Sie sind auf Seite 1von 166

Povijest Maarske

BARBAT ZAGREB, 1995. UREDNIK Pter Hank SURADNICI Klmn Benda, Lszl Makkai, Zsuzsa L. Nagy, Emil Niederhauser, Gyrgy Spira, Kroly Vrs PREVELI Dr. Drago Roksandi i Veljka oli-Peisker NASLOV IZVORNIKA Pter Hank, urednik THE CORVINA HISTORY OF HUNGARY FROM EARLIEST TIMES UNTIL THE PRESENT DAY Pter Hank, 1991 Published by Corvina Books, Budapest IZDAVA Barbat Zagreb, Nova Ves 77b ZA IZDAVAA Vladimir tokalo UREDNIK Dr. Drago Roksandi RECENZENTI Dr. Igor Karaman Dr. Drago Roksandi LEKTOR Tomislav Salopek KOREKTORI Mirna tokalo Vesna Pavkovi ISBN 953-181-007-9 IZDAVANJE KNJIGE PRIPOMOGLI SU Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske Institut Otvoreno drutvo Hrvatska

SADRAJ
Prepoznavanje poznatog (DR. DRAGO ROKSANDI) Uredniki predgovor UGARSKA U SREDNJEM VIJEKU Seoba i stvaranje maarske drave Povijest Karpatskog bazena do kraja rimske vlasti Huni, Teutoni, Avari i Slaveni u Karpatskom bazenu Od Urala do Dunava: maarska pretpovijest Osvajanje i napadi Utemeljenje drave Srednjovjekovna Ugarska Rane promjene u maarskoj dravi Uvrivanje feudalne drave Maarska kultura u ranomu srednjem vijeku Borbe s barunima (1242.1308.) Gubitak ugarskih posjeda na Jadranu Rane borbe s Turcima Pokuaji stvaranja poduavskog carstva Maarska privreda u srednjem vijeku Seljaki rat 1514. i mohaka bitka Gotika kultura u Ugarskoj Rana renesansna kultura u Ugarskoj UGARSKA NA POETKU NOVOG DOBA Podjela Ugarske na tri dijela Posljedice Mohaa Uspon Erdelja i dugi rat Humanistika kultura i reformacija u Ugarskoj Bocskai i hajduki rat za neovisnost Napori Gbora Bethlena radi ugarskog ujedinjenja Sree i nesree dvojice Rkczija Vjeno kmetstvo i nasljedno plemstvo u doba turske okupacije Kultura u stoljeu maarskog pada Ponovno ujedinjenje Ugarske u Habsburkom imperiju Oruje, oruje nam treba i herojska odlunost Krv Zrinskoga plavi Be... Naprijed, kuruci, naprijed! elio bih da na narod ne ostane u neznanju Nai zemljaci su spremni, treba im voa S Bogom za dravu i slobodu Moja je namjera poduzeti sve za sreu moje domovine Naseljavanje i preureenje u XVIII. Stoljeu Na ivot i naa krv Svaki je narod postao obrazovan u svojemu vlastitom jeziku Prvi sluga drave 2

USPON KAPITALIZMA U UGARSKOJ Utjecaj francuske revolucije i doba reformi Habsburka e nasljedna loza biti prekinuta Maarski graani, zakunimo se na ivot ili smrt Napoleonski ratovi Prema dobu reformi Istvn Szchenyi i reformni pokret Sloboda i vlasnitvo Na putu u kapitalizam Maarska kultura u prvoj polovici XIX. stoljea Nacionalna buenja u Podunavlju Buroaska revolucija Izbijanje revolucije u oujku 1848. Revolucionarni tabor i kontrarevolucija Poetak rata za neovisnost Slom Revolucije Razdoblje apsolutizma i dualizma Godine despotizma Nacija e izdrati Lajos Kossuth u izbjeglitvu Nagodba Austro-Ugarska imperij proturjeja Maarski ministar na Ballhausplatzu Ne diraj lava dok spava Idemo prema zemlji slobode Doba utemeljitelja Suton romantizma Tisuljee Narodi i narodne manjine u dualizmu Lice Ugarske ivot siromanih Potres Poeci radnikog pokreta u Ugarskoj Paun slijee Put u Sarajevo Izbijanje rata Problemi na bojinici i kod kue MAARSKA NAKON 1918. Revolucije 1918. i 1919. Vojni kolaps i revolucija 1918. Prema liberalnoj demokraciji Sovjetska Republika Nade, stvarnost, posljedice Izmeu dvaju svjetskih ratova Uspon na vlast Horthyjeva reima Politika konsolidacija pod Istvnom Bethlenom 3

Velika gospodarska kriza i skretanje udesno Tok i potekoe vanjske politike Lijeva oporba Horthyjevu reimu Ekonomija i drutvo u meuratnom razdoblju Promjene u stilu ivota Valovi iseljavanja Kultura i umjetnosti Na pragu rata Maarska ulazi u drugi svjetski rat Pokuaj primirja i izlaska iz rata Na socijalistikom putu Osloboenje Maarske Nova snaga Gospodarstvo Promjene u drutvu i ivotnim uvjetima Kulturni i intelektualni ivot Suradnici Kazalo zemljopisno-povijesnih pojmova

Prepoznavanje poznatog
UZ PRVU POVIJEST MAARSKE NA HRVATSKOM JEZIKU Povijest Maarske od najranijih vremena do danas (The Corvina History oj Hungary from Earliest Times to the Present Day, Budimpeta: Corvina, 1991.), prva u nas objelodanjena maarska povijest na hrvatskom jeziku, koncepcijski i uredniki djelo je jednoga od najuglednijih suvremenih maarskih povjesniara, Ptera Hanka. Izvedena je suradnjom itave skupine prvorazrednih istraivaa, iji je doprinos razvitku maarske historiografije u posljednjih pola stoljea, u podrujima vlastitih specijalizacija, odluujui. Veina njih znatan je dio svojega radnog vijeka provela u Institutu za povijest Maarske akademije znanosti. Unato meusobnim svjetonazornim razlikama, kao i razlikama u shvaanju zanata povjesniara, u svojemu zajednikome radnome prostoru nedavno preminuli Klmn Benda te Lszlo Makkai, Zsuzsa L. Nagy, Emil Niederhauser, Gyrgy Spira i Kroly Vrs stekli su kulturu zajednikoga istraivakog rada, bez koje su djela poput ovih jednostavno nezamisliva.1 Ovim djelom znanstvenopopularnom sintezom, koja je izvorno napisana na engleskom jeziku (One Thousand Years. A Concise History oj Hungary, Budimpeta: Corvina, 1988), a u meuvremenu prevedena na vie drugih svjetskih jezika suvremena maarska historiografija i kultura uspjeno se predstavljaju u svijetu na nain koji nedvojbeno olakava komunikaciju unutar sve brojnije i multikulturalnije intelektualne zajednice. Djelo svjedoi o naporu da se maarsku povijest predoi inozemnim itateljima na inovativan nain, koji je tradicija moderne globalne historije u Europi i svijetu nametnula kao jedan od najvanijih kriterija prepoznavanja istraivake zrelosti neke nacionalne historiografije. Trudei se maarsku povijest izloiti u mnotvu drutvenih i prirodnih, ekonomskih i kulturnih, pravnih i politikih, vojnih i diplomatskih meuovisnosti, a dosljedno nastojei osloboditi vlastite interpretacije bilo kakva napreac izvedenoga historijskog determinizma, P. Hank i suradnici nedvojbeno su uspjeli napisati djelo koje e svakog manje ili vise neupuena itatelja u svijetu pribliiti povijesnoj batini maarskog naroda i potaknuti ga da s jo vie razumijevanja prati razvojne procese i aspiracije u maarskoj kulturi i maarskome drutvu. S tog je stajalita ova knjiga primjer kako se i na vrlo ogranienu prostoru mogu pokuati izvesti sinteze s dalekosenim znanstvenim i kulturnim implikacijama. U tom su smislu maarska historiografija i kultura inae ve due vrijeme vrlo poticajne za niz drugih, susjednih nacionalnih kultura, a ovo je samo jedan u nizu izdavakih pothvata kojima se maarski stvaraoci ne samo predstavljaju Europi i svijetu ve i ukljuuju u brojne duhovne kontroverze u suvremenoj europskoj i svjetskoj kulturi u posljednjih etvrt stoljea. Izvorita takve tradicije komunikacije sa svijetom mnogo su dublja.2
1

U vrijeme demokratskih promjena u maarskome drutvu godine 1990., kada, dakle, nastaje i ovo djelo, Nacionalni komitet maarskih povjesniara objelodanio je sedam svezaka zbirke tudes Historiques Hongroises 1990 (urednik Ferenc Glatz), s velikim mnotvom znanstvenih lanaka na vie svjetskih jezika, pod sljedeim naslovima: 1. Settlement and Society in Hungary, 2. Ethnicity and Society in Hungary, 3. Environment and Society in Hungary, 4. European Intellectual Trends and Hungary, 5. Reformists and Radicals in Hungary, 6. The Stalinist Model in Hungary i 7. The Selected Bibliography of Hungarian Historical Science 19851989. Velika veina tekstova pisana je s nastojanjem da se temeljna istraivaka pitanja u maarskoj historiografiji interpretacijski uine prepoznatljivima u dominantnim istraivakim kretanjima u euro-amerikoj historiografiji, a i bibliografija je sroena tako da se ve na prvi pogled, po klasifikacijskim kriterijima, mogu uoiti inovacijska kretanja u maarskoj historiografiji. U tom je smislu i Hankova sinteza samo jedno od djela sline duhovne inspiracije. 2 Na ovom je mjestu potrebno navesti samo neke od naslova kojima se u nas inae malo tko koristi, bez pretenzije za predoavanjem bilo kakve iscrpnije bibliografije sinteza maarske povijesti objavljivanih na svjetskim jezicima: J. Nadnyi, J. Howell, Florus Hungaricus, or, The History of Hungary and Transylvania, London, 1664; D. Brenner, Histoire des rvolutions de Hongrie... , La Haye, 1739; I. Fessler, Die Geschichten der Ungern und ihrer Landsassen... , Leipzig, 181525; J. Schneller, Die Geschichte Ungarns, sv. IIII, Dresden, 18291833; P. Teleki, The evolution of Hungary and its place in European history, New York, 1923; Gulf Breeze, Fla., 1975; F. Eckhardt, Histoire de la Hongrie, Pari, 1932; D. Kosry, A history of Hungary, Cleveland, New York, 1941; D. Sinor,

Otkako je nakon sloma maarske revolucije godine 1956., uzrokovana sovjetskom vojnom intervencijom, postupno bio zapoeo proces liberalizacije maarskoga gula-socijalizma, maarska se intelektualna elita, a u njoj i povjesniari, nastojala optimalno koristiti dostupnim mogunostima otvaranja preko granica blokovski podijeljena kontinenta i svijeta. Bila je to gotovo instinktivna reakcija kulturne i znanstvene elite zemlje ija je povijest uvijek bila povijest opstojnosti na granicama svjetova i ija je budunost bila izvjesnija samo tada kada nijedna od dimenzija maarske multiregionalnosti u kontinentalnim obzorjima nije bila iskljuena iz maarske svakodnevice. Mnogi vidovi toga etvrtstoljetnoga procesa jo ni danas nisu dovoljno poznati, ali je injenica, kada je rije o historiografiji, da su maarski (i dodajmo ovom prilikom objektivnosti radi poljski) povjesniari ustrajnim objavljivanjem niza najvanijih svojih radova u vlastitim izdanjima na svjetskim jezicima maarsku historiografiju i kulturu uinili neprijepornim iniocem multiregionalne istraivake i kulturne arhitekture u Srednjoistonoj Europi, a danas, poslije godine 1989., mogli bismo rei i mnogo vie od toga. U tom se smislu i ova znanstvenopopularna sinteza pojavila kao jedna od posljedica dijaloga s Europom i sa svijetom, koji su zapoeli znatno prije njezina nastanka i koji svjedoe da se i u duhovno krajnje skuenim okolnostima mogu stvarati djela s europskim referencijama. U tom se smislu pojavilo i ovo, hrvatsko izdanje, i to prijevodom s engleskog jezika najrecentnijega maarskog izvornika, preraena nakon uvoenja sustava viestranake politike demokracije u Maarskoj godine 1990.3 Pojava ovoga djela u nas nuno ima mnogo drukije konotacije nego manje-vie bilo gdje drugdje u svijetu, gdje je ono prevedeno i gdje ga se doivljava kao neku vrstu maarske znanstvenopopularne autopercepcije. Mnogim je itateljima u nas vjerojatno i nepoznata ve naglaena injenica da je pred njima prva povijest maarskog naroda ikada objavljena na hrvatskom jeziku, to ve samo po sebi mora izazivati uenje, ako se uvijek iznova ne uzimaju u obzir ogranienja hrvatske i maarske tradicije 19. i 20. stoljea. Osim toga, iako je nekoliko vodeih suvremenih hrvatskih povjesniara u viegodinjoj komunikaciji s najpoticajnijim maarskim povjesniarima, a ponajvie su to Mirjana Gross i Igor Karaman, u nas jedva da je sustavnije prevedeno ita to je od trajnije vrijednosti na maarskoj strani. Dakako, isto se moe rei i za hrvatske prijevode na maarski, ali je to uoiti ipak prije svega obveza maarskih kolega.4 Iako je u novije vrijeme dosta uinjeno u regionalnoj suradnji povjesniara u zajednici Alpe-Adria, pa i u nekim drugim projektima, bez straha od temeljno pogrenog zakljuka moe se ustvrditi da je komunikacija maarskih povjesniara sa svijetom tekla i tee ponajvie i dalje izvan konteksta maarsko-hrvatskih/hrvatsko-maarskih odnosa. A to je ono nad ime se vrijedi zamisliti s obiju strana i zbog ega bi ovu knjigu trebalo shvatiti ne samo kao znanstvenu obavijest, namijenjenu mnotvu manje ili vie strunih itatelja ili tek duhovnih znatieljnika, tj. onih ljudi o kojima moda prije svega i ovisi ivotnost jednoga kulturnog kruga, nego i kao poticaj da se i s hrvatske, a
History of Hungary, New York, 1959; Westpoint, Conn., 1976; K. Eszlry, Histoire des institutions publiques hongroises, Pari, 1959; D. Kosry, S. Vrdy, History of the Hungarian Nation, Astor Park, Fla., 1969; I. Barta, E. Pamlenyi, A history oj Hungary, Budapest, 1973; London, 1975; P. Sugar, P. Hank, T. Frank, A History of Hungary, Bloomington, 1990. itd. 3 K tome, posljednje je poglavlje u hrvatskom izdanju, ono koje se odnosi na razdoblje od godine 1945. do 1990., posebno dopunjeno za ovu priliku u izravnu dogovoru s profesorom Hankom. U ovom je izdanju svagdje u naelu sauvano pisanje imena maarskom grafijom, osim kada je rije o pojmovima iz hrvatske povijesti, iji su maarski nazivi navedeni u kazalima. U osnovnom su tekstu hrvatski pisana i ona maarska imena koja su tradicijski ukorijenjena u svojemu kroatiziranom obliku (npr. kralj Matija). Ako se u tekstu rabio kakav naziv u engleskom obliku, u ovom je prijevodu u naelu prevoen na hrvatski. Posebno treba upozoriti na brojne potekoe u prevoenju pojmova Hungary i Hungarian, koji se u hrvatskom prevode i kao Maarska i kao Ugarska, odnosno i kao maarski i kao ugarski. Dakako da dvojbi nije bilo kada je rije o maarskoj povijesti nakon godine 1918. Za itavo prethodno tisuljetno razdoblje u naelu se slijedilo kontekstualno rjeavanje problema, to ne znai da pri tome kadto nije bilo veih potekoa. 4 Bibliografija radova hrvatskih povjesniara na maarskom jeziku i maarskih na hrvatskom, makar za razdoblje od posljednjih pedesetak godina, koliko nam je poznato, jo uvijek ne postoji.

nadajmo se i s maarske strane, naini neka vrsta salda u hrvatsko-maarskoj uzajamnosti u historiografiji, dakako, u kreativnome smislu, dakle, s identifikacijom pitanja u kojima je nuna istraivaka suradnja. Takvih, sigurno, nije mali broj. Povijest hrvatsko-maarskih/maarskohrvatskih odnosa see u doba seobe maarskih plemena u Panoniju. Ona traje vie od tisuu godina. Kako su Hrvati i Maari od godine 1102. do 1918. s vie drugih naroda u Srednjoistonoj Europi bili povezani to personalnom, a to realnom unijom i kako su opstojali unutar istoga civilizacijskog kruga, nedvojbeno je da jedva da ima pitanja u povijesti jednih koja se na neki nain ne bi ticala drugih. Nacionalne ideologije u Hrvata i Maara isto su tako usporedljive, i to ne samo po svojoj povijesnoj supstanci ve i po nekima od svojih temeljnih, tipolokih obiljeja (mali narod velike povijesti, dravnopravna tradicija, kulturna misija na granici svjetova, antemurale christianitatis itd., itd.). Moe se donekle rei da su brojne usporedbe aktualne i danas, unato svemu to je jedne od drugih dijelilo i dijeli u prolosti, posebno u 20. stoljeu. U tom je smislu sigurno da su maarska historiografija i maarska kultura jedan od onih komunikacijskih prostora koji se svim moguim nesporazumima pa i nesuglasicama unato nadaju kao jedni od potencijalno kreativno najpoticajnijih u razvitku hrvatske historiografije pa i kulture. U tome smislu prije svega treba vrednovati pojavu i ovoga prijevoda. Ba zato to je rije o djelu s kojim se maarska historiografija reprezentira u Europi i svijetu, dakle, o djelu koje nam, uz ostalo, omoguuje i da se bez iluzija suoimo s time kako nai maarski susjedi vrednuju hrvatsku (pa i, ire, junoslavensku) dimenziju vlastite povijesti, inilo nam se opravdanim zapoeti ovaj novi ciklus hrvatsko-maarskih historiografskih dijaloga upravo ovim izdanjem, s punom svijeu da ono, osim zanimanja, moe izazvati i razliite vrste razoaranja. Moramo odmah istaknuti da ovo djelo, sa stajalita vrednovanja maarsko-hrvatskih odnosa u povijesnoj perspektivi, prije svega svjedoi o mnotvu optereenja u meusobnim odnosima. Ono to ini i po onome to u njemu pie, ali vjerojatno jo vie po onome ega u njemu nema. Kada se iz hrvatske perspektive pak razmilja o onome to u djelu jest zapisano ak i neovisno o tome kakva je tko pojedinano uvjerenja pa i o tome kakvo je ije moralno pravo da o otvorenim pitanjima ovoga djela sudi, ako ni po emu drugom, a ono po kriteriju vlastita doprinosa razvitku hrvatsko-maarskog dijaloga u historiografiji vrlo snano namee se dojam o posvemanjoj marginaliziranosti hrvatske dimenzije maarske povijesti. Vjerojatno e biti itatelja koji e takav odnos maarskih pisaca prema hrvatskoj povijesti objasniti slinostima u usporedbi niza globalnih procesa u hrvatskoj i maarskoj povijesti, napose u razdoblju do kraja 18. stoljea, tj. prije poetka procesa modernih nacionalnih integracija na jednoj i drugoj strani. U samu djelu ima vie formulacija koje upuuju upravo na takvo zakljuivanje. Potpuno je nepobitno da je u svim takvim sluajevima komparatistika najpouzdaniji vodi u izbjegavanju moguih pliaka, s bitnom napomenom da su i identine strukture i fenomeni u nekome vremenu na jednoj i drugoj strani mogle korespondirati vrlo razliitim posljedicama zbog vrlo razliita prostornoga smjetaja Maara i Hrvata. Geopolitike, geoekonomske i geo-kulturne realnosti hrvatskog i maarskog prostora tek su dijelom usporedive. Odnos Hrvata prema Sredozemlju sasvim je razliite naravi nego maarski, kao to je i maarska komunikacija s jedne strane s europskim Zapadom, kao i s europskim Istokom mnogo izravnije naravi nego u hrvatskome sluaju. Otuda se moe rei da su Hrvati i drukije uli u zajednicu zemalja pod vlau Habsburgovaca, a drukije i izali nego to je to bio sluaj s Maarima. itajui ovo djelo, postaje jasnijim zato u hrvatskoj povijesti nije bilo detronizacija Habsburgovaca i zato ih je u maarskoj povijesti bilo (npr. 1707., 1849.). Ako se tipoloki, u dugome vremenskom trajanju, uistinu hoe sjedne i s druge strane uoiti slinosti u drutvu, dravnopravnim tradicijama, kulturi itd., to doista nije teko, ali je uvijek nuno uoavati i temeljne razlike, ak i tamo gdje su slinosti prividno najvee. Plemike natio croatica i natio ungarica na mnotvo se razliitih naina isprepleu u uistinu sekularnim rasponima, ali je ipak injenica da tradicionalne hrvatske zajednice u kasnomu srednjem i ranomu novom vijeku ne 7

poznaju tako brojno plemstvo kao to je to bio sluaj na maarskoj strani, a da ne govorimo o tome da na hrvatskoj strani nikada nije bilo tako monih veleposjednika, pripadnika gornjih slojeva plemstva, bez kojih moderno maarsko drutvo nikada ne bi moglo biti onim to je postalo do prve polovice 19. stoljea. Dravno pravo i strukture dravne moi na hrvatskoj i maarskoj strani, koliko god se meusobno na razliite naine proimali i poticali od 12. stoljea dalje, teko da su ikada bili u odnosima ravnotea snaga unutar iste dravne zajednice. Ono to je u 19. stoljeu s dravnopravnoga stajalita postalo bitno i na jednoj i na drugoj strani, bile su upravo razlike jer su se samo iz onoga to je distinktivno i mogle konstituirati moderne nacionalne ideologije. I u ekonomskim strukturama mogue je uoiti brojne paralelizme, ali i goleme razlike u bilo kojem razdoblju povijesti jednog i drugog naroda. Identifikacija hrvatske kulture s katolianstvom jedna je od najuoljivijih u europskim razmjerima, to se doista ne bi moglo rei za maarsku kulturu, koja je u svojim modernim ishoditima duboko proeta iskustvom reformacije. Daljnja je razlika u tome to je rijetko gdje u Europi idovstvo imalo tako znaajnog udjela u nastanku moderne nacije kao u maarskom sluaju. Dok je u hrvatskoj povijesti novoga vijeka komunikacija s islamskim svijetom bila prije svega iskustvo meusobna iskljuivanja, sve do meusobne istrage, u maarskoj je povijesti, uz kontinuitete konflikata, mnotvo situacija interesnih povezivanja, i to ne samo u povijesti Erdelja (Transilvanije), gdje je to najuoljivije, a na niz naina moda i presudno za odranje maarskih dravnopravnih kontinuiteta. U razvitku svoje moderne kulture i nacije Maari se nisu mogli oslanjati na neku iru etnolingvistiku zajednicu, kao to su Hrvati mogli u svojem odnosu prema slavenstvu i junome slavenstvu, ali su bili i poteeni brojnih dvojbi o svojem identitetu s kojima su se hrvatske elite regionalno znale suoavati u razliitim razdobljima novovjekovne hrvatske povijesti. Mogli bismo navesti i mnogo drugih pojava i procesa na jednoj i drugoj strani koji ine vrlo sloenima svaki pokuaj razumijevanja hrvatsko-maarskih/maarskohrvatskih odnosa. No, isto to pitanje hrvatsko-maarskih paralelizama moe se i drukije tumaiti itajui ovo djelo. U poglavlju o maarskoj ranoj renesansnoj kulturi hrvatska je sastavnica reducirana do neprepoznatljivosti. Tako su Ivan Vitez od Sredne i Janus Pannonius jednostavno Maari. Nikola je Zrinski, prema ovom djelu, tek iz obitelji hrvatskog podrijetla, a gotovo po svemu ostalom on je Maar i u djelu nema nikakve naznake da bi on i u hrvatskoj povijesti istoga razdoblja mogao biti jedna od najznaajnijih osobnosti. Otuda je i mogue da se upravo s njim u vezi o banskoj vlasti u Hrvatskoj u djelu pie kao o lokalnoj. Hrvatski je kontekst magnatske urote nakon Vasvrskog mira godine 1664. gotovo potpuno izostao, to uistinu dovodi u pitanje i itavu interpretaciju ovoga toliko presudnog dogaaja i u maarskoj i u hrvatskoj povijesti. Hrvatska Pragmatika sankcija uope se ne spominje. (Uostalom, sva pitanja zajednike dravnopravne povijesti od godine 1102., koju se nota bene i ne spominje, do godine 1918. mogla su biti i preciznije interpretirana, ako ve nisu pogreno izloena.) Itd., itd. S dosta sigurnosti moe se uopiti stav da u ovome djelu nije iskoritena mogunost da se multikulturalizam ugarskoga plemstva, a posebno interkulturalizam u sluaju gornjih slojeva maarskoga i hrvatskoga plemstva u kasnomu srednjem i ranomu novom vijeku, pa i poslije, primjerenije interpretira. Na slian je nain mogue slijediti jedno za drugim svako pitanje u ovom djelu koje izravno tangira i maarsku i hrvatsku povijest, ali to doista ne bi imalo smisla. 5 O hrvatsko-maarskim sukobima godine 1848. moe se poneto i proitati, neovisno o tome koliko moemo prihvatiti ponuene interpretacije, ali se o revoluciji iste godine u Hrvatskoj ne moe nai gotovo ni slova, tako da i svi ostali navodi u knjizi nuno dobivaju drukiji smisao. injenica da se o Nagodbi godine 1868. u djelu mogu nai samo dvije oskudne reenice sigurno u nas nee nikoga odueviti. Dakle, ako ga ne objavljujemo u prijevodu da bismo se obavijestili o onome to je s hrvatskoga stajalita ponajvanije, treba rei da ovo djelo dolazi pred hrvatsko itateljstvo prije svega zato da bi ono bilo u mogunosti upoznati se s kulturom miljenja u suvremenoj maarskoj
5

Meu rjeim grubljim pogrekama svakako je najuoljivija ona u vezi s tvrdnjom da su Bosna i Hercegovina, koje je Austro-Ugarska anektirala godine 1908., bile podruje naseljeno Srbima!

historiografiji te da bi moglo potaknuti i sadrajniju i dugoroniju radnu komunikaciju izmeu hrvatske i maarske historiografije doista u obostranu interesu. Podrazumijeva se da e mnogi itatelji u nas ne samo strunjaci posegnuti za djelima poput Pregled povijesti hrvatskoga naroda Ferde iia ili Povijest hrvatskoga naroda Trpimira Macana, da spomenemo samo po jedno starije i novije sintetiko djelo, provjeravajui brojne interpretacije u Hankovoj sintezi sa stajalita spoznaja u hrvatskoj historiografiji. Mogue je pretpostaviti da slinih primjedaba, poput ovih koje se postavljaju u hrvatskome kulturnome krugu, moe biti i s raznih drugih strana, u drugim kulturnim krugovima, koji se s maarskim manje ili vie proimaju. No, vjerojatno e u nas biti i onih itatelja ove knjige koji e prevladavajui odnos pisaca prema hrvatskoj povijesti doivjeti prije svega kao izraz brojnih insuficijencija u modernome historiografskom poznavanju hrvatsko-maarskih/maarsko-hrvatskih odnosa. Kolike mogu biti nedoumice s tim u vezi iz hrvatske perspektive najbolje svjedoi recentno iskustvo s javnom kritikom raspravom o dnevnikim Zapiscima iza kulisa hrvatske politike Isidora Krnjavog (Sv. I.II., Zagreb: Mladost, 1986; priredio dr. Ivan Krtali), kada se nasuprot krajnje pojednostavljenu stereotipu o banovanju Dragutina Khuen-Hdervrija (1883.1903.), bilo nuno suoiti s nizom injenica o modernizaciji hrvatskoga gospodarstva i hrvatske kulture upravo u to doba i to i djelatnou i takvih kontroverznih osoba kao to je to bio i Izidor Krnjavi. Oito je da modernizacijski procesi, koji imaju i svoje nacionalne, ali i brojne druge implikacije, iziskuju mnogo sloenije istraivake modele i metodoloke inovacije, kako u hrvatskoj, tako i u maarskoj historiografiji. Manje ili vie razliiti nacionalni interesi od kraja 18. do kraja 20. stoljea korespondiraju s manje ili vie razliitim nacionalnim ideologijama i njima korespondentnim nacionalnim stereotipima, mitovima itd. Nijedna ni druga historiografija nisu bez nemalih udjela u tim procesima, ali su i jedna i druga najpozvanije njegovati i kritiku kulturu miljenja i o meusobnim odnosima i poticati meusobnu suradnju u rjeavanju nerijetko vrlo sloenih historiografskih pitanja. Upravo s toga stajalita mogue je najbolje uoiti slabije strane prevedene znanstvenopopularne sinteze. Ona je moda najslabija tamo gdje je mogla biti najjaa, a to je u dosljednijoj uporabi upravo onih istraivakih spoznaja po kojima su suvremena maarska kultura i historiografija i stekle svoj zavidni status u euro-amerikoj kulturnoj zajednici. Kada ovjek jednom proita raspravu Istvna Biboa Bijeda istonoevropskih malih drava ili Jen Szcza Oris triju povijesnih regija Evrope, a obje su se nedavno pojavile u hrvatskom prijevodu (Bibo Huszr Szcz, Regije evropske povijesti, Zagreb: Naprijed, 1995.), ne moe a da se i u ovom sluaju ne zapita gdje je u ovoj znanstvenopopularnoj sintezi maarske povijesti dosljednija primjena srednjoistonoeuropskoga regionalnoga pristupa i u komparatistikom i u multidisciplinarnome smislu, na temelju koje bi se brojna pitanja maarskih odnosa s brojnim susjedima u povijesnoj perspektivi mogla uspjenije rjeavati. Kada, s druge strane, ovjek proita neko od fundamentalnih djela Gyrgya Rnkija i Ivana Berenda, poput Europske periferije i industrijalizacije 1780194., prvi put objelodanjena u Budimpeti godine 1982. na engleskom jeziku, takoer se nuno mora pitati koliko se nakon pojave takvih radova, koji uvelike mijenjaju ukorijenjene predodbe u modernizaciji srednjoistonoeuropskih prostora uope i moe sugestivnije pisati bilo maarsku, bilo bilo koju drugu povijest u regiji s bilo kojega tradicionalistikoga stajalita. Da ne bi bilo nesporazuma! Ove primjedbe ni u kojem sluaju ne smjeraju k obesmiljavanju samoga pojma nacionalne povijesti. Dapae, njihov je cilj proirivanje interpretacijskih mogunosti u obzorjima nacionalnih historiografija, u ovom sluaju i hrvatske i maarske. Nacije su povijesne pojave dugoga vremenskog trajanja i, kao to su dugo nastajale, tako e se i dugo transformirati u svojim zrelim oblijima, a tako e dugo i nestajati onoliko koliko takvi procesi uope budu povijesno otvoreni. Budunost nacionalnih historiografija u Srednjoistonoj Europi ili na Sredozemlju u stvaralakom e smislu ponajvie ovisiti o umijeu da se otvorena pitanja, u kojima svaka od njih interferira s nizom susjednih nacionalnih historiografija, rjeavaju na nain koji e poticati primjenu komparativnih metoda i istraivakih modela u regionalnim ili transregionalnim 9

razmjerima. Sinteze nacionalne povijesti, poput ove koja je pred nama, u tome procesu imaju vrlo znaajnu ulogu. Malo nas koja druga historiografska forma moe toliko jasno suoiti s bitnim epohalnim pitanjima i temeljnim istraivakim izazovima kao to to mogu sinteze. Njihova je uloga napose velika u interkulturalnoj komunikaciji. Otuda i opravdanost njihova prevoenja i kritike rasprave o njima. Dakle, komunikacijska otvorenost sve je bitnija pretpostavka istraivake inovativnosti i kreativnosti unutar bilo koje nacionalne historiografije. Jo je jedno stajalite vano imati na umu. Kao to smo ve na stanovit nain i rekli, procesi hrvatske i maarske nacionalne integracije od kraja 18. stoljea do godine 1918., modernizacije jednoga i drugog drutva itd., silno su bili optereeni otvorenim pitanjima, a nerijetko i sukobima. U pitanju su, sjedne strane, nacionalnoideologijske raspre u sjeni neravnopravnih odnosa izmeu nacionalnih elita i struktura moi na ugarskoj/maarskoj i hrvatskoj strani od kraja 18. do poetka 20. stoljea, koje su na razliite naine uvelike utjecale na oblikovanje modernih mentaliteta i naina miljenja na objema stranama. Godina 1918. u tom je pogledu imala krajnje ogranieni uinak. Golema literatura, nastala na objema stranama o razdoblju 1790.1918. o tome svjedoi na nain kojega danas intelektualne veine ni s hrvatske, kao ni s maarske strane, uveliko nisu svjesne. Uza sve to sadravaju, ti su tekstovi ipak preteno napisani na maarskom i hrvatskom jeziku, a ve su time i rijetko kome s druge strane dostupni za komparativna istraivanja. Nepoznavanje drugog jezika u onih koji bi se takvim istraivanjima inae mogli baviti po svojoj profesionalnoj vokaciji toliko je veliko da utemeljenije hrvatsko-maarske komparatistike studije nuno moraju ekati bolje dane. Danas nema onoga kulturnog jedinstva koje se neko, u dugom vremenskom trajanju, reproduciralo u zapadnokranskoj zajednici latinskog jezika, a moderni engleski ili njemaki jezik samo djelomino u tome smislu moe biti nadomjestak oito uzrokujui i posrednika zakanjenja i posrednike nesporazume, tako da autentinija hrvatskomaarska/maarsko-hrvatska komunikacija u historiografskim istraivanjima uvelike ovisi i o uenju drugog jezika. Izazovi su oigledno mnogo vei no to smo to obino spremni prihvatiti. Prijevod Povijesti Maarske Ptera Hanka i suradnika prinos je suoavanju s njima bilo da je rije o strunjacima, bilo da je rije o studenticama i studentima koji se za takva suoavanja tek pripremaju. Knjiga je, na kraju krajeva, namijenjena svima u hrvatskoj kulturnoj javnosti koji su svjesni koliko je upravo zbog vlastita povijesnog iskustva vano suoiti se s jednim maarskim stajalitem koje se na njega izravno odnosi. U Zagrebu, rujna 1995. Dr. Drago Roksandi

10

Uredniki predgovor
Jzsef Attila: UZ DUNAV ... Kao da ve sto tisua godina Gledam ono to otprve zapazim. Trenutak, i tu je vremena punina u oima sto tisua predaka, i u mojim. Vidim to oni ne vidjee, jer su morali tad kopat, ubijat, grlit i init sve to treba. I oni, u prah pretvoreni, vide sad ono to ja ne vidim, ako ve priznat treba. Kao radost i tuga se poznajemo. Prolost je moja, a sadanjost njihova. Olovku mi dre dok pjesmu piemo, a ja ih utim uz sjeanja ova. (prijevod: Ivo krabalo) Povijest maarskog naroda, koji se u sadanju svoju domovinu doselio prije vie od tisuu godina, nerazmrsivo je povezana s Karpatskim bazenom i rijekom Dunavom, koja tee kroza nj. Knez rpd, voa maarskih osvajaa, odabrao je otok Csepel na sredini rijeke za sredite svoje vlasti, a potonji maarski kraljevi utemeljivali su boravita na uzvisinama du rijenog toka u Esztergomu, Visegrdu, i, napokon, u Budi. injenica da su Maari u tijeku stoljea preivjeli toliko mnogo iskuenja i jada povijesno je postignue samo po sebi, kao to je to i injenica koja stvara povijest. Maari nisu doli u Srednjoistonu Europu kao pljakai, nego kao narod kojeg su nomadi natjerali potraiti novu domovinu. Nije bila njihova namjera unititi stare kulture ili napredujue drave zapravo, nita takvo i nije postojalo u Karpatskom bazenu u devetome stoljeu. eljeli su se stalno naseliti i prihvatiti druge kulture, kao i osigurati prihvaanje vlastite. Nisu eljeli prisvojiti Podunavlje samo za sebe i iskljuivo ga naseliti. eljeli su se izmijeati sa zateenim slavenskim, gepidskim i avarskim stanovnitvom, a to su s vremenom i uinili. Knez Gza, kralj Stjepan i njihovi nasljednici izgradili su zemlju od vrlo razliitih etnikih sastavnica, postupno stvarajui zajedniki dom koji je stoljeima davao zatitu protiv mongolskih hordi, turske vojske i drugih napadaa. Za Maare Dunav znai mnogo vie od rijeke koja obiluje vodom i ribom rijeke u kojoj je jesetra dopirala sve do Pete ak i sredinom prologa stoljea. On im je vie od vanoga plovnog puta du kojega su teglenice natovarene trgovakom robom mogle biti odvuene sve do delte Dunava. Osim toga to prenosi robu, stoku, oruje, ljude i ideje, rijeka je stekla i simbolinu vanost. Postala je veza izmeu Istoka i Zapada, izmeu dunavskih drava i naroda od Schwarzwalda do Crnog mora. Pojam Dunava kao vanoga trgovakog i prometnog puta takoer je stekao i politiki sadraj kao imbenik povezivanja naroda. Nije sluajno to su od sredine 19. stoljea svi ambiciozni a neuspjeli planovi o konfederaciji koja bi ukljuivala Poljake, Maare, Rumunje, June Slavene i Nijemce bili u vezi s Dunavom. U vie od tisuu godina povijest maarskoga naroda zbivala se u prostoru razgranienu i prema zapadu i prema istoku, ali istodobno otvorenom utjecajima iz obaju smjerova. U svojoj povijesti Maarska je i most izmeu Istoka i Zapada, kao i otok te zemlja posredovanja izmeu jednog i drugog. Ugarska je neko bila ponosno carstvo s mnotvom ambicioznih planova, a poslije okrnjena i potisnuta zemlja. U isto vrijeme Maari su bili i tlaitelji i tlaeni. Gotovo jedanaest stoljea Slovaci, Turci, Maari, Rumunji i Nijemci kovitlali su se u zajednikom vrtlogu, kao u 11

izmuenu umu velikoga pjesnika Attile Jzsefa. Razliiti etniki sastojci nadahnjuju i podupiru jedni druge u stvaranju materijalnih dobara i u poticanju duhovnog napretka. Uza sve to, s vremena na vrijeme, oni i tete jedni drugima i svojim kulturama. Nakon svih tih godina i nakon nedavne prolosti, koja je vodila u bezizlaz, dunavskom podruju i cijelome ovjeanstvu dugujemo sretniju budunost. Svi suradnici na ovome djelu pokuali su predoiti veliinu maarske povijesti. Ali kao to upozoravaju na njezine najvie domaaje, isto tako priznaju i poinjene pogreke, pomaui da se time patnje iz prolosti pretvore u mir sadanjih i buduih narataja. Pter Hank

12

UGARSKA U SREDNJEM VIJEKU


SEOBA I STVARANJE MAARSKE DRAVE Povijest Karpatskog bazena do kraja rimske vlasti
Karpatski je bazen bio naseljen tisuama godina. U svojoj je povijesti svjedoio o naseljavanju, seobama i o borbama susljednih naroda. Ostaci iz tih povijesnih razdoblja jo se i danas pronalaze. Neke graevine koje su podignute u predmaarskim vremenima jo postoje. Zajednikim naporima naroda koji su na ovom podruju ivjeli tisuama godina pretvorene su njegove ume i stepe u zemlju pogodnu za ljudski ivot. Jedno od najstarijih praljudskih nalazita u Europi iskopano je u Vrtesszlu, u Maarskoj, prije otprilike etvrt stoljea. Prije otprilike 400.000 do 500.000 godina lovci su ivjeli pored termalnih vrela, a ostaci ivotinjskih i ljudskih stopala pronaeni su u alkaloidnome blatu i primjereno konzervirani. Nakon dugoga razdoblja, prije oko 100.000 godina nova vrsta ljudskih bia, tzv. neandertalski ovjek, lovio je mamute i medvjede na prostoru koji danas ukljuuje i Maarsku. Prva ljudska bia nae vrste stigla su u ovo podruje s jugoistoka prije nekih 50.000 godina. Njihove su alatke od obraena kremena savrene, a frule s tri rupe koje su takoer otkrivene sugeriraju da su umjeli svirati. injenica da su spaljivali svoje mrtve u nekoj ceremoniji (ukraavali su tijela crvenom bojom koja je predoavala krv i prema tome ivot) upuivala bi na njihovu vjeru u ivot nakon smrti. Kod Lovaa, nedaleko od Blatnog jezera, takoer je pronaeno nalazite tvari upotrebljavanih za izradu boja. Spomenuti su narodi lovili i krupne ivotinje, napose irvase, ali je postupno povienje temperature i vlanosti natjeralo te ivotinjske vrste, koje su voljele suho hladno vrijeme, da se pomaknu sjevernije. Od ivotinja koje su se nekada lovile, u ovom su podruju ostali turi, bizoni, jeleni, divlje svinje i mrki medvjedi. Prije oko 10.000 godina klima je u Karpatskom bazenu bila gotovo ista kao i danas. Listopadne ume i stepe izmjenjivale su se jedne s drugima, a junije je bilo ikara, kestena, vinove loze i smokava. Promjene u prirodnoj sredini prisilile su stanovnitvo Karpatskog bazena da prijee na stoarstvo i uzgoj itarica oko 5000. pr. Kr. Penicu, jeam, ovce i koze donijeli su u to podruje ljudi koji su stizali s Balkana, a stoka i svinje pripitomljeni su od autohtonih divljih vrsta. Oko 4000. pr. Kr. neolitika kultura proirila se preko Podunavlja prema sjevernijim i zapadnijim europskim podrujima. To je ukljuivalo uzgoj stoke, obradu zemlje, tkanje i pletenje, kao i lonarstvo i gradnju kua. Pridolice s jugoistoka, koje su donijele ove novosti sa sobom, dijelom su se asimilirale sa zateenim mjesnim stanovnitvom, a dijelom su nastavile sa seobama. Njihovi su potomci s vremena na vrijeme bili potiskivani natrag, dok su novi valovi naroda uvijek iznova pristizali s jugoistoka. Tako je Karpatski bazen bio velika talionica naroda, u koju su jedni za drugima pristizale pridolice sa zapada, istoka i juga. Ti su narodi sa sobom ili donosili nova kulturna dobra ili unitavali zateena. Oni su takoer stvarali i cvatue kulture, koje su opstojale razliito vrijeme. Neolitiko doba u Karpatskom bazenu trajalo je oko tri tisue godina, a slijedilo ga je bakreno doba, koje je opstalo samo nekoliko stoljea. Nova je tehnologija stigla s pripadnicima naroda koji je doao kolima s etiri kotaa, koji su potjecali s Balkana. Njihova su kola vukli volovi, a naseljenici su se uspjeno koristili obilnim mjesnim nalazitima bakra. Oni nisu izraivali samo alatke nego i oruje od kovine koju su iskopavali. S jugoistoka je stigao jo jedan val naroda. Oni su sa sobom donijeli tehniku izlijevanja u bronci, a cvjetanje mjesne bronane kulture privuklo je nove naseljenike s istoka. Potonje su etnike skupine zauzvrat u Karpatski bazen dovele pripitomljenog konja. Vojna aristokracija bronanog doba, koja je ivjela u utvrdama od nabijene zemlje, bila je dobro naoruana, kitila se zlatnim ukrasima i upravljala pukom. Oko 1000. pr. Kr. Iliri i Traani sa zapada, a Skiti s istoka donijeli su praksu upotrebe eljeza. Mjesna bronana kultura, koja se 13

temeljila na obilnim sirovinama i vrijednosti obrtnikog umijea, nije bila u potpunosti potisnuta pa je tek sredinom prvoga stoljea pr. Kr. eljezo ulo u opu uporabu u Karpatskom bazenu. Tome su na zapadu najvie pridonijeli Kelti, a na istoku Daani. Poetkom nove ere, Karpatski je bazen kulturno povezan s Grkom i Rimom, a te su veze potrajale oko etiri stoljea. Takav je razvoj bio posljedica rimskog osvajanja Prekodunavlja i Erdelja, koji su postali dijelovi rimskih pokrajina Panonije, odnosno Dacije. Dolazak rimske vlasti bio je obiljeen poetkom uporabe pisma u mjesnim prilikama, kao i uvoenjem monumentalne kamene arhitekture i gradskog naina ivota te pojavom vinograda na obroncima panonskih brda i poecima kranstva. Tragovi rimske nazonosti mogu biti naeni u ostacima amfiteatara, akvedukata, hramova, bazilika, kapela i sarkofaga, kao i u objektima pronaenim oko njih. Rimska su naselja postojala u Aquincumu (sada Obuda), Sophinae (sada Peuh), Scarabantia (sada Sopron), Savaria (sada Szombathely) i Gorsium (sada Tc). Daljnje su potvrde stari oblici kratkih noeva, koji su uporabljivani u erdeljskom vinogradarstvu i kult ranih kranskih muenika, koji se na kraju proirio itavom Europom. Ne bi se smjelo zaboraviti sv. Martina, koji je bio roen u Savariji, a poslije je ivio u Galiji i na kraju postao svetac-zatitnik Francuske. Prema tome, nekoliko je stoljea Karpatski bazen bio civilizirano podruje. Tek je poslije, uoi velikih seoba, iznova potonuo u barbarstvo.

Huni, Teutoni, Avari i Slaveni u Karpatskom bazenu


Maarski kroniari srednjega vijeka smatrali su Hune i Maare jednim te istim narodom. Prema tim kroniarima, Arpd je svoja presizanja prema Karpatskom bazenu i njegovu stanovnitvu temeljio na injenici da je to podruje neko pripadalo njegovu prethodniku Attili. Prema istim kroniarima, Szekleri su bili zadnja hunska skupina koja je ostala u tome prostoru i pridruila se osvajakim Maarima. Premda je pitanje ipak mnogo sloenije, stav o hunsko-maarskom srodstvu ne moe biti u potpunosti naputen, kao to je to neko vrijeme bilo u maarskih povjesniara. Huni su govorili jednim turkijskim jezikom i doli su iz sjeverozapadne Azije. U svjetskoj su povijesti poznati ne samo po svojim velikim vojnim poduhvatima ve i po izumu stremena, to je jahanje uinilo sigurnim i poslije je postalo tehnikom osnovom srednjovjekovnoga europskog vitetva. Huni su preli Volgu godine 375., a Maari, koji su ivjeli u dolini donje Volge, postali su njihovi podlonici. Huni su pokorili Ostrogote, koji su ivjeli na sjevernim obalama Crnog mora, a Rimljani su u petom stoljeu napustili Panoniju. Veliki je hunski kralj Attila nakon toga preao u Tiszntl, koji su prije naseljavali Sarmati. Rimljani su napustili Daciju mnogo prije nego to su se tamo naselili germanski Vizigoti nakon godine 271. Vizigote, koji su pred hunskim napadom prebjegli na Balkan, tamo su zamijenili Gepidi, drugo germansko pleme. Tri velike zemljopisne cjeline Karpatskog bazena Prekodunavlje, Velika ravnica i Erdelj pod hunskom vlau najprije su bile jedinstvena politika cjelina. U isto je vrijeme Karpatski bazen postao ishodite velikih vojnih pothvata koje je vodio Attila. Ovi su hunskoga kralja (esto zvanog Bi Boji) odveli ravno u Zapadno Rimsko Carstvo, najprije u Rim, a potom u Galiju, gdje se kod Catalaunuma zbila bitka u kojoj se borilo dvanaest naroda. Nakon Attiline iznenadne smrti godine 453. podloeni germanski narodi digli su se na oruje protiv svojih hunskih gospodara. Preivjeli su se Huni povukli u podruje izmeu Dona i Volge. Od njih su potekli Kazari, koji su zajedno s drugim narodima vladali nad Onogurima (tj. nad Deset Naroda), plemenskim savezom koji je ukljuivao i Maare. Vladari Maara i podunavskih Bugara poslije su napustili onogursku skupinu. Budui da su Attilu smatrali svojim pretkom, mogue je pretpostaviti da su oba naroda primala svoje vladare iz hunske kraljevske obitelji u doba kada su Maari i podunavski Bugari jo ivjeli zajedno. Vie od stoljea Karpatski je bazen bio pod vlau germanskih plemena. U to je doba Prekodunavlje bilo pod vlau Ostrogota, a Gepidi su nastavili ivjeti u istonim podrujima. U podruje naseljeno Ostrogotima provalili su Langobardi, a ovi su otili u Italiju. Langobardi su se 14

potom nali u potekoama jer su se upleli u krvavi rat s Gepidima i samo uz pomo drugoga osvajakog naroda iz srednje Azije, Avara, mogli su ih pobijediti. Nakon toga Langobardi su otili u Italiju. Godine 568. Bayan, ratoborni avarski kralj, postao je vladar u Karpatskom bazenu. Slavenska plemena koja je doveo sa sobom on je naselio po okolnim planinskim predjelima, a Gepidi, ostavi bez svojih voa, asimilirali su se s tim Slavenima. Uz arheoloka nalazita, sjeanje na te slavenske naseljenike sauvalo se samo u etniku tt. On potjee od rijei teut, u znaenju narod, so je bilo ime kojim su se sami koristili. (Sluajno su tt rabili Maari da bi oznaili svakoga izvornog govornika slavenskih jezika u Karpatskom bazenu.) Dva i pol stoljea Avari su se zadrali u Prekodunavlju, u Velikoj ravnici i Erdelju, kao jedinstvenoj politikoj cjelini. Premda je njihova hegemonija bila ozbiljno ugroena slavenskim ustankom, oni su iznova osnaeni skupinom bugarsko-turskih plemena koja su u to podruje dola godine 670. Sve vie maarskih arheologa danas vjeruje da su ti novi naseljenici mogli biti Maari ili, bolje, Szekleri. Iako arheoloki nalazi potvruju ovu teoriju, jo nema dokaza da su ti doljaci govorili flnsko-ugarski jezik, tj. da su oni uistinu bili Maari. Odakle su, dakle, stigli Maari, narod, koji je govorio takvim jezikom?

Od Urala do Dunava: maarska pretpovijest


Jezikoslovci se ve odavno slau s tim da su preci maarskog naroda pripadali najistonijoj, ugarskoj skupini ugro-finskih naroda. No, precizna geografska lokacija ugro-finske domovine i dalje je predmet rasprava. Mnogo se godina smatralo da je bila smjetena izmeu srednje Volge i Urala, sjeverno od rijeke Kame. Trebalo je da tamo ive zajedniki preci ugro-finskih govornika do 2000. pr. Kr. U novije vrijeme, meutim, pronaeni su i jezini i arheoloki dokazi koji su potkrijepili miljenje da su Ugro-Finci lovili i ribolovili s obiju strana srednjeg Urala. Sada su Ugro-Finci lovili slijedei irvase i losove iz zapadnih podruja, ljeti vlanih i bogatih travom, a zimi prekrivenih debelim snijegom, do istonijih, vie suhih bregova. Koristili su se sanjkama koje su vukli psi, a takoer i skijama, da bi se u vrijeme kada im je nestajalo hrane vratili na ljetna ispasita. Ugro-Finci su prelazili Ural, na kojem su neke stijene u treem tisuljeu pr. Kr. bile iscrtane prizorima koji su prikazivali scene iz lova. Sluili su se i amcima u estuarskim zaljevima Tobola i Kame. Oko 4000. pr. Kr. ovi su se narodi jo uvijek koristili obraenim kremenom, ali su u to doba imali i glineno posue ukraeno rijenim pticama. Ugro-Finci su patku drali svetom ivotinjom. Bilo je to zato to je, prema jednome starom mitu, koji je sauvan u Kaleval, svijet nastao od jajeta takva stvorenja. Oko 2000. pr. Kr., zbog porasta broja stanovnika, zapadni se, finski ogranak pomaknuo prema Volgi i poslije prema Baltikom moru. S druge strane, Ugri, koji su bili preci Maara, ali i Ostjaka i Vogula, irili su se prema jugoistonome uralskom pobreju, prema dolinama velikih rijeka u tim podrujima. Tamo su naseljenici preli s lova i ribolova na obradu zemlje i, ponajvie, na uzgoj ivotinja. Rijei konj, sedlo, povodac i bi iste su u svim ugarskim jezicima. U maarskom tehn (krava), tej (mlijeko), nemez (pust) i szekr (dvokolica) perzijske su rijei koje sve potjeu od perzijskih naroda koji su ivjeli u podruju Arala, a ti su narodi upoznali pretke Maara s civilizacijom bakrenog i bronanog doba. Ubrzo nakon toga ugarski su narodi stvorili vlastitu bronanu kulturu, u kojoj su nastajala umjetnika djela kojima je prikazivan njihov novi nain ivota, a time i obogaivan svijet njihovih vjerovanja. Konj je bio vaan simbol u toj umjetnosti. Uistinu, konj je prikazivan kao sveta ivotinja, ali je ipak bio i rtvovan. Postavi narod nomada-konjanika, Ugri su napustili planinska podruja i spustili se u stepe. Proirili su se i prema sjeveru oko 200 do 300 km i rasprili se izvan uma, uz porast temperature u razdoblju od 1500. do 1000. pr. Kr. Da bi izmakli novonastaloj sui, prema sjevernim su se umama kretali Voguli i Ostjaci. Kada je nakon 800. pr. Kr. klima iznova postala hladna i vlana, nali su se okrueni oivjelom tajgom pa je irvas zamijenio konja u njihovoj domovini uzdu rijeke Ob. 15

Maari su ostali u stepama koje su se iznova zazelenjele negdje u isto doba, nakon to je prolo razdoblje pojaane sunosti. Ovi su narodi postali stoarski, a u njih je uoljivo da su uz maarsku rije kard (ma), nazivi nekih predmeta primljeni od Skita. Meu njima su i glasoviti luk, vjerski kult jelena te esti prikazi te ivotinje. Dok simbol konja nije nestao, simbol pripitomljene divlje patke bio je zamijenjen orlom grabljivcem. U to je doba prevladala uporaba eljeza, a tada se i narod koji se nazivao Maarima odvojio od ostalih Ugara. Potonje se vjerojatno dogodilo kada su Maari preli preko Urala u podruje dananje Bakirije (negdje nakon 500. pr. Kr.). Ovdje su postali susjedima novim stranim narodima Perzijancima, Alanima i turskim Bugarima. Prema novijim lingvistikim pretpostavkama, dananja rije Maar stvorena je da bi se Maari razlikovali od tih naroda. To je uinjeno spajanjem ugro-finskog mon (govoriti) i er (ovjek). Drugi su se narodi takoer nazivali onima koji govore, a strance su pak smatrali nijemima (nma). U ovom je to sluaju maarska rije nemt (Nijemac), koja je slavenskog podrijetla. Iako su oni koji govore, tj. Maari, ini se bili svjesni neke vrste etnikog identiteta, susjedni narodi nisu dugo ostali nijemi. Rijei koje su Maari preuzeli od susjednih jezika otkrivaju da su pod utjecajem tih plemena oni doivjeli odluujuu drutveno-ekonomsku preobrazbu. Neki Bugari, a napose skupina Onogura, koja se naselila pokraj Maara nakon 700., od Alana s Kavkaza nauila je koristiti se plugom. Da su to umijee prenijeli Maarima, vidi se iz maarskih rijei eke (plug), sarl (srp), bza (penica), drpa (jeam), isto kao i kr (vol), tin (bik), borj (tele) itd., koje su oni dobili od Alana. Premda Maari vjerojatno nisu napustili uporabu motike pri obradi tla, upotreba pluga s volovskom vuom otvorila je put prema naprednijoj poljoprivredi, kao i prema mogunosti trajnijeg naseljavanja. Iako su Maari nastavili piti kumis (fermentirano kobilje mlijeko), oni su sada, pod bugarskim utjecajem, pili i vino koje su pravili od vlastita groa. Uz ovje, oni su jeli i ono meso koje stalno naseljem najvie jedu, svinjsko (diszn) i kokoje (tyk), to su takoer preuzeli od Bugara. Ljeti su Maari ivjeli u atorima, a zimi u kolibama u svojim stalnim stanitima du velikih rijeka. Od Alana su Maari dobili zakrivljenu sablju, a od Bugara oklop i stremen. Na taj su nain nastale stalno naoruane skupine ratnika koje su se okupljale oko svojih voa i koje su se borile strelicama i sabljama. Ti ratnici vie nisu ivjeli od svojega vlastitog rada, nego od ratnog plijena i rada robova, skupljanih u stranim zemljama. Slijedei bugarski obrazac, klanovi su bili okupljeni u vojnim jedinicama nazivanim plemenima. Kao to navode rijei Ungarn, hongrois, vengier itd., maarska su plemena vjerojatno privremeno pripadala onogurskoj plemenskoj zajednici, koja je ivjela u podruju Dona nakon 500. i koja je bila podloena Kazarskom kaganatu. Nakon zbacivanja kazarske vlasti, neka su maarska plemena iselila, oko 500., u Levediju, u donskom podruju. Nekoliko narataja poslije, pod pritiskom Peenega, oni su preli u Etelkoz, podruje izmeu Dnjepra i Donjeg Dunava. Prije mongolske invazije na Ugarsku godine 1241. maarski dominikanac Julian posjetio je Bakiriju. Tamo je naao Maare koji su ostali nakon seobe, ali su se oni konano asimilirali meu svojim susjedima.

Osvajanje i napadi
I kroniari i historiografija smatrali su Arpda ovjekom koji je sam vodio osvajanje Karpatskog bazena godine 895.96., unato injenici da suvremeni bizantski i njemaki pisci govore o djelovanju dvaju maarskih prineva, Arpda i Kurszna. tovie, iz islamskih i bizantskih izvora poznato nam je da su vlast nad Maarima, a bio je to sluaj i s Avarima i s Kazarima, dijelile tri osobe: kende, zapovjednik ratnika, gyula i harka. Prema maarskim kroniarima, Kurszn je bio kende, a Ttny harka. (Kroniar Anonymus tvrdi da je harka bio Tuhutum.) Prema tome, Arpd je morao biti gyula, glavni vojni zapovjednik, to objanjava zato ga tradicija smatra sredinjom pojavom u osvajanju. Godine 895., kada su Peenezi preli Don i iznenadili Maare, veina je maarske vojske bila zauzeta ratom s Bugarima. Glavnina maarskih snaga bila je rasuta du donjeg Dunava i Tise, tako da su Maari kod kue bili bez primjerene zatite. Arpd i njegov sin Levente bili su vani, s 16

veinom snaga, a peeneki napad prisilio je preostalo stanovnitvo da se skloni u erdeljske planine. Arpdovje otac, Almos, dobrovoljno umro jer nije mogao zatititi zemlju svojega naroda. Etelkoz (meurijeje), kako su ga zvali, bilo je zadnja maarska domovina prije osvajanja dananje Maarske. U sljedeih nekoliko godina Maari su se ujedinili s tri plemena Kabara (vjerojatno Szeklera), koji su im se bili pridruili. Ojaani borcima koji su se vratili iz rata protiv Bugara, Maari su se pripremili za napad. Potisnuli su Bugare iz Velike ravnice i iz Erdelja, izbacili Franke iz Prekodunavlja te oslobodili zapadne dijelove potonje Gornje Ugarske od moravske kontrole. No, godine 904., Kurszn, glavni maarski voa, pao je kao rtva bavarske prevare: bio je pozvan na mirovnu gozbu na kojoj su i on i njegova pratnja ubijeni. Maarska je tradicija takvu smrt smatrala Bojom kaznom, tako da je Kursznova obitelj liena prava na vrhovnu vlast. Kursznovo je mjesto preuzeo Arpd. Da bi osvetila Kursznovu smrt, maarska je vojska porazila bavarsku, koje je voa poginuo u bitki. Osvajanje je time bilo zapravo zavreno. Karpatski je bazen time doao pod maarsku vlast. Ubrzo nakon osvajanja, Maari su poduzeli mnotvo pljakakih pohoda na Zapad. U svojim meusobnim ratovima, talijanski i njemaki vladari esto su pozivali Maare da im budu saveznici i plaali im za njihove usluge. Razbijeno unutranjim sukobima, Karolinko Carstvo bilo je isprva nesposobno da se obrani u sukobu s posebnom maarskom konjanikom taktikom. Poput drugih konjanikih nomada, Maari su izvodili munjevite napade kojima su slijedila lana povlaenja, sa svrhom da zavaraju protivnika i smanje njegovu pozornost. Maari bi se tada vraali i zasipali neprijatelja kiom strelica. U bliskoj borbi, koja bi potom uslijedila, maarski su ga konjanici dokrajivali. Gospode, spasi nas od maarskih strelica, molili su redovnici talijanskih, njemakih i francuskih samostana. To je bilo beskorisno sve dok njemaki kralj Henrik nije uzeo brigu na sebe. Godine 933. njemaka je konjica, ojaana i preureena, prvi put porazila Maare kod Merseburga. Maarski plemenski vladari, poput suvremenih ekih, poljskih i ruskih vladara, izdravali su svoje vojne snage stranim novcem i ratnim plijenom. Njihove su zemlje obraivali robovi stranoga podrijetla, kojih su se odbijali odrei. U posljednjemu velikom naporu, Bulcs, harka plemenskog saveza, vodio je niz napada protiv zapadnih zemalja. Da bi se osigurao od opasnosti s juga, Bulcs je otiao u Bizant godine 948. i tamo se pokrstio. No, godine 955. Maari su pretrpjeli teak poraz kod Augsburga, kada je Oton I., njemaki kralj i poslije utemeljitelj Svetoga Rimskog Carstva, unitio najvei dio maarske vojske, zarobivi i ubivi Bulcsa i princa Lla (Lehela). Ovaj je poraz dovrio njihove prodore na Zapad. Godine 970. Peenezi su ubili ruskog kneza Svjatoslava, koji se sa svojom vojskom vraao kui, nakon to je neuspjeno bio pokuao zauzeti Carigrad. Maari su bili njegovi saveznici i sada su se morali, poput svojih slavenskih susjeda, prilagoditi jednom od snanih susjeda Svetom Rimskom Carstvu ili Bizantu. U oba sluaja Maari su se morali pridruiti zajednici kranskih naroda. Taj je proces, ipak, bio usporen zbog socio-politikog ureenja Maara i, u manjoj mjeri, zbog njihovih poganskih vjerovanja. Maarsko je drutvo bilo utemeljeno u krvnome srodstvu i klanskom ureenju. Svaki je klan bio pod vodstvom klanskog voe (f), koji je svoju vlast izvodio ne samo iz bogatstva nagomilana u pothvatima nego i iz velikog broja robova koji su radili na njegovoj vlastitoj zemlji, koja je njegovom voljom bila izdvojena iz zajednike klanske zemlje. Vani su bili i ratnici, jobbgys, koji su mu dugovali poslunost, kao i injenica da je vrio obred u kultu predaka klana. Vojniku slavu klanskog voe opjevavali su bardi, koji su pak bili usko povezani s klanskim vraevima (tltos), koji su zazivali duhove predaka kada je klanu bila potrebna pomo. Pleme, koje se sastojalo od pet do est klanova, bilo je druga vojnika ustanova koja je podupirala vlast monih nad siromanima. Svakom je plemenu bio na elu plemenski voa, koji ga je predvodio u pljakakim pohodima. Najvee pothvate i vanjska izaslanstva zajedniki su vodili glavni zapovjednik ili lan njegove obitelji, gyula ili harka. No, s vremenom su poglavice, napose gyule i harke, nastojale djelovati neovisno o glavnom zapovjedniku. U tome su gyule bili najuspjeniji te su u Erdelju za sebe stvorili gotovo neovisnu pokrajinu. Bulcs je iskazao svoju elju za odvajanjem time to se pokrstio u Carigradu godine 17

948., odvajajui se tako od Arpadovia, koji su bili usmjereni prema zapadnome kranstvu. Premda bi se i sam Bulcs vjerojatno bio svrstao uz Zapad, utemeljujui neovisno Prekodunavlje, poraz kod Augsburga uinio je to nemoguim. Slom ga je ne samo sprijeio da utemelji vladarsku lozu nego i stajao samog poloaja harke. Samo je jaanje moi glavnog zapovjednika moglo spasiti maarski plemenski savez od raspada, a maarski narod od asimilacije meu susjednim narodima. U konanici je slom kod Augsburga olakao takvo okrepljenje.

Utemeljenje drave
Maarsko osvajanje Karpatskog bazena i susljedno nastajanje eke, poljske i ruske drave zatvorili su Istonu Europu kao izvorite robova za ratnike Karolinkog Carstva. U Zapadnoj Europi kmetstvo je nastalo kada je robovima bilo doputeno posjedovati zemlju i kada su slobodnjaci bili podvlateni. Maarsko je drutvo iziskivalo preobrazbu u slinome smislu pa su Arpdovi nasljednici, slijedei zapadnjake obrasce, podloili svoje robove i autohtone Slavene vlastelinstvima (udvarhelys), na kojima su i slobodnjaci bili obvezani na podanitvo. Ratnici iz sedam maarskih plemena, jobbgys, bili su tada naseljeni kao vlastelinski straari. Sjeanje na ta plemena sauvano je u imenima mjesta u raznim dijelovima zemlje (Nyk, Megyer, Krt-Gyarmat, Tarjn, Jen, Kr i Keszi). Taksony (955.972.), Arpdov unuk, izvukao je zakljuke iz poraza kod Augsburga i potraio veze sa zapadnim kranstvom. Godine 961. zatraio je od rimskog pape da poalje biskupa. Biskup Zacheus bio je upuen, ali nije mogao i stii do Ugarske jer ga je sprijeio njemaki kralj Oton I., koji je elio sprijeiti uspostavu maarske biskupije izravno podloene Svetoj Stolici. Princ Gza (972.997.) nastavio je unutranju politiku svojih prethodnika, kao i dalekovidnu vanjsku politiku. Godine 973., ubrzo nakon to je doao na vlast, Oton II. pozvao je Gzu u Quedlinburg. Oton, koji je tada bio car Svetog Rimskog Carstva, pozvao je i danskog, ekog i poljskog vladara, a njegova je namjera bila iznuditi prisegu vjernosti od sve etvorice. No, Gza je poslao izaslanike koji nisu bili ovlateni za takvu prisegu, premda su oni prenijeli njegovu dobru volju time to su zatraili od cara da poalje misionare u Ugarsku. Te je misionare predvodio Bruno, koji je bio posveen kao biskup Maara. Gza je u svoju vladarsku pratnju uvrstio i nekoliko njemakih vitezova. Njihova je zadaa bila pripremiti njegove vojne snage za borbu s moguim zapadnim neprijateljima, kao i protiv bilo kakvih domaih protivnika. Gza je bio pokrten te je potaknuo i svoju okolinu da slijedi njegov primjer. No, on je smatrao mnogo vanijim slamanje plemenskog otpora. U tome je uspijevao ubrzavajui preseljavanje ratnika, koji su naputali plemenske granice i ulazili u njegovu slubu. Plemenske i klanske voe time su gubile vojnu osnovu svoje vlasti. Ipak, Gza se nije osjeao dovoljno jakim da bi slomio i vlast gyula u Erdelju, glavnom sreditu otpora. Stoga je nastojao privremeno se sporazumjeti s njima. Vajk, Gzin sin iz braka sa Saroltom, koja je bila kerka erdeljskog gyule, krtenje kao Stjepan i nakon to je odgojen kao kranin, mladi je preuzeo vlast od oca godine 997. Utemeljio je ustanove za drutvenu i politiku preobrazbu i uredio maarsku dravu. On je klanskim voama oduzeo brdske utvrde te po dvije treine zemlje i itelja. Iz tih su zemalja potekle upanije. Njihovi su stanovnici postali itelji tvrava i kmetovi tvrava, s odgovornou za gospodarsko i vojno odravanje utvrda. Neki vlasnici preostale klanske zemlje pridruili su se vladarevoj pratnji. Iz nje je nastala elita upana, ispna, imenovanih kraljevih asnika na elu upanija i vojnika koji su sluili u vladarevoj redovnoj vojsci. Prijanji prinevski posjedi bili su proireni novima, postavi neovisne gospodarske cjeline. Time je krvno srodstvo prestalo biti temeljni drutveni odnos. Svatko je postao vladarev podanik, koji je tada uredio zemlju na potpuno regionalnoj osnovi. Drutvenu i politiku preobrazbu trebala je pratiti i ideologijska promjena. Uz pomo misionara, a, gdje je trebalo, i sile, Stjepan je cijelu zemlju preveo u kranstvo. Kranstvo nije priznavalo razlike prema drutvenom podrijetlu, a kao univerzalistika vjera bilo je ureeno teritorijalno. Crkva je ispunila prazninu nastalu raspadom plemenskih i klanskih odnosa, a Stjepan 18

je naredio da svakih deset sela sagradi upnu crkvu i izdrava sveenika. upanije su priblino odgovarale dekanatima. Bilo je deset biskupija, od kojih su dvije (Esztergom i Kalocsa) proglaene nadbiskupijama. Kransku su kulturu irili talijanski, njemaki i eki redovnici. Dominikanci iz Szentmrtonhegya (Pannonhalma) utemeljivali su i nadzirali samostane. Biskup Gellrt anadski, koji je umro smru muenika, bio je prvi crkveni pisac u Maara, premda je sam Stjepan bio prvi Maar koji je napisao knjievno djelo, u obliku poduka svome sinu. Pohranjivanje latinskih spisa u mjesnim prilikama zapoeto je u samostanima. Stjepan je izvodio svoje veliko djelo uz pomo i Maara i stranaca. Naravno, suoavao se i sa snanim unutranjim otporima. U krvavim je borbama porazio svoje roake (Koppny od Somogya i erdeljski gyula), premda su ga mjestimina uporita otpora i preivjela. Ustrajni otpor ipak nije mogao dovesti u pitanje injenicu da je feudalna maarska drava bila stvorena pa ju je i papa formalno priznao aljui krunu njezinu stvaraocu. Krunidbom godine 1000. Stjepan je postao maarski kralj. No, nesigurnosti su se poele nazirati kada je legendarni princ Imre nezgodom ubijen u lovu. Vszoly, sljedei nasljednik, nije bio kranin, a bio je pristaa starog poretka. Da bi ga sprijeio u traenju njegovih prava, kralj je Vszolyja oslijepio i ogluio ulijevajui mu u ui rastopljeno olovo. Vszolyjevi su sinovi pobjegli iz zemlje, a Stjepan je imenovao Petra Orseola, sina svoje sestre iz braka s mletakim knezom, za svojega nasljednika.

SREDNJOVJEKOVNA UGARSKA Rane promjene u maarskoj dravi


Kritino je razdoblje za maarsku dravu nastupilo nakon smrti kralja (sv.) Stjepana I. godine 1038. Neovisnost, pa ak i sama opstojnost mlade maarske drave, bile su ozbiljno dovedene u pitanje. Nekoliko je razloga bilo za krizu koja se zbila u razdoblju ranog feudalizma. Nezadovoljstvo meu podloenim slobodnjacima i nadmetanja izmeu svjetovne i crkvene vlasti vodili su u pobune i zavjere. Novije poredak vrlo optereivao siromane te nametao neugodna ogranienja bogatima. Izvana su dvije susjedne sile ugroavale zemlju. Bile su to Sveto Rimsko Carstvo, koje je ve ehe i Poljake pretvorilo u svoje vazale, te Bizantsko Carstvo, koje je u to doba svladalo bugarsku dravu. Oba su imala svojih nakana u Ugarskoj. Premda su nadareni lanovi dinastije Arpadovia bili ljudi velike odlunosti, esto su velike energije ulagali u obiteljske svae. Prinevi kue Arpadovia ponajvie su se borili zbog naela kojima se ureivao red nasljeivanja. Jedna je struja drala da bi najstariji muki lan dinastije trebao naslijediti prijestolje nakon kraljeve smrti, a druga da bi nasljednik trebao biti najstariji kraljev sin. Kada su bili prisiljavani na sporazum, oni su dijelili zemlju izmeu sebe. Veliki dijelovi zemlje padali su pod vlast prineva koji su njima upravljali, gotovo potpuno neovisno o kralju. Ipak je volja da se sauvaju drava i narod nadjaala sebinost i razdore. Kraljevi iz kue Arpadovia u XI. i XII. stoljeu ustrajno su nastojali osigurati jaku kraljevsku vlast i dravnu neovisnost. U tu su se svrhu koristili i vanjskim i unutranjim snagama istim onim snagama koje su koristile osobne ambicije ovih vladara za vlastite probitke. Vlast nasljednika sv. Stjepana, Petra Orseola (1038.41. i 1044.46.), bila je ugroena pobunom maarskih feudalnih monika, koji su bili ljubomorni na stranca. Petar Orseolo obratio se za pomo caru Svetoga Rimskog Carstva, koji je tada bio na vrhuncu svoje moi, ali je cijena tome bila priznanje njemake suverenosti. Zabrinuti zbog neovisnosti zemlje, feudalni su se monici obratili prinevima Andrsu i Leventeu, izbjeglim Vszolyjevim sinovima, traei od njih da uspostave red. Prinevi su naili na pobunu pogana, koja je izbila s elementarnom snagom i koja je ak traila ivot biskupa Gellrta. Nakon to je Petar Orseolo bio zbaen, Andrs je bio krunjen za kralja godine 1046. Andrija I. (1046.60.) nije elio okretati sat povijesti unatrag te je uguio pogansku bunu i obnovio dravu sv. Stjepana. U svojim je naporima mogao raunati na potporu 19

Bizanta, koji je uvijek bio ljubomoran na njemaki ekspanzionizam. Andrijin mlai brat, Bela odbio je njemaki napad, biljeei pobjedu nad invazijskom vojskom. Andrija I. stvorio je obiteljske veze sa snanijim njemakim susjedima, a njegov brat princ Bela iskoristio ih je da bi sebi osigurao prijestolje. Nakon iznenadne smrti Bele I. (1063.) kraljem je postao Salamon. Novi vladar, sin Andrije I. i zet cara Svetoga Rimskog Carstva Henrika IV., vladao je do godine 1074. Blinim sinovima Gzi i Ladislavu bila su obeana vojvodstva, ali su zbog njemakih i bizantskih spletki kralj i prinevi doli u sukob jedni s drugima. Gza (1074.77.) pobijedio je u toj obiteljskoj svai, a na svome krunjenju stavio je krunu koju mu je dao bizantski car. Prvo veliko razdoblje kriza u kranskoj Ugarskoj zavreno je usponom na prijestolje kralja (sv.) Ladislava I. godine 1077. Meunarodne su prilike bile povoljne za novoga vladara. U to je doba izbio spor o investituri izmeu papa i careva Svetoga Rimskog Carstva. Ladislav je stao na stranu papa, s namjerom da se oslobodi njemakoga pritiska, ali je odbio papu u namjeri da Ugarsku pretvori u vazalnu zemlju, kao to je to ve uinio sa susjednom Hrvatskom. Bizant je u to doba bio zauzet borbama s Turcima-Selducima i stoga nije mogao zaustaviti Ladislava kada je poeo zauzimati Hrvatsku i Dalmaciju. Ugroeni iz Venecije, bizantskog saveznika, dalmatinski su gradovi s dobrodolicom prihvatili zatitu ugarskih kraljeva. Maarska su osvajanja na jugu, sigurno, bila suprotna interesima Bizantskog Carstva. Stoga je Bizant poslao svoje saveznike Peenege protiv Ugarske, ali su oni u svojem napadu bili poraeni. Drakonskim je zakonima Ladislav obnovio unutranji mir, koji je bio tako dugo nesiguran. Podupirao je Crkvu, uvara duhovnog poretka, ne samo izdanim poklonima nego i kanonizacijom Stjepana, Imre i Gellrta godine 1083. Ladislava je na prijestolju naslijedio njegov neak Koloman Beauclerc (1095.1116.). Koloman je zavrio zauzee Hrvatske i Dalmacije i porazio ponovne papinske pokuaje da Ugarsku pretvori u vazalnu zemlju. Sam je bio obrazovan ovjek te je svoj dvor otvorio Maarima koje je ohrabrivao da piu na latinskom, kao i brojnim sastavljaima zakona te piscima legendi i kronika. U to je doba maarska romanika umjetnost dosegnula europske standarde, ponajvie u radovima graditeljske kole u Peuhu. U ranome XII. stoljeu njemaka je opasnost bila otklonjena od Ugarske, a pape su se pomirile s postojanjem ugarske drave. Bizant je takoer naao prikladnijim poboljati odnose sa svojim maarskim susjedom. Kao znak pribliavanja, Piroka, Ladislavova kerka, udala se za bizantskog cara. (Otada e se zvati Eirn, da bi obiljeila mir izmeu dviju zemalja.) Nakon njezine smrti, bizantska ju je Crkva kanonizirala, odajui na taj nain priznanje njezinu samozatajnom i milosrdnom ivotu. Piroka je bila prva u nizu princeza dinastije Arpadovia koja je ivjela svetakim ivotom. No, Piroskin sin, car Manojlo, pokuao je iskoristiti svoje maarsko podrijetlo kao izgovor da bi zauzeo Ugarsku. Najprije je podupirao pretendente na prijestolje, a potom uzeo mlaeg sina Gze II. kao taoca, uz obeanje da e ga imenovati svojim nasljednikom. Taj mlai sin, Bela, vladao je Srijemskim Vojvodstvom, Hrvatskom i Dalmacijom, a neposredni je Manojlov cilj bio domognuti se odmah ovih zemalja. No, Manojlo je naiao na snaan otpor u Ugarskoj i konano je morao odustati od svojega velikog nauma saveza Ugarske i Bizanta. Godine 1172. princ Bela vratio se u svoj zaviaj da bi popunio prazno prijestolje, okrunivi se kao Bela III. Nakon Manojlove smrti godine 1180. Belaje vratio i june pokrajine koje su bile otete UgarUgarska je tako preivjela i drugu veliku politiku krizu te nakon gotovo stopedesetgodinje borbe nauila i svoje zapadne i svoje istone susjede da je se boje i da je potuju. Uobiajeno strano miljenje o Maarima u to se doba moe nai u djelu bizantskog historiografa, a on govori o maarskom narodu, koji ima dobre konje, dobro oruje, koji nosi eljezo i oklop. Oni ine nebrojivo mnotvo, kao to je neizbrojiv i pijesak na morskoj obali; njihova je odvanost nenadmana, a njihova hrabrost nepobjediva. Neodoljivi su u borbi, neovisni, slobodni, hodaju uzdignute glave, vole slobodu i sami su svoji gospodari...

20

Uvrivanje feudalne drave


Usponom Bele III. (1172.96.) Ugarska je dobila vrlo nadarena vladara. Bela je bio istaknut politiar, k tome dosta sretan to je djelovao u povoljnim meunarodnim prilikama. Sveto Rimsko Carstvo bilo je jako uzdrmano svojim sukobom s Papom, a nita manje i svojim unutranjim oporbama te je odustalo od zahtjeva za suverenitetom nad Ugarskom. Bizant je takoer bio paraliziran dinastikim borbama, a njegovi srpski i bugarski podanici digli su se na oruje. Za nekoje vrijeme Bela III. djelovao kao zatitnik Bizanta, ali je konano prihvatio neovisnost Srba i Bugara. Bio je to kraj izravnih veza izmeu Bizanta i Ugarske. Sljedea dva stoljea Venecija e biti veliki maarski protivnik i nastojati dobiti Dalmaciju od ugarskoga kralja. Venecija, kraljica mora, bila je tada na vrhuncu svojega utjecaja, a njezini ponavljani napadi na dalmatinske gradove ipak su bili osujeivani privrenou tih gradova Ugarskoj jer su bili zabrinuti za svoju trgovinsku samostalnost. Prekretnica je bila godina 1202., kada su kriari, koje je Venecija bila potkupila, zauzeli Zadar, a dvije godine poslije i Carigrad. Ugarska je bila ojaana snanim privrednim i drutvenim napretkom, ostvarivanim u sve uim vezama s Europom u opem razvoju. No, iz toga e poslije nastati brojne ozbiljne potekoe. Valovi francuskih i njemakih naseljenika slijevali su se u Ugarskoj sa zapada, a useljenici iz Francuske irili su i vinogradarstvo sjeverno i istono od Dunava. Zapadni su naseljenici (hospes) donijeli sa sobom i sustav plodoreda. Uspjenije ratarstvo vodilo je k pojavljivanju gradova. Latinski (tj. francuski i talijanski) trgovci u dva najranija takva naselja (Esztergom i Szkesfehrvr) bavili su se unosnom trgovinom. Razmjenjivali su vosak, ivotinjske koe i plemenite kovine iz maarskih rudnika za zapadnjake skupocjene izraevine. Meu njima bila su i flandrijska platna, francuski emajlirani bronani predmeti, njemako oruje i talijanska svila. Esztergom i Szkesfehrvr sluili su i kao sjedita kraljevskih dvorova te su u doba Bele III. potrebe kraljevskog dvora uveliko porasle. Sam je Bela ve u Bizantu bio navikao na raskoan ivot, a preko dviju svojih ena Francuskinja navikao se i na zapadnjaku modu. Prije su i kralj i njegova pratnja bivali zadovoljni priprostim predmetima koje su izraivali obrtnici na kraljevim imanjima. Usluge kuhara, pisara i minstrela, koji su jednom na tjedan dolazili u kraljevski dvor, zadovoljavali su potrebe kraljeva kruga. U to doba Ugarska nije ni imala stalnoga glavnog grada. Kralj je putovao s jednoga svog posjeda na drugi, koristei se prihodima svakoga od njih na mjestu, kao i dvjema treinama upanijskih prihoda koji su mu pripadali. No, sada je dvor poeo potraivati robu bolje kakvoe. Njih se ili uvozilo iz svijeta ili su ih izraivali obrtnici koji su se naselili u maarskim gradovima. Nastao je i sloj profesionalnih asnika. Bela III. imao je stalni dvor, sagraen u Esztergomu. Bila je to krasna palaa u kojoj je mogao ak primiti cara Fridrika I. Barbarossu na nain koji je bio primjeren carskome statusu. Promjene u gospodarskim prilikama i potranji pratile su promjene u privrednoj strukturi. Poela je uporaba novca. Iako je samo etvrtina godinjih prihoda Bele III. stizala iz upanija, njegov je prihod, od 166.000 maraka (1 marka = oko 200 g srebra), bio znatan ak i po europskim standardima. Bela je tada zatraio samo treinu upanijskih prihoda. Ostatak njegovih prihoda potjecao je od stranih naseljenika, kovanja novca te od rudnika u kojima su se vadili sol i plemenite kovine. Jaanjem tih izvora prihoda slabila je financijska vanost kraljevskih dobara i upanija. Kralj je sebi mogao dopustiti da ih se odrie u prilog ambicioznih feudalnih gospodara i ovi su se poslije postupno privikavali skupom nainu ivota zapadnoeuropskih vitezova. Feudalni gospodari, meutim, nisu bili zadovoljni upanskim prihodima, naime, jednom treinom, a poslije ni dvjema treinama upanijskih prihoda. eljeli su se domoi vlastitih posjeda, kao to je u tome bila uspjela feudalna aristokracija na Zapadu. Takva su nastojanja obilno bila zadovoljena u doba mlaeg sina Bele III., Andrije II. (1205.35.). Sam je mladi kralj bio vrlo ambiciozan i mnogo je polagao na sjaj oko sebe, a kako se upleo u beznadni rat s Rusijom, odrekao se ak i Zadra u korist Venecije, da bi osigurao njezino sudjelovanje u njegovu kriarskom pothvatu (1217.). Andrija je darivao kraljevska i upanijska dobra feudalnim gospodarima, a nastale gubitke nastojao je pokriti poveanjem poreza 21

i carinskih pristojbi. Na taj je nain robno-novana privreda dobila jak razvojni poticaj. No, proces se pretvorio u veliko drutveno optereenje i izazvao ope nezadovoljstvo. I prije zabrinuti zbog zemljinih steevina svjetovnih velikaa, vrhovi crkvene hijerarhije shvatili su da su ugroene njihove stare trgovake povlastice u trgovini solju i vinom. Nezadovoljstvo je raslo u kraljevoj stalnoj vojsci, meu tzv. servientes, koje su izrabljivali velikai, a isto se odnosi i na puane, koji su ostajali bez svojih dobara. Branei svoje interese, servientes su se udruili u pokret irom zemlje. Skupina je plemia vodila taj pokret i oni su godine 1222. prisilili kralja da potpie Zlatnu bulu. Njezino ime potjee od zlatnog peata kojim je bila ovjerena, a ovim je dokumentom zajamena zatita prava servientes pred nasiljima magnata, obean prestanak financijskih zloporaba te priznato plemiko pravo na pobunu, ako se vladar ne bi pridravao njegovih odredaba. Najvei je protivnik politike Andrije II. bio njegov vlastiti sin, koji je poslije vladao pod imenom Bele IV. (1235.70.). Princ Bela bio je sasvim razliit od svojega oca, koji je bio lakomislen i esto padao u frivolnost. Bela je bio i iskren vjernik, koji se nadahnjivao svojom sestrom sv. Elizabetom, sv. Franjom i sv. Dominikom. Bela kao da je predosjeao opasnost koja je prijetila Ugarskoj uoi mongolske najezde. ak i prije nego to se uspeo na prijestolje, Bela je pokuao utvrditi erdeljsku granicu, a poslije krunjenja ulagao je sve napore da obnovi raspadajue krunske zemlje i upanije. No, to ipak nije bio stvaran put u drutveni razvoj. Belaje traio pomo i izvana. Poslao je dominikanca Juliana u Bakiriju da pozove one Maare koji su tada jo tamo ivjeli da se presele u Ugarsku. Poslije je pozvao i Kumane, koje su Mongoli ve bili napali, da se presele u njegovu zemlju. Bline su mjere izazvale unutranje napetosti, koje su pridonijele unitavajuem porazu godine 1241. Te je godine Blinu vojsku unitio Batu Khan kod mjesta Muhi, na rijeci Sah. Mongoli su pljakali zemlju vie od dvanaest mjeseci, a kada su je napokon napustili, ugarska je drava morala biti iznova stvarana.

Maarska kultura u ranomu srednjem vijeku


Maarsko osvajanje Karpatskog bazena obiljeilo je kraj velikih seoba u tom podruju. Nakon utvrivanja ugarske drave kultura je poela cvjetati. Kraljevsko gospodarstvo, upanske tvrave, biskupska sijela i benediktinski samostani svi su oni bili i sredita rane kranske civilizacije. Materijalna i intelektualna postignua europske kulture uskoro su nala svoj put do Ugarske. Posljedica je toga bila da je kulturna batina poganskog razdoblja gotovo u potpunosti nestala. Sjeanja na to doba preivjela su samo u pjesmama minstrela, a iz njih su legende o mitskom jelenu, turul, bijelom konju, Lehelovu rogu, Botondovoj bojnoj sjekiri i drugim stvarima ule u maarske kronike. Minstrelski su napjevi sauvani tisuu godina u pentatonskoj pukoj glazbi, a u XX. stoljeu iznova su ih otkrili Bela Bartk i Zoltn Kodly. Iz prastaroga maarskog amanizma sauvani su mit o drvu ivota i legenda o amanima koji su se borili prerueni u ivotinje. Maarske lijepe umjetnosti u ranomu srednjem vijeku jo su uvijek sadravale tota iz maarske batine iz vremena prije osvajanja. Palmeta, puki ornamentalni motiv iz vremena osvajanja, kada je bio dubljen u drvetu, raen od zlata i izvoen na tkaninama, sada je bio raen i u kamenu. Pod lombardijskim se utjecajem palmeta nastavila razvijati kao klesani lisnati svitak u Peukoj graditeljskoj koli. Freske sv. Ladislava u crkvi u Szkelyfoldu, u istonom Erdelju, prikazuju drvo ivota i borbe ivotinja. Lijep primjer takva rada moe se vidjeti u Erdofuleu. to je vrijeme vie protjecalo, poganska je batina postupno nestajala iz maarske umjetnosti i otvarala prostor za europske ideje. U poetnom je razdoblju kranska kultura dolazila posredovanjima Ceha i Nijemaca. Sveenici, posebno redovnici, i vitezovi iz ovih su je naroda uvodili. No, maarska je knjievnost i umjetnost slijedila talijanske i francuske modele. Najranija maarska graditeljska kola bila je nadahnuta lombardskom umjetnou, a graditeljske kole kasnog XI. stoljea u Peuhu i kasnog XII. stoljea u Esztergomu bile su pod utjecajem francuskih graditeljskih postignua. Sve su tri imale utjecaj irom maarskoga prostora i poticale oponaanja 22

sve do razine najire narodne prakse. Iako je romaniki stil toga doba bio meunarodni, njegovi su detalji zrcalili maarsku zbilju. Sluajevi o kojima je rije prikazi su torbi, tapova te posebne vrste maarskih sandala, koje su remenjem vezane gotovo do koljena. Bila je to uobiajena oprema maarskih pastira u XII. stoljeu, koja je prikazana na pukom oltaru katedrale u Peuhu. (U ranomu srednjem vijeku posebni je oltar bio podignut ispred biskupske cathedra i sluio je samo za puk.) Knjievnost je bila izrazito crkvena. Obredi, samostanski almanasi, legende o svecima, svjetovna djela, sve je to bilo u rukama jedinih znalaca pismenosti toga doba, benediktinskih redovnika. Bavei se i drugim poslovima, pisali su rane kronike, popisivali zakone sv. Stjepana, sv. Ladislava i Kolomana Beauclerca te sastavljali veinu pravnih akata. Vei samostani i kaptoli, koje je utemeljio sv. Ladislav, bili su ovlateni izraivati slubene dokumente te su napokon dobili pravo da budu javni biljenici. Unato svemu tome, kultura nije ostala iskljuivo crkvena po svojoj naravi. Svjetovno je plemstvo ojaalo svoj poloaj i sve vie napredovalo, to je imalo za posljedicu da su se irili sekularni sadraji u kulturi. U XII. stoljeu crkvena je inteligencija, koja se kolovala u Oxfordu i u Parizu, unosila u zemlju dvorsku kulturu Engleske i Francuske. U to su vrijeme predmeti svakodnevna ivota u zapadnjakom nainu ivota bili ve ukorijenjeni u Ugarskoj. Duge arape, tunike ivene od flamanske tkanine, oklopi, kacige, ravni maevi i bojni konji ve su bili pronali svoj put do maarske elite, bilo preko stranih trgovaca bilo preko zapadnih neprijatelja. Magister P. (obino oznaavan kao Anonymus) bio je vaan kroniar u ranom XII. stoljeu. Anonymus, koji je bio i biljenik Bele III., nije smatrao uvoenje kranstva najvanijom posljedicom Osvajanja. On je ostavtinu poganskog Attile i obiteljske povijesti maarskih feudalnih gospodara smatrao najvanijim sadrajima svojega rada, Gesta Ungarorum. Ipak se sva dvorska kultura nije irila na latinskom jeziku. Vjerojatno je sam Anonymus napisao na maarskom jeziku prikaz trojanskog rata, to je bio omiljeni sadraj vitezova toga doba. U svakom sluaju, tada je meu magnatima postalo uobiajeno djeci davati imena osoba iz trojanske legende, a Ecsello, Perjmos i Iktr, maarski ekvivalenti imena Achilles, Priam i Hektor, sauvali su se u imenima mjesta do dananjeg dana. Slavni zastupnici zapadnjake dvorske kulture dolazili su u Ugarsku. Provansalski trubadur Vidal i ugledni njemaki pjeva Tannhuser posjetili su Andrijin dvor, kao i Villard d'Honnecourt, najcjenjeniji francuski graditelj svojega doba. Rano XIII. stoljee bilo je i razdoblje temeljnih promjena. Svjetovnom je dobu slijedila vjerska obnova, koje su glavni predstavnici bili dominikanski redovnici. Oni su uspjeli pokrstiti Kumane te tragali za Maarima koji su ostali na Istoku. Vana je bila i sv. Elizabeta, princeza iz kue Arpadovia, koja se dopisivala sa sv. Franjom te, iznad svega, Blla IV. i itava njegova obitelj. Prosjaki su redovi sada odreivali cijelu narav maarske kulture, a takav e njihov utjecaj trajati sljedea dva stoljea.

Borbe s barunima (1242.1308.)


