Dr Stephen Etches

SUSTAVNA TEOLOGIJA

PDF by Kranska baptistika crkva

Novi Travnik, 2008.

www.kbcnt.net 1

Sadraj
Uvod 3 Bibliologija 9 Teologija 104 Antropologija 160 Hamartiologija 183 Kristologija 202 Soteriologija I 250 Soteriologija II 297 Pneumatologija 356 Ekleziologija 398 Eshatologija 444 Angeologija 491

UVOD A. DEFINICIJA Izraz teologija izveden je iz dviju grkih rijei: theos (Bog) i logos (rije ili doktrina). U najuem smislu, ona znai doktrina o Bogu, ali mi je koristimo u irem smislu, sa znaenjem: znanje o Bogu i njegovom povezanou sa svemirom. Teologija ne poinje samo vjerom u Boju postojanost, ve i od Boje objave po njegovoj milosti. Filozofija, koja odbacuje obje ideje kao pretpostavke, je za nevjernika ono to je teologija za vjernika. B. KORIST TEOLOGIJE Korisno je napraviti sustav biblijska uenja, ne samo radi osobna prosvjeivanja, nego i zato da bismo se mogli suprotstaviti filozofijama koje su, isto tako, usustavljivanja razbacanih i nepovezanih ideja. Ako nemamo sustava, tj. injenica poredanih po nekom redoslijedu i povezanih u skupine, onda smo u nepovoljnom poloaju. Po naem poimanju, teologija ne mora biti nuno suhoparna. Ako se prihvaa vjerom i temelj je svakog djelovanja, mijenjat e ivote jer je ona sustavno uenje Boje rijei. Kranin koji poznaje Boju rije i djeluje u skladu s doktrinom, jak je kranin, i nee se dati zaslijepiti idejama koje su strane kranskoj objavi. C. PODJELA TEOLOGIJE 1. BIBLIOLOGIJA ili znanost o Pismu 2. TEOLOGIJA ili znanost o Bogu 3. ANTROPOLOGIJA ili znanost o ovjeku 4. HAMARTIOLOGIJA ili znanost o grijehu 5. SOTERIOLOGIJA ili znanost o spasenju 3

6. KRISTOLOGIJA ili znanost o Kristovoj osobi 7. PNEUMATOLOGIJA ili znanost o Svetom Duhu 8. EKLEZIOLOGIJA ili znanost o Crkvi 9. ESHATOLOGIJA ili znanost o posljednjim dogaajima 10. ANGELOLOGIJA ili znanost o anelima D. OSNOVNE PRETPOSTAVKE TEOLOGIJE Svako prouavanje dogmatike pretpostavlja tri stvari: 1) Bog postoji. 2) Bog se objavljuje. 3) ovjek moe primiti tu objavu. 1. BOJA POSTOJANOST: Biblijski je pisci, naravno, dre sigurnom. Za njih je ovjek, koji je u svom srcu rekao da nema Boga, prije praktini nego teorijski ateist. Bavei se primjedbama na postojanje Boga, pred kranskim apologetom pojavljuju se dvije mogunosti. Prvo, moe se iznijeti mnotvo dokaza u korist Boje postojanosti, i drugo, moe se sruiti filozofija drugoga ovjeka tako da nakon toga jednako razumno, ako ne i razumnije, prihvati Boju postojanost ili je odbaci. Zagovornik drugog pristupa je, meu ostalima, Pascal. Postoje tradicionalni argumenti koji govore u prilog postojanosti Boga. Ali u svakom od njih, najvie to se moe uiniti je raspravljati i doi do najvieg stupnja vjerojatnosti. Nakon toga slijedi moralna odluka. a. Kozmoloki argument. Naziv dolazi od grke rijei kosmos, to znai svemir ili sreen, razuman sustav. Ovaj argument tvrdi da i lanac uzroka i posljedica koje vidimo u svakom dijelu svemira, moraju konano ovisiti o uzroku koji nije dio svemira, kao to svaku kariku lanca podrava karika koja je iznad nje samo onda kada itav lanac ovisi o predmetu koji nije dio lanca. Kozmos je proces koji, prema teoriji termodinamike, gubi zamah i za4

ustavlja se. Neka je sila morala pokrenuti taj proces. On je besmislen ukoliko ne crpi smisao iz stvarnosti koja je neograniena prostorom i vremenom. b. Teleoloki argument. Naziv dolazi od grke rijei telos cilj, a temelj zakljuivanja je cilj ili svrha za koju je neto, ini se, namijenjeno. Ovaj zakljuak tvrdi da je namjera ili svrha djelo uma i da svrha svemira moe jedino biti djelo boanskog uma. Darwinova teorija prirodnog odabira tvrdi da iznosi alternativno objanjenje nekih pojava koje ine ovaj argument, ali, kao to emo kasnije vidjeti, ono i nije ba uvjerljivo. Palejeva varijanta ovog argumenta sada vie ne vai, jer vie nitko ne vjeruje u mehaniki univerzum. Ipak, ovaj je argument nedavno bio ponovo oivljen u onome to se zove antropski princip koji istie da je vrlo nevjerojatno da ne postoji inteligencija izvan sloenosti koju nalazimo u kozmosu. ak je i Einstein smatrao da je vrlo teko vjerovati da nema intelektualnoga principa koji rukovodi kozmosom onakvim kakvim on jeste. Ako ste dovoljno lakovjerni, ureenost prirode moete pripisati sluaju, ali je sa znatno manje razumskih potekoa moete pripisati Bojem stvaralakom umu. c. Ontoloki argument. Naziv dolazi od grke rijei n (genitiv ontos), to znai bie, a kada se koristi kao imenica znai ono to jest, istinsko bie ili stvarnost. Ontoloki znai: to se tie krajnje stvarnosti. Ovaj zakljuak kae da u umu nismo mogli imati pojam Boga, osim u sluaju da negdje postoji stvarnost koja tom pojmu odgovara. Slaganje pojmova u naem umu s predmetima oko nas istiskuje nekakvo objanjenje, a najbolje je objanjenje da je isti Bog stvorio i razuman um i razumljiv svijet. d. Moralni argument kae da ovjekov osjeaj apsolutne vrijednosti i apsolutne dunosti mora proizlaziti iz nekoga 5

izvankozmikog izvora. Ovim argumentima s pravom se moe prigovoriti da Boga uzimaju za naunu hipotezu koja se koristi kao objanjenje neobjanjivoga svemira. Moemo raspravljati o Bogu filozofa, ali ne i o Bogu Biblije, koji uspostavlja osobni odnos sa svojim tovateljima. Bilo je spomenuto da argumenti samo upuuju na postojanje Boga. Onima koji nisu doivjeli Boga, argumenti u korist Boje postojanosti ine se neuvjerljivima, a onima koji su imali stvaran vjerski doivljaj Boga, argumenti su nepotrebni. Ti su argumenti samo upute, a nisu apsolutni dokazi. 2. BOG SE OBJAVLJUJE: Ako Bog postoji i ako je stvorio ovjeka kao vrhunac stvaranja, razumljivo je da mu se elio i objaviti. a. Bog se objavljuje u prirodi. Ako opovrgnemo teoriju evolucije, ne ostaje ni jedan razlog zbog kojega priroda ne bi odraavala odreene Boje atribute budui da joj je On Stvoritelj. Deisti dre da je priroda samodostatna Boja objava. To je, naravno, pretjerivanje, ali moemo priznati da ona otkriva Boju silu, razum i dobrotu. Ipak, cilj te objave je poticanje ovjeka na potragu za potpunijom Bojom objavom (Rim 1, 20; Ps 19; Dj 17,27). b. Bog se objavljuje u povijesti. U povijesti openito moemo vidjeti Boju providnost na djelu. Despotska carstva diu se i padaju. Vrlo je teko objasniti povijest izraelskog naroda bez stalnog voenja ili nazonosti Boje ruke nad njim (Ez 48). c. Bog se objavljuje u savjesti. Veina ljudi zna je li neki postupak ispravan ili neispravan. Ljudi koji dosljedno gaze svoju savjest, zavravaju s ozbiljnim psiholokim problemima (Rim 2,12-16). d. Bog se posebnom objavom objavljuje posebnim na6

rodima u odreeno vrijeme. To je bilo blago koje je Izrael trebao podijeliti s cijelim svijetom. Bila je to objava u udima, naroito u Isusovu uskrsnuu, u ispunjenom proroanstvu, a prvenstveno u Isusu Kristu. Pojedincima se Bog objavio u Pismu i osobnu doivljaju (Rim 3; Heb 1,1-3). 3. OVJEK JE SPOSOBAN PRIMITI TU OBJAVU: Ako Bog postoji i ako je stvorio ovjeka prema svojem liku, onda mora imati nain komuniciranja s njim, budui je Bog na vrhu svemirske hijerarhijske piramide, a ovjek na vrhu svega stvorenog. a. Razum: ovjek ima sposobnost razumskog zakljuivanja kada je suoen s dokazima kao to su priroda ili savjest. b. Duh: ovjek ima duhovne sposobnosti koje ivotinje nemaju, a nazivaju se duh. One mu omoguuju upoznavanje Boga i dolaenje u osobni odnos s Njim. E. OSTALA SHVAANJA 1. ATEIZAM u osnovi znai nijekanje Bojeg postojanja. Danas, u svom krajnjem obliku, predstavljen je znanstvenim materijalizmom, koji je navodno dokazan teorijom evolucije. 2. AGNOSTICIZAM tvrdi da je Bog nespoznatljiv. Oituje se pozitivizmom u nauci (pukim prouavanjem pojava) i pragmatizmom u filozofiji. Moe mu se suprotstaviti pozivanjem na Boju opu objavu i posebnu objavu u Kristu. 3. DEIZAM priznaje da postoji mono boanstvo, ali ga odvaja od svemira i aktivne kontrole nad njim. On je samo stvoritelj i moe ga se ak smatrati neosobnim. Deizam Boga manje-vie shvaa kao odsutnog gazdu ili osobu koja navije sat, a zatim ga ostavlja da ide dok ne 7

stane. 4. PANTEIZAM. Bog je sveden na puku neosobnu silu koja je poistovjeena sa svojim stvorenjem. Svemir je zapravo samo faza Bojeg postojanja. Izvjestan vid panteizma vidljiv je u istonjakim religijama. 5. POLITEIZAM tvrdi da postoji vie bogova. Ljudi su ih izmislili kako bi objasnili prirodne pojave. ini se, meutim, da je monoteizam bio prvo ovjekovo vjerovanje. Razliita plemena istim silama daju razliita imena, no znanstveno je dokazano da se radi o istim silama.

BIBLIOLOGIJA (Nauka o Pismu) Uvod Bibliologija je najvanije uenje jer se sva druga uenja, budui da ovise o Pismu, njime potvruju ili opovrgavaju. Isto tako, ono ima velik niz vanih dijelova: objavu, nadahnue, autoritet, nepogreivost, kanoninost, tekst i interpretaciju. Gotovo da nije bilo razdoblja u povijesti Crkve u kojem to uenje nije bilo napadnuto barem u jednom svom dijelu. I. OBJAVA A. BIBLIJSKA TERMINOLOGIJA U Starome je zavjetu upotrijebljena hebrejska rije gala (to znai skinuti veo, otkriti, razotkriti). To podrazumijeva da je otkriveno neto to je prethodno bilo pokriveno (ili sakriveno). Jer si ti, Jahve nad vojskama, Boe Izraelov, objavio svome sluzi ovo (2 Sam 7,27). Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi (Ps 98,2). U Novom zavjetu upotrijebljena je grka rije apokalipto (obznaniti vjersku stvarnost). Rije je struni izraz za vjersku objavu. U ono vrijeme ree Isus: Slavim te, Oe, Gospodaru neba i zemlje, to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenimaSve mi je predao Otac moj. Nitko ne pozna Sina nego Otac, i nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin htjedne objaviti (Mt 11,25-27).koja u prolim vremenima nije bila saopena ljudima kako ju je sada Duh objavio njegovim svetim apostolima i prorocima (Ef 3,5).(milost) koja se sada objavila dolaskom naega 9

Spasitelja Krista Isusa (2 Tim 1,10). Rijei upotrijebljene u vezi s boanskom objavom su hebrejske dvije rijei davar i hodia. a) Hebrejska rije davar (grka logos) znai: Bog se obznanjuje i pisanom rijeju. ujte rije Jahvinuposluaj Zakon Boga naega (Iz 1,10). Hajde, uziimo na Goru JahvinuOn e nas nauiti svojim putovimaJer e iz Siona Zakon doi, iz Jeruzalema rije Jahvina (Iz 2,3). Jer rijei koje si dao meni dao sam njima. Oni su ih primili i doista saznali da sam od tebe iziao te vjerovali da si me ti poslao (Iv 17,8). To je upoznavanje Boga i onoga to Bog kae. b) Druga hebrejska rije hodia (hifil od jada i grki egnorisa od ginosko) u vezi je s objavom i znai obznaniti. Te se dvije rijei pojavljuju u Izlasku 18,16 i Ivanu 15,15. Narod dolazi k meni odgovori Mojsije da se s Bogom posavjetuje. Kad zau u prepirku, dou k meni. Ja onda rasudim izmeu jednoga i drugoga; izloim im Boje zakone i odredbe (Izl 18,16). Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopih sve to sam uo od Oca (Iv 15,15). B. OVJEKOVA POTREBA ZA BOANSKOM OBJAVOM U Bibliji se pretpostavlja da se Bog mora prvo otkriti da bi ga ovjek mogao upoznati. Aristotelovo shvaanje Boga kao neaktivnoga kojega ovjek moe otkriti dokazivanjem i promiljanjem, potpuno je nebiblijsko. 1. OVJEK JE OGRANIEN, A BOG NEOGRANIEN. 10

ovjek ne moe vidjeti Boga niti ga spoznati traenjem, niti pak moe itati njegove misli razumskim pogaanjem Bog, koji je jedini besmrtan, i koji boravi u nepristupanoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi nije vidio i ne moe vidjeti(1 Tim 6,16) Moe li dubine Boje proniknuti, dokuiti savrenstvo Svesilnoga? Od neba je vie; to jo da uini? Od eola dublje, to jo da mudruje? Due je od zemlje ire je od mora (Job 11,7-9) O, kada bih znao kako u ga nai, do njegova kako doprijeti prijestolja (Job 23,3-9) Jer misli moje nisu kao vae misli i puti moji su razliiti od vaih putova, rije je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaih putova i misli moje iznad vaih misli (Iz 55,8-10). Boga nitko nikada nije vidio, Jedinoroenac Bog, koji je u krilu Oevu, on ga je objavio (Iv 1,18). ak i prije nego je Adam sagrijeio, Bog mu se morao objaviti. Jahve, Bog, zapovjedi ovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo e umrijeti! (Post 2,16). Osim toga, objava ovisi o Bogu. Bog ini prvi korak, obino u okviru odnosa unutar saveza koji je povezan s odreenim uvjetima. A s tobom u uiniti Savez, ti e ui u korablju (Post 6,18). 2. OVJEK JE GRENIK, A BOG SVET. ovjek ne samo da ne odgovara kako treba na opu Boju objavu u stvorenju, providnosti i savjesti, nego je namjerno pogreno tumai. Neidov zapada u idolopoklonstvo i nemoral tujui Boje stvorenje umjesto Boga. S druge 11

strane idov takoer tumai Boju objavu pogreno kao da Boja milost prema narodu iskljui sud te jami spasenje svakog pojedinaca (Mt 3.9), ili kao da Zakon se tumai kao put spasenja (Gal 2,16), to zanemaruje rtvu Mesije. Dakle: nema razlike, jer su svi (pogani i idovi) sagrijeili i lieni su Boje slave (Rim 3,23). To znai da se Bog mora objaviti ovjeku da bi se ovjek spasio te da bi nauio poneto o Bogu. C. OPA OBJAVA 1. OPA I POSEBNA OBJAVA a. Opa objava je Boja objava svim ljudima, svugdje, poglavito stvaranjem i savjeu. ovjek je osjetljiv na nju jer je stvoren na sliku Boju sliku koja se iskrivila, ali ne i unitila. Iz toga slijedi da ovjek nema isprike odbije li svjedoanstvo o postojanju Boga (Rim 1,18-20; 2,1-16). b. Posebna objava je objava dostupna unutar Bojeg plana spasenja ljudi. U nju moe biti ukljuen boanski Zakon dat Izraelu i Stari zavjet, koji jeste Boja objava izraelskom narodu, narodu s kojim je Bog sklopio Savez. 2. SREDSTVA OPE OBJAVE a. Svemir svjedoi o Bogu kao Stvoritelju i njegovoj inteligenciji, mudrosti i veliini, te o Bogu kao Bogu milosti jer se brine za svoja stvorenja i ograniava posljedice grijeha. Nebesa slavu (tj. narav) Boju kazuju, navijeta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a no noi glas predaje. Nije to rije, a ni govor nije, nije ni glas to se moe uti, al po zemlji razlijee se jeka, rijei sve do nakraj svijeta seu (Ps 19,1-5). Nikad vie neu zemlju u propast strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova poetka, niti u 12

ikad vie unititi sva iva stvorenja, kako sam uinio. Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta, zime, dani, noi nikada prestati nee (Post 8,21-22). ipak nije nikad prestajao (Bog) davati svjedoanstvo za samoga sebe svojim dobroinstvima, dajui vam s neba kina i plodonosna vremena (Dj 14,17). On (Bog) je izveo sav ljudski rod od jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj. Narodima je odredio ustaljena doba u povijesti i mee teritorije njihove (Dj 17,26). Jer njima je oito ono to se moe doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vjena mo i boanstvo, promatrana po njihovim djelima, opaaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike (Rim 1,19-20). b. Ljudska narav. Iako iskrivljena, Boja se slika u ovjeku jo uvijek moe prepoznati po razlikovanju ovjeka od ivotinje. Na primjer, ovjek je individualno bie koje posjeduje osobnost, volju, savjest, itd. Oni inom dokazuju da ono to propisuje Zakon stoji upisano u njihovim srcima, o emu zajedno s tim daje svjedoanstvo njihova savjest: nutarnji sudovi koji ih meusobno optuuju ili braneu dan u koji e Bogsuditi tajne po Isusu Kristu (Rim 2,15-16). 3. OGRANIENJA OPE OBJAVE. Iz ope objave moemo mnogo nauiti, ali nas to samo po sebi ne moe dovesti do osobne spoznaje Boga. Da bismo doivjeli Boju milost u Kristu, nuna nam je posebna objava. 4. OPA OBJAVA I PRIRODNA TEOLOGIJA (teologija iz prirode, neovisna o Bibliji). Vano ih je razlikovati. Opa objava je Boja objava svim ljudima svugdje, a opu ob13

javu ovjek shvaa putem prirodne teologije. Prirodnu teologiju ine ovjekova nastojanja da doe do zakljuaka vezanih na opu objavu, naroito do zakljuaka koji se odnose na Boju osobu. Rimljanima 1,18-20 pokazuje da su ljudi pogreno tumaili opu Boju objavu jer im je odnos prema Bogu bio neprijateljski (Rim 2,12-16; Dj 14,17). Psalam 19. je, s druge strane, pravilno tumaenje Boga nadahnuto Svetim Duhom, jer je psalmist ve osobno poznavao Boga. Djela apostolska u 17.-tom poglavlju (vrijeme kad je Pavao bio u Ateni), govore o prirodnoj teologiji epikurejaca i stoika koja je bila protivna stvarnoj Bojoj objavi. D. POSEBNA OBJAVA 1. ONA JE UVJETOVANA. Bog se objavljuje samo onima koji su se spremni pouzdati u Njega i biti mu posluni. S takvim se ljudima Bog vee Savezom. 2. OTKRIVA BOJE NAMJERE. Ona govori ovjeku tko je Bog, to je Bog uinio, to ini i to e initi, te to Bog oekuje od ovjeka. Bog ne ostavlja ovjeku da vlastite zakljuke izitava iz prirodnih ili natprirodnih pojava, ve s Njim verbalno komunicira. Bog je Noi, Abrahamu i Mojsiju povjerio svoje planove i rekao im kakvu e oni ulogu odigrati u tim planovima. Bog je Izraelu objavio zakone i obeanja Saveza, te otkrio svoje nakane prorocima (Am 3,7). Isus je uenicima rekao sve to je uo od Oca (Iv 15,15) i obeao im Svetoga Duha koji e ih nastaviti pouavati. Bog je Pavlu otkrio tajnu svojih vjenih nakana usko povezanih s Mesijom (Ef 1,9; 3,3-11). Isus je Ivanu otkrio to se mora uskoro dogoditi (Otk 1,1).

14

3. ONA JE OSOBNA. Ona otkriva Boju osobu. Kada Bog govori ljudima, suoava ih sa sobom. Bog se obraa pojedincima da bi ga upoznali (Post 35,7; Izl 6,3; Br 12,6-8; Gal 1,15). U Starom im se zavjetu Bog ukazivao vidnim nainima i govorio im. U Isusu, Mesiji, Bog ljudima nije samo govorio, ve je doao k njima i osobno se susreo s njima (Iv 1,14). 4. UMANJENJE ZNAENJA POSEBNE OBJAVE. Liberalni teolozi nastoje umanjiti vanost i posebnost Boje objave, jer su uglavnom racionalisti, i ne prihvaaju natprirodno. Objava je za njih Boje upravljanje biblijskom povijeu, upozoravanje ljudi na Njegovu prisutnost, djelovanje i zahtjeve. Za njih je objava, u biti, neverbalne prirode. Biblija, po njihovu shvaanju, biljei ljudski odgovor na neverbalnu objavu. Biblija, meutim, govori da se Bog objavljuje i rijeju i djelom. Kad se objavljuje djelima, Bog dodaje verbalno objanjenje kako ne bi dolo do nesporazuma. Potom Bog prosvjetljava ljude da bi uvidjeli tu injenicu (iluminacija). Novozavjetni pisci priznaju Stari zavjet kao Boju objavu, bez obzira u kojem je obliku (npr. proroanstvo), ili knjievnoj vrsti ona predoena ili napisana (poezija, itd.). Zar niste itali (u Pismu) da ih je Stvoritelj, kad ih u poetku stvori, stvorio muko i ensko? I da je rekao (Bog) (Mt 19,4). Ti (Bog) si po Duhu Svetomu rekao na usta naega oca Davida, sluge svoga (Dj 4,25). Zbilja, komu od anela ikada ree (Bog): Ti si moj Sin (Heb 1,5). Zato, kako veli Duh Sveti: Danas kad ujete glas njegov (Heb 3,7).

15

E. POSEBNA OBJAVA U POVIJESTI Ta se posebna objava nalazi iskljuivo na stranicama Biblije. Ona daje uvid u nain na koji Bog postupa s narodima. Moramo, meutim, biti oprezni na primjenu tih naina koji se odnose na povijest. Primjerice, je li istina da napredak jednog naroda ovisi o njegovom stavu prema Izraelu? Posebna objava u povijesti ima sljedea obiljeja: 1. USREDOTOENA JE NA IZRAELSKI NAROD. Bog je odabrao izraelski narod da se po njemu objavi. Od Postanka 18 nadalje, drugi se narodi spominju samo onoliko koliko su vezani s Izraelom. Tako i novozavjetna povijest poinje u Izraelu, kolijevci kranstva. U dananje doba Boji su ciljevi usredotoeni na Crkvu. 2. OTKRIVA BOJU NAMJERU SPASENJA. Neupuena osoba, gledajui povijest Izraela, moe na djelu uoiti naelo osude, a ne naelo spasenja, posebice zato jer se spasenje odnosi na budunost. Neupuen bi mogao uvidjeti da je Bog uvao svoj narod od propasti. Ali s kojom svrhom? To nam moe objasniti samo objava. 3. DOIVLJAVA VRHUNAC U MESIJI. Boje nakane prenose se na sve narode po Mesiji. Ne samo da se Crkva, tj. Mesijina zajednica, bude sastojala od ljudi svih naroda, nego e Mesija vladati svim narodima ve za vrijeme Tisugodinjeg kraljevstva. Tek kad dolazimo do doba Mesije, moemo govoriti o napretku Boje objave. Temeljna Boja objava u Starom zavjetu nalazi se u Petoknjiju. Ostali dio Staroga zavjeta govori o tome kako Bog poziva ponovo svoj narod na vjernost naelima sadranima u Petoknjiju. Taj dio svakako sadri i pro16

roanstvo koje se odnosi na budunost, pa na taj nain jo vie otkriva Boje planove i ono to Boji izbor Izraela podrazumijeva. 4. POTREBA ZA MJERODAVNIM TUMAENJEM POVIJESTI. U Bibliji se bavimo povijeu u njenom pravom smislu samim dogaajima. Obzirom da se povijest bavi ljudskim dogaajima, ona ne moe biti egzaktna znanost. Pisanje povijesti uvijek ovisi o razliitim miljenjima povjesniara, te o tumaenjima. To znai da objava Boga trai mjerodavno tumaenje koje ovjek bez Boje pomoi nije u stanju dati. Proroci i apostoli su ljudi, autori Biblije, koji, nadahnuti od Boga, tumae biblijsku povijest. Velika djela koja je Bog uinio u povijesti trae tumaenje, i to je samo po sebi dio objave. Na primjer, izlazak iz Egipta i ulazak u Kanaan treba shvatiti kao Boje djelo; nama treba rei da Bog tako spaava ljude od neprijatelja. Na Golgoti su bila tri kria i nitko ne bi mogao znati da je na srednjem kriu Bog uinio veliko djelo spasenja sve dok dogaaj nije bio boanski interpretiran. Biblijska povijest je kombinacija djela i boanskog tumaenja sve je vieno sa stajalita Boje veze s Izraelom. U Ponovljenom zakonu 7,7 i 9,4 vidimo Mojsijev napad na eventualno pogreno tumaenje povijesti: Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato to biste bili brojniji od svih naroda vi ste zapravo najmanji nego zato to vas Jahve ljubi i dri zakletvu kojom se zakleo vaim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kue ropstva (Pnz 7,7). Poto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj rei u srcu svome, Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti. Naprotiv, zbog opaina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe (Pnz 9,4). Drugo poglavlje Knjige o sucima klju je povijesti te 17

knjige. Dogaaji su tumaeni kao da je u njima vieno Boje djelovanje. U Izaiji, u 10. poglavlju, Asir je, ne znajui to, orue Bojeg suda. Ponovno je sve vieno s boanskog stajalita. U Ivanu, u 1. poglavlju, Isusov je dolazak objanjen kao utjelovljenje Boje Rijei i njen boravak meu nama. F. POSEBNA OBJAVA U IZGOVORENOJ RIJEI Sposobnost govora je osobitost koja ovjeka razlikuje od drugih stvorenja jer ukljuuje razum. Bog u svojoj posebnoj objavi razgovara s ljudima verbalno (rijeima), to znai da uspostavlja vezu razumski (razumljivo). Tako Bog, da bi privukao pozornost, koristi razliita sredstva ili razliite nositelje: prirodu (Izl 3,2; 13,21-22; 1 Kr 19,11-13), ili uda (Dj 2,22), a za objavu svoje volje koristi: anele (Dn 8,16; Otk 1,1; Lk 1,11-20), snove i vienja (Dn 2,4.7-8 i 10), anela Gospodnjeg (Post 31,11-13), urim i tumim (Izl 28,30), proroke, te konano svoga Sina i apostole. U opoj objavi to ne ini. 1. UJNI BOJI GLAS. Prilikom davanja Deset zapovijedi, Bog govori glasom koji se moe uti (Izl 19,9.19; 20,1). Time se naglaava njihova vanost, jer Dekalog daje temeljne zakone za ovjekov ivot. Do Kristova dolaska, nigdje se ne spominje da se Boji glas uo javno. Meutim, postoje primjeri Bojeg neposrednoga govora pojedincima: Mojsiju (Br 12,6-8) i Iliji (1 Kr 19,12). Kada Bog ponovno govori, na Gori preobraenja, Mojsije i Ilija ponovno su prisutni (Lk 9,28-36). Za vrijeme Kristove slube, Bog javno govori triput (prilikom krtenja i preobraenja). Prilikom sredinjeg dogaaja preobraenja, Bog kae: Njega sluajte (tj. Krista). Krist je stoga Rije, utjelovljenje ujnoga Bojega glasa. Niste pristupili glasnim rijeima kojih su sluatelji za18

molili da im se vie ne upravlja nikakav govor (Heb 12,19) usp. Izl 19,19. Mi smo bili ovdje kad je On (Isus), naime, primio ast i slavu od Boga Oca, kad mu je od tako uzviene Slave doao glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao. I taj glas koji je doao s neba mi smo uli kad smo bili s njim na svetoj gori (2 Pt 1,17-18). Kad je Isus bio krtenree glas s neba: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao (Mt 3,17). 2. IZGOVORENO PROROANSTVO U STAROM ZAVJETU. To je jedno od najznaajnijih sredstava objave u Starom zavjetu. Prorok je, prvenstveno, prenositelj poruke, a ne predskazatelj. Istinitost prorokove poruke provjerava se ispunjenjem proroanstva i podudaranjem sa Zakonom. Ne znamo uvijek tono kako je Boja rije bila priopena prorocima ponekad vjerojatno u snovima, vienjima, preko anela, itd. Prorok je postao dodatna veza izmeu Boga i ljudi, iako je Bog ponekad neposredno govorio ljudima. Brojevi 12,6-8 pokazuju da su snovi i vienja bili povezani s prorokom slubom: ree Jahve: Sasluajte rijei moje. Nae li se meu vama prorok, u vienju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kui mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, oevidnou, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati (Br 12,6-8). A Jahve opominjae Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i svih vidjelaca: Obratite se od zlog puta svoga govorio je i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naloio ocima vaim i prema svemu to sam vam objavio preko slugu svojih proroka (2 Kr 17,13).

19

3. ISUSOVO UENJE. Ljudi su odmah zamijetili razliku izmeu Isusovog uenja i uenja knjievnika i farizeja. Isus je govorio kao Onaj koji ima vlast i kao Onaj ije je uenje vjeno. Nebo e i zemlja proi, ali rijei moje nee proi (Mt 24,35). Tvrdio je da e Njegovo uenje nadivjeti ak i sadanji oblik svemira, a u Ivanu 8,26-28 kae da Njegovo uenje potjee od Oca. Ali koji me posla, istinit je, i ja to sam nauio od njega, to govorim svijetunita od sebe ne inim, ve da govorim ono to me Otac naui. Njegova objava u rijei bila je u skladu s ranijom objavom, esto ju je tumaila. U Mateju 5, na primjer, tumai starozavjetni Zakon. Dao je naslutiti da je On dovrenje objave, te da je objava doivjela svoj vrhunac u Njemu, drugom Mojsiju, Proroku. uli ste da je reeno (tj. Bog je rekao) starima: Ne ubij! Tko ubije, bit e odgovoran sudu. A ja (Mesija) vam kaem (Mt 5,21-22). 4. APOSTOLSKO UENJE U NOVOM ZAVJETU. Apostoli su bili nadahnuto Boje orue, kao i proroci u Starom zavjetu, zato to im je bila povjerena Boja objava u Kristu. Za tu su slubu bili opremljeni Duhom: Ovo je Gospod poeo propovijedati, a utvrdili su za nas oni koji su uli, dok je Bog istovremeno zajamio udesnim znakovima, raznim silnim djelima i darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji (Heb 2,3-4). G. POSEBNA OBJAVA U PISANOJ RIJEI 1. PISANA RIJE JE ZAPIS POSEBNE OBJAVE KOJI OBUHVAA I SVA OSTALA SREDSTVA OBJAVE. Ona je veliki dio boanske objave prvotno dan u usmenom ob20

liku, npr. propovijed na Gori, propovijedi u Djelima apostolskim, proroanstva. Da bi se ti govori sauvali za budue narataje, bili su zapisani. 2. BIBLIJA JE OBJAVA, A NE SAMO ZAPIS OBJAVE. Biblija, po shvaanju liberalnih teologa, biljei ljudski odgovor na neverbalnu objavu. Biblija, meutim, govori da se Bog objavljuje i rijeju i djelom. Kad se objavljuje djelima, Bog dodaje verbalno objanjenje kako ne bi dolo do nesporazuma. Onda Jahve ree Mojsiju: Zapii ovo u knjigu na sjeanje, i utuvi u ui Joui da u ja spomen na Amaleane sasvim izbrisati pod nebom! (Izl 17,14). Mojsije se okrene i sie s brda. U rukama su mu bile dvije ploe Svjedoanstva, ploe ispisane na obje svoje plohe; ispisane i s jedne i s druge strane. Ploe su bile djelo Boje; pismo je bilo pismo Boje u ploama urezano (Izl 32,15-16). Samo budi odvaan i hrabar da sve uini vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skrei od toga ni desno ni lijevo, da bi ti bilo sretno sve to poduzme. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim, razmiljaj o njoj danju i nou, kako bi vjerno drao sve to je u njoj napisano (J 1,8). Ded napii na plou i zapii u knjigu, da vremenima buduim svjedoanstvo ostane (Iz 30,8). Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Upii u knjigu sve ove rijei koje ti govorim. Jer evo dolaze dani rije je Jahvina i promijenit u udes naroda svoga Izraela i Judeje govori Jahve i vratit u ih u zemlju koju u batinu dadoh ocima njihovim (Jr 30,2). I tako ukidate Boju zapovijed svojom predajom, koju ste vi predali (Mk 7,13). Kakva je dakle prednost idova? Ili, kakva je korist od obrezanja (tj. zavjeta)? Velika u 21

svakom pogledu. Na prvom mjestu, njima su povjerena Boja proroanstva (rijei) (Rim 3,1-2). 3. BIBLIJA JESTE BOJA RIJE. Nije dovoljno rei da Biblija postaje Boja rije samo onda kad je ovjek ita i da tada Bog govori svojom Rijeju. (To je stajalite Karla Bartha neoortodoksija). Vano je razlikovati iluminaciju od nadahnua. Za pisce Novoga zavjeta, izraz Pisma govore, samo je drugi izraz u znaenju Bog govori. Biblija jest Boja rije, nad njom je Boja sila koja omoguuje da Rije ostvari Boje namjere (Rim 1,16), bez obzira govori li vjerniku u odreenom trenutku ili ne. Barth, ustvari, mijea objavu i iluminaciju (prosvjetljenje). Ne stoji li pisano u vaem Zakonu: Ja rekoh, bogovi ste? Ako dakle Zakon naziva bogovima one kojima bijae upuena rije Boja a Pismo se ne moe unititi kako vi meni, koga posla i posveti Otac, velite huli zato to rekoh Sin sam Boji (tj. Onaj koji govori Boje rijei usp. Iv 3,34)? (Iv 10,34-36 usp. Mk 7,13). 4. BOJA OBJAVA IMA PISANI OBLIK JER JE BOG NADAHNUO AUTORA. Bog nije pogreivom ovjeku ostavio da pokua za sebe protumaiti ono to je Bog uistinu rekao, ili pokuao rei nekim dogaajem. Da je tumaenje prepustio ovjeku, onda Bog ne bi tako izriito ustrajao da Njegovu Rije treba posluati do zadnjeg slova, niti bi mogao oekivati da e ovjek ozbiljno shvatiti njegova proroanstva glede budunosti. U Bibliji se tvrdi da je Bog svojim Svetim Duhom vodio proroke u trenutku kad su stavljali pero na papir, to nepobitno znai da je ono to su proroci pisali, toan izvjetaj onoga to je Bog doista rekao. Kad ne bi bilo tako, onda Bog ne bi imao pravo kanjavati one koji ne potuju Njegovu Rije, i Izrael ne bi sauvao prorotva koja tako snano svjedo22

e protiv njega kao naroda. Iako je sam Krist (Mesija), a ne samo ono to je rekao on, Boja konana objava, sve je nam dolazilo u pismenom obliku. Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti (2 Tim 3,16). H. ODGOVOR NA BOANSKU OBJAVU 1. PRAVI ODGOVOR NA OBJAVU JE VJERA (POUZDANJE) (Mk 1,15; 16, 16). U Starom i u Novom zavjetu povjerenje u Osobu (tj. u Boga), podrazumijeva povjerenje u Njegovu Rije. A pouzdati se u Boju Rije, znai predati se Bogu. ovjek vjeruje ono to Bog govori; objava i vjera stoga su suodnosni pojmovi. Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Boje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Mk 1,15). Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit e se; tko ne bude vjerovao, osudit e se (Mk 16,16). Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom (da ga slui), i poslan sam da ti donesem ovu radosnu vijest. A jer nisi vjerovao mojim rijeima, ti e zanijemjeti (Lk 1,19.20). 2. VJERA PRISVAJA IVU RIJE U PISANOM OBLIKU i ona se njome neprestano hrani (1 Pt 1,8 do 2,10). Moramo se pouzdati u ono to nam Bog govori, osobito u ono to nam govori o Kristu. Stoga, kad se poinjemo pouzdavati u Boju objavu, poinjemo vjerovati u Njega, jer su Bog i njegova Rije (ono to Bog kae) u Pismu neodvojivi. Dok se hranimo objavom, naa vjera i pouzdanje u Njega raste. Jer u njemu (tj. Evanelju) se oituje pravednost Boja (tj. Boji nain dovoenja ovjeka u ispravan pravni odnos sa sobom) iz vjere u vjeru, kao to stoji pisano: Pravednik (tj. onaj tko je osloboen optube) e ivjeti 23

od vjere (Rim 1,17).

II. NADAHNUE A. DEFINICIJA NADAHNUA Nadnaravni utjecaj Svetoga Duha na boanski odabrane ljude ija su pismena djela kao posljedica tog utjecaja, bila pouzdana i mjerodavna. (Carl Henry). Otuda se ovaj izraz odnosi na pisanje onoga to je Bog stavio u umove biblijskih autora. Grka rije upotrijebljena u Pismu je theopneustos (2 Tim 3,16), to znai Bogom-izdahnuto. To ne znai da Pismo nadahnjuje, tj. inspirira, nego da je ono boanski proizvod, te mu se mora u skladu s tim pristupati i tako ga ocjenjivati. Da bismo ocijenili to to podrazumijeva, moramo pogledati upotrebu rijei Duh Boji u Starom zavjetu. Dah, ili Duh Boji obiljeava oslobaanje boanske moi bilo u stvaranju, odravanju, objavljivanju, obnavljanju ili sudu. U Novom se zavjetu otkriva da je taj dah (pneuma) Osoba Trojstva. Boji dah (to jest Sveti Duh) proizveo je Pismo. B. ODNOS NADAHNUA I OBJAVE 1. VEOMA SU POVEZANI, ALI NE I ISTOVJETNI. Objava se bavi Bojim razotkrivanjem istine ljudima i postoji mnogo naina objave. Nadahnue se bavi prenoenjem (komuniciranjem) te istine rijeima, tj. u verbalnom obliku. 2. NADAHNUE JE TIJEK KOJIM SE OBJAVA TUMAI U STALAN PISANI OBLIK. Bog nikada ne govori samo zato da bi priopavao, ve i da bi uzrokovao neto. Bog 24

je elio da se Njegova Rije zapie kako bi se ljudi sjetili Njegovih obeanja kad se ispune. Osim toga, Boja Rije je njegov Zakon koji mora odrediti ljudsko ponaanje. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Upii u knjigu sve ove rijei koje ti govorim. Jer evo dolaze dani rije je Jahvina i promijenit u udes naroda svoga Izraela i Judejei vratit u ih u zemlju koju u batinu dadoh ocima njihovim (Jr 30,2). to vidi, napii u knjigu i poalji sedmorim crkvama (Otk 1,11). 3. VELIKI DIO SUVREMENE TEOLOGIJE NAGLAAVA OBJAVU, A NE NADAHNUE. Stariji liberalni teolozi (prije II. svjetskog rata), bili su protiv oba pojma, no suvremeniji liberalni teolozi (poslije II. svjetskog rata) govore o objavi, ali su skloni izbjegavanju pojma nadahnue, tj. inspiracija. C. NADAHNUE STAROGA ZAVJETA 1. POJAVA NADAHNUA U STAROM ZAVJETU a. Neki starozavjetni pisci pokazuju da su svjesni nadahnua. To se naroito odnosi na proroke Staroga zavjeta, od Mojsija nadalje. Ti su ljudi, izgleda, bili svjesni da su Boje sredstvo izjave, da su govorili u Boje ime. Pravi prorok nije bio samo nadahnuta osoba, nego i osoba svjesna te injenice. Proroci su esto govorili: Tako govori Gospod ili Boja Rije doe k meni (Jr 36). David je bio potpuno svjestan da je govorio Boju Rije i on je ustvari opisan kao prorok. Rije DavidaJahvin duh govori po meni, njegova je rije na mom jeziku (2 Sam 23,1-3). Ali je on (David), kako bijae prorokrekao u prorokom predvianju (Dj 2,30). b. Ponekad je Rije prola nekoliko sredstava objave. Bitno je ipak da je Rije ostala nepromijenjena. Mojsije je 25

primio Rije od Boga, ali je ona do ljudi dola preko Arona (Izl 4,15.28.30). Ona nije bila nita manje Boja Rije, tako dugo dok ju je Aron vjerno prenosio (Izl 24,3-7; 31,18). c. Prorok je mogao razlikovati svoje misli od Boje Rijei. U 2 Samuelovoj 7,3-5, Natan razlikuje savjet koji on daje Davidu, od Boje Rijei, koja dolazi kasnije. d. Nadahnuto razmiljanje: U mnogim su sluajevima proroci mogli biti potpuno pasivni, ali nije mogue iskljuiti mogunost njihova razmiljanja o situaciji. Habakuku je, primjerice, Bog govorio tako, kao da to razmilja on, Habakuk. Ponekad je Bog dao proroku objavu putem njegovih osobnih iskustava (npr. Hoei). e. Postoji jasna razlika izmeu istinitog i lanog proroanstva. Obzirom da jasna razlika izmeu istinitog i lanog proroanstva nije uvijek bila podlona neposrednom preispitivanju, u Starom su zavjetu dati odreeni testovi: i) Je li se Rije ispunila? Kad prorok govori u ime Jahve, pa to ne bude i rije se ne ispuni, onda je to rije koje Jahve nije kazao (Pnz 18,22). Stvarni test nije toliko ispunjenje, koliko neispunjenje proroanstva. Ako se proroanstvo jasno ne ispuni, ono je lano. ii) Uklapa li se u ve datu objavu, naroito preko Mojsija? Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili ovjek sa snovienjima, pa ti iznese kakvo znamenje ili udo i to se znamenje ili udo o kojem ti je govorio ispuni, i onda ti on rekne: Poimo sad za drugim bogovima, nemoj sluati rije toga proroka (Pnz 13,1-3). Proroka kao to sam ja (Mojsije), iz tvoje sredine, od tvoje brae, podignut e ti Jahve, Bog tvoj, njega sluajte! (Pnz 18,15-17). 26

2. KRISTOVO SVJEDOANSTVO O NADAHNUU STAROGA ZAVJETA. a. Stari zavjet su napisali ljudi. Krist je toga bio svjestan i esto se na to osvrtao, On je te ljude vidio kao orue boanskog duha. Kako ga (Krista) onda David, potaknut od Duha, naziva Gospodinom? (Mt 22,43) Dakle, kad vidite grozu pustoi, o kojoj govori prorok Daniel, gdje stoji na svetom mjestu(Mt 24,15). b. Pravi autor Staroga zavjeta je Bog. Kae se da je Rije dola preko proroka, to znai da su oni bili putovi onome tko je govorio istinu. Gospodin Bog Izraelov obea od davnine na usta proroka svojih svetih (Lk 1,70). Za Krista, Pismo je Rije Boja (Iv 10,34-35 gdje su tvoj zakon, Pismo i Rije Boja poistovjeeni). U Marku 7,6-13 napravljena je razlika izmeu zapovijedi Boje i ljudske predaje. Zapovijedi Boje, rije Mojsija, i Rije Boja, izjednaene su i suprotstavljene ljudskoj predaji. U Marku 12,35-7 nije to samo stvar veega ljudskog autoriteta nasuprot manjem (npr. David nasuprot knjievnicima), nego David, nadahnut Svetim Duhom, David koji govori boanskim autoritetom. Vi zgodno ukidate Boju zapovijed da drite svoju predaju! (Mk 7,9) Isus Pismo naziva Rije Boja (Mt 15,6, Lk 8,21). On je vjerovao u itav Stari zavjet (Mt 23,35; Lk 24,25-27.44-45), prihvatio je osobe Staroga zavjeta kao vjerodostojne i istinite (Adama i Evu Mt 19,4-5, Kajina 23,35, Nou 24,38, Abrahama, Izaka, Jakova 8,11). On je prihvatio dogaaje u Starom zavjetu kao vjerodostojne i istinite (stvaranje Mt 19,4, ubojstvo Abelovo Mt 23,35, potop Mt 24, 37-38, Lota Lk 17,24-32, Jonu Mt 12,39-41). 27

3. SVJEDOANSTVO NOVOZAVJETNIH PISACA a) Njihov stav je istovjetan Kristovom. b) Bili su svjesni ljudskog autorstva. Osvrtanje na ljudske autore vrlo je esto: Ve Mojsije ree (Dj 3,22; Rim 4,6). c) Takoer naglaavaju i boansko autorstvo. To je naroito uoljivo u Hebrejima, gdje je vrijedno prouavati nain na koji pisac navodi citate iz Staroga zavjeta uvijek ih uvodi kao neposrednu Rije Boju. Zbilja, komu od anela ikada ree (Bog) (Heb 1,5; usp. 8,13, i 2,6). U Jakovu 5,10 itamo da su proroci govorili u ime Gospoda, da su govorili umjesto Njega. U Mateju esto nalazimo izraz Bog je govorio preko proroka. Brao, trebalo je da se ispuni Pismo koje proree Duh Sveti na Davidova usta (Dj 1,16). Zaista, dobro je Duh Sveti kazao vaim ocima po proroku Izaiji (Dj 28,25). kako i veli (Bog) kod Hoeja (Rim 9,25). Za Pisma se takoer kae da su prorotva Boja, tj. nadahnuti izgovori te rukopisi u kojima se moe primijetiti i uti glas Boji. Onaj (Mojsije) koji je primio rijei ivota da ih predadne nama (Dj 7,38). njima (idovima) su povjerena Boja proroanstva (Rim 3,2). U nekim ulomcima ini se da Pavao rijei Pisma i rijei Boje tretira kao zamjenjive (Gal 3,8). Djela zapisana u Rimljanima 9,17, Galaanima 3,8 i Jakovu 4,5 mogu biti pripisana Pismu jedino kao rezultat uobiajenog poistovjeivanja u mislima pisca tekstova Pisma i Boga koji govori (npr. Pavla, Jakova, itd.), tako da je postalo uobiajeno upotrebljavati izraz Pismo kae kada se zapravo misli Bog, kao to je zapisano u Pismu, kae (za razjanjenje, Mt 19,4): Zar niste itali da ih je Stvoritelju poetku stvorii da je rekao: Zato e ovjek ostaviti oca i majku(Mt 19,4-5) 28

D. NADAHNUE NOVOGA ZAVJETA Razdoblje Novoga zavjeta bilo je novo doba proroanstva (tj. nadahnutog izricaja). Dugo prije toga nije bilo prorokovanja, kao to je Bog i prorekao, ako ga ljudi ne budu sluali (Am 8,11). Nakon razdoblja tiine, neposredno prije Kristova roenja, poelo je novo razdoblje. Prva proroanstva koja su slijedila, bila su svjedoanstva o Njemu (Kristu) (Lk 1, 2). Nakon Pedesetnice i dalje, spominju se proroci (Dj 11,28; 13,1; 15, 32; 21,10). Poslanice 1 Korinanima 12,28 i Efeanima 4,11 sadre Pavlovo uenje koje se odnosi na proroke u Crkvi. Knjiga Otkrivenja daje se u obliku proroanstva (Otk 1,3). Evo, dani dolaze rije je Jahve Gospoda kad u poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni e vode, ve sluanja rijei Jahvine. Tumarat e od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se itui rije Jahvinu, ali je nee nai (Am 8,11). 1. APOSTOLI KAO LJUDI NADAHNUTI DUHOM. Pavao kae da je Crkva nazidana na temelju apostola i proroka. To vjerojatno znai na temelju novozavjetnog otkrivenja (Ef 3,5). Apostoli su bili posebno orue Duha; ne moemo precijeniti znaenje te injenice. U Evanelju moemo primijetiti koliko je mnogo vremena Isus proveo uei i obuavajui Dvanaestoricu. On se ophodio s njima kao s ljudima, koji trebaju obaviti poseban posao. Dao im je posebna obeanja koja su se odnosila na povjereni posao (Iv 14,16-18). U Evanelju po Ivanu, Sveti Duh je nazvan Duhom Istine, nazivom upotrijebljenim kao veza s tim obeanjima. Krist je rekao da e ih Duh istine podsjetiti na sve to je On rekao, da e im pokazati svu istinu (o Isusu) i stvari koje se trebaju dogoditi. 29

A Branitelj, Duh Sveti, kojega e Otac poslati zbog mene, nauit e vas sve i sjetiti vas svega to vam rekoh (Iv 14,26). A kada doe on, Duh Istine, uvest e vas u svu istinu. On nee govoriti sam od sebe, ve e govoriti to uje i objavit e vam budue (Iv 16,12-15). To se prvenstveno odnosi na Dvanaestoricu. Moe se odnositi i na nas, ali se, ustvari, jasno odnosi na rad apostola u vezi s pisanjem Novoga zavjeta. Novi zavjet je neposredno ispunjenje tih obeanja. Bilo je obeano da e sam Duh dopuniti i dovriti obuku koju je Isus dao Dvanaestorici. 2. SVJESNOST NADAHNUA. U Starom zavjetu neki su pisci bili svjesni nadahnua, a neki nisu, ali to nije mjerilo odreivanja jesu li doista bili nadahnuti ili ne. U nekim ulomcima Novoga zavjeta postoji stvarna svjesnost nadahnua. U 1 Ivanovoj 4,1-6 nalazimo zanimljivu frazu mi smo od Boga. Koga Ivan podrazumijeva pod mi? Iz konteksta se vidi da se on oito ne obraa svim kranima. Po svoj prilici, obraa se istim ljudima kao i na poetku 1 Ivanove Poslanice 1,1-3, gdje se jasno vidi da je to apostolsko mi. Ivan ondje kae da je apostolska istina provjera proroanske istine (1 Kor 14,37). Ako tko misli da je prorok ili obdaren duhovnim darovima, neka promisli da je ovo to vam piem zapovijed Gospodnja! Apostolska istina je mjerilo; Duh je najjasnije govorio po apostolima. A nama je to Bog objavio po Duhu (1 Kor 2,9-10). kako ju je sada Duh objavio njegovim svetim apostolima i prorocima (Ef 3,5). Duh izriito veli da e u posljednja vremena neki otpasti od vjere (1 Tim 4,1). Otkrivenje Isusa Krista koje mu 30

dade Bog da pokae slugama svojim to se ima uskoro dogoditi (Otk 1,1-3). Ja svakomu koji uje proroanske rijei ove knjige izjavljujem: Tko ovomu to nadoda, Bog e mu dodati zla opisana u ovoj knjizi i ako to oduzme od rijei ove proroke knjige, Bog e mu oduzeti njegov dio na stablu ivota i na Sveti grad, opisan u ovoj knjizi (Otk 22,18-19). U 1 Solunjanima 2,13 krani su prihvatili rijei kao od Boga a ne od ljudi, jer im je Duh stavio to uvjerenje u srca (1 Sol 1,5). Jedini oblik u kojem sad imamo nadahnute rijei apostola je pismeni, zbog ega je Novi zavjet vaan i jedinstven. E. NARAV BIBLIJSKOG NADAHNUA 1. DUH JE STVARNI AUTOR ITAVOG PISMA koje s pravom nosi taj naziv. Pismo ima mnogo autora, ali iza njih stoji Duh (2 Tim 3,16). Iako se to prvenstveno odnosi na Stari zavjet, nai emo i druge knjige koje biblijski pisci nazivaju Pismom, te se ta izjava moe odnositi i na njih. Izjave o nadahnuu nalaze se u Novom kao i u Starom zavjetu. Petrova druga poslanica, 2 Pt 3,15-17, jasno podrazumijeva da je Pavlovim pismima dan status Pisma: kao to vam je i na ljubljeni brat Pavao prema danoj mu mudrosti pisao. On to ini i u svim poslanicama u kojima govori o ovome. U tim poslanicama ima teko razumljivih mjesta, koja neuki i nepostojani ljudi izvru kao i ostala Pisma na svoju vlastitu propast (2 Pt 3,15-17). 2. ITAVO JE PISMO POTPUNO I JEDNAKO NADAHNUTO. Druga poslanica Timoteju, 2 Tim 3,16, upuuje na potpuno nadahnue Pisma. Stoga moramo odbaciti ideju o stupnjevima nadahnua. Dok objava do31

puta stupnjevanje (Bog se moe vie ili manje otkriti u knjizi), za nadahnue to ne vrijedi knjiga ili jest Bogom nadahnuta, ili nije (njen stvarni autor ili jest Bog, ili nije). 3. PISCE JE NADZIRAO DUH. Grka rije feromenoi, zapravo, znai noen, i, prema tome, nadziran. jer nikad neko proroanstvo nije dolo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga (2 Pt 1,21). 4. DUH SE SLUIO OSOBNOU PISACA. Kad je Duh koristio razliite pisce, on nije uguio njihovu osobnost. Svi su pisci bili razliita podrijetla, sredine i osobina. Upravo radi toga u Bibliji imamo mnogo razliitih stilova. Na primjer, usporedimo li Pavla i Ivana, primijetit emo veliku raznolikost i razliku u stilu. Pavlov je jezik sloen, on upotrebljava mnogo dugih, sloenih reenica, dok Ivanovo pisanje odaje jednostavnu reeninu grau. U Luki 1,1-4, Luka kae da je njegovo Evanelje rezultat golema rada i istraivanja. Duh je taj rad koristio za proizvodnju Boje Rijei. Nadahnue djeluje ljudskim jezikom i izrazom, kroz ljudsku osobnost, ali pod nadzorom Svetoga Duha. To nije mehaniko kazivanje u pero, tj. diktiranje to je pogrena predodba stvorena u islamu. Prema bartijanaca ljudski element mora iskljuiti nepogreivost Biblije, ali ovo gledite podcijeni Boje nadvladanje procesa nadahnua. 5. VERBALNA NARAV NADAHNUA. Nadahnue u svojoj prirodi mora biti verbalno jer se bavi literaturom nainjenom od rijei ona se bavi priopavanjem rijeima (komuniciranjem jezikom). Meutim, to ne znai da su rijei doslovno bile tako kazivane, tj. diktirane. Ukljueno je podrijetlo, odgoj i obrazovanje autora, koje Bog koristi 32

da bi svojoj Rijei dao konani izraz. Stoga se verbalno nadahnue ne odnosi na nain, nego na konani proizvod. Rijei nisu samo ovjekove, nego i Boje. Kako to postaju, duga je pria i razlikuje se od knjige do knjige. Meutim, ne moemo ii tako daleko da pomislimo kako je piscu nadahnue bilo dano, te da je onda bio preputen sam sebi da se izrazi kako eli. Ima nekoliko ulomaka koji naglaavaju upotrijebljene rijei. Govori im moje rijei, posluali oni ili ne posluali, jer rod su odmetniki (Ez 2,7; usp. Izl 4,30; Jr 1,9; 1 Kor 2,13; Otk 22,18-19). Postoje ulomci u Pismu gdje je naglasak stavljen na odabranu rijei (Mt 22, 29-33. 41-46; Iv 10,34-35). U Galaanima 3,16 Pavao naglaava da je upotrijebljena jednina, a ne mnoina. Naglasak, dakle, nije samo na upotrijebljenoj rijei, nego i na obliku. S druge strane, moramo biti oprezni da ne upadnemo u pogreku, a to je da rijeima Pisma dajemo vanost odvojeno od njihova znaenja. Vaan je smisao rijei. Rijei su samo orue za izraavanje znaenja. To objanjava injenicu da neki novozavjetni pisci slobodno prevode starozavjetne rijei, ali je vano to da nisu mijenjali smisao. 6. NADAHNUE (INSPIRACIJA) I PROSVJETLJENJE (ILUMINACIJA). Nadahnue je zavreno, a prosvjetljenje neprekidno. Nadahnue je neto jedinstveno i pripada stvarnim piscima Pisma. Izmeu nas i izvornika nalazi se postupak prenoenja i prevoenja. Dok Bog stalno prosvjetljuje na um, nadahnue je zavreno i potpuno, jer je tekst dan jednom zauvijek. F. POGRENA SHVAANJA NADAHNUA 1. DJELOMINO NADAHNUE. Ova teorija tvrdi da je 33

onaj dio Biblije koji govori o pitanjima vjere i prakse nadahnut, a dio koji govori o povijesti i znanosti, nije. Ne samo da je to shvaanje nedosljedno, nego je i suprotno biblijskom poimanju nadahnua: svako je Pismo od Boga nadahnuto (2 Tim 3,16). Osim toga, Izraelova je vjera utemeljena na Bojim djelima, njegovim posredovanjem u povijesti, s popratnim primjedbama i objanjenjima. Primjedba ne moe biti odvojena od dogaaja. Utemeljenost na povijesnim dogaajima kranstvo ini jedinstvenim. Ono stoga nije filozofija ili religija tajni. Teorija djelominog nadahnua temelji se na shvaanju religije sociologa devetnaestoga stoljea. 2. NADAHNUE POJMOVA. Ova teorija tvrdi da su (u izvorniku) nadahnute samo ideje koje je Bog dao, a ne stvarno upotrijebljene rijei. To biblijsku objavu ini filozofijom koja izraava sveope (univerzalne) ideje, poznate filozofiji, ali na hebrejski nain. Ali, kad prevodimo Bibliju, trebamo istovremeno imati na umu da su ideje izgraene na rijeima, te da jedno ne moe biti djelatno bez drugoga. Biblijsko shvaanje nadahnua izvornoga teksta nadilazi ono o nadahnuu ideja rijei su takoer nadahnute (vidi Iv 17,8). Sveti Duh je autore vodio i u izboru rijei. 3. NADAHNUE (INSPIRACIJA) I PREDOSJEAJ (INTUICIJA). Ova teorija ne pravi razlike izmeu nadahnua i prosvjetljenja (iluminacije), pa osobno prosvjetljenje stavlja na razinu nadahnuta Pisma. To je pitanje kanona. Kanon je zatvoren, i samo ono to se slae s kanonskim rukopisima, moe biti prihvaeno. Osim toga, za onoga tko je primio prosvjetljenje teko se moe rei da je apostol (u strogom smislu) ili lan apostolskog kruga. 34

4. DINAMIKO SHVAANJE tvrdi da je Crkva i dalje izvor objave po Svetom Duhu koji u njoj boravi. I to je pitanje kanona, te spomenute primjedbe i ovdje vrijede. Sva su ta shvaanja pogrena jer polaze od jedne od ovih pretpostavki: a) Razum je krajnji prosuiva: ovo gledite ukljuuje stav da se Bog ne objavljuje. Religija je prvenstveno ovjekov pokuaj shvaanja Boga promatranjem prirodnih pojava i stvaranje vlastitih tumaenja proivljenih iskustava. Objavljena se religija odbija. b) Crkva je krajnji prosuiva: Ovo gledite ukljuuje neprihvaanje apostolskog autoriteta. Jedinstvenost njihove slube je nepriznato i stvorena je ljudska religija, u kojoj ovjek zamjenjuje Boga kao davatelja milosti. c) Iskustvo je krajnji prosuiva: Neki bi rekli da ivimo u vijeku Duha, dakle vie ne trebamo Novi Zavjet, ili da NZ moe biti zamijenjen kasnijim objavama. III. AUTORITET Autoritet je pravo ili mo zahtijevanja poslunosti. 1. ODNOS AUTORITETA I NADAHNUA. Budui je Pismo nadahnuto, tj. Bog mu je autor, mi ga prihvaamo kao Rije za sva pitanja vjere i vladanja. ivot podreujemo Pismu jer ga podreujemo Bogu. 2. MOGUE OSUJEIVANJE AUTORITETA. Autoritet Pisma osujeen je ako Pismu neto dodamo ili oduzmemo. Ponedkad ak i Crkva uspjeno osujeuje autoritet Pisma dodajui mu tradiciju. Za sebe tvrdi da je nastavak Kristovog utjelovljenja, ne uviajui potrebu pod35

reivanja sudu Pisma. Autoritet, isto tako, biva osujeen ako se postavljamo kao suci Pisma: odluujemo to emo posluati, a to ne. Obino se to ini na osnovi neke filozofije koju uzimamo unaprijed, ili nekih vlastitih sklonosti koje su potkrijepljene odreenim oblikom slobodoumne (liberalne) kritike. Nismo spremni prihvatiti to odreeni ulomak govori, pa tvrdimo da je to kasniji umetak, iako za to ne postoji nikakav dokaz. A. AUTORITET STAROGA ZAVJETA 1. PRIZNANJE AUTORITETA STAROGA ZAVJETA U STAROZAVJETNO DOBA. Postoje podaci o priznavanju dijelova Staroga zavjeta u njegovu, starozavjetnom, vremenu (J 1,7-9; 8,30-35; 22,5; 23,6). Zakon je esto bio priznat vaeim jer je od Boga (1 Kr 2,3; 2 Kr 14,6; 22,8). Postoji bliska veza izmeu obraanja Gospodu i poslunosti Bojim uputama (2 Kr 23,24-25; Dn 9,10-13; Am 2,4; Mal 3,22). U 119. psalmu, psalmist Zakon vidi kao Boju istinu, te ga smatra mjerodavnim za svoj ivot. On je ljubio Zakon, a nije se prema njemu odnosio formalno kao kasnije farizeji. Proroci su ga takoer smatrali autoritativnim. Postoji nekoliko ulomaka gdje se prorocima savjetuje da zapiu svoja proroanstva za budue narataje (Iz 30,8; Jr 30,1; 36,1-3; Hab 2,2-4). Daniel u Jeremijnu proroanstvu sljedeih 70 godina prepoznaje da je to Boja Rije i moli se na temelju te Rijei (Dn 9,2). U Psalmu 89,3-4, psalmist molitvu temelji na Pismu (2 Sam 7,14-16). idovi su povijesne knjige nazivali rani proroci jer su im autori bili proroci (tj. nadahnute). 2. NOVOZAVJETNE ODREDBE UPOTRIJEBLJENE ZA CITIRANJE STAROGA ZAVJETA. Postoje dvije vrste od36

redbi: a. Opisne odredbe, u kojima se, na neki nain, spominje Pismo. Upotrebljavaju se mnogi izrazi. Pismo se ponekad pojavljuje u jednini, ponekad u mnoini. Kad je upotrijebljeno u mnoini, izgleda da se odnosi na Stari zavjet u cjelini, a kad je rije napisana u jednini, izgleda da se odnosi samo na odreeni ulomak. Nikakva druga knjievnost izvan Staroga zavjeta ne naziva se Pismom. Kada novozavjetni pisac upotrebljava tu rije, on ili citira Stari zavjet, ili ga spominje. Uporaba razliitih oblika naglaava novozavjetno vjerovanje u autoritet starozavjetnih Pisama. Najbrojnije su sljedee odredbe: i) Pismo ili Pisma: Mk 12,10; Iv 7,42; 19,37; Gal 3,8,22; 2 Pt 1,16 ii) Sveta Pisma: Rim 1,2; 2 Tim 3,15 Ono to je napisano: Lk 20,17.18.31; Otk 1,3; 22,18-19 iii) Svitak: Lk 4,17; 2 Tim 4,13 iv) Rije Boja: Mk 7,13 (Stvarnost Boja zapovijed), Lk 8,21; Dj 6,7; Rim 9,6 (Stvarnost Boje obeanje), Heb 4,12; 1 Sol 2,13. v) Boja proroanstva (tj. nadahnuti govori): Dj 7,38 (Stvarnost rijei ivota), Rim 3,2; Heb 5,12; 1 Pt 4,11 (Stvarnost rijei Boje) vi) Zakon: Mt 12,5; Lk 2,23; Iv 10,34; 15,25, 1 Kor 14,21 vii) Proroci: Mt 5,17; 11,13; 26,56, Lk 24,27; Rim 1,2; 16,26, viii) Stari zavjet: 2 Kor 3,14 ix) Zakon i proroci: Mt 5,17; Lk 16,16; Rim 3,21 x) Zakon, Proroci i Psalmi: Lk 24,44 b. Uvodne odredbe; napisano je (stoji pisano); Mk 1,2; Iv 2,17; 20,30; 1 Kor 9,9. i) On (Bog) kae, (Pismo kae); Mt 19,4-5; Dj 28,25; Heb 10,5; Jak 5,5. ii) Gospodin kae, Rim 12,19; 1 Kor 14,21; Dj 7,49; 37

Heb 8,8-12; Otk 14,13. 3. KRISTOVO PRIZNAVANJE AUTORITETA STAROGA ZAVJETA. Isus nije citirao rabine, to je bilo vrlo neobino u to doba. Rabini su mnogo citirali jedan drugoga. Talmud takoer veoma esto citira rabine. Iako je narod Krista nazvao rabinom, Krist nije citirao druge rabine. Krist je govorio s autoritetom, a ne kao jedan od knjievnika. Meutim, esto je citirao Pisma, i tako naglasio nekoliko stvari. Naglasio je svrsishodnost (relevantnost) starozavjetnih Pisama (pisano je, pisano je). U Mateju 22,31-33, citirajui to je Bog rekao Mojsiju, kae: Niste li itali to vam je Bog rekao? Time Isus kae da Stari zavjet i sada ima vanost i da mu se moraju pokoravati (Mt 11, 10; 13,14; Lk 20,42; Iv 5,45). Isus je takoer izjavio da je Pismo vjeno (Mt 5,17-20; Iv 10,35). Pismo ne moe biti uniteno, ne moe biti odbaeno kao nevaee. Isus je smatrao Pismo autoritativnim ak i za vlastiti ivot (Mt 4,1-11). Kao ovjek, Isus je bio podreen Bojem Zakonu, te je tu injenicu priznao i prihvatio. On je vjerovao u povijesnu pouzdanost Pisma. Dogaaje iz Staroga zavjeta spominje kao stvarne (Mt 19,4-5; Iv 8,6; Lk 17,26-32). U nekim sluajevima, Njegov iskaz ne bi bio valjan da starozavjetni izvjetaji koje spominje nisu povijesni. Stoga nije ispravno rei da je Isus jednostavno upotrebljavao ve prihvaene izvjetaje, te da oni nisu uvijek bili povijesni. U Mateju 12,41 postavlja se pitanje, kako mogu izmiljeni ljudi ustati na sudu? Navod se mora temeljiti na stvarnosti (istini). Luka u 11,50-51 iznosi opsean pregled o muenicima Staroga zavjeta, od Abela nadalje. 4. PRIZNAVANJE AUTORITETA STAROGA ZAVJETA OD STRANE NOVOZAVJETNIH PISACA. idovi i 38

krani potpuno su se sloili u ovom pitanju, iako nisu bili jedinstveni u tumaenju Isusove Osobe. Stoga ne iznenauje da u Novom zavjetu nalazimo mnoga mjesta gdje krani raspravljaju sa idovima o ispravnom tumaenju Staroga zavjeta. Npr. u Djelima 2,24-26, Petar zagovara odreeno tumaenje 16.-toga psalma. U Djelima 17,2-3, idovi nisu vjerovali da e Mesija patiti i uskrsnuti od mrtvih. Novozavjetni su krani Stari zavjet drali mjerodavnim i za suvremeni autoritet (Rim 1,2). U Rimljanima 4,3 Pavao ne govori to je Pismo reklo, nego to Pismo kae, to upuuje na zakljuak, da Pismo jo i danas vrijedi (Rim 4,24-25; 15,4-5). Poslanica 1 Kor 9,9 kae da Pismo jo uvijek govori i nama (2 Tim 3,16). Stari zavjet nije samo zapis, ve ga je Bog dao napisati tako da moe sluiti i nama za obuku. To se dogodilo nama za primjerSve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da ivimo u posljednjim vremenima (1 Kor 10,6-11). B. AUTORITET NOVOGA ZAVJETA 1. BIT APOSTOLSTVA. Apostolska je sluba bila jedinstvena i neponovljiva. Djelovanje apostola bilo je mnogostrano, i neki se oblici njihova rada jo uvijek nastavljaju. Meutim, postoje oblici koji su jedinstveni. Samo ih je Krist imenovao neposredno. Pastoralne poslanice ne sadre upute za imenovanje novih apostola, iako se Pavao pomno bavi imenovanjem slubi u crkvi. Apostol nije samo glasnik, kao aneo, nego je i zastupnik Osobe koja ga alje. Povjeren mu je zadatak i opunomoen je da ga izvri. Izgleda da se izraz apostol u Novom zavjetu upotrebljava u uem i irem smislu. Kad se rabi u uem smislu, odnosi se na Kristove 39

apostole, one koje je Krist pozvao, rukopoloio, uio i povjerio im slubu (Lk 6,13; Gal 1,1; 1 Kor 9,1; Dj 1,8.22). U nekoliko ulomaka, rije se upotrebljava u irem smislu za oznaavanje glasnika koji su, ini se, ljudi kojima je crkva povjerila posao i koje je poslala kao svoje poslanike i predstavnike da izvre odreeni zadatak. Lani apostoli u Otkrivenju 2,2 sigurno su bili lani predstavnici Jeruzalemske crkve: malo je vjerojatno da su se izdali za Kristove apostole. to se tie Tita, on je moj drug i suradnik (u slubi) prema vama. A to se tie nae brae, oni su izaslanici crkava, slava Kristova (2 Kor 8,23); vidi takoer Fil 2,25; 1 Sol 1,1 Pozdravite Andronika i Junija, moje sunarodnjake i sudrugove mi u suanjstvu! Oni su ugledni apostoli i postali su ve prije mene kranima (Rim 16,7). (Jesu li oni bili meu helenistima spomenutima u Djelima 6?) Ali kako to douju apostoli Barnaba i Pavao, razderu haljine svoje (Dj 14,14). Dakle, apostol u uem smislu, Kristov je apostol, dok je apostol u irem smislu apostol crkve. Je li Barnaba bio apostol? Djela 14,14 treba promatrati u svjetlu Djela 13,3: Pavao i Barnaba zajedno su poslani kao crkveni misionari (oni su apostoli crkve u ovom smislu). Stoga se Djela 14,14 vjerojatno odnose na iri smisao rijei, tj. na apostola crkve (iako je Pavao bio i Kristov apostol). Je li Jakov, Gospodinov brat, bio apostol? U Galaanima 1,19 ini se da ga Pavao smatra apostolom. Ako je tako, onda se 1 Kor 15,7 vjerojatno odnosi na Kristovo imenovanje Jakova za apostola, jer je apostol morao vidjeti Gospodina, i naravno, osobno ga poznavati (Dj 1,22). Apostolska sluba (u uem smislu), je toliko vana da je Isus itavu no proveo u molitvi prije nego to je imenovao Dvanaestoricu (Mk 3,13-19; Mt 10,1 do 11,1).

40

2. BIT APOSTOLSKE PREDAJE. U Novom zavjetu, predaja je ponekad odbaena i stavljena na stranu, a ponekad prihvaena i smatrana vanom. Novozavjetni pisci odbacuju idovsku, a prihvaaju apostolsku predaju (Mk 7,1-13; Gal 1,14; Lk 1,2; Dj 2,42; Rim 6,17; 1 Kor 11,2.23; 15,1-3; Gal 1,9.12; Fil 4,9; 1 Sol 2,13; 4,1; 2 Sol 2,16; 3,6; Jd 3). idovi su posjedovali velik broj izraza koji su se odnosili na predaju (doslovno: ono to je predano), govorili su o primanju, uvanju, odravanju, dranju i prenoenju predaje. Ti su se izrazi upotrebljavali za usmenu predaju koju su prvi rabini prenosili svojim sljedbenicima. Isus se suprotstavljao rabinskim predajama onda kad su bile stavljane u isti poloaj s Pismom (Mk 7,1-13). Apostolska je predaja mjerodavna iz razloga to joj je izvor osobno Isus (Dj 1,1; 1 Kor 11,23). Osim toga, apostoli su bili potpuno jedinstveni u prenoenju te mjerodavne predaje (1 Kor 15,9-11). ini se da je Galaanima 2,11-12 u suprotnosti s tim, no radilo se o tome da je Petar postupio protiv svoga vlastitog uvjerenja i zbog toga bio licemjeran. Kad u 1 Korinanima 11,23 Pavao kae ovo sam primio od Gospodina on misli ovo sam, kao apostol, primio od Gospodina i predajem to s Njegovim autoritetom. Te su upute bile mjerodavne za sve krane zato to su rukovoene Svetim Duhom. U 1 Korinanima 7, 25.40 Pavao pravi razliku izmeu Isusovih rijei i svog uenja, no neosporno je da je njegovo uenje apostolsko, te takoer obvezuje. Pavao nije samo izraavao svoje miljenje, nego je i govorio s apostolskim autoritetom. 3. APOSTOLSTVO I AUTORITET NOVOGA ZAVJETA. Crkva je sagraena na temelju apostola i proroka (Ef 2,20; 3,4-5; 4,11). Autorstvo Novoga zavjeta, s ljudskog 41

stajalita, nije ogranieno na apostole, jer su bili ukljueni i oni koje je Duh Sveti proroki vodio. Vano je rei da su te osobe morale biti povezane s apostolskim krugom kako bi bile osposobljene za zadatak. Podudaranje toga dijela sa Starim zavjetom pokazuje injenica da su knjige koje mi znamo pod nazivom povijesne knjige, u hebrejskom kanonu svrstane kao rani proroci. U 1 Ivanovoj 4,1-6, meutim, vidimo da je apostolska istina provjera svega za to se tvrdi da je proroka istina (1 Kor 14,37-38; Jd 3,17.20). To se takoer podudara sa Starim zavjetom (Iz 8,20). Do apostolske istine moemo doi jedino preko Novoga zavjeta (Iv 17,8.14.20), koji je napisan jednom zauvijek. Apostoli su snano naglaavali od Boga dani autoritet svojih zapisa.neka promisli da je ovo to vam piem (Pavao) zapovijed Gospodnja! (1 Kor 14,37) Zaklinjem vas Gospodinom, da se ova poslanica proita svoj brai (1 Sol 5,27). Ako se dakle tko ne pokorava ovoj naoj pismenoj zapovijedi, zabiljeite ga sebi (2 Sol 3,14; usp. Otk 22,18-19). Iako pisci Novoga zavjeta nisu uvijek bili svjesni injenice da e njihovi zapisi biti autoritativni za budua pokoljenja, ipak su znali da su njihovi zapisi obvezivali njihove suvremenike. IV. NEPOGREIVOST A. NARAV NEPOGREIVOSTI Nadahnue mora, po svojoj prirodi, ukljuivati nepogreivost, tj. Biblija, onako kako je napisana u izvornim rukopisima, liena je pogreke bilo koje vrste. Liena je pogreke ne samo u opisima dogaaja, ve i u boanskom objanjenju dogaaja. Iako nije napisana tehnikim jezikom znanosti, liena je pogreke ak i kad govori o znanstvenim neobinostima (fenomenima). 42

Biblija nije proturjena. Meutim, na umu treba imati sljedee: 1. PERSPEKTIVA BIBLIJSKIH AUTORA. Autori Biblije stvari su vidjeli iz odreene perspektive (koju prihvaamo kao tonu), a to je: Boje djelovanje u povijesti. To esto namee problem izbora povijesne grae. Svjetovni povjesniar vjerojatno ne bi naglasio iste dogaaje. 2. MJERILA BIBLIJSKIH AUTORA. Pisci Biblije piu prema mjerilima svoje kulture i vremena. Na primjer, nisu vidjeli nita nedosljedno u upotrebljavanju okruglih brojeva, u nekronolokom prikazu grae, u opisu prirodnih pojava sa stajalita promatraa na zemlji, nedosljednostima u pravopisu (ortografiji) i gramatici. Imamo pravo rei da mi u XXI. stoljeu ne bismo tako pisali, ali nemamo pravo rei da su oni zbog svega toga grijeili. Oni esto piu prema tadanjim mjerilima, koje oni uzimaju kao same po sebi razumljivima i ne upozoravaju nas na njih. Stoga tekst moramo itati onakav kakav on jeste. Njihov tekst je iz drevnih vremena, i on zbog toga nije nimalo manje nadahnut, i nemamo mu pravo nametati svoja mjerila. 3. VANOST USPOREDBE TEKSTOVA. Moramo usporeivati tekstove da bismo tono saznali to biblijski autor pokuava rei. Poetski se dio mora usporediti s istovrijednim proznim tekstom (vidi Izl 14 i 15). 4. HEBRAIZMI. Moramo znati da su autori Biblije bili Hebreji. Zato se moramo potruditi shvatiti hebrejski nain razmiljanja i sintaksu hebrejskog jezika, jer ga nije uvijek lako prevesti. To se odnosi i na Novi kao i na Stari zavjet.

43

5. VANOST USPOREDBE RUKOPISA. Takoer moramo shvatiti da je cjelovitu predodbu o tome to tekst zapravo kae, mogue dobiti jedino usporeivanjem nekoliko rukopisa. To je uloga tekstualne kritike. U Starom zavjetu, na primjer, ponekad nije jasno to hebrejska rije znai (jer se samo jedanput pojavljuje), ili ak to cijeli redak znai, a da se masoretski tekst (krae: MT), ne usporedi s drugim tekstovima, kao npr. sa Septuagintom (krae: LXX). To ne znai da je znanost o nepogreivosti Pisma upitna, nego da je nae jezino (lingvistiko) znanje ogranieno. Znanstvenici nisu rijeili sve probleme u biblijskom tekstu. Kranin prihvaa Boju Rije na temelju snage vlastitog svjedoanstva i svoju doktrinu Pisma temelji na onome to Biblija o sebi tvrdi. 6. PROBLEM ODSUTNOSTI SAMOGLASNIKA. Pitanje izlaganja vrlo je sloeno zato to su prije srednjeg vijeka svi hebrejski tekstovi bili pisani bez samoglasnika. Izvorni rukopisi bili su pisani samo sa suglasnicima. Masoretska usmena tradicija predavanja samoglasnika nije se ispostavila 100% tonom, posebno to se tie brojeva. Ako promijenimo samoglasnike u rijei, moe doi do korjenite promjene znaenja. Osim toga, neka slova su vrlo slinoga oblika (u prolosti su ta slova bila jo slinija), dakle, mogue da su bila loe prepisana. Konano, nije uvijek lako uoiti u tekstu gdje jedna rije poinje, a druga zavrava. Dakle, imamo veliki problem i trebamo pomo drugih, starijih prijevoda. B. VANOST IZVORNIH SPISA BEZ GREKE ak ni najraniji i najbolji rukopisi koje posjedujemo, nisu u potpunosti poteeni greaka nastalih prenoenjem. Brojevi su ponekad pogreno prepisani, vlastita imena pogreno napisana, a postoje i primjeri istovrsnih 44

greaka u pisanju koje se pojavljuju i u drugim drevnim spisima. Meutim, pravilnom primjenom znanosti tekstovne kritike te se greke mogu uoiti i ispraviti. To su tiskarske (tipografske) greke i nita vie. Tekstovna kritika usporeuje razliite rukopise i prijevode te postavlja pitanja: Kako se odreena rije najvjerojatnije ita? Kako to da je prepisiva pogrijeio? Ispravnost izvornog rukopisa dokazuje se na sljedei nain: Jedan od prijepisa izvornoga rukopisa ili prijevoda oito ima pravi odgovor. Odakle ima? Na raspolaganju imamo podosta izvornih predloaka za ponovnu izradbu (rekonstrukciju) izvornika. Koje su vrste greaka prepisivai inili? (Sljedei podatci potjeu, u znatnoj mjeri, iz izvrsne: Encylopedia of Biblical Difficulties Gleason Archera) 1. HAPLOGRAFIJA. Rije koja bi trebala biti napisana dvaput, napisana je jedanput. Septuaginta (LXX) tu greku ini u Izaiji 26,3 (alom alom = trajni mir). 2. DITOGRAFIJA. Rije koja bi trebala biti napisana jedanput, napisana je dvaput. Masoretski tekst tu greku ini u Ezekielu 48,16 (hame hame meot = 55 stotina), ali su daljnji prepisivai masoretskog teksta to ispravili na 5 stotina. 3. METATEZA (zamjena slova). Masoretski tekst tu pogreku ima u Ezekielu 42,16 (emot = trska umjesto meot = stotina), ispravljenu u LXX. 4. SPAJANJE (neispravno spajanje dviju rijei). Do toga dolazi u masoretskom tekstu proroka Amosa 6,12 koji ima ore li ovjek volovima? (bqari(j)m) umjesto ore li se more volovima? (bqari jam). Spajanje dvije rijei nalazi se i u u Levitskom zakoniku 16,10.26 gdje je ispravno itanje ez ezel (jarac isposnik), a ne azazel (neki demon u pustinji). 45

5. RAZDVAJANJE (neispravno razdvajanje jedne rijei na dvije). Masoretski tekst tu pogreku ini u Izaiji 61,1 gdje nije potrebna crta izmeu rijei (peqaxqax umjesto peqax-qax: osloboenje umjesto otvorenje tamnice). Slinu pogreku ima i u Izaiji 2,20 gdje se prevodi takorski brlog, no vjerojatno bi trebalo biti poljski mievi. 6. HOMOFONIJA (rijei koje isto zvue, ali su pogreno napisane). Masoretski tekst Izaija 9,3 ima ne (lo) gdje bi trebalo biti njemu (lo) Isto se javlja u Miheju 1,15, gdje moj otac tebi (avi lka) treba biti dovest u ti (avilka). 7. OPTIKE POGREKE (pogreno itanje slova slinih oblika). To su uglavnom D i R, jod i vav. Pitanje dalje postaje sloenije jer slova prije babilonskog suanjstva nisu bila uglata, to je moglo voditi do jo vee zbrke. Ovo brkanje joda i vava vodi do pogreke u Izaiji 33,13, Neka poznaju umjesto poznajte i u Psalmu 22,17 psi umjesto lavovi. D i R javljaju se u 1 Ljetopisu 1,7 dodanci (dodanim) umjesto za Postanak 10,4 rodanci (rodanim) (vjerojatniji prijevod). Ista se zbrka pojavljuje i u Zahariji 12,10. LXX pogreno glasi: Gledat e me jer e pobjedonosno plesati (rakaru) nada mnom, umjesto, kao u masoretskom tekstu: Gledat e na mene koga su proboli (dakaru). Omaka zbog slova jod i vav pojavljuje se i u sljedeim primjerima: masoretski tekst Psalma 23,6b grekom ima i ja u se vratiti (veshavti), umjesto, kao u LXX boravit u (vejashavti). Ista je i zabuna u Psalmu 22,17 gdje u masoretskom tekstu stoji poput lava (kaari) moja ruka i noga, a u LXX oni, poput pasa (kaeru), proboli moje ruke i noge. Isto tako u Amosu 9,11-13 znaenje LXX potvreno je Djelima 15,17; ne znai da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano moje ime, nego da po46

trae Gospodina ostali ljudi, razlika izmeu et i ot, izmeu edom i adam! U 1 Ljetopisima 20,3 je ista zbrka: vajasar (Danii: isijee ih pilama) i vajasam (KS: stavi (ih) da radi pilama) uzroni, a ne osnovi oblik djelomino izbrisano slovo (posljednji M) izgleda kao R. 8. HOMOEOTELEUTON (isputanje dijela koji sadri istu posljednju rije). To se dogodilo u masoretskom tekstu Psalma 145,13: Jahve bkol/Jahve lkol, kada 14. redak zapoinje slovom S, a ne N (koje je bilo sljedee slovo u hebrejskoj abecedi poslije M), Vjeran je Gospod u svim rijeima svojim i svet u svim svojim djelima. Septuaginta dodaje redak koji nedostaje. 9. HOMEOARKTON (isputanje dijela koji sadri istu poetnu rije). Masoretski tekst 1 Samuelove 14,41: Tada se aul pomoli: Boe Izraelov daj mi Tumim (Danii: pokai pravoga). Septuaginta dodaje dio redka koji nedostaje (zato nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Boe Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim. Prepisiva je preskoio 26 hebrejskih rijei kad je vidio Elohe Jisrael (Jisraelu) na poetku reeniceJisrael hava Tumim (Izraelu, daj Tumim). 10. SLUAJNO ISPUTANJE RIJEI. U 1 Samuelovoj 13,1 nedostaje jedna rije; aulu je bilogodina, Rije je isputena prije nego je nainjen prijevod LXX, te ne znamo o kojoj se rijei radi. Svakako, neki grki rukopisi imaju 30. 11. RAZLIKE KAO POSLJEDICA DRUGOGA REENINOG ZNAKA HEBREJSKOG TEKSTA (tj. umetanje drugih samoglasnika u tekst), to pokazuju ostali prijevodi. U Izaiji 7,11, MT ima naini dubok zahtjev gdje bi vjerojatno trebalo biti ka dubini, ka Pod47

zemlju. U Izaiji 9,5, MT ima on e zvati njegovo ime gdje bi trebalo biti biti e nazvan. Mihej 5,1 bi vjerojatno trebao glasiti ne kao MT (tisuama Juda), ve kao kneevstvima Judinim, kao to se navodi u Mateju alufe umjesto alfe. U Psalmu 2,9 udari e (Danii) u prvom redu bi vjerojatno trebalo biti vladati (KS). Palica je ezlo kralja, tirem umjesto troem. Ovaj je prijevod potvren, jer je inaica iz Septuaginte upotrijebljena u Otkrivenju 12,5; 19,15. C. BIBLIJSKE POTEKOE U STAROM ZAVJETU 1. POTEKOE U TEKSTU. To su prije svega brojane nepodudarnosti. Postoji 18 primjera brojanih nepodudarnosti izmeu Ljetopisa, Samuela i Kraljeva. U treini sluajeva, vei se broj nalazi u Knjigama o Samuelu i o Kraljevima. Stoga ovo ne moe biti sluaj tamo gdje pisac Ljetopisa umjetno poveava brojeve da bi dobio idealnu sliku. Svi ti sluajevi ukljuuju pogreke prepisivaa. Bili su pogreno prepisani decimalni zarezi s loih prijepisa (usp. 2 Sam 10,18 i 1 Ljet 19,18, 2 Kr 24,8 i 2 Ljet 36,9; 1 Kr 4,26 i 2 Ljet 9,25, 2 Sam 23,8 i 1 Ljet 11,11). a) 2 Kraljevima 24,8 kae da je Jojakin imao 18 godina kada je doao na prijestolje, a 2 Ljetopisa 36,9-10 da je imao osam godina. Budui da su se prema njemu odnosili kao prema odgovornoj odrasloj osobi, vjerojatnije je imao osamnaest godina. b) 1 Samuelova 13,5 spominje 30.000 koija (to bi predstavljalo najveu mnoinu koija u povijesti!), a oni su posjedovali samo 6.000 konjanika. Broj je vjerojatno 3.000, ali je prepisiva pogrijeio. Sirijski i arapski rukopisi to potvruju. Stoga, umjesto lim elef vjerojatno je krivo proitao eloet alafim. c) 2 Samuelova 10,18 ili 1 Ljetopisa 19,18? Je li ispravan 48

tekst 700 kola ili 7.000 vojnika? Je li 40.000 konjanika ili pjeaka? Vjerojatnija varijanta je: 7.000 vozaa i 40.000 pjeaka. d) 2 Samuelova 21,19 u izvorniku vjerojatno isto glasi kao i 1 Ljetopisa 20,5. Prepisiva je, ini se, pred sobom imao izbrisani rukopis, pa je pogreno proitao tekst. i) vajjak elhanan ben jare orgim bet hallahmi et hagitti vets hanito Kimnor orgim ii) vajjak elhanan ben jair et lahmi ahi golyat hagitti vets hanito kimnor orgim. MT u 2 Samuelovoj 21,19 veli: Elhanan, sin Jaareoregim Betlehemski ubio je Golijata Gitejca, u 1 Ljetopisu 20,5: Jairov sin, Elhanan, pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca. Drugi (krai) tekst iz 1 Ljetopisa 20,5 ispravan je. Time se eli rei da Elhanan nije bilo drugo Davidovo ime. Odnosilo se na ovjeka koji je ubio Golijatovog brata (Lahmija). e) U 2 Kraljevima 18,13 stoji 14.-ta umjesto 24.-ta godina. Vjerojatno je greka u prepisivanju (M zamijenjeno za H). Drugi redci jasno govore da je Ezekija okrunjen za pomonog kralja godine 728. pr. Kr. i da je samostalnim kraljem postao godine 725. pr. Kr. f) U Jeremiji 27,1 masoretski tekst ima Jojakim, a trebao bi biti Sidkija. Prepisiva je vjerojatno kao naslov 27.-om poglavlju prepisao rijei iz Jeremije 26,1. g) 2 Kraljevima 8,26 kae da je Ahazja imao 22 godine kad je poeo vladati, dok 2 Ljetopisa 22,2 da je imao 42 godine. Moemo izraunati da je toan broj godina 22 (2 Kr 8,17 nam kae da je Ahazjin otac imao 32 godine kad je doao na prijestolje i da je umro s 40 godina, pa, prema tome, njegov sin tada nije mogao imati 42 godine). i) Mnogi starozavjetni podatci o popisu vojnih snaga, broju vojnika, kao i broju poginulih, ine se nevjerojatno velikim, pogotovo kada se zna da je asirska vojska rijetko 49

imala vie od 100 tisua vojnika, a da ukupne koalicijske snage, koje su se s istom sukobile kod Karkara, nisu mogle prelaziti brojku od 70 tisua. Asirski general procijenio je neprijateljske gubitke na 14 tisua (vidi: Maurice Vieyra: Les Assyriens, Paris 1961). Naalost, ne znamo kako protumaiti ove brojke. Mnogi su predlagali razliita rjeenja, no mora se priznati da su sva spekulativna. 1. Mogue je da su biblijski pisci navodili zapise koji su bili napisani u stilu epa gdje su stvarne brojke automatski udeseterostruene. Iste podatke nisu mijenjali jer su tadanji itatelji, bez ikakvih potekoca, prepoznavali njihovu epsku narav. Ovo bi objasnilo visoke brojeve u I i II Ljetopisima i drugdje. 2. Je li moda rije elef, kojeg prevodimo kao tisua, zapravo aluf tj. profesionalni vojnik, ili vojna jedinica promjenjive veliine? Bi li se ista rije mogla prevesti, u drugom kontekstu, kao asnik ili plemenski voa? Ovo bi objasnilo veinu ostalih sluaja. Naalost na ovo pitanje ne moemo dati odgovor budui da se zapravo radi o jezinom problemu, a ne o nastojanju da se objasne prividne nedosljednosti u Svetom pismu. Ne treba naglaavati da ovo pitanje, ni u kojem smislu, ne preispituje nepogreivost Biblije, ve samo pokazuje nae neznanje u vezi s konvencijama koji su vladali u drevnom Izraelu u vezi s pisanjem vojske povijesti. 2. KONTEKSTUALNE POTEKOE a. Selektivnost rodoslovlja. Izlazak 6,16-20, ini se, upuuje na to da su samo 3 generacije Izraelaca bile u Egiptu u razdoblju od 430 godina (1875.-1445. g.pr.Kr.). Meutim, 1 Ljetopisa 7,25 kae nam da je izmeu Jakova i Mojsija bilo 9 ili 10 generacija. Ako je jedna generacija 42 godine, to u potpunosti odgovara. To znai da je 50

Izlazak 6 selektivno rodoslovlje. To je takoer sluaj kod Davidove rodoslovlje na kraju knjige o Ruti budui da deset generacija obuhvate bar sedam stoljea od ok. 1700 do 970 prije Krista. Matej citira iz istog rodoslovlja. b. Rjeenje neslaganja brojeva. Izgleda da postoji statistiko neslaganje u broju popisanih Izraelaca spomenutih u Ezri 2 i Nehemiji 7. To se moe objasniti uzme li se u obzir da su u Ezrinom slubenom popisu navedeni samo oni dragovoljno prijavljeni za odlazak, dok su u Nehemijom popisu upisani oni koji su doista stigli u Palestinu (neki su umrli, neki odustali u posljednjem trenutku, a neki se pridruili drugima). Isti problem postoji kad usporeimo brojeve Davidovog popisa mua sposobnih za vojsku: 800.000 Izraelaca + 500.000 Judejaca (2 Sam 24,9) a 1.100.000 Izraelaca + 47.000 Judejaca( 1 Ljet 21,1 ). Treba uzeti u obzir da je 1.100.000 Izrealaca ukupni broj za cijeli narod, emu treba dodati i 200.000 od plemena levita i Benjamina (ukupno 1.300.000). S druge strane broj Judejaca (47.000) iskljuuje 30.000 iz plemena Benjamina. 3. PROBLEMI NASTALI NEDOVOLJNIM POZNAVANJEM BIBLIJSKE POZADINE. U rjeavanju ostalih takozvanih nedosljednosti, esto je korisno znati sljedee: a. Kraljevi su esto imali nekoliko imena. Ponekad je ime bilo dinastijsko, kao to je sluaj s Abi-Melekom u Filisteji ili Darijem u Perziji. Kraljevi Izraela i Jude esto su imali dva imena, Gideon/ Jerubaal, Salomon/ Jedidja, Abija/Abijam, Joahaz/ alum (kralj Jude), Jojakim/ Elijakim, Jojakin/ Jehonija, Sidkija/ Metanija. b. Problem poklapanja razdoblja vladavina. Kad se bavimo godinama kraljeva Jude, vano je uoiti da se u mnogim sluajevima poetak vladavine rauna od 51

datuma kada je sin postao suvladar s ocem, a ne od datuma oeve smrti (ini se da su iz tog razloga 1 i 2 Kr u proturjeju). c. Problem poetka vladavine. Ponekad se kao poetak kraljeve vladavine rauna godina kada je postao kraljem, a ponekad tono godina nakon dolaska na prijestolje. d. Problem rodovske terminologije. Sin esto znai potomak. e. Problem zemljopisne terminologije. Takoer je vano imati na umu da se mjesta mogu spominjati kao podruja ili odreena mjesta. Kade-Barnea nalazi se u Paranskoj pustinji, Sinaj je vrh planinskog lanca Horeb, planina Hor vrh je planinskog lanca ili podruja Mosera. 4. SMJERNICE ZA IZBJEGAVANJE POGREKE. Moe se vidjeti da se prividne nedosljednosti obino mogu razjasniti na sljedee naine: a) usporeujui rukopise i prijevode, b) usporeujui jedan redak s ostalim redcima, c) dobrim poznavanjem arheologije, zemljopisa i semitskih jezika. Veina nedosljednosti javlja se s brojevima (esto su samo tokica ili crtica razdvajali 10 od 20 ili 10 od 100). D. BIBLIJSKE POTEKOE U NOVOM ZAVJETU Kod razmatranja sinoptikih Evanelja, vano je zapamtiti sljedee: 1. PROBLEM REDOSLIJEDA. Ponekad je graa poredana kronolokim, a ponekad logikim redoslijedom. 2. PROBLEM PONAVLJANJA. Isus je vjerojatno u nekoliko prigoda istu stvar rekao drugim rijeima. 3. SELEKTIVNOST GRAE. Pisci su obino odabrali odreenu grau da bi iznijeli eljenu temu, ili da bi neto istaknuli. Moda spominju jednoga prosjaka od dvojice, ili 52

zapisuju razliite dijelove Isusova govora kao to bi to mogla uiniti dva razliita novinska lista. To naroito vrijedi za dogaaj uskrsnua. Biblijski pisci nisu zapisali sve to je Isus inio (vidi Iv 21,25). Evo nekih primjera: a) Matej spominje istjerivanje zlih duhova iz dvojice opsjednutih ljudi, a u Marku se spominje samo jedan. ini se da Marko eli istaknuti osobni susret. Moda je onaj kojeg spominje bio poznatiji i bolje zapamen. Marko saima i odabire na nain koji bi danas bio nedopustiv, ali koji je u ono vrijeme bio uobiajen. b) itamo da je Isus susreo Bartimeja na putu za Jerihon, dok se u drugom ulomku kae da su se sreli na izlasku iz Jerihona. Jedan autor oito misli na stari grad, a drugi na novi grad, te su obojica u pravu. Kod takvih primjera, korisno je poznavanje zemljopisa. Moramo, svakako, biti sigurni da su dva izvjetaja usporedna prije nego to stvorimo brzoplet zakljuak. Jedan pisac spominje hranjenje samo 5.000 ljudi, dok drugi spominje hranjenje 5.000 i 4.000 ljudi. Oito se radi o dva razliita dogaaja, jer su 5.000 ljudi vjerojatno bili idovi hodoasnici (sudei po rijei upotrijebljenoj za torbu ili koaru u koju su bili skupljeni ostaci), dok su 4.000 ljudi vjerojatno bili pogani, koji su se posluili mnogo veim koarama, onima namijenjenima berbi groa. 4. PROBLEM KRONOLOKOG POKLAPANJA. Jasno je da sinoptici i Ivan upotrebljavaju dva razliite kronoloke sisteme. Primjerice Marko koristi rimski sistem (koji uraunava dan od jutra do jutra), dok Ivan koristi hebrejski sistem (od veera do veera). Kad Ivan pie 6 sata, to bi znailo ili 06.00 ili 18.00 sata. Ovo bi objasnilo prividnu kronoloku nesuglasnost izmeu Markovog i Ivanovog izvjetaja pashalne veere. Ovo bi znailo da je, u Ivanovom evanelju, samarijanka dola do zdenca u 18.00 sata, sin kraljevogo inovnika bio izlijeen u 19.00 53

sata, a Isus bio izveden do raspea malo nakon 06.00 sata. E. NOVOZAVJETNA POZIVANJA NA STARI ZAVJET I u Novom zavjetu ima navodnih nedosljednosti kad pisci, ili oni koji govore, spominju starozavjetne dogaaje. 1. PROBLEM DRUGIH IMENA. U Mateju 1,9 Ozija se spominje kao Joatamov otac. Ozijino drugo ime bilo je Azarja. 2. PROBLEM KOMBINIRANIH CITATA. Je li Matej 2,6 iskrivljenje Miheja 5,2? Ne, nije! To su dva citata u jednom (Mih 5,2 + 2 Sam 5,2). Upuivanje na poznatijeg od dvojice proroka bilo je uobiajeno. Postoje i drugi primjeri takvih kombiniranih citata (Mt 27,9-10 je spoj Zah 11,12-13 + Jr 19,2,11 + 32,6-9 i Mk 1,2-3 u sebi spaja Iz 40,3 + Mal 3,1). 3. PROBLEM RODOVSKOG NAZIVLJA. Matej 23,34-35 podrazumijeva da je Zaharija, sin Barahijin, posljednji muenik starozavjetnog razdoblja. On je bio sin Barahijin, ali i unuk Jojadin (2 Ljet 24,20-22). Izraz sin ne znai uvijek pravi neposredni sin. Jojada je spomenut kao otac (ustvari djed) zbog toga to je bio poznat i dostojan potovanja. 4. PROBLEM PREDNOSTI: a) U Marku 2,26 kae se da je David jeo postavljene kruhove u vrijeme velikoga sveenika Abijatara. To vjerojatno znai da je Abijatar bio poasni veliki sveenik u to vrijeme. Pored toga, u vrijeme Davidove vladavine postao je mnogo poznatiji od Ahimeleka. b) U Djelima 7,4 Stjepan kae da Abraham nije ostavio Haran do smrti svoga oca Teraha, ali prema Postanku 11,32 Terah je umro u svojoj 205.-toj godini. Prema zapisu u Postanku 11,26, Abraham nije roen do Terahove 70. godine, to je u proturjeju s Postankom 12,4, gdje se 54

kae da je Abraham imao 75 godina kad je preselio u Kanaan. Meutim, Postanak 11,26 govori o roenju prvoga sina, a zatim nabraja sinove po vanosti. Haran je, ustvari, bio najstariji sin (budui da je prvi umro Post 11,28). 5. PROBLEM PODRAZUMIJEVANJA: a) U Djelima 7,14 kae se da je 75 ljudi otilo s Jakovom u Egipat, dok se u masoretskom tekstu spominje 70 ljudi. Drugom broju dodano je 7 unuadi, a oduzeti su Jakov i njegova ena. b) Djela 7,15-16: Je li Jakov bio pokopan u Hebronu ili u ekemu? U Hebronu (Post 50,13). Djela 7,16 je, ustvari, kombiniranje dva izvjetaja: 1. Jakov je bio pokopan u Hebronu (Post 49,24) 2. Josip (jedan iz patrijarha) je bio pokopan u ekemu (J 24,32). c) U Djelima 7,16 Stjepan kae da je Jakovljev dio zemlje kupio Abraham. To je jo primjer kombiniranja dva izvjetaja: 1. Abraham je kupio pilju u Hebronu od hetita (Post 23,16) gdje je bio poslije pokopan Jakov. 2. Jakov je kupio zemljite u ekemu, koje je dao Josipu (J 24,32), gdje je bio pokopan Josip. Znaajno je, da ni u ovom niti u drugom sluaju idovske voe nisu doveli u pitanje Stjepanove rijei. 6. PROBLEM PONAVLJANJA OBEANJA. U Galaanima 3,17 Pavao kae da je Mojsije primio Zakon samo 430 godina nakon obeanja danih Abrahamu. ini se da je rjeenje u tome to su ta obeanja ponovljena Izaku i Jakovu. Pavao spominje razdoblje od kraja Postanka do Izlaska, ili od 1876. do 1446. g.pr.Kr. 7. PROBLEM REENINOG ZNAKOVLJA (INTERPUNKCIJE). Hebrejima 11,21 spominje Jakova (Izraela) kako se oslonio na vrh svoga tapa, dok 55

Knjiga Postanka 47,31 govori o tome da se naslonio na krevet. ini se da je u masoretskom tekstu dolo do pogreke u samoglasniku i da rije u izvorniku glasi vrh svoga tapa. LXX takoer ima rije tap. Radi se o razlici izmeu matte (tap) i mitta (krevet). F. RJEENJA PROBLEMA TEKSTA I RUKOPISA 1) PROBLEMI TEKSTA koji prijevod ima ispravna tumaenja masoretski tekst ili Septuaginta? a) Kada masoretski tekst i druga svjedoanstva daju isto tumaenje, treba ga prihvatiti. b) Na mjestima gdje postoji odstupanje, a oba se tumaenja ine prihvatljivim, masoretski tekst ima prednost. c) Na mjestima gdje masoretski tekst nema smisla, treba razmotriti ostale prijevode, poglavito ako se moe otkriti uzrok pogreke. d) Tamo gdje ni masoretski tekst niti drugi rukopisi ne daju zadovoljavajue tumaenje, moe se pribjei ispravku. e) Treba uzeti u obzir i prepisivaa: radi uobiajene vrste greaka? 2. PROBLEMI RUKOPISA koji rukopis ima najbolje tumaenje? a) Starije tumaenje ima prednost pred novijim. b) Tee tumaenje ima prednost. c) Krae tumaenje ima prednost. d) Tumaenje koje najbolje objanjava sve razlike. e) Tumaenje koje ima najveu zemljopisnu potporu. f) Tumaenje koje se u najveoj mjeri podudara sa surjejem i autorstvom. g) Tumaenje koje ne odraava bilo kakvu doktrinarnu pristranost prepisivaa. 56

G. PRIGOVORI DOKTRINI NEPOGREIVOSTI PISMA a. Evangelisti polaze od a prioria. Predpostavljaju da je Pismo nepogreivo i tada pokuaju nai razloge da bi to poduprijeli. Bolje je koristiti se s induktivnim pristupom. Ustvari, evaneoski pristup je pristup navoda: kako bi sastavili model koji bi odgovarao injenicama i onda to provjerio. tovie, vjerovanje u nepogreivost sigurno je provjereno u Svetom pismu. Drimo li se nepogreivosti, jednostavno slijedimo primjer Isusa. b. Nepogreivost pokriva samo izvorne rukopise. Ali mi ih ionako ne posjedujemo, tako da ta doktrina otpada. Izvorni tekst moe se ponovno izraditi usporedbom razliitih rukopisa i drevnih prijevoda. c. Apostoli citiraju Septuagintu koja sadrava greke zbog prijevoda s izvornog hebrejskog. To ne podrazumijeva da su apostoli odobravali potpuni prijevod. Oni su bili zadovoljni s onim to su citirali kao toan prijevod i time to su ti navodi donijeli shvaanje svojstveno tekstu kojeg su naglaavali. Ponekada starozavjetni navodi u NZ nisu isti. esto se radilo o slobodnom spajanju ili razvijanju teksta koritenjem egzegetske fraze (pod utjecajem Duha Svetoga). Taj kasniji postupak nazvan je midra peer. d. Znanost je dokazala da postoje greke i proturjenosti u tekstu. Postoje razliiti ogranci znanosti. Ovakva izjava esto je temeljena na znanstvenoj teoriji (biologiji i fizici) koja je kasnije zamijenjena. Preostale tekoe proizlaze iz naega nesavrenog znanja biblijskih jezika, obiaja biblijskih autora, i pozadine. V. KANONINOST Uvod 57

Rije kanon izvedena je od grke rijei kanon to je znailo motka. Iz tog se izraza razvilo znaenje: motka za mjerenje. Kada se ta rije upotrebljavala vezana na Pismo, imala je dva religijska znaenja: 1) standard kojim se provjeravalo je li neto nadahnuto ili nije, 2) skupina knjiga koje su prole tu provjeru ili pregled. Dakle, kanon znai skupina knjiga koje su mjerodavne za vjeru i ponaanje i koji moe se itati u javnosti (tj. u hramu ili u sinagogi). U starozavjetnom vremenu, kanon je uvijek povezan sa Savezom. To je tekst koji odreuje uvjete Saveza i koji je obavezan za narod. A. STAROZAVJETNI KANON 1. SASTAV I RASPORED a. ZAKON (Tora) Postanak (breshit) Izlazak (mot) Levitski zakonik (vajjikra) Brojevi (bamidbar) Ponovljeni zakon (dvarim) b. PROROCI (Nviim) i) Rani proroci: (nviim-ha-rionim) Joua (Jhoua) Suci ( oftim) 1 i 2 o Samuelu (muel-alef/bet) 1 i 2 o Kraljevima (mlahim-alef/bet) ii) Kasniji proroci: (nviim-ha-aharim) Izaija (jaajahu) Jeremija (jirmjahu) 58

Ezekiel (jhezkel) 12 manjih proroka: (hoea, joel, amos, ovadja, jona, miha, nahum, havakuk, cfanja, hagaj, zharja, malahi) c. SPISI (ktuvim) Psalmi (thilim) Izreke (mile) Job (ijov) Svitci (Megilot): i) Pjesma nad pjesmama (ir-ha-irim) ii) Ruta (rut) iii) Tualjke (ejha) iv) Propovjednik (kohelet) v) Estera (ester) Daniel (danijel) Ezra-Nehemija (ezra/nehemja) 1 i 2 Ljetopisa (Dnevnika) (divre-ha-jamim alef/bet) 2. PROVJERE KANONINOSTI. U osnovi su postojale tri provjere: a. Autorstvo. Autor je morao biti ovjek priznata prorokoga dara, potvren ispunjenjem proroanstva vezanih na budunost. Prema idovskoj tradiciji (Baba Batra 14b), Mojsije je bio autor Petoknjija (i Joba). Joua je bio autor knjige Joue i posljednjih deset redaka Ponovljenog zakona. Samuel je bio autor sljedeih knjiga: Suci, 1 + 2 o Samuelu i Ruta. Jeremija je bio autor sljedeih knjiga: 1 + 2 o Kraljevima, Jeremija i Tualjke. David je bio autor Psalama. Salomon je bio autor sljedeih knjiga: Izreke, Pjesma nad pjesama, Propovjednik. 59

Ezra je bio autor sljedeih knjiga: Ezra, Nehemija i 1 + 2 Ljetopisa. Autor knjige Estere je bio Mordokaj, ovjek s prorokim darom. U nekim sluajevima (npr. 2 Samuelova, Psalmi), izraz autor moda znai da je pievo ime povezano s tim dijelovima grae, jer je po idovskom obiaju ime najvanijeg pisca bilo povezano s cijelim odjeljkom. To je svakako posredan dokaz za kanoninost drugih knjiga u odjeljku koje on sam nije bio napisao. Moda e rei u svome srcu: Kako emo raspoznati rije koju Jahve nije izrekao? Kad prorok govori u ime Jahve, pa to ne bude i rije se ne ispuni, onda je to rije koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati. (Pnz 18,21-22). b. Sadraj. Njegova uenja su se morala slagati s ve postojeim Pismom (posebno s Torom koja je bila temelj Izraelove vjere). Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili ovjek sa snovienjima, pa ti iznese kakvo znamenje ili udo i to se znamenuje ili udo o kojem ti je govorio ispuni, i onda ti on rekne: Poimo sad za drugim bogovima, kojih dosad ne poznaje, i njima iskazujmo tovanje, nemoj sluati rijei toga proroka ni sne toga sanjaa (Pnz 13,1-4) Reknu li vam: Duhove pitajte i vrae koji apu i mrmljaju Dakako, narod mora pitati svoje bogove i za ive u mrtvih se raspitivati! Uza Zakon (Tora)! Uza svjedoanstvo! Tko ne rekne tako, zoru nee doekati (Iz 8,19-20). Primjer: Nema naznaka u Apokrifnim knjigama koja potvruju boansko podrijetloJudita i Tobija sadre povijesne, kronoloke i zemljopisne pogreke. Knjige 60

opravdavaju lanost i prijevaru i ine spasenje ovisnim o zaslugamaSirahova i knjiga Mudrosti ucjepljuju moralnost koja se temelji na probitanosti. Mudrost pouava stvaranje svijeta iz ve postojee tvari (11,17). Sirahova knjiga pouava da davanje milostinje stvara pomirenje za grijehe (3,30). U Baruhu je reeno da Bog uje molitve umrlih (3,4). U 1 Makabejaca takoer postoje povijesne i zemljopisne greke. c. Samopotvrda. Moe se odrediti prema nainu upotrebljavanja tekstova, poglavito u slubama u Hramu i kasnije u slubama u sinagogama. Odreene su se knjige itale (ili pjevale) za odreenih svetkovina ili u spomen odreenih dogaaja. To su bile knjige u koje idovski voe nikad nisu sumnjali. Tora je Mojsijevo djelo i bavi se podrijetlom izraelskog naroda. Rani su proroci djelo Joue, Samuela i Jeremije. Kasniji su proroci priznati mjerodavnima, naroito nakon to su se njihova proroanstva o progonstvima Izraela i Jude ostvarila. Dokazali su se kanoninima zbog uporabe u liturgiji. Izraelskim se kraljevima priznalo posjedovanje prorokog dara, osobito Davidu i kasnije Salomonu. Psalmi su se koristili u hramskom bogotovlju. Veinu Izreka napisao je Salomon. David je bio prorok. Ezra je vjerojatno napisao knjigu Ezrinu i Nehemijinu, kao i 1 i 2 knjigu Ljetopisa. Podjela spisa poznatih kao Svitci, dokazala se kanonskom zbog naina uporabe: Pjesma nad pjesmama itala se u vrijeme Pashe (osim to ju je napisao Salomon), Ruta se itala za Pedesetnicu, Tualjke za proslavu uspomena na pad Jeruzalema (osim to su bile djelo Jeremije), Propovjednik se itao u vrijeme blagdana Sjenica (pored toga to je bio djelo Salomona), Estera je itana za blagdan Purim.

