Planeta Dri Ogledi o vlasti

Novela od Stanca ili pjeani sat

Il gentiluomo era ferito Dri, prvo pismo Cosimu

- izvedena u proljee 1550. - arheolozi mitske prolosti s lakoom oitavaju projekciju drevnih solarnih mitova u kojima se staro zimsko sunce i zamrzla zemlja, terra invernale, prikazuju makom ostarjela seljaka koji ima potrebu da se u kazalinom, a u stvari u obrednom inu, pomladi i obnovi - u drevnoj obrednoj praksi solarni mit poznaje nekoliko varijanti kojima se izvodi akt pomlaivanja, ali je najea ona u kojoj se ludikim, pokladnim plesom provodila agresija nad ostarjelim vilainom -> ta je agresija bila u katarkikoj funkciji oivljavanja novogodinjeg, proljetnog ciklusa, nakon to bi priroda, u zimskom solsticiju, dospjela do svoje krajnje, najnie energetske toke - solarni mitovi, razumljivo, veu se uz karnevalsko okruje, pa je Drieva Novela od Stanca tematski ugraena u pokladnu no u kojoj Divo Peica na Mihovu primjedbu: to je to? Para Vlah? odgovara Nu hod', mo, po'mo tja, Vlahu u njekomu novelu uinit. otvarajui svojom replikom kazalini sustav koji, iako crpei iz solarnih mitova, dakle iz jednog ritualnog i simbolinog sustava, Drievom intencijom, a u skladu sa zahtjevima renesansnog modela, gubi na simbolinosti - odjednom u ovoj tvorbi, umjesto opozita s kojima se igra zemljanebo, zima-ljeto, novo-staro, opozita s kojima se igra karnevalsko znakovlje, ulazi u Driev teatar i stvarni, povijesni svijet koji

ve na tematskom i jezinom planu uvlai u prostor igre povijesno vrijeme - naziremo mehanizam koji je povijesni svijet stvorio prenosei samoga sebe u teatar U Noveli od Stanca nije vano samo ono to se igra i to se na sceni vidi, ve i ono kako se i iz koje se vizure neto na sceni gleda! - u srednjovjekovnom kulturnom modelu scenski znak mogao je biti se to se od njega zahtijevalo, a to samo zato to je znaio uvijek jedno i to se uvijek referirao samo na vjene pojmove - ti vjeni pojmovi i srednjovjekovni kozmos koji se emanirao u svemu to je nastavalo kazalini i onaj drugi svijet razlikovali su se od renesansnoga sustava igre jer je ovaj u prostor igre prije svega pustio ovjeka da se svojim tijelom podmetne igri i prostoru - usred tjelesne podmetnutosti igri, a i gledanju, kazalini renesansni mehanizam poprimio je novo znakovlje, pa se odnos smrtivot, koji se prije iskazivao simbolima zima-ljeto, historizirao tako to mu je prava linija dramatizacije postao odnos slugagospodar, ili relacija starost-mladost, ako se ona mogla povijesno osmisliti - taj teatar stavlja pred publiku zahtjev kazalinog gledanja prije svega kao povijesnog gledanja i identificiranja -> zato je kazalini model Novele od Stanca iako se na prvi pogled znakovljem preselio iz ulinih procesija, dudijata i iz rituala koji su bili kozmiki, proizlazio, u najiem gluminom smislu iz zakonitosti prema kojoj teatar ima dva gospodara, vlasnika Grada i njegove scene, te vlasnika scenskog predloka i zamisli o predstavi - u Noveli od Stanca radnju nosi Stanac, on je objekt novele, subordiniran je teatraliaciji koja se u vremenu predstave nad njim provodi - Divo Peica nosi svu energiju novele nad Stancom i na prvi bi pogled, od svih lica koja igraju, on jedini io s maskom - Stanac nema maske, on ima neto seoske opreznosti, retorike maskiranosti, ali masku u igri ima samo Divo - Divo je korifej magijskog plesa, a posluamo li najdublje slojeve rukopisa predstave, Divo je onaj koji obavlja obred pomlaivanja, onaj koji magijom, a u stvari varom, promovira u scenskoj igri staro u novo - na predstavi 1550. u Martolice Hjadinova na piru, radilo se o tome da je vilain, starac Stanac, bio s prostorom igranja u nesporazumu, pa su ga, zbog nepoznavanja pravila igre i zbog nerealne stareve

