ALITERACIJA cije, ironije i erudicije, svagdainjih dogadaja i pojmova vaZnih u cjelokupnoj povijesti kulture i knjiievnosti.

Naslovna je novela

ANADIPLOZA

rom postmoderne proze, na kojem se mogu razabratisve njezine bitne osobine, od ironije i skepticizma do intertekstualnosti i

i psihijatriji, no desto se rabi i u knjiZevnoj kritici jer izraz suprotstav$enih duvstava i ntavova koji orazdiru( osobu nije prisutan
romo u knjiZevnosti, osobito modernoj, nego je ponekad i osnovica za jak dojam dvoxmislenosti, karakteristidan za odredene rnodernistidke knjiZevne tehnike. Ponekad Hc shvacai kao opia osobina nekogaknjiZevnog dela, nekog lika, situaclje ili stilskog po-

osjeiajnosti, ali i ona izmetlu krutoga patrijarhalnog moralizma sredine i tei:nje za slobodnim izborom i wijednostima iivota ispunjenog istinskim osjeiajima. Premda je roman zamiBljen kao svojewsna osuda bradne nevjere, karakter je naslovne junakinje ocrtan s izuzetnim razumijevanjem zanjezina duievna stanja i postupke, teje postao gotovo uzorak odredenog tipa Zenske osjecajnosti i druitvenogpoloZaja Zene,

zawlna i donekle ima programski karakter, a opisqje kako se pripovjedai, Borges, sjeia svoje ljubavi, Beatriz, kako susrede njezina bratiia koji piSe nesuvisli ep o povijesti cijele Zemlje, te kako na njegov nagovor u podrumu doZivi ovidenjeo alepha,
malene kuglice u kojoj se zrcali ditav wijet u prostoru i u wemenu. To mijenja njegov Zivot i shvacanja, ali u ironijskom obratu nije siguran Stoje vidio ije li uopie to vidio i doZivio. uAlepho je prvo slovo hebrejskog pisma, u kabalistidkoj tradiciji oznaduje i nedokudivog Boga, a pripovjedad analitidki ironizira teLnja za cjelovitom pridom, kakvu je pokuSao ostvariti Beatrizin brati6 i objainjava kako se mistidno vittenje cjeline ne moZe opisati jer se simultanost ne moZe svesti na nuinu jezidnu sukcesiju. U virtuozno saZetoj noveli Borges ostvaruje djelo koje se moZe suvislo tumaditi u vi5e raznolikih smjerova. Ostale novele obraduju ra-

intermedijalnosti.

ALITERACIJA
(Iat. alliteratio; od ad slovo) + littera Pjesnidka {igura koja nastaje ponadanjem

-k

istih suglasnika, ili glasovnih skupina, u

redenicama

stihovima, kao i ponav$anjem suglasnika ili slogova na podetku rije-

ili

rtupka koji izaziva protuslovne osjedajne,

misaone

ili etidke reakcije.

dvoumica, dvosmisle-

ali

opieljudskih problema

di u stihovima. Cesto je pojadana asonanci-

ostvarenja slobodnog i'ivota. Iako

poku5aju se nadel-

jom. Npr. Vijauica.Vjetar uije. I Coujekani uuka nije. (Jure Kaitelan Tifusari).

AMFIBOLIJA Qrt. amfibolio

ALKE.I
(Alkatos, T/6. st. pr. Kr.) Grdki pjesnik s otoka Lezba, sudjelovaoje u politidkom Zivotu svojega grada, osobito u

borbi protiv tiranina Mirsila. U antidkim izdanjima njegove su pjesme obuhvaiale L0 knjiga, no saduvani su samo ulomci raznowsne tematike, u rasponu od mitologije i politike do ljubavi i erotike. U izrazu variraju od sai,etogizricanja opdih raspoloZenja do intimnih osjeiaja, Sto ih razlikuje od usmenog pjesniStva. Poyijest knjiZevnosti desto ga drii utemeljiteljem grdke lirske poezije i, uz Sapfo, najglasovitijim grdkim liridarem. Povezivanjem ratnidkih i anakreontskih motiva, te domoljubljem, uvelike je utjecao na kasniju grdku liriku, poslije osobito na Horacija, a time i na cjelokupnu

lulut, dvostrukost) l)vosmislenost koja nastaje zbog mogudeg rlvojakog tumadenja znadenja rijedi ili cijelih izraza. Glasovit je prir4jer latinskog prrrroCanstva Ibis redibis numquarn periIrix in bello, znadenje kojega ovisi o tome rtrrvi li se zarez iza ili ispred numquam (I6i
fuil, uratiti se, nikadanetei poginutiu.ratu, ili: 16 6ei, uratiti se nihada nedei, poginuti u ratu). Stari retoridari drZali su amfiboliju :tilskom pogre5kom, ali se ona kasnije, nanforno rabljena, korisfila kao figura, swntlna u igre rijedima.

no sluii tehnikom razvijene irazgrarnte fabule, u kojoj se karakteri ocrtavaju na te-

melju opisa niza dogadaja, virtuozno su

uvedeni i postupci koji 6e biti karakteristidni za idu6u epohu modernizma, kao 5to

je simbolika pojedinih situacija

(pogrbija

znoliku tematiku, od pitanja o besmrtnosti (Besmrtnik), dosljednosti dak i u monstruoznom svjetonazo'ru (Deutsches Requiern) i svade medu teolozima (Teolozi), do gotovo tradicionalnih novelistidkih zapisa o jednom liku i dogadaju (Pripouijest o ratnihu i zarobljenici), pa i kriminalistidkih zapleta

nekog dovjeka na kolodvoru pri prvom susretu Ane i Vronskoga) ili dogatlaja (konj' ske utrke), pa dak i prviunutarnji monolog medu velikim djelima wjetske kqjiZevnosti (uodi Anina samoubojstva, nakon njezine konadne odluke). Razradena psiholo5ka i druStvena motivacija likova, sloZena pro' blematika odnosa izmedu vladajuieg mo' rala i osjeiajnosti te odnosa medu spolovima, kao i virtuozna knjiZevna tehnika, dine
taj romanwhunskim ostvarenjem ne samo realizma nego i cjelokupne wjetske knji Zevnosti.

ANAKARENJINA
lfutna Karenina) lkrman ruskog pisca Lava Nikolajevida l\ stoj a. U karakteristidnoj tehnici realizrrrl kronolo5kim redom opisuje dogatlaje
rI

'

(Ernma Zunz), parodirajuii tradicionalnu

tehniku uvodenjem fantastike, krajnjim

saiimanjem radnje s esejistidkim komentarima koji se pozivaju na postojeie i nepo-

europsku knjiZevnost.

stojeie oizvore., te stalnim ironijskim obratima koji onemoguiuju jednoznadna

tumadenja. Zbirka se, a osobito naslovna novela, danas smatra whunskim primje-

AMBTVALENCIJA (lat.ambo t ualere -wijediti) -oboje Istodobno postojanje dvaju suprotnih osjeiaja, raspoloZenja, wijednosti ili stavova u
istoj osobi. Naziv izvorno pripada psihologiji

vrrzrne za nesretnu strasnu ljubav naslov11q' junakinje i Vronskoga, koja zaw5ava r{czinim samoubojstvom, a usporedo i dogndqje koji se odnose na ljubav Levina i

ANADIPLOZA (g(,. anadiplo;sis

Pjesnidka figura koja nastaje kada sejedna ili vi$e rijedi s kraja stiha ponavljaju na podetku idu6eg stiha. Npr. Vinogra'd je rnoj

udvajanje)

Kil,ty, koja zaw5ava uglavnom sretnim hrrrkom. Pri tome dominira svojewsna opozicija karaktera te strasti i smirene
13

j a u enem. (Dragutin Tadijanoi( Tuibalica za uinograst)entn, neu eseo I N eu eseo,

i

dom).

t2

IIA,TKE
t

I PRICE ltutntyr og Historier)

BAJKA
pripovijedati, govoriti) (praslav. baj ati KnjiZevna wsta u kojoj se dudesno i nadnaravno preplede sa zbiljskim na takav nadin da izmedu prirodnog i natprirodnog, stvar-

i zaprekaili powatkom ku6i, u svakom sludaju sretno, pobjedom dobra nad zlom'

ZqiodniCki naslov prve i posljednje zbirke hqiki danskoga knjiZevnika Hansa Christinrur Andersena, objavljivane od 1835. do Itllt(i. Zbirke okupljaju djela dosta razliditl h lanrova, u rasponu od bajki koje se oslar\ir\iu na usmenu predaju, preko posve origlrrnlnih umjetnidkih bajki do realistidkih pridn. Povezuje ih osobni stil, bogata maItovitost i posebna perspektiva izlaganja kujn u velikoj mjeri odgovara djeffem razutn(jrrvanju. Neke se pri tome, kao Kresiuo lh'yrt4iet), Princeza na zrnu gra\ka (Princ-

ja, a powemeno se naziru i elementi satire. I u pridama koje nisu namijene djeci saduvanajejednostavna i naivna privladna razumljivost. Zbirke idu u red najvi5e prevotlenih djela u svjetskoj knjiZevnosti.

