Sie sind auf Seite 1von 6

AREND LIJPHART-DEMOKRACIJA U PLURALNIM DRUTVIMA

6.Konsocijacija kao kolonijalno nasljee

-Svojevrsni paradoks toga da jedna temeljno nedemokratska institucija poput kolonijalizma moe postati kolom demokracije. U tome je sadran dvostruki paradoks glavni kolonijalisti su bile demokratske zemlje, a kolonije su u svojim nastojanjima teile uvesti standarde kolonizatora.

-Britanski model demokracije je imao najjai utjecaj jer je britanski kolonijalni imperij bio najvei. -Ameriki i Francuski modeli se razlikuju od britanskog,ali su mu blii nego konsocijacijskom (Amerika ima centripetalni tip,a Francuska centrifugalni tip demokracije-oba ta tipa obiljeava rivalstvo meu elitama). -Ameriki model je znaajno utjecao na Junu Ameriku.

W.A. Lewis smatra kako je za neuspjeh konsocijacijske demokracije, te uspon jednopartijskih reima u zapadnoj Africi , najvie kriva injenica da ideje batinjene od Europe nisu bile podesne za ta pluralna drutva. I prije nego lideri tih zemala shvate da za njih postoje odreeni modeli demokracije potrebno je raskuivanje mozgova Naravno nemogue je okriviti samo utjecaj europskog modela demokracije za neuspjeh iste u zemljama kolonijama, za to je dokaz i injenica postojanja

relativno uspjenih primjera konsocijacije u zemljama koje su bile francuske i engleske kolonije. Dakle postoji odnos izmeu ovog kolonijalnog nasljea i neuspjeha demokracije no faktor utjecaja iskljuivo tog nasljea nije prisutan.

Primjer belgijsog i nizozemskog modela u 6 novih drava Od est zemala koje su imale prednost konsocijacijskog primjera demokracije kao svog kolonijalnog nasljea, samo su 2 postigle razmjerno uspjenu demokraciju!!

Neuspjene:Kongo,Rwanda, Burundi i Indonezija Uspjene: -male nizozemske kolonije u J.Americi Surinam i Nizozemski Antili Ovo pokazuje krajnje labav odnos konsocijacijskog kolonijalnog nasljea i uspjene demokracije u novim zemljama.etiri su glavna razloga za to: 1. -belgijski i nizozemski modeli su nesavreni modeli konsocijacijske demokracije 2. -belgijski i nizozemski politiki sistemi su specifina primjena konsocijacijskog modela, a ne opa naela, te su razvijeni za Belgiju i Nizozemsku , to ne znai da su pogodni za zemlje kolonije 3. -puno je tee ostvariti neformalnu politiku praksu u stvarnosti nego samo kopirati pravila i naela 4. -od svih kolonijalnih sila Belgija je najslabije pripremila svoje kolonije za demokraciju, a ni Nizozemska se nije iskazala u Indoneziji

to se tie formalnih,pisanih ustavnih sporazuma, snaga belgijskih i nizozemskih modela je openiti prevagnulau svim primjerima osim u primjeru Nizozemskih Antila, gdje je Nizozemska pristala na kompromiszbog specifinih geografskih obiljeja Antila (otoka drava) i to u sferi raspodjele mjesta u parlamentu. Primjena ovih formalnih ustavnih odredbi je donijela velike probleme iz razloga to su te odredbe bile razvijene za matine zemlje.

--Zanimljivo je da se Belgija i Nizozemska nisu protivile federalnim i polufederalnim ustavimaza one kolonije koje su bile pluralna drutva s geografski odvojenim segmentima (Indonezija, Kongo i Nizozemski Antili) mada je i sama Belgija imala problema sa uvoenjem federalizma u svoj ustav.

Indonezija-primjer neformalne konsocijacije Najvanije naelo konsocijacije-vlada velike koallicije i veto manjine, a zbog specifinosti da se u belgiji i nizozemskoj to vladanje odravalo kroz neformalne, izvanparlamentarne primjene naela konsocijacije, je bilo najtee primjenjivo u kolonije. To pokazuje i injenica da se primjeri velike koalicije mogu pronai samo u Indoneziji. Indonezijske su stranke, ugledavajui se na na nizozemske politiare oko sebe imali enske klubove, mlade, studente, stvarajui time opi okvir irokog kruga drutvenih djelatnosti. Saama politika suradnjameu elitama oitavala se kroz suradnju potpredsjednika koji je bio Santrij i predsjednika koji nije bio Santrij(narodnost) te iroko zasnovana vlada.