Katastrofa koju je inila mongolska invazija ubrzala je promjene koje su ve bile zapoete u privrednom i drutvenom razvoju. Stanovnitvo krunskih zemalja ili je izbjeglo ili je bilo pobijeno, a isto se odnosilo i na stanovnitvo upanija u raspadanju. Bela IV. nije imao izbora, osim da opustoene zemlje dade velikaima. Kralj je vjerovao da e magnati iznova naseliti zemlju, i to dijelom osloboenim kmetovima, privuenima posebnim olakicama, a dijelom useljenicima izvana. Naseljenici su i prije dolazili u Ugarsku. Bili su to ponajvie Nijemci (tzv. Sasi), koji su se useljavali u Erdelj. Broj Sasa u zemlji bio je mali sve dok nije prola mongloska invazija, kada su pristigli mnogi novi. Moravski, rutenski i rumunjski seljaci stigli su zajedno s njima i od toga je doba Ugarska uistinu mnogonarodna zemlja. Privreda je poela cvjetati kada je dotad neobraivana zemlja, ponajvie poumljena planinska podruja, bila uvuena u proizvodnu maticu. Novo 23

naseljavanje zemlje takoer je poboljalo sudbinu maarskog seljatva, a maarski su kmetovi dobili slobode koje su uivali strani naseljenici. Do godine 1300. pojavilo se ujednaeno seljatvo koje je gospodarilo samostalno, koje je imalo slobodu seljenja te koje je podavanja dugovalo u plodinama. Seljaci su naziv jobbgy nasljedili od slobodnjaka koji su radili kao asnici u ranome feudalnom razdoblju te koji su sluili u kraljevskim katelima. Magnati koji su svoje posjede iznova napuili naseljenicima izvana najvie su od toga imali koristi jer je kralj s prilikama bio prisiljen dati im odrijeene ruke u daljnjem jaanju njihove moi. Tim je velikaima bilo doputeno stvarati vlastite vojske iz redova sitnoga plemstva, nekadanjih servientes. Gradili su utvrde za sebe, koje su izvorno bile zamiljene u viekatnim obrascima. Velikai su na taj nain pridonosili, premda neizravno, obrani zemlje i smanjivali strah od moguih novih mongolskih napada. Odvojeni od ostaloga plemstva, velikai ili baruni, kako su se poeli nazivati, sve su vie poeli prekidati s kraljevom vlau. Da bi zaustavio taj proces, Bela IV. je podupirao nastanak nove vrste upanija koje su stvarali kraljevski vitezovi, jobbgy i servientes. Nakon 1267. taje nova vrsta upanije ustanovila autonomiju sitnoga plemstva, autonomiju koja je imala vojnu potporu upanijskog elnika (ispn). Kralj je naseljavao strane, prije svega njemake, goste u neke od kraljevskih utvrda, npr. Sopron, Gyr i Koloszvr. Ovi koji su pristigli asimilirani su sa zateenim tvravnim stanovnitvom i iz te se mjeavine uzdiglo maarsko gradsko, purgersko iteljstvo. Civis (graanin) iz prethodnog razdoblja postao je sada purger, to je rije istog znaenja, ali njemakog, a ne latinskog podrijetla. S njima je Ugarska postala jedno od glavnih podruja proizvodnje plemenitih kovina u Srednjoj Europi. Osim sitnoga plemstva i gradskoga stanovnitva, Bela IV. je i u Kumanima nalazio potporu kraljevskoj vlasti i nudio im pribjeite u Ugarskoj. Kumani su bili nomadi i ivjeli su u plemenima. Budui da su mukarci bili vojnici, tvorili su vanu snagu. U svrhu jaanja svojih veza s Kumanima, kraljevska se kua enidbeno povezala s njima. Stjepan, nasljednik ugarskoga prijestolja, oenio se kerkom kumanskog princa, koja je dobila kransko ime Elizabeta. Meutim, napor Bele IV. da uspostavi ravnoteu s barunskim snagama pokazao se bezuspjenim. Njihovi bogatstvo i snaga stalno su rasli. Nisu se oni jedino stalno raslojavali u stranke koje su meusobno ratovale, ve su nastojali podvrgnuti svojoj vlasti i velike dijelove zemlje. Iskoritavanje napetosti unutar kraljevske obitelji dugo je bilo vrlo unosno pa su se Bela IV. i njegov sin Istvn, kao rtve barunskih makinacija, sukobili jedan s drugim i uvukli zemlju u graanski rat. Uzaludno je Margareta, Blina vrlo pobona i milosrdna kerka, nastojala posredovati. Meunarodne su prilike pogoravale stanje stvari. Godine 1254. izumrla je austrijska dinastija Babenbergovaca, koja je stalno ratovala s Arpadoviima. Bla je bio odluan sprijeiti ekspanzionistike ambicije ekih kraljeva, koji su teili hegemoniji u Istono-Srednjoj Europi. Zauzeo je tajersku i postavio svoga sina na vlast. No, nekoliko je godina poslije Ottokar II. zauzeo ne samo tajersku nego i druge austrijske pokrajine. Ottokar je zatraio pomo obitelji Kszegi, koja je bila barunska i posjedovala zemlju du zapadne ugarske granice. eki je kralj zatim iskoristio izdajice u Ugarskoj protiv Bele IV., koji se tada iznova bio sukobio s Istvnom. Nakon oeve smrti sam je Stjepan V. (1270.72.) pao kao rtva anarhije koju je njegova vlastita pobuna uveliko ubrzala. Ladislava IV., nazvana Kuman, odgojila je njegova majka, ali je desetogodinji djeak na poetku mogao biti samo igraka u sukobima barunskih stranaka. Godine 1278., oni su ga nasilno odveli na ratite kod Drnkruta, gdje je ugarska vojska pomogla poloiti temelje moi i carske vlasti habsburke kue. Kada je Ladislav IV. (1272.90.) odrastao, okrenuo se protiv barunskih stranaka i zatraio pomo Kumana, naroda kojem je pripadala njegova majka. No, Kumani su jo uvijek bili pogani, tako da se Crkva pridruila opoziciji Ladislavu. Kralj je stoga bio sve usamljeniji, a i na kraju je bio ubijen. Budui da Ladislav nije imao nasljednika, naslijedio ga je Andrija III., unuk Andrije II., koji je ivio u Veneciji. Ali je i on bio nesposoban prevladati anarhiju koja je umrtvila Ugarsku. Najmoniji baruni Kszegi, Mt Csk, Lszl Kn i drugi razdijelili su zemlju u neovisne 24

pokrajine, kojima su vladali kao mali kraljevi. Oni su izdravali svoje vlastite dvorove, ulazili u saveze sa stranim silama te ignorirali zakonite vladare. Andrija III. pokuao je upotrijebiti sitno plemstvo protiv baruna i utemeljio jedan od prvih feudalnih sabora u Europi. Premda je to tijelo izglasavalo zakone i iskljuilo barune iz svoga rada, ono je bilo nesposobno vriti zbiljsku, efektivnu vlast. Ono je uistinu za due razdoblje potpuno prestalo djelovati. Smru Andrije III. godine 1301. izumrla je muka grana Arpadovia, a odmah nakon toga zapoela je borba za prijestolje izmeu potomaka Arpadovia preko enskih loza. Najprije su eki kralj Veeslav II. i princ Oton Bavarski stvorili vlastite stranke, ali nisu uspjeli pridobiti magnatsku veinu. Konano je papinski kandidat Karlo Robert Anujski okrunjen za ugarskog kralja godine 1308., iako je i njemu trebalo mnogo vremena da bi iskorijenio anarhiju iz zemlje.

Gubitak ugarskih posjeda na Jadranu


Stoljee koje je slijedilo izumru Arpadovia svjedoi i o kraju ugarskoga prodiranja prema Jadranu. Na poetku se inilo da e naslijeem Karla Roberta, koji je pripadao napuljskoj grani dinastije Anjou i koji je preko svoje bake bio potomak dinastije Arpadovia, ojaati veze izmeu Ugarske i Italije. Karlo Robert uvrstio je svoju vlast uz papinu moralnu podrku i novanu potporu talijanskih bankara. K tome, pokuao je osigurati svoj utjecaj u Italiji, zaruujui svojega mlaeg sina Andriju s Ivanom, nasljednicom napuljskoga prijestolja. No, teki unutranji problemi Ugarske onemoguili su Karla Roberta u voenju aktivne vanjske politike. Tek 1321., nakon to je porazio posljednjega buntovnog velikaa, uspio je uvrstiti svoju premo u cijeloj Ugarskoj. U godini 1323. Karlo Robert prenio je svoje sjedite iz Temivara u Viegrad, koji je tada gradilite velianstvenoga gotikog dvorca. Negdje u to vrijeme Karlo Robert sredio je kraljevske financije. Nije ak niti pomislio preurediti zaputena kraljevska podruja. Upravu novoga sustava upanija povjerio je upanima (ispan), koje je sam imenovao i sucima koje je biralo plemstvo. Od velikaa i plemia openito, Karlo Robert je zahtijevao samo vojnu slubu. upanijske i velikake vojske, koje su se borile pod svojim vlastitim zastavama, zvale su se banderia. Velikai su ili u vojnu sa svojim familiares (vazalima), a plemii koji nisu bili upisani u velikaku vojsku borili su se pod zapovjednitvom upanijskoga ispana. Ostala kraljevska dobra bila su okupljena oko dvoraca, neovisna o upanijskoj upravi. Karlo Robert utemeljio je svoje dohotke u kraljevskim prihodima, koji su bili ubirani i izravno i posredno. Bili su poznati kao regalia, a potjecali su od carinskih nameta, taksa, a, iznad svega, iz kraljevskoga monopola na plemenite kovine. Srebro se dugo iskopavalo u Ugarskoj, a za vladavine Karla Roberta uveliko se razvilo i iskopavanje zlata (Krmcbnya i Nagybnya). Posljedica je toga bila da je kovanje zlatnoga florina poelo godine 1325. Vojne i ekonomske reforme zajamile su unutranji red u zemlji, isto kao i povoljne uvjete za trgovinu. Trgovina sa Zapadom dostaje trpjela zbog beke umjenosti da zaprijei prolazak robe. Godine 1335. u Viegradu Karlo Robert sazvao je vrlo vaan sastanak kraljeva Ugarske, eke i Poljske. Na njemu su vladari zakljuili trgovinski sporazum i utvrdili alternativne meunarodne trgovake putove. Taj je uspjeh pokazao da je Karlo Robert bio sposoban ostvariti dobre politike odnose prije svega sa svojim sjevernim susjedima. Na jugu, meutim, bio je nemoan spasiti bilo to od naslijea Arpadovia. Dalmacija, Hrvatska i Slavonija prihvatile su Karla Roberta kao svojega kralja samo formalno i bile su pod vlau domaih upravljaa. U negdanjoj Kumanskoj rumunjske su vojvode, koje su Arpadovii imenovali glavnim asnicima, vladale neovisno o ugarskom vladaru. Vlaka se prva odcijepila, a slijedila ju je Moldavska. Nakon toga, samo ih je labava i esto izostala zakletva vjernosti vezivala za Kraljevstvo Ugarsko. Sin Karla Roberta postao je kralj Ludovik I. godine 1342. Bio je na prijestolju etrdeset godina i doivio da bude nazvan Veliki zbog svojih grandioznih zamisli i ambicioznih vojni. Novi kralj ne samo da je elio iznova zadobiti june pokrajine, koje su se odcijepile, nego je naumio 25

i proiriti ugarsku vlast na Balkanu. Osim toga, Ludovik je udio za jo udaljenijim zemljama. Na osnovi dinastikih prava, pokuao je dobiti napuljsko prijestolje, a 1370. uspio je osigurati Poljsko Kraljevstvo, batinu svojega strica. No, pretjerane Ludovikove ambicije u Italiji bile su neprihvatljive i za Veneciju i za Papu. Ugarski je kralj dvaput ratovao protiv Napulja, a s genovljanskom pomoi zaratio je protiv Venecije. Njegove talijanske pobjede ipak nisu mogle osigurati oekivane uinke. Na jugu je uspio osigurati svoju vlast samo u Dalmaciji i u Hrvatskoj, dok su njegove bugarske, srpske, bosanske i rumunjske vazale ubrzo osvojili Turci. Sam je Ludovik zaratio protiv ovih azijskih osvajaa koji e poslije jo dublje prodrijeti u Europu. Ludovik I. umro je 1382. bez mukog potomka, a nasljedila ga je njegova kerka Marija. Godine 1387. njezin je suprug, igmund Luksemburki, stupio na prijestolje. igmund je morao braniti svoju vlast od napuljskih Anuvinaca, iji je kandidat, Karlo Draki, bio okrunjen za ugarskoga kralja 1385., ali i ubijen nekoliko tjedana poslije. Ladislav, Karlov sin, osigurao je mletako saveznitvo protiv igmunda, kojemu je Firenca, ljubomorna na mletaku mo, pomogla da zadri Dalmaciju. Od Firence je igmund dobio pomo odlinoga vojnog zapovjednika i financijskog strunjaka Filippa Scolarija. No, kada je Medici doao na vlast, Firenca je sklopila savez s Venecijom, a posljedica je toga bila da je Ludovik izgubio svoje talijanske posjede. Stanje se pogoralo otomanskim irenjem na Balkanu, koje je sada ugroavalo ugarske granice. igmund Luksemburki (1387.1437.) pokuao je osigurati ugarsku hegemoniju na Balkanu, ali je njegova mnogonarodna kampanja protiv Turaka zavrena dalekosenim porazom kod Nikopolisa godine 1396. Nakon 1420. igmund je (tada i eki kralj, a poslije 1433. i car Svetoga Rimskog Carstva) bio zaokupljen guenjem husitskog ustanka i dovravanjem borbi s protupapama, iako je bio nesposoban bilo trajno rijeiti te probleme, bilo se suprotstaviti otomanskoj opasnosti, kojoj je pokazivao vrlo malo panje. igmund je ipak postigao jedan vaan uspjeh za Ugarsku. Godine 1404. objavio je edikt, Placetum regium, kojim je zabranio objelodanjivanje ili obznanjivanje papskih bula i enciklika bez njegova prethodnog odobrenja. Godine 1428. igmund je ponovno poraen u ratu s Turcima, kod Galambca, iako je ve prije bio prisiljen odrei se Dalmacije. Ugarska vie nije bila sposobna nastaviti s ekspanzionistikom politikom du svojih junih granica. Dapae, morala je ulagati oajnike napore da obrani samu sebe.

Rane borbe s Turcima


Godine 1418. Turci su prodrli u Hrvatsku, a sljedee su uli u Erdelj. Kuda god su Turci prolazili, palili su, pljakali i odvodili stanovnitvo. Njihovi su napadi postali uestali i, premda su vojni zapovjednici kralja igmunda bili vie ili manje uspjeni u uspostavljanju obrane Ugarske, stanovnitvo na junim granicama sve je vie trpjelo zbog ratovanja. Otuda nije sluajno da je upravo u tim podrujima husitstvo, utjelovoljenje protufeudalnog nezadovoljstva, postalo vrlo raireno. Bezobzirno proganjani od Inkvizicije, neki su husiti prebjegli u Moravsku, gdje je Sveto pismo bilo prevoeno na maarski. Drugi su se pridruivali erdeljskim seljacima, koji su bili u pobuni protiv pretjerane desetine. Godine 1437. maarski i rumunjski seljaci digli su se na oruje, s Antalom Budaijom Nagyem na elu, protiv svojih tlaitelja, a pravdu su traili kod kralja igmunda. U to je doba ovaj leao teko bolestan u Moravskoj, a uskoro je i umro. Seljaci su postigli dvije pobjede nad snagama svojega biskupa i plemstva, a pridobili su za sebe i grad Kolozsvr. Unato tome, pobijedila ih je Liga od Kpolne, savez maarskoga plemstva, saskih patricija i szeklerskih voa. Takvi unutranji sukobi nita nisu pridonijeli smanjivanju rastue otomanske opasnosti za zemlju. Jedini je Albert Habsburki (1437.39.) bio sposoban poduzeti uinkovite mjere s tim u vezi. Albert je obranu junih granica povjerio Jnosu Hunyadiju, sinu erdeljske zemljoposjednike obitelji. Hunyadi je kao dijete bio doveden na dvor kralja igmunda suvremenici su ga smatrali njegovim nezakonitim sinom gdje se od talijanskih plaenika nauio modernom ratovanju. (On je 26

mnogo nauio i iz husitske borbene vjetine.) Osim pomoi maarskoga sitnoga plemstva i nobilitiranih Rumunja, esto je poticao narodne ustanke kao pomo u svojim ratnim pothvatima. Kralj je obilno nagraivao Hunyadijeve uspjehe, obdarujui ga i astima i posjedima. U godini svoje smrti Hunyadi je stekao neka dva milijuna hektara zemljita, postajui tako najvei ugarski zemljoposjednik svih vremena. Ipak, Hunyadi nije troio svoje velike prihode samo na promicanje svojih politikih interesa. Njegov je dohodak prije svega iao za potrebe obrane drave. Kao erdeljski vojvoda, Hunyadi se ve uspjeno borio protiv turskog zapovjednika Mezidbega, koji je bio ubijen u dvoboju. Godine 1443. on je krenuo u napad i nakon niza pobjeda samo ga je otra zima natjerala da se vrati iz balkanskih planina. Novi kralj, poljski vladar Vladislav III. Jagielonski, odnosno, Vladislav I. kao ugarski kralj (1440.44.), otkazao je svoj ugovor s Turcima, ali je poginuo u bitki kod Varne, odakle se i sam Hunyadi jedva spasio. Vladislava je naslijedio kralj-dijete Ladislav V. (sin Alberta Habsburkog), a Hunyadi je izabran za regenta. Na tom je poloaju bio od 1446. do 1453., kada je Ladislav postao punoljetan. Kao regent, Hunyadi je sve svoje sile usredotoio na ostvarenje svojega velikog nauma protjerivanje Turaka iz Europe. Pri tome je raunao na pomo balkanskih naroda Srba, Bugara i Rumunja. Potonji su, meutim, toliko bili zastraeni od otomanskih osvajaa da se nisu usuivali, a nisu se niti mogli odupirati tako odluno kao Maari. Stoga je i Hunyadijev veliki pothvat zavrio tekim porazom u bitki na Kosovu godine 1448. Borba protiv Turaka nije bila oteana samo zbog neprijateljske brojane premoi i slabosti na strani saveznika. Meusobni sukobi takoer su imali svog udjela. U Ugarskoj ranoga XV. stoljea bila su u porastu nadmetanja izmeu baruna, tj. vieg i nieg plemstva. Nie je plemstvo trailo da i ono sudjeluje u voenju dravnih poslova, dajui tako poticaj ponovnom uspostavljanju feudalnog Sabora. Godine 1440. donji je dom, koji je inilo nie plemstvo, osigurao pravo da se oituje o svim buduim saborskim zakonima prije nego to stupe na snagu. Razne barunske skupine, lige, meusobno su se sporile, a nesloga koja je otuda proistjecala dodatno je slabila dravno jedinstvo. U to se doba obino dogaalo da se jedna barunska skupina svrsta na kraljevu stranu, a druga na stranu niega plemstva. Potonje je nastojalo bogatstvu baruna suprotstaviti snagu koja je potjecala iz njegove brojane premoi. Nie je plemstvo podravalo Hunyadijevu skupinu i zbog toga je protivnika klika Celjskih, Garaija i Brankovia morala ekati svoje vrijeme. Kada je Ladislav postao punoljetan godine 1453., Hunyadijev izuzetni poloaj dramatino se promijenio. Morao je odrei se svojega regentstva i zadovoljiti poloajem glavnog kapetana Ugarske. Novi kralj, Ladislav, imao je samo trinaest godina i bio je potpuno pod utjecajem svojega ujaka Ulricha Celjskog. Posredovanjem Celjskoga i drugi su protivnici Hunyadijeve struje uivali pristup mladome kralju, to je stvari inilo potencijalno tekima i za samog Hunyadija. U takvu napetome stanju stigle su vijesti da je sultan Mehmed II., nakon to je zauzeo Carigrad godine 1453., poeo pripremati rat protiv Ugarske. Godine 1456. on je opsjeo Beograd. Hunyadi je razbio opsadu ove vane pogranine tvrave predvodei vojsku sastavljenu od plaenika, niega plemstva i kriara unovaenih meu pukom. Hunyadijeva je pobjeda zaustavila otomansko napredovanje za gotovo itavo stoljee. U ast te velike pobjede, a s namjerom da potakne daljnji otpor, papa Kalikst III. naloio je svim kranskim crkvama da zvone u podne svakog dana, to se odralo do danas. No, odmah nakon Hunyadijeve pobjede, u njegovu je taboru izbila kuga, kojoj je podlegao i veliki vojni zapovjednik. Nakon Hunyadijeve smrti struje Celjskih i Hunyadija povele su jedna protiv druge ogorenu borbu, a Hunyadijevi pristae umorili su Ulricha Celjskog. Kralj je utamniio oba Hunyadijeva sina, uz napomenu da je starijem, Lszlu, odrubljena glava, a mlai Matija zadran je u zatvoru u Pragu. No, Ladislav V. iznenada je umro godine 1457., a zemlja se suoila s problemom izbora novoga vladara.

Pokuaji stvaranja podunavskog carstva

27

Hunyadijevi su bili najsnanija barunska obitelj u Ugarskoj u to doba te su u savezu s niim plemstvom prisilili druge velikae da izaberu Matijaa, jedina preivjela sina pokojnog regenta, za ugarskog kralja. Matija Hunyadi, meutim, bio je jo uvijek utamnienik Jurja Podiebrada u Pragu pa je njegova majka, Erzsbet Szilgyi, morala platiti veliku otkupninu da bi bio osloboen. Matijaev ujak, Mihly Szilgyi, tada je zatraio nadoknadu za svoju potporu poloaj regenta i vlast koja je iz toga proistjecala. Meutim, novije kralj odbio pokroviteljske navike svoje obitelji i pouzdao se u savjete Ivana Viteza, odlinoga humanistikog uitelja, kojega je uinio nadbiskupom Esztergoma i kancelarom. Na Vitezov prijedlog on je ojaao kraljevsku vlast spram baruna. Ograniio je i vlast velikaa, birajui svoje asnike meu niim plemstvom, purgerima i, doista, katkad i meu seljacima. Matija se nije elio osloniti na privatne barunske vojske. Stoga je unajmio plaenike snage, koje su poslije postale poznata Crna vojska, podvrgavajui ih svojemu osobnom zapovjednitvu. On je bio prisiljen utemeljiti financije na potpuno novim osnovama. Uvodei nov sustav oporezivanja te, iznad svega, strogim nadziranjem ubiranja poreza, Matija je stvorio zdravu osnovu svojega vladanja. Posljedica svega toga bila je njegova sposobnost da nastavi slijedom svojega slavnog oca i zapone vojni pothvat protiv Turaka. Godine 1464. Matija je zauzeo bosansku tvravu Jajce, ali je zbog iznenadne smrti pape Pija II. izostala obeana pomo kriarske vojske. Stoga Matija nije mogao nastaviti borbu. Iz te je epizode Matija izvukao vrlo vanu pouku, a to je da je samo ugarska vojna snaga nedovoljna da bi se zaustavilo otomansko napredovanje. K tome, shvatio je da su sluajni savezi neuinkoviti jer su se mogli raspasti u kritinome trenutku. Trebalo je da podunavski narodi stvore jedinstveni imperij, koji bi jedini mogao biti dovoljno snaan da se odupre Turcima. Stoga je Matija sklopio mir sa sultanom, mir koji je za njegova vladanja samo sporadino bio prekidan turskim prodorima i ugarskim protuudarima. Godine 1479. jedan takav turski udar bio je slomljen, a slomili su ga njegovi vojni zapovjednici Pl Kinizsi i Istvn Bthori. Sukob se zbio izmeu Alkenyra i Szszvrosa. Dvadeset posljednjih godina svojega ivota posvetio je Matija nastojanjima da utemelji podunavski imperij, koji je smatrao tako vanim. Uostalom, ideja o takvu imperiju nije bila nita novo. Ve u XIII. stoljeu eki kralj Ottokar II. ulagao je velike napore da ujedini eke, ugarske i poljske zemlje. igmund je bio car Svetoga Rimskog Carstva isto kao i ugarski i eki kralj, a austrijski nadvojvoda Albert zadobio je ugarsko i eko prijestolje. Meu Matijaevim su suvremenicima car Fridrik III. i lanovi jagiellonske dinastije nastavili s politikama koje su teile ujedinjavanju tih zemalja. Matija je teio osvojiti eku, ali su mu se snage Fridrika III. i Jagiellonaca zajedniki oduprle. Mnogi su u Ugarskoj bili miljenja da su Matijaeve namjere u Ugarskoj bile potaknute osobnim ambicijama i da je zanemarivao tursku prijetnju svojoj zemlji. Druga je kritika bila da e njegovi ekspanzionistiki planovi na Zapadu Ugarskoj stvoriti nove neprijatelje u vrijeme kada je otomanska opasnost bila ve toliko velika. Nadbiskup Ivan Vitez predvodio je one koji su bili nezadovoljni Matijaevom politikom, ali je njegova zavjera protiv kralja bila otkrivena. Vitez je bio utamnien, a ubrzo nakon toga je umro. Matija se, meutim, uputio zbuniti svoje kritiare. Godine 1474. sjedinjene su poljska i eka vojska prodrle u lesku i opkolile Breslau, u kojem je bio i sam Matija. Opsada je uskoro prekinuta, a mir ugovoren Olomoukim ugovorom, potpisanim 1478. Njime su Matija i Vladislav priznali jedan drugog kao kraljevi eke, a ta je zemlja bila podijeljena izmeu dvojice vladara. Matija je zadrao Moravsku i lesku, a eka je pripala Vladislavu. leska je u to doba bila pokrajina u punom usponu. Breslau, njezin glavni grad, bio je trgovinsko sredite Srednjoistone Europe, a Be je bio drugi vaan trgovaki grad u Podunavlju. Matija je znao da su ta dva grada opskrbljivala maarsko trite stranom robom i da je mnogo maarskoga zlata tamo otjecalo kao platno sredstvo te je to i bio jedan od razloga zato ih je Matija htio podvrgnuti svojoj kontroli. Matija se tako zaratio s Fridrikom III., kojemu je oteo Be godine 28

1485., premjetajui svoje upravno sjedite u taj grad. U to je doba Matija bio poznat ne samo kao veliki kralj, ve i kao izdani pokrovitelj umjetnosti i znanosti. Godine 1476. oenio se Beatricom Aragonskom, kerkom napuljskoga kralja. Matijaeva je kraljica uvela renesansnu kulturu u budimski kraljevski dvorac. Na postojeu gotiku palau bila su dograena vrata, prozori i skulpture u renesansnome stilu. Bili su stvoreni i vrtovi i vodoskoci koji su imali ista obiljeja. Utemeljena je izvrsna knjinica, Bibliotheca Corviniana, koja je sadravala i prekrasno oslikane kodekse, a lonarska radionica u palai radila je raznobojni pribor i ploice. Budim se razvio u gusto naseljen i bogat grad, dostojno sredite europskog vladara. Sjeanje na Matijaa, najveega ugarskog kralja, nije preivjelo samo zbog njegovih grandioznih politikih planova, uspjenih ratova ili izdana pokroviteljstva nad umjetnostima. Obian svijet govorio je o njemu kao o pravednome kralju dugo nakon njegove smrti. Nije to bilo zato to bi Matija pokazivao mnogo obzira za financije svojih podlonika. Sasvim nasuprot, obvezao ih je da plaaju teke poreze. Ipak, zauzvrat, zbog njihovih rtava, Matija je uveo red i sigurnost. U ovoj se zemlji nitko ne moe osloniti iskljuivo na svoju mo i potpuno biti siguran u nju. Svatko je ovlaten pridrati, ako je potrebno ak i protiv Nas, svoje pravo... Ovdje se asnici i monici ne usuuju ugnjetavati narod bilo kojom vrstom ropstva zato to znaju da oni sami slue samo odreeno vrijeme. A izvor i zatitnik ovoga pravednoga pravnog sustava nije zakon, nego kralj, koji niti je njegov rob, ni njegov instrument, nego stoji iznad zakona i predsjeda mu. Tako je sam Matija opisao svoje shvaanje kraljevske vlasti talijanskom humanistu Brandoliniju. Rani Matijaev pokuaj centralizacije vlasti izvoenje u duhu pravednosti. Legende o ovome izvanrednom kralju, koji je preruen putovao zemljom i prekritelje pozivao na odgovornost, jo uvijek ive u folkloru.

Maarska privreda u srednjem vijeku


Suvremeni maarski i strani izvori istiu ugarska prirodna bogatstva u srednjovjekovno doba, a povijesna je Ugarska, sigurno, nudila brojne privredne mogunosti. U zemlji su se sustjecala tri glavna europska klimatska podruja. Bile su to atlantska regija, sa umarstvom i proizvodnjom itarica, sredozemna, u kojoj su uspijevali groe i smokva, i kontinentalna, koja je davala panjake za ispau. Maari, isto kao i drugi narodi koji su ivjeli u Karpatskom bazenu, dobro su iskoritavali ovu raznolikost. Sjeanja Abu-Hamida, muslimanskoga trgovca iz XII. stoljea, opisujui Ugarsku, svrstavaju je meu zemlje u kojima su napredak i obilje ponajvei. Otto Freizinki, njemaki biskup, bio je, sasvim razumljivo, ljut na Maare zato to su pobijedili njegove zemljake. Ipak je u to doba pisao: Sudbina moe s pravom biti okrivljena, moe se i uditi boanskoj pogreci da je tim ivotinjama u ljudskom liku (jer drukije ne mogu biti nazvana ta ljudska bia) podarena tako divna zemlja. Neovisno o tome to su drugi mislili o Maarima, plodovi njihova rada morali su biti priznati. Ve se godine 1300. francuski dominikanac, koji je bio putovao Ugarskom, prisjeao plodnosti njezina tla. Neko se Ugarsko Kraljevstvo nije zvalo Ugarska, nego Moesia i Pannonia. Moesia je dobila svoje ime zbog svojih bogatih etvi, a Pannonija je dobila svoje zbog obilja kruha. A to je jedino prirodno jer ondje iz dobre etve slijedi obilje kruha. (U latinskom, messio znai etva, a panis kruh. Puka je sluajnost da izgovor ovih rijei podsjea na pojmove Moesia i Pannonia iz rimskih vremena.) Maari su obraivali zemlju i u svojoj pradomovini, ali su u Ugarskoj nauili kako uzgajati zob, ra, penicu, jeam, premda je poljodjelsko gospodarstvo dugo bilo na drugome mjestu, nakon uzgajanja stoke. Uzorana zemlja dugo se priinjala kao otoii u moru panjaka. Na travnatim prostranstvima Velike ravnice Maari su uzgajali konje i stoku, a Slaveni i Rumunji, naseljeni u planinskim podrujima, uzgajali su ovce i koze. Poetkom XV. stoljea Bertrandon de la Brocquire, burgundski vitez, zabiljeio je zanimljive napomene o onodobnim maarskim konjima. Ima samo nekoliko prodavaa konja u Peti, pisao je. Ako bilo tko hoe kupiti dvije tisue dobrih konja, vjerojatno e to ovdje moi uiniti. Konji se 29

prodaju po deset na broju, a cijena svakoj desetini jest dvije stotine forinti. Vidio sam dva ili tri konja koji su sami vrijedni te cijene. Mnogi su s erdeljskih planina koje okruuju ugarske granice. Ja sam sm kupio odlina trkaeg konja, a oni su openito dostupni osedlani. Obilni i dobri panjaci olakavaju gajenje konja. Ipak je manjkavost maarskih konja to su odve nemirni i teki za potkivanje. Dugo se openito vjerovalo da je krupna, dugorona, sivkastobijela stoka u Ugarskoj bila dovedena u zemlju u vrijeme osvajanja. Nalazita kostiju iz toga doba otkrila su, ipak, da su do kraja XIV. stoljea Maari uzgajali samo male srednjoeuropske crvenkastosmee vrste. Siva stoka dugih rogova pojavila se gotovo bez prethodnika, i iz toga (kao i iz susljednih podruja odgajivanja ove stoke) razlono je zakljuiti da su je doveli Kumani. Slijedei naseljavanje ovog naroda u Ugarskoj u XIII. stoljeu, ova se stoka proirila zemljom. Novu su stoku uzgajali i purgeri koji su ivjeli u trgovitima u Velikoj ravnici. U etrnaestom je stoljeu talijanski kroniar Villani napisao da u Ugarskoj mnogi uzgajani volovi i krave nisu u uporabi kao teglea stoka. Otuda oni rastu brzo i postaju debeli na bujnim ispaama. Kolju ih, a njihove koe i mast prodaju na veliko. Meso se kuha u velikim kotlovima, a kada se skuha, soli se i odvaja od kostiju. Sui ga se u peima ili negdje drugdje i usitnjava do sitnih estica. Tako ga se pohranjuje. Na poetku su stone koe i mast bili prodavani vani, a od druge polovice XTV stoljea sve je vei broj uhranjene maarske stoke bio u stadima tjeran u Njemaku ili u Veneciju. U XV. stoljeu broj komada stoke koja je bila ukljuena u tu trgovinu iznosio je vie od 100.000 godinje. Stoka je bila najvanija maarska izvozna roba toga doba. Tokajska su vina bila podjednako poznata. Rimljani su bili prvi koji su proizvodili vino u tokajskom podruju, a francuski su naseljenici pomogli da se vinogradi proire prema sjeveru. Velike koliine tokajskog vina bile su izvoene u Poljsku. Uzgoj ovaca bila je jedna od vanih grana poljoprivrede. Maarska meka, vrsta ovce, davala je vunu potrebnu za izradu finih vunenih tkanina. U isto je vrijeme purzsa, koju su uzgajali rumunjski planinski pastiri, itavo stanovnitvo opskrbljivala sirom, kao vanim sastavnim dijelom prehrane. Ugarska je bila bogata i rudama. Ve u XII. stoljeu pisani izvori biljee rudnike srebra i zlata, kao i soli u Erdelju. Nijemci su bili glavni strunjaci u ugarskim rudnicima i prije nego to su se na tritu pojavile plemenite kovine iz Afrike i obiju Amerika, Ugarska je bila glavni europski opskrbljiva zlatom i srebrom. Jo je vaniji bio ugarski bakar, koji je sadravao velik udio srebra. Ve u XV. stoljeu iskopavanje je bakra bilo mehanizirano, kada je obitelj Thurz uvela u uporabu vodeni kota. Poslije su se Thurzvi sjedinili s Fuggerima, bankarskom obitelji, i zakljuivali poslove vrijedne milijune. Do kraja XVI. stoljea Ugarska je bila glavni opskrbljiva sirovinama u Europi. Upravo zbog toga, meutim, ostala je industrijski zaostala zemlja. To e poslije imati ozbiljne gospodarstvene posljedice.

Seljaki rat 1514. i mohaka bitka


Uspjeno ostvarenje dalekosenih planova kralja Mafijaa zahtijevalo bi i poslune dravne slubenike i plaeniku vojsku. No, slab razvoj gradova u Ugarskoj znaio je da kralj nije bio sposoban novano nagraditi dobre slubenike. Zbog toga su vojni zapovjednici dobivali zemljina dobra kao plau za svoja postignua, a asnici vodee poloaje u crkvenoj hijerarhiji. Nasuprot svojim nakanama, Matija je na taj nain pridonio jaanju velikih zemljoposjeda. U isto su se vrijeme palatin Istvn Szapolyai, voa tada najsnanije barunske obitelji i Tams Bakcz, Matijaev tajnik i gyrski biskup, suglasili da za kralja treba da bude izabran onaj tko nee ograniiti prava velikaa. Tako je godine 1490. slabi Wladislas II. naslijedio prijestolje. Wladislas je bio i eki kralj do 1516., ali, da bi ga onemoguili u vladanju, rasputena je Matijaeva crna vojska. Barunske privatne vojske jo su jedanput monopolizirale vojnu mo u zemlji. Izdravali su ih javnim prihodima, prisiljavajui ak i kraljevski dvor da drastino tedi. 30

Wladislas II. okrenuo se crkvenim oima za pomo protiv baruna. Uzdigao je Tamsa Bakcza za svojega povjerenika i imenovao ga nadbiskupom Esztergoma te kancelarom; zapravo, povjerio mu je svu vlast u zemlji. Bakcz je bio pametan, premda i bezobziran, prelat, koji je bio poprilino spreman poveavati svoje bogatstvo svim moguim sredstvima, a bljetavilo Bakczeve okoline nadmetalo se sa sjajem kraljevskoga dvora. Plemstvo se svrstalo iza Szapolyai u njihovoj borbi protiv Bakcza. Godine 1505. Sabor je izjavio da bi trebalo da narodni kralj bude izabran u Ugarskoj, ako Wladislas umre bez nasljednika. Plemstvo je imalo na umu Jnosa Szapolaija, a rastui ugled ovoga velikaa tjerao je kralja i Bakcza da trae savez s Habsburgovcima. Dok su narodna i dvorska stranka bile zapletene u sukobu jedna s drugom, raslo je puko nezadovoljstvo. Obian je svijet bio bez obrane pred monicima, naroito purgerima iz trgovita koja su uzgajala stoku za trite i proizvodila izvozna vina. Rastue bogatstvo ojaalo je samosvijest tih ljudi pa su bili teko pogoeni saborskom odlukom da, umjesto dotadanjeg plaanja odsjekom, moraju davati devetinu svojih plodova i vina zemaljskome gospodaru. Na taj je nain ogorenje siromanih seljaka bilo pomijeano s oajem bogatijih. Godine 1513. Bakcz je bio pobijeen u nadmetanju u izboru pape, a Leo X. (Medici) uspeo se na prijestolje svetog Petra. Da bi ga obetetio, novi je papa ovlastio Bakcza da povede kriarski rat protiv Turaka. Nezadovoljstvo naroda dobit e uskoro snaan izraaj. U proljee godine 1514. franjevci, koji su bili ovlateni upisivati kriare, skupili su tako veliku seljaku vojsku da nisu ugrozili samo proljetne poljoprivredne radove nego i sigurnost zemljoposjednika. Franjevci, koji su ivjeli u trgovitima i suosjeali s obinim svijetom, zagovarali su ideju seljakoga kraljevstva, utemeljena u jednakosti bogatstva. Dana 15. svibnja zabrinuti su baruni i plemii natjerali Bakcza da naredi rasputanje kriarske vojske. U to su vrijeme, meutim, prve jedinice krenule iz Budima preko Velike ravnice. Njihov je odgovor na odluku o rasputanju vojske bio to to su se okrenuli protiv zemljovlasnika i izabrali Gyrgya Szkelyija (Dzsa), vojnika seklerskog podrijetla, za svojega vou. Dzsa je doao na glas zbog hrabrosti u sukobima s Turcima i elio je povesti seljaku vojsku u Erdelj. Tamo bi se ujedinile s nezadovoljnim Seklerima i utemeljile puku dravu. No, Jnos Szapolyai, tada ve erdeljski vojvoda, upotrijebio je svoju vojsku da presijee putove koji su onamo vodili. Dzsina je vojska stoga krenula na Temivar, koji je branio Istvn Bthory, tamiki upan. Szapolyai je pourio u pomo gradu i 15. srpnja razbio seljaku vojsku. Dzsa je spaljen iv na uarenu eljeznom prijestolju, a njegovi suradnici usmreni su torturom. Sabor je izglasovao zakon koji je seljake za vjena vremena i beziznimno privezao uza zemlju i oduzeo im pravo da je posjeduju. Seljaci su tada postali kmetovi svojih zemljoposjednika. U sljedeim su stoljeima seljaci bili izopeni u vlastitoj zemlji, za iji su razvoj uvelike pridonosili. Nakon poraza seljakog ustanka nastavljeni su sukobi izmeu baruna i niega plemstva. Bakcz i njegovi sljedbenici nastojali su se suprotstaviti rastu Szapolyaijeva autoriteta postiui sporazum o nasljeivanju izmeu ugarskih Jagiellonaca i austrijskih Habsburgovaca. Kad je umro Wladislas II., njegov je sin Ludovik bio okrunjen za ugarskoga kralja godine 1516. Ludovik II. oenio se Marijom Habsburkom, iji se brat Ferdinand, s druge strane, oenio Anom Jagiellonskom. Time je bio prekren zakon iz godine 1505. kojim je izglasovan izbor narodnog kralja. Borba izmeu barunske skupine i niega plemstva postala je tada otvorenijom nego ikada. Nakon Bakczeve smrti godine 1521., palatin je Istvn Bthori, najbogatija osoba u Ugarskoj poslije Szapolyaija, postao voa dvorske stranke. Godine 1525., meutim, Bthorija je potisnuo Istvn Werbczy, utjecajni predstavnik Szapolyaijeve stranke i sastavlja glasovitog Tripartituma, zbornika ugarskoga obiajnoga prava. (Tripartitum je priznavao jednakost baruna i niega plemstva te navodio njihova prava, ali je ukljuivao i kaznene mjere protiv seljatva.) Glasaka mo niega plemstva sruila je sada Bthorija i uinila Werbczyja palatinom. Prvo to je novi palatin uinio bilo je da uskrati Fuggerima njihove unosne rudarske povlastice. Rudari, koje vie nitko nije plaao, digli su bunu, koju je Werbczy uguio i pobunjenike kaznio. Sukob s Fuggerima imao je kao posljedicu uskraivanje zajmova u vrijeme kada je turska opasnost bila u porastu. 31

Godine 1521. Sulejman Velianstveni zauzeo je Beograd, a 1526. zapoeo je novi rat protiv Ugarske. Ludovik II. mogao je skupiti samo 25.000 ljudi protiv turske vojske koja je imala gotovo 100.000. Ne mogavi ekati 10.000 Szapolyaijevih ljudi, Ludovik II. bio je prisiljen prihvatiti borbu s Osmanlijama na Mohau (29. kolovoza 1526.). Pod zapovjednitvom Pala Tomorija, kalocskog nadbiskupa, ugarska je vojska napala neprijatelja i bila razbijena udarom turskoga topnitva. Bjeei s bojita, Ludovik se udavio u potoku Csele. Polovica ugarske vojske, ukljuujui brojne barune i prelate, takoer je izginula u pometnji. Dani srednjovjekovnoga ugarskoga napretka bili su zavreni.

Gotika kultura u Ugarskoj


Arhitektura gotikoga stila utemeljena je u Ugarskoj sredinom XIII. stoljea. Prve vanije gotike graevine graene su za kraljevski dvor, a najranija gotika zdanja koja jo uvijek postoje jesu Marijina crkva (danas Matijaeva) i zvonik crkve svete Marije Magdalene u Budimu. Prvu su sagradili njemaki purgeri, a drugu njihovi maarski sugraani. Kralj Bela IV., koji je izvorno podigao obje crkve, sagradio je i samostan za svoju kerku Margaretu na dananjem Margaretinu otoku. Od njega je ostalo samo nekoliko fragmenata. Bela IV. u XIII. je stoljeu poeo gradnju dijela budimskoga dvorca, ali su od njega sauvani samo temelji. Najdojmljiviji primjeri maarske gotike arhitekture nalazili su se u sredinjem dijelu zemlje, koji je poslije opustoen osmanlijskim invazijama. Dvorci i crkve u ovom su podruju bili beziznimno porueni. U drugoj polovici XIII. stoljea dvorci svjetovne vlastele bili su jo uvijek tvravnog oblika. etrnaesto stoljee biljei nastajanje utvrenih dvoraca s kulama povezanima s vanjskim zidinama. Kraljevske su palae bile najljepi primjer takvih graevina, a nalazile su se u Viegradu, Budimu i Disgyru. Svjetovna je vlastela takoer gradila dvorce, na primjer, Laczifijevi u Tati, a Jnos Hunyadi u Vajdahunyadu u sloenijemu stilu kasne gotike arhitekture. Evolucija gotike arhitekture praena je nastankom novih stilova rezidencijalnih purgerskih i seljakih zdanja. Purgerske su kue u XIV. i XV. stoljeu u maarskim gradovima gledale na ulicu i imale su ukoene krovove. Pod palaom na prvom katu, koja je bila na potpornjima, otvarala su se velika vrata. Njima se ulazilo u prostran prolaz, s gotikim ukrasima s desne i lijeve strane, gdje su se u vinogradara-gostioniara iekivali gosti-platie. U isto je vrijeme kua od jedne prostorije iz ranoga srednjeg vijeka bila zamjenjivana seljakom kuom s tri prostorije. Prozori takve vrste kua bili su okrenuti prema ulici, a njezin je ulaz vodio u dvorite. U to se dvorite ulazilo kroz dvorina vrata (kapiju). Iza ulaza u samu kuu bila je kuhinja s ognjitem. S jedne njezine strane bila su otvorena vrata prema gostinjskoj sobi, koja je bila grijana pei. Pe bi se loila ugljenom koji se ubacivao s vanjske strane sobe. S druge je strane bila negrijana smonica. Ovakva vrsta seljake nastambe bila je rairena ak i meu plemiima i purgerima iz trgovita. Ipak su kue takva svijeta bile od bolje grae, napravljene od kamena, s lunim svodovima. Prosjaki su redovi stvarali najljepe primjere gotike arhitekture u Ugarskoj. Gradovi su uskoro, u drugoj polovici XTV stoljea, slijedili primjere koje su davali samostani. Najvanije gradske gotike crkve, koje do danas postoje, nalaze se u Kassai, Koloszvru i Brassu. U petnaestom stoljeu postao je uobiajen bazilini tip crkava, napose u trgovitima istone Ugarske. Najljepi su primjeri crkva u segedskom Donjem Gradu i koloszvrska crkva u Farkasovoj ulici. Dok je maarska arhitektura bila pod premonim francuskim i njemakim utjecajem, slikarstvo i skulptura bili su snano nadahnuti talijanskom umjetnou. To se jedino i moglo oekivati u doba vladavine kraljeva anujske dinastije. Osim fresko-slikarstva (npr. prizori iz ivota sv. Ladislava u Szkelyfldu), koje je cvjetalo u XV. stoljeu, maarske minijature takoer otkrivaju talijanski utjecaj, napose u Nekcsei Bibliji i u Ilustriranoj kronici (Kpes Kronika). Potonje je remek-djelo Miklsa Meggyesija. Poetkom XV. stoljea postalo je vrlo raireno panelno slikanje, a primjere je mogue vrlo esto pronai u crkvama. Tams Koloszvri, iji je rad takoer pod utjecajem talijanske umjetnosti, bio je najvei majstor ove vrste slikanja, koji je, uz ostalo, oslikao 32

krilnu oltarsku pregradu u Garamszentbenedeku. Danas ga je mogue vidjeti u Esztergomu. Talijanski je utjecaj jo oitiji u skulpturi toga doba, ponajprije u radovima brae Koloszvri, Mrtona i Gyrgyja. Oni su isklesali skulpture kanoniziranih maarskih kraljeva, koje su neko bile postavljene izvan katedrale u Nagyvradu. (Unitili su ih Turci godine 1660.) Ipak je njihova skulptura sv. Jurja, napravljena u Pragu godine 1372., preivjela. To je vrlo rani primjer skulpture postavljene izvan zgrade, a njezin stil proima realizam s laganim renesansnim utjecajem. Skulpture vitezova i proroka, koje su bile napravljene u budimskome dvorcu oko godine 1440., pokazivale su osobine sjeverne renesanse, kakve je imala nizozemska i burgundska umjetnost toga doba. Isto je vrijedilo za djela Pala Locseija, koji je ivio na poetku XVI. stoljea. Dva stoljea maarske gotike umjetnosti bila su pod premonim utjecajem prosjakih redova: dominikanaca i franjevaca. Ti su redovi bili ukorijenjeni u gradovima, a njihove su propovijedi, na pukom jeziku, ponajprije bile upuene purgerima i bolje stojeim seljacima koji su tamo ivjeli. Da bi privukli panju onime to su morali rei, ukljuivali su u svoje govore motive iz starih pria pa su tako brojne istonjake pripovijesti postale poznate maarskom narodu. Bili su prvi odgajatelji maarskih ena, a tzv. beginas bile su pridruene njihovu redu. Zbog toga je vjerojatno i napisana prva poznata poema na maarskom jeziku Bogorodiina jadikovka (Omagyar Mria-siralom). U XIV. stoljeu ti su redovi pisali i izvodili veinu legendi, himni, pasija i meditacija, a radei tako, koristili su svim slojevima maarskoga drutva. Potkraj ovog razdoblja beginas su se same bavile knjievnou na maarskom jeziku ili bar prevodile vjerske tekstove na maarski. (Lea Rskai i Marta Svnyhzi npr.) Premo crkvene umjetnosti nije u potpunosti zasjenila rad svjetovne inteligencije. Velik je broj ljudi pohaao sveuiline studije a da nije namjeravao upustiti se u crkvenu karijeru. Godine 1367. Ludovik Veliki utemeljio je Sveuilite u Peuhu, ali se ono nije moglo mjeriti sa stranim mjerilima pa je maarsko sveenstvo nastavilo pohaati strana sveuilita, prije svega Be, Prag, Krakov, Bolognu i Padovu. Iz sveenikih redova birali su se asnici kraljevske kancelarije. Simon Kzai, koji je ivio na dvoru Ladislava Kumanskog, bio je prvi koji je izloio stav o hunskomaarskoj srodnosti u kronici koju je sastavio. Time je podupirao vladarevu politiku oslonca na poganske Kumane. Sredinom XTV. stoljea, Jnos Kkllei napisao je izvjee o vladavini Ludovika Velikog i, premda nije sauvano u svojemu izvornu obliku, legende Toldi i Tar svjedoe da je svjetovna epika takoer cvjetala u to doba. Dobro poznat, premda kasniji primjer takva rada, jest Bitka kod apca (Szabcs viadal).

Rana renesansna kultura u Ugarskoj


Do poetka XVI. stoljea renesansna je kultura bila ograniena na Italiju i malokad je prodirala sjeverno od Alpa. Ugarska je, prema tome, bila u posebno sretnom poloaju da je zarana bila sredite renesansne umjetnosti, unato svojemu zemljopisnom poloaju. Dok je u zapadnoeuropskim zemljama gotiki stil jo uvijek bio prevladavajui, u Ugarskoj su se pojavljivala renesansna ostvarenja usporedo s cvatuom gotikom umjetnou. Prirodno, kraljevski je dvor bio prvo takvo sredite. Od 1476. dalje, Beatrica Aragonska, druga ena Matijaa Hunyadija, uloila je velike napore da promijeni maarske obiaje i uskladi ih s talijanskim shvaanjima. Beatrica se odnosila prema maarskoj kulturi kao barbarskoj, a kralj Matija, otvoren prema svemu to je bilo novo i lijepo, podupirao ju je. Sam je Matija uskoro poeo sudjelovati u tim inicijativama, uspostavljajui vrlo visoke zahtjeve. Kamene skulpture i pokustvo u budimskom i viegradskom dvoru bile su uskoro zamijenjene. Vjerojatno je u to doba unitena predivna gotika fontana u Viegradu, koju su podigli Anuvinci, i zamijenjena novim renesansnim bazenom, napravljenim od crvenog mramora iz Piszke i ukraenim prikazima Herkula kao djeteta. Gotike skulpture u Budimu, koje su bile napravljene prije nekoliko desetljea, isto su tako bile uklonjene i spaljene u istom razdoblju. Bile su zamijenjene radovima talijanskih majstora. Ipak, nisu samo strani majstori radili u Budimu. Maari 33

su takoer bili umijeni za nova umijea. Talijanska majolika keramika bila je uskoro oponaana u Ugarskoj i Matija je mogao otvoriti keramiku radionicu u gradu. Doista, kao to otkrivaju posljednji nalazi, ova je vrsta keramike umjetnosti takoer bila utemeljena u Peuhu. Maarski su zlatari manje imali nauiti od renesansnih majstora. Obilujui zlatom i srebrom, Ugarska nikada nije oskudijevala dobrim trgovcima dragim kamenjem. Srebrne izraevine, od zvona do pokrivala za glave, pronaene su ak i u srednjovjekovnim seljakim grobovima. Aplikacije od cloisonn porculana umjetnost maarskih zlatara, koji su inae upotrebljavali meunarodne gotike motive, tvore napose dojmljivima. Mjesne su tradicije odolijevale i u panelnome i zidnome slikarstvu. Veliki slikar koji se sluio inicijalima M. S. te koji je radio u prvoj polovici XVI. stoljea i bio upoznat s radovima Albrechta Drera, Maara po podrijetlu, nije uzeo od Drera njegovo renesansno nadahnue, ve njegove gotike oblike. Okviri prozora, okviri vrata i skulpture u Budimu i u Viegradu izvrsni su ostaci renesansne obrade kamena i skulpture. Isto se odnosi na Bakczijevu kapelu i Bthorijevu Majku Boju. K tome, brojne gotike crkve, purgerske kue, kameni oltari i predmeti pokustva preivjeli su iz tog doba. Nisu gotiki i renesansni stilovi samo postojali jedan pored drugoga, nego je bilo i stanovita mijeanja meu njima. To se dogodilo i u lijepim umjetnostima i u knjievnosti. Kralj Matija pozivao je i mnoge humaniste na svoj dvor ponajvie Talijane. Meu njima bili su Antonio Bonfini, povjesniar; Galeotto Marzio, koji je zabiljeio kraljeve otroumne izreke te Naldo Naldi, koji se brinuo i opisao prekrasno ilustrirane kodekse poznate Corvinove knjinice. Bilo je i mnogo drugih posjetitelja, a meu njima i najpoznatiji astronomi toga doba: Regiomontanus i Peuerbach. Stanovit broj Maara takoer je predstavljao novi, svjetovni duh u knjievnosti i u znanostima. Meu njima bio je i Ivan Vitez, pisac lijepih pisama i njegov neakJanus Pannonius, peuki ijedan od najnadarenijih srednjovjekovnih europskih pjesnika. Potonji je pisao ode o sjajnim Hunyadijevim pothvatima, elegije nad maarskom zaostalou, satirine epigrame i lirske pjesme. Posljednje su bile proete njenim osjeajima i tankoutnom ljubavlju za prirodu pa su im se divili i u Italiji. U isto su vrijeme, meutim, u franjevakom samostanu u Budimu Pelbrt Temesvri i njegov ak Osvt Laskai estoko napadali humanistiku misao, koju su smatrali bezbonom i nemoralnom. Ni kralj Matija nije bio poteen kritika. Traili su od njega iskrenost vjerovanja Svetih Kraljeva, premda u novom obliku predreformacijskom devotio moderna, koju nije zagovarao nitko manji nego takve osobnosti kao Toma Kempenac i Erazmo. Rijei franjevakih fratara nisu imale utjecaja na kralja, ali su izazvale znatan odziv meu purgerima i u redovima niega plemstva. Doista, budui da su njihove propovijedi bile objelodanjene i na latinskom, ti su franjevci bili ak i sposobni iriti svoja shvaanja preko ugarskih granica. Tiskanje knjiga u Ugarskoj takoer je zapoelo u doba Matijaeve vladavine. Godine 1473. Andrs Hess postavio je kratkotrajnu tiskarsku preu u Budimu i objelodanio Chronica Hungarorum. Druga tiskarska prea takoer je bila u uporabi u Ugarskoj u to doba, ali je brzo prestala raditi. Nove su zapoele rad tek nakon godine 1536. Kronika Jnosa Thurczyja, Matijaeva maarskog povjesniara, bila je objavljena u Brnu godine 1488. Thurczijev rad, nadahnut narodnim ponosom, koji izjednauje Maare s Hunima, usporeivao je Matijaa s Attilom. Taj je rad uvelike utjecao na shvaanja maarskoga plemstva i za mnoga desetljea odredio poimanje narodne svijesti. Premda je velik broj radova iz vremena kralja Matijaa poslije nestao, ova je ideja prenesena na kasnije narataje. Time je u vrijeme nesrea, koje su ve uvelike nadolazile, bila zajamena emocionalna potpora.

34

UGARSKA NA POETKU NOVOG DOBA


PODJELA UGARSKE NA TRI DIJELA Posljedice Mohaa
Suvremenici su osmanlijsko osvajanje Ugarske doivljavali kao Boju kaznu zbog unutranjih nereda, stranarskih razdora, drutvene nepravde te moralnog i intelektualnog razvrata. Iako je sve navedeno uistinu slabilo zemlju u njezinoj borbi protiv Turaka, bila je takoer istina da je Osmanlijsko Carstvo bilo vrlo snaan protivnik. Turci su bili neusporedivo privredno jai, a posjedovali su vojsku koja je bila kudikamo brojnija od ugarske. Samo bi vanjska pomo mogla osposobiti Ugarsku da se uspjeno odupre osmanlijskim nasrtajima. Kada je Ludovik II. poginuo u bitki kod Mohaa godine 1526., budui da nije imao djece, bilo je iznimno vano da novi kralj bude sposoban osigurati primjerenu stranu pomo protiv Turaka. Nie je plemstvo eljelo vidjeti erdeljskog vojvodu Jnosa Szapolyaija kao novoga vladara. Szapolyai je bio zet poljskog kralja igmunda I., a Poljska je tada bila na vrhuncu svoje moi i vjerojatno dobar saveznik. Sabor je izabrao Szapolyaija za kralja, s imenom Ivan I., ali se mala skupina baruna, koju je vodio palatin Istvn Bthori, oitovala za austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburkog. Budui da su i esi izabrali Ferdinanda za kralja, tradicija zajednikoga vladara eke i Ugarske stoga bi se nastavila. Doista, bilo je ak nade da bi s pomou Ferdinandova brata, snanoga cara Karla V., Sveto Rimsko Carstvo takoer moglo ui u borbu protiv Turaka. Szapolai se ponudio da se oeni Marijom, udovicom Ludovika II. i Ferdinandovom sestrom, ali je bio odbijen. Karlo V. pomogao je Ferdinandu protiv Szapolaija, ali nita nije uinio protiv Turaka. Ferdinand je tada protjerao Szapolaija iz zemlje, a ovaj je pobjegao u Poljsku te, prikupivi francusku i poljsku pomo, dobio i potporu sultana Sulejmana II., osmanlijskoga vladara. Godine 1529. sultan je upotrijebio silu da obnovi Szapolaijevu vlast i jo vie od toga ak je pokuao zauzeti Be, Ferdinandovo sjedite. U godini 1532. drugo je tursko napredovanje bilo zaustavljeno herojskim naporima Nikole Juriia, branitelja tvrave Kszeg. Szapolai je umro 1540., a Ferdinand je iskoristio priliku opsjesti Budim. No, biskup Gyrgy Martinuzzi, regent u zemlji, elio je osigurati nasljedstvo mladom Szapolaijevu sinu Ivanu Zigmundu, koji je bio i biskupov tienik. Martinuzzi se, prema tome, obratio Sulejmanu II. za pomo. Godine 1541. sultan je protjerao Nijemce koji su opsjedali Budim, ali ga je potom zauzeo za sebe. Ivan igmund, koji je tada postao sultanov usvojeni sin, bio je upuen u Erdelj, zajedno sa svojom majkom, poljskom princezom Izabelom Jagiellonskom. Dio Ugarske koji su zauzeli Turci trokut Peuh-Esztergom-Segedin sada je bio uklinjen izmeu habsburke, zapadne Ugarske i istone, Szapolaijeve kraljevine. Ugarska je sada bila podijeljena na tri dijela. Martinuzzi, koji je sada vladao kraljevinom na istoku, drao je do habsburke pomoi kao vitalno vane za ponovno ugarsko ujedinjenje, iako bi snana vojska bila nuna da svlada neizbjeni osmanlijski otpor. Godine 1551. Ferdinand Habsburki, meutim, poslao je vojsku u Erdelj, koja je bila odve velika za diplomatsku misiju, a premala da bi dobila bitku, zapisali su suvremenici. Martinuzzi je zatraio pojaanja i, da bi dobio na vremenu, uao u pregovore s Turcima. Uplaivi se izdaje, zapovjednik Castaldo ubio je Martinuzzija, ali nije bio sposoban sprijeiti tursku odmazdu. Godine 1552. vane su pogranine tvrave padale pod tursku vlast jedna za drugom. Gradovi Temivar, Szolnok i Drgely doli su pod turski nadzor. Ipak je tursko napredovanje bilo zaustavljeno kod Egera, gdje je posada, pod vodstvom Istvna Doba, pruila herojski otpor. Godine 1556. bila je obnovljena kraljevina u istonoj Ugarskoj pod vlau Ivana igmunda, koja je postala osmanlijski protektorat. Uslijedila je borba koja je trajala itavo desetljee da bi se utvrdile granice izmeu dviju ugarskih drava. Istvn Bthori, varadinski zapovjednik, elio je kompromisnim sporazumom zavriti sukob koji je unitavao obje strane. Njime bi se priznala 35

dvojnost kraljevstva, ali bi se u isto vrijeme ratovima razdiranoj Ugarskoj dala mogunost da se oporavi. No, dok je Bthori pregovarao u Beu, Sulejman II. zapoeo je napad protiv Vrada (1566.). Sultan je obeao Ivanu igmundu trostruko proirenje istone kraljevine, ali je zapravo za sebe zauzeo nove dijelove ugarskog teritorija, koji su ukljuivali i tvravu Gyula, prije u habsburkom posjedu. No, Sulejmanova kampanja protiv Bea uskoro je zapala u potekoe, a kod Sigeta Turci su se suoili s odlunim otporom. Osmanlijska se opsada tvrave razvukla, a kada je pobjeda bila osigurana, stari je sultan ve bio mrtav. U posljednjem je trenutku Nikola Zrinski, zapovjednik Sigeta, prodro iz svoje unitene i zapaljene utvrde na elu svojih maarskih i hrvatskih vojnika. Svi su izginuli u bitki koja je tada zapoela. U meuvremenu je Maksimilijan II. (1564.76.), Ferdinandov nasljednik, ekao kod Gyra s velikom plaenikom vojskom, ali se nije obazirao na oajnike pozive Zrinskoga da mu pomogne i da vojsku, koja je bila namijenjena obrani Bea, dovede u opasnost. Tada je habsburka politika prema ugarskim podrujima postala jasna, tj. oni su zapadnu Ugarsku smatrali obrambenim podrujem radi zatite svojih nasljednih pokrajina. Bar za neko vrijeme nisu imali namjera protjerivati Turke iz sredinjih dijelova Ugarske. Herojski pothvat Zrinskoga i njegovih vojnika ipak je bio dovoljan po sebi da privremeno zaustavi osmanlijsko napredovanje. Zbog izgubljena vremena u dugotrajnoj opsadi i zbog sultanove smrti, osmanlijska se vojska povukla. Novi je sultan bio nesposoban ponoviti oev napor pa je godine 1568. s Maksimilijanom zakljuio mir u Adrianopolisu. Prema odredbama ugovora, sve to je osvojio, ostalo je u osmanlijskim rukama. Crta se razgranienja izmeu dviju sila ustalila, a obje su strane utemeljile veliku mreu pograninih utvrda. Neprijateljstva su bila smanjena do razine uobiajenih arkanja izmeu habsburkih i osmanlijskih snaga i takvo je stanje potrajalo mnogo godina.

Uspon Erdelja i dugi rat


Razdoblje osmanlijskih osvajanja u Ugarskoj ne obiljeavaju samo porazi. Ono je obilovalo i pobjedama. Ve potkraj XVI. stoljea izgledalo je da bi Turci mogli biti izbaeni iz zemlje ako bi dvije maarske drave ujedinile svoje snage protiv zajednikog neprijatelja. Nada u uspjeh takva hrabrog pothvata temeljila se na dvama razlozima. Prvo, Habsburgovci su bili sposobni mobilizirati stranu pomo, a drugo, maarska drava na istoku takoer je postala jaa. Godine 1570. Ivan igmund (Szapolai), vladar istonoga kraljevstva, zakljuio je Speyerski mir. Njime se odrekao ugarske krune u korist Habsburgovaca i postao erdeljski princ. (Erdelj je tada obuhvaao zemlje istono od rijeke Tise.) Njegov nasljednik, Istvn Bthori (1571.86.), branio je Erdelj od Habsburgovaca i, natjeui se s Maksimilijanom, godine 1576. postao poljski kralj. Ipak je preko svojega brata Kristfa, koji je bio imenovan vojvodom, zadrao kontrolu nad Erdeljom, koji je tada bio ujedinjen s Poljskom zbog mnotva praktinih razloga. Neko su vrijeme Poljaci uivali prednosti ovoga saveza. Bthori (kao poljski kralj Stjepan) vodio je uspjene borbe protiv ruskog cara Ivana Groznog, velikim dijelom s erdeljskim plaenicima. Veina njih bili su Szekleri. Ivan igmund je godine 1562. obine Szeklere pretvorio u kmetove i u nekih tridesetak godina jedina je njihova mogunost drutvenog uzdizanja bila vojna sluba. Openito je XVI. stoljee obiljeilo pogoranje seljake sudbine u Ugarskoj. U to je doba, i na istoku i na zapadu, ustanovljeno vjeno kmetstvo. Vojna politika Istvna Bthorija nije samo smanjila kmetsku bijedu nego i poloila osnove erdeljske vojske, koja se poslije mogla suoavati s Turcima s nekim nadama za uspjeh. Godine 1591., nakon duga razdoblja mira, bosanski paa Hasan zapoeo je opsadu sisake tvrave. Time je oznaen poetak obnovljenih neprijateljstava izmeu Habsburgovaca i Turaka. Vojska cara Rudolfa, koju su uveliko inili njemaki i maarski plaenici, pobijedila je Osmanlije kod Siska 1593., a potom kod Pkozda. Premda su Rudolfove jedinice predale tvravu Gyr, imale su sve mogunosti uspjeno nastaviti rat. Zsigmond Bthori, novi erdeljski princ, posluao je savjet 36

svojega ujaka Istvna Bocskaija, varadskog kapetana, koji je shvatio da Erdelj ne moe izgledati kao da je proturski u vrijeme kada bi osmanlijska srea mogla biti na zatonu i kada bi protjerivanjem Osmanlija iz Ugarske kneevina u savezu sa sultanom mogla biti u velikoj opasnosti pred pobjednikim, habsburkim snagama. S tim je u vezi Zsigmond Bthori unitio protursku struju u Erdelju, obnovio slobode obinih Szeklera i iznudio prisege o vjernosti od vlakih i moldavskih vojvoda. Na taj je nain bio sposoban ui u savez s Rudolfom na ravnopravnim osnovama. Bocskaijeve su szeklerske snage godine 1595. zajedno s rumunjskim i srpskim jedinicama pod zapovjednitvom vlakog vojvode Mihalja izvele impresivan napad na Turke. Osmanlijski je napad iz Vlake zaustavljen, a neprijatelj potisnut sve do Dunava. Veina turskih jedinica koja se pokuala spasiti preko mosta u Giurgiu bila je masakrirana. U isto su vrijeme Bthori i kapetani Gyrgy Borbly i Mzes Szkely zauzeli Lippa, Jen i mnoge druge tvrave du Moria. Plemstvo ipak nije bilo spremno prihvatiti gubitak szeklerske radne snage. S preutnom suglasnou igmunda Bthorija, plemii su jo jedanput szeklerski puk pretvorili u kmetove na tzv. krvavom karnevalu godine 1596. Ostavi bez svojih najvrednijih vojnika, Bthori nije mogao pruiti neku veu pomo habsburkoj vojsci, koju su Turci tada teko porazili kod Mezkeresztesa. Pao je i Eger. Nakon toga je rat gotovo zastao, a Turci su bezobzirno opustoili Veliku ravnicu. Slobodni su se hajduci zauzvrat osveivali Osmanlijama, zarobljavajui njihove komore i spaljujui najvanije prijelaze, npr. dravski most kod Osijeka. Premda je Gyr preotet Turcima 1598., Kanizsa je pala u njihove ruke 1600. S vremenom su obje strane bile iscrpljene, a sama je zemlja trpjela zbog gubitka stanovnitva i pljaki. Izgubivi svaku nadu, igmund Bthori odrekao se svojega kneevskog naslova i odluio Erdelj prepustiti Habsburgovcima. Poslije je ipak promijenio miljenje i predao prijestolje svojemu roaku, kardinalu Andrsu Bthoriju. Godine 1599. vlaki je vojvoda Mihalj zauzeo Erdelj uz pomo prevarenih Szeklera. Premda je tvrdio da djeluje uime Habsburgovaca, on je zapravo teio vlastitu cilju ujedinjenju Erdelja, Moldavije i Vlake. Bjeei s poprita izgubljene bitke, Andrs Bthori bio je ubijen u planinama. Ubili su ga Szekleri. Mihaljevo nasljedstvo bilo je kratkotrajno. Erdeljsko se plemstvo oslonilo na potporu glasovitoga habsburkog generala Georga Baste, koji je porazio Mihalja godine 1601. i potom ga ubio. Erdeljski plemii nisu bili oduevljeni izgledima da dou pod habsburku vlast pa su zaeljeli sklopiti mir s Turcima. Mzes Szkely, nekadanji junak u borbama protiv Osmanlija, ak je elio utemeljiti kneevinu s njihovom potporom. Godine 1603., meutim, Habsburgovci su porazili Szkelyijevu vojsku kod Brassa, a sam Szkelyi bio je ubijen. Njegovi su pristae, meu kojima je bio i mladi Gbor Bethlen, pobjegli na tursko podruje. Basta se krvavo osvetio nad Erdeljom. Njegovi su plaenici pljakali i palili sela. Narod je pobjegao u planine da se spasi od smrti, a glad i kuga zavladali su zemljom. Kada je Basta godine 1604. napustio Erdelj, kneevina je bila u zgaritima. Izgledalo je da su dvije maarske zemlje iznova ujedinjene, iako po vrlo visokoj cijeni.

Humanistika kultura i reformacija u Ugarskoj


Premda je maarska kultura nakon 1526. ula u razdoblje nazatka, ipak je ostalo neto prostora za razvoj. Utjecaj humanizma i renesanse tada je povezan s utjecajem reformacije. Posljedica je svega toga: europska je kultura mogla doi do punog izraaja u Ugarskoj. Stoljee osmanlijske okupacije nije stvaralo uvjete koji bi ili u prilog lijepim umjetnostima. K tome, reformacija se zadovoljavala s manje crkava, a u crkvenoj je umjetnosti odbacivala figuraciju vee kakvoe. Ipak se u to doba poelo iriti toskansko oslikavanje drvenih svodova i quires. Bila je to renesansna floralna dekoracija, koja je u to doba postajala sve popularnija i koja je poela dolaziti do izraaja i u zlatarskim radovima. Za razliku od srednjovjekovnih, lijepe su umjetnosti toga doba sluile i svjetovnim, kao i crkvenim potrebama. Izuzevi podruja pod turskom okupacijom, gdje taj tip kulture nije imao mogunosti razvoja, cijela je zemlja prihvatila 37

renesansni ukus. Oitovalo se to napose u obradi okvira vrata i prozora, ime su se bavili talijanski i maarski majstori, kao i u velikoj raznolikosti nadgrobnih spomenika. Velike graditeljske projekte planirali su i nadzirali talijanski inenjeri. U tom su razdoblju pogranine utvrde bile pojaavane modernim obrambenim strukturama niskim, klinasto oblikovanim talijanskim bastionima, koji su sluili kao manji ciljevi za neprijateljsko topnitvo. Iznimno vrijedne bile su tvrave u Pounu, Komromu i Gyru, koje je projektirao Pietro Ferabosco, kao i tvrave u Ersekjvru, Egeru i Szatmru, koje su projektirali Ottavio i Giulio Baldigara. U Erdeljskoj su Kneevini tvrave Vrad, Szamosjvr i Fogaras pregraene u talijanskome stilu. Velikai su pretvarali svoje rezidencije i tvrave s etverokutnim ili okruglim kutnim bastionima, prikladnim za obrambene svrhe. Dobri su primjeri gervrski i srvrski domovi Ndasdyijevih, nagybiccseski dom Thurzvih te domovi Alvinca Martinuzzija i Bethlenovih u Keresdu. Srvr je bio poznat i po svojoj tiskari, utemeljenoj 1537. Ondje je godine 1541. tiskana i prva knjiga na maarskom jeziku. Bio je to prijevod Novog zavjeta Jnosa Sylvestera. Knjige na pukom jeziku, kao i tiskane rijei openito, postale su jedno od glavnih orua reformacije, a to je vrijedilo i za protureformaciju. U XVI. stoljeu u Ugarskoj je objavljeno oko 850 izdanja u dvadeset tiskara. Reformacija se poela iriti u desetljeu prije mohake bitke, iako ne bez otpora. Godine 1523. neki su od sljedbenika novih shvaanja bili osueni na lomau, a neki su doista i spaljeni. Nakon Mohaa, meutim, sredinje su vlasti u dravi oslabile i, premda su i kralj Ivan i kralj Ferdinand bili poboni katolici, velika veina stanovnitva zemlje postala je protestantska. U Ugarskoj je to bilo mogue jer je velik broj sveenika bio neovisan o kralju. Svaki zemljoposjednik i svako autonomno tijelo, ukljuujui slobodne gradove, kao i trgovita s pravima koja su im davali zemljoposjednici, mogli su u svojoj upi imenovati upnika i prosuivati o njegovoj podobnosti. Izvorno su njemaki i maarski gradovi zapoljavali protestantske sveenike, ali su poslije i velikai i plemstvo openito slijedili njihov primjer. Nije to bilo samo zbog toga to su njihovo izdravanje i vjerski obredi bili jeftiniji nego i zato to su ovi svojim dokazima uvjerili svoje vjernike. Drugi je razlog to je prilino velik broj franjevaca, lanova najpopularnijega crkvenog reda, podrao reformaciju te privukao i svoje sljedbenike. Matija Dvai Biro, prvi ugarski protestant (maarski Luther), prije je bio franjevac, kao to su to bili i Andrs Szkhrosi Horvt i Mihly Sztrai, izuzetni pjesnici i propovjednici, koji su stali na kmetsku stranu. Drugi nekadanji franjevci bili su Istvn Kopcsi, utemeljitelj Srospatakog kolegija i vjerojatno ak i Istvn Szegedi Kis, jedan od najranijih i meunarodno utjecajnih kalvinistikih teologa. Kalvinizam se najprije ukorijenio u trgovitima istone Ugarske i iz tih, ranih sredita postupno se irio kroz Tiszntl. Najpopularniji kalvinistiki voa, Pter Melius Juhsz, debrecinski biskup, vodio je estoke teoloke raspre 1560-ih godina s Ferencom Davidom iz Koloszvra. David je zagovarao ideje unitarizma i bio je tienik Ivana igmunda. Kalviniste je spasio Istvn Bthori, koji je proganjao unitarijance, ali i koji je istodobno pozvao isusovce, zapoinjui time s protureformacijom. Na svojem dvoru Bthori je stvorio prilike koje su dovele do drugoga procvata humanizma u Ugarskoj. Uz povjesniara Ferenca Forgcha i Pala Gyulaija, politiki filozof Frakas Kovacsczi te Blint Balassi najvei maarski pjesnik XVI. stoljea svi su neko vrijeme ivjeli na Bthorijevu dvoru.

Bocskai i hajduki rat za neovisnost


Jedan je od uzroka maarskih nesrea u to doba jest to to zbog manjka potrebnih gospodarskih i politikih preduvjeta zemlja nije imala stalnu plaeniku vojsku. Crna vojska kralja Matijaa nije potaknula utemeljivanje sline profesionalne sile, a nedostatak uvjebane vojske za otvorene borbe na bojnom polju sigurno je bio optereenje. Stvoriti takvu vojsku stajalo bi mnogo novca, a maarski su velikai vie voljeli usmjeravati svoje prihode u svoje vlastite vojske, koje su bile smjetene u njihovim vlastitim tvravama. Budui da je habsburkim carevima zapadna 38

Ugarska sluila kao korisno obrambeno podruje koje je titilo Be, i oni su, prema tome, bili usredotoeni na jaanje svojih tvrava. Bez vojske vjete otvorenim borbama bilo je nemogue protjerati turske osvajae iz Ugarske i to je postalo oito. Habsburgovci su zadrali svoju vlast nad Erdeljom koristei se bezobzirnom primjenom terora, ali je sredinji dio zemlje jo uvijek bio pod turskom okupacijom. Najprije je poetkom XVI. stoljea habsburko vojno vodstvo eljelo sebi podvrgnuti maarske hajduke, u kojima je vidjelo opasnost, da bi poslije pokualo od njih stvoriti jeftinu vojsku. Nekoliko tisua hajduka zapravo je opremljeno pukama s namjerom da ih se poalje ratovati protiv Turaka. (Hajduci su bili seljaci koji su u velikome broju izbjegli s podruja unitenih u turskim provalama ili koji su pobjegli od tekih ivotnih uvjeta na plemikim posjedima. Oni su ili ulazili u plaenike slube ili pljakali sela da bi preivjeli. U protuturskim su se ratovima isticali svojom snagom i ilavou. injenica da nije bilo stalne plaenike vojske znaila je ipak da bi samo neki od njih mogli postati stalni vojnici.) Svrha reorganizacije ugarske vojske na tom raskriju nije bila samo stvoriti vojsku protiv Turaka nego i protiv ugarskih plemia. Habsburka je tiranija u Erdelju i u Kraljevskoj Ugarskoj izazvala oporbu kojom se trebalo baviti. Da bi doli do novca, Habsburgovci, teko zadueni nakon rata, potaknuli su pokretanje zakonskih postupaka zbog nasljedstva i poslije veleizdaje, usmjerenih protiv maarskih veleposjednika. K tome, da bi osigurali duhovnu poslunost u zemlji u kojoj su protestanti bili veina, forsirali su protureformaciju u Ugarskoj, koja je do tada bila poteena vjerskih sporova. Godine 1604. general Belgiojoso, kassaki kapetan, zauzeo je luteransku crkvu uime egerskog biskupa, a bila su dogovorena i daljnja oduzimanja. Da bi se utialo plemstvo, zakonskim aktima prihvaenima godine 1604. dodan je krivotvoreni XXII. lanak. Njime su zabranjene vjerske rasprave u Saboru. U to je vrijeme izrazito raslo nezadovoljstvo i u viim i u niim slojevima maarskoga drutva. Seljatvo su ugnjetavali i Turci i habsburke snage. Slobodnim je hajducima sudbina bila ili iskorjenjivanje ili kmetstvo. Protestanti-podlonici, purgeri i plemii, isto kao i veleposjednici, ija su imanja bila ugroena svi su oni Habsburgovce smatrali svojim glavnim protivnikom. Ustanak je bio neizbjean, samo je nedostajala osoba koja e ga voditi. Gbor Bethlen, mladi voa erdeljskih izbjeglica na osmanlijskom podruju, izabrao je Istvna Bocskaija, najveeg zemljoposjednika u Tiszntlu. Bocskai je zaalio zbog svoje prijanje politike povezivanja erdeljske sudbine s habsburkom i bio je spreman preurediti Erdeljsku Kneevinu uz osmanlijsku pomo. No, njegova je djelatnost bila otkrivena, a general Belgiojoso digao je protiv njega veliku vojsku. Belgiojosove su snage ukljuivale i 5.000 dobro naoruanih hajduka, koji su imali postati jezgra ugarske stajae vojske. Ne elei se boriti protiv vlastita naroda, te su se jedinice pridruile Bocskaiju. Dana 15. listopada 1604., Bocskai je izmeu Almosda i Diszega izveo iznenadni noni napad i do nogu potukao Belgiojosovu njemaku, valonsku i srpsku vojsku, unato brojnoj premoi habsburkih snaga. Uspanieni Belgiojoso pobjegao je u Gornju Ugarsku Bastinoj vojsci, koji mu je pourio u pomo, ali je takoer bio uniten u nizu stalnih hajdukih iznenadnih napada. Bocskai je zauzeo i Erdelj i Kraljevsku Ugarsku, ali je sklopio mir s Habsburgovcima na traenje ugarskoga plemstva, zadovoljivi se naslovom erdeljskoga kneza, unato tome to mu je sultan poslao kraljevsku krunu. Bekim mirom (1606.) bila su zajamena prava ugarskog Sabora da prihvaa zakone, potvrena je vlast asnika koje je izabrao Sabor te potvrena vjerska sloboda protestanata. Bocskai je na svojim posjedima naselio nekih 10.000 hajduka, a hajduka su naselja i poslije tamo napredovala. Nakon toga erdeljski su kneevi i ugarska aristokracija osnivali i nova slobodna hajduka naselja. Stanovnici tih naselja nisu plaali poreze, niti uivali zemlju pod feudalnim uvjetima. Jedina njihova zadaa bila je vojna sluba. Bocskai je obnovio i neke szeklerske slobode i time osigurao velik broj slobodnih seljaka-vojnika za erdeljske kneeve. No, zbog rane Bocskaijeve smrti (1606.), niti su konano naseljavanje hajduka, a ni primjena odredaba Bekog mira bili osigurani. Car Rudolf tvrdoglavo je odbijao suglasiti se sa eljama maarskih pobunjenika i hajduci su se stoga iznova digli na oruje. elei izabrati vlastitoga 39

narodnoga kralja, htjeli su detronizirati Habsburgovce, ali su ih nadvojvoda Matija Habsburki, koji je postigao Beki sporazum i ugarska aristokracija uvjerili da se, umjesto toga, okrenu protiv Rudolfa. S Rudolfom, prisiljenim da abdicira, Matija je izabran za ugarskoga kralja pod imenom Matija II. Na Saboru godine 1608. on je proglasio Beki ugovor. Hajduci koji nisu bili stalno naseljeni pridruili su se mladom Gboru Bthoriju i godine 1609. pomogli mu da se domogne erdeljskoga prijestolja. elio je to on sam jer je Bocska namjeravao postaviti Bethlena za svojeg nasljednika. Unato politikim burama prvog desetljea XVII. stoljea, maarska umjetnost nije u potpunosti ostala bez izuzetno vrijednih ostvarenja. Najvei je pjesnik toga doba, Jnos Rimay, ivio na Bocskaijevu dvoru. Bio je to sluaj i s Istvnom Szamoskzyjem, najveim predstavnikom maarske humanistike historiografije. Simon Pchi bio je humanistiki uenjak koji je utemeljio Sabbtarijansku sektu. Kalvinistiki sveenik Kassai Pter Alvinczi pisao je Bocskaijeva priopenja i polemizirao s protureformacijom. U to je doba isusovac Pter Pzmny poeo svoju karijeru pisca. On je potom postao esztergomski nadbiskup i vratio vei dio ugarske aristokracije u katolicizam. U to je doba i Albert Szenczi Molnr, koji je za Bocskaija radio u inozemstvu, sastavio prvu maarsku gramatiku i rjenik, djelujui kao jezikoslovac i prevoditelj.

Napori Gbora Bethlena radi ugarskog ujedinjenja


Gbor Bethlen bio je dostojan nasljednik Istvna Bocskaija i nastojao je nastaviti njegovo djelo. Na Bethlenovoj je zastavi Boja zatitnika ruka, koja dri ma, ispruena da pomogne knezu. Bethlen je doista trebao Boju pomo da bi postigao svoj uzvieni cilj: ujedinjenje trodijelne Ugarske pod svojom vlau i potom obnovu narodnoga kraljevstva. Bethlen je postao erdeljski knez godine l613., a uao je u tridesetogodinji rat est godina poslije, svrstavajui se uz Bohemiju, koja se pobunila protiv protureformacije cara Ferdinanda II. Od godine 1608. Erdelj je u savezu ne samo s Bohemijom nego i s moravskim, leskim i austrijskim plemstvom. Uime ugarskih stalea, tada su i protestantski velikai pozvali Bethlena da ih podupre i povede rat za neovisnost protiv Habsburga. Bethlen je sa svojini saveznicima opsjeo Be, ali ga je protuudar privremeno primorao da se povue. Godine 1620. Bethlen je iznova zauzeo Kraljevsku Ugarsku, a 25. kolovoza Sabor u Besztercebnyi izabrao ga je za ugarskoga kralja. Bethlen je mudro odgodio sveanost krunidbe, ekajui konani ishod rata. Na alost su 8. studenoga bohemijske trupe pretrpjele odluujui poraz u bitki na Bijeloj Gori. Friedrich, kralj Bohemije, umro je u izgnanstvu, a Ferdinand II. zemlji je oduzeo svaku autonomiju. Voe se pobune u Bohemiji smaknute, a uskoro nakon toga podvrgnuti su i stalei Moravske, leske i Austrije. Ovi dramatini dogaaji stvorili su neto panike i u Ugarskoj, ali je Bethlen nad tim uspjeno zadrao kontolu. U Europi se Bethlen sam usudio nastaviti borbu protiv Habsburga, osiguravajui time protestantima vrijeme potrebno da se reorganiziraju. Iako je mirom u Nikolsburgu uspio osigurati autonomiju ugarskih stalea i slobodu vjere, uskoro je dobio priliku sklopiti savez sa zapadnoeuropskim protestantskim silama. Godine 1623., u suradnji s njemakim protestantima, zapoeo je nov napad protiv Habsburgovaca. Tri godine poslije, 1626., uslijedila je nova vojna, kao potpora engleskonizozemsko-danskom savezu. No, maarski magnati, zastraeni zbivanjima u Bohemiji, napustili su Bethelnovu stvar i osujetili njegove nakane. Sve to je on na kraju postigao, bilo je pripajanje sedam upanija Gornje Ugarske Erdelju. Ipak je Bethlen postigao meunarodno priznanje svoje drave. Dvojica najpoznatijih vojskovoa carske vojske, Dampierre i Buquoy, poginuli su u borbama s njim, a trei, Wallenstein, povukao se pred njim. Za vrijeme njegova ivota neprijatelj vie nikada nije kroio na erdeljsko tlo. Bethlen je osobno vodio svoju hajduku i szeklersku vojsku i nitko ga nije pobijedio na bojnom polju. Meunarodna slava maarskih husara potjee iz Bethlenova doba. Knez je bio politiar s odlinim smislom za diplomaciju. On je zainjao organizirao protuhabsburke europske koalicije. Najee je djelovao neovisno o Turcima, dapae, esto se njima koristio za vlastite ciljeve. 40

Kod kue je Bethlen bio prvi ugarski vladar nakon Matijaa Hunyadija koji je uspijevao uspostaviti sredinju vlast u skladu s modernim apsolutistikim naelima. U svojoj ekonomskoj politici slijedio je merkantilistika naela, koja su tada bila aktualna. Iako nije mogao ukinuti ustanovu vjenoga kmetstva, koja je tada bila posvuda rairena u Istonoj Europi, Bethlen je nastojao zatititi kmetove od pretjeranih zahtjeva zemljoposjednika, a kmetovskim je sinovima omoguio da pohaaju kole. Dva desetljea prije Pzmnya, utemeljio je kolegij u Nagyszombatu, odakle ga je najprije premjestio u Kassau, zatim u Koloszvr i napokon u Gyulafehrvr. Nakon Bethlenove smrti, ova znamenita kola trajno je smjetena u Nagyenyedu. Premda je i kolegij i tiskaru i knjinicu utemeljio radi potpore svojoj kalvinistikoj vjeri, Bethlen je bio krajnje snoljiv u vjerskim pitanjima, imajui u vidu obiaje vremena. Pozvao je natrag isusovce, koji su prije bili protjerani iz Erdelja te novano pomogao prijevod Svetog pisma koji je radio isusovac Gyrgy Kldi. Bethlen je dopustio erdeljskim katolicima drati svoga crkvenog administratora, a rumunjskim pravoslavnima da imaju svojega episkopa. Rumunjski su sveenici bili osloboeni feudalnih obveza, a idovi u Erdelju vie nisu morali nositi utu zvijezdu. Bethlen je ak naselio i skupinu anabaptista, koji su tada posvuda bili proganjani. Bethlenovi suvremenici nadasve pamte njegov sjajni dvor i velianstvene graditeljske projekte. Sauvana izvjea, koja su napisana u to doba, svjedoe o izuzetnoj ljepoti Bethlenove palae u Gyulafehrvru. Nije zaostajala za kraljevskim baroknim palaama svoga doba ni po ukrasima, a ni po kulturnom ivotu. Na Bethlenovu je dvoru napose kvalitetna bila glazba, a talijanska opera, novost toga doba, odzvanjala je meu njezinim zidovima. Bethlenov odani pomonik i potom nasljednik, Jnos Kemny, oplakao je kneza sljedeim rijeima: Ili uope nije trebao biti roen ili je trebao ivjeti dovijeka.

Sree i nesree dvojice Rkczija


Gbor Bethlen osigurao je Erdelju unutranji mir i obilje te meunarodno priznanje. Takve su prilike bile kada je Istvn Rkczi I. godine 1630. izabran za erdeljskoga kneza, ime je zavrena kratkotrajna borba za mo kojom su istjerani Bethlenova udovica Katarina Brandenburka i njegov mlai brat, Istvn. Istvn Rkczi svoj je izbor uvelike dugovao hajducima koji su se nakon Bethlenove smrti jo jednom nali pod habsburkom vlau. Oni su s pravom bili zabrinuti da e im palatin Mikls Esterhzy, glavni habsburki zastupnik u Ugarskoj, ukinuti slobode koje im je Bocskai bio dodijelio. Stoga su se hajduci digli na oruje protiv habsburkih plaenika, koji su bili upueni da ih podloe. Istvn Bethlen, vradski kapetan i David Zlyomi, erdeljski veliki kapetan, vojno su pomogli hajducima i godine 1631. porazili Esterhzyjevu vojsku kod Rakamaza. Erdeljsko prijestolje bilo je tada ponueno Gyrgyu Rkczyju, najbogatijemu kalvinskom magnatu istone Ugarske. Uinjeno je to s nadom da e on zadrati sedam upanija Gornje Ugarske koje je Bethlen bio dobio, ali koje su imale biti vraene Habsburgovcima nakon njegove smrti. Uistinu bi zadravanje ovih upanija sluilo i Rkczijevim vlastitim interesima jer su se nedaleko nalazila velika obiteljska imanja, sa Srospatakom u sreditu. Ipak je Rkczi bio oprezan ovjek. Uz pomo ajduka dao se izabrati za erdeljskoga kneza, ali je sedam upanija prepustio Kraljevskoj Ugarskoj. Zauzvrat je osigurao potvrdu hajdukih prava. Rkczy je time sauvao hajduku potporu, a u isto je vrijeme mogao osigurati mir s Habsburgovcima koji su bili duboko zaokupljeni sloenim zbivanjima nastalima u tridesetgodinjem ratu u Njemakoj i nisu se eljeli boriti na dvjema stranama. Esterhzy je bio ogoren zbog takva razvoja dogaaja jer je njegova najivlja elja bila pripojiti Erdelj Kraljevskoj Ugarskoj. No, njegove nade nisu bile sruene samo zbog Ferdinandova nezadovoljstva ili nezadovoljstva umjerenijeg nadbiskupa Pzmnya. Vaan je bio i seljaki ustanak koji je izbio godine 1631. Vodio ga je Pter Csszr, a izazvalo pljakanje u koje su se upustile plaenike jedinice unajmljene da zauzmu Erdelj. Esterhzy je morao pretrpjeti jo jedno ponienje da gleda 41

kako ustanak gue Rkczyjeve erdeljske jedinice, a ne njegovi tromi plaeniki zapovjednici. Jo se vea opasnost za Rkczija pomaljala 1636. Istvn, mlai brat Gbora Bethlena, koji se teko odrekao prijestolja, dobio je tursko obeanje da e ga postaviti za erdeljskoga vladara. Rkczy nije bio zbunjen i pozvao je narod na oruje. Hajduci su kod Nagyszalontae porazili tursku vojsku. Sultan je bio prisiljen priznati Rkczyjevu vlast zbog perzijskog napada i janjiarske pobune. Uvrstivi svoj poloaj, Rkczy je mogao misliti o nastavljanju Bethlenove politike rata protiv Habsburgovaca. Prilika se ukazala kada su vedske protestantske jedinice uznapredovale toliko daleko da su gotovo ugrozile Be. Godine 1643. Rkczy je sklopio savez sa vedskom, a 1644. zapoeo rat s namjerom da zauzme kraljevsku Ugarsku. No, on nije bio napose sposoban zapovjednik, a i njegovim je asnicima nedostajao stvarni talent. Tako su i carski plaenici i Esterhzyjeve maarske jedinice bili sposobni potisnuti ga natrag sve do Kassae. Tu se ratna srea okrenula, a erdeljska vojska ne samo da je zauzela kraljevsku Ugarsku nego je 1645. prodrla u Moravsku. Pored Brna Rkczy se povezao sa vedskim vojnim zapovjednikom, Lennartom Torstensonom. Sultan je bio ljubomoran zbog kneevih pothvata i natjerao ga da se vrati kui. Stoga je Rkczy bio prisiljen potpisati s Ferdinandom III. mir u Linzu. Taj je ugovor potvrdio ponovno sjedinjenje sedam upanija koje je bio stekao Bethlen i proirenje prava na vrenje protestantskih obreda i na seljake. Premda su Gyrgyu Rkczyju nedostajali tako uoljivi Bethlenovi politiki i vojni talenti, on je vjeto i uporno slijedio pravac koji je zadao njegov veliki prethodnik. Rkczi nije drao tako sjajan dvor, ali je tedio i poveao obiteljsko bogatstvo, premda je i on troio velike novane iznose na kole i tiskare. Mogao je to raditi zato to su njegova dva glavna neprijatelja, Habsburgovci i Turci, bili zauzeti na drugim stranama. Rkczy je stoga imao slobodne ruke ne samo u unutranjim poslovima ve donekle i u vanjskoj politici. Gyrgy Rkczy II. naslijedio je svojega oca kao erdeljski knez godine 1648. Mlai je Rkczy naslijedio oevo prijestolje i veliko bogatstvo, ali ne i njegovu sreu, unato tome to su u to doba vodee osobe u kraljevskoj Ugarskoj prije bile njegovi prijatelji nego protivnici. Tada je Westfalskim mirom zakljuen tridesetgodinji rat i Habsburgovci su svoju panju mogli skrenuti prema Ugarskoj, gdje im je cilj bio uvesti apsolutistiku vlast po austrijskom modelu. U to isto vrijeme reformske su mjere koje su podupirali veliki veziri iz loze Kprl zaustavile slabljenje Osmanlijskog Carstva. Ugroeni s dviju strana, magnati kraljevske Ugarske obratili su se Erdelju za pomo. Protuhabsburka skupina, koju su vodili palatin Pl Plffy i hrvatski ban Nikola Zrinski, namjeravala je proglasiti Gyrgya Rkczyja za kralja, ali je pod utjecajem odanoga sveenstva, nakon smrti Ferdinanda III., Sabor izabrao Leopolda I. (1657.1705.). Ferenc Wesselny dvije godine prije postao je novi palatin. Gyrgy Rkczy nije obraao dovoljno panje na promjene u meunarodnom poloaju Erdelja i uskoro je bio uvuen u loe smiljenu politiku igru. Rkczy je zauzeo dva rumunjska vojvodstva (korak koji je upropastio Gbora Bthorija), a 1657. dao se u pokuaj da dobije poljsku krunu, koju mu je ponudilo nekoliko poljskih magnata. veani su podupirali taj pothvat, ali je Rkczyju uskraena potpora njegova patrona, sultana. Porta je poslala Tatare protiv Rkczyja i te su jedinice na poljskome tlu zarobile gotovo itavu Rkczyjevu vojsku. Iako je Rkczy pobjegao kui s neto svojih pristaa, sultan mu je oduzeo naslov i prisilio Erdelj da izabere novoga kneza. Traei pomo od Habsburgovaca, Rkczy je pokuao potaknuti vojni otpor. Be ne samo da je propustio odgovoriti, unato pritisku ak i Zrinskih, nego je, naprotiv, pokazao pakosno zadovoljstvo promatrajui kako propada Erdelj, uporite maarske neovisnosti. Godine 1658. osmanlijske su jedinice opljakale Gyulafehrvr i opustoile okolicu. Rkczy se sukobio s Turcima kod Szszfenesa, nedaleko od Koloszvra, 22. svibnja 1660., gdje. je bio poraen i smrtno ranjen. U kolovozu iste godine u turske je ruke pao Vrad, najvanija pogranina tvrava. Izgubivi dijelove svojega teritorija i doivjevi privredni slom, Erdelj je izgubio svoju meunarodnu vanost i prestao biti branitelj maarske narodne neovisnosti. 42

Vjeno kmetstvo i nasljedno plemstvo u doba turske okupacije


Sedamnaesto je stoljee bilo razdoblje borbi za maarsku neovisnost, iako sloboda nije bila izdana za svakoga. U doba kada su maarski magnati i plemii branili svoje povlastice i autonomiju protiv habsburke tiranije i kada su gornji slojevi openito ulagali velik i popularan napor da zaustave osmanlijsko irenje, seljatvo je u Ugarskoj prolazilo kroz najvea iskuenja u svojoj povijesti. Maarski gradski i seoski itelji bili su rtve pljaki turskih i habsburkih plaenika, ali su se jo morali nositi s iznuivanjima svojih zemaljskih gospodara. U sedamnaestom je stoljeu iznikao sistem vjenoga kmetstva. Pod njim su seljaci, koji su neko bili slobodni da se sele i udovoljavaju svojim obvezama bilo u plodovima bilo u novcu, postali ovisni o svojim zemaljskim gospodarima i, preko njih, o zemlji. K tome su bili obvezani raditi na plemievoj vlastitoj zemlji, manor. Nije to bio samo maarski razvoj i nije se svatko s njim slagao. Najprije je u Poljskoj i poslije irom Istone Europe to bio nain na koji su zemljovlasnici nastojali doi do itarica za izvoz. U Zapadnoj je Europi rasla potranja za itaricama, a zemljovlasnici su tako mogli iskoristiti svoje zarade za nabavu zapadne luksuzne robe. U Ugarskoj je stanje bilo malo bolje nego u susjednim zemljama. Zbog prijevoznih potekoa, ito nije bilo izvoeno u inozemstvo i tlaka je najveim dijelom bila primjenjivana u obradi zemlje. Bilo je teko uzgajati goveda i vino jer je to iziskivalo dosta vrsnog rada. Budui da zemljovlasnici nisu unajmljivali nadniare, vinogradarstvo i uzgoj stoke bili su preputeni imunim seljacima i graanima trgovita. Na taj su nain napredovali Debrecen, Tokaj i neka druga trgovita. Stanovnici tih naselja nisu morali davati tlaku, ali su svoja podavanja isplaivali u novcu. ak i oni koji su patili zbog feudalne tiranije imali su zatitu u reformaciji. Reformacija, naime, nije zastupala samo slobodu savjesti nego i drutvenu pravdu. Od samog su poetka protestantski propovjednici, koji su velikim dijelom bili seljakoga podrijetla, osuivali tiraniju zemljoposjednika, a maarski kalvinistiki puritanci Jnos Tolnai Dali, Pl Medgyesi, Jnos Apczai Csere i Gyrgy Martonfalvy Tth bili su pod utjecajem engleske revolucije i osuivali su cjelokupni kmetski sustav. Njihovo je shvaanje bilo saeto potkraj XVII. stoljea rijeima Pala Lisznyaija Kovcsa iz Debrecena. U svojoj Magyar Krnika, on je napisao sljedee: Naravno, to to Maari vide kod susjednih Poljaka, naime da jedan dio nacije tako mui druge ljude iste nacije, da bi Maar tako inio drugom Maaru, da bi muio kranskoga lana te iste kranske zajednice, protivno je Bogu, protivno je Svetom pismu i protivno zakonu svake uene i kranske republike na svijetu. Doista, raditi tako, dovoljno je da te Bog isto tako naini podanikom druge nacije. Upozorenje je upueno ugarskim magnatima i plemiima, nad kojima se nadvijala vrlo realna opasnost da e postati habsburki podanici. Ova se dinastija tada pripremala iznova osvojiti zemlju od Turaka. Opasnost je za maarske gornje slojeve postojala, unato tome to su oni i kod kue i vani vodili teku borbu za ouvanje svojih povlastica. Njihova je borba u to doba sluila i za obranu maarske narodne autonomije. Maarsko je plemstvo bilo razmjerno brojno, obuhvaajui 4 do 5 % stanovnitva zemlje. (U to je doba oko etiri milijuna ljudi ivjelo na podruju Kraljevske Ugarske i Erdelja.) Ipak je velika veina plemia bila sitno plemstvo koje je obraivalo vlastitu zemlju, imajui samo po nekoliko podlonika i koje se nije osobito razlikovalo od slobodnih hajduka ili graana trgovita. Dvije stotine bogatih obitelji i dvije tisue imunijih posjedovale su vei dio zemlje i imale najvei dio politike moi. U Kraljevskoj su Ugarskoj bogati magnati bili vlasnici latifundija koje su se sastojale od stotina sela i tisua podlonika. Nisu bile nepoznate ni privatne vojske. Bilo je samo nekoliko predmohakih aristokratskih obitelji (Bthorijevi, Zrinski, Cskyjevi, Bnffyjevi, Thurzvi, Erddyjevi, Homonnaijevi itd.), ali se veina plemia uzdigla na drutvenoj ljestvici sluei Habsburzima (npr. Ndasdyjevi, Batthynyjevi, Illshzyjevi, Plffyjevi, Esterhzyjevi i Rkczijevi. Habsburgovci su stvorili zatvoren drutveni red meu onima koji su im sluili. Dok su 43

u srednjem vijeku bogatstvo i sluba uzdizali neke magnate u vodei sloj, Ferdinand I. stvarao je nasljednu aristokraciju. U nekim su obiteljima sinovi uivali nasljedne naslove baruna, grofa te, u iznimnim sluajevima, kneza. lanovi toga nasljednoga plemstva inili su Gornji dom Sabora i uobiajili svoje pravo na visoke dravne asti. Budui da je kraljevski dvor stalno bio u inozemstvu, znaajno narodno kulturno sredite moglo je nastati samo u Gyulafehrvru, na dvoru erdeljskoga kneza. U Kraljevskoj je Ugarskoj takva kulturna uloga pripadala magnatskim dvorcima. Sagraeni u renesansnome stilu, ti su dvorci udomljivali ne samo gospodara i njegovu obitelj nego i mlade plemie i plemkinje, koji su eljeli nauiti dvorske manire. Bilo je i vojnika radi obrane dvorca, kao i brojnih kunih slugu. Brojan puk iz itave zemlje skupljao se u dvorcima radi krtenja, vjenanja i pokopa i na taj su nain oni sluili oblikovanju politikih i estetikih shvaanja. Ukratko, Ugarska je u doba osmanlijske vlasti bila zemlja krajnosti, u kojoj su vjeni podanik i vjeni aristokrat bili razdvojeni itavim svijetom. Ipak je negdje u to doba vanjska opasnost poela stvarati naciju od onih koji su ivjeli u zemlji.

