Sie sind auf Seite 1von 88

ZEMALJSKA KOMISIJA HRVATSKE ZA UTVRIVANJE ZLOINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAA

ZLOINI U LOGORU

JAS E N OVAC

Z A G R E B 1946.

Izdanje ove knjige finansirano je od strane Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske

Knjiga se ne preporuuje osobama mlaim od 16 godina.

LOGOR JASENOVAC, USTAKONJEMAKI INSTRUMENAT ZA UNITENJE NAIH NARODA


U blizini ua Une u Savu nalazilo se prije rata na sjevernoj obali Save veliko i napredno mjesto Jasenovac. Stanovnitvo je bilo preteno srpsko. Mjesto lei na eljeznikoj pruzi ZagrebBeograd. Tu je ve prije rata bilo nekoliko industrijskih poduzea, kao n. pr. tvornica cigle Ciglara i mala tvornica eljezne robe Lanara. Kako su na istonoj strani velikog, Jasenovakog polja utjecali u Savu pritoci Strug i Lonja, bio je itav taj kraj izvrgnut stalnim proljetnim i jesenskim poplavama. Voe ustake teroristike organizacije jo prije svoga ulaska u Jugoslaviju dobro su znali, da u narodnim masama nemaju oslonca i da se na vlasti mogu odrati samo terorom. Ulazei u Jugoslaviju nakon njenog sloma i iza faistikih tenkova, sa grupom svojih zloinaca, koje su jo prije rata s faistikim novcem izdravali i faistikim novcem vjebali u raznim talijanskim centrima za vrenje teroristikih akata, poeli su odmah prvih dana nakon okupacije da pod zatitom njemakih i talijanskih trupa i uz njihovu aktivnu pomo vre po ve stvorenom planu hapenja, masovna i pojedinana ubijanja Srba, idova i naprednih Hrvata. Primjenjujui u Hrvatskoj rasistiku teoriju o istoi rase i nacije, odluili su da istrijebe sve Srbe, idove, Cigane; odluili su da istovremeno likvidiraju i sve Hrvate, koji su ma na bilo koji nain ispoljili svoje protufaistiko raspoloenje. Tako se napunie za kratko vrijeme svi zatvori i sve tamnice. Ustae su dodue osnovali logore i u drugim mjestima, kao na pr. u akovu, Sisku, St. Gradiki, Lepoglavi, Loboru i c. d., no ovi su bili manji. Jasenovac je postao najveim i glavnim koncentracionim logorom u tzv. NDH.

Ustae su itavo njegovo stanovnitvo pobili ili ga preselili, a u samo mjesto smjestili stalan ustaki garnizon. Prve transporte zatoenika, koji su se sastojali uglavnom od idova i Srba, dopremili su do sela K r a p j e , koje se nalazi oko 12 km zapadno od Jasenovca, te im naloili da sagrade logorite, koje je dobilo slubeni n a z i v : J a s e n o v a c l o g o r br. I. Kako je broj zatoenika sve vie rastao, osnovan je izmeu Jasenovca i Krapja drugi logor, koji je dobio slubeni n a z i v : L o g o r b r . II. Zatoenici su morali sami da na brzu ruku izgrade oba ova logora, da podignu barake i nasipe, koje im je voda neprestano ruila. Konano su ustae uvidjeli, da su oba ova mjesta nepodesna za logorita, pa su ih nakon kratkog trajanja likvidirali i osnovali kraj Ciglare u Jasenovcu novi logor, koji je dobio slubeni n a z i v : L o g o r b r . III. U samom mjestu Jasenovcu pretvorili su tvornicu koe u L o g o r br. IV., dok se logor u Staroj Gradiki, koja nije daleko od Jasenovca, spominje vie puta u ustakim izvjetajima k a o L o g o r b r. V. Svi su ovi logori mogli primiti do 7.000 zatoenika, no na radu ih nije bilo nikada vie od 34000, pa ni u vrijeme kad je logor br. III. bio pun -raznovrsnih radionica. Dne 25. studenoga 1941. izdao je t. zv. poglavnik NDH zakonsku odredbu br. CDXXIX-2101-Z-1941., koju je potpisao i njegov ministar pravosua i bogotovlja dr. Mirko Puk. Ta zakonska odredba govori o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne radne logore. Glavne su take te odredbe ove: 1. Nepoudne osobe koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskog naroda ili tekovine oslobodilake borbe hrvatskog ustakog pokreta, mogu se uputiti na prisilni boravak u sabirne radne logore. Ove logore ovlatena je osnivati u pojedinim mjestima NDH ustaka nadzorna sluba. 2. Trajanje boravka u sabirnim i radnim logorima ne moe biti krae od 3 mjeseca ni due od 3 godine.

3. Odluku o upuivanju osobe na prisilni boravak u sabirne i radne logore, o vremenu trajanja boravka i o stepenu opreza i paske donosi Ustako redarstvo kao grana Ustake nadzorne slube. Sve upravne i samoupravne oblasti, kao i ustanove ustakog pokreta dune su Ustakom redarstvu preko upskog redarstva svoga podruja prijaviti osobe navedene u -u 1. ove Zakonske odredbe. Proti odluci Ustakog redarstva o upuivanju na prisilan boravak u sabirne i radne logor nema pravnog lijeka ni tube na Upravni sud. Ustaki nadzorni zapovjednik izdat e propisnik o ustrojstvu, poslovanju i stepenu opreza i paske u sabirnim i radnim logorima, te o uzdravanju osoba upuenih u ove logore.
***

6.

Tako se zacario reim strahovlade Ustake nadzorne slube i njezinog zapovjednika, koji je na stotine tisua rodoljuba liio ivota, a njihove porodice zavio u crno. Otii u Jasenovac znailo je biti predan na milost i nemilost ustakim koljaima, znailo je otii u mueniku smrt. Crna je povijest jasenovakog logora pokazala, da su ustae poslali tamo sve one elemente, koje je trebalo likvidirati, jer su im bili nepoudni iz rasnih, vjerskih, nacionalnih ili politikih razloga. Danas moemo utvrditi, da su ustae razvrstali sve zatoenike u dvije kategorije: 1. U prvu su kategoriju spadali svi oni zatoenici, koji su bili sueni na kaznu upuivanja u sabirni logor za vrijeme koje je krae od 3 godine. Namjera je ustaa bila da iscrpe do krajnjih granica radnu snagu tih zatoenika, pa da ih zatim uklone, da naine mjesta novim zatoenicima. Vrlo je mali broj ovih zatoenika, koji su puteni kui nakon to su izdrali kaznu, a i ti su veinom kod kue umirali od posljedica patnji i bolesti, koje su dobili u logoru. 2. U drugu kategoriju spadaju zatoenici, koji su sueni na kaznu upuivanja u sabirni logor u trajanju od 3 godine. Ovi zatoenici, koji su po presudi ustakog redarstva upuivani

u logor na 3 godine, bili su u pravilu likvidirani odmah nakon dolaska u logor. Obim je kategorijama zajedniko to, da su zatoenici bili upueni u logor na temelju individualne presude ustakog redarstva. U toku ovoga prikaza vidjet emo meutim, da su ustae kroz 4 godine dopremali u Jasenovac velike grupe mukaraca, ena i djece te ih ili uveli u sam logor i tamo likvidirali, ili ih likvidirali negdje u okolici Jasenovca. Bile su to grupe Srba iz raznih gradova i sela, grupe idova iz raznih gradova ili oblasti, itavi logori, koje su ustae preselili u Jasenovac radi likvidacije, svi Cigani sa podruja NDH, itd., itd. Ustae su sve ove nesretnike jednostavno pokupili i dotjerali u masi u Jasenovac na klaonicu.

VISOKI ZID DIJELIO JE JASENOVAC OD OSTALOGA SVIJETA


Logor III.
Spomenuli smo ve u uvodu, da su ustae krajem godine 1941. poeli da podiu pravi jasenovaki logor na prostoru gdje se nalazila Ciglara i da su mu dali slubeni naziv L o g o r b r . III. Logor br. I. i Logor br. II. emo opisati u Posebnom dijelu. Oba ova logora su trajala samo nekoliko mjeseci, dok je logor br. III. postojao gotovo etiri godine. Ustae su u njemu podigli i mnoge druge radionice i izradili barake za nastambe zatoenika, sav prostor dali opasati zidom 3 metra visokim, pa je itav t a j L o g o r br. III. poetkom proljea 1945. izgledao onako, kako je urisan u nacrtu, koji je otisnut u ovom prikazu. Sam se logor nalazio odmah k r a j mjesta Jasenovca s istone strane. Glavni ulaz u logor bio je na zapadnoj strani logora, na cesti, koja vodi kraj Save od Jasenovca u selo Koutaricu i dalje u Staru Gradiku. Ulazna vrata od jakog drveta bila su ugraena u visoki zid, koji je okruavao logor s tri strane i bio visok 3 metra. Zid je tekao najprije prema sjeveru u duini od 420 metara, zatim je skretao paralelno sa eljeznikom prugom prema istoku u duini od 1350 metara. Iza toga je mijenjao smjer prema jugu okomito na Savu i bio dug 1300 metara. Pri tome je presijecao cestu za Koutaricu. Tu su se nalazila tzv. Istona vrata. Na obali Save smjerom prema zapadu pruao se svretak toga zida u duljini od 290 metara. Juna je granica logora bila rijeka Sava, kao prirodna zapreka da zatoenici ne pobjegnu iz logora. Cijeli je logor br. III. zapremao povrinu od jednog i po kvadratnog kilometra.

10

Kod glavnog (zapadnog) ulaza bile su podignute s t r a a r n i c e i u p r a v i t e l j s t v o l o g o r a , gdje su se registrirali i postrojavali zatoenici, koji su stizali u logor. U zgradi je bila i jedna izvidnica visoka 24 metra. Sve su te zgrade ustae minirali i digli u zrak, kad su bjeali iz Jasenovca, pa danas stre samo hrpe ruevina. Sjeverno od ove zgrade bila j e r a f i n e r i j a , koju su ustae unitili, dok su cisterne za petrolej, koje su bile ispod i iznad zemlje, ostale neoteene.

Oko 150 metara od obrambenog zida nalaze se ostaci zgrade, koja je bila 150 metara dugaka i 8 metara iroka i tekla u pravcu sjeverjug. Bilo je t o g l a v n o s k l a d i t e izraenih fabrikata. Ovo je skladite sluilo kroz itavu zimu 1944./45. kao prostorija, kroz koju su ustae dotjerivali mase rtava, tu ih nou po cioj zimi skidali do gola, ruke im svezivali na lea, povezivali zatim dva po dva icom te ih gonili na t z v . Granik.

11

Granik je bila naprava, gdje su se iz brodova i splavi dizali i iskrcavali tereti, odnosno gdje se ukrcavala roba, koja je odlazila iz Jasenovca. Na tom su graniku ustae ubijali rtve udarcima maljem ili ekiem po glavi, rezali im trbuhe, vjeali im na ruke eljezne terete, te ih bacali u Savu. Istono od Glavnog skladita bio je veliki prazan prostor, koji je bio natrpan starim eljezom, koje se upotrebljavalo kao materijal za potrebe Lanare. Paralelno sa zgradom Glavnog skladita bila je neko zgrada pomone bravarije i limarije. U udaljenosti od 20 koraka prema istoku nalazi se cio niz zgrada u smjeru jugsjever. Najjunija je zgrada bila z l o g l a s n a Z v o n a r a . T o j e bilo neko spremite dugo 2, a iroko 3 metra, kuda su ustae pobacali najprije razorena zvona pravoslavnih crkava. Kasnije su ta zvona odnijeli, a na to mjesto bacili smee od ugljena, dok nisu pretvorili Zvonaru u muilite, gdje su zatvarali one zatoenike, koji su bili osueni da umru od gladi. Ta je baraka imala samo jedna vrata, i to staklena, dok prozora nije na njoj uope bilo. Sjeverno od Zvonare nalazila se Pa k e t a r n i c a, gdje su se cenzurirali listovi i poiljke, koje su primali posluni zatoenici. Trea je u nizu bila zgrada, gdje se n a l a z i l o U p r a v i teljstvo logora i. Radni odsjek. Malo sjevernije nalazila s e L a n a r a , velika industrijska zgrada, u kojoj su se izraivali razni eljezni predmeti, kao lanci i ice. Tu je bila takoer kovanica, strojobravarija, alatnica, tokarija, pukara i automehanika. Ako pogledamo nacrt logora, vidjet emo, da se u udaljenosti od 7 metara nalazi paralelno sa Lanarom kruna pe za peenje c i g l e C i g l a r a , a iza nje spremite za suenje cigle. U blizini Ciglare ustae su poetkom 1942. sagradili posebnu pe za spaljivanje ljudi, t z v . P i c i l l i j e v u p e , koju su dali nakon 3 mjeseca poruiti. Kraj Ciglare vidimo na nacrtu jednu dugu remizu bez pobonih zidova, koja je imala krov. U tu je remizu vodio odvojak eljeznike pruge od jasenovake eljeznike stanice, a zatoenici su je p r o z v a l i T u n e l . Ovdje su zatoenici, koji su tokom godina 1941. i 1942. dovoeni u Jasenovac, morali da ekaju danima i tjednima po svakom vremenu, dok im se nae mjesto u

12

Tuma nacrta logora Jasenovac III.


1 = Straarnica i Upraviteljstvo logora. (Ulaz u logor). 2 = Rafinerija. 3 = Glavno skladite. 4 = Skladite i radionice. 5 = Supa za cigle. 6 = Lanara. 7 = Upraviteljstvo logora. 8 = Paketarnica. 9 = Zvonara. 10 = Skela na Savi 11 = Granik na Sam. 12 = Supa za cigle. 13 = Ciglana. 14 = upe radionice (t. zv. tunel). 15 = Straara. 16 = Nastamba ustakih asnika. 17 = Stolarija. 18 = Kuhinja i nastamba ustaa. 19 = Dvije upe za cigle. 20 = Dvije upe za cigle. 21 = Pilana. 22 = upa. 23 = Pogon sa dimnjakom (Elektrina centrala). 24 = Kreana. 25 = Ekonomija. 26 = Ugljenara. 27 = Drvara i pekara. 28 = Iskopana jama, odakle se uzimala zemlja za ciglu. 29 = T. zv. bajer odakle se uzimala zemlja za ciglu. 30 = Remenarija. 31 = tala. 32 = Kancelarija nadzornika. 33 = Kancelarija grupnika i radionice. 34 = Veliko jezero sa drvenim mostom. 35 = Zatoeniko groblje. 36 = Bolnica. 37 = Ambulanta. 38 = 6 baraka za nastambu zatoenika. 39 = Pomona kuhinja. 40 = Kuhinja. 41 = Baraka obrtne grupe. 42 = tala. 43 = Kuhinja. 44 = Mljekarna i mesnica 45 = Zgrada enskog logora. 46 - Nova mesnica. 47 = Ledana. 48 = Svinjac. 49 = Ustake radionice i nastambe. 50 = Zgrada enskog logora. 51 = Kuhinja. 52 = Logor III c. 53 = Izlaz iz logora i straarnica. (Istona vrata).

Na nacrtu vidimo dalje prema istoku opet cio niz zgrada, koje teku smjerom jugsjever. Najjunija zgrada nalazi se na raskru kolne i pjeake ceste, a u njoj nalazila se Straara, zatim blagovaonica za ustake oficire, kuhinja i brijanica. Sjeverno je od nje bila Nastanba ustakih asnika i kancelarija logornika i grupnika, te tehnika poslovnica. Sjeverno pak od ove zgrade bile su: ustaka kuhinja, blagovaona i nastamba onih ustaa, koji su boravili u Jasenovcu radi kazne.

Ostaci lanare

U tom se prostoru nalazi blizu kolne ceste za Koutaricu z g r a d a P i l a n e i P o g o n a , koja je bila visoka 15 metara, duga 20 metara i imala dimnjak visok 52 metra. Cijeli je prostor iza Pilane bio napunjen graevnim materijalom, a na sjevernom se kraju nalazila ledina gdje se kopala zemlja, koja je bila vrlo dobra za peenje cigle. Dalje prema istoku vidimo niz zgrada gdje se nalazila ekonomija, a do nje remenarija, tale, kolarija i kovanice, a do ovih baru u obliku gljive tzv. Jezero, preko kojega je bio postavljen na najjunijem kraju drveni most.

14

Jugoistono od toga jezera bile su tale, kuhinje, mljekare, mesnice i enski logor. Sjeverno od toga jezera bilo je Groblje, a odmah u blizini cio niz baraka, dugih 24 metra a irokih 6 metara. U

Razoreni Tunel

prvoj je baraki bila smjetena bolnica, u drugoj ambulanta, u daljnih est bile su nastambe zatoenika, a onda su slijedile barake obrtne grupe, glavne i pomone kuhinje.

15

Ustae su spalili sve ove barake, a grobove iskopali i ljeine spalili, da zametnu trag svojim zloinima. Sve su ove zgrade, koje smo do sada naveli, bile ograene icom. S onu su se stranu ice nalazile jo u smjeru prema jugoistoku zgrade Ledane, mesnice i svinjci, a zatim jo p o d a l j e Ustake radionice i Nastambe te enski logor s kuhinjom. Oko tih je zgrada tekla druga ica, koja se sa prvom, icom spajala u blizini baraka, gdje su bile nastambe zatoenika mukaraca. Dodajemo da je s onu stranu obih ica u sjeveroistonom kutu b i o L o g o r III-C.

Logor IV.
Logor br. IV. nalazio se u samom mjestu Jasenovac, u Dimitrijevoj ulici. Ustae su industrijske zgrade, gdje se izraivala i suila koa, opasali bodljikavom icom od vie redova, tako da su svi magazini, radionice, prostorije, gdje su bili montirani dinamo motor i parna maina, bazeni za namakanje koe, jame gdje se gasilo vapno, zgrade gdje su bile smjetene poslovnice i stanovi namjetenika, sainjavali jedan logor, u kojem je bilo zatoeno tehniko osoblje, komercijalni strunjaci i radnici. itava se ta mala kolonija z v a l a K o a r a . Zatoenici Koare imali su bolju hranu, a ustae su s njima bolje postupali, nego to su to radili sa zatoenicima iz Logora br. III., jer im je bilo stalo do toga, da koara dobro opskrbljuje vojsku s izraenom koom. Pred svoj bijeg minirali su ustae i zapalili, sva postrojenja, sve zgrade u logoru, gotovo sve kue u Jasenovcu, tako da taj gradi, koji je neko bio lijep i napredan, izgleda danas kao mjesto, gdje su se odigravale najee borbe.