BAI"ADA
(provans. ballad.a KnjiZevna wsta u stihovima, pripovjednog karaktera, s nagla5enim lirskim ugodajem, a desto i dramskim zapletima u radnji i dijalozima. Obrada je redovno proZeta tajanstveno5iu, nekom unutarnjom nelagodom i strepnjom u odekivanju sudbinski uvjetovane nesrede, a tragidna smrtjunaka uobi dajen je zaw5etak. Podrijetlo joj je u usmenoj knjiievnosti, a obidno se razlikuju dva tipa: romanska balada, koja se javlja u provansalskoj, talijanskoj i Spanjolskoj knji ievnosti, i tzv. sjevernjadka balada, podrijetlom iz Skotske, koja se pro5irila u Engleskoj, a za epohe romantizma uvelike i u njemadkoj knjiievnosti. Prvi je tip strogo formalno odreden kao pjesma koja se pjevala uz ples: imala je tri strofe, neku wste posvete (enuoi) i refren, a po tonu

plesna pjesma)

Likovi su svedeni na tipove, poput cara'

ma6ehe, zmaja, patuljaka i vila, zbivanja su

nog i izmisljenog, mogudeg i nemogudeg neira razilva3anja niti suprotnosti' Postoji

u dvaoblika: kaousmena, tzv' narodnabajka, i kao umjetnidka bajka koja nastaje. na

temelju usvajanja, ali i preoblikovanja bitnih osobina usmene bajke' jer su ve6 Ova dva oblika nije lako razluditi, PerCharles prvi izrlavadi usmenih bajki, prema Grimm' iault (1628- 1?03) i brada dijim se tekstovima i danas tiskaju i prepridavaju najpoznatije bajke (npr' Cruenkapi'

fantastidna, ali dudesno neizaziva zbunje' nost niti zaprepaBtenje likova' SiZe uvijek slijedi fabulu, niZu6i iste ili sliine dogatlaje je uvijek istim rasporedom. Glavni lik u podetiru podcijenjen, a na kraju biva pobjednikom. Umjetnidku bajku prati temeljno prepletanje dudesnog i prirodnog, ustaljeni

jam simbolike. U kompoziciji je mnogo slo' bodnija, likove oblikuje kao i osobe, posveiuje pozornost i druStvenoj pozadini zbivanja, a swietak nije uvijek sretan'
Omiljena je knjiievna wsta osobito u ro-

iit

*i

i situacije te poseban ugodaj i jak do-

ca, Snjegutjica, Iuica

Marica), usmene

pre' bajke djelomidno preradili i dotjerali

jama. poeinju uvodnim formulama (npr' nakon kojih radnja podi"BiIoi.dtto*...n), nie nekim nedostatkom, zaprekama kakvu dinu ili odlaskom glavnog lika od ku6e, nastavlja se dogadajima u kojima on svladava brojne prepreke uz pomoi razliditih pomagata, a- zawlava uklanj anj em nedo stataka

ulastitom ukusu. Usmene su bajke uoblidene prema strogo odredenim konvenci-

*u

**tir*rr,

wjetsku slavu bajkama stekli su H. C. Andersen, O. Wilde i u najnovije (1900vrijeme Antoine de Saint-Exup6ry I' tg44), kao i hrvatska knjiZevnica Brli6a

rcxwn p& Erten), oslanjaju izravno na pilt\rvo sjeianje bajki koje je duo u djetinjrl,vu, a veiina je posve originalna i s usmerrirrr bajkama jedino je povezuje poseban rv[jot u kojemu nema razlike izmedu ma5te I rhi\ie. Pri tome su jednostarmo ocrtani hovi, fabule su linearne, a opisi i osjedajnont nikada ne prelaze u psiholo5ke anali to, Sadriajno su wlo raznolike, u nekima provladavaju motivi Zivotinja, kao Slauuj lNnllcrgalen) ih Ruino poie (Der grirnme lltlling), u nekima mitska biia, kao Snjei' nn hra,ljica (Sneedronningen), au nekima x I r rr rvljeni predmeti, kao P o stoj ani ko silrni uojnih (Den standhaftige Tinsoldat). I I rrckima ima mnogo prikrivenih autobiognrlhkih elemenata, a u nekima se javljaju

li

i tematici

hihliiski motivi, ali desto

i motivi iz svag-

MaZurani6. U epohi modernizma elementi bajke desto ulaze u posve drukdije knjiZevne wste, pa su prepoznatljivi u romanima, npr. F. Kafke ili M. Bulgakova, te u novelama i cjelokupnoj znanstvenoj fantastici' 28

rlntr{eg i,ivota.Zarazlikn od usmenih bajhl, rvrletak nije obvezno sretan, alije u svinrn prisutna naglaBena sudut, moguia irk,rrt,ifikacija sa slabima i nesretnima te

prihrivena

ili

otvorena osuda nepravde.

Irlrnda ponekad sklone sentimentalnosti,

prrljcrivanje u tome sprjedava blaga

ironi
29

mogla se razlikovati, obuhvacajuii ljubavne, religiozne, pa dak i Saljive sadrilaje. Za taj tip glasoviti je predstavnik F. Villon. Drugi tip razijanajprije ratnidke i pustolovne teme, a tek kada ga preuzimaju pjesnici epohe romantizma, kao GottfriedAugust Biirger (1747-1794),J. W. Goethe i F. Schiller u njemadkoj, a V. Hugo u francuskoj knjiZevnosti, dobiva one karakteristike prema kojima se danas uglavnom odreduje. U hrvatskoj knjiZevnosti klao balade mogu se odrediti mnoge glasovite pjesme iz usmene tradiclje, a u 19. st. pi5u ih i mnogi

BNACAKARAIIAZOVI denciji prekogpbno ga Livota,pa se cjelina ljudskoga Zivota moie opisati i kao opda alegorija: razum, lubav i mistidno jedinstvo s Bogom konadna su upori5ta ljudske egzistencije, kakva jedino mogu osigurati spas od prolaznosti u vjednosti. Izuzetnom su vje5tinom opisane muke gre5nika u paklu gdje nema nade, patnje u distili5tu koje ipak ublaZuje nada, kao i radosti raja shvadenog u skladu s mistidnim iskustvom svijeta i Boga kao pokretada svjetskog zbivanja vodenoga ljubavlju. Iscrpnim opisima, brojnim aluzijama i podacima, te filozofskim i teolo5kim refleksijama, Danteov ep obuhvada i opisuje srednji vijek na nadin koji se moZe usporediti s nadinom na koji grdki svijet antike opisuju Homerovi epovi, premda su nadela opisa te shvaianje Zivota i svijetapotpuno drukdiji. Kritikaje, medutim, desto upozoravala i na odredene elemente renesanse, koji se mogu razabrati osobito u paklu, gdje su tipidne sudbine ne' kih likova opisane s izrazitom su6uti i konkretizacijom, pa kao da se napu$ta strogi alegorizam cjelokupnog djela.
obuzdan u prohtjevima, mladi Ivan uvjere'

BRECHT. BERTOLT

IIITI:CHT, BERTOLT
(

sentimentalnosti u baladama koje podsje-

ni je racionalist i mislilac, najmladi Aljoia dobrodu5an i osjeiajni vjernik, a njihov nezakoniti polubrat Smerdjakov, kojije sluga u odevoj ku6i, podmukao je i sklon manipu'

1898-1956)

iaju na izraz srednjovjekovnih pjesama F.

Njomadki dramatidar, teoretidar, pjesnik

Villona.

laciji u sloienim obiteljskim odnosima. Mnogi sporedni likovi najde5ie u smislu

kontrasta upotpunjuju razumijevanje temeljnih dilema s kojima se bra6a susreiu i koje se obja5njavaju kako u razgovorima tako i u slijedu dogatlaja. Likovi potaknuti burnim dogadajima i emocionalnim potresima mijenjaju stajali5ta, a izuzetnim je majstorstvom ostvarena tzv. polifonija: li' kovi ne samo obrazlaZu nego i iive vlastita
uvjerenja, a etidki ateizarn Ivana, emocionalna religioznost Aljo5e, nagonska strast Dimitrija, pa dak i lakomislenost, razwatnost oca i koristoljubivost nepriznatnog polubrata nalaze svojewsna opravdanja; nijedan glas u stalnom dijalogu nema konadnu prevlast nad drugima. U fabulu su upletene iztzetno vaine i samostalne epizode, od kojih je najglasovitija prida o Veli' kom inkvizitoru, koju je Ivan ispridao 4]jo' 5i. U njoj Iftist za wijeme inkvizicije u Spanjolskoj dolazi na svijet, narod ga prepo'
znaje i por&anga, ali ga Veliki inkvizitor zatvara iobjaBnjava mu da je pogrije5io htijevajudi samo slobodu volje, dok puk
moZe podnijeti teret odgovornosti' Na kra' ju pride Veliki inkvizitor otvara wata tvora, a Ikist ga poljubi i odlazi. Prida je u

pripovjedad. Studirao je medicinu, ali se ruhrzo posvetio kazali5tu, pa je bio dramaturg u Miinchenu, Emigrirao je 1933. zbog dolrrzeieg nacizma, a watio se u Istodni lhrrlin 1948., gdje je vodio vlastito kazalilk,, KnjiZevni je rad zapodeo ekspresionirtidkim grote skarna, Baal i Bubnjeui u noti l'l'nntmeln in der Nacht), satiridnim opertrrna Opera za tri groia (Die Dreigrosclmnper) i U spon i pad grad.a Mahagonij a lAnfstieg und Fall der Stod.t Mahagonny), tle lli vrhunska djela ostvario u dramama Ntljka Hrabrost i njezina djeca (Mutter Co'
urrtlqt und ihre Kinder),

BRESAN,IVO
(1e36)