61

3. RAZVOJ KANONA. ini se da su u prikupljanju grae koja se smatrala kanonskom, postojale dvije velike struje: a) u doba Salomona i Davida (razdoblje velikoga knjievnog stvaralatva), b) doba Ezre, tadanjeg poglavara Sinedrija. Ali ak i prije toga, Tora je oito bila prihvaena kao nadahnuta Boja Rije dana preko Mojsija, koritena kao savjetnik u pitanjima vjere i prakse. Treba uzeti u obzir da je Tora bila spis Saveza i, kao takva, od najvee vanosti za naciju. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmiljaj o njoj danju i nou, kako bi vjerno drao sve to je u njoj napisano: samo e tada biti sretan i uspjet e u pothvatima (Joua 1,8). Druga Kraljevima 23 takoer ima odreenu zbirku knjiga poznatu kao Knjiga Zakona koja je stvorila osnovu za vjersku obnovu u vrijeme Jozije, 621. g. pr.Kr. Kralj potom uzae u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, sveenicima i prorocima, i sa svim narodom, od najmanjega do najveega. I proita im sve rijei Knjige Saveza koja je naena u Domu Jahvinu. Kralj, stojei na svomu mjestu, obnovi pred Jahvom Savez (2 Kr 23,2-3) Sljedea vana etapa ostvarena je kada je 458. g.pr.Kr. Ezra doao u Jeruzalem i preuzeo brigu oko vjerskih poslova. Osnova njegove obnove bila je Tora. Tada se skupi sav narod kao jedan ovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoe knjievniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona to ga je Jahve dao Izraelu. I prvoga dana sedmoga mjeseca sveenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, ena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. Na trgu koji je pred Vodenim vratima poeo je itati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, enama i pred onima koji su bili zreli. 62

Sav je narod pozorno sluao knjigu Zakona (Neh 8,1-3). Kad su se nekoliko godina kasnije Samarijanci odvojili od zajednice i otili, jedina knjiga koju su ponijeli sa sobom bila je Tora. Prema Ireneju i kasnije Eliji Levitskom (1538.), Ezra je sabrao Pisma i podijelio ih u tri dijela: Zakon, Proroke i Spise. Oko godine 200. prije Krista, apokrifna knjiga Sirahova spominje Zakon, Proroke i Ostale knjige. ini se da je kanon zavren s 1 i 2 knjigom Ljetopisa, koje je napisao Ezra i koje zaokruuju Stari zavjet, iekujui Novi zavjet. Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih (Knjiga Sirahova 1,1). Septuaginta (grki prijevod hebrejske Biblije) potjee iz 3. st. prije Krista i sadri sve knjige starozavjetnog kanona. Filon Aleksandrijski, roen oko 20. godine prije Krista, navodio je iz gotovo svih starozavjetnih knjiga, meutim, nikad iz apokrifnih. Ima dokaza o postojanju kanona u 1 i 2 Makabejcima. Postoje aluzije na Daniela i Psalme, knjige koje se spominje kao kanonske. Knjiga spominje Nehemiju i Judu Makabejca kao skupljae svetih knjiga. Novi zavjet sadrava navode gotovo iz svih knjiga starozavjetnog kanona, ali ne i iz apokrifa. Novozavjetni pisci, upotrebljavajui izraze kao to su: Sveto Pismo, Zakon Mojsijev, Proroci, Psalmi, oito su mislili na odreene zbirke knjiga koje su sainjavale dijelove starozavjetnog kanona (Lk 24,27-44; 2 Tim 3,15). I poe od Mojsija te, slijedei sve proroke, protumai (Isus) im to se na njega odnosilo u svim Pismima (Lk 24,27). Ulomci svih knjiga starozavjetnog kanona, osim Estere, naeni su u Kumranskim spiljama. idovski povjesniar Josip, mlai Pavlov suvremenik, govori o kanonu sastavljenog od 22 knjige, koje pokrivaju razdoblje od 63

Mojsija do Artakserksa i koje su svete (ako ih ovjek dodirne, dovode ga u stanje obredne istoe). Od tih 22 knjige, 5 spada u Zakon, 8 u Proroke i 11 u Spise. Pored toga, Ruta + Suci, i Jeremija + Tualjke, bile su smatrane jednom knjigom. On stoga podrazumijeva da je kanon zakljuen u doba Artakserksa (to jest u vrijeme Ezre). Izvjetava da idovi nemaju bezbroj nepovezanih, proturjenih knjiga, ve da imaju samo 22 knjige, koje obuhvaaju zapise iz svih vremena i koje se s pravom smatraju boanskima. Oko 90. godine nakon Krista, odran je koncil u Jamniji. Jamnija je postala veliko rabinsko sredite nakon razorenja Jeruzalema. Raspravljalo se o kanonu Staroga zavjeta, jer su neki idovi sumnjali u kanoninost dviju knjiga: Propovjednika i Pjesme nad pjesmama. Tu je sumnju, po svemu sudei, koncil odbacio i prevladalo je miljenje veine. Osim toga, ini se da su neki idovi pokuali preporuiti ukljuivanje varijante Evanelja po Mateju, ali taj pokuaj nije bio priznat. Drugim rijeima, Jamnijski koncil nije utemeljio idovski starozavjetni kanon samo je potvrdio odluke koje su bile donesene u Ezrino vrijeme. 4. APOKRIFI. Vano je primijetiti da se ovaj izraz odnosi na SZ. Rije znai sakrivene knjige, jer nisu bile namijenjene javnom itanju u sinagogi. Nisu se smjele itati javno jer nisu bile dio idovskoga starozavjetnog kanona. Mogle su se, meutim, upotrebljavati za osobno prouavanje i izgradnju. Nema nikakva dokaza da su bile ukljuene u starozavjetni kanon, jer oito nikad nisu zadovoljile provjere traene kod kanonskih knjiga. Naziv apokrifne knjige obuhvaa: a) odreene dodatke kanonskim knjigama koji se pojavljuju u Septuaginti (Esteri, Danielu, Jeremiji i Knjizi Ljetopisa). 64

b) samostalne knjige koje su do nas dole u grkom prijevodu. Ima ih devet: Ezdra 1 i 2, Tobija, Judita, Baruh, Knjiga Sirahova, Knjiga Mudrosti, Makabejcima 1 i 2. Oito je bilo pokuaja da ih se uvrsti, ili barem neke od njih, u kanon za vrijeme jamnijskog koncila 90. godine nakon Krista, ali ta je ideja otro odbaena. Unato tome, te su knjige rimokatolika i (u stanovitoj mjeri) pravoslavna crkva prihvatile kao kanonske. Ovaj stav se utvrdio na Tridentskom koncilu 1546.g., odnosno na Jeruzalemskom sinodu 1672. g., na kojem su pravoslavci prihvatili 4 apokrifne knjige: Judita, Tobija, knjiga Mudrosti i knjiga Sirahova. To nema nikakve veze sa idovskim stavom u odnosu na starozavjetni kanon, koji je uvijek bio potpuno dosljedan, ve prije odraava ope zastranjenje spomenutih kranskih crkava u razdoblju nakon apostola. Ideja da je Jamnijski koncil iz idovskog kanona iskljuio apokrifne knjige zato da ljuti kranina, potpuno je neprihvatljiva. To su zastranjenje ispravili reformatori koji su se vratili idovskom shvaanju rane crkve (koliko moemo suditi po njihovim zapisima). Ali odakle rimokatolikoj i (u stanovitoj mjeri) pravoslavnoj crkvi ideja da apokrife prihvate kao knjige starozavjetnog kanona? Raskid sa idovstvom i svime to je idovsko potkraj prvog stoljea, doveo je do nepoznavanja semitskih jezika i zaboravljanja popisa. Raspored knjiga bio je preureen prema naelima koja su se razlikovala od izvornih idovskih naela, pa se javila opa sumnja o tonost kanona Staroga zavjeta. Dodatni initelj bila je rairenost Septuaginte u ranoj Crkvi. Budui da su neki pisci Novoga zavjeta citirali Septuagintu, neki tvrde da su i druge knjige iz te zbirke takoer bile prihvaene kao kanonske. Meutim, to nije tako. Naime, nikad nije pronaena nijedna idovska varijanta Septuaginte s apokrifima. Svako (kransko) 65

izdanje Septuaginte ima razliitu zbirku apokrifnih knjiga. Kad su idovi iz Aleksandrije prihvatili Akvilinu grku varijantu (kao nadomjestak za Septuagintu), iskljuili su sve apokrifne knjige. Isto tako, kae se da su crkveni oci citirali apokrifne knjige, i prema tome, smatrali ih kanonskima. Tome se suprotstavlja injenica da su to inili samo neki crkveni oci. Jeronim, koji je ivio u Palestini, otro je odbio mogunost pripadanja apokrifnih knjiga kanonu. Augustin je bio nedosljedan u svom stavu prema apokrifima, to je dalo povoda kasnijim pogrenim shvaanjima, jer je srednjovjekovna crkva Augustina prihvatila gotovo kao apostola. Atanazije, koji je u doktrinarnim raspravama imao vaniju ulogu od Augustina, odluno je odbio pripajanje apokrifa kanonu. Danas i rimokatolika i pravoslavna crkva tvrde da se apokrifi pojavljuju u veini starih prijevoda (u prijevodima osim masoretskoga teksta). Meutim, kao protuinjenica mora se iznijeti da ih ni aramejski Targumi, niti sirijska Peita ne sadre i ne citiraju. Jeronim, koji je preveo Bibliju na latinski, tvrdio je da je jedino hebrejskopalestinski kanon mjerodavan za pitanja vjere i doktrine. Ustvari, jedini prijevod koji ukljuuje apokrifne knjige je grka Septuaginta i prijevodi temeljeni na njoj. ak i u sluaju Septuaginte, neke su apokrifne knjige bile prihvaene od tih dviju crkava, a neke nisu. Pored toga, nipoto nije tono da su idovi iz Aleksandrije (gdje je Septuaginta bila napravljena), priznali knjige koje su preveli kao kanonske. One su se samo, da tako kaemo, nale unutar istih korica. Istaknuti idov iz Aleksandrije, po imenu Filon (20. pr. Kr. 50. po. Kr), kojem je materinji jezik bio grki, nikada ne citira iz apokrifnih knjiga. Mogue je, naravno, da su neki idovi tog podruja prihvatili vei kanon, a neki nisu, ali za to nema dokaza. Najvjerojatnije je da su idovski prevoditelji Septuaginte 66

pod istim koricama izdali i kanonske knjige i one koje su smatrali vrijednima za izgraivanje, ali ne mjerodavnima za vjeru ili nepogreivima. Razvoj prihvaanja apokrifa kao drugog kanona. Trei koncil u Kartagi, izjednaio je SZ s apokrifima. Sljedei kartaki koncil zatraio je od Bonifacija iz Rima da potpisom ozakoni ove odluke. Papa Gelazije izdao je listu koja je ukljuivala starozavjetne apokrife, no jo je uvijek postojala podjela izmeu Jeronimovog i Augustinovog kanona. Papa Eugenije IV. na koncilu u Firenci, sve knjige u Latinskoj Bibliji proglaava nadahnutima. Luther je smjestio apokrife izmeu SZ i NZ. KJV je bila prva varijanta koja je izostavila sve apokrife. Prvi Vatikanski koncil potvrdio je odluku Tridentskog koncila i tako kanonizirao tradiciju. Britansko Biblijsko drutvo je izostavila apokrife u svom misijskom izdanju Biblije iz 1825., tvrdei da pogani trebaju itati samo nadahnuto Pismo. U prihvaanju ili odbijanju apokrifa, odluujue mora biti sljedee: a) Palestinski kanon je odraavao miljenje sredinjice idovske ortodoksije. idovi iz Palestine nikada nisu u svoj kanon ukljuili apokrifne knjige. b) Osobno Isusovo miljenje, koji ne samo da je prihvatio granice palestinskog kanona, ve je odbio citirati iz apokrifa. Isus spominje dva muenika, Abela iz Postanka 4,8 i Zahariju iz 2 Knjige Ljetopisa 24,20-22. Dakle, osvrt na muenike, od prvoga do posljednjeg, osniva se na kronolokom rasporedu palestinskog kanona. Isus daje opsean pregled povijesnog razdoblja prekrivenog itavim starozavjetnim kanonom. c) Stav rane Crkve, sadran u novozavjetnim spisima, 67

gdje nema citata iz apokrifa. Za Isusa, palestinskog idova, mjerodavne su bile knjige palestinskog kanona (Mt 23,35, Lk 11,51). 5. PSEUDOEPIGRAFI. Ovaj se pojam odnosi na idovske spise koji se ne nalaze ni u kanonu niti u apokrifima. Kao takvi, nevani su za razmatranje kanona. Veinom su pisani pod pseudonimima. Korisni su utoliko to su rasvijetlili meuzavjetno razdoblje. Podijeljeni su u dvije skupine: a. Palestinska skupina ukljuuje sljedee naslove: Salomonovi psalmi, Jouini psalmi, Zavjet dvanaestorice patrijarha, Knjiga jubileja, Jobov zavjet, Izaijino muenitvo, knjiga Enohova, Otkrivenje tjedana, 2 Knjiga Enohova, Uzasae Mojsijevo, Ezrino otkrivenje, Baruhovo otkrivenje. b. idovsko-helenistika skupina ukljuuje: Aristejevo pismo, Sibilska proroanstva, 3. knjige o Makabejcima, 4. knjiga o Makabejcima. B. NOVOZAVJETNI KANON 1. SASTAV I RASPORED NOVOGA ZAVJETA Po uzoru na SZ, prvi dio NZ-a ima Petoknjije kao temelj (Evanelje + Djela Apostolska), koja brojem knjiga, dakle 5, odgovara broju knjiga Tore. Djela apostolska mogu se zvati Evanelje Svetoga Duha, koji nastavlja Kristovo djelo. Ova knjiga opisuje napredovanje Evanelja od Galileje do Jeruzalema, a zatim od Jeruzalema do Rima, dokazujui da je Evanelje propovijedano po cijelome svijetu. Tako kranska Tora zauzima sredinje mjesto meu 22 knjige SZ-a (po idovskoj podjeli), a nastavak 22 novozavjetne knjige ine 4 Evanelja i Djela apostolska. Ovo ini sveukupno 49 svetih knjiga (7 x 7). Poslanice se dijele na 7 opih idovskih poslanica (Jakov, 1+2 Petrova, 1,2,3 Ivanova i Juda), te 14 po68

slanica apostola Pavla, misionara neidova. Novozavjetni kanon ima takoer jednu apokaliptinu knjigu koja odgovara Danielu, a to je knjiga Otkrivenja. 4 EVANELJA + DJELA APOSTOLSKA (PETOKNJIGA): po Mateju, po Marku (Petru), po Luki (Pavlu), po Ivanu i Djela apostolska (po Luki drugi dio) 7 OPIH POSLANICA Jakovljeva, Prva Petrova, Druga Petrova, Prva Ivanova, Druga Ivanova, Trea Ivanova, Judina poslanica 14 PAVLOVIH POSLANICA Rimljanima, Prva Korinanima, Druga Korinanima, Galaanima, Efeanima, Filipljanima, Koloanima, Prva Solunjanima, Druga Solunjanima, Prva Timoteju, Druga Timoteju, Titu, Filemonu, Hebrejima. 1 APOKALIPSA - Otkrivenje 2. USPOSTAVLJENJE KANONA: Kanon Novoga zavjeta postavili su vjerojatno apostoli: apostol Ivan (i njegovi pomagai), zavrno su ga dotjerali, naslijedivi pisma nakon Petrove smrti u Rimu. U tom smislu, taj je kanon Ezra novoga doba. To se moe vidjeti iz izvornoga poretka knjiga koji je tipino idovski. Od autora, dvojica su bili Isusova braa (prema tome Davidovog roda): Jakov i Juda, Ivan je bio iz aronovskog sveenstva, a Petar iz imunovog plemena. Pavao je bio jedini iz Benjaminovog plemena najnevaniji. Pavao je, donekle, posrednik izmeu Izraela i neznaboaca. Zato ne iznenauje to je jedna od glavnih Pavlovih tema: pomirenje idova i neznaboaca u okviru Crkve. Ivanova apokalipsa, bitno najistaknutija, dolazi posljednja. Ustvari, nakon Petrove i Pavlove smrti, sredite kranstva premjestio se u Efez, gdje je ivio i pouavao 69

posljednji apostol. To znai da je kanon vjerojatno zavren negdje krajem prvoga stoljea kad je idovska crkva nestala sa scene. 3. PRIZNAVANJE KANONA: Veina novozavjetnih knjiga bila je citirana od postapostolskih otaca kao autoritativna i kanonska. Prvi popis novozavjetnih knjiga pojavio se u drugoj polovini drugoga stoljea. Ovo je bila posljedica nunog razjanjenja granica kanona, uzevi u obzir izazove Marciona (koji ga je elio skratiti), te Montana i gnostika (koji su ga eljeli proiriti). U sljedea dva stoljea, rasprava je bila usredotoena na neke sporne knjige. Naime, za neke stranke u crkvi, postojala je dvojba, jesu li autori tih knjiga apostoli, ili ne (Hebrejima, 2 Petrova i Otkrivenje). Nije bilo postignuto potpuno suglasje: veina crkava je vjerovala da su sve knjige bile kanonike, dok su neke u to sumnjale. Ova rasprava nije doprinjela uspostavi novozavjetnog kanona (kao to nije ni jamnijski koncil uspostavio starozavjetni kanon). To su vjerojatno odluili apostoli (a posebno apostol Ivan u Efezu). U oba sluaja, rasprava je bila nepotrebna, ak i tetna. Pogledajmo razvoj ovih rasprava. a. Muratorijev kanon, 170. g. poslije Krista. Obuhvaao je popis knjiga, u Rimu prihvaenih kao kanonske. Problem je u tome to je spis nepotpun i oteen na poetku i na kraju. Ne spominje se, na primjer, Jakovljeva poslanica, Poslanica Hebrejima, 1 i 2 Petrova, te jedna od Ivanovih poslanica. Sve su druge novozavjetne knjige, bilo neposredno ili posredno, spomenute. Meutim ukljuena je jo jedna knjiga, i to Petrovo otkrivenje, iako je izravno spomenuto da neki krani nisu eljeli njeno itanje u Crkvi. b. Origen prva polovica treeg stoljea bio je krajnje 70

zainteresiran za sva intelektualna pitanja, naroito za razliite tekstove i prijevode. On ima mnogo toga rei o problemu kanona. Kae da su neke knjige jo uvijek upitne (Poslanica Hebrejima, Jakovljeva poslanica, Judina poslanica, 2 Petrova te 2 i 3 Ivanova), iako, prema njegovim rijeima, on osobno nema sumnji vezanih na prve tri knjige. c. Euzebije 316. g. poslije Krista posebno je govorio o knjigama koje je spominjao Origen i potvrdio da u njegovo vrijeme nije bilo sumnji o Poslanici Hebrejima, te da je veina krana prihvatila i ostale knjige. d. Atanazije 367 g. poslije Krista spominje sveta i nadahnuta Pisma koja su potpuno dostatna za navijetanje istine. Njegov popis tono obuhvaa knjige koje imamo u naem novozavjetnom kanonu. e. Trei sabor u Kartagi 397. g. poslije Krista na kojem se raspravljalo o knjigama Novoga zavjeta. Zabiljeeno je da je postignuta potpuna suglasnost. Sudionici su naredili da se nikakve druge knjige osim onih priznatih kao kanonske, ne smiju slubeno itati u crkvama. Jeronimov prijevod (latinska Vulgata), koji se pojavio istovremeno kad su dva crkvena sabora odluivala o sadraju kanona, vaan je svjedok kanonu koji sadri isti broj knjiga kao i dananja Biblija. f. Reformatori. U reformaciji, svaka je crkvena praksa bila podreena paljivu ispitivanju i procjeni, pa je tako i pitanje kanona bilo razmotreno. Luther je bio sumnjiav prema Jakovljevoj i Judinoj poslanici, a Zwingli prema Poslanici Hebrejima. Luther je o Jakovljevoj poslanici napisao: ali moje je miljenje da je nije mogao napisati apostol. Stoga je ne mogu svrstati meu zakonite glavne knjige. O Judinoj je poslanici napisao: Nitko ne moe porei da je izvadak ili kopija druge poslanice svetog 71

Petra (tj. 2 Petrova)tu je poslanicu nepotrebno smjestiti meu glavne knjige koje su temelj vjere. Opasnost tih neosnovanih sumnji oita je; kao rezultat, luteranizam je razvio kritiniji pristup Bibliji, koji je doveo do navale viih kritika u devetnaestom stoljeu u Njemakoj. Tyndale je, meutim, Englesku potedio od skretanja u takvu kritiku jer nije imao takvih dvojbi. Protivno svom njemakom kolegi, Tyndale nije ukazivao da bi se neke novozavjetne knjige trebale vrednovati vie od ostalih. U svakom sluaju, nakon reformacije je prevladao umjereniji stav, i potpuno prihvaanje nadahnua i autoriteta svake knjige naega Novoga zavjeta, to nikada nije bilo dovedeno u pitanje. 4. PROVJERE KANONINOSTI: U ranoj Crkvi izgleda da su se primjenjivala tri testa. Ti se testovi nameu i iz prouavanja Novoga zavjeta; oni nisu proizvoljni, oni su nametnuti izvana. a. Apostolstvo. Je li autor knjige apostol? To je bio vanjski test. Je li knjigu napisao jedan od apostola, ili netko tijesno povezan s apostolskim krugom, tj. je li njegov rad priznat od apostola, te je li njihova doktrina bila za njega mjerodavna? Ako je tako, postojala je bliska veza s osobnim autoritetom Isusa, koji je te ljude (apostole), postavio zbog poduavanja Njegove Crkve. Po konzervativnoj procjeni autorstva, est knjiga, u najuem smislu, ne pripadaju apostolima: Evanelje po Marku, Evanelje po Luki, Djela apostolska, Poslanica Hebrejima (ako se ne prihvaa Pavlovo autorstvo), Jakovljeva poslanica i Judina poslanica (ako ih ne ubrajamo meu apostole). Rana Crkva nije imala nikakvih sumnji u vezi s prve tri knjige. U tim knjigama vidljivo je da se autori potpuno oslanjaju na apostolsku tradiciju (Lk 1,1-4; Heb 2,3-4; 72

Juda 17). Luka je napisao i Djela apostolska, po svoj prilici na istoj osnovi kao i Evanelje po Luki. Budui da su mnogi pokuali srediti pripovijedanje o dogaajima to su se dogodili meu nama, kako su nam ih predali oni koji su od poetka bili oevici i sluge Rijei (tj. apostoli), uini se i meni dobro, da ih napiem po redu (Luka 1,1-3) (spasenje). Ovo je Gospod poeo propovijedati, a utvrdili za nas oni koji su uli (tj. apostoli) (Heb 2,1-3) A vi se, ljubljeni, sjeajte proroanstava apostola naega Gospodina Isusa Krista (Jd 17). Snana i pouzdana predaja svjedoi da je Petar stajao iza Markova evanelja, posluivi mu kao izvor podataka (Papije, Euzebije Historia Ecclesiastica 3,39, Antimarcionitski Prolog, Ireneje Adv. Haer. 3,1,1). U Djelima apostolskim vidimo Jakovljevu tijesnu povezanost s apostolskom druinom. tovie, paljivo ispitivanje knjiga pokazuje njihov potpuno suglasje s apostolskom doktrinom, danom u knjigama koje su napisali osobno apostoli. Osim toga, rana je Crkva u odreivanju povijesnih dokaza o apostolskom autorstvu knjiga, bila u boljem poloaju od nas. b. Vjerodostojnost. Je li veina crkava uvijek priznala ove knjige kao kanonine? c. Sklad s ostalim kanonskim pismima: knjiga se morala usuglasiti s ostalim kanonskim pismima. Primjer: ak i ta pisanja, za koja se neko vrijeme smatralo da se moraju uvrstiti u kanon, sadre doktrinarna uenja suprotna ostatku Svetog pisma. Hermin Pastir, na primjer, pouava potrebitost za pokorom i mogunost oprotenja grijeha (tj. otpada) barem jedanput nakon krtenja ini se, da autor poistovjeuje Duha Svetog sa Sinom Bojim prije inkarnacije, i da dri da je Trojstvo poelo postojati tek nakon to 73

je Kristova ljudskost otila u nebo. 5. KNJIGE KOJE NISU UKLJUENE U NOVOZAVJETNI KANON: Mogu se svrstati u dvije grupe: a. One za koje se postavio zahtjev ukljuivanja u kanon, ali je odbijen. Salomonova Mudrost, Petrovo Otkrivenje, Hermin Pastir, Pavlova Djela, Barnabina Poslanica, Didahe, Evanelje po Hebrejima. Jedino su Hermin Pastir i Didahe bile dozvoljene za privatno itanje. b. Knjige koje su otpoetka smatrane potpuno heretikima i za koje se nikada nije postavljalo pitanje hoe li ui u kanon: gnostiki spisi, Tomino evanelje, Filipovo evanelje, Evanelje istine, Evanelje Egipana, Marijino evanelje. C. KONANOST KANONA 1. STARI ZAVJET IMA SVOJSTVO NEZAKLJUENOSTI: On u sebi sadri iskaz da je nepotpun, to pokazuje na nekoliko mjesta: u 89.-tom psalmu, na primjer, vidimo zbunjenost psalmiste koji ne vidi ispunjenje obeanja; ono je naeno samo u Novom zavjetu koji oznaava poetak ispunjenja. Takoer, ima mnogo pitanja postavljenih u Knjizi o Jobu na koja nije dan odgovor u Starom zavjetu; odgovor se nalazi u Kristovoj objavi u Novom zavjetu. 2. NOVI ZAVJET KAO ISPUNJENJE STAROGA ZAVJETA. To je tono jer je sve povezano s Mesijom i Njegovom slubom. Prva etapa je zavrena, ali druga tek oekuje ispunjenje jer Izrael nije Crkva. 3. KONANOST OBJAVE. Objava doivljava svoj 74

vrhunac u Mesiji; u prispodobi u 12. poglavlju Evanelja po Marku, Isus podsjea uenike na mnoge sluge koje je poslao Gospodar, a onda je konano poslao svoga Sina. Trei redak Judine poslanice govori o vjeri koja je jedanput zauvijek predana svetima. Ista rije, jedanput zauvijek (hapax) esto je upotrijebljena u Poslanici Hebrejima da bi oznaila Kristov rad. (vidi takoer Rim 6,10, Iv 16,13). Ako je to tono, ne moemo prihvatiti razliite teorije koje tvrde da je bilo jo koje otkrivenje. D. NEKANONSKA LITERATURA U PISMU 1. U STAROM ZAVJETU. U Starom se zavjetu spominje nekoliko nekanonskih knjiga (2 knjiga Ljetopisa 9,29; 12,15; 13,22; 28,26; 35,4), ali te se knjige zapravo ne citiraju. Vjerojatno su spomenute kao povijesne knjige kojima se mogu koristiti svi koji su zainteresirani za povijesne detalje. Puko spominjanje knjige ne podrazumijeva da je kanonska. Meutim, na drugom mjestu oiti su citati iz dviju poetskih knjiga: Knjige Jaerove i Knjige ratova Gospodnjih (Br 21,14, Jo 10,13, 2 Sam 1,18). Mogue je da su to bile nadahnute pjesme koje su prvo nale mjesto u obinim knjigama pjesama, i koje su kasnije uzete od strane pisaca kanona te tako postale Pismo. 2. U NOVOM ZAVJETU. Nema neposrednoga citiranja iz apokrifa, ali ima aluzija (Heb 11,36-8) koje podrazumijevaju da se linija vjere protezala i u meuzavjetno razdoblje, ak i kad to nije sluaj s objavom. Postoje citati i aluzije na Knjigu Enohovu (2 Pt 2,4, Jd 6,14), ali ta knjiga nije bila ak ni meu apokrifima. Postoji slian citat u Judi 14. Mogue je da Juda citira iz Knjige Enohove, ili da Enoh citira iz Knjige Judine (iako to sigurno nije sluaj). 75

Takoer je mogue da su se obojica, i Juda i Enoh, sluili istim usmenim izvorom temeljenim na onom to je govorio Enoh. Kako god bilo, mora se naglasiti da citat iz knjige ne ini ostatak knjige nadahnutom. Ima takoer aluzija i citata iz poganskih djela: jer kako su to rekli i neki vai pjesnici od njega potjeemo (citat od Fainomena /Aratusa iz Cilicije) (Dj 17,28) Vi govorite: jedimo i pijmo jer sutra umiremo! (citat iz Tais/Menandera). Nemojte se varati! (1 Kor 15,33). Ree jedan od njih (Epimenidi iz Knossosa), njihov vlastiti prorok Kreani su uvijek laljivi, zle ivine, besposleni trbusi (Tit 1,12) Mi smo se opredijelili za potpunu istinu Pisma, ali ne i za ideju da nijedna druga knjiga ne sadri istinu, ak istinu o Bogu. Stoga, nema razloga zato Sveti Duh ne bi upotrijebio druga djela, pa ak i poganska, da objasni duhovnu istinu. Pavao citiranjem poganskih autora pokazuje da su ak i pogani uhvatili traak istine koju on sada u svoj potpunosti navijeta u Evanelju. VI. TEKST STAROGA ZAVJETA A. HEBREJSKI TEKST STAROGA ZAVJETA Prema idovskoj tradiciji, Ezra nije samo uredio Stari zavjet i zakljuio kanon, nego je bio odgovoran i za ustanovljenje mjerodavnog teksta Staroga zavjeta. Danas se taj tekst naziva masoretski tekst, a prenosili su ga od Ezrinog vremena pisari koji su bili prepisivai i uvatelji teksta. Zvali su se Soferim (grupa prepisivaa kojima je osobno Ezra bio voditelj) od 5. do 3. stoljea prije Krista, pa Zugot (od 2. do 1. stoljea prije Krista), te Tanaim do 3. st. poslije Krista. Od 200. do 500. godine, isti su prepisivai izdali Talmud, koji je sadravao tradiciju starih i komentar biblijskog teksta. Tekst prenoen od 76

vremena prvih prepisivaa bio je bez samoglasnika. Samoglasnici su se prenosili jedino usmenom predajom. Stavljanje samoglasnika u tekst bio je rad masoreta (500.-900. g. poslije Krista), koji su to inili pomou sustava tokica i crtica napisanih iznad i ispod crte, a temeljili su se na usmenoj predaji (masora). Djelovali su u Tiberijadi i Babilonu. Meutim, toni samoglasnici nisu stavljeni u Boje ime JHVH, ve samoglasnici rijei donai. Kad je itatelj doao do Bojega imena, netono ga je stavljanje vokala upozorilo da mora rei donai, umjesto Jahve. Kad bi se rije pojavila u tekstu, imala je suglasnike JHVH i samoglasnike rijei donai (EOA), to je, tako proitano, za idove rezultiralo besmislenom rijeju Jehova, koja se, naravno, nikada nije izgovarala. Meutim, sve do Jamnijskog koncila (90. g. poslije Krista), koji je iskljuio sve ostale tekstove, prije svega radi obrane od Septuaginte, kojom su se sluili krani, masoretski tekst (MT) nije bio jedini tekst u uporabi. Postojala su jo dva hebrejska teksta: onaj na kojem se temeljila Septuaginta (LXX) i podloga Samarijanskom petoknjiju. Na mjestima gdje je masoretski tekst nejasan i gdje se ini besmislenim, obino nude rjeenje ostala dva teksta (kao i drevni prijevodi). Prema jednoj teoriji, posebne varijante teksta razvile su se u tri sredita idovskog uenja u vremenu meuzavjetnog razdoblja: palestinski, babilonski i egipatski. Pretpostavlja se da je Septuaginta svjedok egipatskom tipu teksta. Meutim, masoretski tekst je konano postao standardni tekst za judaizam, zbog toga to ga je podupirao sredinji rabinat u Jeruzalemu. Prije toga jasno je, da druga sredita judaizma, a naravno sektai kao kalueri iz Kumrana, nisu priznali autoritet Jeruzalema i zbog toga su koristili svoje vlastitete varijante hebrejskog teksta. Jamnijski koncil je vjerojatno sredio ovo pitanje jedanput za uvijek. 77

B. HEBREJSKI RUKOPISI STAROGA ZAVJETA 1. SVEENIKI BLAGOSLOV. Najstariji tekstualni dio Staroga zavjeta je sveeniki blagoslov u Brojevima 6,24-26. On datira iz kasnoga razdoblja Judejske monarhije, otprilike sredinom 7. st. prije Krista. S drugim rukotvorinama, bio je pronaen u peini koja gleda na dolinu Hinnom, nedaleko Jeruzalemskih zidina. 2. SAMUELOV SVITAK: Sljedei pronaen, bio je kumranski svitak Samuela (Samuelov rukopis), a potjee iz 3. st. prije Krista. On je najblii masoretskom tekstu. 3. IZAIJIN SVITAK: Kumranski svitak Izaije (Izaijin rukopis) potjee iz 100. do 150. god. prije Krista. Blizak je masoretskom. 4. PAPIRUS NASH potjee iz 2. stoljea prije Krista. Sadri Deset zapovijedi i idovsko vjerovanje (ma Jisrael uj, o Izraele). Nebitno se razlikuje od masoretskog teksta i blii je temeljnom tekstu Septuaginte. 5. GENIZA IZ KAIRA. Geniza je bila prostorija uz sinagogu, namijenjena pohrani starih svitaka Pisma, budui ovjeku nije bilo dozvoljeno unititi ih. Meu naenim svicima, nalaze se i neki dijelovi starozavjetnog teksta koji potjee iz petog stoljea poslije Krista. 6. KAIRSKI KODEKS (proroki tekstovi) potjee s kraja devetoga stoljea. Aleppo kodeks, sad se nalazi u Jeruzalemu. Lenjingradski kodeks (potjee iz 1008.), najpotpuniji je i upotrebljavao se kao temelj za veinu hebrejskih tekstova Staroga zavjeta. Ti su kodeksi pripadali porodici Ben Aera. 7. REUCHLINIANUSOV KODEKS, sada pohranjen u Karlsruheu, nalazi se meu nekoliko svitaka koji pripadaju porodici Ben Naftali. 8. SAMARIJANSKO PETOKNJIJE: Najstariji prijepis 78

samarijanskog petoknjija potjee tek iz trinaestog stoljea poslije Krista. C. PRIJEVODI HEBREJSKOG TEKSTA STAROGA ZAVJETA 1. GRKI PRIJEVODI a. Septuaginta, prevedena 250.-150. g. prije Krista b. Akvilin prijevod, 130.-140. g. poslije Krista c. Simah, 170. g. poslije Krista d. Teodotionov prijevod, 200. g. poslije Krista e. Heksapla, 240.-245. g. poslije Krista. Pripremio ga je Origen za polemiku koja se u ono doba vodila meu idovima. 2. ARAMEJSKI PRIJEVODI zovu se Targumi (prijevodi) i bili su parafraze obrednog itanja u sinagogi kako bi sluatelji, koji su govorili aramejskim, mogli razumjeti. 3. STAROSIRIJSKI PRIJEVODI: Peita (jednostavan) bio je prvi prijevod, a ne parafraza (otud i ime). Vjerojatno je preveden kako bi idovski obraenici u Adiabeni, u prvom stoljeu poslije Krista, mogli itati hebrejsko Pismo. 4. LATINSKI PRIJEVODI: a) Prvi je bio utemeljen na Septuaginti. b) Vulgata je bila temeljena na izvornome hebrejskom tekstu koji je Jeronim dovrio izmeu 390. i 405. godine. Od sedmog stoljea poslije Krista nadalje, prihvaena je kao slubeni latinski prijevod i nazvana Vulgata (ono to je posvuda razdijeljeno). D. JEZIK STAROGA ZAVJETA Stari je zavjet napisan na hebrejskom i aramejskom jeziku. Upotreba aramejskog je ograniena na Ezru 4,6-8 i 7,12-26, Daniela 2,4b-7,28. Jedan redak na aramejskom postoji i u Jeremiji 10,11, a dvije rijei nalaze se u knjizi Postanka 31,47. 79

Hebrejski pripada porodici semitskih jezika koja je podijeljena u tri grupe: 1) SJEVERNI SEMITSKI: akadski (= asiro-babilonski) = sjeveroistoni semitski: asirski, babilonski, kaldejski. Sjeverozapadni semitski: amorejski, istoni aramejski (ukljuujui sirijski), zapadni aramejski (ukljuujui biblijski aramejski, nabatejski, samarijanski), hamatski, hebrejski, moabitski, feniki, ugaritski. 2) JUNI SEMITSKI ukljuuje: junoarapski (jugoistoni semitski) i etiopijske jezike (afriko-semitske). 3) JUGOZAPADNI SEMITSKI ukljuuju klasini arapski i suvremeni govorni arapski. Sjeverni semitski rukopisi postojali su prije Mojsijeva vremena. Postoje zapisi iz razdoblja Hiksa (1700. g. prije Krista). Mojsije je poznavao egipatski jezik i knjievnost. Osim toga, vjerojatno je znao akadsko klinasto pismo, koje se u Egiptu upotrebljavalo od 15. st. Prije Krista nadalje. Takoer, dobro je poznato da su ljudi, primjerice kao Hebreji, posjedovali vrlo sloeno pismo ak 3000 godina prije Krista. E. GRAA STAROZAVJETNIH JEZIKA 1. HEBREJSKI ima odreene osobitosti: a. Nepostojanje neodreenog lana. Odreeni lan je ha. Na primjer, ha-Adam = ovjek (u hrvatskom jeziku najblie bi bilo taj ovjek). b. Znak objekta. Et se dodaje rijei da bi se oznaila njena uloga objekta u reenici. Ani roe et-ha-adam = vidim ovjeka. Maarski jezik ima slian sustav, ltom az embert = vidim ovjeka. c. Ponavljanje znaka objekta Et se ponavlja na kraju pridjeva koji dolaze poslije imenice, ani roe et-ha-adam et-ha-tov = vidim ovjeka dobrog. d. Oznaavanje genitiva padeom. Banim znai 80

sinovi. Brit znai savez. Sinovi saveza je bne brit. Samoglasnici u rijei banim su skraeni bne da bi se pokazalo da je rije u genitivu. Odnos izmeu bne i brit slian je odnosu koji nalazimo u maarskom. Usporedi: hebrejski sinovi saveza (bne brit) s maarskim dilema ovjeka (az ember dilemmja) e. Malobrojnost veznika i pridjeva. Mnogobrojne reenice u hebrejskom poinju veznikom i (vav) koji se moe prevesti na razliite naine. Zbog toga je ponekad teko slijediti raspravu na hebrejskom jeziku. Vav se koristi samo kao veza dvaju izraza. Odnos jednog izraza i drugog, ovisi o dijelu teksta u kojem su navedeni, i jedino se iz toga dijela pravilno moe razabrati njihov odnos, odnosno znaenje. Postoje razliite mogunosti tumaenja odnosa izraza, tj. izraavaju li oni svrhu ili rezultat. Veznici i prijedlozi takoer se moraju tumaiti unutar obraivanoga dijela teksta. Mali broj pridjeva oituje se u izrazima kao npr. ovjek Boji (poboan ovjek), ili gora moje svetosti (moja sveta gora). f. Glagoli imaju zapravo dva vida i sedam oblika (ili naina). U modernom hebrejskom glagol se moe nai u tri vremena (vidovi starohebrejskog postali su vremena u suvremenoj inaici jezika): 1. sadanje vrijeme ili prezent (hove) koji deklinira particip perfekta kao pridjev: ani qotel, anahnu qotelim, anahnu qotelot. 2. prolo vrijeme (avar): nastavci (sufiksi) odreuju lice. Oni su: ti, ta, nu, tem, ten, iz ega slijedi: lamadti, lamadta, lamad, lamadnu, lamadtem (lamadten), lamdu. 3. budue vrijeme ili futur (atid): lice odreuju predmetci (prefiksi): a, t, j i n. Drugo i tree lice mnoine zavrava na u (ani esgor, ata tisgor (at tisgri), hu jisgor, anahnu 81

nisgor, atem tisgru, hem jisgru). Uporaba samoglasnika ovisi o obliku koji se koristi. Najvei broj kvalitetnih rjenika navodi i tree lice jednine buduega vremena (futura): npr. agar: snabdjeti, sakupiti, skupljati. (fut: jeegor). Starohebrejski niqtol znaio je mi emo/mogli bismo ubijati odnosno mi smo ubijali pri emu se vidi njegova uporaba kao vida glagola, no suvremena inaica koristi se iskljuivo za oznaavanje budueg vremena. U mnogim gramatikama esto se, na ovome mjestu, spominju sprezanja tj. konjugacije, no, zapravo treba govoriti o glagolskim oblicima. Npr., u zapadnim jezicima uz glagole u pasivu ili povratne glagole ne vee se pojam konjugacije. Stoga, u hebrejskom govorimo o sedam oblika (ili: naina): tri aktivna (paal, piel, hifil), tri pasivna (nifal, pual, hofal kao pasivni oblici rijei paal, piel odnosno hifil) i jedan refleksivni tj. povratni oblik (hitpael). Dva oblika (pual i hofal) koriste se zapravo kao participi, pa nam preostaje samo pet oblika koji se sklanjaju kroz sva vremena. 2. ARAMEJSKI ima sljedee osobitosti: a. Odreeni lan -a- (sufiks) umjesto prefiks ha-. Odatle Magdala umjesto hebr. ha-migdol = ta kula; Golgota umjesto hebr. ha-gulgolet = ta lubanja; aba umjesto hebr. ha-av = otac; Gabata umjesto hebr. ha-gaba = povieno mjesto; Satana (usp. Sotona) umjesto hebr. ha-Satan b. Genitiv se oznaava sa di. c. Sklonost da se samoglasnik upotrijebi umjesto polu-samoglasnika (). Odatle Kafarnaum umjesto KfarNahum, Bartolomej umjesto Ben-Tolmai, Boane-rges umjesto Bne Rege, Manaen umjesto Mnahem. d. Uporaba pomonih glagola. e. Dodatne osobitosti. Posebno aramejsko narjeje, 82

kojim se govorilo u Kristovo doba u Galileji, imalo je dodatne odlike. Postojala je sklonost isputanja glasa h: otuda Kafarnaum umjesto Kfar-Nahum, Eloi umjesto Elohi, Alleluja umjesto Halleluja. Slovo pisalo se kao S: otuda Samuel umjesto muel, Simon umjesto imon, Siloam umjesto iloah, Iskariot umjesto I-keriot (ovjek iz Keriota), nastavak -in umjesto -im (Korazin umjesto Korazim, Nain umjesto Naim). ak i u Starom zavjetu nalazimo tu razliku. U ratovima izmeu Jude i Izraela, lozinka kojom su se junjaci sluili bila je ibolet, jer je sjevernjaci nisu mogli izgovoriti: umjesto toga rekli bi Sibolet i tako se odali. Druga odlika je svoenje slova C na S: Sion umjesto Cion, Betsaida umjesto Bet-Caida. VII. TEKST NOVOGA ZAVJETA A. GRKI TEKST NOVOGA ZAVJETA ini se da su dijelovi Novoga zavjeta neko vrijeme kruili samostalno kako bi zadovoljili razliite potrebe Crkve. Logino je pretpostaviti da su sredita za prepisivanje tekstova bila tamo gdje su bila i sredita kranstva: Antiohija, Aleksandrija, Cezareja, Rim i, kasnije, Carigrad, iako ne treba iskljuiti i ostale gradove, ali vie tamo gdje je poznato da je postojala obrazovna aktivnost, poput biblijskih kola. To se moe naslutiti po injenici da postoje odreene porodice tekstova razliite skupine tekstova imaju odreene zajednike dijelove. Evo tih tekstova: 1. BIZANTSKI TEKST. Ovaj je kasni tekst postao standardni tekst pravoslavne vjere u vrijeme Konstantina. Znaajno je da se prvi citat ovog teksta nalazi tek kod Ivana Zlatoustog (347.-407.), carigradskog patrijarha. Svojstveno mu je povezivanje varijanata iz ranih tekstova i skladnost Evanelja. Ima, takoer, dijelova redaka koje 83

su vjerojatno dodali bizantski redaktori u korist pravovjernosti (vidi 1 Iv 5,7 i Otk 21,24). Kasnije je taj tekst postao poznat pod imenom Textus receptus (takozvani Prihvaeni tekst). Zastupljen je samo u kasnijim grkim rukopisima. 2. RIMSKI (ZAPADNI) TEKST. Bio je standardni tekst rimske crkve. Osobitost tog teksta su arameizmi i stremljenje parafrazi. Slian mu je tzv. Antiohijski tekst (zastupljen u starim sirijskim prijevodima oko 150. g.). Zastupljeni su u rukopisima: D, starim latinskim prijevodima (oko 150.) i citatima kod ranih latinskih otaca (Tertulijan, Ciprijan, Augustin). 3. ALEKSANDRIJSKI TEKST. Ovaj tekst je bio uglavnom lien kasnijih izmjena, pa je stoga vrlo ist. Mogue da su i Aleksandrijski i Rimski tekstovi revizije istoga izvornika iz prvoga stoljea. Slian mu je tzv. Cezarejski tekst (zastupljen u: grkim rukopisima W i theta, koji su kopirali armenski i gruzijski prepisivai). Zastupljen je u rukopisima Alef, B, C, koptskim prijevodom i citirali su ga aleksandrijski pisci kao to su Origen, Atanazije i iril. Svi su rukopisi u osnovi napisani na (koin) grkom, ali esto s izraenim semitskim primjesama, to nije iznenaujue, budui da su svi autori bili idovi. Nije ih lako itati jer nemaju reeninih znakovlja (interpunkcije) i nisu podijeljeni u ulomke. Neke su knjige (kodeksi) pisane velikim slovima (stariji), poznate kao uncijali, a neke malim slovima. Neki su rukopisi pisani na papirusu (najstariji), a neki na pergamentu (tj. ovjim koama). Papirusi (od kojih veina potjee iz treeg stoljea poslije Krista), sadre samo dijelove teksta. Ima ih 88+, i spominju se kao P1, p1 itd. Pergamenti (od kojih veina potjee iz 4. st. poslije 84

Krista), sadre obi?no itave tekstove Novoga zavjeta. Rukopisa pisanih velikim slovima (uncijali) ima 268+ i navode se velikim slovima. Rukopisa pisanih malim slovima ima 2792+ i navode se brojevima. Iako su nastali mnogo kasnije, (potjeu iz 9. st. i kasnije), korisni su jer su esto temeljeni na ranijim prijepisima pisanim velikim slovima. Imamo sveukupno vie od 5000 novozavjetnih rukopisa koji predstavljaju cijele tekstove ili dijelove tekstova. To znai da je Novi zavjet najvie provjeravan tekst mediteranskog podruja. Najraniji dijelovi teksta potjeu iz 50.-te g. poslije Krista (dio Markovog Evanelja 6,52-53 naen u Kumranu) i 125.-te g. poslije Krista (Ivan 18,31-33.37). Cijeli novozavjetni rukopisi potjeu iz 4.toga st. poslije Krista (Vatikanski kodeks i Sinajski kodeks), 5. st. poslije Krista (Aleksandrijski kodeks) i 6 st. poslije Krista (Bezin kodeks). Za usporedbu, najraniji rukopis djela O Galskom ratu, djelo koje je 50.-te go. prije Krista napisao Cezar, potjee iz 8. st. poslije Krista. Najraniji rukopisi Tacitovih Anala (55.-120. god. poslije Krista), potjeu iz 9. i 11. st. poslije Krista. B. GRKI RUKOPISI NOVOGA ZAVJETA 1. VATICANUS (oznaen slovom B), nalazi se u Vatikanskoj knjinici. Potjee iz 4. st. poslije Krista, te je tako najstariji novozavjetni pergament. 2. SINAITICUS (oznaen kao alef), naen u Sinajskom samostanu u 19. st. Sovjetska vlada, s malo novaca, ga je prodala Britanskom muzeju. Potjee iz 4. stoljea. 3. ALEXANDRINUS (oznaen slovom A), donesen iz Aleksandrije (od irila Lukarskog) u Englesku u 17. st. i pohranjen u Britanskom muzeju. Potjee iz 5. stoljea. 4. EFRAIMOV KODEKS (oznaen velikim slovom C). To je palimpsest, tj. pergament s kojega je ostrugan izvorni tekst i napisan neki drugi. Na sreu, izbrisano je mogue 85

obnoviti (novozavjetni tekst). uva se u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. 5. BEZIN KODEKS, nekad je pripadao Bezi (Calvinovu prijatelju, koji je predavao u Cambridgeu) koji ga je ponudio Sveuilinoj knjinici, gdje je i sada pohranjen. Sadri usporedni tekst etiriju Evanelja i Djela apostolskih na grkom i latinskom jeziku. 6. KODEKS WASHINGTONUS: (oznaen velikim slovom W). To je grki rukopis napisan od armenijskog prepivaa iz 4. st. Sadri samo 4 Evanelje, pohranjen u Washingtonu, SAD. 7. KODEKS KORIDETIANUS (oznaen kao theta): grki rukopis napisan od gruzijskog prepisivaa od grkog rukopisa iz 10.st. i pohranjen u Tbilisi, Gruziji. 8. KODEKS CLARAMONTANUS naen je na Clermontu (otuda i latinsko ime). Sadri samo poslanice i pohranjen je u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Prethodno je pripadao Bezi. C. HEBREJSKI RUKOPISI NOVOGA ZAVJETA Ove su vjerojatno originalni rukopisi na kojim su bili bazirani grki prijevodi i koji su preivjeli u idovskim krugovima. To su Matejovo Evanelje (Crawford i em Tov), Poslanica Hebrejima i knjiga Otkrivenja. Ove varijante su preivjeli u dananjom Hebrejskom tekstu Novoga Zavjeta. D. PRIJEVODI GRKOG TEKSTA Oni spadaju u drugu skupinu spisa. Za nas su od velikoga zanimanja, jer su veinom temeljeni na grkim tekstovima, starijima od onih to ih mi posjedujemo. 1. LATINSKI PRIJEVODI. Postoji, naravno, Vulgata, ali posjedujemo i otprilike 44 druga starija latinska prijevoda. Nazivaju se Vetus Itala. 86

2. STAROSIRIJSKI PRIJEVODI. Oni su zanimljivi ne samo zato to su veoma stari, nego i stoga to im je jezik vrlo blizak aramejskom kojim je Isus govorio. Peita je najpoznatiji starosirijski prijevod. Potjee iz 5. st. Postoje dva starija prijevoda: Syra sinaitica i Syra Cureton. 3. KOPTSKI PRIJEVODI. Neki su otkriveni tek nedavno. Koptskim jezikom govorili su egipatski krani. E. GRAA NOVOZAVJETNOG JEZIKA Grki koin, jezik je Novoga zavjeta. Razvio se iz klasinog grkog na sljedei nain: Klasini grki bio je antiko narjeje grkoga jezika. Koin grki postao je narjeje kojim se govorilo u carstvu Aleksandra Velikog. To je narjeje (dijalekt) bilo mjeavina svih narjeja. Budui u vrijeme Novoga zavjeta veina govornika grkog nisu bili Grci, bili su skloni pojednostavljivanju jezika. Stoga nailazimo na sljedee: 1. Toniki naglasak, postao je naglaskom jaine, pa su rijei postale krae. 2. Postojala je sklonost slabljenju znaenja. Jasne razlike postajale su nejasne. Usporedi fileo i agapao. 3. Sloeni su glagoli zamijenjeni jednostavnima. 4. Dolo je do djelominoga mijeanja rijei fileo + agapao, kalos + agathos 5. Osobne su zamjenice umetnute zajedno s glagolima. Pojavljuju se prijedlozi tamo gdje je prije bio dovoljan pade. 6. Sloena su vremena zanemarena. 7. Semitski utjecaj jo je jedna osobina novozavjetnih djela i on je u nekim knjigama bio oitiji nego u drugim. Mnogi naizgled nespretni izrazi, mogu se pripisati bukvalnim prijevodima s hebrejskog ili aramejskog.

87

VIII. UPORABA STAROGA ZAVJETA U NOVOM ZAVJETU A. PRIJEVODI 1. PRAKSA NOVOZAVJETNIH PISACA: Oni su bili zaposleni oko problema prijevoda, pisali su na grkom, ali su navodili Stari zavjet, koji je u svom izvornom obliku bio napisan na hebrejskom jeziku. a. Razliite mogunosti koje su im bile na raspolaganju. Mogli su uporabili postojee prijevode. Jedini prijevod za koji sigurno znamo da je u ono vrijeme postajao, bio je Septuaginta. Mogli su nainili vlastiti prijevod s hebrejskog ili grkog. Mogli su kao osnovu za svoje navode uzeli postojei prijevod, ili slobodno prevesti bilo koju rije ili izraz za koji su smatrali da je u Septuaginti pogreno preveden. b. Postupci kojima su se sluili. Sluili su se svakim od navedenih postupaka, ali je najuobiajenije bilo navoditi Septuagintu bez izmjena. Najdosljednije Septuagintu koristi pisac Poslanice Hebrejima, a najmanje Matej. Septuaginta je bila prijevod poznat veini, te je bilo prirodno da se rabi taj prijevod. c. Slobodni prijevodi i saeci. Problem nastaje kad se hebrejski tekst i Septuaginta razlikuju u znaenju. Moramo imati na umu da je prijevod s hebrejskog na grki bio veoma teak, jer su ta dva jezika veoma razliita. Ponekad je bilo bolje nainiti slobodan prijevod da bi se prenijelo znaenje, osobito kad se radilo o pjesnikim ukrasima ili rijeima iz govornog jezika. Ponekad Septuaginta saima hebrejski tekst i istu ideju izraava s mnogo manje rijei; znatno mijenja tekst da bi izrazila istu misao. Matej 12,21 navodi Septuagintin prijevod Izaije 44,2, ali je razlika tako velika da ne moemo nai nijednu 88

vaniju rije koja bi u oba prijevoda bila ista. Ipak, isti smisao postoji. Moramo imati na umu da su pisci oba Zavjeta bili nadahnuti, te je piscima Staroga zavjeta bilo dozvoljeno upotrebljavati prijevode koji su na najbolji nain izraavali njihovo gledite. Mogli su to initi pod uvjetom da ostanu vjerni mislima i idejama starozavjetnog teksta. d. Peer navodi. Puni naziv je midra peer i znai interpretativno navoenje, postupak u kojem je tumaenje, zapravo, umetnuto u navod. U idovskim krugovima novozavjetnoga doba, bio je to uobiajen postupak. Na primjer, Efeanima 4,8 navodi Psalam 68, 18 u kojem Pavao ini dvije vee izmjene, mijenja ti u on, a uzme u dade. Prva je izmjena prirodna, dok druga pretpostavlja da Krist, veliki pobjednik, prima darove, a zatim ih blagonaklono daje. Postoje neki pokazatelji koji upuuju da su isti nain koristili i pisci Evanelja. To je potpuno tono kad se radi o njihovom tumaenju teksta (Matej i Luka prikazali su razliitu svrhu istog teksta: Mt 18,10-14 i Lk 15,3-7). Naravno, u svemu tome ih je nadahnuo Sveti Duh u skladu s obeanjem koje je dao Isus u Mateju 13,52 i Ivanu 14. e. Mogua upotreba tonijega teksta. Mogue je da se na nekim mjestima Septuaginta temelji na tonijem tekstu od masoretskoga, kojega posjedujemo mi danas. Tamo gdje postoje razlike u navodima Staroga zavjeta i prijevoda u masoretskom tekstu, postoji mogunost da je Septuagintin prijevod toniji. Svitci naeni kraj Mrtvog mora dokazuju stvarnu pouzdanost masoretskog teksta, ali sadre neka tumaenja koja su blia Septuaginti. B. CITIRANJE SVRHA CITIRANJA: I. Ukazivanje na ispunjenje proroanstava u SZ. Matej posebno opirno citira SZ kako bi pokazao da su ta pro89

roanstva bila ispunjena kroz ono to je Isus uinio i rekao. II. Potvrda suglasnosti s biblijskim naelom. Jakov citira iz Amosa 9, 11-12 da pokae kako je ono to on radi, biblijski. III. Priziv na autoritet SZ da bi se prosuivala praksa ili djelovanje. Isus pokazuje saducejima da On svoju tvrdnju temelji na SZ na istoj knjizi koju i oni uzimaju kao autoritet (Mt 22,32; Mk 10,8). IV. Dokazivanje istine NZ, isto kao to i mi moemo koristiti citate: koristei ih, najsaetije moemo izraziti eljeno (Rim 10,16 i Iz 53,1). V. Primjena naela SZ na dogaaje u NZ. Pavao prikazuje prvotno znaenje odjeljka da bi opravdao ono to on zahtijeva (1 Kor 9,8-12; Pnz 25,4). VI. Iznoenje tipologije, esto preko preprianih navoda (ponekad Matej koristi znaenje rijei ispunjen ispunjen u dubljem znaenju pojma) ukazuje na uveavanje i osvjetljavanje postavki SZ da bi se jasnije uputilo na Isusa Krista. To nije samo puko izvjetavanje ili analogija, nego neto dublje (hebr. remez, boanski mig). Usprkos svemu navedenome, ne moe se rei da su se svi navodi koristili da bi pokazali ispunjenje proroanstava, i takoer, da se koritenje rijei ispunjenje ne slae uvijek s naim poimanjem. Mi bismo rekli da je i dolikovalo da se to na taj nain dogodi zato to je tako reeno u SZ. Npr. Tako se imalo ispuniti to je Gospodin rekao po proroku: Iz Egipta pozvah sina svoga. (Mt 2,15). Budui da Isus utjelovljuje izraelski narod, Matej uvia kako njegov dolazak iz Egipta predstavlja, i to na duhovan nain, ponovo odigravanje izlaska idovskog naroda iz Egipta. Tamo doe i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi 90

se ispunilo to su rekli proroci: Zvat e ga Nazareanin. (Mt 3,23). Dolikovalo je da se necer (mladica mesijanski naziv, usp. Iz 11,6) nastani u gradu zvanom Necaret (grad mladice). Ova igra rijeima je mogua samo na hebrejskom, a ova hermeneutika ima smisao samo za idovske itatelje. IX. TUMAENJE (HERMENEUTIKA) Uvod Ova disciplina od velike je vanosti. Ako je Biblija nadahnuta, onda je njeno tumaenje vrlo bitno. Vanost pravilnoga tumaenja naglaena je u Bibliji (Mt 9,13, 12,3-8. 21,42; 22,23-32). Krist je uenicima dao mjerodavno tumaenje Pisma. tovie, zbog tumaenja Staroga zavjeta, Isus je i doao u sukob s farizejima. Dok su farizeji sve tumaili Zakonom, Isus je naglasio svjedoanstvo Pisma o Mesiji. Farizeji su Zakon uinili konanim Bojim otkrivenjem, dok je on, ustvari, bio privremen. Za Isusa, od velike je vanosti bio Mesija, jedini sposoban osloboditi Izrael i rijeiti najdublji problem idovske nacije (stalno odmetanje uzrokovano njihovom grenom naravi). Izrael je trebao biti opravdan pred Svetim Bogom koji mrzi licemjerstvo. Farizejima je Zakon postao samom sebi cilj, put spasenja djelima, i tako su upali u Sotoninu zamku; Sotona je zainteresiraniji za Boji sud, nego za spasenje koje nudi Bog. tovie, farizeji su, u namjeri ouvanja svog poloaja, vlastitu predaju postavili na isti nivo s Rijeju Bojom i tako iskrivili Boju objavu. Isus je htio ispraviti to izvrtanje Staroga zavjeta i pokazati im da je cijeli Stari zavjet upuivao na Mesiju, koji je Njegovo ispunjenje.

91

A. BOJI TUMA Sveti Duh je tuma, jer je on i autor Pisma (Iv 16,12-15). Iz toga slijedi da onaj tko eli ispravno tumaiti Pismo, mora u sebi posjedovati Svetoga Duha, tj. mora biti obraen. Pismo samo sebe objanjava i ne moe ga se objasniti (tono tumaiti) standardom ili mjerilom nametnutim izvana, kao to su npr. naela neke filozofije. Vano je sauvati ravnoteu; s jedne strane, zadatak pastora i uitelja je tumaenje Pisma, a s druge pak strane, svaki vjernik mora biti neposredno pouen od Boga (1 Iv 2,27). Svako tumaenje mora biti provjereno Pismom kao cjelinom, jer je ono mjerilo apostolske pravovjernosti. B. CILJ PISMA Cilj je, zaista, praktine prirode: duhovna i etika uputa. Doktrine moraju biti usko povezane s moralnim (etikim) zahtjevima. Cilj Pisma nije pouka raznim podrujima znanja, kao to je npr. arheologija, ali kad Pismo o tome neto kae, to ne moe biti u opreci s istinom jer postoji samo jedna istina, a ne dvije (teoloka i nauna). C. PISMO TUMAI SAMO SEBE Iza velike raznolikosti knjievnih djela nalazi se osnovno jedinstvo nauavanja. To jedinstvo postoji zbog injenice da je Bog, Sveti Duh, autor. Obzirom da je isti Duh nadahnuo i Stari i Novi zavjet, oni ne mogu biti proturjeni, jer Bog sebi ne proturjei. D. NAELA TUMAENJA U obzir valja uzeti povijesnu i gramatiku pozadinu. Postoje dva osnovna naina bavljenja tekstom: 1. Dati gramatiko-povijesno tumaenje (koje pokuava odrediti to je odreeni ulomak znaio za njegove prve itatelje). 92

2. Dati teoloko tumaenje (to danas za nas znai odreeni ulomak). Uravnoteena egzegeza upotrijebit e oba pristupa tekstu. Uzme li se bilo koji pristup, treba potivati sljedee: 1. SINTAKSA. Vano je koje se rijei, fraze i izrazi upotrebljavaju. Svaka ispravna egzegeza mora biti temeljena na analizi teksta (Gal 4,4-5). Mora se uzeti u obzir, npr. povijest rijei u odnosu na hebrejski nain miljenja. To to je Novi zavjet napisan grkim, ne znai da misao jo uvijek nije hebrejska. Da bi se nainila ispravna egzegeza Novoga zavjeta, potrebno je poznavanje Staroga zavjeta, a od velike je pomoi ak i poznavanje hebrejskog jezika. I Stari i Novi zavjet bili su prvenstveno pisani za hebrejsko govorno podruje, ili za one koji su upoznati s hebrejskim pojmovima (npr. pogani koji su posjeivali sinagogu). Oni su mogli ispravno protumaiti znaenja koja je zahtijevao odreeni tekst, ili dio teksta. Isto naelo ogleda se u tome da su idovi u stanju itati hebrejski tekst bez znakova za samoglasnike. Hebrejski um pomae im izgovarati potrebne samoglasnike. Naalost, mi to ne moemo pa nam itanje stvara probleme. Kad god se hebrejska misao prevede na neki drugi jezik (ukljuujui i grki), ona gubi neto od svoje savitljivosti. Ustvari, moglo bi se tvrditi da je nerazumijevanje hebrejske misli i jezika dovelo do nekih od najveih krivovjerja u Crkvi: sabelijanizma i arijanizma, opravdanja djelima, transsupstancijacije itd. Sve ove hereze vezane su na tumaenje rijei kao: jedinoroeni sin, pravian i pravednost, biti pravian i biti pokazan pravednim, biti i predstavljati, itd. Nerazumijevanje je jo pogorano i utjecajem filozofija stranih biblijskoj misli, uglavnom plato93

nizma i aristotelijanizma. a. Rijei u hebrejskom jeziku tee irem znaenju od naih. To je lako shvatljivo jer kako se rijei razvijaju (u modernim jezicima), one tee stjecanju ueg znaenja. Otuda izraz proslavljati Boga koji je izvorno znaio: otkriti Boju narav ili mo (njegovu slavu) to dovodi do toga da je On hvaljen, danas je zadrao samo ovaj posljednji dio odredbe. To znai da nekome tko nije upoznat s biblijskim shvaanjima, trebamo objasniti potpuno znaenje rijei. Drugi primjer je rije blagoslovljen. Iako je krani esto upotrebljavaju, mnogi je ne mogu ispravno protumaiti. Pridjev znai dostojan hvale. U tom je smislu Bog blagoslovljen. Ali, blagoslivljati, blagosloviti Boga, znai zahvaliti Bogu jer je dostojan hvale, budui smo ga prepoznali kao izvor svega to dobivamo. Blagosloviti nekoga dovodi do njegova duhovnog i fizikog blagostanja, na Boji poticaj (Bojim posredovanjem). Ako je osoba onda blagoslovljena, to u irem smislu rijei znai, da je radosna ili sretna. Odatle je i izraz blagoslovljeni milosrdni, itd. b. Hebrejski jezik tei estoj uporabi glagola, radi opisa radnje, dok mi upotrebljavamo samo nekoliko, a ostalo se podrazumijeva. Na primjer, u hebrejskom bi redak mogao glasiti: otvorio je svoja usta i govorio. U hebrejskom nema naroito znaenje koje bi bilo pridodano i bili bismo u pravu prevodei to jednostavno kao govorio je. 2. KONTEKST. Kontekst valja uzeti u obzir. Bilo je mnogo zlouporaba u vezi s tim. Ne moe se, na primjer, upotrijebiti tekst Koloanima 2,21 da bi se propovijedalo o trezvenjatvu. Mispa (promatranica) u Postanku 31,49 ne odnosi se na utjenu zatitu, ve na prijetnju.

94

3. KNJIEVNA SREDSTVA. Knjievna sredstva takoer valja uzeti u obzir. Veina modernih prijevoda, naroito prijevod Stvarnosti i KS, pretvara ove literarne vjetine u jezik koji zvui vie prirodno i suvremeno. Evo popisa nekih od njih: a. Saetost stila. Mogu se dodati rijei da bi se nadopunio smisao ulomka. Novozavjetni pisci, vjerojatno svi idovi, vole biblijske kratice temeljene na pretpostavljenom detaljnom poznavanju Staroga zavjeta. Pavao se poziva na Krista kao na nau pravednost, ime podrazumijeva da je Krist osnova naega ispravnog odnosa s Bogom (posredovanjem Njegove rtve). Drugi primjer ovoga nalazi se u Ivanu 3,16: Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao (kao rtvu za grijeh) svog jedinoroenog Sina (tj. Sina koga je ljubio). Treba takoer spomenuti selektivnost genealogije (Mt 1,1-15). b. Hebrejski superlativi. Pjesma nad pjesmama, hebrejski je superlativ koji znai: najvea pjesma. Niniva bijae grad velik do Boga (Jona 3,3) jo je jedan hebrejski superlativ, a znai: vrlo velik grad. Izraz Kralj kraljeva znai: Vrhovni kralj. c. Ironija. Ismjehivanje koje se postie govorenjem suprotno onome to bi se trebalo rei. U podne im se Ilija naruga i ree: Glasnije viite, jer on je Bog; zauzet je ili ima posla, ili na putu (1 Kr 18,27). Kad doe pred kralja, upita ga kralj: Miheju, da poem u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim toga? On odgovori: Poi! Uspjet e: Jahve e ga dati u ruke kraljeve. Ali mu kralj ree: Koliko u te puta zaklinjati da mi kae samo istinu u Jahvino ime? (1 Kr 22,15). d. Litota. Ublaavanje znaenja slabijim izrazom, ili nijenim oblikom suprotnoga znaenja. esta je u Djelima apostolskim (12,18; 15,2; 19, 24; 21,39), npr. Tarz nije 95

nepoznat grad. Dok to zapovijedam, ne mogu hvaliti to vai sastanci ne bivaju na korist, nego na tetu (1 Kor 11,17) Ali svi nisu prihvatili Radosnu vijesti! (Rim 10,16) e. Hiperbola. Pretjerivanje, preuveliana tvrdnja za koju se ne oekuje da bude shvaena doslovno. Npr. A ima i mnogo drugoga to uini Isus, i kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale. (Iv 21,25). Hebrejski jezik vrlo se rado slui ovim literarnim sredstvom. esto se i ne primijeti koliko izreka ili redaka u Psalmima ima oblik hiperbole. U Starom zavjetu itamo o Bogu koji ljubi Jakoba i mrzi Ezava, a u Novom zavjetu o ljubavi prema Bogu, a mrnji prema roditeljima. U Danielovoj knjizi 3,4 nam je reeno da su ljudi svih jezika i govora tovali zlatni lik koji je podigao Nabukodonozor. Ovdje je reeno svaki u njegovom carstvu, a ne svaki na svijetu. Ako tko doe do mene, a ne mrzi (Stvarnost: vie voli) svoga oca, majku, enu, djecu, brau i sestre pa ak i svoj vlastiti ivot, ne moe biti moj uenik. (Lk 14,26) Zato ulazei u svijet (Krist) veli: Ni rtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne(Heb 10,5-6) To mora znaiti da najvaniji nisu ni rtve ni prinosi, jer ih je Bog odredio u Starom zavjetu. Ree Gospodin Gospodinu mome: Sjedi s desne strane dok ne poloim tvoje neprijatelje pod noge tvoje? Pa ako ga David zbilja naziva Gospodinom, kako mu moe biti sin? Mi ve znamo da je Isus Davidov sin (usp. Mt 1,5), dakle taj izraz mora znaiti iskljuivo Davidov sin, ili Davidov sin i nita vie. Jer Krist me nije poslao (uglavnom) da krstim, nego da 96

propovijedam Radosnu vijest. (1 Kor 1,17) Usp. Matej 28,19 Zato idite i uinite sve narode uenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Uistinu, u Mojsijevu Zakonu stoji pisano: Ne zavezuj usta volu koji vri! Zar se Bog brine (samo) za volove? Ili bez sumnje to govori (takoer i) radi nas? Da, to je (takoer) za nas napisano (1 Kor 9,9-10) Drugi je oblik hiperbole oito odbacivanje priznavanja sporednog uzroka. Reeno nam je da je Bog uinio ovo, ili da je Bog uinio ono. Skloni smo razlikovati sporedne uzroke. Premda je odluka Boja, On se ipak posluio razliitim oblicima posrednitva da bi postigao svoj cilj: prirodnim pojavama, npr. vjetrom, vatrom, natprirodnim posrednicima, npr. Anelima, te ljudskim posrednicima, npr. perzijskim carem Kirom. f. Ponavljanje. Mnogo se toga ponavlja, naroito u starim knjigama, npr. u Postanku. Ponekad se takvim ponavljanjem naglaava misao, ali one esto upuuju samo na drevnost teksta. Korisno je znati neto o osnovnim pravilima hebrejske poezije. Na primjer, obino drugi redak kitice ponavlja ono to je bilo naglaeno u prvom retku. Uini li nam se da su dva retka u opreci jedan s drugim, vjerojatno imamo lo prijevod zasnovan na iskrivljenom tekstu (Am 4,4-13; Ez 21,27). g. Metonimija ili retoriki oblik nazivanje nekog predmeta ili pojave rijeima koje oznauju neki drugi predmet ili pojam, ali koji stoji u odnosu s prvim (npr. palica vladalaka (vlast), ma (rat), obrezani (idovi), san (smrt). h. Sinegdoha (pjesniki oblik u kojem se uzima dio cijeloga da oznai cijelo). npr. jedro umjesto laa. U Luki 24,44 izraz Psalmi oznaava i druge knjige (trei dio starozavjetnoga kanona). U Djelima lomiti kruh znai 97

piti vino, lomiti kruh i jesti ga (prilikom Gospodnje veere). Izraz narodi u Mateju 25,32 vjerojatno znai rasprenost (dijaspora raseljenitvo) meu narodima (usp. Ez 20,38-44), a Italija u Hebr 13,24 vjerojatno znai Rim. i. Metafora je opisni izraz predmeta ili djela koji se ne tumai doslovno. U hebrejskom rije maal moe oznaavati metaforu, kao i (u irem znaenju) priu, usporedbu, alegoriju i tipologiju. Primjeri opaavajuih usporedbi ukljuuju: drak Golijatovog koplja koji je izgledao poput tkalakog vratila (1 Sam 17,7); pojavu nalik ognjenom oblaku koju su Izraelci vidjeli iznad atora (Br 9,15), mjesec koji e u posljedim danima poprimiti boju krvi (2 Kor 2,31); kroninu bolest koja je poput trna zabijenog u tijelo (2 Kor 12,7). Neki od primjera afektivne usporedbe su: Jeremijina duevna bol koju je osjeao poput neiscjeljive rane (Jr 15,18), kao i muka psalmiste zbog koje je isti imao dojam da se utapa u vodopadu (Ps 42,8). j. Usporedba i alegorija (rije ili izraz upotrijebljen u prenesenom smislu na temelju neke slinosti, zapravo skrivena usporedba u kojoj je isputeno ono u emu je slinost). U takvim sluajevima mora se odrediti sadraj usporedbe, a ne zadravati se nepotrebno na pjesnikom obliku. Usporedba se moe koristiti samo s ogranienjima koja namee Biblija. Ne smije se, na primjer, pretpostaviti da su sve parabole usporedbe obavezno alegorije. To je klasina greka Augustinova izlaganja usporedbe o milosrdnom Samarijancu: Adam je ovjek koji je poao iz Jeruzalema u Jerihon, Samarijanac je Krist, gostionica Crkva, gostioniar Pavao itd. Kod itanja usporedbe, uvijek moramo pitati to je njena glavna misao, to autor njome pokuava rei, ili kakav odgovor oekuje od itatelja? Usporedba, za razliku od alegorije, 98

u biti je pria koja u sebi sadri odreene usporednice s kojima se itateljstvo moe poistovjetiti. Izaziva i zahtijeva odgovor. To, meutim, ne znai da ni jedna parabola nije alegorija. Isus se esto sluio alegorijama. Usporedbe o sijau, dobrom pastiru, ili lozi, oiti su primjeri alegorije. Ali moramo biti paljivi i primjenjivati osobni sustav odgonetanja, bez razlike na ostali biblijski tekst. Vrlo esto loza oznaava Izrael, ali to nije sluaj u Postanku 40, 9-10; Suci 9,12. Vrlo esto kvasac oznaava neto loe, ali u Mateju 13,33 vjerojatno nije tako, jer je u Danielu 2,35b isti izraz upotrijebljen u istom kontekstu: za oznaavanje rasta Nebeskoga kraljevstva koje e ispuniti itavu zemlju. 4. KNJIEVNA VRSTA. Potrebno je uzeti u obzir o kojoj se knjievnoj vrsti radi, npr. je li ulomak u prozi ili stihu. Nita ne pokazuje na to da su Postanak 1 i 2 poezija. Ali, u Izlasku postoje dva zapisa o prijelazu kroz Crveno more. Jedan je zapisan u poeziji, drugi u prozi. Poetsku varijantu trebamo itati u svjetlu proze da bismo saznali to se zapravo dogodilo. 5. BIBLIJSKA POZADINA. Mora se uzeti u obzir biblijska pozadina, npr. 1 Samuelova 12 i Propovjednik 11,4 pretpostavljaju odreeno poznavanje topografije Palestine, Jakov 5,7 pretpostavlja osnovno poznavanje klime u Palestini. U Djelima 23,23 poznavanje mjesnih obiaja od neprocjenjive je vrijednosti. U Mateju 11,30; 9,5 nalaze se smjernice (aluzije) na seoski ivot. Meutim, mora se paziti da preokupacija detaljima vezanima na pozadinu ne zasjeni duhovne poruke ulomka. Moramo biti sposobni Bibliju objasniti ljudima na ulici, jer je objava upuena svima. 99

E. TEOLOKO TUMAENJE Cilj toga tumaenja je stavljanje ulomka u kontekst itave objave u Pismu. Na primjer, za shvaanje Novoga zavjeta, potrebno je traiti ono to mu prethodi u Starom zavjetu, npr. Matej 25,31-46 pretpostavlja poznavanje Ezekiela 20,33-44. 1. NEBIBLIJSKA NAELA TUMAENJA. Takva naela nemaju mjesta u egzegetskim postupcima kojima se slui onaj tko eli ostati vjeran biblijskoj misli, oni su pretpostavke filozofija stranih biblijskoj misli, npr. gnosticizam, Kantova misao, Hegel, teorija evolucije, pozitivizam, egzistencijalizam. itamo li osvrte, trebamo to prije razotkriti njihove filozofijske pretpostavke. 2. IDOVSKO TUMAENJE. Rabini su mislili da se Pismo moe tumaiti na etiri mogue naine: 1) Jasno znaenje teksta (hebr. pat): Gramatikopovijesna eksegeza. 2) mig (hebr. remez): rije, izraz ili drugi element u tekstu aludira na istinu koja nije sadravana u prvom tumaenju. Matej esto upotrijebljava ovo tumaenje, npr: Tamo doe i nastani se u gradu zvanom Nazaret (Necaret), da bi se ispunilo to je reeno po proroku: Bit e zvan Necer (Mladica)* (Mt 2,23). ili: Tu ostade do Herodove smrti, tako da se ispuni to je Gospodin rekao po proroku: Iz Egipta pozvah sina svojega (Mt 1,15). 3) Interpretivno navoenje (hebr. midra peer): spajanje prijevoda i tumaenja. Pavao modificira tekst kako bi iznosio skriveno znaenje. Na primjer, Efeanima 4,8 navodi Psalam 68, 18 u kojem Pavao ini dvije vee izmjene, mijenja ti u on, a uzme u dade. 4) tajenstveno znaenje (hebr. sod): mistiko ili skriveno 100

znaenje otkriveno zbrajanjem vrijednosti slova, npr. 666 = Nero Cezar. 3. TIPOLOKO TUMAENJE. Tip se moe odrediti kao dogaaj, sluba ili institucija, ili ak osoba koja u Bojoj dalekovidnosti i suverenitetu (Bog je autor Pisma) odgovara kasnijoj, dubljoj istini. Iza upotrebe tipologije nalazi se misao da Bog upravlja i oblikuje biblijski prikaz onako kako smatra da je prikladno. Iako nadahnuti autor esto toga nije svjestan, tipski smisao Pisma postoji jer ga je Bog dao za poduku krana u doba Novoga zavjeta. Apostoli su stoga bili nadahnuti da otkriju taj smisao (1 Kor 10,11; 9,9-11, Rim 4,23-25; 5,14; 15,4; 2 Tim 3,16), i itave su knjige, kao to je Evanelje po Ivanu i Poslanica Hebrejima, temeljene na tom nainu tumaenja, koji se zove kod rabina remez (mig). Meutim, moramo biti disciplinirani u upotrebi tipologije. Samo nam Novi zavjet (apostolska objava) daje pravo da ulomak Staroga zavjeta tumaimo tipoloki. Drugim rijeima, opravdano tumaimo ulomak Staroga zavjeta tipoloki samo onda kad su to uinili apostoli u Novom zavjetu. U protivnom, izlaemo se opasnosti uenja lekcija koje Biblija ne ui. U Bibliji tip treba biti vrsto usidren u povijesti, dok za alegoriju to nije potrebno. 4. DISPENZACIJSKO TUMAENJE. Ovo tumaenje pretpostavlja da je u razliitim razdobljima biblijske povijesti Bog ljude uzimao razliito. Stoga je mogue rasvijetliti odreena razdoblja, gospodarsko ureenje drutva ili dispenzacije. Prema C.I.Scofieldu, dispenzacija je vremensko razdoblje kada je ovjek kuan u poslunosti nekom specifinom Bojem otkrivenju. On ima sedmodjelnu shemu: nevinost (prije pada), savjest (od pada do 101

Noe), ljudska vladavina (od Noe do Abrahama), obeanje (od Abrahama do Mojsija), zakon (od Mojsija do Krista), milost (doba Crkve), kraljevstvo (milenij tisuljee). Svretak milenija, odnosno Tisugodinjeg kraljevstva, uvodi u vjeno stanje. Zbog grenosti ovjeka, svaka dispenzacija zavrava neuspjehom. Ova pretpostavka ini pozadinu tumaenju Pisma sedmorim crkvama u knjizi Otkrivenja kao prorotvo o razvijanju vijeka Crkve, koji zavrava apostazijom Laodicejske crkve. Postoje odreene temeljne razlike izmeu Staroga i Novoga zavjeta, ali uvijek postoji opasnost od preuveliavanja tih razlika i potpunog odvajanja odreenih razdoblja biblijske povijesti, ali i opasnost suvinog pojednostavljivanja. Na primjer, itave odjeljke Evanelja dispenzacionisti su samovoljno iskljuili kao kraljevsko uenje, koje se odnosi samo na Izrael. Takav je klin zarinut izmeu Crkve i Izraela, pa se ini kao da se Crkva uope i ne pojavljuje u mileniju. Ona je po toj logici upuena u nebo, iako Isus (koji je nerazdvojen od svoje Crkve nakon uzdignua), vlada na zemlji meu svojim saveznikim narodom Izraelom. Takav pristup moe biti koristan, ali kada je shvaen u krajnostima, onda moe biti besmislen i tetan. Drugim rijeima, prvotni je kontekst u kojem je Isus izrekao usporedbe bio Izrael, ali to ne znai da je njihova primjena tamo zavrena jer to i nije mogla biti Matejeva namjera. Naela se takoer primjenjuju na Crkvu. Isto je i sa starozavjetnim prorotvima: dok se prije svega odnose na Izrael, u svjetlu otkrivenja u NZ, moramo vidjeti da se Crkva posredno podrazumijeva. Rei da Crkva nije spominjana u SZ, netona je tvrdnja. Isus govori o postojanju jednog pastira i jednog stada, nakon to su druge ovce (neidovi) bili dodani (Iv 10,16). Slika maslinovog drveta koju Pavao koristi u Rimljanima 11,6-24 veoma je zna102

ajna: to je jedno drvo u kojeg su pricijepljeni neidovi. Logika dispenzacionalijskog stava je zasigurno dva drveta! Dispenzacionizam ini tipine greke u nerazumijevanju semitskog izraza iliili, u stvari znai ii. Zapravo, Biblija se uvaava jedino kao dvije dispenzacije (upravljanja): Stari i Novi zavjet. Rije dispenzacija (upravljanje) koritena je u Bibliji, ne kao vrijeme kunje, nego kao uredba ili upravljanje 5. SAVEZNO TUMAENJE (Zavjetna teologija). Ovaj sustav opisuje odnos izmeu Boga i ovjeka u obliku Saveza. Neki vjeruju da je pri stvaranju Bog sklopio sporazum s Adamom, obeavajui mu vjeni ivot ako poslua zapovijedi. Adam je pao pojevi zabranjeno voe i tako sebe i svoje potomke uvalio u vjenu smrt. Da bi ga iz toga izbavio, Bog je s Kristom sklopio drugi vjeni sporazum u korist izabranih, obeavajui im oprotenje i vjeni ivot po Kristovoj rtvi. Ovo tumaenje naglaava injenicu da je Bog u svojoj milosti uvijek jednako postupao s ljudima. Uvijek je s ljudima postupao s milou, s vjerom, i na osnovi budue Kristove rtve. To je, takoer, ispravan stav ali postoji opasnost da se nautrb razlikama prenaglasi slinost. Glavna opasnost ovoga gledita je u tome to se saveze vidi u najmanjem izgledu, ak i unutar Trojstva! Mudro je vidjeti Savez samo tamo gdje se spominje izriito u Pismu. 6. KRISTOLOKO TUMAENJE Gospodin Isus uvijek je uio uenike tumaenju Staroga zavjeta u svjetlu Njegove Osobe. Istina je da je Isus Krist sadran u itavom Pismu, ali ipak moramo biti oprezni i ne izvrtati smisao Pisma kako bismo postigli da govore o Njemu onda kada ona to neposredno ne ine.

103

TEOLOGIJA (Znanost o Bogu) I. BOG KAO OSOBA I KAO DUH A. BIBLIJSKI PRISTUP ZNANOSTI O BOGU Najvanije je da je na pristup biblijski jer znanost o Bogu utjee na sve ostale doktrine. Biblija zapoinje injenicom da je Bog osoba. Potreba za postojanjem teorijskih uopivanja (apstrakcija), kao to su npr. potpuna dobrota, savrena ljepota itd., ne dokazuju Boga. 1. POSTOJANJE BOGA. Biblija prihvaa injenicu o postojanju Boga. Ona ne poinje raspravom koja bi dokazivala Njegovo postojanje. Naprotiv, pretpostavljajui postojanje Boga, ona opisuje Njegovo djelovanje. Dokazivanje Bojeg postojanja u svakom bi nas sluaju vodilo u objanjavanje posebnosti (fenomena), inae neobjanjivih. Pisci Biblije pretpostavljaju da njihovi itatelji vjeruju u postojanje Boga. tovie, oni vjeruju da nije nikakva posebna vrlina vjerovati u postojanje Boga (Jakov 2,19). Poslanica Hebrejima 11,6 pokazuje da pravu vjeru ini neto vie od osnovnog vjerovanja u postojanje Boga. Prema biblijskom shvaanju, nevjerovanje nije povezano samo s umom, nego i s nespremnou podreivanja ivota Bojem autoritetu. U mudrosnim knjigama Biblije, bezumnik je u biti bezboan ovjek, praktini bezvjerac (ateist). U Djelima apostolskim, gdje se govori kako su apostoli propovijedali poganima, vidi se da oni nisu pokuavali dokazati postojanje Boga. Biblija se ograniava na kazivanje o tome, kakav je Bog i to je uinio. 2. OSOBNOST BOGA. Biblija pokazuje da je Bog Osoba. 104

Ona govori da Bog nije nimalo manje Osoba, nego to je to ovjek. Bog nije, jednostavno, skup svojstava (atributa), teorijskih uopivanja (apstrakcija), nego osobno Bie. Biblija nam ne govori toliko to je Bog, nego tko je Bog. U Postanku 1 imamo dojam da vidimo osobno Bie na djelu. U Psalmima i Prorocima esto je opisana suprotnost izmeu osobnoga, biblijskog Boga i poganskih boanstava, koji su patetini beivotni krivotvoreni oponaatelji nekoga ili neega (imitacije) (Ps 135; 1 Kr 18,27; Iz 41,21.24; 46,1). 3. PRAVI PRISTUP BOGU. Biblija pokazuje kakav treba biti pravi pristup pri razmiljanju o Bogu. Boga se nikada ne smije shvatiti samo kao predmet prouavanja. Poznavati Boga ne znai samo shvaati ga umom, nego ga poznavati kao osobno Bie. Mogue je znati sve o Bogu, ali ga osobno ne poznavati. Hoea se ali da u zemlji (u Izraelu) ljudi ne poznaju Boga, no on time ne misli da ga ne poznaju umom. Bespredmetno je misliti da moemo studirati teologiju, a ne biti vezani uz predmet studiranja. Jedino pravo studiranje je ono utemeljeno na osobnom priznanju Boga. Istina je, ne prouavamo samo mi Boga, nego i On prouava nas. 4. BOG I POVIJEST. Biblija naglaava Boja djela u povijesti. Ona govori o Bojem odnosu prema svemiru kao cjelini, ali i o Bojem odnosu prema aneoskim biima. Ali naglasak je na Bojim djelima u ljudskoj povijesti. Bog susree ovjeka u povijesti. Osobe se otkrivaju uglavnom u osobnim odnosima. Tako se Bog otkriva uglavnom svojom djelatnou u povijesti, a glavni pokazatelji te aktivnosti su sud i spasenje.

105

B. IMENA I NAZIVI ZA BOGA OTKRIVAJU NJEGOVU OSOBU Imena obino dajemo ne samo osobama, ve i ivotinjama ili predmetima, prema kojima imamo tobonje osobni odnos. Ime predstavlja osobnost osobe ono je njegova objava. Imena dana Bogu u Starom zavjetu, esto su bila povezana s odreenim dogaajem prilikom kojeg je Bog otkrio neke pojedinosti vezane na Njegovu osobnost. Isto tako, kada Bog u Bibliji nekome mijenja ime, to oznaava promjenu njegove osobnosti i ivotnoga puta. 1. OPA IMENA. El (jednina) pojavljuje se 250 puta. Iza tog imena krije se misao o snazi ili moi. To znai Bog, ili bog u najirem smislu. To oznaava Boga ili poganske bogove. Kada se upotrebljava za Boga, obino se koristi kao oznaka jedne od Bojih osobina, npr. milostivi Bog El-Rahum (Pnz 4,31), ljubomorni Bog, tj. Bog koji ne dozvoljava suparnika El Kana (Izl 20,5). Koristi se i s drugim rijeima koje pojaavaju znaenje, kao to su, El Eljon, to znai Bog Svevinji (Post 14,18-22), El Olam Vjeni Bog (Post 21,33), pa El adai Bog Svemoni (Post 17,1). Eloah je oblik za jedninu imena Elohim i ima isto znaenje kao El. Veinom se nalazi u poeziji (Pnz 32,15-17, usp. Elohi, Elohi lama sabahtani?). Odgovarajui aramejski oblik je Elah. Elohim (mnoina) pojavljuje se vie od 2000 puta. U sebi ukljuuje Boga stvaranja i providnosti, vrhovno boanstvo. Iako je to oblik za mnoinu, vjerojatno se radi o majestetskoj mnoini ili upuivanju (aluziji) na Trojstvo. To je ime prikladno za Stvoritelja u izvjetaju o stvaranju. To se ime esto pojavljuje u imenima. Npr. Jisra-el (Izrael), Immanu-el (Imanuel), El-azar (Lazar), Bet-el 106

(Betel), Eli-a (Elizej), Eli-ja (Ilija). 2. IME VEZANO UZ SAVEZ je JHVH (nitko nije u potpunosti siguran o kojim se samoglasnicima u Bojem imenu JHVH radi). To posebno Boje ime vezano uz Savez, upotrijebljeno je u dijelu Njegova odnosa s Izraelom i Njegovo je vlastito ime, za razliku od opeg imena (Elohim). Rije je imenica izvedena iz ranijeg oblika glagola biti (hava od haja), to znai koji postoji, vjeno ivi apsolutan, nepromjenjiv (Izl 3,11-15; Iv 8,58 itd.). esto se javlja u skraenim oblicima Jah, Je, Jo ili Jahu u imenima. Npr. Hallelu-jah, Je-ua (Isus), Jehoua (Joua), Jeho-afat (Joafat), Jea-jahu (Izaija), Eli-jahu (Ilija). 3. POSEBNA IMENA sadre El ili Jahve. Ta su se imena pojavila kada se Bog pojedincima objavio na novi nain. Stoga nalazimo Jahve-Jire (Jahve pobrinut e se Post 22,13-14), Jahve-Rafa (Jahve koji daje zdravlje Izl 15,26), Jahve-Nisi (Jahve mi je stijeg, tj. Jahve mi je izvor zatite i pobjede Izl 17,15-16), Jahve-alom (Jahve je na mir , tj, izvor naeg mira Suci 6,24), Jahve-Cidkenu (Jahve, pravda naa, tj. na oslobitelj, branitelj, koji nas spaava Jr 23,6), Jahve-ama (Jahve je ovdje, tj. prisutan Ez 48,35), Jahve-Cvaot (Gospodar nebeskih eta, ili cijelog svijeta 1 Sam 1,3; 17,45; Ps 24,10). Rijei Adon (jednina), to znai Gospod, i donai (mnoina) u znaenju moj Gospod, takoer se upotrebljavaju za Boga 30, odnosno 280 puta (Iz 23,17; Post 15,2.8), naroito u javnom itanju kao zamjena za Jahve boansko ime. Izraelci upotrebljavaju donai iskljuivo kao ime za Boga i rabotaim (od rav) = gospoda kao nadomjestak. Ostali upotrebljavani nazivi za Boga jesu: Qdosh Jisrael (Svetac Izraelov) upotrijebljen 29 puta u 107

Jeremiji; Avir Jisrael (Junak Izraelov), upotrijebljen je u Izaiji 1,24; Neca Jisrael (Slava, Pobjeda Izraelova) upotrijebljen je u 1 Samuelovoj 15,29; i Atik-jamim (Pradavni) upotrijebljen u Danielu 7,9 zajedno sa Svevinji (Ilaja, Eljonim). Na kraju, ima razliite sinonime za Boga: em (Ime), Ka-vod (Slava), Maqom (Prostor), Sila Gvura (Sila), i Nebo (shamaim). idovi su eljeli, na ovaj nain, izbjegavati izgovorenje Boanskog imena (Jahve). U grkom jeziku Novoga zavjeta nalazimo sljedee istoznanice: El i Elohim postaju theos (Bog). Jahve postaje kurios (Gospod), El-adai postaje Pantokrator (vladar svega). Povrh svega Bog se naziva ivim Bogom; to je naziv koji Boga suprotstavlja neivim, rukotvorenim idolima. Za razliku od idola, Bog djeluje i posreduje u ivotima svojih ljudi (Br 14,21.28; Jr 10,10). Izraz jer sam iv, kae Gospod, est je u Starom zavjetu. Kao ivi Bog, dovoljno je moan da spasi svoj narod od neprijatelja, pritjee u pomo i oslobaa (Iz 37,4.17.19; Dn 6,20.26). Kao ivi Bog, On je u zajednitvu sa svojim narodom. Tekst iz Izlaska 6 predmet je mnogih rasprava. Ime u idova zapravo otkriva narav osobe koja ga nosi. Iako Bog u Izlasku govori o izbavljenju cjelokupnog naroda (kao i suda nad njegovim neprijateljima) kroz niz velianstvenih i snanih djela, otkrivajui pritom ipak vie nego u Postanku gdje opisuje susret s patrijarsima, ne moemo ustvrditi kako se u potonjoj knjizi nije zapoeo otkrivati kao JAHVE. Budui da hebrejski jezik omoguava izraavanje u apsolutnim kontrastima, ovdje se vjerojatno radi o hiperboli, te nam Bog zapravo poruuje kako namjerava otkriti dodatne aspekte vlastita karaktera. 4. BOG I IMENA OSOBA. Bog se isto tako vee s 108

imenima osoba kako bi pokazao da se prema njima odnosi spasiteljski, iako su u nekim sluajevima te osobe ve umrle. To znai da ljudi o kojima je rije, iako mrtvi, jo uvijek ive i da e ponovno uskrsnuti. Da bi s njima uao u takav odnos, Bog i sam mora biti osoba. Zbog toga se Bog naziva Bog Izraelov. Izrael je prvo bio pojedinac (bilo je to drugo ime za Jakova), a zatim je od njega potekao narod. To pokazuje da je isti Bog koji se objavio Jakovu, promijenio njegovu osobnost i dao mu novu sudbinu, sada povezanu sa sudbinom naroda koji nosi to isto ime. To ime Boga povezano je s Njegovim prethodnim objavama (Izl 30,3; 1 Sam 10,18; Am 2,10). C. BOJA OSOBA OTKRIVENA U UTJELOVLJENJU Krist je bio i jest javno oitovanje Boga u tijelu (tj. oitovanje Boga kao ljudskog bia). U Kristu su dvije naravi: ljudska i boanska, ali ujedinjene u jednu Osobu. Teko je shvatiti utjelovljenje, a ne prepoznati da je Bog Osoba. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga ve sada poznajete i vidjeli ste ga! (Iv 14,7)on (Bog) je zasvijetlio u naim srcima da osvijetli spoznaju slave Boje na licu Kristovu (2 Kor 4,6). D. OSOBNA SVOJSTVA BOANSKOG BIA 1. SVOJSTVA UMA. Biblija prikazuje Boga koji misli i rasuuje. Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve (Iz 1,18); vidi Iz 55,9; Mt 6,8; 1Kor 3,20). 2. SVOJSTVA OSJEANJA. Biblija mnogo govori o Bojim osjeajima. Govori o Bojoj srdbi, ogorenju (Izl 4,14; Iv 3,36; Heb 10,27), o Bojoj ljubomori (Izl 20,5), samilosti (Ps 78,38), Njegovoj alosti (Post 6,6), o ljubavi 109

(mnogi ulomci). U Bibliji nalazimo ulomke koji govore o Bojem plau koji izlazi iz Njegova srca. Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i dre sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! (Pnz 5,29) Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba, neu vie gnjevu dati maha, neu opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne ovjek (Ho 11,8-9; vidi jo Post 6,8; Ps 81,13-16; Iz 48,17-19). 3. SVOJSTVA VOLJE. Biblija govori o Bojoj volji, o stvarima za koje se Bog zauzima. Ovo je, naime, volja Boja, vae posveenje (1 Sol 4,3, vidi Mt 12,50; Jakov 4,15). Bog, dakle, posjeduje osnovne osobine ljudske osobnosti: razum, osjeaje i volju. E. BOG KAO SAVRENA OSOBNOST Postoje li slinosti izmeu nae osobnosti i Boje, postoje i razlike: Bog je nepromjenljiv, mi smo promjenljivi; Bog je svet, mi smo greni; Bog je Stvoritelj, mi smo stvorenja; Bog je savreno ist i nije podreen ogranienjima kao ovjek. 1. BOJA MO JE NEOGRANIENA. Budui da je stvoren, ovjekovo je djelovanje ogranieno. On stvara planove, ali ih nije uvijek sposoban ostvariti. Sva su bia, osim Boga, ograniene moi (to ukljuuje anele i Sotonu). Znai li to da Bog moe uiniti bilo to? Moramo zapamtiti da je Boje djelovanje odreeno Njegovom voljom i da je Njegova volja odreena Njegovom osobnou. Stoga postoje odreene stvari koje Bog ne moe uiniti (npr. lagati - v. Tit 1,2). 2. BOG NIJE OGRANIEN GRIJEHOM. Na ljudsku 110

osobnost djeluje grijeh. Grijeh djeluje na svaki dio ovjekova bia. Potpuna izopaenost znai da na itavo ljudsko bie utjee grijeh. Bog je od toga u svakom pogledu potpuno slobodan. Na primjer, ljudska je srdba uvijek loa, ali Boja je srdba uvijek pravedna. Boja ljubav nije nepostojana kao ovjekova, pa zato Bog neke stvari ne moe initi. Ne moe lagati (Br 23,19; Tit 1,2; Heb 6,18; 2 Tim 2,13) i ne moe sebe porei. 3. BOG NIJE OGRANIEN PROMJENOM. U Pismu se tvrdi da je Bog nepromjenljiv (Ps 102,27; Ho 11,9; Mal 3,6; Jak 1,17). To se ne odnosi na Njegovo djelovanje nego na Njegovo bie. On nije prikazan kao nepomini ravnoduni Bog, nego kao Onaj iji su narav i bie stabilni. Za Boga se ak kae da se kaje, ali to ustvari znai da mijenja svoje djelovanje zbog promjene koja dolazi s ovjekove strane. Kad se ljudi promijene (npr. pokaju), oni poinju osjeati drukiju stranu Boje naravi (umjesto gnjeva, Njegovu naklonost i ljubav). Bog je vie od osobe jedino u smislu da je sve ono to ini ljudsku osobnost i jo vie od toga, ali ne znai da je zato to je iznad osobe, neosoban. F. BOJA DUHOVNOST Pismo otkriva da je Bog duh on je u biti nematerijalan. Tumaenje da je duh blijeda kopija materijalne jednakovrijednosti, vrlo je neprikladna. Ako je Bog, koji je Duh, stvorio tvar (materiju), onda znai da je duh iznad tvari, jer ono to je podreeno ne moe stvoriti ono to je iznad njega. Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog va, govorio ispred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa (Pnz 4,12. 15-17). 111

Boga nitko nikada nije vidio, Jedinoroenac Bog, koji je u krilu Oevu, on ga je objavio (Iv 1,18; vidi Izl 20,4; Iv 4,24; Rim 1,20; Kol 1,15; 1 Tim 1,17; 6,16). 1. PROBLEM ANTROPOMORFIZMA. Biblija obiluje antropomorfizmima (davanje Bogu ljudskih svojstava): oi (2 Ljet 16,9; Zah 4,10), ui (Ps 34,15; Jak 5,4), usta (Iz 40,5; Mt 4,4), nos (Post 8, 21), ruke (Ps 95,5; 111,7; Heb 10,31). Neki su otili predaleko tvrdei da Bog ima tijelo (vidi Tertulijan, koji je prije obraenja bio stoik). 2. UZROCI ANTROPOMORFIZMA. a. Snano shvaanje Boga kao Osobe. Izraze o kojima govorimo, upotrebljavali su samo ljudi koji su bili potpuno uvjereni da je Bog Osoba. Oni slue da bi nas zaustavili u miljenju o Bogu kao o nekome tko je nestvaran i neosoban. b. Jezik kao uzrok upotrebe antropomorfizama. U meuzavjetnom razdoblju bilo je osvrta na upotrebu antropomorfizama koji se oituju u prijevodima kao primjerice Targuma (parafraze) i Septuaginte, ali prevoditelji ih nikako nisu mogli potpuno izbjei. Ustvari, nemogue ih je izbjei bez opasnosti da se Bogu oduzme osobnost. c. Antropomorfizmi su rezultat djelovanja neogranienog Boga u svemiru. Svemir je ogranien vremenom i prostorom. Bog, meutim, nije ogranien ni vremenom niti prostorom, jer je vjean i bezgranian. On nadilazi i vrijeme i prostor. Meutim, antropomorfizme treba paljivo razlikovati od teofanija i od utjelovljenja. Antropomorfizam je jezini alat, dok je teofanija ukazanje Boga ovjeku, ponekad u ljudskom obliku. Utjelovljenje je jedinstven dogaaj koji podrazumijeva da je Bog postao ovjekom. 112

II. BOJE BIE, SVOJSTVA I DJELA Kada se prelazi u filozofijska podruja, uvijek postoji opasnost od nestvarnosti. Sustavnu teologiju zanimaju stvarnost Boga i Njegov znaaj. A. RAZLIKA IZMEU BOJEG BIA I NJEGOVIH SVOJSTAVA Vano je poeti od Bojih djela, preko Njegovih svojstava, do Njegova bia. Drugim rijeima, Bog je Osoba koja djeluje, a ne skup filozofijskih odredbi. Odreena Boja djela otkrivaju nam odreeno svojstvo. Npr. ispunjenje Bojih obeanja svjedoi o Njegovoj vjernosti. Moemo rei da je Bog vjeran, da je pravedan, ali to su opisni pridjevi, a ne pravila. Ustvari, sve osobine su opisi Boga. Problem nastaje idemo li dalje od toga i pokuavamo li sami odrediti Boga govorei kakvo je On Bie. Meutim, Bog je jedinstven, i stoga ga je teko usporediti sa stvarima ili iskustvima koja su nam poznata. To ne znai da je nemogue dati toan pojam Boga, nego znai je teko nai doista jednakovrijednu odrednicu. Nemogue je dati analitiko-opisnu odrednicu, ali je mogue dati genetiko-umjetnu. Bog jedini nije stvoren. On je jedan, svemogu, nestvoreni duh koji se od ostalih duhovnih bia razlikuje time to nije stvoren i to je suveren. B. BOG SE ZAISTA OTKRIVA SVOJIM DJELIMA I SVOJSTVIMA Bog je bio voljan otkriti nam se, ali naine kojima to ini, mora nam protumaiti (Ps 18,1-2; 19,15; 23,1; 27,1; 36,6-7). Tijekom povijesti, ljudska su bia objavom sve vie saznavala o Bogu do konane objave u Kristu. Boja 113

svojstva stoga nisu dodaci Njegovoj naravi, nego izraz Njegova bia. C. IZRAZI VEZANI NA BOJA SVOJSTVA Svojstva se ponekad dijele na apsolutna i relativna. Apsolutna su svojstva ona koja pripadaju samom Bogu, dok su relativna ona koja pripadaju Bogu u odnosu prema svemiru. Svemir mora postojati da bi ovi potonji izrazi imali neko znaenje (npr. svemogunost i sveprisutnost). Postoji takoer podjela na prijelazna (tranzitivna) i neprijelazna (intranzitivna) svojstva. Tranzitivna znai neodvojiva (imanentna), koja se odnose na ono to je Bog sam po sebi. Izborno grupiranje (klasifikacija) Bojih svojstava razlikuje prenosiva i neprenosiva svojstva. Bog je uredio da svemir posjeduje neka Njegova svojstva, ali ne sva. Npr. svemir s Bogom dijeli postojanje, iako ne postoji neovisno jer ovisi o Bogu. ovjek s Bogom dijeli neka moralna svojstva. U oba sluaja radi se o prenosivim svojstvima. Ali Bog nije prenio, npr. bezgraninost i nepromjenljivost. Pojedinano, Boja neprenosiva svojstva su sljedea: i) Samodostatnost. Bogu nije potreban svemir kojeg je stvorio, i Bog uope ne ovisi o njemu. Bitnost je ovjenosti, naprotiv, ovisnost. Bog nije ovjek pomnoen s neizmjernim: On je po naravi i po pravilu drukiji. Ovo se izraava u sljedeem retku: Bog, Stvoritelj svijeta i svega to je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagraenim rukom niti ga posluuju ljudske ruke, kao da bi trebao neto on koji svima daje ivotni dah i sve ostalo. (Dj 17,24-25). Bog sigurno nije stvorio ovjeanstvo zbog toga to treba zajednicu, jer nju ima u okviru Trojstva, prije postanka svijeta. Usprkos tome, On je odluio biti u zajednitvo s 114

posebnim ljudima, koje je morao stvoriti, tj. izabrati. ii) Nepromjenljivost. Postoji problem s ovim izrazom. Naime, on zapravo pripada platonizmu, a njegova uporaba kod krcanskih teologa esto je problematicna. Istina je da Bog ne moe patiti tjelesno budui da nema tijela. tovie, ne moe patiti ni od bilo kakve duevne smetnje koja bi nastala zbog nekakva nerijeenoga mentalnoga sukoba. On, dakle, ne moe izgubiti svoju pribranost niti pokazivati znakove stresa ili uzrujanosti. No, sama ideja da je Bog nestrastveno, osjeajno gledajui, nepokretno bie je u potpunosti nebiblijska. Biblija ga otkriva kao Boga srdbe i ljubomore. Ne uiva u smrti bezbonika (Ezek 33,11). alosti ga kada se ljudi meusobno unitavaju. Kao drugo, pogreno je tvrditi da na Boga ne utjeu dogaaji izvan Njega. Raspee je imalo i te kakav uinak na Njega. On je, itekako, bio ukljuen u itavi proces. On (Otac) nije bio raspet, no dao je raspeti svoga Sina pri emu je morao odbiti sluanje njegovih vapaja na kriu. Doista, ukoliko je on zaista toliko hladan i nestrastven da ga je raspee Sina na kriu ostavilo ravnodunim, tada itavo nae govorenje o njemu mora prestati jer postaje besmisleno. iii) Vjenost. Bog je izvan vremena i nije mu podreen. Dakle, On zna sve od poetka do kraja. To ne znai da je On pasivni promatra, jer On svladava povijest i upravlja je. Ustvari, hebrejska rije za povijest je dvarim (rijei): Bog kao istinita dijalektika natjera povijest naprijed nizom zapovijedi ili rijei. Ono to nagovijesti, ostvaruje. Vrijeme je dimenzija vezana s materijalnim stvorenjem. Bog je, kao Stvoritelj, izvan ovoga. Tko je ovaj Bog ili super-um, koji moe pregledati odjednom super-prostore sa svim prolim i buduim dogaajima? Profesor Wheeler odgovara poznatim rijeima Laplacea: Um, koji bi znao odreenom prilikom sve sile kojima je savladan 115

svemir, kao i poloaj svih takvih predmeta, ako bi bio dosta silan da analizira sve ove podatke, mogao bi ukljuiti u jednoj formuli kretanja i najmasivnijih predmeta u svemiru i najmanjeg atoma. Nita mu ne bi bilo nepoznato: i budunost i prolost bili bi prisutni njegovim oima. Izaija 46,9-10: jer sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi slian nije! Onaj sam koji od poetka svretak otkriva i unaprijed javlja to se jo nije zbilo! Ja kaem: Odluka e se moja ispuniti, izvrit u sve to mi je po volji. iv) Sveprisutnost. Iako je Bog izvan svemira, On je i paralelan s njim (ako gledamo svemir kao krivulju, prema Einsteinu) i ima svugdje pristup k njemu. Ali postoji odreena toka gdje je Bog odluio usredotoiti svoju prisutnost, tj. djelovati na nju. Jedan primjer toga je Hram u starozavjetnom razdoblju. U novozavjetnom razdoblju, to je um vjernika. U ovom smislu se kae da je Boji Duh prisutan kod vjernika. Jer 23,23-24: zar sam ja Bog samo iz blizine zar iz daljine nisam vie Bog? Moe li se tko skriti u skrovitima da ga ja ne vidim?Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? v) Jedinstvo. Bog je jedinstvo i sve to On ini, djelo je cjelokupne Boje Osobe. Ne moe tvrditi da mu jedna osobina vrijedi vie od druge, ili da je jedna bolja od neke druge. On nije djelomino ono i djelomino ovo, nego potpun ono i potpun ovo: odreenom prilikom sva Njegova svojstva djeluju zajedno On djeluje kao potpuno cjelokupno bie. On pokazuje, dodue, jednu stranu svoje prirode u odreenim povijesnim prilikama (zbog ponaanja ovjeka), ali bilo bi potpuno pogreno tvrditi, na primjer, da je Bog Bog pravednosti u SZ, ali Bog ljubavi u NZ. Ustvari, krivovjerac Marcion doao je do zakljuka da postoje dva Boga koji djeluju u Bibliji! Izl 34,6-7: Jahve proe ispred njega te se javi: Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdbu, bogat 116

ljubavlju i vjernou, iskazuje milost tisuama, podnosi opainu, grijeh i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekanjena*, nego kanjava opainu otaca na djeci ak na unuadi do treega i etvrtog koljena. *tj, ako se ne pokaju. Svojstva koja slijede mogu se odrediti kao Boja prenosiva svojstva (atributi). III. BOJA NARAV Narav i osobnost blisko su povezani. Boja imena otkrivaju Boja svojstva kao i Njegovu osobnost. Boja objava morala se dogoditi u povijesti jer se narav istinski upoznaje jedino djelima i postupcima. Neki vidovi Njegove naravi trebaju vrijeme da bi se otkrili (npr. vjernost). A. POVIJESNA OBJAVA BOJE NARAVI Bog na stranicama Pisma sve vie i vie objavljuje svoju narav. Doktrina napredne (progresivne) objave ne znai da je ono to je naueno o Bogu (npr. u Starom zavjetu) trebalo biti zaboravljeno, nego da Bog gradi na onom to je ve objavljeno ne ukidajui ono to je prije postojalo. Meutim, u Bojoj objavi postoje dva stajalita koja se pojavljuju ve na poetku: 1. ljubav prema pravednosti i mrnja prema grijehu Njegova svetost, 2. ljubav i milost prema ovjeku. U prii o stvaranju ovjek je pogrijeio, i zajednitvo izmeu Boga i ovjeka je narueno, ali Bog odmah daje obeanje o buduem otkupljenju (Post 3,15). Proroci su podjednako nauavali i o Bojoj svetosti i o Bojoj ljubavi. Kristova mrnja prema grijehu izraena je u Njegovim prijetnjama upuenima 117

farizejima, dok je Njegova ljubav prema greniku izraena u Njegovoj slubi spasenja. Boja se objavljena narav esto naziva rijeju SLAVA (hebr. kavod). Ova rije ukljuuje ideju teine. Teina nekoga bia odreuje njegovu vanost, potovanje to ga ona budi, njegovu slavu. U hebrejskom, dakle, slava ne znai toliko uvenost koliko stvarnu vrijednost, mjerenu njezinom teinom (Ps 7,6; 16,9). Izraz Boja slava oznauje Boga samoga, ukoliko se objavljuje u svom velianstvu, moi, sjaju svoje svetosti, pokretljivosti svoga Bia. Prema tome, slava je objavljena Boja narav, Njegova prisutnost, objavljena ponekad prirodnim pojavama. Dakle, u Starom se zavjetu nalaze dva tipa oitovanja Boje slave: velika Boja djela i ukazanje Boje slave. a. Velika Boja djela. Bog oituje svoju slavu (tj. svoju prisutnost, osobnost) svojim silnim zahvatima, svojim sudovima i znacima (Br 14, 22). Takav je znak, u najviem smislu oitovan u udu Crvenog mora (Izl 14,18); zatim udo mane i prepelica: a ujutro ete vidjeti svojim oima Jahvinu slavu (Izl 16,7). Ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja to sam ih izveo u Egiptu i u pustinjinee vidjeti zemlje to sam je pod zakletvom obeao njihovim ocima (Br 14,22-3). Ja u otvrdnuti srce Egipana, i oni e poi za njima, a ja u se onda proslaviti (tj. objaviti svoju slavu, svoj karakter) nad faraonom i njegovim ratnicima(Izl 14, 17). (usp. Novi zavjet: Tim poe Isus svoja udesa u Kani Galilejskoj te objavi slavu svoju, i uenici njegovi povjerovae u njega (Iv 2,11). b. Ukazanja Boje slave. Drugi tip Bojih oitovanja slave, kao vidljive stvarnosti (Izl 16,10), jest bljeskovito zraenje boanskog Bia. Odatle Mojsijeva molitva: Po118

kai mi (vidjeti) svoju slavu! (Izl 33,18). Poslije Sinaja, slava ispunja Svetite. Slava Jahvina u njemu stoluje na Kovegu saveza. Kasnije e slava ispunjati Hram i odatle e se, u znak odbaenosti, povui u vrijeme izgnanstva. I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Boja slava (Izl 16,10). B. BOG SE SAM POTVRUJE 1. SVETOST (hebr. qode) Prvotno znaenje rijei vjerojatno je ono to je odcijepljeno. Kao takva, rije oznaava potpunu razliitost i upotrebljava se za stvari i ljude. Znai stvari i ljudi odvojeni za Boga. Upotrebljava se ne samo u smislu odvojiti od nego i u smislu odvojiti za (posebna upotreba, posebna osoba). Bog je jedini svet. On je razliit, odvojen od svega ostalog. Bog je, prije svega, svet, a Njegovu ljubav neizbjeno odreuju svetost tj. istoa, ljubav prema redu, kao i odbojnost i unutarnja potreba za iskazivanjem pravinog gnjeva prema moralnoj iskvarenosti. Iako grenik nastoji zaobii i izokrenuti obiljeja koja je Bog usadio u njega, nailazi na odluno Boje suprotstavljanje svemu to bi dovodilo u pitanje Njegov autoritet. Bog ne samo da obuzdava zlo, ve kanjava initelja nastojei ga istodobno spasiti. Stoga za svetost moemo rei da je princip koji se sastoji od 1) Boje odlunosti da podupre vlastiti karakter (slavu) i sliku, te 2) kazne za initelje zla i spasenja vlastita naroda. U kojem je smislu Bog odvojen i razliit? a. Po svetosti svoga velianstva. Novi se zavjet gradi na prvotnoj objavi sadranoj u Starom zavjetu, pa su novozavjetni pisci u potpunosti prihvatili starozavjetno uenje. b. Moralna svetost. Svet znai boanski, to opet znai 119

kao Bog. On je potpuno ist za razliku od onih koji su neisti. U ljudskom ivotu poznata nam je velianstvenost bez svetosti, ali one kod Boga idu zajedno. I meni se saali moje sveto ime to ga dom Izraelov obeasti u narodima meu koje doe (Ez 36,21-36). Pokazat u stoga svoju veliinu i svoju svetost i objavit u se pred mnogim narodima, i znat e da sam ja Jahve (Ez 38,23). Nek bezbonik put svoj ostavijer misli vae nisu moje misli i puti moji nisu vai puti, rije je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaih putova i misli moje iznad vaih misli (Iz 55,6-9). Smrtnik e nikom poniknuti, ponizit se ovjek, oborit e se pogled silnih. Ali Bog Svemogui uzvisit e se svojom pravdom i pokazat e se svetim po svojoj pravednosti (Iz 5,16). Nisi li od vjenosti, Jahve, Boe moj, Svee moj? Ti koji ne umire! Ti si, Jahve, podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kanjava. Preiste su tvoje oi da bi zlou gledale. Ti ne moe motriti tlaenja (Hab 1,12-13). A ovo je poruka koju smo uli od njega i koju vam dojavljujemo, Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu (1 Iv 1,5). 2. PRAVEDNOST (hebr. cadeka) izvorno vjerojatno znai ravnoa ili uspravnost iskljuivo u fizikom smislu. Rije koja u hebrejskoj poeziji esto ide zajedno s rijeju pravednost, jeste sud (mipat) u smislu presude ili sudske odluke koju je donio sudac. Ali u Novom zavjetu obje su rijei dane u jednoj: dikaiosun. Ti izrazi podrazumijevaju standarde, naela i zakone kojima se ovjek ponaanjem pokorava ili ne. Bog je pravednost u smislu da se standard nalazi u Njemu. On je Njegove narave. Taj je zakon dio Bojega bia, Njegove naravi, po kojem se svi ostali zakoni ocjenjuju. Boja narav i Njegova volja potpuno su suglasni. Pridjev pravedan (hebr. cedek) odnosi 120

se na Boje djelovanje u svemiru u kojem vlada moral. Njegova pravednost je prijelazno svojstvo koje se vidi, npr. u Bojem izvrenju suda nad grijehom. Njegova je srdba stoga izazvana onim to se protivi Njegovoj prirodi. Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijestol svoj da sudi, sam po pravdi sudi krug zemaljski, izree pucima osudu pravednu (Ps 9,8-9). Jahve kraljuje, pravda i pravo temelj su prijestolja njegova (Ps 97,2-3). Jahve je bdio nad nesreom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog na, u svim djelima koja uini, a nismo sluali glas njegov (Dn 9,14). jer je odredio (Bog) dan kada e pravedno suditi svemu svijetu preko ovjeka koga odredi za to, i svima prui jamstvo uskrisivi ga od mrtvih (Dj 17,31: vidi 2 Sol 1,5; Otk 15,3; 16,5). 3. GNJEV (hebr: haron). Pravednost je esto povezana s gnjevom, ali ta povezanost nije neizbjena. Ona u biti proizlazi iz Bojeg djelovanja na sueljavanje s grijehom. Dok je ljubav u Boga prirodna, gnjev je izazvan opainom Njegovih stvorenja. To nije bezlino naelo, nego naelo osvete neposredno pripisano Bogu. U izrazu nema ni traga hiru. Bog ne eli da ovjek izbjegne kazni za pobunu ime se moe objasniti postojanje i uloga Sotone koji, u odreenom smislu, tite Boju estitost i neporonost. A sad vi greni narataj ustajete namjesto svojih oeva, da jo poveate srdbu Jahvinu na Izraela. Ako se od njega odvratite, on e jo produiti va boravak u pustinji; tako ete upropastiti sav taj narod (Br 32,14: vidi Jo 22,18; 2 Kr 13,3; Ps 78,21-23; Iz 66,15-17; Ez 8,18). govorei gorama i peinama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolu i od Janjetove 121

srdbe, jer doe veliki dan njihove srdbe. Tko moe opstati? (Otk 6,16-17). C. BOG KOJI DAJE SEBE 1. DOBROTA (hebr. tuv) nije sinonim za Boju svetost, nego za Njegovu dobrotvornost. Da je Bog dobar, znai da je dobar prema nama, ili da ini dobro svim svojim stvorenjima, to je poglavito vidljivo u ispunjavanju njihovih trenutnih potreba. Boja dobrota je svojstvo skriveno iza svakog dara kojega je Bog dao, ili kojega e dati. Boji posebni darovi jesu oprotenje (Ps 86,5) i milost u otkupljenju (Ps 107). Dobrota i milost pratit e mene sve dane ivota moga. U Jahvinu u domu prebivati kroz dane mnoge (Ps 23,6). I sva ova bia eljno ekaju da ih ti nahrani na vrijeme (Ps 104,27-8). Sinovi su uli i pokorili zemlju, jeli su, sitili se i debljali i uivali u velikoj dobroti tvojoj ali su se bunili (Neh 9,25). Ipak nije (Bog) nikad prestajao davati svjedoanstvo za samoga sebe svojim dobroinstvima, dajui vam s neba kina i plodonosna vremena i zasiujui srca vaa jelom i veseljem (Dj 14,17). 2. LJUBAV (hebr. ili ahava ili hesed) Bog je ljubav. Ista ne postoji objektivno, ve je odlika koja se nazire u odnosima. Osim toga, Bog je ljubav i stoga jer je pripravan, zbog milosti (kria) i vjere u Mesiju, oprostiti ovjeku. Cilj Mu je obnoviti zajednitvo svetosti i slave, kao i odraavati svoj sveti karakter u biu kojeg je stvorio. Bog je milostiv, a milost ima temelj u kriu. Samo u kontekstu vjere u Mesiju e ljubav, koja je povezana s Njegovom milou i oprotenjem, postati stvarnost za pojedinca. Isti je princip zapisao Gerald Bray u knjizi The Personal God 122

(Osobni Bog): Izraz Bog je ljubav (hesed) ima smisla iskljuivo u okviru utvrenog odnosa koji spaava. Osim toga, treba imati na umu da nisu svi Boji odnosi isti. Kad gledamo u SZ, vidimo za to se ove rijei za ljubav upotrebljavaju u okviru Saveza. Ovo objanjava zato se izraz ljubav susree uglavnom u Ponovljenom zakonu (upuivanje na obnavljanje Saveza) i kod Proroka (ukazivanje na pokajanje i povratak Savezu). Upotrebljavane su dvije rijei, ahava i hesed. Ahava oznaava Boju ljubav koja se oituje u izboru, a hesed onu koja se oituje u Savezu. Dok je ahava uzrok Savezu, hesed je odraavanje trajanja Saveza. Hesed je vjenanje Boje ljubavi i Boje vjernosti. Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja (Ps 36,6: vidi 88,11; Iz 16,5). Poruka heseda u Hoei glasi: iako je Izrael razoarao Boga, Bog nee razoarati Izraela. Uporabu rijei ljubav u Novom zavjetu (gdje je samo jedna rije upotrijebljena za obje predmetne rijei agape.), treba razumjeti u svjetlu njezine upotrebe u SZ: ima nastavljanje i razvijanje starozavjetnog pojma. Ovo omoguava prebivanje Svetog Duhu u vjerniku. Izraz znai u biti povjerenje da e biti odani jedan drugomu i ugoditi jedan drugome. Ljubav je naklonost koja se provodi u djelo. Ljubav je svojstvena odnosima unutar Trojstva. Zbog toga to nas je Bog ljubio, i mi moramo ljubiti Njega, a bit ljubavi je odanost i poslunost. Osim toga, mi moramo ljubiti jedan drugoga. Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time to je Mesija, dok smo jo bili grenici, umro za nas (Rim 5,8: vidi Iv 3,16; I Iv 2,2; 3,1-3). 3. MILOST I MILOSRE (hebr. hen) odnosi se na nezasluenu Boju naklonost prema greniku. To je stav nadreenoga prema podreenome. Jednakovrijedna rije 123

u Novom zavjetu je rije haris koja se upotrebljava za stav Boga u spasenju stoji iza itava plana spasenja. I Rije tijelom postala, pun milosti i istine (tj. dobrote i vjernosti) (Iv 1,14-17, vidi Tit 2,11). Evanelje je najprije Evanelje milosti (Dj 20, 24). Ta je milost neograniena (Rim 11,5-7). Ne oznaava samo Boji stav, nego i unutranju mo ophoenja s grijehom. Onomu koji, prema snazi to silu svoju oituje u nama, moe uiniti neogranieno vie od onoga to moemo moliti ili misliti (Ef 3,20. Ona nije proizvod nego boansko svojstvo. Kada kaemo da je milost na djelu, mislimo da Bog djeluje milostivo (prilikom spasenja). 4. SPASONOSNA PRAVEDNOST (hebr. cadeka) Bog je pravedan i po tome to nas eli dovesti u pravedan poloaj sa sobom (tj. spasiti nas). U Starom je zavjetu pravednost esto povezana sa spasenjem, a ne samo s pravdom i sudom. U tom je smislu naroito upotrijebljena u odnosu na mito i korupciju koji su uzrokovali propast idovskoga zakonskog sustava. Bog preko svojih proroka to osuuje i izjavljuje da e posredovati i pobrinuti se da se krivica ispravi. Krivci e biti kanjeni, a neduni obranjeni. Odatle je Boja pravednost iskazana spasenjem siromanih, potrebnih i potlaenih (osudom tlaitelja). U ovom kontekstu za Boga se kae da spaava u svojoj pravednosti. Suenje i spaavanje stoga su u mnogim ulomcima tumaeni kao sinonimi: Sudit (ili branit) e pravo ubogim puanima, djeci siromaha donijet e spasenje, a tlaitelja on e smrviti (Ps 72,4: vidi Zah 9,9). To je znaenje preneseno i u Novom zavjetu, gdje nalazimo izraz opravdanje u znaenju ispraviti ono to je bilo loe ili oprostiti i rijeiti se toga, jer je netko drugi bio kanjen umjesto grenika. To je Boja pravda, Boji na124

in izmirenja grenika s Njime. To je Njegov nain spasenja (Rim 1,17 i 3,21). Dok je u Starom zavjetu spasenje obino upotrebljavano u odreenim sluajevima oslobaanje od neprijatelja, u Novom se zavjetu spasenje veinom koristi u sluaju spaavanja od mnogo veega, unutranjeg neprijatelja grijeha. U pozadini stoji Kristov kri, na kojem je Bog rijeio problem, poslavi svoga Sina da bude osuen umjesto nas. Bog nas je tako mogao spasiti ne pobijajui svoje pravedne standarde (osuda nad grijehom morala se sruiti na nekoga). D. JEDINSTVENOST BOANSKE NARAVI Vrlo je vano uvidjeti jednaku vanost Boje ljubavi i Njegove svetosti, jer su obje ujedinjene u Bojoj naravi. Dok se Boja ljubav na grijeh odaziva alou, Njegova pravednost (koja proizlazi iz njegove svetosti) na grijeh se odaziva srdbom (gnjevom). Ni ljubav niti svetost ne mogu se primjereno odrediti, ako nisu meusobno povezane. Ljubav, alost, pravednost i srdba, meusobno se ne iskljuuju. Ljubav koja nije sveta je ili sentimentalnost ili putenost, jer ljubav zahtijeva svetost. Prava ljubav nije samo elja da druga osoba bude sretna, nego i da bude sveta. Stoga je cilj Boje ljubavi da nas uini svetima kao to je On, i tu poinje stega. To jedinstvo najbolje se moe vidjeti na kriu, gdje je Bog, u namjeri da nas spasi, pomirio dva vida svoje naravi. Kri pokazuje Boju osudu nad grijehom (koja je pala na Njegova Sina) i Njegovu ljubav prema grenicima (naao je zamjenu za nas koju je skupo platio). IV. BOG I OVJEANSTVO Bog se prema ovjeku odnosi na tri naina: kao Stvoritelj, 125

kao vladar i kao Otac. A. BOG KAO STVORITELJ To je temeljni odnos izmeu Boga i ovjeka, a takoer to je pozadina ostalim odnosima. Svaka tvrdnja o ovjekovom odnosu prema Bogu pretpostavlja stvaranje. Biblijsko uenje potpuno se suprotstavlja panteizmu i deizmu. Stvaranje ukljuuje i potpunu ovisnost stvorenoga o Stvoritelju i odgovornost prema Njemu. Stvoritelj sa svojim stvorenjem moe uiniti to eli. O Bogu ovisi i na ivot (1 Sam 2,6; Ps 114; Dj 17,25), hrana (Post 9,3; Ps 114; Mt 6,26), i duhovni ivot, jer je Bog na Otkupitelj (Ef 2,8-10; Tit 3,4-5). tovie, Bog je nainio ovjeka za svoju slavu. Isto se odnosi i na sve stvoreno. Bog jo uvijek svojom providnou djeluje u svemiru (Ps 104; Iz 44, 24-28; Job 38; 39; Iv 5,17). Bog ponovno stvara jer je ono to je stvoreno unitio grijeh. Meutim, iznova stvoreno nee biti potpuno novo, ali e oznaiti potpuno novi poetak jer novo e niknuti iz staroga (Iz 65,17; 66,22; Otk 21,1). Stvaranje novoga ve je zapoeto radom Duha u srcima obraenih ljudi (2 Kor 5,17). Bog pokazuje svoju milost na taj nain to nove ljude osposobljava za ivot u ovome starom svijetu. Jednog e dana stvoriti za te nove ljude novi svijet. B. BOG KAO VLADAR Pravo razumijevanje te injenice (Bog je vrhovni vladar), daje snagu i stabilnost. 1. KRUG BOJE SUVERENOSTI (Podruja u kojima se vidi Boja suverenost). Pod Bojim suverenitetom nad ljudima podrazumijeva se Njegov vrhovni nadzor nad cijelim svemirom (1 Ljet 29,11-12; Ps 103, 19-22). i) Boji suverenitet protee se na sve narode. To se vidi u 126

izvjetajima o Potopu koji je zahvatio itav svijet; vidi se i u tome kako je Bog izmijeao jezike prilikom izgradnje Babilonske kule, pa u izlasku i ulasku u zemlju Kanaan. U Danielu otkrivamo da Bog vlada kraljevstvima po svom izboru, postavlja i svrgava vladare. Meutim, treba imati na umu da je Boja vladavina poslije Pada bila posredna. Adam i njegovi potomci dobili su reim koji su zasluili. Obnova neposredne vladavine zove se Kraljevstvo Boje. ii) U Starom se zavjetu Boji neposredni suverenitet protezao na Izrael; izraelski su kraljevi bili Boji poslanici. iii) Od Kristova vremena, Crkva je pod neposrednim Bojim suverenitetom; a njezina je glava Krist. Ustvari, Crkva je danas jedina grupa koja je pod neposrednom Bojom vladavinom, tj. u Kraljevstvu Bojem. 2. OITOVANJE BOJE SUVERENOSTI: u povijesti i sudu. U biblijsko doba, kraljevi su bili i suci: tako je i Bog bio sudac. On je uvijek u mogunosti provesti svoju presudu. On sudi s kraljevskog prijestolja ali, iako suveren, nije samovoljan. Bog je takoer suveren u spaavanju svog naroda od neprijatelja. Njegov se suverenitet takoer moe vidjeti u providnosti u brizi za budunost Njegovih stvorenja. Ljudi esto providnosti oduzimaju osobnost, ali ona postaje puko uopavanje ako nije providnost neke osobe, tj. Boga. Treba, meutim, uvidjeti razliku izmeu ope i posebne providnosti. Opa providnost odnosi se na Boje ispunjavanje svih potreba svega to je stvoreno, dok se posebna providnost odnosi na Njegovo uplitanje radi ispunjavanja potreba Njegovih miljenika i stalne brige za njih. Bog se brine za irenje Evanelja i brine se da Njegova djeca postaju slina Njegovu Sinu, Isusu.