16

SISTEMATSKO UNITAVANJE ZATOENIKA


Prije nego preemo na opisivanje pojedinih masovnih zloina, koje su ustae poinili na zatoenicima, prikazat emo u opim crtama sistem i metode, koje su ustae provodili u logoru, kakav je bio ivot zatoenika, to su morali raditi i to su sve morali prepatiti. 1. Dolazak u logor i pljaka etiri su godine stizali u Jasenovac transporti zatoenika, neki u eljeznikim vagonima, neki na kamionima, a neki pjeke. Nije bilo tjedna, da se nisu as manje a as vee grupe zaustavile pred zgradom Upraviteljstva logora, gdje su ih ustaki straari, koji su pratili transport, predavali zapovjednicima logora ili njihovim zamjenicima. Zatoenici su i za vrijeme puta do logora bili podvrgnuti mukama od gladi i zlostavljanjima na razne naine. Svjedok Kustorin Marijan opisuje ukratko svoj put za vrijeme predvoenja iz St. Gradike u Jasenovac: Ja sam dne 23. IX. 1944. premjeten iz logora St. Gradika u Jasenovac u grupi od 700 ljudi. Gotovo cijeli put od 38 kilometara morali smo prei treim korakom; tko je zastao iz grupe ili posrnuo bio je na mjestu ubijen. Kako je taj put vodio pored Save, mnogi su drugovi iznemogli i u oajanju skakali u Savu, da se rijee daljih muka. Rijetko su kada Luburi, Milo ili Matijevi, glavni komandanti-koljai, preputali drugom nekom viem ustakom oficiru, da preuzme zatoenike. Oni su htjeli da lino izvre smotru nad dovedenim rtvama, da ih razvrstaju po grupama: Srbe u srpsku, Zidove u idovsku, a Hrvate u hrvatsku grupu. Luburi je svakoj grupi odrao govor, koji je bio pun uvreda, najprostijih kletvi, pri emu je volovska ila ili druga neka batina zvidala iznad glava i lea zatoenika. Prelo se zatim na pljaku. Ustae su svakom zatoeniku oduzeli sve stvari, koje je sobom donio, kao na pr. sat, depni noi,

17

novarku s novcem, dragocjenosti, knjige itd. Svaki je zatoenik morao izjaviti, da je predao sav novac, sve stvari od vrijednosti i pisma, te da nije nita sakrio i zatajio. Za svaku ma i najmanju, bez razlike da li sluajnu ili namjernu, povredu ovoga propisa kanjavali su ustae krivca odmah smru. Svjedok Steiner Hinko iskazuje meu ostalim: Sa mnom je doao u logor dne 18. IX. 1941. i neki starac imenom Poljokan. Nakon to je predao neke svoje sitnice i izjavio, da vie nema nita, otkrili su ustae da u kaputu ima neto saivenog novca. Ljubo Milo mu je odmah pred svima nama dva puta zabio veliki no u grudi i starac je odmah pao. Svjedok Fabijanec Josip: Kod dolaska transporta od 120 zatoenika ustae su strijeljali odmah trinaestoricu drugova. Nakon predaje svih predmeta, koje su zatoenici nosili sa sobom, i izjave da nisu nita zatajili, nastalo je obligatno svlaenje do gola. Sva bolja odijela, ve i obuu ustae su im oduzeli i dali u zamjenu stare dronjke, a nekima ostavili samo ve. Svjedoci sasluani glede tih okolnosti iskazuju: Svjedok Aleksi Arsa: Kad su nas dopratili u logor Jasenovac, odmah su nas svukli do gola, oduzeli cipele. Umjesto nae dobre robe dali su nam prnje. Cipela nam uope nisu dali, iako je bila cia zima. Svjedok Berger Oto: Ustae su mi oduzeli sve i ostavili samo rublje, to sam imao na sebi; pri tom smo bili tueni i zlostavljani. Svjedok Lapevi Stojan: U logor Jasenovac sam dopremljen 12. II. 1942. Doao sam u grupi od 9 ljudi. Najprije su nas iamarali do krvi, zatim svukli do gola, bolja odijela uzeli a nama dali najgora. Nakon sve ove procedure upuivani su zatoenici po grupama u pojedine barake, koje su im bile dodijeljene. U sluajevima kad za sve nije bilo dovoljno mjesta u barakama, noili su preostali po raznim drugim mjestima logora, izvan baraka. One zatoenike, koje su ustae doveli u Jasenovac samo radi likvidacije, drali su sate i sate, a katkada i po nekoliko dana, gole i bose ili u zgradi Glavnog skladita ili Tunela ili na otvorenom prostoru pod vedrim nebom, da ih konano povedu na Granik ili u Gradinu, selo s druge strane Save, i tamo pobiju. Sve do sredine 1942. godine nisu smjeli zatoenici da primaju paketa i pisama, pa su ustae sve poiljke, koje su prije toga vremena stigle u Jasenovac, otvorili i sadraj podijelili izmeu sebe.

18

Od sredine 1942. mogli su oni zatoenici, koji su po ustakoj ocjeni pokorni i marljivi, da piu kuama na otvorenim dopisnicama. Bilo im je dozvoljeno da se jave, da su ivi. Meutim uprava logora odreivala je vie puta, da se cio logor kanjava na taj nain, da za odreeno vrijeme zatoenici ne smiju da piu svojim kuama niti da primaju poiljke od kua. Tako su ustae ve za vrijeme dovaanja i primanja zatoenika u logor amarali ih, tukli ih batinama i kundacima, a mnoge odmah i strijeljali ili klali, pa su se kao izvrioci tih zloinstava naroito istakli: Luburi Maks, Milo Ljubo, Matkovi Ivica, Filipovi Miroslav, Picilli Hinko, Marii r, Jusi Mujo, Matkovi Ljubo, Kordi Tihomir, ulki Alaga, Gaparovi Dragan, Matijevi Matija i Skoibui. Sva je ova zloinstva Zemaljska komisija utvrdila sasluanjem svjedoka: Peka ure, Zouhar Stjepana, Richter Rudolfa, Slovenec Rudolfa, Fabijanec Josipa, Steiner Hinka, Stai Josipa, Blumschein Zlatka, Schwarzenberg Adolfa i Berger Egona, svih iz Zagreba, zatim Ili Branka iz ivinice, Duvnjak Mate iz Kustoije, Finzi Jakoba iz Sarajeva, Matas Pavla iz Trstenika, Breyer Ota iz Bjelovara, Aleksi Arse iz D. Bogievaca, Lapevi Stojana i Kustorin Marijana iz Kustoije. 2. Hrana i stan Hrana zatoenika u Jasenovcu bila je vrlo loa i nedovoljna. Dobivali su jelo dva do tri puta na dan. U jutro bi dobili toplu vodu, u kojoj je plivalo kukuruzno brano, u podne juhu od kupusa, graha ili krumpira, u kojoj je bilo neto povra, po koji krumpir ili grah, a na veer opet takvu slinu juhu. Tu su juhu zatoenici nazvali: Pura. Zatoenici su dobivali kruh vrlo neredovito. Prolo je vie puta i po nekoliko mjeseci, da nisu ni vidjeli kruha. Ako je i bilo kruha, bio je crn, sa primjesom posija i nije ga nikad bilo vie od jedne osmine kilograma na dan. U hrani, koju su ustae davali zatoenicima, nije bilo uope masti, dok je soli bilo vrlo malo. Cilj je ustaa bio, da tako loom i nedovoljnom hranom oslabe organizam zatoenika i da ga uine neotpornim protiv fizikih napora i bolesti, koje su doista nastupile kao posljedica ovakve ishrane. K tome se pridruila i neistoa, pa je ljeti stalno harala disenterija, tifus i druge bolesti probavnih organa, koje su samo u jednom mjesecu 1942. god. pokosile 1800 zatoenika.

19

Gotovo svi su zatoenici oboljeli od takve hrane, pa bi mogli citirati mnoge svjedoke, koji opisuju strane prehrambene prilike u logorima. Navesti emo radi primjera samo iskaz svjedoka r Ota, koji je iskazao slijedee: Sama je hrana u logoru bila vie nego oajna. Za doruak se obino dobivala nazovi-juha, koja je bila topla mutna voda. Za ruak bi imali grahovu ili krumpirovu juhu, u kojoj je bilo po nekoliko zrna graha i jedan krumpir. Ista je takva bila i veera. Kruha su dnevno dobivali njih 12 jedan kilogram. Za vrijeme mog boravka u Jasenovcu vidio sam, kako esto dolaze vozom vagoni puni hrane i paketi zatoenicima od privatnika ili od idovskih bogotovnih opina u Osijeku i Zagrebu. Od toga su zatoenici dobili samo grah i krumpir, dok su sve ostalo, kao riu, kavu, eer, konzerve itd. ustae zadrali za sebe i potroili u svojim kuhinjama. Slian je iskaz dao i svjedok Lapevi Stojan, koji je pri tome podvukao, da je o takvoj hrani morao dnevno da radi 10 sati. Kako u pogledu ishrane isto su tako bile teke i nepodnosive stambene prilike. Dok nisu bile sagraene barake zatoenici su spavali u tunelu, po spremitima za ciglu, po tavanima radionica i skladita ili pod vedrim nebom. Kad su bile izgraene barake, spavali su zatoenici u njima. Svaka je baraka bila ogromna drvena prostorija, 24 m duga a 6 m iroka. Kroz sredinu barake bio je ostavljen prostor za prolaz, a lijevo i desno od njega bili su boksovi (elijice) na jedan kat. U boksu moglo je da spava do 6 zatoenika. Kad je stigao novi transport rtava, a u boksovima vie nije bilo ni najmanje mjesta, natrpali bi ustae u svaki boks jo po kojeg zatoenika, tako da su svi morali da lee jedni na drugima. Kad je i na taj nain sve bilo prepuno, leali su ostali vani po raznim mjestima logora. Leite je u boksu bilo tvrdo, a zatoenici su se pokrivali ebadima. Pri dolasku u logor ,ustae su oduzimali bolju ebad, koju su zatoenici sa sobom donijeli, i davali im kasnije staru i slabu. Svi su ti boksovi bili puni gamadi: stjenica, ui i buha, pa sva ienja i trebljenja, koja su zatoenici vrili sami, nisu nita pomogla.

20

Kako su zatoenici smjeli predavati u praonice zamazano rublje samo jedan put mjeseno, to je jasno, da im je ovo bilo neisto. Prirodno je stoga, da su kroz cijelu zimu vladale teke zarazne bolesti, da je pjegavac stalno harao i da je bilo vrlo malo zatoenika, koji su ga preboljeli. Odjea je zatoenika bila vrlo slaba. Prostorije, u kojima se moralo spavati, bile su hladne i neiste. Lijenici i ljekarnici, koji su njegovali zatoenike, bili su iz redova zatoenika, pa su portvovno nastojali da pomognu svojim nesretnim drugovima. Kako su njihova sredstva za lijeenje bila vrlo primitivna, nisu mogli da im mnogo pomognu, a pogotovo nisu mogli da izvedu kakav vei kirurki zahvat. Tako je svaki tei bolesnik brzo umirao, a ako je to umiranje teklo presporo, ustae su nou nahrupili, istjerali bolesnike iz postelja te ih potjerali u Gradinu ili na Granik na likvidaciju. Svi svjedoci, koje je presluala ova Komisija, opisuju suglasno oajne higijenske prilike u kojima su morali ivjeti zatoenici, pa je istinitost gornjega prikaza utvrena naroito iskazom ovih svjedoka: Breyer Ota iz Bjelovara, Kovaevi Vojislava, Trbojevi Nemanje, Dominec Ivana, Stai Josipa, Sria Dragana, Steiner Hinka, krgati Dragutina, Orli ime, Danon Jakoba i Herak Josipa, svih iz Zagreba.

3. Rad zatoenika
Spomenuli smo u uvodu, da se jasenovaki logor u 1941. najprije sastojao od Logora br. I. kod Krapja i Logora br. II. kod Struga, dok se pravi jasenovaki logor br. III. poeo osnivati istom koncem jeseni 1941. U prva su dva logora dopremali ustae veinom idove, koje su pohapsili u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i drugim veim gradovima, zatim Srbe i Hrvate, pohapene po raznim krajevima NDH. Meu uhapenicima bilo je vrlo mnogo intelektualaca. Ustae su s njima postupali naroito okrutno: obuu su im i odjeu opljakali, hrana koju su im dali bila je kako je istaknuto, oajna, pa ipak su ih ustae silili da obavljaju cio dan najtee fizike radove. Bili su prisiljeni da grade barake i nasipe, koji imaju da brane logor od poplava Struga i Save. Pri radu su ih ustae udarali kolcima i kundacima, silili da brzo kopaju zemlju i da je nose na nasip, pa kad bi koji od umora sustao, dotukli bi ga na mjestu.
Zloini u logoru Jasenovac

21

Zatoenik Danon Jakob opisuje ovako rad zatoenika u Logoru br. I. i II.: Svaki put kad smo ili na rad, ustaka je pratnja od 30 ustaa kundaila naroito one, koji su uslijed slabosti ili starosti bili iznemogli. Uvijek smo morali polaziti na rad treim korakom. Kod polaska na rad dogaala su se i vea zloinstva nego li je samo kundaenje. Tko je zaostao, jer nije mogao da tri, bio je ubijen. Ustaka je pratnja pucala u nas zatoenike viui: Bre, bre! i pri tom mnoge ranila. Ako je na radu neko od zatoenika pokuao da se odmori i stane ma i jednu sekundu, pogodio ga je ustaki metak. Sjeam se da je Ljubo Milo jednom zgodom rekao straarima, da ne treba da pucaju, jer svaki ustaa ima, no, pa neka zakolje zatoenika, koji nee da radi. Razumljivo je stoga, da je nakon likvidacije logora I. i II. od nekoliko hiljada zatoenika stiglo u Logor br. III. samo nekoliko stotina.
**

Rad se zatoenika u Logoru br. III. dijelio na nutarnji rad u logoru i na vanjski rad oko logora. Nutarnji se rad u logoru izvodio po radionicama: u Lanari, Ciglari, Pekari, Elektrinoj Centrali, Pilani, Ekonomiji i t. d. Raditi se je moralo barem 10 sati dnevno bez odmora, jer je roba, koja se izraivala, bila vrlo potrebna za vojske okupatora i ustaa. Raditi se moralo i na ukrcavanju i iskrcavanju eljeznikih vagona, kamiona i brodova na Savi. Nije bilo odmora ni nedjeljama ni svecima, pa je istom u godini 1943. uveden nedjeljni poinak za marljive radnike. Ustaki su se nadzornici etali po radionicama i budno pazili, da niko ne postajkuje, da se ne zadrava predugo u zahodu i da radi bez odmora. Kad je neki ustaa ocijenio, da pojedini zatoenik sabotira rad, posegao je za kundakom, toljagom ili revolverom, te na mjestu premlatio ili ubio zatoenika. Lijenici su vrlo esto propisivali potedu bolesnima, starima i nemonim zatoenicima, ali su ustae, naroito Picilli Hinko, slabo marili za te odredbe i uivali da premlate te jadnike i da ih potjeraju na rad. Vanjski se rad zatoenika sastojao oko podizanja ograda od bodljikavih ica, oko podizanja malog i velikog nasipa, oko

22

izgradnje velikog zida (taj je rad trajao do konca 1942.), oko podizanja brojnih bunkera i obrambenih poloaja oko logora, oko krevine i sjee ume, te rada na poljima, vrtovima u Ekonomiji ili u susjednom Jablancu. I ovdje su ustaki straari pratili zatoenike, te ih kundacima, noevima ili vatrom iz oruja silili da rade brzo. Mnogo je i mnogo hiljada zatoenika stradalo na takvom vanjskom radu, pa se esto dogaalo, da se cijele grupe ili dijelovi grupa nisu vie sa rada ni povratili u logor. Ustaki su straari jednostavno naveli, da su zatoenici pokuali da pobjegnu, pa su ih morali da pobiju.

ODNOS I POSTUPAK USTAA PREMA ZATOENICIMA


Poloaj zatoenika uope
Svaki je zatoenik po dolasku u Logor, ako ve to ranije nije znao i osjetio, odmah doao do spoznaje, da ga u logoru eka sigurna i strana smrt. Bilo je samo neizvjesno, koliko e dugo trajati njegove muke u logoru. Za svakog normalnog ovjeka, koji nije doivio i vidio sva ona zloinstva, sve vrsti muenja, kojima su zatoenici bili podvrgnuti u ovom logoru, ini se nevjerovatnim, nemoguim, da se je moglo nai zloinaca, koji e sa toliko sadizma, sa toliko perverziteta izmiljati i izvoditi tako okrutne naine i sredstva muenja nad ljudima. Samo faistiki kriminalni odgoj mogao je da stvori ljudska udovita, koja e vriti ovakve zloine; samo takvi zloini mogli su da zadovolje kriminalni mentalitet faistikih zloinaca poev od poglavnika pa do posljednjeg koljaa. Svaki je ustaa, poevi od Luburia do posljednjeg straara bio prema svakom zatoeniku svemoan, imao pravo nad ivotom i smrti. U svako vrijeme, i po danu i po noi, i za vrijeme rada i odmora, mogao je svaki ustaa da ubije svakog zatoenika, a da o tome nikome ne polae rauna, pa da tu injenicu niti ak ne registrira. Na osnovu iskaza svjedoka Danona Jakoba utvren je na pr. slijedei dogaaj: Dne 23. XII. 1941. sazvao je Milo Ljubo, jedan od najteih ustakih krvoloka, javni nastup tj. zbor svih zatoenika. Napomenuo je ukratko, da je jedan od zatoenika pokuao da ubije nekog ustakog straara. Nije spominjao niti imena toga zatoenika niti ustae.

23

Radi toga je Milo Ljubo izdvojio iz stroja 25 zatoenika, uzeo puku i svih dvadesetpetoricu postrijeljao. Pozvao je zatim lijenika dr. Gusti Leindorfera, da konstatira smrt, a zatim grobare, da odvezu ljeeve. Nakon toga je u ali dobacio: O, pa nisam ni pitao, kako se zovu. Svako ma i najkrae odmaranje za vrijeme rada, svako sakupljanje u slobodno vrijeme, eprkanje oko kuhinje i traenje otpadaka hrane, svaka molba zatoenika da ga se potedi od rada radi bolesti ili nemoi itd. bio je najtei disciplinski prekraj, koji su ustae odmah teko kanjavali. Mlatili su rtvu motkama, kolcima, volovskim ilama, kundacima, bacali na zemlju i gazili nogama, probadali bajunetom, a vrlo esto vadili revolver ili no i ubijali. Dogodilo se, da je neki ustaki dunostnik dozvolio pojedinom zatoeniku da neto uini ili da neto uzme, pa ga je odmah nakon toga drugi ustaa, ne marei za dozvolu svoga kolege, neovjeno kaznio. Javno kanjavanje, kao u sluaju koji je napred iznesen, vrilo se vrlo esto. Zbog sitnih, neznatnih ili izmiljenih motiva, ili uope bez ikakvih motiva. Svjedok Breyer Oto prikazuje ovaj prizor: Batinanje je vreno na taj nain, da su Ljubo Milo i Matijevi eui se logorom doli do bilo kojeg zatoenika i bez povoda ga jednostavno uzeli i odveli u zatvor kod Uprave. Na veer smo mi svi zatoenici pred veeru bili sakupljeni i postrojeni, zatim su dovedeni odabrani obino dva do tri druga i postavljeni pred itav stroj. Ljubo ili Matijevi su rekli, da su zatoenici izvedeni na pr. radi toga to nisu htjeli raditi i kanjeni sa 25 batina po goloj stranjici. Doneen je stolac, osueni je morao skinuti hlae i gae, lei preko stolice, a onda ga je ustaa s korbaem, u kojem je bila ica, 25 puta udario to je jae mogao. Zatoeniku je popucala koa, curila krv tako da nije mogao nekoliko dana uope da hoda. Onda je doao na red drugi, trei itd., pa kada su s posljednjim zavrili, polo se na veeru. Tada su ustae hodajui izmeu logoraa poslije rada, kadgod bi im se to prohtjelo, bez iijeg nareenja i bez ikakvog razloga, po vlastitoj volji, uhvatili kojeg zatoenika te ga premlatili. Gledao sam jednom, kako su mi druga lupali kolcem i gazili po njemu nogama dok nije na koncu od zadobivenih rana umro. Drugi su ustae pucali u nas zatoenike gaajui iz pitolja, pa je samo tako stradalo dnevno po nekoliko lica.

