Florence Hartmann MIR I KAZNA

TAJNI RATOVI MEUNARODNE POLITIKE I PRAVOSUA rtvama masovnih zloina Istina i tanost, prije nego strast. Ravmond Aron NAPOMENA Pria koja slijedi dogaa se iza kulisa meunarodne politike i pravosua. Autorica, iako nekadanja novinarka parikog Le Mondea, ne nudi nam, meutim, novinarsko istraivanje, nego nam kao izravan svjedok otvara ta zatvorena vrata. Navodi i obavijesti koje de itatelj otkrivati, nisu, dakle, prikupljani od osoba nazonih razgovorima, pregovaranju ili zatvorenim sastancima, na kojima se zbiva vedina dogaaja koje prenosi, nego ih je autorica neposredno ula i zabiljeila. U svojstvu glasnogovornice i savjetnice za Balkan tuitelja Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) od oktobra 2000. do oktobra

2006., Florence Hartmann nalazila se u srcu dogaaja o kojima govori u ovom djelu. Kao osoba koja je bila na sastancima na kojima su se donosile strateke odluke Suda, sudjelujudi u unutarnjim raspravama Tuiteljstva o strategijama kaznenog progona, ukljuena u pripremanje susreta i nazona razgovorima izmeu tuiteljice Carle del Ponte i najviih politikih dunosnika, svjedok njihovih telefonskih razmjena gledita, pratedi tuiteljicu na svim njezinim putevima, ona nam je danas vodi kroz svijet koji je do sada bio zatvoren za javnost. Autorica nam tako posuuje svoje ui i oi. Ali to ini kao brina novinarka: informacije su prikupljene na temelju osobnih biljeki, ali takoer provjerenih i ponekad upotpunjenih zapisnicima sa sjednica i drugim internim izvjetajima kojima je imala pristup. Izvore navodi samo za one informacije koje nisu prikupljene izravno ili dolaze izvan ICTY-a. No, dogaaji koje je kroz est godina proivljavala iznutra ne mogu se izdvojiti iz konteksta i odijeliti od razdoblja koje je prethodilo njezinu dolasku u Hag, u sjedite ICTY-a u Nizozemskoj. Autorica je, dakle, na temelju internih dokumenata rekonstruirala injenice koje su prethodile oktobru 2000. trudedi se doprijeti do najmanje poznatih ili ak nesludenih aspekata tog razdoblja. Jedno poglavlje ove knjige napominje odreen broj elemenata dokaza iznesenih na procesu Slobodanu Miloevidu, prvom efu drave kojemu je sudilo meunarodno pravosue. Dio tih autentinih dokumenata dostupan

je i na internetu, posebno neka telefonska prislukivanja koja itatelj tamo moe nadi. Sud je na vlastitoj internetskoj stranici (www.un.org/icty) prikupio zapisnike sudskih rasprava i sudske odluke, ali nije sustavno spojio dokaze prihvadene tijekom razliitih sudskih postupaka. Autorica se odluila radije oslanjati na razasute i teko dostupne dokumente, nego na svjedoenja iznesena na javnim sudskim raspravama. Meunarodno pravosue pripada svima nama jer je stvoreno da bude u slubi ovjeanstva. Otkriti njegovo skriveno lice ini se neophodnim ime ta otkrida omoguduju bolje razumijevanje, pa onda i bolje ovladavanje ulozima koji se ocrtavaju bez naeg znanja. Iza zatvorenih vrata sve se uvijek uva u tajnosti. Tek siduan dio izranja pri otvaranju arhiva, desetljedima poslije. Sve to je reeno ili obedano ne smije se zaboraviti jer svaka rije moe naknadno zadobiti posebnu vanost. Prema stupnju povjerljivosti, te se biljeke ili predaju arhivima ili se paljivo stavljaju po strani, na raspolaganje ovlatenoj osobi koja de odluiti predati ih ili ne svojem sljedniku. Pri nekim se susretima od sudionika trai da nita ne biljee. Moe se ak zahtijevati da se ni jedan od dokumenata o kojima se raspravljalo ne iznosi iz prostorije. Ponekad su savjetnici jedne od strana zamoljeni da iziu. Katkad se to trai selektivno. Domadin moe zahtijevati, ovisno o temi rasprave, iskljuenje jednoga od savjetnika zbog njegove nacionalnosti, uz

izliku da informacije koje de se razmijeniti mogu zanimati njegovu vladu. Ostalima se naprotiv odobrava da ostanu. Neki visoki dunosnici vie vole razgovore u etiri oka u prirodi ili u odvojenim kabinetima da bi se uvjerili u potpunu povjerljivost rasprave. Ipak se rijetko dogaa da na kraju takvih razgovora nema nikakve zabiljeke, ak ni privatne. Biljeke predane arhivima saimaju sadraj rasprava i istiu glavne take. Bududi da moraju sintetizirati i parafrazirati, oni koji ih zapisuju ne prenose vjerno ljudsku ili ponekad neljudsku" dimenziju tih istupa i reakcija, kao ni rijei koje su upotrebljavane. Autorica je, dakle, odluila dati samo autentine navode razliitih sudionika kako bi bez filtera propustila itatelja u taj zabranjeni prostor. PREDGOVOR Raspreni snovi ovjeanstva Politika je umijede spreavanja ljudi da se bave onim to ih se tie. Paul Valerv Vie od ezdeset godina nakon Suda u Nrnbergu i Tokiju, meunarodna pravda dobiva novi polet, kojemu se dugo nije nadala. S ciljem da potisne nekanjivost, ona je golem korak u napretku ovjeanstva. Ali da taj projekt, u koji svako ljudsko bide izloeno ratnoj opasnosti ulae tolike nade, ne bi ostao nedovren, meunarodna pravda morat de se, malo pomalo, nametnuti svima i za svakoga. Stvoren 1993., Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju (ICTY), zatim onaj u Ruandi (ICTR),

uspostavljen sljedede godine, bili su pretee Meunarodnog kaznenog suda koji, od Demokratske Republike Kongo do Sudana i Ugande, danas trai odgovornost glavnih ratnih voa. U kojem su se okruenju razvijale te prve meunarodne instance poslije onih koje su stvorene nakon zavretka Drugog svjetskog rata? Koji su im bili uspjesi, pogreke, koje su bitke vodili? Ako petnaestak godina poslije njegova osnivanja zaronimo u kulise Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY), nadi demo brojne odgovore i rasvijetliti izazove s kojima de se u godinama i desetljedima koja slijede morati suoiti meunarodna pravda koja danas muku mui da bude uvjerljiva. Desetog marta 1998. Louise Arbour, tuiteljica Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) uznemirena je pogoranjem stanja na Kosovu. Ona upozorava kako je nadlena za cijelo podruje bive Jugoslavije i da dobiva informacije i dokaze o izgredima na Kosovu". U februaru je Miloevid poslao specijalne jedinice u dolinu Drenice, kolijevku albanske pobune na Kosovu protiv vlasti u Beogradu i, kako se pretpostavlja, sjedite cijele nove Vojske za osloboenje Kosova (UCK). Situacija neumoljivo klizi prema ratu. Sedmog jula, Louise Arbour pojaava ton: Izgredi su prerasli u oruani sukob... prema tome, namjeravam podnijeti optube za zloine protiv ovjenosti ili ratne zloine ako se utvrde dokazi." Velike sile je podravaju. Dvije rezolucije Vijeda sigurnosti, 31. marta te 23. septembra 1998. istiu nadlenost Suda nad Kosovom i obavezu vlasti u Beogradu da s

njime surauje. Taj polet u kojem se ini da sudstvo ima prvenstvo pred politikom kratkog je vijeka. Jer upravo da bi prisilili Miloevida na pregovore, Amerikanci i Europljani svojom podrkom ele uiniti uvjerljivom prijetnju optubom protiv najodgovornijeg za ovu novu kampanju etnikog idenja na Balkanu krajem XX. stoljeda. Trinaestog oktobra 1998. Miloevid potpisuje sporazum o primirju s amerikim pregovaraem Richardom Holbrookeom, koji i ne spominje ICTY. Nadlenost Tribunala ne moe biti ulog ni za kakve pregovore", odbrusila je odmah tuiteljica. Da bi se sama uvjerila da su zloini stvarno poinjeni, najavljuje kako eli dodi na lice mjesta. Miloevid se protivi. Izdaje joj vizu samo za Beograd, to ona odbija. Njezini ponavljani zahtjevi da na Kosovo poalje svoje istraitelje ostaju mrtvo slovo na papiru. Vijede sigurnosti ne eli ugroziti primirje osuujudi Beograd zbog odbijanja suradnje s meunarodnom pravdom. Za velike sile sud je samo orue, koje je korisno ako slui njihovim politikim namjerama. Miloevid ne haje za prijetnje kanadske magistratkinje . Petnaestog januara 1999. njegove jedinice zauzimaju selo Raak i pogubljuju etrdesetak kosovskih seljaka. Primirje je time poniteno. ef meunarodne misije zaduene za nadgledanje primirja na Kosovu William Walker, odmah to proglaava zloinom protiv ovjenosti". Louise Arbour je bijesna i telefonira Walkeru.
1

1 Termin magistrat/kinja se odnosi na tzv. "vii rang" sudaca koji imaju i dravne ovlasti. Termin magistrat je uobiajen u uim pravnim krugovima, naroito u angloamerikim zemljama. Graanski slubenik kojem su dane upravne i zakonske ovlasti, (op. ur) Poaljite svoje strunjake u roku od 24 sata, s vizom ili bez nje", predlae Amerikanac. Louise Arbour se 19. januara pojavljuje na granici izmeu Makedonije i Kosova. Zapreka je nepremostiva. Carinik se ruga listajudi putovnicu glavne tuiteljice, ustanovljuje da nema vizu i kae joj da se vrati natrag zajedno sa svojom impresivnom novinarskom pratnjom. Poraz je tim bolniji to ne dobiva nikakvu politiku podrku iz prijestolnica koje su prije pet godina osnovale Tribunal. Iako je u napasti da dade ostavku, Louise Arbour se suzdrava pri povratku u Hag. Cijeli Tribunal joj prireuje trijumfalan doek. Usudila se. Ovim putovanjem implicitno je dala znak Miloevidu da je pod istragom. Ali sada je vrijeme diplomacije. Poslije dva tjedna pregovora u Rambouilletu, pojavljuje se nacrt sporazuma koji ne vodi mnogo rauna o Tribunalu. Jo jednom je politiki pragmatizam iznad sudstva. Amerika sutkinja Gabrielle Kirk McDonald, predsjednica Tribunala, alje 23. februara otvoreno pismo francuskom i britanskom ministru vanjskih poslova, Robinu Cooku i Hubertu Vedrineu. Poziva ih da ne rtvuju naela na kojima se temelji Tribunal u korist kratkoronih politikih interesa". Nema mira bez

pravde", potvruje i tuiteljica. Miloevid odluuje -on ne eli ni mir ni pravdu. U nodi izmeu 23. i 24. marta NATO poinje operaciju Zdruene snage protiv reima u Beogradu. Zloini se ne zaustavljaju, ak se udvostruuju. Stotine hiljada Albanaca deportirano je prema kosovskoj granici. Dvadeset estog marta Louise Arbour upozorava Miloevida da de istraiti sva teka krenja meunarodnog humanitarnog prava, posebno ona koja ukljuuju zloine protiv civilnog stanovnitva..." Za zapadne prijestolnice Miloevid vie nije klju problema na Balkanu, nego samo srce problema. One ponovo vide Tribunal kao oruje protiv palikude. U Bruxellesu, Londonu, Pariz u i Washingtonu, Louise Arbour primaju rairenih ruku. Zapadnjaki dunosnici obedavaju da de predati Hakom sudu sve informacije" kojima raspolau o operacijama njegovih oruanih snaga, njihovoj organizaciji, liniji zapovijedanja i njihovim zloinima. Na kraju de joj predati samo malen dio. Ali eli se u prvom redu stigmatizirati neprijatelja da bi se bolje opravdao nastavak NA-TO-ovih bombardiranja Srbije. I da bi to postigli, ne oklijevaju usporeivati Miloevida s Hitlerom ili Staljinom, ili ga nazivati, kako to ini Robin Cook, serijskim etnikim istaem". George Robertson, britanski ministar obrane optuuje ga za genocidne planove. To je termin koji zapadne vlade izbjegavaju kad ne ele intervenirati. Bududi da ih meunarodna Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida

obavezuje na djelovanje za spreavanje ili zaustavljanje takvih zlodjela, izbjegavale su taj termin nekoliko godina prije u Bosni, a jo vie u Ruandi. Louise Arbour se ne zavarava. Njezin rad instrumentaliziraju. Ali meunarodna pravda preesto je rtva politikog nehaja, a da se ne bi veselila toj podrci. Istraitelji ICTY-a poinju prikupljati prva svjedoenja izbjeglica koje bjee s Kosova. U Hagu Louise Arbour preuzima osobno taj predmet. Imenuje dvoje mladih amerikih pravnika, Nancy Paterson i Clinta William-sona, da sastave optunicu. Kao dirigent ravna ovim dvama magistratima i prouava svaki dokument, svaki dokaz koji su prikupili njezini istraitelji, ali i meunarodne organizacije i nevladine udruge. Louise Arbour zna da je upala u trku s vremenom. Poetkom maja NATO-ovi udari jo nisu naveli Miloevida na poputanje i on jo uvijek odbija rasporeivanje meunarodne sile na Kosovu. Meunarodna zajednica je u slijepoj ulici. Louise Arbour strahuje da de se Miloevidu ponuditi trgovina: dolazak meunarodnih snaga u zamjenu za prekid istrage koju je protiv njega otvorio ICTY. Ratni voa ima sve razloge da se cjenka o svojoj slobodi u zamjenu za mir. Sredinom maja Beograd daje nadu u otvaranje i proglaava prihvatljivim prijedlog rasporeivanja vojne sile unato nekim ogradama". Kanadska tuiteljica upozorava: Ne moe biti nikakva oblika imuniteta to se nas tie. Idi demo dokle nam to doputaju dokazi." Odluuje zadati posljednji udarac dok traje jako diplomatsko djelovanje u cilju dogovora.

U subotu 22. maja, u svojem uredu u Hagu, u Nizozemskoj, Louise Arbour potpisuje optunicu. Glavni optuenik zove se Slobodan Miloevid. Prvi put u povijesti meunarodno sudstvo optuilo je jednog dravnog poglavara na vlasti za zloine protiv ovjenosti. Louise Arbour nije nikoga prethodno obavijestila. Odbila je konzultirati se s velikim silama zbog straha da ne izvre pritisak. Obavijetena je samo aica bliskih suradnika. Ali mnogi jo vau za i protiv, a neki strahuju. Louise Arbour i njezino okruenje primili su viemanje eksplicitne signale od nekih diplomatskih ureda koji se uvaju svega to bi moglo usporiti ili komplicirati rjeenje krize, boje se svake dodatne zapreke na putu dogovornog rjeenja do kojeg nikako da se doe. ini se da je Miloevid spreman prihvatiti prijedlog skupine G8 kojim bi se zaustavilo nasilje na Kosovu. Ne ele odbaciti jedinog sugovornika koji moe odluivati o miru. Svaka bi optuba bila preuranjena, ak katastrofalna", jer bi nosila opasnost da se Miloevid zainati". Optunica bi dovela u opasnost izglede za mir", tvrdi izaslanik iz Moskve koji posebno dolazi u Hag. Louise Arbour slijee ramenima. Isto ini i s Amerikancima koji preuzimaju vodstvo i ustrajno trae da prieka zgodniji trenutak. "Predlaem Madeleine Albright da me ne pokuava nadi", daje na znanje jednom amerikom sugovorniku koji je naziva da bi organizirao telefonski sastanak s amerikom dravnom tajnicom. U svakom sluaju, kasno je -optunica je potpisana.
2

"'Budite nepopustljivi', rekla mi je Madeleine Albright u asu imenovanja (u ICTY, u septembru 1996.; op. a.) pa dobro, pokazat du da sam nepopustljiva", odgovorila je Louise Arbour u oi Christianu Chartieru, glasnogovorniku Tribunala. Kanaanka oznaava svoj teren kako bi sprijeila svako politiko uplitanje. Kad je izvrila posao, izgubila se na etrdeset osam sati na jugu Francuske, kod prijatelja. Optunica nije samo protiv Slobodana Miloevida nego cijelog srpskog vodstva ukljuenog u zloine protiv kosovskih Albanaca. Uz Milana Milutinovida, predsjednika Srbije, na njoj su i Dragoljub Ojdanid, ef Generaltaba, potpredsjednik savezne vlade Nikola ainovid i ministar unutarnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljkovid. Ali u skladu s proceduralnim pravilima ICTY-a, optunica nije pravovaljana dok je ne potvrdi i supotpise sudac. Cijeli predmet, tri hiljade stranica u desetak debelih registratora, predan je dakle sucu Davidu Huntu. Poslije vikenda za Duhove, koji je prosjedio zatvoren u svojem uredu prouavajudi predmet, australski sudac potpisuje 24. marta odluku kojom potvruje optunicu i pripadajude naloge za uhidenje. Ali Louise Arbour ne eli objaviti optunicu prije etvrtka 27. maja. Razlog je vrlo jednostavan. Jedan od istraitelja Tribunala nalazi se u Beogradu pod krinkom misije UN-a koju vodi Sergio Vieira de Mello. Delegacija odlazi s teritorija Srbije u etvrtak ujutro. Louise Arbour odbija i najmanji rizik. U utorak 25. maja leti za Stockholm, gdje glavni tajnik UN-a Kofi Annan sudjeluje na konferenciji. Njega prvoga obavjetava. Zatim alje ifriranu

poruku nizozemskom ministru vanjskih poslova Josiasu van Aartsenu: Poslane su loptice za golf." Sada ministar zna da su optube potvrene i da mora, prema briljivo pripremljenom planu, sasvim diskretno, proslijediti obavijest nekima od svojih kolega kako bi mogli opozvati svoje sugraane koji su u misiji u toj regiji. Procurit de iz amerikih izvora. Ved krajem poslijepodneva, u srijedu 26. maja, CNN otkriva da Slobodana Miloevida trai Haki sud. Svejedno. Louise Arbour sazvala je novinsku konferenciju za sutradan. Pred prepunom dvoranom objavljuje optunicu protiv petorice iz Beograda zbog deportiranja sedamsto etrdeset hiljada kosovskih Albanaca i zbog ubojstva najmanje tristo etrdeset identificiranih osoba. Da bi pretekla one koji de rado ukazivati na opasnosti koje ta optunica donosi mirovnom procesu u tijeku, odgovara im: Uvjerena sam, isto kako je bilo uvjereno Vijede sigurnosti kad je osnivalo Tribunal i kad je u vie navrata posljednjih mjeseci pozivalo da se pripazi na Kosovo, da de plod naih napora donijeti znaajan doprinos miru. Nikakav trajan i vjerodostojan mir ne moe poivati na nepravdi i nekanjivosti. Odbijanje zahtijevanja od ratnih zloinaca da odgovaraju za svoja djela bila bi uvreda onima koji potuju zakon, bila bi izdaja onih koji zakonu povjeravaju svoje ivote i sigurnost." Nekoliko tjedana poslije Louise Arbour odlazi iz Tribunala. Optunica protiv Slobodana Miloevida iznenadila je zapadne vlastodrce koji ga jo uvijek, unato njegovim zloinima, smatraju nunim sugovornikom. Ona im suava manevarski prostor usred procesa

pregovaranja. Pred imperativom mira diplomati nikada ne oklijevaju optuiti slijepu pravdu koja ne vodi rauna o njihovim potekodama da ratne voe dovedu za pregovaraki stol. Optunica protiv dravnog poglavara moe, prema njima, osujetiti svaku nadu da de se mir postidi pregovorima. I pod izlikom borbe protiv nepravde, ona je moe produljiti. Ali vedina njih radije skriva svoju zbunjenost javnim izjavama u korist suda i borbe protiv nekanjivosti. Samo Moskva otvoreno osuuje tu odluku nazivajudi je politikom" i istie da dolazi u 2 6. maja 1999. osam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta u skupini G8 sloilo se o razmjetanju na Kosovu meunarodnih uinkovitih civilnih i sigurnosnih snaga". najgorem asu". U Francuskoj Jean-Pierre Chevenement, ministar unutarnjih poslova, jedini je koji osuuje ovu inicijativu (koja; op. a.) ne slui miru". Kao gospodar rata i mira ved osam godina, Slobodan Miloevid mislio je da je nedodirljiv. Da nije pretjerao na Kosovu, vjerovatno nikad ne bi bio pozvan na odgovornost. Sada, pritijenjen uza zid, stisnut izmeu ekida pravde i nakovnja NATO-a, strahujudi da de ovom optunicom biti izbaen iz igre, prisiljen je popustiti. Mislio je da de zahvaljujudi susretljivosti Moskve i dvostrukoj igri Zapada izbjedi bijes ICTY-a. U toj kulturi imperativa mira koji se kupuje pod svaku cijenu, pri emu se esto predlae pregledavanje kroz

prste partnerima neophodnima za pregovaranje, Miloevid je vjerovao u svoju nekanjivost. Nisu li mu je ved jedanom dali kad je potpisao mir u Bosni poslije tri i pol godine krvoprolida i poslije pokolja u Srebrenici, za koje je Washington, meutim, imao dokaze njegove umijeanosti? Pobijedit de ga borbenost Louise Arbour. Miloevid je prisiljen pozvati natrag svoje pse rata i uutkati oruje. Tribunal je odnio pobjedu tamo gdje nije uspjela diplomacija. Vjerujemo da je pravda majka mira", likuje u julu Madeleine Albright. Dva izaslanika, Rus Viktor ernomirdin i Finac Martti Ahtisaari, susredu se s Miloevidem poetkom juna kako bi zapeatili uvjete mira koje de Rezolucija 1244 Vijeda sigurnost slubeno proglasiti 10. juna 1999. Optunica ne mijenja mnogo", tvrdi ameriki State Departement. Kad se vratio mir, Slobodan Miloevid, prvi predsjednik na vlasti kojeg je optuilo meunarodno pravosue, ostaje nedostupan pravdi. NATO, koji dri snage na Kosovu da bi jamio mir, nema pristup srpskom teritoriju ni ovlasti da uhiti ratne zloince. A Clinton priznaje: Ako ostane u Srbiji, vjerovatno nede biti izruen, a ne mislim da Transatlantski savez moe upasti u Beograd kako bi mu uruio optunicu." Tigar od papira urlikao je i pruio kande, ali je i dalje sasvim bezopasan. Optuujudi Slobodana Miloevida, Tribunal je ipak opravdao razloge svojeg postojanja. U vladama kao i u samom ICTY-u nitko zaista ne vjeruje da de se krvolonom voi jednog dana suditi. Njegova optunica izaziva
3

jednodu-nost jer svima umiruje savjest. Ali izvrenje pravde i dalje nije vjerovatno. Velikim silama Miloevidevo uhidenje nije prioritet, pa ak ni cilj. Tako, dok Srbiji obedavaju znaajnu materijalnu pomod im Miloevid bude svrgnut s vlasti, njegovo uhidenje nije ukljueno u pogodbu. Svi u Beogradu misle da je Miloevid opet dobio nekakav oblik imuniteta u zamjenu za podrku mirovnom planu za Kosovo. Louise Arbour brzo je shvatila dvolinost drava u odnosu na primjenu meunarodnog prava kad ona prijeti da poremeti politiku raunicu. Razumjela je kako meunarodno pravosue teko zadrava kontrolu nad svojom kaznenom strategijom, bez koje ne moe teiti nezavisnosti, dok mu velike sile otimaju tu mod eledi odluivati o uputnosti kaznenog progona kad efovi drava ili vane osobe, osumnjiene za masovne zloine, izgledaju kao jedine koje mogu potpisati mirovne sporazume. Meunarodna diplomacija i dalje spremno rtvuje pravdu pod izlikom da pravedan mir moe dovesti do nastavka rata, odnosno do smrti i patnje itavih naroda. Ali ona zaboravlja da je Miloevid kumovao najedim krvoprolidima u bivoj Jugoslaviji, onome u Srebrenici, zatim na Kosovu, svaki put kad se diplomacija upustila u proces mirovnih pregovora s njim. Prije Louise Arbour, njezin prethodnik Richard Goldstone ved je upozoravao: Mir koji parafiraju ratni zloinci ne vrijedi nitavie nego tinta i papir kojima se koriste". Najosjetljiviji problem meunarodnog prava bio je i ostao taj to se odvija unutar meunarodnih odnosa vodenih

suparnikim logikama koje je teko ujediniti: jedna, idealistika, daje prednost potrazi za pravdom, a druga, pragmatina, daje prednost traenju mira. "Razlozi koji su naveli Vijede sigurnosti da osnuje Tribunal od poetka su bili dvojbeni. U pregovorima koji su prethodili ustanovljavanju meunarodnog pravosua jasno se pokazalo da odreeni broj stalnih lanova Vijeda sigurnosti smatra Tribunal mogudom zaprekom sporazumnom rjeenju krize. Posebno je Rusija zakulisno djelovala kako bi se uvjerila da de Tribunal biti samo fasada. Ni motivi SAD-a nisu bili najidi. Glavni ameriki pregovara na Balkanu, Richard Holbrooke, priznao je da se u njegovoj vladi Tribunal shvada 3 Washington je izmeu ostalog bio u posjedu snimki telefonskih razgovora, a transkripte nekih od njih je Al Gore, ameriki potpredsjednik, predoio europskim posrednicima ukljuenima u proces pregovaranja o miru u Bosni, pri jednom susretu u augustu 1995. u Bijeloj kudi. kao obino sredstvo za javnu upotrebu i kao politiki koristan instrument. Washington je mislio da de Tribunal, ak i ako bude sudio tek drugorazrednim krivcima, svojim optunicama pomesti kritike koje velikim silama zamjeraju da nisu dovoljno uinile da zaustave krvoprolide. Optunice su trebale posluiti i da diplomatski izoliraju voe osumnjiene za zloine, da ojaaju njihove protivnike na unutarnjoj pozornici i da

potaknu meunarodnu politiku volju da posegne za gospodarskim sankcijama ili za silom. SAD i Velika Britanija mislile su u poetku da de optunica protiv Miloevida smanjiti izglede za mir, ali su ubrzo shvatile da je ona djelotvoran instrument za sotoniziranje srpskog voe i odravanje podrke javnosti NATO-ovu bombardiranju Srbije", pie tada ameriki pravnik Michael Scharf, koji je prije tri godine bio jedan od sastavljaa Statuta Tribunala.
4

"Petnaest glasova za, nijedan protiv, nema suzdranih, Rezolucija je jednoglasno prihvadena." Tako je 25. maja 1993. godine Ruski veleposlanik koji predsjeda Vijedem sigurnosti Ujedinjenih naroda najavio stvaranje Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY), prve meunarodne sudbene instance poslije Sudova u Nurnbergu i Tokiju. To je povijesni trenutak.
5

Protiv mrnje i barbarstva koji tada bjesne oko Sarajeva, europskog grada koji ved dulje od godine dana mueniki podnosi bombardiranja to ih vjerno prenose meunarodni TV programi, pred ispijenim licima muslimanskih zarobljenika srpskih logora u Prijedoru, od kojih bi se odvratio pogled da ih mediji nisu spasili od zaborava usred ljeta 1992., modnici istiu sliku civilizacije zasnovane na pravu kao to se nekada pred Antikristom mahalo raspelom. Jer, ak ni ako gaji san o pobjedi prava nad nasiljem samo snagom svojih osuda i svoje razumnosti, pravda ne moe

zaustaviti rat. Ne moe zamijeniti politiko djelovanje jer joj nije uloga da djeluje, nego da sudi. Nije vrijeme akcije, nego izjava o dobrim namjerama. Umjesto odgovora na rat, modnici ispiru usta univerzalnim vrijednostima ovjenosti koja se ponovo izvrgavaju ruglu. Svijet realpolitike uputa se u podruje lijepih osjedaja, zahtijeva moralne stavove, pridruuje se gnuanju meunarodnog javnog mnijenja, predlae zaustavljanje zloina umjesto neposrednije intervencije da ih zaustavi. Velike sile natjeu se u svjedoenju svoje volje da prekinu ciklus nasilja, osvete i mrnje. Uvjeravaju da de Tribunal biti oruje odvradanja, da je on ved sada prijetnja odgovornima za najodvratnije zloine. Ovom akcijom izjavljujemo vama, rtvama, da vaa agonija, vae rtvovanje i vaa nada u pravdu nisu zanemareni. A onima koji su poinili uasne zloine jasno kaemo da de ratni zloinci biti kazneno progonjeni i da de pravda biti zadovoljena", izjavljuje pred Vijedem sigurnosti Madeleine Albright, veleposlanica SAD-a pri Ujedinjenim narodima. ICTY je roen iz elje drava lanica Vijeda sigurnosti, izvrne vlasti Ujedinjenih naroda, i na temelju poglavlja VII. Povelje UN-a, onog istog poglavlja koje doputa svaki oblik uplitanja, ukljuujudi i pribjegavanje sili, kako bi se zaustavilo etniko idenje. Misija koja mu je povjerena: traiti i progoniti osobe koje se smatra krivima za

teka krenja meunarodnog humanitarnog prava od januara 1991. u bivoj Jugoslaviji. Statut Tribunala osigurava neovisnost pravosua. Odreuje da su suci neovisni (lanak 12.) i da tuitelj, odgovoran za istragu predmeta i za izvoenje progona ne trai i ne prima upute ni od koje vlade niti kojega drugog izvora (lanak 16.). Uostalom, drave su obavezne potpuno suraivati s Tribunalom i bez odlaganja odgovoriti na svaki zahtjev za pomod ili na svaki nalog koji se, meu ostalim, odnosi na prikupljanje svjedoenja i izvoenje dokaza, kao i na uhidenje i zatvaranje osoba i na dovoenje optuenih pred Sud (lanak 29.). Velike su sile stvorile na papiru gotovo idealno sudite. to, paradoksalno, dokazuje da nisu nikada mislile da de ono jednoga dana i proraditi. O tome svjedoi Madeleine Albright: Lako je bilo izglasati 4 Scharf Michael, Indicted for War Crimes, then what?, Washington Post, 3. oktobra 1999. 5 Tribunal je uspostavljen dvjema Rezolucijama Vijeda sigurnosti UN-a, br. 808 od 22. februara 1993. i br. 827 od 25. maja 1993., koje utvruju njegovo osnivanje i obavezuju sve drave na punu suradnju s ICTY-em. Tribunal je smjeten u Hag, u Nizozemskoj. Rezoluciju, ali tada nitko nije zamiljao da bi takav Tribunal mogao jednog dana profunkcionirati. Svi su mislili da nikad nede biti optuenih, ni procesa.

ak su i najoptimistiniji prihvadali da nede nikada biti presuda, nikada izricanja kazne."

6

Nitko se ne zavarava. Da bi ispunio svoju misiju, Tribunal ovisi o dobroj volji svojih osnivaa u Vijedu sigurnosti i o njihovim politikim interesima.
7

Sutradan nakon polaganja zakletve prvih sudaca, 17. novembra 1993. meunarodni tisak pokazuje skepticizam dok se u Bosni nastavljaju rat i zloini: Sud osuen na neuspjeh; Krezubi sud; Alibi: velike sile samo trae naina da umire savjest, osumnjieni istodobno sudjeluju u mirovnim razgovorima pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. Poloili smo zakletvu 17. novembra i odluili smo poetkom decembra otidi kudi", prisjeda se talijanski sudac Antonio Cassese, prvi predsjednik Tribunala. Postojali su samo suci, nita drugo (...) U poetku nismo imali ni proraun. Ujedinjeni narodi nali su malo novca, neto sasvim malo za sljededa tri mjeseca, kao kad se daje djetetu uz preporuku da ne potroi sve odjednom. Kako pokrenuti sud kad ne moete ni zaposliti ljude?" dodaje njegova amerika kolegica, Gabrielle Kirk McDonald. A Junoafrikanac Richard Goldstone, prvi tuitelj ICTY-a domede: Kad sam stigao u Sud, u augustu 1994., dvorane su bile prazne, bilo je samo nekoliko stolaca i stolova. ak i oni s najboljim namjerama prekriili su Tribunal, da i ne govorim o protivnicima pravosua."
8

Nikada nije bilo volje za stvaranjem uinkovita i samostalna pravnog instrumenta, a kredibilitet slatkorjeivih proglasa zapadnih vlasti o bezrezervnoj podrci borbi protiv nekanjivosti vrlo je mali. Jer prema logici viih dravnih obzira, amnestija se uvijek smatrala glavnim diplomatskim adutom. Ma kako odvano izgledala, ova gesta samo je krinka koja skriva hipokriziju velikih sila, kojima se uri da na najjeftiniji nain olakaju savjest na koju ih upozorava njihovo javno mnijenje, duboko potreseno zloinima iji opseg i strahota zasluuju odgovor. Ovaj sud, koji donosi toliko nade, za osnivae je samo izvor koristi. Vulgarno politiko iskoritavanje jedne od najljepih utopija, potiskivanja barbarstva. Jedino rjeenje da se izbjegne svaki zaplet koji bi doveo do meunarodnog vojnog uplitanja u Bosni. Sredstvo kojemu je u najboljem sluaju namjena odvradanje zloinaca od nastavljanja njihovih djela, i posebno, poticanje poticatelja na zloine da se pokau razumnijima za pregovarakim stolom. Zastor nad nemodi, podlosti i nesposobnosti velikih demokracija da zaustave ovjeka koji surovim kampanjama etnikog idenja, u srcu Europe i pred oima meunarodnih kamera, obnavlja najgora sjedanja iz Drugog svjetskog rata. Ali Rezolucija 827 otvorit de ipak nove obzore. Jer ta inicijativa, unato podvali, sadri projekt koji donosi nadu, nadu u jaanje prava i kanjavanje zloinaca. Uloga ovoga suda nadilazi Vijede sigurnosti, nadilazi granice bive Jugoslavije, nadilazi legitimne tenje rtava i meunarodnog javnog mnijenja. Tenja za istinom i pravdom u svijetu koje jo uvijek opsjedaju

demoni konanog rjeenja na vidljiv se nain oduprla preudivanju jednih i otvorenom protivljenju drugih. Hladni rat sprijeio je raanje meunarodnog pravosua, obedanog poslije ponora holokausta, u poletu sveanog obedanja nikad vie". Kad je bipolarni svijet nanovo spojen, mogao se konano roditi projekt tako dugo oekivanoga meunarodnog pravosua. Iako ga je donijela meunarodna zajednica vrlo dvojbenih namjera, stalni Meunarodni kazneni sud (ICC) pojavljuje se kao prirodni rezultat toga zahtjeva za pravdom, koji se stalno 6 Albright Madeleine, svjedoenje na sasluanju na suenju Biljani Plavid, ICTY, decembar 2002. 7 Pet stalnih lanova su SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina. Rusija, a naroito Kina, opredijelit de se za pasivnije dranje i nastavak svoje politike, preputajudi ostalim trima stalnim lanovima da rjeavaju probleme ICTY-a. Postaju aktivnije tek kad se doe do ogranienja prorauna i zagovaranja zatvaranja Suda. 8 Klarin Mirko i Vidakovid Mina, Unato svemu, Deset prvih godina Tribunala, dokumentarac, Sense TV, Hag, 2003. http://www.sense-agency.com.

vrada jo od dvadesetih godina XX. stoljeda. Osnivanje Sudova u Nrnbergu i Tokiju poslije Drugog svjetskog rata oznaava bitnu etapu u osvjetavanju potrebe za meunarodnim sudom koji de suditi za zloine protiv ovjenosti. Ipak, ti prvi sudovi simboliziraju pravdu pobjednika. Otada su drave potpisale enevske konvencije u verziji iz 1949., to je sama bit meunarodnog humanitarnog prava, te se obavezale da de progoniti sve prekritelje tih tekstova. Ali hladni rat presjekao je taj polet u korist stvaranja stalne meunarodne jurisdikcije, neovisne o dravama. Zloini su se kao odvratna i gnusna litanija nastavili od Afrike do Kambode, od Kavkaza do Bliskog istoka. Staljinove istke i kineska kulturna revolucija ostale su nekanjene. Crveni Kmeri smatrani su potovanim sugovornicima u asu mirovnih pregovora. Diktatori iz Latinske Amerike mogli su legalizirati delikt miljenja i torturu jer je to bila zapreka irenju komunizma. A Sadam Husein nije pobijeen u prvom Zaljevskom ratu zato to je pribjegao kemijskom oruju protiv civilnog kurdskog stanovnitva. Prema primjeru Sudova u Nrnbergu i Tokiju ICTY je zaduen da sudi za genocid, zloine protiv ovjenosti i ratne zloine. Kao odgovor na genocid koji sto dana hara Ruandom, ostavljajudi na zelenim breuljcima te afrike vicarske blizu milion osakadenih leina, Vijede sigurnosti osniva u novembru 1994. drugi meunarodni kazneni sud. Ove dvije instance, stvorene pod pokroviteljstvom UN-a pridonijet de ponovnom javljanju ideje o stalnom meunarodnom pravosuu.

Situacija je posebno povoljna za ostvarenje toga starog smjelog sna. Vie nema blokovske logike, sukoba nepomirljivih ideologija, prijetnje apokalip-tinim kaosom koju nosi atomsko oruje. Unato sve brojnijim sukobima na periferiji -Balkan, Ruanda, Somalija, eenija itd. -poslije pada Berlinskog zida ini se da su glavne opasnosti otklonjene. Osnovna naela koja upravljaju naim demokracijama privlae sve vie zemalja. ini se da je svijet zaao u novu eru. Neki ak vide da dolazi kraj Povijesti. Prilika koja se tada javlja za stalni kazneni sud savrena je i, bez sumnje, jedinstvena. To dokazuje, a posteriori, razdoblje nakon 11. septembra 2001. i veliki meunarodni nered koji de se u njemu otkriti. Od 15. juna do 15. jula 1998. Rimska konferencija zakljuuje se stvaranjem te nove i toliko oekivane sudske instance, stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC). Potpisivanje Rimskog ugovora 17. jula 1998. koji je potpisalo sto dvadeset drava predstavlja odluan trenutak u nastupanju meunarodne pravde s univerzalnom vokacijom, koja de moda jednog dana uspjeti kanjavati zloine i tititi vedi broj rtava. Oparene iskustvom dvaju Meunarodnih kaznenih sudova, tim udovitem koje su stvorili, ali koje im malo pomalo izmie, drave su nametnule stalnom Meunarodnom kaznenom sudu (ICC) ogranienja koja ozbiljno suavaju njegovo polje djelovanja. Unato ovim ogranienjima, ini se ipak da je proces nepovratno krenuo. Stalni Meunarodni kazneni sud (ICC) raa se 11. aprila 2002. kad je dosegnut prag od
10

9 Ideja o meunarodnom kaznenom pravosuu, nadlenom za suenje pojedincima odgovornima za meunarodne zloine, nije nova. Pokuala se ostvariti kroz cijelo XX. stoljede. Ideja o sudu za kanjavanje zloina Wilhelma II., koja se sugerira Versajskim ugovorom 1919. naputena je, kao i meunarodne jurisdikcije koje je trebalo stvoriti da bi stupila na snagu enevska konvencija iz 1937. o prevenciji i represiji terorizma, Njujorka konvencija iz 1948. o spreavanju i kanjavanju zloina genocida i Konvencija o suzbijanju i prevenciji zloina aparthejda iz 1973. 10 Suprotno ICTY-u, stalni Meunarodni kazneni sud (ICC) primjenjuje naelo komplementarnosti i nema, dakle, prvenstvo pred nacionalnim sudstvima. Teorijski, stalni Meunarodni kazneni sud jedinio je mjesto gdje je kaznena pravda planetarno nadlena, bez geografskog ogranienja. Ali budui da je uspostavljen ugovorom, u praksi je nadlean samo na podruju zemalja potpisnica. A svaka je zemlja slobodna da ga potpie ili ne potpie. Ovlasti tuitelja smanjene su njegovom obavezom da trai dozvolu sudaca za pokretanje istraga. Uostalom, lanak 124 njegova statuta, uveden na inicijativu Francuske, omoguduje svakoj dravi da na sedam godina odbije nadlenost Suda za pretpostavljene ratne zloine poinjene na njezinu teritoriju. Osim toga, lanak 98. doputa dravama koje nisu potpisnice da izuzmu od nadlenosti Suda svoje graane ako poine zloin unutar granica zemalja potpisnica Ugovora, naroito ako potpiu bilateralni ugovor sa zemljama lanicama. Ova ogranienja, koja su nametnule velike sile, imaju

za cilj u prvom redu zatititi njihov nacionalni suverenitet i suziti polje djelovanja meunarodnog sudstva. ezdeset zemalja koje su ratificirale Rimski sporazum. Poinje djelovati 1. jula 2002. Namjena mu je da sudi za genocid, zloine protiv ovjenosti i ratne zloine, zloine poinjene najede uz pomod lokalnih vlasti koje su, zbog toga, rijetko sklone kanjavati ih pred svojim sudovima. Tako svaki novi Pol Pot, Augusto Pinochet ili Sadam Husein vie nede modi djelovati potpuno nekanjeno. rtve nose u sebi zahtjev za rijeju istine i pravde, bez ega se ne mogu oporaviti poslije genocida ili svakog drugog masovnog zloina. Hvataju se za tu nadu koja se raa pojavom meunarodnih kaznenih sudova. U tome trae spas. Kao i ostatak ovjeanstva koje zna da je ranjivo. Koje zna i da ga je samo poredak koji nadilazi granice i sebi namede prag nedopustivoga kao jedinicu vrijednosti, sposoban zatititi od skretanja politike i od rata. To je uloga sudbenog reda u slubi ovjeka i njegovih prava, naslijeena od Nirnberkog suda, obogadena odonda brojnim meunarodnim konvencijama. Upravo taj red pokuavaju uvesti meunarodne pravosudne ustanove. Ali one se kredu po miniranom terenu jer toliko mogu ponekad biti suprotstavljeni prioriteti meunarodne pravde i meunarodne politike. Meunarodno kazneno sudstvo nastupilo je pod znakom jednog nesporazuma, ak prijevare. Jer su moral i pravo koriteni da prikriju
11

odustajanje. Usudili bi se redi, izdaju, jer to odustajanje od prekida zamaha okrutnosti u srcu Europe neizbjeno je pomaklo granice nedopustivoga. Velike sile su u ICTY-u gledale tek civiliziran nain pokazivanja snage, jedno od oruja u slubi mira. Njime su mahale kao Damoklovim maem kako bi prijetile najodgovornijima i ubrzali pregovore. Vii dravni obziri ponudili su tako ratnim voama izbor izmeu mira ili zatvora. Da bi usporili njegov sudbeni ar i izbjegli da ugrozi izglede za mir ili da ne postane tetan za rad diplomata" novi instrument morao je ostati pod nadzorom. Pa i pod cijenu da se poniti njegovo djelovanje. Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju (ICTY), bez sumnje vie nego i jedan drugi, zamiljen je da u prvom redu slui politici, a ne pravdi. Obedanja velikih demokratskih sila bile su samo tlapnje. tititi istinu i pravdu samo kad su politiki korisne, a pobijati ih svaki put kad to nisu, pod izlikom da bi slijepo pokoravanje moralnom imperativu, ne brinudi za posljedice, bilo kobno za politike vlasti svjedoi o zabrinjavajudoj zbrci. Jer meunarodna pravda ne ovisi o apstraktnom ili apsolutnom moralu koji bi svojim lancima zarobio politike vlasti do te mjere da ih uini nemodnima i tako dovede svijet u opasnost. Ona se zasniva na skupu imperativnih i jasnih pravila kojima je cilj zatititi ovjeanstvo od najteih patnji koje mu se nanose i na koje su se same drave obavezale prihvadanjem meunarodnih konvencija poslije traume holokausta. Meunarodna pravda nije u suprotnosti s mirom zato to odbija nekanjivost, kako joj preesto predbacuju diplomati. Ona je, ba

naprotiv, jedan od uvjeta mira do kojega dovodi voljom da prekine s nekanjivodu. U tom kontekstu sumnjienja teko je Sudu uvrstiti samostalan poloaj, a da ne dobije estokih udaraca. Povijest Meunarodnog kaznenog suda povijest je igraa duda zalutalog u boksaki ring usred prvenstva teke kategorije. Gurnut usred dungle meunarodnih odnosa, u ulozi je novajlije odmah baenog na pod, ali dovoljno okretnog da se pridigne poslije svakog spektakularnog nokauta i tako sprijei protivnika da lako zakljui borbu. Zakulisne kuhinje meunarodnih poslova slinije su zadimljenom dumezu iz filma Lovac na jelene (The Deer Hunter), gdje su sve igre namjetene, nego idilinim slikama koje nam prikazuju nalickani diplomati razglabajudi o svijetu, gotovo tiho, u raskonim salonima neke palae ili konferencijskog centra. Meunarodni kazneni sud duguje svoje preivljavanje i svoje uspjehe samo snazi i legitimnosti svojeg mandata koji nalae kazneni progon odgovornih za masovne zloine. Od pritajenih ratova do silovite razmjene vatre, od zavrtanja ruke do njezina stiska, od definitivnih prekida do kratkotrajnih zbliavanja, politika i sudbena vlast ne slau se dobro na meunarodnoj pozornici gdje se trude zajedniki djelovati. To ne udi, s obzirom da utjelovljuju dvije razliite logike, od kojih jedna djeluje u ime posebnoga, nacionalne suverenosti, viih dravnih razloga; druga u ime univerzalnosti osnovnih vrijednosti ovjeanstva i u ime zakona. Kako bi se

uskladili ti odnosi, morat de se ekati da, kao u demokracijama, odnosi politike modi 11 Sredinom 2007. sto i etiri od sto devedeset i jedne zemlje lanice Ujedinjenih naroda ratificiralo je Stalni meunarodni kazneni sud (ICC). SAD, Kina, Rusija, Indija i Izrael ostaju meu zemljama koje koje nisu ratificirale taj Ugovor. prestanu prijeiti izvravanje sudbene vlasti i da ne budu zapreka njezinoj nezavisnosti. Pravda je bez toga promaen projekt, osuen na neuspjeh. Bez ikakve sumnje lake je okupljati oko najmanjeg zajednikog nazivnika i izgraivati komercijalnu stranu globalizacije nego graditi njezinu pravosudnu stranu oko najviih standarda o kojima nema cjenkanja, kako onih pravnih tako i oko strogih obaveza kao to je odgovornost pred zakonom za svoja djela ak i kad zauzimamo najvie funkcije. U meuvremenu, nastavit de se ovo sueljavanje izmeu meunarodnih pravosudnih instanci koje ne ele biti pretvorene u politike instrumente i politike klase koja ne eli biti talac meunarodnih pravosudnih instanci. Meunarodni sudovi trae nezavisnost, a politike voe ele zadrati mogudnost nepotovanja pravila kad ona ograniavaju njihovu mogudnost djelovanja na meunarodnoj pozornici. Meunarodni kazneni sudovi, a danas jo vie stalni Meunarodni sud pravde, oslobodit de se utjecaja politike samo ako bez prestanka zahtijevaju neovisnost koja im po pravu

pripada. I umjesto da odmah proglaavamo neuspjeh meunarodne pravde, upitajmo se najprije treba li osuivati tu pravdu u zaetku zato to do sada nije znala osvojiti svoju neovisnost bez koje ne moe postati univerzalnom, ili treba prije optuivati volju drava da joj stalno suavaju podruje djelovanja. Nemojmo nikada zaboraviti: ak i ako se danas nametnuo kao pretea meunarodnog prava u nastajanju, ICTY nije ni stvoren da uspije. Ma koliko se to inilo okantnim, nije stvoren zato da sudi najodgovornijim politikim i vojnim dunosnicima za krvoprolida u bivoj Jugoslaviji, nego da bi se moglo cjenkati dajudi im nekanjivost u zamjenu za mir. A svi su znali i prirodu i obujam zloina, kao i imena glavnih osumnjienih. Lawrence Eagleburger, ameriki dravni tajnik otkrio je to 16. decembra 1992. u enevi, nekoliko dana prije naputanja svojih funkcija: Vrlo dobro znamo da su izvreni zloini protiv ovjenosti; znamo i kada i gdje. Znamo i koje su snage izvrile te zloine, poznati su nam i voe koji su zapovijedali. A znamo i politike voe o kojima su ovisili i jo uvijek ovise ti vojni zapovjednici." Na popisu osumnjienih ratnih zloinaca koji je ef amerike diplomacije dao javnosti nalazili su se ved onda Slobodan Miloevid, Radovan Karadid, Ratko Mladid, Vojislav eelj, eljko Ranatovid-Arkan. Izbor da izvravanje pravde podrede imperativu mira i tako odgode progon najviih odgovornih politikih i vojnih dunosnika, u nadi da de najbre zaustaviti patnje i da de

pregovarati, nije dokazao svoju uinkovitost. Ba naprotiv. Mirovni planovi odbacivali su se jedan za drugim. Rat se nastavio, kao i beskonani niz zloina. Srebrenica, najvedi pokolj ikada poinjen u Europi poslije 1945., nije sprijeen u julu 1995. to je jo gore, poinili su ga oni kojima je doputeno da slobodno provode svoje ubilako ludilo misledi da de biti osloboeni odgovornosti jer su tada bili ukljueni u mirovni proces. Tako velike sile od 1999. nemaju drugog oruja nego vojnu akciju kako bi zaustavile novo prolijevanje krvi, ovaj put na Kosovu. Odgovorni za ovaj novi ubilaki pohod nije nitko drugi nego Miloevid i njegovi pladeni ubojice, svi oni koji su ved bili na popisu osumnjienih ratnih zloinaca iz 1992.
12

Velike i male diplomatske nagodbe u prilog ovih osumnjienika nizanjem godina i masovnih grobnica ponitavale su od samog poetka svaku meunarodnu vjerodostojnost jer su ih sve strane shvadale kao odustajanja od naih vrijednosti i naih demokratskih naela. Prijetnja da de jednog dana odgovarati za svoje zloine ak i dravni poglavari, dakle pravosudna funkcija odvradanja, ostala je nedjelotvorna jer nije bila vjerodostojna. Dokle god dvostruki standardi i nekanjivost ostanu kao jedno od glavnih oruja u arsenalu realpolitike, sudska prijetnja bit de uzaludna. A dokle god sudbena vlast ne uspije nadi svoje pravo mjesto u odnosima modi koji i dalje vladaju u meunarodnim odnosima i dok se ona ne ostvaruje uz bok politike vlasti, da bi djelovale zajedno i komplementarno, u svijetu demo biti izloeni nepravdi i opasnosti, koje cinizam i sramotne nagodbe samo jo

vie ohrabruju. Dokle god realpolitika bude znaila kukaviluk i izdaju osnovnih i univerzalnih vrijednosti, a ne sinonim zdravog razuma, mudrosti i dosljednosti u traganju za rjeenjima koja potuju ta naela, novi Miloevidi od zloina de graditi sustav, Bin Laden de teiti unitenju svojih bivih saveznika, novi Sadami Huseini koristit de se plinom za vrenje genocida, Joseph Kony nede 12 Uz iznimku Radovana Karadida koji, kako se ini, nije nikako povezan sa zloinima poinjenima na Kosovu. Naprotiv, Mladid, tada aktivni asnik srpsko-crnogorske vojske, iako je ved bio optuen, otiao je barem jedanput na Kosovo za vrijeme kampanje etnikog idenja koju je provodio Beograd. predati oruje dok ne bude amnestiran, Iran de se predavati u ruke piromana, Bliski istok de i dalje uzgajati plodove gnjeva, a Rusija i Kina vie de voljeti kapitalizam nego demokraciju i ljudska prava. Sav napredak naih demokracija u zatiti ljudskog bida i nada da te vrijednosti napreduju u svijetu bit de uzaludni. Nastupanjem meunarodnog prava na prijelazu stoljeda, zahvaljujudi utopiji koja je postala stvarnost, vjerovalo se da de pravo napredovati i nametnuti se, postupno, kao sredstvo mirnog reguliranja ljudskih odnosa na planetarnoj razini, tamo gdje je vladala samo sila. Slavi se uzmicanje nekanjivosti. Krupnim koracima, kako kau. To se razumije. Zloini, najede nekanjavani, konano dolaze pred sud. efovi drava, donedavno sigurni

da nikada nede morati odgovarati za svoja djela, vie ne mogu mirno spavati. Uhidenja Slobodana Miloevida, Augusta Pinocheta, Jeana Kambanda, Charlesa Taylora ili Sadama Huseina primjeri su koji potvruju ovaj sretni razvoj. Pravda je jo nesavrena u svojem funkcioniranju, ali njezin je napredak nepobitan. Neki ak, bez sumnje malo prerano, smatraju daje nepovratan". Stvaranje stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC), koji je plod spoja utopije i tvrdoglavosti, prua sada sve vedem broju rtava nadu da de se modi osloboditi stranog tereta nepopravljive prolosti, ne morajudi pribjegavati osveti. ICTY se podie, sve vie i vie, ponekad mukotrpno, ali uspijeva ostati u ringu. Znao je tu unaprijed izgubljenu bitku, u kojoj se nitko nije kladio u njegove izglede da se odupre, pa i samo za koji asak, pretvoriti u uzbudljivu borbu iji ishod i danas ostaje nepredvidljiv. Namjera mi je ispriati vam upravo tu neoekivanu utakmicu, u kojoj je sve sumnjivo, a privid jo varljiviji nego obino. I. POGLAVLJE Sporazum nade, ili kad politika i pravda djeluju slono Svima onima koji su savjetovali izruenje Slobodana Miloevida jasno sam odgovorio: 'Ne.' Haki sud je politika institucija koja nema nieg meunarodnog. To je ameriki sud." Toga 5. oktobra 2000. Vojislav Kotunica slavi svoju pobjedu. Upravo je izabran za predsjednika jedne od
14 13

federalnih republika Jugoslavije, svedene na Srbiju i Crnu Goru. Toga dana Srbija je izila na ulice da zbaci onoga koji je trinaest godina vladao kao gospodar i od 24. septembra odbijao priznati izborni poraz. Naputen od svoje policije, koja je stala uz prosvjednike i od vojske koja mu je uskratila poslunost i odbila uguiti pobunu u krvi, Miloevid je prisiljen povudi se. Ali zahtijeva od svojeg nasljednika obedanje da nede biti predan meunarodnom pravosuu. Kotunica ne namjerava prekinuti srpski nacionalistiki pothvat ni osuditi zloine poinjene u njegovo ime. Prihvada i osigurava mu zatitu vojske. Sruenom diktatoru doputeno je da ostane u predsjednikoj vili, na zelenim uzvisinama Beograda, uz dobru zatitu elitnih jedinica. Modi de se baviti svojim poslovima i voditi svoju stranku. Miloevid, poticatelj velike vedine zloina koji su uprljali tlo bive Jugoslavije, iznad zakona je.
15

Zbog olakanja Miloevidevim ruenjem koje su one poticale od rata na Kosovu, velike sile ne osuuju odluku novog efa drave. "Situacija je delikatna. SAD se veseli dogaajima u Beogradu, ali trai od vas da budete razumni. Nemojte u ovom trenutku zahtijevati Miloevidevo izruenje, radije budite suzdrani", 13 Jean Kambanda bio je predsjednik Vlade Ruande u vrijeme genocida. Uhiden je 1997. u Keniji; u obrani je priznao krivnju za genocid i osuen je 1998. na doivotni zatvor, a presuda je potvrena i u albenom postupku 2000. g.

14 Ovaj, kao i svi kasniji navodi srpskih dunosnika u knjizi, preneseni su iz francuskog izvornika, i u tom obliku ih objavljujemo (op. ur.) 15 Hartmann Florence, Miloevid, la diagonale du fou (Miloevid, dijagonala luaka), proireno izdanje, Folio Gallimard, Pari, 2002, str. 556. -601. objanjava Madeleine Albright koja telefonira Carli del Ponte 6. oktobra 2000. krajem dana. Tuiteljica Hakog suda pristaje. Ali upozorava: Kad ova opasnost bude otklonjena, morat de se promijeniti strategija." Zapad se boji tete koju bi u ovom prijelaznom razdoblju mogao nanijeti pravni idealizam. Posebno nakon odluke Europske unije, 9. oktobra, da ukine zrani i naftni embargo koji je Srbija trpjela od 1998., a da pritom nije spomenuto postojanje meunarodnog uhidbenog naloga protiv Miloevida. Carla del Ponte prijeti da de upozoriti na utnju zapadnih prijestolnica. Madeleine Albright naziva je 10. oktobra: Molim Vas. I dalje se suzdravajte od govorenja tisku o Miloevidu i o nunosti da bude predan." Carla del Ponte jo uvijek nema u Beogradu sugovornika kojemu moe predati uhidbeni nalog i mora ekati rezultate parlamentarnih izbora u decembru 2000. g. i uspostavu demokratske vlade kako bi traila primjenu zakona. Ali u meuvremenu, ako prihvada smiriti igru, ipak eli upozoriti zapadnjake na odgovornost i nagovoriti ih da polagano pripremaju teren. Hubert Vedrine, francuski ministar vanjskih poslova otiao je u Beograd u ime Europske unije kojoj predsjeda Francuska pozdraviti onoga koji je

sruio Miloevida. Carla Del Ponte zove ga nakon njegova povratka, 11. oktobra. Haki sud nije prioritet za predsjednika Kotunicu. Njegov je prioritet preuzimanje politike kontrole u institucijama i uspostavljanje nove vlasti. Ne protivi se predaji Miloevida sudstvu, ali eli da to bude najprije u Srbiji, za zloine u Srbiji. Trai da se ne potee pitanje Haga do parlamentarnih izbora u decembru", inzistira ef francuske diplomacije. A zatim dodaje: Govorit demo o Miloevidevoj bududnosti u Biarritzu." Petnaestorica prostiru crveni tepih Kotunici, kojega je Francuska 14. oktobra pozvala na sastanak vrha efova drava i vlada Europske unije u tom ljetovalitu na atlantskoj obali. Europa se dogovara da ne poduzima nita to bi moglo ugroziti promjene do kojih je dolo u Srbiji i oteati zadatak Kotunici. ,,A kad za to doe vrijeme, nove de vlasti svakako morati dati odgovore na pitanja o kojima smo razgovarali, u prvom redu mislim na sudbinu Miloevida", brani se predsjednik Jacques Chirac. Parlamentarni izbori 23. decembra potvruju pobjedu demokratske opozicije i dovode njezina prvaka Zorana inida na mjesto predsjednika vlade. Zoran inid pripada onim demokratima koji su traili neodlono izruenje Miloevida Hagu uveer 5. oktobra 2000. eli predati Miloevida pravdi zbog ubojstava i pokuaja ubojstava srpskih opozicionista i zbog posvemanje pljake njegove zemlje, ali i zbog zloina na Kosovu zbog kojih ga potrauje ICTY. I to on otvoreno najavljuje pri preuzimanju dunosti. Moja zatita ovisi o predsjedniku Kotunici", odmah odgovara Miloevid u intervjuu talijanskom

listu La tampa, u kojemu usporeuje Haki sud s koncentracijskim logorom" koji su osnovali zapadnjaci da bi progonili Srbe". inid prvi put susrede Carlu del Ponte 25. januara 2001., za vrijeme prvog posjeta tuiteljice Srbiji. Kotunica, novi predsjednik Republike, upravo je iznio pred nju otru optunicu protiv Hakog suda i dao do znanja da odbija svaku suradnju. Njegov stav ne razlikuje se nimalo od Miloevideva. Nasuprot tomu, srbijanski predsjednik vlade predlae zajedniku akciju. inid eli izvudi Srbiju iz Miloevideve ere i rehabilitirati je na meunarodnoj sceni. eli uspostaviti program djelotvorne suradnje s Hakim sudom tako da ne destabilizira zemlju. Od trideset sedam optuenika u bijegu od Hakog suda, dvadesetak bjegunaca nalo je sklonite u Srbiji. Moramo zajedno identificirati prioritete. Miloevid bi morao biti uhapen za mjesec dana zbog korupcije, ali moemo mu suditi i za ratne zloine. Jo nemamo kontrolu nad policijom, tajnim slubama i vojskom, taj proces de potrajati. Moramo takoer objasniti ljudima to se dogodilo, da se pravda mora provesti, da to radimo zbog nas, a ne zat o to to trai Haki sud. Vlada de morati odgovarati na izazove napredujudi polagano. Mislim da bi Radovan Karadid, Ratko Mladid, optueni za Srebrenicu, ili oni za Vukovar, morali prvi idi u Hag. Tu ne bi smjelo biti problema. Miloevid de dodi odmah za njima, jer zasada je prerano." Sporazum inid -del Ponte

Rijetke su situacije u kojima se politiko djelovanje podudara s djelovanjem pravosua na meunarodnoj sceni. Jo su rjee one kojima je cilj uskladiti meunarodnu pravdu i voenje unutarnjih poslova. inid eli djelovati. Ni asa ne sumnja da je Miloevidu mjesto u zatvoru. Ali Srbi bi htjeli da mu se sudi za patnje koje je nanio svojem narodu, da plati to je unitio Srbiju i izgubio etiri rata. Ne ele biti prisiljeni suoiti se s pitanjem zloina koje je poinio, najede uz njihov pristanak, u Hrvatskoj, u Bosni ili na Kosovu. Ipak, inid im pokuava to redi. im je preuzeo svoju funkciju, izjavljuje da postoje vrlo teki dokazi o Miloevidevim zloinima protiv Albanaca. Pokazat de im to u maju otkrivajudi postojanje grobnica pred vratima Beograda i na vie drugih mjesta u Srbiji, gdje je Miloevid dao prenijeti oko hiljadu rtava kako bi uklonio neke tragove svog neasnog djela na Kosovu. Trudi se objasniti im da ti zloini ne mogu ostati nekanjeni ako Srbija eli prekinuti sa svojom prolodu i povezati se sa svijetom. Zna i to da srbijansko pravosue, paralizirano Miloevidevom erom, jo ne moe zamijeniti Haki sud i da bi, ak i kad bi to pokualo, uronilo Srbiju u razdoblje jo vede nestabilnosti. Osim toga, treba udaljiti Miloevida, definitivno mu oduzeti sposobnost da teti, razbiti la koju pokuava odravati nastavljajudi svoje sudjelovanje u politikom ivotu s obzirom na to da je ostao ef stranke, najjae u novoj opoziciji. U toj situaciji za koju inid zna da je neodriva i da osuuje na neuspjeh svaki pokuaj dubinskog reformiranja Srbije, Haki sud je za njega najbolje rjeenje. U njemu vidi sredstvo povezivanja prava i politikog djelovanja. Upravo taj

spoj, taj susret dviju vlasti, koje se esto percipiraju kao suprotstavljene na podruju meunarodnih odnosa, bit de pokreta isporuivanja Miloevida u neoekivano kratkom roku. Taj susret simbolizira susret dviju podjednako odlunih osobnosti. Tuiteljica Hakog suda koja, prvi put u povijesti, hode izvesti pred meunarodno sudstvo jednog efa drave. I predsjednik srbijanske vlade koji eli iupati iz Srbije ovjeka koji je glavni faktor nestabilnosti" u njegovoj zemlji. Unato prividima, unato percepciji koja je ostala, pakt izmeu ini-da i Carle del Ponte zapeaden je bez znanja velikih sila. Unato inidevim stavovima, Zapad preporuuje oprez i utnju. Ukoena zbog krhkosti srpskih demokrata, Europa je upadljivo odsutna i ne razumije kakve to opasnosti nosi. I ne grabi prilike koje se pojavljuju da spoje pravo i diplomaciju. Nasuprot tomu, SAD, neko vrijeme povuen zbog promjene administracije, pokazat de sposobnost prilagoivanja, koju de bez sumnje jo vie olakati njegov ponos to se proglaava prvakom meunarodne pravde. Na to de utjecati i Miloevidev status. Ni Miloevidev status nije bez utjecaja. Jer stav velikih prema pravu cinian je i selektivan. Od NATO-ove intervencije u vrijeme rata na Kosovu Miloevid je postao neprijatelj". Poslije toliko godina zapadnjake susretljivosti prema sugovorniku koji je neophodan, dakle nedodirljiv, Miloevid postaje u njihovim oima izvediv pred pravdu, na neki nain lien privilegije nekanjivosti. U tom posebnom kontekstu Amerikancima nije teko
16

razumjeti kako bi golemu korist imali pridruujudi se indidu i Carli del Ponte, i voditi dvostruku politiku koja u isti mah pogoduje njihovim interesima i interesima meunarodne pravde. Ali njihova uloga u predavanju Miloevida Hakom sudu bit de u konanici sasvim drugorazredna. Srbija je, dodue, izloena amerikim pritiscima, a isto tako i europskim, ali ni Washington ni Bruxelles ne zahtijevaju izruenje Miloevida Hakom sudu. Krajem februara Ana Lindt, ministrica vanjskih poslova vedske, koja predsjedava Europskom unijom u prvom polugoditu 2001., objanjava Carli del Ponte: elimo da brzo ponu djelovati, ali za razliku od SAD-a ne elimo postaviti ultimatum. Moraju izvesti jedno uhidenje prije kraja marta, ne nuno Miloevidevo, moe nekog drugog optuenika ako ele. Tu im poruku prenosimo." SAD je postavio jedanaest uvjeta za isplatu financijske pomodi, namijenjene te godine Srbiji. Postavio ih je Kongres koji mora dati zeleno svjetlo amerikoj administraciji da bi se novac dodijelio. To je proces provjere" kojoj se podvrgavaju problematine zemlje" meu kojima je i Srbija. Prethodne godine 16 SAD se proglaava prvakom meunarodne pravde iako nije ratificirao meunarodne instrumente i esto radije primjenjuje svoje vojne pravne propise nego meunarodne konvencije. Osim najnovijih primjera u vezi s Irakom, za potpuniji povijesni pregled proitajte izvrsno djelo: Power

Samantha, A problem from Hell, America and the Age of Genocide, Perennial, New York, 2002. SAD je traio uklanjanje Miloevida s vlasti u zamjenu za financijsku pomod. Sada je uvjetuju pokretanjem reformi, ali i dokazom prave suradnje s Hakim sudom. Drugim rijeima, trae uhidenje Miloevida ne zahtijevajudi njegovo izruenje, prebacivanje u Hag barem jednog optuenoga i prihvadanje zakona koji zahtijeva Kotunica da bi pokrenuo bilo kakav oblik suradnje s Tribunalom. Kongres mora donijeti odluku najkasnije do 31. marta. Politiki realizam bez sumnje podrao bi kompromis i pretvorio ove uvjete u skromne elje, toliko je Srbiji trebao taj novac da podri demokratsku tranziciju, da ih inid nije pretekao. Prema Miloevidevu uhidenju Sutradan nakon posjeta Carle del Ponte Beogradu, inid javno izjavljuje da izruenje Miloevida Hagu ne bi bila previsoka cijena za pristup Europi". inid odrava obedanje. Beogradski javni tuitelj otvorio je istragu protiv Miloevida za korupciju i zloporabu vlasti. Bivi ef drave ne samo da je opljakao i u crno zavio dobar dio bive Jugoslavije nego je orobio Srbiju i nakupio vie milijardi dolara na raunima u stranim bankama. Ali dokaze je teko prikupiti, pogotovo na brzinu. Mjesec dana poslije inid trai jo jedan susret s Carlom del Ponte, ali eli da ostane u tajnosti. Nalaze se u subotu 3. marta u Luganu, rodnom gradu gospoe iz Ticina. U uredu efa

kantonalne policije, koji ga je rado stavio na raspolaganje kako bi se izbjegao publicitet, tuiteljica Hakog suda i srbijanski premijer razgovaraju dva duga sata u etiri oka. Srbin iznosi podrobnu sliku politike situacije u svojoj zemlji. Miloevid i dalje vodi svoju socijalistiku stranku i uiva u ulozi efa opozicije nestrpljivo oekujudi as osvete. Kao to je to osjetio naveer 5. oktobra, inid mora udaljiti Miloevida ako eli pokrenuti zemlju. Objanjava Carli del Ponte da mu je potrebna podrka SAD-a i njegova ekonomska pomod. eli, dakle, uhititi Slobodana Miloevida prije 31. marta, datuma certifikacije amerikog Kongresa. Meutim Kotunica je zapreka njegovim planovima. Srbijanski predsjednik, koji sumnjii inida da eli izruiti Miloevida Hagu, trai od vojne obavjetajne slube da ga nadzire. inid se na to ali. Kae da de ga Kotunica pokuati sruiti. inid, dakle, predlae da se Miloevida smjesti iza reetaka najprije u Beogradu pa da se eka pogodniji trenutak za izruenje Hakom sudu. U meuvremenu de osigurati dobrovoljnu predaju jednoga ili dvaju optuenika Hakog suda, kao dokaz volje njegove vlade da surauje s meunarodnim pravosuem. Zatim inid nastavlja: Miloevid de za nekoliko dana biti ispitivan zbog svoje upletenosti u pokuaj ubojstva Vuka Drakovida (jednog od lidera srpske opozicije, lana nove vedine; op. a.). Bit de optuen i za korupciju, za zloupotrebu poloaja i izborne prevare. To de ovisiti o dokazima koje uspijemo skupiti do 15. marta kad mislimo zatraiti njegovo uhidenje. Naravno, bit de uhapen za druge zloine, a ne one koji vas zanimaju. Ali bit
17

de nam nemogude zadrati ga u pritvoru jako dugo. Dakle, izruit du vam ga, ako je potrebno ak i otmicom. Samo, ne mogu vam jo redi kada." Krajem marta srpsko pravosue ne raspolae s dovoljno dokaza da optui Miloevida, ali ipak s dostatno da zatrai istragu. Na putu za Washington inid je 20. marta presjedao u amsterdamskoj zranoj luci. Carla del Ponte dolazi tamo na drugi tajni sastanak. Iznenaena je jer im nizozemska policija ne uspijeva nadi privatni salon. Carla del Ponte i inid trae od tjelesne garde da se udalji i edu se hodnicima zrane luke u Schipolu kao dva obina putnika. Napredujemo, uhitit demo Miloevida za koji dan. Ali imamo problem s amerikim ultimatumom. Ne elimo ostaviti dojam da djelujemo pod amerikim pritiskom. Bilo bi moda bolje da priekamo poetak aprila umjesto 31. marta. Sto se tie zelenog svjetla za suradnju s Tribunalom, Kotunica i dalje oklijeva. Zahtijeva da se to uredi zakonom, ali nam ne kae kad de parlament zasjedati. Obedao je uskoro, ali sad kae da ne zna." Rok certifikacije" amerikog Kongresa daje alibi inidu da prisili na djelovanje one koji su Miloevidu obedali imunitet. Premijer koristi Kotunicino putovanje u enevu da uhiti Miloevida. No on nije odgovorio na poziv suca koji ga je trebao ispitati u okviru istrage koja je u toku. Tridesetog marta specijalna policija

17 Blagoje Simid bit de premjeten u Hag sljededeg tjedna, Milorad takid, takoer optuen u predmetu logora u Prijedoru, predan je 23. marta 2001. Sama Srbija ima tada na svojem podruju oko osamnaest bjegunaca. opkolila je vilu. Ali umijeala se vojska. Akcija je zaustavljena. Na povratku u Beograd, 31. marta, Kotunica se opire, ali na kraju poputa. Televizije cijelog svijeta stigle su u srpsku prijestolnicu i oekuju ishod te borbe. Beograd vie ne moe ustuknuti, o tome ovisi odluka Kongresa. Kotunica prihvada zapovjediti vojsci da propuste policijske snage, u zamjenu za uvjeravanje da Miloevid nede biti izruen Hakom sudu. Miloevid postavlja isti uvjet kad je pristao da se preda poslije deset sati pregovora. U zoru 1. aprila ulazi u prostor Centralnog zatvora u Beogradu. Europski otpori Ovo nas obedanje ni na to ne obavezuje. Nismo ga stavili u avion za Hag, a to je i traio. Ispotovali smo svoje obedanje", objanjava inid Carli del Ponte u telefonskom razgovoru. Tuiteljica vie nema sumnji, premijer namjerava idi do kraja. Miloevid de uskoro biti u Hagu. Ali sada joj preostaje uvjeriti Europljane i Amerikance da potaknu zavrnu fazu -izruivanje. Igra nije unaprijed dobivena jer nitko ne tjera beogradske vlasti da predaju Miloevida meunarodnoj pravdi. Zatvaranje biveg efa drave nije izazvalo nikakve potrese u Srbiji. Umirene, velike sile ini se da se time zadovoljavaju. Ne vide zapreke u tome da Srbija oklijeva predati svojeg

biveg poglavara meunarodnoj pravdi, i tako potvrdi svoju opredjeljenost za funkcioniranje pravne drave. Jer, konano, za njih je meunarodna pravda samo meupostaja dok se ne osvijesti suverenitet, trenutno znatno naruen zbog zloinake dravne politike. Sad kad je Miloevid sruen i baen u zatvor, Srbija moe ponovno zahtijevati da joj se prizna legitimni unutarnji suverenitet i sama suditi svojem tiraninu. Ali zapadnjaci zaboravljaju razmjere i geografiju zloina, zaboravljaju da se golema vedina njegovih rtava nalazi izvan Srbije, zanemaruju slabost unutarnjeg pravosudnog sustava koji nije ni oiden ni reformiran, i konano prikrivaju injenicu da je Miloevid u svojoj zemlji optuen samo za korupciju i zloporabu vlasti, a ne za zloine protiv ovjenosti. Ponovo se javlja njihov otpor injenici da jedan ef drave odgovara za svoje zloine i jo vie uvrduju Miloevida u uvjerenju da nikada nede biti izruen Hakom sudu. Ne toliko zato to se Srbi tome suprotstavljaju, koliko stoga to de oni koji su na istom poloaju odbiti igrati protiv jednog od svojih kolega, stvarajudi tako vrlo nezgodan presedan. Miloevid je uvjeren da de se uskoro izvudi. Ali Haki sud nede ustuknuti pred jednodunim stavom da se odgodi njegovo prebacivanje u Hag. Pouruje se podsjetiti na prvenstvo nadlenosti koje mu je dodijeljeno u odnosu na nacionalna pravosua i ved 6. aprila alje svojeg inovnika u Beograd kako bi predao Miloevidu meunarodni uhidbeni nalog.

"Preblizu smo cilju da bismo odustali", zauzima se Carla del Ponte u prijestolnicama. Ali Europa ostaje gluha i podijeljena. Francuska, koja je dala inicijativu za osnivanje Hakog suda, moda de je podrati. Carla del Ponte odlazi u Pariz 2. maja 2001. Ali prethodno daje intervju Le Mondeu i u njemu poziva na urno izruivanje optuenog Miloevida, kao i svih drugih optuenih". Ona tu poziva i na aktivniju podrku meunarodne zajednice pri uhidenjima traenih osoba. Hubert Vedrine, ef francuske diplomacije prima je u drutvu s Alainom Richardom, ministrom obrane. On se uzbuuje, kritizira intervju Le Mondeu, nastupa neprijateljski. Carla del Ponte kao da uje Kotunicu. Francuski ministar sloio se s idejom da se Miloevidu sudi u Srbiji. I to javno kae. Europa uglavnom odbija nametnuti Beogradu rok za meunarodno suenje Miloevidu. Svaki pritisak u tom smislu prijetio bi da odgodi proces demokratizacije, uvjerava vedina Europljana. Tjedan dana nakon toga tuiteljica leti za Washington. SAD je nagradio uhidenje Miloevida i isplatio Srbiji 50 miliona dolara obedane pomodi. Ali, iako su Sjedinjene Amerike Drave pozdravile napore Beograda, on je jo daleko od toga da ispotuje svoje obaveze. Zato su odgodile sudjelovanje na donatorskoj konferenciji, predvienoj za juni, do prihvadanja tog famoznog zakona, bez kojega Kotunica odbija svaku suradnju s Hakim sudom, i do novih uhidenja. Ali kao ni Europljanima, nije im prioritet Miloevidev proces
18

18 Cilj donatorskih konferencija jest skupljanje velikih izvanrednih financijskih doprinosa za pomod u podizanju zemalja poslije sukoba ili teke krize. u Hagu. Ipak, inidu se uri. Zatvaranje Miloevida nije sluilo niemu. Iz svoje delije on nastavlja politike aktivnosti, prima lanove svoje stranke i strpljivo priprema svoj povratak na vlast. A srbijansko pravosue stoji na mjestu. Postoji opasnost da Miloevid bude puten. inid nastavlja svoj put. U maju suoava srbijansko javno mnijenje sa zloinima koji su prema Milo-evidevoj naredbi uinjeni na Kosovu. Operacija prikrivanja dokaza Dubina 2, koju je Miloevid zapovjedio sredinom maja 1999., uoi intervencije NATOsnaga na Kosovu, predviala je ne samo prijenos dijela tijela albanskih rtava u okolicu Beograda i na deset mjesta u Srbiji nego i unitavanje leeva spaljivanjem. Iznenada suoena sa svojom najtamnijom prolodu, Srbija, u oku, postaje svjesna masovnih zloina o kojima je dotad radije utjela. Prvi put Miloevid u oima Srba izgleda kao ratni zloinac. Srbijansko javno mnijenje razumije da je bolje osloboditi se monstruma nego ga prihvatiti. Sada je spremno prihvatiti prebacivanje koje inid zakulisno priprema ved nekoliko mjeseci. Ulog meunarodnih donatorskih konferencija Carla del Ponte eli uvjeriti SAD da se pridrui tom naporu. Samo novi rok meunarodne zajednice omogudio bi inidu da zakljui stvar. A u tomu

Washington moe igrati odluujudu ulogu. Miloevideva sudbina bit de zapeadena 9. maja 2001. u sunanom uredu Colina Powella. Novi ameriki dravni tajnik obedava: Odrat demo pritisak. Mi se nedemo, kao ni Kongres, zadovoljiti dok ne budu suraivali. Potvrdili smo pomod uvjetno. No, od 1. aprila nisu mnogo napravili, to je neprihvatljivo." Carla del Ponte obavjetava o inidevoj volji da izrui Miloevida ICTY-evim sucima, to Amerikanac, ini se, ne zna. Ona mu objanjava s kakvim se potekodama susrede zbog otpora predsjednika Kotunice i trai njegovu pomod. Vano je da Beograd najavi datum Miloevideva izruenja jer je rije o zakonskoj obavezi o kojoj nema pregovora. Mogli biste traiti od Kotunice da vam kae datum kad ga sutra vidite. Miloevidevo izruenje je test: ako se Beogradu dopusti da se opire, ICTY de biti samo sud-alibi, sveden na suenje samo sitnim ribama." Dodala je da je sam inid uvjeren u nesposobnost srbijanskog pravosua da sudi Miloevidu sljedede dvije ili tri godine zbog tekoda u istrazi o pljaki svoje zemlje. Mi smo u Hagu, naprotiv, spremni. Do oktobra imat demo dvije nove optunice protiv Miloevida, za Hrvatsku i Bosnu. Trait demo spajanje razliitih predmeta i napraviti jedinstven proces. Kad zavrimo suenje u Hagu, ICTY ga moe predati srbijanskim sucima da odgovara za druge zloine." Colin Powell dao se uvjeriti i sljededih se tjedana pokazao vjeran obedanju.