Kultura u stoljeu maarskog pada


Od Jnosa Rimayja do Nikole Zrinskog, svi maarski pjesnici ak i veina maarskih politiara, filozofa i propovjednika opisuju sedamnaesto stoljee kao stoljee maarskog pada. Neuspjeh vojnih pokuaja da se izbace Turci, jaanje vjerskih sukoba i strah od potpuna sloma izmeu Habsburgovaca i Turaka nisu pridonijeli jaanju povjerenja u budunost. Isto je tako i depresija koja je pogodila svjetsku privredu u obliku inflacije i trinih potekoa pojaala neizvjesnost. Suvremenici su bili jo zabrinutiji za sudbinu zemlje kada su jasno shvatili koliko je Ugarska zaostala iza razvijenijih zapadnoeuropskih drava. Shvatili su prednosti materijalne i duhovne kulture u Italiji, Njemakoj, Nizozemskoj i Engleskoj. Ipak je njihov oaj bio nadjaan nadom da maarske boljke mogu biti izlijeene. Nadali su se da prikupljanjem izvora, uenjem i radom pad moe biti zaustavljen, a maarska kultura iznova podignuta na europsku razinu. Buditelji maarske narodne svijesti iznova su otkrili nastojanja Gbora Bethlena. U Bethlenovo su doba velika veina obrazovanih Maara bili sveenici, a lijenici, inenjeri, umjetnici i glazbenici morali su biti traeni u inozemstvu. Bethlenov je cilj bio stvoriti svjetovnu maarsku inteligenciju. Nadao se da e to postii na dva naina. Prvi je bio slanjem studenata na strana sveuilita, gdje bi oni uili ne samo teologiju nego i filozofiju, pravo i graditeljstvo. Drugi je bio utemeljivanjem Ugarskog kolegija, tiskare i knjinice u Gyulafehrvru. Bethlen je u svoj glavni grad pozvao i njemake znanstvenike, ukljuujui i profesora Alsteda. Ovaj je bio svestrani intelektualac, koji je zagovarao potrebu za praktinim umijeima i sastavljao enciklopediju na latinskom jeziku da bi to dokazao. Bethlen je zabranio zemljovlasnicima da spreavaju kmetske sinove da se koluju. Na taj je nain znanje postalo sredstvo drutvenog uspona. Godine 1629. Bethlen je u plemiki red uzdigao one sveenike kmetskog podrijetla koji su se u Crkvi uzdigli svojom erudicijom. Fraza boriti se znanjem i orujem u patentnom pismu o podjeljivanju plemstva ovim sveenicima znaila je da njihovi sinovi nee moi postati kmetovi ako izaberu da slijede zanimanje svojih oeva, ak i neko svjetovno zanimanje. Postupno je Bethlenovo vodstvo poelo postizati uspjehe, ponajprije u razvoju kolstva. Prvi maarski zavod bio je utemeljen u Gyulafehrvru, godine 1629., i bio je prethodnik poznatoga kalvinskoga Bethlenova kolegija, koji se konano smjestio u Nagyenyedu. Kolegij u Gyulafehrvru kolovao je velik broj istaknutih znanstvenika reda npr. Jnosa Apczaija Csere, koji je, slijedei trag svojega uitelja Alsteda, objelodanio Magyar Encyclopaedia (Maarska enciklopedija), napisanu maarski, umjesto latinski. Bila je to sinteza, utemeljena na znanju suvremenika, a izala je u Utrechtu, u Nizozemskoj, godine 1653. Maarski je katolicizam slijedio isti trag. Godine 1653. Pter Pzmny utemeljio je sveuilite u Nagyszombatu i ono je prethodnik 44

dananjega budimpetanskoga Sveuilita za umjetnosti i znanosti. Pzmnyijevo sveuilite imalo je Filozofski i Pravni fakultet, uz Teoloki fakultet. Jedan od najveih predavaa svih vremena, eh Jan Amos Comenius, postao je proelnik Kalvinskog kolegija u Srospataku, na poziv Zsuzsanne Lrntffy, udovice Gyrgya Rkczija. U etiri godine provedene u Srospataku Comenius je obrazovne standarde podigao do sveuiline razine. K tome je napisao i brojne udbenike, a meu njima i Orbis Sensualium Pictus, u kojem opisuje i svijet vidljivih stvari. Knjiga je prva u nastavu uvela zorno predoavanje i prirodne znanosti uzdigla do razine humanistikih, koje su prije uivale povlaten poloaj. Apczai je bio prvi ovjek u Ugarskoj koji je irio nauke Kopernika i Descartesa pionira modernih prirodnih znanosti. On je takoer zastupao ideje Althusija, utemeljitelja moderne teorije drave i znanstvenika koji se zauzimao za naelo narodne suverenosti. Podupirao je englesku revoluciju, koja je sruila feudalizam, otvarajui time put za irenje liberalnih ideja. Sto se tie drugog dijela Bethlenove izreke, koja se odnosi na borbu orujem, sjajan primjer prua Nikola Zrinski koji je, sluajem, takoer bio pjesnik. Radovi Apczaija i Zrinskog obiljeuju vrhunac maarske kulture sredinom XVII. stoljea. Samo narataj prije, vjerski spisi poput Pzmnyijeve, Isteni igazsgra vezrl kalauz (Vodi prema boanskoj pravdi, 1613.) i prijevodi psalama Alberta Szenczija Molnra iz godine 1607. bili su najutjecajniji maarski knjievni radovi. Apczaijeva enciklopedija i epske pjesme Zrinskoga bili su pak svjetovni i po sadraju i po namjeni. S njima je sjeme koje je zasijao Gbor Bethlen poelo davati plodove. Dok je poetkom stoljea borba izmeu reformacije i protureformacije sputavala snagu naroda, sredinom XVII. stoljea vodila se bitka za sam opstanak maarskog naroda. Kultura je sudjelovala u toj borbi. Njezini su predstavnici bili ispunjeni odlunou da ne posustanu, unato svim potekoama, s osjeajima patriotizma i samoportvovanja. Roaci Apczaijeve supruge, Nizozemke, nastojali su ga odvratiti od povratka kui iz Nizozemske, ali bez uspjeha. Iako nije bio shvaen u Ugarskoj, bio je i progonjen, Apczai je ustrajao, izlaui se toliko da je od pretjerana rada i umro u trideset i etvrtoj godini. Zrinski se sarkastino okomio na maarsko plemstvo, govorei da bi trebalo da se plemii isele u Brazil ako ne ele obavljati svoju dunost i braniti svoju zemlju. No, Zrinski je samo namjeravao kritizirati i upozoriti. Naa plemenita sloboda nije nigdje drugdje, osim u Panoniji, napisao je Zrinski godine 1661. u svojemu poznatom pamfletu As trk fium ellen val orvossg (Lijek protiv turskog opijuma).

PONOVNO UJEDINJENJE UGARSKE U HABSBURKOM IMPERIJU Oruje, oruje nam treba i herojska odlunost
Pad Vrada zapeatio je sudbinu Erdelja. Plodno biharsko podruje, koje je tvrava prije titila, palo je sada pod osmanlijsku vlast, a isto se dogodilo i s podrujem koje se protezalo sjeverno prema Debrecenu. Porta je postavila Mihlya Apafija za vladara smanjene i opustoene kneevine. Nakon nekoliko slavnih desetljea, Erdelj je izgubio svoju politiku vanost. Stanje nije bilo bolje u Kraljevskoj Ugarskoj. Habsburgovci su jo uvijek bili zaokupljeni svojom politikom drugdje po Europi i u skladu s tim uzdravali su se od bilo ega to bi moglo izazvati Turke. Iako bi carska vojska stala u obranu Bea kada god su ga Osmanlije napadale, nita nije poduzela u obrani opsjednutih ugarskih tvrava. Usred itave te ranjivosti, opustoenosti i beznaa, grof Nikola Zrinski, najvei maarski dravnik toga doba, stekao je slavu. Njegova je obitelj bila hrvatskog podrijetla pa se u neprestanim borbama s Turcima postupno pomicala od Jadranskog mora prema Meimurju i u Prekodunavlje (Transdanubija), gdje se pomaarila. Sam Nikola Zrinski doivio je bojite u najranijoj dobi i bio je ne samo hrabar vojnik nego i poslije odlian vojni zapovjednik. Zrinski je smatrao da je izbacivanje Turaka iz Ugarske njegov ivotni zadatak. Shvatio je da 45

Osmanlijsko Carstvo, kojeg su se neko svi bojali, vie nije ono staro. Sigurno je da bi sada bilo vrijeme izbaciti Turke iz ravnotee, kada bi postojala jaka i opremljena sila, pisao je Zrinski. Ipak je Zrinski bio vrlo svjestan da e Maari morati samostalno voditi svoju borbu. Ugarska bi izgubila svoju samostalnost ako bi Habsburgovci vodili rat za izbacivanje Turaka. Da bi prodrmao iscrpljeno i apatino plemstvo, Zrinski je godine 1651. napisao svoj veliki ep Szigeti veszedelem (Opasnost kod Sigeta). U njemu je proslavio herojsku smrt svojega pradjeda godine 1566. U vie rasprava Zrinski je izloio svoja shvaanja o ureenju vojske i o strategiji. U meuvremenu je dokazivao svoju hrabrost i nadarenost kao zapovjednik u beskrajnim pograninim sukobima. Zrinski nije imao ni trideset godina kada je izabran za hrvatskog bana. No, utemeljivanje stalne vojske i ulazak u rat zahtijevali su dravnu, a ne lokalnu (sic!) vlast. U skladu s tim, Zrinski je pokuao postati palatin na saboru godine 1655., pri emu je uivao oduevljenu potporu plemstva. No, Ferdinand III. Habsburki nije imenovao Zrinskog. Postajalo je sve jasnije da Be nije podupirao planove koje je on zagovarao. Zrinski je tada postao uvjeren da Habsburgovci ne samo da ne odobravaju istjerivanje Turaka, nego ga u biti i spreavaju. Godine 1656. napisao je razmiljanja o ivotu kralja Matijaa, u kojima je on, sin obitelji koja je naratajima bila odana Habsburgovcima, zagovarao ideju narodnoga kraljevstva. Gyrgy Rkczy II. bio je kandidat kojemu je Zrinski davao prednost u izboru za ugarsko prijestolje, ali je pad Erdelja znaio da takva nemjera vie nije realistina. Zrinski se nije predao. Sagradio je tvravu Novi Zrin radi obrane Meimurja i sjeverozapadnih dijelova Prekodunavlja (Transdanubija). Uinio je to izazivajui Be, koji se bojao da e gradnja nove tvrave Turcima biti isprika da zaponu nov napad na habsburko podruje. Godine 1661. on je napisao svoj najutjecajniji rad, Az trk fium ellen val orvossg (Lijek protiv turskog opijuma). Pamflet je bio oajniki krik, upozorenje i odluan poziv u boj: Gle, zovem, gle, viem, sluajte me, Maari! Opasnost je ovdje, ovdje liu plamenovi... Mi, potomci slavnoga maarskog roda, moramo umrijeti ako treba za nae ene, za nau djecu i za nau zemlju. Godine 1663. Turci su izveli jo jedan velik napad. Od bekog se dvora oekivalo da Zrinskog imenuje za glavnog zapovjednika, ali se to nije dogodilo. Samo nakon to je pao rsekjvr, klju zapadnih dijelova Gornje Ugarske, bio je nakratko imenovan na to mjesto. U tekim borbama on je obranio Csallkz, a nakon toga otpoeo glasovitu zimsku operaciju, kada je Podravinom napredovao sve do Osijeka. Tamo je spalio vojni most koji je sagradio sultan Mehmed IV. i tako na vie mjeseci presjekao opskrbu Turaka. Zrinski je elio iskoristiti to vrijeme da zauzme tvru u Kanizsi, ali ga je u tome sprijeio Be, koji je poto-poto elio zadrati mir. Godine 1664. Dvor je imenovao grofa Raimonda Montecuccolija za zapovjednika Zrinskome s naputcima da moe intervenirati samo ako tursko napredovanje uistinu ugrozi habsburki glavni grad. Stoga se Montecuccoli nije pomakao kada su osmanlijske jedinice zauzele Novi Zrin, koji se nije mogao braniti bez vanjske pomoi. No, kada je veliki vezir usmjerio svoju vojsku prema Beu, Montecuccoli mu je preprijeio put kod Svetog Gottharda. U borbi koja je uslijedila, osmanlijska je vojska bila stjerana u movare Rabe, a njezini su ostaci bili prisiljeni pobjei. Montecuccolijeva pobjeda bila je potpuna. Ipak se on nije upustio u potjeru za pobijeenim neprijateljem i nekoliko tjedana poslije beki je dvor s Turcima sklopio Vavarski mir. Izgledalo je kao da su Turci pobijedili kod Sv. Gottharda. Mirovni je ugovor potvrdio osmanlijsko posjedovanje mnogih dijelova Ugarske, a meu njima i Vrada, Ersekjvra i Novoga Zrina. Ogorenje irom zemlje prisililo je Zrinskog da stupi u vezu s habsburkim neprijateljem, francuskim kraljem Louisom XIV. Neto kasnije iste te godine ugarski je zapovjednik bio mrtav. Dok je lovio, Zrinskog je ubio divlji vepar. Tako je ovaj dravnik, pjesnik i vojni zapovjednik Nikola Zrinski doivio svoj kraj. Suvremenici su s nevjericom prihvaali da je bio rtva nesree u lovu i bilo je glasina da je beki dvor naruio ubojicu da ga ubije.

46

Krv Zrinskoga plavi Be...


Kao to smo vidjeli, Vasvrski mir godine 1664. izazvao je dubok potres irom Ugarske. Postalo je oito da je Be bio spreman rtvovati maarske interese ako je na taj nain mogao zaustaviti osmanlijsko napredovanje i time dobiti odrijeene ruke za svoju politiku u Zapadnoj Europi. Vojnici u pograninim tvravama dobili su izriite naloge da ne odgovaraju na turske provokacije i da se ne osveuju zbog prepada osmanlijskih posada. Nakon pada Vrada, Kanizse i Ersekjvra nijedan dio zemlje nije se mogao osjeati sigurnim pred osmanlijskim pljakanjima. Zemlja je bila potpuno bespomona i nebranjena. U vrijeme vladavine Mihlya Apafija, Erdeljska Kneevina bila je samo sjena nekadanje sebe same i nikakva se pomo nije mogla oekivati s te strane. Susjedna Poljska bila je zaokupljena vlastitim brigama. U takvu oajnu stanju ak su se i vodei dravnici okrenuli protiv Bea i raspravljali kako bi zemlja mogla biti spaena od potpune propasti. Meu istaknutim osobama bili su barun Ferenc Wesselnyi, ugarski palatin, Gyrgy Lippay, esztergomski nadbiskup, grof Ferenc Ndasdy, dravni sudac, grof Petar Zrinski (Nikolin mlai brat i hrvatski ban) i Ferenc I. Rkczi, izabrani erdeljski knez. Svi su bili aristokrati katolike vjere, odani kralju. (Ferenc Rkczi bio je zbaen s prijestolja zbog prelaska na katolianstvo i zbog oeve politike.) Bili su i najvei zemljoposjednici Prekodunavlja (Transdanubija) i Gornje Ugarske. Razgovori izmeu ovih uglednih ljudi uskoro su se pretvorili u zavjeru. Aristokrati-urotnici pripremali su oruani ustanak i oekivali vanjsku pomo, prije svega od protuhabsburkih sila. Poslali su izaslanstvo na dvor Louisa XIV., traili veze na poljskom dvoru i uspostavili ih s osmanlijskom vlau te obeali da e plaati godinji danak ako dobiju sultansku pomo. No, urotnici nisu imali ni jasnih shvaanja, a ni odreenih namjera u pripremi ustanka. Nedostajala im je i strategija za daljnju budunost. Urotnici su raspravljali o ambicioznim nakanama da uhite cara Leopolda I., a u isto vrijeme nisu zapravo nita uinili da bi pridobili sitnije plemstvo ili seljatvo. Nakon nekoliko godina oklijevanja u tijeku kojih su umrli Wesselnyi i Lippay zavjerenici su odluili godine 1670. podii oruani ustanak. Kao voa ustanka, Rkczi je pozvao sjevernougarske upanije na oruje. Poziv, ipak, nije urodio uspjehom. Postalo je jasno da ova aristokratska pobuna nije imala potporu ni kod kue, a ni vani. Prestraeni zbog toga, Petar Zrinski i njegov zet Fran Krsto Frankopan pourili su u Be, gdje su sve odali i molili milost. Carska vojska nije imala potekoa uguiti urotu. Nigdje nije bilo oruanog otpora. Beka je vlada bila uvjerena da urotnike treba iskoristiti za primjer i stoga je odluila voe izvesti pred sud. Bilo je to uinjeno u Beu, gdje su se pojavili pred sudom sastavljenim od stranaca. Na osnovi stranih zakona, urotnici su bili osueni na smrt, a njihova je imovina bila oduzeta. Zrinskom i Frankopanu odrubljene su glave u Bekom Novom Mjestu godine 1671., Ndasdyju u Beu. Mria Szchy (Murnyska Venera, palatinova udovica) ostala je bez imovine i zatvorena je u samostan. Da sitnije plemstvo ne bi pomislilo da e biti kanjeni samo magnati, glava je odrubljena i Ferencu Bnisu. Ferencu Rkcziju bio je poteen ivot tek uz golemu otkupninu od 400.000 forinti. U njegovu sluaju olakavajue su bile i zasluge njegove majke, Zsfije Bthori, koja je bila pobona katolkinja i koja je uvijek izdano pomagala isusovce. Aristokratska urota dala je dobar izgovor Beu da ostvari svoju staru namjeru da napokon ukine ugarsku autonomiju. Koristei se argumentom da je zemlja proigrala sva svoja prava, Dvor je ukinuo ugarsku ustavnost. Veliki metar Teutonskog reda, Caspar Ampringen, bio je godine 1673. imenovan ugarskim upraviteljem. Stotine plemia bile su izvedene na sud s optubom o uroti i, premda je veina na kraju bila osloboena optubi zbog nedostatka dokaza, ostali su bez imovine. Oko dvije treine domaih vojnika iz posada u maarskim pograninim tvravama bilo je otputeno a da nisu isplaeni te su zamijenjeni stranim plaenicima. Zemlja je postala predstraa Njemstva, a vladavina terora koju su uveli strani plaenici teko da se moe opisati. Seljatvu su bili nametani nevjerojatno visoki porezi, iz kojih je, osim toga, trebalo osiguravati izdravanje vojske. Tada su zapoeli i otvoreni progoni protestanata, koji 47

su proglaeni pobunjenicima. Vojna je sila bila upotrijebljena da bi im se oduzele crkve i kole. Kalvinistika i luteranska opinska vijea bila su istjerana. Godine 1674. nekoliko je stotina protestantskih propovjednika bilo izvedeno pred prijeki sud s optubom da su suraivali s Turcima i uli u zavjeru protiv cara. Na smrt su bili osueni svi oni koji su odbili prijei na katoliku vjeru ili napustiti zemlju. Smaknua ipak nisu bila izvrena. Umjesto toga, etrdeset i dvoje propovjednika bilo je pjeice protjerano do obale, gdje su prodani kao roblje za veslae napuljskih galija. Tako okrutna tlaenja i muenja natjerala su velika mnotva u bijeg. Plemii, nekadanji posadni vojnici, purgeri i seljaci radije su se skrivali u desecima tisua, bjeei na istok, na erdeljsku granicu. Tamo su bili sigurniji pred stranom silom.

Naprijed, kuruci, naprijed!


Podrijetlo rijei kuruc vodi do kriarskih ratova protiv Turaka, a potjee od latinskog cruciatus. U vrijeme Dzsina seljakog ustanka naziv je podsjeao na protufeudalne seljake ratove, a u tom je smislu bio rabljen i u drugoj polovici XVII. stoljea... S vremenom je novo ime dobila i prohabsburka stranka, protivnica kuruca. Bilo je to labanc, to je moda potjecalo od njemakog Landsknecht. Izbjeglice du erdeljske granice uskoro su poele sastavljati vojsku. U tome ih je podupirao Mihly Apafi, erdeljski knez, koji je poslao Mihlyja Telekija, kvrskog kapetana, da ih pripremi za obranu. U nekoliko su navrata i napali carsku vojsku, ali nisu postigli neto osobito. Stanje se promijenilo kada je devetnaestogodinji grof Imre Thkly postao voa tih izbjeglica. Potomak snane zemljoposjednike aristokratske obitelji iz Gornje Ugarske, Thkly, imao je etrnaest godina kada su carske snage opsjele dvorac rva s namjerom da zatoe njegova oca, koji je sudjelovao u Wesselnyijevoj uroti. Stari Istvn Thkly umro je za te opsade, ali je njegov sin Imre uspio pobjei u Erdelj. Od toga doba dalje bio je obuzet eljom da osveti nepravde uinjene njegovoj obitelji i u njegovu narodu. Njegova strasna odlunost bila je udvostruena iznimnim vojnim i diplomatskim umijeima. Umio je nai put do ljudi i bio je roen vojni zapovjednik. Godine 1678. kuruka je vojska prela u napad i u nekoliko mjeseci istjerala carske jedinice (labanc) iz sjeverne Ugarske. Stanovnitvo je kuruce doekivalo kao osloboditelje i pridruivalo im se u tisuama. Osim plemia i otputenih tvravnih vojnika, ustanku su se pridruili i purgeri iz rudarskih gradova. U manje od dvije godine kuruci su zauzeli cijelu Gornju Ugarsku. Nakon to je bio izabran za glavnog zapovjednika svoje vojske u Hajdszoboszlu, poetkom 1680., Thkly je imao zapravo neograniene ovlasti. Njegova je vlast poivala na kurukim vojnicima, meu kojima je uvodio strogu stegu. Pri tome nije bio uvijek uspjean i od poetka je bilo mnogo albi zbog zlouporaba koje su poinile njegove jedinice. Oenivi se Jelenom Zrinskom, udovicom Ferenca Rkczyja, Thkly je znatno ojaao, budui da se s pomou te veze mogao koristiti posjedima Rkczijevih za potrebe ustanka. Thkly je zadrao dobre odnose s Osmanlijama, tako da ga je na vrhuncu njegove moi, godine 1682., sultan postavio za ugarskoga kralja. Thkly je ipak odbio kraljevski naslov, zadravajui samo naslov kneza Gornje Ugarske. U svakom je sluaju bio skloniji vezama s Francuskom nego s Turcima. Francuski kralj Louis XIV., koji je bio u sukobu s Habsburgovcima, rado je podupirao ustanak. Beka je vlada konano bila prisiljena na uzmak. Sabor godine 1681., koji se sastao u Sopronu, obnovio je dravnu ustavnost, grof Pl Esterhzy bio je izabran za palatina, a u odreenim granicama bila je doputena i sloboda protestantske vjere. Be je teio i miru s Thklyijem, obeavajui potpunu promjenu politike prema Ugarskoj. No, Thkly i njegovi sljedbenici nisu vjerovali Habsburgovcima, sumnjajui ne bez razloga u iskrenost njihovih obeanja. U svakom sluaju, beki ustupci nisu se smatrali dovoljnima. Thkly je mislio da samo stvaranje samostalne drave moe rijeiti problem i stoga je nastavio borbu. Budui da je bio preslab da to ostvari sam te kako nije mogao raunati na Francuze, koji su 48

se nagodili s carem, Thklyje precijenio tursku snagu, to je bio sluaj i s gotovo svima drugima u tadanjoj Europi. Godine 1683. veliki je vezir Kara Mustafa na elu velike vojske krenuo na Be. Thkly je vjerovao da bi, u sluaju velike osmanlijske pobjede, koju je smatrao gotovo sigurnom, on mogao dobiti itav teritorij Ugarskoga Kraljevstva. Thkly bi tada utemeljio vazalnu, ali narodnu dravu, po erdeljskome primjeru. No, Be je bio uspjeno obranjen carskim snagama uz pomo poljskoga kralja Ivana Sobjeskog. Napadake su se snage razbjeale i doivjele odluujui poraz. Shvaajui sve veu sultanovu slabost, Be je promijenio svoju politiku. Car Leopold I. sada je odluio izbaciti Turke iz Ugarske. Papa Inocent XI. stvorio je Svetu Ligu usmjerenu protiv Turaka. Bio je to savez Habsburkog Carstva, Poljske i Venecije. Godine 1684. labanaka je vojska zapoela ratovati u Ugarskoj i slomila Thklyijevu mo, koji je ostao ovisan o osmanlijskoj pomoi. Vradski paa Ahmed ponadao se da e moi osigurati mir ako Thklyija preda Habsburgovcima te je sredio da ga uhvate. Thklyje uskoro ponovno bio na slobodi, ali su potpora i knetvo u Gornjoj Ugarskoj nepovratno otili. Videi da su Osmanlije nepouzdani saveznici, mnogonarodna kuruka vojska prela je na carsku stranu i, shvativi da ova ima dobre izglede protiv Turaka, ponudila je usluge u oslobaanju svoje zemlje. Dvor je Thklyiju uskratio mogunost sudjelovanja u velikom pothvatu, tako da je on s nekoliko stotina svojih sljedbenika ostao na osmanlijskoj strani. Konano je bio prisiljen napustiti Ugarsku zajedno s turskim jedinicama. Godine 1685. kuruka je snaga bila ograniena na munkaku tvravu, koju je Jelena Zrinska tri godine branila od carske vojske. Nakon dvomjesene krvave opsade i budimska je tvrava u rujnu 1686. bila osloboena od Turaka. Nakon dvije godine, kranska je vojska zauzela i Beograd. Kad je 1690. umro Mihly Apafi, Thklyje prodro u Erdelj s osmanlijskom i tatarskom vojskom te se nakon pobjede kod Zernyesta dao izabrati za kneza. Nakon nekoliko tjedana, meutim, carska ga je vojska prisilila da zauvijek napusti zemlju. Nakon jo nekoliko godina borbi, princ Eugen Savojski je 1697. izvojevao sjajnu pobjedu kod Sente. Time je zapeaena sudbina turske vlasti u Ugarskoj. Godine 1699. potpisan je mirovni ugovor u Karlovcima. Poslije 150 godina podinjenosti, izuzevi temivarsko podruje, Ugarska je napokon bila slobodna od osmanlijskog gospodstva.

elio bih da na narod ne ostane u neznanju


Od sredine XVII. stoljea u Ugarskoj je barokna kultura postala premona. Budui da je posvuda uspostavljala bliske veze s protureformacijom, isusovci su posvuda podupirali baroknu kulturu i umjetnost. U Ugarskoj je barokna kultura postala nerazluiva od jaanja crkvene i svjetovne vlasti, usporedo s obnovom nepromjenljiva feudalnog poretka. Istodobno se u itavu razdoblju osjeao nedostatak maarskoga kraljevskoga dvora. To bi ohrabrilo kulturne pothvate i usmjerilo ih u jednome smjeru. Pojedine magnatske obitelji imale su vlastite dvorove (Ndasdyijevi u Srvru, Batthynyijevi u Nmetjvru, na primjer), ali je njihov utjecaj bio ogranien na neke dijelove zemlje. Dapae, ova su razdvojena sredita prije dijelila negoli povezivala narodnu kulturu. Novi ideali, koji su nastali u renesansi, najprije su doli do izraaja u arhitekturi. Posvuda su bile graene barokne crkve, a i magnatske palae uskoro su bile obiljeene znakovima nove mode. Meu potonjima najvea je i najljepa bila palaa Esterhzyjevih u eljeznom (Kismarton, Eisenstadt). Jednostavnost je posvuda bila zamijenjena bogatim ornamentima, koji su se esto inili i samodopadnima i udnovatima. Unutranji su zidovi esto bili ukraeni freskama. (U srvrskom se dvorcu murali koji prikazuju bitke izmeu Turaka i Maara jo uvijek mogu vidjeti.) Ukrasni predmeti od srebra i zlata stavljani su na jarko obojene komade pokustva i na dugake prozorske zavjese, izraene od mletakog brokata. Stari renesansni stil jo je preivljavao u Erdelju, o emu najbolje svjedoi palaa Miklsa Bethlena u Bethlenszentmiklsu. Prve znaajne zbirke slika takoer potjeu iz toga doba. Zbirka srebrnine, zlatnine i dragog 49

kamenja dravnog suca Ferenca Ndasdyja, smaknuta 1671., bila je vana u razmjerima itave Srednje Europe. Glede Ndasdyjeve knjinice, lako je bilo razumjeti da je carska knjinica iz Bea uzela iz nje za sebe 459 naslova koji su joj nedostajali u vlastitoj zbirci. U tom je razdoblju utemeljena i glasovita Esterhzyjeva zbirka slika, iz koje je poslije potekla i zbirka Muzeja lijepih umjetnosti u Budimpeti. Rijetko cvijee i ukrasno drvee prikupljano je iz dalekih zemalja u vrtu Gyrgya Lippayja, esztergomskog nadbiskupa i cijela je knjiga bila posveena njihovu opisu. U magnatskim se palaama ivjelo veselim drutvenim ivotom. Gozbe, lovovi, obiteljske sveanosti slijedili su s velikom uestalou jedni druge. Dvorski su orkestri izvodili glazbu, a bile su izvoene ak i opere. Princ Pl Esterhzy sam je skladao crkvenu glazbu. Katolika crkva i Druba Isusova nadzirali su kulturni ivot u magnatskim dvorcima, premda je katoliki utjecaj dopirao mnogo dalje. Isusovci i Crkva openito su nadzirali kolstvo i odgoj plemikog podmlatka. Pod njihovim su utjecajem bili i sveuilite u Nagyszombatu, koje je bio utemeljio Pter Pzmny, kolegij u Kassi (nakon 1674.) i kolegiji u Grazu i Beu, gdje je studiralo i neto mladih Maara. Iako je kultura bila pod crkvenim nadzorom, ipak je ostala usko vezana za stare narodne tradicije. Knjievnost je isto tako bila nadahnuta potrebama plemstva i Katolike crkve. Pjesnici su toga doba gotovo beziznimno bili sluge i pristae magnata. Njihova je zadaa bila slaviti vane dogaaje u ivotu njihovih gospodara i popularizirati njihova politika shvaanja. Najpoznatiji meu ovim piscima bio je Istvn Gyngysi, koji se proslavio svojim pripovjednim epom o dvorskom ivotu kod palatina Ferenca Wesselnyija i njegove potonje enidbe s Marijom Szchy, murnyskom Venerom. Najvei je dio knjievnosti na maarskom jeziku bio vjerske naravi. Uz njih su cvali i polemini spisi i propovijedi. Lijepe umjetnosti nisu imale mnogo mogunosti za razvoj u ratnim prilikama i zlatarski obrt je jedini koji je stvarao znaajna djela u to doba. Slikarstvo se poelo uzdizati potkraj stoljea. Njegovi su najznaajniji predstavnici bili Jnos Kupeczky, roen nedaleko od Pouna i Adam Mnyoki, koji je tada upravo zapoinjao svoju karijeru. Intelektualni pokreti graanske naravi, u sprezi s protestantizmom, ponajprije su nastajali u Erdelju i u istonoj Ugarskoj. Veliki kalvinistiki kolegiji bili su rasadita novih ideja, a naroito u Srospataku, Debrecenu i Gyulafehrvru. Posljednji meu njima poslije je premjeten u Nagyenyed, nakon to su ga Tatari bili unitili godine 1658. Tisue protestantskih studenata pohaalo je studije na sveuilitima u Nizozemskoj, Njemakoj i Engleskoj, gdje su se upoznali s tenjama srednje klase i racionalizmom. U to su se doba Kalvinistikom crkvom poele iriti ideje puritanizma, traei demokratiniji unutarcrkveni ivot. U isto se vrijeme nastankom kartezijanizma bitno poveavalo zanimanje za svjetovna znanja. Godine 1653. Jnos Apczai Csere napisao je prvu enciklopediju na maarskom jeziku, sa svrhom da maarski narod izvede iz neznanja. Apczai je elio osuvremeniti kolsku naobrazbu i demokratizirati javni ivot. No, njegove su namjere bile osujeene tvrdoglavim otporom plemstva, koje je u svakoj promjeni vidjelo opasnost za svoje povlastice. Borba s plemstvom, vladajuim slojem toga doba, silno je ogorila Miklsa Ttfalusi Kia, poznatog tiskara svojega doba, koji je bio stekao i europsku slavu. Unato injenici da zapadnjake tenje srednje klase nisu mogle uhvatiti korijena u Ugarskoj, spoznaje o suvremenim znanostima, ukljuujui i istraivanja u prirodnim znanostima, ipak su prodirale u zemlju. Nove su ideje sporo, ispod povrine, poele oblikovati javno miljenje. ak je i suvremena medicinska znanost doprla do Ugarske djelom Ferenca Ppai-Priza. No, nakon godine 1670. protureformacija je paralizirala protestantske kole. Kolegij u Srospataku bio je zatvoren, a njegovi profesori i studenti bili su prisiljeni godinama se skrivati. Nakon 1690. i Erdelj je doao pod habsburku vlast te je to imalo kao posljedicu da je bila izgubljena mogunost za bilo kakvu irinu obzorja u maarskoj kulturnoj politici. Samo se za vrijeme Rkczijeva rata za neovisnost mogla razvijati izdvojena struja.

50

Nai zemljaci su spremni, treba im voa


Nakon 150 godina osmanlijske vlasti bila je obnovljena ugarska teritorijalna cjelovitost. No, zemlja je morala platiti visoku cijenu za izbacivanje neprijatelja. Turski je jaram bio uklonjen samo zato da bi ga zamijenilo habsburku ugnjetavanje. Car Leopold je zakljuio da je dolo vrijeme da uniti ugarsku neovisnost i da dravu pretvori u jednu od nasljednih zemalja svoje obitelji. Samo godinu dana nakon to je Budim zauzet, Sabor je bio prisiljen na politike ustupke. Godine 1687. odrekao se prava da bira kralja te ponitio lanak Zlatne bule koji je omoguavao plemiima da se pobune protiv bilo kojega vladara koji bi povrijedio dravna prava. Habsburka vlast u Ugarskoj postala je nasljedna, a plemstvo vie nije bilo pravno ovlateno povesti bilo kakvu akciju protiv kralja koji bi prekrio zakon. Duga desetljea ratovanja stajala su mnogo novca, koji je najveim dijelom bio uziman od seljaka. U isto je vrijeme zemlja, koja je tada ve stoljee i pol poprite nasilja, bila gotovo potpuno opustoena. Carsku vojsku, s nekih 60.000 do 80.000 ljudi, zajedno s njezinim konjima, trebalo je hraniti, a vojnici su mjesne izvore smatrali otvorenima za neogranienu uporabu. Cjelokupno stanovnitvo nekih podruja pobjeglo je u ume i movare, a neko cvatui grad Debrecen osiromaio je zbog stalnoga pljakanja. Da bi uguio nemire irom zemlje i doao do jo vie novca, general Caraffa, uz doputenje svojih pretpostavljenih, brojne je plemie i purgere izveo pred prijeki sud. Nakon kratkih suenja s izmiljenim optubama, oni bi bili osueni na smrt, a njihova imovina oduzeta. Habsburgovci su Ugarsku smatrali osvojenom pokrajinom. Carski generali i vojni dobavljai dobivali su dobra veliine upanija, a maarsko je plemstvo moglo vratiti svoja zemljina dobra nakon predoenja isprava koje su dokazivale vlasnitvo te nakon uplate stanovite pristojbe. To je bila uplata za povrat grba, tj. u pitanju je bilo grbovlje plemikih obitelji, a polagana je kod Neoaquistica Commissio. Sve su te mjere bile usmjerene k jaanju apsolutistike vlasti Leopolda I., koji je mislio da maarska krv, koja je sklona prevratu i nemiru, moe biti umirena samo pritiskom. Pokrajina Jszkunsg bila je dana u zalog Teutonskim Vitezovima, ime su slobodnjaci toga podruja bili svedeni na kmetove. U isto to doba, Srbi, koji su se uselili u Ugarsku godine 1689. pod vodstvom pekog patrijarha Arsenija arnojevia, dobivaju iroku samoupravu. Tada se i Szentendre (Sentandreja), najvaniji srpski grad sjeverno od Budima, poeo razvijati te tijekom XVIII. stoljea postao sredite srpske kulture u Ugarskoj. Beki je dvor poeo naseljavati raseljena podruja Velike ravnice i Prekodunavlja katolikim Nijemcima vabama, kako su postali poznati. Dok su pravoslavni Srbi stekli potpunu vjersku slobodu, ona je bila uskraena protestantskim maarskim selima. inilo se da je zemlja preplavljena razliitim samostanskim redovima doista, suvremene narodne pjesme govore o vladavini sveenika. Opljakana i potlaena, Ugarska nije mogla pruiti vei otpor. Premda su ovdje-ondje seljaci digli ustanak protiv stranih plaenika, njihovi su pokuaji da promijene stanje lagano bili slomljeni. Godine 1697. oajni su kmetovi i vojnici pograninih utvrda, ostavljeni bez ikakve hrane, izveli iznenadni napad na istoku zemlje. Uspjeli su zauzeti Srospatak i tokajsku utvrdu, ali su, ostavi bez pomoi, nuno bili pobijeeni od carskih jedinica. U tom je asu jedina nada naroda bila polagana u mladog aristokrata Ferenca Rkczija. Ferenc Rkczi II. bio je sin Ferenca Rkczija I., koji je umro nakon Wesselnyijeve urote 1676. i Jelene Zrinski, kerke Petra Zrinskog, usmrenoga hrvatskog bana. U dvanaestoj godini bio je odvojen od svoje majke, nakon to se ona konano predala carskim jedinicama u tvravi Munkcs (1688.). U nastojanju da ga uini to odanijim Habsburgovcima, beki je dvor mladog Rkczija uputio u Bohemiju, gdje su ga odgojili isusovci. Poslije je studirao na Prakom sveuilitu te svoje obrazovanje zavrio u Italiji. U Beu je mladi Rkczi ivio raspusnim ivotom mladoga aristokrata, ali se 1694. oenio. Rkczi je svoju mladu izabrao u njemakoj obitelji Hessen-Rheinfels, koja je imala prinevski status i njezinim posredovanjem orodio se s francuskim kraljem. Brani se par nakon toga preselio na Rkczijeve ugarske posjede. Mladi je plemi nosio 51

njemaku odjeu, prijateljevao s njemakim asnicima i bio potpuno odan Beu. Kada su ga pobunjeni seljaci pokuali pridobiti za svoju stvar godine 1697., Rkczi je pobjegao u habsburki glavni grad. Ipak je i takvu Rkcziju poeo kopniti entuzijazam za status quo kada se bolje upoznao s ugarskim prilikama. Pri tome je bilo presudno njegovo prijateljstvo s drugim jednim mladim aristokratom, Miklsem Bercsnyijem. Isto je tako s njegovom spoznajom da je svatko od njega, najveega maarskog zemljoposjednika i aristokrata, oekivao da brani zemlju. S nekoliko drugih plemia na visokim poloajima pripremio je urotu protiv Habsburgovaca i obratio se Louisu XIV. s pozivom za pomo. No, njegovo je pismo francuskome kralju bilo uhvaeno, a u proljee godine 1701. on je bio zarobljen u svome zamku u Nagysrosu. Bio je odveden u Beko Novo Mjesto, gdje su ga zatvorili u istu tamnicu u kojoj je bio smaknut njegov djed. Trebalo je da Rkczijeva sudbina bude jednaka, ali je on uspio pobjei u Poljsku. Odatle je pokuao dobiti potporu Francuske i drugih protuhabsburkih sila. Rkczijev poziv za pomo posvuda je bio odbaen. Nijedna zemlja kojoj se obratio nije se htjela pouzdati u izbjeglicu. Rkczi je boravio u tvri Brezani, jednom od udaljenijih posjeda svojega poljskog prijatelja, kada je konano seljako izaslanstvo iz Tiszahta stiglo do njega poetkom godine 1703. Predvoeni Tamsom Eszeom, seljaci su izvijestili Rkczija da su njihovi zemljaci spremni, njima nedostaje samo voa. Mladi je princ, koji nije bio stao na stranu seljaka godine 1697. i koji do tada nikada nije ni pomislio da bi vodio kmetsku vojsku protiv Bea, prihvatio Eszeov poziv. Uvjerivi se da je izaslanstvo istinito izvjetavalo, Rkczi je u svibnju 1703. poslao u Ugarsku zastavu s natpisom Cum Deo pro patria et libertate (S Bogom za zemlju i domovinu). U isto je vrijeme proklamacijom pozvao na oruje svakog pravog Ugrina, plemia ili neplemia. U lipnju 1703. on je sam krenuo preuzeti zapovijedanje svojim vojskama i zapoeti rat za neovisnost.

S Bogom za dravu i slobodu


Kada je u lipnju 1703. Ferenc Rkczi stigao u sjeveroistone Karpate, pogranino podruje izmeu Poljske i Ugarske, tamo ga je ekalo samo nekoliko stotina ogorenih seljaka, s Tamsom Eszeom na elu, koji su ga iekivali. Kako se ta skupina sputala s planina, njezina se brojnost poveavala pa je nakon nekoliko tjedana nastala vojska od nekoliko tisua ljudi. Plemii, uvijek sumnjiavi prema seljacima, povukli su se u svoje tvre i oduprli ustanicima. Trebalo je proi neko vrijeme prije nego to su shvatili da se sam Rkczi posvetio ustanku te da je pobuna bila neto vie od obinog izraavanja nezadovoljstva niih slojeva. Ujesen 1707. ustanku se pridruilo plemstvo, a slijedili su ga gradovi. Seljako izaslanstvo Tamsa Eszea otprije etiri godine uzrokovalo je narodni kriarski rat. Do kraja godine Rkczijeve su snage zauzele Gornju Ugarsku i sredinja podruja Velike ravnice. K tome, napredovali su ne samo u Prekodunavlje nego i u Erdelj. Rkczijev rat za neovisnost poeo je u vrijeme kada su meunarodne prilike za njega bile povoljne. Godine 1701. izbio je rat za panjolsko naslijee, koji je Zapadnu Europu podijelio na dvije suprotstavljene strane. I francuski Bourboni i austrijski Habsburgovci nadmetali su se za batinu koju su inili panjolska i njezini prekomorski posjedi. Pomorske sile, Engleska i Nizozemska, podupirale su Leopolda Habsburkog, a Bavarska je podupirala Louisa XIV. Ugarska je stoga bila prirodni saveznik to se tie Francuske i, doista, Rkczijeva je najvea nada bila polagana u vojnu suradnju s Francuskom. Nakon poetnih uspjeha u ratu za neovisnost, Louis XIV. doao je u doticaj s Rkczijem pa mu ak novano i pomogao. Bilo je to dovoljno samo za to da se isplati 5.000 od 70.000 vojnika koji su se borili za Rkczija. Francuska je novana pomo bila vie simbolina nego spasonosna. Prve godine rata u Zapadnoj Europi bile su uspjene za Francusku. U proljee 1703. francuska je vojska napredovala du Dunava prema Beu, a kuruka se vojska usmjerila prema tom gradu s istoka. Carski je dvor proivio nekoliko vrlo tekih tjedana. Da su se dvije vojske povezale i zauzele Be, habsburki bi se imperij vjerojatno raspao. 52

No, velike nade Maara nisu se ispunile. Poetkom 1704. kuruci su stigli do austrijske granice, ali Maksimilijan Emanuel, bavarski izbornik i zapovjednik francuske vojske, nije krenuo izravno protiv Bea. Francuzi su, mjesto toga, napredovali prema Tirolu, i upleli se tamo u gerilski rat. Dok su oni iznova postali spremni krenuti na Be, organizirale su se engleska i nizozemska vojska. U bitki kod Blenheima, Eugen Savojski i knez od Marlborougha zaustavili su francusko napredovanje i izbacili Bavarsku iz rata. Nakon toga su Francuzi bili prisiljeni povui se, a planovi su se o povezivanju francuske i maarske vojske izjalovili. Be je bio spaen. Rkczi je tada predloio Louisu XIV. da se povezu na Jadranskom moru, u Hrvatskoj. Ni ta namjera nije bila uspjena, a Rkczi je shvatio da vie ne moe raunati na stvarnu francusku pomo. Naavi se u tekom poloaju, francuski kralj nije bio voljan obvezati se Maarima. Stoga je Louis odbio stupiti u savez s Rkczijem, unato oitoj uvjerljivosti potonjega. Rkczi je od godine 1704. bio izabrani erdeljski knez, a nakon Szcsnskog sabora 1705. i ugarski knez. Rkczi je jasno shvaao da e biti malo nade za ostvarenje maarskih ciljeva, ako maarska stvar ne postane europskom, a rat za neovisnost bude izoliran. Bilo mu je stalo obavjetavati meunarodno javno mnijenje o uzrocima i ciljevima borbe. Da bi se suprotstavio bekoj neprijateljskoj propagandi, pokrenuo je novine na latinskom jeziku pod naslovom Mercurius Veridicus. Njegovi su se izaslanici, s namjerom da dobiju potporu, obraali vedskome kralju, posjetili kraljeve Pruske i Danske te pregovarali s poljskim Saborom i Papom. Rkczi je dobio verbalnu potporu u tim posjetima, ali nikakva materijalna pomo nije bila ponuena. Strane vlade openito nisu bile spremne ui u sukob s Habsburgovcima za maarski raun. Rkczi je pokuao i Turke pridobiti za svoju stvar, iznova bez uspjeha. Jedino je ruski car Petar Veliki bio spreman obvezati se na neki nain. Rkczi je zakljuio tajni savez s Petrom, ali nije bio sposoban postii iz toga bilo kakvu vojnu prednost. Konano je postalo jasno da Ugarska ne moe oekivati nikakvu vanjsku pomo u svojoj borbi za slobodu. S vojnog je stajalita habsburki imperij bio kudikamo jaa strana. Rkczi je ulagao goleme napore da organizira svoje hrabre vojnike, nenavikle na tadanje konvencionalno ratovanje, kao dobro uvjebane i disciplinirane profesionalne vojnike. Ipak su njegove kuruke jedinice bile nedorasle uvjebanosti svojih protivnika pa su izgubile svaku otvorenu bitku protiv carskih snaga. Pretrpjeli su poraz kod Nagyszombata potkraj 1704. i kod Zsiba godine 1705., unato injenici da su u tim sukobima bili brojniji od neprijatelja. Takav razvoj naveo je Rkczija da zapone s mirovnim pregovorima s Beom, najprije u Gyngysu, a potom u Nagyszombatu. Posrednici u tim rasprama bili su Englezi i Nizozemci, koji su kao carski saveznici i te kako bili svjesni koliko je 40.000 habsburkih vojnika, zauzetih borbama u Ugarskoj, potrebno na zapadnom ratitu. Kraj borbi u Ugarskoj mogao je dovesti do toga da te jedinice budu upuene nekamo drugamo, a da Ugarska bude obvezana dati ratne poreze i oruje za borbu protiv Francuza. K tome su Englezi i Nizozemci imali simpatija za Maare, koji su se takoer odupirali katolikoj protureformaciji. Pregovori su se vukli mjesecima, ali nisu dovodili ni do kakva uspjeha. Kuruki su pobunjenici bili spremni prihvatiti habsburku premo, ako budu priznata i zajamena ugarska ustavna prava. Oni su takoer zahtijevali vjersku snoljivost u zemlji te njezinu zatitu na slian nain. Be je ipak odbio prihvatiti strane zemlje kao jamce erdeljske samostalnosti, na emu je Rkczi ustrajavao. Iako je Ugarska bila usamljena u svojoj borbi za slobodu, s Rkczijevim je naporima bila dovoljno snana odbaciti mirovne uvjete koji joj nisu bili povoljni. Godine 1707. Onoki je sabor slomio unutranji otpor i detronizirao Habsburgovce. Borba se nastavila.

Moja je namjera poduzeti sve za sreu moje domovine


Rkczi je shvatio da je Ugarska bila zaostala u gotovo svakom pogledu, a u svojim je sjeanjima za to optuivao Habsburgovce. ak i za vrijeme rata za dravnu neovisnost on je nastojao ojaati dravu i drutvo, uvodei moderne reforme. U svojoj je mladosti Rkczi studirao francuske i talijanske radove o teoriji drave, a mnogo 53

je itao i u tamnici u Bekome Novom Mjestu. Od samog poetka on je ulagao napore da utemelji dravni apsolutizam, nastojei oslabiti politiku mo aristokracije i poboljati sudbinu potlaenih. Njegov je program sadravao i obeanje o osloboenju kmetova koji se pridrue njegovoj vojsci i, dok su Habsburgovci nastojali podijeliti zemlju, Rkczi se borio da gradi dravno jedinstvo. Da bi iskljuio vjerske sukobe u zemlji, protestantima je vratio crkve i kole te zajamio jednak poloaj vjerskim sljedbama. Nemaarskim manjinskim skupinama, koje su podupirale rat za neovisnost, bila je zajamena jednakost s maarskim puanstvom. Na poetku su svi Rkczijevi bliski suradnici bili iz redova sitnoga plemstva. Najblii mu je za itava rata bio Pl Rday, koji je takoer pripadao tome sloju. Rday je bio prvi meu Rkczijevim privatnim tajnicima, a poslije voditelj njegove kancelarije te ravnatelj za vanjske poslove. Upravitelj Rkczijeva dvora bio je takoer iz sitnijega plemstva, dm Vay, kao to je to bio i Pl Lnyi, vladin povjerenik za naoruanje. Budui da su u vojsci vlast imali zapovjednici iz aristokratskih obitelji, Rkczi je vojno vodstvo drao izvan politike. Aristokracija, predvoena Bercsnyijem, uvrijedila se zbog svojega iskljuenja iz donoenja odluka. Sabor u Szcsnyiju, godine 1705., biljei prvi otvoreni pokuaj magnata da ogranie Rkczijevu vlast. Tada je stvoreno etverolano vijee radi voenja poslova vlade, a privrednom su vijeu bile odobrene dodatne ovlasti. Aristokracija je bila zastupana u tim tijelima. Ipak je Rkczi zadrao pravo da donese konanu odluku. Upravo je ovo posljednje posluilo kao izgovor onim plemiima koji su se opirali Rkcziju da se ale zbog potpuna nepotovanja njihovih povlastica. Pri tome su bili ohrabrivani iz Bea, a krenje plemikih prava bila je glavna oporbenjaka prituba na saboru u nodu godine 1707. Rat za neovisnost uzrokovao je ozbiljne novane potekoe u zemlji. Prihodi s Rkczijevih posjeda ni izdaleka nisu dostajali za pokrie trokova, a skupljanje poreza nije bilo jednostavno u osiromaenoj zemlji, ve pod orujem. Do tada su plemii bili izuzeti od oporezivanja, ali je Rkczi uveo zakon kojim je ta povlastica bila ukinuta. Odredba je znaila krenje starih plemikih prava. Kako su ugarske zalihe srebra i zlata bile nedostatne, poetkom godine 1704. Rkczi je uveo kovanje bakra. Industrija je bila u povojima i vrlo zaostala ak je i vatreno oruje moralo biti kupovano vani, a zbog rata je i trgovina bila paralizirana. Stoga je drava bila nemona zatititi vrijednost novog novca. Posljedica je toga bila da su trgovci odbijali prihvaati bakreni novac, a vojnici, koji su njime bili isplaivani, bili su u sve teem poloaju. Vojsku su pogaale i posljedice drutvenih suprotnosti. Zemljoposjednici su nastojali izvlaiti svoje kmetove iz borbi. Oni su pokuavali prisiliti one koji su bili otili u vojsku da se vrate na zemlju, dodatno optereujui njihove obitelji. U prosincu godine 1708., Sabor u Srospataku izglasao je uredbu kojom se proglaava osloboenje kmetova koji se bore u ratu za neovisnost, a sam je Rkczi podijelio posebne povlastice nekim kmetskim selima. No, takve uredbe nisu vie mogle obnoviti borbeni moral seljaka. Godine 1708. kuruka je vojska izgubila odluujuu bitku kod Trencsna. Dugi je rat uzrokovao iscrpljenost, a privredne su potekoe oteane izbijanjem epidemije kuge. Dobivi rat na Zapadu, car je mogao slati sve vie novih postrojbi u Ugarsku. Posljedica je toga bila da su kuruke snage postupno bile prisiljene sve vie se povlaiti u sjeveroistoni dio zemlje. Rkczi je ipak vjerovao da sve jo nije bilo izgubljeno. Nadao se da e privatnim pregovorima moi uvjeriti cara Petra Velikog da mu odobri vojnu pomo. Potkraj godine 1710., Rkczi se uputio u Rusiju, imenujui baruna Sndora Krolyija vrhovnim vojnim zapovjednikom u njegovoj odsutnosti. S Rkczijevom je dozvolom Krolyi otpoeo pregovarati s grofom Jnosem Plffyjem, kojega je Josip I. (1705.1711.) imenovao zapovjednikom carske vojske. Rkczi je namjeravao iskoristiti te razgovore radi dobivanja na vremenu, ali je Krolyi, shvativi da je vojna situacija beznadna, potpisao Szatmrski mir s Habsburgovcima 29. travnja 1711. Prema njegovim su odredbama kuruki vojnici iznova postali odani vladarevi podanici, koji im je podijelio niz ustupaka. Obeana je amnestija, a Be se obvezao ne samo zadrati ugarsku feudalnu ustavnost 54

nego i slobodu vjere u zemlji. Prvoga svibnja 1711. kuruke su snage poloile oruje. Rkczi je odbio priznati Szatmrski mir, koji nije jamio ugarsku dravnu samostalnost i koji je ponitio drutvena postignua rata. Otiao je u dobrovoljno izgnanstvo, najprije u Poljsku, a potom na francuski dvor, u Versailles. Odatle je Rkczi konano preao u Tursku, s nadom da e borba za slobodu moi biti obnovljena iz te zemlje. Umro je u Rodostu 1735. Dnevnik, koji je u obliku pisama pisao njegov sluga Kelemen Mikes, prua dirljiv prikaz Rkczijevih zadnjih godina, kao i podatke o ivotu onih koji su ga pratili u izbjeglitvu.

Naseljavanje i preureenje u XVIII. stoljeu


Josip I. umro je dok se jo pregovaralo o Szatmrskom miru, a kao car naslijedio ga je njegov mlai brat Karlo VI. Novi je vladar bio posljednji muki lan habsburke obitelji, a ugarskim je kraljem postao kao Karlo III. (1711.1740.). Karlo je najprije bio nasljednik panjolskoga prijestolja, ali su izgledi da bi panjolska i Austrija mogle biti ujedinjene pod istim vladarem uzrokovali uzbunu meu drugim europskim zemljama. Da bi sauvale europsku ravnoteu snaga protiv opasnosti od austrijske hegemonije, Engleska i Nizozemska odrekle su se rata. Mir u Utrechtu (1713.) ograniio je Habsburgovce na njihove dunavske zemlje. Sreivanje unutranjih ugarskih poslova postalo je ivotno vano ako je Austrija eljela zadrati svoj status velike sile! Nakon Rkczijeva rata za neovisnost Austrija se vie nije usuivala nastaviti Leopoldovu politiku prisilne asimilacije. Teorijski, Ugarska je zadrala svoju autonomiju u Carstvu, ali su stvarno najvia tijela djelovala iz austrijskoga glavnog grada, a njihova je neovisnost bila samo prividna. O glavnim pitanjima odluivali su Hofkriegsrat (Dvorsko ratno vijee) i Hofkammer (Dvorska komora), a nijedno od njih nije imalo maarskih lanova. Javna je uprava bila povjerena novoutemeljenome Namjesnikom vijeu u Budimu, s palatinom na elu. Budui da Karlo III. nije imao mukih nasljednika, Sabor je bio prisiljen godine 1722. prihvatiti zakon poznat kao Pragmatina sankcija. inei to, priznao je pravo naslijea i enskom lozom Habsburke kue. Bilo je prihvaeno nedjeljivo i nerazluivo jedinstvo zemalja ujedinjenih habsburkom vlau. Ipak je Pragmatina sankcija istodobno potvrdila ugarsku ustavnu samostalnost. Stotinu pedeset godina turske vlasti i borbe koje su se vodile u tom razdoblju iziskivale su visok danak u ljudskim ivotima. Stanovnitvo Ugarske iznosilo je etiri milijuna kada je Matija bio kralj, ali se brojka sada smanjila na tri i pol milijuna. U isto je doba broj europskih itelja porastao s 80 na 130 milijuna. Razaranja su najvie pogodila maarsko stanovnitvo Velike ravnice i porijenih ravnica. Neka su juna podruja Ravnice, koja su prije bila gusto naseljena, sada postala pustare. Stanovnitvo, koje je prije bilo izbjeglo u Gornju Ugarsku pred Turcima, poelo se vraati potkraj XVII. stoljea. Ipak su podruja koja su bila opustoena naseljena odlukama Habsburgovaca. Be je skupljao katolike po Njemakoj i dovodio ih u zemlju. Takva je politika u nekoj mjeri imala i politike ciljeve, s namjerom da se smanji koncentracija Maara. Njemakim su naseljenicima bila osigurana novoizgraena i potpuno opremljena sela, a bili su osloboeni poreza godinama napose na krunskim posjedima u Tamikom podruju. U XVIII. stoljeu broj je Nijemaca u Banatu, poznatih pod imenom vabe, preao milijun. U isto to doba nastala su i njemaka sela na podrujima Bakonyja i Vrtesa, kao i ona nedaleko od Budima. Iste godine biljee stvaranje njemakih skupina u upanijama Tolna i Baranja te u Bakoj. Dolo je i do masovna spontanog naseljavanja. Juni Slaveni, pod turskim pritiskom, poeli su se pomicati prema sjeveru. Tako su nastala hrvatska sela u Prekodunavlju, kao i neka srpska naselja na jugu. Potkraj XVII. stoljea 40.000 srpskih obitelji prebjeglo je u Ugarsku ispred Osmanlija i Leopold I. bio im je podijelio brojne povlastice. Dok je car svodio slobodne maarske seljake Jszkunsga na kmetstvo, inei sve to je mogue da sprijei protestantizam u maarskim selima, zajamio je pune slobode vrenja obreda i iroke autonomije pravoslavnim Srbima. Rumunjski pastiri iz Vlake takoer su stigli u Ugarsku u velikom broju bjeei u Erdelj od 55

tiranije mjesnih vlastodraca koje su postavljale turske vlasti. Slovaki su se naseljenici selili iz Gornje Ugarske u okolicu Pete i u upaniju Bk. Do kraja XVIII. stoljea stanovnitvo je Ugarske poraslo na osam milijuna. U isto su se vrijeme, meutim, Maari pretvorili u manjinu. U srednjem su vijeku oni tvorili 80 do 85% stanovnitva zemlje, ali je do ovoga doba taj broj pao na 40%. Nastala je mnogonarodna Ugarska, a takav razvoj nije bio nevaan u oblikovanju potonje povijesti drave. Prije je maarska aristokracija predvodila narodne pokrete, a sada je Be ulagao velike napore da je pridobije za sebe. Aristokratske su se obitelji u sve veim brojevima doseljavale u habsburki glavni grad i enidbeno se povezale s austrijskim i bohemijskim velikakim obiteljima. Malokad su posjeivale svoje maarske posjede, a njihovi su doticaji s maarskim narodom gotovo potpuno nestali. Dvor je imao uspjeha u svojim naporima stvaranja najviega katolikoga sveenstva iz onih aristokratskih obitelji koje su bile odane dinastiji. Protureformacija je osigurala nov status Crkvi, inei je privlanom za plemie eljne karijere. Gornji su slojevi u zemlji sve vie podupirali dvorsku politiku. injenica da su Rkczijevi posjedi bili razdijeljeni iskljuivo austrijskim i bohemskim obiteljima takoer je pridonijela slabljenju unutranjeg otpora. Sabor je posluno naturalizirao ove obitelji, a u junoj je Ugarskoj bila utemeljena prostrana Vojna krajina, podvrgnuta izravno bekom nadzoru. Ugaena Erdeljska kneevina ostala je odvojena od Ugarske. Mjesto toga, njome se vladalo kao velikim vojvodstvom, podlonim Beu. Poveano oporezivanje i potreba za radovima na obnovi dodatno su opteretili kmetove. Izrabljivanje koje su trpjeli bilo je gotovo neogranieno. Godine 1735. seljaci su iz Bkske upanije udruili snage s nezadovoljnim Srbima u Vojnoj krajini i digli se na ustanak u Rkczijevo ime. (U povijesti je poznata kao Perina buna, tj. buna Pere Segedinca, prema imenu srpskog kapetana koji joj je bio na elu.) Ustanak je bio uguen, a pokretai nemilosrdno kanjeni. injenica da je Ugarska bila poteena rata sljedee tri generacije znaila je da je zemlja mogla biti iznova izgraena. Stanovnitvo se udvostruilo, a u Velikoj je ravnici obnovljena poljoprivredna proizvodnja. Barokni gradski prizori, koje i danas moemo vidjeti, takoer su nastali u to doba.

Na ivot i naa krv


Kralj Karlo III. umro je 20. listopada 1740. i time se ugasila muka loza habsburke dinastije. Naslijedila ga je njegova kerka Marija Terezija. No, pravo novoga vladara na prijestolje pobile su one sile koje su se eljele iriti na raun Habsburgovaca i iz toga je nastao rat za austrijsko naslijee. Sklopivi sporazum s bavarskim izbornikom, Friedrich Veliki, pruski kralj, napao je Habsburko Carstvo sa sjevera i zapada. U isto su vrijeme panjolci i Mleani zapoeli napad s juga. Godine 1741. neprijatelj je ve bio na austrijskom teritoriju, zauzevi Prag, te se inilo da je habsburkoj vlasti doao kraj. U tim se tekim prilikama Marija Terezija, koja je bila okrunjena za ugarskoga kralja u Pounu, u lipnju 1741., obratila Maarima. Dana 11. rujna plemstvo koje se okupilo u Saboru ponudilo je svoj ivot i krv za naega kralja, Mariju Tereziju ( vitam et sanguinem pro rege nostro Maria Theresia). Pojava ugarskih pukovnija obiljeila je prekretnicu u sukobu. Neprijatelj je bio protjeran s austrijskog podruja, a mirovnim ugovorom koji je uslijedio godine 1742., Habsburgovci su izgubili samo dio leske. Godine 1757., Marija Terezija pokuala je vratiti podruja koja je bila prisiljena ustupiti prije petnaest godina. U borbama do kojih je dolo (sedmogodinji rat), ugarske su se jedinice iznova borile rame uz rame s habsburkima, a husari generala Andrsa Hadika ak su zauzeli Berlin. Ipak, borbom nije postignut cilj pa je Sleska pala pod prusku vlast. U prvoj podjeli Poljske, meutim, Marija Terezija dobila je Galiciju i grad Krakov. Poslije je i Bukovina, koja je bila pod osmanlijskom vlau, bila pridruena zemljama pod njezinome vlau. Povjesniari su se esto pitali zato je maarsko plemstvo, koje se samo narataj prije borilo 56

za narodnu samostalnost pod Rkczijem, sada svrstalo uz Mariju Tereziju. Odgovor lei u injenici da se svijet znatno promijenio od 1711., kada je potpisan Szatmrski mir. Dvor vie nije elio ograniavati plemika prava i bio je spreman jamiti gotovo neogranieno uivanje starih povlastica. Takvo je stanje stvari odgovaralo maarskome plemstvu, koje je zauzvrat bilo voljno dati svoju potporu dinastiji. Znakovito je koliko je plemstvo toga doba bilo zadovoljno u to vrijeme: Nema ivota izvan Ugarske. (Extra Hungariam non est vita.) Marija Terezija, koje je najvii status bio kralj Ugarske, dok je njezin suprug, Franjo Lotarinki, nosio naslov cara, bila je jedan od najveih vladara u toj dinastiji, a svoju je politiku provodila s panjom i enskim taktom. Suvremenicima se inilo da su je u odnosu prema Ugarskoj ravnali dobra volja te ak i simpatije. Iznova je sjedinila trinaest szepekih gradova koji su bili dani Poljskoj, a povratila joj je i Rijeku te Tami, koji je prije toga bio pod vojnom upravom. U Beu je uredila jedinicu Ugarske tjelesne strae, koju su tvorili maarski plemii te je utemeljila i ugarsko odlije (Red sv. Stjepana). Nekoliko je Maara bilo odlikovano Vojnom medaljom Marije Terezije. Sve je to svjedoilo da je Marija Terezija prekinula s protumaarskom politikom svojih prethodnika. Cilj je Marije Terezije bio stvoriti dunavski imperij. Budui da je Ugarska tvorila najveu teritorijalnu cjelinu meu njezinim posjedima i kako je gotovo polovica njezinih podanika ivjela u tim granicama, iznimno je bilo vano da se zemlja razvije i ojaa. To nije bilo uinjeno zbog ljubavi za Maare, ve zbog shvaanja interesa habsburkog imperija. Mjere Marije Terezije bile su ve potaknute duhom prosvjetiteljstva. Njihova je svrha bila jaanje moi Monarhije i drave. Anton Wenzel, princ von Kaunitz-Reitberg, kancelar i glavni savjetnik Marije Terezije, imao je vanu ulogu u tome procesu. Ograniavanje crkvene i plemike moi, zatita kmetova, primjena mjera drutvene skrbi, poticanje razvoja obrazovanja i podizanje kulturne razine sve je to sluilo jaanju sredinje vlasti. Tako je bilo i s privrednim mjerama, koje su poslije esto bile poricane jer su upotrijebljene tarife da bi se ojaalo austrijsku i bohemijsku industriju, dok je Ugarskoj bila namijenjena uloga opskrbljivaa poljoprivrednim proizvodima i sirovinama. Prirodno da je vladajui sloj bio vrlo ljubomoran na svoje povlastice i, kada je Marija Terezija eljela oporezovati plemstvo, Sabor se okrenuo protiv nje. Nakon toga ona je pribjegla vladanju uredbama u Ugarskoj. Godine 1769. objavila je patent koji ureuje kmetska podavanja i tlaku. Samo u jednom podruju prosvjetiteljstvo nije utjecalo na politiku Marije Terezije, a to je bila vjera. Od poetka do kraja njezine vladavine nekatolici su ostali graani drugog reda. Oni su mogli obavljati svoje vjerske obrede samo uz razliita ogranienja, ali nisu mogli ui u dravne slube. Neto pravoslavnih Rumunja i Ukrajinaca bilo je prisiljeno priznati Grkokatoliku crkvu, koja je priznavala papinsko vrhovnitvo. No, neuspjeni su bili pokuaji da se na isto prisile pravoslavni Srbi. Mjesto da podlegnu pritisku, mnogi su se iselili u Rusiju. S maarskog je stajalita vladavina Marije Terezije bila razdoblje konsolidacije. U tim je godinama zemlja bila obnovljena, a od razaranja u doba Osmanlija ona je procvjetala.

Svaki je narod postao obrazovan u svojemu vlastitom jeziku


U osamnaestom stoljeu kultura je jo uvijek bila u rukama sveenstva, koje je nadziralo kole, knjievnost i umjetnosti. U Ugarskoj je Rimokatolika Crkva uivala jedinstven poloaj na raun svojih prostranih posjeda i potpore koju je dobivala od Habsburgovaca. Barok je bio premoan umjetniki stil u to doba. Monumentalizam baroknih graevina, unutranji sjaj crkava i raskono bogatstvo oblika, sve je to prikazivalo premo crkvenih i svjetovnih vlasti. U to su doba bile podignute barokne biskupske i nadbiskupske katedrale zajedno s pomno dotjeranim palaama. U baroknom su stilu bile sagraene i plemike palae i crkve u novonaseljenim selima. Domovi zemljovlasnikih slojeva vie nisu sluili u obrambene svrhe nego za udobnost i rastrone ukuse. U prilinome broju kua bilo je kazalita i koncertnih dvorana, u 57

kojima su glumci i glazbenici zabavljali vlasnika i ugledne goste. Sobe su bile namjetene skupim pokustvom i ukraene skulpturama i slikama. Parkovi oko palaa oponaali su vrtove u Versaillesu. Katoliki je barok ostavio svoj peat u slikarstvu i kiparstvu osamnaestog stoljea. U Prekodunavlju i u sjeverozapadnoj Ugarskoj crkve su bile ukraene freskama koje prikazuju biblijske prizore. Austrijanac Franz-Anton Maulbertsch i Istvn Dorfmeister, koji su utemeljili dinastiju slikara, bili su najvei majstori baroknog slikarstva u Ugarskoj. Zidno slikarstvo u palaama velmoa nije vie crpio nadahnue iz narodne prolosti nego iz klasine mitologije. Radili su ih veinom maarski slikari, ali je njihova vrijednost esto bila vrlo provincijalna. Jezik uenosti bio je latinski, a narodni jezik, koji je bio poeo cvasti u sedamnaestome stoljeu, izgubio je na svojoj vanosti. Ipak, kada je rije o pristupu i metodama istraivanja, osamnaesto stoljee svjedoi o veliku napretku. Struka koja je suvremenicima bila poznata kao Staatskunde (skupni pojam za zemljopis, povijest i etnografiju) znatno se razvila. U svojim Notitiae Hungariae... Mtys Bl, rektor Luteranske gimnazije u Pounu, objavio je cjelovit pregled zemlje, iako je do 1742. bilo objelodanjeno samo pet svezaka njegova djela. Isusovaka historiografska kola, koja je potekla iz druge polovice stoljea (Gbor Hevenesi, Gyrgy Pray i Istvn Katona) prva je poela raditi na osnovi modernoga, kritikog pristupa izvornoj grai. Isusovaki povjesniari, meutim, bili su vrlo pristrani u odnosu spram Habsburgovaca. Knjievnost na maarskom jeziku bila je ponajvie nabona, pisana za puk. Katolika izdanja objavljivala je isusovaka tiskara u Nagyszombatu, a protestantska su djela izdavana u Debrecenu i u gradovima gornje Ugarske. Latinski je posvuda bio jezik poduavanja, osim u seoskim osnovnim kolama. Veina katolikih srednjih kola bila je u rukama isusovaca. Oko 1750. Druba Isusova ( Societas Jesu) drala je trideset srednjih kola i est kolegija, a potonji su bili poznati pod imenom akademija. Isusovci su takoer nadzirali sveuilite u Nagyszombatu, Zanemarivali su osnovno obrazovanje. Poduavanje seljaka nije bilo njihova glavna briga. Pijaristike gimnazije, kojih se broj tada brzo poveavao, znaile su suvremeniji pristup obrazovanju. U tim kolama bile su poduavane i prirodne znanosti, uz druge predmete. Protestantima je bilo uskraeno pravo sveuilinog obrazovanja, ali su njihove gimnazije (Debrecen, Srospatak, Nagyenued, Papa, Eperjes i Poun) osiguravale vrlo dobru naobrazbu iz teologije i filozofije. Protestanti su znaajnu panju posveivali malim seoskim kolama, premda su se u ovima uili samo itanje, pisanje, biblijske pripovijesti i, povremeno, aritmetika. Vlada je veliku vanost pridavala razvoju kolstva. Medicinski je fakultet pridodan Sveuilitu u Nagyszombatu, rudarskoj koli u Selmecu podijeljen je status akademije, a zavod za izobrazbu inenjera utemeljenje u Peti. Kada je rasputen Isusovaki red (1773.), vlada je iz njegovih dobara utemeljila kolsku zakladu za pomo pukim kolama. No, unato tim naporima, broj ljudi na selu koji su znali itati i pisati u Ugarskoj bio je vrlo mali, kao doista i drugdje u Europi. Novi su kulturni pokreti jedva dotaknuli seljatvo. Ipak, seljaci su sauvali svoju tradicionalnu puku kulturu, maarski jezik i stare napjeve u razdoblju u kojem su plemstvo i srednji slojevi bili zaokupljeni sasvim drugim stvarima. Agis tragdija (Agisova tragedija) Gyrgya Bessenyeija objavljena je 1772. Time je u Maarskoj zapoelo prosvjetiteljstvo i izraavanje nacionalnog buenja u knjievnosti. Bessenyei, pripadnik Kraljevske ugarske tjelesne strae u Beu, bijae se upoznao u tom gradu s idejama francuskoga prosvjetiteljstva. U svojim radovima Bessenyei je podupirao stanovite drutvene reforme i razvoj narodnog jezika. Svaki je narod postao obrazovan u svojemu vlastitom jeziku, glasila je njegova misao. Stvari su poele oivljavati ponajprije u knjievnosti i potom u politici, a masonske su loe imale vrlo vanu ulogu u tom dogaanju. Njihovi lanovi velikai, plemii, ak i stanovit broj graana na svojim su se skupovima suivljavali s duhom prosvjetiteljstva. Izraeno je miljenje da su potrebne drutvene promjene. U nekoliko desetljea maarsko je drutvo preobraeno, a zaostalost u kulturi, miljenju i odnosu prema ivotu donekle je ublaena.

58

Prvi sluga drave


Marija Terezija umrla je 29. studenoga 1780., a naslijedio ju je njezin tridesetdevetogodinji sin Josip II. Josip je postao sv. rimski car 1765., premda je tada to mjesto jedva bilo ita vie od naslova. Njegova majka nije mu doputala odve se baviti poslovima habsburkih zemalja. Za dugih godina svoje uloge nasljednika prijestolja Josip je naveliko putovao posvojim zemljama, premda se morao brinuti da ne otkrije svoj identitet. Novije vladar posjetio i Maarsku, a iskustva i dojmovi koje je stekao bili su vani. Pomogli su mu oblikovati njegova shvaanja vlasti i reformske planove. Josip II. odgojen je u duhu prosvijeenog apsolutizma. Sama je sebe shvaao i kao apsolutnog gospodara Carstva, ali i kao najveeg slugu svojih naroda. Cilj njegove politike filozofije poznate kao jozefnizam bio je stvoriti ujedinjeno i jako carstvo iz mnogojezinih i uvelike meusobno razliitih podruja. elio je stvoriti carstvo sposobno da se nosi sa suparnikim europskim silama. No, modernizacija vlasti sama za sebe ne bi bila dovoljna. Drutvene reforme, zamiljene s namjerom da uklone zaostalost, takoer bi bile potrebne. Budui da je Josip mislio da mase nisu dovoljno zrele da ureuju vlastite poslove, elio je raditi to umjesto njih. Njegovo bezobzirno mijeanje izazivalo je otpor ak i tada kada su mu namjere bile dobre. Njegovo je geslo bilo: Sve za narod, nita uz pomo naroda. Odmah nakon dolaska na prijestolje Josip II. krenuo je putem reformi. eno je ojaati drutvo i dravu smanjujui mo povlatenih i doputajui slobodniji ivot niim slojevima. Josip II. odbio je kruniti se ugarskom kraljevskom krunom, izbjegavajui time obvezu da uzme u obzir povlastice plemstva. tovie, Josip je ugarsku krunu, kao simbol prolih vremena, iz Pouna prenio u beki muzej. Vladao je dekretima i nije sazivao Sabor. Njegovi su proglasi upravljali pojedincima i drutvom od kolijevke do groba, sve do najsitnijih detalja. Prve su Josipove mjere bile usmjerene prema ograniavanju moi katolikog sveenstva, koje se pretjerano proirilo. Oduzeo je Crkvi cenzuru, tj. pravo nadzora i zabrane objavljivanja tiskovina i ograniio politika prava biskupa, a isto tako i papino pravo da se mijea u unutranje poslove drave. Josip je raspustio i sve redovnike redove koji se nisu bavili poduavanjem ili brigom o bolesnicima, koristei se njihovim dobrima ponajvie za obrazovne svrhe. Godine 1781. izdao je patent kojim je zajamio slobodu ispovijedanja vjere svojim protestantskim i pravoslavnim podanicima, kojima je time bilo omogueno da popunjavaju i vie dravne poloaje. Papa Pio VI. osobno se obratio Josipu II. u Be da bi ga uvjerio da izmijeni svoje dekrete, ali bez uspjeha. Josip II. bio je revni katolik, a njegova politika nije potjecala iz nedostatka vjere, nego prije iz praktinih obzira. Car je shvatio da drava nee moi bez strunosti i rada nekatolika te da vjera ne bi smjela ograniavati prava graana. Premda je njegova vjerska politika nairoko pozdravljena u drutvu, upravne reforme Josipa II. stvorile su nezadovoljstvo u redovima plemstva. U interesu jedinstva Carevine, Josip II. je ukinuo ugarsku autonomiju. inovnike u Ugarskoj sada je imenovao vladar, zemlja je bila podijeljena u deset upravnih jedinica, a svaka od njih s opunomoenikom na elu. Jo nepopularniji, bar to se tie plemstva, bili su dekreti Josipa II. izdani radi zatite kmetova. Josip je ukinuo manorijalno sudstvo u kome su sami zemljovlasnici izricali presude svojim kmetovima. Kanjavanje batinama bilo je isto tako ukinuto. K tome, kmetovima je bila doputena sloboda kretanja, a ak je i pojam kmet bio slubeno naputen. U isto vrijeme, Josip II. je poeo s pripremama za oporezivanje plemstva. Naredio je da zemlja bude izmjerena, a tome je slijedio opi popis stanovnitva i dobara. Vladine mjere, meutim, pobudile su pretjerana oekivanja meu seljacima. Rumunjski kmetovi s vlastelinstva Zalatna, u Transilvaniji, godine 1784. digli su se na oruje. Pod vodstvom Horiae i Closcae, ustanak je podiglo nekih 20.000 kmetova protiv upravitelja posjeda i zemljovlasnika. Josip II. je bezobzirno uguio seljaki ustanak i zastraivanja radi seljakim voama izlomio je kosti na kotau. Vladareve vjerske i drutvene reforme antagonizirale su i Crkvu i plemstvo, ali su iri izazovi 59

tek slijedili. Godine 1784. njemaki jezik proglaenje slubenim jezikom posvuda u Habsburkoj Monarhiji, a s tom se mjerom itav maarski narod okrenuo protiv Josipa II. Jezik javne uprave, pravosua i vieg obrazovanja, u skladu s odgovarajuim dekretima, takoer se promijenio. Narod se ujedinio u svome ogorenju. Josipovo nastojanje da ponijemi zemlju osjetno je pridonijelo potonjoj obnovi maarske knjievnosti, maarskog jezika i maarske narodne batine. Provoenje reformi Josipa II. pokazivalo se sve teim. Carevi problemi izmijeali su se s drugim zbivanjima. U godini 1788., Josip II. je zapoeo ratni pohod protiv Turaka, koji nije bio uspjean. Tome je bila posljedica porast unutranje oporbe, a obvezno isporuivanje proizvoda bilo je osujeivano na mnogim mjestima. Godine 1789. u Francuskoj je izbila revolucija, a nacionalni ustanak zbio se u Nizozemskoj, udaljenoj habsburkoj pokrajini. U Ugarskoj se plemstvo otvoreno poelo zavjereniki udruivati. Godine 1790., nekoliko tjedana prije svoje smrti, Josip je opozvao sve svoje reforme, s izuzetkom dekreta o vjerskoj snoljivosti, o monakim redovima i o ukidanju vjenog kmetstva.

60

USPON KAPITALIZMA U UGARSKOJ


UTJECAJ FRANCUSKE REVOLUCIJE I DOBA REFORMI Habsburka e nasljedna loza biti prekinuta
Iako je Josip II. opozvao veinu svojih naredbi, to nije bilo dovoljno da smiri nezadovoljstvo u njegovim zemljama. Njegova je smrt posluila samo pojaavanju loih raspoloenja, a povratak Svete krune iz Bea u Budu, u veljai 1790., bio je gotovo poput trijumfalne povorke. Krunu je pratila neslubena vojska plemia odjevenih u maarske narodne nonje. itava su sela izlazila iz kua da prate dogaaj, a u Gyru je sam biskup predvodio skupljeno graanstvo. U Peti i Budi grmjeli su topovi, a itav je grad slavio. Stare maarske nonje vaene su iz krinja, maarski su se plesovi pojavili na balovima, a veselilo se uz zvukove Rkczijeva mara. Ugarska je slavila novopronaenu slobodu. upanijsko je ureenje bilo obnovljeno, negdanji inovnici vratili su se na svoja mjesta, a katastarski su dokumenti bili javno spaljeni. Pokret je vodilo nie plemstvo, koje je vjerovalo da je stiglo vrijeme da se obnovi samostalna maarska drava. Njegov voa, Pter csai Balogh, iskazao je zahtjeve niega plemstva. U njima je kljuni stav bio da je Josip II., odbivi da bude krunjen, povrijedio drutveni ugovor izmeu ugarske nacije i Habsburgovaca te na taj nain i prekinuo nasljednu lozu. Nacija je time stekla pravo zakljuiti novi ugovor i izabrati novoga kralja. Kandidat niega plemstva za prijestolje bio je sin pruskog vladara, a najradikalniji lanovi pokreta bili su ve uspostavili veze s dvorom u Berlinu. Ovi su reformisti napravili nacrt novog ustava, prema kojem bi nie plemstvo imalo istaknutu ulogu. To bi plemstvo imalo zakonodavnu vlast u Saboru, a izmeu saborskih zasjedanja zemljom bi upravljao senat, koji bi oni tvorili. Prema tome bi kraljevska vlast postala nominalna. Vodee skupine plemstva, meu njima i dio viega plemstva, bile su za prosvijeene reforme. No, za razliku od Josipa II., oni ih nisu podreivali imperijalnim potrebama, nego su ih eljeli ostvariti u skladu s maarskim tenjama. Ipak, vei je dio plemstva razmiljao kratkovidno, u granicama svojih uskih interesa, drugim rijeima, htijui sauvati svoje povlastice. Postupno su konzervativci prevladali, Dok su oni sanjali o republici pod vlau gornjih slojeva, kmetovi i graani gubili su sve vie na znaenju u njihovim planovima. Bilo je meu njima i takvih koji su smatrali da je neograniena vlast nad njihovim kmetovima prirodno pravo. Tako je i Szabolcska upanija zakljuila: Sudbina je htjela da su neki roeni kao kraljevi, drugi kao plemii, a svi ostali kao sluge. Novi je vladar bio Leopold II., mlai brat Josipa II. Leopold je naslijedio prijestolje u tekomu vremenu. Austrijska Nizozemska bila je na rubu odcjepljenja, plemii su se u Maarskoj naoruavali, a bilo je nezadovoljstva i na poljskim podrujima. Rat protiv Turaka ostao je nedovren, a stari habsburki suparnik, pruski kralj, postrojavao je svoje jedinice du leske granice, obrazlaui to vojnim vjebama. Habsburko Carstvo iznova je bilo na rubu raspada. Leopold je prije toga vladao u Toskanskome Velikom Vojvodstvu i tu je zemlju pretvorio u zemlju utemeljenu na prosvjetiteljskim shvaanjima. Poput svojega brata, Leopold je drao do reformi, premda mu je bilo stalo i cio obzirnijega pristupa. U Ugarskoj je Leopold sazvao Sabor i najavio da eli ustavno upravljati zemljom. U isto je vrijeme poeo izolirati maarski plemiki reformni pokret od mogue vanjske potpore. Leopold je sklopio mirovni ugovor s Turcima i s neto gubitka na ugledu sporazumio se s pruskim kraljem (Reichenbaka konvencija, 1790.). Tako je maarskome plemstvu bila uskraena potpora dviju sila koje su je imale mogunosti dati, a carska je vojska bila osloboena svojih vanjskih obveza. Vijesti o sporazumima i injenica da su se carske jedinice uputile prema Maarskoj imali su smirujui utjecaj na Sabor. Vie nije bilo govora o izboru novoga kralja, a zahtjevi plemstva postupno su naputeni. U studenome 1790. Leopold II. bezuvjetno se okrunio kraljevskom krunom. U isto je vrijeme nadvojvoda Alexander Leopold, etvrti kraljev sin, posluno izabran za palatina, najviega habsburkog dunosnika u zemlji. 61

Leopold II. znao je kako uplaiti plemstvo, a njegovi su tajni povjerenici prije toga ohrabrili seljatvo da se digne protiv svojih zemaljskih gospodara. U isto vrijeme i takoer na poticaj njegovih povjerenika, gradovi su takoer zahtijevali samoupravu i zastupstvo na Saboru. Leopold je iskoristio i nemaarske manjine, ija se nacionalna svijest sada budila. Ustanovio je samostalnu Ilirsku kancelariju za Srbe i sazvao Srpski narodni sabor u Karlovcima. U Transilvaniji je Leopold podrao rumunjske nacionalne zahtjeve. Sve su te mjere natjerale maarsko plemstvo da iznova ocijeni svoj poloaj. Utjecaj francuske revolucije bio je vaan pri uvjeravanju veeg dijela plemstva da mora iskovati savez s vladarom protiv niih drutvenih slojeva. Ipak je Sabor 1790.1791. prihvatio vaan zakon. Ponovno je poelo da je Ugarska (...) slobodna i samostalna drava, kojom treba upravljati u skladu s njezinim vlastitim zakonima i obiajima, posredovanjem neovisnih tijela vlasti. Vjerska sloboda, zajedno s terezijanskim i jozefinskim kmetskim dekretima, bili su kodificirani. U ljeto 1791. Leopold je vjerovao da je dolo vrijeme da nastavi s reformama. On to nije namjeravao uiniti objavljujui dekrete, nego legalnim sredstvima, privoljavajui Sabor da djeluje u skladu s njegovim eljama. Stvaranje ustavne monarhije bilo je Leopoldov ideal, a iznad svega htio je uvesti seljako zastupstvo u Sabor. No, njegova iznenadna smrt 1. oujka 1792. prekinula je te ambiciozne planove.

Maarski graani, zakunimo se na ivot ili smrt


Stupanje na prijestolje Franje I. obiljeilo je poetak novog doba u bivanju Habsburke Monarhije i Ugarske. Dok su Josip II. i Leopold II. eljeli uvesti promjene nadahnute prosvjetiteljstvom, Franjo je bio uvjereni konzervativac. Uz poodmaklu francusku revoluciju, habsburka je politika bila uvjetovana i strahom od slinih dogaaja kod kue. Dok je Leopold pokuavao radikalima ukrasti grmljavinu uvoenjem reformi, Franjo se spremao skriti protivnike postojeeg poretka. Leopold je elio da seljatvo bude zastupljeno u Saboru, a Franjo je stvorio vladu sastavljenu od konzervativnih aristokrata. Upornou nenadarenog, odbijao je poduprijeti ak i sitne promjene. Izgradio je policijsku dravu, u kojoj su dounici djelovali posvuda. Doista, esto je ak i sumnja o simpatijama prema graanskim nastojanjima bila povod kaznama. Da bi odvratio pozornost od domaih problema, Franjo je uao u rat protiv Francuske Republike. Za to je doba nezadovoljstvo raslo i u Ugarskoj. Napose je inteligencija, konano izgubivi feudalnu narav i ojaavi, sve vie izraavala svoje pritube. Gorina intelektualaca bila je sada, k tome, pomijeana s pojaanom odlunou, nadahnutom francuskom revolucijom. Bila je to dosta raznolika skupina s obzirom na drutveno podrijetlo, ideologiju i shvaanja. Bila je suglasna u jednome, naime, da je postojee stanje neprihvatljivo i da mora biti promijenjeno. Inteligencija je saveznika nalazila u onom dijelu niega plemstva koje je vjerovalo da je rastui apsolutizam tetan i dravnim interesima i njezinoj samostalnosti. Ovaj dio plemstva elio je prihvatiti stanovite reforme. Suradnja izmeu plemstva i inteligencije bila je prije svega utemeljena u masonskim loama, koje su osiguravale uvjete za raspravu. Za neko vrijeme nezadovoljstvo je ostalo ispod povrine. U gradovima su se otvarale itaonice i klubovi u kojima su se intelektualci mogli okupljati i itati Le Moniteur, slubeno glasilo francuske revolucije. Najuglednija pojava meu tim intelektualcima bio je Jzsef Hajnczy, koji je sluio kao reformski alispn pod Josipom II., a koji je, kao neplemi, svoj posao izgubio godine, 1790. Hajnczy je bio ovjek velike erudicije, koji je u tisku isticao da je stanje u Ugarskoj nepodnoljivo i da su reforme od nemjerljive vanosti. No, nitko u to doba nije mislio o poduzimanju mjera za promjenu stanja. Sve se to promijenilo poetkom 1794., kada je Ignjat Martinovi (Ignc Martinovics) postao voa nezadovoljnika. Martinovi je studirao kao franjevac, a poslije je postao vojni sveenik. Nakon toga radio je kao profesor fizike na Sveuilitu u Lvovu (Lembergu). Martinovi je bio 62

nadaren i kultiviran ovjek, koji je gajio goleme ambicije i kojemu je istodobno nedostajalo umijee samoobuzdavanja. Budui da nije bio zadovoljan svojim uenjakim postignuima, teio je i politikoj karijeri pa je godine 1791. uao u tajnu Leopoldovu slubu. Radi pokria, Leopold ga je imenovao dvorskim kemiarem i szszvrskim gvardijanom, ali je njegova stvarna zadaa bila putovati zemljom i izvjetavati o prevladavajuim raspoloenjima. Martinovi se nadao da bi, sluei vladaru, mogao odigrati vodeu ulogu u izvoenju promjena u Ugarskoj, ali je Leopoldova smrt osujetila njegove naume. Novi vladar, Franjo I., nije vjerovao Martinoviu i odmah ga je otpustio. Uskoro je Martinovi postao voa onih o kojima je prije toga izvjetavao vlasti. Meu njima bila je i skupina nezadovoljnih intelektualaca koji su se okupljali oko Hajnczyja i koji su eljeli vidjeti demokratski preobraaj Ugarske. U proljee 1794. Martinovi je utemeljio dva tajna drutva. Prvo, Drutvo reformatora, okupljalo je nezadovoljne plemie. Glavna je svrha toga Drutva bilo utemeljenje samostalne republike u Ugarskoj, a u isto vrijeme zastupalo je umjerene drutvene promjene. Drugo je bilo Drutvo slobode i ravnopravnosti, a tvorili su ga maarski jakobinci, zastupnici radikalnih promjena. Nakon preuzimanja vlasti od Drutva reformatora, potonje je imalo uvesti postignua francuske revolucije. Naravno, Drutvo reformatora nije trebalo biti upueno u postojanje svojega vjerojatnog nasljednika. Martinovi je imenovao voe tih tajnih drutava. U Drutvu reformatora bili su to grof Jakab Sigray i Hajnczy, a bivi husarski kapetan Jnos Laczkovics i mladi radikal Ferenc Szentirmay u Drutvu slobode i ravnopravnosti. Trebalo je da plemstvo ima odluujuu ulogu u prvom dijelu dvofazne borbe, a seljatvo udrugom,. Urotnici nisu imali jasnih planova o postrevolucionarnom razdoblju, a oblikovanje tih ciljeva bilo bi inae teko, imajui na umu razinu razvoja maarskoga drutva u to doba. U svakom sluaju, seljacima na koje se raunalo kao na saveznike nita nije bilo priopeno o zavjeri. Nakon nekoliko mjeseci organiziranja, dva su drutva okupila oko tristo lanova. U ljeto 1794., meutim, beka je policija uhitila Martinovia u povodu neke druge zavjere. Istraiteljima je otkrio pojedinosti o maarskoj zavjeri. Premda Be nije bio potpuno zateen, reagirao je panino. Vlada je u Maarskoj izvela pedeset ljudi pred sud, optuujui ih zbog veleizdaje. Svatko tko je bio svjedok ili tko je tajno prisegao, smatranje krivim. Pravila su kaznenoga postupka pootrena, a obrani su vezane ruke. Zaplaeni je sud okrivljenima izrekao osamnaest smrtnih presuda, od kojih je sedam izvreno. Martinovi i etvorica voa smaknuti su 20. svibnja 1795. Treeg lipnja slijedili su ih Sndor Szolrtsik i mladi pravnik Pl z, pod izlikom da nema nade da bi ikada mogli promijeniti svoja shvaanja. Ostali su osueni na dugotrajne zatvorske kazne, a meu njima i najbolji predstavnici tadanje maarske knjievnosti Ferenc Kazinczy, Jnos Batsnyi, Lszl Szentjbi Szab i Ferenc Verseghy. Trebalo je stvoriti primjer koji e uplaiti zemlju, pisao je poslije Kazinczy. Ipak, tenja napretku nije mogla biti unitena u ljudskim srcima. U devetnaestom stoljeu maarski reformni pokret nastavio je tamo gdje su maarski jakobinci bili stali.