127

3. BOJA SUVERENOST I LJUDSKA SLOBODA. Vano je razlikovati tri shvaanja slobode: a. Deterministiko shvaanje. Sve su nae inidbe podvrgnute usklaivanju sila nad kojima mi nemamo kontrolu ni vanjsku, niti unutranju. Mi smo zubac zupanika u kotau svemira i na je pokret odreen pokretima ostalih zubaca. b. Indeterministiko shvaanje. Ljudska volja niim nije sputana ak nije odreena ni svojim bivim navikama. Slobodan sam uvijek i u svim situacijama initi to elim. c. Samodeterminizam. ovjekovo je djelovanje barem djelomino ogranieno onim to on jest. Ono to inim odraz je onog to jesam i to to jesam odraava ono to sam uinio u prolosti. ovjek je slobodan izraziti ono to jest u okolnostima koje mu je Bog u ivotu dao. Nalazi se u duhovnom ropstvu dok ga Boja milost ne oslobodi. Meutim, Biblija ograniava pojam potpune ljudske slobode. Ona priznaje da je ovjekova sloboda moralno i duhovno ograniena. Tko god ini grijeh, rob je grijeha (Iv 8,34: vidi Rim 6,17) Otkupljenje pretpostavlja prethodno ljudsko ropstvo. Biblija ograniava ljudsku slobodu, ali ne smatra ljude automatima. Sloboda ustvari znai odgovornost; stoga Bog upuuje na ljudsku volju. Pisci Biblije ne vide nikakav sukob izmeu odreenoga Bojeg savjeta i ljudske odgovornosti. Bog u upravljanju svemirom nije osujeen ovjekovim grijehom. Boja suverenost ouvana je unato ljudskom zlu i unato pojavama pobjede zla. Njega (Isusa) koji je predan po nepromjenljivoj odluci i predznanju Bojem, i koga ste vi bezbonikom rukom razapeli i ubili, Bog je uskrisio (Dj 2,23: vidi Rim 9).

128

C. BOG KAO OTAC U hebrejskom izraz otac ima ire znaenje nego u hrvatskom: otac, zaetnik, pokreta. Ovaj se izraz upotrebljava na tri naina: 1) kao Stvoritelj (tj. zaetnik) vidljivog i nevidljivog stvaranja (Mal 2,10; Iz 64,8; Heb 12,9; Br 16,22; Dj 17,24). 2) kao poglavar Trojstva Bog je otac naega Gospoda Isusa Krista. Ova fraza odnosi se na vaan sinovski odnos prema Ocu u Trojstvu. Taj jedinstveni odnos naglaen je u Ivan 20,17 gdje Isus kae: Moj Otac i va Otac, kao da ne bi mogao rei na Otac. 3) kao poglavar i zaetnik saveznog odnosa U ovom smislu Bog je otac (zaetnik) a Izrael je sin (objekt ili uivatelj saveza). 4) kao zaetnik novog stvaranja (radi usvajanja) Isus je jedini Oev Sin i vjernici postaju Boji sinovi jedino usvajanjem, to odnos ini drukijim (Iv 1,12; Gal 3,26; Rm 8,17). V. BOG I SVEMIR A. BOJA IMANENTNOST I TRANSCENDENTNOST Sve to postoji moe se svrstati u dva razreda: stvoreni svemir i nestvoreni Bog. Bog je iznad svemira, njegov je Stvoritelj i Vladar. Bog potpuno nadilazi svemir. On se od njega razlikuje i od njega je neogranieno vei. To je njegova transcendentnost. Boja imanentnost znai da se Bog nalazi u svemiru to omoguuje injenica da je Bog izvan vremena i prostora. Biblijsko uenje o Bojoj transcendentnosti vrlo je jasno: On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao ator za stan razapeo. On obraa u nita knezove, unitava suce zemaljske (Iz 129

40,22-23). Ali zar e Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom to sam ga sagradio (1 Kr 8,27). Klju te ideje je injenica da je Bog stvorio svijet i da je stoga izvan njega. Meutim, Pismo takoer jasno ui o Bojoj imanentnosti to znai da je Bog prisutan u svijetu, i to tako da je usporedan s vremenom i prostorom te moe u njima djelovati kada god eli. Ta zar sam Bog samo iz blizine rije je Jahvina zar iz daljine nisam vie Bog? (Jr 23,23-24: vidi Ps 139; Dj 17,27-28; Rim 10,8). Bog uzdrava svemir (Neh 6; Kol 1,17; Heb 1,3). On dri materiju na posebnoj valnoj duini. Ako on povue svoju silu, svemir se raspada. U ovom okviru bi trebali smatrati biblijski koncept uda: a to nije izvanjsko mjeanje u zatvoreni sistem. Biblija Boju imanentnost i Boju transcendentnost stavlja u ravnoteu. Ako se Boga odvoji od svemira, ili ako ga se poistovjeti sa svemirom, moe se izgubiti pojam Boga kao Osobe. Biblija je teistina jer naglaava da je Bog u isto vrijeme imanentan i transcendentan (1 Kr 8,27-30; Dj 16,24-28). Stoika filozofija koja je zastupala panteizam, i epikurejska filozofija koja je zastupala deizam (nepristupnost Boga), negativno su utjecale na miljenje mnogih crkvenih otaca rane Crkve. B. BOJA BESKONANOST Budui da je Bog transcendentan, nije ogranien svemirom koji je stvorio, tj. nije ogranien prostorom, vremenom ili pomanjkanjem znanja. Meutim, ideje koje podrazumijevaju Boju ogranienost vremenom i prostorom upotrijebljene su u Bibliji, jer na um ne moe shvatiti ono to je izvan prostora i vremena. Jedan vid 130

Boje beskonanosti Njegova je vjenost, beskonanost u odnosu na vrijeme (Ps 90, 2; Ef 3,21; 1 Tim 1,17). Bog je Jahve Ja Jesam, ime koje obuhvaa prolost, sadanjost i budunost vjean. Boja posvudanjost Njegova je beskonanost u odnosu na prostor. Boja posvudanjost omoguava objavu Boga prirodom, ali i osobnim odnosom s Njim. Boja svemogunost Njegova je beskonanost u odnosu na silu. To ne znai da Bog ini sve to moe uiniti, ili ono to bi za Njega bilo nedolino. Njegova volja je odreena Njegovom vlastitom prirodom. Boje sveznanje Njegova je beskonanost u odnosu na znanje. Bog ne stjee znanje. Njegova mudrost znai znanje koje je usmjereno postignuu praktinih ciljeva. VI. BOG KAO TRI U JEDNOM Ova se istina odnosi na Boje jedinstvo, ali i na Njegovu trojstvenost. U uenju o Trojstvu iznosi se sljedee: ovjek je jednoosoban (tj. jedna osoba = jedan ovjek); Bog je, po odreenju, troosobno bie (tri osobe jedan Bog). A. BOJE JEDINSTVO Za to u Pismu postoji mnogo dokaza. U Starom se zavjetu zbog politeizma koji je prevladavao meu poganima, naglaava da je Bog jedan. Veliki dio Bojeg djelovanja u Starom zavjetu vezan je uz potvrivanje da je jedinstveno boanstvo nad razliitim politeistikim sustavima (Pnz 4,33-35; Iz 43,10-12; 44,6; 45,14-21). Dan kada e Bog (Jahve) svugdje biti priznat kao jedini Bog, smatra se danom velike pobjede, jer su drugi bogovi ustvari demonske sile (1 Kr 8,60; 2 Kr 19,15-19; Ps 86,8-10). 131

Iste su istine takoer naglaene i u Novom zavjetu (Mk 12,29; Iv 5,44; 1 Kor 8,4-6; Ef 4,5-6; 1 Tim 1,17; 2,5; Jakov 2,19). Mora se, meutim, naglasiti da je Bog jedinstvo, a ne jedna osoba. B. BOJE TROJSTVO Rije Trojstvo u Bibliji se zapravo ne pojavljuje. U njenu grkom obliku, trias, ini se da ju je prvi upotrijebio Teofil iz Antiohije, a u latinskom trinitas, Tertulijan. Rije znai da u jednoj boanskoj biti postoje tri razliitosti poznate pod imenima: Otac, Sin i Duh Sveti. Te razliitosti tri su osobe. Dvije glavne hereze u vezi s Trojstvom jesu sabelijanizam (Trojstvo je samo tri vida jedne osobe) i triteizam (postoje tri Boga). 1. ALUZIJE NA TROJSTVO U STAROM ZAVJETU a. Mnogi starozavjetni ulomci o boanstvu pretpostavljaju mnoinu. U prvim poglavljima Postanka za Boga se upotrebljava rije u mnoini (Elohim), nakon ega slijedi glagol u jednini. U Postanku 1,26 itamo da je Bog rekao: Nainimo ovjeka na svoju sliku (vidi takoer Post 3,22; 11,6,7; 32,28-30; 48,15-16, Iz 6,8). U Izaiji 6 aneli kliu svet, svet, svet (triput zar je to puka sluajnost?). Isto tako, postoje zagonetne aluzije u Postanku 19,24, Hoei 1,7, gdje je graa teksta neobina i mogla bi se shvatiti kao aluzija na Trojstvo. Sveeniki blagoslov u Brojevima 6,24 upuuje na Matej 28. b. U Ponovljenom zakonu 6,4 kae nam se da je Bog jedan, ma Jisrael: Jahve Elohenu Jahve ehad. No ta se rije (ehad/ahat = jedan, a ne jahid) esto upotrebljava u kolektivnom znaenju. Mipaha ahat = jedna obiitelj = ujedinjena obitelj nisu jedina na svijetu! Ipak, vjerojatniji prijevod tih redaka glasi: Jahve a samo Jahve je na Bog; ili Jahve, na Bog, je jedini Bog. c. Starozavjetno uenje o Mesiji (Iz 7,14 i 9,6) upuuje 132

na boansku Osobu koja nije Otac. Sin ovjeji u Danielu smatra se boanska Osobom (Dn 7,13-14). Boja mudrost u Izrekama 8 takoer upuuje na boansku Osobu uz Oca, koja nije nita manja od Boga. Aneo Gospodnji oito nije ista osoba kao i Otac, ali ipak je osoba boanstva, budui da se u jednom trenutku spominje kao aneo Gospodnji, a u drugom kao Bog (Post 18,13.17.20.22-23). Zaharija 13,7 odnosi se na Bojeg srodnika: to je vrsta postavka Kristovog boanstva. Svi ti likovi, naravno, upuuju na Isusa Krista, drugu Osobu Trojstva. Sveti se Duh takoer spominje u Starom zavjetu kao odvojen entitet koji je boanska Osoba, ali ne Otac (vidi Post 1,1-2; Job 14,16; Ps 139,7; Iz 40,13; Zah 4,6; Ez 37,9). 2. ALUZIJE NA TROJSTVO U NOVOM ZAVJETU. Postoji oko 70 ulomaka u kojima su tri boanske Osobe dovedene u meusobnu vezu. a) Na kraju Matejevog Evanelja, apostolima je zapovjeeno da krste u ime (ne u imena) Oca, Sina i Svetoga Duha. Ostali tekstovi su: 1 Kor 12,4-6; 2 Kor 13,13; 1 Pt 1,2; 2 Kor 1,21-22; Jd 20-21; Heb 2,3-4. b) Postoje zatim dodatni dokazi o tome da se u Novom zavjetu sve tri Osobe Trojstva spominju kao boanske. Boanstvom triju Osoba opirno se bave poglavlja o kristologiji odnosno pneumatologiji. C. PODREENOST UNUTAR TROJSTVA ini nam se da postoji stalna podreenost unutar Trojstva. Meutim, to je predmet rasprava. Radi se o sljedeem: moemo li ekstrapolirati od uloga triju boanskih osoba u stvaranju i otkupljenju sve do naravi njihovog stalnog meusobnog odnosa. Dok je nuno izbjegavati krajnosti novoplatonistike terminologije koja 133

je utjecala na jezik mnogih crkvenih otaca, teko je izbjei zaljuak da postoji neka vrsta podreenosti unutar Trojstva (v. 1 Kor 15,29). Termini Otac i Sin podrazumijevaju neto vie nego puke uloge. Oni su izrazi koji nam pomau razumjeti kako se oni odnose jedan na drugog i na nas, a ne izjave koje se odnose na njihovo podrijetlo. Nazivi Otac i Sin ne odnose se na utjelovljenje, nego izraavaju stalno stanje. To su samo opisni nazivi koji objanjavaju odnos izmeu dviju Osoba Trojstva obzirom na slinost, ljubav i poloaj (podreenost Sina prema Ocu koji je zaetnik). Duh Sveti je podreen i Ocu i Sinu. Nedvojbeno je ova podreenost u potpunom skladu s jednakou prirode svih triju Osoba Trojstva. Kako je ukazao Calvin, svaka osoba Trojstva je autotheos (sam Bog). Isto je tako vano uoiti da izraz jedinorodni znai jedinstveni ili jedini, te da se ne odnosi ni na roenje (utjelovljenje), niti na raanje prije stvaranja. Znaajno je da je hebrejska rije upotrijebljena za jedino-roen jahid to znai jedini, jedinstven, a potjee od korijena jahad, to znai jednakost, savez, zajednitvo. Drugim rijeima, taj izraz zapravo znai istobitan. Ivan priopuje da je Isus iste naravi kao i Otac koji ga je poslao. Takoer je znaajno da je beskorisna ideja o vjenom roenju Sina potekla iz Aleksandrije, koja je bila pod jakim utjecajem novoplatonizma. ini se da je to jo jedan primjer grkog nerazumijevanja hebrejskog izraza. Izreke 8,24 govore da je mudrost roena, to vjerojatno znai ustanovljena. To se ne odnosi na nikakvo roenje kao takvo. Kada se rana Crkva odrijeila idovskih spona, mnogi su hebreizmi pogreno shvaeni i ini se da je Psalam 2,7 jedan od njih. Psalam 2,7 Ti si moj sin, danas te rodih, spominje se u 134

vezi s Isusovim krtenjem i odnosi se na Njegovo imenovanje i posveenje kao Jahvinog Sluge. U Starom zavjetu izraelski je kralj postao Bojim sinom kad je doao na prijestolje (vidi 1 Sam 7,14). Iako je Isus po prirodi uvijek bio Boji Sin (tj. On je uvijek bio druga Osoba Trojstva), u izvjesnom je smislu ipak postao Bojim Sinom (= izraelski kralj = Mesija) prilikom krtenja, koje je, ustvari, bilo Njegovo pomazanje kao Sluge patnika. Iz tog razloga Psalam 2 (mesijanski psalam) u 7. retku sadri proroanstvo koje se odnosi na Mesiju i koje se ispunilo prilikom Isusova krtenja. Na kraju e Krist dokinuti svoju slubu Mesije (Sina u tom smislu) i posrednika Ocu, te e neposredno s Ocem kraljevati nad stvorenjem, koje e tada biti savreno i stoga nee vie trebati posrednika. Vano je naglasiti da su i Sin i Sveti Duh jednako i za vjenost Bog kao to je to Otac. U jednom su boanstvu tri Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, i to je troje jedan Bog iste biti, jednake moi i slave. D. KRIVOVJERJA O TROJSTVU 1. MONARHIJANIZAM. Justin Muenik u jednoj je raspravi rekao da postoji Bog i njegov Logos (Isus) to je navodilo na pomisao da postoje dva Boga. Njegovi su protivnici otili predaleko u drugom pravcu rekavi da postoji samo jedna monarhija (tj. jedan nedjeljivi Bog). Justin je estoko branio pravovjernost putem svoje teologije o Logosu nasuprot ljudima (naroito idovima) koji nisu htjeli vjerovati ni u Trojstvo niti u Isusovo boanstvo. Govorio je da je Logos drugi Bog pored Oca drugi po broju a ne po volji. Pobijao je helenizirane idove koji su smatrali da se boanski Logos neznatno razlikuje od Boga kao to se sunce razlikuje od svoje svjetlosti. Drugim rijeima, odbili su priznati da je Logos 135

Osoba. Branitelji ideje Trojstva tvrdili su da postoji samo jedna monarhija, jer su se sukobljavali s gnosticima koji su tvrdili da postoji dualizam (dobro i zlo). vrsto su smatrali da nema prvog naela osim Boga Stvoritelja, da nema avla koji bi mu bio ravan, ni materije koja bi bila isto tako vjena, ve da postoji samo jedna monarhija. Justinov nain izlaganja ini se da je proturjeio ovom tumaenju i da podrazumijeva postojanje dvojice bogova Boga i Njegova Logosa. Uskoro se ova hereza proirila i promijenila poprimivi dva glavna oblika: a. Dinamiki monarhijanizam (ili adopcijanizam). Isus je ovjek koji je primio boanska svojstva (boanski status mu je dan kao nagrada). Meu onima koji su podravali ovo shvaanje, uz odreena odstupanja, bili su: alogi, ebioniti, Teodot Bizantski, Artemon, Pavao Samosatski, Lucijan Antiohijski i ak Arije. Kasniji predstavnici ovog shvaanja su bili socinijanci i unitarijanci. Suvremeni predstavnici su John Knox iz New Yorka i Norman Pittinger. b. Sabelijanizam (ili modalizam, ili patripationizam) kae da je Isus Otac (tj. boanstvo se sastoji od samo jedne osobe ili prosopona). Drugim rijeima, izrazi Otac, Sin i Duh Sveti odnose se, ustvari, na uzastopne uloge jednoga te istog bia. To su shvaanje podravali Sabelije, Prakseja i Noetus. Izraz patripationizam izvodi se iz neminovnog zakljuka tog stajalita Otac je trpio na kriu. Isto se tako naziva modalizam zbog shvaanja da izrazi Otac, Sin i Sveti Duh oznauju razliite oblike (moduse) djelatnosti jedne te iste osobe (a ne djelatnosti triju osoba). Dinamiki monarhijanizam je traio prilagoditi kranstvo s poganstvom, dok je modalizam traio prilagoditi kranstvo s judaizmom. 136

Tek su na Drugom Carigradskom koncilu oba oblika hereze konano osuena. Hereza se dugo odrala i prouzroila kasnije hereze. 2. PROCESNA TEOLOGIJA reagira protiv ideju da je Bog nepromenljiv i stoga covjek nema znaenja. Naalost ova teologija ide predaleko u suprotnom pravcu i tvrdi da je Bog promenljiv onome to radimo i stoga postane neto to nije bio predhodno. Kao odgovor na to, treba naglasiti da nae znaenje u Bojim oima nije uzrokovano naim navodnim sklonou da mijenje njegov bit, ve tome da smo stvoreni u njegovoj sliku i tome da je Bog odluio nam dati znaenje. Bog, za razliku od svojog stvorenja, nije promenljiv glede svojih svojstvima. 3. OTVORENI TEIZAM. Pristai otvorenog teizma krenu od dvijema pretpostavkama, ak prije nego to otvore Bibliju: 1) Bog je primarno ljubav, a ovo znai da budunost zavisi od posljedica ovjekovih moralnih izbora. 2) ovjek ima apsolutnu slobodu, a ovo mu dozvoljava da dri svoje dostojanstvo kao bie stvorena na Boju sliku. Ni Bog ni svemir se vie ne stvara (nasuprot ovog to tvrdi procesna teologija), ali ovjek se jo evoluira putem svojih moralnih izbora. Ovo shvaanje je takoer reakcija protiv ekstremne kalvinistine formulacije, koja se pribliava determinizmu, a ovo nije biblijski pogled. Kritika: 1) Otvoreni teizam daje jednostran pogled na Boga. U stvari Bog nije samo ljubav, ve takoer i svet i svemoan. 2) Biblijski pogled tvrdi da ovjek nema apsolutnu slobodu, zbog toga da je stvoren i rob grijeha. Niti determinizam 137

(ekstremna kalvinistina formulacija) niti apsolutna sloboda (humanistini pogled) nije biblijski. Ustvari otvoreni teizam prekorai ono to tvrdi arminijanizam (Bog zna budunost, ali ne predodredi nju). Otvoreni teizam tvrdi da, ako Bog zna budunost, to znai da on predodredi nju, a ovo oduzme neizbjeno ovjeku njegovu slobodnu volju to je iskljueno. Dakle Bog ne zna sve unaprijed. VII. BOG I STVARANJE Izvjetaj o stvaranju zapisan u knjizi Postanka, jedinstven je za drevni svijet. U veini drevnih filozofija i poganskih religija, vjerovalo se u odreeni oblik preobrazbe vrsta i u spontano stvaranje. Biblijski izvjetaj, s druge strane, govori da je Bog odjednom stvorio svijet sa svom florom i faunom. Izvjetaj, meutim, nije napisan suvremenim znanstvenim jezikom 21.-tog stoljea, nego stilom koji nije vezan uz odreeno vrijeme te je razumljiv bilo kojoj kulturi. Prije svega, Bog eli da ovjek vidi svemir s Njegove toke gledita. Svemir nije hladno, neosobno mjesto bez svrhe; nije rezultat sluajne evolucije. Izvjetaj je izraen toplom osobnom terminologijom; stvorio ga je ljubei, svemogui Bog da bi ovjek u njemu ivio. Rije stvaranje upotrebljava se na dva naina: 1. apsolutno stvaranje (hebr: bara), 2. posredno stvaranje (hebr: asa). U oba sluaja Bog je zapovjedio i to se odmah dogodilo. Bog nije stvorio samo materijalni svemir nego i nematerijalni svijet anela i drugih natprirodnih bia, i to vjerojatno prije nego to je stvorio zemlju (Job 38,7). Osim u knjizi Postanka 1. i 2. poglavlje, u Bibliji ima mnogo drugih ulomaka koji govore o Bogu kao Stvoritelju 138

svega (Iz 40,26; 45,18; Ps 102,25-26; Dj 17,24; Rim 11,36; Kol 1,16; Otkr 4,11). POSTANAK 1 i 2 Proturjeje? Prividno proturjeje izmeu prvog i drugog poglavlja bolje emo rijeiti stavimo li Postanak 2 u dio saenja vrta i njegova daljeg obraivanja, a zatim smjetanja ovjeka u vrt da ga obrauje. Autor koji je, ini se, stvari promatrao s postpotopnog stajalita kae da u poetku stvari nisu bile takve kakve su danas, nedostajala su tri elementa potrebna za saenje vrta kia, vrtlar te vrsta biljaka i drvea koja raste u vrtu. Postanak 2,8 pogreno se tumai kao da se odnosi na openiti opis stvaranja biljaka, meutim, odnosi se na saenje odreenog vrta. Devetnaesti se redak odnosi na prethodno stvaranje ivotinja koje su predvedene Adamu (hebrejski jezik nema pluskvamperfekt). ini se, stoga, da redoslijed dogaaja drugog poglavlja nije zamiljen kao kronoloki, nego logiki, usredotoujui se na saenje vrta i stavljanje ovjeka u njega. Zatim se govori o odnosu ovjeka prema drugim stvorenjima. Druga glava takoer priprema scenu za dogaaje u treoj glavi: Pad itd. A. DANI STVARANJA Kako trebamo shvatiti slijed od est dana u kojima se odigralo stvaranje? Objanjenje nude etiri teorije. Razmotrit emo ih po redoslijedu njihova pojavljivanja u povijesti. 1. TRADICIONALNO TUMAENJE. Ono govori o stvaranju svemira u 6 dana od po 24 sata po redoslijedu koji je naznaen u tekstu. Kreacionistika kola pribavila je nedavno dodatak, odnosno dokaze, kako bi se dokazala golema razdoblja geolokog razvoja ili rezultat pada anela objanjen Potopom i njegovim posljedicama. 139

Protiv tumaenja. Ako se prihvati to tumaenje, postoje prividne suprotnosti u samom tekstu. Postanak 1,14 govori o stvaranju Mjeseca i Sunca etvrtoga dana, a o pojavljivanju svjetla prvog dana i vegetacije treeg dana. Ali kreacionistika kola mogla bi objasniti nepostojanje Sunca prvoga dana na temelju potvrde, da se izvor svjetla nije nalazio u Suncu. Druga je mogunost da je Bog rekavi nek je svjetlo, zapravo stvorio tvar (materiju) (naime iz optike znamo da svako tijelo u prostor zrai svjetlost elektromagnetne valove odreene valne duine). Takva potvrda vaila bi samo ako se radi o stvaranju svemira, ali to nije sigurno. 2. TEORIJA USKLAIVANJA. Smatra se da est dana odgovara geolokim razdobljima u istom redoslijedu kao i dani. To je pokuaj pomirenja izvjetaja o stvaranju s tobonjim znanstvenim injenicama. Protiv tumaenja. Ako postoji odreena slinost izmeu dva redoslijeda, takoer postoje i razlike, koje se prema zgodi previaju. Prema biblijskom izvjetaju, Zemlja je stvorena prije nego Sunce, voke su stvorene prije riba, ptice prije insekata, vegetacija prije Sunca, a kitovi prije gmazova. 3. TEORIJA OBNOVE ILI TEORIJA RAZMAKA. Ona smatra da izmeu Postanka 1,1 i 1,2 postoji razmak u kojem je prvo stvaranje uniteno zbog Sotonine pobune. Drugi se redak zatim tumai kao da kae: i zemlja je postala bezoblina praznina. est se dana stoga smatra kao 6 dana od po 24 sata, za koje se vrijeme staro stvorenje obnovilo. To je drugi pokuaj da se pomiri izvjetaj o stvaranju s navodnim znanstvenim injenicama. Postoji miljenje da se golema geoloka razdoblja moraju negdje staviti, a mjesto koje tome najvie odgovara nalazi se izmeu 1. i 2. retka 1. poglavlja. Protiv teorije. Nemogue je tumaiti hebrejski tekst na 140

taj nain. Rije vav nema posljedine izvedbe, te je glagol iz prvog retka u istom vremenu kao i glagol iz drugog retka. Vav (to znai i) dodan je imenici, a ne glagolu, te ne oznaava slijed dogaaja nego puko povezivanje. Da je pisac htio da shvatimo znaenje glagola kao postati, uporabio bi drugu postavku: L + imenica (tj. postati, vidi njemaki werden zu), kao to je sluaj u Postanku 2,7, gdje je ovjek postao ivo bie. Glagolsko vrijeme naznaeno izvedbom izraava stanje. Zemlja je bila kao u Postanku 2,25 i 3,1. Ista se izvedba nalazi u Zahariji 3,1-3 i Joni 3,3. Pored toga, u Septuaginti je prevedeno No (...) je bila. Prema teoriji obnove, rijei bezoblina i prazna pokazuju da je dolo do suda. Meutim, upotreba istih izraza na drugim mjestima u Bibliji pokazuje da se radi o ideji praznine i nereda (to jest iste materije). U Izaiji 45,18, npr. podrazumijeva se da Bog nije elio da Zemlja ostane prazna jer ju je namjeravao nastaniti ljudima. Pristae teorije smatraju da Ezekiel 28 potvruje njihovu teoriju, tumaei ovaj ulomak kao pad Sotone u zemaljskom raju. Meutim, drugi tumai vide u tome smjernice na Adamov pad u raju. U tom se sluaju pad tirskog kralja usporeuje s Adamovim, a ne Sotoninim padom. Drugi redci u Pismu koji govore o tjednu stvaranja, ne spominjui ga kao tjedan ponovnog stvaranja (Izl 20,11; 31,17). Reeno nam je da je smrt dola na svijet kao rezultat Adamova grijeha. Sve to je Bog stvorio bilo je dobro to ne bi bio sluaj da je stari svijet nakon pretrpljenog Bojeg suda leao u ruevinama. Teorija obnove ozbiljno potkopava: i) neprestanost nalaenja fosila s postojeom tvorevinom, ii) uenje o prvobitnom savrenstvu svijeta, iii) uenje o potpunoj vladavini Adama nad zemljom, 141

iv) uenje o prokletstvu (koje je dolo na svijet kao rezultat Adamovog grijeha) i zatim o Potopu. Katastrofa koja se navodno dogodila izmeu prvog i drugog retka prvog poglavlja, moe se mnogo bolje objasniti Potopom, koji se smatrao tako vanim dogaajem da zauzima 3 poglavlja Postanka. Spominje ga takoer i David (Ps 29,10), Izaija (Iz 54,9), Isus (Mt 24,39; Lk 17;27), i Petar (1 Pt 3,20; 2 Pt 2,5; 3,6), dok se katastrofa koja se navodno zbila ranije, uope ne spominje. 4. LITURGIJSKO TUMAENJE. Prema tome, Mojsije kao urednik, postavio bi liturgijsku shemu na predloku izvornika odreenoga za tijek novogodinjeg obreda (po babilonskom uzoru), ili tijekom blagdana, od kojih je veina trajala tjedan dana dosegnuvi vrhunac u subotu (Pnz 16,3-13). Dakle, dani bi predstavljali dane proslave; drugi vid stvaranja bio bi proslavljen svakim danom blagdana. Stil grae kao da potvruje: ritmiko pravilo, ponavljanje i sveanu inscenaciju. Postojanje 10 zapovijedi i 8 djela stvaranja zbijenih u razdoblje od est dana, omoguava takvu interpretaciju. Znaajno je da se ne spominje dranje subote (npr. u ivotu Abrahama) prije davanja Zakona na gori Sinaj, drugim rijeima, sabat nije ureenje stvaranja. Ako je to tako, mi moemo gledati na prva tri dana kao na pripremu. Prvo, tri prostora za stanovanje su pripremljeni: nebo, more i zemlja. Drugo, oni su ispunjeni: pticama, ribama i ivotinjama + ovjek. Sedmi dan je postrani ove sheme o stvaranju i uspostavljen je kao uzorak za odmor za Njegovo stvorenje: jedan dan od sedam. Protiv tumaenja. Stremi unitavanju prirodnog slijeda stvaranja u est uzastopnih dana. Ako postoji zapanjujua podudarnost izmeu prvog i etvrtog, drugog i 142

petog, treeg i estog dana, zato autor nije pisao o stvaranju u tri dana? Osim toga, nema dokaza o postojanju blagdana u Izraelu po babilonskom uzoru proslavljanja Nove godine. 5. DIDAKTINO TUMAENJE. Prema ovoj teoriji, izvjetaj predstavlja didaktino ureenje (kredo ili katekizam) za poduavanje odreenih teolokih istina. Kredo mora biti: a) kratak, b) lako pamtljiv, c) usko povezan s polemikom. Postoje dvije varijante ove teorije: a) 6 dana treba biti prihvaeno doslovno, b) 6 dana pripadaju samo shemi predstavljanja uzorka. Izvjetaj o postanku ima sve znakove da je bio pisan (napisao ga je Mojsije netom prije ulaska Izraelaca u Obeanu zemlju), sa svrhom da ih pripremi na sueljavanje s kanaanskom religijom utemeljenoj na kultu plodnosti. U toj religiji, svijet je nastao kao rezultat seksualnog sjedinjavanja bogova. To moe objasniti polemiki ton izvjetaja, on je posebno izraen kao napad suparnikog sustava razmiljanja. To e takoer objasniti sadraj i naglasak u izvjetaju. Jedna od postavki kanaanske religije tvrdi da je postanak rezultat sukoba izmeu stvoritelja i snaga kaosa (boica Tiamat rije srodna hebrejskom tehom = dubina). Biblijski izvjetaj naglaava da to nije bio rezultat sukoba i da je Bog imao nadzor nad svakom etapom tijekom stvaranja. Kada na kraju svakoga dijela stvaranja itamo i vidje Bog da je dobro, to nam govori da rezultat ovog stvaralakog djela u potpunosti odgovara onom to je Bog imao na umu: to je bilo upravo ono to je On elio. Znaajno je da su se nebeska tijela pojavila etvrtoga dana to je povezano s njihovom vanou. Naime, nebeska tijela nisu bogovi, ve svjetlila na nebu usklaena s obredima u Izraelu: ona daju svjetlo zemlji i 143

slue za oznaavanje svetkovine obredne godine te pridonose proslavljanju Boga. Njihova imena nisu ak ni spomenuta (niti ona od riba: hebr. dag, to se moe usporediti s Dagon, ili od ptica: sippor), zato to su to bila imena poganskih bogova (Sunce eme, bog sunca ama). Oni su jednostavno nazvani nositelji svjetla, jer su kao takvi u Bojem planu, u potpunosti podreeni Bogu i ispod Njega; njihovo mjesto je u nebeskom svodu (drugo nebo), a ne u treem nebu (gdje prebiva Bog). Postoje jo dvije varijante ove teorije: 1) est dana predstavlja 6 odlomaka materijala (pisanog), napisanih izvorno na 6 glinenih ploica od kojih je svaka poinje istim obrascem. Ako Post 2 predstavlja prvu ploicu, onda Post 1 je dodatak otkriven Mojsiju u viziji. 2) est dana predstavlja 6 vizija boanske djelatnosti koje su otkrivene piscu (ili Adamu ili Mojsiju). Zavrna napomena. Mudro je prihvatiti tradicionalno tumaenje, ali treba uzeti u obzir: 1) Izvjetaj stvaranja bavi se uglavnom stvaranjem ivota na ovom planetu; pretpostavlja se da su svemir i Zemlja ve stvoreni. Izraz nebo i zemlja u Postanku 1,1 moe znaiti samo na planet sa svojom atmosferom (vidi Izl 20,11). Ako Post 1,1 se tumai kao U poetku, kad Bog stvori nebo i zemlju, zemlja bijae... (to odgovara hebrejskoj konstrukciji), ovo bi podupiralo vie spomenuto tumaenje. 2) Polemika je protiv poganstva cilj je ispravljanje iskrivljene perspektive. Ovo objanjava zato se stvaranje nebeskih tijela spominje tek na etvrti dan. 3) Malo je vjerojatno da estodnevni izvjetaj predstavlja puko didaktiki ili liturgijski alat, jer uzor estodnevnog rada i jednog dana odmora mora biti utemeljen na i144

njenici (usp. Izlazak i svetkovanje Pashe), a ne na drugom uzoru! Dakle izraz treba biti prihvaen doslovno. B. ALTERNATIVA STVARANJA TEORIJA EVOLUCIJE Prema teoriji evolucije, postojanje svemira moe se objasniti uzajamnim djelovanjem sluaja, vremena, prirodnog odabiranja i mutacija. Odmah na poetku valja primijetiti: prvo, to je samo teorija, a ne dokazana injenica i, drugo, svrstava injenice (to znai naune podatke) prema znanstvenim pretpostavkama aktualizma (jednolikosti prirodnih postupaka) i filozofijskim pretpostavkama materijalizma, to samo od sebe iskljuuje Boga i biblijsku objavu. Meutim, te je znanstvene podatke mogue tumaiti i na drugi nain, tj. sa stajalita biblijskog kreacionizma. Razmatrajui injenice, lako se moemo odluiti koje je tumaenje loginije i vjerojatnije. Prema materijalistikoj filozofiji, materija (tvar) je temelj svega. Oduvijek je postajala i uvijek e postojati. Ona je stoga apsolut, i odreuje sve. Budui da nita ne moe postojati nezavisno o materiji, ni Bog (koji je izvan vremena i prostora), ne moe postojati. Ali, potvruju li otkria i teorije suvremene znanosti upravo takvo gledite? 1. FIZIKA. Razmotrimo prije svega teorije i zakone suvremene fizike. Prema njoj, materija je vrlo zbijen (koncentriran) oblik energije. Meutim, prema zakonima termodinamike, energija ne postoji oduvijek; ona ima svoj poetak. Prema prvom zakonu, koliina energije u svemiru uvijek ostaje ista, ali se neprestano smanjuje mogunost njezina koritenja. Ne stvara se nikakva nova energija. Prema drugom zakonu, svi procesi streme propadanju i raspadanju (osim u sluaju da se na njih djeluje 145

izvana), te tako poveavaju nered (entropiju). Izvor energije za na planet je Sunce, ali i Sunce se troi. I radioaktivnost se troi. Prema teorijama termodinamike, moemo dakle zakljuiti da su energija i materija nastale. Prema tim teorijama suvremene fizike moemo vidjeti da se svemir ne kree prema napretku (evoluira) nego da se troi ili devoluira. 2. MATEMATIKA. U matematici nalazimo podatke protuslovne naelima koji bi djelovali unutar teorije evolucije. Teorija vjerojatnosti osobito je protiv ideje da sluaj moe proizvesti red, ak ako i ima dovoljno vremena na raspolaganju. Suvremena teorija kibernetike suprotstavlja se ideji da sloenost nastaje sluajno. Sluajnost je element nereda, a ne neutralni imbenik koji bi u velikom vremenskom razmaku postigao sloenost. Matematiki se moe izraunati da je vjerojatnost da su se sloeni oblici dananjeg svijeta razvili sluajno, uz dovoljno vremena, praktiki nikakva. Vrijeme i sluaj nisu u stanju zamijeniti um. U tonost ovoga moemo se uvjeriti i iz teorije informatike. Mozak djeteta je programiran tako, ili ima takvo ustrojstvo, da moe nauiti bilo koji jezik na svijetu. Sluaj ne moe programirati kompjutor. Za to nam je potreban programer, razum. ak ni najvei dananji kompjutori ne mogu raditi ako ih nije programirao neki um izvana. 3. BIOLOGIJA. Teorija evolucije vrsta svakako je prvenstveno povezana s biologijom. Iznenaujue je, meutim, da otkria suvremene biologije ne potvruju tu teoriju. Zbir genetskih podataka (koje se zovu geni) unutar kromosoma odreene vrste, stabilan je unutar odreenih granica. Zbog toga se ivotinje razmnoavaju prema svojim vrstama. Ustaljeno je miljenje da je 146

genetska informacija koja odreuje sve osobine potomaka sadrana u kromosomima roditelja. Eksperimenti su suprotno tome, pokazali da je stanini sistem u cjelini odgovoran za nasljee i razvoj, to ukljuuje i organele i unutranje djelove elije, kao i graninu membranu jajne elije (ili korteks-koru). itav proces kako se kombinirane stanice mujaka i enke djele i konano stvori kompletan ivi organizam nevjerojatno je sloen i znanstvenici jedva su poeli otkrivati njegove tajne. a. Mutacija. Evolucionisti tvrde da promjena (tj. mutacija) toga genetskog podatka konano uzrokuje stvaranje novih vrsta. Meutim, mutacija je stvarno oteenje genetskog podatka roditelja koji u potomku uzrokuje tetne posljedice (kao npr. alergije), ili neto to nije od neke posebne koristi (6 prstiju umjesto 5). Budui da je mutacija prije svega oteenje genetskog ustrojstva ili njegov poremeaj, ne moe se navesti neki razlog koji bi mogao potai razvoj vrste ni naprijed ni navie. Potomstvo se od roditelja razlikuje po tome to su genetski podaci roditelja drukije sloeni kod potomaka, ali je ukupni zbir genetskih podataka koji se mogu upotrijebiti pri ponovnom razvrstavanju, uvijek ogranien brojem vrste kojoj pripadaju roditelji. Je li istina da je evolucija bakterija bila promatrana u laboratorijskim pokusima? Dogaa li se, na primjer, da se pojave bakterije koje imaju antibiotiki-rezistentnu sklonost? Kratak odgovor je NE! to se nekada smatralo pojavom nove genetske tvari, dokazalo se da je to zapravo postupak ponovnog razvrstavanja ve postojee genetske grae, tj. reaktiviranje prethodno recesivnih gena. Ako su prethodno dominantni geni uniteni, recesivni e se prije ili kasnije neminovno pojaviti. No 147

takozvani rezultati mutacija frekventno se, tj. uestalo vraaju na prijanji oblik, kada se bakterije razmnoavaju, i to zbog prirodne selekcije (izbora), koja nije nita vie od mehanizma za podeavanje vrste. Isto je naelo naeno i u mehanizmu imunolokog odaziva tijela. Imunitet se ne postie stvaranjem novoga genetskog ustrojstva, nego umnoavanjem ve postojeega. b. Prirodno odabiranje. Evolucionisti takoer tvrde da je prirodni odabir doveo do evolucije, ali za to nema dokaza. Prirodni odabir (postupak u kojem su pripadnici odreene vrste odvojeni jedan od drugoga, te tako navodno razvijaju nove osobine koje im omoguuju preivljavanje), dovodi do osiromaenja djelatnoga genetskog ustrojstva (tj. genetskih podataka raspoloivih za razmnoavanje). Posljedica ovog postupka krianja nije evolucija (razvoj) nego degeneracija (nazadovanje). Samo selektivno krianje (umjetni postupak oprean prirodnom odabiru) moe tijek obrnuti. To objanjava zato je sivo-bijeli moljac (Biston Betularija) u industrijskim podrujima u Engleskoj nestao, dok je crni mogao preivjeti. Nije istina da se jedan moljac mutacijom, dakle promjenom, prilagodio drukijoj sredini, jer prethodno su postojale obje vrste, a drugog je unitila promjena uvjeta okoline. Evolucionisti tvrde da slinost oblika i ustrojstva ivotinja dokazuje da je jedna vrsta napredovala vie od druge, ali to nije jedini mogue izvediv zakljuak. Slinost ustrojstva dva stvorenja moe upuivati na to da je temelj oba (na primjer ivotinje s 4 noge i tuljana s 4 peraje) jedan model ili primjer. Ako je arhitekt stvaranja razuman, on e dokazati ekonominost modela, tj. upotrijebit e jedan temeljni model, ali u mnogo varijanata. Upravo to nalazimo u svemu stvorenom.

148

4. GEOLOGIJA. to geologija kae o tome? to nalazimo u sedimentnim naslagama zemlje? Pretkambrijski sloj, vrlo debeli (na nekim mjestima 1000-2000 metara), prvi je sloj, i zato bi trebao sadravati najranije dokaze o evoluciji koja se odigravala tijekom razdoblja od nekoliko tisua milijuna godina. Tamo su pronaeni tragovi ondanjih organizama. A ima i mikroskopskih organizama koji su nas zaudili velikom sloenou. Oni se stoga ne mogu nazvati primitivnim organizima. Zato pak nisu pronaeni i drugi organizmi? Prema miljenju nekih paleontologa, ti su oblici nestali zbog kasnijih promjena koje su ih zadesile. Na nasreu pobornika ovog shvaanja, su ti slojevi bili prikazani kao oni koji nisu podlegli promjeni, te su zato bili podesni za postupak fosiliziranja. Dakle, primitivni fosili isto bi tako trebali biti tamo, ali nisu. Zato? Kratak odgovor je da pretkambrijski sloj ne predstavlja prvi stupanj evolucije, nego nalazite organizama koji su prije Potopa ivjeli na dnu oceana. U kambrijskom sloju nailazimo na iznenadnu pojavu sloenih organizama bez ikakva traga prijelaznim oblicima koji bi mogli upuivati na evoluciju. Poloaj u kojem se ti fosili nalaze pokazuju da su uginuli iznenada kao rezultat neke katastrofe. Postojanje polistrativnih fosila takoer podrava taj zakljuak. Takve okamine obino su debla stabala, jednolino fosilizirana, presjeena kroz nekoliko geolokih naslaga (one se obino tumae kao razliita razdoblja). Ovdje se takoer nalazi i fenomen ivih fosila, koji se mogu podijeliti u tri vrste: a) Oni koji su naeni u najstarijim i iduim slojevima i koji su i danas istoga oblika, to pokazuje da nisu evoluirali (npr. korpion i morski pas). b) Oni koji su nestali u jednom ili nekoliko slojeva, a danas su se pojavili a da nisu evoluirali (npr. latimerija, 149

riba koja je, kako se tvrdi, nestala prije 90 milijuna godina. Nedavno istraivanje u Tihom oceanu, u Loch Nessu (kotska) i u jezeru Kok-Kol (Kazakstan), upuuju da ondje oduvijek ive plesiosauri. Za njih se mislilo da su nestali prije 100 milijuna godina. Zato ti fosili nisu naeni i u jako debelim i proirenim slojevima, za koje se pretpostavljalo da predstavljaju milijune godina zemaljske povijesti? c) Oni koji su smatrani prijelaznim oblicima i nedavno su pronaeni, sasvim su nepromijenjeni. Jedan primjer toga je neopilina galata, za koju se mislilo da je prijelazni oblik izmeu hobotnice i lignje i da je izumrla prije 280 milijuna godina. No 1952. g. izvuena je iva uz meksiku obalu mreom iz dubine od 3500 metara. To znai da ti organizmi jo uvijek ive u istom prebivalitu u kojem je pronaen i fosil (u kambrijskom sloju). Pitanje je onda nedostatka karika koje, prema njihovu miljenju, pokazuju kako jedna vrsta evoluira u drugu. Za arheopteriksa se mislilo da je bio prijelazni oblik izmeu gmazova i ptica. Mnogi znanstvenici danas vjeruju da je arheopteriks bio prava ptica vrlo slina ciganskoj kukmai iz Centralne Amerike. Isto tako, evolucionisti su izjavili da je prema fosilnim dokazima mogue slijediti evoluciju konja, poevi od primitivnog oblika nazvanog Eohippus. Problem je to fosili tih razliitih oblika nisu u fosilnim dokazima pronaeni jedan ispod drugog. Danas postoje konji razliitih oblika i veliina, ali to ne dokazuje da su jedni nastali, evoluirali od drugih. Eohippus i dananji konj imaju 18 pari rebara, zbog pretpostavki o prijelaznim oblicima, jedan od njih (Orohippus) ima 15 pari rebara, dok drugi, po imenu Pliohippus, ima 19 pari. Neki znanstvenici ak vjeruju da Eohippus nema nikakve veze s konjem, nego da je, jednostavno, varijanta afrikog jazavca. 150

No moda najpoznatija tvrdnja o izgubljenoj karici je ovjekoliki majmun. Prema mjerenju zapremnine mozga, mogue ih je svrstati u pravog majmuna i pravog ovjeka. Takozvani ovjekoliki majmun iz sjeverne i istone Afrike ima zapremninu mozga izmeu 400 i 650 cm3, to je priblino istovjetno zapremnini mozga dananjega normalnog gorile, i samo je treina zapremnine mozga normalnoga modernog ovjeka (1450 cm3). Zapremnina mozga javanskog i pekinkog ovjeka kree se otprilike od 860 do 1075 cm3. Tek kad doemo do neandertalca, kojemu se zapremnina mozga kree od 1300 do 1600 cm3, imamo neto to moemo nazvati ovjekom. Fosili pravog ovjeka bili su pronaeni (u Italiji i u Kaliforniji) u niim slojevima nego bilo koja okamina takozvanoga ovjekolikog majmuna. To naravno pokazuje da ovjek mora biti star kao i ovjekoliki majmun, to dokazuje da se nije mogao razviti od njega. Richard Leakey izjavio je da je u Africi naao ostatke ovjeka modernoga tipa u stijeni mnogo starijoj od one u kojoj je bio pronaen ovjekoliki majmun. Ako je to istina, onda to god ovjekoliki majmun bio, sigurno nije izgubljena karika izmeu majmuna i ovjeka. Fosilni dokazi ne podravaju teoriju postupnog taloenja sedimenata ili evoluciju vrsta od jednostavnih ka sloenima. Oni kao da prije govore o kataklizmi slinoj Potopu koja je obuhvatila cijelu zemlju. Prema tom tumaenju, redoslijed pronaenih okamina (fosila) moe se objasniti trima imbenicima: a. razinom njihovog boravita (npr. dno mora ili visoravan itd.) b. okretnou pri bijegu pred nadolazeom poplavom c. njihovom masom; manja stvorenja vjerojatno e ostati na dnu mora, ali e vea pritiskom vode biti potisnuta prema povrini. 151

5. RADIOAKTIVNO ODREIVANJE STAROSTI FOSILA Koriste se razliite metode, ali sve ovise o tri pretpostavke: a) da se radioaktivnost i u prolosti, kao i danas, smanjivala jednakim omjerom, b) da je koliina radioaktivnih tvari u svakom datom sluaju u poetku iznosila 100%, c) da radioaktivni primjerak nije zagaen nekim izvanjskim izvorom. a) Ugljik 14. Prije svega, moramo znati da se starost okamina moe odrediti jedino izotopom ugljika 14. Da bi se odredilo vrijeme nastanka sedimentnih stijena koje sadre fosile, koriste se druge radioaktivne metode. Mi emo razmotriti obje metode. Ako je u poetku, prije Potopa, Zemlju okruivao sloj vodene pare u obliku omotaa, on bi smanjio koliinu svemirskih zraka koje upadaju u atmosferu (koja bi se nalazila ispod omotaa). To znai da bi se manje svemirskih zraka sudaralo s obinim ugljikovim plinom, a to je nain nastajanja radioaktivnog ugljika 14. To bi znatno smanjilo brzinu stvaranja radioaktivnog ugljika i za posljedicu imalo malu koliinu radioaktivnog ugljika u svakom primjerku toga doba (znai u vrijeme prije Potopa), te tako navodilo na netoan zakljuak da je odreeni primjerak mnogo stariji nego to ustvari jest. b) Druge metode. Kao to smo ve rekli, za mjerenje vremena nastajanja slojeva u kojima nalazimo okamine, koristimo se drugim metodama na osnovi radioaktivnog raspadanja. Za to se koriste razliite radioaktivne tvari: uran, torij, rubidij, stroncij, radioaktivni kalij. Svi ti elementi na kraju se raspadaju u neradioaktivne tvari. 152

Na primjer, uran 238b na kraju se raspada u olovo Pb 206. Namee se pitanje: ako u svakom primjerku postoji i uran 238 i olovo Pb 206, kako znamo kakav je njihov odnos bio u poetku? Metoda datiranja br. 1 moe pretpostaviti da je primjerak u poetku sadravao 100% urana; metoda br. 2 pretpostavlja da je sadravao 50% olova i 50% urana; metoda br. 3 pak pretpostavlja da je 50% olova u primjerku bilo prisutno na poetku, ali da se uran gubio brzinom od 50% poluivota. Ako se te tri metode koriste pri mjerenju istog primjerka, dale bi starost od 18 000, 13 500 i 4 500 milijuna godina. Pored toga, uvijek postoji mogunost da je primjerak bio zagaen izvana. Ustvari, pomalo kiselkasta voda (kakva bi bila u sluaju Potopa) moe razgraditi radioaktivne elemente. Ako se to dogodilo, to bi sruilo itavu metodu odreivanja starosti. Takav kakav je sad, nain odreivanja krajnje je upitan. Ako se otkrije da je neto mlae nego to bi trebalo biti, svi ostali primjerci mjere se tako dugo dok se ne dobije eljeni rezultat. Drugim rijeima, odreivanje starosti temelji se na divovskoj pretpostavci. Kae se da neki primjerak mora potjecati iz tog i tog razdoblja jer je pronaen u tom i tom sloju. Ali kako znamo koliko je taj sloj star? Znamo po sadraju odreenih vrsta okamina (fosila). Uzmimo jedan primjer neskladnosti datiranja. Izmjereno je da vulkanska stijena s Havaja, izvaena iz odreene dubine, pokazuje odreenu starost. Zna se da se ta stijena nije oblikovala prije vie od 200 godina. Primjerak izvaen iz dubine od 500 metara dao je rezultat od 2,22 milijuna godina, onaj s 2500 metara 49,9 milijuna godina, a onaj s 5000 metara 19,5 milijuna godina. Bez obzira na to se te brojke odnose, to ne moe biti starost. 6. DRUGI NAINI ODREIVANJA STAROSTI. Postoje, 153

meutim, i drugi naini odreivanja starosti ivih primjeraka, pa tako i Zemlje. a. Povijesni dokazi. Ne postoje povijesni dokazi koji datiraju ranije od 5000 godina, to se smatra poetkom prave civilizacije. Ako je zemlja stara milijune godina, ini se da bi to bilo prilino kasno. b. Dananje stanovnitvo svijeta (oko 6 milijardi) nije u skladu s tvrdnjom da je ovjek milijunima godina na Zemlji. Ustvari, dananjem bi stanovnitvu trebalo samo 5000 godina da se razvije do dananjega broja. c. Magnetizam. Zemlja se ponaa kao ogromni magnet koji tvori svoje magnetsko polje. Danas je poznato da se sila toga magnetskog polja brzo smanjuje. Prihvatimo li stajalite aktualizma, Zemlja mora biti vrlo mlada. Da je Zemlja bila stvorena prije 8000 godina, magnetsko bi polje u odnosu na jainu magnetskoga polja danas, bilo jaine magnetske zvijezde, to je nemogue, jer bi se Zemlja u tom sluaju otopila. d. Svemirska praina pada na Zemlju i na Mjesec iz svemira. Naslaga praine na Mjesecu vrlo je tanka, to sigurno ukazuje na malu starost. Naslaga nikla u moru dolazi od svemirske praine, ali poznata naslaga nije u skladu s uvjerenjem da je Zemlja stara milijune godina. Oceani mora su stari bar milijardu godina ako je, kako se tvrdi, ivot evoluirao od kemijskih tvari u moru. Izraunalo se, meutim, da se svake godine s kopna ispere 27 milijardi tona tla i spusti na morsko dno. Da taj tijek traje milijardu godina, sloj naslaga bi na morskom dnu morao iznositi 29,6 km, to bi prouzroilo ispiranje kontinenata i sputanje tla za 62 km. Sloj naslaga na morskom dnu je, zapravo, debeli samo 804 metra, a Mount Everest je samo 8,8 km iznad morske povrine. e. Starost svemira. Mnogi znanstvenici vjeruju da je svemir nastao velikim praskom (eksplozijom) prije vie 154

milijuna godina i da se otada galaktike neprestano udaljavaju od te sredinje toke, i to brzinom neznatno manjom od brzine svjetlosti. Zakljuak izvode na temelju mjerenja spektra svjetlosti koja dolazi sa zvijezda. Taj postupak pokazuje od ega se zvijezde sastoje, ali pokazuje i pomak prema crvenom. Isto se tumai Doplerovim efektom, koji pokazuje da se sve galaktike udaljavaju od nas. Meutim, nedavno su znanstvenici drukije objasnili taj crveni otklon u spektru. Neki kau da je on rezultat ili svjetlosnih estica koje se pregrijavaju zbog sudaranja s drugim esticama u podrujima svemira gdje je materija gua (na primjer u oblacima meuzvjezdane praine), ili lomljenja dok putuju svemirskom krivuljom. Jasno je da su razliiti podaci dobiveni mjerenjem objekata za koje se zna da se nalaze u istom podruju. Prema Einsteinovim teorijama, svemir (te stoga i prostor i vrijeme) ima oblik krivulje. Prema teoriji koju su dalje razvili Spenser i Moon, ne uzmemo li u obzir zakrivljenost svemira, mogue je da su najudaljenije zvijezde svemira samo oko 20 svjetlosnih godina udaljene od nae planete, jer je svjetlost koja dolazi od njih dola k nama dugim okolnim putem. Iz ovoga vidimo da se suvremene znanstvene teorije odluno suprotstavljaju teoriji evolucije. Ipak mnogi znanstvenici vjeruju u nju iz filozofijskih, a ne iz znanstvenih razloga. Iako su im injenice poznate, oni kau da teorija evolucije mora biti istinita jer je jedina alternativa stvaranja. A ukoliko je stvaranje istinito, onda i Bog postoji. Postoji li Bog, onda mu moraju poloiti raune, ali to ne prihvaaju. C. POTOP Koji su dokazi o ovome dogaaju? 1. FOSILNI NALAZI. Ako se tumae sa stajalita 155

kreacionizma, pokazuju kako je izgledao svijet prije Potopa i kako je ivot toga doba doivio svoj kraj. 2. OPIS U BIBLIJI. Biblija govori o poplavi koja je zahvatila itav svijet. Budui se smatra izuzetno vanim, najmanje su dva poglavlja u Postanku posveena opisu tog dogaaja. 3. LEGENDE. Opise poplave koja je zahvatila itav svijet nalazimo u veini legendi razliitih naroda. Vano je imati na umu da su legende uglavnom iskrivljene varijante prvotne istine, ali obino sadre neke temeljne injenice. Nepotrebno je rei da biblijski izvjetaj ne pripada toj knjievnoj vrsti (usporedi babilonsku varijantu u Epu o Gilgameu). 1. PRIJE POTOPA. Kako je dakle izgledala Zemlja prije Potopa? Biblijski opis i dokazi na osnovi fosilnih nalaza daju nam nekoliko predodbi. a. Vodena para. ini se da je Zemlja bila okruena omotaem vodene pare, koji je utjecao na vremenske prilike na Zemlji poput staklenika: suneve zrake probijale su Zemljinu atmosferu, ali nisu mogle pobjei. Kao posljedica, klima je bila ujednaeno topla, a vegetacija suptropska. Tome u prilog nalazimo dokaze u ugljenim slojevima koji odaju postojanje takve vegetacije u svim dijelovima svijeta, naroito u podrujima koja su sada veoma hladna. Stupanj prodiranja tetnih svemirskih zraka kroz atmosferu bio je uvelike smanjen omotaem vodene pare. Budui da su danas svemirske zrake vaan initelj u procesu starenja, one djelomino objanjavaju zato su ljudi ivjeli izuzetno dugo, kao to pokazuju visoke starosne dobi zabiljeene u pretpotopnim rodoslovljima. b. Atmosferski tlak. Tada je bio dvaput vei od dananjeg, pa je poticao dugovjenost, rast i zdravlje, ne 156

samo ljudi nego i ivotinja i biljaka. Dinosauri su dosegli ogromnu veliinu ne samo zbog zdrave okoline, nego i zato to su dugo ivjeli. ak i danas guteri ne prestaju rasti. Izraunato je da bi pterodaktilu (praptici) bio potreban dvaput vei atmosferski tlak da bi mogla letjeti. c. Bujnost ivota. Fosilni nalazi otkrivaju postojanje ivotinja i biljaka ogromne veliine. Isto vrijedi i za ovjeka. U SAD-a su otkriveni tragovi dinosaura otisnuti preko ljudskih tragova, nastalih u isto vrijeme. Otisci stopala ovjeka pokazuju da je veliina stopala iznosila oko 38 cm. Moraju se isto tako spomenuti neki umjetniki radovi naeni u stijenama za koje se smatra da su stari nekoliko milijuna godina, a svjedoe o naprednoj umjetnosti i tehnologiji. d. Topografija. Prije Potopa je sigurno bila umjerena. Velika je vjerojatnost da su planine imale samo etvrtinu dananje visine. Po svoj prilici, bila su mala kao to su danas Crno i Aralno more. Morski ivot i vegetacija bili su bujni. 2. OSOBINE POTOPA. Ali to se dogodilo kad je doao Potop? a. Velika vulkanska aktivnost. ini se da je dolo do velike vulkanske aktivnosti, Zemljina je kora popucala i prouzroila izbijanje podzemnih voda na povrinu i oslobaanje bujice lave. U isto su vrijeme erupcije vulkana u atmosferu izbacile golemu koliinu vulkanskog pepela. To je dovelo do kondenzacije vodenog omotaa, koji je pao u obliku velike kie. b. Pad temperature. U isto je vrijeme dolo do znaajnih klimatskih promjena, naroito do pada temperature. Mamuti i druge ivotinje koje su mirno pasle u Sibiru, najednom su pogoene hladnim zrakom od minus 101 C koji ih je na mjestu sledio. c. Djelovanje vode. Zbog naglih pobjenjelih voda, 157

velike koliine taloga pomijeanoga s potopljenom vegetacijom i ivotinjama, nanesene su na druga mjesta, gdje su se okamenile. Mjesto na kojem su se ti fosilni nalazi do danas zadrali odreivala su tri imbenika: i) visina na kojoj su prebivali, dno mora ili obala (esto su zakopani na mjestu gdje su ih potopne vode preplavile), ii) masa i oblik ivotinja; to je masa bila manja, nie su bili pohranjeni iii) brzina kojom su se, barem privremeno, mogli skloniti od potopnih voda koje su se dizale. 3. POSLJEDICE POTOPA. Kakve su bile posljedice te velike elementarne nepogode? a. Klimatska promjena. Klima se u potpunosti promijenila. Bez stabilizirajueg utjecaja vodenog omotaa, vremenski su uvjeti postali nestabilni jer se topli zrak mijeao s hladnim. Po prvi put poela je padati kia kakvu mi poznajemo. b. Promjena topografije. Umjerena topografija i ugodna klima staroga svijeta pretvorili su se u bregovita tla, ogromne oceane i otre klime novoga svijeta. Mogue je da su u to vrijeme izbile planine, a oceanska dna utonula kako bi primila veliku koliinu nove vode. Stoga je velikim djelom nastajanja planina prouzroeno uglaivanje ploa, to se moe objasniti velikim podizanjem zemljine kore. c. Stvaranje slojeva sedimentnih stijena. Vano je uvidjeti da su u tom ranom razdoblju slojevi sedimentnih stijena vjerojatno bili mekani, to bi znailo da su nastali u relativno kratkom vremenu, slino Velikom kanjonu u SAD-a. U svjetlu Potopa, uvidjelo se da debeli slojevi ugljena irom svijeta nisu dugogodinje nakupine tresetita, nego preneseni i preobraeni ostaci rairene i bujne vegetacije pretpotopnog svijeta. Ta se vegetacija, naena danas u ugljenim leitima, uglavnom sastojala 158

od golemih uma, velikih paprati, lepidodendrona i sigilarija kojih je bilo u izobilju. Papratna stabla, koja su dosegla visinu od 40 do 50 m, mogu se po grai usporediti s naim movarnim biljkama. Naftonosna polja posljedica su truljenja milijuna morskih organizama ivotinjskoga ili biljnoga planktonskog tipa u ogranienom prostoru bez zraka. Masti i bjelane-vine preobraene su bakterijama koje su jo uvijek ive pronaene u tim naftnim naslagama. d. Stvaranje polarnih ledenih pokrova i poetak ledenog doba. Jo jedna posljedica velikih klimatskih promjena nakon Potopa, stvaranje je polarnih ledenih pokrova i poetak ledenog doba. Posljedica pada temperature kao uzronika, bile su stalne vulkanske erupcije (sunevo zraenje bilo bi smanjeno za 20% ako je u atmosferi bilo samo 1/174 km3 vulkanske praine) i smanjenja ugljinog dioksida CO2 u atmosferi, uzrokovanog upijanjem (apsorpcijom) u ugljinim spojevima u talogu (smanjenje koliine CO2 za 50% dovelo bi do pada temperature za 3 do 4 stupnja). Trajanje ledenog doba neposredno je povezano s vremenom potrebnim da Zemljina atmosfera ponovno zadobije neto od svoje prijanje ravnotee. Uvjeti tog razdoblja prisilili su ovjeka da do ponovnog nastanka civilizacije u hladnijim podrujima ivi ivotom spiljskog ovjeka. U to se razdoblje mogu smjestiti kratkotrajne civilizacije kamenog i eljeznog doba. Datiramo li Potop oko 3500 pr.Kr. (Septuaginta kae 3398 pr.Kr.), to bi odgovaralo nastanku civilizacije oko 3000 godine pr. Kr. u Egiptu i Mezopotamiji. Zanimljivo je da su neki znanstvenici otkrili promjenu zemljine osi, vjerojatno vezanu na tu kataklizmu. Stavljaju je u neko vrijeme tijekom treeg tisuljea pr.Kr. 159

ANTROPOLOGIJA (znanost o ovjeku) Uvod Antropologija je toka u kojoj se najblie dodiruju znanost i teologija (kultura, socijalna i fizika antropologija). S tim u vezi vrlo nam je vana Boja objava, a naroito to se tie ovjekovog odnosa sa njegovim Stvoriteljem. Ni u jednoj drugoj grani kranske znanosti ne susreemo toliko suprotstavljenih pogleda, npr. biologija (evolucija), psihologija (deterministike teorije, behaviorizam itd), socijalne i politike filozofije (faizam se suprotstavlja jedinstvu ljudske rase, marksizam shvaa pojedinca u potpunoj podinjenosti drutvu). Veina odbacuje odnos ovjek Bog. Humanizam je djelovao na Crkvu 19.-tog stoljea i utjecao na njezinu teologiju. Antropologija je vrlo vana i zbog svog znaenja za propovijedanje Evanelja: propovjednik stoji izmeu Boga i ovjeka. Mora se poznavati i ovjeka i Boga da bi se djelotvorno propovijedalo, jer se mora pokazati svrsishodnost Evanelja za ovjekove probleme. Propovijed je vrlo vana zbog svoje povezanosti s drugim vidovima kranske istine. Povezana je sa znanou o Bogu (Bogu i svijetu). Vana je za kristologiju, spasenje i crkvu te za eshatologiju (ovjekovu sudbinu). I. OVJEK U SVEMIRU BIBLIJSKO GLEDITE OVJEANSTVA 1. OVJEK JE DIO STVORENOG SVEMIRA. ovjek je dio stvorenog svemira. On nije isijavanje (emanacija) Bojega bia, a izmeu Stvoritelja i Njegova stvorenja 160

uvijek e postojati jaz. Ljudska rasa nije se razvila od niih primata kroz neovisni proces prirodnog odabira i razvoja. Naprotiv, Biblija opisuje ovjeka kao posebno i izravno Boje stvorenje (obrati pozornost na oskudnu uporabu izraza bara u Postanku 1). ovjek je kruna Bojeg stvaranja, no postojanje mu ovisi o Stvoritelju (Dj 17, 25; 14,17). Posljednje bie koje je stvoreno, Bog opisuje kao vrlo dobro. Meu svim Bojim stvorenjima najvie se podudara s osobom smoga Boga. Postanak nam isto tako kae da je ovjeku dano da upravlja svijetom. Stvoren je da vlada morima, nebom, zemljom i svime to je u njima. Zbog grijeha, kae se u Hebrejima 2, mi ne vidimo da ovjek danas vlada prirodom. Borimo se za ivot u neprijateljski raspoloenom svijetu koji nam prijeti hladnoom, suom, olujom i bolestima, a opasnost nam prijeti i od ljudi. Zbog toga je doao Isus; doao je dokinuti uasne rezultate grijeha i spasiti one koji se uzdaju u Njega za oprotenje grijeha. Jednog emo dana, kae Biblija, vidjeti ovjeanstvo i prirodu obnovljenu. Oni koji se uzdaju u Isusa Krista, tada e vladati s Njim, ali ne samo prirodom, kao Adam, nego i duhovnim svijetom. Po njemu, naime ivimo, miemo se i jesmo jerod njega potjeemo (Dj 17,28). ipak nije nikad prestajao davati svjedoanstvo za samoga sebe svojim dobroinstvima, dajui vam s neba kina i plodonosna vremena i zasiujui srca vaa jelom i veseljem (Dj 14,17). 2. OVJEK JE NAINJEN NA BOJU SLIKU. ovjek je stvoren na sliku Boju koja predstavlja mogunost zajednitva i komunikacije s Bogom, iskazivanja odgovornog gospodarenja i vodstva nad stvorenjem u Bojem posjedu. ovjek je inteligentno, moralno bie s nezavisnom voljom kojem je Bog dao odreena 161

ovlatenja. Neki, pogotovo katolici, promatraju sliku Boju kao gore navedene sposobnosti koje je ovjek izgubio padom u grijeh. Time je, dakle, ostao bez vlasti nad ostalim stvorenjima, odnosima, kao i samim sobom. No, intelektualne su sposobnosti, kako vjeruju, ostale netaknute. injenica je, pak, da je pad utjecao na svaku ovjekovu sposobnost. Reformirani teolozi u ovoj slici vide, osim vladanja, gospodarenja i svetost i besmrtnost. Postanak govori o slici i liku Bojem, no ovo su vjerojatno istoznanice koje su tipine za hebrejsko pjesnitvo. Iako je slika Boja u ovjeku izobliena uincima grijeha, nije dokinuta. Ova injenica razvidna je iz Tore gdje nakon ubojstva ljudskog bia ubojica mora biti kanjen smru jer je napao Boju sliku. Iz istoga razloga vola se mora usmrtiti ako ubije ovjeka. Tijelo je, izgleda, takoer dio je istog principa jer slui kako bi izrazilo Boju sliku. Na neki, dosada neodreeni nain. Bog je izvornik (original), a njegove su preslike (kopije, faksimil) i odljevci (replike) mukarci i ene (celem = obraeni kamen, kip, kopija) i faksimili (dmut = slinost; prikaz). ovjek je stvarno toliko vaan da je njegovim padom pao i sav stvoreni red. I Boji Sin je postao ovjekom da bi ovjeka otkupio. ovjek je toliko znaajan da Bog potuje njegov izbor bilo neba, bilo pakla. Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih (Post 1,27). Tko prolije krv ovjekovu, njegovu e krv ovjek proliti! Jer na sliku Boju stvoren jeovjek! (Post 9,6). ovjek ne treba da pokriva glavu, jer je slika i odsjev Boji, a ena je odsjev ovjekov (2 Kor 9,6). njim (tj. jezikom) proklinjemo ljude koji su stvoreni na sliku Boju (Jak 3,9). 3. OVJEK JE DRUTVENO BIE. Drugo poglavlje 162

Knjige Postanka prvenstveno govori o odnosima. a. Odnos s Bogom. ovjek je odgovoran Bogu koji je vlast nad zemljom predao Adamu. b. Odnos sa stvaranjem. ovjek je u srodstvu sa ivotinjskim carstvom. Stvoren je od zemaljskog praha. Dana mu je vlast nad itavim ivotinjskim carstvom, to izravno proizlazi iz toga to je stvoren na Boju sliku. Imenovanje ivotinja pokazuje njegovu nadmo nad njima. On je takoer iznad biljnog svijeta jer mu je on dan za hranu. c. Odnos s drutvom. ovjek je stvoren i kao drutveno bie. Ustvari, potpuna se Boja slika prvenstveno vidi na branom paru, mukarcu i eni zajedno. Oni odraavaju odnos koji postoji u Trojstvu. U Knjizi Postanka nalazimo osnovni obrazac za svako ljudsko drutvo. Sljedei korak poslije Adama i Eve je obitelj. Kasnije su narodi smatrani proirenjem obitelji. Hetiti su sinovi Heta itd., (doslovno: Heti). Potekavi od Adama, ovjeanstvo je vieno kao jedna velika obitelj (Post 3,20), sinovi Adamovi. Budui da su svi ljudi s njim povezani tijelom i krvlju, s njim su zakonski i genetski povezani. Svojoj eni ovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ivima (tj. ovjeanstvu) (Post 3,20). 4. IMPLIKACIJA RASNE SOLIDARNOSTI a. utjee na druge vidove uenja o ovjeku. U izvjesnom smislu (u Adamu), svi su ljudi braa. Rije Adam zapravo je podsjetnik na jedinstvo ljudske rase (usp. Post 9,5 gdje upotrijebljeni izraz upuuje na bratstvo ljudskih bia). Kad je Bog stvorio ovjeka, napravio ga je na svoju sliku, stvorio je muko i ensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva ovjek (tj. ovjeanstvo). i od ovjeka za 163

njegova druga, trait u obraun za ljudski ivot (Post 9,5). b. utjee na uenje o grijehu. Mi smo svi s Adamom povezani nevidljivim sponama; grijeh jednoga utjee na druge koji su s njim povezani zajednikom ljudskou. Naelo kolektivne krivice vidi se u osuivanju Akana u Joui 7, iako je u tom sluaju cijela Akanova obitelj morala sudjelovati u njegovu nedjelu. c. utjee na doktrinu utjelovljenja. Mesijino rodoslovlje predstavlja ga kao Davidova, Abrahamova i Adamova sina. U Hebrejima 2 prikazan je i kao ovjek koji zbog utjelovljenja predstavlja ovjeanstvo. Roenjem mi smo Adamovi sinovi, ali samo izborom postajemo Boji sinovi. d. utjee na doktrinu izmirenja. Krist u izmirenju radi za nas kao na predstavnik i zamjenik. Ta Njegova uloga zahtijeva da bude jedan od nas. Dakle, utjelovljenje prethodi izmirenju; jedan je ubijen radi ostalih. e. utjee na uenje o Crkvi , jer je ona boansko drutvo unutar ireg drutva. Pripadnici Crkve po milosti su jedno u Kristu, to ukazuje na solidarnost Crkve. f. utjee na uenje o posljednjim stvarima. U Otkrivenju vidimo otkupljeno ovjeanstvo. II. OVJEKOVO USTROJSTVO A. BIBLIJSKA TERMINOLOGIJA Temeljni hebrejski koncept govori da je ovjek jedinstvo koje se sastoji od vanjskoga ovjeka (tijela) koji je vidljiv, i unutarnjeg ovjeka (duha, due) koji je nevidljiv. U SZ nema mjesta dualistikom poimanju ovjeka, dijeljenju ovjeka na dijelove. SZ shvaa ovjeka kao jedinstveno i cjelovito bie koje se izraava u raznim vidovima. ovjek je nefe ukoliko je usmjeren na ivot, na uzronika ivota, na Boga; on je ruah ukoliko je pod posebnim vodstvom 164

Bojim u slubi povijesti spasenja, ukoliko u sebi ima i nosi Boga (tj. Boju sliku); on je tijelo (basar) ukoliko je slabo, ranjivo, manjkavo, smrtno bie pred Bogom. (Rebi: Sredinje Teme Staroga Zavjeta). 1. STVORENO BIE. Prema biblijskoj terminologiji, ovjek je Adam (grki: antropos), pripadnik ovjeanstva, sastavljen od kemijskih elemenata (hebr. adama). Taj se izraz odnosi na ovjekovu krhkost i njegovo srodstvo s elementima. ovjeanstvo je podijeljeno na muko (hebr. i, grki: aner) i ensko (hebr. ia; grki: gyne). 2. TJELESNO BIE. ovjek je nazvan i hebrejskom rjeju basar (tijelo). To je prvi od svih glavnih sastavnih dijelova tijela ovjeka ili ak i ivotinje, a oznaava cijelo tijelo i, konano, cjelokupno zemaljsko postojanje. Svako tijelo znai sve ive stvari ukljuujui i ivotinje. Time se pokazuje sva ovjekova fizika krhkost. Tijekom tjelesnog ivota takvih stvorenja, koji traje razmjerno kratko, Bog udahnjuje dah ivota u njihove nosnice. Stoga, ovjek ne samo da je ogranien, ve je takoer (kao produetak znaenja kojeg je zaetnik Pavao) grean i ivi u opoziciji Bogu. Istovrijedna rije u grkom jeziku je sarx, obino prijevod idovskog predloka. Ipak ima odjeljaka u kojima (naroito u Pavlovim djelima) njeno znaenje prerasta u moralni pojam. Za Pavla ta rije dobiva moralno znaenje, npr. djela tijela (od kojih je mali broj stvarno povezan s tijelom kao takvim). Pavao je vjerovao da se tijelo (ovjeji organizam) moe posvetiti i prinijeti Bogu, ali je tijelo (u znaenju pale ljudske prirode) neto s im se treba boriti i to se mora razapeti. To nije neprirodan razvoj znaenja, budui da je ak i u Starom zavjetu ljudsko bie prikazano u svojoj krhkosti, a grijeh se ne slui tijelom da bi doao do izraaja. Tijelo u ovom 165

sluaju znai itava osobnost koja je usmjerena u krivom pravcu, prema zemaljskim enjama, umjesto prema sluenju Bogu. 3. IVO BIE. ovjek je takoer i nefe (dosl: dua, ivo bie, bie koje posjeduje ivot). ivotinje se isto oznaava kao nafshot bia u kojima je princip biolokog ivota. Biblija ne govori da ovjek ima nefe, ve da je nefe. To to je ovjek postao nefe (to znai da je poeo ivjeti) nije odluujue u opisu stvaranja ovjeka iz Postanka 2, ve injenica da je Boje posebno i izravno stvorenje. Nefe je smatran bitnim za fiziko postojanje. Ali u ovjeka to ne oznauje samo ivot u biolokom smislu jer su mnoge znaajke ovjekova unutranjeg ivota povezane s njim (usp. hebr: Ezra Rishona Nafshit Prva psiholoka pomo organizacija u Izraelu). Izraz se moe upotrijebiti ak i za Boga (Iz 42,1; 1,14; Jr 5,9; Zah 11,8). U poetnom dijelu Biblije izrazi nefe i ruah dosta su se preklapali. Kasnije je nefe postao vie povezan s niim vidovima ljudske svijesti, s osobnim, ljudskim ivotom u ovjeku, sreditem njegovih potreba, emocija i strasti. Tako je bio pripravljen put za otriju Pavlovu razliku izmeu fizikog i duhovnog. U grkom je ovaj pojam preveden sa psyche, to u Novom zavjetu moe znaiti ivot (Mt 2,20; Fil 2,20; 1 Iv 3,16), a u drugim sluajevima unutranji ivot (Mt 10,28; Dj 14,22; 1 Pt 1,22; 2,25; 3 Iv 2). 4. DUHOVNO BIE. ovjeka takoer sainjava ruah (duh, dah). To oznaava aktivan ivot, vitalnost i, prije svega, nadvladajua sila kod ovjeka. Budui je duh bio nevidljiv, poeo se upotrebljavati za ono to je u ovjeku, nevidljivo. Tako se u Novom zavjetu grka rije pneuma (istoznana s hebrejskoj ruah) upotrebljava vie od 40 166

puta da bi pokazala onu dimenziju ljudske osobe po kojoj je mogu odnos s Bogom (Mk 2,8; Dj 7,59; Rim 1,9; 8,16; 1 Kor 5,3-5; 1 Sol 5,53; Jak 2,26). Ne smijemo zaboraviti da su za idove vidljivi i nevidljivi dio ovjeka predstavljali jedinstvo, to i Novi zavjet sada zastupa. Vjerojatno se moe ispravno rei da je dua (grki: psyhe) izraz ovjekova nematerijalnog dijela prema svijetu, a da je duh (grki: pneuma) njegov izraz prema Bogu. Bog je duh i ovjek mu se pravilno i potpuno moe pribliiti jedino u duhu (vjerojatnije Duhom). U 1 Korinanima 2,14 vidimo razliku izmeu prirodnog i duhovnog ovjeka. Neobnovljen (psyhikos) ili duevni ovjek ne zna cijeniti Boju objavu, ali obnovljen ovjek (pneumatikos) iv je prema Bogu. Ta dva izraza, meutim, odreuju naine ponaanja, na primjer postoji ponaanje svojstveno za neobraenog ovjeka (te stoga neispravno za kranina) i ponaanje svojstveno za obraenog ovjeka. 5. ODGOVORNO BIE. ovjek ima srce (hebr. lev ili levav). Ova se rije u Starom zavjetu koristi vie nego nefe ili ruah. Odnosi se na osobu, unutranji ivot ili narav openito (Iz 9,14; 1 Sam 16,7), na osjeaje (1 Sam 28,36; 2 Sam 14,1), na intelektualnu aktivnost (Pnz 7,12; 1 Kr 3,9), na nakanu i volju. Pogotovo je vrijedno zapamtiti da se rije srce odnosi vie na sredite osobnosti (ili na vrstu kontrolnog sredita) u kojem se donose odluke, nego na osjeaje. U Novom zavjetu ono moe oznaavati cjelokupni unutranji ivot (1 Kor 5,12), misaoni svijet i volju (Rim 6,17; Mt 5,28) ili osjeaje (Rim 9,2; Iv 16,6). No da bi se opisao unutranji ivot, upotrijebljeni su i drugi izrazi iz biologije: npr. jetra (hebr: kaved v. Tu 2,11), bubrezi (hebr: kilja), crijeva (hebr: meim v. Jr 4,19). ovjek ne moe misliti, a da su mu misli od167

vojene od njega. idovi su vrlo jasno shvaali jedinstvo unutranjega i vanjskoga ovjekova ivota. 6. RAZUMSKO BIE. ovjek ima i razum (grki: nous). Ta rije ima izrazito intelektualno znaenje. Ona, meutim, ponekad nosi i primjesu moralnog. Razum je sastavni ovjekov dio i ne moe se zanemariti ili od njega odvojiti (Rim 1,28; 1 Kor 3,14; Ef 4,17; Tit 1,15). Na osnovi toga Pavao moe pisati o tjelesnom razumu (Kol 2,18; Rim 8,7). 7. SVJESNO BIE. ovjek ima savjest (grki: suneidesis). Iako se sama rije ne pojavljuje u Starom zavjetu, ideja je ondje (1 Sam 25,5; 2 Sam 24,10; Ps 51,4). Ona u biti znai izrei sud o neemu nakon to je to izvreno. To je sud izreen nakon dobra promiljanja o nekom prolom postupku s moralnog gledita. Doslovno, to je vrsta znanja, sun-eideo (oida), jedna od djelatnosti razuma. B. DIHOTOMIJA ILI TRIHOTOMIJA? 1. GRKO I HEBREJSKO SHVAANJE. Grko shvaanje ljudske prirode je: a. filozofijsko. Grci su se zanimali za ovjeka s filozofijskog stajalita, a Biblija s vjerskog. Grci su ovjeka htjeli uklopiti u svoj misaoni sustav, njihov cjelokupni pogled, dok je Biblija usredotoena na ovjekov odnos s Bogom. b. analitiko. Grko zanimanje bilo je analitiko, dok je biblijsko sintetiko. Grci su razdvajali ljudsku prirodu (npr. dua je bila podijeljena u 3 dijela). Prema Platonu, dua ima razumski, duhovni i nagonski dio (to odgovara razumu, volji i osjeajima), od kojih je najvaniji razum jer 168

spaja ovjeka s vjenim svijetom. Platon je tijelo uvijek smatrao manje vrijednim od due (tijelo je tamnica due). U Bibliji, meutim, ti pojmovi nisu tako otro odreeni. c. razumsko. Grci su naglaavali razum, a Biblija obraa panju na ovjekovu volju. Za Sokrata je znanje vrlina (tj. ako ovjek zna to je dobro, on e ga i initi). Uz dostatno znanje, ovjek e biti savren. Platon ga je u tome slijedio. U Bibliji je osnovni problem ovjekova pobuna protiv Boga. Za Grke je najvanije bilo posjedovanje svjetla, dok je za Bibliju najvanija poslunost Svjetlu. d. samostalnost. Grci su drali da je ovjekova osobnost samostalna, ali Biblija ui da je otvorena Svetom Duhu. Grci su mnogo polagali na slobodu pojedinca. Biblija tvrdi da je osobnost dostupna Bojem Duhu. idovi, za razliku od Grka, nisu imali rjenik tonih psiholokih izraza. Izrazi koji se koriste su narodni, a ne struni. Uoavamo da se izvjesni biblijski izrazi znaajno preklapaju. 2. DIHOTOMIJA I TRIHOTOMIJA U CRKVENOJ POVIJESTI. ak su i u ranoj Crkvi postojala razliita shvaanja. U prvim stoljeima povijesti Crkve, veina mislilaca bila je razdijeljena na dihotomiste i trihotomiste. Istoni su krani sa svojom grkom tradicijom bili skloniji trihotomistikom stajalitu, dok su Latini sa svojom stoicistikom tradicijom veinom bili dihotomisti. Neki od Latina (npr. Tertulijan) bili su skloni miljenju da se ovjek sastoji samo iz tijela i due. Prema njima, dua ima ak i vlastiti oblik. U Aleksandriji je trihotomistiku doktrinu nauavao Klement, koji je bio pod utjecajem platonizma. Trihotomisti su smatrali da je duh vii od due. Duh nas povezuje s Bogom, dok nas dua povezuje sa svijetom.

169

3. TRIHOTOMISTIKO GLEDITE. Susree se u dva oblika: klasini oblik i spiritualistiki oblik. Prema klasinom obliku, dua znai nagon, osjeaje, a duh razum. Prema spiritualistima, dua znai razum, volja i osjeaje, a duh boansku sposobnost, predosjeaj (intuiciju) (vidi T. Austin Sparks, Watchman Nee). ini se da trihotomisti hebrejskoj misli nameu grki oblik (trodjelni predloak ovjekova bia), koji je Bibliji stran. Trodjelni predloak ovjekova bia dri da nematerijalni dio (duh) jedino moe stupiti u vezu s materijalnim dijelom (tijelo) putem neposredne veze (due). Tekstovi upotrijebljeni od trihotomista kao potvrda i odgovori dihotomista su: a). 1 Korinanima 2,14 i sl. + Juda 19 nudi odgovor: ovi koji su duhovni su oni koji imaju Boji Duh, a ne duh svijeta. U ovim ulomcima u pitanju je Boji Duh. b). Hebrejima 4,12: odgovor: stil upotrijebljen u ovom ulomku pokazuje da pisac kao istoznanice koristi skupove od dvije rijei, koji se odnose na unutranje bie ovjeka. Autor ne smjera na neku vrst dijeljenja (due od duha itd) duh i dua su istoznanice. c). 1 Solunjanima 5,23: upotreba tri izraza ne znai da se radi o tri dijela ovjeka (vidi Mk 12,30). Autor ima na umu: svaki vid ovjeka, ovjek u cjelini. Pavao vjerojatno upuuje na tri dimenzije ljudskog ivota: s obzirom na prema Boga, na vlastitu linost, i na tijelo, kroz koje se ovjek izraava i djeluje. : Trihotomisti su skloni gledati duh kao neto istije od due, i, kad je obnovljen, on je osloboen od grijeha i osjetljiv na podstrek Svetoga Duha. Ovo gledite je vrlo blisko gnostikoj ideji koja tvrdi da na duh ne moe utjecati niti dua niti tijelo. Trihotomistiko gledite moe imati kao posljedice podcjenjivanje tijela ili intelektualne djelatnosti. Zakljuak toga je da se sve istrauje duhovno 170

(a ne intelektualno), dakle nije potrebno studirati na biblijskim uilitima, 4. DIHOTOMISTIKO GLEDITE. Teko je potvrditi da Biblija lui izmeu izraza due i duha. Ustvari, naizmjence se rabe dva izraza. U Ivanu 12,27 Isus ree: Sad mi je dua duboko potresena, dok u slinom kontekstu u sljedeem poglavlju Ivan ree: Isus se potrese u duhu (Iv 13,21). U Luki 1,46-47 Marija ree: Slavi dua moja Gospodina; duh moj klie od radosti u Bogu to je oito primjer paralelizma hebrejske poezije. Oni koji su umrli ponekad se zovu duhovi (Hebr 12,23), a ponekad due (Otk 6,9; 20,4). Izrazi duu i tijelo (Mt 10,28) i tijelom i duhom (1 Kor 7,34) su nedvojbeno istoznanice. 5) MONIZAM. je noviji pogled prema kojem ovjek ne moe postojati izvan tijela: nakon smrti prestaje postojati u bilo kakvom praktinom smislu, iako kasnije moe biti uskrsnut kao cjelokupna osoba (Stari zavjet opisuje mrtvace kao istovjetne preslike negdanjih ivih osoba). Prema ovome pogledu, rijei dua i duh su samo drugi izraz za osobu i njen ivot. Stoga se, zapravo, radi o ekstremnoj inaici hebrejskog stava). Novi zavjet naznauje kako ljudi imaju svjesno postojanje nakon smrti, ak i prije uskrsnua. 6) BIBLIJSKA PERSPEKTIVA je u biti hebrejska. Svako ovdanje ljudsko bie sastoji se od materijalnog tijela u koje je udahnuto nematerijalno osobno bie. Biblija naziva ovo bie duh ili dua. Izraz dua naglaava razlinost svjesne osobnosti kao takve (tj. individualnost); izraz duh ima nijansu izvoenja osobnosti od Boga, ovisnosti o Njemu, i odreenosti od tijela. Obina ideja da 171

je dua organ samo ovozemaljske svjesnosti i da je duh organ zajednitva s Bogom, koja se oivljava samo preporodom, nije u skladu s biblijskim uenjem. Tamo gdje Biblija pravi razliku izmeu njih, oni su povezani s razliitim djelatnostima a ne dijelovima cjeline. U 1 Solunjanima 5,23 nije sasvim jasno eli li Pavao stvarno ocrtati neke razlike. Hebrejima 4,12 i Marko 12,30 upuuju da se time zapravo misli na ukupnost, te da to nije analitika tvrdnja. ini se da Biblija nauava ustrojstvenu dihotomiju, ali djelatnu trihotomiju. Zavrna napomena. ovjekova osobnost izraava se na mnoge razliite naine, ali se, kao o sreditu osobnosti, govori o volji. Zapravo, psiholozi nas uvjeravaju da nijedan voljni postupak nije mogue provesti bez razuma i osjeaja. Svi su povezani. Savjest je posebna vrsta znanja, a ne odvojena sposobnost. Um moe biti zaokupljen zemaljskim ili nebeskim stvarima. Ljudsko bie tvori cjelinu a ovjek je u potpunom biblijskom smislu nepotpun bez tijela. Mi smo, za razliku od anela, doista tjelesna bia. Stoga je ovjek s biblijskog gledita jedinstvo tijela, due i duha; to troje sazdano je na sliku Boju (ne samo dua) i stoga je ovjek vjean. C. MU I ENA Na poetku je Bog stvorio ovjeanstvo, muko i ensko. Oni su bili stvoreni kao odraz Boje slike, tj. Boje naravi. Osim toga, apostol Pavao nam ree da je Adam stvoren na sliku Boju, dok je Eva stvorena na sliku Adama (1 Kor 11,7). Dakle ona dijeli Boju sliku, ali u drugom redu, kroz njega. Znaajno da je druga Osoba Trojstva postala ovjekom, a ne enom, da nam objavi Boju narav. To znai da mu Boju narav odraava bolje nego ena. Ova hijerarhija (Bog, mu, ena u ovom redu) bila je po172

stavljena prije ulaska grijeha u svijetu, i ima svoje posljedice sve do danas, u braku i u crkvi: muu i eni su odreene razliite uloge. Prokletstvo je prinosilo iskrivljenje ovih uloga, a ne druge uloge. U Kristu dobivamo opet ono to smo izgubili u Adamu, ali hijerarhijska ljestvica postavljena je od Boga, kao to se razlinost spola nastavlja sve do uskrsnua. Nakon uskrsnua sve razlike su ukinute. Praktina upletenost ove razlinosti i hijerarhije su sljedee: ene se moraju pokoravati svojim muevima (prepoznati njihovo vodstvo), a muevi moraju ljubiti svoje ene (brinuti se za njih i truditi se zbog njih). U okviru crkve ena ne smije vriti vlast nad muem. Osim toga, pri bogotovlju mora se potivati razlinost haljine ovo je teite Pavlovih primjedaba kad govori o pokrivalu (pokrivalo je bilo znak koji je razlikovao spolove u Pavlovo vrijeme). ene, pokoravajte se svojim muevima, kako dolikuje u Gospodinu! Muevi, ljubite svoje ene i ne budite osorni prema njima! (Kol 3,18-19) Ne doputam eni da pouava niti da vri vlast nad muemUistinu, najprije je bio stvoren Adam (znak prvenstva), onda Eva. Osim toga, Adam nije zaveden, ve je ena, poto je zavedena, upala u (znak lakovjernosti) grijeh (1 Tim 2,12-14). III. PODRIJETLO OVJEKA A. PODRIJETLO SVJESNE DUE O tome postoje tri shvaanja: 1. preegzistencija dua, 2. kreacionizam i 3. traducijanizam. 1. PREEGZISTENCIJA DUA. To je shvaanje bilo vrlo 173

raireno izvan kranstva (npr. njega su se drali eseni i neke druge idovske sekte). Talmud kae da su due smjetene u neku vrstu skladita gdje se uvaju, gdje im se daje shvaanje neba i pakla i gdje se stavljaju u tijelo. Origen je smatrao da su sve due odjednom stvorene. U padu, koji se odigrao prije vremena, sve su due pale osim jedne, koja se utjelovivi sjedinila s Rijeju (Logosom). Ponekad se uzima da Psalam 139,13-16 podupire to shvaanje, ali se mora rei da se on oigledno odnosi na tijelo, a ne na duu (to je poetski opis rasta tijela u maternici). Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majinu (Ps 139,13). 2. KREACIONIZAM. Bog stvori duu prilikom zaea ili roenja, koja se tada ugrauje u tijelo. Meu tekstovima na koje se ovo shvaanje poziva nalaze se Brojevi 16,22; 27,16 i Propovjednik 12,7. Oni popadoe niice i povikae: Boe! Boe ivotnog duha u svakome tijelu! Zar e se razgnjeviti na svu zajednicu, kad je samo jedan sagrijeio! (Br 16,22). Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi ovjeka nad ovom zajednicom (Br 27,16). i vrati se prah u zemlju kao to je iz nje i doao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao (Prop 12,7). 3. TRADUCIJANIZAM. Dua se dobiva od roditelja isto kao i tijelo. Ona se stvara isto tako neizravno kao i tijelo. Tekstovi na koje se ovo shvaanje poziva su: Postanak 2,1-3.21 i 5,3. Tako bude dovreno nebo i zemlja. I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uinitada Jahve Bog, pusti tvrd san na ovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom (Post 2,1-2.21). 174

Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu slian, na njegovu sliku (Post 5,3). 4. RASPRAVLJANJE OVIH SHVAANJA. Kreacionizam je u pravu obzirom na ovjeka kao jedinstveno bie, dok je traducijanizam u pravu s obzirom na jedinstvo ljudske rase u Adamu. Kreacionizam stvara potekoe obzirom na izvorni grijeh (v. Pelagije). ini se da redci koji pojaavaju gledite kreacionizma, odraavaju tipian hebrejski nain miljenja, koji ne uzima u obzir drugorazredne uzroke (Bog je krajnji Stvoritelj tijela i due), dok traducijanizam stavlja naglasak na drugorazredne uzroke (dua se dobiva od roditelja isto kao i tijelo). Dakle moemo vidjeti da Bog ima krajnju kontrolu nad cijelim tijekom raanja (naroito u raanju izabranih). B. PODRIJETLO OVJEANSTVA O podrijetlu ovjeka, u osnovi postoje dva shvaanja: ili se ovjek razvio sam od sebe, ili ga je stvorio Bog. Postoji i shvaanje koje se nalazi izmeu navedena dva, a glasi: Bojim djelom, u odreenoj etapi, majmun je postao ovjekom. Ta tri shvaanja odgovaraju: 1) teoriji evolucije, 2) stvaranju i 3) teistikoj evoluciji. 1. EVOLUCIJA. Ako se ovjek razvio od majmuna, onda slijedi da u ovjeku nema nita posebnog. Postoje li stvarni dokazi da se ovjek razvio od majmuna? Ve smo vidjeli da evolucija nije znanstveno potvrena, ali se nismo bavili dokazima o ovjekolikom majmunu. U vezi s tim potrebno je navesti sljedee: a) mjerenje zapremnine mozga pokazuje jasnu razliku izmeu majmuna i ljudi. b) ostaci pravih ljudi otkriveni su zakopani u starijim geolokim slojevima od onih gdje je naen ovjekoliki 175

majmun. c) u vezi s ovjekolikim majmunom, prava priroda odreenih arheolokih nalaza uvelike je krivo prikazana. Na Javi je Dubois dugo utio o lubanjama pravog ovjeka (Wadjak lubanje), naenima na istom mjestu gdje su naeni navodni predhominidi. Pored toga, Dubois je na kraju svog ivota objavio da to nisu bile kosti ovjekamajmuna nego gigantskoga gibona. U Kini su Teilhard de Chardin i neki drugi pisci pogreno predstavili nalaze u Chou-kou-tienu, govorei o nalazima vatre tamo gdje su ostaci ustvari upuivali na neto vie nalik visokim peima. Takoer javnosti nije spomenuto da su ostaci pravog ovjeka takoer bili naeni na tom mjestu. 2. STVARANJE. Obzirom na ve navedeno, nita nas ne prijei prihvaanje biblijske tvrdnje da je ovjek predmet zasebnoga stvaranja. Kao to se moglo prethodno vidjeli, ni sluajna mutacija ni prirodna selekcija ne mogu objasniti ono to Biblija pripisuje zasebnom stvaranju. 3. TEISTIKA EVOLUCIJA (srednje shvaanje). Shvaanje da je Bog u odreenoj etapi majmuna pretvorio u ovjeka, pokazalo se ne samo nepotrebnim nego i potpuno heretikim. Budui da teorija evolucije nije uspjela zadovoljavajue objasniti podrijetlo ovjeka, nije nelogino prihvatiti biblijski izvjetaj kao takav: prvi brani par bili su Adam i Eva i od njih je potekao sav ljudski rod. C. PODRIJETLO RASE Biblija kae da sve rase potjeu od Adama i da su tako svi ljudi naslijedili Adamovu sklonost ka grijehu i istovjetni su s njim. Ali, je li to genetski i znanstveno mogue? Biblija daje izvjetaj o razvoju od pojedinaca do obitelji, od obitelji do naroda i od naroda do nacija. To nalazimo 176

zapisano u prvim poglavljima Knjige Postanka, a posebno u popisu naroda u desetom poglavlju. Izvjetaj o eksploziji stanovnitva u prvim poglavljima Postanka pisan je krajnje selektivno; autora stvarno zanima jedino rodoslovlje Bojih ljudi koji su ivjeli u vrijeme sve vee pokvarenosti. itamo, na primjer, da su u vrijeme Kajina i Abela ivjeli i drugi ljudi koji su se mogli osvetiti Kajinu. Izraunato je da je do Adamove smrti (Adam je ivio 930 godina) na Zemlji moglo ivjeti i do 20 milijuna ljudi, ako je njihova stopa razmnoavanja bila slina naoj. Moe se naslutiti da je rodoslovlje u Knjizi Postanka 1-12 pisano selektivno (deset imena od Adama do Noe, deset imena od Noe do Abrahama). Kao to je sluaj kod Isusovog rodoslovlja u Evanelju po Mateju (on izostavlja posebna imena da bi dobio 3 grupe od po 14 imena), rodoslovlja u Postanku su vrlo pojednostavljena: u svakom sluaju ima popis 10 patrijarha, a deseti patrijarh ima tri vana sina: 1. Adam 1. em 2. et 2. Arpakad 3. Eno 3. Kainam 4. Kenan 4. elah 5. Mahalalel 5. Eber 6. Jered 6. Peleg 7. Henok 7. Reu 8. Methualah 8. Serug 9. Lamek 9. Nahor 10. Noa 10. Terah (em, Ham, Jafet) (Abram, Nahor, Haran) Sve to govori o tome da ovo nije stroga kronologija jeste: 1) ukupni iznos godina nije dodan (za razliku od Iz 12,40). 2) ime Kainam nedostaje u popisu hebrejskog teksta, ali 177

postoji u Septuaginti, odakle Luka citira (Lk 3,36) u Isusovom rodoslovlju, brojei 10 imena ukupno. 3) oba popisa su simetrina i onda pojednostavljena. 4) podaci o patrijarsima ne pripadaju strogoj kronologiji. Cilj pisca je pokazivanje jaanja utjecaja pada na vijek ivota patrijarha. 5) prema strogoj kronologiji, Adam je ivio do razdoblja Noe, a postpotopni patrijarsi do razdoblja Abrahama, to nije spomenuto u tekstu. 6) biblijski izvjetaj podrazumijeva da je Babilonska kula pripadala dalekoj prolosti ve za vrijeme Abrahama. 7) potomci Mesije esto nisu bili prvoroenad. Mogue je da izvjetaj uvijek upuuje na roenje prvoroeneta, a ne nuno na sljedeeg patrijarha. Ovo bi produilo kronologiju i razmak u vremenu. 8) esto izraz otac znai potomak (vidi Izl 6,20 gdje je jasno da su Amram i Johebed bili potomci Mojsija, a ne roditelji: Br 3,17-19; 27-28 obavjetavaju da je rod Amramov brojio 8600 ljudi za vrijeme Mojsija!) 1. OD OBITELJI DO NARODA. Graa je rasporeena tako da nam sugerira kako se podjela po jezicima odnosila na obitelji i da je svaka takva podjela pretpostavljala postojanje podruja (zemlje) gdje je obitelj ivjela i radila, te da su sve takve obiteljske grupe postale narodi. Djela 17,26 odgovaraju tome. em je vjerojatno autor rodoslovlja. On je popisao svoje potomke do pete generacije. Hamovo se rodoslovlje protee do tree generacije, a Jafetovo samo do druge. To ukazuje na to da je em morao izgubiti vezu s mnogim svojim roacima nakon mijeanja jezika i velikog rasprivanja. em je iz Noina proroanstva saznao da je on izabran za prijenosnika znanja o istinitom Bogu i Njegovim obeanjima generacijama koje dolaze. 178

a. Podjela jezika. Podjela (nastanjenje) zemlje, koja se zbila u vrijeme Pelega, vjerojatno se odnosi na jezinu i zemljopisnu podjelu koju treba poistovjetiti s dogaajima nastalima nakon Babilonske kule. Ako se Peleg rodio neto poslije rasprivanja naroda, onda ne iznenauje da je Eber imenom svog sina (koje znai podjela) slavio tako znaajan dogaaj. Ovdje se vjerojatno nije mislilo na razdvajanje kontinenata. b. Selidbe. Selidbe su se, nema sumnje, dogaale preko nekadanjih prevlaka kod Beringovog i Malezijskog prolaza, kada je visina mora bila mnogo nia od dananje, stoljea nakon Potopa, kad je velik dio vode na zemlji bio zaleen u velike kontinentalne ledene pokrove. Nije poznato ime i kako su se mora prelazila. Na jugu, u vrijeme leenog doba, u podrujima dananjih pustinja (Sahara, Arabija itd.), nekad su trajala velika kina razdoblja s obilnim izvorima vode dovoljnima civilizacijama koje su se razvijale po itavom svijetu. c. Selidbe i kulturni razvoj. Isto nije zahtijevao tako velika vremenska razdoblja kako to zamiljaju evolucionisti. Tonije je da je itav svijet nastanjen u razdoblju od nekoliko generacija. To je vjerojatno trajalo gotovo dva stoljea ili due, uzme li se u obzir nepotpunost rodoslovlja. Arheologija posljednjih godina sve vie potvruje da se civilizacija pojavila vie ili manje u isto vrijeme u svim dijelovima svijeta prije svega nekoliko tisua godina. Ostaci prvih naseljenih podruja, kada bi grupa ljudi prvi put selei se stigla u neko podruje, prirodno je da evolucioniste navode na razmiljanje da se radi o kulturi kamenog doba. No vjerojatno ta podruja oslikavaju samo privremeno stanje; im je pronaena graa za lonarstvo i preradu metala, kameno doba zamijenilo je bronano doba ili eljezno doba. Kako je stanovnitvo raslo, nakon seoskog naina ivota uslije179

dila je urbanizacija, im su pronaeni odgovarajui materijali za gradnju. Takvo naelo razvoja civilizacije ini se da se esto ponavljalo. Kad se pleme selilo na nepoznato podruje, trailo bi odgovarajui poloaj obino na uzvienijem dijelu zbog zatite, i pored izvora ili rijeke s plodnim ravnicama zbog vode i hrane, a zatim bi pokuavalo stvoriti selo. Iako su pripadnici plemena vladali mnogim korisnim vjetinama kao to su zemljoradnja, uzgoj ivotinja, lonarstvo, proizvodnja metala itd., nisu ih mogli odmah primjenjivati. Trebalo je pronai rude, iskopati ih i istopiti, zatim pronai odgovarajuu glinu za proizvodnju opeke i lonarstvo, pa uzgojiti ivotinje i posaditi bilje. Sve je to moglo potrajati nekoliko godina. U meuvremenu, pleme se bavi lovom, ribolovom, skupljanjem plodova i sjemenki. Privremene nastambe moraju se graditi od kamena, ako je dostupan, ili od drveta, ili pak se ivjelo u spiljama. Bez sumnje, veliki dio dokaza o takozvanim poholitskim i neolitskim kulturama prvog ovjeka, ako se pravilno tumai, nije nita drugo do tumaenje teke borbe za opstanak kroz koju su morala prolaziti mala plemena u prvim stoljeima nakon Potopa. Ako je nastanjeno podruje bilo osobito poeljno, vjerojatno se esto dogaalo da jae pleme istjera ili uniti drugo pleme s toga podruja, a kao posljedica bila je potpuno drukija kultura. Neka su se plemena umnoila veoma brzo i od njih su nastajali narodi. Druga su se poveavala sporo, stagnirala su i konano izumrla. d. Tijek genetskog razvoja. Kako se svaka obitelj i svako pleme selilo iz Babilona, ne samo da su razvijali vlastitu kulturu, ve su razvijali i razliite fizike i bioloke osobine. Budui da su se ljudi mogli sporazumijevati jedino s lanovima svoje obitelji, nije bilo nikakve mogunosti da se ene izvan nje. Stoga je bilo potrebno stvoriti 180

nove obitelji od veoma bliskih roaka za barem nekoliko generacija. Jasno je genetski utvreno da se meu stanovnitvom sastavljenim od malog broja lanova meusobno oenjenih, promjene dogaaju veoma brzo, a meu mnogobrojnim stanovnitvom, gdje se ne ene meusobno, promjene se dogaaju veoma sporo. to se tie potonjeg, samo dominantni geni nai e zajedniki izraz u vanjskim fizikim osobinama stanovnitva, odraavajui vie ili manje prosjene osobine, iako su genetski uvjeti za posebne razlikovne osobine skriveni u zajednikom fondu gena stanovnitva. U malobrojnom stanovnitvu, meutim, odreeni par gena koji moe biti prisutan meu lanovima, iako recesivan u brojnijem stanovnitvu, imat e mogunost pod tim okolnostima postati jasno izraen i ak prevladavajui (dominantan). Tako bi za nekoliko generacija enidbama bliskih roaka razlikovna svojstva boje koe, visine, kvalitete kose, crta lica, temperamenta, prilagodbe okolini i druga svojstva, mogla postati osobita za odreena plemena i narode. Budui da je stanovnitvo na Zemlji jo uvijek bilo relativno mlado i da je prije Potopa postojao minimum zraenja iz okoline (zahvaljujui vodenom pokrovu koji je obavijao zemljinu atmosferu) koja bi proizvela genetske promjene (mutacije), nije bilo genetske opasnosti koju bi uzrokovalo rodoskrvnue. Nakon mnogih stoljea, gomilanje mutacija i time povezana opasnost od uroenih mana, uzrokovali su da Bog rodokrvne brakove proglasi nezakonitim (Lev 18,6-14). Kao to se moglo i oekivati, tijekom vremena narodi su uili jezike jedni drugih, brakovi su se poeli mijeati te je tako tijek postao obrnut. Zanimljivo je uoiti da je u oba sluaja, u sluaju enidbe izmeu bliskih roaka ili mjeovitog braka, odluujui imbenik bila jezina prepreka.

181

2. RAZVOJ RELIGIJE. Nakon to su se rasprili, svi narodi vjerojatno su zadrali neku svijest o pravom Bogu, iako se ona vremenom sve vie gubila. Zadrali su iskrivljenu predaju o Potopu i rasprivanju iz Babilona. Mutno sjeanje na Boje obeanje da e poslati Otkupitelja, bilo je iskrivljeno u razliite naine prinoenja ivotinjskih, pa ak i ljudskih rtava, da bi zadobili naklonost duhova koji su, kako se inilo, upravljali njihovim svakodnevnim ivotom. Postupno su ti duhovi sve vie bili poistovjeivani sa silama prirode u zatvorenom svemirskom sustavu. Tome se mora dodati oboavanje junaka i razvoj babilonskoga sustava organiziranog poganstva koje se naalost uspjeno proirilo. (Prije spomenuti podatci potjeu, u znatnoj mjeri, iz izvrsne knjige: The Genesis Record Henry M. Morrisa).

