatrag, umalo nagazivi na Tommieja. Ali knjiga koja je padala stala je i poela lebdjeti tono na mjestu gdje ju je studentica mogla dohvatiti. Stranice su se same otvorile i prelistale. O. Robert je oprezno izaao unatrag iz nie. "Shvaam. Ovo su digitalizacije onoga to je dosad uniteno. " "Digitalizacija prve ruke", rekao je Blount. "Ti gadovi iz sadanje uprave su zbog ovoga pobrali vie dobrih kritika nego to im je donijela sva ostala njihova propaganda zajedno. Svi misle da je to tako pametno i slatko. A sljedei tjedan e nasjeckati esti kat." Rivera ih je poveo prema van, u smjeru nakrivljenih drvenih stuba. "Nisu svi sretni. Vlasnici Geiselove knjinice - Dr. Seuss - u ovome se nisu sloili sa sveuilitem. " "Bravo za njih!" Blount je nogom udario drvenu policu. "Nai studenti isto tako mogu ii na Piramidalno brdo. " Robert je nainio pokret koji je trebao vratiti pogled na neproirenu stvarnost. Meutim, jo uvijek je vidio ljubiastu svjetlost i drevne, koom uvezene rukopise. Utipkao je eksplicitnu reverzijsku naredbu. Stvarnost ni tada nije poela. "Zaglavio sam u ovom pogledu." "Aha. Ako ne izvadi lee ili ne izgovori 911, ne moe vidjeti to je stvarno tu. Jo jedan razlog protiv koritenja Epiphanyja." Tommie je mahao otvorenim laptopom kao kakvim talismanom. "Ja vidim iluzije, ali samo onda kad ja to hou." ovjeuljak je krenuo drugim sporednim prolazom, ovdje nogom gurnuvi knjigu koja je leala na podu i stenjala, ondje stupivi u niu da vidi to rade redovne muterije. "Ovo mjesto je tako kul! " Kad su doli do drvenih stuba Rivera je rekao: "Sad oprezno. Ovo je nezgodno." Na nekih pola puta nadolje stube su skretale ukoso i perspektiva je bila posve iskrivljena. Winnie je krenuo prvi. Kod zavoja se pokolebao. "Ve sam to radio", progunao je, gotovo sebi u bradu. "Mogu ja to." Napravio je korak naprijed, zateturao, a onda se uspravio - ali bio je ukoso u odnosu na Roberta i drutvo.

95

Kad je Robert doao do praga, zatvorio je oi. Epiphanyjeva standardna postavka bila je da na "zatvorene oi" nestanu svi prilagoeni prikazi, te je nakratko bio imun na vizualne trikove. Zakoraio je -i u stvarnosti nije bilo nikakve kosine, samo obian zavoj! Tommie je doao odmah za njim. Na licu mu je bio iroki osmijeh. "Dobrodoao u Escherovo krilo!" rekao je. "Klinci ovo oboavaju." Na dnu stuba nalazio se jo jedan zavoj od devedeset stupnjeva. Parker je rekao: "Dobro, sad se kreemo natrag prema pogonskom sreditu zgrade, samo to imamo dojam da i dalje lutamo meu beskrajnim knjigama. " Knjige ispred i iza, knjige sa strane, skrivene u uskim prolazima. Knjige iznad, nalik na dimnjake koji nestaju u ljubiastoj svjetlosti. Mogao je vidjeti ak i knjige ispod njih, ondje gdje su rasklimane ljestve naizgled ponirale u dubinu. Kad bi ih Robert pogledao lagano iskosa, natpisi na hrptovima i koricama sjajili su crnom svjetlou, gotovo previe tamnoljubiastom a da bi se vidjela, no vrlo jasnom, a predstavljali su ifre Kongresne knjinice, kriptino poput runa. Te knjige bile su duhovi - ili moda avatari - onoga to je bilo uniteno. Stvarale su zvukove, reale su, siktale, aputale. Kovale su urote. Duboko dolje u prolazima, neke knjige bile su okovane u lance. "Mora se uvati Das Kapitala", rekao je Rivera. Robert je ugledao jedan tom - da i ta rije jedanput doista odgovara! - kako natee svoje lance, ije su karike glasno lupale po masivnim vijcima. "Da, Opasno znanje ezne za slobodom. " Neke knjige morale su biti stvarni dodirno-opipni rekviziti. Studenti u jednom prolazu gomilali su knjige na hrpu. Tada su ustuknuli, a tekstovi su se poeli trljati jedni o druge u orgiji lepravih stranica. "To bi bila bibliografska sinteza? " Rivera je pratio njegov pogled. "Ovaj, da. To je krenulo kao fora koju je dekan Blount spomenuo, ono to je trebalo omiliti projekt sjeckanja javnosti. Mi prikazujemo knjige kao gotovo iva bia, kao stvorenja koja slue svoje itatelje i oparavaju ih. Terry Pratchett i Jerzy Hacek tim su se motivom igrali godinama. Ali zapravo nismo shvaali punu mo svega toga. U ovome nam pomau neki od najboljih Hacekovih krugova vjerovanja. Svaka radnja na bazi podataka ovdje ima svoj fiziki prikaz, ba kao u Hacekovim priama o Militantnoj knjinici. Veina naih korisnika misli da je ovo bolje od standardnog softvera za referenciranje. " Winnie se osvrnuo prema njima. Bio je otiao toliko daleko naprijed da je izgledao umanjeno, kao da ga gledaju kroz teleskop preko velike udaljenosti. Zgaeno im je mahnuo. "To je ta izdaja, Carlos. Vi knjiniari ne odobravate sjeckanje, ali pogledaj to ste uinili. Ovi klinci e posve izgubiti potovanje prema trajnim zapisima ljudske batine. " Tommie Parker je stajao iza Roberta. Veselo je progunao: "Winnie, klinci su ga ve posve izgubili. " Rivera je oborio pogled. "ao mi je, dekane Blount. Sjeckanje knjiga je zlo, a ne digitalizacija. Prvi put u svojim ivotima nai studenti imaju suvremeni pristup predmilenijskom znanju." Mahnuo je studentima u sporednom prolazu. "I to ne samo ovdje. Do knjinice se moe doi i preko mree, samo onda nema dodirno-opipnih trikova. Huertas doputa ogranieni pristup bez naplate, ak i za vrijeme svojeg razdoblja monopola. Ovo je tek prva ruka digitalizacije, i to samo od HB do HX, ali u prolom smo tjednu primili vie upita o naim predmilenijskim posjedima nego to smo primili u zadnje etiri godine. A veinu novog prometa stvara nastavniko osoblje sveuilita! " "Gadovi licemjerni", rekao je Winnie. Robert je pogledao studente u njihovoj nii. Seks meu knjigama je zavrio, no knjige su sad lebdjele u zraku iznad glava studenata, a stranice su tankim glasiima pjevuile jo nepretraenim tomovima. Otjelovljenje metafore. Marirali su nalrag prema pogonskom sreditu. Ispostavilo se da se ono nalazi nekoliko puta dalje nego to se Robert sjeao. Vijugavi prolazi su ih zacijelo vodili oko sredita stvarnog etvrtog kata. Najzad su se domogli pogleda na vrata od dva i pol metra. Nakon svega ostalog, izrezbareno drvo bila je svakodnevna stvarnost. ak se i pod izravnao u neto vrsto i normalnog izgleda. 96

A tada im se pod pomaknuo pod nogama. "t..." Robert je zamahao rukama i pao na zid. Knjige su se zaljuljale na svojim policama, a on se prisjetio da su neke od njih doista bile stvarne i teke, ba kao to su i izgledale. Munje su bljetale u pulsirajuim lukovima. Rivera je vikao na mandarinskom, neto o lanom potresu. to god bilo, njihanje i ljuljanje je bilo stvarno. Reei zvuk dopro je odozdo, a imii su jurili naprijed -natrag po zraku iznad njih. Ljuljanje se smanjivalo, kruei poput plesaa koji se vrti. I tada je prestalo. Pod i zidovi bili su mirni na dodir ba kao u Robertovim studentskim danima. Tommie se digao na noge i pomogao Winstonu Blountu da ustane. "Sve u redu?" upitao je. Blount je tupo kimnuo, previe potresen za sarkazam. "To se jo nikad nije dogodilo", rekao je Tommie. Carlos je kimnuo. "iya, duibq , w gng xing qli tmen jntin sh xn dngx", rekao je, neto o dananjem pokuaju neeg novog. Tommie je potapao knjiniara po ramenu. "Hej, ovjee, pria na kineskom. " Rivera je neko vrijeme zurio a onda mu je odgovorio, opet na mandarinskom, ali bre i glasnije. "U redu je, Carlos. Ne brini." Tommie je poveo mladia niz stepenice. Rivera je i dalje govorio, ali u naletima, ponavljajui: "W zi shu yngy ma? Sh yngy ma ?" Govorim li engleski? Je li ovo engleski? "Samo naprijed, Carlos. Bit e dobro. " Robert i Winnie ili su na kraju. Blount je kiljio na onaj svoj pretjerani nain, pretraujui. "Ha!" rekao je. "Gadovi su zatresli zgradu pomou servo stabilizatora. Vidi. " I Robert je, zaudo, vidio; sve ono vjebanje se isplatilo. "Da!" Geiselova knjinica bila je jedna od malo zgrada koje nisu bile zamijenjene nakon potresa u Rose Canyonu. Umjesto toga, u njezin stari okvir ugradili su aktivnu stabilizaciju. "Admin je, znai, pomislio da bi ovo jo malo pridonijelo realizmu... " "Mogli smo poginuti", rekao je Blount. Bili su na treem katu. Iz suprotnog smjera prilazila im je grupa studenata; barem je Robert pretpostavio da su studenti, budui da su se svi smijali i da su izabrali udovine oblike. Dvije grupe su se mimoile; stariji su utjeli sve dok studenti nisu nestali iznad njih. Tommie je rekao: "to pokree rock and roll, Carlos? " Rivera je zaobiao ormar ugraen u zid. Sad je vikao: "Govorim li konano engleski?... Da! O, Bogu hvala. Ponekad sanjam da sam zauvijek zaglavio." Nainio je nekoliko koraka, gotovo plaui od olakanja. Tada su rijei potekle iz njega u bujici. "Da, da, shvatio sam tvoje pitanje: nisam siguran to pokree nae lane potrese. Bio sam na sastanku kad smo odluili da emo stabilizacijski sustav koristiti na taj nain. Prekida je trebao biti svaki pokuaj da se 'otvori' neka knjiga koja sadri znanje koje 'ovjeanstvo ne bi trebalo doznati'. Naravno, to je ala - osim kad je toliko smrtonosno ozbiljna da se pojavi Domovinska sigurnost. Tako da mislim da potrese jednostavno pokreemo nasumino. " Nastavili su prema dolje, a Rivera je neprestano blebetao. "Naa glavna knjiniarka je totalno zagrijana za ovo. Pored toga, ona je velika faca u lokalnom Hacekovom krugu vjerovanja. Ona eli uvesti hacekijanske kazne za korisnike koji prekre pravila knjinice. " Tommiejev izraz zabrinutosti zamijenilo je tehniko zanimanje. "Ide", rekao je, "Hacekove jame za muenje? " U prizemlju su izali na standardni tepih glavnog foajea knjinice. Sat vremena r anije, Robert i Sharif proli su ovu prostoriju prema dizalima. Robert je tada jedva primijetio isti otvoreni prostor i kip Theodora Seussa Geisela. Sad ga se ovaj dojmio kao dobrodolica u zdrav razum. Proli su kroz staklena vrata na poslijepodnevnu sunevu svjetlost. Winnie se okrenuo da pogleda uvis u stree katove knjinice. "Pretvorili su ovo mjesto u prijetnju. Taj potres je bio, je bio..." Njegov pogled se naglo spustio s neba. "Jesi li dobro, Carlos? " 97

Knjiniar je odmahnuo rukom. "Jesam. Ponekad je to zapinjanje pomalo nalik na epileptiki napad." Obrisao sije lice; bio je natopljen znojem. "Uh. Ovaj put je moda bilo gadno... " "Trebao bi potraiti lijeniku pomo, Carlos. " "Jesam. Vidite?" Lijenike su oznake iskrsnule oko njegove glave. "Poslao sam alarm dok smo bili na stepenicama. Trenutano me gleda najmanje jedan pravi doktor. Ja... " Zastao je, oslukujui. "U redu, ele da doem u kliniku. Nekakvo skeniranje mozga. Vidimo se sljedei put." Primijetio je izraze njihovih lica. "Hej, ne brinite deki. " "Idem s tobom", rekao je Tommie. "Dobro, ali nemojte govoriti. Pripremaju me za skeniranje." Njih dvojica uputili su se prema zapadnom rotoru. Robert i Winnie gledali su za njima. Blount je progovorio s netipinom nesigurnou. "Moda ga nisam smio gnjaviti zbog tih Hacekovih ideja. " "Hoe li mu biti dobro? " "Vjerojatno. Svaki put kad se neki veteran trajno zaglavi. Ministarstvo veterana ispadne jako loe. Dat e sve od sebe da mu pomognu." Robert se u mislima vratio na sve Riverine neobi nosti. Njegov mandarinski obino bi se svodio samo na kratke upadice, gotovo kao da afektira. Da su bile na panjolskom, moda ih ne bi ni primijetio. Ali sada... "to nije u redu s njim, Winnie? " Blountov pogled bio je odsutan. Slegnuo je ramenima. "Carlos je PVU. " "to je to? " "Ha? Kriste Boe, Gu! Potrai sam." Osvrnuo se po platou. "Dobro. Dobro." Uputio je Robertu usiljeni osmijeh. "Oprosti, Roberte. PVU je tema koja se lako pretrauje. Pronai e puno dobrih diskusija. Sad je vano da ostanemo fokusirani. Ovaj, Carlos bi to htio. Mnogo toga ovisi o tome hoe li ti uiniti pravu stvar. " "Ali to to? Koju... " Winnie je podigao ruku. "Radimo na tome. Dat emo ti pojedinosti vrlo skoro."
O

Dok se vozio kui, Robert je potraio "PVU". Dobio je mihjune rezultata, medicinskih, vojnih, iz suzbijanja droga. Odabrao je saetak GlobalSecurityja, s vrha popisa "dostojnih protivnika": PVU, "pravovremeno uenje" (takoer i "pravovremeni uenik", kad se odnosi na rtvu postupka), tretman je koji objedinjuje terapiju adresinom i intenzivnu izloenost podacima, te omoguuje instalaciju opirnih skupova vjetina u manje od 100 sati. Najpoznatiji je po svojoj traginoj upotrebi u <link>Sinoamerikom konfliktu</link>, kad je 100000 amerikih vojnika na taj nain prolo obuku iz mandarinskog, kantonekog... ... i iz cijele liste specijalnosti za koje Robert nikad nije uo. U manje od devedeset dana Amerikanci su svladali jezini jaz svoje vojske. Ali tada su nastali problemi... Ta grupa talenata imala je odluujuu vanost u operacijama na tlu; meutim, ljudska cijena tog postupka postala je vidljiva ve i prije kraja rata.

Robert Gu - kao vjerojatno i svi studenti - sanjao je o preacima. Nauiti ruski, latinski, kineski ili panjolski, preko noi i bez muke! Ali pazite to elite... Proitao je dio o nuspojavama: uenje nekog jezika, ili specijalne vjetine za karijeru, mijenja osobu. Natrpajte joj takve vjetine u glavu zbrda-zdola i iskrivit ete pozadinsku osobnost. Vrlo malo PVU-ova nije osjealo nikakve nuspojave. U rijetkim sluajevima takvi su ljudi mogli podnijeti jo jednu rundu - pa ak i treu - prije nego to bi ih sustigla oteenja. Proces odbijanja bio je neka vrsta internog rata izmeu novih i starih stajalita, koji se manifestirao u vidu nap adaja i

98

promijenjenih mentalnih stanja. esto bi se PVU zaglavio u kakvom reduciranom obliku svojeg novog skupa vjetina... Ostavtina rata bih su veterani osakaeni PVU-om i njegova neprekidna zloupotreba od strane neodgovornih studenata irom svijeta. Jadni Carlos. I to to Tajnoviti Stranac meni zapravo obeava? Ovo je svakako bio jedan od onih dana ispunjenih okovima budunosti. Robert je spustio prozor i osjetio vjetri koji je pirio izvan auta. Vozio se prema sjeveru autocestom 1 -15. Svuda oko njega bila su gusta predgraa, vrlo nalik na najvie izgraene dijelove dvadesetostoljetne Kalifornije, osim to su ovdje kue bile malo sumornije, a trgovaki centri vie nalik na skladine zone. Zaudo, postojali su pravi trgovaki centri, ak i u tom vrlom novom svijetu. Kupovao je u nekoliko takvih. Neka od tih mjesta imala su obilje vrste arhitekture. Kupovina "za stare u srcu" bio je njihov moto; to ne bi bilo upalilo 2000. godine. Robert je izbacio iz svojeg uma misterije (i strah), te je poeo vjebati n a Epiphanyju. Da vidimo minimalnu ukraenost. Robert je slegnuo ramenima na ve uhodani nain. Zasad je dobro. Mogao je vidjeti jednostavne oznake. Sve je, ak i upavci uz rubove autoputa, imalo male alfanumerike oznake. Jo jedno slijeganje ramenima i vidio je ono to su objekti pored kojih je prolazio - preciznije, vlasnici tih objekata - eljeli da vidi. Bilo je reklama. Trgovaki centri su pogodili daje on stari prdonja i prilagodili su svoje reklame u skladu s tim. No nije bilo nimalo izravnog sparna, kao u nekim njegovim prijanjim sesijama. Moda je najzad dobro postavio filtere. Robert se naslonio, udaljivi se tako od prozora, pa posegnuo za prostranijim svemirima. Obojane mape pojavljivale su mu se pred oima. Bilo je tu stvarnosti koje su zemljo pisno bile udaljene, koje se uope nisu temeljile na San Diegu. To je zacijelo bilo neto poput onih kiberprostornih sranja iz osamdesetih i devedesetih. Napokon je naao prozor koji mu je obeao "samo lokalnu javnu stvarnost". O, da. Samo dvjesto tisua takvih za ovaj dio okruga San Diego. Izabrao je nasumce. Izvan auta, obronci breuljaka Sjevernog okruga ostali su bez granica izmeu zemljita. Cesta je imala samo tri trake, a automobili su bili iz 1960-ih godina. Uoio je oznaku na vjetrobranu svog auta (trenutano Forda Falcona): Povijesno drutvo San Diega. Malo-pomalo rekonstruirali su prolost. Veliki komadi dvadesetog stoljea stajali su na raspolaganju ljudima koji su eljeli ta jednostavnija vremena. Robert je umalo ostao na tom pogledu. Bio je toliko slian njegovim studentskim danima. Bio je tako... umirujui. Pritom mu je palo na um da bi ti fanovi povijesti mogli biti saveznici Projekta Librareome. S Huertasovom bazom podataka mogli bi jo bre napredovati u svojoj rekonstrukciji nostalgije. Pozvao je kontrolni prozor. Bilo je tu neto to se zvalo "kontinuirani paratemporalni prijelaz". Ili bi moda trebao odabrati nekog pisca. Recimo, Jerzyja Haceka. Ne, za danas je vidio dovoljno "Krhkog znanja". A Terry Pratchett? Moe. Granice izmeu zemljita sad su bile od cigle. Njegov auto bio je vjeto izvijeni sag koji se obruivao travnatom nizbrdicom, ondje gdje se trenutak ranije nalazio sjeverni dio ceste Mountain Meadow. U dolini pred njim bilo je arenih atora sa znakovima oslikanim nakoenim pismom, koje je latininu abecedu pretvaralo u neto priblino slino arapskoj kaligrafiji. Traka oceana vidjela se u dugakoj dolini to se pruala prema zapadu. I jedrenjaci? Robert Gu bio je proitao jedan Pratchettov roman. Sjeao se da se radnja odvijala uglavnom u gradu koji je sliio srednjovjekovnom Londonu. Ovo je bilo drugaije. Pokuao je poblie pogledati grad od atora...
Miri > Lena, Xiu: <sm> Opet ga imam! Vidite?</sm> Xiu > Miri, Lena: <sm> Sjajno. Vozi se pored njega?</sm> Miri > Lena, Xiu: <sm> Ne, ovo je sklepano od pogleda na breuljcima i iz raznih kamera u autu.</sm> Xiu > Miri, Lena: <sm> ini se da samo gleda okolo.</sm> Miri > Lena, Xiu: <sm> Zakljuala sam Sharifovu personu. Robert je samo na.</sm> Lena > Miri, Xiu: <sm> Ovo je smijeno.</sm> Miri > Lena, Xiu: <sm> Dobro, znai, sad sam ja Sharif i sjedim odmah do Roberta... o k vragu!</sm>

99

Netko se pristojno nakaljao. Robert se naglo okrenuo. Bio je to Sharif, sjedio je na drugom kraju stranjeg sjedala. "Nisam vas elio iznenaditi, profesore." Prikaza se nasmijeila kao da se ulizuje. "Pokuavao sam se ponovo pojaviti ve ranije, ali sam imao tehnikih potekoa. " "U redu je", ree Robert, rastreseno se pitajui stvara li Tommie jo uvijek smetnje. Sharif je mahnuo prema krajoliku oko njih. "Onda, to mislite?" Bilo je to podruje San Diega s malo vie vode. I drugaiji narod, drugaija civilizacija. "Mislio sam da sam odabrao neku od pria Terryja Pratchetta. " Sharif je slegnuo ramenima. "Pa, dobili ste glavni Pratchettov krug vjerovanja. Barem u San Diegu. " "Da, ali..." Robert je zamahnuo prema travnjacima. "Gdje je Ankh-Morpork? Gdje su opasne etvrti i zloglasne krme i gradska straa? " Sharif se nasmijeio. "Uglavnom u Londonu i Pekingu, profesore. Najbolje je podesiti fantaziju tako da priblino odgovara pozadinskom zemljopisu. Pratchett pie o cijelom svijetu. Ovo ovdje odgovara San Diegu." Sharif je neko vrijeme utke promatrao. "Da, ovo je Abu Dajeeb. Znate, onaj sultanat koji je stavio odmah juno od Sumarbada u Vatrenoj vrani. " "O." Vatrena vrana! "Napisao ju je nakon to ste vi izgubili, ovaj... " Nakon to sam ja izgubio klikere, da. "Ovo je, ovo je ogromno. Mogu zamisliti da netko pie o takvom mjestu, ali nikakav ovjek, pa ak ni filmska kua, ne bi mogli sklepati sve ovo..." Robert se naglo odmaknuo od prozora jer je pored njega proletjela ena na krilatoj iguani. (Prebacio se na stvarni pogled i ugledao policijska patrolna kola koja su ih prestigla.) Sharif se zahihotao. "Nije ovo djelo jednog ovjeka. Negdje oko milijun fanova je pridonijelo tome. Kao i mnoge najbolje stvarnosti, ovo je ujedno i rezultat komercijalnog ulaganja, najuspjenije vanjsko kino 2019. godine. Nakon te godine postajalo je sve bolje i bolje, to je bio in ljubavi oboavatelja. " "Hmm." Robert je oduvijek bio kivan na milijune koji su odlazili u filmsku industriju, kao i na pisce koji su sc od nje obogatili. "Kladim se daje Pratchett lijepo zaradio na tome. " Sharif se iskesio. "Vie od Haceka. Ne toliko kao Rowlingova. Ali mikrotantijeme su se gomilale. Pratchett je vlasnik prilino velikog komada kotske." Robert je odustao od Pratchettove teme. Bilo je i drugih: Tolkienovi pogledi, i stvari koje nije mogao prepoznati ak ni prema njihovim nazivima. to je bilo SCA? O. U pogledu SCA, predgraa su se pretvarala u obzidana sela, a na vrhovima viih breuljaka nalazili su se dvorci. Okruni parkovi izgledali su divlje i poumljeno. inilo se da Sharif prati njegove odabire tema. Palcem je pokazao prema parku Los Pumas Valley, pored kojeg su upravo prolazili sa svoje desne strane. "Trebate vidjeti renesansne sajmove. Ti ljudi zauzmu cijeli park, a ponekad se igraju rata izmeu baruna s vrhova breuljaka. To je izvrsno, ovjee moj, stvarno je izvrsno. " Ah. Robert se okrenuo i poblie pogledao Sharifa. Savreno se poklapao sa svojim izgledom od maloas, osim mudrijakog osmijeha na licu. "A vi niste Sharif. " Osmijeh se poveao. "Pitao sam se hoete li ikad skuiti. Stvarno biste trebali postati paranoiniji po pitanju identiteta, profesore. Znam, osobno ste upoznali Zulfija Sharifa. On jest postdiplomski student kakvim ga smatrate, i stvarno je ulizica kakvom se doima. Ali on nema dobar nadzor. Ja se mogu pojaviti kao Sharif kad god hou. " "Prije nekoliko minuta tvrdili ste drugaije. " Sharif se namrtio. "To je bilo neto drugo. Imate vi jo fanova. Jedan od njih nije posve nesposoban. " Ha? Robert je malo razmislio, a potom se prisilio na osmijeh. "Onda bi moda bilo bolje da si smislite neku lozinku, tako da ne izlanem sve vae lajne pogrenom Sharifu, ne? " Tajnovitom Strancu to se nije inilo zabavno. "Vrlo dobro... Kad prvi put kaem 'ovjee moj', to e pokrenuti razmjenu certifikata. Vi ne morate nita uiniti." Sad je Sharifovo lice dobilo blagi zeleni odsjaj, a oi su mu postale kose, to nije imalo nikakve veze s epikantskim kapcima. Nasmijeio se. "Vidjet ete svog dobrog duha i znati da sam to stvarno ja. Onda, to mislite o planu Tommieja Parkera? " 100

"Ovaj..." Sharif - Stranac-Sharif - se nagnuo prema njemu, no nije bilo nikakvog osjeaja kretanja na sjedalu od lane koe. "Ja sam posvuda, pojavljujem se kako elim, da dobijem rezultate koje elim. Usprkos svoj Tommiejevoj pameti, bio sam ondje." Zagledao se u Robertove oi. "Heh. Ostali ste bez teksta, je li, profesore? A u tome je zapravo cijeli va problem, zar ne? Ja vam elim pomoi oko toga, ali prvo ete vi morati pomoi meni. " Robert se prisilio na hladnokrvan osmijeh. Pobjednike replike nije bilo nigdje na vidiku. Najbolje to je smislio bilo je: "Obeavate mi udo, a ne pokazujete mi ni mrvicu dokaza. A ako mi nudite PVU, ne puim to. To nije smisao kreativnosti. " Sharif se naslonio. Njegov smijeh bio je otvoren i ugodan. "Vrlo tono. PVU je udovino udo. Ali danas su mogua i dobra uda. A ja ih mogu stvarati. " Njegov auto napustio je autocestu. Vozio je krivudajui du Reche Roada. Nalazili su se na samo nekoliko minuta od West Fallbrooka i Bobove kue. Tajnoviti Stranac se neko vrijeme doimao kao da promatra krajolik. Zatim: "Stvarno sam htio ostvariti velik napredak danas, ali ako inzistirate na vrstim dokazima..." Mahnuo je rukom i neto je bljesnulo u zraku izmeu njih. Obino je to znailo da su proslijeeni neki podaci. "Pogledajte ove reference. A tu je i dokaz da ja u velikoj mjeri stojim iza opisanih pronalazaka. " "Pogledat u i javit u vam se. " "Molim vas da to ne traje predugo, profesore. Ono to vai veseljaci planiraju, propada u startu bez vae brze pomoi. A meni je to potrebno kako bih pomogao vama. " Njegov je auto skrenuo na Honor Court i nakon usporavanja stao tono pred Bobovom kuom. Nije bilo jo ni pola pet, no proirila se oceanska izmaglica i sve je postajalo mranije. Male skupine djece igrale su se ovdje-ondje na ulici. Samo je Bog znao to su oni vidjeli. Robert je izaao u prohladni zrak i - Miri je vozila bicikl ulicom prema njemu. Gledali su jedno drugo u neprilici. Barem je Robert bio u neprilici. Obino nisu viali jedno drugo, osim u drutvu Boba ili Alice. U stara vremena ne bih osjetio ni trenutak nelagode zbog toga to sam se otresao na ovo dijete. Ali na neki nain, zbog slonog gnjeva Boba i Alice - i Mirine ukoene ljubaznosti - bilo mu je vrlo neugodno. Ne mogu ostati ovdje kao dunik djeci koja bi trebala biti duna meni. Miri je sila s bicikla i stala pored njega. Gledala je auto. Robert je pogledao vozilo na odlasku. Vidio je Sharifa kako jo uvijek sjedi na stranjem sjedalu; moda ga je mogla vidjeti i ona. "To je Zulfikar Sharif", rekao je Robert, hrlei u objanjenja kao grena dua, kako se i osjeao. "On me intervjuira o starim vremenima. " "O." inilo se da je izgubila zanimanje. "Nego, Miri, nisam znao da ima bicikl. " Potjerala je bicikl hodajui pored njega. "Da", odgovorila je ozbiljno. "Nije dobar kao prijevoz, ali Alice kae da trebam vjebati. Volim se voziti Fallbrookom i odigrati najnovije stvarnosti." Zahvaljujui udu Epiphanyja, Robert je uspio naslutiti o emu ona govori. "Zapravo to nije moj bicikl. Bobov je, iz vremena kad je bio mlai nego ja sad. " Gume su djelovale novo, ali - oima je preao du aluminijskog okvira, preko oljutene zelene i ute boje. Gospode. Lena je bila inzistirala da se malome kupi taj bicikl. Vratila su mu se sjeanja na malog Bobbyja, na ono kad se tako jako trudio nauiti voziti. Kako je strahovito naporan bio. Preli su ostatak puta do vrata u tiini, Robert malo iza svoje unuke.

15.

Incident u donjoj kupaonici

Winston Blount je nazvao nekoliko puta u sljedeih nekoliko dana. Njegovoj kabali bilo je izrazito stalo do daljnjih razgovora o "onome o emu smo priali". Robert ga je otpilio i odbio je razgovarati nasamo. Gotovo je mogao uti frustrirano kripanje Winniejevih zubi - ali ovaj mu je dao jo tjedan dana.

101

Robert je imao jo nekoliko intervjua s pravim - no dobro, barem se mogao nadati da je bilo s pravim - Sharifom. Oni su ga ugodno podsjeali na Dobra Vremena i nisu bili nimalo nalik na njegove susrete s Tajnovitim Strancem. Mladi postdiplomac je kipio od poluinteligentnog entuzijazma, samo to je ponekad ostavljao dojam da voli znanstvenu fantastiku. Ponekad. Kad je Robert to spomenuo, Sharif je izgledao povrijeeno. Ah. Tajnoviti Stranac ponovo napada. Ili su moda postojala tri... entiteta... koja su pokretala sliku Zultikara Sharifa. Robert je poeo pratiti svaku rije, svaku nijansu. Sastavci Juana Orozca su cvjetali. Uspijevao je pisati cjelovite reenice namjerno. Djeak kao da je mislio da je Robert Gu zbog toga genij od uitelja. Da, a jednog dana e mi se diviti impanze. Ali ta misao nije pobjegla s Robertovih usana. Juan Orozco se trudio do svojih granica. Bio je osuen na mediokritet, ba kao i Robert, no irenje te bolne spoznaje nije ga vie privlailo. Tajnoviti Stranac nije se pojavljivao. Moda je mislio kako je Robertova potreba najbolji trgovac. Gad. Robert se neprestano vraao na reference koje mu je Stranac ostavio. Opisivale su tri medicinska uda iz zadnjih deset mjeseci. Jedno je bilo uinkoviti tretman malarije. To i nije bilo neto posebno, budui da su jeftiniji lijekovi postojali ve godinama. Ali druga dva pronalaska su se odnosili na poremeaje raspoloenja i intelekta. To nisu bili primjeri nasuminog "rajskog minskog polja" Reeda Webera. Oba su bili narueni od strane klijenata koje su izlijeili. Pa to? U ovom modernom dobu dogaala su se uda. Gdje je bio dokaz da ih Stranac moe stvarati? Izvukao je dokumente koje mu je Stranac dao. Vizualno su bili prikazani kao srednjovjekovna kreditna pisma, voskom zapeaene omotnice. Kad bi se metafora razbila, bilo je lako pogledati unutra i vidjeti nie slojeve, nekoliko megabajta enkripcije. Beskorisne besmislice. No kad biste pratili metaforu s vrha, pronali biste poveznice na arobne alate za obradu tih certifikata, kao i druge poveznice na tehnike dokumente koji su tumaili to ti alati u stvari rade s tim podacima. Robert je ve tri dana kopao po tim dokumentima. Stari Robert ne bi imao intelekta za to. Bog mu je oduzeo njegov istinski i jedinstveni dar, perverzno ga zauzvrat obdarivi ovim analitikim talentom. Igranje s protokolima bilo je zabavno. Dobro, jo dva dana i sastavit e cijelu priu - i uhvatiti Stranca za rije. U meuvremenu, sve je vie zaostajao u svom radu s Juanom za Chumligiine Uratke. "Hoe li imati vremena za moje grafike prijedloge? " upitao ga je Juan jedno poslijepodne. "Prije sutra, mislim." Do sutra su morali dovriti njihov trenutani tjedni projekt. "Da, svakako." Mali je divno radio prema Robertovim uputama. Osjetio je trun stida to mu ne uzvraa na isti nain. "Mislim, pokuat u. Imam taj problem s nekim vanjskim stvarima... " "O, s ime to? Mogu li ja pomoi? " Gospode. "Neki sigurnosni dokumenti. Trebali bi dokazati da je, ovaj, jedan moj prijatelj stvarno radio na rjeenju... problema u jednoj igri." Uinio je jednog od njih vidljivim Juanu. Mali je bacio pogled na vosak, pozlatu i pergament. "O! Kreditat. Viao sam takve certifikate. Treba... opa, ovaj tvoj ima vanjsku omotnicu, tako da samo ti moe napraviti sve korake, ali gle..." Uzeo je certifikat i pokazao Robertu gdje bi to trebao uiniti. "... Prvo mora primijeniti vlastiti ig, a onda ga podere du linije servera i vidjet e doputenje poput ovog." Fantomske transformacije nicale su u zraku oko njega. "I, ako taj tvoj prijatelj neto ne mulja, ovdje e biti svijetlozeleno, a tu e biti pisani opis njegovog doprinosa, uz ovjeru Microsofta, ili Amerike banke, ili ega ve. " Zatim je Juan otiao pomoi svojoj majci. Dok je nestajao, Robert je prouavao njegove primjere. Prepoznavao je neke korake iz opisa protokola, ali... "Kako ti sve to zna? " Glupo pitanje. Mali je djelovao pomalo zateeno. "Pa, ja samo... to je nekako intuitivno, zna? Mislim da je na taj nain napravljeno suelje." Onda je posve nestao. Trenutano nikoga nije bilo kod kue, pa je Robert otiao u prizemlje i napravio sebi neto za jelo. Zatim si je ponovo pustio korake koje mu je djeak pokazao. Nije imao izgovora za

102

daljnje odugovlaenje. Oklijevao je jo trenutak... a onda primijenio te korake na svaki "kreditat". Svijetlozeleno. Svijetlozeleno. Svijetlozeleno.
O

Tajnoviti Stranac nije ga volio posjeivati kad je Robert bio u kui. Moda Marinski korpus SAD-a nije bio toliko nesposoban kao to je Stranac tvrdio. Robert se poeo radovati vremenu koje je provodio izvan kue, s iekivanjem i sa strahom. Vrlo skoro morat e donijeti odluku. Je li izdaja bila cijena koju je mogao platiti za priliku da ponovo postane onaj stari? Dani su prolazili. Kontakta jo uvijek nije bilo. Stranac eli da sazrijem prije berbe. Kad se to najzad dogodilo, Robert je etao susjedstvom, dajui jo jedan intervju Zulfikaru Sharifu. Mladi je zastao usred pitanja i pogledao ga.
Miri > Juan: <sm> Zakljuana sam vani!</sm> Juan > Miri; <sm> Opet?</sm> Miri > Juan: <sm> Da, opet!</sm>

Sharifove gorljive crte lica poprimile su vragolasti, zelenkasti preljev Tajnovitog Stranca. "Kako ide, ovjee moj? " Robert je uspio odgovoriti smireno. "Dosta dobro. " Stranac se nasmijeio. "Izgledate pomalo blijedo, profesore. Moda bi vam bilo udobnije da sjednete. " Jedan auto je usporio I stao pored njih. Vrata su se otvorila i duh je gracioznim pokretom uputio Roberta unutra. "Ovo je sigurnije?" Upitao je Robert kad su kretali. "Ovaj auto je sigurniji. Sjeate se, ja imam daleko vee moi od vaih malih prijatelja. " Smjestio se u sjedalo okrenuto unatrag. "Dakle. Jeste li se uspjeli uvjeriti da vam ja mogu pomoi? " "Moda moete", rekao je Robert, pomalo ponosan na ujednaeni zvuk svojeg glasa. "Provjerio sam vae kreditate. ini se da nemate pojma ni o emu, ali imate taj talent za spajanje pravih ljudi i motanje u blizini kad dotini ljudi rijee ozbiljne probleme. " Stranac je ravnoduno odmahnuo rukom. "Nemam pojma ni o emu? Naivni ste, profesore. Na je svijet preplavljen tehnikom strunou. Znanje je natrpano na hrpu metaforiki visoku vie svjetlosnih godina. S obzirom na to, uistinu zlata vrijedna vjetina je ona koju ja imam - spajanje znanja i sposobnosti koji dovode do rjeenja. Vaa ga Chumlig to razumije. kolarci to sigurno razumiju. ak i Tommie Parker to razumije, premda je jedan vaan detalj shvatio naopako. U meni", jo jedna razraena gesta, polagano polaganje dlana na dolevitu, "... u meni, vi gledate daleki ekstrem te sposobnosti. Ja sam svjetska klasa u 'spajanju-ljudi-u-cilju-iznalaenja-rjeenja'. " I s odgovarajuim egom. Kako mu to polazi za rukom kad ima posla s Einsteinima i Hawkingima ove ere? Sigurno ne dri ba svakoga za stidne dlaice? Stranac se nagnuo naprijed. "Ali dosta o meni. Winnie Blount i njegova 'Starija kabala' postaju oajni. Ja nisam ba toliko oajan, no budete li odugovlaili vie od jo nekoliko dana, ne mogu jamiti prihvatljiv ishod. Onda. Jeste li u igri ili niste? " "Ja... Da. Jesam." Prije dvadeset godina, izdati Boba ne bi mu bio problem. Najzad, taj idiot je bio nezahvalnik. Sad mu na um nisu padali nikakvi rjeiti izgovori, ali... uinit u sve da vratim ono to sam izgubio. "Koje biometrijske informacije elite od Alice? " "Neke sonograme koje ne moemo snimiti javno. Jedan mikro-gram krvi." Tajnoviti Stranac prstom je pokazao malenu kutiju koja je leala na sjedalu izmeu njih. "Pogledajte. " Robert je ispruio ruku... i njegovi su prsti dotaknuli neto vrsto i hladno. Kutija je bila stvarna. Bio je to prvi put da je Tajnoviti Stranac uinio takvo to. Pogledao je bolje. Bila je od sive plastike bez ikakvih otvora, ak i bez virtualnih etiketa. ekaj, bio je tu sveprisutni "ne sadri popravljive dijelove". "I?" "I ostavite to u vaoj donjoj kupaonici veeras. Samo e uiniti sve ostalo. " "Neu uiniti nita naao Alice. " 103

Stranac se nasmijao. "Kakva paranoja. Bit svega ovoga je da budemo neprimijeeni. Alice Gu se nalazi na javnim mjestima nekoliko puta tjedno. Da joj netko eli nauditi, to bi bile prilike koje bi trebalo iskoristiti. Ali vi i kabala trebate samo biometriju... Imate jo pitanja? " "Ne zasad." Robert je gurnuo sivu plastinu kutiju u dep. "Samo to ne mogu zamisliti da se vojno osiguranje dvadeset prvog stoljea moe prevariti neim toliko jednostavnim kao to je kapljica krvi i nekakvi sonogrami. " Stranac se nasmijao. "O, ima tu jo mnogo vie. Tommie Parker misli da on pokriva s ve kutove, no bez moje pomoi vas etvorica ne biste ni uli u parne tunele. " Pogledao je Robertov ukoen izraz lica i opet se nasmijao. "Zamislite svoju ulogu kao korisniko suelje." Lagano se naklonio. "A ja sam korisnik. "
O

Robert je namjerno proao sa Stranevom napravicom kroz zamku za bube u prednjem hodniku. Nije vidio da je kutijica pokrenula ikakav alarm. Znai, izdaja se svodila jednostavno na to da ueta u kupaonicu na prvom katu i postavi tu kutiju meu torbice, sprejeve i tubice koji su ve bili nagomilani na ormariu. Suvremeni kozmetiki proizvodi bili su bastion staromodnog fizikog oglaavanja. Najzad, ak je i najmodernija eljad morala negdje skinuti odjeu i kontaktne lee. Ali Alice i Bob nisu imali stila. Kupovali su najjeftiniju potronu robu koju su mogli nai. Vraja kutija posve se uklapala. Robert se dugo tuirao. Bit e lijepo osjeati se isto. Nije uo nikakve neobine zvukove, nije opazio nita neobino kroz mutno staklo. Ali kad je izaao iz kade, primijetio je da misteriozne sive kutije vie nema. ak ni pipajui po ormariu, dodirujui svaki predmet ondje, nije naao ni traga uljezu. Vrata kupaonice bila su zatvorena cijelo vrijeme. Netko je pokucao na vrata, sreom potujui obiteljsko pravilo da se ne uhodi kroz zidove kupaonice. "Roberte, jesi dobro?" Bila je to Miri. "Alice kae da je gotova veera. "
O

Veera je bila nona mora. Uvijek je bilo napeto kad bi njih etvero jeli zajedno. Obino je Robertu uspijevalo da izbjegne takva okupljanja, no izgleda da je Alice vrsto odluila da ga vidi s itavom obitelji najmanje jednom tjedno. Robert je znao to je smjerala. Rekalibrirala ga je, provjeravajui moe li sada rei svojem svekru da je bilo dosta. Veeras je bila nesmiljenija nego ikad, a to to je Robert morao tajit i ozbiljne stvari, nije mu nimalo koristilo. Moda je imala nekakav posebni razlog za sumnjiavost. Uoio je da samo Bob i Miri odrauju trkaranje do kuhinje i natrag. Inae je Alice pomagala u tome. Veeras je sjela na svoje uobiajeno mjesto i rotiljala Roberta na svoj neumoljiv, oputen nain: kako ide u koli, kako ide projekt s Juanom. Raspitivala se ak i za njegove "stare prijatelje", za Boga miloga! A Robert je odgovarao i smijeio se i molio se da proe test. Starom Robertu nikad nije bio problem vui ljude za nos! Tada su Bob i Miri sjeli za veeru. Alice je preusmjerila svoju pozornost sa zlog svekra. avrljala je s Miri istim prijateljskim, zainteresiranim tonovima koje je koristila s Robertom. Miri je odgovarala precizno, dajui detaljan saetak o tome tko je i to je dobro ili loe u koli. Za neko vrijeme, Robert se gotovo opustio. Najzad, bili su ovdje da bi jeli. To ga sigurno nije moglo odati. Ali neto se spremalo, i to nije bilo samo u njegovoj mati. Bob i Alice su se upustili u diskusiju o politici u San Diegu, neto u vezi s obveznicama u obrazovnom sustavu. Ali ispod povrine osjeala se nervoza; neki parovi doista raspravljaju o politici, no ovo je bio prvi put da je Robert ikada uo takvo to od ovo dvoje. I svako malo Alicina odjea se mijenjala. U stvarnom svijetu, Alice Gu je po kui nosila bezoblinu hausfrau haljinu, koja se ne bi isticala 1950-ih godina. Kad se mijenjala, radilo se o virtualnim slikama nimalo nalik na Carlosove staromodne pametne majice. Prvi put kad se to dogodilo. Robert gotovo da i nije primijetio dijelom zato to ni Bob niti Miri nisu reagirali. Pola minute kasnije - dok je Alice napadno gestikulirala, govorei o nekoj vrlo trivijalnoj izbornoj problematici - uslijedila je jo jedna 104

promjena. Neko vrijeme bila je odjevena u neto poput bijele mornarike uniforme, ali na znakovlju na ovratniku pisalo je "PHS". PHS? Naao je cijelo mnotvo rezultata za tu skraenicu na Googleu. Prola je minuta ili dvije, te je nakratko postala pukovnicom Marinskog korpusa SAD-a. To je sad bilo neto to je Robert ve vidio, budui da je ona doista imala taj in. Bob je blago rekao: "Draga, drami. " "Nije bitno", odsjeno je rekla Alice. "I ti to zna. Bit je u tome... " i nastavila je preivati problem obveznica u obrazovnom sustavu. Ali njezin je pogled lutao prostorijom, najzad se usredotoivi na Roberta. Pogled nije bio prijateljski, i premda njezine rijei nisu imale nikakve veze s Robertom Guom, u njezinom glasu osjeala se otrina. Tada je gotovo dvije sekunde nosila civilno poslovno odijelo sa staromodnom trakom za identifikacijske iskaznice oko vrata. Iskaznica je imala poznati ig i slova MDS. Robert je znao to je to znailo. Dao je sve od sebe da se ne trgne. Ona ne moe znati sve! Upitao se usklauju li Alice i Bob potajno te zastraujue znakove, jesu li se urotili da ga uspanie ne bi li priznao. Nekako nije mislio da je Bob toliko vjet. I tako je Robert samo kimnuo i nehajno pogledao oko sebe. Miri je bila mirnija nego obino. Zurila je u daljinu i izgledala kao da se dosauje, ba onako kako se trinaestogodinjakinja moe dosaivati kad je zarobljena kod kue, dok njezini roditelji blebeu o Nevanim Stvarima. Ali ovo je bila Miri Gu, a stoljee nije bilo dvadeseto. Najvjerojatnije je surfala, premda je obino prikrivala takve odsutnosti dok je sjedila za stolom za jelo. Alice je udarila dlanom po stolu pa su se Robertove oi naglo okrenule prema njoj. Piljila je u njega. "Zar se ne slae, Roberte? " ak ni Louise Chumlig nije znala piljiti agresivnije. "Oprosti. Odlutao sam u mislima, Alice. " Osorno je odmahnula rukom. "Nije vano. " A tada su se zrakom tiho rasprostrla zlatna slova. Miri > Robert: <sm> Ne brini. Nije
ljuta na tebe.</sm>

Miri je jo uvijek buljila u prazno. Njezine ruke bile su posve vidljive i nepokretne. Toliko je dobro baratala svojom odjeom. U redu, ali to se k vragu ovdje dogaa? To je bila poruka kojom joj je htio odgovoriti, no bez tipkanja prstima, jedino to je mogao bilo je uputiti joj upitni pogled. Alice je i dalje blebetala, Bob ju je povremeno prekidao, no Robert je sad bio ukoen od straha. Priekao je jo tri ili etiri minute i tada se ispriao. Bob je izgledao kao da mu je pomalo laknulo. "Ne moramo mi toliko razgovarati o obveznicama, Roberte. Ima i drugih... " "Ne, u redu je. Ja sam ovih dana onaj s domaim zadaama." Robert si je nalijepio osmijeh i poao prema stepenicama. Osjeao je Alicin ubojit pogled kako prati svaki njegov korak. Da nije bilo Mirine tihe poruke, bio bi potrao uza stepenice. A Alice jo nije dola ni blizu donjoj kupaonici.
O

Uistinu je imao zadau. Juan je svratio i gotovo pola sata mu odvlaio panju svojim objanjenjima imerzivnih sadraja. Robert je trebao pripremiti takav sadraj za sutranji izvjetaj o napredovanju za Chumligiin sat. Juan je otiao veoma zadovoljan. I Robert je bio zadovoljan; nadoknadio je nekoliko dana nepanje. Igrao se s Juanovim predlocima sve dok nije uspio sve implementirati. Pobogu, trebali bismo dobiti peticu iz meusobne podrke. Djeakova proza postala je gotovo upotrebljiva - a ovaj imerzivni sadraj koji je on napravio bio je vrlo lijep. Bio je svjestan toga da je Miri pomagala u pospremanju nakon veere i da se nakon toga popela u svoju sobu. Bob i Alice ostali su sjediti u dnevnoj sobi. Postavio je alarm na aktivnost na cijelo prizemlje i neko vrijeme se prepustio stvaranju jo vie boljih stvari u svojim grafikim prikazima.

105

Gospode! Proao je cijeli sat! Na brzinu je bacio pogled na donji kat. Nitko nije iao na taj zahod. ekala ga je poruka od Tommieja Parkera. Kabalu je zanimalo kada e ili hoe li doi, glede svojeg doprinosa. Opet je pogledao dolje. udno. Vie nije mogao vidjeti u dnevnu sobu. Obino je bila na kunom izborniku, no sad je bila jednako privatna kao i spavae sobe. Ustao je i priao vratima, tiho ih otvorivi centimetar-dva, uhodei na dobar staromodni nain. Oni su se svaali! A Bob je bio usijan. Govorio je sve glasnije i glasnije, te se na kraju prepustio bijesnom urlanju. "Jebe mi se to te trebaju! Uvijek je samo jo jedanput. Ali ovaj put si... " Bob je zastao usred paljbe. Robert se nagnuo naprijed, s uhom na vratima. Nita. ak ni mumljanje priguenoga govora. Sin i snaha premjestili su svoju prepirku u eterina podruja. No Robert je nastavio oslukivati. uo je njih dvoje kako se kreu okolo. U jednom trenutku zauo se zvuk dlana koji je pljusnuo o stol, poput pucnja iz pitolja. Alice rastura stol za jelo? Uslijedilo je pola minute tiine, a onda su se vrata zalupila. Sekundu nakon toga, pogled u sobu se vratio. Bob je bio sam u dnevnoj sobi i zurio je u vrata radne sobe u prizemlju. Stajao je tako neko vrijeme, a tada je napravio krug po dnevnoj sobi i zavalio se u svoj omiljeni naslonja. Izvukao je neku knjigu ispod stolia za kavu. Bila je to jedna od tri fizike knjige u prizemlju - a ak je i ona bila pravovremeni lanjak. Robert Gu je mirno zatvorio vrata spavae sobe i vratio se u svoj stolac. Malo je razmislio, a onda je poeo tipkati na svoju virtualnu tipkovnicu.
Robert > Miri: <sm> to se ovdje dogaa?</sm>

Miri je bila est metara nie niz hodnik. Pa zato onda jednostavno nije preao tih nekoliko metara i pokucao na njezina vrata? Ili je virtualno posjetio? Moda zbog navike da joj se sklanja s puta. Moda je bilo lake skrivati se iza rijei. Moda se nije skrivao samo on. Prola je gotovo cijela minuta prije nego to je doletio odgovor.

Miri > Robert: <sm> Ne ljute se na tebe.</sm> Robert > Miri: <sm> U redu. Ali u emu je problem?</sm> Miri > Robert: <sm> Nema problema.</sm> To je bila cijela poruka, no tada je Miri

poslala jo jednu.

Miri > Robert: <sm> Alice se priprema za neki novi posao. To joj je uvijek teko. A onda Bob poludi.</sm> Uslijedila je jo jedna stanka. Miri > Robert: <sm> To je stvar Marinskog korpusa, Roberte. Ja ne bih trebala znati nita o tome. Ti jo manje. ao mi je. EOF.</sm>

EOF. Na onom smuenom jeziku, to je znailo "to je sve to je napisala" Robert je ekao: nita vie nije stiglo. Ali ovo je bilo vie pravog razgovora s Miri nego to ga je vodio u zadnja dva mjeseca. to je ta djevojica inila sa svojim tajnama? One su jamano bile vanije nego to mu se ikada inilo. Imala je bolje mogunosti komuniciranja nego cijela dvadesetostoljetna civilizacija, no njezini istunski standardi nisu joj doputali da podijeli svoju bol. A moda ima prijatelje s kojima moe razgovarati? Robert Gu stariji nije imao prijatelje, ali nisu mu ni trebali; noas je imao dovoljno krize i uzbuenja da se razonodi. Jednim je okom pratio donju kupaonicu, a drugim vrata radne sobe u prizemlju. Bob je jo uvijek itao, svako malo i sam pogledavajui prema radnoj sobi. "Je li sada dobro vrijeme da popriamo, profesore?" Glas se zauo tono iza njegovog ramena. Robert je od oka gotovo pao sa stolca. Okrenuo se prema zvuku. "Uuh! " Bio je to Zulfikar Sharif. Sharif je ustuknuo zbunjenog lica. "Mogli ste pokucati", rekao je Robert. "Jesam, profesore." Sharif je zvuao pomalo povrijeeno. "Da, da." Robert jo uvijek nije bio pohvatao sve konce Epiphanyjeve funkcionalnosti "krug prijatelja". Kretnjom je pozvao Sharifa da ostane. "to imate na umu?"

106

Sharif je odradio uvjerljivo sjedanje na stolac, ne propavi napola kroz njega. "Pa, nadao sam se da moemo samo priati." Malo je razmislio. "Mislim, mogli bismo nastaviti s mojim pitanjima o vaim Tajnama doba." Dolje se jo uvijek nita nije dogadalo. "... Vrlo dobro. Pitajte." Koji je sad ovaj? Pravi Sharif? Stranac-Sharif? SF Sharif? Ili kakva bogohulna kombinacija? Kako god, bila je prevelika sluajnost to to se pojavio upravo sad. Robert se naslonio kako bi promatrao i sluao. "Hm... ne znam." Uasno zaboravan? No tada se Sharif naglo pribrao. "Ah! Jedna od stvari do kojih se nadam doi u svojoj radnji je vrijednosna ravnotea izmeu ljepote izriaja i ljepote pozadinske istine. Jesu li one odvojene? " Pitanje koje zahtijeva kriptino dubok odgovor. Robert je znakovito zastao i zatim krenuo drobiti. "Trebali biste do sada ve znati, Zulfi, ak i ako osobno ne moete stvarati poeziju, da se ta pitanja ne mogu razdvajati. Ljepota prikazuje istinu. Proitajte moj esej u Karolinkim bla blabla Sharif je gorljivo kimao glavom. "A oekujete li onda ikada kraj jedne, pa stoga i druge? Ljepote i istine, mislim? " Ha! E sad, ovo je bilo dovoljno bizarno da ga izbaci iz tranica. Robert je parsirao i ponovo parsirao tu glupost. Hoe li ponestati ljepote? I odgovor za mene je da; ja vie ne mogu stvarati ljepotu. Znai, ovo je moda opet bio samo Stranac-Sharif koji ga je vukao za nos dok su obojica ekali da mala siva kutija odradi to ve treba odraditi. "Pretpostavljam... da bi mogao postojati kraj." A tada je razmislio o drugoj polovici pitanja. "K vragu, Sharife, istina - nova istina - je dokrajena ve odavno. Mi umjetnici sjedimo na vrhu hrpe smea visoke deset tisua godina. Oni marljivi meu nama znaju sve bitno to je ikada bilo uinjeno. Mi mukamo i bukamo, i neki od nas to ine briljantno, ali to je samo reciklaa sa ljokicama." Jesam li ja upravo to izgovorio? "A ako su povezane, onda vie nema ni ljepote?" Sharif se nagnuo naprijed nalaktivi se na svoja koljena i obuhvativi bradu rukama. Oi su mu bile razrogaene i radoznale. Robert je skrenuo pogled. Najzad je procijedio: "Jo ima ljepote. Ja u je vratiti." Ja u je ponovo osvojiti. Sharif se nasmijeio, pogreno shvativi Robertovu tvrdnju kao nekakvu openitu vjeru u ovjeanstvo u budunosti? "Ovo je divno, profesore. Ovo nadmauje va esej u Karolinkim." "Doista." Robert se naslonio pitajui se to se pobogu dogaa. Sharif je malo oklijevao, kao da nije siguran kamo e sad krenuti. "to je s knjinicom na UCSD-u, kako napreduje va projekt ondje? " Dolje se jo uvijek nita nije zbivalo. Robert je upitao: "Vidite neku vezu izmeu moje umjetnosti i... Librareoma?" "Pa, da. Ne bih se elio nametati, ali u krajnjoj liniji, to to radite na UCSD-u vrlo je nalik na izjavu o poloaju umjetnosti i knjievnosti u suvremenom svijetu. " Moda je ovo bio SF Sharif koji nastoji dokuiti to pokuava izvesti Stranac -Sharif. Kad bih barem mogao iskoristiti jednog protiv drugog. Uputio je svojem posjetitelju promiljeno kimanje glavom. "Razgovarat u sa svojim prijateljima o tome. Moda emo uspjeti neto .srediti. " To kao da ga je zadovoljilo, tko god bio. Dogovorili su vrijeme sljedeeg razgovora i tada je posjetitelj nestao. Robert je zabranio pristup krugu prijatelja. Noas vie nee biti neoekivanih posjeta. A dolje se jo uvijek nita nije dogaalo. Gledao je kroz zidove gotovo petnaest minuta. To je svakako bilo produktivno koritenje vremena. Razmiljaj o neemu drugome, dovraga. Poletio je s vrha kue i osvrnuo se po West Fallbrooku. U neproirenoj stvarnosti mjesto je bilo vrlo mrano, vie nalik na naputeni grad nego na ivo predgrae. Stvarni San Diego imao je manje nebeskog odsjaja nego to se sjeao iz 1970-ih godina. No iza tog stvarnog pogleda krile su se beskrajne alternative, sva kiberprostorna zabava koju je Bobova generacija ikada mogla zamisliti. Stotine milijuna dua noas su se igrale tu vani. Robert je osjeao osjeao zahvaljujui Epiphanyju - vibriranje svega toga, dozivanje. Umjesto toga, otipkao je 107

komandu koju je bila spomenula Chumligova; tu i tamo iznad Sjevernog okruga zasvijetlila su siuna svjetla. Bili su to drugi uenici iz njegovih predmeta, barem oni koji su te veeri uili i koje je zanimalo to rade ostali. Dvadeset malih svjetala. Bilo je to vie od dvije treine razreda, posebna vrsta kruga vjerovanja, ona posveena tome da postigne to je vie mogue bodova na suradnji. Do sada nije znao cijeniti koliko marljivo rade ti treerazredni maliani. Robert se poput sablasti kretao iznad predgraa prema najbliem od tih svjetala. Do sada jo nije bio isprobao Epiphanyjevu mogunost "izvantjelesnog iskustva". Nije bilo osjeaja zraka koji prolazi, ni osjeaja kretanja. Samo se njegovo sintetiko gledite okretalo kroz prostor. I dalje je osjeao svoju stranjicu na svojem stolcu u svojoj spavaoj sobi. Ipak, shvaao je zato je u uputama pisalo da ovo treba raditi sjedei. Gledite se obruilo na dolinu vrtoglavom brzinom. Uletio je kroz prozor, otvoren u znak dobrodolice. Juan Orozco. Mahmoud Kwon i jo dvoje bili su okupljeni u dnevnoj sobi, razmatrajui mogunosti za sutranji razgovor s Capetownom. Podigli su pogled i pozdravili ga, no Robert je shvatio da ne vide mnogo vie od njegove ikone koja lebdi u prostoriji. Mogao je biti virtualno prisutan, moda ak i izgledati onako "stvarno" kao to je Sharif obino izgledao. Ali Robert je samo ostao visjeti u zraku, sluajui njihov razgovor neko vrijeme i... Alarm je poslao obavijest! Presjekao je vezu i opet se naao u svojoj spavaoj sobi. Dolje, Bob je izaao iz dnevne sobe. Stajao je pored Alicinih vrata i njeno kucao. Koliko je Robert mogao vidjeti, odgovora nije bilo. Za neko vrijeme, Bob je pognuo glavu i okrenuo se. Robert ga je pratio po stepenicama. Zvukovi koraka zauli su se iz h odnika. Bob je pokucao na Mirina vrata, kao to je inio veinu veeri. Uslijedila je priguena konverzacija, a Mirin glas je rekao: "No, tata." Bio je to prvi put da ju je Robert uo da tako naziva Boba. Bobovi koraci su se pribliili; zastao je pred Robertovim vratima, no nije rekao nita. Robert je kroz zid gledao Boba kako se okree i kako ga guta privatnost glavne spavae sobe. Robert se nagnuo nad stol i poeo zuriti u donji kat. Alice bi rijetko kad ostala budna mnogo due od Boba. Jasno, noas nije bila uobiajena no. Dovraga. Prikupi svu svoju hrabrost za in obiteljske izdaje - i onda ti sudbina iskrca hrpu problema po cijeloj toj neasnoj namjeri. Ali ak i kad bi Alice kampirala u radnoj sobi, na koncu bi morala ii u kupaonicu. Zar ne? Prolo je dvadeset minuta. Alicina vrata su se otvorila. Izala je i okrenula se prema stepenicama. Idi u donju kupaonicu, k vragu. Opet se okrenula i ljutito ushodala po dnevnoj sobi. Ushodala? Bilo je preciznosti i snage u svakom njezinom pokretu, poput pokreta plesaa ili ljubitelja borilakih sportova. Ne poput zaputene Alice Gong Gu, one s blagim okruglim licem i bezoblinom haljinom. A ipak, ovo je bio stvarni pogled. Bilo je to njezino pravo lice, iako je bilo napeto od bola I natopljeno znojem. Ha? Robert je pokuao pratiti njezine glatke plesne pokrete u gro planu. Sa ene je kapao znoj. Haljina joj je bila promoena kao da je netom dugo, mahnito trala. Izgledala je kao Carlos Rivera. To nije bilo mogue. Alice se nikad nije zaglavila u nekom stranom je ziku ili nekoj odreenoj specijalnosti. Ni u kojoj odreenoj specijalnosti. Ali sjeao se mrene diskusije o PVU. to je s onih malo neobinih ljudi koji su se mogli "obuavati" vie puta, koji su stjecali sve vie i vie talenata, dok ih najzad ne bi unitile nuspojave? Gdje bi se takvi jadnici "zaglavili" ako su mogli uletjeti u tucete usjeka? Alicin glatki ples je usporio, pa stao. Stajala je neko vrijeme oborene glave, diui i sputajui ramena. Tada se okrenula i polako uputila u donju kupaonicu. Napokon, napokon. I sad bi me trebalo obuzeti olakanje. Umjesto toga, njegovim umom se naprijed-natrag odbijala spoznaja. Ovo je objanjavalo tako mnogo malih tajni. Proturjeilo je nekolicini sigurnih injenica. Moda Alice nije proganjala njega. Moda mu on a nije bila neprijatelj nita vie nego bilo tko drugi u ovoj kui. Katkada stvari nisu onakve kakvima se ine.