Napoleonski ratovi
U vrijeme smaknua voa maarskih jakobinskih pokreta, Europa je ve bila u ratu. Ipak, borbe izmeu francuskih revolucionarnih i vojski tzv. prve koalicije voene su u sjevernoj Italiji i Porajnju, daleko na zapadu od Maarske. No, stanje se promijenilo nakon to je godine 1796. general Bonaparte preuzeo zapovjednitvo nad francuskim snagama u Italiji. Zadavi teke udarce Austrijancima, Francuzi su potkraj iste godine bili u prilici da nameu mir Beu. Habsburgovci su se branili. Sljedeih su godina Engleska i Austrija nastojale organizirati saveze protiv Francuske, ali su ove bile osuene na vojne poraze. U to je doba Napoleon zabiljeio najvee pobjede i postao car Francuza. Sveto Rimsko Carstvo formalno je ukinuto godine 1806., a stvoreno je Austrijsko Carstvo. Neprijateljstva su se proirila na Srednju i Istonu Europu (Napoleon je dvaput zauzeo 63

Be), ali su borbe zaustavljene Pounskim mirom, kada je rat, godine 1805., dosegao zapadne granice Ugarske. Godine 1809. francuska je vojska uistinu ula u Ugarsku, ali je samo razmjerno uski pojas Prekodunavlja doivio borbu i okupaciju. Napoleonov je pad poeo tek 1812.1813., nakon poraza u ruskom pohodu, a 1815. bio je poraen. Francuski su ratovi trajali gotovo dva desetljea i prirodno je da su imali velik utjecaj na politiki ivot u Ugarskoj. Mali dio plemstva, koji je odrastao u doba prosvjetiteljstva, zajedno s dijelovima graanstva i inteligencije, suosjeao je s Napoleonom, ak i tada kada je postalo jasno da ne slijedi demokratski put dosljedne buroaske transformacije. U tome je sloju odbojnost spram feudalnih prilika bila kudikamo snanija nego bilo kakav osjeaj razoaranja. Dniel Berzsenyi je pisao: Napoleon je obeao slobodu, duu doba, ali nije odrao rije. Njegov je pad bila osveta 'stvari ovjeanstva'. Pjesnikove rijei, meutim, nisu mogle smanjiti Bonapartinu privlanost. Ne moe biti ni dvojbe da su ak i potkraj osamnaestog stoljea drugi dijelovi plemstva jo uvijek namjeravali produavati njihovu borbu. U skladu s tim, velike su nade polagali u vjerojatno slabljenje habsburke moi. No, dok su u privatnim razgovorima i na upanijskim skuptinama snano i iskreno kritizirali dvorsku politiku, prije ili kasnije shvaali bi da s Habsburgovcima dijele i zajednike interese. Velik je dio plemstva od samog poetka ispravno osjetio da su Napoleonove pobjede znaile ozbiljnu opasnost za feudalni poredak i za feudalne povlastice. Nije to bilo stajalite samo desetaka tisua osiromaenih plemia, koji su najveim dijelom ivjeli seljakim ivotom, nego i velike veine velikaa. Reakcija seljakoga mnotva prema Napoleonovoj pojavi ne moe biti jasnije odreena, premda je do njega nedvojbeno stigao stanovit broj obavijesti o zbivanjima u svijetu. One su stizale u sela posredovanjem pria povratnika iz ratova, koji su se konano vraali ili su dolazili na dopust. Ipak, svijest o tim zbivanjima u to doba nije imala posljedica. Promjena plemikih politikih shvaanja objanjava zato je Napoleonov poziv Maarima godine 1809. ostao gotovo bez ikakva odgovora. Tada je on Maarskoj ponudio mogunost prekida s Austrijom, a ta je prilika bila proputena. Od poetka do kraja napoleonskih ratova ugarski sabori bili su vie nego spremni poduprijeti svaku elju Dvora, bilo da je bila rije o novanim izdacima, dobrima ili o novim regrutima. Doista, plemii su bili voljni ak i sami sudjelovati u borbama. Njihov je udjel imao oblik leves en masse, financiranje na njihov vlastiti troak i ukljuivao je borbu pod zastavama, u pjeatvu ili u konjanitvu. Najbogatiji su se obvezivali da e osigurati potpuno opremljene vojnike, kojih je broj ovisio o veliini njihovih posjeda. Mnogi osiromaeni plemii bili su i dobrovoljci, opremljeni iz ratnih poreza koje su upanije raspisivale meu poreznim obveznicima. Leves en masse plemstva godine 1797., 1800. i 1809. digle su oko 135.000 ljudi, ali je samo posljednja od njih imala utjecaja u ratu, pilo je to u bitki kod Gyra, gdje je carsku vojsku, pod zapovjednitvom tradicionalno nenadarenih asnika, bila teko porazila francuska vojska koja je nadirala iz Italije u Ugarsku. (Taj su udio Francuzi smatrali vanim jer je njemako ime Gyra Raab upisano na Arc de Triomphe u Parizu.) Premda nisu bile primjereno uvjebane, maarske su se jedinice dosta dugo hrabro tukle. Ipak, kao i u sluaju prethodnih leves en masse, demoralizirane su bile injenicom da je oruje koje su dobile od Armije bilo zastarjelo i slabe kakvoe. Vojni poraz leves en masse iz godine 1809. na neugodan je nain osvijetlio sve slabiju moralnu osnovu poreznog izuzea plemstva. Pridonio je i znatnom porastu svijesti o anakronizmu koji su oznaivale feudalne prilike. Izrazi lojalnosti od maarskoga plemstva, nisu, meutim, uklonili nedostatak povjerenja s beke strane. Dvor je na leves en masse gledao kao na nastojanje da se utemelji neovisna plemika vojska, a ne samo kao na izraz solidarnosti. Istodobno je Be smatrao nespojivim s apsolutistikom politikom toga doba da vladar bude prisiljen pregovarati sa svojim podanicima na saboru i da bi potonji mogli izraavati suglasnost s njegovim eljama samo pod uvjetom da dobiju neto zauzvrat. im je Dvor osjetio da mu pomo plemstva vie nije potrebna (godine 1809. Napoleon se oenio kerkom cara Franje, a godine 1813. njegova je zvijezda poela tamnjeti), poeo je zanemarivati feudalne ustavne forme i iskljuivati plemie iz politike. 64

Od 1814. dalje Be je pojaano nadzirao zbivanja. Beki je kongres osnaio poloaj Dvora nakon Napoleonova pada. Kongres je svoje zakljuke utemeljio na konzervativnim i proturevolucionarnim mjerilima, a Sveta alijansa koju je potaknuo ruski car, a ponajvie podrali apsolutistiki vladari Austrije i Pruske uskladila je vojna i politika jamstva za odranje novoga statusa quo. Bilo kakva mnoina sile, ipak, nije mogla prikriti da nova poravnanja nee moi potrajati.

Prema dobu reformi


Slom Napoleonove moi, konzervativna teritorijalna i politika nagodba u Europi te stvaranje Svete alijanse odlukama apsolutistikih sila, sve je to uinilo Habsburgovcima suvinim da surauju s maarskim plemstvom, u skladu s odredbama feudalne ustavnosti. Dvor je nedvojbeno imao dobrih razloga opredijeliti se za autoritarniji pristup. Nakon godine 1800., izdavanje je papirnoga novca bilo jedini nain na koji su Habsburgovci mogli financirati svoje vrlo skupe ratove. No, budui da je taj novac gubio svoju vrijednost, inflacija je brzo rasla. Da bi izbjegao steaj, Be je bio prisiljen poduzeti drastine mjere. Godine 1811. papirni je novac devalviran 80 posto, a 1816. jo 60 posto. Bilo je to katastrofino za maarsko plemstvo. Znailo je bezobzirno cijeenje skromnih bogatstava koje je ta klasa akumulirala u poveanoj, ratom omoguenoj trgovini. S tim u vezi ve godine 1812. plemstvo je opovrgnulo pravo vladara da izdaje papirni novac bez odobrenja Sabora i pokualo je izbjei uinke devalvacije. Be, meutim, vie nije ni sazivao Sabor nakon 1812. Umjesto toga, vratio se vladanju posredovanjem dekreta, odbacujui prosvjede upanija. Maarska je iznova bila preplavljena dostavljaima preureene tajne policije. upanije su podvrgavane poveanu pritisku vlasti, a 1822, kralj je objelodanio naredbu kojom je propisao plaanje poreza u srebrnome novcu. Premda je ta mjera prije svega pogodila seljatvo, posredno je dodatno smanjila plemike prihode. Kada je Be godine 1821. zatraio hitno dizanje rezerve od 27.000 regruta, veina upanija otvoreno je odbila postupiti u skladu s naredbom. Be je zakljuio da e biti teko suprotstaviti se rastuem otporu, koji je prijetio paralizom itave dravne uprave. Pribjegao je stoga prijetnjama, podmiivanju, ak i vojnoj sili tamo gdje je bilo potrebno. Pjesnik Ferenc Klcsey napisao je rijei maarske nacionalne himne 22. sijenja 1823., i to na vrhuncu sukoba. Prizivajui predodbu slobode, koja ne moe cvjetati iz krvi mrtvih, pjesnik je istaknuo anakronizam i slabost potpuno zastarjelih prava u promijenjenu svijetu, naznaujui time potrebu za novim politikim nazorima. Uskoro je dolo vrijeme za to. Be je, unato svojoj teko ostvarenoj pobjedi, morao shvatiti da e se u Ugarskoj jo uvijek morati obraati na upanije zbog mnotva razloga. Prema tome, on njima nije mogao upravljati ako je elio sauvati feudalni drutveni poredak. Sazivanje Sabora i odustajanje od primjene uvredljivih naredbi bilo je bitno za sreivanje stanja. U skladu s tim, Sabor je sazvan godine 1825., poslije trinaestogodinjeg razdoblja. Bila je to pobjeda maarske drave nad apsolutizmom, podsjetivi na trijumf godine 1790., nakon smrti Josipa II. Dvadeset godina poslije, kancelar Metternich oznaio je poetak svojih muka s Ugarskom, i to s godinom 1825. Liberalna maarska historiografija razdoblje koje je tada poelo opisuje kao doba reformi. Poetno dvojbeno pitanje o zakonitosti papirnog novca vie nije moglo biti predmetom rasprave i nije bilo izgleda da bi rtve devalvacija mogle biti obeteene. Ipak, Maarska je s Napoleonovim ratovima ula u maticu europske privrede i tada je bila oita rastua strana potranja za maarskim itom, vunom, ak i duhanom. To je potaknulo nove politike zahtjeve plemstva, koji su se oitovali u dvama glavnim saborskim zakljucima o utemeljenju Akademije znanosti i o otvaranju obnovljene rasprave o reformi. Te je rasprave imao voditi reprezentativni odbor, uz ovlatenje da ispita i prijedloge koji su izvorno bili napravljeni poetkom 1790., a koje je Be tada odgodio. Utemeljenje Akademije znanosti (nakon ega je ime grofa Istvna Szchenyija postalo nerazluivo vezano s nacionalnim reformnim pokretom) pokazalo je da je dio plemstva i velikaa 65

elio staviti znanost svojega vremena u slubu maarskog razvoja. Odbor, sastavljen od osamdeset i jednog lana (koje je imenovao Sabor), raspravljao je o prijedlozima dvije i pol godine, praen u itavoj zemlji. Na kraju su razliite ideje i prijedlozi bili oblikovani u konzervativnom duhu. Javno miljenje, meutim, oekivalo je vie od toga, zahtijevajui da prijedlozi budu razmotreni irom zemlje, na razini upanija. Do ljeta 1830. bilo je ve dosta sugestija, koje su sve teile poboljanju prijedloga, a potkraj godine Be je bio prisiljen suglasiti se s objavljivanjem odborskog izvjetaja i raspravom u upanijama. Sada je jedino nedostajao jedinstveni koncept oko koga bi sve moglo biti organizirano. To je uskoro bilo osigurano i ubrzo postalo glasovito: 28. sijenja 1830. bio je objelodanjen Szchenyijev Hitel (Kredit).

Istvn Szchenyi i reformni pokret


injenica da je u prvoj polovici 19. stoljea Maarska postupno ulazila u maticu europskoga privrednog ivota dokazala je zemljovlasnicima da im je u premono agrarnoj zemlji irenje poljoprivredne robne proizvodnje nudilo dobre mogunosti poveanja bogatstava. No, ona je istodobno otkrila koji su preduvjeti za to nuni, tj. bolja obrada zemlje zajedno s razvijenijim stoarstvom. Za to su prisilni rad kmetova i tadanje umijee stoara bili nedovoljni. Uskoro je postalo jasno da je, sjedne strane, bolji rad mogue oekivati samo od slobodnih nadniara i da, s druge strane, maarskim zemljovlasnicima ne nedostaje samo kapital potreban da bi redovno isplaivali najamne radnike, nego da im manjka i mogunost dobivanja kredita koji bi omoguili takve isplate. Razlog nedostatka kredita bio je u odredbi koja je iskljuivala zapljenu zemljinih dobara maarskoga plemstva kao sredstvo naplate dugova. Prema srednjovjekovnoj ustanovi nasljeivanja (koja potjee iz 1351.), takva su dobra bila neotuiva dokle god je bio iv neki lan obitelji vlasnika. No, kapital je bio ivotno vaan za razvoj privrede i to je bila istina za industriju, trgovinu i bankarstvo, isto tako kao i za poljoprivredu. Kredit je bio potreban, a nije ga bilo mogue oekivati dokle god zemlja ostane neuporabljiva kao jamstvo zajmova. Grof Istvn Szchenyi bio je prvi koji je skrenuo panju na to pitanje. Godine 1825. dao je godinji prihod sa svojih posjeda radi utemeljenja znanstvenoga drutva, Akademije znanosti. Szchenyijevi nisu bili nepoznati po svojoj javnoj odvanosti. Istvnov otac, Ferenc, darovao je godine 1802. svoju privatnu zbirku knjiga i umjetnikih predmeta narodu, polaui time temelje Szchenyijevoj knjinici i Narodnom muzeju, a godine 1797. njegov je ujak, grof Gyrgy Festetics u Keszthelyju osnovao Georgikon, prvi poljoprivredni kolski zavod na europskom kontinentu. Istvn Szchenyi poeo je svoj zreli ivot kao armijski oficir, ali je nakon napoleonskih ratova napustio vojnikovanje i poeo upravljati svojim prostranim posjedima. Njegov privatni ivot i intimni svijet oblikovao je romantizam, premoni svjetonazor njegova doba. Privrednim pitanjima, meutim, Szchenyi se bavio itajui zapadnoeuropske ekonomske pisce. S njihovim se djelima upoznavao putujui po svijetu. Kada je neka mala beka banka odbila njegovu molbu za malim zajmom, mogao je uoiti koliko takav postupak osvjetljuje temeljni problem maarske privrede. Szchenyijev Hitel u skladu je s tim predlagao ukidanje neotuive batine, kao prvi korak prema kreditnoj vjerodostojnosti maarskih zemljovlasnika. Poslije je Szchenyi usporeivao feudalni poredak s pletenom arapom koju je mogue rasplesti im se rasplete prva oica. Zapravo, u Hitelu Szchenyi ide i dalje od ukidanja neotuive batine i iznosi prijedloge koji neizbjeno vode k buroaskoj preobrazbi. Oni su ukljuivali potpuno odvajanje plemike od seljake zemlje, ukidanje devetine, koja je bila isplaivana u plodinama od kmetskih uroda, ukidanje cehova, utvrivanje maksimalnih cijena i ukidanje unutranjih carina. Ekonomski i institucionalni razvoj ipak nije bio cilj po sebi. Taj razvoj, kako ga je Szchenyi shvaao, sluio je samo nacionalnome blagostanju, koje je pretpostavljalo i mnotvo obrazovanih ljudi. Szchenyijev je pristup bio novost u maarskoj politici. On nije samo postavio probleme na dosljednije graanski nain nego je predloio i reforme koje nisu bile tek namjeran izazov vlastima. 66

Prema opemu priznanju, bitno pitanje nedostatak kredita bio je problem koji se prije svega ticao velikih zemljovlasnika, drugim rijeima, skupina koje nisu bile prisiljene na opoziciju. Szchenyi je smatrao da su veleposjednici nedvojbeno najmonija skupina u maarskoj politici mogua vodea snaga preobrazbe. No, sama injenica da je Hitel traio rjeenje izvan feudalnog poretka bila je dovoljna da potakne otre napadaje s nekoliko strana. Godine 1831. Szchenyi je odgovorio, ponajprije na Taglalat grofa Jzsefa Dessewffyja kao kritiku Hitela, objavljujui Vilg (Svjetlo), ime je razjasnio one dijelove Hitela koji su pobuivali nesporazume. Iste je godine Szchenyi napisao Stdium, u kojem je iznio dvanaest prijedloga za osnovni program transformacije. Smatrao je da odobravanje kredita mora biti neovisno o drutvenom poloaju stranke. Nasljedno pravo, koje je ograniavalo trine slobode u prometu zemljom, trebalo je biti ukinuto, zajedno s pravom dravne blagajne na nasljeivanje nakon izumra obitelji. Pravo na posjedovanje zemlje moralo bi biti podijeljeno i neplemiima, a svatko bi trebao biti izjednaen pred zakonom. Plemstvo, a ne samo seljatvo, trebalo bi pridonositi trokovima rada upanijske uprave i slanja zastupnika u sabor. Feudalne su prepreke industriji i trgovini morale biti uklonjene, a maarski je proglaen slubenim jezikom javne uprave. Namjesnikom vijeu, koje je upravljalo zemljom iz Bude, valjalo je dati ire ovlasti da bi se ograniilo beko upletanje u zemaljske unutranje odnose. Savjetovanja i suenja moraju postati javna. Sve je to bilo mnogo vie nego reforma, bar to se ticalo vlasti, pa nije bilo iznenaenje to su cenzori uskratili dozvolu za objavljivanje knjige. Ipak, Stdium je bio tiskan u inozemstvu i krijumaren u zemlju. U studenome 1833. bili su zaplijenjeni primjerci otkriveni u Ugarskoj, dodue, odve kasno. Za manje od desetljea Szchenyijevje program postao jedini reformski model Szchenyi nije bio zadovoljan otvaranjem problema samo na teorijskoj razini. Poticao je i sudjelovao u mnotvu konkretnih gospodarskih pothvata. Njegove su djelatnosti bile velikog opsega, od organiziranja izlobi konja sa svrhom da promiu plemenitije pasmine do potpore dunavskome brodarstvu i gradnje budapetanskog Lananog mosta preko istoimene rijeke. Most je sagraen izmeu godine 1842. i 1848. zajednikim kapitalistikim ulaganjem. Szchenyi je bio dioniar u Petanskim valjaonicama (1846.), prvim visokokvalitetnim parnim strojevima u zemlji. Szchenyi nije organizirao samo te, moderne, smione pothvate, nego je bio i jedan od najveih dioniara u njima. U Peti je bio vlasnik vrijednih stambenih zgrada, kojima je cijena rasla kako je grad rastao. Do godine 1848. vei je dio njegovih prihoda potjecao iz kapitalistikih izvora nego iz feudalnih obveza. Da bi unaprijedio svoje poslove, potkraj 1840-ih godina postao je lan tijela koje je nadziralo ugarsku javnu upravu. Kao takav prihvatio se dravnog nadzora nad radovima na regulaciji ne samo rijeke Tise (da bi se sprijeile poplave) nego i Dunava kod eljeznih vrata. Cilj je ovih projekata bio povezati podruja proizvodnje itarica u Velikoj ravnici s domaim i stranim tritima. No, suradnja s vladom, ak izbjegavanje sukoba, bili su sve nepoeljniji i sredinom 1840ih Szchenyijeva je popularnost pala. To ipak nije moglo izmijeniti injenicu da je 1830. Hitel ponudio uvjerljivu analizu i sve veih maarskih problema i oblikovane prijedloge za njihovo rjeavanje. Premda to Szchenyi nije izrijekom rekao, u pitanju je bila kriza itava feudalnog poretka, iz koje je jedini izlaz bio razvoj. To je bila odluujua spoznaja, a njezina se istinitost pokazala nekoliko mjeseci poslije. Uoi godine 1831. epidemija kolere, seljaki ustanak koji je izbio u Gornjoj Ugarskoj te strani dogaaji koji su uslijedili osvijetlili su velike napetosti meu masama, napetosti koje su najmanjim slabljenjem dravnog poretka mogle izbiti svom silinom. To je liberalne zastupnike buroaske transformacije uvjerilo da moraju nastaviti Szchenyjevim stopama.

Sloboda i vlasnitvo
Szchenyjevi su prijedlozi bili jedini mogui odgovor na rastuu krizu feudalizma u Ugarskoj. U dugoronoj perspektivi ak su se i tradicionalistiki usmjereni velikai-zemljovlasnici, koji su raspolagali velikim prihodima sa svojih dobara, na kraju mogli nadati da e davati kredite. 67

Szchenyi je bio lan politike elite koja je upravljala Austrijskim Carstvom, a njegove reformske ideje nisu ukljuivale radikalnu transformaciju postojeega politikog poretka. Doista, Szchenyi je raunao na vladinu potporu u ostvarivanju svojih planova. Velika veina maarskih plemiazemljovlasnika nije bila zadovoljna njegovim odgovorima. Novi narataji niega plemstva bili su sve ugroeniji zbog sloma svojih posjeda, a ni njihovi prihodi ni veliina posjeda nisu omoguili bilo kakvo vee ulaganje. To je plemstvo, dakle, osjetilo da mora preuzeti kontrolu nad cijelom zemljom ako uistinu eli iskoristiti mogunosti koje je davao privredni napredak koji se tada zbivao. im bi to osigurali, preraspodijelili bi mjesta u vlastima. I to je jo vanije, promjene bi bile uvedene i u porezni sustav, koji je oteavao trinu prou njihovih proizvoda. Ipak bi taj put konano vodio k potpunoj negaciji habsburkog apsolutizma cilju o kojemu se godine 1790. moglo samo matati. Kao to su se u 18. stoljeu plemii-sljedbenici reformi koristili ideologijom prosvjetiteljstva da bi poduprli svoje zahtjeve, tako su i njihovi potomci sada upotrebljavali liberalnu ideologiju, koja je obiljeavala tada u razvoju uvrene zapadnoeuropske sustave. U veini reformnih prijedloga, koji su iskrsavali u tako velikoj raznolikosti u raspravama godine 1828., pojavljivale su se ne samo antiapsolutistike nego i liberalne ideje i zahtjevi usmjereni spram buroaske preobrazbe. Iskustvo ustanka iz godine 1831. u dijelu plemstva koje je zastupalo reforme razvilo je svijest o potrebi iroke seljake potpore u sluaju sukoba s Beom. S tim ciljem na umu stvorili su strategiju usklaivanja interesa. Njome su plemii pokuali otvoriti mogunost ponajprije seljacima koji su raspolagali zemljom, tj. kmetovima s malim zemljinim esticama, da gotovim novcem jednom zauvijek isplate svoje feudalne obveze. Tako bi ti seljaci postali slobodni, a zemljovlasnici bi doli do novca. Sloboda i novac tako je pjesnik Klcsey definirao zajednike interese koji su svakog itelja vezivali za njegovu zemlju. Mogunost primjene reformnih planova pojavila se na Saboru godine 1832. do 1836. Sredinje je pitanje bilo prihvaanje reformnih zakona koji e uzeti u obzir zakljuke do kojih se dolo u prethodnim upanijskim raspravama. Zastupnici reformi uinili su pokuaj da dalje razviju preporuke pristigle iz odbora, da im daju vie liberalnoga duha i da izglasuju zakone koji e tome biti primjereni. Ipak je Be uspio osujetiti nade reformista. Pritom se mogao osloniti na tradicionalno konzervativni Gornji dom, ija je veina bila odana habsburkoj dinastiji i na osiromaeno nie plemstvo. Njihovi su predstavnici u Donjem domu bili nagovoreni da utjeu na to da se izmijene naputci zastupnicima sljedbenicima reformi. Pobjeda ipak nije bila bez nedoumica. Dogodilo se da je tradicionalna plemika oporba Beu dobila nov, sasvim razliit i opasniji oblik. Sada se u Saboru pojavila svjesno liberalna politika skupina koja je bila sklona buroaskoj preobrazbi te koja je bila sposobna vrsto i dosljedno zastupati reformnu opozicijsku politiku. Mogue je spomenuti tri takve osobe. Prvi i najugledniji bio je barun Mikls Wesselnyi, erdeljski plemi koji je u politiku uao kao Szchenyijev prijatelj i sljedbenik, ali se uskoro okrenuo protiv vlasti. Uskoro je postao najutjecajniji i najodluniji poticatelj liberalne oporbe. U knjizi naslovljenoj Baltlek (Nesporazumi) opredijelio se za buroasku preobrazbu, kao i za ekonomske i politike promjene. Pjesnik Klcsey bio je sposoban oblikovati sredinja pitanja reforme s neusporedivom lucidnou, dok je mladi Ferenc Dek, odlian taktiar, otkrivao unutranja proturjeja sustava i koristio se njima za unapreivanje reformistike stvari. Oko ovih vodeih politiara okupljala se velika skupina mladih oporbenjakih zastupnika. Napokon, esto jetke i otre raspre izmeu Sabora i vlade bile su prvi put iznoene pred javnost. Lajos Kossuth, mladi pravnik iz Zemplnske upanije, o zbivanjima u Saboru i napose o stavovima koji su tamo bili zastupani izvjeivao je u svojim Orszggylsi tudstsok (Saborskim izvjeima). Objavljivao ih je u obliku privatnih pisama da bi izbjegao cenzuru. Kossuthovi napori nisu bili bez posljedica: sve vie ljudi bilo je obavijeteno o vanim aktualnim pitanjima. Bilo je to previe za Be. Dana 2. oujka 1835. umro je Franjo I., a naslijedio ga je njegov mentalno retardirani sin Ferdinand V. Mala vladajua klika, pod Metternichovim nadzorom, nastavila je poduzimati sve to je bilo mogue da bi zadrala rigidni apsolutizam. U svibnju 1836., 68

nekoliko dana nakon zatvaranja Sabora, voe mlaih zastupnika bile su uhiene i osuene na viegodinje zatvorske kazne, a Kossuthu je bilo zabranjeno nastaviti sa svojim Trvnyhatsgi Tudstsok (Opinska izvjea) u kojima je pisao o opinskim vlastima i o lokalnoj upravi. Kada je prkosio toj uredbi, u svibnju 1837., i sam je bio osuen na etiri godine tamnice. Nakon suenja zbog izdaje, zapoeta 1835., a koje je trajalo etiri godine, Wesselnyi je takoer bio poslan u zatvor na tri godine. Zemlja je iznova bila u ogorenosti i strahu, premda to stanje nee dugo potrajati.

Na putu u kapitalizam
Pokret nacionalnih i socijalnih reformi zabiljeio je svoje prve velike uspjehe u Saboru godine 1839./40. Prihvaenje zakon prema kojem su se kmetovi mogli otkupljivati zajedno s esticama svoje zemlje. Zakon o novanicama jamio je sigurnost kreditorima, bili su stvoreni preduvjeti za trgovinski i industrijski razvoj u kapitalistikome smislu, a idovima je prije toga bez prava bilo doputeno slobodno se naseljavati u gradovima i ulaziti u poslove u trgovini i u industriji. Kao posljedica ustrajnih i umjenih napora reformske oporbe, politiki zatvorenici bili su osloboeni u svibnju godine 1840. Wesselnyi, sada slijep i Lszl Lovassy, voa mladei koji je duevno obolio, nisu se vratili u politiki ivot. Novi voa pokreta, Lajos Kossuth, trijumfalno se vratio i odmah postao glavni govornik oporbe. Oporbena borba pod Kossuthovim vodstvom moe biti podijeljena u tri razdoblja i voena je u trima razliitim forumima. Poela je na stranicama Pesti Hrlapa, lista koji je Kossuth prvi put objelodanio u sijenju 1841. Bile su to prve moderne politike novine u Ugarskoj, a nisu samo obavjetavale nego i sluile kao sredstvo agitacije i okupljanja. List je imao suradnike i u unutranjosti. Iznimno dobro obavijeten, Kossuth je pisao dojmljive lanke o mnotvu razliitih tema: od siromatva, podrumskih stanova u Peti, tamnikih uvjeta i nepravdi do prenih privrednih pitanja gradnje eljeznica i rjeenja pitanja tarifa. Kritizirao je i rugao se, ali istodobno i predlagao rjeenja. Zagovarao je ope ukidanje kmetskih podavanja te ukidanje plemikih povlastica, ukljuujui izuzee od oporezivanja. Glavni cilj Kossuthova programa bilo je stvaranje graanskoga srednjega sloja i time osiguranje mogunosti ustavnog i neovisnoga nacionalnog opstanka. U tu je svrhu bilo potrebno tragati za politikom usklaivanja interesa plemstva, srednjega sloja i seljatva. Suprotnost koja nastaje izmeu Szchenyija i Kossutha 1840-ih godina nije se ticala ponajprije pitanja prvenstva poljoprivrednog spram industrijskog razvoja, ak ni poretka u kojem bi modernizacija i neovisnost imale biti ostvarene. Raspra se odnosila na metodu i taktiku. Szchenyi je pod time prije svega razumijevao ugarske odnose s Beom. On je elio uvesti reforme u suradnji s vladom, a ne suoavajui se s njom. Kossuth je znao da se istinska promjena mogla zbiti samo suprotstavljajui se apsolutizmu. Napokon, metoda je poela oznaavati sukob izmeu umjerenijeg, tj. aristokratskog puta u buroasku transformaciju, i onoga radikalnijeg, liberalnijeg. Godine 1843. apsolutistika je vlada smijenila Kossutha s njegova urednikog mjesta. Ipak to nije moglo zaustaviti oporbeni pokret u njegovu velikom napredovanju. Na Saboru 1843.1844. maarski je bio proglaen slubenim jezikom u dravi. U godinama koje e uslijediti Kossuth e organizirati reformni pokret na novom podruju ekonomskom, utemeljujui Vdegylet, sa svrhom da bojkotira stranu, tj. austrijsku, robu i potakne razvoj maarske industrije. Kossuth je takoer pokuao stvoriti drutvo za gradnju tvornica i trgovako drutvo, ali su ova bila malog uinka. U toj privrednoj i politikoj borbi Kossuth je razvio svoja shvaanja o samostalnome tarifnom podruju. U treoj fazi, u proljee 1847., oporba se udruila u politiku stranku. Kao odgovor na konzervativni program iz jeseni 1846. Ferenc Dek sroio je Proklamaciju opozicije. Ona je bila potaknuta s Kossuthove strane, a sluila je kao stranaki program. Njezini su se glavni zahtjevi odnosili na oporezivanje svih drutvenih skupina, jednakost pred zakonom, ukidanje kmetstva s dravnim obeteenjem, slobodnu prodaju plemikih zemljoposjeda, slobodu tiska, uvoenje parlamentarne vlade i odgovornog ministarstva te na savez Erdelja i Ugarske, a to su zahtjevi koji 69

su poslije kodificirani u oujku 1848. Oporbena je stranka dobivala potporu nekih od najboljih politiara, pisaca i uenjaka, reformne generacije koja se odlikovala intelektualnim sposobnostima, hrabrou i moralnim integritetom. Jedan od njezinih voa bio je Ferenc Dek, iji je nacrt kaznenog zakonika bio jedan od najnaprednijih u njegovu dobu. Druga istaknuta pojava bio je pisac, uenjak i politiar baron Jzsef Etvs. Dva njegova romana Seoski pisar (A falu jegyzje), koji je otkrio feudalnu zaostalost, i Ugarska 1514. (Magyarorszg 1514-ben), koji je prepriao povijest o seljakom ustanku Gyrgyja Dzsae imala su velik uinak. Etvsov je krug ukljuivao pisca Zsigmonda Kemnyja i povjesniara Lszla Szalayja, a obojica su bila zagovornici centralizacije i kapitalizma. Grof Lajos Batthyny bio je sljedei istaknuti oporbeni voa. On, njegov roak grof Kzmr Batthyny, Krolyijevi i Andrssyjevi, patriotski liberalni aristokrati, kao i veina niega plemstva, podupirali su reforme. Za najogorenijih borbi 1840-ih godina postalo je jasno da e beka vlada osujetiti svaki pokuaj zbiljskih promjena i da je bila suprotna maarskom napretku i narodnome preporodu. U isto vrijeme konzervativci, sada udrueni u politiku stranku da bi se suprotstavili liberalnim reformistima, nisu mogli ponuditi ni smislen program, a niti postii neki uinak. Vladi sklona skupina postupno je bila izolirana. Time su stvari postale jednostavnijima za Kossutha i oporbu. Napokon, uspjeh oporbe potjecao je i iz injenice da je uoi privrednog poleta 1840-ih sve vie Maara eljelo modernizaciju i graanski razvoj. Zemljoposjedniko plemstvo u borbi s privrednim potekoama, neplemika inteligencija, urbano i ruralno malograanstvo, nastajue industrijsko i poljoprivredno najamno radnitvo, kao i idovski purgeri u usponu, svi su bili ujedinjeni u elji za reformama. Najrazliitije su se skupine okupljale iza Kossuthova programa, svi oni, zapravo, kojih su opstanak i prilike bili ugroeni zastarjelim feudalnim i apsolutistikim poretkom. Knjievnost, glazba, umjetnosti sve je to izraavalo iekivanje radikalne promjene. Mlada Maarska, krug mladih pisaca s revolucionarnim pjesnikom Sndorom Petfijem na elu, u tom pogledu zasluuje poseban spomen. Ujesen godine 1847. posljednji feudalni sabor sastao se u Pounu, i to u vrijeme kada su privredne potekoe, napetosti i sve vee nezadovoljstvo proimali itavo drutvo.

Maarska kultura u prvoj polovici XIX. stoljea


Europska politika i europski privredni razvoj sudjelovali su u potkopavanju feudalnih osnova i apsolutistikoga politikog poretka u Ugarskoj. Prije svega kao posljedica ekonomskog razvoja, rasla je potranja za primjenom stanovitih modernih znanstvenih otkria za industrijske i druge potrebe, unato injenici to su jo uvijek uvelike nedostajali preduvjeti za neovisni znanstveni i tehniki napredak, isto kao i novac i odgovarajui strunjaci. Ipak su znaajni uspjesi postignuti na Petanskom sveuilitu u poljoprivrednim znanostima (ukljuujui botaniku i zoologiju), u hidraulici i u medicini. Godine 1828. nyos Jedlik napravio je elektrini motor, a 1832. Bolyaisevi su otkrili apsolutnu geometriju. Oba su izuma bila vrlo vana za znanost u meunarodnim razmjerima, iako zbog zaostalih tehnikih prilika u Ugarskoj nisu mogla biti praktino primijenjena kod kue. U isto vrijeme, meutim, drutvene znanosti i kultura razvijali su se brzo, kao i kultura u najiremu znaenju pojma. Odluujue kulturno postignue toga doba bila je obnova maarskog jezika, koja je poela potkraj XVIII. stoljea. Na tragu nove orijentacije u drutvu i privredi poela su se iriti obzorja prosjenog ovjeka. Novi predmeti i pojave ulazili su u svagdanji ivot, usporedo sa sve sloenijim odnosima. Savrenstvo novih industrijskih izraevina, promjene u poljoprivredi, prva moderna djela na maarskom jeziku o trgovini i znanostima sve je to zahtijevalo da maarske istoznanice budu pronaene za nebrojeno mnotvo novih pojmova. U isto vrijeme postajalo je sve jasnije u stalno sve prostranijemu svijetu da su ljudi nesposobni precizno iskazati sloenije i proturjenije osjeaje ljubavi, strasti, alosti i radosti. Budui da su takve mogunosti bile ukorjenjenije u razvijenijim 70

dijelovima Europe, nije teko uoiti da je jezina obnova ljude posredno uinila upoznatijima s uvjetima koji su prevladavali u tim zemljama. Zato je obnova jezika izazvala ogorenu borbu, koja je trajala desetljeima, izmeu onih koji bi bili zadovoljni samo poveanjem rjenika i onih predvoenih Ferencom Kazinczyjem eljnih da uvedu ukus, vrijednosti i osjeajnosti srednjega sloja obnovom jezika i ponaanja. Obogaen desecima tisua novih rijei i izraza u prvoj polovici XIX. stoljea, maarski je jezik postao pogodan ne samo za izraavanje novih ideja u privredi i u znanostima nego i za prihvaanje novih knjievnih vrsta. To je piscima omoguilo da svojim itateljima prenesu nove osjeajnosti, zajedno s idealima prosvijeenosti i romantinog ponaanja. U ranom XIX. stoljeu maarski pisci i pjesnici ve su stvarali izuzetna djela: Jnos Batsnyi, Mihly Csokonai Vitez, Mihly Vrsmarty, Ferenc Klcsey i Ferenc Kazinczy svi su oni snano pridonijeli maarskoj literaturi. Najbolja maarska drama do dananjih dana, Bnk bn Jzsefa Katonae, napisana je u to doba. Knjievnost je jo uvijek izraavala politike zahtjeve, izglede, povijesnu svijest, mentalitet preteno plemikog itateljstva, ali je nosila i peat pieva drutvenog podrijetla. U to su doba pisci veinom potjecali iz sitnoga plemstva, openito iz njegova osiromaena dijela. No, kulturna se promjena nije ograniavala na velike knjievne pojave i njihovo obrazovano itateljstvo. Ona je poela proimati i nie drutvene slojeve. Brzo irenje pismenosti bilo je pri tome glavni katalizator. Zakonski akt Marije Terezije o obrazovanju iz 1777. (Ratio educationis) teio je tome da uredi osnovno obrazovanje za narod, tako da je znatno porastao broj seljaka koji su mogli itati. Drugi Ratio educationis (1806.) obvezao je djecu da redovito pohaaju kolu, iako to za neko vrijeme jo nije bilo ostvareno. Naravno, svatko tko je iao u kolu nije postao i pismen, ali je stanovit broj ljudi ipak od toga imao koristi. Upravo su takvim osobama bile namijenjene primitivno oslikane jeftine publikacije, koje su se stale umnoavati na prelasku u XLX. stoljee. To je razdoblje takoer svjedoilo o roenju novinstva na maarskom jeziku u Maarskoj. Rano devetnaestostoljetno kazalite na maarskom jeziku odgovaralo je novim drutvenim zahtjevima i poelo ak i nepismene upoznavati s novim nainima ponaanja i osjeanja. Nakon utemeljenja nekih pokrajinskih kazalita (Kecskemt, Miskolc, Szkesfehrvr itd.), prvo kazalite na maarskom jeziku u Peti bilo je otvoreno godine 1837. Putujue kazaline druine pokuale su zadovoljiti potrebe za svojim uslugama u unutranjosti zemlje. Kao posljedica toga, od sredine 1840-ih godina dalje poeli su nastajati radikalniji mentalitet i oblikovaniji ukusi seoskog i malograanskog te dijelom i neplemikoga intelektualnog stratuma podrijetlom iz srednjega stalea. Taj sloj, koji se razvijao u razdoblju privrednog uspona, stvorio je osobnosti koje su poele imati vanu ulogu u odreivanju knjievnog razvoja, a u to su se vrijeme Sndor Petfi i Jnos Arany pojavili na knjievnoj pozornici. Glas knjievnosti stizao je do sve ireg itateljstva preko nekoliko razliitih vrsta knjievnih i kulturnih asopisa, a prve su popularne drame doivljavale vrlo uspjene scenske prikaze. Zahvaljujui dobrim prijevodima nisu samo Shakespeareova, Schillerova i Molireova djela dopirala do maarskih kazalita ve i one drame koje su prikazivale moderni "europski svijet srednjega stalea. Nastajao je kult glumca, kao i uloge primadona. Prva etvrtina devetnaestog stoljea uzrokovala je i promjenu u maarskome glazbenom ivotu. Ponajprije se meu urbanim srednjim slojevima i meu uspjenim plemstvom proirio interes za suvremenu europsku glazbu. Beka glazbena kultura, u to doba na svojemu vrhuncu, utjecala je i na maarsku. S druge strane, tih se godina razvio poseban maarski glazbeni stil, verbunkos. On je uskoro postao iznimno popularan, obraajui se i plemstvu i seljatvu. Tragovi njegova utjecaja takoer mogu biti uoeni i u klasinim anrovima dananje maarske glazbe. Napokon, novi su se elementi openito pojavili u pukoj glazbenoj kulturi. Pratei poveanu drutvenu pokretljivost, novi motivi, koji su esto potjecali iz dalekih zemalja, dodavani su prije zatvorenome seoskom melosu pa se pojavio novi tip pukih pjesama. Nakon etvrt stoljea neuspjelih pokuaja, godina 1844. svjedoi o roenju prve moderne maarske opere Hunyadi Lszl Ferenca Erkela (koji je uglazbio i nacionalnu himnu). Hunyadi Lszl doivio je velik trijumf, ne samo zbog svoje domoljubne teme. 71

Sirenje graanskih obiaja uzrokovalo je pojavu potranje i sklonost lijepim umjetnostima. Broj je umjetnika i kupaca umjetnikih djela rastao. idovi ruralnih plemikih graevina bili su ukraavani portretima i bakrorezima, a ak su se i u seljakim kuama ubrzano umnoavale slike, premda su one najveim dijelom bile primitivne. U 1830-ima pojavila se produhovljenija umjetnost. Prvi njezini majstori, Brocky i Marko, uskoro su otili ivjeti u inozemstvo, ali je Mikls Barabs stekao slavu u Maarskoj, ponajvie svojim portretima. K tome, romantino povijesno slikarstvo, koje je svoj vrhunac doivjelo tek nakon godine 1849., takoer se sporo pojavljivalo. Izlobe koje je pripremalo Petansko umjetniko udruenje pokuavale su iriti suvremeni europski umjetniki ukus, a to su radili i prvi galeristi u glavnome gradu. Ilustracije u knjigama i asopisima pridonosile su tome procesu. U tim je godinama kipar Istvn Ferenczy, koji je studirao u Rimu, stvorio prva velika djela maarskoga neoklasinoga stila. Lice maarske arhitekture takoer se mijenjalo usporedo sa skromnim i povremenim privrednim usponima. Sve vie novih kua, ponajvie aristokratskih palaa, gradskih kua, seoskih plemikih zdanja, a u nekim mjestima ak i seljakih nastambi, svjedoio je o utjecaju neoklasinoga stila, vodee suvremene umjetnike mode. Isto moe biti reeno i za crkve i, openito govorei, za javne graevine koje su podizane u to doba. Veliki maarski arhitekti toga doba (napose Mihly Pollack i Jzsef Hild) sagradili su impresivne graevine (npr. Narodni muzej, Vijenica petanske upanije i Vigad) u Peti, koja je tada bila sredite nacionalne privrede, kulture i dravne uprave. Oni su takoer oblikovali impresivne trgove, kao i itave ulice. Atraktivni neoklasini kompleksi zgrada oblikovani su i u nekoliko upanijskih sredita. Razliite sastavnice svjesno maarskoga nacionalnog razvoja koji je tada nastajao u kulturi bile su povezane politiki svjesnim nastojanjem koje je u to doba poduzelo prve korake da potakne graansku preobrazbu. Takvo je nastojanje svjedoilo o prvenstvu nacionalnog elementa i ono je od kulture oekivalo da izrazi i objasni, to je u isto vrijeme bilo i koncept i zahtjev. Zahtjev je bilo teko odrediti, ali se mogao povezati s povijesnim istraivanjima, s otkriima izvora i nastankom sinteza, to se radilo ve od sredine XVIII. stoljea. Suvremena maarska kultura stoga je postala uoljivo historicistika po svojoj prirodi. Nacionalna himna i Szzat (Apel) bile su pjesme koje su isto toliko saimale maarsku povijest koliko i ona glazbena i umjetnika djela koja su izborom tema i analogija sadanjost pokuavala objasniti povijeu. Upravo da bi se izalo u susret takvim potrebama, Mihly Horvth napisao je erverosveanu povijest Ugarske 1842.1846. Bliska meupovezanost izmeu kulture i politike prvoj je davala na popularnosti i vanosti, a drugoj na prodornoj snazi, olakavajui njezino puko razumijevanje. Bio je to odluujui preduvjet za uspjeh iroko zasnovane politike borbe usmjerene prema kapitalistikom razvoju.

Nacionalna buenja u Podunavlju


Proces koji se zbivao meu Maarima u to vrijeme i kojemu je posljedica nastanak moderne maarske nacije zbivao se i meu nemaarskim narodima u Ugarskoj. Dakako, bilo je mnogo razlika u nainima kako se to zbivalo. Te su razlike bitno potjecale iz socijalnih struktura pojedinih narodnosti. Samo su Hrvati bili slini Maarima s obzirom na to kakvo su drutvo imali, i, u svakom sluaju, i suvremenici su Hrvate smatrali razliitima od ostalih. Hrvatsko je drutvo snano podsjealo na maarsko, sa svojom znatnom zemljoposjednikom aristokracijom, brojnim sitnim plemstvom i brojnim seljatvom. Neki hrvatski seljaci nisu ni bili kmetovi, ve slobodnjaci koji su obraivali svoju zemlju u nadoknadu za vojnu slubu u vojnokrajinskom podruju. U Erdelju je saksonsko drutvo po svojoj naravi bilo temeljno gradsko, premda su ga feudalne povlastice inile zatvorenim. U maarskim su se podrujima njemaki srednji gradski slojevi ve poeli asimilirati, a seljake mase jo nisu bile dotaknute nacionalizmom u poetnom usponu. Rumunji, Srbi, Slovaci i Ruteni temeljno su bili odreeni injenicom da se njihovo plemstvo, uivanjem feudalnih povlastica, asimiliralo u maarsko plemstvo te injenicom da je maarizacija 72

poela utjecati i na njihove narodne jezike. Veina su bili seljaci koji su ivjeli kmetskim ivotom, ali su postojali i gradski nii srednji slojevi. Sto se tie Srba i Rumunja, mali je dio sluio, kao slobodni seljaci, u podruju Vojne krajine. Srbi su, naselivi slobodne kraljevske gradove du glavnih trgovakih putova, najveim dijelom postali trgovci. Naselili su se i u junim podrujima, u Bakoj i u Banatu. Srpski su purgeri dosegnuli stanovit napredak, napose nakon regulacije Dunava i eljeznih vrata. S tim u vezi je rijeka postala glavni trgovaki put prema istoku, na tetu putova koji su vodili preko Erdelja. Taje promjena osigurala poslove srpskim naseljima. Premda brojno mala, inteligencija, a napose sveenstvo, imali su odluujuu ulogu u ivotu nacionalnih manjina. Na stanovit su nain i Istona pravoslavna i Grka katolika crkva bile kao nacionalne Crkve tih naroda. U srpskom je sluaju Pravoslavna crkva imala iznimno vanu ulogu. Povlastice koje su bile dodijeljene godine 1690. omoguile su sazivanje crkvenih sabora, koji su, sastajui se s vremena na vrijeme, djelovali i kao politiki forumi. Srpski narodni sabor, odran u Temivaru, u rujnu 1790. prvi je put postavio zahtjev za teritorijalnom autonomijom ove posebne etnike skupine. Za politiku i svjetovnu ulogu toga sabora indikativno je i to da su u njegovu radu sudjelovali i srpski oficiri iz Vojne krajine. Godine 1842. Sabor u Karlovcima je Josifa Rajaia izabrao za metropolita. Rajai e poslije postati vana osoba, u vrijeme revolucije godine 1848. Srpska je inteligencija bila prva koja je proglasila svoje odcjepljenje od Maara i pripadnost drugoj naciji. Vjerovala je da je ta nacija oduvijek postojala, da je bila uspavana i da treba da bude probuena. U tom su smislu ak i suvremenici govorili o nacionalnom buenju i oivljavanju. Prva i najvanija zadaa u tom buenju bilo je stvaranje nacionalnog jezika koji bi mogao biti upotrijebljen za obraanje narodu i ijom bi ga uporabom bilo mogue uiniti svjesnim pripadnosti naciji. Na poetku toga razdoblja nijedna narodnost nije raspolagala nacionalnim knjievnim jezikom. Slovaki su luterani upotrebljavali srednjovjekovni eki kao svoj knjievni jezik, katolici su se koristili razliitim dijalektima, a Srbi su mijeali ruski s pojedinim srpskim rijeima, to su oni nazivali slavenosrpskim. Potkraj XVIII. stoljea grkokatoliki rumunjski sveenici poeli su uzdizati narodni govor na razinu knjievnog jezika, istei ga od rijei nelatinskog podrijetla. Sto se Hrvata tie, Ljudevit Gaj prihvatio je za hrvatski knjievni jezik dijalekt koji je bio najblii srpskom, a koji je Vuk Stefanovi Karadi ve bio uzdigao na razinu srpskoga knjievnog jezika. Zbog konzervativizma srpskih purgera bilo je teko osigurati priznanje novom jeziku, ali je slave nosrpski postupno ipak nestajao iz uporabe. Nakon stanovitoga eksperimentiranja, L'udovit Str pretvorio je srednjoslovaki dijalekt u slovaki knjievni jezik. Jezici koji su tada nastali ostali su knjievni jezici tih naroda do danas. Samo su zaostaliji Ruteni tada bili nemoni stvoriti vlastiti knjievni jezik. Pjesnitvo, pripovijetke, romani i drame nastajali su u novome srpskom knjievnom jeziku, a poeli su se oblikovati i obrisi nacionalne kulture. Godine 1826. Srbi su u Peti utemeljili Maticu srpsku, drutvo za javno prosvjeivanje, koje je poslije posluilo kao model i drugim slavenskim narodima. Matica je srpska prije svega bila zaokupljena njegovanjem srpskog jezika, a objavljivala je i knjievna djela. Urbani je srednji sloj bio vrlo poduzetan meu Srbima. Godine 1791. stvorio je Srpsku gimnaziju u Karlovcima te drugu u Novom Sadu, devetnaest godina poslije. Godine 1812. u Sentandreji, glavnome srpskome crkvenom sreditu, bila je utemeljena uiteljska kola. Knjievna su se djela isto tako bavila povijeu vlastita naroda, premda je historiografija uzdizala i nekadanju slavu nacionalnosti. Dobar je primjer za to kronika koju je napisao Rumunj Gheorghe Sincai. Slovak Jn Kollr pjevao je o velikoj prolosti i o tunoj suvremenosti Slavena u dojmljivoj zbirci soneta Ki slave ( Slvy dcera), da bi potaknuo njihovu samosvijest. Teorije o slavnoj prolosti takoer su sluile njezinu isticanju. Na primjer, Slavenima se govorilo da potjeu od Skita, a Rumunji su nastojali dokazati svoje isto romansko podrijetlo. Povjesniari svake narodnosti isticali su pravo svojega naroda na zemlju koju je tada naseljavao. Sredinom XVIII. stoljea Jovan Raji je napisao povijest raznih slavenskih naroda, bavei se napose Bugarima, Hrvatima i Srbima. Taj je posao zavrio 1768., a djelo je bilo objavljeno u Beu 1791.1795. Dopunjeno je izdanje objelodanjeno u Budimu 1823., svjedoei o tadanjem zanimanju za srpsku 73

povijest. Raji je takoer vjerovao u srodstvo Skita i Slavena. Neovisno o tome, meutim, on je ulagao velike napore da svoje djelo utemelji na izvornim dokumentima, prema kojima je u stanovitoj mjeri imao kritiki pristup. Jezini i knjievni ciljevi ostvarivani su i utemeljivanjem posebnih kazalita narodnosti. No, zbog nepovoljnih prilika, to se tada ograniavalo na dramatiare-amatere i putujue kazaline druine. Srbi su takoer imali takve glumake skupine koje su putovale izmeu gradova naseljenih Srbima i koje su se kazalinim predstavama koristile u naporu da uzdignu nacionalnu samosvijest. U tim je desetljeima kulturni razvoj, koji je poticala inteligencija, nedvojbeno postigao stanovit uspjeh, iako je tada jo uvijek dosezao samo do niih gradskih srednjih slojeva. Ipak, treba se osvrnuti na taj kulturni razvoj, na njegova postignua i na posebne identitete narodnosti o kojima je rije. Dapae, tada se ve mogao postaviti zahtjev da jezicima narodnosti bude zajamen isti status kao i maarskom. Hrvati su bili u povoljnijemu poloaju jer su imali vlastite feudalne ustanove (upanije i zemaljsku skuptinu Sabor). Hrvatski su zastupnici sudjelovali i u radu ugarskog Sabora. Otuda je hrvatski narodni pokret bio prvi koji je istaknuo politiki zahtjev, naime, uklanjanje ugarskih vlasti iz podruja naseljenih Hrvatima. Hrvatske su voe drale da je njihov narod odve slab pa su uime svih Junih Slavena istaknuli ideju ilirizma. Ona je zagovarala stvaranje zajednike junoslavenske drave, naravno, u granicama Habsburke Monarhije. Godine 1832. grof Janko Drakovi, hrvatski Szcheyi, napisao je djelo Dissertatio iliti razgovor u kojem je pokrenuo raspravu i o drutvenim problemima. Premda u manjoj mjeri, Srbi su takoer bili u povoljnijemu poloaju nego veina drugih narodnosti u Ugarskoj. Nije to bilo samo zbog vjerske autonomije koju su uivali. injenica da su najveim dijelom ivjeli ili u slobodnim kraljevskim gradovima ili u Vojnoj krajini znaila je da ih nisu pogaale maarizatorske mjere upanijskih vlasti. Prosperitetni srpski trgovci bili su zastupljeni u gradskim magistratima u junoj Ugarskoj, ak i u tamonjim upanijskim upravama. U 1840-im godinama nastaje Omladina, udruenje srpskih studenata sa sveuilita i gimnazija, koje je imalo vanu ulogu u podizanju politike i lingvistike svijesti. Vane skupine Omladine djelovale su u Peti, Pounu i u Segedinu. Zanimljivo je sa stajalita srpskoga nacionalnog razvoja da je od poetka XIX. stoljea dalje velik broj intelektualaca i raznovrsnih asnika, podrijetlom iz june Ugarske, radio u dravnim slubama i u kulturnim ustanovama Kneevine Srbije, koja je postojala izvan granica Habsburke Monarhije. Ta embrionalna srpska drava bila je jo uvijek dio Osmanlijskog Carstva, ali je uivala velike samoupravne ovlasti. U cjelini su nacionalni pokreti prije godine 1848. bili premono kulturne naravi, a njihov je glavni zahtjev bila slobodna uporaba njihovih nacionalnih jezika.

BUROASKA REVOLUCIJA Izbijanje revolucije u oujku 1848.


Kada je car Ferdinand u studenome 1847. otvarao Sabor u Pounu, nitko nije mogao zamisliti da e to biti posljednji feudalni sabor u maarskoj povijesti. Neprijeporno, oni zagovornici buroaskog razvoja koji su se pojavili u Pounu da sudjeluju u Saboru iekivali su vie nego ikada prije. Uivali su malu, premda nedvojbenu, veinu u Donjem domu, a prvi put tamo je bio nazoan i Lajos Kossuth, kao glavni govornik oporbe. Nitko s konzervativne strane u Donjem domu nije mogao ugroziti njegov utjecaj. Premda su konzervativci jo uvijek posjedovali veinu u Gornjem domu, bilo je i tamo monih zagovornika promjena, predvoenih grofom Lajosom Batthynyjem, predsjednikom oporbene stranke. Ipak, sve to nije koristilo. Kako su mjeseci pretjecali, mnoili su se znakovi da e liberalna opozicija jo jednom propustiti postii rjeenje hitnih dvojbenih pitanja, ukljuujui i najhitnije potrebu ukidanja kmetstva. Sabor je godine 1840. omoguio kmetovima da otkupe svoju slobodu i 74

esticu zemlje, ali je vrlo malo kmetova pronalo novac da se oslobodi na taj nain. U prvim mjesecima rada Sabora nije samo otpor konzervativaca onemoguavao stvarna postignua. injenica da liberali nisu djelovali dosljedno i usklaeno bila je isto tako vana prepreka. Veina srednjega plemstva borila se s tekom novanom oskudicom. Ti ljudi, prema tome, nisu imali izbora, osim da se suprotstave ideji o osloboenju njihovih kmetova bez naknade, bar dotle dok se ne osposobe na neki nain nadomjestiti gubitke koje je takva mjera podrazumijevala. Drugim rijeima, prije nego to doe do opeg osloboenja kmetova, trebalo je da bude uvedena ekonomska politika koja bi ohrabrivala domae poduzetnitvo i brzo poveala unutranje trite. Takva bi ekonomska politika poljoprivrednim proizvoaima stvorila mnogo povoljnije poslovne izglede i poveala profitabilnost. No, uvoenje takve politike bilo je nepojmljivo toliko dugo dok zemaljska vlada nije bila u rukama liberalne oporbe. Sa svoje pak strane, liberali su mogli samo razmiljati o ideji kako da ponude politiku mo nakon osloboenja kmetova, kako bi u nastaloj borbi za vlast seljake mase mogle stati na njihovu stranu, a ne protiv njih. Ovo proturjeje, neizbjeno u prilikama zemljovlasnitva, imalo je paralizirajui uinak ak i na najbolje meu liberalnim politiarima. Takvo je bilo stanje stvari do oujka 1848., kada su zbivanja iznenada doivjela potpunu promjenu. U prethodnim tjednima revolucionarnije val preplavio polovicu Europe i prelio se u Habsburku Monarhiju. Be je 13. oujka postao poprite strane revolucionarne djelatnosti, kao i Peta, Milano i Venecija nekoliko dana poslije. Ovaj iznenadni obrat u dogaajima stvorio je mogunost maarskim liberalima da se odmah pokuaju domoi domae politike vlasti, ak i bez prethodna osiguranja potpore seljakih masa. Kossuth i njegovi sljedbenici bez oklijevanja su iskoristili tu priliku: 15. oujka poslali su saborsko izaslanstvo u Be, koje se vratilo nakon dva dana. Dvor bijae izdao reskript kojim je Batthyny imenovan ministrom predsjednikom, uz obeanje da je vladar spreman u sljedeim tjednima sankcionirati sve zakone koje Sabor prihvati. Ipak su liberalne voe bile i te kako svjesne da prije ili poslije moraju poduzeti korake kojima e pridobiti naklonost seljatva. U skladu s tim Sabor je ve 15. oujka izrazio svoju potporu osloboenju kmetova, uz uvjet da dravna blagajna preuzme itavu obvezu obeteenja zemljovlasnika. Bila je to kljuna odluka koju je trebalo donijeti jer su radikali okupljeni oko Petfija u Peti ubrzo demonstrirali. Da bi izvrili javni pritisak na Sabor, u dvanaest toaka saeli su svoje glavne liberalne zahtjeve. Oni su bili izreeni radikalnije nego ikada prije. (Iako su, na primjer, zahtijevali osloboenje kmetova, uope nisu spomenuli bilo kakvu naknadu zemljovlasnicima.) Kada su vijesti o bekim nemirima doprle do Pete, Petfi i njegova skupina krenuli su u revolucionarnu akciju. U nekoliko sati mobilizirali su gradski puk, isto tako kao i desetke tisua seljaka, koji bijahu preplavili grad da bi sudjelovali u narodnome blagdanu Svetog Josipa. Bez prethodna doputenja cenzora tiskali su Dvanaest toaka, kao i Petfijev Nemzeti dal (Narodna pjesma), ustanovljujui time slobodu tiska u jednom danu. Nakon toga su prisilili petansko Opinsko vijee i Namjesniko vijee najvie tijelo odgovorno za javnu upravu u Ugarskoj da odobre njihove zahtjeve. Napokon, uspjeli su osigurati da iz zatvora bude puten Mihly Tncsics, radikalni politiar, zastupnik seljatva. Primivi vijesti o zbivanjima u Peti, Sabor je 18. oujka objavio da kmetovi moraju biti odmah osloboeni obveze izvravanja svojih kmetskih podavanja, unato tome to naknada zemljovlasnicima nee odmah uslijediti. Tako je Sabor konano rijeio seljako pitanje. Ova krajnje vana odluka u Pounu, meutim, bila je samo prva meu mnogima koje e pratiti jedna drugu u brzome slijedu i tako stvoriti okvir preobrazbe. Zakoni izglasovani u Saboru ukljuivali su i odredbe o utemeljenju zakonodavne vlasti na predstavnikoj osnovi, o stvaranju odgovorne vlade, o potpunoj politikoj samostalnosti Ugarske u Carstvu, o jednakosti plemia i neplemia pred zakonom, o ukidanju cenzure, o ustanovljenu Narodne strae, o opemu i razmjernom oporezivanju, o ukidanju crkvene desetine i o ponovnu sjedinjenju Ugarske i Erdelja. Izglasavajui takve zakone, Sabor je milijunima ljudi koji su ivjeli u Ugarskoj omoguio da krenu putem blagostanja, unato brojnim njihovim meusobnim razlikama u interesima, i da se udrue u stvaranju modernoga 75

drutva.

Revolucionarni tabor i kontrarevolucija


Nakon zatvaranja posljednjega feudalnog sabora veina lanova Batthynyjeve vlade dala se na posao u uvjerenju da e primjena oujskih zakona tei prilino glatko. No, bila je to previe optimistina procjena, prije svega zato to je bila utemeljena na podcjenjivanju kontrarevolucionarnih nada Dvora. Premda je Kruna bila prisiljena povui se u oujku, ona je jo uvijek raspolagala znatnim sredstvima moi (ukljuujui vojsku) i ni u kojem sluaju nije bila voljna oujsku nagodbu prihvatiti kao konanu. Nedvojbeno je protuhabsburki tabor u Ugarskoj u to doba bio mnogo jai nego to bijae potkraj 18. stoljea i zbog toga zemlja vie nije mogla biti potisnuta u preanje stanje ugnjetavanja. No, protuhabsburka skupina jo uvijek nije raspolagala s dovoljno moi u Ugarskoj da bi osigurala takvu ustaljenu mjeru vladine samostalnosti kakvu je nedvojbeno mogla u oujku. U isto doba, potekoe koje su prolazno zaokupljale Habsburgovce trenutno su prikrivale kontrarevolucionarnu opasnost. Od oujka dalje najbolje jedinice carske vojske bile su sputane u djelovanju bitkom za neovisnost koju su vodile sjeverno talijanske pokrajine, koje su se borile za puno odcjepljenje. Osim toga, uskoro su u samom Beu izbila masovna revolucionarna gibanja. ak ni te potekoe nisu utjecale na Krunu da promjene u Ugarskoj prihvati kao stalne. Sasvim suprotno, tajna dvorska konferencija odluila je ve 26. oujka, neovisno o tome to je Kruna privremeno morala pokazivati prijateljsko lice prema Batthynyjevoj vladi, da e, im doe vrijeme, isto tako biti izvren pritisak na Ugarsku. Batthynyjeva vlada ve se morala hvatati u kotac sa sve veim brojem domaih problema. Ponovno umnoavanje dvojbenih seljakih pitanja bilo je jedna od najveih potekoa. Premda su u poetku seljaci bili zahvalni zbog ukidanja kmetstva, poslije ih je sve vei broj poeo zahtijevati izuzea koja nisu bila doslovno feudalna, osobne obveze u vezi s koritenjem zemljom izvan njihovih urbarijalnih posjeda. Zahtjevi su esto bili praeni borbenim sabotanim pokretima i pokuajima da se zauzme zemlja. S druge strane, vlada nije mogla praviti daljnje ustupke seljatvu, koji bi znaili nova optereenja za dravnu blagajnu. Uskoro je postalo oito da e zbog ogranienih financijskih izvora ak i plaanje naknada za ukinuta feudalna podavanja zahtijevati mnogo vie vremena nego to se oekivalo, a to je prilino pritisnulo duhove zemljovlasnikoga plemstva. Prema tome, politiko vodstvo revolucije za neko se vrijeme strogo oduprlo seljakim tenjama. To je zauzvrat imalo oprean uinak na seljatvo i iznova se pojavila stvarna mogunost da e liberalno plemstvo prije ili poslije izgubiti naklonost i potporu seljakih masa. Brzo zaotravanje pitanja narodnosti, meutim, otvorilo je jo vei problem za vladu. Premda je veina liberalnih i radikalnih politiara pozdravila vijesti o oujskim zakonima (za razliku od desnoga krila pokreta), oni su od samog poetka zahtijevali da nemaarskom iteljstvu bude zajamena puna ravnopravnost. Vlada je pak htjela suglasiti se samo s kulturnim i vjerskim zahtjevima i odbila je traenja da se nemaarima prizna da su sinovi posebnih narodnosti i da se zajami slubeni status jezicima narodnostima na podrujima na kojima su ivjele. Kao posljedica toga, oni politiari narodnosti koji su u poetku bili podrali maarsku revoluciju su se vrlo brzo okrenuli protiv nje. Budui da su ti politiari odmah poduprli zahtjeve seljatva, taj se sloj brzo svrstao iza njih. Bilo je to istina u sluaju onih iji se poloaj na primjer, hrvatskih, srpskih i rumunjskih krajinika nije bio poboljao kao posljedica osloboenja kmetova u oujku. Osim toga, ti su seljaci odmah poeli isticati nacionalne parole, koje su prije izraavale samo osjeaje politiara koji su tvrdili da ih zastupaju. Kao posljedica toga stanje se ubrzano i neopozivo pogoravalo. U lipnju se zbio srpski ustanak u junoj Ugarskoj, a u jesenskim mjesecima Hrvati, Slovaci i Rumunji takoer su se digli na oruje protiv maarske revolucije. Sve loije stanje s narodnostima prisililo je vladu da ve u svibnju pone pripremati naoruane jedinice za obranu revolucije. Bila je uistinu hitna potreba za tim. 76

U tijeku ljeta Habsburgovci su postupno uvrivali svoj poloaj, a u ranom kolovozu carske su vojske bile uspjele svladati borbu za neovisnost u Lombardiji. U meuvremenu, Kruna je takoer u Austriji uvela parlamentarnu vladu i napravila vie drugih ustupaka. Ove su mjere imale kao posljedicu da je pridobiveno austrijsko graanstvo koje je u oujku igralo revolucionarnu ulogu i koje se brinulo zbog mogunosti maarskog odcjepljenja. U kolovozu, dakle, Habsburgovci su bili spremni poduzeti aktivne korake protiv revolucije u istonom dijelu svojeg carstva.

Poetak rata za neovisnost


Sredinom kolovoza ak su i najumjereniji politiari u Batthynyjevoj vladi shvatili da e se zemlja uskoro nai na raskriju. Do tada su to bili isticali samo Petfi i nekolicina drugih radikala. Trebalo je da Ugarska ili dobrovoljno odustane od najvanijih steevina oujske revolucije ili se obveze tekom zadaom obrane tih steevina, ako treba i orujem. ak i u to doba Batthyny je uinio posljednji pokuaj da razrijei sporove. Ministar predsjednik putovao je u Be, namjeravajui ponuditi, kao krajnje stajalite, znatno suavanje samostalnosti ugarske vlade. Odreenije, Batthyny je namjeravao predloiti ukidanje razdvojenih austrijske i ugarske obrane i ministarstava financija te njihovu zamjenu zajednikim austro-ugarskim ministrima. To bi nedvojbeno bilo primjereno relativnoj ravnotei koja je tada postojala meu suprotstavljenim stranama. Takva je nagodba tada ve bila neprihvatljiva Dvoru, isto tako kao to bije, s velikim nadama u oujskim danima, bili odbacili maarski liberali. Zbog toga se Batthyny 10. rujna morao vratiti u Ugarsku neobavljena posla. Sljedeeg su dana jedinice carske vojske smjetene u Hrvatskoj upale u Maarsku. Bile su pod zapovjednitvom general-potpukovnika baruna Josipa Jelaia, hrvatskog bana i asnika potpuno odana dinastiji. Liberalno plemstvo, koje je bilo nagovoreno da oslobodi kmetove samo s nadom da e Ugarska dobiti samoupravu, bilo je sada prisiljeno suoiti se s izazovom koji se pojavio. Batthynyjeva je vlada dala ostavku. Prvi predstavniki sabor, koji se okupio u lipnju, prenio je vlast na Odbor narodne obrane(?), koji je po sastavu bio ljevije usmjeren nego to je bila Batthynyjeva vlada. Odbor i njegov predsjednik, Kossuth, poeli su mobilizirati stanovnitvo. Napori su bili usredotoeni na seljatvo, koje je prethodnih mjeseci izgubilo podosta iluzija. Na iznenaenje mnogih, akcija je bila uspjena. Samo etiri dana nakon to je Jelai upao u Maarsku Parlament je izglasovao rezoluciju kojom se ukida obveza seljaka da plaaju desetinu od vlastitih vinogradarskih proizvoda. Time je stvorena neutemeljena nada meu seljatvom da e mu biti zajamene daljnje olakice ako uini uspjean napor u obrani revolucije. Nadalje, meu pukom se irio strah da bi, u sluaju poraza revolucije, mogle biti dovedene u opasnost ne samo reforme utemeljene u smislu Oujskih zakona nego i da bi moglo biti opozvano osloboenje kmetova. Osim takvih utjecaja, maarsko je seljatvo bilo pod utjecajem vatrenih nacionalnih parola, kojima je prije bio sklon samo vodei politiki sloj. One su iznenada postale uvjerljive seljatvu zbog injenice da su se nemaari prvi digli na oruje protiv maarske revolucije. Vojne snage revolucije natjerale su 29. rujna Jelaia, kod Pkozda, na povlaenje. Sredinom prosinca, ipak, glavnina carske vojske, pod zapovjednitvom feldmarala princa Windischgretza, krenula je protiv Maarske. Ovom prilikom, neprijatelj je uspio zauzeti ne samo Budu i Petu nego i Kolozsvr, u Erdelju. Ipak, to nije bio kraj otpora. Odbor narodne obrane, sada u Debrecenu, nastavio je organizirati nove borbene jedinice i uskoro su njegovi napori urodili dramatinom promjenom vojne situacije. Pod zapovjednitvom poljskog generala Berna revolucionarna Erdeljska armija zapoela je protunapad i, nanijevi teke udare carskoj vojsci od Csucsa do Nagyszebena, u tri mjeseca oslobodila gotovo itavo erdeljsko podruje. Potkraj oujka 1849. glavnina maarske vojske zapoela je s napadom u okolici Egera. Pod zapovjednitvom generala Grgeija, te su snage ostvarile sjajne pobjede kod Hatvana, Tpibicske i Isaszega i oistile podruje izmeu Dunava i Tise. Nakon toga, nastavile su napredovati du lijeve obale Dunava, osloboajui pritom tvru Komarom, koja je bila pod opsadom od prosinca, i prisiljavajui neprijatelja na povlaenje. Carska 77

je vojska napustila Petu bez borbe, i povukla se do kraja travnja 1849. sve do zapadne granice. No, sigurno je da od toga doba dalje vojni uspjesi iz proljea 1849. nisu sluili uvrenju revolucije, nego njezinu slabljenju. injenica da je maarska vojska uspjela natjerati neprijatelja na povlaenje, ali i da ga nije uspjela teko poraziti, neizbjeno je stvorila pat-poziciju. Nijedna strana nije mogla postii odluujuu vojnu pobjedu nad drugom, a iz toga je proistjecalo da nijedna nije mogla nametnuti svoju volju drugoj. Stanje je postupno uvjerilo plemstvo da bi trebalo dii ruke od ideje o nastavku borbe radi uvanja svih postignua oujske revolucije i mjesto toga pokuati postii nagodbu s Habsburgovcima na osnovi meusobnih ustupaka. Prije je takvo stajalite bilo ogranieno na parlamentarnu desnicu i Grgeija. Uzaludno je bilo to to su radikali i prisebniji liberali upozoravali na to da Be nije pokazivao spremnost da pregovara. Prema njima, pokuaji pomirenja morat e izazvati razoaravajui uinke. Veina je liberala bila vrsto uvjerena da su prethodni uspjesi maarske vojske bili dovoljna osnova za poetak mirovnih pregovora. Drugoga prosinca 1848. osamnaestogodinji Franjo Josip postao je austrijski car i poetkom oujka 1849. oktroirao apsolutistiki ustav svojim zemljama ustav u kojem je Maarsku, Erdelj (odvojen od prethodne), Hrvatsku i Vojnu krajinu svrstao meu one zemlje Austrijskog Carstva koje su imale samo privid autonomije, Odgovarajui na taj njegov samovoljni korak, Ugarski se sabor opredijelio za prilino ambivalentan slijed mjera. Na Kossuthov prijedlog 14. travnja detronizirana je Habsburko-lorraineska kua, a pod pritiskom debrecenskog graanstva proglasio je Maarsku potpuno samostalnom dravom. S druge strane, bila mu je uskraena izvrna vlast, koja je bila prenesena na novu vladu pod vodstvom Bertalana Szemerea. Ovaj je zagovarao nagodbu s Beom, to je bila politika veine zastupnika u parlamentu.

Slom Revolucije
Dosljedniji i predaniji zagovornici preobrazbe ocjenjivali su unutranje politike promjene uza sve veu zabrinutost. Sve su vie zakljuivali da bi se novom povoljnom razvoju, usporedivu s onim prolog rujna, moglo nadati samo ako revolucija uspije proiriti svoju puku osnovicu. No, za to je preduvjet bilo to je mogue bre zadovoljavajue rjeenje seljakoga i nacionalnoga problema. Meu seljatvom bilo je sve vie znakova razoaranja. Bilo je to sasvim razumljivo, imajui na umu da su dvije stvari postale jasne u mjesecima koji su protekli od rujna 1848. Prvo, da Be, koji nije elio navui bijes njihova milijunskoga mnotva, nakon svega, nee opozvati osloboenje kmetova i drugo, da vodstvo revolucije, sastavljeno od plemstva takvog kakvo je bilo, ne namjerava nastaviti putem za koji se inilo da ga je izabralo s rujanskom odlukom o ukidanju vinske desetine. U proljetnim mjesecima, radi toga, stanovit broj revolucionarnih radikala predloio je parlamentu da brzo odlui o ukidanju feudalnih podavanja, koja su jo uvijek bila ozbiljno optereenje za seljatvo. U svibnju i u lipnju Mihly Tncsics, koji je u tom pogledu bio pristaa najradikalnijih mjera, iznio je zahtjev da svi posjedi s vie od 2.000 hold (863 ha ili 2 133 jutra) i u posjedu svjetovnih zemljoposjednika treba da budu oduzeti i podijeljeni onima kojima zemlja treba. No, veina liberala odbacivala je prijedloge te vrste, ak i najumjerenije. injenica da su seljaki zahtjevi ostali potpuno nezadovoljeni dodatno je pogodila revoluciju. Jo ozbiljniji problem bilo je potpuno nerijeeno pitanje narodnosti. Pokazatelj njegovih razmjera bili su bezbrojni opljakani gradovi i sela u podrujima s mijeanim stanovnitvom i tisue bezobzirno pobijenih civila. Zbog toga su uskoro ne samo mnogi radikali nego i liberali doli do zakljuka da je pomirenje potrebno. U travnju su predstavnici vladajuih krugova poeli pregovarati s Iancuom, voom ljevice rumunjskoga nacionalnog pokreta i zapovjednikom rumunjske ustanike vojske u Transilvaniji. U svibnju su maarski predstavnici razgovarali s barunom Kulanom, uglednim hrvatskim liberalom, a poetkom lipnja, sa Stratimiroviem, voom srpskih liberala. No, ti su pregovori bili neuspjeni. U proljee godine 1849. maarska je vlada napustila svoju dotadanju politiku i navijestila spremnost da zajami opinsku autonomiju stanovnitvu 78

nemaarskih podruja, ali je i dalje odbijala priznati da nemaarski narodi tvore zasebne nacije. Liberalne voe maarske revolucije do kraja su zanemarivale miljenje to su ga izrazili Albert Plfi, lan Oujske mladei i grof Lszl Teleki, vodea linost oporbe i tada pripadnik krajnje ljevice, da bi maarska revolucija morala priznati zasebne nacionalnosti i isto tako zajamiti im teritorijalnu autonomiju, pretvarajui time zemlju u saveznu republiku, ako hoe sprijeiti pobjedu reakcije. Napokon, u srpnju je maarska vlada promijenila svoju nacionalnu politiku. Sredinom mjeseca, Balcescu, najnepristraniji revolucionarni voa u Vlakoj godine 1848. i tada izbjeglica u Maarskoj, sporazumio se s Kossuthom. Ovaj je priznao zasebnu nacionalnost rumunjskog naroda Rumunjima na veliko Iancuovo zadovoljstvo zajamio samoupravu na razini upanija u kojima su bili veina. Potkraj mjeseca parlament je ista prava protegnuo na svaku nacionalnu manjinu u zemlji. Postupivi tako, utemeljio je, bar u teoriji, znatnu promjenu odnosa snaga izmeu snaga revolucije i reakcije. U to su doba dani maarskoj revoluciji bili odbrojani. Proljetne vojne operacije uvjerile su Habsburgovce da nee moi poraziti Maare bez podrke. Ta spoznaja nije navela Be, kao to je maarska stranka mira bila oekivala, da sklopi sporazum na osnovi uzajamnih ustupaka, nego da zatrai pomo od ruske vojske, andara Europe. Na zahtjev Franje Josipa, velika ruska sila pod zapovjednitvom feldmarala princa Paskievia upala je u Maarsku u lipnju 1849. U suradnji s carskim jedinicama, sada pod zapovjednitvom generala barona Haynaua, te su sile uguile maarsku revoluciju. Za manje od dva mjeseca nakon to je doao u Maarsku, 13. kolovoza 1849., princ je mogao izvijestiti cara Nikolu I.: Maarska lei pred nogama Vaeg velianstva....

RAZDOBLJE APSOLUTIZMA I DUALIZMA Godine despotizma


Neuspjeh maarskog rata za neovisnost godine 1849. pratile su vojna okupacija i krvave represalije. General Haynau izvravao je presudu revoluciji, koju su donijeli car i njegova vlada. Glavne u izdajnike objesiti..., asnike koje su preli Maarima osudit u na smrt. Iupat u korov iz korijena i dati primjer cijeloj Europi kako treba kazniti pobunjenike, te kako se red, mir i spokojstvo mogu osigurati za cijelo stoljee, hvalisao se Haynau. Tijekom tamnih jesenskih dana godine 1849. smjenjivale su se egzekucije. Dana 6. listopada pred streljakim se strojem naao grof Lajos Batthyny. U Aradu je izvrena smrtna kazna nad trinaest generala, istinskih junaka. Imena Lajosa Aulicha, Jnosa Damjania, Arisztida Dessewffyja, Erna Kissa, Kro-lyja Knezia, Vilmosa Lzra, Gyrgyja Lahnera, Krolyja Leiningen-Wester-burga, Jzsefa Nagy-Sndora, Erna Pltenberga, Jzsefa Schweidela, Ignca Trka i Krolyja Vcseya podsjeaju na to da su se Maari, Nijemci i Srbi zajedno borili i zajedno umirali za slobodu. Egzekucije su pratile nesmiljene kazne. Mnogi sudionici revolucije utamnieni su u lancima i u krajnje loim uvjetima. Konfiskacija imovine i prisilno novaenje u vojsku bili su uobiajeni postupci. U slijepoj elji za osvetom habsburka je tiranija daleko prekoraila one granice unutar kojih bi bila mogua neka vrsta pomirenja. Ako je rat za neovisnost stvorio junake, ono to se dogodilo poslije stvorilo je rtve koje nacija nikada nije zaboravila. Nakon 1849. Ugarska je podijeljena: Erdelj je izdvojen, a stvorene su Krunske zemlje pod nazivom Srpska Vojvodina i Temivarski Banat. Podruje sredinje Ugarske podijeljeno je na pet podruja koja su najprije imala vojnu upravu, a poslije su njima upravljali podruni fispns i tzv. zemaljski upravitelji koji su im bili podreeni. Nadvojvoda Albrecht, carev stric, postavljen je na elo okupirane i pripojene zemlje. Stvarna je mo, meutim, bila u rukama Alexandra Bacha, bekog ministra unutranjih poslova. Njegovi ljudi, vojska tzv. Bachovih husara, preplavila je zemlju. Poraena je Ugarska tako pacificirana vojnom okupacijom i potpunim politikim, upravnim 79

i gospodarskim podreivanjem Habsburkome Carstvu. Namjera svega toga bila je da se Ugarska kazni; smatralo se da je ona pobunom protiv habsburke dinastije proigrala svoja ustavna prava. Postupak prema Ugarskoj nije ni u kojem sluaju bio izuzetan: on je odmjeren svim narodima Carstva. Gorka ironija toga vremena bila je u tome to je narode lojalne habsburkoj dinastiji snalo isto ono to je Maarima odmjereno kao kazna: nesmiljena tiranija i liavanje prava. Od reformi iz 1848. habsburki apsolutizam prihvatio je samo oslobaanje kmetova i jednakost pred zakonom. Ukinute su sve ostale teevine konstitucionalizma i slobode. Nacionalna autonomija obeana 1849. ustavom iz Olomoutza, nije bila na vidiku. Zapravo, i sam je ustav odgoen, a zadnjih dana 1851. proglaenje neogranieni carski apsolutizam. Mladi car Franjo Josip bio je sin ambiciozne nadvojvotkinje Sofije i uenik Metternicha i Felixa von Schwarzenberga. Odgojen je u autokratskoj atmosferi koju je obiljeavala udaljenost od naroda i ravnodunost prema nacionalnim tenjama. Franjo Josip drao je da je mu je Bog dodijelio vlast. Bio je to osrednji vladar, neodluan i hladan, zapravo tip dosadnog birokrata, ali radin i odan dunosti. Pokuao je uvrstiti strogo centralizirano Carstvo oslanjajui se na veliku i naizgled monu vojsku, discipliniranu dravnu birokraciju, snanu andarmeriju i policiju, te cijelo mnotvo pijuna i obavjetajaca. elio je germanizirati narodne manjine u sastavu Carstva i sauvati apsolutistiku vlast koju je uveo. K tome je potvrdio privilegije Katolike crkve u konkordatu iz godine 1855. Velika veina Maara mrzila je apsolutizam i protivila se Bachovu reimu. Premda je dvorska aristokracija ostala u dobrim odnosima s Habsburgovcima, nepokolebljivo konzervativna skupina utjecajnih politiara iz redova plemstva bila je nezadovoljna birokratskom centralizacijom, odbacivanjem staroga ugarskog ustava i prezirnim odbijanjem njihove slube. Mali broj plemia, najvie onih osiromaenih, prihvatio je sluenje apsolutizmu, premda se jo vea skupina hrabrih domoljuba trudila pripremiti ustanak. U godinama nakon poraza poelo je tajno organiziranje u Peti, Transdanubiji i u gorju Matra, a posebice u Erdelju. Raunajui na Kossutha i njegove drugove koji su bili u egzilu, urotnici su namjeravali pokrenuti iznenadni svenarodni ustanak. No, austrijske su vlasti otkrile te tajne urote i osudile njihove voe. Nakon toga zabranjeni su ak i bezazleni drutveni dogaaji poput plesnih zabava. Veina imunih zemljoposjednika i sitne vlastele izabrali su put pasivna otpora. Povukli su se na svoja imanja, nisu ulazili u dravnu slubu, odugovlaili su s plaanjem poreza i, gdje god je bilo mogue, varali vlast. Glavni je cilj bio prezirati apsolutizam, ne znati nita o njegovim robovima, kao da ne postoje. Austrijanci se ne trebaju osjeati nigdje (u Maarskoj) kao kod kue... Oni trebaju biti i ostati stranci u ovoj zemlji... Treba ih drutveno izolirati... neka budu poput okuenih koje svi izbjegavaju, ljudi kojih se svi boje. Pasivni otpornije znaio samo povlaenje iz javnog ivota nego i nedostatak ambicije za modernizacijom i izgradnjom graanskoga drutva. Pasivnije otpor stoga kao politika bio nezadovoljavajui, imajui u vidu teke uvjete koje je stvorio apsolutizam. Vei dio nacije nastavio je uzgajati sjeme posijano u ratu za neovisnost. Tijekom 1857. pjesnik Jnos Arany napisao je Pjesnike Walesa; aludirao je pritom na posjet Franje Josipa Ugarskoj: Oko njega tiina gdje god poao u njegovim velkim zemljama preko granice.

Nacija e izdrati
Haynauov i Bachov mir nije potrajao ni desetljee. Apsolutizam se pokazao slabom, tuinskom i zastarjelom graevinom. Njegov unutranji temelj bio je krajnje uzak i, osim neto poslunih birokrata i dvorskoga plemstva, mogao se osloniti samo na oruanu silu. Takva je tvorevina bila osuena na kratkovjenost u Europi gdje se ve proirio liberalni parlamentarizam i gdje su se planovi za ujedinjenje Italije i Njemake ticali i daljnjeg opstanka Habsburkog Carstva. Prvi je udar doao izvana 24. lipnja 1859. Toga su dana Italija i Francuska nanijele teak poraz Austriji kod Solferina. Austrija je izgubila Lombardiju koja se pridruila Pijemontu; ravnotea Habsburkog Carstva bila je naruena. Na tragu poraza, velikom je silinom eksplodiralo nezadovoljstvo u Ugarskoj i u drugim zemljama. Franjo Josip pokuao je obuzdati bujicu 80

uklanjajui s poloaja Bacha i premjetajui nadvojvodu Albrechta, te obeavajui koncesije. Ti potezi nisu umirili puanstvo Monarhije. Dana 15. oujka 1860. prvi se put slavila godinjica revolucije. Studenti su se sukobili s policijom. U toj situaciji stari su konzervativci, oporbeni elementi najbliskiji Habsburgovcima, ponudili plan za umjereno novo ureenje. to je jo vanije, jo se jednom uo glas Istvna Szchenyja. Nakon ivanoga sloma on je u rujnu 1848. otiao u duevnu bolnicu u Dblingu kraj Bea. Kada se oporavio, bio je uasnut vidjevi tetu koja je uinjena desetljeem apsolutizma i tunu sudbinu svoje zemlje. Kada se Bach 1857. u nepotpisanu pamfletu hvalio dostignuima pacifikacije u Ugarskoj, Szcheny se prihvatio pera. Njegova nesmiljeno tona i ironina kritika apsolutizma objavljena u Londonu 1857. odbacila je bilo kakvu primisao o njegovim civilizirajuim uincima. Bekoj policiji nije promaklo Szchenyjevo obnovljeno javno djelovanje. Dana 2. oujka 1860. pretraili su njegov stan u Dblingu i zaprijetili mu. Dana 8. travnja krajnje ojaeni Szcheny poinio je samoubojstvo. Njegova je smrt izazvala narodnu alost i novi val otpora. Toga znaajnog ljeta 1860., kada su Garibaldijevi crvenokouljai oslobodili sjevernu Italiju i kada su maarski domoljubi ve zamiljali Kossuthove i Garibaldijeve legije zajedno du obala Dunava i Tise, Franjo Josip bio je prisiljen uiniti znaajne koncesije. U Listopadskoj diplomi, koja se zasnivala na planu konzervativaca, narodima svojega carstava podario je ustav. Bio je to pokuaj da se apsolutistika vlast uini umjerenijom uvoenjem odreenih mjera ustavnosti. Listopadska je diploma utemeljila Reichsrat s vrlo ogranienim utjecajem i s odreenim brojem imenovanih lanova. Car je elio uvesti umjereni centralizam dajui ogranienu autonomiju provincijama i umiriti Maare djelomino obnavljajui sustav kakav je postojao prije 1848. Taj je pokuaj, meutim, bio osuen na propast. Glavnina maarske javnosti eljela je vie od toga, zahtijevajui ponovno uvoenje teevina godine 1848. Taj se osjeaj izraavao na javnim skupovima u provinciji i prilikom politikih izbornih kampanja. Ni austrijska buroazija nije bila zadovoljna Listopadskom diplomom. Ona je istodobno traila veu ustavnost i jau centralizaciju. Veljaki Patent pojavio se u veljai 1861. On je poveao ovlasti i snagu Reichsrata, ali je istodobno pojaao centralizam. Novi je ustav izazvao jo jae prosvjede u Ugarskoj, posebice u vrijeme izbora za Sabor koji su se odravali u rano proljee. Be je oekivao da e Sabor koji se sastao 6. travnja 1861. prihvatiti novi Ustav i izbor zastupnika u Reichsrat. No, Sabor je bio zadojen duhom 1848. Franjo Josip nije bio okrunjen za ugarskoga kralja i veina zastupnika nije ga priznavala ugarskim legitimnim suverenom. Oni su stoga eljeli jednostavnom rezolucijom odbaciti carevu slubenu objavu. Tu je frakciju vodio Lszl Teleki, istaknuti politiar i Kossuthov prijatelj. (Teleki je zapravo uhien u inozemstvu, u Dresdenu, gdje se bio sastao s prijateljicom, ali je u Ugarskoj osloboen.) Skupina koja se okupljala oko Ferenca Deka priznavala je Franju Josipa kao vladara de facto i eljela je na njegovu objavu odgovoriti tradicionalnom peticijom. U danima prije glasovanja Teleki je poinio samoubojstvo. Neki su njegovi sljedbenici to shvatili kao simbolino upozorenje da bi trebali podrati ideju peticije, koja je ostavljala otvoren put kompromisu. Dvije Dekove peticije bile su pravna i politika remek-djela obrane ustava iz 1848. Vaa Visosti, pie u jednoj od njih, kao kralj Ugarske... (Vi) ne-moete svojevoljno, bez naega pristanka ukinuti bilo koji dio naega sankcioniranog prava. Nepovredivost maarske neovisnosti i ustava bila je u uskoj vezi s priznavanjem prava na sukcesiju: Mi ne moemo rtvovati... ustavnu neovisnost zemlje... bilo kakvoj argumentaciji ni bilo kojem interesu, i mi na tome inzistiramo kao na temeljnom preduvjetu naega narodnog opstanka. Puna obnova steevina 1848. bila je za Be neprihvatljiva, jer je on inzistirao na politici integracije. Sabor je rasputen u kolovozu 1861., a apsolutistika je vlast obnovljena. Sveano prosvjedujui protiv represije i sloma zakonitosti, zastupnici su se mirno razili. Pravni otpor nije prerastao u revolucionarni ustanak, a u tome je imao udjela i nepovoljan razvoj meunarodnih odnosa. Italija nije poela novi rat protiv Austrije, pa Ugarska nije mogla raunati na vanjsku potporu. Kossuth koji je organizirao oporbu u inozemstvu i predvodio Maare u progonstvu, preporuio je da se odbace pregovori. Istodobno je zemljovlasniko plemstvo strahovalo od seljakog nezadovoljstva u vrijeme kada se razmatralo ponovno uvoenje tlake. 81

Zabrinjavali su i obnovljeni nacionalni pokreti nemaarskih naroda i njihovi sve jai zahtjevi za autonomijom. Vodei sloj koji je organizirao maarsku borbu bio je tako izoliran i u zemlji i izvan nje. Zemljovlasniko plemstvo prema tome nije imalo izbora; moralo se vratiti pasivnu otporu i ekati. I ovoga je puta Dek, izdavi upozorenje nakon rasputanja Sabora, odredio smjer: Ako mora biti, nacija e izdrati... ono to oduzmu sila i mo, vrijeme i dobra srea mogu vratiti. Obnavljanje onoga ega se sam narod odrekne uvijek je teko i neizvjesno.