182

HAMARTIOLOGIJA (Nauka o grijehu) I. OVJEKOV PAD A. PODRIJETLO ZLA Zlo je u biti izopaenje dobrog, tj. Bojeg stvorenja. Zlo je takoer, kao raktkivo, naelo koje stvara nered. Grijeh (in pobune protiv Boga), uzrok je raanja zla. To je kao da je Bog u svoju tvorevinu ugradio kaznu za pobunu. Microsoft Word je kompjutorski program unutar kojeg bilo kakvo nelegalno kopiranje automatski aktivira pritajeni virus. Kad se jednom aktivira, virus zarazi sve sljedee spise. Ako se takav spis (file) poalje elektronikom potom, spisi onoga tko ih prima takoer postaju zaraeni. Na isti je nain grijeh (in pobune) aktivirao virus (zlo) koje se kasnije iri i podvrgava zarazi sve drugo. Za takvo stanje treba kriviti grenika (ili onoga koji vri nelegalno kopiranje), a ne stvoritelja programa, Boga (ili Microsoft). Bi li netko mogao uspjeno tuiti Microsoft u sluaju da se takav virus aktivira? Ne, i to zato to je tvrtka unutar svojih zakonitih prava. Na isti nain Bog ostaje unutar svojih prava kada u svoj sustav (tvorevinu) ugradi istu vrstu pasivnog programa (virus) koji se aktivira pobunom Njegovih stvorenja. Jedini odgovor lei u pronalaenju antivirusnog programa. Pretpostavimo takoer da samo Microsoft ima taj program i da, kako biste ga dobili, morate priznati da ste izvrili nelegalno kopiranje. No, ovim se prebrzo pribliavamo raspravi o doktrini spasenja. Tragajui za podrijetlom zla, ne moemo otii dalje od ovjekova slobodnog izbora a prije toga, Sotonina slobodnog izbora. Bog je riskirao stvarajui bia slobodne 183

volje. Razlog njihova krivog odabira, obavijeno je tajnovitou. Prije Pada, ovjek je imao potpunu slobodu odabira izmeu dobra i zla (ali je odabrao zlo), ali poslije pada, ova je sloboda bila oteena grijehom tako da je pogrean izbor gotovo neizbjean. Iako je Bog oito predvidio ovjekov pad, pripremivi ulogu Mesija prije postanka svijeta, On ni u kom sluaju nije odredio Pad. Bog je stvorio Adama nevina (bez poznavanja zla), ali nesavrena (u zrelosti). Da bi sazrio, trebao je poloiti ispit poslunosti Bogu. Naalost, na tom ispitu nije proao. Vjerojatno bi mu bilo omogueno da ide dalje i okusi s drveta ivota, te zadobije vjeni ivot. Ustvari, moemo rei da je Sotona djelovao u kunji samo kao katalizator da bi ovjek ostvario svoju moralnu mogunost. B. NARAV PADA Plod drveta s kojeg je Adamu bilo zabranjeno jesti, imao je svrhu pruiti spoznaju dobra i zla. ini se da to u kontekstu znai potpuno znanje, i stoga posvemanju mo i potpunu moralnu samostalnost prema Bogu. Odatle ovjek postaje sam sebi bog. Iskuenje se sastojalo u zauzimanju Bojeg mjesta i pridruivanju Sotoni u pobuni protiv Boga; bila je to veleizdaja. Eva je pala zanemarivi ono to je Bog rekao (Njegovu zapovijed) i posluala Sotonine lai. Usmjerila se na ono to je osjetilima doivjela. Okusila je plod i pala. ena je zatim ponudila i muu zabranjeni plod. I on je pojeo plod i pao, kao i Eva. Mukarac se smatra odgovornim jer je posluao glas ene, premda je on trebao odluiti za sebe i svoju enu. Grijeh se gotovo odmah oituje u napetom odnosu prema Bogu: ovjek se skriva. Grijeh se takoer uoava za vrijeme ispitivanja: ovjek okrivljuje enu, a ena zmiju. Od184

bijaju priznati da su krivi. C. POSLJEDICE PADA 1. PRIJEKID ODNOSA. Odnos izmeu Boga i ovjeka nije vie spontan i otvoren. ovjek je pod smrtnom kaznom, odsjeen od Boga. Tu je poetak fizike smrti i bolesti (Post 3,8-9). 2. MO GRIJEHA. ovjek je uhvaen u magnetsko polje grijeha, u kojem je stalno potiskivan dolje. Svoju grenu narav prenosi na potomke (Rim 5,12-14; Post 5,3; 6,5-6). 3. BEZNADNA SUDBINA. ovjek je, budui da se u pobuni pridruio Sotoni, kriv zbog izdaje i ide u pakao (Otk 20,10-15). 4. NAPETOST. U meusobnim odnosima vlada napetost, naroito izmeu mukarca i ene. Isto tako, meu spolovima vlada nepovjerenje i suparnitvo. Postanak 3,16 vjerojatno znai: ena e pokuati buniti se protiv svog mua (tj. osporavati vodstvo u braku), a on e s njom postupiti tiranski. ovjek gubi nadzor nad obiteljskim ivotom. U NZ naglaava se suprotni vid toga tijeka (Kol 3,18-19; Ef 5,22-33; Tit 2,5; 5. NERED. Grijeh stvara nered u drutvu. Stvara sukobe u obitelji, meu plemenima i narodima (Post 4,10,23). 6. PRIRODA POD PROKLETSTVOM. Grijeh je takoer utjecao na prirodu: neplodno tlo, loe vrijeme, zakon jaega meu ivotinjama (Post 3,17-18, Iz 11,6-9). 7. OTEENJE U BITNOJ DJELATNOSTI. Zmiju kao Sotonina saveznika snalazi prokletstvo, mora puzati po zemlji (hraniti se prahom). ena i mu su napadnuti u svojim bitnim djelatnostima. ena je kanjena poveanom boli, posebno za vrijeme poroda (Post 3,14.16). Mu je kanjen poveanim tekoama u zaraivanju kruha. 8. SOTONSKO VLADANJE. Sotona i njegovi pali aneli 185

postali su vladari ovoga svijeta budui su varkom prigrabili ovjekov poloaj (Ef 6,12). 9. VLADANJE ZAKONA I SMRTI. Bog je odluio zaustaviti napredovanje grijeha postavivi ogranienja: zakon, ogranieni ivotni vijek, fiziku smrt (grinju savjesti, osjeaj stida, strah od kazne) (Post 6,3, 9,5-6, Gal 3,19). 10. ROBOVANJE LJUDSKOJ RELIGIJI I IDOLATRIJE. Idolopoklonstvo je smatrano kaznom naroda zbog neposlunosti. Izrael je osloboen od te kazne (Pnz 4,19) zbog monoteizma. Dakle, svaki povratak na idolopoklonstvo znai uas. D. PROBLEM ZLA Raspravljanje o pitanju Pada vodi nas do ireg razmatranja pitanja zla u svemiru. 1. OPTIMISTI. Oni poimaju zlo tvrdei da ono u svemiru igra pozitivnu ulogu. U biti, oni kau da u svemiru trebaju postojati suprotnosti. Kad u svemiru ne bi bilo zla, mi ne bismo mogli imati njegovu suprotnost (dobro). To je prirodni dio svjetskog ustrojstva. Iza scene, dobro i zlo su, zapravo, najbolji prijatelji. To je stav hinduizma. Veina optimista su dualisti. Hegel je dijalektikim pristupom pomirio dobro i zlo: zlo je nuno jer potie napredak. Marx je zlo tumaio kao klasna proturjeja koja dovode do revolucija, to pokree povijest. 2. DUALISTI. Prema njima, zlo je stalno prisutno u svemiru, bez prihvaanja vrijednog rasuivanja o njima. Oni kau da postoji neprekidna borba izmeu dva vjena naela (dobrih i zlih sila). 3. PESIMISTI. Prema njima, svijet je u svakom pogledu u biti zao i besmislen. Primjer takvog stava je budizam, u kojem je praznina uzor (ideal) i u kojem se svaka veza s bilo ime stvorenim smatra bolom. To je zapravo varijanta gnosticizma. 186

4. ATEISTI. Ateisti kao Richard Dawkins zakjluuju, iz postojanja zla na svijetu, da nema Boga koji je dobar i svemogu. On svojevoljno zanemaruje odgovornost i ovjeka, koji je kriv za postojanje zla. Sveto Pismo se suprotstavlja trima gore navedenim tezama na sljedei nain: a. Grijeh je potpuno zlo i u Bojem mu svijetu nema mjesta. Ne bi ga trebalo biti; on je sablazan i uvreda za Boga. Na kraju, grijeh e biti potpuno uklonjen, to se moe vidjeti po Bojoj osudi nad njim. b. Bog kao vrhovni vladar iskljuuje dualizam. No prema vlastitoj odluci, Bog se nakratko dri po strani kako bi ovjek ponjeo plodove svoje pobune. c. Ne moemo Boga smatrati odgovornim za zlo. On je dobar u potpunosti i u Njemu nema dualizma ili, kako to Biblija navodi: i nikakve tame nema u njemu. (1 Iv 1,5; vidi Jak 1,13; Heb 1,12). E. RAZLIITI POGLEDI NA ZLO 1. NEIZBJENOST MOGUNOSTI ZLA. Origen i Augustin su bili neoplatonisti i stoga optimisti. Dokazivali su da, budui su Boja stvorenja konana (ograniena), uvijek postoji rizik od zla. Zapravo, oni ne mogu sazrijeti bez sukoba sa zlom. Augustin je dokazivao da prirodno zlo odrava ravnoteu u prirodi. Moralno zlo je Bog dopustio, da bi putem njega (moralnoga zla), donio blagoslov. Teilhard de Chardin kae da je zlo bilo neophodno, kako bi tijek evolucije (razvoja) mogao biti djelatan. Hegel i oni na koje je utjecao (Barth, Tillich, Moltmann), zlo vide kao neophodno (u toku) za Boga, kako bi bio u stanju postii svoje tajanstvene ciljeve. 2. NEOPHODNI PRATITELJ. Prema drugima, kao npr. C.S.Lewis, zlo je neophodni pratitelj slobode ovjeka. 187

Moralno bie ima mogunost izbora. 3. BOJI UDNI RAD. Prema Lutheru i Jansenistima, zlo je Boji udni rad. Mi ga ne moemo razumjeti, ono je jednostavno tamo. U zakljuku moramo naglasiti da svaka zadovoljavajua rasprava o problema zla i grijeha, mora drati dvije naizgled suprotstavljene istine u napetosti: 1) Uasnost grijeha, koji je sablazan i uvreda prema Bogu. 2) Vrhovnu vlast Boga. Zlo nije bilo neizbjeno, ali ulaskom u svijet, Bog ga je odluio upotrijebiti za ogranieno vrijeme, da bi postigao neke od svojih namjera. Biblija nas samo suoava s injenicama. Ima svoje gledite koje na ogranieni razum ne moe razumjeti. II. GRIJEH A. BIBLIJSKA TERMINOLOGIJA Grijeh je: 1. Odlaenje ili skretanje s puta. 2. Bolest ili rana za koju nema melema: slabost, sljepoa i tegoba. 3. Prljavtina koja ovjeka odvaja iz Boje prisutnosti; 4. Dug kojim se ovjek zaduuje kod Boga. Biblija koristi vrlo bogati rjenik pri opisivanju grijeha. 1. NEUSPJEH, NEDOSTATNOST: grka rije hamartia podrazumijeva neuspjeh pri pokuaju dosezanja normi. To je promaivanje cilja (Suci 20,l6; Rim 3,23) nepogaanje mete. Hebrejska rije het znai grijeh, pogreka, neuspjeh. Hebrejski glagol hata (u hifilu) s prijedlogom l znai initi grijeh prema nekome, ne odobravati nekoga, ne zadovoljiti oekivanja nadreenoga (povrijediti na188

dreenog). Taj se izraz u Novom zavjetu vrlo openito upotrebljava za greno stanje, grena djela. U Rimljanima 6 do 8, grijeh je prikazan kao silni kralj koji vlada cijelom ljudskom rasom. 2. PRIJESTUP, SKRETANJE: grka rije parabasis znai prijestup, prekoraenje, spoticanje i padanje (usp. skandalon), krenje zakona. To je prekoraivanje zabranjene crte (Jak 2,l0), skretanje u stranu ili zastranjivanje. Hebrejska rije avon oznaava izvrtanje ispravnog, ovjeka sagnutog pod teretom vlastita grijeha (Ps 32,5; 38,5). 3. PRIJESTUP, KRIVNJA: grka rije paraptoma znai prestupanje, uvredu. Ti izrazi pretpostavljaju postojanje zakona. To je crta koju prijestupnik prekorauje. Hebrejska rije ama znai prekraj. 4. BEZAKONJE, POBUNA: grka rije anomia znai grenost ili bezakonje, nedostatnu podinjenosti zakonu, tj. Bojoj volji i Njegovoj naravi. To je krenje zakona (1 Iv 3,4). Hebrejska rijei pea + avon znae zloin, pa prema tome i vrijeanje Boga. To je protivljenje i pobuna. (hebrejski glagol paa + s prijedlogom b znai odbacati podlonost), vidi 2 Kraljevima 1,1. 5. NEPRAVEDNOST, POKVARENOST: grka rije adikia znai nepravednost, nepravdu. To je ono to nije pravo ili ispravno (1 Iv 5,17). Hebrejska rije avel znai pokvarenost. 6. BEZBONOST, UVREDA: grka rije asebeia znai bezbonost i izravno se odnosi na Boga. To je ono nepobono i bez potovanja; uvreda boanstva (Rim 1,18). Hebrejska rije hattat znai grijeh. B. BIBLIJSKO SHVAANJE GRIJEHA 1. POJAM JE USMJEREN PREMA BOGU. Grijeh nije samo moralni, nego i religijski pojam (tj. automatski 189

usmjeren prema Bogu). Grijeh je osobni odaziv protiv osobnog Boga. Grijeh upuuje na postojanje dvije strane. To je rije koja opisuje odnose. Ona dakle ukazuje na pobunu, bezbonost i neprijateljstvo (Iz 1,2; Am 1,2 do 3,6; Lk 19,14; Rim 1,18), odaje ponos i usredotoenost na sebe. Grijeh nije samo negativni (odsutnost dobra), nego i neprijateljski stav prema Bogu. Grijeh se oituje krenjem Boje objavljene volje. Evanelje zato nije samo molba za pomirenje s Bogom, ve i naredba da se to uini. Moemo zakljuiti da je grijeh bilo kakvo odstupanje od Bojeg Zakona, ili bilo koji prijestup zakona. Grijeh je bilo kakav nesklad s Bojom naravi. To je neusuglaenost s Bojom voljom, svjesna ili nesvjesna, u djelu, rijei ili misli, neusuglaenost ukorijenjena u pobunjenikom stavu prema Bogu, naslijeena u ovjeku od Adama. Sinove sam ti odgojio, podigao al se oni od mene odvrgoe (Iz 1,2) Njegovi su ga sugraani mrzili te za njim poslae poslanike da izjave: Neemo da ovaj zavlada nad nama. (Lk 19,14). S neba se zaista oituje gnjev Boji na svaku bezbonost i nepravednost ljudi koji istinu prijee nepravednou Tako nemaju isprike. Jer iako su znali da postoji Bog, nisu mu iskazali ni slavu (tj. oboavanje, potovanje) ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo (Rim 1,18-21). 2. NESKLAD S BOJOM VOLJOM I NARAVI. Boji zakon, ili bilo koja Boja zapovijed, predstavljaju Njegovu narav i Njegovu volju. Grijeh je u biti nezakonitost, tj. sve to nije u skladu s Njegovim voljom i Njegovom naravi. Druga ploa Zakona (zapovijedi od 6 do l0), isto je toliko 190

Boji Zakon kao i prva ploa (zapovijedi od 1 do 5). Zakonom nam Bog pokazuje koliko smo zastranili, tj. skrenuli s puta, a ne koliko smo dobri. Meutim, krenje Bojeg Zakona nije uvijek svjesno. Starozavjetni rtveni sustav omoguavao je prinoenje rtava i za nesvjesna grena djela, ili za grijehe poinjene zabunom. 3. SVEPRODIRANJE GRIJEHA. Grijeh je usredotoen u volji, ali utjee na svaki dio osobnosti. Volja se, meutim, ne moe posebno izdvojiti; ona je samo jedan vid osobe. Ona je osoba u djelovanju. Dakle, grijeh utjee na cijelu osobu: i um i osjeaji se iskrivljuju (Rim 1,18-22). Grijeh utjee ak i na volju koja grijei, jer u njoj razvija odreenu ustaljenost djelovanja i tako je zarobljava (Iv 8,34; Rim 6,16; 7, 14-25; 2 Pt 2,15). Zbog toga je naglaavanje ovjekove volje bez poblieg objanjenja suprotno Bibliji. 4. OPENITOST GRIJEHA. Grijeh je sveopi (1 Kr 8,46; Ps 14; Ps 53; Lk 11,13; Rim 1,8-10). To i iskustvo potvruje. Doktrina o izvornom (istonom) grijehu objanjava openitost grijeha. jer nema ovjeka koji ne grijei (1 Kr 8,46). Ako vi, premda ste zli(Lk 11,13). 5. NEPRIRODNOST GRIJEHA. Grijeh je neto izvanjsko i neprimjereno ovjeku kao takvom. Utjelovljeni Krist bio je ovjek, ali On nije sagrijeio. 6. STUPNJEVI GRIJEHA. Prema rimokatolikoj doktrini, postoje stupnjevi grijeha: smrtni i laki. Smrtni grijeh ubija ivot due, a laki grijeh ne. Ako ovjek umre sa smrtnim grijehom na dui (tj. ne ispovjedivi se kod sveenika), ide u pakao, ali ako umre s lakim grijehom na dui, ide u istilite. No Pismo ne ini takve razlike u konanici uinka grijeha. 191

Dua koja poini bilo kakav grijeh, umrijet e. Za grijeh postoji samo jedan lijek a to je Kristova rtva. to se tie vjenosti, ili su svi nae grijesi oproteni ili nijedan nije (1 Iv 2,12). Rimokatolike zbunjuje uinak grijeha u ovom ivotu (u kojem nas Bog ili mjesna crkva razliitim mjerama, ve prema teini grijeha, odgajaju), i njegov uinak u dolazeem ivotu (pakao, a ne istilite). Ipak postoje stupnjevi grenosti u odnosu na stupnjeve svjetla (Lk 12,42-48). Vie svjetla znai vei grijeh, ako se to svjetlo odbaci, ali to se odnosi na nevjernike. Ponekad se 1 Ivan 5,16-17 navodi da se dokae razlika izmeu smrtnih i lakih grijeha, ali se ondje vjerojatno misli na grijeh protiv Svetoga Duha (i to onaj gnostika koji nisu nikada bili pravi krani). Citat u Jakovu 5,20 odnosi se vjerojatno na fiziku smrt koja je krajnja Boja kazna za kranina (vidi Dj 5,1-6; 1 Kor 11,30). C. IZVORNI GRIJEH 1. ODREDBA. a) Izvorni grijeh naziva se tako jer potjee iz samoga korijena ljudske rase (tj. Bog nam pripisuje Adamov grijeh). Od roenja se nalazimo u krivnji pred Bogom. b) Prisutan je u ivotu svakog pojedinca od njegova roenja, te se stoga ne moe smatrati rezultatom oponaanja. c) On je unutranji korijen svakoga stvarnog grijeha koji kalja ovjekov ivot. Trebali bismo ipak biti na oprezu da pogreno ne zakljuimo, kako taj izraz, u bilo kojem smislu, ukazuje da tako nazvani grijeh pripada prvotnom ustrojstvu ovjekove prirode prije Pada. 2. POSLJEDICE. Zbog nae rasne i zakonske solidarnosti s Adamom: a) svi su roeni iskvarene naravi genetika posljedica 192

b) svi su roeni krivi pred Zakonom zakonska posljedica 3. BIBLIJSKI DOKAZI. U Knjizi Postanka, zapravo, nema nauke o izvornom grijehu, ali se iz teksta podrazumijeva da se poslije Pada, ovjekova narav promijenila. a. Reeno je da je ovjek grean od svoje mladosti (Job 14,1-4; Ps 51,7). U Psalmu 51 David je svjestan, ne samo poinjena grijeha, nego i svoje grene naravi openito. Efeanima 2,3 kae da smo bili po prirodi djeca gnjeva. b. U Starom se zavjetu susreemo s idejom kanjavanja djece zbog grijeha predaka (Post 20,7; Pnz 28,46; 2 Sam 12,10; 1 Ljet 21,7-13). c. U Levitskom zakoniku 4,3 grijeh sveenika mogao je donijeti krivicu na narod u cjelini. Takoer nailazimo na ideju da djeca nasljeuju grene sklonosti, djeca ubojica, djeca ponosnih, sinovi bezvrijednih. Te su ideje povezane s pojmom izvornoga grijeha. Nikad vie neu zemlju u propast strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova poetka (Post 8,21). ovjek koga je ena rodila kratka je vijeka i pun nevoljaTko e isto izvui iz neista? Nitko! (Job 14,1-3) Evo, grean sam ve roen, u grijehu me zae majka moja (Ps 51,7). Na krivu su putu bezboci od krila majina, na krivu su putu laci od utrobe (Ps 58,4) Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? (Jr 17,9) Ako je ne vrati, znaj da e umrijeti, ti i svi tvoji ljudi (Post 20,7). Bude li to pomazanjem posveeni sveenik koji pogrijei i navue tako krivnju na narod(Lev 4,3). Svi ljudi sigurno trpe posljedice Adamova grijeha; na193

metnuta im je smrt i osuda (Rim 5,12-21). U Rimljanima 5,l9 pie da su nepokornou jednoga ovjeka svi postali grenici. Ovaj znaenjski sklop ne moe se jednostavno i iskljuivo shvatiti kao primjer (kao to je Pelagije mislio). On upuuje na to da je ukljuena itava ljudska rasa (Rim 5,13-14). Smrt, koja se rairila na itavu ljudsku rasu, dokazuje da su i oni ukljueni u Adamov grijeh, iako on prije datoga Zakona nije bio struno nazvan grijehom. Smrt je sudbina cijeloga ovjeanstva, ne zato to je svaki ovjek izravno prekrio Zakon, nego zbog izvornog grijeha naslijeenoga od Adama i nae solidarnosti s Adamom. Pavao zbog toga izvorni grijeh navodi kao injenicu, ne spominjui teoriju koja stoji iza nje: mi nasljeujemo grijeh, potpadamo pod kaznu i podloni smo smrti. 4. PREGLED POVIJESTI DOKTRINE. a. Grki crkveni oci su priznavali da je grijeh, na neki nain, bio prenijet na Adamove potomke, ali to nisu razradili. Budui da nijedan od njih nije drao traducijanizam, bilo im je vrlo teko uspostaviti vezu. Meutim, budui da je veina njih bila trihotomisti, oni su tvrdili da je grijeh prenijet tijelom: vii i razumski dio ovjeka ostaje netaknut. To znai da volja nije bila zarobljena grijehom. Meutim, Origen, sa svojom teorijom prijevremenog pada svih dua, najblii je teoriji izvornoga grijeha. Rezultat ovoga je da su glavni grki teolozi, izgleda, smatrali da su djeca nevina. Kako su uglavnom bili angairani u borbi protiv gnostikog determinizma i poganskog fatalizma, bili su skloni prijei na suprotnu stranu (tj. naglasili su slobodnu volju). Prema njima, slobodna volja uzima zamah u preporodu. U izvjesnom smislu, gledite grkih otaca (naroito Teodora iz Mopsuestije), javlja se ponovno kasnije u osobi Pelagija. 194

b. Latinski oci, meutim, doli su do ove doktrine mnogo ranije. Izgleda da ju je drao Irenej, ali je Tertulijan bio prvi koji je iskovao frazu izvorni grijeh, u emu je vidio neto to pripada tijelu. Nije se mogao odluiti izmeu kreacionizma i traducijanizma. Ciprijan je nastavio istim smjerom. c. Augustinovo shvaanje (realistiko shvaanje): Augustin je ovu doktrinu razvio poglavito radi borbe protiv Pelagija. Po njemu, grijeh je prenijet razmnoavanjem, koje je istodobno kazna za Adamov grijeh. Po kazni, Adamovo je potomstvo roeno pokvareno. Ono je krivo, jer mu Bog pripisuje Adamov grijeh. U Adamu smo sagrijeili zbog toga to smo svi u sjemenu bili u njemu kad je sagrijeio. Svi smo djeca istoga oca. Augustin je smatrao da se ta iskvarenost naroito oituje u seksualnoj elji, koja je u biti elja za umnoavanjem grene naravi. Odatle i tumaenje Rimljanima 5,12 to znai da je grijeh preao na sve ljude, jer su svi sagrijeili u Adamu, njihovom prirodnom voi. To su shvaanje podravali Luther, Calvin i reformatori (osim Zwinglia). d. Pelagijansko shvaanje: Pelagije (irski redovnik pravim imenom Morgan), negirao je bilo kakvu vezu izmeu Adamovog grijeha i njegova potomstva. Prema Pelagiju, razmnoavanje grijeha raanjem ukljuuje traducijansku teoriju o podrijetlu due, koju je on smatrao heretikom zabludom. Takoer je mislio da bi od Boga bilo nepoteno kanjavanje ljudi zbog grijeha koji nisu poinili! To je u biti racionalistiko gledite. U razdoblju od 383.-409.g., Pelagije je uio u Rimu. U svojoj doktrini o mogunosti savrene bezgrenosti, bio je sklon, kao i Wesley, pripisati malu vanost grijesima poinjenima iz neznanja. Zanimljivo je da je njegovo pouavanje o mogunosti savrene bezgrenosti bilo od195

skona daska za negiranje izvornoga grijeha. Pelagije nije vjerovao u izvorni grijeh; smatrao je da je ovjek bio u stanju sam postii spasenje. Prema njemu, Adamov je grijeh na Adama samo tetno djelovao, premda je on ostavio lo primjer. Budui da je svaka ljudska dua neposredno stvorena od Boga, nevina je i, kao i Adam, slobodna u izboru dobra ili zla. Bog ljude smatra odgovornima samo za grijehe koje su sami poinili. Adam je ostavio lo primjer i donio fiziku smrt, ali ne i moralnu pokvarenost (uroenu sklonost prema zlu). Neki su ljudi ivjeli potpuno bezgreno (npr. Abel, Ivan Krstitelj, Sokrat), ali Pelagije nije iao tako daleko da bi rekao da se bezgrenost moe postii potpuno nezavisno o Bogu. e. Srednjovjekovna Crkva: odbila je Pelagija i slijedila smjer koji je zauzeo Augustin. Hugo iz Sv. Viktora i Petar Lombardo smatrali su da seksualna elja prlja sjeme mua u inu stvaranja, i da to prljanje, na neki nain, obeauje duu u njeninom jedinstvu s tijelom! Srednjovjekovni su teolozi vjerovali da je krivnja Adamovog grijeha bila pripisivana svim njegovim potomcima. Vjerovali su da se zbog Adamovog grijeha Boja slika u ovjeku pokvarila i da to navlai Boji gnjev. Vjerovali su da je prljavtina Adamovog grijeha, na neki nain, prela na njegove potomke, a budui nisu bili traducijanisti, bilo im je teko objasniti kako se to dogodilo. f. Reformatori: Prema Lutheru, Bog nas smatra krivima zbog prisutnosti grijeha koji smo naslijedili od Adama. Calvin je smatrao da, budui Adam nije bio samo praotac, nego i korijen ljudske rase, svi su dakle njegovi potomci roeni iskvarene naravi, i pripisane su im i krivnja Adamovog grijeha te njihova uroena pokvarenost. g. Federalno shvaanje: Ovu ideju razvio je Teodor 196

Beza, Calvinov nastavlja. U njoj se istie da se Adamova krivnja neposredno pripisuje onima koje je on, kao glava saveza, predstavljao. Neposredno pripisivanje znai da svaki pojedinac pri zaeu neposredno od Boga prima iskvarenu narav kao kaznu zbog svoje povezanosti s Adamom! Ono je, za razliku od Luteranske crkve, postalo klasinom naukom Kalvinistike crkve. Prema tom gleditu, Bog je stvorio Adama kao predstavnika ljudske rase i sklopio s njime savez. Bog mu je obeao vjeni ivot bude li posluan, ali i pokvarenu narav bude li neposluan. Adam nije posluao. Otad Bog neposredno (tako je nastao i pojam: teorija neposrednog nasljeivanja) stvara svaku duu iskvarenom prije nego je stavi u tijelo! Prema ovom shvaanju, Rimljanima 5,12 znai: svi smo sagrijeili u osobi naeg predstavnika. Ovo je gledite zasnovano na kreacionizmu. To znai da smo mi s Adamom povezani u pravnom smislu, ali ne i fiziki. Njegova je prednost u mogunosti objanjenja kako je Isus mogao biti roen savren, bez mrlje grijeha. Nedostatak je to Boga prikazuje neposrednim stvoriteljem zla! Socinijanci i arminijanci otili su u drugu krajnost, te su i jedni i drugi odbili ideju o pripisivanju Adamovog grijeha njegovim potomcima. h. Arminijansko shvaanje (polupelagijansko): Nastalo je kad su se Arminijevi uenici suprotstavili Calvinovima (i jedni i drugi otili su predaleko od onoga to su njihovi dva uitelji govorili). Prema njemu, svi ljudi od Adama nasljeuju sklonost grijehu, ali nisu zbog toga osueni. Bog je dovoljno milostiv prema njima prilikom roenja, te im daje mogunost izbora dobrog, to znai da su u istom poloaju kao i Adam na poetku. ovjek nije kriv sve dok svjesno ne uini grijeh. i. Teorija posrednog nasljeivanja: Placeus (Josu de 197

la Place) iz (kalvinistike) teoloke kole Saumur u Francuskoj, suoen s arminijanskim napadom na kalvinizam, priklonio se gleditu koje je smatrao umjerenijim. Suglasio se s arminijancima da je bilo apsurdno nama pripisivati Adamov grijeh, ali on je elio istovremeno zadrati i kalvinistiko i arminijansko gledite! Naalost, na kraju mu nije preostalo ni jedno ni drugo! Zbog toga je njegovo gledite na kalvinistikom sinodu kod Charentona (1644-1645.g.) bilo osueno. Drao se ideje o posrednom pripisivanju: budui da smo od Adama naslijedili grenu narav, zasluujemo da nas se smatra poiniteljima izvornoga grijeha! Dua, zasebno stvorena od Boga, takoer postaje pokvarena im se ujedini s tijelom. Ta uroena pokvarenost, jedino je to Bog pripisuje ovjeku, ali kao posljedicu Adamova grijeha, a ne kaznu za Adamov grijeh. Stoga se Rimljanima 5,12 tumai, da su svi sagrijeili jer posjeduju grenu narav. Ovom se shvaanju moe prigovoriti da pokvarenost postaje naa nesrea, a ne kazna za grijeh. Ono zanemaruje federalno (savezno) shvaanje naega rasnog zajednitva s Adamom. j. John Wesley bio je umjereni arminijanac. On je razlikovao grijeh poinjen iz neznanja i svjesno uinjen grijeh. U doktrini o potpunom posveenju, sklon je pridavanju male vanosti grijesima poinjenima iz neznanja. Grijeh je smatrao neim to treba izvaditi iz ovjeka, kao to treba izvaditi npr. rak ili pokvareni zub. Kao rezultat, mogua je savrena bezgrenost. (ini se da je drugi blagoslov Wesleyev odgovor na anglikansko uenje krtenja dojenadi!). Ako je to tona analiza, Wesley se sam suprotstavlja svom shvaanju da grijeh nije naelo ni izvor pokvarenosti. I Vojska spasa i Oswald Chambers dre klasino arminijansko shvaanje. Varijantu ovog shvaanja podravaju kongregacionalisti 198

i Finney. Oni su smatrali da volja prilikom ovjekova roenja nije moralne naravi, te ne mora biti pod utjecajem Svetoga Duha da bi izabrala dobro. Takoer su vjerovali da je svaka dua odmah stvorena od Boga pri zaeu djeteta. Rimljanima 5,12 tumai se da svi ljudi snose posljedice Adamova grijeha i da su podvrgnuti uroenoj grenosti. k. Moderna teologija: U modernoj liberalnoj teologiji, uenje o prenoenju grijeha na Adamovo potomstvo, u potpunosti je odbaeno. Ono se smatra ovjekovim ivotinjskim nasljeem, i zato ne po sebi grenim. Ovdje se ogleda utjecaj evolucionistikog uenja. 4. POKUAJ STVARANJA BIBLIJSKOG ZAKLJUKA. to onda trebamo vjerovati? to Rimljanima 5,12 uope znai? Nije nam lako slijediti Pavlov rabinski nain dokazivanja. Ispada da to znai ovo: Zbog Adamova grijeha, kanjeni smo za nae grijehe. Tumai su sebe zapleli u konce sljedeih dilema: ili smo prema Adamu u federalistikom (saveznom) odnosu, ili smo s njim u fizikom odnosu. Strana koju zastupaju ovisi jesu li kreacionisti ili traducijanisti. Biblija, ini se, govori da nije u pitanju samo jedno ili samo drugo, nego i jedno i drugo; i Pavlov izvjetaj odatle sadri dvije ideje: s Adamom smo povezani i federalistiki i fiziki jedna ideja proizlazi iz druge. Bog u Postanku podrazumijeva da e zbog onoga to je Adam uinio, kazniti i Adama i njegove potomke. To znai da smo zbog povezanosti s Adamom kanjeni za grijeh. Mi smo i fiziki i pravno povezani s Adamom. Pravno ovdje znai: prema zakonu o obiteljskom nasljeu. To nije tako nevjerojatno kao to izgleda. Obiteljski predak mogao je i fiziki i pravno utjecati na svoje nasljednike. Mogao je imati dijete s bliskom rodbinom ne oenivi se. 199

U tom sluaju, nasljednik je bio i pod pravnim utjecajem (pod sramotom nezakonitosti, te nije mogao naslijediti obiteljski imetak) i pod fizikim utjecajem (nasljeivanje duevne bolesti). Kazna za Adamov grijeh je u nasljeu grene prirode i roenju u odvojenosti od Boga. Ovdje nije u pitanju samo roenje s gubitkom: odvojenost od Boga i od Duha Svetoga. Mi smo naslijedili pokvarenu narav. Openito govorei, u Bibliji vidimo da Bog ovjeku utvruje njegov greni stav, ali u Adamovom sluaju Bog je Adamovo potomstvo utvrdio u Adamovu grijehu! Mi nasljeujemo stalnost volje usmjerenu protiv Boga. Openitost smrti pokazuje da smo svi mi sinovi Adamovi i, kao takvi, podloni osudi. D. POSLJEDICE GRIJEHA U prethodnom smo dijelu ve vidjeli koje su bile neposredne posljedice za Adama i one ukljuene u taj povijesni pad. Ali koje se posljedice proteu na nas danas? Mogu se svesti pod tri glavna naslova: pokvarenost, krivnja i osuda. 1. POKVARENOST. To je pala narav sklona zlu. Ako smo iskreni, priznat emo da smo to i sami iskusili, a o tome svjedoi i Biblija rekavi da svi moraju biti nanovo roeni. tovie, ta je pokvarenost potpuna. Time se ne misli da su svi ljudi toliko pokvareni da ne mogu biti pokvareniji, nego da je naelo pokvarenosti zarazilo svako podruje ljudskog postojanja (Mk 10,21; Mt 23,23; Rim 2,14-15; Post 15,16; 2 Tim 3,13). ovjek je zahvaen virom koji ga vue dolje i iz kojega ga jedino Bog moe spasiti. Grena narav koju nasljeujemo, nazvana je tijelom. Ona je unutranja sila, naslijeena ovjekovim padom koja nas pritie i ona se izraava openitom i odreenom pobunom protiv Boga, Njegove naravi i 200

djelovanja. Ona je smrtni neprijatelj sposoban potpuno poraziti vjernika i sprjeavati ga da svetim ivotom ugaa Bogu. Jedan od razloga zato je tijelo (pala ljudska narav) neprijatelj s kojim se tako teko moe boriti, njegova je bliska povezanost s vjernikovom osobnou. Tijelo je tijesno isprepleteno s umom, voljom, osjeajima i, prije obraenja, ono uvelike upravlja ovjekovim unutranjim ivotom (2 Tim 3,4; Rim 8,7; 7,18). 2. KRIVNJA. Biti kriv znai prekriti zakon. Bog je u pravu, a mi smo u krivu. Budui da je Bog sudac svemira, moemo oekivati posljedice Njegova negativnog odaziva (gnjeva). Unutranja krivnja oituje se u teti koja se nanosi osobnosti (psiholoki problemi) i smanjivanju osjetljivosti za moralno razluivanje i osjeanje. to se pak tie privremene kazne, postoje stupnjevi krivnje, vidljivi u stupnjevima privremene kazne. 3. KAZNA. Kazna za grijeh je smrt, fizika, duhovna i vjena. Fizika smrt smatra se kaznom za grijeh (Post 2,17; 3,19; Br 16,29; 27,3; Ps 90,7-11; Iz 38,17-18; Iv 8,44; Rim 5,12.16.17; 1 Pt 4,6; Rim 4,24-25). Za kranina, smrt vie ne predstavlja kaznu, jer ju je Krist ve podnio. Smrt je sredstvo pomou kojeg kranin ulazi u dublju zajednicu s Kristom. Tijelo spava do dana uskrsnua (otuda u engleskom cemetary tj. mjesto poinka (2 Kor 5,8; Fil 1,21.23; 1 Sol 4,13.14). Fizika je smrt, u biti, odvajanje tijela od duha/due. Duhovna smrt je odvajanje due od Boga. ovjek je izgubio Boju prisutnost i naklonost i potrebno ga je oiviti iz mrtvih (Post 2,17; Rim 5, 21; Ef 2,1; Lk 15,32; Iv 5,24; 8,51). Vjena je smrt ono to se naziva paklom ili ognjenim jezerom. Ona je vjeno odvojenje od Boga (Mt 25,41; 10,28; 2 Sol 1,9; Heb 10,31; Otk 14, 11). 201

KRISTOLOGIJA (Nauka o Kristovoj Osobi) Prije no to se pozabavimo predmetom soteriologije, moramo raspravljati o Osobi Krista, jer je vrijednost Njegovog djela usko vezana s vrijednou Njegove Osobe. Ako On nije Bog, onda Njegovo djelo nije pretjerano vano. Nadalje, ako se Krista ne gleda u kontekstu potpune biblijske objave (posebno Staroga zavjeta), onda kranstvo gubi svoju jedinstvenost, oitovanu u razvoju jedine religije koju je ovlastio (odobrio) Bog (tj. judaizam). I. KRISTOLOGIJA STAROGA ZAVJETA U Starom zavjetu vidimo Kristov ivot prije utjelovljenja. Ponekad se prikazuje tipologijom, ponekad se istie u proroanstvu, a ponekad u teofaniji kao Aneo Gospodnji. A. U TIPOLOGIJI Tipoloki, Krist se pojavljuje kao savreni prorok, sveenik i kralj, prema emu su sve te starozavjetne slube (iako jo nesavrene), teile. 1. PROROK. Prorok, za razliku od sveenika i kralja, poloaj nije dugovao rodoslovlju; on je morao dobiti izravan Boji poziv. 1. VEI MOJSIJE. Prorok je bio osoba po kojem je Bog govorio, ili kojeg je Bog koristio za pisanje Staroga zavjeta. Mojsije je tako bio najvei starozavjetni prorok (Pnz 34,10, 18,15-19). U Ponovljenom zakonu 18,19 Bog kae 202

da e poslati Proroka slinog Mojsiju, i da ga narod treba sluati, a ipak u istoj Knjizi 34, pisac primjeuje da se to proroanstvo nije povijesno ispunilo unutar Staroga zavjeta. idovi su sigurno oekivali takvog proroka. Kao vei Mojsije, on je trebao ponoviti udo mane (u tom je svjetlu Ivan 6,14 izuzetno znaajan): ovo je sigurno (tj. Isus) Prorok koji je trebao doi na svijet. Prema poetku Ivanova evanelja, gdje je vidljivo ispitivanje Ivana Krstitelja od strane idovskih voa, jasno je da tog Proroka nisu poistovjetili s Mesijom. Meutim, Djela 3,22-26 spominju potpuno ispunjenje ovog proroanstva. 2. MESIJA. Isus je Prorok takoer u smislu Mesije. U Otkrivenju, lani Prorok je lani Mesija (druga zvijer Otk 13,11-18). U Ivanu 7,52 farizeji nemaju na umu bilo kojeg proroka nego toga Proroka (tj. Mesiju), jer su sigurno znali to je bio Jona iz Galileje (iz Gat-Hefera, sela u blizini Nazareta usp. 2 Kr 14,25). U Mateju 17,5 (izvjetaj o preobraenju), Bog Otac u prisutnosti Mojsija i Ilije kae: Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega sluajte! To znai, da su mu, kao i svakom proroku, rijei vane. Bog Otac je, meutim, govorio i kroz itav Kristov ivot i narav, to nas dovodi do otkrivenja u Ivanu 1,1-18. U Kristu se utjelovila sama Rije, koja je nadahnjivala proroke kroz cijelo starozavjetno razdoblje. Njegova jedina dunost nije bila prenositi drugima Boju Rije On je bio Rije. Kristov je ivot (za razliku od ivota proroka koji su bili samo ljudi), do najmanjih sitnica odraavao Boju Objavu. Kao i rijei, i ivot mu je bio pun istine. Podignut u im proroka izmeu njihove brae, kao to si ti. Stavit u svoje rijei u njegova usta, da im kae sve to mu zapovjedim. A ne bude li tko posluao mojih rijei to ih prorok bude govorio u moje ime, taj e odgovarati 203

preda mnom (Pnz 18,18-19). Ne pojavi se vie prorok u Izraelu ravan Mojsiju njega je Jahve poznavao licem k licu (Pnz 34,10). 2. SVEENIK Sveenici su u SZ imali sljedee dunosti: oko rtvovanja (oni su prinosili rtve u ime naroda), posrednike (oni su predstavljali narod pred Bogom, posebno veliki sveenik) i uiteljske (oni su uili ljude o Bojem Zakonu). Po Mojsijevu zakonu, obavljanje sveenike dunosti bilo je ogranieno na Aronove potomke. Te su dunosti uglavnom bile povezane sa rtvenim sustavom. 1. Sveenik je, meutim, imao i posredniku ulogu: na Dan pomirenja, veliki bi sveenik dolazio pred Boga u ime itavoga naroda. 2. Sveenici su imali i ulogu poduavanja. Levitski su sveenici ivjeli ratrkani meu narodom kojem su tumaili Zakon (Boje otkrivenje) i kojeg su poduavali. 3. Sveenstvo je uvijek bila sluba usmjerena prema Bogu, zato to je sveenik stajao izmeu ovjeka i Boga, suoavajui se s Bogom i zastupajui ovjeka, dok je prorok stajao suoavajui se s ovjekom da bi mu prenio Boju Rije. 4. Sveenika je izabrao Bog, iako je njegova dunost bila da pred Bogom zastupa narod. 5. Na elu sveenstva bio je veliki sveenik, iji je zadatak bio da na Dan pomirenja zastupa narod. 6. Sve se ovo odnosi na levijevo ili aronovsko sveenstvo. Meutim, u Starom se zavjetu spominje i osoba koja se nalazi potpuno izvan ovog sustava, Melkisedek. U Postanku 14 on se pojavljuje iznenadno da bi pozdravio i blagoslovio Abrahama nakon pobjede nad etiri kralja. Rodoslovlje mu nije zabiljeeno, a ipak je nazvan sveenikom najuzvienijeg Boga. U 110.-tom 204

psalmu njegovo se kraljevsko dostojanstvo i sveenstvo potpuno spajaju (usp. 4. redak). Kae se da je Mesija vjeni sveenik po redu Melkisedekovu (Heb 6,20 do 7,28). U Novom se zavjetu za opisivanje Krista upotrebljava drukiji rjenik, koji oigledno ima crte sveenikog rjenika (usp. Lk 22,32; Iv 17 Isusova velikosveenika molitva Rim 8,34). U 1 Ivanu 2,1 kae se da je Krist na zagovornik kod Oca, to je izraz iz sveenike tradicije, a odnosi se na Njegovo posredovanje za nas. Tako nas Krist zastupa pred Ocem, predstavlja nas i posreduje za nas. Ne samo da imamo savrenu (sveobuhvatnu) rtvu koja nas pokriva, nego i savrenog Posrednika koji e nam osigurati put u raj. Rije Jahvina Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna dok ne poloim dumane za podnoje tvojim nogama! ezlo tvoje moi protegnut e Jahve sa SionaZakleo se Jahve i nee se pokajati; Dovijeka ti (tj. Mesija) si sveenik po redu Melkisedekovu! (Ps 110,1.4) Isus poto je zauvijek postao veliki sveenik slian Melkisedeku. Ovaj naime Melkisedek, kralj (jeru)salemski, sveenik previnjega Boga (Heb 6,20 do 7,1). ali ja (Isus) sam molio za te (Petra) da tvoja vjera ne malake (Lk 22,32). Ne molim samo za njih nego i za one koji e po njihovoj rijei vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao to si ti, Oe, u meni, a ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! (Iv 17,20-21). Isus Krist koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas (Rim 8,34). 3. KRALJ U Ponovljenom zakonu 17,14 i dalje, iznesen je uzor kraljevskog ureenja. Drava mora biti ustavna monarhija, ali je ustav dan odozgo (od Boga), a ne nametnut odozdo. 205

1. Kralja mora izabrati Bog. 2. Svaki je kralj morao biti idov; taj poloaj nije smio zauzeti nijedan stranac. 3. U Izraelu je kralj imao 3 glavne dunosti, a) vojskovoa, ali uvijek podloan Bojem vodstvu, b) pastir naroda, to ukazuje na pastoralnu brigu za njegovu dobrobit, c) vrhovni sudac pred Bogom, vrhovni ljudski autoritet sudskog sustava. Boja izvorna namjera bila je Njegovo neposredno imenovanje kraljeva (ili vladara), a ne dinastije gdje sin automatski nasljeuje svog oca. Za razliku od Mojsija i Samuela, narednim voama Izraela nije bilo dozvoljeno preuzimanje sveenike uloge. I David je u Starom zavjetu prikazan kao najbolji kralj. U Knijizi o kraljevima o Davidu se govori kao o mjerilu prema kojem e se prosuivati svi drugi kraljevi, o svakom se kralju kae da jest ili nije u potpunosti iao Davidovim putovima. Ipak je i David bio nesavren, on se tek bio pribliio mjerilu pravog kralja. ekalo se na savreni lik kralja savrenu presliku Davida. Stari zavjet upuuje na budueg kralja koji e doi i ispuniti to oekivanje. Postanak 49,10 spominje kralja iz Judina plemena: dok ne doe onaj kome (ezlo) pripada. To je mesijansko proroanstvo koje govori da je kraljevima po Davidovu redu kraljevsko dostojanstvo bilo povjereno samo na uvanje, a ono zapravo pripada Isusu. Nadalje, kae se da e mu se narodi pokoriti (mnoina), to znai da e On biti i vladar svijeta. Slian je odjeljak u Ezekielu 21,24-27: dok ne doe onaj koji ima pravo na to, i njemu u ih dati (tj. turban velikog sveenika i kraljevsku krunu). Ima mnogo starozavjetnih ulomaka koji navijetaju dolazak savrenog kralja, 2 Samuelova 7,14-16 vrlo je 206

vaan tekst u vezi s tim i on je temelj starozavjetne nade u kraljev dolazak. Bog kae da e sagraditi kuu (kraljevska loza) za Davida. To i ini u Mesiji. Davidova e kua tada biti zauvijek sigurna zbog Mesije (koji je vjean Bog) koji ivi u toj lozi (usp. Psalmi 2; 45; 72; 89; i 110; Iz 7,13 i dalje, 9,6 i dalje, 11,1-10; 32,1-8). Izaija je prorokovao tijekom vladavine 4 ili 5 kraljeva, od kojih mnogi nisu ni izdaleka zadovoljili, i njemu Bog sasvim jasno otkriva savrenoga kralja budunosti. Ostala mjesta gdje se spominje dolazak budueg savrenog kralja su: Jeremija 23,5-8; 30,9; 33,14-26; Ezekiel 34,23-31; 37,15-28; Mihej 5,2-5; Zaharija 3,8 i dalje, 9,9 i dalje. Evo, zaet e djevica i roditi sina, i nadjenut e mu ime Imanuel! (Iz 7,14). Evo dolaze dani rije je Jahvina podii u Davidu izdanak pravedni. On e vladati kao kralj i biti mudar, i init e pravo i pravicu u zemlji. U njegove e dane Judeja biti spaena, i Izrael e ivjeti spokojno. I evo imena kojim e ga nazivati, Jahve, Pravda naa (Jr 23,5-8). ve e sluiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga u im podii (Jr 30,9). Evo, dolaze dani rije je Jahvina kad u ispuniti dobro obeanje to ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu. U one dane i u vrijeme ono podii u Davidu izdanak pravedni; on e zemljom vladati po pravu i pravici (Jr 33,14). Postavit u im jednoga pastira koji e ih pasti, slugu svoga Davida, on e ih pasti i bit e im pastir, a ja, Jahve, bit u njihov Bog, i moj sluga David bit e im knez (Ez 34,23-24). I sluga moj David bit e im kralj, i svima e im biti jedan pastirI moj sluga David bit e im knez dovijekaMoj e ator biti meu njima, i ja u biti Bog njihov, a oni narod moj! I kad Svetite moje bude zauvijek meu njima, znat e svi narodi da sam ja Jahve, koji posveujem Izraela (Ez 37,24-28). A ti, 207

Betleheme Efrato, najmanji meu kneevstvima Judinim, iz tebe e mi izai onaj koji e vladati Izraelom, njegov je iskon od davnina, od vjenih vremena (Mih 5,2-5). Evo, ja u dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit u opainu ove zemlje u jedan dan (Zah 3,8). Klikni iz sveg grla, Keri sionska! Vii od radosti, Keri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraa, pravian je i pobjedonosan, ponizan jae na magarcu, na magaretu, mladetu magariinu. On e istrijebit kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on e istrijebit luk ubojni. On e navijestit i mir narodima: vlast e mu se proirit od (Mrtvog) mora do (Sredozemnog) mora i od Rijeke (Eufrata) do rubova zemlje (Zah 9,9). B. U PROROANSTVU U Starom zavjetu nalazimo proroanstva o Kristu koja polaze od ljudskog bia i o kome proroanstvo govori da e doi. 1. JAHVIN SLUGA Proroci, sveenici i kraljevi smatrani su slugama koji trebaju sluiti Bojem narodu. Jedan starozavjetni sluga ipak ih sve nadmauje. On se pojavljuje u Izaijinim pjesmama o Sluzi (poglavlja 42, 49, 50, 52,13 do 53,12; 61). Na prvi pogled nije jasno na koga se ta proroanstva odnose. To moe biti izraelski narod, jer se on ponekad naziva slugom. Neki idovi to su proroanstvo tako tumaili (osobito poslije Kristova vremena!), ali uzevi u obzir itav slijed, moe se uvidjeti koliko je to tumaenje nemogue. U Izaiji 43 taj je Sluga nazvan Izrael, ali je razliit od Izraela. Kada proitamo sve ulomke, namee nam se zakljuak da se oni odnose na pojedinca. On u sebi saima Boje elje i planove za Izrael. On je utjelovljenje Bojih nakana vezanih na narod. Takoer, u 208

sebi povezuje 3 glavne slube u Izraelu: proroku (Iz 49,2), po tome to govori u Boje ime, sveeniku (Iz 53 i 52,15), po tome to pati kao Izraelov predstavnik i kraljevsku (Iz 52,13, 53,12). Pomazanje ujedinjuje to troje, sveenik i kralj se pomazuju, a povremeno se spominje i pomazanje proroka. Mesija je jedina osoba koja u sebi spaja sve tri slube. ujte me, otoci, sluajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. Od usta mojih britak ma je nainio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je otru nainio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: Ti si Sluga moj, Izraele, u kom u se proslaviti! (Iz 49,1-3). Za nae (tj. na prvom mjestu grijehe Izraelaca) probodoe njegaza grijehe (izraelskog) naroda njegova na smrt ga izbie (Iz 53,5.8). Gle, uspjet e Sluga moj, podignut e se, uzvisit i proslaviti!Zato u mu mnotvo dati u batinu, i s mogunicima plijen e dijeliti (Iz 52, 13; 53,12). Dakle, neka sav dom Izraelov sa sigurnou spozna da je Bog uinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli! (Dj 2,36) Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika.. Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naih proslavi svoga Slugu Isusa (Dj 3,14,13). Najprije je vama (idovima) Bog podigao i poslao Slugu svoga da vas blagoslovi da se svaki pojedini od vas obrati od svoje zloe (Dj 3,26). On, boanske naravi, nije se ljubomorno drao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liio uzevi narav Sluge i postavi slian ljudima. Kad postade kao ovjek, ponizi sam sebe postavi posluan do smrti, i to do smrti na kriu. Zato ga Bog uzdie na najviu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena, da se 209

Isusovu imenu pokloni svako koljeno, nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bia, i da svaki jezik prizna na slavu Boga Oca, Gospodar je Isus Mesija (Fil 2,6-11). 2. SIN OVJEJI To je aramejski izraz (Bar-naa) koji znai Taj ovjek; naravno, mesijanski naslov koji govori o Mesijinom odnosu prema Izraelu, ali i prema ovjeanstvu. Taj se izraz upotrebljava gotovo kao istoznanica za ime Jahvin Sluga. 1. MESIJA: To je (natprirodni) ovjek, od Boga izabran da pobjedi Sotonu i uspostavi Boje kraljevstvo u Izraelu; vladat e cijelim svijetom. Isus je koristio taj naziv naroito se pozivajui na Daniela 7,13 i dalje, koji ga poistovjeuje s dolazeim Mesijom nadljudskom i nadmonom Osobom. On ima ljudsko oblije, a ipak dolazi odozgo u slavi oblaka (usp. Mt 26,64). 2. DRUGI ADAM: predstavlja novo ovjeanstvo. U Postanku 3,15 itamo kako e zmiju (Sotonu) nadvladati ovjek. Kao Sin ovjeji, Isus je u novozavjetnim poslanicama glava novoga ovjeanstva (Rim 5; 1 Kor 15). Isus je jedini savreno pravedni ovjek. Svi poboni starozavjetni ljudi bili su samo Njegove nesavrene slike. Hebrejima 10,6-8 primjenjuje rijei Psalma 40 na Mesiju kao na Onoga koji je savreno ispunio Boju volju. Prvi psalam daje sliku pobonosti koju nikad nitko, do Isusovog dolaska, nije savreno ispunio. Saetak: Isus je Sin ovjeji, i kao Mesija i kao Drugi Adam (predstavnik novoga ovjeanstva). Isus je u Novom zavjetu nazvan razliitim imenima, koja ukljuuju i izraz Sin. Isus je Marijin sin (u odnosu na svoju obitelj), Davidov sin (u odnosu na kraljevsko Judino pleme), Abrahamov sin (u odnosu na izraelski narod), Sin ovjeji (u odnosu na 210

cijelo ovjeanstvo), Sin Boji (u odnosu na Boga). Gledah u nonim vienjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ovjeji. On se priblii Pradavnome (tj. vjenom Bogu), i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, ast i kraljevstvo, da mu slue svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjena i nikada nee proi, kraljevstvo njegovo nee propasti (Dn 7,11-14). U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podii e kraljevstvo koje nee nikada propasti i nee prijei na neki drugi (neidovski) narod (Dn 2,44) A veliki mu sveenik ree: Zaklinjem te ivim Bogom da nam rekne jesi li ti Mesija, Sin Boji? Ti (pravedno) kaza odgovori mu Isus I ja vama svima kaem da ete poslije ovoga vidjeti Sina ovjejega gdje sjedi s desnu Svemoguega (Boga) i gdje dolazi na oblacima nebeskim (Mt 26,63-64). Jer ako su prekrajem jednoga umrli svi, mnogo se obilnije izlila na sve milost Boja i dar dan milou jednoga ovjeka, Isusa Mesije. (Rim 5,15) Budui da je po ovjeku dola smrt, po ovjeku dolazi i uskrsnue mrtvih. (1 Kor 15,21) Zato ulazei u svijet, (Krist) veli: Ni rtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne. Tada rekoh: Evo, dolazim o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano da inim, Boe, volju tvoju (Heb 10,5-7). 3. SIN BOJI U Starom se zavjetu ovaj izraz odnosi na razliite ljude. 1. ANELE: Izraz se odnosi na anele, vjerojatno zato to sinovstvo podrazumijeva slinost (Job 1,6; 2,1; 38,7; Heb 1,4). U Hebrejima pisac oprezno razluuje anele i Krista. 2. IZRAEL: U Izlasku 4,22 ovaj se izraz odnosi na Izrael, prema kojem se Bog nalazi u oinskom odnosu (usp. takoer Ho 11,1). Mesija je tako utjelovljenje onog to je 211

Bog uvijek htio da Izrael bude. 3. KRALJ: Izraz se odnosi i na Krista kao kralja, i ima mesijanski prizvuk. Kraljevi su takoer povremeno bili zvani sinovima Bojim, ali se izraz upotrebljavao vrlo rijetko (2 Sam 7,14; Ps 2,7; 89,27; Izl 4,22; Ho 11,1). Kralj Izraela bio je izabran kao Boji predstavnik, posinjen i pod zatitom Bojom. 4. DRUGA OSOBA TROJSTVA: Krist je iznad svega Sin Boji. On se nalazi u jedinstvenom odnosu prema Ocu: po naravi je Sin Boji. Zakljuak: Isus nije bio samo Sin Boji po nalogu (tj. Mesija), nego i Sin Boji po naravi (druga Osoba Trojstva). Mi imamo zakon odgovore mu idovi i po tome Zakonu mora umrijeti, jer se pravio Sinom Bojim (Iv 19,7). 4. GOSPODIN Neki starozavjetni ulomci govore o buduim velikim Bojim oitovanjima tijelom i u tijelu, npr. u Ezekielu 34. Bog kae da nee jednostavno nekoga poslati, nego da e doi sam obaviti neto. I Krist se posluio rijeima koje su, izgleda, uzete iz ovog poglavlja. Krist je navijeten i frazeologijom: ovjek je stvoren na Boju sliku, a ipak nijedan ovjek nije prikazao tu Boju sliku kao to je to uinio Krist. Krist je takoer i utjelovljena Boja mudrost i utjelovljena Boja Rije. Jer ovako govori Jahve Gospod: Evo me, sam u potraiti ovce svoje i sam u ih pasti!Potrait u izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit u ranjenu i okrijepiti nemonu, bdjeti nad pretilom i jakom past u ih pravedno (Ez 34,11.16). Iz mnogih je starozavjetnih redaka jasno da je Mesija trebao biti utjelovljeni Bog (usp. Iz 7,13-14; Imanuel, Bog s nama). Imena navedena u Izaiji 9,6 govore o 212

boanstvu (usp. takoer Jr 23,5-6; Zah 13,7). Usporedi Izaija 6 s Ivanom 12,37-41. Izaija kae da je vidio Gospoda na prijestolju visoku i uzvienu. Ivan kae da je Izaija vidio Krista. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni. Na daleko vlast e mu se sterat, i miru nee biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uvrstit e ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uinit e to privrena ljubav Jahve nad Vojskama (Iz 9,5-6). 5. MUDROST Isus je nazvan Logosom (u Starom zavjetu, memra), utjelovljenjem Boje mudrosti u Izrekama 8. Prema Ivanu 1 taj izraz ukljuuje sljedee: 1. Logos (Isus) nazvan je Bogom, dakle Mudrost nije samo Osoba, nego i Bog. 2. Dakle, Isus kao Logos je Bog. 3. Isus, kao Logos, arhitekt je Bojeg stvaranja i odatle izvor fizikog i duhovnog ivota. 4. Isus je, kao Logos, izvor objavljenja (svjetlo), koje dolazi od spasonosnog odnosa s Bogom. 5. Isus je, kao Logos, izvrni organ Trojstva. Jahve me imao u poetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vjekova postavljena sam, prije poetka, prije postanja zemljekad je ureivao nebesa, ondje bijahtada bijah kod njega majstor (Izr 8,22.23.30). U poetku (tj. pri nastanku svih stvari) ve bijae Rije i Rije bijae Bog. Ona u poetku bijae (majstor) kod Boga. Sve je po njoj postalou njoj bijae (vjeni) ivot i ivot bijae svjetlo ljudima. I Svjetlo jo svijetli u tami i tama ga nikad ne ugasi .Rije tijelom postala i nastanila se meu nama. (Iv 1,1-4.14). 213

idovi Isusovog vremena su oekivali dva Mesije: Mesija sin Josipa i Mesija sin Davida. Davidov sin mora poraziti Izraelove neprijatelje i kraljevati nad zemljom za uvijek. Josipov Sin mora umrijeti i uskrsnuti bio je ekvivalent Jahvina sluge. Nadpis, utemeljen na dokumentu (Gabrielova Vizija) nedavno pronaen u Izraelu, ini se da potvruje da su idovi ovog vremena oekivali da e Mesija, Sin Josipa, umrijeti i uskrsnuti iz mrtvih treeg dana. Osim toga su oekivali Drugog Mojsija, Prorok koji e nauiti izraelce i izvriti jo vie uda nego Mojsije. C. U TEOFANIJI: kao Aneo Gospodnji To oito nije obini aneo jer je kao, a ipak razliit, od svih drugih anela. On razluuje sebe od Boga, ali se i poistovjeuje s Njim. Sljedei nas podaci potiu da Anela Gospodnjeg smatramo boanstvom, a ne stvorenim biem: U Postanku 16,7-14 On je bie koje se zove Aneo Gospodnji, a ipak ga Hagara naziva Gospodinom (13. redak vidjeh Boga). U Postanku 22,11-18 pie: Znam da se Boga boji, te ukazuje na razlinost, nisi mi uskratio svog jedinca ukazuje na poistovjeivanje Anela osobno s Bogom. U Postanku 32,24-30 prije susreta s Ezavom, Jakov se do zore bori s nekim ovjekom, a kasnije to mjesto naziva Pnuel - jer vidjeh Boga. U Postanku 48,16 i dalje, prisjea se tog dogaaja govorei: Aneo koji me od svakog zla izbavljao. U Hoei 12,3-5 govorei o istom dogaaju kae da se Jakov borio s Anelom i da mu je Bog govorio. U Izlasku 3,1-4 Aneo se Gospodnji pojavljuje usred gorueg grma, a Mojsiju ipak govori Bog. U Izlasku 14,19.24 govori se da je Bog u stupu od oblaka i stupu od plamena, ali i Aneo se Gospodnji nalazi u 214

njima, to daje naslutiti da su ta dvojica povezani. U Joui 5,13 do 6,2 pred Jouom, zapovjednikom Gospodinove vojske, pojavljuje se ovjek, ali mu se Joua klanja, i taj postupak ne nailazi na osudu. Kasnije kae da mu je Gospodin govorio. U Sucima 13,3-28 ime Anela Gospodnjeg je Divni (tj. udotvorac), to je Kristovo ime u vrijeme prije utjelovljenja (Iz 9,6). U Zahariji 3,1 i dalje, Aneo Gospodnji je povezan s Gospodinom, koji je pak povezan sa ibljikom (mesijanski naziv). U Zahariji 12,8 kae se da e ih Davidovi potomci voditi kao Aneo Gospodnji, kao osobno Bog. U Malahiji 3,1 hebrejski izvornik upuuje da su Poslanik i Gospodin ista Osoba. U Miheju 5,1 itamo o buduem izraelskom vladaru, njegov je iskon od davnina, izraz koji se moe odnositi na Isusove posjete svijetu u osobi Anela Gospodnjeg prije utjelovljenja. Cilj svih ovih navoda je ukazivanje na to da se pojava Anela Gospodnjeg odnosi na pojavljivanje Krista prije utjelovljenja. Ova pojava zove se teofanija. II. KRISTOLOGIJA NOVOGA ZAVJETA A. KRISTOVO BOANSTVO 1. OEKIVANJE BOANSKOG MESIJE U SZ-u: a) potvreno u SZ: Iz nekih je starozavjetnih redaka jasno da je Mesija trebao biti utjelovljeni Bog (usp. Iz 7,13-14; Imanuel, Bog s nama). Imena navedena u Izaiji 9,6 govore o boanstvu (usp. takoer Jr 23,5-6; Zah 13,7). Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni, 215

Knez mironosni. Na daleko vlast e mu se sterat, i miru nee biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uvrstit e ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uinit e to privrena ljubav Jahve nad Vojskama (Iz 9,5-6). Evo dolaze dani rije je Jahvina podii u Davidu izdanak pravedni. On e vladati kao kralj i biti mudar, i init e pravo i pravicu u zemlji. U njegove e dane Judeja biti spaena, i Izrael e ivjeti spokojno. I evo imena kojim e ga nazivati, Jahve, Pravda naa (Jr 23,5-8). Probudi se, mau, protiv mog pastira, protiv ovjeka, moga srodnika (Zah 13,7). b) potvreno od idovskih voa: ini se da je Stari zavjet nauavao o Mesijinu boanstvu (npr. Iz 9,6), a ipak idovi kao da su bili slijepi za to. U Ivanu 5,17-18 idovi su Isusovo uenje o tome da je On Boji Sin, tumaili kao tvrdnju da je Isus Bog. Isus tu tvrdnju ili zakljuak uope ne odbacuje. Isus je pred velikim sveenikom priznao da je On Mesija. Za vrijeme suenja, Isus odgovara da je Mesija, Boji Sin, Sin ovjeji. To je jedini primjer gdje Isus javno tvrdi da je Mesija (iako to tvrdi u drugim prilikama, u privatnim razgovorima). Odaziv velikog sveenika je vrlo znaajan: Pogrdio je Boga (Mt 26,65). c) potvreno osobno od Isusa: Dok je pouavao u Hramu, mnogi su dolazili i postavljali mu pitanja pokuavajui ga uhvatiti u zamku, ali krajem dana Isus postavlja pitanje, zanima ga prevladavajue miljenje knjievnika o istinskom Mesijinom identitetu (Mk 12,35-7). Oni kau da je Mesija Davidov sin, ali Isus upozorava da je to neprikladno jer da je On i Davidov Gospodin, te citira retke iz 110. psalma koji e se nai u aritu kasnijih apostolskih egzegeza. Jasno je da je Stari zavjet prorekao dolazak boanskog Mesije. d) potvreno od apostola: Na kraju Ivanovog 216

Evanelja, Toma priznaje da je Isus Gospod i Bog. Prema drugim apostolima, On je Stvoritelj i uzdrava svemir (Heb 1,10; Iv 1,3; Kol 1,16-17; Heb 1,3). U Koloanima 1,15-17 Krist je nazvan Prvoroencem cijelog stvorenja. Stari zavjet nam daje smjerokaz za razumijevanje tog izraza: prvoroenac je imao naroite povlastice i bio je glava obitelji kad je otac bio odsutan. Pavao vjerojatno upotrebljava ovaj izraz elei rei da je Krist vrhovnik (ima prednost) i da je postojao prije svega; u nastavku, redak kae da je u Njemu sve (ne sve drugo) stvoreno. Sve je stvoreno za Njega, On je svrha svega. Teko se moe shvatiti kako bi svemir mogao biti stvoren za ikoju osobu niu od Boga. U Otkrivenju 3,14 Isus se spominje kao poetak Bojeg stvaranja (gr. arhe), to se odnosi na injenicu da je On podrijetlo ili izvor Bojeg stvaranja (usp. arhitekt). Petar dri da je Isus Gospodin (Dj 2,36; 7,59; 9,17) i Gospodar svega (Dj 10,36). Grka rije kurios ista je rije koja se u Septuaginti upotrebljava za Gospodina (Jahve). Petar pokazuje da Isus dijeli Boje prijestolje. Tada je rekao Tomi: Stavi svoj prst u moje ruke. Poloi ruku na moja prsa. Ne budi vie nevjeran. Budi vjernik! Gospodin moj i Bog moj! uzviknuo je Toma. Tada mu je Isus rekao: Ti vjeruje jer si me vidio. No blago onima koji me nisu vidjeli, a vjeruju. (Iv 20,27-29) Ti si, Gospodine, u poetku udario temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih. Ona e proi, a ti ostaje (Heb 1,10). Sve je po njoj postalo, i nita to je postalo nije bez nje postalo (Iv 1,3), jer je u njemu sve stvoreno sve na nebu i na zemljisve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu dri u redu (Kol 1,16-17). Sinpo kome je stvorio svijetkoji svemir uzdrava svojom silnom vlasti (Heb 1, 2.3). 217

2. ISUSOV ODNOS PREMA OCU DOKAZUJE DA JE ON DRUGA OSOBA TROJSTVA. a) Uporaba izraza JA JESAM : Rabei rijei Ja Jesam u Ivanu 8, 56-58, Isus upotrebljava naroiti oblik glagola biti i na taj nain tvrdi neto vie od same preegzistencije, jer su idovi ono to je rekao smatrali jednakim tvrdnji da je Bog. To je, zapravo, starozavjetno Boje ime, naroito iz Izlaska 3,14. Isus izraz Ja Jesam (tj. Jahve) nekoliko puta upotrebljava bez oznake (Iv 8,24; 18,4 i dalje). Kad kae Ja sam on (taj) (18,5), u grkom to znai samo Ja jesam. Zanimljivo je da te rijei ljude zbunjuju. Isus izraz Ja jesam takoer koristi s mnogo oznaka, kao razradu znaenja iz Izlaska 3,14, kao da sada Bog pokazuje neto od onog to On jest, ja jesam vrata, ja jesam dobri pastir, ja jesam put, istina, ivot. Zaista, zaista, kaem vam, prije nego je Abraham bio, JA JESAM (Iv 8,58). Eto zato sam rekao da ete propasti zbog svojih grijeha. U stvari, ako ne povjerujete da JA JESAM, propast ete zbog svojih grijeha (Iv 8,24) Stoga je Isus rekao: Kad ubijete Sina ovjejeg, shvatit ete da JA JESAM (Iv 8,28). Usporedi Izlazak 3,13-15: Nato Mojsije ree Bogu: Ako doem k Izraelcima pa im kaem: Bog otaca vaih poslao me k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? to u im odgovoriti? Ja sam koji jesam, ree Bog Mojsiju. Onda nastavi: Ovako kai Izraelcima: JA JESAM posla me k vama. Dalje je Bog Mojsiju rekao: Kai Izraelcima ovako: Jahve, Bog vaih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime dovijeka, tako e me zvati od koljena do koljena. b) Preegzistencija kod Oca: Ponavlja se da je Krist po218

stojao prije nego to je ita stvoreno (Iv 1,1; 1,15; 8,58). Isusove rijei ukazuju na Njegovu preegzistenciju. On govori da je poslan na svijet, to pokazuje da mu je podrijetlo negdje izvan njega (Iv 10,36; 3,17). On takoer kae da je siao s (doslovno iz) neba (Iv 6,33.51; 6, 38). Govorei sam o sebi, Isus kae da je odozgor (Iv 8,26, 3,13). Spominje zatim slavu koju je dijelio s Ocem prije ivota na zemlji (Iv 17,5, 24). U izvjesnom smislu, Isusovo je uznesenje povratak na mjesto gdje je ve ranije bio. U Ivanu 16, 27.28 koriste se dva znaajna prijedloga. U Ivanu 16,27b to je izaao sam od (ek = iz) Oca i doao na svijet. U retku 27a nalazimo prijedlog para sa (od) strane. Isusov izriaj o nastavljanju ivota poslije smrti neobian je, jer na jedinstven nain izraava nastavljanje neeg to je ve i ranije znao (Iv 17,7). To je gotovo boanska enja za domom (Iv 7,33; 13,3; 14,12; 16,10.17; 17, 11.13; 6,62). U poetku (tj. pri nastanku svih stvari) ve bijae Rije (Iv 1,1). Vi ste od ovoga svijeta, ja sam od neba (Iv 8,23). Nitko nije uziao na nebo, osim Sina ovjejega koji je siao s neba (Iv 3,12). A da jo vidite Sina ovjejega kako uzlazi gdje je prije bio? (Iv 6,62). A sada, Oe, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet (Iv 17,5). Iziao sam od Oca i doao na svijet. Sada ostavljam svijet i idem k Ocu (Iv 16,28). Vjerujte djelima da znadnete i sve vie spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu! (Iv 10,38). c) Odnos izmeu Oca i Sina: Nalazimo takoer uzajamnu povezanost izraza Otac i Sin. Opetovano se koriste zajedno kao da su oba jedinstveni izrazi: taj Otac i taj Sin. Isus ga koristi kao da On na to ima osobito pravo, vie od ostalih (Iv 2,16; 6,27). Kad se pojavljuje poslije uskrsnua, Isus pravi razliku izmeu sebe i drugih (Iv 219

20,17): Moj Otac i njihov Otac, moj Bog i njihov Bog, kao da, po prirodi stvari, ta dva odnosa prema Bogu nikako ne mogu biti ista. Isus takoer tvrdi da je, po prirodi, istobitan s Ocem (Iv 8,16-19; 10,30 i dalje). I u ovom okviru oni su jednaki po sili. Bog je svemoan, te ako Isus ima tu silu, i On mora biti svemoan, iz ega proizlazi da je On Bog. To takoer upuuje na jedinstvo naravi (Iv 12,45, 14,7-11; 15,23-24; 16,3). U Evanelju po Ivanu 14,23 Isus govori o ovjeku i kae da emo mi doi k Njemu i nastaniti se u Njemu, to je jasna tvrdnja o jednakosti s Ocem. U Otkrivenju postoji nekoliko naziva za koje je prilino jasno da ih Isus dijeli s Ocem (Otk 22,13). On je Imanuel (Bog s nama) u Izaiji 7,14, Matej 1,22-23. Zvan je Logosom (u Starom zavjetu, Memra), utjelovljenjem Boje mudrosti u Izrekama 8. Ustvari, sve to je napisano u prva tri reda Ivanova Evanelja, napisano je s namjerom upuivanja na taj ulomak iz Staroga zavjeta. Isus je nazvan Gospodom (starozavjetna rije za Boga) (Mt 4,7; 11,25; Dj 17,25; Otk 4,8). Nazvan je Sinom Bojim u posebnom smislu (Iv 10,36; 5,18.23). Isus je nazvan Bogom. Ivan 1,1 kae da je Logos bio Bog (naglaen poloaj u reenici; i Bog bijae rije (Iv 1,18; 20,28, Titu 2, 13, Heb 1,8, 1 Iv 5, 20). Isus je bio svjestan svoga jedinstvenog odnosa s Ocem (Lk 2,49.50; Mt 3,17). Zatraio je da se u Njegovo ime moli (Iv 16,23.24). Tvrdio je da su On i Otac jedno (Iv 10,30; 17,11; 14,9) i da je On osobno Sin Boji (Iv 10,36). Isus je jedina Osoba koja nekoga moe dovesti Ocu i uvesti ga u Boju obitelj. ak i to ovisi o tome eli li Isus odreenoj osobi objaviti Oca ili ne (Mt 11,25-30; Lk 10,21 i dalje). Sve mi je predao Otac moj. Nitko ne pozna Sina nego Otac, i nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin 220

htjedne objaviti (Mt 11,27). e) Isus i Otac djeluju zajedno (Iv 14,23; 2 Sol 2,16.17), i mi se, kao posvojena djeca, prema obojici odnosimo na isti nain (Ef 5,5; Otk 20,6). Sve to ima Otac, pripada Isusu (Iv 16,15; 17,10). Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! (Mt 28,19) Ne pravite od kue Oca moga prodavaonicu! (Iv 2,16) Otac moj, koji mi ih dade, vei je od svih, i nitko ih ne moe oteti iz ruke Oca moga. Ja i Otac jedno smo idovi mu odgovorie: ti se pravi Bogom, iako si samo ovjek (Iv 10,29-30). 3. PRIPISIVANJE BOANSKIH OSOBINA a) Sveprisutnost po proslavljenju: Iako je odluio ograniiti se tijekom svog ivota na zemlji, rekao je da e (nakon to se proslavi) po Svetom Duhu biti prisutan i na zemlji i na nebu. Unato tome to je izvan vremena, On je ipak u svakom trenutku prisutan u svemiru, koji je vremenski i prostorno ogranien (Mt 18,20; 28, 20). U vrijeme svoje slube posjedovao je natprirodno znanje o ljudima (Iv 1,49; 4, 29). Tko vjeruje u me init e i vea djela od ovih, jer ja idem k Ocuto god zamolite u moje ime, uinit u (Iv 14,12). Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu njima (Mt 18, 20). Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta (Mt 28,20). b) Svemo: U vrijeme svoje zemaljske slube, Isus je imao potpunu mo nad prirodom, vremenom, demonima, smru i bolestima. Bilo je dovoljno da kae samo rije. Kao dokaz Njegova boanstva spominju se uda koja je uinio (Iv 5,36; 10,25.38). Vjerujte djelima da znadnete i sve vie spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu! (Iv 10,38). c) Nepromjenljivost: U Starom je zavjetu Boje ime 221

(Jahve) znailo Vjeni. U nekoliko ulomaka Novoga zavjeta, Isus je povezan s Ocem po pitanju vjenih i trajnih osobina koje posjeduje jedino boanstvo (Heb 13,8; 1,12; Mt 28,20; Ef 1,2-3). Isus Mesija isti je juer i danas i zauvijek e biti isti (Heb 13,8). a ti ostaje isti, i tvoje godine nee prestati (Heb 1,12). Prilikom prvog pojavljivanja u Otkrivenju, Krist je prikazan sa svim osobinama boanstva (1,12 itd.). Sin je ovjeji iz Danijelove vizije, no njegova je kosa poput bijele vune. On je Pradavni i Vjeni oiju, glasa i izgleda Gospodina slave. Pred njegovim prijestoljem starjeine polau svoje vijence Gospodaru gospodara i Kralju kraljeva (17,14; 19,16) koji od Boga moe zatraiti naslov alfe i omege, poetka i svretka (22,13; cf. 1,8; 2,8; 21,6). 4. IZVRENJE BOANSKIH PRAVA: Krist se koristio posebnim pravima boanstva. Isus tvrdi da oprata grijehe (Mk 2,5). Knjievnici su u pravu kad kau da samo Bog moe opratati grijehe, ali nisu spremni prihvatiti zakljuak. Isus je radio i govorio onako kako je to mogao jedino Bog (naroito usporedimo li starozavjetnu pozadinu izraza koje je Isus upotrebljavao, a koji su se odnosili samo na Boga). Isus ne samo da podie mrtve, nego daje duhovni i tjelesni ivot (Iv 5,21-28; 5,40). Duhovni je ivot vjean. Tvrdi da sam sebe moe podignuti iz mrtvih (Iv 2,19-21; 10,17-18). On obeava da e zadovoljiti ovjekove najdublje potrebe (Iv 4,13-14; 6,27, 35; 7,37-38; 8,35 i dalje, 14,27; 15,11; 16,33). Obeava da e odgovoriti na molitvu (a govori i da Bog Otac odgovara na molitvu), nauava boansku istinu na temelju svog autoriteta (Iv 3,3.5), tvrdi da ima vlast nad svim tijelima (tj. nad svim Bojim stvorenjima, cjelokupnim ivotom, Iv 17,2), povezuje vjeru u sebe s vjerom u Boga 222

(Iv 12, 44; 14,1). Za sebe tvrdi da je vei od Mojsija: da je u stanju dati Novi zakon (Mt 5,21-28) i da je gospodar subote (Mk 2,28). Time temeljito preinauje ta dva stupa judaizma (Zakon i subotu). Nijedan starozavjetni uitelj, ma kako velik bio, nikada nije rekao takvo to. Takoer za sebe govori da je vei od Hrama (mjesto na kojem je u Starom zavjetu prebivao Bog), da je vei od Jone (tvrdnja da je vei od proroka) i od Salomona, najvelianstvenijeg kralja (Mt 12,6). U usporedbi o zlim vinogradarima, Isus je usporeen sa sinom kojeg je otac poslao kad nita drugo nije vrijedilo. On je posljednja Oeva Rije. U Poslanici Hebrejima, Mojsije se smatra slugom u Bojem domu (tj. u zajednici Saveza), dok se Isus smatra Sinom (tj. arhitektom zajednice Saveza). dao si mu vlast nad svim ljudima, da dadne ivot vjeni svima koje si mu dao (Iv 17,2). Tko vjeruje u me, ne vjeruje toliko u me, nego radije u onoga koji mene posla (Iv 12,44). Vjerujte u Boga i u me vjerujte! (Iv 14,1). Ali neka znate da Sin ovjeji ima vlast opratati grijehe na zemlji (Mk 2,10). 5. STAROZAVJETNI BOANSKI NASLOVI PRIPISUJU SE ISUSU: Ono to je reeno u Starom zavjetu za Jahvu, reeno je za Krista u Novom zavjetu. a) On je Stvoritelj (Ps 102,24-27; Heb 1,10-12). b) On je Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak (Iz 48,12; Otk 1,8; 22,13), Izaija je vidio Njegovu slavu (Iz 6,1; Iv 12,41). c) Isus je Boja Slava, odsjaj Njegove osobnosti (Heb 1,3), slika Boja (Kol 1, 15), u kojem sva punina boanstva ivi tjelesno (Kol 2,9). On je potpuna preslika Oca, kao nevidljivi prsten peatnjak koji iza sebe ostavlja opipljiv i vidljiv otisak. U Starom zavjetu rije slava upotrebljava se za Boga: 223

kao to je sluaj kod ovjeka, Bog je neodvojiv od svoje unutranje vrijednosti. d) On je Boja prisutnost meu nama: Isus je takoer Bog koji ivi meu ljudima. U prologu Ivanova Evanelja kae se da je Rije tijelom postala i nastanila se meu nama. (Iv 1,14), doslovce: postavila si ator meu nama). On je Imanuel Bog s nama, Bog koji ivi meu nama. Isus je u odnosu na svoje tijelo kao ovaj hram mjesto gdje Bog ivi meu ljudima. U Otkrivenju itamo: Hrama ne vidjeh u njemu (tj. u novom Jeruzalemu). Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, Svemogui, i Janje (Otk 21,22). 6. ISUS PRIMA TOVANJE KOJE PRIPADA SAMO OCU: (Lk 5,8; Mt 14,33; 15,25; 28,9; 1 Kor 1,2). Budui da Stari zavjet (Izl 34,14) i osobno Krist (Mt 4,10) izjavljuju da se jedino Boga mora tovati, dok su obini ljudi i aneli odbili iskazano im tovanje (Dj 10,25.26; Otk 19,10; 22,8.9). Meutim, Krist je prihvatio tovanje, a da nije Bog, bilo bi to bogohulstvo. tovie, Biblija ne samo da nas obavjetava da je Isus bio tovan, nego od nas zahtijeva da ga tujemo (Iv 5,23; Heb 1,6). One pristupie k njemu, obujmie mu noge i poklonie mu se (Mt 28,9). A kad ponovo uvede Prvoroenca u svijet, rei e: Neka mu se poklone svi aneli Boji! (Heb 1,6) B. KRISTOVA OVJENOST 1. OSOBINE OVJENOSTI: a. Isus se rodio kao ovjek (Gal 4,4; Mt 1,18-2,12; Lk 1,30-38; 2,1-20). Njegovo je podrijetlo praeno unatrag, od Davida do Adama (Mt 1,1; Rim 1,3; Lk 3,23-38). Rodoslovlje u Matejevom Evanelju pokazuje Njegovu 224

kraljevsku lozu (vjerojatno preko Josipa, zakonitog oca), dok rodoslovlje u Lukinom Evanelju vjerojatno pokazuje ljudsku liniju preko Marije, ako je Helije njen otac, i ako je Josip smatran Helijinim sinom zbog braka s Marijom. Njegovo je roenje potpuno ispunjenje obeanja danog Evi (Post 3,15) i Ahazu (Iz 7,14). Meutim, ovo tumaenje je bilo nepoznat u Ranoj Crkvi, i sve do 1490.g. Svakako, prema nekim egzegetima, oba rodoslovlja ispituju Isusovo podrijetlo preko Josipa. Ako je Matan, Josipov djed u Mateju 1,15, isti ovjek kao Matat, njegov djed u Luki 3,24, onda treba pretpostaviti da je Jakob, Josipov otac u Mateju umro bez potomstva. Tim slijedom je Heli, njegov neak, sin njegovoga brata, a Josipov otac iz Luke, postaje njegov zakoniti nasljednik (primjer leviratskog braka). Ako je ovo izlaganje ispravno, onda je Matejevo rodoslovlje pojednostavljeno i pokazuje (usp. 14 x 14 x 14 koljena) Isusovu kraljevsku lozu, dok je rodoslovlje kod Luke puko rodbinsko. b. Razvijao se kao i ovjek (Lk 2,40). U svakoj etapi svoga razvoja, Isus je bio savren. Oito je da je bio odgajan u pobonu domu i da je redovito iao u sinagogu. c. Imao je ljudsko tijelo (Heb 10,5, 2,14). Imao je duu (Iv 12,27), to znai misaoni ivot. Imao je i duh (Mk 2,8; 8,12; Lk 23,46), i ljudsku (ali ne palu) narav. d. Imao je ljudsko ime: Isus (Jeua, aramejski oblik od Jehoua). e. Imao je bezgrene osobine ljudske naravi. Bio je umoran (Iv 4, 6), gladan (Mt 4,2), edan (Iv 19,28), spavao je, bio kuan, razmiljao je, inio uda. f. esto je nazivan ovjekom (Iv 1,30; Dj 2,22; Iv 8,57). ak i nakon uskrsnua, izgledao je kao ovjek (Iv 20,15; 21,4,5). Danas u Slavi kraljuje kao ovjek (1 Tim 2,5) i vladat e svijetom kao Kralj iz Davidova roda. 225

2. POSEBNE OSOBINE: a. Svjesnost posebnog odnosa s Bogom. U izvjetaju o Njegovoj prvoj Pashi (Lk 2,41-52), vidimo da je ve vrlo rano bio svjestan posebnosti odnosa s Bogom. Npr. nijedan idov ne bi o Bogu govorio kao o Ocu. To to je Isus upotrebljavao taj izraz, jedinstven je sluaj (49. redak). To je takoer primjer Isusove ljudske poslunosti (51. redak). b. Bezgreni Isusov ivot. O tome svjedoe drugi ljudi (2 Kor 5,21; Heb 4,15; 1 Pt 2,22-23; 1 Iv 3,5). O tome svjedoi i Njegova savjest (Iv 8,29.46; 14,30), te Njegov Otac (Mt 3,17; 17,5) Isusov je ivot bio pun dobrote. Nije to bila samostanska bezgrenost, koja je posljedica povlaenja iz svijeta, jer on je hodao inei dobro (Dj 10,38). Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uini mjesto nas grijehom (2 Kor 5,21). Ja uvijek inim to je njemu (Ocu) ugodno (Iv 8,29). Tko e mi od vas dokazati neki grijeh? (Iv 8,46). c. On je ispunio sve biblijske standarde svetosti . Besprigovorno (savreno) je drao Deset zapovijedi (Izl 20), ispunio je i duh i slovo Zakona (Mt 5,21-47). Jedini je on ispunio uzor pravedna ovjeka iz Staroga zavjeta (Ps 1). U njemu su se savreno vidjeli plodovi Duha (Mt 22,37-39; Gal 5,22). Iskuenja su mu bila stvarna. Da nisu, iz tekstova kao Hebreji 2,18 te 4,15, ne bismo mogli izvui nikakve utjehe. Moramo imati na umu da je u prevladavanju tih kunji upotrebljavao samo silu koja nam je dostupna po Svetom Duhu (usp. Lk 4,1-13; 22,28; Mt 16,23). Njegovo krtenje i kunja, jedan je od tri para kriza u Njegovu ivotu. Drugi par je Petrovo priznanje Isusova mesijanstva i preobraenje koje je uslijedilo, a trei kri i 226

uskrsnue. Krtenje i kunja oznauju poetak Njegove slube. Rije koja je prilikom krtenja dola s neba, izgleda da povezuje Psalam 2,7 i Izaiju 42,1, koji se odnose na ideju mesijanskoga kraljevskog dostojanstva i sluge Jahvina. U kunjama koje slijede, Sotona pokuava odvojiti ono to je Bog spojio. Kakav smisao je biti Sin Boji, ako se ne koristi svojim pravima? Kunjama Sotona pokuava navesti Isusa da bez kria uzme krunu. Prema Bojem je planu, meutim, prvo trebao doi kri. Ve je reeno da ni u jednom ranom djelu Kristova ljudskost nije toliko naglaena kao u Ivanovu Evanelju. U Ivanu 4,6 Isusa obuzima umor, a u 19,28 e. On se moli (Iv 11,41 i dalje, 17,1 i dalje). Isus o sebi govori kao o ovjeku (Iv 8,40) i vjerniku, pripadniku idovske zajednice (Iv 4,22). ak i nakon uskrsnua vidimo Njegovu ovjekolikost. U Ivanu 20,20 On im pokazuje ruke i bokove. Isusova ovjenost nije bila samo stvarna nego i idealna. U Ivanovu Evanelju vidimo kako je bio odan Bojoj volji i kako je Njegova savjest bila ista od grijeha (Iv 4,34; 5,30; 8, 29.46; 14,31). Njegova se ovjenost jasno iskazuje u izrazima koje Ivan koristi u svom Evanelju, u kojem je trea rije u tablici uestalosti izraz za Boga Oca, koji je onaj koji me je poslao (Iv 4,34; 5,23-24; 10,36). Drugi izrazi koji pokazuju Isusovu ovisnost o Ocu nalaze se u Ivanu 7,16 i dalje, 8,28, 14,10. Isus je o Ocu ovisio, ne samo u uenju, nego i u djelima. d. Isus naizgled pokazuje neznanje vezano na vrijeme povratka (Mk 13,31). Izgleda da sljedei popis daje ljestvicu vrijednosti, koja poinje nisko, da bi se na kraju uzdigla visoko: nitko (tj. nijedan ovjek) ne zna, ni aneli, ni Sin, samo Otac. Na ovom je popisu Isus smjeten iznad svih ljudi, ak i iznad anela. Isus, meutim, u tom stihu ukazuje i na neprolaznost svojih rijei, to se 227

vjerojatno odnosi na Trojstvo, iako je Isus odluio da se za vrijeme svoje zemaljske slube ogranii glede vremena svog povratka. C. KRISTOV UTJELOVLJENI IVOT 1. KRISTOVO UTJELOVLJENJE. U kolikoj mjeri moemo razumjeti odnos boanskog i ljudskog u Kristu? Radi se o iznenaujuem paradoksu. Rei da je Isus Bog znai ustvrditi da je On vjeno bie, bez kraja i poetka, to e rei da je On stvorio svemir, da ga uzdrava i da je svemir stvoren za Njega. On je potpun u ljubavi, sili i znanju, posvuda je prisutan svojim duhom. Rei da je Isus ovjek, znai rei da je posjedovao sve vidove ljudske naravi. Njegov je ljudski ivot imao poetak, kao ovjek koji je umro, a Bog ne moe umrijeti. Dolazio je u kunje, a Bog ne moe upasti u kunju. Upoznao je umor i glad, rast i razvoj, to ukljuuje prikupljanje znanja. Za vrijeme svoga zemaljskog postojanja, bio je prostorno ogranien na upotrebu sile. a. Isus nije bio podijeljena osoba, iako je bio savren ovjek i savren Bog. U Njemu su bile dvije naravi ujedinjene u jednu osobu. Mnoge hereze vezane na Kristovu Osobu, mijeale su izraze narav i osoba. Narav se moe odrediti kao zbroj svih bitnih vlastitosti jedinke. Osoba se moe odrediti kao razumsko i moralno bie bie samosvijesti i samoodreenja. ak i bez obzira na Pad, Bog i ovjek u svojoj su biti razliiti. Bog je beskonaan Stvoritelj i, kao takav, neogranien. ovjek je konano i ogranieno stvorenje. Postoji, meutim, slinost izmeu to dvoje, a to je osobnost injenica da je ovjek stvoren na Boju sliku. Bog je ovjeku dao osobnost, i to je toka u kojoj se dodiruju njihove dvije naravi. 228

b. Prije utjelovljenja Isus je posjedovao jednu narav: Utjelovljenjem, Isus je dobio i drugu narav. On, meutim, prije utjelovljenja ni u kojem smislu nije bio ovjek. Ivan kae da je Rije postala tijelo, to znai da je s nama podijelio ovjenost. Ne moemo rei da od Marije nije naslijedio nita. U svakom sluaju, Bog je uvijek u sebi imao mogunost ljudskog ivota, ak i prije nego to ga je iskoristio u utjelovljenju. Jedna je Osoba iz slave, prije utjelovljenja, ponienjem dola do uzvienog poloaja. Toka u kojoj se ta tri stupnja ujedinjuju, Isusovo je boanstvo. Prije utjelovljenja, Isus je bio Bog, ali nije bio ovjek. Izraz u vrijeme svog zemaljskog ivota, odnosi se na ponienoga bogoovjeka, ali nakon uskrsnua i uznesenja vidimo uzvienoga bogoovjeka. Postao je ovjek, ali je vjeno Bog. c. Njegova je ljudska narav tek razvila osobnost u zajednitvu s boanskom naravi. To se dogodilo prilikom zaea. Njegova ljudska narav nije imala osobnosti odijeljene od zajednitva s Njegovom boanskom naravi. Ni u jednom se trenutku Njegova ljudska narav nije razvijala zasebno od Njegove boanske naravi. d. Za vrijeme ovozemaljskog ivota, Isus je pokazao svoje boanske osobine jedino kada i kako je to Otac elio. Nikada ih nije iskazivao nezavisno od Oeve volje. e. Narav Isusova samoispranjenja (kenozisa). Filipljanima 2,5-11 nam o utjelovljenju govori dvije tvrdnje: i) Iako je bio u Bojem obliku i u svakom trenutku u potpunosti Bog, osobito to se tie Njegovih prava i povlastica, ii) On se ipak ispraznio (gr. ekenosen odakle teorija kenozisa), tj. svojevoljno ih se odrekao, ali se nije odrekao svoje boanske naravi, i postao rob svoga Oca, nego je postao pripadnik ljudske rase. Nalazimo ga u 229

ljudskom obliku, to se odnosi na vanjski izgled. Treba razlikovati dvije grke rijei upotrijebljene za oblik u 6. i 8. retku. U 6. retku upotrijebljena je grka rije morfe koja oznaava ili bivstvenu narav ili sliku (Isus je od vjenosti bio Oeva slika). Taj se izraz odnosi na bit ili unutranji oblik. U 8. retku upotrebljava se grka rije ema, odnosno vanjski oblik ili vanjski izgled, to znai da su ljudi vidjeli nekoga tko se kretao meu njima kao ljudsko bie. ini se da cijeli odjeljak vue korijene iz Izaije 53. Vano je shvatiti da je to ponienje rezultat predvremenskoga voljnog ina. Radi se o odluci koja je tijekom Njegova zemaljskog ivota esto testirana i iskuavana, i upravo je ona bila glavna meta Sotoninih kunji. f. Uloga Svetoga Duha u utjelovljenju. Nijedna rasprava o utjelovljenju ne smije izostaviti razmatranje uloge Svetoga Duha. Prvo, Sveti Duh bio je autor utjelovljenja i drugo, Sveti Duh je savreno prebivao u Isusu kao ovjeku. Svu svoju slubu, Isus je vrio u sili i uz pomo Svetoga Duha. g. Isusovo znanje. Kao Bog, Isus je posjedovao cjelokupno znanje, ali je, kao u svakog ovjeka, Njegovo znanje raslo i razvijalo se. Kako uskladiti to dvoje? Bilo da se neogranieno znanje nalazilo u Njegovoj podsvijesti, ili je u svijest dolo tek na neki poticaj, ili pak onda kad bi ga Otac ondje stavio? Nama to nije poznato. h. Utjelovljenje je neizmjenljivo. Uzvien, On je ponovno zauzeo poloaj jednakosti (vezano na prednosti ili prava), ali se time nije odrekao svoje ovjenosti. Uzvienje je bilo obnavljanje slave koju je poznavao prije utjelovljenja. To je takoer ukljuivalo uzvisivanje Njegove ovjenosti (ljudske naravi). On je jo uvijek ljudsko bie u slavi, to se vidi u poslanici Hebrejima. U 1 Timoteju 2,5 kae se: jer je samo jedan posrednik izmeu Boga i ovjeka koji je i sam ovjek. Isusove su 230

osobine kao Boga i ovjeka zamjenljive. On je Bog, Gospodin, Sin i ovjek istovremeno, u svakom trenutku. Njegove se vlastitosti ne prenose iz jedne naravi u drugu, nego istovremeno vrijede za obje. 2. ISUSOVO DJEVIANSKO ROENJE. a. Narav djevianskog roenja. Openito govorei, Isusovo je roenje bilo kao roenja bilo kojega drugog djeteta, ali je nain Njegova zaea bio zaudan. Ipak moramo razlikovati utjelovljenje od djevianskog roenja. Utjelovljenje ukazuje na injenicu da je Sin Boji postao ovjek, dok djeviansko roenje ukazuje na nain toga ostvarenja. Djeviansko ro?enje Isusa Krista nije u nikakvoj vezi s rimokatoliknom doktrinom prema kojoj je Marija zaeta bezgreno, te je, i nakon Kristova roenja, ostala s medicinskog gledita djevica. Ista se doktrina isprva pojavila u Jakovljevom protoevanelju gnostikom tekstu s kraja drugog stoljea koji proizlazi iz vjerovanja da spolni odnosi oneiuju osobu. No, takvo je gledite u suprotnosti s redcima u Lk 2,32 i Mt 1,25. Osim toga, oito je kako su Josip i Marija imali djecu nakon Isusovog nadnaravnog roenja. Katolici, dodue, tvrde kako su to bratii i sestrine, odnosno djeca iz prijanjih brakova, no takvo razmiljanje ne proizlazi iz najprirodnjeg razumijevanja Pisma. 1. Opis bijega u Egipat ne spominje drugu (Josipovu) djecu. 2. Dogaaji vezani uz Marijinu i Josipovu potragu za Isusom, na povratku sa sveanosti u Jeruzalemu, zamislivi su iskljuivo pod pretpostavkom da su njih dvoje bili prezaposleni uvanjem druge (Marijine) djece. b. Znaenje rijei djevica. Mnogo je napisano o izrazu koji se prevodi s djevica ili mlada ena u Izaiji 231

7,14. To je rije koja se u Starom zavjetu spominje vie od 15 puta. U svakom sluaju, upotreba mora odrediti znaenje. Postoje dvije hebrejske rijei alma (Iz 7,14) i btula. Btula uvijek znai djevica, ali alma, izgleda, znai mlada ena u dobi za udaju, ali jo neudata. Nema starozavjetnoga dijela teksta gdje se to tumaenje ne moe primijeniti. Iz toga se moe zakljuiti da bi rije morala znaiti djevica, iako takav izraz to ne naglaava. Kad Matej u 1,23 citira Izaiju 7,14, on citira iz Septuaginte, koja koristi grku rije partenos, to nedvojbeno znai djevica. Oba odjeljka koja govore o Isusovu roenju, vrlo jasno naglaavaju Njegovo djeviansko roenje. c. Spominjanje djevianskog roenja. Evanelja govore o Josipu kao Isusovu ocu, ali to je svakako bio ustaljeni nain izraavanja. Takve izjave nalazimo ak i u Mateju i Luki, a obojica biljee i djeviansko roenje. Josip je bio Isusov otac samo onda kad je u Isusovu ivotu obavljao dunosti koje se oekuju od zemaljskoga oca. Marko i Ivan ne govore o Isusovu roenju, nego poinju sa slubom. No Marko se prema Isusu odnosi kao da je Isus sin Marijin, a ne Josipov sin (Marko 6:3). Meutim, neki raniji rukopisi, kao npr. Ivan 1,13, upotrebljavaju glagol u jednini, to bi znailo da se taj redak odnosi na Isusa (iako to nije najvjerojatnije): onima koji vjeruju u ime onoga koji nije roen, ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevljeve, nego od Boga. U 24. retku 8. poglavlja, Ivan neposredno pokazuje da su se irile sramotne glasine o Isusovom roenju. idovi su negodovali: Mi nismo nezakonita djeca! Zakljuuje se da su mislili da je Isus nezakonit zbog drukijeg naina roenja. Apostol Pavao ne spominje djeviansko roenje, ali 232

moramo shvatiti da ono ne spada u sr Evanelja, koja je izraena injenicom da je Krist umro i uskrsnuo. Vano je utjelovljenje, a ne djeviansko roenje, koje je samo nain provedbe nauma. Stoga Pavlovo nespominjanje nije toliko vano. On djeviansko roenje preutno pretpostavlja i potvruje (Rim 1,3 i dalje, 5,12 i dalje, 8,3, Gal 4,4, Fil 2,7). Npr. u Rimljanima 5,12 nalazimo usporedbu izmeu Adama i Krista, koji su na jedinstveni nain uli u svijet. Rimljanima 8,3 tvrdi da je Krist bio poslan u obliju grenog tijela. Njegovo tijelo nije bilo greno, nego nalik grenom tijelu. Ustvari, govorei o Kristovu roenju, Pavao uvijek izbjegava uobiajenu rije roen i radije upotrebljavadoao je od (doslovno: putem) ene. (Gal 4,4; Rim 1,3; Fil 2,7). Prilikom suoavanja s doketskim krivovjerjem koje je nijekalo utjelovljenje, apostol Ivan posebno naglaava zbiljnost Kristove ovjeje naravi (Isusov zamor Ivan 4,6; e 4,7; 19,28; suze 11,33, stvarnost njegove smrti 19,34). Osuuje nijekanje utjelovljenja kao napad na temelje Evanelja. Isus je morao postati ovjekom kako bi, nakon to nas je odkupio, mogao nastaviti biti naim stvarnim posrednikom (1 Iv 4,2f; 5,6; 2, 22-25; 4,1-6; 5,5-12; 2 Iv 7,9). 3. KRISTOVE PATNJE I SMRT. Oni su jasni dokazi njegove ovjenosti. One pokazuju da nije bio izuzet od problema s kojima se i mi suoavamo. Iskusio je sve to i mi doivljavamo, i vie od toga. Sva nam etiri izvjetaja o raspeu jasno pokazuju da ono to je On proivio, nije bila gluma nego stvarna bol i patnja. Filipljanima 2,8 pokazuje nam koliko je daleko Isus bio spreman ii u patnjama i ponienju. 4. KRISTOVO SILAENJE U PODZEMLJE. Fraza 233

spustio se do pakla se spominje u apostolskom vjerovanju, ali kao kasniji dodatak (390.g.). Silaenje u podzemlju spominje i Euzebije u opisu Tadejeve posjete kralju Abgaru iz Edesse nakon vlastita dopisivanja s Isusom gdje se za Isusa kae da: siao u hadali je svome Ocu uziao s velikim mnotvom (usp. Ef 4,8-6: uzlazei u visinu odvede zarobljenike.). Rije pakao u apostolskom vjerovanju, ustvari, znai podzemlje ili had, privremeno prebivalite duhova mrtvih, a raj posebni dio podzemlja i privremeno prebivalite starozavjetnih pravednika, a to je mjesto na kojem je Isus obeao susresti razbojnika koji se pokajao. Isus je siao u svijet mrtvih: i) jer je morao doivjeti sve aspekte ljudskoga iskustva, no tamo (za razliku od drugih) nije ostao. Sva su ljudska bia morala otii u had i ekati uskrsnue (Mt 12,40; Djela 2,31-2). ii) kako bi osloboene pravednike iz starozavjetnoga razdoblja poveo sa sobom u nebo prilikom uzaaa (Ef 4,8-9; 1 Pet 4, 6). Krist je u Podzemlju vjerojatno propovijedao Evanelje (gr. euangelizo a ne kerusso) starozavjetnim pravednicima, jer nitko ne moe ii u nebo bez primanja Evanelja. Odlomak u Ef 4,8-9 na poetku se odnosio na pobjedu Baraka nad Siserom. Naime, Barak je oslobodio sve Siserine izraelske zarobljenike pobivi pritom njegove ljude (Suci 5,12). Na isti nain Isus je oslobodio (pravednih) starozavjetnih zarobljenike iz podzemlja. Ipak, nisu svi skloni ovakvom tumaenju. Neki dre kako Krist nije siao u podzemlje, dok drugi vjeruju kako nije morao propovijedati Evanelje pravednicima iz SZ jer su oni ve bili u nebu. Budui da je Isus nakon uskrsnua rekao kako jo nije uziao svome Ocu, jasno je da se osloboenje zatvorenika zapravo dogodilo kod njegova 234

uzaaa. Pojava mnogih pravednika iz SZ u Jeruzalemu dokazuje kako se neto nesvakidanje dogodilo u podzemlju kao ishod Isusove posjete. c) zbog objave (gr. kerusso) svoje pobjede demonima (1 Pet 3,19-20, Jd 6). Isusov silazak u podzemlje znai da je kao ovjek doista umro i da je pobijedio smrt. Ako ga je Bog uskrisio, oslobodivi ga od lanaca smrti (podzemlja) znai iz eola onda ga je tamo bacio prije, mada ga tim lancima nikad nije prepustio (Dj 2,31). Svojom smru Krist je pobijedio posljednjeg neprijatelja smrt (1 Kor 15, 26) i provalio vrata podzemlja. Podzemlje je do Gospodinove smrti bilo zajedniko sastajalite svih ivih, sudbonosno odredite ovjeanstva otjerana od Boga, i nitko nije iz njega mogao izii prije Krista, prvijenca umrlih (1 Kor 15,20-23), prvoroenca od mrtvih (Otk 1,5). Vraanje u ivot nekih pravednika SZ-a, ivi je dokaz ove pobjede (usp. Mt 27,52 sl.). Za ovjeanstvo, osueno u Adamu na smrt i odvojenost od Boga, otkupljenje znai otvaranje vrata podzemlja, dar vjenog ivota. 5. KRISTOVO USKRSNUE. Ono zauzima sredinje mjesto kranske vjere, bez njega kranstvo ne moe postojati. Kri i uskrsnue zajedno ine jedan cjelokupni dogaaj. a. Dogaaj uskrsnua. To je bilo djelo Trojstva, djelo u kojem je Otac uskrisio Krista iz mrtvih (Rim 6,4; Gal 1,1; Ef 1,20; 1 Pt 1,3; Dj 2,24). Ono se opisuje i kao Kristovo djelo (Iv 2,19-21; Iv 10,17-18; Dj 17,3). Posredno se kae i da je Sveti Duh podigao Krista (Rim 8,11). Bogu Ocu, koji ga (Isusa) uskrisi od mrtvih (Gal 1,1). Zato me ljubi Otac to ja dajem ivot svoj, da ga opet uzmem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti (Iv 10,17-18). Duh onoga koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih (Rim 8,11). 235

b. Priroda uskrsnua. To je nedvojbeno bio udesan dogaaj, jer smrt je svemona sila kojoj se nita ne moe oduprijeti. Neto ili netko izvana treba prodrijeti u smrt da bi ishodio osloboenje. Oito se radilo o fizikom dogaaju, te ga se ne moe protumaiti kao neprestani Kristov utjecaj. Tijelo mu je bilo preoblieno, poslije uskrsnua posjedovalo je natprirodne osobine, a poslije uzaaa irilo je svjetlo jasnije od sunca (Dj 26,13; Fil 3,21). Taj dogaaj je neprekidnost djelovanja (Otk 1,18; Heb 7,25). Nije se radilo o vraanju u ivot, kao kod Lazara i drugih koji su se vratili iz mrtvih, jer su oni kasnije ipak umrli. Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova i imam kljueve smrti i podzemlja (Otk 1,17). Odatle slijedi da moe zauvijek spaavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek ivi da posreduje za njih (Heb 7,25). c. Implikacije uskrsnua. Znaaj uskrsnua temelj je cjelokupnog novozavjetnog uenja. i) Njime je obranjen pojam odgovornosti pred Bogom: u Bibliji je uskrsnue tijesno povezano sa sudom. Ljudi e biti uskrieni te sueni, odgovarat e pred Bogom za svoje ivote. Ako nema uskrsnua, nema ni odgovornosti pred Bogom. Zato Pavao kae, ako mrtvi ne uskrsavaju: jedimo i pijmo jer sutra mremo. (1 Kor 15,32) ii) Njime je obranjen je takoer i pojam uskrsnua: dokazano je da Biblija ima pravo kad u Knjizi Danielovoj govori o uskrsnuu (Dan 12,1-3). iii) Uskrsnuem Bojim, Krist je zapeatio svoje tvrdnje da je On Mesija, Boji Sin, Spasitelj, sudac svih ljudi, gospodar povijesti. Uskrsnue daje punovaljanost Kristovu ivotu, djelu i smrti (Rim 1,4, Dj 2,22-24.26; 3,13; 5,30 i dalje, 13,28-30). iv) Uskrsnue pokazuje da je Bog prihvatio Kristovo djelo na kriu (Rim 4,25, 1 Kor 15,17), a je dokaz da je Bog 236

prihvatio rtvu svog Sina i to sinovljevo djelo ini valjanim. v) Kristovo uskrsnue je jamstvo da e i vjernici iskusiti isto slavno uskrsnue (1 Kor 15,20). Isus, koji je bio predan zbog naih grijeha i koji uskrsnu radi naeg opravdanja (Rim 5,24). A ako Krist nije uskrsnuo, vi ste jo u svojim grijesima (1 Kor 15,17). a koji se uskrsnuem od mrtvih po Duhu Svetom pokazao kao Sin Boji (Rim 1,4). Dakle (zbog uskrsnua) neka sav dom Izraelov sa sigurnou spozna da je Bog uinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli (Dj 2,36). Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obraenje i oprotenje grijeha (Dj 5,31). Tako (zbog uskrsnua), brao, znajte da se po ovom navjeuje oprotenje grijeha (Dj 13,38). Uskrsnue takoer ispunjava Kristova obeanja. Mogao ih je ispuniti jedino ako uskrsne. To je poslanje Duha, stalna prisutnost s uenicima, Gospodinov povratak. To je i zalog naega uskrsnua. d. Dokazi uskrsnua. U Novom se zavjetu nalaze izvjetaji svjedoka o ivotu, smrti i uskrsnuu Isusa, koji je za sebe tvrdio da je Mesija. Osnova za tu tvrdnju je trostruka: i) ispunjenje starozavjetnog proroanstva; ii) svjedoanstva o udima koja je inio i o izravnu Bojem glasu, koja novozavjetni pisci uzimaju ozbiljno; iii) dokaz o uskrsnuu, koje nije samo prorekao, ve je ono stavilo peat na ostale Njegove tvrdnje. Analiza izvjetaja o uskrsnuu, prisiljava nas da tvrdnju shvatimo ozbiljno. Da je Isus stvarno ustao iz mrtvih najbolje moemo vidjeti ako razmotrimo ostale mogunosti. 1) Jedna je da je Isus samo naizgled umro, da je pao u komu, a zatim ponovno za neko vrijeme oivio. Ali Njegova je smrt dokazana okrutnim udarcima koje je 237

podnio, estosatnim visenjem na kriu, probadanjem Njegova boka kopljem i, kao posljedica, izbijanjem vodenaste tekuine (vjerojatno se radilo o perikardalnoj tekuini) i krvi, djelominim balzamiranjem i oblaenjem u mrtvaku odjeu te, na kraju, zatvaranjem u grob. Da bi se vjerovalo da Isus nije umro, potrebno je gotovo isto toliko lakovjernosti koliko i vjere da bi se vjerovalo da je uskrsnuo od mrtvih. 2) Neki govore da su uenici ukrali Isusovo tijelo. Meutim, da bi to uinili, uenici bi morali nadvladati rimsku strau, to je vrlo nevjerojatno, ili je podmititi, to je isto tako nevjerojatno, budui da su straari znali da e biti kanjeni smru dogodi li se kraa Isusova tijela. To to mrtvaka odjea nije leala razbacana (ak ni razmotana), i to je turban bio uredno smotan i odloen na stranu, govori protiv toga da je tijelo na brzinu bilo ukradeno. Lopovi obino ne gube vrijeme na pospremanje. U tom bi sluaju tijelo vjerojatno uzeli s povojima. Iznenaenje, pa ak i nevjerovanje uenika u Isusovo uskrsnue, pokazuju da tijelo nisu ukrali osim ako nisu hinili iznenaenje i nevjeru kako bi pria zvuala uvjerljivo. Meutim, oekivati toliku lukavost od prvih krana, uistinu je previe. Pored toga, jo je nevjerojatnije da bi se izmislile prie u kojima su apostoli prikazani kao oni koji ne vjeruju u uskrsnue, budui ih je rana Crkva uskoro poela duboko potovati. 3) Neki, opet, smatraju da su uenici imali privienja. Meutim, autori Novog zavjeta daju dokaze o Isusovim ukazanjima na razliitim mjestima i u razliito vrijeme, razliitim osobama, od jednoga do nekoliko stotina. U 1 Korinanima Pavao one koji sumnjaju, potie da pitaju oevice! Bilo je previe pojavljivanja i suvie su se razlikovala da bi bila privienja. tovie, uenici su psiholoki bili nespremni za privienja (halucinacije), jer 238

nisu oekivali da e Isus uskrsnuti i, zapravo, nisu vjerovali prvim izvjetajima o Njegovom uskrsnuu iz mrtvih. Kad je poeo kruiti glas o Isusovu uskrsnuu, nevjerni su idovi jedino trebali pokazati umrlo tijelo. Ali oni to nikada nisu uinili! Isti prigovor vrijedi i protiv izjave da su uenici doli do pogrenog groba. Zato idovi nisu potraili Isusovo tijelo u pravom grobu? Oni su morali tono znati gdje se grob nalazi, jer su upravo oni nagovorili Pilata da ondje postavi strau. 4) Ostali prigovaratelji objanjavaju da su uenici stvorili izvjetaj o Isusovom uskrsnuu po uzoru na umiranje i uskrsavanje bogova u poganskoj mitologiji. Ali razlike su mnogo vee nego slinosti. Graa mitova nije nimalo povijesna kao ona u izvjetaja o uskrsnuu Novoga zavjeta. U Novom zavjetu ne postoji nikakva veza izmeu umiranja i oivljavanja prirode svake godine, kao u poganskim mitovima o plodnosti. U Starom se zavjetu oekivalo uskrsnue tijela, ali se otro osuivao svaki poganski mit o plodnosti. Stvarni nain izvjetavanja u Evaneljima uvelike se suprotstavlja obilatim matarenjima mitova. Izvjetaji o uskrsnuu javljaju se ve u ranoj Crkvi i nije bilo razdoblja potrebnih za razvoj detaljne mitologije. Pavlova pobjedonosna izjava da veina od 500 ljudi, koji su u isto vrijeme i na istom mjestu vidjeli uskrslog Isusa, jo uvijek ivi, i da ih se stoga moe pitati, nevjerojatno je smjela, ako je cijela pria rezultat mitolokog razvoja. 5) Neto vjerojatno jedinstveno je natjeralo uenike-idove da promijene dan tovanja sa subote na nedjelju. Bili su ili prevareni (u tom su sluaju idovi koji nisu vjerovali, kranski pokret mogli uguiti, da su nali Isusovo tijelo), ili su obmanuli svijet. S psiholoke je strane nevjerojatno da bi uenici voljno podnosili muenje i smrt za neto za to su znali da je izmiljeno. Isto je tako nepojmljivo za 239

stari vijek da bi oni koji su izmislili takvu priu, kao prve oevice uskrslog Mesije naveli ene. ovjek ne mora smatrati Novi zavjet Bogom nadahnutim da bi osjetio snagu povijesnih dokaza o Isusovu uskrsnuu. Biblijske izvjetaje moemo objasniti ak i ako ih ne smatramo boanski vjerodostojnima. Unaprijed rei da se tako neto nije moglo dogoditi, prava je prepreka vjeri u uskrsnue Isusa Krista. 6. KRISTOVO UZAAE I NEBESKO USTOLIENJE. Zabiljeeno je da se uzaae zbilo 40 dana nakon uskrsnua (Mk 16; Lk 24; Dj 1). Uenici nisu vidjeli kako Isus ustaje iz mrtvih, ali su vidjeli kako uzlazi na nebo. Uzaae je povijesni dogaaj koji vodi do trajne injenice nebeskog vladanja. U Poslanici Hebrejima vidimo Krista gdje sjeda zdesna Ocu da bi time pokazao kako je Njegovo rtveno djelovanje kao sveenika dovreno, ali i da je sjeo na prijestolje kao kralj (Heb 1,3; 8,1-3; 10,11-14). Sinsjede, poto je ostvario oienje grijeha, s desne strane (prijestolja) Velianstva (tj. Boga Oca) u nebu, i postade toliko uzvieniji od anela (Heb 1,3-4).gdje ubudue eka dok njegovi neprijatelji ne budu postavljeni podnojem njegovim nogama (Heb 10,13). Zato ga Bog uzdie na najviu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugoga imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno (Fil 2,9-10). 7. KRISTOVO SVEENIKO DJELOVANJE NA NEBU. On ne prinosi rtvu, On je dovrio rtveno djelo za nae spasenje (Heb 4,14; 6,19-20; 9,12.24 i dalje). Starozavjetni je sveenik, meutim, imao i zagovorniku ulogu. Tako i Krist posreduje za nas (Rim 8,34; 1 Iv 2, 2). Ali u emu se sastoji njegovo posrednitvo? Krist ne samo da 240

nas predstavlja pred Ocem (pasivna strana slube), nego takoer nam pomae u posveenju (aktivna strana slube). On moe pruiti praktinu svakodnevnu pomo onima s kojima dijeli (sadanju) ljudskost (Heb 2,17.18; 4,14-16). Dakle, njegova sveenika sluba se izvrava u vezi s naim posveenjem (tj. osloboenje od moi grijeha), a ne s naim opravdanjem (Hebr 7,25). 8. KRISTOVO KRALJEVANJE NA NEBU. Krist jo i sada vlada svemirom i svojom Crkvom (Ef 1,20-23). Krist je uzvien daleko iznad svih drugih duhovnih sila. Knjiga Otkrivenja dugo je slavljenje potpune i sveobuhvatne Janjetove pobjede na kriu.to je pokaza (Bog) u Kristu uskrisujui ga od mrtvih i postavljajui gaiznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodarstva i iznad svakog imena (Ef 1,21). 9. KRISTOVO PROROKO DJELOVANJE NA NEBU. O tome se govori u Djelima 1. Kae se da ta knjiga govori o svemu to je Krist poeo initi i nauavati, to upuuje na to da je tu slubu nastavio i kasnije po Svetom Duhu koji je dar uzvienog Krista (Iv 7,39; 15,26; Lk 24,49; Dj 2,33; Ef 4,8 i dalje). Kada doe Branitelj, kojega u ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedoit e za me. I vi ete svjedoiti, jer ste od poetka sa mnom (Iv 15,26). 10. KRISTOV POVRATAK. Povratak neki smatraju zavrnom etapom Njegova uzvienja, kojim e Bog vidljivo obraniti i potvrditi Krista. Njegov e dolazak dovriti spasenje vjernika njihovim uskrsnuem, spasenjem tijela (Fil 3,21; Kol 3,4; 1 Sol 4,15-18). To e takoer znaiti Njegovu izravnu vidljivu vladavinu na zemlji. 241

(Isus) koji e preobraziti nae bijedno tijelo i uiniti ga jednakim svome slavnom tijelu (Fil 3,21). A kad se pojavi Krist, va ivot, tada ete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom (Kol 3,4). D. KRIVOVJERJA Ona poriu ili Isusovo boanstvo, ili Njegovu ljudsku narav: 1. EBIONITI: poricali su Kristovo boanstvo zbog svoga jednostranog monoteizma naslijeenoga od judaizma. Potjeu od obraenika sa idovstva iz Pavlova doba. Nakon pada Jeruzalema, kae se da su se redovnici iz Kumrana ubacili u ovu grupu idovskih vjernika, ali oni su bili krivovjerci. Vjerovali su jedino da je Kristu dana nadnaravna mo prilikom krtenja. Prema njima, Isus je bio izabran kao Sin Boji prilikom Njegovog krtenja, kad se spojio s vjenim Kristom, koji je vie nego arhaneli, ali ne i boanski. Ovo kasnije zvalo se adopcijanizam (oblik dinamikog monarhijanizma). 2. GNOSTICI: nisu mogli prihvatiti ideju utjelovljenja smatrajui tvar (materiju) pokvarenom u svojoj biti. Doketisti su poricali injenicu da se boanski Logos nastanio u tvarnom (materijalnom) tijelu: Logos je samo izgledao kao tijelo. Drugi su tvrdili da je imao stvarno tijelo, ali su odbijali da je ono bilo materijalno. Cerintici su vjerovali da su ovjek Isus i boanski Mesija dvije razliite osobe. Vjerovali su da je Krist bio duh ili sila, koja se spustila na Isusa prilikom Njegova krtenja i napustila ga na kriu. 3. ARIJANCI: nisu priznavali Kristovo boanstvo. Arije je poricao jednakost prve i druge Osobe Trojstva, tvrdei da 242

Krist nije oduvijek postojao (da nije bez poetka), i da nije istobitan s Bogom Ocem, nego da ga je Bog Otac ni iz ega stvorio kao najsavrenije bie. Arijanizam je, u biti, odaziv protiv nedostatnosti aleksandrijske teologije, utemeljene na platonizmu i na ideji emanacije kao objanjenje podrijetla druge Osobe Trojstva. Meutim, i taj je odaziv bio nedostatan zbog svojega utemeljena na jednoj drugoj, kranstvu suprotstavljenoj, filozofiji aristotelijanizmu. Origen i drugi ortodoksni teolozi prije njega, tvrdili su da je Trojstvo nastalo kad je Otac izveo Rije i Duh putem emanacije. Taj se dogaaj, pretpostavljalo se, dogodio poetkom stvaranja kad je Bog Otac odluio nainiti svemir svojim dvjema rukama. Origen je takoer mislio da je Isus, Sin Boji, u nebu bio podinjen svojem Ocu kao to je bio na zemlji. Arije se kolovao u antiohijskoj teolokoj koli. Tadanja Antiohija bila je jedan od najveih sredita aristotelske filozofije. Arije je od Aristotela nauio da razlika u imenima podrazumijeva i razliku u biti. Kao to je rije Sin razliita od rijei Otac, te dvije Osobe ne mogu biti u svojoj biti iste, kao to jabuka nije istoga sadraja kao drvo. Osim toga, Arije je potpuno odbacio ideju emanacije: prema njemu, osim jednoga Boga, sve ostalo je stvoreno. Iako je Kristovo boanstvo bilo izvedeno od Oca, On je bio istovremeno stvoren. Kako se Isus u dui borio, a Bog je, s druge strane, nepromjenljiv, nemogue je da je u dui bio Bog. U Kristu se, po tome, nalazilo neko nie bie. Arije je svoje vjerovanje podupirao brojnim tekstovima iz Pisma, ukljuujui: Izreke 8,22 (Septuagintin prijevod), i Koloanima 1,15; Matej 28,18; Marko 13,32; Luka 18, 19; Ivan 5,19; 14,28; 1 Korinanima 15,28.