-U Surinamu i Nizozemskim Antilimadolazi do koalicije izmeu odvojenih segmenata. Vlade su izraziti primjeri meuetnike suradnje, za razliku od podruja pod belgijskom vlasti, gdje primjer iz matine zemlje nije bitnije utjecao na kolonije. Iz ovog svega moe se zakljuiti da su primjeri belgijske i nizozemske konsocijacije imali tek ogranien uinak.

vicarski model u Urugvaju Da ne bi bilo kakve zabune!!!---Urugvaj nikad nije bio vicarska kolonija, a uostalom Urugvaj je poprilino homogeno drutvo pa je razumljivo pitanje ta e on ovdje kad priamo o konsocijacijskom modelu u kolonijama. E pa evo vam 3 vanosti ovog primjera: 1. primjer velikokoalicijske vlade koja se nije provodila neformalno ve je to i formalno zahtjevano ustavom 2. pokazuje se mogunost proraunatog otklona od ustaljenih politikih tradicija 3. prikaz odrivosti nekog sistema vlasti koji se presauje u sasvim razliite kulturno drutvene okolnosti

Razmotrivi primjere 6 kolonija dolazimo do zakljuka da su 2 bive kolonije razmjerno uspjeno prihvatile konsocijacijsko nasljee, 2 djelomino uspjeno, a 2 nisu uspjele (jer su pokuale prihvatiti britanski model). Tu bi se moglo zakljuiti o djelominom funkcioniranju Lewisove hipoteze, no nuno je uzeti u obzir i druge elemente poput stanja u dravama u vrijeme prelaska na demokraciju, za to je vrlo znakovit primjer 2 zemlje koje su uspjean primjer prelaska na demokraciju,Surinam i Nizozemski Antili, gdje se prelazak odvijao u harmoniji i suradnji sa matinom zemljom.

Dakle uz povoljno kolonijalno nasljee bitno je da se konsocijacijski model iri i drugim nainima, a pozitivan rezultat ovog poglavlja je otkrie2 primjera koji potkrepljuju podatke o odrivosti konsocijacijskog modela u uvjetima Treeg svijeta!!!

7.Konsocijacijski ininjering

Poruka ove knjige voama pluralnih drutava je da ukoliko ele uspostaviti ili ojaati demokratske structure i institucije, moraju postati konsocijacijski ininjeri. Openito politolozi oklijevaju davati savjete na makrorazini. Idealne okolnosti za dobre savjete su: 1. politiki ininjer mora prihvatiti demokraciju kao osnovni cilj 2. konsocijacijske structure i procedure koje se planiraju uvesti moraju biti jasno opisane 3. primjena konsocijacijskog modela mora biti nuno sredstvo za postizanje stabilne demokracije 4. konsocijacijska metoda mora biti dovoljna kao sredstvo za postizanje stabilne demokracije 5. moraju se znati i druge posljedice konsocijacijske demokracije, a ravnotea prednosti i nedostataka mora biti prihvatljiva

Postavlja se pitanje je li demokracija vrijedna truda????!!!!!

Prvi prigovor je da nedemokratski reimi mogu dovesti do breg ekonomskog razvoja-----odgovor-----Moda demokratska vlast in e moe postii brzi razvoj ekonomije budui da se zbog zahtjeva javnosti materijalna sredstva preljevaju u privatnu potronju i socijalnu skrb, no nedemokratski reimi rasipaju resurse svojih zemaljana druge naine!!! Javlja se i teza da su razvoj ekonomije i izgradnja nacije preduvjeti demokraciji, te se pretpostavlja da je konsocijacijski ininjering u zemljama Treeg svijeta osuen na propast. Ovaj initelj se moe smatrati nepovoljnim za konsocijacijski ininjering,no nipoto nije presudan.

Postavlja se pitanje i razlike izmeu segmenata pluralnih drutava Prvog i Treeg svijeta, te teza o jaem rascjepu u Treem svijetu. Ta teza tvrdi da su te razlike nepremostive konsocijacijom. Stajalite o razliitim stupnjevima pluralizma te da je vjerojatnost stabilne demokracije obrnuto proporcionalna sa stupnjem pluralizma zaista stoji. Jedino je pitanje gdje je granica od koje demokracija nije mogua.

Na samom kraju pri usporedbi britanskog i konsocijacijskog modela u odnosu na stupanj pluralizma, iako poveanjem stupnja pluralizma obja modela gube na vjerojatnosti uspjeha, britanski model je loiji, odnosno bre pada!!!!

TO JE TO!