Lajos Kossuth u izbjeglitvu


Nakon poraza rata za neovisnost, otomanska je vlada ponudila utoite za Kossutha i nekoliko tisua njegovih sljedbenika. Kossuth i mala skupina njegovih pristaa najprije su boravili u Sumli, koja je nakon toga pripala Bugarskoj. Poslije, u proljee 1850. Kossuth je poslan u Ktahyu u Anadoliji zato to su ruska i austrijska vlada traile njegovo izruenje. Gotovo posve izoliran od vanjskoga svijeta, Kossuth je radio na organiziranju novog ustanka i na izradi novoga, demokratskog ustava. Napokon, u rujnu 1851. iz prognanstva ga je izbavila amerika fregata Mississippi. Bila je to simbolina gesta koja je pokazivala da uiva simpatije europske i amerike javnosti. Junaku narodne neovisnosti prireena je oduevljena dobrodolica u talijanskim, francuskim i engleskim lukama. Njegov dolazak u London, Manchester i Birmingham pratili su iskazi velika potovanja. Njegovo putovanje u Sjedinjene Drave od prosinca 1851. do srpnja 1852. donijelo mu je jo vie poasti i priznanja. Na znaajnim primanjima u New Yorku, Philadelphiji i u Bostonu Kossuth je nazvan Demostenom moderna vremena, maarskim Georgeom Washingtonom, pa ak i najveim ovjekom nakon Isusa Krista. U likovima Washingtona i Kossutha ljudi su vidjeli prvake zapadne, odnosno istone borbe za slobodu. Poetkom 1852. Kossuth je primljen u Senatu i u Predstavnikom domu amerikog Kongresa, kao prvi Maar koji je doivio tu ast. U svojemu ciceronskom govoru pred Senatom Kossuth je traio da SAD aktivno podupre maarsku borbu za slobodu. Ipak, odvani san u to vrijeme jo nije mogao biti ostvaren; Bijela kua Kossuthu nije ponudila vie od uljudnih rijei. No, za estomjesena boravka u Americi, Kossuth je stekao golemu popularnost i znaajno novano zalee. U prvim godinama svojega izgnanstva Kossuth je organiziranje ustanka i nastavak rata za neovisnost drao glavnim prioritetima. Smjestio se u Londonu i odravao bliske veze s Mazzinijem i ostalim vodeim europskim revolucionarima. Iz Londona je poticao tajno organiziranje u Ugarskoj, ali nije shvaao da suvremenici malokada odmah shvate promjene povijesne klime da je vrijeme revolucija i ustanaka prolo prije mnogo godina. Samo niz neuspjeha i ozbiljnih gubitaka naveo ga je da shvati da e morati ekati pravi trenutak, trenutak kada habsburki apsolutizam bude poljuljan kod kue i izvana. To se dogodilo potkraj 1850-ih godina, kada je u sjevernoj Italiji izbio francusko-austrijski rat. Taj je sukob maarske politike emigrante ispunio novim poletom, pa su 1859. Kossuth, Lszl Teleki i Gyrgy Klapka stvorili Maarski nacionalni direktorij ( Magyar Nemzeti Igazgatsg), neku vrstu izbjeglike vlade. Kossuth je zakljuio sporazum s francuskim carem Napoleonom III., prema kojemu e, u zamjenu za francusku potporu, to tijelo organizirati maarsku legiju u Italiji. Kossuth, Teleki i Klapka tada bi dali znak za ustanak u Ugarskoj, ali tek kada se francuske i pijemontske snage zaista pojave na teritoriju Moharhije. No, nakon dvije vane francuske pobjede (kod Magente i Solferina) rat je iznenada zavrio bez ujedinjenja Italije i bez pomoi koja bi bila pruena Maarskoj. Italija je bila u vrenju; Kossuth je zato najprije otiao u Genovu, a potom u Torino da bi bio blizu pozornice na kojoj su se odvijali odluni dogaaji. Velik broj maarskih asnika i vojnika sudjelovao je u Garibaldijevoj akciji oslobaanja sjeverne Italije 1860. Hrabro su se borili protiv napuljskih trupa u osvajanju Palerma i u okrajima oko Napulja. Istvn Trr unaprijeen je u generala i postao je jedan od Garibaldijevih zamjenika. U to je vrijeme Kossuth zakljuio vojni savez s Cavourom, pijemontskim premijerom koji je upravljao 82

pogonskim kotaem talijanskog ujedinjenja. U ljeto 1860. vanjska pomo Ugarskoj postala je stvarna mogunost. Osim toga, revolucionarno organiziranje i otpor u samoj zemlji znatno su napredovali pod Kossuthovim nadzorom. Sljedea je godina, meutim, donijela razoaranje. Jo jedan rat protiv Austrije nije zapoeo, Cavour je umro, a na kraju je rasputena i Maarska legija. U tijeku tree faze svojeg djelovanja u egzilu, Kossuth svoje nade nije vezao uz obeanja velikih sila, nego uz zajednitvo malih podunavskih naroda. Nakon to su Klapka, Teleki i drugi razgovarali s rumunjskim i srpskim politiarima, Kossuth je 1862. objelodanio plan Dunavske konfederacije. U sklopu takve konfederacije Rumunjska, Srbija, Hrvatska i Maarska imale bi zajednike vanjske poslove, obranu i ekonomska pitanja. Savezno bi vijee bilo odgovorno za to, a kontrolirao bi ga savezni parlament. Jedinstvo, razumijevanje i bratstvo izmeu Maara, Slavena i Rumunja to su moje najvrue elje, moj najiskreniji savjet. To je zalog sretne budunosti svakog od tih naroda. U svakom sluaju, u zadanim meunarodnim i u domaim politikim uvjetima plan je bio neprovediv. Budui da Kossuthova utopija nije ponudila realistinu alternativu, veina maarskih politiara postupno je prihvatila ideju pomirenja s Austrijom na bazi kompromisa. Godine 1866. Prusija je izazvala Austriju zbog pitanja hegemonije u njemakim poslovima. Brze i dojmljive pobjede pruske vojske navele su Kossutha da se nada pruskoj vojnoj pomoi. Nadao se i da e se Austrija raspasti. Kada je zakljuen mir, Kossuth je uporabio svu svoju energiju da bi sprijeio kompromis izmeu Austrije i Ugarske. U nizu studija, lanaka i pisama on je tvrdio da je vezivanje sudbine Ugarske za Habsburko Carstvo, koje je osueno na propast, ravno nacionalnom samoubojstvu. Ugarska e biti lomaa na kojoj e neumoljiva povijesna logika spaliti austrijskog orla, ustrajao je on. ak i u posljednjem trenutku, u svibnju 1867., Kossuth je zaklinjao svojega nekadanjega prijatelja Ferenca Deka da jo jednom razmisli i da ne uvlai zemlju u pogodbu u kojoj ona vie nee biti gospodar svoje sudbine. Nakon Nagodbe 1867. Kossuth se postupno povukao iz aktivne politike. Zakopao se u botaniku i astronomiju, sreivao svoje spise i tjeio se povijeu. Njegova nekadanja arka elja da dovede stvar do kraja iezla je na junim obroncima Alpa i na obalama Ligurskog mora, gdje je traio majinu duicu i sranicu. Tu i tamo progovorio bi o neovisnosti i slobodi. Kazaljke sata pokazuju prelaenje vremena, ali ne upravljaju njime, rekao je. Moje je ime kazaljka sata, ono pokazuje vrijeme koje e doi,... ako je sudbina namijenila ikakvu budunost maarskom narodu. Ta budunost ima ime: slobodna domovina za slobodne graane Maarske. Nakon 45 godina u izbjeglitvu, Kossuth je umro u Torinu 20. oujka 1894. Njegov se pokop pretvorio u veliku nacionalnu demonstraciju, tipinu za to vrijeme.

Nagodba
Premda je revolucija 1848, u sredinjoj Europi bila poraena, revolucionarni se proces nezadrivo probijao naprijed. Dvije su stvari postupno postale jasne. Prva, da je nemogua konsolidacija apsolutizma koji je koio napredak, i druga, da je njegovo zbacivanje revolucionarnim nainom podjednako nemogue. U svemu tome bitni su bili i procesi ujedinjenja koji su se odvijali pod dinastikim vodstvom najprije u Italiji, a potom u Njemakoj. Posebno je vano, meutim, bilo to to je ruski-car uguio poljski revolucionarni ustanak 1863., a liberalna je Europa, puna simpatija za revolucionare, to samo promatrala. I Austrija je osjeala nunost promjena, ali ni konstitucionalizam uveden u zapadnom dijelu carstva, a ni blijedi pokuaji da se pridobiju pouzdane nacije, nisu donijeli eljene rezultate. Austrija je bila sve izoliranija, a njezine su financije bile zbrkane. tovie, Ugarska, zemlja koja se odupirala, nije se mogla ni pod kojim uvjetima integrirati u imperijalnu graevinu. U bekim se politikim krugovima postupno uvrstila ideja da treba postii neku vrstu sporazuma s Maarima da bi carstvo opstalo. Volja da se razmotri mogunost kompromisa jaala je i u maarskome politikom vodstvu, u zemljovlasnike klase i u graanstvu. Sudbina je Poljske sluila kao upozorenje, a prijetila je i 83

mogunost njemakog ujedinjenja. Njemaka se ujedinila pod pruskim vodstvom, s Ottom von Bismarckom na elu, i postojala je mogunost da proguta zapadnu polovicu Habsburkog Carstva. U tom bi sluaju Maarska bila uklijetena izmeu dviju velikih sila, Njemake i Rusije. Istaknuti politiari tog razdoblja bili su vrlo svjesni zemljopisnog poloaja Maarske: zemlju su lako mogle progutati Njemaka i Rusija, prva slijedom politike Drang nach Osten (Prodor na istok), a druga irei se na zapad pod zastavom panslavizma. Dek i njegovi sljedbenici vjerovali su da je ne samo nemogue u tim okolnostima sruiti Habsburko Carstvo nego da takav razvoj dogaaja nije ni poeljan. Bolje je, drali su oni, ostati u okviru ustavne monarhije i postii sporazum s njezinim vladarima nego postati plijenom dviju ekspanzionistikih sila kao neovisna, ali slaba drava. Prognani je Kossuth u Torinu doao do korjenito drukijih zakljuaka. On je smatrao da se Maari radije moraju nagoditi s nacionalnim manjinama nego s velikim silama ili s Habsburgovcima. Kossuth je svoju zamisao uobliio u ve spomenutu nacrtu Podunavske konfederacije. Premda ideoloki znaajan, taj je plan u to vrijeme bio i utopijski i neprovediv. Ne samo da su mu se protivile velike sile nego i oni kojih se najizravnije ticao. Odbacilo ga je maarsko javno miljenje, pa ak i veina Kossuthovih pristaa. U meuvremenu su i ekonomske prilike dobile na znaenju. Trite se otvorilo, to je bilo posljedica gradnje eljeznike pruge i elje da se sudjeluje u velikome europskom napretku koji je u isto vrijeme vodei sloj uinio spremnim optirati za kompromis koji je bio vidljiv u nagodbama postignutim izmeu Austrije i nacionalnih manjina, poput pridobivanja erdeljskih Rumunja. Liberali koji su se u Maarskoj okupljali oko Deka pozdravljali su stoga inicijative za nagodbu koje su najprije dole od austrijskih liberalnih zastupnika, a potom i od samog dvora. Tijekom vie mjesenih tajnih pregovora Dek je razradio uvjete koje je u pogodnom trenutku na Uskrs 1865. objavio u slavnome lanku. Ako bi Be priznao teritorijalnu cjelovitost Ugarske i zakone iz 1848., te imenovao odgovornu maarsku vladu, Dek bi bio spreman pristati da Austrija i Ugarska imaju zajednike vanjske poslove i obranu. Kao znak dobre volje, Franjo Josip suspendirao je Veljaki patent iz 1861. i sazvao ugarski Sabor za kraj 1865. U vrijeme dok je zasjedao Sabor, izbio je rat izmeu Austrije i Prusije u lipnju 1866. Bismarck je zamislio upotrijebiti pruske snage da bi izgurao Austriju s njemakoga prostora prije nego to ga se ujedini pod vlau Berlina. Dana 3. srpnja Austrija je pretrpjela veliki poraz kod Sadowe (Kniggrtz) i bila je prisiljena pristati na mir pod Bismarckovim uvjetima. Poraz kod Sadowe imao je odluno znaenje za Habsburko Carstvo. Duboko potreseno, ono je moglo vratiti ravnoteu i vlast samo sporazumom s Maarima. Napokon, nakon mnogo prepirki i brojnih modifikacija, Dekovi su prijedlozi prihvaeni. Carstvo se moralo pretvoriti u dualistiku dravu s dva sredita, Beom i Budimpetom. Trebalo je stvoriti zajednika ministarstva vanjskih poslova i obrane, kao i zajedniko ministarstvo financija koje bi namirivalo njihove trokove. Trebalo je formirati dvije odvojene vlade i dva zasebna parlamenta. Nagodba ( Ausgleich) je roena. Zajednike bi poslove nadgledalo izaslanstvo koje bi imenovala dva parlamenta. Carine i trgovinski savez izmeu Austrije i Ugarske, kao i povelju Austrijsko-maarske banke imale bi obnavljati obje vlade i oba parlamenta svakih deset godina. Austrijsko Carstvo trebalo je da postane AustroUgarska Monarhija. Dana 17. veljae 1867. Franjo Josip imenovao ugarsku odgovornu vladu s grofom Gyulom Andrssyjem na elu, prijanjim izgnanikom, osuenim 1851. u odsutnosti na smrt. Nakon dugih rasprava 29. svibnja Sabor je izglasovao Nagodbu velikom veinom. Kossuthova su brojna upozorenja bila uzaludna. On je Nagodbu vidio kao smrt nacije, jer e njome Ugarska tegliti tue interese. U svibnju 1867. Kossuth je napisao svoje slavno Kasandrino pismo, u kojemu stoji da e Nagodba maarske susjede pretvoriti u njezine neprijatelje i da e onemoguiti zadovoljavajue rjeenje nacionalnog pitanja... Kossuth je znakovito dodao: ... Europske komplikacije koje su oito na pomolu uinit e nau zemlju metom suparnikih ambicija. Vodee skupine zajedno s preteitim dijelom srednje klase, nisu sluale Kossutha. Pozdravili su Nagodbu i pomirenje koje je ona nagovijestila. Dana 8. lipnja Franjo Josip i njegova ena Elizabeta, koja je 84

osobno suosjeala s Maarima, okrunjeni su uz veliku pompu u crkvi svetog Mafijaa u Budimpeti. udnovatom ironijom povijesti, ugarsku je krunu na glavu Franje Josipa stavio Andrssy, husarski pukovnik, sada odjeven u uniformu husarskog generala, koji je 1851. osuen na smrt, a iju je tjeralicu nakon smrtne presude potpisao sam car. Slavilo se posvuda.

Austro-Ugarska imperij proturjeja


Austro-Ugarska Monarhija bila je prostrana: pruala se od vicarskih Alpa do snijegom pokrivenih planina Brassa, od dalmatinske obale do poljskih Karpata zapravo i vie od toga, sve do lukoviastih kupola Lemberga. Prostor Monarhije prelazio je 600 tisua etvornih kilometara; u vrijeme nagodbe imala je 35 milijuna stanovnika, a u vrijeme-izbijanja prvoga svjetskog rata 50 milijuna. U pogledu teritorija i stanovnitva bila je to trea europska sila, ali glede politikog utjecaja tek na petome ili estome mjestu. U Austrougarskoj javne su ustanove bile carske, kraljevske ili carske i kraljevske. U njemakom je to kaiserlich und kniglich, skraeno k. u. k., pa je Robert Musil, poznati pisac Austro-Ugarskog Carstva govorio o Kakaniji, a Heinrich Benedikt, povjesniar koji je dobro poznavao prilike, o carstvu kontradikcija. Povrno gledajui, Austro-Ugarska je izgledala kao ustavna drava. Na njezinu su se podruju mogli razaznati skromni znakovi napretka, dobre ceste, privlani gradovi, kole i vojarne, birokratski aparat koji je bdio nad graanima i velika vojska na koju su se troila golema sredstva, ali koja je, unato tome, bila meu najslabijima u Europi. Carstvo je obuhvaalo jedanaest naroda. Unutar njegovih granica ivjeli su Nijemci, Maari, esi, Slovaci, Poljaci, Ukrajinci, Rumunji, Srbi, Hrvati, Slovenci, Talijani i desetak manjih etnikih skupina poput idova koji su govorili jidi, viejezinih Cigana, Armenaca, Bugara i srpsko-hrvatskih Muslimana. Austro-Ugarsko Carstvo bilo je zaista moderni Babilon naroda, a to su ti narodi postajali obrazovaniji, to su se manje meusobno razumjeli. Drava se slubeno zvala Austro-Ugarska Monarhija, premda se o njoj obino govorilo kao o Austriji, zbog ega su Maari stalno negodovali. Oni su drali da je carstvo savez dviju neovisnih drava u kojemu je Ugarska stajala nasuprot ostalim zemljama njegova velianstva. Te druge zemlje, kao to je svima poznato, nisu imale zajedniko ime._ Nisu bile poznate pod imenom Austrija jer bi esi, Poljaci i Juni Slaveni to odbili, a vodei austrijski krugovi takoer nisu rabili to ime jer je ono upuivalo na naputanje ideje o jedinstvenom carstvu. Tako je Cislajtanija, nemaarski dio carstva, nazvana kraljevstvima i provincijama predstavljenima u Reichsratu. Dva su dijela Carstva pristajala, kako je rekao Musil, kao crveno-bijelo-zeleni kaput uz crno-ute hlae; kaput je sam po sebi bio u redu, ali hlae su bile tek polovica crno-utog odijela rasparenog 1867. S odreenim sarkazmom moglo bi se rei da je Carstvo bilo jedino bie u svjetskoj povijesti koje je umrlo od vlastite neopisivosti. Carstvo se tako sastojalo od dviju drava, s dvije vlade, dva parlamenta i dva odvojena sustava javne uprave. Dvije polovice carstva esto su se uzajamno ometale i paralizirale mjere druge polovice, premda se nisu mogle mijeati u unutranje poslove druge strane. Jedinstvo carstva predstavljao je njegov vladar Franjo Josip,i zajedniki ministri vanjskih poslova, obrane i financija. Budui da nisu bili odve optereeni poslom, ti su ministri vladali i Bosnom i Hercegovinom nakon okupacije godine 1878. Zajedniki ministri nisu inili vladu i bili su odgovorni samo za svoje portfelje, prije svega caru-kralju. Zasebne vlade, austrijska i ugarska, imale su malo utjecaja na vanjske poslove, a jo manje na vojsku. Zajedniki ministri nisu mogli imati nikakav ustavni utjecaj na unutranje poslove bilo koje polovice Carstva. Posljednju rije u vanim pitanjima uvijek je imao Franjo Josip, vrhovni vojni zapovjednik, a imenovanja su i dalje bila njegov prerogativ. Unato burnoj javnoj raspravi, habsburka je dinastija uglavnom sauvala svoju prijanju apsolutistiku vlast, i premda je Austro-Ugarska imala liberalni ustav, vladalo se u klerikalnom duhu. Iako su graani bili jednaki pred zakonom, svi se nisu smatrali graanima. Parlament se obilno koristio svojom slobodom i zato je veinu vremena bio rasputen. 85

Proglaavanjem izvanrednoga stanja bilo je mogue vladati dekretom. No, svaki put kada se hvalio apsolutizam, Kruna bi naredila ponovnu uspostavu ustavne vlasti. Ozbiljni antagonizmi sve su vie napinjali socio-ekonomsku strukturu Carstva. Unato procvatu kapitalizma, odrala se mona aristokracija. Vodei su aristokrati posjedovali imanja koja su obuhvaala polovicu povrine zemlje i imali su vojsku nadstojnika i poljoprivrednih radnika koji su se o njima brinuli. Materijalni i duhovni posjedi Katolike crkve bili su isto tako netaknuti, kao i njezin politiki utjecaj. Maarsku javnu upravu i dalje je uglavnom dralo plemstvo. Sjajni gradovi Be, Budimpeta i Prag, sa svojim sveuilitima, klinikama, trgovinama, automobilima i eljeznicom, bili su u otroj suprotnosti spram rezultata stoljetne nazadnosti i opresije u seoskim podrujima Galicije, Bukovine, Gornje Ugarske, Erdelja i Dalmacije. U unutranjosti su ivjeli milijuni bezemljaa i siromaha, od kojih je velik broj bio primoran emigrirati. Nacionalno je pitanje bilo u korijenu veine antagonizama unutar Austro-Ugarskog Carstva. Poljaci su imali najvie privilegija, a esi su bili najbogatiji, premda takoer podinjeni austrijskoj hegemoniji. Maarska je vladajua klasa 1868. postigla sporazum s Hrvatskom. Njime su Hrvati dobili iroku autonomiju i pravo na vlastiti parlament. Drugi su narodi imali jo manja prava i sada su bili izvrgnuti ojaanu politikom i kulturnom ugnjetavanju. Osim ouvanja glavnih utvrda apsolutizma i feudalizma, strukturu Austro-Ugarskog Carstva obiljeavao je i sustav hijerarhijske ovisnosti meu narodima. To je olakavalo primjenu naela vladavine divide et impera. No, nestabilnost do koje su dovele nacionalne napetosti potkopavala je naizgled solidnu zgradu dvojne monarhije od samog poetka. U vrijeme Nagodbe, kao i nakon nje, pojavio se plan federativnog rjeenja, koje bi pristajalo nacionalnoj strukturi Carstva. Godine 1871. Hohenwartova je vlada izradila plan kompromisa s esima. Prema tom planu, eka bi u trijalistikom ureenju dobila isti status kao Austrija i Ugarska. Toj su se zamisli, meutim, protivili, austrijski i maarski vladajui krugovi, a i njemaki kancelar Bismarck. Od ideje na kraju nije bilo nita.

Maarski ministar na Ballhausplatzu


Grof Gyula Andrssy Stariji (1823.1890.) bio je izdanak poznate plemike obitelji i miljenik sree. Imao je samo 25 godina kada je u revoluciji 1848. imenovan poglavarom upanije Zempln. Sudjelovao je u ratu za neovisnost, a bio je nazoan i bici kod Schwechata. Andrssy je promaknut u pukovnika kada ga je Kossuth poslao u diplomatsku misiju u Carigrad. Prisiljen da ode u izgnanstvo, vie je godina proveo u Parizu, gdje je ivio bogato i u sreditu javne pozornosti. To to je 1851. u znak mrnje objeena njegova lutka uinilo ga je jo popularnijim u visokome drutvu. Ovaj naoit aristokrat, koji je bio i hrabar vojnik, sjajan jaha i oaravajue duhovit kozmopolit, postao bi popularan gdje god bi se pojavio. Njegova bogata obitelj priskrbila mu je napokon carevo pomilovanje, pa se mogao vratiti u domovinu. Godine 1858. Andrssy se vratio u Maarsku i u godinama ustavnog eksperimentiranja uao u javni ivot kao zagovornik nagodbe i Dekov pristaa. Svoje drugove, zatim cara Franju Josipa i njegovu enu Elizabetu, pa ak i samog Deka oduevio je svojim privlanim nastupom i diplomatskim umijeem. Dek nije bez razloga Andrssyja preporuio za mjesto premijera. U njemu je vidio dravnika kojega je poslala providnost. to je zapravo Dek mislio pod providnou? Andrssy je, sigurno, bio spretan politiar i diplomat, premda su mnogi suvremenici drali da je rije o ovjeku znaajnog talenta, ali ne i o geniju. Sigurno je da je mnogo dugovao svojemu obiteljskom zaleu, drutvenom rangu i domoljubnoj prolosti. No, Andrssyjev najvei posjed bila je sposobnost da stekne povjerenje i simpatije carskog para koji je ivio u hladnoj atmosferi Hofburga. Providnou se moda mogu nazvati i kvalitete koje su u mladoj kraljici probudile duboku naklonost prema nekadanjemu Kossuthovu asniku, lijepom objeenom ovjeku. Dan nakon austrijskog poraza kod Sadowe Elizabeta je preporuila Franji Josipu da 86

Andrssyja imenuje ministrom vanjskih poslova, ili bar ministrom za Ugarsku, jer je sada najpotrebnije da se smire prilike u zemlji. Kao ugarski premijer Andrssy se pokazao vrijednim najveih oekivanja. Postigao je teritorijalno jedinstvo zemlje, ponovno pripojio Erdelj i Vojnu krajinu, te utemeljio zasebnu ugarsku vojsku. Ovo posljednje bilo je veliko dostignue dvadeset godina nakon rata za neovisnost, premda se vojska bitno razlikovala od svoje prethodnice iz 1848.49. Promijenjeni su znakovlje i zastava, ali njezina opremljenost i borbena spremnost daleko je zaostajala za zajednikom carskom i kraljevskom vojskom. Andrssyjeva je vlada iskovala sporazum s Hrvatima i organizirala javnu upravu, zajedno sa sudstvom. Isto tako, poticala je i pomagala gradnju eljeznice i gospodarski razvoj. Donoenje vanih zakona povezano je s imenom teoretiara i pisca baruna Jzsefa Etvsa. U Zakonu o narodnostima iz 1868. stajalo je da, politiki, ugarski dravljani pripadaju jedinstvenoj ugarskoj naciji, to znai da se nije priznavalo nacionalno postojanje i pravo na autonomiju nemaarskih naroda. Ipak, bio je to, prema tadanjim standardima, liberalan zakon. Narodnostima je jamio slobodnu uporabu materinskog jezika na niim stupnjevima sudskog postupka, javne uprave i obrazovanja. Takoer im je davao slobodu kulturnog i politikog organiziranja. Zakon o obrazovanju iz iste godine uinio je obveznom osnovnokolsku naobrazbu i stavio je pod dravnu kontrolu. Ipak, taj zakon nije nita promijenio u pravu narodnosti na obrazovanje na materinskom jeziku ili u njihovu pravu na uporabu vlastitog jezika. U isto je vrijeme vlada uguila seljaki pokret u Panonskoj nizini i u Transdanubiji. Radnikim vodama koji su demonstrirali u korist Parike komune sudilo se zbog izdaje. Vlasti su raspustile demokratske krugove, disciplinirale one vojne udruge koje su podravale duh 1848., ak su eljele zabraniti bilo kakvo javno izricanje pozitivna suda izagnanom Kossuthu. To je pomoglo jaanju liberalnog sustava koji je titio interese zemljoposjednika i gornje srednje klase, i time istodobno pridonosio konsolidaciji Austrougarskog Carstva. Godine 1871. u Dvorani ogledala u Versaillesu proglaeno je Njemako Carstvo. Njemako jedinstvo bilo je stanovita prijetnja Austro-Ugarskoj, i u toj osjetljivoj situaciji Franjo Josip postavio je Andrssyja za ministra vanjskih poslova. Nekada se Andrssyjevo imenovanje pripisivalo njegovu pronjemakom stavu, premda injenice upuuju na to da on poetkom 1870-ih godina uope nije volio Bismarcka. Maarski premijer, koji je njegovao tradicije vanjske politike iz 1848., drao je caristiku Rusiju glavnim neprijateljem. Andrssy je isprva smatrao da je njegova glavna zadaa gurnuti Rusiju u pozadinu; Bismarck ju je, s druge strane, elio uvesti u europske poslove. Andrssy je u poetku pokuavao stupiti u savez s Engleskom, ali nije uspio. Shvativi, meutim, stvarnost europske ravnotee moi, odluio je promijeniti politiku. Savez ruskog, njemakog i austrijskog cara kao utvrda konzervativnog poretka bio je jedino jamstvo sigurnosti Monarhije, Preselivi se u ministarstvo vanjskih poslova u Beu, Andrssy je iao stopama Metternicha i Beusta. Bre od svojih prethodnika shvatio je da Austro-Ugarska nema to traiti na Zapadu: njezina nacionalna politika i ekspanzionistike ambicije smjerale su prema Balkanu. Izvorno se Andrssy nije protivio tenjama malih balkanskih naroda za 1 autonomijom, ako te tenje ne bi potkopale status quo i dovele do ruske prevlasti na tom podruju. Jedan po jedan balkanski su se narodi tada dizali protiv otomanske tiranije, a godine 1877. Rusija se latila oruja da im pomogne. U rusko-turskom ratu te godine sultanovo raspadajue carstvo pretrpjelo je potpun poraz. Sanstefanskim mirom iz 1878. Rusija je dobila Besarabiju i najvei dio Kavkaza. Bugarska, koju se uglavnom smatralo ruskom marionetskom dravom, dobila je ne samo potpunu neovisnost nego i egejsku obalu. Doao je Andrssyjev trenutak; uspio je stvoriti jedinstvenu frontu Engleske, Njemake i Francuske, koje su bile nezadovoljne izgledima za naglo rusko irenje u jugoistonoj Europi. Andrssyje postigao svoj najvei uspjeh na Berlinskom kongresu 1878. Velike su sile srezale ruske aneksije i umanjile ruski utjecaj na Balkanu. Kao protumjera glede onoga to je ostalo, 87

ovlastile su Austro-Ugarsku da okupira Bosnu i Hercegovinu, dvije junoslavenske zemlje koje su do tada bile pod turskom vlau. To je podruje bilo prvi teritorijalni dobitak Carstva od 1815., i iako je okupacija provedena tek nakon ozbiljnih gubitaka i znatnih borbi, ona je ipak bila dobitak. Andrssy je znao brzo iskoristiti povoljan razvoj dogaaja i uvrstiti meunarodni poloaj Monarhije. Godine 1879. zakljuio je obrambeni vojni savez s Njemakom. Prema tome Dvojnom savezu, Njemaka je bila obvezna pruiti vojnu pomo Austro-Ugarskoj ako je napadne Rusija. Tako je Andrssy djelomino uspio postii svoj vanjskopolitiki cilj uspostavljanja protutee ruskom irenju u jugoistonoj Europi. Cijena koju je za to morao platiti bila je razmjerno visoka. Maarsko javno miljenje protivilo se okupaciji Bosne i Hercegovine. Proslavenski je osjeaj izbrisao sjeanje na nekadanju otomansku okupaciju Ugarske i doveo do vala simpatija za Tursku, koji je prodro ak i u Donji dom parlamenta. S druge strane, vladajui krugovi u Beu nisu bili skloni Dvojnom savezu s Njemakom i ta se antipatija proirila i na Hofburg. Andrssyju je pala popularnost u narodu, a izgubio je i povjerenje vladajuih krugova. Andrssyje sporazum s Njemakom.po.tpiao.2, listopada 1879., a Franjo Josip smijenio ga je sljedeeg daha.

Ne diraj lava dok spava


im je umro ovjek kamenoga srca, carski upravitelj grofovije Bihar, njegovi su se sinovi zakleli na vjernost revoluciji i ratu za neovisnost. Obitelj Baradlay iz snanog romana Mora Jkaia oblikovana je prema stvarnoj obitelji Tisza. Stariji sin Lszl Tisza umro je na bojnom polju u Moru, a mlai je sin Klmn, fiziki slabiji, sluio revolucionarnoj vlasti do samoga kraja. Izdrao je nevolje egzila, prikljuio se velikim prosvjedima protiv progona protestanata i sudjelovao u borbama za uspostavu ustavnosti. Nitko nije mislio da e ovaj suhonjavi, teko opisivi kalvinist, ije su naoale i debeli brk inili da izgleda mnogo stariji no to je zaista bio, jednog dana postati stranaki voa. Tisza je svoju politiku poziciju stekao nizom za druge nesretnih okolnosti i nacionalnih nedaa. Nakon to je njegov ujak Lszl Teleki poinio samoubojstvo, Tisza je postao voa oporbe u Saboru iz 1861., a nakon toga i voa narodnog otpora. Nije se prikljuio Deku nakon njegova zakljuenja Nagodbe, smatrajui da je napravio previe ustupaka i time postao odve nepopularan. Ako prihvatimo Nagodbu, rekao je u oujku 1867., vjerujem da emo biti sretniji i imati manje problema. Mi, koji ivimo u naoj zemlji danas, uivat emo veu slobodu, ali emo onemoguiti ponovnu uspostavu pravno neovisne Ugarske. Tisza nije bio protiv same Nagodbe, nego radije protiv uvjeta pod kojima je postignuta. Kao voa lijevog centra u parlamentu, Tisza je 1868. izdao stranaki program, Biharske toke. U njemu je pozvao na ukidanje izaslanstava i zajednikih ministarstava. Takoer je zahtijevao stvaranje neovisne vojske, zajedno s potpuno neovisnim maarskim financijama i trgovinom. Tisza i njegova stranka nisu dugo ostali u oporbenim klupama. Rastua unutranja oporba u godinama nakon Nagodbe, zahtjevi manjih naroda za neovisnou, prijetei razvoj dogaaja na Balkanu, stalni deficit i ozbiljne novane potekoe, sve je to potkopavalo vladajuu Dekovu stranku. Problem je pogoravala injenica da to i nije bila prava politika stranka, ve prije savez frakcija koje su dijelile politiku vlast. Nakon Andrssyjeva odlaska u Be, Etvsove rane smrti (1871.) i umirovljenja boleljiva Deka, stranka se poela raspadati. Kada je situacija postala toliko opasna da je mogla ugroziti i itav dualistiki sustav Tisza je doao kap spas. Njegova se stranka stopila s vladajuom strankom u proljee 1875. i on je uskoro postao premijerom. Suvremenici su ga optuivali da je odbacio Biharske toke i postao prebjeg. Novije premijer odbacivao te optube uz obrazloenje da je njegova domoljubna zadaa preuzeti nadzor nad zemljom u razdoblju krize. Zemlja je Tiszi znaila posjede zemljinoga plemstva, a domoljubna zadaa je oznaavala zatitu dualistikog sustava koji je mogao najbolje sauvati postojei politiki poredak i koji je, prema Tiszi, osiguravao i opstanak maarskog naroda. 88

Kao premijer od 1875. do 1890., Tisza je pokazao sjajnu sposobnost taktiziranja u preivljavanju krize i u izbjegavanju zamki koje bi ugrozile dualizam. Po cijenu dosta velikih rtava, doveo je u red dravne financije i obnovio ekonomsku nagodbu 1877. i 1887. Unato jakoj oporbi u javnosti, podrao je i okupaciju Bosne i Hercegovine. Kako je to sve mogao uiniti u vienacionalnoj zemlji s preteito seljakim stanovnitvom i uz postojanje snane narodne oporbe vlasti? Ime Klmna Tisze povezano je s uvrivanjem politikog sustava dualistike drave. Graansko je pravo bilo krajnje ogranieno jo od prvoga rjeenja 1848., a ovisilo je o imovini i stupnju obrazovanja. Ipak, sa stajalita sustava, broj seljaka i pripadnika nie srednje klase koji su imali pravo glasa bio je prevelik. Da bi sprijeio pristae oporbe da budu izabrani u parlament, Tisza je spretno preinaio izborna ogranienja, uvodei izbornu geometriju koja je favorizirala vladajuu stranku. Zbog toga su se u izbornome procesu javljali agitacija za mjesta u javnoj upravi, podmiivanje glasatelja, korupcija, opijanje i zastraivanje ljudi. U vrijeme dok se sastajao Donji dom, vladajua je stranka uvijek imala veinu meu 413 lanova. Ipak, nije bilo dovoljno da vladajua stranka moe brojano nadmaiti sve ostale u parlamentu. Vladine je zastupnike trebalo ukalupiti, uiniti ih pokornima, a Tisza je znao kako to uiniti. Lijepim rijeima, strogom disciplinom, imenovanjima i openitom patronaom, Tisza je vladajuu stranku podinio sebi. Parlamentarni su zastupnici slijedili vou, generala Tiszu, kao vojnici: zbog toga su razloga suvremenici o njima govorili kao o Mamelucima. Usto, Tisza je na poloaje na dravnoj, zemaljskoj i gradskoj razini postavljao sinove osiromaena zemljoposjednikoga plemstva u sustavu javne uprave koji se neprestano irio. Zahtijevajui odreen stupanj profesionalizma od tih namjetenika, ojaao je javnu upravu, a time i vladu. U provinciji je doveo u red andarmeriju, a u glavnom je gradu uvrstio policijske snage. to je onda bila svrha parlamentarizma? Zato se toliko isticala ustavnost? Zar apsolutizam nije bila prikladnija politika forma? Odgovor je da je ustavnost bila bitna za austrougarski dualizam, kao posljedica borbe protiv habsburkog apsolutizma. Konstitucionalizam je titio Ugarsku od Bea u isto vrijeme legalizirajui vlast koju je nad Maarima, jednako kao i nad nemaarima, vrio vodei maarski politiki sloj. Svaki narod ima ideal koji je kljuan za njegovo postojanje. Maarska je... preivjela prije svega odanou svojem ustavu. Taj ideal treba utkati u monumentalnu zgradu koja e biti izgraena za dva parlamentarna doma, rekao je Tisza 1883., kada su izglasovana sredstva za gradnju nove zgrade parlamenta. U tijeku Tiszina premijerskog mandata ojaao je netolerantni nacionalizam, na drutvenoj razini, kao i na razini vlasti. Tisza je ukinuo Slovaku kulturnu udrugu, slomio politike pokrete meu narodnostima koje su teile autonomiji, njihove voe sudski progonio, te jaao obrazovnu politiku maarizacije. Bio je neosjetljiv za probleme socijalne politike, to je bio zahtjev novoga vremena. Na radniki je pokret gledao kao na proizvod okorjelih agitatora, ali je u isto vrijeme bio uvjeren da je polufeudalna ovisnost poljoprivrednih radnika o zemljovlasnicima prirodna. Za Tiszu je to bila stoljetna veza izmeu gospodara i sluge, neto to je pokuao sauvati i zakonodavnim putem. Tijekom Tiszine vladavine nije bilo veih reformi. Quieta non mgvere, ne diraj lava dok spava, bilo je njegovo naelo vladavine. U tijeku 80-ih godina 19. stoljea, sretnog vremena mira, izgledalo je da se to naelo uspjeno primjenjuje u praksi. Postojao je jedan problem, samo jedan s kojim Tisza nije mogao izai na kraj, problem zajednike vojske. Carska i kraljevska vojska bila je drava u dravi. Ona je jo uvijek Maarsku tretirala kao osvojenu provinciju i iskazivala je malo tovanja maarskim nacionalnim tradicijama i neovisnosti. Javno miljenje, koje se sporo prilagoavalo dualizmu, nije se moglo pomiriti s prisutnou njegove silnike vojske. Svakodnevno je dolazilo do incidenata u kojima su sudjelovali asnici Carske i kraljevske vojske, to je javnost dralo u stanju stalne napetosti. U takvom je ozraenju Tisza poetkom 1889. iznio nove prijedloge o ugarskoj vojsci. Uz prijedlog da se ona ojaa, razliite su toke ograniavale pravo parlamenta da je nadzire, a propisivao se ispit iz 89

njemakog jezika za asnike. Prijedlozi su izazvali opu viku, a pratile su je nebrojene demonstracije. Na kraju ih je vlada bila prisiljena modificirati, ali je, unato tome, izgubila ugled. U roku od nekoliko tjedana godine 1889. pokazalo se koliko je krhko i povrno bilo desetljee mira. Kossuth, koji je povueno ivio u Torinu, osjeao je spontano pulsiranje narodnih tenji. Da bi postale povijest, trebala im je samo povoljna klima. Kada je sve reeno i uinjeno, veliki povijesni problemi ne mogu se suzbiti. Treba ih rijeiti, pisao je Kossuth poetkom 1890. U oujku 1890. Klmn Tisza otiao je s vlasti.

Idemo prema zemlji slobode


Stigla je najmirnija godina iz sretnoga vremena mira: bune kampanje za parlamentarne izbore, ekstravagantne proslave, mahnita poslovna aktivnost, spektakularni steajevi, ozloglaene kartake igre, galantne pustolovine i tajni dvoboji. Gornje su klase uivale poslijenagodbeni napredak. Zato se brinuti zbog dvanaestosatnoga radnog dana, desetaka tisua radnika ili zbog neopisive bijede nekoliko milijuna poljoprivrednih slugu i nadniara? Koga je bilo briga za nekoliko desetaka radnika koji su se povremeno sastajali u kutovima radionica ili u jeftinim gostionicama da bi organizirali i osnivali drutva? Zapravo, samo policiju, i to s primjernom temeljitou. Nakon to je proao egrtovanje, radnik bi ili otputovao u inozemstvo na neko vrijeme ili se zapoljavao. Ako bi pristupio nekoj udruzi za uzajamnu pomo, odmah je postajao objekt policijske pozornosti. uvari zakona i poretka posebno su se bojali radnika koji su se upravo vratili iz inozemstva. Sigurno je da su tamo mogli izuiti zanat, ali su se mogli upoznati i sa socijalistikim idejama, vrlo opasnim idejama, bar to se tie budne policije. Prije Nagodbe postojalo je samo nekoliko desetaka radnikih udruga za uzajamnu pomo. One su pomagale radnika ili njegovu obitelj u sluaju hraniteljeve bolesti ili smrti. U ustavnom poretku radniko se organiziranje nije moglo sprijeiti i mnoile su se udruge za samopomo i samoobrazovanje. One koje su se pod maskom tih problema bavile politikom i zatitom radnikih interesa zvale su se sindikatima.... Nakon Nagodbe, one su bile osnova na kojoj se razvio radniki pokret. Osnovano 1868., ltalnos Munksegylet (Ope radniko udruenje) bilo je prva kiobranorganizacija za takve udruge i radnike kruoke. To je udruenje tijesno suraivalo sa svojim njemakim i austrijskim pandanima. Prema prvoj povelji, cilj je Opeg radnikog udruenja bilo intelektualno unapreivanje radnike klase, uvanje njezinih materijalnih interesa i njezin razvoj u smislu osposobljavanja radnika ne samo za to da budu korisni lanovi drave ve da postanu graani koji su u stanju uivati u prednostima njezina liberalnog ustrojstva. Udruenje je eljelo izvesti radniku vojsku robova iz Egipta nadnice i odvesti je u obeanu zemlju. Zvijezda vodilja u to je vrijeme bio Ferdinand Lassalle. Nije prolo dugo i osnovana je maarska sekcija Prve internacionale, irilo se Marxovo uenje, a unutar udruenja organizirali su se i socijaldemokrati. U samo nekoliko godina Udruenje je ojaalo u Budimpeti i u industrijskim gradovima u provinciji. Mihly Tncsics, glasovit demokrat i lan parlamenta, pristupio je Opemu radnikom udruenju, kao i odreen broj intelektualaca koje su titali socijalni problemi. Udruenje je bilo posebno aktivno u vrijeme Parike komune. Organiziralo je uspjene trajkove i demonstracije te priredilo pogrebne povorke nakon poraza komunara. Zbog tog je razloga drava optuila voe Udruenja za veleizdaju. Sudilo se Krolyju Farkasu, metalskom radniku i jednom od organizatora Internacionale, zatim Antalu Ihrlingeru, tiskarskom radniku, Andrsu Esselu, metalskom radniku, te Viktoru Klfldiju i Lajosu Szvobodi, novinarima. Zsigmond Politzer, sveuilini student i novinski urednik, takoer je bio pod istom optubom, zajedno s jo 22 osobe. Iako je samo Politzer osuen, djelovanje je Udruenja zaustavljeno. Ope radniko udruenje raspalo se godine 1872. Nakon poraza Parike komune, irom Europe-poela je kampanja protiv radnika-socijalista i 90

radnikih organizacija. U Ugarskoj su podzemne struje pokreta preivjele u malobrojnim sindikatima koji nisu istupali u javnosti, a socijalistike je ideje zagovarao socijalistiki tisak. Godine 1873. poela je izlaziti Munks Heti-Krnika, koju je slijedio list Npszava 1877. Ekonomski slom 1873. i duga recesija koja je slijedila takoer su ometali pokret, koji se oporavio tek potkraj 70-ih godina. U njegovu je oivljavanju kljunu ulogu odigrao Le Frankel, jedan od voa Parike komune koji se 1876. vratio u Ugarsku i koji je postao jedan od pokretaa socijalistikog tiska. Iskusan revolucionar i kolovani marksist, Frankel je jasno vidio to treba uiniti: povezati ekonomsku i politiku borbu i brojano ojaati pokret. Zajedno sa svojim drugovima osnovao je Magyarorszgi ltalanos Munksprt (Opu maarsku radniku stranku) godine 1880. To je u osnovi bila socijaldemokratska stranka, premda zbog vladine zabrane nije mogla uzeti takvo ime. Partijski je program otvoreno formulirao socijalistiki cilj: nacionalizaciju zemljoposjeda i svih sredstava za proizvodnju, ukidanje kapitalistikog sustava nadnica i osloboenje radnika. Maarska opa radnika stranka nije, zapravo, postigla nita vano, jer okolnosti nisu tome pogodovale. Za 80-e godine bio je karakteristian mir i Tiszina vlada dobro je pazila da buntovni proleterski agitatori ne bi uznemiravali miran ivot posjednikih klasa. Sama radnika klasa tek je prolazila kroz razdoblje formiranja; po brojnosti je jedva dosezala 100 tisua, a bolje plaeni kvalificirani radnici inili su glavninu organiziranih. Potkraj stoljea tri su imbenika olakala jaanje radnikog pokreta. Prvo, industrijalizacija Ugarske ubrzala se u tijeku prethodnih dvaju desetljea. Budimpeta i okolna regija posebno su se brzo razvijali, a s industrijskim razvitkom rasla je i populacija industrijskih radnika. U nekoliko desetljea glavni su grad okruile tvornice koje su isputale guste oblake dima. Drugo, u 80-im godinama pala je poljoprivredna proizvodnja, pa se bitno pogorao poloaj poljoprivrednoga stanovnitva. Siromatvo, nezaposlenost i beznae ivota na zemlji, sve je to uinilo ljude spremnima prihvatiti socijalistike ideje koje su sada prodrle i na selo. Tree, socijalistiki je, pokret napredovao irom Europe. U mnogim zemljama socijalistike su se stranke formirale na nacionalnoj razini. U ljeti 1989., na stoti roendan Francuske revolucije, predstavnici socijalista sastali su se u Parizu da bi osnovali novu meunarodnu organizaciju. U Parizu se jo jednom ula Marseljeza, ovoga puta sa socijalistikim tekstom. U Beu, Pragu i Budimpeti slono je odjekivalo: Kapital nee vladati nad nama. On koji ivi u prolosti bit e poraen. Mi idemo prema zemlji slobode. Pravda je na cilj...

Doba utemeljitelja
Ugarska je utemeljena nekoliko puta. Utemeljio ju je kralj Stjepan I. nakon maarskog osvajanja Karpatskog bazena, te Bla IV. nakon mongolske invazije 1241. Modernu Maarsku utemeljila je generacija Szchenyja, Kossutha i Deka. Njih su slijedili drugi, s lopatama, industrijskom opremom i poslovnim duhom. Ta je posljednja skupina osnovala banke i tvornice, sagradila eljeznike pruge, gradove i vodovode. Razdoblje od pola stoljea nakon Nagodbe bilo je doba takvih osnivaa. U razdoblju dualizma izmeu 1867. i 1918. ugarsko je stanovnitvo naraslo s 15,4 milijuna na 21 milijun. Obraene su povrine narasle s 25 milijuna na 27 milijuna hektara. Iskrena je i isuena velika povrina zemlje, rijeke Tisa i Dunav regulirane su, movare u Ecsedu isuene. Na poetku tog razdoblja etvrtina je obradive povrine bila neobraena, a na kraju tog razdoblja samo 8 posto. Budui da se obradiva povrina poveala za treinu, i budui da je prosjean prinos povean dva do tri puta, etva se utrostruila. Proizvodnja se penice poveala od 14 na 42 milijuna kvintala, 91

proizvodnja krumpira od 8,5 na 50 milijuna kvintala, a proizvodnja eerne repe s 2,3 na 16 milijuna kvintala. Budui da je zemlja troila samo polovicu vlastite proizvodnje ita, godinje se do 1900. izvozilo 15 do 20 milijuna kvintala. ito se sve vie slalo u inozemstvo u obliku finoga brana. Sirenje i napredak mlinarske industrije u Ugarskoj osnivali su se na golemoj proizvodnji ita. Sedamdesetih godina prologa stoljea Budimpeta je imala najveu mlinarsku industriju na svijetu, a tek potkraj stoljea pretekli su je ameriki gradovi Nova poljoprivredna oprema i strojevi pomagali su razvoj te gospodarske grane. Proirila se uporaba parne mlatilice za ito, a mnotvo je novih strojeva uvedeno u obradu zemlje i etvu. Kao primjer moemo navesti elini plug, oranje na parni pogon i mnotvo sitnijih pomagala. U tijeku vie desetljea napretka maarska je poljoprivreda bila dovoljno snana da moe konkurirati prekomorskom itu, premda su uzgajivai bili teko pogoeni padanjem cijena koje je trajalo dva desetljea. Maarsko je vinogradarstvo preivjelo napade filoksere koja je potkraj stoljea unitila divne vinograde, smanjujui berbu groa na etvrtinu nekadanje. Kriza je pobijeena nakon smjene stoljea, kada su zasaeni novi vinogradi. Da bi se sprijeio pad profitabilnosti ita, poeo je intenzivan uzgoj stoke. U tom se razdoblju stoni fond poveao od 4,5 na 6,2 milijuna grla unato injenici da je izvoz stoke za klanje porastao izmeu dva i tri puta. to je jo vanije, siva dugoroga stoka koja je cijelu godinu provodila na otvorenom uglavnom je zamijenjena uzgojem crvenopjegavih krava, koje su proizvodile mnogo kvalitetnoga mlijeka. Rezultat toga bilo je golemo poveanje dnevne proizvodnje. Tijekom tih desetljea udvostruio se broj svinja, pa je u dobrim godinama dosezao sedam milijuna. Klanje svinja zimi postalo je nacionalni obiaj, neto kao posebna prigoda. Uzlet poljoprivrede potaknuo je razvoj komunikacija i kreditnih olakica. Kronini nedostatak kredita i kvalitetna transporta, oko ega je gorko jadikovao Szchenyi 1830., sada je postao stvar prolosti. Dok su u vrijeme rata za neovisnost postojale samo dvije eljeznike linije, jedna za Vc ijedna za Arad, izmeu Nagodbe i godine 1913. duina se eljenikih pruga poveala s 220 na 22 tisue kilometara. Prevezeni se teret poveao s 3,5 na 72 milijuna tona, a broj putnika s 3,5 milijuna na 200 milijuna. Dok je 1867. u Ugarskoj djelovalo tek ezdesetak malih kreditnih ustanova s ukupnim kapitalom od 700 milijuna kruna, u vrijeme prije prvoga svjetskog rata utemeljena je mrea koja je obuhvaala 5.000 ustanova, i koja je raspolagala s vie od 13 milijardi kruna. Pet najveih banaka imalo je kljunu ulogu u ugarskoj ekonomiji. Unato smetnjama koje su inile zajednika carinska zona i snana konkurencija austrijskih i ekih poduzea, proces se industrijalizacije u Ugarskoj ubrzavao. Kao to se i moglo oekivati s obzirom na prirodne resurse, prehrambena je industrija najvie napredovala, posebice mlinovi, industrija eera i proizvodnja alkoholnih pia. Strojogradnja je bila na razini drugih dijelova Carstva. Napredak je Ugarske bio posebno impresivan u modernim granama proizvodnje, elektrinoj i kemijskoj industriji, u kojima je startala istodobno sa svojim zapadnim susjedima. injenice i podaci govore sami za sebe. Nakon Nagodbe novi su poslovi bujali kao gljive nakon kie: u Ugarskoj je bilo 170 industrijskih dionikih drutava i nekoliko stotina privatnih tvrtki. U njima je radilo manje od 100.000 zaposlenih. Do kraja stoljea bilo je 2.700 registriranih industrijskih pogona koji su zapoljavali 300.000 radnika i imali godinju proizvodnju u vrijednosti od 1.500 milijuna kruna. Sljedee desetljee i pol svjedoilo je o jo dinaminijem napretku: prije samog rata radilo je 5.500 tvornica, a u njima 600.000 radnika, s godinjom proizvodnjom od 3.300 milijuna kruna. Na poetku tog razdoblja u industriji su bili angairani strojevi snage 9.000 konjskih snaga, a na kraju su industrijski strojevi imali 900.000 konjskih snaga, to je poveanje od 100 puta. Posebno se brzo industrijalizirala Budimpeta, koja je imala tramvaje, eljeznike kolodvore, velike tvornice, dim i radnu snagu. Stanovnitvo industrijskih predgraa jpest, Kispest, Erszbetfalva i Csepel koja su nedavno bila samo polja naraslo je od etvrt milijuna na vie od milijuna u tijeku pola stoljea. Fiziki su radnici inili vie od 40 posto te populacije. Ugarski narodni dohodak triput se poveao u tijeku tog razdoblja, a godinja stopa rasta od 2,5 posto bila je znaajna ak i po meunarodnim mjerilima. Ona je pokazivala da je Ugarska, 92

nekada zaostala poljoprivredna zemlja, postala poljoprivredno-industrijska zemlja koja se brzo razvija. Koji su drutveni imbenici stajali iza ovoga velikoga skoka naprijed? Na prvome mjestu treba spomenuti vodei liberalni sloj koji je prepoznao nunost i korisnost modernizacije i ohrabrio razvoj kapitalizma. Gbor Baross, koji je osnovao Ugarsku dravnu eljeznicu i tako stvorio moderni transport u zemlji, bio je jedan od njih. Na drugome mjestu, tu je bila velika skupina sjajnih poslovnih ljudi i poduzetnika koji su vodili velike poslove. Ti ljudi nisu bili sentimentalni filantropi. Oni su grubo eksploatirali i tlaili radnike, ali su bar neto postigli. Henrik Haggenmacher utemeljio je proizvodnju piva i, do odreene mjere, mlinarsku industriju; Sndor Hatvani-Deutsch eerane; Manfrd Weiss kompleks tvornica Csepel; Lo Goldberger vodeu tekstilnu tvornicu u zemlji. Inenjeri, tehniari, izumitelji i velik broj odanih eksperimentatora, dali su bitan prinos napretku. U tim relacijama treba posebno spomenuti Andrsa Mechwarta, sjajnoga glavnog inenjera tvornice Ganz; Tivadara Pusksa, izumitelja telefonske komunikacije; Krolyja Zipernowskyja, Otta Blthyja i Miksa Drija, izumitelja transformatora; Donata Bnkija, izumitelja turbine; Jnosa Csonku, koji je izumio rasplinja, i stotine drugih. I na kraju, premda ne i najmanje vano, priznanje za ovaj veliki skok naprijed mora se odati i industrijskim radnicima, poljoprivrednim radnicima, i seljacima koji su se bili primorani prilagoditi kapitalistikoj radnoj disciplini, koji su uili obrte, koji su se upoznali s materijalima i koji su zaista znali to znai raditi. Njihovo umijee i marljivost izgradili su modernu Ugarsku.

Suton romantizma
U tijeku razdoblja reformi i revolucije, te nakon toga u tekim godinama apsolutizma, nacionalna svijest i javno raspoloenje bili su posve u duhu romantizma. Petfijeve pjesme, Barabsove i Madarszove slike, Erkelove opere (Hunyadi Lszl i Bnk ban) bile su odgovarajui umjetniki izraz borbi u ratu za neovisnost, i radosti i tuge. Sumnje koje su se pojavile nakon poraza, te traenje smisla ljudske egzistencije formulirane su u Az ember tragdija (Ljudska tragedija), duboko filozofskom komadu koji je 1860. napisao Imre Madch. ak je i Jnos Arany, koji je pripadao popularno-pukoj skupini, od romantizma crpao nadahnue za epove i balade koje je pisao u tom razdoblju. Godina 1867. oznaila je kraj revolucionarne faze. Vei dio vladajuih klasa pomirio se s Nagodbom i tako se uselio u historicistiku javnu zgradu austro-ugarskog dualizma. Stigla je otrenjavajua epoha postavljanja temelja i izgradnje. Barun Jszef Etvs, istaknuti pisac, mislilac i ministar obrazovanja, postavio je temelje kapitalistikoga obrazovnog sustava. Agoston Trefort nastavio je njegovo djelo na tom podruju. Tijekom tog razdoblja broj se osnovnih kola poveao s 13.000 na gotovo 17.000, a standardi su bitno unaprijeeni. Broj se uitelja udvostruio, a udio se dravnih i mjesnih kola poveao s 3,5 posto na 28 posto svih kola. Dok u vrijeme Nagodbe polovica ukupnoga broja od 1.1 milijun djece u kolskoj dobi uope nije ila u kolu, 1914. samo 1015 posto djece nije pohaalo kolu. Broj uenika srednjih kola takoer se udvostruio. Na poetku tog razdoblja jedino se maarsko sveuilite, dosta provincijsko, proirilo, a utjecajni politiari i ljudi znanosti utemeljili su modernu mreu fakulteta, Medicinski fakultet i budimpetanske umjetnike akademije stekle su visok ugled u Europi. Tehniko sveuilite u Budimpeti osnovano je 1871. Godinu dana poslije otvoreno je i Sveuilite Franje Josipa u Kolozsvru, a na kraju tog razdoblja nastala su i sveuilita u Debrecinu i Pounu. Tih su godina osnovane Akademija lijepih umjetnosti (1872.) i Muzika akademija (1875.), da se i ne spominju fakulteti pravnih i veterinarskih znanosti, muzeji, knjinice, te niz budimpetanskih i provincijskih kazalita koja su nastala nakon otvaranja Narodnog kazalita u razdoblju reformi. Sve u svemu, kulturni su standardi bitno unaprijeeni: udio nepismenih u ukupnome stanovnitvu pao je s dvije na jednu treinu. Ipak, kulturni su se sadraji vrlo sporo mijenjali. U poeziji se popularno-puka tendencija koju su utemeljili Petfi i Arany nastavila u djelima 93

netalentiranih epigona, dok je romanopisac Mr Jkai pisao i popularizirao romantina djela. Njegovi romani A Rab Rby (Neobina pria o Rab Rbyju), Egy magyar nbob (Maarski Krez), Krpthy Zoltn, Az j fdesr (Novi zemljoposjednik), A kszv ember fiai (Sinovi ovjeka kamena srca), Az arany ember (ovjek zlatnog dodira), Fekete gymntok (Crni dijamanti), izrazili su najfinije domoljubne i junake vrline. U to spada i strasna ljubav prema slobodi, nesebinost i vitetvo. Jkaievi su romani bili prirodno proarani bezbrojnim anegdotama, veseljem i domoljubnim bolom. Taj je pisac postao popularan kao nitko prije njega. On je bio vie od pisca, izdavaa i politiara: bio je predstavnik nacije, najvei pripovjeda i prosvjetitelj tijekom pola stoljea. U tom je razdoblju bilo mnotvo lijepih i plemenitih stvari, ali i velikih samoobmana. Bilo je to razdoblje koje bi bilo imalo vie koristi od trijezne samospoznaje nego od romantizma. Jkaijev istaknuti nastavlja Klmn Mikszth takoer je poeo piui kratke prie i uzbudljive pripovijesti u romantinoj tradiciji: Tth atyafiak (Slovaki prostak), A j palcok (Dobri Palots), Szent Pter esernyje (Kiobran Svetog Petra), Beszterce ostroma (Opsada Besztercea). U tim je djelima radnja izatkana oko anegdota i velikih prevara koje su stoer radnje. Poslije, meutim, Mikszthove anegdote postaju gore i okreu se protiv dekadentna i razuzdana plemstva. Kratke prie i romani koje je pisao potkraj stoljea esto su portretirale, u satirinu raspoloenju, propadanje nekada monoga maarskoga plemstva. Romantizam je cvjetao i na pozornici, i to ne samo onoj Narodnog kazalita. U kazalitima u kojima su velik uspjeh postizali popularni komadi romantizam je takoer bio omiljen. Suosjeajno portretiranje ivota obinih ljudi smjeralo je prema romantinoj idili, ak i u kasnim radovima zaetnika tog anra, Ede Szigligetija i Jszefa Szigetija. Sedamdesetih godina 19. stoljea popularni su se kazalini komadi pretvorili u seljake mjuzikle s pjesmom i plesom koji su uljepavali pozadinu pretvaranja seljatva u graanstvo i predstavljali spektakularnu i patvorenu bliskost s folklorom. Sve to se moe rei o toj produkciji jest to da je Lujza Blaha, maarski slavuj, postigla njome slavu. Glede slave i bogatstva mogla je parirati velikim dramskim umjetnicama, glumicama Mari Jszai i Emiliji Mrkus. Tri su desetljea slavne povijesne slike Viktora Madarsza, Bertalana Szkelyja, Mora Thana i Gyule Benczra obnavljale domoljubni entuzijazam maarske povijesti, a to su inile velikom umjetnikom snagom. Ipak, ak je i u slikarstvu poela blijedjeti privlanost romantizma. Nije bilo sluajno to je vrlo popularni slikar poslijenagodbenog razdoblja bio Mihly Munkcsy, koji je upotrebljavao naturalistike tehnike i ije anrovsko slikarstvo Siralomhz (Prokleta elija) i Tpscsinlk (Tkalci) te slike s povijesnom i religijskom tematikom Krisztus Piltus eltt (Krist pred Pilatom) i Milton sadre i neke dojmljive realistine elemente. U njegovim kasnim radovima, poput Dolaska Maara i Ecce homo ak ni njegova sjajna slikarska vjetina nije mogla prikriti ispraznu teatralnost kasnog romantizma. Istinski moderan slikar fin de siclea bio je tada gotovo nepoznati Pl Szinyei Merse, koji je u svojim velikim slikama Majlis (Svibanjski piknik) i A csalogny (Slavuj) otkrio zrak, svjetlost i boju istodobno s francuskim im-presionizmom. Ferenc Liszt, veliki genij tog doba, radio je do sredine 80-ih godina prologa stoljea. Njegove maarske rapsodije, maarske skice, i csrds uinili su maarsku glazbu poznatu irom svijeta, a utrli su put i uporabi narodne glazbe u skladanoj glazbi. Ferenc Erkel bio je jo uvijek aktivan na poetku tog razdoblja, premda njegove nove opere Dzsa Gyrgy i Brankovics Gyrgy (ura Brankovi) nisu stekle popularnost. Glazbeni se ivot potkraj stoljea istroio i Maarima je bilo teko izabrati izmeu zapadnjake glazbene kulture i novoskladane pseudonarodne maarske pjesme. Maarska kultura s kraja 19. stoljea nestalna je slika. Unato vanim dostignuima masovnog obrazovanja i utemeljenju mree kulturnih ustanova, na mnogim su se podrujima vidjeli znakovi stagnacije i opadanja. Dodue, ljudi velikog talenta poput Jkaia, Erkela, Munkcsyja i posebno Liszta uveli su i odrali visoke umjetnike standarde. Ipak, klasa koja je njegovala kulturu, nekadanje zemljino plemstvo, bila je u opadanju zajedno s nacionalnim romantizmom. Romantino je sunce jo uvijek sjalo, ali ve se bliio suton. 94

Potkraj ovog razdoblja Budimpeta je postala velegrad. Imala je znatnu srednju klasu, inteligenciju europskog izgleda, i radniku klasu. Ti se slojevi vie nisu zadovoljavali zastarjelim ukusima i praznom kulturom plemstva koje je bilo okrenuto prolosti.

Tisuljee
Oko 1890. poelo se dogaati neto vano. Snani premijer Klmn Tisza izgubio je vlast, a oporba je u zemlji ojaala. Osnovana je Socijaldemokratska stranka i socijalistike ideje prodrle su i u udaljena sela Panonske nizine. Krvave su pobune izbile u grofovijama Bks i Csongrd, u olujnom kutku jugoistone Ugarske, a gradovi Oroshza, Bkscsaba i Hdmezvsrhely bili su zapleteni u svoje nemire. Bezemljai i sirotinja, primjerice nadniari i eteoci, traili su vie nadnice, bolje uvjete rada i prava. Ti su ljudi stvorili socijalistike organizacije i zakleli se na vjernost crvenoj zastavi. Prva reakcija vlasti bila je proglaavanje izvanrednoga stanja u Panonskoj nizini i primjena sile. Ipak, pokuala je primijeniti i suptilniji pristup. U to vrijeme ministar financija Sndor Wekerle poeo je dovoditi u red dravne financije, nastavljajui svoje djelo i kada je postao premijer 1892. Prihvaajui zlatni standard, stabilizirao je austro-ugarsku zajedniku valutu, krunu. (Jedan ameriki dolar bio je tada 4.935 kruna.) Te su godine svjedoile o posljednjem oivljavanju maarskih liberalnih tradicija koje su potjecale iz doba reformi, i unato estoku protivljenju Franje Josipa, Bekog suda, utjecajnih konzervativaca i vodeega sveenstva, Wekerleova vlada bila je u stanju ishoditi znaajne liberalne zakone. Ozakonjenje graanski brak i uvedena je dravna registracija roenih, vjenanih i umrlih. Usto, zajamena je sloboda vjeroispovijesti, poput jednakosti judaizma s ostalim vjerama. Wekerle je dobro vodio ekonomsku politiku, a usto je bio i popularan, kao to se moe rei i za Dezsa Szilgyija, liberalnog ministra sudstva velike erudicije. Isto vrijedi i za grofa Albina Cskyja, ministra obrazovanja. Vrlo je cijenjen bio i ministar prometa Gbor Baross, koji je gradio pruge i koji je umro 1892. Unato tome, Wekerleova vlada trajala je samo dvije godine. Na pogrebnoj sveanosti Lajosa Kossutha 2. travnja 1894. doli su do izraza stvarni osjeaji narodnog nezadovoljstva. U isto su vrijeme i Rumunji svijetu iskazali svoje nezadovoljstvo kada su studenti bukuretanskog sveuilita izdali memorandum o loem poloaju svoje subrae u Ugarskoj. Sve konzervativne skupine, politike stranke i vjerske sekte sada su se okrenule protiv Wekerlea. Njegova tolerantna i liberalna politika postala je neprihvatljivo openita, pa je i sam car bio nezadovoljan. Ravnotea prolosti bila je naruena: .1,4,. sijenja. 1895. barun Dezs Bnffy imenovan je premijerom. Godine 1896. slavilo se tisuu godina maarskog osvajanja Dunavskog bazena. Sveanosti, za koje se zemlja pripremala cijelo desetljee, odvijale su se s velikom pompom, a sluile su i zato da vrate ravnoteu i prikriju probleme. Zemlja je sada gledala u proteklo tisuljee puno bitaka. Smjetena na europskom raskriju, meu veim narodima, esto je i sam njezin opstanak bio u pogibelji. Maarska pozicija meu dravama, narodima i kulturama uvijek je bila periferna i to je dovodilo do potlaivanja. Unato svim povijesnim mijenama, Maari su se istodobno borili za opstanak, prihvaanje europske kulture i vlastito prihvaanje. Na kraju 19. stoljea Ugarska je mogla pogledati unatrag na razdoblje mira obiljeeno gospodarskim napretkom, grozniavom izgradnjom i kulturnim postignuima. Nacija je zaista s ponosom mogla obiljeiti tisuu godina svoje povijesti i pola stoljea svojega kapitalistikog razvoja. Organizatori su tih sveanosti, ipak, pretjerali s ponosom, kao i vlasti, slubene institucije i tisak. Dogaaji su se uskoro pretvorili u razmetanje velikoga stila. Fin de sicle upotrijebio je tisuljee da bi popularizirao dravnu mo i da bi u kamenu, eljezu i rijeima obnovio iluziju o maarskom carstvu. U pono na Silvestrovo 1895. zvona su istodobno zvonila u cijeloj zemlji. Svaki grad i svako selo bez obzira na veliinu, slavili su obljetnicu. U travnju je parlament na sveanoj sjednici 95

komemorirao maarsko osvajanje Karpatskog bazena, zahvaljujui providnosti, princu rpdu i Franji Josipu za njihov milostiv doprinos. Dana 2. svibnja kralj je usred velikoga sjaja i u nazonosti glavnih dostojanstvenika Austro-Ugarskog Carstva otvorio tisuljetnu izlobu u dananjemu gradskom parku, koja je bila zamiljena i postavljena posebno za tu prigodu. Izloba je svakako bila impresivna i pokazivala je veliki maarski gospodarski i kulturni napredak, kao i njezino relativno bogatstvo. Uinak je izlobe pojaan brojnim vanim objektima koji su tada otvoreni. Nagykrt (Veliki bulevar) otvorenje za promet, proradila je prva elektrina podzemna eljeznica u Europi, a otvorenje i Most Franje Josipa (dananji Most slobode). Istodobno je poela obnova kraljevske palae u Budimu i Trga heroja, gdje su sagraeni memorijalna kolonada i Muzej lijepih umjetnosti. Jedna sjajna proslava slijedila je drugu. Misa zahvalnosti uz Lisztovu Krunidbenu misu odrana je u crkvi svetog Matijaa, u tijeku koje se naciji obratio prestolonasljednik. Dana 8. lipnja obiljeena je godinjica krunidbe kralja Stjepana I. To je bio posebno grandiozan dogaaj. Predstavnici grofovija i gradova pojavili su se u pratnji konjanika, zajedno s lanovima aristokracije u maarskim sveanim nonjama. Zajedno s predstavnicima institucija i udruenja, ta je povorka krenula budimpetanskim ulicama nosei zastave i transparente. U novoformiranu parlamentu na obalama Dunava Dezs Szilgyi govorio je o znaenju jedinstva nacije i kralja. To je, prema njegovu miljenju, vjeno jamstvo drevne slobode i jedinstva maarskog naroda. Neto poslije, Franjo Josip, kojega su pratili srpski i rumunjski kralj, otvorio je usavreni erdap (dunavski tjesnac koji je bio zajednika granica Austro-Ugarske, Srbije i Rumunjske). Plovidba kroz taj tjesnac bila je opasna dok maarska vlada nije poboljala uvjete. Sud i diplomatski zbor vei su dio godine proveli u Budimpeti, gdje se odravalo i godinje zasjedanje izaslanstava. Zaista se inilo da je oivjelo idilino Kraljevstvo kralja Matijaa. Ipak, bljetava svjetla tisuljetne svetkovine pogaena su ujesen i u novoj se godini sve nastavilo po starom. Godina 1896. donijela je burne parlamentarne izbore i politike bitke, uz jaanje radnikog pokreta. Sljedee su godine zaredali trajkovi meu eteocima i pojaana je aktivnost seoskih socijalista u Panonskoj nizini i u Tiszntlu. Otuda se pojavio i prvi program za podjelu zemlje osiromaenom seljatvu. Taj razvoj nije proao nezapaen: ruralne su socijaliste andari hvatali i odvodili u zatvor, a voe pokreta industrijskih radnika policija je protjerala iz glavnoga grada. Socijalistiki je tisak bio zabranjen, a trajkovi etelaca zakonski su zabranjeni. Siromani slojevi, radnici i nacionalne manjine mrzili su vrstorukaka rjeenja Bnffyjeve vlade, i snano su se i odluno suprotstavili. Parlamentarnoj se oporbi takoer nije sviala Bnffyjeva okrutna politika, a i sama je od nje trpjela. Parlament je oborio Bnffyja potkraj 1898. Maarska je u 20. stoljee ula s gomilom nerijeenih socijalnih i nacionalnih problema. Do toga vremena itavo Habsburko Carstvo bilo je potkopano proturjejima koja su prijetila i samom njegovu opstanku.

Narodi i narodne manjine u dualizmu


Jo od srednjega vijeka sedam naroda: Slovaci, Rusini, Rumunji, Nijemci, Srbi, Hrvati, Maari i neke ratrkane manjine ivjeli su jedni pored drugih u Ugarskoj. Ve smo vidjeli kako su susjedski suivot tih naroda i njihov savez protiv Turaka zavreni irenjem habsburke vlasti. Habsburko je Carstvo bilo vienacionalnu, a vlast je drala njemaka vladajua klasa koncentrirana u Austriji. Od 18. stoljea u Europi je napredovao nacionalizam; nacionalna je svijest tih naroda jaala, a nacionalne su kulture procvale. S vremenom su ak i mali narodi eljeli stvoriti vlastite nacionalne drave, i takav je razvoj imao ozbiljne posljedice za Habsburko Carstvo. Sukobi meu tim narodima zaotrili su se od 1848. do 1849. i u vrijeme maarske revolucije. Pobjedom Austrije, zajedniko neprijateljstvo meu nenjemakim etnikim skupinama stvorilo je odreen osjeaj zajednitva meu njima, premda su problemi ostali nerijeeni, ak i u godinama austrijskog 96

apsolutizma. Nagodba je 1867. stvorila novo stanje. Glavni razlog zato su maarski vladajui krugovi uli u taj savez s Habsburgovcima i austrijskim vladajuim krugovima bilo je ouvanje vlastitih teritorija i politike moi. Nagodba je takoer sluila ouvanju maarskog gospodstva nad nemaarskim manjinama koje su ivjele u Ugarskoj. Tijekom pregovora koji su doveli do Nagodbe, a jo vie nakon to je ona stupila na snagu, politiki voe nemaarskih naroda prosvjedovali su protiv sporazuma koji je uzeo u obzir samo austrijske i maarske interese. Dodue, 1868. Ugarska je donijela Zakon o narodnostima koji je imao zatititi nemaare u zemlji, a iste je godine postignut i sporazum s Hrvatima, koji su tada mogli uivati ogranienu autonomiju unutar Ugarske. Ipak, Zakon o narodnostima bio je uglavnom mrtvo slovo na papiru, a tek mnogo godina poslije maarsko veleposjedniko plemstvo i maarska javnost prihvatili su neznatne ustupke Hrvatima. Drugi su narodi i dalje izraavali svoje nezadovoljstvo. Glavna je prituba bila da zakonodavstvo nakon Nagodbe nije uspjelo priznati zasebne narodne identitete i dati autonomiju i politika prava koja bi njome bila zajamena. Pitanje nije bilo u tome hoe li se narodima dopustiti da napisu peticiju na srpskom, hrvatskom, slovakom, rumunjskom ili njemakom, nego hoe li na osnovi samouprave sela, gradovi i grofovije nositi peat zasebnih narodnih identiteta, smatrao je srpski liberal Mihajlo Polit. Drugim rijeima, cilj mora biti autonomija manjina i nijedan graanin ne smije biti strancem u vlastitoj zemlji. Pod uvrenim dualistikim sustavom politike stranke narodnih manjina imale su malo izgleda za uspjeh. Premda su se manjine smjele koristiti svojim materinskim jezikom i razvijati vlastita ekonomska i kulturna udruenja, vladajui maarski nacionalizam sve je vie prodirao u obrazovanje. Nakon nekoliko godina neuspjenih napora, stranke koje su predstavljale narodne manjine ugasnule su. Prva je bila rumunjska, a slijedile su je ostale. Stranke su postale pasivne, suavajui svoju aktivnost na podruje kulture i ouvanje nacionalne ideje. Posljednja etvrtina 19. stoljea ipak je donijela vane promjene u gospodarskoj situaciji i socijalnoj strukturi narodnih manjina. Moderne kapitalistike metode u poljoprivredi, zajedno s modernim prometom i bankovnim olakicama dosegnule su sredinje i june itorodne ugarske krajeve. U isto su vrijeme stigle i ostale popratne pojave industrijalizacije i civilizacije. Do smjene stoljea planinska istona periferija i Erdelj takoer su se otvorili. U 25 godina koje su prethodile izbijanju prvoga svjetskog rata ak su i te rubne regije doivjele irenje mree eljeznikih pruga. Nastali su industrijski koncerni, a banke su se utrostruile ili uetverostruile i glede broja i glede raspoloiva kapitala. S gledita i ekonomskog i politikog razvoja, treba posebno spomenuti slovaku Tatru, rumunjsku Albinu i Victoriu te srpske kreditne zadrune mree. Nova industrijska naselja i industrijska podruja cvjetala su u Slovacima naseljenoj gornjoj Ugarskoj, kao i u Banatu i sjevernom Erdelju. Zbog ekonomskog razvoja srednja je klasa postala snanija meu nacionalnim manjinama, a u manje razvijenim podrujima srednja se klasa pojavila prvi put. Rast te klase znaio je poetak pretvaranja seljatva u graanstvo, a pojavila se i radnika klasa. Unato znaajnom razvoju rumunjsko i rusinsko drutvo ostalo je preteno agrarno. Udio Rumunja, odnosno Rusina zaposlenih u industriji bio je 8, odnosno 5 posto. Samo 4,5 posto Rumunja i 1 posto Rusina ivjelo je u gradovima. Razvoj graanstva vie je uznapredovao u slovakom, srpskom i hrvatskom drutvu. Samo 70 do 75 posto tih naroda radilo je u poljoprivredi, a udio je zaposlenih u industriji, trgovini i prometu porastao na 15 do 20 posto. Pismenost je najvea bila meu Srbima, Slovacima i Hrvatima: inteligencija tih naroda imala je vanu ulogu. Srbi su imali prilinu zemljovlasniku klasu i imunu srednju klasu, Slovaci su isto tako imali razvijenu srednju klasu, a Hrvati su imali cjelovitu socijalnu strukturu. Budui da su im nedostajali zemljovlasnika aristokracija i sitno plemstvo, drutva manjih naroda bila su demokratinija od maarskog. Njihova je srednja klasa bila manje sklona prihvatiti vrijednosti niega plemstva, i bila je blia nioj srednjoj klasi i seljatvu. U isto vrijeme buroazija u tim etnikim skupinama nije bila glavni neprijatelj i tlaitelj seljatva i radnike klase: to je obiljeje pripadalo velikim austronjemakim, i posebice maarskim 97

zemljoposjednicima i kapitalistima openito. Posljedica je toga bila da je manjim narodima bilo lake iskovati nacionalno jedinstvo da bi se suprotstavili vladi i vladajuim krugovima nego samim Maarima. Velike gospodarske promjene, strukturna transformacija drutva i sve dublja kriza dualistikog sustava na prelasku stoljea bili su povoljni uvjeti za borbu nacionalnih manjina. Takozvani Memorandumski proces iz 1894. u kojemu su sudjelovali voe Rumunjskoga narodnog odbora uzrokovao je znatne nesuglasice. Taj proces, kao i kongres narodnih manjina odran u Budimpeti 1895., pokazao je ne samo oivljavanje nego i snagu nacionalnih osjeaja meu nemaarima. Poetkom dvadesetog stoljea sve stranke manjinskih naroda postale su aktivnije i jae su se ukljuile u politiki ivot. Iza ove promjene skrivala se smjena generacija i sudjelovanje novih klasa u politici: poloaje u Crkvi i u hijerarhiji srednje klase preuzeli su demokratskiji i svjetovniji elementi. Iznad svega stranke manjinskih naroda sada su nastojale proiriti narodnu bazu svojih glasaa i stei potporu radnih klasa. Slijedom toga u njihovim su se novim programima isticale gospodarske i drutvene reforme, te demokratska i politika prava. Zahtjev za nacionalnom neovisnou nije bio prenaglaen, i to je, u svakom sluaju, u prvim godinama dvadesetoga stoljea izgledalo kao udaljeni cilj. elja da se Austro-Ugarsko Carstvo pretvori u federaciju izgubila je vanost, a nigdje se nije otvoreno govorilo o odcjepljenju. U slovakom pokretu redakcija lista Hlas oznaivala je orijentaciju prema esima, narodu koji je bio pod austrijskom, a ne maarskom vlau. Te su novine podravale Pavola Blahoa i Vavroa robra, dok je Milan Hoda izaao s programom Demokratske seljake stranke, a Andrej Hlinka s alternativom u obliku Katolike narodne stranke. U vrijeme njegova oivljavanja Rumunjski su narodni odbor vodili Aurel Vlad, Alexandru Vaida-Voievod i Teodor Mihali, premda su tu ulogu sve vie preuzimali pisac i pjesnik Octavian Goga i istaknuti politiar Iuliu Maniu. Radikalna stranka, popularna meu Srbima, slijedila je populistiko-seljaku liniju Jae Tomia. to se tie stranaka, Hodina i Tomieve suraivale su sa snagama maarske demokracije. Hrvatskosrpska koalicija formirana 1905. predloila je savez s maarskom oporbom i odravala je s njom dobre odnose. No, kada je oporba u maarskoj osvojila vlast nastavljajui nacionalistiku politiku prijanjih vlada, stanje se promijenilo. Godine 1908. Austro-Ugarska je pripojila Bosnu i Hercegovinu (podruje naseljeno Srbima), a nova maarska vlast to je podrala. Maarsko neprijateljstvo prema autonomnoj dravi Junih Slavena kojoj bi baza bila neovisna Srbija time je jasno iskazano. Premda nacionalne stranke srednje klase nisu bile u stanju doi ak ni do privremena sporazuma, postojala je tijesna suradnja radnika i seljaka razliitih narodnih skupina. Slovaki, srpski, rumunjski i maarski radnici borili su se rame uz rame u Seljakoj socijalistikoj stranci Istvna Vrkonija protiv zajednikih tlaitelja. Pokret je bio organiziran tako da pokrije cijelu zemlju i izazove trajkove meu eteocima. U Ugarskoj, za razliku od Austrije, odralo se jedinstvo Socijalistike stranke i sindikalnog pokreta, ak i kada su u okviru Socijalistike stranke poetkom 20. stoljea formirane zasebne slovaka, rumunjska i srpska sekcija i agitacijski odbori. U tijeku tog razdoblja kultura manjinskih naroda prola je kroz velike promjene. Najvanije je to to su se bitno proirili pismenost i osnovno kolovanje. Kulturna udruenja poput Matice slovenske imale su vanu i naprednu ulogu. Nakon zabrane ove posljednje, lokalna udruenje poput rumunjske Astre i Matice srpske nastavile su svoju borbu. Ona su uspjeno njegovala jezike i knjievnosti svojih naroda, prouavale povijest i ohrabrivale narodnu umjetnost. Tisak manjinskih naroda takoer je bio djelotvoran: prije prvoga svjetskog rata bilo je 15 rumunjskih, 15 srpskih i hrvatskih i 13 slovakih dnevnih novina, kao i nekoliko knjievnih i znanstvenih asopisa, koji su izlazili unutar ugarskih granica. Zahvaljujui najvie tome razgranatome kulturnom djelovanju rasle su kulturna razina i nacionalna svijest manjinskih naroda. Oni su bili sve spremniji za vrijeme kada e prvi svjetski rat stvoriti preduvjete za nacionalnu neovisnost i nove saveze.

98

Lice Ugarske
Tisugodinje su sveanosti bile dogaaj uglavnom za maarske vie klase, a sudjelovanje obinih ljudi u proslavama bilo je gotovo zanemarivo. Drutvo koje je u dvadeseto stoljee ulo u slavljenikom i optimistinom raspoloenju bilo je kapitalistiko glede temeljnih drutvenih odnosa i strukture zaposlenih. Maarsko je drutvo steklo u osnovi graanski karakter, premda su preivjeli ostaci feudalizma u obliku aristokracije i sitnoga plemstva. U takvome drutvu glavna crta podjele nalazi se izmeu viih klasa i puka, ali ovdje se mogla zamijetiti i razlika izmeu povijesnog dijela vie klase i novopridolih u tu klasu. Na vrhu drutvene piramide stajala je aristokracija, sastavljena od bogatih zemljoposjednika obdarenih prinevskim, grofovskim, barunskim naslovima. Dodjeljivanjem i darovanjem plemikih poloaja u razdoblju izmeu Nagodbe i prvoga svjetskog rata znatno se poveao broj obitelji koje su nosile plemike naslove, premda su prije samo tri obitelji nosile prinevski naslov, 91 grofovski naslov i 113 barunski naslov. est stotina obitelji imalo je posjede vee od 600 hektara (oko 1.500 akri). Stotinu osamdeset i etiri obitelji imalo je posjed vei od 6.000 hektara (oko 15.000 akri); ti su se veliki posjedi tada zvali latifundije. Plemstvo je jo uvijek zauzimalo vodee poloaje u politikom ivotu, vojsci, diplomaciji, a mnotvo aristokrata imalo je ulogu poasnih direktora velikih tvrtki. Plemstvo je ivjelo odvojeno od ostalih drutvenih slojeva. ivei u udaljenim ladanjskim kuama ili u gradskim rezidencijama, zabavu je trailo u vlastitim klubovima, sklapajui brakove iskljuivo unutar vlastite klase. Kao klasa lojalno je podupiralo habsburku dinastiju. U socijalnome smislu najblie aristokraciji bilo je nie seosko plemstvo koje je imalo 100 do 150 hektara zemlje po obitelji i koje je vrsto pripadalo gornjoj klasi maarskoga drutva na nacionalnoj i lokalnoj razini. Te su zemljovlasnike klase uivale najvei drutveni presti, a njihovi su lanovi popunjavali vana mjesta u vladi i u javnoj upravi. Ipak, mnoge sitnoplemike obitelji izgubile su u tijeku ovog razdoblja dio ili ak itave svoje posjede. Onaj dio seoskog plemstva koji nije bio u stanju prijei na kapitalistiku poljoprivredu teko je mogao gospodarski opstati na svojim imanjima, pa je napustio poljoprivredu. Zaostajui u procesu buruizacije, oni su se zaposlili u javnoj upravi. Zapravo, regrutiranje niega plemstva na te poloaje bilo je toliko masovno da je ta klasa postala potporanj birokratskog aparata koji je kapitalistika Ugarska u to vrijeme trebala. Nie je plemstvo u velikoj mjeri popunilo i redove inteligencije, to se odrazilo na karakter i izgled toga sloja. Pogled na svijet niega plemstva zdruivao je plemiko samoljublje sa snanom povijesnome svijeu. Bilo je tu i domoljubnih osjeaja, koji su se sve vie pretvarali u nacionalizam, te ljubav prema slobodi prvog narataja reforme koji su se brzo pretvarali u konzervativizam. Antidemokratsko stajalite zemljoposjednika takoer je bilo izrazito, zajedno s vrijednosnim sustavom koji je isticao zasluge zemljovlasnitva, poljoprivrede, politikoga djelovanja i javne uprave. Cijenile su se i intelektualne karijere. No, sve vrste javnih slubi poput poslovnog ili trgovakog djelovanja bile su neomiljene, o fizikom radu da se i ne govori. Veliki dio srednje klase i, poslije, nie srednje klase, bilo je njemakog podrijetla ili porijeklom iz drugih narodnih skupina. Ti su ljudi inili veinu bijelih ovratnika i intelektualaca poetkom dvadesetoga stoljea, a oponaali su izgled i nain ivota niega plemstva. Na kraju tog razdoblja broj zaposlenih u spomenutim zanimanjima prelazio je 300.000, a zajedno s lanovima obitelji, taje sredina obuhvaala milijun ljudi. Ne samo politiki utjecaj ve i sama veliina inila je ovu skupinu vanim imbenikom maarskoga drutva. Tijekom ovog razdoblja najbogatiji i najutjecajniji dio srednje klase (mala skupina bankara, tvorniara i velikih poduzetnika) dostigao je velike zemljovlasnike na vrhu drutvene piramide. Podrijetlom mnogi od tih ljudi nisu bili etniki Maari, jer takva poduzetnika srednja klasa nije ni mogla izrasti iz jo uvijek postojeega feudalnog drutva u zaostalim i poljoprivrednim podrujima Ugarske. Obino su poduzetnici bili idovi koji su se naselili u Ugarskoj u prvoj polovici 19. stoljea ili Nijemci, poslovni ljudi ili tehniki strunjaci koji su u Ugarsku doli izmeu 1800. i 99

1900., premda su neki bili maarizirani potomci, grkih, srpskih i armenskih trgovaca koji su se u zemlju doselili u 18. stoljeu. Golemo bogatstvo tih ljudi bila je obilata naknada za njihovo nisko podrijetlo. Za vladavine Franje Josipa nekoliko stotina takvih obitelji steklo je plemike titule, a oko pedeset obitelji, meu kojima 28 idovskih, steklo je rang baruna. Veina je kupovala posjede, palae i pretke za svoje potomstvo. Tako su oni postali pravi maarski aristokrati koji su odijevali maarsku sveanu nonju i nosili poasni ma u sveanim prigodama. Via srednja klasa tako se asimilirala s tradicionalno vodeim klasama u javnom ivotu, i drutvenom ivotu vie klase. No, u poslovnim aktivnostima sauvala je svoje graanske vrline, iji su dio podjednako bili surovo stjecanje i akumulacija, kao i stroga radna etika, odlian poslovni smisao i uputanje u poslovni rizik. Istaknuti industrijalci i bankari bili su Zsigmond Kornfeld, Le Lnczy, Manfrd Weiss, Sndor Hatvany-Deutsch, Henrik Haggenmacher, Le Goldberger, obitelji Fellner, Brll i njihovi suradnici. Ti su ljudi bitno pridonijeli modernizaciji maarskog gospodarstva, razvoju modernoga bankovnog sustava i industrije. Najvei dio srednje klase inili su trgovci, sitni proizvoai, glumci, te fakultetski obrazovani strunjaci. U tijeku tog razdoblja oni su postali brojniji, bogatiji i posjednici sve veih povrina zemlje. To nije vrijedilo samo za Budimpetu nego i za trgovinska i industrijska sredita irom zemlje. Ti su lanovi srednje klase sebi priskrbili vane poloaje, premda je njihova mo da utjeu na vane politike i ekonomske odluke ostala ograniena. to je, dakle, inilo jedinstvenom tu srednju klasu, koja se sastojala od tako razliitih elemenata? Jedna vana stvar koja ih je ujedinjavala bila je njihova odvojenost od radnike klase i od srednjega sloja nemaarskih narodnih skupina. Dosljedno tome, svi su oni vidjeli svoj interes u odranju dualistikoga ugarskoga dravnog i drutvenog sustava. To je samo po sebi bilo nedovoljno da ih ujedini, a vlasnitvo i blagostanje kao obiljeja srednje klase takoer ih nisu mogli drati zajedno. Odreen rang, poloaj i bar svjedodba o zavrenoj srednjoj koli bili su preduvjeti za pristup maarskoj srednjoj klasi. Tome treba dodati poseban pogled na svijet i ostentativno iskazivanje tradicionalnog domoljublja. Jedan od elemenata kohezije srednje klase bila je i sve vea uniformnost naina ivota, koji je, prema jezgrovitu opisu suvremenika znaio stan s tri sobe, kod kue pripravljeni i dnevno svjee poslueni ruak, putovanje eljeznicom i kunu poslugu. To su, uz dobro obrazovanje za djecu, bili statusni simboli srednje klase. Masa zaposlenih pripadnika nie klase, gotovo milijun ljudi, takoer je pripadalo graanskome drutvu. Pojam nia srednja klasa obuhvaao je sloj koji se uvelike razlikovao po zanimanju, prihodima i drutvenom poloaju. Ta se skupina protezala od izglednih obrtnika koji su imali pomonike u postolarskim radionicama i duanima, do siromanih niih inovnika i vojnih doasnika. Unutar nie srednje klase mogla se jasno razaznati crta podjele izmeu pravih malograana sa svojim vlastitim radionicama, duanima, kuom i moda komadiem zemlje ili vinograda i onih koji su izlazili iz toga kruga ivei od vlastita tjelesnog rada. Proirio se jaz izmeu sloja trgovaca na malo i sitnih proizvoaa na jednoj strani i deklasiranih elemenata, rtava kapitalizma, na drugoj strani. Preostali lanovi cehova na dnu nie srednje klase inili su ostatak te posebne drutvene skupine, koja je izgledala konzervativna. Budui da su bili bez vlastite svijesti i vrijednosnog sustava, nisu imali strukturne kohezije. Ispod nie srednje klase bili su na drutvenoj ljestvici smjeteni radnici i siromano seljatvo, milijunske narodne mase.

ivot siromanih
Tko su bili maarski siromasi? Oni koji nisu imali ni zemlju ni bogatstvo, ni osiguranu egzistenciju, ve su ivjeli na tuemu strnitu tako je to vidio Lajos Kiss, strunjak za ivot ovih ljudi. Godine 1900. maarske su siromahe tvorila 2 milijuna nadniara i poljoprivrednih slugu, kao i oko 500.000 siunih vlasnika ije majune parcele nisu bile dovoljne da bi od njih ivjeli. Stotine 100

tisua sitnih posjednika koji su imali lou zemlju, a nisu imali stoku ili poljoprivredne strojeve, takoer se moe ubrojiti u tu kategoriju. Potkraj 19. stoljea, u vrijeme velike poljoprivredne depresije u Europi, ivot siromanih bio je krajnje teak zbog niskih cijena ita i sve veih poreznih optereenja. Neki sitni posjednici pokuavali su popraviti svoj poloaj uzgojem stoke, ali je to zahtijevalo rad cijele obitelji. Druga je alternativa bila dioniarstvo u poljoprivredi, s uvjetima koji su se polako pogoravali, s mlaim sinom ili keri u ulozi nadniara. Tijekom posljednje etvrtine 19. stoljea pritisak siromatva otjerao je seoske siromahe u nadniarstvo koje je trajalo od ranoga proljea do kasne jeseni. S druge strane, ti su ljudi zimi bili bez posla, to je bilo djelomino ublaeno ako je smonica bila puna hrane, a oteano glau ako je bila prazna. Vanjski uvjeti seljakog ivota mijenjali su se sporo i vrlo postupno. U naprednijim podrujima Transdanubije i Panonske nizine sueno blato postupno se zamjenjivalo opekom kao graevnim materijalom, a crijep je potiskivao krov od slame i trske. Pe s dimnjakom bila je velika inovacija. Kuhinja je tako prestala biti zadimljena, ime je postala pogodna za stanovanje. eljezni su tednjaci takoer u ovom razdoblju uli u opu uporabu, bitno mijenjajui i kuhanje i grijanje. Od toga doba prijanja dnevna soba, do tada uvijek prenapuena, izgubila je svoju uobiajenu funkciju i postala prostorija samo za posebne prilike. Kuhinja je preuzela ulogu sredita obiteljskog ivota, sluei svim moguim namjenama od kuhanja do spavanja, te kao poprite susjedskih avrljanja. Promijenile su se i navike vezane za prehranu. Uz penini i raeni kruh (koji su se konzumirali ovisno o regiji i nacionalnosti), te bakote i palentu, krumpir je sada postao glavna narodna hrana. Prije je ovetina bila najuobiajenija vrsta mesa, ali sada je svinjetina zauzela njezino mjesto. Razlog tome bio je to su se svinje mogle uzgajati na malim parcelama zemlje, i premda daju manje mesa, od njih se moe dobiti mnogo masti, slanine i dimljenih kobasica. Na prelasku stoljea samo najsiromaniji nisu klali svinje. Monotoniju rada olakavali su vani blagdani. U tim su prilikama seljaci oblaili svoja najbolja odijela svoje narodne nonje. U devetnaestom je stoljeu bijela iroka lanena odjea zamijenjena slikovitom arenom nonjom, a iznad svega izvezenim folklornim ogrtaem, izvezenim kouljama, jaknama, suknjama i pokrivalima za glavu. Naravno, s vremenom je konfekcijska odjea prodrla ak i u najudaljenija sela; pamune suknje, radna odijela i kratki kaputi samo su neki primjeri. Ipak, obini radni dan obiljeavali su postupci i odjevni predmeti podrijetlom iz grada. Sveane su zgode iznosile na vidjelo narodnu odjeu i osobne predmete koji su vrlo oito upuivali na seljaki status. U drugoj polovici 19. stoljea pojavile su se najljepe regionalne folkkulture: Maty, Kalotaszeg, Kalocsa i mnoge druge. Otra suprotnost izmeu urbanizirani]ega svakodnevnog ivota seljaka i njegove svjesno uvane narodne kulture nije bila samo etnografski kuriozitet, nego je upuivala na dvojnost seljakog naina ivota, na njegovu sve veu stagnaciju i krizu. Veina sitnih seljaka nije uspjela postati trino orijentiranim proizvoaima na isti nain kao to se deklasirani elementi nesposobni da nau posao u industriji nisu uspjeli integrirati u radnike slojeve. Veliku masu seoskog proletarijata inili su sezonski radnici, eteoci, fiziki radnici koji su radili na gradnji cesta i pruga, te sluge na gospodarstvu. Njihov se broj popeo poetkom 20. stoljea na 2 milijuna, a brojei i lanove njihovih obitelji, brojka je prelazila 4,5 milijuna ljudi. Seoski sluge obino su bili za gospodarstvo vezani ugovorima na nekoliko godina. U praksi se to esto pretvaralo u angaman koji je trajao cijeli ivot: imanje je trebalo stalnu radnu snagu i ugovori su se uzastopno obnavljali ako su slugin rad i ponaanje nailazili na zadovoljstvo gospodara. Naknada seoskih slugu sastojala se od malo novca, od plae u naturi i od male parcele. Sluga je imao nabrojene dunosti: radni dan tih ljudi trajao je od svitanja do zalaska Sunca, a o stoci se trebalo brinuti i nedjeljom i na blagdane. Slugina je ena bila duna izraavati zahvalnost poslodavcu svojega mua s nekoliko tjedana neplaenog rada, kao i izvravanjem razliitih malih usluga. Seoski sluga nije smio naputati imanje bez doputenja, nije smio primati goste, i bio je pod 101

nadzorom upana i upravitelja vlastelinstva. Za seoskoga slugu radni je vijek poinjao u ranome djetinjstvu, kada je bio svinjarov pomonik i zavravao u najboljem sluaju ulogom predradnika na imanju. Tijekom stoljea na imanju se razvio zatvoren hijerarhijski sustav koji je bio jednako tako svjestan razlika u poloaju, i osjetljiv na njih, kao to je bila i visoka aristokracija. Na dnu hijerarhije bili su nadniari, iznad kojih dolaze koijai, najprije volovskih, a potom konjskih zaprega. Iznad njih stajali su livrirani koijai, najprestinija od tih triju skupina. Nakon njih dolazili su poljodjelci, s konjuarima i pastirima na vrhu. Obrtnici, kovai, kolari i ljudi koji su upravljali poljoprivrednim strojevima inili su zasebnu kastu; njima se obraalo s gospodine i nisu se mijeali sa seoskim slugama. Narod puste ivio je u velikom siromatvu i nazadnosti jedui, radei i malo govorei. Veina je ivjela u kuama koje su nalikovale na tale, a od poetka 20. stoljea u nastambama za seoske sluge koje je dijelilo vie obitelji, obino dvije ili etiri. Tek nakon 1900. poele su se graditi bolje nastambe za sluge. One su sadravale odvojen prostor za svaku obitelj, ali sa zajednikom kuhinjom. Pokustvo se sastojalo od daanih postelja, slamarica i sanduka. Uobiajena prehrana seoskog sluge sastojala se od mrkve, luka, kruha, palente i slanine, s malo mesa i kolaa na blagdane. etvu i mlaenje ita obavljale su ekipe koje su nazivali etelaki odredi, i koji su regrutirani posebice ljeti. Oni su se zapoljavali na dva ili tri mjeseca, a dobivali su desetinu uroda u novcu. Od poetka 20. stoljea, meutim, udio je etelaca pao na jedanaestinu ili dvanaestinu. Naguran u nekoliko mjeseci, posao etelaca bio je krajnje naporan. to se tie ostatka godine, mogli su biti sretni ako bi nali posao na nekoliko tjedana kao nadniari na poslovima kosidbe, izgradnje ili sjee drva. Kao radnici-migranti, eteoci nisu bili u bliskoj vezi s imanjem ili upraviteljem. Njihov je ivot bio nesigurniji i tei od ivota seoskih slugu, ali su u isto vrijeme bili slobodniji. Njihovo je miljenje bilo manje ogranieno od miljenja seoskih slugu, a imali su i izraeniji poduzetniki duh. Ti su seoski nadniari bili prvi koji su otili u grad da nau sezonski posao; oni su se prvi naselili u gradskim industrijskim predgraima i prvi su se otputili trbuhom za kruhom u druge zemlje. Potkraj 19. stoljea emigracija iz Ugarske dobila je zamah. Tijekom 25 godina koje su prethodile prvome svjetskom ratu Ugarsku je napustilo dva milijuna ljudi, preteno sitni posjednici i poljoprivredni radnici. Njihova je poetna namjera bila najee utedjeti novac da bi kupili zemlju u Ugarskoj, a etvrtina ih se zaista i vratila u domovinu. Neki su stekli zemlju, neki su kupili kue. Ali milijun i pol ljudi emigriralo je zauvijek, najvie u SAD i Kanadu. Ipak, samo treina tih ljudi bili su Maari. Ostali su bili Slovaci, Rusini, Nijemci i Hrvati. Iseljeni Maari teili su se drati na okupu, veinom u blizini Ohioa, Michigana, Clevelanda, Detroita i Pittsburgha, kamo su otili raditi u rudnike. Novi svijet, nova domovina, novi jezik, nova kultura, nov nain ivota sve je to zadalo dosta nedaa prvom, pionirskom narataju maarskih emigranata. Razumljivo, pokuavali su ostati zajedno, teei ouvanju zajednice na koju su bili navikli, njegovali su svoj materinski jezik i ljubav za svoju domovinu.