243

4. APOLINARIJANCI: vjerovali su da se Logos samo nastanio u Kristovu umu; Kristova su dua i tijelo u potpunosti ljudski. To nije pravo utjelovljenje. 5. NESTORIJANCI: isticali su dvije Kristove naravi kao dvije biti koje se nisu mijeale (gotovo da je bio podvojena linost). Mora se, meutim, imati na umu da je gotovo sve to znamo o Nestorijevim shvaanjima, do nas dolo preko njegova najveeg neprijatelja irila Aleksandrijskog. Nestorije se osjeao primoranim naglasiti odvojenost dviju Kristovih naravi kako ne bi morao rei da je Marija Majka Boja (Marija je samo majka Kristove ljudske prirode). 6. MONOFIZITI: otili su u drugu krajnost tvrdei, za razliku od nestorijanaca, da je Isus imao samo jednu narav, i to boansku (odnosno Boju i ovjeju kao jedinstvenu), kojoj je Marija bila majka. Isus nije imao dvije naravi, Boju i ovjeju: Krist je Bog (odnosno Bogoovjek), a nije pravi Bog i pravi ovjek, kako su uili (ortodoksni) diofiziti. Tijekom zaea, Kristovo je tijelo postalo oboavano, tako da je ljudska narav Krista bila upijena boanskom. Iako je Eutihije bio citiran kao krajnji primjer i osuen, iril iz Aleksandrije bio je naklonjen monofizitizmu to je imalo kobne posljedice po njegovu teologiju. Monofizitizam ima korijene u prevladavajuem aleksandrijskom gnosticizmu. Pod takvim utjecajem nastao je i monoteletizam, prema kojem je Isus imao jednu volju. Aleksandrijska je kola zastupala, takozvanu, Rije-Tijelo teologiju, shvaanje koje je teilo za prije postojeom jedinstvom Rijeju i Tijelom. To je shvaanje bilo pod utjecajem platonizma i naglaavalo je Rije kao Boji razum i mudrost. U platonizmu, meutim, taj pojam nije po244

osobljen (personificiran). Osim toga, krani su u Aleksandriji vjerovali da je nestorijanizam negirao mogunost jedinstva (sjedinjenja) vjernika s Bogom, to je po njihovu miljenju bio cilj spasenja! Zbog toga su bili skloni zanemarivanju uenja o Kristovoj ovjenosti. Treba takoer uzeti u obzir i utjecaj gnosticizma te naglaavanje asketizma (monatva) u Egiptu. Pristae ove teologije bili su: Atanazije (iako neki tvrde da je kasnije promijenio miljenje), Apolinarije (krajnji oblik), Grgur iz Nazijanca, Grgur iz Nise i iril Aleksandrijski. Antiohijska je kola zastupala Rije-ovjek kristologiju i bila sklona dualizmu. Ta je kola bila pod velikim utjecajem aristotelizma. Najvie ih je zaokupljala Kristova ovjenost, a ne toliko Logos. To su shvaanje zastupali Diodor iz Tarza, Teodor Mopsuestijski, Rimska crkva i nestorijanci (krajnji ogranak). 7. ADOPCIJANIZAM: hereza prema kojoj je Isus bio covjek, ivio bezgrenim ivotom i kojeg je Bog posvojio (a ne pravi Sin Boji). Najpoznatiji zastupnik ovog shvacanja bio je Pavao iz Samosate. To se shvacanje prvi puta pojavilo u panjolskoj koncem 8. st., a drugi puta za vladavine Karla Velikog. Alkuin je to shvacanje pobijao u svom djelu pod naslovom Protiv Felixa (panjolskog biskupa). U pozadini ovoga problema leao je sukob izmedu Franacke Crkve i Mozaraba (krcana koji su se pojavili u islamskom dijelu panjolske). Mozarabi su zapravo bili nestorijanci koji su tvrdili da je Isus bio usvojen (adoptiran) tj. da je svojim krtenjem zapoceo slubu ne kao Sin Boji vec kao Sin Covjecji tj. sluga Jahvin) Ovo nije primjer klasicnog adoptistickog krivovjerstva. 8. RAZDOBLJE REFORMACIJE: dok su reformatori u 245

svojoj kristologiji ostali ortodoksni, hereza je utirala put meu anabaptistima. Melchior Hoffmann imao je doketistiki stav prema Kristovu tijelu: nebesko je tijelo prolo kroz Mariju kao to voda prolazi kroz vodovod! Menno Simons bio je takoer pod utjecajem tog shvaanja. Racionalisti su otili jo dalje u pogrenom smjeru: Serveto je drao panteistiku teologiju. Socinije najavljuje povratak adopcijanizmu. Ukoliko postoji neka razlika izmeu dva glavna reformatora, Luthera i Calvina, onda bi Luther bio blii aleksandrijskoj koli, a Calvin antiohijskoj. Luther uglavnom vjeruje u Kristovo boansko tijelo, sa sposobnou sveprisutnosti. Na taj nain opravdava svoj pogled na stvarnu tjelesnu prisutnost Kristovu u priesti. Luther takoer naginje modalizmu, to potie na zakljuak da je Marija Majka Boja, ili da je Bog mrtav. Luther tvrdi da je Isusova ljudska priroda poprimila osobine boanstva, kao, na primjer, svemo i sveprisutnost. Nije onda sluajno to su luterani optuili kalviniste da su postali nestorijanci, a kalvinisti luterane da su postali monofiziti! 9. RIMOKATOLIKA DOKTRINA: rimokatolika doktrina omalovaava i Kristovo boanstvo i Njegovu ovjenost. Doktrina mise sasvim odreeno nijee Kristovo boanstvo nauavajui da je misa nastavljanje Kristove rtve. Smatramo li potrebnim da se Krist uvijek iznova rtvuje, sasvim nedvojbeno izraavamo da Kristu nedostaje ono zbog ega Njegovu rtvu ne treba ponavljati, a to je boanstvo. Mariologija, ili kult Djevice Marije (i svetaca), s druge strane, nijekanje je Kristove ovjenosti. Katoliki katekizam veli: Za neke ljude znamo sigurno da su kod Boga. Mi im se molimo da nas zagovaraju. Mariologija ne pridaje Kristu ulogu Velikog sveenika, koji je i Bog i 246

ovjek. Rimokatolika doktrina Mariju uzdie do razine stanovita staroga kulta lika majke. Prema njoj, budui da majka ima velik utjecaj na svoga sina, Marija postaje izvanredna posrednica koja ljudske molitve predaje Isusu. Novi zavjet niim ne upuuje na tu doktrinu. Pismo otkriva njenu asnu ulogu Spasiteljeve roditeljice, ali opetovano naglaava ogranienost te njene uloge. U Kani je ula blagi sinovljev ukor na temelju kojega je trebala spoznati da se taj sin, Boji Sin, ne moe podrediti njenom autoritetu. Doista, Isus je svoju majku odluno svrstao meu ostale uenike kad se pretpostavljalo da bi ona trebala imati nekakvu prednost u odnosu na druge. Kad je neka ena htjela istaknuti Marijinu zaslugu i pridati joj posebnu ast, Isus ju je odluno svrstao na razinu koja pripada svakom kraninu koji vri Boju volju (Iv 2,1-11; Mt 12,48-49; Lk 11,27-28). Ne postoji potreba za enom-posrednikom jer je osobno Isus dijelio nau ovjenost i jer nam moe prii kao i mi Njemu (Heb 4,15-16). Rimokatolika Marija nije Marija iz Evanelja. Ona je proizala iz mediteranske neznaboake boice koja se u etvrtom stoljeu uuljala, a poslije i udomaila, u Crkvi. To je razdoblje i inae bilo vrijeme stalna poputanja i prilagoavanja svijetu. ak su se i naslovi te boice Majke, kao na primjer, Kraljica Mora (Stella Maris) ili Naa Gospa, nastavili u kranskoj Crkvi. Tako i poznate slike Madone i djeteta imaju neznaboake korijene u egipatskom opisu boice Isis koja na koljenima dri svog sina Horusa. Postupak se iznova nastavio razvijati u prolom stoljeu kad su se mnoge Kristove osobine prenijele na Mariju: bezgreno zaee (1854.), uznesenje (1950.), kao i naslov Majka Crkve (a znamo da je Krist jedini Gospodar Crkve), ili pak, uz Krista Posrednica. Pojava feministike teologije samo je uvrstila kretanje u tom pravcu. 247

10. MODERNO RAZDOBLJE: prevladava najjai utjecaj nekranske filozofije na kristologiju, dok pijetistiki pokret dri ravnoteu izmeu iskustva i pravovjernog vjerovanja. U skladu s time, liberalni pijetistiki teolozi odbacili su ortodoksno vjerovanje (kao Schleiermacher), stavljajui teite na iskustvo. Ta je sklonost dalje naglaavana pojavom egzistencijalizma te vie kritiike, koja je sumnjala u provjerljive Kristove temelje ivota i uenja. Hegel je preuzeo ideju da je Krist sebe, da bi postao vjerodostojno ljudsko bie, morao isprazniti od boanskih osobina. To se kasnije pretoilo u kenozis teoriju. To je opreno monofizitizmu i krajnji je oblik antiohijske teologije. Ritschl je optuio kenoziste da su postali socinijanci. Sredinja pretpostavka mnogih modernih njemakih teologa je luteranska teologija kria. Ona tvrdi da se za vrijeme utjelovljenja Bog nije nigdje drugdje nalazio osim u Kristu. Ovo je gotovo antitrinitarno (tj. modalistiko) gledite. Odatle apsolutno poricanje prirodne teologije i tvrdnja da se Bog potpuno otkriva u Kristu. Tako se usredotouje na imanentnost Boju. Opasnost takvog stava je u gubljenju Boje transcendentnosti u Isusu, i umjesto trojedinoga Boga, tuje se ovjek. Nije sluajno da veina njemakih i vicarskih teologa odraava ovu slabost luteranske teologije, to se posebno rasplamsalo po Lutherovoj smrti. Nasuprot Lutherovom monofizitskom stremljenju, veina modernih teologa zakljuuje da je Isus samo ovjek. To se nadovezuje na nominalistiku filozofiju (koja je u biti bila humanistika) potkraj srednjeg vijeka, i imala utjecaja na Luthera. Lutherova se reformacija pokazala teoloki nedostatnom. Prava je rijetkost pronai modernog teologa koji e priznati da je Isus pravi Bog, druga Osoba Trojstva. 248

Pravovjerno kransko stajalite glasi: U jednoj Osobi Isusa Krista dvije su biti: ljudska i boanska, svaka savrena i potpuna, i te su dvije biti organski i nerazdvojivo ujedinjene na takav nain da, unato utjelovljenju, trea bit nije nastala.

249

SOTERIOLOGIJA I (Nauka o spasenju) Doktrina spasenja sastoji se od tri dijela koji se temelje na doktrini izbora: 1. opravdanja, kao ishoda Mesijinog djelovanja 2. posveenja sadanjeg djelovanja Duha Svetoga 3. proslavljanja potpune prilagodbe Bojem liku MESIJINO DJELO I. STAROZAVJETNA POZADINA Naelo spasenja: Bog je po naravi milostiv, te eli da se svatko spasi od posljedica vlastite pobune tj. grijeha. Stoga je od samoga poetka razradio priuvni plan za ovjekovo spasenje to se vidi u Postanku. a) Bog je u nacrt stvaranja ukljuio priuvni plan, ak i prije ovjekovog pada, za sluaj da se isti dogodi. Naravno Bog je znao unaprijed (ali nije predodredio) to e se dogoditi, ali trebamo drati u ravnoteu ove dvije istine Bojeg predznanja i ljudske slobode. b) Ustanovio je sustav prinoenja rtava kako bi omoguio ljudima da izbjegnu kazni odnosno sudu. Dogaaji vezani za Kaina i Abela daju za zakljuiti kako je isti sustav postojao i u njihovo vrijeme. c) Ograniio je posljedice grijeha. Kroz savez s Noom, kao i ostalima koji su preivjeli potop, Bog je zbog vlastite milosti stavio pod nadzor irenje grijeha ustanovivi poredak kojim neutralizira anarhiju. Istovremeno je omoguio, kroz izmjenu godinjih doba, uzgoj dostatnih koliina hrane. d) Pobrinuo se za spasitelja koji kasnije proizlazi iz redova izabranog idovskog naroda. Poduzeo je potrebne 250

korake kako bi osigurao obeano spasenje. Osnutak novog naroda, Izraela, povjerio je Abrahamu. Iz istog e naroda kasnije proizai obeani Spasitelj Mesija. A. SAVEZI Pripreme za dolazak Bojeg spasenja vidljive su u nizu starozavjetnih obeanja vezanih uz Saveze koje je Bog sklopio s razliitim ljudima u razliitim vremenima. Savez se moe odrediti kao sporazum izmeu Boga i razliitih pojedinaca, sa svrhom ogranienja posljedica grijeha i pridonoenja spasenju u najirem smislu. Budui da ovi uvjeti nisu prevladavali prije Pada, upotrijebiti ovu odredbu kao sadraj razgovora izmeu Boga i Adama i Eve, pogreno je. Osim toga, Biblija uope ne spominje rije savez u tom okviru. Nakon ovjekova Pada, Bog se ne zadovoljava ostavljanjem stvari takvima kakve one jesu. On obeaje da e poslati Spasitelja koji e jednog dana doi i poraziti Sotonu. Pobijedit e, ali to ga bude stajalo ivota. Sotoni e zadati smrtni udarac, i tako budu posljedice pada ponitene. tovie, tvrdi se da e On biti potomak Evin, dakle ovjek. To je obeanje sadrano u takozvanom protoevanelju, u Postanku 3,15. ini se oitim da je Eva bila svjesna tog obeanja, jer nakon Abelove smrti njegovog zamjenika naziva et (imenovani). U prvim poglavljima Postanka uvelike se naglaava nastavak boanske loze, koja e konano voditi do Mesije, obeanog Spasitelja. Desetorica spomenuta prije i desetorica spomenuta nakon Potopa, izdvojeni su zbog ivota ugodna Bogu (Post 2,16, 3,15). 1. NOA: S Noom je, kao predstavnikom ovjeanstva koje je preivjelo Potop, sklopljeni Savez jasan. U tom Savezu Bog obeaje ogranienje posljedica Pada. Vie 251

nikada nee biti potopa. Godinja su doba ustaljena, kao i odreena plodnost zemlje. Ustanovljen je Zakon kako bi ograniavao posljedice grijeha. Kao i Savezi koji su uslijedili, i taj se Savez temelji na Bojem obeanju da e se Bog smilovati i dati spasenje. Savez je zapeaen rtvom, kojoj Bog dodaje svoj peat. U ovom sluaju, to je duga. To nije sporazum ravnopravnih. Bog prvi daje poticaj obvezujui se datim obeanjima (Post 6,18; 9,1-17). A s tobom u uiniti Savez, ti e ui u korablju (tj. bit e spaen) (Post 6,18). Jo ree Bog Noi i njegovim sinovima s njim: A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vaim potomstvom poslije vas i sa svim ivim stvorovima to su s vamate nikada vie vode potopne nee unititi iva bia, niti e ikad vie potop zemlju opustoitiSve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta, zime, dani, noi nikada prestati nee. A ovo znamen je Saveza koji stavljamDugu svoju u oblak stavljam da zalogom bude Savezu izmeu mene i zemlje (Post 9,9.12.13; 8,22). Neka vas se boje i od vas strahuju sve ivotinje na zemljiu vae su ruke predane. Sve to se kree i ivi neka vam bude za hranu samo ne smijete jestikrv. A za vau krv, za va ivot, trait u obraunod svake ivotinje i od ovjeka (Post 9,2-5). 2. ABRAHAM: Bog sklapa Savez s Abrahamom, pretkom izabranog naroda: peat tog Saveza je obrezanje. Izrael je izabrani narod zbog svojih predaka (prema obeanju Abrahama i njegove djece). Svaki izbor ovisi o Bogu koji se ne odrie svog izbora. Taj izbor ne moe biti okrnjen neposlunou naroda prema sinajskom Savezu. Bog Abrahamu obeaje troje: a) Uinit e od njegovih potomaka moan narod (to je ispunjeno u vrijeme Izlaska). 252

b) Naslijedit e zemlju koju im je On obeao, podruje koje se prostire od rijeke u Egiptu (tj. Wadi El Aria, smjeten otprilike na pola puta izmeu Gaze i Nila) do rijeke Eufrata (Post 15,18;17,8; 21,12; Ez 47, 13-23). Ovo obeanje jo uvijek vrijedi. c) Mesija bude doao iz njegova potomstva i bit e blagoslov svijetu. Jo jednom taj je Savez zapeaen rtvom (Post 12,1-3; 15,12-21). Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavi: Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu, do rijeke Eufrata (Post 15,18). Velik u narod od tebe uinit, blagoslovit u tesva plemena na zemlji tobom e biti blagoslovljena (Post 12,3). Bog je uo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom i pogleda Bog na Izraelce ( u Egiptu) (Izl 2,24). 3. IZRAELSKI NAROD POD MOJSIJEVIM VODSTVOM: Peat ovog Saveza bile su ploe Zakona. Tipian hebrejski rjenik povezan s ovim tipom Saveza bio je: ljubiti (ahav), savezna ljubav ili savezna solidarnost (hesed), dobrota ili prijateljstvo (tova), savezni mir ili savezni napredak (alom), sluiti vjerno u skladu sa savezom (jada = poznati). Ovaj je Savez bio drukiji od ostalih jer je bio privremen, unaprijed oekujui vrijeme dolaska Mesije i ispunjenje obeanja datog Abrahamu (Gal 3,19-21). Izbor Izraela nije ovisio o poslunosti tom Zakonu, o poslunosti je ovisilo uivanje Bojeg blagoslova. Zakon je zapravo potvrda obeanja narodu danih Abrahamu. Kao kralj koji je manji narod izbavio iz ropstva, Bog sklapa ugovor ili Savez sa svojim vazalima. Oni e biti kanjeni budu li nevjerni. Bog je spasio narod zbog prethodnog obeanja danog Abrahamu. Svrha Zakona bila je ouvanje naroda, koji e drugim ljudima 253

sluiti kao svjedoanstvo o Bojim standardima, i koji e pouiti ljude u oekivanju dolaska Mesije. Pavao kae da je Zakon bio njihov uvar koji ih je trebao dovesti do Krista. Pokazao im je, izmeu ostalog, njihovu potrebu za spasenjem. Zakon je trebao biti privremen, trebao je trajati do dolaska Mesije, kako bi se mogli pouzdati u njega i primiti obeanoga Svetoga Duha. Meutim, idovima je Zakon postao sam sebi cilj, i nakon izgnanstva (kad vie nije bilo Hrama), stvorili su sustav spasenja prema zasluzi, bez obaziranja na rtvu (Izl 20, Gal 3,24). Sustav nije bio upravljan neposredno Bogom, nego anelima, koje Pavao zove prirodne sile svijeta (Gal 4,3). Iako je grijeh bio oproten ponovnim Savezom, posljedica je bila samo odgoda izvrenja kazne: nakon smrti, grenika se pozivalo na odgovornost. Samo u Kristu je izbrisana zadunica koja je svojim odredbama bila nama protivna (Kol 3,14) Davidov Savez treba promatrati u okviru sinajskog Saveza. Davidov Savez je, ustvari, daljnje proirenje toga Saveza. S razvojem nove povijesne datosti, to je postalo nuno. Izraelski je kralj postao posrednikom izmeu Gospoda i Njegova naroda. Savez s kraljem postao je prijeka potreba. Prema 2 Samuelovoj 7, Bog e biti otac Davidovim sinovima, a kralj bude Bogu sin. Isti odnos nalazimo u hetitskim vazalnim ugovorima, prema kojima su sinovi odanog vazala mogli vjeno vladati na njegovu tronu. Usprkos neuspjehu Izraela, ovo je obeanje na kraju ispunjeno u Mesiji. Stoga budete li mi se vjerno pokoravali i drali moj Savez, vi ete mi biti predraga svojina mimo svih naroda ta moj je sav svijet vi ete mi biti kraljevstvo sveenika, narod svet (Izl 19,5). Dvije ploe Saveza bijahu mi u rukamapoloih ploe u Koveg koji bijah napravio. I stadoe ondje, kako mi je 254

Jahve naredio (Pnz 10,5). emu onda Zakon? Zakon, saopen po anelima po posredniku bijae nadodan obeanju radi prekraja, dok ne doe Potomak kojemu je namijenjeno obeanje Prema tome, Zakon nam je bio uvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo. I s dolaskom vjere nismo vie podloni uvaru (Gal 3,19,24). 4. PRAVI IZRAEL: To je Novi savez, zapeaen prolivenom Mesijinom krvlju. Peat ili znak je Sveti Duh u srcu vjernika (unutranje obrezanje, a ne obrezanje uinjeno rukom). Taj je Savez ispunjenje Saveza sklopljenog s Abrahamom i njegovim duhovnim potomcima. U Jeremiji i Ezekielu nalazimo ulomke o iekivanju tog Saveza (Jr 31, 31-34; Ez 36,26; 39,29). Samo idovi koji se pouzdaju u Mesiju, bit e spaeni (Zah 12,9; 13,1; Mt 1,21; Rim 11,25-26). Evo dolaze dani kad u s domom Izraelovim i s domom Judinom sklopiti Novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovimzakon u svoj staviti u duu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit u Bog njihov, a oni narod moj. I nee vie uiti drug drugagovorei: Spoznajte Jahvu!, nego e me svi poznavatijer u oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neu vie spominjati (Jr 31,31-34). Oistit u vas od svih vaih neistoa i od svih kumira vaih. Dat u vam novo srce, nov duh udahnut u u vas! Izvadit u iz tijela vaega srce kameno i dat u vam srce od mesa. Duh svoj udahnut u u vas da hodite po mojim zakonima i da uvate i vrite moj naredbe. I nastanit ete se u zemlji koju dadoh vaim ocima, i bit ete moj narod, a ja u biti va Bog (Ez 36,25-28). I nikada vie neu kriti lica od njih, jer u Duh svoj izliti na dom Izraelov (Ez 39,29). Rodit e sina, i nadjeni mu ime Isus, je e on 255

izbaviti svoj narod od grijeha njegovih (Mt 1,21). Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv (novoga) Saveza, koja se prolijeva za sve za oprotenje grijeha. Od sada, kaem vam, sigurno neu vie piti od ovoga trsova roda do onog dana kad u ga piti s vama u kraljevstvu Oca svojega (Mt 26,28-29). 5. SVIJET: ini se da e tijekom Tisugodinjeg kraljevstva, Bog takoer sklopiti Savez s itavim svijetom, na istoj osnovi kao to je onaj sklopljen izmeu Boga i Izraela na Sinaju. To bi objasnilo uzrok postojanja hramskoga tovanja i rtava za to vrijeme (Ez 40-48; Otk 21, 24-27). Kao i u Starom zavjetu, postojat e kazne za one koji nisu bili posluni (Zah 14,18). Tko preivi od svih naroda koji dou na Jeruzalem, uzlazit e svake godine da se pokloni pred Kraljem, Jahvomi da slave Blagdan sjenica. Ako koje pleme zemlje ne uzae u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem,nee biti kie za njega (Zah 14,16-17). Narodi e hoditi u njegovu (tj. svetog grada) svjetlu, zemaljski e kraljevi donijeti u nj svoju rasko. U nj e se donijeti rasko i dragocjenost naroda. Nita neisto nikada nee u nj ui (Otk 21,22-27). 6. NOVI SVIJET: I konano, jedino e postojati zajednica otkupljenih, onih koji uivaju blagodat Saveza sklopljenoga izmeu Mesije i Njegova naroda (Otk 21,1-8). Samo e oni naslijediti svijet koji treba doi. To pokazuje da je Savez zakljuen s Mesijom najvaniji od svih Saveza i da je taj Savez konani initelj o kojem ovisi naa vjena sudbina. B. SUSTAV RTVOVANJA 1. PRIJE SINAJA: Iako je sustav rtvovanja uveden u 256

okviru Sinajskog saveza, kroz cijelu Knjigu Postanka itamo o prinoenju rtava, preutno kad su one bile vezane na Adama i Kajina, i izriito uvijek kad je bio sklopljen Savez. Mora se posebno spomenuti pokuaj rtvovanja Izaka, kao i pashalna rtva, prethodnica Sinajskom savezu. 2. NA GORI SINAJ: Izraelski je narod primio Zakon; poslunost Zakonu imala je za posljedicu blagoslov i stalno zajednitvo s Bogom. U isto su vrijeme dane pojedinosti o nainu tovanja Boga. Bog je utemeljio sustav rtvovanja kao sredstvo obnavljanja prekinutog zajednitva, uzrokovanog grijehom ili obrednom neistoom, kao izraz tovanja, te da bi osigurao obrednu istou prilikom tovanja. Kao i Zakon, rtve nisu bile sredstvo vjenog spasenja. Ljudi vjere u Starom zavjetu (Ostatak) spaeni su na istoj osnovi kao i mi, a budua Mesijina rtva raunala im se u prilog. 3. RAZLIITE VRSTE RTAVA a. rtva paljenica (hebr. ola) ili ope unitenje (vatrom). rtva je bila u potpunosti spaljena simbolizirajui posveivanje Bogu. Ljudska je rtva, naravno, bila zabranjena. rtva ljevanica (hebr. neek) obino prinesena zajedno sa rtvom paljenicom najee se sastojala od prinoenja vina, a veina tog vina pila se za vrijeme rtvenog obroka. b. rtve priesnice (hebr. zvah elamim), rtva za blagostanje ili podjeljivana rtva. Postojale su tri glavne vrste rtve priesnice: posebno zahvaljivanje, ope zahvaljivanje i zavjetovanje. Dio se rtve spaljivao, a ostatak su pojeli oni koji su rtvu prinosili. Ta je rtva simbolizirala zajednitvo ovjeka s Bogom, te ovjeka s 257

ovjekom. c. rtva prinosnica (hebr. minha) simbolizirala je posveivanje rada Bogu. d. rtva naknadnica (hebr. aam) znai rtva prinesena kao naknada za neto ukradeno. K tome je bila potrebna novana naknada. To je simbolino pomirenje. e. rtva okajnica (hebr. hattat) prinoena je za grijehe pojedinca ili itavog naroda. U hebrejskom jeziku rije hattat moe isto tako znaiti grijeh. Zbog toga je Krist koji je bio bez grijeha, uinjen grijehom (rtva za grijeh), vidi 2 Kor 5,21 i Rim 8,3. Tu je vrstu rtve Isus prinio na kriu i njena se uspomena slavi prilikom Gospodnje veere. Na Dan pomirenja, koji se slavio jednom godinje, ova je rtva poprimila poseban oblik. Veliki je sveenik uao u najsvetije mjesto u Svetitu. Prvo je trebao za sebe prinijeti rtvu, budui da je bio grenik, a zatim je prinio rtvu za itav narod. Upotrijebio je za to dvije koze. Jedna je koza bila ubijena, a druga se ostavljala u pustinji. Prva je koza simbolizirala samo pomirenje (cijenu), dok je druga simbolizirala posljedicu pomirenja (otklanjanja grijeha). 4. VANOST KRVI. Sve ove rtve ukljuivale su prolijevanje krvi, bilo u glavnoj rtvi (ako se radilo o rtvi za grijeh), bilo u uvodnom obredu (Ez 45,15). Ta je rtva podsjeala prinositelja na izvorni grijeh koji je trebao biti okajan prolijevanjem krvi. Krvava je rtva ukljuivala sljedee: a. Udobrovoljavanje (Boga), odvraanje Njegova gnjeva (stanja neprijateljstva izmeu dvije osobe, ija je posljedica kanjavanje). b. Okajanje (grijeha), to je znailo otklanjanje grijeha. Pomirenje obuhvaa oba pojma. 258

c. Naelo zamjene. Grenik je morao poloiti ruke na ivotinju odreenu za klanje kao znak poistovjeivanja s njom, priznati svoj grijeh. d. Bog je bio taj koji je pribavljao rtvu za pomirenje. ovjek je morao prihvatiti Boji nain pomirenja. Jer je ivot ivoga bia u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ivote (Lev 17,11). 5. PREDNOSTI SUSTAVA RTVOVANJA a) Bilo je to ivopisno iskustvo koje je grenik pamtio njegov je grijeh nedunu ivotinju stajao ivota. b) Pokazalo se da grijeh nije ogranien samo na svjesno uinjena djela. Pojedinac moda ne uvia da je sagrijeio, ali mu drugi mogu na to ukazati. To pokazuje dubinu grijeha. c) ovjek je morao doi Bogu pod uvjetima koje je Bog postavio. d) Sustav rtvovanja pokazuje da Bog eli zajednitvo. 6. OGRANIENJA SUSTAVA RTVOVANJA. a. Privremeni sustav. Kao i Zakon, bio je to privremeni sustav koji je vrijedio do dolaska Mesije. Sama po sebi, krv ivotinja nije mogla izvriti pomirenje, ve je vrijedila samo odreeno, ogranieno vrijeme prema Bojoj zamisli. b. Ogranieni sustav. Sustav nije pokrivao grijeh smiljene i svjesne pobune protiv Boga, kao to su preljub, idolopoklonstvo, ubojstvo i kleveta, grijehe koji su iskljuivali osobu iz zajednice Saveza i donosili smrtnu kaznu. c. Sustav koji se odnosi na ovaj svijet. Sustav rtvovanja omoguio je greniku izbjegavanje kazne na zemlji (tj. odvajanje od Boga), ali samo do sljedeeg poinjenog 259

grijeha. Drugim rijeima, rtve nisu mogle osigurati vjeno spasenje, te su se morale ponavljati. Isusova rtva uklanja sva ta ogranienja. C. OTKUPLJENJE Terminologija otkupljenja upotrebljava se u sljedeim sluajevima: 1. Zakonita zamjena omoguena krvnim srodstvom. U Izlasku 40 do 66 oznauje da je Gospod Osloboditelj svog naroda, Otkupitelj (Goel) otkupljuje (hebr. gaal) svoju rodbinu prodanu u ropstvo (Lev 25,47-49), ili otkupljuje izgubljenu imovinu (Lev 25,25). On eni udovicu bez djece (Rut 3,13), ili osveuje rodbinu (zbog ega se naziva krvnim otkupiteljem, Br 35). U svakom sluaju, On ini ono to netko drugi nema pravo uiniti izvriti zamjenu na temelju rodbinske veze (Gal 4,4). 2. Cijena otplaena za izbavljenje nekoga od smrtne kazne. Korijensko znaenje hebrejske rijei (pada) je osloboditi uz otkupninu. Taj je glagol upotrijebljen za osloboenje prvoroenog djeteta (Izl 13,12; Br 3,48; 18,15-17), kao i za osloboenje koje ostvaruje Gospod (Ps 130, 7). To je tako zato to je prvoroenac pripadao Bogu i zato bi zakonito trebao biti rtvovan Njemu. Ali zbog toga to je ljudsko rtvovanje odvratno Bogu, On plaa cijenu tako da oni mogu ostati ivi. Otkupnina plaena za spasenje neijeg ivota takoer je znaenje glavarine koju su Izraelci trebali isplatiti pri izvedbi cenzusa (Izl 30,12-16). Cenzus bi mogao biti izveden samo ako je bio hramski porez plaen, koji bi prekrio njihove ivota koji su ve postali jamevinom jer je izvedba cenzusa pretpostavljala manjak vjere u Boga (usp. 2 Sam 24). U NZ-u Isus posredno ui da je ovaj porez ve bio otplaen za sinove kraljevstva koji su sada toga osloboeni (Mt 17,24-27). 260

Ta nitko sebe ne moe otkupit ni za se dati Bogu otkupninu, ivotu je cijena previsoka, i nikada je nee platiti tko eli ivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu (Ps 49,8-10). Ustupajte Jahvi prvoroence materinjega krila, a tako i sve prvine to ih tvoja stoka dade svako muko pripada Jahvi! (Izl 13,12) Jahve ree Mojsiju: Kad bude pravio popis Izraelaca prilikom novaenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se, kad se upie, da ih kakvo zlo ne snae zbog novaenjapola ekela (Izl 29,12)ja u vas izbaviti od tereta to su vam ga Egipani nametnuli (Izl 6,6). Jer ti je suprug tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama, tvoj je Otkupitelj, Svetac Izraelov (Iz 54,5). D. PROROANSTVA O SLUZI JAHVINU U svjetlu Novog zavjeta shvaamo ih kao mesijanska proroanstva. Postoje dvije vrste psalama o nevinom patniku (Ps 22 i 69). U Novom se zavjetu esto citiraju oba. U 22. psalmu se ne pojavljuje misao o osobnom grijehu, dok se u 69. psalmu osobni grijeh spominje. On je stoga vie tipoloki nego proroki. Prvenstveno se odnosi na Davida, a tipoloki se odnosi i na Krista, ali samo utoliko ukoliko se govori o pravednom patniku. Druge slike o patnji razmjerno nedunog pojedinca nalazimo u izvjetajima o ivotu Mojsija, Joba, Hoee i Jeremije. Velike pjesme o sluzi nalazimo u Izaiji 42; 49; 50; 52,13; 53,12. Svako poglavlje naglaava trpljenje. U etvrtoj pjesmi o Sluzi snano je naglaeno trpljenje. Tu se koristi rjenik zamjene; rjenik rtvovanja ivotinje primjenjuje se na osobu. Na njega padne kazna radi naeg mira (Iz 53,5) Ko jagnje na klanje odvedoe ga; ko ovca(Iz 53,7) Gle, uspjet e Sluga moj, podignut e se, uzvisit i proslaviti! (Iz 52,13). 261

II. UENJE U NOVOM ZAVJETU A. GOSPODINOVO UENJE 1. NJEGOVA JE SMRT BILA NEOPHODNA. Isusovo pouavanje ukazuje da je bio svjestan kria tijekom cijele svoje slube. Podrazumijeva se nunost, ali i dobrovoljan izbor. Ve u Marku 2,18 saznajemo da e doi dan kada e mladoenja (Isus) biti uzet (ili ugrabljen) od njih i da e oni postiti (Mk 2,20). Poslije Petrova priznanja u Cezareji Filipovoj, Krist poinje sustavno uiti svoje uenike jer zna da mu je vrijeme kratko. Tako mora biti podignut Sin ovjeji (Iv 3,14). Ali sam radi ovoga i doao u ovaj as (Iv 12,27) Imam vlast dati ga (svoj ivot) imam vlast opet ga uzeti (Iv 10,17-18). 2. VATRENO KRTENJE. rtvena smrt koja mu se pribliavala bila mu je izrazito zastraujua krtenje, aa koju mora ispiti do dna (Mk 10,38-39; Iv 12,27; Ps 42,7; 69,1-3; 75,8; Iz 51,17), gdje se krtenje shvaa kao osuda. Svojom smru On povezuje boansku predestinaciju i ljudsku odgovornost: nunost (Mk 14,25-41; Iv 7,30; 13,1; 17,1), ali i ovjekovu odgovornost (Mk 14,21; Iv 19,11). 3. ZASTUPNIKA SMRT. Isus je u svom uenju jasno rekao da e umrijeti za druge (Iv 10,11-18; 15,13; Mk 10,45; 14,24; Iv 6,51). U Marku 10,45 nalazi se jasna aluzija na zastupniku smrt. Ona je nadalje potvrena izrazima koje On upotrebljava u vezi sa svojom smru, izrazima kao to su krv i Savez. Svrha ove rtvene smrti je stvaranje novoga odnosa izmeu Boga i ovjeka, ali da bi se ona mogla primijeniti na pojedinca, on mora pokazati vjeru (osobno predanje Isusu na osnovu prizna262

vanja znaenja Njegove smrti to je kraj svake samozasluge i prihvaanje zamjenika). Ne znate to itete. Moete li piti kale koji u ja piti? Ili primiti krtenje koje u ja primiti? (Mk 10,38) Moram primiti krtenje. Kako sam tjeskoban dok se to ne izvri (Lk 12,50). Ti koji si pio iz ruke Jahvine au gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio (Iz 51,6). Sin ovjeji, dakle odlazi, kako je pisano o njemu, ali jao onomu ovjeku koji izdaje Sina ovjejega! (Mk 14,21) jer Sin ovjeji nije doao da mu slue, nego da on slui i da dade ivot svoj kao otkup mjesto mnogih (Mk 10,45). Ovo je krv moja, krv saveza koja se prolijeva za mnoge (Mk 14,24). I ja dajem ivot svoj za ovce (Iv 10,15). Nitko nema vee ljubavi od ove, poloiti vlastiti ivot za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako uinite to vam zapovijedam Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod (Iv 15,13-16). B. RANOKRANSKO PROPOVIJEDANJE I UENJE Ono se mora shvaati u svjetlu Staroga zavjeta. Rana je crkva shvaanje znaenja Isusove smrti preuzela od Njega osobno. To se naroito istie u Petrovim propovijedima i poslanicama gdje vidimo: 1. SNAAN NAGLASAK NA USKRSNUU; kri i uskrsnue sainjavaju Evanelje (Radosnu vijest o Isusu). 2. KRI SE SHVAA BOANSKIM DJELOM, ali i krivinim djelom za koje ovjeanstvo snosi odgovornost (ista ljudska narav koja je razapela Krista, Bojeg Sina, obitava u svakom od nas). esta tema Petrovih propovijedi je tema o Sluzi patniku iz Izaije, (Dj 3,13-14; 4,27-30; 1 Pt 2,21-25), koju je Petar 263

napisao kasnije, a koja je zapravo vrsta nadahnute meditacije na Izaijine pjesme o Sluzi, u svjetlu kasnijih spoznaja. Isusove se muke poistovjeuju s Kristovim, Mesijinim mukama za svoj narod. Ovo je jo neobinije i znaajnije jer je upravo Isusova pomirbena smrt bila dio Njegova uenja, kojem se Petar neprestano suprotstavljao za vrijeme Isusove slube na zemlji. Bogproslavi svoga Slugu Isusa, kojega ste vi predali Vi ste se od rekli Sveca i Pravednikazaetnika ivota ubiste, koga je Bog uskrisio od mrtvih (Dj 3,13-15). uistinu se udruie protiv tvoga svetog Sluge Isusa, koga si pomazao (Dj 4,27-30). jer je i Krist trpio za vason koji ne uini grijeha i u ijim se ustima ne nae prijevare (citirano iz Iz 53,9)on koji osobno u svom tijelu nae grijehe uznese na kri da miivimo pravednosti; on ijim ste modricama izlijeeni. Lutali ste naime kao ovce, ali ste se sada vratili k pastiru i uvaru dua svojih (1 Pt 2,21-25). C. PAVLOVO UENJE Njegovo je uenje duboko i viestruko. Za njega je kri sr Evanelja (1 Kor 1,18; 2,2). Prema tome Kri je: 1. NAGOVIJETANJE. On govori da je kri bio nagovijeten (1 Kor 15,3; Ef 5,2; 1 Kor 5,7-8; Dj 17,2). 2. POMIRNICA. Za njega je kri imao i pomirbenu ulogu; kri je odvratio ljude od Bojega gnjeva radi grijeha. Bog je omoguio rtvu na kriu (Gal 3,10-14; 2 Kor 5,21). 3. ZAMJENA. Kri je takoer zamjena. Pavao se koristi izrazima iz rtvenog sustava govorei o kriu (Rim 8,3; Ef 5,2). Struni izraz, Krist je umro za grijeh, upotrebljava se u Septuaginti 50 puta u znaenju za rtvu okajnicu ili kao rtva pokajnica. U 1 Timoteju 2,6 o Njegovoj se smrti govori kao o koliini novca koja se plaa umjesto. Ta ista misao opet se pojavljuje u 2 Korinanima 5,21. 264

4. OPRAVDAVNJE. Kri je takoer shvaen i kao djelo koje opravdava. Pavao esto upotrebljava izraz opravdati. Izraz znai proglasiti pravednim (tj. ispravni odnos prema Bogu) i to je u biti pravni izraz. On ukazuje na promjenu Zakonskog statusa. Poslanica 2 Korinanima 5,21 istie nekoliko istina: Njega (Isusa) Bog umjesto nas (zamjenik) uini grijehom (pomirenje). U Njemu smo postali pravednost Boja (opravdanje). 5. OTKUPLJENJE. Kristov kri donosi i otkupljenje. To znai osloboenje iz ropstva, ropstva grijeha (ovdje se misli na silu grijeha, a ne na krivnju). To je otkupljenje od grijeha (Tit 2,14), od prokletstva Zakona (Gal 3,13; 4,5; 5,1), od sadanjeg zlog vremena (Gal 1,4), i jednom, na kraju, (prilikom uskrsnua) od same prisutnosti grijeha (Rim 8,23 odnosi se na otkupljenje naih tijela). Pavao takoer vrlo jasno govori koja je cijena naeg otkupljenja, On dade samog sebe kao otkup mjesto sviju (1 Tim 2,6). To je ostvareno Njegovom krvlju (Ef 1,7). 6. POMIRENJE. Kri nas takoer pomiruje s Bogom (Rim 5,6-11; 2 Kor 5,18-21; Kol 1,20-22; Ef 2,11-18). On nas pomiruje, dokidajui neprijateljstvo izmeu Boga i ovjeka posredovanjem tree osobe i time nam donosi mir (dok je Boji gnjev ranije bio na ovjeku, Rim 3,10; 8,7; Kol 1,21; Fil 3,8-9). Pomirenje je najprije bilo ostvareno, a zatim objavljeno ovjeku radi njegovog pokajanja i vjere. 7. OTKRIVENJE. Kristov je kri takoer otkrivenje. On otkriva uas ovjekova grijeha (on je prikovao Krista na kri), ali i Boju milost. On otkriva Boju ljubav (2 Kor 5,14; Gal 2,20) prema ovjeku izgubljenom i osuenom zbog grijeha i pobune. On otkriva Boju pravednost. Drugog naina plaanja neograniene cijene grijeha nije bilo. Bog ne moe trpjeti grijeh, ili pomiriti ovjeka sa sobom, osim rtvom svog jedinog Sina. Netko neogranien 265

(Isus, Boji Sin) morao je platiti neizmjernu cijenu (prolijevanje Njegove krvi koja ima neizmjernu vrijednost) zbog neizmjernih posljedica ovjekova grijeha (on je stvoren na Boju sliku). On otkriva da je Krist na jedini predstavnik kojeg e Bog prihvatiti i priznati (Rim 3,25; Dj 4,12). Govor o kriu ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spasavamo sila je Boja (1 Kor 1,18). jer ne drah zgodnim meu vama ita drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga (1 Kor 2,2). Predao sam vam kao najvanije od svega ono to sam primio, da je Mesija, suglasno Pismima, umro za nae grijehe (1 Kor 15,3). Krist vas je ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i rtvu Bogu na ugodan miris (Ef 5,2). jer je rtvovano nae pashalno janje Mesija (1 Kor 5,7). Pavaoje raspravljao s njima na temelju Pisama, tumaei i dokazujui kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih. A taj Mesija jest Isus koga vam ja navjeujem (Dj 17,2-3). Mesija nas je otkupio od prokletstva Zakona postavi mjesto nas prokletna drvetu, da bi u Mesiji Isusu na pogane doao Abrahamov blagoslov, da primamo obeanoga Duha po vjeri (Gal 3,10-14). Pomirite se s Bogom! Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uini mjesto nas grijehom (tj. grijehovnom rtvom), da mi u njemu postanemo pravednou Bojom (2 Kor 5,20-21). Bog je poslao, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obliju grenog tijela kao rtvu za grijehe. Dakle osudio je grijeh na grenom ovjeku, da bi se u nama, koji ivimo po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona (Rim 8,3-4). Jedan je Bog, jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Mesija Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju (1 Tim 2,5-6). On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i oisti nas 266

da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi (Tit 2,14). Bog posla svoga Sinada otkupi podlonike Zakona, da primamo posinjenje (Gal 4,4). Krist nas je oslobodio (Gal 5,1). Isus Mesija, koji je sam sebe predao za nae grijehe da nas izbavi od sadanjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga, Oca naega (Gal 1,4). u njemu (tj. u Mesiji) imamo otkupljenje njegovom krvi, oprotenje grijeha (Ef 1,7). Jer ako smo pomireni s Bogom smru njegova Sina dok smo jo bili neprijatelji (Rim 5,10). A ovo (tj. spasenje) sve dolazi od Boga koji nas je po Mesiji pomirio sa sobom i povjerio nam slubu pomirenja (2 Kor 5,17-18). i po njemu (tj. Kristu) pomiriti za nj sve to je na zemlji ili na nebu (tj. svaki aspekt Bojeg stvorenja), uspostavljajui mir krvlju njegova kria (Kol 1,20-22). On je na jedini mir, on koji od obadvaju naroda (tj. od idova i pogana) uini jedanda oba u jednom tijelu pomiri s Bogom po kriu ubivi u sebi neprijateljstvo (Ef 2,14-16). Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time to je Mesija, dok smo jo bili grenici, umro za nas (Rim 5,8). Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli (2 Kor 5,14). Njega je Bog predstavio kao rtvu pomirnicu, po vjeri svojom krvi (Rim 3,25). Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti (Dj 4,12). D. POSLANICA HEBREJIMA Ova se cijela poslanica bavi izlaganjem znaaja i znaenja kria; Kristova je rtva sagledana u svjetlu starozavjetnog rtvenog sustava. Krist u sebi spaja mnogo razliitih starozavjetnih elemenata. On je Sluga patnik (Heb 9,28) iz Izaije 53; On je Otkupitelj (Heb 9,15); Njegova rtva zapeauje Novi zavjet (Heb 9,15-22); On je Prorok, Sveenik i Kralj. 267

1. SVEENIKA SLUBA: Silno se naglaava Njegova sveenika sluba. Pisac pokazuje da je Kristova sveenika sluba pravovaljana. Bog je imenovao Njega Krista (Heb 5,1-6). Kao pravi sveenik, On je blisko povezan s onima za koje djeluje (Heb 2,17; 5,2). On se utjelovio i poistovjetio s ovjekom ba zbog sveenike slube i pomirenja. idov e odmah primijetiti: sveenik se treba suosjeajno poistovjetiti s ovjekom. Najosnovnije vezano na sveenstvo u Starom zavjetu bilo je to, da su sveenici morali biti iz Levijeva plemena i Aronovi potomci. Meutim, pisac poslanice Hebrejima kae da ovaj to nije morao biti. Aronovo sveenstvo nije jedino koje se pojavljuje u Starom zavjetu postoji jo jedno, po Melkisedekovu redu. U vezi s Melkizedekovim sveenstvom najznaajnije je da stoji izvan Aronovog sveenikog reda. Melkisedekovo sveenstvo nije bilo samo drukije od Aronova, ve mu je bilo nadreeno. 2. SVEENIKO DJELOVANJE: Kristovo sveeniko djelovanje ukljuivalo je rtvu rtvovanje sebe kao jedine Bogu prihvatljive rtve. On je bio rtva koju je Bog dao (Heb 10,5-7). On je bio savrena rtva. Isus je sam bio savren (tj. bez mane) u moralnom i duhovnom smislu (Heb 9,14). Njegova je rtva bila krvna rtva, to znai rtva koja se odnosila na grijeh (Heb 1,3; 2,17; 7,27; 9,26). On (sveenik) je prinio rtvu (sebe). Ona je bila jedinstvena po tome to je u odreenom trenutku prinesena jednom zauvijek (Heb 7,27; 8,3; 9,12-14; 25-28; 10,10). Bila je to dobrovoljna rtva (Heb 10,1-10; 9,11-14). Ona je bila savreno djelotvorna rtva nije bila privremena nego savrena i konana, tako da nas stavlja u neposredan i vjean odnos s Bogom. Isus je 268

uao u nebo za nas (Heb 2,10; 9,14; 6,20) u znak da emo i mi takoer ui u njega. Sjeo je (to sveenik nikad nije inio nakon prinoenja rtve), a to je znak da se radi o jedinstvenoj rtvi za grijehe, prinesenoj jednom zauvijek. Njegova je rtva takoer osnova Njegove sadanje slube i zastupanje (Heb 2,18; 5,7-10; 7,25; 9,24). Sjeo je da vlada kao kralj. Krist je prinesen samo jedanput da uzme grijehe mnogih (Heb 9,28). Zato je on posrednik jednoga novog saveza, da, poto je nastupila smrt za otkupljenje prekraja uinjenih u vrijeme prvoga Saveza (Heb 9,15). Krist nije sam sebi dodijelio velikosveeniku ast, nego onaj koji mu upravi rijei: Ti si Sin moj, ja te danas rodihti si sveenik zauvijek, po redu Melkisedekovu (Heb 5,5-6). Zato je on posrednik jednoga novog saveza (Heb 9,15). Ali sad, on se samo jedanput zauvijek pojavio da svojom rtvom uniti grijehpoto je prinio samo jednu rtvu za grijehe, zauvijek sjede Bogu s desne strane (Heb 10,12). E. IVANOVI SPISI 1. POMIRENJE: Ivan govori o Kristu kao pomirenju (grki: hilasmos) za nae grijehe. Kristova smrt je bila pomirbena rtva, odatle mnoge primjedbe u vezi s Kristovom krvlju (1 Iv 1,6-8; Otk 1,5). Ova je rije vrlo bliska rijei Pomirilite (hilasterion), mjesto na vrhu Kovega po kojem se kropila krv rtve za grijeh cijelog naroda, mjesto gdje su se grijesi ispatali ili ubijali. To je takoer mjesto s kojeg se odvraa Boji pravedni gnjev. Omiljena Ivanova slika je ona Jaganjca Bojega (Iv 1,29-36, Otk 5,6). Ona ima bogatu starozavjetnu pozadinu: Postanak 22 (ovan prinesen umjesto Izaka radi se o pojedincu), Izlazak 12 (pashalni jaganjac radi se o obitelji), Izlazak 29 (jaganjac jutarnje i veernje rtve 269

radi se o narodu), Izaija 53 (slugu patnika vode kao ovcu na klanje radi se o svijetu). Znaajno je da aramejska rije talja moe znaiti ili jaganjac ili sluga. U Otkrivenju se koristi rije jaganjac koja podvlai ogroman paradoks umrloga, koji je sada ipak vladar svijeta i izvritelj oevog plana, koji povijest svijeta dovodi do vrhunca. Ovdje je prikazano kako je Jaganjac umro, ali se ipak vratio u ivot; premda je iv, On u sebi uva vrlinu svoje smrti. 2. OSLOBOENJE: Kristova se smrt shvaa i kao djelo koje donosi osloboenje. Jedino mjesto u Ivanovim spisima gdje se upotrebljava izraz otkupljenje nalazi se u Otkrivenju 5,9, ali ta se misao pojavljuje i u Otkrivenju 1,5 gdje bi tekst ispravno trebao glasiti oslobodivi nas naih grijeha, tj. okova naih grijeha. Drugdje je rjenik pobjede nad avlom vrlo oigledan (1 Iv 3,8; Otk 12,11). 3. OTKRIVENJE BOJE LJUBAVI: Kristova se smrt shvaa i kao otkrivenje Boje ljubavi (Iv 11,50; 1 Iv 4,8-11; Otk 13,8). Ovaj posljednji redak sadri zbunjujui znaenjski sklop, janje zaklano od postanka svijeta to znai da je kri (Kristova smrt kao rtve) ukljuen u vjene Boje namjere. Ovo se takoer moe odnositi na Boje izabranje, ako se uzme zajedno s Janjetovom knjigom ivota. Ali ako u svjetlu ivimokrv nas njegova Sina, Isusa, isti od svakoga grijeha (1 Iv 1,7). Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta! (Iv 1,29) On je rtva pomirnica za nae grijehe (1 Iv 2,2). Bog je ljubio nas i poslao Sina svoga kao rtvu pomirnicu za nae grijehe. (Iv 4,10). Isus Kristkoji nas je otkupio (ili, oslobodio) od grijeha svojom krvi (Otk 1,6). Oni su ga (avla) pobijedili Janjetovom krvi i rijeju svoga svjedoanstva, jer su pre270

zreli svoj ivot sve do smrti (Otk 12,11). da Isus ima umrijeti ne samo mjesto (idovskog) naroda, nego da i razasutu djecu Boju skupi u jedinstvu (Iv 11,52). Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeniBog je poslao svoga Sina da se svijet spasi po njemu (Iv 3,16-17). U tome nam se oitovala ljubav Boja, Bog je poslao na svijet svoga jedinoroenog Sina da ivimo po njemu (1 Iv 4,9). III. TEOLOKA POZADINA POMIRENJA Uvod 1) Biblijska doktrina pomirenja nuna je jer cijelo kranstvo poiva na objektivnoj injenici koju moramo objasniti. Ako je Kristov kri jedini put Bogu, onda moramo vrlo jasno izloiti njegovo znaenje. 2) Svako razlaganje doktrine mora biti vrsto utemeljeno na Novom zavjetu; u ovom podruju nema mjesta nagaanjima. Svaka teorija koja dolazi mimo Biblije sigurno je heretika. Vano je tumaiti Novi zavjet kao cjelinu, a ne uhvatiti se samo nekih pojedinosti vezanih uz pomirenje. Tako mnoga shvaanja, primjerice, posljedice kria pokuavaju uiniti razlogom kria. 3) Novi zavjet se mora razumjeti u kontekstu starozavjetne pozadine zato to je Stari zavjet kolijevka novozavjetne doktrine. Opisi iz vlastitog iskustva mogu biti korisni, ali i varljivi. Moramo se drati Biblije. A. PREKINUT ODNOS IZMEU BOGA I OVJEKA injenica grijeha svjedoi o prekinutom odnosu. Novi zavjet uvijek pokazuje kri u odnosu na injenicu grijeha (1 Iv 4,10). Svako mjesto u Novom zavjetu gdje se spominje rtva, podsjea nas na injenicu grijeha te otkupljenje od 271

grijeha, od Sotone i od Zakona. opaine su vae jaz otvorile izmeu vas i Boga vaega. Vai su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas vie ne slua (Iz 59,2). B. MNOGOSTRANE POSLJEDICE GRIJEHA U problem su ukljuene barem tri strane: 1. BOG je ukljuen jer grijeh naruava Njegovu svetost koja je bit Njegove osobnosti i naravi Njegova stvorenja prije Pada. Grijeh nije prirodno stanje i dolazi izvana. Grijeh je takoer povreda Bojeg autoriteta kao vladara svemira. Zatim, grijeh oalouje Boga i prijeti spreavanjem ostvarivanja ciljeva Njegove ljubavi, te Bog stoga ne moe ostati ravnoduan prema njemu. Ali grijeh je i buntovni stav protiv svetog Boga punog ljubavi. 2. Grijeh je povezan sa SOTONOM jer je ovjeka doveo pod njegovu vlast. Sotona je prisvojio Boju vlast nad ovjekom i uspostavio svoju potpunu vlast nad njim (Iv 12,31; 2 Kor 4,4; 1 Iv 5,19; Heb 2,14.15). Sad e knez ovoga svijeta biti baen van (Iv 12,31). Bog ovoga svijeta (ili, vijeka) posve je oslijepio nevjerniku pamet (2 Kor 4,4). Sav svijet je u vlasti Zloga (1 Iv 5,19). 3. OVJEK trpi posljedice. Grijeh utjee na grenika (Iv 8,34; Rim 6,16; 2 Pt 2, 19). On ima i ire drutvene posljedice jer unosi naelo nereda u drutvo, a naroito u obitelj. Tko god ini grijeh, rob je grijeha (Iv 8,34). Robovi ste onoga komu se pokoravate, bilo grijeha da umrete (Rim 6,16). jer pobijeeni robuje pobjedniku (2 Pt 2,19). C. MNOGOSTRANE POSLJEDICE POMIRENJA 1. Pomirenje ukljuuje BOGA jer ono donosi pomirenje i odvraa Njegov gnjev. 2. Kri je povezan i sa SOTONOM jer ovjek treba oslob272

oenje od njegova stiska i ponovno postavljanje na dolian poloaj u Bojem svemiru. Kao i javni tuitelj, Sotona pravno smije zahtijevati kaznu zbog ovjekova grijeha, ali pravno ne smije prijeiti provoenje Bojeg plana spasenja. Kako kri objektivno rjeava problem grijeha, a Sveti Duh ga rjeava subjektivno, svaka Sotonina tuba je uzaludna i nema vrijednosti u odnosu na one koji su iskupljeni. 3. Pomirenje djeluje tako da OVJEK poinje mrziti svoj grijeh i s puta grijeha prelazi Bogu. Kristova krv, Njegova smrt na kriu i Sveti Duh ovdje su odluni initelji. D. BOJA MILOST U POMIRENJU Pomirenje naglaava BOJI poticaj u spasenju. Ona se nastavlja na sve starozavjetne Saveze koji su svi sklopljeni na Boji poticaj. U Starom je zavjetu tako zapisano, ja u sklopiti novi savez (Jr 31,3l-34). On nikada nije nazvan naim savezom (Bojim i ovjekovim). On je Boji dar ovjeku i to je bit milosti. Bog je zaetnik pomirenja i zato to se pobrinuo za rtvu za nae grijehe. Jahve je svalio na nj bezakonje sviju nas (Iz 53). Krist je Jagnje Boje. Biblija opisuje Isusa kao Mesiju kojeg je Bog poslao da bude pomirenje. Isus je predao sebe prema Bojoj volji. Pomirenje je stoga proizalo iz Bojeg srca i uma. Krist je umro prema Pismu (tj. upravo onako kako je Bog po starozavjetnim prorocima rekao da e umrijeti). Zato ne bismo smjeli rei da je Bog zbog kria promijenio svoje miljenje o nama. On je pribavio kri da uvede izabrane u zajednitvo sa sobom. Nikada ne smijemo Krista prikazivati kao pokuaj ovjeanstva da plati svoje dugove. Krist nije ak ni trea strana koja se ukljuuje u igru. U Kristu nas Bog izmiruje sa sobom. Boja odluka o spasenju svih ljudi temelji se iskljuivo na milosti (uzrok je jedino u njegovoj 273

biti) i nije uvjetovana izvanjskom nunou. IV. POMIRENJE I UTJELOVLJENJE A. VEZA IZMEU KRISTOVE OSOBE I NJEGOVA DJELA Izmeu njih postoji uska veza. Ako Krist nije Bog, onda Njegova smrt ne moe izmiriti grijehe drugih, a sigurno ne grijehe cijelog svijeta. Atanazije je ispravno primijetio ono to vjeruje o osobi Isusa Krista utjee na shvaanje njegova djela. B. NEOPHODNOST BOANSKOG SPASITELJA Kristovo je otkupljenje jedinstveno jer prodire do korijena problema robovanja grijehu. Nisu sluajno arijanci imali vrlo umjerenu doktrinu grijeha, i ispravno je primijeeno da je Krist arijanaca pogodan za Spasitelja pelagijanaca. Teologija pelagijanaca, kao i srodne teologije, sklona su poricati Kristovo boanstvo. Ako priznamo Krista kao Stvoritelja (Logosa), tada nismo daleko od priznanja da nas je Krist mogao otkupiti. Svi su Ivanovi dokazi utemeljeni na njegovim postavkama iz predgovora i obratno. U svojim poslanicama, a mogue i u Evanelju, on napada doketizam zato to ovaj napada sr Evanelja: ako Krist, koji je Bog, nikad nije postao ovjekom, tada ni za koga od nas nema nade jer smo jo uvijek u svojim grijesima i izgubljeni. Isus je rekao: Ako ne budete vjerovali da JA JESAM, umrijet ete u svojim grijesima. C. NEOPHODNOST LJUDSKOG SPASITELJA Isus nam nije bio dalek. On je preuzeo nau ljudskost, ali bez grijeha. To nas zauvijek povezuje s Njim jer utjelovljenje ima vjeni znaaj, i to ne samo po posljedicama Njegove smrti, nego i u Njegovom izravnom 274

odnosu kao bogoovjeka prema nama (Gal 4,4-5; Fil 2,7-8; 1 Tim 2,5-6; Heb 2). Ne samo da nas je spasio od kazne za grijehe (na kriu), ve nas spaava i od sile grijeha kao na vrhovni sveenik, a spasit e nas i od prisutnosti grijeha, preobliujui naa tijela da budu poput Njegovog proslavljenog uskrslog tijela. Ukoliko Krist s nama ne dijeli nau ljudskost, nita od ovog nije mogue (Heb 2). D. POMIRENJE KAO POVIJESNI DOGAAJ Budui da je pomirenje povezano s povijesnim dogaajem (Heb 1,3), o njemu se uvijek mora govoriti u prolom vremenu (Heb 9,9-28). Da bi u naem prostornovremenskom svemiru pomirenje bilo valjano, ono se moralo dogoditi u odreenom vremenskom trenutku, a to je upravo ono to Biblija kae. tovie, ako pomirenje nije dovreno, tada Biblija neosnovano govori o nama da smo otkupljeni (Ef 2,5), ili da smo zapeaeni Svetim Duhom (Ef 1,13) kao zalogom budunosti, ili kada o budunosti govori kao o izvjesnosti (Rim 8,28-30). Jedan od initelja je i Boja narav i Njegove odluke kao suverenog gospodara svemira Njegove suverene nakane ne mogu odvratiti ni ugroziti niti Sotona niti ovjek (upravo to tvrdi Pavao u Rim 8). Poklonit e joj se svi stanovnici zemlje svaki ije ime od postanka svijeta ne stoji upisano u knjizi ivota zaklanog Janjeta (Otkrivenje 13,8). Krist je uao jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, vlastitom krvi pribavio nam vjeni otkupKrist, koji je po vjenom Duhu prinio sam sebe Bogu kao rtvu bez mane (Heb 9,12.14). Sin je sjeo poto je ostvario oienje grijeha (Heb 1,3). A gdje je to oproteno, ondje nema vie prinosa za grijeh (Heb 10,18).

275

V. ZAMJENA ZA KAZNU A. NAELO ZAMJENE U STAROM ZAVJETU Nalazimo ga uglavnom izloenog u rtvenom sustavu i pojmu otkupljenja (ili ivotinja, ili ovjek zamjenjuje drugog ovjeka). Osim toga, postoji starozavjetni pojam kolektivnosti: kralj zamjenjuje svoj narod, Adam zamjenjuje ljudskost itd. Sluga patnik umire za grijehe naroda. 1) rtveni sustav: ovjeku koji sagrijei prijeti padanje Bojeg gnjeva na njega te prijetnja da zbog toga ovjek bude ubijen. To moe izbjei jedino tako da sveeniku donese ivotinju na koju bi Boji gnjev pao umjesto na njega. Prolijevanje ivotinjske krvi odvraa Boji gnjev od grenika. Naelo glasi: bez prolijevanja krvi nema oprotenja (Heb 9, 22). Upotreba rijei krv podrazumijeva zamjenu: krv ili ivot ivotinje zamjenjuje ivot grenika, i ivotinja je ubijena (krv je prolivena). 2) Pojam otkupljenja utemeljen je na izvrenju zamjene na temelju rodbinske veze ili sveenika koji zamjenjuje prvoroenca. B. NAELO ZAMJENE U NOVOM ZAVJETU i) Isus jasno upuuje na sebe kao zamjenika: On je pastir koji daje svoj ivot za ovce, On je kralj svog naroda, Gospod svojih prijatelja, glava tijela, mladenac mladenke, sluga koji zamjenjuje mnoge, drugi Adam (tj. Sin ovjeji) koji zamjenjuje spaene. U poslanicima nam je reeno da je Isus postao ovjekom da zamjeni ovjeka, kao rtva i kao veliki sveenik. ii) Novozavjetni jezik u odnosu na Kristovo djelo jasno upuuje na zamjenu za rtvu. Novi zavjet upotrebljava 276

starozavjetne motive to znai da ga nije mogue razumjeti osim u svjetlu starozavjetne pozadine. esta uporaba rijei kao to su rtva i krv te drugih rijei povezanih sa starozavjetnim rtvovanjem, ukazuje na ovisnost Novog o Starom zavjetu. Nadalje, svi novozavjetni pisci naglaavaju rtvu. Te aluzije, dakle, smijemo tumaiti samo u odnosu sa Starim zavjetom. Govorei o rtvovanju, Novi zavjet koristi odreene grke prijedloge koji se mogu odnositi jedino na ideju zamjene. To su: anti (Mk 10,45; 1 Tim 2,6); peri (Mk 14,24; Rim 8,3; 1 Iv 2,2); huper (Lk 22,19-20; Iv 11,51-52; Rim 5,6-8; 1 Pet 3,18; 1 Iv 3,6). Prijedlog anti obino podrazumijeva zamjenu. Druga dva (peri, huper) ne upotrebljavaju se nuno u tom kontekstu, premda mogu. Primjerice, u mnogim ralambama o kriu, vjerojatno se radi o zamjeni, npr. Galaanima 3,13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavi mjesto (peri) nas proklet. U 1 Ivanu 2,2 kae se da je Krist rtva pomirnica za nas. To znai da je On preuzeo Boji gnjev uperen protiv nas, tako da ga mi ne moramo trpjeti. U svakom sluaju, uporaba rijei pomirenje (hilasmos i srodnih rijei), uvijek podrazumijeva zamjenu kad se upotrebljava s jednim od gornjih prijedloga. To se, naravno, temelji na upotrebi tih rijei u Septuaginti (grkog Staroga zavjeta). Mnogi ulomci govore da nas Krist oslobaa gnjeva i ispata za nae grijehe (trpei Boji gnjev umjesto nas). Isus nas je oslobodio obveze da to mi uinimo. Njegovo preuzimanje naeg tereta (naih grijeha, a i kazne za njih), oslobaa nas obaveze da ih nosimo (Heb 10,18; Rim 5,1 i dalje). C. ZAMJENIKA RTVA KAO VRHUNAC BEZGRENOG IVOTA Pomirenje je u biti etike naravi to je Boji nain 277

rjeavanja problema grijeha i samo je osoba savrene naravi mogla to izvriti. U Starom su zavjetu i sveenik i rtva morali biti tjelesno savreni (bez mane), iako je to svakako bilo simboliko savrenstvo. Kao rtva, Krist je bio savren (bio je bez grijeha 1 Pt 1,19), a bio je savren i kao sveenik koji je prinio rtvu (Heb 7,26). U Poslanici Hebrejima 9,12 ove se dvije ideje spajaju On je kao savreni sveenik prinio sebe kao savrenu rtvu. Svojim ivotom potvrdio je Boji Zakon i prije nego to ga je potvrdio svojom smru (1 Pt 2,21-25, 1 Pt 3,18, Rim 5,19). Njegovu poslunost treba razumjeti kao poslunost boanskom pozivu. tovie, On je dragovoljno poloio svoj ivot: ivot mu nije bio oduzet. ak i u opisu Njegove smrti tekst kae da je On ispustio svoj duh. Bez Kristove poslunosti svom boanskom pozivu, sveukupno bi djelo spasenja dolo u pitanje; na neki je nain sve ovisilo o poslunosti. Svakako treba naglasiti da je, strogo reeno, Kristova rtva, a ne njegov ivot, temelj naeg oprotenja. Uistinu, takav nam je veliki sveenik i trebao, svet, nevin, neokaljan, sasvim razliit od grenika i uzvieniji od nebesa (Heb 7,26). D. SVOJIM DJELOM KRIST NOSI KAZNU ZA NAE GRIJEHE Ova tvrdnja izaziva sliku ovjeka s tekim teretom na leima. ak je i rtva okajnica nosila teinu grijeha (Lev 10,17). rtveni jarac iz Levitskog zakonika 16,22 je odnio grijehe naroda. Sluga patnik je nosio grijehe mnogih (Iz 53). Rije nositi je prijevod jedne od dviju hebrejskih rijei, sabal i nasa. Sabal se upotrebljava u Izaiji 53,11 u znaenju nositi kao teret. Nasa ima dodatno znaenje podii i odnijeti. Upotrijebe li se ove rijei zajedno s rijeju grijeh, one znae nositi krivnju ili 278

kaznu za grijeh (Lev 5,1; 22,19; 24,13; Br 38,22-23; Ez 18,19-20). Budui da je Krist bio taj koji je nosio grijeh, to znai da ga je i odnio (Iv 1,29; 3,5). To nadalje znai da je ispatanje bilo potpuno ostvareno (Heb 9,26-28; 2 Kor 5,21), a grijeh odstranjen. Nai su grijesi pripisani njemu (2 Kor 5,21). Kristovo djelo takoer odvraa Boji gnjev zbog ovjekovog grijeha. Kri je (stvarna zamjenika Kristova rtva), odvratio Boji gnjev, a ne pogled na kri (Rim 3,25; 1 Iv 2,2; 4,10; Heb 2,17). grijehe mnogih ponese na sebi (Iz 53,12). On (Krist) se pojavio da uzme grijehe (1 Iv 3,5).da okajava (ili, da odvrati Boji gnjev ponijevi) grijehe (idovskog) naroda (Heb 2,17). E. KRISTOVE PATNJE KAO ZAMJENA ZA KAZNU Tijekom svoje slube, Isus je esto upotrebljavao rijei patiti vezanu na svoju smrt. Rijei kao posuda i krtenje imale su u Njegovim ustima isto znaenje (Mk 9,1 i dalje, Mt 13,16-17). Hebrejima 2,9 nam kae da je okusio smrt, tjelesnu smrt i sve to ona ukljuuje, jer ona je dio ovjekove kazne za grijeh. On je meutim, okusio za nas i uas pakla. Otac mu je okrenuo lea dok je patio na kriu zbog naih grijeha. Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio povikao je kad je umirao, ali tada je ve sve bilo svreno i zajednitvo je obnovljeno poslije smrti. Bilo je istinski svreno raun je isplaen u potpunosti. Tako je osigurana pobjeda. Ali Isusa koji je jedno kratko vrijeme uinjen niim od anela radi patnje, to jest smrti, da bi milosti Bojom za svakog umro vidimo ovjenana slavom i au (Heb 2,9).

279

F. PRIGOVORI ZAMJENI ZA KAZNU Zamjeni se moe prigovoriti da je protupravna, ne objasni li se dobro injenica da je Krist Bog. Krist se dobrovoljno prinio kao rtva (zatim je sam rekao: Ovdje sam da inim tvoju volju, o Boe, kao to je zapisano o meni u Knjizi Zakona). Onaj koji je umro zauzima sve vane poloaje nasuprot Zakonu: on je upravitelj, sudac, njemu je uinjena nepravda, on je zakonodavac i stvoritelj onih koji su uinili nepravdu. Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom. S obzirom na ovu jedinstvenu situaciju, svi prigovori nestaju. Takoer je vrlo znaajno shvatiti Kristovu ljudskost. On je bio jedno s onima u iju je korist djelovao. Zamjena za kaznu ne znai da je svima bez razlike oproteno jer Kristovo djelo postaje punovrijedno tek pokajanjem i vjerom (promijenjenim stavom prema grijehu). Ako oni koji uzvjeruju ne napuste drutvo onih koji su Krista razapeli (drutvo u koje spada cijelo ovjeanstvo izvan Krista, jer njihovi grijesi razapinju Krista na kri), nita nije ostvareno. Nadalje, naglasak nije samo u omoguavanju spasenja greniku, ve i u njegovom prihvaanju Svetoga Duha koji e mijenjati njegov ivot i stavove. Ni na koji se nain nijedan od ovih vidova puta spasenja ne moe nazvati protupravnim. Pokuaj uklanjanja pojma zamjene utemeljen je na egzistencijalizmu i na humanistikom subjektivizmu. 1) Neki su pokuali zamjenu svesti na puku naklonost. Zbog svoje naklonosti, Krist nosi nae grijehe. On pati s nama, a ne umjesto nas.... Kristova je naklonost vidljiva u Hebrejima 4,14 do 5,3, ali se ona nikada ne povezuje s Njegovom smru ve sa sadanjom posrednikom slubom za nas, jer je On na Veliki sveenik koji je ve jednom zauvijek prinio rtvu za nae grijehe. U Starom zavjetu rtva nije osjeala naklonost prema greniku, ve je zauzimala njegovo mjesto. 280

2) Neki pokuavaju svesti zamjenu na predstavnitvo. Iako je znaenje ovih dviju rijei vrlo blisko, rije predstavnik je ira i nejasnija te ne pripada rtvenom rjeniku Staroga zavjeta. Zamjena je toan izraz koji ukazuje na Kristovu smrt umjesto nas. Zamjenik je stvarno povezan s onim koga zamjenjuje. Ova rije oznaava djelo koje je za nas zaista uinio netko izvana, netko tko je uao u ljudsku rasu i djelovao unutar nje. Njegovo djelo liava nas svake odgovornosti da bilo to uinimo sami (tj. da zasluimo svoje spasenje dodatnim djelima). Neki teolozi ne prihvaaju da izlijevanje krvi moe isprati grijeh, ali trebamo uzeti u obzir da je to glavni starozavjetni pojam, iako je bio zanemaren od strane idova nakon izgnanstva. Neki tvrde da je Isus dao svoj ivot za nas, samo da pokae svoju ljubav. Krv oznaava nasilnu smrt. U Starom se zavjetu 203 puta odnosi na ovu misao, ali samo 7 puta odnosi se na otkup ivota (Post 9,4-6; Rim 5,9; Heb 9,14). Okajanje zahtijeva smrt zloinca (Br 35; 2 Sam 21,3). U 2 Samueolovoj 21,3, krv, iako se spominje, nije izlivena jer je u ovom sluaju osoba bila objeena. Levitski zakonik 17,11 veli da je prolijevanje krvi rtve zamjena za smrt grenika. Ovom rtvom grijeh je izbrisan ili, tonije reeno, okajan. Hebrejska rije kaper kojom je oslikan ovaj postupak, prvenstveno je znaila brisanje, cienje (maha Jr 18,23; Neh 3,37), ili prikrivanje, dezinficiranje neega (kita Ps 32,1; Neh 3,37). Novi se zavjet slui glagolom ublaiti (grki: hilaskestai) i objektom Bog (kaper u hebrejskom ima ovaj smisao u Post 32,21; Izr 16,14, na ostalim mjestima je u grkom hila, Izl 32,11). Osnovna misao, ak i kod pomirenja, jeste smirenje osobe protiv koje je poinjen zloin (Mt 5,24; Rim 5,2; 2 Kor 5; Ef 2; Kol 1). 281

VI. POSLJEDICE POMIRENJA A. OTKLANJANJE ZIDA IZMEU BOGA I OVJEKA Poslanica Hebrejima naglaava dovrenost i potpunost pomirenja. Hramska zavjesa razderala se na dva dijela i na taj je nain otvorila izravan i vremenski neogranien pristup Bojoj prisutnosti. Pomirenje nas opravdava, pred Bogom dobivamo nov i stalan poloaj na temelju Kristovog svrenog djela. Isus je, kao na prethodnik, ve uao u nebo za nas, to je zalog i naega konanog ulaska tamo. On je uistinu jednim prinosom uinio zauvijek savrenim one koje posveuje (Heb 10,12). Jedna rtva pomnoena s neogranienim (Krist), daje rtvu neograniene vrijednosti. U Kristu, Bogoovjeku, zauvijek smo pomireni jer On je premostio ponor svojom pomirnicom za nae grijehe (uzrok prolog neprijateljstva) i doveo nas svom Ocu u ijoj emo prisutnosti zauvijek ivjeti. B. KRENJE SOTONINE SILE NAD OVJEKOM Kao tuitelj, Sotona nema vie zakonskog prava nad vjernikom. Krist je ispunio proroanstvo iz Postanka 3,15. Mesija, potomak (sjeme) ene zgazio je glavu zmije i oni koji se pokaju i uzvjeruju u Mesijinu rtvu, slobodni su. Krist omoguuje novi Izlazak svom narodu (Lk 9, 31). Dok se ovo potpuno ne ispuni pokajanjem izraelskog naroda (Zah 12,13), Crkva se sastoji od onih koji su osloboeni ropstva simboliziranog kao Egipat. Snanog je ovjeka (Sotonu) svezao snaniji ovjek (Isus) i njegovi su robovi slobodni (Heb 2,14-l5; Kol 2,14-l5). Prokletstvo je grijeha ukinuto i otvoren je put prema vjenom ivotu (bes282

mrtnosti) (2 Tim 1,10). da smru uniti onoga koji ima vlast nad smru, to jest avla, i da oslobodi sve koji cijeli ivot bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti (Heb 2,14-15). oprosti nam dobrohotno sve prekraje; izbrisa zadunicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavi je na kri. Razorua (avolska) Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloi ruglu vodei ih u pobjedonosnoj povorci pobijeene njime (Kol 2,14-15). On uniti smrt i obznani ivot i besmrtnost (tj. vjeni ivot) Radosnom vijesti (2 Tim 1,10). C. OBJAVA BOANSKE NARAVI Kri otkriva Boju ljubav (1 Iv 4,10), a isto tako i Boju pravednost (Rim 3,21-26). On ukazuje na Boji put opravdavanja ljudi. Tako se Njegova ljubav (elja da spasi) i Njegova svetost (koja trai da se grenik kazni, jer se preko grijeha ne moe prijei), mogu pomiriti u davanju zamjenika. U ovom smislu to je i vrhunska objava Boje mudrosti (1 Kor 1,24). VII. PRIMJENA POMIRENJA A. DOSEG POMIRENJA Problem nije jednostavan. Je li, npr., ispravno rei da je Krist umro za sve, ili da je umro za izabrane? Postoje etiri shvaanja: 1. Krist je umro za sve, te e stoga svi biti spaeni. To je univerzalistiko shvaanje. 2. Krist je umro za sve, ali Sveti Duh daje blagodati Njegove smrti samo onima koji uzvjeruju. To je prosjeno arminijansko shvaanje. 3. Krist je umro za sve, ali Sveti Duh daje blagodati njegove smrti samo izabranima. To predstavlja 283

umjereno kalvinistiko shvaanje. 4. Krist je umro samo za izabrane. To je hiperkalvinistiko shvaanje. Prihvaajui biblijsko uenje da je Isus umro radi naeg spasenja, panju moramo obratiti na tri skupine tekstova: a. Po obliku izdvojeni tekstovi, tj. u kojima se kae da je Krist umro za neku skupinu unutar ovjeanstva, bilo da je to crkva ili pojedinac. Ovi su: U Otkrivenju 5,9 to su ljudi iz svakog plemena. Isus dade svoj ivot za svoje (Iv 13,1), za svoje prijatelje (Iv 15,13), za svoje ovce (Iv 10,3 i dalje u retku 26 veli svojim sluateljima da oni nisu Njegovi), za svoju Crkvu (Ef. 5,25; Dj 20,28), za nas. Otac je poslao svoga Sina da spasi izabrane (Iv 6,37-40). Njegova molitva vrijedi za one koji e uzvjerovati (Iv 17,9). U Starom se zavjetu jasno vidi da je Bog izabrao narod, ali sav Izrael nije bio pravi Izrael (Rim 9,6). Krist je umro za svoj narod (Iz 53,5,8, takoer Iv 11,50-52 Kaifino proroanstvo). U Mateju 20,28 se rije mnogi (hebr: rabim) odnosi na one u Izaiji 53. lanovi kumranske zajednice tumaili su da se to odnosi na nekoliko izabranih (sebe su smatrali izabranima). b. Neke su tvrdnje sveope po obliku, ali bi stvarno mogle biti posebne npr. Ivan 12,32. Meutim, svi u ovom kontekstu (privui u sve ljude k sebi) znai sve vrste ljudi (tj. idovi i neidovi), budui da ova opaska dolazi poslije zahtjeva Grka (neidovi) da vide Isusa. Ona se odnosi u prvom redu na privlanu silu kria. Redak iz 1 Timoteju 2,6 (koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju) je vjerojatno istovjetan, jer u sljedeem retku: Zato sam bio postavljen propovjednikom pogana) c. Neki redci su po obliku sveopi, a i stvarno mogu biti jedino sveopi. to u 1 Ivanovoj 2,2 znai samo nae? 284

To sigurno znai ne samo nas idova ili nas krana (vjerojatno ovo drugo jer se u poslanici nigdje ne vidi da je itateljstvo iskljuivo idovsko). U 1 Timoteju 4,10 kae se da je Bog spasitelj svih ljudi, a naroito onih koji vjeruju. Ali izraz spasitelj u ovom kontekstu treba vjerojatno razumjeti u irem smislu, tj. uvar, oslonac. Neki redci su preutno sveopi. Poslanica 2 Petrova 2,1 vjerojatno se odnosi na heretike koje Petar ak nije smatrao ni kranima. Najbolji pristup cijelom problemu bio bi sljedei: to znai izraz da je Krist umro za grenike? Moramo znati da nema ogranienja vrijednosti Kristove smrti, budui da je i On neogranien (kao Bog). Stoga Njegova smrt, kao mogunost, vrijedi za sve. Ali za koga je Njegova smrt stvarno djelotvorna? Njegova je smrt djelotvorna jedino izabranima u Kristu. Subjektivno prihvaanje ipak ovisi o boanskom izboru. Moda o pomirenju uope ne bismo trebali misliti koliinski. Meutim, ne smijemo rei da e svi ljudi biti spaeni jer to Biblija izriito porie. Teko bi se moglo rei da e samo neki pozitivni dijelovi Njegove smrti pripasti svima jer Biblija ima u vidu pomirenje svaki put kad se osvre na kri i Kristovu rtvu. B. POMIRENJE I USKRSNUE Kri i uskrsnue nerazdvojno su povezani. To je jasno ak i u Starom zavjetu (Iz 52,12-13). Kada Pavao u 1 Korinanima 15,3 kae najprije, to znai da je doktrina uskrsnua od prvenstvenog znaaja. Apostoli su je sigurno propovijedali kao takvu u svojim propovijedima u Djelima. Ono je kao Boji peat na Kristovom dovrenom djelu. To je Boje veliko DA onome to je Krist ostvario na kriu. Vi ste ga razapeli, ali ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, potvruje Petar (Dj 2,23-24). Uskrsnue omoguava zajednitvo sa ivim Kristom. Krist je iv, ali 285

je sila Njegove smrti u Njemu (Otk 5,6). C. SVETI DUH I PROPOVIJEDANJE KRIA Sveti Duh suoava nas s Osobom Isusa Krista i otvara nam oi da vidimo radosnu vijest dovrenog spasenja. On nas uvjerava u potrebu spasenja kao i neophodnost dozvoljavanja Isusu da bude vladar naih ivota, na to On kao Bog ima potpuno pravo (1 Sol 1,5; Dj 2,37; 2 Kor 5,19-21). D. PRIHVAANJE POSLJEDICA POMIRENJA To ovisi o pokajanju i vjeri, koji predstavljaju osobno prisvajanje posljedica Kristove smrti i prisvajanje uskrslog Krista doputanjem Svetom Duhu da ue u na ivot. Ova dva uvjeta nisu proizvoljno nametnuta oni su sr. Ako se neprijatelj preda, on mora poloiti oruje i pristati na uvjete. Da bi se ovjek okoristio Kristovom smru, Bog od njega zahtijeva pokajanje za grijehe (koji su bili prvenstven uzrok Kristove smrti) i usvajanje novog stava (kojeg omoguuje Sveti Duh, koji ivi u ovjeku). Bog zahtijeva novi hod u vjeri hod pouzdanja i poslunosti; to je dinamika neprestanog hoda s Kristom (Lk 24,47; Dj 20, 21). na temelju njegova imena mora se propovijedati obraenje (ili, pokajanje) i oprotenje grijeha svim narodima (Lk 24,47). sveano navjeujui idovima i Grcima potrebu obraenja (ili, pokajanje) k Bogu po vjeri u naega Gospodina Isusa (Dj 20,21). E. KRI I DVA VELIKA CRKVENA OBREDA Krist je ustanovio krtenje i Gospodnju veeru. Oboje govori o Njegovoj smrti i njezinim posljedicama (Rim 6, 1 Kor 11). S njim smo zajedno ukopani po krtenju u smrt (Rim 6,4). Svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj 286

kale navjeujete smrt Gospodnju dok on ne doe (1 Kor 11, 26). F. NADAHNUE I IZAZOV KRIA Kri daje poticaj za kranski ivot, a to je zahvalnost. To je tema divljenja u Otkrivenju: Dostojno je Janje koje je zaklano, uzvikivali su (Otk 5,7). Kristovo trpljenje i smrt bili su u skladu s Njegovim boanskim pozivom. Tako smo i mi pozvani na poistovjeivanje s Njim u Njegovom stavu prema Bojoj volji (Heb 12,2.3) VIII. RAZLIITA SHVAANJA KRISTOVOG DJELA U Bibliji se za Kristovo djelo koristi bogatu terminologiju za izraavanje Njegovog znaaja. Meutim, mnoga su povijesna tumaenja propustila uzeti u obzir jedno od temeljnih naela tumaenja Biblije: novozavjetni rjenik trebamo razumjeti u svjetlu starozavjetnog. Tako su esto tumai pokuavali objasniti pomirenje u svjetlu suvremene filozofije. A. CRKVENI OCI Ve je grka filozofija utjecala na njihovo uenje. Mada naelno priznaju pomirenje i pomirniku Kristovu smrt, njihovo je uenje ve poprimilo drukiji naglasak. Usredotoivi se na druge vidove spasenja, oni su izgubili iz vida izmirenje. Razlog je tome njihova zaokupljenost gnostikim problemom. Jedini izuzetak bila je poslanica Diognetu. 1. KRANIZIRANI GNOSTICIZAM: Apologeti (npr. Justin) i aleksandrijski teolozi (Klement i Origen) vide u Isusu Kristu Logosa koji je doao dati nam istinsku spo287

znaju (gnozu), koja e nam pokazati kako se moemo sjediniti sa Bogom. Kri postaje asketski, moralni i mistini simbol. Za kranskog gnostika, ovjekov glavni problem nije u tome da je grenik, ve da mu je dua zarobljena u njegovu tijelu. Stoga se cilj spasenja shvaa kao osloboenje due u svrhu njena poboanstvljenja (sjedinjenja s Bogom). 2. REKAPITULACIJA I POBOANSTVLJENJE: Ovo se takoer temelji na gnostikom shvaanju ovjeka. Irenej je prikriveni gnostik. On smatra da je Isus utjelovljenjem preokrenuo sve ono to je Adam izgubio: Bog je postao ovjekom da bismo mi postali bogovi. Isusova poslunost prevagnula je nad Adamovom neposlunou. Ovo se postignue moe prisvojiti vjerom u Krista. Time kri postaje samo jedan vid utjelovljenja. No poslunost, o kojoj govori Pismo, odnosi se na kri koji jedini ima vrijednost pomirenja, a ne na savreni ivot za koji slijedi nagrada. Dodue, da Isus nije ivio savrenim ivotom, ne bi bio besprijekorna rtva. Grki oci kao to je Atanazije, vie se zanimaju za poboanstvljenje nego za pomirenje. Poboanstvljenje je omogueno, ne toliko pomirenjem, koliko utjelovljenjem. Mi emo biti poboanstvljeni kao to je poboanstvljena Isusova zemaljsko tijelo. Prigovor: ovjekov glavni problem nije to da mu je dua zarobljena u tijelu, ve to je grean. Cilj spasenja nije osloboenje due radi njena poboanstvljenja (sjedinjenja s Bogom), ve stavljanje ovjeka u novi, pravedni i vjeni odnos s Bogom posredstvom rtve (kao zamjene za kaznu). U ovom odnosu ovjek ostaje ovjek, a Bog Bog.

288

3. IDEJA SVEMIRSKE DRAME: Bila je vrlo snana u patristikom razdoblju kad je svijest o avlu i zlim duhovima bila vrlo iva. Stoga ne udi da su ljudi o Kristovom djelu razmiljali uglavnom kao o borbi protiv Sotone, u kojoj Sotona, naizgled pobjednik, konano mora pretrpjeti poraz. Terminologija otkupljenja takoer je bio u sreditu panje. Origen je ak mislio da je Kristova rtva bila otkupnina plaena Sotoni! Grgur iz Nise i Grgur I. Veliki bili su pod snanim utjecajem ove ideje: oni govore o Kristu kao o mamcu kojeg je Bog upotrijebio da prevari avla. Sotona je kaznio Krista zamijenivi ga za obinog ovjeka. Augustin je naglaavao da je avao prekoraio svoja prava jer nad Kristom nije imao prava, budui da je Krist bio bez grijeha. Zato se korist ostvarena Kristovom smru mogla dati drugima. Bernard iz Clairveauxa takoer je prihvatio ovu teoriju. Ista se ideja ponovno pojavljuje u Lutherovim djelima u kojima naglaava svemirsku borbu izmeu Krista i Sotone. Suvremeni vedski pisac Auln takoer naglaava ovaj vid. On vidi Kristovu pobjedu nad Sotonom kao klasino shvaanje kria. Prigovor: Ovo shvaanje daje Sotoni stupanj neovisnosti kojeg on zapravo nema. Biblija ne ui dvojstvo dobra i zla. Tu se vidi sklonost rane Crkve prema gnostikom dualizmu. Sotona nije zakonodavac ni sudac ve straar, premda pokvareni. Bog je stvarno taj koji je pribavio rtvu za pomirenje. 4. TEOLOGIJA ZASLUGE: Ovo se shvaanje pojavilo u Kartagi gdje su mnogi rani latinski teolozi bili odvjetnici. Tertulijan je ve u vezi s pokajanjem rekao da je Bog zadovoljan rtvama koje su mu ugodne, i da se zaslunost moe stei poslunou Zakonu, i tovie, inei ak i 289

vie od onoga to Zakon zahtijeva (odreeno kao suvina dobra djela). Ove ideje dopale su se Ciprijanu koji ih je kasnije dalje razvio. Augustin je kasnije takoer bio pod njihovim utjecajem. Ciprijan je rekao da je Isus, time to je ivio bezgrenim ivotom poslunosti, zasluio slavu i uzvienost. Grgur I. Veliki uinio je daljnji korak rekavi da je Isus takoer zasluio spasenje. Meutim, on ga nije trebao (zato to je savren) pa stoga Njegove zasluge mogu biti razdijeljene nama, naravno posredstvom Crkve. Kasnije je dodano da se ovim zaslugama mogu pridodati zasluge svetaca. Tako nastaje fond kojim upravlja Crkva. Prigovori: a) Kri se prema ovome smatra sredstvom zadobivanja zasluga, a ne zamjenom za kaznu. b) Ideja zasluge spasenja je idovska ideja koja potjee iz meuzavjetnog razdoblja i suprotna je Pismu. 5. IDEJA PONOVLJENE RTVE: Ciprijan je razvio ideju mise kao rtve. Rekao je: Poto je Krist u svojoj rtvi poistovjeen sa svojim ljudima i nudi se njima, tako se na reciproan nain, a i paralelan, Crkva poistovjeuje s Kristom koji je glava, i tako prinosi duhovnu rtvu bez krvi u jedinstvu koje je Krist ustanovio kroz sakrament. U toku 4. i 5. stoljea, iril iz Jeruzalema, Grgur Nazijanac i Ivan Krisostom stremili su poistovjeivanju kruha i vina s tijelom i krvi Kristovom, aludirajui tako na preobrazbu tih sastavnica Veere Gospodnje. Augustin je euharistiju vidio kao rtvu. Rekao je: Poto je Crkva tijelo Kristovo ujedinjeno s glavom kroz mistino i stvarno jedinstvo, Crkva ima svoj dio jednom za svagda u samoprinoenju Glave. etvrti Lateranski koncil (koji je u mnogome ovisio o mislima Tome Akvinskog, a ovaj o Aristotelu), razvio je ideju mise do poloaja slubene dogme. Danas Katolika 290

crkva tvrdi da je Gospodnja Veera misa rtva kod koje se sjeamo i obnavljamo ono to je Isus inio (Katekizam). B. SREDNJI VIJEK U ovom razdoblju skolastici pokuavaju spojiti sva prethodna uenja o pomirenju. 1. ANZELMO: napisao je djelo izuzetne vanosti pod naslovom Cur Deus Homo? (Zato je Bog postao ovjekom?). U ovom razdoblju nema vie gnosticizma ni idovskog legalizma. U pozadini svih misaonih kretanja nalazi se feudalni sustav sa svojim shvaanjem asti i vitetva. Anzelmo grijeh smatra uvredom Boga. Zbog dostojanstva onog koji je uvrijeen, uvreda je krajnje ozbiljna. Stoga Bog zahtijeva ili beskonanu kaznu: pakao, ili da ovjek prui zadovoljtinu neograniene vrijednosti zbog grijeha uvrede. Ali, ovjek to ne moe uiniti zbog svoje ogranienosti. Zato je Bog trebao postati ovjekom da uini ovu zadovoljtinu, time to je ivio savrenim ivotom umjesto njega. Kri se dakle, ne shvaa zamjenom za kaznu, ve velianstvenim suvinim dobrim djelom! Krist je otiao na kri stvoriti neogranien fond zasluga za nas. Stoga se Njegove zasluge prenose na nas (putem Crkve, naravno). Prigovori: a) Ovo je ustvari varijanta Ciprijanove teologije zasluge. b) Anzelmov je Bog srednjovjekovni monarh pomnoen s beskonanou. c) Anzelmo zapravo kae da nije dolo do udovoljenja Bojim pravednim zahtjevima kanjavanjem Krista umjesto grenika, ve umjesto kazne, to nije biblijska doktrina.

291

2. ABELARD I TEORIJA MORALNOG UTJECAJA: Ovo je shvaanje prvi iznio Petar Ablard (1079.-1142.). On je odbacio ideje Origena i Anzelma. Prema njemu, nae je otkupljenje ona vrhunska ljubav u nama koju su Kristove muke probudile, a koja nam omoguuje zavreivanje oprotenja (Lk 7,47) i spasenje. Dakle, prema ovom miljenju, ako dovoljno ljubi Krista, bit e spaen. Prigovor: Prema Abelardu, svrha kria nije postii neto to e nama biti od koristi (da ispata za nae grijehe i pomiri nas s Bogom), nego poticanje neega u nama. Tako nas kri odvraa od naega sadanjeg zlog naina ivota. Ova je teorija bila naputena sve dok je u 19. stoljeu oivio Horace Bushnell. To je u biti subjektivno shvaanje koje naglaava silu, ali ne i krivnju grijeha. Bushnell je zamiljao da Bog vjeno pati zbog ovjekovog grijeha i da Krist pati objavljujui svoje vjeno pomirenje. 3. RTVA ZA OVJEANSTVO: Toma Akvinski bio je najvei mislilac srednjeg vijeka: on saima sve prijanje spoznaje. Bio je vrlo blizak Anzelmu, ali on porie ideju da je Krist morao (iz dunosti) postati ovjek: On je to uinio po svojoj vlastitoj slobodnoj volji jer je ljubio svog Oca. tovie, Krist je djelovao kao glava ovjeanstva i tako se Njegove zasluge mogu prenijeti na nas. Anzelmo ovaj prijelaz nije mogao dobro objasniti. On je dakle uspio uskladiti kri s novoplatonskim shvaanjem spasenja: prinoenje (posveivanje Bogu) poglavara itavog ovjeanstva otvara nam put povratka Bogu, ali mi trebamo prijei ostatak puta oponaajui Kristovo posveenje Bogu. 4. DUNS SCOT I NOVI MISTICIZAM: Duns Scot je kao nominalist (prethodnik egzistencijalista) vjerovao da 292

Kristova rtva ima ogranienu vrijednost, ali ju je Bog prihvatio kao beskonano vrijednu. Ovo je svakako ozbiljno poricanje Kristovog boanstva. Prema Scotu, ne moemo u potpunosti shvatiti to se dogodilo na kriu. Novi misticizam 14. i 15. st. vidi u kriu simbol i primjer trpljenja, poricanja samoga sebe. Prigovor: Prema ovome miljenju, ako oponaa Krista (naroito u Njegovim patnjama), bit e spaen. Ovo nije biblijsko gledite. C. REFORMATORI Oni podupiru povratak Bibliji i odbacivanje grke misli. a) Ideja o zamjenikoj kazni: Luther o ovome sasvim jasno govori u svom komentaru Galaanima. Za njega je do preokreta dolo kad je razumio da ne se radi o dvojbi: ili isplata ili zamjena (prema Anzelmu), nego o objema: jedina isplata koju Bog prihvaa kao rtvu je zamjenika kazna. Krist je nas zamijenio na kriu (Gal 3,13). Iako je Luther imao neke (subjektivne) nesavrenosti u oblikovanju uenja zamjene za kaznu, kasnija ih je luteranska teologija ispravila. Raskid postaje oitiji kod Calvina. U njemu nalazimo klasinu i zrelu razradu doktrine o zamjenikoj kazni. b) Primjena pomirenja: Rasprave koje su potom uslijedile voene su oko primjene pomirenja. Oni su podupirali nauku o ogranienom izmirenju, podrazumijevajui time da je Kristova smrt djelotvorna samo za izabrane. 3) Ideja o pripisanoj zasluzi: Tema kojom su se bavili reformatori bila je i Kristova poslunost: je li nas izbavila Njegova pasivna poslunost (tj. smrt), ili Njegova aktivna poslunost (savreni ivot)? Calvin je tvrdio da je to bilo oboje. Reformatori su prihvatili Augustinovu zamisao prema kojoj se nama pripisuju Kristove zasluge i pravedniki 293

ivot. No, Biblija govori kako je Kristova rtva pomirenja ta koja nam se pripisuje. Sve ostalo dobivamo u kontekstu naega poistovjeenja s Kristom (ono pak proizlazi iz Saveza). Budui da smo u Kristu, sve to je za njega vrijedilo vrijedi i za nas. D. MODERNISTIKA TEOLOGIJA Pod ovim se misli na teologe koji su, pod utjecajem humanizma, odlutali od strogo biblijskog uenja. 1. SOCINIJANCI: napali su gledite reformatora vezano na pomirenje. Prema njima, pokajanje je sve to Bog zahtijeva od ovjeka da bi mu oprostio. Kri je u biti objava Boje ljubavi: nema ideje o zamjenikoj kazni. Mnogi su liberali usvojili ove ideje, smatrajui da je Bog reformatora bio protupravan, krvoedan i okrutan. 2. GROTIUS: on je traio srednji put izmeu humanizma i Biblije. Njegova teorija shvaa kri primjerom kazne ili simbolinog pomirenja. Grotius (Huig de Groot) je bio odvjetnik i Boga je vidio prvenstveno kao zakonodavca zainteresiranog za javni red i mir u svom svemiru. Bog nije vjerovnik, sudac ili rtva: on je upravitelj i zakonodavac. Kao zakonodavac on moe dokinuti kazne, ako na neki drugi nain osigura ispunjenje zakona (npr. pokajanjem). Drugim rijeima, za Grotiusa, nagodba je uvijek bolje rjeenje nego parnica i izvrenje kazne. Prema Grotiusu, Bog nema problema s pomilovanjem grenika koji se kaju (o temelju njihovog pokajanja ne govori), ali prijeti opasnost da takvi pomilovanje uzmu olako i zloporabe Boju milost. Kri se shvaa kao primjer onoga to se deava ljudima koji grijee (mada je Krist bio nevin). On je prijetnja grenicima to e im se dogoditi nastave li grijeiti. Tako Krist nije ponio nau kaznu ve samo 294

simbol kazne. Prigovor: Bog je zaista sudac, vjerovnik i rtva, jer On omoguava sve ove odnose s ovjekom. Grotiusova razmiljanje o Bogu neprimjereno je, jer shvaanje kazne nadomjeta drugim zastraujuim. Kri smatra prijetnjom, a ne darom iz ljubavi (nainom na koji Bog eli spasiti ovjeka). Drugi primjer slinog naina razmiljanja s tenjom izbjegavanja zamjenikog pomirenja, je teorija koju zastupa McLeod Campbell (1856.), a kasnije preuzima R.C. Moberly (1901.). Bog zahtijeva od nas savreno priznanje i naputanje grijeha (On ne zahtijeva kanjavanje). Isus je, na temelju solidarnosti s nama (zbog utjelovljenja), ostvario savreno priznanje grijeha. To je ispatanje koje Bog trai i koje zadovoljava Njegovu pravdu. Ova ideja nalazi se u djelima Forsythea i Taylora. Prigovori: Uvjeti spasenja (pokajanje i vjera) pomijeani su s temeljima spasenja (pomirenja). Nema rijei o vjeri. Osim toga, ovjek se mora pokajati za sebe: Krist to ne moe uiniti za njega jer je bez grijeha. Pokajanje ne znai samo priznanje grijeha, ve okretanje od grijeha. 3. NEOORTODOKSNA SHVAANJA: Voe pokreta protiv liberalizma 19. st. usvojili su nakon Prvoga svjetskog rata neto to je izgledalo kao biblijski rjenik, ali su se zapravo izrazili pojmovima egzistencijalne filozofije. a. Emil Brunner: iako se slui biblijskim rjenikom, u srcu je liberal i Grotiusov sljedbenik. On ne vjeruje u zamjeniko pomirenje. b. Karl Barth: ide jo dalje. U njegovim djelima ne pojavljuje se ideja udovoljavanja Bojim zakonskim zahtjevima. Barth je zadrao dio Campbellove zastupnike teorije. Kao egzistencijalist ne pravi razlike izmeu Kristove osobe i djela. Prema njegovoj teoriji, utjelovljenje 295

znai da je itavo ovjeanstvo ujedinjeno u Kristu i na taj nain spaeno (univerzalizam). Meu drugim liberalnim teolozima nema nieg objektivnog u djelu kria na to bismo se vjerom poduprli. Prema Tillichu: ovjek pristaje biti prihvaen, ali nema nikoga ili niega tko bi ga prihvatio. c. Rudolf Bultmann: odbacuje svaki govor o rtvi i naziva ga mitologijom. On i Tillich iznose beznadno nejasnu mjeavinu egzistencijalistike filozofije. Prema suvremenim teolozima, kri oznaava smrt ratniki nastrojenoga buntovnika ili dogaaj koji nam daje mogunost postati bogovi. d. Jrgen Moltmann: prema njemu, Isus se, idui na kri, poistovjetio sa siromasima i drutveno zapostavljenima, stoga se naglaava solidarnost, a ne zamjena. Moltmann je bio pod jakim utjecajem Hegela. Tako on stvara dijalektiku koja je neka vrsta novog gnosticizma. On stvara zakljuak da trinitarna teologija vidi Boga u negativnosti a negativnost u Bogu, stoga je panenteistika. Drugim rijeima, kri (djelo Kristovo) pomiri (na dobar hegelijanski nain) dobro i zlo, stoga otvara put za novi svemir. Nasuprot tomu, Biblija naglaava da kri omoguava spasenje onih koji se pokaju, ali odluuje sudbinu onih koji ga odbacuju: oni su zauvijek odijeljeni od pravednih i prikljuuju se Sotoni u paklu. Iako je Moltmann teolog Reformirane crkve, kod njega se pojavljuju dva utjecaja: luteranski univerzalizam i hegelijanizam.

296

SOTERIOLOGIJA II DJELO SVETOGA DUHA Uvod Milost je Boje svojstvo, tako da je nauka o milosti stvarno produetak nauke o Bogu. Spasenje grenika utemeljeno je u Bojoj milosti; predavanju sebe da nas spasi, djelu koje proizlazi iz stava koji opet izvire iz Oeve vjene naravi. Zapravo, nijedan grenik ne bi bio spaen da nije bilo Boje milosti. Oeva milost dolazi k nama po Sinu (Rim 3,21-31; 1 Tim 2,3-6). Duh djelotvorno daje Kristovo djelotvorno spasenje, te se zato i zove Duh milosti (Heb 10,29). Milost je stvarno Boji stav prema grenicima, ali se upotrebljava i za Boju silu koja radi u ovjeku. I. OBRAENJE Ova rije znai okrenuti se (grki: epistrefo), to je radni glagol. Bog nas zove da (se) obratimo, okrenemo. To znai da se okrenemo od grenog ivota, odvojenog od Boga, k samom Bogu (Lk 1,16; Dj 9,35; 15, 3.19; 2 Kor 3,16). Obraenje povezuje pokajanje i vjeru. To je jedinstven in koji se moe sagledati s dvije strane, kao okretanje od grijeha (pokajanje), i okretanje Bogu (vjera) (Dj 3,19; 26,20; 11,21; 14,15; 26,18; 1 Sol 1,9; 1 Pt 2,25). Izraz obraenje nalazimo i u Starom zavjetu kod proroka koji su pozivali narod na pokajanje i obraenje (natrag) (hebr. uv) Bogu (Pnz 30,2.8; 1 Sam 7,3; Iz 55,7; Ez 14,16; Jona 3,8-10; usp. Lk 1,16). Isus je isticao potpunu nunost obraenja (Mk 1,15; Lk 13,3). Ako se od svega srca svoga vraate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tue bogove (1 Sam 7,3). Isus doe u 297

Galileju. Govorio je: Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Boje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Mk 1,15). Ako se ne obratite, svi ete tako izginuti (Lk 13,3). Obratite se i povratite se da vam se izbriu grijesi (Dj 3,19).da se obrate i okrenu k Bogu vrei djela dostojna obraenja (Dj 26,20). Zato odbacite la i govorite istinu svaki sa svojim blinjimTko je obiavao krasti, neka vie ne krade! Neka se radije trudi i svojim rukama radi to je dobro, da mogne to davati potrebnome! (Ef 4,25.28) A. UVJERENJE O ZABLUDI To je osvjeivanje grenika da vidi duhovnu stvarnost. Ono je neophodno jer su svi ljudi duhovno mrtvi, mrtvi za Boga. To je kao da je cijelo jedno podruje zaspalo, nije djelatno (2 Kor 3,14; 4,4; Ef 2,1,5; 4,17; 5,14). Uvjerenje nam omoguuje vienje duhovne stvarnosti s Bojeg motrita. To je primjena boanske istine na srce pojedinca (2 Tim 3,16). Grka rije glasi elegho, to znai pokazati da je (neto) krivo, razotkriti. To je ono to Boja istina ini (Dj 18,28; Mt 18,15; Titu 1,9.13; 2,15; 1 Tim 5,20). Ne samo da nam se Bog objavljuje, ve nam i nas same objavljuje da bi nas doveo sebi (Lk 3,19; 1 Kor 14,24; Iv 16,8-11). Uvjerenje o zabludi proizvodi Sveti Duh Bojom Rijeju. Biblija je Duhom nadahnuta knjiga i kao takva je djelotvorna (2 Tim 3,16). U Ivanu 14-16 su za Svetoga Duha upotrijebljena tri izraza. On je Sveti Duh ovaj izraz ima etiki sadraj. On je Duh istine to znai da se u svom djelovanju slui istinom. On je parakletos, Utjeitelj, Branitelj, ali i Presvjedoitelj, boanski Uznemiritelj jer presvjedouje svijet o grijehu, pravednosti i sudu. Vidimo kako na taj nain radi u Djelima 2,23 (uvjerenje o grijehu), u Djelima 2,22.24.36 (uvjerenje o 298

pravednosti), u Djelima 2,35.40 (uvjerenje o sudu). Uvjerenje pak ne zavrava obraenjem jer je Boji veliki cilj nae potpuno suobliavanje s Njegovim umom i voljom. Prirodni se ovjek tome ne raduje jer mrzi svjetlost. Ne moe ga se navesti na dolazak svjetlu osim djelovanjem Duha (Iv 3,20; Ef 5,11-13). Ali njihovi su umovi otupjeliisto pokrivalo ostaje pri itanju Staroga zavjeta, kad im se ne otkriva da on u Kristu nestaje (2 Kor 3,14). bili ste mrtvi zbog svojih prekraja i grijeha u kojima ste neko ivjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zranog kraljevstva duhu koji je sada na djelu meu Njegovim buntovnikim podanicima (Ef 2,1.2). On (Duh Sveti) e, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh (Iv 16, 8). ako svi prorokuju a ue kakav nevjernik ili neupueni, svi ga opominju, svi ga ispituju i prosuuju; otkrivaju se tajne njegova srca (1 Kor 14,24). B. POKAJANJE Ta rije (grki: metanoia) znai promjena uma, ali to nije samo neto razumski. Mi pravimo veu razliku izmeu razumskoga (intelektualnog), osjeajnog (emocionalnog) i voljnog vida osobnosti nego to to pravi Biblija (npr. mi upotrebljavamo rije srce u odnosu na emocije, dok je Biblija upotrebljava za cjelokupni unutranji ivot). Stoga metanoia oznaava promjenu uma, promjenu svrhe, promjenu djelatnosti. Meutim, pokajanje nesumnjivo sadri umni dio jer ono ukljuuje novo shvaanje koje dolazi iz propovijedanja Rijei. Tako um dobiva podatke, vidi kakav je Bog i kakvi smo mi iz Njegove toke gledita. Pokajanje sadri i osjeajni dio. U 51. Psalmu Davida mui spoznaja o njegovom grijehu. Grinja savjesti je zabrinutost zbog grijeha i zbog onog 299

to nam on ini, dok pokajanje znai zabrinutost zbog grijeha u odnosu na Boga. Pokajanje mora ukljuivati odbacivanje grijeha eli li biti iskreno i istinsko, u sreditu je voljni dio (Izr 28,13). Mjesto pokajanja u kranskom ivotu: 1 Ivanovoj 1,8-10 pretpostavlja da do pokajanja dolazi stalno, tijekom cijeloga kranskog ivota, a ne samo na poetku prilikom obraenja. Poslanice pozivaju krane da i dalje odbacuju grijeh budui da ga kao krani jasnije i potpunije vide (Ef 4,17 do 5,20; naroito 4,22.25.31; Kol 2,20 do 3,17; a posebno 3,5.8.9). Prvotno pokajanje treba voditi obiaju odbacivanja grijeha. Dakle, obratite se (ili, pokajte se) i povratite se (Bogu) da vam se izbriu grijesi (Dj 3,19). Usmrtite, dakle, ono to je u vaem tijelu zemaljsko (jer ste svukli staroga ovjeka s njegovim djelima), bludnost, neistou, poudu, zle elje i lakomstvo (Kol 3,5). C. VJERA Kad bismo se zadovoljili samo tekstovima s hebrejskim glagolom aman (odakle izraz amen), nezaslueno bismo ograniavali svjedoanstvo Staroga zavjeta. Druge leksike skupine ovo dodatno potvruju. Vjernik se uzdaje u Boga (batah), tiui se u Njemu (hasa), preputajui se Njemu (doslovce valjajui se u Njemu), gledajui u Njega (hibit), oslanjajui se na Njega (nian), usmjeravajui na sebe Njegovo srce (hekin lev), prianjajui uz Njega (haaq, davaq) i oekujui od Njega (qiva, jihel, hika). Pozivajui se na vjeru u Boga i Njegova obeanja, nadahnuti pisci esto osuuju povjerenje koje je usmjereno na nekoga drugoga, a ne na Boga: Proklet ovjek koji se uzdaje u ovjeka, i slabo tijelo smatra svojom miicom, i ije se srce od Jahve odvraa.. (Jr 17,5; usporedi Izr 3,5; te Iz 42,11 u vezi s idolima). 300

U Starome zavjetu, strah od Jahve posjeduje dobrim dijelom narav i uinkovitost vjere (usporedi Post 22 te usporednost redaka 5. i 7. treega poglavlja Izreka). Iako je tema i kod njega iznimno bitna, Ivan iznenauje itatelje izbjegavajui, u svome Evanelju, imenicu pistis. Umjesto nje koristi pripadajui glagol. Zato je to tako, ostaje nejasno: jesu li protivnici koje on napada koristili imenicu vjera na nain koji je smetao Evanelistu? Ili se, pak, radi o semitizmu? U svakom sluaju, vjera se usredotouje na osobu i rijei Sina koji je doao od svoga Oca. Drugi matovitiji izrazi isto tako slue izricanju djela vjere te mogu rasvijetliti biblijsku misao. U ovome smislu najrjeitije je etvrto Evanelje. Vjerovati znai gledati u Krista kao to su Izraelci gledali u zmiju od mjedi (Iv 3,14), doi Kristu (Ivan 6,44.65) i piti Duha koji dolazi od Njega (Ivan 7,37); uzeti ga kao hranu, istinski kruh ivota, jesti Njegovo posveeno tijelo i piti Njegovu krv (Ivan 6,35-50-58). Isto toliko koliko i pokajanje, vjera je dar Boji onome kojeg On privue Kristu (Iv 6,44.65). Ukratko, ta rije (grki: pistis) u biti znai povjerenje, ali povjerenje u osobu podrazumijeva povjerenje u njezinu rije. U starozavjetna je vremena istinski objekt vjere bio osobno Bog (Post 15,6; Ps 11,1; Iz 31,1; Jr 17,5.7), ali su u Novom zavjetu vjera u Boga i vjera u Krista usko povezane (Iv 14,1; 12,44; 1 Pt 1,20.21; 2 Kor 3,4). Jo jedan vid vjere je osobno predanje. Pouzdati se u Boga znai predati se Bogu. Prvo krteniko ispovijedanje vjere u Novom zavjetu glasilo je: Isus je Gospodin, to ne znai samo Isus je Bog, nego i Isus je gospodar ivota (Mt 7,21; Lk 6,46; Rim 14,9; 1 Kor 6,20). U Djelima 2,36-40 Petar izlae Boje uvjete za spasenje. Obraenjem se podvrgavamo Bojoj vlasti i autoritetu (Dj 26,18; Kol 1,13). Evanelje nije samo ob301

eanje, ve i naredba. Biblija govori o poslunosti vjere (Rim 1,5; 16, 26). U Ivanu 3,36 vjera i neposlunost suprotstavljeni su jedno drugom. Odbaciti Evanelje znai biti neposluan, ali i nevjeran (Heb 5,9). To pak ne znai spasenje djelima, mi smo posluni Zakonu vrei ga, ali smo posluni Evanelju primajui ga. To je druga vrsta poslunosti. Vjera je pouzdanje, ali i pokorno pouzdanje (Rim 10, 2-4; Iv 6,28). Osobno presvjedoenje. Iako pristajanje uz doktrinu nije dostatno, ipak stvarna vjera uvijek pretpostavlja istinu; to nije tek skok u prazno niti duhova pekulacija, niti nada za bolje, ve odgovor na Boju objavu (Dj 8,12-13; Jak 2,19; Iv 8,24; 6,69; 11,27.42; Rim 10,9; 1 Sol 4,4; 2 Sol 2,11-13; Heb 11,6; 1 Iv 5,5). Da, ako ne budete vjerovali da Ja Jesam (Jahve), umrijet ete u svojim grijesima (Iv 8,24). A ova su opisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Boji, te da vjerujui imate ivot po njemu (Iv 20,31). Tko vjeruje u Sina, ima ivot vjeni; a tko ne vjeruje Sinu, nee vidjeti ivota, ve gnjev Boji ostaje na njemu (Iv 3,36). II. JEDINSTVO S KRISTOM A. PRAVNI POLOAJ I DUHOVNO STANJE KRANINA Zloinac i kriminalac nisu istovjetni. Rije kriminalac odnosi se na legalni poloaj pred zakonom, dok se rije zloinac odnosi na moralno stanje. Bog mijenja i na poloaj i nae stanje. On nas opravdava (mijenja na poloaj pred zakonom) i mijenja nae stanje, obnavljajui nas. Opravdanje vrijedi jednom zauvijek, dok obnovljenjem zapoinje postupak koji se naziva posveenjem. U Mateju 5,44-45 taj se odjeljak odnosi na stanje, jer Krist govori da emo inei to pokazati da 302

jesmo Njegova djeca. Ne smijemo, meutim, zanemarivati ni poloaj niti stanje jer je to dvoje nedjeljivo. Zaboravimo li poloaj i brinemo li se za stanje, to e nas dovesti subjektivizmu i gore/dolje kranskom ivotu temeljenom na osjeajima i stalnom samoispitivanju. Moramo imati na umu da je na poloaj u Kristu siguran (opravdanje zapeaeno obnovljenjem), inae postajemo nestabilni. Takoer je mogue prenaglasiti poloaj i zanemariti stanje, to vodi u pretjerani objektivizam. Znamo da je na poloaj siguran, ali zaboravljamo to iskazivati u svom ivotu (stanju). Stoga poloaj postaje stagnacija. Arminijanci prenaglaavaju stanje istiui kransku odgovornost, dok su kalvinisti skloni prenaglaavanju poloaja na tetu stanja. Mi, pak, trebamo uzeti u obzir oboje. Gradimo li na poloaju, stjeemo stabilnost, ali moramo napredovati s obzirom na stanje. Imamo sidro u dubini (poloaju), ali se trebamo neprestano pribliavati luci (stanju). B. JEDINSTVO S KRANSKOG IVOTA KRISTOM TEMELJ JE

To se tie poloaja i stanja. Nadalje, jedinstvo s Kristom moemo ostvariti zbog onog to je Krist ostvario na kriu (nae opravdanje, te tako otvorio vrata novom odnosu s Njim) i uskrsnuem (po Svetom Duhu koji u nas stavlja Kristov ivot da imamo stvaran odnos s Njim). U Poslanicama je vrlo esta ideja o jedinstvu s Kristom, i teorijska i praktina (Rim 8,9-10; Gal 2,20; 2 Kor 13,5; Kol 1,27; 1 Pt 3,16; 1 Iv 3,24). Ona potjee iz uenja naeg Gospodina (npr. Iv 15 + 17; usp. takoer Dj 9,4). Molimda svi budu jedno. Kao to si ti, Oe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno (Iv 17,21). Tko 303

vri njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I po tome, po Duhu to nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama (1 Iv 3,24). A Savao, koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protiv uenika GospodnjihOn (Savao) pade na zemlju i u glas koji mu ree: Savle, Savle, zato me progoni? (Dj 9,1.4). Zaista kaem vam, ni meni niste uinili koliko niste uinili jednomu od ovih najmanjih. Ovi e otii u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni (Mt 25,45). Stari zavjet predvia ovo jedinstvo: 1. STAROZAVJETNE OSOBE koje se mogu shvatiti kao predstavnici. Neke se starozavjetne osobe shvaaju predstavnicima odreene skupine s kojom se nedvojbeno poistovjeuju. Mojsije je predstavljao svoj narod jer su svi bili krteni u njega (1 Kor 10,1-2), to je ukljuivalo poistovjeenje, povezivanje njegove sudbine sa sudbinom naroda. Na slian su nain krani jedno s Kristom, ali na mnogo dubljoj razini. Mnoge su se starozavjetne osobe u molitvi poistovjeivale sa svojim narodom (npr. Mojsije, Daniel). Izraelov veliki sveenik bio je predstavnik on je ulazio u Svetinju nad svetinjama u ime cijeloga naroda (Izl 39,6-14; Zah 3). 2. MESIJA KAO PREDSTAVNIK SVOG NARODA. Mesija je bio najvii predstavnik svog naroda. To je najjasnije prikazano u ulomcima kao u Danielu 7,13.14, gdje je Sin ovjeji predstavnik svetaca najuzvienijeg (tj. Mesija je predstavnik izraelskog naroda, a naroito pobonog Izraela koji ini ostatak), te u pjesmama o Sluzi (Iz 42; 49; 50; 52 do 53) gdje Sluga Jahvin (Mesija) trpi za narod. 3. ODNOS IZMEU IZRAELA I BOGA usporeuje se s odnosom izmeu ene i mua (usp. Iz 54,5-8; Jr 31,32).

304

C. NARAV JEDINSTVA S KRISTOM Ona ima i objektivni i subjektivni vid: ja sam u Kristu (objektivni poloaj); a ipak je Krist u meni (po Svetom Duhu nastanjenom u meni). Krist je naa pravednost, tj. temelj naega pravednog poloaja pred Bogom (1 Kor 1,30). Krist je na ivot (naa veza s Ocem kao i izvor naeg duhovnog ivota Kol 3,3.4). Temelj naeg pravednog poloaja pred Bogom (Krist) je u nebu (1 Iv 2,1-2), ali Krist je i izvor naeg ivota (po Svetom Duhu koji stanuje u nama) tu na zemlji. 1. TO JE IVO JEDINSTVO zato to zajedniki ivot povezuje vjernike u Kristu. Boji ivot istjee iz Krista i utjee u nas (to je znaenje alegorije o trsu i lozi u Ivanu 15). Od Krista dobivamo duhovnu hranu jer osim Njega nemamo drugog izvora (Gal 2,20). S Kristom sam razapet na kri; ivim ali ne vie ja, nego Krist ivi u meni, ivot koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Bojega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao (Gal 2,20). 2. TO JE DUHOVNO JEDINSTVO. Ono je dublje od svake zemaljske veze, ukljuujui i branu. Ono je vjeno, unutranje, duhovno jedinstvo najdublje vrste koje u nama proizvodi Sveti Duh (Rim 8,9-10; 1 Kor 6,17). Ali vi niste u tijelu, ve u Duhu, ako zbilja Duh Boji prebiva u vamaA ako je Krist u vama, vae je tijelo mrtvo zbog grijeha, a va je duh iv jer ste opravdani. Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga (tj. Boga Oca) koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oivit e i vaa smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama (Rim 8,9-11). A tko se zdrui s Gospodinom s njim je jedan duh (1 Kor 6,17). 3. TO JE OSOBNO JEDINSTVO. Nije to panteistiko 305

jedinstvo koje razgrauje sve razlike, jer osobne razlike izmeu Krista i vjernika jo postoje. Mi smo povezani s Njim i ujedinjeni s Njim na najdubljoj moguoj razini, a ipak smo razliiti. Rimljanima 8,15,16 pravi razliku izmeu Bojeg Duha i naeg duha, a ipak mi svjedoimo zajedno, to ukazuje na jedinstvo. To jedinstvo ne zatire osobne razliitosti. Sam Duh svjedoi zajedno s naim duhom da smo djeca Boja (Rim 8,16). 4. TO JE SAVEZNO JEDINSTVO. To je jedinstvo posredstvom Saveza koji je Bog sklopio s nama po Kristu. To je opreka, kroz milost, naem prirodnom jedinstvu s Adamom. Kao to nae jedinstvo s Adamom ima posljedice (grijeh i smrt), tako i nae jedinstvo s Kristom ima posljedice (spasenje i vjeni ivot). Efeanima 2,10-11 govori o razlici izmeu onog to smo po prirodi. Po prirodi smo Adamova djeca te tako ukljueni u njegovu sudbinu, a stoga i sudbinu cijelog ovjeanstva, ali smo u Kristu postali novo ovjeanstvo po milosti. bili smo po naravi djeca srdbe kao i svi ostalibez Kristabez dijela u Savezima obeanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu! Ali sada u Kristu Isusu, vi koji ste neko bili daleko postadoste blizu krvlju KristovomBog nas s Kristom oivis njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima,stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima ivimo (Ef 2,1-13). 5. TO JE JEDINSTVO, KOJE IMA POSLJEDICE OD OGROMNOG ZNAAJA (Ef 1,3). Jedino zbog naeg jedinstva s Kristom moemo uivati u svemu to nam Bog eli dati. Jedinstvo s Kristom je kolijevka iz koje raste praktini kranski ivot. Bog nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu (Ef 1,3).