108

Bilo je vrlo mirno. U staroj kui u Palo Altu katkad bi se ulo tiho kriputanje i lupkanje, ili Bobov PC na kojem je svirala ukradena glazba. Ovdje, noas... da, bilo je povremenih zvukova kue koja polako ulazi u veernji mir. ekaj. Pri pogledu na komunalije vidio je da se upravo ukljuio jedan grija vode. uo je vodu koja tee. Robert se, ne prvi put, upitao kakva je vrsta magije ta mala siva kutija. Nije uzbunila kune pse uvare. Moda uope nije bila elektronska, ve se sastojala od devetnaestostoljetnih zupanika i poluga koje pokree metalna opruga. A opet, nestala je Robertu iz vida golim okom. To je bilo neto novo, to nije bio vizualni trik. Moda je kutija dobila noice pa je odgmizala. No to god bila, to e na koncu uiniti? Moda Strancu nije trebalo malo krvi. Moda bi mu puno krvi bolje odgovaralo. Robert je na sekundu sjedio mirno kao kip, a onda je skoio na noge - i opet se smrznuo. Bio sam toliko oajan. Kredibilitet nije vaan kad rtva tako jako eli vjerovati da istina mora biti ono to laljivac tvrdi. Tako da se Stranac sprdao s idejom da bi nauditi Alice bilo vrijedno tolikog cirkusa. A ja, oajan, nasmijeio sam se i dao se uvjeriti. Robert je istrao iz svoje sobe i sjurio se niz stepenice. Projurio je kroz dnevnu sobu i navalio lupati na vrata kupaonice. "Alice! Al... " Vrata su se otvorila. Alice ga je gledala, pomalo razrogaenih oiju. epao ju je za ruku i povukao u hodnik. Alice nije bila krupna ena; lako se nala u njegovom zahvatu. No tada se okrenula i poremetila mu ravnoteu. Njegove su se noge nekako zaplele o njene i tresnuo je na dovratak. "to! Je! Bilo? " rekla je razdraeno. "Ja..." Robert se pogledao preko ramena u jarko osvijetljenu dnevnu sobu, a onda vratio pogled na Alice. Sad je bila odjevena u kuni ogrta, a njezina kratka kosa izgledala je kao da ju je oprala. I svi su jo uvijek itavi. Nema lokvi krvi... osim moda ondje gdje je moja glava udarila u dovratak. "Jesi li dobro, Roberte? " Zabrinutost kao da je nadvladala razdraenost. Robert je opipao potiljak. "Da, da. Prilino sam otporan ovih dana." Prisjetio se kako se spustio stepenicama. ak ni kad je imao sedamnaest godina nikad ih nije preskakao po etiri odjednom. Ali..." poela je Alice. Oito ju je njegovo mentalno stanje brinulo vie od svega ostalog. U redu je, snaho. Mislio sam da zaustavljam tvoje ubojstvo, a sad vidim da je bila lana uzbuna. Nekako mu se nije inilo da bi to objanjenje bilo prihvatljivo. Pa zato se onda naao tu dolje usred noi, lupajui na vrata? Opet je pogledao u kupaonicu. "Ja, ovaj, samo sam trebao u zahod. " Njena suosjeajnost se zaledila. "Nemoj da ti ja smetam, Roberte." Okrenula se i pola prema stepenicama. "Jesi dobro, Alice?" Bobov glas s vrha stepenica. Robert nije imao hrabrosti pogledati, no mogao je zamisliti i Mirino lie kako pilji dolje. Dok je ulazio u kupaonicu i zatvarao vrata, uo je umoran glas svoje snahe. "Ne brini. Samo Robert. "
O

Robert je sjedio na zahodu nekoliko minuta dok se nije prestao tresti. Moda je ovdje jo uvijek bila bomba, no ako eksplodira, samo e krivci... biti razneseni. A nije imao ni malenu kutiju koja je bila poanta ove komedije. Kad se bude pojavio u knjinici, doi e praznih ruku. Pa? Za neko vrijeme Robert je ustao i pogledao u pravo zrcalo. Najvie mu se sviao njegov odraz s iskrivljenim osmijehom. Moda bi im jednostavno trebao donijeti lanjak; bi li Tommie uope primijetio? A to se tie Tajnovitog Stranca, moda je njegova arolija unitena... kao i svaka nada. Oi su mu odlutale do ormaria. Ondje je, malo podalje od nereda, bila mala siva kutija. Nije bila ondje kad je Alice izala. Ispruio je ruku. Njegovi prsti su dodirnuli toplu plastiku. Ne iluziju. Misterij vei od sveg sjaja i bljetavih na koje se upravo navikavao. Stavio je kutiju u dep i mirno se vratio u svoju sobu.

109

17.

Alfred volontira

Gnberk Braun i Keiko Mitsuri bili su najvii asnici, svaki u svojoj agenciji. Vaz ih je oboje pratio od srednjokolskih dana. Znao je o njima vie nego to bi oni uope mogli zamisliti. Bila je to jedna od prednosti poodmakle starosti i vrlo dobrih veza. U odreenom smislu, on ih je bio usmjeravao do njihovih obavjetajnih karijera, premda to nisu nasluivali ni oni, niti njihove organizacije. Oni nisu bili izdajnici Europe i Japana, no Alfred ih je toliko dobro shvaao da ih je mogao suptilno navoditi. Tako je mislio i tako se jo uvijek nadao. Pa ipak, upravo je bezobzirni trud njegova dva prijatelja da pomognu predstavljao najveu prijetnju njegovim planovima. Kao danas: "Da, da. Postoje rizici", govorio je Vaz. "Znali smo to od poetka. Ali bilo bi mnogo opasnije dopustiti da se jedan ozbiljni MMV projekt ne razotkrije. Mi moramo ustanoviti to se zbiva u laboratorijima u San Diegu. Plan Zec moe to postii. " Keiko Mitsuri je odmahnula glavom. "Alfrede, ja ve godinama odravam kontakt s nekim obavjetajcima iz Sjedinjenih Drava. To nisu moji agenti, ali oni ne bi tolerirali nikakav odmetniki oruani projekt. to se toga tie, povjerila bih im svoj ivot. Ja mislim da bismo im se trebali javiti - vrlo neslubeno - i vidjeti to oni mogu saznati o laboratorijima u San Diegu. " Alfred se nagnuo naprijed. "Bi li im povjerila ivot svoje zemlje? Jer ovdje se radi upravo o tome. U najgorem sluaju, ne samo to se u San Diegu odvija pokuaj istraivanja MMV -a, nego ga uz to podravaju najvie razine u vladi SAD-a. U tom sluaju i najbolji pokuaji tvojih prijatelja samo bi upozorili njihove nadredene na nae slutnje. Dokazi bi nestali. Kad se radi o istraivanju jedne toliko ozbiljne opasnosti, mi to jednoslavno moramo uiniti sami. " U ovom ili onom obliku, ova je rasprava trajala jo od njihovog sastanka u Barceloni. Dananja runda mogla bi biti odluujua. Keiko se naslonila i frustrirano slegnula ramenima. Prikazivala se u manje ili vie stvarnoj pojavi i lokaciji, kao tridesetogodinjakinja koja sjedi za svojim stolom negdje u Tokiju. Jednu stranu Vazovog ureda bila je preuredila svojim minimalistikim pokustvom i pogledom na tokijski horizont sa slikoprozora. Gnberk Braun bio je manje zahtjevan. Njegova slika jednostavno je zauzimala jedan od Alfredovih uredskih naslonjaa. Gnberk je nedvojbeno smatrao da EU ima dovoljnu teinu da si on moe dopustiti blagost. Gnberk bi danas mogao biti stvarni problem, no zasada je samo sjedio i sluao. U redu. Alfred je rairio ruke. "Ja stvarno mislim daje kurs koji smo postavili u Barceloni najoprezniji. Moete li porei napredak koji smo ostvarili? " Mahnuo je prema biografskim izvjetajima razbacanim po stolu. "Imamo ruke i umove na licu mjesta - a sve ih moemo zanijekati, i nijedan od njih ne zna to ih manipulira. Zapravo, oni potpuno krivo shvaaju znaenje ove operacije. Sumnjate li u to? Mislite li da su Amerikanci neto nauli o naoj istrazi?" Oboje mladih odmahnulo je glavama. Keiko mu je ak uputila skrueni osmijeh. "Ne. Tvoja kompartmentalizacija bazirana na HSO-u je prava revolucija u vojnim poslovima." "Tono, a nae objavljivanje tih metoda - ak i sestrinskim slubama unutar Saveza pokazuje koliko ozbiljno mi iz VOS-a shvaamo potrebe trenutka. Zato, molim. Budemo li odgaali vie od stotinu sati, moemo isto tako krenuti ispoetka. U emu je va problem s davanjem konanog zelenog svjetla?" Gnberk je pogledao svoju japansku kolegicu. Nestrpljivo mu je mahnula da nastavi. "Shvatit u tvoje pitanje kao retoriko, Alfrede. Problem s planom Zec je Zec. Sve ovisi o njemu, a mi o njemu jo uvijek nita ne znamo. " "A nee znati ni Amerikanci. Oporecivost je svrha cijele prie. Zec je sve to nam treba. " "On je vie od toga, Alfrede." Gnberkov je pogled bio miran, usprkos svoj svojoj mladosti, Braun je izgledao hladnokrvno poput Nijemca s prijelaza stoljea. Iao je od toke do toke polako, neumoljivo. "Postavljajui ovu operaciju. Zec je izveo uda u nau korist. Njegove sposobnosti demonstriraju da i on sam predstavlja opasnost."

110

Vaz je pogledao rezultate Gnberkove zadnje istrage. "Ali ti si otkrio sve Zeeve kritine slabosti. Ma koliko se on trudio to sakriti, uspio si dopratiti sve njegove certifikacijske autoritete do jedinstvenog izvorita." Nije bilo neobino imati jedinstveno izvorite CA: meutim, to to je Gnberk uspio otkriti Zeevo izvorite bio je trijumf. Za Alfreda - imajui na umu njegov, hm, osjetljivi odnos sa Zecom - bile su to udesno dobre vijesti. Gnberk je kimnuo glavom. "Credit Suisse. Pa to? " "Ako Zec ispadne neko stvorenje iz runog sna, mogao bi iskopati Credit Suisse i eliminirati ga. " "Iskopati CA od Credit Suissea? Ima li ti pojma to bi to uinilo europskoj ekonomiji? Ja sam ponosan na svoje ljude, na to to su ieprkali tu tajnu - ali to nije neto to moemo uistinu upotrijebiti. " "Trebali smo odustati od Zeca nakon onog prvog sastanka u Barceloni", ree Keiko. "Previe je pametan. " Vaz je podigao ruku: "Moda, no kako smo mogli znati? " "Ja! Oprosti, Alfrede, ali mi se pitamo zna li ti o Zecu vie nego mi. " K vragu! "Nikako. Potenja mi." Alfred se naslonio u svojem naslonjau i uoio nervozne poze svojih kolega. "Vi ste razgovarali iza mojih lea, zar ne? " Ljubazno im se nasmijeio. "Mislite da je Zec zapravo ameriki obavjetajac? Kineski? " Bili su proveli dosta vremena istraujui ove mogunosti. Ali Keiko je sad odmahnula glavom. "Koja je onda vaa teorija, prijatelji? " "Pa", ree Gnberk, kao da mu je pomalo neugodno. "Moda gospodin Zec uope nije ljudsko bie. Moda je umjetna inteligencija." Vaz se nasmijao. Pogledao je Keiko Mitsuri. "A tvoja? " "Ja mislim da je UI mogunost koju moramo uzeti u obzir. Zeevi talenti su tako mnogostruki, njegov rad toliko uinkovit - a njegova osobnost tako mladenaka. Ovo zadnje je jedno od obiljeja za koje DARPA* SAD-a smatra da bi bilo karakteristino." Opazila je nevjericu na Vazovom licu. "Nije svaka prijetnja kult ili urota. " "Naravno. Ali UI udovita? Pa to je strailo iz dvadesetog stoljea. Tko u obavjetajnim zajednicama ozbiljno shvaa takvo to? Ah! To je omiljena tema Pascala Heriota, zar ne? " Alfredov ton je postao dubok i ozbiljan. "Jeste li razgovarali s Pascalom o ovom projektu?" "Naravno da nismo. Ali UI je opasnost koju su svi totalno zanemarili zadnjih nekoliko godina. " "Tono, jer nikad nita nije bilo od nje. Znamo da je DARPA potroila milijarde na projekt Mali Pomaga prije sino-amerikog rata. Bio je to gotovo jednaki fijasko kao njihova inicijativa Zabrane pristupa svemiru. " "Zabrana svemira je upalila." Vaz se nasmijao. "Upalila je protiv svih, Keiko, a ponajvie protiv Amerikanaca. No u pravu si, ZPS nije dobra usporedba. elim rei da su neki od najpametnijih ljudi na svijetu pokuali stvoriti UI i da nisu uspjeli. " "Istraivai nisu uspjeli, ali izvrivi kod je sigurno preivio. Internet vie nije prenatrpana igraka kakva je nekad bila. Moda se komadii DARPA-inog Malog pomagaa nalaze tamo negdje i izrastaju u neto to nikad ne bi mogli postati u niskotehnolokoj prolosti. " "To je znanstvena fantastika! Bio je ak i film... " "Bilo ih je vie, zapravo", ree Gnberk. "Alfrede, ja se ne slaem s Keiko da bi se programi od prije mnogo godina mogli organizirati sami od sebe jednostavno zbog toga to sad imaju na raspolaganju pristojne resurse. Ali mi u Obavjetajnoj upravi analizirali smo mogunosti. Ja mislim da ima neto u tome to govori Pascal Heriot. To to je veina ljudi odbacila tu mogunost, ne znai da ona nije stvarna. Mi smo svakako preli toku s koje nema povratka u pogledu raunalnog hardvera. Pascal misli da e to, kad se stvarno dogodi, doi bez institucionalnih najava. Sliit e mnogim istraivakim razvojima, ali e biti dosta katastrofalnije. " Jo jedan nain na koji ovjeanstvo moda ne uspije preivjeti stoljee. "Koje god bilo pravo objanjenje", ree Keiko, "Zec je jednostavno previe kompetentan, * Defense Advanced Research Projecis Agency (Obrambena agencija za napredne istraivake
projekte) odgovorna je za razvoj novih tehnologija za vojnu upotrebu.

111

previe anoniman... ao mi je, Alfrede, mislimo da ovu operaciju treba obustaviti. Kontaktirajmo nae amerike prijatelje po tom pitanju." "Ali oprema je na mjestu. Nai ljudi su na mjestu. " Slegnula je ramenima. "Sa Zecom koji upravlja svime? Tako bi Zecu moglo ostati sve to otkrijemo u San Diegu. ak i kad bismo se mi sloili s tobom, nai efovi nikad ne bi pristali na to. " Bila je ozbiljna. Alfred je pogledao Brauna. Bio je i on. To je bilo loe. "Keiko, Gnberk, molim vas. Samo odvagnite rizike. " "Ve jesmo", rekla je Keiko. "Zec bez nadzora unutar te grandiozne spletke opasnost je kozmikih razmjera!" Znala je biti puna suvremene japanske netaktinosti. Vaz je rekao: "Ali mogli bismo srediti stvar tako da Zec dobiva operativne informacije pravovremeno, onako kako akcija napreduje." Sreom, Gnberk je to smjesta otklonio. "Ach, no. Takvo udaljeno mikroupravljanje garancija je katastrofe. " Vaz je dugo oklijevao, nastojei izgledati kao da duboko razmilja donosei neku teku odluku. "Moda, moda postoji nain na koji moemo dobiti sve - i, hm, 'grandioznu spletku' i minimalnu opasnost od Zeca. Pretpostavimo da ne damo Zecu konane pojedinosti unaprijed. Pretpostavimo da postavimo nekoga od naih ljudi na teren u junoj Kaliforniji no prije upada? " Mitsuri i Braun su na trenutak samo gledali. "Ali to emo onda s oporecivou? " upita Keiko. "Ako poaljemo vlastitog agenta da upadne unutra... " "Misli, Keiko. Moj prijedlog riskira da e Amerikanci saznati, a tvoj to jami. A rizik moemo odrati niskim. Jednostavno postavimo vlastitog agenta u blizinu, na dobro isplanirani poloaj, uglavnom bez ikakvih latencija. Ono to Amerikanci zovu Lokalni Honcho. " Gnberk se razvedrio. "Kao Alice Gong u Ciudad General Ortizu! " "... Da. Upravo tako." Nije se bio sjetio Alice, no Gnberk je bio u pravu. Radilo se o Alice Gong na tankom ledu u Ortizu, kad je gotovo posve sama otkrila i zaustavila Frontu slobodne vode. Moda Fronta ionako ne bi uspjela. Najzad, nitko nikad nije pokuao napraviti jeftini pitolj od tri stotine megatona. Ali da je bomba uspjeno detonirala, njihovo "inzistiranje na principu" bilo bi zatrovalo industriju rudarenja pitke vode u blizini Zapadne Antarktike. Gong je ostala nepoznata vanjskom svijetu, no postala je neto poput legende unutar obavjetajnih zajednica. Bila je jedna od pozitivaca. Hvala nebesima, ni Braun ni Mitsuri nisu primijetili Alfredovu nelagodu na spomen njezinog imena. "Ubacivanje Honcha sada bilo bi teko", ree Keiko. "Govorimo li o uvjerljivom turistu ili o ruletu s teretnim kontejnerom?" Uistinu, tajna ubacivanja nalikovala su na krijumarenje oruja za masovno unitenje; bile su to operacije od kojih se jeila koa svima ukljuenima. "Nijedan od mojih agenata na terenu nije kvalificiran za takvu operaciju. Trebat e nam posebna osoba, posebni talenti, posebna dozvola. " "Ja imam neke dobre ljude u Kaliforniji, ree Gnberk, "ali nijedan od njih nije na toj razini. " "Nije bitno", ree Vaz glasom punim eline odlunosti. "Prilino sam voljan otii osobno. " Znao ih je iznenaditi i ranije, ali ovo je bila bomba. Braun je neko vrijeme samo sjedio otvorenih usta. "Alfrede!" "To je toliko vano", rekao je Vaz. Uputio je svakome od njih svoj najizravniji i najiskreniji pogled. "Ali ti radi uredski posao, kao i mi! " Alfred odmahne glavom. Danas e morati dopustiti da se jedan dio njegove prolosti razotkrije. Nadao se da time nee sve upropastiti. Alfred je bio proveo godine "uklapajui se" u Vanjsku obavjetajnu slubu kao birokrat srednje razine. Kad bi se razotkrio, u najboljem bi sluaju zavrio kao premijer, prisilili bi ga da se vrati u visoki politiki hakeraj. U najgorem

112

sluaju... u najgorem sluaju, Gnberk i Keiko mogli bi dokuiti to on uistinu smjera u San Diegu.

Vaz > Interni ured VOS; <sm> Omoguite zajedniki obavjetajni pregled Biografskog paketa tri.</sm>

Naglasje rekao: "Imam iskustva na terenu. U SAD-u, konkretno, u ranim desetim godinama. " Braun i Mitsuri su dugo samo gledali. Marljivo su pretraivali. Bio paket 3 pokazat e im te operacije. Sve je bilo u skladu s onim su znali i ranije, ali je otkrivalo nove dubine njihovog indijskog prijatelja. Gnberk se prvi pribrao. "Ja... shvaam." Neko vrijeme je utio, itajui dalje. "Dobro si to uinio. Ali to je bilo prije vie godina, Alfrede. Ovo e biti teak mreno tehniki zadatak." Alfred je kimnuo glavom na tu kritiku, "istina. Ja nisam mlad." Mitsuri i Braun su mislili da je u ranim pedesetima. "S druge strane, moja specijalnost ovdje u VOS-u i jesu mrena pitanja, pa zapravo nisam izvan tokova. " Osmijeh iznenaenja bljesnuo je na Keikinom licu. "I ti si upoznat s ovom operacijom bolje od ikoga. Tako da, ako si ti na terenu, moe obaviti kritine stvari a da ih ne oda Zecu... " "Tono. " Gnberk je i dalje bio nesretan: "Ipak, ovo je izuzetno opasna operacija. Velesile se meusobno natjeu, naravno. Ali kad doe do prijetnje Orujem, moramo se drati zajedno. Ovo je prvi put u mojoj karijeri da je taj dogovor prekren. " Alfred je ozbiljno kimnuo glavom. "Moramo doi do istine, Gnberk. Mogli bismo biti u krivu u vezi sa San Diegom. Tada emo se zahvalno i tiho povui. Ali koji god bio izvor tog oruja, moramo ga otkriti. I ako to ispadne San Diego, Amerikanci e nam vrlo vjerojatno zahvaljivati. " Mitsuri i Braun su se dugo vremena gledali. Najzad su kimnuli, a Keiko je rekla: "Podrat emo ubacivanje Lokalnog Honcha, po svoj prilici tebe. Zaposlit u planere na strategijama povlaenja za sluaj da te razotkriju. Osigurat emo mrenu i analitiku podrku. Na tebi e biti da upravlja kritinim podacima na terenu... " "... i sprijei da gospodin Zec ne preuzme cijelu stvar!" dodao je Gnberk.
O

Alfred je sjedio u svojem uredu jo nekoliko minuta nakon to su njegovi prijatelji otili. Ovo je bilo za dlaku previe. Kad su ulozi najvii, opasnosti se uvijek mnoe. Plan Zec bio je najosjetljivija operacija u kojoj je indijska vlada ikad (svjesno) sudjelovala: dobivanje premijerove podrke nije bilo lako. Danas su ga Keiko i Gnberk umalo zaustavili, jednako temeljito kao to je to mogao premijer. to se tie Zeca - dobro, UI je moda bila fantazija, ali Zec je bio upravo onoliko opasan koliko su se Gnberk i Keiko pribojavali. Alfred se malo opustio, dopustivi sebi smijeak. Da, opasnosti su se mnoile kao, pa, kao zeevi. Ali on se danas ovdje suoio s nekima od tih opasnosti i neutralizirao ih. Ve je tjednima smiljao svoju ulogu Lokalnog Honcha. Na kraju su mu Gnberk i Keiko pruili prirodni izgovor da bude prisutan na terenu u San Diegu.

18.

Drutvo mijasteninih speleologa

Kabala se jo uvijek sastajala na estom katu knjinice, no sada je to mjesto bilo drugaije. Robert se popeo dizalom, izbjegavajui Hacekijance i njihovu Militantnu knjinicu. Ipak je bilo teko drati se stvarnosti. Theodor Geisel jo je uvijek vladao predvorjem, no uprava je davala franizu na mentalni i dodirni prostor svugdje drugdje. Scooch-a-mouti likovi zagaivali su suteren. Likovi H. P. Lovecrafta navodno su vrebali dublje pod zemljom, ondje gdje se nekad nalazilo skladite za sve to je bilo iskljueno iz optjecaja.

113

A esti kat... je bio prazan, ogoljen do samih polica. S ulaza u dizalo nasred kata Robert je kroz oglodane police mogao vidjeti sve do prozora. Drobiliari knjiga doli su i proli. U jugoistonom kutu uali su urotnici, poput dvadesetostoljetnih socijalista koji snivaju o carstvu usred svoje oigledne propasti. "Onda, to je zaustavilo invaziju Militantne knjinice? " upitao je Robert, mahnuvi rukom prema goloj stvarnosti praznih polica. Odgovorio mu je Carlos: "Kanjenje u pronalaenju najnovije haptike slubeno je objanjenje. A zapravo je stvar politika. Partizani Scoochija ele ovaj kat za svoj univerzum. Militantna knjinica im se odupire. Uprava bi mogla razoarati obje strane i uiniti od ovog kata simulaciju onoga emu su knjinice sliile dok su bile prave. " "Ali s lanim slikama knjiga, zar ne? " "Aha," Tommie se smijeio. "A to si oekivao? U meuvremenu, mi jo uvijek imamo ovaj kat za nas. " "Nismo poraeni, gospodo." Winnijevo lice bilo je ozbiljno. "Ve tjednima znamo da je ovo bilo neizbjeno. Izgubili smo veliku bitku. Ali to je tek prva bitka u ratu." Bacio je pogled na Tommija. Parker je uperio prst u LED-icu na svom raunalu. "Mrtva zona je postavljena. Vrijeme je da nastavimo s naom ozbiljno kriminalnom konspiratizacijom." Smijeio se, no pogledom je prelazio preko svih i svakoga je pogledao u oi. "U redu. Zavrio sam svoje istraivanje. Mogu nas uvesti u parne tunele. ak sam organizirao priredbu koja e nam maknuti s puta laboratorijsko osoblje. Mogu nas dovesti do spremnika poderotina i imam ljepilo u spreju. Moemo nanijeti Projektu Librareome i konkretno Huertasu jako puno boli. Jasno, to nee zaustaviti napredak u pogledu ovakvih stvari, ali e..." Winnie je progundao. "Ve smo se sloili da je to nemogue trajno zaustaviti. Ali ako moemo blokirati majmune koji koriste najdestruktivnije metode... pa, to e morati biti dovoljno. " "Ba tako, dekane. Upravo to moemo uiniti. Sve je spremno, nedostaje samo jedan kritino vaan sastojak. " Njegov pogled je preao na Roberta. Tolika je snaga zdravog razuma da je Robert oklijevao gotovo jednu treinu sekunde. Tada je posegao rukom u dep i izvukao plastinu kutiju koju mu je bio dao Stranac. "Vidi ovo, Tommie." Parkerove su se obrve podigle. "Hej, ja sam impresioniran. Oekivao sam papirnati ubrus ili takvo to." Pogledao je u ekran svojeg laptopa i zatim uzeo kutiju. "Ovo izgleda kao pribor za bioloko uzorkovanje." I doista, kutija je sada imala arene etikete koje su proglaavale upravo tu funkciju. "Kako si to izveo? " Da, kako? Robert se nije mogao sjetiti ni istine niti lai koje bi imale ikakvog smisla. Tommie je krivo protumaio njegov muk. "Ne, ne, nemoj mi rei. Trebao bih biti u stanju shvatiti i sam." Tommie se nasmijeio kutiji. Onda ju je ugurao u svoj dep. "U redu. Onda smo posve spremni. Sad moramo dogovoriti vrijeme. " Rivera se nagnuo naprijed. "Ubrzo. Izmeu kvartala ima previe graevinskih radova na laboratorijima. " "Da. A ima i drugih ogranienja. Ne biste vjerovali koje sam sve pripreme morao obaviti. Umreen sam s konzultantima do grla. Ne brini, dekane, nijedan od njih ne vidi nita osim malenog dijela onoga to radim. Postajem pravi strunjak u afili jansama." Tommie se izvrsno zabavljao. "Ja ovo mogu izvesti, deki! Bit e ba kao u dobra stara vremena - dobro, moda ne za tebe, Carlos; ti se tada nisi jo ni rodio." Nasmijeio se Winnieju i Robertu. Robert je esto odlazio na ta podzemna pjeaenja. Bila su prilino dojmljiva, hodali su kroz stotine metara tunela i zatim izlazili u zgradama koje su bile mrane, prazne i prilino nedovrene. Katkad bi u stubinim oknima bilo stepenica, katkada ne. Winnie Blount se sada takoer malo nasmijeio. "Da, Drutvo mijasteninih speleologa." Namrtio se, pri.sjetivi se neega. "Imali smo sreu to nismo slomili vratove." Ovaj komentar doao je s one strane stola za kojom je Winnie proveo veinu svojeg ivota, kao lan uprave s nonim morama o odgovornostima i sudskim parnicama.

114

"Aha. Bilo je zabavnije od igranja igrica i puno opasnije. Kako bilo, to je bilo prije raunala - barem u onom smislu u kojem danas shvaamo taj pojam. Danas su stvari mnogo drugaije, ali uz moje istraivanje i ovaj bioprofil koji je donio Robert, mogu nas provesti pored svih automatskih pasa uvara. Barem ako dobro uskladimo vrijeme." Neto je kratko utipkao u laptop. "U redu, evo novosti. U sljedeih est tjedana postoje tri kratka vremenska razdoblja kad e se istovremeno poklopiti svi sigurnosni propusti. " "Kad je prvi?" upita Winnie. "Stvarno uskoro. Tjedan dana od sljedeeg ponedjeljka." Okrenuo je laptop tako da i ostali vide. "Uli bismo kroz zgradu Pilchner." Upustio se u opirnu diskusiju o tome kako on zamilja tu pustolovinu. "A ovdje se tunel odvaja od kampusa. Kad proemo to mjesto moemo hodati skoro cijeli kilometar ispod stare lokacije General Genomicsa. " "Huertasovi labosi su odmah sjeverno od toga", rekao je Rivera. "Aha. A izgledi su deset prema jedan da emo uspjeti ui i napraviti to to hoemo - a moda ak i izai! " Ni Rivera ni Blount nisu izgledali utjeeni takvim izgledima. Za neko vrijeme, Winnie je rekao: "Stvarno ne moemo odugovlaiti. Ja glasam za tjedan dana nakon sljedeeg ponedjeljka. " "Da, ja isto", rekao je Robert. "W t ngy. Da. " "Onda u redu!" Tommie je okrenuo svoj laptop natrag i neto zabiljeio. "Doite nosei, ali ja u vam dati novu odjeu i svu potrebnu elektroniku. Ja..." Winston Blount ga jc prekinuo: "Ima jo jedna stvar, Tommie." "Oho." "Nije nita veliko, ali moglo bi nam donijeti ispravan publicitet. " "Hmm. " "Predlaem da povedemo jednu udaljeno prisutnu osobu, onog Sharifa." "To je ludost!" Tommie je skoio na noge i opet naglo sjeo. "Hoete udaljenu prisutnost? Zar ne razumijete? Vi tamo dolje neete ak ni nositi." Winnie se nasmijeio ulagujui nui se. "Ali ponijet e elektroniku, Tommie. Zar ne moemo podrati njegovu prisutnost preko toga? " Parker se zagrcnuo od zgraanja. "Kako ti misli da udaljena prisutnost funkcionira, dekane? " "Ovaj, to je samo neka vrsta prilagoenog prikaza." "to se tie slike, to je istina. Ali to nije lokalno. Iza lijepih sliica nalazi se visokobrzinska komunikacija i prosljeivanje kroz okolne mikrolasere. Dolje u tunelima nema nasuminih mrea. Sve to sam isplanirao ovisi o tome da budemo vrlo tihi, a osobito o tome da ne koristimo nijedan laboratorijski vor. Ovo to vi elite je..." Odmahnuo je glavom u nevjerici. Robert je pogledao Blounta. "Ni ja ne razumijem. Prije samo dva tjedna iskljuil i smo Sharifa jer je bio rizik za sigurnost. " Winnijevo lice je pocrvenjelo, ba kao u stara vremena kad bi ga Robert priepio na sastanku fakultetskog osoblja. Robert je podigao ruku. "Samo se udim, Winstone. Stvarno. " Za trenutak, Winnie je kimnuo glavom. "Dobro. Gle, ja nikad nisam bio ljut na tipa. Upoznali smo ga osobno, upravo ovdje u knjinici. Izgleda kao iskreni student. On tebe stvarno intervjuira, zar ne? " Kad nije Stranac ili gospodin SF, da. Robert je shvatio da bi samo jedna njegova rije sada bila dovoljna da se odustane od cijele zamisli. Nije ni slutio da bi izdaja mogla biti posao s punim radnim vremenom: "Da. Njegova pitanja su esto budalasta, ali su vrlo akademska. " "Eto vidi! Ja elim rei da, ukoliko stvari ne krenu sto posto onako kako elimo, tada e nam trebati netko izvana da predstavi nae gledite. Idealno bi bilo da to bude netko tko je vidio to mi to tono radimo. To bi moglo predstavljati razliku izmeu tihog odlaska u zatvor - i davanja uinkovite moralne izjave. "

115

"Da", rekao je Rivera. "Vi ste genij za osiguranje, profesore Parker. Ali ak i najbolje osmiljeni planovi mogu se izjaloviti. Kad biste mogli smjestiti Sharifa, to bi nam bila... neka vrsta sigurnosne mree." Tommie je lagano lupio glavom o stol. "Vi deki ne znate to traite. " No usprkos svoj toj teatralnosti, Tommie nije odbio. Za neko vrijeme ovjeuljak se uspravio sjedei i zagledao se u njih. "Traite udo. Moda ga mogu izvesti, moda ne. Dajte mi jedan dan da razmislim. " "Svakako, profesore. " "Nema problema. " Blount se smijeio od olakanja. Tommie je odmahnuo glavom i zgrbio se iza svojeg laptopa. Jednako sretno je izgledao i kad su ostali lanovi bande proglasili sastanak zavrenim i uputili se prema dizalima. Obino bi ih neko dizalo ve ekalo dok bi oni stigli. Tommijeva mrtva zona kao da je ostavila u mraku ak i softver za dizala. Kad su proveli neko vrijeme zurei u zatvorena vrata, Carlos je ispruio ruku i pritisnuo gumb za prizemlje. "Prednost odravanja antiknih kontrola", rekao je uz slabaan osmijeh. Winnie se osmjehivao, no to nije imalo nikakve veze s dizalom. "Ne brinite. Tommie e smisliti neko rjeenje. " Robert je kimnuo. "Uvijek ga je smislio, zar ne? " "Jest", rekao je Winnie i svi su se nasmijali. I odjednom je Robert shvati o zato su Winnie i Carlos eljeli Sharifa sa sobom. Kad su se vrata dizala otvorila, a Rivera i Blount uli, Robert je rekao: "Vidimo se kasnije. Ja bih moda trebao ponovo pogledati Militantnu knjinicu." Winnie je zakolutao oima. "Samo izvoli." I otili su. Robert je malo stajao i sluao zvuk dizala koje odlazi. Kroz vrata na stubitu s njegove lijeve strane silazilo se prema virtualnoj knjinici. Vie nije bilo lanih potresa, ali Militantni knjiniari su se jo uvijek igrali sa snanim pojaalima. uo je zvukove kriputavih zidnih konstrukcija koji su sada bili glasniji od dizala. Pod ispod njegovih nogu podrhtavao je u skladu s fantazijama Jerzyja Haceka. Priekao je jo malo, a tada se - umjesto da krene niz stepenice - vratio istim putem po estom katu do Tommieja Parkera.
O

Tommie se naginjao naprijed, nosa jo uvijek zabodenog u svoje raunalo. Njegova LED lampica za mrtvu zonu jo uvijek je bila upaljena. Na vrlo konkretan nain izgledao je poput arobnjaka s knjigom drevnih uenja. Nikakve virtualne stvarnosti ovdje nisu bile potrebne. Robert se smjestio na stolac nasuprot njemu i promatrao. Bilo je lako mogue da ovjek uope nije primijetio njegov dolazak. Uistinu se znao posve unijeti u igre, slagalice i sheme razbijanja programa. "Ja sam posvuda, pojavljujem se kako elim da dobijem rezultate koje elim." Tako se hvalio Tajnoviti Stranac. Nakon prole noi, nakon uda u donjoj kupaonici, Robert je bio spreman vjerovati da je taj Stranac, to god bio, moda gotovo onoliko moan koliko tvrdi d a jest. Pitam se to ima o Winnieju i o Carlosu? Najzad je Robert prekinuo tiinu. "Onda, Tommie, koliko smo gadno zaribali? " Plave oi pojavile su se iznad ruba laptopa. Tommiejev izraz lica kao d a je govorio to ti ovdje radi? Pogled mu se vratio na raunalo. "Ne znam. Samo bih volio da se vi deki odluite." Brz pogled natrag u Robertovom pravcu. "Ali ti nisi inzistirao na toj promjeni, zar ne? " "Ja o tome... dvojim." Sad e Stranac biti na terenu sljedei ponedjeljak, to e i opet dokazati njegovu tvrdnju o sveprisutnosti. "Ja sam oduvijek vjerovao u to da vas, tehnoloke genije, treba pustiti da obavite posao na va nain. " Tommie je snano kimnuo glavom u znak slaganja. "Da." Zapravo, Robertu nikad nije bilo stalo do tehnologije, kako god bilo. No sad je sve bilo mnogo drugaije. "Ipak, sjeam se da si ti uvijek znao izvlaiti uda iz eira. Traimo li ovaj put previe, Tommie?" 116

Parker se uspravio i usmjerio svu svoju panju prema Robertu. "Ja... jednostavno ne znam, Roberte. U stara vremena nije bilo teorije da izvedem takvo to. Znao sam stvarati super ASIC-e. Znao sam hakirati protokole. Znao sam uiniti tucet stvari izvan moje uske akademske specijalnosti. Ali sada to vie ne znai mnogo. Sada..." "Sada radi na problemima veim od bilo kojeg skupa specijalnosti. " "Da! Kako ti to zna? " Rekla mi je ga Chumlig. Naglas, Robert je rekao: "Sada se bavi potpuno nevezanim specijalnostima. " "Tono. Neke moje temeljne vjetine jo su uvijek bitne. U njima sam jednako uinkovit kao i uvijek. Ali... do umirovljenja sam ve postao sramota svojeg odsjeka. Bio sam dobar u predmetima odreenih nia, ali kad sam pokuao poduavati nove, integracijske stvari - pa eto, cijelog sam ivota bio daleko ispred studenata, ak i u novim predmetima. Ali pred kraj sam se koprcao. Provukao sam se kroz svoj zadnji semestar dodjeljujui tjedne projekte, pa zadajui klincima da kritiziraju jedni druge." Izgledao je kao da mu je jako neugodno. Nita slino nikada se nije bilo dogodilo starom Robertu - ali ja sam uvijek znao definirati znaenje kvalitete i izvedbe. "Kako god, kad sam otiao u mirovinu, vratio sam se u kolu - barem u svojoj glavi. Sad postoji drugaiji pristup rjeavanju problema, ako eli rjeavati velike probleme brzo. To je kao da ui koristiti mone alate, ali danas ti alati nisu samo Google i paketi za simbolinu matematiku, nego i forumi za ideje i nagaanja o budunosti i... " "I rad s ljudima? " "Da. Ljudi nikad nisu bili dio mojih jednadbi - ali to sada vie nije vano. Postoje projektni uredi koji se specijaliziraju za lijepo i krasno." Tommie se nagnuo naprijed, povjeravajui se. "Otkako sam poeo raditi na ovom projektu, sve se posloilo! Ulazak u tunele bio bi beskoristan kad bi se osoblje jo uvijek nalazilo u labosima. Zato sam pretvorio politiko manevriranje izmeu Hacekijanaca i Scoochija u vrlo spektakularnu medijsku razonodu - sudar krugova vjerovanja. Bit e tako kul! Otkrio sam jednog projektnog koordinatora koji razumije to elim. Ja napravim okvirni koncept, a on to razradi irom planeta. Detaljni planovi samo sjedaju na svoja mjesta!" Tommie se naslonio, a njegovu frustraciju pomela je vizija njegovih novih moi. "A vidi moj kompjutor!" Rukom je s ljubavlju preao preko naprave. Kuite je bilo izudarano i izubijano. Izgledalo je kao da je prualo utoite generacijama lopova. LED lampice du gornjeg ruba bile su usaene u rupice izbuene u metalu. Stari Tommie nije vjerovao u "ne sadri popravljive dijelove". "Tijekom godina zamijenio sam sve unutra. Previe esto sam radio promj ene zato da udovoljim novim standardima i prokletom HSO-u. Ali u zadnjih nekoliko mjeseci ugradio sam pravu revoluciju u ovu kutiju. Ona subvertira netrivijalne dijelove Hardverski sigurnog okruenja. Kunem ti se, Roberte, opakiji sam nego to su DARPA i C IA ikad bile u dvadesetom stoljeu. " Robert je neko vrijeme utio. Tada je rekao: "Kladim se da e smisliti neki nain da ubaci Sharifa. " "Ha. To bi bio lag na torti. Oigledni trik je ravno iz dvadesetog stoljea; jednostavno ponesemo vlastiti kabel. On bi podrao pristojnu brzinu prijenosa podataka - dovoljnu za Sharifa, u svakom sluaju - a mi bismo svejedno ostali skriveni i tihi." Pogledao je Roberta i inilo se da je njegov muk shvatio kao nevjericu. "Znam, duga je to etnja, a tunelsko e osiguranje uglavnom biti upaljeno. Ali postoji jedna vrsta tankog optikog vlakna... ili e postojati kad zavrim sa svojim projektnim koordinatorom. " "Da. Tvoj projektni koordinator. " "Ja sam posvuda, pojavljujem se kako elim da dobijem rezultate koje elim ." Novi je svijet bio arobno mjesto, no postojala je hijerarhija uda. Bilo je stvari koje su znali uiniti Juan i Robert. Bilo je stvari koje je nastojala poduiti Louise Chumlig. Bilo je stvari o kojima je Tommie nauio samoga sebe. A negdje iznad svega toga bilo je ono to je mogao Tajnoviti Stranac.

117

19.

Neuspjeh jest opcija

U Gimnaziji Fairmont zavrni ispiti trajali su nekoliko dana. Bilo je donekle slino onome ega se sjeao iz djetinjstva. Klincima su panju plijenili nadolazei praznici. Jo gore, boina filmska sezona poela je prodirati u razne zajednike svjetove u kojima su svi ivjeli. Meutim, zavrni ispiti bili su na jedan vrlo dubok nain razliiti od onih iz njegovog gimnazijskog iskustva. Za Roberta Gua, ovi novi ispiti bili su te ki. Nije bilo unaprijed stvorenog zakljuka da e postii najbolje rezultate na testovima i nadmaiti sve ostale. Jedina slina situacija iz njegove prolosti dogodila mu se za vrijeme studija, kad su ga nakratko natjerali da pohaa prave znanstvene predmete. Na tim satovima najzad je upoznao studente koji nisu automatski bili manje vrijedni od njega - a upoznao je i uitelje koji nisu bili impresionirani njegovim genijem. Nakon to je zavrio obvezni znanstveni kurikulum, Robert je izbjegavao takva ponienja. Sve dosad. Matematika i formalni zdrav razum. Statistika i podatkovna mehanika. Pretraivanje i analiza. Ispit iz P&A ak je ograniavao mogunost izlaska na mreu i upotrebu tue inteligencije. Premda je poduavala suradnju, Chumligova je neprestano zvocala o vanosti temeljnih kompetencija. Sad su se sve njezine neusklaene otrcane fraze spojile u pakleni tjedan testiranja. Odmah nakon ispita iz "zdravog razuma" ukazao se Tajnoviti Stranac. Bio je samo glas i zelenkasti odsjaj. "Imate problema s ispitima, ovjee moj? " "Snai u se." Zapravo, matematika je zbilja bila zanimljiva.

Miri > Juan, Xiu: <sm> On opet s nekim razgovara.</sm> Xiu > Juan, Miri: <sm> to kae?</sm> Miri > Juan, Xiu: <sm> Ne znam. Lokalni audio je prebaen na privatno. Juan! Mii se odatle.</sm> Juan > Miri, Xiu: <sm> Nisi ti moja efica. Ionako sam sada htio priati s Robertom.</sm>

Stranac se zahihotao. "U Gimnaziji Fairmont ne daju automatske petice, pa ak ni automatske prolazne ocjene. Neuspjeh jest opcija, ali za vas..." Spas se nazirao. Ugledao je Juana Orozca kako izlazi iz zgrade za nastavu i kree prema njemu. Stranac je nastavio: "... i Juana Orozca nije sigurno da ete dobiti jedinice. Vi ste na pojednostavljenom kurikulumu. Trebali biste vidjeti ispite koje planiraju za vau unuku." "to je s mojom unukom?" Ako ovaj ljigavac i nju uvue u ovo... Ali glas mu nije odgovorio. Juan se upitno osvrtao. "Priao si s nekim, Roberte?" "Ne o koli. " "Jer nikoga nisam vidio." Zastao je i slova su potekla Robertovim vidnim poljem.
Juan > Robert: <sm> Stvarno je vano ne suraivati ni s kim protiv pravila.</sm>

"Razumijem", odgovorio mu je Robert naglas. "Dobro." Bilo je jasno da Juan misli da Robert nee proi sve testove. Ponekad je izgledalo kao da mali jadniak pokuava zatititi njega. "Zna", nastavio je Juan, "kola ima stvarno dobar redarstveni servis. Moda ga neki klinci i mogu preveslati, ali puno je vie onih koji samo misle da mogu. " A zatim, tu je i Tajnoviti Stranac, koji kao da uope nema nikakvih problema s osiguranjem. Stranac je bio tako moan, ali bockanje Roberta ipak mu je inilo zadovoljstvo. Bi li to mogao hiti neki stari neprijatelj - netko mnogo pametniji od Winnieja Blounta? "Kako bilo, mislim da imamo izgleda da dobijemo pet za na semestral ni ogled, Roberte." Djeak se upustio u tumaenje najnovijih planova za kombiniranje svojeg pisanja s runom glazbom i Robertovim mrenim algoritmima. Slijepac je tu vodio slijepca, ali za nekoliko trenutaka Robert se posve uivio.
O O O

118

Situacija je u kui bila napeta, no to nije imalo nikakve veze sa zavrinim ispitima. Stvar je bila u tome to je Robertov pononi okraj kod donje kupaonice predstavljao fiziki napad. Nije bilo vano to je on htio zatititi Alice - to ba i nije mogao rei. Ovaj put nije bilo prijetnji, nije bilo konanih obrauna. No Robert je u Bobovim oima vidio tjeskobu koje ondje ranije nije bilo. Izgledao je poput ovjeka koji se poinje pitati je li zmija koju dri kod kue zapravo crna mamba. Takav zakljuak otpremio bi Roberta u Rainbows End bre od bilo kakve obine neotesanosti. Miri mu je ukazala na razlog zato se to jo nije dogodilo. Sustigla ga je jedno poslijepodne dok je lutao West Fallbrookom, nadajui se izravnom kontaktu s nekim prijateljskim oblikom Sharifa. Miri je vozila svoj stari bicikl pored njega nekoliko koraka, uskladivi se s njegovom brzinom i divlje krivudajui. Najzad je skoila s bicikla i poela ga gurati. Kao i uvijek, njezino dranje bilo je strogo, kao u uiteljice razredne nastave. Gledala ga je postrance neko vrijeme. "Kako ti ide s ispitima, Roberte? " "Bok Miri. Kako tebi ide s ispitima? " "Ja sam prva pitala! Osim toga, zna da moji zavrni ispiti poinju tek nakon praznika. " Njezino neumjereno efovanje kao da se naguravalo s diplomacijom. "Onda, kako ti ide? " "Izgleda da u dobiti trojku iz matematike. " Njezine oi su se rairile. "O! ao mi je. " Robert se nasmijao. "Ne. To su dobre vijesti. U vrijeme prije Alzheimera uope ne bih razumio zadatke. " Uputila mu je blijedi osmijeh. "Pa, dobro onda. " "Hmm. Jedan... moj... prijatelj mi je rekao da su djeca iz tvojih razreda jako dobra u tim stvarima. " "Mi poznajemo potrebne alate. " "Mislim da bih mogao biti mnogo bolji u matematici", rekao je Robert gotovo kao sebi u bradu. "Moglo bi biti ak i zabavno." Jasno, ako se njegovi stvarni planovi za sljedeih nekoliko dana ostvare, tada e mu se vratiti smisao za poeziju i nita od svega ovoga nee biti vano. Ovaj Mirin osmijeh bio je sretniji. "Kladim se da bi! Zna... ja bih ti mogla ponioi oko toga. Ja stvarno volim matematiku i imam sve vrste korisniki prilagoene heuristike. Izmeu semestara bih ti mogla pokazati kako se koriste." Njezin glas je preao u md voe dok mu je planirala praznike. To je Alice u njoj, pomislio je Robert. Skoro se nasmijeio. "Stani malo, jo moraju proi zavrni ispiti. " I pomislio je na Juanove najnovije planove za ogled. Djeaku je dobro ilo. Robert je imao problema sa svojim dijelom, s grafikom i sueljima. "Za njih zapravo trebam pomo. " Mirino se lice naglo okrenulo. "Neu ti pomoi u varanju, Roberte! " Oboje su stali i zurili jedno u drugo. "Nisam tako mislio, Miri!" Tada je razmislio o tome to je rekao. Kriste. U stara sam vremena neprestano vrijeao ljude, ali barem sam znao kad bih to inio. "Ozbiljno. Samo sam htio rei da imam problema sa zavrnim ispitima, dobro? "
Lena > Miri, Xiu; <sm> Smiri se, malena. ak ni ja ne mislim da te Robert navlai.</sm> Xiu > Lena, Miri; <sm> Ovo ti je onda prvi put.</sm>

Miri je piljila u njega jo trenutak. Zatim je proizvela neobian zvuk koji je moda bio hihot. "U redu. Trebala sam znati da jedan Gu ne bi varao. Samo, stvar je u tome da ja toliko pobjesnim na neke klince iz moje uenike grupe. Kaem im to da rade. Kaem im da ne varaju. A oni ipak stalno muljaju na protokolima suradnje." Opet je poela hodati, pa je Robert krenuo za njom. "U stvari", rekla je, "samo sam htjela zapoeti razgovor. Imam misiju, neto ti moram rei. " "O? " "Da. Bob te eli poslati izvan ove drave. Misli da si pokuao pretui Alice." Zastala je kao da oekuje nekakvu obranu. Ali Robert je samo kimnuo glavom, prisjetivi se pogleda u Bobovim oima. Znai, Rainbows End je bio vrlo blizu.

119

"Koliko mi je vremena ostalo? " "To je ono to ti elim rei, da ne brine. Razumije..." Ispostavilo se da je njegov spas stigao iz nenadanog smjera, naime od pukovnice Alice osobno. Navodno se uope nije osjetila ugroeno zbog njega. "Alice je znala da si ti samo oajan, mislim..." Miri je verbalno plesala, izbjegavajui vrijeanje i nepristojno izraavanje: u osnovi, Alice je ionako mislila da je on ludi starac. Ludi starci stalno idu u zahod; postanu previe usredotoeni na taj problem. Nadalje, Alice nije smatrala njegovu grubost prema njoj napadom. Robert se sjeao koliko ga je boljela glava kad se spotaknuo preko njezinih nogu i udario u dovratak. Crni pojas iz neega zacijelo je bila jedna od Alicinih bezbrojnih PVU vjetina. Alice je bila ona opasna. Jadna Alice, jadni Bob. Jadna Miri. "U svakom sluaju, rekla je Bobu da pretjeruje i da ti stvarno treba ovo kolovanje ovdje. Kae da moe ostati sve dok tvoje ponaanje bude..." Utihnula je i podigla je pogled prema njemu. Nije mogla smisliti kako da mu prenese ostatak na diplomatski nain: sve dok se opet ne istrese na moju ker. "Razumijem, Miri. Bit u dobar. " "Eto. Dobro." Miri se osvrnula uokolo. "Ja, ovaj, pa, to je sve to sam imala za rei. Ostavit u te da nastavi... to god si ve radio. Sretno sa zavrnim ispitima. " Okrenula se na biciklu i poela marljivo pedalirati. Taj je stari bicikl imao samo tri brzine. Robert je odmahnuo glavom, ali nije mogao ne nasmijeiti se.

20.

Zapovjednik strae

Robertovi su zavrni ispiti proli. Zasluio je prosjek od 2,6, te etvorku iz Pretraivanja i analize. Naradio se vie nego ikad u ivotu. Kad sve to uskoro ne bi postajalo nevano, ponosio bi se samim sobom. Bio je ponedjeljak poslijepodne i Robert je brojao sate, brojao je ak i minute. Tajnoviti Stranac se u zadnje vrijeme vrlo rijetko javljao. Kabala se sastala dvaput, no Tommie je dijelio informacije na osnovi prijeke potrebe. Tommie je bio proitao previe pijunskih romana. Zasad, sve to je Robert znao bilo je da se nalaze u knjinici u 5 i 30 poslijepodne.
O

U meuvremenu, negdje ispod kampa Pendleton... U teoriji, biti zapovjednik strae za kontinentalni jugozapad SAD-a nije bilo nimalo drugaije od voenja operacije uhoenja i napada bilo gdje u svijetu. U teoriji, ovdje bi na djelu mogli biti urotnici koji kuju smak svijeta. U stvarnosti, ovo je bio dom, a nalazio se meu najbolje umreenim teritorijima na svijetu. Izgledi da e doi do napada bili su blizu nuli. Pa ipak, sljedeih etiri sata potpukovnik Robert Gu mlai bit e odgovoran za zatitu otprilike stotinu milijuna svojih susjeda od masovnog unitenja. Gu je stigao dvadeset minuta ranije, javio se trenutnom zapovjedniku strae, a zatim potraio MDS-ove propuste. Oni su obino bili najgora stvar u vezi sa straom CONUS-a*. udom virtualne birokracije. Guova Marinska ekspedicijska postrojba veeras je bila sast avni dio Ministarstva domovinske sigurnosti. Na taj je nain MDS odravao svoj proraun toliko, khm, skromnim. "Poput suvremene korporacije. MDS se beavno ispreplie sa svim organizacijama koje zahtijeva trenutak." Tako je glasila reklama. A veeras - slava nebesima na vidiku nije bilo nijedne greke u ovlatenjima. Bob je obiao bunker, pretvarajui plastine zelene zidove u prozore s pogledom na junokalifornijsku no. Zrak se ispunio apstrakcijama, statusom njegovih ljudi i opreme, reorganizacijom njegovog dijela skupa analitiara. Izvukao je kavu iz aparata pored vrata i smjestio se za vrlo obian stol, jedva nekoliko stopa udaljen od podruja za lansiranje. "Patrick? " Njegov se zamjenik pojavio s druge strane stola. "Gospodine? "
* Continental United States: vojni pojam koji obuhvaii sve drave SAD-a osim Aljaske i Havaja.