Potres
Brzi glasnici iz Bea donijeli su 5. listopada 1905. tajne naredbe armijskim snagama u Pounu, Budimpeti, Kassi, Temivaru, Nagyszebenu i u Zagrebu. Snage su imale zauzeti ugarski glavni grad i kljune toke u unutranjosti. No zato je Franjo Josip elio krenuti u rat protiv ugarske polovice carstva? Kriza je zapravo poela u sijenju 1905. Liberalna vlada grofa Istvna Tisze izgubila je na izborima i zavrilo se trideset godina liberalne vladavine. Oporbene su stranke dobile veinu u parlamentu i formirale blok neprijateljski raspoloen prema premijeru. Te su stranke traile koncesije koje su caru bile neprihvatljive, i iz toga je nastala kriza vlade. Tisza vie nije imao 102

veinu u parlamentu, a car-kralj nije elio dopustiti da pobjednika oporba formira vladu u kojoj bi dominirala Stranka neovisnosti. Ustavna mainerija dualizma bila je paralizirana. Najudaljeniji uzroci krize zadirali su u kraj 19. stoljea. Bogati veleposjednik i direktor banke Klmn Szll mogao je kao premijer osigurati samo nekoliko godina mira (1899.1903.). Kriza u odnosima Krune i Ugarske izvirala je iz staroga problema vojske. Kad je Szllova vlada predloila svoj zakon o vojsci 1903., nacionalna je oporba objavila program u kojem se trailo da jezik zapovijedanja u svim ugarskim postrojbama bude maarski i da maarski nacionalni grb bude ukljuen u znakovlje Carske i kraljevske armije. Kada su ti zahtjevi bili odbaeni, oporba je pribjegla opstrukciji rada parlamenta. Ta je taktika bila toliko uspjena da nije mogao biti izglasan proraun, i u svibnju 1903. zemlja je dola u stanje ustavnog vakuuma poznatog pod nazivom ex lex. Ujesen 1903. Franjo Josip je u svom govoru u Chlopyju jasno upozorio maarsku oporbu da nee tolerirati ni potkopavanje jedinstva zajednike vojske ni povredu njegovih carskih prerogativa. Kada je to rezultiralo padom jo jedne maarske vlade, Franjo Josip zatraio je od grofa Istvna Tisze, poznatog po svojoj vrstoi, da formira novu vladu. Sin monog premijera Klmna Tisze, Istvn Tisza, odrastao je u razdoblju kada je liberalizam ve bio u padu i kada je vlast samo trebalo provoditi, a ne boriti se za nju. Od svojeg je oca naslijedio politiki talent; od svog strica grofa Lajosa Tizse njegov naslov, a od svoje obitelji svoje aristokratsko samoljublje. Na prelasku stoljea vladajua je stranka traila vou te odluila da Istvna Tiszu uini politiarem. Tisza, revni kalvinist koji je vjerovao u svoje poslanje, smatrao je sebe politikim Herkulom koji e ponovno uspostaviti red i zakonitost, te poistiti Augijeve tale od dekadentnog parlamentarizma. Od 1903. dalje Tisza se ozbiljno pozabavio opstrukcijom u parlamentu. Nakon privremena uspjeha manji parlamentarni udar u studenome 1904. ostavio ga je izoliranog. Mnogi lanovi njegove vlastite stranke suprotstavljali su se njegovim prisilnim metodama, a oporba, koju je Tisza stalno izazivao, irom zemlje zahtijevala je njegovu ostavku. U toj su situaciji pogoranoj alarmantnim vijestima o revoluciji u Rusiji odrani izbori u sijenju 1905. Ti su izbori nanijeli teak poraz do tada vladajuoj stranci. Stvari su uinjene jo sloenijima injenicom da su, usred politikog metea, radnici takoer poeli svoju borbu. Njihov je cilj bio unaprijediti radne uvjete koji su se pogorali u tijeku ekonomske depresije u prethodnih nekoliko godina. Cijela je zemlja potresena do sri... Radnici u radionicama, tvornicama i na gradilitima obustavili su rad, pisao je list Npszava. Nezadovoljstvo je raslo tijekom proljea i ljeta 1905. Dolo je do velikih trajkova, a jedan je od njih obuhvatio 20.000 radnika u glavnom gradu. A nakon toga, u ljeto, dolo je do trajka etelaca koji se proirio na junu Transdanubiju. Takav razvoj dogaaja, potpomognut demonstracijama, inio je situaciju eksplozivnom. Pod tim okolnostima zemlja se nije smjela ostaviti bez djelotvorne vlade i vrste politike vlasti. U nedostatku boljih mogunosti car Franjo Josip imenovao je 1905. premijerom svojega omiljenog vojnika, Gzu Fejrvryja. On je prije bio ministar obrane i zapovjednik Ugarske kraljevske garde. Donji je dom odmah prosvjedovao, a nezadovoljstvo javnosti bilo je veliko. Nakon to je Fejrvryjevoj neustavnoj vladi izglasano nepovjerenje u parlamentu, parlament je objavio da e pokrenuti tradicionalni oblik narodnog otpora koji postoji jo iz feudalnih vremena. To je znailo da grofovije nee prikupljati poreze, da nee davati svoj godinji broj novaka, te da se nee pokoravati vladinim naredbama. U ljeto 1905. takvu su ideju podupirali konzervativni zemljoposjednici i sveenstvo, koji su patili pod liberalnom vladavinom. Pod tekim pritiskom, vlada je prihvatila prijedlog Jzsefa Kristffyja, ministra unutranjih poslova: da se narodnom otporu treba suprotstaviti uvoenjem izbornih reformi i reformi sustava socijalne skrbi. inei to, vlada bi mogla raunati na potporu Socijaldemokratske stranke, organizirane mase radnika koja je imala nekoliko stotina tisua lanova, radikalne inteligencije i politiara iz redova nacionalnih manjina. Dana 15. rujna pred parlamentom su se odigrale velike demonstracije u kojima je 100.000 radnika zahtijevalo pravo glasa i slobodno sindikalno organiziranje. Kao odgovor na to, oporba je planirala 10. listopada podnijeti vlastite zahtjeve tog 103

dana, naime, trebalo je da se nakon odgaanja ponovno sastane parlament. Nije se bojao da bi zbog toga ministarstvo rata u Beu moglo izdati vojne naredbe. One su bile pripremljene unaprijed i imale su biti provedene u sluaju pobune. No, nita se nije dogodilo 10. listopada 1905. Premda su voe oporbene koalicije glasno prosvjedovali, oni su isto tako traili od svojih pristaa da sauvaju ustavnost i podupru miroljubive napore. Javno su prekorili ispade kojima su radikalni narodni elementi pokazivali svoj borbeni duh. Oporba viih klasa pokazivala je oitu elju za pregovorima i kompromisnim rjeenjem, a njihovu elju za pregovorima poveali su revolucionarni dogaaji u Rusiji, carev Listopadski manifest kojim je uvedeno ope pravo glasa, te moskovski ustanak u prosincu. U tome su smjeru upuivale i demonstracije do kojih je u to vrijeme dolo u Beu i koje su konano dovele do daljnjih izbornih reformi u Austriji. Najprije su se voe oporbe povukli sa svojih prijanjih pozicija i objavili da bi bili zadovoljni naelnim priznanjem pravednosti maarskih vojnih zahtjeva. Kada je, meutim, Franjo Josip vojnim sredstvima raspustio parlament u veljai 1906. i zaprijetio uvoenjem apsolutistike vlasti, voe su oporbe doli do uvjerenja da bi trebalo prihvatiti stajalite Krune. U travnju 1906. oporba je zakljuila tajni pakt s Franjom Josipom u kojemu je potpuno odustala od svojih zahtjeva i pristala formirati vladu na osnovi sporazuma o nagodbi iz 1867., naputajui svoje zahtjeve za vojnim i drugim nacionalnim ustupcima Ugarskoj. Obeala je da e obnoviti ekonomsku Nagodbu kada istekne, a to je zapravo i uinila 1907. Oporba se takoer poduhvatila uvedbe demokratskih izbornih reformi, ali to obeanje Kriza vlade 1905. do 1906. zavrila je naizgled bez rezultata, jer nisu postignuti ni nacionalni ustupci ni demokratske reforme. Nekih je rezultata ipak bilo naime, izala je na vidjelo prava narav oporbe. Njezina kapitulacija pred Franjom Josipom i njezine etiri godine na vlasti pokazale su da se zemljoposjednici i srednja klasa koji su joj pripadali ne razlikuju od stare vladajue stranke. Manipulirali su narodom tradicionalnim nacionalnim geslima, a njihova je vlast bila nedemokratska i ovinistika. Ni potlaeni slojevi, a ni nacionalne manjine nisu mogle nita oekivati od oporbe. Kriza je ipak imala jednu dobru posljedicu: snage demokracije, stvarna nacionalna i socijalna oporba sustavu postala je organiziranija, jaa, i postigla je odreen stupanj kohezije.

Poeci radnikog pokreta u Ugarskoj


Maarski je radniki pokret postao organizirana snaga potkraj stoljea. U svojim poecima doivio je teke progone, posebice pod surovom Bnffyjevom vlau (1895.1899.), kada je gotovo stotinu radnika ubijeno, nekoliko stotina zatvoreno ili deportirano iz glavnoga grada, a brojna sindikalna udruenja i seoski radniki kruoci rasputeni. U svakom sluaju, upravo tih godina radnici su vodili svoju najuporniju i najteu borbu. Godine 1897. rudari su poeli veliki trajk u industrijskoj regiji Resica i Anina, dok je 10.000 graevinskih radnika uinilo isto u Budimpeti. Godine 1897. do 1898. trajkali su eteoci, a val je nemira zahvatio Nyrsg, u Tiszntlu i na jugu Panonske nizine. U travnju 1904. dolo je do prvog eljeznikog trajka u Ugarskoj. Idue godine val je trajkova zahvatio zemlju, a 1906. proirio se sve do Miskolca, Temivara, Rijeke i Nagyvrada. Organiziranje radnika u sindikate odigravalo se brzo. Sindikati su se formirali u svim strukama, a Sindikalno vijee formirano je 1899. kao kiobran-organizacija. I Sindikalno vijee i sindikate vodila je Socijaldemokratska stranka, i to se vodstvo uvrstilo oko smjene stoljea kada su stranku vodili Ern Garami, Jakab Weltner i Dezs Boknyi. Nakon 1908. bivi uitelj Zsigmont Kunfi postaje najutjecajniji voda stranke. Vodstvo Socijaldemokratske stranke vrsto je zagovaralo revoluciju kao konani cilj stranke, zajedno sa stvaranjem socijalistikog drutva. I premda je vodstvo stranke isticalo revolucionarni karakter pokreta, u praksi je eljelo slijediti reformistiki put prilagoavajui se centristikoj liniji izmeu revizionista desnog krila i lijevih revolucionarnih trendova meunarodnoga radnikog pokreta. Glavni zahtjev socijaldemokrata bilo je pravo glasa. Drugi zahtjev bila su graanska prava; zatim nacionalna jednakost; ukidanje privilegija; 104

nacionalizacija rudnika, uma i crkvenih zemljoposjeda; ukidanje povjerbina (neotuivih estica). Taj je program bio u skladu s uvjetima koji su vladali u razvijenim zapadnim kapitalistikim zemljama, i unato injenici to je on uspio stei potporu maarskih radnika, nije uspio zahvatiti dva pitanja temeljna za maarski razvoj. Maarska socijaldemokracija odbacila je ideju podjele zemlje jer je osjeala da bi to bilo suprotno znanstveno utvrenoj tendenciji o koncentraciji sredstava za proizvodnju u vee jedinice. Vodstvo stranke ostalo je kruto na svojim stajalitima, ak i kada je seljaki pokret otvoreno zahtijevao zemlju za milijune seoskih siromaha. Ljudi trebaju kruh, ne zemlju, bila je stranaka parola prvih godina dvadesetog stoljea, ali to je bilo prikladnije za samoopravdavanje, nego za osvajanje siromanih masa na selu. Program Socijaldemokratske stranke nije se otvoreno oitovao o tome treba li Ugarska biti republika, ni o tome treba li zemlja dobiti vee ustupke od Bea. Pitanja samoodreenja manjina i plan osnivanja federacije, koji je ve bio prihvaen u Austriji, takoer su ostali neodreeni. Program je ipak spominjao potpunu autonomiju, izbore za sva tijela i poloaje i ukidanje svih nasljednih slubi i naslova. Takav nain izraavanja ostavljao je mnoge nejasnoe. Nije reeno tie li se to Franje Josipa i znai li potpuna autonomija neovisnu maarsku dravu ili samoodreenje za nacionalne manjine. Ne samo da je program ignorirao takva temeljna pitanja maarskoga politikog ivota, nego se socijaldemokrati ni u praksi nisu uspjeli uhvatiti u kotac s tim osjetljivim problemima. Zapravo je stranka svoje cjelokupne napore usredotoila na postizanje opeg i tajnog prava glasa. Toj je svrsi podinila sve svoje ostale ciljeve, planove, elje, pa ak i ekonomsku borbu radnika, koju je vodila i poticala. Premda se ni socijaldemokratski program ni radniki pokret nisu bavili vrlo vanim pitanjima demokratske preobrazbe i nacionalnog samoodreenja, socijalistike ideje imale su znatan utjecaj u narodu, oblikujui u tome procesu njihovu svijest. U oporbi prema slubenom liberalno nacionalistikom i desniarskome konzervativnom politikom i pojmovnom sustavu, stvorena je socijalistika kontrakultura. Nju je obiljeavala radnika solidarnost, nove ideje, socijalistika knjievnost i kazalite, glazba, pjesma i duh zajednitva u socijalistikim udrugama. Socijalistika kontrakultura privlaila je stotine tisua ljudi, premda lanstvo u organiziranom pokretu nije prelazilo 200.000 ljudi, ak ni u tijeku najuspjenijih razdoblja. Radniki je pokret imao posebno velik utjecaj na radikalnu inteligenciju koja se pojavila poetkom 20. stoljea. Godine 1900. mladi sociolozi, pravnici i politiki publicisti osnovali su list Huszadik Szzad (Dvadeseto stoljee), a godinu dana poslije Udruenje za drutvene znanosti. Cilj je bio istraivati maarsko drutvo da bi se otkrili uzroci maarske nazadnosti, te da bi se identificirao smjer koji vodi prema razvoju. Drutvo je organiziralo temeljite rasprave i pokrenulo sociografsku zbirku Magyarorszg felfedezse (Otkrivajui Maarsku). Ona je otkrivala, jednu za drugom, teke posljedice sustava veleposjeda i vladavine zemljine aristokracije. Na to se upozoravalo kao na izvor siromatva za veinu ljudi, kao na antidemokratski politiki sustav, te tlaenje nacionalnih manjina. Ta je radikalna skupina osnovala ultraradikalnu skupinu slobodnih zidara, Lou Martinovi, te ohrabrivala stvaranje Galilejeva Kruga, koji je organizirao izvanredne teajeve za radnike i pokuavala poticati oivljavanje intelektualnog ivota. Jedna od vodeih intelektualnih figura bio je Oszkr Jszi, a uz njega su stajali suradnici eruditi Pl Szende, Gyula Rcz i Ervin Siab; ovaj je posljednji raskrstio sa socijaldemokracijom. Skupina se u organiziranu obliku pojavila u lipnju 1914., kratko prije izbijanja prvoga svjetskog rata, pod imenom Nacionalna graanska radikalna stranka. Program je ukljuivao ukidanje feudalnih ostataka, reformu zemljoposjeda, ljudska prava, neovisni porezni sustav, zatitu dravnih interesa i jednakost narodnih manjina. Kao zakanjeli zagovornici prosvjetiteljstva, radikali su socijalistike ideje prihvatili kao udaljeni cilj i suraivali su s radnikim pokretom. Zajedno su doli do nove interpretacije domoljublja Tamo gdje je pravda, tamo je domovina! Oni su vjerovali da nacionalna autonomija, koja je bila prisilno zaustavljena i reducirana na parolu, mora biti povezana s programom drutvene obnove. Ponovno su formulirali ideju zemlja i napredak, koja je bila poznata iz doba reformi. Rije zemlja znaila je zemlju cijelog naroda, a 105

progres je znaio drutveni napredak. Zbog toga su ih zvali Drugim naratajem reformista. Potkraj prvog desetljea 20. stoljea, ljeviari razoarani konzervativnim nacionalnim voama Stranke neovisnosti pridruili su se Radikalnoj skupini. Ti ljudi nisu teili ni politikoj karijeri ni ministarskim poloajima, ve su izvorno predstavljali tradiciju 1848. Njihov voa Gyula Justh bio je stari borac za neovisnost i upravo je on napravio prelazak od koalicije zemljoposjednika, javnih dunosnika iz redova sitnoga plemstva i klera prema ideji narodnog domoljublja i ljeviarskih ideala. Tu je promjenu smjera podupirao i mladi aristokrat grof Mihly Kroly, koji je u politiku arenu uao 1910. i uskoro postao voom politiara koji su se zauzimali za neovisnost. Maarska je demokracija polako i zakanjelo izronila iz krugova ljeviarskih politiara koji su se zauzimali za neovisnost, socijalista i radikalnih intelektualaca. To se dogodilo prekasno da bi se sprijeio prvi svjetski rat i njegove posljedice, premda na vrijeme da bi dala perspektivu obnove razboritim i naprednim sastavnicama nacije.

Paun slijee
Ugarska je na prelasku stoljea bila slikovita zemlja. Bila je podjednako otvorena strancima i stranim utjecajima, pa je stoga njezina kultura bila bogata i mijenjala se. Tisuljetni spomenik, obnovljena kraljevska palaa, te golema neogotika zgrada parlamenta, sva su ta zdanja iskazivala nacionalnu tradiciju. Godine 1896. nastala je prva palaa u stilu art nouveau, Muzej primijenjene umjetnosti dna Lechnera. U isto je vrijeme Simon Hollsy zajedno sa svojim uenicima osnovao novu slikarsku kolu u Nagybnyai, a otvoreno je i Kazalite komedija, dom moderne europske glume. Maarsko se drutvo prestrukturiralo, sa znaajnim jaanjem graanstva, pa je i njegov znanstveni i umjetniki ivot postajao sloeniji. Uz tradicionalnu romantinu i popularnu neoklasicistiku kulturu plemstva, pojavili su se i novi, urbani pravci vezani uz srednju klasu, kao i populistika kretanja. Slojevitost i fermentiranje kulturnog ivota najjasnije se oitovalo u knjievnosti. Nacionalnu tradiciju na najvioj je razini nastavio pisac starije generacije Klmn Mikszth. Ipak, u romanima koje je pisao u prvom desetljeu 20. stoljea primjerice u Klns hzassg (Neobian brak) i A fekete vros (Crni grad) nekadanji anegdotalni i veseli ton Mikszthove naracije sve je vie zamjenjivala gorka i otra kritika drutva. Nacionalnu je tradiciju razvodnio Ferenc Herczeg da bije uinio prikladnom za itateljstvo nie srednje klase, i upravo je on propadajuemu plemstvu pridao osobine srednje klase, popularizirajui ih u kratkim priama i lancima u listu j Idk. Romanopisac Gza Grdonyi pribliio je nacionalnu tradiciju narodu, najvie svojim lijepim povijesnim romanima. List A Ht kojega je izdavao Jszef Kiss bio je prva publikacija namijenjena srednjoj klasi u velikome gradu. Tihi prekid s aristokratskom tradicijom bio je sve oitiji u radovima pisaca koji su suosjeali s gradskom sirotinjom i potlaenima. To se posebno odnosilo na radove Sndora Brdyja, pisca koji je utro put novoj knjievnosti. Ferenc Molnr i Jen Heltai, obojica dobri naratori i dramski pisci, bili su najblie duhu budimpetanske srednje klase. Premda se Ferenc Molnr nije preokupirao ozbiljnim problemima maarskoga drutva i nije bio uzbunjen slutnjom prijetee katastrofe, on je, s rafiniranom ironijom, osvijetlio i otkrio svijet vie klase svojega vremena. Uz to, bio je to veliki majstor scene i njegovi su komadi bili puni iskriava duha. Premda moda manje talentiran, Jen Heltai bio je toplija osoba od Molnra. U poeziji, tradicionalno istaknutom anru maarske knjievnosti, nita zaista vrijedno nisu stvorili ni predstavnici popularno-narodne tradicije ni predstavnici novoga, urbanog senzibiliteta. Nositelj revolucionarnih promjena u knjievnosti bila je radikalna demokratska inteligencija, koja je ostavila dojam pojavom literarne scene Endrea Adyja. Ady je bio istaknut pjesnik 20. stoljea, a njegovo znaenje nije bilo samo literarno. Ne samo da je obnovio tematiku i jezik maarske poezije nego je radikalno promijenio njezin odnos prema narodu i naciji. Ady je formulirao novu nacionalnu ideju radikalnoga reformistikog narataja. U svojoj je poeziji otkrio do tada skrivene 106

dubine obinoga maarskog ovjeka. U Adyjevim se poemama mogu uti jezik, glas, patnje i pobuna protestantskoga sveenika, zajedno s dvorskim pjesnicima i kurucima koji su ivjeli skrivajui se. Endre Ady bio je pjesnik maarske due, a istodobno i prorok maarske sudbine. Svojim pjesnitvom, vjerom i djelima ubrzo je stekao i prijatelje i neprijatelje. Ady je bio kljuna osoba maarskoga knjievnoga svijeta u Habsburkom Carstvu. Oko njega su se okupljali inovativni, stvaralaki duhovi, a njegova je zasluga to su Ern Osvt i barun Lajos Hatvany osnovali literarni asopis Nyugat (Zapad). Zapad je poslije stekao veliku slavu jer su se oko njega okupljali najpoznatiji pisci i pjesnici tog razdoblja. Pridruio im se Zsigmond Mricz, Adyjev prijatelj, koji je oivio popularnu narativnu prozu. Meu ostalim pripadnicima toga kruga bili su pjesnik Mihly Babits, majstor forme, koji je naginjao intelektualnoj ekskluzivnosti i ija je umjetnost bila udaljena od Adyjeve. Mihly Babits nastavljao se na batinu Jnosa Aranyja. Jo jedan pisac iz kruga okupljenog oko Zapada bio je Dezs Kosztolnyi, pjesnik vrlo sklon zapadnjakom impresionizmu. Meu ostalima, bili su Arpd Tth, pjesnik njenog jezika koji je suosjeao s narodom; Gyula Juhsz, koji je povezao tradiciju s pobunom, i Frigyes Karinthy, satiriar s filozofskim okvirom miljenja, koji je takoer imao smisao za apsurdno i groteskno. Krug oko Zapada privukao je i one umove koji su bili daleko od materijalizma i radikalne ljevice. Meu njima bili su Dezs Szab, Bela Balzs i Gyrgy Lukcz, veliki filozof tog vremena. Lukcz je u poetku bio idealist, a Ady ga je usmjerio prema novom, naprednom maarskom duhu. Glazbenu tradiciju romantinog razdoblja poetkom 20. stoljea nastavio je Jen Hubay, a poslije ju je modernizirao talentirani mladi glazbenik Ern Dohnnyi. Djelovanje Opere i Filharmonijskog drutva profinilo je glazbeni ukus njihove obrazovane publike, kojaje dolazila iz uskoga sloja maarskoga drutva. Veina srednje i nie srednje klase strasno je sluala operete. Najvie su voljeli beke valcere Johanna Straussa, Ciganskog baruna (Cignybr), a poslije Ferenca Lehra i njegovo duhovito i ivahno djelo Vesela udovica (Vg zvegy). Uskoro su Victor Jacobi, Jen Huszka i Imre Klmn napravili petansku starosjedilaku operetu Kraljica ardaa (Csrdskirlyn), koja je otada najpopularnija. Plemstvo, iji je ukus sve vie postajao slian ukusu srednje klase, vie je voljelo popularne napjeve u maarskom stilu, sentimentalne skladbe Lrnda Frtera i Piste Danka, te melankoline, katkad ivahne, ciganske glazbe, koja je mogla lako rasplakati i razveseliti. To je uskoro dalo zamah nastajanju tzv. popularnih komada temeljenih na seoskom ivotu 19. stoljea, koji su sadravali pjesme skladane posebno u tu srhu. Jo jedan iz tog trenda proizaao rad bio je Ivan Vitez (Jnos Vitez) kada je Pongrc Kacsh uglazbio stihove Jena Heltaia. Razliku izmeu zapadne glazbene kulture i maarskog obiaja pjevanja popularnih pjesama umanjila su dva mlada glazbenika i teoretika Bela Bartk i Zoltn Kodly. Ta dva maarska genija proizala su iz nacionalnog romantizma, ali su uskoro otkrili isti izvor, izvornu petotonsku narodnu pjesmu. Odlazili su na studijska putovanja da bi prikupljali odavno zaboravljene i zanemarene maarske, slovake i rumunjske narodne pjesme koje su nakon toga prilagoavali novim izraajnim formama moderne europske glazbe. Bartokova opera Dvorac Modrobradog i baleti Drveni princ i udesni mandarin arhaini su narodni anr uveli u carstvo profinjene glazbe. Poput Adyjeve poezije, Bartokova je glazba izraavala boli i ovjenost pojedinca koji pripada 20. stoljeu, u ovom sluaju maarskom narodu koji pati. Bartokova i Kodlyjeva djela potaknula su veliku ofenzivu umjetnikih i politikih konzervativaca, ali su unato tome postavila temelj maarskoj glazbenoj kulturi. Prelazak stoljea oznaio je i potpuno novu epohu u povijesti maarskih lijepih umjetnosti. Dodue, poetak te epohe nije oznaavala pojava velikih genija, ali su svejedno stvorena djela znaajne vrijednosti. Kao i u knjievnosti, glazbi i kazalitu, i u lijepim umjetnostima bila je vidljiva trolana podjela kulture i ukusa. Tradicionalni krugovi odbacivali su inovacije, ukljuujui i rani impresionizam Pala Szinyeia Marsea, a ak i veliki majstori poput Gyule Benczra i Bertalana Szkelyja nisu bili skloni novim kretanjima. Inovacije u krilu srednje klase bile su kola iz 107

Nagybnye i iznad svega Kroly Ferenczy svojim slikama. Oni su bili nadahnuti francuskim impresionizmom i obdareni smislom za svjetlo i zrak. Art nouveau prelaska stoljea nadahnuo je slikarstvo Jnosa Vaszaryja i posebice Jzsefa Rippl-Rnaia, istaknutog umjetnika kolovanog u Parizu. Iz kruga inovatora probila se mala avangardna skupina poznata kao Osmorica. Ona je okupljala slikare koji su dijelili naglaeno konstruktivistiku viziju Krolyja Kernstoka. Mnogi njezini lanovi konano su raskinuli s tradicionalnom izraajnom formom i preli na apstraktnu umjetnost. U tom su krugu bila i dva iznimno nadarena umjetnika toga vremena Tivadar Csontvry Kosztka i Lajos Gulcsy koji se ne mogu svrstati ni u jednu od navedenih kategorija. Obojica su slikala arobnu stvarnost koja se nalazi iza vidljivog svijeta. Pune simbola, Csontvryjeve biblijske scene teile su izgubljenom zajednitvu i identitetu, kao i Gulcsyjev svijet iz snova, Naconxypan, sa svojim bezvremenim stanovnicima s drugoga svijeta. Tijekom ovoga razdoblja maarski je znanstveni ivot takoer bujao. Uei od Nijemaca a poslije i od Francuza i Britanaca drutvene su se znanosti brzo razvijale. Isto je vrijedilo za pravne i povijesne znanosti obje tradicionalno popularne u Maarskoj a takoer i za lingvistiku i knjievnu povijest. Novi je napredak nastao utemeljenjem prirodnih znanosti. Lornd Etvs postao je slavan ne samo zbog svojeg otkria uporabe njihala u geolokim istraivanjima nego i svojim teorijama mjerenja sile tee i magnetizma. Uz Etvsa, i dijelom pod njegovim vodstvom, pojavila se i prva velika kola maarske matematike, koja se proslavila u imenima Gyule Kniga, Jzsefa Krschka, Lipta Fejra i Frigyesa Riesza. Taje kola stvorila velike znanstvenike poput Jnosa Neumanna, koji je bitno unaprijedio teoriju broja i skupa; Le Szilrd i Jen Winger, koji su obojica bili izvrsni nuklearni fiziari. U tom se razdoblju, uza svjetski poznatu medicinsku kolu u Beu, pojavila i budimpetanska Medicinska kola. To se dogodilo zahvaljujui izvrsnim lijenicima poput Frigyesa Kornyia, Jnosa Balassa, Endrea Hgyesa i drugih. To se dogodilo kao da je obiljem velikih talenata na svim poljima umjetnosti i znanosti neka via sila htjela nadoknaditi stoljea maarske osrednjosti. Poetak 20. stoljea svjedoio je pojavi mnotva izvrsnih pisaca, umjetnika i znanstvenika. U bici koja se vodi intelektualnim orujem pobjeda je ve njihova, pisao je 1907. Endre Ady. Doi e vrijeme kada e oni pobijediti i u politikoj bici. To e biti ponovno roenje Maarske. To je vrijeme zaista dolo, premda ne onako kako su predvidjeli Ady i njegovi suradnici prije prvoga svjetskog rata. Mnogi vodei maarski intelektualci, umjetnici i mislioci ubijeni su u borbama ili su doivotno obogaljeni. Poraz u ratu i neuspjeh dviju revolucija koje su slijedile slomili su duh veine preostalih, tjerajui ih da ili potrae utoite u inozemstvu ili da ive zaboravljeni u domovini.

Put u Sarajevo
Politika kriza 1905., praena nesmiljenom klasnom borbom i nacionalnim otporom irom zemlje, u odreenoj je mjeri razbistrila politiku situaciju. Nakon trideset godina nacionalna je oporba napokon dola na vlast ali se nita nije promijenilo. To se dogodilo unato injenici to je Stranka neovisnosti, koja je 1906. osvojila veinu mjesta u parlamentu, bila stjecite nacionalnih elja i nada. Ustavna je stranka obeala nacionalne reforme, a Katolika narodna stranka socijalne. To se, meutim, nije dogodilo za vrijeme Wekerleove vlade (1906.1910.) koju su podupirale te stranke. Dodue, zemljoposjednici su dobili visoke cijene poljoprivrednih proizvoda kao to im je bilo obeano, a srednja je klasa dobila znatnu novanu potporu za razvoj industrije. Isto tako, uvedeni su novi propisi prema kojima je radila administracija i njihove su plae porasle. tovie, nacionalistiko javno miljenje bilo je umireno novim zakonom o obrazovanju koji je smjerao maarizaciji. No, vane nacionalne reforme uvoenje maarskog kao slubenog jezika u maarsku vojsku, stvaranje neovisne carinske zone i uvoenje opega prava glasa nisu provedene. Godine 1906. car Franjo Josip ak je pristao na uvoenje opega prava glasa, ali to nije nita 108

promijenilo. Ujesen 1907. Wekerleova je vlada zadnji put obnovila ekonomsku Nagodbu s Austrijom, premda su ugovoreni uvjeti bili nepovoljni za Ugarsku. U vladi je bilo velikih imena. Njezin je lan bio grof Gyula Andrssy mlai, mislilac, pisac i stranaki voa; grof Albert Apponyi, talentiran govornik; Ignc Darnyi, poljoprivredni strunjak; grof Aladr Zichy, sin osnivaa Katolike narodne stranke; Ferenc Kossuth, sin Lajosa Kossutha, koji je, meutim, bio blijeda sjena svojega slavnog oca. Vrijeme dok je negdanja oporba bila na vlasti bacilo je svjetlo na pravu prirodu maarske politike. Stvarna alternativa tradicionalnom liberalizmu nije bio konzervativni liberalizam, koji je predstavljala oporba, ve radikalna demokracija. Seljatvo i nia srednja klasa to su sada poeli uviati. Godine 1906. Andrs chim osnovao je svoju Seljaku stranku u Bkscsabi, i to je bio prvi put da je politika stranka povezala pitanje politike demokracije sa zahtjevom za podjelu zemlje. Uzalud su chima liili mjesta u Parlamentu i uzalud su ga klevetali, optuivali i napadali. Popularnost njegove stranke brzo je rasla u unutranjosti zemlje u Olujnom kutku, kao i u Panonskoj nizini. Godine 1908. na stranaki kongres u Cegld doli su predstavnici 400 mjesta, meu kojima je bilo i dosta nemaara. Taj kongres, u tijeku kojega je otkriven spomenik velikome seljakom voi Gyrgyu Dzsi, prihvatio je program kojim se zahtijevala podjela zemljoposjeda veih od 1.000 hektara. Napokon, maarska via klasa vie nije mogla tolerirati chima: u svibnju 1911. ubila su ga dva sina Endrea Zsilinszkyja uz izgovor da je zlostavljao njihovu obitelj. U Transdanubiji Istvn Nagyatdi Szab osnovao je Stranku nacionalne neovisnosti i malih posjednika '48., o kojoj se obino govorilo kao o Stranci malih posjednika. Ta je stranka prihvatila umjereniju platformu od chimove Seljake stranke. Nije sasvim odbacila sustav veleposjeda, ali je traila ukidanje neotuivih posjeda, pravedniju raspodjelu zemlje i ope pravo glasa. Premda je Stranka malih posjednika bila manje radikalna od chimove stranke, takoer je teila demokratskoj preobrazbi. Unutar Stranke neovisnosti Gyula Justh i njegovi lijevo usmjereni pristae izraavali su svoje razoaranje vodstvom. Poduprt dijelom nie srednje klase koja je gajila ideale iz 1848., kao i seljacima i intelektualcima, Justh je raskinuo s vodstvom stranke, Ferencom Kossuthom i grofom Albertom Apponyijem, te 1909. osnovao novu stranku. Ona je traila ope pravo glasa i postupno je priznala da su neizbjene alijansa s radikalima i zemljina reforma. Takav je razvoj dogaaja znaio velik korak naprijed. Justhova stranka, pisao je Oszkr Jszi, bila je uvijek stranka seljaka, obrtnika i siromanih intelektualaca, ali se zahvaljujui Justhovim naporima vratila izvornome programu Lajosa Kossutha iz 1848. Od samog poetka koalicijska je vlada stajala na vrlo klimavom i nesigurnom tlu. Godine 1909. raspalo se njezino unutranje jedinstvo i ona je pala 1910., nakon ne odve uspjena razdoblja na vlasti. Te ju je godine zamijenila stara liberalna skupina pod vodstvom grofa Krolyja KhuenaHdervryja i Lszla Lukcsa. Obojica su bila pristae Istvna Tisze, sada reorganizirani u Nacionalnu stranku rada (Nemzeti Minukaprt). Nakon poraza 1905. Tisza se povukao iz javnog ivota da bi ponovno razmotrio politike i drutvene prilike u zemlji. Kada je antagonizam prema njemu poeo jenjavati, vratio se na politiku pozornicu s novim pristupom. Tisza je sada uvidio da pravi neprijatelj postojeega drutveno-politikog poretka nije parlamentarna oporba, nego sve jai demokratski i socijalistiki narodni pokreti. Prema tome, najvanija zadaa vladajue klase jest da sauva netaknutu svoju vlast i imovinu. To je bio Tiszin glavni cilj, a ne dobro funkcioniranje parlamentarnog sustava. Godine 1910. Tisza je uinio velik napor da okupi posjednike klase i konzervativne snage. Nije iskljuio pregovore s voama hrvatske i rumunjske nacionalne manjine i nije se libio uporabe sile da bi slomio parlamentarnu opstrukciju. U svibnju 1912. Tisza je bio izabran za predsjednika Donjeg doma, to je meu oporbom odjeknulo vrlo negativno. Dana 23. svibnja u glavnom su gradu izbile masovne demonstracije, demonstranti su gradili barikade da bi se suprotstavili policiji i andarima na konjima koji su poslani da ih rastjeraju. Prevrtali su se tramvaji i na kraju je pozvana 109

vojska da uspostavi red. Vlada je surovo uguila ovaj val nemira, koji nije zahvatio samo Budimpetu nego i provinciju. Tisza je prisilno utiao svoje protivnike u parlamentu i progurao zakon o vojsci koji je dugo bio sporan, zajedno s nacrtom zakona kojim se pripremalo za rat. U to vrijeme, naime, sukob koji se ticao i Habsburkog Carstva nije bio daleko. Godine 1912. lanice Balkanskog saveza (Grka, Bugarska, Srbija i Crna Gora) spremale su rat protiv Otomanskog Carstva da bi se jednom zauvijek otresle turske vlasti. Balkanski savez postigao je brz i znaajan uspjeh; turska je vojska bila poraena, a Turska gotovo sasvim istisnuta iz Europe. Austro-Ugarska je bespomono gledala kako neprijateljstva preplavljuju podruje juno od njezinih granica, nemona da intervenira. Ali prvi balkanski rat nije donio mir na to podruje. U prepirci oko plijena ostale su se saveznike zemlje okomile na Bugarsku i borbe su ponovno poele. Smatralo se da su Bugarska i Austro-Ugarska prijateljske zemlje, ali Bugarska nije dobila pomo. Drugi je balkanski rat zavrio tekim porazom Bugara i znaio je velik udarac ugledu Austro-Ugarske, Bukuretanski mir u kolovozu 1913., kojim je zavren drugi balkanski rat, liio je Bugarsku plodova prethodnih pobjeda, a Srbiju poveao i ojaao. tovie, ojaana je i Rumunjska, koja se takoer prikljuila borbama, a naglaena je i sramota Monarhije. Snane i samosvjesne drave pojavile su se na junim i istonim granicama Austro-Ugarske; nakon to je poraena Turska, one su se mogle okrenuti protiv carstva na Zapadu. Male balkanske drave mogle su isto tako raunati na potporu Francuske i Rusije, velikih sila. Nasuprot tome, Trojni savez kojemu je pripadala AustroUgarska, gubio je vrstou. Italija se udaljila od saveza, a Njemaka nije bila spremna dati punu, potporu austrougarskom irenju na Balkanu. Tako su prilike za Austro-Ugarsku potencijalno postale vrlo teke. Balkan je mogao eksplodirati svakog asa, a nacionalizam tamonjih naroda prijetio je samom opstanku multinacionalnog carstva. Srbi, Rumunji, Talijani, svi su oni eljeli neka podruja Monarhije kako bi stekli puno nacionalno jedinstvo. Kod kue se jo uvijek vodila borba za ope pravo glasa i parlamentarnu kontrolu kada se sjena svjetskoga rata nadvila nad Maarsku i cijelu Europu.

Izbijanje rata
Neizbjeno je napokon stiglo s revolverskim hicima. Dana 28. lipnja 1914. Gavrilo Princip, srpski student, ubio je u Sarajevu nadvojvodu Franju Ferdinanda habsburkog prestolonasljednika i njegovu suprugu. Dogaaji koji su pratili posjet Franje Ferdinanda bosanskome glavnome gradu, od sveane povorke do ubojstva, od poetka zveckanja orujem do izbijanja rata, poznati su gotovo svakome. Ipak, mnogi na sve to i dalje gledaju kao na sluajne dogaaje. Istina je, meutim, da sudbina nije u Sarajevu bila ni slijepa ni anonimna. Ona je proizila iz imperijalizma velikih sila, koji je godinama postajao sve rasputeni]i. U poetku je vijest o ubojstvu izazvala vie senzaciju nego bijes. U svojoj ljetnoj rezidenciji u Ischlu car i kralj Franjo Josip primio je vijest s rezignacijom, kao volju pravednoga Boga. Tako je bilo i s ugarskim premijerom grofom Istvnom Tiszom koji je boravio na svojem imanju Geszt. No, strana koja je zagovarala rat, a posebice agresivni zapovjednik glavnoga stoera Conrad von Htzendorf, eljeli su iskoristiti suosjeanje koje je izazvalo ubojstvo u sreivanju rauna sa Srbijom. Uskoro je Be dobio zeleno svjetlo od Berlina i pripreme su za rat poele. Premda su dogaaji sami po sebi dobro poznati, isto se ne moe rei za uzroke, njihovu povezanost i skrivene motive koji su leali iza vidljivih akcija. Netko s pravom moe upitati zato se odmah nije krenulo u napad, jednom kada su se vojni i diplomatski voe Austro-Ugarske odluili za rat i kada su dobili podrku Njemake. Odgovor lei u protivljenju Istvna Tisze, istoga onog politiara koji se poslije toliko strastveno posvetio borbi svoje zemlje. U poetku je Tisza smatrao da je meunarodna ravnotea snaga krajnje nepovoljna za Austro-Ugarsku, vjerujui da je Bugarska, jedini pouzdani saveznik Monarhije na jugu, potpuno iscrpljena balkanskim ratovima. Takoer je drao da Njemaka iskazuje znakove simpatije prema Rumunjskoj koja bi mogla, strahovalo je maarsko vodstvo, prodrijeti u Erdelj. 110

Tisza je odolijevao gotovo dva tjedna, ali su ga austrijski i njemaki politiari, zajedno s vojnim zapovjednicima, napokon uvjerili da je sazrelo vrijeme da Centralne sile krenu u rat. Svako bi odgaanje sluilo interesima Antante, sastavljene od neprijatelja Francuske, Britanije i Rusije. tovie, uvjerili su ga da e Rumunjska ostati neutralna u bilo kakvom sukobu. No u emu je zapravo protivnost Austrije spram Srbije? Na emu je Be utemeljio svoj ultimatum? Austrija je tvrdila da je Srbija odgovorna za agitaciju protiv Monarhije, i usto za sve teroristike akte unutar njezinih granica. Jesu li te optube bile istinite? Je li srpska vlada znala za zavjeru koja je dovela do nadvojvodina ubojstva? Srpski premijer Pai u cijelosti je opovrgnuo takve tvrdnje. Godine 1924. jedan je od njegovih ministara priznao a inilo se da njegovo priznanje podupiru i odreeni dokumenti da je srpska vlada zaista znala za plan ubojstva, da mu se protivila, ali da je bila nemona sprijeiti ga. tovie, zbog napetih domaih prilika, nije se usudila upozoriti Be. ini se da je srpska vlada doista u odreenoj mjeri odgovorna za to to nije upozorila Austriju. U svakom sluaju, u srpnju 1914. vlada u Beu nije toga uope bila svjesna. Zapravo, posebni povjerenik-istraitelj upuen u Sarajevo izvijestio je da nema dokaza koji bi potvrivali navodno sudionitvo srpske vlade u dogaaju. Ukratko, vodei austro-ugarski politiari skicirali su i odaslali neprihvatljiv ultimatum 23. srpnja vjerujui da je srpska vlada nevina. No, Paieva vlada nije odbacila ozbiljne zahtjeve ultimatuma samo dva dana poslije zato to je bila nevina. Stvarnije razlog bio taj to su je Rusija i Francuska nukale i ohrabrivale da to uini. Kada je francuski predsjednik Poincar 20. srpnja posjetio Sankt-Petersburg i Francuska i Rusija raunajui na potporu britanskih prijatelja vjerovale su da e se, ako izbije rat s Njemakom i njezinim saveznicama, pokazati da je ravnotea snaga u tome trenutku na strani Antante. Posljedica svega toga bila je da je sarajevski atentat uskoro dobio vanost koja je nadilazila uske dinastike interese. Odnos izmeu male Srbije i trulog Austro-Ugarskog Carstva postao je kljuna toka spora izmeu dvaju blokova svjetskih sila. Atentat na Franju Ferdinanda bio je tek iskra koja je zapalila staru bavu s barutom. Ni nestabilnost meunarodnih neprilika ni uzajamni antagonizam velikih sila ne moe, kako god bilo, zasjeniti odgovornost pojedinaca u tim dogaajima. Rat su, ipak, planirala i zapoela ljudska bia. Sigurno je, meutim, da najvea odgovornost poiva na strani Monarhije, ukljuujui Franju Josipa, koji je, kako je formulirao u opoj zapovijedi vojsci, sve odvagnuo i o svemu dobro promislio, ali koji je u stvarnosti bio podloan pritisku svoje vojske i njemakog generaltaba. U tome smislu dio se krivice mora pripisati i Istvnu Tiszi, koji, unato tome to je realistino procijenio ravnoteu sila i vjerojatne posljedice agresije, nije glasovao protiv objave rata i nije dao ostavku kada je on objavljen. Njemaki vojni i politiki vode (ukljuujui i cara Wilhelma I), koji su obeali potporu tijekom razdoblja krize, takoer snose dio odgovornosti. Naravno, sedamdeset godina poslije pitanje krivnje nije glavni zadatak povjesniara. Mnogo je vanije jasno prikazivanje uzroka i posljedica sukoba i cjelovito razumijevanje sustava kojemu su ekspanzionizam i rat bili inherentni. Austro-Ugarsko Carstvo objavilo je rat Srbiji 28. srpnja 1914.; iste je noi Dunavska flota poela bombardirati Beograd. Dana 30. srpnja Rusija i Austro-Ugarska poele su istodobno mobilizaciju jedna protiv druge. Dva dana poslije, 1. kolovoza, Njemaka je proglasila mobilizaciju i objavila rat najprije Rusiji, a dva dana potom i Francuskoj. Petog kolovoza Austro-Ugarska je objavila rat Rusiji, a istog je dana Britanija objavila rat Njemakoj. Tjedan dana poslije u ratnom su stanju bili anglo-francuski savez i Austro-Ugarsko Carstvo. Ve tada je izvjee o pitolju Gavrila Principa bilo potpuno zaglueno bukom marirajuih vojski, zvukom puaka i eksplozijom carstava.

Problemi na bojinici i kod kue


Vijesti o objavi rata primljene su u Maarskoj s neoekivanom eksplozijom domoljubna oduevljenja. Posvuda su se pripremale arene i bune sveanosti ispraanja vojnika u rat za koji 111

su svi vjerovali da e biti kratak. Ipak, burni entuzijazam ranih dana ubrzo je potkopan tekim i poniavajuim porazima u prvih nekoliko mjeseci. Neodgovarajue pripremljene i loe voene vojske Carstva trpjele su poraz za porazom. Ofenziva Monarhije zaustavljena je u Srbiji, a na istonoj fronti napredovanje se pretvorilo u povlaenje budui da je ruska armija nadirala preko Karpata. Jedino uz vojnu pomo Njemake Austro-Ugarska je mogla zaustaviti ofenzivu Rusije u zimi 1914./15., probiti se na rusku frontu u svibnju 1915., te napredovati na srpskom teritoriju. No, ulazak Italije u rat na strani Antante umanjio je vrijednost tih vojnih uspjeha, i to stoga to je Austro-Ugarska sada morala preraspodijeliti svoje efektive na jo jedno bojite, jer su Talijani pokuali napredovati u jugozapadno planinsko podruje Monarhije. Centralne su sile (Njemaka, Austro-Ugarska, Turska, a od listopada i Bugarska) tijekom 1915. postigle znaajne uspjehe na istonoj bojinici i na Balkanu. Ipak, nisu to bile u stanju okrenuti sebi u korist. Ve sljedee godine golema je ruska ofenziva vratila bojinicu natrag na austro-ugarski teritorij, i to je napredovanje potaknulo Rumunjsku da ue u rat protiv Centralnih sila. U kolovozu 1916. rumunjske su trupe ule na podruje Erdelja da bi ih odmah potisnule austro-ugarske snage potpomognute Nijemcima. Poslije su njemake snage okupirale vei dio Rumunjske. Godine 1917. sve tei poloaj Centralnih sila olakanje ruskom revolucijom zbog koje se Rusija povukla iz rata. Taj je dobitak, meutim, uskoro poniten ulaskom u rat Sjedinjenih Drava na strani Antante. Nakon toga, unato njemakim taktikim pobjedama na zapadnoj fronti i austrougarskima u ratu protiv Italije, nadmo neprijatelja, i materijalna i vojna, postupno je postala nedostina. Do kraja 1917. Carstvo je, trpei ozbiljne poraze i teke gubitke od samog poetka rata, ve bilo sasvim iscrpljeno. U armiji su se poeli pojavljivati demoralizacija, dezerterstvo i pobune. Civilno stanovnitvo iza crta bojinice takoer je proivljavalo teke dane. Veina velikih tvornica prela je na ratnu proizvodnju i bila je pod vojnom kontrolom, podvrgnuta vojnoj disciplini. U prvim godinama rata javljale su se nestaice osnovnih artikala, a crno je trite cvjetalo. U 1916. proizvodnja krunih itarica pala je na dvije treine prijeratne proizvodnje, a 1918. na samo polovicu. Vlada je uskoro uvela prisilan otkup poljoprivrednih proizvoda, stoke i konja a pribjegla je i rekvizicijama. Premda je seljatvo bilo teko pogoeno tim mjerama, to nije rijeilo problem opskrbe gradskoga stanovnitva. ivotni uvjeti radnitva ozbiljno su se pogorali 1915. Sirom zemlje nedostajalo je hrane i goriva. to je jo gore, glave obitelji, oni koji su izdravali obitelj, bili su u velikome broju sluajeva na bojitu. Posvuda se oplakivalo mrtve i jadikovalo zbog obogaljenih ili zarobljenih. Oni s fiksnim prihodima patili su najvie. Obujam novca u optjecaju u tijeku rata poveao se 15 puta, a problem brzo rastue inflacije otezanje rastom ratnih zajmova, i to osam puta. Ratne udovice, siroad, obogaljeni veterani, primali su upravo toliko pomoi da ne skapaju od gladi. Prema tadanjim procjenama, realna zarada kvalificiranog radnika pala je na polovicu svoje prijeratne razine, a zarada slubenika i nadniara pala je na 40 posto svoje vrijednosti iz 1913. Rastue nezadovoljstvo naroda uvelike je ohrabrilo antiratne aktivnosti socijaldemokrata i radikalnih ljeviara. Zauzvrat, ti su mukarci i ene pojaali svijest i antimilitaristiko raspoloenje radnika pa su oni sa simpatijama primili antiratnu kampanju Mihlyja Krolyija u parlamentu 1916. Unato vojnoj disciplini, trajkovi su izbili navie mjesta, a 1917., prvi put tijekom rata, slavio se Prvi svibnja. enja za mirom koja je ispunila sve slojeve stanovnitva nezadrivo se irila pod utjecajem februarske i oktobarske revolucije 1917. u Rusiji i kao posljedica sve jae socijalistike agitacije. Ta je enja poela zahvaati i vojnike na bojitu, potiui vlade zaraenih zemalja da iznesu mirovne prijedloge. Dana 21. studenoga 1916. umro je Franjo Josip. U skladu s njegovim ivotom, njegov je pogreb bio hladan i gotovo birokratski. Monarhova je smrt oznaila skori kraj Carstva i cijele epohe. Njegov nasljednik Karlo (kralj Karlo IV. od Ugarske) vladao je samo dvije godine, a bio je slaba i lakovjerna osoba. Premda je Karlo uvidio da samo obuhvatne reforme i momentano zakljuenje mira mogu spasiti njegovo carstvo u toj oajnoj situaciji, puka dobra volja u toj 112

odlunoj fazi nije bila dovoljna. Reforme su ostale na razini obeanja, a Karlovi slabani i neodluni mirovni pokuaji bili su osueni na propast. Njegov najvei potez u oima naroda bilo je otputanje omraenog Tisze, koji je tvrdoglavo odbacio promjenu smjera. Premda su bili fleksibilniji, Tiszini nasljednici nastavili su njegovu ratnu politiku i, u konanici, nikakve se bitne promjene nisu dogodile u Austro-Ugarskoj sve do konana kraha. Borbe su se nastavljale unato snanim prosvjedima masa. U tijeku zime 1917./18. gladovali su i vojnici na fronti i njihove obitelji kod kue. Kao i prije, vlast je suzbijala trajkove, pobune i prosvjede. Nastavljanje rata bio je osnovni nain odravanja mira kod kue uz pomo andarmerije i policije 1918., no, te su tradicionalne metode postale sve nedjelotvorni]e. Pisma koja su konfiscirali vojni cenzori odavala su opu bijedu, ogorenost i snanu elju za mirom. Ovo nije ivot, pisala je seljanka iz Mezgyna svojem muu ratnom zarobljeniku ujesen 1917. Plaui zaspivamo, plaui se budimo, plaui jedemo, razmiljajui zato se zemlja ne otvori pod nama i ne proguta nas. A o bogatima: Neka Bog poalje rat onima kojima jo nije dosta ovoga krvoprolia, i neka i njih uini beskunicima. Stanje je postalo jo nestabilnije u tijeku dugoga, vrueg ljeta 1918.

113

MAARSKA NAKON 1918.


REVOLUCIJE 1918. I 1919. Vojni kolaps i revolucija 1918.
Svaki dogaaj posljednje godine rata primaknuo je malo blie neizbjeni raspad AustroUgarskog Carstva. To su ubrzali vojna situacija, unutranji raspad i politika Antante. Dana 8. sijenja 1918. ameriki predsjednik Woodrow Wilson obratio se Kongresu sa svojih slavnih 14 toaka. Govorei o narodima Austro-Ugarske, rekao je da im treba dati najslobodniju priliku za autonomni razvoj. Be i Budimpeta eljeli su osigurati opstanak carstva i prihvatljiv mir na osnovi Wilsonovih 14 toaka. Sa svoje strane politiari koji su predstavljali nemaarske narode drali su da im 14 toaka prua priliku za odcjepljenje i teritorijalno proirenje novih drava koje e se poslije pojaviti. Te su drave ve jamili tajni sporazumi i obeanja dogovoreni tijekom rata, koji su podrazumijevali slaganje talijanskih, ehoslovakih, rumunjskih i junoslavenskih zahtjeva. U sovjetskoj Rusiji Lenjinova je boljevika vlada 3. oujka zakljuila separatni mir s Njemakom u Brest-Litovsku. Kao posljedica toga Njemaka je mogla rasporediti znaajne snage na zapadno bojite. Deseci tisua zarobljenih maarskih vojnika borilo se u ruskome graanskom ratu na strani boljevika, a sudjelovali su i u borbama protiv intervencionistikih snaga. U oujku je Bela Kun formirao maarsku sekciju Ruske komunistike partije (boljevika). Kod kue nije bilo dana bez trajkova i demonstracija kojima su se traili kraj rata, ope i tajno pravo glasa i demokratizacija. U skladu s bekom inicijativom, u sijenju je organiziran trodnevni opi trajk. U veljai su se u Kotoru pobunili vojnici Carske i kraljevske mornarice. Pobuna je uguena po naredbi kontraadmirala Miklsa Horthyja. Dana 20. svibnja 1918. izbila je velika vojna pobuna u Ugarskoj koju su vlasti uspjele uguiti nakon itava dana tekih borbi. Dezertera je bilo sve vie. Ministar policije raspustio je kruok Galilej, organizaciju intelektualaca i mladih ljeviara, a protiv njegovih voa, meu kojima je bila i Ilona Duczynska, podignute su optunice. Vlada Sndora Wekerlea pokuala je dati ostavku, najprije u sijenju, a potom vie puta u tijeku godine. No, Karlo IV. i njegovi savjetnici odbili su povjeriti vlast oporbi, koja se tada okupljala oko Mihlyja Krolyija. Dana pak 8. travnja voe nacionalnih manjina objavili su zajedniku rezoluciju u Rimu o tome da oni koje zastupaju vie ne ele ostati unutar Austro-Ugarskog Carstva. To je pridonijelo konanoj odluci Antante da prihvati francusku ideju o stvaranju cordon sanitairea. U praksi je to znailo da e raspadajuu Austro-Ugarsku zamijeniti neovisne liberalne drave koje e izolirati revolucionarnu Rusiju stvaranjem zatitnog pojasa uzdu njezine zapadne granice; one e isto tako zatvoriti put eventualnu buduemu njemakom ekspanzionizmu. U veljai 1916. eki su i slovaki politiari u emigraciji osnovali ehoslovako nacionalno vijee, a od rujna 1918. i druge su nacionalne manjine Carstva formirale slina tijela. U meuvremenu su maarske postrojbe Carske i kraljevske armije trpjele teke poraze na talijanskoj fronti. Imena Piave, Isonzo i Doberdo ostavila su neizbrisive tragove u sjeanju tog narataja. Dvadesetog lipnja radnici MAV-a, velike tvornice strojeva, demonstrirali su u Budimpeti protiv uzaludna ratnog unitavanja i krvoprolia, te protiv metoda kojima su se koristili vojni zapovjednici u tvornici. Snage poretka koje su poslane na lice mjesta otvorile su na njih vatru, a kao odgovor na to val trajkova jo je jednom preplavio zemlju. U mnogim su mjestima stvoreni radniki savjeti, organizacije do tada nepoznate maarskome radnikom pokretu. Poetkom kolovoza 1918. Antantine su vojske izvrile proboj i pobjedonosno su napredovale na zapadnom i balkanskom bojitu. U rujnu je kapitulirala Bugarska, a polovicom listopada slijedila ju je Turska. Pod zapovjednitvom Francheta d'Espereya francuska Istona armija napredovala je prema Ugarskoj. 114

Be je tada napravio posljednji oajniki napor da spasi situaciju. esnaestog listopada Karlo IV. proglasio je Austriju saveznom dravom. Preivjevi dan prije pokuaj atentata, 17. listopada, Istvn Tisza obratio se maarskom parlamentu jednostavno objavivi: Izgubili smo rat. S obzirom na to da je on to rekao, bila je to prava bomba. Dana 25. listopada mnogo kasnije nego nacionalne manjine i Maari su u Budimpeti osnovali Maarski nacionalni savjet pod vodstvom Mihlyja Krolyja. Njegov program uspostave maarske neovisnosti u dvanaest toaka skicirao je Oszkr Jszi. Taj je program sadravao i trenutno potpisivanje mira, uvoenje opeg i tajnog glasovanja, zemljinu reformu, te priznanje prava nacionalnim manjinama. Smatralo se gotovom injenicom da e kralj imenovati Krolyja premijerom koji e zamijeniti Wekerlea, koji je ponovno ponudio ostavku, posebice zato to je do tada relativno malo politiara i organizacija meu njima budimpetanska policija prela u Nacionalno vijee. Ipak, novim je premijerom postao grof Jnos Hadik. U znak prosvjeda 28. listopada narod je marirao iz Starog grada do Budimskoga dvora zahtijevajui da se Kroly imenuje premijerom. Na Lananom mostu sukobili su se demonstranti i redarstvene snage. Toga istog dana u Pragu je proglaena ehoslovaka Republika. 29. listopada Hrvatska se pridruila novoj junoslavenskoj dravi koja se formirala, a dan nakon toga Privremena narodna skuptina u Beu proglasila je Austriju neovisnom dravom. Premda je austro-ugarska armija jo uvijek ratovala protiv Talijana, samo Carstvo bilo je ve gotovo sasvim srueno. U noi s 30. na 31. listopada budimpetanske su ulice bile preplavljene vojnicima i civilima koji su u poetku pozdravljali Nacionalno vijee smjeteno u hotelu Astor. Poslije je, meutim, masa zauzela javne zgrade, spreavajui odlazak u provinciju snaga lojalnih Krolyju, te uhvatila vojnog zapovjednika Budimpete. Kao i u oujku 1848., osloboeni su politiki zatvorenici. Astra i rozeta zamijenile su otrgnute znakove na vojnikim uniformama, a pojavili su se i u zapucima civila. Premda astra obino simbolizira smrt, u proljee 1918. ona je pozdravljala novo proljee. Mi tada nismo eljeli osvojiti vlast, eljeli smo organizirati nae snage, pisao je Kroly u svojim memoarima 1923., ali u meuvremenu je nastala prava revolucija. U tom je trenutku i sam car morao uzmaknuti: 31. listopada zatraio je od Krolyja da formira novu vladu. Popodne toga istog dana nekolicina naoruanih vojnika i radnika upala je u gradsku kuu grofa Istvna Tisze u Hermininoj ulici i, nakon kratke izmjene rijei, ubila biveg premijera. U svijesti ljudi Tisza je predstavljao itav dualistiki sustav i politiku koja je zagovarala rat. Srdba naroda dugo je kipjela protiv njega, a u njegovoj su smrti suvremenici vidjeli pravednu ruku povijesti. Revolucija je trijumfirala, i prvi put nakon 1848., formirana je neovisna maarska vlada. inilo se da kolaps dualistikog sustava utire put demokratizaciji Maarske i skladnijemu zajednikom ivotu razliitih naroda Dunavskog bazena. No, naslijee prolosti preprijeilo se na tom putu; nitko u to vrijeme nije mogao ispravno procijeniti koliki e napori biti potrebni da se on raisti.

Prema liberalnoj demokraciji


Imenovanje Mihlyja Krolyija premijerom u jesen 1918. primljeno je s nezabiljeenim oduevljenjem i opim odobravanjem. Nikada prije jedan maarski dravnik nije imao zadau voditi naciju u tako traginim i tekim okolnostima. Svi su od njega oekivali da Maarskoj osigura povoljan tretman i pravedne uvjete mira. Ta opa nada proistjecala je iz injenice da se u Maarskoj Krolyi smatrao osobom koja ne samo da simpatizira Antantu nego je s njom i povezana. Velike su sile, meutim, drale Maarsku poraenom zemljom, a novu su vladu smatrale naprosto nasljednicom stare. Nisu posebno cijenile ni njezinu liberalno-demokratsku narav ni proantantsku usmjerenost. U vrijeme Krolyjeve vlade dolo je do teritorijalnog dijeljenja Maarske, pod uvjetima koji su uzrokovali duboku pometnju u itavu maarskome drutvu. Prihvaanje te injenice time je postalo jo tee. 115

Dana 3. studenoga 1918., tjedan dana prije Njemake, austrougarska je vojska s Talijanima potpisala primirje u Padovi. No, Franchet d'Esperey, glavni zapovjednik Antantinih snaga na Balkanu, nije priznao valjanost toga sporazuma na svojem dijelu bojita. Slijedom toga, Krolyjeva je vlada 13. studenoga potpisala vojnu konvenciju s Franchetom u Beogradu. To je bila prva prilika u kojoj su pobjednici priznali postojanje neovisne Maarske i njezine vlade. Za razliku od sporazuma o primirju od 3. studenoga, vojnom je konvencijom ustanovljena demarkacijska crta izmeu Maarske i njezinih neprijatelja unutar granica povijesne drave. To nije bio jedini dogaaj koji je potkopao povjerenje u vladu. Dolijevajui ulje na vatru, Rumunjska, ehoslovaka i Jugoslavija potpuno su ignorirale taj sporazum. ak i prije potpisivanja Beogradske konvencije, crtu su prele najprije ehoslovake, a potom i rumunjske snage s punim blagoslovom Pariza. Unato otrim prosvjedima Krolyjeve vlade koji su popraeni ogranienim otporom, zaustavili su se tek u sijenju 1919. Granice njihova napredovanja grubo se poklapaju s konanom maarskom granicom na tom podruju. U meuvremenu su se rumunjske i jugoslavenske snage sukobile oko Banata. Francuske su snage morale intervenirati i okupirati Segedin. Kod kue je konsolidacija bila razmjerno spora, velikim dijelom i zbog neuspjeha pregovora s Antantom. Krolyjeva je vlada sada revoluciju smatrala zavrenom i jedino je eljela postupno provesti ustavne reforme. No, industrijski radnici, mali posjednici, siromani seljaci i mnogi ratni zarobljenici koji su se vratili iz sovjetske Rusije smatrali su da je ona tek poela. Za njih je to bio tek uvod u drugu revoluciju revoluciju na tragu one sovjetske. Premda su se u Budimpeti uspjeno odravali red i zakonitost, u provinciji su se dogaali napadi na javne zgrade, pljake trgovina, a neki dravni slubenici i andari istjerani su ili ak linovani. esto je dolazilo do oruanih sukoba. Samo uvoenje opsadnoga stanja moglo je sprijeiti plimu revolta. Spontano nezadovoljstvo uskoro je dobilo svrhu i smjer. Dana 24. studenoga 1918. osnovana je Maarska komunistika partija pod vodstvom Bele Kuna. Komunistika je partija imala politiki program i organizacijski okvir; njezina je popularnost meu radnicima, demobiliziranim vojnicima i nezaposlenima brzo rasla. Komunisti su eljeli buroasku demokraciju pretvoriti u diktaturu proletarijata. Unutar Socijaldemokratske stranke, glavne snage koja je podupirala koalicijsku vladu, sve je vie jaalo lijevo, prokomunistiko krilo. Unutar pak Krolyjeve vlastite Stranke neovisnosti, pa ak i unutar same vlade miljenja su se razlikovala ne samo to se tie politike nego i to se tie naina njezine provedbe. Skupina Krolyjevih pristaa napustila je Stranku neovisnosti jer su smatrali da je vlada preslaba u sukobu s revolucionarnim lijevim krilom. U isto vrijeme desniarske skupine koje su podravali pripadnici prijanjih vladajuih krugova, srednje klase, i posebice vojni asnici, nisu eljele razvoj buroaske demokracije, ve povratak staroga konzervativnog sustava. Pod vodstvom grofa Istvna Bethlena, erdeljskog aristokrata, i Gyule Gmbsa, visoka vojnog asnika, i oni su se poeli organizirati protiv Krolyjeva reima. Vlada je stoga provodila svoj program u vrlo tekim okolnostima. Dana 16. studenoga, uz veliku sveanost, proglaena je neovisna Maarska i prihvaena republikanska dravna forma. Dana 11. sijenja 1919. Mihly Krolyi postao je prvi maarski predsjednik. Zakonodavstvo je ovlateno da uvede ope i tajno pravo glasa, te da jami slobodu tiska, okupljanja i udruivanja. Poela je demokratizacija javne uprave, i na sugestiju Jena Varge u oujku 1919. odlueno je da se osnuje zasebno ministarstvo koje e poeti provoditi nacionalizaciju. Oszkr Jszi, Oszkr Asbth, Gyula Szekf, Marcell Bene-dek i drugi, svi su bili sveuilini profesori. Intelektualni i knjievni kruok Nyugat utemeljio je Akademiju Vrsmarty koje je prvi predsjednik bio Endre Ady. Nakon njegove smrti 27. sijenja 1919. naslijedio ga je Zsigmond Mricz. Meu lanovima umjetnikog odbora Narodnog sovjeta bili su Jzsef Rippl-Rnai, dn Mrffy, Kroly Lyka, Mihly Babits, Gyrgy Lukcs, Gyula Krdy, Lajos Kassk, Ferenc Molnr, Bela Bartk, Zoltn Kodly, Ern Dohnnyi, Jen Hubay i ostali. No, ni poveanje nadnica ni pomo za nezaposlene nisu omoguili obinim ljudima da veu 116

kraj s krajem. Uz nestaice hrane i ostale robe, ni energenata nije bilo dovoljno. Industrija je bila paralizirana i nemona ponuditi nova radna mjesta. Izbjeglice koje su dolazile iz okupiranih maarskih krajeva trebale su hranu i smjetaj, a to je u danim okolnostima bilo ozbiljno optereenje. Da bi stvari bile jo gore, epidemija gripe je uzimala rtve. Dana 16. veljae prihvaenje vladin zakon o zemljinoj reformi. Zsigmond Mricz tono ga je opisao kao zakon od povijesne vanosti. No, podjela zemlja koju je on imao pokrenuti poela je samo na jednom od Krolyijevih imanja. Seljaci, gladni zemlje, reagirali su tako da su sami preuzeli vlasnitvo nad velikim posjedima. Seljaci su drali da je kolektivno vlasnitvo prvi korak prema podjeli zemlje pojedinim seljacima, unato injenici da su i socijaldemokrati i komunisti zagovarali kolektivnu poljoprivredu. Vlada je bila nemona sprijeiti takav razvoj dogaaja, kao to je bila nemona sprijeiti istjerivanje s poloaja novoimenovanih vladinih povjerenika. Uprava nekih gradova (primjerice Szkesfehrvr i Szekszrd) i nekih upanija (primjerice Hajd-Bks i Barcs) prela je u ruke tzv. direktorija. Krolyijeva vlada nije uspjela postii sporazum s nemaarskim narodima. Oszkr Jszi je prije iznio zamisao Dunavskih sjedinjenih drava ili Istone vicarske. To bi bila federacija demokratskih drava unutar koje bi postojala autonomija nacionalnih manjina. Maarski su nacionalisti, kao i voe susjednih zemalja, odbacili tu ideju. Budui da su voe bili neprijateljski raspoloeni i budui da je Budimpeta izgubila vlast nad manjinama, pregovori za provedbu toga plana bili su onemogueni. Poetkom 1919. Krolyijeva je vlada napala svoje kritiare slijeva i zdesna. Uinjeni su pokuaji da se potkree desna oporba, te da se likvidira komunistiki pokret. Dana 21. veljae 1919. zatvoreni su Bela Kun i pedesetetvero komunistikih voa pod izlikom ulinih demonstracija i oruanih incidenata. Kratko nakon toga dolo je do demonstracija na kojima se zatijevalo njihovo oslobaanje. Krolyi im je ipak omoguio tako velikodune zatvorske uvjete (primjerice, da budu u zasebnoj zgradi i da mogu neogranieno primati posjete) da su Bela Kun i njegovi drugovi mogli nadzirati pokret iz zatvora. Planirali su sruiti vladu 23. oujka, ali je to na kraju uinila Parika mirovna konferencija. Da bi se pomoglo francuskoj i britanskoj intervenciji protiv sovjetske Rusije, na mirovnoj je konferenciji odlueno da se stvori neutralna zona uzdu maarsko-rumunjske granice. Pisanu predstavku o tome Krolyiju je 20. oujka 1919. predao francuski pukovnik Vix, savezniki predstavnik u Budimpeti. Prema uvjetima iz Vixove note, kako se poslije nazivala, maarska je vlada morala povui svoje snage oko pedeset kilometara prema zapadu. Budui da nije htjela pristati na te uvjete, a nije bila u poloaju da prui oruani otpor, Krolyijeva je vlada dala ostavku. Socijaldemokratski i komunistiki voe, koji su ve nekoliko dana pregovarali, sada su brzo dovrili sporazum. Dvije su se stranke imale ujediniti i preuzeti vlast. Krolyi je bio spreman ui u novu vladu, ali to nitko od njega nije zatraio.

Sovjetska Republika
Dana 21. oujka 1919. Revolucionarnije sovjet preuzeo vlast i Maarska je proglaena sovjetskom republikom. Bela Kun postao je narodni povjerenik (ministar) vanjskih poslova, ali je zapravo bio ef nove vlade. Maarska je ula u savez sa sovjetskom Rusijom i istodobno pozvala radnitvo susjednih zemalja da se prikljui zajednikoj borbi protiv imperijalistikih sila i buroazije. Mladi komunistiki pokret pod Lenjinovim vodstvom raunao je na val revolucija u srednjoj Europi koji bi se onda imao proiriti i na pobjednike zapadne zemlje. Revoluciju smo utemeljili na svjetskoj revoluciji, rekao je Bela Kun 27. oujka 1919. Zakratko je izgledalo da je to oekivanje opravdano; 13. travnja sovjeti su privremeno zavladali i u Bavarskoj. Diktatura proletarijata prihvaena je u Maarskoj bez otpora; prihvatili su je ak i oni koji se 117

nisu slagali s njezinim domaim programom. Razlog tome lei u njezinu odbijanju Vixove note. I sredinja i lokalna vlast dole su pod kontrolu radnikih sovjeta. Tvornice, rudnici i prometna poduzea koja su zapoljavala vie od 20 ljudi preli su u dravno vlasnitvo. Nacionalizirane su i banke i druge novarske ustanove, pa ak i trgovina na veliko i malo. Crvena je garda bila zaduena za odravanje reda i zakona kod kue, a postojali su planovi za stvaranje Crvene armije. kole su podravljene da bi se dovrio proces odvajanja crkve i drave. Napravljeni su dalekoseni planovi na podruju javnog obrazovanja. Maarski intelektualci europskog renomea sudjelovali su u kulturnom ivotu sovjetske republike: Gyrgy Alexics, Lajos Flep, Kroly Mannheim, Irn Dienesn Gtz, koja je studirala kod Madame Curie, Bela Balzs, Lajos Kassk, Tibor Dry, Miln Fst, Gza Grdonyi, Frigyes Karinthy, Dezs Kosztolnyi, Anna Lesznai, Alexander Korda, Beni Ferenczy i mnogi drugi. U poetku je za kulturne i znanstvene poslove bio zaduen Zsigmond Kunfi, ali poslije je tu ulogu preuzeo Gyrgy Lukcs. Dana 4. travnja svi srednji i veliki posjedi preli su u vlasnitvo proleterske drave. Nije bila isplaena naknada vlasnicima. Raspodjela je zemlje, meutim, zabranjena: vlada je drala da je to jedini nain da se zajami proizvodnja dovoljnih koliina hrane i sprijei irenje seoske sitne buroazije. Nacionalizirana su imanja bila organizirana kao dravna poljoprivredna dobra u 1980im godinama. Tamo gdje je to bilo neizbjeno, dodijeljene su male parcele za gradnju kua. To, meutim, nije ublailo duboko razoaranje seljatva. Jo jednom bezemljai nisu dobili zemlju, a seljaci koji su imali zemlju strahovali su da e im uskoro biti oduzeta. Ozbiljna posljedica toga bila je da poslije seljaci nisu pristali prodavati svoje proizvode za tzv. bijeli novac, obveznice koje je izdavala sovjetska republika. Kontrarevolucija je to poslije mogla iskoristiti sebi u prilog. Delegati na Parikoj mirovnoj konferenciji bili su okirani razvojem dogaaja u Maarskoj, a meu politiarima i vojnim strunjacima vodile su se estoke rasprave o njihovim uzrocima. Angloameriko stajalite bilo je da veliki dio krivnje lei u francuskom pokuaju da proiri utjecaj svojih ovisnih zemalja. Konano je general Smuts poslan u Budimpetu da procijeni situaciju na licu mjesta, te da nagovori maarsku vladu da prihvati neznatno modificiranu neutralnu zonu. U meuvremenu je francusko vojno vodstvo, uz aktivnu vojnu suradnju Praga i Bukureta, organiziralo vojni napad na Maarsku. Premda je Smuts bio sklon prijedlogu Bele Kuna da se sazove meunarodna konferencija o ekonomskoj budunosti Dunavskog bazena, nije bio ovlaten potpisati sporazum. Kun i njegovi drugovi odbacili su pak novi prijedlog o neutralnoj zoni, nadajui se da e njihova nepopustljivost dovesti do daljnjih pregovora. Nije bilo vjerojatno da bi bilo kakvi pregovori mogli voditi do nekih novih granica povoljnijih za Maarsku i da bi mogli osigurati opstanak sovjetske republike. Postojanje diktature proletarijata bilo je posve suprotno eljama pobjednika, koje su ukljuivale i najvee mogue zadovoljenje teritorijalnih zahtjeva to su ih postavili maarski susjedi, te izolaciju sovjetske Rusije. Ukratko, saveznici dugorono nisu mogli dopustiti sovjetskoj republici da opstane. Daljnji su dogaaji pokazali da su pobjednici samo manevrirali. Maarska vlada nije zapravo mogla uiniti nita presudno. Dana 16. travnja poela je rumunjska ofenziva, a 27. je slijedio ehoslovaki upad. Tek djelomino organizirana, maarska je Crvena armija potisnuta. Dana 1. svibnja rumunjske su se snage zaustavile u Szolnoku, a ehoslovake u Miskolcu, ali unato tome situacija je izgledala katastrofalnom. U meuvremenu su Budimpeta i ostala neokupirana podruja slavili 1. svibnja. Vlada i Sredinji radniki sovjet stalno su zasjedali, a Bela Kun pokuavao je razliite diplomatske inicijative. I napokon je kriza rijeena. Vlada se odrala i poela je organizirati obranu zemlje. Pod zapovjednitvom takvih izuzetnih voa poput Vilmosa Bhma, Aurla Stromfelda, Jena Landlera i drugih maarska je Crvena armija pokrenula kontraofenzivu ve 20. svibnja. Nadali su se da bi im proboj na sjevernom bojitu mogao omoguiti da se spoje sa sovjetskim snagama. Nastojanja Crvene armije bila su uspjena. Dana 6. lipnja maarske su snage ule u Kassu 118

(danas Koie u ekoj), a deset dana poslije u Eperjesu (danas Preov) proglaena je Slovaka Sovjetska Republika. Ratovanje je bilo velik teret organiziranu radnitvu koje je inilo Crvenu armiju. Cijela je zemlja bila izvrgnuta velikim naprezanjima. Razliite kontrarevolucionarne skupine lako su mogle iskoristiti nastale potekoe. Te su skupine izazivale trajkove i pobune u gotovo svim dijelovima zemlje, a 24. lipnja osjetile su se dovoljno jakima da pokuaju osvojiti vlast u Budimpeti. Ipak, sredinje i lokalne snage porazile su sve kontrarevolucionarne pokrete. Kao posljedica toga, srpanj je protekao bez ozbiljnih izazova za sovjetsku vlast. U meuvremenu su se predstavnici konzervativne Maarske viih klasa okupili oko grofa Istvna Bethlena u Beu. U Segedinu, sada pod francuskom okupacijom, major Gyula Gmbs organizirao je tzv. Nacionalnu armiju pod vrhovnim zapovjednitvom admirala Miklsa Hortyja. Nacionalnu su armiju vodili reakcionarno raspoloeni asnici iz vremena Carstva. Izraavajui ovinizam i antisemitizam, ti su ljudi bili krajnje desno krilo kontrarevolucije. Za Francusku je bilo krajnje neugodno to njezine male saveznice vojnim napadom nisu uspjele sruiti sovjetsku republiku. Odustajui na neko vrijeme od vojnih akcija, francuski premijer Clemenceau krenuo je u diplomatski napad. Njegov najvei uspjeh bila je nota koja je u Budimpetu stigla s mirovne konferencije 13. lipnja. Bile su dogovorene nove granice u Srednjoj Europi i u noti su one iscrpno izloene. Istodobno su se pozivale zainteresirane strane da poloaj svojih snaga prilagode novim granicama. Nakon vrue rasprave, Revolucionarna je vlada odluila pristati na njih, i Crvena se armija smjesta povukla sa svojih izboenih poloaja na sjeveru. No, susjedne su zemlje potpuno ignorirale notu, odbijajui da se i same povuku. Pristajui na naputke iz Pariza, Maarska je uinila taktiku pogreku i poetkom srpnja na mirovnoj su konferenciji poele pripreme za odlunu vojnu intervenciju. To se, meutim, sporo odvijalo i maarska je vlada mogla upotrijebiti notu kao osnovu za pregovore kojima bi dobila na vremenu. Povlaenje vojske vodilo je u opu demoralizaciju i stavilo je Revolucionarnu vladu u beznadan poloaj. U tijeku srpnja sindikati, radnitvo i drugi dijelovi puanstva shvatili su da bi Maarska morala rijeiti svoje sporove s Antantom. Tijekom svojeg napredovanja poetkom godine rumunjske su trupe zauzele podruje istono od Tise. Svojom notom od 13. lipnja Mirovna je konferencija priznala da je to maarsko podruje, ali se rumunjske snage nisu povukle. Nakon nekoliko neuspjelih prosvjeda, Revolucionarna je vlada odluila pokrenuti ofenzivu ne bi li istjerala Rumunje iz tog podruja. To je bila odluka koja je nedvojbeno ubrzala propast sovjetske republike. Iskoristivi potpuno svoju razmjernu snagu, rumunjska je armija potisnula natrag maarske snage. Ovoga se puta Rumunji nisu zaustavili na Tisi, nego su napredovali dalje prema Budimpeti. Dana 1. kolovoza 1919. u tijeku konane, dramatine sjednice budimpetanskoga Sredinjeg radnikog sovjeta objavljena je ostavka Revolucionarne vlade. Za mandatara nove vlade imenovanje sindikalni voa Gyula Peidl. Izmeu 3. i 4. kolovoza rumunjska je vojska ula u Budimpetu: diktaturi proletarijata u Maarskoj doao je kraj. Nade u brzo irenje revolucije ostale su neispunjene. Pokazalo se da izolirana diktatura proletarijata u maloj zemlji poput Maarske ne moe odoljeti usklaenim vanjskih napadima. Pokuaji koji su se odvijali tijekom 1918. i 1919. da se drutveni i politiki problemi Maarske rijee unutar buroaske demokracije, a potom u socijalistikom okviru, nisu uspjeli. Ipak, sjeanje na dvije revolucije ivjelo je u Maarskoj tijekom meuratnih godina, kao i sjeanje na podruja izgubljena na kraju rata.

Nade, stvarnost, posljedice


S ove vremenske distance nije lako procijeniti stajalita maarskih pisaca, umjetnika i intelektualaca prema sovjetskoj republici, koja je slijedila neuspjeh Krolyijeve vlade i opu deziluzioniranost politikom Saveznika. Njihova su stajalita uglavnom odraavala idealistina oekivanja i gotovo mesijanski smisao za misiju tipian za to vrijeme, a ne realistinu procjenu 119

stvarnih mogunosti. Nedostajalo je i svjesno prihvaanje stvarnoga znaenja diktature proletarijata. U oujku 1919., ipak, pojavila se odreena svijest o potekoama i sukobima. Dana 16. travnja 1919. Gyula Krdy je pisao: Nema razloga za strah od budunosti, nova Maarska, cvijetu ljudskih tenji i ideala nastao iz revolucionarnog ara. Neka stari svijet bude sruen, uniten, neka nestane. Zsigmond Mricz dijelio je Krdyjevo oduevljenje: Komunizam, kojega su se bojali naivni sanjari jer su u njemu vidjeli zatvor i falansteriju, donijet e sjajno doba autentinog procvata osobe... poinje istinski, sretan, stvaran ljudski ivot. Sloboda stvaralakog rada i sudjelovanje u javnom ivotu nisu bile povlastice samo Lajosa Kasska i njegovoga kruga, te socijalistikih pisaca, aktivista i umjetnika. Kulturna i znanstvena politika Zsigmonda Kunfija i Gyrgyja Lukcsa bila je liberalna ak i prema standardima sredine 1980-ih godina. Iskustvo godina 1918. i 1919. nije ostavilo svoj biljeg samo na djelima i karijerama zrelih, afirmiranih intelektualaca, ve i u umovima Gyule Illysa i Lszla Nmetha u to vrijeme gimnazijalaca, i buduih pisaca. Sve je to utjecalo i na Ptera Veresa, lana Radnikog sovjeta i jo jednog pisca. Dogaaji su utjecali ak i na one koji se nisu nuno identificirali ni s jednom od dviju revolucija. Junaki napor cijele zemlje da se na neki nain suprotstavi neprijateljskome svijetu koji je okruuje impresionirao je veliki krug ljudi. Oszkr Jszi, dosljedni pristaa buroaske demokracije koji nikada nije komunizam smatrao moguim rjeenjem, nije otvoreno kritizirao sovjetsku republiku premda je oekivao da e ona dovesti do vojne intervencije, kontrarevolucije i gubitka teevina buroaske demokracije. (Zapravo, strah od kontrarevolucionarnog terora natjerao je Jszija da 1. svibnja 1919. napusti zemlju.) Mihly Krolyi ostao je u zemlji do srpanjske krize, i ak je pokuavao pomagati vladi. Krolyi je bio vie nego voljan suraivati s Belom Kunom i komunistima iz izbjeglitva. tabni asnik Aurl Stromfeld nije sluio samo buroaskoj demokraciji ve je vodio velike vojne uspjehe Crvene armije. Ni Rudolf Andorka, Gza Lakatos, Ferenc Szombathelyi, Dome Sztjay i Henrik Werth, sve istaknuti ljudi u Horthyjevom reimu, nisu odbili sluiti domovini. Od socijalistikih je voa emigrirao samo Ern Garami. Jen Hamburger, Jen Landler i ostali istaknuti ljeviari oitovali su se za komuniste prije 21. oujka. Pter Agoston, Vilmos Bhm i Zsigmond Kunfi takoer su prihvatili diktaturu proletarijata. Osjeaj misije sovjetske republike proirio se i na ideju da bi trebalo da Maarska ima ulogu posrednika izmeu Istoka i Zapada, te da bi bilo dobro da pokua proiriti revoluciju. Danas smo mi maarski proleteri prethodnica borbe za osloboenje koja potjee iz Rusije, pisao je list TataTvros Kurir 30. oujka 1919. Jesu li onda uvjeti bili idealni? Nikako. Ono to se oekivalo da e se dogoditi u proljee 1919. nije ispunjeno, slino kao to su se i nade ujesen 1918. pretvorile u razoaranje. Revolucija se nije dalje irila i nije bila u stanju uspostaviti izravan dodir sa sovjetskom Rusijom. Zemlja se u travnju morala suoiti u upadom stranih snaga, a ivotni su se uvjeti pogorali prije nego poboljali. Pokazalo se da je diktatura proletarijata upravo ono na to upuuje njezin naziv, te da ne preza od uporabe terora kada smatra da je to nuno. Krolyi i njegovi drugovi takoer su eljeli da njihova revolucija bude bez krvi, ali su u studenome pribjegli sili u naporu da sauvaju red i zakonitost. Sovjetska republika bila je od prvoga trenutka odluna uporabiti silu, a kad se to smatralo prikladnim, podrazumijevalo se i uzimanje talaca. Nije oklijevala da poalje Tibora Szamuelyja, Otta Korvina i sigurnosni odred kojega su se svi bojali (Lenjinovi djeaci) da ugui trajkove i ustanke. Komunisti su vjerovali da se komunistiki reim moe mnogo bre uvesti u Maarskoj nego u Rusiji. injenica da je Maarska bila gospodarski i drutveno razvijenija od Rusije znaila je, mislili su, da se mogu zanemariti oekivane mjere poput raspodjele zemlje seljacima. Takoer su mislili da e nacionalni problemi u Maarskoj i u Dunavskom bazenu nestati uspostavom meunarodne, i stoga jedinstvene diktature proletarijata. 120

Teei ouvanju teritorijalne cjelovitosti Maarske, Kroly i njegovi suradnici nisu bili u stanju suprotstaviti se okupacijskim snagama bilo diplomatskim bilo vojnim sredstvima. Sovjetska vlada koja se notom obratila susjednim zemljama: Priznajemo bez rezervi vae nacionalnoteritorijalne zahtjeve, poslala je, meutim, Crvenu armiju sve do Koica i Preova u nadi da e se revolucija proiriti. Politiki sukobi koji nisu rijeeni stapanjem socijaldemokratske i komunistike partije poeli su se jae iskazivati. Situacija je bila jo sloenija zbog injenice da linija podjele nije nuno leala izmeu samih partija. Komunist Jzsef Rvai traio je ukidanje sindikata; Tibor Szamuely, Ott Korvin i Mtys Rkosi zagovarali su vrstu diktaturu; dok su Ervin Sink i Jen Landler sumnjali u uputnost takve politike. Jen Hamburger bio je isto toliko protiv ideje raspodjele zemlje koliko i njegovi kolege komunistiki narodni komesari. Beli Kunu je dopalo da posreduje izmeu razliitih nijansi socijaldemokracije i komunizma. On je bio dovoljno fleksibilan da postigne kompromis ak i u najkritinijim situacijama i da sprijei podjele koje bi ugrozile samu vlast. Revolucionarna vlada bila je prisiljena priznati da je do srpnja u znatnoj mjeri izgubila potporu u zemlji. Bezemljai nisu dobili zemlju, seljatvo je bilo pogoeno rekvizicijama, a svagdanji kruh trgovaca i obrtnika vie nije bio tako siguran. tovie, ukidanje poreza na zemlju dovelo je do neeljenih uinaka, kao i prisilna prohibicija alkoholnih pia irom zemlje. Ukidanje vjeronauka u kolama takoer nije prihvaeno s odobravanjem. Sindikalni su voe pojaali uvjerenje radnika da diktatura treba da bude ublaena i da Maarska treba da postigne sporazum s Antantom. Ipak, radnika mo koja je iskljuila komuniste nije mogla potrajati. Potkraj svibnja splasnulo je oduevljenje veine pisaca i umjetnika koji su podupirali reim i deziluzioniranost se proirila u njihovim redovima. Unato sumnjama i ogradama, oni se ipak nisu okrenuli protiv sovjetske republike. Utjecaj dogaaja iz 1918. i 1919. bio je irok i proturjean. Nekoliko istaknutih socijaldemokratskih voda, poput Jena Landlera i Jena Varge, postali su komunisti, a nakon propasti sovjetske republike Stromfeld se pridruio lijevome krilu radnikog pokreta. Nakon kolovoza 1919. pojavile su se nesuglasice izmeu maarskih komunista i socijaldemokrata u vezi s uzrocima njihova zajednikog neuspjeha. Spor oko ispravne strategije i taktike postao je jo ei nego prije, a uao je i u otre prijepore unutar Komunistike internacionale. Komunisti su se rascijepili na Kunovu i Landlerovu frakciju. Kunova je frakcija zagovarala ekstremni tip komunizma koji je Lenjin odbacio kao djeju bolest. Meunarodni komunistiki pokret pridavao je veliku vanost injenici da je maarska sovjetska republika nastala bez potrebe za oruanom borbom. U Maarskoj je, meutim, znaajan segment buroazije i inteligencije poslije okrenuo lea ak i buroaskoj demokraciji, jer su dogaaji iz 1918. i 1919. mnoge naveli na pomisao da je diktatura proletarijata samo njezina prirodna posljedica. Tako nije bila diskreditirana samo diktatura proletarijata nego i liberalizam. U tijeku 1930-ih godina ideje za reformu maarskoga drutva i unapreenje maarskog poloaja u Europi nosile su u odreenom smislu peat takve ideje. Zagovornici radikalnih promjena traili su trei put izmeu Zapada i Istoka, izmeu komunizma i buroaske demokracije. ak i kontrarevolucija koja je poslije izala kao pobjednik nije se mogla osloboditi te batine: postojanja temeljenog na negiranju obiju ideologija. Njezin se autoritet u poetku iskazivao sredstvima neograniena terora, a potom zakonskim i administrativnim metodama, propagandom i slino. U izgnanstvo nisu bili natjerani samo komunisti, socijaldemokrati i umjereni socijalisti, ve i istaknuti predstavnici buroaskog liberalizma i radikalizma. Oni koji su se u domovini borili za demokraciju pretrpjeli su tako nenadoknadiv gubitak. Maarsko je drutvo platilo visoku cijenu neuspjela eksperimenta iz 1919., koji je neizbjeno oslabio politiku oporbu Horthyjevu reimu. Unato tome, pod kontrarevolucionarnim reimom takva je oporba uspjela postii ono to nije mogla u danima carstva: zastupljenost u parlamentu i u lokalnoj vlasti. Prilika za to bila je ustupak koji je reim morao uiniti ako je elio potrajati. Komunistiki je pokret bio, meutim, stavljen 121

izvan zakona i potisnut u podzemlje. Unato nepovoljnim uvjetima partija i pokret ne samo da su preivjeli 25 godina Horthyjeva reima ve su sauvali i sjeanje na sovjetsku republiku. Sjeanje na ono to se dogodilo 1918. i 1919. potrajalo je u razdoblju koje je slijedilo. No, domai i meunarodni razvoj dogaaja u tijeku meu-ratnog razdoblja imao je vanu ulogu u procjeni tih dogaaja. Kada su zagovornici radikalnih promjena poeli skicirati plan nove Maarske poetkom etrdesetih godina, vrlo je malo njih smatralo da je Krolyjeva buroaska demokracija model koji treba slijediti. S druge strane, pristae socijalizma gledali su na sovjetsku republiku vie kao na inspirativan povijesni presedan nego kao na nacrt budunosti.