24

Osim ovih nastupa radi prisustvovanja javnim kanjavanjima postojali su u Jasenovcu i nastupi radi smanjenja brojnog stanja logora, kao i nastupi da se prijave svi koji ele poi na rad u Njemaku, u drugi koji logor ili u bolnicu na lijeenje. Svjedok Riboli Josip u svom prikazu navodi: Kad je logor bio prepun, odluili su ustae da likvidiraju stanoviti broj. Svi su se zatoenici morali u tu svrhu na veer ili nou postrojiti, pa je jednom zgodom obilazio Marii zatoenike hodajui od grupe do grupe, rasvijetlio im fenjerom lice i zapitao, odakle je koji. Ako se tako nije napunio potreban broj rtava, koje su bile iz krajeva, koji nisu bili Mariiu po udi, onda je prikupio i one koji mu se inae nisu lino sviali. Takva je revizija trajala po nekoliko sati, Marii se je etao sa pratnjom i vraao po vie puta istoj grupi, uivajui sadistiki u mukama zatoenika, koji su bili u neizvjesnosti, nee li kocka pasti i na njih. One druge javne nastupe radi polaska na rad u Njemaku ili u bolnicu, ili u drugi koji logor smatrali su ustae alom, uivajui u tome, tko e se dobrovoljno prijaviti, da ga poalju u smrt. Svjedok Breyer Oto prikazuje ovako sudbinu zatoenika, koji su se na javnom nastupu prijavili, da bi htjeli da idu u logor u akovo: Bio sam prisutan kad su ustae zatoenike utovarili u kamione, pa im naredili da unu ili sjednu. Pokrili ih zatim velikim ceradama, a onda se na svaki kamion popelo 5 - 6 ustaa i poelo skakati po zatoenicima, gazei ih nogama i tukui kundacima. Takvo su kundaenje i ubijanje zvali ustae oporavak u akovu ... Cesto su puta ustae dolazili nou u barake i samo radi svoje zabave batinali zatoenike. Svjedok Kuhada Nikola iskazuje: Ja sam radio u skupnom logoru na Pilani u stolariji. Kroz to sam vrijeme i ja dobivao batine. Batinalo se po noi na taj nain, da smo se morali nou svi dii iz kreveta i trati u krugu kraj vratiju barake, na kojima su stajali redovi ustaa, koji su nas kundacima nemilice kundaili. Svjedok Duzemli Milan opisao je ta muenja na slijedei nain :

25

Po mom dolasku u logor na Boi 1943. bio sam baen u samicu, gdje sam proboravio 22 dana. Ustae su me muili na taj nain, da su mi palili tabane, boli me iglom pod nokte, tukli icom omotanom gumom, stavili mi na prsa dasku po kojoj su skakali. Boli su me noevima, pa imam na obim rukama vidljive oiljke. Kroz cijelo vrijeme se uo vapaj i zapomaganje i iz drugih samica, pa sam kasnije saznao, da su zatoenika oga Josipa muili na taj nain, to su mu vezali ruke i noge u klupko i valjali ga po iljcima avala, koji su bili pribijeni u tu dasku. Serti uro je muen tako, da su mu ustae rezali meso s bedara i ranu solili. Vidio sam sa nekolicinom zatoenika mjeseca decembra 1944., kako su se Luburi, Matkovi, Ljubo Milo, Stoji i Kordi zabavljali na taj nain, to su 19-godinju djevojku Lonarevi Maricu iz Plesma povalili, golu golcatu na zemlju, noge joj rairili i razapeli na stol i palili cigaretama spolovilo, u koje su otresali pepeo. Vidio sam, kako su ustae prigodom likvidiranja djece u logoru bacili jedno dijete godinu dana staro u zrak, a drugi ga je ustaa doekao na bajunet. Vidio sam takoer kako je ustaki vodnik Brai Nikola zaklao zatoenika uleki Ivana iz Kozarice i pio mu krv. Ima bezbroj sluajeva muenja, pa je nemogue opisati sve naine, kako su ustae muili i ubijali zatoenike. Partizana Tomi Valenta muili su tako, da su mu u decembru 1944. odrezali jaja pa je od toga umro. Ustae su itave grupe zatoenika ili osuenika, koji su poslani u Jasenovac radi likvidacije, usmrivali na Graniku ili u okolici sela Gradina i Utica, k lee na bosanskoj strani Save preko puta od Granika. Svjedok ivkovi Jovan opisuje ovako masovne likvidacije na Graniku: To je trajalo katkada po itavu no. rtve su ekale u Glavnom skladitu ili u nekoj drugoj zgradi ili pod vedrim nebom. Prije polaska ustae su ih skinuli do gola. Zatim su im ruke svezali na leima icom, a onda ih privezane icom jednoga za drugog dotjerali na Granik. Ovdje je rtva morala da klekne, a ustae su joj na ruke privezali teak eljezni teret u obliku koluta. Iza toga su udarili rtvu maljem, ekiem ili tupom stranom sjekire po glavi, trbuh esto rasporili mesarskim noem te bacili zatim u Savu. Likvidacije u Gradinama i Uticama obavljali su ispoetka sami ustae, a od 1942. pomagali su im i cigani. Osuenici su morali sami da iskopaju dugake i duboke jame, ustae su

6 26

ih skinuli do gola, izbili im zlatne zube ili zubala, pa je zatim rtva morala da skoi u raku, gdje ju je doekao ustaa ili ciganin, te ju udario maljem po glavi ili joj prerezao grkljan noem.

Malj kojim su ustae ubijali svoje rtve

Svjedok Berger Egon opisuje te likvidacije iskazujui: Ja sam bio zaposlen u Jasenovcu kao grobar od mjeseca decembra 1941. i znam, da sam sa nekim drugovima pokapao dnevno oko 200300 rtava. Ubijanje se vrilo na slijedei

27

nain: jame su bile veliine 38 m2. Dok smo mi kopali grobove, ustae su s porunikom Mujicom na elu vrili ubijanja nad rtvama, koje su bile vezane icama. Ubijali su ih maljem,

eona kost razbijena maljem

udarajui ih po sljeponicama. Zatim su ubijali udarcima sjekire po vratu. Nadalje su ubijali metanjem drvenih klinova u usta. Klin se stavio u usta okomito, a tada bi ustaa udario sjekirom po bradi i klin je izaao napolje na tjemenu.

28

Katkada su pitali rtve da li imaju rodbine, pa kad se ustanovilo da postoji meu kojima rodbinska veza, silili su ih da se meusobno ubiju. Tako se deavalo da je brat ubio brata, otac sina, kerka majku itd. Mnogima su rezali s lea kajie. Bio sam prisutan, kad je Mujica izrezao jednoj rtvi na leima kajie kao uzde i onda ju tjerao okolo nateui je za uzde. Mlai su ustae pojedinim rtvama rezali noseve i ui i meu sobom govorili, da su ubili u borbi partizane i odrezali im noseve i ui. Te su odrezane noseve i ui spremali u rupie i trpali u depove. rtve bi pregledavali, pa kad bi ustanovili da rtva ima zlatne zube, vadili su ih noevima. Taj isti Berger Egon leao je u februaru 1942. u bolnici radi pet uboda bajunetom, koje mu je ustaa zadao u lea, jer nije brzo kopao rake. Svjedok Finzi Jakob izjavio je pak slijedee: Ja sam radio kao grobar na logorskom groblju samo 10 dana. Kroz to sam vrijeme pokapao ljeine bez glave, bez ruku, sa razmrskanom glavom, sa istrgnutim prstima na rukama i nogama, sa avlima zabodenim u grudi, sa odrezanim spolnim udima, ljeine iznakaene, modre i crne od udaraca. Za ono sam deset dana pokopao s drugovima oko 3000 ljeina, meu kojima sam prepoznao ljeine petorice grobara, koje su ustae dotukli. Svjedok Kosina Franjo naveo je u svom, iskazu: Pred Boi 1944. i to jedne nedjelje, vidio sam kako je oko 11 sati tjerano oko 40 golih ena i djece iz logora na Granik, gdje im je Luburi noem presjekao vrat, a Prpi rasporio trbuh, te ih bacili u Savu. Vidio sam drugom zgodom, kad je vjeano 35 zatoenika a meu njima i jedna ena, koja je imala u logoru etvero male djece. Djeca su prilikom njenog vjeanja plakala za njom i hvatala joj se za suknju, ali je Picilli jednu 6-godinju djevoicu udario nogom tako snano, da joj je pukla lubanja. Spomenuli smo ve, da su ustae ubijali zatoenike na radu, pa u vezi s time navodimo iskaz svjedoka Katalini Andrije: Kao brija odlazio sam esto na mjesto gdje se gradio tzv. Novi nasip, te sam vidio kako ustae udaraju radnike na nasipu kvrgastim batinama. One, koje bi dotukli, bacali bi odmah u nasip. Jednom sam prilikom uo, kako se jedan

29

ustaki straar, stariji ovjek, imenom Jozo, hvalio pred svima, kako je njemu pravi uitak kad kolje partizansku djecu i kako on za zabavu pokolje svaku veer 1020 djece.

rtva sa rasporenim trbuhom

Zapovjednici su logora esto odredili, da se imaju neki zatoenici pobiti radi neijeg tekog prestupka, koji se dogodio u logoru. Egzekucija se obavljala javno u prisustvu

30

30

svih zatoenika, pa svjedok Riboli opisuje ovako prizor, koji je morao da gleda: Majstorovi, Poli i Marii su se natjecali, tko e od njih biti krvnik, rtve su morale da kleknu pred njima tak-nuvi elom zemlju, a onda im je delat ispalio iz revolvera metak u zatiljak. Ako smrt nije odmah nastupila, maio se neko od njih za no i prerezao rtvi grkljan. Jednom je takvom zgodom ustaki zastavnik Matijevi polizao toplu krv s noa. To je bilo tako odvratno, da su zatoenici okrenuli glavu ili oborili oi da to ne gledaju. U logoru su bila i vjeala, na koja su vjeani pojedini zatoenici, visei tako po vie dana da budu teka opomena ostalim zatoenicima. Isto je tako postojao neko vrijeme u logoru i krematorij, koji je dao izraditi Picilli. Ustae su ovdje spaljivali ljude, ene i djecu, pa emo o toj tzv. Picillijevoj pei govoriti potanje u posebnom dijelu. Neki svjedoci tvrde, da je u Jasenovcu postojao stroj, u kojem su ustae gnjeili ljude, dapae i pila, kojom su ive ljude prepilili. Na kakve je sve ideje dola pokvarena sadistika ud ustakih koljaa, pogotovo kad su bili napiti, prikazao je svjedok ulina Mato: Saznao sam od prijanjih starih logoraa, oevidaca, kako su ustae jednoj trudnoj eni rasporili trbuh i izvadili dijete, a drugoj netrudnoj otvorili trbuh, pa joj to dijete u trbuh ugurali. Sam se sjeam ustae Horvat Mate, koji je uvijek, kad se napio, traio rtvu i nastojao, da pronae nov, originalan nain muenja, koji u praksi do tada jo nije primjenjivan. Na svoje sam pak oi gledao, kad su ustae poloili jednog zatoenika na nakovanj, te ga ekiima tukli kao da po njem kuju, sve dotle dok nije podlegao. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno kad ne bi spomenuli jednu od najteih vrsti muenja i ubijanja zatoenika. Bilo je to muenje i smrt od gladi. Kasnije emo prikazati, kako su ustae cijeli logor III-C likvidirali tako, da su zatoenike izvrgli mukama i smrti od gladi. Ovdje emo spomenuti Zvonaru, naroito muilite, odreeno za tu svrhu. To je bila mala baraka bez prozora, u koju se ulazilo kroz staklena vrata, tako da se izvana moglo vidjeti sve to se u njoj dogaa. Ustae su zatvarali u nju rtve drei ih ovdje bez hrane i pia po vie nedjelja. Njihove su patnje bile uasne, a iz barake je odjekivalo oaj-

31

no zapomaganje: Vodite nas, ubijte nas. Ustae su se, naroito Matkovi Ivica, uivajui u mukama rtava, etali pred Zvonarom i smijali. Kako je ta Zvonara bila malena baraka, nije moglo stati u nju vie od tridesetak osuenika. Kad su dole nove rtve, stari su osuenici morali da njima prepuste mjesto. Ustae su u takvom sluaju prijanju grupu odveli na Granik i tamo je pobili. I muke glau i injenica, da e sve te rtve kasnije pobiti, nije jo zadovoljavala ustaki sadizam, pa su rtve prije izvoenja na ubijanje tukli i boli noevima. Svjedok Devi Natko prikazuje ovako svoja opaanja o onim zatoenicima, koje su ustae izveli ive iz Zvonare: Svi su oni ili sada na strijeljanje, nakon to su proveli neko vrijeme u muionici zvanoj Zvonara. Odanle su izlazili veinom potpuno plavi od batina, potrganih ili odrezanih uiju i krvavi. Sjeam se imena dr. Jurja Bocaka i dr. Ozrena Novosela, obojice lijenika, koji su bili mueni u Zvonari. Na osnovu iskaza brojnih svjedoka, od kojih je ovdje samo neke citirala, utvrdila je Zemaljska komisija, na kakav su sve nain ustae muili i ubijali zatoenike, pa kad je doao as osloboenja pobojali su se ustaki koljai, da e istina izai na vidjelo. Da zametnu trag svojim bezbrojnim zloinima poeli, su u mjesecu travnju 1945. da na vrat na nos prekapaju groblja, iskapaju ljeine i kosture rtava te ih spaljuju na lomaama. Danima, i tjednima sukljao je poar sa tih lomaa, pa kad je konano bio posao gotov, pobili su ustae sve zatoenike, koji su taj rad obavljali, a zatim se meusobno izljubili i opili.

Glavni ustaki zloinci koljai


Vrhovni je nadzor nad svim logorima Jasenovca povjerio poglavnik Luburiu Maksu. Za sav svoj rad Luburi je bio samo njemu odgovoran. Jo od prije rata Luburi je bio poznat kao obini zloinac i kanjavan radi raznih krivinih djela. Iz originalnog temeljnog policijskog lista, koji ovdje donosimo, a koji je pronaen kod zagrebakog redarstva, vidi se, da je Luburi presudom od 7. IX. 1929. br. 104.761 bio kanjen sa 2 dana zatvora radi skitnje, a presudom Okrunog suda u Mostaru od 5. XII. 1931. br. Kzp. 719/31. sa 5 mjeseci strogog zatvo-

32

ra radi pronevjerenja svote od 8.305. Dinara na tetu Javne berze rada u Mostaru, pa jo jedamput hapen radi ponovnog djela pronevjerenja.

Luburi Vjekoslav

Njegovo pravo ime nije Maks nego Vjekoslav, ali su mu ime Maks dali od milja njegovi ustaki kolege. Luburi je bio obina skitnica i zazirao od svakog potenog rada, pa kad je Paveli pobjegao u emigraciju, poao je on za njim i po

33

**Mjjj* i

34

raznim ustakim logorima u Madarskoj i Italiji vjebao se u koljakom zanatu. Paveli je tako visoko cijenio njegove ustake sposobnosti, da ga je konano imenovao ustakim generalom. Ova neman, srednjeg gotovo malenog rasta, lica s jakim pojavama infantilizma i svim karakteristikama zloinca, pretstavljao je vrhovnu i jedinu vlast u svim logorima. Luburi je dolazio u Jasenovac 23 puta na mjesec i zadrao se ovdje samo nekoliko dana, no i u to kratko vrijeme poinjao je toliko zloina, da su zatoenici strepili, kad su uli, da se je navratio u Jasenovac. On je znao, kada e stii novi transporti zatoenika, pa je htio da sazna, zato pojedini zatoenik dolazi u Jasenovac. Taj je zloinac uo i razumio samo ono, to mu je diktirala mrnja, strast, najnii surovi instinkti. Strani su bili njegovi prvi raporti, kad je preuzimao zatoenike u logor, njegovo urlikanje i kletve, koje je popraivao amarima, kundaenjem, metcima iz revolvera ili rezanjem: grkljana. Obilazei logorom vrebao je, ne bi li otkrio kakav prekraj logorske discipline; ne bi li opazio da koji zatoenik kunja od slabosti, starosti ili bolesti, te radi toga

35 35

na as zastaje na radu; ne bi li opazio da koji gladan zatoenik trai kakav otpadak hrane ili ne vri prema njemu propisan ustaki pozdrav. Odmah bi se na tom blesavom licu zacaklile razbojnike oi, a revolver ili no stupili u akciju. Dne 9. oktobra 1942. priredio je Luburi u Jasenovcu sveanost, te je ustaama podijelio zlatne i srebrne medalje, koje im je Paveli namijenio kao nagradu za zasluge. Na tom je banketu Luburi, pijan kao i ostali njegovi dunosnici, odrao govor i prema iskazu jednoga svjedoka rekao doslovno ovo: I tako smo vam mi u ovoj godini ovdje u Jasenovcu poklali vie ljudi nego osmanlijsko carstvo za cijelo vrijeme boravka Turaka u Evropi. Prvi Luburiev zamjenik bio je Matkovi Ivica, Matkovi je bio obian krvolok, koji je kao i Luburi vlastoruno ubijao zatoenike, ali je bio i podmukli sadista, koji je uivao da muke rtava to vie produi. Kakve su niske moralne kvalitete bile u toga ovjeka vidi se po tome, to je on uivao rugajui se bespomonim rtvama. Matkovi je odreivao, da se svi logorai moraju da postroje po grupama i da budu prisutni kod masovnih strijeljanja radi kazne; izabirao je sam rtve u cilju da se smanji brojno Stanje logora i t. d. Matkovi je priredio veliki trodnevni pokolj Srba na Boi 1941. i izmislio nain, kako e likvidirati Logor III-C time, da izvrgne zatoenike po cioj zimi smrti od gladi. Trei je po rangu u logoru bio Hercegovac Milo Ljubo. Milo Ljubo je neobino krvoloan manijak i sadista.. Dok je Matkovi Ivica bio rafinirani ubojica, Milo Ljubo bio je brutalan krvolok. Svjedok Flumiani Milan iskazao je o njemu: Tek to smo stigli, nas sedamnaestorica, u Jasenovac u logor, ustae su nas mlatili kundacima i doveli do Ciglane, gdje je Milo Ljubo imao postrojene ve dvije grupe, dok smo mi pristupili kao posebna trea grupa. Marii je pitao Ljubu Miloa: U koga da najprije nianim?, a Milo je odgovorio: Gdje ih ima vie, i uperili su oba strojne puke na onu etrdesetoricu iz prve dvije grupe i sve ih postrijeljali. Po tom je pitao prvog iz nae grupe, zato je doao ovamo, a kad je ovaj odgovorio, da je kriv zato to se rodio kao Srbin, ubio ga je na mjestu.

36

Onda je izdvojio advokata Laufera iz Zagreba te ga upitao ta je on, a kad mu je ovaj odgovorio ta je, pozvao ga je ovako: Ja advokate jako volim, doi blie i odmah ga je ubio.

Ljubo Milo

Kod treega je ustanovio, da je lijenik iz Zagreba, te mu naloio da pregleda onu dvojicu i ustanovi jesu li ve mrtvi.
Zloini u logoru Jasenovac

37

Kad je ovaj lijenik potvrdio da jesu, obratio se na etvrtoga i saznavi da je i ovo jedan lijenik oprostio je cijeloj grupi. Kad je Ljubu Miloa zahvatio luaki napadaj, zajaio je konja i tjerao ga kasom po cijelom logoru, pucajui na grupe zatoenika, kojima nije uspjelo da se pravodobno negdje sakriju. Taj pogibeljni luak imao je u zapovjednitvu logora sobu, koju je uredio kao nekakvu ambulantu. Navukao je sam dugaku bijelu lijeniku kecelju i poslao ustakog straara u idovsku baraku s porukom, da svaki idov, koji je bolestan, moe doi na lijeniki pregled. Kad je rtva dola u tu ambulantu, postavio ju je Milo uza zid te jakim zamahom noa razrezao grlo, prerezao rebra i rasporio trbuh. On je tu operaciju nazivao: ritualno klanje idova, te se njome, kako veli svjedok Riboli, jako ponosio. Ipak ga je nadvisio u krvolotvima Filipovi-Majstorovi Miroslav, koji je bio zapovjednik Logora III., a neko vrijeme i zapovjednik logora u Staroj Gradiki. Filipovi-Majstorovi Miroslav je fratar, franjevac. Poetkom god. 1942. dospio je u zatvor u Zagrebu na Savskoj cesti. Poslije Uskrsa 1942. bio je upuen radi kazne u Jasenovac. Ovdje je za kratko vrijeme postao najprije slobodnjakom, pa kada je ustako zapovjednitvo opazilo, da se u tom fratru kriju ustake sposobnosti, primilo ga je u svoje redove i uvrstilo kao oficira u nadzorno osoblje, pa je tako Filipovi-Majstorovi ve koncem 1942. postao ustaki satnik i zapovjednik u logoru br. III. Svjedok Krka Tomo opisuje Majstorovia u svom iskazu, pa kae: Gledao sam vrlo esto za vrijeme svoga boravka u Jasenovcu, kako je Majstorovi vlastoruno strijeljao zatoenike u t. zv. javnim nastupima. T a j je Majstorovi imao neku kratku gumenu cijev, koju je znao katkada staviti na ranu, odakle je rtvi tekla krv i onda je tu krv sisao govorei; hou da se napijem komunistike (ili idovske) krvi. Vidio sam kao su si Majstorovi i Stoji priutili zabavu, da trojicu Cigana pobiju na taj nain, to su naredili prvom Ciganinu, da maljem ubije drugog Ciganina, trei da ubije prvoga, a oni su zatim likvidirali posljednjega. I mnogi su drugi svjedoci iskazali, da su vidjeli, kako je Filipovi vlastoruno ubijao zatoenike.

38

Zemaljska je komisija po sucu istraitelju svoga istranoga otsjeka presluala ovog zloinca, kad je nakon osloboenja zemlje pao u ruke pravde, pa emo u posebnom dijelu iznijeti glavne take njegovog iskaza.

Majstorovi-Filipovi kao fratar

Zapovjednik radne slube u Jasenovcu bio je ing. Hinko Dominik Picilli. On je bio neogranieni gospodar cjelokupne logorske radne sile. Picilli je izrabljivao neovjeno zatoenike, silei ih da rade preko svojih sila. Obilazio je zatoenike po radionicama odnosno po terenu, na kome su radili,

39

i eljeznom bikovaom, koju je uvijek imao sa sobom, mlatio nemilosrdno radnike po glavi, tijelu, rukama i nogama. Picilli je naroito progonio nemone zatoenike, kojima su lijenici propisali, da imaju pravo na potedu, pa je upadao

Majstorovi-Filipovi kao ustaki asnik

u barake, gdje su se ovi nalazili, i tjerao ih bikovaom na rad. On je prouio nacrte njemakih krematorija, te je dao kod Ciglare sagraditi pe u kojoj se kroz tri mjeseca spaljivalo mukarce, ene i djecu. O toj emo pei govoriti opirnije u Posebnom dijelu.