I Vojislav Kotunica je u Washingtonu. Doao je mobilizirati protivnike meunarodnog pravosua u najkonzervativnijim krugovima kako bi oni potakli Bushovu administraciju da povue svoju podrku ICTY-u. Poslije ponitavanja Clintonova potpisa na Rimski sporazum 6. maja i otrih amerikih kritika na raun ICTY-a, srbijanski predsjednik misli da moe navesti Amerikance da poput Europljana prihvate ideju o procesu Miloevidu u Beogradu. Ali State Department razbija mu sve iluzije: bez suradnje s Hakim sudom, Beograd vie nede modi raunati na meunarodnu financijsku pomod. Vlasti moraju dati datum Miloevideva izruenja. Carla del Ponte odnijela je jednu pobjedu. Ali njezine diplomatske aktivnosti prema amerikim vlastima jako smetaju glavnom tajniku UN-a. Desetog maja Kofi Annan poziva tuiteljicu koja je na prolasku kroz New York: Postoje granice koje bi tuitelj morao potovati kad zagovara suradnju vlasti u Beogradu s ICTY-em." Meutim, obaveza drava da surauju proizlazi iz obavezujude rezolucije Vijeda sigurnosti Ujedinjenih naroda i ima snagu zakona, no glavni tajnik potie Carlu del Ponte da djeluje vie diplomatski. Zakon ne podnosi da se potuje ovisno o okolnostima", pokuava objasniti vicarka, nesklona tomu da postane revni uvar politike ravnotee, osobito ako se nastoji idi na ruku vlastima najmanje raspoloenima da predaju svoje optuenike i njihove tajne. ivo vam savjetujem da razmislite o injenici da postoje granice koje se ne smiju prijedi. Ne smatram dunodu tuitelja da raspravlja o gospodarskoj pomodi jednoj zemlji", inzistira razdraeno gospodin iz Gane. Nekoliko tjedana

poslije, pozdravit de izruivanje Slobodana Miloevida kao povijesni trenutak za Ujedinjene narode". U Beogradu su poeli pregovori u cilju usvajanja Zakona o suradnji s IC-TY-em, ali su u slijepoj ulici. Miloevidevi saveznici, jo uvijek u vedini u Saveznoj skuptini Srbije i Crne Gore, stavljaju veto. Demokratski blok ostaje podijeljen. inid je upozoravao -sljededa de faza potrajati. Nede biti nikakvog prebacivanja prije usvajanja Zakona jer bi to moglo ugroziti itav proces. Ali poslije usvajanja, do kojeg de, mislim, dodi u junu, prebacivanja de se nastaviti (...) Miloevid je poseban sluaj, ne mogu se obavezati, npr. dati neki datum, previe je neizvjesno. Mogu samo redi da su svi svjesni da samo usvajanje Zakona nede biti dovoljno i da de se morati poduzeti druge konkretne akcije prije donatorske konferencije", objanjava inid jednom izaslaniku Carle del Ponte, poslanom u Beograd krajem maja 2001. Usporedno, inid pokuava umiriti svoje protivnike koji ga jo uvijek sumnjie da eli predati Miloevida ICTY-u: Miloevid najprije mora odgovarati za djela u svojoj zemlji. (...) Bilo bi prejednostavno poslati ga u Hag kao paket." Sredinom juna Washington zadrava vrst stav i odbija sudjelovati 29. juna na donatorskoj konferenciji, sve dok Zakon ne bude usvojen i odreen datum Miloevideva izruenja. inid zove Carlu del Ponte: Carla, Miloevid de biti uskoro izruen. Imajte povjerenja u mene. Imam plan da

zaobiem Saveznu skuptinu. Vidjet dete. Uinit demo to je potrebno." inid tada prilazi Amerikancima da bi doznao bi li oni, u sluaju eventualnog Miloevideva izruenja Hagu, bili spremni dati avion za njegovo prebacivanje u Nizozemsku. Europljani su bili na elu borbe protiv nekanjivosti modnika kad su potpisivali Rimski ugovor kojim se ustanovljuje stalni Meunarodni kazneni sud. Ali Miloevid je trebao biti prvi ef drave kojemu je ikada sueno pred meunarodnim sudom, a da u tome Europa nije ni prstom pomakla. Miloevidevo izruenje inilo bi se amerikom pobjedom. Srbija bi to zamjerala inidu. Trebalo je uvjeriti Europljane da se popnu u juredi vlak, barem na kraju vonje. Carla del Ponte odluuje pozvati Nijemce i Francuze. Najprije 21. juna leti u Berlin. Nijemci, kao i vedina Europljana, zamjeraju meunarodnom pravosuu nebrigu o politikoj situaciji. Optuuju pritiske ICTY-a i ameriku odluku da bojkotira donatorske konferencije, uz rizik da oslabe vlast u Beogradu. Carla del Ponte suprotstavlja im mogudnost Miloevideva oslobaanja kao mnogo opasniju. Beograd ima naina da sada izrui Miloevida. Ali to izruenje bit de iskljuivo amerika pobjeda i oit neuspjeh Europe", dobacuje Joschki Fischeru. Nikada ne bismo mogli zamisliti da de Miloevid biti izruen u zamjenu za novac", udi se njemaki ministar vanjski poslova poslije zavretka razgovora. U svojem sasvim novom uredu njemake vlade, s pogledom na Reichstag, Gerhard Schroder

ne oklijeva ni asa. Kancelar predlae da se Kotunici poalje povjerljiva poruka kojom se zahtijeva Miloevidevo hitno izruenje. Sutradan Carla del Ponte telefonski razgovara sa Jacquesom Chiracom. Miloevidevo je izruenje na dohvat ruci, ali ostaju brojne zapreke. Ako meunarodna zajednica -a ne samo SAD -ne pokae odmah i eksplicitno vrstu volju da vidi Miloevida izruenog Hagu, izlaemo se opasnosti da poslije donatorske konferencije izgubimo dinamiku stvorenu sadanjom situacijom. (...) Uzimam si za pravo, gospodine predsjednie, da Vas usrdno zamolim da upotrijebite sav svoj politiki i moralni utjecaj, kao i ugled Francuske da zatraite od Beograda -na nain koji ocijenite najboljim -da Miloevid bude to prije prebaen u Hag. Naime, ini mi se presudnim da se uje glas Europe, a posebno Francuske, onako jasno kako to povijesne okolnosti zahtijevaju." I zakljuuje: Ne preputajte zaslugu samo Amerikancima, Nijemci su ved prihvatili zaloiti se..." I francuski predsjednik pristaje prizvati pameti Kotunicu. Prvi put u povijesti Veliki prihvadaju staviti svoju mod u slubu meunarodne pravde da bi mogla suditi bivem efu drave. Odluujuda inideva intervencija Nakon blokade Skuptine savezna vlada proglasila je za vrijeme vikenda dekret, koji stupa na snagu u zoru u ponedjeljak 25. juna. U naelu, sve zapreke izruenju ratnih zloinaca koje je optuio ICTY sad su uklonjene. Ali

Kotunica i njegovi saveznici ustrajavaju na svojim stajalitima. Nadaju se da de se Amerikanci zadovoljiti dekretom i potvrditi svoje sudjelovanje na donatorskoj konferenciji 29. juna u Stockholmu, o kojoj ovisi bududnost Srbije. Washington ne poputa i trai konkretnu suradnju prije krajnjeg datuma. Susret u Beogradu izmeu inida i Amerikanaca u srijedu prijepodne, 27. juna, presudan je. Srbijanski premijer uvjerava ih da mu pomognu u posljednjem potezu najavljujudi bez otezanja njihovo sudjelovanje na Konferenciji u Stockholmu, iako uvjeti nisu ispunjeni. Objanjava da Miloevidevo izruenje vie ne ovisi o saveznim vlastima, nego o vlastima Srbije. Zahvaljujudi tom dekretu, beogradski je sud zapoeo odmah, ved u ponedjeljak, proceduru izvrenja meunarodnog uhidbenog naloga. inid obedava da de njegova vlada dati zeleno svjetlo u najkradem roku, ali nije siguran da de to uspjeti prije 29. juna. Zabrinut za stabilnost svoje zemlje, eli se prethodno uvjeriti da ga Kotunica nede pokuati u tome sprijeiti. Amerikanci mu odluuju dati povjerenje. Otidi de u Stockholm ali, ako Miloevid ne bude predan Hakom tribunalu prije 10. jula, obedanja donatora bit de ponitena. Najava, poslije tog dana, sudjelovanja SAD-a na donatorskim konferencijama iznenadit de sve. Dvadeset osmog juna Ustavni sud osporava legalnost vladina dekreta i odluuje ga suspendirati. inid je prisiljen djelovati hitno. Saziva vladu. Svi ministri osim jednoga glasuju za neodgodivo Miloevidevo izruenje. inid zove Carlu del Ponte malo poslije 16.30 sati: Miloevid krede, hitno
20 19

nam poaljite nekoga da ga prati do Haga." Rokovi su prekratio da se poalje zaprisegnuti asnik iz Haga u Beograd. Kevin Curtis, jedan od britanskih istraitelja ICTY-a ved se nalazi u srpskoj prijestolnici, gdje nazoi ekshumacijama nedavno otkrivenih grobnica. Odmah ga pozivaju i on se sjeda: Oko 18.30 sati, u etvrtak 28. juna 2001. bio sam u jednoj od slubenih zgrada (Institut bez-bednosti u Beogradu; op. a.). Tri helikoptera ekala su iza zgrade. Slobodan Miloevid stigao je iz zatvora u furgonu. Nije se inilo da zna da krede za Hag jer je, im je iziao iz vozila, poeo dizati ruke prema nebu i pitati upravitelj zatvora koji ga je pratio to se dogaa. Upravitelj mu je odgovorio da odlazi u Hag. Miloevid je odbrusio da ne priznaje Tribunal, da ga ne potuje i da nede krenuti. Bududi da se nitko nije micao, zatraio sam od upravitelja zatvora da ga dovede do mene, to je on uinio. Tada sam mu proitao prava i slubeno mu dao priopdio da je uhiden. Miloevid je odbio uzeti papire koje sam mu pokuavao predati. Kad su ga pretraili, popeo sam se u helikopter do kojega je doveden. Cijela je operacija snimana. Za vrijeme leta helikopterom Miloevid je potpuno promijenio dranje i pokuao zapoeti razgovor sa mnom na engleskome. Spustili smo se u vojnu bazu u Tuzli gdje nas je doekala skupina naoruanih vojnika (amerikog kontingenta NATO-a) koji su nas odveli u montanu zgradu na rubu piste. Tu smo ostali oko sat i pol. Snimali su nas za cijelog

trajanja ovog zadravanja. U jednom trenutku Miloevid je pokuao zapoeti razgovor s vojnicima koji su to odbili. Otprilike oko 21.45 obavijeteni smo da je avion koji de nas odvesti u Nizozemsku upravo sletio i da demo krenuti im uzme gorivo. Zatim su nas odveli do aviona. Pet ljudi u civilu stavilo je tada Miloevidu lisice i odvelo ga u avion. Objasnio sam jednome od njih da procedura ICTY-a predvia audio-snimanje cijeloga putovanja. Ali odgovoreno mi je da to nije doputeno i da Miloevid ionako nema pravo govoriti. Tada je Miloevid obavijeten da mora utjeti osim ako ne eli neto pitati. Poslije naveer, sletjeli smo u vojnu bazu u Eindhovenu. Miloevid je tada predan nizozemskim vlastima i helikopterom odveden do zatvora u Scheveningenu." Carla del Ponte je bila kod kude kad joj je u 1.30 29. juna zazvonio telefon. Misija izvrena", rekao joj je suradnik. Miloevid je upravo stigao u zatvor u Scheveningenu, gdje se nalazi pritvor ICTY-a. Telefonski pozivi bili su brojni cijele veeri. Madeleine Albright prva je estitala Carli del Ponte, a za njom ameriki veleposlanik u Hagu, ef Kabineta njemakog kancelara Gerharda Schrodera i Wesley Clark, zapovjednik NATO-snaga u Europi. Sutradan, pred stotinama televizijskih kamera, Carla del Ponte pozdravlja ini-da i njegovu vladu, kao i drave koje su konano pridonijele ovom izruenju. Posebno sam zahvalna 19 Osamnaest milijardi dolara skupit de se konano u Stockholmu kako bi se pomoglo Srbiji da zapone reforme.
21

20 Kad predveer 28. juna 2001. najavi da je prebacivanje Slobodana Miloevida u tijeku, inid izjavljuje Srbima: "Mjesto je nae zemlje u meunarodnoj zajednici. Ovu odluku nismo donijeli ni zbog nas, ni zbog naih roditelja, nego zbog nae djece. Zato vas molim da shvatite ovu teku ali pravednu odluku." 21 Prema prii asnika ICTY-a Kevina Curtisa, za vrijeme leta Miloevid je ipak traio doputenje da pui, to mu je odbijeno. SAD-u, a naroito dravnom tajniku Colinu Powellu, njemakom kancelaru Schroderu, francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu. Spominjem ih poimence jer sam posljednjih dana bila u neposrednom kontaktu s njima. Sto se tie jueranje operacije, posebno zahvaljujem Velikoj Britaniji i nizozemskim vlastima za njihovu dragocjenu podrku." Na traenje Amerikanaca britanske zrane snage Royal Air Force dale su C-130 koji je prevezao Miloevida iz Bosne u Nizozemsku. Izruenje prvog efa drave koji je ikada predan meunarodnoj pravdi ini se da je plod meunarodnog diplomatskog napora bez presedana, u korist ideala pravde. Nije vano to je ta podrka iznuena i pruena u posljednjem trenutku. Nije vano to u asu glasovanja o stvaranju Meunarodnog kaznenog suda nijedan lan Vijeda sigurnosti nije mogao zamisliti da de se Miloevid jednog dana nadi u zatvoru u Scheveningenu. To je pobjeda nad nekanjivodu modnih. Granice iza kojih su se diktatori osjedali zatidenima sada vie nisu bedemi. ICTY je ono, to nije bilo vjerovatno, upravo pretvorio u stvarnost.

Cijeli svijet slavi tu povijesnu pobjedu za meunarodnu pravdu". Osim nekih. Moskva trai od svojeg ambasadora u UN-u da sprijei da predsjednik Vijeda sigurnosti izrazi zadovoljstvo ovim dogaajem, Fidel Castro ali politiku pogreku", a Tripoli optuuje dvostruka mjerila" meunarodne zajednice. Neki uvodniari kritiziraju pravdu ekovne knjiice" ne razumijevajudi da meunarodna pravda, kako bi mogla zatvoriti optuene, ovisi o dravama. Njoj je vie nego ikome drugome potrebna mod koja lei u politikoj vlasti drava da bi se izvravale presude ne vodedi rauna o granicama. Ta ovisnost meunarodne pravde o modi prisile, kojom raspolau samo drave i kojom se one selektivno koriste, slabi utjecaj meunarodne pravde i suava joj legitimitet. Treba li zato odustati od meunarodne pravde, kako neki preporuuju, ili optuivati moralizam modnih koji teinu zloina, jedini pravi kriterij pravde, zamjenjuju politikim razmatranjima, posebno smatrajudi podlonima pravdi svoje neprijatelje prije nego li prijatelje, ili koji preporuuju drugima ono to dobro paze da ne primjenjuju na sebe? Dok god meunarodna pravda ne bude primjenjiva na sve, izgledat de kao igraka modnih protiv slabih. To je kritika koju de Miloevid, a poslije i Sadam Husein, snano isticati kroz cijelo trajanje procesa. Izvana ovisan o dobroj volji drava, ICTY je iznutra teorijski sam svoj gospodar. Statut mu daje takvu neovisnost da de se drave, nekoliko godina poslije, truditi da zauzdaju Meunarodni kazneni sud pod cijenu tekih

uzmicanja, posebno suavajudi ovlasti tuitelja da goni i dajudi Vijedu sigurnosti snagu da zaustavlja progone. Velike sile ubrzo shvadaju opasnost koju predstavlja meunarodno pravosue koje, dodue, nema svojih snaga na raspolaganju, ali na koje one nemaju nikakva utjecaja. Boje se zalijetanja Meunarodnog kaznenog suda na politiku pozornicu i zato se trude ukrotiti zvijer. Ma koliko bila modna, pravda nema ni novanik, ni ma". Ostaje, dakle, ranjiva. Ovisnost ICTY-a o velikim silama Zahvaljujudi iznosu od 3 miliona dolara spasonosnih donacija Pakistana i Malezije, Tribunal je konano mogao poeti s radom sredinom 1994. Sjedinjene Amerike Drave pojurile su odmah u Hag. Stigle su sa svom potrebnom informatikom opremom Tuiteljstvu i dvadesetdvojici inovnika koji su doli ravno iz Pentagona i iz CIA-e i koje su besplatno ustupili na raspolaganje ICTY-u. Pravnici, vojni analitiari i policajci iz svih zemalja Com-monwealtha slijedili su ih i urili u Hag. Francuska zaostaje. Dok Tuiteljstvo iprocedura padaju u anglosaksonske ruke, Pariz ne eli sudjelovati u tom naporu. ICTY, meutim, bez prorauna ovisi o dobrovoljnim prilozima. Godinu dana poslije, Francuska jo uvijek nije uplatila ni centa. Jedva je prihvatila pozvati nekoliko volontera iz svojeg Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva pravosua te ih alje pod uvjetom da ih pladaju Ujedinjeni narodi.

Te razlike u dranju izmeu Francuza i Anglosaksonaca, vidljive od samog poetka, nisu sluajne. Svi realisti u Tribunalu vide samo produenje politike vlasti, njezin sudski ogranak. im su ubrane dividende efekta najave, svi se slau da je cilj dostignut. ICTY je posluio za opravdanje politiarima, a kao oduak emocijama izazvanima strahotama nedjela u Bosni i Hercegovini. Odmah zatim je naputen, bez sredstava za opstanak, bez prorauna. Protiv svakog oekivanja, aica dovoljno idealistikih magistrata otrgnut de ga meutim od njegove sudbine istroenog alibija, odbaenog u ko. Kucaju na sva vrata i konano nalaze fondove za otvaranje prvih istraga. Ovo neoekivano buenje dovodi velike sile u neugodan poloaj. Dale su obedanja koja! nisu namjeravale ispuniti, stvorile su same sebi obaveze za koje nisu smatrale da ih vezuju. Sada de se morati nagoditi jer de rad Tribunala imati bez sumnje politike implikacije. Sve velike sile ipak ne reagiraju jednako brzo ni istim E orujima pred tom kreaturom koja im izmie iz ruku i koje se boje. Prvi reagira SAD kako bi sprijeio Tribunal da se oslobodi. SAD je uvijek htio da Tribunal bude pod skrbnitvom, odnosno pod vladu Vijeda sigur nosti, bez prave samostalnosti. Projekt koji SAD nudi u martu 1993., kad se stvarao ICTY, predlae da Vijede sigurnosti bude ovlateno za nadzor prikupljanja ljudi, financiranje operacija Tribunala, a naroito tuitelja. Taj prijedlog konano je naputen u korist projekta koji su nadahnuli Francuzi i

Talijani, kojim se preporuuje nezavisnost Tribunala. Ali za Washington prioritet ipak ostaje naelo zadravanja kontrole nad tom institucijom. Francuska vjeruje u eru ljudskih prava i u nadu koju donosi meunarodno pravosue pa je pred Vijedem sigurnosti uspjeno branila princip nezavisnosti Tribunala. Kao domovina Deklaracije o ljudskim pravima ona se dii da je izmislila sudsko uplitanje po modelu humanitarnog uplitanja, i rado napominje da je bila jedna od pokretakih snaga u stvaranju prve meunarodne kaznene instance poslije Nrnberga i Tokija. Upravo na njezin poticaj nametnula se ideja meunarodnog suda, namijenjenog spreavanju nastavka zloina u bivoj Jugoslaviji i kanjavanju krivaca. Roland Dumas, u ono vrijeme njezin ministar vanjskih poslova, prvi je 1992. to javno izrazio. Ali, kao i ostali njegova ranga, elio je prije svega dokinuti svaku elju da se vojnom silom odgovara na nedjela koja se dogaaju. Pariz teko usklauje svoje plemenite ideale sa svojom diplomacijom. Kad mrtvoroeni sud pone postojati, Francuska ne uspijeva stvoriti nikakvu strategiju. Zadovoljava se nastavkom ignoriranja tog novog initelja koji se sam bezobzirno poziva na meunarodnu scenu, a njezina ga diplomacija i dalje prezire. Gotovo bismo se morali tome veseliti da je tome razlog ouvanje nezavisnosti meunarodnog pravosua. Ali to je dranje okrutan odsjaj neefikasnosti francuske vanjske politike posljednjih dvadeset godina.
22

Za razliku od Francuza, Anglosaksonci ne ekajudi razvijaju strategiju prema tom tigru od papira koji se budi. Za njih su stvari jednostavne. Bududi da ICTY stvara obaveze vladama, ne moe ostati u besteinskom stanju u odnosu na sve politike vlasti. Bududi da je ICTY sredstvo uplitanja, mora se uvati u toplini ispod krila politiara. S obzirom na to da za njih sudbena vlast nije nuno odijeljena od politike vlasti, moe biti njezino sredstvo. Radije nastoje staviti pravo u slubu njihove modi nego da joj ono bude zapreka. Upravo izvravajudi svoju vodedu ulogu nad tim novim sredstvom, najlake de dovesti pravo u slubu diplomatske akcije i podrediti ga ako bi zaprijetilo ometanjem njihove politike namjere. Za Amerikance meunarodno je pravo u isti mah sredstvo dominacije i ideal; za Francuze ono je samo ideal. Rezultat: Francuska se uri braniti ga, a njezina diplomacija, koja ne zna to bi s idealima, uri se klevetati ga. Za visoke dunosnike Ministarstva vanjskih poslova Republike Francuske ICTY je i dalje najgora ideja posljednjih godina". Odatle pasivnost Pariza u odnosu na ICTY. Dok Anglosaksonci zauzimaju prostor, Francuska se ponaa kao rtva institucije na koju nema utjecaja. Francuski diplomati i vojnici javno pokazuju svoje nepovjerenje, vrijeaju se zbog zahtjeva pravosua koje ih navodno spreava da rade svoj posao. Tue se na mod pravosua koje se gura tamo gdje mu nije mjesto, koje bi njihove vojnike u Bosni htjelo pretvoriti u pomodnike pravosua i koje umilja da svojim optunicama moe odluivati tko moe, a tko ne moe sjesti za

pregovaraki stol. Nisu Francuzi jedini koji tako misle, ali su prvi koji to jasno i glasno kau. Ta im bahatost ubrzo donosi nezahvalno i nezaslueno mjesto najloijih daka meunarodnog pravosua i mjesto omiljenih meta tuitelja ICTY-a i tiska. Hubert Vedrine i Herve de Charette iz Ministarstva vanjskih poslova, Alain 22 Vidi: Lasserre Isabelle, L'impuissancefrancaise (Francuska nemod), Flammarion, Pariz, 2007. Richard iz Ministarstva obrane tome su obilato pridonijeli. Njihov otvoreni animozitet, ponekad i srdba, ostali su u pamdenju nekoliko sudaca i tuitelja, kao i u analima ICTY-a. Nezgodne nespretnosti koje odaju smetenost, nesposobnost prilagodbe situaciji koju ni Francuzi niti njihovi partneri u Vijedu sigurnosti nisu predvidjeli kad su mahali tim smokvinim listom njihove inercije. Odsutna, stoga nemodna, Francuska nije u stanju utjecati na ICTY ni kada je rije o izboru akuzatornog postupka, koji je snano nadahnut anglosaksonskim pravom, ni kada je rije o upotrebi francuskog, jezika koji je u teoriji, uz engleski, slubeni jezik sudstva, niti kada je rije o njegovu djelovanju. Vie zbog pasivnosti nego po izboru, pokazat de se kao zemlja koja najvie potuje neovisnost sudstva meu stalnim lanicama Vijeda sigurnosti. Od toga je mogla napraviti pravu politiku, staviti svoj ponos u slubu konkretne i estite ambicije i biti u skladu sa samom sobom. Tako bi

stekla pravo da optuuje, pa i da se bori protiv anglosaksonskih prit isaka na sudski proces te sposobnost da korisno brani onaj ideal pravde za koji kae da ga tako arko eli promicati. Tako bi igrala kljunu ulogu koju za sebe trai na podruju meunarodnog pravosua. Ali u nedostatku strategije u odnosu na Tribunal, Francusku se moe suditi samo po djelima na vanjskoj pozornici. Tamo gdje se nagaa s ICTY-em i meunarodnim pravosuem koje se postupno rada, tamo gdje nuno daje prednost politikom realizmu naspram idealu pravde i ponitava, isto tako esto kao Britanci i Amerikanci, meunarodno pravo svaki put kad se ono protivi njezinim partikularnim interesima. Francuska prosvjeduje pred anglosaksonskom prevlasti, koja se u ICTY-u potvruje iz godine u godinu. Zahtijeva vedu zastupljenost, ali ne radi nita. Onih sedamdesetak Francuza koji postupno stiu u Hag doli su na vlastitu inicijativu, postigli su svoja promaknuda vlastitom zaslugom i imali su rijetku prednost da ih vlastita vlada nikad ne poziva da im neto povjeri ili da im da bilo kakve upute. Francuska zna da je, kao i vedina Europljana, izgubila bitku i izvudi de iz toga lekciju kad doe na red stalni Meunarodni kazneni sud. Anglosaksonci su slobodni nastaviti svoju strategiju stroge kontrole i infiltri-ranja u institucije, to su zapoeli od samog poetka. Njihova veleposlanstva pojaavaju svoje timove u Hagu, koji je poetkom rada stalnog Meunarodnog suda 1. jula 2002. postao vie nego ikad prijestolnicom meunarodnog pravosua. Ved pod Clintonom
23

Washington je otvorio mjesto posebnog veleposlanika zaduenog za pitanja meunarodnog prava, a zadrala ga je i Bushova administracija. Ta funkcija, u kojoj se pojavljuju i diplomacija i pravo, koji su prema njihovu miljenju nerazdvojivi, uvijek se povjerava pravniku. Cijela generacija mladih diplomata lawyera privikava se meunarodnom pravu i djelovanju njegovih pravosudnih institucija, unato amerikoj odbojnosti prema irenju te pravde koja tei postati univerzalnom i protiv koje de se Bush estoko boriti. Kad su u proljede 1997. Britanci uli u bitku, zahvaljujudi dolasku Blaira na elo Vlade, i oni su na koncu uz svojeg efa diplomacije postavili mladog pravnika koji je izuio zanat u ICTY-u gdje je zadrao brojne kontakte i ije sve kotaide poznaje. Francuska ima u Hagu samo jednu kompetentnu i zainteresiranu osobu, ali njezine slubene biljeke nemaju nikakva utjecaja. U Parizu je pravnim savjetnicima, prepunima svih mogudih predrasuda i nedoraslima ovome novom instrumentu koji jedva poznaju, preputena sva briga o ICTY-u. Oni su osposobljeni obraivati samo aspekte koji se odnose na sudsku suradnju s Tribunalom -pristup svjedocima, arhivima itd. -kao da se ulog jedne institucije, sad ved opskrbljene proraunom od 100 miliona dolara i koja zapoljava vie od hiljadu osoba, ograniava samo na to. Unato dijelu motiva koje se ne moe priznati, Anglosaksonci se u potpunosti koriste slikom koju im u njihovu javnom mnijenju donosi ta aktivna i viedimenzionalna podrka ICTY-u i njegovu pravosudnom

blizancu, posvedenom Ruandi. Kao prvo, amerika vlada izgleda kao da vodi vanjsku politiku koja potuje ljudska prava. Iako nas razdoblje poslije 11. septembra navodi da to zaboravimo, ta je briga u devedesetim godinama bila stvarna, naroito poslije genocida u Ruandi iz 1994. godine i srebrenike sramote iz 1995., kad je amerika javnost taj polet u korist meunarodne pravde doivljavala kao in kajanja njihove vlade. to proraun ICTY-a vie raste, stotine pravnika i policajaca, ohrabrenih amerikom potporom koja daje 23 U Hagu se, osim ICTY-a i stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) nalazi i Meunarodni sud pravde (ICJ), koji je meunarodni, ali nije kazneni sud kao druga dva, i zaduen je za sporove medu dravama. kredibilitet" pravosuu, upuduju se prema Hagu. Amerikanci, Britanci, Australci, Junoafrikanci, Novozelanani, Kanaani..., dolaze vedinom iz Commonvvealtha. Neki jedva znaju gdje je Balkan. Opsjedaju Tuiteljstvo, pokreta Tribunala, iji su suci potisnuti u ulogu arbitra izmeu obrane i tuitelja. Vojni analitiari i pravnici, obavjetajci, lako se utapaju u gomilu nastavljajudi zauzimati skromna, ali strateka mjesta i sluiti vie svojoj vladi nego ICTY-u. Vie se ne potuje politika kvota koju namedu Ujedinjeni narodi da bi zajamili multikulturalnost svojih institucija. Neki godinama ukazuju na posljedice toga ne uspijevajudi ih ispraviti. Deset od sedamnaest

odgovornih mjesta u Istranom odjelu Tuiteljstva zauzimaju graani triju zemljalja, Australije, Novog Zelanda i Velike Britanije", iznosi jedan bivi istonoeuropski istraitelj ICTY-a u svojoj tubi Slubi unutarnje kontrole Ujedinjenih naroda. U njoj otkriva i nepotizam prilikom zapoljavanja, to dovodi do imenovanja na visoke funkcije istraitelja bez sveuilinog obrazovanja. Mnogi medu njima su Australci, koje u njihovu munjevitom usponu ohrabruje sunarodnjak, zamjenik glavne tuiteljice Graham Blevvitt, koji je u Hagu od 1994. I neki Anglosaksonci otkrivaju klijentelizam koji ponitava djelotvornost tuiteljstva. Clint Williamson, koji je 2006. postao posebni ameriki veleposlanik za ratne zloine, tui se na to u aprilu 2001. dok jo radi u ICTY-u. Amerika i britanska vlada ne trae za sebe glavno mjesto. Ali koristedi se anglosaksonskom premodi i dovitljivo rasporeenom mreom na terenu, oni su prvi obavijeteni o odlukama ili strategijama kaznenog progona. Tako mogu pokuati utjecati na njih. Ali dobro znaju da se nadmedu s modi pravosua, koje ne mora nikome polagati raune. Tuitelj ne trai i ne prima upute ni od koje vlade, niti iz bilo kojeg drugog izvora", odreuje lanak 16. Statuta ICTY-a koji je usvojilo Vijede sigurnosti 25. maja 1993. Ipak se Tuiteljstvo esto percipira kao najpolitikiji organ ove institucije, onaj koji se mora prilagoditi politikom okruenju, truditi nadi ravnoteu izmeu imperativa pravde i politike; diskrecijsko pravo koje mu je dano u isti je mah njegova snaga i njegova slabost, ovisno o tome koristi li se njime

da zadovolji oekivanja drava ili rtava i svih onih koji se nadaju da de se dokinuti nekanjivost. Prvi tuitelj jo nejake institucije Junoafrikanac Richard Goldstone (1994. -1996.) vie je sluao drave nego njegovi sljednici. Dopala ga je teka zadada da uskladi dva legitimna procesa, sudski proces, za koji je bio zaduen, i politike pregovore koje je usporedno vodila meunarodna zajednica da bi se priveo kraju rat u Bosni. Tvrdoglavije, Kanaanka Louise Arbour (1996. -1999.) i vicarka Carla del Ponte (1999. -2007.) nisu raspoloene ustuknuti pred viim dravnim obzirima ni ogrijeiti se o lanak 16. koji jami njihovu neovisnost, pa makar poremetile meunarodna pravila igre pozivajudi prvi put jednog efa drave da poloi raune za zloinake posljedice svojeg politikog djelovanja. Nepopustljive, omogudile su da se postupno nametne zamisao da nikakvo politiko rjeenje sukoba i, konano, nikakvo pomirenje nisu mogudi ako rtvama nije dosuena pravda. Louise Arbour nije prihvadala pritisak drava i odustala je nakon optunice protiv Miloevida. vicarka se tvrdoglavo bori osam godina. U svojim meunarodnim istragama protiv mafije: ruske, kolumbijske, meksike ili talijansko-amerike, voenima iz vicarske, imala je priliku nailaziti na razliite politike zapreke te iste vicarske koja je ljubomorno uvala svoju bankarsku tajnu protiv koje se borila Carla del Ponte. Ali nikada, kako povjerava na kraju svojeg mandata, nije mogla zamisliti da posao meunarodnog tuitelja moe biti tako razliit od posla dravnog odvjetnika, toliko su pritisci i pokuaji mijeanja politiara bili brojni. Suoeni sa sposobnodu neposluha tuitelja, Anglosaksonci se ne

mogu zadovoljiti dijeljenjem savjeta" koji se previe rijetko slijede. Zato usporedno razvijaju mnogo podmuklije i opasnije strategije, koje magistrati nede uvijek na vrijeme otkriti. ICTY je uvijek pobuivao lakomost. Svi bi htjeli znati to se dogaa iza vrata i mnogobrojnih sigurnosnih zapreka iza kojih mogu stupiti samo sretni odabranici s akreditacijama, tim posljednjim Sezame, otvori se". Prodrijeti u taj pregraeni svijet, s njegovim sefovima, posebnim ovlastima, telefonima i ifriranim faksovima, sigurnosnim lozinkama. I gdje vlada nepovjerenje meu odjelima, meu katovima, medu razliitim nacionalnostima. Istrani postupak mora ostati povjerljiv, to se podrazumijeva. Ali opasnosti su se uvijek procjenjivale diskriminacijski kao da mogu dolaziti samo od bivih Jugoslavena, onih koje je Tribunal bio zaduen progoniti. No nije ih mnogo radilo u ovoj instanci. Vjetija ili manje vjeta igra njihovih vlasti, kao to su pokuaji infiltriranja srpskih, hrvatskih ili bonjakih pijuna, stalno izazivaju jaku uznemirenost. Ponekad s razlogom. Ali najveda opasnost dolazi izvan Tribunala, kad tajne slube iz zemalja bive Jugoslavije pijuniraju istraitelje koji su u misiji u regiji i pislukuju njihove telefonske razgovore. U vie navrata uhvatili su ih na djelu, bilo Tribunal bilo tisak iz bive Jugoslavije koji eljno odaje male tajne meunarodnog pravosua. Kad vlade pripreme lane svjedoke, podmetnu lane dokumente. Ta se strategija pokazala neuinkovitom i lokalne je vlasti brzo naputaju jer postupak najede omogudava otkrivanje prevare na

vrijeme. Strategija koja je uinkovitija i gotovo ju je nemogude suzbiti ostaje navoenje svjedoka prijetnjom odmazdom ili ak prijetnjom smrdu, ponekad ak i izvravanjem te prijetnje. Drave bive Jugoslavije pokuavaju osujetiti ovaj sud koji kopa po njihovoj najsramotnijoj prolosti, sprijeiti mu pristup kompromitirajudim tajnama, neutralizirati njegovo djelovanje. Ponekad u tomu uspijevaju, ali nemaju stvarnog utjecaja na Tribunal i njegove odluke. Pravosue je spremno na protunapade svojih osumnjienika i njihovih izravnih pomagaa. Ali ne zna se braniti od napada svojih saveznika. Uinkovitost meunarodnog pravosua ovisi o njegovoj sposobnosti pristupa dokazima, to je klju uspjeha Suda u Nurnbergu, vole ponavljati magistrati u Hagu. Ali ovaj put saveznici ICTY-a nisu mu spremni dati nunu pomod da bi utvrdio istinu. I oni se uvaju upada pravde koja prijeti ogolje-njem nekih njihovih tajni. I, da bi se zatitili, koriste se istim metodama kao vlade bive Jugoslavije -telefonskim prislukivanjem, infiltracijom u Tribunal, prikrivanjem dokaza ili svjedoka -ali tako djelotvorno da to njihov utjecaj na ICTY ini strahovitim. U tomu lei prava opasnost za meunarodno pravosue. Dok se Francuska duri na Tribunal koji je potpao pod ameriki utjecaj, Amerikanci i Britanci mu se stavljaju na raspolaganje. Prave se da predaju informacije koje se mogu pribaviti samo sredstvima kojima one raspolau. Sjedamo se satelitskih slika kojima je pred tiskom mahala poetkom
24

augusta 1995. Madeleine Albright, a koje pokazuju mjesta na kojima je zemlja svjee kopana, to su vjerovatno mjesta masovnih grobnica poslije pada enklave Srebrenice. Ali oni predaju samo ono to ele manipulirajudi tako ICTY-em. Informacije koje su tijekom cijelog rata prikupljale velike sile omogudile bi tuiteljstvu ICTY-a da se brzo popne po zapovjednom lancu i da bez oklijevanja razotkrije najodgovornije za strahote koje su se nastavljale u bivoj Jugoslaviji. No ti hukai bili su sugovornici koje je trebalo paziti. Olakavajudi posao ICTY-u, velike bi sile riskirale prekid dijaloga koji su htjele pod svaku cijenu podupirati. Zato su dozirale pristup, odnosno uskratile poraavajude dokaze koje su imale da ne bi osujetile diplomatsku akciju. ICTY de dobiti samo dio slika pokolja u Srebrenici, koje su uivo pratili ameriki pijunski sateliti. One potvruju da je zloin, koji su preivjeli poeli otkrivati ved krajem jula 1995. u svojim prvim svjedoenjima tisku i istraiteljima ICTY-a, stvaran. Ovom snano medijski popradenom gestom SAD se nastojao opravdati pred javnim mnijenjem koje ne razumije zato srebrenika enklava nije bila zatidena i trai objanjenja o naputanju ove populacije koju su se velike sile obavezale Rezolucijom Vijeda sigurnosti iz aprila 1993. staviti izvan dosega snaga generala Mladida, ratnog voe bosanskih Srba. SAD i njegovi saveznici ne ele da ove slike budu objavljene jer dokazuju da su na vrijeme imali informacije koje su ih mogle prisiliti da djeluju kako bi zaustavili sramotni pokolj osam hiljada ljudi, koji se poeo dogaati pred njihovim
25

oima. SAD ni tada ni poslije ne daje snimke razgovora koje ima i koje ved dokazuju umijeanost Beograda. A dobro znaju da je komandant Generaltaba Vojske u Beogradu Momilo Periid za vrijeme operacija oko Srebrenice bio u redovitu kontaktu s Mladidem, da je informirao Miloevida o situaciji i da je razgovarao s Mladidem za vrijeme izvravanja zlodjela. 24 Najizloeniji svjedoci koriste se mjerama zatite, ime im se, dakle, n e smije objaviti. Ipak, vie od desetak svjedoka na povjerljivim popisima ICTY-a ubijeno je irom bive Jugoslavije. Velik broj morao se privremeno ili trajno iseliti i dobio je novi identitet zahvaljujudi pomodi tredih zemalja. Neki svjedoci kojima se prijetilo odustali su od svjedoenja, drugi su radije otkrivali identitet, misledi da de ih publicitet zatititi, kao dvojica novinara iz Beograda -Dejan Anastasijevid i Jovan Dulovid. I konano, neki su popustili pritiscima i odbili potvrditi optuujude svjedoenje na sudskoj raspravi i tako se pretvorili u svjedoke obrane. 25 Charles Lane i Tom Shanker, Bosnia: Whatthe CI A didn'ttell us, TheNew York Review of Books, 9. maja 1996. Ovaj lanak vrlo rano prenosi rasprave unutar amerike administracije, a posebno unutar CIA-e o prijenosu ICTY-u informacija prikupljenih obavjetajnim sredstvima. Miloevid je klju mira, onaj koji de u novembru 1995. potpisati Dejtonski sporazum kojima de zavriti troipolgodinji rat i et-niko idenje u Bosni i Hercegovini. Njegovo kompromitiranje predajom do-kaza odvratilo bi od

svakog dijaloga, sprijeilo da ga prisile na pregovore koji i su ved na vidiku. Zapadni vode vie vole pokriti lice i preutjeti svetogre koje je poinio Miloevid, pretvarajudi u ruglo i u svoju korist ucjenu diplomacije -mir ili pravda -da bi nastavio zloine, znajudi da de mu sve progledati kroz prste zbog jednog ugovora. Odatle opstruktivna politika velikih sila prema ICTY-u, unato rezoluciji Vijeda sigurnosti koja ih obavezuje na punu suradnju s pravosuem. To nas navodi da vjerujemo da je prava namjera kontrola pristupa ICTY-a istini" tui se u decembru 1997. Louise Arbour. Njezinu de kritiku vie puta ponoviti Carla del Ponte, posebno prilikom procesa Miloevidu. Ali tada je kritika upudena Francuskoj koja prva namede sitniavu proceduru kako bi odvratila tuiteljstvo od ispitivanja njezinih vojnika u slubi u snagama UN-a u Bosni. Moramo o svakom pitanju posebno pregovarati s pravnicima Ministarstva obrane", tui se Louise Arbour. Sve de vlade usvojiti istu politiku. Sueljavanje Tribunala, nemodnog bez podrke drava, i drava odlunih da zadre svoje tajne, nastavlja se iza kulisa jo i danas. Protiv ove politike koja dovodi u opasnost sav rad Tribunala" prosvjeduje u decembru 1998. i predsjednica ICTY-a, Amerikanka Gabrielle Kirk McDonald. No ICTY je prva praktina mjera u posljednjih pedeset godina prema stvaranju svijeta u kojem de ljudska prava, jednakost i pravda biti vie nego rijei na papiru", podsjeda ona kako
26 ;

bi bolje istaknula nesklad izmeu govora i djela politikih voda. Pod izlikom da su svi dokumenti koji su izdani u vanjskim operacijama povjerljivi", velike sile mogu preudivati njihovo postojanje, a skinuti tajnost s onoga to im odgovara, odnosno to im ne smeta. U strahu da se istrage ICTY-a ne pretvore u dovoenje u pitanje vojnika i diplomata koje se mora sasluati kao svjedoke" one ograniavaju njihovo svjedoenje. Tako, kad Ured tuiteljice trai doputenje vlasti da ih ispita, mora pitanja postaviti pismeno. Ako nisu dovoljno precizna, jednostavno se odbace. A kad su iscrpna, detalj-no ih pregledavaju pravne slube ministarstava kojih se to tie te ih reu, izbacuju i biraju da bi na koncu ostao samo mali dio. No vlade se najvie boje protuispitivanja predvienog postupkom optube Tribunala jer ovladuje suprotnu stranu da gotovo svim sredstvima diskreditira svjedoka. Ispituje ga se o drugim, osobnijim, aspektima, a ne o injenicama. Vlade strahuju na pomisao da njihovo osoblje moe biti navedeno da u protuispitivanju kritizira apsurdnost svojih mandata u operacijama odravanja mira, ili da otkrije tajne svoje misije. Proelnica Pravosudnog odjela pri francuskom Ministarstvu obrane, Catherine Bergeal, ukazuje u decembru 2006. na opasnost da se od svjedoka postane optuenik" to bi ova posebnost anglosaksonske procedure mogla olakati. Na jednom skupu organiziranom u vojnoj koli u Parizu, ona objanjava: Ne trai se od njih da ispriaju to su vidjeli, nego da kau da smo odbili djelovati da sprijeimo ono to smo vidjeli ili da

nismo vidjeli ono to smo trebali vidjeti." Vlade, dakle, trae da se to je mogude vie smanji opseg svjedoenja kako bi se time smanjio opseg protuispitivanja i zahtijevaju, kako na presluavanju tako i na raspravi, nazonost predstavnika nacionalnih vlasti ovlatenih da zatrae povlaenje nekog pitanja ili da zahtijevaju postupak iza zatvorenih vrata. Bez tih drastinih mjera, istiu oni, njihova vojska ne bi vie mogla intervenirati u vanjskim operacijama, to bi politike vlasti liilo njihove djelatne sile na meunarodnoj pozornici. Razlog je jednostavan: u pravu se smatra da svaka osoba koja zna ili je sposobna predvidjeti da de se izvriti zloini, mora ih pokuati sprijeiti, inae je krivino odgovorna. Ako to pravilo vrijedi za svakog hijerarhijski nadreenog u vojskama koje ine zloine, primjenjuje se i na meunarodne snage koje, dodue, nemaju vlasti nad lokalnim izvriteljima ili nad njihovom vojskom, ali ija ih utnja i nedjelovanje ine sudionicima u smislu kaznenog prava. A to je najvedi kamen spoticanja u odnosima izmeu velikih sila i meunarodne pravde. Zloini poinjeni u Srebrenici, zatidenoj enklavi UN-a, ili oni izvreni u Ruandi za vrijeme operacije Tirkiz, nisu jedini od kojih vlade strepe. Strah velikih sila da de 26 Le Monde, 14. decembra 1997. 27 Krajem juna 1994. francuske snage poslane u operaciju Tirkiz odbile su pomodi onima koji su izbjegli genocid, okupljenima na breuljcima Bisesero, na zapadu Ruande. Polovina njih, tj. oko hiljadu Tutsija, poklano je sljededih dana.
27

se nadi na optuenikoj klupi izraen je i za vrijeme NATO-ovih operacija na Kosovu. Nadlenost ICTY-a geografski je ograniena na bivu Jugoslaviju, ali nije ograniena ni na jednu snagu u sukobu. Atlantski savez je dakle pod njegovom nadlenodu u sluaju ratnih zloina. Usred intervencije saveznikih snaga, 17. maja 1999., Jamie Shea, glasnogovornik NATO-a, savreno saima misao velikih sila kad kae tisku: Mislim da moramo razlikovati teoriju od prakse. Kad tuiteljica Arbour otvara istragu (o zloinima na Kosovu; op. a.), to ini zato to smo joj to dopustili. Nije joj Miloevid dao vizu da ide na Kosovo istraivati. Ako njezinu sudu, kao to elimo, bude doputen pristup, bit de to zahvaljujudi NATO-u. NATO je dakle prijatelj Tribunala. Zemlje lanice NATO-saveza su te koje su dale potrebna financijska sredstva za pokretanje tog suda. Budite sigurni da smo mi i Tribunal jedno te isto, elimo da se ratnim zloincima sudi i siguran sam da de Louise Arbour, kad otie na Kosovo i razmotri injenice, optuiti samo osobe jugoslavenske nacionalnosti i nikoga drugog." Prije nego to je otila sa svojih funkcija, Louise Arbour je ipak otvorila preliminarnu istragu namijenjenu ispitivanju albi protiv NATO-a, potaknutih bombardiranjem koje je prouzroilo velike civilne rtve. NATO odgovara javnim prijetnjama. Iza kulisa, velike sile pojaavaju pritiske koji svjedoe da odbijaju prihvatiti univerzalno pravno pravilo prema kojemu su odgovorne Sudu u sluaju krenja enevskih konvencija kad vojno interveniraju. Kau da ne razumiju kako se moe staviti na istu razinu

pravedan rat i represivan rat s etnikim idenjem". U junu 2000. doneseni su zakljuci u kojima se kae da nema potrebe otvarati istragu jer NATO-ove greke nisu bile namjerne. Prosvjedovalo je vie nevladinih udruga, medu kojima i Amnesty International. Ali Tribunal nije toliko kriv zbog nazonosti koliko je rtva zbog svoje nemodi da dobije pomod drava kad one to odbijaju. Ni Srbija, koja je tako spremna optuiti Atlantski savez za ratne zloine, ni NATO ne daju Sudu dokaze bez kojih ICTY ne moe utvrditi injenice i djelovati. Ovisnost ICTY-a o velikim silama ne izraava se, suprotno najedem miljenju, uzajamnim ustupcima. ICTY, a posebno Tuiteljstvo, zna da bi izgubio svaki kredibilitet, a osobito da bi rtvovao svoju jedinu snagu, koja poiva upravo na njegovoj neovisnosti. Meutim, nema naina da se bori protiv zadravanja informacija ili prikrivanja dokaza kad to ine velike sile, jer samo Vijede sigurnosti ima mod osuditi odbi janje drava da prue pomod ICTY-u. Kad se Carla del Ponte namjeravala pozabaviti pitanjem navodnih ratnih zloina NATO-a i kad je poslije Miloevideva pada poela poticati srbijanske vlasti da joj daju elemente kojima raspolau, Atlantski savez ponovo prijeti. NATO se meutim nema ega bojati, jer Beograd predaje Hagu samo nekoliko uradaka koje potpisuju Miloevideve propagandne slube. Politika se zaustavlja na vratima sudnice. Velike sile potuju to pravilo, ali smatraju da im injenica to pomau tuitelju daje pravo mijeajti se u njegove izbore i odluke prije procesa. Tuitelji koji su se redali morali su

vijugati u moru punom morskih pasa. Louise Arbour i Carla del Ponte bore se zubima i noktima protiv pokuaja drava da se mijeaju u njihov rad. Ali nikada nisu imale sredstava da osujete politike namjere kad su se izraavale drukije nego preporukama ili upozorenjima. Meunarodno pravosue, jo manje nego nacionalno, ne moe tano procijeniti koliko su na njegov rad utjecali prikrivanje dokaza, zakulisne radnje, skrivene intervencije velikih sila, jer ono to najede nije ni znalo. A upravo u tome lei pitanje pristranosti meunarodnog pravosua, pa dakle i ICTY-a. Rijetko je to stav, slobodan izbor, a ne posljedica onoga to mu se namjerno prikriva ili odbija. U toj namjetenoj igri ovisnosti i neovisnosti u odnosu na drave i njihove odnose snaga, ICTY je izvrgnut tekom ispitu. Ni nemodna ni svemodna, meunarodna pravda nije prestala napredovati ni na ijoj zemlji ne znajudi odakle de dodi sljededi pucanj ni s koje su joj strane linije saveznici. Zato treba uroniti u kulise ICTY-a, sidi u utrobu zvijeri da se vidi kakav je otrov pokuava paralizirati i unititi. II. POGLAVLJE Iza kulisa procesa Slobodanu Miloevidu Predmet IT-02-54: tuitelj protiv Slobodana Miloevida. U srijedu 3. jula 2001. britanski sudac Richard May, koji predsjeda vijedu sastavljenom od tri suca, otvara raspravu. Slobodan Miloevid sjeda na optueniku klupu. Ulazedi u taj sterilni svijet visoke tehnike, nekoliko trenutaka prije

instinktivno se uputio prema sreditu pozornice gdje obino sjede svjedoci. Trojica stra-ara koji ga prate odmah mu pokazuju stolac, u lijevom kraju dvorane, onaj namijenjen osumnjienima za izvrenje ili poticanje zloina koji svojom teinom i masovnodu potpadaju pod humanitarno meunarodno pravo. Miloevid nije pozvan da predsjeda na govornici, kako je navikao, nego da odgovara za svoja djela. Prvi put u povijesti jednom se bivem efu drave pred meunarodnim sudom sudi za njegovu zloinaku politiku. Za spone koje povezuju vladarsku palau i polja smrti. Stotine televizijskih kamera dole su zabiljeiti taj povijesni trenutak. Ne nalaze unitenog ovjeka kojega je sustigla njegova najcrnja prolost. Taj ovjek ne pokazuje ni najmanji znak skromnosti. Ponosno nosi kravatu u bojama Srbije i jo uvijek ima gordo dranje efa drave -oholog i bahatog. U etvrtak 1. jula 2004. Sadam Husein zauzima isti stav u prvom pojavljivanju pred irakim sudom. Diktatori kao da se ne boje suoavanja s pravdom. Odbijaju je, istiu nepriznavanje kao jedinu istinu. Sudac Richard May okrede se optuenome: Gospodine Miloevid, vidim da danas nemate odvjetnika. To je va izbor. Imate pravo braniti se sami, ali razmislite: je li to zbilja u vaem interesu? Postupak de biti dug i sloen ... Moda biste mogli ponovo razmotriti svoju odluku. Treba li vam vie vremena da odluite?" Miloevid odgovara na engleskome: Smatram da je ovaj sud lani sud, da je ova optunica lana optunica. Ovaj je sud nezakonit, nije ga ustanovila Opda skuptina Ujedinjenih naroda. Prema tome nemam nikakve potrebe

da odredim odvjetnika pred tom nezakonitom instancom." Miloevid se odbija oitovati o krivnji, drae mu je optuivati napade NATO-snaga. Uputa se u estoki napad na taj tobonji sud". Iskljuuju mu mikrofon. Britanski sudac ne trai itanje optunice. uri mu se i tako proputa odati poast rtvama i prekida raspravu. Miloevid zadovoljno gleda sat. Rasprava je trajala samo dvanaest minuta. Na povratku u pritvor raspituje se o efektu svoje predstave. Timu Mac Faddenu, koji upravlja zatvorom, kae: Dobro odigrano, zar ne?" Pri dolasku u Hag Slobodan Miloevid okrivljen je samo za zloine na Kosovu. Tuiteljstvo je u vremenskom tjesnacu. Od pada Miloevida u oktobru 2000. Carla del Ponte postavila je cijeli tim da radi puno radno vrijeme na tom sluaju, sa zadatkom da prije ljeta zavri istragu o Hrvatskoj i Bosni. Ali krajem marta, kad je svrgnuti voda uhiden u Beogradu, tim je jo daleko od cilja. Nije vie upitna slutnja nego djelovanje. Miloevid de stidi prije kra-ja godine. Dajem vam vremena do 1. oktobra da napiete optunicu. Nacrt mora biti na mojem stolu najkasnije poetkom septembra. U meuvremenu demo imati redovite sastanke da, uz elemente dokaza, utvrdimo strategiju" progona. Nije vrijeme da krenete na odmor!" Carla del Ponte pokuava nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Da podri te napore, ona jednom pravniku poetkom aprila povjerava zadadu da vodi tim istraitelja i trai od njega da pojaa redove ekipe koja radi na sluaju Miloevid". Puna

povjerenja, povjerava tada tisku: Kad stigne Miloevid, protiv njega demo, bez sumnje, imati ne samoj optunicu koja de obuhvadati samo nedjela na Kosovu, zbog kojih je uhiden, nego i injenice kojima ga namjeravamo teretiti za njegovo djelovanje u Hr-vatskoj i Bosni i Hercegovini." To oito kanjenje progona izaziva neke kritike. Cherif Bassiouni, slavni profesor meunarodnog prava, koji je predsjedao Istranom komisijom Ujedinjenih naroda o krenjima humanitarnog meunarodnog prava u bivoj Jugoslaviji, stvorenom 1992. (Rezolucija 780 Vijeda sigurnosti), tui se zbog toga. Najprije u bosanskom tisku krajem maja 2001. zatim u pismu Carli del Ponte 6. juna 2001. Ako ste odluili stegnuti kaznenu strategiju oko najod-govornijih, Miloevid je morao biti optuen za zloine poinjene u Hrvatskoj i Bosni, osim ako te optube ved ne postoje, ali jo nisu objavljene. No ako ne postoje, moramo se upitati o razlozima. Mnogi sumnjaju u politiku trgovi-nu koja je vjerovatno vezana uz Dejtonski sporazum. Ali uvijek sam isticao da nepostojanje optunice ne odluuje unaprijed o bududnosti, i da je tajming podloan politikim prosudbama koje se moe uzeti u obzir u interesu pravde i mira (...) Ipak sam uvjeren da postoji dovoljno dokaza da bi se Miloevida kazneno progonilo za zloine poinjene izmeu 1991. i 1995. u Hrvatskoj i Bosni, u ime odgovornosti kao hijerarhijski nadreenoga. Znam da takav pristup, zbog razliitih razloga, izaziva otpore u vaem Uredu. Istina je da to nije jednostavno dokazati, ali postoje bez ikakve sumnje epizode, kao to je opsada Sarajeva, koje

opravdavaju to se oslanjamo na naelo odgovornosti hijerarhijski nadreenih da bismo optuili najvie zapovjednike. Ali koliko znam, to nije uinjeno posljednjih godina (...) Znam da zadatak tuitelja nije lak i da nailazi na svakojake potekode: birokratske, financijske, politike. Naravno, lako je kritizirati izvana. Ipak, kritika nije uvijek za zlo, ona moe biti korisna kad nudi tuitelju mogudnost da pokae da javno mnijenje oekuje mnogo vie." Ameriko-egipatski strunjak ima sve razloge za brigu. U aprilu 1994. njegova je istrana komisija rasputena upravo kad je bio blizu da, pomodu dokumenata, utvrdi glavne veze izmeu Miloevida i zloina koje su poinili njegovi pouzdanici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dvije godine poslije, kad je ved zavrio rat i kad je teritorij dostupan istraiteljima, Miloevid jo uvijek nije na nianu ICTY-a. Amerikanac Richard Holbrooke, arhitekt mirovnih ugovora u Daytonu, gotovo otvoreno izraava zadovoljstvo 15. februara 1996. u Financial Fimesu. Osumnjienik broj 1, kojeg je zapadnjaka diplomacija promaknula u ovjeka mira, oito se nagodio da dobije slobodu u zamjenu za mir. Tek u proljede 1999., s optubom protiv Miloevida za Kosovo, ini se da je doveden u pitanje preutni dogovor. Za Cherifa Bassiounia nije meutim iskljueno da de zapadnjaci pokuavati odvratiti Carlu del Ponte od progona Miloevida za prijanje zloine. On se nada da de joj podrka javnog mnijenja, jedan od motora pravde, pomodi da se izmakne mogudim politikim pritiscima.
28

No 2001. g. nitko se ne usuuje ni sugerirati tuitelju ICTY-a da odustane ili odgodi novu optunicu protiv Miloevida. Optuiti Miloevida za Kosovo, a ne uiniti nita za stotine hiljada bonjakih i hrvatskih rtava, bilo bi jednostavno neobranjivo. Zato to je bila vrlo politika, ta bi odluka nosila opasnost da potakne optube za sukrivnju, koje je javno mnijenje upudivalo zapadnim vodama, a smirila ga je, poslije godina sustezanja, intervencija NA-TO-snaga na Kosovu. U maju 1999. Louise Arbour pobijedila je u tom nadmetanju i otvorila proces za koji znaju da je nepovratan. Carla del Ponte nije mogla nita drugo nego nastaviti istragu. Naglo osujetiti misiju meunarodnog pravosua, koje je upravo postiglo golem uspjeh predajudi biveg efa drave sucima, bilo je previe rizino. Velike su sile pristale, unato dubokim neslaganjima. Carla del Ponte protiv inercije tuiteljstva im je stigla u Hag u septembru 1999., Carla del Ponte trai od svojeg ureda da nastavi istragu o upletenosti Miloevida u zloine na Kosovu koji su uzrokovali smrt oko deset hiljada Albanaca. Ona eli pojaati optunicu koju je u urbi potpisala Louise Arbour. Od povlaenja Miloevidevih snaga s Kosova, sredinom juna, istraitelji ICTY-a imaju slobodan pristup teritoriju koji je sada pod nadzorom NATO-snaga. Ekshumacije koje su poele tijekom ljeta donijet de jo vie dokaza u tom predmetu. vicarka je uvjerena da njezini istraitelji usporedno rade na utvrivanju veza izmeu Miloevida i

zloina izvrenih u Bosni i Hrvatskoj. Njezin pomodnik, Australac Graham Blewitt, umiruje je, ali ostaje neodreen kad je rije o napredovanju 28 Izvjetaj od etiri hiljade stranica koji je proizaao iz toga rekonstruira anatomiju etnikog idenja. Bit de predan zajedno s dokumentima i pripadajudim aktima tuiteljstvu u Hagu i posluit de kao polazna taka za istrage ICTY-a. Cherif Bassiouni bio je predvien u augustu 1993. za prvog tuitelja ICTY-a, ali nije dobio jednoduni pristanak Vijeda sigurnosti. Tako je godinu dana poslije, u julu 1994. imenovan Richard Goldstone. istraivanja. Priznaje da mu to nije prioritet. Smatra da Ured nema ni vremena ni dovoljno istraitelja da bi se posvetio predmetu iji glavni osumnjienik nikad nede biti predan. Prije svega ne vjeruje u neku veliku Miloevidevu ulogu u poduzimanju etnikog idenja koje su srpski ekstremisti vodili u Hrvatskoj i Bosni. I uvjereno objanjava novom okruenju Carle del Ponte: Ne treba mijeati bosanske Srbe s onima u Hrvatskoj ili Srbiji, to nije isto, pripadaju razliitim dravama, bez meusobne veze." Dodue, lanovi njegova ureda i sudaca IC-TY-a ved su odavno doveli u pitanje uvjerenja ovog Australca. U sluaju Duka Tadida, muitelja iz logora u Prijedoru, suci su 1997., a onda i u prizivnom postupku 15. jula 1999., zakljuili da je vojska bosanskih Srba bila pod opdim zapovjednitvom" Beograda. Australac je ipak odluio da Radovan Karadidi Ratko Mladid, optueni 1995. za genocid i zloin protiv ovjenosti, nisu ovisni ni o kome i da su sami mogli kontrolirati trupe pod svojim

zapovjednitvom za vrijeme zloina poinjenih u Bosni i Hercegovini. On smatra beskorisnim traiti drugdje poticatelje te zloinake politike jer su oni sami njezini zaetnici. U njegovim oima, tuiteljstvo je ispunilo zadatak optuujudi vode bosanskih Srba, a sada mu preostaje samo postidi da ih uhite NATO-snage u Bosni kako bi im se moglo suditi. Kada je rije o Hrvatskoj, Blewitt ne vidi kako se Miloevidu mogu pripisati zloini koje su u Vukovaru ili Dubrovniku poinile JNA i paravojne srpske jedinice kojima on nije zapovijedao. Zaboravlja da je Miloevid preobratio JNA u srpsku vojsku i naoruao srpske paravojne snage u Hrvatskoj te im na elo postavio svoje ljude. Graham Blevvitt, koji je prvi stigao u Tuiteljstvo u januaru 1994., po prirodi nije borben. On okolia, izbjegava udarce, izmie da bi bolje izdubio svoje gnijezdo. Voli kad se kae da je Tuiteljstvo njegova stvar. Bez njega ne bi postojalo. To je dijelom istinito. Meutim, sitniav kakav jest, ustrojio ga je kao provincijsko tuiteljstvo u kojemu je podreenost obavezna, a napredovanje je razmjerno stupnju vjernosti, a ne kompetenciji ili upornosti. Odjel istrage, pravnika, analitiara, sve je podijeljeno do krajnje mjere, tako da se onemoguduje uvid u cjelinu. Od poetka rada Tuiteljstva, on eli pod svojom vladu zadrati kaznenu politiku. Direktive su mu nalik njegovoj fizionomiji, sve je zaobljeno. Vano je nita ne poremetiti i slijediti prirodni red stvari. Rezultat: istrage su se najprije odnosile na zloine i neposredne izvritelje, to je neizbjean korak, naravno, ali se godinama

nije vodila briga o meusobnoj povezanosti tih zloina i po nainu izvoenja, i po ponavljanjima, i po namjeri, i po zajednikom lancu zapovijedanja, kako bi se dolo do vrha. Zadada sudstva mogla bi zavriti dosezanjem onih na vrhu vlasti, ali se time ne zadovoljava. Sastoji se i od kaznenog progona izvritelja i posrednika koji su omogudili gospodaru da iz palae ostvari svoje mrane planove, ne morajudi ubijati vlastitim rukama. Izgradnja pravnog predmeta zahtijeva rekonstrukciju lanca dogaanja i zapovijedanja da bi se dohvatili pravi poticatelji koji su obino dobro pazili da ne ostave kompromitirajude pisane zapovijedi. U tom pogledu procesi niim razinama nuni su kako bi pravdi omogudili da se okrene protiv njima nadreenih. Ali Tuiteljstvo u Hagu ostalo je predugo zaglibljeno u strategiju prvih redova i pokazalo se nesposobnim da na vrijeme prijee u vedu brzinu. Jer meunarodno pravosue duno je prije svega pripremiti kazneni progon najistaknutijih figura medu ubojicama zaduenim za izvravanje najprljavijih poslova, njihovim nadreenima i poticateljima. Progon svih muitelja trajao bi desetljedima, toliko su bili brojni oni koji su sudjelovali u tim masovnim zloinima. Ali Graham Blevvitt ima iskustvo u pravosuu koje ima vremena i nema namjeru mijenjati navike na ovoj instanci koja je ipak privremena. Optunica protiv Karadida i Mladida 1995. poremetila je tok njegove duge, mirne rijeke. To mu ne odgovara: tu su optunicu iupali klijetima suci koje je tada sablanjavala tuiteljeva inertnost. Kao to je i optunica protiv Miloevida, inicijativa Louise Arbour, bila izravan odgovor na val nasilja koji se tada sruio na Kosovo. Kad je

Kanaanka otila, Blewitt ponovo uspostavlja ustaljeni red. Ni asa ne vjeruje da de Miloevid jednog dana biti predan Hagu i smatra nepotrebnim da mu se posveti i najmanji napor. Carli del Ponte trebalo je vie mjeseci da procijeni koliki je nemar njezina zamjenika, unato upozorenjima Louise Arbour pri predaji dunosti. Kad je Miloevid u oktobru 2000. pao, ona otkriva da se njezine upute iz prethodne godine nisu slijedile. Dodatna istraga protiv Miloevida na Kosovu jo je na mrtvoj taki. Blewitt se opire i navodi iste razloge: Nema ni vremena ni osoblja, na tome demo raditi poslije, ako Miloevid jednog dana bude izruen." Carla del Ponte suprotstavlja se njegovu otezanju. Upisuje Miloevida medu prioritete tuiteljstva i sastavlja tim koji je u punom radnom vremenu zaduen za taj predmet. Izmeu Carle del Ponte i australskog tima u njezinu uredu dolazi do svae. Miloevid je u sreditu spora. Poetkom 2001. tuiteljica poziva Grahama Blewitta i voditelja Odjela za istrage, Johna Ralstona, australskog policajca vrlo skromnih sposobnosti, kojega je Blewitt postavio na to odgovorno mjesto. eli vidjeti dokaze koji su dosad skupljeni o dijelu istrage koji se odnosi na Hrvatsku i Bosnu. Graham Blevvitt pokazao joj je tada red registratora, postavljen na policu. Dvadesetak registratora u kojima su bez reda nabacane informacije koje upuduju na uple-tenost snaga iz Srbije u zloine poinjene na drugoj strani granice. Smjetene u jednom kutu, nikada nisu bile analizirane. Carla del

Ponte otkriva da je njezin ured napravio tanu kartografiju zloina poinjenih u Bosni i Hercegovini, da je ved od prvog sluaja, od Duka Tadida, identificirao dio veza izmeu vojske iz Beograda i vojske bosanskih Srba, ali da nikada, unato naredbama Louise Arbour, a zatim njezinima, nije pokuao podi uzlazno po zapovjednom lancu ni provjeriti vodi li on do vojnih i politikih vlasti u Beogradu. Do tada formalno nije otvorena nikakva istraga protiv Miloevida ni bilo kojeg drugog dunosnika iz Beograda. Uvjeren da Miloevid nikada nede biti izruen ICTY-u, Graham Blewitt zadovoljio se time to je savjetovao razliitim timovima Tuiteljstva da sta ve po strani dokaze na koje sluajno naiu pri istragama i za koje im se in' da mogu jednog dana posluiti da popune istrani dosje. U nedostatku jasnih uputa malo se timova potrudilo izvriti taj zadatak. Miloevid nije iznimka Hrvatske vlasti, pod vodstvom Franje Tumana, kao i Miloevid, takoer su se dale na komadanje Bosne etnikim idenjem teritorija koje su prieljkivale. Ako Blewitt ne smatra uputnim voditi istragu o srpskim hukaima u Beogradu, logino je da se ne zanima ni za hukae u Zagrebu. Carla del Ponte eli svesti kaznenu politiku na najodgovornije sa svih strana i za poetak je zatraila da se za mjesec juli pripremi optunica protiv Miloevida u predmetu o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Graham Blevvitt se pokorava. John Ralston odluuje otidi. Carla del Ponte mora mu nadi zamjenika sposobnog provesti njezinu kaznenu politiku i popuniti propuste dvaju Australaca. Velika Britanija i SAD
29

ure to prije doznati njezine namjere. Ubrzo objavljuju da ele vidjeti jednog Anglosaksonca na tom poloaju. Ali oklijevaju izvriti izravne pritiske na vicarku. Najprije se obradaju diplomatskom savjetniku, enevljaninu Jean-Ja-cquesu Jorisu i sugeriraju imenovanje Roberta Reida, jo jednog australskog policajca bez irine, dotadanjeg Ralstonova pomodnika. U martu 2001. Jori-sa pozivaju u veleposlanstvo SAD-a u Hagu. Odreeni je broj zemalja iskljuen", kau oni. Del Ponte ne pomilja ni na nekog Rusa, ni na Kineza", odgovara Joris s prepredenim osmijehom. Moramo imati potpuno povjerenje u tu osobu. Imamo dobro miljenje o Bobu Reidu. Ali ini se da vi ne razumijete da to mora biti Britanac, Kanaanin, Novozelananin, Australac ili Amerikanac", odbruse mu. Amerikanci bez sumnje znaju da je predvieni kandidat Francuz, i k tomu jo istrani sudac. Oni hode lana Commonwealtha, pogodnijeg da brani njihove posebne interese i prihvati neke sitne nagodbe. Kako bi se uvjerio da de poruka biti primljena, prvi tajnik amerikog veleposlanstva odlazi Carli del Ponte: Lake nam je otkrivati osjetljive informacije graaninu Velike Britanije, SAD-a, Novog Zelanda, Australije ili Kanade. Bilo bi nam vrlo korisno provjeriti popis kandidata kako bismo se uvjerili da nam ni jedno ime nije problematino." Pritisci se nastavljaju jo dva mjeseca. Uzalud. Patrick Lopez-Terres, francuski magistrat koji je doao u ICTY 1996. konano je imenovan na elo tima istraitelja u maju 2001. Bit de prvi i jedini Francuz u Upravi Hakog tuiteljstva. Tim koji radi na Miloevidevu sluaju pojaan

je i radit de sedam dana tjedno da nadoknadi izgubljeno vrijeme. U proraunu za 2001. Blewitt nije predvidio tim za sluaj Miloevid", jo manje za pripreme procesa. U panici krajem jula koristi odlazak svojih nadreenih na odmore da bi, bez njihova znanja, traio vanjske sponzore za financiranje procesa. Njegov projekt priljeva sredstava, na vrijeme 29 Suenje na prvoj instanci iz 1997. u sluaju Duka Tadida istie zajednike strateke ciljeve dviju vojski. Drugostupanjsko suenje 1999. pokazuje da se kontrola koju je vrila vojska iz Beograda nad srpskim snagama u Bosni nije ograniavala na financijsku i logistiku potporu, nego se ogledala u sudjelovanju u opdoj formulaciji naredbi, u koordinaciji i nadgledanju djelovanja i operacija srpske vojske u Bosni. Vidi www.un.org/icty. zaustavljen, bio je upuden Amerikancima, Englezima, ali i Bonjacima. Ovi posljednji bili bi pozvani da financiraju dio o Bosni u procesu Miloevidu i da mole pomod muslimanskih zemalja! Nastavak istrage Svi timovi koji rade na srpskim zloinima morali su se dati na posao. Bududi da muitelji imaju isti plan, ved mnogo prikupljenih dokaza s jednog kraja Jugoslavije na drugi popunjavaju jedan te isti predmet, koji de dovesti do pravog dirigenta srpskog zloinakog pothvata etnikog idenja. Moralo se iz brda nikada analiziranih arhiva izvlaiti elemente dokaza koji pokazuju

umijeanost Beograda. U tim pranjavim kartonima, gdje je nagomilano sve to se nije slagalo s istragama u tijeku, nalazi se dio dokumenata koji osvjetljavaju poprene linije zapovijedanja. Impresivna koliina dokumenata izranja iz te zakanjele potrage. Ali pravnici moraju razvit i sposobnost analiziranja na koji ih njihov rad, do sada fragmentaran, nije pripremio. Neki bi htjeli optuiti Miloevida za financijsku i logistiku potporu srpskim snagama u Bosni i Hrvatskoj, ne ba uvjereni u njegovu sposobnost kontroliranja te snage. Drugi procjenjuju da je bio pravi izvritelj etnikog idenja. Nema sumnje u izravnu Miloevidevu odgovornost na Kosovu, pokrajini pod njegovom kontrolom. Kao ef drave bio je i vrhovni zapovjednik srpskih oruanih snaga ukljuenih u tu posljednju kampanju zloina. U Bosni i Hrvatskoj njegova je zloinaka odgovornost sloenija jer Srbija kojoj je tada bio na elu slubeno nije bila u ratu. Mora se, dakle, utvrditi njegov pravi utjecaj na zapovjedne lance koje de jure ne kontrolira i na usporedne lance, uspostavljene da bi se mogli provesti njegovi naumi. Zadatak je teak i dovodi do estokih rasprava unutar tuiteljstva podijeljenog na one koji se nikada nisu zanimali za Miloevidevu odgovornost za zloine i onih koji ne mogu razumjeti takav nemar, koji ne samo da je vodio ICTY u neuspjeh, nego je od njega inio puki Politiki instrument modnika. Unato slabostima Tuiteljstva, optuiti Miloevida za Hrvatsku pokazalo se u konanici lake nego to se oekivalo. Pravnici koji su vodili istragu u

Hrvatskoj, posebno u Vukovaru i Dubrovniku, s nestrpljenjem su oekivali da se Ured konano odlui progoniti Miloevida. Paljivo su uvali sve dokaze upletenosti beogradskih vlasti u pokuaj da zauzimanjem teritorija i istjeriva-njem nesrpskog stanovnitva koje je tu ivjelo pripoje taj dio Hrvatske Srbiji. Krajem augusta 2001. prvi nacrt optunice ved je na tuiteljiinu stolu. Dvadeset sedmog septembra Carla del Ponte potpisuje konanu verziju. Osmog oktobra 2001. nakon to ju je potvrdio jedan od sudaca, Slobodan Miloevid slubeno je optuen za zloine protiv ovjenosti u Hrvatskoj. Ta nova optuba nema isti meunarodni odjek kao ona prva. Amerikanci i Britanci upravo su pokrenuli operaciju Trajna sloboda u Afganistanu koja oznaava poetak dugog rata protiv terorizma. Dio o Bosni nailazi na brojne potekode. Istraga nema potekoda da dokae Miloevidevu suradnju u toj zloinakoj politici etnikog idenja, ni postojanje smiljenog plana da bi se ono izvelo, ali nije uspjela rekonstruirati zapovjedni lanac koji jasno dopire do vrha drave u Beogradu. Zasada je Miloevid stavljen u rang modne podrke, a ne osobe koja odluuje ili potie. Tj potrazi za istinom ICTY se ne moe time zadovoljiti i mora provjeriti koja je stvarna Miloevideva uloga, bez obzira na privide.

Krajem augusta Carla del Ponte vrada svoje timove na posao: Naa je uloga povijesna, optunica za Bosnu ima prvorazredan znaaj, ne smijemo zabrljati." Dok se tim daje na posao da otkrije posljednje karike sloene slagalice koju je Miloevid strpljivo gradio kako bi iz daljine nadgledao zloine u ime hegemonijskog projekta Velike Srbije, une rasprave vode se u kuloarima tuiteljstva. One su odraz nepoznavanja tog sukoba, ali jo vie dubokih i iznenaujudih otpora zamisli da moraju priznati golemu Miloevidevu odgovornost za zloine poinjene u Bosni zbog njegova utjecaja na voe bosanskih Srba Radovana Karadida i Ratka Mladida. Neki se bune pod izlikom da se ne bi smjelo umanjivati neospornu ulogu dvojice ved optuenih krvolonih ratnih voa i pretvoriti ih u puke Miloevideve marionete. U ime ove poznate politike mirisa krvi" koja je predugo ograniavala istrage na krvnike i njihove izravne naruioce, oni nikada nisu proirili istrage izvan granica Bosne i Hercegovine. Sada odbijaju sumnjiiti Miloevida kao pravog kuma te politike, koja je zajednika svim srpskim osumnjienicima, i kojoj je cilj bio zloinom razdvojiti razliite etnike zajednice. Teko je pomiriti stvarnost masovnih zloina s takvim minimalistikim pristupom, primjenjivim na zloine opdeg prava. Masovni zloini ne proizlaze iz pojedinanih djela, nego iz politike koja zloin podie na razinu sustava i pretpostavlja mnotvo sudionika, sustava koji odluuje da neki vie nemaju pravo imati prava i koji ne samo da se koristi vojnim i

policijskim sredstvima protiv jednog dijela stanovnitva, nego takoer mobilizira sve resurse jednog drutva, od administracije, prometa, financijskih sredstava, tiska pa ak i pravosua. Ti masovni zloini poinjeni su u ime jedne politike, jednog kolektivnog projekta. Pa ak i ako nije potrebno da budu povezani s jednom politikom institucionaliziranom na razini drave, mod se drave sve ede stavlja u slubu zloina. Cilj meunarodnog pravosua upravo je prepoznavanje zloinakih politika i stigmatiziranje drava koje su, umjesto da jame sigurnost svojih graana, izabrale krenje reda i liavanje dijela svojeg stanovnitva prava na ivot. ICTY se nije mogao osloboditi tog traganja i odustati od nalaenja onih koji su zaeli i odluili provesti etniko idenje na podrujima pod njihovom kontrolom, pa bilo to i izvan granica njihove drave da bi kaznili prave izazivae rata i pridonijeli spreavanju ponavljanja masovnih zloina. Neki unutar ICTY-a to su shvatili i pokuavaju otkriti mogude veze izmeu masovnih grobnica i vlasti u Beogradu. Okraj Blewitt -Del Ponte Krajem septembra 2001. tim Tuiteljstva sastavio je solidan pravni dokument koji rekonstruira lanac dogaaja i dokazuje Miloevidevu sredinju ulogu u smiljenom pothvatu etnikog idenja u Bosni. Ali projekt optunice koji je predan Carli del Ponte ne sadri ni pokolje u Srebrenici ni opsadu Sarajeva. vicarka odmah saziva sastanak. eli razumjeti kako to da taj spis omogudava da se prati lanac zapovijedanja i utvrdi individualna

Miloevideva odgovornost u vedini zloina koje je su poinili bosanski Srbi, a ne donosi dovoljno dokaza da ga se okrivi za ova dva najveda sluaja, neodvojiva od srpskog zloinakog pothvata. Odgovor je otar: Nema dokaza." Taj bi se argument mogao braniti da je optuba krenula loim pravcem, da Miloevid nikada nije bio ni na koji nain upleten u opsadu Sarajeva, u zauzimanje Srebrenice i ubijanja koja su slijedila. Upravo se to neki trude potvrditi na sastanku. Blewitt ih podrava i pokuava dovesti eficu u manjinu. Sastanak se pretvara u sukob. Carla del Ponte ne eli odustati pod izgovorom nismo to istraivali" kao to se itavo vrijeme rasprave trudio ponavljati njezin zamjenik. Ona predlae kompromis: izidi s optunicom takvom kakva jest i uvesti dopune nakon zavretku istrage. Nema ni najmanjeg dokaza koji bi Miloevida vezivao uz opsadu Sarajeva i pokolje u Srebrenici", ponavljaju njezini protivnici bez drugih objanjenja. Drugi za stolom slau se da postoji premalo dokaza, ali istiu da postoji itava lepeza indicija koje zavreuju da se istrae. Carla del Ponte odluuje: Morate voditi istragu o Sarajevu i Srebrenici, dajem vam est tjedana da zavrite istraivanje." Potpisivanje Miloevideve optunice za Bosnu odgoeno je za sredinu novembra. Borba koja je upravo poela nastavit de se za vrijeme cijelog procesa protiv Miloevida. Dio Tuiteljstva koi sa sve etiri noge i koristi tih est tjedana da dokae neprihvatljivost teze koju brani glavna tuiteljica. Graham Blewitt koji jo nije uspio povratiti svoj autoritet nad Uredom ne moe vie

manevrirati zatezanjem. Trudi se, dakle, navesti Carlu del Ponte na korak unatrag, a naroito na odustajanje od progona Miloevida za genocid. U augustu 2001. ICTY je nazvao pokolj u Srebrenici genocidom na suenju generalu bosanskih Srba Radislavu Krstidu, zapovjedniku Drinskog korpusa, najvanijoj voj-noj sili ukljuenoj u krvoprolide u julu 1995. Carla del Ponte razmatra, dakle, mogudnost da Miloevida optui za genocid za Srebrenicu, ali i za nekoliko drugih opdina u Bosni gdje je etniko idenje poprimilo razmjere genocida, tuiteljica slua svojeg pomodnika i pokuava mu objasniti da optunica ne moe navoditi postojanje smiljenog zloinakog pothvata" iji bi Miloevid bio jedan od istaknutih lanova, odnosno ef, i istodobno tvrditi da ne dijeli istu zloinaku odgovornost kao i sporedni sudionici, kao to je to sluaj u svakom zloinakom udruenju. Pomodnik tuitelja zahtijeva, rasprava je napeta. Nemamo dokaza za genocid", tvrdi Blewitt, koji odbija svaku vezu izmeu pokolja u Srebrenici i vlasti u Beogradu. Za njega srebrenika sramota ne proizlazi toliko iz smiljenog plana koliko iz nastupa ludila generala Mladida. Teza nije nova. Pred strahotom i opsegom pokolja, zapadnjaki vojnici i diplomati brane tu tezu od prvih dana i slue se njome da opravdaju nedjelovanje koje je onda samo rezultat njihove nesposobnosti da predvide to de se dogoditi. Carla del Ponte odvrada: Morali ste otvoriti istragu 1994., to je prva stvar koju se moralo uiniti!" Nakon zavretka sastanka ona dobacuje svojim savjetnicima: Mogu oni nastaviti sa svojim lukavtinama, ali nedu odustati od genocida. Imamo dokaze i, ako Graham dri da ih nema dosta, neka mi

kae to je radio svih ovih godina umjesto da istrauje o Miloevidu. Moda su mogli sprijeiti neki novi rat i nove pokolje." Ali za to vrijeme drugi prebiru spise Tuiteljstva, identificiraju svjedoke i otkrivaju nove podudarnosti koje povezuju Miloevida sa Srebrenicom i Sarajevom. Sredinom novembra Carla del Ponte moe potpisati optunicu i predati je sucu. Dvadeset tredeg novembra 2001. g. nakon to je sudac koji potvruje ispitao dokument Tuiteljstva, Miloevid je formalno optuen za genocid, sudionitvo u genocidu i za zloine protiv ovjenosti zbog njegove osobne odgovornosti za zloine koje su poinili bosanski Srbi, izmeu ostalog u Sarajevu i Srebrenici. Tuiteljstvo je tada u mogudnosti zatraiti od Suda da spoji sve postupke otvorene protiv Miloevida kako bi se organiziralo voenje jedinstvenog procesa. Jer srpski zloini u Hrvatskoj 1991., u Bosni od 1992. do 1995. i na Kosovu od 1998. do 1999. dio su jedne te iste politike kojoj je cilj terorom zauvijek istjerati nesrpsko stanovnitvo iz podruja koja osvoje ili prieljkuju srpske snage. Proces Slobodanu Miloevidu otvara se 12. februara 2002. Optueniku je doputeno da sam preuzme obranu. Miloevideva optunica: pozadina ljute borbe Kako objasniti da je tuiteljstvo ICTY-a, prva meunarodna jurisdikcija poslije Nrnberga i Tokija, koja se neprestano trudila osloboditi od svojih
30

osnivaa, do 2001. godine propustila istraivati Miloevidevu kaznenu odgovornost zapoetak i odvijanje rata u Bosni i Hrvatskoj? To se ne moe opravdati slabostima, kao to se njima ne moe objasniti ni ustrajno odbijanje nekih lanova Tuiteljstva da trae istinu i uzmu u obzir sve odgovornosti kad je rije o Srebrenici ili o opsadi bosanskog glavnog grada, dugoj hiljadu tristo pedeset dana, ta dva simbolina lica rata u Bosni. Tu postoji jedna iznenaujuda konstanta, i isto tako udne podudarnosti. Po logici bi poslije optube protiv Radovana Karadida i Ratka Mladida, njegovih pouzdanika u Bosni i Hercegovini, Miloevid trebao biti prioritetna meta tuiteljeva Ureda. Predsjednik Tribunala, Talijan Antonio Cassese, potpredsjednik, Francuz Claude Jorda i drugi suci i sami su to u vie navrata primijetili tuitelju. Od njihove 5. plenarne sjednice sredinom januara 1995., suci su otvoreno uznemireni zbog nedosljednog programa optuivanja Tuiteljstva koje, po njihovu vienju, ni primjereno, ni uinkovito" ne odgovara misiji ICTY-a, i istiu hitnost penjanja po zapovjednim lancima kako bi se izbjeglo da pravosue zaglibi. No vidjevi dokaze koje primaju pri potvrdi optunice, utvrdili su povezanost dokaza koja daje naslutiti da bi se odgovornosti za zloine poinjene u Bosni i Hercegovini mogle traiti meu visokim dunosnicima Srbije". Oekuju, dakle, da vide tuitelja Goldstona i njegova zamjenika Blewitta kako istrauju o eventualnoj Miloevidevoj odgovornosti.

No, voditelji Tuiteljstva izabrali su drukiju kaznenu politiku. Odustaju od prevladavanja zapreka koje 30 Kao u svim sluajevima pred ICTY-em, zapisnici javnih rasprava mogu se nadi na www. un.org/icty. postavljaju velike sile koje u Daytonu de facto dodjeljuju nekanjivost glavnom osumnjieniku. Zapadnjaci ne ele da se Tribunal izbliza zanima za onoga koji je orkestrirao politikom etnikog idenja koja je poharala bivu Jugoslaviju i dobro paze da mu ne prue elemente dokaza koje posjeduju , kao to su napravile u Nrnbergu. Ako je 1946. interes saveznika bio to bre dokazati da je Hitlerova Njemaka zapoela barbarski rat na koji su oni samo odgovorili, ovaj put ne ele da ICTY, progonedi Miloevida, otkrije da je ovjek s kojim su upravo potpisali mir, krajem 1995. dopustio povratak barbarstva usred Europe. Optuiti Miloevida tada bi znailo poremetiti status quo to bi se doivjelo kao in protiv mira. Tuiteljstvo to zna i ne pokuava otvoriti taj predmet usporedno s drugim istragama. U nemogudnosti pristupa beogradskim arhivima ili onima velikih sila, moglo je pokuati zadobiti suradnju Bosne i Hrvatske i kopati po arhivima bosanskih i hrvatskih Srba, koji su vrlo bogati informacijama, prije nego to ih Miloevidevi izaslanici ponu 1997. odnositi u Beograd. Jer sam Miloevid sumnjii ICTY da se poinje strpljivo penjati po zapovjednom lancu i izvan granica zaradenih republika, sve do Srbije, do vlasti u Beogradu.