Hrvatski dramatidar, romanopisac, esejist i novelist. Roden u Sibeniku, zaw5io je Filozofski fakultet u Zagtebu i predavao na Bibenskoj gimnaziji. Objadivao je najprije novele i eseje, a whunska je ostvarenja postigao osobito u mediju kazali5ta, filma i televizije. Od brojnih drama mnoge su objavljene u knjigama Groteskne tragedije, Noue groteskne tragedije i Tri drame, a uspjeh kod publike i kritike postigle saPredstaua

iiuot

Gatitejeu

Hamleta u selu Mrduia Donja, Neiastiui

na Filozofskom fahultetu, Su eiana u eiera u pogrebnom poduzedu, Videnje Isusa Krista

\dn,n

des Galilei), Dobri ioujek iz Seiua-

hu ll)as gute Mensch uon Sezuan) i mnogltrr drugima. Te su drame radene u skladu I t{rrgovom vlastitom teorijom epskog tea-

lm, ktrja se zasniva na novom tipu dramaiurgije, razliditom od Aristotelove, ukidaJudi rnzliku izmedu epa i drame. Temeljni
(VerfremJo lrri tome pojan zaiudnosti dunHrcffeht), kojim se oznatava takav potlugrtk kakvim gledatelji bivaju iznenade[l trostvarnom igrom radnje i glumaca, ali gtt{r,sto da ih ponese iluzija, oni bivaju po-

u kasarni, Hidrocentrala u Suhom dolu, Arheolo\ka ishapanja u selu Dilj i dr. Njihova tematika redo"'no povezuje iskustvo tragidnih sukoba izmedu idejnih opredjeljenja i moralnih nadela s trivijalnim ljudskim osobnim Leljatna i dogmatskom zasljepljeno5du. Intzetan smisao za kazali5nu izvedbu,kao i za groteskno izoblidenje koje nastaje kada banalna svakida5njica sve velike ljudske wijednosti pretvara u karikaturu, omoguiuje Sirok raspon doZivljaja i tumadenja tih fiela, od humora i sarkazma do tragidne problematike nasilni5tva, grabeLa, unnpacijei barbarstva pri demu stradavaju obidni ljudi u kojima jo5 postoji temeljno ljudsko po5tenje. Dramska je tehnika pri tome modernistidka, Stovi5e oslanja se i na postmodernistidke postupke odnosa prema tradicionalnim velikim dramskim tekstovima, na ironijske parafraze i vje5to povezivanje fantastike i zbi45

BRACAKARAMAZOW (Brat'ja Karamazouy) Nedovr5eni roman Fjodora Mihajlovida

Dostojevskoga, objavljen 1881. Razvija sloZenu i razgranatu fabulu o sukobu oca i si' nova, ubojstvu oca i traganju za podiniteljem te motivima ubojstva. Opisani doga-

trhnuti
hrk
ni

da razmisle o protuslovljima i gro-

tlaji premda obiluju zapletima i obratima uvelike sluZe karakterizaciji likova koji su ujedno predstavnici razliditih svjetonazora, stilova iivota i tipova osjeiajnosti. Otac

Fjodor lakoumni je razwatnik, najstariji

sin Dimitri.j plemenit je, ali i strastven i ne44

sklopu romana, ali i samostalno, i brojna i raznolika tumadenja, kao i pno romansijersko djelo Dostojevskoga, suglasnost svakako postoji u tome da Brada Karamazoui iz:uzetno djelo svj knjiZevnosti.

m nepravdama druBtvenog poretka. Ft'pclrtova uspjela ostvarenja takvu su teol{lu l,ok djelomidno potwdila, no posebno;11 r'pskoga kazali5ta, kojega je on utemelfkr, irrrule su znatan utjecaj na cjelokupnu drarrrrr epohe modernizma. Pisao je i wlo

lt;rrrlorre pjesme, skupljene

zbftci Du-

Nuutr u jei,be (Hauspostille), u kojoj se polhtur istide parodija, gorka satira i ton bez

DNEVNIK

DOKTORiTtCO
fabula ili esejistidko izlaganje prema datumima, najde5de i s mjesta zapisivanja. O vaZnosti njihovom op6enitijem znadenju, o i o wsnodi izlaganja ovisi koji se mogu shvatiti i kao umjetnidka ostv

titeljstvu s naglaskom na odgojno-obrazovnom uijecaju knjiZevnih djela, pa su se ranija iskustva bajki, mitova i legendi nastojala prilagoditi vladajudem moralu i svesti na Sto razumljivije poruke. Djedja knji Zevnost tada Zeli pribliZiti djeci spoznaje odraslih, pa se u tom smislu javlja i pojam lektire, pri demu se najvi5e cijene basne,
obrade bajki i mitova te odgojno-obrazovni romani. Do svojewsnog otkriia djeteta, 5to

)N FAUSTUS
n'fr'uustus) r r{emadkoga knjiZevnika Thomasa objavljen prvi put 1947. Naslov je
iz legende o Faustu, a fabularna je prida o Zivotu kompozitoraAdria-

kao arhetipom zla koji moZe potaknuti umjetnidko stvarala5tvo i u smislu konadne prevare, tako i na shvadanje glazbe kao unfetnosti koja moZe izraziti uzviSenu svetost sklada, ali i uvjerljivi nesklad doba bez sigurne wijednosne orijentacije. Odno-

lpvlrktihna (1885-1940), o njegovim

DNEVNIKANE FRANK
(Het Acterhuis)

o naporu da ostvari itka djela koja 6e izraziti sva protutuegova wemena, o njegovom zami-

djelima

do spoznaje da djeca nisu tek mali ljudi, dolazi teku 20. st., zahvaljujuii djelomice i psihoanalizi, a tada se postupno ra6e

reii

Djelo nizozemske djevojdice

si Leverkiihnova stvarala5tva i nacizma pri tome se ne mogu shvatiti u smislu analogije nego upucuju na brojna pitanja smi sla umjetnosti i poloZaja umjetnika u naSem wemenu, Sto je izazvalo brojne razlidite interpretacije.

dovskog podrijetla, objadeno prvi 1945. Pisala ga je odl942. do 1944., od

naeste do petnaeste godine i'ivota,naj na slobodi, a zatim u skloni5tu, koje

ugovoru s wagom i tragidnom za-

suwemena shva6anja o potrebi maBtovitosti, neposrednosti, slikovitosti i naglaSene osjeiajnosti koje bi mogle biti distinktivne odlike djedje knjiZevnosti. S druge, pak, strane, Skolska lektira, porast

zvijaju

smrti. Pripovjedad je jev prijatelj Serenus Zeitblom, a hlaie u wijeme Drugoga svjetskog
r nluzijom dapostoji neki odnos izmesudbine i kataklizmidkih dogatlaja.
jr,danje se prekida brojnim reminis-

u ludilu

DOTffOR

iWteO

kraju otkrila policija i otpremila je u

centracijski logor gdjeje iduie godine

Roman ruskoga knjiZevnika Borisa Leoni-

la. Izuzetan je dokument najprije

zanimanja za djecu, raspon obrazovanja i sve veia drZavna briga za djecu, pa donekle i infantilizam suwemene kulture opsjednute mlado5iu i djetinjstvom, uspostavile su danas djedju knjiievnost kao veliku i razgranatu instituciju koja ima svoje autore, nakladnike, dasopise, reklamu i trZi5te kakvo se kolidinom moZe mjeritijedino s trZi5tem tzv. trivijalne knjiZevnosti.

DNEVNIK (lat. diarium)

Kronolo5ki rasporeden opis dogadaja, doZivljaja i psihidkih stanja autora u nekom razdoblju njegova iivota. Osobni dnevnici
sluZe kao grada za prisjecanje ili biografiju, a kada se radi o osobama iz javnog Zivota ili

kulturnim stvaraocima ponekad se objavluju i kao neka wsta dokumentarne knjio

Zevnosti. Dnevnik je i,anr autobiografske

knjiZevnosti gdje se u prvom licu izlaganja

86

okolnosti nastanka, ali i zaduttujuie onalne i intelektualne zrelosti spi te smisla za dojmljivo oblikovanje nja i razmi5ljanja o vlastitoj naravi, o stanju, o odnosima u obitelji i o ma u kojima se zatekla. Dnevnik je mljiv i zbog nadina kako je pisan: Ana se obraia kao stvarnoj osobi, a sadrZi i mente epistolarne knjiZevnosti, dopi nja sa sestrom Margot. Organiziran je kao vjeBto oblikovano knjiievno djelo, tjeran je izrazu, a kako nerijetko i fikcionalnih dijelova, djeluje i poput u nidke proze. Dojmljiva je takoder nost sentimentalnosti i patetike, zbog okolnosti nastanka, kao i suptilne holo5ke analize odnosa prema majci i te ljudskih pona5anja u izuzetno okolnostima. Dneunih nije tako samo zetan dokument jednog wemena vrijedno ostvarenje u cjelokupnoj nidkoj knjiZermosti.

tun iz njemadke kulturne povijesti,

dovida Pasternaka, objavljen prvi put 1954. Fabula uglavnom slijedi sudbine dvaju kljudnih likova, lijednika i pjesnika
JurijaZivagai njegove fatalne ljubavi