40

U vrhovni ustaki tab u Jasenovcu spadali su i Brkljai, Poli, Marii i neki drugi zapovjednici. Ustanovljeno je da su svi oni vlastoruno ubijali zatoenike, pa emo to istai kod pojedinih zloina.

Dounici i slobodnjaci
Ovi se nazivi katkada spominju u ovom prikazu, pa da ne bude zabune razjasnit emo, to su to bili dounici a to slobodnjaci. Dounici su bili razni ustae, koji su poinili kakav disciplinski ili tei kriminalni prestup, pa su zato bili po kazni upueni u Jasenovac. Razumije se, da se pod pojmom kriminalnog prestupa mora shvatiti prestup u meusobnom odnosu, jer i najtei zloin poinjen nad protivnicima faizma, nije povlaio za sobom niti disciplinsku, a kamoli krivinu odgovornost. Ustako je zapovjednitvo ove kanjenike smjestilo u posebnu zgradu, dalo im dobru hranu, jednako kao i ostalim ustakim straarima, te ih zaduilo nadzorom nad zatoenicima dok su ovi bili na radu ili na poinku. Ti su se dounici kako su ih prozvali zatoenici mogli slobodno kretati u logoru i izlaziti izvan logora, bili su uvijek za petama zatoenika, nosili su sobom batine ili toljage, kojima su mlatili zatoenike i tjerali ih na rad. Oni su bili vrlo okrutni sa zatoenicima, te su znali mnogoga zatoenika tako premlatiti, da je podlegao ranama. Svjedok Devi Natko prikazuje ih ovako: Policajac Cividini imao je preko sebe zatvor i muionicu u jasenovakom logoru, a pomonikom mu je bio policijski agent Kovaevi. Osim toga je imao itav tab dounika i batinaa, sve samih kanjenika, zatoenih policijskih agenata i ustaa, koje smo mi nazivali zajednikim imenom Agentura. Znam da su oni najzvjerskije muili i ubijali mnoge zatoenike, pa sam jedamput uo vikanje i zapomaganje jednog zatoenika, koji se zvao Deutsch. Njega su palili uarenim eljezom i toliko muili, da je poludio, a onda su ga zaklali. Ti su se dounici pretvarali pred zatoenicima grdei na sav glas ustae i nastojali da izmame iz njih kakvu neopreznu izjavu. Kad im je rtva nasjela, urili su se da je denunciraju.

41

Slobodnjaci su bili zatoenici, koji su se svojom poslunou toliko isticali pred ustakim nadzornicima da su im oni u izvjesnoj mjeri povjerili nadzor nad ostalim zatoenicima. Ti su slobodnjaci dobivali bolji stan i bolju hranu, mogli su primati pisma i poiljke od kue, pisati kui i kretati se slobodno po logoru.

Koliko je rtava progutao Jasenovac?


Ustae su na svom paninom bijegu iz Jasenovca koncem travnja 1945. spalili ili unitili sav materijal, koji bi mogao pruiti statistike podatke, da se utvrdi, koliko je zatoenika stradalo u Jasenovcu. Tako su uniteni svi registri, imenici, kartoteke, knjige o ekonomiji, kao i svi slubeni akti, koji bi nam, i ako su se prema iskazu svjedoka vodili netano, neuredno i nesistematski, ipak mogli pruiti izvjesne podatke. Nije stoga mogue da se odgovori na pitanje, koliko je rtava stradalo u Jasenovcu. Ima vrlo malo zatoenika, koji su bili u logoru neko vrijeme i koji su puteni na slobodu, a nema ih ni stotina, kojima je uspjelo da se u zadnji as probiju iz logora. Istaknuto je ranije, da su ustae upuivali u jasenovaki logor zatoenike na rad, istaknuto je i to, da su tamo stizali mnogi transporti mukaraca, ena i djece, koje su ustae ili uveli u logor, i tamo ih nou likvidirali, ili ih pobili negdje u okolici Jasenovca, a da ih uope nisu ni uveli u logor. Najei su ustaki teror i klanje bili u god. 1941. i 1942. Cijela god. 1943. i polovica 1944. protekla je u znaku relativnog zatija, to znai da se masovni pokolji nad zatoenicima nisu vrili tako esto i u tolikom opsegu, kao to su se vrili prije i poslije toga vremena. Od rujna 1944. do travnja 1945. dolaze opet veliki transporti u Jasenovac i likvidacije se u masama ponavljaju. Zatoenici koji su bili u logoru prve ili etvrte godine navode vrlo visoke brojke rtava, dok je po iskazima onih, koji su bili zatoeni tree godine ustakog zloinakog terora u Jasenovcu, broj rtava manji. Navodimo nie nekih pedesetak masovnih zloina, koje su ustae poinili u Jasenovcu, pa ako broju rtava, koje su stradale kod tih pokolja, pribrojimo one zatoenike, koji su stradali pojedinano, dobit emo cifru od oko 500600.000.

42 42

Kako je istaknuto, nikada se nee moi utvrditi toan broj rtava, koje je progutao Jasenovac, ali na osnovu svih ispitivanja, koja je provela Zemaljska komisija, moe se zakljuiti, da gornji broj odgovara stvarnosti. Niti jedan zloinac nije u historiji poklao desetinu jednog naroda, kao to je to uinio Ante Paveli nad svojim vlastitim narodom. Pa ipak je taj zloinac imao drskosti da javno izjavi: Jasenovac nije oporavilite, ali nije ni muilite.

43

POJEDINI MASOVNI ZLOINI


Osim ve spomenutih zloina prikazat emo sada ona zloinstva, koja su izvedena u masama i koja je ova Zemaljska komisija utvrdila na temelju suglasnog iskaza vie svjedoka, koje je presluala. Zloinstva emo prikazati kronolokim redom, kako su se dogaala od sredine 1941. do konca travnja 1945. Ovdje je meutim prikazan manji dio tih zloina. Ustae su najvie zloina poinili nou i tajno, pa o veini takvih sluajeva preivjeli svjedoci nemaju znanja niti glede broja rtava niti glede tonog vremena i naina izvrenja zloina. S druge strane broj onih, koji su preivjeli zatoenitvo, tako je malen, da nemamo direktnih dokaza o svim tekim zloinima, koji su izvreni u Jasenovcu. I.

Likvidacija logora br. I. i II. u Jasenovcu


Spomenuto je u uvodu, da se je prvi jasenovaki logor nalazio 12 km daleko od mjesta Jasenovca kraj sela Krapje. Nakon nekoliko nedjelja osnovan je i logor br. II. na rijeci Strugu nedaleko od ceste koja vodi iz Jasenovca prema Novskoj. Ustae su odabrali dvije velike ledine i doveli na njih zatoenike, te im naloili da te ledine ograde bodljikavom icom i da podignu straare. Zatoenici su zatim morali da izgrade barake, kuhinje i druge pomone prostorije za svoje stanovanje i da podignu oko oba logora nasipe, jer su se Strug i Sava razlijevale i natapale cijelu okolicu Jasenovca. U ljetnim i jesenskim mjesecima god. 1941. dopremili su ustae onamo mnogo hiljada Srba. idova i Hrvata. Bili su to radnici, seljaci, novinari, advokati, lijenici, inenjeri, industrijalci, trgovci i inovnici. Zatoenici su morali da rade bez prekida od jutra do mraka, da gaze po vodi do koljena, da grabe zemlju rukama i

44

lopatama te je vuku na nasip. Ustae su s njima postupali okrutno, mlatei i kundaei svakoga ko je posrnuo, pa ako je koji klonuo, jednostavno su ga ustrijelili ili zaklali i bacili u nasip. Uveli su kaznu t. zv. ice koju zatoenik r opisuje ovako: Za svaku i najmanju krivicu ili kad se na pr. neki zatoenik usudio da zamoli da se popravi hrana ili da se tedi stare i bolesne zatoenike, bio je strpan u kavez, koji su ustae prozvali ica. To je etvorina duga 5, iroka 5, a visoka 1 metar, koja je bila sa strane kao i odozgor zatvorena bodljikavom icom, a odozdo otvorena. Nalazila se na movari. U tu su icu utjerali ustae zatoenika te ih drali u njoj zatvorene nekoliko dana i noi, po svakom vremenu, bez hrane i pia. Kako je zatoenik mogao u toj ici samo uati i kako su mu bose noge bile cijelo vrijeme u vodi, to je doskora obolio od zapaljenja organa za disanje ili druge teke bolesti. U toj ici zavrio je svoje muenitvo i dr. Oton Gavrani iz Zagreba. Kako je hrana u oba logora bila bijedna, nastambe oajne, a rad prenaporan, to su zatoenici dnevno umirali u velikom broju. U novembru 1941. pretvorile su jesenske kie itav taj kraj u veliko jezero. Provizorni nasipi nisu mogli da odole snazi vode, pa su se ustae pobojali, da voda ne odnese i njihove straare. Odluili su stoga, da dokinu oba ta logora da demontiraju barake, a materijal i zatoenike presele u prostor Ciglare kraj Jasenovca, te tamo osnuju novi logor. Oko 15. novembra naredio je Luburi da se pokolju svi zatoenici, koji nisu bili u stanju da fiziki izdre dalji rad i napore oko preseljenja, pa je tom zgodom poklano oko 600 700 zatoenika. Isti je dan dao Luburi da se pokolje daljnjih 85 zatoenika, jer su se usudili da mu uprave molbu, da se pobolja zatoenika hrana.

45

Milo Ljubo je u isto vrijeme u logoru br. II. pobio sa ostalim nekim ustaama oko 50 idova, da utjera strah u kosti onima, koji nee da rade brzo. Nakon svih ovih pokolja preostalo je jo oko 700 zatoenika, koji su morali po najveem blatu i kii prenositi grede, daske, alat i ostali materijal u sam Jasenovac. Kad je konano selidba bila zavrena, ustanovilo se, da je ostalo na ivotu samo 250 zatoenika, koji su bili prvi logorai u logoru br. III. Zemaljska je komisija utvrdila, da je kroz prvih 5 mjeseci stradalo u logorima br. I. i II., to od bolesti ili iscrpljenosti, a to od ustakog kundaka ili noa oko 8.000 zatoenika. Ove su injenice utvrene na osnovu iskaza svjedoka Filipi Ivana iz Zagreba, Auferber Mije iz Osijeka, r Ota iz Bjelovara, Abinum Jeue iz Sarajeva, Danon Jakoba iz Zagreba, Ili Branka iz ivinice i Slovenec Rudolfa iz Zagreba.

II. Masovni pokolji na katoliki Boi 1941.


Prvih 250 zatoenika smjestili su ustae u otvorene upe Ciglane, odijelivi zasebno Srbe, zasebno idove, a zasebno Hrvate, te stvorili tako nastambe , 3b i 3d. Odmah su iza toga poeli dnevno stizavati redoviti transporti novih zatoenika, pa kako nije bilo dosta prostora za smjetaj tolikog broja ljudi, morali su novi zatoenici da spavaju po tavanima Ciglane i Lanare ili pod vedrim nebom. Kvaternik Eugen i Luburi Maks izradili su plan, da se u logoru br. III. izgrade postepeno razne industrijske i obrtne radionice i podignu barake za zatoenike. Raunali su tim, da e morati smjestiti oko 3.500 do 4.000 zatoenika, koji bi predstavljali stalnu radnu snagu. Naredili su da se logor opae bodljikavom icom i izgradi debeli zid u visini od 3 metra, kako bi sprijeili bijeg zatoenika i odijelili logor od itavog svijeta. U neposrednoj je blizini prolazila eljeznika pruga, a odmah iza nje glavna cesta, pa su putnici tako mogli vidjeti, to se sve dogaa u logoru. To je trebalo onemoguiti i sprijeiti. Ustae su osim toga evakuirale Jasenovac i oblinja sela, da tako potpuno izoliraju logor.

46

Preli su zatim na izgradnju novih industrijskih zgrada i baraka za nastambe, te u toku 1942. pretvorili logor br. III. u malu industrijsku bazu, koja je bila vrlo vana za opskrbljivanje vojske raznim materijalom. Teki masovni zloini u logoru poeli su ve u jesen 1941. Na katoliki badnjak, 24. XII. 1941., dotjerali su ustae u Jasenovac oko 500 srpskih seljaka iz okolice. Ljubo Milo, Matkovi Ivica i Matijevi Joco odluili su da pobiju itavu ovu grupu nevinih ljudi i da tako proslave badnjak. Svjedok Milia orde opisuje t a j zloin u svom iskazu, pa kae: Vidio sam uoi Boia 1941. kad je jedna grupa od 500 zatoenika odlazila prema ledini. Tu su bili najprije prisiljeni, da iskopaju veliku jamu. Nakon toga ustae su ih jednog po jednog udarali maljevima po glavi, pobacali ih zatim u jamu, jamu zatrpali i posuli kreom. Ovo se zbivalo u udaljenosti od nekoliko stotina metara od mene i ostalih zatoenika, tako da nisam mogao razabrati pojedine krvnike. Znam da je ovo bila grupa Srba. U to je vrijeme bio zapovjednik Jasenovca Ljubo Milo. Drugi dan na sam Boi prispjela je u Jasenovac grupa od 50 Srba. I nad ovom grupom izvrili su Milo Ljubo i Matijevi Joco pokolj, koji prikazuje svjedok Danon Jakob: Matijevi Joco gurao je bajunetom pojedinog zatoenika prema Ljubi Milou. rtvi su ruke bile vezane icom na leima. Svakog pojedinog Milo je doekivao te mu otrim zamahom velikog mesarskog noa prerezao grkljan.

III. Masovna ubijanja u zimi 1941./1942. Ubijanje bolesnih i izgladnjelih bolesnika


Kroz itavo vrijeme od prosinca 1941. do konca veljae 1942. dovodili su ustae iz Srijema, Slavonije i Bosne velike transporte mukaraca i ena u Jasenovac, da ih tamo likvidiraju. Bili su to uglavnom Srbi, ali je bilo i idova i neto Hrvata. Zatoenici Steiner Hinko i Berger Egon iskazuju suglasno, da su ustae otpremali te transporte, u kojima je bilo 100, a

47

katkada i 3.000 rtava, na veliku ledinu, koja se nalazi u blizini Velike Koutarice, i tamo ih ubijali. rtve su ubijali udarcima sjekirom ili maljem po glavi. 80 zatoenika iz logora bilo je stalno kroz itavu zimu zadueno radom, da kopaju jame i pokapaju mrtvace. Tim su pokoljima upravljali Milo Ljubo, Poli Marinko, Pudi Dragutin, Koji Ante, Sudar Joca, Marii Jerko, Modri Ante, Gaparovi Dragan, Musi Mujo i neki ovii. Gornji svjedoci tvrde, da je te zime pobijeno u Koutarici oko 50.000 ljudi, to se moglo ustanoviti, jer su grobari pripovijedali ostalim zatoenicima, koliko su rtava koji dan pokopali. Od tih 80 grobara ostao je na ivotu jedino svjedok Berger Egon. Sve su te nevine rtve pohapene i dotjerane u Jasenovac na likvidaciju, a da njihovom hapenju i ubijanju nije prethodio nikakav postupak, pa niti ustakih niti policijskih niti sudskih vlasti. Zima god. 1941.42. bila je izvanredno otra. Uslijed vrlo slabe ishrane i odjee, loih i hladnih nastambi, obolio je veliki broj zatoenika, veinom starijih ljudi. Oni za ustae nisu predstavljali radnu snagu, pa su odluili da ih likvidiraju. Svjedok Steiner Hinko navodi: U sijenju 1942. bilo je u tzv. potednoj bolnici oko 300 bolesnih zatoenika. Kako su zatoenici morali tada spavati po raznim tavanima ili pod vedrim nebom, a zima je bila otra, obolilo ih je vrlo mnogo od raznih bolesti, pa je bolnica bila prepuna bolesnika. Ljubo Milo, Matkovi Ivica i Matijevi Joco istjerali su sve bolesnike jedne noi iz postelja, nabacali ih na saonice i odvezli na ledine, gdje su ih dotukli maljevima i poklali noevima. Ovakovih je likvidacija bilo i kasnije, pa taj iskaz svjedoka Steinera potvruju i svjedoci etinc Marijan i Kamhi abedaj. Kako su zatoenici bili stalno gladni, traili su u otsutnosti straara otpatke hrane po logoru, naroito oko kuhinje i smetlita. Petorica zatoenika pokuala su jednog dana u veljai 1942. da iskopaju nekoliko sirovih krumpira, koji su bili zakopani u zemlji u spremitu. Zatekli su ih ustaki straari i dotjerali zapovjedniku Matkovi Ivici, koji je odluio odmah da ih kazni. Svjedoci Steiner Hinko i Danon Jakob opisuju ovako njihovo kanjavanje: Matkovi je naloio da se svi zatoenici imajii postrojiti po grupama i prisustvovati izvrenju javne kazne nad ovom

48 48

petoricom. Premda je bila najvea zima, morala su sva petorica da se svuku do gola, ustae su im ruke svezali icom na lea te ih za ruke objesili. U takvom su poloaju visili itav jedan sat, drui od zime, a tijelo im je poplavilo. Nakon jednog sata dao ih je Matkovi odvezati, a zatim je svu petoricu ustrijelio metkom u zatiljak i odrao zatoenicima govor u kojem im se zaprijetio jo teom kaznom, ako se ponovi takav zloin.

IV. Dolazak tzv. internacionalne komisije i ubijanja zatoenika povodom priprema za njen dolazak
Poetkom god. 1942. znao je ve itav kulturni svijet, kakve zloine poinjaju ustae u Jasenovcu. Trebalo je neto poduzeti, da se prikrije istina. U tu svrhu doveli su ustae u Jasenovac internacionalnu komisiju, koja se sastojala od po jednog Nijemca, Talijana i Maara, dok su joj ostali lanovi bili ustae. Bila je to dakle u stvari internacionalna faistika komisija. Luburi je bio obavijeten, kad e stii ta komisija, pa je naloio, da se sagradi na vrat na nos na izgled pristojna centralna kuhinja i dvije solidne barake za zatoenike nastambe. Sagraeni su i boksovi, da mogu na njima spavati ljudi. Hrana se zatoenika neto popravila. Svjedok Steiner Hinko iskazuje, da su zatoenici morali brzo raditi; jedni su nosili cigle i graevni materijal, a drugi zidali. Svakih je deset koraka stajao po jedan ustaa, koji je mlatio zatoenike da to bre rade, pa je tako na tom radu umlaeno 72 zatoenika. Svjedoci Breyer, Danon, Riboli i Steiner opisuju, kako je svaki zatoenik dobio krpu, na kojoj je bio napisan jedan visoki broj. Tu je krpu morao priiti i nositi na rukavu. Ustae su nastojali da zavaraju lanove komisije, kojima su u kartoteci prikazali, koliko ima u logoru zatoenika, pa su sa visokim brojevima htjeli postii kod komisije utisak, da je svaki registrirani zatoenik doista iv. Zatoenici su morali da na svako pitanje komisije odgovore: J a s a m z a t o e n i k b r o j t a j i t a j .

49

Bilo je vie takvih komisija tokom godine 1942., pa kada je u mjesecu novembru ustaki lan jedne takve komisije Aleksandar Seitz zapitao jednog slovenskog katolikog sveenika, tko je, odgovorio mu je ovaj propisno: Ja sam zatoenik broj X. Kad ga je zapitao, ta je, odgovorio je opet tako, a na pitanje, zato je u logoru, uo je opet stereotipni odgovor: Ja sam zatoenik broj X..

Ustakom je ministru bilo preglupo da uje ovakav odgovor, pa je insistirao, da mu ovaj odgovori ljudskim glasom i govorom. Sveenik je konano popustio, te je izjavio, da je Slovenac, da je upnik u jednoj hrvatskoj upi sa slovenske granice i da ne zna, zato je u logoru. Luburi nije mogao ostaviti ovakav teak prekraj logorske discipline nekanjenim. Sutradan bio je stari sveenik pozvan u kancelariju, gdje mu je saopeno, da je otputen kui, pa mu je ak dana i neka otpusnica. On se veselio, pakovao svoje prnje i opratao s ostalim zatoenicima. Straa ga je otpratila prema kolodvoru. Za kratko vrijeme vratile su se njegove stvari, da ostalim zatoenicima, njegovim drugovima, nijemo posvjedoe njegovu smrt.