Daleko je od pomisli da ni on ni njegovo okruenje, pa ak ni vode paravojnih jedinica, nisu na po-pisu osumnjienih Hakog suda. Francuski sudac Claude Jorda koji na mjestu Predsjednika ICTY-a nasljeuje Antonija Cassesea i Gabrielle Kirk McDonald, obara se na nedostatak irine odgovornih u tuiteljstvu, koji se previe brinu za to da ne uzburkaju i ne zakompliciraju rad zapadnih diplomacija. U dojmljivoj paraboli okrivljuje neodlunu politiku progona: Pod izlikom da Mandat ICTY -a ovladuje i progon Hitlera i vozaa lokomotive koja je vozila u Auschwitz, on je za poetak, samo da vidi kakav de vjetar puhnuti, optuio mehaniare i vlakovode." Dok su mozgovi etnikog idenja na slobodi, niz sitnih riba" zakruje sudnice ICTY-a. Da bi se izbjeglo paraliziranje Tribunala Louise Arbour, koja je sredinom 1996. zamijenila Goldstonea, prisiljena je obustaviti tredinu optunica, njih dvadesetak. Nalae svojem pomodniku Grahamu Blewittu da se usredotoi na gornje redove. Usporedno stvara Le-adership Research Team (LRT). Taj tim dobrih poznavatelja Balkana povjeren je jednom Junoafrikancu koji i dalje ne vodi rauna o vezama izmeu lokalnih struktura zapovijedanja i Beograda, na veliko nezadovoljstvo njegove ekipe. Pa ni kad od 1998. Miloevid nastavi svoju zloinaku politiku na Kosovu, najodgovorniji u Tuiteljstvu, oni koji su prvi stigli u Hag i koji imaju ved vie od etiri godine iskustva s meunarodnom pravdom, ne izlaze iz svoje umalosti, paralizirani kakvi jesu pomilju da progone efa drave koji je na

vlasti, da rue tabu, da se zamjere velikim silama. Do te mjere da to izaz iva zaprepatenje Louise Arbour. Ogorena pasivnodu visokih dunosnika svojeg ureda, kanadska tuiteljica povjerava najbliim suradnicima: Sramim se to nitko ne kuca na moja vrata." Jedan od njih sjeda se: Vedina u Uredu bila je protiv optuivanja Slobodana Miloevida, tada efa drave. No ne treba iza tog otvorenog opiranja traiti nekakvu zavjeru. Na izvoru te slabosti (bez sumnje; op. a.) su nesposobnost, neznanje, glupost." Ali to je objanjenje daleko od toga da nas zadovolji pred zauujudom podudarnosti otpora unutar ICTY-a i koenja koje vre velike sile. Ta podudarnost ne moe biti sluajna, tim vie to de se i dalje potvrivati poslije optuivanja Miloevida, u sjeni njegova procesa. Optube za genocid u Srebrenici te za Sarajevo nisu samo unutar Ureda tuitelja uzroci stalnih trvenja, nego su to i izmeu ICTY-a i velikih sila. Odatle pitanja o utjecaju strategije anglosaksonskih vlada i njihova premreivanja Tuiteljstva, previe podmuklog da bi se moglo kvantificirati, ali koje ne moe biti strano nedostatku volje da se optui Miloevida i otporima koji se javljaju u svakom kljunom dogaaju ovog predmeta. Prvi povijesni i utemeljiteljski in meunarodnog kaznenog pravosua dugujemo hrabrosti Louise Arbour i tvrdoglavosti Carle del Ponte jer golema Miloevideva odgovornost, ozbiljnost i razmjeri njegovih gnusnih zloina ne bi bili dovoljni da ga izvedu pred Sud. Suprotno rairenu miljenju, samo postojanje ICTY-a nije prualo nikakva jamstva da demo

jednog dana vidjeti na optuenikoj klupi ovjeka koji je u eri zakletve nikada vie" u srcu Europe i pred oima meunarodnih kamera stvorio reinkarnaciju konanog rjeenja". Pod cijenu bitaka koje javnost nije ni slutila Miloevida je konano dostigla pravda. Utrka s vremenom Kad je 12. februara 2002. otvoren proces protiv Miloevida, suci su po-zivali tuiteljstvo da iznoenje dokaza zapone s Kosovom. Dakle obrnuto od kronolokog reda triju ratova na koje se proces odnosi. Procedura ICTY-a je akuzatorna, proizila iz common lawa. Za razliku od inkvizitorskog sustava rimskog prava, nazvanog kontinentalnim, u kojemu sudac ima aktivnu ulogu u traganju za istinom, u akuzatorskoj proceduri to traganje, pod arbitraom sudaca, izvode tuitelj i odvjetnici obrane ili, u Miloevidevu sluaju, optueni koji sam sebe zastupa. Dok se u inkvizitorskom sustavu prikupljanje pisanih dokaza dogaa za vrijeme istrage, u proceduri koja je na snazi u ICTY-u sve se dogaa na javnoj raspravi. Procedura je dakle usmena i zasnovana na dokazivanju svjedoenjem, s ispitivanjem i protuispitivanjem, dakle na napredovanju prema istini u cikcak liniji. Ova procedura isprekidanog ritma nije narativna kao to to moe biti pripovijedanje koje iznosi istrani sudac u proceduri kontinentalnog tipa. Da bi nadgledala razliite timove koji su prireivali spis optube, Carla del Ponte imenovala je u novembru 2001. novog tuitelja. Mjesto dirigenta

optube u procesu Miloevid dobio je Britanac Geoffrey Nice. Carla del Ponte dopustila je da je prisili njezin zamjenik. Iskoristivi brojna putovanja ove vicarke, Graham Blewitt je u proljede 2001. odletio u London i pozvao engleskog odvjetnika koji je poetkom godine napustio ICTY. Ovaj se nije dao moliti nego je, zbog velikih odgovornosti, odmah zatraio vedu pladu. Unato legendarnoj tromosti svojih propisa, UN brzo nalazi naina da zadovolji osobne zahtjeve Geoffrevja Nicea. Carla del Ponte je stavljena pred gotov in. Bududi da joj se uri, odustaje od traenja drugih kandidata i potvruje taj izbor. Geoffrey Nice poznaje ICTY i njegovu proceduru, prednost mu je to moe odmah djelovati. Krajem septembra 2002. optuba je zavrila s dugom litanijom pokolja i deportacija ije su rtve bili kosovski Albanci i poinje pozivati svjedoke koji dolaze govoriti o zloinima to su ih srpske snage izvrile u Hrvatskoj. ekajudi da doe na red Bosna, suci su 17. septembra naredili Tuiteljstvu da smanji optuni spis koji je prema njima preopiran". Odreeni broj opdina koje su bile pozornica nasilnog etnikog idenja u Bosni i Hercegovini mora dakle biti uklonjen da bi se ograniio broj primjera zloina, pa dakle i pria svjedoka. Zbog stalnih Miloevidevih izostanaka koji dovode do prekida rasprave i zbog opsenosti spisa koji obuhvada tri rata, sucima se uri zavriti fazu optube. Proces Slobodanu Miloevidu postao je prava utrka s vremenom. Tuiteljstvo mora do 26. oktobra izvesti ta skradenja i predati novu optunicu protiv Miloevida za Bosnu. Stare svae

odmah se obnavljaju. U utorak 8. oktobra 2002. u 15 sati Carla del Ponte saziva Ured. Prethodnog dana tim koji radi na predmetu Miloevid predao joj je vrlo uznemirujudi povjerljivi memorandum. U nemogudnosti da izvedu dovoljan broj svjedoka, Geoffrey Nice i njegovi suradnici strahuju da nede uspjeti uvjeriti suce u Miloevidevu krivnju za opsadu Sarajeva. Predlau tri rjeenja: povudi opsadu Sarajeva iz optunice, svesti spis na ono najjednostavnije usredotoivi se na jedan do dva sluaja snajperskog pucanja i bombardiranja ili pokuati opdenito prikazati kampanju terora protiv civilnog stanovnitva bosanskog glavnog grada ne obraujudi pojedine izgrede. Da bi se izbjeglo gubljenje nekoliko dana od vremena koje im je dodijeljeno", izvjetaj preporuuje Carli del Ponte da ispusti spis o Sarajevu. Prije nego to de se suoiti s timom, tuiteljica se savjetuje s okolinom. Njezin je ured zaprepaten. Anton Nikiforov, ruski diplomatski savjetnik, koji od svojeg dolaska 1997. medu voditeljima Tuiteljstva igra ulogu specijalista za Balkan, tu je da smiri revnost vicarke. Savjetuje joj, dakle, da prihvati. Drugi jednoduno planu: Ako je Tuiteljstvo u stanju dokazati Miloevidev utjecaj na vojsku bosanskih Srba, nema nikakva razloga da se izbaci Sarajevo, jedna od najdojmljivijih injenica ovog rata." Sljededi put kad budemo imali takvu raspravu, oni de zatraiti da izbacimo Srebrenicu iz optunice", dobacuje u znak oaja jedan od savjetnika. Carla del Ponte pridruila se timu koji radi na sluaju Miloevid" u kon-ferencijskoj dvorani na kraju hodnika. Atmosfera je teka. Koliko je

mrtvih bilo za vrijeme opsade?" upitala je im je stigla. etrdeset etiri mjeseca opsade, deset hiljada mrtvih od kojih hiljadu petsto djece, prema slubenim podacima..." Pravnici tima za sluaj Miloevid" preporuuju razboritost i pragmatizam. ak su pripremili i nekoliko formula namijenjenih umirivanju novina i rtava, kao primjerice nemamo vremena" to naprotiv prijeti izazivanjem negodovanja. Tuiteljica grabi dokument koji je pred njom i poinje ga listati. Ovo je nacrt amandmana na optunicu protiv Ratka Mladida, u njoj je ipak opsada Sarajeva..." Listovi klize pod njezinim rukama i ona iznenada uzvikne: Ne vidim Sarajevo... Pogledajte sami!" U novoj verziji optunice protiv Mladida koju je Carla del Ponte htjela ponovno aktualizirati za sluaj da konano bude uhvaden, Sarajevo koje je vojska pod njegovim zapovjednitvom guila i terorizirala tri zime, zauzima samo nekoliko redaka. Opsada bosanske prijestolnice svedena je na obino krenje prava i obiaja rata. Prijedlog nije potpisan. Sastanak je prekinut. U dva sluaja koji obuhvadaju najvie dunosnike odgovorne za rat u Bosni i Hercegovini, dio tuiteljstva istodobno predlae da se izbace nevjerovatne patnje na koje je hotimice prisiljavano etiristo hiljada stanovnika Sarajeva, stalnih meta snajpera i srpske teke artiljerije, talaca straha, hladnode i gladi, rtava kampanje terora pod nemodnim pogledom snaga Ujedinjenih naroda, nazonih u glavnom gradu za cijele opsade. Samo su dva uzastopna zapovjednika korpusa srpske vojske koji je opkoljavao Sarajevo do tada bila

optuena. Pod perom pravnika ICTY-a Sarajevo kriom poprima oblik posebne tragedije, izdvojene iz konteksta, koja nije rtva politike koja je etnikim idenjem ali i guenjem i bombardiranjem opsjednutih gradova imala za cilj nepovratno razdvojiti etnike zajednice koje je povijest pomijeala i ispremi-jeala. No Sarajevo i Srebrenica bile su upravo dvije faze vrhunca srpskog zloinakog pothvata u Bosni. Bile su i dva najoitija simbola nebrige zapadnih vlada. Sastanci su se nizali. Sljededeg tjedna GeofTrey Nice ponovo pokuava. Navodedi pomanjkanje vremena savjetuje Carli del Ponte ne samo da ostavi po strani Sarajevo nego i pokolje u Srebrenici, najgore krvoprolide u Europi od nacistikih zloina. Tuiteljica iskazuje svoje zaprepatenje, puta svoje savjetnike da argumentiraju, pokuava uvjeriti svoje zamjenike da ne donose prenagljene odluke. Ali Nice ne eli nita uti. Pod pritiskom istjecanja vremena kae da je sklon prihvatiti strategiju uzoraka koju zastupaju suci. Mora se skradivati, stalno skradivati ovaj tako sloen" sluaj, mora se svesti na ono najjednostavnije i postidi osudu Miloevida, makar i prikrili dio njegove odgovornosti. Tim vie to Miloevid uiva produivati protuispitivanje svjedoka koji ga optuuju troedi tako skoro polovinu vremena dodijeljenog optubi. Suci stalno pozivaju na red i trae da Miloevid ne gubi vrijeme na nevanim aspektima svjedoenja, opominju ga da prijee na druga pitanja, ali na kraju poputaju pod izlikom da sam vodi svoju obranu. Miloevid, koji zna iskoristiti svoj poloaj, neprestano
32

31

upotrebljava taktiku diverzije, uz rizik da najede bude izvan teme. Optuba ipak mora zavriti s iznoenjem svojih dokaza do proljeda 2003. Da bi razrijeio jednadbu, Nice ne oklijeva rtvovati Sarajevo i Srebrenicu, dva poglavlja za koja kae da u njih ne vjeruje. Carla del Ponte se protivi: Ako nam meunarodni svjedoci, kojima Miloevid ionako nije nita govorio, nisu sposobni donijeti dovoljno dokaza svojim svjedoenjem, pribjedi demo insiderima jer oni su u stanju u kratkom vremenu rasvijetliti sve dokaze koje smo prikupili." Geoffrey Nice se odupire. 23. oktobra 2002. predaje sucima skradeni nacrt optunice za Bosnu i trai od njih dodatnih mjesec dana za predaju definitivne verzije, koliko mu je potrebno da izvri jo bitnih skradenja." Ukratko: treba mu vremena da od Carle del Ponte iznudi zeleno svjetlo. Tuiteljica ne poputa: Prepustimo sucima odgovornost za odustajanje od Sarajeva i Srebrenice ako nam ne daju potrebno vrijeme da dokaemo Miloevidevu odgovornost." 22. novembra ona potpisuje promijenjenu optunicu. Sukladno zahtjevu sudaca, smanjen je broj opdina izmijenjenih etnikim idenjem, ali Sarajevo i Srebrenica su zadrani. 31 Generali Stanislav Galid i Dragomir Miloevid, koji su jedan za drugim bili zapovjednici Sarajevskog korpusa, sueni su za opsadu glavnog grada Bosne i Hercegovine. Galid je osuen za zloine protiv ovjenosti na doivotni zatvor. Dragomir Miloevid, iji je proces odran 2007. oekuje
33

presudu. General ore ukid, odgovoran za logistiku, umro je prije nego mu je poelo suenje. 32 Od dvjesto devedeset i osam dana rasprave, podijeljenih na etiri sata dnevno, koliko je trajalo iznoenje cijelog optunog spisa, tristo ezdeset sati iskoristilo je tuiteljstvo, a obrana dvjesto etrdeset sati u okviru protuispitivanja. Miloevid je uostalom dobio etrnaest prekida rasprava zbog zdravstvenih razloga, to ini ezdeset est sati rasprave. 33 Taj de rok konano biti pomaknut do poetka 2004. da bi se nadoknadili dani Miloevideve bolesti. Geoffrey Nice ne polae oruje. U aneksu nove optunice dodao je pismo upudeno sucima. ,,U svjetlu vremenskog ogranienja i zbog drugih razloga nastalih zbog sloenosti ovog predmeta, mogle bi se pokazati potrebnima dodatne promjene, vodedi rauna o duini optubi koje se odnose na Srebrenicu i Sarajevo. Zato bi se dokazi o ova dva mjesta morali izvoditi tek na kraju predstavljanja spisa optube. Sigurno de optueniku biti korisno znati da ne mora odmah pripremati dokumente koji se odnose na ova dva spisa. Tuiteljstvo de obavijestiti sve strane kao i Sudsko vijede ako odlui donijeti naknadne izmjene optunice." Carli del Ponte koja trai objanjenje Geoffrey Nice jo jednom odvrada da je potrebno pripremiti javno mnijenje". Ljudi de bolje razumjeti kad se povue Sarajevo i Srebrenica ako ih se unaprijed upozori", domede Gavin Ruxton. Kao pravni savjetnik u

Upravi Tuiteljstva, on sugerira objavljivanje slubenog izvjeda kako bi se tisak uvjerio u opravdanost namjera optube. Nemogude je, meutim, pred hiljadama rtava opravdati da samo zbog nedostatka vremena Tribunal odustaje od utvrivanja istine o Miloevidevoj odgovornosti u te dvije najupeatljivije epizode rata u Bosni. Takoer je nemogude uvjeriti tisak da argument vremena moe sam za sebe motivirati takvu odluku. ini se da to ne uznemiruje Geoffrevja Nicea, moda zato to su unutar samog Tuiteljstva rijetki oni koji se pitaju o njegovim pravim motivima ili o njegovim vezama s Foreign Officeom. Carla del Ponte, koja je upravo pobijedila u prvoj rundi, ne trai povlaenje pisma upudenog sucima, nego zahtijeva da ono ostane povjerljivo. Neuspjeh Geoffrevja Nicea omogudio je nadvladavanje otpora vojnih analitiara. Nova optuba protiv Mladida morala se slagati s Miloevidevom. Potpisana je istom prilikom. Kao ni Miloevid, ni ratni voda bosanskih Srba ne progoni se jer je zapovjedio pretjerano bombardiranje prijestolnice u kojoj se skrivalo nekoliko topova Armije BiH, to spada u krenja pravila i obiaja rata (jedne od najlakih optubi na ljestvici barbarstva), nego upravo za kampanju terora protiv sarajevskih civila, to je zloin protiv ovjenosti. No, Geoffrey Nice ne poputa. U decembru 2002. Tuiteljstvo zavrava iznoenje dokaza u dijelu o Hrvatskoj. Dio o Bosni predvien je za sredinu februara 2003. To je prilika za ovog Britanca da zapone novu ofenzivu.

Krajem decembra najavljuje Carli del Ponte da se sprema jo jednom traiti naputanje optubi za Sarajevo. Smatra da ne postoje veze izmeu Miloevida i Mladida i da de biti potrebno mnogo vremena da se dokae kako je zloine omogudila logistika potpora Beograda srpskim snagama koje dre Sarajevo u okruenju. Nedemo povudi taku optunice samo zato to nam nedostaje vremena. Ne moemo smanjivati zloinaku odgovornost jednog optuenika zbog vremenskih ogranienja", ponovo mu odluno odvrada vicarka. esnaestog januara 2003. u konferencijskoj dvorani na drugom katu Tuiteljstva Geoffrey Nice je uporan: Ne moemo si dopustiti luksuz da utroimo dvadeset dana rasprave kako bismo postigli oslobaanje optuenoga od optubi za Sarajevo." Pred opiranjem Carle del Ponte nadodaje: Budimo realisti. Suci nam nede dati vie vremena. A imamo isti problem sa Srebrenicom. Ako rasprimo snage na Sarajevo i Srebrenicu, oslabit demo vrste take predmeta protiv Miloevida." Glavni odvjetnik tvrdi da ima vie dokaza obrane nego optube, da Milo-jevid nikada nije propustio pred meunarodnim sugovornicima osuditi opsadu Sarajeva i da je u vie navrata intervenirao u korist obustavljanja bombardiranja bosanske prijestolnice. Nice odmahujudi rukom odbacuje misao da je Miloevid pred zapadnim izaslanicima izigravao miritelja i da njegova sposobnost da postigne dvadesetetverosatni ili etrdesetosmosatni prekid bombardiranja, ba naprotiv, potvruje njegov stvarni utjecaj na snage koje su opkoljavale grad, to skup podudarnih

pojedinosti ved omogudava da se dokae. ini se da on ne razumije cinizam ovog palikude koji iz svojega beogradskog ureda povlai konce rata prikazanog kao neizbjenog i bratoubilakog pretvarajudi se pritom da prua dobre usluge meunarodnoj zajednici koja uiva u vlastitoj naivnosti. Motivi za povlaenje Sarajeva i Srebrenice iz spisa o Miloevidu nisu ni vrijeme ni nedostatak dokaza, nego poricanje injenica. Namjerno poricanje onih koji su po nalogu neprestano poticali tu pogrenu analizu dogaaja, koju je dugo vremena irila zapadna diplomacija. Poricanje iz zadovoljstva ili iz nesposobnosti drugih koji su uz to pristajali. Sarajevo i Srebrenica: teka potraga za dokazima Vojni analitiari, pozvani na sjednicu kao pojaanje, tvrde unato oiglednosti da Sarajevo nije dio ciljeva smiljenog plana u Bosni i Hercegovini, nego Predstavlja poseban projekt s obzirom na to da se Mladideva vojska radije zadovoljila time da ugrabi teritorije oko grada nego da ga zauzme. Znaju, meutim, po dokumentima koje posjeduju, da podjela Sarajeva stoji meu est "stratekih ciljeva" to ih je Radovan Karadid oblikovao 12. maja 1992. pred Skuptinom bosanskih Srba. Pobijaju k tome zloinaku narav opsade Sarajeva: Moda je bila vojno legitimna zbog prijetnje koju je predstavljala bonjaka vojska" iji se Glavni stoer nalazio u glavnom gradu. Rasprava je, dodue, Pravnika, ali tvrdoglavo odbija sagledati injenice. Hiljade sarajevskih civilnih rtava, najede mete srpskih

snaga, tako su pretvorene u tek kolateralne tete. Umijeao se Bill Fendrik, kanadski oficir i strunjak za ratno pravo: ,,Sarajevo je legalna vojna akcija u kojoj su poinjena nelegalna djela." Optuba jo ne raspolae dokumentima koji dokazuju stvaran Miloevi-dev utjecaj na vojsku bosanskih Srba. Kad su tijekom 2003. dobiveni ovi dokumenti, pokazali su unutarnje veze izmeu srpske vojske u Bosni i Beograda. Mladideva vojska u njima ne pokazuje se kao atom koji se otkinuo od sredinje strukture, nego kao produetak beogradske vojske, privjesak iji Glavni stoer i svi njegovi kadrovi pripadaju glavnini koja je pod sredinjom vladu Beograda. Pod politikom vladu u Miloevidevim rukama koji, kako de to pokazati ovi dokumenti, formulira strateke ciljeve zajednikog plana. Ali krajem 2002. Tuiteljstvo ved moe dokazati da je Miloevid svojim saveznicima, bosanskim Srbima stavio na raspolaganje ratni stroj koji im je omogudio da poine zloine, posebno u Sarajevu. Moe dokazati da je Miloevid nastavio financirati ratni napor, davati logistiku i strateku podrku aljudi za pojaanje vojne strunjake i jedinice specijalne policije, svaki put kad su snage bosanskih Srba imale potekoda u odravanju opsade ili u uklanjanju nesrpskog stanovnitva iz gradskih etvrti koje bi prele pod njihovu kontrolu. Opsada Sarajeva predstavlja, dakle, nedjeljiv dio plana kojemu je cilj bio trajno rastaviti etnike zajednice u Bosni.

Nekoliko strunjaka tima pokualo je upozoriti Geoffrevja Nicea na opasnost da se oslabi cjelinu optunog spisa povlaedi iz njega Sarajevo. Bit de teko uvjeriti suce u Miloevidevu presudnu ulogu u zajednikom zloinakom pothvatu u Bosni bez dokazivanja da je sudjelovao u svim velikim etapama tog dogovorenog plana. Ali glavni odvjetnik nije ih ni uo niti pozvao na sastanak. Izabrao je, naprotiv, osloniti se na britanske i amerike vojne analitiare, koji su stalno poricali svaku povezanost izmeu Mladida i Beograda, izmeu Beograda i Srebrenice ili Sarajeva, izmeu vojske bosanskih Srba i vojske u Beogradu, izmeu paravojnih jedinica i sredinje srpske vlasti. Ovi su se analitiari godinama nastojali suprotstaviti svakome tko je iznosio takve pretpostavke, i to takvom estinom da je ona postajala sumnjivom. Nisu se zalagali za oprez, nisu poticali na produbljenje tragova, jednostavno su prijeili. Sve to je moglo rasvijetliti ove veze odbacivalo se, odravajudi dugo godina Tuiteljstvo u iluziji da Beograd nema nita s ratom u Bosni", a jo manje s pokoljem u Srebrenici. Prikrivajudi tako istinu koja se ved nazirala u svakom dokazu spisa, sudjelovali su kako u Miloevidevu poricanju, tako i u onom zapadne diplomacije. Oni su dugo vremena vodili igru. Bez pristupa vojnim srpskim arhivima, bez pomodi zapadnih vlada koje odbijaju podijeliti svoje spoznaje i linije zapovijedanja koje su njihove obavjetajne slube odavno rekonstruirale, Tuiteljstvo je bilo lak plijen. Vojni analitiari, okupljeni u Military Analyst Teamu, MAT u argonu Hakog

suda, bili su neizbjean put svakog pravnika ili istraitelja koji eli analizirati hijerarhijske strukture, secirati organizacijske sheme, identificirati one koji nareuju. Kao osjetljivo i zatideno mjesto u sreditu sudskog stroja odmah pobuuje lakomost velikih sila. Ovaj zadatak, previe precizan i sloen da bi se povjerio neiskusnim osobljem, dodijeljen je sasvim logino strunjacima. Amerikanci i Britanci pourili su se dati to visoko kvalificirano osoblje, koje omogudava nadziranje kaznenih strategija iz daljine. Vojni analitiari, koji su potekli iz najboljih obavjetajnih slubi i ostali vjerni svojim vladama, bili su bez sumnje meu najkompetentnijim lanovima ICTY-a, ali su mu nametali pristranost. Godinama su obeshrabrivali svaki pokuaj progona pravih hukaa etnikog idenja i utuvili vedini u Tuiteljstvu da Mladid i Karadid djeluju na svoju ruku i da se ne moe zamisliti dogovorna politiku Beograda i Pala, sjedita srpskih ekstremista u Bosni. Kao da je samo mrnja protiv bosanskih Muslimana i njihova volja da u krvi raskomadaju Bosnu povezivala Karadida i Mladida u toj gnusnoj pustolovini. Kao da je to bilo dovoljno da se na 60% bosanskog teritorija niotkuda pojavi srpska drava te da se postigne prikljuenje modne jugoslavenske vojske (VJ) i velikog dijela srpskog stanovnitva u Bosni, koje je Beograd bez posebnih namjera opskrbljivao orujem! Posljedice ove manipulacije uasne su: poslije osam godina istraivanja, Tuiteljstvo jo 2003. sumnja u znaaj tih informacija, ne usuuje se zadi s onu stranu privida za koji je Miloevid postao pravi majstor. Tuiteljstvo

luta, gubi dragocjeno vrijeme. A ved 1992., samo nekoliko mjeseci poslije poetka rata u Bosni i Hercegovini, zapadne vlade ved znaju da je Miloevid taj koji vue konce ove nove kampanje etnikog idenja. Zabrinjava ih koliina zloina, njihova sustavnost i organiziranost tako da se pitaju ne dogaa li se genocid, to bi ih, prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, prisililo da sve poduzmu da ga sprijee. Odjel za analiziranje i obavjetajni rad State Departmenta ispituje situaciju na svojim zaslonima i ved od prvih tjedana rata pie izvjetaje rijetko viene preciznosti o napredovanju i nainu operacija srpskih jedinica, te o namjeri da silom i nasiljem stvore srpsku dravu u Bosni.
34

Za njih je rije o jasno planiranom procesu koji se potie iz Beograda. Nekoliko dana prije stupanja na vlast Billa Clintona koji je na elu demokrata pobijedio na predsjednikim izborima, ef diplomacije u admini straciji Busha (oca), Lawrence Eagleburger rekao je to skoro vrlo otvoreno na Meunarodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji 16. decembra 1992., koja se odravala u enevi: ,,S jedne strane imamo moralnu obavezu da se po drugi Put u ovom stoljedu ne izmaknemo kad jednom narodu prijeti nestajanje. Ali imamo i politiku obavezu jasno upozoriti narod u Srbiji kako se sada izlae opasnosti da dijeli neizbjenu sudbinu onih koji u njegovo ime izvode etniko idenje. Srbi moraju dobro shvatiti da ih eka drugi Nrnberg." Meu najodgovornijima Eagleburger imenuje Miloevida,

Karadida, Mladida kao i dvojicu voda paravojnih formacija iz Srbije, Arkana i eelja. Dermot Groome, ameriki tuitelj za bosanski dio Miloevideva predmete, pritjee u pomod Geoffrevju Niceu na sastanku 16. januara 2003. ,,Povlaedi Sarajevo i Srebrenicu ne naputamo ni jednu taku optunice, samo smanjujemo opseg sredstava dokazivanja (...) Imamo jo samo sedamdeset dana za dokaze o Bosni. A samo za spis o Srebrenici treba nam dvadeset pet do trideset dana (rasprave; op. a.). Postoje dva naina da pristupimo ovom pitanju: dokazati Miloevievu odgovornost kroz Mladidevu, preko vojske i preko dogovornog zloinakog pothvata, ako moemo dokazati da su u to vrijeme, 1995. godine, Miloevid i njegovi saveznici jo uvijek imali zajedniki zloinaki plan. No neki smatraju da su 1995. bosanski Srbi djelovali bez pristanka Beograda, posebno u sluaju srebrenikog pokolja. Moe se razmotriti i mogudnost da pokaemo Miloevidevu odgovornost dokazujudi prisutnost snaga iz Srbije u vrijeme pokolja u Srebrenici, ali za sada nemamo o tome nikakva dokaza." Dermot Groome je oprezan. Ne eli se suprotstaviti Geoffreyju Niceu. Ipak je, vidjevi brojne podudarne indicije, uvjeren u postojanje dokaza koji tada nedostaju, ali koje ved trai i koje de na koncu prikupiti.

Glavni tab u Beogradu postavio je bez iznimke sve asnike koji zauzimaju poloaje u srpskim snagama u Bosni, ukljuene u zauzimanje Srebrenice i u pokolje koji su uslijedili, i Beograd ih nastavlja pladati. Gotovo deset godina MAT je skrivao tu informaciju spreavajudi tako Tuiteljstvo da se pita o pravoj prirodi kontrole koju je vrila sredinja vlast u Beogradu nad kadrovima vojske bosanskih Srba u vrijeme dogaaja u Srebrenici. Oko deset godina vojni strunjaci Tuiteljstva tvrdoglavo su iskljuivali svako mogude sudjelovanje specijalnih snaga iz Srbije u pokolju iz jula 1995. u Srebrenici. A videosnimka koja prikazuje pogubljenje est mladih Bonjaka iz Srebrenice, koje je poinila jedinica korpioni, prikazana na procesu 1. juna 2005. svjedoi upravo o izravnom sudjelovanju specijalaca srbijanskog Ministarstva unutarnjih poslova. Ali u januaru 2003. Tuiteljstvo jo ne raspolae tim dokazima koji mogu prevagnuti. Tim koji radi na sluaju Miloevid" mora se zadovoljiti prilino ogranienim skupom podudarnih pokazatelja da bi se suprotstavio 34 Power Samantha, A Problem from Hell, America and the Age of Genocide, Perennial, New York, 2003, stranice 247. -327. vojnim analitiarima i dokazao Miloevidevu kaznenu odgovornost za genocid u Srebrenici. Teko je dokazati Miloevidevu odgovornost za genocid u Srebrenici. ak i da su pokolji bili eventualno predvidljivi, Miloevid nije pokazao posebnu namjeru", dodaju drugi pravnici ovoga tima. I zakljuuju: Previe problema i premalo vremena!"

Peter McCloskey koji koordinira sedamnaest predmeta o Srebrenici ne voli da se njegove optuenike sputa na razinu izvritelja kojima kao marionetama zapovijeda Miloevid. To slabi moju sposobnost dokazivanja krivnje mojih optuenika na skoranjem procesu o Srebrenici." Za amerikog tuitelja veliki redatelj genocida u Srebrenici jest Mladid i nitko drugi. A pokolj u Srebrenici, simbol muenitva bosanskih Muslimana samo je Mladidev ,,luaki in": Pokolj se nije mogao predvidjeti, a nije uvjerljivo da je Miloevid imamo vlast nad vojskom bosanskih Srba. Ne postoji povezanost. Apsurdno je tvrditi da je Miloevid na bilo koji nain umijean u pokolj u Srebrenici." Peter McCloskey se vara, ali ne eli to ni pomisliti, toliko su vojni analitiari u uredu s kojima radi od prvih dana izriiti: sluaj pokolja u Srebrenici ne prelazi granice Bosne". I nisu uvjerili samo zamjenika, nego cijeli tim zaduen za predmet Srebrenica", najbolji tim u Tuiteljstvu. U to vrijeme Tuiteljstvo nema jo u rukama sve dijelove slagalice, a oni koje ima nisu jo ozbiljno poslagani. Brojne kljune informacije u posjedu Tuiteljstva, preudene su. Katkada namjerno, katkada zbog zaslijepljenosti. Sve zajedno ipak su tvorile skup elemenata dovoljno podudarnih da se iz njih izvue zakljuak o sudjelovanju Beograda u operacijama protiv Srebrenice. Vie svjedoka insidera koje je prije nekoliko godina ispitao tim za Srebrenicu, spominjalo je te veze. Jedan od njih, srpski general, isticao je da je Miloevid sazvao u maju 1995. Mladida i Periida da pripremi zauzimanje te enklave. Jedan drugi opisivao je mehanizme uspostavljene da ne ostane nikakav pisani trag o zapovijedima

35

koji se odnose na dolaske i odlaske jedinica iz Srbije u Bosnu, i da se od meunarodne zajednice sakrije to aktivno i neprestano sudjelovanje u uspostavljanju etniki istog, a geografski kompaktnog srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Ukazivao je da je pri svakoj ofenzivi protiv enklave u Srebrenici u julu 1995., a ved i od 1993., Beograd slao kao pojaanje svoje specijalne jedinice vojske i policije. Ali te su svjedoke sustavno diskvalificirali vojni analitiari. Da bi pobili injenice koje su eljeli sakriti, lanovi MAT-a proglasili bi da svjedok ili nezgodni dijelovi njegova svjedoenja nisu vjerodostojni. To je bio vrhunski izgovor da se odbace cijeli komadi onoga to je moglo biti istina i da se obeshrabri svaka daljnja istraga. Te pobijene indicije nisu se unosile u banku podataka Tuiteljstva, koja je svakom timu omogudivala da pomodu kljunih rijei identificira ved postojede dokumente koji mogu posluiti u drugim istragama. Anglosaksonski vojni analitiari (nije bilo francuskih) svjesno su i sustavno prikrivali izravnu Miloevidevu odgovornost za zloine u Bosni, Posebno u Srebrenici. U slubi svojih vlada, oni su dugo oblikovali razumijevanje spisa kako su htjeli i izbjegavali da Tribunal, stvoren da prikrije njihovu politiku nemod, sluajno ne otkrije podlost velikih sila za vrijeme ratova u bivoj Jugoslaviji. Nedostatak suradnje velikih sila Tuiteljstvo je izgubilo mnogo vremena zbog unutarnje sabotae i zadravanja informacija to su inile zapadne sile. Amerikanci, Britanci i
36

Francuzi nisu prenosili informacije koje su imali, a koje bi omogudile da se u jednom mahu otkloni svaka sumnja. To su odbijali do samog kraja. Velike sile nisu time nastojale potedjeti Miloevida. Pokuavale su zatititi same sebe od istine koju bi ICTY, ak i da je nije traio, na koncu izvukao rekonstruirajudi Miloevidevo zloinako djelovanje kroz cijelo trajanje sukoba. Od prvog asa znale 35 Sedamnaest bosanski Srba, medu kojima Karadid i Mladid, optueno je za pokolje u Srebrenici. Vie njih su obini izvritelji, drugi predstavljaju srednje ili vie karike u lokalnom lancu zapovijedanja. 36 Military Analyst Team nije ukljuivao ni jednog Francuza, tako da autorica ne moe go-voriti o Francuskoj. Ipak, pogrene teze koje su anglosaksonski vojni analitiari pokuavali zametnuti tuiteljstvu ICTY -a ne razlikuju se nimalo od onih koje je do sada branio Pariz. su da je Miloevid palikuda Balkana. Ipak su od njega napravile povlatenog sugovornika znajudi da de tako puhati u ar umjesto da gase vatru. Zapadnjake obavjetajne slube pijunirale su djela i pokrete srpske vojske u Bosni, a posebno njezinu komunikaciju s Beogradom. Te informacije dokazuju Miloevidevu upletenost, vie nego to se itko nadao. Od 2002. Carla del Ponte trai od Washingtona da joj preda snimke razgovora iz proljeda 1995. Iako je Geoffrey Nice negodovao, zatraila je od svojeg voditelja Ureda za istrage da pripremi taj zahtjev, ali ga je amerika vlada,

kao i sve sljedede, zanemarila. Rezultat: godinama poslije dogaaja Srebrenica se jo uvijek doivljava kao poseban sluaj", kao luaki in", u skladu s verzijom koju brane sve vlade od 1995. To je savrena teza za velike sile jer, surov koliko i nepredvidiv, luaki in nije mogude sprijeiti. Krajem ljeta 1995. amerika administracija poslala je u svoje slube da krui memorandum u kojem se tano navodi na koji nain treba odgovarati tisku o Srebrenici. Tako ameriki dunosnici moraju tvrditi da oni, kao ni Ujedinjeni narodi, nisu znali da su Srbi planirali osvojiti enklavu i da nisu imali informacija o pomacima trupa bosanskih Srba. O predvidivosti zvjerstava ameriki dunosnici moraju dogovarati: Nismo imali nikakve informacije o bilo kakvoj namjeri da se poine zvjerstva protiv muslimanskih branitelja ili protiv stanovnitva Srebrenice. Znali smo da takva djela nisu nemoguda imajudi na umu povijest genocida i etnikog idenja na Balkanu." U Washingtonu, Parizu ili Londonu pria se nije mijenjala. ak i deset godina poslije tih dogaaja, velike sile ne ele priznati da su informacije kojima su raspolagale jasno najavljivale prijetnju koja se nadvila nad muslimanskim stanovnitvom ako enklava padne u ruke Mladida i njegove vojske. One ne bi mogle opravdati to nisu, unato diplomatskim i vojnim sredstvima, poduzele nita da se izbjegnu dogaaji koji su se nasludivali. Bez sumnje nisu znale da de ubijanje dodi do paroksizma. Ali znale su, naprotiv, da Mladid nede oklijevati. Svi mukarci dovoljno stari da nose oruje u mnogo su navrata bili stigmatizirani, a
37

Mladid i njegove trupe najavljivali su, jo od neuspjeha u zauzimanju enklave 1993., volju da se osvete, prijetnju koju su ponovili uoi pokolja. Velike sile suzdrale su se od djelovanja, posebno zranim napadima, kako su to radile u drugim situacijama kad razmjeri zloina nisu bili ni usporedivi, kao 29. maja 1995. nakon to je granata ubila sedamdesetak ljudi u sreditu Tuzle. Od straha da tim propustom ne otkriju svoju odgovornost, otada se skrivaju iza tobonje nepredvidivosti ovog pokolja unato injenicama i meunarodnim svjedoanstvima koja su ved tada davala naslutiti suprotno, a danas to dokazuju. Bududi da su bili bolje opremljeni od svojih saveznika, Amerikancima je najneugodnije u toj aferi. U to su vrijeme raspolagali mogudnostima prislukivanja, ali i s pet satelita u pogonu koji su proizvodili oko pet hiljada slika dnevno. Pomodnica dravnog tajnika za obavjetajne poslove i istraivanja za vrijeme Clintonova mandata Toby Gati priznaje: Ovaj neuspjeh nije bio neuspjeh obavjetajnih sposobnosti. (...) Naoj politici etniko idenje nije bilo prioritet. Kad se od poetka odluite da nedete odgovoriti ako se tako neto dogodi, onda se, naalost, takve stvari na kraju i dogode." Mladid se ipak zabrinuo zbog reakcije Zapada i ne zadovoljava se umirujudim rijeima iz Beograda. Telefonska prislukivanja za vrijeme pokolja pokazuju da je on traio vlastite kontakte u inozemstvu da mu potvrde kako velike sile odbijaju intervenirati. Meu njima bio je i jedan novinar iz Beograda kao i jedan srpsko-ameriki lobist Milo Kostid,
38

pukovnik amerike vojske u mirovini, koji je nekad radio za vojnu obavjetajnu slubu.
39

37 Power Samantha, navedeno djelo, str. 420. 38 Power Samantha, ibid., str. 420. O obavjetajnim mogudnostima i nadzoru, Momir Bulatoviod, predsjednik Crne Gore od 1990. do 1998. izjavljuje u intervjuu objavljenom 26. aprila 2007. u hrvatskim dnevnim novinama Veernji list da je 1995. Richard Holbrooke pokazao satelitske slike na kojima se vide kamioni-cisterne kako prelaze iz Srbije u Bosnu, bududi da je Miloevid tvrdio da prevoze mlijeko, Holbrooke mu je tada dao spektroskopsku analizu koja je dokazivala da je rije o dizel-gorivu. 39 Malid Gordan, Globus, Zagreb, januar 2006. Prevedeno na engleski na: http://srebrenica Rasprave se zaotravaju esnaestog januara 2003. u dvorani za konferencije Geoffrey Nice dopustio je zamjenicima da ga napadaju oko sat vremena. Pomodu dokumenata trudili su se odvratiti Carlu del Ponte od Miloevideva progona za pokolj u Srebrenici. Pred njihovom jednodunodu ini se da se tuiteljica pokolebala. Geoffrey Nice to koristi i uzima rije: Da su prethodno voene druge istrage, moda, ali na temelju onoga to imamo, to je nemogude. Morali bismo to povudi oprezno, ali svakako ne u zadnji tren." Zamjenici

ponavljaju: Nemate naina da dokaete optubu protiv Miloevida za genocid, svi javni tuitelji ovog tuiteljstva u to su uvjereni." Sarajevo, Srebrenica, optuba za genocid: to su jedina tri kamena spoticanja u ICTY-u, u oima meunarodne javnosti najjai simboli nedjelovanja i cinizma velikih sila na Balkanu. Kad je sastanak zavren, Carla del Ponte okuplja svoj ured. Ne mogu se opirati cijelome timu, spis je u njihovim rukama. Ako oni opstruiraju, nemam drugog izbora nego odustati. Ali nedu to olako odluiti. Proitat du sve dokumente koje je tim prikupio i vidjet du. Meutim, ne razumijem zato im, se toliko uri, zato toliko navaljuju da se ta odluka donese odmah. Pa nema urbe, svjedoci ili dokumenti mogu iskrsnuti u svako doba. Nikad se ne zna Treba ostaviti otvorena vrata. Naalost, ne ele shvatiti da bi bilo mudrije to je mogude dulje zadrati te predmete po d mikom." "Bez Srbije nita se ne bi dogodilo, ne bismo imali sredstava i ne bismo mogli ratovati", podsjeda Radovan Karadid, predsjednik" samoproglaene Republike Srpske desetog maja 1994. pred Skuptinom bosanskih Srba. Zapisnici sa skuptinskih sjednica, uhvadeni telefonski razgovori, vojne naredbe knjigovodstveni registri -spisi Slobodana Miloevida o Bosni i Hercegovini na koji se baca Carla del Ponte, opseni su. Pokazuju kontinuitet Miloevideve uloge tijekom cijelog zloinakog procesa, jo prij e poetka sukoba. Miloevid je bio u redovitu kontaktu sa svojim pouzdanicima u Bosni. U novembru 1991., pet mjeseci prije izbijanja

neprijateljstava, Radovan Karadid redovito obavjetava Miloevida o situaciji u Sarajevu i raspravlja s njim o pripremama za opsadu. Miloevid vodi zloinaki projekt iz Beograda, uspostavlja mree opskrbe orujem namijenjene srpskom stanovnitvu Bosne, organizira pronevjere novca iz javnih fondova u opdinama Bosne i Hercegovine koje prieljkuju Srbi da bi ih usmjeravao u sredinju blagajnu u Srbiji, priprema pretvaranje jugoslavenske vojske u srpsku kako bi Srbima u Bosni omogudio sredstva za ratovanje i preuzimanje kontrole nad velikim dijelom bosanskog teritorija pod cijenu sustavnog istjerivanja nesrpskog stanovnitva. Na taj je nain rasporeena vojska predviena za opsadu Sarajeva. Dokumenti potvruju dolazak, kratko nakon poetka rata u aprilu 1992., specijalnih jedinica iz Srbije, Crvenih beretki, jedinica eelja i Arkana, dvojice paravojnih voda iz Beograda, u dijelove Sarajeva koji su ostali u srpskim rukama i gdje provode politiku etnikog idenja. Oni pokazuju kako i Beograd, zahvaljujudi tiskanju novca, nastavlja tijekom cijelog sukoba financirati rat bosanskih Srba, koji sami nemaju ni financijskih ni logistikih sredstava za odravanje blokade bosanske prijestolnice. Kao to nemaju ni sredstava da zadre kontrolu nad dvjema tredinama teritorija Bosne i Hercegovine kojih su se dokopali zahvaljujudi ratnom stroju koji im je dao Miloevid. Projekt nasilnog razdvajanja etnikih zajednica dogovoren je, unaprijed smiljen i voen iz Beograda.
40

Sluajudi neprestano kako njezini zamjenici pobijaju dokaze prikupljene protiv Miloevida, Carla del Ponte poela je i sama sumnjati koliko je taj spis vrst. Ali nakon to je uronila u tajne vodstva u Beogradu, shvatila je da ne smije popustiti i eli o tome obavijestiti tim. Geoffrey Nice upravo je poletio u Arushu, tanzanijsko sjedite Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu (ICTR), gdje se tada, u januaru 2003., odravala konferencija zamjenika tuitelja. Poziva Dermota Groomea i otkriva da je ovaj podravao teze Geoffreya Nicea da izbjegne raskol unutar tima, to bi bilo tetno za proces. Ameriki javni tuitelj objanjava da je vrijeme koje je odreeno za dokazivanje dijela o Bosni, ukupno sedamdeset dana rasprave, naime genocide.blogspot.com/2006/01/cia-transcripts-on-mladic.html. 40 Nekih dvjesto pedeset prislukivanih razgovora izmeu vlasti u Beogradu i bosanskih Srba izmeu 1991. i 1992., predanih procesu 2002., moe se nadi na www.domovina.net. nedovoljno, ali da dokazi o Miloevidevoj odgovornosti u spisu o Sarajevu i Srebrenici postoje. Samo ja i moj glavni istraitelj ved dugo mislimo da su vojska bosanskih Srba i jugoslavenska vojska jedna te ista vojska. Mogu to dokazati, ali bili smo potpuno usamljeni unutar tima (koji tvrdi da su te dvije vojske odijeljene i samostalne; op. a.)." Poslije nekoliko dana Carla del Ponte, koja obnaa i funkciju glavnog tuitelja ICTR-a, stie u Arushu. Odmah obavjetava Geoffreyja Nicea o svojoj volji da zadri Sarajevo i

Srebrenicu i da dodijeli pojaanje timu koji radi na sluaju Miloevid" kako bi nastavio istragu. Nice prihvada i obedava da de obavijestiti svoje suradnike. Nakon povratka u Hag Britanac saziva svoj tim. Ali ne obavjetava ga o odluci Carle del Ponte ni o dolasku pojaanja. Naprotiv, daje im petnaest dana da prikupe nove dokaze u prilog isputanja Sarajeva i Srebrenice. Na kraju sastanka Geoffrey Nice okomio se na dvojicu savjetnika Carle Del Ponte: Lako vam je dijeliti savjete tuiteljici, redi joj to treba raditi. Ali ja sam taj koji na kraju preuzima rizik. Znajte da nedu staviti na kocku svoju reputaciju da bih zadovoljio ego Carle Del Ponte i branio spis bez dokaza." U kuloarima Tuiteljstva otada de one, koji neprestano upozoravaju Geoffreya Nicea i njegovo okruenje da ne smiju promaiti istinu i da je nastave traiti, nazivati zavjerenicima". Tredeg februara Geoffrey Nice saziva razliite strunjake Tuiteljstva ne priopdavajudi im dnevni red. Nada se da de ih zatedi nespremne i navesti ih da ga podre kako bi doveo Carlu del Ponte u manjinski poloaj i prisilio je da poniti svoju odluku im se vrati iz Arushe. Vojni analitiari za stolom malo-brojniji su od strunjaka za bivu Jugoslaviju, od kojih su mnogi podrijetlom iz te regije. Oni prvi ostaju povueni, oekujudi u kojem de smjeru krenuti stvari. Previe je injenica koje ukazuju na postojanje tijesnih veza izmeu srpskih snaga u Bosni i u Beogradu kruilo posljednjih tjedana u uredu da bi ih pobijali pred tako irokim skupom strunjaka. Ovi drugi su jednoduni. Peti kota, oni koje se uvijek poziva da analiziraju

dokaze koje su prikupi-u istraitelji, ali ih se nikada ne pita za savjet o strategijama istrage, lanovi Leadership Research Teama, jedine skupina strunjaka za bivu Jugoslaviju u Tuiteljstvu, ugrabili su ovu rijetku priliku da izraze svoje miljenje. Za njih je jednostavno neshvatljivo kako se Geoffrey Nice, glavni odvjetnik optube u sluaju Miloevid", moe pitati o vanosti takva dva spisa kao to su oni o Sarajevu i Srebrenici. Tako okrnjiti Miloevidevu optunicu zbilja je nezami-slivo. To bi znailo iskriviti smisao Miloevideve odgovornosti", unakaziti djelo". I oni mu, oslanjajudi se na injenice, objanjavaju zato. Geoffrey Nice je zbunjen njihovom prosudbom bez mogudnosti prigovora. Odluuje se prihvatiti odluku Carle del Ponte, ali odbija ponuena pojaanja zbog straha da de izgubiti kontrolu nad Dermotom Groomeom i voenjem dijela o Bosni, u sluaju Miloevid". Spisi o Srebrenici i Sarajevu, poslije munog natezanja, konano su zadrani. Ali Geoffrey Nice prihvatio je to protiv svoje volje, no on je taj koji svakodnevno upravlja procesom, a ne Carla del Ponte. U trenutku kad zapoinje predstavljanje posljednjeg dijela optunice, dokaza optube o Bosni, Tuiteljstvo jo nije utvrdilo jasnu strategiju. Spis o Kosovu, koji je ved pri otvaranju prikazao kanadski dravni tuitelj Dirk Reyneveld, nije predstavljao problem kada je rije o Miloevidevoj ulozi u pokolju oko deset hiljada Albanaca i deportaciji jo njih oko osam stotina hiljada jer je djelovao u okviru drave kojom je predsjedavao. Spis (Predmet) o Hrvatskoj, pod dirigentskom palicom njemake dravne tuiteljice

Hildegard Uertz-Retzlaff pokazao je u etrdeset dana rasprave, zahvaljujudi dokumentima i naroito svjedoenju pokajnika, kao to je Milan Babid, da su pokolji i deportacije bili naruivani i vodeni iz Beograda. Meutim, kako de na raspravi redi Babid, bivi nacionalistiki voa Srba u Hrvatskoj, koji se branio priznavi krivnju za zloine protiv ovjenosti kao i svoju ulogu u kampanji etnikog idenja u Hrvatskoj: Beograd, to je Miloevid." Tako se pokazalo da je Miloevid pravi gospodar jugoslavenske vojske koju je preobratio u vojsku u slubi srpskog zloinakog pothvata, gospodar policijskih snaga Srbije, paravojnih skupina i lokalnih srpskih vlasti koje su zajedniki vodile kampanju terora s ciljem istjerivanja nesrpskog stanovnitva s teritorija koje su eljele prikljuiti srpskoj dravi. Tuiteljstvu je ostalo jo samo da nastavi dokazivanje o Bosni, drugoj od tri faze iste zloinake politike, vodene smiljenim planom i ponekad zajednikim sudionicima i slinim, odnosno istim nainom djelovanja. Ali Geoffrev Nice i Dermot Groome ne slau se u tome koju strategiju treba slijediti. Britanac namjerava dokazivati neosporan Miloevidev utjecaj na aktere ove nove etape etnikog idenja jer im alje pomod potrebnu za nastavak njihovih planova. Amerikanac eli dokazati da je Miloevid veliki kolovoa politike etnikog idenja u Bosni, kao i na Kosovu i u Hrvatskoj. Za jednoga je veliki rizniar koji utjee na svoje saveznike, ali ih ne kontrolira uvijek. Za drugoga on je mozak bez kojega se ne bi dogodila ni jedna epizoda velike bosanske tragedije. Dva zamjenika dravnog tuitelja, koji de se izmjenjivati

pri ispitivanju svjedoka, spremaju se u februaru 2003. neusklaeni krenuti na raspravu braniti zadnji dio optunice. U tim uvjetima suenje moe promaiti istinu kojoj svaki sudski postupak tei, istinu, za koju ni vlasti u Beogradu ni zapadnjaci ne ele da bude izloena na svjetlo dana. U traganju za nepobitnim dokazima: zapisnik Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije
41

Nalaenje novih injeninih dokaza omogudit de optubi da spasi svoj ulog. Dat de joj no da presijee i donese odluku izmeu dviju interpretacija tuiteljskog spisa koji ved posjeduje. Rije je o originalnom zapisniku sjednica na najvioj razini u Beogradu, ali i o svjedoenjima vie pokajnika. Ved skoro godinu dana Geoffrey Nice vodi ogorenu borbu. Pokuava se dokopati zapisnika ili izvjetaja sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane (VSO) Miloevideve krnje Jugoslavije. To je organ u kojemu zasjeda predsjednik savezne vlade, predsjednici dviju federalnih republika, Srbije i Crne Gore, kao i zapovjednik Vojske Jugoslavije. Ali Beograd se odupire unato obavezi suraivanja s IC-TY-em jer ti arhivi sadre najoitije dokaze uloge Miloevida i srpskog vodstva u ratovima u Hrvatskoj i Bosni. Da bi se izvukla iz slijepe ulice prije kraja faze optube u procesu, Carla del Ponte se u pismu upudenom poetkom maja 2003. ministru vanjskih poslova Goranu Svilanovidu obavezuje da se nede protiviti eventualnom zahtjevu da se neki dijelovi arhiva ne daju u javnost ako zatitne mjere koje trai Beograd
42

ostanu razumne" i sukladne pravilniku ICTY-a. Podrazumijeva se da se, u interesu transparentnosti procesa, takve mjere primjenjuju samo u iznimnim okolnostima i na ograniene dijelove", pie tada tuiteljica. lanak 54. bis (F) Pravilnika Tribunala o postupku i dokazima ovladuje, naime, drave da zatrae zatitne mjere nad dokumentima ili ulomcima dokumenata ije bi irenje dovelo u opasnost njihove interese nacionalne sigurnosti". Beograd, umiren pismom Carle del Ponte, radi ustupak krajem maja 2003. Jednom strunjaku Tuiteljstva ICTY-a odobreno je da doe dva dana pregledavati izbor iz arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO). No ne smije nita kopirati, moe samo praviti biljeke. Beograd, koji nije uhitio ni Mladida ni druge bjegunce, i koji se ogluio o naredbe sudaca da tuiteljstvu preda dokumente, strahuje da Vijede sigurnosti Ujedinjenih naroda ne preuzme kazneni progon i ne prozove Beograd zbog krenja zakonskih obaveza. Unato drakonskim uvjetima njegove misije, strunjak je uspio utvrditi vanost dokumenata kojima Beograd prijei pristup ved skoro dvije godine: oni sadre klju svih zagonetki. Miloevid nije bio samo suautor smrtonosnog plana etnikog idenja i arhitekt rata, on je do kraja i njihov glavni ravnatelj. Potvrujudi svjedoenje nekih pokajnika, dokumenti jasno Pokazuju podreenost srpskih voda u Bosni i Hrvatskoj i njihove vojske vlastima u Beogradu. Otkrivaju do tada nesludeno postojanje dviju slubi unutar Generaltaba u Beogradu. Stvorene 15. novembra 1993. dekretom koji je ostao tajan, te su dvije slube zaduene upravljati osobljem i fondovima koje je Beograd stavio na

raspolaganje vojskama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Arhivi Vrhovnog savjeta obrane (VSO) otkrivaju i 41 Radi se, zapravo, o Vrhovnom savetu odbrane Jugoslavije (VSOJ), koji ovdje kao i u ostatku knjige, donosimo u obliku Vrhovni savjet obrane (VSO). (op. ur) 42 Za cijelo vrijeme rata, kad se Jugoslavija ved raspala, Miloevid je elio zadrati naziv Jugoslavija za dravu koju su sainjavale Srbija i Crna Gora. Poslije njegova pada u oktobru 2000. nove vlasti promijenile su ime u Srbija i Crna Gora do odvajanja Crne Gore u proljede 2005. 43 To su 30. i 40. Kadrovski centar Generaltaba Vojske Jugoslavije. 30. centar, zaduen za vojsku bosanskih Srba, omogudivao je da se uinkovitije upravlja s 8 miliona eura koje je Beograd godinje doznaivao Mladidevim trupama za plade od 1992. godine, i to sve do 1995. Miloevideva nareenja da se koristi tiskanje novca za financiranje rata kako bi pomod koju daje prikrio vihorom inflacije diji de razmjeri uskoro premaiti do tada nedosegnutu inflaciju kratkotrajne Weimarske Republike. Natezanje izmeu tuiteljice i dijela tima zaduenog za Miloevidev kazneni progon, sad je samo runa uspomena. Dokumenti Vrhovnog savjeta obrane (VSO) ini se da su uvjerili ak i one unutar tuiteljstva koji su se najvie opirali.

43

Da bi dokazalo izravnu umijeanost srpske drave i njezina efa u rat i zloine u Bosni, Tuiteljstvo mora bezuvjetno predstaviti dokaze na Sudu. Na zahtjev Tuiteljstva suci su 30. jula 2003. obnovili nalog Beogradu da preda zapisnike. Beograd se odmah suprotstavlja toj odluci i sredinom oktobra uspijeva nametnuti zatitne mjere nad dokumentima na jednom roitu ex-parte u etiri oka izmeu sudaca i predstavnika srpske drave, u odsutnosti strana u postupku. Ukratko, kako bi sprijeila da te nezgodne istine budu izloene na svjetlo dana, Srbija je uvjerila Sudsko vijede zadueno za sluaj Miloevid" da joj odobri ograniavanje upotrebe tih dokumenata samo na Miloevidev proces i da zabrani irenje dijelova koji je najvie kompromitiraju, ne samo u javnosti nego i svakoj sudskoj instanci osim ICTY-a. Suci se tako mogu oslanjati na cjelinu predanih dokumenata u odreivanju Miloevideve krivnje, ali nede modi u javnoj verziji svoje presude navoditi ulomke koji se i dalje vode kao povjerljivi. Beograd je uspio dobiti parnicu pozivajudi se na vitalni nacionalni interes" srpske drave. Pravilnik, meutim, predvia da se takva mjera odobri samo radi zatite informacija koje bi mogle dovesti u opasnost sigurnost drave. U tim uvjetima Carla del Ponte ne osjeda se vie vezanom svojim pismenim obedanjem iz maja: tuiteljstvo odluuje osporiti tu odluku i trai da ga suci sasluaju. Bez uspjeha. U jesen 2003. Tuiteljstvo ne zna nita o srpskim argumentima i motivima odluke Sudskog vijeda, koji su na zahtjev Beograda ostali povjerljivi. Otkrit de ih tek u januaru 2004. kad pokua pozvati na

svjedoenje jednog od sudionika sastanaka Vrhovnog savjeta obrane (VSO). Dokai podvrgnuti cenzuri tiu se financijske i logistike potpore koju je Miloevideva Srbija pruala srpskim snagama u Bosni i Hrvatskoj, stvarne Miloevideve vlasti nad tim snagama i nad lokalnim politikim vodama, vojaenja srpskih pladenika na vanjskim frontama, isplate plada oficirima vojske iz Beograda koji su sluili u srpskoj vojsci u Hrvatskoj i Bosni, te mjera predloenih za krenje embarga kako bi se nastavilo pruati znatnu logistiku po-mod srpskim snagama u Bosni i Hrvatskoj. Za mnoge ljude u regiji to nije nikakva tajna. No sve to potvreno u dravnim arhivima omogudava da se izvan svake razumne sumnje", glavnog kriterija dokaza u anglosaksonskom pravu, dokae golema odgovornost Miloevida i njegove drave za rat i zloine u Hrvatskoj i Bosni. Jer Vrhovni savjet obrane (VSO), zaduen da odredi strateke dravne ciljeve, sudjelovao je u pripremi i izvoenju dogovorenog plana i formulirao direktive koje je Miloevid zatim prebacio na lea srpskih vlasti u Bosni nad kojima je imao stvarnu kontrolu. A te su vlasti upravo i uspostavljene u Bosni da budu paravan i otklone svaku odgovornost sa sredinje srpske drave i njezinih upravljaa u kampanji etnikog idenja koja se vodila izvan njezinih granica. Beograd hode pod svaku cijenu sauvati ovu lanu oplatu da bi izbjegao pladanje miliona dolara ratne odtete svojim susjedima. Godine 1993. Bosna i Hercegovina i Hrvatska podnijele su tubu za agresiju i genocid protiv Miloevideve Srbije pred Meunarodni sud pravde (ICJ), jednu drugu meunarodnu sudsku instancu smjetenu u Hagu, iji mandat nije suenje
44

pojedincima, nego reguliranje sporova meu dravama. Da je srpska drava proglaena krivom, nove vlasti u Beogradu morale bi preuzeti odgovornost. Odatle njihova volja za sprjeavanjem koritenja arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO) pred Meunarodnim sudom pravde. Odatle i njihova volja za izbacivanjem dijelova koji je najvie kompromitiraju i tako sakriju informacije od opdeg interesa, koje pridonose rasvjetljavanju sukoba i ije neirenje ometa rad pravosua i traenje istine. 44 Vrhovni savjet obrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije sastavljene od Srbije i Crne Gore, stvoren 28. aprila 1992., sastao se sedamdeset i etiri puta izmeu sredine juna 1992. i sredine marta 1999., od ega pedeset i sedam puta za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini Miloevid je jedini od svih sudionika koji je bio prisutan na sva sedamdeset i etiri sastanka. Beograd nije predao tuiteljstvu ICTY-a zapisnike svih zatraenih sjednica. Po nalogu sudionika nisu se pravile nikakve stenografske biljeke sedamnaest sjednica od kojih se devet od nosi na 1995. i razdoblje koje je prethodilo i slijedilo nakon pokolja u Srebrenici. Tuiteljstvo se moralo zadovoljiti slubenim izvjetajima predanim arhivu VSO-a, kojima ponekad nedostaju neke stranice. Srpski dunosnici i sami su uvjereni da arhivi Vrhovnog savjeta obrane (VSO) mogu dovesti do osude Srbije za genocid. ini se da ne elite razumjeti politiki kontekst u kojem se nalazimo", isticao je 3. oktobra 2003. Go-ran Svilanovid, srbijanski ministar vanjskih poslova u uredu Carle

del Ponte. I precizirao je: Ako vam pomognemo da postignete Miloevidevu osudu za genocid, i naa de drava pred Meunarodnim sudom pravde biti osuena za genocid i morat demo platiti milija rde odtete Bosni i Hercegovini. Htjeli bismo s Bosnom pregovarati o povlaenju tube, ali za to bi trebalo rijeiti Mladidevo pitanje (njegovo uhidenje; op. a.). im se to rijei, stvari de idi nabolje."
45

Beograd tvrdi da pravda i istina tete stabilnosti regije i da djeluju protiv mira. Vitalni nacionalni interes" zemlje, naveden pred ICTY-em jest dakle, skrivati pred Meunarodnim sudom pravde (ICJ) sve informacije koje je optuuju jer bi osuda za genocid produbila jaz izmeu Dravne Zajednice Srbije i Crne Gore i Bosne, ali i izmeu dva sastavna entiteta Bosne i Hercegovine, to bi moglo dovesti do opde nestabilnosti u regiji i do elje za osvetom" Mnogi, naime, strahuju da osvjetljavajudi prolost i stigmatizirajudi politiku koja je zloin uinila sustavom i stavila mod srpske drave u slubu projekta s genocidnim namjerama, meunarodni pravosudni organi ne potaknu na reviziju Dejtonskog sporazuma. Mir potpisan 1995. blagoslovio je rezultate etnikog idenja uinivi Bosnu i Hercegovinu slabom jedinstvenom dravom, podijeljenom u dva odvojena politika entiteta koji nisu postojali prije sukoba: na hrvatsko-bonjaku federaciju i Republiku Srpsku, uspostavljenu na podrujima na kojima je ivjela jaka bonjaka zajednica, ali danas slubeno na njima ivi gotovo samo srpsko stanovnitvo. Brojni Srbi boje se ponitenja ove podjele

nametnute u krvi i povratka na Bosnu i Hercegovinu, jednu i nedjeljivu, kakva je bila prije sukoba, u kojoj su etnike zajednice ivjele usko pomijeane. Tuiteljstvo ne razumije zato suci ICTY-a pomau jednoj dravi da uskrati spoznaju dokaza jednoj drugoj meunarodnoj sudskoj instanci Ujedinjenih naroda, Meunarodnom sudu pravde (ICJ), kako bi ga sprijeio da odluuje na temelju injenica i da izrekne eventualnu osudu. Tim vie to Pravilnik o postupku i dokazima ICTY-a ne doputa sucima odreivanje zatitne mjere samo zato da se pred drugim sudom sakrije odgovornost neke drave. ak se i Vijede sigurnosti Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 827 iz 1993., onoj kojom se osniva Tribunal, pobrinulo jasno istaknuti u lanku 7 da de se zadatak suda ispunjavati ne krnjedi pravo rtava da odgovarajudim putem trae odtete za tete nastale krenjem meunarodnog humanitarnog prava". Tuiteljstvo se udi da meunarodna kaznena instanca kao to je ICTY poputa pred zahtjevima jedne drave i ograniava upotrebu dokaza koji su mu predani jer postavlja pitanje odgovornosti pojedinaca ili institucija za zloine za koje bi rtve imale pravo ne samo traiti nego i dobiti odtetu pred bilo kojim pravosuem nadlenim za ta pitanja. I primjeduje: Taj je argument oito apsurdan, i to tim vie to je Beograd vie puta isticao basnoslovne svote koje bi bio prisiljen pladati u ime tih odteta." Ali Sudsko vijede ICTY-a, zadueno za Miloevidev sluaj, to je zanemarivalo putajudi da ga Beograd uvjeri da bi osuda Meunarodnog

suda pravde (ICJ) ugrozila meunarodni poloaj Srbije, i nanijela nepopravljive tete zemlji ije je gospodarstvo ved uniteno. Prihvatilo je argument Beograda prema kojemu bi objava cjeline arhiva sprijeila ponovno uspostavljanje i odravanje mira priznajudi ved samim time vanost ovih dokumenata. Britanski sudac Richard May, jamajki Patrick Robinson i junokorejski O-Gon Kwon dali su prednost pretpostavljenoj stabilnosti zemlje pred interesom pravde i istine, i tako podlegli kljunoj rijei u meunarodnim odnosima. Time su postali sudionicima u lai, hinedi da ne znaju da je "vitalni nacionalni interes" ved prizivan za opravdanje zloina za koje su sada zadueni suditi. Odbili su traiti druga miljenja i usporediti argumente srpskih vlasti s onima optube ili obrane. Kao i tuiteljima, sucima je glavni zadatak bio otkriti, koliko je mogude, injenice koje rasvjetljavaju najgora zvjerstva poinjena u bivoj Jugoslaviji. Dokumenti 45 Sarajevo nije odustalo od svoje tube unato intervenciji Velike Britanije u korist zahtjeva Beograda. Sluaj je pretresan poetkom 2006. Suci Meunarodnog suda pravde nisu htjeli traiti od Beograda da preda dokumente Vrhovnog savjeta obrane. Na suenju 26. februara 2007. izreena je presuda kojom je odbijen zahtjev Bosne i Hercegovine; Srbija nije proglaena odgovornom za genocid u Srebrenici, ali je osuena jer, svojim odbijanjem da uhiti Ratka Mladida i Radovana Karadida, nije izvrila svoju obavezu da ga sprijei ni da kazni krivce.

VSO-a ulaze u taj prioritet i nisu smjeli dobiti nikakve olakice pri odreivanju zatitnih mjera. Tuiteljstvo je u vie navrata pokualo postidi ponitenje ove odluke, ali suci blokiraju svaku molbu za ulaganjem priziva. Krajem septembra 2005. prua se nova prilika. Beogradu, koji i dalje zahtijeva zatitne mjere nad svim dokumentima kojima se moe utvrditi vlast Srbije nad svojim pouzdanicima u Bosni, Prizivno vijede odobrilo je neobjavljivanje nekih dijelova osobnih vojnih podataka vie visokih asnik vojske bosanskih Srba, meu kojima i Ratka Mladida, ime se, nakon njegova unapreenja, potvruje da je vojni zapovjednik bosanskih Srba doista za vrijeme rata potpadao pod vrhovno zapovjednitvo u Beogradu. Jer nije Karadid, politiki voa bosanskih Srba, nego Lilid, predsjednik srpsko-crnogorske drave, taj koji odlukom VSO-a dodaje jednu generalsku zvijezdu Ratku Mladidu dekretom od 16. juna 1994. Pet sudaca Prizivnog vijeda smatralo je da vitalni nacionalni interes" koji iznosi Srbija, da bi se osigurala od toga da je Meunarodni sud pravde (ICJ) osudi za genocid, nije prihvatljiv i da je Sudsko vijede zadueno za sluaj Miloevid bilo u krivu kad ga je 2003. izjednailo s pitanjima nacionalne sigurnosti" zemlje, kako bi opravdalo odreivanje zatitnih mjera nad arhivom VSO-a. Ali umjesto da ispravi pogreku koju je utvrdilo i da ukine tajnost tih dokumenata, Prizivno vijede istaknulo je istom prilikom kako je injenica da su takve mjere odobrene prije dvije godine stvorila legitimna oekivanja" Beograda da de svim njegovim kasnijim zahtjevima

biti udovoljeno istim temeljem. Pet sudaca Prizivnog vijeda tako je postalo dobrovoljnim suuesnicima manipulacije koju organiziraju vlasti u Beogradu s jedinim ciljem da potaknu jednu drugo Pravosudno tijelo, Meunarodni sud pravde (ICJ), da poini istu sudsku pogreku jer nema pristupa dokumentima. Carla del Ponte, tim zaduen za Miloevidev predmet i glavni pravni savjetnici Tuiteljstva, okirani ovom odlukom, sastali su se 21. septembra 2005. da odlue kojim putem idi. Sloili su se da podnesu prijavu sucima u "predmetu Miloevid" i da provedu ponitenje vitalnog nacionalnog interesa" kako bi se odmah zatrailo ukidanje mjera uvanja povjerljivosti arhiva VSO-a. Suci Iain Bonomv, nasljednik Richarda Maya, i Robinson, unato protivljenju suca Kwona, 6. decembra 2005. prihvadaju ponititi mjere zatite koje su na snazi od 2003. shvadajudi da Beograd ne nastoji zatititi svoju nacionalnu sigurnost nego sprijeiti pravdu u traenju istine. Beograd odmah ulae albu i postie privremenu suspenziju te odluke spreavajudi tako Bosnu da preda arhiv VSO-a Meunarodnom sudu pravde (ICJ) prije otvaranja rasprava zakazanih za njezinu albu za kraj februara 2006. Poslije razmatranja argumenata Tuiteljstva, 6. aprila 2006., pet sudaca Prizivnog vijeda, kojim jo uvijek predsjedava Talijan Fausto Pocar, odluuje ponititi odluku od 6. decembra 2005. Informacije o izravnoj umijeanosti Srbije u rat u Bosni i u pokolje u Srebrenici ostaju tako

nedostupne ICJ-u i javnosti. Tuiteljstvo nije u mogudnosti iznijeti taj skandal u javnost jer su suci svaku svoju odluku oznaili povjerljivom". U oktobru 2003. Goran Svilanovid i njegov tim pravnika, koji su doli braniti dravu Srbiju pred Tribunalom, toliko su iznenaeni svojom pobjedom da se boje revizije ove odluke koju Tuiteljstvo osporava. Krajem 2003., samo nekoliko tjedana prije zatvaranja faze optube u procesu, zapisnici Vrhovnog savjeta obrane jo uvijek nisu predani ICTY-u. Tuiteljstvo se mora zadovoljiti s nekoliko izvadaka koje su prikupili strunjaci, kojima je odobreno da jo jednom, u augustu 2003. na licu mjesta, u Beogradu, pregledaju izvjetaje i zapisnike sa sastanaka. Za ostalo oslanja se na insidere, svjedoke koji su sudjelovali u zloinakom pothvatu, da bi objasnilo zapovjedni lanac, naine financiranja i izravno sudjelovanje specijalnih jedinica iz Srbije u kampanji etnikog idenja. Pod izlikom kanjenja u predaji arhiva VSO-a Geoffrey Nice povjerava Carli del Ponte 15. decembra 2003.: Nedu se protiviti povlaenju take optunice o genocidu ako Obrana podnese zahtjev za obustavu postupka." Zapisnici Vrhovnog savjeta obrane (VSO) stiu 2004. poslije zavretka akuzatorne faze procesa. Suci ih prihvadaju u spis, ali Tuiteljstvo ima priliku na roitima ogoliti tek sasvim mali dio. U martu 2006., dakle dvije godine poslije, Geoffrev Nice eli iskoristiti dolazak Momira Bulatovida, jednog od posljednjih svjedoka obrane na Miloevidevu popisu, da bi prikazao ire izvatke prilikom unakrsnog ispitivanja. Kao predsjednik Crne Gore kad je

Miloevid bio predsjednik Srbije, Momir Bulatovid je sa svojim srpskim saveznikom sudjelovao na tim sastancima na vrhu za vrijeme ratova u Bosni i Hrvatskoj. Ali Miloevid trai tjedan dana suspenzije rasprave da bi pripremio presluavanje svojeg svjedoka. To mu je odobreno. U subotu 11. marta 2006. prije nego to je Bulatovid uspio dodi na mjesto za svjedoke, Miloevid je naen beivotan u deliji E04 istranog zatvora ICTY-a. Miloevid nije umakao svojim sucima nego presudi. Njegov proces ostaje nedovren, javnost vjerovatno nede nikada imati potvrdu vanosti arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO), s peatom dravna tajna -strogo povjerljivo", za utvrivanje odgovornosti ovog optuenika za zloine. Miloevid je po svoj prilici umro u snu, oko 7.45 sati, od sranog udara. U utorak prije njegove smrti, Miloevid je od ICTY-a primio izvjetaj s rezultatima analize krvi koja je pokazivala da je sam uzimao rifampicin, antibiotik sa sekundarnim djelovanjem neutraliziranja lijekova protiv visokog krvnog tlaka, od ega je patio. Kutija toga lijeka, proizvedena u Srbiji, naena je poetkom godine meu njegovim stvarima u pritvoru. Dan uoi njegove smrti, u petak 10. marta, Miloevid je predao svojem pravnom pomodniku, Zdenku Tornanovidu, pismo upudeno ruskim vlastima, u kojemu kae da mu prijeti trovanje. Kao dokaz navodi rezultate analize koja otkriva prisutnost visoke doze antibiotika koji se obino uzima u lijeenju gube ili tuberkuloze. Bududi da autopsija i toksikoloke pretrage nisu pokazale prisutnost sumnjivih tvari, ICTY je zakljuio da je rije o prirodnoj

smrti. Ali Miloevid nije oklijevao u mnogo navrata dovesti svoj ivot u opasnost: neke druge analize u prolosti pokazale su da ne uzima lijekove propisane za krvni tlak, zatim, kad je bio prisiljen uzimati ih pred straarom, nabavio je rifampicin da neutralizira njihov uinak. Ovaj rijetki antibiotik poznat je po tome to ostavlja trag u krvi samo dva ili tri sata poslije uzimanja. Ved vie mjeseci Miloevid se koristio svojim zdravstvenim stanjem kako bi uvjerio suce da ga puste na lijeenje u Rusiju, gdje su mu ivjeli ena, sin i brat. Suci su odbacili njegove molbe. Kako se proces bliio kraju, Miloevid je oajniki traio izlaz prije presude. U februaru 2004. Tuiteljstvo je ved imalo potekoda. Za zavretak akuzatorne faze procesa, sprema se pozvati etiri vrlo vana svjedoka insidera. Ali Miloevid se posljednjih deset dana vodi kao bolestan. Za vrijeme prekida rasprave predsjednik Sudskog vijeda, Richard May, takoer se razbolio. Nakon nekoliko mjeseci umire od progresivnog tumora. Zbog odsutnosti jednoga od trojice sudaca Tuiteljstvu je odobreno samo pet dana, umjesto deset, da zavri raspravu. Geoffrey Nice odlui zavriti ispitivanje svjedoka koje je u tijeku, i prisiljava Dermota Groomea, koji s njim predstavlja dio o Bosni, da odustane od insidera koji su trebali baciti novo svjetlo na izravnu Miloevidevu odgovornost za zloine u Bosni. Akuzatorna faza zatvorena je 25. februara 2004. Optuba tereti za genocid
46

Za nekoliko mjeseci dodi de red na Miloevida da odgovara na optube iznesene protiv njega. U meuvremenu anglosaksonska procedura odobrava Obrani da trai obustavu postupka zbog nedostatka dokaza za cijelu optunicu ili njezin dio. Pravni savjetnici Slobodana Miloevida tako i postupaju. U debelom podnesku predanom 5. marta 2004. taku po taku rue rad optube od otvaranja procesa. Tuiteljstvo mora na to odgovoriti prije nego to suci donesu odluku. To je prilika za novi sukob izmeu Carle del Ponte i Goffreyja Nicea. Pod cijenu novih razdora unutar svojeg tima, Nice preporuuje da se udovolji zahtjevu za obustavu postupka i odustane od svih optubi za genocid. U nedostatku cjeline zapisnika sjednica Vrhovnog savjeta obrane (VSO) za vrijeme rata u Bosni, optuba ga u najboljem sluaju moe teretiti za sudionitvo u genocidu u Bosni i Hercegovini", doputa Nice bez drugih objanjenja. Carla del Ponte ne eli se predati bez borbe: Odluka je na sucima. Pustimo onda suce da o tome odlue." U Hag je stiglo nekoliko malobrojnih strunjaka prekaljenih u Arushi na pitanju genocida u Ruandi. vicarka ih namede Geoffreyju Niceu i njegovu timu. Prije stvaranja Meunarodnih kaznenih sudova za bivu Jugoslaviju i Ruandu, Konvencija o 46 Suca Richarda Maya iz Velike Britanije zamijenio je drugi britanski sudac, Iain Bonomy, koji preuzima njegove funkcije 1. juna 2004., upravo prije poetka obrane.

spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. nikada nije primijenjena na nekoj sudskoj instanci. A izmeu teorije i prakse katkada postoji golem jaz. Ali vrijeme leti. Tim ima samo desetak dana da podnese svoj odgovor. Ne tratedi vrijeme, veterani iz Arushe iz mase dokaza, prikazanih na raspravi ili prihvadenih od Sudskog vijeda, identificiraju i sastavljaju elemente koji otkrivaju genocidne ciljeve politike etnikog idenja da bi zatim dokazali sucima da je Miloevid znao namjere -odnosno imao iste namjere -ne samo da se poine zloini nego da se u cijelosti ili djelomino uniti jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina, u ovom sluaju bosanski Muslimani. Pravo nalae da se za svaki zloin utvrdi kako zapovjedni lanac vodi do optuenoga, dakle, u Miloevidevu sluaju, do vrha drave. Ali ne nalae dobivanje eksplicitnog dokaza genocidne namjere. Nikada nije naeno Hitle-rovo izriito nareenje da se iskorijene idovi iz Europe. Prema tome, pravo doputa da se genocidna namjera izvede iz elemenata dokaza kad je mogude dokazati sustavnost zloina protiv neke skupine, injenicu da su odreene rtve sustavno na udaru zbog pripadnosti toj skupini, velike razmjere zvjerstava i uestalost ponavljanja destruktivnih djela i diskriminacije prema njima. Ipak, mora se dokazati da zloine vodi namjera fizikog unitenja te skupine, a ne unitenje njihova identiteta. Vaan je, dakle, cilj kojemu tei poinitelj, a to ne mora nuno biti potpuno unitenje skupine, nego unitenje njezina znaajnog ili reprezentativnog dijela. Genocid se razlikuje od zloina protiv ovjenosti

prije svega po naroitoj namjeri istrebljenja koja ga vodi. Djela poinjena u genocidu i djela koja ine zloine protiv ovjenosti, koja su takoer sustavna ili proirena i planirana, ispreplidu se: posebno ubojstva, istrebljenje ili deportacija ili prisilno premjetanje. Na poticaj strunjaka iz Arushe Tuiteljstvo odluuje, s odlunodu koja je do tada nedostajala timu Geoffreyja Nicea, zastupati Miloevidevo sudjelovanje, uz Karadida i Mladida, u zajednikom zloinakom pothvatu" s ciljem unitenja muslimanske etnike skupine u Bosni na dijelovima bosanskog teritorija koje su namjeravali pripojiti srpskoj dravi. Na 16. skuptini bosanskih Srba, u maju 1992., na samom poetku rata, usvojeno je est ciljeva koji de voditi ujedinjenju Srba u sljedede etiri godine. Meu njima: razdvajanje bosanskih Srba od ostalih dviju nacionalnih zajednica i to razdvajanje u od-vojene drave iji su geografski obrisi ved zacrtani, ali i podjela Sarajeva na srpsku i muslimansku zonu. Nakon toga srpski su ekstremisti sustavno grabili teritorije koje su eljeli pripojiti toj srpskoj dravi. Ali bududi da su htjeli biti njezini jedini gospodari, cilj im je bio iskorijeniti svaku prisutnost ne-Sr-Provodili su, dakle, genocidnu politiku prema vedinskoj skupini uspostav-ljajudi neprestano razarajude i diskriminirajude mehanizme u odnosu na bosanske Muslimane. Dokazivanje je uvjerljivo. Njime se razotkriva cijelo planiranje i pokretanje politike etnikog idenja. Svi komadi slagalice, koji su za vrijeme cijelog procesa bacani na hrpu, zbog unutarnjih razmimoilaenja u timu i

zbog isprekidane anglosaksonske procedure, sada se sreuju da bi konano stvorili itljivu cjelinu -ispripovijedanu cjelinu kakvu bi bez sumnje prikazao neki istrani sudac u kontinentalnom postupku. Sve se slae, poklapa, ukrtava. Zasnovana na ukupnosti dokaza koje je predstavilo tuiteljstvo, javna je verzija oidena od svih dijelova koji su bili pod zatitnim mjerama, bilo da je rije o svjedoenjima iza zatvorenih vrata ili o dokumentima danima pod uvjetom da budu strogo povjerljivi. Mirko Klarin, jedan od rijetkih novinara koji je u Hagu pratio svih dvjesto devedeset osam dana rasprave, odnosno nekih hiljadu sati predstavljanja optube (Tuiteljstvo je ukupno predstavilo 296 svjedoka) objanjava onima koji ga kao dobrog poznavatelja pitaju za miljenje o eventualnoj Miloevidevoj odgovornosti za genocid: Samo sam u stanju shvatiti koliko mi nedostaju elementi da izvuem ikakav zakljuak. Osim svjedoenja iza zatvorenih vrata, to u konanici predstavlja vrlo mali dio rasprave, deseci hiljada stranica ubaeni su u spis kao elementi dokaza kojima javnost nema pristupa. Nemam elemenata da stvorim objektivno miljenje." Kad neki optuenik podrava politiku s genocidnim namjerama, ta namjera mu se moe pripisati ved ako sam usvoji tu politiku, bilo zbog praktinih razloga, ili zbog cininijih razloga, kao, primjerice, da se odri na vlasti. A Miloevid je znao vrlo vjeto iskoristiti nacionalistiku ideologiju kojoj je cilj bio zauvijek razdvojiti do
47

47 Prosecution Response to Amici Curiae Motion for Judgement of Acquittal Pursuant to Rule 98 bis, javna verzija, ICTY, Hag, 3. maja 2004. Tekst samo na engleskom. tada izmijeane zajednice. Stavio je medije u slubu govora mrnje da bi jae stigmatizirao neprijatelja, Drugoga. Tako je uveo razlikovanje izmeu nas" i njih" kako bi ojaao koheziju zajednice nas" pod cijenu odbacivanja Drugoga. Taj je proces doveo de dehumanizacije Drugoga, i te stigmatizirane, osamljene, dehumanizirane osobe uinio lakim metama bududih masovnih zloina. Dvanaestog novembra 1993. bez okolianja povjerava Hrvoju arinidu, hrvatskom visokom dunosniku iz Zagreba, da de svi Srbi rasuti po teritoriju bive Jugoslavije uskoro biti ujedinjeni u jednoj dravi: Otvoreno Vam ka-em, da sam s Republikom Srpskom u Bosni, koja de prije ili poslije postati dijelom Srbije, rijeio 90% srpskog nacionalnog pitanja, isto kao to je Tuman, rijeio hrvatsko nacionalno pitanje preko Herceg-Bosne." Na jednoj sjednici Vrhovnog savjeta obrane 30. augusta 1994., posvedeno mirovnom planu koji je predloila Kontaktna grupa (velikih sila), Miloevid na svoj nain definira nacionalni interes: Vodedi zajedniki jednu jedinu p 0 litiku, moram redi uspjeno, uspjeli smo sauvati nau zemlju (Srbiju i Crnu Goru koje je Miloevid
48

nazivao Jugoslavijom; op. a.) od rata pruajudi svu podrku koju smo mogli naem narodu s onu stranu Drine, stvarajudi Republiku Srpsku i Republiku Srpsku Krajinu i postigavi za njih normalni status za pregovarakim stolom, to de nam omoguditi da ostvarimo na krajnji cilj koji je meunarodna zajednica ved predloila priznati. Mislim na Republiku. Srpsku, koja se sad ved prua na polovini teritorija bive Bosne i Hercegovine. (...) Svaka nacionalna politika, ako hode biti efikasna, mora uzeti u obzir sve te faktore. Ponueno nam je da povedamo na teritorij za 25% i nae stanovnitvo za 10% i, k tome, da sve to legaliziramo. Dana nam je ak i mogudnost da odmah stvorimo konfederaciju (s teritorijima pod srpskom kontrolom u Bosni; op. a.)." Miloevidev cilj oduvijek je bio postidi priznanje svojih teritorijalnih osvajanja, zbog kojih je proliveno toliko krvi. Na Vijedu za usklaivanje politike, tijelu smjetenom u Beogradu, gdje se sastaju srpski vlastodrci iz Bosne i dunosnici srpsko-crnogorske drave radi razgovora o pokretanju zajednikog pothvata, Miloevid u januaru 1993. o pitanju nunosti ujedinjenja srpskog naroda" izjavljuje: To ved imamo de facto. Pitanje je sada kako to zajamiti, kako pretvoriti ovu situaciju koja postoji de facto u de jure" Dan prije Miloevid je pred ruskim premijerom Evgenijem Primakovim opovrgavao bilo kakvu volju da stvori Veliku Srbiju": Tek bi strano krvoprolide omogudilo da se ostvari takav projekt, nisam spreman to napraviti."

Miloevid komada susjedne zemlje, nastavlja svoje planove ne vodedi nikad brigu o patnjama koje nanosi nesrpskim narodima, nikad ne uzimajudi u obzir injenicu da njegov plan podrazumijeva jednostrano i nasilno istjerivanje dijela stanovnitva. Njegova elja da uspostavi jedinstven teritorij koji de modi prikljuiti Srbiji zapeatit de tokom ljeta 1995. sudbinu muslimanskih enklava na istoku Bosne. Kaos u koji tone Bosna nikako nije posljedica zloinakih djela lokalnih izvrilaca, nego je rezultat projekta koji je razradio i vodio Miloevid. Miloevid nije moda nikada izrazio namjeru da mu meta budu bosanski Muslimani s ciljem da ih uniti. Prepustio je radije drugima, posebno srpskim vodama u Bosni, u prvom redu Radovanu Karadidu, da uoblii zajedniku namjeru. U privatnim razgovorima, kao i u javnim govorima, voe bosanskih Srba nisu skrivali svoje genocidne ambicije. Mnogi dokazi u spisu pokazuju da su o svojim namjerama informirali meunarodnu zajednicu, kao i Miloevida. Radovan Karadid, kao i njegova pomodnica Biljana Plavid, obavijestili su, primjerice, Davida Harlanda tadanjeg voditelja Civilnog odjela UN-a u Bosni, o svojoj namjeri da pristupe etnikom idenju bosanskih Muslimana.
49

48 Kontaktnu grupu, stvorenu 1994., koja predstavlja meunarodnu zajednicu u pregovorima o zavretku sukoba u bivoj Jugoslaviji, ine Francuska, Velika Britanija, SAD, Rusija-Njemaka i Italija.