elje da bude valent svojoj Mioni prisilili na sudjelovanje u igri koja je s njegovim nerazumijevanjem raunala - u neprijateljskom prostoru zaete igre, u noveli koje je rtva, Stanac biva izvrgnut poruzi, smijehu, biva okraden, i ne preostaje mu na koncu drugo nego da uzvikne: Haram'je tko bi mnio da su u ovomen gradu?! - dok Stanac to govori scena se ispraznilai svi koji su bili u saloi gdje se prikazivala Novela znali su da je ispunjeno vrijeme jednog uitka, vrijeme burle, agresije i da je ujedno zgotovljen akt ienja

JE LI POD STANEVU KOU ZA VRIJEME PREDSTAVE UAO SAM PISAC? DA -> pisac je bio prisiljen ui u nametnutu mu igru ugroavanja, u igru pod Stanevim likom, u igru koje je valjda bio sit

NE -> 1550. godine jo nema presudnih sukoba Dri-Grad - 1551. kae er Dria ljube vlastela - moda ironino -> pretpostavka da je Vidra na predstavi Novele od Stanca prisilio vlasniku hidru da proguta jednu tematsku diverziju, igru s pomijeanim kazalinim funkcijama koju je mogla rijeiti samo ovim vlasteoskim i monikim receptom iz Duha Krpete: Imamo mi sekret kojijem emo init, ako i zlo arecitate, da e svakomu parat dobro, lijepo i drago. - nije Dri nikako skriven u figuri Stanca - nije skriven ni u zastoru kao to je to bio u Veneri -> nema zastora, ne problematizira se perspektiva gledanja, ve se problematizira gledano! - Stanac poput grupe Vlaha iz Venere ni u jednom trenutku ne zna je li ono to on vidi na sceni san ili java - razlika je u tome to je ono to Stanac vidi potpuno u funkciji poigravanja s njim samim dok se ono to su vidjeli Vlasi igralo s drugima - agresija se provodi nad Stancem, a u Veneri se agresija, u svojoj posljednjoj toki, i nije provodila nad Vlasima ve nad oima kojima su Vlasi ukrali gledanju u mitolokom zrcalu! - ostvaraj: igra dva vrsta motrita: 1. Stanevo kojim prizor zavrava i koje se u publici prepoznaje jer gledateljima donosi katarktiki osjeaj nadmoi

- ovo motrilite podvrgnutoje nasilju u neprijateljskom prostoru igre i u njemu je samo naoko lako vidjeti usiljenu Drievu funkciju 2. Divovo ono s kojim igra poinje, odakle kree energija promjene, nasilja, odakle idu kazaline silnice - ali to je i mjesto u kojem pod maskom i u lisienju pisac moe za sebe izboriti mjesto - zbog dvojakosti pogleda i zbog dvaju arita Novela od Stanca funkcionirala je kao pjeani sat

- u jednom od urotnikih pisama Cosimu, otkriva svoj sekret kako je to on doivljavao 1550. pjeani sat Novele od Stanca!
-> pria o Divu Peici, tj. o sebi: Neka Vaa Preuzvienost uje o jo jednom sluaju koji se nedavno dogodio. Jedne noi tri golobrada mladia odu da se zabave po gradu, pa im neki ovjek uini nekakvu neugodnost, a budui da je dubrovaka mlade jako dobre udi, kad se u igri sijee udara pljotimice. Ti se mladii dogovore da napadnu onoga to im je napravio neugodnost, ne s ciljem da ga rane, nego samo da ga malo natjeraju u bijeg. Kad su ga pronali, dvojica ga od njih na takav nain i napadnu, ali trei, koji je bio malo nesmotreniji, zamahne i rani ga u ruku. Idui dan skloni se u crkvu, a ona druga dvojica koja nisu uinila nikakva zla ne htjedoe bjeati. Ranjeni ovjek bijae plemi, pa njegovi roaci samovlasno odu u crkvu i s nekoliko ga dukata izvuku iz crkve. Prestraeni djeak svali krivnju na drugove, pa oni mahnito pograbe i njegove drugove, a kako jedan od njih, koji nije plemia ranio, bijae rekao Napadnimo ga!, oni donesu presudu da mu se odsijee ruka, a onome koji je ranio dadoe blagu kaznu. Na moju molbu ispravi se tolika nepravda, ali je spomenuti djeak ipak bio osuen na dugotrajno tamnovanje u okovima i jo je i danas tamo. A koliko naopako postupaju prema patronima brodova ne bi se ni moglo ispriati.