120

"Koga sve imamo veeras?" Nepotrebno pitanje, ali Patrick Westin je prikazao slubeni popis. Marinska ekspedicijska postrojba sastojala se od etiri manevarska tima po dvanaest marinaca. Nazovimo ih vodovima; svi su ih tako zvali. Nekada, u dvadesetom stoljeu. Bobovo "zapovjednitvo" bilo bi na razini porunika. S druge strane, MEP je kontrolirao na tisue vozila (premda ih je veina bila velika poput modela aviona) i dovoljno vatrene moi da okona gotovo svaki rat u povijesti. I najvanije za Roberta Gua: svi iz njegove grupe proli su borbenu obuku teku ba kao u stara vremena. To su bili marinci. Patrick ih je sve sazvao na kratki sastanak. Prostorija se proirila unatra g sa suprotne strane Bobova stola i neko vrijeme se pravila da je velika dvorana. Svi su izgledali smireno; prolo je mnogo vremena otkako je bilo to krenulo Stvarno Naopako u CONUS-u. A mi smo velik dio razloga zalo. "Bit emo ovdje satima", rekao je Bob. "Nadajmo se da e to vrijeme proi u vrlo dosadnom uhoenju. Sve dok je tome tako, slobodno ostanite u prostorijama za osoblje pored vaih vozila. Ali veina vas je ve bila u mojoj smjeni. Znate da elim da drite oi otvorene. Drite korak s analitiarima." Mahnuo je prema skupu analitiara. Po jednoj smjeni strae jugozapada CONUS-a, taj je skup brojio nekih tisuu petsto predanih specijalista, ali s vezama koje su vodile do stotina tisua servisa i do milijuna ugraenih procesora. Veeras je Alice bila zaduena za taj skup i promjene su ve bile oigledne, jer se to trodimenzionalno takorsko gnijezdo mijenjalo jasnoom koja se rijetko via izvan menaderskih snova. Osim njezine udesne reorganizacije, prikaz je bio posve konvencionalan. Izmeu ljudi koji su imali dozvolu za direktnu komunikaciju, nalazile su se stotine asocijativnih tema kodiranih bojama. Masa s niih razina neprekidno je treperila dok su se ponderiranja, procjene i poveznice mijenjali iz sekunde u sekundu. Bob je uperio prst u udake iz crvenkastih tema o opasnostima, koji su uvijek bili dio te mjeavine. "O emu trebamo brinuti sljedea etiri sata? " Analitiari iza crvenih vorova izbacili su svoju konsenzusnu listu i popratne poveznice. Ali ak ni ti paranoici veeras nisu imali mnogo za rei: Akcijske teme Mogui protest protiv Librareoma na UCSD-u Neredi zbog krugova vjerovanja gotovo sigurni Mogui organizirani sudionici Krug vjerovanja Jerzyja Haceka CIA-ina procjena indoeuropske veze Krug vjerovanja Scooch-a-mouta CIA-ina procjena srednjoafrike veze CIA-ina procjena subsaharske veze CIA-ina procjena paragvajske veze RIAA-in izvjetaj Kongresu Trgovako tijelo Mogunost infrastrukturne tete Blizina lokacija kritinih za nacionalnu sigurnost General Genomics Huertos International Pojaan uvoz ilegalne raunalne opreme Okrug Orange Okrug Los Angeles Procjena vjerojatnosti povezanosti prethodnih stavki nia od mjerne skale Policiiske teme FBI-eva racija na Splendor Farmu u Los Vegasu gotovo sigurna Mogu zahtjev za obovjetajnu podrku DEA-ine racije na intenzifikacijske droge u okrugu Kern Mogu zahtjev za obavjetajnu podrku Mogua aktivnost izvan dotinog podruja 121

Naselja pacifikih otoana u Alberti Zanimljive osobe Arizona Kalifornija Okrug San Diego Vie kratkoronih posjetitelja iz June Azije Ostali Nevada Savjeti za udaljavanje Bob je pustio da ta lista neko vrijeme visi u zraku. "Ha", rekao je jedan artiljerac. "Barem nam policija nee biti problem." Odbijanje policijskih zahtjeva veeras bi trebalo biti lako, a ne kao kod prevencije otmica ili ubojstava. Tehnika narednica uperila je svjetlosni pokaziva na skupinu zbivanja na UCSD -u. "Imat emo posla s ovime." Njezino je svjetlo zastalo, proirivi definicije. "to? Ovo je bitka izmeu krugova vjerovanja? Nikad nisam ula za takvo to. " Jedan od najmlaih marinaca se nasmijao. "Ma samo si prestara, Nancy. Kavge izmeu krugova vjerovanja su katastrofa nove. " Bob nije ni pokuao shvatiti njegov sleng, ali bio je uo dovoljno o tome od tate i Miri da bi shvatio smisao. Proirio je opis oekivanih nereda. "Ovo izgleda kao kombinacija dvadesetostoljetnih protesta i suvremenog igranja. Trebalo bi biti j ednako sigurno kao veina javnih zbivanja. Problem je lokacija." Bilo je toliko biolokih laboratorija pored UCSD-a da je svaka nestabilnost predstavljala razlog za brigu. "Ovo je vrijedno mnogo vae panje. Pratite statistiku inozemnog interesa." Prebacio se na poveznice pod Zanimljive osobe. Kao i uvijek, te su se irile na desetke tisua. Prije ili kasnije gotovo svatko je bio pomno praen osim ukoliko bi umro, u kojem sluaju bi ipak neto vrijedio bioteroristikim paranoicima. "Neu od vas zahtijevati da kopate kroz Zanimljive osobe jer bi ova smjena onda trajala cijelu godinu. Ali pratite ono to vam pije poalju - i pazite na promjene u stvarnom vremenu." Ovo zadnje bila je klasina mudrost, provjerena u tucetima katastrofa i izbjegnutih katastrofa u ovom stoljeu. Analitiari su uvijek imali milijun sumnji, ali kad bi se sudarili s okrutnim hladnim svijetom stvarnog vremena, uspjeh je ovisio o tome jesu li operativci pazili. Zatim, bila je tu stavka koja se nalazila malo dalje ispod svih ostalih: Savjeti za udaljavanje, odnosno, popis lanova tima koji bi nekako mogli kompromitirati ovu smjenu. Obino je ta lista bila najparanoidnija - ali njegovi ljudi nisu vidjeli nijednu, ak ni zamagljenu, pojedinost s nje, kao ni poveznice. Takvi savjeti bili s u samo za njegove oi i za oi njegovih zamjenika. U praksi, da je ovdje bilo ikakvih ozbiljnih problema, oni bi bili rijeeni ve mnogo prije ovog sastanka. "Pitanja? " Osvrnuo se uokolo. Uslijedio je trenutak tiine, marinci su upijali pojedinosti trenut ka, odgovarajui sami sebi na mnoga pitanja. Tada je progovorio mladi koji se nabacivao slengom. "Gospodine, oprema, je li ista kao na prekomorskim misijama radi tehnikih opasnosti?" Bob je uzvratio pogled mladim oima. "Pomoni pogon je laki nego obino... To je jedina razlika, desetnie. Mi smo ovdje da titimo, ali u konanici to znai da titimo cijelu zemlju." Cijeli svijet, neki bi rekli. "Dakle, da, nosimo punu strateku opremu." Naslonio se i pogledom obuhvatio sve svoje marince. "Ne oekujem nikakve probleme. Budemo li pazili i obavljali svoj posao, ovo e biti samo jo jedna mirna veer za stanovnike Kalifornije. " Otpustio je ljude i soba se smanjila na svoje prave dimenzije. Patrick Westin je imao nekoliko popratnih pitanja o razmjetaju vodova, a tada je i njegova slika otila. Bob Gu je iskljuio svoja proirenja i na trenutak su se ondje nalazili samo njegov stol i stolac u blizini aparata za kavu. S njegove desne strane bila su vrata koja su vodila do pravog hardvera. Uz malo sree, veeras ga nee ni vidjeti.
Bob > Alice: <sm> Jesi kul?</sm>

122

Alice > Bob: <sm> Kul i sve pet. Ovo na UCSD-u e mi biti dobra vjeba za reviziju laboratorija. Priat emo poslije.</sm> To jest, poslije ove smjene. Veeras je Alice bila

glavni analitiar; da trenutano nije prolazila Obuku za reviziju, mogla je biti operativni zapovjednik. Ona je bila jedna od aice ljudi kvalificiranih za oba posla. U obje uloge, s njom je bio uitak raditi - sve dok nije morao misliti na rtve koje su omoguile njezinu uinkovitost. Dovrio je kavu i vratio svoje vizuale, koji su sada bili posve osobno prilagoeni. Opet se javila Cheryl Grant. Bila je spremna krenuti. Dobro, slubeno: Gu > Grant: <sm> Preuzimam strau, gospoo.</sm> On i Grantova razmijenili su salutiranja. Sat je poeo odbrojavati. Njegovi su se vodovi usredotoili na potpuni oprez. Morat e ostati tako etiri sata - to i nije tako dugo, ali je otprilike najdue to je mogue ostati oprezan na strai bez droga. Bobov posao bio je drugaiji. On je bio poput psa ovara koji tri oko stada, skaui s teme na temu. Promatrao je gdje marinci i analitiari provode vrijeme. Dijelom zato da zadri prednost nad arinim tokama, dijelom zato da otkrije rupe u pozornosti. Neko vrijeme je promatrao UCSD s toke gledita javnog tiska. Taj... dogaaj... e okupiti mnogo demonstranata, a mnogi od njih bit e fiziki prisutni. A mrene statistike pokazivale su da je povrh toga mogua i situacija iznenadne gomile. Upitao se surfa li Miri po tome. Ta ga je misao vratila u sadanjost. Opet je pogledao Savjete za udaljavanje. Pola njegovih marinaca imalo je roake koji su pohaali UCSD. To je bio veliki problem s lokalnim uhoenjem. Trojica njegovih ljudi studirali su na UCSD -u uz rad. Onaj koji se nabacivao slengom radio je Scoochi ukrase iz hobija, te je stekao odreen broj fanova u Bangaloreu. Kad veeras ne bi bio na dunosti, taj mali bi se sada nalazio dolje na kampusu. Ali analitiari su analizirali mladia minutu po minutu, unazad etrnaest mjeseci. Bilo je nekih nezakonitosti, malo zlouporabe intenzifikacijskih droga, ali nita to bi utjecalo na misiju. Bob je pretraio cijelo stablo savjeta za udaljavanje. Zatim je otiao na njegove poveznice, kopajui duboko. Tata se nije pojavio na listi. A ja sam bio siguran da e on hiti upleten u ovo s Librareomom. Premda to i ne bi bili ozbiljni razlozi za udaljavanje. Odlutao je predaleko, uobiajeni problem zapovjednika sklonih irokoj sliei... Xiu Xiang! To mu je ime bilo mutno poznato, ali ne bi privuklo njegovu panju da se i njegovo ime nije nalazilo u toj stavci. Xiangova je bila jedna od nekih tristo tisua ljudi na jugozapadu CONUS-a koji su trenutano bili zanimljivi zbog prtljanja s hardverom. Mnogo toga je bilo protuzakonito, naravno; takve se ljude moglo baciti FBI-u. Ali bilo ih je produktivnije jednostavno pratiti. Veina tih ljudi bili su dobroudni hobisti ili kradljivci intelektualnog vlasnitva. Neki meu njima bili su agenti teroristikih kultova. A neki su bili analitiarski pametnjakovii iza tih kultova. Xiangova je imala inteligenciju i obuku za ovu posljednju kategoriju, no do sada je najzanimljivija stvar u vezi s njom bila raspon igraaka koje je sagradila, pravi muzej nastrane elektronike. I bila je na jednom od tatinih predmeta. Ta veza bila je oznaena "labavom". Ali bila je tu i referenca na staraki dom Rainbows End... Ta ena je bila mamina cimerica! A on se cijelo to vrijeme brinuo o tome kako je mami ivot zacijelo dosadan u zadnje vrijeme. Kakav tim; luda znanstvenica i njegova majka psihijatrica i... to je ovo? Tjedno sam-svoj-majstor uhoenje koje su Miri, mama i ta Xiangova provodile nad tatom. Tucet pretpostavki palo mu je na pamet i... Misija, misija, pazi na misiju. Odluno je potisnuo sva osobna pitanja. Najvanija stvar koju je ovo dokazivalo bila je glupost dranja strae s lokalnim osobljem. Bob je zgrabio jo jednu kavu i opet se smjestio kako bi imao poglede na UCSD i na ostala veeranja arita. U suvremenoj vojsci gubitak koncentracije bio je grijeh otprilike jednak spavanju na dunosti. Bilo je vrijeme da se uivi. Pa ipak, tihi unutarnji glas davao je sve od sebe da mu skrene panju: to to pobogu Miri i mama izvode?
O

123

Ponedjeljak, 5:00 poslije podne. Napokon. Sumrak je jo uvijek arenio nebo iznad obala La Jolle kad se Robert dovez ao do rotora sjeverno od zgrade Warschawski. Krenuo je pjeice na istok, prema Geiselovoj knjinici. "Spremni za veliku no, ovjee moj?" Bio je to Stranac-Sharif, koji je hodao pored njega. Prolaznici nisu primjeivali njegovog pratioca sa zelenim licem. Robert je uputio Strancu kiseli pogled. "Spreman sam vidjeti kako ete vi odrati rije. " "Ne brinite. Ako veeras uspijemo, va neobini dar u potpunosti e vam se vratiti, imate moju rije. " Robert je neto progunao. Nije mu bilo prvi put da se zamislio nad ludilom terminalno oajnih. "I nemojte izgledati toliko obeshrabreno, profesore. Vi ste ve uinili svoj najtei dio. Uglavnom, Tommie Parker je taj koji mora sve dobro izvesti veeras. " "Tommie? Pitam se. " "Pitate se?" Stranev osmijeh se proirio. "Znai, otkrili ste tko je Tommiejev 'udesni projektni ured'? Jadni Tommie. On je jedini od vas koji misli da je slobodan. U stvari, on misli da sam ja samo jedan od njegovih najboljih suradnika. Vidite, znam ja biti ljubazan kad je to apsolutno potrebno." Ovdje je bilo vie ljudi nego to ih je Robert u svojim fakultetskim danima ikada vidio u kampusu uveer. Ispred njih, u smjeru knjinice, na nebu su visjela svjetla snanija od sumraka iza njih. Pogledavi prema dolje s vrhova stabala eukaliptusa Ro bert je ugledao gomile ljudi du terasa juno i istono od knjinice. inilo se da se radi o nekoliko grupa koje se ne mijeaju. "to se dogaa?" To je zacijelo bila diverzija koju je Tommie obeao; bila je daleko vea od Winniejevih demonstracija protiv Librareoma. "Heh. Za veeras sam isplanirao izvanrednu priredbu oko knjinice; pozvani su gotovo svi, a naroito osoblje iz labosa General Genomicsa. Ali vi niste. Predlaem da zaobiemo knjinicu. " "Ali mjesto sastanka... " "Ono je ve prenatrpano. Idemo ravno prema zgradi Pilchner. Ovuda, molim." Stranac je prstom pokazao nadesno, prema mranim stablima eukaliptusa.
O O O

U meuvremenu, u labosima GenGena... Sheila Hanson se pojavila pola sata nakon to je poela nona smjena. "Jesi spreman, Time? " Tim Huynh se odmaknuo od stola i mahnuo rukom prema svojim malim pomagaima. "Spremni smo, efice." Krenuo je hodnikom i pratio Hansonine strelice koje su ga usmjerile uza stube. Ona i ostatak laboratorijskih tehniara ve su se okupili oko povrins kog ulaza. etvero ili petero ih je nedavno diplomiralo. Ostali - kao i Timothy Huynh - bili su studenti uz rad. "Sigurna si da zbog ovoga neemo izgubiti poslove? " Igranje meu krugovima vjerovanja bilo je sasvim u redu izvan radnog vremena, ali Huynhu ovakva pustolovina nikad ne bi pala na pamet daje njegova vlastita nadzornica nije predloila. Hansonova se nasmijala. "Rekla sam ti. GenGen ovu bitku smatra nekom vrstom graanske dunosti. Osim toga, Huertas Internationalu e biti neugodno. " Njezin pogled sve ih je obuhvatio, cijelu GenGenovu nonu smjenu, osim regulomiara. Sheilino je objanjenje Timu bilo dovoljno. Neko davno doista se radovao to e raditi u GenGenu. Koliko ljudi dobiva priliku vidjeti - uivo - laboratorijsku opremu na kojoj se temelje glavni predmeti njihovih studija? Ali njegov se posao, najee, svodio na izvlaenje previe entuzijastinih robota istaa iz kripca, te na tegljenje nepripremljenog tereta. Da, katkada je bilo pravih problema, problema kad ste morali konzultirati korisnike i pomoi im da prilagode postavke za svoje eksperimente. Ali tada biste pak proveli dane smiljajui automatizaciju koja e sprijeiti da se to ponovo ne dogodi. Nijedan lan smjene, ak ni oni koji nisu bili Scooch -amoutiji, nisu izgledali nezadovoljno zbog veeranje male diverzije. "U redu, svi", rekla je Sheila, "da vas vidimo u pristojnim oblicima." Uvukli su se u svoje Scoochi likove. Bilo je pofu-longova i dwelbova, te jedan jako veliki shima-ping. Shima-ping 124

bila je Sheila. Pogledala je Huynha. "Ne moe biti glavni Scooch-a-mout, Time. To je rezervirano. " "Ali ja zapovijedam stvorenjima." Mahnuo je prema botovima pomagaima koji su poli za njim uz stepenice. "Ti ih vodi. Time. Moe biti Manji Scooch-a-mout. " "Dobro." Promijenio je oblik. Sve su to bili dizajni svjetske klase, nikad vieni prije ove veeri. Jako je sumnjao u to da e ijedan od njih ostati rezerviran jo dugo, ali ako se Sheila eljela igrati vjerovanja po strogim pravilima, on nee biti taj koji e razbiti krug. urno su krenuli kroz vrata u veernji sumrak. Jo uvijek je bilo boje na vrhovima eukaliptusa. Juno, prema klancima, nalazio se njihov cilj: velika dvostruka piramida, pri vrhu fasetirana staklom, pri dnu mrana i zarasla u korov. A to je bio stvarni pogled golim okom! Geiselova knjinica. Dok su tako ili, Sheila i ostali namjetali su svoju viziju svijeta. To nisu bili uvjebavali. Smislili su to kao iznenaenje za Hacekijance, ali jo i vie za svijet koji e se uskoro okupiti da ih promatra. Jedan po jedan, eukaliptusi su tiho pucketali i odjednom se pretvarali u stabla vrtnog slaka s fluorescentnim liem na svjetlosti sumraka. "Primijeeni smo", rekao je netko. "Naravno da jesmo. Mi smo posvuda. Stiu nam suslatki i morbjeii iz Prosvijeene zgrade. " "Fuikovi i liba-lui izlijeu iz naeg podruma u knjinici! " A svaka prikaza slala je sitni djeli novia u Scoochijevo drvo ivota. Ovog puta Timu nije smetala ta pljaka. Afilijansa Scooch-a-moutija bila je vrlo velika. ak i hardverski ilegalci na kraju svijeta imat e koristi od tantijema.
Hanson > Nona smjena: <sm> Drite opremu skrivenom to dulje moete.</sm>

Stvarni pogled s lokalnih kamera pokazat e da su neke Scoochi prikaze maskirana stvarna stvorenja. Stoga je Sheila zasad eljela svu privatnost koju je mogla dobiti. Ono to e Hacekijanci doznati, morat e doznati preko javnih gledita i vlastitih golih oiju. Huynh je prepustio Ricku Smaleu i ostalima da se time bave. On se usredotoio na voenje stvorenja: svih laboratorijskih botova s dovoljno dometa i fleksibilnosti da pjeice dou do knjinice. Te su napravice radile rutinsko ienje i zamjene modula. Nisu bile predviene za tranje po divljini na otvorenom. Meutim, GenGen im je dopustio da izau i Timothy Huynh je uivao. Prvo je postavio konsenzus izgleda tih robota. Bilo je tu kvipova i cvrkova koji su vitlali i pucali u svim smjerovima. U stvarnosti, to su bile njegove etiri stotine pokretnih manipulatora - u tom fahu poznatih kao "botovi pincete". Ili su jedva dovoljno brzo da uspiju odrati korak s ljudima. Ali on je mapirao i megamunchove, xoroshowe i salsipucde - na ie botove i na nosae uzoraka. Iza njih vrebala su dva najvea stroja iz Huynhovog labosa, kombinacije viljukara i instalatera teke opreme; zasada, oni su bili maski rani kao sivojarbolni plavi ionipodi. Nabavio je fizike specifikacije dva tjedna ranije, kad se mogunost ove pustolovi ne prvi put proula po labosima. Vizualni dizajn koji je dobio kao rezultat bio je spektakularan, ispreplitao se s temeljnom stvarnou robota i s dodirno-opipnom opremom koju je Huynh bio prikvaio za trupove botova. Kad biste potapali xoroshowa po bokovima, osjetili biste kako miii glatko klize ispod svilenkastog krzna, upravo kako vam i oi govore. Suoena sa samo nekoliko parova ljudskih ruku, ta je haptika bila dovoljno brza da odrava iluziju. Bila je bolja od svega to je on ikada dodirnuo na Piramidalnom brdu. Naravno, udaljena e publika od toga imati vrlo malo koristi, no moral fiziki prisutnih Scoochija bit e bolji, dok e onaj njihovih suparnika medu Hacekijancima biti potkopan. A neprijatelj se ve grupirao. Pet Vitezova uvara stajalo je na istonoj terasi knjinice, dok je jedan Knjiniar vrebao pored Zmijske staze. "To je sve to imaju? " "Do sada", ree Sheila shima-ping. "Samo se nadam da nismo previe fragmentirani. " "Da." Bila je to i vrlina i mana Scoochi pogleda na svijet. Scooch-a-mout se distribuirao u nepovezanim dijelovima. Bio je prilagoen eljama djece, ne samo one iz velesila, ve i djece iz propalih drava na kraju svijeta. Scoochiji su imali toliko mnogo razliitih kreacija. Hacekijanci su gajili koncept znanja koje se iri prema van, viziju koja je svemu nametala

125

dosljednost. I koja je trenutano odgovarala njihovoj gotovo potpunoj kontroli nad knjinicom. Shima-ping je skakao gore-dolje na tri noge. Sheila je viknula na neprijatelja preko neega to je moralo biti vanjski zvunik, budui da je Huynh posvuda osjeao glasnou. "Miite nam se s puta!! " "Hoemo mjesta na katovima! " "Hoemo nau knjinicu! " "A najvie hoemo PRAVE, knjige!" Ovaj zadnji zahtjev bio je dobar napjev, premda se ba i nije poklapao sa Scoochijevim temeljima s kraja svijeta. Sheilino drutvo potralo je naprijed uz bojne povike. Ali sada su se tuceti Hacekijanaea pridruili petorici Vitezova uvara. Veina ih je zacijelo bila virtualna, ali pretapanje je bilo savreno. To nije bilo neobino; obje strane su znale da se to sprema. Ovo je bio sraz krugova vjerovanja. Svrha mu je bila pokazati irokom svijetu, vjerom i slikama, da je vizija Scooch-amouta vea. Obje strane su mislile da znaju to slijedi. tovie, Timova je bila isplanirala neto posebno: Hacekijanci su urlali svoje prijetnje prema vojsci Scoochija, prema cvrkovima i kvipovima, te prema veim, neraspoznatljivim stvarima koje su drndale iza njih. Mislili su da su sve to pametne slike i ljudski igrai. Tad je prvi sivojarbolni plavi ionipod zakripao asfaltom, a Hacekovi ljudi su shvatili da je zvuk koji se pritom uo, bio stvaran. Istovremeno je jedan salsipued - nosa uzoraka - izjurio i ugrizao jednog Viteza za gleanj. Bio je to zapravo samo mali elektrook, ali Hacekijanci su se povukli kukajui: "Varalice! Varalice! " To zapravo i jest bilo varanje, ali Huynh je na mrenoj statistici vidio da se podrka njegovoj strani udvostruila. Osim toga, mi to radimo za dobru stvar. Timothy Huynh nikad nije mnogo koristio fiziku knjinicu, ali ono to se ondje dogodilo je boljelo. Terasa je trenutano bila prazna, no Sheila je oklijevala.
Hanson > Nona smjena: <sm> Ne svia mi se ovaj isti prilaz. Mislim da su neto isplanirali.</sm>

"Da! Vidi!" viknuo je Smale i usmjerio ih prema gleditima iznad ulaza u knjinicu. Te su kamere prikazivale nekakva stvorenja nalik na paukove koja su branila zadnju dionicu prilaza vratima knjinice. Stvorenja je bilo toliko mnogo da su gotovo prekrila kameni mozaik. Tada su ta gledita ispala iz mree. "Ide, jesu ta stvorenja bila stvarna? " "... Mislim da neka od njih jesu", rekla je Sheila. "Nemogue. ak ni elektrotehniari nemaju toliko robota. U ovom natjecanju mi smo strojno nadmoni! " Ali to ako je neprijatelj kupio gomilu hobby botova? Ako je samo pola tih strojeva bilo stvarno... Sheila je zastala, sluajui savjete koji su mogli dolaziti s bilo kojeg d ijela planeta. Tada je zagrmila: "U umu! " Ispustili su otar pokli. Ono to je izalo iz sintetike bio je harmonini urlik, glasan, barokni i totalno Scoochi. Pohrlili su u grmlje jugoistono od knjinice. Virtualne slike umjetniki su se zamaglile, to je prikrilo iskrzanu mrenu pokrivenost. Manji strojevi, istai, nosai uzoraka i botovi pincete, nisu imali mnogo potekoa s naslagama trulog lia na tlu. Problem su bili viljukari. Tonuli su u mekani pokrov na tlu. Huynh je trkarao oko njih, ovdje ih gurajui, ondje im sklanjajui kamen s puta. udovita su se sporo klimala naprijed. To se nije osobito razlikovalo od nekih poslova koje je morao raditi dolje u labosu. Ali sad je bilo vrijeme za malo izvanpojasnog kukanja:
Huynh > Hanson: <sm> Ovo ne pomae, Sheila. Pauko-botovi e nas jednostavno pratiti ovamo.</sm> Hanson > Huynh: <sm> Udovolji mi. Ovaj obilazak e upaliti. Gledaj to ja</sm>

Tihi uzvik iznenaenja oteo se sa Sheilinih usana, a njezina reenica ostala je visjeti u zraku, nedovrena. Virtualni Scoochiji srljali su jo korak ili dva, ovisno o njihovim razliitim latencijama, ali cijela GenGenova nona smjena naglo se zaustavila uz spoticanje. Svi su se neko vrijeme vrzmali uokolo, slike su se pretapale na puteljcima koji su vodili van iz gustia. 126

Ali nije to bio razlog naglog zaustavljanja. Svi su zurili u - mukarca i zeca. Prvi je bio stvaran, drugi virtualan. Nije ba da su se njih dvojica skrivali; stajali su na istini. Ali svuda oko njih bilo je grmlje, a dok Scoochiji nisu nabasali ondje, nijedno gledite s kamere nije pokrivalo to mjesto. Zec nije bio nita posebno, himera iz crtia. Imao je slatko-drzak osmijeh, to mu se moralo priznati. Shima-ping Sheila na trenutak je oklijevala, a zatim napravila nekoliko prijeteih koraka prema zecu. "Ti si zalutao. " Stvor je odgrizao zalogaj svoje mrkve i strugnuo jednim uhom. "to te mui, doktorice? " "Nisam ja doktorica - jo", rekla je shima-ping. Zec se nasmijao. "U tvojim snovima, onda. Ja sam ovdje da te podsjetim da u noanjem sukobu ne sudjelujete samo vi i Hacek. Na djelu su i druge, monije sile." Zadnje rijei je razvukao zamahnuvi prema nebu krznenom bijelom apom u kojoj je drao mrkvu.
Huynh > Nona smjena: <sm> Daj, Sheila uvijek ima usputnih promatraa.</sm> Smale > Nona smjena: <sm> Ovo zaustavljanje nam samo razvodnjava reputaciju.</sm>

Ali Sheila je ignorirala primjedbe. Postrance je zaobila bezobraznog zeca i prila blie fiziki prisutnom ovjeku. Taj tip... je izgledao agresivno normalno: u pedesetim godinama, moda hispanskog podrijetla, odjeven u tamnu radnu odjeu. Bio je slika i prilika fakultetskog kadra UCSD-a, premda malo previe sveano odjeven. Nosio je, ali vrlo samozatajno, te nije pokazivao ak ni osnovne uljudne informacije. Njegove oi pratile su shima-pinga sa samouvjerenom mirnoom koja je - sad kad ju je Huynh primijetio - bila pomalo zastraujua. Tada je Huynh ugledao ono to je Sheila vidjela. Stranac je projicirao slike. Bile su nenametljive, one nijanse boje lavande koju gotovo i ne moete vidjeti. Bile su izmaglica koja se uzdizala iz stranevih cipela i postajala svjetlija, uspinjui se prema stablima.
Hanson > Nona smjena: <sm> Prebacite se na usluni pogled.</sm>

GenGenovu uslunu dijagnostiku bilo je nespretno koristiti izvan labosa, no bila je mnogo sofisticiranija od onoga to je nudila odjea Epiphany. Na uslunom pogledu... vidjelo se da ovaj tip ima teku opremu. Na to je ukazivala boja lavande, ali sada je Huynh uspio vidjeti i bljeskanje brzih laserskih veza koje je izbijalo iz njegove odjee. Da nije bilo one boje lavande, moda to uope ne bi primijetili. Katkada se najvei smisao za privlaenje panje krije u tome da se pravite da se neuspjeno pravite da ste bezazleni. Smale > Nona smjena: <sm> Hej! Ovaj tip... zakvaen je za ljude iz Bollywooda koji su ovdje u kampusu. " Pogledali su jedni druge uz radosne pretpostavke. Ovo je zacijelo pravi pravcati bollywoodski mogul. Krugovi vjerovanja bili su gorivo koje je pokretalo filmsku industriju.

Hanson > Nona smjena: <sm>Rekla sam vam, borba s Hacekijancima e znaiti veliko priznanje.</sm>

Ispraiti tur Hacekijancima sada je postalo vanije nego ikada. "Naprijed!" viknula je Hansonova, ovaj put naglas i diljem svijeta. "Dolje Hacek! Dolje Librareomska prijetnja!" Virtualci i gotovo cijela nona smjena nastavili su dalje umom. Huynh je zaostao nekoliko sekundi, provjeravajui da nijedan kvip ni cvrk nije zaglavio meu liem, vodei brigu o tome da viljukari imaju dovoljno mjesta izmeu stabala. A zatim su opet tutnjali svi zajedno. "Hoemo mjesta na katovima! " "Hoemo nau knjinicu! " "A najvie hoemo PRAVE knjige! " Huynh nije oekivao da e pauko-botovi pasti na iznenaenje. to li je Sheila imala u svom shima-pingastom rukavu?

127

21.

Sukob krugova vjerovanja

Alfred Vaz promatrao je luake na odlasku. Iza njega. Zec se njihao u ritmu s njihovim bojnim pokliima. Jednom da je i to stvorenje izgledalo impresionirano nekim drugim, a ne sobom. No moda i nije bilo tako. "Heh", reklo je na brzinu salutirajui mrkvom. "Jedva ekam vidjeti njihova lica kad otkriju tko se bori za drugu stranu." Vaz je skrenuo pogled na krznene ui. "Iskljuite svoju javnu prisutnost." Cilj je bio ne privui panju. "Previe brine." Ali Zec je uzeo zadnji griz mrkve i bacio lie na stranu. Ovaj put je nestalo prije nego to je palo na tlo. "Dobro, njofra. Sad sam samo za tvoje oi. to sada? " Vaz je neto progunao i uputio se prema jugu. U stvari, Zeev bezobrazluk ga je vie iritirao nego brinuo. Ukoliko se stvari veeras odviju kako treba, Amerikanci nee povezati ovu operaciju sa Zecom, a jo manje s Indoeuropskim savezom. Kad bi Amerikanci poeli ozbiljno istraivati, ubrzo bi uvidjeli Alfredovu ulogu ovdje - neovisno o tome jesu li on i Zec doista vieni zajedno. Keikini ljudi stvorili su razraeni program odluivanj a "kontingencijsko stablo" - koji je opisivao to bi se tono moglo opovrgnuti, a to postii, u sluaju raznoraznih nezgoda. Dvadeset godina ranije, Alfred bi se smijao takvom automatiziranom planiranju, ali vie nije. Njegovi tajni timovi analitiara r azvili su njegovo vlastito kontingencijsko stablo. Ono je raslo iz Keikinog, ali je ilo sve do ultimativno najgorih sluajeva - poput razotkrivanja projekta MMV. Alfred je izbio iz najgueg dijela ume eukaliptusa. Svuda oko njega njegovi siuni botovi nenametljivo su drali korak. Svaki pojedini krio je lokalni zakon, s obzirom na to da nije sadravao ni jedan jedini ip koji bi robovao Ministarstvu domovinske sigurnosti SAD-a. Dok je Vaz izigravao bollywoodskog glavonju na javnoj mrei, ovi su mu ureaji osiguravali vlastitu mreu i protumjere. Na nekim mjestima u kontingencijskom stablu bili bi izuzetno korisni. U meuvremenu, siuni nevidljivi aerobot pratio ga je u visinama, primajui njegov lokalni mreni promet i odailjui ga prema tisuama toaka na zapadnom nebu. Energiju svakog impulsa mogao bi oitati samo netko vrlo paljiv i vrlo blizu, ali njihov komplet koreliran s pravovremenom sinkronizacijom - trebao je biti vidljiv Keikinom antenskom nizu daleko na drugoj strani Pacifika. Bila je to njihova vlastita vojna mrea. Tako je glasila teorija. U stvarnosti, Alfred je bio nedostupan gotovo tri minute. Znao je da je Alice Gong na strai te veeri, vjerojatno kao analitiarka. Bio je pokrenuo svoj napad na nju, neposredno prije nego to je izgubio pristup na milnet. Ubrzo e je njezine nadzorne dunosti dovesti do laboratorijske datoteke u kojoj e se nalaziti jedan bezazleni moare uzorak - samo to uzorak nee biti bezazlen za nju. Je li se to ve dogodilo? Moda bi trebao pronjukati preko ja vne mree. "Idemo njofra, hajde, idemo." Zec je veselo zaplesao. Njegov glas je imao posprdni ritam koji je Alfred prvi put uo nekih osamdeset godina ranije. "to te mui? " "Nita me ne mui", ree Vaz. "Vai agenti su na mjestu? " "Nemaj straha. Svi osim Rivere i Gua su na startnoj toki. A njih dvojicu vodim oko tarapane sada dok razgovaramo. Ali ako eli pronjukati po vlaknu, bolje ti je da pouri. " Tlo je bilo vrsto i ravno. Bila je to poploana staza. Sad je brzina njihovog kretanja bila ograniena samo time koliko su brzo njegovi strojevi mogli napredovati neopaeno. Uokolo je bila guva, ali skoro svi su hodali prema knjinici. Uhvatio je pogled na Riveru i Gua. A na trenutak je ugledao i dvoje djece na biciklima. Kako se to uklapalo u Hacekijance i Scoochije? Bio bi postavio to pitanje svojem skupu analitiara - samo da je imao vezu s milnetom.
O

Tajnoviti Stranac skrenuo je Roberta s poploane staze, pa su prolazili pored mjesta gdje su se nekada nalazili bungalovi uprave. Robert je virtualno osvjetljavao neravno tlo. Pogled je bio auran na sekundu i jasniji od onoga to bi mu pruila baterijska lampa, ali dranje koraka

128

sa Strancem nije mu ostavljalo vremena da duhom luta oko Knjinice. "Ono tamo su prava svjetla" rekao je. "ak ih je vie nego ranije. to...? " "Hacekovi su ljudi postali malo previe entuzijastini. Unitili su malo infrastrukture kamera. Trebaju stvarno svjetlo." Zahihotao se. "Ne brini. Nitko nee nastradati, a ta diverzija e biti... korisna. " Stranac je usporio. Robert je nakratko podigao pogled s tla. Preko brda, ugledao je - s gledita visoko na stablima - ljude na tlu. U stvarnom pogledu, bili su to studenti koji su vikali jedni na druge, dok ih se nekoliko upustilo u stvarne tunjave. No uz mali odmak od stroge stvarnosti, slike su postajale ono to je jedna ili druga grupa eljela da vidite. To su se Hacekovi Vitezovi i Knjiniari pohvatali s paperjastim arenim stvorenjima koja su mogla biti sisavci velikih oiju ili... "Ah! Znai, ovo oboavatelji Scooch-a-mouta ganjaju Hacekijance? " "Uglavnom. " Stranac kao da je neto oslukivao. Netko je silazio niz brdo na putanji presretanja. Militantni knjiniar. Carlos Rivera. Bucmasti je knjiniar kimnuo Strancu Sharifu i Robertu. "Koja guva. " "Ali korisna guva", odgovorio je Stranac. "Aha." Carlos je uklonio svoj kostim: Knjiniarski eir se vratio u oblik svakodnevne ilterice koju je nosio naopake, a njegov ploasti oklop sada su bile obine kratke hlae i standardna Riverina majica kratkih rukava. "Ja se samo nadam da ove bitke nee postati tradicija. " Tajnoviti Stranac mahnuo im je rukom da nastave kroz grmlje. "Tradicija?" upitao je. "Ali to bi bilo pozitivno. Kao racije na enske gaice i stavljanje automobila na krovove zgrada uprave. Stvari koje su proslavile amerika sveuilita. " Rivera je dahtao putem. "Moda. Imamo mnogo vie posla otkako je knjinica postala virtualna, ali... " Robert je jo uvijek gledao rulju iza brda. "Ja sam mislio da je cijeli smisao krugova vjerovanja u tome da mogu koegzistirati na istom prostoru. " "U principu je tako", rekao je Rivera. Nairoko su zaobili mjesto koje je bilo mrano ak i na virtualnom pogledu. Sharifova slika kao da je poela titrati i trzati se. Toliko je malo ljudi hodalo ovim podrujem da je nasumina mrea bila rijetka, pa su nosiva raunala morala daleko previe nagaati. "Ali", nastavio je Rivera, "knjinica je usko grlo. U principu, mi je moemo prilagoditi tako da podrava viestruka vjerovanja, kao na Piramidalnom brdu. U stvarnosti, nae okruenje esto je previe skueno za haptike kolizije. Zato je uprava pokuala udovoljiti Scoochijima tako to im je dala neto prostora ispod zemlje." Rivera je zastao, pa ga je Robert umalo pregazio. "Vi ste znali da to nee upaliti, zar ne? " Carlos je gledao Stranca-Sharifa, ili ono to je Robert vidio kao Stranca-Sharifa. Stranac se okrenuo i osmjehnuo se. "Dao sam ti najbolji savjet koji sam imao, djeae dragi. " "Aha." Rivera je zvuao prilino mrzovoljno. Pogledao je Roberta preko ramena. "to on zna o vama, profesore? " "Ja... " "A, a, a!" prekinuo je Stranac. "Mislim da bi nam svima bilo ugodnije bez takvih razotkrivanja. " "Dobro", rekoe obje rtve. "U svakom sluaju", rekao je Stranac, "ja sam prilino ponosan na to kako sam morfao kontroverzu oko Librareoma u ovaj konflikt izmeu krugova vjerovanja. Ova e tarapana odvui panju ljudima koji bi inae pratili druge stvari - kao recimo ovo to mi radimo." Sad su bili dobrano juno od knjinice, izvan ume, i silazili su strmim nagibom. Ravno pred njima nalazio se Gilman Drive. Carlos je nehajno stupio na cestu. Automobili su usporavali, ubrzavali ili mijenjali trake, tako da je oko njega neprestano bio mjehur praznog prostora. Robert je oklijevao, traei pogledom pjeaki prijelaz. K vragu. Najzad je jurnuo za Carlosom, u promet.
O

129

Miri se zaustavila na sjevernoj strani Gilman Drivea. "Pa kud oni idu?" upitao je Juan. "Silaze na Gilman Drive." Gledita na eukaliptusima pokazivala su Roberta i knjiniara Carlosa Riveru kako hodaju kroz gusto grmlje. Slike su bile fragmentirane jer ondje nije bilo mnogo kamera, no Miri je bila uvjerena da joj ih nitko ne podvaljuje. Njih dvojica trebali su stii do ceste za dvije minute. "Ali to se moe rei za svakoga tko se kree prema jugu. " Miri je zaustavila bicikl i stavila nogu na zemlju. "Gle! eli da izgovorim da ne znam kuda oni idu, je li? " Mali Orozco je zaustavio svoj wikiBay bicikl pored nje. "Ne, stvarno, samo se udim. " Xiu Xiang je uskoila u postojanje, a trenutak kasnije to je uinila i mlaa verzija Le ne Gu. Njihove slike bile su krute poput Barbika, no svakoga dana su napredovale. Primjerice, Lena je ovladala izrazima lica - i trenutano je njezin izraz bio ozbiljan. "Juan nije jedini s tim pitanjem, mlada damo. Ako ne zna, jednostavno reci tako. " Xiu je samo zvuala zabrinuto. "Lena i ja se vozimo oko sjeverne strane kampusa. Moda je moje istraivanje bilo posve krivo. Kako moemo pomoi ako se akcija odvija na junoj? " Miri se izborila da joj glas zazvui spokojno. "Mislim da ste bili u pravu, dr. Xiang. Juan i ja smo pratili Roberta izbliza, ali sada... mislim da ne znam kamo ide. Zbog toga je jo vanije da ostanemo raireni. Molim vas, dr. Xiang, ako biste vi i Lena mogli ostati na sjevernoj strani, to bi bilo najbolje." U proteklih nekoliko dana Xiu je obavila dobar detektivski posao; znala je biti uistinu pametna kad nije sumnjala u samu sebe. Saznale su da Huertas dri poderotine Librareoma u svojim labosima na sjevernoj strani. Ako su Robert i njegovi prijatelji isplanirali "izravni protest", tada bi bilo razumno da upravo ondje provale unutra. Pa zato onda Robert i ostali ne idu u tom smjeru? Poele su se stvarati velike gralje nesigurnosti. No dr. Xiang je kimnula glavom, a ak ni Juan Orozco nije postavio oigledna neugodna pitanja. Oni su jo uvijek bili Mirina banda. U dobru i u zlu. Kamere na vrhovima stabala izgubile su Roberta i g. Riveru. Miri je odbacila ta gledita i pogledala prema brdu iz perspektive gotovo golog oka. Njih dvojice jo uvijek nije bilo na vidiku. Mogli su izai na Gilman Driveu, gotovo bilo gdje. Miri je liznula usnice. "Najhitnije je da sprijeimo te... " "... budale..." rekla je Lena. "... da ne uine neto previe destruktivno. " "Da", rekao je Juan kimnuvi. "A to mislite tko je taj udaljeni tip, onaj koji razgo vara s njima? " "to?" Juan je uglavnom bio tupavi klinac, ali ponekad bi sluajno ispao jako bistar. Miri si je ponovo pustila svoje zadnje snimke Roberta i g. Rivere. Snimke su bile fragmentirane, ali Juan je bio u pravu. Obojica su gledali u dosljednu lokaciju koja se pomicala zajedno s njima - i davali su joj odreenu koliinu otvorenog prostora. Tako dakle. Netko je potajno prisutan. Juan je rekao: "Kladim se da vide Zulfija Sharifa. " "A ja se kladim da si u pravu." Pokuala je pokrenuti svoju kontrolu nad Sharifom, ne prvi put te veeri. Jo nije bilo odgovora. Pa onda poduzmi neto! "Hajde, Juan." Gurnula je svoj bicikl na Gilman Drive, prelazei trake dovoljno sporo da ne zaradi globu. Xiu i Lena su lebdjele za njima. "Promet je gust", rekla je Lena. "To je zbog sukoba krugova vjerovanja. Ljudi pristiu fiziki." Vijest o igrama zagrmjela je iz vedrog neba, no Miri nije mogla vjerovati da je to puka sluajnost. Organizacija svega ovoga morala je biti duboko koordinirana. Premda je sukob jo uvijek bio samo glasina, promet je bio gust. Automobili oko njih iskrcavali su putnike. Ljudi su se smijali, vikali i govorili, te hodali prema knjinici. Plonici na suprotnoj strani Gilman Drivea bili su gotovo posve prazni. Dospjela je do suprotnog ruba plonika i osvrnula se. "Hajde, Juan! "

130

Nebom iznad knjinice sad su se uvijale ljubiaste boje, vrlo lijep fraktalni efekt iz neke umjetnike udruge u sjevernoj Kini. Pogledala je mreni status... nije samo automobilski promet bio gust. Ugledala je mrene arterije kako se rasvjetljavaju po cijeloj Kaliforniji. Milijuni gledita eksportirali su se s kampusa UCSD-a. Virtualnih sudionika bilo je na stotine tisua. Dok ju je Juan sustizao, rekla je: "Ovo je vrtlog. Kao prvi dan neke velike igre. " Djeak je kimnuo, ali nije obraao panju. "Vidi to sam naao na ulici. " Napravica je bila napola smrskana. Metalna vlakna visjela su s jedne strane. Kretnjom mu je pokazala da to baci. "rtva ceste. Pa to?" Kad bi neki vor izgubio vezu i zatim zaao na ulicu - pa, neto toliko maleno bilo bi pregaeno. "Mislim da je jo na mrei, ali ne mogu ga nai u katalozima. " Miri je pogledala paljivije. Bilo je isprekidanog svjetlucanja, ali nikakvog odaziva. "To je olupina koju ne moe pingati, Juan." Juan je slegnuo ramenima i ubacio napravicu u torbu na svom biciklu. Lice mu je bilo bezizraajno. Jo uvijek je pretraivao. "Izgleda kao Cisco 33, ali... " Sreom, Orozco nije skrenuo panju svih. Lena je rekla: "Miri. Nala sam Roberta i onog deka Riveru." Uslijedila je stanka dok je Lena traila identifikaciju dotine kamere. Eno ih! Robert i Rivera su prelazili cestu pola kilometra zapadno od njih. "Idemo za njima, Lena! "
O

U Robertovo vrijeme, na ovoj strani Gilman Drivea nalazile su se montane barake. U kasnijim godinama, klasini beton Kalifornijskog sveuilita pruao je smjetaj medicinskom fakultetu. Sada je tu bila zgrada Pilchner koja je, kao i gotovo sve ostalo u kampusu, izgledala privremeno ba kao one stare barake. Tajnoviti Stranac poveo je Roberta i Carlosa u zgradu. Prava svjetlost ih je slijedila u koncentriranim lokvama, dok je dublje u hali pogled bio virtualan. Moda je u zgradi bilo jo ljudi, ali Stranac ih je izbjegavao. Uputio se niz jedne stepenice u labirint siunih prostorija. Na nekim mjestima pod je bio pranjav. Na drugima je bio ispolirano ist, ili pak pun prugastih tragova struganja. "Heh", rekao je Stranac pokazujui prstom tragove. "Tommie je bio vrijedan. Cijeli ovaj kat je preureen za veeras. A neki dijelovi se uope nee vidjeti na tlocrtu sveuilinog osiguranja. " Put ih je sad vodio kroz labirint. Naposljetku je Tajnoviti Stranac stao kod jednih zatvorenih vrata. Oklijevao je, pa progovorio ozbiljnim glasom. "Kao to moda znate, profesor Parker nije ba sasvim u igri. U korist vaih vlastitih ciljeva, predlaem vam da pripazite da ga ne prosvijetlite." Robert i Carlos su kimnuli. Tajnoviti Stranac se okrenuo i pantomimiarski pokucao na plastina vrata. Njegova je ruka zazvuala kao da eki tue po tekom drvu. Za trenutak, vrata su se otvorila i Winston Blount je provirio van. "Bok, Carlos." Njegov je pogled s neto manje odobravanja preao preko Roberta i Stranca. Rukom im je pokazao da uu. Soba je bila trokutasti klin uklijeten izmeu kosih zidova. Betonski obrub zauzimao je veinu prostora na podu. Tommie Parker je sjedio na podu, pored runih kolica punih plastinih torbi i ruksaka. "Bo-ok. deki. Ba ste toni." Pogledao je svoj laptop. "Bit e vam drago uti da novinari i policija nisu primijetili va dolazak. Trenutano se na lazimo u sobi koja zapravo ne postoji. Ovo..." rukom je pljesnuo po obrubu, "... je jo uvijek vidljivo sveuilitu, ali sa zadovoljstvom e lagati o tome to mi radimo. " Hodajui postrance, Robert je obiao glomaznu strukturu. "Sjeam se ovoga. " 1970-ih godina taj se betonski aht nalazio na otvorenom i bio je prekriven drvenim poklop cem. Pogledao je preko ruba. Da, ba kao i ranije; eljezne preke ljestvi marirale su dolje u tamu. Tommie je ustao. Nosio je laptop u povezu koji je omoguavao pristup ti pkovnici i monitoru, istovremeno mu doputajui da se kree. Tommie je na svoj nain doao do nosivih raunala. Tommie je posegao u runa kolica i izvadio dvije plastine torbe. "Vrijeme je da se rijeite svojih Epiphanyja, deki. Imam novu odjeu za vas." 131

"Vi ste mislili ozbiljno" rekao je Rivera. "Aha. Vaa e mi stara odjea pomoi za lairanje vae lokacije. U meuvremenu, pravi vi bit ete sa mnom i koristit ete daleko bolju opremu. " "Ne laptope, nadam se", rekao je Winnie, uputivi sumnjiav pogled Parkerovom povezu za laptop. Ali i on i oslali svukli su majice, hlae i cipele. Jo uvijek su imali kontaktne lee, ali sad vie nije bilo niega to bi ih pokretalo. Prava svjetlost bila je dovoljno jaka, no bez vanjskog zvuka i slike, prostorija se doimala poput lijesa. Tommie je izgledao kao da mu je iskreno neugodno zbog sve te mlitave golotinje. Ali ne zadugo. Otvorio je jednu plastinu torbu i podijelio hlae i majice. Bili su od obine sive tkanine, radna odjea. Carlos je podigao svoju novu majicu prema svjetlosti i pomno pregledao tkaninu. Savinuo ju je izmeu dlanova i protrljao ih. "Ova odjea je glupa." "Aha. Nema infracrvenih lasera, nema procesorskih vorova. Obini dobri stari pamuk, onako kako je Bog zamislio da ga nosimo. " "Ali... " "Ne brinite, imam ja procesore. " "Ja sam se alio u vezi s laptopom, Tommie. " Tommie je odmahnuo glavom. "Ne, nisu ni laptopi. Imam Hurdove kutije. " Ha! Bez nosivog raunala, Robert se osjeao sakato. Carlos se doimao jednako zbunjenim, no tada mu je zacijelo nadolo neko zalutalo prirodno sjeanje: "O! Hurdov OS! Ali nije li to zastarjelo? " Tommie je kopao po drugoj plastinoj torbi. Nije podigao pogled. "Nije zastarjelo. Samo je ilegalno... Ah, evo ih. Pravi Hecho en Paraguay." Pruio je svakome su-urotniku crnu plastinu kutiju veliine i oblika knjige mekanih korica. Na jednoj strani nalazila se prava tipkovnica, a na drugoj metalna kopa. "Samo sije prikvaite za pojas. Pazite da vam metalna ploica dodiruje kou. " Robertove nove hlae bile su prekratke, a majica mu je pristajala poput atora, Zataknuo je zloinako raunalo za pojas i osjetio hladni dodir metala na koi. Sad je mogao vidjeti blijedi prilagoeni prikaz. Bila je to slika tipkovnice, a kad bi ruku stavio na kutiju koja mu je visjela sa struka, ugledao bi markere koji su odgovarali vrhovima njegovih prstiju. Bijednog li suelja. "Ne prekrivaj kutiju majicom, Carlos. Svi su komunikacijski portovi na njoj. " Winnie: "eli rei da se moramo okrenuti u tono odreenom smjeru kako bismo dobili vezu? " "Aha. Dok budemo dolje, naa jedina ruta prema van ii e preko mojeg laptopa, A jedina veza mojeg laptopa s mreom ii e preko ovoga," Tommie je podigao neto nalik na molitveni kota. Malo ga je zavrtio. U zraku se pojavio bljesak koji je skliznuo vlaknom previe tankim da bi ga se vidjelo, sve do konektora u Tommiejevoj drugoj ruci. Okrenuo se i utaknuo ga u kutiju na kolicima. "Provjerite. " Robert je izvukao majicu iz pojasa i okrenuo se tako da prui kutiji nesmetan pogled na Tommiejev laptop. Nita. Unio je jednu jednostavnu naredbu i opet je mogao vidjeti kroz zidove! Sjeverno od Gilman Drivea bilo je jo vie ljudi koji su se kretali prema knjinici. Unutra... prelazio je hodnikom putem kojim su doli. Jo uvijek pusto. Ne! Bio je tu neki tip koji je odluno hodao prema njihovoj "tajnoj" prostoriji. Tada je izgubio to gledite. "Hej, Tommie... " "to je? " Robert je u uhu zauo Stranev glas. Zvuk je bio lo kao na njegovoj staroj vidi -stranici, ali jasno je uo: "Nita niste vidjeli, ovjee moj. " "Ja..." Robert je progutao slinu. "Tvoje vlakno radi dobro, Tommie. " "Fino, fino." Parker se ushodao meu njima provjeravajui mogu li svi primati i odailjati. "U redu. Svi ste opremljeni. Ovo je bio zabavni dio. Sad prelazimo na dio gdje tovarimo mazge." Pokazao je prstom na ruksake u kolicima. Robertov ruksak imao je nekih dvadeset kila. Carlosov je izgledao otprilike jednako. Tommie i Winnie imali su manje ruksake. Usprkos tome, Blount se hrvao sa svojim teretom. 132

Winnie je poput starca. Da, rajsko minsko polje Reeda Webera. Robert je skrenuo pogled prije nego to se Winnie stigao uvrijediti. Slegnuo je ramenima da namjesti vlastiti ruksak u udobniji poloaj i potuio se: "Ja sam mislio da je ovo budunost, Tommie. Gdje je minijaturizacija? Ili barem automatski nosai tereta? " "Ondje gdje idemo infrastruktura nije prijateljska, Roberte." Tommie je pogledao monitor svojeg laptopa. "Pozdrav, g. Sharif. U redu, izgleda da smo spremni za pokret." Rukom ih je uputio prema mranoj rupi nasred sobe. "Poslije vas, gospodo. "

22.

Napad biciklom

Alfred je pristojno priekao prije nego to je uao u prostoriju. Nije imalo smisla stvarati buku koju bi Zeeve marionete mogle uti. "to sam ti rekao, njofra! Uli smo. Uli smo!" Zec je veselo zaplesao oko sanduka. Optiko vlakno koje je toliko radovalo Zeca bilo je tanko do nevidljivosti, osim kad bi uhvatilo svjetlost na tono odreeni nain. Vaz je kimnuo. On je imao drugi komunikacijski uspjeh za slavlje; ponovo je uspostavio milnet vezu s drugom stranom Pacifika.

Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Domovinska sigurnost SAD-a izgleda u redu, Alfrede.</sm> Alfred je promatrao statistiku koja je tekla pored njega. Ona je dolazila iz

pijunskih postaja Saveza. Scena nacionalne sigurnosti uistinu je bila mirna, iako je graj a oko knjinice dovela gomile ljudi na kampus UCSD-a. Zec je stvorio savrenu paradoksalnu pomutnju. Gotovo savrenu; cijela stvar je postajala prevelika. Vaz je kleknuo pored kutije koja je predstavljala zavrnu toku optike veze Thomasa Parkera. Taje kutija bila lani premosnik. Na jednoj je strani primala necertific irane podatkovne tokove s Parkerovih protuzakonitih raunala. Na drugoj je bila "uzorni graanin", radila je pod Hardverski sigurnim okruenjem koje je zahtijevala vlada. Parkerove podatke skrivala je u nevine pakete omotane u sve licence i dozvole potrebne za preivljavanje na internetskom HSO-u. U cjelini nije bila sigurna kao Vazov milnet, ali bila bi prihvatljiva na veini podruja kontingencijskog stabla. Alfred je podesio kutiju i sad je izravno primao Parkerov video. Najzad je postao pravi Lokalni Honcho. Video s Parkerovog laptopa skakutao je uokolo bez imalo programske kontrole. Ali Vaz je prepoznao opremu na zidovima i neke od fizikih natpisa. Zeeve marionete nadmudrile su osiguranje biolokih laboratorija. Jo dojmljivije, delikatna igra varanja laboratorijskog automatskog osiguranja bila je kontinuirani uspjeh. "Koliko su udaljeni od Cilja A?" upitao je Alfred Zeca. Bila je to zapravo lokacija njegovog privatnog programa istraivanja. On e se praviti da je ispituje zajedno s ostalima. "Uskoro su ondje." Zec je nehajno mahnuo rukom. "Poet e istovarivati opremu za manje od deset minuta. Nemoj nita brinuti." Alfred je pogledao kroz svoja povrinska gledita. "Veina mojih mobila je zarobljena na sjevernoj strani Gilman Drivea." U konvencionalnoj bitki, njegovi botovi bi jednostavno prisvojili lokalnu infrastrukturu i jurnuli preko. Sad ih je pak osujetio ljudski i automobilski promet du ceste. Najmanje jednoga je udario auto. Zec je rairio ape, glumei suosjeajnost. Barem nije opet izvadio mrkvu. "Ne moe imati sve. Oboavatelji Haceka i Scoochija uinili su sve emu smo se mogli nadati: ljudsko osoblje je napustilo labose. Ova pobuna usisava lokalne komunikacijske resurse. Kad dosegne vrhunac, to e biti prava crna rupa. A sve izgleda posve nevino. Nemoj mi rei da bi ti ovu operaciju mogao ita bolje maskirati. " Vaz nije odgovorio na ovo hvalisanje. Poeo je shvaati da je iritacija najljubaznija emocija koju je u stanju osjetiti prema Zecu. Sjeo je, naslonivi se na betonski sanduk i poeo pratiti to se zbiva. Vidio je da ljudi iz Ministarstva domovinske sigurnosti pomno promatraju, ali da gledaju kriva mjesta. Analitiarski konsenzus bio je da je Zec sve podesio tako da savreno odgovara MDS-ovoj paranoji. Moda je Alice Gong pala, a da monitori 133

Saveza to nisu otkrili? Pod zemljom, Zeeve marionete su gotovo dospjele do Cilja A. Za deset minuta poet e "istraga" te lokacije. Za jo pola sata mogao bi poeti podnositi svoje krivotvorene rezultate... a nakon toga sve e se svesti jednostavno na to da izae i pusti da marionete budu uhvaene. Stvari su ile tako glatko da je mogao ostati u Mumbaiju. Nije da se alio! Analiliarska crvena zastavica. Netko tko je pregledavao stare video zapise neto je uoio. Alfred je pozvao oznaeni izvjetaj. Radilo se o isjeku od deset sekundi s jednog od njegovih mobila na sjevernoj strani Gilman Drivea: dvoje djece na biciklima. Stajali su pored ceste i gledali u neto to je moglo biti zdrobljeni stroj. To je ono dvoje koje sam vidio ranije. Krenula su pitanja: Tko su ta djeca? Je li taj mobil bio Alfredov? Poeli su pristizati runi odgovori. Zec nije imao pristup Indoeuropskim analitiarima, ali odjednom se stvorenje sjedei uspravilo i zazvidalo s divljenjem. "Gustog mi granja! Imamo drutvo, njofra. "
O

Miri je ostavila bicikl na postolju za bicikle izvan zgrade Pilchner. Juan je inzistirao na tome da ponese svoj elegantni presavijeni bicikl u zgradu. Kad mu je Miri istaknula apsurdnost toga, djeak je samo slegnuo ramenima. "Moj bicikl je poseban. " Lena i Xiu vie nisu bile vidljive, ali Lenin glas ih je pratio kroz irom otvorena vrata. "Osiguranje bi trebalo biti bolje. Miri. Ne svia mi se ovo. " "Ovo je ponaanje kod preoptereenja u izvanrednom stanju, Lena. Prazne sobe ostaju zakljuane. Ostale su otvorene. " Lena je rekla: "I vie vas ne moemo vidjeti. " Iznenadni pad u podacima bio je vrlo neobian, ali Miri to nije namjeravala izgovoriti. Umjesto toga rekla je: "Kladim se daje brzo prosljeivanje podataka podrano samo oko knjinice. " Xiu je rekla: "Da, jo uvijek primamo spektakularne poglede odande." Glavni hodnici u zgradi Pilchner imali su gledita s mogunou pretraivanja. Bilo je kratkih prizora Robertovog nedavnog prolaska. To je bilo dovoljno da ih odvede niz stepenice. Ali tada su se nali na mjestima gdje su Juan i Miri mogli razgovarati samo jedan s drugim. "Ovo je kao ukleta kua." Juanov glas bio je priguen. Ispruio je ruku i uhvatio njezinu; nije je otresla. On je morao ostati smiren. Gubljenje veze usred uredske zgrade svakako je bilo sablasno. Obili su jedan ugao i ukazalo se svjetlucanje veze, dovoljne za sminganje:

Miri > Mirina banda; <sm> Mislim da se pribliavamo.</sm> Lena > Mirina banda: <sm> Najprije smo izgubili video. Sad jedva moemo razgovarati. Izlazite odatle.</sm> Miri > Mirina banda: <sm> To je samo privremeno. Sigurna sam da wikiBell prebacuje dodatnu poikrivenost ovamo.</sm> Koliko su strani mogli postati neredi iz zabave?

Miri je pretpostavljala da Lena vodi slian razgovor s dr. Xiang u odreenom autu koji je vozio sjevernom stranom kampusa. Baka je zvuala doista tjeskobno.

Xiu > Mirina banda; <sm> Ja se slaem s Miri. Ali aljite Leni i meni redovne izvjetaje.</sm> Lena > Mirina banda: <sm> Da! ak i ako to znai da se morate vraati. Gdje je Robert sada?</sm> Miri > Mirina banda; <sm> Jako blizu. Mogu ga pingati direktno.</sm>

Krivudavi hodnik bio je jarko rasvijetljen, ba kao to bi se moglo oekivati kod djelominog pada mree. Juanov se bicikl kretao uz njih gotovo sasvim tiho, posve presavijen u prenosivi mod. Samo ga je tu i tamo morao gurnuti. Njihovi koraci i tiho kriputanje njegovih guma bili su jedini zvukovi. Obili su jo jedan ugao. Hodnik je sada postao ui, s raskrijima na svakih nekoliko metara. Bilo je to jedno od onakvih privremenih preureenja koja su ludi jednodnevni arhitekti voljeli raditi. Nekoliko metara imali su brzu vezu. Reklame i oglasi pojavili su se na zidovima: neiji medicinski istraivaki projekt vrebao je poput udovita s lijeve strane. Slala je Leni i Xiu neprekinuti video kad su zali za jo jedan ugao - i posve izgubili vezu prema van. 134

Juan je usporio, natjeravi Miri da se zaustavi. "Ovo mjesto je stvarno mrtvo. " "Da", rekla je Miri. Poli su jo nekoliko koraka naprijed. Osim to je imala vezu od toke do toke s Juanom, jednako tako je mogla biti na tamnoj strani Mjeseca. A pred njima se nalazio jo jedan ugao. Povukla je Juana naprijed. Iza tog ugla, hodnik je zavravao zatvorenim vrati ma. "Vie ne mogu pingati tvojeg djeda. Miri. " Miri je pogledala mapu koju je imala u predmemoriji. "Ovo mora biti mjesto gdje se oni nalaze, Juan. Ako ne uspijemo proi. jednostavno emo lupati na vrata." Odjednom vie nije previe marila to e stvoriti neugodnosti Robertu i njegovim prijateljima. Ovo je hilo previe udno. Ali tada su se vrata otvorila i van je iskoraio ovjek u tamnoj odjei. Mogao je biti domar ili profesor. to god bio, nije izgledao prijateljski. "Mogu li vam pomoi?" upitao je.
O

"Kako su nas nali? " Zec ga je upozorio pokretom. "Ne tako glasno, njofra", apnuo je. "Mogli bi te jo i uti." inilo se da gleda preko Alfredovog ramena. "Rekao bih da su pratili djeda te djevojice." Vaz je pogledao hrpu odjee koja je leala pored sanduka. Smingao mu je odgovor u glasovnom formatu: "Ova odjea jo odailje? " "Pa naravno. Vanjskom svijetu izgleda kao da starkelje sjede ovdje, moda kartaju. Lairam sve, ak i njihove zdravstvene izvjetaje." Alfred je shvatio da kripi zubima. "Ta mala Gu je takva napast", nastavio je Zec. "Ponekad pomislim da ona... " Alfred je odmahnuo rukom i stvorenje je nestalo - zajedno sa svom komunikacijom preko javne mree. Sad je ovdje bila duboka lokalna tiina, teka mrtva zona. Ali njegova veza s milnetom jo je radila, krhka nit koja je vodila preko njegovih mobila do njegovog prikrivenog aerobota i zatim preko Pacifika. Alfredov skup analitiara u Mumbaiju procijenio je da ima oko ezdeset sekundi prije nego to mrtva zona privue ozbiljnu panju policije i vatrogasaca kampusa.

Braun > Mitsuri, Vaz; <sm> Ovo je neodrivo, Alfrede.</sm> Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Maknut u mrtvu zonu za nekoliko sekundi.</sm> Ovo je

bio razlog zato su uspjene misije imale Lokalnog Honcha. Ispitao je mobile koji su d ospjeli do zgrade: djeca su bila desetak metara daleko, duboko u mrtvoj zoni, i jo su se pribliavali. Mogao ih je uti kroz plastini zid. Pogledao je vrata; bila su zakljuana. Moda bi se mogao praviti da ga nema dok budu lupali na vrata. Ne, samo bi otili i pozvali policiju. U redu, vrijeme je za direktnu akciju. Alfred je pokrenuo dva najblia mobila. Bili su to mreno superiorni botovi koji u osnovi nisu imali nikakav obrambeni kapacitet, ali skrenut e im panju. Tada je otvorio vrata i zakoraio u hodnik, suoivi se s dvoje djece i s presavijenim biciklom. "Mogu li vam pomoi? "
O

Miri je pokuala piljiti u starca. Pravednika srdba teko nadolazi kad bespravno ulazite negdje i nastojite se domisliti kakvoj dobroj lai. A njezina veza s vanjskim svijetom jo uvijek je bila posve mrtva. Juan je istupio i jednostavno izlanuo istinu. "Traimo Mirinog djeda. Pingamo ga negdje iza vas. " Domar/profesor/to ve slegnuo je ramenima. "Ovdje nema nikoga osim mene. Kao to znate, mrene veze veeras su vrlo nepouzdane. Ova zgrada vas nije trebala pustiti ovamo. Morat u vas zamoliti da se vratite u prostorije za javnost. " Sad je pored vrata bio znak, jedan od standardnih simbola za bioloku opasnost koji su stajali na veini uionica i labosa u zgradi Pilchner. Mogli biste pomisliti da se javna mrea opet die - ali Miri jo uvijek nije mogla vidjeti nita izvan vlastitog horizonta. Juan je kimnuo kao da to to starac govori savreno ima smisla. Preao je jo nekoliko koraka naprijed, istovremeno aljui Miri ono to vidi. 135

Soba s druge strane bila je jarko osvijetljena. U podu je bila nekakva rupa, a Miri je uspjela vidjeti vrh metalnih ljestvi. "Dobro", rekao je Juan ugodnim glasom. Prtljao je po neemu na svojem biciklu. Ali na vezi od toke do toke plamtjele su njegove rijei:
Juan > Miri: <sm> Vidi odjeu nabacanu na hrpu na pod pored jame!</sm> Miri > Juan: <sm>Vrijeme je da krenemo.</sm> Izai van, doi negdje gdje mogu

pozvali murju. Slegnula je ramenima to je nehajnije mogla i rekla: "Idemo mi onda." Stranac je uzdahnuo. "Ne, prekasno je za to." Krenuo je prema njima. Iza nje zaulo se kvrcanje neeg tvrdog na podu i ugledala je neke tamne stvari kako gmiu prema njoj. Nije mogla ni natrag ni naprijed. No tada se Juan probio naprijed. Gurnuo je svoj bicikl na stranca. Zaula se kripa guma. Kotai su se zavrtjeli svom snagom regenerativnih konica i bicikl je eksplodirao preko prostorije, zabivi se u stranca i opremu iza njega. Miri je potrala naprijed, prema jami. "Ajde Juan!" Znala je gdje Robert mora biti i kako bi mogla oglasiti alarm. Nagnula se preko ruba i ugledala metalne preke, "Juan! " G. domar/profesor opet je bio na nogama i posrtao je naprijed. U ruci je imao neto iljato. Miri se na trenutak smrznula gledajui tu iljatu stvar kako zamahuje prema njoj. Orozco je bio jako krljav. Nije mogao zaustaviti nekog ovakvog. Ali pokuao je. Zlikovac je zateturao unatrag i stvar u njegovoj ruci bljesnula je jarko ljubiasto. Miri je osjetila peckanje utrnua du cijelog boka. Zakoraila je preko ruba u jamu, uspjela se doepati preke ljestvi rukom koju je jo uvijek osjeala. Ali njezine noge su se zanjihale kroz prazninu. Posegnula je utrnulom rukom, promaila i pala na vrlo tvrdi beton. Sve njezine slike su nestale; moda se njen Epiphany sprio. Ali vidjela je krug svjetlosti iznad sebe i mogla je uti. "Bjei, Miri! Tri..." Juanov uzvik prekinuo je hrskavi mesnati zvuk. Miri je potrala.