{ima o odnosu umjetnosti i zbife

Lari

farriji glazbe 20, st., pa dak i svojewopisima glazbenih djela, u kojima se turCela stvaralaStva osobito Arnolda (1874-1951) i Igora .1-odoroviinskog (1882-1971), dok glavni lik
turga

se (Lare) Antipove, a dogadaji obuhva6aju

kompozitora i njegova sudbina

u na njemddkog filozofa F. W. Ni-

prisutna i odredena slojevitost u iu: s jedne strane Leverktihn r nadareni pojedinac koji se zararm te su time njegova genijalnost i rftrntatno objainjeni, a s druge strane ,jr, niz dudnovatih sludajnosti koje se r objasniti ako ne govorimo o njima i nadinom kakav pripada jedino
,jr,

razdoblje od 1903. do 1945. u Rusiji. Ljubavnaje prida pri tome uspjelo povezana sa sudbinskim dogadajima ratova i revolucija, a obiluje nizom izvrsno ocrtanih likova, koji su ujedno i tipovi moguiih nadina da se dovjek suodi sa stihijom zbivanja na koja ne moZe utjecati. Naslovni je lik osjetljivi intelektualac, no5en desto i protuslovnim osjeiajima odgovornosti i strastvene ljubavi, koji utodiSte u wtlozima ratova nalazi u pisanju pjesama. On prolazi odredene faze sazrijevanja, a kako ga dogadaji kojima se ne moie oduprijeti emotivno slamaju, umi. re na kraju u tramvaju nakon uzaludnog poku5aja da ponovno sretne izgubljenu ljubav svog iivota. Izlaganje dodu5e prati kro-

rimbolika oslanja se pri tome kako r jrxjekovnu opsjednutost wagom

87

nologiju, no pojedini dijelovi nisu odredeni slijedom var{skih zbivanja, nego unutarnjim doZivljavanjem glavnog lika, njego-

DOMJANIC. DRAGUTIN

DOSTOJEVSKI FJODORMIHA.'LOUC

vim analizama tih dogatlaja, desto poet-

nim ostvarenjem pjesni5tva hrvatske

derne.

ji.

skim opisima i raspravamaosobito o poeziSadrZi tako i elemente svojewsne duhovne autobiografrje. Neka wsta intimne osobne perspektive proZima pri tome opise kako traumatidnih ratnih dogatlaja tako i obiteljskog Zivota te kratkotrajne strastvene ljubavne idile, a potreba temeljnog humanizma i su6uti povezuje lijednika i pjesnika kao lik suprotstavljen nemilosrdnom

zam nakon njegovog prvog razdoortoticizma.

apsurda, a otpodeo ju je naturalizatn, nastavila avangarda, paje prisutna i u razdoblju tzv. kasnog modernizma.

I'ASSOS, JOHN RODERIGO DON GIUIJOTE v. BISTRMTEZ QUIJOTE OD MANCHE

I

e70)

romanopisac

dramatidar. Na-

DOSTOJEVSIil, FJODOR MIIIA.ILOVIC

(1821-1881)

DONADINI, ULDERIKO
(1894-1923)

ratniku

bezosjeiajnom dovjeku svagda5njice. Upravo za taj roman Pasternaku

on ju je zbog politidkog pritiska morao od-

Hrvatski prozaist i dramatidar. na Prirodoslovnom fakultetu u

podeo

je 1958. dodijeljena Nobelova nagrada, no biti.

DOMJANIE, DR"A,GUTIN
(1875-1933)

raditi u gimnazijama kao no ubrzoje shrvan alkoholom i du

bole56u podinio samoubojstvo. Za Zivota objavio je zapaLene novele Dau o

ravrAenog studija bioje dobrovoljac u svjetskom ratu, kasnije je mnogo , osobito kao ratni dopisnik, a natrryn iivioje kao profesionalni knjiZevlpublicist. ZapaZeni su mu prvi romani tematikom, 1z icij arij a j ednog iolOne Man's Initiation) i Tri uojnika
SoLdiers), a u wjetsku knjiievnost,

Ruski romanopisac, novelist i publicist. Polazio je vojno-inienjersko udili5te u Sankt Peterburgu, zbog sudjelovanja u radu utop[jsko-socijalistidkog kruga osuden je na smrt, pomilovan na samom stratiStu i poslan na robiju u Sibir, gdjeje boravio deset godina. Nakon powatka u Sankt Peterburg 1854. Zivioje kao profesionalni knjiZevnik. Zapai,en mu je prvi roman Bi-

podina Andrije Petroui(a, Dohtor K

Dunja, drame Bezdan,Igraiha oluje
golj eu a smrt, te romane Sablasti, Vij Kroz iibe i Baufr . U cjelokuPnom sklon je opisima ludila, demonske nutosti i gtoznidavog traganja za smi u prepletanju zbilje i flrkcije, a i stoji slijediti ekspresionizam u n

Hrvatski pjesnik. Zaw5io je pravni fakultet u Zagrebu, gdjeje i radio kao sudac. Na knjiZevnom jeziku objavio je zbirlru PjesnLe, no u povijest hrvatske knjiZevnosti
uBao

je kao wsni pjesnik kajkavskog dijalekta. Za Zivota su mu objavljene zbirke

izljevima obuzetosti problematikom Ijavanja bitnih pitanja ljudskog

Kipci i popeuke iV suncu i senci, a posmrtnoPo dragomehraju. U najboljim pjesmama, osobito u prvoj kajkavskoj zbirci, os-

Nadahnut
sklon

je najde3ie

i odredenom patosu koji se

se

Jedun od najvaZnijih predstavnika rrurdernistidke knjiZevne tehnike, Jl romanom Monhattan Transfer itriI/.S.A. koja se sastoji od romana (The 42rud Parallel), 1919. i (The Big Monet).Ta se tehni i nouac artoji u paralelnim opisima mnogih liu razliditim mjestima, izrarmom uvorrovinskih napisa, razliditih dokumeI livotopisa slavnih osoba, kao i dijelorrih unutarnjim monolozima, te u kojima su izravno zabiljeZeni ulidni 'lime se nastoji postiii neka wsta objektivnosti, jer se izborom i

jedni ljudi

(Bednye

ljudi), pisan u stilu

sentimentalnog realizma, a slavu whunskog romanopisca svjetske knjiZevnosti stekao je rom anima Zloiin i kazna (Prestuplenie i nakazanie), Idiot, Bjesoui (Besy) i Bra(a Karamanvi (Brat| a Karamazouy). Svi su ti romani uokvireni razgranatom, najde5ie paralelnom fabulom, s brojnim zapletima i obratima koji podsjedaju na romantizam, pa i na kriminalistidke romane, no u sredi5tu zanimanja sudbine su nekoliko suprotstadenih likova koji zastupaju i

tvario je sklad nostalgidnih ugodaja i

zvudnih i melodioznih stihova s osjedajima zamorenosti svagda5njim iivotom i deZnje za nedostiZnom ljepotom, Sto odgovara kako romantidnoj teZnji za powatkom prirodi tako i idealima europskog esteticizma. Kri-

ironiju i autoironiju. Omiljeli mu se kreiu na nekoj razmedi izmedu P

Sene

raznorodnih priloga iz svaki iivota, ali i razmi5ljanjima nekih

i njihovih osjeiaja, ostvaruje dofilrodenog doba i prostora u kojem se I privatni iivot prepliiu u svojewlx,smislu gubljenja svake individualI xvih osobnih Zelja i nada. Takvaje (u kojoj se tekst montira na film) desto nazivan atehnikom montahrnzitoj opreci prema strukturi romarna, dovedena prema nekim teoredo krajnjih konzekvencija, pa i do

osjeiajnosti i ludila, desto

vlastitim dvojnikom
knjiZevnosti

raspravljaju

obrazlalt odredene ideje i svjetonazore do te mjere da ih, bez obzira na posljedice, nastoje provesti i ostvariti u osobnu Zivotu. Izuzetna se unutarnja napetost pri tome
postiZe kako suprotstavljanjem njihovih ideja, tako i njihovim iskustvima u sukobu sa zbiljom i time uzrokovanim promjenama u shvadanju vlastite osobnosti. Naraci

mom sebijezikom i nadinom

Psi Razrje5enje napetosti Pri tome se

i tada popularne

tika posebno cijeni uvjerljivost i prisnost

njegova kajkavskog izraza te uspjelo ocrta-

vanje pejzaLa kao "du5ermog kao svojewsnog jedinstva ljudskog subjekta i prirode, 5to njegovu liriku dini wijed88

stanjan, ali

maniri groteske. Iftitika ustaljenih nih, ali i knjiZevnih konvencija, kao i da se ostvari novi knjiievni izraz avangardi, dini ga pretedom razvoja ske knjiZevnosti u smjeru kakav obi

ja je protkana dijalozima, u kojima se rasprave o temeljnim svjetonazorskim pitanjima desto vode na visokoj filozofskoj razi premda ni, a primijeieno je da autor

89

DANIJEL okvirno, i u publicistidkim napisima

za-

DRAMATIKA

stupa odredenu o5tru kritiku socijalnoutopijskog nihilizma

tu

mistidnog pravoslavlja.