V. Dva nova teka ustaka masovna zloina


Zatoenik Zouhar Stjepan prikazuje ovakva dva zloina, koja su ustae poinili poetkom sijenja 1942.: Dne 6. sijenja 1942. naloili su Matkovi Ivica, Milo Ljubo i Jusi Mujo, da se svi zatoenici sakupe u javni nastup, gdje e im se proglasiti neka vana saopenja. Kad su se zatoenici sakupili, odrali su ovi zloinci govore, u kojima su vikali, kleli i grdili zatoenike, da su saboteri i lijenine, pa da treba primijeniti ustake metode, da im se dozove pamet u glavu. Pravi razlog ili tanije reeno povod mahnitanju ovih zloinaca i posljedicama, koje su malo as iza toga nastupile, nije bio poznat, ali se zakljuivalo, da Matkovi, Milo i Jusi nisu bili zadovoljni rezultatima rada zatoenika. Izabrali su zatim 50 zatoenika, odveli ih do jedne barake, te ih ovdje aovima dotukli. Pri tom im je pomagalo desetak ustaa.

50 50

Dne 1. veljae 1942 imali su se svi zatoenici opet postrojiti na jednoj livadi, otvorila su se zatim vrata od logora, ujaio je na konju porunik Jusi Mujo, a za njim je ula grupa Srba iz Mlake kod Gline, oko 500 na broju. Svaki je bio icom vezan na leima, dok su dva po dva bila lancima okovana. Pratila ih je vea grupa ustaa. Jusi je naime ove nevine srpske seljake iz Mlake pohvatao i doveo u Jasenovac, da ih pred ostalim zatoenicima sve pokolje. Kad je Jusi doao do livade, gdje su stajali zatoenici, okrenuo se ustaama i povikao: Eto vam Crvene Armije, dotucite ih sve od reda! Nastao je strahovit prizor, strava i jeza je prolazila ljudima, koji su morali da gledaju, kako se eta ustaa zaletila na ove rtve s velikim noevima u rukama. Nastalo je klanje, rezanje grkljana i vratova, dok se nije cijela cesta pretvorila u hrpu ljeeva, iz kojih su curile mlake krvi. Zatoenicima je zatim bilo naloeno, da iskopaju jame i zatrpaju ljeeve.

VI. Spaljivanje zatoenika


Dosadanje su metode usmrivanja bile ustaama spore i komplicirane, naroito se gubilo mnogo vremena kod kopanja jama i pokapanja mrtvaca. Osim toga nije se zatirao trag zloinima. Po uzoru svojih nacistikih gospodara odluili su i ustae, da u jasenovakom logoru osnuju i sagrade krematorije, u kojima e spaljivati rtve. Posao oko izgradnje krematorija bio je povjeren ing. Piccilliju, nadzorniku radne slube u logoru. Odlueno je, da se izgrade dva krematorija, dvije pei, jedna kod Ciglane a druga u Gradini. Picilli je prikupio materijal i zidare te je u kratko vrijeme bila gotova pe u blizini Ciglare, koju su zatoenici prozvali Piccillijeva pe. Kad je izgradnja pei bila dovrena, dao je Picilli pogubiti sve zidare, koji su bili zaposleni na gradnji, da se ne bi saznala njegova tajna. Svjedoci Duzemli Milan, Breyer Oto i Berger Egon prikazuju ovako spaljivanje u toj pei: Ta je pe gutala svoje od konca mjeseca veljae 1942. pa do svibnja iste godine, dakle skoro tri mjeseca, kad su je

51 51

ustae dali sruiti iz nepoznatih razloga, tako da od nje nije ostalo ni traga. Ustae su u toj pei najprije spaljivali ene i djecu, koju su dovodili iz logora u Staroj Gradiki i drugih logora. Tako su kroz tri mjeseca stizali u Jasenovac kamioni krcati rtava, te se zaustavljali u blizini Spremita za cigle. Tu su ustae iskrcavali rtve, a onda od vremena do vremena odveli po jednu do neke prostorije u blizini krematorija, gdje su je svukli do gola, udarcem po glavi omamili i bacili u pe. Odijelo, obuu i ostale stvari su na koncu slagali, sortirali i otpremili u skladite. Zatoenik Berger Egon opisuje potanje samu egzekuciju: Ja sam kroz neko vrijeme prislukivao iz jedne radionice, koja je bila u blizini krematorija, ta se tamo dogaa. Cuo sam najprije zapomaganje, pla i vrisak, potom mukli glas kao da su se sruila teka eljezna vrata. Iza toga je nastala tiina, plamen se pojavio iz kape pei, no za kratko vrijeme uo se jauk i vrisak nove rtve. Ustae su spaljivali u ovoj pei i zatoenike iz samog logora veinom stare, nemone i bolesne mukarce. Njihov broj nije bio velik, dok se prema iskazima svjedoka broj ena i djece, koji su dovedeni iz logora u Staroj Gradiki, kree oko 5000, a broj ena i djece, koji su dovedeni iz drugih logora i krajeva penje se na 10.000. Ustae su koncem svibnja poruili ovu pe kod Ciglare, dok za onu, koja je bila podignuta u Gradini, nema podataka da li je proradila. Svi svjedoci, koje je presluala ova Komisija, pretpostavljaju, da su ustae rtve omamili udarcima po glavi, te ih bacali u vatru u nesvjesnom stanju. Samo svjedok Balija Branko, tvrdi, da je uo od ustaa, da su bacali ive ljude u pe. Spaljivanjem su rukovodili pored Picilli-ja i Luburi Maks, Milo Ljubo, Matkovi Ivica, Zrinui Ante i Mandi Ante. Zemaljska komisija je utvrdila ova zloinstva ustaa presluanjem vie svjedoka, a naroito su iscrpne podatke dali o tome Kovaevi Vojislav, Hebner Marijan, Herek Josip, Berger Oto, Danon Jakob, Slovenec Rudolf, Balija Branko i Breyer Oto.

VII. Masovne likvidacije u godini 1942.


Od marta 1942. pa do iste godine bio je logor III. stalno prepun mukaraca, ena i djece, koje su ustae dovodili onamo u velikim grupama radi likvidacije.

52 52

Ustae su u prvom redu pokupili po cijeloj tzv. NDH sve Cigane i Ciganke, na broju oko 40.000 te ih dopremili u Jasenovac.

53

Sve su te Cigane smjestili na ledinama, koje se nalaze izmeu stare ice (vidi nacrt) i velikog zida u sjevero-istonom podruju logora. Prostor su ogradili posebnom icom, i postavili jake strae, te ga prozvali logorom III-C, jer su tu u prvo vrijeme boravili samo Cigani, koji su ovdje razapeli svoje atore, ili su leali pod vedrim nebom, goli, gladni i bosi, po suncu i kii. Hrana im je bila jo gora od hrane ostalih zatoenika, a ustae su ih s naroitim uitkom tukli i bievali te silili, da se meusobno mlate i ubijaju. Nou su ih vodili po partijama u Gradinu, primoravali ih da sami sebi kopaju grobove, te ih zatim maljem ili ekiem dotukli i bacali u rake. Tako su ustae likvidirali kroz nekoliko mjeseci sve Cigane i Ciganke, mlado i staro. Spasilo se vrlo malo Cigana, koji su se odlikovali marljivou gradei nasip i zid oko logora. Ustae su ih potedili, te ih prevezli u sela Gradinu i Utice, gdje su im dodijelili zadau da budu grobari i krvnici. Ova se grupa Cigana odrala dugo na tom mjestu. Stanovala je u seoskim kuama, imala dobru hranu, opijala se do besvijesti, i znaajno je, da nijedan od njih nije pokuao da pobjegne. Njihova je dunost bila da kopaju grobove u Gradini za one rtve, koje e od sada stizati u Jasenovac radi likvidacije, da rtve ubijaju udarcima maljem ili ekiem po glavi i da ih pokapaju. Premda su oni tu svoju dunost ropski ispunjavali, ipak su morali na koncu i oni da iskuse, koliko vrijedi ustaka rije: ustae su ih poetkom 1945. sve pobili, da ne bi ostalo ivih svjedoka njihovih zloina. Kad su nestali Cigani iz logora III-C, dopremali su ustae onamo velike trasporte Srba, idova i Hrvata radi likvidacije. Zatoenici su esto vidjeli kako se prema Savi kreu iz logora III-C velike grupe ljudi i ena, u kojima je moglo biti 500800 osoba, pa spominju naroito one grupe, koje su pole u smrt na Gradinu 17. VIII. 1942., 29. VIII. 1942. i 18. X. 1942. Zemaljska komisija utvrdila je ova ustaka zloinstva na temelju iskaza, koje su dali svjedoci zatoenici Peka uro, Herak Josip, Slovenec Rudolf, Fabijanec Josip, Pejnovi uro, Tot Ljudevit, svi iz Zagreba, Ili Branko iz ivinice, etinc Marijan iz Dolenjske Jasenice i Breyer Oto iz Bjelovara.
Zloini u logoru Jasenovac

54

VIII. Masovne likvidacije izvan logora


U prijanjem smo poglavlju govorili o likvidaciji onih rtava, koje su ustae uveli u jasenovaki logor. Meutim su tokom cijele godine 1942. dolazili eljeznicom, kamionima ili pjeke veliki transporti ljudi, ena i djece, koje ustae nisu uope uveli u jasenovaki logor, ve su ih odmah prebacili preko Save u blizini Jasenovca te ih likvidirali u Gradini i Uticama ili negdje drugdje. Svjedoci Herak Josip, Slovenec Rudolf, Bednjanec Slavko, Danon Jakov svi iz Zagreba, Matas Pavao iz Trstenika, Breyer Oto iz Bjelovara i Tot Ljudevit iz Garenice svjedoe o slijedeim masovnim zloinima u toku 1942. godine: a) neustanovljenog dana pobili su ustae na Gradini veliku grupu seljaka, koja je stigla iz Slavonije, od oko 8.000 ljudi, b) kratko vrijeme nakon toga pobili su grupu od oko 7.000 ljudi, koje su pohvatali u kraju oko Kozare, c) pobili iza toga veliku grupu, koja je stigla na jasenovaku eljezniku stanicu u 56 vagona, krcatih ivim skeletima, d) pobili na Gradini veliku grupu idovki i djece, koji su stigli iz enskog logora u akovu. Svjedoci iskazuju, da je Ciganima na Gradini dosadilo, to moraju dan i no da kopaju grobove, pa su se maili toljaga i tjerali rtve, da same sebi kopaju duge i duboke grobove. Cigani su se natjecali s ustaama, tko e bre i bolje rezati rtvama grkljane, ili ih mlatiti maljem i ekiem po glavi. Kad su jame bile zatrpane, opijali su se ustae i Cigani do besvijesti.

IX. Mrcvarenje i ubijanje dviju grupa u sijenju i oujku 1942

Svjedok Blumschein Zlatko dao je slijedei iskaz: Oko 20. sijenja 1942. dotjerali su ustae oko 200 srpskih seljaka iz raznih slavonskih mjesta, te su ih u samom logoru tukli tupim predmetima itav jedan sat. Seljaci su jaukali, od muke se svijali, a mnogi je izdahnuo. Ustae su zatim dovezli nekoliko kola, pobacali u njih ive i mrtve, te izvezli izvan logora

55 55

Ovdje su izbacili ive i mrtve iz kola, gazili po njima izmama, pa kad su ih sve dotukli, poskidali im odijelo i obuu, a ljeine pobacali u jednu veliku zajedniku raku. Znam da je tim pokoljem rukovodio sam Milo Ljubo, a pomagali su mu Matijevi Joso i Sablji Ilija. Svjedok Finzi Jakob prikazuje masovni zloin, koji se dogodio u mjesecu oujku 1942.: U prvoj polovici mjeseca oujka 1942. izvrili su neki ustae, iji se identitet nije mogao ustanoviti, pokolj nad 3.000 zatoenika jasenovakog logora. Isto se tako nije moglo ustanoviti, da li je t a j pokolj proveden radi redukcije stanja u logoru, ili u teroristike svrhe. Klanje je trajalo kroz deset dana. rtvama su razmrskali glavu tupim predmetom, mlatili ih kolcima i eljeznim ipkama u tolikoj mjeri, da su tjelesa bila crna i posve iznakaena. Zabijali su avle u tijelo, rezali uda i t. d. Kroz deset je dana pedesetak grobara moralo da pokapa ljeine na t. zv. groblju izvan logora, gdje su se dogaala zvjerstva.

Masovni pokolj idova


Poetkom zime 1942. imalo je stii u Jasenovac vie novih transporata. Kako je meutim ondje ve bilo mnogo zatoenika, odluili su ustae da njihov broj reduciraju i u prvom redu likvidiraju idove. Kroz tri dana ustaki nadzornici kupili su nou po barakama stare, bolesne i nemone idove, te tako 17., 18. i 19. studenoga 1942. pokupili oko 800 idova, koji su bili na radu u Jasenovcu. Najprije su ih zatvorili u posebnu sabirnu prostoriju, a onda ih jedne noi prevezli amcima preko Save u Gradinu, gdje su morali sami da kopaju svoje grobove, a zatim su ih Cigani poklali i zakopali. Zemaljska komisija utvrdila je ovo zloinstvo ustaa na temelju iskaza svjedoka Breyer Ota iz Bjelovara. XI.

X.

Trogodinjaci su slani u Jasenovac, da tamo odmah budu podvrgnuti mukama i ubijanju


U uvodu smo rekli, da su ustae mogli svaku nepoudnu osobu otpremiti u logor i da je vrijeme zatoenitva variralo od tri mjeseca do tri godine.

56 56

Zatoenici su primjetili, da su ustaki zapovjednici prigodom preuzimanja novih zatoenika postupali neobino strogo s nekim zatoenicima, te ih odmah izdvojili od ostalih. Ispoetka zatoenici nisu znali, po kojem kriteriju ustae izdvajaju stanovita lica i izdvojene ne uvode u logor. Konano se saznalo, da se izdvajaju trogodinjaci, t. j. ona lica koja su po ustakoj policiji bila presuena na kaznu zatoenja u trajanju od 3 godine. Tako je u mjesecu lipnju 1942. stigao u Jasenovac veliki transport, u kojem su se nalazili sami trogodinjaci, njih 300 na broju. Svjedoci Habijanec Josip i Danon Jakob iskazali su, da su vidjeli, kako je ove Zatoenike preuzeo zapovjednik Marii Jerko te ih dao odmah odvesti na Gradinu, gdje su ih Cigani pobili. Od tada su zatoenici znali, da e ustae sve trogodinjake pobiti odmah po dolasku u logor, pa se tako doista i dogaalo, kako nam potvruju gornji svjedoci.

Likvdacija logora III-C


Iz priloenoga se nacrta vidi, da je izmeu t. zv. stare ice logora i velikog zida u sjevero-istonom kutu bila velika ledina, gdje su ustae u proljee 1942. podigli obini logor pod Vedrim nebom, ogradili ga bodljikavom icom i ovdje smjestili oko 40.000 Cigana. Oni su te Cigane pobili u roku od nekoliko tjedana, pa kako se broj Cigana postepeno smanjivao, dovodili su onamo i druge zatoenike, tako da je logor III-C postao sabiralitem bezbrojnih mukaraca, ena i djece, koji su u toku 1942. ovdje ekali, kada e doi na red da krenu u smrt. Koncem studenoga 1942. ostalo je u logoru III-C oko 160 zatoenika, veinom intelektualaca. Zapovjednik toga logora Matkovi Ivica odluio je, da ih pobije na taj nain, da im uskrati svaku hranu i pie i da tako vidi, kako dugo moe ovjek da ivi bez hrane i vode. Dao je stoga pojaati icu oko logora i pojaati strau, te joj naloio, da ustrijeli svakoga tko bude pokuao da pobjegne iz logora, ili s druge strane da ubije svakog zatoenika, koji bi se usudio da dobaci hranu u logor.

XII.

57

Postavio je pred logorom veliku plou s natpisom pjegavac, da zastrai ostale zatoenike, a i same ustae, da se ne pribliuju previe bodljikavoj ici. Slabi i nemoni zatoenici su podlegli ve za nekoliko dana, ali ih je bilo etrdesetak, koji su ivotarili i nakon vie tjedana. Oni su od oaja izgrizli svu travu, koja je bila u logoru, pa izbezumljeni od gladi poeli su da jedu i ljudsko meso. Svjedok Kuhada Nikola iskazao je o tom dogaaju slijedee: Koncem 1942. radio sam na dezinfekciji boksova u jednoj baraki, udaljenoj oko 4 metra od logora III-. Nalazio sam se na tavanu te zgrade i od znatielje sam podigao par crepova na krovu i promatrao ta rade drugovi, zatvoreni u logoru III-C, kuda nitko vie nije smio ui, gdje je postavljena ploa s natpisom: pjegavac. Vidio sam kako su pojedini zatoenici trgali sa ljeina mrtvih drugova meso i odmah ga jeli, jer ve 17 dana nisu dobivali nikakve hrane. Neki su svjedoci promatrali logor iz daljine nou, pa Breyer i Riboli iskazuju, da su vidjeli, kako zatoenici u logoru III-C peku meso pokojnih drugova i kako ga jedu. To se moglo jasno raspoznati, jer je plamen rasvjetljavao cijeli logor. Kad je jedan zatoenik prijavio Matkovi Ivici, ta je vidio u logoru III-C, stao se ovaj smijati kao lud, te mu odgovorio: Ti bi kao inteligentan ovjek morao znati, da je crkotina otrov od koga se brzo umire. Neka samo peku i jedu, prije e svi pocrkati. I tako mi to ve predugo traje. Meutim ti zatoenici nisu umirali, ve su pokuali, da se jedne burne noi provuku izmeu ica i bace u Savu. Ustaki su ih straari opazili i podnijeli prijavu Matkoviu, koji je odredio, da se posljednjih 35 zatoenika logora III-C nou utovare u kola i prevezu preko Save u Gradinu u jednu seljaku kuu. Ustae su u tu kuu zatvorili nekoliko zatoenika, koji su bili zatvoreni u Zvonari, gdje su ih ve dulje vremena muili glau. Doveli su u tu kuu i ovih 35 zatoenika iz logora -, te ih sve svukli do gola i utjerali u tu seljaku kuu, zabarikadirali sve prozore i vrata, pa su tako svi ovi nesretnici nakon nekoliko dana preminuli od gladi i zime. Ono mjesto, gdje je neko stajao logor III- dali su ustae -

58 58

stojao logor, u kome je nekoliko stotina tisua mukaraca, ena i djece ekalo danima i tjednima, na suncu i snijegu, gladno, golo i boso as, kad e krenuti u smrt, u kojoj su vidjeli svoj spas, da se izbave od strahote i oaja, u kojem su se nalazili. Ova je Zemaljska komisija utvrdila ova zloinstva ustaa na temelju iskaza svjedoka: Sria Dragana, Danon Jakoba, Riboli Josipa, Breyer Ota i Kuhada Nikole, koji oznauju Matkovi Ivicu, Slikovi Ivana, Marii Jerka i Poli Marin-ka kao ustae, koji su se istakli najveom okrutnou pri izvrivanju ovog zloina.

XIII. Ponovno mrcvarenje idova


Zatoenik Richter Rudolf iz Zagreba iskazuje ovo: Jedne noi koncem prosinca 1942. prodrli su ustae u sve barake, dizali idove sa njihovih leita, te ih po cioj zimi istjerali iz baraka. Tu su ih mlatili toljagama, gazili izmama, lomili im ruke, noge i rebra. Vie je idova preminulo od rana, a mnogi je kasnije podlegao ozljedama koje je zadobio te noi. Kasnije se saznalo, da je povod tome bio taj, to su straari nali u logoru ljeinu jednog ustae, pa kako su u to vrijeme pobjegla iz logora dva idovska zatoenika, posumnjali su ustae na idove, da su oni zaklali onog ustau.

XIV. Pokolj djece


Kroz itavu godinu 1942. vrvio je logor III-C od djece, koja su dovedena u Jasenovac zajedno sa svojim roditeljima. Prigodom likvidacije zalutalo je mnogo dijete i izgubilo svoje roditelje, pa su zatoenici prigrlili tu djecu. Mnogi je tako logora sakrio kod sebe u baraki siroe bez oca i majke, hranei ga s onim, to je si otkidao od usta. Oni zatoenici, koji su primali poiljke s hranom od kue, dijelili su toj djeci sve to su dobili. Koncem ljeta 1942. opazio je Luburi, da se mnogo djece nalazi na tavanima radionica i po zatoenikim barakama, te je naloio ustaama, da pregledaju cijeli logor i pokupe svu djecu.