49 U bivoj Jugoslaviji Muslimani (s velikim slovom) bili su jedan od est konstitutivnih naroda. Potjeu iz slavenske zajednice islamizirane za vrij eme Osmanskog carstva. Oni su Krajem rata, 1995. preimenovani u Bonjake. Zbog upotrebe naziva bosanski Muslima-ni u svim dokumentima ICTY-a i u ovoj knjizi je ede upotrebljavan nego slubeni naziv Bonjaci. U oktobru 1991., samo nekoliko mjeseci prije poetka rata, Karadid telefonski izlae svoj plan nekolicini bliskih suradnika. 12. oktobra ponavlja pet puta u istom telefonskom razgovoru da de u sluaju rata Muslimani nestati Oni (voe bosanskih Muslimana; op. a.) ne razumiju da de dodi do krvoprolida i da de Muslimani biti istrijebljeni. Ti jadni Muslimani ne vide kud ih vodi njihov voa i na to ih osuuje, na nestanak. (...) Nestat de, ti de ljudi nestati s lica Zemlje ako nastave (zahtijevati nezavisnost poslije raspada Jugoslavije radije nego da prihvate pripojenje Bosne i Hercegovine Srbiji, kako to hode Karadid; op. a.). Jedina im je ansa da tome izmaknu bila prihvatiti ono to smo im ponudili. I to je ved bilo previe, ponudili smo im puno previe!" U novom telefonskom razgovoru, 15. oktobra 1991. Karadid ponovo najavljuje istrebljenje bosanskih Muslimana u sluaju rata. Kao prvo, nitko od njihovih voa nede ostati na ivotu. Za tri-etiri sata svi de biti poubijani. Nede imati nikakve anse da preive." Istog dana, u svojem slavnom govoru pred Skuptinom Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Karadid javno prijeti Muslimanima da de nestati ako ne prihvate pripojenje Bosne Srbiji.

Bosanske su slube prije i na samom poetku rata snimile na stotine telefonskih razgovora izmeu Karadida i srpskih nacionalistikih voda. Snimke su otkrivene javnosti deset godina poslije, na suenju Miloevidu pred ICTY-em. Ali velike sile odavno su poznavale sadraj tih razgovora. Upozorile su ih gotovo odmah vlasti u Sarajevu, koje su traile pomod u spreavanju sukoba. Pred rastudom prijetnjom irenja rata koji je bjesnio u Hrvatskoj, zapadne su vlade ujesen 1991. pomno pratile razvoj situacije u Bosni i Hercegovini. Nisu mogle ne znati za zloinake planove Karadida i njegovih, toliko su ih ovi do mile volje ponavljali. No projekt etniki homogene drave, formuliran u okolnostima mijeanog stanovnitva, nuno je predviao iskljuenje svake skupine koja se nije identificirala sa srpskom. Konkretni izrazi toga projekta, koji su formulirali Karadid i njegova stranka SDS jo prije sukoba, naroito naoruavanje Srba u Bosni i okretanje JNA na stranu bosanskih Srba, ved je ukazivao na namjeru nasilnog iskljuivanja ovih skupina. Karadid i njegova stranka nisu skrivali, ni prije sukoba, da de im glavna meta biti bosanski Muslimani, koje su smatrali neprijateljima, onima s kojima ne mogu nadi zajednika gledita o bududnosti Bosne i Hercegovine, kao s Hrvatima. Onima ije i samo postojanje spreava ukidanje Bosne i Hercegovine i njezinu podjelu izmeu Srbije i Hrvatske. Prislukivani razgovori iz istog razdoblja spominju redovite kontakte s jednim Francuzom, Mitterrandovim izaslanikom" ije ime nikada ne izgovaraju i koji je dolazio Karadidu u Sarajevo i Miloevidu u Beograd

raspitivati se o situaciji i o namjerama Srba. O tom izaslaniku, ije ime Francuska nije nikada odala, govore s mnogo potovanja, kao o ovjeku za kojega vjeruju da ga mogu pridobiti za svoju stvar. Pariz je znao da srpski nacionalisti namjeravaju raskomadati Bosnu i Hercegovinu u krvi da bi podijelili meusobno usko povezane zajednice i otkinute teritorije okupili u jednu srpsku dravu. Tijekom rata Srbi su uspostavili nove komunikacijske mree povezane s Beogradom. Bonjaci otada vie nisu u stanju nastaviti prislukivanja. Zapadne obavjetajne slube ubrzo ih zamjenjuju na razne naine: obavjetajci na terenu, radarski nadzor itd. U to se vrijeme velike sile ne koriste tim dragocjenim informacijama da bi preoblikovale svoju politiku prema Balkanu i pokuale sprijeiti ili to bre zaustaviti zloinaki plan o kojemu znaju gotovo sve. Kad je tuiteljstvo ICTY-a 1994. otvorilo prve istrage, one ne smatraju pogodnim da mu ih predaju. Pa ak ni poslije. Te jedinstvene informacije, za koje de Tuiteljstvo utroiti toliko godina da doe do njih, bit de baene u zaborav. Naprotiv, ved 1994. Sarajevo dostavlja Grahamu Blewittu i prvopristi-glim zaposlenicima Tuiteljstva prislukivane razgovore s poetka rata. Tuiteljstvo de ih dugo koristiti samo da popuni spis o Karadidu i lokalnim voama koji u svojim opdinama provode politiku etnikog idenja. A upravo ti prvi prislukivani razgovori otkrivaju vezu s Beogradom i Miloevidev utjecaj na vodstvo bosanskih Srba. Ali to je vrijeme kad Graham Blewitt i velik dio tuiteljeva Ureda

negiraju svaku umijeanost Beograda. Trebat de se u istrazi o Miloevidu ekati otvaranje dijela o Bosni 2001. godine da bi se napokon potpuno iskoristili. Dokazi koji teko terete U maju 1992., prilikom 16. zasjedanja Skuptine bosanskih Srba, Mladid upozorava: Ne moemo oistiti niti sve prosijati da bi odijelili Srbe od ostalih i zadrali samo Srbe, dok bi drugi otili. Ne znam kako de gospoda Karadid i Krajinik to objasniti svijetu. Ej ljudi! To bi bio genocid..." Karadid odgovara: to da radimo ako dobijemo dravu u kojoj smo u manjini? to da radimo ako nas opet budu ubijali i ako jo jednom nai neprijatelji budu u naoj dravi? Europa nede i ne eli preuzeti rizik da pusti da se ovdje stvori islamska drava. To je na najvedi problem. ele da ostanemo s Hrvatima ujedinjeni u jednoj dravi Bosni da bismo kontrolirali Muslimane." Dragan Kalinid, jedan od Karadidevih glavnih pomodnika, tada uzima rije: Poznajudi nae neprijatelje (bosanske Muslimane; op. a.) i njihovu podmuklost, i do koje im se mjere ne smije vjerovati dok ne budu fiziki, vojno uniteni i satrti to oito pretpostavlja uklanjanje i likvidaciju kljunih ljudi, ne oklijevam opredijeliti se za prvo rjeenje, za rat..." Na jednom drugom zasjedanju Skuptine, 20. jula 1993. Karadid je obedao krvoprolide" u Srebrenici, jednom od rijetkih depova otpora koju nije odnio golemi val etnikog idenja koji je, ved u proljede 1992. izbrisao s

karte muslimansko, iako vedinsko stanovnitvo na istoku Bosne, na podruju koje od Srbije dijeli rijeka Drina. Srbi nisu uspjeli zauzeti tu enklavu krajem zime i ta je zona stavljena pod zatitu Ujedinjenih naroda. Od tada strpljivo pripremaju novi napad. Karadid ponovo 1994. godine pred predstavnicima bosanskih Srba spominje sudbinu muslimanskih enklava istone Bosne: Ako meunarodna zajednica s nama postupa kao sa ivotinjama, mi demo se ponaati kao ivotinje." etvrtog jula 1994. snage generala Mladida, rasporeene u istonoj Bosni, primaju prve direktive od svojega generaltaba: Moramo nastaviti naoruavati, uvjebavati i pripremati vojsku da izvede ovu bitnu misiju: istjerivanje Muslimana iz srebrenike enklave. Moramo napredovati. Moramo uvjete ivota neprijatelja uiniti nepodnoljivima, a njegov privremeni boravak u enklavi nemogudim." 8. marta 1995. Karadid slubeno prihvada instrukcije Mladideve vojske i potpisuje Direktivu br. 7: Planiranim i dobro pripremljenim borbenim operacijama stvorite nepodnoljivu situaciju potpune nesigurnosti koja nede stanovnicima Srebrenice i epe ostaviti nikakve nade u preivljavanje ili ivot." Miroslav Deronjid, predsjednik opdine Bratunac, susjedne opdini Srebrenica, ije je etniko idenje uspjeno organizirao 1992. iznosi na suenju to mu je Karadid rekao 9. jula 1995.: Miroslave, moraju svi biti poubijani (...) svi koje uspijete uhvatiti." 13. jula 1995., kad je enklava pala, pukovnik Ljubia Beara potvruje Deronjidu: Dobio sam nareenja s vrha, nareenja od voda, da ubijemo sve zarobljenike."

Poslije pokolja u Srebrenici, Karadid objanjava 15. oktobra 1995. pred Skuptinom bosanskih Srba: Kao vrhovni zapovjednik bio sam ukljuen u planove koji se tiu epe i Srebrenice, posebno Srebrenice. Osobno sam bacio pogled na planove, a da to ne zna (Mladidev; op. a.) Generaltab. Sluajno sam susreo generala Krstida i savjetovao mu da ide u Srebrenicu i proglasi pad grada prije nego to budemo mogli istjerati Turke kroz umu (kao to je javno objavio Mladid 11. jula; op. a.). Odobrio sam tu radikalnu misiju i nemam nikakve grinje savjesti to sam to uinio." Na sastancima 11. i 12. jula 1995. u hotelu Fontana u Bratuncu, Mladid prijeti civilnim predstavnicima Srebrenice: Muslimani mogu birati izmeu preivljavanja i nestanka, razumijete li sudbina vaeg naroda je u vaim rukama, i to ne samo na ovom teritoriju." Mladid zahtijeva predaju bonjakih snaga koje su pobjegle preko breuljaka da izmaknu sudbini koju im je pripremao. Njegova sugovornika, Nesib Mandida, prebacili su nizozemske plave kacige", a osam hiljada mukaraca i mladida iz enklave pogubljeno je. Samo je enama, djeci i starcima dato da preive pod uvjetom da ne pruaju otpor za vrijeme deportacije. Neki de ipak biti ubijeni. ICTY je poslije nekoliko tjedana optuio Karadida i Mladida za genocid. Ved dvanaest godina ICTY uzaludno zahtijeva njihovo uhidenje. Ni jedan od prislukivanih razgovora izmeu Miloevida i Karadida medu onima predanima ICTY-u, ne odnosi se izravno na genocid. Meutim Miloevid nije mogao ne znati Karadideve genocidne namjere u Bosni, s

obzirom na njihove bliske odnose. Tuiteljstvo u Hagu rekonstruiralo je veze koje spajaju predsjedniku palau s poljima smrti preko njegova utjecaja na Karadida i Mladida. Time dokazuje kako je Miloevid izravno sudjelovao u izradi stratekih ciljeva zajednikoga zloinakog pothvata u Bosni. Dvanaestog marta 1993. Miloevid obavjetava lanove Vrhovnog savjeta obrane o uputama koje je dao Karadidu: Rekao sam Radovanu da uini radikalne ustupke da bi sauvao teritorij na lijevoj obali Drine i koridor na sjeveru radije nego da se kvai za svaki etvorni metar sarajevskog kraja." Miloevid je kontrolirao Mladida i Karadida. Unato njihovim nesuglasicama, posebno za pregovarakim stolom gdje je Karadid odbijao svaki kompromis vezan uz teritorij, Miloevid je i dalje, sve do 1995. vrio utjecaj na tu dvojicu voda bosanskih Srba. Dokazi prikazani na procesu otkrivaju podreenost Mladida Miloevidu. Gospodar u Beogradu nadzirao je de facto sve snage srpskih vojski: vojsku Beograda i njezine produetke u Bosni i Hrvatskoj. Za Beograd, ove su tri vojske bile jedna te ista vojska, zaduena da ostvari politiku etnikog idenja. Financirane su iz istog prorauna i ovisile su o istoj politikoj vlasti koja je odluivala o financiranju, isplati dohodaka, unapreenjima, premjetanju kadrova, logistikoj potpori i stratekim planovima. No ta vrhovna vlast nije nitko drugi nego Vrhovni savjet obrane (VSO) smjeten u sreditu vlasti u Beogradu. Vladajudi poloaj Miloevida u VSO-u inio ga je glavnim

Mladidevim efom. Mladid i lanovi njegova stoera i sami su obiavali redi: Ne primamo nareenja od Karadida." A komandant Generaltaba u Beogradu, Momilo Periid, potvrdio je to u aprilu 1995., uoi pokolja u Srebrenici: Mi imamo vie utjecaja na njih nego Karadid iji je cilj progurati to vie oficira koji su lanovi njegove stranke, SDS-a, da bi imao utjecaja na vojsku. A Mladid upravo to eli sprijeiti." Ali Karadid je bio prijeko potreban da izrazi genocidne namjere, da potpie direktive i preuzme de jure ulogu vrhovnog zapovjednika nad snagama koje de facto ne kontrolira, i tako omogudi Beogradu da skine sa sebe svaku pravnu odgovornost. Ipak, ba je u tabu u Uzicama, vojnom sreditu na zapadu srednje Srbije, planirana i pripremljena ofenziva na Srebrenicu, u koordinaciji izmeu Ratka Mladida i Momila Periida, prema direktivama politikih vlasti iz Beograda. Odatle golema odgovornost Miloevideve drave za genocid u Srebrenici. Osim vojske, Miloevid je de jure nadzirao glavne policijske snage Srbije, redovite i specijalne, koje su takoer sudjelovale u zloinima u Bosni. Na Miloevidev zahtjev neke specijalne jedinice opskrbljene su izvanrednim financijskim i logistikim sredstvima, primjerice, poznate Crvene beretke, pravi eskadroni smrti u slubi Miloevida i njegova zloinakog projekta. Video-zapis snimljen u njihovu zatvorenom taboru u Kuli, sjeverno od Beograda, 4. rnaja 1997., prigodom este godinjice osnutka te po zlu poznate jedinice, pokazuje zapovjednika ivojina Ivanovida kako dri

zdravicu u ast Miloevida koji je doao odrati smotru svojih trupa: ,,U slubi efa drave!" Zatim Jovica Staniid, ef Slube dravne sigurnosti, Miloevideva desna ruka za prljave poslove, dodaje: Gospodine predsjednie, sve to smo dosad napravili, napravili smo uz Va pristanak i obavjetavajudi Vas." 9. jula 1995., kad Karadid kae Miroslavu Deronjidu da svi srebreniki Muslimani koji stignu u njegovu opdinu poslije zauzimanja te enklave moraju biti ubijeni, bio je na izlasku sa sastanka s Jovicom Staniidem kojega je Miloevid poslao srpskom vodstvu u Bosni. Dan prije i Staniidev pomodnik, Franko imatovid, bio je u Bosni, u Vlasenici, Generaltabu srpskih snaga koje su dva dana prije pokrenule ofenzivu na Srebrenicu. 13. jula, u jeku pokolja, zapovjednik jugoslavenske vojske Momilo Periid potpisuje naredbu kojom zapovijeda tridesetorici svojih asnika da krenu u Bosnu. Petnaestog jula oni su stigli u zonu Srebrenice i stavili se u slubu Mladidu. Opet je Beograd pripremio i omogudio izvrenje plana osiguravi se prethodno da njegovi ljudi, u vrijeme kad budu sudjelovali u zloinima, budu pod nadlenodu bosanskih Srba, tako da mogu nijekati bilo kakvu umijeanost Srbije i njezina svemodnog efa. Da bi uvjerilo u izravnu Miloevidevu umijeanost u genocidni plan, a posebno u njegovo izvrenje u Srebrenici, tuiteljstvo jo nema jednu drugu vi-deosnimku, koja de biti prikazana na raspravi 1. juna 2005., a koja pokazuje korpione, drugi eskadron smrti, koji je stvorila Sluba dravne sigurnosti Srbije, rasporeen u okolici Srebrenice za vrijeme pokolja, kak o
50

pogubljuje jednoga po jednoga est mladih Muslimana iz te enklave. Dokazi do kojih su poetkom 2005. doli istraitelji ICTY-a, potvruju pripadnost korpiona

51

50 Zapravo Sluba dravne bezbednosti (op. ur.) 51 rtve, stanovnici Srebrenice, bili su Juso Delid (16 godina), Azmir Alispahid (17 godina), Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije. Vojne knjiice, ratni raspored, broj Pod kojim se vode, zdravstvene potvrde vojske bosanskih Srba za one koji su u operacijama bili ranjeni, konano su omogudili da se zauvijek odbaci svaka sumnja o izravnoj Miloevidevoj odgovornosti za genocid u Srebrenici, to su veliki dio Tuiteljstva kao i zapadne vlade uvijek odbacivali. Poslani u Bosnu deset dana prije poetka ofenzive na Srebrenicu, korpioni, kao i sve policijske i vojne jedinice koje su dole iz Srbije, stavljeni su u asu zloina pod zapo-vjednitvo lokalnih vojnih vlasti da se prikrije izravna umijeanost Beograda. Franko imatovid, zapovjednik specijalnih operacija u Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije, ipak se nalazi u Bosni, udaljen dva sata vonje od Srebrenice, u glavnom sjeditu specijalnih jedinica na Jahorini, u planini iznad Sarajeva. Originali zapisnika VSO-a i Savjeta za politiko usklaivanje, instance koja okuplja srpske vode iz Bosne i one iz Beograda, pokazuju da je Miloevid zahtijevao da ga njegove slube svakodnevno obavjetavaju o situaciji u Bosni i da je raspolagao posebnim telefonskim linijama koje su ga, kad god
52

je to htio, povezivale s Karadidem i Mladidem. Pokazuju takoer da Miloevid 1995. nastavlja pratiti razvoj dogaaja u Bosni, posebno prije, za vrijeme i poslije pokolja u Srebrenici, i da najmanje jednom u tom razdoblju telefonira Mladidu. Odatle kontinuitet Miloevidevih genocidnih namjera. Vie sastanaka na vrhu pokazuju Miloevidev preutni pristanak na zvjerstva koja su u Srebrenici upravo poinile razne snage koje su tada okupljene pod Mladidevom zapovjednitvom, uz Miloevidevu podrku i kontrolu. Za genocidnu namjeru ne okrivljuje se samo onaj tko je planirao ili naredio genocid, nego se moe okriviti i svaka osoba koja je mogla predvidjeti genocidne namjere svojih saveznika i koja je, zahvaljujudi vlasti koju je imala nad njima, imala mod sprijeiti da se one provedu u djelo, ali to nije uinila. Tuiteljstvo, dakle, dodatno zastupa tu drugu razinu Miloevideve odgovornosti za genocid. Vie meunarodnih svjedoka, kao to su Wesley Clark, vojni savjetnik pri amerikom pregovarakom timu, britanski general Rupert Smith, zapovjednik plavih kaciga" u Bosni, ili Amerikanac David Harland iz Odjela civilnih poslova UN-a u Bosni, potvruju da je Miloevid bio obavijeten o namjeri voda bosanskih Srba da poine krvoprolide velikih razmjera u Srebrenici. Meutim, zbog svojeg utjecaja i hijerarhijske vlasti imao je mod da to sprijei. Pri jednom susretu 17. augusta 1995. u Beogradu, Wesley Clark je pitao Miloevida koji ga je upravo uvjeravao da je ovlaten pregovarati o miru u ime bosanskih Srba i jamiti da de se eventualni dogovor potovati: Gospodine predsjednie (...) ako imate

takav utjecaj na Srbe u Bosni (...) kako to da ste Mladidu dopustili da ubije sve te osobe u Srebrenici?" A Miloevid je odgovorio: Eh, generale Clark, ja sam mu savjetovao da to ne uini, ali me on nije posluao." Tri ifrirane poruke datirane 11. jula 1995. pokazuju da je Miloevid bio obavijeten o situaciji u Srebrenici i da je mogao predvidjeti genocidne namjere svojih saveznika. Jedna depea precizira da de vojska bosanskih Srba vjerovatno razdvojiti mukarce koji su dovoljno stari da ratuju od ostatka stanovnitva, a snage UNPROFOR-a nede tu modi pomodi. Praktine tekode s kojima de se morati suoiti vojska bosanskih Srba da bi kontrolirala etrdeset hiljada ljudi bez sumnje de je nagnati da ne produava teke uvjete stanovnika Srebrenice". Uostalom, sastanci VSO-a poslije pokolja u Srebrenici pokazuju da Miloevid odobrava zvjerstva. Ni u jednom trenut-ku neosuuje krvoprolide. Naprotiv, estita Mladidu na vojnom uspjehu i na malobrojnosti ljudskih gubitaka koje je pretrpio, i priznaje da je bio u kontak-tu s Mladidem za vrijeme napada na Srebrenicu i epu. Nakon pada Srebrene telefonski kae Ratku Mladidu, u nazonosti Momila Periida: Ratko, nnoe li izmjeriti cijenu svoje vojne pobjede? Cijena je pet mrtvih, dvadeset ranjenih i jedno izgubljeno vozilo. To nije skupo pladeno. Ali politika cijena mogla bi biti milion puta via ako to dovede u pitanje interese dvanaest milina ljudi (misli na srpski narod; op. a.)." Miloevid se tada boji da de velike sile odbiti priznati njegova nova osvajanja. Ali ini se da je ubrzo dobio potvrdu da de enklave epa i Srebrenica za pregovarakim stolom pripasti Srbima. 14. augusta 1995. uputio je svojim

suradnicima ove rijei: Oni (Mladid i njegovi ljudi; op. a.) zauzeli su epu gdje nikada ni jedan Srbin nije uao. Pitam se ak je li ijedan srpski trgovac ikada stupio tu nogom od Drugoga svjetskog rata jer je to Safet Fejzid (17 godina), Dino Salihovid (20 godina), Smail Ibrahimovid (35 godina) i Sadik Salkid (36 godina). 52 Prizivno vijede ICTY-a potvrdilo je da zloini poinjeni u Srebrenici spadaju u genocid. Sluaj Radoslava Krstida, suenje u prizivu , ICTY, 16. aprila 2004. ved vie od sto godina muslimanska enklava." Dvadeset petog augusta pri susretu na vrhu s voama bosanskih Srba u Beogradu, najavljuje da nede morati vratiti enklave koje de biti prikljuene bez borbe" srpskim podrujima. 25. augusta, samo nekoliko tjedana prije otvaranja mirovnih pregovora u Daytonu, Miloevid dodaje: Ako Muslimani odbiju mirovni sporazum, bit de im reeno da ostaju sami s Damoklovim maem nad glavom u obliku generala Mladida." Mladida, koji je nazoan sastanku, svi su lanovi Vrhovnog savjeta obrane doekali kao heroja. Miloevid nije oklijevao pozdraviti ono, prema njemu asno", to su izvrili Mladid i njegovi oficiri. Miloevid je ne samo odobravao nego je i dijelio namjeru da se poini genocid ne pokuavajudi ga nikada sprijeiti, zbog ega snosi kaznenu odgovornost. Pobjeda Carle del Ponte

Tuiteljstvo je do kraja oklijevalo, lutalo, gubilo se u meandrima povijesti koju su iskrivljavale predrasude, nepoznavanje, zle namjere, namjerna preudivanja i lai onih koji nisu htjeli da se sazna. Na koncu su injenice progovorile same, mimo svakog oekivanja. Ali, bez intervencije strunjaka za genocid, nametnutih u zadnji as, te injenice moda ne bi otkrile sve tajne, toliko su ih pobijali Geoffrey Nice i dio njegova tima. Ne vjerujudi u Miloevidevu krivnju" za genocid u Srebrenici, Nice je predao Sudu dokaze ne okrivljujudi ga uspjeno za genocid. Umjesto da uvjerava suce u Miloevidevu odgovornost za genocid, izvan svake razumne sumnje, trudio se uvjeravati Carlu del Ponte da odustane od kaznenog progona i izolirati Dermota Groomea, amerikog tuitelja, iako zaduenog za dio optunice o Bosni. Umjesto da pomae Tribunalu u traganju za istinom, upustio se u igru velikih sila.
53

U srijedu 16. juna 2004. suci su donijeli odluku. Smatraju da su od Tuiteljstva primili dosta dokaza da zadre svih ezdeset est taaka optunice Medu njima i optubu za genocid; Srebrenicu i Sarajevo. U toj prijevremenoj prosudbi suci su napisali: Genocidna namjera voda bosanskih Srba moe se zakljuiti iz svih elemenata dokaza koji su naeni. Razmjeri i karakteristike napada, njihova jaina, veliki broj ubijenih Muslimana u sedam opdina (zadranih u optunici; op. a.), zatoavanje Muslimana, nasilja koja su pretrpjeli u zatvorenikim centrima i drugdje, kao i uklanjanje osoba bitnih za preivljavanje Muslimana kao skupine, sve

su to inioci koji obiljeavaju genocid." Zatim dodaju: Sudsko vijede moglo bi biti uvjereno, iznad svake razumne sumnje, da je optuenik sudjelovao u zajednikom zloinakom pothvatu koji je ukljuivao vode bosanskih Srba i da je imao zajedniki cilj i namjeru unititi dio muslimanskog stanovnitva Bosne kao skupine" s obzirom na vlast i utjecaj koje je Miloevid imao nad vodama bosanskih Srba, zbog njegova dubokog poznavanja svih poduzetih mjera i 'svega to se slalo na frontu', zbog logistike i financijske potpore Srbima u Bosni i tijesnih veza izmeu vojske u Beogradu i vojske Srba u Bosni". I kao zakljuak: Optuenik je znao za genocidni plan zajednikog zloinakog pothvata i dijelio je s njegovim lanovima namjeru unitenja dijela muslimanskog stanovnitva kao skupine na teritorijima Bosne i Hercegovine za koje je bilo predvieno da se ukljue u srpsku dravu." Uz to, Miloevid je znao ili je imao razloga znati da se neke osobe, kojima je bio hijerarhijski nadreen, spremaju poiniti ili su poinile genocid protiv dijela muslimanskog stanovnitva kao skupine u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini i Bosanskom Novom, i nije poduzeo potrebne mjere da sprijei izvrenje tog zloina ili da kazni poinitelje."
54

53 Geoffrey Nice je priznao da je u mladosti radio u britanskim obavjetajnim slubama. U razgovoru poetkom maja 2007. za sarajevski tjednik Dani Azem Vllasi, bivi albanski visoki dunosnik s Kosova, kojega je Geoffrev Nice namjeravao pozvati za svjedoka u Miloevidevu procesu, otkrio je da je britanski zamjenik tuitelja bio agent MI6. Za jednog njihova

susreta u Beogradu Geoffrev Nice se hvalio da je za raun britanskih slubi obavljao jednu misiju u bivoj Jugoslaviji prilikom glasovitog Brijunskog plenuma u julu 1966. koji je doveo do smjene efa jugoslavenskih tajnih slubi, Srbina Aleksandra Rankovida. Nice je tada imao dvadeset jednu godinu. Izvor: Azem Vlasi, Kosovo de biti nezavisno, Senad Pedanin, Dani, br. 516, Sarajevo, 4. maja 2007. 54 Presuda po prijedlogu za donoenje oslobadajude presude po lanku 98. bis, od 16. aprila 2004, sluaj Miloevid, ICTY. Upozoravamo da je javna verzija te odluke oidena od dokaza koji su prikazani iza zatvorenih vrata ili onih koji su pod posebnim mjerama zatite, posebno neki dijelovi arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO). Pravo lice Slobodana Miloevida Tijekom procesa obrana nije pobijala glavne tvrdnje optube. Miloevid nije pokuavao osporavati optubu za genocid, on ju je potpuno preudivao, osim da je okrene protiv NATO-a. Drae su mu bile politike digresije, neprestano je izmicao optubi, koristio se svojom modi diskvalificiranja kako bi uzdrmao svjedoke i ostajao najede izvan teme. Jer on se u prvom redu, od samog poetka svojega procesa, trudio nijekati svoj poloaj optuenika i braniti srpske nacionalistike interese vie nego samoga sebe. Tako on optuuje meunarodnu zavjeru protiv srpskog naroda, pretvara se u tuitelja protiv Zapada bez obzira na konkretne injenice koje mu tuiteljstvo stavlja na teret i na stvarnost onoga to su preivjeli svjedoci

koji se redaju. Zaboravlja odgovarati na optube koje ga terete, ne maredi za posljedice kad se suci budu morali izjasniti o ukupnosti prikazanih dokaza jedne i druge strane. Njegovo bojno polje je politika, a pravdu mu se eli postaviti iznad nje. Geoffrey Nice, koji ga je promatrao oko hiljadu osam stotina sati rasprave, koliko je trajao proces, primjeduje prilikom jednog susreta s posjetiteljima Tuiteljstva: ,,U poetku Miloevid nije bio u stanju voditi unakrsna ispitivanja. Zatim je dobio savjete i brzo je nauio. Bil o je zauujude vidjeti ga kako postupa, svaki put na isti nain. Unakrsna ispitivanja uvijek je zapoinjao politikim primjedbama, zatim bi suci zatraili da se koncentrira na pitanja postavljena u glavnom ispitivanju, onda bi se prepirao zbog vremena koje mu je dodijeljeno i dalje bi izlazio izvan teme koristedi rije koju ima da brani svoje teze. Kad bi isteklo vrijeme koje je imao na raspolaganju, isticao je da mu ostaje veliki broj pitanja koja mora postaviti svjedoku. Tada bi mu suci odobrili produetak, i u tih zadnjih deset-dvadeset minuta postavljao bi pitanja kakva bi postavljao dobar odvjetnik obrane. Miloevidev cilj uvijek je bio otezanje procesa, tako da je uvijek ekao zadnji as da postavi pitanja koja bi mogla ubaciti sumnju u miljenje sudaca." Miloevid je umro 11. marta 2006., deset dana, odnosno etrdeset sati rasprave prije zakljuenja obrane. Nede se, bez sumnje, nikad doznati jesu li suci namjeravali potvrditi ili ne svoju odluku od 16. juna 2004. i osuditi

Miloevida za genocid ili sudjelovanje u genocidu. Kako bilo da bilo, zapisnici Vrhovnog savjeta obrane imali bi veliku teinu na toj vagi. Proces, ak i nezavren zbog njegove smrti, ogolio je Slobodana Miloevida. Neki su ga usporeivali s Hitlerom, srpska opozicija radije ga je nazivala Sadamom. Nije bio ni jedno ni drugo. Ipak je odluivao o sudbini miliona ljudi u bivoj Jugoslaviji koji jo uvijek s mukom briu znakove tog neasnog djela. Zato to nisu bili Srbi i jer su samim time ometali njegove planove, dan im je izbor izmeu putnog kovega i masovne grobnice. Balkanski kolja pokrenuo je zloinaku maineriju kojoj nikada nije ispustio upravlja. Uzalud se pretvarao da igra ulogu moderatora pred meunarodnom zajednicom, koja je stalno od njega traila da umiri zloinake strasti svoje brade u Bosni ili Hrvatskoj dok im je istovremeno on davao sredstva da te strasti udeseterostrue. Stvorio je sustav paravana iza kojih se skrivao; srpsku vojsku u Bosni i Hrvatskoj, paravojne skupine, specijalne jedinice njegove policije koje su mijenjale obijelja kad bi se iskrcavale na razliita ratita, pa ak i tajne rau-ne i paravan-tvrtke rasprene po cijelom svijetu, da bi nastavila snabdijevati orujem i gorivom ratni stroj. Centralizirao je svu vlast, ali je djelovao preko zastupnika da bi bolje zameo tragove, umanjio svoju odgovornost, uinio je gotovo nevidljivom. Put koji vodi od polja smrti do njegove palae pretvorio je u pravi labirint. Meunarodno javno mnijenje brzo je nalo preac i velikom vedinom shvadalo da on vue sve konce. Zapadni dunosnici takoer, ali oni

su to preudivali zbog straha da im se ne prigovori kako pregovaraju s krvolonim predsjednikom umjesto da gase poar. La i poricanje glavno su mu oruje, ono koje uvijek prati masovne zloine. Ali meunarodni diplomati i dalje su se pretvarali da ga mogu privesti razumu. Dugo su doputali da ih opini taj ovjek i njegova mod. Priznavali su mu istinsku karizmu, mod fascinacije, inteligenciju takoer. Najede su ga opisivali kao odluna ali uglaena ovjeka, ljubitelja viskija i dobrih cigara, neumorna pregovaraa. Rijetki su bili oni koji su osuivali njegov cinizam. Za vrijeme njegova procesa, Miloevid je nastavljao tu dvostruku igru. Prema meunarodnim svjedocima znao je pokazivati odreenu smjernost, ak i kad ih je pokuavao diskvalificirati. Miloevid zna nanjuiti mod i zna kako njome manipulirati. Prema svjedocima-rtvama, seljanima koje je nekada zahvatio njegov ratni stroj, a sada uznemirenima tim susretom oi u oi bez posrednika, on koji je sam preuzeo svoju obranu, pokazuje prezir, koristi se strahom koji jo izaziva, ak i sad kad je ostao bez vlasti i slobode, tako da de neki odstupiti iz sudnice. Sa svojim bivim suradnicima koji dolaze svjedoiti protiv njega izmjenjuje obradanje s vi" i ti", ovisno o poloaju koji su nekada zauzimali i o njihovoj sposobnosti da mu natete, ovisno o tome eli li ih ponovo postaviti u nii poloaj da bi ih lake podredio ili ih naprotiv eli pripitomiti postavljajudi ih u ravnopravan poloaj. Predsjednika Sudskog vijeda Miloevid uvijek oslovljava s gospodine", nikad s predsjednie" ili asni
55

sude", kao to ni ovaj njemu ne priznaje bivi naslov efa drave. Miloevid procjenjuje svoje protivnike i, kao veliki majstor manipulacije, prilagodava svoje dranje ovisno o toj procjeni. ak i u pritvoru ICTY-a nije se prestao ponaati obazrivo prema osoblju, pitajudi za zdravlje njihovih obitelji, ime de zavrijediti paljivije postupanje. Od drugih zatvorenika trai da ga oslovljavaju s gospodine predsjednie". Pravi Miloevid nalazi se drugdje, iza nekih drugih zatvorenih vrata, u kulisama njegove vlasti, tamo gdje ga ni javnost ni diplomati nisu mogli vidjeti. Prislukivani telefonski razgovori, prikazani na procesu 2004., pokazuju grubog ovjeka bez grinje savjesti. To nije ni Miloevid kakvog su oboavali srpski nacionalisti, ni staloeni ovjek o kakvom priaju njegovi meunarodni sugovornici, nego ovjek krajnosti. Kao 11. jula 1991., kad telefonski prepriao susret s njemakim diplomatom: Onda me taj veleposlanik pita kako to da Srbi u Hrvatskoj imaju oruje. Odgovaram mu: 'ekaj ovjee, Srbi su uvijek imali oruje, mi kao narod ne ostajemo nikada razoruani.' (Smijeh) A taj bezvezni peder, zna to mi kae? 'Da, ali ini se da imaju i minobacae. (...) to taj majmun oekuje od mene? Da mu kaem da sam im ih ja dao? Ha, ha, ha..." Psovka u svakoj reenici, to je Slobodan Miloevid, tada predsjednik Srbije, svemodni poticatelj rata koji de donijeti oko dvije stotine hiljada mrtvih usred Europe, u kojoj je upravo pao Berlinski zid i koja je vjerovala u ponovo pronaeni mir. Na drugom kraju linije, Radovan Karadid koji ga, kako nalae podreeni poloaj, oslovljava s

vi", izbjegava psovke i, iz potovanja, pokazuje neuobiajenu suzdranost. Slobodan Miloevid je prost i cinian, hladan i grub. Udaljeni redatelj drame koji se ne zadovoljava davanjem implicitnih nareenja, ponekad i eksplicitno naruuje zloine. Kao kad zapovijeda ubojstvo svojih protivnika u samoj Srbiji. Krajem augusta 2000. tijelo biveg predsjednika Srbije, Ivana Stambolida, koji ga je uveo u politiku, zalili su u ivo vapno njegovi osobni uvari. Miloevid mi je vie puta rekao da je opozicija stado protuha koje treba didi u zrak eksplozivom na nekom mitingu (...) da treba ukloniti Stambolida jer predstavlja opasnost. Zatim je taj zadatak povjerio Miloradu Ulemeku-Legiji koji je doao u moj ured da mi kae da ga je Miloevid zaduio da ukloni Stambolida." U martu 1999. osobno je naredio tajno prenoenje ved istrunulih tijela svojih albanskih rtava s Kosova u okolicu Beograda, a onaj koji organizira njihovo iskapanje nije nitko drugi nego Zdravko Tolimir koji je ujesen 1995. ved upravljao prikrivanjem tijela bonjakih rtava iz Srebrenice, rasprenih po stotinama naknadnih grobnica uz rijeku Drinu. Ali zapadna diplomacija nastavila je gledati Miloevida u prvom redu kao Posrednika. On joj je postao glavnim savjetnikom. Prema jednom istraitelju lCTY-a koji je prikupio svjedoenja vedine diplomata i vojnika koji su se redali u Miloevidevu kabinetu u julu 1995., Miloevid je vien kao jedina osoba kojoj se moe okrenuti meunarodna zajednica da zatrai pomod i savjete kako da utjee na bosanske Srbe". Carl Bildt, koji se susreo s Miloevidem 14. jula 1995., upravo nakon izlaska Mladida iz njegova ureda i dok se nastavljaju Pokolji u
56

Srebrenici, sjeda se: Miloevid je pokuavao pomodi, da je Miloevid imao spoznaje o ubojstvima koja su se upravo dogaala, bio bi zgroen, ne mogu vjerovati da je bio umijean u taj pokolj." 55 Izvjetaji s rasprave na engleskom izbrisali su ovu igru s vi i ti koju je Miloevid izvodio, a francuska,e verzija, naprotiv, nije promijenila kao ni prijevod na srpskom koji postoji na siteu beogradske nevladine udruge Centar za humanitarno pravo, www.hlc.org.yu 56 Svjedoenje Rade Markovida, efa Slube dravne bezbednosti Srbije 1999. pred beogradskim istranim sucem 11. aprila 2003. lan Crvenih beretki, Milorad Ulemek-Legija osuen je u Beogradu na etrdeset godina zatvora za ubojstvo Zorana indida, srpskog premijera, 12. marta 2003. Ameriki potpredsjednik za vrijeme mandata Billa Clintona Al Gore prisiljen je upozoriti biveg vedskog premijera, koji je postao posrednikom Europske unije i koji ne eli vidjeti nita doli Miloevidevo lice namijenjeno za javnost. Na jednom sastanku u Bijeloj kudi, prvih dana augusta 1995., manje od tri tjedna nakon pokolja u Srebrenici, Carl Bildt i Al Gore imaju vrlo estoku razmjenu miljenja. veanin preporuuje Amerikancima da se pouzdaju u Miloevida koji ga je krajem jula uvjeravao u svoju volju da doprinese mirovnom dogovoru u Bosni i Hercegovini: Miloevid je bio glavni srpski saveznik (meunarodne zajednice; op. a.) u svim pravim naporima za postizanje mira u posljednje dvije godine." Umjesto odgovora

Al Gore mu je proitao ulomak amerikih transkripata prislukivanih telefonskih razgovora u kojemu Miloevid izdaje Mladidu nareenja za vrijeme operacija u Srebrenici. Zaboravite ovo, ali znajte da Miloevid uopde nije prijatelj Zapada", zakljuuje ameriki dunosnik. Zapadnjaci nisu prevareni, ali vie vole nijekati. Sve do kraja. Tuiteljstvo uzalud trai originalni zapisnik s toga sastanka u Bijeloj kudi. Ni Al Gore, ni Carl Bildt, ni Michael Steiner, njemaki pregovara, niti Francuz Alain Dejammet, niti Britanka Pauline Neville-Jones koji su bili prisutni ne prihvadaju svjedoiti pred ICTY-em. Al Gore nije dobio zeleno svjetlo od amerikih vlasti, Europljani tvrde da se ne sjedaju! Od januara 2002. Carla del Ponte moli Amerikance da joj daju snimke prislukivanih razgovora izmeu Beograda i voa bosanskih Srba za vrijeme dogaaja u Srebrenici, koje su u njihovom posjedu. Zna da te snimke postoje. Clintonova administracija, nesklona vojnim intervencijama poslije Somalije, eli zadrati poloaj supersile na meunarodnoj pozornici i razvija suradnike odnose. Na Balkanu mogudnost prislukivanja daje nekim lokalnim slubama. Poetkom 1995. CIA opskrbljuje dvije tajne baze u Hrvatskoj, odakle se mogu hvatati telefonske komunikacije na velikom dijelu teritorija bive Jugoslavije. Ali Washington ne reagira i zahtjevi ostaju neusliani. Carla del Ponte okrede se Parizu. General Jean Heinrich spomenuo je 2001. postojanje snimki telefonskih razgovora pred misijom francuske parlamentarne istrage o Srebrenici. Imali smo na licu mjesta sredstva
58 57

prislukivanja, razliita tehnika sredstva na samom tom podruju, izvan njega, okolo (...) Raspolagali smo letjelicama koje su takoer prislukivale i brodovima, dakle istodobno na moru, u zraku i na zemlji" objasnio je tada. Ministarstvo obrane teko moe demantirati nekadanjeg efa Vojno-obavjetajne uprave (DRM). Prilikom posjeta Parizu 6. juna 2003. Carli del Ponte su njezini francuski sugovornici odgovorili da bududi da je korist od snimki koje sadre strateke informacije, neposredna, Ministarstvo ih ne uva". Moete zamisliti koliki bismo toga trebali uvati", istiu oni. Ministrica obrane Michele Alliot-Marie prekida ih i obedava da de provjeriti. Pariz nede ispuniti tu molbu. Jedna od drava nastalih raspadom Jugoslavije dat de dio snimaka ICTY-u. Iz opreza, ili pod prisilom, nede dati one iz tjedna od 11. jula 1995. i vjerovatno je probrala one koje se odnose na pripremu operacije Srebrenica. Dobiveni transkripti ipak svjedoe o redovitim kontaktima izmeu najviih vlasti u Beogradu i Mladida, prije i poslije, dakle, bez sumnje i za vrijeme operacije rotiv Srebrenice i pokolja. Mladid u prvom redu razgovara s Momilom Periidem, imenovanim 1993. za komandanta Generaltaba vojske u Beogradu, i to na Miloevidevu preporuku. Ali one povezuju i Mladida s Miloevidem i Mliloevida s Periidem. 57 Nove injenice koje se odnose na ovaj susret prikupila je autorica. Do sada je samo navedeni navod o Alu Goreu bio spomenut u: Srebrenica,
59

zona sigurnosti, Aneks II, poglavlje 5, odlomak 5, Izvjetaj Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju, NIOD, Amsterdam, 1"' aprila 2002. 58 Malid Gordan, CIA prislukuje Mladica, Globus, Zagreb, 6.januara 2006. 59 "Srebrenica, izvjetaj o pokolju", Dokumenti francuskog Parlamenta, br. 3413, svezak II (Presluanja) str. 183, Pariz, 2001. Pokuaji prikrivanja dokaza Pokuaji velikih sila da prikriju dokaze brojni su iako bi one kao i zemlje regije morale u potpunosti suraivati s ICTY-em. Izvori koji paze da se ne izlo-e izravnim kontaktima s ICTY-em radije dostavljaju neke osjetljive dokaze preko tredih osoba, ponekad preko nevladinih organizacija, a najede preko nekog veleposlanstva. U vie navrata tuiteljstvo je otkrilo da mu dokazi koji su mu bili namijenjeni nisu predani, tako da je moralo traiti od vie drava i svjedoka da ubudude izbjegavaju posrednitvo trede zemlje i da informacije alju izravno tuiteljstvu. SAD, esto izabran kao treda zemlja, zahtijevajudi ponekad od nekih balkanskih vlada da dostavljaju preko njih, uzimaju pravo da ispituju te informacije i odluuju koje mogu, a koje ne mogu biti prenesene ICTY-u. Dokazi, tako prosijani kroz sito zapadnih obavjetajnih slubi, pone-kad su izmijenjeni, ili ak skradivani stizali u Tuiteljstvo koje tako nije mo-glo otkriti svu njihovu vrijednost. Takav je bio sluaj s filmom o proslavi este godinjice Crvenih beretki na kojoj su bili prisutni Miloevid i svi kljuni ljudi policijskog krila zloinakog

pothvata, to je jedan od glavnih dokaza za utvrivanje izravnih veza izmeu Miloevida i zloina kako u Hrvatskoj tako u Bosni na Miloevidevu procesu. Prije predaje samog filma, zemlja koja ga je dobila, predala je ICTY-u prijevod audiozapisa. Bududi da je proces ved zapo-eo taj dokument, u oekivanju samog dokaza, mora omoguditi tuiteljstvu da ga ukljui u strategiju optube ako ga bude smatralo pogodnim. Meutim, prijevod je bio izmijenjen, pun primjedaba nerazumljivo", s velikim brojem iskrivljenih ili nerazumljivih imena. Neki dijelovi kao da potvruju neke dokaze, ali haki strunjaci daleko su od toga da zamisle ono to de otkriti godinu dana poslije kad je videosnimka konano predana Tuiteljstvu. Dijelovi oznaeni kao nerazumljivi" sadre pregled svih ratnih djelovanja specijalnih jedinica Miloevideve policije u Hrvatskoj i Bosni, ali i izjave koje identificiraju Miloevida kao pravog kuma tih eskadrona smrti, stvorenih 4. maja 1991., u osvit rata. uje se njihov zapovjednik, Milorad Lukovid-Legija, bivi llegionar, kako hvali uinkovitost malih, neupadljivih jedinica, pokretnih i ubojitih". A same slike svjedoe o nazonosti kljunih osoba usporedne Miloevideve vojske, stvorene od specijalnih policijskih snaga Srbije. Tuiteljstvo je jo jednom izgubilo vie od godinu dana. estog juna 2003. Carla del Ponte dola je u Pariz s drugim pitanjima koja izazivaju ljutnju. Biste li mogli ponovo razmotriti zahtjev svojih slubi da povuemo pitanje o predvidljivosti pokolja u Srebrenici koje elimo postaviti generalu Bernardu Janvieru radi njegova svjedoenja na
60

Miloevidevu procesu? To je vrlo vano jer elim modi utvrditi Miloevidevu odgovornost za Srebrenicu. No imam dojam da nitko ne eli tome pridonijeti, kad vidim na kakve tekode nailazim kod Amerikanaca kad je rije o tom pitanju! Ipak, zapadnjaci su mogli otkriti predznake, ali ini se da se ba to eli sakriti." A kad je tri godine poslije javno rekla: Meunarodne snage znale su da de (u Srebrenici; op. a.) biti poinjeni pokolji velikih razmjera, o tome su govorili i nita nisu napravili da ih sprijee", doivljava otre prigovore veleposlanstava, meu kojima i SAD-ova, i prisiljena je povudi vlastite rijei. Amerikanci i Europljani namjerno su izabrali mir na tetu istine. Poslije pokolja u Srebrenici i prislukivanja koja su tada izvrena, amerika je diplomacija u augustu 1995. sastavila izvjetaj koji istie probleme koje bi SAD-u prouzroio nastavak pregovora sa Slobodanom Miloevidem. Suoena sa estinom rasprave koja se tada vodi u SAD-u, Clintonova administracija boji se da de za svoje nedjelovanje morati platiti politiku cijenu. Senatori i lanovi Kongresa optuuju za minhenski sindrom, usporeuju zloine u Bosni s najgorim ponienjem za zapadne demokracije od 1930-ih godina". ak i ameriki pregovara Richard Holbrooke javno priznaje da u krvoprolidu u Srebrenici vidi najvedi zajedniki neuspjeh Zapada od tridesetih godina" zaboravljajudi usput genocid iz 1994. u Ruandi. Ali Bijela kuda presijeca problem, gotovo parafrazirajudi
62 61

60 Francuski general Bernard Janvier zapovijedao je ukupnim snagama UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji 1995. godine, u vrijeme pokolja u Srebrenici. 61 Matton Svlvie, Seule contre tous, Paris Match, 27. oktobra 2006. 62 Prema izrazu Newta Gingricha, predsjednika amerikog Kongresa 1995. formulu Francoisea Mitterranda, koji je upravo siao s vlasti nakon to je pet godina preporuivao da se ne dodaje ratu rat" na Balkanu. Ona definitivno odbacuje apele Chiraca, svjee izabranog predsjednika Francuske, da zauzme srebreniku enklavu uz pomod amerikih snaga. Washington Post od 3. augusta 1995. usporeuje to odbijanje s pismom amerikog pomodnika ministra obrane Johna McClova u kojem kae da bombardiranje Auschwitza ili eljeznikih pruga koje u njega vode moe izazvati jo osvetnikih akcija Nijemaca". Amerika i europske vlade prave se da ne znaju tko je Miloevid jer igraju na njegovu kartu da bi uutkale oruje. Kad je mir potpisan, odvradaju ICTY svim mogudim sredstvima od zapoinjanja progona gospodara Balkana. Ali, kad je ved jednom Miloevid sruen i baen u zatvor, nastavak prikrivanja tih dokaza pred meunarodnim pravosuem otkriva postojanje nekih sasvim drugih interesa nego to je spreavanje ponovnog zapoinjanja neprijateljstava i zatita ivota meunarodnih snaga za odranje mira rasporeenih u Bosni i Hercegovini. Opstrukcija Zapada usredotoila se na sve to se tie izravne
63

Miloevideve odgovornosti za zlodjela u Bosni, a posebno u Srebrenici, ali i na predvidivost pokolja poslije pada te enklave. Tako da se treba nadati da tajna izbora mira uz rtvovanje hiljada ivota koji su smetali crtanju karata ne lei u odlunosti velikih sila da onemogude pojavu uznemirujude istine. Takav nepravedan i zloinaki izbor doveo bi u pitanje temelje mirovnih ugovora zakljuenih u Daytonu u novembru 1995. Brojnim zapadnjakim svjedocima njihove vlade nisu dopustile da svjedoe na Miloevidevu procesu. David Owen, Herbert Okun, William Walker i drugi izredali su se na klupi za svjedoke, ali oni su u vrijeme tih dogaanja predstavljali meunarodne organizacije kao UN, Europsku uniju ili OSCE, a ne svoje vlade. U martu 2002. William Taft, tadanji pravni savjetnik u State Departmentu opravdava pred Carlom del Ponte odbijanje svih vlada da dopuste svjedoenje svojim diplomatima: Povjerljivost je jedan od osnovnih elemenata svake diplomacije." Tako na tom procesu uvelike nedostaju glavni pregovarai koji su se tijekom godina na desetke puta susreli s Miloevidem. Uz poznatu iznimku Wesleyja Clarka, amerikog generala koji je 1995. bio prvi vojni savjetnik za vrijeme mirovnih pregovora koji su doveli do Dejton-skog sporazuma, a zatim vrhovni zapovjednik saveznikih snaga u Europi za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. Krajem 2003. uao je u utrku za investituru Demokratske stranke na predsjednikim izborima 2004. i us-Pio iznuditi od amerike administracije zeleno svjetlo za svjedoenje u Hagu. Washington zahtijeva svjedoenje iza

zatvorenih vrata, a Tuiteljstvo ICTY-a javno svjedoenje. Clark se nagodio. Dva dana, i to 15. i 16. decembra 2003,. svjedoi iza zatvorenih vrata, uz prisutnost pravnih predstavnika amerike vlade. Iste veeri njegovo svjedoenje provjeravaju amerike pravne slube, a objavljuje se sa samo etrdeset osam sati zakanjenja. Miloevid nije postavio n i jedno neugodno pitanje, Washington nije traio nikakvu mjeru tajnosti. Unato zahtjevanju tuiteljstva, Richard Holbrooke, arhitekt Dejtonskog sporazuma, odbija slijediti Clakov primjer. Ni Christopher Mili, tada Holbrookeova desna ruka, niti ijedan drugi lan njegova pregovarakog tima, nede svjedoiti na Miloevidevu procesu. Prvi proces jednom efu drave pred meunarodnim pravosuem nije mogao biti jednostavan. ICTY je morao odgovoriti na trostruki izazov, proceduralni, administrativni i politiki. Rije je o suenju za individualnu odgovornost efa drave za zloinaku politiku, u ogranienu roku i s ogranienim proraunom, nadvladavajudi u zadanom vremenu sve politike blokade Ali sluaj Miloevid" bio je ponajvie borba protiv volje mnogih da prikriju prolost: protiv volje optuenika, neminovno, volje Beograda, to je predvidivo, u sprezi s vrlo ciljanom voljom velikih sila. Ovo iskustvo daje naslutiti s kakvim de se potekodama u bududnosti susretati kazneni prostupci protiv efova drava. Odbijanjem drave, iji je ef bio optuenik, da osudi zloinaku politiku vodenu u ime nacionalnog interesa. S viim

dravnim interesima velikih sila koje bi isto tako htjele odvojiti istine koje se mogu redi, od onih koje je bolje zaboraviti jer nose ig njihove sramote. Velike sile nede nikada dati sve dokaze kojima raspolau da bi omogudile pravdi da radi svoj posao. Moemo zamisliti kakva bi bila reakcija saveznika da je Robert Jackson, tuitelj Vojnog suda u Nurnbergu, zatraio 1946. g. zrane slike koje su imali ved 1941. i koje su pokazivale postupnu izgradnju eljeznikih pruga i 63 Power Samantha, ibid. str 434. logora, da bi dokazao predvidljivost istrebljenja i namjeru unitenja europskih idova (slike su pokazane javnosti pedeset godina poslije), a da ih nisu bombardirali. U Iraku se vidjela volja amerike sile da ogranii proces Sadamu Huseinu da ne bi ocrnio Zapad. Povijest Miloevideva procesa primjer je za sukob imperativa koje diktiraju vii dravni interesi, lokalni ili meunarodni i imperativa pravde. Bez kljunih svjedoka i dokumenata, Tuiteljstvo ICTY-a moralo je nadvladati ili zaobidi potekode, snalaziti se s onim to je imalo, a ponekad imati srede: najosjetljiviji svjedoci sigurno se nikada ne bi bili sami prijavili da ICTY nije imao mogudnost, svojstvenu svakoj meunarodnoj instanci, kakvom se teko mogu podiiti nacionalna pravosua, da ih presele izvan zemlje, odnosno da im daju nove putovnice, ponekad i novi identitet. Unato svim zaprekama, ICTY se bez ikakve sumnje dokazao. Njegov uspjeh u praksi dokazao je vie nego ikada korist

od meunarodnog pravosua i potrebu da se stalnom Meunarodnom kaznenom sudu (ICC) dadu sredstva da djeluje tamo gdje nacionalna pravosua odustanu od sankcioniranja zloina i utvrivanja odgovornosti. Jer, oito je, drava iji je ef bio optuenik, nije u stanju sama suditi svojem bivem gospodaru ako nije raspoloena otkriti istinu i osuditi projekt, bio on i nacionalni, ako se do njegova ostvarenja dolazi zloinom. Opasnosti od povratka unatrag Miloevideva smrt 11. marta 2006. liila je rtve suenja. Ako Miloevid nie proglaen krivim, time ipak nije izmakao pravdi. Umro je u zatvoru, sustigla ga je vlastita prolost, optuen je za genocid i zloine protiv ovjenosti u Hrvatskoj i Bosni, gdje je govorio da ne sudjeluje u graanskom ratu", i na Kosovu, gdje je tvrdio da sasvim legitimno brani svoju dravu protiv ,,terorista". Umro je nakon to se njegovo poricanje sukobilo s injenicama, s arhivima i s patnjama rtava koje su dole svjedoiti. ak i ako ostaje osjedaj nedovrenosti, ovo dugo nabrajanje zloina koji mu se stavljaju na teret i ovo uranjanje u mehanizme zloinake politike za koju je optuen, sad su upisani u slubene registre jedne meunarodne instance i bit de preputeni sudu povijesti. Treba raditi na tome da uinci ovog procesa postanu trajni. Ne samo s pravnog stajalita jer je njihova vrijednost kao presedana bitna nego i sa stajalita injenica, spoznaja, koje su bitne za drutva, unitena razornim uinkom masovnih zloina, za drutva koja se danas moraju iznova izgraditi i penjati se strmim putovima koji vode u

pomirenje. Ali put je jo dug i pun zamki. U Beogradu, na procesu lanovima jedinice korpioni, nisu uzeti u obzir dokumenti koje je dao ICTY, a koji dokazuju pripadnost muitelja Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije. Sueno im je kao gnusnim ubojicama, paravojnim osobama izvan kontrole, koji su samoinicijativno doli sudjelovati u graanskom ratu u kojemu Srbija nije uestvovala", a ne kao sudionicima genocida u okviru zloinakog projekta i za raun naruitelja koji se mogu identificirati na vrhu vlasti, kako to dokazuju dokumenti ICTY-a. Beograd izmie onome to ga ljuti, prikriva dokaze i misli da moe izbjedi pogledati istini u oi, pripisujudi grijehe nekolicini rtvenih jaraca iji su zloini tako stvarni da se ne daju sakriti.
64

ini se da u Hagu Tuiteljstvo ICTY-a ponovo uzmie pred otporima koji su bili svladani u vrijeme Miloevideva procesa. Momilu Periidu, komandantu Generaltaba vojske u Beogradu, pa po toj osnovi lanu Vrhovnog savjeta obrane (VSO) i formalno od 1993. nadreenome Mladidu u vojnoj hijerarhiji, bit de sueno krajem 2007. za zloine protiv ovjenosti i krenje prava i obiaja ratovanja, samo zato to je slao vojni kadar i materijalnu, financijsku i logistiku podrku u vrijeme zauzimanja Srebrenice. Ovaj sluaj Prijeti 64 U Srbiji je sueno za ratne zloine petorici specijalaca iz jedinice korpioni. Osueni su 10. aprila 2007. za ubojstva na kazne od dvadeset,

trinaest i pet godina. Jedan od optuenika, iako se nalazio na mjestu zloina, kako svjedoi videosnimka, osloboen je zbog nedostatka dokaza o njegovu izravnom sudjelovanju u ubojstvima. Osim toga, u presudi se istie da nije dokazano da su njihove rtve iz Srebrenice. Nije, dakle, pokrenuto pitanje sudjelovanja optuenika u genocidu, a obitelji rtava dole su u Beograd svjedoiti o okolnostima u kojima su mladidi zarobljeni poslije pada Srebrenice. da zanemari pravu ulogu politikog i vojnog vodstva iz Beograda u pokoljima u Srebrenici i predvidivost ubijanja, to bi optuba za genocid ili za sudjelovanje u genocidu nuno potakla. Samo nekoliko mjeseci poslije odluke sudaca iz juna 2004. da potvrdi taku optube protiv Miloevida za genocid odluke koja je nagradila napore sudionike suenja u Arushi, Carla del Ponte je u februaru 2005. odustala od progona Periida za genocid. Sukobila se s jednodunom frontom svih zamjenika tuitelja ukljuenih u ovaj predmet: Geoffreyja Nicea, Marca Hammona i Alana Tiegera, dvojice amerikih od vjetnika zaduenih za predmete koji se tiu voda bosanskih Srba, medu kojima i Karadida i Mladida. Trojica zamjenika jednoglasno su zakljuila da su dokazi koji potvruju da je Periid dijelio genocidne namjere ili da je za njih znao nedostatni. Periid je u optunici ipak opisan kao hijerarhijski nadreen bivim lanovima JNA koji su se pridruili redovima vojske Srba u BiH i Hrvatskoj", dakle i Mladidu. Napominje se da je Periid morao poduzeti sve

potrebne mjere da sprijei ili kazni zloine koje su poinili njegovi podinjeni iz 30. i 40. Kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije". U optunici se navodi da je Periid imao spoznaje o tvrdnjama o zloinima koje su poinili njegovi oficiri ili paravojne snage s kojima su oni suraivali" i da je redovito primao kopije dnevnih izvjetaja o situaciji Vojske Republike Srpske i bio u izravnoj vezi s oficirima Vojske Republike Srpske, meu kojima i s Ratkom Mladidem", posebno u vrijeme dogaaja u Srebrenici. Konano se dodaje da je Periid dopustio asnicima Uikog korpusa da pomognu u planiranju i pripremi zauzimanja enklave Srebrenice", da je upotrijebio svoj autoritet za tajno uvjebavanje lanova 10. odreda za sabotau u Srbiji (mart-april 1995.), koji je izravno sudjelovao u mnogim ubojstvima" Muslimana iz Srebrenice u julu 1995. i, konano, da je upotrijebio svoje ovlasti u ouvanju granica izmeu Srbije i Bosne na podruju Srebrenice kako bi se, s jedne strane sprijeilo Muslimane iz Srebrenice da bjee u Srbiju, a s druge strane da se one koji su preli granicu prisili na povratak". Tuiteljstvo je iz toga moralo zakljuiti da je Periid mogao biti barem sudionik u genocidu jer je znao za sustavna ubojstva i progone i jer ih je olakao doputajudi Mladidevim snagama koritenje ljudi i sredstava koji su bili pod zapovjednitvom njegova taba u Beogradu. Zahvaljujudi svojem utjecaju i hijerarhijskim ovlastima nad snagama ukljuenima u genocid u Srebrenici, Periid je uz to dijelio i genocidnu namjeru svojih podreenih i snosi kaznenu odgovornost u tom

zloinu jer ne samo da ga je propustio sprijeiti i kazniti nego je pomagao u njegovu planiranju i poticao njegovo pokretanje. Ali Tuiteljstvo je svjesno izbjeglo pitanje odgovornosti vojne uprave u Beogradu za genocid u Srebrenici, i to ak prije nego to je Tribunal bio prisiljen zatvoriti sluaj Miloevid" zbog njegove smrti. Tuiteljstvo tako dovodi u pitanje napretke postignute u sluaju Miloevid", u kojem je zastupalo sudjelovanje Beograda u zloinakom pothvatu, iji su cilj i namjera bili unititi dio muslimanskog stanovnitva u Bosni, i vratilo se na tezu koju je nekada branio Geoffrey Nice, da je rije samo o podrci. ini se da time Tuiteljstvo eli umanjiti vanost koju je prije pridavalo arhivu VSO-a i drugim dokumentima zajednikima u oba sluaja. Osim toga, Jovica Staniid, desna ruka Slobodana Miloevida u uspostavnju mree malih pokretnih jedinica, neprimjetnih i ubojitih", koje su pustoile od Vukovara do Srebrenice, pa sve do Kosova, puten je na privremenu slobodu u oekivanju procesa, zahvaljujudi pismu podrke CIA-e s kojom je u prolosti suraivao. Britanci i jedan Francuz, nekadanji prefekt pokrajine Var u Francuskoj, Jean-Charles Marchiani, takoer su hvalili njegove dobre usluge za vrijeme sukoba. Staniid se nada da nikada nede biti suen jer njegov proces nije u planu prije 2009. godine, kada bi ICTY morao zavriti prvostupanjske procedure. A upravo je na izlasku sa sastanka sa Staniidem Karadid dobacio Deronjidu da de mukarci koji budu uhvadeni u Srebrenici svi morati biti poubijani". Staniid
65

je bio i zapovjednik korpiona, poslanih ved krajem juna u okolicu Srebrenice, za izvrenje onoga to de uslijediti. Nije meutim optuen za genocid niti za suuesnitvo u genocidu. U junu 2006. Sudsko vijede ICTY-a ustanovila je lanak 73. bis Pravilnika o proceduri i tako sama sebi dala 65 Djelujudi u Miloevidevo ime, Jovica Staniid je odigrao odluujudu ulogu u oslobaanju plavihkaciga, srpskih talaca u proljede 1995., a zatim, nakon nekoliko mjeseci, u oslobaanju dvojice francuskih pilota iji je avion sruen iznad Bosne. Jean-Charles Marchiani, kojega je Jacques Chirac poslao u misiju, pregovarao je sa Staniidem. mogudnost da povue cijele dijelove optunice, sve do jedne tredine, bez drugog kriterija osim vremena. Uinci ICTY-a nisu ireverzibilni. Dunost je Tribunala utvrditi istinu i dosuditi pravdu. To oekuju rtve i svjedoci. ICTY ne smije iznevjeriti traenje istine u predmetima koje je odluio voditi. Mora dakle paziti da u punoj mjeri iskoristi spoznaje prikupljene tijekom svojeg rada, kao u sluaju Miloevid". Ako, naprotiv, ICTY oslabljen Miloevidevom smrdu, neuhidenjem Karadida i Mladida i svojim skorim zatvaranjem, koje je nametnulo pet velikih sila Vijeda sigurnosti, bude pridonosio razvodnjavanju ili brisanju svojih kljunih spoznaja i uklanjanju istina koje smetaju, Miloevid bi tada mogao odnijeti posmrtnu pobjedu. Promaaji Meunarodnog suda pravde

Odluka Meunarodnog suda pravde od 26. februara 2007., kojemu je prije etrnaest godina podnesena tuba Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, savreno ilustrira ovu opasnost. Sud je oslobodio Srbiju kao dravu svake izravne odgovornosti i svakog sudionitva u pokolju u Srebrenici, koje je i on nazvao genocidom i pripisao snagama bosanskih Srba. Srbija se, procijenio je Sud, ne moe smatrati odgovornom za djela Srba u Bosni zato to ima utjecaja na svoje susjede ili zato to im je davala znaajnu pomod" na politikom i vojnom polju. ak i da im je poslala specijalne jedinice ili druge trupe kao pojaanje. Sud nisu uvjerili ni dokazi koji su mu predani da je Beograd dao podrku znajudi o emu je rije ili da je htio da se dogodi ba taj pokolj, a naroito da je elio njegov unitavajudi uinak. Prema meunarodnom pravu, djela osoba, skupina ili entiteta koje jedna drava stavi na raspolaganje drugoj vlasti ne mogu se pripisati toj dravi ako ih je poinila nia vlast o kojoj u tom sluaju ovise. Osim ako su pri izvoenju tih djela, ipak ostali potpuno ovisni o dravi. Ova sudbena praksa potjee iz 1986. godine. Nikaragva, potonula u graanski rat kao posljedica hladnoratovskih trvenja, tuila je Meunarodnom sudu pravde Sjedinjene Amerike Drave. Godine 1986. ovaj je sud osudio SAD zato to se posluio silom protiv suverene drave, Nikaragve, i zato to je poticao contrase da poine zloine protiv civilnog stanovnitva. injenica da je SAD uvjebavao, naoruavao opskrbljivao, financirao i snabdijevao contrase nije uzeta kao osnovana da se Sjedinjenim Amerikim Dravama pripie odgovornost za

zloine pobunjenih paravojnih nikaragvanskih snaga. Otada, kriterij koji se prihvada u meunarodnom pravu da bi se pripisala odgovornost dravi koja podrava neke snage jest stvarna kontrola koju ima nad snagama koje ine zloine. Suci IC-TY-a pokuali su nijansirati stvari u drugostupanjskoj presudi u sluaju Duka Tadida 15. jula 1999., u kojoj su ovaj kriterij procijenili neprimjenjivim na sluaj Bosne. Naime, teko je usporeivati odnose Srba iz Srbije i Bosne s odnosima kakvi su postojali izmeu nikaragvanskih contrasa i SAD-a. Ta razumna primjedba odbaena je bez okolianja presudom Meunarodnog suda pravde (ICJ) osam godina poslije potvrujudi utemeljenost odluke u sluaju Nikaragva protiv SAD-a". Tvrdedi da srpska drava u Srebrenici nije djelovala izravno, Meunarodni sud pravde ujedno oslobaa krivnje i Slobodana Miloevida, svemodnoga gazdu iz Beograda. Posredno, ta presuda sugerira da sam Miloevid nije imao stvarnu kontrolu nad vojskom ili nad srpskim vlastima u Bosni, ni nad specijalnim jedinicama koje im je stavljao na raspolaganje. Ta posmrtna rehabilitacija optuenika izvrena je bez obzira na dokaze u tom predmetu pred ICTY-em, kojima Meunarodni sud pravde nije uvijek imao pristupa. Potpredsjednik Sudskog vijeda, jordanski sudac Al-Khasawneh alio je to Meunarodni sud pravde nije zatraio pristup dokumentima Vrhovnog savjeta obrane, to bi bez sumnje pojednostavilo zadatak". I bez sumnje bi omogudilo utvrivanje najizravnijih veza izmeu Beograda i srebrenikih

grobnica i odluivanje o pravnoj odgovornosti Miloevideve drave za genocid u julu 1995. Ali vijede petnaest sudaca Meunarodnog suda pravde, kojemu predsjeda Britanka Rosalyn Higgins, radije 66 Britanska sutkinja Rosalyn Higgins imenovana je predsjednicom Meunarodnog suda pravde 6. februara 2006. Dva tjedna poslije predsjedala je Vijedu zaduenom za tubu Bosne protiv Srbije. je zanemarilo usrdne molbe Bosne da se naloi Srbiji da preda te kljune dokumente koji srpske snage u Bosni odreuje k a o sastavni dio vojske u Beogradu, pod vrhovnom vladu Beograda. Vijede Meunarodnog suda pravde obrazlae svoje odbijanje da trai taj dokazni materijal tvrdedi da posjeduje dovoljno dokaza da moe odluivati. Bez neproidene verzije tih dokumenata ne bismo mogli raunati na osudu Miloe-vida za genocid", podsjedala je jo u aprilu 2007. Carla del Ponte. Bez original-ne verzije sjednica VSO-a, Bosna nede modi zatraiti od ICJ ponitenje presude i ponovno otvaranje sluaja. U nedostatku novih dokaza, odluka je konana. "Vitalni nacionalni interes" koji su iznosile vlasti u Beogradu a potvrdili suci ICTY-a kako bi zabranili irenje cjelovitog arhiva Vrhovnog savjeta obrane konano je omogudio da se iskrivi istina. Bilo koja zemlja napravila bi sve to je u njezinoj modi da zatiti dravu i njezine interese", brani se Vladimir Perid, jedan od predstavnika srpske delegacije koja se borila za uskradivanje
67 66

arhiva oku javnosti i ICJ-a. Svaki stvarno nezavisan sud bio bi napravio sve to je bilo u njegovoj modi da pokua dobiti te dokumente koji, vie nego ita drugo, rasvjetljavaju spor u kojem je bio pozvan suditi. Odbivi primijeniti lanak 49. Statuta i zatraiti izravno od Beograda da mu preda kljune dokumente, ICJ je popustio pred pritiscima velikih sila koje su se suprotstavljale osudi Srbije, medu njima Velike Britanije, koja je vie godina bezuspjeno pokuavala nagovoriti Bosnu i Hercegovinu da povue tubu. Srpske su vlasti s olakanjem doekale odluku ICJ-a kojom nisu osuene da plate nikakvu ratnu tetu Bosni. Kad je rije o srpskim nevladinim organizacijama za obranu ljudskih prava, one su osudile tu presudu koja predstavlja pobjedu politike Slobodana Miloevida" i koja nede pomodi Srbiji da se suoi sa svojom prolodu (jer) pokazuje nepotpunu sliku uloge Srbije u ratu prolog desetljeda". Nikome u Vladi Srbije nije bilo nepoznato da taj arhiv otkriva odgovornost drave", istie Nataa Kandid, predsjednica Fonda za humanitarno pravo u Beogradu. Sada bolje razumijemo zato je Miloevid poduzeo tolike napore da uspostavi strukture koje su bile paravan izmeu grobnica i njegove palae. Kao pravi majstor manipulacije, neprestano je pokuavao prikriti svoju ulogu iza marionetskih drava koje je stvorio u Bosni i Hrvatskoj, i skrivao se iza mnotva sudionika, posebno eskadrona smrti. Vlasti koje su dole poslije njega mogle su prihvatiti da bude osuen za osobnu odgovornost. Nije im bilo nepoznato to je sve uinio. Znale su bolje od ikoga da je Srbija

pod Miloevidem sudjelovala u ratu i zloinima. Ali nisu htjele da srpska drava preuzme odgovornost za to. Stoga su se i one potrudile prikriti dokaze koji najvie kompromitiraju, a u tom pothvatu koristile su se suradnjom jednog dijela sudaca ICTY-a i ICJ-a. Odluka ICJ-a ne moe, dakle, pretendirati na rasvjetljavanje povijesti i rjeavanje spora izmeu tih dviju drava. Poricanje u kojemu je ICJ svjesno sudjelovao odustavi od neprobranih arhiva Vrhovnog savjeta obrane nosi opasnost da jedne odvrati od prihvadanja odgovornosti, a druge od volje za pomirenjem. Upravi u Beogradu bila je dobro poznata klima mrnje koja je vladala izmeu bosanskih Srba i Muslimana u podruju Srebrenice" i da de ona dovest, do genocida, istie uostalom ICJ. Genocid bi se doista i sprijeio" da je (Miloevideva) Srbija djelovala sukladno meunarodnim obavezama i da je iskoristila svoj utjecaj na bosanske Srbe" kako bi sprijeila zloin nad zloinima. Prema dokumentima prikupljenima tijekom Miloevideva procesa pred ICTY-em, ovaj zakljuak svjedoi o volji sudaca ICJ-a da umanje ulogu Srbije u pokretanju tog zloina nad zloinima. Tako je Srbija osuena zato to je propustila sprijeiti genocid u Srebrenici, ali i zato to je propustila kazniti za genocid odbivi predati Ratka Mladida ICTY -u. Zato je Srbija dobila nalog za uhidenje optuenih u bijegu od ICTY-a, od kojih su dvojica, od etvorice koji sredinom 2007. jo uvijek nedostaju, traena za genocid u Srebrenici: Radovan Karadid i Ratko Mladid.

67 Suci Meunarodnog suda pravde objanjavaju svoje odbijanje da od Srbije trae da preda sveukupnost dokumenata VSO-a u paragrafima 205. i 206. svoje odluke od 26. februara 2007. http://www.icj-cij.org/docket/-files/91/13-685.pdf. III. POGLAVLJE Dejtonska tragedija Vie od jednog desetljeda velike sile ije su snage bile rasporeene u Bosni i Hercegovini igrale su se skrivaa s Radovanom Karadidem i Ratkom Mladidem, dvojicom glavnih optuenika u bijegu od ICTY-a. Pred onim to se niim ne moe opravdati, one su guile kritiku, razvile strategije propagande i neumoljivo se suprotstavljale magistratima ICTY-a. Nikad nisu prestale odbijati predati pravdi odgovorne za genocid u Srebrenici. Draga gospoo del Ponte, Ako je ovaj lanak taan, vi biste se morali, vrlo iskreno reeno, stidjeti. U njemu ste popljuvali rad i napore mnogo ljudi koji, danju i nodu, esto uz opasnost za svoj ivot, 'stvarno' rade na uhidenju optuenih u bijegu od ICTY-a. Ja nedu dati nikakvu izjavu tisku kako bih opovrgnuo vae rijei niti du proslijediti ovo pismo drugima. Zlo je, naalost, poinjeno, ali ja nikada nedu javno napasti osobu iz tima koja tvrdi da brani istu pravednu stvar. Vi
68

ste uli u igru Bosanaca, koji su ovdje, naalost, uvjereni da su SFOR, meunarodna zajednica (ukljuujudi i vas), a moda i neki od naih naroda dogovorno skovali neto to je shvadeno kao zavjera iji bi cilj bio da se ne uhite zloinci zbog nekog makjavelistikog i apsurdnog razloga, ma koji to bio. I vas su uvukli u igru nekih Srba koji su sretni da dokau kako njihov junak Radovan", neka vrsta hajduka ili dananjeg Robina Hooda, prkosi najmodnijim erifima XX. i XXI. stoljeda. Do vaeg posljednjeg napada na lanove vaeg vlastitog tima, pokuavali smo provoditi sve ovlasti kojima raspolaemo, kako drutveni pritisak tako i vojnu silu, a takoer diplomatske i financijske pritiske, na sve aspekte Karad-ideva carstva, ukljuujudi i obitelj, njegove pristae i strukture koje ga skrivaju i tite. Prekopali smo i prevrnuli svaki kamenid i vrili krajnji pritisak na svakom mjestu da vidimo bismo li mogli otvoriti i najmanju pukotinu, najmanji procjep u zatitnim strukturama. Mi se pribliavamo, i na koncu demo uspjeti. Ali, do danas je javni pritisak, uz medije, predstavljao dragocjeno sredstvo. A vi ste nas upravo liili jedne od snaga kojima smo raspolagali, umanjili ste nau mod djelovanja i naim ste klevetnicima dali tap kojim de nas tudi. Unitili ste i ugled lanova svoje vlastite ekipe nerazborito pokazavi da vrlo slabo vladate sobom.