i zalaie se za varijanU romanima

od kojih se najde5ie spominju drugi predjeli, U tuorn stuarnom, tijelu,

prtrvodeni njezini romani Hologrami stra-

turta iiuotinja, Prirodopis, Rasuti

Hodanje uz prugu, te likovne studije i prikaze. Kritika drZi da je u sni5tvu izgradio osobit i samosvojan izr ai,av anja, u okvirima knjii evnih
paka karakteristidnih za avangardu i modernizam, kao Sto su prepletanje stihova, posebni oblici pjesama u prozi,

opisuje i analizira Zivot idejau pojedinim likovima, na nadin koji odgovora svojewsnoj polifon[ji: svi su glasovi u stalnom dijalogu i samo otvaraju moguie rasprave, ne nameduii konadne zakljudke. Dijalozi, ponekad i neizravni unutarnji monolozi, najdeSia su sredstva karakterizacije, a brojni sporedni likovi doprinose usloZnjavanju suprotstadenih likova i stajaliSta, predstavljajuii ditavu skalu mogudih Zivotnih opredjeljenja i shvaianja kakva su uvjetovana socijalnim poloiajem, karakterom te posebnim idejama i moralnim dilemama. Izuzetan dojam ostavlja pri tome nagla5ena atmosfera napetog odekivar{a raspleta niza suprotnosti, koje likovi strastveno proZivljavaju, poku5avaju6i rijedima i djelima dokazati ono Sto se zapravo dokazati ne moie. Prije svega zbog vaZnosti naznade-

etski eseji i svojewstan nadelni zann, lz izrazito nagla5avanje skri

tici: ne ponadaju

moguinosti j ezilnog izraza. PjesniBtvo se odlikuje i raznowsnoBdu u stilu i u

se

koia, Bod,anska glad i Frida ili o boli, u kojima su sugestivno opisana oxrbna iskustva s te5kom bole3iu, ali i Irlke bizarne teme spolnosti koja prelazi u upsesirme oblike univerzalne Zudnje. Olrjavljuje i eseje i dlanke osobito u straIurm tisku, izbor kojihje preveden na hrvrrtski s naslovom Kako smo preiiujeli. ll njezinim je romanima prepoznat i cijeqfrrn osjedaj zapridu, sugestivno izlaganje mobnih iskustava, kao i vje5tina knjiZevttog oblikovanja sloZene problematike intimnog Zivota i meduljudskih odnosa.
hu, Mramorna

rasplet, uz mogudi uvodni prolog. Nadelno se pretpostavljaju gledatelji a ne ditatelji, a njih privladi napetost i relativno brzrazvtak radnje uz moguie obrate, koji se sastoje u suprotstavljenim stajali5tima osoba, ili u njihovim unutarnjim dilemama. Napetost teZi razrjeBenju, a ono se najde5ie postiZe bilo konadnom nesreiom u tragediji, bilo sretnim zavr3etkom ukomediji. Velike moguinosti kazali5ne umjetnosti pri tome ostvaruju osobit nadin komunikacije, jer se drame gledaju i slu5aju istovremeno, pa se dramski tekstovi mogu oslanjati i na wlo Sirok raspon mogudeg izraza, od.igre, glazbe i plesa, do suptilnih, samo u glumi pri-

tipidni motivi

i
I)RAMA
lgrt. drama
Nrrziv se zamjenjuje terminom dramatiha,

oblikovanja, nego se prepoznatljivost i vidualnog izraza moile nzabrati i stalnom naporu da se igrom jezika
posebni spletovi mogu6ih primisli, doj neobidnog u svakidainjem i neka wsta

radnja, dogadaj)

mjetljivih osjeiaja, te izravnih religijskih, filozofskih ili politidkih poruka. Zbog takvih
se

moguinosti drama razv{ja u nizovi-

stvaranja zbilje u imaginativnim

nama dokraja nedokuiivoga smisla.

nih i obrazlaganih Zivotnih pitanja, knji

zbogizuzetne vje5tine u oblikovanju odredenih tipovakaraktera, ti su romani osigurali izuzetnu recepciju: publika ih i danas dita, a teoretidari i filozofi bave se njihovim tumadenjima u Sirokom rasponu najrazliditijih ideja i stajali5ta.

tako redovito polaze od konkretnih

Zanja, pjesnidki

Zevne tehnike kojom se izlaie Zivot ideja, te

ih izraz tada

spletove dojmova, da bi se na kraju lo samo osobito raspoloZenje i

moijezika koji i u protuslovljima, ziti i ono

sima i odsutnosti referencije uspijeva Sto se na druge nadine ne bi

izraziti. DRAKULIE, SI,A\MNKA

(194e)

DRAGOJEVIC, NANIJNI
(1e34)

esejist. Roden u Veloj Luci, studirao je povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje radi kao profesionalni knjiZevnik i urednik Treieg programa Hrvatskoga radija. Objavio je desetak pjesnidkih zbirki,

Hrvatski pjesnik

Hrvatska prozaistica. Diplomirav5i

parativnu knjiievnost

sociologiju u

grebu, radila je kraie wijeme kao gi ski profesor, a kasnije se posvetila pi

juii i na engleskom jeziku.

Ziveii nakon 1991. u inozemstvu i obi

h drukdijeg sustava klasifikacije, kao i terIttinom dromskaknjii,eunosf. Drama se rarlikuje od drugih velikih skupina knjiZevnih wsta time 5to su tekstovi nadelno nanr(jenjeni izvedbi na pozornici, pa do punog oxtvarenja dolaze tek kada ih glumci izgovtraju u kazali5tu. Struktura svih tekstova torne je podredena, pa oni u osnovi sadrZe ltrrcna osoba, navode 5to one izgovaraju i u ul vojeno oznadenim didaskalijama upuiuJu glumce i redatelja na scenu, na pona'5aqjt glumaca, i na ostale elemente nuZne u hnznli5noj izvedbi. Tekstovi mogu biti u plozi ili u stihovima, uglarmom su odredeni rndnjom likova te njihovim monolozima I rl(jalozima, a podijeljeni su najdeSie na di Iurve i prizore, odredene ulascima i izlascinur likova. Kompozicija pretpostavlja ne txlvtf dugo trajanje izvedbe, a u dominiraJtrirrm tipu europske drame dljeli se na eks-

ma prepoznatljivih Zanrova, odredenih bilo tradicijom kao tragedije, komedije i

drame, bilo posebnim osobinama kao npr. farse, prikazanja, melodrame, pastorale, opere i sl. Naziv se rabi i u podjeli dramske knjiZevnosti na tragediju, komediju i dramu, kada oznaduje wste koje u nadelu obraiuju ozbiljnu radnju, ali nemaju konadan nesretni zaw5etak.

DRAMATIKA
(gtt. drama - radnja, dogattaj) IfujiZevni rod u sustavu klasifikacije koji razlikuje knjiZevne rodove liriku, epiku i dramatiku kao idealne tipove mogudega knjiZevnog izrai,avanja. U tom sustavu klasifikacije dramski su tekstovi primjere-. ni scenskom izvodenju, ali se pretpostavlja daje njihova bitna osobina zasnovana na dramatidnosti, osobini koja moie biti prisutna i u knjiZevnim wstama koje nisu namijenjene izvodenju u kazaliStu. Karakte-

Zapateni

;xrziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju

i
91

JWGENIJ ONJEGIN
se boemskom iivotu i zawBio samoubojstvom. Pjesnidki mu je opus dosta raznowstan, nakon prve zbirke,R adunica piie po_ emu Inonij a, Seoski iasoslou (Sel'skij iaso-

slou)

golubica), a u posljednoj

pjesma, kao i istoimena zbirka, Ispouijed. nxangupa (Ispoued' huligana) i ciklus Krimarsha Moshua (Moskua kahackaj a) te

r Jord,anska golubica (Iordanskaja je fazi glasoviia

poema Cmi ioujeh (Cernyj ielouek).foezija mu je stekla Siroku popularnost senti-

umitnost tragidne sudbine. Jednostavno56u dotjeranih stihova i dojmljivom, razumljivom metaforikom, Jesenjin je utjecao i na neke europske, pa i hrvatske pjesnike

mentalnim ugodajima, melodioznim stihovima i svojewsnim smislom za uZivljavanje u prirodu, Zivotinje, nesretne ljude i nL-

pripovijest opisanaje u stalnom preplita_ qju iron[je i lirskog zanosa, whuniki poetski stihovi izmjenjuju se s ironijskj- i t rltidnim komentarima, a sloZeni odnosi medu izwsno ocrtanim likovima zahva(ajl i kljudna Zivotna pitanja odnosa izmeduosjedaja, strasti i morala, odgovornosti i predavanja trenutnom zanosu, mladaladke sentimentalnosti i duhovnog i moralnog sazrijevanja. Yai;na jepri tome i uloga pripoq'edada, kojijejedan od likova, ali ne su{jefuje u zbivanjima, pa mu to omoguduje izvje5tavanje o dogatlajima s odredenim
wi_jednosnim stajali5tem, ito dovodi do op-

dinovnika i postaje blistavom damom pcterburSkoga visokog dru5tva. Onjegin so tada u nju strastveno zaljubljuje, no sadl ona njega odbija. Ta jednostavna ljubavnn

nakon Drugoga svjetskog rata.

seZnih razmiSljanja, sjecanja, prosudbi i

komentara koji se odnose i na Siia dru5tvena,{ilo,zofska, pa i knjiZevno-teorijska pi_ tanja. Stihovi su izuzetno dotjerani, stvaraju dojam lakode u izrazu koji podjednako uspjelo oblikuje sentimentalne osje6aje kao igotovo realistidne opise i refleksije. Uspjeli spoj poezije i odlika romana iz:uzetai je ne samo u ruskoj knjiZevnosti, u kojoj se Je.u-genij Onjegin &i:i jednim od temeljnih djela cjelokupne novije epohe, nego i u s{etskoj knjiZevnosti.