306

III. OPRAVDANJE A. NARAV OPRAVDANJA Glagol opravdati (hebr. cadak, grki: dikaioo) znai bitno ispraviti neto to je bilo krivo, ili uspostaviti ispravan odnos jedne osobe s drugom osobom, ukoliko je ovaj bio ranije prekinut. U odnosu na Boga, grenik je kriv pred Zakonom; on je takoer u prekrajnom odnosu prema zakonodavcu koji je takoer i sudac. Rije pravedan esto znai u pravilnom odnosu prema. Budui da je taj izraz u Bibliji povezan s Kristovom rtvom (koja je od beskonane vrijednosti i prinesena jednom zauvijek), novi pravilan odnos s Bogom ostvaren putem ove rtve, nuno mora biti stalni odnos. U zakonskom jeziku opravdati jednako je rijeiti, pa shodno tome sve vrijeme smatrati nekog bez prekraja. U rtvenoj terminologiji Staroga zavjeta, istovrijedan izraz bi bio pokriti. Boji gnjev (tj. stanje neprijateljstva koje postoji izmeu Boga i grenika i koje podrazumijeva smrtnu osudu, zasad, istina, odgoenu do daljnjega), biva tako uklonjen jer nestaje i uzrok za njega (grijeh). Kazna za grijeh podnesena je (grijesi su bili ispatani). Budui je to ispatanje bilo izvedeno jednom i zauvijek na kriu, Bojim pomilovanjem dobivamo vjeno spasenje (tj. vjeno osloboenje). Vjeno smo spaeni prolivenom Kristovom krvi, u skladu sa zahtjevima Staroga zavjeta i njegovog pravnog i rtvenog sustava. To je ono to u Poslanici Hebrejima znai izraz savrenost (Heb 7,11;18: 9,9 itd): savren i stalan savezni odnos s Bogom. Nae spasenje nema nita s dobrim djelima s nae strane, jer se radi o smrtnoj kazni. Jedini nain izbavljenja od smrtne kazne je pomilovanje. To pomilovanje mora imati neki temelj: Budui da je Bog 307

apsolutno pravedan, smrtna se kazna mora izvriti. Ona je i izvrena zamjenom za vjeitu vrijednost (Bojeg Sina), tako da vjerom u Njega, i mi moemo primiti to pomilovanje. Krist je naa pravednost, a to znai da je Njegova rtva temelj naeg ispravnog stanja s Bogom. Mi ne mijenjamo nau grenost za Njegovu pravednost. Pravednost u ovom razmatranju, i u mnogim drugima, zaista znai pravilan odnos s Bogom, koji dolazi kao posljedica opravdanja. Pavao govori o odbacivanju pravednosti u odnosu prema Zakonu. Time misli da je odustao od truda da zadobije pravedan poloaj pred Bogom na temelju pridravanja Zakona. Bog je pravedan Bog po tome to nas eli staviti u ispravan poloaj sa sobom (tj. spasiti nas). (Opravdanje u SZ: Izl 23,7; Pnz 25,1; 1 Kr 8,32; 2 Ljet 6,23; Job 27,5; Izr 17,15; Iz 5,23; 50,8; 53,11) (Opravdanje u NZ: Lk 8,14; Dj 13,39; Rim 2,13; 3,4.20.24.28.30; 4,2.5; 5,1.9; 8,30.33; 1 Kor 6,11; Gal 2,16.17; 3,8.11.24; Tit 3,7) B. POTREBA OPRAVDANJA Boji odaziv na ovjekov grijeh (koji je sveopi) je gnjev (smrt i pakao). Svi ovi redci govore o sudu i gnjevu (Rim 1,18.24.26.28.32; 2:2.5.8.12.16; 3,5.6.7.8. 19. 20) C. IZVOR OPRAVDANJA Izvor je Bog. Bog opravdava (Rim 8). Bog daje poticaj i izdaje proglas (Rim 3,20-24). To je Boja nezasluena naklonost kojom se odnosi prema ovjeku, neovisno o njegovim djelima (koja ne vrijede i ne mogu nita vrijediti s obzirom na ozbiljnost ovjekova grijeha koji iziskuje smrtnu kaznu); Titu 3,1-7; Rimljanima 11,6; 3, 21; 10,3; Filipljanima 3,9. 308

Ta pravednost (tj. pravedan poloaj) od Boga dolazi po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjerujui svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu (Rim 3,22-24). i da budem u njemu (tj. u Kristu), ne pravednou (tj. pravednim poloajem) koja bi bila moja onom koja dolazi od Zakona nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednou koja dolazi od Boga na osnovi vjere (Fil 3,9). Ne poznajui Boje pravednosti (tj. Boji put opravdanja ovjeka) i nastojei ustanoviti svoju vlastitu (tj. po Zakonu), nisu se podvrgli Bojoj pravednosti (Rim 10,3). Postoji jedan Ostatak izabran po milosti. A ako je po milosti, nije vie po djelima; jer inae milost ne bi vie bila milost (Rim 11,6). D. TEMELJ OPRAVDANJA Temelj je Kristovo pomirbeno djelovanje. To je jedino djelo koje donosi opravdanje (Rim 5,18.19; 3,21-26). Vjera opravdava ukoliko je to vjera u Kristovo pomirbeno djelo i potpuno se podreuje Njegovoj vlasti. Vjera, dakle, nije temelj ve uvjet spasenja. U Poslanici Hebrejima rije posvetiti (u znaenju odvojiti) upotrebljava se gotovo kao istoznanica za opravdanje odnosi se na posveenje stanja (odvojenost jednom zauvijek za Boga). Rije posvetiti se u Starom zavjetu znai manje vie ispraviti odnos s Bogom Isus je ispravio na odnos s Bogom, ili nas opravdao svojom rtvom. ve smo opravdani njegovom krvi (tj. Njegovom rtvom pomirnicom) (Rim 5,9).tako jednim djelom pravednosti (tj. djelom opravdanja = jednom rtvom) dolazi na sve (izabrane) ljude opravdanje koje se sastoji u ivotu (Rim 5,19). Snagom te volje posveeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijekOn je uistinu jednim 309

jedinim prinosom uinio zauvijek savrenim one koje posveuje (Heb 10,11.14). E. UVJET OPRAVDANJA Vjera je osnovni uvjet opravdanja u Novom, kao i u Starom zavjetu. Vjera proizlazi iz vjerovanja u Boju Rije, vezano na nae izgubljeno stanje, te u znaaj Kristove rtve usko povezane sa znaenjem Njegove Osobe (druge Osobe Trojstva, Boga u potpunosti, Bogoovjeka). Ovi pojedini dijelovi moraju postojati kod svake iskrene vjere. Jednako kao to se starozavjetni grenik morao poistovjetiti sa ivotinjom rtvovanom umjesto njega (a to je inio stavljajui ruku na nju), tako se i mi moramo poistovjetiti s Kristom i Njegovom rtvom, vjerujui da je Njegova rtva odnijela sve moje grijehe, te da mi On nudi potpuno i trajno oprotenje, potpuno spasenje (dovreno spasenje jer je i Njegovo djelo dovreno). No to rei o grijehu nakon krtenja? I ovo je pitanje razjanjeno. Zajednitvo se obnavlja na temelju pokajanja unutar novog i stalnog obiteljskog odnosa, a ne zbog potrebe za ponovnim prinoenjem rtve. Neki e, zbog Ivanove I 1,7 (ili Ivana 13,10 gdje se rijei osim noge ne nalaze u nekim zapisima) rei da Kristova krv iznova i iznova mora istiti, no to vjerojatno nije znaenje ovoga odlomka. Rije ienje je sveeniki naziv za oprotenje. Prva Ivanova 1,7 vjerojatno znai: Njegov krv dri nas ist, tj. da smo isti zbog njegove rtve (krvi), prinesene jedanput za svagda, tj. oproteno nam je (vidi I Ivanovu 2,1). Priznanje, o kojem se govori u osmome retku, vjerojatno se odnosi na obraenje koje se moe nekoliko puta izvesti. Zbog toga Ivan zakljuuje da se gnostici nisu obratili jer tvrde da su bezgreni. to je s pripisanom pravednou? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, trebamo poznavati znaenje 310

pojma pravednosti. On podrazumijeva ispravan poloaj pred Bogom u kojem se nai grijesi ne uzimaju protiv nas. Neki idovski komentatori pod pravednou podrazumijevaju potpuno i savreno izvravanje zakona. No takvim se tumaenjem mijea sam poloaj pravednosti s nainom postizanja istog poloaja. Raspravljajui u etvrtom poglavlju Poslanice Rimljanima o ovoj temi, Pavao navodi Abrahama kao primjer osobe koja je opravdana (tj. stekla pravi pravni poloaj) izvan dranja zakona, i to na temelju vjere (vjerujui u Boje obeanje). On ne govori o tijeku Abrahamovog spasenja koje je po naravi stvari moralo ukljuivati pripisanu rtvu, kao to je to bio sluaj u Novom zavjetu (vidi Rim 5,1). Sada kad smo opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naem Gospodinu Isusu Kristu (tj. na temelju njegove rtve). Pavao zatim spominje Davida kao jo jedan primjer starozavjetne linosti opravdane vjerom. Ovdje pak Pavao ne naglaava sam in opravdanja ve posljedicu opravdanja. Davidovi grijesi se ne uzimaju protiv njega iako je poinio preljub i ubojstvo. tovie, kako nijedan od ta dva ina nije pokriven starozavjetnim sustavom prinoenja rtava, David se mora smaknuti. No to se ne dogaa i to zbog njegovog ispravnog poloaja pred Bogom. Pavao nastoji u oba sluaja istaknuti primjere starozavjetnih ljudi koji su opravdani vjerom, a da pritom njihovo opravdanje nije proizalo savrenim dranjem zakona. Iako nam na ovu injenicu ne skree izravno pozornost, u oba sluaja se nikako nije radilo o savrenom izvravanju zakona, ve o pripisivanju Mesijine (budue) rtve. U Jakovljevoj se poslanici rije vjera upotrebljava na osobit nain i to manje vie u znaenju pristajanje uz vjerska naela (Jak 2,14.18). Oito je da on eli da 311

njegovi itatelji shvate to je zapravo vjera koja je samo stav o doktrini. Iskrena vjera i vjera kojom je ovjek opravdan, iskazuje se promijenjenim ivotom (djelima). Ta djela nisu zasluna djela (na temelju kojih bismo dobili opravdanje), ve djela koja su plod opravdanja (to se ne moe odvojiti od obnovljenja Svetim Duhom ona su plod Duha). Abraham se pokazao pravednim (bio je opravdan) djelima. Pavao se bavi zapravo istim pitanjem (moguim prigovorom njegovom uenju o opravdanju) u Rimljanima 6,1 i dalje, gdje naglaava da je opravdanje neodvojivo od obnovljenja. U Efeanima 2,8-10 tvrdi se da smo, iako se ne spaavamo djelima, stvoreni za dobra djela. Djela ne stvaraju opravdanje, ve opravdanje stvara djela (Rim 8,1,3; 2 Kor 5, 21). Vjera i djela idu zajedno, ali vjera prethodi djelima. Za Jakova opravdati znai obraniti kao pravednog, proglasiti pravednim On daje istu sliku kao i Pavao. Kad Bog kae Abrahamu: sada znam da se boji Boga, moemo zakljuiti da misli sada znam da je tvoja vjera stvarna (Post 22,12). Da, milou ste spaeni po vjeri. To ne dolazi od vas, to je dar Boji. To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima ivimo (Ef 2,8-10). F. ODNOS OPRAVDANJA I DRUGIH DOKTRINA 1. ODNOS PREMA OPROTENJU. Opravdanje ukljuuje i premauje oprotenje jer je ono i oprotenje i prihvaanje. Nije samo prolost zaboravljena, ve je i budunost osigurana. 2. ODNOS PREMA OBNOVLJENJU. Nisu istovjetni, ali su usko povezani. Oboje su Boja djela. Jedno se tie 312

naeg poloaja (opravdanje), a drugo stanja (obnovljenje). Odnos jednog prema drugom iznesen je u Titu 3,4-7. 3. ODNOS PREMA POSVEENJU. Posveenje je tijek, a opravdanje in. Rimokatolicizam brka posveenje s opravdanjem. U svakom sluaju opravdanje vodi posveenju. Rimljanima 3 do 5 govori o opravdanju, a Rimljanima 6 do 8 o posveenju. G. POGRENA SHVAANJA OPRAVDANJA idovi su u Kristovo vrijeme govorili da se ovjek opravdava svojim djelima. To shvaanje, koje se razvilo s farizejskim pokretom, moe nai i u nekim apokrifnim knjigama i nepotrebno je rei da je u jasnoj opreci s uenjem knjiga nadahnutog (Palestinskog) kanona. Ustvari, farizejskim utjecajem ta je doktrina prevladavala u judaizmu u meuzavjetnom razdoblju, a prevladava u judaizmu i dandanas. Nadalje, jasno je da je rimokatolicizam bio zaraen istom doktrinom u ranoj etapi i to zbog utjecaja judeokrana unutar Crkve, a i zbog utjecaja poganske filozofije. 1. RANA CRKVA: Opravdanje samo vjerom bila je jedna od prvih doktrina u ranoj Crkvi koja se poela razvodnjavati razvojem moraliziranja, produhovljavanja i sakramentalizma. Grki su oci ustrajali na vanosti djela (a da nisu razradili teoriju zasluga) i na snazi krtenja za ponitenje prijanjih grijeha. Augustin je otiao jo dalje od biblijskog uenja pobrkavi posveenje i opravdanje. Prema njemu, opravdanje ne znai ne biti uraunat pravednim, ve Bojim uplitanjem biti uinjen pravednim tako da moemo poeti sudjelovati u naem spasenju, a jednom i u poboanstvljenju.

313

2. RIMOKATOLIKA CRKVA jo i danas slubeno odbacuje doktrinu opravdanja iskljuivo na temelju vjere. Tridentski koncil kae (12. kanon): Ako itko kae da opravdavajua vjera nije nita drugo do po vjerenje u boansku milost koja oprata grijehe zbog Krista ili da se opravdavamo samo ovim povjerenjem, neka se anatemizira. Kanon 24 kae: Ako itko kae da primljeno opravdanje ne odrava i poveava u Bojim oima dobra djela, ve da su spomenuta djela tek plodovi primljenog opravdanja, a ne izvor njegova rasta, neka se anatemizira. 3. PIJETISTI su ispustili opravdanje i usredotoili se na obnovljenje i posveenje. Liberalni teolozi nemaju u svom razmiljanju mjesta za pravne (sudske) pojmove. Za njih su oni puki simboli. 4. EGZISTENCIJALIZAM stremi preziranju svega objektivnog. Oni ne shvaaju ozbiljno povijesnost kria, a ni smisao po kojem je kri bio jedanput zauvijek, to omoguava objektivno namirenje vjernikova duga (tj. opravdanje). Katolicizam u misi ponavlja kri. Liberalni teolozi smatraju kri samo primjerom. Bultmann govori o ponavljanju kerigmatikog dogaaja. Barth veli: Budui da se dogaaj zbio jedanput zauvijek, to je dogaaj koji se dogaa mnogo puta. 5. JOHN PIPER: Tvrdi da je opravdavajua vjera uvjetovana dobrim djelima. Na 237. str. svoje knjige Future Grace (Budua milost) kae sljedee: Obeanje budue milosti je uvjetovano, no ne i zaraeno. Doista, Piperova knjiga temelji se na pretpostavci da Bog opravdava vjernika zbog njegove vjere, ali uvjetno, jer 314

uzima u obzir djela koje e ovaj initi nakon svoga opravdanja. Opravdanje, prema Piperu, ukljuuje kako poetni in, tako i plod koji ide uz njega: djelovanje vjere koje dokazuje njezino postojanje. Ukoliko nas Bog opravdava zato to poznaje naa budua djela, kao to to Piper ui, tada se piev pogled ne moe prihvatiti u okviru Reformirane teologije jer, zapravo, jasno odraava uenje rimokatolika: spasenje po vjeri i djelima. Opravdanje, iako se uvijek konano pokazuje po posveivanju dobrim djelima, nije njima uvjetovano. IV. POSVEENJE A. BIBLIJSKA TERMINOLOGIJA Posveenje i u Starom i u Novom zavjetu znai biti odvojen za Boju upotrebu (hebr. kado i grki: hagios = svet). Ovi se izrazi upotrebljavaju za Boga. On je svet po tome to je apsolutno dalek i odvojen od drugih. Ovi izrazi upotrebljavaju se i vezani su na one koje On dovodi u zajednicu sa sobom. Sveti su ljudi oni koje je Bog odvojio za sebe. Dakle, moramo odraavati narav onoga kome pripadamo. Budite sveti jer sam ja svet (Lev 11,44-45; 19,2; 20,7; 1 Pt 1,16). B. POLOAJNO I PRAKTINO POSVEENJE Pojam poloajno posveenje (odvojen za Boga pri obraenju po Svetom Duhu), kako ga koristi pisac Poslanice Hebrejima (Heb 2,11,12), zapravo je starozavjetna rije koja naglaava da je posveenje izvreno jednom zauvijek. U tom se smislu krani zovu svetima (1 Kor 1,1.2). Praktino posveenje postupan je tijek kojim nas Sveti Duh u nama uobliava u sliku samog Gospodina Isusa (1 Sol 4, 13). 315

Jer svi i posvetitelj i posveeni pripadaju istoj obitelji. Zbog toga se ne stidi (Krist) zvati ih braom (Heb 2,11). Ovo je volja Boja, vae posveenje, to jest da izbjegavate bludnost (1 Sol 4,3). C. POSVEENJE U KRISTU I PO DUHU Kristovo djelo je temelj naeg posveenja jednako kao i naeg opravdanja. Krist nam je omoguio posveenje inom na kriu jednom zauvijek. Kada smo opravdani, nalazimo se u poloaju da moemo primiti milost na milost, a sve zbog Kristovog djela (Ef 5,25-27). U Poslanici Hebrejima 13,12 glagol posvetiti nalazi se u aoristu, a to se vrijeme odnosi na neto to je uinjeno jednom i zauvijek. U Poslanici Hebrejima 10,10.14 kae se da smo posveeni (perfekt) to ukazuje na in u prolosti koji ima trajne posljedice (Dj 26,18). Sveti Duh ini da to vrijedi i za nas (1 Kor 6,11; 1 Pt 1,2; 2 Sol 2,13), jer je on Duh koji nas dovodi Kristu i ostvaruje nae spasenje. On je takoer Duh koji nas posveuje u praktinom smislu, odvaja nas za Krista i Kristu. Na taj nas nain i poloajno i duhovno Sveti Duh posveuje. zato je i Isus trpio izvan vrata da posveti narod svojom krvi (tj. rtvom) (Heb 13,12). da vjerom u me postignu oprotenje grijeha i batinu meu posveenima (Dj 26,18). Ali seposvetisteDuhom naega Boga (1 Kor 6,11). Bog je onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se moete svidjeti (Fil 2,13). D. MJERILO SVETOSTI I ULOGA ZAKONA Mjerilo je osobno Krist, a ne ita nie od Njega (1 Pt 1,15.16). U najirem smislu rijei, Boji Zakon objavljuje Boju narav i volju za nas. U jednom smislu Zakon jo vrijedi za krane (Rim 6,14). Mi smo, meutim, slobodni od njega 316

kao naina spasenja (Gal 3,13). Takoer smo osloboeni prokletstva Zakona iako ga krimo (Gal 3,13). Osloboeni smo obrednih vidova Zakona jer ih je Krist sve ispunio (Gal 2,16-18). Nismo, meutim, osloboeni moralnog zakona kao objektivnog standarda svetosti (Gal 5,13; Rim 12,8). To misli Pavao kada kae da je ljubav ispunjenje Zakona. Mi smo pozvani da ispunimo Zakon ljubavlju (tj. tako da dozvolimo Svetom Duhu da djelotvorno radi u nama) Galaanima 5, 12 i dalje, Rimljanima 12,8-10. Novozavjetni pisci istiu da je u tom smislu Kristov ivot model za na ivot (Ef 4,15; Rim 8,28.29; 2 Kor 3,18; 1 Pt 2,21 i dalje). Dakako, vi ste, brao, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu, nego ljubavlju sluite jedan drugomu, jer sav je Zakon ispunjen jednom jedinom zapovijedi, ljubi blinjega svoga kao samoga sebe (Gal 5,13-14). Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti sueni po zakonu slobode! (Jak 2,12). E. PROBLEMATINE TOKE Iskorjenjuje li praktino posveenje grijeh ili se suprotstavlja naelu grijeha u nama? Jedan ili dva odjeljka kao da ukazuju na iskorjenjivanje (Rim 6,6; Heb 2, 14), ali koriten grki glagol (katargeo) zapravo znai uiniti nedjelotvornim ili paralizirati. Tekst 1 Ivanove 3,9 koji govori da krani ne grijee, mora se sagledati s obzirom na Ivanovo suprotstavljanje antinomijanizmu, svojstvenom jednom ogranku gnosticizma. Ivan nastoji istaknuti da spasenje zaista utjee na narav. Njegove se rijei odnose na neprestano grijeenje (tj. grijeiti to je vie mogue da bi milost mogla obilovati). Kristova narav, koju u kranina stavlja Sveti Duh, i koja kao takva nije sposobna sagrijeiti, mora preobliavajue djelovati u ivotu kranina, inae se moe posumnjati u njegovo 317

svjedoanstvo. U svjetlu 1 Ivanove 2,1 jasno je da Ivan ne govori da kranin ne moe sagrijeiti, nego ukazuje da sagrijeimo li, imamo put oprotenja. U 1 Solunjanima 5,23 Pavao shvaa tijek posveenja kao cjelinu koja obuhvaa svaki dio naeg ivota i svaku razinu nae osobnosti. Galaanima 5,12-25 govori da duh ratuje s tijelom; stara narav je stvarnost, ali smo primili Duha koji, hodamo li u njemu (u poslunosti njegovim uputama), onemoguuje nau staru narav. Rimljanima 12,1.2 (stalno se preobliavajte) odnosi se na tijek koji proizlazi iz kriznog stanja (obraenja spomenutog u Rim 1-11). Rije savrenstvo u Bibliji podrazumijeva zrelost i odnosi se na krane koji su dosegli pun rast za razliku od nezrelih ili zaostalih (Ef 4,13; Kol 1,28; 4,12). Pavao u Filipljanima 3,15 razlikuje potpunu i razmjernu zrelost; radi se o prilagodbi naoj duhovnoj okolini kao i Bojoj naravi (2 Kor 13,9-11; Ef 4,13; 1 Sol 3,10; Heb 13,21; 1 Pt 5,10; 2 Tim 3,17). na je stari ovjek razapet (legalno) zajedno s Isusom da se uniti ovaj greni ovjek, tako da vie ne robujemo grijehu (Rim 6,6). Zaklinjem vas, brao, milosrem Bojim da prinesete sebe kao rtvu ivu, svetu i ugodnu (Rim 12,1). dok svi zajedno ne doemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Bojega, k savrenom (tj. zrelom) ovjeku, k mjeri punine veliine Kristove (Ef 4,13). Ovako mislimo svi koji smo savreni! I ako vi mislite to drukije, i ovo e vam Bog objaviti (Fil 3,15). Nou i danju najusrdnije molimo da vidimo vae lice i da nadopunimo to jo nedostaje vaoj vjeri (1 Sol 3,10). da ovjek Boji bude savren opremljen za svako djelo ljubavi (2 Tim 3,17). Bog sam e vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavriti, 318

uvrstiti, ojaati i utvrditi (1 Pt 5,10). F. DOKTRINA I ISKUSTVO Doktrina i iskustvo usko su povezani. Doktrina je korisna utoliko koliko vodi ispravnom ivotu (Tit 2,11, 1 Tim 1,3-10, 6,4). Mora postojati indikativ (doktrina), ali i imperativ (naredbe). Posveenje ima i pozitivan i negativan vid: obucite svucite To je i pasiv i aktiv primamo, ali nam je nareeno i da hodamo (Ef 4,22-23). za lace i krivokletnike i za sve drugo to je protivno zdravoj nauci koja je suglasna s Radosnom vijesti (1 Tim 1,10). Velim i zaklinjem, da sa sebe skinete i odloite staroga ovjekai da se obuete u novoga ovjeka, stvorena na sliku Boju u istinskoj pravednosti i svetosti (Ef 4,22-24). G. NAPREDAK U KRANSKOM IVOTU Na prvom mjestu moramo uviati i shvaati da smo u Kristu, ne samo teorijski ve i praktino, to ostvaruje Sveti Duh nastanjen u nama. Zatim se moramo poistovjetiti; moramo drati injenicom izricanje suda nad naim grijesima na kriu, kao i vjerovati da su sila i posljedice grijeha ukinute jer je kazna za njih isplaena. Naelo svetog ivota je stoga u umu, ono se otkriva dok razmiljamo o tim istinama i provodimo ih u praksu. Takoer moramo suraivati s Bogom. Sveti Duh oslobodio nas je da bismo bili sluge, ali u smislu suradnika (Rim 6,14-23; 12,1-3). Da dalje ostanemo u grijehu da se povea milost? Daleko od toga!smatrajte sebe mrtvima grijehu, a ivima Bogu u Kristu Isusu tako sada uinite svoje udove podlonima pravednosti da se posvetite! (Rim 6,1.12.19)

319

H. RAZLIITA SHVAANJA POSVEENJA 1. BEZGRENO SAVRENSTVO. Pelagije je vjerovao da se ono moe postii asketskim ivljenjem. Ali on ima takoer ogranieno shvaanje grijeha, a i optimistiko shvaanje slobodne volje. 2. RIMOKATOLIKA CRKVA predvia stanje izvanjskog savrenstva (za redovnike) i stanje unutranjeg savrenstva gdje nita ne sprjeava djelovanje ljubavi. 3. ANABAPTISTI su takoer podravali bezgreno savrenstvo u 16. stoljeu (i tako naslijedili duhovne i mistine sklonosti srednjeg vijeka). Anabaptistike voe, Hbmaier, Hof i Hut, smatrali su da vjernik moe postii stanje savrenstva jo na ovoj zemlji. 4. WESLEY. Otac modernog perfekcionizma je John Wesley. Po njegovom miljenju, ovo se stanje moe postii iskustvom drugotne milosti koja oslobaa vjernika od izvornog grijeha i ini ga savrenim, svetim u poslunosti i ljubavi. Kao posljedica, vjernik prestaje grijeiti namjerno. Wesley je grijeh smatrao neim to treba izvaditi iz ovjeka kao rak ili pokvareni zub. Ovu su ideju preuzeli Asa Mahan i Charles Finney na Oberlin koledu. Po njima, djela mogu biti samo dobra ili zla; nakane srca se ne mogu odrediti. Ipak, niti keswiki pokret, niti karizmatski (oba naglaavaju doivljaj drugog blagoslova), ne prihvaaju bezgreno savrenstvo. Jedini ulomak vrijedan razmatranja je 1 Ivan 3,6-10 gdje se glagol grijeiti mora promatrati u okviru gnostike raspre. Za njih je to znailo grijeiti koliko god je to mogue tako da se milost moe umnoiti i dua dokazati izvan dohvata pokvarenog tijela. Apostol Ivan tvrdi da nijedno pravo dijete Boje ne moe imati takav stav. Kranin ne moe stalno ostati u nekom grijehu: Duh 320

Sveti e se pobrinuti za to. Naizmjence, ovaj izraz moe oznaavati otpadnitvo. I. KRIVOVJERJA Glavno krivovjerje vezano za uenja o posveenju je antinomizam u svojim razliitim oblicima, koji su: 1) Dualistini antinomizam: njegovo osnovno svojstvo je povezanost s gnostikim uenjem. Ono tvrdi da je spasenje samo za duu, a tjelesno ponaanje smatra se nebitnim i u Bojim interesima i za zdravlje duha. Stoga se osoba moe ponaati buntovniki i nema problema. Najvei dio grae u Ivanovoj prvoj poslanici pisan je protiv ovog gledita. 2) Duhocentrini antinomiizam: pouzdaje se u unutranja poticanja Sv. Duha i porie potrebu uenja ponaanja prema Zakonu. Pavao se suprotstavlja ovom gleditu rijeima, da ako je osoba uistinu duhovna, ona e priznati Boju Rije kako je ue Kristovi apostoli (1 Kor 14, 37). 3) Kristocentrini antinomizam: tvrdi da Bog ne vidi grijeh kod vjernika, stoga njihovo ponaanje nije vano, pod uvjetom da oni nastavljaju vjerovati. Ivanova prva poslanica suprotstavlja se ovom tumaenju, govorei da nije mogue ostati u Kristu i istovremeno slijediti greni nain ivota. 4) Dispenzacijoniski antinomizam: tvrdi da dranje moralnog zakona nije vano za kranina, budui da je on pod milou. Ali Pavao u Rimljanima 3,31 i 1 Korinanima 6,9-11 objanjava da smo pod Kristovim zakonom, to znai da smo pod Bojim moralnim zakonom, kojeg nam u unutranjosti prenosi Sveti Duh. 5) Dijalektini antinomizam: (prema Barthu i Brunneru) tvrdi da Duh koji nas vodi ima slobodnu volju i da nije podreen Svetom Pismu. 321

6) Situacijska etika: tvrdi da sve to Bog trai od nas su prava motivacija i prave namjere: Zakon je samo vodi. Pavao suprotstavlja ovo u Rimljanima 13,8-10, govorei da bez ljubavi kao pobude, odreeni zahtjevi ne mogu biti ispunjeni. V. SINOVSTVO A. OBNOVLJENJE To je natprirodno djelovanje Bojeg Duha u naim srcima kojim primamo novi i sveti ivot. Kod Ivana se glagol gennao pojavljuje esto, (sam ili s prefiksom ana-), dok se Pavao njime slui samo jedanput kako bi oznaio promjenu koja daje ivot. Jakov koristi sinonim apokueo, a Pavao imenicu palingenesia koju treba prevesti rijeima preporoenje ili novo roenje, 1 Ivan 3,9 jasno istie da je preporoenje razlog zaziranju od grijeha i pokajanja. 1. ZNAENJE OBNOVLJENJA. Obnovljenje je Boji in u ovjekovom srcu, neto unutarnje to se dogaa u ovjekovoj naravi. Dok je opravdanje novi poloaj, obnovljenje je nova narav. Bog mijenja oboje istovremeno. Ponovnim roenjem u Boju obitelj i primanjem obiteljskog duha (Svetoga Duha), primamo i novu narav, a istovremeno, usvojenjem, i novi poloaj. 2. SLIKOVITI IZRAZI KOJI SE UPOTREBLJAVAJU u Novom zavjetu za obnovljenje. Ovi se izrazi pojavljuju u djelima raznih novozavjetnih pisaca, a ne iskljuivo kod Ivana. a. Novo roenje. (Iv 1,12 i dalje, 3,1 i dalje, Gal 4,23.29; Jak 1,18; 1 Pt 1,3.23; 1 Iv 2,29; 3,9; 4,7; 5,1,4). A svima koji ga primie, dade vlast da postanu djeca Boja, onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su roeni od Boga (Iv 1,12). 322

b. Vjeni ivot. Ivan istie da je to neto ono to primamo sada, iako to stvarno pripada buduem vremenu u koje su krani ve uli ponovnim roenjem. Nanovo su se rodili u novo doba, postali sudionici novog stvorenja i kao dokaz tome, primili su vjeni ivot, tj. ivot doba koje e doi (Iv 3,36; 5,24; 6,47). Ovo piem vama koji vjerujete u ime Sina Bojega, da znate da imate vjeni ivot (1 Iv 5,13). c. Duhovno uskrsnue. Sve dok Bog ne udahne u nas novi ivot, mrtvi smo za ivot s Bogom i za mogunosti koje On prua. Iz stanja duhovne smrti (tj. odvojenosti od Boga), uskrsnuli smo u novi ivot openja s Bogom (Iv 5,24; Rim 6,13; Ef 2,1.5 i 4,5; 5,14, 1 Iv 3,14). Zajedno s njim ukopani u krtenju, s njim ste i uskrsnuli vjerom u snagu Boga (Kol 2,12). d. Postajati novi ovjek. Postali smo prvijenci Bojega novog stvorenja. Obnovljeni smo i postali smo novi ljudi, za razliku od starog ovjeka koji pripada stvorenju podlonome sudu i ve je osueno. Mi smo obukli Boju narav. Budui da Bog namjerava stvoriti sve novo, samo novi ljudi mogu sudjelovati u Bojoj budunosti te tako budunost pripada samo njima. Staro nema mjesta u Bojem novom stvorenju (Ef 2, 15; 4,24; Rim 12,2; 2 Kor 4,16; Kol 3,10; Tit 3,5). a obukli novoga (ovjeka) koji se uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje prema slici svoga Stvoritelja (Kol 3,10). e. Novi stvor. Stvaranje je bilo jedno od velikih Bojih djela. Ova usporedba tako govori o veliini obnovljenja. To je ponovno stvaranje, i jo vie, jer nas odvodi dalje nego to je Adam ikad doao (2 Kor 5,17; 4,6; Gal 6,15; Ef 2,10; 4,24; Kol 3,10). Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, ve novi stvor (Gal 6,15). f. Obrezanje srca. Istinsko je unutarnje vjeroispovije323

danje, ne samo izvanjsko (Rim 5,28-29; Kol 2,11; Pnz. 30,6). U njemu ste obrezani; ne obrezanjem obavljenim rukom, nego obrezanjem Kristovim, odlaganjem tijela koje slui grijehu (Kol 2,11). 3. NUNOST OBNOVLJENJA. Bog je ustanovio samo jedan religiozni sustav na svijetu idovski. Ipak je Isus rekao predanom idovu da se mora nanovo roditi (Iv 3,3.5.7.14), to dokazuje da je idovska religija bila privremena ustanova koja je uvijek oekivala i ukazivala na neto bolje. Neophodno je potreban zahvat izvan nas Kristova smrt koji e rijeiti na pravni poloaj pred svetim Bogom, te unutarnja obnova, da stvori to je istinsko i stvarno, kako bi se ostvarila Boja namjera (Gal 6, 15). Zbog svoje pale narave moramo biti obnovljeni (ivot ponovno mora biti stavljen u nas). Bez obnovljenja duhovno smo mrtvi (odvojeni od Boga koji je izvor svake dobrote) (Ef 2,1; 1 Tim 5,6). 4. BOANSKO PODRIJETLO OBNOVLJENJA. To je nadnaravni Boji in (Iv 1, 13; 1 Iv 2,29). Taj je in povezan sa sve tri OsobeTrojstva, Ocem (Jak 1,18), Sinom (1 Kor 15,45; Iv 1,3; 1 Pt 1,3) i Duhom (Iv 3,5). 5. PROVEDBA. Postavlja se pitanje tonog odnosa obnovljenja i obraenja. Arminijanci bi rekli da obraenje prethodi obnovljenju, ali bi bilo mnogo tonije kad bismo rekli da su oba vid jednoga boanskog i natprirodnog ina u ovjekovu srcu. Obraenje je pogled na to djelo s ovjekove strane, a obnovljenje je isto djelo vieno s Boje strane. Jasno je da i Boja Rije i Sveti Duh zajedno rade na istom poslu. Krtenje je vanjski znak i svjedoanstvo o unutranjoj stvarnosti obnovi, kojom je vjernik bio krten Svetim Duhom u Kristovo tijelo. 6. POSLJEDICE OBNOVLJENJA. Obnovljenje je ishodina toka kranskog ivota. Ono nam daje osjetljivost prema Bogu i prema grijehu. Rob grijeha biva osloboen 324

grijeha, ali to ne znai da vie ne moe grijeiti. Radi se o zamjeni jednoga naela drugim, jedne dinamike drugom (Iv 8,34-36; Rim 6,14; Fil 2,13). Stoga je mogue vriti Boju volju, ali ovjeka ipak treba poticati na to. U 1 Ivanovoj zahtijeva se pravednost i ljubav kao dokaz obnovljenja. ovjek koji je obnovljen ima nove elje u sebi (Ef 4,24; Kol 3,10). Te su nove elje dane ovjeku da ivi za Boga i slui mu. Sveti Duh stanuje u nama i oslobaa nas. 7. OBNOVLJENJE I PSIHOLOGIJA. S razvojem psihologije i njoj suparnikih kola, prije svega psihopatologije, na povrinu izlaze problemi osobnosti, kao i pitanje njihova odnosa prema grijehu i obnavljanju. Prolazak kroz novo roenje esto oslobaa, odnosno smiruje one koji pate od ovih problema. Ipak problemi postoje unato njihovom meudjelovanju ili prepletanju s moralnim osobinama i ponaanjem. Kako, dakle, protumaiti ovu iskustvenu injenicu? Brojni krani spontano odbijaju razdvojiti psiholoko od duhovnog. Sumnjaju u vjerodostojnost preporoenja, pretpostavljajui postojanje demonskog utjecaja, odnosno tekih grijeha koji su izbjegli pokajanju, pa sada ometaju normalne uinke operacije milosti. Jay E. Adams, teolog iz Philadelphije, gotovo je izazvao skandal objavom vlastitih saznanja. Svojom teorijom i predloenim nainom terapije zanijekao je postojanje psihikih bolesti, tvrdei kako se bolestima mogu nazvati samo one organske. Poremeaje, koje humanistiki psiholozi tumae kao posljedicu mehanizama, treba jasno pokazati kao grijehe ili plodove grijeha, te odbaciti u poslunosti vjere. No Adamsu se snano suprotstavlja veina kranskih psihologa, psihoanalitiara i psihijatara. Oni rade s istom etiologijom na previe istovrsnih smetnji kod krana (kod kojih se na postojanje takvih problema 325

uope ni ne bi moglo posumnjati), kao i kod nekrana. Te smetnje, ini se, prestaju nakon to se pacijentima propie odgovarajui tretman. Stoga je njima teko prihvatiti nepostojanje psihikih bolesti: svi problemi jednostavno nisu duhovni. ak bi i prihvaanje postojanja organskih bolesti ivevlja bio poprilian uzmak. Za vjerovati je kako bi dovoljno precizno istraivanje otkrilo u svim poremeajima, tovie u oitim grijesima, psiholoku, kao i biokemijsku sastavnicu. U svjetlu ve odreenih teolokih naela, predlaemo razlikovanje dinamike prirode, niza sposobnosti u irem smislu (mehanizama, lakih kao i kompleksnih) koji se odnose na ono to zovemo bit due, i uporabe koja iz nje proizlazi, pred Bogom izabranog usmjerenja u odnosu na Njegove zakone. Grijeh otkriva uporabu i usmjerenje, a za posljedicu ima razne oblike nepravilnoga djelovanja prirode koji su prepreka ovjeku eli li hodati pravim putem. No, razlika postoji. Ukoliko Bog ne izvede udo ozdravljenja, preporoenje izokree stremljenje ka grijehu ne popravljajui oteene djelatne grae. Djelomini pokuaji usredotouju se na smetnje to odaje dojam da se radi o duhovnom problemu. Stoga se tehnike psihologa ne smiju odbacivati. Naravno, svako obraanje terapeutima za pomo treba biti popraeno molitvom (Stvoritelj ozdravlja njegom koja odgovara Njegovom stvorenju): Ja u ti rane zalijeiti, Bog e te iscijeliti. Naravno, i tu lei povijesna potvrda Adamsove snane reakcije; esto se dogaa da psiholozi zanemaruju grijeh koji je umijean u bolest skrivajui tako uzrok. No, Bibliju prvenstveno zanima unitenje grijeha! U neki knjigama o kranskom ivotu itatelju je reeno da, kao posljedica preporoda, postoji tri entiteta unutar krana: nova narav, stara narav i Sveti Duh. Meutim, 326

biblijska slika je sljedea: imamo obnovljenu narav pod dominantnom utjecajem Svetoga Duha, ali koja nosi jo uvijek tragove grijeha. Ovo to ini osjetljiva prema prethodnih uzora grenog ponaanja, koji mogu se reaktivirati, uglavnom zbog nemarne kontrole uvoenja informacije u um, ili zbog grenih prijedloga koje Sotona stavi u um. B. USVAJANJE 1. ZNAENJE USVAJANJA. Kao i opravdanje, i ono se odnosi na poloaj (poziciju, odnos, status). Grka rije (huiotesia) doslovno znai staviti kao sina ili dati poloaj sina. Rije pripada obiteljskom, a ne pravnoj terminologiji. Mnogi tumai shvaaju ovaj izraz u svjetlu rimske tradicije, ali je starozavjetna idovska tradicija vanija. ak se i novozavjetni navodi odnose izvorno na Izrael (Rim 9,4; 8,15.23; Gal 4,5; Ef 1,5). Iako izgleda da pravno usvajanje nije bilo poznato u Starom zavjetu, neslubeno usvajanje vidi se u sljedeim ulomcima: Estera 2,7; Izlazak 2,10; 1 Kraljevima 11,20; Postanak 48,5. Kada je Jakov usvojio Efrajima i Manaea, oni su zauzeli isti poloaj kao i stvarni sinovi obitelji, postali su ravnopravni nasljednici kao i druga djeca. U rimskom je drutvu, meutim, sudsko usvajanje bilo vrlo vano i ukljuivalo je premjetanje djeteta, ili odrasle osobe, iz jedne obitelji u drugu. To se moralo obaviti pred svjedocima. Odluan je imbenik bio izbor oca koji usvaja. Po grkoj tradiciji, usvajanje je bilo neopozivo, prirodan sin moe se razbatiniti, ali usvojen se nije mogao razbatiniti. 2. SINOVSTVO U STAROZAVJETNOM PRAVNOM SUSTAVU. Izraz usvajanje mora se razmotriti u svjetlu 327

zakona koji su odreivali nasljeivanje. Biblijsko sinovstvo u sebi ukljuuje nasljedstvo (Rim 8, 11; Pnz 21,15). Obino je postupak tekao ovako: prvoroeni je sin poslije oeve smrti postao nova glava obitelji, dobivao je svu oevu zemlju i dvostruk dio oevih pokretnih stvari. Ostatak oeve imovine dijelio se na odreeni broj jednakih dijelova. Keri nisu nasljeivale nita osim ako ovjek nije imao sinova (Br 27,5-10). Ezav je prodao svoje pravo Jakovu, ali to se dogodilo pod izuzetnim okolnostima. Nadalje, u odreenim okolnostima otac je mogao izmijeniti red (Post 49,3-4; 1 Kor 5,1), ali razbatinjenje nije bilo esto. U 2 Kraljevima 2,9 i dalje, Elizej trai dvostruki dio to vjerojatno jednostavno znai da je elio biti Ilijin nasljednik, a ne nasljednik bilo kojeg proroka koji je bio s njim. 3. IZRAELOVO SINOVSTVO. Obeanje koje je Bog dao Abrahamu, izraeno je pojmovima pravnog nasljeivanja. Ova obeanja upuena Abrahamu inila su kasnije temelj Boje rijei Mojsiju gdje se poinju koristiti izrazi boanskog sinovstva (Izl 3,6.8; Ps 105,6-13; 42,5). To objanjava Nabotov prigovor prijedlogu da proda svoju parcelu zemlje (Bog mu ju je dao). Stari zavjet takoer govori o duhovnom nasljedstvu. Tako, jedno pleme, Levitsko, nije nasljeivalo zemlju. Bog kae da je On sam njihovo nasljedstvo. To znai, da njihova sredstva za ivot nisu ovisila o obraivanju zemlje Bog se pobrinuo osobno za njih kroz izdravanje drugih Izraelaca (Pnz 18,1-2; Ez 44,15.28; Ps 16,5-6; 73,26; 142,5). Dok Izrael bijae dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga (Ho 11,1). Neka, dakle, nemaju (sveenici Levijevci sve pleme Levijevo ) batine meu svojom braom, Jahve je njihova batina, kako im je i rekao (Pnz 328

18,2). 4. ISUSOVO SINOVSTVO. Isusovo je sinovstvo u jednom smislu jedinstveno, kao jedinoroen (to znai jedini), samo On ima potpuno pravo dijeliti sve to Njegov Otac ima (Iv 1,18; Rim 8,3.32; Mk 1,11; Kol 1,13; 1 Iv 4,9). U potpunoj opreci s ovim, Isus se naziva i prvoroenim (Kol 1,18; Otk 1,5), ali ovaj se izraz prvenstveno odnosi na prioritet ili prevlast. Isus je najvii ak i u ljudskom podruju. U vezi s ovim moramo uzeti u obzir injenice da je On i Bog i ovjek. to se tie boanstva, Krist je jedinstven: nitko nema i ne moe ostvariti odnos s Bogom Ocem istovjetan Njegovom. Meutim, to se tie Njegove ljudskosti, On je ne samo iznad svih, ve je zbog svojeg uskrsnua i predokus Oevog novog stvorenja te zalog toga novog stvorenja. Taj mu poloaj omoguava da bude iznad svih stvorenih bia i prvi od mnogih sinova koje e Bog posvojiti u svoju obitelj, s tom razlikom da je On sin s pravom, a mi usvojeni sinovi. Kao jedinoroeni Sin, On je odreen kao nasljednik svega. U ovoj toki slikoviti jezik ima ogranienja. Tu ne znai da e On dobiti nasljedstvo kad Bog Otac umre: zapravo ovaj izraz znai da je On suvlasnik svega to ima Otac. Sve to god Otac ima pripada meni (Iv 16,15). na kraju govorio nam je (Bog) po Sinu, koga je postavio batinikom svega i po kome je stvorio svijet (Heb 1,2). 5. SINOVSTVO KRANA. Usvajanje krana u Boju obitelj ostvaruje se jedino milou. Usvajanje se u rimskom svijetu ostvarivalo jedino milou (nezasluenom dobrotom) oca. Koliko je to istinskije u duhovnom pogledu (Rim 8,15; Gal 4,5)! Sinovstvo je zbog 329

Krista (Gal 4,4-5). Nae sinovstvo ovisi o Njegovom i o onome to je uinio za nas. Kristovim otkupljenjem postajemo Boji sinovi. Sinovstvo ukljuuje neogranienu batinu. Iako je Krist Boji Sin u jedinstvenom smislu i tako jedini batinik (Mk 12,7; Heb 1,2), iz Pavlovih rijei moemo zakljuiti da smo mi Kristovi subatinci (Rim 8,17; Heb 11,9). Crkva se zove Crkvom prvoroenih (Heb 12, 23). U jednom je smislu budunost potpuno ostvarenje nae batine (uskrsnue e mu otvoriti vrata), ali smo blagoslovljeni ve sada i sada smijemo uivati u tim blagoslovima, dok s radou iekujemo i vee. Sinovstvo znai da su sruene sve rasne i drutvene prepreke (Gal 3,28.29). Prema starom je savezu nasljedstvo bilo ogranieno na idove. Rob nije mogao nita batiniti. Ni keri obitelji obino nisu nita batinile. Meutim, u Kristu su nestale sve prepreke koje su osobina privremenog i nesavrenog saveza. Sinovstvo iskustveno prihvaamo pomou Svetoga Duha. Krist nam ga je omoguio svojom smru na kriu, ali Sveti Duh nam ostvaruje nau batinu i daje nam ga kao svojinu (Rim 8,15). Na taj nain moemo pristupiti Bogu Ocu kao to je to mogao i Krist (Gal 4,6; 2 Kor 1,22; 5,5; Ef 1,14). Sveti Duh je zalog i peat nae batine. Svemir ezne za danom kad e Boji sinovi biti osloboeni okova iskvarenosti i propadanja, tj. kada e biti proslavljeni. ekamo na usvajanje, ne zato to jo nismo sinovi, ve zato to ekamo puno ostvarenje tog sinovstva (Rim 8, 19). Sveti nas je Duh ve povezao s Kristom i odonda je sinovstvo postalo stvarnost. Poinje proces posveenja kojim nas Sveti Duh oblikuje u sliku savrenog Sina, Gospodina Isusa (mijenjamo se u Njegovo oblije). Duh Sveti koji je u nama, ve svjedoi da smo Boja djeca. Sveti Duh je zalog (arhabon) naeg nasljedstva (u 330

modernom grkom ta rije znai zaruniki prsten). To je posuenica iz fenikog (te je povezana s trgovinom). Kad bi Feniani pristali uz obalu radi trgovine sagovima, prodava i kupac bi sklopili ugovor po kojem bi prodava ostavio kupcu uzorak saga koji je bio zalog da e doi ostatak robe koja je ve bila isplaena i koja bi bila isporuena kad bi se trgovac vratio. Zalog (arhabon) je po kakvoi morao biti istovjetan ostatku robe. Sveti se Duh spominje kao ogledni primjerak voa (aluzija na starozavjetni dogaaj kada su izvidnici iz Ekola donijeli voe kao primjer nasljedstva u Kanaanu). Na isti je nain Sveti Duh zalog ili peat naega potpunog nasljedstva. Vi ste primili duha posinjenja kojim viemo: Abba Oe! Sam Duh svjedoi zajedno s naim duhom da smo djeca Boja. Ako smo djeca, onda smo i batinici, batinici Boji, a subatinici Kristovi da s njim budemo i proslavljeni (Rim 8,15-17). u njemu ste, prigrlivi vjeru, i zapeaeni Duhom svetim, obeanim, koji je zalog nae batine za otkupljenje onih to su postali Boje vlasnitvo (Ef 1,13-14). VI. IZBOR I PREDODREENJE Ova se dva izraza esto upotrebljavaju kao istoznanice, iako to stvarno nisu. Oni su razliiti, ali povezani. Izbor se odnosi na biranje osoba, a predodreenje na svrhu za koju su izabrani. Izbor pita: Koga je izabrao?; predodreenje: U koju ih je svrhu izabrao? Vjernik je izabran od Boga za spasenje i predodreen za posveenje. A. BOJA SUVERENOST U SPASENJU 1. Pojam suverenosti po odredbi je neodvojiv od pojma o Bogu jer jedno od temeljnih biblijskih uenja glasi da je 331

Bog suveren nad svim u svemiru. Kada razmiljamo o Bogu, automatski mislimo o onome tko upravlja svime. 2. Boja suverenost nad svim. U svemiru je temelj svega to Biblija ui. Pretpostavka prorokog uenja je da je Bog gospodar povijesti i da upotrebljava narode za ostvarenje svojih nauma. Na Boju suverenost ukazuju Njegova Rije i proroanstva. Bog ne moe ne izvriti ono to kae. 3. Boanska suverenost u spasenju samo je jedan vid ove ope suverenosti. Veina krana, ako ne i svi krani, vjeruje u Boju suverenost u spasenju u openitom smislu, ak i ako nisu tako odreeni kao to je bio Calvin. Kad je ovjek pao, Bog ga je mogao ostaviti u grijehu i stanju prokletstva, ali Bog nam je u svojoj suverenosti odluio pruiti spasenje. Bog moe ukazati ili ne ukazati svoju milost, ali je odluio ukazati milost. Kalvinisti idu dalje i kau da je Bog suveren u spasenju, osobito u spasenju pojedinca, jer ukoliko se pojam ne suzi do ovog, cijeli izraz gubi snagu. Za kalvinista to znai Boju odluku da izabere odreene pojedince koje e spasiti. 4. Boja suverenost i ljudski grijeh. Biblija ui da ak ni postupci zlih nisu van domaaja Boje suverenosti, to znai da Bog koristi ili moe koristiti postupke zlih da bi ostvario svoje namjere u povijesti (Iz 10,5-19; Dj 2,23). Kri je najbolji primjer. On se nalazi u sreditu Bojih namjera, a ipak je do njega dolo zbog pokvarenosti ljudi. Istovremeno moramo naglasiti da se Bog potpuno i apsolutno suprotstavlja grijehu. Grijeh proizlazi iz tajanstvene ovjekove slobodne volje. Bog je riskirao kad je stvorio ovjeka sa slobodnom voljom. Bog doista dozvoljava nedae kao nain osuivanja ljudi, ali On nije stvoritelj grijeha (Ef 1,11; Post 45,8; 50,20). Bog moe iskoristiti ve postojee stanje (greni svijet) da bi 332

ostvario svoje namjere jer je to sredina u kojoj ivi pali ovjek, ali je ovjek odgovoran za zlo i grijeh u svijetu. Budui da se ovjek dobrovoljno predao Sotoni (kada nije morao), on je odgovoran za uvoenje zla u dotad savren svijet (Rim 5,12). On koji sve radi prema odluci svoje volje (Ef 1,11). Josip ree svojoj braiTako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog (Post 45,8). Iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro, da uini to se danas zbiva da spasi ivot velikom narodu (Post 50,20). B. IZBOR U BIBLIJSKOJ POVIJESTI 1. Izbor Izraela. Kao prvi korak u postupku izabranja Izraela kao nacije, Bog izabra niz osoba (patrijarhe), koji su dobili iskljuiva obeanja od Njega (Neh 9,7 govori da je Bog izabrao patrijarhe usp. takoer Dj 13,17; Rim 9). Ovo oznaava da Bog esto okrene prirodni red stvari (nije uvijek prvoroenac kojeg izabra Bog); Izak je izabran a ne Jimael, Jakov a ne Ezav, Josip a ne njegova braa, Efraim umjesto Manaea. Na kraju ovo vodi do izbora Izraela kao nacije da mu pripada iskljuivo i da ispuni Njegove ciljeve u povijesti. Ovo ne znai da je svaki Izraelac bio spaen, jer Bog je izabrao za spasenje u novozavjetnom smislu samo ostatak unutar Izraela (Rm 11,3). Bit prirode izbora Izraela pokazuje se u ovom odnosu: Bog je izabrao patrijarhe ba zato to Izrael ni po emu nije zasluivao Boju ljubav (Pnz 4,37; 7,7-8; 9,4-6; 10,15). Bog je izabrao Izrael jer je odluio pokazati mu svoju ljubav i ni zbog ega drugog. To je bila izborna ljubav, a njezini primatelji bili su potpuno nedostojni iste. U ovim se ulomcima naglaava izbor Izraela, a ne neizbor drugih naroda (Mal 1,1-2). Isto vrijedi za izbor uope. Ti si narod posveen Jahvi, Bogu svome; tebe je 333

Jahve, Bog tvoj, izabrao da meu svim narodima koji su na zemlji bude njegov predragi vlastiti narod. Jahve vas odabrao zato to vas Jahve ljubi i dri zakletvu kojom se zakleo vaim ocima (Pnz 7,6-8). Ljubio sam vasJakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu (Mal 1,1-2). s obzirom na izbor oni su ljubimci zbog otaca, jer su neopozivi Boji darovi i poziv (Rim 11,28-29). 2. Izbor pojedinaca. Kada dolazimo do Novoga zavjeta, primjeujemo promjenu naglaska. Dok se SZ bavi izborom nacije, NZ se bavi izborom pojedinaca za spasenje, koji su predodreeni da budu jednaki slici Bojega Sina. Iako je ovo esto povezano s posveenjem, izravni je naglasak na proslavljenju. Starozavjetni ostatak se poveava kako bi obuhvatio i crkvu. Ovo se izriito jasno izraava u Ivanovom Evanelju, gdje Krist aludira do onih koje si mi Ti dao (Iv 6,37.39; 10,29; 17,2.6-9.12.17). U Ivanu 10 Isus aludira na svoje ovce, koje On zove iz Izraela (simboliziran u obliku tora), kojima On dodaje ove neidove koji e vjerovati kroz svjedoenje apostola. On ukazuje na njih kao da oni ve pripadaju Njemu. Isus je farizejima rekao da oni ne vjeruju zbog toga to nisu Njegove ovce (10,26), a ne da oni nisu Njegove ovce zbog toga to ne vjeruju. Na drugom mjestu Isus naglaava da samo oni koje Otac privue Isusu mogu doi Njemu (Iv 6,44.65). U Djelima se naglaava da pokajanje i vjera dolaze od Boga (Dj. 11,18; 18,27). U Djelima 13,48 reeno nam je da su vjeru prigrlili svi oni usmjereni vjenom ivotu (ili predodreeni za vjeni ivot). Nije reeno: svi oni koji su vjerovali, dobili su vjeni ivot, ili su krenuli na put koji vodi vjenom ivotu. U Djelima 18,10 Pavlu je reeno da treba ustrajati zbog toga to On (Isus) ima mnogo naroda u Korintu. Jo 334

jednom ova aluzija skoro podrazumijeva da oni ve pripadaju Kristu. U Pavlovim se poslanicama jasno pojavljuje pojam Bojeg izbora. U 1 Korinanima 1 nam je reeno da je Bog izabrao ba one koji su omalovaeni u oima svijeta. U 1 Solunjanima 1,4 itamo da nain obraenja Solunjana dokazuje da su izabrani od Boga. U Filipljanima 2,12-13 nam je reeno da osobno Bog daje volju ustrajanja. U Rimljanima 8,28-30 je vano shvatiti da se aludira na istu grupu u ostvarenju Bojeg plana izabranja: a koje je predodredio ... one je i proslavio. U Rimljanima 9, gdje Pavao govori o izboru Izraela, on naglaava da se ovaj izbor ostvaruje u spasenju vjernog ostatka (tj. grupe pojedinaca), koji je dio Crkve. Pojam izbora pojavljuje se i u Petrovim poslanicama (1 Pt 1,2). U 2 Petrovoj 1,10 autor pobuuje izabranike da uvrste svoj poziv i izbor, to ustvari znai da oni svojim ponaanjem moraju dokazati da su uistinu izabrani. U Knjizi Otkrivenja reeno nam je o onima ija imena od postanka svijeta stoje zapisana u Knjizi ivota (13,8; 17,8,14). 3. Krist kao izabrani. Krist je veliki izabranik na kojem poiva Oeva naklonost i u Njemu je samom izbor povezan sa potomstvom (Mt 12,18; Lk 9,35; 23,25; Iv 1,34; 1 Pt 2,4-6). 4. Izbor krana u Kristu. U Efeanima 1,4 naglaava se injenica da su krani izabrani u Kristu. Izbor se u ovom razdoblju odnosi na Crkvu, a ne na ovjeanstvo u cjelini (Iv 13,18; 15,16.19; Rim 8,33; Kol 3,12; 1 Sol 1,4; 2 Tim 2,10; Tit 1,1; 1 Pt 2,9; 5,13; Otk 17,14). Bitna ideja u vezi s izborom zapravo je razlikovni vid Bojeg izbora (izmeu nekoliko mogunosti). Ovo treba naglasiti zbog pogrenog izlaganja tog ulomka od strane Karla Bartha. Ne govorim o vama svima. Ja znam koje sam sebi iza335

brao (Iv 13,18). jer koje je unaprijed poznao, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova SinaTko e podii tubu protiv izabranika Bojih? (Rim 8,29.33) C. IZBOR I ODBACIVANJE 1. Jednostruko i dvostruko predodreenje. Mnogi ljudi suprotstavljaju se kalvinizmu zato to im se ini da on ui predodreenje za prokletstvo kao i za spasenje. To je uio osobno Calvin, kao i mnogi dananji kalvinisti, i reklo bi se da to zahtijeva i logika, ali moramo biti oprezni da ne bismo otili dalje nego to to Biblija doputa. Bit predodreenja za spasenje jest da je Bog donio odluku prije roenja tih pojedinaca. Uope nema dokaza o nekom usporednom, predvremenskom naumu za proklinjanje drugih pojedinaca. Ako predodreenje za spasenje ima svoj nastanak u Bogu, prokletstvo pojedinaca ima svoj nastanak u grenicima i njihovim grenim ivotima. injenica o predvremenskom predodreenju za spasenje pokazuje da to nije u svezi sa zaslugom, jer se dotini pojedinci jo nisu rodili (tj. uiniti dobro ili zlo = bilo to). Kada je Bog otvrdnuo srce faraonovo, zatvorio ga je u pravac djelovanja koji je faraon ve izabrao sobom. Ni na koji nain nije predodredio faraona da se ponaa onako kako se ponaao: Bog se okoristio jednom ve postojeom situacijom ili (zlim) stavom da postigne vremenom svoju vremensku svrhu. 2. Odbacivanje u Novom zavjetu. Na samom poetku treba rei da, dok izbor ne ovisi o zasluzi, odbacivanje potpuno sigurno ovisi o zasluzi. Grka rije koja se zapravo koristi u Novom zavjetu (apodokimazo) znai odbaciti nakon provjere. (Rim 1,28; 1 Kor 9,27; 2 Kor 13,5-7; 2 Tim 3,8; Tit 1,16). U svim ovim odjeljcima se govori ili o nagradi krana ili o nekranima. Nadalje, 336

dijelovi ovih ulomaka ne govore o nekom oprenom izboru za spasenje. U prvom planu nije vjeno odbacivanje spomenutih, ve Boja osuda pada na njih tako to ih Bog predaje njihovim eljama, ponekad da bi ostvario svoje namjere. Nita ne ukazuje na to da bi oni, da ih Bog nije predao, bili spaeni time to su samim inom objekti Bojeg izbora. Suprotno tumaenje ovih ulomaka, iz potpuno proizvoljnih arminijanskih pretpostavki proizlazi da ovjek nije predan svojim eljama, on bi automatski bio spaen, zato to Bog duguje spasenje svima. Ponekad se citiraju 1 Petrova 2,8 i Juda 4 kao potvrda dvostrukog predodreenja, ali to ne mora znaiti nita drugo ve jednostavno da je ponaanje takvih ljudi bilo proreeno, oni su se morali tako ponaati zbog svoje unutranje antipatije prema Bogu i zbog svojih heretikih miljenja o Njemu. Jedno je prirodna posljedica drugog. Bog je u Starom zavjetu predskazao krah takvih ljudi, ljudi te vrste. U zakljuku se mora rei da Biblija izgleda ui predodreenje za spasenje, a ne za osudu. Ja bijem svoje tijelo i vuem ga kao roba, da sam ne budem odbaen (tj. diskvalificiran = na kraju ostati bez nagrade) (1 Kor 9,27). Zemlja koja pije kiu to esto na nju padaali ako donosi trnje i drau, nekorisna je i blizu je prokletstvu (tj. odbaena) (Heb 6,7-8). prepoznat ete ih po njihovim rodovima (Mt 7,19). D. PREDODREENJE ZA SVETOST Izabrani su predodreeni za svetost ivota, izbor se nikad ne smije odvojiti od posveenja. Boja je namjera da nas vodi u svetost, tj. da nas preoblii u Kristovo oblije (Rim 8,29.30; 1 Kor 2,7; Ef 1,5.11). Izbor nikad nije poziv na lijenost. 337

jer koje je unaprijed pozvao, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina (Rim 8,29). stvoreni u Kristu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima ivimo (Ef 2,10). E. IZBOR I BOANSKO PREDZNANJE 1 Petrova 1,2 kae da smo izabrani po predznanju Boga Oca. Arminijanci bi rekli da Bog nije izabrao osobe nego nain spasenja. Dok je znanje potpuno razumsko, poznavanje osoba je osobno. (Po)znanje u Bibliji obino ima osobni smisao. Poznavati neku osobu zapravo znai biti u odnosu s njom. To svakako vrijedi za Boje poznavanje ljudi (Am 3,2; Ho 4,1; 6,6; 13,4; Ps 1,6; Mt 7,23; 1 Kor 8,3; Gal 4,9). U Rimjanima 8,29 i 11,2 taj izraz ne moe znaiti samo da je Bog znao o ljudima koji se spominju. Besmisleno je rei da je Bog unaprijed znao odreene osobe, ako to znai jedino da je znao kako e odluiti, jer Bog, budui da je sveznajui, zna svakako to e odluiti svaki ovjek. Kad se u Bibliji spominje predznanje, ono oznaava unaprijed odreeno zajednitvo izmeu Boga i objekata Njegovih spasavajuih nakana. Ono oznaava Boju samoodluku za ulazak u takvo zajednitvo. Ta odluka prethodi Njegovom ostvarenju. Predznanje stvarno znai Boju prethodnu odluku o ulasku u zajednitvo sa svojim narodom, i, potanje, s odreenim ljudima (Post 18,19; Jr 1,5; Izl 33,12). Ovo je mogue jer su oni postojali prije stvaranja u Bojem umu. To je zapravo istoznanica za izbor. Prije nego to te oblikovah u majinoj utrobi, ja te znadoh (ili, izabrah)ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te (Jr 1,5). Njega (Abrahama) sam izluio (ili: znao) zato da poui svoju djecu i svoju buduu obitelj kako e hoditi putem Jahvinim (Post 18,19). Meu svim plemenima 338

zemaljskim, samo vas poznah (ili: izabrah), zato u vas kazniti za sve grijehe vae (Am 3,2). F. PRIGOVORI IZBORU Zar Bog ne eli spasenje sviju? (1 Tim 2,4 i 2 Pt 3,9). Svakako je Boja volja i elja spaavanje ljudi, i ona izvire iz Njega, ali ona je isto tako dio Njegove volje da kazni ljude zbog njihove pobune koja potjee iz njih, odnosno da dozvoli kaznu. Budui da je ovjek zloupotrijebio svoju slobodu, Bog je prisiljen postupiti razliito od svoje vjene milosne namjere. Kanjavanje grenika, Bojom voljom i s Njegovom dozvolom, zapravo je osujeenje izvrenja prvotne Boje volje i namjere da se svi spase. Sotona, uvar i izvritelj Boje volje te korisnik dozvole, postaje neprijatelj pravih Bojih milosnih namjera jer ono to je drugorazredno u odnosu na ovjekov grijeh, prikazuje kao potpunu Boju volju. Rjeenje ove dvojbe je naravno kri, koji Bogu omoguuje spaavanje onih koje On hoe spasiti, jer ih je izabrao za spasenje. Isus e zaista izgraditi svoju Crkvu i nita ga nee sprijeiti. Neki kau da nauka o izboru ponitava elju za evangeliziranjem. To svakako vrijedi za hiperkalviniste, ali za druge koji dre doktrinu izbora, to ne bi smjelo biti tako, jer, s jedne strane, mi znamo neto o Bojem planu, a s druge imamo naredbe da propovijedamo Evanelje svim narodima. Nismo li sigurni da e Bog uiniti ostalo, nae e evangeliziranje biti uinjeno u naoj moi i oslanjali bi na metode. Neki kau da ova doktrina potie na fatalizam i antinomijanizam. To ne mora nuno proizlaziti kao posljedica jer Bog djeluje u posveenju opravdanjem, to dvoje je povezano (ondje gdje nema obnovljenja, nije ranije dolo do opravdanja). Bog poziva ovjeka, ija je volja osloboena, da moe suraivati sa 339

Svetim Duhom. Uravnoteeni kalvinizam prihvaa ljudsku odgovornost kao vrlo vaan imbenik. Evanelje se navijeta ljudima i poziva ih na pokajanje i vjeru u Krista i Njegovo dovreno pomirenje. Nunost pokajanja i vjere stvarna je, ali njih ne moe ostvariti sama volja zbog toga to je naruena grijehom. Pokajanje i vjera ostvaruju se samo u onima koje je Bog bezuvjetno izabrao i djeluje na njih Svetim Duhom koji oslobaa ovjekovu volju da ih uzmogne ostvariti. G. SUPRALAPSARIANIZAM I INFRALAPSARIANIZAM U poetku ova (u biti kalvinistika) rasprava bavila se pitanjem je li Bog predodredio Pad ili ne. Kasnije je rasprava mijenjala naglasak: kada je Bog odredio spasiti odreene ljude prije ili poslije Pada? Supralapsarijanci su odgovorili prije Pada, a infralapsarijanci poslije Pada. Osim toga, supralapsarijanci tvrde da je Bog koristio Pad kao sredstvo izvrenja ove odluke, a infralapsarijanci tvrde da se Bog odazvao na novo stanje. Nijedno gledite nije sasvim zadovoljavajue. Problem je u tome to smo mi ogranieni u poznavanju vjenosti i drugih dimenzija. Jasno je da Bog mora znati na posebnom nivou svijesti sve od poetka do kraja, ali tvrditi da je Bog dozvolio Pad da izvri svoje namjere s obzirom na izabrane, iskrivljavanje je istine. S druge strane, Bog nikada nije zauzet na prepad. Jasno da je Bog u stvaranju ugradio dosta savitljivosti, tako da u obzir ue mogui pad. Infralapsarijanci bi tvrdili (protiv drugog gledita), da je Boji odabir ljudi koji jo nepostoje, nemogu. Dok to moe izgledati logiki nemogue, mi gledamo vjene stvari naim ogranienim umom, a Bog je vie od naega uma.

340

H. BOJA MILOST Ovaj pojam ustvari oznaava Boju volju da spasi grenike, a posebno Njegovu namjeru da spasi neke od njih (izabrane). 1. Biblijski izrazi. Upotrebljavaju se dvije rijei: hebrejska hen + raham i njezina grka istoznanica haris + eleeo. Obje su potpuno istoznane za izraz nezaslueno pomilovanje. 2. Milost je Boji stav prema grenim ljudima. Milost je svojstvo koji zapoinje u Bojem srcu i dio je Njegove naravi. Rezultat mu je djelovanje, ali zapoinje u Bogu (Post 6,8; Izl 3,7-8; Tit 2,11; Ef 2,5). Ali je Noa naao milost u oima Jahvinim (Post 6,8). Bit u milostiv kome hou da milostiv budem: smilovat u se komu hou da se smilujem (Izl 33,19). Ba se tim oitova milost Boja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude (Tit 2,11). 3. Po pravilu, milost se nalazi u opreci sa svakom idejom ovjekove zasluge. Pojedinac ne moe djelomino zasluiti Boju milost jer ona iskljuuje sve zasluge (Ef 2,4-9). Ne od vasne od djela (Rim 6,23). 4. Milost kao boanska sila koja ostvaruje nae spasenje. To je proirenje ideje Boje milosti kao Bojeg svojstva. Bog ini odreene stvari jer se stavovi uvijek iskazuju djelima. To je naelo stvarne sile koja djeluje suprotno od grijeha (2 Kor 12,9; Rim 5,21). A on mi je odgovorio: Dosta ti je moja milost jer se moja snaga savreno oituje u slabosti. Prema tome vrlo u se radohvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova (2 Kor 12,9). 5. Milost je suverena. Povezana je s Bojim izborom. U Rimljanima 11,5-6 Pavao govori o Ostatku izabranom po milosti, usp. takoer Efeanima 1,4-6. Tako i u sadanje vrijeme postoji jedan Ostatak izabran 341

po milosti. A ako je po milosti, nije vie po djelima: jer inae milost ne bi vie bila milost (Rim 11,5-6). On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti (Ef 1,4,6). 6. Boja milost i ovjekov otpor. Hebrejima 10,29; Galaanima 2,21 i 2 Korinanima 6,1 govore kao da se Bojoj milosti moe oduprijeti, ali to se ne odnosi posebito na djelotvornu, spasonosnu milost. I. RAZLIITA GLEDITA O IZBORU 1. DEFINICIJE: a. Pelagijanizam. Dri da je ovjek dobio milost koja je dio njegovog prvotnog ustrojstva. Ne treba mu nikakva nova dodatna sila osloboenja, da bi vrio Boju volju. Boja milost se shvaa tek kao pomo ovjeku u njegovom pobonom ivotu. b. Polupelagijanizam. Boja milost je natprirodna, vjena i neophodna, ali poticaj ipak dolazi od ovjeka. ovjek dakle ini prvi korak u spasenju. c. Arminijanizam. Spasenje mora, zbog pravednosti, biti ponueno svima. Milost je dana ljudima u tolikoj mjeri da se oni mogu slobodno odluiti. d. Wesleyeva varijanta arminijanizma. Spasenje je ponueno svima zbog Boje milosti. Nije moralo biti ponueno, ali je ponueno. e. Augustinijanizam i kalvinizam. Spasenje mogu dobiti samo izabrani u kojima je volja osloboena, te mogu prihvatiti spasenje i to djelotvornom milou. 2. PREGLED GLEDITA: Josip Flavije nam daje pregled razliitih gledita dranih za vrijeme Krista: a. Saduceji kao epikurejci (koji su drali potpunu slobodnu volju ovjeka), naglaavali su vanost sluaja i tvrdili 342

da je ovjek potpuno slobodan u izboru. b. Eseni su bili slini stoicima tvrdei da je sve predodreeno od Boga. Ovo gledite se nalazi u Kumranskim svitima. c. Farizeji su drali srednje gledite (slino onom platonista): povijest se objanjava djelomino Bojim predodreenjem, a djelomino ovjekovom voljom. Kako je rasla kranska crkva, razvijala su se razliita motrita. a) Grki oci skloni su naglaavanju vanosti slobodne volje, zbog toga to su se, prije svega, borili protiv poganskog fatalizma (ne samo stoicizma nego i astrologije). Budui da ih je veina bila pod utjecajem platonizma, oni su drali optimistino gledite o ljudskoj naravi (i mogunost odabira). Zapadna crkva, iako pesimistinija u odnosu na slobodnu volju, bila je prisiljena dati joj istaknuto mjesto zbog njene opsjednutosti doktrinom zasluga. b) U 5. st. kad je doao na scenu Pelagije, o temi (izbor) se ozbiljno raspravljalo. Ovaj irski redovnik doao je u Rim propovijedajui teologiju zasluga i asketizma u kojoj je slobodna volja igrala glavnu ulogu. To je uzrokovalo otar odaziv od strane Augustina: on je tvrdio da je izbor, a ne slobodna volja, uzrok spasenja. Svakako treba naglaavati da je klju razumijevanja njegova gledita bio mjeavina platonistikog i biblijskog monizma. Prema njemu, budui da je Bog sam bit, mi smo potpuno ovisni od Njemu. Monoteizam iskljuuje da drugi imbenici, kao ljudski trud, zasluuju spasenje. Pelagije je vjerovao da ovjek ima moralnu slobodnu volju u potpunom smislu i da su njegovi moralni izbori neogranieni. Neki ljudi su, drao je on, ivjeli savrenim ivotom, na primjer Abel, Ivan Krstitelj, pa ak i Sokrat. Njegovo je pravilo milosti glasilo: Milost je sposobnost 343

koju je Bog ugradio u izvorno ustrojstvo svakog ovjeka da ini dobro i da bude dobar. Sve drugo to Bog ini (npr. objava) jednostavno potie i ohrabruje ovjeka da prigrli dobro i odbaci zlo. Augustin je zastupao drukije gledite. On je drao da se zbog Adama cijeli svijet duhovno i moralno iskvario. Zato ovjek sada nije kadar uiniti ba nita to bi na bilo koji nain moglo ugoditi Bogu. Nadalje, on je milost shvaao potpuno drukije: to je u biti djelo Svetoga Duha u srcu ovjeka i temelji se na Bojem suverenom izboru tog ovjeka za spasenje. Tim djelovanjem Duh daje vjeni ivot i oslobaa ljudsku volju iz okova te je osposobljava na odgovor Bogu pokajanjem i vjerom. Godine 418. na saboru u Kartagi, Pelagijeva shvaanja osuena su i odbaena. c) U Srednjom vijeku veina katolika je bila polupelagijanci, iako su bili skolastici uglavnom Augustinijanci. Toma Akvinski poeo je kao polu-pelagijanac, ali kasnije je prihvatio Augustinijanizam, iako je to bilo protiv logike njegove teologije zasluga. U 9. st. redovnik Gottschalk bio je osuen jer je nauavao dvostruko predodreenje. Pretee Reformacije (Wycliffe, Hus itd.) bili su Augustinijanci. d) Kad je dola Reformacija, Luther je bio strogo Augustinijanac: njegova je pijetistika pozadina naglaavala pasivnost. Meutim, njegov nasljednik, Melanchthon, bio je polu-pelagijanac, iako je drao gledite izvornog grijeha, i tako dao obiljeje budueg luteranizma. Luther je imao udno gledite (koje je naslijedio od Augustina): otpadnik (onaj koji na kraju nee biti spaen) moe biti privremeno spaen i nanovoroen, ali poslije moe izgubiti spasenje. Ovo gledite vjerojatno vue svoje podrijetlo u sakramentalizmu (djelotvornost sakramenta kao sredstva milosti). Kalvinist bi rekao da takva osoba nije uope bila spaena. 344

Calvin je uio dvostruko predodreenje, dok je Zwingli uio uglavnom determinizam. Calvinova polazna toka je Boja suverenost, koja je, prema njemu, bila ugroavana srednjovjekovnim panteizmom Katolike crkve (Marija i sveci bili su smatrani poluboanskima), ali u sljedeim izdanjima svoga teolokog prirunika (Temelji kranske religije), kad se raspra razbuktala, bio je prisiljen proiriti svoje izjave o predodreenju. e) Unutar katolianstva, jezuit Pierre Molina (u. 1600) stvorio je teoriju koja je pokuala izbjei krajnosti arminijanizma. On tvrdi da predodreenje djeluje na sljedei nain: Bog unaprijed zna kako e se odreena osoba odazvati u posebnoj datosti, dakle On ureuje pogodne okolnosti kako bi ostvario svoje namjere. Vanosti ove teorije treba sagledati u okviru raspre izmeu jezuita i dominikanaca, a kasnije jansenista i jezuita. S druge strane, franjevci dre nominalistiko (tj. pelagijansko) gledite gdje se naglaava slobodna volja. f) Arminije je reagirao protiv hiperkalvinizma kalvinista druge generacije, ali se nije bazirao na Pelagiju, nego na novoj ideji koja je postala popularna s razvojem humanizma: ovjekova neograniena slobodna volja. Hugo Grotius, osnivatelj meunarodnog prava, na kraju je postao njegov glavni branitelj. Moe se ustvrditi da je arminijanizam utro put liberalizmu, zbog toga to je bio utemeljen na humanizmu. Arminije je smatrao da je volja po prirodi u okovima, ali kad ovjek uje Evanelje, Sveti Duh nadvlada te okove u dovoljnoj mjeri da grenik moe prihvatiti spasenje. Smatrao je da Bog ne bi bio pravedan kad bi sudio ljude ne davi im priliku za spasenje. Za njega izbor nije bio Boji odabir pojedinca za spasenje, ve je on ovisio o Bojem znanju i predvianju onih koji e uzvjerovati (tj. Bog unaprijed zna tko e uzvjerovati, jer je izvan vremena, i to odreuje izbor). 345

g) Baptisti i pijetisti bili su uglavnom polu-pelagijanci. h) Wesley (osniva metodizma) bio je vrsti arminijanac, a ova se naklonost nastavlja kod crkve svetosti (zapravo, potpunog posveenja, kao drugi blagoslov), i kod pentekostalaca. Osim toga, prosvjetljenje je bilo u korist arminijanizma. Razlika izmeu Arminija i Wesleya bila je u Arminijevoj tvrdnji da je pravedni Bog morao ponuditi spasenje svima, dok je Wesley tvrdio da Bog nudi spasenje svima zbog svoje milosti. i) Liberalizam 19. st. vidi porast ideje koja nije ni kalvinistika ni arminijanska, nego hegelijanska, i pojavljuje se kod Karla Bartha. On dokazuje da je Krist taj Izabranik i da smo svi u Kristu, dakle svi smo izabrani (Ef 1,4: on nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta). Ali pod mi on podrazumijeva sve ljude (cijelo ovjeanstvo!). Kao dokaz, Barth bi citirao Rimljanima 11,32: Bog je naime zatvorio sve ljude u neposlunosti da im se svima smiluje. Ali Barth ne pazi na kontekst: izraz svi znai ustvari i idovi i neidovi. Barth tvrdi da je Isus postao odbaen za nas, da mi budemo izabrani u Njemu. Posljedice ovog gledita vide se u izjavi Barthovog glavnog uenika, Pierre Maurya. Na kraju javnog predavanja, netko mu je postavio pitanje: Hoe li Gandhi biti spaen?, na koje je dao sljedei odgovor: Ne znam, ali znam da je Isus Gandhijev Spasitelj i imam povjerenje u Isusa Krista. Za Maurya je bilo nezamislivo da Gandhi nee biti spaen. Zar nije reeno: Postavili smo, naime, svoju nadu u ivoga Boga, koji je Spasitelj svih ljudi, osobito vjernika (I Tim 4,10). Ali izraz spasitelj u ovom kontekstu treba vjerojatno razumjeti u irem smislu, tj. uvar, oslonac. j) Kalvinizam je doivio probuenje nakon Drugoga svjetskog rata, kad je imao neki uspjeh (v. Packer), ali vremenom se razvijala i stroga protureakcija, a posebno 346

zbog razvijanja karizmatskog pokreta (koji je uglavnom arminijanski). Vidi autore: Marston, Forster, Pinnock. k) Danas, uglavnom zbog prevladajueg nepoznavanja Biblije te zbog arminijanizma, kalvinizam se malo uzima u obzir. J. PROBLEMATINE TOKE 1. Narav boanske milosti. Dostatna milost (arminijansko stanovite), ili djelotvorna milost (kalvinistiko stanovite)? Dostatna milost znai da je Boja milost (rtvovanje Krista na kriu) dostatna za spasenje svakoga tko izborom odgovori na nju. Izbor ini spasenje ivom izbornom mogunou. Djelotvorna pak milost znai da milost proizvodi i osigurava odgovor. Ona djeluje uvjeravajue na volju. To je stoga milost koja osigurava spasenje i ostvaruje ga. 2. Narav izbora i predestinacije. Arminijanac smatra da je uvjetovan vjerom, ovisi o pokajanju pojedinca koje je Bog predvidio. Kalvinist kae da milost nije uvjetovana, ne ovisi ni o emu u ovjeku: sve je Boje djelo. 3. Poziv Evanelja: Biblija razlikuje dvije vrste poziva: a. Vanjski poziv. Gdjegod se objavljuje Evanelje, slua se i opi poziv na pokajanje (Mt 22,14). ovjek ili prihvaa ili odbija ovaj poziv, ali e on odgovoriti na njegovu odluku na posljednjem sudu (Otk 20,11-15). b. Unutranji poziv. Ovaj poziv je neto potpuno drukije, jer u ovom sluaju on je uspjean (Bog nadvlada ljudsku volju i postigne tono ono to eli). U ovom posebnom znaenju rijei, zvati skoro znai privoditi k vjeri, a pozvani ustvari znai oni, koje Bog privodi vjeri u Krista ili vraeni (Rim 1,6; 8,28-30; 9,24; 1 Kor 1,24-26; 7,18-21; Gal 1,15; Ef 4,1-4; 2 Sol 2,14). Ovim pozivom, Bog zove (tj. privodi) sebi sve one koje je On odluio spasiti. Ovaj poziv spasenju je nepobjediv, zato to Boja 347

milost na kraju uvijek pobjeuje. Dakle, ovaj je poziv povezan s Bojim izborom spasenja izabranih (Iv 6,37; 12,32; 17, 6. 9.20.20; Dj 2,39; 1 Kor 1,24). 4. Narav sigurnosti. Arminijanci vjeruju u sigurnost sadanjeg spasenja, ali ne i krajnjeg spasenja. Kalvinisti vjeruju u sigurnost i krajnjeg i sadanjeg spasenja. Hiperkalvinisti su skloni potpuno umanjivati doktrinu sigurnosti. 5. Stanje ljudske volje. Za pelagijanca je volja slobodna. Za arminijanca, iako je u okovima, ima dovoljnu mjeru slobode za donoenje odluke. Za kalvinista je volja potpuno okovana, dok je ne oslobodi Boje posredovanje izvana, tako da bi primila spasenje. K. KRANSKA SIGURNOST Sigurnost je uvjerenje o ispravnom odnosu s Bogom. 1. U Starom zavjetu. Ta se ideja pojavljuje ak i u Starom zavjetu (Heb 11, 4; Ps 23; Iz 40,1-4). Krist je mnogima u Novom zavjetu dao sigurnost oprotenja grijeha. Rije sigurnost im je dola na isti nain kao to nama dolazi putem Pisma (Mt 9,2; Lk 7,47-48). To nalazimo i u Pavlovim spisima (Rim 8,35; 2 Tim 1,12). Rimokatolika je crkva 1867. god. osudila doktrinu sigurnosti kao ontologizam. Oni kau da Bog daje sigurnost samo nekim izabranim ljudima od kojih je jedan bio Pavao. Ovu doktrinu odbacuju i racionalistiki krugovi na osnovu toga to nitko ne zna to se dogaa u nadnaravnom (metafizikom) svijetu. Meutim, na osnovu iskustva otkrivamo da Sveti Duh svjedoi Pismom (2 Kor 13,5; Rim 8,15-17; Dj 5,32). Abraham je u starozavjetno vrijeme stekao sigurnost objektivnom Bojom Rijeju. Poslanica Hebrejima govori o potpunoj sigurnosti vjere, ali takoer upozorava na opasnost samozavaravanja. Nadalje, sigurnost je u Pismu povezana s ovjekovim 348

moralnim likom. To je velika tema 1 Ivanove poslanice (2, 3-11, 4,7-8,20-21). Poslanica 2 Petrova 1,5-12 nas upuuje da uvrstimo svoj poziv i izbor (tj. sebi). Sigurnost je prednost Bojeg djeteta i nusproizvod vjere. Vjera je uvjerenje za ono emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo. Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedoanstvo (Heb 11,1-2). 2. Sigurnost konanog spasenja. Biblija se ne zadovoljava samo davanjem sigurnosti sadanjeg spasenja, ona nas stvarno uvjerava u konano spasenje. Tu se postavlja pitanje vjene sigurnosti. a. Odluujua narav obnovljenja i opravdanja. Oba se odnose na djela koja se dogaaju u jednoj vremenskoj toki nijedno nije tijek. Kao djela koja vri Bog, ona su odluujua i konana. Nigdje u Novom zavjetu ne moe se naslutiti da se ijedno moe dogoditi drugi put. Nadalje, u mnogim izrazima vezanima na opravdanje i obnovljenje, upotrijebljen je svreni oblik (Iv 5,24; 1 Iv 3,14; 5,18). To vrijeme oznauje da se neto dogodilo u prolosti, a da su posljedice prisutne i trajne. Tko slua moju rije i vjeruje onomu koji me posla, ima vjeni ivot. On ne dolazi na sud, ve je preao iz smrti u ivot (Iv 5,24). Mi znamo da smo preli iz smrti u ivot, jer ljubimo brau (1 Iv 3,14). Ovo piem vama koji vjerujete u ime Sina Bojega, da znate da imate vjeni ivot (1 Iv 5,13). b. Vjena narav izbora (2 Sol 2,13 i dalje, 2 Tim 1,9.10; Rim 8,28-30) naglaava se u Bibliji. Bog ne bira ljude za privremeno spasenje, to je protuslovlje. to je do nas, mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, brao, koje ljubi Gospodin jer vas je Bog od poetka izabrao za spasenje koje se postie posveenjem Duha i vjerom u istinu (2 Sol 2,13). 349

c. Znaaj Svetoga Duha nastanjenog u ovjeku. Ne smijemo alostiti Svetoga Duha kojim smo zapeaeni (Ef 4,30). Ne alostite Duha Svetoga Bojega, kojim ste zapeaeni za dan otkupljenja! (Ef 4, 30) d. Ustrajnost Bojih namjera (Fil 1,6-7; Rim 8,31-39; Juda 1, Iv 17, 11.12; Juda 24; 2 Sol 3,3; 2 Tim 1,12; 1 Pt 1,5) takoer je odluni dio ove rasprave. Zbog toga moemo rei, dok je teorijski mogue biti spaen i kasnije izgubljen, u praksi je to nemogue, zato to se radi o nepromjenljivoj odluci Svemogueg Boga (koji je svemogua Osoba), a ne o zakonu vjerojatnosti. Siguran sam u ovo isto da e onaj koji je poeo dobro djelo meu vama dovriti ga do Dana Krista Isusa. (Fil 1,6-7). Judapozvanima, ljubljenima od Boga Oca i uvanima za (ili: po) Isusa Krista (Jud 1) Sveti Oe, uvaj u svome imenu one koji si mi dao, da budu jedno kao mi! Dok sam bio s njima, ja sam ih uvao u tvome imenu koje si mi dao, i sauvao sam ih, te nijedan od njih ne propade, osim sina propasti da se ispuni Pismo (Iv 17,11-12). e. Krist posreduje za nas i Njegov je zadatak dovesti nas u nebo. On je savreni Veliki sveenik i mi smo pod Njegovom brigom. Vrlo je znaajno da Pavao govori o Kristovoj posrednikoj slubi prije nego to navodi kako nas nita nije u stanju odvojiti od Boje ljubavi, tj. od Bojeg izbornog odnosa sa nama (Iv 17,15; Lk 22, 22; Rim 8,32-39). Stoga moemo rei da, dok je teoretski mogue izgubiti svoje spasenje, to je praktiki nemogue, jer ne radi se o zakonu vjerojatnosti, ve o odluci svemogueg Boga, koji je osoba koja nadvladava svoje stvorenje. 3. Upozorenja o otpadu. Upozorenja moraju biti shvaena krajnje ozbiljno i mi ih nemamo pravo 350

prikazivati kao nevana. Najsnanija od njih nalaze se u sljedeim odjeljcima: Ivan 15,2-6; 1 Korinanima 9,26 i dalje; Galaanima 5,2-5; Hebrejima 6,4-8; 10,26-31; Jakov 5,19-20. Iako su biblijska upozorenja vrlo ozbiljna i treba ih prihvatiti kao punovrijedna, gornji se redci mogu lako shvatiti i drukije. a. Isus i trs: Isus i trs (Iv 15,5-6). U tom odjeljku, o Isusu se govori kao o Mesiji Izraela. U SZ, Izrael je opisan kao trs. Isus tvrdi da je On istinski Izrael (istinski trs) i oni koji su dijelovi trsa, ali odbacuju Njega, bit e odvojeni od Njega i baeni u vatru. Ova terminologija vrlo je slina onoj koju koristi Ivan Krstitelj kad govori o podjeli koju e Isus donijeti u Izraelu (usp. dobri sluga i zli sluga u Mt 24,45-51). Pavao takoer koristi istu ideju i primjenjuje je kod opisa drveta masline (Rim 11,16-24). Drvo masline predstavlja Mesija, otrgnute grane predstavljaju nevjerujui Izrael, a nakalemljene grane predstavljaju neidove. Referentna toka svih tih izjava je, ini se, izraelski narod u cijelosti. b. Pavao i trka: Kranin se ustrajnou u neposlunosti moe iskljuiti iz trke i daljnje slube i tako izgubiti nagradu (ali ne i spasenje; 1 Kor 9,26). Za Pavla koji se natjee u trci, bilo bi posebno nezgodno ako bi ga Sudac iskljuio iz trke. c. Galaani koji otpadaju u idovstvo: Takozvani obraeni idovi, vraajui se na idovstvo koje nema rtve za grijeh, automatski se odvajaju od Mesije i osuuju sami sebe. Ali njihovo prebjegavanje svakako pokazuje kakvo je njihovo pravo stanje (privrenost) (usp. Iv 15,2-6, Gal 5,2-5). d. idovski krani i otpadnitvo: (Heb 6,4-8). Od nekoliko moguih tumaenja ovoga ulomka, najvjerojatnija su sljedea: 351

i) Pisac govori o izraelskom narodu, tj. idovima koji su, veinom, odbacili Mesiju unato Njegovoj slubi meu njima (Iv 1,12) upozoravajui svoje kranske itatelje kako e, ukoliko se odmetnu od vjere, dijeliti sudbinu toga, u cjelini, nevjernikog naroda (Dj 2,40) i tako se razotkriti kao lani vjernici. ii) Pisac sudi po vanjtini: Postoje, naime, ljudi za koje se ini da su se obratili. Neki od njih, primjerice, prilikom polaganja ruku na njih nakon krtenja govore u jezicima, no kasnije ne donose ploda i s vremenom naputaju crkvu. Pisac Poslanice Hebrejima vjerojatno govori o onima koji jasno vide istinu, i prema njoj se tijekom odreenog vremena ravnaju, a zatim je, iz kojekakvih razloga, odbacuju. Takvi nisu pravi Kristovi uenici, a njihovo oduevljenje potaknuto je nekim potpuno drugim razlozima. Nemogue ih je dovesti do toke pokajanja, budui da su zgrijeili protiv Duha Svetoga. Zapravo, oni nikada niti nisu bili krani, a njihovo otpadnitvo samo dokazuje da Isus Krist, kao Spasitelj, nikada nije bio njihov odabir. Apostol Ivan upuuje na injenicu da su gnostici, naputajui Crkvu, dokazali kako, upravo, nikada niti nisu bili vjernici (1 Iv 2,19). Pavao govori da samo Gospodin poznaje one koji su Njegovi (2 Tim 2,19), tako da pisac Poslanice Hebrejima nije mogao znati tko je spaen a tko nije, ve je to prosuivao iz njihova ponaanja. Usporedba o sijau slijedi isti nain razmiljanja; neki iskazuju vjeru za koju se naknadno ispostavilo da je lana. Odluujui pokazatelj, tom prilikom, njihovo je neraanje plodovima Duha. Luka, vezano na to, spominje rije ustrajnost. U sredinja dva sluaja, postojalo je odreeno meudjelovanje izmeu Rijei i sluatelja iz kojega, pak, nije proizalo istinsko preobraenje, kao ni plodovi Duha koji su neminovni ishod istoga. Hebr 10,26-27 kae: Ako, naime, drage volje grijeimo 352

poto smo upoznali istinu, ne preostaje nam vie rtva za grijehe, nego neko strano ekanje suda i bijesna vatra koja e progutati protivnike. Kako trebamo razumjeti ovaj odlomak? Radi se o apostaziji, tj. otpadu od vjere, a ne o bilokakvom grijehu. To je ekvivalent starozavjetnog grijeha otvorene pobune, koji zasluuje smrt.(v. Pnz 17,2-7). e. Jakov i grijeh koji vodi smrti: (Jak 5,19-20). Apostol Jakov govori o mogunosti vjernikove smrti zbog neposluha. U krajnjim sluajevima Bog djeluje kako bi smru kaznio neposlunoga vjernika, prvenstveno, iz razloga to njegovo ponaanje dovodi u pitanje svjedoanstvo cjelokupne lokalne crkve, osobito kada je ova tek u povojima (usporedi sa sluajem Ananije i Safire). Drugo mogua tumaenje je nominalni vjernik koji je u opasnosti odpadnitva (isti sluaj kao Hebr 10,26-31). To bi objasnilo zato bi oproteni mnogi grijesi. f. Ivan i smrtni grijeh: (1 Iv 5,16-17). Apostol vjerojatno govori ovdje o gnosticima, krivovjercima, koji su od nas izili, a nisu pripadali nama, a koji su time jasno pokazali tko su zapravo (1 Iv 2,19). Besmisleno je moliti se za njih jer su oni odluno odbacili Evanelje, poinivi tako grijeh protiv Duha Svetoga. Njihov je izopaeni cilj bio grijeiti, to je vie bilo mogue kako bi se poveala milost, a oni su dokazali da djelovanje tijela ne utjee na duu. Budui da odlomak u 2 Pet 2,20-22 govori o istoj grupi ljudi (gnostika), njegove napomene trebamo vidjeti u svjetlu ovoga to tvrdi Ivan (nisu pripadali nama). 4. Ustrajnost i ouvanje. U Bibliji s jedne strane nalazimo snane tvrdnje o vjenoj naravi spasenja, ali s druge i vrlo snana upozorenja protiv otpada (potpunog svojevoljnog odvraanja). Kalvinisti uzimaju prvu skupinu kao naelo te pokuavaju s njom uskladiti drugu skupinu. 353

Arminijanci, s druge strane, ine upravo obrnuto. Kalvinisti rado citiraju odreene ulomke koji se odnose na vjenu sigurnost, na to arminijanci reagiraju:ako ovjek ostane u vjeri (imbenik koji nije zasnovan na sigurnosti ve kao da ovisi o ovjeku). Kad arminijanci citiraju tekst (tj. opomene), koji se, izgleda, suprotstavlja kalvinistikom stavu, kalvinist odgovara: Ali Bog e dati ustrajnost pravom vjerniku. Ovo su dvije naizgled simetrine tvrdnje ili ideje, ali u biti to nisu. Za Boga nije proturjeje da nametne uvjet (ako ustraje), a onda sam prouzroi da uvjet bude ispunjen. S druge strane, proturjeno je pripisivati ustrajnost milosti, a ipak smatrati odluujuim imbenikom neovisnost o Bogu (tj. slobodnu volju). Kako Bog moe imati mo ouvati vjernika, ako ta mo prestaje biti slobodnom voljom? Nemamo razloga izdvajati sebe ili svoju tupoglavost sa popisa imbenika koji nas mogu odvojiti od Boga kao to to pie u Rimljanima 8,39 (takoer u Iv 10,28). Biblija ui da nas Bog uva, ali naom ustrajnou, tj. ouvanje ne dolazi automatski poslije obnovljenja. U ovom kao i u svim drugim podrujima, slui se sredstvima milosti. Prema obeanjima sadranima u Bibliji, milost je sredstvo za spasenje. Sredstvo milosti za posveenje djeluje obeanjem, a sredstvo milosti za ouvanje opomenama. Ako zanemarujemo opomene, manja je vjerojatnost da emo ozbiljno shvatiti neophodnost ustrajnosti. injenica pripadnosti Kristu treba biti stalna stvarnost. Pozvani smo ne samo raditi po vjeri, ve i hodati po vjeri, ali i razmiljati po vjeri. Ponekad naroito trebamo razmiljati o obeanjima, kad padnemo u oajanje. Ponekad pak trebamo naroito razmiljati o opomenama, kad smo nepaljivi i umiljeni. Stoga su obeanja i opomene sredstva milosti za razliite prilike. 354

Biblija ukazuje na jednu istinu na dvije razine, a obje su vane. a. Razina ljudske odgovornosti Biblija nas potie da se pokajemo i nastavimo ivjeti po vjeri. b. Bog se zavjetovao da e me ouvati, ali ja se trebam pouzdati u Njegovu silu koja uva. Za ovaj problem esto elimo nai razumske odgovore, ali to je duhovni problem.

355

PNEUMATOLOGIJA (Nauka o Svetom Duhu) I. OSOBA SVETOGA DUHA Kad razmiljamo o rijei duh, mi automatski mislimo na neto to je manje od osobnosti. Ipak, moramo se sjetiti da je Bog u biti duhovno bie. Ustvari, izraz Sveti Duh je istoznanica za Boji Duh. A. OSOBNOST 1. SVETI DUH PONAA SE KAO OSOBA. ivi (Iv 14,17), ui, podsjea (Iv 14, 26), svjedoi (Iv 15,26), uvjerava o grijehu (Iv 16,8), vodi u istinu (Iv 16,13). Slua, govori, objavljuje (Iv 16,13). On nadahnjuje Pismo i govori Pismom (Dj 1, 16; 2 Pt 1,21). On razgovara s Filipom (Dj 8,29), poziva ga na slubu (Dj 13,2), alje svoje radnike (Dj 13,4), ne dozvoljava neke postupke (Dj 16,6-8), posreduje (Rim 8,26). 2. IMA OSNOVNA SVOJSTVA OSOBNOSTI. Ima volju (1 Kor 12,11). Svakom daje dar kako hoe. Posjeduje mo razmiljanja (1 Kor 2,10-11). Duh zna i istrauje Boje stvari. 3. PREMA DUHU SE MOEMO ODNOSITI KAO PREMA OSOBI. ovjek mu moe lagati (Dj 5,3), kuati ga (Dj 5,9), odbiti ga (Dj 7,51), raalostiti ga (Ef 4,30), uvrijediti ga (Heb 10,29), sagrijeiti protiv njega (Mt 12,31), pozvati se na njega (Ez 37,9). 4. GRKI IZRAZI POKAZUJU DA JE DUH OSOBA a. O Duhu Isus ne upotrebljava zamjenicu srednjeg roda ve mukog. U izvorniku se za rije Duh (pneuma), srednjeg roda, upotrebljava zamjenica mukog roda u Ivanu 16,7-8.13-14 da bi se naglasila injenica da je on 356

Osoba, a ne stvar. b. U Ivanu 14,16 Isus obeava da e poslati drugog tjeitelja ili svjedoka prema istini (Iv 15,26; Dj 5,32; 1 Iv 5,6), a upotrijebljena rije podrazumijeva drugoga nalik Njemu (Isusu), drugog koji ima istu narav (boansku) kao On (u izvorniku allon parakleton, a ne heteron (razliit) parakleton). Pavao u Galaanima 1,7-8 upotrebljava rije heteron (razliite naravi) kada govori o drugom Evanelju (Evanelju drukijem od pravog). Tako Duh nije samo Osoba nego i osobno Bog (trea Osoba Trojstva). On je tjeitelj, svjedok istine, zatitnik, preuvjeravatelj, branitelj, savjetnik koji privremeno zamjenjuje tjelesno odsutnog Krista. B. BOANSTVO 1. DUH IMA BOANSKA IMENA. Izraz Sveti znai koji pripada Bogu. Dakle Sveti Duh znai Boji Duh. Poslanica 1 Korinanima 2,11 kae, da kao to su ovjek i njegov duh dio iste osobe, tako su isto Bog i Sveti Duh jedno. 2. DUH IMA BOANSKA SVOJSTVA a. Sveznanje: sve ispituje, ak i dubine Boje. (1 Kor 2,10-11) b. Posvudanjost: Kamo da idem od Duha Tvojega? (Ps 139,7). Duh ivi u srcima svih vjernika istovremeno. Vi ga (Duha Svetoga) poznajete, jer boravi s vama i jer e biti u vama (Iv 14,17) c. Svemo: Ni silom, ni snagom, ve mojim Duhom (Zah 4,6) Duh je onaj koji stvara: Ta i mene je Duh Boji stvorio (Job 33,4). Poalje li dah svoj, opet nastaju. (Ps 104,30) d. Istina: Isus moe kazati: Ja sam istina jer je Bog. 357

Na isti se nain u 1 Ivanu 5,6 kae da je Duh istina. e. Nemjerljivo velik: Tko je pokrenuo Duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? (Iz 40,13). 3. DUH JE TREA OSOBA TROJSTVA. U Mateju 28,18 Duh se spominje zajedno s Ocem i Sinom i izjednaen je s njima. U 2 Korinanima 13,13 blagoslov je dan u ime sve trojice. U Ivanu 14,16 Duh je nazvan drugim Utjeiteljem, to znai da je on Kristov alter ego (drugo ja). U Ivanu 16,7 Isus kae svojim uenicima da im je bolje da budu lieni Njegove tjelesne prisutnosti jer e se Duh nastaniti u njima, te tako omoguiti bliu vezu i oznaiti kraj prostornim i tjelesnim ogranienjima; Duh moe biti svugdje istovremeno. Zajednitvo izmeu tri Osobe tako je jako da Pavao moe u isti mah rei: Vae je tijelo hram Duha Svetoga koji stanuje u vama (1 Kor 6,19); Ne znate li da ste hram Boji? (1 Kor 3,16). I Krist u vama (Kol 1,27). Budui da je Bog nedjeljiv, ovjek ne moe zamisliti ili prihvatiti jednu Osobu Trojstva, a da ostale dvije nisu ukljuene. I ovjek se sastoji od tri elementa koji zajedno tvore njegovu osobnost. to vrijedi za ovjeka, to se tie njegovog bivstvenog ustrojstva, jo vie vrijedi za Trojstvo, jer je ovjek stvoren prema obliju Trojstva. Bog je jedno bie iako se sastoji od tri osobe; dok je ovjek po odreenju jednoosoban, Bog je po odreenju troosoban. U Trojstvu vlada savreni sklad izmeu tri Osobe koje ga ine; Otac i ja jedno smo (Iv 10,30). Sin ne moe sam od sebe nita uiniti, nego samo ono to vidi da ini Otac. to ovaj ini, to jednako ini i Sin. (Iv 5,19). U Ivanu 14,26 i 16,7 itamo da su ljudi primili Duha na Sinov zahtjev i u Njegovo ime (tj. na osnovu Njegovog autoriteta) i da je njegova uloga proslaviti Sina inei ga stvarnim u srcima uenika (Iv 14,26; 16,14). 358

Nadalje, jedinstvo izmeu Sina i Duha potvreno je injenicom da stav koji ovjek zauzima prema jednom, odreuje njegov stav prema drugom. Onaj koji odbacuje Sina, opire se Svetome Duhu, dok onaj koji prihvaa Sina kao Spasitelja, prima Svetoga Duha. Sveti Duh upotrebljava onog tko se potpuno preda Isusu. 4. SVETI DUH JE OSOBNO BOG. Boanstvo Svetoga Duha moe se saeti na sljedei nain; A Gospodin (tj. Bog) je Duh (2 Kor 3,17), Bog je Duh (Iv 4,24). U Djelima 5,3-4 stoji da lagati Svetom Duhu znai lagati osobno Bogu. Drugi ulomci u Novom zavjetu pripisuju Duhu rijei i djela koja se u Starom zavjetu pripisuju Bogu (Izl 17,2-7; Heb 3,7-11; Iz 6,8-10; Dj 28,25-27; Jr 31,31-34; Heb 10,15-17). Zato, kako veli Sveti Duh: Danas kad ujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni, kao dan izazova u pustinji, gdje su me oevi vai izazivali stavljajui me u kunju (Heb 3,7-11). Sveti Duh je potpuno i istinski Osoba. Da je samo sila, mogao bih ga koristiti kako hou. Ako je, meutim, Duh osoba i, dapae, osobno Bog, ja mu se moram staviti na raspolaganje, ljubiti ga i biti mu posluan u svemu. Nadalje, prihvatiti ga u srce znai, ne samo primiti blagoslov, ve i prisutnost svemonog Boga, to znai u sebi imati izvor svih duhovnih milosti i mogunosti za kranski ivot i slubu. C. OPISI SVETOGA DUHA Da bi opisala Svetoga Duha i razjasnila njegovu Osobu i rad, Biblija upotrebljava sljedee slikovite izraze: 1. DAH ili vjetar (ista rije u grkom: pneuma kao i u hebrejskom: ruah) koji oznaava vidljivo, plahovito djelovanje Duha. Nain na koji se rije koristi ukazuje da 359

je djelovanje Duha nebesko, da dolazi odozgor, da je suvereno i beskrajno iznad ovjeka. Ako se Sveti Duh opisuje kao dah Svemonog, to znai da je On oitovanje Njegove prisutnosti. Uto me duh podie izmeu zemlje i neba i ponese me u boanskome vienju u Jeruzalem (Ez 8,3). Kako izioe iz vode, Duh Gospodnji odnese Filipa, te ga dvoranin vie nije vidio (Dj 8,39). 2. GOLUB. Kao i goluba, i Svetoga Duha krase blagost, njenost i istoa. On nije samo nepobjediva sila, nego je i Duh ljubavi, milosti, utjehe i nedunosti (Ef 4, 30). 3. ULJE. Ovo je aluzija na pomazanje uljem koje je bilo obvezatno u Starom zavjetu za sve osobe koje su postajale sveenikom, prorokom ili kraljem. Sveti Duh stoga osposobljava za svaku slubu. (Lk 4,18; 2 Kor 1,21; 1 Iv 2,27). 4. VATRA. Prema nekim egzegetama, ovo je slika ili aluzija na silu Svetoga Duha, ali vjerojatnije je aluzija na proienje onih koji prihvate Isusa. Ali tko e podnijeti dan njegova dolaska i tko e opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaev i kao luina bjelioeva. I zasjest e kao onaj to topi srebro i proiava (Mal 3,2-3). U Mateju 3,11-13 izgleda da je ovaj izraz takoer aluzija na sud; Isusova je poruka da idovi moraju izabrati izmeu krtenja Svetim Duhom (spasenja) i vatre (suda). Ovo tumaenje potvruje 12. redak: oistit e svoje gumno (tj. odvojiti penicu od pljeve), skupit e svoju penicu u itnicu (Sveti Duh krtava u Kristovo tijelo, Crkvu), a pljevu e saei ognjem neugasivim (tj. pakao). 5. IVA VODA (hebraizam za izvorska voda). Kao i izvorske vode, i prisutnost Duha u srcu osvjeava i utauje e. Ona je uzrok nastanka ivota na mjestima gdje je ranije postojala samo pusto i smrt. Ona donosi puninu i obilje, te utjee na sve u svojoj neposrednoj blizini. 360

6. ZALOG i KAPARA. Ove nam dvije slike govore da je sadanji dar Svetoga Duha sveani zalog i kapara naega konanog spasenja (proslavljeno tijelo i potpuna odsutnost grijeha). Ako smo primili Duha, moemo odsada imati predivnu sigurnost i radovati se, oekujui dan kada emo biti potpuno otkupljeni, (dua, duh i tijelo), kad Boja punina u nama nee imati nikakvih ogranienja. Kad uzvjerujemo u Evanelje, bit emo zapeaeni Svetim Duhom obeanja za Dan otkupljenja (tj. za Dan kada emo dobiti uskrsla tijela). U ivotu idova peat je oznaavao svretak kupoprodaje. Kada je ostvaren dogovor, ugovor potpisan i cijena plaena, na ugovor se stavljao peat kao znak valjanosti. Kupih, dakle, tu njivu od strievia Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest ekela srebra. Napiem ugovor, udarim peat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji (Jr 32,9-10). Tako Sveti Duh postaje znak stavljen na nas, peat koji oznaava da smo Boja svojina. Peat (Sveti Duh) daje nam sigurnost da smo spaeni i odvojeni za Dan kad emo primiti svoja proslavljena uskrsla tijela koja oznaavaju konanu etapu naeg otkupljenja, to nam jami stavljeni peat ili kapara. zapeaeni Duhomkoji je zalog nae batine za otkupljenje onih to su postali Boje vlasnitvo (Ef 1,13-14). Ne alostite Duha Svetoga Bojega, kojim ste zapeaeni za dan otkupljenja (Ef 4,30). On nas je i obiljeio peatom i stavio nam u srca zalog Duha (2 Kor 1,22). D. GRIJEH PROTIV SVETOGA DUHA 1. ZNAENJE. Od poetka svoje slube, Isus je, da bi uvjerio ljude u istinu svoje poruke, inei uda jedno za 361

drugim, koja su oitovala silu Svetoga Duha, propovijedao pokajanje i vjeru u Evanelje. idovi, meutim, nisu eljeli vjerovati, tvrdoglavo su odbacivali ovo svjedoanstvo Duha i namjerno izmiljali dokaze koji su bili u opreci s onim za to su znali da je istinito. Tada mu dovedoe opsjednuta ovjeka koji bijae i slijep i nijem. I on ga ozdravi, tako da je nijemi mogao govoriti i gledati. Sav narod osta zadivljen pitajui: Da nije ovo Sin Davidov? A farizeji, kad to ue, rekoe: Ovaj izgoni zle duhove uz pomo Belzebula, poglavice zlih duhova (Mt 12,22-24). Oni su stvarno odbijali priznati svoje grijehe i nisu htjeli primiti Isusa kao Spasitelja. Imajui to u vidu (kad su ga farizeji optuili da se udruio s avlom i kad su zapravo poeli nazivati bijelo crnim), Isus im je poeo govoriti o neoprostivom grijehu. Ulomci koji sadre opomene (u Heb 10,26-31) moraju se takoer shvatiti u tom svjetlu. Poiniti grijeh protiv Svetoga Duha znai namjerno i potpuno odbiti djelo koje Sveti Duh radi u ivotima sluateljstva (uvjerenje). To je odbijanje oprotenja i odbacivanje Boje ponude spasenja. Kako razumjeti Matej 12,32? Ako tko rekne to protiv Sina ovjejega, moe se oprostiti, ali tko rekne to protiv Duha Svetoga, ne moe mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na drugome. Isus je vjerojatno htio rei da se grijeh protiv Sina ovjejega moe oprostiti, ali to je bilo samo dok identitet Isusov nije bio objavljen (tj. prije Pedesetnice). Usput, izraz ni na drugom svijetu (dosl. u drugom vijeku) oznaava Tisugodinje kraljevstvo, a ne istilite. 2. POSLJEDICE grijeha protiv Svetoga Duha; a. Bog preputa ovjeka samom sebi, prestaje se objavljivati onima koji mu se opiru i tako gube i onaj trak 362

svjetlosti koji su u poetku imali. Neposredno poslije bogohulnih primjedbi idova, Isus odbija uiniti novo udo i poinje govoriti u usporedbama (tj. neizravnim jezikom) koje objanjava jedino svojim uenicima. Znak trai pokvareni i preljubniki narataj, ali mu se nee dati drugi znak osim znaka Jone proroka (tj. uskrsnua) (Mt 12,38-39). Isus odgovori uenicima: Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog, a njima nije danoNjima govorim u usporedbama (Mt 13,10-13). b. Srce ovjekovo otvrdnjava. Nije Bog, nego ovjek taj koji prvi svojevoljno otvrdnjava srce. Tko god uje Boji poziv i odbije ga, otvrdnjava svoje srce (Heb 3,7-8). Ako, meutim, ovjek ustraje u odbijanju Duha, Bog konano otvrdnjava ovjekovo srce (uvruje ga u njegovom stavu); on to ini tako to naputa ovjeka i prestaje mu govoriti Duhom (v. Izl 8,15; 9,12). Zato, kako veli Duh Sveti: Danas kad ujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja (Heb 3,7-8). c. Nemogue se obratiti. Odbije li netko potpuno boansku pomo, prestat e osjeati postojanje grijeha u svom ivotu, a tu svijest proizvodi Duh, te nee moi doi Kristu. Judina grinja savjesti i Ezavove suze, posljedica su zanimanja za sama sebe, prije nego alost zbog poinjenog grijeha. pa ipak otpali, opet obnoviti (za to) da se obrate, njih koji za svoj vlastiti raun razapinju (Heb 6,6). Uima ete sluati, a neete razumjeti; oima ete gledati, a neete vidjeti. Jer je otvrdnjelo srce ovog naroda; ui mu otvrdnule, oi se zatvorile da oima jednom ne vidi, da uima ne uje i srcem ne razumije, pa da se obrati i da ga ne ozdravim (Mt 13,14-15). Nitko ne moe doi k meni ako ga ne privue Otac koji me posla. (Iv 6,44). Tada se njegov izdajnik Juda, videi da je Isus osuen, pokaja te 363

vrati 30 srebrnika velikim sveenicima i starjeinama (Mt 27,3-5). Znate, naime, da je kasnije, kad je (Ezav) htio dobiti blagoslov, bio odbaen jer nije naao mogunost za promjenu odluke, iako ju je sa suzama traio (Heb 12, 17). alost, naime, koja je po promisli i volji Bojoj raa spasonosno i stalno obraenje, dok alost svijeta raa smrt ( 2 Kor 7,10). d. Nemogue je uzvjerovati (Iv 5,44; 12,39-40) jer Bog ih uvruje u njihovom stavu. Zato nisu mogli vjerovati, jer Izaija takoer ree: Oslijepi im oi (Iv 12,39). e. Vie nije mogue dobiti oprotenje, zbog toga to su odbacili izvor oprotenja Krista. Ali tko pogrdi Duha Svetoga, taj nee imati oprosta vie nikada, nego e biti optereen vjenim grijehom. Ovo ree jer su govorili: Ima neistog duha (Mk 3,29). Ako, naime, svojevoljno grijeimo poto smo jasno upoznali istinu, ne preostaje nam vie rtva za grijehe, nego strano iekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja e progutati protivnike (Heb 10,26-27). II. DJELOVANJE SVETOGA DUHA A. DJELOVANJE SVETOGA DUHA U STAROZAVJETNO DOBA Kroz cijeli ga Stari zavjet vidimo kako djeluje: pri stvaranju i uzdravanju svemira, u providnosti i objavi, u ivotima starozavjetnih ljudi vjere i pri opremanju odreenih osoba za posebne zadatke. Boji je Duh uvjeravao ljude o grijehu u doba kada je grijeh doslovno bujao, od Pada do Potopa. Poslije toga se, kad je Bog podigao upravitelje i voe da oslobode narod, objavio kao Duh sile (u vrijeme sudaca). Konano, objavio se kao Duh nade u budue osloboenje, kad su se ljudi okrenuli 364

od Boga. U takvim je vremenima horizont obasjavao svjetlou zore koja e svanuti i pretvoriti se u dan. Govorio je ljudima koji su bili spremni sluati, iako su nepotpuno i djelomino razumijevali ono to treba doi. Istraivali su kako e biti kad se objavi punina Duha, posebno kad pone Boja vladavina. Rabini su Hagaja, Zahariju i Malahiju smatrali posljednjim prorocima poslije kojih se Duh Boji povukao. Jedino je u kumranskoj zajednici ivjelo stanovito oekivanje njegova povratka. Stoga ne iznenauje da je Ivan Krstitelj stvorio uzbunu, tvrdei da je nadahnut Duhom prorotva i da e ubrzo uslijediti izljev Duha. Isus je stvorio jo veu guvu, objavivi da je novo, Mesijino doba, Boje kraljevstvo, ve prisutno. Eshatoloki, Duh je Njegovu slubu po Njemu, na jedinstveni nain, ve ostvarivao. On nije Duha posjedovao u neogranienu smislu, nego ga je i obeao svima koji budu vjerovali u Njega. To se obeanje ispunilo na Pedesetnicu, kada je roena Crkva. Novo je doba poelo na Pedesetnicu, ali je ono Isusovom slubom ve bilo pripremljeno (nauavanje, smrt, uskrsnue, proslavljenje i dar Duha). idovi su ivjeli po Zakonu (Tora), koji je bio plod prologa rada Duha, u odnosu na otkrivenje. To je rodilo neslomljivost i kazuistiku. Ali Duh je prouzroio izravan, osobni odnos s Bogom, te je uinio da slavljenje Boga i poslunost postanu mnogo slobodniji, ivotniji i spontaniji. tovie, vjernik moe provoditi ivot u kojem, ne samo da se odaziva glasu Duha (u skladu s Bojom Rijei), nego mu je takoer omogueno da u sili Duha ivi onako kako to Bog eli. Na kraju, nastanjenje Duha poetak je i jamstvo krajnjeg spasenja, uskrsnua i proslavljenog poloaja. To je nita manje nego Krist u vama nada slave. Glavna zadaa Svetoga Duha u SZ je otkrivanje Boje Rijei svojim prorocima i osposobljavanje njegovih slugu 365