59

Tako se otkrilo da se u logoru nalazi preko 400 djece muke i enske u dobi od 414 godina. Luburi se posavjetovao sa svojim oficirima te je na veliko udo svih zatoenika dao svu tu djecu registrirati i smjestiti u posebne prostorije. Naao je meu zatoenicima nekoliko uitelja i uiteljica, pa ih je zaduio, da ue djecu itanju, pisanju i pjevanju. Tako je taj mali djeji dom postao jedina radost svih zatoenika. Njihovo veselje nije dugo trajalo. Matkovi Ivica, Kapetanovi i Slikovi Ivan nisu bili zadovoljni rezultatima u odgoju djece; inilo im se, da odgoj ne napreduje dovoljno u ustakom duhu, a osim toga ustanovili su, da su ta djeca veinom srpska ili idovska. Kad je Luburi stigao u Jasenovac, prijavili su mu stvar, pa je odredio, da se sva ta djeca, koja su i onako bila na teret opskrbnog budeta, pobiju. Ustae su tu djecu odveli u grupama od 6080 u bradinu, gdje su ih Cigani zaklali i zakopali. Ova je Zemaljska komisija utvrdila ovo zloinstvo na nevinoj djeci na temelju iskaza, koje je dalo vie zatoenika, naroito Stazi Josip iz Zagreba i Jovanovi Svetozar iz Osijeka.

Promjene u upravi logora u oujku 1943.


Godine 1941. i 1942. protekle su u znaku najkrvolonijih ustakih zloina. Nekoliko je stotina tisua zatoenika nalo samo u Jasenovcu svoju smrt. Zbili su se meutim u svijetu vani dogaaji, koji su imali odlunog utjecaja i na svirepi i krvoloni ustaki reim u Jasenovcu: poraz kod Staljingrada. To je bilo razlogom, da se krvoloni reim ublaio i prestalo se sa masovnim klanjem nevinih ljudi. Eugen Kvaternik je tokom 1943. skinut sa dunosti vrhovnog nadzornika svih logora u t. zv. NDH. Smijenjen je i Matkovi Ivica sa dunosti upravitelja logora br. III. Na njegovo je mjesto postavljen ustaa Brkljai Ivica, inae katoliki sveenik. Matkovi je znao 19. III. 1943. da odlazi, no kako je Brkljai imao da doe u Jasenovac tek 23. III. 1943., to je upotrebio ono 4 dana da proslavi svoj

XV.

60

odlazak. Opijao se sa svojim oficirima, doasnicima i ustaama, pa su te bande upadale nou u zatoenike barake, mlatei zatoenike letvama, kundacima, akama i izmama i gonei ih kao stoku. Kroz te je 4 noi premlaeno vrlo mnogo zatoenika, tako da su im tjelesa pocrnila od udaraca, a jedan je zatoenik i podlegao ranama. Svjedok Danon Jakov iz Zagreba istie, da su kod tih ustakih orgija naroito mahnitali Stoji Jozo, Brzica Petar i Hirschberger Nikola. XVI.

Zloini ustaa u ljetu 1943. godine


Premda se u god. 1943. nisu vie vrili u Jasenovcu masovni pokolji, nije ipak ta godina prola bez krvi. Svjedoci Bednjanec Slavko iz Zagreba, Kamhi abetaj iz Sarajeva, krgati Dragutin iz Zagreba, Danon Jakob iz Zagreba i Gregurovi Vera iz Zagreba iskazali su slijedee: U ljeti 1943. uspjelo je nekolicini zatoenika da pobjegnu dok su bili na vanjskom radu. Zapovjednik ustakog sata Pavlovi Marko odredio je po nalogu Brkljai Ivice, da zatoenici moraju od sada nositi kroz mjesec dana lance na nogama, kad budu ili na vanjski rad. Ostalim je zatoenicima zabranio da primaju u to vrijeme pakete i pisma, a smanjio im je i dnevni obrok hrane. Cio taj mjesec dana dijelili su ustaki asnici izmeu sebe poiljke hrane. Ustaki su straari na svoju ruku poeli opet da zlostavljaju zatoenike, dok su se nalazili na radu izvan logora. Vrlo esto se na veer vratilo u logor manje zatoenika, nego je ujutro otilo na rad, pa su se ustaki straari izgovarali, da su pucali na one zatoenike, koji su pokuali da pobjegnu, te ih ubili. Tako je samo u mjesecu kolovozu 1943. pobijeno na taj nain 50 zatoenika. Svjedok Richter Rudolf iz Zagreba iskazuje, da je pred jesen 1943. dotjerano u Jasenovac 15 Srba partizana, koje su ustae zarobili u Bosni. Svi su oni izgledali kao ivi kosturi, a tijelo im je bilo puno tragova muenja. Kad su uli u logor, navalilo je na njih deset ustaa prve satnije, te ih stalo mlatiti kolcima. To udaranje trajalo je oko pola sata. Trojicu su odmah dotukli, dok su ostali umrli kratko vrijeme iza toga. Za ovo su djelo odgovorni zapovjednik te satnije Sankovi Ante-Matea, doasnici Alilovi Frane i Brkljai Jurica te jo neki nepoznati ustae.

61

umske grupe
Krajem god. 1943. formirala je logorska uprava tzv. umske grupe. U svaku je grupu uvrteno oko 3080 zatoenika, koji su dobili alat, da idu sjei umu i izraivati drva za ogrjev. Kad su se ti zatoenici drvosjee vraali na veer u logor, opazili su njihovi drugovi, da ih je nekoliko nestalo na radu. Svjedok Breyer Oto iz Bjelovara iskazuje: Od rujna 1943. do januara 1944. obrazovane su dnevno umske grupe, koje su imale poi u Gradinu da sjeku drva. Znam, da je kroz tri tjedna odlazilo po 80 ljudi na rad, no svaki dan ih se po 10 manje vraalo. Svjedok ivkovi Jovan iz Bakog Gradita navodi: 29. decembra 1943. pozvani su po spisku 84 ili 85 zatoenika. Morali su da uzmu pile i testere i reeno im je, da idu na umski rad. Nama je bilo sumnjivo, jer meu njima je bilo vrlo malo stalnih radnika iz umske grupe. Ukrcani su u brod, no jo prije ukrcavanja oduzete su im pile i sjekire. U podne je zaustavljena hrana, koja se imala da odnese umskoj grupi. Svi smo odmah znali, da su pobijeni. Poslije je vraena u logor njihova odjea, a oni se nisu vie vratili, i mi smo bili na istu da su pobijeni. U logoru se govorilo, da ih je pobila 1. satnija 1. ustakog obrambenog zdruga, kojom je zapovijedao Ante Vrban. Dvije nedjelje iza toga pobijeno je u umi zvanoj Gradina preko Save oko 120 zatoenika iz tri ili etiri grupe. I oni su bili upuivani na umski rad u Gradinu, ali se nisu vratili. U to je doao za nadstojnika radnog otsjeka domobranski natporunik ing. Nibler. K njemu je doao zatoenik logornik Vlah Romeo i kazao, da je to trea ili etvrta partija, koja se iz ume ne vraa i da je do sada potpisao da su ti ljudi pokuali bjegstvo i bili pobijeni, ali da to vie u budue nee potpisivati. I drugi svjedoci kao: Grn Walter, Breyer Oto, Danon Jakob i Novak-Perjanec Mate iskazuju, da su ustae pobili te jeseni i zime mnogo zatoenika na umskom radu, pa su opazili, kako su ustaki straari donijeli nou u logor raznu odjeu, obuu i alat. Svi ovi svjedoci terete za ova zloinstva Luburi Maksa, Pavlovi Marka, Brkljai Ivicu, Milo Ljubu i ing. Picilli Hinka kao naredbodavce, i slijedee ustae: Zrinui Antu, Mihaljevi Marka, Primorac Silvestra, Brai Ni-

XVII.

62

kolu, Frkovi Milu, ulki Alagu, Luku i Hirschberger Nikolu kao izvrioce zloinstva. Nije ustanovljen broj zatoenika, koji je u to vrijeme ubijen u umi. XVIII.

Ustake represalije u lipnju 1944. godine


U lipnju 1944. pobjegao je iz logora Wollner Ivan, student iz Zagreba. Ustae su ga ulovili kod Dubice i tako premlatili, da je izdahnuo, a njegovo mrtvo tijelo dopremili u logor. Svi su zatoenici morali da dou na javni nastup, pa je ustaki natporunik aki Dinko pozvao zatoenike, da odadu osobe, s kojima se Wollner druio i koji su mu pomogli kod bjegstva. Kad se nijedan zatoenik nije javio, naloio je aki, da mu se donese Imenik u kojem su bili popisani svi idovi, koji se nalaze u Jasenovcu. Iz toga je imenika prozvao 100 Jevreja, pa kad su ovi stupili pred njega, odabrao je od oka 25 Jevreja te ih osudio na zatvor u Zvonari, to znai da ima tamo da umru od gladi. Prigodom proglaenja presude nasmijala su se dva idova, to je opazio jedan ustaa i prijavio akiu. Ovaj je pozvao ta dva Jevreja k sebi, naloio im da kleknu te ih ustrijelio hitcem u zatiljak. Meu onih 25 Jevreja, koji su strpani u Zvonaru, bilo je vie uglednih Sarajlija: profesora, advokata, ininjera itd. Zemaljska je komisija utvrdila ovaj zloin presluanjem svjedoka Ili Branka, Kamhi abetaja, Dakon Jakoba, Aleksi Arse i ivkovi Jovana. XIX.

Likvidacija vee grupe Srba u Jablancu


Svjedok Breyer Oto posvjedoio je, da je koncem kolovoza dopremljena u jasenovaki logor velika grupa Srba iz okolice Okuana, oko 700800 lica. Svjedok je vidio, kada su ustae natovarili ove Srbe na velike amce te ih otpremili niz Savu do ume, koja se nalazi izmeu Mlake i Jablanca. Kako je logorska Ekonomija u Jablancu imala svoje zemljite, na koje je slala logorae na poljske radove, drao je svjedok, da i ovi Srbi idu tamo na rad. Meutim je kasnije saznao od drugih zatoenika, da su ustae sve te Srbe pobili na obali Save. Svjedok se sjea, da su se ustaki straari, koji su pratili zatoenike, vratili nou u logor,

63

Djelovanje pokretnog prijekog suda u Jasenovcu u rujnu 1944. godine


U mjesecu rujnu 1944. godine saznala je uprava logora preko svojih dounika, da u logoru postoje izvjesne grupe zatoenika, koje podravaju veze sa licima izvan logora. Po tvrenju dounika te su grupe bile povezane s partizanima i stvarale plan za pobunu i bijeg iz logora. Uprava je logora odluila da formira pokretni prijeki sud, koji e provesti istragu i suenje u ovom sluaju. Luburi je povjerio istragu Ustakom sucu dr. Prpiu Mihovilu. Prpi je bio neobino okrutan i sa svojim agentima Sudar Milom, Primorac Silvestrom, Pavii Petrom, Neovi Lajom, Kvesi Stipom i Pehar Nikolom vodio istragu upotrebljavajui sva sredstva torture: mlatili su rtve batinama, gnjeili im prste, zabadali igle ispod nokata, prili golo tijelo sa let-lampom (lampom za lotanje, kojom se slue limari), zasljepljivali vid tzv. svjetlom itd. Istraga je trajala nekoliko tjedana, pa su Prpi i njegovi drugovi mnogo zatoenika unakazili. emu je sluio ovaj sud, pokraj utvrenih injenica, da su ustaki zloinci nekoliko stotina hiljada ljudi bez ikakva osnovana razloga, bez ikakva postupka i bez ikakvog, ma i ustakog suenja na najgroznije naine pobili, nije jasno. Uostalom, kakav je bio taj sud, kako je sudio, vidi se najbolje iz iskaza samoga fratra ustae MajstoroviaFilipovia, koji je bio i lan toga suda i koji je po ovoj Komisiji sasluan dne 29. VI. 1945. u zapisniku br. 2006. Filipovi je meu ostalim iskazao: U 1944. g. u mjesecu rujnu bio sam lan prekog pokretnog suda u Jasenovcu, a lanovi su bili Mataja Josip, ustaki satnik, Milkovi Martin, ustaki natporunik Lianin, i Dinko aki, ustaki natporunik iz Bos. Broda. Mi nismo sudili nego samo potpisivali osude. Osude je izraivao i nama davao na potpis dr. Prpi Mihovil, ef pravosudnog odjela za podruje Jasenovac. Tako sam potpisao smrtne osude civilima iz Dubice, mislim 17-orici, a koji su bili optueni radi veze s partizanima. Ovih 17 objeeno je u Dubici. Napokon potpisao sam kao lan prekog suda 8 smrtnih osuda u Novskoj eljezniarima, te su i ovi objeeni. Sva ova vjeanja izvrena su u jedan dan, i sve je

XX

64

osude izradio dr. Prpi Mihovil, a sama izvrenja uinjena su na raznim mjestima kako sam naveo. Niti se je dakle vodila rasprava, niti je sud donosio presude, nego je jednostavno uprava logora slala svoju odluku na potpis lanovima ovoga suda. Sa neto manje ili vie razlike u proceduri takvi su meutim bili i svi ostali ustaki pokretni prijeki sudovi, koji su po raznim krajevima nae drave, a na teritoriju tzv. NDH vrili teror ubijajui na hiljade nevinih rtava. Cjelokupan rezultat ovog suenja u rujnu mjesecu 1944. u Jasenovcu nije Filipovi-Majstorovi u cjelosti iznio u svome cit. iskazu. Utvreno je sasluanjem svjedoka Kamhi abetaja iz Sarajeva, Magri Mika iz Vrapa i Danon Jakoba iz Zagreba, da je na osnovu presude ovog suda objeeno 31 lice. Svjedok Danon Jakob bio je prisutan kod egzekucije svih osuenika. U cit. zapisniku pored ostalog iskazuje: Da su svi ovi zatoenici bili mueni, znam po tom, to sam ih vidio gdje idu u zgradu zapovjednitva s pletenim icama, a kad su ih ustae vodili s presluavanja, vidio sam da se vuku premlaeni. Jedan grobar, koji je pokapao rtve, priao mi je, da je vidio tijelo Rebac Remzije, kad ga je svukao. Tijelo je bilo izgoreno od plamena let-lampe. aki Dinko, lan suda, nazvao je to sredstvo muenja V-l i hvalio se preda mnom u brijanici, da je V-l uspio. Drugi dan sam morao da gledam vjeanje, pa sam uo, kako je Primorac Silvestar zapitao zatoenika Hadiju, prije nego ga je objesio, da li mu oprata, to ga je tukao, a ovaj mu je odgovorio, da mu to nee n i k a d oprostiti. Nato je Primorac rekao Hadiji, kad mu je ve bio stavljen oko vrata konop: Do vienja na drugom svijetu. Spomenuto je u uvodu, da se u samom mjestu Jasenovca nalazila tvornica, gdje se izraivala i bojadisala koa. U toj su tvornici bili zaposleni zatoenici, radnici, ininjeri i tehniari, a ustaka je posada budno pazila da koji ne pobjegne. Slubeni je naziv te tvornice bio Koara ili logor br. IV. U mjesecu listopadu 1944. otkrili su ustae, da i u Koari postoje dvije organizacije, koje podravaju vezu s partizanima. Istragu su proveli ustae: Lisac Slavko, erek Boo, vagua Andrija, ivanovi Mato i Grubii Jerko. Svjedoci Lapevi Stojan iz Zagreba i Auferber iz Osijeka, koji su se nalazili na radu u Koari, iskazali su, da je istraga, koju su proveli ti

65 65

ustae, bila vrlo okrutna, i da je pokretni prijeki sud osudio 25 zatoenika iz Koare na kaznu smrti te ih dao strijeljati.

U listopadu 1944. zapoeo je novi jo krvaviji reim


U listopadu 1944. prestalo je zatije ustakih zuluma. U to je vrijeme bio ve osloboen teritorij federalnih jedinica Macedonije i Srbije. Beograd je uskrsnuo kao prijestolnica Demokratske Federativne Jugoslavije, na teritoriju Vojvodine, Hrvatske i Bosne vodili su se bojevi izmeu Narodnooslobodilake vojske i njemako-ustakih vojski, koje su bjeale prema sjevero-zapadnoj granici drave. Ustae su znali, da se pribliuje konac njihovog paovanja, pa su Luburi, Boban i drugi vitezovi predlagali, da se pokolje sve to nije ustako. Tako su ustae od listopada 1944. do posljednjih dana provodili opet masovne likvidacije svih elemenata, koji su bili prema njima neprijateljski raspoloeni. U Jasenovac su poeli ponovno stizati transporti iz svih neosloboenih krajeva, itavi zatvori i kaznione kao i logori imali su da se evakuiu i premjeste u Jasenovac. Cijelu zimu 1944.-45. tekla je na Graniku i u Gradini krv. Svjedok Roman Ivan iskazuje: U mjesecu prosincu 1944. prilikom nastupa kod veere ustae su prozivali zatoenike i to 150200 ljudi dnevno, te ih zatvarali u barake pred Zapovjednitvom, odakle su ih nou vodili gole, icom vezane na mjesto Granik, tu ubijali i bacali u Savu. Ja sam to gledao kroz itavi prosinac iz moje nastambe na Ciglani, jer je ta nastamba imala staklene prozore i jer sam ja dolazio oko 10 sati na veer sa rada iz Stolarije. Iz moje nastambe vidio sam tano kako je krvnik Frkovi ubijao na Graniku ljude prerezavi im noem grkljan i bacao ih u Savu. To sam mogao dobro vidjeti zato, jer je iza tog mjesta bila jaka elektrina lampa. Svjedoci Zadravec Vinko iz Zagreba, Danon Jakob iz Zagreba, Kustorin Marijan iz Kustoije, Grn Walter iz N. Gradike, Abinum Jeua iz Sarajeva i Kamhi abetaj iz Sarajeva dali su u svojim iskazima ovoj Zemaljskoj komisiji podatke, na temelju kojih je ona utvrdila slijedea zloinstva: a) Te su zime pobili ustae oko 3.500 zatoenika, koji su se nalazili na radu u jasenovakom logoru;

XXI.

6 66

b) Pijani su ustae silovali redom oko 20 mladih ena, koje su radile na Ekonomiji, te ih zaklali i bacili u Savu; c) Isto su tako u prosincu 1944. likvidirali na Graniku dvije grupe zatoenika, koje su se prijavile vjerujui u svojoj naivnosti, da e tako spasiti glave da idu na rad u Njemaku. U prvoj je grupi likvidirano oko 200 zatoenika, koji su pripadali raznim narodnostima i vjeroispovjestima, dok su u drugoj grupi bili sami Srbi; d) Jednog dana stigao je u logor Ogromni transport, u kojem se nalazilo oko 15.000 radnika i seljaka. Ustae su ih smjestili u Glavnom skladitu i livadama oko njega, te su ih kroz nekoliko tjedana likvidirali postepeno na Graniku. XXII. Bombardiranje ustakih utvrenja u Jasenovcu Dne 30. i 31. oujka 1945. bombardirali su savezniki bombarderi ustaka utvrenja u Jasenovcu. Prigodom toga bombardiranja stradalo je oko 40 zatoenika, a mnogo ih je bilo ranjeno. Planuli su poari i irile se eksplozije. Ustae su gonili zatoenike toljagama i hitcima iz revolvera da gase poare, iznose razne stvari iz radionica, i da izlau svoj ivot smrtnoj opasnosti. Svjedoci: Lapevi Stojan, Danon Jakob i Kamhi abedaj iskazuju, da su tom zgodom ustaki asnici Zrinui Ante i Zovko Stanko ubili vie zatoenika, dok su Mihaljevi Marko i Perkovi Marko mlatili i klali svakog zatoenika, na koga su se namjerili. Ti svjedoci dre, da je koncem oujka bilo u jasenovakom logoru na radu oko 5.000 zatoenika. III.

Konana likvidacija zatoenika


Poetkom travnja 1945. poela je velika ofenziva Narodnooslobodilake vojske sa ciljem, da konano protjera iz zemlje njemakog okupatora i njegove ustake sluge. Ustaka se uprava jasenovakog logora poela pripremati na bijeg. Luburi je odluio, da pobije sve zatoenike, a logor i mjesto Jasenovac pretvori u hrpu ruevina i pepela.