Znajudi da se uopde ne brinete zbog toga, ja sam i sam jako razoaran i, kao i vi, 'vrlo ljut'. Iskreno, John B. Svlvester feldmaral, Vojska SAD-a, zapovjednik SFOR-a. 24. augusta 2002." 68 23. augusta 2002. Agence France Presse objavljuje rijei Carle del Ponte, tuiteljice ICTY-ja, u kojima optuuje snage NATO-a u Bosni i Hercegovini, SFOR, da ne ulau sve svoje snage" za uhidenje Karadida. SFOR mora prestati vriti aktivnosti propagandne naravi. Ja sam ved vrlo ljuta. SFOR mora raditi svim snagama. Uvjerena sam da ga oni mogu uhapsiti." Sutradan joj zapovjednik SFOR-a, ameriki general Svlvester, alje ovo pismo. Konsenzus da se nita ne uini Kad je u martu 1996. Madeleine Albright odluila dodi na breuljke Srebrenice jo posute leevima rtava stranih pokolja iz jula 1995., to je bilo zato da bi dala podrku radu meunarodnog pravosua. Mladid i Karadid moraju znati da su njihovi dani na slobodi odbrojeni", izjavila je pred vojskom fotografa i novinara. Njezine izjave ulijevale su tada vrstu nadu da de naj-odgovorniji za genocid, koje je ICTY prije nekoliko mjeseci optuio, biti jednog dana iza reetaka. Veleposlanica SAD-a pri Ujedinjenim narodima eli usmjeriti pozornost na ratne zloine i zloince dok se tada, poetkom 1996. najvie govori o najvanijoj operaciji odravanja mira koja

je ikad poduzeta, o slanju ezdeset hiljada vojnika NATO-a, koje je u tijeku. ICTY i njegove optunice nisu dio prioriteta. Kao ni haki istraitelji, koji su zapoeli dugotrajna ekshumiranja koja se nastavljaju i danas na tragu otkrida novih kosturnica u kojima je zakopano oko osam hiljada rtava Srebrenice. NATO .stalno izbjegava pruiti pomod ICTY-u, osigurati i razminirati okolicu jama kako bi se izbjegle nesrede i sprijeilo unitavanje dokaza. Nema sumnje da Madeleine Albright intimno eli da njezine rijei postanu stvarnost. Ali politika je odluila drugaije. Bivi ef amerike diplomacije Lawrence Eagleburger, koji je u decembru 1992. ubrajao Karadida i Mladida meu osumnjiene ratne zloince, nije, meutim, imao nikakvih iluzija. Reagirajudi na intervju Radovana Karadida amerikoj mrei CBS, koji je emitiran 17. septembra 1995. u emisiji 60 minuta, izjavljuje: Ako su Karadid i Mladid toliko glupi da napuste regiju, moda de biti pozvani i predani sucima. Ali zapravo, odgovor je na vae pitanje da ja doista sumnjam, sumnjam da de jednog dana biti privedeni pravdi." Za vrijeme mirovnih pregovora koji su se odravali od 1. do 21. novembra 1995. u amerikoj vojnoj bazi u malom gradidu Daytonu, u Ohiju, pitanje ratnih zloinaca i njihova uhidenja jednostavno nije bilo na dnevnome redu. ak su ga ameriki, europski i ruski diplomati, koji su bili u Daytonu, okarakterizirali kao dael-braker, dakle, pitanje koje moe unititi pregovore. Ipak, etiri mjeseca poslije, 24. jula, ICTY je Karadida i Mladida, politikog i

vojnog vodu bosanskih Srba, optuio za genocid i zloine protiv ovjenosti zbog njihove uloge u kampanji etnikog idenja nesrpskog stanovnitva Bosne i Hercegovine i u kampanji terora provoenog protiv civilnog stanovnitva opsjednutog Sarajeva. Osim njihove obaveze da surauju s ICTY-em, dakle da uhite optuene, sve drave, pod ijim pokroviteljstvom su se dogaali pregovori u Daytonu, obavezale su se, ratificirajudi Konvenciju o genocidu iz 1984., da de potivati obavezu da kazne njegove izvrioce. Meunarodni pregovarai za to ne haju. Do te mjere, da u prvo vrijeme, ak razmatraju mogudnost da pozovu u Dayton Radovana Karadida i Rat-ka Mladida. Njima, meutim, nije nepoznato da osim injenica zbog kojih ih ICTY ved kazneno progoni, dvojica ratnih voa snose golemu odgovornost u novijim smaknudima hiljada Muslimana u Srebrenici, pokolju koji je ved prikazan kao najvedi to ga je Europa doivjela nakon 1945. Ali ta dvojica imaju mod suprotstaviti se miru koji mora privesti kraju tri i pol godine rata i zloina u Bosni i Hercegovini. Diplomati, dakle, moraju biti sigurni u njihovu podrku, a najbolje je sredstvo imati ih pri ruci. Izaslanik za pravne poslove francuskog Ministarstva obrane, Mare Guillaume, uri se u noti od 27. jula 1995. umiriti svoje pretpostavljene. Ne predstavlja prekraj pregovarati s nekim tko je osumnjien, a nije osuen, tumai on zapravo preporuujudi da se te veze odre u najvedoj mogudoj tajnosti. I sam Miloevid uvjeren je u volju velikih sila da pozovu Mladida za zeleni stol. ,Ja

sam siguran da je meunarodna zajednica spremna prihvatiti Mladidev potpis na bilo koji mirovni plan", tvrdi Miloevid na jednom sastanku Vrhovnog savjeta obrane (VSO) u Beogradu, 23. augusta 1995. I naglaava da ona, naprotiv, ne eli Karadida zbog njegova odbijanja vie mirovnih planova u prolosti. Ali prijetnja ICTY-eva tuitelja i sudaca da de dati ostavku i uzeti za svjedoka javno mnijenje ako dva optuenika traena zbog genocida i pod meunarodnim nalogom za uhidenje budu sudjelovala u pregovorima umjesto da budu uhideni, pogaa cilj. Nakon to su, ne poduzevi nita, nazoili pokolju stanovnitva koje su morali tititi, ameriki i europski dunosnici boje se kritike svojega javnog mnijenja, a naroito da de ih Haki sud optuiti da su prekrili Konvenciju o genocidu iz 1948. Karadid i Mladid nede pregovarati o miru: oni su prisiljeni prepustiti svoje mjesto Slobodanu Miloevidu. To de biti jedini ustupak" ICTY-u u Daytonu. Uoi pregovora, za vrijeme jednog od posljednjih pripremnih sastanaka u Bijeloj kudi, 31. oktobra 1995., Richard Holbrooke, jedan od glavnih amerikih pregovaraa, ostao je u manjini kad je upozorio: Karadida i Mladida treba uhititi. To nije samo pitanje pravde ved i mira. Ako oni ne budu uhideni, nikakav dogovor o miru sklopljen u Daytonu nema izgleda da uspije." Bili Clinton ima drugih briga. U sluaju mira, on de morati donijeti najteu odluku za jednog predsjednika, tj. poslati hiljade mladih Amerikanaca na opasnu i potencijalno smrtonosnu pozornicu. Nakon

Somalije, mi moramo jasno odrediti svoju misiju tako da izbjegnemo svaku nepredvienu situaciju", inzistira ameriki predsjednik.
69

Osamnaest amerikih vojnika poginulo je u oktobru 1993. u Mogadiuu, bezuspjeno pokuavajudi zarobiti somalijskog ratnog vodu Ai'dida. Nakon tog debakla, Bili Clinton izabire doktrinu ni jedan poginuli" i protivi se svakoj intervenciji na tlu. Dakle, za Bijelu kudu ne dolazi u obzir preuzimanje ni najmanjeg rizika u Bosni i Hercegovini. Amerike de trupe biti tamo poslane kad bude potpisan mir, pod uvjetom da i m ne bude dana ovlast za uhidenje ratnih voa bosanskih Srba. Dopustiti Karadidu i Mladidu da predvode srpsku politiku i vojnu vlast u Bosni, to ipak ne moe zadovoljiti Washington. Njihovo izvlatenje izgledalo je prema tome kao conditio sine qua non za mir i skoro slanje marinaca. Ameriki dravni tajnik, Warren Christopher raspravlja o tome 2. novembra 1995. sa Slobodanom Miloevidem koji je upravo stigao u Dayton. No, dva dana poslije, vlasti bosanskih Srba javno osporavaju Miloevidu svaku ovlast da odluuju o svrgavanju Karadida i Mladida. Miloevid je u Daytonu da bi umjesto njih pregovarao o uvjetima mira, nikako o uvjetima njihova povlaenja iz politikog ivota. Prema obitelji i osobama bliskima Karadidu, amerika vlada je ved sutradan, 5. novembra 1995., raspravljala o sudbini voe bosanskih Srba s ovlatenim" Karadidevim predstavnikom u Daytonu, Alek-som Buhom, tadanjim efom diplomacije samoproglaene Republike Srpske u Bosni. Taj je tajni ugovor zatim saet na list papira i

faksiran Karadidu koji je ostao u Bosni. Taj faks, priloen kao aneks izvjetaju o raspravi izmeu Alekse Buhe i Richarda Holbrooka", a iju su autentinost ameriki rukovodioci uvijek pobijali, objavljen je u dva navrata u banjalukom listu Zona Sumraka te u martu 2007. u asopisu Fokus. Pri objavljivanju, Karadidev i Holbrookov potpis, grube imitacije, dodani su na dnu dokumenta. Ugovor, tako prepisan, sadri tri dijela: obaveze Radovana Karadida prema amerikoj vladi, zatim obaveze amerike vlade prema Karadidu i, na kraju, uvjete primjene dogovora. Karadid se obavezuje da de definitivno napustiti sve politike funkcije u roku od devedeset dana, da de odustati, s neposrednim uinkom (tj. 5. novembra), od svakog donoenja politikih ili ekonomskih odluka ili onih koje se odnose na vojne operacije, seljenje stanovnitva. Karadid de morati postati nevidljiv: On de se povudi na neko mjesto, usmeno dogovoreno izmeu dviju strana" obavezujudi se da nede napustiti bivu Jugoslaviju". Od amerike vlade primit de iznos od 600 000 dolara u lokalnoj valuti" za sljededih pet godina, a takoer ,,u vlasnitvo mjesto za stanovanje" i raspolagat de ,,s najmanje est osoba da tite njegovu sigurnost". Napokon, amerika vlada obavijestit de Karadida o svakoj opasnosti koja bi mogla povrijediti njegovu sigurnost". Ugovor se moe raskinuti zajednikim dogovorom" ili jednostrano na inicijativu Vlade SAD-a". Od jula, dravni tuitelj Richard Goldstone nastavio je svoje istraivanje. Usred mirovnih pregovora, 16. novembra 1995., on najavljuje da je

podignuta nova optunica protiv Karadida i Mladida za genocid, ovaj put na temelju pokolja u Srebrenici. Velike sile smatraju da je taj trenutak vrlo loe odabran i boje se reakcije Karadida i Mladida o kojima ovisi provoenje svakog mirovnog ugovora. Kao to de to uiniti etiri godine poslije, kad bude okrivljen Miloevid, Rusija alje u Hag svojeg izaslanika da trai od tuitelja obustavu kaznenog progona. Goldstone se suprotstavlja tom zahtjevu. Pet dana poslije, Amerikanci su trijumfalno najavili mirovni dogovor. Mnogi tada strahuju da je mir zapeaden na tetu pravde, pod cijenu tajne amnestije najodgovornijih. 69 Holbrooke Richard, To End a War, Random House, New York, 1999., str 226.Holbrooke Richard, To End a War, Random House, New York, 1999., str 226. Povijest obiluje takvim sluajevima. Tim vie to pitanje ratnih zloinaca, prebaenih u sferu nezgodnih tema, zauzima tek nekoliko redaka u Dejtonskom ugovoru. Sve su strane strogo opomenute da u cijelosti surauju" s Hakim sudom, kako u prikupljanju dokaza tako i u uhidenju optuenih. Ali dogovor prije svega odreuje da osobe koje ICTY optui budu iskljuene iz politikog ivota". A meunarodne snage, koje de uskoro pod zastavom NATO-a biti poslane da promatraju i bdiju" nad provoenjem

dogovora, imaju ovlasti, ali nikako i obavezu" da uhite ratne zloince. Izgleda da su se potvrdila Eagleburgerova predvianja. U Parizu, 14. decembra, za vrijeme slubenog potpisivanja mirovnih ugovora sklopljenih u Daytonu, Billa Clintona zabrinjava injenica da Karadid i Mladid mogu tetiti jer su jo uvijek na vlasti i estoko se protive miru ugovorenom bez njihove privole. No njihovo pristajanje na mirovne ugovore neophodno je za neposredno slanje ezdeset hiljada NATO-ovih vojnika. On tada podsjeda Miloevida da je on jamac dogovora i da je obavezan nastaviti vriti sve potrebne pritiske kako bi osigurao pristanak dvojice optuenih. Upozorava ga: Ja vas smatram odgovornim za sigurnost mojih dvadeset hiljada marinaca." Ali Clinton daje prioritet Karadidevu i Mladidevu svrgavanju s vlasti i u Parizu se zalae za brzo organiziranje izbora u Bosni i Hercegovini. Ni Washington ni njegovi partneri ne pomiljaju tada na uhidenje. Sjedinjene Amerike Drave nisu jedine koje misle da bi uhidenje Karadida ili Mladida dovelo u opasnost njihove trupe. Svi zahtijevaju mandat koji maksimalno ograniava opasnosti. A za vedinu vojnika uhidenje ratnih zloinaca znailo bi opredjeljivanje u sukobu". Vojske nerado provode akcije sudske policije. One ne ele biti shvadene kao pomodnici meunarodne pravde. U sluaju uhidenja, boje se odmazde, uzimanja talaca ili pobune nacionalistikih Srba, to bi izazvalo opasnost ruenja mirovnog dogovora". Haki sud ne moe, dakle, poput suda u Nrnbergu

raunati na pomod saveznikih vojnih snaga u izruivanju optuenika i dokaza. Kad se ezdeset hiljada NATO-ovih vojnika poetkom 1996. rasporeuje po Bosni i Hercegovini, najmodnija vojska svijeta nema pravo provoditi ofenzivne akcije kako bi uhvatila jednog okrivljenika u bijegu. Ratko Mladid, jo uvijek glavni zapovjednik snaga bosanskih Srba, ruga se pristanku da se nita ne uini". On u martu 1996. odlazi na jedan dan skijanja na sarajevskim brdima i potvruje pred televizijskim kamerama da se nimalo ne boji uhidenja. Radovan Karadid ivi na Palama kao slobodan ovjek. Svakog dana iz svoje vile odlazi u ured, pred ravnodunim pogledima NATO-ovih patrola. On je jo uvijek predsjednik srpskog entiteta u Bosni. Nastavlja politiko djelovanje, prisustvuje zasjedanju Skuptine bosanskih Srba i sjednicama svoje stranke iji je takoer predsjednik. Tajni ugovor od 5. novembra, ako je uopde autentian, do tada nije bio ispotovan. Uoi prvih poslijeratnih izbora, predvienih za 14. septembra 1996., Karadid i Mladid daleko su od toga da budu neutralizirani, kao to je traio Clinton. Dio Bosne i Hercegovine dodijeljen Srbima prekriven je plakatima s Karadidevim likom. Optuenik se eli kandidirati i ima sve izglede da pobijedi. Koristi se televizijom i medijima koje jo uvijek kontrolira kako bi sprijeio svaki oblik pomirenja. Dejtonski proces na putu je da zastrani. Washin-gton, u panici, nastoji udaljiti Karadida iz politike i iz Bosne. Amerikanci tada pokazuju veliku diplomatsku domiljatost kako bi

neutralizirali Karadida, a da se ne moraju sluiti sredstvima prinude kojima, naime, raspolau. Jer uhidenje ne dolazi u obzir. Potkraj proljeda 1996., Amerikanci djeluju na dvjema frontama. State Department alje nekoliko puta u Beograd svojeg pomodnika zaduenog za europske poslove Johna Kornbluma da od Miloevida dobije Karadidevo povlaenje iz politikog ivota. Ali Miloevid se ogluuje na to. Amerikanci se tada, istodobno, pokuavaju pribliiti Karadidu. Jedan od naina da ga uklone bilo bi uvjeriti ga da svojevoljno otie u Hag. Vrijeme pritide jer Sud za 26. juna najavljuje otvaranje javne sudbene rasprave o predmetu Karadid i Mladid" na kojoj bi u osnovnim crtama trebale biti iznesene optube koje ih terete. U zamjenu za 70 ICTY nije bio ovlaten suditi u odsutnosti, ovo zasjedanje, organizirano primjenom lanka 61., Pravilnika o postupku, prije svega ima namjeru obavijestiti javnost o pojedinostima zloina za koje se optueni progone. Ono se odrava uoi prve godinjice pokolja u Srebrenici. dobrovoljnu predaju, obedavaju mu neke povlastice i reviziju optunice. Njihov je izaslanik Bili Stuebner, agent amerike vojne obavjetajne slube koji je meu prvima stigao na Sud gdje je postao glavni savjetnik glavnog tuitelja Richarda Goldstona. Da bi izvrio svoju tajnu misiju, Stuebner nekoliko mjeseci naputa ICTY i pridruuje se, poetkom proljeda 1966.
70

misiji OSCE-a, zaduenoj da pripremi prve poslijeratne izbore u Bosni. U to ime, on se vie puta tokom maja susrede s Karadidem. Da bi postigao svoje ciljeve, Amerikanac uvjerava Karadida da mu prijeti opasnost i nastupa kao jamac njegova fizikog integriteta u sluaju dogovora. ini se da je Karadid zagrizao mamac. U pismu upudenom svojoj djeci u junu 1996., povjerava im svoje strahove da de ga, ako ga NATO uhiti, ubiti jedan od njegovih tjelesnih uvara za kojeg pretpostavlja da je pladenik Slobodana Miloevida. Stuebner se bez sumnje nije morao truditi kako bi ga uvjerio da bi ga Miloevid radije ubio nego ga pustio da ode u Hag otkriti njihove tajne. Jer Karadid bi mogao biti tetan kako bi se obranio od optubi koje ga terete, a osobito onih za genocid zbog pokolja u Srebrenici, on bi mogao tvrditi i potruditi se dokazati da je on samo potpisao i preuzeo na sebe odluku donesenu u Beogradu, a ije je izvrenje povjereno vojsci. Ali Karadid nema namjeru govoriti jer on se ne namjerava predati ako u optubi ostane optuba za genocid. A ima i drugih zahtjeva. U oekivanju svojeg procesa, eli stanovati u hotelu u Hagu i imati kontakt s tiskom. Umjesto hotela, ozbiljno se prouavala mogudnost kudnog pritvora, ali je na kraju odbaena zbog trokova i odbijanja Nizozemaca da preuzmu brigu o sigurnosti. Karadidu je zatim predloeno da se smjesti u jednoj od NATO-ovih baza gdje bi mogao, u oekivanju suenja, pripremati svoju obranu. Ako su Amerikanci preuzeli inicijativu pregovaranja, njihovi su saveznici takoer raspoloeni razmotriti sve formule koje bi im omogudile

da izbjegnu rizinu operaciju uhidenja. Ali Karadid odugovlai. Nije uvjeren da je usred amerike izborne godine stvarno izloen mogudnosti uhidenja. A posebno je uvjeren da se nikome ne uri da on ode u Hag iznijeti svoju verziju o Srebrenici i odgovornosti u tom genocidu. Za vrijeme svojih pregovora s Karadidem Stuebner, potkraj maja, alje poruku predsjedniku Suda Antoniju Casseseu predlaudi mu da doe na Pale susresti se s odvjetnikom optuenoga. Da bi pripremio svoju obranu, Karadid angaira njujorkog odvjetnika koji sebe naziva Aaronom Richardom ili udnije -Gospodinom Golubom. Talijanski sudac odbija taj susret. Ne eli dopustiti da bude ulovljen u zamku i nae se pred jednim bjeguncem. Cassese 5. juna 1996. zapoinje slubeni, ved odavno predvien dvodnevni posjet Sarajevu. im je predveer stigao u hotel, prima u svojoj sobi poziv amerikog potpukovnika da doe na Pale kako bi se susreo s Karadidevim odvjetnikom. Obedava mu NATO-ovu pratnju i nagovara ga da krene odmah ili ujutro. Ca-ssese odbija poziv. Inzistirajudi, ameriki oficir ponovno zove poslije naveer. Cassese obedava da de se posavjetovati sa Stuebnerom. Sutradan ujutro isto zahtijeva i Stuebner. Predsjednik ICTY-a napokon poputa. On ni trenutka ne sumnja da se Amerikancima uri djelovati prije odravanja sudske rasprave o sluaju Karadid", koju su suci sazvali upravo kako bi na svoj nain obiljeili prvu godinjicu tragedije u Srebrenici i podsjetili svijet da takvi zloini ne mogu ostati nekanjeni. Meutim, ako se rasprava koja je trebala trajati do U. jula odri, bit de im

teko prisiliti Sud na neke nagodbe u cilju revizije optu nice. Cassese je prihvatio da se susretne s odvjetnikom pod uvjetom da susret ostane tajan i da se organizira na sigurnome mjestu, u nazonosti dvaju svjedoka. Malo prije podneva, 6. juna, odlazi u Glavni stoer Meunarodnih snaga (IFOR). Ameriki odvjetnik ga eka, ali zahtijeva susret u etiri oka. Cassese upozorava da on nije doao pregovarati, nego izloiti funkcioniranje Suda i uvjeriti ga da nije rije o protusrpskoj ustanovi. Odvjetnik strpljivo slua talijanskog suca. Na kraju sastanka, postavlja pitanje: Postoji li mogudnost da tuitelj odbaci optube? Postoji li mogudnost da Sud odgodi poetak postupka 61 koji se odnosi na sluaj Karadida i Mladida?" Cassese odgovara: Ne, ne postoji ta mogudnost. Sud je ved odredio datum i nitko se ne moe uplitati u njegovu odluku." Gospodin Golub obavjetava da eli prisustvovati raspravi. Antonio Cassese mu objanjava da sigurno moe dobiti mjesto u galeriji za javnost. A Golub dodaje: Je li Sud raspoloen voditi rauna o dobrotvornim akcijama jednoga voe koji je u jednom tjednu pustio na slobodu dvije hiljade osoba?" Predsjednik ICTY-a potvruje da bi suci, doista, mogli voditi rauna o olakavajudim okolnostima u procjeni kazne, u sluaju da bude osuen. Golub se raspituje o izgledima da njegov klijent postigne putanje na privremenu slobodu u oekivanju procesa. Cassese odvrada: Ne, optuenik mora biti zadran u zatvoru za vrijeme cijele pripremne faze procesa, koliko

god ona trajala." Zatim ukazuje da je formula nadziranog boravita, koja je bila doputena hrvatskom generalu Tihomiru Blakidu, prvom optuenome koji se predao, sada iskljuena. Golub predlae Casseseu da ostanu u kontaktu. Predsjednik suda otklanja prijedlog i zakljuuje razgovor. Gospodin Golub nestaje kao to se i pojavio. A Karadid, pjesnik s planina, koji je siao u grad da bi postao psihijatar, a zatim gospodar rata, nije vie pokazivao ni najmanju urbu da trampi svoju slobodu. Stuebner i njegovi ameriki mentori prebacuju krivnju na Cassesea koji je nekoliko dana poslije gorljivo zastupao stvar meunarodne pravde na Konferenciji u Firenci, 13. i 14. juna, posvedenoj Bosni i Hercegovini i primjeni mirovnog ugovora. Pitanje ratnih zloinaca nije tu prioritet i Antonio Cassese, pozvan preko volje, bio je stavljen meu posljednje sudionike. Ali Talijan je u Firenci kod kude i, od svojeg dolaska, on saziva tisak i poziva na uhidenje Karadida i Mladida. Sutradan, u svojem pozdravnom govoru pred publikom ministara, kritizira NATO-ove snage koje odbijaju izvriti nalog za uhidenje. Meunarodni dunosnici zbunjeni su. Jedan dio delegacije Bosne i Hercegovine pljeskao je na kraju mojega govora. Zatim je nastupila tiina, grobna tiina. Dvorana je bila u oku. Talijanski ministar vanjskih poslova Lamberto Dini, koji je predsjedao i kojeg sam poznavao, takoer je izgledao nezadovoljno. Pogledao me je i uzeo rije: 'Nakon govora predsjednika Cassesea moramo ponovno prodijeniti cijelu situaciju.' Sjednica je prekinuta i jedan mi je veleposlanik priao da mi kae: 'Zna, Nino, bio si u krivu jer su

Amerikanci bijesni. Zato si rekao toliko stvari protiv njih?'" sjeda se Cassese. Ministri su u svojoj zakljunoj deklaraciji prisiljeni spomenuti Karadida i ICTY. No oni se zadovoljavaju time da pozovu Karadida na povlaenje s politike scene ved prije izbora", a ne na njegovo uhidenje. Nakon povratka u Hag Cassese doznaje da mu glavni tuitelj Richard Goldstone i njegov pomodnik Graham Blewitt predbacuju da je osujetio pokuaj Karadideve predaje pozivajudi na njegovo uhidenje. On nije bio uhiden jer to amerike vlasti nisu htjele zbog politikih razloga", uzvrada devet godina poslije Antonio Cassese kad ga Graham Blewitt, koji je napustio ICTY, i Bili Stuebner nastavljaju optuivati, ali ovaj put javno, da je 1996. dopustio Karadidu da izmakne pravdi. Veliki branitelj meunarodnog prava i nezavisnosti pravosua, talijanski je sudac nadasve pokazao da je bilo uzaludno zamiljati da se s ICTY-em moe pregovarati o bilo kakvoj nekanjivosti. Dva tjedna nakon njegova apela na Konferenciji u Firenci, medijski odjek sudske rasprave o sluaju Karadid i Mladid", koju je pratilo stotinjak novinara pristiglih krajem juna i poetkom jula 1996. u Hag, odvrada svaki novi pokuaj da se navede Sud da odustane od progona Karadida za genocid. Na kraju sasluanja brojnih svjedoka i iznoenja dokaza, Sudsko vijede ICTY-a, 11. jula 1996., potvruje sve optube i ponovno izdaje meunarodni nalog za uhidenje dvojice okrivljenih. U slijepoj ulici, Washington odluuje u Miloevidevu sluaju zaigrati na kartu Richarda Holbrooka. Tvorac Dejtonskog sporazuma stie u Beograd
72

71

17. jula 1996. Holbrookeova misija sastoji se u postizanju svrgavanja Karadida s vlasti, a ne njegova izruivanja Hagu. State Department to priznaje. Izruiti ih Hagu u lisiinama, bilo bi dobro rjeenje. Jedan je od naih ciljeva vidjeti ih u Hagu. Ali evo to ja mislim. Budimo pragmatini i realistini: ja mislim da bi, za poetak, bilo dobro, primjerice, da Karadid bude smijenjen sa svojeg poloaja i da mu se ukinu ovlasti u stranci. On mora odustati od svoje uloge ili biti na to prisiljen, a tako lien i svojeg utjecaja. Mi mislimo da bi bilo idealno da obojica budu daleko od Bosne, tako da vie ne mogu vriti utjecaj za vrijeme izborne kampanje", izjavljuje u tisku njegov glasnogovornik, 15. jula 1996. Prvi susret izmeu Holbrooka i Miloevida, 17. jula u Beogradu, zavrava neuspjehom. Amerikanac odlazi i vrada se sutradan poslijepodne u srpsku prijestolnicu. Miloevid je sazvao dvojicu najviih dunosnika 71 Klarin Mirko i Vidakovid Mina, Unato svemu, deset prvih godina Tribunala, Sense TV, Hag, 2003. 72 Ove optube objavljene su 24. juna 2005. u nizozemskom dnevnom listu NRC Handels-blad. List nije smatrao pogodnim pruiti pravo na odgovor Antoniju Casseseu i objaviti pismo koje je poslao glavnom uredniku redakcije, pismo u kojemu prepriava svoj susret u Sarajevu s Karadidevim odvjetnikom.

bosanskih Srba nakon Karadida, Momila Krajinika i Aleksu Buhu. Pregovori traju deset sati. Dogovor koji predlae Holbrooke trai smjenjivanje Karadida s poloaja predsjednika srpskog entiteta u Bosni i nacionalistike partije na vlasti. Ali on takoer trai i odlazak Karadida iz Bosne. Zato ga ne poaljete njegovoj majci i bratu krijumaru u njegovo rodno selo u Crnoj Gori?" izjavljuje Holbrooke za vrijeme rasprave. Ali nitko u dvorani nije u stanju zahtijevati od Karadida da tiho ode, iako Hag nije jedno od odredita. Karadid ne eli napustiti ni Bosnu ni rukovoenje svojom strankom. Ratni zloinac, koji ostaje na Palama, faksom ili telefonom prima prijedloge. On se mrgodi. Ali njegova nacionalistika partija u opasnosti je da bude zabranjena na izborima i rasputena. Napokon se postie nekakav sporazum. Miloevid helikopterom alje efa svojih tajnih slubi Jovicu Staniida na Pale da dobije Karadidev potpis. Snage NATO-a ekaju ga da ga otprate do kude optuenoga koji potpisuje dokument. Staniid se nodu vrada u Beograd. Sutradan ujutro, Holbrooke saziva konferenciju za novinstvo. Pred televizijskim kamerama on mae izjavom potpisanom Karadidevom rukom i parafrazira je: Od jutros, Radovan Karadid nije vie predsjednik Republike Srpske, on je odustao od svojeg poloaja i od svih svojih ovlasti. Gospodin Karadid prihvada takoer da odmah i definitivno odustane od svakog politikog djelovanja. Nede se pojavljivati u javnosti, na radiju ili televiziji, nede ni na kakav nain sudjelovati na izborima. On dobro zna da je upravo potpisao kraj svoje politike karijere. I poevi od danas, Karadid je odustao od poloaja
73

predsjednika SDS-a i od svih funkcija, ovlasti i odgovornosti koje iz toga proizlaze." Sporazum je predviao da Karadid potpuno nestane iz politikog ivota, a u zamjenu de SDS sudjelovati na izborima. Kad je dobio konaan tekst sporazuma, Holbrooke je izjavio: 'Dobro, SDS ide na izbore, a za Karadida ICTY vie ne postoji'", tvrdi Aleksa Buha, koji je u Beogradu bio na pregovorima. Holbrooke demantira. Mi elimo vidjeti Karadida i Mladida, optuene za ratne zloine, kako odgovaraju za svoja djela u Hagu. To je na dugoroni cilj. Bududi da se nije moglo zahtijevati od NATO-snaga da bismo postigli svoj cilj, morat demo postupati u fazama. Za poetak Karadid treba napustiti Pale jer dok je na Palama, ak i ako je nevidljiv, ak i ako ostaje izvan politikog i javnog ivota, moji kolege i ja ne osjedamo se ugodno", objanjava on 22. jula 1996. na amerikoj mrei PBS. Ali Karadidev dugi bijeg samo de pothranjivati, tijekom godina, sumnje u obedanja dana u Daytonu ili naknade odobrene Karadidu u zamjenu za dogovor 18. jula 1996. Otada de javnost govoriti o tajnom dogovoru Holbrooke -Karadid, za koji se pretpostavlja da jami njegovu nekanjivost. Karadid i njegova obitelj nede prestati potvrivati njegovo postojanje, spominjudi ga radije kao gentleman agreement, vie kao danu rije negoli napisan i potpisan sporazum. Francusko-amerika suparnitva
74

Holbrookovo putovanje svjedoi o volji Washingtona da nae alternativu uhidenju. Ni Pariz ni London nisu imali nikakva prigovora. Karadid i Mladid ostaju jamci mira, njegovu provoenju na terenu. Mnoge vlade misle da de oni, kad budu svrgnuti s vlasti, izgubiti svoj politiki utjecaj i biti zaboravljeni. Za vedinu, to bi bilo najbolje rjeenje. Politika hrabrost zahtijevala je da budu uhideni bez odgaanja jer ih je pravosue kazneno progonilo za masovne zloine i jer je njihova sloboda i njihova nekanjenost uvreda za rtve krenje zadane rijei. Realpolitika je, naprotiv, htjela da ne budu uznemiravani dok ne prijee provoenje Dejtonskog sporazuma. Zapadne vlade smatraju da tako rade na brzom uvrdivanju mira pa makar i pod cijenu zaborava patnji jedne zemlje i naroda izloenog gotovo etiri godine strahotama itava arsenala zloina protiv ovjenosti. Upregnuvi se da kazne glavne odgovorne za takve zloine, meunarodno pravosue tei unaprijediti trajan mir. Ne bez humora, jedan je francuski pravnik u Hagu naglasio da je taka spoticanja izmeu politike i meunarodnog pravosua u usklaivanju vremena. Magistrati misle da ne moe biti nacionalnog pomirenja bez pravde. A profesor meunarodnog prava Mario Bettati objanjava: Pravda 73 Holbrooke Richard, ibid. Str. 342-343. 74 Zarid Miroslav, Holbrooke govori istinu, Veernje novosti, Beograd, 2. marta 2004.

je obavezan put za utvrivanje, u oima svih, istine o jednom bolnom razdoblju povijesti jedne zemlje i o hukaima tih tragedija. U tome su mir i pravda nerazdvojivi." No takve rijei izazivaju prezir pragmatiara, ak i kad izbjegavaju to javno pokazati radije se grubo rugajudi u krugovima koji su ved u to uvjereni, uz rizik da sablazne neke zabludjele sluatelje, od kojih de im se neki na kraju, usred jednodunog odobravanja, i sami pridruiti. Jer u svim velikim odlukama drava, a pogotovo kad je rije o miru, moral" ne mora ni u kojem sluaju biti prepreka realizmu koji bi prema njima ovisio o nekom viem moralu i bdio, ljubomorno i mjerodavno, nad pravim vitalnim interesima koje pravda zanemaruje. Karadid je prisiljen ustupiti mjesto Biljani Plavid, izabranoj za predsjednicu srpskog entiteta u Bosni nakon izbora 14. septembra 1996. Zaduena za uvrdivanje mirovnog procesa u srpskom entitetu unutar BiH, ona takoer pripada krugu krajnjih nacionalista. Zbog toga to je pridonijela da zemlja ogrezne u krvi, ICTY je u aprilu 2000. optuio bivu Karadidevu zamjenicu za genocid i osudio, nakon njezina priznanja krivnje, na jedanaest godina zatvora za zloine protiv ovjenosti. Mladid je 9. novembra 1996. smijenjen sa svojeg poloaja vojnog zapovjednika snaga bosanskih Srba koji je do tada zadrao. Ali njihovi najblii suradnici ostaju na poloaju. Karadid stanuje u svojem domu na Palama, u francuskom sektoru. A Mladid u svojem glavnom tabu kod Han Pijeska, u amerikom sektoru. Meutim,
75

nalozi za uhidenje dvojice optuenih, kazneno progonjenih za genocid, urueni su snagama NA-TO-a jo u januaru 1996. Richard Goldstone odustaje. Louise Arbour ga nasljeuje od 1. oktobra 1966. i odluuje prodrmati zapadne prijestolnice. Lien sudske policije ICTY se mora osloniti na meunarodne snage u Bosni i Hercegovini ili na lokalne vlasti. Ali one nisu voljne uhititi vlastite ratne zloince koje tite i aste kao junake. Poruka prenesena Louisi Arbour u Glavnom stoeru NATO-a, 17. oktobra 1966. jasna je: Kao prvo, NATO je kao svoju politiku odredio da nede uhidivati ratne zloince." Kanaanka to osuuje kao neprihvatljivo. U nezgodnom poloaju, NATO ini jednu gestu. Zapovjednitvo IFOR-a obavjetava svoje trupe 16. decembra 1996. da de od sada morati dovesti u zatvor sve osobe pod optubom s kojima dou u dodir u okviru svojih zadataka kako bi osigurali njihovo provoenje u sjedite ICTY-a. Ali u januaru 1997. za vrijeme novog susreta u Glavnom stoeru NATO-a, Louise Arbour optuuje trupe da izbjegavaju nadi se oi u oi sa zloincima kako ih ne bi morali uhititi. I ona izaziva nekoliko diplomatskih incidenata. Naroito s Francuskom jer izjavljuje novinarima: Ratni se zloinci osjedaju savreno sigurno u francuskom sektoru." Pariz ukazuje na skretanje pravosudnog spektakla". Tom se formulom razbacuju svaki put kad neki tuitelj ili istrani sudac poziva medije kao svjedoke politikih pokuaja da se sprijei djelovanje sudstva. To je prvi refleks jedne politike klase koja postupno otkriva

ogranienja koje uzrokuje meunarodno pravosue, naroito kada izae iz sudnica da bi se to isto pravosue kao ravnopravan sudionik pozvalo na meunarodnu scenu. Meunarodno pravosue koje se pokazuje predstavlja smetnju. Pariz, koji je prije tri godine igrao kljunu ulogu u stvaranju ICTY-a, gleda 1996. g. s odreenim prezirom ovo ostvarenje koje se ved emancipiralo i htjelo bi predstavljati zapreku politikom realizmu. Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane, njihovi pravni savjetnici, svi slono izjavljuju: To nam nije bilo potrebno." Zapravo, oni se suprotstavljaju injenici da bi visoki dunosnici, efovi drava ali i vojni zapovjednici, ministri, pa i cijele vlade, jednoga dana morali poloiti raun pravosuu, i to 75 Obrazlaudi jedanaestogodinju kaznu, izreenu u februaru 2003., suci su naglasili da su meu olakavajudim okolnostima vodili rauna o grinji savjesti koju je izrazila Biljana Plavid. Optuena je ipak odbila to sama izraziti, za vrijeme sasluanja, prepustivi svojem odvjetniku, Kanaaninu Eugenu O'Sullivanu, brigu da to redigira i izgovori, u njezino ime, za vrijeme jedne konferencije za novinstvo u Hagu. Godinu dana poslije, Biljana Plavid zanijekala je svoja priznanja i odbijala svjedoiti u procesu protiv Miloevida o zloinakoj politici etnikog idenja koje su Srbi provodili u Bosni. Za vrijeme jednog susreta u januru 2004. ona je izjavila Carli del Ponte: Nakon moje osude na jedanaest godina zatvora, mogu redi da sam nevina." Tuiteljstvo ICTY-a prenijelo je sucima novu izjavu Biljane Plavid u kojoj

porie svoja prethodna priznanja i trailo da se ponovno otvori njezin predmet. Suci su zanemarili zahtjev tuiteljstva. Prebaena u jedan enski zatvor u vedskoj, Biljana Plavid, koja sada ima sedamdeset est godina, alila se vie puta da je dre s kriminalkama, prostitutkama i ovisnicama". Iznosedi argument svoje dobi podnijela je vedi broj zahtjeva za smanjenjem kazne koje su vedske vlasti do sada odbacivale. meunarodnom, iako su tada djelovali u slubi svojih drava. Pariz nije iznimka. Anglosaksonski politiki dunosnici ale se na uplitanje Haga" i priznaju da Sud znatno komplicira situaciju". Protesti Louise Arbour smetaju. Odbijanje da pridonesu lovu na ratne zloince teti vjerodostojnosti meunarodnih snaga. Amerikanci, Britanci, Francuzi, Nizozemci i Nijemci pokuavaju nadi neko rjeenje. Stvorena je jedna radna skupina koja u prvom polugoditu 1997. razmilja ,,o pravnim aspektima slube, o razmjerima snage, o broju operacija koje bi ona zahtijevala, o potencijalnim metama, o koliini potrebnih obavijesti, o trajanju misije i o ulozi koju de tuitelj biti pozvan igrati u okviru ovog procesa". Roena je koalicija Amber Star. Postupno, neke vlade shvadaju interes koji bi mogle imati od sudjelovanja u uhidenjima. Posebno onemogudujudi malim lokalnim gospodarima rata, koji se esto protive primjenjivanju mirovnih sporazuma, da tete. Onaj kojega se Louise Arbour sprema okriviti za genocid nalazi se na mjestu zapovjednika policije u Prijedoru. To je Simo Drljaa, ovjek koji uzrokuje ozbiljne probleme
76

britanskim trupama, poslanima u sjeverozapadni sektor Bosne. Sredinom marta Louise Arbour daje im nalog za uhidenje koji nije javno objavila, suprotno uobiajenoj proceduri, kako bi ostavila NATO-u vremena da se organizira. Reakcija je estoka. Vie vlada trai od glavne tuiteljice da povue potez. Madeleine Albright, upravo imenovana na elo amerikog State Departmenta, pokuava je urazumiti 28. maja. Louise Arbour ne eli ni uti i prijeti da de iznijeti stvar na vidjelo. Devetog jula 1997. na sastanku na vrhu u Madridu, zemlje NATO-a ovlastile su trupe rasporeene u Bosni da pristupe uhidenju. Odmah je potpisan protokol izmeu Glavnog stoera NATO-a u Europi (SHAPE) i Ureda tuitelja ICTY-a. Desetog jula 1997. britanske trupe provode prvu operaciju uhidenja po nalogu ICTY-a. U toj operaciji Simo Drljaa pogiba. Uhiden je Milan Kovaevid, zajedno s njim optuen i kazneno progonjen za genocid. Stvorena je odreena dinamika. U devet godina misije NATO-a na Balkanu bit de uhvadeno i poslano u Hag tridesetak optuenih. Ali to se nije odnosilo na Radovana Karadida i Ratka Mladida.
78 77

Ratko Mladid je u meuvremenu napustio Bosnu i Hercegovinu. Sedamnaestog marta 1997., upravo onog dana kad je novi ICTY-ev nalog predan NATO-u, on je nestao iz svojeg glavnog taba u Crnoj Rijeci, kod Han Pijeska, u amerikom sektoru, i stigao u Beograd. Najvjerniji lanovi Mladideve vojne pratnje zadueni za njegovu osobnu sigurnost slijedili su ga

u Srbiju. On de se samo povremeno vradati u Bosnu, na nekoliko kratkih boravaka, da posjeti svoju obitelj u rodnom kraju u Kalinoviku ili na pogreb brata Milivoja, 24.juna 2001., to nede izazvati nikakvo djelovanje NATO-ovih snaga. U toku su i intenzivni pregovori kako bi se postigao odlazak Radovana Karadida. Dvadesetog marta 1997. Radovan Karadid obavijeten je o trenutanim raspravama koje se vode u krugu koalicije Amber Star. Jedan francuski asnik otkrio mu je pojedinosti. Od svojeg dolaska u Bosnu 1995. zapovjednik Herve Gourmelon odravao je veze s tim ratnim zloincem. Nakon dolaska NAT0-snaga francuska vojna obavjetajna sluba odluila je iskoristiti tu vezu. Od tada se Gourmelon po zadatku redovito via s Karadidem na Palama, s ciljem da ga uvjeri da se preda Sudu. Znajudi ved neko vrijeme za to, Amerikanci nadziru francuskog asnika. Ulovili su ga u zamku istog dana kad, prema njegovim iskazima, pokuava odvesti Karadida da se preda francuskim vojnicima. Amerikanci ele preuzeti od Francuza inicijativu pregovaranja s Karadidem. Izbori u decembru 1996. osigurali su Clintonu drugi mandat. Washington se ponovno poeo potpuno angairati u Bosni i Hercegovini. Ako Karadid odlui jednog dana otputovati u Hag, oni ele imati glavnu rije u pregovorima. No Gourmelonova prisutnost smeta Amerikancima jer Karadid previe govori. Bjegunac je, naime, povjerio francuskom oficiru da je dobio od amerikih vlasti obedanje da nede biti poslan u Hag ako ne bude krio Dejtonski sporazum. Karadid je

ak pripremio filmski intervju, snimljen u januaru 1997. na Palama, koji je njegova rodbina strogo uvala, u 76 Amber Star bit de preimenovan, u novembru 1998, u Fervent Archer, i zatim proiren na jo dvije zemlje Italiju i panjolsku, a broj njezinih lanova na sedam. 77 U decembru 2004. snage NATO-a zamijenjene su europskim snagama. 78 Holbrooke Richard, ibid, str. 338. kojem izjavljuje: Prijestolnica Nizozemske nede imati povlasticu da me ugosti. Richard Holbrooke predloio mi je kompromis da se povuem u anonimnost u zamjenu za ameriku zatitu od Hakog suda. Ja sam potovao svoj dio, a do sada i Amerikanci svoj." Gourmelonu je doputeno da ostane u Sarajevu, ali pod uvjetom da se prestane viati s Karadidem i da dijeli svoje informacije sa saveznicima. Sada je amerikim izaslanicima put slobodan. Dvadeset sedmog maja 1997. petnaest lidera Atlantskog saveza potpisuje u Parizu sporazum izmeu NATO-a i Rusije, u prisutnosti Borisa Jeljcina. U vrtovima Elizejske palae Jacques Chirac, Bili Clinton, Helmut Kohl i novi britanski premijer Tonv Blair, susredu se zasebno. Chirac koji je postao predsjednik u proljede 1995., uoi genocida u Srebrenici, nezadovoljan je to su mu dva francuska pilota, taoci Srba do decembra 1995., vradena u loem stanju i spreman je na borbu. Mladid se sklonio u Beograd, ali Karadid je jo uvijek na Palama. On je osim toga upravo u aprilu dao
80 79

intervju grkoj televiziji. Svi znaju gdje se nalazi. Doao je trenutak njegova uhidenja. Clinton bodri Francuze da oni provedu operaciju. Chirac odbija da njegovi vojnici djeluju sami. On trai ameriko sudjelovanje i spreman je dozvoliti da marinci djeluju u francuskom sektoru kako bi se uhitio Karadid. Clinton oklijeva zbog opasnosti za ljudske ivote i naglaava da operacija ne moe biti provedena, a da se ne obavijeste Rusi. Chirac se protivi -Moskva se dotad vrsto suprotstavljala Karadidevu uhidenju i pourit de se upozoriti bjegunca. Clinton inzistira, a Tony Blair ga podrava. Chirac napokon poputa. Pri jednom susretu, 29. februara 2000. u Elizejskoj palai, Jacques Chirac povjerava tuiteljici Carli dal Ponte: Karadid nije bio uhiden zbog protivljenja Rusa. (...) Boris Jeljcin mi je rekao: 'Karadid zna previe stvari o Miloevidu.' (...) I upozorio me da de poslati avion da ga izvue iz Bosne ako bude potrebno, ali da nikada nede dopustiti da Karadid bude uhiden." efica amerike diplomacije, Madeleine Albright, koja prati Clintona u Pa-rizu, zapoinje sljededih dana posjet Balkanu. Trideset prvog maja 1997. ona u Banja Luci susrede predsjednicu srpskog entiteta Biljanu Plavid. Madeleine Albright trai od nje da uvjeri Radovana Karadida da zamijeni Bosnu za neko daleko izbjeglitvo kao alternativu suenju pred ICTY-em". Neki tvrde da je dravna tajnica predloila Indiju, Srbiju i Crnu Goru, Junu Afriku, jednu od drava biveg Sovjetskog Saveza ili ak Grku. Biljana Plavid odlazi sutradan na Pale. Karadid bjesni. On ne eli napustiti Bosnu i
81

ostaviti Plavidku da se izriito pokorava naredbama Amerikanaca. Optuuje je da iznevjerava srpsku stvar i iskljuuje je iz stranke. Poetkom augusta 1997. Karadid izaziva Amerikance. Dok je Holbrooke u posjetu Balkanu, on na Palama daje intervju minhenskim novinama Siiddeutsche Zeitung, pod naslovom Ja nisam udovite, u kojem kae da je spreman podvrgnuti se suenju pod uvjetom da se njegovo suenje odrava pred sudovima bosanskih Srba. Razgovor je objavljen 8. augusta, na dan kad je Holbrooke stigao u Beograd. Novi dravni tajnik zaduen za europske poslove bijesan je. Karadid je prepreka miru. On i njegov klan pokuavaju dovesti u manjinu one koji, u bosansko-srpskom taboru, podravaju reforme, zbog ega se predvia slab uspjeh na novim parlamentarnim izborima raspisanima za sredinu oktobra. Prema miljenju Washingtona, Karadida treba definitivno neutralizirati. Devetog augusta 1997. Miloevid je ponovno primio Holbrooka u Bijelom dvoru. Pridruio im se Krajinik. Bez otezanja Holbrooke podnosi kopiju Karadidevog intervjua dvojici najviih srpskih dunosnika, koji mu priznaju oito krenje odredaba dogovora od 18. jula 1996. Takvi postupci povedavaju izglede za vojnom akcijom kako bi se Karadida izvelo pred Sud", upozorava ih Amerikanac. Ali Miloevid prijeti: Ako vi budete djelovali, to de biti velika nesreda za sve. Va de se narod kajati." Holbrooke trai jamstvo da de se Karadid izriito pridravati prologodinjih dogovora. Karadid bi mogao biti uhiden ako se ne bude drao daleko od
82

bosansko-srpske politike", izjavljuje Holbrooke na odlasku sa sastanka. Bijela kuda podie ton nekoliko 79 Naudet Jean-Baptiste, Radovan Karadid, les secrets d'une traaue (Radovan Karadid, tajne jedne hajke), Le Nouvel Observateur, br. 1951, 28. marta 2002. 80 Masse Jacques, Nos chers criminels de guerre (Nai dragi ratni zloinci), Flammarion, 2006., str. 136. 81 Prema javnim izjavama Biljane Plavid s poetka augusta 1997. Takoer i prema razgovoru s Miloradom Bjelicom u tjedniku Slobodna Bosna, Sarajevo, 8. jula 2004, str. 23-24. danaposlije. Prema njezinu glasnogovorniku Radovan Karadid, odgovoran za je-dan od najgorih genocida nakon holokausta", ne smije vie igrati nikakvu po-litiku ulogu u Bosni. etrnaestog augusta 1997. u posjetu Palama ameriki general Wesley Clark, zapovjednik saveznikih snaga u Europi (SACEUR ), javno savjetuje optuenome da se preda. I dodaje: Karadidevi dani na slo-bodi su odbrojani." Gledana izvana, ova udna komunikacija izmeu Karadida i Amerikanaca preko medija, ostavlja dojam da se meunarodna zajednica trgnula. Louise Arbour eli vjerovati u mogudnost uhidenja bjegunca. General Clark, s kojim se sastaje 27. augusta, razbija sve njezine nade: Ako Karadid bude izruen
83

Hagu, on de tamo odati da je u Daytonu sklopljen sporazum s Warrenom Cristopherom (amerikim dravnim tajnikom; op. a.) da ga nede prepustiti Hagu." Zaprepatena, Arbour pita je li to istina. Ameriki general nijee ne objanjavajudi to bi moglo navesti Karadida na takve tvrdnje.
84

Tokom cijelog susreta novi SACEUR pokazuje svoju nesklonost da snage NATO-a u Bosni igraju ulogu pomagaa pravosua. Tvrdi da nastavak uhidenja izaziva opasnost da pokrene tredi svjetski rat", da izazove iroku kampanju, terora, nereda, prijetnji ija bi meta bili i civili i meunarodni predstavnici". I upozorava: Mi ne moemo sebi dopustiti da unitimo Dayton." Arbour ga podsjeda da je tredi svjetski rat" ved bio najavljen prije prvog uhidenja, u julu. Ona naglaava da ta uhidenja nisu vana samo za Sud, nego i za mir opdenito. Louise Arbour daleko je od pomisli da se velike sile spremaju izvudi Karadida iz Bosne kako bi ga sklonile od meunarodnog suda. U septembru 1997. mjesec dana prije parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini, vojni atae pri ruskoj ambasadi u Beogradu, agent GRU, trai susret s Radovanom Karadidem u jednom manastiru kako bi mu ponudio azil u Rusiji. On nagovara jednu od svojih veza, Petra Salapuru, pukovnika vojske bosanskih Srba, koji je bio pobonik Ratka Mladida u vrijeme Srebrenice, da prenese tu poruku Karadidevoj obitelji. I Amerikanci nastavljaju pregovore. Nakon to su odstranili Gourmelona, traili su od
85

Coddvja Shareara, ogora pomodnika dravnog tajnika Stroba Talbotta, da sada on preuzme ulogu mamca za Karadida. Od ljeta, on ga pokuava nagovoriti da promijeni svoju odluku i prihvati ponudu koju mu je u maju prenijela Madeleine Albright -da napusti Bosnu. Do posljednjeg je susreta dolo 14. oktobra 1997., na dan izbora u Bosni. Karadid leti zatim preko Srbije i Crne Gore, ne u Rusiju, nego u Bjelorusiju, vojnim avionom koji je unajmio Boris Jeljcin. Karadidu se nimalo ne svia ovo izgnanstvo u Lukaenkovu zemlju. Poetkom 1998. pakira kovege i vrada se u Bosnu. Francuskoj nije nepoznat ni bijeg u Bjelorusiju ni povratak bjegunca u zemlju. Drugog aprila 1998. francuski i talijanski kontingenti NATO-a, na slubi u sektoru Pale, oko etiristo ljudi uz blindirana vozila i helikoptere, zauzimaju tvornicu Famos u kojoj je Karadid imao svoj ured. Rezultat upada je zapljena oruja. Karadid shvada da se vie nede modi, kao prije svojeg egzila, ponovno nastaniti u svojem sjeditu na Palama i kretati se pred oima sviju od ureda do svoje vile. Francuzi se boje kritike medija ako otkriju da je Kara didu jo uvijek doputeno slobodno etati zemljom natopljenom krvlju njegovih rtava. Od tada bjegunac postaje oprezan. Vie se gotovo i ne slui telefonom. Sto je vie mogude izbjegava Pale, gdje dolazi samo u kratke posjete obitelji. Povlai se u teko dostupna podruja srpskog entiteta u Bosni, blizu granice sa Crnom Gorom i Srbijom, gdje nije u opasnosti da se susretne s novinarima.

Savjetovali su mu da se sakrije", objanjava mnogo godina poslije jedan od njegovih bliskih prijatelja. Prvih godina on je vrsto vjerovao u sklopljeni dogovor. ivio je udobno u svojem domu na Palama. Odlazio je redovito u Predsjednitvo (u Banja Luku, na drugi kraj zemlje; op. a.). esto je susretao NATO-ove vojnike 82 Holbrooke Richard, ibid. str. 355. 83 Skradeno od Supreme Allied Commander Europe; vrhovni zapovjednik NATO-snaga u Europi, (op. ur.) 84 U Daytonu, 2. novembra 1995. Warren Christopher i Slobodan Miloevid razgovarali su o udaljavanju Karadida i Mladida. 85 Radi se o Glavnoj obavjetajna uprava Ruske Federacije -Glavnoje Razvedovatel'noje Upravlenie -(GRU). (op. ur.) koji ga nikada nisu pokuali uhititi. ak i kad je putovao izvan Pala, nisu nikada pokuali zaustaviti njegov auto. (...) Uvjeren sam da on i dalje ivi normalno u jednoj od zemalja s kojima je sklopio ugovor. Ali najtee mu je biti odvojen od obitelji", pria Boidar Vuurevid, jedan od Ka-radidevih suradnika. Desetog aprila, lanak u listu Le Monde, koji su namjestile" francuske tajne slube, otkriva da je Karadid navodno naao utoite u jednoj od istonih zemalja koja bi mogla biti Bjelorusija". Informacija je zastarjela, ali omogudava Francuzima da se opravdaju.
86

lanak u Le Mondeu dovodi u nezgodan poloaj Amerikance. Francuzi nisu nimalo zadovoljni Karadidevim povratkom u njihov sektor, a Amerikanci su se uspjeli rijeiti Mladida koji je jo uvijek u izbjeglitvu u Srbiji. Amerikanci se boje da de Pariz otkriti zakulisne dogovore. Pariz rado optuuje Washington da se opire Karadidevu uhidenju. I Francuzi to povjeravaju Louise Arbour pri jednom susretu poetkom 1999.: Upravo su Amerikanci zahtijevali da Karadid ne bude uhiden." Da bi odgovorili Francuze od iznoenja novih otkrida, napadaju uoi posjeta francuskog ministra obrane Alai-na Richarda Washingtonu. Dvadeset tredeg aprila 1998. Washington Post naslovljuje: Tajni sastanak omogudava Karadidu da izbjegne uhidenje, jedan je Francuz navodno izazvao neuspjeh misije." Prologodinja afera Gourmelon objavljuje se na sva zvona, u obnovljenoj verziji. Jer detaljan plan Karadideva uhidenja, ukljuujudi i informacije, mape, grafikone i operativne podatke u obliku male naranaste knjiice debljine 1,5 cm", kao to je opisao Jeffrev Smith, ista su fikcija, Cilj operacije Amber Star nije nikada bilo uhidenje Karadida, a Gourmelo-nova povjeravanja nisu se smatrala izdajom jer nije bio pozvan da napusti Bosnu, gdje je ostao do decembra 1997. Ali ameriki su dunosnici dobro pazili da to ne spomenu novinaru Washington Posta. Manipuliranje aferom Gourmelon pogodilo je cilj. Ako je Karadid jo uvijek na slobodi, to je zbog krivnje Francuza. U oima iroke javnosti, Francuzi od sada snose najvedu odgovornost za neuhidenje Karadida. Prema tome,

anglosaksonski tisak ne prestaje sumnjiiti Francuze za urovanje sa Srbima, optuivati dvolinost i nedostatak pouzdanosti Francuza koji putaju da se po njihovou sektoru nesmetano kredu ratni zloinci". Ovakvo vienje, koje odolijeva vremenu, vradat de se svaki put kad treba posluiti kao protutea glasinama o tajnom paktu izmeu Karadida i Amerikanaca, koje kriom poinju putati u medije srodnici optuenoga. Suparnitvo izmeu Francuza i Amerikanaca, kao meu zapadnim slubama, ponekad stvarno, ponekad prividno, sprijeit de kroz vie od deset godina da istina izie na vidjelo i sluit de kao alibi za izostajenje rezultata. Tijekom deset godina, Amerikanci de vikati na sav glas da ne mogu s Francuzima dijeliti nikakvu informaciju o ratnim zloincima kako bi opravdali Karadidev bijeg koji se nastavlja. Zapravo, ni Francuzi ni Amerikanci niti njihovi saveznici nisu bili spremni preuzeti voenje operacije koja se tada smatrala previe rizinom. Karadid, bogati i utjecajni bjegunac Svi napori koje je Washington poduzeo od proljeda 1996. propali su Ka-radidevim povratkom u Bosnu. Zaudo, Sjedinjene Amerike Drave i njihovi saveznici nisu osigurali nain da zadre Karadida izvan Bosne. Na taj nain mu doputaju da se vrati. Pa ipak, poevi od njegova povratka iz Bjeloru-sije, Karadid, optuen prije skoro tri godine, poinje ivjeti u tajnosti. ini se da od tada potuje uvjete iz svoje izjave iz jula 1996. i zadovoljava se objavljivanjem knjiga kao jedinim javnim uzimanjem rijei. Ali privid i u tome vara. Ako Karadid ne dri vie u svojim rukama sudbinu
87

Bosne, on i dalje utjee na poslove srpskog entiteta. Zapadnjaci ne mogu to ne znati i ini se da se tome prilagoavaju. Postupni prestanak opasnosti za NATO 86 Razgovor s Boidarom Vuurevidem, Slobodna Bosna, Sarajevo, 21. decembra 2006., str. 36. -37. 87 Prosrpski stavovi francuskih vlasti, za koje su stalno optuivane, ne mogu opravdati to nepovjerenje jer takve stavove uvelike dijele i britanske vlasti. Za razliku od Francuske, vie knjiga je posvedeno blagosti, dapae suuesnitvu visokih britanskih dunosnika u odnosu na Miloevidev reim. Zadnje objavljeno djelo: Hodge Carole, Britain and the Balkans, 1991 until the Present, Routledge, London, New York, 2006. ove trupe i za proces mira, koji je neko uhidenje moglo izazvati prvih mjeseci, dapae, prvih godina nakon rata, nije doveo do promjene strategije. Upozoren da mora postati nevidljiv, Karadid se dosauje u svojim brdi-Ima, daleko od bliskih ljudi. Sve ede prelazi na drugu stranu granice gdje lima mnogo saveznika i gdje je i dalje vrlo popularan. U Crnoj Gori, njegovoj rodnoj zemlji, gdje jo ivi njegova majka i najvedi dio njegove rodbine, jo uvijek nailazi na susretljivost vlasti. Uz to, lokalno svedenstvo iskazuje mu svesrdno potovanje i uvijek je spremno prihvatiti ga u svojim nedostupnim manastirima u Crnoj Gori, kao i u Srbiji. Upravo pred silnom gomilom !

crkvenih dostojanstvenika i uzvanika, Karadid je 1997. u crnogorskom manastiru Otrog, proslavio krtenje svojeg prvog unuka. Jednako je siguran i | u Srbiji. Miloevideve tajne slube, koje su nadivjele izvlat enje svojeg efa, pruaju mu dragocjenu pomod. Tako Karadid moe redovito odlaziti u Beograd i prisustvovati roenju drugog unuka poetkom augusta 2002. Posvuda i se moe osloniti na mreu odanih ljudi koja ini njegovu tjelesnu strau, rukovodi njegovom zatitom i njegovim putovanjima. Ali ta je operacija skupa. Pogotovo otkad je napustio Pale, stoji stotine hiljada eura godinje, prema zapadnim slubama. Karadid crpi iz blagajne Republike Srpske, srpskog entiteta u Bosni. Izmeu 1998. i 1999. stavljeno mu je na raspolaganje vie miliona eura. Slobodan Miloevid maio se za dep i pribavio mu milion eura. U martu 1998., upravo nakon Karadideva povratka u Bosnu, Momilo Krajinik, jedan od njegovih bivih glavnih pomagaa, trai, u pismu upudenom Nikoli ainovidu, tada Miloevidevu zamjeniku premijera, milion eura kao udio u sudskoj zatiti" Radovana Karadida pred samoproglaenim sudom" u Hagu. Sljededeg mjeseca, Beogradska banka, biva banka Slobodana Miloevida kojom upravlja njegova vjerna prijateljica Borka Vuid, upladuje taj iznos u obliku zajma namijenjenog obnovi srpskog Sarajeva" Komercijalnoj banci srpskog Sarajeva", na ruke Karadideva biveg ministra pravde Momila Mandida. Novac nikada nede biti vraden ni upladen za rekonstrukciju dijela Sarajeva
88

koji je ostao pod srpskom kontrolom. U dogovoru s predsjednikom Vlade Republike Srpske, iznos je prebaen za zatitu bjegunca. Cijela mrea javnih poduzeda usmjerava dio svojih prihoda u Karadide-vu korist. Privatna su poduzeda isto tako morala dati svoj prilog, ponekad silom, prinuena pladenicima iz Karadideve zatidene mree, pod izgovorom da su, zahvaljujudi pokroviteljstvu biveg vode za vrijeme rata mogli (nedoputeno) nagomilati svoj kapital. Njegov prijatelj Dragomir Kojid, bivi ef njegove policije, bio je jedan od glavnih davatelja. On tada upravlja Unipakom, poduzedem za razminiranje koje je nagomilalo milione dolara ugovorima o podzakupu s Roncom, amerikim poduzedem iz Virginije, specijaliziranimza humanitarne operacije razminiravanja, a koje je subvencionirao State Department, i s grkim poduzedem kao to je IMI koje se koristilo europskim subvencijama.
89

ini se da ovo kolanje novca nije privuklo pozornost meunarodnih usta-nova koje su toj zemlji donosile sredstva neposredno nakon rata, i koje su mo-rale strogo nadzirati ne samo politike vlasti nego i kretanje i upotrebu dravnog novca. Velike sile, tako spremne neutralizirati Karadidev utjecaj nakon mirovnih sporazuma, nimalo se nisu zaudile vidjevi kako bliski suradnici Radovana Karadida nadziru najvedi dio ekonomske modi srpskog entiteta u Bosni. Tek su se 2003., osam godina nakon njegove optube, zapadnjaci poe-li zanimati za mreu financijske podrke Radovanu Karadidu. Ali bjegunac i dalje nastavlja dobivati

mirovinu predsjednika srpskog entiteta koji je osnovao i kojim je upravljao za vrijeme etnikog idenja. I nitko mu ne osporava taj iznos. Meutim, sredinji mirovinski fond izraunao je njegove godinje prihode na temelju poloaja u slubi od 6. aprila 1992. do 10. novembra 2001, iako ga je 1996. na poloaju predsjednika 88 Momila Krajinika je 2006. ICTY osudio na dvadeset i sedam godina zatvora zbog zloina protiv ovjenosti u Bosni. Nikoli ainoviu sudi se pred ICTY-em za zloine protiv ovjenosti na Kosovu, a Momila Mandida je bosansko pravosue optuilo za zloine protiv ovjenosti. 89 Dragomir Kojid de se tek od sredine 2003. pojaviti na popisu osoba osumnjienih da financiraju Karadidev bijeg, a kojima je zabranjen ulazak u Europsku uniju i u SAD. Prije toga, Kojidevu uinkovitost u operacijama razminiranja okolice Sarajeva vie su puta pozdravljali predstavnici meunarodne zajednice, koji su zaboravljali da su Kojid i njegovi ljudi sami sudjelovali u miniranju kako bi odrali opsadu bosanske prijestolnice. srpskog entiteta zamijenila Biljana Plavid. Karadid nije nikad nestao iz slubenih popisa: njegovi administrativni dokumenti redovito se auriraju, a lijenika komora izdaje mu svake godine profesionalnu iskaznicu. Konano, za svih ovih dvanaest godina bijega Karadid nije nikada prestao utjecati na politiki i ekonomski ivot srpskog entiteta u Bosni. Nemojte zamiljati da se on skriva u nekoj rupi kao Sadam Husein. On se slobodno

krede, pie, via svoju obitelj", esto nas podsjeda Carla del Ponte ne otkrivajudi da on ima vremena ak i za primanje svojih ljubavnica. Nakon povratka u Bosnu bjegunac se prestao sluiti telefonom. Od tada sa svojim blinjima komunicira porukama ili pismima. Njegova brojna pisma koja je NATO uhvatio svjedoe o Karadidevoj djelatnosti na svim podrujima. On komentira politike dogaaje i aktualnosti, savjetuje financijske operacije i kupovanje zemljita, raspravlja o odravanju obiteljskog imutka, prenosi politike smjernice, daje zapovijedi u vezi sa svojom obranom. ini se da je Karadid prvih godina ozbiljno sumnjao u svoju nekanjivost, tako da se bavio pripremanjem svoje obrane i osiguravanjem da na njoj rade meunarodni odvjetnici i da za to budu pladeni. Pisma pokazuju da nema nikakvih tekoda u komuniciranju s bliskim osobama i da je nastavio odravati izravne kontakte sa svojom obitelji. Svakog januara, na dan svojega krtenja, sastaje se sa svojima. Mnoga od tih pisama omoguduju da se upoznaju njegove navike i da se predvide neka njegova premjetanja. Ona su takoer mogla dovesti do njegova hvatanja. Ali, svaki put kad se neki kontingent NATO-a domogao dokumenata, predao bi ih svojim nacionalnim vlastima, koje bi ih proglasile tajnama obrane. ICTY je dobio samo vrlo mali dio, nekoliko godina poslije, kad informacije to su ih sadravala nisu vie imale nikakve vrijednosti. Ujesen 2005., kad je Carla del Ponte prijetila da de otkriti istinu o hajki na Karadida, iznenadno joj je dostavljeno desetak fascikala koji su sadravali pisma i druge osobne

dokumente to su pripadali bjeguncu. Ti su dokumenti naknadno objasnili funkcioniranje mrea Karadideve zatite. Nova i posljednja smrtonosna kampanja Slobodana Miloevida na Kosovu u ljeto 1998. odvrada panju s Bosne i Hercegovine. NATO se sprema intervenirati protiv Miloevidevih snaga i vie se ne nastoji ak niti pretvarati da hvata Radovana Karadida. Oajna, Louise Arbour odluuje, samo nekoliko tjedana nakon to je optuila Slobodana Miloevida, pokuati uvjeriti Karadida da se preda. Ona zaduuje lana svojeg ureda, Amerikanca Paula Nella, da stupi u kontakt s Radovanom Karadidem. Dolo je do nekoliko tajnih susreta, ali bez rezultata. Dogaali su se izmeu Trebinja i Bilede, u blizini jezera, zatim zapadnije, u manastiru na putu koji vodi u Stolac, zatim u podruju Foa -Viegrad, u hotelu u blizini Kule Banje i, napokon, u Crnoj Gori, na visovima planine abljak. Pri svakom premjetanju, istraitelju su povezali oi, njegovi pratioci mijenjaju rute i nekoliko puta mijenjaju vozilo. Za vrijeme njihova posljednjeg susreta, Radovan Karadid ponovno podsjeda na sporazum s Richardom Holbrookeom, iz novembra 1995. U izvjetaju o svojoj misiji Paul Nell saima Karadideve rijei: Malo prije Daytona, ameriki diplomat mu je obedao da nikada nede biti uhiden ako se bude drao postrani." Ured Louise Arbour trai od NATO-ova zapovjednika u Bosni, generala Meigsa, da se dogovore o nainima Karadideva prebacivanja u Hag. On javlja da treba dobiti zeleno svjetlo osobno od Clintona prije nego to se

poduzme bilo kakva akcija koja ukljuuje Karadida. Louise Arbour naputa svoje mjesto povjeravajudi taj projekt Carli del Ponte koja je stigla u Hag 14. septembra 1999. Sretna je okolnost to je nova tuiteljica vicarka, a Karadid je razmatrao mogudnost da se preda ba u vicarsku. Optuenik ne eli izgledati kao kukavica i trai da njegova predaja bude prikazana kao uhidenje. No, nema nimalo povjerenja u NATO i boji se za svoj ivot. Za vrijeme posljednjeg susreta s izaslanikom Louise Arbour, poetkom septembra 1999., Karadid do u potankosti raspravlja o nainu svoje predaje. Ponovno trai da poetak suenja eka u kudnom pritvoru i tristo hiljada njemakih maraka kako bi osigurao svoju zatitu. Nova tuiteljica eljela bi iskoristiti sljededi susret, ako se bude odravao u Bosni, da ga prijetnjom neposrednog uhidenja prisili na predaju. Dvadeset drugog septembra 1999. ona trai pomod generala Meigsa koji potvruje da je potrebna Clintonova suglasnost za bilo kakvu akciju protiv Radovana Karadida ako se dogaa u amerikom sektoru. General Meigs, meutim, preporuuje da se savjetuju s Parizom jer de Karadid vjerovatno biti u francuskom sektoru. Carla del Ponte primljena je 29. februara 2000. u Elizejskoj palai. Chirac bez okolianja optuuje Amerikance da prijee Karadide-vo uhidenje. Kao dokaz kae da je Francuska ,,u prolosti poticala Amerikance da djeluju", ali oni nisu makli ni prstom. Chirac priznaje da je uvjeren da je nekakav sporazum sklopljen u vrijeme dejtonskih pregovora, ali da nema vrstog dokaza. Dvadeset tredeg

marta 2000. Carla Del Ponte otvoreno postavlja to pitanje Wesleyju Clarku, zapovjedniku saveznikih snaga u Europi (SACEUR). Ameriki general to porie i optuuje Chiraca da se sporazumio s Karadidem i Mladidem kako bi, uoi ceremonije potpisivanja mirovnih sporazuma u Parizu, postigao oslobaanje francuskih pilota, koji su od augusta 1995. u srpskom zarobljenitvu. On dodaje da je francusko protivljenje motivirano i ekonomskim interesima Francuske u Srbiji i u Rusiji. Ali ponavlja da je potrebno Clintonovo zeleno svjetlo. Da bi ipak dokazao kako su Chira-cove optube protiv Amerikanaca neosnovane, general Wesley Clark trai od Pariza da naredi francuskim trupama da to prije uhite Radovana Karadida. U pismu od 24. marta 2000. naslovljenom na zapovjednika francuskog Glavnog stoera generala Jean-Pierrea Kelchea, koje je on odmah dostavio Carli del Ponte, pie: Nakon naih rasprava i u elji da razjasnim svoje namjere, ja vas ovim pismom ovladujem da poduzmete sve akcije potrebne za hvatanje Radovana Karadida im vae snage budu mogle to izvriti, na temelju optunice ICTY-a, podignute protiv njega. Bio bih vam zahvalan da me obavjetavate u skladu s procedurom." To je samo uzaludan pokuaj, i Clark to zna. Washington objanjava: Francuzi imaju u Karadidevoj okolini vezu, jednog od njegovih tjelesnih uvara. Ako zatrae pomod SAD-a, mi demo im je dati, ali istina je da Francuzi ne ele nau pomod. Oni nastoje postidi Karadidevu predaju." Karadid je, u meuvremenu, prekinuo sve kontakte s Paulom Nellom, izaslanikom

tuiteljiina ureda. To je bio posljednji susret s nekim predstavnikom ICTY-a. Pasivnost velikih sila za vrijeme sukoba dovela je do mnogih prljavih nagodbi koje de, kad se jednom vrati mir, dovesti do novih. Jueranja nemod raa dananju nemod, zatvarajudi politiare u zatvoreni krug iz kojeg nastoje izadi neprestano se opravdavajudi. Svaka velika sila ima svoje vlastite dugove uz one koje dijele sve zajedno. Amerikanci i Francuzi uzaludno prebacuju krivnju jedni ne druge dok sporazumno nastoje ograniiti djelovanje pravosua kako bi prikrili svoje prijanje postupke. Francuska nije nikada eljela otkloniti sumnju s okolnosti oslobaanja pilota 12. decembra 1995., dva dana prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma u salonu Elizejske palae u Parizu. Frederic Chiffot i Jose Souvignet sudjelovali su u NATO-ovoj operaciji protiv srpskih poloaja u Bosni kad je 30. augusta 1995. sruen njihov Mirage. Pronali su ih seljaci, predali ljudima Ratka Mladida i njegovoj slubi osiguranja. Radovan Karadid, dakle, nije bio u poziciji da se cjenka. Izaslanici Jacquesa Chiraca ili francuskih slubi, bivi prefekt Jean-Charles Marchiani, general u mirovini Pierre-Marie Gallois i drugi, shvatili su to nakon to su tjednima s njime vodili pregovore za vrijeme kojih je traio prestanak progona pred ICTY. Pariz je konano traio od Beograda, uz prijateljsko posredovanje Moskve, da nagovori Mladida da pusti dva asnika. Prema nizu telefonskih razgovora, koji su prislukivani u to vrijeme, a izneseni krajem juna 2003. na suenju Miloevidu, i Ratko

Mladid je pokuao pregovarati o svojem neka-njavanju u zamjenu za oslobaanje pilota. U telefonskim razgovorima iz decembra 1995. meu srpskim rukovodiocima spominju se Chiracova obeda-uja. Komandant Generaltaba Armije, Momilo Periid, rekao je 9. decembra naveer Zoranu Lilidu, predsjedniku Federacije Srbije i Crne Gore, da Mladid, u zamjenu za pilote, trai vrsta jamstva da nede biti izruen Sudu". Lilid se udi jer su mu svi -Chirac, Miloevid, Periid i sam Lilid -dali svoju ri-je". U telefonskom razgovoru s Lilidem, nekoliko trenutaka poslije, Miloevid odobrava Mladideve zahtjeve i sugerira svojem sugovorniku da mu izda pisa-no jamstvo. Ne ekajudi, Lilid obavjetava Periida i naglaava da de Mladid dobiti pisani dokument, a uz to i rije predsjednika Miloevida i Chiraca". Iste veeri 11. decembra 1995. Miloevideva supruga Mira Markovid poziva Mladideva efa taba Rajka Banduku: Ne dolazi u obzir da Mladid ode u Hag, nema nikakva razloga da piloti ne budu razmijenjeni pod tim uvjetom." Za-tim izjavljuje da, kad Mladid dobije jamstva, piloti moraju biti predani Francuzima. Pariz je to uvijek poricao. Pri susretu s Carlom del Ponte u Elizejskoj palai 25. juna 2003. Jacques Chirac izriito kae da Francuska nije nikad pregovarala o oslobaanju svojih pilota u zamjenu za Mladidevu propusnicu. Znam ja tu priu, to priaju onaj razbojnik (Jean-Charles; op. a.) Marchiani i (Charles; op. a.) Pasqua, a bio je i neki Rus (Arkadij Gajdamak; op. a.) u toj

prii. No bio sam bijesan i traili smo bezuvjetno oslobaanje pilota!" uzviknuo je tada Chirac. Hajka na Mladida Nakon zavretka NATO-ove intervencije na Kosovu u proljede 1999. zapadni dunosnici obnavljaju svoja obedanja da de potivati zahtjeve pravosua, ali, iza kulisa, ne mijenjaju svoju politiku odbijanja. U februaru 2000. za vrijeme jednog posjeta Nizozemskoj Jacques Chirac ponovno potvruje odlunost Francuske da uini sve kako bi pomogla u uhidenju traenih osoba, a osobito onoga koji utjelovljuje etniko idenje u njegovu najgnusnijem obliku, tj. Radovana Karadida". Wesley Clark u aprilu pojaava ton: Karadidevo je uhidenje pitanje dana." A George Tenet, ef CIA-e, pri susretu s Carlom del Ponte 26. septembra u Langlayu, dodaje: Ja takve ljude progonim diljem svijeta. Zato se ne uspijeva uhititi ni Bin Ladena? Trebalo nam je sedam dana da uhvatimo Noriegu s dvadeset hiljada marinaca u zemlji koja je bila naa... Karadid je moj prioritet broj jedan. On je u sreditu svih naih napora. To je jedna od najteih operacija. On nikada ne razgovara telefonski, ne potpisuje nikada dokumente (sic). Meutim, ako Miloevida svrgnu s vlasti, svi de takori napustiti brod." U maju 2001., na novom sastanku nakon amerikih izbora, George Tenet ponavlja: Za Bushovu administraciju, kao i za CIA-u, Karadid i Mladid spadaju u najvie prioritete." Zatim naglaava i ne sumnjajudi to de se dogoditi 11. septembra: Karadid je za mene vaniji od Mladida i vaniji od

Bin Ladena." Britanski premijer isto tako uvjerava Carlu del Ponte u svoju podrku. U pismu datiranom 19. decembra 2001. Tonv Blair pie: Naroito me zabrinjava injenica da Karadid i Mladid jo uvijek nisu uhideni. Mi smo jasno ukazali Kotunici (predsjedniku Srbije i Grne Gore, u vrijeme njegova posjeta Velikoj Britaniji, potkraj novembra, op. a.) da njihova sloboda oteava stabilizaciju situacije u Bosni. Mi smo suoili vlasti s informacijama koje pokazuju da elementi Jugoslavenske armije osiguravaju Mladidevu zatitu. I dalje demo ustrajati u tome." Nakon to je u oktobru 2000. svrgnut s vlasti, Slobodana Miloevida izruio je Hagu 28. juna 2000. srpski premijer Zoran inid. Taj preokret kao da najavljuje mogude otvaranje. Bjegunci koji su nali utoite u Srbiji sad su ved na dohvat ruci pravde. To barem vjeruje Carla del Ponte koja odluuje pokuati nagovoriti srbijansku vladu da uhiti Ratka Mladida koji se javno pokazuje u Beogradu. Nakon odlaska iz Bosne u martu 1997. Mladid ivi u Srbiji pod zatitom najviih dravnih vlasti. Slobodan Miloevid gaji veliko divljenje prema krvolonome generalu. Uoi njegove smrti u Hagu, u martu 2006., rekao je svojim zatvorskim drugovima: Ratko Mladid je veliki zapovjednik, pravi dentlmen." Njegov nasljednik Vojislav Kotunica, izabran u oktobru 2000., ne mijenja strukture. Pedesetak najvjernijih Mladidevih lanova osiguranja slijedilo ga je u Srbiju. Nastanili su se u vojarni na Topideru, u srpskoj prijestolnici. Beogradska armija osigurava im logistiku, putovanja, nadzor.

Ratko Mladid ivi u svojoj beogradskoj vili, u Ulici Blagoja Parovida 11-7A, u rezidencijalnoj etvrti Banovo Brdo gdje je vojska izgradila kude za svoje visoke asnike. Kad u aprilu 1999. NATO pokrede operaciju bombardiranja Saveznike snage, ciljaju se ponajprije vojne infrastrukture i postrojenja. Mete su gaane sve do Beograda. Ratko Mladid preselio se odmah u unutranjost. U poetku boravi u odmaralitu Stragarima, blizu gradida Topole, zatim se preselio u drugo vojno odmaralite, u Rajcu blizu Valjeva. Nakon to su zavrila ratna djelovanja, Ratko Mladid provodi vrijeme izmeu Beograda i unutranjosti. esto je gost generala ivanovida, svojeg prijatelja koji je zapovijedao Drinskim korpusom do jutra kad je zapoeo genocid u Srebrenici, a koji ima kudu u blizini Gornjeg Milanovca. Redovito odlazi u podruje Valjeva gdje boravi kod drugih srpskih generala i kod generala Petra Graanina, biveg ministra, prijatelja obitelji Miloevid i savjetnika u sjeni svih usporednih mrea. Upravo u tu pokrajinu u sreditu Srbije, povukao se na nekoliko tjedana u vrijeme izruivanja Slobodana Miloevida ICTY-u., 28. juna 2001. Nakon to ga je predsjednik drave Vojislav Kotunica uvjerio da nede biti predan Hagu, Mladid se konano vratio u Beograd. Iz budeta Vojske Republike Srpske pronevjereno je 75 000 konvertibilnih maraka, valute Bosne i Hercegovine (oko 36 000 eura), kako bi mu se kupio automobil koja de on zatim darovati sinu. Kad se Mladid u proljede 2001., a zatim 2002. lijeio u Vojnoj bolnici u Beogradu, nije se koristio podzemnim ulazom na razini garaa, nego je

ulazio na glavna vrata. Isto tako, Mladid se pokazuje i na vjenanju svojeg sina Darka, a nazoi i sveanostima u Domu Armije, smjetenom u srcu Beograda. Obilazi restorane u svojoj etvrti, ide na nogometne utakmice. Beograani ga redovito susredu. Njegovo esto pojavljivanje predstavlja izrugivanje meunarodnoj zajednici. Snage NATO-a poslane u susjednu Bosnu i Hercegovinu ne mogu djelovati u Srbiji, ak i kad bi htjele. Na taj nain mogu otkloniti ponudu Zorana inida Carli del Ponte 28. juna 2001. Srpski premijer koji sredinom popodneva telefonira tuiteljici da je obavijesti o izruenju Slobodana Miloevida na Sud, predlae joj da u isti mah isporui Mladida. Ako NATO moe djelovati bez odgode, u roku od etiri sata", sugerira on. Mladid je tada kod kude u Beogradu. Mladid ubrzo postaje razlog neslaganja izmeu Vojislava Kotunice, pred-sjednika Savezne Drave Srbije i Crne Gore, i Zorana inida, srpskog premijera. inid zna da njegova zemlja nede nadi svoje mjesto na meunarodnoj sceni ako daje utoite najodgovornijem za pokolj u Srebrenici, kojega trai meunarodno pravosue. Ved prije nego to je izruio Miloevida Hagu, on trai od Kotunice da ukine zatitu odobrenu Mladidu koju financira savezni budet te da ga umirovi. Mladid nije nikada prestao biti aktivan asnik jugoslavenske vojske, ak ni u vrijeme najedeg etnikog idenja. Za vrijeme rata kad je zapovijedao vojskom bosanskih Srba i inilo se da ovisi o samoproglaenom predsjedniku bosanskih Srba Radovanu Karadidu, Mladid je ostao pod

pokroviteljstvom Beograda. Svako od njegovih unapreenja, poput onog od 16. juna 1994. koje mu je pribavilo tredu generalsku zvjezdicu, doneseno je odlukom potpisanom rukom predsjednika Savezne Drave Srbije i Crne Gore. Mladid je i dalje pripadao jugoslavenskoj vojsci, samo je dodijeljen Srbima u Bosni, kao i gotovo svi kadrovi njegove vojske koji su sijali smrt u Bosni. Sedam godina poslije, 16. juna 2001., ponovno predsjednik drave Vojislav Kotunica potpisuje dekret ovladujudi njegovo umirovljenje i povlaenje njegova dosjea iz slubenih registara Vojske Jugoslavije. Ali Kotunica, koji je to napravio pod pritiskom inida, ne uri. Administrativna procedura dovrena je tek godinu dana poslije, 29. maja 2002., nakon novih prijetnji srpskog premijera. Zapanjuje spoznaja da Ratko Mladid moe i dalje sasvim bezbrino ivjeti u Beogradu, pod slubenom zatitom Jugoslavenske armije, iji je i dalje aktivni asnik", optuuje u novembru 2001. Carla del Ponte u Parizu i u Washingtonu. I upozorava pred Vijedem sigurnosti 27. novembra: Ako smo stvarno odluni primijeniti zakon protiv onih koji su poinili djela genocida ili zloine protiv ovjenosti ili terorizma i ako elimo uspostaviti trajnu stabilnost na Balkanu, jednostavno ne moemo dopustitu Radovanu Karadidu i Ratku Mladidu da izbjegnu pravdi i ne moemo konstruktivno razgovarati o dovravanja mandata ICTY-a dok njima ne budu sueno u Hagu."

indid je ved obedao Carli del Ponte da de joj predati Mladida, ali je traio malo vremena. Mladid je u Srbiji i moram dobiti politiki konsenzus za njegovo izruivanje Hagu. A to de biti teko, da ne kaem nemogude. Kotunica je nerazuman i nede krenuti na Mladida. A uz to, on misli da su dani ICTY-a i vai odbrojani." inid zna da bi sudjelovanje srpske policije u Mladidevu uhidenju izazvala odgovor vojske. On pokuava najprije uvjeriti Kotunicu da se podini meunarodnim pravilima i da to prije zapone suradnju s ICTY-em. SAD i dalje uvjetuje svoju ekonomsku pomod tom suradnjom, o tome ovisi sudbina Srbije. Dvadesetak optuenika koji bjee od Haga bezbrino ivi u Srbiji. inid se nada da de Kotunica ubrzo pristati da isporui sitne ribe, a zatim de se odluiti isporuiti i Mladida. Ili da de Mladid, kad ga napusti vojska, otidi iz Srbije. U januaru 2002. indid u New Yorku najavljuje Carli del Ponte svoj plan: Traio sam od Amerikanaca da mi pomognu lokalizirati Mladida, ali oni kau da ne znaju gdje se nalazi. Meutim, sklopili smo sporazum s CIA-om. Ako Mladid bude izvan Srbije, CIA de djelovati. Neboja Pavkovid (tadanji komadant Generaltaba Vojske Jugoslavije; op. a.) poslat de dvije stotine ljudi i postaviti mu ultimatum: ili napusti Srbiju, ili demo te uhapsiti. Nadamo se da de otidi. Bit de ga lake uhapsiti u Republici Srpskoj jer se tamo ne moe, poput Karadida, osloniti na iroku mreu podrke." Mladid nema nipoto namjeru predati se ili napustiti Srbiju, gdje se osjeda na sigurnome. etvrtog juna 2002. u Beogradu on vlastoruno potpisuje

svoje umirovljenje i imenuje tri opunomodenika za primanje njegove penzije: suprugu Bosiljku, sina Darka i efa jedinice zaduene za njegovu sigurnost. Njegov poloaj optuenika u bijegu nimalo ga ne spreava da doslovno prati proceduru. U svakoj etapi, Mladid potpisuje svoje zahtjeve, potvruje primitak odluka, ostavlja svoju osobnu adresu. Vojni odjel zaduen za njegovu sigurnost rasputen je i naputa neko vrijeme vojarnu u Topideru. Srpski premijer Zoran indid zaprijetio je da de prestati upladivanje iz Srbije u savezni budet ako novac bude i dalje upotrebljavan za financiranje Mladideva bijega. Ali uz Kotuniinu neogranienu punomod, armija nalazi druge kanale financiranja. Jedinica je odmah ponovno uspostavljena kao skupina dobrovoljaca, pladenih iz vojnih crnih fondova. Sljededih dana Mladid u samom srcu Beograda slavi svoj odlazak u mirovinu u restoranu Doma Armije, neto nie od Trga Republike, sa suprugom i starim drugovima. On i dalje posjeduje Bevandu na Banovu brdu. Dvadeset prvog oktobra 2002. rua u Miloevom konaku, u etvrti Koutnjak, na 500 metara zrane linije od rezidencije vicarskog veleposlanika gdje Carla del Ponte razgovara s meunarodnim diplomatima na kraju svojeg posjeta Beogradu. Dvanaestog marta 2003. premijer Zoran indid ubijen je usred dana pred zgradom srpske vlade. Srpska policija zapoinje golemu policijsku akciju. Vie od hiljadu osoba pritvoreno je irom zemlje. Vedinom su to lanovi organiziranog kriminala. Ali uhideni su i bivi ef Miloevideve tajne policije Jovica Staniid i njegova desna ruka Frenki imatovid. Mladid ne eli

riskirati. Sklanja se na Beanijsku kosu, u predgrae Beograda, na putu izmeu sredita grada i aerodroma, u kudu jednog generala u mirovini. Zatim kupuje nekoliko jutara zemlje, izmeu Valjeva i Loznice, nedaleko od granice s Bosnom, gdje neko vrijeme uzgaja pele. Dugo su zapadnjaci odbijali priznati da Mladid potpuno nekanjeno boravi u Srbiji. ak i ako su ga lako mogli susresti u Beogradu. ak i ako su Zoran inid i njegovi ministri to rado potvrivali. Ali, svaki put kad ih je Carla del Ponte pozivala na djelovanje, oni su zahtijevali opipljive dokaze. Tridesetog novembra 2001. francuski ministar obrane Alain Richard eledi potedjeti predsjednika Kotunicu, unato njegovu odbijanju suradnje s ICTY-em, za vrijeme susreta u Parizu dobacio je Carli del Ponte: Ako je Mladid doista u Beogradu, pokaite nam njegovu fotografiju. Moja de zemlja izvriti pritisak kad budemo imali pouzdane i provjerljive dokaze." A francuski je ministar bio upravo primio izvjetaj generala Philippea Rondota, zapovjednika specijalnih operacija, koji ne ostavlja vie nikakvih sumnji o Mladidevoj prisutnosti u Srbiji. Krajem 2002. prijestolnice ne mogu vie negirati oigledno. Otad su one prisiljene vriti pritisak na vlasti koje otvoreno izbjegavaju zakon, odbijajudi izvriti meunarodni nalog za uhidenje generala optuenog za genocid. Sluaj Karadid"

U Bosni i Hercegovini, velike sile ostaju na svojim pozicijama. Poetkom 2001. francuske slube tvrde da su lokalizirale Karadida zahvaljujudi ureaju GSP-a postavljenom pod automobil jedne od njemu bliskih osoba. Ali operacija hvatanja ponitena je po zapovijedi Jacquesa Chiraca jer bi ona prisilila francuske komandose da prijeu u sektor pod amerikom kontrolom. Na elu meunarodnih snaga u Bosni (SFOR) ameriki general Dodson u julu 2001. objanjava Carli del Ponte: Nismo vie zabrinuti da demo morati pretrpjeti gubitke jer su nai ljudi ved dobro uvjebani. Ali Karadid uiva status junaka, postoji opasnost teke politike krize u sluaju uhidenja." Unato tome to je Srbija izruila Slobodana Miloevida, zapadni dunosnici tvrdoglavo trae alternative Karadidevu uhidenju. Nova amerika administracija nije meutim nala nita bolje nego da ga nizom pisama i susreta s njegovom obitelji moli da se preda. Pierre Richard Prosper, novi ameriki veleposlanik zaduen za pitanja meunarodnog pravosua, pie 14. decembra 2001. Ljiljani Karadid da je nagovori da pozove svojeg supruga na predaju: Gospoo Karadid, predaja vaeg supruga Hagu neizbjena je, ali moe izabrati nain na koji de tamo otidi. Bilo bi u interesu vae obitelji i onih koji je okruuju da se ta predaja vri u potpunoj sigurnosti i dostojanstvu, a ne operacijom u kojoj bi on ili drugi mogli biti ranjeni. Umjesto da uzmie od Meunarodnog suda, va bi se suprug morao predati i braniti svoj stav pred Sudom. Time bi olakao i teret koji pritide njegovu obitelj i njegove pristae koji, u protivnom sluaju, riskiraju posljedice pravnih i financijskih akcija koje de se poduzeti protiv

njih. Isto tako uklonio bi i prepreku razvoju Republike Srpske i omogudio joj da postane odgovoran i prosperitetan element Bosne i Hercegovine. elio bih se susresti s vama da razgovaramo o poloaju vaeg supruga. Mogao bih biti u Bosni 20. ili 21. decembra. Gorljivo vam preporuujem da iskoristite ovu priliku." Prosper nije uspio dogovoriti sastanak. U januaru 2002. odlazi u Crnu Goru da bi nagovorio Karadidevu majku Jovanku. Stara Crnogorka ne doputa da joj prodaje maglu. Veleposlanik tada prijeti Luki, bjegunevu bratu, da de mu ugroziti poslove. Luka Karadid posjeduje nekoliko benzinskih crpki i tvornicu vodnih sokova. Ukidaju mu isporuku goriva, ali on ne poputa. Zatim i ameriki general Svlvester, koji preuzima zapovjednitvo SFOR-a, pie Ljiljani Karadid savjetujudi joj u interesu bosanskih Srba da nagovori supruga da se preda. Supruga odgovara generalu Svlvesteru 4. juna 2002.: Jedino to meunarodna zajednica moe uiniti jest da povue optubu." I naglaava: Moj je suprug uvijek potivao svaki gentleman's agreement, to bi vi morali znati. Takoer, svi su uvjeti ispunjeni da on postane slobodan ovjek." Sljededih mjeseci, vie zapadnih izaslanika obedava Carli del Ponte mogudu predaju Karadida ako se odustane od optube za genocid vezan uz Srebrenicu. Zapadne vlade trae izlaz ali dobro paze da same ne formuliraju takav zahtjev.