(zastupnika) da sprovedu Njegovu volju. 1. U SZ je Boja sila u djelovanju. Boji Duh je osobno Bog prisutan na djelu. Na poslu je vien na sljedee naine: a) On uobliuje stvorenje, animira ivotinje i ljude, te upravlja prirodu i povijest (Post 1,2; 2,7; Job 33,4; Ps 33,6; Ps 104,29-30; Iz 34,16). b) On otkriva Boje poruke Njegovim glasnogovornicima (Br 24,2; 2 Sam 23,2; 2 Ljet 12,18; 15,1; Neh 9,30; Job 32,8; Iz 61,1-4; Ez 2,2; 11,24; 37,1; Mih 3,8; Zah 7,12). c) Pomou ovih otkrivenja, ui put svetosti i plodnosti (Neh 9,20; Ps 143,10; Iz 48, 16; 63,10-14). d) On iznosi vjeru, pokajanje, poslunost, pravednost, svetost, slavu i molitvu (Ps 51,10-12; Iz 11,2; Iz 44,3; Ez 11,19; Ez 36,25-27; 37,14; 39,29; Joel 2,28-29: Zah 12,10). e) On oprema za jako, mudro i djelotvorno vodstvo (Pnz 34,9; Suci 3,10; 6,34; 11, 29; 13,25; 14,19; 15,14; 1 Sam 10,10; 11,6; 16,13; 2 Kr 2,9-15; Iz 11,1-5; 42,1-4). f) On daje umijee i primjenu za stvaralaki rad (Izl 31,1-11; Hag 2,5; Zah 4,6). 1. ULOGA SVETOGA DUHA U STVARANJU: U Starom se zavjetu Sveti Duh obino spominje u vezi s nekim silnim Bojim djelom koje je povezano s ovjekom. Nita nas, meutim, ne sprjeava da u Postanku 1,2 vidimo opis Svetoga Duha, koji sudjeluje u stvaranju. Duh Boji lebdio je nad vodama. (Post 1,2). Taj dojam potvruje ovdje upotrijebljen glagol lebdjeti zatitniki kao ptica nad svojim mladima, to upuuje na Osobu. Djelovanje Trojstva pri stvaranju moe se objasniti ovako: Otac stvara plan, Sin ga izvrava, a Sveti Duh daje ivot Bojem stvorenju. Sveti Duh nije sam dao ivot prvotnom stvorenju, ali daje ivot novom Bojem stvorenju, kojega 366

su obnovljeni ljudi prvijenci. On je Boji dah koji daje ivot. Sljedei ulomci opisuju barem ivotodajno djelovanje Duha: Jahve Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnedah ivota. Tako postane ovjek ivo bie (Post 2,7). Sakrije li lice svoje, tad se rastue; ako dah im oduzme, ugibaju, i opet se u prah vraaju. Poalje li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja lice zemlje (Ps 104,29-30). Ta i mene je Duh Boji stvorio, dah Svesilnoga oivio mene (Job 33,4). I duh svoj udahnut u u vas da oivite (Ez 37,17). 2. DUH PREDSTAVLJA I BOJU SILU NA DJELU. Duh se, da bi ostvario svoje svete namjere, koristi pojedincima kao oruem. Bog je takve ljude suvereno upotrebljavao u skladu sa Savezom koji je sklopio sa svojim narodom. Mnogi od njih postali su sredstvo izlijevanja Njegove sile: Duh Boji sie na nj i on posta sucem u Izraelu. I povede Izraela u boj (Suci 3,10). Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog i Abiezerov rod stade iza njega. (Suci 6,34) Usp. Suci 11,29; 14,6. U Ezekielu su Jahvina ruka i duh dva meusobno zamjenjiva izraza jer ruka esto znai sila. Ali ja sam pun i Duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opainu njegovu, Izraelu njegov grijeh (Mih 3,8). 3. BOJI DUH DAJE MUDROST. Boji je Duh i izvor natprirodne mudrosti i rasuivanja. Zato faraon ree svojim slubenicima: Zar nismo mogli nai drugoga kao to je on, ovjeka koji bi bio tako obdaren Duhom Bojim? A onda faraon ree Josipu: Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao to si ti (Post 41,38) (usp. takoer Br 11,24; 27,18; Iz 30,1-2). 367

U Starom se zavjetu Bojem Duhu pripisuju i neke vjetine, na primjer umijee pri gradnji Bojeg prebivalita, vjetinu ivanja odjee za Arona od kojih su obje imale simboliko znaenje. Obrati se svim vjetacima koje sam obdario mudrou, neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vrio sveeniku slubu u moju ast (Izl 28,3). Potom ree Mojsije Izraelcima: Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, a iz plemena Judina. Njega je napunio Duhom Bojim, dao mu umjenost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima(35. redak). Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakov, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da pouavaju druge (Izl 35,30-31). 4. BOJI JE DUH I IZVOR OBJAVE: Prorok je prije svega bio ovjek Duha. Neke od slubi Duha ipak su bile privremene (usp. Suci 13,25; 16,20; 1 Sam 10,6; 11,6; 16,13-14). Davidova se molitva iz Psalma 51,13 nesumnjivo odnosi na posljednji navod, gdje se vidi da Bog uzima svoga Duha od aula. Kad bi Bog jednom upotrijebio nekog ovjeka da po njemu prorokuje, obino bi ga i dalje upotrebljavao, ali to nije uvijek bio sluaj (usp. Br 11,25). To je jednokratan doivljaj, jer je oznaio njihovo stupanje u sveeniku slubu. Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih duhom opominjao po slubi svojih proroka, no nisu sluali (Neh 9,30). I Duh Jahvin sie nada me i kaza mi(Ez 11,5). Kad Duh poinu na njima, poee prorokovati ali to vie nikad ne uinie. (Br 11,25). 5. DUH JE IZVOR MORALNIH VRLINA. Boji Duh je sila, ali uvijek s moralnim dijelom kojega posjeduje i vjera. Nadalje, svako je djelovanje Duha podreeno ostvarivanju 368

Bojih planova u okviru Saveza kojeg je sklopio sa svojim narodom. Mnoga se proroanstva odnose na Boje zapovijedi upuenih volji sluatelja. Boji Duh je svet. Ali se oni odmetnue i oalostie Sveti Duh njegov (Iz 63,10). 6. KARIZMATSKO DJELOVANJE DUHA. Korisno je ispitati glagole upotrebljavane u opisima djelovanja Duha. Bog daje svog Duha: Dao si im svog duha dobrog (Neh 9,20). Kae se da se duh sputa na ljude ili je na njima (vidi Suci 3,10, usp. takoer Suci 11,29; 2 Ljet 15,1; 20,14). Boji Duh silazi na ljude ili poiva na njima, obavija ih, gri ih i baca, baca u zanos itd. Boji Duh suvereno upotrebljava ljude, ali u veini sluajeva zapisanih u Starom zavjetu, odnos izmeu duha pojedinca kojega on obuzima, ili na kojega silazi, nije unutranji nego, izgleda, ravnopravni suodnos. Nigdje nema spomena zajednici Duha s osobom, vide se ovjek i Duh jedan pored drugoga. Iako ima iznimaka (Br 27,18; Ez 2,2), izgleda da na kraju krajeva i oni upuuju na ekstatiki govor uzrokovan prorokim nadahnuem. Pojedinac je obuzet duhom mudrosti, duhom sile. Mnogi izrazi u Djelima apostolskim imaju istovrijedne izraze u Starom zavjetu. Sve ovo nagovijeta da se zapisano u Starom zavjetu odnosi na karizmatsko djelovanje Duha. Duh Jahvin sie na nj, i on posta sucem u Izraelu. I povede Izraela u boj (Suci 3,10). B. STAROZAVJETNA PROROANSTVA O DJELOVANJU DUHA U BUDUNOSTI 1. POTPUNIJE DJELOVANJE DUHA. Bog je u svojoj Rijei obeao potpunije djelovanje Duha u narodu s kojim 369

je sklopio Savez. Obeao je da e na njih izliti svoga Duha. Sva se ta obeanja prvenstveno odnose na Izrael ali i ire, na druge narode, kako e kasnije Petar objasniti. idovi su tako razumjeli obeanja, to se vidi po njihovu zaprepatenju kad su uli da su i pogani primili Duha (u Djelima apostolskim). Joel 3,1-5 govori o dogaajima koji vode tom obraenju usred velikih nevolja. Novo srce i Moj duh u vama iz Ezekiela 11,18 i 36, 24-25, spominjani nakon povratka u Izrael, oito se odnose na obraenje i obnovu naroda neposredno prije milenija. Njihova je primjena na Crkvu tek drugorazredna radi se o djelovanju istog naela (obraenje i obnovljenje). U Ivanu 7,39 itamo: Duh ne bijae jo dat, jer Isus ne bi jo proslavljen. Ovo je oito u hiperbolinom jeziku, a odnosi se na nov nain na koji e Duh biti dat: a. Proirenje darova: Joel 2,28-32 sadri obeanje proirenja darova (uz jo neke nove) na sve ljude (tj. na ljude svake vrste, a ne samo na posebne kraljeve, proroke itd.) u Mesijinoj zajednici. Prije je postojala karizmatska manjina, a sada ne samo da e svaki lan mesijanske zajednice biti obnovljen, nego e posjedovati i duhovni dar. b. Novi, vjeni odnos s Bogom: Osobno Isus u Ivanu 14,15-21 ree uenicima to e se dogoditi kada Duh bude dat: to e dovesti do novoga odnosa s Bogom, odnosa nepoznata u starozavjetnom razdoblju. To je poelo na Pedesetnicu. Vi ga poznajete, jer boravi s vama (u osobi Mesije?) i jer e biti u vama (Iv 14, 17b) ovo je savez to u ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih danaZakon u svoj staviti u duu njihovu i upisati ga u njihovo srcesvi e me poznavatijer u oprostiti bezakonje njihovo (Jr 31,33-34). 370

Budui da je to prorotvo, jasno je da ova vrsta odnosa nije postojala u Starom zavjetu. Razlog tome bila je odsutnost sveobuhvatne rtve za grijehe. Dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad e pustinja postat vonjak, a vonjak se u umu pretvoriti. U pustinji e se nastaniti pravo, i pravda e prebivati u vonjaku. Mir e biti djelo pravde, a plod pravednosti trajan pokoj i uzdanje (Iz 32,15-17). I na dom Davidovu i na Jeruzalemce izlit u duh milosni i molitveniU onaj Dan otvorit e se izvor domu Davidov i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i neistoe (Zah 12,10; 13,1). 2. DJELOVANJE DUHA U MESIJI (u Sluzi Jahvinu) i po Njemu. Tijekom dugog razdoblja odmetnitva, Duh je u Izraelu po prorocima najavljivao Onoga koji treba doi, ali ti su glasovi zamrli u Malahijino vrijeme, etiri stotine godina prije pojave Ivana Krstitelja koji je razbio tu dugu tiinu najavljujui dolazak davno obeanoga, koji e krstiti narod Svetim Duhom. Uvijek je, meutim, postojao vjerni ostatak, koji je tu nadu odravao na ivotu (novozavjetni su primjeri imun i Ana Lk 2,25-28). Davidova je kraljevska loza poput posjeenog drveta. Ali ba kao to nove ibljike izbijaju iz panja, tako e se izmeu Davidovih potomaka podii novi kralj. Na njemu e duh Jahvin poivati, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. (Iz 11, 1 i dalje). Tako Duh prenosi na Mesiju vrline velikih predaka idovskog naroda, Salomonovu mudrost i inteligenciju, Davidovu obazrivost i hrabrost, znanje i strah Gospodnji koji su krasili patrijarhe i proroke, sedam darova Duha. Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika due moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo (tj. spasenje) narodima (Iz 42,1). Tako nam 371

Ivan 3,34 govori da je On (Bog) dao njemu Duha bez mjere, to je slino izrazu sedam Bojih duhova iz Otkrivenja (Boji duh u svoj punini). 3. VEZA IZMEU MESIJE I IZLIJEVANJA DUHA. Prema Starom zavjetu, Mesija je trebao krstiti Boji narod (tj. na prvom mjestu Izrael) Duhom. U meuzavjetnom se razdoblju to donekle i oekivalo. Na primjer, u Levijevom testamentu i Damascenskom dokumentu kae se: Po Mesiji e Bog obznaniti svog Svetoga Duha. Izaija 4,2-6 ukazuje da je vladavina izdanka (tj. Mesije) povezana s oienjem naroda (tj. oprotenjem grijeha) duhom osude i vatre. U Joelu 3,5 je izlijevanje Duha povezano sa spasenjem: Svi to prizivaju ime Jahvino, spaeni e biti. Ivan 7,38 moe se prevesti: Iz njegove (Mesijine) e nutrine potei potoci ive vode. Ivanu su vjerojatno na umu sljedei ulomci: Zaharija 13,1; 14,8; Izaija 44,3; 55,1. U Djelima 2,32,3,6 jasno se vidi veza izmeu Mesije i izlijevanja Duha: Njega je (tj. Isusa), Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci. On, sad uzvien Bojom desnicom, poto je od Oca primio obeanoga Duha Svetoga, izlio je ovo to sami i vidite i ujete Dakle, neka sav dom Izraelov sa sigurnou spozna da je Bog uinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli! Prema Petrovom raspravljanju, izlijevanje Duha dokazuje da je Isus Mesija. Odatle se moe vidjeti da je dolazak Jahvinog Sluge (tj. Mesije) trebao biti popraen izlijevanjem Duha. C. UENJE IVANA KRSTITELJA Sluba Ivana Krstitelja je u izvjesnom smislu krajnji izraz starozavjetnih proroanstava. On je krtavao vodom (koja je simbolizirala pokajanje) i govorio da e Onaj koji treba doi poslije njega, krtavati Duhom. Oigledno je 372

razlika izmeu osoba koje krtavaju, ali jo je vanije uoiti razliku izmeu dva naina krtenja. Prvi je obredno krtenje s vanjskim simbolikim znaenjem, dok je drugi nain krtenja povezano iskljuivo s Duhom. U Ivanu 1,29-34 jasno je da je ovo potonje povezano s uklanjanjem grijeha sa svijeta. Usmjerenje na izmirenje prethodi spominjanju Duha. Nadalje, Duh e sii i ostati, to nije bio sluaj u vrijeme sudaca. To je povezano s vjenom vrijednou djela Isusa Mesije. Sutradan Ivan vidje Isusa gdje dolazi k njemu te ree: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta!Ali onaj koji me posla da krstim vodom ree: Na koga vidi da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim (tj. Mesija). I ja to vidjeh i svjedoim da je on Sin Boji (tj. Mesija) (Iv 1,29-34). Ivan je krstio proslijedi Pavao krtenjem u znak obraenja (tj. pokajanja), a narodu je govorio da vjeruje u onoga koji e poslije njega doi, to jest u Isusa. Kad to ue, krstie se u ime Gospodina Isusa. I kad Pavao na njih poloi ruke, sie na njih Duh Sveti (Dj 19,4-6). D. DUH U IVOTU ISUSA MESIJE 1. PRI UTJELOVLJENJU. Duh je kod Kristovog roenja odigrao kljunu ulogu, jer je on, Duh, bio orue utjelovljenja. 2. U ISUSOVOJ SLUBI. Duh je djelovao tijekom Isusove slube. Ne znamo gotovo nita o godinama izmeu Isusova djetinjstva i Njegove javne slube. Njezin je poetak oznaio silazak Svetoga Duha na Isusa da bi ga za nju pripremio (Lk 3,21-22). Znaajno je da je Duh siao na Njega dok se molio, jer se mogao moliti i za ispunjenje mesijanskog obeanja. Silazak Svetoga Duha ne znai da Isus nije bio pun Svetoga Duha od roenja, nego on oznaava trenutak kad je kao Jahvin Sluga bio 373

pomazan za predstojeu slubu. Jednako su u prolosti bili pomazani kraljevi i proroci. Krtenjem je bio primjereno pomazan. Upotreba grkog pridjeva pleres oznaava da je Njegova sluba trajna (Lk 4,1; Mk 1,12). U svjetlu Psalma 143,40, Krist je Duhom nadvladao avla i njegovo kuanje. U Kristovoj se slubi oitovala sila Duha koji je bio u Njemu, posebno prilikom istjerivanja demona i ozdravljanja bolesnih. Krist je prikazan kao netko tko je u najsavrenijem i najpotpunijem skladu s Duhom. Ako li ja uz pomo Duha Bojeg izgonim zle duhove, znai da je dolo k vama kraljevstvo Boje (Mt 12,28-29). E. DUH U ISUSOVOM NAUAVANJU O tome se vrlo malo moe nai, osim u Ivanovom Evanelju. Ima nekoliko razloga za to. Pedesetnica bez kria ne znai nita, to uenici gotovo uope nisu shvatili. Isus, meutim, to se kri vie pribliava, sve vie nauava o Duhu. Neki smatraju da je Isus svojim ivotom morao pokazati to znai ivjeti po Duhu prije nego to je uenike mogao detaljnije pouiti o njemu. Potaknuo je uenike da trae Svetoga Duha, i odgovor na tu molitvu stigao je na Pedesetnicu, kada su ga oni zapravo primili. Usporedni odjeljak u Luki govori o traenju dobrih darova od Boga, pokazujui da su dobri darovi koje Bog eli dati svojoj djeci, usko povezani sa Svetim Duhom. Najpotpunije uenje o Svetom Duhu nalazimo u Ivanu 14-16. Duh je trebao biti izvor apostolskog svjedoanstva i boanski Isusov zamjenik. On je bio u njima (Iv 14, 23) da bi im omoguio najprisniji mogui odnos. Ivan 16,7-15 govori nam da e Sveti Duh nakon to doe na Crkvu, uvjeriti svijet o grijehu. Ovo kao da nagovjetava da e to djelo uvjeravanja izvriti po Crkvi. Tako Duh 374

djeluje kao nekakav tuitelj jer istinu izlae svijetu i optuuje ga. Ivan 20,22-23 navodi izvjesne probleme. Neki smatraju da je taj odjeljak u oitoj opreci s Djelima 2. Je li Isus u toj prilici stvarno davao Duha, ili su Njegove rijei i postupci simbolini? Potonje objanjenje kao da je vjerojatnije. Bilo je to neto nalik izvedba proroanstvu, kojeg je namjera bila pokazati da je Duh, kada konano sie na dan Pedesetnice, doista Kristov dar. To pokazuje da Duh izlazi ne samo iz Oca, nego i iz Sina; on je Mesijin dar (Dj 2,33). Grka rije za On im je udahnuo (enefusesen) zvui kao odjek Postanak 2,7 (u vezi takoer Ez 37,9: emfuseson): Ba kao to je staro stvorenje trebalo boanski dah da bi nastalo, tako i novo stvorenje i svekoliki ivot dolaze od uskrslog Krista, jer Duh nije mogao biti dan, dok Isus nije bio proslavljen (nakon uznesenja), kao to nas Ivan podsjea (Iv 7,39). F. ZNAAJ PEDESETNICE U idovskom je kalendaru izmeu Pashe i Pedesetnice postojalo razdoblje od 50 dana. U Starom je zavjetu Pedesetnica bila prvenstveno blagdan etve (Izl 23,14), ali je vremenom postala i blagdan obnove Saveza (2 Ljet 15,10-13). Prema tradiciji bila je i Davidov roandan. U Novom zavjetu ona oznaava poetak Novog saveza i, kao takva, bila je popraena izuzetnim oitovanjima Boje sile (kao pri davanju Zakona na Sinaju). Ona takoer oznaava posvetu velikog okupljanja (idova i neidova) u Boje kraljevstvo. Povezana je i s izlijevanjem Svetoga Duha to je bio dokaz da je Mesija proslavljen nakon to je dovrio djelo otkupljenja. 1. ZNAAJ ZA IZRAEL. Pedesetnica oznauje poetak dogaaja koji, tono govorei, pripadaju Danielovom 375

sedamdesetom tjednu. To je predokus tih dogaaja, kao to je unitenje Jeruzalema 70. god. bio predokus armagedonske bitke. Tako su oitovanja sile, kojima su bili popraeni Pedesetnica i naredni dogaaji, bila znak Izraelu da se pokaje i bude spaen. Kao narod, Izrael je imao priliku od 30. do 70. god., kada su oitovanja Duha za Izrael bila iznimno znaajna. Znamenje je prvenstveno bilo dano zbog dokazivanja vjerodostojnosti slube apostola. Na alost, dok se Crkva irila, narod je sve vie otvrdnjavao srce, to je dovelo do padanja Boje osude na Izrael tijekom idovskih ratova, dostiui vrhunac padom Jeruzalema i drugih idovskih utvrda, kao primjerice Masade. Ovo (spasenje) je Gospod (Isus) poeo propovijedati, a utvrdili za nas oni koji su uli (tj. apostoli), dok je Bog istovremeno zajamio udesnim znakovima, raznim silnim djelima i darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji (Heb 2,3-4). 2. ZNAAJ ZA CRKVU. Pedesetnica je oznaila osnivanje obnovljene i karizmatske zajednice (Crkve), koja je predokus onog to e se na kraju dogoditi s izraelskim narodom (pokajanje, obraenje i osnivanje mesijanske zajednice). Kad se Izrael pokaje, okoristit e se Mesijinom zastupnikom smru i izlijevanjem Svetoga Duha. Zbog toga se Crkva naziva prvijencem Bojega obnoviteljskog djela; jami obilnu etvu u budunosti (iz Izraela, a zatim i iz drugih naroda). Izrael je, dakle, svjedoanstva vidio prvenstveno u snanu olujnom vjetru i jezicima (govorenje stranih jezika). Za osnivanje crkve dani su apostoli, proroci, udotvorci, oni koji rasuuju duhove i jezike (drugotna sluba ili potpuno razliita pojava). Prvotno obiljeje djelovanja Duha za vrijeme Crkve nisu, dakle, spektakularna oitovanja nego: 376

a. Duh krtava ljude u Crkvu, Kristovo tijelo. To je pravi znaaj izraza: krtenje Duhom. krteni jednim Duhom u jedno tijelo (1 Kor 12,13) b. Duh se nastanjuje u vjernicima na novi nain, kao obiljeje Novoga saveza, koji se ne nalazi u Starom zavjetu. On se za stalno nastanjuje u vjerniku, posebice da bi nadomjestio Isusovu tjelesnu odsutnost. Kad David kae u SZ: svoga svetog duha ne uzmi od mene, vjerojatno misli na aula koji je dobio otkaz i izgubio duhovni dar kraljevanja. Na alost, ovaj redak esto se uzima van svoga starozavjetnog konteksta i koristi se kao orue predstavljanja oite arminijanistike teologije. Sveti Duh nije na ovaj nain bio dan prije Pedesetnice (Mt 3,11; Iv 1,33; 7,37-39; Iv 14,16 i dalje, 26; 15,26; 16,7-15; Dj 1,4-8; 11,15-16; 15,8). Pedesetnica je u potpunosti ovisila o Kristovu djelu spasenja (dok pitanje grijeha nije bilo rijeeno, Duh nije mogao biti izliven). Sveti Duh sada u ljudima stvara odlike onakva Kristova ivota kakvoga je On proivljavao pred oima ljudi (to nije bilo mogue prije utjelovljenja). init e i vea od ovih (djela), jer ja idem k OcuJa u moliti Oca, i dat e vam drugog Branitelja koji e ostati s vama zauvijek Neu vas ostaviti siroad. Vratit u se k vama (Iv 14,12; 16, 18). Svi e me poznatijer u oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihova neu vie spominjati (Jr 31,34). G. DJELOVANJE SVETOGA DUHA U NOVOZAVJETNO DOBA Poistovjeen je s Duhom Bojim u SZ. No, sada se pojavljuje kao Osoba, razliit od Oca i Sina, sa svojom vlastitom slubom. Kao dodatak njegovim ranijim slubama u SZ, sada je dan Crkvi kao drugi paraklet, to znai: onaj koji preuzima Isusovu ulogu savjetnika, po377

monika, osnaitelja, podravatelja, preporuitelja, zastupnika i saveznika. Kao Otac i Sin, ponaa se na nain svojstven osobi On uje, govori, uvjerava, svjedoi, pokazuje, vodi, usmjerava, ui, odgovara, nareuje, zabranjuje, ezne, pomae, zastupa uzdisajima (Iv14,26; 15, 26; 16,7-15; Dj 2,4; 8,29; 13,2, 16,6-7; 21,11; Rm 8,14.26-27; Gal 4,6; 5,17-18; Heb 3,7; 10,15; 1 Pt 1,11; Otk 2,7). Ponovo, kao i Otac i Sin, osobno moe biti uvrijeen, moe se huliti na njega (Mt 12,31-32), moe mu se lagati (Dj 5,3), moe mu se odupirati (Dj 7,51), alostiti grijehom (Ef 4,30). Ime (u jednini, oznauje otkrivenu stvarnost) jednog Boga, sada dobiva oblik triju boanskih Osoba zajedno, Otac, Sin, i Duh Sveti (Mt 29,19). Ovo je posebno oito u trinitarnim izvjeima o Bojem djelovanju (Iv 14,16; 16,5; Rim 8,1; 1 Kor 12,4-6; 2 Kor 13,14; Ef 1,3-14, 2,18; 3,14-19; 4,4-6; 2 Sol 2,13-14; 1 Pt 1,2; Otk 1,4-5). Druga zadaa kao parakleta je prenoenje znanja o fiziki odsutnom, uznesenom i proslavljenom Spasitelju i zajednitvu s Njim. Zbog toga je logino da je tek nakon Isusovog povratka u slavu, mogao zapoeti ovaj vid Duhovne slube (Iv 7,37-39). U Ivanu 20,22 je dano jasno proroanstvo, koje kae da je Duh osobni dar Mesije. Sveti Duh nije nitko drugi, nego lan vjenog Boanstva koji pobire plodove u Bojim ljudima, plodove pobjede dobivene Kristovim ivotom, smru i uskrsnuem. Ova sluba iziskivala je sljedee: 1. otkrivenje Isusove stvarnosti i istine o Njemu (Iv 14,26; 16,13; Ef 3,2-6; 1 Tim 4,2), i. pomo podsjeanja na ove upute i davanja istih apostolima. ii. posveivanje drugih, kako bi prihvatili apostolsko svjedoanstvo, priznanje boanskoga gospodstva Krista i 378

doivljavanje Njegovog mijenjanja ivota po vjeri (Iv 16,8-11; Dj 10,44-48; 1 Kor 2,14-16; 12,3; 2 Kor 3,4 4,6; Ef 1,17-20; 3,14-19; 1 Iv 2,20.27; 4,1-3; 5,6-12). 2. On ujedinjuje vjernike s Kristom u obnavljajuem, ivotodajnom suuskrsnuu, tako da mogu postati dionici Njegovoga kraljevstva i lanovi Tijela (Crkve) kojeg je On glava (Iv 3,5-8; Rim 6,3-11; 7,4-6; 8,9-11; 1 Kor 6,17-19; 12,12-13; Gal 3,14. 26-29; Ef 2,1-10; 4,3-6; Tit 3,4-7). 3. On uvjerava vjernike da su oni djeca i nasljednici Boji (Rim 8,12-17; 2 Kor 1,22; Gal 4,6; Ef 1,13; 1 Iv 3,24; 4,13; 5,7). 4. On ureuje zajednitvo s Ocem i Sinom, takve vrste kojim je ve zapoet nebeski ivot, i kao takav je prva rata, jamstvo punine nebeskog ivota koji e doi (Rim 5,5; 8,23; 2 Kor 5,5; Ef 1,14; 2,18; 4,20; 1 Iv 1,3; 3,1-10.24). 5. On vjernikovu molitvu i sukob s grijehom preobraava u Kristov moral i duhovnu slinost. On proizvodi Kristovu narav u vjerniku. Probni kamen istinskog djelovanja Duha je usklaivanje sa ivotom i naravi Krista: bi li Krist uinio to, bi li Krist rekao to (2 Kor 3,18; Gal 5,16-25). 6. On daje darove to su sposobnosti svjedoenja i sluenja za izraaj Krista u vjerujuem drutvu, i za izgradnju istog (Rim 12,3-13; 1 Kor 12; Ef 4,7-16; 1 Pt 4,10-11), te za evangelizacijsko navijetanje svijetu, za proirenje Crkve (Dj 4,8.31; 9,31; Ef 6,18-20). 7. Djelotvorno moli i za vjernike u Kristu, koji osjeaju nesposobnost moljenja za sebe na odgovarajui nain (Rim 8,26-27). 8. On potie misijske poduhvate za razglaavanje Krista (Dj 8,29; 13,2; 16,6-10), te pastorske odluke za uvrivanje Kristove Crkve (Dj 15, 28). 9. On odreuje i oprema odreene pojedince za odreene postavljene slube, te osposobljava svakog 379

lana tijela na predanje slubi koja unapreuje zajedniki rast u Kristo-slinoj zrelosti. Budui je Duh Kristov posrednik, koji izvrava Njegovu volju, ono to Duh radi u kranima, moe se rei da to radi osobno Krist (prebiva Kol 1,27; daje ivot Kol 3,4, posveuje Ef 5,26, itd.). Oznaka slube Duha jest proslavljanje Krista. III. PROBLEMATINI DJELOVANJE DUHA IZRAZI KOJI OPISUJU

A. KRTENJE DUHOM 1. VEZA IZMEU KRTENJA VODOM I KRTENJA DUHOM: Ivan Krstitelj upotrebljava ovaj izraz kada govori o djelu koje e Mesija uiniti (Iv 1,33). Osobno Isus potvruje ovo gledite (Iv 15,26; 16,3; Dj 1,4-5; Iv 20,22). Apostol Ivan tvrdi ovako: To ree za Duha kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega, Duh, naime, ne bijae jo dat, jer Isus ne bi jo proslavljen (Iv 7,39). Krtenje je rije koja se obino koristi u vezi s vodom. Stoga se je moe povezati sa starozavjetnim proroanstvima o buduem izlijevanju Svetoga Duha (takoer povezano s vodom). Krtenje vodom obred je inicijacije, povezan s poetkom kranskog ivota. Ono to se u Novom zavjetu naziva krtenje Duhom, u Starom se naziva izlijevanje, a oba su izraza spojena u Djelima 2. U Titu 3,4-7 povezani su Duh, obnovljenje i opravdanje. 2. KRTENJE DUHOM U CRKVU: Krtenje vodom bio je takoer obred koji se odnosio na Crkvu: kad je neka osoba bila krtena, bila je pripojena Kristovom tijelu. Krtenje Duhom duhovna je strana tog ina. Kad se ovjek obrati, biva krten Duhom u Kristovo tijelo; krtenje vodom je vanjski znak toga. 380

3. POVIJESNI INITELJ: Razlog zbog ega su apostoli imali drugo duhovno iskustvo, bio je njihov postanak vjernicima (izuzetno) prije poetka novosavezne slube Duha (pri Pedesetnici). Budui da su oekivali da drugi doive ovu slubu od trenutka obraenja i krtenja (Dj 2,38; 5,32), nedosljedno je initi ovo drugo iskustvo openitim standardom. U Djelima 2, 8, 10, i 19 krtenje Duhom povezano je s krtenjem vodom, tj. ljudi su primili Svetoga Duha istovremeno s primanjem krtenja. O tome svjedoi liturgija rane Crkve, gdje je kandidat primio Svetoga Duha rukopolaganjem biskupa tijekom obreda krtenja. Kasnije, u 12. st., kad je Crkva poela krstiti dojenad, obred je bio podijeljen u dva djela: a) krtenje, b) krizma: na taj je nain primanje Svetoga Duha bilo preneseno na kasniji obred. U knjizi Djela apostolska svi sluajevi primanja Svetoga Duha povezani su s poetkom kranskog ivota. U svim sluajevima to su dogaaji od osobitog povijesnog znaaja, koji pokazuju ruenje prepreka. Boji ih je Duh sruio kad su Crkvi bili dodani Samarijanci (Dj 8), pogani (Dj 10) i Ivanovi uenici (Dj 19). Nadalje, te skupine nisu ranije bile povezane s crkvom u Jeruzalemu. Zbog toga je, kad je Duh prodro u sva vea nova podruja (etnika i religiozna), bilo potrebno ponoviti neke pojave povezane s prvom Pedesetnicom. U sluaju Samarijanaca mogue je da je Bog sprijeio oitovanje Duha sve dok apostoli nisu postali Njegovi instrumenti, kako se idovskosamaritanski raskol ne bi unio u Crkvu. Obojica, i Samarijanac i idov, uivali su iste duhovne povlastice i morali su prepoznati Bogom zasnovano vodstvo i autoritet Kristovih (idovskih) apostola. Darovi Duha potvrivali su, iznad svega, vjerodostojnost svjedoanstva apostola (Heb 2,4). Oni su bili uglavnom ogranieni apo381

stolskim razdobljem. Euzebije nam kae da su ovi darovi zamrli krajem prvog stoljea. U zapisima svojih posebnih duhovnih iskustava, u Djelima apostolskim, Luka ih vidi kao prekretnice na putu napretka Evanelja iz Jeruzalema u Rim, a ne kao model po kojem Bog uvijek radi i kojeg budua pokoljenja krana trebaju oponaati. 4. ZAKLJUAK: Zbog toga se izraz krtenje Duhom ne moe upotrijebiti ni za jedno iskustvo nakon obraenja. U Bibliji nema nijednog poticaja na krtenje Duhom. U 1 Korinanima 12,13 Pavao razumije krtenje Duhom kao neto to se dogodilo u prolosti i spominje trenutak kad su vjernici bili pripojeni u Kristovo tijelo. Osim toga, Pavao tvrdi (12,30) da svi ovi krteni ne mogu govoriti jezicima klasini znak krtenja Duhom za neke krane. Dakle, uporaba pojma u nekim krugovima (kao drugo iskustvo) nije u skladu s njegovom upotrebom u Bibliji. B. ISPUNJENJE DUHOM Pojam je u osnovi hebraizam i znai da je Duh prevladavajui utjecaj na nae ponaanje. To je ono to je svojstveno naem ivotu. Zasigurno se ne odnosi na pasivno punjenje prazne kutije. 1. RAZINE KRANSKOG ISKUSTVA. Novi zavjet je realistina knjiga. Ona pokazuje udo obnovljenja, ali priznaje i dalje postojanje grenih sklonosti u ovjeku (stari ovjek, tijelo). Etiko uenje poslanica pretpostavlja istrajnost tih sklonosti. Za njih se upotrebljava izraz tijelo, s odgovarajuim pridjevom tjelesan. Neki komentatori smatraju da se to odnosi na obrazac grenog ponaanja i miljenja ugraenog u vrijeme prije obraenja, a drugi na uroenu sklonost ka grijehu. 382

Oboje, naravno, djeluju zajedniki. Tjelesni je kranin, dakle, onaj koji se ponaa i razmilja kao da nije kranin (on je u suprotnosti sa samim sobom), jer tijelo upravlja Duhom (koji je svejedno tamo, ali je otjeran u kut ili ak umrtvljen). Duhovni je kranin onaj ijim ivotom upravlja Duh, a tijelo je paralizirano. To ipak nisu nepropusne skupine jer moramo hodati u Duhu svaki dan. Teki odjeljak u Rimljanima 7,14-25 vjerojatno se odnosi na tipini ivot religiozne osobe koja jo nema Svetoga Duha, i tu Pavao moe govoriti iz svoga prijanjeg iskustva. Uvodni se redci osmog poglavlja odnose na osobu koja ima Svetoga Duha i koja hoda u Duhu. I sedmo i osmo poglavlje imaju potpuni i tipoloki ton. Ipak, normalni je kranski ivot opisan kao ivot pobjede (Rim 6,14; 8,37; 1 Iv 5,4; 1 Kor 10,13; Jak 4,7). 2. DUH I KRANSKA NARAV. Boji Duh stvara kransku narav (tj. ini nas slinima Kristu). Rimljanima 8,13 jasno pokazuje da je ovisnost o Bojem Duhu jedini put do svetosti. Nije ispravno misliti da je novi ivot u Kristu neovisan o Duhu. Novi ivot znai da se Bog stvarno uselio u ovjeji ivot Svetim Duhom. Znaajno je da je najistaknutija rije u Rimljanima 7,14 i dalje ja. Kranin ne smije misliti da e ivjeti kranskim ivotom na temelju svojih moi i sposobnosti. Budui da Sveti Duh stanuje u nama, na djelu je dublje naelo nego to je stara ljudska narav to je ono to Pavao naziva unutranjim ovjekom (Rim 7,22). Iako kranin ne moe pobijediti oslanjajui se na svoje snage, on moe pobijediti po Kristu, Bojem sinu, koji u Osobi Svetoga Duha ivi u njemu da bi u ovjeku razvio svoju narav (Rim 7,25; 8,2.4). 3. DUH I KRANSKA SLUBA. Kranska se sluba 383

djelotvorno moe vriti jedino u sili Duha. Petar je primjer ovjeka koji je stvarno doivio Boga. On se svejedno oslanja na sebe: Ja neu uiniti ovo, ono, itd. (Lk 22,31-34). Isus ga upozorava na njegovu ljudsku krhkost i obeava da e se moliti za njega. Petar izjavljuje da je dovoljan sam sebi, ali kada dolazi ispit, pada. Na Pedesetnicu, pak, vidimo Petra gdje stoji na istom mjestu na kojem je ranije popustio i pogrijeio (Dj 1,8), ali sada u sili Duha svjedoi. Djela daju obilje primjera kako je Duh osposobljavao prve krane za svjedoenja. Mi smo, dakle, potpuno ovisni o Bojem Duhu, i to se tie naravi i to se tie slube. 4. PUNINA DUHA. Osoba ispunjena Duhom je osoba kojom vlada i upravlja Duh. To meutim nije posebnost za novo razdoblje Crkve; spominje se u vezi s nekim starozavjetnim ljudima (Izl 28,3; Pnz 34,9; Mih 3,8), a i o Ivanu Krstitelju i njegovim roditeljima (Lk 4,1). U Djelima apostolskim ta se pojava dijeli u dvije skupine: a. Punina Duha u odnosu na slubu: Bog daje silu u pravom trenutku. Tada im Petar, pun Duha Svetoga, ree (Dj 4,8). Dok su molili, potrese se mjesto na kojem bijahu skupljeni. Svi se napunie Duha Svetoga te neustraivo poee navjeivati Rije Boju (Dj 4,31). A on (Stjepan) pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Boju i Isusa (Dj 7,55). Tada Pavao, pun Duha Svetoga, uperi u nj pogled i ree(Dj 13,9). b. Punina Duha u odnosu na stalnu osobinu naravi: Radije pronaite, brao, meu sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa emo njih postaviti nad tim poslomte izabrae Stjepana, ovjeka puna vjere i Duha SvetogaStjepan, pun milosti i snage (Dj 6,3-8). Bijae on (Barnaba) dobar ovjek, pun Duha 384

Svetoga i vjere (Dj 11,24). Na taj je nain Duh izvor kranske naravi, i izvor boanske sile za izvravanje kranske slube. Pavao nas potie da se stalno ispunjavamo Duhom (Ef 5,18), to upuuje na nau suradnju. ovjek e to, meutim, uiniti samo ako osjea slabost; nita se Duhom ispunjenu ivotu ne opire vie od nae samodostatnosti. Da bismo postigli ispunjenje, moramo stvarno prihvatiti svoju slabost i sagledati je u pravom svjetlu. I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, Sotonin poslanik, da me trajno mui da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da prestane. A on mi je odgovorio: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savreno oituje u slabostiKada god sam slab, onda sam jak. (2 Kor 12,7-10; usp. Fil 2,5 i dalje, 3,7 i dalje). U Djelima apostolskim vidimo da su pobjede postigli oni ljudi koji su se potpuno pouzdali u Boga i Njegovu silu. Uzimajui u obzir vie spomenutih upotreba, ispunjenje Duhom ne moe se odnositi na drugi blagoslov (bez zamjerke Bill Brighta): ne upuuje se na duhove darove ili posebna iskustva, ve na duhovni plod. IV. DUHOVNI DAROVI Duhovni darovi su u biti sposobnosti svjedoenja i sluenja za izraavanje Krista u vjerujuoj zajednici te izgradnju iste, i za evangelizacijsko proglaavanje u svijetu, te proirivanje Crkve na taj nain. A. NARAV DUHOVNIH DAROVA 1. PO MILOSTI. To su darovi koje je Bog dao po milosti. Jasno je to iz rijei koja se za njih najee upotrebljava, a koja znai milosni dar. Najuzvieniji Boji milosni dar je vjeni ivot (Rim 5,15.16; 6,23). Darovi za slubu nisu 385

zaslueni ljudskim naporom, kao to to nije ni spasenje. 2. NATPRIRODNI. Po naravi su natprirodni. To znai da im je izvor u Bogu, a ne znai nuno da su spektakularni (jer mnogi od njih nisu). 3. ODNOS PREMA PRIRODI. Iako postoji potpuna suprotnost izmeu duhovnog i tjelesnog, izmeu natprirodnog i prirodnog, takva suprotnost ne postoji zato to je Bog Stvoritelj i jednog i drugog. Isti je Bog i stvaranja i otkupljenja. Milost uope ne zaobilazi narav, ona je kontrolira i koristi se njome. Obnovljenje, na primjer, ne dodaje nita ovjekovom ustrojstvu ono otvara cijelo ovjekovo bie prema Bogu i otvara duhovnu dimenziju, koja je ranije bila mrtva (tj. nije bila djelatna). Na isti nain, dar jezika uope ne zaobilazi narav on moda zaobilazi um, ali ne i jezik, koji je prirodni ljudski govorni organ. Po prirodi stvari, natprirodno se na ovaj ili onaj nain mora osloniti na prirodno. Iako darovi mogu zaobii um (to jezici obino i ine), nije jasno da svi darovi, koji ukljuuju govor, uvijek zaobilaze um. 4. TJELESNE I SOTONSKE KRIVOTVORINE DAROVA. Neke je darove prilino lako hiniti (simulirati) i podraivati (stimulirati) (1 Kor 2,1-4). Ljudski elementi i puki ljudski uvid, nisu zamjena za djelovanje i mudrost Duha. U tom svjetlu, sve to je proraunat pokuaj umjetnoga djelovanja na osjeaje, neispravno je i zlo. Jo je gora sotonska krivotvorina, koja predstavlja napad na Boje djelo. Dolazak bezbonika (tj. Antikrista ili lanog Mesije) bit e, dakako, uz suradnju sotone, popraen svakovrsnim silnim djelima, varavim udesnim znakovima, i svakovrsnim pokvarenim zavoenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu (2 Sol 2,9-10). Mnogi e mi u onaj dan rei, Gospodine, Gospodine, zar nismo pomou tvoga imena prorokovali, pomou 386

tvoga imena izgonili zle duhove, pomou tvoga imena udesa inili? Tada u im kazati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori! (Mt 7,22-23). B. RAZNOLIKOST I UVJETNA VRIJEDNOST DAROVA 1. POPISI DAROVA. Postoji nekoliko popisa (Rim 12,6-8; Ef 4,11; 1 Kor 12, 8. 28; 1 Pt 4,10-11). Svi se oni razlikuju, iako imaju i zajednikih toaka. Zbog toga se ini da ima i darova koji nisu ukljueni ni u jedan od njih. 2. VII I NII DAROVI. Svi su darovi podjednako boanski i natprirodni, i svi su proizvod djelovanja Svetoga Duha; ipak u izvjesnom smislu nisu ravnopravni, svi jednako ne izgrauju Crkvu. S tim u svezi Pavao na svaki od njih primjenjuje test izgradnje: eznite za (veim) duhovnim darovima, posebno za prorokovanjem! dok onaj koji prorokuje izgrauje Crkvu (1 Kor 14,1,4) To ukazuje da je osnovna uloga darova izgradnja Crkve sve su to darovi usmjereni Crkvi. Svaki popis poinje darovima smislenog govora. Pavao naroito spominje prorokovanje (1 Kor 14,1). 3. DAROVI SE MOGU PODIJELITI U DVIJE GRUPE: na one koji osposobljavaju za slubu rijei, i na one koji opremaju za praktinu slubu. a. Prva grupa darova su darovi izricanja. i) APOSTOL. Rije apostol upotrebljava se u Novom zavjetu na dva naina: 1) U znaenju misionar, posebno onaj kojeg je Crkva poslala da osniva druge Crkve (1 Kor 12,28, Ef 4,11). 2) U ogranienom smislu 12 apostola jedinstvena grupa koja je trebala postaviti temelje Crkve i dovriti 387

novozavjetnu objavu. ini se da se dar odnosi na drugu, jedinstvenu upotrebu rijei. To potvruje okolnost da Pavao nigdje ne potie krane da trae dar apostola. Takoer je znaajno da oni koji danas tvrde da posjeduju taj dar, shvaaju ga u njegovu drugom smislu, naroito kad svojataju apostolski autoritet. Apostoli su primili poseban autoritet (mo kljueva) od Krista za postavljanje temelja novozavjetne Crkve. Taj poseban autoritet bio je ogranien samo na Dvanaestoricu i na jo neke prikljuene nakon uskrsnua. No, on nije bio prenoen ak niti na one druge uenike koji su poznavali Krista za Njegova ivota. Znaajno je zamijetiti da se Pavao smatrao posljednjim apostolom (1 Kor 15,8). Apostoli su primali u Crkvu one koje su smatrali nanovoroenima (iji su grijesi bili oproteni), ali su iskljuivali iz crkve one koje pak nisu smatrali nanovoroenima (Mt 16,19; 18,18; Iv 20,22-23). Takoer su postavili pravila Crkvene uprave i stege. Upravo zbog toga posebnog autoriteta (koji se nije mogao prenositi), neki od njih su zapisali to su govorili i inili, te je tako bio napisan Novi zavjet. Po crkvama koje je Pavao zasnovao, postavio je starjeine, ali na koje nije prenio svoj apostolski autoritet. ii) PROROTVO. Prorokovanje je bilo govor koji je Bog neposredno nadahnuo, iskazan u prvom licu (kao da je Isus neposredno govorio). Takvi su ljudi prenosili boanske objave privremenog znaenja koje su obznanjivale to treba znati i initi u odreenim okolnostima (Dj. ap. 13,1-3; 11,27-28; 16,7; 21,9-10). U osnovi, bila je to poruka izgradnje, opomene i utjehe (1 Kor 14,3; Rim 12,8). Bila je to sluba prvenstveno usmjerena na izgradnju i upuivanju Crkve i zbog toga stavljena na vrh 388

popisa korisnih darova, koji su apostoli nainili. Kao i u Starom zavjetu, te su proroke morali podvrgnuti ispitivanju (oni koji su imali dar rasuivanja) na osnovu toga jesu li se njihova proroanstva ispunila ili ne. Ovaj je dar bio takoer uporabljen u okviru evangelizacije, jer je omoguavao nadprirodno itanje umova nevjernika (1 Kor 11,14: ... otkrivaju se tajne njegova srca), koji su bili otvoreni, za razliku od onih (idova) koji su unaprijed zatvorili svoje umove (v. I Kor 14,22). iii) EVANELIST. Ovo je bio poseban dar u kranskoj Crkvi, boanski dar koji je osposobio Bojeg slugu da propovijedanjem Evanelja dovodi ljude Kristu. Bilo je ljudi, kao Filip, koji su, puno radno vrijeme, vrili slubu evaneliste, ali taj je dar mogao posjedovati i apostol ili pastor. Dok su svi apostoli vjerojatno imali dar evanelista, svi evanelisti nisu bili apostoli. On i dade jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evaneliste, a druge za pastire i uitelje (Ef 4,11). Ti (Timoteju) vri djelo propovjednika Radosne vijesti (dosl. evanelista), ispuni svoju dunost do kraja (2 Tim 4,5). iv) RASUIVANJE. Ovaj je dar omoguavao ljudima prosudbu je li poruka (proroanstvom ili jezikom) od Duha, ili je dola iz nekog drugog izvora (tjelesnog ili avolskog) (1 Kor 14,29; 1 Kor 2,12-16). v) POUAVANJE. (Rim 12,7, 1 Kor 12,28). Za razliku od proroka, uitelj nije izricao nove objave, nego je tumaio i primjenjivao ustanovljenu kransku nauku. Njegova je sluba vjerojatno bila ograniena na mjesnu Crkvu (Dj 13,1; Ef 4,11). vi) JEZICI. Ovaj dar je bio sposobnost slaviti Boga tuim 389

jezicima. Kad je bilo tumaeno, to je omoguavalo drugim vjernicima prislukivanje ovog jedansmjernog razgovora s Bogom, za njihovu izgradnju. Pavao nam je rekao da: koji govori tuim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu (1 Kor 14,2). Meutim, u sluaju dogaaja povezanih s Pedestnicom, nunost tumaenja je bila (ini se) izuzetno odgoena. Govorenje jezicima je sluilo takoer kao dokaz primanja Svetoga duha, kad se radilo o izuzetnim okolnostima ukljuenja sasvim novih grupa (kao to su samarijanci ili pogani) u Boje spasenje. Dar govora u jezicima bio je, prvenstveno, namijenjen razdoblju od 30. do 70. godine poslije Krista, a tijekom istog sluio je kao dokaz da Bog, u odnosu na nevjerni Izrael, sve vie pozornosti poklanja neidovima (1 Kor 14,22; Iz 28, 11-12). Jonin znak, o kojem je neizravno govorio Isus, predstavljao je ne samo uskrsnue ve i mogue Boje udaljavanje od idova, kao i poruku pokajanja neidovima. Taj dar govora mogao se koristiti i kao sredstvo privatne izobrazbe, no kako se pritom ne radi o prvenstvenoj namjeni dara, upitno je njegovo postojanje nakon apostolskog razdoblja. b. Druga grupa darova. Druga grupa darova, za razliku od darova izricanja, u vezi je s praktinom slubom. Mogu se podijeliti na sljedei nain: darovi moi (vjera, ozdravljanje, uda), darovi suosjeanja (pomaganje, slobodno davanje, djela milosra, praktina sluba) i darovi upravljanja (upravitelji, voe). i) DAROVI VJERE (1 Kor 12,9). Oito se odnose na poseban dar vjere kojim se mogu initi posebna djela (Mt 18,19; 1 Kor 13,2; Heb 11,33-40). ii) DAROVI OZDRAVLJANJA (1 Kor 12,9.28.30). Dani su 390

za izvrenje uda obnavljanja zdravlja (Dj 3,6; 5,15; 8,7; 19,12). iii) DAROVI UDESA (1 Kor 12,10.28). Objanjeni su u sljedeim poglavljima (Dj 9,36-38; 13,11; 20,9-13; Gal 3,5; Heb 6,5). iv) DAROVI PRUANJA POMOI (1 Kor 12,28). Odnose se na pomo koju jaki pruaju slabima (Dj 20,35) u obliku posebne brige za bolesne i one koji su u potrebi. v) DAROVI DIJELJENJA (Rim 12,8). Odnose se na dar pouzdanja u Boga da e On na udesan nain uzvratiti. vi) DAR MILOSRA (Rim 12,8). Odnosi se na dar dareljivosti. vii) DAR POSLUIVANJA (Rim 12,7; Dj 6,1). Vjerojatno se odnosi na akonsku slubu. Moda su sve to primjeri pomagaa. viii) UPRAVITELJI posjeduju dar upravljanja i voenja mjesne crkve. ix) STARJEINA (Rim 12,8) ini se da posjeduje dar upravljanja i uz njega dar suosjeanja (to jest dar koji ima pastor). Neki darovi, kao darovi apostolstva, prorokovanja i pouavanja, koriteni su u redovnoj slubi, dok su se drugi, kao dar jezika i ozdravljanja, povremeno javno oitovali. U nekim sluajevima ini se da darovi ukljuuju izraavanje ili poveavanje prirodne sposobnosti koja ve postoji (pouavanje, pomaganje, upravljanje), dok su drugi darovi posljedica posebnog darivanja (vjera, dar ozdravljanja i mo injenja uda). C. SUVERENOST DUHA U ODNOSU NA NJEGOVE DAROVE Darovi su na tri naina pod suverenom kontrolom Duha: 1. BOG ODLUUJE TKO IH PRIMA (Rim 12,6; 1 Kor 12,11; Ef 4,11; Heb 2,4). Bog nam daje ono to On hoe 391

da imamo, a ne nuno ono to mi elimo. 2. POVIJEST CRKVE. Duh djeluje na suveren, ali na proizvoljan nain. Mogue je da su neki darovi bili predvieni samo za apostolska vremena (Ef 2,20; 3,5; 4,11). Crkva je utemeljena na apostolima i prorocima, tj. oni su postavili temelje. Vrlo je vjerojatno da su ovdje spominjani proroci, novozavjetni. Neki tvrde, nema li vie apostola kao onih koji su prvi primili Kristovu objavu, ne mogu postojati ni proroci koji primaju novu istinu, ve neobjavljenu u Novom zavjetu; prorokovanje se sada mora primijeniti na ve primljenu istinu. Veina proroanstava o budunosti u Novom zavjetu dolazi od apostola, pa su tako apostoli i proroci jedno. Osim u tom smislu, proroanstva se u Novom zavjetu rijetko spominju. Zbog toga moramo vrlo paziti na sve za to se tvrdi da je dodatak Bibliji. Trebamo biti paljivi, moliti se i biti razboriti. 3. RASPODJELA UDA U BIBLIJSKOJ POVIJESTI. Jesu li uda za dananje doba? Neki smatraju da su udotvorni darovi u novozavjetno vrijeme postojali iz posebnih razloga, kao dokazni darovi (da potvrde apostolsko propovijedanje; usp. Heb 2,4). Suprotno stajalite dri da se duhovni darovi i danas mogu primiti jednako kao i prije. Svakako se moe priznati, da zbog nevjere Crkva u nekim razdobljima nije priznavala uda. Mora se, ipak, priznati da u Bibliji postoji raspodjela uda. Ako ih prouavamo, otkrit emo da su neravnomjerno razpodijeljena kroz cjelokupno biblijsko razdoblje. Zapravo, razdoblja kad su uda bila oigledna, ne podudaraju se s razdobljima duhovne ivosti, nego s razdobljima odmetnitva. Ona se dijele u 4 velike skupine: a) razdoblje izlaska i ulaska u Kanaan, b) borba protiv tovanja Baala pod Ilijom i Elizejem, 392

c) progonstvo, d) Krist i apostoli. Postoje, dakle, duga razdoblja u kojima o udima nije zabiljeeno nita. S druge strane, na temelju Biblije vrlo je teko obraniti shvaanje da uda vie nema (1 Kor 13,8-13). Moda treba takvih dokaza, naroito kad Evanelje prodire u novo podruje. 4. NAINI DODJELJIVANJA. Iako su svi krcani karizmatici (svaki je od Boga primio dar koji je u skladu s njegovim pozivom), u Bibliji postoje dokazi o primanju odredenih darova u kasnijem razdoblju (2 Tim 1,6; 1 Tim 4,13-14). Postoje dokazi da su neki ljudi primili darove polaganjem ruku iako su to gotovo uvijek cinili ljudi koji su u crkvi imali odredeni autoritet (ili apostoli, ili oni koje je Crkva ovlastila). Jedini izuzetak je Ananija, kojem je osobno Bog rekao da poloi ruke na Pavla. to se tice Timoteja, njega je Gospodin pozvao na posebnu slubu i opremio ga darom za nju. 5. OVJEKOVA ENJA ZA DAROVIMA. Ako kranin ima darove, i svi su od Boga i pod Njegovim nadzorom, zato moramo eznuti za njima? Pavao ui da ih vjernik treba sam traiti od Boga (1 Kor 14,12). Istinski izraz kranske enje je molitva, i Bog je odredio da molitva bude put kojim dolazimo pred Njega. Pavao nas, ipak, potie da traimo vie darove, tj. one koji e najvie izgraivati Crkvu. 6. VEZA IZMEU KARIZMATSKOG DJELOVANJA DUHA I NJEGOVA DJELA POSVEENJA. Karizmatsko djelovanje Duha podreeno je njegovu djelu posveenja. Svrha mu je posveenje vjernika radi izgradnje (Ef 4,11-16). To pokazuje da su plodovi, a ne darovi, krajnje 393

mjerilo duhovnosti (1 Kor 13; 8,1). Pavao kae da su darovi beskorisni bez ljubavi. Poslanica Efeanima dosta govori o darovima, ali Pismo zavrava isticanjem ljubavi (Ef 6,23 i dalje, Otk 2,4). D. PRESTANJE DUHOVNIH DAROVA Prema ovoj teoriji se tvrdi da su najspektakularniji darovi (tzv. znakovi) prestali. Ima dvije varijante ovog gledita: 1. klasina varijanta, 2. moderna varijanta. 1. Klasinu varijantu su drali crkveni oci (Augustin, Ivan Zlatoust i Gregur Veliki), koji su objasnili odsutnost spektakularnih darova njihovog vremena kao posljedica posebne potrebe istih na poetku Crkve kao potvrda kranske poruke i za lanciranje Crkve. Oni nisu iskljuili nastavak darova-znakova, nego umanjenje njihovog intenzivnosti. Kasnije, za vrijeme reformacije, Calvin je priznao da postoji mogunost da se ukae takvi znakovi na misijskom polju, tamo gdje dolazi evanelje za prvi put 2. Moderna varijanta poinje s dolaskom B.B. Warfielda na scenu, koji je tvrdio da znakovi su prestali kad je bio savren kanon Svetog Pisma. Dispenzacijonisti su dalje razvili ovu varijantu kako bi podupirali njihovu teologiju. Krajno gledite Warfielda je ekzegetino slabo. S druge strane, klasina varijanta moe se braniti. Meutim, i pentekostalci i karizmatici moraju objasniti zato, kako se tvrdi, postoji ba danas taka spektakularna obnova takih darova, koja nije bila poznato sve od vremena apostola. Prema Bibliji, taka obnova je naime samo pretskazana za Izraela kad se vrata Mesija. Sr stvari je u tome da su pentekostalci ukrali obeanja upuene Izraelu za kraj ovog vijeka. To je skoro sluaj teologije koja zamijeni Izraela zauvijek sa crkvom. Nije sluajno da mnogo karizmatika i pentekostalaca nemaju mjesta za Izraela ili za milenij u njihovoj eshatologiji, koja je skoro 394

postmilenijalistina. V. POVIJESNE RASPRAVE O OSOBI SVETOGA DUHA Crkveni oci nisu mnogo raspravljali o Osobi Svetoga Duha. Arije je tvrdio da je prvo bie koje je Isus stvorio, bio Sveti Duh. To se gledite slae s Origenovim. Atanazije je bio prvi koji je posvetio ozbiljnu panju poloaju Svetoga Duha. Mala egipatska grupa po imenu Tropici nauavala je boanstvo Sina, ali ne i Svetoga Duha (po njima je on bio stvoren). Njihov biskup Serapion pisao je Atanaziju traei savjet i Atanazije je odgovorio nizom pisama, Pisma Serapionu: Duh je boanski i dolazi od Oca. Atanazije je tvrdio da je Sveti Duh bio iste biti kao i Otac, ali Nicejsko vjerovanje sadri samo neodreenu izjavu: i vjerujem u Svetoga Duha. Kapadocijski oci slijedili su Atanazija u tvrdnji o homoousis (istobitosti) Svetoga Duha. Hilarije iz Poitiera tvrdio je da Sveti Duh mora biti boanski, jer on istrauje skrivene stvari Boje. Meutim, dvije glavne hereze toga ranog razdoblja bili su montanizam i macedonijanizam. 1. MONTANIZAM. Montan je nauavao da (kanonsko) otkrivenje nije prestalo nakon novozavjetnog razdoblja. Tvrdio je da je on sam bio izvor vanih novih objava, kao to je Isus bio utjelovljena druga Osoba Trojstva, Montan je vidio sebe kao utjelovljenje Svetoga Duha. 2. MACEDONIJANIZAM. Macedonije, carigradski patrijarh, prihvatio je potpuno Sinovljevo boanstvo, ali je tvrdio da je Sveti Duh stvoreno bie, slino anelima. To je bio pokuaj suglasnosti s Arijevim uenjem.

395

3. KASNIJE RASPRAVE. One su se vrtjele oko tonog odnosa Duha prema Ocu i Sinu. Na tom su se podruju Istona i Zapadna crkva razilazile. Prvi Carigradski koncil odran je 381. god. da bi podrao odredbu Nicejskog vjerovanja. Pod vodstvom Grgura iz Nazijanca, oni su ustvrdili: Vjerujem u Svetoga Duha, Gospodina, darivatelja ivota, koji proizlazi od Oca, koji je proslavljen s Ocem i Sinom, koji govori prorocima. Ali postojala su dva prigovora toj odredbi: a) Izraz homoousios (istobitan) nije bio upotrijebljen za Duha. b) Odnos Svetoga Duha prema drugim dvjema Osobama Trojstva, nije bio odreen. Na Toledskom sinodu (589. g.) Zapadna crkva je dodala frazu: (Duh proizlazi) i od Sina (latinski: Filioque). Istona crkva je tome prigovorila zbog toga to je ta fraza bila nepravilno dodana odluci ekumenskoga crkvenog koncila, koji je nepogreiv. Konanu odredbu sroio je Ivan Damascenski, tvrdei da Trojstvo ine tri Osobe (hupostaseis) u jednoj boanskoj tvari (ousia). Otac je odreen kao neroen, Sin kao roen, a Duh kao proizaao. Ta odredba jo uvijek ima tragove podreenosti u grkom. Zapad je odbio tu frazu i ostao vrsto na Filioque. To je bio jedan od imbenika koji je doveo do raskola izmeu Istoka i Zapada. Svakako, kae se da je Istona crkva krivo razumjela ulomak u Ivan 15,26, koji se bavi dolaskom Svetoga Duha od Oca zbog zamjene fizike odsutnosti Isusa, a ne zbog vjenoga odnosa prema Ocu. Ipak, zapadna odredba moe se smatrati valjanom. Premda Sveto Pismo ne govori o Svetom Duhu kao onome koji proizlazi od Sina, ono o Svetom Duhu govori kao o Duhu Kristovom (Rim 8,9; 1 Pt 1,11; Dj 16,6; Fil 1,19). Isus je osobno krtavao Svetim Duhom (Mt 3,11; Mk 1,8; Lk 3,16; Iv 1,33) i poslao Duha (Iv 20,22; Dj 2,33). 396

tovie, Sveti Duh prebiva u ljudima zbog onoga to je uinio Krist. Zapadno shvaanje Trojstva dostiglo je svoju konanu izjavu u Augustinovom velikom djelu De Trinitatis, u kojem tvrdi da svaka od tri Osobe Trojstva jeste u potpunosti Bog, ali su meusobno ovisne. Naalost, Augustin nije razvio ovo razmiljanje vezano na Svetoga Duha i to zbog njegove sakramentalne teologije, u kojoj se milost izljeva po sakramentima koji su zamijenili djelovanje Duha. Kasnije, Reformatori su nastojali oitovati se protiv karizmatske krajnosti anabaptista. Da bi sauvali doktrinu, ustrajali su na tome da Duh nikad ne radi u suprotnosti pisanoj Rijei. Bilo kako, Calvin je mnogo govorio o unutranjem djelovanju Duha. Wesley je zapoeo s idejom drugog blagoslova, ali to je bio pokuaj iitavanja iz Novoga Zavjeta svoje vlastito iskustvo, koje nije bilo u potpunosti uspjeno.

397

EKLEZIOLOGIJA (Nauka o Crkvi) Uvod 1) Mora nam biti jasno to je to Crkva. Je li ona izvrenje Bojeg plana? Ili je samo umetak u Bojem planu? U kojoj mjeri zamjenjuje Izrael? Treba li teiti za tim da Crkva proima svijet i mijenja ga, ili se treba zadovoljiti time da ostane malo stado? 2) Obzirom na pretjerani individualizam meu nekim vjernicima, trebamo se vratiti biblijskom poimanju zajednice vjernika ili Crkvi. 3) Crkva se mora neprestano preispitivati u svjetlu Pisma. 4) Moemo li se nadati povratku apostolskog vremena, ili moramo uvidjeti da unutar Novog zavjeta postoji i razvoj shvaanja? I. RAZVOJ SHVAANJA CRKVE 1. OSNOVNA IDEJA. Sadrana u rijei Crkva, ideja je zajednice odvojene za Boga. U Postanku 1 do 12 itamo o nizu Bojih ljudi, ak i obitelji, ali ne nalazimo tako mnogo o zajednici tovatelja. Postupni razvitak te ideje vidimo u Bojem postupanju s Abrahamom. Bog odabire ovjeka koji stvara obitelj i na kraju itav narod, Izrael. Taj je narod Bog odabrao za koritenje u svojoj slubi. To se trebalo odraziti i u upravljanju narodom. Stvara se skup (hebr. qahal) ili zbor (hebr. eda). Bog i narod povezani su Savezom izraenim u Zakonu, koji sadri tri dijela: moralni, obredni i civilni dio. To je, meutim, privremeni Savez do dolaska Mesije.

398

2. OSTATAK. Kako odmetnitvo Izraela postaje sve oitije, saznajemo o nauavanju o Ostatku. Samo je Ostatak ostao vjeran (proitaj o 7.000 ljudi u vrijeme Ilije). Samo e Ostatak preivjeti progonstvo. 3. KUMRANSKA ZAJEDNICA. U meuzavjetnom razdoblju, jedina grupa koja je misao o Ostatku sauvala ivom, bili su eseni iz Kumrana, a moda i iz nekoga drugog mjesta. Smatrali su se pravim Ostatkom koji e initi novi Izrael nakon to Bog osudi ostale. Proveli su mnogo vremena prouavajui eshatologiju. Imali su neto zajednikog s kasnije osnovanom Crkvom: koristili su ista proroanstva, osuivali slubeno idovstvo i bili usko povezana zajednica. Razlikovali su se po tome to su se do krajnosti drali Zakona i to nacionalistiki, ne marei za pogane. 4. IVAN KRSTITELJ. Po svoj prilici, neko je vrijeme proveo uei u esenskoj zajednici. No on je, za razliku od njih, pozivao ljude na pokajanje, a ne na fiziko odvajanje od svijeta. Pozivao je ljude na pokajanje, zato to je trebao doi Mesija koji e odijeliti svoj narod. A jedini nain na koji se moglo pripasti Ostatku i izbjei Sud, bilo je pokajanje, krtenje i primanje Svetoga Duha. 5. KRALJEVSTO BOJE. Isus je nastavio s istom porukom. Objavio im je Radosnu vijest o Kraljevstvu. Pokaju li se i uzvjeruju li Evanelju, mogu postati narodom kojim Bog eli da postanu. Ali oni su odbili Kralja i Kraljevstvo. Zatim dolazi do prekretnice. Isus poinje govoriti narodu, ali ne vie otvoreno ve u usporedbama, i posveuje se stvaranju Crkve (tj. Kraljevstva u svom posebnom, prijelaznom obliku). Izrael je ostavljen po strani do drugog Mesijina dolaska, vremena kada e se kao na399

cija pokajati. U meuvremenu, Isus osniva Mesijinu zajednicu. Ta je zajednica jedinstvena zbog svog odnosa prema Mesiji. On svoje uenike poziva, a Ivan ih nije pozivao. Svaki lan zajednice ima s Isusom jedinstven odnos. Uenici su Njegova braa; On je njihov zastupnik, Sin ovjeji. Zakonski dijele s Njim Njegova prava i uivaju blagodati Njegovih patnji. Isus se predstavlja kao enik, kad kae da je Crkva Njegova nevjesta. Kae da je pastir, to znai da je Crkva Njegovo stado. Crkva je jedinstvena, ne samo zbog svoga odnosa prema svojoj Glavi Kristu, nego i zbog svoga odnosa prema budunosti. Crkva e vladati zajedno s Kristom. Budui da Isus nee vladati samo Izraelom nego i poganima, i pogani e biti Njegovi uenici. Crkva je svojevrstan pokusni projekt ili prvi plod novog stvorenja. Daje nam uvid u to to e Bog u budunosti uiniti na irem planu. Jedinstvo Mesije i Njegove zajednice, te odreenje Njegove zajednice, ukratko su izloeni u Otkrivenju 5,9: Kadar si da uzme knjigu i da otvori njezine peate, jer si bio zaklan i svojom krvi iskupio Bogu ljude od svakog plemena, jezika, puka i naroda i uinio ih za naega Boga kraljevstvom sveenika i oni e kraljevati na zemlji! 6. PAVLOVO NAUAVANJE. Pavao razrauje nauku o Crkvi, ukljuujui u nju pogane. Dodatno nauava o naravi Crkve i njenu odnosu prema Mesiji. 7. PROSLAVLJENA ZAJEDNICA. Na kraju, u knjizi Otkrivenja vidimo Crkvu ujedinjenu sa starozavjetnim svecima u obliku mesijanskog Jeruzalema i novog Jeruzalema, zajednice spaenih i proslavljenih. Prema tome, moemo vidjeti da su Boje spasiteljske namjere viene u zajednikim pojmovima. Bog nije odredio samo spasenje Crkve (ne samo pojedince), ve je i po400

sveenje vjernika neto to ne moe biti uinjeno u odvojenosti od skupine vjernika. Dinamika posveenja pretpostavlja grupu, obitelj, ili Crkvu. II. ISPITIVANJE NARAVI CRKVE A. ZNAENJE RIJEI CRKVA Za oznaavanje Crkve, rabe se dvije hebrejske rijei: 1. Prva rije je qahal (gr. ekklesia) koja u biti znai savezna zajednica skupljena na tovanje. Upotrebljava se za skupljanje naroda (u osobi mukaraca koji predstavljaju Izrael), zbog sluanja Bojeg Zakona u podruju gore Sinaj. Skupljali su se i zbog obreda vezanih s obnovom Saveza (Pnz 29,1; J 8,35; Neh 5, 13). Rije se koristi i za dan zbora (hebr. ha-jom ha-qahal), koji je za ljude predstavljao priliku zajednikog skupljanja na tovanje, molitvu ili zajedniko pokajanje (Ps 22, 23; 1 Kr 8,14-22). Znaajno je da je Isus rekao: Ja u izgraditi svoju Crkvu (qahal) sastavljenu od onih koji e zajedno s Petrom priznavati da je Isus Mesija, Sin ivoga Boga. To upuuje na Kristovo boanstvo. 2. Druga rije je eda (gr. sunagoge). Bila je to religiozna zajednica (Izrael) kojoj se pojedinac pridruivao roenjem. Znaajno je da to nije rije koja se koristila za Crkvu. U Djelima apostolskim i poslanicama, esto se rabi rije ekklesia. Zapravo, gdje god se upotrebljava, osim u Djelima 19, podrazumijeva da iza nje slijedi theou (Boje) ili Hristou (Kristova). Tako je ekklesia stvarno skraenica za Boju zajednicu, Mesijinu zajednicu, bas kao to je kraljevstvo (gr. basileia) zapravo skraenica za Boje kraljevstvo. Na taj se nain narav Crkve izvodi prvenstveno iz njezine Glave, a ne lanova. Krist se rijeju ekklesia slui u Mateju 16,18 i 18,17. Zbog 401

moguega pogrenog razumijevanja, nije ju upotrebljavao esto. Ljudi su mogli stei dojam da On namjerava osnovati shizmatiku sljedbu, kojih je bilo mnogo u judaizmu. Umjesto toga, On koristi rije kraljevstvo. Qahal je zajednica Gospodina Boga. Pavlov posebni doprinos uenju o Crkvi sadran je u izrazu tijelo Kristovo. Ta slika prvenstveno je uzeta iz braka. Kao to su mu i ena jedno pred zakonom, tako je i Crkva jedno s Kristom. Povrh toga, ona je uistinu jedno s Kristom, jer Duh Sveti boravi u svakom lanu Crkve. Stoga je Mesija jedno sa svojim narodom, mesijanskom zajednicom. Istu misao o jednodunosti nalazimo u Poslanici Hebrejima. Druga slika Crkve, koja u Novom zavjetu poprima sve veu vanost, slika je Novoga Jeruzalema, svetoga grada. Dakle, bit ideje o Crkvi jeste da je to iva zajednica onih koji su primili Boji poziv. Zbog toga ona nije prvotno crkvena struktura (zgrada) ili institucija. B. NOVOZAVJETNI NAZIVI ZA CRKVU I NJEZINI OPISI 1. NAZIVI PREUZETI OD IZRAELA. (1 Pt 2,9; Izl 19,5-6); Galaanima 6,16 takoer se vjerojatno odnosi na Crkvu. A isto se spominje kao Narod koji donosi plodove Bojeg kraljevstva (Mt 21,43). Krani se spominju i kao sveti (posveeni u Isusu Kristu), izrazom koji se, najue govorei, odnosi na poboni Ostatak Izraela (usp. upotrebu te rijei u Danielovoj knjizi Dn 7,18-27). Izraz kraljevstvo Boje znai podruje Bojeg suvereniteta, sredite Njegovih spasiteljskih namjera. U ovom razdoblju, ova privilegija bila je premjetena s Izraela na Crkvu (Mk 12,1-12; Iv 15,1-8 gdje je Izrael usporeen s vinogradom). Ovo je vano razmatrati, jer jedino se tada moe vidjeti da se usporedbe o kraljevstvu ne odnose 402

samo na Izrael. To takoer znai da bismo morali tumaiti povijest u pojmovima Crkve, upravo onako kako je bila tumaena u starozavjetnim pojmovima Izraela. Izrael je trenutano na ekanju (u suspenziji), jer Bog stavlja svoju panju na Crkvu i djela kroz Crkvu u spasenju: On koristi krane kao orue za spasenje drugih. 2. IDEJA OBITELJI. Ima izraza koji se primjenjuju na Crkvu, a temelje se na ideji obitelji. Krani su Boji ljubljeni (Rim 1,7), izraz od milja, Oevi ljubljeni i Boji ukuani, ili Boja obitelj (Ef 2,19; 1 Pt 4,17), Boji nasljednici (Ef 3,6), braa (Dj 9,30; Rim 14,10). Svima ljubimcima Bojim u Rimu, pozvanima da budu sveti (Rim 1,7). nego ste sugraani svetih i ukuani Boji (Ef 2,19). jer je vrijeme da pone sud s kuom Bojom! A ako poinje s nama(1 Pt 4,7). Da su poganidionici istog obeanja u Kristu Isusu Radosnom vijeu (Ef 3,6). Kada to saznadoe braa, odvedoe ga u Cezareju, odakle ga uputie u Tarz (Dj 9,30). A ti, zato sudi brata svoga? Ili ti, zato prezire brata svoga? (Rim 14,10). 3. ZAJEDNIKI STAV SRCA. Ima izraza temeljenih na zajednikom stavu srca. Rijei vjernici i uenici upuuju na ideju zajednike ovisnosti. Spominju se i kao svi koji zazivlju ime Gospodina naega Isusa Krista (Dj 9,14; 1 Kor 1,2) i kao Boje sluge (Dj 4,29). 4. RAZNOVRSNI IZRAZI. Ima i drugih raznovrsnih izraza upotrebljavanih za Crkvu: Kristovo tijelo (1 Kor 12,27; Ef 5,23; 5,30), tj. mesijanska zajednica, Kristova nevjesta (Ef 5,27; Otk 21,2), Boje stado (Dj 20,29; 1 Pt 5,2; Iv 10,16), Boja njiva, Boja graevina (1 Kor 3,9), Boji hram (1 Kor 3,16-17; 2 Kor 6,16). 403

C. ODLIKE CRKVE 1. UZOR CRKVE I STVARNA CRKVA. Treba razlikovati savrenu Crkvu koja postoji u Bojem umu (On je ve vidi onakvu kakva e biti kad konano bude predana Kristu: proslavljena i dovrena Crkva) i Crkvu kakva je sada. Crkva doista nije statina, nego dinamina stvarnost. Ona postoji u vremenu i zato je podlona promjeni. Prema Nicejskom vjerovanju, Crkva je jedna, sveta, katolika i apostolska, to su zapravo 4 njene osobine savrenstva. a) Crkva je jedna, jer ima jednu Glavu (Krista) (usp. Ef 4,4 i dalje). Postoji jedna Crkva, ali to jedinstvo mora se odravati kao carstvo. Biblijsko jedinstvo utemeljeno je na odanosti uenju apostolskog kranstva. Ovo ne znai dosadna jednolikost, nego jedinstvo u bitnim stvarima. Crkva je razliita u nainu izraavanja, ali ima istu bitnu vjeroispovijed. ak ni u novozavjetnom vremenu, sve crkve nisu imale ista obiljeja. Dok je crkva u Korintu bila, kao to bismo mi to rekli karizmatska, crkve u Palestini su, ini se, bile vie formalne u svojoj slubi, jer su bile vie povezane sa idovskim nasljeem. Jakov je tipini primjer, ali i Sirijska crkva, koja je napisala Didahe je bila formalna crkva, ali je imala mjesta i za karizmate koji su, ako su htjeli, sudjelovali. to moemo odgovoriti na tvrdnju rimokatolika da njihovo jedinstvo oznaava da su prava crkva, u suprotnosti fragmentarnosti protestanata? i) Rim se sam odvojio od Pravoslavne crkve 1054 god., te nikada u povijesti nije smatran jedinom pravom crkvom. ii) Jedinstvo nema znaaja, osim ako se ne temelji na odanosti apostolskom Evanelju. iii) Rimska nevjernost Evanelju uzrok je podjelama. 404

Upravo zbog odvajanja od biblijske doktrine, Reformatori su napustili rimsku crkvu. Pavao je bio nepopustljiv u pitanju doktrinarne istoe, uvidjevi poljuljanost biti Evanelja (Gal 1,6-12). Isus je raspravljao s farizejima o doktrinarnim tokama (ostavljanje Rijei Boje zbog njihove tradicije: Mk 7,1-12). Juda je osjeao da se mora usprotiviti gnosticima koji su tvrdili da su krani. Kad se Isus molio za jedinstvo, oito se molio za vjerodostojnost i svrhu onih koji su ispovijedali apostolsko Evanelje. b) Crkva je sveta, ali jo nije savrena. Ve je sveta, ali u smislu pripadanja Isus Kristu: odvojena je zbog iskoritenja u Njegove svrhe. Tek tada e savreno pokazivati vrsnou osobe kojoj pripada (to oznaava rije proslavljena), kada bude dovrena o uskrsnuu. U meuvremenu, ona je svakako pozvana na svetost, kao i svaki njen lan ponaosob. Grubi prekraji ovoga moraju biti ispravljani. U Otkrivenju 2-3 Isus otro osuuje crkve koje su podnosile sve drugo osim biblijske svetosti. Vrijedno je spomena da rana Crkva nije bila bez problema: bilo je pogreaka, podjela, moralnih padova i nestabilnosti. Dok su apostoli nastojali rijeiti te probleme, nisu ba uvijek uspjeli otprva (primjer crkve u Korintu krajem prvoga stoljea, koja je dala otkaz svojim starjeinama!). c) Crkva je i katolika, ali u smislu da je sveopa. Crkva ukljuuje i idove, te pogane i pripadnike svih rasa. Ona e postati sveopom, jer je sveopa po prirodi. Kasnije je ovaj pojam dobio znaenje: crkva koja ispovijeda apostolsku vjeru, za razliku od krivovjeraca. Jedini temelj za ulaz u Crkvu bio je osobna vjera u Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i Gospoda, i krtenje je bilo priznato kao obred primanja u crkvu. U istinitoj crkvi nema mjesta podjeli na temelju rase, socijalnog stanja, ili stupnja prethodne grenosti (pod uvjetom da se dogodilo istinito pokaja405

nje). d) Crkva je i apostolska, u smislu da je povijesno povezana s novozavjetnom crkvom. Ta se veza sastoji u izgraenosti na istoj apostolskoj nauci (jedino u tom smislu moe tvrditi da je istinski apostolska), iako, naravno, postoji i ljudska neprekidnost. Apostoli jo uvijek vladaju i nareuju Crkvi, time da Crkva doputa da njena nauka bude neprestano kontrolirana Svetim Pismom, koje je zalog apostolske istine. Crkva nije apostolska: i) u smislu prihvaenja dananjih apostola: ovo je ozbiljan izazov autoritetu i zavretku boanskog otkrivenja NZ. Apostolski poloaj bio je neponovljiv i u praksi zamijenjen njihovim pisanjima NZ. ii) u smislu apostolskoga nasljeivanja. Crkve, gdje se tvrdilo da djeluje ovaj sustav, bili voene u ozbiljnu doktrinarnu i etiku pogreku. Episkopalni autoritet je onaj starjeinstva (tj. stega) a ne apostola (nauka). 2. CRKVA KAO LOKALNA I SVEOPA. S jedne strane, to je svaka skupina ljudi na odreenom prostoru pripadajuih Isusu Kristu, ali to je i dio sveope Crkve. Poslanice su bile upuene pojedinanim crkvama zbog njihovih razliitih problema, ali te su crkve bile svjesne svog jedinstva s drugim crkvama. U Otkrivenju, Krist se pojavljuje usred 7 svijenjaka. Crkve su meusobno povezane, jer su povezane s Njim. 3. VIDLJIVA I NEVIDLJIVA CRKVA. Ima onih koji pripadaju izvanjskoj Crkvi, a i onih koji su istinski vjernici (stvarno obnovljeni). Mnogi se ne slau s izrazom vidljiva, jer tvrde da neobnovljeni zapravo i nisu lanovi Crkve. Pavao, meutim, naziva skupine krana crkvama u Efezu, Kolosima, Laodiceji, itd., iz potpuno praktinih razloga. Samo Gospodin poznaje koji su stvarno Njegovi. Ton Poslanice Hebrejima svakako upuuje na mjeovitu skupinu; inae upozorenja ne bi imala smisla (Dj 20,30; 1 406

Iv 2,19; 2 Tim 2,19). Ja znam ...da e izmeu vas samih dignut e se neki koji e govoriti opako da odvuku uenike za sobom. (Dj 20,29-30). Od nas su izili, ali nisu pripadali nama (1 Iv 2,19). Ipak, vrsto stoji temelj koji je Bog postavio. On nosi ovaj peat: Gospodin poznaje svoje pripadnike i: Neka odstupi od zloe svaki koji zaziva Ime Gospodnje! (2 Tim 2,19). 4. BORBENA I POBJEDNIKA CRKVA. Ovaj se izraz odnosi na Crkvu na zemlji i Crkvu koja se odmara na nebu. Mi smo jedno s Crkvom na nebu. D. SVRHA I ULOGA CRKVE Vezano na podrijetlo i odreenja, svrha Crkve je izvan nje. Ona postoji na slavu Boga (tj. da bi oitovala Njegovu narav) koji ju je stvorio kao svoju Crkvu. u ljubavi (Bog) nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje (Ef 1,5). Njena je uloga etverostruka: 1. TOVANJE (hebr. avoda; gr. latreia). Rije oznaava slubu ili trud (koji izvrava rob). S ciljem davanja ovoga tovanja Bogu, Njegove sluge moraju pasti na koljena (hebr. histahava; gr. proskuneo) i na taj nain izraziti strahopotovanje, te oboavanje i zadivljenost. Crkva se sastoji od ljudi iji su ivoti upravljeni Bogu (1 Kor 6,20; 1 Pt 2,5; Heb 13,15). tovanje je, ustvari, obznanjivanje Boje vrijednosti, ili Njegovih osobina, zahvaljivanjem i velianjem. To takoer podrazumijeva javno oitovanje tih svojstava u naem svakodnevnom ivotu (Rim 12,1-2). U SZ vii standard je bio oekivan od sveenika, a ovaj standard se pripisuje sada svakom vjerniku, primjerice naredbe glede braka sveenika u SZ sada valja za svakog krana (1 Kor 7). Kransko je tovanje trinitarno. Ocu pristupamo po 407

boanskom Posredniku, Isusu, naem Velikom sveeniku, na temelju Njegove rtve, i po Svetom Duhu. Samo Bog moe biti pravi predmet tovanja (Iz 42,8; Mt 4,10; Heb 1,6; Otk 5,8). Odatle slijedi da Crkva mora imati ispravan stav prema tovanju (Iv 4,19-24; Fil 3,3). Dijelovi tovanja ukljuuju: prinoenje velianja, sluba Rijei Boje koja ukljuuje itanje Pisma i njegovo tumaenje, i dobrovoljni prilog. Uloge u tovanju su: i) prisutnost ivoga Krista (susreemo ga po Duhu po Njegovoj Rijei). ii) Sveti Duh omoguava pravo tovanje (Iv 4,24; Fil 3,3). On ostvaruje Boju prisutnost (1 Kor 12,3), osigurava da sve bude pristojno i uredno (1 Kor 14,32.40), nadahnjuje molitvu (Rm 8,26), pokree velianje (Ef 5,18 i dalje), uvodi u istinu (1 Kor 2,10-13), dijeli svoje darove (Rim 12,4-8), uvjerava nevjernika (Iv 16,8; 1 Kor 14,24). iii) Duh ljubljenog zajednitva proima skupljene. Ranocrkveno tovanje bilo je oznaeno dubokom obostranom brigom i istinskim zajednikim sudjelovanjem (Dj 2,42-47; 4,32-35). Ovo je posebno bilo izreeno u pojmovima brige za meusobno ohrabrivanje i nadgradnju u Kristu. Ali, tovanje je, takoer, stil ivljenja koji sadri zahvaljivanje Bogu za sve, i sve to radimo, moramo raditi za Njega (Kol 3,17). 2. SVJEDOENJE. (hebr. ana = odgovoriti; eda/edut = svjedok; gr. marturia). Rije u osnovi znai sastavljanje obrane ili iznoenje izgovorenog svjedoanstva. Ovo ne znai davanje osobnog svjedoanstva, ve svjedoenje za stvarni rad Boji po Kristu. To je nastavak zadatka koji je ve povjeren Izraelu, i kojeg su idovi, uglavnom, promaili (Post 12,1-3; 18,18; Iz 49,6). 408

Nije to neto na to je pozvan samo pojedinano kranin, ve neto to je i Crkva kao Tijelo odgovorna izvriti. Stoga svjedoenje takoer podrazumijeva podravanje Crkvene slube svjedoenja ukljuivanjem u crkvene evangelizacijske programe (ukljuujui i vanjske misije), koji su, donekle, produetak istoga djelovanja, bilo neposredno, ili po molitvi, bilo po davanju, u drugom sluaju. Crkva treba navijestiti Evanelje (Dj 1,8; 8,4; 1 Pt 2,9), da bude ivo svjedoanstvo novoga stvorenja po Kristu. Ali primit ete snagu poto Duh Sveti doe na vas, pa ete mi biti svjedoci (Dj 1, 8). Oni sad to su bili raspreni prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajui Evanelje Rijei (Dj 8,4). Vi ste odreenida razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo (1 Pt 2,9). 3. ZAJEDNITVO. Grki izraz je koinonia, to doslovno znai imati zajedniko, dijeliti i biti ukljuen u zajedniki zadatak. Mi dijelimo u ivotu Boga i sa svima koji su u Bogu. Duh je taj koji je zaetnik tog zajednitva (2 Kor 13,14). U njemu se pojavljuje i dijeljenje u smislu brige za materijalne potrebe crkvenih lanova (2 Kor 13,13; 1 Iv 1,3-7; Fil 1,5; 2 Kor 8,4). No ovo zajednitvo moe biti odstranjeno sluajevima krajnje zlouporabe (1 Kor 5,4; 2 Sol 3,14); ne ukljuuje one koji odbijaju apostolsku nauku (Dj 2,42; Gal 1,8). Osnovni izraz zajednitva je agape: davanje sebe i nadnaravna ljubav za brau i sestre u Kristu, to je ujedno i plod Duha (1 Kor 13; 1 Iv 3,16). Isus je iao ak tako daleko, da je rekao da je to znak raspoznavanja nove zajednice (Iv 13, 34), te nain po kojemu moemo svijet dovesti vjeri (Iv 17,23). Izraaj toga u ranoj Crkvi bilo je skupljanje za druge crkve u potrebi. U ovom sluaju, bile su to crkve iz poganstva koje su skupljale za glau ispaenu crkvu u Jeruzalemu. Ne 409

samo da je to izrazilo zajednitvo izmeu dvije struje rane Crkve, ve je i ojaalo i produbilo isto. 4. NAUAVANJE. To je unutranja uloga Crkve, ali, kao i u svakom propovijedanju, postoji element nauavanja. U Novom se zavjetu snano naglaava pouavanje uenika (Dj 2,42; 2 Tim 2,2). Treba teiti izgraivanju Crkve. Svi su pozvani da izgrauju jedni druge, ali neki, vezano na to, imaju i posebne slube (1 Sol 5,11; Dj 20,28; 2 Tim 4,1). Crkva takoer postoji da bude stup (bastion) istine, to pretpostavlja da znamo odgovore na pitanje koje ljudi postavljaju. Oni su bili postojani u apostolskoj nauci (Dj 2,42). Ono to si od mene uo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji e biti sposobni i druge pouiti (2 Tim 2,2). Zato se tjeite meusobno i izgraujte jedan drugoga, kako to ve i inite (1 Sol 5,11). Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima (Dj 20, 28). Zaklinjem tepropovijedaj rije pristupi (k vjernicima) bilo da im je zgodno, bilo nezgodno kori, prijeti, opominji (2 Tim 4,1). III. ODNOS CRKVE PREMA BOGU A. ODNOS CRKVE PREMA BOGU OCU U Crkvi se prepoznaje Boje upravljanje zemljom. lanovi Crkve ve su graani dolazeega Bojeg kraljevstva. Oni su prvine Njegova novog stvorenja. Crkva je i Boji narod (Rim 9,25-26; Ef 2,11 i dalje; 1 Pt 2,9-10; Otk 21,3). Ona je takoer Boji grad; lanovi Crkve bit e stanovnici novog Jeruzalema (Gal 4,24-27; Heb 12,22; Otk 21,2.9-10; 22,19). Crkva je i Boja obitelj. To je vjerojatno izraz najvee bliskosti, jer se temelji na Kristovim rijeima (Mt 12,46-50; Ef 2,19). 410

B. ODNOS CRKVE PREMA BOGU SINU Crkva je Kristova Nevjesta. Taj izraz upuuje na njezinu ovisnost o Kristu, a takoer i na njezinu istou. To je, jednostavno, jedna od mnogih metafora. Crkva je takoer Kristovo Tijelo, ali u smislu stalnosti Kristovog orua za postizavanje Njegovih nakana ovdje na zemlji. Svaka druga odredba tetna je i varljiva, na primjer, ne ukazuje na Njegovo boanstvo. Krist je i vrhovna Glava Crkve (Ef 5,23 i dalje) i Crkva mu je podreena. Svaka osoba za svoj poloaj u tijelu zahvaljuje svom odnosu s Glavom (Dj 5,14; 11,24). U Djelima 2,42.47 itamo da je Gospodin svakodnevno dodavao Crkvi. Rekao je: Ja u izgraditi svoju Crkvu. Krist je i ugaoni kamen Crkve i njezin temelj. Ugaoni kamen spaja itavu graevinu i bez nje se graevina ne moe ni zamisliti. On je takoer i temelj na koji je dograeno i sve ostalo kamenje potrebno za izgradnju kue. Prvi takav kamen koji se dogradio na temelj bio je, naravno, Petar, ali iako je on vremenski bio prvi (prvi kranin), ali ne i po prvenstvu. Krist je postavljen Glavom nad svime zbog Crkve (Ef 1,22. 23), to znai da je Crkva izravno povezana s Kristom, koji sjedi na poloaju vrhunske vlasti, iznad svih podreenih, ak i Sotonskih vlasti. Bez te stvarne vlasti, zadatak Crkve da spaava ljude iz Sotoninog kraljevstva, bio bi nemogu. Krist je opet onaj koji izabire tko e sluiti u Crkvi. Na primjer, On je izabrao Savla za posebnu slubu, te je On uinio prvi potez (Dj 15,7-8). Diotrefov grijeh u 3 Ivanu 9 i dalje, bio je u prisvajanju Kristove vlasti. kao to je Krist glava Crkve (Ef 5,23). I sve vie vjernika pridruivalo se Gospodinu (Dj 5,14). I veliko mnotvo naroda pridrui se Gospodinu (Dj 11,24). Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu (Dj 2,47). I sve mu je podloio pod noge, a 411

njega dade za glavu nad svim u Crkvi, koja je njegovo tijelo punina onoga koji ispunja sve u svima (Ef 1,22). C. ODNOS CRKVE PREMA BOGU SVETOM DUHU Crkva je Hram Svetoga Duha pojedinano (1 Kor 6,19-20) i skupno (1 Kor 3,16-17). Hram je i graevina i mjesto gdje se tuje Bog, u oba smisla rijei; Crkva je Boji Hram. lanovi Crkve takoer uivaju zajednitvo Svetoga Duha (2 Kor 13,14), i po Duhu Krist upravlja Crkvom (Otk 2,1). Tamo gdje je Crkva vjerna svom pozvanju, ona i Duh govore u jedan glas (Otk 22,17; Dj 15,28). IV. ODNOS CRKVE PREMA SVIJETU A. DRUTVO UNUTAR DRUTVA Crkva je embrij (protuvarijanta) novoga teokratskog drutva, zajednice pozvanih. To je odvojena i odijeljena zajednica (1 Pt 2,11 i dalje, Fil 3,20). To je drutvo podreeno Bojoj suverenoj vlasti. To drutvo postoji usred neprijateljske okoline (Iv 15,18-20). Sastoji se od pripadnika svih drutvenih slojeva (Rim 16), robova i gospodara (1 Kor 1,26). Etiko uenje poslanica pokazuje da je to tako (Ef 6,5). Ono stvara podjele u drutvu (Mt 10, 34-35; Mk 10,29-30). B. CRKVA U SVIJETU Krist i dravljanstvo: Crkva potuje vlasti u ljudskom drutvu. Ona priznaje mjesto drave (Mt 22,15 i dalje; Rim 13; 1 Pt 2,13). Potuje obitelj i ne odbacuje zakonske obaveze ovjeka u drutvu. Dnevni rad smatra boanskim pozivom. Promatra zemaljska dobra iz pravilnoga stajalita. Shvaa da bogatstvo moe sprijeiti ulazak ljudi u Boje kraljevstvo (Lk 14,15-24; 1 Kor 7,31; 412

Jak 2,5). Bogatstvo i materijalna dobra nisu zla sami po sebi, ali ih kranin mora upotrebljavati za napredak Bojeg kraljevstva. Biblija naglaava odgovorno upravljanje, za koje emo morati poloiti raun. C. CRKVA ODVOJENA OD SVIJETA Kranska svetost: Crkva je sveta zajednica u kojoj stanuje Sveti Duh (Ef 5,25 i dalje; Jak 1,27). Ona je posveena (odvojena) cjelina. Odvojena je za Boju upotrebu, kao, u Starom zavjetu, Izraela. Kri je Crkvu odvojio od svijeta jer je oiena Kristovom krvlju. Crkva je otkupljena od sadanjega zlog svijeta (Gal 1,4) Kristovom krvlju. Stoga i mora biti vie odana Njemu, nego bilo komu ili emu drugome (Mt 10,37.38; Mk 3,33-36; Lk 14,26-29; Dj 4,19-20). Krani se stoga ne smiju ponaati svjetovno ili imati svjetovne stavove (Tit 2,12; 2 Kor 1,12; 1 Pt 4,3 i dalje; Ef 4,17 do 5,20). Kranin, takoer, mora shvaati kako njegov ivot djeluje na promatraa nekranina (Fil 2,14; Tit 2,8). Svjetovnost je iznad svega stav (1 Kor 2,14-16; 1 Iv 2,15-17), te nije u skladu s kranskim ivotom. Krani ne bi smjeli biti upregnuti u isti jaram s nevjernicima (2 Kor 6,14 do 7,1). Izriito mu je zabranjeno stupanje u brak s nevjernikom, jer ih razdvajaju itavi svjetovi, pa ak i svemiri. Da bi odrala istou, Crkvi treba stega (1 Kor 5,1-13). D. PARADOKS POLOAJA CRKVE Ona je u svijetu, a ipak nije od njega (Iv 17,14-15). Crkva je sol i svjetlo svijetu, jer donosi Bojeg Duha koji oiava, i donosi Boju objavu. Obje znaajke ovise o razlinosti (sol i svijetlo dolaze iz veze s Bogom po Svetom Duhu), a ipak, moraju se nalaziti u drugom elementu (pokvarenosti i tami) da bi svoj posao mogle obaviti kako valja (Mt 5,13; Fil 2,15). 413

E. MISIJA CRKVE U SVIJETU Ona je odreena prirodom njezina odnosa prema svijetu. Budui da je drukija, moe dati neto svijetu, poruku od Boga i ivot od Boga, upuujui na onoga kod koga se oboje nalazi: na Isusa, Mesiju. U ovom dijelu, evangelizacija je zadatak itave Crkve. Svekolika je Crkva od Krista dobila zapovijed da evangelizira i ini uenike (Rim 10,9-10). Crkva je Boji svjedok u Kristu u smislu da je ivi i opipljivi svjedok, ne samo Boje ljubavi prema svijetu, nego i Njegove preoblikujue sile. Ona svjedoi rijeima (1 Pt 3,15; Dj 8,1-4), jer mora prenijeti tonu poruku o putu spasenja, a svjedoi i ivotom, jer, ako svijet ne vidi promijenjen ivot, kranstvo ostaje filozofija (1 Pt 1,15-18; 2,12; 3,1- 2, 16; Iv 13,35; 17,17-23). Ona takoer mora biti svjedok koji silu dobiva od Svetoga Duha (Iv 15,26-27; Dj 1,8; 1 Kor 2,1; 1 Sol 1,5). Budui da svjedoenje Crkve mora voditi do spasenja ljudi (mora donositi ploda), slijedi da je Crkva tijelo koje se samo razmnoava (Mt 13,8, 23; Dj 2,47; 5,13; 2 Tim 2,2). Odbacivanje poslanika, odbacivanje je poruke i Onoga koji ih je poslao (Boga), te Crkva ima uzvien poloaj, ali i zastraujuu odgovornost (1 Tim 3,15; 1 Kor 6,2). V. SLUBA I UPRAVLJANJE CRKVOM A. CRKVA KAO KRISTOVO SLUBUJUE TIJELO Zbog toga joj Isusova sluba mora biti primjerom. Krist je uzor svake slube (Iv 20,21). On je Veliki apostol (Heb 3,1), Pastir i uvar (1 Pt 2, 25), Sluga (Mk 10,45). Tijekom svoje zemaljske slube, Isus je bio slian robu, dob414

rovoljan izvritelj Oeve volje (Fil 2,1-11). Cijela je Crkva pozvana na slubu (Mk 10,45), i to se odnosi na svakoga. Krist je u prvom redu sluio Ocu. Dok je sluba (diakonia) openita sluba Crkve, takoer se mora uzeti u obzir i slubujua uloga svakoga lana Crkve. U 1 Korinanima 12 Pavao naglaava raznolikost na dobrobit svih drugih (na izgradnju svetih u Kristovu tijelu 1 Kor 7,11). Jedan dio Kristova tijela ne moe bez drugog. Zato svi moraju cijeniti i najbeznaajnijeg kranina (1 Pt 4,7-11; 1 Sol 5,14; Heb 12,12-13). Svi se meusobno moraju poticati na ljubav i dobra djela. Ima posebnih slubi s posebnim zadacima, koje je Bog dao odreenim ljudima (Dj 13,1; 20,28), a to su Boji darovi Crkvi (Ef 4,8). Sluba se stoga mora shvaati kao sluba Crkvi. B. RAZLIITI SLUBENICI U CRKVI U Efeanima 4,11 i 1 Korinanima 12,28 Pavao navodi popise slubenika: On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evaneliste, druge kao pastire i uiteljeI jedne je Bog postavio u Crkvi: prve za apostole, druge za proroke, tree za uitelje; zatim je dao udesa, onda dar ozdravljanja, dar pruanja pomoi, dar upravljanja, dar razliitih jezika. 1. APOSTOLI: Treba razlikovati 12 apostola i Pavla (iji se poloaj, budui da je bio jedinstven, nije mogao prenijeti na druge) od apostola u irem smislu, tj. predstavnika mjesnih crkava (rije znai imenovani vjesnik), pa ak i misionara. A to se tie nae brae, oni su izaslanici crkava, i donose slavu Kristu (2 Kor 8,23). Tada, poto su postili i molili, poloie ruke na njih te ih pustie. Oni, dakle, poslani od Duha Svetoga (Dj 13,3). 2. PROROCI: prorok je osoba koja je nadahnutim 415

govorom ohrabrivala crkvu. Ipak, njegovo proroanstvo bilo je podlono provjeri Pisma, kao i onih koji su posjedovali dar razluivanja. Pod darom prorokovanja podrazumijevalo se i posjedovanje nadnaravnog uvida (usporedi Kor I 14, 24-25), kao i njegovo koritenje u promicanju evanelja. Proroci, koji se veu uz apostole kao osnivae crkve, vjerojatno su pisci novozavjetnih knjiga koji smi nisu bili apostoli. No i apostoli su imali dar prorokovanja koji im je omoguavao da budu pisci nadahnute Rijei Boje. Nazidani na pravom temelju na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Mesija Isus (Ef 2,20). Ljudima prijanjih narataja nije bila poznata, a sada ju je Duh objavio njegovim svetim apostolima i prorocima: (Ef 3,5). 3. EVANELISTI: Rije s popisa vrlo se vjerojatno odnosi na osnivatelje crkava. Rije se oigledno nije upotrebljavala neodreeno za svakoga koji je evangelizirao oni su imali odreen i jasan dar dovoenja ljudi Kristu i dar osnivanja crkava. 4. PASTORI I UITELJI: Iako su mnogi pastori bili uitelji, to nije znailo da je svaki uitelj bio pastor. To dvoje nije nuno isto. 5. STARJEINE I BISKUPI: Pri kraju apostolskog razdoblja nalazimo starjeinstvo (starjeine i biskupi). Teko bi bilo rei da su rijei episkopos (biskup) i presbuteros (starjeina) bile istoznanice. Episkopos je imao duobriniku odgovornost i slubu pouavanja (1 Tim 5,17), i izraz nije ukljuivao pojam hijerarhije. Biskup ili episkopos bio je starjeina s posebnim odgovornostima. Ako je starjeina oznaavao poloaj, ini se da je episkopos oznaavao slubu. Svi su biskupi bili i starjeine, ali sve 416

starjeine ili nisu bili biskupi, ili nisu vrili tu slubu. Vjerojatno je tijekom vremena ta sluba postala i poloajem. Podrijetlo pojma episkopos nalazi se u idovstvu, gdje je predsjednik sinagoge (v. Lk 8,41; Dj 18,8) bio jedan od starjeina. Jakov je bio biskup Jeruzalema u smislu vodeeg starjeine. Iako je njegov poloaj mogao biti jo vei, jer je bio Isusov brat, i moglo bi se rei da je drao prijestolje Mesije do dana Njegovog povratka. Ovo je postavilo primjer koji je Rim prihvatio s ciljem nametanja vanosti papinstva. Mogao je moda i Petar imati slinu ulogu u Rimu. Ali postojale su razlike: sebe naziva jednim od starjeina, dugo vremena nije proveo u Rimu, pa je moda to bio poasni poloaj, ali nije bio povezan s Isusom po rodu, kao to je to bio Jakov. Odlazak apostola sa scene neizbjeno je ostavio prazninu u administrativnom sustavu crkve, koja je oito bila popunjena biskupima u suvremenom smislu. 6. AKONI (diakonoi): Doslovno su bili sluge. akonat je sluenje bilo koje vrste. U nekim ulomcima radi se o materijalnom sluenju. akoni su novozavjetni ekvivalenti sluga (hebr. ama) u sinagogi, gdje su se brinuli za administraciju. Bogosluenje u sinagogi su vodili rabin, kantor i akon. Izgleda da je zareenje sedmorice akona u Djelima 6 postavilo takav primjer da se rije diakonos poela prevoditi s akon, iako se u okviru rukopolaganja ta rije zapravo ne upotrebljava. Ovu slubu mogle su vriti i ene, a to su i inile bila je to jedina trajna sluba za koju su mogle biti imenovane. Isto tako treba da akoni budu ozbiljni ljudi (1 Tim 3,8). Preporuujem vam nau sestu Febu, akonicu crkve u Kenhreji (Rim 16,1). Isto treba da ene (akona ili akonice) budu potene (1 Tim 3,11). Pratila ga Dvana417

estorica i neke enei mnoge druge, koje su ih pomagale svojim dobrima (Lk 8,2). C. MODELI SLUBE U NOVOZAVJETNO VRIJEME Crkveni slubenici prvi put se spominju meu starjeinama u Jeruzalemu, primili su darove (Dj 11,30) i zauzeli mjesto na Koncilu u Jeruzalemu kao sudionici (Dj 15,6). Sluba prezbitera vjerojatno je preslika starjeine u idovskoj sinagogi: ak se i crkva sama naziva sinagogom u Jakovu 2,2, i idovski su starjeine, koji su ini se bili zareeni polaganjem ruku, bili odgovorni za odravanje Bojeg Zakona, s punomoi izopivanja kritelja. No kranskom su starjeini, kao sluba Evanelja, zbog potrebe dani poslovi pastorstva (Jak 5,14; 1 Pt 5,1-3) i propovijedanja (1 Tim 5,17). Pavao i Barnaba zaredili su starjeine u cijeloj Maloj Aziji (Dj 14,23), dok je Tit to isto inio na Kreti (Tit 1,5). Opi model crkvene vlasti u apostolsko doba bio bi, ini se, odbor starjeina ili pastora, moda povean prorocima i uiteljima, koji je vladao nad pojedinim lokalnim zajednicama, s akonima koji su pomagali, te s nadglednitvom cijele crkve od strane apostola i evanelista. Biskupi (episkopoi) nisu bili biskupi u suvremenom smislu, ve predsjedavajui starjeine iji je autoritet bio ogranien na jednu crkvu. Ovo je oito postao stalni poloaj, posebno kad je jedna osoba morala predstavljati crkvu na sinodima i crkvenim koncilima. Timotej i Tit su posebni sluajevi jer su djelovali kao Pavlovi autanti u djelokrugu njegovoga misijskog rada. Dakle, crkvena vlast nije bila obiljeena hijerarhijom, ve naelima grupnoga vodstva. D. SLUBA ENE Ona se nastavlja u ranoj crkvi do uloge akonice. No, 418

takoer znamo o slubi ena koje su bile proroice (1 Kor. 11,5). Pavao otro iskljuuje slubu ene u bilo kojem obliku voe u crkvi (1 Tim 2, 11-14). On se oslanja na Stari zavjet kada je Adam bio stvoren prvi, a Eva druga po redu (to ukazuje na njezinu podreenost mukarcu). Eva je takoer upala u kunju pokuavajui pregovarati s avlom umjesto svog mua, te tada zbog svoje lakovjernosti upala u kunju. Pavao govori da je mukarac stvoren na Boju sliku, ali da je Eva stvorena na Adamovu sliku (1 Kor 11,7). Dakle ona dijeli Boju sliku, ali u drugom koljenu, s Adamom. Tako Pavao daje do znanja da su ene, zbog Boanske naredbe, zbog svoje naroite prirode, neprikladne za crkveno vodstvo. U Starom zavjetu postoji neprekidnost mukarca kao voe meu Bojim narodom. Takoer se mora primijetiti da ena nikada nije bila postavljena na mjesto apostola ili starjeine u ranoj crkvi. Budui je mu glava eni, a Krist glava Crkvi, slijedi da autoritet mukarca mora biti upranjavan u crkvi. Neki to poriu na osnovu stava prema robovlasnitvu koje nikada nije slubeno bilo osueno u Novom zavjetu, a Pavao ipak sije sjeme protivljenja ovom sustavu do njegova konana ukinua. No, Pavao nigdje ne tvrdi da je robovlasniki sustav stvoreni poredak (naelo koji je bio dan prije Pada), nego da je robovlasnitvo posljedica ovjekova grijeha. E. SUVREMENI OBLICI CRKVENOG UPRAVLJANJA 1. EPISKOPALIZAM je upravljanje biskupa (episkopoi). Nalazimo ga u anglikanskim, pravoslavnim i luteranskim crkvama. Ove crkve priznaju tri reda slube: biskupe, sveenike (u smislu pastora) i akone, odnosno akonice. U praksi, akon je neimenovani propovjednik. Samo je biskupima dozvoljeno imenovati propovjednike za slubu i krizmati vjernike. Ta se praksa temelji na ideji 419

apostolskog nasljeivanja. Iako mjesna crkva ne izabire pastora, on ne moe obavljati slubu nezavisno od crkvenog vijea. Na nacionalnoj razini mora postojati slaganje izmeu triju redova: laika, sveenstva i biskupa. Osim toga, Anglikanska se crkva dri (uglavnom kalvinistikog) vjeroispovijedanja (39 toaka) koje je ovisno o Pismu. 2. PREZBITERIJANIZAM je starjeinsko upravljanje (presbuteroi) svojstveno za Reformirane i Prezbiterijanske crkve s odreenim episkopalnim iznimkama, ova se skupina sastoji samo od prezbitera (crkvenih starjeina) i akona. Propovjednik se smatra starjeinom koji vri slubu pouavanja i teorijski je jednak ostalim starjeinama. Mjesnom crkvom upravljaju crkveni odbori (prezbiteriji), ili Vijea s Vrhovnim vijeem. Zajednica ima pravo glasa u izboru propovjednika. akoni se brinu o svakodnevnim poslovima crkve. Svi su (slubenici) jednakog poloaja. METODIZAM je izmijenjeni oblik prezbiterijanizma, meutim, u SAD-a imaju biskupe. 3. KONGREGACIONALIZAM: njegovo je obiljeje, u odnosu na crkveno upravljanje, nezavisnost mjesne crkve od drave. Ovakvo je upravljanje svojstveno baptistikim, kongregacionalistikim, pentekostalnim i drugim nezavisnim crkvama. Sva su pitanja stavova dana na razmatranje itavoj zajednici u kojoj su propovjednik, akoni i starjeine (ako ih ima) ravnopravni ostalim lanovima. Sluba je obino dvostruka; propovjednici (pastori) i akoni, iako u nekim sluajevima pastor dijeli odgovornost s nekolicinom starjeina. Slobodna braa takoer spadaju u ovu grupu, iako je za njih propovjednika sluba odgovornost svih starjeina bez razlike (nemaju odreenog propovjednika). Izabrani odbor nadgledaju sav rad. Obje vrste Slobodne brae imaju i putujue pro420

povjednike. 4. RIMOKATOLICIZAM ima dva jedinstvena obiljeja, prvenstveno biskupa odreenoga grada (rimski biskup), koji zajedno sa Kurijom odluuje o svim pitanjima vjere i nauke, te svetootajstveno poimanje sveenikog stalea (svi sveenici prinose rtvu i tvore posebnu kastu). Takoer se moraju spomenuti (karizmatske) kune zajednice u pastirskom pokretu, koje na osnovi tvrdnje da su svi duhovni darovi oivljeni, tvrde da imaju apostole na vrhu krutoga hijerarhijskog sustava autoriteta. Apostol se smatra vrhovnim prizivnim sudom (ak do te mjere da se zanemaruje Pismo). Prvenstvo se takoer daje prorocima koji, zbog toga to prenose nadahnutu poruku, isto tako svojataju poseban autoritet. F. POSEBNOSTI KATOLIKOG GLEDITA a. Starozavjetni uzor. Sluba se shvaa u okviru sveenstva koje prinosi stvarnu rtvu gotovo prema starozavjetnom uzoru. To se odvija za vrijeme mise. Meutim, to nije biblijska upotreba tog izraza. U Novom se zavjetu jezik upotrijebljen za sveenstvo odnosi na vjernike, ali je produhovljen i poopen (Otk 5,10; 1 Pt 2,4-10) rtva zahvalnosti i velianja. Ako, naprimjer, doslovno tumaenje Rimljani 15,16 je problematino: pogane se ne moe dovui na rtvenik i rtvovati ih! Filipljanima 2,17, kao i Hebrejima 13,10, treba takoer tumaiti metaforiki. b. Teorija apostolskog nasljeivanja. Ova se teorija pojavila u ranoj Crkvi kao odgovor na gnosticizam. Irenej i Tertulijan morali su se suoiti s iskrivljenom upotrebom Biblije, povezanom s tvrdnjama o tajnim apostolskim tradicijama. Da bi se tome suprotstavili, pozvali su se na neprekinuti red biskupa apostolske vjere koja je dosezala do apostola. Ciprijan je ak tvrdio da biskupi imaju apo421

stolski autoritet koji se takoer prenosio. Zbog toga su se svi morali pokoriti autoritetu biskupa, a ako se nisu, bili su oznaeni kao heretici. Ova se teorija kasnije povezala sa sakramentalnom milou, naroito u vezi polaganja ruku prilikom zareenja. Drugim rijeima, uspon ove teorije moe se objasniti svrsishodnou. Druga Poslanica Timoteju mogla bi joj se navesti u prilog, ali ona se odnosi na uenje, a ne na sakramentalnu milost! Polaganje ruku (1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6) odnosi se na starjeine. c. Teorija o Petrovom prvenstvu (primatu). Tvrdi se da je Petar imao posebno prvenstvo nad ostalim apostolima (Mk 16,16-18) i to je prvenstvo preneseno na rimske biskupe. U NZ uvijek se spominje Petar kao prvi apostol. Kad se Isus vratio svome Ocu, Petar je postao biskup Rima. Stoga i danas njegov nasljednik ima osobitu prednost meu drugim biskupima. On upravlja zajednicom biskupa Crkve. (Katekizam IV). Ovdje se postavljaju tri problema: i) POVIJESNA INJENICA: Petrovo prvenstvo (primat) meu apostolima nije nita vie od istaknutog vodstva u vrijeme najranije kranske misije. On se povukao u pozadinu, kad se Crkva odselila iz Jeruzalema, a Pavao dobio zadatak zapoinjanja rada izvan Izraela, meutim Ivan se borio da obnovi Crkvu nakon haranja lanih uitelja. Na Jeruzalemskom saboru predsjedavao je Jakov, a ne Petar (Dj 15) i dogaaj u Galaanima 2 pokazuje da je Pavao Petra javno ukorio. Odnos Petra prema crkvi u Rimu: kranstvo je pustilo korijenje u veim idovskim opinama Rima, za koje znamo da su postojale. Meutim, 49. godine Klaudije je protjerao sve idove, najvjerojatnije zbog propovijedanja Evanelja, koje je prouzroilo veliki mete meu njima. Stoga je postojea crkva, sastavljena preteito od idova, gotovo nestala. Kad je 54. godine Neron doao na 422

vlast, ponitio je ukaz svog prethodnika Klaudija, te idovima dozvolio povratak u Rim. I mogue je da je tada Petar u Rim doao kako bi ponovo otvorio i posvetio crkvu. S njim je u drutvu vjerojatno bio i Marko, koji mu je sluio na misionarskim putovanjima po sjeverozapadnoj Turskoj, gdje je, ini se, otvorio mnoge crkve. One su mu bile glavna briga, a ne crkva u Rimu. Rim mu je posluio kao svratite. Po odlasku iz Rima, Marko ostaje. Za jednoga od njegovih narednih boravaka u Rimu, napisao je crkvama u Aziji, 63. godine, svoju prvu poslanicu (1 Petrova). Poslije godinu dana vjerojatno je bio pogubljen za vrijeme progonstva zapoetoga nakon spaljivanja Rima. Katolici tvrde (temeljeno na ulomku Euzebijeve Povijesti Crkve) da je Petar bio 22 godine biskup, od 45. - 67., a to je pak iskrivljena varijanta jedne druge tradicije, koju je iznio Laktantije u svojem djelu: apostoli su bili raspreni po cijelom svijetu da bi objavljivali Evanelje, te su za 25 godina sve do poetka Neronove vladavine, postavili temelje Crkve po svim pokrajinama i gradovima. Neron je ve bio car kada je Petar doao u Rim (u djelu Smrt progonitelja). injenica koju takoer treba imati na umu je dokaz da u Rimu nije bilo monarhijskog biskupa do sredine drugog stoljea. Pastir Herma (knjiga) spominje Klementa kao tajnika rimske crkve za inozemstvo. On je vjerojatno bio jedan iz grupe predsjedavajuih starjeina, ili biskupa, a nikako glavni biskup Rima. Sigurno je da je Petar imao veze s crkvom u Rimu i u izvjesnom ga se smislu moe nazvati patronom te crkve, ali nema nikakva dokaza o tome da je Petar bio monarhijski biskup te crkve, a niti da je imenovao nasljednika. Znaajno je i to da je tek 256. godine biskup Stjepan zahtijevao za sebe Petrove povlastice. On to ini iz koristi, kako bi opravdao svojatanje 423

prevlasti rimske crkve nad ostalim biskupijama. ii) EGZEGETSKA INJENICA: Kako shvatiti 16. poglavlje Matejevog Evanelja? Suvremeno tumaenje koje protestanti navode jest da Stijena predstavlja Petrovo priznanje, ili osobno Krista. To nije nikakva mata: to tumaenje uvelike podravaju crkveni oci, od kojih 17 stijenom smatra Petra, osmorica sve apostole, 44 crkvena oca stijenom smatra Petrovo priznanje, a njih 16 stijenom smatra osobno Krista. O tom pitanju, oito, meu prvim crkvenim ocima nije bilo jednodunoga shvaanja. U svakom sluaju, grka rije ovdje upotrijebljena, ne dozvoljava da Petar bude stijena. Kae se: Ti si Petar (petros kamen) i na toj u stijeni (petra greben) sazidati Crkvu. Ovo je dvoje povezano, ali nije isto. Ako je, kako neki tvrde, rije ista u aramejskom (kefa), zato su u grkom tekstu upotrijebljene dvije razliite rijei? Ustvari, rije kefa moe biti i mukog roda (imajui isto znaenje kao petros) i enskog (s istim znaenjem kao petra) pridjev omoguava odreenje imenice u mukom ili u enskom rudu. U svakom sluaju, Petar sam prilino jasno govori o tome koje je tumaenje ispravno. U 1 Petrovoj 2 kae da je ivi kamen nazidan na ugaonom kamenu, koji je osobno Krist. U 1 Korinanima 3,11 Pavao govori o istom pojmu. iii) TEOLOKA INJENICA: Nauk o Petrovom prvenstvu (primatu) nema nikakve teoloke potpore u Pismu: tvrditi da Petar zauzima Kristovo mjesto, proizvoljna je izjava i u tekstu nema niega to bi na to upuivalo. Moramo stoga zakljuiti da su Isusove rijei proroanstvo. Petar se stavlja na stijenu, koja je osobno Isus Krist. Petrova je povijesna uloga otvaranje Kraljevstva idovima, Samarijancima i poganima (Dj 2; 8; 10).