67

U to vrijeme su stigli u Jasenovac veliki transporti, u kojima su se nalazili zatoenici iz Lepoglave, Stare Gradike i drugih logora i mjesta. Ustae su sve ove zatoenike ubili na Graniku ili Gradini. Svjedok krgati Dragutin iskazuje: Sjeam se, da je u Jasenovac stiglo 11 vagona zatoenika iz Lepoglave, pa sam vidio, kad su ti ljudi odvedeni svi nou na Gradinu i tamo poubijani. Ukupno je stiglo iz Lepoglave oko 700 zatoenika, a jo vei broj iz Stare Gradike. Ustae su, kako je iskazao svjedok Breyer Oto, u travnju vodili zatoenike na vanjske radove, te ih pobili u okolici Jasenovca. Pobojali su se, da e se danas-sutra otkriti nova groblja u logoru i oko logora i ustanoviti, koliko je rtava stradalo od ustakih zloina i kako je stradalo. Zato su formirali ekipe zatoenika-grobara, kojima su naloili, da iskopaju sva groblja u logoru i izvan logora, u Gradini i Uticama, i ekshumiraju ljeeve poubijanih rtava. Drugi su zatoenici morali da podiu ogromne lomae. Na dno lomaa stavljali su koks, nabacali na nj ljeine i kosture, polili sve to naftom i zapalili. Tako su kroz tri tjedna buktile lomae, a zatoenici su promatrali te poare. Svjedok Duzemli Milan iskazuje, da mu je seljakinja Marini Marija kazivala, da je promatrala te poare sa krova svoje kue u Koutarici. Ona tvrdi da je vidjela, kako su ustae pobili zatoenike. Kada su spalili i posljednji kostur odnosno ljeinu, poeli su da piju i meusobno grle i ljube, klikui od veselja. Svjedoci zatoenici Abinum Jeua, Danon Jakob, ivkovi Jovan i Lapevi Stojan, koji su preivjeli posljednje dane Jasenovca, tvrde, da je: a) dne 20. IV. 1945. likvidirana velika grupa zatoenika iz logora od oko 470 lica; b) da je u to vrijeme stigla u Jasenovac grupa Sarajlija, koja je mogla brojiti oko 400 ljudi, i da je i ona dotuena na Gradini; c) da je dne 21. IV. 1945. ostalo u logoru u enskom odjelu oko 760 ena i djevojaka, koje su radile na Ekonomiji; u kuhinjama ili mljekarnama. Dne 21. IV. kretala je duga povorka tih ena u smrt pjevajui pjesme, pozdravljajui svoje drugove i opratajui se s njima dovikivala im: Vi ostajete, mi idemo u smrt. Sve su te ene toga dotuene i baene u Savu ili spaljene na lomai.

68

68

Anketna komisija je mjesec dana nakon toga nala mnoge enske odjevne predmete, kako lee po poljima i putevima izmeu Ekonomije i Save; d) da je dne 21. IV. nastala panika meu zatoenicima, pa se je stotinjak njih objesilo iz oaja po nastambama i radionicama. Tako je dne 22. travnja 1945. ostalo u jasenovakom logoru br. III. oko 1060 zatoenika. Ustae su sve ove zatoenike strpali u veliku tvorniku zgradu kod Ciglare, zatvorili daskama sva vrata i prozore i postavili oko zgrade jake strae, da ne bi koji zatoenik umakao. itav dan i itavu no bili su svi ustae zaposleni time, da miniraju jednu tvorniku zgradu za drugom, radionicu za radionicom, skladite za skladitem, baraku za barakom, i da tako izazivlju eksplozije i poare. Tako se je itav logor pretvorio u uarenu baklju, a njime je odzvanjao tutanj eksplozija. Zatoenici u onoj velikoj fabrikoj zgradi su znali da im prijeti sigurna smrt, i pretpostavljali da bi ustae i njihovu zgradu mogli zapaliti i sve ih pobiti. Odluili su stoga, da sutradan provale iz zgrade i povedu goloruci borbu na ivot i smrt. Izabrali su voom Bakoti Antu. Svaki je zatoenik istrgao iz zida ili vratiju po neki predmet, te su tano u 10 sati ujutro dne 22. IV. 1945. razbili sva vrata i prozore i pojurili iz zgrade. U zadnji as je oko 460 zatoenika klonulo duhom, a mnogi je bio bolestan, star ili tako nemoan, da se nije usudio upustiti goloruk u borbu. Onih 600 zatoenika, koje nije ostavila hrabrost, i ako fiziki slabi i izmoreni patnjama u logoru, u enji za slobodom i' ivotom prikupili su posljednje snage i napali ustake straare, nekoliko njih akama zadavili te im oduzeli puke. Drugi su zatoenici grabili eljezne predmete ili cigle, i udarajui njima po ustaama poeli da tre prema istonim logorskim vratima po cesti, koja vodi u Koutaricu. Na tom su putu morali da preu tik kraj Save prostor, koji se nalazio izmeu junog ogranka velikog zida i rijeke Save. Ovdje su ustae imali mnogo bunkera, a u svakom bunkeru po vie strojnica, te su iz njih kosili zatoenike. Bili su ipak iznenaeni, jer nisu oekivali, da e se goloruki zatoenici usuditi da ih napadnu, pa su zaboravili da zatvore istona logorska vrata.

69

Tako se na tim vratima odigrao konac borbe, pa je zatoenik Risti Mile akama zadavio mitraljesca, koji je branio vrata, oteo mu strojnicu i poeo da puca po ustaama. Osamdeset zatoenika je moglo da protri kroz vrata i da se bijegom spasi u oblinjim umama. Ostalih 520 je poginulo u borbi. Ustae su one zatoenike, koji su ostali u logoru, njih oko 460 na broju, pobili. Spasio se samo ivkovi Jovan iz Bakog Gradita, na taj nain to se sakrio meu ruevine jedne zgrade i tamo uao 5 dana i noi bez hrane i pia, promatrajui kako ustae razaraju logor i mjesto Jasenovac. Kad je posljednji ustaa nestao iz Jasenovca, izvukao se ivkovi iz svoje rupe, potrao do Save te je preplivao. U to doba je ve dola u Jasenovac, Narodno-oslobodilaka vojska te spasila i njega i onih 80 zatoenika, koji su se probili iz logora. Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i nihovih pomagaa utvrdila je sva ova zloinstva ustaa sluanjem svjedoka Soleniki Stjepana, Lapevi Stojana, krgati Dragutina, Filipi Ivana, Kamhi abetaja, Abinum Jeue, Ili Branka, Danon Jakoba,, ivkovi Jovana, Aleksi Arse i Mari Mihajla, koji su suglasno prikazali, koje i kakove su zloine poinili ustae prije svoga bijega iz logora br. III.

Proboj iz Koare
U samom mjestu Jasenovcu bilo je dne 23. IV. 1945. na radu u Koari jo 147 zatoenika. Svi su oni vidjeli da u logoru br. III. gore poari i tutnje eksplozije. Vidjeli su, da meu ustaama vlada panika i da ovi polaze od kue do kue, stavljajui pod njih mine. Pobojali su se i oni, da bi ustake nemani mogle minirati i baciti u zrak i Koaru s radnikim zgradama, pa su odluili i oni da pokuaju, da se spase iz logora br. IV. Razdijelili su se u petnaest udarnih desetina i dogovorili, ta koja desetina ima da radi. Lijenici-zatoenici su podijelili otrov u fijolama, jer je svaki zatoenik htio radije da se otruje, nego da iv padne u ustake pande. Prva je udarna desetina imala da razbije vrata od nastambe, druga da napadne straare, trea da preree bodljikave ice, etvrta da razbije vrata koja vode u tvorniko
Zloini u logoru Jasenovac

XXIV.

70

dvorite, peta da potue i razorua ustae, koji su se tamo nalazili, esta i sedma da ponese odjeu i hranu, osma da vri bolniarsku slubu, a ostale da se oboruaju, kako koja stigne i da povedu borbu na ivot i smrt. Plan je bio dobro smiljen, zatoenici su se hrabro borili i prodrli iz logora, no tada su ih ekale najvee potekoe. Trebalo je protrati kroz jasenovake ulice, doi na poljane, probiti obru od bodljikavih ica, prei preko nasipa, cesta i eljeznike pruge, koji su bili naikani bunkerima i strojnicama. Zatoenici Lapevi Stojan i Berger Egon, koji su nam dali opis i podatke za ovaj herojski podvig, tvrde, da se iz Koare spasilo samo 10 zatoenika i prikljuilo za nekoliko dana odredima Narodno-oslobodilake vojske.

XXV. Likvidacija ustake bolnice


Spomenuto je ve ranije, da je u Jasnovcu postojala ustaka bolnica za bolesne i ranjene ustae jasenovakog garnizona. U toj su bolnici bili zadueni radom i mnogi zatoenici u svojstvu lijenika, apotekara, bolniara, istaa, kuhara, koijaa, ofera i grobara. Dne 23. XV. su prema svjedoanstvu Danon Jakoba naredili Milo Ljubo i Tomi Jure, da se pobije trinaestorica zatoenika, pa su ih ustae odveli negdje u polje i tamo pobili. Samu su bolnicu zajedno s nekolicinom zatoenika otpremili u Sunju.

XXVI. Iskaz Filipovi-Majstorovi Miroslava, jednoga od najveih ustakih krvoloka, komandanta logora Jasenovac
Zemaljska je komisija, u zapisniku od 29. VI. 1945. br. 2006 presluala kao svjedoka i spomenutog zloinca Filipovia Majstorovia Miroslava, koji je nakon osloboenja nae zemlje uhvaen i stavljen pred sud. Onaj dio njegovog iskaza, koji se odnosi na suenje tzv. pokretnog prijekog suda u Jasenovcu, donijeli smo na drugome mjestu. Ovdje donosimo vanije dijelove ostalog njegovog iskaza. I istini, jer svi sasluani svjedoci, sami zatoenici, govore

71 71

potpuno okolnosno i stvarno o daleko veem broju, naroito o broju rtava, koje je pobio sam zloinac Majstorovi, ipak je i on priznao i iskazao, da je vlastoruno pobio oko 100 rtava, a samo prisustvovao masovnim ubijanjima. Po njegovom priznanju, samo za kratko vrijeme njegova upravljanja logorom od konca mjeseca lipnja do konca mjeseca listopada 1942., dakle za vrijeme od sama 4 mjeseca, likvidirano je 20.000 30.000 nevinih rtava. On je u to vrijeme bio komandant logora, ali i prije i kasnije vrio je razne slube u Jasenovcu i St. Gradiki i ubijao ljude. Njegov iskaz glasi: Istina je, poto mi je predoen iskaz Vjekoslava Servatzi u koliko se odnosi na pokolj u okolnim selima Banja Luke, da sam ja bio duobrinik II. P. T. B. Ja sam kao takav jedne noi sa bojnom II. P. T. B. poao u akciju i to navodno samo radi pretresa okolnih pravoslavnih sela, koji su bili sumnjivi zbog etnitva. Istiem, da sam ja u tom kraju bio kapelan prije NDH. Ja sam vidio, kako su ustaki vojnici vraali se s pokolja krvavi, poslije se je prialo, da je tom prilikom pobijeno 2.000 ljudi. U Jasenovcu sam bio kao ustaki asnik i upravitelj logora od konca lipnja 1942. do kraja listopada 1942. Priznajem da sam lino kod javnih strijeljanja ubio oko stotinu zatoenika Jogora Jasenovac i Stara Gradika. Isto tako priznajem da su se za vrijeme moga upraviteljstva u logoru Jasenovac vrila masovna ubijanja u Gradini, ali ja u tome nisam sudjelovao i ako sam za ta masovna ubijanja znao. Ispravljam se, da sam kod tih masovnih ubijstava prisustvovao, ali ih nijesam izvrivao. Ta masovna ubijanja doputao sam kao upravitelj, jer sam imao usmene naloge od Ljube Miloa, a jo vie od Matkovi Ivice, a katkada i od Maksa Luburia. U Gradini ubijalo se maljem, i to tako da bi rtva morala sii u iskopanu jamu, nato je slijedio udarac maljem po glavi odostraga. Osim toga se ubijalo i strijeljanjem i klanjem. Kad su se vrile likvidacije ena i djevojaka u Gradini znam, da su se nad mlaima izvrila i silovanja. O tome je odreivao Matkovi Ivica, a silovanja su, koliko ja znam, vrili Cigani, I to Cigani grobari. Ja nisam vrio silovanja. Za moje vrijeme po mom raunu likvidirano je u logoru Jasenovac 2030 hiljada zatoenika. Posebno istiem, da je u poetku ljeta izvrena u Jasenovcu likvidacija logora akovo. Tom je likvidacijom rukovodio Matijevi Joso, ustaki porunik.

72

Kod te likvidacije logora akovo raunam, da je bilo oko 23 hiljade pobijeno idovki i njihove djece. Iz Jasenovca sam doao u logor Stara Gradika listopada 1942. 27. III. 1943. Za gornje vrijeme dogaale su se i u logoru Stara Gradika masovne likvidacije, koje su se obino vrile izvan logora, tako na pr. u Mlaci, Jablancu, a otpremani su i u Jasenovac. Ovakovi veliki transporti za likvidaciju vrili su se po nalogu Matkovi Ivice. Na ovaj nain otpremljeno je oko 23 hiljade ljudi. 16. IV. 1945. vratio sam se u Jasenovac, gdje sam ostao do konca. Znadem da su u to vrijeme bile vaene ljeine zatoenika iz Gradine i spaljivane,* * kako bi se zametnuo trag bivim * zloinstvima. Ja nisam sudjelovao u likvidaciji zadnjih zatoenika nego samo u ekshumaciji.

Prikazali smo tako par desetina masovnih zloinstava, koje su ustae poinili u Jasenovcu u roku od 4 godine. Ponavljamo da time nisu iscrpljena sva masovna zloinstva, i da nisu navedeni oni bezbrojni zloini muenja i ubijanja, koje su ustae izvrili na pojedincu ili na nekolicini zatoenika, pri emu treba da podvuemo, da su se ti zloini dnevno dogaali. Spomenuli smo u opem dijelu, da se broj jasenovakih rtava kree oko cifre od pola milijona, to znai, da je svaki deseti stanovnik tzv. NDH ostavio svoje kosti u Jasenovcu. Jasenovaki zloini ne zaostaju ni malo za zloinima, koje su nacisti poinili u Belzenu, Auschwitzu ili Majdaneku. Jednako kao i sve ostale faistike teroristike organizacije i ustaka je teroristika organizacija stvorila kriminalni mentalitet kod svojih lanova, koji su ubijali iz uvjerenja, svoga kriminalnog uvjerenja. Notorno je, da su svi ustaki zloinci pristupili u ustaku teroristiku organizaciju d o b r o v o l j n o , da su znali za kriminalne ciljeve te organizacije; da se ta organizacija slui kriminalnim sredstvima, da se njena aktivnost sastoji ba u poinjanju kriminalnih djela. Svaki dakle od njih, kad je pristupao u tu organizaciju, znao je i morao znati, da e vriti zloine, organizovane, masovne zloine, znao je dakle za posljedice svoga pristupa u lanstvo. Ne moe se stoga sluiti izgovorom, da mu je poinjanje djela bilo nareeno, i prebacivati odgovornost na naredbodavce.

73 73

Dokazi o zloinima u Jasenovcu


Pismenih dokumenata o ovim zloinima u jasenovakom logoru Zemaljska komisija nije nala. Da zbriu tragove ovog besprimjernog muilita, koji je po teini i svireposti zloina bezuvjetno bio jedan od najkrvavijih od svih nacistikih logora u Evropi, ustaki su zloinci unitili sve dokumente. Meutim, da su i sauvani svi oni spisi, koje je vodilo upraviteljstvo logora, ni ti spisi ne bi mogli posluiti, da se iz njih crpe pouzdani podaci barem za broj rtava. Iz iskaza sasluanih svjedoka ustanovilo se, da se rtve, koje su bile pobijene, nisu uvijek registrirale. Pri utvrivanju zloina i svih ostalih vanih momenata i okolnosti Zemaljska je komisija provela dokaz sasluanjem svjedoka, uviajima na licu mjesta u Jasenovcu te fotografskim snimcima logora i okolice. Presluana su 62 svjedoka i to: Abinum Jeua iz Sarajeva, Sara Izmailova 23, Aleksi Arsa iz Donjih Bogievaca, Auferber Mijo iz Osijeka, Balija Branko iz Zagreba, Zagorska 44, Berger Egon, komanda grada Zagreba, namjetenik -Propodjela, Bing Julio iz Virovitice, Breyer Oto iz Bjelovara, Bzik Stjepan iz Kupljanova kbr. 12, Blumschein Zlatko iz Zagreba, Palmotieva 60, Bednjanec Slavko iz Zagreba, Barutanski jarak 25, Danon Jakob iz Zagreba, Palmotieva 32a, Devi Natko iz Zagreba, tajnik Konzervatorija, Duzemli Milan iz Drenovog Boka, Dobaj Karlo iz Sarajeva, Dominec Ivan iz Zagreba, Iica 224, Duvnjak Mato iz Kustoije br. 23, Fajdeti Grgur iz Kompolja, Filipi Ivan iz Zagreba, Postaja Sava, Finzi Jakob iz Sarajeva, Flumiani Milan iz Zagreba, Kulanova 34, Gelb Makso iz Zagreba, Grgurovi Vera iz Zagreba, Gajeva 2b, Grn Walter iz Nove Gradike, Habijanec Josip iz Zagreba, Nova Cesta 38, Hebner Marijan iz Zagreba, Lorkovieva 8, Herak Josip iz Zagreba, Cvjetna cesta 41,

74 74

Ii Branko iz ivinice 28, Jovanovi Svetozar iz Osijeka, Mobil, otsjek, Kamhi abetaj iz Sarajeva, Katalini Andrija iz Ludbrega, Kosina Franjo iz Zagreba, Jarun br. 82, Kovaevi Vojislav iz Zagreba, Vinogradska 21, Krka Tomo iz Jakovlja, Kuhada Nikola iz Pue, Kutnjak Sreko iz Zagreba, Livadieva 22, Lapevi Stojan iz Zagreba, Ukrinska 12a, Kutorin Marijan iz Kustoije, Mosorska 1, Magdi Miko iz Vrapa, Perjavica 26, Mari Mihajlo iz Obrovnice, Matas Pavao iz Trstenika kod Pue, Milia orde iz Zagreba, Zelengaj, Novak-Perjanec Mato iz Kobiljaka kod Sesveta, Orli ime iz Zagreba, Ilica 180a, Pejnovi uro iz Zagreba, Brigada V. etkovia, Richter Rudolf iz Zagreba, Viegradska 5a, Roman Ivan iz Zagreba, Rojieva br. 3, Slovenec Rudolf iz Zagreba, Seljina brig. IV. divizija, Soleniki Stjepan iz Novaka br. 66 kod Donje Bistre, Sria Dragan iz Zagreba, Palmotieva 2, Stai Josip iz Zagreba, Padoveva 3, Steiner Hinko iz Zagreba, Nova Ves 83, etinc Marijan iz Dolenjske Jesenice 7, krgati Dragutin iz Zagreba, Rude, Trebinjska ulica, lajfer Filip iz Zagreba, Martieva 47, ulina Mato iz Crikvenice, varcenberg Adolf iz Zagreba, Iica 15, Tot Ljudevit iz Zagreba, sada u Garenici, Trbojevi Nemanja iz Zagreba, Omika 2, Zadravec Vinko iz Zagreba, Vranovina 22, Zauhar Stjepan iz Zagreba, krleva 39, ivkovi Jovan iz Bakog Gradita. Sve su to bivi zatoenici, koji su dulje vremena, neki ak i pune etiri godine, proveli u samom logoru Jasenovac, i koji su svoje iskaze dali na osnovu vlastitog iskustva i neposrednog opaanja. Od uhapenih zloinaca dao je kratak iskaz FilipoviMajstorovi Miroslav. Vanije dijelove iz njegova iskaza donijeli smo takoer u ovom prikazu. Uviaje na licu mjesta u Jasenovcu obavila je Zemaljska komisija sa strunim aparatom. Izvrena su tri uviaja.

75 75

Prvi je uviaj obavila Okruna komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u Novoj Gradiki dne 11. maja 1945. Drugi je uviaj izvela posebna anketna komisija, koju je Zemaljska komisija uputila u Jasenovac dne 18. maja 1945., da ispita preostale tragove zloina. Ta se komisija sastojala od jednog referenta ove Zemaljske komisije, od 3 suca viih sudova, te od dva lijenika-vjetaka sudske medicine. Trei je uviaj obavila ova Zemaljska komisija sa svojim referentom uz sudjelovanje sudbeno-lijenikih vjetaka te 2 fotografska strunjaka. Sve su te tri komisije pregledale mjesto Jasenovac s logorom br. IV., te logorom br. III. kraj Jasenovca i rezultat svoga rada zapisniki utvrdile. Prva je komisija provela uviaj i u Gradini i u Uticama. Komisije su pregledale itav teren i zgrade, pregledale mnoge ljeine zatoenika, koje su leale na obali Save ili u Savi odnosno koje su bile zakopane plitko u zemlji. Prema suglasnom vjetakom nalazu i miljenju, sve ljeine koje su pronaene u Savi i na obali Save pokazuju zajedniku osebinu uznapredovalog posmrtnog trulenog raspadanja, to je ometalo ustanovljenje identiteta Ijeina, a odijela i eventualno naeni predmeti nisu uope dolazili u obzir kao faktori identifikacije. Gotovo o svakoj Ijeini visi icom vezani uteg ili su joj ruke vezane sprijeda ili straga ili su prebijene kosti ekstremiteta ili lubanje itd. I to je gotovo redovna pojava nekog nasilnog ina bilo na ivom ili na usmrenom ovjeku ili eni. Uzroci smrti nisu mogli biti u svakom konkretnom sluaju precizno ustanovljeni, ali jedno im je zajedniko: da je svaki uzrok smrti bio nasilne naravi kao: opseni prelom lubanje ili utopljen je, davljenje, guenje itd. . . .Gotovo sve ljeine pokazuju stanje vrlo izraene mravosti, k ne prikriva niti nadutost potkonog tkiva, koja je nastala od stvorenog plina kod posmrtnog uznapredovalog raspadanja ljeine tako, da se za izvjesne pronaene Ijeine doputa mogunost, da je smrt nastupila uslijed izraene tjelesne slabosti, iznurenosti i neishranjenosti kao posljedice kroninog tekog gladovanja. Redovni profesor univerziteta, sudbeno-lijeniki vjetak dr. Premru potkrjepljuje ovo svoje miljenje jo i time, to je za vrijeme svog zatoenitva u jasenovakom, logoru u god.