Prema ispovijesti strunjaka za to podruje, u deset godina bila su samo tri pokuaja Karadideva uhidenja. Sva tri su objavljena. Do svih je dolo 2002. godine kad je u Hagu zapoelo suenje Miloevidu, kad su velike sile traile od ICTY-a da to bre dovri svoj posao. Prva je operacija zapoela 28. februara u elebidima, selu nedaleko od Foe, u jugoistonom dijelu Bosne. Dva su dana kontingenti NATO-a pretraivali taj sektor. Karadid nije tamo. A oni to znaju. Ali su, jo jednom, ameriki asnici s visokim inovima optuili jednog francuskog vojnika da je potkopao operaciju upozorivi na vrijeme Karadida. Francuska vlada demantira, glavni tajnik NATO-a Britanac Lord Robertson, takoer. Osamnaestog marta 2002. ameriki dravni tajnik Colin Powell obedava Carli del Ponte: SAD nede prestati zahtijevati uhidenje Karadida i Mladida." U Vijedu nacionalne sigurnosti (NSC), koje je tada vodila Condolezza Rice, strunjaci joj objanjavaju: Molimo vas da nam oprostite to smo vam obedali Karadida prije novembra 2001. Jedanaesti septembar poremetio je na program. Ipak, nakon toga smo ponovno procijenili situaciju i potvrdili, zajedno s naim saveznicima, vanost da stavimo Karadida iza brave. Ponovno smo vrlo aktivni. Dvije operacije koje je pokrenuo SFOR propale su, ali one su nam posluile kao izvrsna generalna proba. Pojaali smo pritisak i sve vie mu oteavamo ivot." Do drugih dviju operacija dolo je ljeti, u Palama, a zatim u Foi. To su bile operacije za javnu upotrebu jedne vojne supersile okrnjene reputacije, ili

jo nemarnijih zapadnih dunosnika ija je odsutnost volje sve sumnjivija. One su takoer opomena upudena Karadidu koji, povremeno dolazi u pretraene sektore. Opomene da se preda ili da prestane utjecati na politiki i gospodarski ivot srpskog entiteta u Bosni? Ove operacije, u svakom sluaju, omogudavaju zapljenu dokumenata iji siduan dio, nerado predan Tuiteljstvu u Hagu, daje mnogo pojedinosti o intenzivnoj aktivnosti nevidljivog ovjeka. Prijestolnice tvrde da se obru stee. General J. Svlvester 17. aprila 2002. uvjerava Carlu del Ponte da raspolae najboljim amerikim snagama na svi-jetu" kako bi zarobio Karadida. I dodaje da je ved potroeno 18 miliona do-lara u operacijama traenja i psiholokim operacijama usmjerenima prema lokalnom javnom mnijenju". Nekoliko tjedana poslije tvrdi da se pribliavaju Karadidu" i da ga ak mogu uti kako die". Kao Louise Arbour, i Carla del Ponte sumnja u volju velikih sila. Dvanaestog marta 2002. na kraju posjete djelatnom glavnom stoeru NATO-a u Stuttgartu, ona napominje u svojim osobnim biljekama: Oni su obmanjivai, rekli su da ele uhidenja... Izgledaju jako uvjereni, ali slabo rade. Svakih est mjeseci dolazi do smjene timo-va. Nema suradnje. Ne smiju se praviti biljeke (za vrijeme sastanka, op. a.) ni odnijeti sa sobom sheme i grafikoni koje su mi dali na francuskome. Ljubazni su, ali glupi."

Kako bi se zapadnjaci prestali igrati skrivaa s poiniteljima genocida", Carla del Ponte eli stvoriti vlastiti tim za traganje. U septembru 2001. traila je etiri dodatna mjesta u budetu za 2002. Ali, u decembru SAD poziva na smanjenje budeta. Jedanaesti septembar izmijenio je njihove prioritete objanjavaju oni traedi od Tribunala da se to prije pozabavi izlaznom strategijom". Carla del Ponte ne dobiva ni jedno dodatno mjesto. Ona se odluuje snadi sredstvima kojima raspolae i odreuje nekoliko sposobnih obavjetajaca meu svojim istraiteljima. Poetkom 2002. unutar Tuiteljstva nastala je jedinica zaduena za lokaliziranje kriminalaca u bijegu i usklaivanje lova na Karadida i Mladida. No ona nije ovlatena za hvatanje bjegunaca. Naime, velike sile nisu nikada odgovorile na ponovljene apele sudaca i tuitelja koji su slijedili jedan za drugim da se formira grupa meunarodne sudske policije". Tako je Tribunal, kad je rije o uhidenjim i opdenito suradnji, ostao ovisan o dobroj volji drava. Toj jedinici, nazivanoj tracking teatri, u poetku je na elu bio pukovnik francuske andarmerije Raymond arter, kojega je 2005. zamijenio jedan Britanac. Tragaka jedinica uspjela je lokalizirati petnaestak bjegunaca, ali njezinu je uinkovitost ozbiljno ugrozilo odbijanje zemalja NATO-a, osobito Britanaca i Amerikanaca, da potvrde ili pobiju podatke koje su dobili od tragaa IC-TY-a, ime su znatno omele ili sprijeile procjenu izvora. Ljudi Carle del Ponte pokuali su na terenu raditi s najmotiviranijim lokalnim stanovnicima.

U Bosni su suraivali s Munirom Alibabidem, bivim agentom jugoslavenskih slubi koji je postao ef obavjetajne slube hrvatsko-bosanskog entiteta, i kojega, s pravom ili ne, nazivaju balkanskim Simonom Wiesenthalom. Imenovala ga je nenacionalistika vlada, ima mree diljem zemlje i eljeznu volju da poalje Karadida u Hag kako bi odgovarao za svoje zloine. Ali im su poeli zajedno raditi, Paddv Ashdown, ovjek koji je koncem maja 2002. uzeo u ruke uzde meunarodne administracije u Bosni, smjenjuje ga. Britanac, kojeg su Bosanci ved prozvali prokonzul", vezir" ili ak Paddy paa", smjenjuje punom parom, a to je u njegovoj modi. Da bi opravdao svoju odluku, Ashdovvn pripisuje Muniru Alibabidu pokuaj dravnog udara". Optuuje ga da je organizirao curenje podataka iz izvjetaja koji mu je bio naruen o vezama izmeu bonjake nacionalistike stranke SDA, pobjednika na izborima, i lokalne mafije, u Ljiljanu, dnevniku bliskom SDA. Ashdown ne prilae nikakav dokaz ali, sredinom oktobra 2002., iznuuje podrku veleposlanika velikih sila u Sarajevu prilikom jednog kratkog sastanka. Protivi se samo Francuska. Ashdown prelazi preko toga i sutradan Alibabid dobiva otkaz, uz zabranu da zauzme bilo kakvu javnu funkciju. Opomenut da napusti ured u roku jednog sata, nema vremena ni dovriti svoj posljednji izvjetaj o Karadidevu kretanju koji mora predati Carli del Ponte, koja tog popodneva treba stidi u Sarajevo.

Alibabid nije suraivao samo s tragaima Carle del Ponte. On je slao svoje informacije i SFOR-u i mogao je utvrditi njegovo pomanjkanje interesa, a ponekad ak i odbijanje da provjeri tragove. Alibabid je imao veliku prednost pred svojim zapadnim kolegama. Pribavljao je informacije koje su izvrgavale velike sile ruglu i pokazivale njihovu dvolinost. Ali Ashdown je imao drugi razlog da brzo odbaci tog Bonjaka. Ured Carle del Ponte upravo je skupio sredstva, 150 000 eura, za financiranje hajke na Karadida kako ne bi vie ovisio o zapadnjacima. Prvi dio je ved bio upladen Alibabidu da plati svoje dounike. Britanci i Amerikanci douli su za taj tajni sporazum. Bez sumnje zbog curenja u krilu Tribunala gdje je jedan broj osoba iz Tuiteljstva ili iz administracije bio upuden u stvar kako bi se vrlo transparentno upravljalo posebnim fondovima i prebacivanjem novca u Bosnu. Mjesec dana poslije Paddv Ashdovvn neizravno priznaje vezu izmeu Alibabideva otputanja i hajke na Karadida. Ja sam ga opozvao jer je radio za francuske slube i odbijao je suradivati s britanskim slubama", povjerava joj u Sarajevu 19. novembra 2002. I nadodao je da bi to potvrdio: Nije vam mogao pomodi jer (general, op. a.) Rondot i njegovi uvijek, pa i u novije vrijeme, rue sve pokuaje hvatanja Ra-dovana Karadida." Teko je tuitelju ICTY-a u tom gnijezdu prepredenjaka prepoznati svoje saveznike. Unato glasu dobrog poznavaoca Balkana, uinkovitog i vrlo moralnog ovjeka, koji je stekao tijekom godina optuujudi najodgovornije za svojih
90

putovanja u vrijeme rata u Bosni i na Kosovu i zatim nekoliko godina poslije kad je dolazio svjedoiti za optubu na mnogim suenjima pred ICTY-em (Blakid, Miloevid, Branin), Paddv Ashdown odredio je sebi ciljeve koji su u sukobu s misijom Tribunala. On vue konce, igra se politikih saveza meu lokalnim nacionalistima i prima samo u staklenom kavezu, smjetenom u prizemlju 90 General Philippe Rondot bio je savjetnik za obavjetavanje i specijalne operacije pri francuskom ministarstvu Obrane od 1997. do 2005. U tom ga je svojstvu predsjednik Chirac 1998. zaduio za lov na ratne zloince. zgrade OHR-a, ureda visokog predstavnika, u etvrti Grbavica u sreditu Sarajeva. Nitko ne moe u njega udi ako ne ostavi mobitel na ulazu. Kavez je potpuno neprobojan za prislukivanje i mora takav ostati. I dok s Carlom del Ponte razgovara, primjerice, o Alibabidevu pitanju, bivi elitni vojnik Njezina Velianstva, moe joj bez uvijanja redi da Britanci nede nikada dopustiti Francuzima prvenstvo na podruju obavjetavanja u Bosni i Hercegovini. Oni uivaju podrku Amerikanaca koji ne gledaju s odobrenjem njezinu tragaku jedinicu koju vodi jedan Francuz. U martu 2003. ameriki veleposlanik za ratne zloine Pierre Richard Prosper to joj takoer daje na znanje gotovo izravnim rijeima: Vi imate na terenu ljude koji svima postavljaju mnotvo pitanja. Tko su oni, to oni hode?"

Rat koji saveznici zapoinju iza kulisa izgledalo je da de biti u rukavicama", ali on je cinan i nemilosrdan. Ta suparnitva, a priori zastarjela, ine da meunarodni odnosi nalikuju partiji igre Rizik u kojoj su svi niski udarci doputeni. Rezultat: saveznici -francuski, britanski i ameriki -meusobno se uhode, bacaju jedan drugome klipove pod noge, odbijaju suraivati, a ponekad i komunicirati. Washington i London ne prestaju sumnjiiti Francusku da slijedi samostalne politike planove i optuuju je da ne dijeli svoje informacije. U Bosni, kao uostalom i u svijetu, Francuska nimalo ne nastoji ponovno zadobiti povjerenje svojih partnera. Ona ne pokuava ni preuzeti inicijativu. Ostaje pasivna iako u Bosni, kao i na vedini vanjskih operativnih pozornica, jedna od zemalja koje daju najvie snaga za odravanja mira. Kad su francusko-ameriki odnosi dosegli taku prekida nakon odbijanja Francuske, poetkom 2003., da podri vojnu intervenciju u Iraku, Pariz ne pokuava dovesti Washington i London u nepriliku hvatajudi odvojenom akcijom Karadida koji i dalje dolazi u francuski sektor. Da je Francuska eljela dokazati prevrtljivost SAD-a, za to ga stalno optuuje, tada je imala savrenu priliku. Prirodno, ali politiki krhko saveznitvo izmeu triju velikih sila pokazuje se na kraju otpornijim nego to je izgledalo. Jer sve tri ujedinjene su u istom odbijanju da Karadideva uhidenja. Washington i London prikazali su poetkom 2003. reorganizaciju SFOR-a i preraspodjelu zemljopisnih sektora nadlenosti kao uinkovit odgovor na

francusku opstrukciju u hvatanju Radovana Karadida. Sad kad moemo djelovati bez Francuza, kad smo poeli razbijati mreu koja financira Ka-radidevu zatitu, izgledi da ga uhvatimo realni su", izjavljuju visoki ameriki dunosnici u aprilu 2003. Pariz, naprotiv, smatra da ta odluka potkopava rad njezinih obavjetajnih agenata rasporeenih na terenu, a sada definitivno uklonjenih s Pala i iz srpskih sredina koje oni najbolje poznaju. Zapravo, nita se ne mijenja. 11. novembra 2003. Karadid moe mirno dodi na Pale, na svoje obiteljsko dobro i posaditi, prema srpskoj tradiciji, stablo. Te je godine odabrao trenju. U Washingtonu je, mjesec dana prije, ameriki dravni tajnik Colin Powell rekao Carli del Ponte: Ne mogu vam odgovoriti. Ne bih vam znao redi zato ga ne uspijevaju lokalizirati ili, kad ga nau, uhititi!" Uhidenje Sadama Huseina, 13. decembra 2003., devet mjeseci nakon amerike intervencije u Iraku, vrada ICTY-u veliku nadu. Dakle, mogude je, kad ima dovoljno volje i sredstava, uhvatiti jednog biveg efa drave, koji jo uvijek raspolae mreama podrke u svojoj zemlji. Ali ubrzo se pokazuje da uhidenja ne predstavljaju nepremostive probleme kad je velikim silama u interesu postidi osudu osumnjienoga. Osobito kad imaju svu slobodu u kontroliranju sudskog procesa. Dok su se slike Sadama Huseina, izvuenog iz jame, neprestano vrtjele na meunarodnim televizijama, Karadid zna da se nema ega bojati. Prolo je nekoliko tjedana da su mu britanske slube prile blizu kako bi ga pokuale

uvjeriti da se preda ili da napusti Bosnu. Angairani na novim frontovima, Amerikanci ele povudi vedinu svojih trupa iz Bosne i ostaviti samim Europljanima zadatak da osiguravaju vojnu nazonost u zemlji. Ta se odluka mora donijeti na vrhu NATO-a u Istanbulu sljededeg juna. No, Europljani su jasno dali do znanja da oni nede preuzeti baklju dok pitanje Karadida ne bude rijeeno. Da, to je uvjet i, u svakom sluaju, Amerikanci nede otidi dok ne budu mogli redi: 'Misija je izvrena'", potvruje Javier Solana, glavni tajnik Vijeda Europske Unije, 13. oktobra 2003. za jednog susreta s Carlom del Ponte u Luksemburgu. Potkraj 2003. u pomod je pozvan Paddv Ashdown. Bivi voa britanske liberalne stranke poznaje Karadida, a i sastao se s njim vie puta 1992. i 1993. za vrijeme svojih putovanja u Bosnu. Osim toga, blizak je i MI6 koji je tada organizirao njih susret u Bosni. Barem tako tvrdi dvije godine poslije ef njemake diplomacije. Joschka Fischer povjerava Carli del Ponte poetkom 2006. da je preko svojih slubi dobio dokaze o tome tajnom susretu. Njemaka odbija dati te dokaze unato upornosti tuiteljice koja bi se htjela njima posluiti da izvri pritisak na zapadnjake. Ashdown ne uspijeva uvjeriti Karadida da napusti regiju ni da se preda. MI6 pokua sljededih mjeseci izvriti pritisak na njegove najblie saveznike. Ali uhidenje je uvijek iskljueno. Meutim, poetkom 2004. javljaju se tri nove zlatne prilike. Poetkom januara, predsjednik srpskog entiteta Dragan avid i predsjednik Skuptine bosanskih Srba Dragan Kalinid, obojica u

upravi SDS-a, srpske nacionalistike stranke koju je Karadid osnovao uoi rata, prepiru se o tome kakvu politiku treba voditi. Kalinid, koji ne uspijeva urazumiti Cavida, napominje: ,Ja du govoriti s Radovanom jer on je jo uvijek ef." Kalinid tada kontaktira jednog od svojih bivih tjelesnih uvara koji je preao u Karadidevu slubu. Bata Teid obino slui kao glasnik i nalazi se na Palama. Bijesan, avid obavjetava o tome snage NATO-a. Amerikanci ne razmatraju stavljanje Teida pod nadzor kako bi ih doveo do Karadida. Oni 10. januara na Palama uhiduju Teida. Operacija je medijima prikazana kao pokuaj Karadideva uhidenja, dodue neuspjela, ali koji je omogudio stezanje mree: Teida su ispitali i Karadid de uskoro biti uhiden. Gledane izvana, velike sile izgledaju napokon povezane. Sve vedi pritisak koji vre kako bi uvjerile ICTY da to prije zatvori svoja vrata izgleda kao da naglaava hitnost Karadideva uhidenja. No to nije tako. Jer Karadid je tada u Beogradu. I upravo je u drutvu Dragana Kalinida prije nekoliko dana preao granicu. Karadid se, naime, morao podvrgnuti kirurkoj intervenciji. Njegov dolazak uznemiruje one koji su obedali da de braniti naslijee inida, ubijenog dok je radio na izgradnji europske bududnosti svoje zemlje. Oni ele uhititi Karadida prije nego to ustupe mjesto Vojislavu Kotunici koji se priprema formirati vladu sa strankama Miloevida i eelja, obojice na suenju u Hagu. Mladid je pod vojnom zatitom i nitko ne eli preuzeti rizik sukobljavanja s vojskom. Ali oni jo nekoliko tjedana kontroliraju policiju i mogu uhititi Karadida.

Dvadeset osmog januara 2004. Carla del Ponte je obavijetena o stavljanju Karadida pod policijski nadzor i o njegovu skorom uhidenju, vjerovatno prije konca dana. Srbi pozivaju u pomod Francusku da osigura prijevoz do Haga. Na veliko nezadovoljstvo Amerikanaca koji interveniraju kod Srba da obustave operaciju. Izmeu te dvije zemlje dolazi do nesuglasica nakon protivljenja Francuske amerikoj intervenciji u Iraku. Ali nitko uistinu ne zna jesu li ta suparnitva bila razlog naputanja operacije ili samo izgovor. Pierre Richard Prosper dolazi sutradan u Hag. On to ak i ne spominje. Veleposlanstvo Sjedinjenih Amerikih Drava u Beogradu ved je obavijestilo Carlu del Ponte da je ta pria potpuno izmiljena, da je srpsku inicijativu pustio u optjecaj jedan visoki dunosnik pod utjecajem alkohola! Prosper tvrdi da se obru stee u Bosni. Ni rijei o Karadidevoj prisutnosti u Beogradu. Carla del Ponte pritide ga u razgovoru u etiri oka. Snaite se da uhvatite Mladida i Karadida. Ja ne elim znati to se juer dogodilo jer mi svi lau. Ali ja elim obojicu. Karadid je jo uvijek u Beogradu, nije prekasno da se djeluje." Prosper zahtijeva da se savjetuje sa svojom vladom. Iz Washingtona poziva Carlu del Ponte 31. januara 2004. da joj kae kako je dobio podrku. No Amerikanci se ne pokredu. Drugog februara veleposlanik Sjedinjenih Amerikih Drava u Beogradu William Montgomerv uvjerava u srpskim medijima da je njegova vlada zadovoljna suradnjom Beograda s ICTY-em koja de se, kae on, zavriti Mladidevim i Karadidevim izruivanjem". Carla del Ponte ide jo dalje 9. februara u Bruxellesu kad izjavljujuje novinarima da je Karadid u Beogradu. Solana

uzvrada: Ako je to istina, imamo ozbiljan problem." Amerikanci joj ne oprataju taj indirektni pritisak preko medije. Nekoliko tjedana prekidaju svaku komunikaciju sa vicarkom i njezinim uredom. Dvadesetog februara 2004. uhode Carle Del Ponte ponovno su nale Karadideve tragove u Bosni. Otiao je iz Beograda i provodi nekoliko dana oporavljajudi se u kudi smjetenoj na samo nekoliko kilometara od granice sa Srbijom, u selu Zaovine. Poznato im je ime vlasnika i znaju da de bjegunac tamo provesti nod. Ta je obavijest odmah prenesena zapovjedniku SFOR-a u Sarajevu. Nekoliko sati poslije helikopter nadlijede to podruje upozoravajudi tako Karadida. Tijekom cijele jedne godine, Carla del Ponte potpuno gubi trag Karadidu. Potkraj decembra 2004. SFOR se povlai iz Bosne. Njega zamjenjuju europske snage, EUFOR. Sveden na sedam hiljada ljudi, EUFOR ne nasljeuje ovlasti za uhidenje optuenika u bijegu. Europljani su odbili preuzeti smjenu radije preputajudi NATO-u odgovornost za njegov neuspjeh. Slubeno, Atlantski savez je jo uvijek zaduen za uhidenje hakih optuenika. On dri u Bosni dvjesto pedeset ljudi, samo Amerikanaca. Sjedinjene Amerike Drave pourile su povlaenje NATO-a iz Bosne, ali ipak nisu odustale od operacija nadziranja teritorija za koje se pretpostavlja da bi moglo posluiti ekstremnim islamistima kao ulazna vrata prema Europi. Ostavi pod zastavom NATO-a, na amerikim vojnicima ostaje, dakle, odgovornost za ovu preteku misiju koje bi se svi htjeli rijeiti -hajku

na ratne zloince. Prijenos vlasti nede se izvriti na tetu ICTY-a i pravde", obedali su visoki dunosnici NATO-a u februaru 2004. Na papiru, to je uinjeno, ali u praksi, kako se ali Carla del Ponte, vie nitko ne trai Karadida". U aprilu 2005. jedan Nizozemac kontaktira Sud u Hagu. On tvrdi da je 7. aprila vidio Karadida u Foi u drutvu neke ene na terasi jednog kafida. Carla del Ponte trai od NATO-a da provjeri tu obavijest. Nemogude, jer je Karadid od 6. do 8. aprila bio u Beogradu", odvradaju nekoliko dana poslije ameriki dunosnici iz NATO-a koji su do tada tvrdili da su i oni izgubili svaki trag Karadidu! Ogorena, Carla del Ponte napokon apelira na policiju bosanskih Srba, nepouzdanu, ali dunu pruiti ICTY-u bar minimum suradnje. U julu od nje trai nadzor Karadidevu obitelj. Ljetne promjene boravita esto su bile prilika za bjegunca da se susretne sa svojima, kako svjedoi vie pisama naenih za vrijeme NATO-ova pretresa. Carla del Ponte poetkom augusta otkriva da je nadziranje ukinuto. Ona tada doznaje da je jedan asnik CIA-e 29. jula doao traiti od agenata bosanskih Srba da ukinu motrenje Karadideve obitelji, pod izgovorom da je rije o naredbi Haga! Uhvadene u lai, amerike vlasti pred tuiteljicom ICTY -a izraavaju aljenje zbog greke u komunikaciji", bez drugih objanjenja. eljan spasiti privid, ameriki general Steven Schook, zapovjednik jezgre NATO-a u Bosni, uvjerava medije

17. augusta 2005. za vrijeme posjeta Bruxe-llesu: Ja sam vrlo optimistian kada je rije o injenici da de se modi zavriti ovo poglavlje koje je uzrokovalo zastoj u Bosni i Hercegovini." Kao dokaz, on tvrdi: Neke novine u Banja Luci i na Palama objavljuju oglase u kojima se poziva Karadida da se preda. To je neto nevieno. (...) Mrea podrke se iz dana u dan stanjuje, a pokret u prilog njegove predaju raste!" Inicijative u tom smislu ved su odavno naputene pred Karadidevim kategorikim odbijanjem da se preda. Zapadnjaci su se zatim zadovoljili pregovaranjem o nje-govou udaljavanja s Pala, iz Bosne, a ponekad ak i iz regije. ini se da je MI6 napokon laskanjem pridobio Karadida i postigao da on sve ede odlazi na putovanja. Jer svi se plae pritisaka Carle del Ponte ako ona opet otkrije da se Mladid, ali i Karadid, skrivaju u Srbiji. Otada Karadid sve ede skokne u Grku, u zabaenu pokrajinu u blizini brda Athos. Igra make i mia Za zapadne vlade tee se nositi s pitanjem Ratka Mladida. Njegova nazonost u Srbiji neprestano je izrugivanje meunarodnoj zajednici. Tim vie to se srpske vlasti od 2001. nisu pokrenule i to Carla del Ponte ne prestaje na to podsjedati. Europljani i Amerikanci mogu se samo koristiti polugama kojima raspolau kako bi prisilili Beograd da potuje svoje obaveze. ak i ako je njihovo izvravanje teko za velike sile koje u Srbiji moraju braniti stavove koje one, naprotiv, nisu potivale u Bosni, kad je bila rije o Karadidu. Bez iznenaenja, srpski se rukovodioci odluuju za politiku

mimikrije. Tvrde da ne znaju gdje se krije general Mladid ili, u najboljem sluaju, vie vole malo vje-rovatnu dobrovoljnu predaju nego uhidenje. Brutalno ubojstvo reformatorskog premijera Zorana inida 12. marta 2003. znatno je smanjilo izglede da de Mladid biti predat Hagu. Carla Del Ponte pokuava koliko moe zadrati meunarodni pritisak na Srbiju. Ona takoer igra na kartu suradnje izmeu srpskih tajnih slubi i amerikih obavjetajnih asnika, koji djeluju u Srbiji nakon sporazuma sklopljenog izmeu inida i CIA-e. Mladid je zamijenio svoju seosku kudu za manje poznata sklonita. Sada se on seljaka izmeu sedam stanova koje su mu pod lanim imenima njegovi zatitnici iznajmili u sreditu Beograda i koje mijenja svaka dva ili tri tjedna. U septembru 2003. Carla del Ponte uvjerena je da posjeduje tanu Mladidevu adresu u Beogradu. Njezina tragaka jedinica je, zahvaljujudi jednome od svojih informatora, dobila adresu stana u Gagarinovoj ulici u kojemu Mladid boravi ved neko vrijeme. Daje ju Pierreu Richardu Prosperu, posebnom amerikom veleposlaniku koji obedava da de se time pozabaviti. Ali ne dobiva nikakav odgovor. Kad inzistira, on odvrada da je Mladid napustio Srbiju. Amerikanci imaju potpunu slobodu lokalizirati Mladida u Srbiji nakon sporazuma koji je 2002. sklopljen izmeu indideve vlade, dravnog tajnika Colina Powella i Georga Teneta iz CIA-e. inidev nasljednik Zoran ivkovid priznao je to javno 2005. godine: Tri zaposlenika CIA-e stigla su u Srbiju kako bi s lanovima BIA-e (Bezbednosno

Informativna Agencija) provjerili informacije o pretpostavljenim Mladidevim skrovitima. Provedeno je dva-naestak operacija u Beogradu i drugdje u Srbiji. Agenti CIA-e sudjelovali su u svojstvu promatraa. Bila su provjerena sva mjesta na koja su ukazali ICTY ili drugi zapadni izvori. Krajem 2003. srpsko-amerika jedinica dola je do zakljuka da Mladid nije u Srbiji."
91

Prisutnost CIA-e u Srbiji samo je alibi. Prije nego to ih preda tuitelju ICTY-a, Washington filtrira sakupljene informacije. Carla del Ponte dobiva samo mrvice kojima je cilj potvrditi verziju srpskih vlasti da Mladid nije lokaliziran, da on vjerovatno vie nije u Srbiji, da je moda u Makedoniji ili u nekoj bivoj sovjetskoj republici... Pa ipak, kad je poetkom 2006. g. uspjela utvrditi Mladideve dolaske u Srbiju i odlaske iz nje, ona je s uenjem otkrila da su je svi obmanjivali. Jedan dio obavijesti koje su srpske i amerike slube trebale provjeriti 2002. i 2003. godine odgovarale su mjestima gdje je tada Mladid boravio. Mladid praktiki nikada nije napustio Srbiju osim za kratkih boravaka u svojem rodnom selu u istonoj Bosni prilikom obiteljskih sveanosti. Za vrijeme tih odlazaka nikada ga nisu uznemirivale snaga NATO-a za koje se takoer smatralo da nadziru teritorij. Potvrujudi lai srpskih vlasti, zapadnjaci nisu samo sprijeili hvatanje generala, koji je pred kamerama jedne srpske televizije dijelio okoladu djeci Srebrenice kad je ved dao nareenje za njihovu deportaciju i istrebljenje njihovih oeva i brade. Oni su takoer neutralizirali djelovanje ICTY-a. Jer liivi Hag informacija o bjeguncima, zapadnjaci su mogli

odluivati o slabljenju pritiska i pogaanju, ved prema vlastitim interesima, s dravom koja je krila svoje meunarodne obaveze. Tako su ostajali gospodari igre u svojim odnosima sa Srbijom, hinedi na taj nain ak kako zaboravljaju da kao drave lanice Vijeda sigurnosti, predstavljaju jedinu viu izvrnu vlast koja raspolae modi da prisili na potivanje odluka meunarodnog pravosua. Poetkom 2005. g. Carla del Ponte ponovno je naila na trag Mladida koji se krio u nekom drugom stanu u srcu Beograda. Da bi prisilila zapadnjake da preuzmu svoje odgovornosti, javno je rekla: Mladid je u Srbiji. On je na dohvat ruci srpskih vlasti." Godina 2005. puna je simbola i Carla del Ponte eli potaknuti vlade da nadoknade izgubljeno vrijeme. Obiljeavaju se tri godinjice: deset godina od dizanja optunice protiv Karadida i Mladida, deset godina od pokolja u Srebrenici za koji su oni optueni i deset godina od Dejtonskog sporazuma i njegova slubenog potpisivanja u Parizu. Ali to je i ezdeseta godinjica oslobaanja logora Auschwitz Birkenau i stvaranja Nirnberkog suda koji su simbolizirali potrebu meunarodne pravde. Carla del Ponte pokuava ponovno pokrenuti velike sile i javno mnijenje koje je postalo nepovjerljivo. Ali ona od poetka obavjetava da nede tedjeti sredstva za postizanje Karadideva i Mladideva privoenja prije kraja godine. Prvog februara 2005. u Sarajevu ona otvoreno izjavljuje Paddvju Ashdownu: Brojni elementi pokazuju nedostatak volje meunarodne zajednice, snaga

NATO-a i Europske unije. Otkad su Karadid i Mladid u bijegu, pribavili smo NATO-u mnogo obavijesti. Uzalud. Imamo sve vie razloga vjerovati da je s Karadidem sklopljen sporazum. Jednostavno ne moemo vjerovati u nesposobnost najvedih sila na svijetu. Postoji li politika volja ili ne? I nije li pria o Karadidevu bijegu samo izgovor da se zadri meunarodna prisutnost u Bosni? Ako postoji politika volja, tko moe djelovati, s kim moramo razgovarati, koja to politika vlast moe donijeti odluku i narediti odlunu akciju, to je potrebno da oni djeluju? Pod izgovorom da je u naem interesu uhvatiti Karadida i ostale bjegunce, svi misle da je naa dunost pribavljati obavijesti, dokaze, 91 Dolaskom biveg predsjednika Vojislava Kotunice na elo srpske vlade poetkom 2004., zavrava slubena suradnja s CIA-om. fotografije mjesta gdje se kriju. Smijeno je tako obrnuti odgovornosti. To nije na posao. Unato smanjenju budeta, ipak smo uspjeli zadrati u naoj tragakoj jedinici tri osobe. I od te tri osobe se oekuje da lokaliziraju sve bjegunce dok se skrivaju u razliitim zemljama. To je nepravedno. injenica je da su one postigle vie rezultata i obavijesti nego neke velike tajne slube. Vrijeme leti. Upravo prikupljam sve obavijesti koje dokazuju nedostatak volje i namjeravam ih, prije ili poslije, objaviti i osuditi izostanak rezultata meunarodne zajednice. Godinjice Srebrenice i Daytona kljuni su datumi. Juli je krajnji rok. Karadid i Mladid moraju do tada biti u Hagu." Ona na kraju javno prijeti: Krajem godine objavit du informacije kojima

ras-polaem o razlozima zbog kojih oni nisu bili uhideni. U decembru, kad budem pred Vijedem sigurnosti Ujedinjenih naroda, ako jo uvijek budu u bijegu, otkriti du te obavijesti koje sam skupljala est godina. To nije prijetnja, ali ja snosim odgovornost da privedem pravdi navie politike i vojne krivce za zloine poinjene u bivoj Jugoslaviji i ako to ne uspijem, moram o tome obavijestiti Vijede sigurnosti koje mi je povjerilo ovu zadadu." to god ona rekla, ipak je rije o prijetnji. Zapadnjacima nije bilo nimalo teko neutralizirati izrugivanje medija zbog meunarodne sukrivnje ili nesposobnosti NATO-a da uhiti dvojicu bjegunaca. Uz cijenu nekoliko propagandnih operacija, oni su se potrudili odravati nade u skoro uhidenje i, meusobnim optubama saveznika za izdaju, opravdati izostanak rezultata. Nikoga nisu zavarali, ali ostala je sumnja. Toliko izgleda nezamislivo da su najvede demokracije radije deset godina zavaravale javno mnijenje kako bi zatitile ta dva zloinca, nego da ih uhite. U nevjerici, mediji odbijaju primiti doslovce pokusne balone koje Carla del Ponte puta po elji: Nitko ne trai Karadida" ili Nitko ga nikada nije traio". Oni u tome vide nadasve krik oaja. Naprotiv, jedna izravna optuba, potkrijepljena dokazima, koju je oblikovala osoba koja se est godina, bez prestanka, borila da ih privede pravdi dovela bi u opasnost da probudi i one najskeptinije. Carla del Ponte u stanju je razotkriti dvolinost meunarodne zajednice, uperiti projektor prema zonama sjene, pokazati

skriveno lice dravnih razloga. U politici, istina plai. Pa ak i ona najbanalnija ili sasvim anegdotska. Ne smiju se odkrinuti vrata politike kuhinje, naroito meunarodne: to je zlatno pravilo. Prijetnja Carle del Ponte, dakle, shvadena je ozbiljno. vicarka to zna. Ona se sjeda pisama i telefonskih poziva primljenih svaki put kad je iznosila i najmanju, pa ak i dobronamjernu kritiku NATO-a. Svjesna je rizika. eli se posluiti metodom elektrooka jer ona sama ne shvada to prijei velike sile da priskrbe sredstva, deset godina nakon konca rata, za uhidenje Karadida i Mladida. Ona sumnja na sporazum, na tajne interese. Ali radije im udjeljuje povlasticu sumnje, misledi da de se osvijestiti, da de radije izabrati uhidenje nego uvredu istini. Jer izruujudi dvojicu optuenih, zapadnjaci bi podmirili raun za sve svoje prole sramote, za nedjelovanje, za svoje slabosti. Ali Carla del Ponte se vara i to de tek kasno shvatiti. Neprestani pozivi Carle del Ponte da se privede kraju nekanjenost Karadida i Mladida, ostale su mrtvo slovo na papiru. Pribliavanje desete obljetnice genocida u Srebrenici nije ih ni najmanje trgnulo. I kad je Carla del Ponte najavila da de iz potovanja prema rtvama" bojkotirati obljetnicu ako dva glavna krivca do tada jo budu na slobodi, zapadne prijestolnice prave se gluhe i potvruju svoje sudjelovanje. Videosnimka prikazana 1. juna na suenju Slobodanu Miloevidu kao da je na trenutak izazvala vedi uinak nego sve molbe magistrata. Ponovno prikazana iste

veeri na beogradskoj televiziji B92, prikazuje smaknude est mladih zatvorenika iz Srebrenice, od kojih su trojica maloljetnici, to su ga poinile specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Srbije koje su uvijek poricale da su na bilo koji nain umijeane u pokolj iz jula 1995. Snimljeno smaknude, preneseno po cijelome svijetu, okiralo je javno mnijenje, ak i u Srbiji. Ono oivljava pitanje nekanjenosti Karadida i Mladida. Potresen je ak i Vojislav Kotunica. On obedava Carli del Ponte, koja sutradan stie u Beograd, brzo izruivanje Mladida i alje svoju policiju u potragu za ljudima s videosnimke. Desetak njih je uhideno prije odlaska Carle del Ponte iz Beograda. ini se da je Kotunica prihvatio ono to je oigledno. Generalu, kojega on neprekidno titi nakon svrgnuda Slobodana Miloevida, mjesto je u zatvoru. Kotunica ne obedava izruenje Mladida za 11. jula 2005., nego za poetak oktobra kada na summitu u Luksemburgu Europska unija mora odluiti o otvaranju pregovora o pridruivanju sa Srbijom. Carla del Ponte preklinje velike sile da poalju Beogradu jasnu poruku i da iskoriste te osobito povoljne okolnosti kako bi dobile Mladida prije datuma godinjice 11. jula. Sjedinjene Amerike Drave kao i Europa uvjetovale su jaanje svojih veza i ekonomske pomodi Srbiji Mladidevim uhidenjem. Tjedan dana poslije, ameriki State Department ipak najavljuje uplatu 10 miliona dolara ekonomske pomodi Srbiji, koja je bila suspendirana do pune suradnje Beograda sa ICTY-em. Washington alje dva izaslanika State Departmenta u Hag da umire Carlu del Ponte: To je ohrabrenje srpskim

vlastima, Kotunica je obedao da de izruiti Mladida prije kraja ljeta. On de to napraviti nakon komemoracije u Srebrenici." U javnosti, velike su sile prisiljene pridruiti se ustrajnim zahtjevima Carle del Ponte. Komemoracija u Srebrenici, 11. jula 2005. g. prilika je za zapadne voe, poput Tacquesa Chiraca, da podsjete kako je vie nego ikada vano da krivci za ta djela koja su potresla savjest ovjeanstva odgovaraju za svoje zloine pred sudom". Svi se tiskaju u Potoarima, spomeniku podignutom preko puta bive baze ONU-a gdje su nizozemski vojnici, zadueni da tite opsjednutu enklavu, prisustvovali, ne poduzevi nita, deportaciji stanovnika Srebrenice, koju su izvrile snage generala Mladida, i prvim ubojstvima. Svi osim Carle del Ponte, koja je ostala u Hagu u znak protesta protiv nekanjivosti i protiv odsustva djelovanja meunarodne zajednice". Pierre Richard Prosper, koji predstavlja predsjednika Busha, izjavljuje: Na ovaj dan sjedanja, (...) zlo odgovorno za ono to se ovdje dogodilo pritide jo uvijek ove breuljke i mora odavde biti protjerano. Neki jo uvijek nisu prihvatili grijehe prolosti (...) i nastavljaju im okretati lea u nadi da de izbrisati ovo sjedanje. Ali ako doista elimo jednom zauvijek okrenuti stranicu, moramo djelovati... Nitko ne smije sumnjati da je najvanije podvrdi suenju optuenike koji su jo u bijegu, a naroito Radovana Karadida i Ratka Mladida."

A ef britanske diplomacije Jack Straw podsjeda: Ovdje obnavljamo uspome-nu na najmranija poglavlja Europe nakon 1945. (.) I Europska zajednica je izniknula na ruevinama kontinenta unitenog ratom i zloinima. Ali privodedi pravdi odgovorne za te zloine, Europa je mogla zapoeti proces pomirenja. Gnusno je da su, deset godina nakon pokolja u Srebrenici, oni koji su za to optueni, u prvom redu Radovan Karadid i Ratko Mladid, jo uvijek na slobodi. Nitko im ne bi smio pomagati da izmaknu otvorenom meunarodnom suenju." Iza kulisa prijestolnice ne pokazuju istu gorljivost. Uvjetovanja Mladidevim ili Karadidevim uhidenjem odjekuju kao uplje fraze. Obedanja zvone I kao nova poricanja, svaki put sve zlokobnija. Europljani, koji od poetka godine zagoravaju ivot Hrvatskoj koja jo nije izruila Antu Gotovinu, svojeg posljednjeg bjegunca , nemaju ba nikakvu strategiju za sluaj Mladida i Karadida. Kada je rije o Amerikancima, oni se zadovoljavaju time da tijekom ljeta pritidu Karadidevu obitelj i prisiljavaju njegovu suprugu da 25. jula, pred televizijskim kamerama, pozove svojega supruga na predaju. Za uzvrat de biti ukinut nadzor nad njom, koji je uveden na zahtjev Carle del Ponte. Poziv de izazvati podsmijeh Srba, a bez sumnje i Karadida, koji su lako prozreli scenarij. Dvadeset osmog augusta, poslije puta u Beograd, Pierre Richard Prosper naziva Carlu del Ponte u Hag: Mladid de biti izruen prije kraja septembra. Kotunica je zadao rije." Isprazna obedanja. Tredeg oktobra 2005. g. dola je na red Europska zajednica da opet zabije no u
92

lea Meunarodnom sudu, u ovoj presudnoj godini. Na sastanku na vrhu u Luksemburgu, kojim je prevladavalo pitanje kandidature Turske i Hrvatske, dvadesetpetorica potajno zapoinju sa Srbijom pregovore o pridruivanju, to je prvi preduvjet za otvaranje procesa kandidiranja za pristup EU unato dokazanoj prisutnosti Mladida u Beogradu i nedovoljnoj suradnju s ICTY-em na drugim podrujima. Da odobrovolje Carlu del Ponte, visoki europski dunosnici sada tvrde da de njihova odluka potaknuti Beograd na djelovanje. 92 ICTY je 2001.optuio Antu Gotovinu za zloine protiv ovjenosti i ratne zloine zbog zapovjedne odgovornosti u okviru Hrvatske vojske zbog deportacije i ubojstava Srba iz Krajine u augustu 1995. Zbog odbijanja hrvatske vlade da ga izrui ICTY-u, Europska je Unija, na poticaj premijera Velike Britanije, odluila 16. marta 2005. zaustaviti otvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. Hrvatska 3. oktobra 2005. dobiva zeleno svjetlo za svoju kandidaturu u EU, tek nakon to je, uz dobivene dokaze, lokalizirala bjegunca koji se tada nalazio na Kanarskim otocima. Gotovinu je napokon, 7. decembra 2005., uhitila panjolska policija uz pomod hrvatskih slubi, te ga izruila Hagu. Kotunica nije nikada obedao Amerikancima ni Europljanima Mladidevo uhidenje. On se samo obavezao da de pokuati pregovarati o njegovoj predaji. Krajem septembra 2005. g. imenuje jedno osobu blisku Mladidu na elo Ministarstva obrane. Velika zvjerka srpske sudske medicine, general

Stankovid, pratio je Mladida za vrijeme rata iskopavajudi kosturnice srpskih rtava, i bio je uz njega u trenutku samoubojstva njegove kderi, zatim ga je primio u beogradsku vojnu bolnicu kojoj je tada bio na elu. Unato bliskim vezama s bjeguncem, Stankovid ga ne uspijeva uvjeriti. Mladid se uopde ne osjeda pritisnutim uza zida, a ako jednog dana bude, radije de umrijeti nego biti izruen Sudu. Godina posljednje prilike zavrila je neuspjehom. Iako je prisiljen zavriti suenje do 2008., apeli Tribunala nisu bili uzeti u obzir. Pod pritiskom medija, zapanjenih njihovom lakovjernodu prema Kotuniinim obedanjima, ameriki i europski dunosnici razbacuju su se kreposnim izrazima. Naa je dunost, svaija je dunost, ostati uz obitelji rtava od prije deset godina. Oni (Srbi, op. a.) nede stupiti u strukture NATO-a dok ne budu suraivali s ICTY-em", tvrdi, primjerice, ameriki dravni tajnik Politikih poslova pri State Departmentu Nicholas Burns 7. oktobra 2005. uoi putovanja u Bruxelles i na Balkan. Krajem te 2005. g. zapadnjaci imaju, meutim, druge prioritete. Jedan od njih je laskanjem pridobiti Carlu del Ponte. Svim snagama ele je sprijeiti da razotkrije njihov cinizam. Oni znaju da vicarka priprema svoj dosje protiv njih i da ga namjerava iznijeti 15. decembra u svojem govoru pred Vijedem sigurnosti. Krajem augusta ona trai od svojih ekipa da se bace na posao. Strunjaci Tuiteljstva zaposleni su prikupljanjem sve dokumentacije koja postoji, a Patrick Lopez-Terres, voditelj Istrage, izrauje popis svih proputenih prilika

za hvatanje. Istraitelji lete u Beograd ispitati Karadideve najblie prijatelje koji ved godinama tvrde da je bivi voa bosanskih Srba dobio potvrdu Amerikanaca da nede biti isporuen Hagu ako ne bude prijeio sporazume iz Daytona. U oktobru, za posjeta Sarajevu, Carla del Ponte ipak NATO-u nudi izlaz. Ona predlae efovima Atlantskog saveza u Bosni da joj daju iscrpan izvjetaj o naporima poduzetima posljednjih deset godina da se lokalizira i uhiti Karadid, prikupljene informacije o njegovoj mrei podrke, o njegovu sustavu zatite i o poznatom kretanju bjegunca. Predlae da strunjaci NATO-a i ICTY-a zajedno analiziraju te podatke i pokuaju izraditi zajedniku strategiju. Ali uzvradaju joj odbijanjem zahtjeva pod izgovorom da u ,,NATO-u ne postoji predmet Karadid". Ona se 6. oktobra u Londonu ali Jacku Strawu, efu britanske diplomacije, koji je pokuava umiriti: Nije dobro ako vi mislite da NATO i EUFOR ne ine dovoljno. Ja ne vjerujem ni da se Sjedinjene Amerike Drave ne zanimaju vie za to pitanje. One su toliko uloile u predmete o ratnim zloincima. U svakom sluaju, moramo vam pribaviti informaciju koja de omoguditi da odbacite svoje sumnje." U novembru tuiteljica se odluuje iskoristiti svoje ovlasti i traiti od svake od sedam zemalja lanica koalicije u operaciji Fervent Archer (Gorlji vi strijelac) -a to su Sjedinjene Amerike Drave, Velika Britanija, Francuska, Njemaka, panjolska, Italija i Nizozemska -da joj prije konca godine podnesu izvjetaj o nadziranju obitelji Karadid i sve informacije o bjeguncu. Dvije zemlje odgovaraju bez oklijevanja. To nimalo ne iznenauje jer

sigurno nisu sudjelovale u operacijama nadziranja Karadidevih roaka. Ostali radije zanemaruju taj zahtjev ili je optuuju. Veleposlanici se redaju u njezinu uredu. Kau da su zaprepateni. Amerikanci su najedi. Na njih Carla del Ponte u prvom redu cilja jer su oni jedini u Bosni raspolagali tehnikim mogudnostima za nadziranje i postavljanje prislunih ureaja u Karadidevu okolinu. U decembru, za vrijeme jednog posjeta Washingtonu, amerike vlasti trae od nje da povue svoj zahtjev koji je, kau joj oni, bio vrlo loe primljen". Preciziraju joj da se takvi koraci ne poduzimaju pismenim putem". Zatim, dva dana uoi njezine intervencije pred Vijedem sigurnosti, jedan visoki ameriki dunosnik alje joj ovakvo upozorenje: Posljednje to bi nam trebalo jest da se meusobno kritiziramo u medijima." Val panike zahvatio je velike prijestolnice. Britanci otvoreno priznaju svoju zabrinutost. Ostali upozoravaju okolinu Carle del Ponte da bi frontalni napad bez sumnje doveo do definitivnog gubitka povjerenja", jasnije reeno, prestanak svakog oblika budude suradnje. Nekoliko tjedana prije pokrede se nevjerovatan proces. Odjednom su prihvatljivi prijedlozi Tuiteljstva o zajednikim akcijama koje de se provoditi protiv Karadideve mree. NATO odluuje postaviti u Sarajevu tim obavjetajnih asnika i analitiara zaduenih iskljuivo za hvatanje Radovana Karadida. lanovi Tuiteljstva bit de ovlateni sudjelovati na nekim sastancima. Bez oklijevanja, dunosnici NATO-a i ameriki asnici dolaze u Hag da rasprave o

operacijama koje hitno treba provesti. U jedan dan, oni su s istraivakom jedinicom Tuiteljstva sastavili program pretraivanja. Prve operacije moraju zapoeti ved u decembru. Zapovjednik NATO-a za Europu, Amerikanac John Jones, daje uspostaviti izravnu osiguranu liniju u uredu Carle del Ponte. On se takoer obavezuje da de olakati prijenos dokumenata koje je NATO zaplijenio u Karadidevoj okolini, a koje je ICTY uzaludno traio mjesecima, ponekad i godinama. Bududi da svaka operacija velikog zamaha zahtijeva razraen komunikacijski plan, u Tribunal stiu ameriki vojni strunjaci da bi o njezinim pojedinostima raspravili sa suradnicima Carle Del Ponte. Jer, istiu oni, neophodno je da od sada ICTY i NATO zajednikim glasom uvjere bosansko stanovnitvo da je Karadid u miolovci. Nikada drugi kat Tuiteljstva nije upoznao takvo vrenje. Konano se uspostavlja sve ono to se moralo napraviti prije deset godina. Podjela zadataka inila je ureena kao po notama. Godina 2006. ulijevala je mnogo nade. Ohrabrena, Carla del Ponte odlazi tjedan dana na odmor. Nakon njezina povratka, deset dana prije sastanka Vijeda sigurnosti, nacrt njena govora bio je samo blijeda kopija poetnog plana. Nema vie optuujem", nego jednostavno nabrajanje, uobiajenim izrazima, greaka i nefunkcioniranja koji gotovo da opravdavaju neuspjeh velikih sila u hvatanju Karadida. Dolasci diplomata sada su postali suzdraniji, gotovo nevidljivi. Politiki savjetnici upozoravaju Carlu del Ponte da je Amerikance i Engleze udarila kap" kad su proitali odlomke govora koji im je bio

dostavljen. Ona se udi, toliko joj je tekst izgledao bezazlen. Preporuuje neke ispravke koji de dati malo smisla toj verbalnoj melasi koju samo diplomati mogu deifrirati. Parabola o maki i miu, koja je dola na kraju da ukrasi zakljuak, bit de jedini eksplicitni odlomak njezina govora, jedini koji su mediji razumjeli: Ved deset godina meunarodna zajednica igra se make i mia s Karadidem i Mladidem... Make su odluile zavezati oi, meusobno se grepsti i dopustiti miu da tri od jedne do druge rupe." Carla del Ponte mora ponovno progutati svoje razoaranje. Puta da je uvjere kako su prijestolnice primile upozorenje, a da pritom sasvim novi program zajednikih operacija s NATO-om nije ugroen. NATO-ova prividna odlunost trajala je samo nekoliko tjedana, u vidu sastanaka izmeu strunjaka i Atlantskog saveza, koliko je bilo potrebno da se osigura da je Carla del Ponte odustala od svojih prijetnji. Karadid i Mladid i dalje su na slobodi i sve ede dijele istu mreu zatite, naroito kad Karadid doe skloniti se u Srbiju. Amerika i europska popustljivost samo je pojaala otpor Beograda prema suradnji s Tribunalom. U februaru 2006. Europska unija predomislila se i zaprijetila Beogradu da de prekinuti tek zapoeti proces pregovaranja ako Mladid ne bude izruen do kraja marta. Ako ne budu u potpunosti suraivale s Hakim tribunalom i ne izrue mu optuene zloince, zemlje poput Srbije ne mogu oekivati punu suradnju s Europskom unijom", inzistira Britanac Jack Straw. Ravnodunost Beograda

prema tim opomenama ujedinjuje Dvadesetpetoricu. Poetkom maja Bruxelles prekida pregovore, uvjetujudi njihovo nastavljanje Mladidevim uhidenjem. Ali ovo neoekivano buenje Europe ne traje dugo. Poetkom ljeta slonost je napukla. Zatim se ujesen rascijepila. Ali jo prije Europske unije, poputa Atlantski savez. Na sastanku na vrhu u Rigi 29. novembra 2006. njegove zemlje lanice odluuju Srbiji i Bosni otvoriti vrata Partnerstva za mir, predvorja NATO-a, iako su se od 2004. zalagale da ona ostanu zatvorena dokle god Karadid i Mladid ne budu predani ICTY-u. Inicijativa je potekla od predsjednika Busha, to je odluio u posljednjem asu", objanjavaju amerike vlasti Carli del Ponte nekoliko sati prije slubene objave te odluke. Meutim, ameriko se gledite promijenilo ved poetkom mjeseca, nakon posjeta Washingtonu srpskog ministra obrane, Mladideva prijatelja Zorana Stankovida, koji je prihvatio da zauzvrat za ovu popustljivost poalje u Irak i u Afganistan nove srpske trupe. Sjedinjenim Amerikim Dravama nije teko pridobiti svoje europske partnere. Jacques Chirac i Tonv Blair isto tako ele poslati znak otvaranja prema Srbiji uoi nastavka pregovora o konanom statusu Kosova ije je odreivanje, svaki put odgaano 93 Srpske novinske agencije: Beta ili Tanjug, 7. novembra 2006. zbog otezanja Beograda, predvieno do kraja 2007.
93

Europska unija teko odolijeva uzmicanju svojih zemalja unutar NATO-a. Dvadesetpetorica su pred nastavljanjem pregovora o pridruivanju sa Srbijom 8. decembra 2006. i definitivnim odustajanjem od Mladida. Ali se Britanci, Francuzi. Nijemci, uz podrku Nizozemske i finskog predsjednitva, konano zajedniki suprotstavljaju kako bi se ta odluka odgodila. Nedemo izgraditi Europu sutranjice proputajudi da se upitamo o njezinoj prolosti. Stvarna suradnja Beograda s ICTY-em jest nunost. To su naela i vrijednosti u koje Francuska vjeruje. Izbori (u januaru 2007., op. a.) u Srbiji i pitanje Kosova nisu argumenti koje se moe upotrijebiti za obnavljanje pregovora s Beogradom", upozorava Catherine Colonna, francuska ministrica opunomodena za europske poslove. Ali igra je unaprijed izgubljena. Zabrinuta odbijanjem Beograda da dode do reguliranja statusa Kosova, Europa u februaru 2007. obedava da de otkloniti sve zapreke za kandidiranje Srbije u Europsku uniju ako pristane na neovisnost Kosova. Promjena miljenja Europe u decembru 2006. ila je samo za tim da se sauva neko sredstvo politikog pritiska na Srbiju. Koncem marta, srpsko civilno drutvo ukazuje na tu trgovinu i poziva na Mladidevo uhidenje: ,,Bruxelles ne smije poputati napasti da trguje svojim osnovnim naelima prilikom pregovaranja o krajnjem statusu Kosova. Jer to bi moglo samo pridonijeti jaanju ekstremnog nacionalizma, spreavanju reformatorskih snaga da se distanciraju od Miloevideva nasljea i zaprijeiti razvijanje demokratske Srbije ije je mjesto u krilu europske obitelji i naroda." Ali

Europa ne eli nita uti. Ved sedamnaest godina, ona ignorira glasove razuma na Balkanu, one koji meutim iskreno vjeruju u njezine vrijednosti i ele da joj se njihove zemlje pridrue, a da ih Europa odluno brani. Poetkom 2007. g. Europa odluuje obnoviti pregovore o pridruivanju sa Srbijom, prekinute godinu dana prije, iako Mladid nije uhiden. Washington i Bruxelles tako se nadaju da de modi nametnuti Beogradu plan o neovisnosti Kosova koji srpski rukovodioci tvrdoglavo odbijaju, a imaju podrku Moskve u svojem odbijanju pregovora. Posljednja odustajanja Posljednji se zasuni otvaraju, poput obinih kopa. Izmeu 2002. i 2005. meunarodni pritisci dopustiti su ICTY-u da s trideset optuenih u bijegu doe na est. Dvadesetoricu su isporuile srpske vlasti. Nasuprot ulozima kao to su NATO i EU, Srbija ne bi oklijevala popustiti jo jednom. Naravno, daje poruka Europljana i Amerikanaca bila vrsta i suvisla. Ali, nakon smrti slobodana Miloevida 11. marta 2006. ini se da su zapadnjaci spremni donijeti odluku koja se dugo vremena nije smjela priznati: zatvaranje ICTY-a bez Karadida i Mladida. Petnaestog decembra 2006. u New Yorku Carla del Ponte pokuava zaepiti pukotinu koja zjapi, kako bi izbjegla potonude brod. Trai od Vijeda sigurnosti da kae smatra li da ICTY mora ostati otvoren dok se Radovanu Karadidu i Ratku Mladidu ne budu sudilo u Hagu. To je pitanje naroito vano zbog desetaka hiljada rtava (...) (koje, op. a.)

imaju pravo znati mogu li jo raunati na obedanja koje im je dalo Vijede sigurnosti prije trinaest godina, kad je stvorilo Tribunal." Iza kulisa velike sile ved raspravljaju o formulama koje bi omogudile da svoje posljednje odustajanje prikau kao neto drugo, a ne kao pobjedu nekanjivosti. Rije je o tome da javno mnijenje i rtve progutaju gorku pilulu i da se umire oni koji bi ih optuili za izdaju svih preuzetih odgovornosti, svih njihovih prolih obedanja. Javno, samo se Sjedinjene Amerike Drave izjanjavaju. Europa, zasada, izmie pred onim to se ne moe priznati. Clint Williamson, nekadanji zaposlenik ICTY -a, veleposlanik SAD-a za ratne zloine koji je 2006. naslijedio Prospera, na konferenciji za novinare u Sarajevu u januaru 2007. otkriva obrise rasprave: Radovan Karadid i Ratko Mladid moraju biti privedeni pred neki meunarodni sud ako budu uhvadeni poslije zatvaranja ICTY-a. Bilo bi sasvim neprihvatljivo da im se sudi u Beogradu. Moramo u sustavu meunarodnog pravosua nadi neki organ da im sudi." U Washingtonu se u poetku misli na neku formulu slinu onoj izabranoj za suenje Charlesu Tavloru. Godine 2006. suenje bivem premijeru Liberije, optuenom za zloine protiv ovjenosti na Posebnom sudu za Sierra Leo-ne, bilo je, zbog sigurnosnih razloga, premjeteno u inozemstvo, u prostorije stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) u Hagu. Amerikanci nagovaraju ICTY da potpie s ICC-om protokol o sporazumu da bi se nakon zatvaranja ad hoc Tribunala za bivu Jugoslaviju, logistika stalnog Meunarodnog kaznenog suda mogla koristiti

za suenje Karadidu i Mladidu. Ali taj plan, koji bi omogudio velikim silama da uz minimalne trokove spase obraz, izostavlja jednu bitnu taku: dugi niz godina za kojih su mogli uivati u svojoj nekanjenosti, Karadid i Mladid nisu bili ni nedostupni ni neuhvatljivi. Odbijanjem da ih uhiti ili da primjenom prisile, kojom je raspolagalo, postigne njihovo uhidenje, Vijede sigurnosti je dosada spreavalo da budu privedeni pred ICTY. U tim uvjetima bilo bi u najmanju ruku naivno misliti da de oni jednog dana biti izrueni ICTY-u ili bilo kojoj drugoj zamjenskoj strukturi. U najboljem sluaju, bit de lieni starog sna, koji je 2004. javno formulirala Ljiljana Karadid, da proslave svoju slobodu, konano opet pronaenu danom zatvaranja ICTY-a. Uvoenje mehanizama s ciljem da produe valjanost optunice i naloga za uhidenje koji je izdao ICTY nakon njegova zatvaranja, zahtijeva uostalom i prihvadanje nove rezolucije Vijeda sigurnosti. Rusija, koja ima pravo veta, dosad se sustavno protivila svakom obvezivanju da se zadri djelovanje ICTY-a dok Radovan Karadid i Ratko Mladid ne budu osueni, a da je Sjedinjene Amerike Drave, Francuska i Velika Britanija nisu stvarno ni pokuale odvratiti. U aprilu, a zatim u junu 2007. Moskva je ponovno potvrdila svoju volju da trai od Vijeda sigurnosti da 2010. raspusti ICTY. I upozorava: Ako Mladid, Karadid i ostali optueni ne budu uhideni nakon isteka mandata (ICTY-a), to nede predstavljati, samo po sebi, dovoljan razlog za produljenje rada Suda." Ako sud bude zatvoren, njegovi nalozi za

Karadidevo i Mladidevo uhidenje nede vie biti valjani", ved je upozorila i Carla del Ponte poetkom 2007. Zloin za genocid i zloini protiv ovjenosti ne zastarijevaju. Ako bi optube ICTY-a zatvaranjem Suda postale nevaede bez da Vijede sigurnosti prihvati mehanizam kojim de ih uini trajnima, sve bi zemlje u kojima Mladid i Karadid budu ivjeli morale pred svojim sudovima zapoeti novi progon i izdati nove naloge za uhidenje. Suditi dvojici glavnih krivaca za genocid u Srebrenici pred lokalnim instancama u Beogradu, Sarajevu ili drugdje otvaralo bi vrata mogudem preoblikovanju postojedih optubi, uz rizik da se odbaci i preuti sve to je nezgodno: pitanje predvidljivosti rata u Bosni i pokolja u Srebrenici kao i sve ostale vidove toga predmeta koji su izazvali toliko otpora jer bi mogli dopustiti da isplivaju nedostaci, greke i nekadanje sramotne nagodbe velikih sila. Prema modelu koji se dokazao: suenje Sadamu Huseinu pred Specijalnim irakim sudom koji je voen pod strogim nadzorom Sjedinjenih Amerikih Drava. Unato njihovim obedanjima da de odgovoriti na agoniju, muenitvo i e rtava za pravdom", danima u vrijeme stvaranja Tribunala 1993., velike demokracije napokon su pokazale da one ne tee za drugaijim sankcijama nego to je optunica koja bi one koji su Bosnu pretvorili u golemu zajedniku raku prisilila da se priklone miru. Bruce Jackson, modni republikanski lobist kojeg nazivaju veleposlanikom Bijele kude", povjerio je to bez okolianja u novembru 2004.: Je li nam doista u interesu da s

Karadidem i Mladidem zaponemo suenje nalik onom Miloevidevu? Neka stvari budu jasne: obojica su kriva i zasluuju da trunu u zatvoru do kraja ivota. Ali tko danas eli troiti toliko energije da bi doao do zakljuka koji ved znamo?" Brojni zapadni diplomati priznali su to iza zatvorenih vrata kojima se esto titi meunarodna politika. U njihovim oima, rtve bi se morale zadovoljiti znajudi da su Karadid i Mladid osueni ivjeti kao progonjeni ljudi do kraja ivota, na taj nain simboliki lieni svoje pune slobode i kanjeni igom sramote. e za pravdom neodvojiva je od ei za istinom. Meutim ta e koja izranja iz ove zemlje izmrcvarene genocidom jednog europskog naroda u Srebrenici ne potvruje priznavanje pretrpljenih patnji ni odgovornosti onih koji su ih nanijeli. Ona ne nosi u sebi klice trajnog mira. Za jedne, Karadid i Mladid uvijek de ostati legende, za druge nekanjeni krvnici. Bez zajednikog pamdenja, ma kako ono bilo bolno, Bosna se nede modi nesmetano obnoviti. Ona de ivjeti pod stalnom prijetnjom novih ciklusa nasilja. Vrijednost ove fiktivne hajke na koju su utroeni milioni dolara daleko je nadmaila trokove suenja u Hagu. Zato rasporediti toliko snaga za zavaravanje rtava, ICTY-a i javnog mnijenja iluzijom da de ova dva zloinca jednog dana biti izvedena pred meunarodni sud? Ako velike sile nastave u krajnjoj instanci odluivati o sudbini glavnih ratnih i teroristikih zloinaca, razlozi koji ih navode da de facto priznaju nekanjivost Karadidu i Mladidu i

dalje su nejasni. I Charles Tavlor je takoer, u jednom trenutku, uivao popustljivost zapadnjaka. eljni uvrstiti mir koji je priveo kraju etrnaest godina graanskog rata u Liberiji i u susjednom Sijera Leoneu, Amerikanci i Francuzi su 2003. biveg liberijskog predsjednika zatitili od Suda nudedi mu zlatni azil u Nigeriji u zamjenu za obedanje da de napustiti sva politika rovarenja. Ali bivi gospodar rata ne potuje svoje obaveze i nastavlja biti prijetnja stabilnosti regije. On je 30. marta 2006. uhiden i predan mjeovitoj jurisdikciji Sijera Leonea prije nego to je prebaen u Hag. U Karadidevu i Mladidevu sluaju, velike sile nisu smatrale oportunim mijenjati svoju politiku, ak ni godinamanakon mirovnih sporazuma. Nikome nije poznat pravi razlog ove nevjerovatne tvrdoglavosti. Razlozi zbog kojih nije uhiden Osama Bin Laden, voa Al-Qaide, izgledaju manje tajnoviti. Njegovo uhidenje i suenje pred amerikim vojnim sudom izazvali bi takav val odmazda da je bez sumnje razboritije odustati. Amerika vlada strahuje vjerovatno da ne raspolae dovoljnim dokazima kako bi utvrdila njegovu individualnu odgovornost u atentatima koje izvode lanovi mnogostruko razgranate mree. Ni jedan od ovih argumenata ne moe se primijeniti na Karadida i Mladida. Kao ni strahovanje da de se suenje pretvoriti u tribinu za srpsku propagandu. Slobodan Miloevid i Vojislav eelj pretekli su ih. Da bi se uli njihovi glasovi, Karadid i Mladid raspolau nekim dragim sredstvima i dovoljnim brojem pristaa.

Godine 1991. na kraju prvog zaljevskog rata, Margaret Thatcher i George Bush stariji podsjedali su na potrebu da se sudi Sadamu Huseinu, a na kraju su odustali zbog nagodbi s tiraninom koje bi suenje moglo otkriti. Bush mlai dijeli istu zabrinutost 2003. godine, ali odluan postidi osudu svrgnutog diktatora, osigurava zalee stvaranjem Irakog specijalnog suda (TSI) i strogo nadzire sudski mehanizam kako bi izbjegao bilo kakvo neugodno iznenaenje. Velike sile nisu nikada imale takvu mod mijeanja u poslove IC-TY-a. Iako su se uvijek trudile zauzdati njegovu znatielju, njihova se mod ipak zaustavljala na vratima sudnice. Meutim, mnogi nasluduju da Karadid i Mladid poznaju tajne o ulozi meunarodne zajednicu za vrijeme rata, o naliju Dejtonskog sporazuma, o preputanju Srebrenice snagama generala koji je mnogo puta najavio sudbinu koju je namijenio muslimanskom stanovnitvu te enklave kad preuzme kontrolu nad njom. To su javne tajne, isto tako poznate kao i one koje je znao Sadam Husein, ali moda jo opasnije za zapadne vlade. Nagaanja se ire. No nitko nije uspio otkriti tajnu utnje velikihsila, ak ni Carla del Ponte. Tuiteljica se ipak ozbiljno bavila tim pitanjem izmeu 2003. i 2005. Ona je propitivala Jacquesa Chiraca o ustupcima za oslobaanje njegovih plavih kaciga" ili pilota, koji su, jedni za drugima bili srpski taoci, a on se zakleo da nije bila ugovorena nikakva nekanjivost. Ispitivala je i Richarda Holbrookea, traila od amerike vlade sve informacije koje se odnose na
95 94

sporazum sklopljen u julu 1996. s Karadidem, i sve anekse sporazuma. Nije dobila nita osim bijesa i ljutitog demantija amerike administracije. 94 Rije je posebno o politikoj podrci i masivnoj vojnoj pomodi, ukljuujudi tu i kemijsko oruje, koje su mu davali zapadnjaci dok su se sluili Sadamom Huseinom protiv Islamske republike Irana. Kad je u oktobru 2005. zapoelo njegovo suenje, bio je progonjen samo zato to je 1982. naredio muenje i smaknude 148 Sijita iz sela Dujail u odmazdi za pokuaj njegova ubojstva. Tek je u aprilu 2006. optuen za genocid u selu Anfal i pokolj u Halabji, traginom simbolu ubijanja kurdskog stanovnitva plinom po nalogu Sadama Huseina za vrijeme kojeg je poginulo vie od 180 000 osoba. Ali to je predmet odvojenog suenja koje je zapoelo 21. augusta, nekoliko mjeseci prije njegove osude na smrt, 5. novembra. Sadam Husein objeen je 30. decembra 2006., prije nego to je uspio zapoeti svoju obranu na tom drugom suenju. Suenje je nastavljeno u nazonosti njegovih suoptuenika. 95 Sjedinjene Amerike Drave dale su 138 miliona dolara za uspostavljanje Irakog specijalnog suda i priskrbile pedesetak amerikih, ali isto tako i britanskih i australskih pravnika, istraitelja i arhivista, okupljenih u jednom uredu za vezu, Regime Crime Liaison Office, produljenom rukom FBI-ja za koji se smatra da je stvarna mod koja se krije iza Suda. Sjedinjene Amerike Drave pomogle su pravosuu u Iraku da skupi dokaze i predale mu tone dokumenata. Ameriki peat bio je tako vidljiv da ga je Michael Scharf, ameriki profesor

meunarodnog prava zaduen od svoje zemlje da formira irake suce Irakog specijalnog suda, nazvao Internim internacionaliziranim sudom". "Srebrenika sramota" Ustrajno odbijanje velikih sila da uhite Karadida i Mladida ili da osiguraju njihovo izruenje ICTY-u pokazalo se tijekom dvanaest godina povezano s njihovim nedostatkom volje da sprijee pokolj u Srebrenici. I u toj stranoj injenici trebalo bi traiti odgovor na zagonetku Karadida i Mladida. Pariz, London i Washington propustili su 1995. godine poduzeti sve potrebne mjere da bi se sprijeio genocid koji se, korak po korak, pripremao pred naim oima. Ved 1993. pronicljivi meunarodni predstavnici, nazvali su stezanje obrua oko opsjednute enklave polaganim genocidom" ili postupnim genocidom", situacijom koja je tada navela Vijede sigurnosti da, nekoliko tjedana poslije, stavi Srebrenicu i njezino stanovnitvo pod zatitu Ujedinjeni naroda. Osim mogudeg razaranja, nitko nije mogao ne biti svjestan mogudnosti pokolja koja prijeti u trenutku kad se Mladid doepa enklave. Tijekom cijele posljednje ofenzive protiv Srebrenice, od 6. do 11. jula 1995., velike sile nisu, dakle, prestajale tvrditi da srpske snage, unato njihovu napredovanju nemaju namjeru zauzeti enklavu. Hinedi iznenaenje, one su, ne maknuvi prstom, pustile Mladida da ue u grad 11. jula 1995. poetkom poslijepodneva. Zatim su dopustile da mukarce odvoje od ostalog stanovnitva, ne nametnuvi
96

uvjete prisilne evakuacije, ne nastojedi je nadzirati. Suprotno od Louise Arbour u vrijeme Kosova, njezin prethodnik Richard Goldstone zaudo nije elio javno upozoriti srpske snage i njihove voe da ih se sprema optuiti za prole zloine. Meutim, mnogi su zabrinuti znajudi da je stanovnitvo Srebrenice na milosti i nemilosti osvetoljubivog i krvolonog srpskog generala. Jacques Chirac dao je to na znanje i pokuava uvjeriti svoje partnere da interveniraju. Jedanaestog jula francuski predsjednik savjetuje Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Amerikim Dravama i Njemakoj da silom povrate tu enklavu. Sutradan, Francuska se obrada Vijedu sigurnosti i ponovno izjavljuje da je voljna staviti svoje snage na raspolaganje za svaku vojnu operaciju koja bude procijenjena korisnom i ostvarivom". Trinaestog jula Chirac ustrajava i naziva Billa Clintona da ga uvjeri da prui francuskim trupama podrku amerikih protutenkovskih helikoptera kako bi se otvorio put prema Srebrenici. I da mu kae: U Srebrenici su mukarce, kojima prijeti opasnost da budu zaklani ako su u dovoljno stari da mogu nositi oruje, odvojili od ena. Civilizirani se narodi moraju suprotstaviti faizmu i provesti odlunu i ogranienu vojnu operaciju (...), osim ako su se odluili za politiku naputanja usporedivu s onom koja je vladala za vrijeme Drugog svjetskog rata." Usporedivu naroito s onom koja je petnaest mjeseci prije primijenjena u Ruandi. Bojedi se potrebe za intervencijom amerikih snaga u Africi, Clinton je u aprilu 1994. traio povlaenje plavih kaciga" iz MINAUR-a kad su pokolji ved bili naveliko zapoeli i kad nije vie bilo ni
98

97

najmanje sumnje u njihov genocidni karakter. Nesklon angairanju amerikih trupa na bosanskom tlu, Clinton odbija. Kofi Annan, jo uvijek zapovjednik operacija za odravanje mira pri Ujedinjenim narodima, procjenjuje francuski prijedlog nerealistinim i neizvedivim". Pariz odustaje. Velike sile odluuju jo jednom ne poduzeti nita unato prvim izvjetajima koji potvruju poetak sustavnih smaknuda. Otada nisu prestale osporavati, unato oitosti, predvidivost pokolja u Srebrenici i zatakavati svaki dokaz koji potvruje da su ga one same mogle 96 Izraz kojim se posluio Diego Arria, veleposlanik Venezuele pri Ujedinjenim narodima, na kraju svoje misije u enklavi Srebrenice u martu 1993. 97 Velike su sile, dva mjeseca prije, u maju 1995. nametnule Hrvatskoj prisutnost meunarodnih predstavnika u autobusima koji su evakuirali Srbe zarobljene kad je Hrvatska vojska vradala zapadnu Slavoniju, koja je od 1991. bila u rukama pobunjenih Srba. Kad ved nisu htjele osporiti Mladidevu vojnu pobjedu u Srebrenici i traiti od njega povlaenje trupa iz enklave zatidene odlukom Vijeda sigurnosti, mogle su barem zahtijevati prisutnost UNHCR-a i Crvenog kria za vrijeme prisilnog preseljavanja stanovnitva Srebrenice u zamjenu za benzin koji je Mladid od njih traio. Umjesto toga, oni su, ne traedi nita zauzvrat, dali benzin koji je omogudio deportiranje ena, djece i staraca i evakuaciju mukaraca prema mjestu pogubljenja. 98 Izvjetaj o Srebrenici parlamentarne obavjetajne misije, sasluanje Jean-Davi Levittea iz 30. januara 2001., diplomatskog savjetnika

predsjednika Chiraca od maja 1995. do decembra 1999. www.assembleenationale.fr/dossiers/srebrenica. predvidjeti. Godinu dana nakon to su dopustili da se izvri genocid u Ruandi, London, Pariz, Washington i njihovi saveznici ponovno su propustili sprijeiti genocidna djela zbog pomanjkanja sredstava, nego zbog nedostatka politike volje. Kao to nedostatak sredstava nije bio razlog ni za to to su propustili predati Karadida i Mladida Sudu i poduzeti sve potrebne mjere da prisile Srbiju, ili svaku drugu dravu, da provede njihovo uhidenje. Progon izvritelja genocida, uostalom, dunost je na koju su se obavezale drave, na temelju statuta ICTY-a, ali i Konvencije za spreavanje i kanjavanje zloina genocida iz 1948. U svojoj odluci od 26. februara 2007. Meunarodni sud pravde (ICJ) na to je podsjetio i osudio Srbiju zbog toga to nije predala Ratka Mladida IC-TY-u. Francuska je ratificirala Konvenciju 1950., Velika Britanija 1970., Sjedinjene Drave 1986., a Rusija jo 1949. Mueni srebrenikom sramotom" Pariz, London i Washington nisu smjeli imati drugih prioriteta doli ispraviti nepravdu rtvama izruivi Karadida i Mladida ICTY-u. Velike sile su se, meutim, odmah i trajno odluile za sramotu za dvostruki propust, ostavivi Karadida i Mladida na slobodi. Ova dvostruka izdaja civiliziranih naroda" prkosi razumu, osim ako ne slui za

prikrivanje neke gore sramote koju nikakva daljnja akcija ne bi mogla ispraviti. Srbija je iznevjerila svoju dunost spreavanja i kanjavanja genocida u Srebrenici zato to je sudjelovala u njegovoj pripremi i u njegovu provoenju. Miloevid je htio, na teritoriju oblikovanom u krvi i koje je postalo etniki homogeno, postidi priznavanje nove srpske drave u okviru Bosne koju je uzaludno pokuavao unititi. Poetkom 1993., Cvrus Vance, ameriki pregovara kojeg su opunomodili Ujedinjeni narodi, rekao mu je da nede nikada postidi priznanje srpske drave koju su njegovi pouzdanici samoproglasili na osvojenim podrujima u Bosni. Pred tvrdoglavodu Srba u odbijanju svakog sporazuma o miru, velike sile su poetkom 1994. ipak popustile. Miloevid je tada povjerio svojoj okolini: Vjerujte mi, nisam oekivao da de nam ona (meunarodna zajednica, op. a.) dati polovicu teritorija." Na jednom sastanku Vrhovnog savjeta obrane, 18. januara 1995., precizirao je istoj toj okolini: Bez vojne pobjede, meunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podijelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tijekom cijele povijesti nije bilo neke srpske drave na tom podruju." Miloevid je dobio okladu, ali Srebrenica, enklava u blizini epe i ona zapadnija, Gorade, predstavljale su u proljede 1995. posljednje prepreke dovrenju njegova plana. Bez uklanjanja enklava Srebrenice i epe, politiki entitet koji su mu velike sile obedale u Bosni, kako bi ga potaknule da ue u pregovore o miru, nije mogao zaivjeti. On bi ostao

prekinut otoidem muslimanskog stanovnitva u sredini, uz opasnost da ga za zelenim stolom podijele na dva zasebna dijela. Miloevid i srpski rukovodioci u Bosni zahtijevali su srpsku dravu, oidenu od njezina cjelokupnog muslimanskog stanovnitva. Nakon Daytona, Miloevid je slavio povijesnu pobjedu". Imamo polovicu Bosne! Republiku! Od etiri (mirovna; op. a.) plana, taj je najbolji za Srbe. Oni imaju sve gradove du Save, tri grada u unutranjosti i cijelu dolinu Drine, osim Gorada. To je pedeset gradova i dvadeset i pet hiljada etvornih kilometara! Trebat de im poslati natrag sve (srpske; op. a.) izbjeglice koji su kod nas da imaju kime napuiti svoje teritorije", izjavio je lanovima Vrhovnog savjeta obrane 6. decembra 1995. u Beogradu. Poslije Miloevida Srbija je eljela sauvati glavne steevine rata utvrene u Daytonu i trudila se da ne poduzme nita to bi ih moglo dovesti u pitanje. Ako je jedan dio politiara konano osudio pokolj u Srebrenici, svi su srpski dunosnici odbili priznati zloinaki karakter plana na ijem je elu bio Miloevid, koji je, najprije na terenu, a zatim za pregovarakim stolom, nametnuo politiku i etniku podjelu Bosne i Hercegovine, a ija je krajnja etapa bila Srebrenica. Bududi da su rtvovale stanovnitvo Srebrenice na oltar jednog mirovnog plana koji zapadnjaki oportunizam nije znao drugaije nametnuti, velike silesu opet zanemarile svoju dvostruku obavezu. Moje su glavne upute bile da rtvujem Srebrenicu, epu i Gorade i ja sam mislio da je to greka", povjerava Richard Holbrooke u novembru 2005. prilikom desete obljetnice

Dejtonskog sporazuma." Godinu dana poslije Amerikanac povlai svoje rijei, ali injenice ostaju: Srebrenica i mala susjedna enklava epa, takoer nastanjena bosanskim izbjeglicama iz prvih valova etnikog idenja, pale su u ruke generala Mladida u julu 1995. i dane Srbima na mirovnim pregovorima u novembru 1995. kad je stvarnost zloina bila ved dokazana i potanko prikazana, zahvaljujudi prvim istragama ICTY-a, u sasvim novoj optunici protiv Radovana Karadida i Ratka Mladida od 16. novembra 1995.
99

Francuska koja je, glasom svojeg predsjednika, pozivala na djelovanje da bi se sprijeili pokolji, na kraju je pristala na nedjelovanje i, radi mira, sa svojim saveznicima prihvatila posljedice genocida u Srebrenici. Velike sile dopustile su da im se nametnu uvjeti mira i omogudile onima koji su izrazili svoje genocidne namjere da ih ostvare i da tako dovre provoenje svojeg plana. Velike sile nagradile su u Daytonu one, koji su nekoliko tjedana prije sustavno deportirali i ubijali muslimansko stanovnitvo te enklave dodijelivi im polja smrti, a zatim im omogudili da ih nasele po svojoj volji kako bi zauvijek izmijenili etniku strukturu. Otada oni nisu prestali umanjivati genocid odbijajudi suditi glavnim okrivljenicima i pokuavajudi sprijeiti ICTY da ukae na izravnu Miloevidevu odgovornost te ne poduzimajudi nikakvu uinkovitu mjeru da osigura povratak preivjelih. Dvanaest godina poslije tih dogaaja, manje od hiljadu njih uspjelo se ponovo vratiti u Srebrenicu. Karadideva i Mladideva zagonetka poiva,
100

dakle, na sponama koje povezuju zloin i mir. Njihovo suenje trebalo je iznijeti na vidjelo namjeru unitavanja, istrebljivanja ljudi, bosanskih Muslimana iz Srebrenice kao skupine, tako da zauvijek izbrie njihovu prisutnost na prieljkivanom teritoriju bez kojega je Miloevid odbijao potpisati mir. Suenje pred ICTY-em lokalnim zapovjednicima umijeanima u pokolj u Srebrenici omogudilo je da se utvrdi istina o zloinu koji pravo kvalificira kao genocid. Ali tim suenjima, posvedenima samo izvriteljima, nije bio cilj rasvijetliti aktivna i pasivna sudionitva koja su omogudila taj zloin. Suenje Karadidu i Mladidu moralo je, naprotiv, pridonijeti da se pokolj iz jula 1995. postavi u njegov kontekst i da prui detaljnu rekonstrukciju potke dogaaja koji su doveli do pokolja u Srebrenici, tim preciznijom u pojedinostima to treba dokazati genocidnu namjeru, njezin tok i izvore. Jer suprotno Miloevidu i Mladidu, Karadid nije samo osumnjien da je planirao, poticao na izvrenje i naredio" pokolje iz jula 1995., nego da je ak i prije poetka rata iznio plan koji je otvoreno teio potpunom ili djelominom unitenju bosanskih Muslimana", zatim da ga je provodio ili pomagao da se provodi neprekidno, sve do 30. novembra 1995". Gomilanje injenica od 1991. iznijelo bi na vidjelo vie nego ikad nevjerovatne pogreke i propuste meunarodnih aktera koji nikada nisu pribavili sredstva za spreavanje ovoga plana ije su rezultate konano potvrdili znajudi o emu je rije. Vie nego bilo to drugo, ovo bi suenje neizbjeno ponovno otvorilo bolno pitanje moralne, politike i eventualno kaznene odgovornosti velikih sila.