23.

U katedrali

Pobuna kod UCSD-ove knjinice bila je vijest veeri. Nesumnjivo e odjekivati svijetom jo sljedeih nekoliko tjedana, stvarajui novi zaokret u putanji javne zabave. Pobuna je takoer bila svijetla toka na situacijskoj ploi Boba Gua. Previe svijetla. Bob je gledao analitiare - ak i ljude sa specijalnostima toliko nevezanim kao to je forenzina virologija kako se okupljaju oko tog jednog mjesta u junoj Kaliforniji. Veeras se zbivaju i druge stvari, deki. DEA-ina racija u okrugu Kern pokrenula je stvarno nasilje na sjeveru Kanade. To je bilo izvan podruja Bobove strae - ali moglo bi ukazivati na to da se ondje radi o neemu vanijem od obinih intenzifikacijskih droga. Da nije bilo pobune kod knjinice, sad bi gledao kako izranjaju tuceti teorija; moda je to u okrugu Kern samo paravan za progon imigranata. Moda se radi o neemu opasnijem po ivot od intenzifikacijskih droga. Analitiari su bili sjajni u takvim divljim nagaanjima i jednako sjajni u njihovoj obradi, kojom bi ih sveli na smee - ili pronali vrste dokaze i pozvali vatrenu mo kojom je upravljao Bob Gu. Meutim, veeras - ti neredi na UCSD-u doista su imali prizvuk klasine diverzije koja skriva neto veliko i loe, to se odvija negdje drugdje na jugozapadu CONUS -a. Alice je bila udvostruila veliinu skupa analitiara. Sad je tu bilo specijalista iz Centara za kontrolu bolesti, pa ak i ljudi iz straa nad drugim teritorijima. Obino, ona bi uvela reda u svoju rulju neposlunih specijalista; imala je dovoljno irine, dubine i karizme da postroji ak i akademske civile. Ali veeras je Alice bila dio problema. Svaki put kad bi on preusmjerio tu grupu na iri pogled, ona bi je vraala natrag. Ona je bila ta koja je preusmjerila virologe. Bio je to vrsti mali skup bioznanstvenih tipova i postajao je sve svjetliji i blii kako su se pojasne irine dizale. Alice nije prouavala pobunu per se, ve njezin utjecaj na bioznanstvene labose koji su okruivali sveuilite. Izuzevi to to je njihova nona smjena otila na demonstracije,

136

svi labosi bili su na zelenom. A to je jae Alice navaljivala na mreno osiguranje labosa, to je ono urednije izgledalo. To je prokleti PVU. Alice je upravo bila zavrila svoju obuku za reviziju biolokih labosa. Bio je to najopirniji PVU koji je ikada primila. Drao je da u ovom trenutku na svijetu ne postoji nitko tko zna vie od nje o automatizaciji laboratorija i udruenom istraivanju. Trebao bih popriati s njom direktno, nema vie ljubaznih preusmjeravanja. .. K vragu, ako se ne povue, trebao bih je smijeniti! Ove su misli daleko previe sliile njihovim nedavnim svaama kod kue. Bob je bio taj koji se povukao. Sjeo je i promatrao korelacije, statistike devijacije. lanove svoje grupe maknuo je s pitanja San Diega. Ako je UCSD diverzija, oni bi bili ice poteznih mina. Skup bioznanstvenika postajao je sve svjetliji. Alice je prisvo jila genomiki odjel Centra za kontrolu bolesti. On e zbog toga dobiti svoje na kasnijim sastancima. Obuzela ga je hladna slutnja. Noas bi mogla biti ta no. Ono ega se osobno bojao najvie na svijetu, mogunost koju je Alice uvijek opovrgavala. Gubi li se ona? Na to bi sliio punokrvni PVU kolaps kod nekoga tko je primio takvu obuku desetak puta vie od najgorih PVU bolesnika u bolnici Ministarstva veterana?
O

"Jeste li uli neto? " "Kao recimo, Tommie? " "Znate, onako, kao udaljeni bum. " Zastali su i osvrnuli se. Winnie je ozlojeeno progunao. Ovo je bilo ba kao u stare dane, kad je Tommie uvijek nastojao poveati napetost njihovih nelegalnih ekspedicija. Tommie je oklijevao. On ih je navodio odostraga, zato da ne bi pregazili tanko vlakno koje je odmotavao. Oslukivao je jo malo, a zatim se okrenuo da ih stigne. "Moda nije bilo nita... ali i vlakno je na trenutak bilo mrtvo." Pogledao je dolje u svoj laptop. "Izgleda da je sad u redu." Mahnuo im je da nastave tunelom, u mrak ispred njihove male lokve svjetlosti. "Nastavite. " Prvi dio tunela bio je vrlo poznat, sablasna etnja alejom uspomena. Neko, vie od pedeset godina ranije, svi su oni, osim Carlosa, istraivali te tunele. Tommie Parker bio je brucoki pametnjakovi i pravio se vaan pred dva postdiplomca koji su se esto pitali kako su se dali nagovoriti na takve slaboumne ekspedicije. Kako su napredovali, stvari su postajale sve manje poznate. Staklaste cijevi pruale su se du zidova. Robert je na zidovima viao ispisane znakove, ifrirane fizike sigurnosne kopije za vorove koji nisu reagirali na njegovu raunalnu kutiju. Tunk. Neto bijelo, veliine lopte za odbojku, prozujalo je pored njih kroz jednu cijev. Tunk, tunk. Slian promet u suprotnom smjeru. Pneumatske cijevi neko su bile znak vrlog novog svijeta. Kad je Robert bio mali, viao je takve stvari po robnim kuama na samrti. "emu pneumatske cijevi, Tommie? " "Pa, ovdje teorija susree stvarnost. Proteomika, genomika, regulomika - samo reci neku 'omiku' i bit e tu. Ovi labosi su golemi. Lokalni podatkovni promet je milijun puta vei od prometa na javnim glavnim vodovima, uz latencije kune mree. Ali oni svejedno moraju prouavati stvarnu biologiju. Ponekad moraju seliti uzorke - imaju transportne pladnjeve za kratke udaljenosti, a pneumatske cijevi za due. GenGen ima ak i vlastiti UP/Express lanser za otpremu paketa u druge labose po cijelom svijetu. " Sad je Robert zauo zvukove iz mraka ispred njih, glasove koji nisu stvarali prepoznatljive rijei, kijocanje koje je podsjealo na staromodne pisae maine. Ovo je znanost? Carlos je rekao: "Kad se pokuam spojiti na lokalnu mreu, vidim samo gole zidove. " "Rekao sam ti. Komunikacija s laboratorijskom mreom ovu bi muljau uinila i previe kompliciranom. " "Tunel sigurno zna da smo ovdje." Hodali su u malenoj lokvi svjetlosti. Iza njih i ispred njih, tunel je bio mraan. "Aha. Zna da smo ovdje. Ali moglo bi se rei da je to samo na podsvjesnoj razini. " 137

Robert je predvodio. Prstom je pokazao mjesto na zidu, tik ispred prednjeg ruba svjetlosti. "A kakvi su ovo znakovi?" Slova su bila fiziki naslikana na zidu: 5PBps: Prot<>Geno. 10PBps: Multi Ovo je Tommieja potjeralo naprijed. "Moda je to prespojnik General Genomicsa!" Svoj molitveni kota drao je visoko u zraku, maui vlaknom prema van, dalje od ostalih. Stranac je bio vidljiv pored Tommieja, ali ovdje dolje udovite nije ba moglo locirati samo sebe. Njegove noge lebdjele su iznad poda, a gledao je devedeset stupnjeva u krivom smjeru. Tommie je usmjerio laptop tako da kamera vidi slova. "Moram priznati da je ova optika veza praktina. Mogu poslati video svojim konzultantima." Nevidljiv Tommieju, Tajnoviti Stranac je palcem pokazao na sebe i nacerio se. Tommie je malo prouavao ekran laptopa. "Da! Doli smo do GenGenovog optikog prespojnika." Pokazao je niz boni tunel. "Ovdje se stvari kompliciraju." Nakon dvadesetak metara, boni tunel se proirio u neto prostranije... neto nalik na pilju. U sjenama je bilo neto visoko i koso. "Vidite onaj toranj?" upitao je Tommie. "To je GenGenov privatni lanser. Ti deki se ne zamaraju s lanserima po Istonom okrugu. " Zvuk kljocanja sada je bio svuda oko njih. Dopirao je s vrhova ormaria s opremom; imao je odreeni ritam, poput poezije skandirane iskljuivo zbog naglasaka. Na kraju kitice, neke stvari bi se pokretale. Svjetlost je iskrila iz dubina mutnih kristala. Neki ormarii imali su fizike etikete: Mus. Mcog. Stranac je zaplesao meu njima, himera iz Tommiejevog laptopa i vlakna iza njih. Ali ova himera je gledala kroz kameru na laptopu i govorila - barem Robertu. Stranac je prstom pokazao prema kristalima. "uda nanofluidike. Jedno desetljee starinske biologije odraeno u svakom pomaku svjetlosti. Kako prikazati trilijun uzoraka i milijardu trilijuna analiza? Kako se umjetnost moe nositi s tim? " Priekao je kao da ga uistinu zanima odgovor, a tada je opet nestao. Ali je ostavio za sobom vlastite etikete i tumaenja. Robert se zagledao u redove strojeva, u toranj koji kao da je nestajao u udaljenom mraku. Ovo mjesto bilo je katedrala strojeva. Ali kako to prikazati, kad bi mu bile potrebne godine da doe makar i do plitkog razumijevanja? Masa kristala nije imala spektakularne boje; veina staza za fluid bila je mikroskopska i skrivena u napravama koje su mogle biti preveliki hladnjaci. Straneve etikete nasumino su lebdjele uokolo, nalik na sablasne titlove kakvog transcendentnog procesa. Pa ipak, od svega toga gotovo se sjetio onoga to je zaboravio; rijei su se poput mjehuria uspinjale kroz njegovu matu, rijei koje su nastojale prenijeti strahopotovanje koje je osjetio. Hodali su du uskih prolaza, skreui samo kada bi im Tommie rekao da skrenu. Otprilike svake minute on bi zaustavio njihovo napredovanje i uzeo jo nekoliko napravica iz ruksaka. "Ovo moramo instalirati na tono odreeni nain, deki. Ostati nevidljiv ovdje mnogo je tee nego u tunelu." Tommie je htio da se napravice postave blizu komunikacijskih vorova, za koje se ispostavilo da se nalaze duboko meu fluidikim kristalima. Robert je odraivao veinu "instaliranja". Carlos bi ga podigao preko vrha ormaria. Robert bi se izvio unatrag, toliko blizu staklenih cijevi daje mogao uti posve tiho kljocanje i tekuinu koja je itala toliko tiho da se moglo raditi i o kapanju. Milijuni takvih zvukova prid onosili su opoj atmosferi prostorije. Jednom se Robert zadrao malo due, te je primijetio da se napravica sama pobrinula za zavrnu instalaciju, odmaknuvi se od njega dublje meu staklene cijevi kao da je njihov donji dio minijaturni transportni pladanj. "emu se smije, Gu?" Zauo je Blountov glas ispod sebe. "Niemu!" Robert je otpuzao s ormaria i skoio na pod. "Samo sam shvatio jedan mali misterij. " Nastavili su dalje. Veina ormaria sada je imala etikete Dros Mcog. Napredovali su bre, uglavnom zato to su Carlos i Robert shvatili gimnastiku svoje operacije. "Ovo je zadnji, deki!" Tommiejev se pogled premjestio s laptopa na fluidike kristale. "Znate, stvarno je udno to su sve lokacije vorova bile tako duboko u laboratorijskoj opremi", rekao je. 138

Tajnoviti Stranac se pojavio ispred Tommieja i zelenkastim prstima priprijetio Robertu, Carlosu i Winnieju Blountu. "To nije misterij koji bi trebalo dalje istraivati. Zato netko ne predloi da nastavite s Tommiejevim velikim planom, ha?" Nitko nita nije rekao neko vrijeme, ali Robert je pogodio dvije stvari o tome to su upravo uradili: to je bilo ono zbog ega su uistinu doli ovamo. To je bio nain na koji e Stranac uspjeti odrati svoja obeanja. Moda su Carlos i Winnie shvatili neto slino, j er su svi progovorili odjednom. Blount je pokretom ruke utiao ostale i okrenuo se prema Parkeru. "Tko zna, Tommie? Rekao si da je ovo delikatno. Moda bi nam trebali tjedni da shvatimo kako se sve to ispreplie. " "Da, da", kimnuo je Tommie, nesvjestan Stranevog zadovoljnog pogleda. "Bit e kasnije vremena za analizu!" Pogledao je svoj laptop. "Kako bilo, ovo je bio teki dio. Sad imamo isti put do mjesta gdje Huertas skladiti poderotine. "
O

Nisu postavili vie nijednu napravu. Tommiejev laptop im je savjetovao da ubrzaju, pa je stoga i Tommie uinio isto. to god bio plan Tajnovitog Stranca za GenGen, oni mu vie nisu bili potrebni. Robert se osvrnuo. Winnieju je ponestajalo daha, gotovo je trao. Mora da mu je Stranac uputio neko posebno ohrabrenje. A iza Carlosa, Tommie je vrtio svoj molitveni kota, isputajui paukovu nit za njima. Odjednom je betonski pod prepustio mjesto neemu to im se odbijalo od nogu. A zvuk njihovih koraka bio je nalik na tapkanje po irokom i napetom bubnju. "Kada tunel leti?" ree Tommie. "Kada nebom ide!" I odjednom je Robert shvatio gdje se nalaze. Ovo je bio jedan od zatvorenih prolaza koji su izbijali iz litica Rose Canyona, sjeverno od kampusa. Upravo su stajali u cijevi dvadeset metara iznad obronka prekrivenog grmljem i manzanitom. Zatim su se vratili na beton. Pred njima se nalazila jo jedna pilja, a ova je bila gotovo prazna. Huertasov teritorij.
O

Miri je trala, ali svjetlost reflektora ju je pratila. Ne, bilo je to normalno tunelsko osvjetljenje. Usporila je, prislonila se uza zid... i pogledala unatrag. Nikakvo ljudsko bie nije ju pratilo. Ulazna rupa bila je jedino drugo svjetlo, a sad je ve bilo prilino daleko iza nje. Juan! Gledala je i sluala. Ako nitko ne ide za njom, to bi moglo znaiti da UCSD -ovo osiguranje ovdje dolje jo uvijek radi. Pokuala je ispitati zidove. Nazvala je 911. Nita. Moda je Zlikovac trajno otetio njezin Epiphany. Slegnula je ramenima da pokrene neke testne programe. Ne, nije bio mrtav. Mogla je vidjeti svoje datoteke, no svi lokalni vorovi su je ignorirali. Tada je uoila ruiasto titranje na rubu dijagnostike, beini odgovor koji bi njezin Epiphany obino odbacio kao previe udaljen, previe nestabilan. Prola je jedna sekunda, samo nebo zna koliko mnogo ponovnih pokuaja, i uspjela je dobiti jednu identifikaciju. Bio je to Juan, njegovo nosivo raunalo.
Miri > Juan: <sm> Javi se, molim te! </sm>

Nikakav odgovor nije stizao, a ona nije mogla provjeriti njegove zdravstvene zapise bez vie pristupnih ovlatenja. Juanova svjetlost iznenada je bljesnula, pa umrla. Miri je naglo udahnula. G. domar/profesor jo uvijek je bio ondje. Opet je odalamio jadnog Juana. Ne, preciznije: opet je odalamio Juanovu opremu, moda samo zato da bi sprijeio Miri da se ne spoji van preko nje. Miri se na trenutak zamislila nad sobom. Nije bilo dobro to je sve njezino planiranje i vostvo spalo na ovo. Alice kao da nikad nije imala takvih problema. Ona je uvijek znala to sljedee treba uiniti. Bob... Bob bi katkada grijeio. Njega kao da je uvi jek brinula sigurna izvjesnost. Pitam se to bi Bob mislio o svemu ovome?... Pitam se to bi uinio Juan? Miri je pogledala niz tunel, na suprotnu stranu od ulaza. Bilo je mrano, ali nije bilo savreno tiho. Kao da je ula glasove koji su brbljavo razgovarali, nikad uistinu ne tvorei 139

prave rijei. Robert i njegovi prijatelji iz knjinice bili su tu dolje, jamano u vidu orua koje pokree g. domar/profesor. Kako da unitim njegov plan? Miri je ustala i tiho potrala tunelom, i dalje uhvaena u privatni snop svjetlosti. Nije bilo ni traga Robertu, a nijedan prigueni glas nije zvuao ba kako bi trebalo. Povremeno bi prola pored poprenih tunela. Neke stvarice su zujale prozirnim cijevima.
O O O

Prolo je nekoliko minuta, a od Roberta jo uvijek nije bilo ni traga. Miri je itala trei; spremila je puno toga o UCSD-u i biotehnologiji u predmemoriju. Bilo je tu patentiranih i zatienih stvari koje nije smjela saznati, ali... popreni tuneli vodili su u odreene labose. Vie od milijun kvadratnih metara u sedamnaest zasebnih prostorija! Mirin je trk usporio do hoda, a zatim se sveo na nesretno zaustavljanje. Robert bi mogao biti bilo gdje. Koliko su kontrole Zlikovci imali ovdje dolje? Moda bih jednostavno trebala poeti vikati. Potiho, iza nje, zaula se nova vrsta zvuka. Mekani ekii koji udaraju po metalnom bubnju. Ali ritam je bio nalik na korake. Iznenada je stekla vrlo dobru predodbu o tome gdje se nalaze ostali. Kad bi sad jo samo uspjela to uskladiti s time gdje se ona nalazi. Miri se okrenula i uputila natrag.

24.

Knjinica bira

Nona smjena Sheile Hanson izala je iz ume na stazu velike zmije znanja, odmah istono od knjinice. Hacekovi pauci ve su bili ondje i drali su vii teren. Uz pratnju Tima Huynha, njegova vojska botova dokotrljala se i dogegala sve do ruba neprijateljske sile. Huynh > Nona smjena: <sm>Ide. Svi su stvarni!</sm> Paukovi, naime. Veina ljudskih bia takoer je bila stvarna. Hacekijanski Vitezovi i Knjiniari bili su gusto poredani iza svojih robota. Oko sjeverne strane knjinice nadolo je jo Scoochi pojaanja, navijaa iz Oceanografske knjinice pri Institutu Scripps. Ali i Hacekijanci su imali svoja pojaanja. Preko kamera koje su letjele iznad knjinice Huynh je vidio kako te najnovije pridolice ganjanju ljude sa Scrippsa. Do sada nije bilo mnogo tete na imovini. Strojevi su izgledali dovoljno zlokobno, a ljudi su se uglavnom muvali i vikali. Sheili je jo uvijek dosta dobro ilo s njezinim napjevom "Hoemo PRAVE knjige!". Neto veliko i virtualno probilo se iz Hacekijanske strane na botsku niiju zemlju. Bilo je vie od tri i pol metra, najbolje Opasno znanje koje je Timothy Huynh ikad vidio. Napola Knjiniar, napola Vitez uvar, stvor je bio Hacekov sredinji paradoks. Sad je doskakutao gotovo do ruba Scoochi linija i napravio grotesknu grimasu, s jezikom dugakim i iljatim kao u maurskog demona. A kad je povikao, uo ga je svaki Scoochi, no poruka je bila prilagoena sluatelju: "Oj, Timothy Huynhu, ti koji sebe smatra Manjim Scooch-a-moutom. Manjim, nego to! Sve vi Scoochi lutkice puke ste djetinjarije, plitke i nedostojne naih Dubina! " Opasno znanje je pokretom ruke obuhvatio Hacekijanska stvorenja oko i iza sebe. Bilo je to uobiajeno blaenje mita Scooch-a-mouta i na njega bi se Scoochiji uviijek naljutili, jer bi ta tvrdnja mogla zavarati naivne promatrae. Uslijedile su protuuvrede iz redova Scoochija: "Hacek je obini krivotvoreni Pratchett!" A to bi pak razbjesnilo Hacekove ljude, jer naravno da se radilo o istoj istini. Huynh se progurao pored Sheile, Smalea i ostatka none smjene, te stao na prednji rub svoje vojske. Izbliza, detalji Opasnog znanja bili su jo spektakularnije razraeni. Njegove izme s pandama vjeto su tonule u meko tlo pored zmijske staze. Pauko -botovi su zujali i skakutali oko svojeg gazde. Pauko-botovi su bili stvarni. Gdje li su Hacekijanci nabavili tako pametne stvarice i to u tako kratkom roku? Pingao ih je; nije ga udilo to nije dobio nikakav odgovor. U nainu na 140

koji su gmizali jedni preko drugih, istravajui naprijed te se zatim povlaei, bilo je gotovo ive gipkosti. Naprave su izgledale kao nestandardni prilagoeni spojevi zadnjih modela Intela i Legende. GenGenova regulomika upravo se nadograivala na neto takvo. Pingao ih je opet, ovaj put s ovlatenjima GenGenovog tehniara. Sveto sranje! "Hej!" viknuo je Huynh. "Ove Hacekove protuhe ukrale su GenGenovu opremu!" A kad se sad pomnije zagledao u protivniku stranu, prepoznao je svoje kolege s posla! Ondje je bila Katie Rosenbaum. Mahnula je svojom bojnom sjekirom i nacerila mu se.
Rosenbaum > Huynh: <sm> Samo smo im posudili, srce!"</sm>

Ba je dan ranije ruao s Katie i njezinim prijateljima. Znao je da u regulomici ima Hacekovih simpatizera, pa je njegova ekipa, naravno, zatajila svoje planove. A cijelo to vrijeme izdajniki Hacekijanci su inili isto! Opasno znanje je nastavio svoj veseli ples kroz trupe paukova, rugajui se iznenaenju Scoochija. Povikao je: "Zgroen si, je li, Huynhiu mali? Moe li bit' da si varao s premalo mate? Staro je i sporo to to si ovdje donio, ba kako dolikuje bezvrijednom duhu vaih izmiljaja! " Umijee koje je stajalo iza Opasnog znanja bilo je zadivljujue dobro, bez presedana. Ali onaj koji je vukao njegove konce bio je jo bolji, zacijelo je bio profesionalni glumac svjetske klase. Na trenutak su se redovi Scoochija pokolebali, a masa njihovih virtualnih navijaa poela se topiti. Preko pogleda iz visina Huynh je opazio jo vie Hacekijanaca kako se gomilaju na drugim stranama knjinice. Ukoliko se ravnotea previe poremeti, Scoochiji e zavriti ponieni i poraeni. Tada je glas Sheile Hanson zagrmio javnom povrinom, ujan irom cijelog svijeta koji je sudjelovao. "Gledajte! Vei Scooch-a-mout! " Iza Huynha, jedan od strojeva viljukara je oivio. Ah! Upravo toga se Huynh i sam trebao sjetiti. Hvala nebesima to je Sheila znala znanje. Viljukar je zakoraio naprijed, onoliko graciozno koliko je to bilo mogue stroju visokom etiri metra, s teitem koje se trenutano nalazilo na vie od dva metra. Sigurno nij e radio autonomno, ali on nije znao da ga Sheila umije tako dobro voziti. Njegova stopala nalik na tanjure sputala su se polako, dajui ljudima, cvrkovima i salsipuedima dovoljno vremena da se maknu s puta. Bio je impresivan, ali ipak je bio samo viljukar. Tada je Huynh shvatio da ga jo uvijek gleda preko svojeg vozakog pogleda. Kad bi se ukljuio u pogled kruga vjerovanja, vidio bi... Sheila je morfala plavi ioniped u neto jo spektakularnije od Opasnog znanja. Sada je to bio Vei Scooch-a-mout, najpopularniji meu svim Scoochi stvorenjima. U svojoj kratkoj karijeri. Vei Scooch bio je objekt raznih dorada, prerada, razrada, pripajanja i pokuaja preuzimanja od strane vlade. Bio je najvei junak milijunima kolaraca irom najsiromanijih zemalja Afrike i June Amerike, prvak malih ljudi koji ele oplemeniti svoje mjesto pod suncem. A ova njegova vizija, veeras, nadmaila je sve ostalo na vidiku. tovie, ova vizija, veeras, imala je etiri tone haptike istine koje su tropotale iznutra. Vei Scooch-a-mout doao je do ruba redova Scoochija i stupio na teritorij pauko-botova. Sada se kretao brzo, onoliko brzo koliko su ga njegovi stabilizatori i motori mogli nositi. Ide, tko vozi tu stvar? Plesao je meu Hacekovim robotima i dovikivao uvrede Opasnom znanju. Vitezovi i Knjiniari, pofu-longovi, dwelbovi i babe ljage - svi su, na obje strane, podivljali. Specijalni efekti cvjetali su u zraku iznad njih. A tada je vika postala jo glasnija. Roboti su pojurili u bitku. Huynh je gledao kreevo robotskih specijalnih efekata. Megamunchovi i xoroshowi izlazili su iz grmlja; Sheila je bacala njihove rezerve u drijelo bitke. Ta bitka strojeva bila je stvarna! Kad je Vei Scooch-a-mout zaplesao step na leima pauko-botova, komadii lenih oklopa i nogu poletjeli su uvis. Na tehniarskom pogledu vidio je izvjetaje o teti. Dvadeset regulomikih paukova bili su svrstani pod "ne reagira" na laboratorijskoj listi u stvarnom vremenu. Tuceti njegovih botova pinceta bili su uniteni. Tri nosaa uzoraka izgubili su pokretljivost.

141

Huynh > Hanson: <sm> Posuivanje robota je jedno, Sheila. Ali puno e ih se vratiti kao smee.</sm>

Sheila je bila na drugom kraju fronte. inilo se da nastoji navesti robote da krenu na Vitezove i Knjiniare. Na Timovom kraju. Vei Scooch-a-mout ve je ostvario odreeni napredak u tom smislu, pleui prema redovima pravih ljudskih igraa.
Hanson> Huynh: <sm> Ne brini! Uprava je sretna! Baci oko na publicitet, Time.</sm>

Njegovi suradnici i virtualne tisue gurali su se naprijed. Na mrenom po gledu... oho, o GenGenu se govorilo toliko da se to nije moglo platiti, bolje nego u dvadesetom stoljeu kad su milijuni ljudi mogli gledati samo ono to je nekolicina smatrala vanim. U podruju UCSD-a bilo je glavnih rutera kojima je ponestalo kapaciteta! To nee dugo trajati, budui daje svuda bilo beskonano mnogo ad hoc rutera i slobodnih optikih vlakana. Ali veeras je ovdje bio cijeli svijet. Korak po korak, Scoochiji su napredovali. "Hoemo mjesta na katovima! " "Hoemo nau knjinicu! " "A najvie hoemo PRAVE knjige! " Krugovi vjerovanja obino su se natjecali iznutra, na osnovi vlastite popularnosti. Ovo veeras bio je veliki izuzetak: krugovi vjerovanja izravno su se sukobili jedan s drugim oko panje i potovanja. U nekoliko minuta mogli bi sagorjeti mjesece kreativnosti, ali j doprijeti do publike vee nego to su ikada sanjali. A tko god vozio Veeg Scooch-a-mouta, razgovarao je izravno s Huynhom:
Vei Scooch-a-mout > Manji Scooch-a-mout; <sm> Tvoji su strojevi prava stvar, ovjee moj! Dovedi ih!</sm>

U redu! Huynh je pokrenuo drugi viljukar. esto je sanjario o tome da nekome isprai tur pomou tih udovita. Oprezno je hodao kroz prijateljske linije, vodei manje robote za sobom. Scoochi umjetnici s drugog kraja svijeta ukrasili su viljuk ar jednako briljantno kao i Veeg Scooch-a-mouta. Ali ova vizija bila je nepostojana kao dim: Huynhov viljukar bio je maskiran kao Suma Uma, duh s dvosmislenim nainom izraavanja koji je katkada pomagao Scooch-a-moutu kad bi neprijatelji bili najpodmukliji. Njegova isparavanja istovremeno su zaostajala za stvarnim strojem i vodila ga. Tuceti pomagaa i pomonih programa brinuli su o tome da efekt neprestano traje. Oklop viljukara bio je od tamne kompozitne plastike. Ukoliko ne biste paljivo pogledali preko stvarnog pogleda, ne biste mogli biti sigurni gdje se tono nalazi robot. Tim Huynh je iskoristio sve to, stupajui kao izmaglica od elika preko botske borbene zone, dajui pet Veem Scooch-a-moutu... i koraajui uz dvosmislenu lokaciju prema Vitezovima i Knjiniarima. Napjev Scoochija grmio je iz zvunika na viljukaru: "Hoemo mjesta na katovima! " "Hoemo nau knjinicu! " "A najvie hoemo PRAVE knjige! " Napredovanje je bilo kombinacija ljepote, iznenaenja i fizikog zastraivanja. Hacekove snage su se povukle, dok su Huynhovi cvrkovi i salsipuedi pohrlili naprijed da zauzmu novi teritorij. Ali stvorenja Katie Rosenbaum jo su uvijek bila brojno nadmona i daleko okretnija. Pauko-botovi su pojurili natrag da odre borbenu zonu izmeu sukobljenih ljudskih sila.
Smale > Nona smjena: <sm> Za njima!</sm>

Napredujui iza svog Suma Uma viljukara, Huynh je gledao s visokog pogleda i istovremeno pratio osvrte u medijima. Vie od stotinu milijuna ljudi gledalo je to su stvorila dva kruga vjerovanja. Ni igru, niti umjetnost, ve natjecanje u kojem pobjeuju mata, promiljenost i drskost. Zasada, svijet je mislio da su obje strane izjednaene u pogledu mate, ali Scoochiji su imali veliku prednost u promiljenosti i drskosti. Oni su uzrokovali pravo fiziko unitenje - svuda oko pravih ljudi i meu njima! Metar po metar, bitka se pomicala oko knjinice. Scoochiji su sada zauzimali neke dijelove june terase, glavne osi kampusa. Cestama oko kampusa automobili su dovozili ljude 142

iz cijeloga grada, kao fiziku protuteu daleko brojnijim virtualcima. etrdeset posto osnovnih rutera bilo je zasieno. Publika je prela dvjesto milijuna. Od toga su stotine tisua bili igrai, dotjerani najnovijim slikama Hacekovih i Scoochijevih dizajnera. Sudionici, stvarni i virtualni, irili su se oko sredita koje je inila sveuilina knjinica. Vien s novinarskog gledita na visini od tristo metara, konflikt je izgledao poput neobine spiralne galaksije, s krakovima koji su najjae svijetlili ondje gdje je bitka bila najea. Bili su prisutni i drugi ljudi, koji bi bili nevidljivi da nije bilo izvjetaja novinara iz industrije zabave: ljudi iz svijeta filma i igara, moda stotinu tisua profesionalaca. Neki su promatrali promatrae, uzorkovali i anketirali. Drugi su se usredotoili na botske bitke, skupljajui dizajne. Vidio je tragove SpielbergRowlinga, GameHappeningsa, Rio Magica i velikih bollywoodskih studija. Tim Huynh je mogao vidjeti i vie. Najzad, on je upravljao GenGenovom opremom. Mogao je vidjeti mree koje su se stopile s pozadinom, i koje su skupljale i skupljale - a tada suptilno oponaale. Zacijelo su pripadale Cehu fantazista, najbogatijoj kooperativi umjetnika na svijetu. (Njihov je slogan: "Ne trebamo smrdljive posrednike!") A naravno, tu je bila i policija, pola tuceta podruja nadlenosti, od drotova s kampusa sve do FBI-a.

Vei Scooch-a-mout > Manji Scooch-a-mout: <sm> Hej, ovjee moj! Imamo deset minuta da ih uvjerimo da se odlue za nas. Onda e nas poeti gasiti.</sm>.
O

Alfred je sve to gledao ispod zgrade Pilchner. Zeeva pobuna ispraznila je bioloke labose. Indoeuropska oprema za inspekciju bila je podstavljena i ve je vraala rezultate (lairane, ali to je bilo Alfredovo djelo). Marionete koje su instalirale opremu sad su bile prilino daleko od podruja GenGena, ondje gdje e njihovo hapenje na kraju potaknuti sumnje o diverziji. Ali... "Trebamo jo najmanje petnaest minuta", rekao je Alfred. Lairani tok podataka iz istrage zavrit e i ranije, ali za ienje i izlaenje trebat e mu dodatno vrijeme. Zec je slegnuo ramenima. "Ne brini, stari moj. Rekao sam Huynhu da ima deset minuta, tek toliko da mu bude zanimljivije. ak i kad se policija kampusa umijea, imat e jo pola sata prije nego to GenGenova ekipa pone kapati natrag pod zemlju. "
Mitsuri > Braun, Vaz; <sm>Mislim da Zec ima pravo u vezi s procjenom vremena. Njegova operacija s knjinicom je remek-djelo. Ne bismo mogli organizirati ovakvu diverziju a da pritom ne pritisnemo svaki crveni gumb na amerikom sigurnosnom aparatu.</sm> Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Pobuna postaje prevelika.</sm>

Promet je jo uvijek blokirao njihove mobile. Bez dovoljno strojeva na licu mjesta, nisu uspjeli u potpunosti kontrolirati zgradu Pilchner - a dvoje nedobrodole djece stvorilo je prvi pravi problem veeri. Sad je jedno od te djece lealo u nesvijesti pored sanduka, ondje gdje ga je Alfred oborio. Vaz je pogledao Zeca koji je sjedio na rubu jame, lamatajui krznenim nogama po mraku. "to s djevojicom. Zec? Ona sad tri okolo po tunelima, izvan kontrole. " Zec se iroko nasmijeio. "Moe me zvati gospodinom bogom nenamjernih posljedica. Kad se stvari zakompliciraju, doe do nuspojava, a Miri Gu je samo jedna od njih. Ti si Lokalni Honcho. Zato ne krene za njom? "
Braun > Mitsuri, Vaz: <sm>Ne. Time bi se naao daleko izvan naih kontingencijskih planova.</sm>

Zapravo, Alfred je bio na kunji. Umjesto toga, samo je poslao jedan mobilni ureaj dolje da slijedi djevojicu. To bi moglo biti dovoljno da joj odvue panju. A ako uspije sustii marionete, pa, onda su imali na raspolaganju jo jednu opciju, neto to bi trebalo iznenaditi Zeca. Naglas, Vaz je rekao: "Mislim da neu. Imate li jo kakvih prijedloga? " "One oigledne, stari moj: budi fleksibilan, kao ja. Tko zna kakve se sve prilike mogu otvoriti? Ne moe locirati Miri Gu, ali nije bitno. To sigurno znai da se ne nalazi nigdje gdje bi to bilo zanimljivo tebi i tvojim prijateljima, tono?" Znatieljno je strugnuo uima.

Braun > Mitsuri, Vaz; <sm> elim da g. Zec nestane odavde. On pokuava preuzeti kontrolu nad nama, i cijelo vrijeme nam odvraa panju svojom drskou.</sm>

143

A ona je itekako odvraala panju. Zec je poeo grickati jo jednu mrkvu. Stvorenje se cerilo, pokazujui velike sjekutie dok je vakalo, kao da eli rei: "Ne osvrite se na mene; smingajte koliko vas volja!" Izdaleka, s druge strane zidova, do Alfreda su dopirali zvukovi Zeeve diverzijske pobune. Analitiari protusile izvjetavali su da Domovinska sigurnost s intenzivnim zanimanjem prati UCSD, ali da je inae mirna. Gnberk i Keiko to su smatrali dobrom vijeu. No znai li to da Alice Gong jo funkcionira? Za Alfreda je to bilo najvanije pitanje trenutka, daleko vanije od njegovog sukoba s dvoje djece. U svakom sluaju, bilo je vrijeme da se znatieljni Zec udalji. To se trebalo izvesti tako da Gnberk i Keiko ne postanu sumnjiavi. Sreom, Gnberk je ve iao u pravom smjeru. Braun je u zraku prikazao matricu potreba i ciljeva. Boje su bile nijansirane tako da odraavaju vjerojatnost, a sve je bilo izuzetno jasno: za pobunu kod knjinice, stavke kritino ovisne o Zecu svijetlile su jarko crveno; bilo je stotinu zadataka koje je samo on mogao odraditi, ukoliko se pobuna trebala nastaviti. Za podzemne labose, tucet stavki kritino je ovisno o Zecu, a uglavnom su se ticale dopremanja marioneta pod zemlju, njihovog navoenja uokolo, te izvoenja iz operativnog podruja. A svaka od tih stavki bila je u nekoj nijansi zelene boje.
Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Ima neto u tome, Gnberk.</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> U redu. Izbaci Zeca, ali njeno. Predlaem da za taj potez okrivi svoje zle udaljene kolege<cerek/>. </sm>

Alfred se nasmijeio Zecu. "U pravu ste, gospodine Zec. Neki medu nama su naalost nefleksibilni. " "Hej, nema problema." Zec je velikoduno odmahnuo rukom. "U stvari, toliko ste se dobro pobrinuli za nau sigurnost ovdje dolje, da moji efovi ele da se koncentrirate na operacije s vanjske strane." "to to radi... Hej!" Vaz se sagnuo i izvukao optiko vlakno iz lanog premosnika. Zeeva slika je na trenu tak bila smrznuta, poput kakve neumreene slike koja je izgubila svoj udaljeni izvor. Naravno, Zec je jo imao svoju internetsku vezu dovde; ova pauza bila je trenutak istog zaprepatenja. Kad je prola, stvorenje je skoilo na noge. "Zato si to uinio?" Njegov glas i izraz lica nisu bili gotovo nimalo afektirani. inilo se da Zec nikad nije razmotrio mogunost da e se morati suoiti s pravim iznenaenjem i ponienjem. Utika optikog vlakna labavo se njihao, visei Alfredu iz ruke. Alfred je uloio napo r volje da se zlurado ne nasmijei stvorenju. Utaknuo je vlakno u primopredajnik na svojem pojasu. Ono to je ulazilo i izlazilo iz vlakna sada e se kretati preko njegovog privatnog milneta.
Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Bravo, Alfred!</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Budi ljubazan! Jo uvijek ga trebamo za pobunu.</sm>

Zec je hodao uz rub jame, toliko se razmahavi apama da su se tek mutno nazirale stisnute ake. "Prekrio si na ugovor." Glas je jo uvijek bio bezizraajan. Alfred je namjestio svoj najljubazniji izraz lica i progovorio bez ikakve naznake trijumfa. "Molim vas, gospodine Zec, pogledajte na ugovor. Obojica trebamo jedan drugoga da bismo profitirali - i obojica smo najbolji u naim domenama. Oprema je sad postavljena u labose. Kad biste odravali okruenje pobune jo nekoliko minuta, dobili biste sve to smo vam obeali. " Zec je bezizraajno zurio. "Trebate me tu dolje u labosima. Sigurno... " On nije sveznajui! "Vjerojatno. Drat u vas u tijeku s naom situacijom. to kaete? " Uslijedila je iznenadna kaskada izraza na Zeevom licu: ljutnja, zatim znalaki osmijeh brzo prikriven kao da operator nije elio da ga se vidi, pa onda razraeni, pretjerano strpljivi uzdah. Da, teki muenik Zec. "Ah, paranoja pobjeuje. Vrlo dobro, naklonit u se pred tvojini eljama..." to je i uinio, temeljito, pleui na rubu jame, "i povui u se na zadatak da vas uvam od opasnosti s povrine." Bljesak nebiljoderskih zuba: "Ali oekujem sve ugovorene isplate. Poznate su vam moje mogunosti. " "Jesu. I shvaam da bi jo uvijek moglo doi do komplikacija", i do tvojih pokuaja da stvara komplikacije. "Jedan od naih ljudi e odravati vezu s vama i vaim povrinskim operacijama. " 144

Vaz > Braun, Mitsuri; <sm> Keiko?</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Radim na tome.</sm>

Zec je jo jednom drsko mahnuo i odjednom je malena prostorija plastinih zidova i betonskog poda bila liena svakog Zeevog traga. Aifred je ugasio preostale veze s internetom. Sad su ostali jo samo hrpa stare odjee, runa kolica, rupa nasred poda... i jedna njihova ljudska rtva. Utjeni zvuci divljanja nastavljali su dolaziti nizbrdo od knjinice. Vaz > Braun: <sm>Kako izgledaju podaci iz labosa?</sm> Inspekcijska oprema prenosila je ve nekoliko minuta. Jesu li povjerovali tim laima? Bi l i Gnberk mogao odustati od svojih dragocjenih teorija?
Braun > Vaz: <sm> Sad su na sedamdeset posto dovrenosti. eka nas puno postanalize, ali na prvi pogled ovi labosi izgledaju nevino.</sm>

Da!
O

Vei Scooch-a-mout > Manji Scooch-a-mout: <sm> Naprijed, sada, ovjee moj! Hacekova kopilad se povlai!</sm>

Hacekijanci su se uistinu povlaili, barem ispred Timothyja Huynha. Doveo je svoj viljukar u tu prazninu, gazei pauko-botove koji bi mu se nali na putu. Luk borbe pomicao se ukrug, te se sada nalazio gotovo tono juno od glavnog ulaza u knjinicu. Ovdje, neprijatelj se povlaio. Scoochiji su na terenu imali vie stvarnih ljudi, a to je znailo vie podrke vizualnim efektima. Ali Hacekijanci su imali moda dvjesto tisua ljudi izdaleka, u usporedbi s polovicom tog iznosa virtualnih Scoochija. Na suprotnoj strani knjinice, na breuljku pored teretne rampe, nije bilo mjesta za gomilu pravih ljudi. Ondje su Hacekijanci njihov krug vjerovanja iz cijelog svijeta - bili u usponu. Opasno znanje zadravao se ondje, spektakularniji no ikada, upravljajui nebeskom predstavom koja je grmjela iznad doline na sjevernoj strani. Njegova pojaanja obruavala su se s neba na svjetlosnim kopljima. Tim je davao sve od sebe da prati iroku sliku dogaaja, no trenutano je imao previe posla nastojei zgaziti svakog pauko-bota na kojeg je mogao spustiti tanjurasto stopalo. Veeras je vidio uda na obje strane, stvari kojima su se njihovi krugovi vjerovanja mogli hraniti jo barem sljedee godine. Ipak, jo je postojala mogunost za jasnu pobjedu. Veeras bi Scooch-a-mout mogao prerasti rubno trite i ostvariti vrhunski svjetski uspjeh, poput Haceka, Pratchetta i bollywoodskih carstava. Trebali su neto zapanjujue, neto to bi izmeu njih i Hacekijanaca povuklo jasnu liniju. Vodio je svojeg Suma Uma, svoje bie od izmaglice i elika, naprijed i natrag preko fronte, gazei sve to je preostalo od pauko -botova. Nije mogao smisliti nita spektakularnije to bi mogao initi. Dovraga. Ali svuda oko njega nalazio se svijet Scoochija, i vjetina ravna njegovoj.
Vei Scooch-a-mout > Manji Scooch-a-mout: <sm> Oslobodi premosnice na mojem viljukaru.</sm>

Huynh je uinio tako. Lik Veeg Scooch-a-mouta bio je neko vrijeme nepokretan, ali na svojem tehniarskom pogledu Huynh je vidio kako njegovi akumulatori optereuju kondenzatore daleko iznad granice pregorijevanja. A tada je Vei Scooch-a-mout poeo sprintati poput ljudskog atleta... i, dragi Boe, skoio udalj deset metara, na travu pored Zmijske staze. Pogledom je preao preko doline na sjevernoj strani i povikao prema Opasnom znanju glasom koji je istovremeno bio virtualan i stvaran. A stvarni glas bio je buka do bola. "Hej tamo! Siuno Malo znanje! Izjednaeni smo, ne ini ti se? " Iz doline pored teretne rampe Opasno znanje akom je zaprijetio klimavom viljukaru. "Previe izjednaeni! " "Ali jedan od nas mora pobijediti, slae se? " "Naravno! I to bit u ja, k'o to cijeli svijet zna." Opasno znanje domahnuo je svojim virtualnim - milijunima! (Ali velik dio tog broja sastojao so od lairanih slika, uoio je Tim.)

145

"Moda." Vei Scooch-a-mout opet je skoio, ovaj put na rub strmine iznad teretne rampe. U tom manevru bilo je neto nevjerojatno, imajui na umu stvarnu tonau tog stroja. "Ali o emu se radi u cijelom ovom sukobu?" Podigao je ruke poput navijakog boga i Scoochiji su zaurlali kroz sva pojaala koja su mogli skupiti. "Hoemo mjesta na katovima! " "Hoemo nau knjinicu! " "A najvie hoemo PRAVE knjige! " "DA!" rekao je Scooch-a-mout. "Svi se mi borimo oko Knjinice. Knjinica bi trebala odluiti! " Na to su svi zvuni efekti Scoochija posve zamrli. Nesigurna tiina irila se meu Scoochijima. Katkad bi se poneko vjerovanje zaplelo u vlastite metafore i skonalo baljezgajui gluposti. Huynh se osvrtao, odvagujui reakciju koju je izazvao Veliki Scooch. Dobro je zvualo uvojaiti i samu Knjinicu, ali to je to znailo? Dolje, u dolini sa sjeverne strane, prolomio se smijeh. Neprijatelj je doao do istog zakljuka. Nadrapali smo, pomislio je Huynh. Ali tada je primijetio da se Opasno znanje ne smije. Stvor se uspeo uzbrdo i stao oi u oi s Veim Scooch -a-moutom. Na obje strane zavladala je sablasna tiina. Na neki nain. Opasno znanje je znao o emu govori Scooch-a-mout. "Dakle", najzad je reklo Hacekovo boanstvo, a njegov glas je imao svilenkasti zvuk, iako se odbijao od knjinice i prodirao duboko u um svakoga gledatelja na svijetu. "Ti eli da Knjinica sama odlui tko bi trebao brinuti o njoj i dobiti njezin prostor? " "I koliko stvarne knjige doista trebaju biti", ree Vei Scooch-a-mout uz osmijeh koji je izgledao gotovo prijateljski. "Predlaem da to pitanje postavimo Knjinici - a onaj od nas kojeg ona izabere dobit e blagoslov. " "Ah!" Sad se smijeio i Opasno znanje, no u njega se radilo o razjareno iskr ivljenom licu. Stvorenje se poelo povlaiti s breuljka, no sa svakim korakom je raslo, tako da su njegove oi ostajale na istoj razini kao i oi Veeg Scooch-a-mouta. Osim toga, tko god da je stajao iza dizajna tog stvorenja, bio je pripremio udesne fraktalne oklope upravo za to poveavanje visine. Opasno znanje se okrenuo licem prema virtualnim milijunima iza sebe. "Izazov je pravedan. Kaem svim Sljedbenicima znanja: slijedite me u finalni krug protiv neprijatelja. Pokaite Knjinici da smo mi njezina budunost i njezina najvea podrka. I dopustite da Knjinica pokae svoj odabir svijetu! " Tiina je zavrila kad su dotini milijuni otkrili nova pojaala na kampusu - ili na neki nain uzurpirali i ponovno iskoristili ona koja je bio prisvojio Scooch-a-mout. Galaksija igraa - strojeva i ljudi, stvarnih i virtualnih - cijela je oivjela u obnovljenom sukobu. Vitezovi i Knjiniari vatrom su obasipali Scoochije. Huynhov Suma Uma opet je gazio i udarao nogama. itav skup je nastavio svoje iroko kruenje oko sveuiline knjinice, a spiralni krakovi bojnog polja bljetali su jo jae nego ranije. Ali sada su bojni poklii bili apeli samoj Knjinici. A Knjinica je blistala, obasjana svjetlou koja kao da je dolazila iz beskrajnih visina. Ta svjetlost je bila posve virtualna, ali bila je vidljiva u svim pogledima. Dok se Huynh kretao s mnotvom koje je urlalo, trenutak ga je gotovo posve obuzeo. Gotovo. Sve ovo otilo je dalje i vie nego to je ranije mogao i zamisliti. Jednim dijelom uspjeh je jednostavno bio u publici, znaajnom dijelu budnog svijeta. Dijelom je leao u neoekivanoj suglasnosti GenGena i uprave UCSD-a, te fantastinih mogunosti za budue prihode koji bi mogli poeti pristizati od raznih producenata zabave koji su trenutano vrebali posvuda. A nita od svega toga ne bi se dogodilo da nije bilo sadraja koji se odjednom pojavio kad su krenuli u boj, sadraja stvorenog na obje strane, sadraja koji je bio jednako umjetniki u pogledu novih dizajna, koliko i fiziki u pogledu onoga to su uin ili sa svojim legijama botova. Ali sada su nade svih, kako Hacekijanaca, tako i Scoochija, bile taoci nemogueg. Ukoliko Knjinica ne "odgovori", ili bude li se odgovor jednostavno sastojao od jo vie virtualnih slika, tada e se, za nekih tridesetak sekundi, moment sile poeti osipati i veoma 146

velik broj ljudi - meu kojima i Timothy Huynh - poet e se osjeati pomalo budalasto. Takva je sudbina mnogih iznenadnih gomila, osobito onih koje isprva izgledaju najuspjenije. Velika obeanja zasluuju velike nagrade, u onoj mjeri u kojoj se ta obeanja moraju i ostvariti. to bi Vei Scooch-a-mout mogao imati na umu? Huynh je primijenio svoj tehniarski i umjetniki pogled. Pogledao je kroz kamere Scoochija, s aerobota iznad njih, ak i kroz GenGenova pomona gledita. Najbolje emu bi se on mogao dovinuti bilo bi neko bljedunjavo iznenaenje, neto to bi svima odvratilo panju od obeanja koje se ne moe odrati. Dok su se bojna polja stezala oko knjinice, iz suprotstavljenih vojski zaula se melodija i njen kontrapunkt, te su zajedno doli do skladnog ritma. Ta glazba se uvukla u vikanje. Ubrzo se svaki lokalni glas sinkronizirao s njom i svi su se njihali u ritmu. Postajalo je sve glasnije, a Huynh je primijetio da njihova pojaala sad obuhvaaju i policijsku i vatrogasnu opremu. Netko je poinio pravi vandalizam kako bi sve ovo uinio jo spektakularnijim. Sve e to biti uzalud bez nekog definitivnog rezultata. I doista, pjevanje je izdralo jo svega nekoliko sekundi. Tada je poelo jenjavati jer se nita vie nije dogaalo, i jer nitko nije mogao zamisliti to bi se jo moglo dogoditi. Ali... zauo se jo jedan zvuk, drhtea vibracija koja je izbijala iz tla. Deset godina ranije Timothy Huynh je osjetio neto slino. Potres u Rose Canyonu. Huynh je puknuo, odbacivi sve fantazijske prilagoene prikaze. Panino je pogledao golim oima. Prava svjetla bljeskala su posvuda, titrajui na licima tisua stvarnih sudionika, ocrtavajui uglasta tijela veih strojeva. Vie nije bilo svjetlosnog stupa s neba. Knjinica je tu i tamo bila osvijetljena, ali uglavnom se vidjela kao silueta na pozadini svjetala s druge strane. Podrhtavanje tla postalo je jae. Zidovi i izboeni katovi knjinice kao da su se tresli. Velianstvena dvostruka piramida koja je preivjela desetljea, koja je preivjela potres u Rose Canyonu - tresla se svim svojim tisuama tona stvarnog betona. U ritmu sa sve glasnijom glazbom. Poelo je vritanje. Mnogi ljudi su se sjeali Rose Canyona. Ali mnogi drugi bili su obuzeti spektaklom - a njihovo pjevanje se nastavilo, prenijelo u viziju noi i eksplodiralo irom svijeta. Knjinica se njihala. Neki dijelovi su se sputali; neki su se dizali. Nije se toliko tresla, koliko je plesala. Ne ivahni step. Plesala je poput ovjeka kojem su obje noge vrsto na tlu. I Huynh je shvatio da nema nikakvog potresa; netko je preuzeo kontrolu nad stabilizacijskim sustavom zgrade. Jednom je proitao da dobro opremljena zgrada moe preivjeti gotovo svaki potres, osim ako se velika pukotina ne otvori ba ispod nje. Ali ovdje je ta oprema radila protiv same sebe. Ritmino njihanje postajalo je sve izraenije, po tri metra desno i lijevo, gore i dolje, dok su se neki dijelovi zgrade razmicali, a neki pribliavali. Klimavi zaljuljani ples izbeenih katova prenio se na potporne stupove. Zauo se zvuk koji je mogao biti stvaran, ba kao i vjeto izmiljen. Moda je bio oboje. Bio je to zvuk planina koje netko upa iz korijena. Potpornji su se pomaknuli i Knjinica je... prohodala. Nije bilo onoliko spektakularno koliko je moda bilo na virtualnim slikama, no Huynh je ovo gledao golim oima. Isprekidanim tempom, najprije se jedan potporanj od petnaest metara, a zatim i drugi, vidljivo izdigao iz zemlje, pomaknuo nekoliko metara u smjeru Veeg Scooch-a-mouta, te spustio uz zvuk stijene koja prodire u stijenu. Ostatak zgrade pomaknuo se s njima, okreui se na svojem pogonskom sreditu koje je bilo sredinja os knjinice. Vei Scooch-a-mout istupio je naprijed i zagrlio ugao najblieg stupa. Glazba je postala trijumfalna. Klicanje se prolomilo irom svijeta, zadivljenog i jo uvijek pomalo uplaenog.
Hanson > Nona smjena: <sm> Hej, ovo je zakon, je li da je ovo zakon?</sm>

Knjinica je izabrala.

147

25.

Vie ne moete pitati Alice

Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Prokletstvo! Domovinska e sigurnost reagirati na ovo. Je li g. Zec poludio?</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> On kae da e njegov 'ples knjinice' pokrenuti samo reakciju FBI-a i, sve u svemu, dati nam vie vremena.</sm> Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> U redu. Imam sve podatke iz nae inspekcijske opreme. Dao Bog da je to sve to nam treba da dokaemo to se dogaalo u tim labosima.</sm>

Alfred je ve provjeravao izlazni kontrolni popis. Prevario je svoje prijatelje... ali to je bilo s njegovim napadom na Alice Gong? Ako ona jo funkcionira, to god on uinio moda nee biti vano.
O

"FBI zahtijeva doputenje da preuzme nadzor nad podrujem pobune. " "Na temelju ega? " Bob Gu je odgovorio ne odvraajui pogled s knjinice. ak je i neobraeni videozapis bio dojmljiv. Radilo se betonskom udovitu iz 20. stoljea, izvorno glupom kao stup. Pa ipak, pomaknulo se a da se nije sruilo. "Na temelju izravnih dokaza krenja federalnog zakona, odnosno..." Obilje pravnih referenci prosulo se Bobovim vidnim poljem. "FBI smatra da je to zapravo napad na federalnu zgradu." Bob je oklijevao. Ovdje je bilo krivinih djela, premda UCSD nije podnio slubenu albu. U ovom trenutku nije bilo nijedne usluge vezane za strau koju bi FBI mogao pruiti; oni bi bili samo organi reda. Prioritet strae - njegov prioritet - bio je da uhodi i napadne. Uhodi, pa onda napadne. Za to bi ova pobuna mogla biti paravan? Bacio jc pogled na status biolokih laboratorija. Jo uvijek sve zeleno. Na kraju je odgovorio: "Zahtjev se odbija. Ovdje je u tijeku istraga od strane Domovinske sigurnosti. Meutim, dajte prvi sloj nae analize policiji i spasilakoj slubi San Diega, kao i osiguranju UCSD-a. Budite spremni pruiti podrku mrei za hitne sluajeve," "Prvi sloj policiji i spasilakoj slubi San Diega i osiguranju kampusa. Da, gospodine." Bobove oi okrenule su se natrag prema knjinici. Jo uvijek je stajala, ali ovo je bila vraki opasna glupost. Njegov skup analitiara zacijelo je mislio isto. U zadnjih trideset sekundi, struktura vorova skoro se preokrenula naopako. Alice je nakratko dopustila inenjerima da dominiraju. Oblaii s tekstom bili su puni brbljarija o tome kako je izveden "hod" knjinice i koje bi opasnosti mogle prijetiti ljudima u njoj i oko nje. vorovi Marinskog korpusa SAD-a nalazili su se duboko u tim raspravama, i njegove ljude potpuno je obuzelo uzbuenje. To nije bilo prihvatljivo. Bob se nagnuo naprijed i progovorio: "Svim vodovima! Priprema za Alarm lansiranja." Izgledi za stvarno lansiranje jo uvijek su bili gotovo ravni nu li, ali ova zapovijed dovest e njegove ljude u njihove jurine letjelice. A jo vanije, privui e njihovu panju. vorovi Marinskog korpusa SAD-a odustali su od svih nagaanja i prionuli na vrstu suradnju marinaca koji se pripremaju za lansiranje. Bob je jo neko vrijeme zurio u dekoncentrirani skup analitiara. Alice ih je ve odvlaila od knjinice. Graevinski inenjeri vie nisu bili u sreditu guve. Knjinica je prohodala. to bi se moglo kriti iza toga? Dunost njegovih marinaca bila je zatita od najpogubnijih velikih iznenaenja. Primjerice, jesu li bioloki labosi jo uvijek sigurni? to se dogaa u ostatku jugozapada CONUS-a? Okrenuo se i istrao iz svog bunkera u uski tunel koji je vodio do njegovog osobnog lansera. Slijedio ga je analitiarski prikaz, visei u zraku s njegove desne strane. Alice je prisvojila jo tisuu petsto analitiara, opet bioloke znanstvenike i ljude iz istraivanja lijekova. Strop se luno sputao nisko prema kraju tunela. Njegova jurina letjelica bila je siuno vozilo, iji je dizajn bio kompromis izmeu vremena do cilja i elje da se lokalni voditelj bitke uini nevidljivim. Iz pristupnog tunela, sve to se od nje vidjelo bio je otvoreni poklopac i komad posve crnog trupa. Smjestio se na svoje sjedalo, ali se nije zakopao. 148

to Alice radi? Promatrao je kako raste skup analitiara, koji je sad bio vei nego kod veine operacija irom svijeta. Ali sva pozornost bila je usmjerena na bioznanstvene labose oko UCSD-a. Istini za volju, situacija je ondje bila neobina. Premda je osigu ranje laboratorija bilo na zelenom, osoblje se nalazilo na povrini u tarapani. To je do neke mjere opravdavalo takvu pozornost, ali istovremeno je inilo lakim nadziranje labosa. K vragu! Sad je Alice krala analitiare zaduene za praenje tereta irom cijelog jugozapada CONUS-a. Uutkavanje svojeg vrhovnog analitiara bila je crna mrlja na svakome tko je to ikad uinio, ali pomoi nije bilo. ak i u bitki, ova vrsta monomanije bila bi bizarna. Dogodilo se tako da je Alice uinila prvi potez. Zastavice izvanrednog stanja pojavile su se na svim pogledima. Poklopac jurine letjelice se zatvorio, a akceleracijska ahura vrsto se zakopala. LANSIRANJE LANSIRANJE LANSIRANJE bljeskalo mu je pred oima, pojavio se broja sekundi do lansiranja i poeo odbrojavati od trideset. Ovo je bila analitiarska prevencija, ona vrsta drame koja se dogaa kad analitiari shvate da e na njih, u njihovim bunkerima, uskoro pasti nuklearna bomba. Sve bi tada kretalo odjednom i sreivalo se u letu. Ali skup analitiara nije ukazivao na to da postoji takva opasnost. Cilj lansiranja bio je UCSD. Gravitacijska ahura vrsto se napuhavala oko njega. Broja je pokazivao dvadeset pet sekundi. Pozvao je pogled na svojeg vrhunskog analitiara. "Alice! Objasni razlog lansiranja." Alicine oi bile su razrogaene. "Vrlo je jednostavno. Poetak je bio spor, ali sada je uvid zasien. U ovome se odvija opasna integracija. Neuromodulatorska staza Gat77 je subvertirana. Signalna kaskada ima previe kontrolnih toaka za analizu MCog-a, ali ova referenca" - nekakva arXiv poveznica - "prikazuje napredovanje." Namrtila mu se i odjednom poela vikati: "Kako ne razumije? Ovo propada! Konformacijske promjene spreavaju adaptivnu reakciju! Ovo..." Deset sekundi do lansiranja. Zdravstveni zapisi Alice Gong bili su nedostupni. Osam sekundi do lansiranja. Bob je pregazio zapovijed za lansiranje i smijenio svojeg vrhunskog analitiara: ODUSTAJANJE ODUSTAJANJE ODUSTAJANJE. Gravitacijska ahura oko njega se opustila. Jedva je to i primijetio. Alicina glava bila je pognuta, no ona je i dalje govorila, oajniki. Slina je kapala po njezinoj bluzi. Ali on nije primijetio ni to. Promovirao je njezinu analitiarsku zamjenicu, CIA -inu piju koja je veeras bila daleko previe pasivna. Ali to bi itko mogao uiniti dok zvijezda poput Alice pada? pija je davala sve od sebe. "Podii u nas za dvije minute, gospodine. " U meuvremenu, Bob Gu bio je slijep, a straa je bila obina rulja pametnih ljudi koji gledaju milijun nepovezanih ulaznih podataka. Jedan od njih bio je medicinski: Alice je pretrpjela PVU napad, najsnaniji i najiznenadniji u njezinoj karijeri. Usprkos svojoj oajnikoj elji da komunicira, zaglavila je u molekularnoj biologiji. CIA-ina analitiarka se vratila. "Gospodine, jeste li u redu? " "Ja... dobro sam." Bob je prouio analitiarski prikaz. pija je odvojila ovu operaciju od ostatka CONUS-ovih straa. Sad su imali podrku izbliza. Veliki dijelovi Alicine mree nisu bili pravilno spojeni, ali pija je to sreivala forsirajui veze i mogue korelacije. Moda je i dalje bila previe orijentirana prema UCSD-u. inilo se da misli da su Alicine posljednje rijei ukazivale na neprijateljske aktivnosti ondje. Dobro, nakon svega ostalog to se veeras dogodilo, to se moralo pratiti. "Dobro sam. "
O

Tijekom prolih dvanaest tjedana Zec je mnogo nauio; narastao je, moglo bi se rei. Veeras se sve to spojilo. Na povrini, pobuna je bila u klimaksu - boljem nego to je seks ikada mogao biti, bio je uvjeren Zec. Ja sam stvarnosna ruka Scoochijevih krugova vjerovanja, o da! Bilo je i nekih iznenaenja. Ova afera je podarila postojanje (ili samo njegovu pozornost?) stvorenju koje bi moglo biti jednako njemu. Zec je glumio obje strane tijekom prvog dijela metea... ali sada je Opasno znanje preuzelo neto vrlo kreativno, neto to se veeras zabavljalo isto koliko i sam Zec. Stekao je milijune novih afilijanata, meu kojima je bilo i onih koji su bili sposobni do krajnjih granica ljudskih mogunosti. I da sve bude jo bolje, naao je posebnog, novog prijatelja. 149

Njegova pobuna je u potpunosti nadmaila pijunska posla koja je trebala zatititi. Bilo je zabavno to usprkos ostacima mrkve i svim ostalim velikodunim naznakama koje im je Zec pruao, Alfred i kompanija nisu shvatili ni otkud proizlaze njegove moi, niti ko liko su velike. Ali neto je govorilo Zecu da je, dugorono gledano, ono to se zbiva u podzemlju takoer vano. Alfred je ondje igrao svoju tajnovitu igru. Sad je dolo vrijeme kad je Zec bio isplanirao da e otkriti to to Alfred tono trai - hej, a moda e i dobiti dio. Sad je dolo to vrijeme, ali Zec je bio zakljuan izvana. Prokleti Alfred. Optika veza bila je iza Alfredovog milneta. Ne upozori li MDS - te na taj nain uniti cijelu tu udesnu lakrdiju koju je tako paljivo isplanirao - Zec e biti zaustavljen. Heh! Ali s ime je razgovarao Alfredov milnet? Pa, sa svega nekoliko tisua jako pametnih indoeuropskih analitiara! A oni nisu postali tako pametni skrivajui se u vladinim rupama. Svatko od njih imao je vlastiti kreativni ivot. Zec je skakao od Bruxellesa do Nice, Mumbaija i Tokija i - naravno - sluao vlastiti unutarnji glas. Sad kad je imao potrebu razmisliti o tome, uvidio je na koji nain se trikovi koje je upotrijebio na amerikom osiguranju mogu primijeniti. Zec se ubacio u tisuu afilijansi i posluao milijun razgovora koje zapravo nije imao namjeru svjesno revidirati. Jo posljednji djeli HSO magije i viola: Zec je upao u milnet! Sjurio se dolje preko Alfredovog prikrivenog aerobota i... opet se naao u Vazovom velianstvenom zapovjednom stoeru u zgradi Pilchner. Zec je pogledao medicinske izvjetaje malog Orozca. Jo je bio iv. Stari Alfred nije bio udovite, osim kad su to zahtijevala naela. to je traio? I mogu li ja dobiti malo? Zec se na prstima priuljao Alfredovim vezama u labose. Nije ga zaudilo to je Alfred Vaz dobro iskoritavao naprave koje su Zeevi mali prijatelji posadili u podruje GenGena, a koje su slale silne podatke njegovim kolegama u Japanu i EU. Zec je mirno promatrao: ne postavljate zajedljiva pitanja kad nastojite biti nevidljivi. Uoio je enkripciju, ustanovio to razgovara s ime unutar Alfredove GenGen domene. Pa ipak... to nije imalo smisla. Eksponirani podaci nisu odgovarali onome to je lokalno ulazilo. A tada je odjednom velika arulja zasvijetlila u Zeevom umu. Alfred nita nije traio! On je nastojao da njegovi prijatelji iz Saveza ne otkriju neto to je ve ovdje! Alfrede, vrae stari, vrti vlastiti program na amerikoj opremi i uva tu tajnu od svih drugih . A to bi moglo biti vrijedno tolike tajnovitosti i tako luakog zatakavanja? Dokuiti odgovor na to moglo se jedino pogaanjem - ali Zec je bio veliki metar pogaanja, bolji od svakog indoeuropskog skupa analitiara, bolji ak i od Alice Gu i svih njezinih analitiara. Opa. Neto mu je govorilo da je Alice u velikoj nevolji. Zec je predano glumio potrka za vrijeme Alfredovog tajnovitog uhoenja Alice. To mora da je bila priprema za Alicin pad. Ali kako je on to izveo? Odjednom je podzemlje bilo zanimljivije no ikada. Srce Alfredovog istraivakog carstva nalazilo se u jednom uglu podruja Molekularne biologije kognicije. Podaci sa svih drugih lokacija bili su istiniti izvjetaji o nevinim istraivanjima patenata za lijekove. Zec je paljivije pogledao lai koje su stizale iz podruja MCog. Fraza "ivotinjski model" procurila je iz pukotina u enkripciji. ivotinjski model, ivotinjski model. Taj se pojam obino odnosio na ivotinje koje su imale neto analogno ljudima - najee neku bolest koju treba lijeiti. Zec nekako nije vjerovao da Alfred nastoji bilo to izlijeiti. A u podruju MCog bilo je mnogo ivotinja. Naravno, veina su bili kukci. Galoni vonih muica, a svaka sitna mala muica oznaena i prouena. Zec je uronio u neke lokalne baze podataka. inilo se da se Alfred bake s MM V-om, ali detalje nije bilo lako shvatiti. Zec nije uvijek bio brz. Kod tekih problema, bio je poput niih bia; morao je prespavati da razmisli o pitanju. Tada bi ujutro dobra stara intuicija isporuila dojmljive uvide. U ovom sluaju, sutra e biti prekasno. Za pet minuta bit e prekasno. Alfredova priredba bila je gotovo pri kraju, a s njom i pristup vorovima-uhodama; te napravice e vjerojatno spriti same sebe. Zec je oklijevao i posluao svoj unutarnji glas. Imao je slutnje u vezi s ovim. Suvremeni obavjetajni servisi postojali su radi prevencije terorizma. Ali Alfred... to god bilo to to je ovdje stvarao, ta budala je pomou toga mogla nadmaiti Veliki teror i kroiti u podruja kamo nijedan ovjek ne bi trebao poi.