to to ovdje Dri govori Cosimu i zato? - Zato bi to zanimalo Cosima, okrutnog firentinskog vladara? - identifikacijski proces u kojemu se i teatar i ivot mijeaju, jedan za tren postaje drugi i obrnuto - progovara jezikom simbola, fabuliziranih do paranoidnih razmjera - starac Stanac, kamen-stanac, zimska zemlja i staro sunce u kazalinom ritualu pruio se gedateljima kao dvostruka igra, kao obrnuti svijet, kao svijet s dva kljua - dvoznana je i njegova simbolika nadogradnja - Stanac je mogao biti pali bog, ostarjeli, osakaeni bog iz rituala plodnosti, iz novogodinjih ciklusa, ali dok je neko taj kazalini sustav imao svoju terapeutsku ulogu, on je u renesansi uao u promijenjene okolnosti gledanja -> ostarjeli kralj sada uzima masku osramoenog vlasnika novele, vilainea bez nade, zaljubljenika bez

spolne moi, u ijim nevoljama publika uiva dok ga percipira kao objekt intrige i dok se ne pita tko je to uvuen u njegovu kou - Iako iz Stanca govore animalni instinkti, iako kroza nj progovara tisuu godina pretvorbi i rituala, ipak ovaj Stanac u tkivu novele koja se nad njim provodi nije jo postao Pomet, gladni i kultivirani intrigalo i zaljubljenik. Ovo jo uvijek poraa teatar u kojemu dramske sile mogu biti ili sile zla ili sile dobra; ovo je teatar u kojem se one ipak ne moraju sukobiti u ritualu. Igra i njezino gledanje u rukama su povijesnog svijeta i ne znaju to bi radile s kozmikim antitezama. Zato Divo, koji je ludiko teite predstave, toka koja vodi igru, ima funkciju da publiku tjera u katarktiki smijeh, da obre smisao, da otvara znaenje. - dva kulturna modela: srednjovjekovni, opterean simbolikim kljuevima i renesansni, oivljen, ustostruen, nov - obina publika, ona koja je bila gledana dok gleda, nije na predstavi vidjela drugaije od glumaca, vidjela je ono to joj je bilo odreeno i vidjela je kako se nad Stancem provodi agresija i kako biva zaslueno kanjen - samo su dvojica te veeri imali prilike da uoe sve vizure, naravno pod uvjetom da te veeri vlast nije zadrijemala -> Dri je uselio sebe u funkciju korifeja, a ostarjeloj i bolesnoj lasti dao je mjesto u starcu Stancu - to su oite okolnosti igranja i gledanja, a o tome tko je za vrijeme gledanja i nije nam potrebno suditi, jer onaj koji je moda zaspao imao je sekret po kojem je zlo moglo parati i dobro! Jedno je sigurno: Te veeri zapoeo je proces problematizacije kazalinih funkcija i problematizacije gledanja u Drievom, ali i u hrvatskom kazalitu uope. () proces koji e samo nekoliko godina kasnije pisca uvui u nepodnoljivu igru, dovest e ga u teatar koji e mu biti nametnut, pa zato neizdriv! U Noveli od Stanca Dri jo uvijek igra kako eli, on jo uvijek otvara svoje prostore, svoje lomove, on zapoinje dizati katance sa usta onih kojima su u Pometu 1548. bili stavljeni. Sada mu je stalo do toga da likovi govore, da u igri igrom ne daju prilike vlasniku Grada da vlada i kazalinom scenom.