.IEVGENIJ ONJEGIN
(Eugenij Onegin) Roman u stihovima ruskoga knjiZevnika Aleksandra Sergejevida PuBkina, pisan od 1823. do 1831. i objadivan u nastavcima. DrZi se reprezentativnim ostvarenjem ru-

skog i europskog romantizma, a zanimljiv je i zbog knjiZevne tehnike kojom se fabuia,

kompozicija, perspektiva pripovjedada i karakterizac[ja likova svojstveni romanu oblikuju u izuzetno uspjelim stihovima. Fabularna je osnovica pri tome jednostavna, gotovo shematska: mladi plemii Onjegin otputqje na selo, gdje upoznaje romantidno zanesenog pjesnika Lenskoga i mla-

JEZERSKA SrOr,E
Naziv za skupinu pjesnika koji obitjeiavaju

du, osje6ajnu provincijsku plemkinju Tatjanu, koja se u njega zaljubljuje, ali je on odbije. Zbog sitnog sukoba Onjegin udvoboju ubije Lenskoga, azatimotputuje. Tatjana seli u Peterburg, udaje
se za

prvu, stariju fazu engleskog romantizma. NajvaZniji su predstavnici William Wordsworth (1770-1850) i Samuel Taylor Coleridge (77 72*1434). Skohje nuruun" pr"rnu
predjelu na sjeverozapadu Engleske (Zafte Country, Jezerska oblast), gdje su pjesnici stalno ili powemeno Zivjeli i stvarali. Nazi-

visokoga

172

JURIC ZAGORKA, MARI.JA

njegovih whunskih ostvarenja. To je du-

hovna autobiografija umjetnika

usko-

grudnoj moralistidkoj sredini, dok se probija u intelektualnim i moralnim dilemama do samosvijesti knjiZevnog stvaraoca. Sljededi roman, Uliks (Ulysses), suwemena kritika drii whunskim dostignuiem cjelokupnog modernizma. U izuzetno sloi-enoj strukturi u njemu se rabe razlidite pripovjednetehnike, od kojih se osobito inovacijskom drZi tehnika struje svijesti u posljednjem dijelu, a stalno je prisutna simbolika Odiseje,gdje se gotovo poglade po poglavlje prate Homerovi likovi i dogadaji u svojewsnoj parodiji: glavni junak besciljno luta Dublinom, trivijalni dogadaji odgovaraju Odisejevim pustolovinama, a kod ku6e ga
deka nevjerna Lena. Izuzetnom vjeitinom variraju se pri tome razliditi stilovi, u rasponu od srednjovjekovnih kronika, realizma i naturalizma, do inovativnih moderni stidkih postupaka, a u tematici se prepleiu maBtai zbilja na nadine koji su uvelikeutje-

ske kojaje opsjela njezin grad blijska prida pri tome je samo Zene epske strukture, pisane u rimovanim dvanaestercima, a
Sest pjevanja s odredenim si rasporedom: u prva tri dominiraju di Asirci, a u ostalima Judita i

nirrr t[elom hrvatske knjiZevnosti, nego i viroko cijenjenim epom cjelokupne europdrl knjiZevnosti, o demu wjedode i prijevo-

zapisa psiholo6ke autoanalize, roman uspi-

dl nn viSe wjetskih jezika.

jeva ocrtati kako tipidan romantidni lik tako i knjiZevni nadin oblikovanja koji ie znatno utjecati na rusku, pa i europsku
knjiZevnost.

IUNAKNASEGADOBA

tulije. Fabula tako ne prati logiku

nego tradiciju epa: nakon invokacije

lft' n 2j ruoiego

urem.eni)

.'URIE ZAGORKA, MARIJA

(1873-1957)

cali na prozu cjelokupne epohe modernizma. Posljednji Joyceov roman Finneganouo bdijenj e, rli Finnegani bdij u (Finnegans Wake) najglasovitiji je jezidni i stilski eksperiment modernizma, u poigravanju rijedima, mogudim primislima i nerazludivim spletovima raznolikih motiva potpuno neproziran obidnom ditatelju, no udestali predmet zanimanja erudita i knjiZevnih teoretidara.

brojne digresije, kao i op5irni opisi v pokretu, Juditine ljepote, njezine ukra,Savanja kada kreie u posjet nu. Ceste su razvijene usporedbe, a podsjeiaju na antidke i biblijske lj brojni su takoder prikazi psihidkihitr likova, opisi gozbi, krajolika i prirodnih java. Uklopljene su i moralistidke i tidke refleksije te opiirni molitveni ci. Biblijskaje prida tako istovremeno lizirana opisi predjela ponekad podei ju na Split, i osuwemenjena J odijeva i uljep5ava kao splitske Maruliieva doba, a istowemeno zahtjevima renesansne poetike

ltrtnan ruskoga knjiZevnika Mihaila Jurjevl0l Ljermontova, objavljen 1840. Sastoji p rd pet tematski, stilski i prema tipu priprvijedanja razliditih dijelova, koji su uolvireni kratkim putopisnim i esejistidkim tabilje5kama pripovjedada, a ujedinjuje ih llnvni lik Pedorin, dije karakterne osobine i tazurni utjecaj na druge osobe svi dijelovi nn svoj nadin potwduju. Temeljna je zamirno da Pedorin raspolaZe izuzetnim emoci-

Hrvatska knjiZevnica. Nakon neredovita

Skolovanja radila je kao novinarka, istaknuv5i se borbom protiv madarizaclje, germanizacije i Zenske neravnopravnosti. Pi salaje crtice, feljtone i autobiografske zapise, a Siroku je publiku osvojila brojnim popularnim romanima, kao Griika ujeitica, Kd Lotricaka,Vitez slauonske rauni, Plameni inhuizitori i Gordano. Njezini se romani uglavnom temelje ne tipidnim she'

- likor zicijom, stilom, karakterizacijom figurama slijedi i obogaiuje uzore epa Vergilija do Dantea, kao i mnoge
petrarkistidke lirike. Ep tako odgovara htjevnom obrazovanom ditatelju, a meno se poziva u posveti koja je i vaZan dokument poetike na hrvatsku tradiciju iz koje preuzima jr stih obraiajuii se izravno odomaiemu telju koji >ne zna latinski niti PsiholoBki i socioloiki s obzirom na Zaj i ulogu iene u tadaBqjem druitvu nimljiv zaplet, alegorija koja se moZe

JUDITA
Ep hrvatskoga knjiZevnika Marka Maruliia, dowBen 1501., objavljen 1521. Obraduje temu iz biblijske Kzj ige o Jud.iti o lijepoj junakinji koja spa5ava svoj narod tako Bto zavede i ubije Holoferna, vodu asirske voj-

mijeniti na dogadaje iz Maruliieva sam Split, ugroZen turskim njem, kao i izuzetno pjesnidko obradi dine taj ep ne samo prvim i

onnlnim i intelektualnim sposobnostima, lno i osobno56u koja djeluje na sve s kojima dolnzi u doticaj, no kako ne uspijeva pronadl livotni smisao, ideale ni bilo 5to wijedno dublieg i trajnog zanimanja, provodi belnrisleni Zivot u trivijalnim pustolovinama I rtulnom nezadovoljstvu drugima i samim mbom. Tragika romantidnog junaka, koji jasnih razloga i osamljeni Jc buntovnik bez pojedinac bez sposobnosti da uspostavi ernocionalne veze s drugima, opisana je pri tome u razliditim perspektivama, pa se s Jnrlne strane dobiva dojam kakoje on irtva rrkolnosti dru5tvenoga Livota, kako je,suvifian do{ek" u doba vladavine prosjednorl,i, a s druge kako je naprosto nesposoban rln vlastite sposobnosti ostvari, pa osobnim tu'zadovoljstvom, zaokupljen stalnom aul,ounalizom destruktivno djeluje na okolinu. Sloienim raznolikim knjiZevnim tehnikama u pojedinim dijelovima, od opisa

mama trivijalne knjiZevnosti, obiluju zapletima, neobidnim dogadajima, strastve-

nim ljubavima i romantidnim

opisima pro5losti, a kako su redovno objavljivani u nastavcima, radeni su prema nadelu ulandanog siiea, Sto de re6i da se poglavlja pre-

kidaju na mjestima najveie napetosti, a

pripovijedanje tede u stalnom odekivanju
novih zapleta i raspleta. Iftitikaje dugo zanemarivala znadenje takvih romana s obzirom na njihovu ne odve6 visoku knjiievnu wijednost, no zahvaljujudi novim knjiZev-

nim teorijama, osobito teorfri

recepcije,

upozoreno je kako su njezini romani odigrali znatnu ulogu u razvitku hrvatske knjiZevne kulture. Zagorka se oku5ala

[ubavnih i pustolovnih nedada do pomne nnulize dru5tvenih dogatlaja i dnevnidkih

medu prvima u hrvatskoj knjiievnosti u Zanru kriminalistidkog romana (Knegini a iz Petrinjske ulice), a od nekoliko njezinih drama drZe se uspjelijima Filip Koienski i
Euica Gupieuo, te komedija JoLnuieuCani.