150

Znai da bih moda jednostavno trebao nazvati MDS. ak i bez Alice Gu oni bi mogli priepiti Aifreda za pet minuta. Zec je o toj mogunosti razmislio onoliko ozbiljno koliko je zasluivala... ukupno oko dvije sekunde. A tada se veliki osmijeh rairio njegovim konceptom lica. Zec je bio pun ideja. A jedna od njih ga je tukla po glavi od trenutka kad je provalio u Alfredov milnet. Osim to imam nadmoniji intelekt, sad imam i fiziku prednost! Alfred se nalazio na sceni s vrlo niskim latencijama, vrlo visokim brzinama prijenosa i jo ve om koliinom konkretnih podataka. Meutim, nije se mogao maknuti iz svoje sobice, a svi njegovi strojevi, osim jednoga, bili su na povrini. Ali "Starija kabala" jo se uvijek nalazila dolje u labosima. Istini za volju, nisu bili u podruju GenGena, ali ip ak su bili dostupni na kraju optikog vlakna. I halo, to je ovo? Debeljukasta kineska ninja princeza. Ona definitivno nije bila dio izvornog plana, ali blagoslovljena bila, nalazila se tu. Kako neobina i udesna djevojica. Natrag na posao. Ve je pripremao kontingencijske planove i kontingencijske dokumente. A budem li vrlo oprezan, vrlo miran, moi u se prouljati vlaknom i rei Robertu, Winnieju, Carlosu i Tommieju prave prie. A tada u imati vlastite fizike ruke. Ono to je Alfred planirao moda je nadmaivalo Veliki teror. Ali ta ista mo u mojim rukama... no, to bi bila boanstvena zabava!

26.

Kako preivjeti sljedeih trideset minuta.pdf

"Rekao sam vam da e se moje planiranje isplatiti! Nisam li?" Tommie Parker je stajao do koljena duboko u ostacima zbirke knjiga iz knjinice. Papirii su se uzdizali iza njega nalik na prljavi snijeg, pahuljice veliine dlana. Bili su pronali Librareomovo skladite pri dnu spilje Maxa Huertasa, ba ondje gdje je Tommie rekao da e biti. Sve je bilo pohranjeno u redovima krupnih teretnih kontejnera s etiketama "Spaeni podaci". Kontejneri nisu pruili nikakav otpor Tommiejevom rezau. Preplavio je pod sadrajem "A-BX". To je bila veina polica s petog kata. Doima se toliko manje kad je razderano, pomislio je Robert. Tommie je mahnuo rukom prema naslagama razderanog papira. "Deki, spremni ste poeti s ljepilom? Skroz naskroz emo zaribati Huertasovu operaciju. A gdje je onaj va novinar? Nisam vidio Sharifa ve neko vrijeme." Obilazio ih je pruajui im limenke sa sprejem. Najzad kao da je primijetio tiinu svojih prijatelja. "Zapravo nam i ne treba Sharif, zar ne? Mislim, imamo vlastitu snimku." Podigao je laptop u povezu. Robert je pogledao Carlosa i Winstona. Winnie je lagano zavrtio glavom. Znai, nijedan od njih nije imao novosti o Tajnovitom Strancu. "Naravno, Tommie", rekao je Robert. "To je... " "To e biti dovoljno, profesore Parker." Sharifov glas iz Tommiejevog laptopa. "Moda biste mogli dodijeliti profesoru Guu ulogu snimatelja? " Otpetljali su laptop iz poveza, a glas je uputio Roberta da se okrene i stane na stranu. Glas je bio vrlo izbirljiv u pogledu toga kamo eli usmjerili laptop, preko ruba poderotina, gotovo u ravnoj liniji s putem kojim su uli u ovu praznu dvoranu. Tada je Robert uoio slova koja su se tiho naslikala preko njegovog vidnog polja. Bio je to sming... i slova su bila zelena.
Tajnoviti Stranac > Robert: <sm> Hej, ovjee moj!</sm> Tajnoviti Stranac> Robert: <sm> A, a, a! Budite diskretni. Ne elimo da Alfred sazna da sam se vratio da vam pomognem.</sm>

"Ja..."

Alfred! pomislio je Robert, ali ostao je tiho. inilo se da nitko drugi nije primijetio Stranev dolazak. Tommie se vratio do naslaga papira, razbacujui ih u zrak, prskajui ih svojim sprejem. "Snima li kamera ovo, Roberte? " Robert je spustio pogled na ekran laptopa. "... Da. "

151

U bilo kojoj drugoj situaciji uinak Tommiejevog ljepila u spreju bio bi glavna atrakcija. Bacio je jo jedan rukohvat rasprenih papiria u zrak i poprskao ih maglicom ljepila. Ondje gdje bi se maglica i papir susreli, razliiti dijelovi stranica odjednom su padali zajedno. Masa se polako slijegala na tlo. Veina fragmenata nikad ne bi uistinu dodirnula tlo, ve je ostajala stalno visjeti u zraku. Tommie se nasmijao i gurnuo neto mutnih obrisa. Nakupina razbacanih papira zaljuljala se naprijed-natrag, poput komadia voa u nevidljivom eleu. Tommie se veselio. "Pokuajte i vi. Samo nemojte prskati jedni druge." Bacio je jo jedan rukohvat uvis, pa jo jedan. Lukovi od papira i maglice rasli su oko njega. Robert se drao u pozadini, glumei snimatelja.
Tajnoviti Stranac> Robert: <sm> Pogledajte gdje vam je Alfred rekao da usmjerite kameru. Vidite li svjetlo? Iz mraka?</sm>

Ondje je bila sitna lokva svjetlosti, netko je trao niz stepenice u Huertasovu spilju. Bila je to Miri. Djevojica je buno trala prostorijom viui: "Roberte! Roberte! " Tommie i ostali okrenuli su se da vide, otvorenih usta. Miri je zaobila rub gomile poderotina. Dahtala je hvatajui zrak. Winston ju je odmjerio odozgo nadolje i zatim pogledao Roberta. "Ovo je jo jedan Gu, zar ne? " "Ovaj, moja unuka." "Mislio sam da smo se dogovorili da emo ovo zadrati izmeu nas!" Winniejev pogled bio je dobar ba kao i bilo kakvo visokotehnoloko slanje poruka: Svima e nam sve unititi. Ali Tommie je bio zateen vie od svih ostalih. "Kako je uspjela proi osiguranje? Murja bi sad trebala biti posvuda. " "Ne, ne." Miri je uspjela progovoriti izmeu udisaja. "Morate zvati policiju! " I laptop je uzeo rije: "Ne obraajte panju na ovo dijete. Sjetite se zato ste ovdje. " Robert je utrpao laptop Winnieju i sagnuo se prema Miri. "Kako si nas nala, malena? " Njezine ruke obuhvatile su ga oko struka. "Bili smo Juan i ja, i..." Zastala je i podigla pogled prema njemu, razrogaenih oiju. Nestalo je njezino uobiajeno samopouzdanje. Iz nje je gledao uas. "... netko vas iskoritava, Roberte. Mislim da su moda, moda su ubili Juana!" "Nije tako", rekao je laptop. "Mmm..." Glas je oklijevao.
Tajnoviti Stranac > Robert: <sm> Heh. Alfred je stavio plin Zaboravak u kutije koje nosite na struku, pa se sad pita zato jo stojite.</sm>

"Gospodo", nastavio je glas, "savjetujem vam da se prisjetite zato ste doista ovdje. " Tommie je izaao iz svojih papirnatih fontana. Limenka sa sprejem visjela je neprimijeena s njegovih prstiju. Pogledao je Carlosa, Winstona i Roberta. "Da, ega bismo se to trebali sjetiti? Zato smo mi doista ovdje? " Carlos i Winnie nisu ga htjeli pogledati u oi. Carlos je mumljao neto na mandarinskom. "Uinili smo ono to smo smatrali ispravnim" rekao je Winston. Da, svaki od nas imao je svoju viziju ispravnog, ali... Juan ubijen? Osvrnuo se prema Tommieju. "Prevarili smo te, Tommie. Netko drugi stoji iza ovoga. " Tommie se vratio do hrpe, besciljno udarajui nogom svoje remek-djelo. "Ali... ja sam mislio da mi se vratila moja vjetina." Pogledao je Miri i kao da je spojio sve nedosljednosti. Ramena su mu se objesila. "Dobro. Bio sam stari idiot. Tko mi je pomagao, Roberte? " "Ne znam."
Tajnoviti Stranac > Robert; <sm> Mogao bih vam rei. Moda jednog dana i hou.</sm>

Tajnoviti Stranac > Robert: <sm> Zapravo, ja bih vam preporuio isto. Ali trenutano sam ljut na Alfreda. Radite to god elite, ovjee moj.</sm>

inilo se da Winnie i Carlos ne vide to sminganje. Mirina brada se podigla. "Moramo obavijestiti nekoga vani. " A laptop je rekao: "Nije se sigurno kretati. Ostanite gdje jeste."

Tommie Parker je pogledao u prazninu Huertasove spilje. Tresao je svoj sprej gotovo dokonom kretnjom. "Oprema koju smo namjestili u GenGen, mislio sam da sam je ja napravio. Ja, veliki genije. A mogla je biti bilo to... bombe, otrov, neka vrsta hardvera za preuzimanje kontrole. Ali sad smo na sjevernom rubu kompleksa." Mahnuo je rukom prema zidu koji se nazirao u mraku odmah iza kontejnera s poderotinama. "Ovo gleda na dolinu 152

Sorrento. Ima nekih starih ulaza. Mogli smo ui i kroz njih, samo to je moje istraivanje ustanovilo da e ovdje biti tee onesposobiti alarme - ali sad me nije briga hoe li izlazak kroz njih pokrenuti alarme! " "Ostanite gdje jeste", rekao je laptop. "Okrueni ste smrtonosnim orujem! " Neto maleno i crno izalo je postrance iz mraka. "Vidjela sam jednog takvog na Gilman Driveu." Miri je zakoraila prema toj stvari. Robot se okrenuo prema njoj. Zauo se metalni kljocaj vdo nalik na zvuk metka koji sjeda u leite. "Miri..." Robert ju je primio za ruku, ali Tommie je pristigao s druge strane i robot se okrenuo prema njemu. Parker se zaustavio nekih dva metra od stvora. Donekle mu se vratila njegova stara samosvijest. "Kladim se da je ovo obini bot za mrenu superiornost. Veina korisne nosivosti slui za komunikacijsku i protuvorinu opremu. Nije od velike koristi sasvim sam." "Ima ih stotine na podu", rekao je laptop. "Ne prisiljavajte nas da djelujemo. " Miri se odvojila od Roberta. "Ja nisam vidjela nijedan drugi", rekla je pribliivi se robotu.
Tajnoviti Stranac> Robert: <sm> Samo je jedan, ali</sm>

A tada se nekoliko stvari dogodilo istovremeno. Robert je povukao Miri iza sebe. Tommie je napravio maevalaki iskorak koji je doveo njegov sprej na tridesetak centimetara od stroja. Robot je skoio uvis poput napete miolovke. Tommie je zavritao i pao prema naprijed. Robert je potrao prema robotu i zahvatio - prazni zrak. Stvrdnuta pjena bila je jedva vidljiva, ali drala je robota iznad njegovog dosega. Razgrtao je elatinu, traei neku toku bliu neprijatelju. Evo! Zavitlao je trup robota u betonski pod. I opet. Sad je bio u komadima, a svaki komad i dalje je obavijala maglica. uo se zvuk sitnih motora koji su cviljeli za slobodom. Zatim su Miri i Carlos poeli gaziti ostatke. Iskre su frcale kroz maglicu, a Robert je osjetio marce od kojih se najeio. A tada je robot bio jo samo hrpa mrtvih sastavnih dijelova koji su nepokretno visjeli u blokovima nevidljivog paperja. Jedini zvuk stvarao je Tommie dahtanjem. Winnie je preokrenuo ovjeuljka na bok. Tommiejevo lice bilo je plaviasto, a usta razjapljena grimasa boli. "to je bilo, Tommie? " Parkerova lea su se izvila. "Gad... sprio... pacemaker." Carlos je bio na koljenima. Dotaknuo je Tommiejevo rame. "Wmen shs le ng jqrn. Ubili smo robota, dr. Parker. " Tommie je progunao priznanje, ljuljajui se naprijed-natrag na tlu. "Izvui emo te odavde, Tommie", ree Blount. Pogledao je Roberta. "Dosta igranja. "
Tajnoviti Stranac > Robert: <sm> O, k vragu. Parker je bio tako zanimljiv amater. U redu, pomoi u vam da ga izvuete. A ako vi meni pomognete nakon toga, jo uvijek u moi ispuniti svoj dio dogovora. to mislite?</sm>

Robert je pogledao mimo zelenkastih slova i kimnuo Winstonu Blountu. "Dosta igranja. " Tommie je jo uvijek leao izvijajui se od boli. Glas mu se probio kroz greve. "Kartica za otkljuavanje... u depu. " Glas iz laptopa - Alfred? - bio je tih. Carlos je pogledao dolje prema laptopu, koji je sjedio na betonskom podu. "Trebali bismo ovo razbiti. To je neprijateljevo oko. " Miri je napravila krug oko drevnog raunala. "Mislim da e, ako izvuemo ovo vlakno, zlikovci nestati. " "Da... izvuci ga! "

Tajnoviti Stranac > Robert: <sm> Heh. arobni ja, ta drevna kartica e stvarno raditi. Moj mali poklon iznenaenja za Alfreda. </sm>

Tajnoviti Stranac > Robert; <sm>Hej, ekaj. A otkud misli da ja dolazim! Pa to ako vas Alfred jo moe uhoditi? Ja sam onaj kojeg trebate. Ako me odreete onda, k vragu, morat u</sm>

Miri je podigla laptop i okrenula ga na rub. Malo je prouavala nepoznate fizike konektore, a onda ispruila ruku...
Tajnoviti Stranac > Robert: <sm>Mrzim Miri.</sm>

153

... i izvukla optiko vlakno iz laptopa. Neko vrijeme su se cerili jedni drugima kao idioti. Tommie je procijedio slabani smijeh. "Puteni... smo s lanca." Dahtao je nekoliko sekundi. "Morate me nositi, deki... ao mi je. Ja... pokazat u vam izlaz. " Winnie je pogledao dolje u Tommieja. "Izvui emo te, Tommie. Bit e dobro." Podigao je Parkera ispod ramena, pa ispruio drugu ruku da ga primi ispod koljena. Parker nije bio toliko teak, ali Blount je teturao. Robert se pribliio. "Mogu ga ja nositi, Winnie. " Blount gaje bijesno pogledao i Robert je zavezao. Tada su Winnieju iskliznule ruke i Tommie je umalo tresnuo na tlo. "Imam ga, imam ga! " Miri je optrala oko Blounta i podvukla svoje ruke ispod mjesta gdje je on pridravao Tommiejevu lijevu ruku. Winnie se nije bunio; moda zato to ona nije pitala. Rob ert je preuzeo obje noge i krenuli su du zida. Carlos ih je pratio nosei reza i ostalu opremu koja bi jo mogla dobro doi. Nita ih vie nije slijedilo, barem nita to su mogli vidjeti. U svakom sluaju, glupa kutijica na Robertovom struku pokazivala je samo svjetlucanje pogonskih programa u praznoj spilji. Tommiejevo disanje bilo je hrapavo dahtanje. Svakih nekoliko koraka izvijao im se na rukama. "Jo tristotinjak metara..." Zadrhtao je i omlohavio. "Tommie? Winnie je zastao, to ih je gotovo sve zaustavilo. "Dalje... dalje." I onda, nakon nekog vremena: "Znai, na protest protiv Librareoma je bio... prevara od samog poetka, ha? "Ne znam, Tommie. Znao sam da je to blesavo, ali inilo se vrijednim truda. " Blount je pogledao preko, u Roberta. "Mislio sam da e to dovesti do neega to uistinu elim." "Ja isto", rekao je Carlos tihim glasom. "Na kraju nas je taj Sharif-tko ve sve upecao, zar ne? " "Sve osim Tommieja. " Miri je promatrala ovu razmjenu u tiini, ali oi su joj bile irom otvorene. Pa, zasluila je pravo da to uje. Robert je rekao: "A to je obeao tebi, Winstone? " Winniejeve usne povukle su se s njegovih zuba. "Proklet bio ako u tebi rei." Zastao je i reanje se pretvorilo u iskrivljeni osmijeh. "Ali kladim se da znam to je bio tvoj ugovor s avlom." Kako Robert nije odgovorio, Blountov osmijeh se proirio i on je nastavio: "Pokuao si to sakriti, Gu. Koliko smo se puta sastali u knjinici, a nijednom nisi izvodio svoje stare tosove. Prvo sam mislio da me priprema za neku od tvoj ih ekstremnih zamki. Kad sam saznao za Sharifa, mislio sam da moda ti upravlja njime." Winnie se nasmijao. "Ali onda sam poeo nasluivati istinu. Izgubio si svoju ubojitu otrinu, onaj nain na koji si znao sagledati ljude iznutra, vidjeti to bi ih najvie povrijedilo, i onda im to uiniti. Izgubio si to, zar ne, Roberte? " Robert je pognuo glavu. "Da." Rije je izala tiho, bez ljutnje, gotovo kao uzdah. "A kladim se i da vie ne moe pisati poeziju. " "Samo poeziju i elim natrag, Winnie. " "O. " Tommie im se zgrio na rukama, nastojei udahnuti. "Zaepite... sjeverna vrata bi trebala biti za... tridesetak metara. " Hodali su u tiini, napreui oi u potrazi za kakvim znakom na neobiljeenom zidu. A sad kad je Robert gledao, uoio je jo neto. Ovaj put ne zelena slova, ve trepuu ikonu koja je znaila novu potu. Zadnja poruka prije nego to je Miri presjekla optiku vezu. Gotovo bez razmiljanja pomaknuo je svoj zahvat oko Tommiejeve noge i kvrcnuo po kutiji oko struka da prikae poruku. Pdf, o Boe dragi. Nije vidio takvo to od svojih profesorskih dana. Sadraj je lebdio u zraku pred njim. Kritiar u njemu nije mogao odoljeti da pogledom ne preleti stranicu. Sadraj je bio formatiran bez greke, sa savrenim pravopisom (barem ako ste ignorirali kontekst). Lista podnaslova bila je zbrka puna neparalelnih konstrukcija i gramatikih 154

nezgrapnosti. Izgledalo je kao da je sve to na hrpu nabacala banda parapismenih kojima se vraki urilo. Ali ono to je dokument govorio bilo je... vano. Dok nismo u kontaktu ili Kako preivjeti i napredovati u sljedeih trideset minuta autor: va prijatelj Tajnoviti Stranac Posveta: Onim idiotima meu vama koji su presjekli optiku vezu. Sad vas Alfred ne moe vidjeti, ali i ja sam odsjeen. Zato odustajem od svoje nevidljivosti i aljem ovu gorku pilulu bitova prije nego to Miri ispukne konektor. Saetak [nema ga] Sadraj Uvod ...................................................................................................strana iv Kako upotrijebiti ovaj document Poglavlje 1. Spaavanje Tommieja Parkera ...strana 1 Huertasov stranji ulaz Kartica za otkljuavanje koja ne bi trebala raditi, a radi! Poglavlje 2. Vaa borbena nosiva raunala strana 3 Zapravo nisu hecho en Paraguav, na vau alost Plin koji obara - ah, to sam vam ve rekao Na to se moete, a na to se ne moete osloniti kod tih naprava Poglavlje 3. to smjera Alfred ..strana 5 I zato vi zapravo ne elite da Alfred uspije *ivotinjski model - ili dominacija svijetom iz malih vonih muica raste Zato ga zvanje 911 ne moe zaustaviti dovoljno brzo Ako ne vjerujete meni, samo pokaite ovaj dokument Miri! Poglavlje 4. Kako vi moete pomoi...............................................strana 13 Mapa Huertasovog teritorija Mapa redova ormara u GenGenovom MCog-u. Alfred je vlasnik tog teritorija u mrenom smislu - ali i ja sam ondje Kako se vratiti do MCog-ovih ormara to moete uiniti da porazimo Alfreda Doite i budite moje ruke u ovoj slavnoj bitki! Poglavlje 5. to vi imate od toga strana 21 Dana obeanja i odrana obeanja Uz pomo vaih ruku jo uvijek mogu odrati svoja Dodatak A .........................................................................................strana 23 Fora stvari koje e se dojmiti Ministarstva domovinske sigurnosti i koje vam mogu olakati ivot nakon to vas uhapse Dodatak B .strana 117 Zato Scooch-a-mout treba biti gospodar i maskota Knjinice 155

Robert je pogledao Miri. Ona se koncentrirala na dranje Tommiejevog ramena. U tom trenutku svi njezini treberski interesi bili su daleko. Ali mi trebamo trebera vie nego ikad. Robert > Miri: <file type='pdf' > I poslao joj je Stranev dokument.

Tommi j davao sve od sebe kako bi brojao Winniejeve korake. Ali teko se koncentrirao. U njegovim prsima svirao je rock koncert, a svaki vrisak ritma slao je vatru niz njegova ramena i ruke. To nije bio pravi srani udar. To je samo njegov pacemaker podivljao. Zadnjih nekoliko godina Tommie nije bio previe zavidan drugim ljudima na njihovim varljivim medicinskim udima. Pa to ako se njegov vaskularni sustav raspadao; pacemaker e ga odravati na ivotu dok ne stigne klasina znanstveno-fantastina besmrtnost. Ali sad su se svi njegovi planovi za vjeni ivot nali u nevolji. Broji korake. Broji korake! A onda bi dole sekunde u kojima bi bol poputala, kad je njegovo srce bilo lepranje leptira u njegovim grudima. Na nekoliko sekundi misli bi mu se razbistrile, a tada bi se onesvijestio... Jo su ga nosili, premda je vonja bila drmusava. Stari Robert se mrdao kao d a neto radi s kutijom na svojem pojasu. "Dobro. Stanite", apnuo je. Htio je viknuti, ali aptanje je bilo sve to je trenutano mogao. uli su ga. A onda je leao na hladnom, tvrdom betonu. Winstonov glas se spustio s mjesta daleko iznad njega. "Pa gdje su vrata?... Vidim!" Zvukovi Winstonovog prtljanja s karticom za otkljuavanje. Neto veliko kliznulo je u stranu i pojavio se zid slabe svjetlosti, moda nono nebo. Osjetio je hladan povjetarac na licu. Zvuk autoceste bio je poput udaljenih valova. "Nema alarma", rekao je Winston. "Moda... tihi alarmi?" uspio je procviljeti. Ovaj izlaz je bio posve luaka opcija bijega u njegovom izvornom planu. Winston je bio sjena nasuprot nebu. Tipkao je po svojoj tipkovnici. "Dobio sam 911, Tommie!" Sad je priao s nekim koga Tommie nije mogao uti, govorio je o ovjeku kojeg je oborio srani udar. "Krenuli su, Tommie! Hoe tvoje zdravstvene zapise. " Rock koncert je ponovo poeo, nabijao je novu melodiju u njegovim prsima. "Mislim da... zdravstveni zapisi... spreni." Pridignuo se na laktove. Bilo je vanijih stvari. "Reci im za labose, Win! " "Ja sam im rekla. I ja sam upravo nazvala 911. " Bila je to Robertova unuka. Njezine noge bile su tono pored njegove glave. Tada se odmaknula, postavi druga sjena pored Winstona. Okretala se ovamo i onamo, onako kako to klinci rade kad igraju igrice na svojim nosivim raunalima. "Ne svia mi se ovo", rekla je nakon nekog vremena. "ula si policijsku patrolu, mala." Winstonov glas bio je napet, kao da je vraki zabrinut. "alju auto. Moramo samo malo priekati. " Tommiejev pacemaker napredovao je prema sljedeem crescendu. Dobro, jo nekoliko sekundi i bol e se smanjiti - ili e moda ovaj put njegovo srce puknuti. Rijei djevojice uo je isprekidano: "... je hitan sluaj. Trebali bi doi zranim prijevozom. A mrea je sumnjiva. Ne mogu dobiti svoje... prijatelje, ak ni smingati. Mislim da je netko sabotirao lokalne vorove i..." Tommie se okrenuo s jednog na drugi bok, a bol mu je zastrla ostatak reenice. Netko ga je podigao za ramena. Carlos? "Bit e u redu, profesore Parker." Glas se okrenuo od njega. "I ja imam problema s pristupom. Ali poruka o greki ima smisla. Mislim da neredi kod knjinice gutaju previe resursa. " Glas djevojice bio je prezriv. "Toliko da ne mogu ak ni smingati? " "A direktni laser prema autocesti?" Ovo je bio Robert. Sjena djevojice ponovila je svoj neobini ples. "Ne mogu ga ba dohvatiti odavde." Neko vrijeme je utjela. "Idemo ravno u ruke Zlikovcima. Pogledajte ovaj pdf. " Opet Winston: "Doi e auto! Ako se nijedan ne pojavi za pet minuta, onda... onda emo sami nositi Tommieja nizbrdo. " 156

Tommiejevo srce je stalo. Ne, opet se vratilo u mod leptira. Imat e nekoliko sekundi bistrine. Djevojica je vjerojatno bila u pravu, ali nije bilo teorije da se on spusti niz to brdo. Ostali bi trebali krenuti i vidjeti mogu li doi dovoljno daleko da pokrenu pravu uzbunu. Ili bi se moda trebali vratiti natrag u labose i priutiti neprijatelju veliko iznenaenje. Mrak je svitao u njemu. Za trenutak ili dva to nee biti njegov problem. A njegovi su prijatelji bili previe glupi da bi ga ostavili ovdje. Moda bi mogao osloboditi neke od njih. Sluajte me! No Tommiejeve su rijei izale jedva neto glasnije od uzdaha: "Deki... moramo se razdvojiti." A onda ga je progutao mrak.

27.

Napad opozivom

Xiu Xiang je gledala kroz prozor njihovog automobila u mrane obronke breuljaka. "Osjeam se prilino beskorisno, Lena. " "Ti se osjea beskorisno? " Lena Gu se razdraeno uzvrpoljila u svojim invalidskim kolicima. Njihov plan bio je da budu prisutne, kreui se po mjestima na kojima bi se Robert najvjerojatnije mogao pojaviti. Noas e biti na mjestu dogaaja i nitko ih nee moi sprijeiti. Meutim, sve se odvijalo negdje drugdje. ak ni prijevoz nije suraivao, budui daje funkcionirao pod "pravilima za posebna dogaanja" u svim podrujima u blizini UCSDa. Njihov automobil kretao se onoliko sporo koliko su ga mogle natjerati, no u sljedeih trideset sekundi dospjet e do junog kraja ovog starog komada asfalta, u kojem trenutku e bez obzira na to koliko glasno one zahtijevale suprotno - skrenuti lijevo na malom T-raskriju, u suprotnom smjeru od breuljaka, i vratiti ih natrag na autocestu. Tada e ih, budu li tako eljele, voziti na sjever do autoceste Ted Williams, okrenuti se i opet vratiti ovamo. Xiu je zurila u mrak obronka breuljka. I nije vidjela nita. "Toliko sam vjebala, a jo uvijek ne mogu natjerati svoje kontakte da prorade kako treba. " Lena je rekla: "Zapravo, ovdje i nema mnogo toga za vidjeti. Ovaj obronak je sigurno najgluplja javna povrina u blizini kampusa. " Bilo je neto stvarnog svjetla. Ocrtavalo je siluete vrhova breuljaka i obasjavalo nisku naoblaku; oko knjinice, ludilo je jo uvijek vladalo. Nekoliko minuta ranije Lena je provela Xiu kroz neke poglede. Slavlje, pobuna, to god to bilo, mrena statistika bila je impresivna. Ali sad Xiu nije mogla vidjeti nita od svega toga. Uredu, priznajem poraz. Posegnula je u ruksak na podu do svojih nogu. Ruksak je sadravao njezine projekte sa satova radionice. Bila je pomislila da e joj veeras moda dobro doi. Kako, to si nije mogla tono predoiti, ali te su napravice dokazivale da X. Xiang jo uvijek moe stvarati. Unutra je bilo neto korisno, premda to nije bila nijedna od njezinih napravica. Izvukla je svoju vidi-stranicu, naslonila se i poela uivati u nezgrapnoj udobnosti njegovog staromodnog suelja. Bio je to velik pad iz milosti, ali zasad je bila previe nervozna za Epiphany. Lena je iznenada rekla: "Primamo novi audio od Juana! " Djeakov glas bio je gotovo apat. "Jo smo u Pilchneru. ekamo da se Mirin tata vrati iz podruma." Mirin glas je slabano dopro do mikrofona: "Oni ne rade nita. " "Daj da popriam s Miri", rekla je Lena. Xiu ih je sluala. Nisu mogle dobiti nikakav video, a Mirin Epiphany je pretrpio greku 3030. (Xiu je provjerila; "3030" je bila openita ifra za sistemsku mrtvu petlju uzrokovanu konfliktom u licenciranju.) U meuvremenu, sve ime su raspolagale bile su ovakve vrlo rijetke, vrlo kratke glasovne poruke preko Juana. "Moram ii", apnuo je Juan i sesija se prekinula. Lena je neko vrijeme utjela, samo promatrajui poznati tamni krajolik kako klizi pored njih. "elim vidjeti te klince. Treba ih dobro napotati... Postoji li ikakva mogunost da je ta veza bila lana? " "Juan je oprezan djeak. Bilo bi skoro nemogue krivotvoriti njegovu Epiphany cert... " 157

Lena je proistila grlo. "Kako se meni ini, to su bili njihovi glasovi, ali govorili su apatom, a nisu rekli nita posebno, osim da je sve dosadno sigurno. " Bilo je neobino to djeca, ako su trebala prikrivenost i nisku brzinu prijenosa, nisu upotrijebila tihe poruke. Moda je netko mislio da moe nasamariti par starih dama. Zapravo, s Juanovim nosivim raunalom, i ja bih mogla krivotvoriti sesije poput ove! Pogledala je Lenu. "Moda bi trebala pozvati marince." Boba i Alice. "Da, ali ako se radi o manje vanoj izvanrednoj situaciji, onda oni ne mogu uiniti nita vie od tebe i mene. A ako se radi o bitnoj izvanrednoj situaciji pa, onda bi moda morali uiniti neto strano." Lena je neto nervozno progunala. "A Miri kae da je sve u redu. Sasvim u redu." "Moda bismo trebale pozvati policiju. " "Ha! Ovih dana ne mora zvati policiju; ona ti se sama dogodi. " Lena je piljila u breuljke, a prsti su joj drhtali iznad usana. Zadnjih nekoliko mjeseci Lena Gu bila je vrlo pouzdan izvor sigurnosti. to ako se obje ustrtarimo? pomislila je Xiu. Ta je zamisao bila zastraujua. Pokuala je smisliti neto stvarno estoko to bi mogla rei: "Hm, tvoj bivi 'ne radi nita' ve gotovo pola sata. Ne misli li da je to predugo? " Lenina se glava pognula i ona je rekla tiho, kao samoj sebi: "O, Roberte. Upetljao si se u neto uasno glupo, zar ne?" Zagledala se u mrak. "Dajmo Miri jo pet minuta. Onda emo nazvati 911." "Dobro." Vozile su se dnom doline, dovoljno polako da su mogle spustiti prozore. Unutra je uao smolasti miris manzanite. S njihove lijeve strane nalazila se Autocesta 5 za smjer prema jugu, neosvijetljena bujica jureih vozila obrubljena bljetavilom traka za runu vonju. Na desnoj strani bili su strmi mrani breuljci s ljubiastim svjetlom koje je titralo du linija njihovih hrbata. Xiangova je pozvala lokalni mreni pogled i gledala amo -tamo izmeu njega i fizikog svijeta. Njihov mali auto opet je ubrzavao. Ugodni muki glas progovorio je u kabini za putnike: "Ovaj dio ceste kroz dno doline ne funkcionira. Moete se vratiti sutra nakon deset ujutro. " "to? Sad se vie ne moemo ni okrenuti! Mora postojati nain da to pregazimo, Xiu. " Xiangova je odmahnula glavom. Ovo e noas biti njihova zadnja vonja ovuda. Xiu je bila sudjelovala u izradi sloja hardverskog osiguranja. On je rijeio mnoge probleme. Uinio je internet sigurnim i upotrebljivim sustavom. Sad je postala njegovom rtvom... Opet s e sjetila vree trikova koja je sjedila na podu do njezinih nogu. Bila je provela cijeli semestar sklapajui te napravice, svoje mehanike sanjarije. Moda... "Xiu! Promet!" Lena je pokazivala uzbrdo. Xiu se nagnula i pogledala kroz Lenin prozor. Ugledala je dva koplja svjetlosti koja su se upravo okretala od njih. "Izgleda kao auto na runom upravljanju", ili je moda bio na automatskom, ali je vozio po nepoboljanoj cesti. "Sigurno je na pomonoj cesti." Lena je zastala, a na Xiuinoj vidi-stranici pojavila se mapa na kojoj se vidjela cesta do koje one dosad nisu mogle doi. Cesta koja je vodila do Huertasovog starog stranjeg ulaza. Svjetla su se opet okrenula prema njima, a zatim nestala iza jedne izboine. Xiuina vidi stranica nije pokazala ak ni navigacijski marker za to drugo vozilo. "to oni to rade?" upita Lena. Njihov auto bio je ve skoro na T-raskriju. "Auto!" ree Lena. "Skreni desno. " "ao mi je. Ta cesta ne postoji. Jedino doputeno skretanje je lijevo. " "Skreni desno! Skreni desno! " "ao mi je. Bit ete u sigurnom prometu za manje od pet minuta. Molim vas da razmislite o tome da mi zadate konano odredite." Xiu se mogla kladiti da je logika poduzea zakljuila da ovdje ima posla s muterijama pod utjecajem opojnih sredstava. Ne budu li smislile neto razumno, vozilo e ih vratiti skroz u Rainbows End.

158

Lena je duboko udahnula. "Tako smo blizu. ekaj. Imam odgovor na pinganje. Iz opreme Thomasa Parkera. Oni jesu tamo gore!" A zatim, mnogo glasnije. "Hej, auto, elim razgovarati s tvojim nadreenim - i mislim na neko ljudsko bie! " "Svakako, dvadeset sekundi, molim." Za dvadeset sekundi ve e proi kroz T raskrije. Lena Gu kao da je uvenula u svojim invalidskim kolicima. Njezin je pogled vrludao izmeu breuljka i sve blieg raskrija. "Moramo ih zaustaviti, Xiu. Kladim se da bi nam oni znali rei to se zbiva. " "Ti bi se razotkrila? Dopustila da te Zna-ve-tko ugleda? " "Ja bih vrebala u pozadini. " Ali pitanje je bilo hipotetsko. Raskrije se nalazilo samo pedesetak metara ispred njih. Za nekoliko sekundi skrenut e lijevo i biti neslavno udaljene. Ili... moda i nee. Xiu je podigla svoj ruksak na sjedalo pored sebe. Izabrala je iskrivljenu cijev s limenkom dijamantnih mrvica; bila je doradila svoj prvi projekt s radionice tako da vie nije nimalo sliio izvornom transportnom pladnju. Ovaj novi model bio je itekako osmiljen za razaranje; katkad morate privui panju strojeva. Kleknula je na sjedalo okrenuto prema natrag i postavila vrh rezaa na kontrolnu plou. Nakon primjera Roberta Gua, dobro je znala to moe oekivati. Ups. "Lena, dolje! " Lena je pogledala cijev u Xiuinim rukama. "Da!" Smijala se, istovremeno se nastojei sagnuti da se makne Xiangovoj s puta. Xiu je stisnula gumb za paljenje - pravi fiziki gumb! - i kabinom je zaparao urlik. Njezin transportni pladanj, sad vrlo dobar akcelerator, zabijao je tri tisue dijamantnih mrvica u kontrolnu plou svake sekunde. Povratni trzaj bio je njeno, ravnomjerno guranje. Bilo je lako odravati vrh pravilno usmjerenim. Neki dijamanti su se odbijali uvis, te se zabijali u akustini strop, no veina ih je ulazila ravno u kontrolnu plou. Pomaknula je vrh rezaa i rupa se proirila. Sad je buila kroz unutarnje organe motora. Auto je glatko usporio i stao, parkiravi se tik ispred raskrija. "Pad sustava", rekao je. "Zatraena je pomo za hitan sluaj. Molim vas da napustite vozilo i ekate hitnu pomo. " Vrata su se irom otvorila na obje strane. "Hah! " rekla je Lena. "A ja sam se nadala da emo se sudariti i da e ti morati izrezivati rupu u vratima." Ali ve je izlazila iz auta unatrag. Xiu je bila bez rijei. Jesam li ja stvarno to uinila? Stidljiva mala X. Xiang? Lena se dokotrljala do prednjeg dijela auta. "Moramo se popeti na brdo", rekla je. Za Alfreda Vaza bilo je raznih dobrih vijesti. Dovrio je svoju lanu istragu GenGenovih labosa i pruio Gnberkovim pametnim analitiarinia dokaze koji e ih na kraju odvesti jako daleko. I Alice Gu je najzad kolabirala. To je dolo s mnogo zakanjenja, ali bilo je spektakularnije nego to je Alfred oekivao; Keikini ljudi su tvrdili da je DHS-ov nadzor oslijepljen i u kaosu. Taj kaos je za nju i Gnberka bio neobjanjiva srea. Za Alfreda, mogao je znaiti potpuni uspjeh. Jo nekoliko minuta i njegov privatni istraivaki program bit e na sigurnom, ne samo od Gnberka i Keiko, ve i od neizbjenih amerikih istraga. A tada su stvari pole vrlo naopako: Miri Gu je pronala marionete. Izgubio je svoj jedini stroj koji se nalazio u labosima, a i svoju optiku vezu prema marionetama. A sad...
Braun > Mitsuri, Vaz; <sm> G. Zec je prodro u na milnet. </sm>

Ta je tvrdnja bila fantastina - i bjelodano istinita. Jer, zadnjih deset minuta dogaale su se minorne komunikacijske greke, bilo je malo previe paketa ponovnih pokuaja nakon neuspjeha. Statistika je bila dobrano ispod razine opravdane sumnje. Ali tada je velikom gestom - tipinom za Zeevo ludilo - stvorenje poslalo jumbogram od dva megabajta ravno kroz milnet sve do kraja optike veze.

Braun > Mitsuri, Vaz; <sm> Neposredno prije nego to smo izgubili vezu, inilo se da lokalne marionete namjeravaju pobjei. Koliko nam vremena to ostavlja?</sm>

U zraku su lelujale numerike procjene za "Vrijeme do kad marionete mogu nazvati 911" i "Vrijeme do MDS-ove reakcije". Ali Keikini ljudi su doli na ideju: 159

Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> MDS-u je trenutano skrenuta pozornost. Ja znam biti jako opaka. Mogu prevariti marionete tako da povjeruju da sam ja lokalna policija.</sm>

Takva maskarada bi znaila preotimanje kontrole nad znaajnim dijelom lokalne mree. U visoko reguliranim mreama suvremenog svijeta, taj je potez bio suptilan koliko i pjeadijski juri. MDS je stvarno bio u pomutnji. Nekoliko minuta nije bilo upravljanja prometom. Alfred je bio svjestan da se Keiko maskira u Kalifornijsku cestovnu ophodnju. Njegova pozornost bila je usmjerena na mnoge zadatke koje se nije usudio pokuati izvesti dok je Alice Gong jo bila tu. Gnberkovi analitiari procjenjivali su koliko duboko je sezao Zeev upad. Njihovi zakljuci bili su oznaeni utjenom zelenom bojom. Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Pitam se to je Zec radio?</sm> Bilo je mnogo lakih naina za izdaju ove operacije. Koliko su analitiari shvatili, Zec nije uspio uiniti mnogo vie od toga da prodrma metaforike kvake njihovog milneta. Psihii su ponudili svoje tumaenje: Zec je bio poznat po svom djetinjastom egu. On jednostavno nije mogao propustiti priliku da se pravi vaan - otud i taj jumbogram. Takve lakrdije nisu se mogle shvatiti kao znak prave izdaje. Najzad, Zec je jo uvijek obavljao velianstveni posao s izgredima kod knjinice. Neki analitiari imali su paranoidnije teorije. Trenutano omiljena bila je ona da je Zec Kina; to bi od ove veeri uinilo savrenu komediju u stilu Keystone Kopsa, u kojoj sve velesile natjeravaju jedne druge. No bilo je i komarnih nagaanja; moda je Zec prevario mrene analitiare i nie paranoike. Uostalom, poslao je jumbogram neposredno prije nego to je optika veza prekinuta. Moda je Zec Veliki terorist, koji je iskoristio Savez kao svoju marionetu, ugradivi vlastite interese u labose, u cilju brze pretvorbe itave ustanove u tvornicu smrti. A u GenGenovom podruju nalazio se onaj UP/Ex lanser, koji bi mogao biti terapijski sustav. Alfred je tiho uzdahnuo. Dugorono, on se bojao Zeca isto koliko i najekstrem niji paranoici, ali veeras - pa, budu li oni previe paljivo gledali, mogli bi opaziti Alfredovu operaciju kako vreba u sjenama. Bilo je najbolje smiriti stvari.
Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Ja se u ovome slaem sa zelenima. Da, Zec je nadmaio nae najgore procjene. Provalio je u milnet nae operacije. Ali mi imamo stroga ogranienja pojasne irine, a moji ljudi jo uvijek nadziru promjene koje se naprave. Samo pogledajte provjere dosljednosti. Dok ovdje na terenu nema fizikih trupa, mi vladamo podrujem MCog.</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm>Pored toga imamo dobar nadzor nad povrinskom operacijom, nema znakova Zeevih ludorija. Vano</smxporuka-na-ekanju-pauza/>

Crvena sumnja poela je krvariti preko skupa analitiara, krenuvi od tima za statistiku analizu u Moskvi-Capetownu. Bili su to oni deki koji su svojedobno bili potpuno u pravu u vezi sa Zavjerom oko terminskih ugovora o soji. Imali su kredibilitet... i tvrdili su da su pogledi sa sjeverne strane podruja GenGena korumpirani. To nisu bili oni p ogledi koje je Alfred subvertirao. Ma to se dogodilo, njegovi kolege otkrili su neku drugu prevaru. Sad su ljudi za signale i statistiku u svim skupovima analitiara imali glavnu rije. Tisuu specijalista koji su do prije jedne sekunde moda promatrali t ucet drugih problema, odjednom su gledali iste podatke. Raunalni resursi prebacili su se s mirijade dosadnih zadataka i poeli korelirati podatke iz dostupnih senzora u labosima. Indoeuropska obavjetajna sluba kao da se pretvorila u golemu maku koja je odjednom postala oprezna, oslukujui i traei tragove svojeg plijena. Samo jedna kamera iz tog podruja nije bila na mrei, ali ostale su bile suptilno krivo registrirane. Nedosljednosti su bile razbacane po cijelom podruju koje je nadzirao Savez... al i analiza je slutnju Moskve-Capetowna sve vie pretvarala u izvjesnost. Jedna prikrivena mrlja ulazila je u GenGenovo podruje brzinom uurbanog hoda. Eno! Na trenutak se vidjela mala Gu. Analitiari su skoili na tu lokaciju i iskopali dva skupa zvukova koraka iz lairane tiine. Znai da je Zec imao trupe na terenu.
Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Taj prokleti zeko. Ne moemo ga zaustaviti. Stalno se vraa, vraa i vraa.</sm>

Neko vrijeme nije bilo razgovora. A onda:

Braun > Mitsuri, Vaz: <sm>Ja ga mogu zaustaviti. Mogu iskopati Credit Suisse.</sm>

160

Uslijedila je jo jedna duga stanka. Da, Gnberkovo otkrie da Zec ovisi o jedinstvenom izvoritu certifikacijskih autoriteta. Sva mo suvremenog svijeta, od upravljanja najveim letjelicama do prebacivanja bajtova izmeu komponenti u jednom jedinom procesoru, sve se svodilo na razmjenu odgovarajuih markera povjerenja, prema zakonu o Hardverski sigurnom okruenju. A daleko na vrhu Zeevih operacija, na kraju milijardi nepoznatih staza, nalazilo se jedno jedino izvorite, certifikacijski autoritet Credit Suisse. Opoziv tog autoriteta razoruao bi Zeca. Vjerojatno bi unitio njegov pristup do vlastitih najosobnijiii datoteka, ne ostavljajui stvorenju nita osim onoga to je imalo u svojem prirodnom umu (osim ukoliko je Zec uistinu bio UI, u kojem sluaju od njega ne bi ostalo nita). Ali kolateralna teta bila bi ogromna. Iskljuivanje certifikacijskog autoriteta najvie razine bilo je metaforiko oruje masovnog unitenja. A sad je to bilo sve to im je preostalo.
Braun > Mitsuri, Vaz: <sm>G. Zec se mora zaustaviti... pokrenuo sam protokole. Credit Suisse e poeti izdavati globalne opozive za petnaest sekundi.</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm>ao mi je, Gnberk.</sm> Deset posto europskih sustava

koji ovise o certifikatima povjerenja, snai e kaos u sljedeih pola sata. Naknadni udari uzdrmat e cijeli svijet. Kako god zavrila ova njihova misija, za G nberka Brauna ona je bila neuspjeh koji e mu unititi karijeru. Drugaija vrsta neuspjeha prijetila je Alfredu Vazu. Napucati Zeca bila je jedna od njegovih najveih nada, ali ne ba sad! Alfred je opet pogledao kroz GenGenova gledita. Eliminacija Zeca uklonila je sve rezervno vrijeme iz njegovog rasporeda. A trebam to vrijeme za vlastito prikrivanje. Spao je na mjere za hitan sluaj: Alfred je stupio u vezu s jo dva tajna tima. Jedan e prijevarom s vonim muicama skrenuti panju onome to je ostalo od Zeca. Drugi e unititi njegov labos-u-labosu, unititi plodove Alfredovog dugogodinjeg rada. Ali ujedno e poslati najvee postignue njegovog tajnog labosa preko GenGenovog UP/Ex lansera. Za Alfreda Vaza, odreeni oblik uspjeha jo uvijek je bio mogu.
O

Gu najstariji i Gu najmlaa pjeaili su prema jugu iz Huertasove spilje. Iza njih, kontejnere poderotina i sjeverni ulaz progutao je mrak. Svjetlost koja je putovala iznad njih osvjetljavala je samo nekoliko metara u svim smjerovima. "Koliko jo do neprijateljskog teritorija? " upitao je Robert. Miri je stavila prst na usta. Napravila je jo jedan pokret i tiha poruka poela je paradirati njegovim vidnim poljem.
Miri > Rohcrt: <sm> Tvoj pdf kae da oni kontroliraju samo maleni dio GenGena. Ali kladim se da mogu uti nadaleko. Dri se tihih poruka.</sm> Robert > Miri: <sm> Dobro.</sm>

Robert je prtljao po kutiji na svojem pojasu. Prikaz tipkovnice je pomagao, ali tipkanje je bilo naporno. Svi trikovi koje ga je Juan bio nauio bili su gotovo beskorisni bez Epiphanyja. Miri je hodala u gotovo savrenoj tiini, a Robert ju je nastojao oponaati. Zapravo, sad kad su Winston i ostali otili, sve je bilo vrlo mirno u Huertasovoj zemlji. Moda su bili sami ba kao to je Tajnoviti Stranac tvrdio, skriveni kako od prijatelja, tako i od neprijatelja. Miri je zacijelo itala dok su hodali. Pojavio se jo jedan sming. Miri > Robert: <sm> Nisam znala za "Alfreda".</sm> Bilo je neobino to se nije udila Tajnovitom Strancu. Natipkao je nekoliko osakaenih rijei. Robert > Miri: <sm> t mm unt?</sm> Miri > Robert: <sm> Pa, tu je Pametnjakovieva lista.</sm> Mahnula je po zraku i pokazala se jedna stranica Stranevog pdf-a. Strana 17 to moete uiniti da porazimo Alfreda Kao prvo, ak ni ja, va tajnoviti prijatelj, nisam sasvim siguran to Alfred smjera (ali gorim od znatielje). Evo nekih mogunosti.

161

(1)

Raznijeli bioloke labose, kla.sini iskreni terorizam. Ali ne ini li vam se da si je dao prilino mnogo truda ako je to sve to eli uiniti? Bilo bi to brutalno podzapo-ljavanje talenta svih nas. Ako se spaka sastoji od toga, vi ete biti junaci dana, moje ruke u onesposobljavanju onih kutijica koje ste posadili vi i vai prijatelji ali vaa slava e vjerojatno biti posthumna. Moja suut!

(2) Sabotirati neku komponentu labosa, moda na nain da 10 ne postane oigledno sve do nekih mnogo kasnijih katastrofa. Ovo je gotovo jednako glupo kao (1). (3) Instalirati (ili prikriti) neki vraki pametan softver za preusmjeravanje veze koji bi Alfredu de facto omoguio vlasnitvo nad istraivanjima provedenim u onom dijelu labosa koji ste vi, Roberte, pripremili za njega. To bi bilo kul i meni osobno to bi bilo najdrae (pogledajte moju raspravu o vonim muicama u Poglavlju 3). Na Alfredovu alost, ova je komedija otila toliko daleko da ne vjerujem kako e ta zamisao preivjeti revizije koje e sigurno navaliti kao lude. U tom sluaju, vas dvoje moete pomoi tako da se doepate svega to Alfred jo uvijek nije sakrio. (4) U sluaju neuspjeha toke (3), ili moda u okviru svog izvornog plana, Alfred moe iskoristiti rad vae kabale i pokrenuti izlaznu isporuku bioloki zanimljivih materijala iz labosa. [Dijagram transportnog sustava pneumatskih cijevi] [Slika GenGenovog UP/Ex lansera] U svrhu ega? O, ima uobiajenih teroristikih mogunosti - ali vjerojatnije je da se radi o neemu neobinom i zanimljivom. Uvjeren sam da mogu identificirati takvu aktivnost, a vi - moje odane ruke - moete fiziki sprijeiti utovar i izlaznu isporuku. Trenutano svi ivimo u neznanju u vezi s ovim. Ali kad jednom uete u pervertirano podruje GenGena, trebao bih biti u stanju opet stupiti u kontakt s vama. Budite oprezni, budite tihi, i Potraite Mene na Svojem Nebu! Mirine su rijei poele prekrivati tekst prije nego to ga je Robert stigao proitati.
Miri > Robert: <sm> Ovaj tip je uvijek tako skroman.</sm>

Robert se nacerio. Onda je proitao njezinu poruku jo jednom. I sjetio se svih svojih razgovora sa Sharifom, misterija o Pravom Sharifu. Strancu-Sharifu i... SF-Sharifu. O, Boe dragi.
Robert > Miri: <sm> Klk shrfa bila ti?</sm> Miri > Robert: <sm> Nisam sigurna. Ponekad smo svi bili pomijeani zajedno s pravim Zulfijem. To je bilo gotovo zabavno, sluala sam to drugi pitaju i to ti odgovara. Ali previe esto sam bila smrznuta izvana, a unutra je bio samo g. Pametnjakovi.</sm> Robert > Miri: <sm> Tajnoviti Stranac.</sm> Miri > Robert: <sm> Ti ga stvarno tako zove? Zato?</sm>

Podigla je pogled na njega i na trenutak se njezina napetost pretvorila u blistavi osmijeh.

Zbog sve one magije koju je obeao. Ali nije to natipkao.

Miri > Robert: <sm> Pa, ja mislim da on nije nita bez nas.</sm>

Izvan njihove lokve svjetlosti sve je jo uvijek bilo u mraku, ali sada su zidovi bili blii. Vratili su se sve do tunela kroz nebo. Robert> Miri: <sm> Kd stu ma i ta?</sm> Klinci koji pijuniraju lanove obitelji i prijavljuju ih vlastima - to obiljeje tiranije je tim jednostavnije kad se i sama obitelj sastoji uglavnom od vladinih agenata. 162

Miri > Robert: <sm> Ne znam. Nisam im rekla.</sm>

Gdje je tiranija kad je treba! Robert se tog trenutka nije mogao sjetiti niega to bi rekao.
Robert > Miri: <sm> Ali zato?</sm> Miri > Robert: <sm> Jer si ti moj djed. Znam da me nikad nisi htio povrijediti. Znam da trpi iznutra. Znam da se Bob sigurno vara u vezi s tobom. Shvatila sam da e ti biti bolje ako ti uspijem pomoi iz drugaijeg smjera. I postalo ti je bolje, zar ne?</sm> Miri > Robert: <sm> Ali zabrljala sam. Mislila sam da je Pametnjakovi sve o emu trebam brinuti. Mislila sam da e, gdje god vi upadnete, tog trenutka proraditi alarmi - i da e moja i Juanova prisutnost moda pomoi da stvari ispadnu bolje za vas. Sad je Juan</sm> Miri > Robert: <sm> Juan je jako ozlijeen.</sm> Rukom je zarobila njegove prste. Nije bilo vano. Robert nije smislio nikakav suvisli odgovor, osim da joj zauzvrat stisne ruku. Miri > Robert; <sm> Ali dr. Xiang je tu vani. Ona e pozvati pomo. Ag. Blount bi sad ve trebao zvati pravi 911. U meuvremenu, ovdje dolje sve ovisi o tebi i meni.</sm>

Miri je zastala i pogledala ga onim svojim patentiranim tvrdoglavim zurenjem.

Robert je uspio kimnuti. Miri se okrenula i odmarirala dalje.

Oklijevala je, a zatim ispruila ruku da uhvati njegovu.

Bilo je iznenaenja u gotovo svakoj Mirinoj reenici, i da je mogao govoriti naglas ili slobodno tipkati, bio bi postavio stotinu pitanja. Juan? Xiu Xiang? Miri? Toliko prijatelja je toliko uinilo da spasi nesposobnu staru budalu i njegove budale od kolega. Tlo se elastino odbilo od njihovih nogu. Prolazili su nebeskim tunelom, vraajui se na teritorij GenGena.