Briljiva rekonstrukcija cijelog slijeda dogaaja sigurno bi na kraju uzdrmala neosnovanu tezu, koju ved je deset godina namedu i bez izmjena brane vojni analitiari ICTY-a u svim predmetima koji se tiu Srebrenice: bududi da srpski politiki i vojni rukovodioci nisu imali namjeru zauzeti enklavu, do odluke o pokolju dolo je nakon pada Srebrenice. Tu tezu rue priznanja nekih sudionika, kao to je Miroslav Deronjid, i prisutnost komandosa smrti poslanih na teren vie od dva tjedna prije pada grada. Ali unato svemu ona se odrava zahvaljujudi jednom dokumentu, naredbi o napadu koji je slubeno pozivao ne da se zauzme enklava Srebrenica, nego da se svede na veliinu grada, tako da se uvjete preivljavanja stanovnitva uini nepodnoljivima" i da se stvore uvjeti za ukidanje enklave". Plan poznat pod kodnim imenom Krivaja 95 koji, zaudo, nije definirao nikakav novi cilj jer je tano opisivao situaciju koja je prevladavala od zime 1993. kad su srpske snage prvi put pokuale zauzeti Srebrenicu prije nego to ih je u njihovu zaletu zaustavio general Philippe Morillon. 1995. uljepana eufemizmima da ne izazove osudu
101

Vojna operacija iz

99 Holbrooke Richard, intervju dan televizijskoj mrei Hajat iz Sarajeva i emitiran 19. novembra 2005. 100 Tredeg maja 2007. meunarodna zajednica imenovala je prvi put posebnog izaslanika za grad Srebrenicu. Na taj je poloaj postavljen Clifford Bond, bivi ameriki veleposlanik u Bosni i Hercegovini. Ta je odluka donesena na zahtjev bonjakih predstavnika Srebrenice da se gradu prizna

poseban status kako bi ga izuzeli iz srpskog entiteta u Bosni i tako potakli povratak preivjelih. Velike sile dosad su jednoglasno odbijale taj zahtjev. 101 General Philippe Morillon zapovijeda snagama UN-a u Bosni i Hercegovini kad u martu 1993. UN ulazi u Srebrenicu i obedava stanovnitvu: Nedu vas napustiti." Mladideve su snage tada na vratima Srebrenice i raunaju na UN za evakuaciju stanovnitva enklave. Morillon de ih prisiliti da se povuku postigavi da Vijede sigurnosti izglasa rezoluciju koja odreuje Srebrenicu kao zonu pod zatitom Ujedinjenih naroda". zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri mjeseca priprema, posebno da bi odsjekla linije opskrbe snaga UN-a prisutnih unutar enklave, oslabila jo vie opsjednuto stanovnitvo zabranom pristupa humanitarnim konvojima i dopustila Beogradu da osigura logistiku potporu podrku i koordinaciju svih snaga koje u njoj sudjeluju. Bududi da Beograd i zapadnjaci nisu nikada predali ICTY-u dokumente koje su imali o pripremnoj fazi ofenzive protiv Srebrenice, o kojoj su uostalom sve znali, Tuiteljstvo se nije nimalo zanimalo za paradoks Krivaja 95. Ohrabreno tvrdnjama analitiara proizalih iz amerike vojno-obavjetajne slube, ono je bez ijedne rijei prihvatio ono to se tim planom eljelo postidi da se povjeruje. Velike sile mogla je samo veseliti zaslijepljenost ICTY-a koji ih nije dovodio u pitanje vjerujudi da one nisu mogle predvidjeti pokolj koji je pad enklave inio vjerovatnim. Poslije im je bilo dovoljno pobijati njihov drugi propust i tvrditi da su uinile sve da Karadida i Mladida izrue pravosuu.

Karadid i Mladid nisu privedeni pred Sud da ne bi oivjeli sjedanje na sramotan izbor velikih zapadnih demokracija da rtvuju stanovnitvo Srebrenice prepustivi ga svjesno njihovim krvnicima i liivi zatim preivjele njihove zemlje i suenja koje bi ih moglo izvudi iz agonije i povratilo im dostojanstvo. Izbor koji se ne moe opravdati i koji, po nekoliko osnova, ini nae voe sudionicima najgoreg krvoprolida u Europi od holokausta. Dok Karadid i Mladid ne budu izvedeni pred sudsku instancu potpuno neovisnu i dovoljno jaku da se suprotstavi svim pokuajima mijeanja i cenzure, nae demokracije de samo produljivati sramotu. Vie nego to ih titi, njihovo de odbijanje da sude Karadidu i Mladidu, kao i juer njihovo odbijanje da dopuste dio istine koja je izronila na suenju Miloevidu, samo povedati patnju rtava, produbljivati njihove rane i pothranjivati mrnju. Tako dugo dok se preivjeli ne budu mogli osloboditi bremena svojih patnji, Europa de osjedati teret mrtvih Srebrenice, koji de, poput sablasti lutati Starim Kontinentom traedi pravdu.
102

IV. POGLAVLJE Svretak igre If we don't maintain justice, justice will not maintain us. (1561. -1626)
103

Francis Bacon

Jedanaestog septembra srueni su tornjevi-blizanci... Povukli su sa sobom mnogo nada, vrijednosti, obedanja i planova koji su nastali padom Berlinskog zida. Epoha koja time zapoinje manje de brinuti o temeljnim pravima ljudi, a vie o njihovoj sigurnosti. Jedanaesti septembar nije ujedinio svijet protiv barbarstva, nego ga je polarizirao i pretvorio u bojno polje. Oznaio je grubi ulazak u XXI. stoljede u kojem de, ini se, biti osujedeno toliko iskoraka koji su dotad izgledali nepovratnima. Izmeu miroljubivog 9. 11. 1989. i ratobornog 11. 9. 2001. g. projekt meunarodnog pravosua uspio si je prokriti put. Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju (ICTY), koji se sprema zapoeti prvi meunarodni proces u povijesti protiv jednog efa drave, nalazi se na vrhuncu slave. Stalni Meunarodni kazneni sud (ICC), noen univerzalistikim snom, upravo se sprema zapoeti s radom. Dubinska dinamika, koja je omogudila te povijesne korake naprijed meunarodnog pravosua, ne moe nestati u usijanim ruevinama tornjeva-blizanaca. No 11. septembar ipak je zatvorio jednu epizodu povijesti, promijenio prioritete, obrnuo red prioriteta. Meunarodno de pravosue uskoro osjetiti val tog udarca. ICTY, koji je na prvoj crti, nede biti poteen. 102 etvrtog juna 2007. skoro osam hiljada preivjelih i roaka rtava Srebrenice podiglo je pred nizozemskim sudom tubu protiv Ujedinjenih naroda i Nizozemske zbog njihove odgovornosti u naputanju stanovnitva enklave koju su bili zadueni tititi. Cilj tube sastoji se u utvrivanju tekih

propusta Nizozemske i UN-a u lancu odluka koji je pridonio tragediji. Izmeu dvadeset pet i trideset hiljada civila potrailo je utoite u ili oko vojne baze kontingenta nizozemskih Plavih kaciga. Sueljeno s hiljadu srpskih vojnika, etiristo pedeset vojnika Dutchbata dopustilo je da se odijele ene i mukarci. 103 Ako mi ne sauvamo pravdu, pravda nede sauvati nas. Osam mjeseci prije, za jake snjene oluje, Carla del Ponte stigla je u Davos. Dola je pred najmodnijim linostima svijeta politike i ekonomije na planetu, okupljenima na Svjetskom ekonomskom forumu, braniti pitanje meunarodnog pravosua i vanost da se stane na kraj nekanjivosti modnika. Ako sada izgubimo hladnokrvnost, bududi de diktatori modi bjeati i skrivati se te de nam trebati moda i stotine godina da se uspravimo i nametnemo zakon prava nad zakonom nasilja", rijei su kojima se obratila svojim sluateljima 26. januara 2001. g. u vrijeme kad je Miloevid ved svrgnut s vlasti, ali jo nije uhiden. Oekivala je neke opdenite odgovore, a bez sumnje i neke obzirnepoticaje. Teko je osvojiti sluateljstvo kojemu zahtjevi meunarodne pravde nikad nisu bili prioritet. Na njezino veliko iznenaenje, nakon njezina nastupa, dvorana je uzavrela. Rasprava je bila estoka. Clinton je 31. decembra 2000. g., posljednjeg dana svojeg mandata, prije nego to de predati kljueve Bijele kude Georgeu W.

Bushu, unato snanu protivljenju Kongresa i suzdranosti njegove Demokratske stranke, potpisao Rimski sporazum kojim je stvoren stalni Meunarodni kazneni sud (ICC). Opravdavajudi svoj in istaknuo je: To inimo kako bismo potvrdili svoju podrku naelu meunarodne kaznene odgovornosti s ciljem predaje u ruke pravde poinitelja genocida, zloina protiv ovjenosti i ratnih zloina. To inimo i zato da ostanemo u postupku koji de u godinama koje slijede omoguditi Meunarodnom kaznenom sudu da postane nepristran i uinkovit instrument pravde. Sjedinjene Amerike Drave imaju dugu tradiciju djelovanja u prilog krivine odgovornosti, jo od naeg sudjelovanja na Sudu u Nrnbergu pa sve do glavne uloge u naporima koji su doveli do uspostavljanja Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju i za Ruandu. Nae djelovanje danas dio je te tradicije." Jedan od prvaka Republikanske stranke senator Jesse Helms odmah je odgovorio: Ova dananja akcija oit je pokuaj predsjednika u odlasku da zavee ruke svojem nasljedniku. Ta se odluka nede odrati. Jedan od mojih prvih prioriteta pred novim predstavnikim domom bit de njezino ponitenje i zatita amerikih vojnika od kaznenog progona tog meunarodnog pukog tribunala." Donald Rumsfeld, koji je bio predvien za ministra obrane nakon Bushove pobjede na predsjednikim izborima u novembru 2000. g., odmah je nadodao: Ameriko vodstvo u svijetu moglo bi biti prva rtva toga suda", zbog prisila koje proizlaze iz meunarodnog humanitarnog prava.
105 104

Njihovi saveznici koriste priliku koja je stvorena dolaskom Carle del Ponte kako bi, tijekom samo jedne sjednice, pretvorili Davos u forum protiv ICC-a. Meunarodno pravosue s univerzalnom dimenzijom tu je javno optueno kao prijetnja nacionalnoj suverenosti, a jo vie kao prepreka svakom vojnom djelovanju zemlje kao to su Sjedinjene Amerike Drave, koje sudjeluju u vanjskim operacijama u gotovo stotinu drava, pa ne prihvada da njezini dravljani ili vojnici na tim podrujima podlijeu propisima, postupcima, tuiteljima i sucima pravosua koje nikom ne polae raune". U Davosu je i republikanski senator iz Minnesote Orrin G. Hatch. Kao predsjednik Sudskog povjerenstva Senata upozorava da Sjedinjene Amerike Drave nemaju namjeru ratificirati taj sporazum. Naglaava da Sjedinjene Amerike Drave ne ele takav meunarodni sud koji bi sudio predsjedniku Sjedinjenih Amerikih Drava zato to je donio odluku kojoj je cilj spasiti stotine amerikih ivota". Nova se amerika administracija estoko suprotstavlja takvom meunarodnom sudskom sustavu koji a priori izmie svakom dravnom nadzoru te izlae stvarnoj sudbenoj opasnosti njezine civilne i vojne zapovjednika. Situacija je komina. Nasuprot Carli del Ponte koja crpi najvedu snagu iz svoje samostalnosti, dio sluateljstva ukazuje na opasnosti samosvojnih odluka stalnog 104 U julu 1998. g. stotinu i dvadeset drava potpisalo je Rimski statut stalnog Meunarodnog kaznenog suda. Sjedinjene Drave kao i est drugih prisutnih drava -Kina, Irak, Izrael, Katar i Jemen -odbile su potpisati ga.

Imale su vremena predomisliti se do Clintonova potpisivanja 31. decembra 2000. g. 105 Republikanski senator odrao je rije. Na njegovu je inicijativu Kongres ved u novembru 2001. g. usvojio odluke prema kojima se amerikoj vladi zabranjuje svaka suradnja s Meunarodnim kaznenim sudom (ICC), a kojima je svrha da se za sudjelovanje u operacijama odravanja mira zahtijeva prethodno davanje imuniteta za bilo kakav progon ICC-a, a isto se tako ovladuje predsjednik SAD-a da se koristi svim odgovarajudim sredstvima za oslobaanje amerikih graana koje bi ICC eventualno pritvorio. Zbog razloga protiv Meunarodnog kaznenog suda slinih navedenima, Jesse Helms glasovao je 1986. g., zajedno s desetoricom drugih senatora, protiv toga da Sjedinjene Amerike Drave ratificiraju Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. g. Meunarodnog kaznenog suda i njegova bududeg tuitelja ije ovlasti, iako daleko ogranienije od ovlasti ove vicarke, jo su uvijek u oima amerikih republikanaca prilino velike", dakle pretjerane. Devet mjeseci poslije, SAD stupa u rat protiv terorizma. Podvostruuje se nepovjerenje prema ogranienjima koja namede meunarodno pravo, kao i odbojnost prema ideji da bi ono moglo vezati ruke Sjedinjenim Amerikim Dravama. Odlazak amerikih vojnika u Afganistan pojaava odbojnost prema mogudnosti da amerikim graanima sudi bududi Meunarodni

kazneni sud (ICC). Washington odmah zapoinje s neprijateljstvima prema sudstvu koje se formira kako bi neutralizirao sve njegove ovlasti nad svojim osobljem ukljuenim u vanjske operacije. estog maja 2002. g., dva mjeseca prije poetka rada ICC-a, Sjedinjene Amerike Drave ponitavaju potpis predsjednika Clintona na Rimski sporazum. Zahvaden olujom ni ICTY nije poteen. I njemu de podrezati krila. to prije to privesti kraju Ambicije Hakoga suda ved neko vrijeme zabrinjavaju velike sile. One bi htjele obuzdati taj stroj koji se zahuktao, ali ne znaju kako postupiti. Znaju da bi za njih bila tetna svaka politika odluka o drastinom ogranienju djelovanja Suda u trenutku kad on suava svoju kaznenu strategiju na najodgovornije dunosnike. Zasad ele potedjeti Sud. U Vijedu sigurnosti UN-a 30. novembra 2000. g. usvajaju Rezoluciju 1329 kojom se Haki sud poziva da se vie posveti zloinima koji su najopasniji za meunarodni poredak, posebnoonima koje su poinili odgovorni politiki i vojni dunosnici najvieg ranga", Takoer odluuju podrati reformu koju je predloio predsjednik Suda fran-cuski sudac Claude Jorda, a koja se sastoji od toga da se imenuju suci ad litem, dakle da budu pozvani kao ispomod, prema potrebi, kako bi se smanjilo zaguenje poslovima i omogudilo Sudu da izvri svoju misiju prije kraja desetljeda koje upravo poinje. Velike sile jo oklijevaju podvrdi Sud jaem nadzoru Vijeda sigurnosti zadovoljavajudi

se poticanjem njegova djelovanje da u razumnom roku privede poslove kraju. Sud je optuio stotinjak osoba, postigao da se uhite dvije tredine, izrekao dvadesetak presuda i planirao optuiti jo stotinu. To je smijena brojka s obzirom na broj sudionika, ali strahovito velika za meunarodnu zajednicu uhvadenu u mreu vlastitih obaveza i eljnu da s time to prije zavri. Potajno odvradajudi suce od penjanja po lancu odgovornosti kako ne bi progonili one s kojima su velike sile pregovarale, one same pridonijele su problemu koji sada ne znaju rijeiti. Godine 2000. meunarodno pravosue vrlo je daleko od ispunjenja svoje misije kaznenog progona najistaknutijih linosti, kako meu izvriteljima tako i meu poticateljima zloina. Nalazi se tek na pola puta. Miloevidevim padom krajem 2000. godine, Balkan je stupio u poslijeratno doba. Mijenjaju se prioriteti. Zapadna se diplomacija pribojava da zahtjevi pravosua koji idu sve dalje opet ne zakompliciraju njezinu zadadu neprestanim akanjem po prolosti to donosi podjele i otkriva nove prijelomne injenice, i to u asu kad bi ved eljeli to prije sve poistiti i okrenuti novu stranicu. Otuda odbojnost prema traenju izruenja Miloevida Hakome sudu. Napadi 11. septembra pomijeali su sve karte na meunarodnoj sceni, itav politiki dnevni red. Oni definitivno vradaju sve krize, humanitarne ambicije i kreposne pobude devedesetih godina za jedno stoljede unatrag. Mijenja se i jezik. Krzmanja prethodnog razdoblja sada se izraavaju jasnom i
106

nedvosmislenom parolom: Sud mora bez oklijevanja usvojiti izlaznu strategiju. Washington i London prvi alju poruku: elimo da prestanete s radom oko 2007./2008. godine." Ni Pariz ne tedi Carlu del Ponte prilikom posjeta 106 Prema procjenama nezavisnih strunjaka osam do petnaest tisuda osoba koje su sudjelovale u brojnim zloinima trebale bi biti kazneno progonjene, a neke bi druge trebale podlije-gati raznim oblicima neosvetoljubive pravde, primjerice u okviru povjerenstava istina i pomirenje". 30. novembra 2001. Alain Richard, ministar obrane, upozorava je: Na je cilj trajno reintegrirati Jugoslaviju (Srbiju-Crnu Goru) u demokratsku zajednicu, ali to se ne postie rasplamsavajudi vatru... Va je mandat suditi 'glaveinama', a kad ste ved jednom podignuli protiv njih optunice, zato idi dalje kad odsad moete progoniti samo one manje, kakva je u tome logika?" Njegov savjetnik inzistira: Treba okonati stvar. Vae zalaganje odlae datum poetka demokratskog procesa" Isti refren dolazi iz Quai d'Orsava: Kakva je korist od nastavka, imate trideset i tri bjegunca, a elite ih optuiti jo vie! Dokle dete idi?" Pred Vijedem sigurnosti 27. novembra 2001. Carla del Ponte i Claude Jorda obavezali su se zakljuiti rad ICTY-a oko 2008. g. za postupke prvog stupnja, a 2010. g. za postupke u prizivu. Prikazali su u glavnim crtama strategiju

okonanja rada -radije koristedi taj pojam nego strategija izlaska" -koja predlae smanjivanje opteredenja Suda prebacujudi neke postupke pod odreenim uvjetima nacionalnim pravosuima zemalja bive Jugoslavije. Meutim, Carla del Ponte nije stvarno skratila popis osumnjienih. Najavila je stotinjak dodatnih optunica za svaki od dva Suda, onaj za bivu Jugoslaviju i onaj za Ruandu: Neki kau da se nakon dogaaja 11. septembra svijet promijenio te da je otada prioritet terorizam, a ne proli sukobi. Ne moemo pristati na takvo gledanje na meunarodnu pravdu. Meunarodna zajednica ima danas jo vie razloga da pojaa svoju odlunost u proganjanju odgovornih za genocid i za zloine protiv ovjenosti. Ne bi bilo ni asno ni vjerodostojno podravati rat protiv terorizma ako ne uinimo sve to je potrebno kako bismo priveli pravdi one koji su odgovorni za genocid u Ruandi, Srebrenici i za druge pokolje. Varamo se, kao i u sluaju borbe protiv terorizma, ako mislimo da postoje laka i brza rjeenja da se obavi posao kako treba." Nije ih uspjela uvjeriti. Velike sile ele vidjeti odlune rezove u programu istraga, ne morajudi to formulirati eksplicitnije kao to su to eksplicitno formulirale prije godinu dana u Rezoluciji broj 1329. ele se osigurati da Sud nede prekoraiti preporueni rok. Carla del Ponte svjesna je toga, ali njezin je obzor takva pravda za koju povijesna prekretnica nije 11. septembra, nego nod s 28. na 29. juna i dolazak Miloevida u Hag. A to je dogaaj koji je omogudio Hakom sudu da se potvrdi kao stvarnost koju

nitko vie ne smije ni zanemarivati ni ismijavati. Oekivanje poetka rada stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) takoer pretvara u stvarnost ideal meunarodnog pravosua s univerzalnim ovlastima koje nede oslobaati krivnje modnike pa ak ni efove drava. Ona vjeruje u polet meunarodnog pravosua koje oznaava dolazak nove ere, ere odbacivanja nekanjivosti, koju je predaja Miloevida uinila uvjerljivijom i dostinijom nego ikad prije. Velike sile, koje nastoje obuzdati tuiteljicu, brzo de joj razbiti iluzije. Politiki pritisci uskoro de se pokazati u smanjenju prorauna, to je manje primjetno od nove rezolucije Vijeda sigurnosti. Jer drave imaju svoje zahtjeve, ali ne ele javno preuzeti odgovornost za ograniavanje provoenja pravde. Radije svoju odluku prebacuju na Tribunal. Francuski poslanik pri Ujedinjenim narodima Jean-David Levitte priznaje to krajem 2001. g. na sastanku s Carlom del Ponte: Vijede sigurnosti ne moe Vam eksplicitno narediti da smanjite broj istraga, a da se ne izloi opasnosti upadanja u zamku odluke koja de tetiti naoj vjerodostojnosti." A Sjedinjene Amerike Draave, svjesne da se pravda nede rado podvrdi naelu politike realnosti, nemaju vremena na pretek ako Europljani ele pratiti uspjeno okonanje rada Hakog suda koje de dati vjerodostojnost stalnom Meunarodnom kaznenom sudu. Novoj amerikoj administraciji do njega uopde nije stalo. Ona de se potruditi onemoguditi to pravosue koje je jako oslabljeno zahvaljujudi preokretima na svjetskoj pozornici i koje

bi htjela iskljuiti iz pravila meunarodne igre kako bi dravama vratila vrhovno pravo dijeljenja pravde. Ona de pod cijenu izravnog uplitanja u sudske poslove prekriti ideal za koji se zalau meunarodni kazneni sudovi. U nekoliko mjeseci Carla del Ponte, koja je forsirala savez izmeu sudske i politike vlasti kako bi izvela Miloevida pred Sud u Hagu, postala je napast politiarima svih strana. Nekad je bila nodna mora financijskih prepredenja-ka, trgovaca drogom i njihovih modnih saveznika. Otkad je stigla u Hag, ona je nodna mora Miloevidu i svim ratnim zloincima koje je podvrgla istrazi, od bive Jugoslavije do Ruande. Nita udno za jednu tuiteljicu. Naprotiv, zauuje nepovjerenje politikih modnika koji su stvorili Haki sud. Ono izvire iz protusile koju de facto predstavlja meunarodno pravosue. Carla del Ponte kvari im igru, ona je neprijatelj njihova pragmatizma. to rat u bivoj Jugoslaviji vie blijedi u europskom i amerikom sjedanju, to Carla Del Ponte vie nervira meunarodnu zajednicu kojoj se uvijek uri okretati stranice povijesti. Tuitelji vau kakve su anse da obnove bududnost po mjeri prolosti, u priama rtava i izrazima njihove frustracije, u iskazima krvnika. Diplomati se brinu za neposrednu bududnost ne opteredujudi se prolodu. Vrijeme pravde nije i vrijeme politike. Carla del Ponte neprekidno preispituje zahtjeve pravde koji vie ne nalaze svoje mjesto na politikom dnevnom redu. Ona se uplide u politiku jer se politika neprestano uplide u sudski postupak. Potrebna joj je mod prisile koju posjeduju neke drave zato to neke druge drave ne

ispunjavaju svoje zakonske obaveze. Kuca na sva vrata, potie sve one koji imaju dobru volju kako bi drave pretvorile u djela svoju mod dijeljenja pravde, iji je dio ostvarenja povjeren njoj. Pri svakom posjetu Carla del Ponte ostavlja svojim zapadnim sugovornicima gorak okus loe savjesti ili u najmanju ruku frustraciju to se ne mogu osloboditi demona na koje ih ona uvijek podsjeda. Nitko to ne skriva. Pa ni onaj savjetnik europskog ministra koji je izlanuo jo i prije nego to je izaslanstvo Hakoga suda otilo: Nedemo se samo tako izvudi, ona nas nede pustiti!" Dvadesetoga novembra 2001. g. amerika delegacija nije se za vrijeme javne sjednice Vijeda sigurnosti izjasnila o dvama meunarodnim kaznenim sudovima. Radije je to uinila na sastanku u popodnevnim satima kod ambasadora Johna Negropontea koji predstavlja SAD pri Ujedinjenim narodima i predala svoju poruku Carli del Ponte: Sud ima prevelik apetit, on mora smanjiti svoje ambicije. Pierre Richard Prosper, koji je zaduen za pitanja meunarodne pravde pri amerikoj vladi, pokuava je uvjeriti da mora znaajno skratiti svoj popis osumnjienih. Ne eli da Sud nastavi s radom pa da poslije natovari posao domadim sudskim vlastima: Ako previe sluaja prepustimo njima, stvorit demo politike probleme Beogradu i drugim glavnim gradovima." A kako bi pridobio tuiteljicu, dodaje: To bi moglo tetiti naporima poduzetim da uvjerimo Kotunicu da preda Karadida." Ona se odupire. Daje na znanje kako je ved skratila popis osumnjienih i ograniila kazneni progon na najvie rangirane odgovorne

osobe: Odsad je na Vijedu sigurnosti da preuzme odgovornost za svako novo smanjenje mojeg posla." Amerikanci su bijesni i to daju na znanje savjetniku Carle del Ponte samo nekoliko sati poslije. Potrudite se da tuiteljica shvati kako joj Sjedinjene Amerike Drave nareuju da se vie koristi svojim pravom odluivanja kako bi znaajno skratila popis osumnjienih. (...) Moglo bi se dogoditi da dobrovoljni doprinosi Sjedinjenih Amerikih Drava ne budu upladeni u proraun (UN-a za ICTY; op. a.) nakon njezina odbijanja da se poslui diskrecijskim pravom o popisu osumnjienih", opominje telefonski Mike Newton, Prosperov pomodnik. Osamnaestog decembra, za vrijeme svojeg posjeta Hagu, Carla del Ponte odgovara Prosperu: Vau poruku ne mogu protumaiti drukije, nego kao otvoren pritisak, da ne kaem jedva prikrivenu prijetnju." Sljededeg tjedna ameriko izaslanstvo predvoeno ambasadorom Patrickom Kennedyjem zatrailo je pred 5. komisijom Ujedinjenih naroda, zaduenom za upravna i proraunska pitanja, odgodu usvajanja prorauna dvaju Sudova. Svoj postupak obrazlae potrebom pribavljanja vie informacija o dvjema ustanovama koje su ugroene loim rukovodstvom, neuinkovitodu i korupcijom". Sjedinjene Amerike Drave zapoele su neprijateljskim ponaanjem prema Suda za bivu Jugoslaviju i njegovu blizancu -onom za Ruandu. Njihov kriarski pohod protiv stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) protee se i na ad hoc stvorene sudove, unato vanjskom prividu amerike podrke Hakome sudu. Carla

del Ponte, koja mora istodobno predvoditi strategiju okonanja u Hagu i u Arushi, ne predaje se. Ne moe se suprotstaviti volji drava da ogranie provoenje pravde jer su one stvorile Haki sud te imaju mod odluivanja o njegovu zatvaranju. Ali nitko ne moe od nje traiti da loe odradi svoj posao i da iznevjeri misiju koja joj je povjerena. Nastoji smanjiti tetu zahtijevajudi da se ne upropasti ono to je postignuto i da se uspostave mehanizmi koji bi sprijeili da strategija okonanja rada ide u korist nekanjavanja. Ali Washington de je gurnuti dalje u smjeru tih ogranienja. Ni London ne zaostaje u tome. Kako bi to istaknuo, Tony Blair joj pie 19. decembra 2001. g.: Ujedinjeno Kraljevstvo nije se odreklo svoje obaveze da privede ratne zloince pravdi. Isto tako pozdravljam korake koje ste poduzeli kako biste otvorili dijalog s dravama u pogledu izlazne strategije Suda i posljedice koje iz toga proizlaze, posebno za sudstvo zemalja bive Jugoslavije. Znam da de Jack Straw o tome raspravljati s Vama za vrijeme vaeg susreta poetkom sljedede godine. Tom demo prilikom eljeti doznati to Vam se ini ostvarivim unutar mogudnosti kojima raspolae Sud, na koji nain namjeravate svesti svoju kaznenu politiku i provesti izlaznu strategiju." Poetkom 2002. g. meunarodni tisak dolazi u Hag povodom poetka sudskog postupka protiv Miloevida. Unato drugim novostima, Haki sud uvijek potie zanimanje medija. Amerika vlada to koristi kako bi izvela pro-tunapad. Ali ovaj put neprijateljstvo je otvoreno objavljeno. Dvadeset

osmog februara 2002., samo dva tjedna nakon poetka postupka protiv Miloevida, Prosperov uljivi napad pred amerikim Kongresom izaziva reakciju s ove strane Atlantika. Nekadanji tuitelj u Arushi, koji je 1998. g. postigao prvu presudu zbog genocida u povijesti, u predmetu Jean-Paul Akayesua", sad omalovaava Meunarodni sud govoredi da je skup, nedjelotvoran, previe spor i udaljen od naroda na koje se odnosi i rtava. Optuuje oba Suda za korupciju zbog prakse nedavno otkrivene podjele honorara izmeu branitelja i tuenika. Rije je o nedopustivoj zloporabi koja nema mnogo veze sa samim voenjem sudova. Meutim, Prosper blati meunarodne kaznene sudove kako bi diskreditirao meunarodno pravosue koje se upravo poelo dokazivati i iji de de novi oblik -stalni Meunarodni kazneni sud (ICC) -uskoro otvoriti svoja vrata. On ne eli da se ICTY proslavi postupkom protiv Miloevida koji de postati oglednim. Meunarodni sudovi nisu i ne smiju biti oni sudovi kojima se prvo obradamo, nego tek posljednje sredstvo. Kad nije mogude postidi pravdu na lokalnoj razini, meunarodna zajednica moe djelovati preko Vijeda sigurnosti ili ad hoc dogovora. Politika (amerike; op. a.) administracije sastoji se u poticanju drava da stvore pravosue koje uiva kredibilitet, a ne da se odreknu svoje odgovornosti." Da bude jasno, ICTY nema vie smisao postojanja, nego treba to prije predati palicu unutarnjem pravosuu. Washington kae da je spreman pomodi vladama da reformirajui svoje sudske sustave i da osposobe sudove za suenje ratnih zloina. Meutim, njihov poticaj nekoj vrsti sudskog nacionalizma vie
107

svjedoi o njihovoj elji da zauzdaju meunarodno pravo, nego o poticaju dravama da sude u svojim sporovima kako bi pomogli narodnom pomirenju. Vijede Europe kritizira taj poziv da ratnim zloincima sude sami krvnici". Kampanja protiv meunarodnih sudova pripremila je teren proraunskim smanjenjima. U glavnom sjeditu UN-a u New Yorku sve delegacije koje sudjeluju u radu Povjerenstva za proraune bile su usklaene: Amerikanci su nam dali na znanje da se trokovi povedavaju i da nitko ne moe utjecati na konaan ishod." U kuloarima Staklene zgrade na East Riveru sada se smatra da su meunarodni sudovi najskuplji u ovoj ustanovi i da se najtee kontroliraju. Proraun za Sud jo nije izglasan. Hans Correl koji vodi pravne poslove UN-a priznaje da krue sulude vijesti o Sudu. Nicolas Rostow, pravni savjetnik amerike delegacije u UN-u u New Yorku, vodi klevetniku kampanju. Otvoreno govori Carli del Ponte prilikom posjeta 20. marta 2001. g.: Nitko ne eli odrati te sudove iz pukog zadovoljstva da omogudi neogranieno zapoljavanje, dok je Sudovima jedini interes da to dulje potraju, unato astronomskim trokovima." ICC -istinska pravna opasnost za Sjedinjene Amerike Drave Nakon to su proraunskim pritiskom oslabile ICTY, Sjedinjene Amerike Drave mogu bolje nadzirati njegovu djelatnost. Ali Washington tu u prvom redu vidi priliku da mu nametne svoju volju. Osamnaestog marta Prosper

ponavlja u Ministarstvu vanjskih poslova zahtjeve svoje vlade: Morate uspostaviti prioritetnu listu osumnjienika. Voljeli bismo da uzmognete s povjerenjem predvidjeti prijenos poslova na regiju." Pravosue u zemljama bive Ju goslavije tada je bilo u jadnu stanju i daleko je od toga da moe voditi pravedne i vjerodostojne sporove o ratnim zloinima ili jamiti sigurnost svjedoka. Kada je rije o rtavama, one nisu spremne svjedoiti pred sudovima svojih krvnika. Ali Prosperu se uri zatvoriti Sudove u 107 Dva meunarodna kaznena suda ovlatena su imenovati svaki po jednog istraitelja strunjaka za financijske malverzacije koji bi otkrivao zloporabe. Istraujudi na terenu, oni imaju zadatak provjeriti i stvarno financijsko stanje optuenih koji su se proglasili siromanima i koji se koriste besplatnu obranom koju pladaju Ujedinjeni narodi. Hagu i u Arushi. Po miljenju ovih ljudi ICTY je povezan sa stalnim Meunarodnim kaznenim sudom (ICC). to vie uspjeha imate, vie presedana stvarate, ICC de imati vie prilika funkcionirati", rezimirao je republikanski senator Mitch McConnell 19. marta 2002. g. za vrijeme susreta s Carlom del Ponte. I Sadam Husein de osjetiti posljedice toga. Bushova vlada, koja ozbiljno misli da de mu jednoga dana suditi, ved iskljuuje mogudnost ustanovljenja novog meunarodnog kaznenog suda za Irak, kako je to predloio Clinton u oktobru 1998. Prosper je pred Kongresom u februaru predloio stvaranje

lokalnog irakog suda. Smatramo da Sadam Husein i njegovi glavni pomagai moraju odgovarati za svoja djela (...). Naime, smatramo da su poinjena velika zvjerstva i da ih treba istraiti. Ved smo zapravo zapoeli skupljati obavijesti o tim zloinima. Ali da bi se provela pravda dostojna tog imena, potrebna je promjena vlade u Iraku." Osamnaestog marta 2002. g. na zid Prosperova ureda u sreditu Ministarstva vanjskih poslova objeena je karta posuta crvenim zvjezdicama koje ukazuju na glavna mjesta zloina koje je naredio Sadam Husein. U studijima CNN-a u Washingtonu ista ta karta Iraka ved visi na poleini pokretnih panoa na kojima je karta Afganistana. Na amerikim lokalnim televizijama niu se rasp rave o zvjerstvima poinjenim za vladavine diktatora, Washington eli silom svrgnuti reim Sadama Huseina i pretvoriti ,,otpadniku dravu" u stabilnu demokraciju koja nede pomagati teroristima. Washingtonu je to zasada humanitarni cilj i nada se da de modi sastaviti koaliciju poput one koju je 1999. g. predvodio NATO u intervenciji na Kosovu. Na redu su, dakle, zloini koji su u nadlenosti meunarodnog kaznenog prava, a ne oruja za masovno unitavanje. Bushova administracija ubrzo se odrie humanitarne argumentacije, Zamisao o suenju Sadamu Huseinu nije naputena, ali Prosperova misija u Afganistanu prisiljava je na promjenu taktike. Na taj zaokret donekle utjee i opasnost od poetka rada ICC-a. Washington alje svojeg mladog veleposlanika zaduenog za pitanja ratnih zloina u Afganistanu da se

pozabavi sa stvarnodu zloina poinjenih u vrijeme intervencije u oktobru i novembru 2001. g. koji sada poinju izlaziti na vidjelo. Prosper je potvrdio postojanje kosturnica i povreda meunarodnog humanitarnog prava to ih je poinio saveznik Sjedinjenih Amerikih Drava, uzbeki ratni voa Abdul Rashid Do-stum, koji je na elu Sjevernog saveza. Meutim, ono to ga najvie brine jesu dogaaji koji su slijedili nakon pada Mazar-i-arifa, posljednje prepreke osvajanju Kabula. To su dogaaji od 25. novembra 2001. g. u tvravi nadomak Ka-lai Janghi kamo je odvedena skupina talibana koja je poloila oruje nakon pada Mazara. Zatvorenici, podvrgnuti okrutnom ispitivanju to su ga provodili agenati CIA-e, koji su ubrzo stigli na mjesto zbivanja, uvjereni suda: de biti smaknuti. Zato se bune i zauzimaju oruarnicu u tvravici. Pobuna je uguena u krvi uz pomod amerikih i britanskih snaga. Ubijeno je osam stotina ratnih zarobljenika. Samo nekoliko desetaka skrivenih u podrumu pronaeno je ivo. Prosper se vrada iz svoje misije uznemiren. Nekadanji tuitelj shvada da ameriki vojnici mogu biti optueni za ratni zloin. ICC jo nije poeo djelovati pa, dakle, nema ovlasti, ali u ratu protiv terorista koji je upravo zapoeo bauk meunarodnog suda s univerzalnim ovlastima predstavlja istinsku pravnu prijetnju Sjedinjenim Amerikim Dravama i njezinu osoblju na terenu. Prosper posprema svoje mape Iraka sa zvjezdicama. estoga maja Bushova administracija ponitava Clintonov potpis na Rimski sporazum o ICC-u. Irak je na kraju osumnjien da raspolae orujem za masovno unitavanje. Pod

pritiskom Washingtona i Londona Vijede sigurnosti izglasava 8. novembra 2002. g. Rezoluciju kojom se u Iraku odobrava nadzorna misija UN-a o naoruanju... Preskupi sudovi Kampanja protiv meunarodnog pravosua uzela je maha s poetkom rada stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) 1. jula 2002. g. Sjedinje Amerike Drave ne priznaju novu jurisdikciju i pokredu itav pravni arsenal kako bi od nje izuzeli svoje osoblje zaposleno u inozemstvu. Administracija se svrstala s krive strane povijesti", optuuje Kenneth Roth, voditelj jedne od najmodnijih nevladinih organizacija -Human Rights Watcha. Za to i vrijeme Prosper putuje u Beograd i u Kigali kako bi obedao skoro okonanje rada meunarodnih sudova i sugerirao moguda rjeenja. Pogodba, koju predlae ameriki predstavnik bez znanja tuiteljice ICTY -a, jednostavna je. Srbi-ja se poziva na aktivniju suradnju sa Sudom kako se prestanak njegova rada ne bi odgaao, a zauzvrat de dobiti mogudnost da sama sudi nekim tuenicima. Washington de uskoro deblokirati 5 miliona dolara kako bi se u Beogradu uredila sudnica u koju de uskoro biti premjeteno suenje za ratne zlo-ine. Prosperovi postupci javno se prikazuju kao poziv na uhidenje bjegunaca, posebno Karadida i Mladida. Amerikanci se hvale navodnom podrkom ICTY-u kako bi pokazali da se ne protive meunarodnom pravu, nego samo ICC-u. Iza kulisa oni ne prave razliku medu njima, ak ni kad njihovo nepri-jateljstvo prema ICTY-u usporava njegov rad. Ignoriraju

zahtjeve Suda za pristup spisima koji bi im omogudili bre okonanje istraga, pretvaraju se da ne posjeduju nikakav dokument o osumnjienim Albancima ili o nekim srpskim dunosnicima koji su pripomogli Miloevidevu svrgavanju s vlasti nakon to su mu prije bili drugovi u zloinu. ele zakljuiti rad ICTY-a, ali ga prije toga ele oblikovati po svojoj volji. Daju nazrijeti da se protive nekim progonima i sve se otvorenije mijeaju u kaznenu politiku Ureda Tuiteljstva, ak i pod cijenu estokih svaa. A u ime stabilnosti lokalnih vlasti ne eli se do kraja primijeniti pritisak kojim su se ipak koristili da bi postigli uhidenje Karadida i Mladida. Za Meunarodni kazneni sud za Ruandu (ICTR) ameriki je zalog drugaiji, a isto tako i pogodba. Sjedinjene Amerike Drave ele osigurati podrku ruandskih saveznika za zatvaranje Suda u Arushi premda je jo daleko od za-vretka suenja najviim dunosnicima vlasti Hutua, koji su poticatelji genocida 1994. g. u kojem je za sto dana stradalo blizu milion Tutsija i umjerenijih Hutua. Kad je u novembru 2001. g. najavljeno skoro zatvaranje Suda, ruandske su vlasti prosvjedovale smatrajudi t u zamisao preuranjenom. Meutim, predsjednika Paula Kagamea nije bilo teko nagovoriti. Carla del Ponte zapoela je u decembru 1999. g. istrage protiv Tutsija -asnika vojske Ruandskog patriotskog fronta (RPF) kojim je zapovijedao Kagame. Te istrage nazvane specijalnima" nisu se odnosile na genocid Tutsija, to je bio prvi mandat Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu, nego na pokolje poinjene protiv poinitelja genocida i civila Hutua

koji su masovno izbjegli iz Ruande pred napredovanjem vojske Ruandskog patriotskog fronta. Siguran u sebe zbog vojne pobjede koja je okonala genocid, predsjednik-general procijenio je da njegovi ljudi ne trebaju polagati raune sudu meunarodne zajednice koja je Tutsije prepustila pokolju. Prosper je obedao da de zatvaranje Meunarodnog kazne nog suda za Ruandu okonati te nepoeljne istrage. To de istodobno omoguditi da se zataka zahtjev suca Jean-Louisa Bruguierea da Meunarodni kazn ni sud za Ruandu (ICTR) podigne optunicu protiv predsjednika Kagamea. Francuski je sudac jo od 1998. g. zaduen za istragu o atentatu na avion ruandskog predsjednika Juvenala Habvarimana koji je sruen 6. aprila 1994. g, nekoliko sati prije poetka genocida. Zarobile su ga obitelji triju francuskih lanova posade koji su poginuli zajedno s ruandskim i burundskim predsjednikom. On je uvjeren je da je Paul Kagame poticatelj tog atentata. Ipak, ako rezultati istrage potvrde pretpostavku da je sadanji ruandski predsjednik sudionik atentata, sudac nede modi zatraiti njegov kazneni progon zbog imuniteta koji Francuska prua efovima drava koji su na funkciji. Morala bi zatraiti da UN preda tubu ICTR-u ili njegovu tuitelju da izvre svoje pravo prvenstva kako bi pokrenula sudski postupak. U novembru 2001. g. Amerikanci su se zainteresirali za djelovanje suca Bruguierea u radu Meunarod nog kaznenog suda za Ruandu, te su ispitivali Carlu del Ponte kako bi doznali to on zna o Kagameu. Meutim, oni jo nisu objavili svoje protivljenje bilo kakvu progonu svojeg saveznika na podruju Velikih jezera ili ljudi iz njegova okruenja. Za sada se amerika strategija u cilju
108

zatvaranja Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu svodi u prvom redu na pritiske na afrike vlade da puste ruandske 108 Sedamnaestog novembra 2006. g. sudac Bruguieres slubeno je predao rezultate svoje istrage koja je dovrena 2004. g. On ukazuje na Paula Kagamea kao naruitelja atentata koji je potaknuo genocid. Devet meunarodnih uhidbenih naloga izdano je zbog sudionitva u atentatu protiv ljudi bliskih ruandskom predsjedniku medu kojima je James Kabarebe, zapovjednik Glavnog stoera Ruandskih obrambenih snaga, te Charles Kavonga, zapovjednik stoera kopnene vojske. Ruanda je odmah prekinula diplomatske odnose s Francuskom koju je optuila da eli zanijekati genocid i prikriti svoju ulogu u obuci ruandskih vojnika upletenih u pokolje. Francuska je bila saveznik vlasti Hutua koja je pripremila i provela genocid 1994. godine. Devetnaestog aprila 2007. g. Ruanda je podigla tubu protiv Francuske pred Meunarodnim sudom pravde (ICJ) optuivi je da kri meunarodno pravo eledi progoniti predsjednika Paula Kagamea i neke njegove suradnike. bjegunce koji su se sklonili na njihov teritorij. Njihovi postupci dokaz su kakva je amerika podrka dvama Meunarodnim kaznenim sudovima, a rezultat su joj samo tri uhidenja od dvadeset etiri optuena Ruananina koji su bijegu.

Meunarodni kazneni sudovi percipirani su samo kao prepreke ureenju poslijeratnog razdoblja, kao preskupa pravda koja nema uinak koji se moe kvantificirati i ije djelovanje destabilizira, kako u Ruandi tako i u zemljama bive Jugoslavije. Amerikanci i Europljani se slau kako treba pustiti Sudove da vode sudske postupke do 2008. g., ali upozoravaju Tuiteljstvo da okona istrage do kraja 2004. g. Kako bi nametnuli svoju volju, oni izglasavaju smanjenja prorauna koja u prvom redu pogaaju Tuiteljstvo. Pritisnuta uza zid Carla del Ponte mora smanjiti svoj program kaznenih progona. Popis od sto pedeset osumnjienih tijekom 2000. godine sveden je krajem 2001. na sto osam prioritetnih osumnjienika. Ali i njihovo suenje potrajalo bi do 2015. godine. Do kraja 2002. popis se razdvojio u dvije kategorije. S jedne su stra ne procesi koji se mogu voditi samo pred meunarodnim sudom. S druge su strane oni koji bi se mogli prepustiti lokalnom pravosuu. Timovi Tuiteljstva odsad de se usredotoiti na prvi popis. Istrage koje se odnose na pedesetak osumnjienih iz druge kategorije zamrznute su. Ako vrijeme to dopusti, bit de upotpunjene prije nego to budu uruene Tuiteljstvima zemalja biv-se Jugoslavije. Carla del Ponte ne eli ih napustiti jer lokalni sudovi zasad jo nisu sposobni jamiti vjerodostojnost pravde. Kako ih ne bi odvratila od svake suradnje, Del Ponte odbija javno objaviti drastine rezove koje je upravo izvela. Tridesetog oktobra 2002. g. Carla del Ponte nastoji uvjeriti Vijede sigurnosti kako ne smije dopustiti da strategija okonanja bude provedena nau-trb

pravde. Ako ono naredi Tuiteljstvu da smanji broj kaznenih progona, a sucima da pripreme premjetaj suenja, mora usporedno s time dati Bosni i Hercegovini takvo sudstvo koje de biti u stanju preuzeti smjenu. Nadalje, mora vriti pritisak potreban za uhidenje bjegunaca i omogudavanje pristu-pa arhivima i svjedocima to Beograd, ali i Zagreb odbijaju. Neophodno je da visoko pozicionirane civilne i vojne osobe budu bez odgode uhidene te da se osnuje specijalni sud bez ega nede biti mogude potovati rokove... Jedino pod tim uvjetom ICTY moe zamisliti okonanje misije sa sigurnodu da je ostvario pravdu", objanjava Carla del Ponte. Iako je 10. oktobra predsjednik Meunarodnog suda slubeno podnio izvjetaj o nedovoljnoj suradnji Beograda, Vijede sigurnosti odbija rezolucijom naloiti Srbiji da uhiti bjegunce i da prestane spreavati rad meunarodne pravde. Meutim, Mladid se nalazi u Beogradu pod zatitom vojske, a uz pristanak efa drave -Kotunice. Srbijanski premjer Zoran inid nema dovoljno modi da ga uhiti. Obavezujuda rezolucija Vijeda sigurnosti mogla je pomodi da se urazume srbijanski politiari. Pierre Richard Prosper umiruje Carlu del Ponte. Financijska pomod koja se svake godine dodjeljuje Beogradu uvjetovana je uhidenjem bjegunaca: nede biti upladena ako Mladid ne bude uhiden do proljeda 2003. g. Obedanje nede biti odrano. Prosper se ogluio o preporuke Hakog suda. Poetkom 2003. g. otvorenije nego ikad istie ameriku volju da podvrgne Sud politikom voenju izlazne strategije. Za vrijeme posjeta Beogradu u januaru predlae vlastima da

uhite etiri optuena od dvadesetorice bjegunaca koji ive u Srbiji: Karadida i Mladida, kao i ljivananina i Radida koji se kazneno progone po predmetu Vukovar. Zauzvrat im obedava prekid istraga koje su u tijeku, a koje prijete da na optueniku klupu poalju dobar dio srpskog vodstva u doba rata u Bosni i na Kosovu, iji su neki lanovi jo uvijek na poloajima. Beogradski tisak odmah uoava da amerika velesila naputa Haki sud. Vedina naslova izraava veselje te u amerikom postupku vidi znakove volje da ne dopusti ICTY-u upravljanje sudbinom bive Jugoslavije i vezivanje ruku politiarima. Carla del Ponte trai od Amerikanaca da to demantiraju. Prosper na to pristaje nekoliko tjedana poslije, na konferenciji za novinare u Hagu. Ali na terenu nastavlja tajne pregovore kojima postie odvradanje lokalnih vlasti od suradnje s IC-TYem jer su one svjesne da se njihovi manevri odgaanja mogu isplatiti. Europljani su ravnoduni prema tom uplitanju kojim se kri naelo nezavisnog pravosua koje su nekad branili. Sredinom 2003. g. Carla del Ponte im govori: Na mrtvoj sam taki, imam devetnaest bjegunaca u Srbiji, meu kojima su Karadid i Mladid, ali vie nitko nede ni da uje za Haki sud. Kao da bih nakon procesa Miloevidu (iji je kraj predvien za poetak 2005. g.; op. a.) trebala zatvoriti vrata." Ali Europljanima je odsad samo jedno na usnama: Sudovi su skupi, a ta ulaganja se ne isplate". Neki idu tako daleko da kau: Nisu vrijedni ni vremena ni novaca koji su im posvedeni." Stalni Meunarodni kazneni sud istjerao je Haki sud iz glava

Europljana koji ne shvadaju da je njihovo naputanje pripremilo teren kriarskom pohodu amerike administracije protiv meunarodnog pravosua. Velike sile sada se obzirno dre svoje odluke o zatvaranju Suda. Neslubene rasprave unutar Vijeda sigurnosti u pogledu usvajanja rezolucije koja de zacrtati vremenski plan zatvaranja dvaju meunarodnih sudova poinju u proljede 2003. Upravo ta godina nosit de sr potekoda meunarodnog pravosua u potvrivanju svojih naela nasuprot politikim igrama. Rasprave o Iraku podijelile su lanove Vijeda sigurnosti. Staklena zgrada je u vrenju. Na problem ICTY-a koji je sada rijeen nije vrijedno gubiti vrijeme. Priprema rezolucije tek je formalnost, barem za Francusku, Rusiju i Kinu. Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija, iako zauzete ratom u Iraku, ipak u tome vide priliku za ostvarenje vie svojih planova istodobno. Sredinom maja 2003. g. Prosper inzistira na susretu ruandskih voa i tuiteljice Hakoga suda Carle Del Ponte. Odnosi Kigalija i Arushe, sredita ICTR-a u Tanzaniji, ved su cijelu godinu na najniim granama. U ljeto 2002. ruandska vlada zaustavila je na vie mjeseci procese vezane uz genocid spreavajudi svjedo-ke-rtve da dou u Arushu. Carla del Ponte prosvjedovala je u julu, a onda opet u oktobru u Vijedu sigurnosti UN-a, ali ono se zadovoljilo obinom deklaracijom u decembru 2002. g. kojom poziva drave na bezrezervnu suradnju" s meunarodnim sudstvom. Prosper je potie da iskoristi posjet Was-hingtonu kako bi uspostavila dijalog s

ruandskim voama koji su takoer u prolazu. Tuiteljica to rado prihvada jer opstruiranje Kigalija prijeti da zbog nedostatka svjedoka dovede do oslobaanja optuenih za genocid. Gotovo svi svjedoci dolaze iz Ruande. To strano oruje kojim raspolae ruandska vlast je, zapravo, protumjera Kigalija da prisili Carlu del Ponte da odustane od istraga osim onih o genocidu, koje su uperene protiv tutsijskih asnika vojske Ruandskog patriotskog fronta. Jer mandat Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu (ICTR) ne ograniava se na genocid koji su organizirali i vodili ekstremisti plemena Hutu, nego se odnosi na sva teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena 1994. godine. Prema miljenju nezavisnih strunjaka oko 30 000 Hutua bilo je ubijeno na ruandskom teritoriju tijekom napredovanja vojske Ruandskog patriotskog fronta. Tuiteljstvo u Arushi zabiljeilo je etrnaest mjesta pokolja i pokuava uspostaviti zapovjedni lanac. Kagame je slubeno obedao Carli del Ponte svoju pomod, ali general-predsjednik nikad nije namjeravao predati ni jednog svojeg ovjeka Meunarodnom kaznenom sudu za Ruandu. Otuda pritisci tijekom ljeta 2002. g. Carla del Ponte prisiljena je tada narediti trojici svojih istraitelja da prekinu misiju u Ruandi, ali odbija, pa ak i privremeno, prekinuti istragu. Tim mora raditi iz Arushe na dokazima koji su ved prikupljeni i na identifikaciji svjedoka izbjeglih izvan Ruande. Bez njezina znanja, Amerikanac Michael Johnson, koji stie u Arushu u septembru 2002. g. kao privremena zamjena dok se ne popuni mjesto

pomodnog tuitelja koje je ispranjeno ved godinu dana, nareuje obustavu specijalnih istraga". Ona de to otkriti tek u decembru. Johnson je odmah pozvan da se vrati u Hag. Dunost istrage tada je povjerena britanskom zamjeniku Marksu Mooreu. Ruandske vlasti sad ved znaju da Carla del Ponte nede popustiti. Obradaju se modnim amerikim i britanskim saveznicima. Tada je Kigali zatraio sastanak s tuiteljicom uz ameriko posredovanje, slubeno, kako bi rijeili probleme suradnje. Ali poetak rata u Iraku neprestano odgaa ostvarenje. Dolazak Carle del Ponte u Washington sredinom maja prilika je da se sastanu dvije strane. Prosper uvjerava tuiteljicu: Sjedinjene Amerike Drave nude svoje usluge i nemaju namjeru uplitati se u raspravu. Tuiteljica ni trenutka ne sumnja u ono to de se dogoditi. U srijedu 14. maja 2003. g. u kasno poslijepodne, u otmjenoj dvorani za sastanke Ministarstva vanjskih poslova, gdje se bez sumnje ved rjeavala sudbina mnogih zemalja, Carla del Ponte i njezini savjetnici sjedaju oko stola nasuprot ruandskoj delegaciji. Na dnu stola Pierre Prosper igra ulogu metra ceremonijala. On se uplide i sugerira glavne crte rasprave. Od samog poetka igra je sumnjiva. Igra se prema pravilima koja su unaprijed utvrdili Amerikanci i Ruanani. Carla del Ponte ali se na ruandske smicalice usmjerene prema paraliziranju Suda i na odbijanje suradnje u specijalnim istragama". Ruanani uzvradaju da Tuiteljstvo nije
109

109 Ruandska se delegacija sastojala od glavnog tuitelja Ruande Geralda Gahima, ruandskog asnika za vezu pri ICTR-u Martina Ngoga te ambasadora Ruande pri UN-u Richarda Sezibera. nipoto ispunilo svoj mandat. Kao dokaz pripremili su disketu s 350 imena visokih dostojanstvenika pod sumnjom za genocid protiv kojih Meunarodni sud jo nije poeo kazneni progon. Strategija okonanja koju napadaju prijeti da de omoguditi poticateljima genocida da izbjegnu pravdi. Prosper zakljuuje taj prvi susret istiudi nunost postizanja sporazuma o ustupanju sudskih predmeta Ruandi. etvrtak 15. maja, 5 sati poslijepodne -novi susret u istoj dvorani Ministarstva vanjskih poslova. Rasprava odmah krede na specijalne istrage". Poruka je jasna: ICTR ne moe opravdati istrage protiv vojnika Tutsija kad je jo daleko od zavretka posla oko genocida. Ruanani ne nijeu zloine, ali osporavaju svakome, a posebno meunarodnoj zajednici, pravo da kazneno progoni lanove njezine vojske. Kau da se sami ele za to pobrinuti. Barem tako tvrde pokuavajudi neutralizirati Carlu del Ponte. Prosper se umijeao u vie navrata kako bi potakao tuiteljicu da specijalne istrage" prepusti Ruandi. Tuiteljica, kojoj je zabranjen pristup mjestima pokolja i vojnom arhivu, voljna je pustiti da Ruanani usporedno s ICTR-om vode vlastite istrage pod uvjetom da istraitelji iz Arushe dobiju pristup ruandskim spisima o istrazi. Ne mogu se osloniti samo na dokaze prikupljene izvan Ruande, u hutuanskoj dijaspori ija su svjedoenja

motivirana politikim interesima suprotnima od vaih. Moram imati mogudnost provjeriti te informacije na licu mjesta. Hodu raditi s vama, ali potrebna mi je vaa puna suradnja", objanjava ona. Tuiteljica je spremn a dati nekoliko mjeseci vlastima u Kigaliju kako bi joj dokazali svoju volju da izvre pravdu. Ti zloini postoje, ne mogu se preutjeti. Njihov progon bio bi element pomirenja", inzistira ona. Ali trai nadzor nad njihovim istragama. Prosper je pokuava odvratiti: Ruanda de voditi kaznene progone i sudske postupke." U teoriji bi ICTR mogao djelovanje prepustiti sudstvu Ruande kad bi istrage dovele do optunica protiv asnika odgovornih za pokolje poinjene izvan onih u genocidu. Ali Ruandom vladaju vojnici Tutsi koji su je oslobodili od genocidnih neprijatelja, pravda je pod njihovim zapovjednitvom, a svjedoci njihovih zloina osueni su na utnju. Carla del Ponte ne moe ih, dakle, pustiti same sa zaduenjem za eventualne progone, ni odustati od prava prvenstva na postupke koje bi oni pokrenuli, kako ustrajno sugerira Prosper. Na zavretku sastanka nije zakljuen nikakav dogovor. Ispitano je nekoliko tragova, koji zasluuju daljnju razradu. Prosper predlae da de ih saeti sljededih dana u obliku dokumenta koji de modi biti osnova bududim pregovorima. Predvien je novi niz razgovora za sredinu jula u Kigaliju. Carla del Ponte potie Ruanane da u meuvremenu rasprave sa sucima i tajnikom suda pitanje zatite svjedoka pozvanih u Arushu te mogudnost

preseljenja postupka nakon zakljuenja rada Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu. Petak 16. maja, 11 sati ujutro -Ruanani nisu prisutni. Carla del Ponte ima sastanak u Ministarstvu vanjskih poslova kako bi raspravljala o ICTR-u. Prosper i njegovi savjetnici ekaju je u malom uredu. Podastiru joj dokument naslovljen Saetak zakljuaka izmeu vlade Ruande i ICTR-a koji je formuliran kao akcijski plan. Uhvadena u zamku, Carla del Ponte ipak pristaje pogledati tekst. Plan je iskrivio sadraj jueranje rasprave. Predvia da Tuiteljstvo obustavi sve istrage protiv osumnjienih pripadnika Ruandske patriotske vojske (RPA) i da ih preda ruandskom sudstvu bez ikakva jamstva kad je rije o rezultatima. Od Tuiteljstva Arushe zahtijeva otkrivanje registriranih mjesta pokolja. Ali isto tako da ,,s ruandskom vladom podijeli sve dokaze", unato zabrani prenoenja iskaza svjedoka nekom drugom sudstvu bez njihova pristanka. Sporna je i taka u kojoj stoji da de Tuiteljstvo imati priliku pregledati istrane materijale kad oni budu dovreni i/ili kad se zapone s kaznenim progonom". Carla del Ponte prosvjeduje. Podsjeda na svoj sinodnji prijedlog. Prosper je poziva da preinai tekst. A ona, umjesto da zalupi vratima, trudi se izbjedi sueljavanje s amerikim predstavnikom. Ali trebalo bi sve mijenjati. Savjetnici amerikog Ministarstva vanjskih poslova biljee primjedbe, prave se da upisuju ispravke koje ona trai. Carli del Ponte se uri. Avion za Hag leti za manje od tri sata. A prije svega eli pobjedi iz te zamke prije nego to

objavi Amerikancima da nita nede potpisati. Odlazi s olakanjem nakon to joj je Prosper predloio da de joj novu verziju faksirati u Hag. Dokument stie sljededeg tjedna u Haki ured. Amerikanci nisu promijenili nita bitno. Na tamelju tobonjeg sporazuma" samo de ruandska vlada biti zaduena za specijalne istrage" i eventualne progone. Tuitelj ICTR-a nede vie imati nikakvu kontrolu nad voenjem istraga ni nad odvijanjem eventualnih sudskih postupaka i bit de obavezan prepustiti sve informacije koje posjeduje ruandskim vlastima. Carla del Ponte odguruje od sebe dokument i preputa svojim savjetnicima da obavijeste Prospera o njezinu odbijanju potpisivanja. Sama o tome obavjetava Ured Kofija Ananna koji osuuje amerike manipulacije, ali zamjera Carli del Ponte to se izloila pritisku jedne drave. Carla del Ponte istisnuta iz ICTR-a Prosper ne prihvada poraz, tim vie to je njegova vlada obedala u Kigaliju i ved isposlovala uzvratne mjere. U zamjenu za jamstva da Meunarodni kazneni sud za Ruandu nede kazneno progoniti vojnike Tutsije, Kigali treba uskoro sa Sjedinjenim Amerikim Dravama potpisati bilateralni sporazum kojim se tite ameriki graani od kaznenog progona pred stalnim Meunarodnim kaznenim sudom (ICC). Od poetka 2003. g. SAD nastoji zakljuiti sa to vedim brojem drava potpisnica Rimskog sporazuma bilateralni sporazum o sudbenom imunitetu kojemu je cilj sprijeiti da

ameriki graani budu predani ICC-u. Nakon tog potpisa Kigaliju de se ukinuti embargo na oruje koje je ameriki Kongres zadrao i dobit de znatnu vojnu pomod Sjedinjenih Amerikih Drava u trenutku kad u susjedstvu, u Demokratskoj Republici Kongu, bjesni rat koji je ved odnio vie od tri miliona ivota. Kigali se do sada nije libio destabilizirati podruje Velikih jezera, kao to se njegova vojska nije suzdravala od rata na istoku Konga da bi tamo crpila njegova mineralna i prirodna bogatstva, koja izazivaju toliko pohlepe. Washington prelazi preko odbijanja Carle del Ponte, a Prosper puta glas da je prihvatila sporazum". Ona to uzalud demantira, ne uspijeva joj, Prosper se toliko potrudio okrnjiti njezin ugled nezavisne eljezne dame, koji je uivala kod nevladinih organizacija i specijaliziranih novinara. Protumjere nisu izostale. Amerikanci trae od Britanaca da stanu na elo. Velika Britanija koja je bila snana podrka stalnom Meunarodnom kaznenom sudu (ICC) bit de uvjerljivija za nastavak borbe protiv meunarodnog sudstva. Krajem juna Jack Straw, na prolasku kroz enevu, uruuje Konju Annanu pismo u kojem trai razdvajanje funkcije tuitelja koji je dosad bio zajedniki Meunarodnom kaznenom sudu za Ruandu (ICTR) i za bivu Jugoslaviju (ICTY) te imenovanje tuitelja za Sud u Arushi. Svoj zahtjev opravdava brigom za uinkovitost i za smanjenje trokova. Uz podrku Londona, Carla del Ponte bit de iskljuena iz ICTR-a zato to je odbacila sporazum izmeu Washingtona i Kigalija.

vicarka koja je stupila na dunost 14. septembra 1999. godine, za nekoliko mjeseci stie kraju svojeg etverogodinjeg mandata. Objavila je da eli nastaviti slubu. Radi kontinuiteta strategije okonanja iji se prvi rok odnosi na Tuiteljstvo, ini se da produenje mandata Carle del Ponte odgovara svima, osim Londonu i Washingtonu koji bi je eljeli izbaciti iz igre. Uz jo neke lanove njezina ureda koji bi je takoer eljeli udaljiti. Od jeseni 2002., njezin zamjenik Graham Blevvitt vodi kampanju za spreavanje njezina ponovnog izbora. Australac koji bi elio zauzeti njezino mjesto putovao je ved u London, Sidney, Pretoriju i Taipei, a sprema se odletjeti i u New York kako bi je diskreditirao kod Uprave UN-a, ali ga je u tome sprijeila sama Carla del Ponte, koja je obavijetena o njegovim spletkama. Michael Johnson iju je misiju u Arushi ona prekinula, odlazi u Washington da je ocrni amerikim vlastima tvrdedi da ona nikad nede potovati svoje obaveze o strategiji okonanja rada Suda. Geoffrey Nice pritjee mu u pomod poetkom 2003. godine. On gaji nadu da de naslijediti Carlu del Ponte, ali prije svega da de je iskljuiti prije okonanja postupka protiv Miloevida. Sve ede posjeduje Foreign Office, ponekad u pratnji Michaela Johnsona, a ne proputa ni jedan susret s osobama iz pravnog i diplomatskog svijeta da bi svoju eficu nazvao nesposobnom, loim menaderom, koja se vie brine za svoje povlastice i za medijsku popradenost nego za dobro funkcioniranje svojeg ureda. Tvrdi da ona ima tek blijedu sliku o meunarodnom pravu te da neprestano ugroava Sud ponaajudi se kao slon u staklarnici. Ali ova tri magistrata ne nastoje samo

izvana ugroziti reputaciju vicarke ved i dovesti u pitanje njezin ugled unutar Tuiteljstva. ele imati slobodne ruke kako bi mogli organizirati kaznene progone onako kako oni to ele, voditi postupak protiv Miloevida po svojoj volji te odbaciti genocid i ostale dijelove optube koji im smetaju. Britanski i ameriki visoki inovnici podsmjehuju se tim unutarnjim napetostima koje jo vie slabe Tuiteljstvo u trenutku kad se ono treba suoiti s povedanim pritiskom drava i skupiti sve snage da dovri istrage protiv najviih dunosnika umijeanih u zloine u bivoj Jugoslaviji. Do savjetovanja izmeu lanova Vijeda sigurnosti oko razdvajanja funkcije i koju zauzima Carla del Ponte u ICTR-u i ICTY-u dolo je poetkom jula 2003. London i Washington spretno su pripremili teren uz pomod Kigalija. Kako bi priskrbila diplomatsku podrku, ruandska je vlada ved od poetka juna zajedno s organizacijama rtava poduzela unu kampanju protiv ICTR-a. Kigali i kritizira tuitelja ,,s pola radnog vremena" jer to vrijea rt ve genocida". Carla del Ponte pokuava reagirati, ali njezini modni klevetnici prelaze odmah u napad. Amerikanci i Britanci optuuju je da ne posveduje Arushi dovoljno vremena, da su njezina putovanja skupa, da je previe zaokupljena postup-kom protiv Miloevida i uhidenjem Karadida i Mladida. Ne moe istodobno voditi dvije izlazne strategije. Razlozi se ine uvjerljivima te vedina lanova Vijeda sigurnosti prihvada prijedlog. Nimalo ne sumnjaju da je to manevar potaknut eljom da se ukloni Carla del Ponte kako bi se prekinule specijalne istrage". Naelo razdvajanja funkcije
110

tuitelja lako je prihvadeno, a Washin-gton pokuava postidi svrgavanje Carle del Ponte. No Britanci smatraju da je ta inicijativa previe opasna. Oni to vie vole prikazati kao odvajanje, koje ne potie ni otpor ni indiskretna pitanja. Amerikanci ipak testiraju lanove Vijeda sigurnosti predlaudi obnavljanje mandata Carla del Ponte u ICTY-u na samo jednu godinu. Nadaju se da de tuiteljica, kojoj je uskradeno povjerenje koje je uivala, okrenuti lea i vratiti se u rodni Ticino. Ali taj prijedlog koji je nazvan apsurdnim" brzo je naputen. Carla del Ponte ide na ivce, esto je doivljavaju opasnom i onom koja destabilizira podruja kojima se bavi. Ali drave cijene njezinu smjelost i ne ele se odredi osobe koja simbolizira borbu protiv nekanjivosti u vrijeme dok je u tijeku sudski postupak protiv prvog efa drave privedenog meunarodnom sudu. Poetkom jula prijedlozi Rezolucije poinju kruiti, najprije meu petoricom stalnih lanova Vijeda sigurnosti, a onda i meu desetoricom nestalnih. Amerikanci i Britanci vuku konce, ali i dalje nijeu da su u to ukljueni. Uvjerili su svoje partnere da inicijativa potjee od Kofija Annana kojemu je stalo da tom podjelom mjesta, za koju se toliko zalau Ruanani, potakne ICTR na vedu uinkovitost. Carla del Ponte stie 28. jula u New York kako bi pokuala osujetiti planove svojih klevetnika. eli zatraiti da je Vijede sigurnosti saslua prije nego to usvoji Rezoluciju i objasniti koje opasnosti nosi razdvajanje njezine funkcije te koliko je apsurdno mijenjati tuitelja godinu dana prije zavretka istraga i dovesti u

pitanje strategiju okonanja u njezinoj presudnoj fazi". eli takoer upozoriti lanove Vijeda sigurnosti na skrivene namjere Londona i Washingtona. Ona se oslanja na Kofija Annana koji je u maju namjeravao preporuiti njezin nastavak rada na dvostrukom mjestu tuitelja dvaju Meunarodnih kaznenih sudova. Znao je da ona uiva podrku drava koje je doivljavaju kao jamca suenog i usredotoenog programa to ga je iskamila meunarodna zajednica kojoj je stalo da bez odlaganja profunkcionira. Nitko, dakle, i ne pomilja na mogudnost promjene tuitelja. Carla del Ponte je, uz to, uvjerena da glavni tajnik nede odobriti lukavstvo koje je na tetu pravde. Meutim, Kofi Annan nije spreman na novo sueljavanje s Amerikancima. Kriza povezana s poetkom rata u Iraku skoro ga je stajala vlastita mjesta. Samljeven amerikim strojem, on sanja o osveti, ali zalog nije vrijedan truda: Postoji opasnost od prevelikih potresa ako se uzme u obzir tendenciju Vijeda sigurnosti." Carli del Ponte, koja ga provjerava pitanjem smije li birati izmeu mjesta tuiteljice u Arushi i u Hagu, odgovara: Ne vjerujem, Miloevid vam je u rukama, morate se njime pozabaviti." Na kraju sastanka ona mu dobaci: 'Specijalne istrage' nede se nikad voditi!" A Kofi Annan joj odgovora: Ne, nede oni to uiniti." Vidjet dete", odbrusila je uruujudi mu biljeke: Sauvajte ih za povijest." Razoarani Iqbal Riza po 110 U razgovoru objavljenom u sarajevskom listu Dnevni Avaz 26. aprila 2007. g. Graham Blevvitt priznaje da se zajedno s Geoffreyjem Niceom

suprotstavio Miloevidevu kaznenom progonu zbog genocida i da je kontaktirao s vedim broj zemalja Vijeda sigurnosti kako bi sprijeio ponovni izbor Carle del Ponte 2003. g. Danas Blevvitt i dalje tvrdi da Tuiteljstvo nije imalo dovoljno dokaza za podizanje optunice za genocid protiv Miloevida, zaobilazedi tako preliminarnu presudu od 16. juna 2004. g. koju je na kraju akuzatorne faze na temelju dokaza izloenih na raspravi potvrdilo optubu za genocid. vjerava se Carli del Ponte u etiri oka: Sve je politika. Nije trebalo tako biti, ali sve je ispolitizirano." A ona odgovara: Nepravedno je da politika potkopava na rad. Teko mi je gledati kako se izruguju naelu meunarodne pravde zato to je Kagame potpisao bilateralni sporazum (sa SAD-om o ICC-u; op. a.), a zauzvrat je odlueno zatititi njegove vojnike." Voditelj Ureda Kofija Annana pokuava je primiriti: Naela su ouvana." No ona nastavlja: Nisu, jer razdvajanje (funkcije; op. a.) znai kraj specijalnih istraga'." Iqbal Riza zakljuuje: Da, znam. Priznajem snagu vaih argumenata, potpuno (Vas) razumijem, ali nemojte me javno citirati." Amerike i britanske spletke potaknule su Francusku da se trgne jer ona nakon irake krize nema elju ni najmanje im poputati. Zamjera uplitanjeu rad Carle del Ponte, ali osim svega, ona i sama eli poravnati raune o pitanju Ruande. Jer sa stupanjem Kagamea na vlast nakon genocida, Pariz je izgubio jo neto od svojega afrikog teritorija. Ruanda je sada pod anglosaksonskim utjecajem, a Francuska je osramodena jer je podravala

genocidni reim Hutua. Njezina reakcija, motivirana posebnim interesima, ima dobru stranu to koristi zahtjevima pravde. Pariz trai da strogi program nametnut Meunarodnim kaznenom sudovima kojima je nareeno da dovre istrage do kraja 2004. g., a sudske postupke u prvoj instanci do kraja 2008. g. bude obavezujudi ali ne i konaan. Uspjeno se bori da se u Rezoluciji spomenu specijalne istrage". Zavrni tekst poziva Ruandu na pojaanje suradnju s ICTR-om, posebno u predmetu istraga protiv Ruandske patriotske vojske". Pariz je uz podrku vie lanova Vijeda sigurnosti takoer uspio zaustaviti poetni prijedlog Engleza i Amerikanaca da se odmah okonaju istrage Hakoga suda. Prijedlog Rezolucije od 10. augusta sadri formulaciju da bi svako novo podizanje optunice bilo nespojivo sa strategijom okonanja rada Suda". Potezi Carle del Ponte s kraja jula i njezin nastup iza zatvorenih vrata pred Vijedem sigurnosti 8. augusta, kad je nabrojila sve opasnosti kojima su izloena dva Suda, donijeli su ploda. Inicijativa Londona i Washingtona izgubit de svoj smisao, osim iskljuenja Carle del Ponte iz ICTR-a. Dok sve drave inzistiraju na tome da se potuju rokovi, vedina od petnaest lanova Vijeda sigurnosti ne eli preuzeti odgovornost za hitnu obustavu kaznenih progona kojoj bi posljedica bila nekanjavanje najvie rangiranih dunosnika, koji su sada na nianu Tuiteljstva. Stoga im se bolje ini jo malo zgusnuti mandat Hakog suda. Prema Rezoluciji 1503 Vijeda sigurnosti

od 28. augusta 2003., Haki sud sada ima obavezu usredotoiti svoje djelovanje na najvanije dunosnike odgovorne" za zloine poinjene u bivoj Jugoslaviji. Sud je osnovan 1993. godine kako bi kazneno progonio prekritelje meunarodnog humanitarnog prava". Rezolucijom 1329 od 30. novembra 2000. pozvan je da se vie pozabavi visoko rangiranim politikim i vojnim dunosnicima". Mora se ograniiti na najistaknutije dunosnike odgovorne" za zloine i odredi se svih drugih istraga u korist lokalnog sudstva. Drave u toj regiji pozvane su da predaju bjegunce posebno Radovana Karadida, Rat-ka Mladida, kao i Antu Gotovinu". Europljani i Amerikanci nisu uspjeli svladati rusko suprotstavljanje da to bude napisano u Rezoluciji, ali uvjeravaju da Haki sud nede zatvoriti vrata prije nego to mu budu predani Radovan Ka-radid i Ratko Mladid. Britanci i Amerikanci odnijeli su pobjedu kada je rije o cijepanju mjesta tuitelja. Carla Del Ponte odmah je iskljuena iz Tuiteljstva Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu. Istim potezom ponovo je izabrana na etiri godine u ICTY. Washington i London, frustrirani slabijim rezultatima na drugim takama, pozabavit de se ispravljanjem svoje taktike. Vijede sigurnosti odluilo je, radi ubrzanja postupka preputanja procesa lokalnim sudovima, pozvati na hitno uspostavljanje specijalnog suda u Bosni i Hercegovini. Ved dvije godine Haki sud trai stvaranje strukture koja bi mogla preuzeti palicu, ali velike sile odbijale su posegnuti u svoj dep. Napokon se, pod vodstvom Amerikanaca, 30. oktobra 2003. g.

organizira konferencija u Hagu kako bi se prikupio novac. Sakupljeno je 17 miliona eura za osiguranje financiranja mjeovitog pravosua u Sarajevu u prve tri godine. Ono mora biti sposobno voditi desetak sudskih procesa koji su se trebali vriti u Hagu i okonati istrage protiv pedesetak osumnjienih koje je 2002. g. Carla del Ponte bila prisiljena zamrznuti. Vijede za rat ne zloine Bosne i Hercegovine zapoelo je s radom poetkom 2005., nakon reforme Kaznenog zakona koju su proveli anglosaksonci nametnuvi sustav common law u dravi i regiji s rimskim pravom. Taj de se izbor uskoro pokazati zaprekom pravnoj suradnji izmeu nacionalnih jurisdikcija bive Jugoslavije, a specijalni bosanski sud pokazat de se gotovo isto toliko skupim kao i Haki sud. Krajem 2003. g. zahvaljujudi svoti od pet miliona dolara, dobivenoj od Sjedinjenih Amerikih Drava, te dodatnoj pomodi Europljana, Beograd, dvije godine prije Bosne, uspostavlja specijalni sud kako bi sudio svojim vlastitim krvnicima. To je lokalni sud bez stranog osoblja, koji su vlasti konano, ali nevoljko prihvatile u nadi da de same suditi visoko rangiranim osobama koje trai Haki sud. Hrvatska, koja je ved reformirala svoj pravni sustav, u tome ne zaostaje. Haki sud potaknuo je taj proces kao jedinu mogudnost da se izbjegne nekanjavanje osumnjienih. Jer iza tih brojki i administrativnog, a ne vie sudskog upravljanja koje su nametnule velike sile, sve vie utjeudi na meunarodno pravosue pod izgovorom strategije okonanja", kriju se stotine i hiljade unitenih ljudskih ivota. Predmeti od kojih je Haki sud
111

prisiljen odustati sadre injenice o pomamnim zloincima koji su ubijali, silovali, muili i deportirali. Ukazuju na individualnu odgovornost onih koji su to poinili ili zapovjedili. Njihove rtve, one koje su preivjele, kako bi se ponovo podigle, oekuju da te injenice budu tano ispriane i utvrene te da poinitelji budu kanjeni. Haki sud nije sluajno odabrao imena, koja se stalno prebacuju na popise od kojih se odustaje, nego po neizmjernoj grozoti djela koja im se stavljaju na teret. To je jedini prihvatljivi kriterij na koji Tuiteljstvo odsada mora primjenjivati hladna mjerila ekonomske i politike stvarnosti. U predmetima koji potpadaju pod meunarodno humanitarno pravo postoje, dakako, mali izvritelji" i velike ribe", ali nikad mali zloini. Zavrni raun i zatvaranje ICTY-a Rezolucija 1503 nanijela je velike tete na podruju bive Jugoslavije. Unato naporima da se suprotstave nekim pokuajima gaenja rada ICTY -a, velike sile vie ne nastoje spasiti privid neovisnog i nepopustljivog pravosua. Njima je prioritet dokrajiti to pitanje i osigurati se da de rad Tribunala zaista zavriti 2008. Lokalne se vlade u tome ne varaju. Ako je politika dobila prvenstvo pred pravdom, do sada gluhom i nepopustljivom, ako je kalendar postao vaniji od misije Tribunala, sada je mogude i pogaanje. ini se da Vijede sigurnosti ne eli dalje podravati ICTY niti ga financirati. ak se ini da daje prednost nacionalnim sudovima. Nalozi Suda lieni podrke velikih sila sada vie djeluju tako obavezujude. Suradnja koja

je i do sada bila neznatna potpuno prestaje. Sve se vie rabe smicalice za otezanje. Raunica je jednostavna: to lokalne vlade manje surauju, ICTY de manje optuivati i suditi. Najvii dunosnici za koje se oekuje da de morati podnijeti raun jo se mogu nadati da de izbjedi kandama pravde ili, u najgorem sluaju, da de im kod kude suditi njihovi. Od 2002. Carla del Ponte smanjivala je u vie navrata popis glavnih meta". Ako ne eli promaiti svoju misiju, ona svakako mora optuiti glavne dunosnike" na svojem popisu tijekom posljednjih petnaest mjeseci istrage koliko joj preostaje do kraja 2004. Tvrdu jezgru sada sainjava tridesetak osumnjienih, upravo onih koji su ved odavno morali biti optueni da Tuiteljstvo nije dopustilo da zaglibi u strategiju sitnih riba" koju su poticali zapadnjaci. ICTY vjerovatno nede uspjeti provesti sva suenja unato prenoenju nekih na domade sudove. Ali odustati od kaznenih progona onih na vrhu lanca, koji su organizirali i smislili najgora zvjerstva, znailo bi osuditi Tribunal na neuspjeh. Carla del Ponte radije razmilja o ustupanju vedeg broja starih predmeta lokalnim sudovima nego omoguditi nekanjivost glavnim krivcima. 111 Razliiti su initelji odgovorni za visoku cijenu sudskih procesa za ratne zloine i sudstva koje ih vodi. Bilo da su mijeani ili sasvim meunarodni, ti sudovi trebaju osigurati prijevod svih dokumenata i simultani prijevod rasprava na engleskom jeziku, a na to odlazi polovina njihovih prorauna.