IZMEU DVAJU SVJETSKIH RATOVA Uspon na vlast Horthyjeva reima


Premda je kontrarevolucija pobijedila i premda je uivala potporu saveznika, njezina je konsolidacija bila sporija i tea no to je to itko oekivao. Nakon to se Peidlova tzv. sindikalna vlada bila primorana povui, Istvn Friedrich je 7. kolovoza 1919. postavio novu vladu u Budimpeti. No, kontrarevolucionarna vlada, koja je formirana u Segedinu u vrijeme sovjetske republike, nastavila je djelovati zahtijevajui svoj udio u vlasti. Kontrarevolucionarno se vrhovno zapovjednitvo ubrzo premjestilo iz Segedina u Sifok u Transdanubiji, a nedugo nakon toga njegov voa Mikls Horthy postao je najvanija linost u kontrarevolucionarnoj skupini. Suparnika je vlast poela masovnu i okrutnu kampanju odmazdi na podrujima kojima je upravljala. Ta je kampanja bila usmjerena protiv onih koji su sudjelovali u objema revolucijama, a odredi pod vodstvom Pala Prnaya, Gyule Ostenburga Moraveka, Ivana Hjjasa i drugih, provodili su pogrome idova. Prvi put u maarskoj povijesti osnovani su zatoeniki logori u kojima su mukarci i ene bili godinama zatvoreni bez suenja. Rumunjske su vlasti provodile sline odmazde u podrujima pod svojom kontrolom. Zbog nesklona meunarodnog reagiranja ovaj Bijeli teror, kako se nazivao, stvorio je potekoe kontrarevoluciji. Grof Istvn Bethlen, njegovi kolege, a poslije i grof Albert Apponyi, voa maarskoga mirovnog izaslanstva u Parizu, traili su ponovno uspostavljanje zakonitosti. No, tek nakon intervencije velikih sila u maarskoj je prijestolnici formirana slubena vlada koja je bila prihvatljiva za Antantu. Nakon posjeta britanskog diplomata Sir Georgea Clerka Budimpeti, premijerom je 4. studenoga 1919. postao Kroly Huszr. Savez takozvanih kranskonacionalnih stranaka osigurao je u parlamentu veinu glasova Huszrovoj vladi, premda su tamo bile zastupljene i socijaldemokratska i liberalna oporba. Nakon to su se obogatile otimainom, rumunjske su se postrojbe povukle iz Budimpete i, poslije, u oujku 1920., iz Tiszntla. Sukladno eljama Antante, novi maarski politiki sustav morao je biti utemeljen na parlamentarnoj demokraciji i legalnome djelovanju socijaldemokrata i liberalne oporbe. Uz te pretpostavke mogao je biti stvoren mnogo liberalniji sustav nego to je to bio sluaj, ali Saveznici nisu bili osobito zainteresirani da to potiu. Mikls Horthy i njegova vojska uli su 16. studenoga 1919. u Budimpetu. U sijenju 1920., u skladu s Clerkovim eljama, na osnovi irokoga prava glasa i tajnoga glasovanja odrani su opi izbori. Socijaldemokratska je stranka bila, meutim, zastraivanjem primorana na neaktivnost, a odred Ostenburg-Moraveka ubio je socijaldemokratskog novinara Belu Somogyija i njegova kolegu Belu Bacsa. Istraga to ju je vodio ministar unutarnjih poslova dn Benicky otkrila je odgovornost vrhovnog zapovjednitva, ali nije poduzeta nikakva daljnja mjera. Pod vodstvom Istvna Nagyatdi Szaba Stranka sitnih posjednika postala je najvea politika stranka u parlamentu. Unato nepovoljnim uvjetima, Nacionalna demokratska stranka Vilmosa Vszonyija, koja je predstavljala buroasku oporbu, takoer je osvojila mjesta u novom parlamentu. Saveznici i maarski susjedi inzistirali su da maarsko prijestolje ostane slobodno. Oni su drali da bi povratak Karla IV. ili izbor drugoga maarskog kralja bili korak k obnovi Austro122

Ugarskog Carstva. No, to nije znailo da je trebalo da Maarska ostane republikom. Novije parlament sada ponovno uspostavio instituciju monarhije. Za to su postojala dva razloga. Monarhija je ne samo jamila pravni kontinuitet ve je isto tako opravdavala budue pretenzije na izgubljene kraljevske teritorije. No, nije smjelo biti kralja, pa je ponovno uvedena funkcija namjesnika. Dana 1. oujka 1920., dok su se naoruani asnici nalazili u zgradi, parlament je za regenta izabrao pedesetdvogodinjeg Miklsa Horthyja. Premda je izabran velikom veinom glasova, ni Horthyjeva naobrazba, ni njegova dotadanja karijera nisu ga inile podobnim za ovu dunost. Njegova su politika stajalita odlikovali nepokolebljivi konzervativizam, protusovjetski osjeaj i snana elja za povratkom izgubljenih teritorija. Isprva, Horthyjeva je glavna potpora dolazila iz njegove vojske i asnikih odreda, ali je ve nakon kratka vremena bio kadar prihvatiti politiku konsolidaciju za koju se zauzimao grof Istvn Bethlen. Horthy je bio linost koja je odravala ravnoteu meu sukobljenim elementima unutar reima, istodobno sluei kao njegov simbol. Bliilo se potpisivanje mirovnoga sporazuma, a njegovo je prihvaanje bilo nudan preduvjet da bi Horthyjeva vlast bila meunarodno prihvaena. Igrom sluaja, reim koji je bio primoran potpisati taj sporazum bio je isti onaj koji je njegovu reviziju drao okosnicom svoje politike. Maarsko mirovno izaslanstvo u Parizu, to ga je predvodio grof Albert Apponyi, zahtijevalo je izmjene sporazuma i odravanje plebiscita u spornim podrujima. Saveznici su, meutim, odbacili bilo kakve ustupke, pa je dokument potpisan 4. lipnja 1920., u palai Trianon u Versaillesu. Prema Trianonskome sporazumu, novoj je dravi ostalo samo 30 posto maarskog teritorija i 40 posto stare ugarske kraljevine. Svaki trei Maar sada je ivio u nekoj stranoj dravi, a oko polovica ih je bila u kompaktnim etnikim cjelinama odmah iza novih granica. Sporazum je ograniavao maarsku vojsku na 35.000 ljudi (zrakoplovstvo nije bilo doputeno) i regulirao uporabu luka, vodenih putova i eljeznice. Osim toga, trebalo je da se gradnja novih pruga nadzire, a Maarska je bila duna platiti ratnu odtetu. Vaan dio Mirovnoga sporazuma bila je tzv. toka o manjinama, po kojoj su sve etnike manjine u novim dravama imale ista prava kao i veina. No, vlade kojih se to ticalo nisu potovale tu toku, pa su se prava maarske manjine posvuda krila. Snano protivljenje Trianonskom sporazumu potjecalo je iz nametnute diobe maarske nacije i teke situacije etnikih Maara. Svi dijelovi drutva i sve politike stranke ukljuujui i radnike bili su jedinstveni u odbacivanju Trianona. Javno je miljenje, meutim, bilo podijeljeno to se tie stupnja i oblika revizije kojoj bi trebalo teiti. Za razliku od nacionalista, koji su eljeli vratiti sva podruja, socijaldemokrati i lijevo krilo liberala traili su samo povratak preteito maarskih podruja. Komunisti su pak oekivali da e proleterska revolucija ponititi Trianonski sporazum. Grof Pl Teleki 19. srpnja postao je premijerom. elei ojaati poloaj tradicionalno vladajuih klasa, krupnih zemljoposjednika i industrijalaca, poticao je konzervativnu politiku konsolidaciju. Teleki je uveo vrste mjere kako bi potisnuo ekstremne vojne elemente koji su jo uvijek proganjali osumnjiene revolucionare. Kako bi dao oduka antisemitizmu i djelomice olakao probleme srednje klase, Teleki je uveo tzv. numerus clausus, mjeru koja je ograniavala broj idova meu sveuilinim studentima. Takoer je zapoeo razgovore sa socijaldemokratskim voama kako bi umirio radniki pokret. Uveo je ogranienu zemljinu reformu da bi ublaio seljako nezadovoljstvo i to mu je uspjelo prijenosom sigurnosti i poloaja to proistjeu iz zemljinoga vlasnitva na jo dva milijuna ljudi. Telekijeva mjera nije znatno utjecala na model zemljine raspodjele i njome je bilo obuhvaeno samo 7 posto zemlje mnogo manje nego u susjednim zemljama koje su nakon prvoga svjetskog rata provele programe zemljine reforme utemeljene na podjeli velikih imanja koja su nekada bila u austrijskim i ugarskim rukama. Najvea pogreka maarske zemljine reforme bila je u tome to nije uspjela bitno poveati broj malih i srednjih seoskih imanja koja su se mogle odrati u ivotu i to nije ograniila tlaiteljsku prevlast latifundija. Sukladno zemljinoj reformi, lanovi Vitzi Rend (Vitekog reda) takoer su dobili zemlju. Taj je red osnovao Horthy, a obuhvaao je asnike i vojnike koji su se istaknuli u vojnoj slubi. Svaki je Vitez dobio viteku parcelu, a vjernost je dugovao samome Horthyju. 123

Unato svojim postignuima, Teleki nije bio kadar premostiti jaz izmeu prohabsburkih legitimista i slobodnih biraa koji su se zauzimali za izbor nacionalnog monarha. Karlo IV. je 26. oujka 1921. bezuspjeno pokuao vratiti svoje prijestolje, a spor oko toga tko treba da bude kralj ostao je nerijeen. Ostale hitne zadae obuhvaale su osnivanje politike stranke vladajue elite, uinkovito i trajno suzbijanje ekstremnoga desnog krila i normalizaciju stanja u sindikatima i u socijaldemokratskoj stranci. Ostali su prioriteti bili stvaranje posttrianonskoga nacionalnog gospodarstva i formuliranje neovisne maarske vanjske politike. Opseg i sloenost ovih zadaa izvirali su iz uvelike izmijenjenih politikih i gospodarskih prilika u zemlji.

Politika konsolidacija pod Istvnom Bethlenom


Grof Istvn Bethlen obnaao je dunost maarskog premijera od 14. travnja 1921. do 19. kolovoza 1931. Premda je njegova politika karijera zapoela jo 1901., prije pada carstva nije obnaao nijednu dravnu dunost. Bethlen je postao kljuna linost kontrarevolucionarnog razdoblja. Bio je ne samo izvrstan taktiar nego i dravnik s vizijom i najistaknutiji politiar Horthyjeva razdoblja. Istvn Bethlen uspjeno je izlazio na kraj s itavim nizom problema bitno vanih za uvrenje i stabilizaciju reima. Karlo IV. ponovno je 20. listopada 1921. doao u Maarsku i po drugi put pokuao vratiti svoju krunu. Koristei se time uzrokovanim nemirima, kao i prijeteim gibanjima u susjednim zemljama, Bethlen je odobrio zakon kojim se Habsburkoj kui oduzima prijestolje. To je bila odluujua pobjeda nad legitimizmom. S pomou vjete diplomacije osigurao je Maarskoj povratak Peukog podruja koje je Jugoslavija zauzela unato Trianonskom sporazumu. Na osnovi plebiscita iz prosinca 1921., Sopron i pripadajue podruje vraeni su Austriji. Bethlen je stvorio politiki savez koji nije obuhvaao samo krupne zemljoposjednike, financijere i industrijalce, nego i plemstvo, vojne asnike i civilne inovnike elemente srednje klase. Otuda je, u usporedbi sa stanjem prije 1918., vladajua skupina bila vea i ira. Godine 1923., Bethlen je iz dravne stranke silom potisnuo Gmbsa i njegove rasistike sljedbenike. Od toga vremena pa do 1944., ekstremno desno krilo bilo je najveim dijelom u oporbi. Bethlen je 1922. povezao odreeni broj politikih skupina u parlamentu kako bi stvorio jedinstveni dravni blok. Tako stvorena Stranka jedinstva apsorbirala je i time eliminirala Stranku sitnih posjednika koja se zauzimala za ira politika prava i radikalniju zemljinu reformu. Dok su u susjednim zemljama seljake stranke, sline sitnoposjednikoj, imale u to vrijeme vanu ulogu, maarskom e seljatvu nedostajati vlastita neovisna stranka sve do 1930. Bethlen je takoer postigao sporazum sa Socijaldemokratskom strankom. U zamjenu za neke ustupke, socijaldemokratima je dana vea sloboda djelovanja i mjesto u ustavnom sustavu. Komunistika je partija zabranjena Zakonom III iz 1921. i njezino je djelovanje u iduem razdoblju bilo slubeno proganjano. Bethlen je uveo izborni sustav koji je ograniio veliinu birakog tijela. Budimpeta i jo dvanaest gradova sada su uivali tajno glasovanje, a u preostalom je dijelu zemlje vraeno otvoreno glasovanje sa svim mogunostima zastraivanja i drugih zloporaba. Tijekom tog razdoblja Stranka jedinstva imala je u parlamentu apsolutnu veinu i bila je posluna premijeru. U to se vrijeme meunarodno nastojanje da se ojaa izvrna mo na raun zakonodavne nadzorne uloge oitovalo i u Maarskoj, to je pogodovalo Bethlenovim ciljevima. Kao i druge nove drave osnovane u Trianonu, Maarska se takoer morala oslanjati na inozemne kredite kako bi stabilizirala svoje gospodarstvo, osnovala zasebnu nacionalnu banku i uvela vlastiti novac. To je bilo nuno kako bi se uklonila inflacija i potaknuo gospodarski oporavak. Poetkom oujka 1924. Bethlen je, poglavito uz potporu Britanije i Italije, isposlovao zajam koji je jamila Liga Naroda. U svibnju te iste godine osnovana je Nacionalna banka Maarske. Dana 1. sijenja 1927. stara novana jedinica, kruna, zamijenjena je novim i stabilnim pengom, pri emu je 124

jedna zlatna kruna vrijedila 1,16 penga. Bethlen i njegov ministar financija Tibor Kllay takoer su se zauzimali za razvoj industrije uz aktivno sudjelovanje vodeih poglavito idovskih novarskih i poslovnih krugova. U tijeku druge polovice desetljea Bethlen je gradio na svojim postignuima. Obnovio je prije ukinuti Gornji dom Parlamenta kako bi postigao protuteu glasovanjem izabranom Donjem domu ako bi ovaj pokazao sklonost ekstremizmu. Bethlen je nastavio ograniavati podruja ovlasti mjesnih vlasti na upanijskoj i opinskoj razini. Njegove su mjere na tom podruju uvelike ograniavale autonomiju Budimpete, uporita snane oporbe. Kako bi se popunile pukotine, proirena je mo sredinje vlasti, kao i dunosti i odgovornosti iz sredita kontroliranih javnih slubi. Istodobno, vladini zakoni socijalne zatite donijeli su korist gotovo milijunu ljudi. Izmeu 80 i 90 posto gradske radne snage imalo je koristi od njih. Uvedene su obvezna mirovina, invalidnina i druge socijalne mjere, ali se one nisu odnosile na seoski proletarijat. Vlada je 1928. modificirala protuidovske propise numerus clausus, koji su idovima ograniavali ulazak na maarska sveuilita i sline ustanove. Grof Kuno Klebelsberg, ministar za vjerska pitanja i prosvjetu, primijenio je Bethlenovu opu politiku na svojem podruju. elei dokazati superiornost maarske kulture, uveo je stipendiranje maarskih studenata u inozemstvu. Osnovao je maarske institute izvan zemlje (na primjer, Collegia Hungarica u Beu i Berlinu i Accademia Reale d'Ungheria u Rimu) koji i danas djeluju. Takoer je osnovao Bioloki institut u Tihanyju. Osim toga to je razvila mreu srednjih kola, Bethlenova je vlada do 1930. iz dravnog prorauna potroila 48 milijuna penga na gradnju osnovnih kola, to je vie od ukupnog iznosa koji su ga za to potroile sve Maarske vlade izmeu 1869. i 1918. (iznos koji odgovara svoti od 46 milijuna penga). Do 1930. sagraeno je pet tisua uionica osnovnih kola, kao i mnogo novih stanova za uitelje. Nakon to je postao premijerom, Bethlen je zadobio povjerenje velikih sila, osobito Britanaca, jer je izgledalo da prihvaa odredbe mirovnoga sporazuma. Potkraj desetljea, meutim, kada je konsolidacija bila zavrena, Bethlen je otvoreno izjavljivao kako revizija trianonskih granica treba da bude svrhom maarske vanjske politike. Ovo se vremenski poklapalo s kritikom Trianona na Zapadu; Daily Mail Lorda Rothermerea ak je poeo kampanju Pravda za Maarsku. Godine 1925. protivljenje Bethlenove vlade Trianonu uvuklo ju je u veliki skandal. Otkriveno je da je u Maarskoj bilo iskovano nekoliko milijuna francuskih franaka kako bi se financirala propaganda za reviziju sporazuma. Odanost revizionistikoj politici potaknula je Bethlena da 1927. zakljui prijateljski sporazum s Mussolinijevom faistikom Italijom, koji je on elio razviti u maarskotalijansko-njemaki savez. Slom Wall Streeta u listopadu 1929. izazvao je, meutim, lanac dogaaja koji e premijera dovesti do pada. Propast amerike burze rezultirala je toliko dubokom gospodarskom krizom da su se Bethlen i njegova vlada 19. kolovoza 1931. povukli. U to vrijeme nitko nije ozbiljno pomiljao da bi Bethlenov odlazak s poloaja mogao biti trajan. Nije lako jednom rijeju ili frazom opisati sustav koji je stvorio Bethlen, sustav koji je potrajao sve do njemake okupacije Maarske 1944. Bethlenova je struktura poivala na ravnotei izmeu triju skupina unutar vladajue elite, ravnotee koja se mijenjala u tijeku Horthyjeva reima. Promjene su se oitovale u razlikama meu politikama razliitih vlada; ravnotea je omoguila socijaldemokratima i lijevome krilu srednje klase da budu predstavljeni u parlamentu i na mjesnoj upravnoj razini sve do 1944. to je bilo nemogue u bilo kojoj drugoj zemlji pod nacistikom vlau. Unato tome, funkcioniranje politikog sustava u Maarskoj sprijeilo je mogunost pomaka ulijevo. Premda je osiguravao povoljnije uvjete za pomak udesno tijekom cijelog razdoblja, Bethlenov je poredak onemoguavao ekstremnoj desnici da sama doe na vlast. tovie, kada je uz njemaku pomo ekstremna desnica doista dola na vlast, itav se sustav sruio. Bethlen je stvorio krutu i konzervativnu politiku strukturu. Njegov je reim uporabljivao tradicionalne ustavne forme i dravnu praksu, ali ih je od samog poetka liio njihova normalnog 125

djelovanja. Osim toga, Bethlen nije oklijevao primijeniti nove autoritarne i diktatorske metode. S druge strane, njegov je reim ostavio irok prostor za samoorganiziranje drutva i za izraavanje miljenja. Poetkom 1930-ih u Maarskoj je bilo vie od 14.000 udruga, a izlazilo je na stotine dnevnih i tjednih listova i asopisa. Velike sile i drave lanice Male Antante ne samo da su Bethlenov politiki sustav smatrale prihvatljivim ve su mu i pomagale u tekim situacijama. Za velike sile Bethlenov je reim bio jamstvo da nee doi do revolucije, ni do habsburke restauracije. tovie, sa stajalita susjednih zemalja, Bethlenov je reim bio poeljniji od demokracije. Tim bi zemljama bilo tee sueliti se s revizionistikim zahtjevima koje bi postavila demokratski izabrana maarska vlada. To je bio razlog zato socijaldemokratska oporba i oporba srednje klase nisu bile kadre dobiti potporu bilo velikih sila bilo Male Antante za liberalizaciju sustava ili za Bethlenovo uklanjanje. Tijekom pregovora o zajmu i u vrijeme afere iskovanih franaka bilo je nekoliko pokuaja uklanjanja premijera. U to je vrijeme glavna optuba lijeve oporbe bila da je dravna stranka, premda u viestranakom sustavu, odve mona i time onemoguava njegovo dobro funkcioniranje. Nadalje, bilo je nemogue promijeniti vladu na britanski nain, s pomou glasake kutije. Nakon 1933., meutim, zbog meunarodnih i domaih promjena, napori su se usredotoili na ouvanje Bethlenove strukture i spreavanje dolaska na vlast diktature nacistikog tipa.

Velika gospodarska kriza i skretanje udesno


Osim gospodarskih, velika je kriza uzrokovala i dugorone politike posljedice. Kao odgovor na rastuu nezaposlenost i pad proizvodnje na objema stranama Atlantika pojavile su se nove metode vladanja. Dravna se intervencija proirila. Pod New Dealom Franklina D. Roosevelta Amerika je takoer prihvatila mjere koje su ograniile neke tradicionalne slobode. Kriza je pogodila Maarsku 1930.1931., neto kasnije nego neke druge zemlje, a problemi koje je donijela takoer su bili kasnije rijeeni. Dva su bila razloga tom zakanjenju. Prvo, poetni rezultati gospodarske stabilizacije oitovali su se tek dvije ili tri godine prije krize. Drugo, poljoprivredni izvoz, od odluujue vanosti za maarsko gospodarstvo, bio je doslovce obustavljen. Seljatvo je zapalo u dugove, proizvodnja klonula, a oko 600.000 ljudi postalo je suvino na zemlji. Industrijska je proizvodnja pala 40 do 80 posto, a zaposlenost je u industriji 1932. bila 30 posto nia nego 1928. Opi pad ivotnoga standarda srednje klase pratio je novi fenomen hiperprodukcija intelektualaca i inovnika. To je dovelo do porasta broja nezaposlenih strunjaka, koji su morali traiti povremene poslove. Nije bilo neobino zatei ih kako iste snijeg na ulicama, a mogli su se vidjeti meu stalnim posjetiteljima javnih kuhinja. Tek u tijeku ekonomskog zamaha koji je prethodio drugome svjetskom ratu maarsko gospodarstvo i drutvo bili su kadri oporaviti se od nedaa i gubitaka koje je donijela velika kriza. Naravno, nezaposlenost je dala zamah radnikom pokretu, a djelatnost je Komunistike partije ojaala. U Budimpeti su 1. rujna 1930. odrane masovne demonstracije, a izvan grada organizirano je nekoliko mareva gladi. Socijalistiki radniki pokret nije imao gotovo nikakva dodira s osiromaenim seoskim stanovnitvom, a razne su desniarske organizacije imale znatan, i sve vei utjecaj. Razne religijske sekte koje su nudile utjehu za patnje ovoga svijeta ponovno su postale vrlo popularne. Razvoj dogaaja 1930-ih sve je vie usmjeravao pozornost na poloaj maarskog sela i neprilike siromanog seljatva. Tzv. reformistika generacija, u kojoj su bili mladi intelektualci i popularni pisci, beznadno se okrenula nazadnim ivotnim uvjetima na selu uvjetima bez izgleda na poboljanje. Godine 1930. osnovana je Neovisna stranka sitnih posjednika. Tu su stranku vodili ugledni politiari Tibor Eckhardt, a poslije Zoltn Tildy i Endre Bajcsy-Zsilinszky. Kriza, s prateom nezaposlenou i masovnim siromatvom, stvorila je preduvjete za nastanak 126

novih nacionalsocijalistikih stranaka u Maarskoj. Njih su podupirali srednja klasa, posebice njezini donji slojevi, i asnici. Te su stranke privlaile i nekvalificirane, politiki neobrazovane radnike koji su se slijevali u gradove. Pokazatelj metea u vladajuim krugovima bilo je postavljanje grofa Gyule Krolyija za Bethlenova nasljednika na dunosti premijera. Krolyi, stari segedinski voa i daljnji roak prvoga maarskog predsjednika, formirao je novu vladu 24. kolovoza 1931. Krolyi je isprva bio voljan ukljuiti u vladu lanove liberalne oporbe srednje klase, ali se to nije dogodilo. to se tie masovnih pokreta, Krolyi je nakon eksplozije na vijaduktu Biatorbgy, zbog koje se beki ekspresni vlak sruio u dolinu, uveo prijeki sud, i dva su komunistika elnika, Imre Sallai i Sndor Frst, pogubljeni. Unato tim mjerama, Kroly nije bio kadar sprijeiti plimu nezadovoljstva pa ga je na mjestu premijera naslijedio Gyula Gmbs, 29. rujna 1932. Vladajuaje elita od Gmbsa oekivala snanu vlast i povratak reda i zakona. Na vlast je u Njemakoj 29. sijenja 1933. doao Hitler. Otada je meunarodna klima u Srednjoj Europi bila temeljito izmijenjena, a ekstremna desnica u Maarskoj dobivala je inozemnu potporu. Sve je to Gmbsevu dolasku na vlast davalo zlokoban izgled. Dodue, Gmbs nije kao premijer mogao nastaviti svoju dotadanju ekstremistiku politiku rasne zatite, ali, iako nije donosio antiidovske zakone, ipak je nastojao provesti drutvenu transformaciju slinu onoj u Mussolinijevoj Italiji. To je poticao i nacrt Narodnoga radnog plana od 95 toaka koji je premijera drao nadzornikom dravnog aparata, ohrabrivao militaristiki duh i nastojao da se organizira korporacijski sustav. U gospodarskim poslovima Gmbs je postigao nedvojbene rezultate. (Mjere ogranienja u vanjskoj trgovini dio su njegove gospodarske politike.) No, kada je poeo iriti intervenciju na podruje politike i drutva, Gmbs je naiao na snaan otpor. Njegov pokuaj ukidanja budimpetanske samouprave doveo je do stvaranja Saveza za zatitu ustava, koji je obuhvaao ne samo oporbene stranke ljevice nego i veinu kransko-nacionalnih skupina. Pod kolektivnim pritiskom nekih lanova vlade, konzervativnih politikih krugova i lijeve oporbe, Gmbs je bio primoran napustiti svoj plan pretvaranja Stranke jedinstva, do tada sline nekakvome klubu, u masovnu organizaciju faistikog tipa, koja bi, u skladu sa svojom totalitaristikom prirodom, sebi podinila dravni i javni upravni aparat. Gmbseva je reformistika politika u nekim aspektima imala prednosti i nekim je skupinama iz srednjih slojeva donijela blagi drutveni napredak. Gmbs je uveo mjere socijalne skrbi i zapoeo velike graditeljske projekte. Tijekom njegova premijerskog mandata sruena je zaputena etvrt Taban blizu budimpetanske kraljevske palae i sagraen Nacionalni portski plivaki bazen. No, gledano u cjelini, Gmbsevo razdoblje nije bilo zadovoljavajue. Ono je potaknulo promjene u sastavu i politikom opredjeljenju asnika i slubenika upravnog aparata koje su dovele do jaanja progermanskog osjeaja, to e u tijeku drugoga svjetskog rata imati ozbiljne posljedice. Pod Gmbsevom se vladom takoer dogodilo da se Levente, paravojna organizacija mladih, pretvorila u ozbiljan pokret, a raslo je i djelovanje raznih veteranskih i streljakih udruga. Gmbs se odluno razraunavao s radnikim pokretom, pa je 1933., meu ostalima, uhien Jnos Kdr. Vlada se 1934. nala u sreditu ozbiljna meunarodnog skandala. Uspostavilo se da je Italija bila pokrovitelj ubojstva jugoslavenskoga kralja Aleksandra u Marseillesu i da su se lanovi hrvatskoga ustakog pokreta odgovorni za njegovo ubojstvo, uz Gmbsevo preutno odobrenje, djelomice pripremali u Maarskoj. Gmbs je bio prvi inozemni voa koji je posjetio Hitlera nakon to je ovaj doao na vlast, a cijelo vrijeme dok je bio na premijerskoj dunosti nastojao je ojaati maarsko-njemake veze. Istodobno je, meutim, nastojao osigurati Budimpeti ulogu posrednika izmeu Berlina i Rima i iskoristiti prednosti takve uloge za svoju politiku teritorijalnih revizija. Kako je predloena njemaka aneksija Austrije izazvala zabrinutost u Maarskoj, a suprotstavio joj se i sam Mussolini, maarska je vlada odigrala aktivnu ulogu u kovanju talijansko-austrijsko-maarskog saveza. Gmbsev je pokuaj stvaranja totalitarne drave propao, a njegova smrt 1936. olakala je 127

vladajuim krugovima, koji su se bojali pretjerana skretanja udesno, odreivanje novoga smjera vladine politike. Horthy je 10. listopada 1936. za premijera postavio konzervativnog Klmna Darnyija. Nakon Bethlenova razdoblja moe se uoiti kolebanje u politici maarskih vlada. Kad god bi pribliavanje Njemakoj i popustljivost prema Strelastom kriu i ostalim ekstremistikim strankama desnice dostigli opasne razmjere, dogodila bi se smjena vlade i nastao bi odreeni uzmak na prijanja stajalita. U stvarnosti, meutim, nije bilo mogue sprijeiti ope okretanje dravne politike prema savezu s Njemakom u vanjskoj politici i skretanje udesno kod kue.

Tok i potekoe vanjske politike


Na ciljeve i mogunosti neovisne maarske vanjske politike utjecali su mnogi imbenici. Jedna od glavnih odrednica bila je da male zemlje koje su nastale na ruevinama Austro-Ugarske nisu ni pojedinano, pa ak ni skupno, imale snagu i meunarodni ugled koji je uivalo Habsburko Carstvo. Ekonomski i politiki, te su drave bile pod utjecajem svojih veih i snanijih susjeda. Tako je njihova sudbina postala nerazdvojno povezana s ravnoteom moi meu veim europskim nacijama. Nakon revolucije iz 1918.1919. i potpisivanja Trianonskog sporazuma maarska je vanjska politika bila voena tenjom za ostvarivanjem teritorijalne revizije. No, s obzirom na to da je Maarska bila preslaba da to izvede sama, bili su joj potrebni pogodni vanjski saveznici. Istodobno, zadaa vanjske politike bila je osigurati opstanak kontrarevolucionarnog reima kod kue. Maarska nije mogla dobiti pristup meunarodnoj areni samo potpisivanjem Trianonskog sporazuma. Trailo se i odricanje krune Habsburgovcima i ulazak u Ligu naroda. Susjedne drave i Francuska protivile su se njezinu pridruivanju Ligi, ali je, unato potekoama koje su stvarale, Maarska postala njezin lan u rujnu 1922. Od 1920. dalje, ehoslovaka, Rumunjska i Jugoslavija zakljuile su bilateralne sporazume i tako stvorile savez Male Antante. On je bio posveen ouvanju statusa quo u srednjoj Europi i izoliranju Maarske, te onemoguavanju namjera maarskih revizionista. U poetku pod utjecajem Rima, savez je na kraju dospio pod zatitu Francuske i postao instrumentom francuske vanjske politike. Ta okolnost, zajedno s injenicom da je Britanija jo 1919. pruila punu potporu kontrarevolucionarnom reimu, imala je neobian uinak na britansko-maarske odnose. Britanija je na svoj nain podupirala Horthyjevu Maarsku i na razliite naine pomagala Budimpeti. Liberalni politiar Ruzstem Vmbry zgodno je upozorio na jedan od razloga za to. Prema njegovu miljenju, Maarska je za Britaniju bila protutea francuskom utjecaju u Srednjoj Europi. Premda su Trianon i postojanje Male Antante onemoguili blisku francusko-maarsku suradnju, veze izmeu tih dviju zemalja 1930-ih godina ipak su postojale. Buroaska je ljevica posebno zagovarala jaanje tih veza kako bi se sprijeile maarska protalijanska i pronjemaka usmjerenost. Francuski su zajmovi odigrali vanu ulogu u ponovnoj izgradnji maarskoga gospodarstva nakon krize. Odnosi s veinom susjednih zemalja ostali su napeti, a u tijeku dvadesetih, kada je socijaldemokracija imala prilian utjecaj na austrijsku politiku, nisu bili vrlo bliski ni s Beom. S druge strane, Maarska je uinila nekoliko pokuaja poboljanja odnosa s Jugoslavijom. Glavna je svrha tih napora bila elja Maarske da slomi Malu Antantu. Povijesna tradicija, nepostojanje raspri i slinosti izmeu dvaju reima, sve je to pridonijelo odranju dobrih dnosa izmeu Maarske i Poljske. David Lloyd George, voa britanskog izaslanstva na Parikoj mirovnoj konferenciji upozorio je ostale predstavnike na vjerojatne posljedice njihove odluke iz 1919. Prema njegovu miljenju, sporazum u svojemu postojeem obliku postavlja osnovu mogueg saveza nezadovoljnih drava koje ele reviziju, i koji bi, uz ostale, ukljuio Njemaku i Maarsku. Vanjska politika Horthyjeva reima bila je usmjerena tono tako, premda ne uz iskljuenje drugih pravaca i ne od samoga 128

poetka. Maarska vlada nije teila bliskim vezama s Weimarskom Njemakom, i kada je Bethlen na kraju pokuao poboljati te odnose, postigao je prilino malo. Put do Berlina prolazio je kroz Rim. S gospodarske toke gledita postojali su dobri razlozi za to i, u meuvremenu, iluzija o maarskoj posrednikoj ulozi izmeu Italije i Njemake bila je zaboravljena. Tek potkraj 1920-ih, nakon ostvarenja politike konsolidacije i stabilizacije gospodarstva, Horthyjev je reim imao priliku voditi neovisnu vanjsku politiku. Postojao je samo jedan put koji je bio otvoren za maarsku vladu: godine 1927. Bethlen je zakljuio prijateljski sporazum s Mussolinijevom Italijom i to je takoer bio prvi vei diplomatski korak Horthyjeva razdoblja. Hitlerov dolazak na mjesto kancelara brzo je izmijenio meunarodnu ravnoteu sila, a time i smjer maarske vanjske politike. Brz porast vojne snage Reicha nakon 1933. bio je praen silovitim nagonom da se Versailleski sporazum taj njemaki Trianon koji je bio nerado potpisan 1919. odbaci. Njemaka je sada teila teritorijalnoj ekspanziji i, premda je to ojaalo progermansku struju u Maarskoj, u umjerenijim krugovima porasla je i zabrinutost to se tie ouvanja maarske neovisnosti u unutranjoj i vanjskoj politici. Dok je slubena politika teila k ostvarenju maarskih revizionistikih ciljeva udruivanjem snaga s Nijemcima, socijalistika i graanska oporba snano su se tome suprotstavile. Britanija i Francuska isprva su odbacivale njemaku tenju k teritorijalnom irenju i, sve dok je Italija bila znaajna protutea Berlinu, maarske su vlade nastojale svoju politiku orijentirati prema Italiji. Od 1938. dalje sve se to, meutim, promijenilo. Meunarodni je poloaj Njemake jaao, kao i njezin utjecaj u Podunavskom bazenu, pa se maarska vanjska politika sada ponovno postavljala iza Njemake kako ne bi propustila priliku za reviziju. Mirovna politika Britanije i Francuske takoer je odigrala odreenu ulogu u tome, dajui na znanje da Njemaka nee doivjeti otpor zapadnih demokracija bar ne u bliskoj budunosti. Odluke maarske vanjske politike bile su takoer motivirane injenicom da su maarski poljoprivredni izvoznici nali pogodna trita u Njemakoj, a ne u Italiji. U oujku 1938., uz preutni pristanak Italije, Hitler je pripojio Austriju, ime je Njemaka dobila zajedniku granicu s Maarskom izazivajui kod posljednje opravdanu zabrinutost. Nakon Anschlussa, kasnije iste godine uslijedio je Mnchenski sporazum koji je sankcionirao njemako pripajanje ekog teritorija od ivotne vanosti za sigurnost ehoslovake drave. Britanija i Francuska odbacile su cjelokupni poslijeratni mirovni poredak kao i svoju dotadanju politiku. Horthyjev je reim za uspjeh veine svojih revizionistikih zahtjeva imao zahvaliti Mnchenskom sporazumu, premda samo posredno, a utjecaj toga uspjeha, koji je bio prilino prenapuhan masovnom propagandnom kampanjom, nedvojbeno je bio uvean injenicom da su se promjene granica, koje su poglavito slijedile etniko naelo, postizale mirnim putem. Reim je bio kadar uveati svoj revizionistiki trijumf ak i nakon izbijanja drugoga svjetskog rata, premda Maarska nije odmah postala njemaki vojni saveznik. esto su maarske vanjskopolitike poteze inicirali Rim ili Berlin. Primjer je uspostava maarsko-sovjetskih diplomatskih odnosa, to je Bethlen pripremio u prvoj polovici 1920-ih, ali na koje je Horthy u to vrijeme stavio veto. Poslije, 1934., upravo po Mussolinijevu savjetu Gmbseva je vlada uspostavila diplomatske veze sa Sovjetskim Savezom. Ove su, na Hitlerov prijedlog, bile ojaane nakon potpisivanja nacistiko-sovjetskog pakta, u kolovozu 1939. S obzirom na to da se to uklapalo u njemake ratne pripreme, Berlin je 1940. odobrio zakljuenje Sporazuma o vjenome prijateljstvu izmeu Jugoslavije i Maarske. Grof Pl Teleki, koji je u veljai 1939. preuzeo premijersku dunost, nastojao je, kada je u rujnu izbio drugi svjetski rat, zadrati Maarsku izvan sukoba. Njegova je vlada, meutim, te iste godine potpisala Pakt protiv Kominterne, uperen protiv Sovjetskog Saveza, koji su 1936. najprije zakljuile Njemaka i Japan. Maarska je 20. studenoga 1940. potpisala Trojni pakt slubeni savez Njemake, Italije i Japana, sklopljen oko dva mjeseca prije. Ukratko, veze Maarske s Njemakom i silama Osovine postajale su sve vre. 129

Nastojanja da se Maarska odri izvan rata su propala, kao to su doista i bila osuena na propast. Telekijevo samoubojstvo 3. travnja 1941. nije moglo vratiti vladu s revizionistikog puta to ga je odabrala i koji je vezao Maarsku za njemaku politiku. Maarska je vojska sudjelovala u njemakom napadu na Jugoslaviju (11. travnja 1941.), a visoki vojni zapovjednici, posebice Henrik Werth, elnik njemakoga glavnog stoera, zahtijevali su maarsko dobrovoljno sudjelovanje u Hitlerovu ratu protiv Sovjetskog Saveza. Uzaludno je sovjetska diplomacija preko Jzsefa Kristffyja, maarskog veleposlanika u Moskvi, pokuavala odvratiti Brdossyjevu vladu od poduzimanja toga kobnog koraka, nudei joj ak i potporu u njezinim teritorijalnim tenjama prema Erdelju. Unato svemu tome, 27. lipnja 1941., maarske su postrojbe prele sovjetsku granicu, samo nekoliko dana nakon prvoga njemakog napadaja. Ulazak u rat protiv Sovjetskog Saveza nuno je slijedio iz smjera to ga je maarska vanjska politika samoj sebi postavila i odveo je zemlju u propast. Maarska je postala podreena njemakome ratnom stroju, a gubitak cjelokupne Druge maarske armije na rijeci Don (sijeanjveljaa 1943.) bilo je uzaludno rtvovanje ljudskih ivota. Utemeljena na revizionizmu i podupiranju kontrarevolucionarnog sustava, maarska je vanjska politika po svojoj naravi bila nepogodna za normalizaciju odnosa sa susjednim zemljama. Savez s Italijom neizbjeno je doveo do obveza prema Nijemcima, rata sa Sovjetskim Savezom i na kraju, do neprijateljstva s Britanijom i Sjedinjenim Dravama. Sve se to dogodilo unato injenici koju je Teleki bio shvatio da, kada rat zavri, Maarska nee moi zadrati teritorije koje bi u ratu vratila. J. F. Montgomery, ameriki veleposlanik u Budimpeti, opisao je odnose Maarske s Njemakom kao odnose neradog saveznika. To je, meutim, bio samo dio istine. Iz same prirode maarske vanjske politike slijedilo je da se maarske vlade nisu samo nevoljko prilagoavale njemakim eljama. Maarske revizionistike pretenzije nisu bile posve zadovoljene dvjema Bekim odlukama, te su joj oekivanja daljnjih teritorijalnih dobitaka nalagale interes da zadovolji Hitlera. Doista, openito zadovoljstvo Njemake raznim maarskim vladama objanjava zato Hitler nije, sve do 19. oujka 1944., drao nunim okupirati ovu zemlju. Utrka Maarske i Rumunjske za Hitlerovu naklonost bila je vaan element u maarskonjemakim odnosima. Budimpeta je eljela ishoditi dodatne teritorije od Rumunjske, a Bukuret je elio vratiti podruja koja su ve bila izgubljena u korist Maarske. To je posluilo Njemakim ciljevima i Hitler se nije skanjivao iskoristiti suprotstavljenost dviju zemalja. Na osobnom nivou, meutim, Fhrer je bio mnogo naklonjeniji rumunjskom maralu Antonescuu nego admiralu Horthyju. U nekim pitanjima Maarska je doista pokazivala nevoljkost da pristane uz Nijemce. Telekijeva je vlada 1939. otvorila granice za oko 100.000 poljskih izbjeglica, meu njima i poljskim postrojbama s orujem. Te su pridolice dobile posao u Maarskoj, ak su imali i vlastite kole ije su svjedodbe poslije bile slubeno priznate u poslijeratnoj Poljskoj. Maarska je takoer pruila utoite francuskim ratnim zarobljenicima koji su prebjegli preko granice iz Njemake. Unato glasnim i opetovanim zahtjevima, maarske su vlade sve do njemake okupacije odbijale zatvarati idove u getoe ili ih deportirati. Nakon unitenja maarske Druge armije na Donu, Kllayeva je vlada odbila slati nove vee snage na bojinicu. Napokon, upravo ta nevoljkost i nastojanje da se reimski brod spasi za poslijeratno razdoblje bili su poticaj za mirovnu inicijativu 1943., kada su pod Kllayevom vladom zapoeti tajni pregovori sa Saveznicima.

Lijeva oporba Horthyjevu reimu


Od prvih dana kontrarevolucionarnog reima jaala je lijeva oporba. Ona je kritizirala vladinu politiku s demokratskoga stajalita i tragala za demokratskim putovima promjene, premda joj je nedostajalo socijalno, ideoloko i organizacijsko jedinstvo. Hitlerov uspon na vlast potaknuo je, meutim, neke korake k ujedinjenju, koji su poslije, u potrazi za putem izlaska iz drugoga svjetskog rata, dobili vei zamah. 130

Dakako, najvaniji i najradikalniji element lijeve oporbe Horthyjevu reimu bio je radniki pokret. On je bio podijeljen. Nakon zbacivanja sovjetske republike raspao se savez izmeu komunista i socijaldemokrata i te su dvije stranke nanovo postale zasebne cjeline, premda su u Horthyjevu razdoblju samo socijaldemokrati mogli djelovati legalno. Glavni komunistiki voe (Bela Kun, Jen Landler itd.) otili su u izgnanstvo, zajedno s centristima i lijevim socijaldemokratima koji su se istaknuli tijekom revolucije. Komunistika partija bila je teko pogoena stavljanjem izvan zakona i okrutnim progonima. Naneseni su joj ozbiljni gubici opetovanim uhienjima, zatvaranjima i ak pogubljenjima. Tijekom tog razdoblja pogubljeni su istaknuti komunistiki elnici poput Imre Sallaija, Sndora Frsta i Zoltna Schnherza. No, unato svim tim potekoama, Komunistika je partija bila kadra reorganizirati svoje redove, premda je u tijeku cijelog razdoblja imala malo lanova. Osim nekoliko elija, nije imala nikakvu stvarnu organizacijsku strukturu. Ostavljanje meunarodnih razlika po strani, smirivanje dogmatizma unutar meunarodnoga radnikog pokreta, potreba za borbom protiv nacizma i politika Narodne fronte nastala iz svega toga omoguila je komunistima da sastave program prilagoeniji domaoj situaciji. Premda je taj program kao glavni cilj i dalje postavljao zbacivanje Horthyjeva reima, vie nije govorio o uspostavi diktature proletarijata kao kratkoronom cilju, a odgovarajuu vanost pridavao je i raspodjeli zemlje. Od sredine 1930-ih dalje vodei komunisti u Maarskoj nastojali su udruiti, ili ak inicirati, one poglavito ljeviarske mjere koje su teile uspostavi iroke nacionalne platforme protiv nacizma i maarske desnice. Potkraj tog razdoblja, kada je budua uloga Sovjetskog Saveza u Podunavlju postajala oitom, vladajui su se krugovi takoer pokuali odnositi prema Komunistikoj partiji kao prema ozbiljnoj politikoj snazi. Stranako se vodstvo formiralo u dvije skupine: na one u Sovjetskom Savezu (Bela Kun, Ern Ger, Gyrgy Lukcs, Mtys Rkosi i Jzsef Rvai) i one kod kue koji su prihvaali sav rizik to ga je donosio ilegalni rad (Ferenz Donth, Lajos Fehr, Jnos Kdr, Gyula Kllai, Gbor Pter, Lszl Rajk, Istvn Szirmai i Sndor Zld). Sukladno naelima Kominterne, politiki smjer partije odreivala je moskovska skupina. Socijaldemokratska stranka inila je lijevo krilo legalne oporbe, premda su vodee poloaje u njoj popunjavale osobe niih sposobnosti od onih to su protjerane u izgnanstvo. Politika je te stranke, meutim, bila odreena realistinim pristupom situaciji. Ona je uzimala u obzir potrebu koegzistiranja s Horthyjevim reimom na dugoronom temelju i shvaala injenicu da barem u doglednoj budunosti nee biti mogue sruiti sustav oslanjajui se samo na unutranje snage. U meuratnom razdoblju Socijaldemokratska je stranka odigrala istaknutu ulogu u organiziranju (posebno kvalificiranih) industrijskih radnika i inovnika. Legalnost te stranke i njezina iroka organizacijska mrea ostavljala je prostor za ilegalnu komunistiku djelatnost; zapravo, komunisti su se koristili tima organizacijama kako bi uspostavljali kontakt s radnicima. Tijekom cijelog razdoblja snaga socijaldemokratske stranke poivala je na njezinoj uskoj vezi sa sindikatima, ije se lanstvo u meuratnim godinama kretalo izmeu 100.000 i 150.000, a nijedna druga politika stranka ili organizacija nije se mogla pohvaliti tako masovnom potporom. Socijalistiki sindikati i, donekle, socijaldemokratska stranka bili su glavna podruja ilegalne aktivnosti Komunistike partije. Premda je teila radikalnoj promjeni u politikom sustavu, socijaldemokratska stranka nije eljela revoluciju, te se odvojila od komunista. Komunisti su pak, sve do sredine 1930-ih drali socijaldemokrate socijalnim faistima. Tek polagano i sa zakanjenjem komunistiki su elnici bili kadri slijediti obvezne taktike direktive Kominterne. Legalnost djelovanja nije titila Socijaldemokratsku stranku od dravnog i policijskog ometanja, niti je organizatore trajkova spaavala od uhienja. Socijaldemokrati su nastavili svoju kulturnu djelatnost meu radnicima i predvodili vrlo aktivan portski pokret. Unato brojnim lanim optunicama i drugim oblicima proganjanja, stranaki je list Npszava izlazio sve do oujka 1944. Tijekom drugoga svjetskog rata kulturni se program, organiziran u sindikalnim prostorijama, smatrao politikim skupom. Od 1930-ih dalje mlaa generacija unutar Socijaldemokratske stranke postajala je sve 131

utjecajnijom. Ljudi poput rpda Szakasitsa, koji je 1939. postao stranaki glavni tajnik, i Gyrgya Marosna tvorili su konzistentniji ili lijevi dio organizacije i zauzimali su mjesto pored Krolya Peyera i umjerenog vodstva. Druge dvije zapaene linosti u stranci bile su Ills Mnus i Anna Kthly. Dugo su ideoloke, taktike i osobne razlike izmeu dviju radnikih stranaka spreavale njihovu suradnju. No, nacistika okupacija Maarske 1944. pribliila je bive neprijatelje i dovela do zakljuenja slubenog saveza meu njima. Nakon osloboenja Maarske od Nijemaca na tom je savezu utemeljena sredinja politika vlast. Unato brojanoj slabosti lijeve oporbe Horthyjevu reimu, nositelji liberalne demokracije bili su vana protutea sustavu. Njihov je stav odraavao politike poglede maarske buroazije i njezino tumaenje dviju revolucija. Njihove su mogunosti, meutim, bile ograniene injenicom da su najsposobniji i najistaknutiji voe bili protjerani. Drugi veliki nedostatak bio je taj to su desniari i propaganda krajnje desnice za revoluciju i Trianon okrivljavali ne samo radniki pokret, nego i liberalizam i demokraciju. Stoga to je u liberalnoj oporbi bilo mnogo idova, antisemitsko raspoloenje u zemlji bila je jo jedna loa okolnost za lijeve snage. Cilj Nacionaldemokratske stranke, koju je predvodio Vilmos Vzsonyi, a nakon njegove smrti njegov sin Jnos, nije bio ukidanje privatnoga vlasnitva, ve prije transformacija kapitalistikog poretka u Maarskoj, sukladno zapadnoeuropskim naelima. Isto je vrijedilo za Kossuthovu stranku, koju su vodili Vince Nagy, Rusztem Vmbry i Rezs Rupert, kao i za stranku Krolya Rassaya. Ova je posljednja bila poznata pod nekoliko naziva i od 1930-ih dalje najvanija je od triju spomenutih. Kao Stranka graanske slobode ona je uspostavila vrste veze najprije s Bethlenom, potom s Miklsem Kllayem. Ovim se strankama mora odati priznanje za njihovu upornu borbu za veu ravnopravnost, za otpor diktatorskim mjerama i oduzimanju prava. Njihova su se politika stajalita izraavala na stranicama Esti Kurir-a, jsag-a, Vilg-a i Magyar Hrlap-a. U tijeku 1930-ih ljevica je postala snanija i udruila se s novim politikim strujama prije svega s onima to su se zanimale za interese seoskog stanovnitva i rjeavanje nacionalnih problema. Uz Neovisnu stranku sitnih posjednika iz 1930., 1939. osnovana je Narodna seljaka stranka. Ova je imala mnogo lanova, simpatizera radnikog pokreta i Komunistike partije. U tijeku drugoga svjetskog rata vodei lanovi ovih dviju stranaka bili su u prvim redovima javnog ivota. Primjeri su Endre Bajscy-Zsilinszky, Tibor Eckhardt, Ferenc Nagy, Zoltn Tildy, Istvn Dobi, Imre Kovcs i Bela Varga. Bitan prinos oblikovanju javnog miljenja i jaanju oporbe reimu dali su sociolozi i narodni pisci zainteresirani za seoski ivot. To su Ferenc Erdei, Gza Fja, Gyulla Illys, Jnos Kodolnyi, Lszl Nmeth, Zoltn Szab, Pter Veres i drugi. Njihov je utjecaj bio toliko dubok da se moe i danas osjetiti. Osjetljivost suvremenih pisaca za drutvene probleme i iluzorna narav Gmbsevih reformi navele su Lajosa Zilahyja da u travnju 1936. osnuje j Szellemi Front. Ubrzo je veina narodnih pisaca koji su podupirali Gmbseve reforme shvatila da su premijerovi ciljevi posve drukiji od njihovih. Nova ljevica, koja je djelomice bila sastavljena od mlade komunistike inteligencije, organizirala je 15. oujka 1937. Oujsku frontu, sumirajui svoje zahtjeve u dvanaest toaka, kao podsjetnik na revoluciju iz 1848. U biti, te su toke bile preinaeni zahtjevi lijeve oporbe reimu. Dok su liberalna demokratska srednja klasa i socijaldemokrati stavljali jai naglasak na postizanje politikih prava, Oujska fronta i narodni pisci u prvi su plan istaknuli nacionalne ciljeve i zahtjeve sela. Na Boi 1941., u izdanju Npszavae, spisi antifaista, socijaldemokrata i komunista poput Marcella Benedeka, Gyule Szekfja, Arpda Szakasitsa i Gyule Kllaija, pojavili su se jedni kraj drugih. To je svjedoilo o sve veem jedinstvu oporbe, i upravo ta vea suradnja dovela je 1942. do nastanka antidravnog Odbora za povijesne spomenike. U tijeku drugoga svjetskog rata, a posebice na njegovu kraju, uloga je lijeve oporbe jaala. 132

Ona je prosvjedovala protiv ulaska Maarske u rat, a poslije je traila prekid s Njemakom. Godine 1943. Neovisna stranka sitnih posjednika udruila se sa socijaldemokratima, a komunisti su formirali legalnu Stranku za mir. Tijekom 1944., takoer je osnovan savez izmeu socijaldemokrata i komunista. Lijeva oporba organizirala je otpor njemakim okupacijskim snagama i, nakon to je Horthy smaknut, vladavini marioneta maarskih nacista, Strelastih kriara. Tijekom svibnja 1944. osnovala je Maarsku frontu, a poslije Maarski odbor za nacionalno osloboenje. U tim su organizacijama Endre Bajcsy-Zsilinszky, Vilmos Tarksay, Jnos Kiss, Gyrgy Plffy, Lszl Slyom, Lajos Fehr, Gyrgy Markos i ostali riskirali ivote kako bi organizirali otpor. Dobitnik Nobelove nagrade Albert-Szent Gyrgyi i skupine iz srednje klase koje su se okupljale oko njega, takoer su se prikljuile pokretu otpora. Od 1944. do 1945., naoruane maarske snage otpora pomogle su da se Nijemci i njihovi saveznici iz Strelastih krieva izbace iz zemlje. Borbe i rtve pokreta otpora, koji se borio za uspostavu nove Maarske, svjedoe o injenici da je jo uvijek bilo mukaraca i ena koji su imali pravu elju za demokracijom. Ipak, antifaistika lijeva oporba nije bila u stanju postii prodor, te pokrenuti i okupiti iza sebe veinu maarskih graana. Tijekom 1944., oporba je jo uvijek bila podijeljena. U kampanji za politiku demokraciju, uvjetima na selu nije posveena panja koju su zasluivali. Oporbeni program pukoga pokreta isticao je nacionalnu neovisnost, a to ga je neizbjeno udruivalo s desnim nacionalistima i s njihovim vienjem maarske prevlasti u Podunavskom bazenu. U korijenu razlika unutar lijeve oporbe lei sukob shvaanja o poslijeratnoj budunosti Maarske. Cjelokupno oporbeno lijevo krilo eljelo je promjenu reima, ali je samo manjina eljela ii dalje od toga do ukidanja privatnoga vlasnitva i provoenja socijalistike transformacije. Kao i drugdje u Europi, oruani se otpor javio u Maarskoj tek kad su Nijemci okupirali zemlju. U Maarskoj je bilo vrlo malo vremena za organiziranje oruanog otpora, a sovjetska je armija prela granicu ve u rujnu 1944. Podijeljena ljevica, ije je gotovo cijelo vodstvo bilo uhieno, nije bila kadra poraziti Horthyjev reim, njegovo pronjemako vodstvo i Njemaku armiju. Ljevica naprosto nije bila dovoljno snana da bi sprijeila da Strelasti krievi 16. listopada 1944. preuzmu vlast.

Ekonomija i drutvo u meuratnom razdoblju


Teritorijalni gubici to ih je Maarska pretrpjela 1919. imali su ozbiljne gospodarske posljedice. Izgubljeni su mnogi prirodni resursi, a struktura industrije postala je jo iskrivljenija nego u vrijeme carstva. Maarska ekonomija postala je mnogo ovisnija o svjetskoj privredi i zbog toga je vanjska trgovina postala presudna. Pod vladavinom Habsburga srednja Europa bila je integrirana ekonomska cjelina, iji su razliiti dijelovi bili meuovisni. Trianon nije sadravao odredbe o uspostavi ekonomskih veza izmeu nove Maarske i njezinih susjeda, a poslije su i politiki imbenici radili protiv takvih veza. Maarska je mogla preteito izvoziti poljoprivredne proizvode, a Njemaka je za njih bila najbolje potencijalno trite. Njemaka je postupno postala najvei kupac maarskih poljoprivrednih proizvoda, a 1938. kupila je polovicu ukupnoga maarskog izvoza. Nakon Trianona, u srednjoj su Europi zavladali protekcionizam i izolacionizam kako su razliite zemlje pokuavale ojaati i konsolidirati svoje nove ekonomije. Maarska u tome nije bila iznimka, a gospodarski uvjeti toga vremena zahtijevali su znatnu vladinu potporu industriji. Zbog toga su uloga i utjecaj krupnog kapitala jaali meu vladajuim skupinama. Nacionalno udruenje industrijalaca, Udruenje banaka i tedionica i Maarsko nacionalno poljoprivredno udruenje imali su odlunu ulogu u oblikovanju ekonomske politike. Do kraja dvadesetih godina industrijska je proizvodnja dosegla razinu iz 1913., a u jednom ju je razdoblju ak premaila 12 posto. Prosjena stopa ekonomskog rasta Europe u cjelini bila je dvostruko vea. Laka se industrija razvijala najbre. Broj se radnika u tekstilnoj industriji upeterostruio, a industrija konzervirane hrane postala je konkurentna na svjetskome tritu. Nastale su nove industrijske grane, a stare su se modernizirale. Ve poetkom dvadesetih godina u zapadnoj polovici 133

zemlje poela je proizvodnja sirove nafte i boksita. Proizvodnja aluminija poela je uz pomo Njemake, a proizvodnja se elektrine energije utrostruila. Dizelske lokomotive i motorna kola, koji su se proizvodili u Maarskoj, prodavali su se ak i u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Kemijska industrija (primjerice Pet Nitrogen) bila je jedna od najmodernijih i najdinaminijih u zemlji, kao i farmaceutska industrija (primjerice Chinoin i Gedeon Richter). Izvrsne je rezultate postizala i elektroindustrija. Dobri su primjeri za to voltmetar Otta Blthyja, kriptonske arulje i Orionovi radioprijamnici. Zbog ope razine razvijenosti maarske industrije i tehnologije, helikopter Oszkra Asbtha i turbina Gyrgyja Jendrassika nisu se mogle proizvoditi u Maarskoj. U tijeku meuratnog razdoblja Maarska je postala neznatno industrijaliziranija zemlja, ali je njezina industrijska proizvodnja jo uvijek dosezala tek 48 posto europskoga prosjeka. tovie, proizvodnja malih radionica inila je etvrtinu ukupne industrijske proizvodnje zemlje. U poljoprivredi je obradivo zemljite inilo 60 posto ukupne zemljine povrine. Premda su se prinosi po hektaru poveali, manjak kapitala i kredita onemoguio je ozbiljniji razvoj. Godine 1938. u zemlji je bilo samo 7.000 traktora, a nakon velike ekonomske krize stoni je fond 1938. jo bio ispod razine iz 1925. U drugim podrujima istone i srednje Europe poljoprivreda se razvijala bre nego u Maarskoj. Razlozi poput ekonomske krize nakon prvoga svjetskog rata, velike ekonomske krize 1929. i niske potranje proizale iz niskoga ivotnog standarda puanstva, uzrokovali su presporo irenje domaega trita. to se tie gustoe eljeznike mree, Maarska je bila sedma u Europi. U meuratnom razdoblju na glavnoj pruzi od Budimpete do austrijske granice poele su voziti elektrine lokomotive. Uvedeno je i civilno zrakoplovstvo, a budimpetansku uzletite Ferihegy bilo je jedno od najveih u Europi. Openito govorei, ritam ekonomskog razvoja izmeu dvaju ratova bio je sporiji nego u razdoblju izmeu 1867. i 1918. Ipak, izmeu 1920. i 1941. udio industrije u nacionalnom dohotku porastao je od 30 na 36 posto. U Austriji je tijekom istog razdoblja ta brojka prela 50 posto, ali je na Balkanu iznosila samo 20 do 25 posto. U cjelini gledano, poljoprivredni karakter Maarske neznatno je ublaen. Nacionalni dohodak per capita 1937.1938. bio je samo 120 dolara. To je bila tek polovica europskoga prosjeka, te izmeu treine i etvrtine zapadnoeuropskoga nacionalnog dohotka. Sve je to Maarsku uvrstilo meu srednje razvijene zemlje. Sporazum iz Trianona takoer je donio promjene u socijalnoj strukturi, promjene koje su pojaane procesima koji su se odvijali sljedeih 25 godina. Udio je zaposlenih u industriji, trgovini i transportu rastao, a udio je poljoprivrednoga stanovnitva padao. No, oni koji su radili na zemlji jo su uvijek tvorili gotovo polovicu stanovnitva. Rastao je broj radnika koji su obavljali nemanualne poslove, to je dijelom bila posljedica velikog useljavanja pripadnika srednje klase iz podruja koja je Maarska izgubila, a dijelom mnoenja birokracija. Treina nemanualnih radnika radila je u javnoj upravi. Maarska drutvena struktura izgledala je kao piramida na vrhu kojem su bile dvije skupine. Prvu je tvorilo 500 aristokratskih i veleposjednikih obitelji (primjerice Zichy, Pallavicini, Festetics i Esterhzy), a drugu oko pedeset obitelji financijskih kapitalista (primjerice Chorin, Kornfeld, Pernyi, Vida, Weiss). Karakter je srednje klase bio odreen time to je ukljuivala neto vie od 12.000 obitelji pripadnika sitnoga plemstva, viih dravnih slubenika, te viih vojnih asnika. Njihov je financijski poloaj bio slabiji od poloaja zemljoposjednika, ali se to izjednaivalo njihovom prevlau u dravnom aparatu i u lokalnoj upravi. Oni su drali kljune poloaje u vojsci, a i veina politiara tog razdoblja dolazila je iz njihovih redova. Dravni slubenici i asnici podrijetlom iz sloja niega plemstva, zajedno s onima pukog podrijetla, strogo su se pridravali formi i sjaja ivota vie klase. Mnogi su zagovarali rasizam, simpatizirali s ekstremnom desnicom, te vrili pritisak u smjeru pronjemake politike. Broj gradskih poslovnih obitelji u vioj srednjoj klasi bio je priblino isti kao broj obitelji sitnoga plemstva i viih dravnih slubenika. Te su buroaske obitelji bile mnogo snanije nego to 134

bi pokazivao njihov drutveni ugled ili politika mo. Premda su u osnovi podravali sistem, injenica da su mnogi od njih bili idovi udaljavala ih je od ekstremno desnih stajalita. U isto vrijeme, na njihovu su potporu u odreenoj mjeri mogle raunati stranke liberalne oporbe. U heterogenoj masi gradske nie srednje klase oko 300.000 do 350.000 obrtnika i trgovaca inili su skupinu privredno samostalnih. Vie od 60 posto njih radili su sami, ak i bez pomonika, pa njihova toliko hvaljena neovisnost nije bila vie od iluzije. ivotni standard tog dijela drutva nije bio toliko dobar kao to su mnogi mislili. Mlai nemanualni radnici i mlai asnici ivjeli su uglavnom razmjerno skromno, ali su bar imali redovitu plau te poslije dravnu mirovinu. Brz porast broja obrazovanih profesionalaca i slobodnih intelektualnih profesija bio je nova pojava u meuratnom razdoblju. Razvoj tehnologije, obrazovanja i zdravstvene politike uzrokovao je sve vee zahtjeve uitelja, inenjera i lijenika. Zaotravanje socijalnih napetosti unutar slojeva inteligencije bilo je jo jedna tipina crta toga vremena. Poetkom tridesetih godina dramatian porast nezaposlenih profesionalaca postao je ozbiljan problem. Manjak izgleda za zaposlenje uinio je neke intelektualce sklonima prihvaanju desnog radikalizma, koji se dosta proirio u njihovim redovima. Zbog tipinih obiljeja maarskoga graanskog razvoja i politike Horthyjeva reima, veina se idovskih intelektualaca bavila slobodnim profesijama, jer su im zapravo svi drugi drutveni kanali bili zatvoreni. Promjenu strae traili su ne samo pripadnici kranske inteligencije nego i itava kranska srednja klasa. Ciljalo se na uklanjanje idova s vanih poloaja, to je postalo jedan od zahtjeva politikih pokreta i stranaka krajnje desnice. ak i na vrhu drutvene piramide postojala je dvojna slojevitost, a to je bilo jo prisutnije unutar srednje klase. Postojale su dvije skupine povijesni ili tradicionalni elementi i, odvojeni od njih, krugovi povezani s kapitalistikim razvojem. Tijekom itava Horthyjeva razdoblja istodobno postojanje i odvojenost tih skupina postajali su sve oitiji. Prilino visok broj idova u drugoj spomenutoj skupini bio je vaan razlog te odvojenosti. Slino tome, uspjean obrtnik, poslovni ovjek ili trgovac nije se po drutvenom ugledu mogao mjeriti sa zemljoposjednikom ili dravnim slubenikom, ak i ako su ovi posljednji bili siromaniji. Podrijetlo i drutveni poloaj vie su se cijenili od bogatstva steena industrijskim poduzetnitvom ili trgovinom. Prije 1918. gimnazijsko obrazovanje i asniki patent bile su dvije najvanije ulaznice u maarsko visoko drutvo. Nakon 1918., meutim, gimnazija je postala neto obinije, a socijalno podrijetlo onih koji su je zavrili razliitije. S tim u vezi pao je i presti koji je donosila gimnazijska svjedodba, pa je ona sama po sebi postala nedovoljnom za pristup u vie drutvo. U isto se vrijeme neznatno proirio i krug onih koji su se uspijevali probiti u asniki zbor. Posljedica je toga bila da se maarska via klasa proirila, premda polagano i neznatno. Na dnu drutvene piramide bili su gradski proletarijat i seljatvo. Gradski je proletarijat tvorilo vie od milijun ljudi, a obuhvaao je industrijske radnike i rudare. Skupina bogatih seljaka imala je oko 50.000 pripadnika; to su bili vlasnici veih farmi. Tristo tisua seljaka bili su zemljovlasnici koji su mogli ivjeti od svoje zemlje. Iduih 200.000 bili su sitni posjednici koji se nisu mogli uzdravati svojim komadiem zemlje. Uz njih je bilo oko 780.000 poljoprivrednih radnika i nadniara. Oni nisu imali vlastite zemlje i bili su najsiromanija seljaka skupina. Neki ostaci feudalizma i dalje su postojali u Maarskoj izmeu dvaju ratova. Drutveni presti aristokracije nadmaivao je presti svih ostalih slojeva, a mentalitet srednje klase razvijao se sporo, posebice kada je rije o seljatvu. Podrijetlo, naslovi i rang bili su mnogo vaniji od individualnog postignua i uspjeha. Kastinska je diskriminacija postojala u nainima pozdravljanja, obraanja i openito u drutvenom ivotu. Nakon dviju revolucija, drava, obrazovne ustanove i Crkva nastojali su ojaati naelo autoriteta. Sva drutva trebaju odreen stupanj stabilnosti da bi mogla postojati, ali maarsko je drutvo izmeu dvaju ratova bilo gotovo okamenjeno. Nedostajalo je prilika za drutveni uspon, a drutvena je pokretljivost bila vrlo ograniena. Sinovi najbogatijih seljaka mogli su ui u dravnu upravu i mogli su studirati na poljoprivrednoj visokoj koli, ili ak na sveuilitu. Sinovi sitnih seljaka mogli su postati uitelji ili sveenici. Za najnii sloj, poslovi u dravnoj poti ili eljeznici, te u 135

andarmeriji i policiji nisu nudili samo priliku za napredovanje nego i dravnu mirovinu. Siromani teaci slijevali su se u gradove da bi ondje obavljali polukvalificirane ili nekvalificirane poslove kao uvari, domai sluge ili kuriri. U redovima inteligencije ipak se pojavila vrlo znaajna, premda nevelika, skupina koja je potjecala iz seljakih redova. Prema tome, tek vrlo polako, i uglavnom tek nakon 1930., uske mogunosti vertikalnoga drutvenog uspona poele su labaviti drutvenu strukturu, proirujui tako osnovicu za graanski razvoj. Prirodni napredak toga procesa zaustavljen je drugim svjetskim ratom, te u odreenoj mjeri iskrivljen antiidovskim zakonima koji su mu prethodili.

Promjene u stilu ivota


ivotni uvjeti razliitih drutvenih klasa bili su odreeni vrstom rada koju su obavljali i prihodom koji se time mogao stei, a zapravo i time jesu li uope imali posao. Nezaposlenost nije pogaala samo industrijsku radnu snagu ve i intelektualce iz srednje klase i sloj radnika bijelih ovratnika. Puna je zaposlenost postignuta samo u tijeku ekonomskog booma izazvana drugim svjetskim ratom. Problem nezaposlene srednje klase rijeen je potrebom za dravnim slubenicima koji bi inili administraciju vraenih teritorija, uvoenjem ope vojne obveze, te propisima koji su iz profesija i nekih drugih zanimanja uklanjali idove. Radni dan u industriji trajao je od osam do dvanaest sati. Mehanizacija i uvoenje elektrine energije unaprijedili su radne uvjete, posebno u krupnoj industriji. U poljoprivredi je, meutim, mlaenje ita bilo gotovo jedina mehanizirana operacija, a rad je ispunjavao itav dan. Slubenici u ministarstvima i uredima radili su izmeu devet sati i podneva, a katkad su u uredima ostajali i poslijepodne. Godine 1941. 40 posto Maara ivjelo je u gradovima, a 71 posto imalo je elektrinu struju u svojim domovima. Urbanizacija je bila razmjerno neujednaena. Dok je stanovnitvo Budimpete naraslo navie od milijun ljudi, drugi su maarski gradovi dosezali tek 100.000 stanovnika. Izmeu 1930. i 1941. u Budimpeti je sagraeno 46.000 novih stanova, meu njima i mnotvo malih gradskih stanova, kako su ih zvali. Neki veliki industrijski koncerni, meu kojima Maarske eljeznice i GanzMvag, gradili su stanove za svoje radnike. Budui da su se ti stanovi obino sastojali od jedne sobe, a katkad im je nedostajala i osnovna udobnost, primjerice kupaonica, nisu se nikako mogli nazvati luksuznima. Dio udobnih stanova srednje klase mogao se u Budimpeti nai u zgradama koje su nosile stilske znaajke Bauhaus-arhitekture. Njihova vrijednost nije bila toliko u broju soba koliko u razini udobnosti i praktinosti koju su omoguavali. Sirotinjske etvrti iz vremena nakon prvoga svjetskog rata, koje su sluajno nosile imena habsburkih nadvojvotkinja (Augusta, ita, Maria-Valeria) jo su uvijek postojale u Budimpeti u vrijeme drugoga svjetskog rata. Tijekom tridesetih godina mjesena plaa od 200 do 400pengsa smatrala se dovoljnom za udoban ivot. O tome je govorila vesela pjesmica iz tog vremena S dvije stotine svaki mjesec / ne mora se brinuti. Tijekom tridesetih godina fiksirana je minimalna nadnica industrijskog radnika i uveden i 48-satni radni tjedan propis koji je, meutim, ostao na snazi samo do drugoga svjetskog rata. Prosjena mjesena plaa tvornikog radnika bila je, meutim, stotinu pengsa, a kvalificirani su radnici zaraivali 200 pengsa mjeseno. Na selu, poetkom velike ekonomske krize, jednodnevna je nadnica iznosila jedan peng, a opeproirena praksa bilo je plaanje u naravi. Godine 1930. propisi o socijalnom osiguranju obuhvatili su milijun ljudi, a u Budimpeti i u pokrajinskim gradovima sagraene su nove bolnice. Broj stanovnika po jednom lijeniku bio je otprilike na europskoj razini. Zdravstvena je zatita pokazivala znakove poboljanja ak i na selu. Budui da se sve vea pozornost pridavala obrazovanju i gradnji kola, nepismenost je sada iznosila izmeu polovice i treine razine iz 1914., a broj se studenata udvostruio. Sve je to nedvojbeno bilo povezano s neupitnim, premda nejednolikim, opim poboljanjem ivotnih uvjeta. Kvaliteta svakodnevna ivota bila je bolja u gradu nego na selu. Vodovod je postojao samo u 25 136

gradova, a i u njima, s iznimkom Budimpete, uglavnom samo u sredinjim etvrtima. U Budimpeti, Miskolcu, Debrecinu i Peuhu vozio je tramvaj. Autobusni se promet irio u glavnom gradu, a prvi su semafori postavljeni 1928. Premda je broj taksija brzo rastao, posebice u Budimpeti, na ulicama su se jo mogli vidjeti zaprene dvokolice i fijakeri. Privatni su se automobili smatrali luksuzom i tridesetih godina u cijeloj ih je zemlji bilo jedva neto vie od trinaest tisua. S druge strane, broj vlasnika bicikala i motocikala, prijeko potrebnih u seoskim podrujima, brzo je rastao. Motocikli i motocikli s prikolicom bili su vrlo popularni u to vrijeme i mogu se usporediti s dananjim malim obiteljskim automobilom. Promjene u nainu odijevanja i modi izmijenile su izgled ljudi. To se manje ticalo mukaraca nego ena, ali znaajna promjena u mukoj modi bio je suton ukrobljena ovratnika na koulji. Tradicionalno se odijelo odralo, ali se pojavila i portska moda. enska je moda morala voditi rauna o tome da tisue ena radi u tvornicama, trgovinama, uredima. Premda se na selu odrala tradicionalna nonja, gradske ene vie nisu nosile duge suknje i steznike. Linije haljina postale su jednostavnije, a jedan od razloga za to bila je oskudica tekstila. Konfekcija, premda jo u zaetku, takoer je pridonijela standardizaciji enskog odijevanja. Duga kosa iezla je zajedno s dugim suknjama; u poetku ju je zamijenio djeaki stil Eton, a poslije stil koji se koristio izumom trajne ondulacije. Dama se nije smjela pojaviti na ulici bez eira i rukavica, premda je mogla nositi portske hlae do glenja a to je donedavno bilo nezamislivo. U gradovima su se sve vie otvarali specijalizirani duani. Do druge polovice 30-ih godina lanac delikatesnih trgovina Meinl koji je imao 33 ogranka u Budimpeti djelovao je u 22 grada i sela. U Budimpeti i u 14 pokrajinskih gradova postojale su trgovine cipela Del-Ka. Godine 1926. u Budimpeti je otvorena prva velika moderna robna kua Korvin. Unutra su pokretne stube prevozile kupce na gornje katove. Budimpetanski su duani mogli izdrati usporedbu s berlinskim, mnchenskim i bekim. Ipak, u provinciji je trgovina mjeovitom robom ostala glavni nain opskrbe, a u Budimpeti su mali duani i dalje imali veliku vanost. Tijekom tridesetih godina specijalizirane su se trgovine poele pojavljivati u seoskim podrujima. Pojavili su se novi oblici zabave i rekreacije, a i stari su postali popularniji u svim slojevima puanstva. Za Boi 1922. otvoreno je operetno kazalite u Budimpeti. Maarski je radio poeo emitirati 1. prosinca 1925. U to je vrijeme na 10 tisua ljudi dolazio 21 radioprijamnik, a do 1938. taj je broj narastao na 462. Poslije 1931. filmski studio Hunnia poeo je proizvoditi zvune filmove, a kino-dvorane otvorene su u gradovima i u veim selima. Gramofon je postao vrlo popularan, ali je nadilazio prosjene obiteljske mogunosti. Sportovi poput pjeaenja na izletima postali su zabavom masa izmeu dvaju svjetskih ratova. Tenis, maevanje i jedrenje (tzv. bijeli portovi) ostali su samo za bogate, a plivanje, pjeaenje i nogomet bili su dostupni svakome. Natjecateljski portovi takoer su nudili siromanima priliku za uspon na socijalnoj ljestvici. Usto, portski klubovi koji su sve vie bujali odraavali su i poticali drutvenu, a do neke mjere i politiku segregaciju. Skupine oduevljenih navijaa koje su se okupljale oko najpoznatijih nogometnih klubova imale su razliita obiljeja. Razliiti sveuilini portski klubovi imali su obiljeje iskljuivosti kranske srednje klase, a portski klub Ferencvros privlaio je niu srednju klasu i poluproletarijat od kojih su neki bili skloni ekstremno desnim politikim stajalitima. Maarski portski klub (MTK) imao je potporu srednje klase i idovskih krugova dok nije bio zabranjen. Izmeu dvaju ratova Socijaldemokratska stranka stvorila je vlastitu portsku mreu u kojoj su sudjelovali tvorniki radnici i slubenici, ali i intelektualci. Sport i izleti bili su dobro pokrie za djelovanje radnikog pokreta, posebice za ilegalne sastanke. U Turistikome drutvu ljubitelja prirode bilo je mnotvo socijaldemokrata, komunista i slobodnih zidara. Pjeaenja i izleti u prirodi esto su se pretvarali u politika okupljanja. U tijeku meuratnog razdoblja Budimpeta je postala Grad uitka. Kupke Palatinus i Margaretin otok, kupalite Szchenyi u gradskom parku, te Gellrtove kupke i Gellrtov hotel sagraeni su u glavnome gradu prije drugoga svjetskog rata. Gellrtove kupke, sa svojim strojem za pravljenje valova, bile su posebno popularne. 137

Putovanje vikendom i blagdanima bio je nov obiaj koji se brzo proirio meu srednjom klasom. Provoditi praznike u Maarskoj bilo je isto tako popularno kao i putovati u inozemstvo. Dvadesetih godina veliki prostor oko Blatnog jezera podijeljen je na male parcele na kojima su sagraene vikendice, to je uskoro postalo vrlo moderno. Razvoj Blatnog jezera potaknuo je razvoj lokalne trgovine i omoguio nova radna mjesta. U svakom sluaju, Sifok, Balatonfldvr, Balatonlelle, Balatinfred i Tihany postali su odmaralita razliitih drutvenih skupina. Tijekom ranih dvadesetih godina godinji broj turista bio je 50.000, a potkraj tridesetih taj se broj popeo na 200.000. Kavana je bila sastavni dio gradskog ivota, a esto i sredite knjievnog ivota te mjesto gdje su se vodile politike rasprave. Osim klubova u koje je zalazila via klasa, postojali su i obrtniki kruoci i udruge, radniki kulturni centri, te seoske itaonice, uz klubove za momke i klubove za djevojke, koji su sluili oivljavanju drutvenog ivota i ivota u zajednici. Tijekom tog razdoblja itanje novina poprimilo je masovnije razmjere. Do godine 1938. izlazile su stotine dnevnih novina, ilustriranih magazina i novina. Meu njima bili su 8 rai Ujsg, Friss Ujsg, Esti kurir, Tolnai Vilglapja i drugi. Fotografije i nove teme koje je donosio list Szinhzi let (koji se bavio kazalinim temama) bile su popularne u svim drutvenim slojevima, a list Magyar Uri Asszonyok Lapja itale su ene iz srednje klase. Od poetka tridesetih godina pojavili su se nedvojbeni znakovi poboljanja ivotnoga standarda i modernizacije. No, taj je razvoj imao ogranienu vrijednost, a budui napredak onemoguen je ulaskom Maarske u drugi svjetski rat, to je donijelo znaajne ekonomske posljedice, ukljuujui veliku inflaciju i sve vee nestaice hrane i druge robe. Standardizirajuim uinkom mode, utjecajem radija, kina, te smanjenjem razlika u ivotnom standardu, ublaile su se crte podjele meu razliitim slojevima, ali nisu nestale.

Valovi iseljavanja
Izmeu dvaju svjetskih ratova iseljavanje iz Maarske teklo je u nekoliko valova. Time je zemlja izgubila neke od svojih najboljih umova na polju znanosti i intelektualnog ivota. Oni koji su javno zagovarali demokraciju i socijalizam takoer su bili prisiljeni otii. Suzbijanje dviju revolucija, bijeli teror koji je to pratio i uvrenje konzervativnoga desniarskog politikog reima natjeralo je mnoge Maare u emigraciju. Drugi je razlog bila injenica da su mnogi suvremenici osjeali da je Maarska u bezizglednoj situaciji, to je pridonijelo tome da i njihova vlastita situacija djeluje beznadno. Ekonomska kriza, galopirajua inflacija i trajna masovna nezaposlenost ranih dvadesetih godina zaista su uinile da budunost ne izgleda obeavajue. Slijedom toga, nisu odluili otii samo oni koji su sudjelovali u revolucijama, odnosno oni odani buroaskoj demokraciji i socijalizmu. Mladi profesionalci i intelektualci, kao i sitni vlasnici, kvalificirani radnici i seljaci bezemljai, takoer su osjeali da su strane zemlje za njih prikladnije mjesto. Mnogi su seljaci otili zbog ekonomskih razloga: kod kue nisu mogli skrpati kraj s krajem. Nekoliko tisua maarskih rudara i industrijskih radnika nalo je posao u belgijskim i francuskim rudnicima (primjerice u Lensu i Pas-de-Calaisu) te u velikim tvornicima u parikim predgraima (Billancourt i Boulogne-sur-Seine). Poetkom dvadesetih godina, potekoe u prilagodbi, potreba da zatite svoje interese, te demokratska uvjerenja potaknuli su emigrante da u Parizu osnuju maarsku sekciju Lige za ljudska prava koju su mnogo godina vodili Mihly Kroly i njegova ena Katinka Andrssy. Ern Bta, jedan od onih koji su se u jesen 1919., kada je trijumfirala kontrarevolucija, bili prisiljeni iseliti, igrao je vanu ulogu u osnivanju te sekcije. Za razliku od razdoblja dualizma, nakon 1919. iz Maarske se vie iseljavalo zbog politikih nego iz ekonomskih razloga. Nisu se iseljavale samo kljune politike figure, nego i velik broj manje poznatih komunista, socijaldemokrata i liberala. Prije 1918. veina maarskih iseljenika odlazila je u Ameriku, ali je izmeu 1918. i 1938. velika veina politikih emigranata ostajala u 138

Europi. Tijekom 20-ih godina SAD su primile oko 30.000 maarskih ekonomskih emigranata. Nisu svi koji su u to vrijeme naputali zemlju putovali na Zapad. Komunistima i onima koji su bili u slubi maarske sovjetske republike utoite i spas od progona pruio je Sovjetski Savez. Upravo je tamo ekonomist Jen Varga stekao meunarodnu reputaciju. Bela Kun, Gyrgy Lukcs, Mt Zalka i drugi zauzeli su razliite poloaje u meunarodnome komunistikom pokretu u okvirima Tree Internacionale. Komunistiki azilanti u Sovjetskom Savezu, meu njima Mtys Rkosi, Imre Nagy, Jsef Rvai i Zoltn Vas, imali su vanu ulogu u irenju antifaistike svijesti meu maarskim vojnicima zarobljenima na istonoj bojinici. Ti su ljudi nakon osloboenja Maarske 1945. postupno postali utjecajni. Politiki uvjeti u Maarskoj i slabi izgledi za kreativan rad nagnali su mnoge maarske znanstvenike, i s podruja drutvenih i s podruja prirodnih znanosti, da nakon 1919. odu u druge zemlje. Sociolozi Karl Mannheim i Karl Polnyi, estetiar i teoretiar umjetnosti Arnold Hauser, matematiar Pl Dienes, svi su oni potraili svoju ansu u inozemstvu. Emigrirali su i John von Neumann, strunjak u teoriji broja i raunalnoj znanosti, fiziari Edward Teller, Le Szilrd, Eugene Wigner i Theodore von Krmn. Svi su oni dali znaajne prinose na svojim poljima. Povijest britanskog, pa ak i svjetskog filma ne bi se mogla napisati a da se ne spomene brau Korda, posebice Alexandera. Bela Balzs bitno je pridonio estetici filma. Istaknuti maarski umjetnici poput Marcella Breuera i Lszla Moholy-Nagyja prikljuili su se skupini Bauhaus u Njemakoj. Beni Ferenczy, Sndor Bortnyik, Kroly Kernstok, Jzsef Nemes Lamprth, Bela Uitz i drugi poznati maarski umjetnici, takoer su bili prisiljeni otii u inozemstvo na due ili krae razdoblje. Ista je sudbina snala i Ferenca Molnra, vrlo popularnoga dramskog pisca. Iseljenici su obino najprije odlazili u Be. Tamo su mnogi zapoeli svoje studije. Iz Bea je veina otila na njemaka sveuilita da bi dovrila svoju naobrazbu. U razdoblju Weimarske Njemake kulturni je ivot bujao i maarski su umjetnici dobro iskoristili tamonje poticajno ozraje. Neki su otili i dalje, u Italiju i u Francusku. Hitlerov dolazak na vlast 1933. uzrokovao je odlazak maarskih iseljenika iz Njemake, a irenje nacistikog utjecaja na druge zemlje (primjerice na Austriju i ehoslovaku) navelo ih je da napuste i te zemlje. Neki su otili u Veliku Britaniju i u Sjedinjene Amerike Drave. Neki su zapravo tamo bili pozvani na osnovi svojih intelektualnih postignua. Godine 1938. Austrija je pripojena Njemakoj, i nakon toga maarske su vlasti uvele antiidovske zakone, stroe od svih koje je zemlja ikada imala. To je dovelo do novog vala iseljavanja. Ovoga puta iseljavalo se u Veliku Britaniju, Sjedinjene Drave i u Junu Ameriku, posebice u obje Amerike, jer se inilo da one pruaju veu sigurnost. Godine 1940. u New York se iselio Bela Bartk s obitelji. Bartkovi visoki umjetniki i moralni standardi onemoguili su mu da ostane u zemlji makar samo kao promatra, te da tako na odreen nain iskupljuje sustav koji je poticao pad i unitenje ljudskih vrijednosti. Meu onima koji su u inozemstvu stekli meunarodnu reputaciju bili su dirigenti Antal Dorati i Gyrgy olti. Umjetnici za iji je rad bio nuan maarski jezik ivjeli su u inozemstvu od danas do sutra. Dobar je primjer za to poznata zvijezda maarskog filma, glumac Gyula Kabos. Iz Oberlina u amerikoj saveznoj dravi Ohio Oszkr Jszi inio je velike napore da pomogne svojim zemljacima. Sluei se svojom reputacijom i svojim brojnim poznanstvima u SAD, uinio je mnogo da bi ishodio amerike ulazne vize za maarske politike azilante unato injenici to su tada bile na snazi stroge useljenike kvote. U meuratnom razdoblju mnogo se ljudi iseljavalo iz sredinje i istone Europe u bogatije zemlje. To je omoguavalo bolji ivot, a poslije i sklonite od nacizma. Maarska je, meutim, bila jedina zemlja koju je napustila vea skupina politikih emigranata, a od samog poetka Mihly Krolyi bio je priznat njihovim voom. Najprije u Francuskoj, a potom u Britaniji, on je okupljao politike izbjeglice i osnovao Maarsko vijee u Engleskoj, kojega je zadaa bila raditi na uspostavi demokratske Maarske. Krolyi je u tijeku drugoga svjetskog rata bio spreman stvoriti izbjegliku vladu, a pokuavao je organizirati i maarske vojne postrojbe koje bi se borile na strani saveznika; 139

njihovi bi se pripadnici regrutirali iz maarskih snaga zarobljenih na istonoj fronti. No, saveznici su zbog politikih i vojnih razloga sprijeili oba smjera djelovanja, pa Maari koji su se suprotstavljali pronacistikoj usmjerenosti svoje zemlje nisu imali priliku koju su imali ehoslovaki i poljski emigranti u Britaniji i u Sovjetskom Savezu. Premda su maarski politiki emigranti bili podijeljeni na mnogo struja, oko jedne su se stvari slagali: naime, da imaju dunost objaviti svijetu antidemokratski karakter Horthyjeva reima. Tijekom drugoga svjetskog rata uinili su zajedniki napor da Maarsku izvedu iz rata, da stvore novu, demokratsku Maarsku, te da pridonosu skladnim odnosima meu narodima Dunavskog bazena. Neki su se s orujem u ruci borili protiv nacista. Maari se nisu borili samo u redovima Crvene armije, te uz bok sovjetskih partizana, nego i u sklopu amerike armije, u redovima De Gaulleove Slobodne Francuske, te u francuskom Pokretu otpora. Preteita veina maarskih iseljenika, bez obzira na ivotnu dob, drutveni poloaj i politika uvjerenja, sauvala je za boravka u inozemstvu svoj kulturni identitet i veze s domovinom, ak i kada su se suprotstavljali njezinu politikom reimu.

Kultura i umjetnosti
Unato vrlo nepovoljnim okolnostima i odljevu intelektualnih i umjetnikih talenata u inozemstvo, maarski je kulturni ivot u meuratnom razdoblju bio vrlo bogat i slikovit. Razliiti narataji radili su zajedno, a razna umjetnika kretanja mirno su koegzistirala. Raznolike drutvene spone i iskustva vodeih intelektualnih linosti utjecali su na umjetnost i poglede umjetnika na njihovu drutvenu ulogu. Unutar pojedinih umjetnikih grana uspijevala je iroka lepeza anrova. Odrala se veza s intelektualnim kretanjima u drugim europskim zemljama, a i sami su ih Maari obogaivali. Istodobno su konzervativizam i akademizam obiljeavali slubenu kulturnu i znanstvenu politiku. Prema tome, najkreativni]i su umjetnici bili prisiljeni izii iz slubenog okvira, premda je i on imao svoju publiku. Unutar granica nove drave kulturna se uloga Budimpete znatno poveala. Manja intelektualna sredita nastala su, ipak, i u Debrecinu, Segedinu i u Peuhu. Tenje naprednih dijelova srednje klase poetkom dvadesetoga stoljea, kao i iskustvo dviju revolucija i njihovih posljedica, ostavili su peat na djelima maarskih pisaca i umjetnika. U mnogim je zemljama porastao interes za drutvenu problematiku, a u Maarskoj je ona u knjievnosti i umjetnosti dobila posebno znaenje. Pitanja ivotno vana za Maarsku, za budunost Maarske, te interpretacije maarskog i europskog identiteta okupirali su svakog intelektualca. Posebna intelektualna i ideologijska uloga knjievnosti nije se ograniavala samo na Maarsku, premda su joj tamonji uvjeti izmeu dvaju ratova dali dodatnu vanost. To objanjava golem utjecaj povijesne analize pod naslovom Tri generacije ( Hrom nemzedk) Gyule Szekfa. Szekfjeva kasnija istraivanja o tome gdje je Maarska pogrijeila bila su podjednako utjecajna kao, primjerice, radovi Dezsa Szaba. Szabovo djelo Zbrisano selo ( Az elsodort falu) treba posebno istaknuti. Istaknuta uloga knjievnosti objanjava utjecaj narodnih pisaca, premda se njihove ideje nisu ni u kojem sluaju podudarale. Lsl Nmeth i drugi govorili su o maarskom srednjem putu izmeu sovjetskog sustava i kapitalistikog modela. Ta zamisao maarske uloge i tzv. srednjeg puta izmeu Istoka i Zapada nije od tada prestala izazivati une rasprave. Razdoblje izmeu dvaju svjetskih ratova bilo je znaajno za maarsku knjievnost. Upravo je tada narataj intelektualaca okupljen oko Nyugata bio na vrhuncu svoje kreativnosti, a meu njima su bili i Mihly Babits i Zsigmond Mricz, koji nisu bili samo autori, nego i izdavai novina. Tom su krugu pripadali i pisci Dezs Kosztolnyi, Gyula Krdy, Frigyes Karinthy, Lajos Nagy da imenujemo samo neke. Nova se generacija pojavila potkraj 20-ih godina: Attila Jzsef, Lszl Nmeth, Gyula Illys, Lrinc Szab, Tibor Dry, Pter Veres i mnogi drugi. Sljedei val pisaca pojavio se u tijeku 30-ih godina: Mikls Radnti, Zoltn Jkely, Zoltn Zelk, Istvn Vas i Sndor Weres. Tijekom dvadesetih godina knjievna je avangarda svagdje bila u opadanju: kada se 140

Lajos Kassk 1926. vratio u Maarsku iz inozemstva, taj tip pisanja ve je bio izaao iz mode. Kao posljedica rastueg interesa za drutvo i politiku, knjievnost se dijelom sociologizirala. Lajos Nagy snano je pisao o gradu, a sociolozi i narodni pisci, strunjaci za seoski ivot na dirljiv su nain otkrivali bijedu sela. Djela Ljudi Puszte Gyule Illysa, Gradska kronika Ptera Veresa, Olujni kutak Gze Fjea, Pijesak noen vjetrom Ferenca Erdeija, Napirlitano siromatvo Zoltna Szaba i Tiha revolucija Imre Kovcsa govorila su o tome to se dogaa na selu. Velika veina mlaih pisaca drala je ak i Nyugat konzervativnim, pa su pokrenuli vlastite asopise. Tako su Attila Jzsef, Pl Ignotus, Ferenc Fejt" i Zoltn Gspr pokrenuli asopis Szp Sz; Pl Gulys, Imre Nmeth, Gyrgy Srkzi, Lajos Flep i Lszl Nmeth osnovali su asopis Vlasz; Lszl Nmeth pokrenuo je asopis Tan. Gyula Illys i Aladr Schpflin pokrenuli su Magyar Cslag kao nasljednika Nyugata. Pisanje Sndora Mraija i Lajosa Zilahyja ocrtavalo je mentalitet graanske klase. Ferenc Herczeg, slubeni knjievni doajen toga razdoblja, hranio je nostalgiju sitnoga plemstva. Tradicionalno visoke standarde maarskoga glazbenog ivota u me-ratnom su razdoblju podravali Bela Bartk i Zoltn Kodly. Znaajne prinose dali su i Le Weiner, Lajos Brdos, Ern Dohnnyi, Jnos Ferencsik, Ede Zathureczky, Mihly Szkely, Endre Rsler i Mria Basilides. Slubena kulturna politika prema lijepim umjetnostima podupirala je konzervativnonacionalni akademizam i neobarokni eklekticizam. Unato tome, stvaralatvo je na tom polju u tom razdoblju bilo vrlo raznoliko. U slikarstvu su Jszef Rippl-Rnai, Bela Czbel i Adolf Fnyes slijedili ranu postimpresionistiku kolu. Skupini Szentendre pripadali su Jen Barcsay, Lajos Vajda i Dezs Korniss. Najistaknutije figure Alfldske kole bili su Gyula Rudnay, Jzsef Koszta, Istvn Nagy i Jnos Tornyai. Istvn Sznyi, Aurl Bernth, Rbert Berny i Odn Mrffy vratili su se tradicijama Nagybnyaske kole, dokje Jzsef Egry hodao stazama Osmorice. Vilmos Aba-Novk i Pl Molnr C. pripadali su tzv. Rimskoj koli. U kiparstvu su Beni Ferenzy, Ferenc Medgyessy (koji su imali afiniteta za narodne teme) i drugi, stvarali sjajna djela. Nomi Ferenczy stvorila je potpuno nov stil u umjetnosti tapiserije. Gyula Derkovits bio je istaknut predstavnik socijalistikog ekspresionizma i neorealizma koji je proistekao iz njega. Sredinom 30-ih godina nastala je Skupina socijalistikih lijepih umjetnosti. Oko nje su se okupljali slikari i kipari, od Istvna Dsija Hubera do Endrea Szllsija i Tibora Vilta, predstavnici razliitih umjetnikih pravaca. Avangardni arhitekti Farkas Molnr, Jzsef Fischer i Lajos Kozma imali su snaan utjecaj na mlade pripadnike svoje profesije. Drutveno i politiki angairani umjetnici esto su dolazili u sukob s reimom. Protiv narodnjakih pisaca i sociologa podignute su optunice, a izloba Skupine za socijalistiku lijepu umjetnost zabranjena je 1942. Kazalite je u meuratnom razdoblju doivljavalo buran razvoj. Uz maarske komade, u maarskim su se kazalitima na pozornicu postavljala klasina strana djela i moderni komadi. Mria Lzr, Margit Makay, Mria Mezei, Anna Tks, Irn Varsnyi, Andor Ajtay, Gyula Csortos, Gyula Hegeds, Zoltn Maklry, Imre Rday i Artr Somlay u tom su razdoblju postali legendarne linosti povijesti maarskog kazalita. Zbog jednostranosti dravne potpore i nedostatka mecena najvei je dio umjetnika ivio u tekim materijalnim prilikama; mnogi pisci i pjesnici nisu mogli ivjeti od svojeg rada. Premda je nakon sredine 30-ih godina interes za knjige, slikarstvo, koncerte i kazalite u narodu porastao, zanimanje za umjetnost ipak je bilo ogranieno na manjinu. Inteligencija i obrazovana srednja klasa bili su trite za umjetnike proizvode, ali ukusi i zahtjevi tog dijela javnosti tek su se marginalno poklapali s tenjama istaknutih umjetnika toga vremena: udesni mandarin Bele Bartka stekao je meunarodnu reputaciju izvan Maarske. Uobiajena italaka publika vie je voljela Zsolta Harsnyija, Ferenca Herczega, Sndora Mraija i Lajosa Zilahyja nego socioloke studije sela. Elita i masovna kultura veinom se nisu poklapale. Razliiti drutveni slojevi na razliite su naine pristupali kulturi. Djela, autori, ustanove i inicijative koje su pokuavale premostiti jaz 141

izmeu umjetnosti i publike stekle su posebnu vanost. Tridesetih godina maarski pisci i pjesnici ukljuujui popularne pisce i pjesnika Attilu Jzsefa esto su se pojavljivali na maarskom radiju. Gza Supka, urednik i izdava asopisa Literatura, ali takoer i arheolog i poznati radikalni pisac, organizirao je 1929. prvi maarski Dan knjige. Drutvo Jnos Vajda organiziralo je predstave u kojima su sudjelovali Mria Basilides, Vilma Medgtyaszay, Erzsi Palotai, Tams Major i Hilda Gobbi. Mnogi su od njih redovito glumili za radniku publiku. Socijalistiki radniki pokret takoer je imao ulogu u popularizaciji umjetnosti meu obinim ljudima. Indikativna je injenica da je Attila Jzsef drao seminare. Godine izmeu dvaju svjetskih ratova bile su doba visokih kulturnih i intelektualnih postignua. Najvei je problem, kojega su umjetnici bili bolno svjesni, bio u tome to je broj ljudi potroaa umjetnosti bio manji nego to su oni eljeli.