76

1941. i 1942. lino, jasno i dobro vidio sve naine muenja i usmrivanja velikog broja zatoenika od strijelnih rana do uboda noem, otsjecanja glava sjekirom, udaranja maljem i batom po glavi, bacanja u Savu, paljenja ivi ljudi itd.. U poruenoj nastambi za muke zatoenike nalazi se Ijeina mukarca, iji identitet nije mogao biti ustanovljen, a sama je u tekom raspadanju. U blizini enske nastambe nalaze se dijelovi enske odjee i rublja, a na logorskom podruju je razbacano mnogo enske i muke obue, mukih kravata i kovega napunjenih djejim odjevnim predmetima. U jednoj minama razruenoj zgradi za staju pronaene su etiri posve pougljene ljeine koje su bile spaljene ive ili usmrene. Kraj izgorenih zatoenikih nastamba nalaze se tri elektrina stupa, na kojima se vide zabiti klinovi, na svakom stupu po tri klina. Prema iskazu presluanih svjedoka na tim su se klinovima obavljala vjeanja zatoenika. Osim toga blizu tih stupova nalazi se jedna kompletna sprava tj. vjeala, prema iskazu istih svjedoka, na tim vjealvma su vjeani zatoenici. Na izvjesnom dijelu logorskog podruja tj. odmah kod spomenutih stupova nalazi se ovei prostor, koji je sav prekopan i koji je prema iskazima svjedoka sluio kao zatoeniko groblje. Dne 21. prila o. g. ti su Ijeevi iskopani i oito radi prikrivanja tragova zloina spaljeni prema iskazima svjedoka u jednom oblinjem jarku, gdje se jo danas vidi neto pepela dok stijene jarka pokazuju znakove sagorjevanja. U blizini toga mjesta pronaena je ovea hrpa koksa. Na mnogo mjesta u logorskom podruju pronaeno je mnogo lanaca, koji prema svom obliku jasno pokazuju da su sluili kao okovi za ruke i noge zatoenika. Tako glase najvanije toke nalaza i miljenja iz zapisnika od 18. maja 1945. o uviaju na licu mjesta u Jasenovcu, koji je obavila posebna anketna komisija. Uviaj, koji je izvela na licu mjesta ova Komisija 18. VI. 1945. obavljen je radi toga to je rijeka Sava u lipnju znatno opala, pa su iskrsnuli neki amci u kojima su se nalazile ljeine, a itava se sjeverna obala Save nanizala prudovima i muljem, u kojem su se nalazile mnogobrojne ljeine. Komisija je pronala ljeine mukaraca i ena, neke gole a neke obuene, nekima je lubanja odnosno eona ili sljepo- ona kost bila razbijena a drugima itava, nekima je bila glava odrubljena ili ruke odrezane, dok su druge bile itave. Sve su ove ljeine odnosno kosturi imali ruke vezane icom

77

odostrag, a u icu su bili objeeni eljezni utezi u obliku karika ili nanizanih kotaia. Utezi su mogli biti teki 35 kg. Sudbeno-lijeniki vjetak je dao ovaj nalaz i miljenje: Smatram da su ljeine stare od jedan i po do tri mjeseca a u izvjesnim sluajevima i vise mjeseci. Tonije odre-

Ljeina kojoj su ruke vezane icom i optereene eljeznom ploom

ivanje starosti ljeina nije mogue iz vie razloga: kao naknadno gnjilenje izvan vode, zatim mehaniko djelovanje vodene struje, kao i radi toga to su ih ribe izjedale. Nadalje se moe zakljuiti, da su ljeine bile baene u vodu nakon to su usmrene prije toga tupo tvrdim udar-

78 78

cem u predjelu glave i razbijanjem kostiju lubanje ili da su bile zaklane, to se ne moe tono ustanoviti uslijed trulosti Ijeina, ili da su bile ive bacane u vodu nakon to su samo udarcem onesvjeene, to se zakljuuje iz injenice da su ljeine vezane i opskrbljene eljeznim utezima. Uviajem koji je izvela Okruna komisija u Novoj Gradiki dana 11. V. 1945. na licu mjesta u logoru Jasenovac bez lijenikih vjetaka ustanovljeno je ovo:

Ljeina kojoj su ruke svezane na leima icom

Kraj izgorjele ambulante naeni su kosturi nekih 9 ljeeva. Prema izjavi svjedoka ivkovia (koji je prisustvovao oevidu), to su bili ljeevi zatoenika, koji su se objesili 21. IV. 1945. iz straha pred ustaama, jer su ovi 20. IV. 1945. u noi poklali odnosno pobili tupo tvrdim predmetima 400 zatoenika, koji su bili baeni u Savu. Uz obalu rijeke Save vide se na vie mjesta ljeevi. Kod veine ljeeva opaa se, da su im ruke vezane otraga. Prema izjavi ivkovia, ovi ljeevi su od zatoenika. Opaaju se ljeevi kako plivaju Savom.

79

Ista se ta Komisija zaputila u Gradinu i Utice, koji se nalaze na bosanskoj strani Save. Tu je ustanovljeno slijedee: U sredini ljivika Mile Boiia nalazi se jedan prostor dug 6, a irok 13 koraka, koji je sav posut pepelom i ostacima kostiju, koje nisu sasvim izgorjele. Kraj toga garita nalaze se lopata i take. Lie je od gotovo itavog ljivika izgorjelo, samo tu i tamo na po kojoj ljivi na kraju ljivika ima na granama zelenog lia.

Udarac maljem u eonu kost

S jedne i druge strane garita tlo je ljivika izorano. U jednom uglu nalazi se 9 baava od nafte, na vie mjesta u ljiviku vide se tragovi od prolivene nafte. I na onim dijelovima ljivika, koji su preorani, vide se mjestimino tragovi nafte, pepela i ostaci ljudskih kostiju, koje nisu izgorjele. Vidi se tu i tamo koja koica, naena je i koja lopatica, a iz jedne duboke jame je izvaena donja ljudska vilica. Naeno je na garitu i ljudske kose. Na onom dijelu ljivika koji je izoran vide se naroito na zemlji izmeu ljivika, koja zemlja nije mogla biti izorana, tragovi pepela i ostaci ljudskih s t i j u . Uz ovaj ljivik

80

nalazi se oranica Laze Jandria, koja je svjee preorana. Po svemu izgleda, da su se i iz te oranice iskapale ljeine i palile u vonjaku. Na to upuuje nalaz kosti, na kojoj se drala zemlja, a koja je kost naena u takama. Tu je naen komad ljudskog zubala i tri zuba, a osim toga se nalazi tu i tamo koja koica. Mjestimino su naeni i komadi koksa. Iza vonjaka se nalazi druga oranica, od prilike iste veliine kao i vonjak. Preko nje idu 4 metra iroki tragovi od pepela i kostiju. Po tragovima se zakljuuje, da se je tim tragovima u takama vozio i rasipavao pepeo. Na tu je oranicu baeno par velikih grana, koje su otsjeene od ljiva u ljiviku. Grane su izgorjele.

Lubanja sa razmrskanom zatiljnom kosti

Drug panovi, koji je na tom mjestu bio 6. maja 1945. navodi, da je u ljiviku na vie mjesta vidio i tragove krvi. To su vidili i Mato Jugovi, Stipe Jugovi i Franjo lafer, svi iz Utica. Na toj su oranici naene jedne ljudske rune tezgere (sanduk za noenje). Te su tezgere bile pune pepela i ostataka ljudskih kostiju, koje nisu sasvim izgorene. Idui tim tragom dalje dolazi se do Save, koja je daleko 315 koraka. T a j trag u irini od 2 metra vodi u samu Savu. Trag je od pepela i

81

ljudskih kostiju, a naeno je i kose. Po tim se tragovima vidi, da su pepeo i ostaci kostiju noeni u tezgerama i voeni u takama do Save te bacani u vodu. Raznim fotografskim snimcima snimljene su ljeine i kosturi zatoenika, koji su naeni u Savi, na obali Save, unutar logora, u raznim zgradama logora, ili su iskopani iz zemlje. Snimljeni su zatim ostaci logora, koji su ustae na bijegu minirali i spalili.

82

ZAKLJUAK
Ovako plansko, okrutno muenje i ubijanje ljudi sigurno jo historija nije zabiljeila. Ustaki zloinci postupali su tono po uzoru svojih njemakih gospodara, oni su najsavjesnije izvravali njihova nareenja, a sve u jedinom cilju, da se nai narodi to vie istrijebe a njima stvori to vei ivotni prostor. Potpuna zavisnost ustaa o njemakom gospodaru, samo osnivanje logora, upuivanje u logor nepoudnih, najbrutalnije primjenjivanje hitlerovske rasistike i nacistike teorije te konzekventno tjeranje u logore i istrjebljivanje svih rasno i nacionalno neistih, iste metode muenja, ubijanja uz male varijante specijaliteta ustakih svireposti, gradnje pei i spaljivanje rtava u peima (Picillijeva pe), sve to upuuje, da su i Jasenovac i zloini u njemu bili njemaki recept, njemako hitlerovsko nareenje, a izvrenje djelo njihovih slugu, ustaa. Radi toga i sva odgovornost za zloine u Jasenovcu pada podjednako na njihove njemake naredbodavce i ustake izvrioce. I. Pored lanova njemake vlade i ostalih njemakih naredbodavaca za ove zloine odgovoran je u prvom redu t. zv. poglavnik Ante Paveli. II. U drugom redu odgovorni su svi njegovi doglavnici i dravni vijenici kao i svi ministri koji su bili na dunosti za te ere, naroito ministri unutranjih poslova: dr. Artukov Andrija, dr. Lorkovi Mladen, dr. Niki Ante i Frkovi Mato. III. U treem redu odgovorni su svi ravnatelji Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost i efovi Ustake nadzor-

83

ne slube kao: Kvaternik Eugen, Juri Milutin, Cerovski Boidar, Tomi Viktor, Lisak Erich, Hereni Ivo, dr. Zimpermann Ljudevit, dr. Crvenkovi Filip, Tomaevi Ivan, Vragovi dr. Josip, Wagner Karlo, Rukavina Joso, Lui Franjo, Benak dr. Aleksandar, Boinovi dr. Zvonimir, Kirin Ico, Maji dr. Josip, Vako Tibor, Fario Fabjan, Paver Vjekoslav, Greta Nikola, Rado Franjo, Tomljenovi Stjepan, Turkalj Branko, Mak Miroslav, Ceko Ivan, Fulanovi Miroslav. IV. Odgovorni su svi vii i nii zapovjednici logora u Jasenovcu: Luburi Vjekoslav nazvan Maks, arac Ante, Milo Ljubo, Filipovi Majstorovi Miroslav, Brkljai Ivica, aki Dinko, Picilli Hinko, Matkovi Ivica, Pavlovi Mirko i Dal Jakob. V. Konano su odgovorni svi ustaki asnici, doasnici, ustae straari te dounici i logorai, koji su muili ubijali, i to: Alilovi Ivan i Fran, zastavnici, Andriev Ivica, vodnik, Altarac Ante, porunik. Bagari Karlo, Bali Pako, Bai Stevo Pindo, sve ustaki doasnici, ing. Beretin, tehniar, Boras Ante, Drago i Ivan, ustaki doasnici, Brai Nikola, vodnik, Brkljai Jurica, zastavnik, braa Budimir, ustaki doasnici, Brzica Petar, natporunik, Buri Brusi Milan i Bunti Stepi i imun, doasnici. Ciprijanovi Jakob, porunik. ai Ivan, ustaki asnik, op Luka, vodnik, olak Petar, doasnik, oti Mirko, doasnik, ovii, rek Joa i upi Jozo, porunici. enan Ivan, doasnik. Dangubi Milan, vodnik, Dela Petar dunosnik, Diamantstein Bruno, logora-slobodnjak, erek Boo, upravitelj Koare, Dulki Alaga, vodnik, Dima Luka, asnik, Doen Mato i Dukari Franjo, vodnici. Elez Ante, natporunik. Falcini Vjekoslav, doasnik, Forenti Stjepan, dunosnik, Friganovi Ante, vodnik i Frkovi Mile, vodnik. Gali, logora, Glavini Ante, doasnik, Gaparovi Dragan, zastavnik, Grgoevi Jozo, zastavnik, Glamuzina Marko, porunik, Grbavac Ivan, dunosnik, Grubii Jerko i Grgi Jure, zastavnici. Hadi Osman, logora-slobodnjak, Hirschberger Nikola, zastavnik, Hodi Latif, dunosnik, Horvat Ivan, rojnik i Horvat Mato, vodnik. Ivanovi Joso ml., dunosnik, IIIe, porunik iz ibenika.

84 84

Jandi Ante, vodnik, Jankovi, logora-slobodnjak, Jarak Petar, zastavnik, Jurevi Ivan, vodnik, Jurii Jerko, zastavnik, Jusi Mujo, porunik i Jusi aban, doasnik, Kapetanovi Ahmet, natporunik, Kardun Nikica, natporunik, Koji Ante, porunik, Koji arko, porunik, Keza Mirko, doasnik, Kolobari Josip, zastavnik, Kolak Petar, vodnik, Kolari Zlatko, natporunik, Kordi Tihomir, porunik, Koi Ante, doasnik, Krei Tvrtko, satnik, Kvesi Stipo, vodnik i Kujundi Stipe, doasnik. Lipovac Zvonimir, vojni sveenik, Lisac Slavko, zastavnik, Lui Stjepan, vodnik. Makovi Josip, dunosnik, Mandui Ante, satnik, Majeti Dane, vodnik, Markoti Stanko, vodnik, Marii Jerko, natporunik, Marki Ivan, vodnik, Martinovi Slavko, vodnik, Martinovi Stojan, zastavnik, Mataja Josip, bojnik, Matijevi Miro, bojnik, Matijevi Joco, natporunik, Matek Milan, zastavnik, Mihi Pajo, satnik, Matkovi Ljubo, asnik, Matijevi Matija, logora, Medvedovi Mato, bojnik, Mihaljevi Marko, zastavnik, Miljkovi Martin, natporunik, Modri Ante, zastavnik i Musa Mato, doasnik. Neki Ivan, Neori Vlado i Novosel Stjepan, vodnici. Ostoji Mate, doasnik. Pavii Petar, vodnik, Pehar Nikola, doasnik, Pehar Petar, vodnik, Perkovi Marko, zastavnik, Penari Mate, natporunik, Petek Franjo, satnik, Poli Marin, porunik, Poldrugi Stjepan, zastavnik, Poli Drago, doasnik, Prpi dr. Mihajlo, satnik, vojni sudac, Prpi Stipe, natporunik, Primorac Silvestar, Pudi Dragutin i Prgea Ante, zastavnici. Radi Miroslav, bojnik, Remenar Antun, satnik, Rendjec, natporunik i Rui Blago, zastavnik. Sablji Ilija, zastavnik, Stoji Jozo, natporunik, Spiller Herman, logora-slobodnjak, Skoibui, asnik, Slikovi Ivan, ustaki porunik, Stankovi Marko, zastavnik, Sudar Josip, satnik, Sudar Mile mlai i stariji, vodnici. epovi Miro, vodnik, timac Dane, vodnik, vagua Andrija asnik. Tomas Josip, zastavnik, Tomi Jure, porunik i Trali Mirko, zastavnik.

85

Uianin Raid, dunosnik. Vasilj Ilija, porunik, Vasilj Mate i Luka, doasnici, Vidovi Mile, vodnik, Visakovi Nikola, bojnik, Vlaho Vinko, zastavnik, Vrban Mate, zastavnik i Vui Ivan, doasnik. Zoki Ante, logora, Zrinui Ante, zastavnik i ivanovi Mato, porunik, te svi ostali ustae, kojima identitet nije ustanovljen. Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa utvrdila ih je sve kao najtee zloince, narodne izdajice i narodne neprijatelje i smatra, da moraju biti najstroe kanjeni za sve zloine i nedjela, koja su poinili. U Zagrebu, dne 15. studenoga 1945. Broj: 4547/45.

ZEMALJSKA KOMISIJA ZA UTVRIVANJE ZLOINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAA


Sekretar: dr. Ante toki, v. r. Predsjednik dr. Venceslav Celigoj, v. r.

86

Sadraj
Strana

LOGOR JASENOVAC, USTAKO-NJEMAKI INSTRUMENAT ZA UNITENJE NAIH NARODA . .............................................. 6 VISOKI ZID DIJELIO JE JASENOVAC OD OSTALOGA SVIJETA ............................................................................................... 10 Logor III. . . ........................................................................... 10 Logor IV. . . ........................................................................... 16 SISTEMATSKO UNITAVANJE ZATOENIKA . . ..................... 17 3. Rad zatoenika . . ............................................................. 21 ODNOS I POSTUPAK USTAA PREMA ZATOENICIMA. . ..... 23 Poloaj zatoenika uope. . . ................................................ 23 Glavni ustaki zloinci koljai . . . ................................... 32 Dounici i slobodnjaci . . . .................................................... 41 Koliko je rtava progutao Jasenovac? . . . ............................ 42 POJEDINI MASOVNI ZLOINI . . . ............................................ 44 Likvidacija logora br. I. i II. u Jasenovcu . . . ....................... 44 Masovni pokolji na katoliki Boi 1941. . . . ....................... 46 Masovna ubijanja u zimi 1941./1942. Ubijanje bolesnih i izgladnjelih bolesnika . . . ..................................................... 47 Dolazak tzv. internacionalne komisije i ubijanja zatoenika povodom priprema za njen dolazak . . . ............................... 49 Dva nova teka ustaka masovna zloina . . ....................... 50 Spaljivanje zatoenika . . . .................................................... 51 Masovne likvidacije u godini 1942. . . . ................................ 52 Masovne likvidacije izvan logora . . . .................................... 55 Mrcvarenje i ubijanje dviju grupa u sijenju i oujku 1942 55 Masovni pokolj idova . . . .................................................... 56 Trogodinjaci su slani u Jasenovac, da tamo odmah budu podvrgnuti mukama i ubijanju . . . ...................................... 56 Likvdacija logora III-C . . . .................................................... 57 Ponovno mrcvarenje idova . . . ........................................... 59 Pokolj djece . . ...................................................................... 59

Promjene u upravi logora u oujku 1943.. ......................... 60 Zloini ustaa u ljetu 1943. godine . . .................................. 61 umske grupe . .................................................................. 62 Ustake represalije u lipnju 1944. godine. ......................... 63 Likvidacija vee grupe Srba u Jablancu . . .......................... 63 Djelovanje pokretnog prijekog suda u Jasenovcu u rujnu 1944. godine. ....................................................................... 64 U listopadu 1944. zapoeo je novi jo krvaviji reim . ........ 66 Bombardiranje ustakih utvrenja u Jasenovcu . .............. 67 Konana likvidacija zatoenika . . ........................................ 67 Proboj iz Koare . ............................................................... 70 Likvidacija ustake bolnice . . .............................................. 71 Iskaz Filipovi-Majstorovi Miroslava, jednoga od najveih ustakih krvoloka, komandanta logora Jasenovac . ........... 71 Dokazi o zloinima u Jasenovcu . . ...................................... 74 ZAKLJUAK . ............................................................................ 83

Izdava: JU Spomen podruje Donja Gradina Za izdavaa: Milorad Bukva tampa: Grafopapir Banja Luka Za tampariju: Petar Vukeli Tira 500

CIP - , 343.819.6(497.13)"1941/1945" 341.485(497.5+497.6)"1941/1945" Zloini u logoru Jasenovac. - Donja Gradina : JU Spomen podruje Donja Gradina, 2013 (Banja Luka : Grafopapir). - 84 str. : ilustr. ; 19 cm Na vrhu nasl. str.: Zemaljska komisija Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa. - Tira 500. - Fototipsko izd.: Zagreb, 1946. ISBN 978-99955-768-0-6 a) ( ) COBISS.BH-ID 3657240