Moraju, nadalje, voditi i financirati svoje pritvore i uglavnom pladati trokove obrane. Moraju takoer primjenjivati posebne sigurnosne mjere, pladati dolazak svjedoka izdaleka (katkad i iz inozemstva) te osigurati njihovu zatitu, kao i zatitu njihovih obitelji. Uz to pladaju meunarodno osoblje po meunarodnim cijenama. Ukratko, cijena pravde nije niska, ak ni za obine zloine, ako se uzme u obzir broj osoba ukljuen od poetka istrage pa do presude. Prospera to zabrinjava. Krajem ljeta pita je: Kako se ta brojka (trideset; op. a) moe uklopiti u strategiju okonanja?" Predviate prevelik broj novih optubi. Nedemo modi provesti nove predmete u odobrenim rokovima", jo odlunije kae u septembru 2003. Amerikanac Theodor Meron, koji je od proljeda zamijenio Claudea Jordu na mjestu predsjednika ICTY-a. Godinama su se Britanci i Amerikanci trudili ograniiti ICTY na kazneni progon podreenih. Sada se isto tako aktivno trude sprijeiti Tuiteljstvo da spasi nekoliko predmeta nunih za ispunjenje svojeg mandata. Rezolucija 1503 prema njihovu vienju ostavlja tuitelju prevelik manevarski prostor. ele donijeti pred Vijede sigurnosti dodatni tekst prema kojem bi postao konaan ne samo kalendar etapa zatvaranja nego bi i Carla del Ponte dola pod nadzor kako bi se mogao kontrolirati broj novih optunica do kraja 2004. Devetog oktobra 2003. predsjednik Meron pred Vijedem sigurnosti ponavlja: Tuiteljica namjerava podnijeti oko etrnaest novih optunica

koje se odnose na tridesetak pojedinaca. etiri-pet tih novih optunica modi de se spojiti u isto suenje s postojedim sudskim predmetima, ali de za osam ili devet drugih biti potrebno odravanje novih suenja. (...) Prema naim sadanjim predvianjima nemogude je obraditi te nove predmete u rokovima koje je propisalo Vijede sigurnosti." Ali, kao to istie Meron, suci nemaju mod sprijeiti tuitelja da zapone nove kaznene progone. U prvotnom tekstu govora predsjednika ICTY-a bilo je napisano: Bilo bi opravdano da Vijede sigurnosti propie tuitelju ciljeve koje treba dosedi u posljednjim mjesecima istraga." Bududi da je bila u suprotnosti s lankom 16. Statuta koji jami neovisnost tuitelja, ovu je reenicu preoblikovao: Tuitelj ima ovlasti izabrati osobe protiv kojih eli podignuti optunice, a ako nas Tuiteljstvo uvjeri da prema indicijama ima razloga poduzeti kaznene progone, mi moramo, kao suci, potvrditi nove optunice. Statut ICTY-a i rezolucije vijeda sigurnosti, ukljuujudi i Rezoluciju 1503 ne daju sucima mod provjeravanja odgovaraju li osobe na koje se odnose ove optunice zaista uvjetu koji je postavilo Vijede, tj. odnose li se na najvanije dunosnike koji imaju najteu odgovornost za zloine. Oito, to de pitanje morati rijeiti Vijede (sigurnosti UN-a; op. a.) i tuitelj." Ameriki sudac na elu ICTY-a upravo je pozvao velike sile da oduzmu tuitelju dobar dio ovlasti kako bi se ograniio broj novih optubi. A dobro zna da oni koje se tuiteljica sprema optuiti nikada nede biti uznemirivani u svojoj zemlji ako ICTY ne zapone kazneni progon. No razlog postojanja

svakog meunarodnog sudstva upravo je progon najvie rangiranih dunosnika jer diskvalifikacija zloinakih politika i vlasti koje su ih smislile i provodile bitna je za ponovnu izgradnju i politiku stabilizaciju regije. Meron, koji je preivio nacistike logore u Poljskoj, profesor meunarodnog prava, nekada je bio izraelski veleposlanik u Sjedinjenim Amerikim Dravama prije nego to je postao ameriki veleposlanik u Izraelu. Bio je takoer na Konferenciji u Rimu 1998. lan amerike delegacije koja se do kraja borila za smanjenje ovlasti stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) koji se tamo osnivao. On djeluje vie kao ameriki predstavnik nego kao predsjednik ICTY-a. Jer cilj amerike administracije je, kako to otvoreno objanjava Prosper, da suci paze djeluje li tuitelj u skladu s mandatom koji mu je dalo Vijede sigurnosti". Izloena sve vedim pritiscima da ogranii broj optunica, Carla del Ponte izgubit de uskoro svoje diskrecijsko pravo. Budno pazedi, Francuska se odupire ujesen 2003. dok u kuloarima Vijeda sigurnosti ved krue nacrti novog teksta. Britanci i Amerikanci predlau da se predsjedniku ICTY-a dade mod da se uvjeri u podudarnost novih optunica sa zahtjevom upudenim tuitelju prema kojem se trebao usredotoi samo na osumnjienike na vrhu lanca odgovornosti za najtee zloine. Vie zemalja otro se suprotstavlja toj inicijativi koja mijenja Statut Tribunala i daje slobodne ruke predsjedniku, koji je ba Amerikanac. Francuska, koja vodi ogorenu bitku, dobiva podrku nekoliko zemalja izmeu petnaest lanova Vijeda sigurnosti, meu kojima su Njemaka i

Rusija. Bez iznenaenja, Moskva se otro protivi taki koja istie prijeku potrebu da se Karadidu i Mladidu sudi pred ICTY-em". Ali Rusi sumnjaju da Britanci i Amerikanci ele sprijeiti Carlu del Ponte da kazneno progoni posljednje osumnjiene kosovske Albance. Iako ure zatvoriti ICTY, odbacuju poetni nacrt koji opet sugerira da se zabrane sve nove optunice. Na zahtjeve Amerikanaca verzija s poetka novembra odreuje jezikom potpuno svojstvenim rezolucijama Vijeda sigurnosti, te napominje s najvedom zabrinutodu pokazatelje koje su iznijeli predsjednik i tuiteljica ICTY-a u svojim izlaganjima (9. oktobra 2003.; op. a.), a koji se odnose na nemogudnost zavretka sudskih postupaka za ved optuene osobe prije kraja 2009., i da bi svaka dodatna optunica jo vie odgodila zavretak rada Tribunala." Pod pritiskom vie zemalja, ta je verzija preoblikovana u onu od 21. novembra: Napominje s najvedom zabrinutodu pokazatelje iznesene u izlaganjima 9. oktobra, koji se posebno tiu ICTY-a i prema kojima bi moglo biti nemogude ostvariti strategije okonanja utvrene Rezolucijom 1503 (2003.), osobito ako bude znaajan broj novih optunica." Francuska se bori na istom terenu s Rusima, ali zato da bi obranila specijalne istrage" ICTR-a koje su uperene protiv Kagameova okruenja. Prijedlog od 21. novembra poziva Ruandu na suradnju s ICTR-om u istragama uz one o genocidu. Uvjeren da de taj kompromis ublaiti francusku gorljivost i omoguditi usvajanje Rezolucije, Pierre Richard Prosper hitno leti avionom u Kigali sredinom novembra. eli smiriti Kagamea

kojemu je obedao, poslije istiskivanja Carle del Ponte, da de u nastavku postidi povlaenje one napomene koja ponitava njihovu nagodbu. Uvjerava ga da se ne treba brinuti za tekst budude Rezolucije jer je Gambijac Hasan Boubacar Jallow, imenovan poetkom septembra na mjesto Carle del Ponte, prihvatio obedanje SAD-a vlastima u Ruandi da de ICTR prekinuti kazneni progon protiv vojnika Tutsija. Na zavretku susreta pred ruandskim tiskom Prosper izraava zadovoljstvo obnavljanjem odnosa izmeu ICTR-a i Kigalija. Promjene koje su unesene u nacrt nisu dostatne da dobiju konsenzus. Britanci su do kraja odbijali kompromis koji predlau Francuska i Njemaka da se naredi Tribunalu" da se uvjeri u sukladnost optunica s kriterijem svih glavnih odgovornih" radije nego da se to pravo dade izriito sucima. Osporavan u tim glavnim takama, ameriko-britanski nacrt ini se sredinom decembra podbaenim. Washington ga ipak pokuava progurati pred Boid 2003. Suci ICTY-a odravaju plenarnu sjednicu upravo pred praznike i Sjedinjene Amerike Drave htjele bi da predsjednik Meron odmah ovjeri njihovu odluku dajudi na glasovanje potrebne izmjene proceduralnih pravila. Uvjeren u angloameriku pobjedu u New Yorku, Meron se u Hagu uri obavijestiti Carlu del Ponte o amandmanima na Statut koji de biti doneseni na plenarnoj sjednici kako bi ga ovlastili da prihvati ili odbaci nove optunice. Odsad odluujem ja sam", dobacio joj

je. Ali Meron de morati opozvati svoje rijei -Rusi su odbili uvrstiti taj prijedlog na dnevni red. Amerikanci i Britanci ne posustaju. Poetkom 2004. ulau zajednike napore u oivljavanje tog prijedloga koji se u februaru ponovo pojavljuje u kuloarima Vijeda sigurnosti. Usporedno, izaslanici Foreign Officea dolaze u Hag redi Carli Del Ponte da se ne moe pregovarati o roku 2008.". Ako ne moete provesti strategiju okonanja, morat de se neto rtvovati i razmiljati o izlaznoj strategiji", prijete oni poetkom 2004. Pomodnik glavnog tajnika UN-a za pravna pitanja Britanac Ralph Zacklin pozvan je kao pojaanje. Visoki dunosnik Ujedinjenih naroda nikada nije prestao sipati u protiv dva Meunarodna kaznena suda u kuloarima Staklene zgrade na East Riveru tvrdedi da se ne mogu nadzirati. U julu 2003. jasno je tumaio Carli del Ponte pravila igre: Vijede sigurnosti je politiko tijelo, ICTY i ICTR su tijela Vijeda sigurnosti pa su i oni podloni odreenoj kontroli, odnosno politikim pritiscima." Ali ovaj put on javno baca na njih ljagu poetkom 2004. u uglednom meunarodnom pravnom asopisu koji ureuje bivi predsjednik ICTY-a Antonio Cassese. Zacklin u njemu optuuje oba Suda da su postali mastodontska birokracija", strano skupa, neuinkovita, ali prije svega pretjerano neovisna. Britanac prenosi, od rijei do rijei, kritike amerikih neokonzer-vativaca na raun UN-a na dva Meunarodna kaznena suda, koje su oznaili kao mastodontske birokratske superstrukture koje su zahrale" i iju samostalnost treba smanjiti. Decentralizacija vlasti i

odgovornosti, koja proizlazi iz neovisnosti triju stupova suda (Tajnitvo, Sudska vijeda i Tuiteljstvo; op. a.), kojima se pridruuje nunost potovanja sudske i kaznene neovisnosti, kronini su problemi za koje nije naeno nikakvo rjeenje", pie Zacklin. Zakljuujudi tekst s neuspjehom Meunarodnih kaznenih sudova dodaje: Istina je da je danas nemogude zamisliti ustanovljenje suda po uzoru na ICTY u drugim situacijama, ma kako oito bilo krenje meunarodnog kaznenog prava u Liberiji, u Demokratskoj Republici Kongo ili u Obali Bjelokosti. To meutim nije odvratilo civilna drutva ili vlade od traenja izvrenja pravde u zemljama koje izlaze iz rata. To zahtijeva pronalazak alternativa kojim de se zadovoljiti njihovi zahtjevi. Ralphu Zacklinu nije jedini cilj braniti namjeru da se dva Meunarodna kaznena suda stave pod starateljstvo. Njegov 112 Journal of International Criminal Justice, II. svezak, Oxford Univerity Press, proljede 2004. je lanak pledoaje u prilog nacionalnih jurisdikcija u trenutku kad SAD uspostavlja Iraki specijalni sud da bi sudio Sadamu Huseinu, kojega su uhitile amerike snage 13. decembra 2003.; lokalni sud iju legitimnost ipak osporava UN zbog smrtne kazne i nedostatka jamstava da de biti osigurana pravedna suenja. Ali Zacklin istie: dva Meunarodna kaznena suda ne smiju sluiti kao uzor, previe se sudova, u Sijera Leoneu, u Kambodi i drugdje, njima nadahnjuju. Jasnije reeno, meunarodna pravda ne smije pridonijeti liavanju drava suverenog prava da sude svojim vlastitim ratnim
112

zloincima. Zacklinovo javno zauzimanje stava, savreno sukladno s amerikom agresivnom politikom koja daje prednost sudskom progonu na nacionalnoj razini, a ograniava irenje meunarodnog kaznenog prava, izaziva estoke reakcije. Zacklin je visoki dunosnik UN-a, k tome Britanac. Njegova zemlja, koja je ratificirala Rimski ugovor, potpisnica je ICC-a. Vijede sigurnosti ipak ne oklijeva provesti taj stav u djelo. U polukrunoj dvorani u kojoj zajedno sjede velike sile, rovovski ratovi edi su nego otvoreni napadi. Drave nemaju volje sukobljavati se kao to su to uinile u pitanju zapoinjanja rata u Iraku. Radije tjednima pregovaraju pokuavajudi oduzeti smisao nekoj rezoluciji nego da zaustave prijedlog ved kod prvih neformalnih konzultacija. Odluke se tako donose vukudi ue dok se ne izlie poslije diskretnih okraja koji ponekad mogu trajati mjesecima. To je jedan od oblika igre odmjeravanja snaga. London i Washington namjeravaju svladati otpore stare Europe" u dva tjedna. Trebat de im vie od dva mjeseca za pobjedu u ovoj rundi. Nema novih optunica Da bi ostvarili ovaj projekt, Amerikanci i Britanci nisu, meutim, ekali da ga njihovi saveznici odbace. U Kigaliju, kao i u bivoj Jugoslaviji, obedavaju da nede biti vie optunica. Kad je 3. novembra 2003. Carla del Ponte otila u Beograd predati novu optunicu na kojoj su imena etvorice generala srpske vojske i policije, vlada odbija taj dokument. A tuiteljica je ved prije

nekoliko mjeseci obavijestila vlasti da se sprema skori kazneni progon te etvorice koja su na Kosovu vodila kampanju deportacija, pogubljenja i unitenja. Htjela je da one pripreme teren kako bi se se to bolje nosile s dokumentom koji ih ne veseli. Tim vie to je jedan od optuenih, Sreten Lukid, tada na poloaju efa policije. Vlada se buni, tvrdi kako je Carla del Ponte obedala da de odustati. vicarka to porie. Ne razumije estinu njihove reakcije. Vlada ne poputa i tuiteljica odlazi poslije vrlo napetog dana ostavivi im na stolu optunicu i nalog za uhidenje. Nakon nekoliko tjedana srbijanski premijer Zoran ivkovid objanjava u beogradskom tjedniku Vreme razloge svoje reakcije: Carla del Ponte prekrila je moj dogovor s Amerikancima, koji je prihvatio i Bruxelles, prema kojemu nede biti novih optunica ako moemo dokazati kako ulaemo sve potrebne napore da naemo Mladida. Ved sam rekao da smo na pragu donoenja dokaza naih napora. Tada je dogovoreno da de se generalima suditi u Srbiji. Kad su obavijeteni da je tuiteljica podigla nove optunice, visoki dunosnici u Washingtonu i Bruxellesu nazvali su me da se ispriaju i da mi kau da je luda." Blokiranje nove rezolucije Vijeda sigurnosti dovelo je do neuspjeha novog tajnog dogovora, sklopljenog iza lea ICTY-a. Zbog mijeanja amerike administracije pravosue iji su dani odbrojani izgubilo je godinu i pol. Sreten Lukid, Vladimir Lazarevid i Neboja Pavkovid stidi de u Hag tek 2005. etvrti optueni, Vlastimir orevid, pobjegao je 2001. u Rusiju pod zatitu obitelji Miloevid i ruskih tajnih slubi. Prema Miloevidevim izravnim nareenjima on je vodio akciju prebacivanja tijela

albanskih rtava kako bi ih sakrio u masovnim grobnicama u Srbiji. Uhiden je tek nakon povratka 2007. godine. Cilj amerikog obedanja nije bio iskoristiti etiri generala u zamjenu za uhidenje Mladida. To je priznao i sam ivkovid: pripremao se najaviti krajem 2003. neuspjeh potrage koje su se provodile s CIA-om i zakljuiti da je Mladid otiao iz Srbije. Amerika administracija namjeravala je podrati tu la. Od inideva ubojstva u martu Pierre Richard Prosper pokuava smi riti revnost Carle del Ponte obedavi joj Mladida prije kraja godine, kako je to uinio pokojni premijer inid. Sam ivkovid, inidev nasljednik, vri na nju pritisak da odustane od uhidenja etvorice generala u ime politike stabilnosti zemlje" i da ne onemogudi svaki oblik suradnje s ICTY-em, ukljuujudi i uhidenja brojnih bjegunaca koji se jo kriju u zemlji, a emu moe doprinijeti jedan od optuenih, Sreten Lukid, ef policije. Uloge su savreno podijeljene. SAD javno ipak nije prestao zahtijevati vodstvo u pokuajima postizanja Mladideva uhidenja, a Europa se dri u pozadini. U junu 2003. Washington je prijetio da nede uplatiti godinju pomod Srbiji i Crnoj Gori ako Mladid ne bude predan ICTY-u. Zatim, uoi roka, zadovoljio se uhidenjem jednog od optuenika koji je u bijegu od 1998., Veselina ljivananina, traenog za pokolj pacijenata vukovarske bolnice u novembru 1991. Isti scenarij ponavlja se sljededih godina. Mladid je uvjet, medijski jako razvikan, koji se pretvara u obino sredstvo pritiska kako bi se dobili drugi bjegunci ili drugi ustupci.

Pred Carlom del Ponte Mladid je samo alibi da ju se odvrati od pisanja novih optunica. Tuiteljica odbacuje ivkovidev zahtjev, ali u proljede odobrava odgodu srbijanskim vlastima, oslabljenima smrdu premijera. Poslije ljeta i angloamerikih pokuaja da novom rezolucijom zabrane svaku novu optunicu, njezina popustljivost bila bi sve rizinija. Istraga je zavrena: ona potpisuje optunicu i predaje ju sucima. Dan nakon njezina posjeta Beogradu, srbijanske vlasti i njihovi modni saveznici ne odustaju od prisiljavanja vicarke da povue optunicu. Kako bi olakala uhidenja, Carla del Ponte postigla je odobrenje sudaca da se optunica i nalozi za uhidenje zapeate kako se ne bi objavili u javnosti prije ponedjeljka, 6. novembra. ak i ako ta privremena mjera nimalo ne zaustavlja postupak, Washington u njoj vidi priliku da sasvim mirno nastavi svoje smicalice. Vodedi brigu o spaavanju privida, Amerikanci ne zahtijevaju eksplicitno naputanje sudskih progona. Radije sugeriraju Carli del Ponte da ih zamrzne. Ameriki veleposlanik u Beogradu William Montgomery prenio je tu poruku na kraju posjeta Carle del Ponte 3. novembra: Moja vlada trai od vas da zadrite peate jo godinu i pol za Sretena Lukida i po godinu dana za druge." Ona prihvada produiti mjeru povjerljivosti optunica jo petnaest dana, ali nema ni govora o odgodi uhidenja. Nekoliko dana poslije vijest je procurila u nekim novinama, bliskim srpskim tajnim slubama, i otkrila postojanje kaznenog progona protiv etvorice generala. Peati vie nisu potrebni. Suci su potpisali nalog

za objavu. Sporazum izmeu Beograda, Washingtona i Londona propao je. Jack Straw pie Carli del Ponte da njezina optunica prijeti izazivanjem krvoprolida" u Srbiji. Krajem novembra 2003. u Hagu Pierre Prosper bjesni: Traili smo od vas odgodu, da drite optunicu zapeadenu. Nismo traili previe. A kad ameriki ef diplomacije neto kae, poruka treba biti shvadena ozbiljno (...) Svi (u amerikoj administraciji; op. a.) ele ponovo razmotriti odnose s ICTY-em, vidjeti na to smo prisiljeni i to ovisi o naoj dobroj volji." Carla del Ponte mu je odbrusila: Kad vae elje nisu usliane, one postaju zapovijedi. Ali ne moete nareivati sucima, a samo su oni bili nadleni za donoenje te odluke." Prosper joj je zaprijetio: Nitko nije rekao da je to nareenje, nego molba. Morate pripaziti to govorite. Vae odbijanje sluanja moe imati posljedice. Nismo zadovoljni. Imali smo politiku otvorenih vrata, moda dete odsad morati kucati da biste uli." Velike sile ustrajno poduzimaju korake i zbog drugih osumnjienika. Strategija okonanja otvorila je vrata politikom voenju pravosua. Svatko ima svoja potraivanja. Samo ih Amerikanci i Britanci pretvaraju u zahtjeve i tvrdo nastupaju. Ostali radije sugeriraju ne pribjegavajudi pritiscima. Ipak, svi opravdavaju svoje mijeanje u ime pragmatizma i potrebe da se ustupcima potaknu srpske vlasti na olakanje pristupa arhivu i na uhidenje najtee uhvatljivih bjegunaca, kao to su Mladid i Karadid. ICTY tada broji dvadeset bjegunaca, od kojih je devetnaest Srba. Dvadeseti je Hrvat, Ante Gotovina, bivi legionar, osuivan u Francuskoj za iznudu kojeg je ICTY

2001. optuio za zloine protiv krajinskih Srba u augustu 1995. Zagreb odbija izruiti svojega generala, viteza Domovinskog rata". I hrvatske vlasti nadaju se nagodbi. Jedan bivi ameriki posebni izaslanik na Balkanu zalae se u maju 2003. kod Carle Del Ponte da odustane od toga sluaja. Vie drugih meunarodnih linosti posreduju u njegovu korist. Gotovina ima saveznike u Francuskoj, gdje je ivio, i u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ameriki vojni strunjaci savjetovali su ga za vrijeme vojnih operacija u Krajini 1995. Moe raunati i na potporu amerikih neokonzervativnih krugova koji u Washington Time-su spajaju novinsku kampanju protiv ICTY-a i poziv na povlaenje optunice protiv njega. Ali u Londonu ima estoke neprijatelje koji ga pod svaku cijenu ele vidjeti u zatvoru. Washington se svrstava na istu stranu sredinom 2003., poslije odbijanja Hrvatske da potpie bilateralni ugovor o pravnom imunitetu koji bi titio amerike graane od kaznenih progona pred stalnim Meunarodnim kaznenim sudom (ICC). Zagreb je popustio pod prijekorima Europske unije u koju Hrvatska eli jednog dana udi. To de je stajati uskradivanja amerike vojne pomodi. Britanci de braniti zahtjeve pravde jednako djelotvorno kao i kad su im se opirali i prisilit de Hrvatsku da izrui Gotovinu sucima ICTY-a. Zagreb je zapoeo proces pribliavanja Europskoj uniji i uskoro de modi otvoriti pregovore za kandidaturu. Na poticaj Velike Britanije, Europa uvjetuje otvaranje tog procesa punom suradnjom s ICTY-em. Poetkom 2004.

Zagreb predaje bez odlaganja osam novih optuenika, dva hrvatska generala i est Hrvata iz Bosne koji ive u Hrvatskoj. Kad je 14. aprila 2004. Bruxelles zatraio njezino miljenje, Carla del Ponte mogla je samo pozdraviti napore Zagreba, aledi ipak to nije uhiden Gotovina. Ovo povoljno miljenje omogudit de otvaranje pregovora. Carla del Ponte se nada da de ta zasluena pomod olakati izruivanje Gotovine. Dvadeset minuta poslije britanski veleposlanik u Hagu stie u ured Carle Del Ponte da joj izrazi duboko neslaganje Londona. Sat poslije stie savjetnik amerikog veleposlanstva da i on osudi dranje" tuiteljice u jednom europskom predmetu koji se zapravo ne tie Washingtona. Ameriki diplomat bezobzirno je optuuje da de takvim ponaanjem upropastiti svaki napor da se postigne Karadidevo i Mladidevo uhidenje. Tvrdi da njezina gesta prema Hrvatskoj prijeti odvradanjem Beograda od suradnje. London ne uspijeva blokirati otvaranje pregovora. Ali uspijeva naprotiv sprijeiti njihov ishod, kandidaturu Hrvatske za Europsku uniju, sve do kraja 2005. i do uhidenja Ante Gotovine na Kanarskim otocima. Oit nesklad politike Londona, koji je za druge optuenike spreman na zakulisne nagodbe, a manje odluan da prekine nekanjenost Karadida i Mladida nego Gotovine, potakao je mnoga pitanja. Ona su ostala bez odgovora. Mediji sugeriraju, ali nisu uvjereni, da je rije o starom sporu oko isporuke oruja iz Hrvatske IRA-i, u emu je Gotovina mogao sudjelovati, a koje je 2000. godine koriteno u atentatu na prostorije MI6 u Engleskoj.

Veze hrvatskog generala i IRA-e meutim potvrene su: irski pladenici borili su se uz njega 1991. u ratu u Hrvatskoj. Ali i zahtjev za pravdom bez sumnje je takoer pruio Velikoj Britaniji priliku da zaprijei na neko vrijeme put prema ulasku Hrvatske u Europsku uniju i da tako prui priliku Srbiji da nadoknadi kanjenje, kako bi omogudila Europi da razmotri mogudnost zajednikog ulaska dviju susjeda iz bive Jugoslavije u EU. Jo dva hrvatska generala neko su se vrijeme nadala da de izmadi pravdi. Optube protiv Mladena Markaa i Ivana ermaka, kazneno progonjenih za isti sluaj kao i Ante Gotovina, ostala su nekoliko mjeseci na stolu suca Me-rona. Kad ih je primio u decembru 2003., predsjednik ICTY-a igra na kartu skoranjeg usvajanja nove rezolucije koja de mu dati ovlast da ih odbaci, i on odbija odrediti suca za potvrdu. U februaru 2004. njegova opstrukcija prijeti izazivanjem skandala u ICTY-u. Prisiljen je predati sucima te dvije optunice, koje su konano ovjerene 8. marta 2004. Staviti Carlu del Ponte pod nadzor Sredinom marta, na poticaj Britanaca, novi prijedlog Rezolucije ima izgleda da ga svi odobre. Na zahtjev Rusije, nunost suenja Karadidu i Mladidu u Hagu, ak i nakon utvrenih rokova, opet je povuena. Francuska je izborila novo slabljenje lanka koji sugerira tuitelju da vie ne podie optunice. Jedan pridjev manje, izbaen je dio reenice, pa sada u Rezoluciji stoji: Napominjudi sa zabrinutodu pokazatelje iznesene

9. oktobra prema kojima bi moglo biti nemogude provesti strategije okonanja, utvrene Rezolucijom 1503 (2003.)." Pariz je takoer uspio nametnuti spominjanje specijalnih istraga" protiv lanova Ruandske patriotske vojske kojima Kigali mora pruiti pomod. Pobijeeni su decembarski otpori Britanaca. Umjesto od predsjednika, konano se trai od Suda", to je neodreena kompromisna formula, da osigurava sukladnost novih optunica s kriterijima zadanima u augustu 2003. Kad bude glasovala, 26. marta 2004. u prilog Rezoluciji 1534, Francuska, koja predsjedava Vijedem sigurnosti, sigurna je da je neutralizirala ameriku gorljivu elju da preuzme kontrolu nad dva Meunarodna kaznena suda. U tom smislu sastavlja pismo u kojem precizira da ta nova rezolucija ne moe ni u kojem sluaju biti protumaena tako da doputa promjenu mandata ili pravila postupka". Washington ne prihvada taj neuspjeh i uspijeva iznuditi ono to mu je odbijeno. Tuitelj ICTR-a neprimjetno naputa specijalne istrage" koje Kigali nikada nede sam otvoriti. U ICTY-u Theodor Meron bez odlaganja saziva izvanrednu sjednicu sudaca kako bi Carlu del Ponte stavio pod nadzor. estog aprila 2004. izmijenjen je lanak 28. Pravilnika o postupku ICTY-a tako da doputa trenutanom predsjedniku, sucu Meronu, kontroliranje posljednjih optuivanja. Liena diskrecijskog prava krenjem lanka 16. Statuta IC-TY-a, vicarka osporava sucima pravo da odbace optube po drugom kriteriju osim dokaza. Uzalud. Tada prijeti da de odati

javnosti imena osumnjienih koji budu odbaeni. Jer na silno skradenom popisu neka su preostala imena poznata po zlu. Dva bi sluaja meutim mogla pasti na ispitu. Ona ih odluuje ustupiti, jedan Beogradu, a drugi Zagrebu, kako bi provjerila volju domadih vlada da dopuste svojim sudovima suenje notornim zloincima. No ona, naprotiv, ne moe odustati od optunice koju je upravo potpisala, ak i ako nije sigurna da de biti prihvadena. Optuenoga Gorana Hadida, nekadanjeg skladitara, postavio je Slobodan Miloevid na elo Srba u dijelu Hrvatske oko Vukovara. Optunica polae ispit jer je Goran Hadid vien kako mu njegov mentor dodjeljuje ime predsjednika" istone Slavonije, dijela Hrvatske uz granicu namijenjenog pripajanju susjednoj Srbiji. Kriteriji su nejasni, pa dakle arbitrarni. Suci ne ele optuiti jednog drugog hrvatskog generala, Mirka Norca, za zloine poinjene protiv Srba 1993. pa konano pristaju nakon to su dobili uvjeravanja da de biti predan sucima njegove zemlje. No mjesecima oklijevaju prihvatiti optunicu protiv jednog izvritelja koji je sam doao priznati svoje sudjelovanje u pokolju u Srebrenici, ali konano pristaju bojedi se prekriti pravosudna pravila u sluaju tako tekih priznatih zloina. Na Sudu u Arushi suci odbijaju posluati suca Merona iako je doputovao kako bi ih uvjerio da prihvate isti amandman. Ali poslunost novog tuitelja omoguduje ICTR-u da se pritedi formalnog stavljanja pod nadzor. Strategija okonanja
113

Da bi bolje ovladale Tuiteljstvom u Hagu velike sile gue Meunarodni kazneni sud i uskraduju mu financijska sredstva. Pri usvajanju prorauna za 2004. Tuiteljstvu je proraun smanjen za 29 miliona dolara, a ostatku Suda dana su povedanja. Ali ICTY je naroito pogoen naredbom iz maja 2004. da obustavi svako novo zapoljavanje, pravdajudi to zaostacima uplata Kine, Japana, Brazila i Sjedinjenih Amerikih Drava u proraun Ujedinjenih naroda. Skoranje zatvaranje ICTY-a izazvalo je odlazak stotinjak osoba, vedinom iz Tuiteljstva. Tim odljevom najvie je pogoen Istrani odjel. Najbolji istraitelji odlaze pojaati redove ICC-a, takoer smjetenog u Hagu. Neki drugi odgovaraju na primamljiv poziv Glavnog tajnitva Ujedinjenih naroda od kojeg je u julu zatraeno da pouri s istragom o malverzacijama koje su lanovi te organizacije poinili u okviru programa Nafta za hranu u korist Iraka: ponuena im je trostruko via plada od one u ICTY-u. UN se, meutim, protivi amerikom pokuaju da sredinom 2004. oduzmu dvadesetak pravnika IC-TY-u kako bi se uspostavio Iraki specijalni sud. Glavno tajnitvo Ujedinjenih naroda ne eli dati podrku sudu koji primjenjuje smrtnu kaznu. Bududi da ne moe nadoknaditi odlaske novim zapoljavanjima, Tuiteljstvo mora raditi sa smanjenim kapacitetima u trenutku zatvaranja posljednjih istraga. Bez raspoloivih fondova konano je prisiljeno ograniiti zadatke istraitelja na terenu umanjujudi tako svoju sposobnost prikupljanja dodatnih dokaza da bi na vrijeme obradilo predmete. Suci nisu podvrgnuti istim pritiscima.

Kad se predsjednik Meron potuio na zamrzavanje zapoljavanja koje prijeti ogranienjem njegove sposobnosti programiranja sudskih postupaka, New York se pourio odobriti mu iznimne mjere jer bi 113 Beogradski tuitelj zaduen za ratne zloine nastavit de istragu bez odlaganja. Hrvatska de imati vie potekoda, zbog politikog utjecaja osumnjienoga, ali de konano poduzeti kazneni progon 2007. kanjenje procesa moglo produljiti ivot Tribunala. Ujesen 2004. Carla del Ponte zove na uzbunu Europljane: Izgubila sam oko 50% osoblja medu pravnicima i 40% medu istraiteljima. Zamrzavanje zapoljavanja, to je odluilo Tajnitvo Ujedinjenih naroda, spreava me da ih zamijenim. Najjednostavnije rjeenje bilo bi mi izbaciti istrage, prestati se boriti za postizanje uhidenja svih odbjeglih i usredotoiti se na postupke u tijeku. Upravo to mnogi prieljkuju, kako unutar tako i izvan bive Jugoslavije. Ali to bi donijelo mranu bududnost ovoj regiji za vie desetljeda. Bio bi to i vrlo zloslutan predznak za meunarodno pravosue. Bitno je da svi optuenici u bijegu, posebno Karadid, Mladid i Gotovina, budu predani ICTY-u. Ako meunarodna zajednica dopusti jednome od njih da umakne pravdi, svi bi mogli zauvijek odrati svoju nekanjivost." Financijska kriza potrajala je do kraja 2004. ICTY je tada podvrgnut novim proraunskim ogranienjima za 2005. godinu. Meutim, odluan rez od 10% ukupnog osoblja Suda neuravnoteen je. Napor smanjenja odnosi se u

prvom redu na Tuiteljstvo koje gubi 35% radnih mjesta. Amerikanci pokuavaju nametnuti ICTY-u vijede za nadzor, ali tu novu smicalicu odbacuju brojne drave koje u sustavnoj volji amerike administracije da okrnji kredibilitet i uinkovitost Meunarodnih kaznenih sudova (ICT) vide volju da oslabi stalni Meunarodni kazneni sud (ICC). U Vijedu sigurnosti krajem 2004. Francuska istie razorni uinak" smanjenja financija koje paralizira ICT i primjeduje: Ima neto paradoksalno u injenici da drave podravaju strategiju okonanja i da, s druge strane, smanjuju sredstva za izvoenje posla. Misija Meunarodnih kaznenih sudova mora se nastaviti sve dok Radovanu Karadidu, Ratku Mladidu ili Kabugi (za Ruandu; op. a.) ne bude sueno. Rezolucije 1503 i 1534 ne smiju biti popudbina za nekanjivost." Jordanski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima u New Yorku jedini je ukazao na neiskrenost velikih sila. U Vijedu sigurnosti princ Zeid al-Husein, koji je i predsjednik Skuptine drava koje sudjeluju u ICC-u, kae 6. oktobra 2004.: Prestanite se tuiti na visoke trokove Meunarodnih kaznenih sudova, koji ne kotaju nita u usporedbi s ratom. Kad je meunarodna zajednica spremna potroiti blizu trilijun amerikih dolara godinje za naoruanje -tog povijesnog pratioca rata -kako moemo redi da su svote potroene za pravdu, najvedeg pratioca mira, previsoke?" Slubeno, paraliziranost Suda samo je alosna sluajnost koju uzrokuju loe platie. Neslubeno, kao to to povjerava sredinom septembra 2004. jedan lan

Ureda pravnih poslova Ujedinjenih naroda u New Yorku, zamrzavanje zapoljavanja u ICT-u odluili su inovnici u New Yorku da bi odrali pritisak na Hako tuiteljstvo, tako da to je mogude manji broj istraga rezultira novim optubama u ovoj zavrnoj fazi kaznenih progona". inovnici koji izvravaju nareenja, kao u New Yorku Britanac Ralph Zacklin, veliki metar ove strategije prestanka dotoka sredstava. Pravo ne moe vladati svijetom Velike sile pokuale su slomiti neovisnost ICTY-a, smrviti ga kako bi postao samo igraka politiara, sukladno poetnim namjerama, dok potpuno ne bude maknut prije nego to uspije asno izvriti svoj mandat. Njihova nesmiljena manipulacija ciljala je u prvom redu na Tuiteljstvo, jedini organ sudskog stroja s diskrecijskim pravom. Ima mod odluivanja o uputnosti istraga ili kaznenih progona, to je njegova snaga i njegova ranjivost. Velike sile nisu mogle dirati u mod sudaca da sude. Da su od meunarodnog pravosua napravili parodiju pravde, okrnjile bi vlastitu mod dijeljenja pravde. Htjele su ograniiti meunarodno pravosue, sprijeiti ga da se razvija bez nadzora, da se osjeda slobodnim ne polagati raune, stalno ga podsjedati da ne moe raditi neovisno o diplomatskom procesu i nametati svoju logiku politikom procesu. Morale su razbiti iluziju da pravo moe vladati svijetom, a ipak ne oduzeti kredibilitet pravosudnoj prijetnji, oruju kojim se
114

114 Suci su takoer izloeni politikim pritiscima, ali oni se prije svega tiu sporednih vidova sudskih predmeta, kao to su putanje na privremenu slobodu ili nalozi dravama da odobre svjedoenje visokih zapadnjakih dunosnika. Ne moe se meutim iskljuiti kako su velike sile snano poticale izricanje zabrane da se Meunarodnom sudu pravde (ICJ) predaju dijelovi arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO), koji potvruje umijeanost Beograda u rat i zvjerstva u Bosni i Hercegovini. Uostalom, odluke da se poslije osude ne otvaraju ponovo neki sluajevi, kao to je sluaj Tihomira Blakida ili Biljane Plavid, ini se da su vie nametnute vremenskim ogranienjem nego pravosudnim argumentima. namjeravaju i dalje koristiti, prema vlastitim interesima. Tako su do krajnjih granica smanjile manevarski prostor ICTY-a dokazujudi istodobno da raspolau, kada ele, tijelima koja su sposobna uinkovito braniti meunarodno pravo legalnim sudskim postupcima koji imaju kredibilitet. Meunarodna pravda moe funkcionirati: moe provoditi teke istrage i dodi do sredita vlasti, voditi bez sumnje duge i teke, ali pravedne postupke, jamiti pravdu dostojnu tog imena. Ali ona ostaje oruje modnih. Carla del Ponte izvlai gorku lekciju tog okrutnog dvoboja izmeu pravde i politike 27. januara 2007., pred studentima prava Katolikog sveuilita u Lilleu: Postoji zlatno pravilo koje svaki tuitelj, dravni ili meunarodni, mora imati na umu: politika je pravdi ono to je voda kovini. Nagriza je, izjeda, kvari i konano unitava!"

Naelo Glavnog stoera UN-a u New Yorku ako drave vie ne pladaju, znai da nema politike volje" razumjeli su na Balkanu. Vlade znaju da se izlau sve manjoj opasnosti izbjegavajudi svoje zakonske obaveze. U 2004.godini ICTY ima dvadeset dva optuenika, vedinu u Srbiji. Vojislav Kotunica, koji je postao premijer u februaru 2004., odbija svako uhidenje. U julu Beograd doputa jo jednom optueniku, Goranu Hadidu, bivem Miloevidevu pladeniku u Vukovar, da pobjegne. A Carla del Ponte ga je lokalizirala prije nego je predala nalog za uhidenje i pokazala je srpskoj policiji gdje da ga nae. Ta je scena snimljena skrivenim kamerama, smjetenima oko vile, uz pomod jedne europske obavjetajne slube. Nekima u Londonu drai je pristup ICTR-a koji je odustao od podizanja novih optunica kako bi se usredotoio na sudske postupke", objanjava 16. jula 2004. Carli del Ponte savjetnik veleposlanstva Velike Britanije u Hagu. Britanski diplomat dodaje: Beograd de od vas zatraiti da etiri srpska generala ne smatrate vrlo visokim dunosnicima i da dopustite njihovo prebacivanje srpskom pravosuu." Pierre Richard Prosper takoer pokuava vicarku natjerati na korak unatrag. Bududi da pritisci na Beograd ne djeluju, on trai od nje 28. septembra 2004. da odustane od nekih imperativa pravde: Budite realni. Nedete dobiti sve dokumente koje ste traili, sve bjegunce... Koliko bi vam bilo dovoljno?" A ona mu odbrusi: To je opasno!" Poruka koju Prosper odailje ved godinu dana uvjerila je voe u

bivoj Jugoslaviji u nunost priskrbljivanja naklonosti modnih saveznika kako bi izbjegli podvrgavanje meunarodnim pravilima. Krajem 2004. Carla Del Ponte sprema se optuiti Ramusha Haradinaja, biveg zapovjednika Vojske za osloboenje Kosova (UCK) u kraju oko Pedi, protiv kojega je otvorila istragu 2001. Otada je istraivanje injenica nailo na viestruke zapreke. Svi anglosaksonski pomodnici tuitelja, koji su redom zaduivani za taj predmet, traili su da ih se skine s njega. Jedni zato to su osumnjienika smatrali podreenim izvriteljem" i, dakle, nedostojnim interesa tima koji radi na zloinima UCK, drugi jer su se svjedoci povlaili ili su dokaze vjerovatno krivotvorile srpske tajne slube". SAD i Velika Britanija pustili su da se zaboravi na zahtjeve za pomod koje im je ICTY godinama slao i pod njihovim utjecajem misija Ujedinjenih naroda na Kosovu odbila je suraivati na tom predmetu s ICTY-em, iako je vodila kosovski Pravni odjel i raspolagala zapisnicima koji se odnose na taj predmet. Ramush Haradinaj osumnjien je da je nareivao otmice Albanaca druge politike orijentacije, otmice Srba i Roma, njihovo zatoenje u kojem su pretrpjeli torture, a zatim su smaknuti. Od jeseni je Carla del Ponte upozoravala velike sile da de Haradinaj biti optuen prije kraja godine i da de traiti da ga uhite NATO-sna-ge rasporeene na Kosovu. U nevjerici, jedan visoki dunosnik State Depar-tmenta uzviknuo je: Kako ste mogli skupiti dosta dokaza za optunicu, kad vam nismo nita dali?" I pourio se objasniti: Naravno, nismo imali nita." Dvadeset drugog novembra u New

Yorku Pierre Richard Prosper upozorio je Carlu del Ponte: Moja administracija smatra ovu optunicu izvorom problema. Vie zemalja eli da SAD preuzme odluku da vam kau moe li se ili ne podignuti optunica. Ja sam ih razuvjeravao i rekao im da dete nas vi o tome obavijestiti na vrijeme." Odgovorila je: To de biti lanak 7.1. (izravna osobna odgovornost; op. a.) jer je sam izravno upleten u zloine." Sutradan je Ka-thleen Stevens, zaduena za europske poslove u State Departmentu pitala Carlu Del Ponte: Potjeu li vai dokazi iz dokumenata koje je dao Beograd? (...) Ramush je jako povrijeen. okiran je. Ne zna to da sad radi." Preavi poslije rata u politiku, Haradinaj je predvien za mjesto premijera Kosova. Njegova stranka, koja je na parlamentarnim izborima u oktobru zauzela trede mjesto dobila je samo 8% glasova, ali je potrebna mirotvornom vodi Ibrahimu Rugovi kako bi sastavio vladu. Amerikanci su ga pokuali odvratiti od prihvadanja tog poloaja, ali je Haradinaj to estoko odbio u pismu naslovljenom Philipu Goldbergu, amerikom predstavniku u Pritini, u kojem optuuje Carlu del Ponte da ima politiki cilj. Washingt on, koji strahuje od novih nemira na Kosovu, manevrira u sjeni. A Kathleen Stevens dobacuje: Mislim da bi radije iao u Hag kao premijer. Htio bi da optunica ostane zapeadena (ne javna; op. a.) godinu dana kako bi se kasnije predao sudu." U meuvremenu Haradinaj se nada postati ocem neovisnosti Kosova". Pregovori o konanom statusu Kosova pred otvaranjem su. U poetku se predvialo da de zavriti krajem 2005.

Posljednji zamjenik tuitelja zaduen za taj sluaj Amerikanac je. Krajem novembra uvjeren je kako ima dosta dokaza da optui Haradinaja za izravnu odgovornost (lanak 7.1.) i za odgovornost kao hijerarhijski nadreena osoba (po lanku 7.3. Statuta). Ali poetkom decembra, tri tjedna prije roka nakon kojega Tuiteljstvo ne moe izdati optunicu, povlai se s tog sluaja. Ne eli sastaviti optunicu koju tuitelj oekuje na stolu 8. decembra. Carla del Ponte osupnuta je tom promjenom stava u zadnji as. Amerikanac se izvlai te i on mae uobiajenom isprikom kako bi zaustavio kazneni progon: Svjedoci nisu vjerodostojni." Carla del Ponte urno imenuje novog zamjenika. Nakon tri tjedna pomamnog pregledavanja svih dokaza u premetu, optunica je konano gotova. To de biti posljednja koju de potpisati Carla del Ponte. Sudac ju je vrlo potanko pregledao kako bi pronaao i najmanju pogreku zbog koje bi mogao odbiti njezino potvrivanje i ovjerio ju je poetkom marta 2005. Nalog za uhidenje odmah je predan NATO-snagama. U meuvremenu je sredinom decembra Ramush Haradinaj imenovan za kosovskog premijera uz pristanak meunarodne zajednice koja je bila obavijetena o predstojedoj optunici za zloine protiv ovjenosti. Poslije njegove ostavke i dobrovoljne predaje Hagu poetkom 2005. puten je na slobodu u oekivanju procesa. Pismo podrke Robina Cooka, biveg efa britanske diplomacije, uvjerilo je suce unato estokom protivljenju Tuiteljstva koje je ukazivalo na vie sluajeva zastraivanja svjedoka nasiljem. Do otvaranja njegova procesa 5. marta 2007. Haradinaj je vie ili manje diskretno nastavio politiko djelovanje na Kosovu uz

podrku zapadnih saveznika unato zabrani sudaca ICTY-a. U sudnici 5. marta Carla del Ponte istie da zloini koje je poinio onaj kojega naziva ratnim vodom" nisu bili nimalo plemeniti, junaki, domoljubni ili asni". Dodala je: Ipak, neke osobe nisu htjele ovu optunicu (a; op. a) malo njih podravalo ju je, kako meu strancima tako meu domadim ljudima." Ukazujudi na nove prijetnje svjedocima koji jo uvijek pristaju svjedoiti, upozorila je: Ako se svjedoci ne pojave na Sudu, bit du prisiljena prekinuti kazneni progon." Ubojstvo barem dvojice kljunih svjedoka, smrt u sumnjivim uvjetima tredega, i odustajanje vie njih ved doputaju sumnje u osudu. Utrka s vremenom na tetu pravde Zavretkom istraga velike sile ipak nisu rijeile problem. Dvadeset optuenih jo je uvijek u bijegu, previe da bi se nesmetano naloilo zatvaranje Suda u utvrenim rokovima. Washington podie ton protiv Beograda koji konano predaje petnaestak bjegunaca krajem 2004. i poetkom 2005. Bruxelles se brine za Hrvatsku, koja u decembru 2005. predaje Antu Gotovinu. Karadid, Mladid, Tolimir i jo trojica srpskih optuenika jo nedostaju. Unato otvorenu odbijanju Beograda da preda zadnje optuenike u bijegu, velike sile poputaju od kraja 2006. i postupno nastavljaju proces pribliavanja sa Srbijom. Nakon ulaska Srbije u NATO-ovo Partnerstvo za mir, Europska unija najavljuje sredinom maja 2007. nastavak pregovora o kandidaturi Srbije. Beograd pozdravlja odustajanje Europljana

od zahtjeva za Mladidevo uhidenje kao uvjeta, predajudi im dvojicu optuenika u bijegu: Zdravka Tolimira, uhidena krajem maja, nekadanju Mladideva desnu ruku koji je traen zbog genocida u Srebrenici i koji je godinama ivio u Srbiji, a da nikada nije bio uznemira-van. Krajem juna u Crnoj Gori uhiden je Vlastimir orevid uz pomod tajnih slubi Srbije. Bivi ef Miloevideve policije za vrijeme zloina na Kosovu pet se godina skrivao u Rusiji prije povratka u proljede 2006. Opskrbljen lanom putovnicom, izdanom u Beogradu na ime Novica Karadid, otada je ivio u Budvi, na crnogorskoj obali. Pred Vijedem sigurnosti, 18. juna 2007., Carla del Ponte estita Srbiji na naporima. Par dana prije u Beogradu sbijanske vlasti ponovo su joj obedale da de izruiti Mladida prije kraja godine. Tuiteljica se hvata za tu nadu bodredi istovremeno Bruxelles da ne potpisuje ugovor o stabilizaciji i pridruivanju sa Srbijom dok Mladid ne bude predan Hagu. Ali njezini apeli nemaju odjeka. Kao uzvrat za priznavanje neovisnosti Kosovu, kojoj se Beograd i dalje protivi uz podrku Moskve, Europa obedava Srbiji status kandidata do kraja 2007. Na traenje glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, Junokoreanca Ban Ki-muna, Carla del Ponte prihvatila je nastaviti svoj mandat, koji je trebao zavriti 14. septembra, do kraja 2007. Posljednje mjesece na poloaju tuiteljice ICTY-a posvetit de prisiljavanju kako Beograda tako i Bruxellesa da odre obedanja. Ma kakav bio ishod tog okraja, poruka velikih sila nede se promijeniti: Sud se mora zatvoriti u skladu s predvienim rokovima, sa ili

bez Karadida i Mladida. Nasljedniku Carle del Ponte u januaru 2008, zadatak de biti pridonijeti zatvaranju Tribunala, uz rizik da odbjeglim optuenicima prui nekanjivost, a onima koji ekaju proces, izliku za izlaz. Obedanje da de se kad-tad suditi Karadidu i Mladidu pred ICTY-em, koje su dali zapadnjaci 2004., vie ne vrijedi. A ba njihovo suenje bilo je u sreditu misije Tribunala. Da bi se pokualo na vrijeme zavriti sudske postupke, Sud je preuredio sudnice. Sada moe okupiti do sedam optuenika u istom postupku. A i suci su ubrzali postupak. Ali ta utrka s vremenom ide na tetu pravde. U martu 2007. obrana i optuba na suenju hrvatskim voama u Bosni i Hercegovini, koji se terete za zloine poinjene u kraju oko Mostara 1993., udruile su se u prosvjedu protiv nepravednosti sustava koji je postao rob" nametnutih rokova ljudi u New Yorku". Obje strane predbacuju sucima da im vie ne daju vremena ni za ispitivanje svjedoka. U okviru ICTY-eve strategije okonanja, lanak 73. Pravilnika o postupku, koji je prepravljen 2006., ovladuje sada suce da skrate glavno ispitivanje nekih svjedoka" optube ili obrane. U drugim predmetima ini se da suci nimalo ne dre do skorog zatvaranja Tribunala. U tredem procesu za Srebrenicu, u predmetu koji okuplja sedam optuenih, suci su zahtijevali da optuba dokae postojanje srpskog zloinakog projekta kojemu je od 1992. bio cilj etnikim idenjem uspostaviti srpsku dravu u Bosni. A to su injenice koje su toliko puta utvrene i osuene pred Tribunalom. Zbog takvog zahtjeva gubi

115

dragocjeno vrijeme, koje bi se moglo drukije iskoristiti. Proces predvien najprije za novembar 2006. protiv Vojislava e-elja, ultranacionalista ije su paravojne jedinice sijale smrt u Bosni i Hrvatskoj, odgoen je sine die. Optuenik zahtijeva prevoenje na srpski jezik svih dokumenata Tribunala koji spominju njegovo ime i pladanje rauna od 6 i pol miliona dolara za ved napravljene trokove u okviru priprema njegove obrane. Odluan u namjeri da paralizira ICTY i da se ruga pravilima, Vojislav eelj pobijedio je poslije natezanja trajkom glau. ICTY nede biti u stanju suditi do kraja decembra 2008. svim optuenicima u pritvoru. U izvjetaju Vijedu sigurnosti u junu 2007., predsjednik ICTY-a Fausto Pocar najavljuje namjeru da produi prvostupanjska suenja do polovine 2009., zakoraujudi tako u fazu u naelu namijenjenu drugostupanjskim postupcima. Njegov program, na kojemu nije ni Karadidevo ni Mladidevo, niti suenje dvojice drugih bjegunaca, ipak se ini nerealnim. Devet procesa protiv optuenika koji su ved u pritvoru jo nije ni poelo, a dva su odgoena. Velike sile morat de, dakle, birati izmeu to breg gaenja ICTY-a ili davanja jo est do dvanaest mjeseci kako bi se pokuali spasiti zadnji procesi u tijeku. Ali mogudnosti bi mogle biti ograniene. Politiki vode, kojima se 2003. i 2004. previe urilo oduzeti tuitelju mod kaznenog progona, sami su sebi vezali ruke. Rezolucijom 1534 iz marta 2004. nametnut je a priori nepromjenjiv kalendar. Produenje roka 2008. moralo bi zahtijevati usvajanje nove rezolucije koju de zaustaviti
116

Rusija. Za takvo produenje morao bi se takoer izglasati proraun za 2008./2009. u kojem bi bili prikazani dodatni trokovi koji proizlaze iz prekoraenja roka, proraun koji bi trebale razmotriti drave lanice UN-a do jeseni 2007. Velike sile dre i kesu" i sudbinu ICTY-a u svojim rukama. Ali, trudedi se oslabiti meunarodnu pravdu do potpune nemodi, oslabile su i vlastitu mod djelovanja kao i vlastitu sposobnost da sude. ak kad bi to i htjele, nede, bez 115 Dva su kandidata: Serge Brammertz bio je pomodnik tuitelja na stalnom Meunarodnom kaznenom sudu (ICC) od 2003. do 2007. U januaru 2006. imenovao ga je Kofi Annan na elo Meunarodne istrane komisije za ubojstvo biveg libanonskog premijera Rafiqa Haririja. Taj mu je poloaj produen do januara 2008., a u ICTY bi morao stupiti poetkom 2008. Drugi je kandidat sadanji pomodnik Carle del Ponte, Amerikanac David Tolbert. 116 etiri optuenika ICTY-a koji su u bijegu, osim Radovana Karadida i Ratka Mladida (genocid) jo su Goran Hadid i Stojan upljanin (zloini protiv ovjenosti). sumnje, uspjeti dobiti nuni konsenzus za planiranje potreba za dvogodinje razdoblje koje dijeli kraj prvostupanjskih postupaka (2008.) od konanog zatvaranja ICTY-a (2010.). Zahtjevi u prilog produenju mandata ICTY-a, koje je postavilo u proljede 2007. vie nevladinih organizacija, meu kojima i Amnestj international, ini se da su od poetka osueni na neuspjeh. Bez snane mobilizacije meunarodnog javnog mnijenja, velike de se sile

vjerovatno opredijeliti za promjenu kriterija za prebacivanje sudskih predmeta pred nacionalna pravosua, kako bi prisilile Tribunal da odustane od suenja posljednjim visokim dunosnicima koji oekuju suenj e. Sto se tie bjegunaca, oni de se okoristiti nekanjivodu koja se nede tako zvati. Nekoliko mjeseci prije kraja svojeg mandata Carla del Ponte postala je omiljena meta nekih bivih suradnika. Graham Blewitt, Geoffrey Nice i neki bivi istraitelji pokuavaju je preko tiska u bivoj Jugoslaviji okriviti za sva zla od kojih pati ICTY. Tuiteljica je po njima bila odgovorna za slabljenje Tribunala jer je poputala pritiscima, prihvatila strategiju okonanja i obustavljanje progona Miloevidevih suuesnika, da je kriva za neuspjeh Karadideva i Mladideva uhidenja i za tetnu politizaciju Tribunala koja se ogleda u njezinoj ustrajnosti da optui Miloevida za genocid u Srebrenici protiv uvjerenja njezinih zamjenika" i unato nedostatku dokaza". Tvrde da se, dapae, pogodila s Beogradom kako bi uskratila Meunarodnom sudu pravde (ICJ) famozni arhiv Vrhovnog savjeta obrane (VSO) srpsko-crnogorske drave. Sredinom aprila 2007. Geoffrev Nice je u pismu koje su na njegov zahtjev objavile hrvatske dnevne novine Jutarnji list iznio optubu koja je uzdrmala cijelu regiju. Hrvatski premijer zaprijetio je da de stvar iznijeti pred Vijede sigurnosti i traiti od Carle del Ponte da se izjasni. Udruga rtava domovinskog rata traila je krajem aprila od predsjednika Vijeda sigurnosti da odmah opozove vicarku. Bosna je konano nala nekoga kome pripisati sve uzroke nesrede. Kao nekada, kad su suca Antonia

Cassesea optuile kolege da je dopustio Karadidu da umakne pravdi time to nije prihvatio kompromis, istinski krivci radije su zanijemili. Ona je jedini krivac to je meunarodna pravda razoarala, to je izdala obedanje rtvama da de im vratiti dostojanstvo. Mora se zgaziti Carlu del Ponte kao simbolinu figuru da bi se lake unitio san o univerzalnoj pravdi koja bi korak po korak suzbila nekanjivost kada nacionalno pravosue ne ispuni svoje obaveze. Kako bi se bolje izbrisalo iz sjedanja iskorake ICTY-a, danas skromne, ali koji de se u povijesnoj perspektivi pokazati presudnima. Dvadeset petog aprila 2007. Carla del Ponte odgovara samo na jedno pitanje: utaju dokaza. Ta je afera ozbiljno uzdrmala kredibilitet ICTY-a u oima rtava i meunarodnog javnog mnijenja i prijeti da definitivno okalja bilancu ICTY-a. Carla del Ponte eli da Tribunal razjasni tu uasnu epizodu koja je olakala uskradivanje pravde pred Meunarodnim sudom pravde (ICJ). Ona, dakle, trai da suci objave svoje odluke koje su dovele do skrivanja od oiju javnosti dijelova dokumenata VSO-a koji otkrivaju veze izmeu Vojske Jugoslavije i vojske bosanskih Srba, i koji dokazuju izravnu odgovornost Beograda za zloine koje je poinila srpska strana u Bosni i Hercegovini, meu kojima i u Srebrenici. Njezin je zahtjev podnesen Prizivnom vijedu i njegovu predsjedniku talijanskom sucu Faustu Pocaru, koji je 6. aprila 2006., poslije Miloevideve smrti, odluio i dalje drati arhiv VSO-a samo za upotrebu ICTY-a dok su njihovi kolege s Meunarodnog suda pravde (ICJ), dva kilometra dalje, pretresali tubu Bosne protiv Srbije.

Kao i svaka odluka nekog Prizivnog vijeda, ona koju bi Carla del Ponte htjela uiniti dostupnom javnosti, sadri pregled svih prijanjih odluka, nabrajajudi argumente Srbije, motive sudaca ukljuenih u taj proces odluivanja od novembra 2003. i konano one koje je u aprilu 2006. iznijelo pet sudaca Prizivnog vijeda kako bi produilo valjanost zabrane davanja dokumenata drugima. U opdem interesu i vodedi brigu o transparentnosti pravde, zalagala se Carla del Ponte, javnost mora biti informirana o okolnostima u kojima je arhiv VSO-a doao pod iznimne zatitne mjere. Kako bi opravdala svoj zahtjev, navela je stotine novinskih lanaka objavljenih samo u aprilu 2007. u kojima se pekulira o tom pitanju ili se trae objanjenja. Dvadeset sedmog aprila predsjednik Pocar odredio je pet sudaca koji de initi Prizivno vijede zadueno za ispitivanje tog zahtjeva. Zbog poloaja predsjednika ICTY-a, Pocar de dakle, predsjedati, i Prizivnim vijedem, ovlatenim da odlui hode li otkriti ili zadrati tajnost odluke koju je on sam donio kao povjerljivu prije godinu dana. Igra, dakle, nije jo ni izdaleka dobivena.
117

117 Poetkom septembra 2007, Prizivno vijede konano je odbacilo taj zahtev Tuiteljstva. Tim vie to bi otkrivanje odluka kojima je bio cilj zatititi najmranije stranice Miloevideve Srbije potkrijepilo nove korake da se skinu peati s arhiva VSO-a, a ti zahtjevi, kad bi im se udovoljilo, prisilili bi Meunarodni sud pravde (ICJ) da ponovo sudi u predmetu Bosne protiv Srbije. A ICJ ba to eli izbjedi. Dokazao je to odbivi traiti od Beograda dokumente koje mu

ICTY nije mogao dati znajudi sa sigurnodu da bi ga to moglo dovesti u situaciju da osudi Srbiju za sudionitvo u genocidu ili za genocid. Neobjanjiv u oima rtava, taj nepravedni stav sudaca ICJ-a pobudio je snane reakcije sutradan nakon odluke iz februara 2007. Ali estoki napadi Geoffrevja Nicea protiv Carle del Ponte u proljede uspjeli su postidi da se zaboravi odgovornost sudaca ICJ-a i sprijei postavljanje pitanja o politikim pritiscima kojima su podlegli. Pravda kao simbol Tribunal de potrajati petnaestak godina prije nego zatvori vrata. U trinaest godina sueno je ili se jo sudi sto etrdeset estoro optuenih pred ICTY-em, od kojih je pet osloboeno optube. etrnaest optuenih predano je nacionalnim pravosuima, jo jedanaest umrlo ih je prije ili za vrijeme procesa, a za dvadeset pet optuenih odreeno je povlaenje progona. Od pedesetak osumnjienih za koje je Tuiteljstvo smatralo nunim da im se sudi pred ICTY-em, samo je dvadesetak kazneno progonjeno. Jedanaest ih jo eka postupak, a etiri optuena jo su u bijegu. Uz ukupno sto ezdeset jednu okrivljenu osobu, ICTY je predstavljao pravdu kao simbol, kao sveani znak odbijanja da zloini ostanu nekanjeni, a da njihovi glavni krivci i dalje normalno ive. Suprotno ICTR-u, na optuenikoj klupi bilo je ljudi iz svih zajednica. ICTY je optuio Srbe, Hrvate, Bonjake, Albance, Makedonce. Tako je omogudio da se priznaju zloini ije su rtve bile sve skupine. Neki optuuju zbog te brige za ravnoteu. Drugi pozdravljaju tu volju da se
118

podsjeti da legitimnost borbe ne titi od kaznenih progona. Sudska kvalifikacija zloina, prepoznavanje masovnih zloinakih politika, broj optuenih na jednoj ili drugoj strani ipak istiu notorne razlike u odgovornosti. Te nijanse, koje neki smatraju previe sitnima, izmiu iroj javnosti koja, ne shvadajudi ih, neizbjeno naginje zakljuku o graanskom ratu u kojemu su se razliite zajednice meusobno ubijale. Ta teza, pogrena koliko i proirena, nijee da je razaranje protjerivanjem ili istrebljenjem civila organiziran postupak, koji pogaa istodobno osobe i dobra, to karakterizira zloine protiv ovjenosti ili zloin genocida. Ti zloini nisu skretanja koja donosi rat, nego obrnuto: rat je sredstvo izabrano da se uspjeno ostvari masovna zloinaka diskriminacijska politika iji bi nedoputen nain bio previe oit u miru. Mnogi se takoer boje da bi kazneni progon vojnika Tutsija pred ICTR-om pothranjivao negacionistike teze o dvostrukom genocidu, koje su se branile i u samoj Europi. Odatle potekoda za meunarodno pravosue da odredi suvislu kaznenu politiku koja nede izgledati arbitrarna, jer ne moe primjenjivati, suprotno unutarnjem pravosuu u odnosu na najtee zloine u mirnodopskom pravu, naelo jednakosti pred kaznenim progonom. Kako nadi nesigurnu granicu koja dijeli one koji odluuju od izvritelja, kako preutjeti zloine jednih da bi se lake stigmatiziralo vedu odgovornost drugih, kako uiniti prozirnijima kriterije izbora progona, kad taj izbor ovisi o sluaju, kako zadovoljiti najvedi broj rtava kad de meunarodna pravda uvijek biti simbolina pravda?

Na tragu ICTY-a zemlje regije izabrale su takoer dijeliti pravdu koja je simbol. Tri pravosua zaduena za ratne zloine, u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, obedavaju da de suraivati i uinkovito nastaviti meunarodnu pravdu. Ali konsenzusom odgovorni na najviim poloajima nede morati polagati raune. Tako se sudi izvriteljima i srednjoj razini. Taj je napor blagotvoran, ali nosi opasnost da kanjava brojnost sudjelovanja, a ne da stigmatizira i odvrati od svake masovne zloinake diskriminacijske politike, sudedi 118 ICTR je optuio devedeset osoba u vezi s genocidom Tutsija i umjerenih Hutua koji se dogodio od aprila do jula 1994 u Ruandi. Osamnaest optuenih jo je u bijegu. Od trideset troje ved suenih pet je osloboeno krivnje. Izmeu 1997. i 2002. Ruanda je sudila pred svojim sudovima devet hiljada osoba za genocid, od kojih je 20% osloboeno. Da bi se rijeilo pitanje oko sto hiljada optuenika tada u zatvorima Ruande, Kigali se odluio za narodne sudove, nazvane sudovimagacaca, koji su poeli djelovati u proljede 2005. Ukupno sedamsto pedeset hiljada osoba optuenih da su sudjelovale u genocidu, ili svaki deseti Ruananin, mora biti suen pred tim tradicionalnim pravosuem. onima koji su je smislili -upravo one koji su djelovali u ime nacionalnih projekata, koji se jo uvijek slave, iako je do njihova ostvarenja neizbjeno moralo dodi zloinom. Takav izbor moe, meutim, sprijeiti istinsko pomirenje. Drutva unitena masovnim zloinima ne mogu se ponovo

izgraditi na lai, iskrivljavanju povijesti, na zaboravu i nekanjenosti. Da bi se nadoknadili propusti pravde kao simbola, ona de se morati potruditi osnaiti priznavanje zloina da bi se stvorilo zajedniko pamdenje oko kojega de se modi ponovo izgraditi i uinkovito se boriti protiv poricanja, protiv poricanja injenica, ali i porica-nja poloaja dehumaniziranih rtava koje osjedaju potrebu da se vrate u ovjeanstvo" i pronau mjesto punopravnih graana u drutvu. Suprotno ICTR-u, ICTY nije bio in pokajanja, ni kad se stvarao ni kad je doao mir. Zapadne sile koje su bile prisutne ne poduzevi nita pri pokolju u Srebrenici, koji su dvije sudske instance proglasile genocidom, da bi zatim u Daytonu poklonile krvnicima zemlju prekrivenu masovnim grobnicama, imale su mnogo prilika pokazati svoje aljenje ne samo rijeima. A to su odbile unato veliini svojega grijeha. Njihovo posljednje odbijanje da sude Ka-radidu i Mladidu pred ICTY-em ini se da de definitivno zapeatiti njihov gnusni izbor. Bosanski Muslimani, veliki gubitnici ovog rata u kojem su platili najtei danak, za razliku od Kagamea, nisu iskoristili cijenu svoje krvi za postizanje svojih interesa na meunarodnoj sceni. Za razliku od Kagamea, nisu imali oruje kako bi zaustavili razvoj dogaaja koji su ved od poetka imali genocidne namjere, nisu imali pobjede kojima bi nametnuli uvjete dejtonskog mira, ni modnih saveznika koji bi sprijeili da se usred Europe, koja je upoznala holokaust, potvrde rezultati genocida u Srebrenici. to ni poslije rata ne pokuavaju odvratiti velike sile od toga da im
119

Kao

zamjeraju za njihova nasilja, niti ih natjerati da uhite Karadida i Mladida podsjedajudi ih na njihov istoni grijeh to su napustili narod bosanskih Muslimana kao to su prethodno napustili Tutsije. Bez sumnje zato to su izgubili rat, ali i mir. Nisu naprotiv izgubili nadu da de dobiti zadovoljtinu za svoje patnje, nadu da de biti rehabilitirano njihovo pravo da imaju prava. Ova potraivanja ne postavljaju se ni politikim zahtjevima, ni ucjenom velikih sila, nego u zahtjevu za pravdom. Najpravednijim i najmirotvornijim nainom, iji je osnovni smisao upravo zaustaviti logiku osvete. ICTY je 2001. godine pridonio priznanju zloina u Srebrenici imenujudi ga genocidom (sluaj Radislav Krstid"), a ta je odluka potvrena i u drugostupanjskom postupku u aprilu 2004. Optuio je dvadesetak osoba u vezi s najvedim pokoljem na europskom tlu od 1945. Najvii dunosnici ipak nisu osueni: Karadid i Mladid jo su na slobodi, Miloevid je umro u zatvoru ne doekavi presudu. Odlukom od 26. februara 2007., nakon albe Bosne i Hercegovine, Meunarodni sud pravde (ICJ) oslobodio je meutim Miloevidevu Srbiju od odgovornosti i sudionitva u genocidu u Srebrenici. Skidajudi tako krivnju s Miloevida, njegove zloinake politike i njegova reima, taj je Sud zauzeo mjesto ICTY-a. Time to je oslobodio krivnje Miloevidevo okruenje u srpskom rukovodstvu za genocid u Srebrenici (Periid, Staniid, imatovid), ICTY je sam odustao od traenja istine. A ta druga istina, ved od poetka okrnjena i po toj logici krivotvorena u zavrnici, koju je formulirao ICJ o

najsmrtonosnijem reimu koji je Europa upoznala od ponora holokausta, prelazi potomstvu, uz opasnost da usput pomete dokumentirane i neporecive injenice nakupljene sa izama prvog meunarodnog procesa protiv jednog efa drave. Ako je pravda skupa, koliko de tek stajati ta odbijanja da se zaustavi nekanjivost genocidnih gospodara i da se ubije klica bududih nasilja? Meunarodno kazneno pravosue nije svojom jedinom modi, a to je da kazni, dokazalo svoju funkciju odvradanja, obuzdavajudi sustavna nasilja protiv civilnog stanovnitva svugdje po svijetu. Sve dok drave medu svoje prioritete ne upiu zlatnim slovima borbu protiv nekanjivosti, potencijal odvradanja meunarodnog pravosua bit de vrlo ogranien. U meuvremenu, moda je njezinu sposobnost odvradanja od volje za osvetom trebalo dugorono mjeriti u ogranienijem prostoru, tamo gdje je 119 Teorijski, preivjeli iz genocida u Srebrenici, kao i sve raseljene osobe, mogu se vratiti kudi u skladu s Dejtonskim sporazumom. U praksi, svaki masovni povratak odvrada se ved dvanaest godina mjerama odmazde i prisutnodu na licu mjesta sudionika zloina. Manje od hiljadu preivjelih vratilo se ivjeti u Srebrenici. Osamljeni, proganjani od ostalog stanovnitva, trae posebne mjere da bi mogli razviti gospodarsko djelovanje i pokuati ostati tu. Ali kako se njihovi vapaji nisu uli, sada razmiljaju o zajednikom odlasku.

meunarodna pravda mogla djelovati i prisiljavati na priznavanje zloina i odgovornosti. Ali Karadideva i Mladideva hipoteka ozbiljno optereduje ovo ulaganje u bududnost Balkana. Uz opasnost da udvostrui podneseno nasilje sve dok rtve ostanu zatvorene u prolost svoje zajednice, koju pravosue jo nije oistilo od nepravdi. U toj se situaciji teko moe nadati pomirenju. Teko je zamisliti da de rtve genocida ili njihovi potomci smatrati da su dobili zadovoljtinu samim priznanjem toga ina i kanjavanjem nekih izvritelja, dok oni koji su uobliili tu namjeru budu ostavljeni na slobodi, dok je onoga, koji je dijelio tu namjeru i od nje napravio politiku, krivnje oslobodio ICJ, i dok njihovo pravo da imaju svoja prava, medu kojima i pravo da se vrate kudi, jo uvijek ovisi o volji njihovih krvnika uz pristanak velikih sila. ICTY nije promaio svoju misiju, bio je prisiljen politikom voljom modnih da je ne ispuni najbolje i do kraja: otro mu uskrativi sredstva, liivi ga pristupa dokazima i bjeguncima koje sam nije mogao uhititi, dopustivi njegovo zatvaranje, a da Karadidu i Mladidu nije sueno. ICTY nije bio nepogreiv, daleko od toga. Zapadne sile ipak snose glavnu odgovornost za najavljeni neuspjeh prvog meunarodnog kaznenog pravosua od Sudova u Nrnbergu i Tokiju. Ali istina je da one nisu raspoloene da je preuzmu i da de prvi koji de platiti cijenu biti rtve i meunarodno pravosue u koje one polau posljednje nade. Bez policije i bez izvrne vlasti, jo ovisniji o dobroj volji drava i ogranie-niji njihovom politikom voljom nego dva

Meunarodna kaznena suda (ICT), stalni Meunarodni kazneni sud (ICC) jest i jo de dugo ostati suoen s istim opasnostima i s istim otporima. EPILOG Nesigurna bududnost Nitko ne sumnja da je danas tee biti diktator u mirovini nego prije deset godina, da je tee zadrati vlast nakon to se poinilo zloine ili zavriti neki rat amnestijom. Ali volja da se potvrdi pravo i kazni zloince, koja se izraava ved jedno desetljede sve vedim brojem sudskih tijela ipak nije uspjela iskorijeniti stare navike. Jednostavno, borba protiv nekanjivosti, a pogotovo modnika, daleko je od toga da je pobijedila, unato povijesnom zaokretu koji je izveo ICTY optuivanjem i uhidenjem Slobodana Miloevida. Stari su refleksi odoljeli raanju meunarodnog pravosua, refleksi koje diktiraju vii interesi" zbog kojih de drave, ako zatreba, osporavati valjanost pravne batine ovjeanstva, ili barem zaboravljati prisile koje ona namede. Stoljede koje je upravo zapoelo zanemaruje lekcije nedavne prolosti, obiljeene najudo-vinijim oblicima barbarstva koje je povijest upoznala, kao i neosjetljivodu na meunarodno nasilje i razornu mod autoritarnih reima. Ono okiva samo sebe u vlastita protuslovlja: propovijeda se zatita ugroenog stanovnitva, a ne eli se djelovati tamo gdje treba spaavati goli ljudski ivot, ili se hode djelovati, ali ne i tititi ljudska prava, daje se prednost preivljavanju drava pred preivljavanjem

naroda, prednost redu pod cijenu nepravde pred pravdom pod cijenu promjene vlasti. inilo se da je ICTY konano nametnuo ideju da nije mogude nikakvo nacionalno pomirenje, a da rtvama ne bude ispravljena nepravda. To je morao jamiti stalni Meunarodni kazneni sud (ICC). Amnestija sigurno nije vie kljuna rije diplomacije, ali ona ostaje jedno od oruja u njezinu arsenalu. Godina 2007. iznenada nas je podsjetila na stvarnost ovoga svijeta koji je u previranju, ali se ne mijenja. Poetkom marta 2007. afganistanski predsjednik Hamid Karzai odobrio je nacrt zakona koji je izradio parlament u kojem prevladavaju bivi ratni vode i koji je skrojen po mjeri tako da najodgovornije za zvjerstva izuzme od pravde. Samoamnestija, izglasana u ime pomirenja i stabilnosti, protiv volje goleme vedine stanovnitva koje trai pravdu u zemlji u kojoj je od 1979. poginulo vie od milion i pol ljudi. U Obali Bjelokosti amnestiju koju je 12. aprila 2007. potpisao ef drave Laurent Gbagbo sporazumno s dojueranjim protivnikom Guillaumeom Soroom, otvara put potpunoj nekanjivosti poinitelja zloina protiv ovjenosti i ratnih zloina, poinjenih u sukobu koji je potresao zemlju od 2000. godine. Od 2006. ugandski pobunjenici odbijaju potpisati mir sve dok se ne prekinu kazneni progoni koje je zapoeo ICC protiv njihova voe Josepha Konyja i etvorice voa pokreta LRA. Ovi apeli izazivaju zbunjenost, ali ostaju jedna od mogudnosti za

zapadnu diplomaciju koja eli uvrstiti primirje i zaustaviti dvadesetogodinji rat u Ugandi. Usporedno s tim, ideja o odgovornosti za zatitu" ugroenih populacija napreduje i ovjerena je sveanim tekstom Skuptine Ujedinjenih naroda. U februaru 2007. ezdesetak zemalja potpisalo je novu meunarodnu konvenciju kojoj je cilj sprijeiti nasilne nestanke ije su rtve deseci hiljada ljudi u svijetu. Ona oznaava uspjeh dvadesetpetogodinje borbe i stupit de na snagu kao obavezujuda kad je ratificira dvadeset zemalja. ezdesetak zemalja obave-zalo se uz to boriti protiv vojaenja djece i njihova iskoritavanja u oruanim sukobima. Ta sveano preuzeta obaveza zasada nema nikakve pravne valjanosti za meunarodno pravo, ali je i ona ipak korak naprijed. Razdoblje poslije 11. septembra 2001. nije odvratilo od elje da se proiri pravna regulacija. Paradoksalno, pokazala se vie nego ikada njezina nunost. Ali drave i dalje nerado usklauju svoje rijei i djela. Svi meunarodni ugovori i konvencije koji bi morali nametnuti pravila humanosti u ratu, kako bi se smanjile patnje koje on donosi, a na kojima se zasniva meunarodno humanitarno pravo, sada imaju sudska tijela koja su nedostajala do osnutka Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) 1993. godine. Otada meunarodni kazneni sudovi i druga pravosudna tijela, meunarodna ili mjeovita, koja su nastala u posljednjem desetljedu, unaprijedila su pravnu praksu na podruju meunarodnog humanitarnog prava. Prvi put sueno je za djela genocida.

Sada je i silovanje kao sredstvo rata sastavni dio zloina protiv ovjenosti, isto kao ubojstva, prisilni izgon, tortura, prisvajanje ili unitavanje dobara. Sve vie zemalja ukljuuje meunarodno humanitarno pravo u svoje kazneno zakonodavstvo zakonodavstvo kako bi mogle i same sankcionirati krenje tih prava kako to od 1949. preporuuju enevske konvencije. Ta svjetska pravna batina sada ima stalnu meunarodnu instancu univerzalne namjene, stalni Meunarodni kazneni sud (ICC). Nastanak meunarodnog pravosua i svjetska rasprava koju je izazvalo stvaranje ICC-a pridonijeli su upoznavanju normi toga prava, dotada zatoenog na papiru kao lijepe rijei, kao sveana obedanja, a ne kao obaveze koje drave moraju ispuniti. Meunarodno humanitarno pravo steklo je tako kroz godine neospornu legitimnost u javnim mnijenjima zemalja. Postalo je standard i meunarodno mnijenje tumai sukobe i prosuuje ponaanje drava ili ratnih voa po mjerilu njegovih normi. Bushova administracija to je platila kad je u ime vie nude borbe protiv terorizma proglasila to pravo zastarjelim" i opozvala njegovu valjanost. Ne odustajudi time od izvanrednih mjera borbe, pritvora, ispitivanja, ukljuujudi i uz torturu, prisiljena je priznati legitimnost prava ije su Sjedinjene Amerike Drave nekada bile gorljivi pokretai, i hiniti da potuje njegova pravila pokredudi progone pred vlastitim sudovima. Otvoreno odbijati to pravo danas se ini nemogudim, zahvaljujudi budnosti nevladinih organizacija i javnog mnijenja, ak i ako se i dalje kri isto tako esto kao

nekada. ak i ako oni koji ga kre nisu uvijek zaustavljeni u svojem pothvatu i nisu uvijek prisiljeni odgovarati za svoje ine. Meunarodno pravosue nije jo uspjelo uvjeriti javno mnijenje. Unato stvarnim uspjesima i ostvarenjima znatnog dijela svoje misije, Meunarodni kazneni sudovi (ICT) ostavljaju utisak nedovrene misije. Mnogi su u napasti da zakljue kako su doivjeli neuspjeh pod izlikom da su dugo trajali a malo postigli". Od njih se oekivalo nita manje nego da uklone nekanjivost i time sprijee ponavljanje masovnih zloina, da rasvijetle povijest i tako doprinesu pomirenju. Nisu mogli sami ispuniti takvu zadadu, iji je veliki dio stvar politika djelovanja, a ne pravde. Stalni Meunarodni kazneni sud (ICC), ozbiljno sputan injenicom da ga ne priznaje vedina zemalja, medu kojima neke najmodnije na naoj planeti, danas izaziva onoliko razoaranja i sumnji koliko je nekada budio nadanja. Nimalo iznenaujude. Meunarodno pravosue danas je na presudnoj prekretnici svoje kratke povijesti. Izmeu prolosti i bududnosti. Izmeu revolucije i evolucije", rekli bi neki pravnici u Hagu. Izmeu poleta i opadanja" predviaju najvedi pesimisti. Njegovo nastupanje sigurno predstavlja revoluciju koja je oborila mnoge tabue, stvorila nove obaveze dravama, oivjela pravo koje je dugo bilo mrtvo slovo na papiru i bez sustava sankcioniranja, donijela novog sudionika u meunarodnu sferu. Ali poslije euforije tog razdoblja za koje se smatralo da najavljuje skoranji kraj nekanjivosti i vedu zatitu ugroenih populacija, meunarodno pravosue

mora se sad oboruati strpljenjem da bi izdralo dug put preko pustinje koji je sad eka. Demontiranje dva Meunarodna kaznena suda izazvat de bez ikakve sumnje duboku krizu povjerenja. Protivnici de se pouriti pokopati meunarodnu pravdu ili, to doe na isto, ostavit je u koloteini u koju su je sami doveli. Njezinim braniteljima bit de teko odbijati njihove napade jer de, unato neporecivim iskoracima, dva Meunarodna kaznena suda (ICT) ostaviti za sobom vie od dvadesetak bjegunaca traenih zbog genocida, a stalni Meunarodni kazneni sud (ICC), koji sredinom 2007. ima samo osam optuenika od kojih mu je tek jedan izruen, nede se modi do kraja ovog desetljeda pohvaliti nekim vedim rezultatom.
120

Da postignuda njihovih prethodnika ne bi bila kratkog daha, da bi se ponovno potvrena legitimnost svjetske pravne batine pretoila u konkretne uinke, IPC mora dokazati svoju uinkovitost i stvoriti kredibilitet a time i legitimitet koji s mukom stjee. Mora se gurati i nametnuti se na meunarodnoj sceni dok ne postane njezin priznati sudionik kojega se slua. ICC ne smije postati samo komora za registraciju progona koje de drave zapoinjati bez stvarne sposobnosti i volje da sude, ne samo ratnim voama nego i onima koji su ih u tim dravama eventualno podravali. Pomodna nadlenost u odnosu na unutarnje pravosue, kakva je dodijeljena ICC-u, prepustila je glavnu ulogu dravama. Ta nadlenost ih moe pozivati na obavezu da sude, prikljuiti ih suenju nekima odgovornima za zvjerstva. Ali moe i olakati postizanje kompromisa u ime

politike ravnotee, ograniiti traenje istine i odgovornosti. No ICC nede uvijek biti kadar otkriti propuste unutarnjih pravosua i vriti pritisak da se oni isprave, jer nema ovlasti za istrage na terenu ako ga drava nije pozvala ili ga nije ovlastilo Vijede sigurnosti. Njegova mod da nadzire jesu li drave u stanju same suditi mogla bi dakle ovisiti o sluaju, naroito ako tim dravama prue podrku eventualni modni saveznici, odluni da pod bilo koju cijenu daju prednost unutarnjem pravosuu. Ravnotea izmeu politikog realizma i ideala pravde teko de modi nadi sud u kojem drave i dalje imaju glavnu ulogu i ija je mod prisile znatno slabija od one koju su imali jedan i drugi ICT. Za sada meunarodno pravosue ne uspijeva nametnuti svoje imperative i osloboditi se politikih logika. elja da kompromitiraju pravdu, stavljajudi je u slubu politikih procesa, da je odgurnu u drugi plan umjesto da je uine partnerom, da tvrde kako mora pritedi ,,u pravi as" da bi ostavila mjesta za kompromis, nije nimalo popustila meu velikim silama. Kao odluujudi imbenici na meunarodnoj sceni, velike sile i dalje ele pravdu za onoga koga hode i kad one hode. Bit de teko uvesti neovisnost pravosua. Njezini vatreni pobornici napominju da su i unutarnjim pravosuima trebala stoljeda da do nje dou. Odnos izmeu pravde i politike uvijek je bio konfliktan, ali je prostor sukoba znatno smanjen u demokracijama. Na meunarodnom terenu, naprotiv, granice koje namede pravna drava naglo se briu. Upravo na taj izazov morat de odgovoriti ICC. Ali u tome moe

uspjeti samo ako pridrui velike sile pridonosedi razvoju samog smisla realpolitike tako da ta rije vie ne znai, kako je to esto sluaj, kukaviluk i izdaja osnovnih vrijednosti. ICC je ved pobijedio u prvoj bitci i to ne najmanjoj: protiv najvede sile na svijetu iji su voe bili uvjereni da nede modi funkcionirati bez njihove podrke. Ipak, odsutnost Sjedinjenih Amerikih Drava iz ICC-a naravno da podriva njezin domet i kredibilitet. Teko de zavladati meunarodno pravo ako SAD osporava stalnom Meunarodnom kaznenom sudu (ICC) pravo da budu dijelom meunarodnih pravila igre, pravila koja najede odreuju one. Kratkorono, bududnost ICC-a ini se ozbiljno ugroenom. Ali meunarodno kazneno pravo ipak ostaje jezik koji je zajedniki svim ljudskim bidima, jezik koji u to ime zasluuje da se zastupa stalnom politikom borbom. Ako se moemo i veseliti izdizanju prava iznad zloina, nepovjerenje drava prema prisilama meunarodnog prava zapeatilo bi bududnost pravde. Ove prisile nemaju, meutim, cilj ograniiti mod drava, one postoje zato da postave granice modi upravljaa koji ne bi potovali meunarodna pravila i da tako tite ovjeanstvo. Pristalice ravnotee sila i vojne sile, da bi osigurale tu ravnoteu, i dalje de slabo potovati meunarodno pravo. Intervencionisti bili 120 Samo ICTR broji osamnaest bjegunaca.

oni ameriki ili ne, uvijek de vidjeti u meunarodnom pravosuu zapreku za akciju. Pristalice ekanja, bili oni europski ili ne, vidjet de u meunarodnom pravosuu sredstvo opravdanja za svoje nedjelovanje. Da bi se izalo iz te slijepe ulice, politiari de morati nadi sposobnost da usmjere u istom pravcu interese drava i osnovne vrijednosti, a ne da ih suprotstavljaju ili postupaju kao da oni iskljuuju jedni druge. Misao da treba zatititi ovjeka od njegovih najsurovijih tenji potjee iz XVIII. stoljeda. XX. stoljede ipak je obiljeeno dehumanizacijom", nemjerljivom ravnodunodu prema ljudskim bidima. Krvarenje u Prvom svjetskom ratu, holokaust, pustoenje totalitarizma u Staljinovu SSSR-u, kineska i sje-vernokorejska kulturna revolucija meu najsnanijim su primjerima onoga to je Therese Delpech tako tano nazvala podivljanjem". XXI. stoljede zapoelo je i gromoglasnim izrazom negacije vrijednosti ivota 11. septembra 2001. Jer je prolo stoljede otilo predaleko u ljudskoj patnji i razaranju ovjenosti, meunarodne konvencije pokazale su se neophodnima da se otkloni nevjerovatna regresija suvremenog svijeta. Svijet se danas ne smije odredi odredaba koje je donio u poletu mudrosti izazvanom najmranijim stranicama nae povijesti i prezreti sredstva kojima se konano opskrbio da bi potisnuo barbarstvo. Zato je potrebno urno postaviti preivljavanje naroda za naelo meunarodnih odnosa, kako to zapovijeda Povelja Ujedinjenih naroda. Potrebno je vratiti ljudsko bide i njegovo preivljavanje u sredite
121

zaokupljenosti i shvatiti zatitu drava ponajprije kao zatitu naroda, a red i sigurnost svijeta kao neodvojive od pravde i potovanja pravila jer se preivljavanje drava ne smije dogaati pod cijenu ugroavanja cijelih populacija. Mora se stati na stranu naroda umjesto da se produava njihova agonija da bi se, u ime ravnotee i odnosa snaga, spaavale drave koje gaze univerzalne vrijednosti koje bi svaka od njih morala braniti. Dok god vrijednosti, koje su kataklizme XX. stoljeda nametnule kao nunost, budu oslabljene nedostatkom podrke drava, svijet de i dalje stvarati patnje. Ako zatita ljudskog ivota i ovjekove ljudskosti uspije postati sredinjom preokupacijom drava u meunarodnim odnosima, tada de i meunarodna pravda nadi mjesto koje joj je namijenjeno. 121 Delpech Therese, L'Ensauvagement, Le retour a la barbarie au XXIe siecle (Podivljanje, Povratak u barbarstvo u XXI. stoljedu), Grasset, Pariz, 2005.