Na pragu rata
Razdoblje izmeu 1938. i 1940. u maarskoj je povijesti bilo vrijeme udnovate mjeavine procesa i osjeaja. Raskone sveanosti organizirale su se usred prijeteih meunarodnih dogaaja, a buna su se slavlja odvijala unato tekoj zabrinutosti za budunost. Godine 1938. slavila se 900. godinjica smrti kralja Stjepana, osnivaa maarske drave koji je poslije proglaen svecem. Ta je godina proglaena godinom svetog Stjepana, a u svibnju je u Budimpeti odran 34. euharistijski kongres Rimokatolike crkve. Nakon toga su organizirane sveanosti. U Stjepanovu glavnom gradu Szkesfehrvru odrana je posebna sveana sjednica parlamenta. Na Dan sv. Stjepana, 20. kolovoza, u Budimpeti je odrana procesija Svete desnice, u kojoj su sudjelovale vodee dravne linosti. (Sveta desnica je balzamirana desna ruka sv. Stjepana.) Naveer je prireen bogat vatromet. Sve su te sveanosti dobile posebno, dijelom politiko znaenje. Dok se Maarska sjeala sv. Stjepana, izgledi za mir u Europi nisu bili nimalo ohrabrujui. Osokoljen politikom umirivanja koju su vodile Britanija i Francuska, Hitler je u oujku 1938. pripojio Austriju Njemakom Reichu. Dok je Strelasti kri objavljivao 1938. je naa, mnogi su se Maari bojali da se njemaka vojska nee zaustaviti na granici. U obraanju preko radija namjesnik Horthy pokuao je umiriti naciju tvrdei da e se nepokolebljivo suprotstaviti svakom naruavanju mira. U oujku 1938. premijer Klmn Darnyi oprezno je nagovijestio to bi se moglo dogoditi. U govoru koji je odrao u Gyru objavio je da njegova vlada pokree petogodinji program (tzv. Gyrski program) koji ukljuuje i potronju od milijardu pengsa na vojsku i vojnu industriju. U to je vrijeme malo ljudi shvaalo to to znai. Naravno, poveanje trokova nekoje vrijeme imalo pozitivne posljedice: nestalo je nezaposlenosti, a ivotni su se uvjeti zamjetno poboljali. U rujnu 1938. Britanija, Francuska, Italija i Njemaka zakljuile su Mnchenski sporazum. Prema njegovim odredbama, podruje Sudeta u ehoslovakoj pripojeno je Njemakoj. To je bio velik gubitak za ehoslovaku: na tom je podruju ivjelo tri milijuna etnikih Nijemaca, ali tu su bile i glavne utvrde eke vojske, zbog ega je ostatak zemlje postao neobranjiv. Ali Hitler nije bio zadovoljan tim ogranienim dobicima: u oujku 1939. Nijemci su okupirali eku i Moravsku, a u Slovakoj su postavili faistiki marionetski reim. Mnchen je otvorio put irenju Treeg Reicha u Istonu Europu. Mirovni ugovor koji se primjenjivao u Europi nakon prvoga svjetskog rata sada je potpuno propao. To je imalo duboko djelovanje na cijelo maarsko drutvo. Uspomene na komadanje povijesnoga maarskog podruja jo su bile ive, a Horthyjeva politika propaganda djelotvorna. injenica da su zapadne sile popustile pred nacistikim zahtjevima uzrokovala je ok i zbunjenost podjednako u liberalnim i u socijalistikim oporbenim krugovima. Maarska vanjska politika, koja se zasnivala na elji da se zbaci trianonski poredak, bila je spremna poduprijeti sile Osovine. Zemljovid Europe crtao se ponovno, i Maarska je mogla 142

profitirati da su arhitekti novog poretka bili blagonakloni prema njezinim tenjama. U unutranjoj politici vlast je takoer bila spremna nainiti ustupke Berlinu da bi uvrstila dobre odnose i unaprijedila svoje interese to se tie teritorijalne revizije. Izmeu 1938. i 1941. Maarska je zaista dobila neka izgubljena podruja ak i bez potrebe za velikim vojnim djelovanjima. Nakon Mnchenskog sporazuma, Prva beka odluka od 2. studenoga 1938. vratila je Maarskoj june pogranine dijelove Slovake. U tim su podrujima Maari bili veina stanovnitva, a ona su sadravala gradove Komron, rsekujvr, Losonc, Kassa, Ungvr i Munkcs. Prva beka odluka bila je velik uspjeh maarskih vlasti, jer se maarski teritorij poveao za 11. 927 etvornih kilometara. Idui teritorijalni dobitak slijedio je uskoro. Nakon to su Nijemci u oujku 1939. okupirali eku i Moravsku, maarska je vojska ula u potkarpatsku Ukrajinu. Maarska je tako stekla kontrolu nad gornjim tokom Tise, te granicu s Poljskom. Pod pritiskom Njemake i nacista sada je poelo ograniavanje prava idova. U svibnju 1938. ezdeset maarskih pisaca, umjetnika, znanstvenika i javnih linosti krana prosvjedovalo je protiv toga. Taj poziv Savjesti nacije! potpisali su Bela Bartk, Imre Cscsy, Jzsef Darvas, Nomi Ferenczy, Zsigmond Mricz, Aladr Schpflin, Gza Supka, rpd Szakasits i Lajos Zilahy. Doneseni su zakoni koji su ograniavali broj idova na javnim radnim mjestima, te njihova glasaka i enidbena prava. idovi su iskljueni iz vojne slube, a umjesto toga mogli su biti rasporeeni u radne postrojbe. idovski lanovi autonomnih tijela razrijeeni su funkcija. Od 1939. rasa, a ne religija, odreivala je status nekog ovjeka; antiidovski su zakoni pogaali 6, 2 posto stanovnitva, to je vie od postotka idova koji su 1941. kao takvi klasificirani prema kriteriju religije. Premda maarski rasni zakoni nisu bili tako surovi kao nacistiki Nrnberki zakoni, oni su svejedno ozbiljno uzdrmali maarsku ustavnost. Maarska je vlast osigurala posebne povlastice za njemaku nacionalnu manjinu koja je ivjela u Maarskoj. Poslije je ovlastila njemake vlasti da te ljude organiziraju u Volskbund, te da ih novai u SS-postrojbe. Dana 1. rujna 1939. njemaka je vojska ula u Poljsku i drugi je svjetski rat poeo. Budui da njemaka vlada nije vrila pritisak na Maarsku da bi se pridruila napadu, maarskoj je vladi bilo lake zemlju drati izvan neprijateljstava. Grof Pl Teleki, sada po drugi put premijer, odbio je suraivati s Njemakom i maarske eljeznike pruge nisu uporabljene za prijevoz njemakih snaga i opskrbe. U isto vrijeme Teleki je otvorio granice poljskim izbjeglicama; Maarska je uspjela ostati izvan rata. inilo se kako injenica da Maarska sada ima vei teritorij opravdava Telekijevu politiku i vladajue krugove. Budui da je Sovjetski Savez ponovno zauzeo rumunjsku Besarabiju, i budui da je Teleki bio spreman upotrijebiti oruje da bi ponovno dobio Erdelj, Njemaka i Italija da bi se izbjegao sukob donijele su Drugu beku odluku 30. kolovoza 1940. Njome je sjeverni Erdelj (43.591 etvorni kilometar) vraen Maarskoj. Na tom su podruju gradovi Nagyvrad i Kolozsvr, zajedno s Szkelyfldom na istoku. Maari su na tom podruju inili 51,4 posto stanovnitva, to je znailo ukupno 1.123.216 Maara. Brojka je poveana za 60.000 ljudi koji su se doselili iz junog Erdelj a. U isto vrijeme podruje pripojeno Maarskoj napustilo je 200.000 Rumunja, koji su se odselili u preostali dio svoje zemlje. Na maarskoj je strani promjena reima bila popraena zloinima, na koje je rumunjska Maniu-garda s velikom okrutnou spremno odgovorila juno od crte razgranienja. Sve je to smanjilo oduevljenje erdeljskih Maara, presretnih zbog pripojenja matinoj zemlji. Maarske su vlasti progonile ljeviarski socijalistiki pokret na novosteenom podruju, i poele tamo primjenjivati rasne zakone. Kao to se ve dogodilo kada je Maarska pripojila slovaka pogranina podruja, vladajue poloaje u sjevernom Erdelju popunjavali su slubenici koji su dolazili s podruja unutar trianonskih granica. No, unato svemu tome, maarsko stanovnitvo Erdelja dralo je daj e promjena povoljna s nacionalne toke gledita. Druga beka odluka jo je vie otrovala ionako loe odnose izmeu Maarske i Rumunjske. To je u isto vrijeme pomoglo Hitleru da, usmjerujui ih jednu protiv druge, obje zemlje podini njemakome ratnom stroju. 143

Opi pomak udesno, uspjesi u reviziji granica, te neograniena propaganda Strelastog kria pokazali su rezultate na izborima 1939. Lijeva je oporba, forsirajui promjenu izbornog zakona, uspjela osigurati da se u cijeloj zemlji provedu tajni izbori, ali u politikoj klimi toga vremena od toga su imali koristi vladajua stranka, Strelasti kri i nacionalsocijalisti. Krajnja desnica dobila je mnogo vie mjesta u parlamentu nego to su socijaldemokrati ili Stranka malih posjednika dobili ikada prije. Sada je Strelasti kri bio najjaa oporbena snaga u parlamentu. Unato skretanju u desno i savezu s Njemakom, maarska situacija bitno se razlikovala od ostatka Europe pod nacistikom okupacijom. To pokazuje i injenica da je Maarska primala poljske i francuske izbjeglice. Isto tako, unato antiidovskim zakonima, ivoti maarskih idova nisu bili izravno ugroeni prije njemake okupacije zemlje u oujku 1944. Zapravo, mnogi su idovi iz susjednih zemalja, gdje je bila zapoela njihova deportacija i likvidacija, prebjegli u Maarsku. U poetku su ratna stvarnost i patnje koje ona donosi izgledali daleki. U prvo vrijeme oite su bile samo prednosti saveza s Njemakom i uspjesi u revizionistikoj politici. No, u proljee 1941. situacija se izmijenila. Pod jakim Hitlerovim pritiskom Horthy i njegov glavni stoer odluili su sudjelovati u planiranu napadu na Jugoslaviju unato Paktu o vjenom prijateljstvu koji je Maarska zakljuila s Beogradom 12. prosinca 1940. Teleki je smatrao da je to koban korak i nije ga bio spreman odobriti. U noi s 2. na 3. travnja poinio je samoubojstvo, priznajui tako neuspjeh svoje politike i odgovornost za promjenu politike nakon koje je Maarska ula u rat. Prekrili smo nau rije, pisao je Horthyju u svojemu oprotajnom pismu. Stali smo na stranu hulja... Bit emo pljakai leeva! Najgori narod. Teleki je planirao svoje samoubojstvo kao gestu, i antinacistiki krugovi tako su ga i razumjeli. Vijest o tome izazvala je prilinu meunarodnu senzaciju, to su primijetili i neki vodei dravnici, ukljuujui Winstona Churchilla. No, Telekijeva smrt nije mogla promijeniti osnovni smjer maarske politike.

Maarska ulazi u drugi svjetski rat


Na premijerskom poloaju Telekija je naslijedio Lsl Brdossy. Po nalogu njegove vlade maarska je vojska 11. travnja prela jugoslavensku granicu i okupirala Baranju i Baku, trokut izmeu rijeka Dunava i Drave. Okupirala je i Meimurje i Prekomurje. Tim se akcijama Maarska poveala za jo 11. 417 etvornih kilometara, te dobila milijun novih stanovnika, meu kojima je bilo 370.000 Maara. Oko 150.000 nemaara, koji su se u ta podruja doselili nakon 1918., protjerano je. Vie se nije moglo govoriti o mirnome teritorijalnom irenju, a bilo je jasno, ak i u vladajuim krugovima, da treba platiti visoku cijenu za saveznitvo s Njemakom. Velika je Britanija tada prekinula diplomatske odnose s Maarskom. Britanski ministar vanjskih poslova Eden rekao je odlazeem maarskom ambasadoru Gyrgyju Barczi: Ako zemlja nije gospodar vlastite sudbine i dobrovoljno se odrie svoje neovisnosti, bar ne bi trebala zakljuiti sporazum o prijateljstvu koji e poslije pogaziti. Recite svojima u Maarskoj da e Britanija to pamtiti u vrijeme kada se bude zakljuivao mir. Do 1941. Hitler je pripremao napad na Sovjetski Savez. Ovaj je posljednji uinio nekoliko poteza kako bi nagovorio Maarsku da ne ulazi u rat na strani Njemake. Sovjeti su vratili maarski barjak zarobljen u ratu za neovisnost 1849., a u zamjenu za maarsku neutralnost bili su spremni poduprijeti maarske aspiracije prema Erdelju. Dana 22. lipnja poeo je njemaki napadaj na Sovjetski Savez. Slovaka i Rumunjska odmah su se dobrovoljno pridruile napadu. Maarska je vlada pak ekala na pogodan izgovor. Prilika se ukazala kada je, kako se navodilo u slubenome priopenju, sovjetski zrakoplov izveo bombaki napad na gradove Kassa, Munkcs i Rah. Antisovjetsko stajalite inherentno Horthyjevu reimu i uzaludna nada u ouvanje vraenih teritorija doveli su do toga da je Maarska ula u rat protiv SSSR-a samo pet dana nakon poetka njemakog napada. 144

Unato poetnom uspjehu na istonoj fronti, Njemaka je armija zahtijevala aktivnu potporu svojih saveznika. Talijanska i rumunjska vojska napredovale su do rijeke Don, a u sijenju 1942. maarska je vlada poslala Drugu maarsku armiju u Rusiju. Te su snage ukupno oko 200.000 vojnika i pratee slube stigle na poloaje u ljeto 1942., a stavljene su pod njemako zapovjednitvo. Poetkom sijenja 1942. njemaka i maarska vojska ubile su oko 5.000 maarskih i jugoslavenskih dravljana (veinom idovskog podrijetla) kao odmazdu za navodno partizansko djelovanje. Poinitelji toga zloina u to su vrijeme izbjegli kazni, ali je nakon rata Ferenc Szombathelyi, zapovjednik glavnoga stoera u vrijeme krvoprolia, izruen Jugoslaviji, gdje je i pogubljen. Krenuvi u napad na Jugoslaviju i objavivi rat Sovjetskom Savezu, premijer Lszl Brdossy ispunio je svoju kobnu ulogu, a 9. oujka 1942. na poloaju premijera naslijedio ga je Mikls Kllay. U poetku je Kllay nastavio politiku svojega prethodnika, ali se uskoro upustio u neke vrlo osjetljive manevre. Kllay je namjeravao raskinuti savez s Njemakom na pogodan nain i kada za to bude vrijeme, te postii sporazum sa zapadnim saveznicima i osigurati da se Horthyjev reim odri i nakon rata. U tijeku rata dravna intervencija u ekonomiju poprimila je do tada nedosegnute razmjere, a industrijska i poljoprivredna proizvodnja morala je prije svega zadovoljavati vojne potrebe. Veina je tvornica proglaena ratnim postrojenjima, trgovina poljoprivrednim proizvodima proglaena je dravnim monopolom, a uveden je i nov sustav obvezne isporuke. Ipak, nestaica hrane i drugih dobara bila je sve vea, a ni uvoenje racioniranja nije rijeilo taj problem. Crno je trite cvjetalo. Maarsko je gospodarstvo bilo podreeno njemakim interesima i zahtjevima. U godini 1942. 90 posto maarske proizvodnje boksita i 50 posto proizvodnje nafte otilo je u Njemaku. Neke su industrije proizvodile vie za Njemaku nego za maarsku armiju. Stanje je bilo slino i kada je rije o poljoprivrednoj proizvodnji. Uz itav viak hrane koji je proizvodila Baka, veina maarskog kukuruza, penice i uljarica ila je u Njemaku. tovie, Njemaka nije ni plaala za te proizvode. Njemaki dug Maarskoj narastao je 1941. na 326 milijuna pengsa. Ukratko, Hitlerov rat dijelom je financirala Maarska. Nakon to je Maarska ula u rat, kod kue su uvedene posebne mjere. Zabranjena su politika okupljanja, uvedena je cenzura tiska, a sluanje stranih radijskih postaja strogo se kanjavalo. S komunistima se obraunavalo prijekim sudom i odreen broj istaknutih komunistikih voa osuen je na duge zatvorske kazne. Komunist Zoltn Schnherz pogubljen je 1942., a uhieni su lanovi prezidija Komiteta za povijesne spomenike. Unato svemu, nakon 1941. protivnici reima okupljali su se oko razliitih oporbenih organizacija, igoui rat te traei da se raskine savez s Njemakom i da Maarska izie iz rata. Ti su ljudi dobili ohrabrenje ujesen 1942. Saveznike su snage zaustavile do tada nesmetano napredovanje njemakih armija i krenule u protunapad. U studenome 1942. Britanci su porazili Rommelovu armiju kod El Alameina, a amerike su se snage iskrcale u sjevernoj Africi. Kratko nakon toga Crvena je armija okruila i unitila njemaku estu armiju kod Staljingrada. Taje sovjetska pobjeda bila odluna za ishod rata. U sijenju 1943. sovjetske su snage poduzele uspjenu ofenzivu uzdu rijeke Don i u tim je borbama unitena maarska Druga armija, stacionirana na podruju Voronjea. Po borbenoj spremnosti i sposobnosti maarske su snage daleko zaostajale za Crvenom armijom. Zbog neprijateljskog ponaanja Nijemaca, poraene maarske snage izgubile su 150.000 ljudi prilikom neorganizirana povlaenja. Maarska je vlada pokuala prikriti katastrofu kod Voronjea i umanjiti njezine razmjere. Samo oni koji su sluali Radio-Kossuth s bazom u Moskvi, ili BBC, saznali su istinu. Nakon unitenja maarske Druge armije, Kllayevaje vlada odbila poslati nove snage na istono bojite, unato njemakome pritisku. U vrijeme kada se ve nazirao kraj rata, Kllay je teio izgraditi borbeno spremne snage, i njegova je vlada poslala diplomatske prijedloge Zapadu 145

pokuavajui pripremiti put za primirje i izlazak zemlje iz rata.

Pokuaj primirja i izlaska iz rata


Godine 1943. planovi vladajuih krugova i ideje politiki svjesne javnosti bili su pod utjecajem maarskog iskustva iz prvoga svjetskog rata. Mnogi su oekivali da e se Zapadni saveznici jo jednom iskrcati na Balkanu i brzo stii do maarske granice, omoguujui zemlji da prijee na njihovu stranu. Nisu eljeli vidjeti Maarsku po drugi put na strani gubitnika, i nisu eljeli da zemlja u vrijeme potpisivanja primirja bude vojno iscrpljena; djelotvorne i spremne oruane snage kod kue mogle bi sprijeiti da se ponovi 1918.1919. S iznimkom komunista, antinacistika i antinjemaka oporba nije eljela revoluciju. Horthy-Kllay-Bethlenova skupina i veina liberalnih politikih stranaka u kojima su bili poznati protivnici reima poput Krolyja Rassaya eljeli su izvesti Maarsku iz rata i sauvati, koliko god je to mogue, postojee politiko ustrojstvo. Ali premda su sve antinacistike skupine podupirale i odobravale Kllayeve pregovore i predloeni prekid saveznitva s Njemakom, veina je eljela vie od toga. Radnike stranke, veina u Stranci malih posjednika, Narodna seljaka stranka, te liberalni radikali i demokrati, svi su oni traili temeljite reforme ukljuujui podjelu zemlje, ograniavanje krupnog kapitala, te sveobuhvatnu demokratizaciju politikog ivota. Od sijenja 1943. dalje predstavnici Kllayeve vlade vodili su pregovore sa zapadnim saveznicima u Istambulu, Stockholmu i vicarskoj. U Budimpeti je otvoren poseban ured na ijem je elu bio Horthyjev mlai sin, Mikls Horthy. U tom, prijelaznom razdoblju Horthy i Kllay dali su istaknute uloge nekim oporbenim linostima, primjerice Krolyju Peyeru, Zoltnu Tildyju, Krolyju Rassayu. Nadali su se da bi Maarska mogla zadrati podruja koja je pripojila od poetka 1938. ako se povue iz rata. Horthy, Kllay, Bethlen i drugi eljeli su da se ta promjena tabora provede neovisno o Sovjetskom Savezu. Samo jedna osoba, nobelovac Albert Szent-Gyrgyi, vodio je pregovore za raun onog dijela maarske oporbe koji je elio promjenu reima. On se susreo s britanskim predstavnicima koji su ga potovali kao elnika mogue privremene vlade. Ipak, maarska vlada, a ne maarska oporba, imala je mo da potkopa njemaka ratna nastojanja raskidajui savez s Njemakom i prekidajui vrijedne isporuke robe. U poetku je maarske nade potaknulo savezniko iskrcavanje na Siciliji i uhienje Mussolinija po uputama talijanskog monarha, kralja Vittoria Emanuellea III. Ipak, napredovanje je anglo-amerikih snaga u Italiji zaustavljeno i Nijemci su okupirali Rim. Mussolini je osloboen iz zatoenitva i formirao je svoju vladu na sjeveru zemlje. Devetog rujna 1943. Britanci su predstavnike Kllayeve vlade upoznali s uvjetima primirja, koje bi stupilo na snagu kada britanske i amerike snage stignu na maarsku granicu. Do tada je Maarska morala pruiti uvjerljive dokaze da je prekinula savez s Berlinom. To je bilo sukladno zahtjevima antinjemake oporbe u zemlji koja je traila od vlade da stupi u akciju. Vjerujui da je kraj rata nadohvat ruke, uvjeren u sigurni njemaki poraz, i strahujui od posljedica mogue njemake okupacije, Kllay je odluio pokuati dobiti na vremenu. Maarska je ekala ishod na bojnome polju. Njemaka je obavjetajna sluba saznala za maarske pregovore sa Zapadom: Hitler je vie puta traio Kllayevu ostavku i deportaciju idova. Strelasti je kri bio spreman preuzeti vlast. Strahujui da bi zapoeto angloameriko vojno napredovanje prema Maarskoj moglo otvoriti put Kllayevoj vladi da prijee na stranu saveznika, Hitler je naredio da se provede Operacija Margareta. Buran susret Hitlera i Horthyja u Klessheimu blizu Mnchena 18. oujka 1944. zavrio je namjesnikovim pristankom da Njemaka okupira Maarsku. Dana 19. oujka 1944. njemaka je vojska ula u Maarsku, a njemaki ambasador Edmund Veesenmayer postao je Reichov opunomoenik u Maarskoj. Premda su domai politiki krugovi strahovali od mogue njemake okupacije, bili su iznenaeni i nepripremljeni kada se ona zaista dogodila. Zagovornici prekida veza s Njemakom 146

nisu bili jedinstveni. Nijedna skupina nije imala oruane snage. Maarska je armija ostala pasivna. Nitko nije naredio otpor. Slubeno, okupatori su morali biti primljeni kao prijatelji. im je Maarska okupirana, poela su uhienja nacistikih protivnika na osnovi prije toga sastavljenih popisa. Politiari iz krugova radnikog pokreta i graanske oporbe zatoeni su zajedno s voama antinjemake oporbe iz vladajuih krugova. Tijekom oujka i travnja 1944. zatvoreno je oko 3.000 ljudi; veina je odvedena u njemake koncentracijske logore. Kllayeva je vlada sada dala ostavku. Bivi je premijer naao utoite u turskom veleposlanstvu, ali u jesen je i on uhien. Kljuna mjesta u vladi i u drugim politikim tijelima zauzeli su pronacistiki politiari. Sve su politike stranke i organizacije, osim one s krajnje desnice, rasputene, a sve su nenacistike novine zabranjene. U svibnju su maarski idovi zatvoreni u geta, a tijekom ljeta odvedeni su u logore smrti. Premda su budimpetanski idovi izbjegli toj sudbini, oko 50 posto maarskih idova umrlo je u Auschwitzu i u drugim logorima smrti. Horthy je ostao namjesnikom za vrijeme tih dogaaja, a maarski dravni aparat i dalje je funkcionirao. Uhienja i deportacije nisu provodili samo Nijemci ve uglavnom andarmerija i pronacistiki javni dunosnici. U mnogo sluajeva stanovnitvo, vjerske zajednice i organizacije demokratske oporbe titili su progonjene i pruali im utoite. U tome je veliku ulogu odigrao vedski diplomat Raoul Wallenberg. Nakon njemake okupacije Maarske i u skladu s prethodnim najavama, anglo-ameriki zrakoplovi poeli su bombardirati zemlju. Budimpeta je proivjela svoj prvi veliki zrani napadaj 3. travnja 1944. Uasi rata napokon su stigli i do pozadine. Kao i drugdje u Europi, pokret otpora pojavio se u zemlji tek nakon njemake okupacije. Komunisti su u tome odigrali vanu ulogu: za razliku od socijaldemokrata i antinjemakih graanskih snaga oni su imali 25 godina iskustva u tajnu organiziranju. Antinacistike snage organizirale su razliite skupine koje su provodile vojne operacije i inile sabotae. Nosei imena poput Szir, Mart, Laci i Szent-Gyrgy, izdavale su pamflete pozivajui na oruani otpor i pripremale lane dokumente za progonjene. Domet tog otpora bio je, meutim, u velikoj mjeri umanjen injenicom daj e veina potencijalnih voa i organizatora u oujku uhiena. Dana 27. srpnja u oruanom sukobu s maarskom policijom ubijen je Endre Sgvri, istaknuti lan komunistikog pokreta. Unato tome, formiranje izvrni odbor Maarske fronte s rpdom Szakasitsom kao predsjednikom. lanovi Fronte bili su komunisti, pristae Stranke sitnih posjednika, ali i politiari legitimistikog uvjerenja. Gyrgy Plffy predsjedao je vojnom komitetu Komunistike partije. Kada su sovjetske snage 23. kolovoza prele rumunjsku granicu, zbaen je pronacistiki reim marala Antonescua i Rumunjska je prela na savezniku stranu. Ti su dogaaji, uz sovjetsko napredovanje na maarski teritorij u rujnu, imali odluan utjecaj na Horthyja i njegovu svitu. Prihvativi napokon injenicu da ne mogu raunati na ulazak zapadnih saveznika u zemlju, odbacili su svoje antisovjetsko stajalite. Dana 28. rujna u Moskvu je otilo izaslanstvo na pregovore o primirju. Maarsko je izaslanstvo 11. listopada u sovjetskome glavnom gradu potpisalo preliminarni ugovor o primirju. Izlazak iz rata i prekid odnosa s Njemakom sada su postali jasne mogunosti. Dana 15. listopada budimpetanski je radio emitirao Horthyjevu objavu primirja. Za trenutak je val radosti preplavio zemlju. No, provedba sporazuma i neutralizacija moguega njemakog protivljenja nisu bili prikladno politiki i vojno pripremljeni. Horthy je ak izvijestio Hitlera o planu za primirje, i Njemaka je, prema tome, bila u stanju reagirati. Maarski vladajui krugovi alosno su propali na ovoj povijesnoj kunji; cijenu njihove neodgovornosti i diletantizma platio je narod. Ne nailazei na ozbiljan otpor, njemaka je vojska zauzela strateke toke i vojna postrojenja u glavnome gradu, ukljuujui i Budimsku tvravu. Sluei se Horthyjevim sinom kao taocem, ucijenili su njegova oca da imenuje Ferenca Szlasija Voom naroda, kako bi se stvorio privid 147

pravnog kontinuiteta. Szlasi, bivi asnik i voda Stranke strelastog kria, postao je simbolom nacistike sile u Maarskoj. Nakon to su Horthy i njegova obitelj prebaeni u Njemaku, vlast je prela u ruke pokreta Strelastog kria, koji je bio spreman do kraja sluiti Hitlerovoj Njemakoj.

NA SOCIJALISTIKOM PUTU Osloboenje Maarske


Ujesen 1944. sovjetske su postrojbe prele maarsku granicu i ule u upanije Bks i Csongrd. U estokim borbama postrojbe Druge i Tree ukrajinske fronte potisnule su njemake i maarske snage prema zapadu. U listopadu 1944. podruje Debrecina bilo je popritem pustoeih tenkovskih bitaka, kao i podruje Szkesfehrvra u oujku 1945., kada su njemake snage krenule u posljednji vei protunapad u drugome svjetskom ratu, sjeverno od jezera Balaton. Do Boia 1944. sovjetske su snage okupirale Budimpetu, i elei grad potedjeti uasa opsade, poslale dva asnika (s bijelom zastavom) da ponude predaju grada. Njemaki je zapovjednik grada, meutim, odbacio tu ponudu bacivi tako maarsku metropolu u dvomjesenu bitku koja e je opustoiti. Zemlja je sada bila podijeljena na dva dijela jedan koji je oslobodila sovjetska armija i drugi u rukama Strelastog kria. Na svojem podruju koje se neprestano smanjivalo, Strelasti je kri uveo strahovladu, koja je najvie pogodila Budimpetu. Uspon na vlast Strelastog kria praen je jo jednim valom uhienja, a budimpetanski su idovi zatvoreni u geta. Tisue su pogubljene ili su podlegle tekim uvjetima i maltretiranju. Pripadnici zatoenikih radnih logora selili su se prema zapadu, uglavnom pjeice. Veina je na kraju ubijena. U listopadu 1944. komunisti i socijaldemokrati dogovorili su se da stvore zajedniku frontu. To je imalo odlunu vanost jer nije samo ojaalo otpor Nijemcima, nego je takoer postavilo temelje maarskoga poratnog ivota. Sporazum se odnosio ne samo na borbu protiv nacista i njihovih pomagaa ve i na izgradnju demokratske Maarske. U studenom je formiran oslobodilaki komitet Maarskog narodnog ustanka s Endre Bajcsy-Zsilinskym na elu. Generallajtnant Jnos Kiss bio je zaduen za ratne operacije. Maarska je fronta poslala svoje predstavnike u Moskvu. Partizanske su skupine, kao i partizani koji su radili u pomonim postrojbama za uspostavu zakonitosti, uspjeno djelovale. Digli su u zrak kip Gyule Gmbsa u Budimu, a bombardirali su i Kuu odanosti, sjedite Strelastog kria. U mnogim su mjestima partizani spreavali prijevoz industrijske i medicinske opreme u Njemaku. Bolnice, crkvene organizacije i sveeniki redovi pruali su utoite proganjanima. Stanovnitvo Csepela odbilo je izvriti naredbe o evakuaciji. Gestapo i Strelasti kri nemilosrdno su se obraunavali s maarskim domoljubima. Generallajtnant Jnos Kiss, pukovnik Jen Nagy i kapetan Vilmos Tarcsay uhvaeni su i pogubljeni. Za Boi 1944. pogubljeni su i Endre Bajcsy-Zsilinszky, Istvn Pataki i Barnabs Pesti. Bjeei pred nadiruom sovjetskom vojskom, Nijemci i pripadnici Strelastog kria odnijeli su sa sobom mnogo toga to je bilo vano za zemlju. Postrojenja, medicinske zalihe, umjetnika blaga, te hrana, odvezen su eljeznicom. Maarska kruna, kraljevske insignije i takve nacionalne relikvije poput Svete desnice sv. Stjepana odnesene su iz Maarske. Veina vodeih ljudi drave i javne uprave izbjegla je u inozemstvo, kao i mnotvo obinih graana koji su strahovali od borbi. Neprijateljstva su u Maarskoj trajala 194 dana, a zadnje njemake vojne postrojbe istjerane su iz zemlje tek 13. travnja 1945. Nakon surovih ulinih borbi petanski je dio metropole osloboen 18. sijenja 1945., a Budim je morao priekati do 13. veljae. Budimska dobrovoljaka pukovnija pod zapovjednitvom Oszkra Varihzyja i sama je skromno pridonijela oslobaanju Budimpete. Partizanske skupine, poput onih koje je vodio Pl Malter, potpomagale su sovjetsku vojsku. U osloboenim dijelovima Maarske poelo je organiziranje demokratskih skupina. ivot se normalizirao koliko je to bilo mogue. Dana 2. prosinca 1944. u Segedinu su Socijaldemokratska 148

stranka, Nezavisna stranka malih posjednika, Narodna seljaka stranka, te Graanska demokratska stranka osnovale Frontu maarske neovisnosti, a podravali su je komunisti koji su se vratili iz Moskve. Do 20. prosinca 230 lanova Privremene narodne skuptine izabrano je u 45 mjesta. Privremena narodna skuptina sastala se 21. prosinca 1944. u kapeli Kalvinistikog uilita u Debrecinu. Sljedeeg je dana izabrana Privremena narodna vlada s Belom Dlnokijem Miklsom na elu, generalom koji je preao u sovjetsku vojsku. Ustavno gledano, demokratska transformacija Maarske poela je osnivanjem te vlade koju su saveznici priznali kao faktinu vlast, predstavnika maarskog naroda. Jedna od najranijih i najvanijih akcija nove vlade bila je objava rata Njemakoj 28. prosinca 1944. Poelo je i organiziranje vojske, jer se eljelo poslati diviziju koja bi pomogla sovjetskim snagama. No, ispalo je tako da se ta divizija nikada nije nala na bojitu.

Nova snaga
Nakon to je osloboena cijela Maarska i provedeni izbori u studenome 1945., Maarskom je upravljala koalicijska vlada koju su inile etiri vodee stranke Fronte za neovisnost. Ipak, od samoga poetka odlunu je ulogu imala Maarska komunistika partija koju je sada vodio Mtys Rkosi. Premda su programi etiriju koalicijskih stranaka nastali prije osloboenja imali mnogo zajednikog, oko bitnih su se pitanja duboko razlikovali. Ako je rije o obliku vlasti koji bi trebalo uspostaviti u Maarskoj, stajalita su ila od parlamentarne demokracije do diktature proletarijata. Ta razliitost stajalita unutar koalicije neizbjeno je dovela do napora da se promijeni unutranja ravnotea snaga, kao i do neslaganja oko politike i metode njezine provedbe. Na tu politiku borbu nisu utjecali samo domai uzroci; razvoj dogaaja izvan zemlje bitno je utjecao na politiku pozornicu u zemlji. Ratno saveznitvo Velike Britanije, Sjedinjenih Amerikih Drava i Sovjetskog Saveza raspadalo se i ustupalo mjesto sukobu na relaciji IstokZapad. Na zbivanja u zemlji znatno su utjecali poetak hladnog rata, kao i staljinistika politika i njezina afirmacija u Istonoj Europi. U oujku 1945. vlada je izdala dekret o zemljinoj reformi. To je bio korak koji je imao povijesnu vanost u uklanjanju okova prolosti. Prvi put u maarskoj povijesti sva je zemlja bila podijeljena seljacima. Proces je zapoeo velikom sveanou 29. oujka 1945. u Pusztaszeru u upaniji Csogrd; podijeljeno je 35 posto itave zemlje gotovo 3,2 milijuna hektara. ezdeset posto te zemlje dobile su 642 tisue seljakih obitelji, a na preostaloj su povrini stvorena dravna i uzorna gospodarstva. Devedeset posto onih koji su dobili zemlju bili su seoski sluge, vlasnici malih komadia zemlje i seljaci bezemljai. Zemljina reforma provedena u Maarskoj bila je jedna od najradikalnijih u razdoblju nakon 1945., a smjerala je dalje od konana uklanjanja feudalizma. Koalicijska je vlada rijeila ustavni oblik maarske vlasti, pitanje koje nije bilo rijeeno od 1918. Zakon I. iz 1946. ukinuo je monarhiju i proglasio Maarsku republikom. Koalicija je sada trebala potpisati Mirovni sporazum kojim bi se zakljuio drugi svjetski rat, a Maarska suoila s posljedicama politike Horthyjeva reima i politikog pogaanja meu saveznicima. Dokumentom koji je potpisan u Parizu 10. veljae 1947. obnovljene su granice Maarske iz 1937., ograniena je snaga njezine vojske i odreeno je da plati 300 milijuna amerikih dolara uime reparacija. Sporazum nije ukljuivao lanke koji bi se ticali zatite prava etnikih manjina. Saveznici su prihvatili naelo kolektivne odgovornosti, koje je bilo nepravedno i s pravnog i s humanitarnoga stajalita, i primijenili ga i na Nijemce i na Maare u Dunavskom bazenu. Kao posljedica toga, primjerice u ehoslovakoj, stanovnitvo maarske nacionalnosti bilo je lieno svih graanskih prava. Neki su deportirani da bi zauzeli mjesto Nijemaca koji su istjerani iz Sudeta, a drugi su njih oko 100 tisua silom iseljeni u Maarsku. U isto je vrijeme maarska vlada, pokoravajui se odluci saveznika, ali i uz znaajnu domau potporu, protjerala veinu etnikih Nijemaca koji su ivjeli u Maarskoj, i ne samo one koji su za vrijeme rata bili pripadnici Volksbunda. Sve je to ozbiljno optereivalo politiku vlade i cijelo drutvo. Jedan od glavnih razloga 149

bilo je to to je stari reim desetljeima drao nacionalne zahtjeve tabu-temom, a napuklina izmeu stvarnosti i ideologije postala je sasvim vidljiva u razdoblju nakon 1948. Usprkos prilino nepovoljnim okolnostima, osloboenje je otvorilo put za narodnu kreativnost i talent. irom zemlje spontano su se osnivali komiteti. Sastavljeni od lokalnih demokratskih i socijalistikih elemenata, slobodni od bilo kakva sredinjeg nadzora, bili su u stanju preuzeti politiku vlast; potpuni kolaps aparata javne uprave znaio je da novi komiteti mogu izvravati zadae koje su prije bile rezervirane za nacionalnu i lokalnu vlast. No, ponovnom uspostavom sredinje vlasti ta su obeavajua demokratska tijela eliminirana. Narodna demokratska drutvena i politika preobrazba poela je uz narodnu potporu i aktivno sudjelovanje preteite veine Maara to je injenica koju su pokazali izlazak na ope izbore i njihov ishod ujesen 1945. No raznolikost politikog ivota, kao i njegova otvorenost, trajala je vrlo kratko. Maarska komunistika partija koju su vodili Mtys Rkosi (koji se upravo vratio iz Moskve), Ern Ger, Jzsef Rvai i Mihly Farkas nametnula je Maarskoj staljinistiki politiki model. Podupirali su ga prisutnost sovjetske armije te sovjetski interesi na tom podruju i sovjetski politiki utjecaj (to su sve saveznici priznavali). Prelazak iz demokracije u diktaturu podupirala je meunarodna klima koja je nastala na tragu pogoranja odnosa izmeu Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika, stvarajui ratnu atmosferu na objema stranama. Komunistika je partija sustavno s politike pozornice istisnula sve stranke i skupine koje se nisu uklapale u staljinistiki model. Pritom se nisu sluili samo uobiajenim politikim sredstvima nego su pribjegavali i suenjima uz izmiljene optunice, uhienjima, iseljavanju pod pritiskom i deportacijama utirui tako put za narodnu revoluciju koja je izbila 1956. Odreen broj socijaldemokratskih voa sloio se s komunistikim ciljevima u mnogo aspekata, i ne elei da ih se iskljui iz politike vlasti, podupirali su komuniste protiv graanskih i demokratskih stranaka i skupina. Stapanje socijaldemokrata i komunista u lipnju 1948. koje se dogodilo u ozraju rastuih sumnji i nepovjerenja zapravo je znailo kraj Socijaldemokratske stranke. Novostvorena stranka uzela je ime Maarska radnika partija (Magyar Dolgozk Prtja). Kao rezultat slinoga procesa ujedinjena radnika partija u kojoj su dominirali komunisti monopolizirala je s vremenom vlast ne samo u Maarskoj nego i u susjednim zemljama. Svagdje su u to vrijeme socijaldemokrati maknuti iz vodstva tih partija. Demokracija na osnovi koalicije zamijenjena je u Maarskoj monolitnim, centraliziranim i birokratiziranim sustavom sovjetskog tipa, koji je uveo tuinske ustanove i metode vladanja. Izmeu 1947. i 1953. uhienje i zatvoren velik broj graanskih politiara, intelektualaca, seljaka, radnika i sveenika. Veina puanstva osloboene Maarske zapravo nije bila slobodna. Obiljeja promjena i tempo kojim su se dogaale prilagoavali su se interesima moi i sigurnosti Sovjetskog Saveza: staljinistiko je vodstvo smjeralo uspostavi homogena i krutoga bloka u Istonoj Europi. Dosljedno tome, poistovjeivanje sovjetskog sustava sa socijalizmom unaprijed je iskljuivalo bilo kakvu mogunost afirmacije nacionalnog interesa ili znaajki. Sve je to Maarsku pogodilo napose teko, jer zemlja nije mogla uiniti ak ni ono ime su se hvalisale ehoslovaka i Rumunjska obje su, naime, asimilirale svoje etnike manjine. Uvoenje staljinistikog sustava vodilo je na meunarodnoj razini do prekida odnosa s Jugoslavijom, a kod kue uporabi prisilnih i nezakonitih postupaka sve pod izlikom neprestanog zaotravanja klasne borbe. Takva je politika pogaala i same komuniste, ukljuujui i neke od njihovih voa. Nakon uklanjanja direktora tvrtki koje su imale meunarodne veze, organizirani su sudski procesi kojima je osiguran velik publicitet. To je rezultiralo pogubljenjem Lszla Rajka, Gyrgyja Plffyja, Lszla Slyoma, te Andrsa Szalaia, Jnosa Kdra, Gyule Kllaia, rpda Szakasitsa; ostali su zatoeni (ukljuujui kardinala primasa Jzsefa Mindszentyja i Jszefa Gr-sza, nadbiskupa Kalocse). Godine 1953. ukazala se nova prilika da reim pobolja svoje metode vladanja i upravljanja. Staljinova smrt 5. oujka 1953. dovela je do odmrzavanja u Sovjetskom Savezu, to je pokrenulo 150

i procese u Maarskoj. Kao posljedica toga, Imre Nagy, predstavnik reformistikoga krila komunista, postao je premijerom. Ipak, utvrda staljinistikog dogmatizma bila je jo jaka, pa je 1955. Nagy ne samo maknut s mjesta premijera nego i izbaen iz Maarske radnike partije. Diktatura koja je sada obnovljena pod Rkosijevim vodstvom odbila je obratiti pozornost na rastuu napetost, ak ni nakon 20. kongresa Sovjetske komunistike partije (na kojemu je Hruov objelodanio Staljinove zloine), i nije eljela priznati da su nune reforme. Pritom su komunisti na vlasti ignorirali oevidno nezadovoljstvo koje je iskazivala radikalna inteligencija u krugu oko Petfija, okupljajui se i zahtijevajui Rkosijev odlazak s poloaja. Nezadovoljstvo je jasno pokazano i na sprovodu Rajku i drugovima nakon njihove rehabilitacije. Neizbjena eksplozija uslijedila je 1956. Nezadovoljstvo koje je raslo mnogo godina i koje je proelo sve drutvene slojeve eksplodiralo je u revolucionarnoj pobuni koja je pomela sistem koji su predstavljali Rkosi i Ger, diktatorske metode i tiraniju tajne policije. Pokretaka sila ustanka iz 1956. bila je elja za uspostavom demokracije, zajedno s politikom i nacionalnom slobodom. Narod je elio obnoviti maarsku nacionalnu suverenost, te sprijeiti da zemlja i njezini stanovnici budu zatoeni u tuinskom i na propast osuenu politikome glibu. Imre Nagy ponovno je postao premijer koji se elio vratiti svojemu programu iz 1953. i uvrstiti politiku demokraciju stvarajui viestranaki sustav, zavriti prisilnu kolektivizaciju poljoprivrede, te dopustiti stvaranje radnikih savjeta na irokoj narodnoj osnovi. Nagyjeva je vlada poslije formulirala i ostale zahtjeve (primjerice, neutralnost Maarske), koje bi bilo prilino nemogue postii, ak i nakon konsolidacije vlasti. Maarsku radniku partiju, sada zahvaenu zbrkom, zamijenila je Maarska socijalistika radnika partija koju su osnovali Imre Nagy, Jnos Kdr i njihovi drugovi. Dogaaji u Maarskoj 1956. bili su, bar to se tie meunarodnoga javnoga miljenja, donekle zasjenjeni sueskom krizom. Nijedna zapadna sila nije eljela intervenirati. Revolucija koja je poela 23. listopada poraena je i sprijeena sovjetskom vojnom i politikom intervencijom, koja je pobijedila 4. studenoga. Razbijanje revolucije u cijelosti su podrali kineski voe, te neke susjedne zemlje. Jnos Kdr napustio je vladu Imre Nagyja i 4. studenoga objavio stvaranje nove vlade u gradu Szolnoku. Nova je vlada zatraila sovjetsku pomo. Prema miljenju nekih, Kdrova je akcija dala legitimitet zbacivanju Nagyjeve vlade. Tek vrlo polako i postupno narod je prihvatio Kdrov reim, koji je trajao od 1956. do 1988. Tijekom toga razdoblja nekoliko stotina tisua Maara napustilo je zemlju, a novije reim surovo kaznio one koji su aktivno sudjelovali u revoluciji bez obzira na to jesu li bili politiari ili pripadnici inteligencije. Godine 1958. pogubljeni su Imre Nagy, Mikls Gimes, Pl Maleter i Jzsef Szilgyi, a Gza Losonczy umro je u zatvoru. Ostali lanovi Nagyjeve vlade osueni su na dugogodinju robiju, kao i tisue manje poznatih ljudi. Suenja, zatoenja i pogubljenja nastavljena su i u 60-im godinama. I poslije su proganjani oni koji su kritizirali reim. Novije poredak tako uspio relativno brzo uvrstiti svoju vlast. Isto tako, Kdrov je reim, iskoritavajui povoljne uvjete u svjetskoj ekonomiji, u tijeku 1960tih godina uspio znatno poboljati ivotni standard. Naputajui svoju prijanju dogmatsku nepopustljivost, stvorio je oputeniju politiku klimu. Kdr je objavio: Onaj tko nije protiv nas, taj je uz nas, proirujui tako drutvenu bazu politikog sustava. Poeo se oblikovati konsenzus, koji se dijelom temeljio na poputanju klasne borbe, a dijelom na materijalnu napretku depolitiziranih masa. Unutar takozvanoga socijalistikoga bloka, maarsko je politiko rukovodstvo bilo malokada kritizirano, a smatralo se reformistikim. Kdrov je reim bio vrlo aktivan u razvijanju maarskih meunarodnih veza i u promicanju suradnje Istoka i Zapada. U tu je svrhu slijedio politiku koja je teila poputanju napetosti. Aktivno je sudjelovao u oblikovanju naela zapisanih u Helsinkom sporazumu. Ipak, proces demokratizacije koji je na poetku izgledao ohrabrujue u usporedbi s 50-im godinama, sada je zastao. Reim je izgubio fleksibilnost, a politiki je ivot i dalje obiljeavala hegemonija Maarske socijalistike radnike partije. Unato reformskim eksperimentima, u gospodarstvu se nastavio sustav planskih direktiva, a korupcija je postala rasprostranjena. Veliki su 151

zajmovi sluili kao potporanj staroj strukturi zajedno s njezinom birokracijom, umjesto da se olakaju modernizacija i razvoj infrastrukture. Maarska je bila upletena u gospodarske pothvate unutar Savjeta za meusobnu ekonomsku pomo (SEV) koji su ili protiv njezinih interesa. Zbog svega toga, Kdrov je reim do 80-ih godina izgubio dragocjen dio svoje socijalne baze. Kombinacija promjena u svjetskoj ekonomiji i pogrenih odluka maarske ekonomske politike izbrisala je dotadanja postignua. I zbog politikih i zbog ekonomskih razloga meu stanovnitvom se proirilo nezadovoljstvo. Sve je to vodilo slomu tzv. Kdrovog reima i mirnom prelasku, ili povratku na viestranaki sustav poetkom 90-ih godina.

Gospodarstvo
Obnova ekonomije, uz njezinu preobrazbu, poela je 1945. u vrijeme kada su uvjeti za to bili krajnje sloeni. Ratna teta procijenjena je na 22.000 milijuna pengsa, odnosno 5 milijardi amerikih dolara, to iznosi pet nacionalnih dohodaka zemlje iz godine 1938. Oko 40 posto maarske nacionalne imovine razoreno je u ratu, 74 posto budimpetanskih zgrada oteeno je u tijeku borbi, a Nijemci su u povlaenju sruili sve mostove na Dunavu. Trianonska Maarska izgubila je u ratu ukupno vie od pola milijuna ljudi, vojnika i civila. Taj broj ukljuuje mrtve, ranjene, ratne zatvorenike, nestale, te ubijene idove. Obnova je, zajedno s ponovnim pokretanjem proizvodnje i opskrbe, poela silnim arom. Od samog poetka obnovljeno je gospodarstvo bilo pogoeno ogranienjima nametnutim privatnom poduzetnitvu na primjer, bankama i industriji. Dobar pokazatelj brzine obnove jest podatak da je godinja stopa rasta 1946./47. bila 76 posto. Izmeu 1946. i 1947. jo je uvijek iznosila 30 posto. Dana 1. kolovoza 1946. zaustavljena je inflacija, a pengs zamijenjen novom, stabilnom valutom, forintom. Rudnici su ugljena nacionalizirani, a glavne su banke stavljene pod dravni nadzor. Tono godinu dana poslije, 1. kolovoza 1947., poeo se ostvarivati trogodinji plan, to je jo vie proirilo dravnu intervenciju u gospodarstvu i uvelo nove metode u poslovne transakcije. Godine 1948. tvornice i banke bile su nacionalizirane. Usto, privatne su radionice i privatna trgovina na malo gotovo sasvim iskorijenjene. Nova ekonomska politika nije, meutim, vodila dovoljno rauna o mogunostima zemlje. Teila je autarhiji i bila je pod velikim utjecajem vojnih razloga proizalih iz drugoga svjetskog rata. Oni su nametali tempo razvoja koji je nadmaivao mogunosti gospodarstva i drutva. U gospodarskome razvoju prioritet je imala industrija, posebice teka industrija. Godine 1948. industrijska je proizvodnja dosegnula razinu iz 1938., ali je proizvodnja lake i prehrambene industrije bila znatno ispod te razine. Stvari su u poljoprivredi stajale jo loije, jer se tamo urotilo vie imbenika da bi razinu proizvodnje spustili jo nie. Prinosi su bili 10 do 20 posto nii nego u godinama 1937.-38. ak i u 1949. proizvodnja robe iroke potronje dosegla je tek 75 posto svoje prijeratne razine. Poetak petogodinjega plana 1. sijenja 1950. znaio je uvoenje novog sustava upravljanja nacionalnom ekonomijom utemeljenom na obveznim planskim ciljevima i centraliziranoj proizvodnji i upravljanju. Plan nije doputao neovisnu inicijativu i to je iskrivilo motivaciju. Takav sustav ekonomskog rukovoenja zahtijevao je potpuno restrukturiranje poljoprivrede i ukidanje malih seljakih posjeda: od prosinca 1948. poela je prisilna kolektivizacija zemlje. U tijeku razdoblja izmeu dvaju svjetskih ratova maarsko je gospodarstvo bilo poljoprivredno-industrijskog tipa, a sama industrija imala je relativno manju ulogu. No, nova gospodarska strategija teila je pretvoriti Maarsku u industrijsku zemlju u kojoj bi poljodjelstvo imalo drugotnu ulogu. Sukladno tome, 48 posto investicija ilo je u industriju, a u poljoprivredu tek 13 posto. U samoj je poljoprivredi motivacija seljaka padala, uzrokujui smanjenje prinosa. Planski ciljevi u proizvodnji hrane nisu dosegnuti i to je uzrokovalo ozbiljne prekide u opskrbi. Poljoprivrednici u kooperaciji i seljaki posjedi bili su podvrgnuti prisilnom otkupu poljoprivrednih 152

proizvoda koji je poduzimala drava, i to se strogo provodilo. Posljedica je toga bilo veliko nezadovoljstvo seljakoga stanovnitva, a u isto je vrijeme opskrba poljoprivrednim proizvodima openito bila nezadovoljavajua. Do sredine 1950-ih godina realne su nadnice pale vie od 20 posto, mjesto da porastu 50 posto, kako je bilo planirano. Napetosti koje su se akumulirale u gospodarstvu bile su presudan razlog politike revolucije godine 1956. Nakon konsolidacije politikog sustava poslije revolucije 1956., revidirana je ekonomska politika, a metode su planiranja modernizirane. No, sveobuhvatna i korjenita reforma koja se protezala na cijeli sustav gospodarskog upravljanja poela je tek godine 1965. To je dovelo do stvaranja Novoga ekonomskog mehanizma koji je poeo djelovati u sijenju 1968. Nova ekonomska politika realistinije je procijenila ekonomske mogunosti, smanjila forsirani tempo investiranja, i ponudila bolje stimulanse. Vie je resursa sada stavljeno u slubu proizvodnje robe iroke potronje i poduzeti su koraci radi rasta ivotnoga standarda stanovnitva. Razvoj industrije vie nije bio takav prioritet, a vie pozornosti nego prije posveivalo se razvoju poljoprivrede i gradnji infrastrukture. Osim toga, nova je politika ulagala znatna investicijska sredstva u modernizaciju poljoprivrede, naputajui ideju da bi trebalo da Maarska tei gospodarskoj samodovoljnosti. Ispravljanjem metoda planiranja poljoprivredna je kooperacija postala slobodnija, a poljoprivredna i industrijska poduzea dobila su vie neovisnosti. U novom sustavu upravljanja uloeno je vie truda nego prije da se trini uvjeti usklade sa zahtjevima potroaa. Ekonomske veze s drugim zemljama postale su vanije, a uspostavljene su i veze sa zemljama izvan socijalistikoga bloka. Uz proizvodnju po licenci, zaredale su nove pojave u maarskoj ekonomiji, ukljuujui suradnju sa stranim tvrtkama u proizvodnji, trgovini, te u uporabi stranih strunjaka i kapitala u razvoju uslunog sektora. (Posljedica je takve politike bilo i poboljanje hotelske mree.) Korjenito je izmijenjen cjelokupan karakter maarske industrije, a promjene su odraavale meunarodna kretanja. (Primjerice, razvile su se telekomunikacije i kemijska industrija.) Prirodni plin i sirova nafta postali su vani izvori energije, a da bi se izbjegao manjak elektrine energije, sagraena je prva maarska nuklearna elektrana. Jaala je vanjska trgovina, izvoz industrijske robe i instrumenata. Isti je sluaj bio s izvozom sirovina i poljoprivrednih dobara. Uz dravni i kooperativni sektor, koji su dominirali ekonomijom, znatno su ojaali razliiti oblici privatnog poduzetnitva, koje je popunjavalo pukotine u proizvodnji dravnog i kooperativnog sektora, a najvie ga je bilo u uslunim djelatnostima: popravci, trgovina na malo, ugostiteljstvo i drugo. Izmeu 1958. i 1961. poljoprivreda je ponovno kolektivizirana (prijanje su zadruge rasputene u vrijeme revolucije 1956.). ok koji je to uzrokovao ublaen je s dva desetljea napretka koja su slijedila. Ovoga je puta najveu vanost imala proizvodnja. Nije se forsirala brza kolektivizacija i nije se provodila prisilno kao prije. Sada je kolektivizirano 77 posto maarskoga poljoprivrednog zemljita, s dravnim dobrima koja su zauzimala 16 posto obradive zemlje. Prinosi su znatno porasli, kao i zamah mehanizacije. Do 1965. broj traktora po jedinici obradive povrine premaio je broj u Grkoj i u panjolskoj. Do te godine etva je potpuno mehanizirana, kao i druge vee operacije obrade zemlje. Izmeu 1931. i 1940. upotrebljavalo se 5 kilograma umjetnog gnojiva godinje po holdu, a ta je brojka do poetka sedamdesetih godina vie nego utrostruena. Bitan porast stonog fonda od ezdesetih godina dalje rezultirao je boljom ravnoteom stoarstva i ratarstva. Kuna gospodarstva, kao i specijalizirane poljoprivredne kooperacije kojih su lanovi u njima radili dio dana, postali su znaajan izvor opskrbe stanovnitva hranom. Opi porast motivacije radnika i vea neovisnost kooperacija bitno su unaprijedili ne samo ekonomske rezultate i opskrbu nego i raspoloenje javnosti. Slabljenje napretka potkraj 70-ih i poetkom 80-ih godina pogodilo je itavo drutvo, a njegove posljedice nisu bile ograniene samo na poljoprivredu i seljatvo. Zamisao ekonomske reforme i metode kojima se ona provodila manje su utjecali na industriju nego na poljoprivredu. Najvei je napredak bio vidljiv u strukturi industrije, upravljanju, regulaciji i 153

razvoju. Napredovanje infrastrukture zaostajalo je za zahtjevima vremena i zanemarivano je. Isto se moe rei i za zdravstvo i socijalnu skrb kojima se, sukladno naelima koja je objavio reim, imala posvetiti vea pozornost. Pod velikim unutranjim i vanjskim pritiskom, ekonomska je reforma zastala poetkom 70-ih godina, a nije se uspjela pokrenuti ak ni poslije svjetske recesije iz toga razdoblja. Maarski je vanjski dug rastao, a sve se vie kapitala odlijevalo iz poljoprivrede. Do poetka 80-ih godina nacionalna se ekonomija nala u ozbiljnoj krizi. Kriza se irila i produbljivala, zasjenjujui djelovanje i mogunosti nove demokratske vlade koju je poetkom 90-ih godina vodio Jzsef Antall.

Promjene u drutvu i u ivotnim uvjetima


itavo se maarsko drutvo izmijenilo nakon drugoga svjetskog rata; ni jedna drutvena klasa ili sloj iz meuratnog razdoblja nisu ostali u starom obliku ili u starom poloaju. Dvije suprotstavljene klase maarskoga drutva iz razdoblja prije 1945. potpuno su iezle. Izgubivi temelj egzistencije, veliki zemljoposjednici i kapitalisti koji su prije imali mo prestali su postojati u svojemu prijanjemu svojstvu. Mnogi su napustili zemlju; ostali, posebno narataj njihove djece, ostali su i prilagodili se novim uvjetima. Brojna klasa seoskih slugu i ostalih seljaka bez zemlje takoer je nestala, budui da ih je podjela zemlje podigla u rang malih posjednika. Godine 1949. 90 posto ljudi koji su ivjeli od poljoprivrede bili su privatni zemljoposjednici. Srednja klasa sastavljena od sitnoga plemstva, koja je imala tako vanu ulogu u prijeratnoj Maarskoj, takoer je nestala. Najvia mjesta u vladi, javnoj upravi i u ekonomiji sada su se popunjavala iz redova radnika i seljaka. Opa je tendencija bila da se fiziki radnici promiu na vodee intelektualne funkcije. Do poetka 60-ih godina u managementu i upravi radilo je 40 posto profesionalaca radnikog podrijetla i 26 posto iz seljakih obitelji. U obrazovanju su bivi proleteri takoer uivali mnogo bolje mogunosti. Prije 1945. samo 4 posto uenika srednjih kola i 4 posto sveuilinih studenata bili su radnikog podrijetla. Te su brojke narasle na 44, odnosno 33 posto u razdoblju od 1945. do 1960. Brojana snaga radnike klase brzo je porasla u kratkom razdoblju, a broj se radnika u dravnoj industriji i graditeljstvu udvostruio u razdoblju od godine 1950. do 1970. Taj je veliki porast neizbjeno izmijenio i unutranji sastav radnike klase. Sada su u nju ukljueni i razliiti deklasirani elementi i, to je najvanije, brojni seljaci koji su postali viak na selu. ezdesetih godina polovica maarskih radnika bila je seljakog podrijetla. Politika smjetanja industrije u odreena podruja bitno je pridonijela pojavi skupina radnika, njih vie od 300 tisua ukupno, koji su svakodnevno putovali na posao prevaljujui pritom znatne udaljenosti. Veom decentralizacijom industrije i sve veim napretkom poljoprivrednih kooperacija broj se takvih radnika poslije dosta smanjio. Privatno farmerstvo u tradicionalnome smislu gotovo je sasvim nestalo. Privatni se poljoprivrednik ili pridruio kooperaciji ili posve napustio poljoprivredu. Meu onima koji ive od poljoprivrede privatni su farmeri na kraju kolektivizacije tvorili 5 posto. Ipak, bivi sitni posjednici koji su se pridruili kooperacijama bili su svjedoci znaajnih promjena. Prijanje razlike u drutvenom poloaju na selu postupno su nestale kako se mijenjao sam rad. Rast mehanizacije zahtijevao je drugu vrstu rada i oblikovao je nov sustav vrednovanja rada na zemlji. Najnii presti imale su razliite vrste uzgoja usjeva koji je jo uvijek zahtijevao fiziki rad i koji je gotovo iskljuivo zapoljavao ene. Veina poljoprivrednih poslova pretvorila se u kvalificirani rad koji je zahtijevao posebnu poduku. injenica da su farme u kooperaciji obavljale i pratee poslove, uglavnom industrijskog karaktera, znaila je da njihovi lanovi ne obavljaju samo poljodjelski posao. Kao posljedica nacionalizacije koja je provedena 50-ih godina, promijenio se poloaj samostalnih obrtnika i trgovaca kojih je izmeu dvaju svjetskih ratova bilo oko 350 tisua. Ti su ljudi postali lanovi industrijskih kooperacija, tvorniki radnici, ili slubenici u javnom sektoru. Samo je nekolicina uspjela sauvati svoj neovisan status, i to samo u malobrojnim granama 154

uslunog sektora. Nakon pokretanja Novog ekonomskog mehanizma sve je vie samostalnih obrtnika i trgovaca otvaralo radionice, preteno u uslunim djelatnostima, kao ugostitelji, krojai ili trgovci na malo. Ipak, broj onih koji su samostalno zaraivali u strukturi zaposlenih bio je gotovo zanemariv: dva do tri posto. Od prvoga svjetskog rata sve su se vie zapoljavale maarske ene. Taj se proces u posljednjih 40 godina toliko ubrzao da su 1981. ene inile gotovo 45 posto svih zaposlenih. U nekim su zanimanjima ene potpuno prevladale (primjerice kolstvo, sudstvo, neke medicinske struke). injenica da se tako velik broj ena zaposlio izvan kue nije utjecala samo na gospodarstvo nego i na tradicionalni obiteljski ivot. Na strukturne promjene u maarskome drutvu jasno upuuju promjene koje su se dogodile u zapoljavanju. Godine 1981. 40 posto svih zaposlenih radilo je u industriji. Neto vie od 20 posto radilo je u poljoprivredi, ali ne iskljuivo u seljakim zanimanjima. Gotovo 10 posto zaposlenih radilo je u trgovini. Sve to govori o velikim i mnogostranim promjenama. Godine 1941. gotovo polovica svih zaposlenih u Maarskoj jo je uvijek radila u poljoprivredi, a industrija i graditeljstvo zapoljavali su neto vie od 23 posto aktivnoga stanovnitva. Od 60-ih godina dalje raste broj zaposlenih u uslunom sektoru, a ne vie u industriji. Takav je razvoj promijenio nain ivota Maara, a na promjene su utjecali i modernizacija openito, vladine mjere, tendencije i moda, te novi obiaji. Nesigurnost egzistencije i strah od nezaposlenosti koji su prije pogaali mnoge, dugo nisu postojali, a vratili su se u drugoj polovici 80-ih godina. Uglavnom su bili pogoeni radnici velikih i neprofitabilnih industrijskih poduzea. Nakon odreena broja godina radnoga staa mukarci mogu otii u mirovinu sa 60, a ene s 55 godina ivota. Mnogo vei broj ljudi uivao je socijalnu sigurnost i besplatnu zdravstvenu zatitu u tijeku proteklih desetljea nego to je bio sluaj u 30-im godinama. Uvoenje 48-satnog radnog tjedna bilo je u 80-im godinama nadopunjeno prelaskom na petodnevni radni tjedan. Mehanizacija, zajedno sa zdravstvenim i zatitnim propisima uinila je rad znatno lakim. Istodobno, teki je fiziki rad osjetno reduciran. Prema posebnim propisima koji se tiu cjelokupnoga drutva, zaposlena majka ima pravo na trogodinju odsutnost s posla za svako dijete. Tijekom toga razdoblja prima redoviti mjeseni prihod od drave. Taj je propis nedavno protegnut i na oca, koji sada moe ostati kod kue i s djecom nakon prve godine djetetova ivota. Sve je vei priljev stanovnitva u gradove, a u unutranjosti istodobni priljev stanovnika iz zabaenih krajeva u sela. Urbanizacija, prije usredotoena na Budimpetu, sada je proirenija u cijeloj zemlji. Izmeu 1931. i 1980. broj onih koji ive u glavnome gradu rastao je mnogo sporije od rasta ukupnoga gradskoga stanovnitva. Ipak, oko petine maarskoga stanovnitva ivi u Budimpeti, a vie od polovice u gradovima i u gradskim naseljima. Taj je proces povezan s politikom naseljavanja koju je provodila sredinja vlast, a koja je namjerno manja sela ostavljala nerazvijenima. Ta su se sela stopila sa susjednima, a njihova su stara imena ukinuta. Slino je nasilno nestala veina karakteristinih gospodarstava u Panonskoj nizini. Godine 1949. 17 posto ljudi ivjelo je na udaljenim posjedima, odvojeno od veih zajednica. Do sredine 70-ih godina taje brojka pala na 7 posto. Prednosti i udobnosti to ih je donijela moderna tehnologija postale su dostupne svima. Godine 1980. elektrinu struju imali su gotovo svi Maari, a 65 posto kua imalo je tekuu vodu. Gotovo polovica naselja u zemlji imala je vodovod. Tradicionalne tednjake na drva i ugljen zamijenili su elektrini ili plinski tednjaci. Proirila se uporaba stroja za pranje rublja, kao i elektrinoga hladnjaka, radija i televizije. Godine 1960. u zemlji je bilo samo 104 tisue televizora, a dvadeset godina poslije bilo ih je gotovo tri milijuna. Poboljanje ivotnih uvjeta odrazilo se i na prehranu. ini se da Maari jo uvijek ele jesti vie, a prehrambene su navike i dalje dosta vezane uz tradiciju. Izmeu godine 1934. i 1938. prosjena godinja potronja mesa per capita bila je neto manje od 34 kilograma, a 1980. ta je brojka dosegla 73 kilograma. U istom je razdoblju godinja potronja eera po stanovniku porasla 155

od 10,5 na 35 kilograma. Ugljikohidrati i masti tvore glavninu prosjenoga dnevnog unosa od 3.054 kalorije. No, zdravije prehrambene navike polako prodiru zahvaljujui veoj zdravstvenoj prosvijeenosti i modnim kretanjima. Bavljenje rekreacijskim aktivnostima i odlazak na godinji odmor pripadalo je nainu ivota srednje klase jo u doba izmeu dvaju ratova. Takvi su obiaji proireni na radnitvo preko sindikalnih, tvornikih i radnikih odmaralita. Sirenje motorizacije uinilo je ljude pokretljivijima i potaknulo je irenje domaeg i inozemnog turizma. Godine 1930. bilo je na maarskim cestama tek neto vie od 13 tisua automobila, a 1983. taj je broj iznosio 1,2 milijuna. Sport (najvie nogomet) koji je 50-ih godina sluio kao nain izraavanja entuzijazma i ansa za drutveni napredak, postao je glavni nain osvjeenja od svakodnevnih poslova. ak i tzv. bijeli portovi (maevanje, tenis i jedrenje), prije rezervirani za vie klase, postali su masovna navika. injenica je da je ivotni standard milijuna ljudi dosegao razinu nezamislivu u meuratnom razdoblju. Ipak, promjene koje su to omoguile istodobno su stvorile potekoe. Promjene u socijalnom poloaju i nainu ivota imale su dramatian uinak i na one koji su se uspeli na drutvenoj ljestvici i na one koji su izgubili prijanje poloaje. Drutvenu su konsolidaciju pratili smanjenje drutvene pokretljivosti, kao i poeci zatvaranja nekih slojeva. Partijski i dravni aparat naglo se mnoio, a vodei ljudi dravnog, politikog i ekonomskog ivota poeli su konstituirati posve novu drutvenu skupinu. Oni i njihova okolina bili su okrueni povlasticama na svim podrujima, na raun veine graana. Nejednakosti su se alarmantno umnoavale i do kraja 80-ih godina siromatvo je ponovno postalo dominantan imbenik u ivotu sve veeg dijela stanovnitva. rtve su toga procesa bili uglavnom mladi ljudi i umirovljenici.

Kulturni i intelektualni ivot


Drugi svjetski rat nije uzrokovao samo velika materijalna razaranja ve je takoer znatno otetio knjievni i intelektualni ivot. Slikar Imre Amos te pisci Gyrgy Blint, Gbor Halsz, Mikls Radnti i Antal Szerb nestali su kao pripadnici radnih bataljuna. Oni koji su preivjeli holokaust pisali su o svojim uasnim iskustvima desetljeima nakon toga. Ipak, u proljee 1945. istaknuti maarski intelektualci oduevljeno su udruili snage da bi stvorili posve novu kulturu, dostupnu svim ljudima. U kolovozu 1945. vlada je izdala dekret iji je cilj bio uiniti obrazovanje dostupnim svima i podii kulturnu razinu stanovnitva. Uvedena je obvezna osmogodinja osnovna kola. Godine 1948. kole su nacionalizirane, ukljuujui i one koje su do tada vodile vjerske institucije. Budui da je obrazovanje odvojeno od Crkve, vjerski je odgoj u koli postao fakultativan. Da bi se normalizirali odnosi Crkve i drave, zakljueno je vie sporazuma. Prvi je bio sporazum s Kalvinistikom crkvom, a posljednji s Rimokatolikom. Vjerske sekte koje su prije tolerirane, sada su slubeno priznate. Crkve su dobile odreenu novanu potporu od drave i doputeno im je da imaju devet vlastitih teolokih uilita, kao i 13 srednjih kola. Godine 1951. osnovan je Dravni ured za crkvena pitanja. Sve je to uzrokovalo napetost izmeu vjernika i reima, te izmeu Crkve i drave. Reformom kolskog sustava obrazovanje je postalo besplatno na svim razinama. Stara, etverogodinja srednja kola (koja je slijedila nakon etverogodinjega osnovnog obrazovanja) zamijenjena je razliitim tipovima srednje strune kole. Premda je gimnazija, zamiljena da omogui cjelovito ope obrazovanje, i dalje postojala, izgubila je mnogo od svoje privlanosti. Pripremljeni su novi udbenici i nastavni programi za sve obrazovne ustanove na svim razinama. Godine 1945. svi su fakulteti otvorili svoja vrata enama. Mrea narodnih sveuilita nastala 40-ih godina, zajedno s novim sustavom primanja na sveuilite, omoguila je mladim seljacima i radnicima da nastave svoje kolovanje na viim razinama. Na veernjim i dopisnim teajevima mogli su diplomirati i oni koji su se u meuvremenu zaposlili. Godine 1949. ograniena je autonomija sveuilita, a stari nastavniki kadar zamijenjen novim. U isto je vrijeme mrea 156

narodnih sveuilita liena opreme iz politikih razloga. U poetku je kolovanje puanstva spektakularno unaprijeeno, pa je broj uenika srednjih kola, primjerice, utrostruen u usporedbi s godinom 1938. No, budui da su ekonomske potekoe rasle, vlast je smanjivala fondove koji su bili namijenjeni obrazovanju. To je, uz ostale imbenike, pogubno djelovalo na obrazovanje i na uvjete u kojima se ono stjecalo. Dotadanja su dvojnost i podjela kulture nestali. Za poetak, nova je kulturna politika priznala one umjetnike i vrijednosti koji su u meuratnom razdoblju bili slubeno nepoeljni. Kultura je postala javni posao, briga cijelog naroda. Ve u ljeto 1945., kada su uvjeti bili jo daleko od dobrih, odranje tradicionalni dan knjige. Godine 1948. ustanovljena je Kossuthova nagrada, a 1950. uvedeni su naslovi Istaknuti umjetnik i Zasluni umjetnik koji su se dodjeljivali kao priznanje pojedincima za njihovo stvaralatvo. Kulturni ivot druge polovice 40-ih godina bio je izrazito bogat i slikovit. U dnevnome knjievnom ivotu vladala je zamjetna raznolikost. Bilo je tu komunistikih pisaca, zagovornika socijalizma, narodnjaka, pripadnika meuratnog Nyugat-narataja, te onih koji su pripadali urbanom krilu liberalnih demokrata. Meu tim su piscima bili Lajos Kassk, Lajos Nagy, Gyulla Illys, Lszl Nmeth, Pl Szab, Pter Veres, Lrinc Szab, Miln Fst, Tibor Dry, Istvn Vas, Lszl Cs. Szab, Sndor Mrai i Lajos Zilahy. U likovnim su umjetnostima razliite kole predstavljale razliite stilove i izraze: kola Szentendre, Europska kola, dotadanja Skupina socijalistikih umjetnika i druge. Godine 1947. Maarska je postala lanom UNESCO-a, to je proirilo njezine meunarodne kulturne i znanstvene veze. Od kraja 40-ih godina dalje problemi maarskoga politikog ivota utjecali su i na podruje kulture i znanosti. I u tim je podrujima ojaala sredinja kontrola. Bile su vidljive posljedice politike i ideoloke borbe, nedostatka umjetnike samosvijesti, interpretacije socijalistikog realizma te povrnog razumijevanja kulturne problematike. Rezultati su bili irenje stereotipiziranog rada, prazni formalizam i monotonija. Postalo je nemogue prikazati stvarne drutvene i individualne sukobe. To, meutim, nije bilo stanje stvari koje se odnosilo iskljuivo na Maarsku, ve samo dio opega procesa koji se u to vrijeme odvijao u Istonoj Europi. Pedesetih je godina maarsku kulturnu politiku vodio Jszef Rvai. Godine 1949. mnogi su asopisi prestali izlaziti, a razliite su umjetnike skupine rasputene. Osnovane su centralizirane organizacije koje su okupljale pisce, slikare, kipare, arhitekte i druge. Umjetnike su rasprave dobile politiko znaenje i mogle su imati ozbiljne posljedice za one koji su sudjelovali u njima. Piscima i slikarima uskraivale su se prilike da objavljuju i izlau svoje radove. Drei da je stanje beznadno, mnogi su napustili zemlju, ukljuujui Lszla Cs. Szaba, Sndora Mraia i Lajosa Zilahyja. Upravo zbog tog razloga kreativni umjetnici i intelektualci imali su istaknutu ulogu u politikoj i intelektualnoj obnovi koja je sredinom 50-ih zahvatila itavo drutvo. Nakon 1956. sreivanje odnosa izmeu reima i umjetnika napredovalo je muno i polako. Sjedne strane, reim je primjenjivao otre mjere protiv intelektualaca i pisaca, a, s druge strane, u znatnoj je mjeri poputao pritisak dogmatizma i shematizma. Tri elementa kulturne politike potpora, tolerancija i zabrana bila su dobro usklaena u demoraliziranju i spreavanju kontrakulturnih pojava. Unato svemu tome, reim je ipak omoguio uvjete u kojima se maarski intelektualni ivot jo jednom mogao pridruiti matici svjetske kulture. Njegova relativna liberalnost vidjela se u irenju stvaralake slobode, objavljivanju knjiga, te u politici prema kazalitu i izlobama. U toj su atmosferi zenit dosegla ivotna djela Gyule Illysa i Lrinca Szaba. U isto su se vrijeme razvili pisci poput Istvna rknyja, Zoltna Zelka i Sndora Weresa. Meu piscima ije su karijere nakon 1945. doivjele uzlet nalaze se Lszl Nagy, Jnos Pilinszky, Sndor Csori i Ferenc Juhsz. Iza njih novije narataj primjerice Pter Esterhzy, Pter Dobai i Gyrgy Spir ve buno zahtijevao slinu slavu. Maarski su se romanopisci i dramatiari s velikim interesom okrenuli prema onim temama iz nacionalne prolosti koje su danas aktualne (poput povijesnih drama Illysa i Nmetha). U nekim se 157

radovima istraivala odgovornost maarskog naroda za ono to se dogodilo izmeu dvaju svjetskih ratova, primjerice Hladni dani Tibora Cseresa. Ostali su otkrili dramatina iskustva 50-ih godina, primjerice Vlasnik ergele (Mnesgazda) Istvna Glla, te djela Erzsbet Galgczi. Svesci izdanja djela Otkrivajui Maarsku istodobno odraavaju interes za knjievnu sociografiju i suvremenost. Izvrsni novi maarski kazalini komadi postavljeni su na pozornicu. Dugo zaboravljeni i namjerno ignorirani autori i djela (primjerice Miln Fst i Mojsije Imrea Madcha) ponovno su otkriveni. Maja drama (Macska-jtk) i Obitelj Tth Istvna rknyja doivjeli su velik uspjeh u zemlji i u inozemstvu, ak i u SAD. Poslijeratno je razdoblje dalo velik broj izvrsnih glumaca i glumica: Margit Dayka, Mria Sulyok, Margit Lukcs, Klari Tolnay, Elma Bulla, Ferenc Bessenyei, Ferenc Klla, Gyrgy Klmn, Lajos ze, Sndor Pcsi i Lajos Bsti. Maarskoj su umjetnosti bitno pridonijeli i slikari Endre Blint, Ignc Kokas, Bela Kondor, Dezs Korniss, Ferenc Martyn i Jen Barcsay, zajedno s kiparima Miklsom Borsosom, Jzsefom Somogyijem, Erzsbet Schar, Imre Vargom i Tiborom Viltom. Priznanje i prihvaanje umjetnika kao to je Tivadar Csontvry Kosztka obogatilo je maarsku likovnu umjetnost. Maarska nacionalna galerija, osnovana 1957., zajedno s galerijama i muzejima koji su otvoreni u mnogim gradovima u unutranjosti, uinili su umjetnost mnogo dostupnijom irokim slojevima stanovnitva. Jedno od velikih dostignua glazbenog ivota jest i to to je djelo Bele Bartka Maarskoj ne samo priznato nego se i visoko vrednuje. Meu maarskom je koncertnom publikom vjerojatno mnogo onih ije je kolsko glazbeno obrazovanje utemeljeno na Kodlyjevoj metodi. Ta je metoda uenja glazbe uvedena u mnogim zemljama, od Kanade do Australije. Kodlyjev seminar u Kecskemtu redovito su pohaali strani uitelji glazbe. Uz to to su skladana mnoga nova djela (skladatelja Pala Kadose, Andrsa Mihlyja, Zsolta Durka i Gyrgyja Kertga), maarska je opera (sa Sndorom Szokolayem i Emilom Petrovicsem) nedavno doivjela obnovu. Vie se maarskih opernih pjevaa proslavilo u inozemstvu (Eva Marton, Sylvia Sass i Ilona Tokody), kao i neki instrumentalisti (Zoltn Kocsis i Dezs Ranki). Svake se godine organiziraju koncerti u bivoj palai Esterhzy u Fertdu, gdje je stvarao i sam Haydn. Ti su koncerti prilika za impresivni meunarodni debut mladih glazbenika. Maarski je glazbeni ivot dodatno obogaen obnovom koncertne dvorane Vigad u Budimpeti. Jo jedno postignue jest obnova Budimpetanske opere u njezinu punome sjaju da bi se obiljeila stogodinjica njezinog postojanja. Poput operete, koja je uvijek imala mnogo poklonika, nove glazbene vrste poput mjuzikla i rock-opere stekle su svoju publiku. Popularnost prve maarske rock-opere, ija je tema Stjepan, prvi maarski kralj, nadmaila je sva oekivanja. Film, umjetnost 20. stoljea, dobio je u Maarskoj nakon 1945. posebnu ulogu. Pojavili su se reiseri koji su bili u stanju prikazati probleme maarske prolosti i sadanjosti, istodobno i na nain da ih moe prihvatiti iroka publika. Budui da su preteito eljeli sluiti stvari nacionalnog samoosvjetenja, oni su na ekran prenijeli dogaaje i sukobe od opeg interesa. Novi val maarskog filma poeo je filmom Gze Radvnyija Negdje u Europi, a slijedili su ga filmovi Zoltna Fbrija, Miklsa Jancsa, Andrsa Kovcsa, Marte Mszros, Istvna Szaba i drugih. Tijekom godina maarski je film doivio velik uspjeh u inozemstvu. Mikls Jancs bio je prvi maarski reiser koji je stekao meunarodnu reputaciju. Najvei uspjeh maarskog filma jest nagrada Oskar za najbolji strani film, koji je dodijeljen filmu Mefisto Istvna Szaba. Posljednjih desetljea crtani i animirani filmovi postali su neovisna grana kinematografske umjetnosti. Tome su posebno pridonijeli radovi Otta Fokyja, Gyule Macskssyja i Jzsefa Neppa. Film Ferenca Rfusza Muha dobio je Oskara u kategoriji kratkih animiranih filmova. Nakon rata maarska se arhitektura suoila s golemom zadaom. Uz cjelokupnu obnovu koju je trebalo provesti, bila je optereena i krutim idejama koje su se odnosile na dizajn. Jo jedan problem bila je nesrodnost stvari kao to su montani blokovi zgrada i tehnologija koja je pratila gradnju. Svi su ti imbenici paralizirali matu maarskih arhitekata, a gradnja golemoga broja stambenih zgrada uz ograniena novana sredstva stavila je u drugi plan estetske zahtjeve. 158

Maarske gradove i sela preplavila je monotona uniformnost. U posljednje vrijeme, ipak, stvari se mijenjaju na bolje estetski kriteriji ponovno su postali vani u arhitekturi i openito u urbanizmu. O novome pristupu svjedoe novosagraeni hoteli u Budimpeti i u Keszthelyju, te glazbeni centar u Kecskemtu. Redoviti i plodonosni dodiri uspostavljeni su s maarskim piscima i umjetnicima koji ve mnogo godina ive izvan zemlje. Meu njima su Gyrgy Cziffra, Amerigo Tot, Victor Vasarely, Lszl Cs. Szab i Gyz Htar. Maarski intelektualni ivot sauvao je i vezu s kulturnim razvojem Maara koji ive u susjednim zemljama, kao i s onima koji su razasuti po svijetu. Kao to smo vidjeli, u prijanjim je stoljeima maarska povijest obilovala dramatinim preokretima i nestalnostima prilika. Dvadeseto je stoljee, meutim, stvorilo korjenito novu situaciju. Nakon prvoga svjetskog rata Maarska, koja je dugo dominirala Karpatskim bazenom, ula je u red malih europskih drava. Povijesna se Maarska raspala. Oko tri milijuna Maara ostalo je odvojeno od matine zemlje, a u susjednim su zemljama postali manjina u sve sloenijim uvjetima. Maarska je nacionalna manjina postala najbrojnija europska manjina dvadesetog stoljea. Kao posljedica novih uvjeta stvorenih Trianonskim mirom sudbina je zemlje postala uvelike podlona utjecaju meunarodne ravnotee snaga koju su kreirali meusobni odnosi veih drava. Maarska se nala u stanju ograniene suverenosti, a ak i njegovo odranje zahtijevalo je stalne napore. Maarska je postala suverena drava tek kada su je 1991. napustile sovjetske okupacijske snage. Drutvo do tada nisu optereivali samo pogrena politika, te ekonomske i druge nevolje, ve i briga za opstanak etnikih Maara koji ive izvan zemlje. Ostvarenje poslijeratnoga programa, nazvanog socijalistikim, te drutvena i politika obnova, vodili su u jednopartijsku diktaturu Komunistike partije, a ivotni su se uvjeti puanstva pogoravali. Revolucija 1956. odraavala je elju drutva za stvaranjem demokratskoga politikog reima i moderniziranjem maarskog gospodarstva. Taj pokuaj nije uspio, ali se nakon toga politika diktatura morala izmijeniti, omekati. Osim toga, ope i rastue nezadovoljstvo u drutvu, te razliiti podzemni oporbeni pokreti zajedno s tzv. reformskim komunistima potkopali su komunistiki reim u tijeku 80-ih godina. Godine 1989. i 1990. konano se dogodila zbiljska promjena: Maarska je, uspostavivi mirnim prelaskom viestranaki parlamentarizam, postala demokratska zemlja. U tijeku dugih desetljea nacija je bila prisiljena voditi neprestanu borbu ne samo za puko odranje ve i protiv pogibelji od izolacije i gubitka dodira s Europom. Nova, demokratska Maarska, koja iza sebe ima desetstoljetnu dravnu tradiciju, smatra sebe dijelom Europe, a takvom je smatra i Europska zajednica. Nakon etiri desetljea totalitarnog reima Maarska je pred novom, demokratskom budunou, pred gospodarskom i drutvenom modernizacijom. Ti ciljevi zahtijevaju mnogo napora i borbe. Pripovijest ovdje ne zavrava, ve samo njezino prepriavanje u vrijeme kada se nadamo da nastaje cijelo novo poglavlje maarske povijesti.

159

SURADNICI
Pter Hank roen je 9. kolovoza 1921. Nakon to je diplomirao na budimpetanskom sveuilitu Pter Pzmny (danas Sveuilite Lornd Etvs), postao je lanom Instituta za povijest Maarske akademije znanosti. Godine 1980. Pter Hank voditelj je Katedre kulturne povijesti na Sveuilitu Lornd Etvs; takoer je i gostujui profesor na vie stranih sveuilita meu ostalim, na sveuilitima Columbia, Yale i Rutgers. Objavljeni su radovi profesora Hanka brojni i raznovrsni. Meu njima su Povijest maarske pamune industrije iz 1964., Ugarska u dunavskoj monarhiji iz 1984., Dunavski patriotizam Oszkra Jszija iz 1985., te Vrt i radionica, studija o Beu i Budimpeti fin de siclea iz 1988. Ostali suradnici koji su radili na ovoj knjizi s izuzetkom nedavno preminulog Klmna Bende, Zsuzsa L. Nagy, Lszl Makkai, Emil Niederhauser, Gyrgy Spira i Kroly Vrs svi su afirmirani povjesniari u Institutu za povijest Maarske akademije znanosti.

160

KAZALO ZEMLJOPISNO-POVIJESNIH POJMOVA


Poslijeratnom (1918.) preinakom maarskih granica mnogi su njeni gradovi i sela pripojeni susjednim dravama. Pored maarskih naziva naselja koja se vie ne nalaze u njenom sastavu u zagradi su navedena njihova aktualna imena i zemlja kojoj pripadaju.

Adrianopolis
Alkenyr (danas Sibot, Rum.) lmosd Alvinc (danas Vinul de Jos, Rum.) Anina (danas Anina, Rum.) Aquincum Arad (danas Arad, Rum.) 147, 169 rva (danas Oravsk Podzmok, Sl.) Augsburg Auschwitz

Balatonfldvr
Balatonfred Balatonlelle Be Beko Novo Mjesto Bkscsaba Beograd Berlin Besztercebnya (danas Banska Bystrica, Sl.) Bethlenszentmikls (danas Snmiclu, Rum.) Biatorbgy Birmingham Blenheim Bologna Boston, Mass. Brass (danas Braov, Rum.) Brest-Litovsk Brezan (danas Breziny Slskie, P.) Brnn (danas Brno, R) Budim Budimpeta Bukuret

Carigrad
Catalaunum Cegld Chlopy Cincinnati, Ohio Cleveland, Ohio Csucsa (danas Ciucea, Rum.)

anad (danas Cenad, Rum.)


161

Debrecen
Detroit, Mich. Disgyr Diszeg (danas Sldkoviovo, Sl.) Doberdo Dbling Drgely Drnkrut

Ecsedi Marshes
Eger Egervr Eperjes (danas Preov, Sl.) Erdfle (danas Filia, Rum.) rsekjvr (danas Nov Zmky, Sl.) Esztergom

Fertd
Firenca Fogaras (danas Fgra, Rum.) 70

Galambc (danas Golubac, Sr.)


Garamszentbenedek (danas Svt Benedik, Sl.) Genova Giurgiu Gorsium Graz Gyngys Gyr Gyula Gyulafehrvr (danas Alba Iulia, Rum.)

Hajdszboszl
Hatvan Helsinki Hdmezvsrhely

Isaszeg
Ischl Istanbul vidi Carigrad

Jajce (danas Jajce, BiH)


Jen (danas Ineu, Rum.)

Kalocsa
Kanizsa/Nagykanizsa Kpolna 162

Karlowtzi (Karlca, danas Srijemski Karlovci, Sr.) Kassa (danas Koice, Sl.) Kecskemt Keresd (danas Cris Mur, Rum.) Keszthely Klessheim Kolozsvr (danas Cluj-Napoca, Rum.) Komrom (danas Komrno, Sl.) Kosovo polje Kotor Kniggratz vidi Sadowa Krmcbnya (danas Kremnica, Sl.) Kszeg Kvar (danas Vrai, Rum.) Krakow Ktahya

Lemberg (danas Lvov, Rus.)


Lens Linz Lippa (danas Lipova, Rum.) London Losonc (danas Luenec, Sl.) Lovas Lvov vidi Lemberg

Magenta
Manchester Merseburg Mezgyn 205 Mezkeresztes Milano Minneapolis, Minn. Miskolc Moha Mr Moskva Muhi Mnchen Munkcs (danas Mukaevo, Rus.) Murny

Nagybnya (danas Baia Mare, Rum.)


Nagybiccse (danas Bytca, Sl.) Nagyenyed (danas Aiud, Rum.) Nagysros (danas Velk ari, Sl.) Nagyszalonta (danas Salonta Mare, Rum.) Nagyszeben (danas Sibiu, Rum.) Nagyszombat (danas Trnava, Sl.) 163

Nagyvrad (danas Oradea, Rum.) Nndorfehrvr vidi Beograd Napulj Nmetjvar (danas Gssing, A.) New York City Nikopolis Nikolsburg Nrnberg

Oberlin, Ohio
Olomoutz (danas Olomouc, R) Onod Oroshza Osijek (ma. Eszk, danas Osijek, Hr.) Oxford

Padova
Pkozd Palermo Ppa Paris Pas-de-Calais Peuh (ma. Pecs) Pe (ma. Ipek) Peta Pt Philadelphia, Penn. Pittsburg, Penn. Poun (ma. Pozsony, danas Bratislava, Sl.) Prag Pusztaszer

Quedlinburg Rah (danas Rahov, Rus.)


Rakamaz Reichenbach Resica (danas Reia, Rum.) Rijeka Rim Rodost

Sabaria/Savaria/Szombathely
Sadowa San Stefan Sankt Petersburg Sarajevo Srospatak Srvr 164

Scarabantia/Scarbantia vidi Sopron Schwechat Segedin Selmec (danas Banska tiavnica, Sl.) Senta Siget Sifok Sisak Solferino Sopron Speyer Staljingrad Stockholm Sumla Sveti Gotthard Szamosjvr (danas Gherla, Rum.) Szszfenes (danas Feneul Ssesc, Rum.) Szszvros (danas Orstie, Rum.) Szatmr (danas Satu-Mare, Rum.) Szcsny Szkesfehrvr Szekszrd Szentendre Szentmrtonhegy/Pannonhalma Szolnok

Tpibicske
Tata Temivar (ma. Temesvr, danas Timioara, Rum.) Tihany Tokaj Torino Trencsn (danas Trenin, Sl.) Trianon

Ujvidk (danas Novi Sad, Sr.)


Utrecht Ungvr (danas Ushgorod, Rus.)

Vc
Vajdahunyad (danas Hunedoara, Rum.) Vrad vidi Nagyvrad Varna Vasvr Venecija Versailles Vrtesszls Viegrad Voronje 165

Weimar
Wroclav

Zadar
Zagreb Zalatna (danas Zlatna, Rum.) Zernycst (danas Zrneti, Rum.) Zsib (danas Jibou, Rum.)

eljezno (ma. Kismarton, danas Eisenstadt, A.)


Kratice
A. R Hr. P. Rum. Rus. Sl. Sr. Austrija eka Republika Hrvatska Poljska Rumunjska Rusija Slovaka Srbija

166