175

MAJSTOR I MARGARITA

MArsroR r
(Master i

f;ril;;iilil: I b"ililinue;;;l no istowemeno, ponekad poneseni i viso- sastanka svih likova u *"i.*rJ I kim moralnim zahtjevima. Antiratne po- nosti, gdje se narazi r pljirJ"Jir";ffi:l ";;;;;;: rukepritomeomogriujurazliditatumade- storom i Margaritom. pri;*i;;;;;i;ll;l nja, a sloiena struktura koja osporava tra- rabi i tehniku"g"otrrt f e.;;;;" ;;;;; I diciju klasidne dramaturgije djelo pribliia- dne metafore, ,]"r.,arrori ko.r:" I va avangardi, premda u osobitoj Brechto- duduje, crni Lumor "td;;;;: i fa"tustieni itk";t,;l voj izvedbi. iztaganlenikada,. "d;il;;;";; i.:l
vanja, prepusteni pukom prezivrjavanju, la wagova, opira'n;it ou"

a gledateljima je prepuiteno do- Pilatu, no kritidari su sa odbacili nriirl i degradacije ljud- objav$vanja, p" g".i. *,-"e"r;",.b.J,,r;i skosti u samim osobama, zahvaienim povi- u"i"o. spurio g";1 I jesnom stvarnosiu koja ih dini neminovdenicomi ,nut'opi*i .re nim zrtvama. Pojedini dijelovi drame sa- nih likova, -.a,i [o.ji,nij*;;*b,,J"u;il1 stoje se od razgovora medu- likovima, pjesnikBezdomni]["ji;"'k dramska se napetost stvara njihovim dile- jedini shvaea wij;dn;;li;aj.;;;;;;;;;;:l mama povodom sludajnih okolnosti u koji- na te dogactaji u kojima wol""d;;;;;,1 ma se u ratnim sukobima zatidu, a uvjerlji- govi ,upatt;uJ'u Moskovuane, .i"hri ai,,ra I voststrahote dugotrajnog rata postize " t"koa"rigraju*tou"znuuio;:u;;j;ffi| pojedinim prizorima i obavijeqlima koje jedanju sJizm;"a;u;"r"urtiei;ikn11-2ffi;;:l ko{ o do.sadljima dobivaju. Likovi.u rtup.i, od gotovo sno karakterizirani, izgubljeni u kaosu zbi- vi nraistori i wt*s*ila;

iivljavanje alasa rata

9$.1ata,

frt"il;'*;;;;;; il"::Nt;;il;:l ;il;;;il|

li ir*-

se

rom;fid";;r#;hil:l

Marsarita)

MARGARTTA

hH#il"#H:fl#'r"#[.,XHXi,P"ll?i::
zofska,

loman ruskogaknjiZevnikaMihilaAfanaslijedom_opisuje dogatlaje u Moskvi dvadesetih godina 20. stoljeia, kao i dogatlaje koje je glavni lik, Majstor, opisao u svojem romanu o pilatovu sudu i Isusovoj mudenidkoj smrti. Dogadaji

osobitoodnos"*:"trir."i"rC;J;ilil
dinih ljudskit

k"lt"roildl ;jiri;#lil"ilil: I

I I

I ;"#;i I ""'"*i,rilI sugrasnost o io-" d; j; ,#;;-;il;il osivarenje cjerokupno; fi;;;#;;: I u.lloskvi opisani su pri tome kao fanta- razitim elementima I stidna prida o dolasku sotone Wolanda u dernizma. "?a"i*.e""';;$il: Moskvu, gdje ie se odrZati godi5nji bal deI mona, a Pilatov sud i Isusova smrt kao to- MALLARME, STEPHAM I boie doslovan opis stvarnih dogatlaja. (1842-l8gS) I Kljudni element fantastidnih zbivanja u Francuski pjesnik. proveo je miran iivrt I Moskvi, medutim, prida je o Majstorukoji kao uditerj lngreskog jeztk ;;;;;j;: "p;;;,i";; I je, uz podrBku Margarite, napisao I "o** o sniitvu r.u" o'rolito'* ;;;;.
nemalednozn"a"il, oaogo;'"", raznorika njegova tr."i.ri",

tuy, iggrekidanim

:'fi ili""'JH"ff b*-l?"$",5i",1',i,?:l;,ffifl

i:#:r:irxkl*n::*;lil 'odlur.a. -riJko";-;;il

224

I
/

MOTO

MOTO

!!a.notn-rijed,

izreka)
f.""eir"*a

Hi}ffu:U*,XT":rrf#iiJi?:fii:i:

nog

L *r."g p"'"'JG" [n:iz"*ogii;;;;

drZi kratku, saZetu misao ili

dijela, koji sluzi kao nagovje.tais#;iliri pfma r"iuu swhe teksta na koii se odnosi. N":e*2"1": aani sustau

t?!rf # ;:'-1;;'f

sr ;;ffii "::::* **;rY*xi*iili:1trJ*rft:iil

k",x",

wnf;,yif
premq.z_amisli

djela.

novnisrvor-norn;l;'; b"r,nirr"not9ffiil:li"t:H,1,,l

ki#;; J;;;;#ffi;;

irrr,iaia

cjerokupni 1,,r.1 razne oblike bez'.|

"t*t.fi"".

*gfui*xflJxtfu;;:.l"",yl
Qn Nausde)

glavog,lika,.siroma5nogile_

U cjelini dj.];j; ;-kfi;; 5i. poetikom realizma proielo arustu"nlm jel t.rn"gr," teze i uvide o pripovjedad postupno,

tidnim zanosom.

;;;il; prelazi u grotesku, ali su.povremeno pri- dom da se mudnina postt sutne i lirske digresije u liojima r" Jtaatium,etnoil;;; rzravno obraia ditateliima gotovo ",r't* roman_ prur, pro.", os{eiiivanja,
ilo*a"nupustigradinek,

prema trasta: plemenita liiendina, aktivni rasi_ lu"pr"tlodi-"r"nlfif"l;;t pnik, sitnidava domaiica, d-i""';;_'rr.r. pa sam moraodlui sjeiajni parazit i sl. Izhffir$;;rii;;; Zapisi zaw.avaju Roqut humorom,
.

irr;.tit.5rtu" Zeli proditr nadetu premjesranja,iimor * irirrzii"i, i" , ffi,i:ffi: tipovi s uodljivim konkretizacij"_r,; i"tort o njima raste do t, smjenjuju se najie5ie pr.mu

govih sugovornika. Entzod.,. iriZu

.argou*u knuena besmislenost nos i koje kao stranac, opis,je,u,tu;ufi;t" skrupuloznog varalice.,Pri tor" prouod vlastiti naynl s dosljednom. g"rtiiioleol irudninu,unjimaseraza vodio pustolovni Zivot. ot energijom koja nedostaje velik*oj u.ei"i ;;

ail "pr. i;A;;:;;;;ffi:] ma, a u jredisti." r"nini*;;uk;;'"d# ff:j?hil:tr*i:ffi5,? lina s kojima se Cidikou suri"e.,

" se na taj birokratske spise, pa nadin prika_ dnevnidki zapisi Antoint ie bogatim izatraEir?j^.n;** ji u knjiinici u gradu Br njegov obilazak velikil,gospoa*rtu-uu ""pir":" le Hawe) proudava novr ljem Rusiie. Fabulh ," tlt o putovanja i dogadaje na pojedinim "uoai posje'di_ "" i

miia Cidikova da od vlastelina otkupiiie_ tove koji ,u u,*ii, ro:i.i"s

,i* ,,ia"ij,

ff"tfrflffi}lff;fi

l"l i;;r;;;".ffi;Jflff
Sffi;;T#il;"]:

il'J; il;

";"p."ir"
ionl

n"t.tirrru

Sgzistencijalizma

ironiiom

sitirlm,

248

RAT I MIR

NAT I MIN (Vojna i

mir) ca

Nikora-,T1yd6Til::ffijJ?:;llffifi: t;;k;;; struktura i iffi*:f*f:::f*lfllt$ !oy", "o N"t;;;;;;;_ p,Ti: ;,:r*L1fiTJffitlfr

z

Roman Roman ruskoo, lzniii^,*:r,^ Lava r mskoga knjiZevnika

vedenoj raburi okosni je

lizma. prisutne su u pripovjedadevo spekttvr, u detaljnim opisima i u kara

rzuzetnosrozena

obuhvaia kako povijesne doEaa"io RAZBO;INICI i likove, poput Napol"onu (Die Rriuber) i pozartr4oskve, :"n::::1"_11 ?"uT1 njemadkosa knjizevnika rat protiv Francuza. bunu fiktivnelikoveruskihoremie". "eij'aka, p;;i;*okvirno rzsi."-n;?"r"1'""il;i::

i,ffiffi ffiil1|ffi-,ffillHiiH'ftffi r""*iT'"u,aor'u itl=,r.,fDominirajui" j:I1..""tf r.frJi."

cu.a koJa

:"

*rr.oi;Lr# p"iir*rr.i

"j#

il::"." hova,.

: i1HTf tjub"'i",ii'_Tl'.^* ir'n"iu

o_

fupr.i.i.r" i"u"ggr pr.i* s,,,1 g"_ry;j9"t.#*"**;, -e"a'"+ "'iffi

il;j,:g j:ot.*,
l.I."T.:,rt* r;ciitosiu,

#t; grador
r

drucrh likova. siie noiinie slojekspozicf "*iT:l'l*.ry.lau,.t likovima i prilikama i,

skog.i Natase Rostove, te.sudbine

;""il#-

u pet iinovt, ffi "l',#rioT:ffiil,.] sve eremente

brojnih

iditaterjup"rr"j;;;;-llesovartrtil;;r;lrToliriX"ffi
" " "f"ri'p"i"air.l',1 n*iir,

""reo;#; oii*'. k;;;;;:

romaatiz-am. okosnica ryrg braie' sukob

,, "fi-;;;
n"

;i;;;;;;;

je rad4 Karla Moora

"tt9.*u93

raspravom

,1*'**

ourtij.ar,leh mu oteti i "auaprauo rudnicu, aocazatvirautamnicu.