28.

ivotinjski model?

ak i sporim danima tisue certifikata opozivale su se svakog sata. Bio je to zbrkan proces, no ujedno i nuna posljedica otkrivenih prevara, izvrenih sudskih naloga i odbijenih kredita. Svi osim aice opoziva bili su kratke kaskade odbijenih transakcija koje su se ticale nekog pojedinca i njegovih/njezinih neposrednih certifikacijskih autoriteta, ili pak kakvog malog poduzea i njegovih CA. Moda bi se jednom godinje dogodila znaajnija kaskada, obino kad bi neko veliko poduzee naletjelo na nepopustljive vjerovnike te bi CA-ovima srednje razine bio isporuen sudski nalog. Jo rjee od toga, opoziv je znao biti dio neke vojne akcije, kao prilikom pada June Osetije. U teoriji, protokoli opoziva funkcionirali su na proizvoljno velikim CA-ovima... ali sve do veeras nijedno izvorite certifikacijskih autoriteta nikad nije izdalo globalne opozive. A Credit Suisse bio je jedan od deset najveih CA-ova na svijetu. Veina njegovog poslovanja odvijala se u Europi, no njegovi certifikati pleli su mree nemjerljive sloenosti irom planeta, utjeui na interakcije izmeu ljudi koji nisu nuno govorili nijedan europski jezik. Noas e svi ti nita ne slutei klijenti saznati za svoju povezanost. Neuspjesi su se irili u vidu vremenskih isteka na certifikatima iz posrednikih CA-ova i - kad bi se radilo o vremenski ovisnom povjerenju - kao izravne obavijesti. U Europi, avioni i vlakovi su se glatko zaustavili, bez ijedne nesree ili udesa. Zabiljeeno je milijardu neuspjeha, a hitne slube su krenule - uz razliit stupanj uspjenosti - u akciju. Ameriko Ministarstvo domovinske sigurnosti primijetilo je neuspjehe i sve veu kolateralnu tetu. Skupovi analitiara iz SAD-a kontaktirali su druge velesile i vijeali pod hitnim protokolima ustanovljenim godinama ranije. Kineska Javna sigurnost, Indoeuropske obavjetajne slube, MDS SAD-a - svi su se sloili da se odvija katastrofa kategorije j edan, stvarno gadna softverska greka ili pak nova vrsta teroristikog napada. U odredenim zakutcima Indoeuropske obavjetajne slube, razumijevanje je bilo preciznije. Znatno preciznije.
Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Eto, uinio sam to. Je li imalo ikakvog utjecaja na Zeca?</sm>

Do tada su se na UCSD-u dogodili samo manji neuspjesi, tek nekoliko vremenskih isteka certifikata. To je bilo dovoljno da se naprave odreene projekcije: gomile nisu svjesno uoile 163

promjene, no pobunu kod knjinice oekivao je nagli i neslavni kraj. Zec je stajao iza svega to su veeras vidjeli, jo i vie nego to su analitiari bili pretpostavili, a sad se ta podrka raspadala. Dolje u labosima. Zec je bio gotovo nevidljivi uljez. Potvrditi odsutnost tog uljeza nije bilo lako, no Alfredovi analitiari dosegli su konsenzus;

Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Komunikacijski neuspjesi postoje, ali ne u naoj osnovnoj operaciji. Zec je jo ovdje, ali gubi fleksibilnost.</sm> Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Gubi fleksibilnost? Dovraga, treba nam vie od toga. A to je s njegova dva agenta? to oni rade?</sm> Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Izali su iz naeg podruja.</sm> To nije bilo ba sasvim

istinito, ali Guovi i ono to je ostalo od Zeca, bili su propisno preusmjereni. Sad mi treba jo samo nekoliko minuta.
O

Zec je bio pod pritiskom. Uvijek je uvjeravao samog sebe da najbolje funkcionira pod pritiskom - premda pritisak obino nije bio toliko neposredan, a njegovi protivnici toliko moni i lieni smisla za humor. Osim nekolicine analitiara nisko g ranga. Zec nije poznavao nikoga na Indoeuropskoj strani tko je umio shvatiti alu. Zec je pogledao kroz tucet kamera, sve koje je Alfred lairao u podruju MCog. Njegove ruke ule su u to podruje prije samo nekoliko trenutaka; moda je upravo to uspaniilo njihove neprijatelje toliko da se upuste u taj masovni napad opozivom. Malim i sve manjim dijelom svoje panje pratio je velianstvenu tarapanu oko knjinice. Uzdah. Alfred & Co nikad nisu naslutili njegovu vezu sa Scooch-a-moutom, a ipak... Tko bi mislio da e otkriti njegovu sklonost prema CA-ovima Credit Suissea? Ili da je EU imala toliku mo nad certifikacijskim autoritetom jedne suverene drave? ... Ili da je njegova vlastita ovisnost bila tako velika koliko je sada otkrivao? Zec je imao i drugih izvorita CA-ova, ali nijedan toliko koristan kao Credit Suisse. Oni e mu dostajati za nekoliko minuta vie. Ondje gdje nisu dostajali, pokrenuo je pravne programe da ulau albe protiv najdestruktivnijih opoziva. U meuvremenu, usredotoio se na zabavne stvari: to to Alfred pokuava izvesti? Obino razaranje? Intelektualnu krau? Zec se poeo osjeati opako. Ranije je bio voljan pristati na tajni stranji ulaz u Alfredovu operaciju. A sad, e pa sad ju je nakanio cijelu ukrasti. Poevi od vonih muica. Zec je posegao za svojim rukama.
O

Robert se sjeao ovog podruja. Vratili su se u srce GenGenove zemlje, meu beskrajne redove sivih ormaria, kristalne ume koje su ih spajale, pneumatske cijevi. Ali ravno ispred njih uo se zvuk nalik na gnjeenje kartonskih kutija. Stranev pdf imao je tumaenja za skraenice napisane na bokovima ormaria: Dros MCog Robert > Miri: <sm> Vone muice? </sm> Ovo je bilo mjesto na koje je smjestio gotovo treinu onih kutijica, pri emu je morao puzati preko, iznad i izmeu ormaria.
Miri > Robert: <sm>Da. Jesi li proitao to Pametnjakovi tvrdi za ovo? Ja to ne vjerujem.</sm>

"Hej, hej, ovjee moj!" I pojavio se Tajnoviti Stranac, Mirin g. Pametnjakovi. Koa mu je praktiki svijetlila zeleno, ak i u sjenama. Lice je bilo Sharifovo, no osmijeh je bio neljudski irok. "Moete slobodno govoriti. Alfred nas je otkrio ovdje prije nekoliko minuta. " Stranac se osvrnuo kao da oekuje vidljivog neprijatelja. "Tako da me sada nije briga moe li vas uti. Ili mene! to moe uiniti, Alfred? Iskljuuje me, ali kladim se da u trajati jo minutu ili dvije. O, pretpostavljam da bi ti mogao iskljuiti i vlastitu operaciju. Onda bih ja trenutano nestao." Opet je pogledao Miri i Roberta, te nastavio sotto voe. "Ako to uini, onda je stvarno oajan. A to mu nee nimalo pomoi, jer vi jo uvijek imate moj pdf. Vi ete i dalje biti ovdje da unitite njegove tajne planove. " 164

Tajnoviti Stranac im je domahnuo da ga slijede. "Jeste li doli do ovog dijela mojeg objanjenja?" Pokazao je ormarie. "Molekularna biologija kognicije. MCog. A Alfredovi su ljudi stvorili idealni ivotinjski model za svoje istraivanje. " "Vone muice?" ree Robert. "Ja to ne vjerujem", ree Miri. "Vone muice ne mogu razmiljati. to bi tvoj 'Alfred' - ili ti - uinio s njima? " Stranac se bahato nasmijao na onaj svoj nain, a Robert je uoio kako se Mirino lice trgnulo uvis. Ona bi se mogla bolje od njega nositi s ovim manipulatorom. Najzad, ona nije oajniki eljela njegovu pomo. "Ah, Miri, ti ita ali ne razumije. Da sad moe doi do cijele mree - i do nekoliko stotina sati istraivanja - moda bi shvatila da molekularna biologija ovisi vie o dubini podataka i analize, nego o odreenoj klasi organizama. U njegovim Drosophila melanogaster alfredii - je li da ih tako zove, Alfrede? - imamo metabolike staze koje su temelj za cjelokupnu ivotinjsku kogniciju. " Ovo je doista zvualo poput nekih dijelova pdf-a, minus uredniki komentari. Zaobili su jedan ugao i ugledali izvor zvukova. "Viola, Alfredovih tristo tisua vonih muica se pakira u prikladne tuljce za otpremu." Stranevo lice i tijelo imali su sve manje i manje slinosti s izvornim Sharifom. "Ali moram priznati - ja znam to te male bube jesu, ali zapravo ne znam to je Alfred planirao s njima. Sigurno ima nekih udesnih bolesti - kognitivnih bolesti? - koje bi mogle proizai iz takvog istraivanja. Ili on moda hoe dobiti prednost nad svima koji se bave intenzifikacijskim drogama. Ili se moda bavi MMV-om. Ali pouzdano znam... " Serije vonih muica slagale su se na veliki transportni stol, mnogo vei od svega u radionici Rona Williamsa. Cilindri za otpremu kotrljali su se preko stola, ravno kroz Stranevo tijelo. Stvorenje je to primijetilo pola sekunde prekasno, ali reagiralo je uvjerljivim skokom sa stola. "Ali pouzdano znm da ih pokuava otpremiti odavde. " "To tvrdi ti." "Hej, vjeruj mi, gospodina Miri. Ti si upoznala Alfreda. On je kolega koji je pokuao ubiti Juana Orozca. Tip je zli manijak. Pingaj etikete na ovim paketima ako mi ne vjeruje. " Da. UP/Exove etikete s kriptiranim odreditem. Prvi cilindar kliznuo je sa stola u smjeru najblie pneumatske cijevi. Sad je Stranac hopsao s noge na nogu. "Samo vi moete spasiti ovjeanstvo! Samo sruite cilindre na nii pladanj. Ne dajte Alfredu da pobijedi! " To kao da je uvjerilo Miri. Pojurila je prema stolu, izvukla paket iz ulaza u pneumatsku cijev i bacila ga Robertu. On ga je ulovio, kao i sljedei, i sad su mu obje ruke bile zauzete. Bijeli cilindri bili su lagani poput pjene. Straneva se slika nakratko smrznula. Naglo, animacija se vratila. "Heh! Izvrsno uinjeno." Neodreeno je mahnuo prema zidovima. "Vidi, Alfred? Ne isplati se ljutiti Zeca!" Zeca? Stvorenje se okrenulo natrag prema njima; Boe sauvaj, stvarno je pomalo sliilo zecu. "Bilo je za dlaku, ali ja sam pobijedio! Mislim, mi smo spasili ovjeanstvo. " Uspravilo se, no cijelo njegovo tijelo bilo je ukoeno. "Prokleti Alfred. Gasi me dio po dio. Moda bih trebao izai sa scene oponaajui Zlu vjeticu sa zapada. Dok umire, mislim. " Stvorenje se zavrtjelo, melodramatino stenjui dok se njegovo tijelo rastapalo. Zastalo je i nehajno dobacilo Robertu: "O, nemojte zaboraviti na cilindre. Samo ih bacajte na nii pladanj. " Robert se nije ni pomaknuo. "Mislim ozbiljno!" ree Stranac, a neto nalik na ozbiljni ton uvuklo mu se u glas. Razmahao se rukama - jo malo dramatinog umiranja ili traenje objanjenja? "Ako su te bube vektori bolesti, vi ste u sreditu unitenja! Nii pladanj e ih poslati u peza spaljivanje, sve lijepo i uredno. " Miri je zavrtjela glavom. "Ne. To je alternativni put prema UP/ /Ex lanseru. " "Pogledaj moj pdf, budalo. Kartu. "

165

"Pogledala sam svoju kartu, onu koju sam snimila danas poslije-pdn." Mirin je osmijeh bio trijumfalan. Uslijedila je stanka od dvije sekunde. Tada se stvorenje okrenulo i pogledalo gotovo ravno u Miri. "Mrzim te. Miri Gu. Ti zloo jedna. Sve je ilo tako dobro dok se ti nisi uplela. Osvetit u ti se za to." Tada je poelo vikati. "U meuvremenu, osvetit u se tebi, Alfred. Ako padnem ja, pada i ti! Idem te cinkati. Idem... " Lik se prestao kretati. Nakratko je vladala tiina, a zatim je Robert uo jednu jedinu rije, tihu i udaljenu: "... pomo. " I stvorenje je nestalo. Robert i Miri pogledali su jedno drugo. Preostalo je samo njih dvoje i redovi ormaria. "Misli da je stvarno otiao. Miri? " "Ja... ne znam. "

Miri > Robert: <sm>Ali ako Pametnjakovi nije lagao o svemu, onda je onaj Alfred jo uvijek tu negdje.</sm> Naglas, njezine su rijei bile stidljive. "Moda bismo morali ostati

ovdje i ekati policiju. " "Dobro. " Miri je nezgrapno sjela na pod. Neko vrijeme bila je vrlo tiha, i javno i privatno. Robert je spustio pakete i zagledao se u mrak, osvrui se na sve strane. Navodno vie nije bilo neprijateljskih robota. to bi "Alfred" sad mogao uiniti s vonim muicama? to bi tip mogao uiniti Miri i Robertu?
Miri > Robert: <sm>Pojavio se novi zvuk.</sm>

Robert ju je upitno pogledao. Miri je nacrtala zlatnu strelicu pod pravim kutom na hodnik iz kojeg su doli. Mirno je ustala. Robert je kuckao po svojoj tipkovnici: Mirina brada se podigla.

Miri > Robert: <sm>Pazila sam na sve to ujem dok sam vas pratila. Sad se dogaa neto novo, najvjerojatnije u ormariima s mievima. Jeste li radili neto na toj strani?</sm> Robert> Miri: <sm> Tam stavl vn oprm.</sm>

Miri > Robert: <sm>Zvukovi su kao oni koje smo uli ovdje. Netko pakira neto drugo za otpremu.</sm>

29.

Dr. Xiang preuzima nadzor

Gnberk, Keiko i Alfred imali su svaki svoj skup analitiara. Prije deset sekundi, ti analitiari su se sloili: u smislu aktivne prijetnje Zec je nestao, kako s povrine, tako i iz milneta ove operacije. Oko tog suda visjeli su grozdovi neistomiljenika, no oni su se bavili predvianjem kolateralne tete.

Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Bogu hvala, zaustavili smo udovite.</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> I imamo inspekcijske podatke po koje smo doli. Sad je vrijeme da se gubimo odavde!</sm> Pozvala je uveanu sliku kontingencijskog stabla.

Nalazili su se daleko na grani koja je vodila prema potpunom gubitku oporecivosti. Meutim, dok nisu sa sigurnou znali rezultate istrage, trebali su drati Amerikance u neznanju. Alfred je predstavio svoj najnoviji plan izvlaenja, s prolaznim vremenima podeenim tako da za dlaku prikriju njegove aktivnosti na otpremi. Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Osam minuta! Tako puno?</sm> Keiko je jo uvijek pokrivala zbivanja na sjeveru labosa. A pogledi na izgrede pokazivali su da je bollywoodska ekipa jo uvijek na svojem mjestu pored knjinice... ali i da se cijela stvar pretvara u graanske nemire, od one vrste koja uzrokuje izravnu reakciju policije. Ubaciti Alfreda natrag meu ljude iz Bollywooda sada, bilo bi lagano; vrlo skoro bit e nemogue.
Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Srezat u svaku sekundu koju uspijem, Keiko.</sm> Mitsuri> Braim, Vaz: <sm> I bolje ti je! Pet minuta je najvie to mogu garantirati.</sni>

Alfred se nasmijeio Keikinoj neljubazno svladanoj panici. Ona i Gnberk dat e sve od sebe. A na odreene naine, ovaj kaos je bio koristan. Prevariti Gnberka i Keiko uvijek je 166

bio Alfredov najvei problem. Njegova otprema bila bi nemogua da njihova panja nije bila toliko ratrkana. Prole su dvije minute. Tri. Njegov tajni tim dovrio je veinu lairanja. Aurirao je protokole na zadovoljstvo Saveza, a i buduih istraitelja iz SAD-a. Sad se bavio jednim malenim odjeljkom meu ormariima Mus musculus, njegovim pravim ivotinjskim modelom. Alfred je skakao s gledita na gledite, u brzom letu iznad ormaria koji su izgledali poput uredskih zgrada u kakvom prozainom, utilitaristikom gradu. Mogao je uzeti samo mali broj mieva, samo nekoliko onih zaetih nakon posljednjeg auriranja. Njegov tim ve je prekinuo eksperimente u tijeku, te pokrenuo operacije unitenja. Sad je otkaio odabrane nizove i poeo ih pripremati za lansiranje. Drugi lanovi tima ve su slali cilindre za otpremu prema ulazu u pneumatsku cijev na vrhu ormaria. Po jedna serija od dvadeset puta trideset... esto mieva - mogla je stati u svaki cilindar.
Mitsuri > Braun, Vaz: <sm>Alfred! Javna mrea pada.</sm> Braun > Mitsuri, Vaz: <sm> Radi se o potpunom padu sustava. G. Zec nas je zaribao.</sm>

Vaz je opsovao i pogledao analizu povrine. Nisu bili ni blizu Keikinom roku.

Analitiari su kipjeli od proturjenih miljenja. Kvarovi poput ovog dogaali su se nekoliko puta godinje negdje u svijetu, to je bila cijena koju je civilizacija plaala za sloenost. Ali ovdje je postojala zloslutnija sumnja, da je ovaj kvar kolateralna teta opoziva. Moda je Zeeva magija, koju je koristio kod pobune, ovisila o tome da on upravlja ugraenim raunalnim sustavima javnog okruenja. Sad kad su njegovi certifikati bili opozvani, uslijedila je kaskada kvarova koja je prodirala kroz gotovo sve, tono istom brzinom kojom su certifikati nizali neuspjehe.
Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Alfrede! isti se odande!</sm>

Drugi i trei cilindar bit e spremni za koji trenutak. Alfred je pogledao status UP/Exa. Lanser se nalazio blizu podruja MCog. to je jo vanije, njime se upravljalo lokalno, pa ga vanjski raspad sustava nije zakaio. Unio je odredite u Guatemali - i za lansiranje odabrao vozilo koje je ondje ubacio nekoliko tjedana ranije. Trebalo bi biti dovoljno nevidljivo da izae iz zranog prostora SAD-a.
Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Jedna minuta. Moe li mi dati toliko?</sm> Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Pokuat u.</sm>

Analitiari povrine bili su duboko u kontingencijskom planiranju i procjenama vjerojatnosti. Na tisue malih promjena odvijalo se po cijelom krajoliku UCSD -a, gdje god je indoeuropska operacija imala utjecaj. Ljudi iz Bollywooda ostat e prisutni ondje gore koliko i svi ostali. Alfred se natjerao da vrati panju na labose. Drugi cilindar se utovarivao. Prvi je ve jurio pneumatskom cijevi, vozei svoje male putnike u lanser. Alfred se smrznuo. Guovi su nestali iz podruja s vonim muicama. Primijetio je kretanje u jednom drugom prozoru, na poetku redova s mievima. Djevojica i mukarac koji tre prema kameri. Nisu ih prevarile vone muice. Alfred se nagnuo naprijed. Dobro. Jedna minuta. to bi njegovi ljudi mogli izvesti u tom vremenu?
O

Lenina invalidska kolica nisu bila napravljena za dugo pjeaenje. Bila su prilino dobra na asfaltu, ak i na uzbrdici; Xiu je morala trkarati da bi odrala korak. Ali kad je asfalt bio pun pukotina, kolica su morala hodati. Napredovanje je postalo vrlo sporo. "Moe li ti uope vidjeti cestu. Lena? " Njezina vidi-stranica bila je mrana, ba kao i prirodni pogled. "Ne. Mislim da je netko iskopao breuljak. Moda nuspojava pobune. " Pomaknula se na sredinu ceste. "Psst! Jo uvijek se pribliavaju." Mahnula je Xiu da prie naprijed. "Kako da ih zaustavimo? Na ovaj ili onaj nain, moram otkriti to se dogaa. " "Robert e te vidjeti." "Prokletstvo!" Lena se kolebala, uhvaena u dvojbi. 167

"Vrati se na rub ceste. Ja u ih ionako sigurnije zaustaviti. " "Hmf" rekla je Lena. Ali povukla se. Xiu je neko vrijeme mirno stajala. Oslukivala je udaljene zvukove autoceste. Preko brda dopirala je buka koja je mogla biti pjevanje. Ali izbliza je ula samo zvukove kukaca i osjeala je kako se zrak hladi u noi, a uska cesta pod njezinim nogama bila je grbava i kamenita. Ugledala je svjetlost kako prelazi izboinama iznad nje. "Ja ih ujem, Xiu. " ula ih je i Xiu, prvo kripanje guma, a tada i slabano zujanje elektrinih mo tora. Misteriozni auto izaao je iz zadnjeg nevidljivog zavoja na cesti, a ona se napela da skoi i makne mu se s puta. Ali po ovoj cesti auti nisu mogli juriti. Njegovi farovi polako su se fokusirali na nju. "Maknite se s puta, maknite se s puta." Rijei su bile glasne, a vidi-stranica u njezinoj ruci rasvijetlila se bljeskajuim upozorenjima o kaznama za ometanje Kalifornijske cestovne ophodnje. Xiu se poela povlaiti, no tada je pomislila, Ali ja i elim razgovarati s KCO. Mahnula je autu da se zaustavi. Vozilo je jo vie usporilo, a tada je skrenulo i pokualo je zaobii slijeva. "Maknite se s puta, maknite se s puta. " "Ne!" viknula je i skoila natrag pred njega. "Vi stanite! " Auto je iao jo sporije. "Maknite se s puta, maknite se s puta." Zatim ju je pokuao zaobii s druge strane. Xiu je opet skoila ispred njega, ovaj put zamahnuvi ruksakom, kao da je on mogao nanijeti neku tetu. Auto se povukao metar ili dva, te lukavo skrenuo kao da se priprema za zavrni juri. Xiu se upitala eli li uistinu skoiti pred ono to e se zatim dogoditi.
O

Bol je parala Tommieja sa svakim otkucajem srca. Za neko vrijeme shvatio je da je to dobra vijest. Podigao je glavu vidio da je opruen na zadnjem sjeditu putnikog automobila. Ono na sjedalima nasuprot bili su Winnie i Carlos. "Gdje su Robert i njegova curica? " Winston Blount odmahnuo je glavom. "Ostali su tamo. " "Razdvojili smo se, profesore Parker. " Strana sjeanja su se vraala. "O... da. Gdje je moj laptop? Moramo nazvati 911. " "Zvali smo, Tommie. Sad je sve u redu, ovo je vozilo KCO. " Usprkos njegovoj smuenosti, to nije imalo smisla. "Nimalo mu ne slii. " "Ima sve natpise, Tommie", no u Winstonovom glasu svitala je nesigurnost. Tommie je pustio noge sa sjedala i odgurnuo se u polusjedei poloaj. Bol ga je vrsto stisnula oko prsa, pandama mu zaderavi po rukama. Umalo se opet onesvijestio i bio bi pao prema naprijed da nije bilo Carlosa. "Po... podignite me!" Tommie je pogledao naprijed. Farovi automobila bili su upaljeni. Cesta je bila strma i uska, a povremeno bi iz nje izranjali ratrkani ostaci asfalta; bila je od onakvih na kakve se moglo naii u Istonom okrugu, ili na kratkim dijelovima du obale; nepovezani ostaci zaboravljenih kolnika. Usporili su svladavajui pukotine u dubokim sjenama. Grmlje je promicalo pored njih. A sad je, ravno naprijed, ugledao nekoga kako stoji nasred ceste. Auto je usporio do puzanja samo pet metara od - bila je to mlada ena. "Maknite se s puta, maknite se s puta", neprestano je ponavljao njihov auto, nastojei je zaobii prvo s jedne, a zatim i s druge strane. ena je skakala amo-tamo, blokirajui ih. Vikala je i zamahivala prema njima poprilino velikim ruksakom. Njihov auto se povukao nekoliko metara i Tommie je zauo slabano cviljenje kondenzatora koji se priprema za neto drastino. Kotai su se okrenuli za nekoliko stupnjeva - a ena je opet skoila pred njih. Farovi su joj jarko osvijetlili lice. Bilo je to draesno azijsko lice... kad biste mu dodali trideset godina, dobili biste lice iz nekih vrlo neuk usnih lanaka u Sigurnom raunarstvu s prijelaza stoljea. Ona je bila posljednja osoba za koju bi ikad oekivao da e se igrati "blokirajmo tenkove na Trgu Tiananmen". 168

Farovi su se ugasili. Auto je jurnuo naprijed. Tada su se ukljuile konice i napola su skliznuli u jarak. Zaula se priguena eksplozija koja je mogla biti od kondenzatora koji se razletio na komade. Vrata s obje strane vozila otvorila su se uz prasak i Tommie je napola ispao u prohladni noni zrak. "Dobro ste, profesore Parker?" Glas je bio Carlosov, a dopirao je negdje blizu iza njegove glave. "Jo nisam mrtav." Zauo je korake na cesti. U jednoj malenoj aci zasjalo je svjetlo i ena je glasno rekla: "To su Winston Blount i Carlos Rivera..." a tada, razgovornijim tonom, "...i Thomas Parker. V... vi me vjerojatno ne znate, dr. Parker, ali ja sam se divila vaem radu." Tommie nije znao to bi rekao na to. "Pustite nas da proemo", ree Winston. "Ovo je hitan sluaj. " Prekinuo ga je zvuk kotaa - ali ne od drugog automobila. Neki glas je progovorio iz mraka. "Gdje je Miri? Gdje je Robert? " Carlos je odgovorio: "Jo su unutra. Pokuavaju zaustaviti... Bojimo se da netko preotima labose. " Motori su cviljeli. Radilo se o invalidskim kolicima koja su nosila nekog posve pogrbljenog. Ali glas je bio snaan i razdraen. "Vraga. Osiguranje labosa bi to sprijeilo. " "Moda ne bi." Winnie je zvuao kao da grize krhotine stakla. "Mislimo da je netko... subvertirao osiguranje. Zvali smo 911. Upravo ih ometate." Mahnuo je rukom prema njihovom autu. On je bio napola u jarku, nepokretan. Tommie je pogledao zamraeni putniki automobil. "Ne", rekao je. "Ovo je podvala. Molim vas. Vi nazovite 911. " Invalidska kolica su se dokotrljala blie. "Pokuavam! Ali nalazimo se u nekakvoj mrtvoj zoni. Trebali bismo krenuti nizbrdo i nai neto na to se moemo zakaiti. " "Du!" ree Carlos. Osvrtao se svuda oko sebe, onako kako to djeca ine kad njihove veze prestanu raditi. Strana dr. Xiang mahnula je svojom malom runom svjetiljkom, a svjetlost i sjena izmjenjivali su se oko nje. udno. inilo se da nekako oklijeva. X. Xiang je bila jedna od istinskih Zlikovaca sadanjeg doba, u najmanju ruku jedna od onih koji su uinili Zlikovake reime moguima. To nikad ne biste rekli po njezinom izgledu. Ugasila je svjetlo i neko vrijeme stajala u tiini. "Ja... ja mislim da nismo u lokalnoj mrtvoj zoni. " "Ma sigurno jesmo!" rekao je Winnie. "Ja nosim, a ne mogu vidjeti nita osim stvarnog pogleda. Moramo izai na autoput, ili barem doi do mjesta otkud ga vidimo. " No sad se Tommie sjetio to je rekla Guova unuka. Moda su lokalni vorovi bili prevareni. Xiangova je imala drugaiju teoriju: "Hou rei da mrtva zona nije samo ovdje. Sluajte. " "Ja ne ujem nita... o. " Bilo je tihih zvukova, moda od kukaca. Pomalo se ulo i vikanje s druge strane breuljaka. Dobro, to je zacijelo bila diverzija s krugovima vjerovanja. to jo? Autocesta je zvuala... neobino, ne poput konstantnog, vibrirajueg prolaenja kotaa cestom. Sad se odande uo samo vrlo slabaan zvuk, uzdah umiranja. Tommie nikad nije uo takvo to, ali znao je kako stvari funkcioniraju. "Gaenje zbog kvara", rekao je. "Sve? Stalo?" pitao je Carlos sa sve veim uasom u glasu. "Aha!" Ritam boli u Tommiejevim prsima bio je u crescendu. Ali, hej, daj mi da poivim dovoljno da saznam to se dogaa! Glas iz invalidskih kolica je rekao: "ak i ako ne poaljemo upozorenje, netko e primijetiti. " "Moda nee", dahnuo je Tommie. Ako je pad sustava bio velik i mjestimino ratrkan, nalik na prirodnu katastrofu - onda bi moda mogao pokrivati neto uistinu veliko to se odvija u podzemlju. "A mi ne moemo uiniti nita korisno", rekao je Winston. "Moda ne moemo." Xiangine rijei bile su jeka Tommiejevih, ali njezin je glas bio zamiljen, odsutan. Usmjerila je svoju runu svjetiljku prema ruksaku. "Ja sam se dobro zabavljala na satovima radionice. Moe se napraviti puno zanimljivih stvari. " 169

Tommie je uspio izgovoriti: "Aha. A sve one potuju zakon." Smijeh X. Xiang bio je tih. "Ta se injenica moe upotrijebiti protiv same sebe, osobito ako dijelovi nisu upoznati sa irokom slikom." Mnogo Tommiejevih starih prijatelja govorilo je na takav nain; uglavnom su to bile dokone prie. Ali ovo je bila X. Xiang. Izvukla je napravu nezgrapnog izgleda. Bila je nalik na starinsku konzervu kave, otvorena s jedne strane. Primila je konzervu kave tako da joj omogui pogled na njezinu vidi -stranicu. "Mnoge stvari jo uvijek rade, samo to ne mogu pronai dovoljno vorova da se usmjere prema van. Ali na sjeveru, nedaleko odavde nalazi se velika vojna baza. " Iz invalidskih kolica: "Kamp Pendleton je nekih pedeset kilometara u onom smjeru." Govornica je moda mahnula rukom, ali Tommie to nije mogao vidjeti. Xiangova je svojom konzervom kave skenirala nebo bez zvijezda. "Ovo je glupo", rekao je Winston. "Kako moete znati ima li ikakvih vorova u vaem vidokrugu? " "Ne znam. Namjeravam poslati svjetlosne signale koji se odbijaju od naoblake. Zovem marince." A onda je poela razgovarati sa svojom vidi-stranicom.
O

Bob Gu i njegovi marinci provodili su vie vremena u sustavima za obuku nego u borbi ili na strai. Voditelji obuke bili su legendarni po kreiranju nemoguih hitnih situacija - koje bi kao eer na kraju ukrasili neim jo nevjerojatnijim. Noas je stvarni svijet nadmaio najlue voditelje obuke. Alice je bila premjetena na intenzivnu njegu. Bob bi bio otiao s njom - ali ono to ju je oborilo bilo je neprijateljsko djelovanje, I to nije bio njegov kraj. Na analitiarskom prikazu nikli su novi vorovi i tucet grupacija u nategnutoj v ezi: CA Credit Suissea je upravo kolabirao, to je bila velika katastrofa za Europu. Uinci opoziva certifikata osjetit e se ak i u Kaliforniji. Bob je pogledao paljivije. Kolaps Credit Suissea bio je tako iznenadan da je to morao biti sofisticirani napad. Pa to je onda paravan za to? Sad se ukljuila i Zemaljska straa Ministarstva obrane/Ministarstva domovinske sigurnosti. Veeranja akcija mogla bi predstavljati neto novo, Veliki teror koji se odvija simultano irom SAD-a i Indoeuropskog saveza, iskoritavajui rupe stvorene zbog nacionalnih suvereniteta. Promatrajui analizu iznad sebe. Bob je mogao vidjeti samo najopenitiju sliku, no bilo je oigledno da obavjetajne agencije SAD-a, Saveza i Kine surauju kako bi otkrile izvor opasnosti. Na jugozapadu CONUS-a, njegova nova vrhovna analitiarka davala je sve od sebe. Njezin skup analitiara jo uvijek je bio osakaen, ali ljudi su vodili konstruktivne razgovore. Njihove strukture pretpostavki i zakljuaka su rasle. Nova vrhovna analitiarka se ogla sila: "Pukovnie, oluja zbog opoziva je vrlo intenzivna na UCSD-u." Prikaz prometa pokazao je da su se demonstracije oko knjinice osule do toke zaustavljanja. Novi kvarovi nisu bili posljedica prezasienosti glavnog rutera. Na tisue sudionika bilo je decertificirano. Milijuni programa za podrku bili su zaustavljeni. U najmanju ruku, to je znailo da masivno sudjelovanje stranaca u veeranjoj priredbi nije bilo tek fantazija nekog analitiara. to god bilo to to je pogodilo Europu, bilo je u intimnoj vezi s ovim ovdje. A bioloki labosi jo uvijek su imali zeleno svjetlo. ak je i sudjelovanje ekipa iz none smjene u demonstracijama kod knjinice ispalo najbolje to je moglo. Moda e produktivnost i uinkovitost biti niski u ovoj smjeni, no to je bio p roblem komercijalne prirode. Zapravo, odlazak ljudskog osoblja pojednostavnio je situaciju u labosima. Ondje nije bilo niega osim automatizacije - a ona je pokazivala da je sve dobro. "FBI opet zahtijeva doputenje da preuzme. " Bob je razdraeno odmahnuo glavom. "Odbijeno. Kao i ranije." Hmm. Jo vie sudionika u pobuni bilo je decertificirano. Tri analitiara iz pomonih slubi june Kalifornije izvijestili su o kvarovima na infrastrukturi u podruju kampusa. Zato bi lokalna infrastruktura ovisila o certifikatima Credit Suissea? "Korelacija sistemskih kvarova s olujom opoziva je devedeset pet posto, pukovnie. " 170

Ma hajde. Premda su labosi bili isti, ovdje se dogaala nekakva opaka interferencija. Bob je utipkao komandu o kojoj je razmiljao ovih zadnjih nekoliko minuta: PRIPREMA ZA LANSIRANJE "Analitiari, aurirajte kontingenciju devet i dajte mi procjenu za lansiranje ", rekao je. Uslijedila je stanka dok su njegov zahtjev pregledavali u MO/MDS, zajedno sa Zemaljskom straom. Njegova straa nad jugozap adom CONUS-a bila je na vrlo kratkoj uzici nakon Alicinog sloma. Ali dozvola je stigla za samo pet sekundi. Bob je jedva primijetio kad se njegova gravitacijska ahura napuhala. On e zadnji izai iz staje, pa je trebao paziti na mnogo stvari. LANSIRANJE LANSIRANJE LANSIRANJE "Bespilotne letjelice lansirane. " Njegovi prikazi pokazivali su kako se trideset spremnika borbene mrene vojne opreme odapelo visoko u no june Kalifornije. Bespilotne letjelice krenule su sa sjeverne strane baze, dvadeset kilometara daleko od njega. Jo sjevernije, iz marinske zrakoplovne baze Edwards, u nebo se vinulo jo vie primitivnog oruja. Njihov manifest bio je katalog ekstremnih mogunosti: spasilaka koplja (500), magle za suzbijanje tete (100), HEIR* laseri (10), toplinske strijele/izolacijska varijanta (100)... a zatim posljednja tri, one prave none more automati za sterilizacijsku maglu (10 puta 10), HERF** oruje irokog djelovanja (20 puta 20 puta 4), strateka nuklearna municija (10 puta 10 puta 2). Analitiari su plaeni da razmiljaju o najgorim moguim ishodima... ali Gospode boe. Bioloki labosi bili su jedino opravdanje za te stavke. Ali istini za volju - zanemari li se odsutnost popratne opreme - bila je to prilino konvencionalna zbirka za suvremenu ekspedicijsku postrojbu. Tri puta u Bobovoj karijeri ovakva lansiranja zavrila su stvarnom bitkom. Ali to je bilo pola svijeta dalje, u Almatyju, u Ciudad General Ortizu, te u Asuncionu. Najstranija oruja nikad nisu bila upotrijebljena, premda je u Asuncionu malo nedostajalo. Noas je svim tim hardverom ciljao vlastite susjede, samo pedeset kilometara juno od Kampa Pendleton. Puna snaga u urbanom podruju bila je kao da mitraljezom ganjate takore po svojoj kuhinji. Sagni glavu, Miri. "FBI opet zahtijeva doputenje da preuzme. " "Odbijeno. Situacija je eskalirala." Na trenutak, nadajmo se samo na trenutak. Uspiju li policija i spasioci ponovo podii sustav, onda e sav hardver koji je Bob podignuo nad junu Kaliforniju biti tek skupa vjeba. Ali dobra stvar kod toga to je imao metu naciljanu i oruje spremno, bila je to to je sad imao mnogo vie utjecaja na resurse: Gu je prisvojio timove analitiara iz cijele radne smjene irom nacije i suoio ih s obavjetajnim i senzorskim podacima. Prioritetna pitanja: jesu li labosi u San Diegu sigurni? Kakva je prognoza za trenutane kvarove sustava? U meuvremenu, Bobove letjelice uzdigle su se do vrhunca svojih putanja. Municiju iz Edwardsa poslao je jo vie, smjestivi je iza opreme iz Pendletona. Ukoliko se uskoro nita ne bude rijeilo, morat e upaliti motore bespilotnih letjelica. Trebam odgovore, deki! Ali rulja analitiara jo se uvijek bavila spajanjem milijardi tokica, traenjem uzoraka i urota. A tada je jedna jedina primjedba promijenila sve. Neka geekua s vremenske prognoze koja je odradivala svoje mjeseno deurstvo uzela je vrlo visoki prioritet: "Prije dvadeset sekundi. Vidjela ad hoc signalizaciju na povratnom radarskom signalu iznad ovog podruja " i nacrtala je elipsu iznad Sjevernog okruga San Diega, koja je obuhvatila dobar dio Kampa Pendleton, Netko je stvarao vlastiti komunikacijski sustav, jednostavnim odailjanjem svjetlosnih signala u naoblaku na nebu! Dugaka os elipse bila je uperena tono prema UCSD-u, Rijei uhvaene poruke potekle su Bobovim vidnim poljem: * High Energy Infra-Red laser, visokoenergelski infracrveni laser. ** High Energy Radio Frequency area mimition, visokoenergetsko oruje irokog djelovanja s radijskom frekvencijom, koje onemoguuje rad digitalne opreme poput raunala ili opreme za navigaciju.

171

Xiu Xiang > bilo tko dovoljno pametan da me primijeti na povratnom radarskom signalu: <sm> Automatizacija GenGenovih laboratorija je korumpirana. Sustav napada sve koji mu se suprotstave. Ovo nije igra. Ovo nije ala. to? Da, rei u im. Dvoje ljudi je jo u labosima. Oni su dobri! Oni pokuavaju pomoi,</sm>

Analitiar iz NOAA-e*- progovorio je za vrijeme prikaza poruke: "Poruka ima puls od jedne sekunde, u dvanaest transmisija. Vi gledate proieni saetak. " Stvar je bila dovoljno jasna. Prsti Boba Gua tipkali su u rukavicama, lansirajui njegove marince. Tada se njegova vlastita gravitacijska ahura stegnula i... neko vrijeme Bob Gu nije pazio. Neko vrijeme nije mogao paziti. Borbena obveza zahtijevala je od zapovjednog asnika da osobno ode u bitku. U ovom sluaju, lansiranje je izbacilo njegov lovaki avion gotovo vodoravno van iz Pendletona. Moda ovo nije dobra ideja, pomislio je smueno. Ali to bi uvijek pomislio kad bi izlazio iz elektromagnetskog lansera na dvadeset gravitacija. Sad je morao ponovo pronai glavu i kontekst. Njegov tim i oprema drali su se rasporeda. Nezamisliva Sredstva za krajnju nudu jo su bila visoko gore, posve fleksibilna. Borbena mrena vojna oprema ve se nalazila u UCSD-u. A bio labosi jo su uvijek svijetlili zeleno, posve mirni i spokojni. Njegov lovaki avion bio je nekoliko sekundi udaljen od UCSD-a. Jo je neto bilo vano, neto to se dogodilo u posljednjih nekoliko sekundi. Xiu Xiang? Bobovo se sjeanje otpljotilo tono u trenutku kad je MDS-ov tim analitiara predoio vlastiti oblik iste spoznaje: Xiu Xiang. Ime nije bilo neuobiajeno. Ali u cijeloj junoj Kaliforniji vjerojatno nije bilo vie od tri ili etiri osobe koje su posjedovale to ime. A jedna od njih je ivjela u Rainbows Endu s Lenom Gu. Odjednom je imao prilino dobru predodbu o tome tko se nalazi na muici niana svega ime je zapovijedao.

30.

Kad mrea stane

Knjinica je izabrala. Neko vrijeme Timothy Huynh i cijela nona smjena bili su tihi. Gomile stvarnih ljudi bile su tihe, a i milijuni virtualaca sudjelovali su u koordiniranom miru. Knjinica je izabrala - i izabrala je Scoochije. Na Hacekovoj strani vidljivo se irila spoznaja da su poraeni. Pobjeda je bila stvarna. Kako e to Hacekijanci primiti? U kasnim desetim godinama dogodilo se nekoliko slomova, kad su velike strukture vjerovanja kreirale nekakvu uasnu umjetnost. Neka od tih djela bila su toliko strana da su i sami krugovi uvenuli i umrli. Tko je danas jo uo za Bodljaste ili za Zone misli? Ali noas su Hacekijanci izgubili od drugih; moraju uiniti neto... moda ak neto susretljivo. Tihi mir rulje nastavio se jo jednu sekundu. Tada se Opasno znanje odjednom okrenuo od knjinice. Njegov je pogled gnjevno prelazio po svima njima. Najzad, glumljen je gubitnika nije bilo na njegovom repertoaru. Ali tko god bio onaj koji je stajao iza sve te kreativnosti, bio je fleksibilan: za neko vrijeme, Opasno znanje se ljubazno nasmijeio i ponovo se okrenuo prema knjinici. Glas mu je zvuao kao da umjesto priznanja poraza ini uslugu: "Pokoravamo se eljama Knjinice. Ovdje si pobijedio, o Scooch-a-moute." Kuknjava se prolomila na Hacekovoj strani, no Opasno je podigao ruku i nastavio: "Odustajemo od naih povlastica ovdje. Ostajemo samo kao gosti. "
Sheila > Nona smjena: <sm> Hacekovi ljudi su u tekim raspravama s upravom sveuilita. Mole da im daju bilo kakve mrvice.</sm> Hanson > Nona smjena: <sm>Admin cendra zbog ovoga, ali publicitet bi trebao platiti dodatni prostor na katovima. Pobijedili smo, drutvo!</sm>

Vei Scooch-a-mout ponaao se pobjedniki pomirljivo, premda nije prekinuo svoj zagrljaj knjinice. "Dobrodoli ste kao gosti, u knjinicu s pravim knjigama. "

* National Oceanic and Almosphehc Adminislraiion - agencija koja se bavi izradom mapa oceana i njihovim ouvanjem, predvianjem promjena u okoliu, vremenskim prognozama i najavama prirodnih katastrofa uzrokovanih vremenskim prilikama.

172

Nekoliko minuta sve je bilo kul. Okonati demonstracije bez sukoba s policijom ili fizikog rasula bilo je donekle antiklimaktino, ali dizajneri ovih demonstracija imali su jo neke specijalne efekte za smirivanje stvari. Katie Rosenbaum okupila je sve pauko-botove, te ih poslala prema Huynhovim strojevima na bizaran "ples mira" - koji je usput oistio veinu noanjeg smea. Tim je osjetio da se izmeu dvije strane odvijaju pregovori, da se trguje, da se daju obeanja. Opasno znanje se povukao u nebo, a obje strane su se igrale novim specijalnim efektima od te veeri. Ali sad, kad bi stvari trebale ii sve lake, pojavili su se mreni problemi. Tu i tamo mrea je bila neupotrebljivo spora ili je jako zapinjala. Zbog toga su svi izgledali loe. Scooch -amout je jo uvijek stajao pored knjinice, grlei stup koji je bio "prohodao". Ostanite predugo u junakoj pozi i samo ete izgledati glupo. Huynh je pogledao statusnu plou svojeg stroja. Scoochijevo auriranje nije dolo ve gotovo sedam sekundi. Tako se ne vozi nijedan stroj.
Huynh > Hanson: <sm> Hej, Sheila. Tko vozi Veeg Scooch-a-mouta?</sm> Hanson > Huynh; <sm> Ne znam. Bio je dobar, ali sad se vie ne igra. No dobro, ionako zavravamo. Samo preuzmi kontrolu i odvedi robota van. Nije bitno da izgleda kul.</sm> Tada je poslala poruku cijeloj nonoj smjeni, pokuavajui pospremiti i dovesti

sve svoje ljude i opremu iz GenGena onamo gdje im je bilo mjesto. Huynh je pokrenuo svoj viljukar prema stroju Veeg Scooch-a-mouta. Pratio ga je odostraga, nastojei se domisliti nekom lijepom nainu da ih oba odvede s bojnog polja. Izmaglice njegovog robota Suma Uma nisu se vie poklapale s njegovim pokretima; izgledale su bijedno. Dobro. Preuzet e kontrolu nad Veim Scooch-a-moutom, oba robota e si zadnji put dati pet i onda e se odgegati zajedno. To bi bilo kul, premda ne sasvim. No moda to i nije bilo vano. Mreni problemi postajali su puno gori. Bilo je neobinih latencija, moda stvarnih particija. Cijeli blokovi virtualne publike pokretali su se iz predmemorije. Direktna je veza jo uvijek uglavnom radila, ali komunikacija preko rutera imala je problema. Huynh je napravio nekoliko koraka u stranu i uspio je pronai dobar izvor dijagnostike. Dogaali su se neuspjesi u certifikaciji na najniim razinama. Takvo to jo nikad nije vidio. Rui se ak i lokalizacijska mrea. Poput rupa u izlizanom sagu, oko njega su rasle mrlje obine stvarnosti, nagrizajui izmaglice i gomile, razotkrivajui vojske svakodnevnih laboratorijskih strojeva. Ondje gdje se nalazilo stotine tisua igraa, sada su bile otvorene povrine tamnih travnjaka i gomile stvarnih ljudi koji su stajali u oku. "Time! Tvoj viljukar!" Povik je bio stvarni zvuk, glas Sheile Hanson, udaljene tek metar ili dva od njega. Huynh se okrenuo natrag prema knjinici. Izgubio je kontakt sa Sumom Uma! Potrao je prema stroju. Viljukar se nastavio autonomno kretati jo samo dva koraka. Ali ovdje nije bilo ravnog poda kao u laboratoriju, a lokalizacijska mrea oko njega je padala. Robot se spotaknuo na jednu ukrasnu stijenu koja je stajala uz rub platoa. Nagnuo se gubei ravnoteu, vritei lokacijske upite u svim smjerovima. Ali mree vie nije bilo i viljukar je bio u nevolji. Njegovi unutranji sustavi bili su napravljeni tako da se mogu nositi s nestabilnou; ponaanje u takvom sluaju sastojalo se od brzog koraka u smjeru pada, sputanja teita i izbacivanja stabilizacijskih udova. To bi bilo upalilo u istom laboratorijskom okruenju. Ovdje, njegovo srljanje ga je dovelo do ruba strmine sa sjeverne strane - a nije bilo lokalizacijske mree koja bi ga upozorila na promjenu visine. Stabilizacijski ud je zavr io u zraku i viljukar se prevalio preko ruba. Zauli su se krici. Huynh je potrao do robotskog bojnog polja. Svi epski virtualni prikazi su nestali, ali roboti su jo uvijek imali lokalnu koordinaciju. Micali su mu se s puta. On je to jedva primjeivao. Sva njegova panja bila je na viljukaru. Sad je imao izravni kontakt. Proletio je kroz kamere na viljukaru... i pozlilo mu je. Netko je bio priepljen ispod njega. Spustio se niz breuljak i bacio na koljena. Ondje je bila zarobljena jedna ena, koja je jo uvijek vritala. Njezina je noga do iznad koljena bila zdrobljena pod trupom viljukara. 173

Netko je na sve etiri doao do njega. Sheila. Uvukla se ispod lopatica viljukara i posegnula za eninom rukom. "Izvui emo te. Ne brini. Izvui emo te. " "Da!" rekao je Tim. Opet je imao potpuni nadzor. Vlastitim vidom i pomou pogleda s kamera uspio je ustanoviti kako je stroj pao i gdje je ena priklijetena. Budi kul i sve e biti u redu. Viljukar je prebacio svoju teinu na koljena koja nisu dodirivala enu. Stajao je vrsto, nije bilo iznenaenja. Ispod njegovih lopatica Sheila je tjeila enu. Dobro, samo jo valja pomaknuti teinu unatrag, pa gurnuti u poloaj niskog sjedenja. Polako... Ali sad su se zauli drugi krici i zvukovi osoba koji tre.
Smale > Huynh: <sm> Upomo, Time!</sm>

Huynh je pogledao kroz kameru na drugoj strani viljukara. Robot koji je bio Vei Scooch-a-mout jo uvijek je stajao pored knjinice, ali sad je njegovo teite postalo apsurdno visoko i netko je pregazio sva sigurnosna ogranienja kako bi ga gurao o najblii stup. iroka stopala stroja mrvila su betonsku glazuru platoa. uli su se zvukovi motora na preoptereenju kod izvanrednih sluajeva, ali u nekakvom ritmu gaenja/paljenja/gaenja, koji je zvuao gotovo muzikalno. Robot je izgledao poput djeteta koje pokuava poduprijeti nahereni ormar za knjige. Huynh je usmjerio kameru prema gore, da pogleda uvis... u izboinu estog kata, gotovo ravno iznad. U betonu je bilo pukotina na mjestima gdje su se katovi bili okretali i ljuljali. Ova zgrada je bila dovoljno pametna da stabilizira samu sebe, pa ak i da se malo pomakne. Ali sada vie nije primala lokalizacijske informacije. Ba kao i viljukar Timothyja Huynha, knjinica se trudila koliko god je mogla da ostane stajati... a velika kakva je bila, padala je.

31.

Bob razmatra nuklearno razaranje

Bob se sputao preko kampusa UCSD-a u svojem lovakom avionu koji se sad kretao jednako sporo i tiho kao i mrena vojna oprema koja je kiila s neba. Ovo je bio klasian napad mrenom superiornou, minus spomena vrijedne obrane. Bilo je veoma mnogo stvari koje je trebalo napraviti i samo nekoliko sekundi da ih se napravi, ali u tih nekoliko trenutaka njega je obuzeo paradoksalni osjeaj sigurnosti. U suvremenom svijetu nije bilo mnogo mjesta na kojima bi ljudsko bie moglo biti toliko samodovoljno - pa makar i privremeno kao na poloaju zapovjednika jednog takvog napada. Ekspedicijska grupa Boba Gua imala je vlastitu mreu, vlastite izvore energije, vlastite senzore. ak i da svi njegovi udaljeni analitiari nestanu, njegovi marinci jo uvijek bi bili operativni. Trenutano, tisue jurinih vorova gnijezdilo se na stablima i u grmlju, privrivalo za vozila, prozore i zidove zgrada. I prije nego to bi dodirnuli tlo, preuzimali su pr ednost nad ono malo civilnog mrenog hardvera to je jo funkcioniralo. To preuzimanje bilo je gotovo dovreno. Ve je imao pristup gotovo svim ugraenim kontrolerima u tom podruju. U borbi, tim lokalnim sustavima esto nije bilo spasa. Ovdje je intenzivn o ispitivanje trajalo nekoliko sekundi, utvrdila se nadlenost MDS-a i on je dobio kontrolu. Automobili i nosiva raunala, medicinski sustavi, toke gledita, financijski i policijski sustavi, sve je radilo. Policija i spasioci ponovno su se povezivali preko borbene mree. Ve je mogao uti njihove glasove, nastavljali su s operacijom. Uz samo malo sree nee biti izgubljen nijedan ivot, sve e ostati na jako velikom i neobinom padu mree. On e ostaviti borbenu mreu na mjestu, ba kao i u inozemnim operacijama. Tijekom sljedeih nekoliko dana ona e biti zamijenjena - ne administrativnim snagama, ve postepenim vraanjem civilnog sustava. Nita od svega toga nije zapravo bilo vano. "Lahosi. Jesu li oni reagirali? " "Da, gospodine", stigao je odgovor Patricka Westina. On se nalazio na tlu s prvim vodom, u blizini glavnog ulaza u GenGen. "Imamo pristup pomonom sustavu osiguranja labosa. On se slae s primarnim, tvrdi da je podzemlje sigurno, nema znakova perver..." Civilni statusni alarm: Kvar na zgradi. Slova su klizila uglom Bobovog vidnog polja. Sveuilina knjinica je padala. U borbi se dogaaju loe stvari, ali veeras se inilo da im je

174

uzrok glupost plus peh - prvo su demonstranti natjerali svoju knjinicu da "zaplee", a onda je pad mree unitio njezine vijuge. Koji god bio razlog, ljudi e zavriti jednako mrtvi. Bob je prebacio taj problem svojem rezervnom vodu, koji se u tom trenutku nalazio etiristo metara u zraku i sputao se s probranim hardverom... koji je ukljuivao spasilaka koplja. Bio je maglovito svjestan njihovih spremnika koji su izbacivali krilca, okreui koplja glavom nadolje prema knjinici. Uslijedio je bljesak stotina siunih raketa, i jednako mnogo ojaanih vorova zabilo se dolje u beton i elik stare zgrade. Iznutra, akcija e biti bra od bilo kakvog ljudskog pokuaja, kompozitne strelice probit e se izmeu zidova i dati sve od sebe da minimiziraju tetu na pogonskim sklopovima povezanim na starinski nain. Kad se budu smjestile, zamijenit e kontrolne ifre mrtvog sustava zgrade i pokuati stupiti u kontakt sa servostabilizatorima. Valovi prorauna i izrauna titrali su sa statusne ploe voda. Uspjeh je ovisio o tome to je zapravo preivjelo i koliko e se brzo to moi uklopiti u lokalizacijsku mreu marinaca. Ali misija nije bila spaavanje. Njegova panja vratila se na Patricka Westina... "Razumijem" rekao je Gu. "Pobrinite se da biotehnoloka uprava i automati shvate: moraju odstupiti i zapeatiti labose. Nita ne smije ui ni izai. " "Upozorenje i embargo. Da, gospodine. " Moda je Xiangina poruka bila nekakva bizarna prevara. Da, moda. Dao je Westinu jo jedan vod i zatraio podrku policije. Inspektori Centra za kontrolu bolesti stii e ovamo iz Denvera za nekih pola sata i tada e moi razmiljati o sigurnom ulasku u laboratorije. Bob je u tihom luku lebdio oko june strane kampusa. Bilo je vrijeme da se spusti, kao i njegov trei vod. Gdje? Da se ovdje radilo o neprijateljskoj akciji, na neprijateljskoj strani bilo bi Lokalnih Honcha. Pozvao je popise sumnjivaca. Bila je tu uobiajena populacija stranih studenata. Oni zanimljivi morat e doi na ispitivanje do kraja ove veeri. Priredba kod knjinice gotovo je u potpunosti iznenadila medije - pa zato se onda grupa ljudi iz Bollywooda sluajno nala u gradu i na licu mjesta dogaaja? Indoeuropski savez valjda ne bi pokuao uiniti nita zaista destruktivno. Ali inilo se da se europski kolaps certifikata nalazi u sri razaranja ovdje u San Diegu. Analitiari i Bobova vlastita intuicija stavili su bollywoodsku eki pu na vrh liste zanimljivih. Usporio je svoj avion iznad istine meu eukaliptusima i spustio se na tlo prekriveno granama i uvelim liem. Trei vod je slijetao u razmacima od po dvadeset metara prema istoku i prema zapadu od njegovog poloaja. S brda, iz smjera knjinice, dopirale je vikanje i svjetla. Zgrada je jo uvijek stajala ukoso, no servostabilizatori su se ukljuili i - ukoliko se nita vie ne pokvari - trebali bi je odravati uspravnom. Policijska vozila su oivjela; direktni zvunici davali su smirujue izjave. Bude li sve ilo kako treba, moda e ak moi prikriti injenicu da je dolo do vojne intervencije. Lokalna javna sigurnost mogla je samu sebe potapati po leima to je otklonila jedan od onakvih rijetkih ali neizbjenih kvarova na sustavu... Ravno pred njim stajala je grupa ljudi iz bollywooske industrije filma i igara. Ve su bili dobili obavijest o tome da su zadrani. Nijedan od njih nije pokuavao otii. Samo nekoliko rijei s vama, dame i gospodo, to je sve to elimo. GenGen je rekao da su labosi vrsto zapeaeni i spremni za odgovarajue nadlene osobe - kada? Ha! Inspektori CKB-a su uranili; nekako su se domogli superbalistikog prijevoza. Bit e na tlu za deset minuta. Imao je podrku odozgora na zapovjednoj ljestvici. I odoz do, takoer. Neke jako velike, jako sposobne grupe ponovo su procjenjivale izglede da su labosi konvertirani na mod tvornice smrti. Sloili su se da je vjerojatnost za to manja od jedan posto - odnosno, znanstvena fantastika. Sad je njegov skup analitiara bio vei nego to je Bob ikad vidio, moda petnaest posto analitike sile cijele obavjetajne zajednice SAD-a. Sva ta podrka trebala bi biti smirujua, no povezanost je ipak izgledala tanko na nekim mjestima. Moda je to jednostavno bio nain na koji su se grupacije mijenjale kad se radilo o vrlo bizarnoj krizi. I drugi su je smatrali neobinom. Vidio je mnotvo paranoidnih boja. Najzad je netko postao oajan: <primjedba> Pokreem osnovni test funkcionalnosti. Izgubili smo
komunikaciju s pet posto izvornih analitiara opasnosti otkako je poeo napad opozivom. To

175

bi trebalo biti nemogue.</primjedba> Svi analitiari bili su interni analitiari obavjetajne

zajednice SAD-a. Ako su certifikati Credit Suissea bili potrebni bilo kojem od tih sudionika za odravanje povezanosti, onda je to u najmanju ruku bio organizacijski neuspjeh... a moda se neprijatelj nalazio meu Bobovim vlastitim osobljem za podrku. Uslijedio je trenutani protuargument:
<primjedba>Vi brkate gubitak povezanosti s gubitkom pouzdanosti.</primjedba>

Zatim su neki dijelovi skupa analitiara zaglavili u toj kontroverzi. Bila je to ona vrsta beskonane petlje koju bi na brzinu mogao razrijeiti samo kakav udotvorac... a Alice je bila negdje u nekoj bolnici. Jo je jedan alarm bljesnuo donjim dijelom njegovog vidnog polja. Njegova borbena mrea sad se prostirala po cijelom kampusu, i nije se bavila samo upravljanjem komunikacijama. U cjelini, radilo se o pijunskom djelokrugu irine dva kilometra, a njegov izvjetaj je glasio: GenGenov privatni UP/Ex lanser upravo se zagrijao. Broja je pokazivao ezdeset sekundi dok teret ne izleti iz labosa. Premda su senzori Marinskog korpusa SAD-a osjetili da se puni kondenzator za lansiranje, GenGenova vlastita mrea i dalje je uvjeravala svijet da je sve m irno i tiho. Neto je pokuavalo izai iz GenGena. Ovo je bilo previe nalik na Asuncion. Bob je pogledao nuklearke, automate za maglu smrti, HERF-ove i HEIR-e koji su se polako sputali s 10.000 metara. Novinarima bi ova oruja trebala izgledati poput svi h drugih aerobota ali potpukovniku Robertu Guu mlaem davala su fiziku mo da uniti svaku opasnost u ovom kutku SAD-a. Koji je dakle bio Minimalni nuni odgovor? Trideset sekundi do lansiranja UP/Ex-a. Kaos je jo uvijek vladao zemljom analitiara. Verificirani kontakt s Ministarstvom obrane/Ministarstvom domovinske sigurnosti bio je izgubljen. Katkad odluke spadnu na nekog obinog malog jadnika na tlu.

32.