Ogor

i:,:1o{o i1.laganiu,relativna

,*flf

i::li#;,t::x:;f;"ffirr#'* U delini itn" i n"f." o.oil## iTfi[1illxnti#j'tx??:Hil,"#:::ffi Lllll"*: Fl.o.ltuu "azbojnidku"druzinu, no ub >proznom.pop"jorn.ltuo i"j
obuhvaiena grada, opsirnost,

digresiia te naglasava"i"

samlort"rir*i

Iftoz zaplete se u razotkrivaju Franzove spletke, K 5,"r,t "ojr"j"T lstolad1oca, noon umir" k"du rluuti rr"""i#ffij
Franzu, zeli mu opn

sio' lL"-11k*".1jesovi drugovi ne ai;erel gove Plemenite pobude.

Lffi 3a"4 hove

upravo za roman tipiini karakrerne osobine

ffi:f"?

ill';fiHtrf,-t'h,ffim;**j; lg;n*tiiJ*li1 ttk""t.;fi- IlJii,:dyqirala podsjeiaj"

;A;;;;;1,: kar 'r t sloZeni osjeiaji,
"*:"Trllu arj#;:,i
..*tg^anJe,z.a

uspjesnoopisujer."r."*r",1,r.jds;";;;;;ff

tvaruje Tolstojev rtil,"r.":i

identifefnm osobit identitetom. oc^L*

vrJesnom wemenu, yykobi s okolinom i

*^_lTl"jd:i.ga ;;i nanmoraotiiisnjima,onatovi5ene:

,t

vlastitim

li15g"^i"-;t# njawlorazridirihtipovarjudi.
kaos

ma, tako i rirska rasporozenja

H:l'"tifm

fi:H:::f:,"','1,rrull;:;1lf il &1,i .ro, prementa, Hffi#"1",i:# piffii'J, i;lli[ti5HT:?t*#:#,,T1:l"Jt rata, zbivaniat

ari zbog rjudske nrr.

p"ll'rl"#"

nodn{ieti i traii a"l"ltiirtije. on to i zatimse predaic vlqcrino r\T^^r^:--, *rygdajevlastima. iu'3*1T ttu romantidne pobune protiJnep.uufl

";

rt"si;i;;i;;

izuzetnu;;."p",ju Djero je pe or"ri*"JJ- r#o, i na ffi; r"ilJJ'lL'*,o, priqir

310

il,.I".,

ZLOCIN I KAZNA

Cjelovitost djela tako osigurava jedino po-

mjetni ujtecaji Petrarke

etski stil prisutan u svim tipovima izlaganja. I{ritika je dugo dvojila moZe li se djelo swstati u romane, smatrala ga je nekom neodredenom wstom poetske proze, no nakon iskustava avangarde i postmodernizma drii se da pripada u prve reprezentativne primjere eksperimentalnih romana modernizma.

majedne redenice. Naziv se rabio i u kvan-

ZLOCIN I KAZNA
(P r e st u pl

bavne poezije kasnog srednjeg vi hrvatskih usmenih pjesama. broju pjesama (ne5to manje od 600) beni su autori najstariji svjetovni li vatske knjiZevnosti, Si5ko MendetiC

titativnoj versifikaciji kao oznaka mjesta u rtihu na kojem ne moie biti kraj rijedi ili ga
barem valja izbjegavati.

enie i nakazani e)

t527)

Di. DrZii te

Mawo

(1482=1576) i Marin Kristidevi6 (

lovica 15. st.

200 pjesama dosad nije pouzdano

1531), dok se za

ZNPLET

Strukturni dio drame, ali i drugih knjiievnih wsta, nakon ekspozicije, a prlje kulminacije, peripetije ili raspleta, u kojem nastaju suprotstavljanja i sukobi, ili se pojavljuju neodekivani dogattaji koji izazivaju napetost u odekivanju razrje5enja. Pretpostavlja se da mijenjanadin izlaganja, jer nakon statidne ekspozicije, koja opisuje likove i podetnu situaciju, uvodi dinamiku promjene kakva karakterizira sve narativne tekstove. Naziv se desto rabi i u ne5to uiem smislu kad mu se pripisuju elementi zagonetke (npr.u kriminalistidkom romanu) ili kad se tim terminom podrazumijeva neodekivano sloZeni splet okolnosti kakav izaziva potrebu obja5nje4ja. ZBORNIKNIKSE RANJINE
Rukopisna zbirka hrvatskih pjesama koju je sastavio dubrovadki vlastelin Nik5a Raqjina (oko 1494 nakon 1582), prepisuju-

autorstvo, ali se smatra da su nastale kasnije. Najboljim ostvarenjima obi drie DrZiieve pjesme, koje se uzwaiena ljubav, Zena kao simbol) i kormo (sonet) najvi5e oslanjaju na kin Kanconijer, te one Mendeti6eve, manje sklone idealizaciji Zene i opisuju i uzwacanje naklonosti, odredenim nagradama za pjesnikovu nost. Gledano u cjelini, sve pjesme beno svjedode kako je vei podetkom svjetovna lirika u hrvatskoj knji

ZLATAROVO ZLATO Roman hrvatskoga knjiZevnika Augusta Senoe, objavljen 1871., spodnaslovom uRoman iz pro5losti zagrebadkeo. Razgranatom fabulom opisuje ljubavnu pridu iz 16. st. izmedu plemiia Pavla Gregorijanca i gradanke, k6eri zlatara, Dore Krupiieve. Knjiievna tehnika odgovara povijesnim romanima epohe romantizma: sentimentalnaje prida temeljna okosnica, razvija se u stalnim zaprekama njihovoj sreii, ometaju je staleike razlike, spletke pakosne zavodnice koja je takoder zaljubljena u Pavla idrugi sludajni zapleti. Glavni su likovi u skladu s tom tehnikom dobri ili lo5i, no kako su u radnju upleteni i brojni sporedni
likovi, uvudeni u sukobe gradana i plemi6a, u njihovim se sloZenim odnosima uspjelo

Roman ruskoga knjiievnika Fjodora Mihajlovida Dostojevskoga, objavljen 1866. Fabularna mu je okosnicajednostavna: si. roma5ni student Raskoljnikov, opsjednut idejama o romantidnom geniju koji moZe prekoraditi dak i okvire usta$enog morala, ubije pokvarenu lihvarku kako bi sam sebi
dokazao da se moie izdiii iznad prosjedno-

sti i posvetiti ,velikim djelima". No, ubrzo otkriva kako ne moie iskljuditi glas vlastite
savjesti, zbliZava se sa Sonjom Marmeladovom koja se odala prostituciji da prehrani mladu bradu, te zbog njezina utjecaja, kao i suptilnih metoda istraZitelja Porfirija, koji ga je prozreo, prizn4je zlodin i duhovno

ju. Nadelna shema kriminalistiikog romana: zlodin, istraga, r{e5enje, priznanje, razradena je, medutim, u iirem obuhvatu vi5e epizoda sa sporednim likovima, a prateje suptilna analiza krize savjesti u sukobu zbilje i literaturom usvojenih ur1'erenja, kao i dojrrljivi opisi siroma5tva koje degra-

preporoden, u pratnji Sonje, odlazi na robi-

dostigla visok stupanj versifi

umijeda

i umjetnidke wijednosti,

ocrtavaju i stale5ki interesi, borbe za pre-

usvojila konvencije tada5njeg

izraza i kako je stekla Siroku

vlast

gradskoj upravi

opie stanje
iivot
za-

brojne autore i ditatelje. Zbornik je toga izuzetno wijedan spomenik stignuia hrvatske knjiZevnosti. ZEUGMA jaram)

dru5tvenoga iivota tog wemena Uvodenjem autentidnih likova iz povljesnih

izvora povezuje se privatni ijavni

dira osobnost, poseban tip kriminalistidke

istrage kakva se oslanja na psihidki pritisak te filozofski relevantne rasprave pojedinih likova. Roman tako uspijeva ujediniti i nadma5iti trivijalnu pridu, romantidne likove i realistidku kritiku druStvene zbilje, pa se smatra i pretedom knjiievne tehnike mnogih varijanata modernizma. Uvjerljivo obradena tematika omogucuje razlidita tumadenja, pa novija kritika desto upozorava
na vi5e slojeva moguiih znadeqja i na dijaloiki karakter izlaganja u kakvom nemaje-

grebadkih gradana, pa je unatod romantidkim modelima oblikovanja likova (hrabri vitez, dista i po5tena djevojka, fatalna

ii pjesme dubrovadkih pjesnika od 1507. do godine koja se ne moie sa sigurno5iu utwditi. Rukopis je izgubljen u Drugome wjet-

- most, Retoridka i pjesnidka figura koja se

u povezivanjujednoga glagola s vi6e

(gtd,. zeugma

iena, pokvareni spletkar, tajanstveni dobrodinitelj) ostvaren dojam rekonstrukcije povijesne zbilje koji nadilazi okvire trivijalne shematike. Roman tako nije samo uspio zadri:ati zanimanje ditatelja sve do danas, nego se u suvremenoj kritici smatra uspjelim primjerom historiografske fikcije i jednim od najboljih djela hrvatske knji-

skom ratu, ali postoje dva kritidka izdanja, 1870. i 1937. Sadrii vi5e od 800 ljubavnih pjesama, pisanih veiinom u dvostruko rimovanim dvanaestercima, u kojima su pri-

ca koje mu po smislu ne pripadaju oudaraju bubnji i svirale*) ili se u viFe stopnih iznhjajedan dio spominje jednom (npr. ,jedanje uzeo knjigu, novine, treii stolicuo). Moie sluZiti

kraienju tako i gomilanjuizrazau

ievnosti 19. st.

395

dinstvenog stajali5ta.