Minimalni nuni odgovor

Mus McCog U Stranevom pdf-u pisalo je da je "Mus" skraenica za "Mus Musculus". Mievi! Nizovi mieva prostirali su se daleko u mrak. Prostor je izgledao vei nego prvi put kad je Robert bio tu. Onda, kamo da krene? Miri je oklijevala samo trenutak, a tada je potrala u smjeru najglasnijih zvukova. Protrali su niz dva prolaza i preko jednog. Da! Ovdje se nalazio ormari sa irom otvorenim vratima. Pneumatske cijevi dostavljale su bijele cilindre u kristalnu umu na vrhu. Miri se uz klizanje zaustavila ispred otvorenih vrata. U ormariu su se nalazile staklaste police; nalikovao je na staromodni aparat za okoladice. Utori iza stakla sliili su srebrnastim saima sa stotinama savreno esterokutnih elija. Stotine siunih lica gledalo je van iz ormaria. Siunih lica sa siunim ruiastim oicama na siunim, krznenim, bijelim glavama. Visoko tanko skvianje dopiralo je iza stakla. "Ne mogu se ni kretati, toliko su vrsto uklijeteni ", rekla je Miri. "Na drugom kraju sigurno su utaknuti u male..." Zastala je, moda provjeravajui podatke u svojoj lokalnoj predmemoriji? "... male usisne pelene." Za djevojicu koju nisu zanimali kuni ljubimci, njezin glas bio je pun neobine tuge. "Standardan postupak, zapravo. " Miri je odvratila pogled s lica koja su skviala. "Svaki od ovih ormaria sadri elije mieva sloene u serije od dvadeset puta trideset puta deset. Znai da postoji jo devet serija iza ove koju gledamo. uje kripanje? Pametnjakovievi prijatelji pakiraju neke od njih za otpremu." "Ali gdje?" Nijedna elija s mievima nije se kretala. "Sigurno negdje odostraga... "

176

Zauo se zvuk kao kad se razbije aa. Obojana izmaglica izala je iz kristalne ume. Njemu je jedva smoila lice. Ali Miri je stajala tik do ormaria. Primio ju je i povukao unatrag. Iznad njih, ostatak fluidike se skrio. Osjetio se slab miris neopranih arapa. Robert ih je udaljio jo vie unatrag, gazei po skrenom staklu. "Miri, ovo bi mogao biti nervni plin." Miri je malo utjela, a zatim samopouzdano zapiskutala: "Pokuavaju nas uplaiti. Ovaj dio laboratorija nije predvien za jednostavne otrove." Ali Robert se sjetio otpremnih cilindara koji su upravo pristizali ovamo. Navukli su nas da se zaustavimo kod ovog ormaria. Miri se iskobeljala iza njega i potrala oko ormaria. "Ha! Tamo otraga ima jedan transportni pladanj." Dok ju je on sustigao, ona je ve prskala pladanj ljepilom u spreju. Siuni motori su zujali, nesposobni izvriti utovar iz ormaria. Miri je ispruila ruku i potapala gotovo nevidljive rubove gela. Za neko vrijeme kriputavi zvukovi iz ormaria unereeno su se zaustavili. "Odavde nita nee izai!" Stajali su, sluali... i sad je poznati zvuk pripreme za utovar dopirao iz cijele spilje. "Koliko ovdje ima serija mieva. Miri? " "Osamsto sedamnaest kad sam spremila opis labosa u predme-moriju." Pogledala ga je. "Ali nema teorije da Pametnjakovievi prijatelji koriste vie od nekoliko nizova. Ovdje dolje ima previe osiguranja i previe drugih projekata..." Zvukovi pakiranja postali su glasniji. Tuceti ormaria igrali su igru Doi i zaustavi me. Miri je ustuknula i zagledala se u daljinu. Ovaj je labos bio minijaturni grad, njegove ulice tvorile su pravokutnu reetku koja se prostirala u mrak iza njihove jedine uline svjetiljke. "Ja imam dobru mapu, ali... to moemo uiniti, Roberte? " Robert je pogledao njezinu mapu. "Ovuda sam proao s Tommiejem. Postavljali smo one napravice pored odreenih ormaria. " "Tako je! Kojih? " Robert je ponovo pogledao mapu koja je lebdjela u zraku ispred njega. Ovo mjesto bilo je labirint, a kabala je bila dola iz drugog smjera. "Ja, ovaj..." 2010. godine, Robert se bio izgubio na parkiralitu trgovakog centra. Nakon sat vremena jo uvijek nije bio uspio pronai svoj auto; zavrio je kod osiguranja centra. To je bio prvi neporecivi susret s nje govim mentalnim propadanjem. Ali novi ja ne bi smio imati potekoa s prisjeanjem! "Najblii je dva reda onamo, pa malo desno. " Projurili su du dva prolaza, pa preko jednog s desne strane. Vrata gotovo svih ormaria bila su otvorena, a njihovi transportni pladnjevi radili su na pripremi za utovar. Miri je rukom mahnula prema pneumatskim cijevima koje su se granale iznad ormaria. "Ali gle, odavde se zapravo ne otprema nita. Gdje je sljedee mjesto? " I opet su otrali, u smjeru njegove najbolje pretpostavke. Ispred njih neto se uzdizalo prema stropu. GenGenov lanser. Miri se zaustavila pravei sve sitnije korake i poela tresti svoju limenku sa sprejem. "Koji, Roberte? " Svi ormarii oko njih ponaali su se sumnjivo. "Jo dva reda, pa pet ormaria nie. " "Ali mislila sam da si rekao... nema veze. " Miri je hodajui prola jo dva reda. Robert ju je slijedio. Pogledala ga je. "Ja... nisam siguran. " Zagledao se preko vrhova ormaria pokuavajui se orijentirati prema lanseru, forsirajui svoje pamenje. Oklijevala je, a zatim mu je dodirnula ruku. "U redu je, Roberte. Ponekad se ne moe sjetiti. Ali stanje e ti se popraviti. " "ekaj", rekao je. "Siguran sam da je ovaj pravi." Pneumatska cijev iza najblieg ormaria upravo je primila otpremni cilindar. Kutije mieva kotrljale su se prema utovaru. "To znai, hm..." i Mirina ruka spala je s njegove. Osvrnula se oko sebe i zatim pogledala uvis prema njemu: "Gdje smo mi? " Moda se nije radilo o nervnom plinu. Moda je to bilo neto gore. A Miri je dobila veu dozu. Iznad ormaria, ulaz u pneumatsku cijev se zatvorio. Zauo se prigueni udarac i cilindar je odjurio. 177

Drugi cilindar se izvukao na postolje iznad ormaria. Sljedea serija mieva kotrljala mu se ususret. Bila je izvan njegovog dosega. Ali ja jo uvijek shvaam to treba uiniti. Robert je spustio pogled na Miri i dao sve od sebe da se nasmijei i slae. "O, samo malo eemo. Miri. Nego reci, bi li se voljela popeti na ovaj ormari? " Pogledala je uvis mimo njega. "Ja nisam vie mala, Roberte. Ne penjem se na tue vlasnitvo. " Robert je kimnuo i pokuao zadrati osmijeh. "Ali Miri, ovo... ovo je samo igra. I... ako uspijemo zaustaviti ono bijelo tvojim, tvojim igraim pitoljem, onda pobjeujemo. Ti eli da pobijedimo, zar ne? " To je sad izmamilo njezin osmijeh, pun drske inteligencije. "Naravno. Zato odmah nisi rekao da je to igra. Ha. Ovo izgleda kao nekakav bioloki labos. Lijepo! " Pogledala je prema transportnom pladnju koji je nosio kutije s mievima. "Onda, to eli da napravim? " Kad se popne, opet e sve zaboraviti. "Rei u ti kad bude gore." Podigao ju je ispod pazuha. "Isprui ruke! Uhvati se za rub a ja u te pogurati. " Miri se nasmijala, ali ispruila je ruke i Robert ju je gurnuo. Provukla se kroz prostor ispod gornjeg postolja. Njezina limenka sa sprejem bila je svega nekoliko centimetara od transportnog pladnja. "to sad?" zauo je njezin glas odozgo. Da, to sad? Toliko se potrudi neto uiniti, a onda zaboravi koja je bila svrha. Ali ovaj put je znao da je svrha neto jako bitno. Robert se razmahao rukama poevi paniariti. "Cara, ne znam..." "Hej, nisam ja Cara. Ja se zovem Miri! " Ne moja sestra, moja unuka. Robert je ustuknuo od ormaria i pokuao pohvatati konce: "Samo gaaj tim sprejem sve to se mie. Miri. " "Dobro! Nema problema. " Bolan zvuk probuio mu je glavu. Iznad ormaria na trenutak je ugledao neobinu rupu koja je rascijepila bok UP/Ex lansera. To nema veze s Miri? Jedva je stigao registrirati tu misao kad ga je neto silovito odbacilo unatrag.
OOO

Serija jedan bila je u GenGen lanseru! Nevidljivo lansirno vozilo imalo je dobre izglede da se probije kroz kordon SAD-a. A Serija dva? Alfredove kamere pokazivale su da njegova strategija s Guovima funkcionira. Nekako su pronali onaj jedini Mus ormari koji je bio bitan, ali njegov improvizirani napad plinom poeo je djelovati. Oboje se kretalo s nekom vrstom besciljne nesigurnosti. Imao je vremena pripremiti i drugi dio tereta; mogao je izvui oba!
Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Elektronika obavjetajna oprema Marinskog korpusa otkrila je zagrijavanje balistikog lansera u labosima! to bi to moglo biti, Alfrede?</sm>

Prokleti marinci. Alfredovi analitiari nisu bili pretpostavili da bi amerika elektronika obavjetajna oprema mogla biti toliko osjetljiva.

Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> To je samo peh. GenGenov se lanser svake noi automatski kalibrira.</sm> Bila je to la, ali Alfred je imao pripremljenu priu. Pokrenuo je

mnotvo lairanih analiza, zasuvi Keikine i Gnberkove timove zakljucima. Na kraju e svaliti krivnju za lansiranje na uskrsnulog Zeca. Mitsuri > Braun, Vaz: <sm> Ali hoe li Amerikanci povjerovati u to?</sm> Podigla je neke prozore, svoju najbolju procjenu vremena i naina na koji bi marinci mogli reagirati na pripremu za lansiranje. Nije bilo vremena za trei cilindar. GenGenov lanser je bio na tovaren, a kondenzatoru je trebalo etrdeset pet sekundi do lansiranja. Da barem Amerikanci jo samo malo oklijevaju.

Vaz > Braun, Mitsuri: <sm> Zavrio sam ienje. Kreem prema mjestu sastanka.</sm> Alfred se zadnji put osvrnuo uokolo. Uistinu, svi njegovi kontrolni popisi

najzad su bili zeleni. Na drugom kraju prostorije, mali Orozco je mirno spavao. Nee se sjeati niega od noas, a njegovi osobni zapisi evidencije dogaaja bili su vjeto lairani.

178

Alfred je izaao iz prostorije i nastavio hodnikom. Bilo je mnogo rasvjete u tom podruju, to se moglo i oekivati kod velikog pada sustava. Ah! Marinci su najzad otkrili njegovu mreu. Ubili su njegov nevidljivi aerobot. Jo uvijek je imao kontakt s pola tuceta mobila ratrkanih po grmlju prema sjeveru. Oni su se pritajili, uglavnom nastojei biti vrlo tihi, a ipak odravati mreu. Amerika jurina mrea trijebila je ovo podruje i unitavala ih jednog po jednog. Strojevi Marinskog korpusa SAD-a sputali su se na tlo poput crnog snijega, neopaeni od strane gomile, a njegovim robotima vidljivi tek u posljednjem trenutku prije njihovog unitenja. Izaao je sa stubita na prvi kat. Ispred njega nalazio se glavni ulaz. Pet sekundi do lansiranja UP/Ex-a! Mogao je zamisliti kaos meu Amerikancima, izgubili su svojeg vrhovnog analitiara tono na vrhuncu krize. Ovo je bilo snajpersko ratovanje preneseno u moderna vremena, a jo tri sekunde odugovlaenja bit e... Njegove specijalne vojne kontaktne lee izgubile su prozirnost i osjetio je val vruine na licu. Alfred se bacio na pod. Kad je udar stigao, zgrada se zanjihala, jedva nekako zadravi stabilnost u konfiguraciji lienoj komunikacije. Neko vrijeme je mirno leao, promatrajui. Bio je to visokoenergetski infracrveni laser, probio je rupu ravno kroz krov GenGenovog labosa, nekih dvije tisue metara dalje. Naao je samo jedan direktni pogled, odsjev stabala ocrtanih na pozadini bisernog sjaja, sve veeg oblaka pare i magle. Jedan dio pare dolazio je od laserom unitene vegetacije. Veina je bila od magle za suzbijanje tete, osmiljene tako da otupi otre rubove reflektirane smrti. Amerikanci su pucali trideset puta u manje od jedne sekunde. Odbljesci tih udara inae bi se ratrkali kilometrima uokolo, nevidljivi golim oima, no mogli bi oslijepiti i spriti upravo takve oi. Na mrei se pojavilo jo jedno gledite. Pogoena padina breuljka izgledala je poput minijaturne Mauna Loe, rijeka tekueg kamenja koja je ponirala u obronak. Bljeskovi svjetlosti znaili su toplinske strelice na djelu. Tutnjala je grmljavi na. Dakle, amerika reakcija je bila trenutana i konana, spalila je i zapeatila podruje lansera uz minimalnu kolateralnu tetu. A svi moji snovi su pepeo. Njegove kontaktne lee opet su postale prozirne. Alfred se podigao na noge i istrao iz zgrade Pilchner. Ljudi ispred njega komeali su se u panici, prvo zabezeknuti padom mree, a sada smeteni odbljescima HEIR lasera. Ui u gomilu. Premda se nalazio rame uz rame s ovjeanstvom, Alfred se prvi put te veeri osjetio uistinu sam. Neki ljudi oko njega z urili su uvis; neki su bili privremeno slijepi. Neki su plakali. Drugi su dijelili razumne savjete: sklonite se, gledajte dolje i ne prema zrcalnim povrinama. Usred mrenog pada, ovi su ljudi bili svedeni na doslovni rekla-kazala. Ali poruka se irila. Sve je vie ljudi shvaalo da je ovo bio trei ili etvrti put u novijoj povijesti da se njihova vlastita zemlja nala na udaru vojnog napada. Do tog trenutka jo nitko od njih nije pogodio da se radilo o njihovoj vlastitoj vojsci. Alfred je imao pognutu glavu i zaklonjeno lice. Taj poloaj nije bio sumnjiv; stotine drugih skrivalo se na slian nain. Svoje komunikacije sveo je na nejasnu statiku koja je putala samo nekoliko bitova na sekundu, te ih kaotino usmjeravala kroz njegove strojeve. Njegova operativna oprema bila je dobro prikrivena; marinskim sondama izgledala bi kao samo jo jedan Epiphany koji se trudi izai nakraj s iznenadnim kvarom na javnim mreama. Sve to moda bi mu moglo kupiti jo desetak minuta. Mnogo prije isteka tog vremena, skup MDS-ovih analitiara trebao bi se oporaviti od Alicinog kolapsa i pokrenuti retrospektivni nadzor lokalnih video-snimki. Analitiari opsjednuti toliko malenim skupovima podataka bili su smrtonosno uinkoviti. Mogao si je predoiti njihovu veselu potjeru: vidite kako su ovi neprijateljski strojevi nagomilani preko puta zgrade Pilchner? Prevrtimo unatrag na ranu veer; tko je sve zalazio blizu te zgrade? Oho, ovdje vidimo Guovu ker kako ulazi, a nekoliko minuta ranije neki tip indijskog izgleda ini isto. Prevrtimo naprijed; nita se ne dogaa sve do prije jedne minute, kad taj isti tip indijskog izgleda izlazi trkom. Pratimo ga unaprijed do sadanjosti - i vidi, gle, evo njega ovdje, trudi se iz petnih ila izgledati poput nevinog prolaznika. U svakom sluaju, veeranja indoeuropska operacija bila je izvan svake mogue oporecivosti. A to je bila manja katastrofa. Nekoliko trenutaka Alfred Vaz se prepustio 179

netipinom oaju. to sa svim mojim godinama planiranja? to sa spaavanjem svijeta? Bio je uo dovoljno da shvati kako se Zeeve optube nalaze u pdf-u poslanom na Parkerov laptop. Alfred nikad nee dovriti svoj istraivaki program. Doista, Zec je ispao Sljedea Gadna Frka. Lie mrkve u Mumbaiju ukazivalo je upravo na to, ali ja sam svojeglavo ignorirao te dokaze, toliko sam se nadao da e uspjeti moj plan. Pa ipak... to je sada sa Zecom? Lako mogue da su njegovi materijalni dokazi postali smee koje je nemogue deifrirati. Vjerojatno su umovi iza Zeca svedeni na neinformiranost. Tada bih moda, moda, uza sav svoj utjecaj pri Vanjskoj obavjetajnoj, mogao preivjeti i pokuati ispoetka. Alfred se pomaknuo unatrag do ruba gomile i oprezno izaao na svoju mreu. Bio je izgubio vezu s labosima. Pola minute nije bilo niega osim smrtonosnih cik i cak koji su se uli samo u njegovim uima, te oznaavali neumoljivo istrebljenje njegove malene vojske. Eno je. Rute kroz njegove naprave koje su jo bile ive, sve do zgrade Pilchner. Siuni prozori su iskakali i... pronaao je jedno gledite, jednu jedinu laboratori jsku kameru koja je preivjela napad HEIR-a, a gledala je u ormari s onom Mus serijom. Kamera je pretrpjela svjetlosno oteenje, zaglavljeni su se pikseli rojili, ali mogao je vidjeti dovoljno. Kolateralna teta katkad je bila prijateljica; ovdje moda nije bilo niega to bi dokazalo Zeeve optube! Udar amerikog napada na lanser prevrnuo je njegov vrlo posebni ormari. Posljednja grupa mieva pala je s njim. A to je najbolje, toplinske bombe Jenkija poplavile su podruje oko lansera rastopljenim nanosima. Lava je zatvorila rupu koju je napravio napad, ba kao to je i bilo planirano, ali nije stala na tome. Uarena plima nalik na katran osvajala je prolaze i na nekim se mjestima nagomilala do dva metra dubine. Njezin najudaljeniji rub lizao je prevrnuti ormari i prekrivao sve osim jednog kuta one zadnje serije kutija s mievima. Guovima nije bilo ni traga. Prije laserskog napada stajali su tik do onoga to je sada bilo uniteno. Da je imao vie gledita, mogao bi ih pronai - no bi li to bilo vano? Njihova zbrkana sjeanja jo uvijek su predstavljala opasnost, ali to je sada bilo izvan njegove kontrole. Aifred je odjednom shvatio da se smijei. udno kako je usred katastrofe mogao osjeati zadovoljstvo zbog toga to su njegova dva najupornija protivni ka - ne raunajui Zeca, izgorio u paklu - vjerojatno preivjeli. Sad se nalazio blie knjinici. Civilna spasilaka sluba bila je prisutna, premda su mrenu podrku vjerojatno pruali marinci. Timovi za ispitivanje jo nisu stupili u akciju. A on je pronaao pomoni aerobot preko kojeg se mogao probiti van! Dobio je jednu svjeu poruku prije nego to se ovaj izgubio:
Mitsuri > Vaz: <sm> Gnberkova je analiza skoro gotova. Molim te pokrivaj nas jo nekoliko minuta, Alfrede. Marinci se jo uvijek bave labosima. Put ti je ist do tvog bollywoodskog tima.</sm> Na mapi je oznaila trenutani poloaj filmskog tima, na

sjevernom kraju gomile, meu eukaliptusima. Bollywoodska ekipa i njihova automatizacija bili su pripremljeni za veeranju operaciju, premda ljudi na terenu nisu znali u emu sudjeluju. Alfred je napravio posljednju provjeru svega oko sebe. Preao je nekoliko koraka meu stablima... i naao se usred svoje bollywoodske ekipe. "G. Ramachandran! Izgubili smo sve veze." Oi video tehniarke bile su razrogaene. "Sve je bilo u redu, a sad je sve tako grozno!" Timovi su se sastojali od strunjaka za spektakularno, ali ne i za realno. Alfred se ubacio u personu uznemirenog izvrnog filmskog direktora. "Imate videosnimke u predmemoriji? Poslali ste ranija zbivanja kui? " "Da, ali..." Oni su htjeli izai iz zaklona ume, da pomognu ozlijeenima dolje kod knjinice. I bilo bi najbolje tako; za nekoliko trenutaka Vaz bi opet postao lanom grupe. Moda su analitiari MDS-a jo uvijek bili u kaosu. Bilo bi zabavno (a i nevjerojatno) kad bi ga ovaj paravan uspio izvui iz kordona Marinskog korpusa SAD-a i iz Kalifornije. Dok je slijedio svoju filmsku ekipu prema otvorenom prostoru oko knjinice, preostala mu je jo samo jedna veza s milnetom. Bilo je krajnje vrijeme da se rijei te inkriminacije. Ali kroz nju su opet stizali podaci. Jezive, stravine rijei kojima se Alfred ne bi nimalo optereivao da vie nije imao vezu.

180

"Molim vas. Molim vas ne inite joj to. Ona je samo mala djevojica. " Gu. Alfred je mahnito traio kroz svoje jedino preostalo gledite. Njegova fizika osoba se spotaknula. Video tehniarka ga je zgrabila za lakat da mu pomogne vratiti ravnoteu. "G. Ramachandran! Je li vam dobro? Je li vas napad oslijepio? " Alfred je sauvao dovoljno prisebnosti da je ne otrese. "ao mi je, to je zhog svog ovog razaranja. Moramo pomoi tim jadnim ljudima." "Da! Ali morate i sami biti sigurni." Tehniarka ga je povela do mjesta gdje je ostatak bollywoodske ekipe ve pomagao radnicima hitne pomoi. Njegova pomonica pruila mu je paravan da oprezno proviri iz svojeg podzemnog gledita. Oteenje na kameri djelomino se iscijelilo; neki zaglavljeni pikseli jo su titrali, no sad je mogao vidjeti i malo dalje nalijevo od preokrenutog ormaria... Stariji Gu bio je priepljen ispod njega. Gospode, gdje je bila mala? Ja nisam ovo elio. Nije smio rei nita, ali tijelo ga je izdalo:
Anonimac > Robert Gu: <sm> Gdje je vaa djevojica?</sm>

"Tko je to?" zavritao je glas u njegovom uhu, a tada je nastavio mirnije, oaj nije. "Ovdje je. U nesvijesti. A ja je ne mogu maknuti s puta. " Anonimac > Robert Gu: <sm>ao mi je.</sm> Alfred se nije mogao dosjetiti niega to bi jo rekao. Mrtvo, ovo dvoje moglo bi marginalno poboljati njegove vlastite izglede. Ljutite je skrenuo pogled s tog gledita. K vragu i sa mnom. Veeras nije postigao ba nita, osim to je unitio dobre ljude. Ali kako bi ih mogao sigurno spasiti? "Molim vas. Samo recite policiji. Ne dajte da izgori. "
O

Opet udari prevelikog pritiska, zvuk tisua krhkih predmeta koji se razbijaju, teke plastike koja se razdire, kostiju koje pucaju. Robert nije uistinu uo sve to. Kosti koje pucaju, to je plijenilo panju. ak su i naknadne eksplozije i vruina prolazili vie ili manje nezapaeno. Robert je izronio iz introspekcije koja je isto tako mogla biti nesvjestica, samo to je boljela mnogo vie. Miri je bila na rukama i koljenima. Jecala je. "Djede! Djede! Reci neto, molim te. Djede!" Trznuo je rukom i ona ju je primila. "Tako mi je ao", rekla je. "Nisam htjela nita sruiti. Jesi li ozlijeen? " Bilo je to jedno od onih pitanja na koja je bilo lako odgovoriti. Agonija veliine slona sjedila mu je na desnoj nozi. "Da" ali ostatak pametnog odgovora izgubio se u boli. Miri je plakala, jecala, vrlo neuobiajeno za nju. Okrenula se i stala gurati ormari koji ga je priepio. Robert je duboko udahnuo, ali to ga je uglavnom samo omamilo. "Ormari je preteak, Miri. Odmakni se od njega." Zato je zrak bio tako vru? Nestalo je stalnog svjetla. Neto nalik na otvorenu pe arilo se iza prevrnute opreme, odakle su dopirali samo zvukovi pucketanja i itanja. "Cara Miri! - vrati se odande! " Djevojica je oklijevala. Ispod ormaria bilo je zdrobljenih ostataka serije mieva koja se upravo trebala utovariti. Sad vie nikud nije ila. Miri je posegnula dolje prema razbijenom staklu. Robert je iskrivio vrat i ugledao jedno siuno lice kako mu uzvraa pogled, mia koji se oslobodio svoje usisne zamke. "Oo", ciknula je Miri. "Bok, maleni." Smijeh se pomijeao s jecajem. "I tebi isto. Svi ete dobiti slobodan prolaz." Robert je ugledao jo malenih lica kad je oslobodila druge mieve. Glave su im klimale lijevo desno. Izgledali su kao da ga ne vide, a za koji trenutak otkrili su neto to je bilo mnogo vanije u mijem poretku prioriteta: slobodu. Potrali su oko ruku djevojice i dalje od vruine. Sad je Robert ugledao od ega je dolazila vruina. Uareni bijeli sirup nalik na pljuvaku kapao je preko kra i crvenio se itei dok je klizio niz bok prevrnuta ormaria. Cara je panino viknula i vratila se do njega. "to je ovo? "

181

Sitanje i prskanje. Ako je uspjelo svladati ovu prepreku, zacijelo je iza nje nagomilano do nekoliko stopa dubine. "Ne znam, ali mora se maknuti. " "Da! Doi! " Djevojica ga je povukla za ramena. On se odgurivao s njom, ignorirajui paklenu bol u nozi. Uspio se pomaknuti deset ili petnaest centimetara; a tada se zaglavio jo vre nego ranije. A vruina je sad bila gora ak i od smrskane noge. Robertov je um skakao s jednog uasa na drugi, nastojei se othrvati ludilu. Pogledao je svoju rasplakanu sestru. "ao mi je to sam te rastuio, Cara." Ona se samo rasplakala jo jae. "Sad mora bjeati. " Nije mu odgovorila, ali plakanje je prestalo. Pogledala ga je s nerazumijevanjem, a zatim se odmaknula od jare iz pei. Kreni! Kreni! Ali tada je rekla: "Nije mi dobro" i legla na pod tik izvan njegovog dosega. Robert je opet pogledao tekue kamenje. Preplavilo je dno ormaria. Jo nekoliko centimetara i prelit e se po njegovoj sestrici. Ispruio je ruku, dograbio dugaku krhotinu keramike? - i uglavio je kao branu uarenoj plimi. Uslijedilo je jo eksplozija, ali ne toliko glasnih. U njegovoj blizini osjeao se samo miris i zvuk neega to se pee. Pokuao se prisjetiti kako se naao ovdje. Netko je to uin io njemu i Cari, a taj netko ih sada zacijelo slua. "Molim vas", rekao je uarenoj tami. "Molim vas ne inite joj to. Ona je samo mala djevojica." Nije bilo odgovora, samo uasni zvuci i bol. A onda neto vrlo neobino, slova koja su se kretala njegovim vidnim poljem:
Anonimac> Robert Gu: <sm> Gdje je vaa djevojica?</sm> Anonimac > Robert Gu: <sm> ao mi je.</sm>

"Tko je to? Ovdje je. U nesvijesti. A ja je ne mogu maknuti s puta!" ekao je, nita vie nije vidio. "Molim vas. Samo recite policiji. Ne dajte da izgori. " Ali tihog promatraa vie nije bilo. Cara je nepokretno leala. Zar ne osjea vruinu? Dranje krhotine na mjestu crpilo je svu njegovu snagu. Tada: "Profesore Gu? Jeste li to vi? " To je bio neki dosadni student! Bilo je toliko odgoenih slika da nije mogao biti siguran, ali netko je bio tu, djelomino uronjen u rastopljenu smjesu. "To sam ja, Zulfi Sharif, gospoine. " To ime mu jest bilo poznato, onaj podli arogantni student. Ali sada mu koa nije bila zelena. To je neto znailo, nije li? "Ve nekoliko sati pokuavam vas nazvati, gospodine. Jo nikad nije bilo ovako loe. Ja... Ja mislim da mi je netko stvarno preoteo kontrolu. Tako mi je ao. " Veinom je bio uronjen u uareno kamenje. Duh. "Vi ste ozlijeeni!" rekao je duh. "Zovi policiju", rekao je Robert. "Da, gospodine. Ali gdje ste vi? Nema veze, vidim! Dovest u pomo odm... " Uarena je stijena procurila preko Robertove improvizirane brane na njegovu ruku. Spustio se u jamu bezumne boli.

33.

Sloboda no vrlo dugakoj uzici

Novi dio klinilce Crick's nije imao ni pet godina, no duh tog mjesta bio je u potpunosti iz posljednjeg stoljea, kad su bolnice bile velike impozantne zgrade u koje su ljudi odlazili ne bi li preivjeli. Jo uvijek je postojala potreba za takvim mjestima : najekstremniji odjeli za intenzivnu njegu nisu bili neto to se moglo spakirati u kutiju za prvu pomo i poslati korisnicima na kunu upotrebu. I naravno, uvijek je bilo traginih sluajeva neizljeivih, iscrpljujuih bolesti; jedan mali dio ovjeanstva uvijek je mogao zavriti u bolnicama na produenoj njezi.

182

Taj novi dio zadovoljavao je drugaije potrebe. One su se javljale potpukovniku Robertu Guu mlaem svakoga dana kad bi se dovezao do bolnice. Svakoga dana nakon rasula kod UCSD-a on bi se parkirao na rotoru klinike Crick's, izaao i pogledao dolje du stijena i plaa prema La Jolli. Klinika se nalazila tek malo hoda uzbrdo od nekih medu najpopularnijim odmaralitima na svijetu. Samo nekoliko kilometara prema unutranjosti nalazili su se biotehnoloki laboratoriji koji su okruivali UCSD, vjerojatno najprestiniji izvori medicinske magije na svijetu. Naravno, ti laboratoriji su se mogli nalaziti i na drugom kraju svijeta, u pogledu toga koliko je zapravo bila bitna njihova lokacija. Ali psiholoki i tradicionalno, blizina i odmaralinom luksuzu i maginim lijekovima bila je mamac za najbogatije meu najbolesnijima. ena, ker i otac Boba Gua nisu zaglavili ovdje zato to su bili bogati. Nakon to biste proli kroz impozantni - i posve stvarni - glavni ulaz, imali biste privatnost. U ovom sluaju, privatnost je bila kombinacija temeljne svrhe klinike i injenice da je Ujak Sam gajio osobit interes prema odreenim pacijentima. Nema boljih mjesta od bolnica za skrivanje osjetljivih sluajeva od kontakta. Novinari su zujali uokolo izvan zidova i nagaali - a nisu imali osnove za tubu u vezi s graanskim slobodama. Mogao je to biti jako dobar paravan. Bob je zastao ispred glavnog ulaza. O Alice! Godinama je ivio u strahu da e je PVU odnijeti. Godinama su se njih dvoje svaali o granicama dunosti i asti, te o znaenju Chicaga. Sad se ono najgore to je tako dugo zamiljao i dogodilo... a on je otkrio da je prilino nespreman. Posjeivao ju je svaki dan. Lijenici ga nisu hrabrili. Alice Gu je zaglavila ispod vie slojeva PVU-a nego to su ti deki ikada vidjeli. Ali to su oni znali? Alice je bila pri svijesti. Govorila je s njim, oajniki, nerazumljivo blebeui. On ju je grlio i molio je da se vrati. Jer za razliku od tate i Miri, Alice nije bila federalni zatvorenik. Alice je bila zatoenik vlastitog uma.
O

Danas je Bob imao slubeni zadatak u klinici Crick's. I zadnja ispitivanja zatvorenika odnosno, zadnja presluavanja - su zavrila. Tata se prema rasporedu trebao probuditi oko podneva, a Miri sat kasnije. Bob je smio provesti neko vrijeme s njima, u virtualnom drutvu Eve Mallory, slubenice MDS-a koja je govorila u ime istraivakih timova. U 12:00 sati Bob je stajao ispred drvenih vrata vrlo staromodnog izgleda. Do tada je ve saznao da takve stvari u klinici Crick's nikad nisu krivotvorene. A morat e i pritisnuti kvaku bude li elio ui.
Eve > Bob: <sm> Ovaj razgovor nas osobito zanima, pukovnie. Ali neka bude kratak. Drite se toaka iz naeg dopisa.</sm>

Bob je kimnuo. Neko vrijeme nije znao na koga se vie ljuti, na svojeg oca ili na kretene iz MDS-a. Zadovoljio se time to je otvorio vrata bez kucanja i naglo uao u bolniku sobu. Robert Gu stariji hodao je prostorijom bez prozora poput tinejdera u kavezu. Ne biste nikad rekli da je jedna njegova noga nedavno bila smrskana, a druga slomljena; lijenici su dobro znali popravljati takve stvari. A to se ostalog tie, pa, opekotine su mu bile skrivene pod bolnikom pidamom. Starev se pogled trgnuo uvis kad je Bob uao u sobu, ali njegove rijei bile su vie oajne nego ljute. "Sine! Je li Miri dobro? "
Eve > Bob: <sm> Progovorite, pukovnie. Moete mu rei sve o vaoj keri.</sm>

"Miri je u redu, tata." Mahnuo je rukom prema plianim naslonjaima smjetenim pored stola na jednoj strani sobe. Ali starac je samo nastavio ustro hodati prostorijom. "Hvala Bogu, hvala Bogu. Zadnje ega se sjeam su vruina i lava koja gmie prema njoj." Spustio je pogled na svoju pidamu i odjednom kao da ga je jako zbunilo to to je ugledao. "Nalazi se u klinici Crick's u La Jolli, tata. Miri nije stradala u vatri. Tvoja lijeva ruka prilino je unitena." Meso je izgorjelo sve do kosti na nekim mjestima, izgorjelo je kroz nii dio podlaktice.

183

Robert stariji dodirnuo je mlohavi rukav. "Da, rekli su mi doktori," Okrenuo se i svalio u jedan naslonja. "To je otprilike sve to su mi rekli. Siguran si da je Miri dobro? Jesi li je vidio? " Stari se jo nikad nije ovako ponaao. Bore napetosti pojavile su mu se svuda oko oiju. Ili moda samo reagira na izraz mojeg lica. Bob je sjeo preko puta oca. "Vidio sam je. Razgovarat u s njom kasnije ovog popodneva. Njezin najvei problem je odreena mentalna zbunjenost u vezi s time to se dogodilo u labosima. " "O." A onda tie. "O." Sjedio je i razmiljao o tim vijestima, a zatim se opet poeo vrpoljiti. "Koliko dugo sam ovdje? Toliko toga treba saznati, Bobe... Moda bi trebao dovesti neke svoje kompie iz policije. "

Eve > Bob; <sm> Znai da se ne sjea presluavanja? Nisam znala da smo tako dobri.</sm>

"Nije potrebno, tata. Moda bude naknadnih pitanja o odreenim stvarima, ali iskopali smo sve prljave male tajne. Ve nekoliko dana si na ispitivanju. " Oi njegovog oca malo su se rairile. Za neko vrijeme kimnuo je glavom. "Da, svi oni udni snovi... To znai da sad zna za, za moje probleme? " "Da. " Robert je skrenuo pogled. "Tamo vani ima udnih zlikovaca, Bobe. Misteriozni Stranac onaj koji je preoteo kontrolu Zulfiju Shairifu - on se cijelo vrijeme bavio mojim sluajem. Nikad nisam upoznao nikoga tko me mogao manipulirati poput njega. Moe li zamisliti da ti netko cijelo vrijeme jae na ramenu i govori ti to da radi?"
Eve > Bob: <sm> Bilo bi dobro da ne nastavlja razgovor o Zecu.</sm>

Bob je kimnuo glavom. Zec - to je bilo ime koje su izvukli od Indoeuropljana - bi mogao biti neto novo pod kapom nebeskom. Zec je ugrozio HSO. Scenarij koji se odvijao unutar MDS-a i Marinskog korpusa zapravo je pruao podrku Zecu. Indijci, Europljani i Japanci morali su odgovarati za mnoge stvari, no Zeeva prevara moda se nikad ne bi razotkrila da protiv tog stvorenja nisu pokrenuli napad opozivom. Ali kako je Zec uspio to izvesti? to je jo mogao? Bila su to gorua pitanja, ali o njima se nije trebalo raspravljati s ocem izdajicom. "Mi rjeavamo nejasnoe, tata. U meuvremenu, ti se mora upoznati s rezultatima i posljedicama." "Da. Posljedice." Robertova desna ruka nervozno se igrala finom presvlakom naslonjaa. "Zatvor?" Rije je izala tiho, gotovo kao molba.
Eve > Bob: <sm> Nema teorije. Ovog tipa hoemo na slobodi. </sm>

"Nee u buksu, tata. Slubeno, ti i tvoji deki bili ste na demonstracijama u kampusu kad je sve podivljalo. Manje slubeno - pa, glasine koje podmeemo kau da ste pomogli sprijeiti teroristiku sabotau labosa." Bit e to jo jedan posao za uvijek korisne Prijatelje privatnosti. Robert je odmahnuo glavom. "Zaustavljanje zlikovaca, to je bila Mirina ideja. " "Da, bila je." Uputio je svojem ocu tvrdi pogled. "Ja sam bio deurni na strai te noi. " Eve> Bob: <sm> Oprezno, pukovnie.</sm> Ali upozorenje je bilo tek reda radi. Istraivaki stratezi sloili su se da bi Robert trebao saznati jedan dio prie. Jedini problem bio je kako to rei tati a da ga uz to ne zvizne akom u lice. "Ovdje? U San Diegu? " Bob je kimnuo. "Za jugozapad CONUS-a, ali sva akcija odvijala se ovdje. Alice je te veeri bila moj vrhovni analitiar." Zastao je, nastojei obuzdati svoj bijes. "Jesi li ikada naslutio da mi Alice nije doputala da te nogiram iz kue? " "Ja..." Provukao je ruku kroz neurednu kosu. "Ona uvijek izgleda tako odsutno. " "Zna li to je PVU napad, tata? " Snano kimanje glavom: "Da. Carlos Rivera se zna zaglaviti na kineskom. Kako je on? " Starac je podigao pogled i lice mu je postalo pepeljasto. "Alice? " "Alice je kolabirala tono usred tvoje pustolovine. Imamo snane dokaze da je... "
Eve > Bob: <sm> Bez detalja, molim.</sm>

Bob je nastavio nakon jedva primjetnog oklijevanja: "Jo je zaglavljena. " "Bobe... Ja joj nikad nisam htio nauditi. Samo sam bio oajan. Ali moda, moda sam joj ja to smjestio." Pogledao je Boba u oi i zatim skrenuo pogled. 184

"Znamo, tata. uli smo to na tvom presluavanju. I da, ti joj to jesi smjestio. " MDS je bio pretraio kuu Guovih i njihove osobne evidencijske zapise dogaaja, ba kao i sve na UCSDu; imali su ak i slike bota kojeg je tata upotrijebio u donjoj kupaonici. Ali jo uvijek ne znamo tono to je on uinio. Indija, Japan i Europa krivili su Zeca, a Zec se svodio na glasine i neitljive komade ustajale predmemorije.
Eve > Bob: <sm> Heh. Prokljuvit emo mi to. Mreni napad na bioloki pripremljenu rtvu - ta tehnologija je daleko previe zanimljiva da bismo je ignorirali.</sm>

Tatina glava bila je pognuta. "ao mi je. ao mi je. " Bob je naglo ustao. Bilo je prilino postignue to to mu je glas ispao miran i ujednaen. "Danas tijekom dana izai e odavde. U meuvremenu, nabavi si neku odjeu i informiraj se o vanjskom svijetu. Neko vrijeme jo e ivjeti s nama u Fallbrooku. elimo da nastavi... tono gdje si stao. Ja u rei Miri za Alice... " "Bobe, to nee biti dobro. Miri nikad ne bi mogla oprostiti... " "To je vjerojatno istina. Ali ona e uti skraenu verziju. Na kraju krajeva, tvoj je udio u napadu na Alice sitni detalj. I skriva ga osiguranje kroz koje ak ni Miri Gu vjerojatno ne bi mogla prodrijeti. Ja... ti snano preporuam... da joj ne crta stvari. " I tako je potpukovnik Robert Gu junior izvrio dunost koju je ovdje imao. Sad je mogao izai. Preao je prostoriju i ispruio ruku prema vratima. Neto ga je potaknulo da se okrene i pogleda otraga. Robert Gu stariji gledao ga je s tjeskobom u oima. Bio je to izraz koji je Bob viao i ranije, na drugim licima. Tijekom godina dogaalo se da mladi pod njegovim zapovjednitvom totalno sjebu stvar. Mladi ljudi katkad postanu oajni. Mladi ljudi znaju initi uasne, glupe, sebine stvari - ponekad s uasnim posljedicama. Ali ovo je moj stari! Nije bilo nikakvog oaja, nikakvog nedostatka iskustva koje bi ga moglo opravdati. Pa ipak... Bob je gledao video CKB-ove ekipe dok su prema Sharifovim uputama ulazili u labose. Vidio je svojeg oca i svoju ker kako lee na podu odmah pored UP/Ex -ovog kratera. Vidio je nain na koji je Robertova ruka bila ispruena, kako je napravila branu za kamen koji se stvrdnjavao na samo nekoliko centimetara od Mirinog lica. I tako, usprkos njegovom monstruoznom zajebu, jo uvijek je preostalo neto to je morao izgovoriti: "Hvala ti to si je spasio, tata. "
O

"Nastavi tono gdje si stao", bio je rekao Bob. U Gimnaziji Fairmont to je bilo gotovo izvedivo. Juan i Robert ve su bili izali na pismene zavrne ispite, a zatim su, preko Boia i Nove godine, bili izvan akcije. Sad su se vratili, i to tono na vrijeme za ono to je veina uenika smatrala najstranijim dijelom semestra; ogledi njihovih timskih projekata na Noi roditelja. Problemi ivota, smrti i strahovitog osjeaja krivnje pretvorili su se u brigu oko pravljenja budale od sebe pred nekakvom djecom i njihovim roditeljima. Zaudo, Juan Orozco jo je uvijek razgovarao s njim. Juan ba i nije znao to se bilo dogodilo na UCSD-u. Njegova sjeanja bila su unitena jo sistematinije od Mirinih. Sad je sastavljao komadie iz vijesti, trudei se najvie to je mogao da razdvoji istinu od lai Prijatelja privatnosti. "Ne sjeam se niega nakon to smo Miri i ja stigli u kampus. A policija jo uvijek uva ono to sam nosio. Ne smijem ak ni vidjeti zadnjih nekoliko minuta svojeg dnevnika! " Mali se razmahao rukama s istim onim oajem koji je Robert u njemu opazio prvi dan kad su se upoznali. Robert ga je potapao po ramenu. "Jo uvijek imaju i Mirine evidencijske zapise. " "Znam! Pitao sam je." U djeakove oi navrle su suze. "Ni ona se ne sjea. Mi smo postajali prijatelji, Roberte. Ne bismo krenuli za tobom zajedno da mi nije mogla vjerovati. " "Naravno. " "A sad se prema meni ponaa kao kad smo se tek upoznali - odguruje me. Misli da sam se ja sigurno ustrtario i da te ona zato morala ii traiti sama. A moda se i jesam ustrtario. Ne sjeam se!" 185

Lena > Juan, Xiu: <sm> Daj joj vremena, Juan. Miri je rastrzana zbog svega to se dogodilo, posebno njezinoj majci. Mislim da krivi sebe zbog toga, a moda i sve nas. Ja znam da se ti ne bi ustrtario.</sm> Lena > Xiu; <sm> Ali zato on trai utjehu od ovoga gada, to nadilazi moju mo razumijevanja.</sm>

Juan je nakratko skrenuo pogled s Roberta i kao da se polako pribirao. Robert ga je nespretno potapao po leima. Tjeenje drugih definitivno nije bila stavka u njegovom prijanjem ivotopisu. "Doi e ona sebi, Juan. Nije te nazvala kukavicom dok smo bili pod zemljom. Bila je jako zabrinuta za tebe. Samo joj daj vremena." Pogledao je uokolo traei neto ime bi mu skrenuo panju. "U meuvremenu, eli li da propadne sav rad koji smo uloili u ovaj semestar? to je bilo s klincima iz Bostona i tamo na jugu? Moramo nadoknaditi pripreme za na ogled. "
Lena > Xiu: <sm>Moe li ti vjerovati ovoj budali? Sve o emu on razmilja jest kako e izvui jo malo pomoi iz djeaka.</sm>

Robertov pokuaj ispadanja duhovitim bio je slab, no Juan ga je pogledao i uputio mu uvjerljivi osmijeh. "Da. Moramo paziti na vane stvari! "
O O O

Bob i Miri nisu doli u Gimnaziju Fairmont na oglede strukovnog obrazovanja. Barem nisu bili fiziki vidljivi - a Robert je opazio da ih Juan Orozco paljivo trai. "Miri je veeras na klinici Crick's Juan. Njezina bi se majka trebala vratiti kui iz bolnice." Bob je djelovao sasvim zadovoljno time to je Robert te veeri imao drugih obveza. Djeak se razvedrio. "Ali moda e proviriti ovamo, je li? " Zapravo, ovo je za Fairmont bilo prilino vano, ali ne zbog dobrih razloga. Javni tisak stvorio je golemu hrpu nagaanja o dogaajima na UCSD-u, a lai Prijatelja privatnosti ovile su i omotale ta nagaanja u beskrajne urote. Robert je prekopao sve to je bilo dostupno javnosti - prvo zato da pokua otkriti to mu se dogodilo te noi ispod UCSD-a, a zatim i zato da vidi to ljudi misle da se dogodilo. Robert i kabala pojavljivali su se u veini teorija, esto u vidu pikaresknih junaka koje je bio spomenuo Bob. No bilo je i drugih teorija. Robert nikad nije uo za Timothyja Huynha, no bilo je novinara koji su tvrdili da su Huynh i Robert upravljali svime to se dogaalo u pobuni i u podzemlju! Robert se vrlo izvjetio u blokiranju pote od paparazzija, no njegova se glasovitost ispuhivala; vrijednost mu je opadala uz poluvijek od nekih pet dana. Ipak, provodio je mnogo vremena u Gimnaziji Fairmont, gdje su kolska pravila zabranjivala najnametljivije vidljive uhode. Veeras, na ogledima, ta je zabrana bila na snazi. Tribine su bile zakrene posjetiteljima s ulaznicama - obiteljima uenika i njihovim gostima, ukljuujui virtualno prisutne ljude. Veinu ih nije zanimao Robert Gu. No da ste pogledali mrenu statistiku, vidjeli biste da gleda i mnogo nevidljivih ljudi. Program strukovnog obrazovanja nije bio dragulj Gimnazije Fairmont. Veina tih klinaca nije mogla svladati najnovije, najnaprednije aplikacije (a veina starijih povratnika bila je jo manje sposobna). S druge strane, Chumligova je u trenutku nepanje ustvrdila da roditelji najvie vole oglede strukovnog obrazovanja, uglavnom zato to u njima nalaze vie smisla nego u onome to rade druga djeca. Timovi su bili sloeni po dvoje i po troje, no smjeli su koristiti rjeenja naena na svim stranama svijeta. Veer ogleda poinjala je tek nakon zalaska sunca, zbog toga d a ispreplitanje prilagoenih prikaza sa stvarnou bude relativno lako. Chumligova redovnim uenicima ne bi dala takvu pomo. Njihovi su ogledi trajali dva dana - a poinjali su tek tjedan nakon to uenici iz strukovnog obrazovanja pokau sve to znaju. Bio je to ljubazan interval, davao je uenicima iz strukovnog obrazovanja tjedan dana za uivanje u svojim postignuima. Veeras je publika sjedila na zapadnoj strani nogometnog terena, to je istonu stranu ostavljalo slobodnom za sve grandiozne slike koje bi se ondje mogle stvoriti.

186

Robert je sjedio s Juanom Orozcom dolje na bonim linijama, uz druge izvoae. Svi su znali redoslijed njihovog smaknua, tj. nastupa. U njihovim privatnim pogledima, preko terena visjeli su mali znakovi koji su pokazivali koliko je vremena preostalo za trenutani ogled i tko je sljedei na redu. Nije bilo demokratskog biranja redoslijeda nastupanja. Louise Chumlig i ostali uitelji imali su o tome svoje miljenje, a oni su bili vlast. Robert se nasmijeio u sebi. U ovome ga njegov stari osjeaj za ljude nije napustio. ak i ne znajui pojedinosti svakog projekta, znao je tko ima jaki projekt, a tko nema. Znao je tko se najvie boji osobnog nastupa u javnosti... A znala je to i Chumligova. Njezin redoslijed igre bio je orkestracija koja je svako dijete dovodila do njegovih ili njezinih granica. Zaudo, taj je redoslijed ujedno stvarao i prilino dobru predstavu. Zapoeli su blizanci Radner. Njima dvojici istona strana kampusa nije bila dovoljno velika. Imali su neku vrstu udnog viseeg mosta - sliio je eljeznikom mostu Firth of Forth, ali poveanom - koji je na obje strane tribina stavio eline sanduke, te se zatim penjao sve vie i vie prema sjeveroistoku, sve dok nije uronio u dnevnu svjetlost na odlasku. Prolo je nekoliko sekundi - i cijela konstrukcija se ponovo pojavila s jugozapada, jer je njihovo remek-djelo devetnaestog stoljea napravilo virtualni krug Zemaljskom orbitom. Klimaks je bio gromoglasni prolazak velikih parnih vlakova preko neba. Tribine su se zatresle od prividne snage njihovih lokomotiva. "Hej!" rekao je Juan i trknuo Roberta. "Ovo je neto novo. Sigurno su prokljuvili neke protokole odravanja zgrade." Ukoliko Radnerovi jo nisu bili meta glasina o Pobuni kod knjinice, sada su to postali. Robert je slutio da e se to blizancima ba svidjeti. Veina ogleda bila je nadriumjetnikog, vizualnog tipa. No bilo je takoer i uenika koji su stvorili neke napravice. Doris Schley i Mahmoud Kwon napravili su vozilo koje koristi povrinski efekt i moe hodati stepenicama tribina. Gurnuli su ga preko ruba na vrhu; zaula se eksplozija zvuka, a zatim je dotaknulo tlo nita ne slomivi. Juan je ustao sa svojeg mjesta na dnu tribina da se okrene i pogleda svojim oima. Klicao je Schleyovoj i Kwonu, a zatim se opet svalio dolje. "Super, padobran na povrinski efekt. Ali kladim se da im ga Chumlig nee dati vie od etvorke." Glas mu se povisio u standardnoj imitaciji Louise Chumlig: "To to ste izveli bilo je jedva neto vie od instant inenjeringa. " Ali i dalje se smijeio. Obojica su znali da je etvorka bolja od onoga to e dobiti veina igrarija slikama. Bilo je ak i djece koja su se okuala u najnaprednijim stvarima, u projektima pomalo nalik na ono to je Miri rekla da rade njezini prijatelji. Bila su tu i dva o gleda s novim materijalima, jednom ekstremno elastinom trakom i nekakvom vrstom filtera za vodu. Elastina traka nije bila spektakularna - dok ne biste shvatili da se ne radi o slikovnom triku. Dva djeaka koja je Robert slabo poznavao izveli su taj ogled. Stajali su na 6 metara udaljenosti i zajedno ljuljali veliku lutku. Lutka je visjela s njihovog arobnog ljigavog konopca. Taj konopac nije bio samo snani kompozitni materijal. Djeaci su na neki nain mogli mijenjati njegove fizike osobine nainom na koji su stiskali njegove krajeve. Ponekad se ponaao kao golema opruga, te je bacao lutku natrag na sredinu. A ponekad bi se razvlaio kao karamela, pa su njihali lutku u velikim lukovima. Njihov ogled dobio je najvie klicanja. S druge strane, ogled filtera za vodu bio je samo uveana slika cijevi za zalijevanje vrta koja curi u filter. U zrak iznad njih uenice su podigle golemu sliku koja je tumaila kako njihov programabilni zeolit moe traiti neistoe koje mu zada korisnik. Nije bilo zvunih efekata, a grafiki prikaz kretao se sporo i bio je nedotjeran. Robert je pogledao u nebo pa zatim opet u djevojice. "One e dobiti pet, zar ne? " Juan se prevrnuo na lea i naslonio na laktove. Smijeio se, ali zavidno. "Aha. Chumligova voli takve stvari." A onda gaje njegovo temeljno potenje natjeralo da kae: "Lisa i Sandi se nikad ne potrude uljepati svoje grafike prikaze, ali uo sam da imaju kupca za taj filter za vodu. Kladim se da su one jedina djeca iz strukovnog obrazovanja koja su svojim ogledom zaradila pravi novac."
O

"Mi smo sljedei, mali, " rekao je Robert.

187

Jedini dokaz da ga je Juan shvatio bio je nain na koji se njegov pogled prikovao za njihov privatni sat.
Xiu > Juan: <sm> Dobro e ti ii, Juan.</sm> Juan > Xiu: <sm> Gleda li Miri?</sm>

Juan i Robert bili su posljednji, budui da je to bio jedini dio rasporeda koji je zapravo bio izvan Chumligiinog nadzora. To nije bilo zbog Juanove/Robertove pameti. Bila je to posljedica injenice da je njihov ogled ukljuivao vanjske grupe koje su imal e vlastitih problema s rasporedom. Juan je oklijevao jo jednu sekundu. Tada je istrao na nogometni teren, krivudajui fantomskom pozornicom paralelno s tribinama i okrenut prema njima. Njihovi izvoai ulazili su s obje strane pozornice. Slikovni prikaz bio je pitom, bez iega nemogueg. Bili su to stvarni ljudi i stvarni glazbeni instrumenti, kao to je Juanov pojaani glas objasnio publici. "Dobra veer, dobra veer, dobra veer!" Juan je bio entuzijastian poput piljara i - za Robertove ui - razvidno uspanien do ludila. Robert je mogao preuzeti ulogu metra ceremonije, a mogli su i snimiti cijelu govoranciju, pa da moda Juan pazi na sinkronizaciju s pokretima usnica - no bio bi to samo jo jedan nain da izgube bodove kod Chumligove. Zato se Juan pomirio s tim da e ii uivo, s glasom koji je pucao i rijeima koje su nadolazile uz nespretne stanke i forsirano razmetanje. "Dame i gospodo! Upoznajte Orkestar Amerika, stvoren veeras samo za vas iz orkestra i zbora Gimnazije Charles River, uivo preko j eftine mree iz Bostona, te iz..." mahnuo je rukom nalijevo, ... Gimnasio Clasico de Magallanes, takoer uivo preko jeftine mree, ali iz Punta Arenasa u ileu! " Obje strane pozornice sada su se napunile s dvije stotine tinejdera u kolsivim uniformama, crvenim za sjevernjake, te kariranozelenim za junjake; bili su to uenici koji su morali zadovoljiti vlastite uvjete za "suradnju izdaleka". Sve u svemu, obuhvaali su dijelove dva zbora i dva orkestra, meusobno udaljene vie od jedanaest tisua kilometara, a izmeu njih nalazila se samo jeftina mrea. Uvjeriti ih da iskuaju ovu shemu bilo je samo po sebi udo. Uspjeh bi neupuenima izgledao banalno, a neuspjeh je bio ozbiljna mogunost. Dobro, proba nije bila tako loa. "A sad..." Juan je pokuao ostaviti jo jai dojam, "... a sad, dame i gospodo, Orkestar Amerika izvest e vlastitu adaptaciju Beethovenove Europske himne. Autori stihova su Orozco i Gu, dok su za mrenu sinkronizaciju nadleni Gu i Orozco!" Pretjerano se naklonio i otrao natrag do bonih linija kako bi sjeo uz Roberta. Znoj mu je tekao s lica i bio je blijed. "Bio si dobar, mali", rekao je Robert. Juan je samo kimnuo, drhtei. Hibridni orkestar poeo je svirati. Sad je sve ovisilo o tim klincima i Robertovom algoritmu protiv trzanja. Zvuci violonela i kontrabasa vinuli su se iz ruku mladih glazbenika u Bostonu i na drugom kraju svijeta. Njihova adaptacija imala je bri ritam od uobiajenog europskog stila. A svaka je nota stizala nakon stotina skokova mreom ije se ustrojstvo nasumino mijenjalo, uz kanjenja koja su mogla varirati nekoliko stotina milisekundi. Bio je to isti sinkronizacijski problem koji je od Winniejevog zbora ispred knjinice stvorio onoliku buku. Juanovi stihovi poeli su se uzdizati; zbor sa sjevera pjevao je njeg ovu verziju na engleskom, a onaj s juga na panjolskom. Uenici koji su suraivali s njima bili su stvorili fleksibilni program s vlastitim dirigentskim sueljem; to je donekle pomagalo. Pored toga, bili su iznenaujue dobri glazbenici i pjevai. Ali nastup je ipak trebao magiju prilagodljivog kanjenja koju je Robertova shema ubacivala u prijenos (no dobro, a moda i mnogo dublju Beethovenovu magiju). Robert je sluao. Njegov doprinos nije bio savren. Zapravo, ovo je zvualo gore nego na probama. Previe ljudi je gledalo, i previe iznenada. Plaio se da bi se to moglo dogoditi. Problem nije bio u irini pojasa. Pogledao je dijagram odstupanja koji je bio stavio u svoj privatni pogled. Pokazivao je prisutnost nekoliko milijuna ljudi koji su iznenada poel i promatrati, preotevi resurse toliko brzo da su zbunili njegov jadni mali program za predvianje - i promijenili prirodu onoga to su promatrali. Pa ipak, sinkronizacija je preivjela. Hibrid se nije fragmentirao.

188

Jo deset sekundi. Nastup je zapeo na pomalo iskrzanim kreendima, no tada je nekim udom sve opet ispalo kako treba u zadnje dvije sekunde. Juanovi stihovi su zavrili, a sredinja melodija se polako posve utiala. Zdrueni orkestri/zborovi pogledali su publiku. Smijeili su se, nekima je moda bilo malo neugodno - ali uspjeli su! Uslijedio je aplauz, divljaki entuzijastian iz nekih dijelova publike. Jadni je Juan izgledao apsolutno iscrpljeno. Sreom, nije morao izlaziti na teren kako bi dovrio stvar. Izvoai su se klanjali i odlazili prema sjevernom i junom kraju pozornice vraali su se u svoje kutove svijeta. Juanov osmijeh bio je pomalo slabaan dok je mahao lokalnoj publici. Njegov je glas sa strane doao do Roberta: "Hej, ne zanima me koliko emo dobiti. Odradili smo to i gotovo je! "

34.

Britanski muzej i Britanska knjinica

Klinci su se sjurili niz tribine, tek neznatno usporeni injenicom da su Chumligova & Co mogli pregledati snimke veeri i tono ustanoviti tko je bio neprihvatljivo bezobrazan. Juan i Robert ili su sporije, druei se s ostalim uenicima koji su odrali oglede i razmjenjujui estitke. Ocjene za oglede nee biti raspoloive jo nekih dvadeset sati. Imat e mnogo vremena za patnju zbog svojih neuspjeha. Meutim, Louise Chumlig izgledala je prilino veselo, estitala je svakom ueniku - i odbijala svaki pokuaj ispitivanja o tome hoe li ovaj ili onaj nedostatak uistinu biti vani kod ocjenjivanja. Miri i Bobu jo uvijek nije bilo ni traga. Robertova panja bila je ispunjena djecom, Chumligovom i Juanom Orozcom - a ovaj posljednji je oscilirao izmeu histerinog olakanja i uvjerenosti u neuspjeh. Stoga se Robert bez ikakvog upozorenja naao licem u lice - gotovo nosom u nos - s Winstonom Blountom. Iza biveg dekana, Tommie Parker stajao je rukom pod ruku s Xiu Xiang. To je uistinu bio najneobiniji par koji je mogao proizai iz one pustolovine! ovjeuljak se smijeio od uha do uha. Pokazao je Robertu palac gore. No trenutano je Blount pridobio svu njegovu panju. Robert se nakon one noi na UCSD-u nije mnogo viao s Tommiejem i Winniejem. Oni i Carlos proveli s u nekoliko dana u klinici Crick's. Koliko je Robert mogao naslutiti, dolo je do odreenih dogovora, ba kao i u njegovom sluaju. A sad su bili na slobodi. Slubena pria glasila je ba onako kako je B ob bio rekao: aktivnost kabale bila je protest koji je izmaknuo kontroli, no oni nisu imali ni najmanju namjeru otetiti laboratorijsku opremu i svima im je bilo uasno ao zbog toga. Neslubene bajke o herojskoj rtvi pomogle su objasniti zbog ega sveuilite i bioloki labosi djeluju zadovoljno time da ne inzistiraju na cijeloj stvari. Ukoliko Starija kabala bude drala svoja kolektivna usta zatvorenim, posljedica nee biti. Na Winniejevom licu bio je udan osmijeh. Kimnuo je Juanu i ispruio ruku da pri mi Robertovu. "Iako sam izletio s Fairmonta, jo uvijek imam obitelj ovdje. Doris Schley je moja prapraneakinja." "O! Bila je dobra, Winstone! " "Hvala, hvala. A ti..." Winston je zastao. U stara vremena, hvalospjevi za Roberta Gua stizali su sa svih strana, a esto su se koristili kao batina za udaranje Winstona Blounta. "... to to si napisao je stvarno udesno, Roberte. Ti stihovi. Meni nikad ne bi palo na pamet da se takvo to moe uskladiti s Beethovenom, i to na engleskom i na panjolskom. To je bil a... umjetnost." Slegnuo je ramenima, kao da oekuje neko sarkastino sputanje. "To nije bio moj rad, Winstone." Moda ovo i jest sputanje, ali to nije moja namjera. "Juan je napisao stihove. Suraivali smo cijeli semestar, ali u ovome sam ga pustio samo g, samo sam dao kritiku konanog rezultata. Stvarno - moe pitati Chumligovu - stvarno, Juan je odgovoran za to. " "O?" Winnie je ustuknuo, a tek zatim kao da je doista primijetio Juana. Ponudio je ruku djeaku. "Bilo je lijepo, sine." Uputio je brz pogled ispod oka Robertu, jo uvijek ne vjerujui.

189

"Zna li, Roberte, da je to na svoj nain bilo jednako dobro kao ono to si stvarao u stara vremena? " Robert je malo razmislio, oslukujui u mati Juanove stihove onako kako je neko oslukivao vlastitu poeziju. Ne, ja sam bio bolji. Mnogo bolji. Ali ne bolji kao iz drugog svijeta. Da je stari Robert mogao vidjeti ove stihove... pa, stari Robert nije trpio osrednjost. Bilo bi mu dovoljno i pola izgovora da se pobrine da Juanova umjetnost umre na zaetku. "U pravu si. Juan je stvorio neto lijepo." Oklijevao je. "Ne znam to su... godine uinile, Winstone. " Juan je gledao malo jednog, malo drugog. Njegovo lice poinjalo je blistati od ponosa, premda se inilo da nasluuje da izmeu Winnieja i Roberta prolaze neke neizgovorene rijei. Winnie je kimnuo. "Da. Mnogo se toga promijenilo." Gomila se smanjivala, no to je samo znailo da su neki klinci pomislili da sad smiju jo bre trati okolo. Bili su na udaru uskomeanih tijela, te sve glasnijeg vikanja i smijeha. "Ako ti nisi napisao stihove, to je onda bio tvoj doprinos, Roberte? " "Aha! Ja sam napravio sinkronizaciju vremenskog odmaka." U onoj mjeri u kojoj se to moe napraviti. "Stvarno?" Winnie se trudio biti ljubazan, ali ak ni nakon vlastitog iskustva sa zb orom nije izgledao osobito impresionirano. Dobro, doista je bilo malo iskrzano.
Xiu > Lena: <sm> Za Boga miloga, reci mu neto, Lena!</sm> Lena > Xiu: <sm> uj ti, otpili!</sm> Xiu > Lena: <sm> Onda u ja govoriti umjesto tebe.</sm> Xiu> Robert: <sm> Biloje divno, Roberte.</sm>

Nakon jo nekoliko poalica Winnie se uputio u smjeru obitelji Schley, s Tommiejem i Xiu iza sebe. Ali Robert je primijetio redak zlatnog teksta koji se vukao iza Xiangove. Juan nije bio svjestan Xiangiine tihe poruke. "Dekan Blount nije shvatio tvoj udio u projektu, zar ne? " "Nije. Ali svidjelo mu se ono to jest shvatio. Nije vano. I ti i ja smo to napravili bolje nego to smo mislili da moemo. " "Da, zbilja jesmo. " Juan ga je poveo natrag uzdu tribina. Nije bilo Boba i Miri, no Juanovi roditelji bili su tu. Pozdravi i estitke sa svih strana, premda Orozcovi jo uvijek nisu znali kako da se ponaaju prema Robertu Guu.
O

Grupe obitelji i prijatelja ostale su na nogometnom terenu jo neko vrijeme. Prevladavao je dojam da su roditelji pomalo iznenaeni svojom djecom. Voljeli su te male hahare, no mislili su da poznaju njihove granice. Chumligova ih je na neki nain promijenila - ne u supermene, ve u pametna stvorenja koja su znala raditi stvari koje njihovi roditelji ni kad nisu svladali. Bili su ponosni i pomalo tjeskobni. Miri jo uvijek nije bilo na vidiku. Jadni Juan. I nadam se da je Alice sretno stigla kui. Kako je bio jednoruk, to ba nije mogao provjeriti u letu. Robert se ugurao u najgui dio gomile, meu narod koji se motao u blizini Louise Chumlig. Ona je izgledala sretno i umorno, te je uglavnom poricala svoju odgovornost. "Samo sam pokazala svojim uenicima kako da iskoriste ono to sami imaju, i ono to ima svijet." Ispruio je ruku prema njoj i uspio uhvatiti njezinu. "Hvala." Chumligova ga je pogledala s lupekim osmijehom na licu. Neko vrijeme je zadrala njegovu ruku. "Vi! Moje najudnije dijete. Vi ste bili gotovo potpuna suprotnost problemu koji sam imala s ostalima. " "Kako to? " "Sve ostale sam morala navesti na to da se potrude saznati to su. Ali vi... vi ste prvo morali odustati od onoga to ste bili ranije. " Osmijeh joj je na trenutak bio tuan. "Budite tuni zbog onoga to ste izgubili, Roberte, ali budite sretni s ovime to jeste." Ona je cijelo vrijeme znala! Ali drugi su ljudi odvukli njezinu panju, sve ih je veselo uvjeravala da e ostatak kolske godine biti jo uzbudljiviji od ovoga dosad.
O

190

Robert je ostavio Juana i ostale kad se poelo nagaati o tome kako e izgledati ogledi redovnih uenika. Djeca nisu eljela vjerovati da ih netko moe nadmaiti, ne nakon ove veeri. Hodajui natrag prema rotoru, Robert je opazio dvije poznate prilike. "Mislio sam da ste s Winstonom", rekao je. "Bili smo", odgovorio je Tommie, "ali smo se vratili. Htio sam ti estitati na tvojem triku sa sinkronizacijom glazbe." Xiu Xiang je kimnula u znak slaganja. Od njih dvoje, samo ona je nosila. Iz nje je poletjela stilizirana estitka. Siroti Tommie jo je uvijek teglio svoj laptop, iako je sve to je unutra preostalo zacijelo pripadalo tajnoj policiji. "Hvala. Ponosan sam na to, ali naglaavam rije 'trik'. Nitko zapravo nema potrebu sinkronizirati runu glazbu preko tisua milja jeftine mree. A ja sam zapravo samo iskoristio predvidljivosti usmjeravanja i svoje poznavanje glazbe koju su svirali. " "I malo analize ritma pojedinih izvoaa. Je li, je li?" upita Tommie. "Da." "I malo protutrzaja koje ste umetnuli," dodala je Xiu. Robert je oklijevao. "Znate, bilo je zabavno! " Tommie se nasmijao. "Trebao bi se malo pozabaviti egosurfanjem. Tvoja majstorija bila je zapaena. Kad sam bio mlad, mogao si od toga napraviti patent. Danas... " Xiu je potapala Tommieja po ramenu. "Danas bi to trebalo zavrijediti pristojnu ocjenu u gimnaziji. Ti i ja... moramo mnogo nauiti, Thomase. " Tommie je progundao. "eli rei da bih ja trebao uiti nositi." Pogledao je mladoliku enu. "Nisam ni sanjao o tome da e mi X. Xiang na kraju spasiti ivot. Ali naravno, uinila je to tako to nas je sve dala pohapsiti! "
Lena > Xiu: <sm> Parker se boji isprobavanja novih stvari, ak i onda kad se busa o prsa budunou. </sm>

Nekoliko koraka hodali su u tiini. Ispunilo ju je jo zlatnih rijei od Xiangove; postajala je sve bolja u slanju tihih poruka.

Xiu > Robert: <sm><uzdah/> Tommie je star, a medicina mu nije mnogo pomogla. Boji se isprobavati nove stvari.</sm>

Robert je uputio eni zbunjeni pogled. Kad se ova geekua pretvorila u nadripsihia?... Ali mogla bi biti u pravu u vezi s Tommiejem. Tommie je u svakom sluaju bio posve nesvjestan tog sminganja, no poznati prepredeni osmijeh irio mu se licem. "to je?" najzad je upitao Robert. "Samo razmiljam. Naa operacija UCSD bila je najvea i najopasnija u kojoj sam ikad sudjelovao. Iskoristili su nas, da. Ali zna, to je bilo ba kao ove dananje kako-se-kae... one afilijanse. Mi smo doprinijeli i, na neki nain, postigli smo ono to smo htjeli. " Robert se prisjetio Stranevih obeanja. "Kako to misli? " "Priepili smo Huertasov projekt Librareome. " "Ali sve knjige iz knjinice su propale. " Tommie je slegnuo ramenima. "Meni se zapravo svia vizija Militantne knjinice. Ali poanta je u tome da smo nasmrt osramotili Huertasa." "A to je pobjeda?" Sad su hodali du rotora, praeni automobilom punim nade. "Aha. Napredak ne moe zaustaviti, ali mi smo zaustavili Huertasa dovoljno dugo da nam neki drugi dogaaji priteknu upomo." Pogledao je Roberta. "Nisi uo? Nosi svu tu modernu opremu a ne moe ni vijesti pratiti. " Tommie nije ekao odgovor: "Kui, Huertasu se s razlogom onako jako urilo. Ispostavilo se da su Kinezi vakali Britanski muzej i Britansku knjinicu bre nego to smo pretpostavljali. A Kinezi imaju godine iskustva u donekle nedestruktivnoj digitalizaciji. Oni su stvarno njeni u usporedbi s Huertasovom operacijom drobilica. Zbog njih je taj posao u San Diegu ispao glupo, a uspjeli su dobiti ak i haptike podatke izloaka koji nisu knjige. Izmeu njih i svih ostalih, meu kojima se nalaze i Googleove arhive, zrak je ist. Kako bilo, 191

usporili smo Huertasa na nekoliko dana, to je bilo dovoljno da vie ne zahtijeva nikakav prioritet. I bilo je dovoljno da Kinezi uspiju staviti lag na tortu. " Tommie je posegnuo u dep svoje jakne i izvukao komad plastike veliine dvadesetak kvadratnih centimetara. "Izvoli. Poklon za tebe, kotao me ak 19.99 dolara. " Robert je primio komad tamne plastike. Bio je vrlo slian disketama koje je koristio na svojem starom PC-ju na prijelazu stoljea. Pokrenuo je upit o njemu. Zrakom su poele lebdjeti etikete: Podatkovna kartica. Kapacitet 128 PB. 97% iskoriteno. Bilo je toga jo, no Robert je samo vratio pogled na Tommieja. "Zar ljudi jo uvijek koriste ovakve prijenosne stvarice? " "Samo paranoidni stari prdonje koji vjeruju u privatno vlasnitvo, poput mene. Naporno ga je nositi uokolo, ali ovdje na laptopu imam ita." Naravno. "Svi ti podaci nalaze se i na mrei, uz jo mnogo unakrsnih analiza koje e ti Kinezi dodatno naplatiti. Ali ak i ako nema ita kartica, pomislio sam da bi volio to drati u svojim lijepim malim ruicama. " "Ah." Robert jc pogledao najvii direktorij. Osjeaj je bio kao da stoji na veoma visokom planinskom vrhuncu. "Znai, to je...? " "Britanski muzej i knjinica, onako kako ih je kineska koalicija Informagical digitalizirala i pohranila u bazu podataka. Haptika i podaci o artefaktima su u niskoj rezoluciji, zato da bi sve stalo na jednu podatkovnu karticu. Ali dio koji se odnosi na knjinicu je dvadeset puta vei od onoga to je Max Huertas isisao iz UCSD-a. Zanemarimo li stvari koje nikad nisu dospjele do knjinice, ovo je zapravo zapis o ovjeanstvu do 2000. godine. Cijeli predmoderni svijet." Robert je odvagnuo plastinu karticu. "Ne izgleda kao ne znam to. " Tommie se nasmijao. "Pa i nije! " Robert mu ju je pruio natrag, no Tommie je odmahnuo rukom. "Kao to sam rekao, to je poklon. Stavi ga na zid, gdje e te podsjeati da je to sve to smo ikada bili. A ako ga stvarno eli pregledati, jednostavno potrai na mrei. Kinezi su sve to prilino dobro premreili. I njihovi su posebni posluitelji stvarno pametni. " Tommie je zakoraio unatrag i mahnuo autu koji ih je pratio. Stranja vrata su se otvorila i on je pokazao Xiu da ue prva. U jednom neobinom trenutku Tommie je izgledao poput ostarjelog bludnika s nekom mladom krasoticom. Samo jo jedna slika iz prolosti koja nije imala nikakve veze s istinom. "Znai, Huertas je ispao iz posla s drobilicama, a Kinezi obeavaju da e ono to slijedi biti jo njenije od ovoga to su uinili Britanskoj knjinici. Zamisli mekane ruiaste robotske ruke koje strpljivo eprkaju po svim knjinicama i muzejima na svijetu. Radit e unakrsne provjere, skenirati da naprave biljeke - pruajui cijelim novim generacijama akademskih tipova poput Zulfija Sharifa neto na to e moi zakaiti svoje titule." Mahnuo je Robertu. "Hej hoj! "
O

Bila je gotovo pono kad se Xiu Xiang vratila u Rainbows End. Lena je jo bila budna. Bila je u kuhinji i pripremala neto za prezalogajiti. Lenina osteoporoza tjerala ju je da se naginje toliko jako prema naprijed da se njezino lice nalazilo tek nekoliko centimetara od stola. To je izgledalo udno, no invalidska kolica i ureenje kuhinje pruali su joj mnogo slobode manevriranja. Xiu je oklijevajui ula u prostoriju, osjeajui se vrlo neugodno. "Oprosti to sam te odsjekla, Lena... " Druga se ena okrenula da joj uputi izravni pogled. Na njezinom licu bio je eretski osmijeh. "Ma sve je u redu. Vi mladi trebate svoju privatnost." Rukom je pokazala Xiu da sjedne i neto pojede. "Da. Dobro, Tommie zapravo i nije tako mlad." Osjetila je kako crveni. "Ja, ovaj, ne mislim fiziki. On eli biti u tijeku s napretkom, ali jednostavno se ne moe nositi sa svime to to podrazumijeva." Lena je slegnula ramenima. "Tommiejev um bolji je od nekih." Uzela je sendvi sa svojeg tanjura i odgrizla komad. 192

"Misli li da e ikad ponovo stei svoju britkost? " "Moda. Znanost ide dalje. A ak i ako ne pomogne u Parkerovom sluaju, mi ga moemo dobro usmjeravati. Veliki dio njegovog problema sastoji se u tome to mu je ivot bio previe lak dok je bio mlad. Previe je nesklon tome da pokua neto to bi mu bilo zaista teko." Naglo je ispruila ruku prema Xiu. "Jedi. " Xiu je kimnula glavom i posegnula za sendviem. O ovome su ve bile razgovarale. U stvari, upravo su takve diskusije ranije puno znaile odreenoj dr. X. Xiang. Ali moda je ona imala bolje klikere od Tommieja. Njezin glavni problem u bliskoj budunosti mogao bi biti izbjegavanje vladinih "ponuda za posao". Xiu je zagrizla sendvi. Maslac o kikirikija i ele. Ali zapravo nije bilo loe. "Jesi li uspjela napraviti ono svoje s raznim ljudima koje smo danas vidjele? " "Misli, igrati se psihia? Da, pregledala sam evidencijske zapise tvojeg Epiphanyja; poslala sam neke anonimne poruke sa savjetima. Savjet koji smo dale Carlosu Riveri je dobar. On ima trajni problem, ali takav je ivot. to se Juana tie, uinile smo najbolje to smo mogle, barem za sada. " Xiu se nasmijeila ustima punim kikiriki maslaca i elea.Trebalo joj je neko vrijeme da shvati kakav je Lena genij. Najzad, psihijatrija je bila tako mekana specijalnost. Lena je rekla da mala Miri voli gledati svoju baku kao neku vrstu enskog arobnjaka. Tvrdila je da to zna, iako joj djevojica to nikad nije rekla. Xiu je sada shvaala da je Lena bila sve to je Miri zamiljala, barem metaforiki. Ja nikad nisiim razumjela druge ljude, ali uim dok Lena gleda kroz moje oi i pria mi na uho. Jo uvijek je bilo misterija: "Ne razumijem zato tvoja unuka odbacuje Juana. Jasno, klinci se ne sjeaju to se tono dogodilo u zgradi Pilchner, ali mi znamo da su postaja li prijatelji. Kad bismo barem mogle doi do Mirinih zapisa... " koje je vlada jo uvijek zadravala. Lena nije odgovorila izravno. "Zna da se Alice vratila kui iz bolnice? " "Da! Ti si mi to rekla, bez detalja. " "Nee biti nikakvih detalja. 'Alice je bila bolesna pa joj je sada bolje.' Zapravo, ja ve dugo znam da se Alice kocka s vlastitom duom. Ovaj put je skoro izgubila, a to ima neke veze sa zajebom mojeg biveg mua na UCSD-u. Mislim da e se Alice oporaviti. To bi trebalo pomoi Juanu i Miri." Lena se naslonila u svojim kolicima. Ili, radije, dopustila je da se kolica nagnu u drugaiji poloaj. Lena se nije mogla izravnati. "Ve smo razgovarale o tome. Miri moe biti toliko tvrdoglava da postane prava odvratna kuka. Naslijedila je tu osobinu od gada, preskoilo je jednu generaciju preko Boba. A sad se ta tvrdoglavost zakaila za nekakvu duboko potisnutu krivnju: podsvjesno, Miri osjea da su ona i Juan zabrljali i uinili neto naao Alice. " "Ovaj, to ba ne zvui znanstveno, Lena. " "Potedjela sam te tehnikalija. " Xiu je kimnula glavom. "Ti postie rezultate. U Gimnaziji Fairmont ima ljudi koji misle da sam ja nekakav genije za meuljudske odnose. Ja! " Lena je ispruila ruku nekoliko centimetara preko stola, koliko su joj doputale iskrivljene kosti. Xiu je njeno primila njezinu ruku u svoje. "Mi smo dobar tim, zar ne?" rekla je Lena. "Da." Nije se radilo samo o tome to je Lena znala s ljudima. Ni samo o spaavanju Tommieja i njegovih prijatelja. Bilo je onih mranih dana na poetku njezinog pohaanja Fairmonta, kad je bila uvjerena da se nikad nee moi vratiti - a ni Lena nije bila tako oputena i mirna. Zajedno su se uspele do svjetlosti dana. Xiu je pogledala malenu staricu koja je bila deset godina mlaa od nje. Zajedno, Lena i ja smo postale neto doista izuzetno. A odvojeno...? "Lena, misli li da u ja ikad znati prozreti ljude onako kako ti to zna? " Lena je slegnula ramenima i malo se nasmijeila. "O, pa ne znam." Xiu je nagnula glavu prisjeajui se malih povremenih incidenata tijekom zadnjih nekoliko mjeseci. Lena Gu skoro nikad nije izravno lagala. inilo se da razumije to bi to uinilo njezinom kredibilitetu. Ali Lena se znala izmotavati, ak i kad bi bila suoena s

193

izravnim pitanjem. "Zna li, Lena, kad ti kae 'o, pa ne znam' i slegne ramenima - to znai da misli 'ni za milijun godina?'" Lenine su se oi rairile. Stisnula je Xiu ruku. "Hm. Pa, eto ti. Moda u ovom sluaju nee trebati milijun godina! " "Dobro. Jer elim ti rei. Lena... Ja mislim da Robert nije onakav gad kakvog se ti sjea. Mislim da se stvarno promijenio. " Lenina se ruka izvukla iz njezine. "Povlaim rije. U tvojem sluaju, milijun godina moda nee biti dovoljno." Xiu je posegnula rukom, ali Lenina se ruka vratila u njezino krilo. Nema veze. Bilo je stvari koje su se morale izgovoriti. "Robert je bio brutalan na poetku, ali gledaj kako je pomogao Juanu. Ja imam teoriju." Gurnula je citat iz Naturea preko stola prema Leni. Teorija zapravo nije bila njezina. "Robert je doivio ekvivalent velike traume, od onakvih koje mijenjaju pogled na svijet unutar osobnosti. " "ita previe znanstvenog unda, Xiu. Prepusti to nama profesionalcima. " "On kao da se posve opustio. Ima svoja sjeanja, ali fiziki, on je obian mladi. Ima drugu priliku da popravi stvari. Kako to ne razumije, Lena? " Lena se trgnula na te rijei, a onda se jo vie pogrbila. Dugo je utjela zurei dolje u vlastito iskrivljeno tijelo, blago, odreno njiui glavom. Naposljetku je uperila pogled uvis prema Xiuinom. U oku joj je svjetlucalo neto to je moda bila suza. "Mora jo mnogo uiti, curo moja. " Na te rijei Lena se unatrake odmaknula od stola, a njezina su se kolica okretno uspravila i zaokrenula. "Meni je dosta za veeras." Otkotrljala se prema svojoj spavaoj sobi. Xiu se pobrinula za sue. Obino je Lena inzistirala na obavljanju kuhinjskih poslova. "To je neto to jo uvijek mogu raditi vlastitim rukama," govorila je esto. Ne i noas. A da sam samo malice pametnija u vezi s ljudima, pomislila je Xiu, moda bih znala zato.

35.

Apostrof koji nedostaje

Zulfikar Sharif vie nije bio na postdiplomskom studiju u Oregonu. Robert je naiao na vrlo staromodnu poruku o greki: "Vie nije upisani student, vie nije na OSU. " ak i Sharifov enum bio je krnji zapis, s etiketom "naputeno". To je bilo malo zastraujue. Robert je pokrenuo traenje. Iz cijelog svijeta dobio je oko tisuu rezultata za "Z* Sharif". Nijedan od dostupnih nije ispao onaj pravi. Ostali su bili ljudi koji su s razliitim stupnjevima kompetencije nastojali zatititi svoju privatnost. Ali Zulfi Sharif kojeg je Robert traio jo je uvijek bio tehnoloki tikvan. Za sat ili dva, Robert ga je naao na Sveuilitu u Kolkati. Sharif je bio vrlo potiten. "Profesorica Blandings me potjerala. " "Iz OSU-ovog postdiplomskog programa? U moje vrijeme profesori nisu imali takvu mo." "Profesorica Blandings dobila je pomo od vaih vlasti. Proveo sam nekoliko tjedana pokuavajui se opravdati pred vrlo upornim vladinim agentima SAD-a. Nisu mogli povjerovati da sam nevin ovjek kojem je vie drugih ljudi uspjelo preoteti kontrolu. " "Hmm." Robert je skrenuo pogled sa Zulfija Sharifa na grad oko njih. Dan je bio vru i zaguljiv. Odmah do njihovog malenog stola komeale su se gomile, mladi ljudi su se smijali i smjekali. Horizont je imao svoj udio visokih kula od slonovae. Bila je to Kolkata iz suvremene indijske vizije. Na trenutak je pao u iskuenje da otvori drugi, pesimistini kanal i pokua dokuiti to je stvarno, a to umjetno. Ne, koncentriraj se na to da dokui koji je dio Zulfija Sharifa stvaran, a koji umjetan. "Mislim da je najbolji dokaz toga da drotovi misle da ste nevini upravo taj to su vam dopustili da se vratite u Indiju." "Upravo tako, premda se ponekad pitam nisam li samo riba na vrlo dugakoj udici. " Iscrpljeno se nasmijeio. "Ja sam stvarno htio napraviti svoj rad o vama, profesore Gu. Na poetku je to bilo zbog akademskog oaja. Vi ste bili trofej koji sam mogao prodati Annie Blandings. Ali to smo vie razgovarali, to sam ja vie... " 194

"Koliko toga ste bili vi, Sharife? Koliko puta...? " "To sam se i ja pitao! Bilo ih je jo najmanje dvoje osim mene. To je bilo vrlo frustrirajue iskustvo, gospodine, pogotovo na poetku. Ja bih bio usred razgovora s vama, prolazio bih kroz pitanja za koja sam znao da e se dojmiti profesorice Blandings - a onda bih u sljedeem trenutku postao samo promatra! " "Znai da ste ipak mogli uti i vidjeti? " "Da, esto je bilo tako! Toliko esto da mislim da su me ostali iskoritavali da bih generirao inspirativna pitanja, a onda bi ih izmijenili tako da odgovaraju njihovim ciljevima. Na kraju - a to to sam ovo priznao policiji, bila je velika greka - na kraju sam poeo cijeniti te bizarne intervencije. Moji dragi otimai postavljali su pitanja koja ja nikad ne bih sam smislio. Tako sam prisustvovao cijeloj vaoj uroti oko Librareoma, i na kraju sam ispao savreni inozemni provokator. " "A da niste bili ondje one noi kad su bili neredi, moja Miri bi umrla. to ste vidjeli, Zulfi? " "to? Pa, uglavnom sam bio potpuno iskljuen te veeri. Drugi igrai mojom personom imali su planove koji nisu obuhvaali nikakvu diskusiju o knjievnosti. Ali uporno sam se nastojao spojiti. Policija je tvrdila da u tome nikad ne bih uspio bez pomoi terorista. Kako bilo, na nekoliko sekundi uspio sam vas vidjeti kako leite ondje na podu. Traili ste moju pomo. Lava je tekla preko vae ruke..." Zadrhtao je. "Istini za volju, nisam vidio nita vie od toga. " Robert se sjeao tog razgovora. Bio je to jedan od najizotrenijih fragmenata te zbrke. Njih dvojica, udaljeni gotovo trinaest tisua kilometara, sjedili su neko vrijeme u tiini. Tada je Sharif upitno nakrivio glavu. "Sad sam se potpuno okanio svojeg opasnog knjievnog istraivanja. Ali ipak ne mogu odoljeti a da ne upitam; nalazite se na poe tku svojeg novog ivota. profesore. Moemo li oekivati neto novo pod suncem? Prvi put u povijesti ovjeanstva, novu Tajnu dobi? " Ah. "U pravu ste, ima mjesta za jo. Ali znate - neke tajne su izvan mogunosti izraavanja onih koji ih iskuse. " "Nisu izvan vaih, gospodine! " Robert je otkrio da mu se zauzvrat smijei. Sharif je zasluio istinu. "Mogao bih napisati neto, ali to ne bi bila poezija. Dobio sam novi ivot, no lijek protiv Alzheimera... unitio je moj talent. " "O, ne! Ve sam uo za neuspjeno izlijeene od Alzheimera, ali iskreno, nikad nisam slutio da biste vi mogli biti meu njima. Pomisao da bi se mogao pojaviti jo jedan cantos o Tajnama bila je otprilike jedino dobro za to sam se nadao da e izai iz ove pustolovine. Tako mi je ao. " "Neka vam ne bude previe ao. Ja nisam bio... ba draga osoba. " Sharif je spustio pogled, pa ga je zatim vratio na Roberta. "uo sam to. Onih dana kad se ne bih mogao probiti do vas, intervjuirao sam vae bive kolege sa Stanforda, ak i Winstona Blounta kad nije kovao urote. " "Ali... " "Nije vano, gospodine. Na kraju sam shvatio da ste izgubili svoju sadistiku otrinu. " "Onda biste sigurno pogodili i ostalo! " "Mislite li tako? Mislite li da su va talent i vaa zloudnost ili u paketu?" Sharif se nagnuo naprijed, uivljen onako kako ga Robert nije vidio jo od njihovih razgovora prije vie tjedana. "Ja... ne vjerujem u to. Ali bilo bi zanimljivo istraiti to pitanje. Kad smo ve kod toga, ve dugo me zanima - a bio sam previe stidljiv da pitam - to se zapravo promijenilo u vama? Jeste li postali uljudni od trenutka kad ste izlijeeni od demencije? Ili je p romjena bila kao u Dickensovoj 'Boinoj prii', pa su vas nova iskustva inila ljubaznijim? " Zaljuljao se unatrag. "Na tome bih mogao napraviti tako sjajan rad!" Njegove oi vratile su se na Roberta, ispitivaki. "Ni govora! " "Da, da", rekao je Sharif kimajui glavom. "To je tako sjajna prilika da sam gotovo zaboravio na svoje odluke. A prva meu tim odlukama je da vie nema aktivnosti koje bi m e 195

mogle dovesti pred tijela sigurnosti." Podigao je pogled kao prema nevidljivim promatraima. ''ujete me? Ja sam ist, ist sam tijelom i duom, pa ak i svjee sprenom odjeom!" Zatim se opet obratio Robertu: "Zapravo, imam novi glavni predmet. " "O?" "Da. Trebat e mi nekoliko semestara da zadovoljim preduvjete, ali barem e biti vrijedno toga. Znate, Sveuilite u Kolkati pokree novi odsjek s novim nastavnicima, vrlo sposobnim. Imamo puno posla uzmemo li u obzir konkurenciju sa sveuilita u Mumbaiju - ali ovdje ljudi imaju sredstava i voljni su prihvaati nova lica poput mene." Entuzijastino se osmjehnuo Robertovom zbunjenom izrazu lica. "Radi se o naem novom Institutu za bollywoodske studije! Kombinacija filma i knjievnosti. Ja u prouavati utjecaj knjievnosti dvadesetog stoljea na noviju indijsku umjetnost. I koliko god alim zbog naih izgubljenih prilika, profesore Gu, toliko sam i sretan to imam glavni predmet koji e me drati izvan daljnjih nevolja s vlastima! "
O

Robert je bio doista zauzet izmeu semestara. Zahvaljujui svojem domiljatom sinkronizacijskom hakeraju, postao je guru najnie razine. Zapazilo ga je maleno poduzee naziva Comms-R-Us. To je na neki nain bila tradicionalna firma. Bila je stara (pet godina) i imala je tri zaposlena na puno radno vrijeme. Stoga nije bila onako okretna kako neki projekti znaju biti, ali ostvarila je nekoliko inovacija u konkurentnim komunikacijskim tehnologijama. Comms-R-Us platio je Roberta da konzultira tri tjedna. I premda je bilo jasno da su te "konzultacije" uglavnom samo davale Comms-R-Usu mogunost da odlui ima li pred Robertom Guom ikakve budunosti, Robert je objeruke prihvatio priliku. Prvi put otkako je izgubio klikere, stvarao je neto to su drugi cijenili. to se ostaloga tie, stvari nisu ile ba sasvim dobro. Juan Orozco je otiao; roditelji su ga odveli na praznike u Pueblu, u posjet djedu njegove majke. Juan je ipak povremeno navraao, no Miri nije razgovarala s njim. "Trudim se da mi bude svejedno, Roberte. Ako je prestanem gnjaviti, moda e mi dopustiti da ponemo ispoetka." Meutim, Robert je imao osjeaj da bi djeak vjerojatno kampirao na njihovim ulaznim stepenicama, da ga roditelji nisu odvukli. "Razgovarat u s njome, Juan. Obeavam. " Juan ga je sumnjiavo pogledao. "Ali nemoj da pomisli da sam ja to traio! " "Nee. Paljivo u izabrati trenutak. " Robert je imao desetljea iskustva u biranju pravog trenutka za napad. Ovo je trebalo biti lako. Miri je za svoj ogledni projekt nekako uspjela dobiti nepotpunu ocjenu. T o je znailo da e, kad krajem sljedeeg semestra najzad nastupi, morati zadovoljiti jo vie standarde. Zasad je imala puno posla u kui, uglavnom brinui o svojoj majci. Alice Gu bila je duh svoje prijanje osobnosti. Tvrdoa iz posljednjih petnaest tjedana njihovog poznanstva nestala je iz nje. Rezultat je bio... draestan. Veinu veeri Alice i Miri bile bi dolje u kuhinji, nastojei od suvremenog kuhanja uiniti teki rad. Njegova snaha bila je odsutna duhom, no njezin osmijeh nije bio refleks bez znaenja, kakvim se esto inio ranije. Zatim je Bob opet otiao na put, a Miri je izgledala zaposlenije nego ikad. Svaki je dan imala neke vijesti za njega o svojim istraivanjima opekotina i rehabilitacije udova. Uskoro bi trebao to iskoristiti kao izgovor da joj objasni sve u vezi s Juanom... i u vezi s njime samim.
O

Moda je veeras bilo pravo vrijeme. Bob je jo uvijek bio na putu. Alice se povukla u radnu sobu u prizemlju ubrzo nakon veere. Nita od Mirinih "igara na ploi" veeras. Bile su zabavne, bile su jedna od ljepih stvari u ivotu nakon one strane noi na UCSD-u - ali noas je Robert najzad ugledao nain rjeavanja nekih problema za Comms-R-Us. Radei na njima izgubio je pojam o vremenu. Kad je izronio da uhvati zraka, imao je neke rezultate, moda ak vrijedne toga da ih pokae svojim poslodavcima. Kako dobra veer! U prizemlju su se zalupila vrata. Oi su mu jo uvijek bile na njegovom radu, no uo je Miri kako tutnji uza stepenice. Protrala je hodnikom u svoju sobu. 196

Nekoliko minuta kasnije je izala. Zaulo se kucanje na vratima njegove spavae sobe. "Bok Roberte, mogu li ti pokazati neke stvari koje sam danas otkrila? " "Svakako." Uskoila je u sobu i dohvatila stolac. "Pronala sam jo tri projekta koja bi mogla pomoi tvojoj ruci. " Naime, zdravstveno stanje lijeve ruke Roberta Gua najbolje bi se moglo okarakterizirati njezinom odsutnou. Nii dio podlaktice potpuno je izgorio. Na dva mjesta u blizini ramena sve to je ostalo bila je traka mesa. Njegova "proteza" vie je sliila staromodnom gipsu. No zaudo, lijenici nisu iskoristili priliku da mu sve to odstrane I snabdiju ga kakvim suvremenim udom. Reed Weber - lijeniki asistent koji je ponovo iskrsnuo sad kad su lijenici trebali nekoga da im bude glasnogovornik - objasnio je situaciju, premda moda ne ba na nain koji bi se lijenicima svidio: "Vi ste rtva novog polja 'oekivane medicine', Roberte. Znate, mi imamo proteze s motornom kontrolom svih pet prstiju i s trajnou gotovo jednakom prirodnoj ruci. Ali one su pomalo teke, a senzorni sustav nije ni blizu pravoj stvari. S druge strane, postoje jasni trendovi u tehnologiji regeneracije ivaca i kostiju. Premda nitko ne zna tono kako e do toga doi - pa ni hoe li do toga doi - postoje izgledi da e vam za osamnaest mjeseci iz ovoga to sad imate moi narasti uinkovita prirodna ruka. A lijenici se boje da bi vam otklanjanje toga to vam je ostalo od ruke, u svrhu stavljanja proteze, moglo uiniti kasnije rjeenje mnogo skupljim. Zbog toga ste zasad zaglavili s rjeenjem koj e ne bi impresioniralo ni vaeg djeda. " Robert je kimnuo glavom i nije se tuio. Svaki dan s tim teretom na ramenu bio je mala pokora, podsjetnik na to koliko se njegova glupost pribliila unitavanju ivota. Miri je bila nesvjesna svega toga. Zapravo, 'oekivanu medicinu' je smatrala budalatinom. Miri je vjerovala u pronalaenje vlastitih medicinskih rjeenja. "Tri su tima, Roberte. Jedan je uzgojio kompletnu majmunsku apu, drugi se bavi protezama za cijeli ud, ali vrlo laganim, a trei je postigao neka poboljanja u neurokodiranju. Kladim se da bi te tvoji prijatelji iz Comms-R-Us bili voljni odmah ponuditi kao zamorca. to misli? " Robrt je dotaknuo plastini olop oji je sadravao ostatke njegove ruke. "A, pa, mislim da je ono gdje dobivam majmunsku apu malo previe riskantno za mene. " "Ne, ne, ne bi ti dobio majmunsku apu. Majmunska apa je bila samo..." Tada je poprimila googlajui izraz lica. "Roberte! Ja ne govorim o nekakvoj staroj prii. Pokuavam ti pomoi. elim to vie nego ikad. Dugujem ti to. " Da, veeras je definitivno bilo vrijeme da joj sve objasni. "Ne duguje mi nita. " "Hej, ja se toga ne sjeam, ali Bob mi je rekao to je vidio. Ti si rukom preprijeio put rastopljenom kamenju. Drao si je tamo." Lice joj se iskrivilo od zamiljene boli. "Spasio si me, Roberte. " "Spasio sam te, malena. Da. Ali ja sam stvorio taj problem. Igrao sam se s neim zlim." Ili neim vrlo neobinim. "Bio si oajan. Ja to znam. Samo nisam znala koliko daleko e stvari otii. Tako da smo oboje zabrljali. " Stvarno je bilo vrijeme da klekne na koljena i preklinje za oprost. Ali prvo da joj stavi do znanja zbog ega je to nemogue oprostiti. Bilo je teko izgovoriti te rijei: "Miri, ti si zabrljala pokuavajui srediti stvari. Ali ja... ja sam onaj koji je tvojoj majci smjestio neto to ju je praktiki ubilo." Eto. Izgovoreno. Miri je sjedila vrlo mirno. Nakon nekog vremena oborila je pogled. Tiho je rekla: "Znam." Sad su oboje bili vrlo mirni. "Bob ti je rekao? " "Ne. Alice." Podigla je pogled. "I rekla mi je da jo uvijek ne moe shvatiti kako ju je to to si uinio uspjelo oboriti. U redu je, Roberte. " Tada se odjednom rasplakala. I Robert je stvarno kleknuo. Njegova gaje unuka zagrlila oko vrata. Sad je ba ridala, cijelo tijelo joj se treslo. Tukla ga je akama po leima. "Tako mi je ao. Miri. Ja... " Mirino ridanje postalo je jo glasnije, no prestala ga je tui. Za pola minute njezin pla smirio se do jecaja od kojih se guila, a zatim je utihnuo. Ali jo ga je grlila. Rijei su joj bile isprekidane i priguene. "Upravo sam saznala da... je Alice... Alice se vratila na Obuku. " 197

O. "Nije s ak ni oporavila!" Miri je opet jecala. "to kae tvoj otac? " "Bob je veeras nedostupan. " "Nedostupan? U ovom vremenu i vijeku? " Miri ga je odgurnula. Poela je brisati lice u rukav, a onda je zagrabila u kutiju maramica koju je postavio pored nje. "Stvarno nedostupan. Taktiko zamraenje. Z... zar ti ne prati vijesti, Roberte? " "Mm. " "itaj izmeu redova. Bob je otiao negdje gdje mora uiniti da mjesta i stv ari svijetle u mraku." Energino sije obrisala lice, a glas joj se vratio neemu nalik na njezine uobiajene tonove. "Dobro, moda ne doslovno. Bob tako kae kad mora raditi neto to zapravo ne eli. Ali ja pratim glasine i promatram Boba i Alice. Izmeu to troje, prilino dobro pogaam. Ponekad je Bob nedostupan, a ja proitam neto o neemu divnom ili stranom, to se zbiva u nekoj drugoj zemlji. Ponekad Alice ode na Obuku, i ja znam da nekome treba pomo ili bi se u suprotnom mogle dogoditi jako rune stvari. Trenutano Boba nema i Alice se vratila na Obuku." Na trenutak se sakrila iza svojih dlanova, a onda sije nastavila brisati lice. "Ja m... mislim da su najrairenije glasine u pravu. Neto strano se dogodilo u pobuni kod knjinice, neto jo gore od preuzimanja GenGena. Sad su sve velesile zastraene. Misle da je netko otkrio kako provaliti njihovo osiguranje. A... Alice je to veeras skoro priznala. To je bilo njezino opravdanje." Robert je opet sjeo, ali na rub svojeg stolca. Njegovo veliko priznanje nestalo je u ponoru. "Trebala bi porazgovarati s Bobom kad se vrati. " "I hou. A on e se svaati s njom. uo si to i sam. Ali na kraju krajeva, ne moe je sprijeiti. " "Ovaj put se moda moe obratiti njezinim nadreenima, ili navesti doktore da ga podre." Miri je oklijevala i kao da se malo opustila. "Da. Ovaj put jest drugaije... D... drago mi je to moemo razgovarati, Roberte. " "Kad god eli, malena. " Ali onda je zautjela. Naposljetku je Robert rekao: "Kuje urote ili samo googla? " Miri je odmahnula glavom. "N... nita od toga. Pokuala sam nazvati nekoga... ali se ne javlja. " Ah! "Zna Miri, Juan je u Puebli u posjetu svojem pradjedu. Moda ne nosi cijelo vrijeme." "Juan? Pa ne bih njega zvala. On nije ba jako pametan, a kad se zaguv alo u zgradi Pilchner, bio je beskoristan. " "To ne moe znati! " "Znam da sam dolje u tunelima bila sama. " "Miri, ja razgovaram s Juanom skoro svaki dan otkako sam na Fairmontu. On te ne bi ostavio na cjedilu. Razmisli o onome ega se sjea. Vas dvoje ste se sigurno dobro slagali dok ste me pratili. Kladim se da je bio fer. Mogao bi ti biti dobar prijatelj, jo jedna osoba s kojom bi mogla razgovarati. " Jednom da se i Mirina brada spustila. "Zna da ne mogu razgovarati s njim o tim stvarima. Ne bih smjela ni s tobom, ali ti ve ionako zna. " "To je istina. Ima stvari koje mu ne smije rei. Ali... ja mislim da on zasluuje neto bolje od tebe. " Mirine oi su se podigle ususret njegovim, ali nije nita rekla. "Sjea se da sam ti rekao da me podsjea na tvoju pratetu Caru?" Miri je kimnula. "Bilo ti je drago to to uje. Ali mislim da zna kako sam ja postupao prema Cari. Kao onaj incident Ezra Pound, stalno ispoetka, godinama. Nikad nisam imao priliku da se iskupim zbog toga; umrla je kad nije bila mnogo starija nego to je Alice sada. "

198

Suze su se vratile u Mirine oi, no maramice je vrsto drala u krilu. "Cijeli svoj ivot sam to radio, Miri. Oenio sam divnu damu koja me jako voljela. Lena je izdrala vie nego to sam ikad svalio na Caru, i to godinama dulje. ak i nakon to je otila zbog toga, zna kako mi je pomagala u Rainbows Endu. A sad je i ona mrtva." Robert je spustio pogled i neko je vrijeme mogao razmiljati samo o izgubljenim prilikama. Gdje sam stao? Oh... "I zato... mislim da neto duguje Juanu. Tvoje pljuvanje po njemu nije u istoj ligi kao moje greke. Ali ti jo ima priliku ispraviti stvari. " Pogledao je Miri. Ramena su joj bila pogrbljena. Trgala je na komadie maramice koje je imala u rukama. "Samo razmisli o tome, dobro. Miri? Nisam se htio zanijeti. " Naposljetku je progovorila: "Jesi li ikada prekrio sveano obeanje, Roberte? " Otkud joj sad to? Ali prije nego to je uspio otvoriti usta, Miri je nastavila: "E pa ja upravo jesam!" Na to je zgrabila kutiju maramica i istrala iz sobe. "Miri!" Dok je stigao do hodnika, Miri je ve nestala u svojoj sobi. Robert je malo oklijevao. Mogao je poi i zakucati joj na vrata. Ili da joj moda poalje poruku. Zakoraio je unatrag u svoju sobu, okrenuo se - i ugledao zlatnu svjetlost na stolu, ba pored mjesta gdje je Miri sjedila. Bio je to jedan enum, koji je pruao neku vrstu ograniene mogunosti komuniciranja porukama. Ali za Miri je to ve imao, a i mnogo vie od toga. Otvorio je zlatni enum i pogledao u njega. Ovaj je glasio na Lenu Liewelyn Gu.
O

Robert je sjedio pored enuma gotovo pola sata. Prouavao ga je. Prouavao je dokumentaciju. Tono ono to je i mislio. Lena ivi. Nije bilo fizike adrese, ali mogao joj je napisati jednostavnu poruku. Trebalo mu je samo dva sata da to uini. Manje od dvjesto rijei. Bile su to najvanije rijei koje je Robert Gu ikada napisao. Robert te noi nije mogao zaspati. Stiglo je jutro, pa zatim poslijepodne. Odgovora nije bilo.

Epilog
Prolo je est tjedana. Robert je sada vie gledao vijesti; nauio je da svijet moe ugristi. On i Miri usporeivali su biljeke o tome to su vidjeli. Racije na kraju svijeta navodno su zavrile. Glasine su drale da nije otkriveno mnogo. Glasine - i neto pravih vijesti - govorile su o skandalima u europskim, indijskim i japanskim obavjetajnim slubama. Sve velesile i dalje su bile vrlo nervozne zbog ovdje-upiite-svoju-najmiliju-sumanutu-teoriju. Na kunoj fronti, Bob se vratio! Robert i Miri iz toga su zakljuili da su neke teorije katastrofe mnogo manje izgledne. Neke druge su jo uvijek bile zastraujue odrive. Dakako, Bobu je krenula para na ui kad je uo za Alice. U kui je stanje postalo vrlo napeto. I Robert i Miri osjeali su da se iza pogleda i tiina kriju bolne svae. Miri je imala godine iskustv a u spajanju znakova. Pretpostavljala je da se Bob jest obratio lijenicima, i da se jest alio nekome daleko iznad u zapovjednom lancu. Nita nije upalilo. Alice je i dalje bila na Obuci. Negdje usred svega toga, Juan se vratio iz Pueble. Miri nije imala mnogo za rei o njemu, ali razgovarali su. Djeak se vie smijeio. Od Lene je stizala... tiina. Bila je iva. Njegove poruke nisu se vraale, a njezin enum ostao mu je dostupan. Osjeao se kao da govori u beskrajnu prazninu. No Robert je nastavio govoriti, slao je jednu poruku svaki dan - i pitao se to bi jo trebao uiniti. Xiu Xiang je otila iz Rainbows Enda. "Lena me zamolila da odem", rekla mu je Xiu. "Moda sam previe navaljivala." Ali ja znam gdje ona sada ivi! Mogao bih otii tamo. Mogao bih joj pokazati koliko sam se promijenio. No moda bi to samo dokazalo da se promijenio na sve one naine koji nisu bili vani. Stoga se Robert nije odvezao u Rainbows End; i nije njukao po javnim kamerama 199

ondje. No nastavio joj je pisati. A dok je bio vani, esto je umiljao da osim neprekidne panje tijela sigurnosti, moda postoji jo jedan promatra, onaj koji e mu jednog dana oprostiti. U meuvremenu, bacio se na posao za kolu. Trebalo je nauiti toliko toga. A ostatak svog vremena provodio je u Comms-R-Us. Sviao im se njegov rad. Dva mjeseca nakon Velike pobune kod knjinice, Robert se vratio na UCSD. Izgubio je izvia Winstona i Carlosa. To je bilo neobino, kad bi bolje razmislio. Nekoliko dana lanovi kabale bili su tako usko povezani urotnici, a sada uope nisu razgovarali. Najlake objanjenje bilo je da su se stidjeli jedni pred drugima. Bili su iskoriteni, a njihovi razliiti planovi umalo su pobili mnogo ljudi. U svemu tome bilo je istine, no za Roberta tu je bilo jo jedno objanjenje, udnije i gotovo jednako uznemirujue: kabala je bila poput djeje klike, te su neprijateljstva i bliskosti iezli kad je njegova djetinjasta panja krenula u drugim pravcima. Katkad je oaj iz jesenskog semestra djelovao gotovo jednako daleko kao i njegov ivot u dvadesetom stoljeu. Bilo je toliko stvari koje je elio nauiti i biti, a one su imale toliko malo zajednikog s onime to ga je ranije izjedalo. Naposljetku ga je na kampus ponovo doveo njegov projekt za Comms-R-Us. Trzanje i latencija bili su veliki problemi u video protokolima, jo gori u glasovnim, te apsolutna smrt za dodirno-opipna suelja. Haptiki roboti postajali su sve bolji - no bili su gotovo neupotrebljivi preko mree. Comms-R-Us sada je htio da Robert isproba svoje lude sinkronizacijske sheme na haptici. Jedna od posljedica Librareoma i pobune bila je da je uprava UCSD-a istresla jo vie koara novca za knjinicu. Na odreene naine, dodirno-opipno iskustvo u njoj bilo je bolje od onog u komercijalnim parkovima poput Piramidalnog brda. Pitanje je bilo kako se to moe eksportirati preko mree? Proitao je mnogo toga, prouio je izradu dodirno -opipnih botova, no dok taj problem ne bude rijeen nee biti zamjene za fiziko iskustvo. Autom se dovezao na UCSD.
O O O

Dva mjeseca. Zapravo i nije tako mnogo vremena. Kolibe s posluiteljima na sjevernoj strani zgrade Warschawski su se spojile. Ondje gdje se nalazio Odsjek za softverski inenjering sada je bio nogometni teren. Robertu je bilo jasno da ta destrukcija nema veze s Pobunom kod knjinice ni sa slijetanjem Marinaca; radilo se o promjenama normalnim za sve suvremene ustanove. Uputio se pjeakom stazom kroz eukaliptuse. Kao i uvijek, izlaskom iz ume golom se oku nudio iznenadni pogled preko kilometara ravnice, prema planinama. A ondje, ispred svega toga, jo uvijek je stajala Geiselova knjinica. Bila je to daleko najstarija zgrada na UCSD-u, jedna od dvadeset posto koje su bile obnovljene nakon potresa u Rose Canyonu. Ali to oteenje nije bilo nita u usporedbi s onim to ju je zadesilo u pobuni, kad su sponzori kabale doslovno istrgnuli istonu stranu zgrade iz temelja. Sve ostale zgrade u kampusu nakon takve traume bile bi sravnjene sa zemljom, moda restaurirane ukoliko bi bile dovoljno povijesno znaajne. Ali ni jedno ni drugo nije se dogodilo u sluaju Geiselove knjinice. Robert je obiao sjevernu stranu knjinice, nizbrdo pored rampe za utovar. Vidio je slike strukture odmah nakon pobune, nagnute i uleknute podove, ad hoc potpornje koje su vatrogasci stavili kad su interni servo ureaji pregorjeli, komade betona iz dvadesetog stoljea razbacane po platou. Ti su znakovi razaranja nestali. Izboeni katovi opet su bili ravni. Sveuilite se nije bilo upustilo samo u obinu restauraciju. Sa zapadne strane zgrada je izgledala gotovo nepromijenjeno, no iznad rampe za utovar nalazilo se uoljivo iskrivljenje, a na istonoj strani veliki stupovi zgrade bili su graciozno izvijeni. Stajali su ondje gdje su se bili pomaknuli, gdje je knjinica bila "zakoraila". U podnoju su bili trava i glatki beton, te poploana staza zmije znanja. Prema gore, bujni brljan slijedio je krivulju betona. Ondje gdje je brljan zavravao, nalazile su se linije od obojenih kamenia umetnutih u stupove, koje su

200

tvorile trake nalik na izboene ukrase u iluminiranom kristalu. A zatim, iznad toga, pravokutnik svakog kata bio je malo zaokrenut u odnosu na onaj ispod njega. Iz specifikacija zgrade Robert je vidio da su neki stupovi bili od ugljinih vlakana, ugraenih u laganu kompozitnu plastiku. Pa ipak, zgrada je bila stvarna i vrsta, upravo kako je i izgledala golom oku; bila je stvarnija od svih ostalih zgrada u kampusu. Ova zgrada je ivjela. Krenuo je stepenicama i zaustavljao se na svakom katu da se osvrne uokolo. Prepoznao je domenu Hacekijanaca. Ovdje je i dalje bilo Militantnih knjiniara. Ali ja sam mislio da je njihov krug dobio nogu? Na nekim drugim mjestima prepoznavao je ludilo tipa Scooch-amoutija. Mit o Scoochiju bio je eklektina besmislica koju nikad nije shvatio. Nije mu bilo jasno kako se on uklapao u metafore knjinice. Ali Scoochiji su "pobijedili" u pobuni i "osvojili" knjinicu. Na drugim pak mjestima oba kruga vjerovanja tekla su paralelno. Mogli ste odabrati onaj koji elite, ili nijedan. Robert se koncentrirao na poglede uprave i golih oiju. Najzad, doao je ovamo prouiti dodirno-opipnu podrku. Haptikih robota bilo je posvuda - ne tako mnogo kao na Piramidalnom brdu, no sveuilite je natrpalo gotovo jednako mnogo paralelnih varijacija na nekoliko katova jedne jedine zgrade. UCSD je potroio golemu koliinu novca na te stvarice. Bilo je nekoliko modela koji su se slobodno kretali, no veina je bila privrena za povrine. Bili su brzi. Jednakom brzinom kojom bi Militantni knjiniar mogao posegnuti za vizijom neke knjige, robot bi zauzeo poloaj i promijenio svoju povrinu upravo ondje gdje bi je dodirnula njegova ruka. Robert je neko vrijeme stajao i promatrao akciju. Pogled golim okom nije bio nalik ni na to to je ikada doivio. Kad je jedna studentica - jer to je ono to je bila bez svoje maske "Militantne knjiniarke" - rukama okrenula knjigu, haptika se koordinirano prevrnula, a da pritom ni na trenutak nije izgubila kontakt, niti se pomaknula na nain razliit od vizije koju je podravala. Kad je odloila knjigu na stol, haptika se trenutano preorijentirala na drugi zadatak - podravanje jo nesuvislijih pokreta nekakvog Scoochi klijenta. Primijetio je da djevojka zuri u njega. "Oprostite, oprostite! Ja prvi put vidim sve ovo. " "Katastrofa, ha?" i iroko mu se osmjehnula. "Da, hm, katastrofa." Negdje u visokom programskom sloju sve ovo imalo je veze s knjigama i s njihovim sadrajem. Na fizikom sloju, bilo je ak... jo... fascinantnije. Lutao je uokolo odsutan duhom, nastojei zamisliti kako bi se sloeni ples haptike mo gao replicirati na udaljenim robotima preko mree. Kad bi obje strane imale ljudske igrae, bilo bi to paklenski teko. No kad bi se radilo o asimetrinom servisu, moda... "Hej, profesore Gu! Pogledajte gore. " Robert je pogledao u smjeru glasa. Strop iznad njega postao je proziran, kao i onaj jo vie iznad. Njegov pogled proao je kroz tunel sve do estog kata. Uzvraao mu ga je Carlos Rivera, sa sretnim osmjehom na licu. "Dugo se nismo vidjeli, profesore. Biste li doli gore? " "Svakako." Robert je pronaao put natrag do stubita. Stepenice su bile slobodne od haptikih diverzija... ... kao i esti kat. Ali tu nije bilo ni knjiga. Netko je uredio nekakve urede. Rivera ga je proveo po katu. inilo se da je on jedini ondje. "Trenutano se tim rasprio. Neki rade na novim podzemnim proirenjima. " "A to ti sada radi? Jo si u osoblju knjinice, pretpostavljam? " Carlos je oklijevao. "Pa, sada imam nekoliko titula. Duga pria. Hej, doite u moj ured." Njegov se ured nalazio u jugoistonom kutu i imao je prozore koji su gledali na Zmijsku stazu i platoe. U stvari, to je bilo upravo ono mjesto gdje je kabala bila odravala svoje sastanke. Carlos mu je pokazao da sjedne, te je i sam sjeo iza irokog radnog stola. Sam Carlos... jo je uvijek bio pretio, jo je uvijek nosio naoale nalik na pepeljare i staromodnu majicu kratkih rukava. Ali neto je bilo drugaije. Ovaj Carlos izgledao je oputeno, energino... zadovoljno time to radi, to god to bilo. "Nadao sam se da emo porazgovarati,

201

ali toliko se toga dogaa otkako... znate, otkako smo sjebali stvari skoro do neprepoznatljivosti. " "Da, znam na to misli. Imali smo... puno sree, Carlos." Osvrnuo se uredom. Danas je bilo teko procijeniti neiji status prema stvarima koje se mogu vidjeti, no veina namjetaja i biljaka doista su bili onakvi kakvima su izgledali. "Htio si mi priati o svojem poslu. " "Da. Malo mi je neugodno. Ja sam novi Direktor podrke knjinice. To je titula koju priznaje sveuilite. U nekim krugovima ta titula nije vana. Na niim katovima i irom svijeta otkrit ete da sam jo poneto - poput Opasnog znanja i Najveeg Manjeg Seooch-amouta. " "Ali to su dva razliita kruga vjerovanja. Ja sam mislio... " "Proitali ste da su Scoochiji dobili sve, tono? Ne ba. Kad se praina slegnula nastao je vrlo bizaran... pa, 'kompromis' ba i nije prava rije. 'Savez' ili 'distancirano udruivanje' bile bi bolje." Naslonio se. "Strano je koliko smo bili blizu toga da raznesemo ovaj dio San Diega. Zaustavili smo se za dlaku. A ona luda tarapana zaradila je vie novca od novog filma. to je jo vanije, privukla je novac i kreativnost sa svih strana, a uprava je bila dovoljno bistra da to iskoristi." Zastao je, a u glas mu se uvuklo malo tuge. "I tako mi nismo uspjeli ni u emu od onoga to smo jedni drugima govorili da pokuavamo. Knjiga vie nema. Fiziki nema. Ali Geiselova knjinica ivi, a ova dva luda kruga vjerovanja ire njezin sadraj po cijelom svijetu. Ali to ste i sami vidjeli, je li? Zbog toga ste doli ovamo? " "Zapravo sam doao prouiti vau haptiku." Robert je objasnio svoje zanimanje za interaktivni dodir na daljinu. "Hej, pa to je sjajno! Obje grupe me gnjave da poveam na domet. Ali na vioj razini, kako se vama ini to u to su pretvorile iskustvo knjinice? " "Pa, Militantni knjiniari izgledaju isto kao i ranije, mislim. To je zabavno suelje, ako voli takve stvari. Scoochiji... pokuao sam shvatiti to oni rade, ali meni to nema smisla. Toliko je raspreno, skoro kao da svaka pojedina knjiga ima vlastitu konsenzualnu stvarnost." "Skoro. Scoochiji su uvijek bili eklektini. Sad kad imaju librareom, kreiraju igrai konsenzus sve do fino prosijanih tematskih razina, esto ak i do pojedinanih odlomaka. Mnogo suptilnije od Hacekovih stvari, premda djeca to jako brzo pohvataju. Njihova prava snaga je u tome to Scoochiji mogu pretapati stvarnosti. To se dogodilo izmeu njih i Hacekijanaca. Scoochiji pristiu sa svih strana, ak i iz propalih drava. Sada se te digitalizacije alju natrag van. Kad god se to uklapa, Hacekovi ljudi up ravljaju. Druga mjesta. druge vizije - ali sve imaju pristup cijelom sadraju knjinice. Ako uspijete svladati problem interaktivnog dodira na daljinu, on bi postao jo zanimljiviji." Carlos se osvrnuo svojim uredom, u kojem je kabala bila kovala planove s posve drugaijim ciljevima. "Jako puno toga se promijenilo u samo dva mjeseca. " "to misli, to se uistinu dogodilo te noi, Carlos? Je li svrha pobune bila da skrene panju s onoga to smo radili nas etvorica - ili je bilo obrnuto? " "Puno sam o tome razmiljao. Mislim daje diverzija bila pobuna, ali ta diverzija izmaknula je kontroli i na kraju prouzroila golemu... to je suprotno od kolateralne tete? Kolateralna korist? Sharif-tko li ve - meni je ee bio zec - bio je veseli luak. " Zec. Tako su njegovi ispitivai zvali Tajnovitog Stranca. Takoer, tako je Stranac nazvao samog sebe prije samog kraja. "Pa, naa strana posla bila je mranija. Zec nas je sve manipulirao, svakoga u skladu s njegovim slabostima. " Carlos je kimnuo. "Da. " "Zec je svakome od nas obeao ispuniti tajnu elju, no tada je pregazio rije, nakon to smo mi poinili izdaju koja mu je trebala. " Premda je, istini za volju, Robert bio prilino siguran da je stvor bio kaput. Moda bi stvari ispale drugaije da je preivio. Gorua nada da e Stranac ispuniti svoje obeanje bila je gorivo Robertove izdaje. Sada je bila hladni pepeo. Bogu hvala. Carlos se nagnuo naprijed. Iza naoala-pepeljara njegove oi izgledale su skeptino. "Dobro," rekao je Robert, "moda Zec nije svakome obeao neto. Mislim da je spletkarenje uz turbo asistenciju bilo dovoljna nagrada za Tommieja. " "Vjerojatno je tako." Ali knjiniar nije djelovao uvjereno. 202

"Gle, znali bismo da se bilo koje od tih obeanja ostvarilo. To bi bilo spektakularno. Kladim se da je Winston elio... A gdje je Winnie ovih dana?" Poeo je tragati za odgovorom, no Carlos ga je ve imao: "Dekan Blount se zaposlio na Sveuilitu proli mjesec, na Odsjeku umjetnosti i knjievnosti. " Robert je preletio pogledom rezultate svoje pretrage. "Ali radi kao asistent uprave na poetnoj razini! " "Da. bizarno. Trenutani dekan Umjetnosti i knjievnosti je Jessica Laskowicz. Jo jedna medicinska povratnica. U nultim godinama bila je tajnica odsjeka. Danas karijera asistenata uprave nema plafon, no Winston poinje uasno nisko - a najbolji tra je da se on i Laskowiczeva nikad nisu slagali. " O joj. "Pretpostavljam da se Winston moda konano pomirio sa svojim snovima. " Poput mene. U svakom sluaju, to je znailo da je Tajnoviti Stranac stvarno nestao, a njegova ekstravagantna obeanja umrla. Podigao je pogled na Carlosa Riveru i osjetio uzbuenje velikog iznenaenja. Robertu je ostalo vrlo malo njegovog starog smisla za ljude; danas su ga oigledne stvari morale tapom tui po glavi. "A to... to je s tobom?" "Primjeujete li neto drugaije na meni, profesore? " Robert ga je pomno pogledao, pa se opet osvrnuo po stvarnom, raskonom uredu. Carlos si je lijepo sredio ivot, no Robert nikad ne bi pomislio da bi on od Stranca poelio svjetovni uspjeh. "Izgleda sretnije, samopouzdanije, razgovorljivije." Bingo. "Nisi rekao nita na mandarinskom. Nijednom nisi upao u PVU! " Carlosov odgovor bio je osmijeh pun najie radosti. "Znai, zaboravio si taj jezik? " "Ne. Q sh w hi ky shu zhngwn, bgu bxing yqin nme li l le. A nisam imao napad ve vie od est tjedana! PVU vie ne vlada mnome. Sad mogu uivati u tom jeziku. Bio mi je o velike koristi dok sam radio s ljudima iz kineskog Informagicala. Spajat emo njihove podatke iz Britanske knjinice s onime to je nastalo nakon Huertasovog povlaenja." Robert je dugo utio. Onda je rekao: "Tvoje ozdravljenje bi moglo biti sluajnost. " "Pa... i ja sam se to pitao. Do tog medicinskog otkria dole su grupe iz Turske i Indonezije. Nije imalo nikakve veze s Ministarstvom veterana ni s institucionalnim programima istraivanja. Ali na taj nain se u dananje doba i dolazi do veine medicinskih otkria. I nisam dobio nikakve hvalisave poruke od Zeca. Sve je bjelodano, premda vijest nije bila osobito popraena. Naime, taj lijek za PVU nije uinkovit na veini rtava. Meni su se javili preko ute trake jer je moj genotip tono usred onih s najveim izgledima." Slegnuo je ramenima. "Pretpostavljam da bi to mogla biti sluajnost. " "Da." Rajsko minsko polje. "Ali to je uasno velika sluajnost", nastavio je Rivera. "Dobio sam to sam traio, samo nekoliko tjedana nakon to sam odradio svoj dio dogovora. A i neki moji uspjesi vezani za Scoochije bili su neobini. U samo nekoliko tjedana postigao sam sporazume za koje bi mi inae trebalo godinu dana. Netko mi pomae. Mislim da niste u pravu u vezi sa Zecom. Moda se samo pritajio. Moda ne moe izvesti sva ta uda odjednom... Profesore? Je li vam dobro?" Robert mu je okrenuo lea i elom se naslonio na hladno proz orsko staklo. Ne treba mi to. Sretan sam sa svojim novim ja! Otvorio je oi i pogledao kroz suze. Ispod se nalazila poznata pjeaka staza, zmija znanja koja je vijugala uzbrdo prema knjinici. Moda je Tajnoviti Stranac stvarno bio bog, ili je postao bog. Vragolasti bog. "Profesore?" "Dobro sam, Carlose. Moda si u pravu. " Priali su jo nekoliko minuta. Robert nije bio posve siguran o emu se radilo, premda se sjeao da je Carlos izgledao pomalo zabrinuto za njega, vjerojatno zato to je pogreno shvatio Robertovu bolnu zbunjenost kao neku vrstu medicinskog hitnog sluaja. Tada se spustio dizalom i izaao natrag na sunani plato. Svuda oko njega vrzmali su se svjetovi umjetnosti i znanosti koje je ovjeanstvo marljivo stvaralo. A to ako mogu imati sve?

Kraj
203