424

G. OPA NAELA SLUBE 1. Novozavjetne osobine za slubu poglavito su duhovne naravi (Mt 23,1-12; Mk 9,33-37; 10,35-45; 1 Tim 3,1-13; Tit 1,5-9). 2. Svakoga lana Tijela treba ohrabriti na slubu. I svakoga se mora ohrabrivati na koritenje njegova dara. Svi darovi ne mogu biti usredotoeni oko jednog ovjeka ili skupine ljudi, neki mogu biti odvojeni za manje ili vie punu vremensku slubu. Novi zavjet postavlja naelo novanoga podupiranja takvih ljudi (1 Kor 9,15; 1 Tim 5,17-18; 1 Pt 4,10-11). 3. Crkva se treba brinuti za duhovno i materijalno stanje svojih lanova (Dj 6). 4. Duhovne osobine zahtijevaju se i od onih koji vre najnie zadatke (Dj 6, 3.5). H. CRKVENA STEGA Isus ne samo da je osnovao Crkvu, ve joj je dao potrebnu snagu ili autoritet. U Mateju 16,18 dao je Petru, kao predstavniku apostola, vlast nad kljuevima. Kljuevi su simbol vlasti (Iz 22,15-22). Petar dakle prima vlast svezivanja ili otputanja, tj. odluivanja o zabranjenom, odnosno dozvoljenom u domeni Crkve. Isus ne daje apostolu samo vlast za otvaranje vrata ulaza u Kraljevstvo, ve i upravnu vlast za ureivanje ponaanja ljudi unutra. Pod ovim se podrazumijevaju rijei Isusa kad je rekao, da je posljednji korak stege oglaavanje sluaja Crkvi. (Mt 18,17). Do neke granice, ta je vlast dana i dananjoj crkvi, koja ima vlast odbiti krstiti, ili pak izopiti nepokajanoga grenika. Tu vlast vidimo u sljedeim ulomcima: Djela 15,23-29; 16,6; 1 Korinanima 5,7.13; 6,2-4; 12,28. Iz Pavlovih se rijei jasno vidi da starjeine crkve imaju ovlatenja initi tako. No ova vlast proizlazi od Krista i 425

podreena je Njegovom suverenom autoritetu u Crkvi (Mt 28,18). Mora se provoditi u skladu s Rijeju Bojom te pod vodstvom Duha Svetog, jer kroz ovo dvoje Krist nadgleda Crkvu (Rim 10,14-15; Ef 5,23; 1 Kor 5,4). udna upotreba vremena u Mateju 16,18 i 18, 18 podrazumijeva da prava crkvena stega ukljuuje stranu sigurnost, te da je ve poela odgovarajua nebeska stega. U Ivanu 20,23 nalazi se ista graa koja podrazumijeva da e, po voenju Svetoga Duha, nebeske i zemaljske odluke biti usklaene. 1. POTREBA STEGE. Crkva je Kristovo tijelo sastavljeno od mukaraca i ena, na koje je Bog stavio svoj peat (tj. stavio na kocku svoj glas). Bog je osudio Izrael jer se radi Njega hulilo na Boje ime (Rim 2,24). 2. SVRHA STEGE. Stega postoji zbog crkve i zbog Gospodina (1 Kor 5,6-7). Svrha stege je odvraanje krivog brata (1 Tim 1,20; 2 Sol 3,14; 1 Kor 5,5). Izopenje postoji zbog pomaganja greniku, a ne zbog kanjavanja. Svrha izopenja je takoer zastraivanje drugih (1 Tim 5,20) i izbjegavanje nebeske osude cijele zajednice (Otk 2,14-25). 3. PRILIKE ZA PRIMJENU STEGOVNIH MJERA. U Novom su se zavjetu primjenjivale iz moralnih razloga, a i zbog hereze. Ako u crkvi postoji lani uitelj, on se mora kazniti. Meutim, lov na heretike nije poeljan (2 Kor 2,5). 4. VRSTE STEGE. Treba razlikovati izmeu privatnih i javnih grijeha. Javni su grijesi vidljivi u javnosti i openito vrijeaju sve. Ako je u pitanju javni grijeh, crkvena vlast ne treba ekati na ukazivanje tog grijeha, prije nego to intervenira. Stupnjevi stege su: opomena (Mt 18,15-18; 1 Tim 5,20), privremena obustava s Veere Gospodnje (1 Kor 11,27; 2 Sol 3,6-19), izopenje (Mt 18,17; Tit 3,10; 1 Kor 5,5-11; Gal 1,9). Crkveni voe moraju biti javno ukoreni (1 Tim 426

5,19-21), ali samo poslije iscrpnih ispitivanja. I. SLUBE MILOSRA a) Sluba izljeenja. U nekim crkvama ovo je nastavak crkvene slube milosra. b) Sluba pomaganja: Crkva treba pomoi svojim siromasima (Dj 4,34). U ranoj Crkvi akoni su imenovani upravo za ovu slubu. Rana Crkva je isto tako pomagala drugim crkvama u povijesti (Dj 20,35; 1 Kor 16,2; 2 Kor 9,16; 7,12-14, Gal 2,10; 6,10; Ef 4,29; 1 Tim 5,10.16). VI. OBREDI I SAKRAMENTI CRKVE Krtenje i Gospodnja veera su obredi zato to ih je Gospodin Isus ustanovio. Grka rije mysterion na latinski je prevedena kao sacramentum (dosl. sveta stvar). Ta je rije oznaavala zavjet koji je polagao svaki novi (rimski) vojnik. Tertulijan ga je prvi tako upotrijebio (u smislu bogotovlja u kojem se zakleo: npr. na krtenju, na Gospodnjoj veeri). Plinije nam kae da su se prvi krani sastajali (na Gospodnju veeru) i zaklinjali, da nee uiniti nita loe. Vremenom je rije sakrament poela poprimati sveeniki smisao. Reformatori su izraz zadrali u upotrebi, premda su u poetku bili poneto sumnjiavi, ali su se dogovorili da e ga zadrati jer su bili zadovoljni njegovim izvornim znaenjem. Neka svatko ispita samog sebe te onda neka jede od kruha i pije iz kalea (1 Kor 11,28). Krtenje je Bogu upravljena molitva za dobru savjest (1 Pt 3,21). A. BROJ SAKRAMENATA Reformatori su tu rije upotrebljavali samo za ono to je zadovoljilo tri mjerila: 427

1) Sakramente je morao ustanoviti osobno Krist. 2) Krist je morao zapovjediti sljedbenicima da ih obdravaju. 3) Obdravanje sakramenata moralo je biti znak Saveza. Reformatori su smatrali da jedino krtenje i Gospodnja veera zadovoljavaju gornje postavke. Rimokatolika crkva, meutim, dri sedam sakramenata: krtenje, potvrda, priest, ispovijed, bolesniko pomazanje, sveeniki red i enidba. Neki Protestanti priznaju ostalih pet, ali ne kao sakramente. Ovi su se obiaji u srednjem vijeku uzdigli do sakramenata, a postupak je zavrio 1439. godine (sabor u Firenci) koji je utvrdio sedam konanih sakramenata. B. SAKRAMENTI KAO SREDSTVA MILOSTI Oni su sredstva milosti jedino utoliko ukoliko je ukljuena Boja Rije. Rimokatolika ih crkva pak uzdie iznad Boje Rijei i kae da oni djeluju ex opere operato. Tridentski koncil izrazio je da je milost koju sakramenti oznaavaju ve sadrana u naravi samih sakramenata tako da se uvijek prenosi ex opete opetato na svakog koji ih prima (tj. osobu koja nema neku objektivnu prepreku). Augustin je rekao da je to vidljivi znak nevidljive milosti. Zwingli, koji predstavlja drugu krajnost, rekao je da je to blagoslov koji se pronalazi u poslunosti Bojoj zapovijedi. C. KRTENJE O znaenju rijei baptizo mnogo se raspravljalo. Neki s razlogom kau da je izvorno znaenje bilo uroniti, ali drugi dre da je rije u novozavjetno vrijeme poprimila i druga znaenja, npr. obojiti ili oprati. Gdje je podrijetlo kranskog krtenja? U Starom su zavjetu postojala raznovrsna obredna pranja povezana s 428

djelovanjem sveenika. Postojalo je i ienje gubavaca i ienje od dodira s mrtvim tijelima. U Kumranu su se veoma mnogo naglaavala obredna pranja, ali kumranska zajednica je shvaala da na taj nain ne moe ostvariti moralnu istou. Najvjerojatnije se krtenje prozelita primjenjivalo prije pada Jeruzalema 70. god. poslije Krista. Ono je svjedoilo o elji prozelita da potpuno i nedvojbeno raskrste s poganstvom. Krtenje koje je dao Ivan Krstitelj, bilo je pripremno, oekujui dolazak Mesije: ono je bilo upravljeno ljudima smatranima lanovima savezne zajednice. Za idove je misao Ivana Krstitelja o krtenju povezana s pokajanjem, bila nova: Ivan je zapravo govorio to je idovima bilo osobito odbojno da se moraju odrei svakoga posebnog prava na Boju naklonost i pred Bogom se smatrati poput pogana koji se trebaju krstiti (simbol pokajanja), da bi uli u novu mesijansku zajednicu kojoj pripada budunost. Kransko krtenje je otilo korak naprijed, jer je povezano sa spasenjem i primanjem Svetoga Duha: izmeu svega je stajao kri (rtvena Mesijina smrt za grijehe svog naroda i za toliko ljudi koliko e ih Bog pozvati sebi Iv 11,52), orue spasenja. Za kranina je krtenje povezano s poetkom kranskog ivota, s oprotenjem (Dj 2,38; 9,17-18; 22,16), s obnovljenjem (Tit 3,5), te s ujedinjenjem s Kristom (1 Kor 10,2). Ono je javno poistovjeivanje s Kristovom smru i uskrsnuem (Rim 6,3-4; Kol 2,12). Ono je takoer vanjski znak spasenja koje se ostvaruje vjerom. U 1 Petrovoj 3,21 kae se da nas ono spaava, zato to je povezano s Kristovim djelom, a radi se o ovjekovom unutranjem stavu. Rije krtenje upuuje na ispovijedanje vjere i vjeru iz ispovjedanja. U najdubljem soteriolokom smislu moe se rei da nas krtenje spaava, i to zbog ispovijedanja na koje ono upuuje i vjere koja stoji iza priznanja. O 429

kranima se nikad ne govori kao o krtenicima. Krtenje je uobiajen obred uvoenja u kransku zajednicu i Novi zavjet ne zna za nekrtene krane. 1. DOKAZI U PRILOG KRTENJA VJERNIKA. Kristova zapovijed iz Evanelja upuuje na to da se samo vjernici trebaju krstiti. Krtenje je po prirodi besmisleno ne prethodi li mu pokajanje i vjera, to beba ne moe iskazati. U Novom se zavjetu izravno ne govori o krtenju dojenadi. Novi Savez sam po sebi ukljuuje jedino vjernike. On je temeljno razliit od staroga Saveza, koji je ukljuivao cijeli izraelski narod. Takoer treba imati na umu da je novi Savez bio namijenjen Izraelu (starozavjetna su se proroanstva prvenstveno odnosila na Izrael) i zbog toga je novi bio temeljno razliit od staroga. Jedini nain ulaenja u mesijansku zajednicu, koju je utemeljio Isus, bio je obnovljenjem (Iv 3,3). Za krtenje dojenadi u ranoj Crkvi nema jasnih dokaza do posljednje etvrtine drugoga stoljea, a i tada je ono bilo povezano s Ciprijanovom sakramentalnom teologijom, nastalom kao potpora njegovim tvrdnjama, a protiv njegovih crkvenih protivnika je jo jedan primjer svrsishodnosti. 2. DOKAZI U PRILOG KRTENJA DOJENADI. Ovaj nain krtenja dojenadi je dan zbog roditelja, s izglednom buduom potvrdom (znak nanovoroenja), dakle ono se utemeljuje na vjeri roditelja, koji zahtijevaju posveenje njihovog djeteta za Boga, na osnovu Njegovog saveza sklopljenog s njima. Katoliko gledite ide korak dalje i tvrdi da je krtenje dojenadi potrebno za spasenje, jer e ga automatski preporoditi. Ali, moe li se to potvrditi na osnovu Pisma? Prema tom pravcu, vrlo je vjerojatno da su u nekim novozavjetnim krtenim obiteljima bila krtena i djeca (npr. Dj 16, 33). 430

Protiv ovoga miljenja valja rei da se u izvjetajima zapisanima u Novom zavjetu nigdje ne moe naslutiti da je itko iz ikoje obitelji bio krten, a da nije iskazao vjeru, ili pak na temelju iskaza vjere nekog drugog. Istina je da Pavao krtenje povezuje s obrezanjem (Kol 2,11-13), ali obrezanje koje on ima na umu, obrezanje je srca (tj. obnovljenje), u Ezekielu povezano s novim Savezom koji ima doi. Djeca kranskih roditelja imaju vanu ulogu u Bojem planu (Dj 2,29; 1 Kor 7,14). To je tono, ali Novi zavjet nigdje ne tvrdi da su njihova djeca zbog toga automatski pripadnici novoga Saveza, ak i nakon krtenja. Biblija kae jedino da su ta djeca posveena zbog svojih roditelja, to svakako znai, u okviru Pavlovog razmatranja, da su oni predmet Boje brige i panje (zbog svojih roditelja), to je drugorazredna posljedica Saveza (usp. Dj 27,24 kao primjer istog naela). Djeca obraenika s poganstva na judaizam esto su bila krtena zajedno sa svojim roditeljima. Ni to nije uvjerljiv dokaz, jer su dva Saveza (starozavjetni i novozavjetni) temeljno razliiti. 3. PONOVNO KRTAVANJE. Rana Crkva obino nije zahtjevala ponovno krtavanje osobe koja je napustila raskolniku ili krivovjernu crkvu jer je prethodno krtenje bilo podrazumijevano kao vanjski in koji nije izvor duhovne dobrobiti. Dodue, Crkva je traila polaganje ruku kako bi novopridoli vjernik primio Svetog Duha. Niti Luteranska niti Reformirana crkva ne zahtijevaju ponovno krtavanje osobe koja je naspustila Katoliku Crkvu. U tome je Calvin slijedio primjer ranu crkvu. S druge strane, i baptistika crkva i pentekostalna crkva to zahtijevaju od onih koji se ele ulaniti te uzeti Gospodnju veeru.

431

4. SPASENJE MALE DJECE. Pelagije je rekao da svi trebaju oprotenje grijeha i krtenje, meutim, grozno je rei da nekrtena djeca idu u pakao (ona idu u limb predvorje pakla u kome, ne trpei muke, borave nekrtena djeca i slaboumnici u stvari limbus infantum). Augustin je otiao i dalje rekavi da djeca ne mogu biti spaena osim ako se krste, jer je vjerovao da im krtenje brie izvorni grijeh te ih nanovo raa. Mrtvoroenad se u srednjovjekovnoj umjetnosti esto prikazivalo kao anele. to emo onda rei? Biblija nam ne daje nikakvo jasno ocrtano uenje o ovoj temi. Stari zavjet, primjerice, kae da su svi ljudi ili na isto mjesto nakon smrti, gdje su ekali uskrsnue i konani Sud. David je radosno iekivao uskrsnue, tj. vraanje u ovaj svijet u preobraenom tijelu kako bi sudjelovao u Bojem kraljevstvu. Kada David u 2 Samuelovoj 12,23 kae da e slijediti svog sina, on samo govori da e oboje ii na isto mjesto mjesto gdje idu mrtvi. Samuel zasigurno nije ostavljao dojam nekoga tko je otrgnut od nebeske slave kad ga je aul pitao za savjet, nego nekoga koga se grubo probudilo iz neke vrste hibernacije (zimskog sna). U Novom zavjetu, raj kao meustanje nije potvreno: u usporedbi o bogatau i Lazaru, sklopljena eshatologija je sastavljena (uskrsnue se uope ne spominje) za svrhu prie (Lazar je u kraljevstvu, a bogata je u paklu), stanje koje slijedi sud izraelaca (koji takoer ne se spominje). Odlomci u NZ glede sudbine dojenadi su esto krivo izlagane. Npr. Mt 19,14: Pustite djeicu i nemojte im prijeiti da dou k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko. Rije takvima se odnosi ne nuno na svu djeicu, nego na te ljude koji imaju svojstva djeice. Mt 18,10: Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer aneli njihovi, kaem vam, na nebesima stalno gledaju lice mojega Oca nebeskog. Izraz ni jednoga od 432

ovih malenih se odnosi, prema kontekstu, na najmanje uenike, a ne na djeicu kao takvu. Zakljuci odraslih u vezi spasenja djece, obino se temelje na vlastitim teolokim pretpostavkama, bile one arminijanske (Bog svemu duguje spasenje) ili kalvinistike (spasenje je po izboru). Kalvinist pretpostavlja da je spasenje po Bojem suverenom izboru, ali ako svi dojenadi idu automatski u nebo (tj. svi dojenadi su izabrani), onda predodba izbora gubi smisao. Biblija nam jednostavno o sudbini dojenada poslije smrti ne kae nita jasno, ali na kraju krajeva Pelagijevo rjeenje nije loe: niti pakao niti nebo, nego trea alternativa. D. GOSPODNJA VEERA Razliite crkve razliito je nazivaju: lomljenje kruha, priest, euharistija, misa (od latinske fraze Ite, missa est!, koja se odnosi na tjeranje, prije priesti, onih koji se ne prieuju). Ustanovio ju je Krist prilikom Pashe. Poslije Pedesetnice vidimo da je uenici obdravaju, iako u Djelima 2,46 jo nije postala zasebna sluba. U Djelima 20 vidimo da su se sastali na Dan Gospodnji da lome kruh. U 1 Korinanima vidimo poetak postupka odvajanja Gospodnje veere od glavnoga obroka (agape ili gozba ljubavi). to Gospodnja veera znai u Novom zavjetu? Moe li se Ivan 6 primijeniti na Gospodnju veeru? Ovo poglavlje ne govori prvenstveno o Gospodnjoj veeri, nego o Isusovoj smrti i primjeni uinaka (posljedica) te smrti. Povezuje ih to to se oboje odnosi na izmirenje. Kristove se rijei prilikom ustanovljavanja Veere Gospodnje odnose na slomljeno tijelo i prolivenu krv. Izjavu ovo je tijelo moje (Mt 26,26), Rimokatolika 433

crkva uzima kao potvrdu za njihovu doktrinu pretvorbe (transsupstancijacije: da se za vrijeme mise, kruh i vino doslovno pretvaraju u Kristovo tijelo i krv). To je, ipak, krajnje proizvoljno tumaenje. Glagol biti koji ima istu namjenu kao i u Mateju 13,38, polje je svijet oito znai polje predstavlja svijet. Osim toga, u idovskoj Pashi, na kojoj se Gospodnja veera temelji, glava kue bi, dok bi uzimao beskvasni kruh, rekao: Ovo je kruh tjeskobe, koji su jeli nai oevi u Egiptu (to je oigledno znailo ovo predstavlja kruh tjeskobe). Dok je izgovarao te rijei, Isus jo nije umro na kriu, Njegova krv jo nije bila prolivena, niti tijelo slomljeno. Zapravo, u Posljednjoj veeri On govori o buduem dogaaju. Osim toga, u Ivanu 6,63 Isus je sluatelje upozorio da se Njegove rijei, u vezi s tim, ne tumae materijalistiki. Drugi ulomak koji se esto navodi u korist sakramentalizma, Poslanica je Hebrejima 13,10: Mi imamo rtvenik od kojeg nemaju prava jesti slubenici atora. Ali uzet u kontekstu, ovaj ulomak vjerojatno znai: Mi, krani, imamo rtvenik (kri) od kojega nemaju prava jesti oni koji kod njega slue (kao u Lev 16), rtva za grijeh nije pretvorena u jelo, jer se tijelo rtve spaljivalo izvan tabora. Tako se u novom Savezu ne radi o jedenju hrane da ojaa srce, ak i ako ima samo duhovni uinak. Ne budite ovdje zavedeni svakom vrstom udnih uenja (tj. sakramentalizmom). Osim toga, obratite panju na to da sudbina rtve u Levitskom zakoniku 16 slikovito predouje odbacivanje Isusa od strane idovskih voa, to upuuje na potrebu potpunog prekida s judaizmom. Pashalni obrok imao je svojstvo saveznog ugovora. Savez na Sinaju slijedio je obrok na kojem su ljudi jeli i pili (Izl 24,11). Na isti je nain Isus ovjerio novi Savez (Jr 31,31-34) izmeu Gospoda i Njegovih ljudi. Zbog toga proslava Veere Gospodnje u crkvi ima 434

sastojke obreda obnovljenoga Saveza, pri kojoj se zavjetuju na odanost Bogu i jedan drugome. Pri Gospodnjoj veeri ne gledamo samo sa zahvalnou unatrag na Njegovo pomirenje, nego i naprijed, prema Njegovu dolasku (1 Kor 11,26). Ona je takoer javno iskazivanje zajednitva. Da ono ne bi postalo licemjerno, zahtijeva se stega (1 Kor 10,16-27). Ozbiljan je propust ne shvatiti znaaj Gospodnje veere u prisutnosti Krista koji je u skupljenima prisutan po Svetom Duhu. E. RAZLIITA SHVAANJA GOSPODNJE VEERE 1. RIMOKATOLIKO SHVAANJE. Prema katekizmu, euharistija je misa rtva kod koje se sjeamo i obnavljamo ono to je Isus inio. Prema ovom gleditu, misa je rtva i produetak Kristove smrti. Sveenik ima tajanstvenu mo posveenja dijelova koji tada postaju stvarno Kristovo tijelo i krv. Kruh i vino jo uvijek izgledaju tako, ali su se zapravo u biti promijenili. Vjernici se trebaju klanjati hostiji (od lat. hostea rtva), tj. posveene dijelove. Krist je u potpunosti prisutan u dva dijela, ali samo sveenik uzima vino (priest pod dvjema prilikama). Ovo shvaanje ugroava doktrinu o Kristovu boanstvu. Vrijednost Njegove rtve je neograniena zato to je na kri bio prikovan kao neograniena Osoba (druga Osoba Trojstva). Ako se kae da se Njegova rtva mora ponoviti ili produiti, od nje se oduzima dio neogranienosti i prenosi ga se u vrijeme, te tako Krist ostaje tek ovjek. Biblija, meutim, tvrdi da je jednokratnim rtvovanjem samoga Sebe ostvario vjeno spasenje (Heb 10,12). Poriemo li dostatnost Njegove rtve (a s njom i sigurnost spasenja), potpuno nijeemo Njegovo boanstvo.

435

2. LUTHEROVO SHVAANJE. Lutherovo se shvaanje razlikuje od rimokatolikog. Luther je odbacio shvaanje mise kao rtve. Takoer je odbacio klanjanje hostiji i uenje o transupstancijaciji (mijenjaju tvari supstancije). Njegovo je shvaanje poznato pod nazivom konsupstancijacija (tijelo Kristovo primamo zajedno s kruhom i vinom). Time se zadrava ideja da je Krist tjelesno prisutan (zahvaljujui predodbi sveprisutnosti Kristovog tijela) i da se vjernik hrani Njegovim tijelom, ali nije u kruhu i vinu, nego s njima. Stoga se Kristove rijei: Ovo je moje tijelo tumae kao da znae: Ovo (kruh) prati moje tijelo. Meutim Luther naglaava da treba uzmeti doslovno Kristove rijei u Iv 6 i da vjernik se hrani Njegovom tijelom. Nepotrebno je rei da je to najnevjerovatnije tumaenje Kristovih rijei, te da je u sukobu s tim da je Kristovo materijalno tijelo u nebu On je samo duhovno prisutan na zemlji posredstvom Svetoga Duha. Luther je zadrao liturgiju mise oduzevi molitvu za posveenje jer je pretpostavljala rtvom. Zadrao je noenje sveenikog ruha i podizanje hostije. 3. CALVINOVO SHVAANJE. Calvin nije nita manje nego luterani i katolici isticao da je Krist uistinu dan i primljen u tom sakramentu. Od njih se razlikovao jedino po objanjenju kako se misterija pojavljuje. Prema njegovom objanjenju, vjernici se uznose Duhom u nebesa gdje je Isus. Iako priesnik ne uzima Gospodinovo proslavljeno tijelo i bit dijela ostaje nepromijenjena, on ipak vjerom ulazi u posebno duhovno zajednitvo njegove due s proslavljenim Kristom. Gospodnja se veera na taj nain shvaa kao sredstvo milosti. Nesudjelovanje u Gospodnjoj veeri uzrokuje duhovno osiromaenje. 436

4. ZWINGLIJEVO SHVAANJE. Zwingli je Veeru Gospodnju vidio kao obiteljski obrok oko stola. Slubenici nisu nosili sveeniko ruho. Glavni naglasci bili su na molitvi i Rijei. On je drao da je Gospodnja veera jedino simbolika; naglaava se na in podsjeanja na Krista. Stoga, za Zwinglija Veera Gospodnja nije sredstva milosti, nego blagoslov zbog poslunosti vjernika. Zwinglijev utjecaj se vidi u anglikanskoj alternativnoj liturgiji: Uzmi i jedi ovo u uspomenu toga da je Krist umro za tebe i hrani se Njim u srcu po vjeri. 5. MISTINO SHVAANJE. Neki egzegete vjeruju da rijei Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja u stvari znae ovo predstavlja mene, a da je Isus imao na umu rekonstituciju obiteljskog obroka oko stola, kao da Isus ide u susret nama kadgod se sastanemo na slavljenju Gospodnje veere. Mogue da je to znaenje Pavlove izjave kad optuuju vjernike da nisu razlikovali Tijela (1 Kor 11,29), to bi znailo da nisu primjetili Kristovo prisustvo. F. SABAT Iako Sabat nije sakrament, o nunosti dravanja istoga jako se raspravlja. Neki tvrde da je sabat ukinut, dok neki tvrde da njedelja treba se drati prema istim naelima. Glavni problem s adventistima je u tome da je dravanje sabata treba gledati u okviru spasenje po djelima, koje je bilo naravno tipino za rabinsko nauavanje, protiv komu Isus je strogo reagirao. U Starom zavjetu dravanje sabata je bilo znak pripadnitva Bojeg naroda, ali nije bilo jedinstveno za sinajski savez. U Postanku 1 vidimo da je sabat ureenje stvaranja. Ako je to tono, onda 437

naela sabata se prenose na njedelju: prestanak rada, tovanje i duhovno obnovljenje. Drugim rijeima, dravanje sabata je jo uvijek znak lanstva Bojeg naroda. Ap. Pavao, u njegovim poslanicima se bavi ovim predmetom, ali kao reakcija protiv legalizma koji ima za cilj dostignue spasenja po djelima. Time podrazumijeva sljedee: 1. Ako za vas kranstvo znai samo dravanje nekih blagdana, onda ste krivo razumili o emu se radi. 2. Ne doputajte da idovski krani vama diktiraju s time u vezi. U saetku, ini nam se da budui da je zakon (tora) bio upuen nenanovoroenim ljudima, bio je vrlo strog i upustio se u potankosti: stoga su i sankcije bile stroge. Ali zamjena sinajskog saveza od strane novog saveza nije ukinulo temeljna naela koja se nalaze u zakonu i u ureenjima stvaranja. VII. RAZLIITA SHVAANJA CRKVE A. KATOLIKO SHVAANJE 1. RIMOKATOLIKA CRKVA: Neprekidno Kristovo utjelovljenje u Crkvi, iz ega proizlazi da je Krist = Crkva. Krist stoga nije vie glava Crkve, ve je sama Crkva, ili bolje reeno, dua Crkve. To je u stvari mistia interpretacija hebrejske predodbe solidarnosti. Ovo se shvaanje na razliite naine pripisivalo Origenu, koji je vjerovao da je Rije (Krist) dua Crkve. Drugi su tu ideju povezali s Augustinovim maniheizmom. Boanski ivot je na udesan nain dan Crkvi. Crkva se smatra boravitem Svetoga Duha (koji je ogranien i kontroliran od strane Crkve) shvaanje koje nalazimo kod Ireneja. To je isto tako i Ciprijanovo stajalite, jer za njega krtenje koje ob438

avi krivovjerac, ne vrijedi jer je Crkva uvar Svetoga Duha. Zbog toga to je Crkva sve to, spasenje moramo traiti u Crkvi, kao to je Ciprijan rekao: Izvan Crkve nema spasenja. Marija igra posebnu ulogu u katolikoj teologiji. Reeno je sljedee: Kao to je Marija majka Kristovog tijela, tako je i Majka svim vjernicima. Kao to je Krist drugi Adam, tako je i ona druga Eva. Sline ideje nalazimo i u Irenejevim djelima. Marija je prvotni izvor milosti za Crkvu. Ona je most izmeu Krista i Crkve. Meutim, nakon 1950. godine, to se uenje zbog ekumenskog pokreta nije isticalo. Kao to moemo vidjeti, veina tih ideja zapoeta je s crkvenim ocima, ija je djela Katolika crkva prihvatila gotovo kao da su jednaka Pismu. Zatim su se one razvile i istaknuti mislioci Crkve tota su im dodali. U posljednja dva stoljea postala su oita dva stremljenja: a) oboavanje ljudskoga pape i Marije i svataca. b) humaniziranje boanskoga Isus koji jo uvijek trpi na kriu, Duh sveti kojeg kontrolira Crkva u interesu sakramentalizma. To je u biti sustav koji je stvorio ovjek, koji se ne obazire na Bibliju i koji poboanstvljuje ovjeka na raun Boga i obrnuto. U katolicizmu postoji priroeno monofizitsko stremljenje da se ljudsko proglaava boanskim. Budui da ne mogu pojmiti da boanski dio prebiva u ljudskom, oni ljudsko proglaavaju boanskim. Stoga je Marija proglaena boanstvom, jer je rodila Krista, koji ima samo jednu narav (boansku). Crkva ima takoer boansku narav, jer u njoj prebiva Duh Sveti. Drugo stremljenje je nepriznavanje jedinstvenosti i nepovoljivosti kria i produivanje tog stajalita u promjenljivoj (metafizikoj) do439

meni. Zbog toga katolici ne istiu uskrsnue i uzaae. Uzaae pokazuje da je Kristovo djelo na zemlji zavreno i da On vie nije tjelesno prisutan. Sveti Duh je namjesnik (zastupnik) Krista, koji mora voditi crkvu. itajui Novi zavjet vidimo da su postojale dvije slube: sluba Sina (koja zavrava uzaaem) i sluba Svetoga Duha (koja poinje na Dan Pedesetnice). Apostoli ostvaruju neprekidnost. Tvrdei da je Crkva utjelovljenje Krista, Rimokatolika crkva potpuno izostavlja iz slike druga dva lana Trojstva, Oca i Duha. 2. PRAVOSLAVNA CRKVA: Rimokatolika crkva je proklela i distancirila se od Pravoslavne 1054. godine. Ne smatraju se hereticima. Njihov episkopat i sakramente Rim jo uvijek smatra vaeima. Glavni razlozi raskola iskljuivo su prisvajanje papinstva i miljenje da Sveti Duh takoer potjee od Sina. Uglavnom, moglo bi se rei da je Pravoslavna crkva ondje gdje je Katolika crkva bila 749. godine, jer od vremena Ivana Damascenskog nije bilo nikakvog teolokog razvitka. Kljuna rije u pravoslavnom nainu ivota je tajanstveno. Njihova polazna toka je teologija utjelovljenja, u kojoj idu jo dalje od Zapadne crkve. Crkva je mistino tijelo Kristovo. Ona nije imala sv. Augustina i Reformaciju. U potpunosti su dematerijalizirali vjeru. ovjek nema velikog udjela u svom spasenju, on je preobraen boanskom snagom (gotovo gnostiko ili teozofsko shvaanje). Crkva je ondje gdje se nebo i zemlja sastaju, i gdje je ovjek uznesen na nebo. Bogosluenja u crkvi uglavnom su mistina, esto nema propovijedanja Rijei. Euharistija nije toliko transsupstancijacija koliko Kristovo pojavljivanje. Ona je ikona koja je sredstvo boanske milosti. Za Duh Boji je reeno da se sputa na elemente kruha i vina uslijed liturgijskog zazivanja (epiklesis). Do440

ktrinarno, Pravoslavna je crkva jo uvijek katolika, ali je u praksi neodreenija i mistinija. Jo je zaraenija platonizmom od Rimokatolike crkve. Uasava se bilo ega predmetnog i stvarnog (materijalnog). To uenje ima slab stav o grijehu i pratanju. Grijeh se smatra uinkom smrti i konanosti, ne uzrokom. Zbog toga, spasenje je vieno prvenstveno u svjetlu slobode od smrti, a ne kao oslobaanje od krivnje. Ovo objanjava zato kod pravoslavaca ima vie naglasak na uskrsnuu nego na kriu. B. PROTESTANTSKO SHVAANJE Obiljeavaju ga dva otkria iz vremena Reformacije: i) Opravdanje ii) Nevidljiva Crkva, koju ine oni koji imaju vjeru. 1. LUTERANSKA CRKVA: Lutherovo je iskustvo bilo u osnovi subjektivno: Boja Rije dovodi ga do vjere u zajednicu s Bogom. Luteranizam je zapoet s prilino slobodnom grupom ljudi koji su imali isto iskustvo obraenja. Kada je o njima govorio, Luther je namjerno izbjegavao izraz crkva. Oni su dio nevidljive Crkve, koju sainjavanju pravi vjernici, za razliku od vanjske organizacije Katolike crkve. Kako je onda Luteranska crkva postala ono to je danas? Luther se bunio protiv anabaptista i drugih mistika. Takoer je i sam u biti bio konzervativan. Nepromiljeno je reagirao i obnovio neke vidove crkve iz koje je potekao, a da o problemu nije stvarno razmiljao u svjetlu Biblije. Luterova uporaba drave kao oruja za izvrenje reformacije trebala je biti samo privremena, ali zbog prijetnje obnove katolike moi, postala je trajna karakteristika luteranske crkve. Melanchton je zavrio ono to je Luther zapoeo, i rezultat svega bila je 441

dravna crkva (Landeskirche). 2. REFORMIRANA CRKVA: Ovaj izraz pokriva europske Reformirane crkve i Prezbiterijanske crkve u engleskom govornom podruju. Zwingli nije imao nikakvih dvojbi o osnutku dravne crkve. Svoje shvaanje temeljio je na starozavjetnoj teokraciji. Isto je miljenje imao i Calvin, iako je zbog svoje organizacije crkva bila manje ovisna o dravi od Luteranske. Reformatori su svoje shvaanje Crkve temeljili na teologiji Saveza. Novi se Savez smatrao slinim starome. To je znailo da su djeca vjernika automatski bila ukljuena u Savez. Iako su se vodile velike rasprave meu reformiranim crkvama o tonom poloaju djece vjernika unutar Saveza, reformirani teolozi uvijek su ostali u okviru shvaanja teologije Saveza. 3. ANGLIKANSKA CRKVA: Mnogi smatraju da je pod velikim utjecajem Erazma da je neka vrsta reformirane Katolike crkve. Ispravnije bi bilo rei da je Anglikanska crkva dogovor izmeu Lutherove i Calvinove teologije. Luteranizam se izjanjava u prilog liturgiji, dok se kalvinizam izjanjava u prilog doktrine (39 toaka vjerovanja). Na elu Anglikanske crkve stoji kraljica (ili kralj) po uzoru bizantske crkve. C. SLOBODNE CRKVE Svojstveno im je odbacivanje bilo kakve ideje o dravnoj crkvi. Usko povezano s tim je i odbacivanje krtenja djece. U ova dva podruja razlikuju se od Reformiranih. Prema shvaanju Slobodne crkve, samo su obnovljeni lanovi mjesne crkve, to se protivi nevidljivoj Crkvi. 1. Samo su dva znaenja crkve prepoznata: openita (univerzalna) i nevidljiva crkva te posebno mjesne crkve. 442

Odbaena je ideja regionalne ili nacionalne crkve. 2. Lokalna je crkva nezavisna od vanjske kontrole i ne smije biti uvuena u organizaciju u kojoj drava ima bilo kakav utjecaj. U praksi crkve osjeaju potrebu pripadnosti nekom udruenju (npr. Baptistikom savezu) 3. Veinu nezavisnih crkava vode sami lanovi (na crkvenim sastancima). No veina njih predaje svoju vlast odboru starjeina. VIII. BUDUNOST CRKVE Sudbina crkve je biti zauvijek s Kristom i mu sluiti kao njegovi sluzi (1 Sol 4,17; Otk 22,3-4). Crkva e postati kraljevstvom sveenika, to znai vjerojatno da e oni kraljevati nad svijetom i predstaviti Krista pred ljudima na isti nain kao sveenici su predstavili Boga pred izraelcima (Izl 19,6; Otk 1,6; 5,10; 20,6). Sada je ova sveenika uloga ograniena na prineenje rtvu hvale i dobrih djelima (Hebr 13,15-16).

443

ESHATOLOGIJA (Nauka o posljednjim pitanjima i dogaajima) Uvod Eshatologija je teoloka grana koja prouava eshaton posljednje razdoblje zemaljske povijesti i vrhunac Bojih namjera. Svakako, ona se ne bavi samo tim posljednjim dogaajima, nego i posljednjim, krajnjim pitanjima, pitanjima konane sudbine spaenih i izgubljenih. Uravnoteena eshatologija zahtijeva jednako ozbiljno uzimanje Staroga i Novoga zavjeta; valja izbjei pridavanje posebne duhovne vanosti jednomu na raun drugoga. Grka filozofija razorno je utjecala na biblijsku eshatologiju, stoga je vano poeti od Biblije i onoga to ona o tom predmetu odreeno govori. Potom moemo razmotriti i druge ideje i izvore. Nadalje, vano je dopustiti da eshatologija utjee i na na svakodnevni ivot. Pismo je eli upotrijebiti za podizanje obeshrabrena vjernika te, openito, kao poticaj na sluenje Bogu i posveen ivot.Novi zavjet sadri dvije vrste eshatologije: ostvarenu i neostvarenu. Ostvarena eshatologija je ona koja se prvim Kristovim dolaskom ve ispunila, dok je neostvarena ona koja se tek ima ispuniti. Dovrenje Bojih namjera kraj Sotonine vladavine i uspostave Bojeg kraljevstva ovisi, kako prema Starom tako i prema Novom zavjetu, o uplitanju ili intervenciji jedne osobe Mesije. On ostvarenu i neostvarenu eshatologiju uspjeno povezuje. Judaizam je vrijeme dijelio na ovo sadanje (olam haze koje je pod Sotoninom vlasti) i na vrijeme koje dolazi ili vrijeme koje treba doi (olam ha-ba u kojem 444

vlada Mesija). Mesijin dolazak dijelio je ta dva razdoblja. Suprotstavljeni nisu toliko bili zemlja i nebo koliko sadanje vrijeme i ono koje tek ima doi. No oba se pojavljuju na ovoj istoj zemlji. Vjernici se, zbog Kristova prvog dolaska, nalaze u posebnu poloaju: ive u sadanjem vremenu i istovremeno pripadaju vremenu koje dolazi. Duhovno ve ive u tom buduem vremenu jer su primili Svetoga Duha i vjeni ivot. U tom su smislu vjernike zapala posljednja vremena (1 Kor 10,11). Oni ive u napetosti izmeu ve i jo ne. ive u posljednje vrijeme (Heb 9,26; 1 Pt 1,20), koje je u Starom zavjetu oznaavalo vrijeme neposredno uoi Mesijina dolaska i uspostavljanja Kraljevstva. Prema tome se pojam ostvarena eshatologija odnosi na krane, ali ne i na svijet u cjelini. I. ESHATOLOKI POJMOVI A. VJENI IVOT Izraz oznaava eshatoloki ivot, tj. ivot koji pripada dolazeem razdoblju, kada e vjernici ivjeti van smrti i grijeha. To podrazumijeva i ivot u proslavljenu tijelu; umrli vjernici dobivaju ga uskrsnuem, a ivui trenutnom promjenom. To je i osnovno znaenje besmrtnosti (2 Tim 1,10). Za vjernika u Isusu Kristu, vjeni ivot poinje ve sada zahvaljujui Svetom Duhu koji stanuje u njemu i koji je jamstvo njegova budueg uskrsnua, ali e se iskusiti u punini samo nakon uskrsnua. Prema tome, vjeni ivot ne oznaava toliko neprestano trajanje koliko vrsnost ivota: Boji ivot nam je posredovan po Svetome Duhu. U ovom smislu mi smo ve uskrsnuli s Kristom (Kol 3,1). Vjeni ivot u Matejevom je Evanelju isto to i ivot u Bojem kraljevstvu. Vjeni ivot sada oznaava u biti po445

sjedovanje nove vrste ivota, novoga ivota po prebivanju Svetoga Duha, te ivjeti u dodiru s tom novom dimenzijom, dimenzijom u kojoj ivi osobno Bog. Vjeni je ivot poznavanje jedinog pravog Boga, i onoga koga (si) poslao Isusa Krista (Iv 17,3). B. KRALJEVSTVO BOJE U svom se prvotnom znaenju ovaj pojam odnosi na skupinu ljudi koji ive pod neposrednom Bojom vlau, u podruju u kojem se Boja volja potpuno ostvaruje.to se tie naeg, sadanjeg vremena, tom Kraljevstvu pripadaju svi koji su se podredili Bojoj upravi po Kristu. U prenesenom smislu, biti u njemu znai: biti sredite Bojih zamisli i namjera. Matejevo nam Evanelje veli da je to Kraljevstvo Izraelu privremeno oduzeto. A to znai da vie nisu povlateni sluiti Bogu i da vie nisu sredite Njegovih namjera (Mt 21,43). Sadanji pripadnici Kraljevstva, u Tisugodinjem e kraljevstvu stanovati u Novom Jeruzalemu, u kojem e ivjeti u proslavljenim tijelima. No Krist e neposredno vladati i obnovljenim Izraelom, te e se staro teokratsko kraljevstvo u tom smislu Izraelu povratiti. Krist e, nadalje, vladati cijelim svijetom, iako e mnogi u njemu oigledno biti nenanovoroeni. U Mateju 25,31-46 ui u kraljevstvo poistovjeuje se, s druge strane, s posjedovanjem vjenog ivota, tj. spasenja. Ne radi se, dakle, o pukom postojanju na zemlji za vrijeme Tisugodinjeg kraljevstva. Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!pravednici e ii u ivot vjeni. Usmjerenje mora biti na nanovoroeni Izrael, dolazei u mileniju, a ne na nenanovoroene narode ulazee u milenij kao nagrada za njihovu brigu za idove!! U 446

svakom sluaju, Kraljevstvo nije bilo pripravljeno poganima, ve Izraelu. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otputenje grijeha (Kol 1,13). Zato, jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost (Heb 12,28). Tako e vam (Izraelcima) se velim oduzeti kraljevstvo Boje i dat e se narodu koji raa njegovim rodom (Mt 21,43). Ukazivao im se (Isus) etrdeset dana i govorio im o kraljevstvu Bojem Nato ga sabrani upitae, Gospodine, hoe li sada u Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo? On im odgovori: Nije vae znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti (Dj 1,6-7). C. USKRSNUE Taj se pojam, prije svega, odnosi na uskrsnue tijela, kao vitalnoga sastavnog dijela sveukupne osobnosti. Ono je nuni uvod proslavljenoga postojanja u dolazeem vremenu. U Bibliji je uskrsnue, takoer, tijesno povezano sa Sudom. Ljudi budu uskrieni te sueni, odgovarat e pred Bogom za svoje ivote. Prvo uskrsnue dogodit e se o Kristovom povratku, neposredno uoi uspostavljanja Tisugodinjeg kraljevstva. Ono e zasigurno ukljuivati Crkvu i svete starozavjetnog razdoblja. Bit e to uskrsnue u proslavljeno postojanje. Vjernici e dobiti duhovna (tj. nadnaravna) i savrena tijela. Duh e ih osposobiti da se materijaliziraju i dematerijaliziraju, pa e, prema tome, postojati u nekoliko dimenzija (1 Kor 15,50-53; Otk 20,4-6). Biblija govori i o uskrsnuu nevjernika (uskrsnue za Sud), ali ono pritom djeluje vie kao oivljavanje starog, smrtnog tijela. Nevjernici e u tijelu biti baeni u ognjeno jezero, jer su svojim tijelima poinjali djela za koja e biti 447

sueni (Otk 20,12-15). idovima, kao narodu, to e se, ini se, dogoditi na poetku Tisugodinjeg kraljevstva, a ostalom ovjeanstvu na njegovu svretku (Dan 12,2; Mt 25,31-45). S njime ste ukopani u krtenju, u njemu (Kristu) ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih (Kol 2,12). Ako (ili, zato to) ste suuskrsli s Kristom, traite to je gore (Kol 3,1). U ono vrijeme tvoj e se narod spasiti svi koji se nau zapisani u Knjizi (ivota). Tada e se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu, jedni za vjeni ivot, drugi za sramotu, za vjenu gadost (Dn 12,1-2). Zato prorokuj i reci im (Izraelu): Ovako govori Jahve Gospod: Ja u otvoriti vae grobove, izvesti vas iz vaih grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I duh svoj udahnut u u vas da oivite, i dovest u vas u vau zemlju (Ez 37,12-14). Dolazi as kada e mrtvaci sluati glas Sina Bojega Ne udite se tomu! Dolazi, naime, as kada e svi koji poivaju u grobovima uti njegov glas te izii iz njih, koji su inili dobro, na uskrnue na ivot; koji su inili zlo, na uskrsnue na propast (Iv 5,25,28). D. PROSLAVLJENJE Ovaj se pojam tie potpunoga ostvarenja namisli koju je Bog imao kada je stvarao ovjeka. Ona se ima ostvariti temeljitom promjenom koju nazivamo proslavljenjem. ovjek je stvoren na sliku Boju, pa je, ini se, mogao i neposredno dosei proslavljeno postojanje, da je proao kunju i odupro se Sotoninu navaljivanju za pridruenjem njegovoj pobuni protiv Boga. Samo u Kristu moemo, prema Poslanici Hebrejima, povratiti ono to smo izgubili u Adamu i ostvariti ono to je Adam mogao postii i po448

stati. Boja namjera pri stvaranju ovjeka bila je odraavanje ili oitovanje Njegove slave u ovjeku (tj. svoje naravi, lika, osobine). U Rimljanima 3,23 itamo da su svi sagrijeili i lieni Boje slave; ta izjava najvjerojatnije znai da je Boji slavni lik u ovjeku manji i slabiji nego to bi trebao biti. Taj se pak lik u ovjeku moe obnoviti samo po vjeri u Isusa Mesiju i po djelovanju Svetoga Duha, koji prebiva u vjerujuima i koji ih svojim djelovanjem mijenja u Kristovu sliku. Tijela spaenih e se po uskrsnuu promijeniti tako da bi mogla odraavati Boji lik u potpunosti. II. ESHATOLOKA PITANJA A. SUD 1. OPA NAELA. Kao i mnoge hebrejske rijei u Pismu, i rije koju prevodimo sa sud (hebr. afat) moe znaiti itav niz srodnih ili manje srodnih znaenja, ovisno o zahtjevima teksta. Ona moe znaiti oglobiti, proglasiti koga krivim (osuditi) ili izvriti osudu (tj. kazniti. Stariji su prijevodi poneto kruti, pa u itatelja oblikuju nepotpunu ideju. Boji su sudovi u starozavjetnom razdoblju uglavnom dolazili neposredno i u fizikom obliku. Tako se David molio da Bog osudi njegove neprijatelje, mislei pritom da bi ih Bog trebao smaknuti, ili na njih svaliti neku drugu nesreu. Nije mislio na Posljednji sud. Doista, Posljednji sud ili vjena kazna malo se spominju u Starom zavjetu. Nadalje, moramo imati na umu da je u Starom zavjetu kralj bio i poglavar sudstva, to u naim drutvima nije sluaj. Pojam suda temelji se na ovjekovoj odgovornosti pred Bogom ili odgovornosti Bogu. Kako je ovjek stvoren po obliju Bojem, postavljen je na vrh odreenog ustroja, 449

odakle proizlazi odgovornost. Za svoje je postupke odgovoran Bogu. Prirodno je, dakle, postojanje i suda ili prosudbe. Taj Sud ima ove osobine: a. Sud e biti sveopi: Nee svi ljudi biti sueni istovremeno ili na isti nain, ipak, Sud e utjecati na svaku osobu. tovie, Biblija ustvruje da nee biti suen samo ovjek, nego i nadnaravna bia, jer je Bog, koji ih je stvorio, i njih postavio unutar autoritativnog ustrojstva b. Sud e se provoditi na temelju osobne odgovornosti. Biblija ne kae samo da e svi biti sueni, nego tvrdi da e svatko za sebe odgovarati na Sudu. c. Boji Sin e suditi. Bog je Sud predao svom Sinu. Krist je doista nadlean suditi, jer je On i Sin Boji i Sin ovjeji. Prvo, On je Gospodar svega Zakonodavac koji zna sve; drugo, istinski i neposredno zna to znai biti ovjek. Nadalje, On je trpio vie (tj. po stupnju jaine bola) od bilo koga drugoga. Nitko nee ustvrditi da ga Bog nema prava suditi zbog toga to je On toliko patio. Krist predstavlja Zakon, dravu, ali i narod. 2. SUD NEVJERNIKA a. Taj sud nee biti samo svojevrstan postupak: bit e to i dogaaj. U nekim ulomcima Pisma (vidi npr. Rim 1,18), Sud se prikazuje kao tijek koji se ve odigrava u svijetu. ovjek anje to je sijao, i to u ovome ivotu. U drugim ulomcima itamo kako Bog raznim nepogodama (katastrofama) sudi svijetu kao cjelini. Najzapaeniji je primjer Potopa. Biblija nam takoer veli da e Bog jednog dana svijet suditi ognjem. Ali to ne nijee injenicu da e i svaki ovjek ponaosob, sam za sebe, morati stati pred Boga da mu bude sueno po djelima koja je inio ili, drugim rijeima, da bi odgovarao za svoje postupke. b. Sud e se provoditi na temelju Bojeg Zakona. Budui da je ovjek stvoren po obliju Bojem, odgovorni 450

smo u kojoj smo mjeri, uspjeno ili neuspjeno, odraavali Njegov lik, ili ivjeli u skladu s Njim. Bog je svet, i odredio je da i ovjek bude svet, jer mu je namijenio vrlo vanu ulogu. Boja narav otkrivena je u Njegovu Zakonu i potpuno u Kristu. Bog e tako moi suditi i unutarnje motive. Vano je razumjeti da ovjek u pakao nee biti poslan prvenstveno zato to je odbio Evanelje (iako to njegovu krivnju poveava), nego zato to je prekrio Boji Zakon. Bit e tamo zato to je grenik. Evanelje je dano zato da ve osuena ovjeka oslobodi presude i kazne. To nas vodi do tekog pitanja: to je s onima koji nikada nisu uli Evanelje? Sigurno je da svaki ovjek prima odreeno prosvjetljenje kroz Zakon (pisano svjedoanstvo Boje), ili savjest; meutim, nijedno mu ne moe pribaviti pravo osloboenje. Pavao raspravlja o tome i svoj odgovor daje u Rimljanima 3,23: Svi (sve vrste i slojevi ljudi) su, zaista, sagrijeili i podbacili su slavu Boju. Stoga su svi izgubljeni i trebaju uti Evanelje kako bi se spasili. Evanelje je zato svrsishodno za svakoga. Pavlova bi tvrdnja, u protivnom, bila potpuno besmislena. On u Efeanima 2,12 veli da svi ljudi izvan Krista (dakle, odijeljeni od Evanelja) ive bez Boga i bez nade. Ali na temelju ega su onda ljudi iz starozavjetnog razdoblja mogli ui u spasonosan odnos s Bogom? Odgovor je na temelju Bojeg izbora, po kojem im je Bog pripisao Mesijinu rtvu. Neki ovdje prigovaraju da pravda sama po sebi zahtijeva dostupnost Evanelja svim ljudima. Biblija pak veli da su, glede pravde, svi jednako osueni. Pozivamo li se na Boju pravdu, suoavamo se s osudom. Spasenje moe doi samo na temelju Boje milosti (Kristove okajnike rtve), i to po vjeri. Ipak, pogledamo li malo bolje iza kulise, uoit emo sudjelovanje i Bojega izbora u 451

svemu. Ne vode li sve religije Bogu? Ne, ne vode. Samo jedna ima dostatnu rtvu za grijeh, kljuni problem s kojim se greni ovjek suoava u susretu sa svetim Bogom. Pavao, ustvari, veli da je tovanje drugih bogova tovanje demona ili vragova (1 Kor 10,20). U sinkretistikom i ekumenskom vremenu u kojem ivimo, ljudi takvo to ne vole uti. Neki misle da ova doktrina nije u skladu s naukom o Bojoj milosti. Nama se pak ini da i Boja milost mora imati temelj, a to je okajnika Kristova rtva na kriu. Bog samo na temelju te rtve moe biti milostiv i istovremeno ostati dosljedan svojoj pravednoj naravi. c. Sud Izraela (obnovljenog i neobnovljenog) bit e obavljen na poetku Tisugodinjeg kraljevstva, a za svekoliko ovjeanstvo na kraju toga Kraljevstva. 3. SUD VJERNIKA. a. Novi zavjet jasno nauava da e se odigrati i sud vjernika. Neki ulomci govore o sudskom prijestolju (gr. bema), koje bi oznaavalo uzdignuti podij u sinagogi, ili pak povienu promatranicu s koje bi sudac mogao pravilno pratiti atletsko natjecanje i kasnije podijeliti nagrade. b. Taj e se sud voditi na temelju djela. Bit e nam sueno prema raspolaganju onime to nam je Bog dao. Istina, to e ukljuivati i motive, jer se nijedno djelo ne moe pravilno razumjeti bez poznavanja poriva zbog kojih je uinjeno. c. Taj sud nee zavriti osudom vjernika jer je njihovu osudu Krist ve podnio. Meutim, moe se prigovoriti: zar u Evaneljima ne postoje ulomci koji govore da e ak i neki sluge biti izbaeni u pakao? Tonije prouavanje tih ulomaka kao da upuuje da spomenuti sluge nisu bili 452

u spasonosnu odnosu s Kristom. Oni ne poznaju Krista i potpuno su pogreno razumjeli Njegovu narav. Takav je sluga inom (ili nedostatkom ina), oitovao svoje pravo duhovno stanje. Stoga moramo zakljuiti da je kontekst takvih ulomaka ili sud Izraela (obnovljenog i neobnovljenog), ili sud Crkve (istinske i po imenu). d. Procijenit e se ivot vjernika i dati mu se ili oduzeti nagrada. Oito je iz Pisma da se nagrade odnose na daljnje odgovornosti u upravljanju, tj. u buduem kontekstu, u vidu vie slube. Nagrade e se davati shodno koritenju darova i sposobnosti koje nam je Bog dao. e) Sud vjernika odigrat e se odmah po Kristovu povratku, neposredno uoi uspostave Tisugodinjeg kraljevstva. B. MEUSTANJE I KONANO STANJE Meustanje je stanje u kojem se ovjek nalazi izmeu smrti i uskrsnua. Konano stanje je ono koje ovjek poprima nakon uskrsnua i suda. Prvo je bestjelesno i nepotpuno, a drugo je u tijelu. 1. VRSTE I NARAVI SMRTI. U Pismu se smrt spominje u tri znaenja: Postoji fizika smrt, duhovna smrt i vjena smrt. Sva tri znaenja oznaavaju stanovito odvajanje. Fizika je smrt posljedica grijeha. Ona je dio Boje osude grijeha. Zavrava vremenskim odvajanjem i tijela i due (Prop 12,7; Fil 1,23-24; Jak 2,26). Svi smo podloni fizikoj smrti, to dokazuje da smo svi grenici. to se pak vjernika tie, strahota i narav fizike smrti gubi alac, tj. svoju kaznenu osobinu. Duhovna smrt oznaava odvajanje od Boga. Vjena smrt oznaava vjeno odvajanje od Boga.

453

2. STAROZAVJETNA DOKTRINA EOLA. Ta se hebrejska rije (ol) prevodila izrazima jama ili grob. Znaenje joj je isto kao i novozavjetne rijei haidos, koja se opet esto pogreno prevodi kao pakao. Njeno pravo znaenje je svijet umrlih ili prebivalite mrtvih, mjesto umrlih duhova. ivot na tom mjestu lien je tijela, ili bilo kakva fizikog stanja. Tako stanovnici eola nose oznaku refaim sjene (neto nalik preslikama onoga to su neko bili). Ipak, to se mjesto uvijek smatralo mjestom koje spada pod Boji suverenitet. Doista, starozavjetni vjernici nisu toliko teili bestjelesnom stanju u eolu, koliko uskrsnuu tijela. Nevjernici su strahujui iekivali oivljavanje tijela, da bi se mogli pojaviti na Posljednjem sudu. eol je u starozavjetnom razdoblju bio prebivalite svih mrtvih, dobrih ili zlih. Samuel je tako oekivao da e mu se u eolu pridruiti i aul. Kad ga je endorska vraara pozvala iz mrtvih, Samuel nije odavao dojam da je bio u raju nego da spava (1 Sam 28,15). U vezi s umrlim ili otilim duhovima, spominju se jo dva mjesta. To su abadon i bor. Ona se uvaju za pale anele. Ipak, nije jasno jesu li to samo neki dijelovi eola, ili u potpunosti odijeljena i zasebna mjesta. 3. UENJE O MEUSTANJIMA U MEUZAVJETNOM RAZDOBLJU I U NOVOM ZAVJETU. Veina je idova u meuzavjetnom razdoblju vjerovala da u eolu postoji dvostruka podjela. Neki su, pak, vjerovali i u etverostruku podjelu eola. Prvi bi dio pripadao muenicima, drugi umrlim pravednicima, trei umjerenim grenicima, a etvrti bi dopao stvarno zlim grenicima. U ovome kao da naziremo zaetke ideje istilita. eol je, to je Kristov dolazak bio blii, poeo oznaavati mjesto samo zlih i nepravednih umrlih, dok se za prebivalite umrlih pravednika poeo koristiti izraz raj. Rabini su 454

raj koristili trojako: prvo, za Edenski vrt (proli smisao), drugo, za Mesijansko kraljevstvo (budui smisao) i tree, za prikriveni raj, u vidu Boje prisutnosti (sadanji smisao), u kojem pravedni ve sada i ovdje uivaju. etvrta knjiga Makabejaca govori o ovjeku koji poiva u Abrahamovu krilu vjerovali su, naime, da su ondje i patrijarsi. Za bogataa se u Luki 16,23 veli da se muio u Hadu. ini se da je Krist u toj prispodobi preuzeo rabinsku ideju podjele Hada na dva dijela: na mjesto blaenih mrtvih i na mjesto umrlih nepravednika. Sagleda li se sve, ini se da je Krist nakon smrti siao u Had i oslobodio starozavjetne svete, te ih poveo sa sobom u Novi Jeruzalem. Isus je morao otii da bi uenicima pripravio mjesto. Oigledno je da je Kristova smrt proizvela temeljitu promjenu u stanju umrlih pravednika, i moemo ak rei, da prije Kristove smrti Novi Jeruzalem nikome nije bio dostupan. Novi zavjet zastupa miljenje da vjernik nakon smrti odlazi da bi bio s Kristom, iako se ne radi o njegovu konanom iskustvu te vrste jer jo ne posjeduje tijelo; on eka uskrsnue. Nevjernik, pak, iako ve u mukama, eka uskrsnue nakon kojeg e biti poslan u pakao. Nadalje nam se veli da je Krist pobunjenim anelima, spomenutima u Postanku 6 (vidi 1 Pt 3,20), obznanio pobjedu, upotpunivi tako oitovanje svoje pobjede. Napomena iz 1 Petrove 4,6 vjerojatno se odnosi na one koji su uli i prihvatili Evanelje, a sada su mrtvi. Iako su i oni trebali umrijeti kao i svi drugi, stanovitu nagradu primaju ve sada. ini se da se Petar eli suprotstaviti tvrdnjama podrugljivaca da i vjernici moraju umrijeti kao i svi ljudi. Pitali su, koja im, dakle, korist od vjere. 4. KONANO STANJE SPAENIH. Biblija o nebu govori kao o Bojem prebivanju meu ljudima u jednom potpuno 455

novom svijetu. a. Boga e se moi gledati. Bit emo zajedno s Bogom i Kristom. b. Doi e do zbliavanja sa svetima koji su umrli. Novi zavjet govori o mnotvu odabranih. Svi otkupljeni bit e tamo. Zbliavajui se s Kristom, neposredno se zbliavamo i meusobno. Svakako, brane i obiteljske veze vie nee postojati, jer e uvjeti i okolnosti ivljenja biti drukiji. c. Otklonit e se sve posljedice Pada. Bog e uiniti sve novo. Nakon Tisugodinjeg kraljevstva, sve e biti savreno; ak i ranije, za vrijeme Tisugodinjeg kraljevstva, sve unutar Novog Jeruzalema bit e savreno. Iz njega e sveti s Kristom vladati svom zemljom. d. Konano stanje spaenih ukljuivat e i odmor i slube. Nebo e vjernicima biti, prije svega odmor, ali i odgovornost. e. Uivat e u potpunosti i punini ivota. Zato stoje pred prijestoljem Bojim i slue mu dan i no u njegovu hramu (Otk 7,15). Ui u veselje gospodara svoga (Mt 25,21). Ve mi je pripravljen vijenac pravednosti koji e mi u onaj Dan dati Gospodin (2 Tim 4,7).onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vjenu slavu (1 Pt 5,10). 5. KONANO STANJE NESPAENIH. Njihovo je odredite pakao ili ognjeno jezero. Rije gehenna (pakao) koristi se u Pismu za oznaavanje konanog mjesta kazne. Svako spominjanje tog mjesta, osim jednoga, dolazi iz Isusovih usta (Mt 5,22.29, dalje, 10,28; 18,9; 23, 15. 33; Mk 9,43.45.47; Lk 12,5; Jak 3,6). Gehenna je sloenica rijei ge i hinnom (dolina Hinnom), to je ime doline smjetene nedaleko Jeruzalema. U toj su dolini idovi otpadnici rtvovali djecu neznaboakom boanstvu Moleku (2 Ljet 28,3; 33,6). Kako je, dakle, ta 456

dolina ranije sluila za te iskvarene ine, idovi su odluili ne koristiti je ni za to drugo osim za odlaganje smea. Budui da se smee palilo, iz doline je neprestano sukljao dim. Svaki se idov jeio pri spomenu imena te doline. U meuzavjetnom razdoblju, to je mjesto postalo simbol mjesta budue kazne. Koriteni izrazi upuivali su na beskonanu patnju ljudi koje mui savjest (crv), stranu svijest o Bojem nezadovoljstvu (oganj), spoznaju nepopravljivosti gubitka, i to ne samo gubitka Boga, nego i svega dobroga i za ivot vrijednoga (krajnja tama), te na samoosuivanje i gnuanje samoga sebe (krgut zuba). Iznad svega, tu je i saznanje da je zauvijek prekasno: vrata su zauvijek zatvorena. Neki ljudi misle da pojam pakla nije pravedan, ali Bog je potpuno pravedan kad ograniava buntovnike na podruje gdje oni nisu vie u stanju utjecati na druge ljude i gdje se oni mogu kuhati u vlastitom sosu. a. Radi se o vjenoj odbaenosti iz Boje prisutnosti (Mt 8,12; 22,13; 25,30). Pavao govori o vjenoj propasti daleko od Boje prisutnosti (2 Sol 1,9). Isus je onima koje je osudio rekao da odu od Njega u vjeni oganj pripravljen za avla i njegove anele (Mt 25,41). b. To je mjesto vjenih muka. Strahota i uas toga stanja stalno se spominju u Pismu (Mt 18,8; 25,41; Mk 9,44-48; Otk 20,14; Lk 16,23.28; Otk 14,10, dalje, 21, 8). otii u pakao u neugasivi oganj (Mk 9,44). Bit e muen ognjem i sumporom pred svetim anelima i pred Janjetom. I dim se njihovih muka die u vijeke vjekova; i nemaju mira ni dan ni no (Otk 14,10). c. To znai zauvijek biti pod Bojim gnjevom (Iv 3,36; Mt 12,32; Lk 12,5). tko ne vjeruje u Sina, nee vidjeti ivota, ve gnjev Boji ostaje na njemu (Iv 3,36). 6. RAZLIITA SHVAANJA 457

a. Uenje o istilitu. Rimokatolika crkva, a u manjoj mjeri i Pravoslavna, nauava ovu doktrinu. istilite je, prema tom nauavanju, mjesto u kojem se due umrlih ljudi, kao pomilovani proiuju i pripremaju za ulazak u raj. Kanonizirani sveci idu odmah u raj, dok svi ostali ljudi umrli s nepokajanim smrtnim grijehom na dui, idu u pakao. to se vjernika tie, veina ih mora u istilite. Ova doktrina ovisi o razlikovanju tzv. smrtnih grijeha i oprostivih ili lakih grijeha. Smrtni su grijesi oni ostvareni u punoj svijesti i spoznanju o inu i slobodnim pristankom: oni ovjeka, ako ih za ivota ne ispovijedi, zauvijek otuuju od neba. Meutim, ako ih ispovijeda, i od sveenika primi odrjeenje, a okajanje (kaznu odmjerenu za odreeni grijeh) nisu uspjeli izvriti na zemlji, moraju u istilite. Stoga je istilite mjesto odstranjivanja manjih i oprostivih grijeha. Svakako, svi koji dou u istilite, na kraju moraju stii i u raj. Praktina je posljedica ovoga uenja da ljude odvraa od hitnosti odgovora na poziv Evanelja, te da ih uljuljkuje u stanoviti poluuniverzalizam. Kako ljudi u istilitu ne mogu sebi doprinijeti novim dobrim djelima, moraju im pripomoi ivi. Oni to ine misama zadunicama i molitvama za mrtve. U srednjem vijeku su se prodavale i indulgencije (oprosti za grijehe) kako bi due to krae boravile u istilitu. Drugi vatikanski koncil opovrgao je i ukinuo prodavanje indulgencija. Klement Aleksandrijski je otprilike 200. godine poeo nauavati doktrinu o istilitu. ini se da je i Origen tako nauavao. Oba su bili pod velikim utjecajem platonistike filozofije. Augustin ju je razvio korak dalje, a Grgur Veliki uvelike proirio. Toma Akvinski rekao je da su boli istilita vee od svih drugih boli ovoga svijeta. Reformatori su uenje o istilitu odbacili, smatrajui ga vrijeanjem savrenog i potpunog Kristova djela. 458

Katolika crkva priznaje da ne postoje izriiti dokazi o istilitu, ali da postoji tekstovi koji pokazuju smjer ovog uenja. To su: 2 Mak 12,39-45; Mt 5,25s, 12,31; 1 Kor 3,12sl). Pogledajmo ove tekstove: Rimokatolici, kao osnovni tekst iz Pisma na kojem temelje ideju o istilitu, koriste 2. Knjigu o Makabejcima 12,39-45. Spominje se i Matejovo evanelje 5,25-26; 12, i 1 Korinanima 3,11-15. Kako im odgovoriti? i. Druga knjiga o Makabejcima apokrifna je knjiga i ne spada u Palestinski kanon. Druga Makabejcima 12,45 veli: Zato je za pokojne prinio rtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi. Grijeh koji su poinili bio je grijeh idolopoklonstva, zbog kojega su u bitci i poginuli. Stari zavjet taj grijeh oznaava smrtnim grijehom, grijehom koji se nije mogao okajati nijednom propisanom rtvom. Drugim rijeima, oni su molili da njihovi drugovi prijeu iz pakla u raj. A to ak ni Rimokatolika crkva ne priznaje moguim. Osim toga, praksa moljenja za mrtve ne nalazi se nigdje u kanonskim knjigama, te svjedoi o odmetnitvu i kvarenju koje je nastupilo u idovskom uenju nakon babilonskog izgnanstva. Nije udno da ta knjiga nije ula u kanon nadahnutih knjiga. ii. Mt 12,32: Ali tko rekne to protiv Duha svetoga. Ne moe mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na drugome (Mt 12,32). Na osnovu ovog redka Katolici pretpostavljaju da ako smrtni grijeh ne moe se oprostiti na drugome svijetu, laki grijeh moe. Ali izraz u drugome svijetu znai u doba koji e doi, tj. u vrijeme milenija, kad e ivjeti neobraeni ljudi na zemlji koji su u stanju initi takav smrtni grijeh. iii. Mt 5,25-26 kae: Brzo se prijateljski nagodi sa svojim parbenikom, jo dok si s njim na putu, da te parbenik ne bi moda predao sucu, a sudac sudskome straaru, te bi bio baen u tamnicu. Zaista, kaem ti, zacijelo nee izii 459

odande dok ne plati i zadnji novi. Ovaj odlomak je u biti poziv upuen izraelskom narodu da se pokaje prije nego to e biti prekasno, inae narod e platiti visoku cijenu dugo izgnanstvo. Ne radi se niti o pojedincu niti o novanoj cijeni niti o istilitu. iv. U 1 Korinanima 3,13 stoji: Svaije e djelo izii na svjetlo. Onaj e Dan pokazati, jer e se u ognju oitovati. I kakvo je ije djelo, oganj e iskuati. Nita ovdje ne upuuje na to da e vatra proistiti ljudske grijehe. Kontekst se tie posljedica progonstva (ognja) i procjene djela misionara. U knjizi Jeka Due od Marko Pranjia, itamo dalje o istilistu: to to u ovjeku poslije smrti treba oistiti? Ovdje se govori samo o ienju onih koji su svoj ovozemni ivot bili usmjerili ka Bogu i koji su umrli s da Bogu. No, i ti su ljudi u asu susreta s Bogom u smrti ipak jo nedovreni zbog grijeha, proposta i mana razliitih vrsta, i takvi se osjeaju nesavrenima u vrenju ljubavi prema Bogu i blinjemu. K tome, i nakon otputenja grijeha u ovjeku ostaje oiljci, ostaci grijeha i ranijih dogaaja, a to se dade tek polagano preurediti. Te ostatke ve oprotenih grijeha tradicionalna teologija naziva vremenske kazne za grijeh. Nije dakle rije samo o kaznama koje se izvana nametnute nego o nutarnjim posljedicama naih neispravnih postupaka i vladanja. Stoga je ienje nakon smrti u tome da se dokine razdaljina izmeu nedovrenosti nae kranske egzistencije i, s druge strane, potune proetosti ljubavlju prema Bogu i blinjemu (Prilog 58). Ovdje vidimo primjer maglavitosti i zbunjenosti srednjovjekovne pobonosti (v. Bernard, Abelard itd). Sve se utemeljuje na osjeajima (a ne na vjeri), ljudskim pretpostavkama i ekstrapoliranju od ovozemne crkvene stege do nebeske stvarnosti. Ne ma traga tog uenja u Svetome Pismu. 460

Biblija kae: Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan: oprostit e nam grijehe i oistiti nas od SVAKE nepravednosti. (1 Ivanova 1,9). Biblija tvrdi da je Kristovo djelo potpuno i svreno. Rije ienje starozavjetni je izraz za oprotenje. Ako smo isti, ili se istimo, imamo pristup Bogu. Katolika crkva taj je izraz tumaila u smislu platonistike filozofije. Hebrejima 1,3 glasi: On, poto oisti grijehe, sjede. Budui da je oistio nae grijehe, daljnje ienje ne dolazi u obzir. b. Uenje o sveopem spasenju. I doktrina o sveopem spasenju (univerzalizam) i doktrina ukinua postojanja (anihilacionizam), nastale su kao odaziv na pravovjernu doktrinu o paklu (vjena kazna), koju neki ne mogu progutati. Univerzalizam je gledite po kojem e svi ljudi naposljetku biti spaeni. Ono se pojavljivalo u raznim oblicima. Da bi se dokazao univerzalizam, obino se koriste sljedei imbenici: i. Univerzalnost okajnike rtve. Nema sumnje da Kristova rtva mogue obuhvaa sve ljude, ali njezina primjena ovisi o pokajanju i vjeri. Doista, Biblija sasvim jasno nauava da nee svi ljudi biti spaeni. Ivan 3,16 ustvruje da je Krist umro za svijet, a da e propasti oni koji ne povjeruju. ii. Svemirska narav pomirenja. Poslanica Koloanima obznanjuje da je pomirenje ostvareno za sve, ali i da na sve koji su ga odbili, pada Boji gnjev. U Koloanima 1,15-20 kae da e samo onaj koji je stvorio sve to postoji, odstraniti svaki nesklad koji se uuljao (ta panta oznaava sve stvari). Pavao smatra da e svemir u cjelini (budui svi koji su se pobunili prime to ih slijedi), biti obnovljen. iii. Potpunost Kristove pobjede. Novi zavjet obznanjuje da e Krist na kraju zavladati svime (1 Kor 15,24-28; Fil 461

2,10-11). Podreenje o kojemu se ovdje govori, ne mora nuno podrazumijevati svojevoljno podreivanje. Svi e se prignuti i pokloniti Kristu, htjeli to ili ne. iv. Koritenje rijei vjeno (grki: aionios). Rije doslovno znai u vijeke ili vjeno. Univerzalisti misle da se rije treba protumaiti kao do (nekog) vijeka, to bi znailo da je i vrijeme kazne ogranieno, te da nakon toga razdoblja postoji neko novo vrijeme. Novi zavjet pak zahtijeva da znaenje rijei bude vjeno; ona ne moe znaiti neko odreeno vrijeme u univerzalistikom smislu jer se ista rije (aionios) koristi i u sljedeim ulomcima ili dijelovima teksta: za Boga (Rim 16, 26), za Sina Bojega (Heb 9,14), za slavu na koju su krani pozvani (2 Tim 2,10; 1 Pt 5,10). v. Koriste odreene ulomke iz 1 Petrove (1 Pt 3,18; 4,6). Nude se tri mogua tumaenja tih redaka: I) Povijesno tumaenje. Prema tom gleditu, Kristov Duh propovijeda kroz Nou onima koji su sada duhovi u tamnici, jer su odbili poruku pokajanja. Glavni je prigovor tom gleditu da ono remeti kronoloki slijed ulomka od Kristove smrti prema Njegovu uskrsnuu. II) Druga prilika. Krist je, prema ovom tumaenju, izmeu smrti i uskrsnua otiao propovijedati bestjelesnim duhovima neposlunosti, dajui im na taj nain drugu priliku za spasenjem. Ali, zato se onda ta prilika nudi samo jednoj skupini grenika? Zar je posebno u svjetlu Luke 16,27-31 za pretpostaviti da e drugi put posluati? Osim toga, grka rije za propovijedati (kerousso) ne mora znaiti nita vie od obznanjivanja: znaenje sigurno nije nuno propovijedanje Evanelja. III) Gledite o palim anelima. Prema tom poimanju, duhovi spomenuti u tim redcima nisu ljudski, nego duhovi palih anela spomenutih u Postanku 6,2 Petrova 2,4-5, Judinoj poslanici 6 i u knjizi Enoha. U tom sluaju Isus im 462

obznanjuje da je Sotona njihov voa svrgnut i pobijeen. Koje god tumaenje ulomka prihvatili, najmanje je vjerojatno ono o drugoj prilici jer se protivi ostalim dijelovima Pisma. c. Uenje o prestanku postojanja (anihilacionizam). To je uenje poznato i pod naslovom uvjetovana besmrtnost. Zli, prema tom uenju, nee biti kanjavani zauvijek, nego e nakon Posljednjeg suda prestati postojati. Drugim rijeima, trpjet e izmeu smrti i pojavljivanja na Posljednjem sudu. Zastupnici ove teorije obino ukazuju na sljedee: i. Utjecaj platonizma. Smatraju da je ideja uvjetovane besmrtnosti u ranoj Crkvi bila nairoko prihvaena sve dok neki njezini zastupnici nisu pokuali s biblijskim uenjem povezati Platonovu ideju o besmrtnosti due. Taj je greni brak, kako su to oni razumjeli, izrodio dva kopileta: univerzalizam (kako su ga nauavali Klement i Origen) i vjeno muenje (to su nauavali Tertulijan i Augustin). Ipak, nita ne ukazuje na injenicu da je Tertulijan ikada bio platonistikog svjetonazora. Dakle, odakle bi potjecale njegove ideje ako ne iz Biblije? Oni, nadalje, prigovaraju doktrini o vjenom muenju u paklu, drei je nebiblijskom. Smatraju da je vjena kazna vjena po posljedicama (kao kazna koja je vjenim ognjem unitila Sodomu i Gomoru Judina 7), ali ne i po bolima, ne i po trajanju muka. Radi se, po njihovu vienju, o vjenoj kazni, ali ne i o vjenom kanjavanju. ii. Besmrtnost kao dar Boji. Daljnji njihov dokaz odnosi se na tvrdnju da je besmrtnost dar Boje milosti; u 1 Timoteju 6,15-16 tvrdi se da je Bog jedini besmrtan. ini nam se da oni hebrejski izraz tumae platonistiki. Biblijska upotreba rijei nuno ne podrazumijeva ivot 463

koji traje zauvijek. Izraz se moe poistovjetiti s izrazom vjeni ivot. Dakle, sa ivotom kojega grijeh i smrt ne mogu dohvatiti. iii. Znaaj smrti. Nadalje, tvrde da smrt znai prestanak postojanja, anihilaciju. No smrt u Bibliji znai prije svega odvojenje, a ne anihilaciju i uvijek je povezana s grijehom. Biti mrtav u svojim grijesima znai biti odvojen od Boga. iv. Znaaj propasti. Smatraju da biblijska upotreba rijei unitenje znai anihilaciju. Ipak, ta biblijska rije prije svega znai propast. Grki glagol apollumi (Iv 3,16; 2 Sol 2,10; 1 Pt 3,9) znai izgubljen i proklet. Koristi se i u drugim tekstovima, gdje nikako ne moe znaiti prestanak postojanja, anihilaciju (Mt 8, 25; Lk 11,51). Imenica olethros (propast, prokletstvo) koristi se za buduu kaznu u 2 Solunjanima 1,9 i 1 Timoteju 6,9, gdje takoer ne moe znaiti anihilaciju. Jo jedna rije koja se koristi u ovom smislu je katargeo (unititi): pojavljuje se u 2 Solunjanima 2,8, gdje ne moe oznaavati anihilaciju, te u Hebrejima 2,14 (unititi avla znai uiniti ga nedjelotvornim). I za avla i za Antikrista kasnije se veli da e biti zauvijek mueni u paklu (Otk 20, 10). v. Znaaj ognja. Oganj je, u osnovi, onaj koji unitava. Ipak, oganj se u Marku 9,48, Otkrivenju 14,10 i 20,10 koristi za posredovanje kazne, a ne i unitenja. vi. Znaaj vjenosti. Predbacuje se da rije vjeno (kao u izrazu vjena kazna) u stvari znai pripadati svijetu ili vremenu koje ima doi. Vjeni ivot, kae se, znai ivot razdoblja koje dolazi, tako i vjena smrt mora znaiti kaznu u vremenu koje dolazi. Vjeni je ivot postao dostupan Kristovim dolaskom, dok e vjena smrt nastupiti kada Isus proglasi Posljednji sud. Dakle, tvrde zastupnici anihilacionizma, dva se izraza doista odnose na konanost onoga to se dogaa prilikom 464

zapoinjanja novog razdoblja vjenosti. Ipak, tvrdnja poiva na pogrenoj logici. Vjeni se ivot ne odnosi samo na ivot u vremenu koje ima doi, nego i na ivot koji se odvija u Bojoj prisutnosti. Pitanje dakle nije ili/ili, nego i jedno i drugo. Osim toga, ba kao to netko moe ve ovdje i sada imati vjeni ivot, tako ovjek moe i ovdje i sada biti vjeno osuen, ve sada biti pod smrtnom osudom. Gospodine, spasi, izgibosmo (apollumetha)! (Mt 8,25) Zaharija, koji je ubijen (apolomenou) meu rtvenikom i svetitem (Lk 11,51). Oni koji ele da postanu bogatai upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne elje to strovaljaju ljude u propast (olethron) i unitenje (u smislu propasti apoleian) (1 Tim 6,9). da smru uniti onoga koji ima vlast nad smru, to jest avla (Heb 2,14). III. ESHATOLOKI DOGAAJI ODNOS IZRAELA I CRKVE. Odnos izmeu Izraela i Crkve oito je odluujui initelj u bilo kojoj eshatolokoj raspravi. Meutim, treba drati ravnoteu, inae postoji opasnost padanja u apsurdne krajnosti. Strogo dispenzacijsko stajalite tvrdi da je Crkva jedinstveno tijelo vjernika: nije opstalo u SZ doba i nee opstati za vrijeme posljednjih 7 godina svjetske povijesti (uglavnom za velikih nevolja). Crkva ima nebesku sudbinu, dakle nee biti na zemlji za vrijeme milenija, nego na nebu. Ali, je li ovo gledite poduprto Svetim pismom? Nije. U starozavjetno vrijeme, unutar Izraela je bio odreeni Ostatak (manjina) spaenih milou (Rim 11,7). Prema tome, Crkva se moe gledati kao proirenje ovog Ostatka te ukljuuje u sebe i odabrane neidove. Isus govori o jednom ovinjaku i jednom pastiru (Iv 10,16). Pavao 465

govori o jednom maslinovom drvetu, a ne dva, na koje se mogu nakalemiti nove grane, ili od kojeg se mogu odlomiti druge grane (Rim 11,24). U Poslanici Hebrejima nam je reeno, da starozavjetni vjernici trebaju ekati izvravanje novozavjetne Crkve prije nego to mogu uskrsnuti zajedno s nama (Hebr 11,40). Novi Jeruzalem e se sastojati od novozavjetnih i starozavjetnih vjernika (Otk 21,12-14). Preivjeli iz izraelskoga naroda (nakon to su se unitile dvije treine stanovnitva), spasit e se na samom kraju, kad doe Mesija. Dakle, samo nanovoroeni dio naroda ui e u milenij. Za vrijeme milenija, obraeni izraelski narod igrat e jednu drukiju ulogu od uloge Crkve, i to zbog dva razloga: 1. Zbog ispunjenja starozavjetnih proroanstava. Isus nije porekao da e se obnoviti kraljevstvo u Izraelu; samo im je rekao da se brinu za svoje stvari! Jasno je da se izraz Kraljevstvo Boje odnosi na posebno zemljopisno podruje izraelsku zemlju. ini se da ovo znaenje vrijedi za usporedbu o ljulju (Mt 13,36-43) i za usporedbu o razluivanju ovaca od jaraca (Mt 25,31-46). U ovom sluaju, ulazak u zemlju izraelsku = ulazak u kraljevstvo = vjeni ivot. 2. Izraelski Ostatak, zbog toga to su se uvjerili poslije uzdignua Crkve, nee ui u milenij u proslavljenom stanju, nego samo kao nanovoroeni narod. Kao Crkva (kao stanovnici Novog Jeruzalema), tako i nanovoroeni izraelski narod, iako imaju razliite uloge za vrijeme milenija, dio su svetih i ukuani su Boji. A. UZDIGNUE CRKVE injenicu uzdignua Crkve ne moe se dovesti u pitanje. Pismo o tom dogaaju govori potpuno odreeno. Neslaganja meu onima koji prihvaaju uenje o uzdignuu Crkve, odnose se na trenutak uzdignua, i to 466

na Veliku nevolju. Svrha uzdignua Crkve ini se da je sljedea: 1) Uzdignue Crkve javno e je opravdati u oima svijeta. Bit emo s Kristom u slavi kad se pojavi. 2) U trenutku uzdignua sjedinit e se ivi i umrli pripadnici Crkve, i to, ili uskrsnuem, ili trenutnom preobrazbom. Pripadnici Crkve u tom e trenutku dobiti slavna uskrsla tijela, tijela koja e im omoguiti na zemlji vladavinu s Isusom sljedeih tisuu godina. 4) Uzdignue Crkve dijeli prave od nominalnih krana. 5) Prema pristaama za uzdignue Crkve prije Velike nevolje, glavni razlog za uzdignue jest omoguavanje Crkvi da izbjegne Veliku nevolju. 1. UZDIGNUE CRKVE PRIJE VELIKE NEVOLJE. U Bibliji ima nekoliko ulomaka koji se mogu tumaiti kao da podravaju ideju uzdignua Crkve prije sedmogodinjeg razdoblja. Ali ovo se uvelike temelji na unaprijed potvrenom dispenzacijskom zakljuku koji ne dozvoljava preklapanje izmeu Izraela i Crkve. Prema ovom gleditu, sveukupno Kristovo uenje o budunosti dano je prema proroanstvu o 70 vremenskih razdoblja po 7 godina iz Danielove knjige, ne raunajui razmak crkvenoga doba izmeu 69. i 70. god. To znai, da nema prethodnih znakova uzdignua crkve. U KORIST: a) Ovo shvaanje brani ideju prijetee blizine Drugoga dolaska Krista. b) Prisutnost Crkve iskljuena je iz razdoblja 69 po 7 godina: ato ne i iz 70-tog razdoblja po 7 godina? c) Ako gnjev oznaava velike nevolje, onda su vjernici sauvani od toga asa. PROTIV: a) Ideja o uzdignuu Crkve prije Velike nevolje gotovo je 467

prinuena logikom dispenzacijskog naina razmiljanja. To je nedokazana pretpostavka, koja iskljuuje prisutnost Crkve u vrijeme posljednjih 7 godina nae ere. Meutim postojalo je preklapanje izmeu Crkve i Izraela (kao teokracije, s Hramom) u razdoblju od 30. do 70. god. poslije Krista. Ovo preklapanje se spominje u Danielovom proroanstvu o 70 sedmica: 69-ta sedmica zavrila u Cvjetnicu, ali proroanstvo ide dalje sve do 70. g. poslije Krista kad je Hram (i Jeruzalem) bio sruen od rimskog generala (kasnije cara) Tita. Tek onda je prekinuto proroanstvo, kako bi bilo nastavljeno na poetku 70-te sedmice, kad se pojavi Titov nasljednik (vjerojatno diktator obnovljenog rimskog carstva EUa?). Zato ni bi bilo slino budue preklapanje izmeu Crkve i Izraela kao teokracije u posljednom razdoblju, koje zavrava s povratkom Mesije? Prema vjerovanju dispenzacionalista, za vrijeme velike nevolje na zemlje e biti vjernici idovi i neidovi (v. Otk 7). Je li to stvarno mogue bez prisutnosti Svetoga Duha? b) Mnogi ulomci citirani kao dokaz zauvanja od Velike nevolje, mogu se tumaiti na jedan ili drugi nain (od nevolje ili u nevolju), ovisno o prethodnom zakljuku. Evo ulomaka: Luka 21,36; 1 Solunjanima 1,10; 5,4; 2 Korinanima 4,14; Otkrivenje 3,10. 2. UZDIGNUE CRKVE U VRIJEME VELIKE NEVOLJE. Polovinom posljednog razdoblja Mesija se vraa po svoju Crkvu. Crkva je ve bila u velikim progonstvima, ali Bog ju, po svojoj velikoj milosti, uzima na nebo prije suenja svijetu vatrom u tijeku razdoblja (ukljuujui posljednje tri i pol godine povijesti zemlje), poznatog kao Dan Gospod468

nji vrijeme Njegove srdbe. To Boje posredovanje s Crkvom bit e javni dogaaj. Spominje se u Mateju 24 i 1 Solunjanima 4, 13-18, te odgovara dogaajima opisanima u Otkrivenju 6,12-17. U Otkrivenju, posljednje pokoljenje Crkve pojavljuje se na nebu, nakon to e biti zapeaeno 144.000 Izraelaca. To bi znailo da se uskrsnue spomenuto u 20.-tom poglavlju Otkrivenja, odnosi iskljuivo na izraelske muenike. U KORIST: to je pokuaj spaavanja nas od krajnosti dispenzacijskoga gledita. PROTIV: Ovo bi znailo da se veina Isusovih eshatolokih govora u Evaneljima odnosi na uzdignue Crkve prije razdoblja Velikih nevolja, koje se po burnosti dogaanja usporeuje s potopom u vrijeme Noe. Meutim, to nije oigledno. 3. UZDIGNUE CRKVE NAKON VELIKE NEVOLJE. Smjestimo li uzdignue Crkve u taj trenutak, onda slijedi da e ivui dio Crkve prvi susresti Krista kad se On pojavi nad Zemljom, vodei sa sobom ve umrle vjernike. Taj e dogaaj promatrati cijela Zemlja, okreui se oko svoje osi 24 sata, nakon ega e povorka stati na Maslinskoj gori, to potvruju mnoga proroanstva. U KORIST: a) Rije paruzija obino oznaava posjetu cara, kad su graani izili iz grada njemu u susret, te ga otpratili natrag u grad (usp. scenarij u prii o Deset djevica). Uzdignue je povezano s uskrsnuem. Jedino uskrsnue spomenuto u knjizi Otkrivenja nalazi se u poetku milenija. U ulomku u 1 Solunjanima 4,13-18, Pavao veli da e i umrli vjernici sudjelovati u Paruziji (tj. u Drugom slavnom Kristovom dolasku). Povratak s Isusom na zemlju ve umrlih, pa onda njihov ponovni odlazak s Isusom u novim uskrslim tijelima na nebo, doista se ini 469

pomalo neumjesnim. Ipak, uskrslo tijelo prikladno je za ivot na ovoj zemlji; nebo takvog tijela ne treba. b) Zvuk posljednje trube. Pavao u 1 Korinanima 15,51 govori da e se uskrsnue (i uzdignue Crkve) dogoditi o posljednjoj trubi (u hebrejskom tekstu ofar, a ne hacocera). Veina ljudi tu trubu trai u Otkrivenju, iako se ona spominje u Matejevom Evanelju, gdje se zvuk trube (hebr. ofar) dogaa samo nakon Velike nevolje (Mt 24,29-31). Tako bi ta truba, koja poziva Izrael na Sud, postala uzdignue Crkve u to vrijeme. Osim toga, posljednje mora znaiti posljednje i nita manje. Ovaj dogaaj nema nikakvu vezu s blagdanom truba (hebr. hag hacocerot). c) U 1 Korinanima 3,13 Pavao govori o djelima svakoga pojedinca, ija e se kakvoa provjeriti vatrom. Katolici ove retke smatraju uputom na istilite, iako je puno vjerojatnije da se radi o objavi jedinstvene i vatrene kunje kroz koju e, netom prije povratka Mesije, proi kranske crkve, odnosno djelo Onoga tko je sadi. Pavao eli izrei vlastito uvjerenje da e Mesija ponovno doi jo za njegova ivota (usp. Filipljanima 3,11 u kojima je izraena Pavlova nada da nee morati umrijeti prije no to se njegovo zemaljsko tijelo trenutno preobrazi u slavno tijelo). d) U 2 Solunjanima Pavao kritizira pogreno uvjerenje svojih itatelja koji, zbog progonstava kojima su izloeni, smatraju da ve proivljavaju Dan Gospodnji. Poruuje im da se takvo to ne moe dogoditi prije pojave lanoga Mesije, kao i opeg otpadnitva Izraela, za kojeg je poznato da e se odigrati zadnjih sedam godina zemaljske povijesti. Da je Pavao vjerovao kako e Crkva biti uznesena prije Dana Gospodnjega, opovrgao bi zakljuak Solunjana navoenjem prije spomenutoga, ali on to ne ini. Ustvari, u treem poglavlju ne postoji nita to 470

bi ilo u prilog oekivanja dvaju odvojenih Kristovih dolazaka, pa stoga moemo govoriti samo o dva vida istoga dogaaja. Pobornici pristupa dispenzacije tvrde da se 1 Solunjanima odnosi na Isusov dolazak za Crkvu, dok se 2 Solunjanima odnosi na Isusov dolazak s Crkvom, iako Pavao u 2 Solunjanima 2 izriito naglaava da tono misli o naem susretu s Njim (to jasno upuuje na uzdignue Crkve), to se ne moe dogoditi do Dana Gospodnjega. Kao to idovi, tumaei Stari zavjet, izvode pogrenu pretpostavku o dolasku nekoliko mesijanskih osoba (a zapravo se radilo o samo jednoj Isusu), i mi smo podloni pravljenju iste pogreke, razliitih vidova drugoga dolaska, iako predmet mnogih ralambi u Novom zavjetu, odnosi se na isti dogaaj. e) Tipologija koritena u Otkrivenju preuzeta je iz Izlaska gdje je Bog, unato poastima koje je poslao na Egipat, sauvao svoj narod. Pobornici pristupa dispenzacije priznaju kako su idovski vjernici dio scenarija s vatrom, pa stoga ne vjeruju u izuzee ostalih vjernika. Stoga bi umai patnjama mogli jednako dobro prevesti izrazom proi kroz patnje (bez nijekanja vjere). Hebrejski tekst Otkrivenja 3,10, koji je vjerojatno original, to potvrdi: Ja u vas sauvati tijekom dana nevolje (bajom masa). U Luki 21,36 smisao rijei umai je, jednostavno, sigurno proi (bez nijekanja vjere). f) Neki od redaka, esto spominjani od pobornika pretribulacionizma, uope ne odnose se na Drugi Kristov dolazak. Tako Ivan 14,1-4, koji se ponekad tumai kao uputa na uzdignue Crkve, puno lake podnosi prirodniji zakljuak da Isus dolazi kako bi, kao to je to uinio sa Stjepanom, primio apostole u slavi kada ovi umru. Teko je vjerovati da se ovdje moe raditi o uzdignuu Crkve, jer apostoli, o kojima Isus govori ovom prigodom, neu 471

vie biti meu ivima ve u biti, naravno, u nebu. g) Ukoliko (a Pismo to potvruje) sav Izrael ne bude spaen dok se ne skupi puni broj neidova (Rim 11,25-27), i ukoliko se, kao to to, takoer, Pismo potvruje, Izrael ne bude spaavao do posljednjega trenutka (Zah 12,9-10), tada nema razloga da Crkva bude uzdignuta sedam godina ranije. No, u tome lei logika sustava dispenzacije koja se ne moe dokazati. Radi se, jednostavno, o pretpostavci izvedenoj na temelju pretpostavke. h) Znaajno je da meu vjerujuima rane Crkve u Tisugodinje kraljevstvo, nijedan ne spominje uzdignue Crkve prije Velike nevolje. idovsko gledite da e posebno poboni idovi izbjei nevolju, ne znai nuno da se pritom mislilo na uzdignue pobonih, niti pak da su u nj vjerovali. i) Pretribulacionizam u svom razvijenom obliku, vjerojatno nalazi svoj izvor u Irwingovoj karizmatskoj crkvi. Iako ga osnivatelj Pokreta brae, J.N. Darby ukljuuje u svoju dispenzacijsku teoriju, pravu popularnost doivljava zbog Scofieldove Biblije. Teko je razluiti zbog ega pobornici uvjerenja o prestanku duhovnih darova ozbiljno shvaaju ovu teoriju. PROTIV: 1. Ovo gledite ne dozvoljava dovoljno vremena za razvijanje povezano s Danom Gospodnjim, kao to su peati, trube i ae. 2. Ovo gledite stremi ponitavanju kronolokog redoslijeda u Mateju i Otkrivenju. 3. Nema razloga zato Bog ne bi prouzroio tjelesno uskrsnue u vrijeme koje se ne dogaa neposredno prije uspostavljenja zemaljskog kraljevstva (npr. Isus je bio uzet tjelesno u nebo).

472

B. PROROTVO O 70 RAZDOBLJA PO 7 GODINA Vano je razumjeti da se starozavjetna proroanstva prvenstveno odnose na izraelski narod. Ne moemo, u razdoblju u kojem Izrael nije bio teokratska drava s Hramom u sreditu, oekivati da e se prorotva ispuniti u svom potpunom obliku. Osim toga, tu je veliki umetak razdoblja Crkve, u kojem je Izrael stavljen postrance, ali ne i zaboravljen. Meutim, kad se Hram iznova sagradi, mnoga proroanstva budu se, jedno za drugim, u brzom slijedu poela ispunjavati, i naglo e doi svretak, tj. pojavit e se pravi Mesija i uspostaviti svoje Kraljevstvo. Da bismo to bolje sagledali, moramo prouiti proroanstvo o 70 vremenskih razdoblja po 7 godina koje se pojavljuje u Danielovoj knjizi. Evo analize tog ulomka: Daniel je za vrijeme babilonskog izgnanstva izraelskog naroda upitao Boga koliko jo vremena treba proi do uspostave Mesijanskog, odnosno Bojeg kraljevstva. Bog Danielu alje anela Gabriela s odgovorom: Sedamdeset je sedmica (70 x 7 godina) odreeno tvom narodu i tvom svetom gradu, da se dokraji opaina (tj. do obraenja Izraela), da se stavi peat grijehu (tj. da se grijeh dokraja obuzda; vidi Otk 20,1-3), da se zadovolji za bezakonje (tj. kri idovima postaje djelatan tek nakon Kristovog povratka; vidi Zah 12,10; Otk 1,7), da se uvede vjena pravednost (to zahtijeva istinsku unutranju moralnu promjenu; vidi Jer 31,33-34), da se stavi peat vienju i prorokim navjetajima (kazne i opominjanje nee vie biti potrebni kad ljudi vie ne budu grijeili), da se pomae Svetinja nad svetinjama (radi se o posljedicama koje e, po svemu navedenom, nastati o obnovljenom posveenju Hrama; vidi Ez 40,1-4; Iz 4,2-6). Znaj i razumij: od asa kad izae rije (edikt Artakserksa Dugorukog iz 445/446. godine pr. Kr.): Neka se vrate i 473

neka opet sagrade Jeruzalem pa do Kneza Pomazanika (ulazak Mesije u Jeruzalem na Cvjetnu nedjelju): sedam sedmica, a onda ezdeset i dvije sedmice (49 godina izgradnje Jeruzalema s njegovim zidinama i 434 godine sveukupno 483 idovske godine od po 360 dana, ili 476 naih godina) i bit e opet sagraeni trg i opkop (tj. cijeli grad), i to u teko vrijeme. A poslije ezdeset i dvije sedmice (krajem 69. sedmice), bit e Pomazanik (tj. Mesija) pogubljen, ali ne za sebe (neki prijevodi: ostat e bez potomstva, to je za idove tragedija; vidi Iz 53,8). Narod kneza koji e doi razorit e Grad i Svetite (general Tit razorio je Jeruzalem 70. poslije Kr.); svretak im je u propasti, a do svretka rat, i pustoenje (to se odnosi na razdoblje izmeu pada Jeruzalema i poetka 70. sedmice: vidi Mt 24,6). On e (tj. vjerojatno diktator Europe, Titov rimski nasljednik; nastavak Rimskog carstva u drukijem obliku) sklopiti savez s mnogima (tj. s veim dijelom idovskog naroda pod vodstvom Antikrista, lanog Mesije) za jednu sedmicu (sedam godina); a u polovici sedmice (tri i pol godine) prestat e rtva i prinos (ukinut e hramske obrede i uspostaviti oboavanje samoga sebe), na vrhu Hrama bit e grozota pustoi (idolski kip koji uzrokuje pustoenje) sve do svretka (do dolaska Mesije), dok se pustoenje (Boji Sud i Velika nevolja) ne obori na pustonika. (Antikrist koga e Isus pogubiti o svom dolasku: vidi 2 Sol 2,8). Navodili smo tekst iz Daniela 9,24-27. C. VELIKA NEVOLJA Vremensko razdoblje od sedam godina (jedna sedmica) prethodi dolasku Mesije. Ono e se poklopiti s ugovorom izmeu (najvjerojatnije) Europske Unije pod vodstvom prve Zvijeri (Otk 13,1-8.18), i Izraela pod vodstvom druge Zvijeri, lanog proroka, odnosno lanog mesije tj. Anti474

krista (Otk 13,11-17). Sedmogodinji e se ugovor raskinuti nakon tri i pol godine. Prva Zvijer e tako naglo prekinuti obnovljene Mojsijeve obrede i tovanje, da e idove i Rimsko carstvo prisiliti na idolatriju. Lani prorok ui e u Hram, tvrdei da je Bog i traei oboavanje za sebe i za Zvijer, za kip Zvijeri postavljen u sam Hram. Nakon tih znakova, poboni e pobjei u brda (Petra?), kako je pretkazao, pa i uputio, i osobno Gospodin. Sljedee tri i pol godine, u itavu e obnovljenom Rimskom carstvu, kao i u Izraelu, ljude i pod prijetnjom smrti prisiljavati na tovanje Zvijeri i dobivanje iga na desnicu ili na ela. Trgovina bez tog iga, imena ili broja imena, nee biti doputena. Veliku nevolju obiljeit e Boji Sud nad Judom i izlijevanje boanskog gnjeva na zemlju u vidu peata, truba i aa iz Otkrivenja 6 do 16. Druga polovica posljednje sedmice, te tri i pol godine, naziva se Velikom nevoljom. Pismo je oznaava kao polovinu sedmice (Dan 9,27), 1260 dana (Otk 12,6), jedno vrijeme i dva vremena i polovica vremena, to odgovara jednoj godini, dvjema godinama i pola godine (Otk 12,14) i 42 sedmice (Otk 13,5). Sve e se zavriti strahovitim bitkama koje e izraelsku zemlju natopiti krvlju. U tom e trenutku doi Mesija spasiti Izrael i uspostaviti svoje Kraljevstvo. Tko su onda spomenuti 144.000 u Otkrivenju 7? Ima tri mogua tumaenja: a) Vjerni Ostatak Izraela predstavljen je kao ena s djecom (Otk 12). Predstavljeni su i kao 144.000 iz 12 izraelskih plemena. Meutim treba izjasniti da pleme Dan izostaje u ovom spisu. Zapeaeni su prije nevolja jer moraju preivjeti fiziki nevolju da budu u stanju ivjeti fiziki po plemenima (odatle aluzija na 12 plemena u 7 475

pogl. usp. Ezekiel 48) u Obeanoj zemlji za vrijeme milenja. Biblija tvrdi da e samo Ostatak preivjeti. Oni su takoer prvi plodovi, u smislu da su posveeni Bogu oni mu pripadaju iskljuivo (usp. Otk 14,1-5 i Sef 3, 13). Sefanija 3,13, ini se, nedvojbeno potvruje njihov identitet. Ali ako su oni jedini otkupljeni, to je s mnotvom koje nitko nije mogao izbrojiti? Kako to, da to mnotvo dolazi iz velike nevolje bez peata, dok 144.000 osoba moraju nositi peat da budu poteeni (7,3-4). Da li su stvarno 144.000 idova jedini otkupljeni (14,1-5). to je s mnotvom? b) Oni su muenici. c) Oni predstavljaju posljednju generaciju crkve. Ivan je uo broj zabiljeanih peatom, ali kad je gledao, vidio je mnotvo koje nitko nije mogao izbrojiti iz svake rase, plemena, naroda i jezika. Prema ovom tumaenju to je crkva prikazana kao velika vojska postrojena za borbu protiv zvijeri (usp. postrojenje Izraela u pustinji u knjizi Brojeva). Oni su opisani i kao ostali iz njezina potomstva, oni koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo (Otk 12,17). Znaajno da je crkva prikazana u pogl. 21 kao mesijanski Jeruzalem, ija temelja su 12 apostola a ija vrate su 12 izraelska plemena (12 x 12 x 1000 = 144.000). Ovdje navodimo pregled glavnih sudionika te sedmogodinje drame. Vidjet emo da su se sudionici ve popeli na pozornicu, to oznaava skori poetak predstave. Jo malo i zastor e se podii, vjerodostojnost sudionika objelodaniti i prorokovani e dogaaji uslijediti vrlo brzo jedan za drugim. 1. IZRAEL. Izraelci e se jednim svojim dijelom vratiti u svoju zemlju, ali jo uvijek kao nevjerni; tamo e ih ubrzo opiniti lani Mesija koji se ponekad naziva Antikristom, 476

ponekad Lanim Prorokom, ovjekom bezakonja, Pobunjenikom i Zlim. Ta e osoba na kraju uspostaviti tovanje prve Zvijeri (poglavara Zapadnog udruenja) u Jeruzalemskom Hramu, koji se u meuvremenu ima iznova sagraditi. Taj e lani Mesija, prema raznim opisima koji mu se pridaju, biti u sprezi s demonskim silama. Bit e potpuna preslika pravog Mesije imat e dva roga kao jaganjac, ali e se glasati kao zvijer. Izrael se danas ve udomaio u svojoj zemlji, kao predokus onoga to e se dogoditi kad e Ostatak izraelskog naroda vratit e se u zemlju o Mesijinu povratku (Jr 16,14; Ez 36,24). 2. UDRUENI ZAPAD. Udrueni Zapad sastojat e se od deset drava na elu s diktatorom kojega Pismo naziva (prvom) Zvijeri. To e Udruenje biti neka vrsta obnovljena, oivljena Rimskog carstva, koje e, prema Danielu 9,27, ui u savez s Izraelom u razdoblju od 7 godina. U snu kralja Nabukodonozora o veliku kipu napravljenom od razliitih kovina, objavilo se da e etiri carstva doi na svjetsku pozornicu, i da e nakon njih nastati teokratsko vjeno kraljevstvo (Dan 2). Vremensko razdoblje ta etiri carstva prikazana kipom kojeg opisuje Daniel, ukljuuje i vrijeme od sedamdeset sedmica (zanemarivi umetnuto razdoblje Crkve), tijekom kojega e Izrael, iako bude u to vrijeme teokratska drava usredotoena na Hram, biti pod vlau neznaboaca (tj. na prijestolju nee sjediti kralj iz Davidove loze). Izrael je bez svoga kralja jo od 587. godine pr. Kr., kada su bili izgnani: razdoblje od sedamdeset sedmica zapoelo je s 444. godinom pr. Kr. kada je perzijski kralj Artakserkso I. Dugoruki dopustio gradnju Hrama i njegovo dovrenje (to je znailo ponovnu uspostavu Izraela kao teokratske drave). Nabukodonozor je u snu vidio sljedea carstva: 477

a) Babilonsko, b) Medo-Perzijsko, c) Grko i d) Rimsko (na koje se izriito misli iako ga se ne spominje). U snu i vienju danima Danielu (Dan 7), navode se pojedinosti o etvrtom carstvu, koje povijest jo nije vidjela. Od pada Rimskog Carstva uzdizala su se i padala mnoga carstva. Ona se ne spominju jer nisu imala nikakve veze s Izraelom kao teokratskom dravom. Postoji veliki vremenski razmak (razdoblje Crkve) izmeu ispunjenja poetka toga proroanstva i njegovog potpunog ispunjenja. Konano stanje etvrtog carstva u Nabukodonozorovu se snu opisuje kao deset prstiju nainjenih od eljeza izmijeana s glinom (Dan 2,42). U poznatoj nam povijesti nita ne odgovara tom opisu, pa se namee zakljuak da je etvrto carstvo jo stvar budunosti. Stvaranje Europske Unije ini je jakim kandidatom, pogotovo kad postane najbogatiji trgovaki blok, i kad se iznova bude morala naoruati da bi popunila prazninu koju e iza sebe ostaviti SAD (zbog ekonomske krize?). Logino je da e takva ekonomska i politika sila biti u stanju zamijeniti SAD kao Izraelovog zatitnika. Oigledno je da e mnogi ljudi u carstvu Zvijeri biti ubijeni zbog svoje vjere. Ipak, esto se previa da se carstvo Zvijeri, usprkos hiperbolinu nainu izraavanja o svakom plemenu, koljenu i jeziku itd. (usp. Dan 3,4; 4,1 gdje se misli na Babilonsko carstvo), najvjerojatnije ima prispodobiti Europi. Opisi konanih bitaka u razdoblju nevolje kao da potvruju to gledite, jer se spominju i druga sredita moi (kralj Sjevera, kralj Juga, kralj Istoka, itd). Zatim, u nonim vienjima, pogledah, kad eno, etvrta neman, strahovita, uasna, izvanredno snana, imae velike gvozdene zube, ona derae, mrvljae, a to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijanjih nemani i imae deset rogova. (A od deset rogova od 478

ovoga carstva nastat e deset kraljeva, a iza njih e se podii jedan drugi razliit od onih prvih, i oborit e tri kralja Dn 7,24) Promatrah joj rogove, i gle, meu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iupae tri prijanja roga. I gle, na tome rogu oi kao oi ovjeje, i usta koja govorahu velike hule On e huliti na Svevinjega, zatirati Svece Svevinjega(I sklopit e savez s mnogima za jednu sedmicu, a u polovici sedmice, prestat e rtva i prinos, na vrhu Hrama bit e grozota pustoi (kip Zvijeri) i Sveci e biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. Tada e sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim unititi. A carstvo, vlast i velianstvo pod svim nebesima dat e se puku Svetaca Svevinjega. Kraljevstvo, njegovo carstvo je vjeno i sve vlasti sluit e mu (Dn 7, 7.8.24-27). Potom opazih gdje izlazi iz mora Zvijer sa deset rogova i sedam glava (kao hidra). Nosila je na rogovima deset kruna, a na svojim glavama bogopogrdne naslove Zmaj (Sotona) joj predade svoju mo, svoje prijestolje i veliku vlasti vidio sam jednu od njezinih glava kao smrtonosno ranjenu. Ali njezina je smrtonosna rana bila izlijeena. Sva se zemlja zanese za Zvijeri. I bijae joj doputeno da povede rat protiv svetih i da ih pobijedi (Otk 13,1.3.7) Blisko je povezan sa Zapadnom konfederacijom i kult rimskog cara poznat pod nazivom Velika Bludnica(Otk 17,1). Mogue je da e budua oblika biti lani kranski sustav sa Zvijeri na elu kao spasitelj Zapada od islama, iako e se on na kraju okrenuti protiv nje i ga unititi. 3. KRALJ SJEVERA I KRALJ JUGA. Kralj Sjevera i kralj Juga sjeverni su i juni neprijatelji Izraela. Na njih se misli u Danielu 11. Redci 1-35 tog poglavlja odnose se na sukobe i napetosti izmeu Sirije i Egipta (misli se na 479

ostatak carstva Aleksandra Velikog pa do dana Antioha IV. Epifana Sirijskog kralja i bitkama Makabejaca). No od 36 redaka dalje, spominju se dogaaji koji se sasvim odreeno odnose na svretak. Redci 40-45 govore o reaktiviranju Egipta i Sirije (s ruskom potporom?) (usp Ez 39). Tijekom sukoba, Izrael, koji se nalazi u sredini, je napadnut od kralja sjevera, to izrokuje intervenciju Mesije (v. Okr 19). Redci 36-40 istog poglavlja govore o antikristu (tj. o lanom Mesiju), koji e biti za ovo vrijeme vladar Izraela. 4. KRALJEVI ISTOKA. Vidi Otk 9,13-15 i 16,12. Ovi redci oigledno govore o tome da e velika mnotva Istoka pohrliti u borbu koja e se voditi na Srednjem Istoku. Odvei etiri anela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu!Broj je konjanikih eta iznosio dvjesta milijuna (Otk 9,13.16). A esti izli svoju au na veliku rijeku Eufrat. Tada presahnu njezina voda da bude omoguen prolaz kraljevima s Istoka(Tri neista duha) skupie ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon (Otk 16,12.16). D. REDOSLIJED ESHATOLOKIH DOGAAJA PREMA MATEJEVOM EVANELJU Posljednjem sedmogodinjem razdoblju prethodit e dva dogaaja: 1. Potpisivanje ugovora izmeu Izraela i europskog diktatora 2. Gradnja Hrama Treba takoer uzeti u obzir da Isus gleda dogaaje: a. s gledita Danielovog prorotva 70 sedmica. b. s gledita osobe koja ivi u Izraelu. c. s gledita Kraljevstva Bojeg u eshatolokom smislu: 480

obnovljenoga izraelskog kraljevstva u Izraelu. Znaajno je da nalazimo isti slijed i u knjizi Otkrivenja. Dogaaji prema Mateju 24: 1. Osobitosti prve polovine posljednjeg sedmogodinjega razdoblja: a. Ukazanje mesijanskih varalica u Izraelu. b. Porast narodnih i meunarodnih sukoba u inozemstvu. c. Porast gladi i zemljotresa irom svijeta. d. Progonstvo idova i krana u EU. 2. Osobitosti druge polovine posljednjeg sedmogodinjega razdoblja: a. Europski diktator napada i okupira Izrael da bi prisilio narod na tovanje njega samoga. Posljedice su odmetnitvo i nevolje. b. Posljednje propovijedanje Evanelja prije Kristovog dolaska, posebno u korist izraelskoga Raseljenitva. c. Velika nevolja svoj vrhunac doivljava u velikoj bitci za Jeruzalem: kad bitka doe do vrhunca, Mesija e posredovati jasno i javno. d. Njegov dolazak dogodit e se nakon ukazanja dramatinih kozmikih fenomena. e. Ostatak idova u Palestini primit e Krista. f. S glasom posljednje trube skuplja se (za Sud) izraelsko Raseljenitvo. Istovremeno se dogaa i uzdignue Crkve, koja odlazi Kristu u susret. Crkva ostaje s Njim do unitenja vojske koja opsjeda Jeruzalema. Isus dalje kae: 1. Kozmiki znakovi su oevidni dokaz Njegovoga neposrednog dolaska. Sve e potamniti prije Njegovoga ukazanja na nebu. 2. Pokoljenje Isusa vidjet e pad Jeruzalema (opisan u obliku krajnjeg pada za vrijeme Velikih nevolja). 3. Usporedba s Noinim vremenom naglaava da e: a. Kristov dolazak biti iznenadan i (za mnoge) 481

neoekivan. b. posljedica biti Sud (odvajanje loih od dobrih). c. odvajanje se nee dogaati po cijelom svijetu, ve u Izraelu (tamo gdje e se uspostaviti Kraljevstvo Boje), vidi Matej 13. d. ovo odvajanje tie se onih koji se nalaze u istovjetnom stanju, tj. onih koji ive u Izraelu. e. na kraju e se vratiti izraelsko Raseljenitvo, da bude suoeno sa Sudom: samo oni koji su primili Krista imat e pravo ii u Obeanu zemlju, u Izrael (tj. u Kraljevstvo Boje, iji lanovi imaju ivot vjeni): drugi e biti baeni u pakao (Mt 25,31-44). E. POVRATAK MESIJE Isus e se vratiti da spasi Izrael. Stupivi na tlo, vidjet e vojne snage Ujedinjenog Zapada postrojene protiv vojski koje opsjedaju Jeruzalem. Meutim, vladar tog saveza, kao i njegov saveznik, vladar Izraela, bit e baeni u ognjeno jezero, a njihove vojske unitene (Otk 19,18-21). Mnotvo vojski Istoka okupit e se kod Megida, ali tamo e biti ubrzo unitene (Otk 16,12-21). Sjeverne vojske, koje e poeljeti unititi juno kraljevstvo, kad e uti da je Izraelu doao osloboditelj, pokuat e ga napasti, ali e i njihov kralj i njihove vojske biti potpuno uniteni (Dan 11). I sabrat u sve narode u Jeruzalem u borbu Tada e Jahve izai i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. Noge e mu, u dan ovaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu, na istoku. I raskolit e se Gora maslinska po srijediTada e doi Jahve, Bog tvoj i svi sveci s njim (Zah 14,2-5). (vidi takoer Dn 11,40-45; 2 Sol 1,9-10; Ez 39; Zah 12; 13; 14.) izlazi iz usta jahaa na konju; sve se ptice nasitie 482

njihova mesa (Otk 19,17-21). U Danielovoj knjizi 12,11-12 itamo o Velikoj nevolji koja e trajati 1290 dana, te da e biti blago onomu koji dosegne 1335 dana, to se oito odnosi na uspostavu Kraljevstva. No prije uspostave Kraljevstva, vjerojatno e se odigrati razni sudovi (vezani na Crkvu i Izrael). Sudovi se odnose, prije svega, na grupe ljudi koji e igrati odluujuu ulogu u Tisugodinjem kraljevstvu. Crkva e se pojaviti pred Kristovom sudakom stolicom, da bi njezini lanovi bili procijenjeni i nagraeni prema svojoj vjernosti. Veina dispenzacionista misli da se Matej 25,31-45 odnosi na Sud naroda prije Tisugodinjeg kraljevstva. Ipak, tonije prouavanje terminologije koritene u tom ulomku i u Ezekielu, ini se da ukazuje na idovsko Raseljenitvo (dijasporu). Iz Ezekiela 20 i 36 jasno je da e se u vrijeme Mesijinog povratka svi idovi vratiti u Izrael. Vjerni i nevjerni idovi koji su ikada ivjeli, pojavit e se na Sudu. To znai da e onda svi umrli idovi biti uskrsnuti na sudu. ini se da e se preostali idovi u Izraelu, poslije Velikih nevolja (u kojima e ih vrlo mnogo biti pobijeno), u cjelini pokajati i obratiti Mesiji (Zah 12,9-13,6), ali to nije oigledno sluaj za idove Raseljenitva. Sudi im se prema njihovom odazivu na propovijedanje i njihovom stavu prema propovjednicima Evanelja. Djela trebaju potvrditi njihovu pravu vjernost. F. TISUGODINJE KRALJEVSTVO Nakon toga nastaje Tisugodinje Kristovo kraljevstvo. U judaizmu se ovo razdoblje naziva dani Mesije. U Izraelu e se uspostaviti Mesijino kraljevstvo, a sastojat e se od obnovljenoga izraelskog naroda i proslavljene Crkve (koja e stanovati u Novom Jeruzalemu). Osim njih, ondje e biti i narodi koji su preivjeli Veliku nevolju. 483

Iako se Mesijansko kraljevstvo, u uem smislu rijei, ima ograniiti samo na kraljevstvo u Izraelovoj zemlji, vlast kralja protezat e se na cijeli svijet. Skinut e se sadanje prokletstvo sa zemlje u Izraelu (na svoj svetoj gori mojoj Obeana zemlja pretvorena u raj), ali e se, ovisno o stavu zauzetom prema Kristovoj vlasti, blagodati promjene oitovati i u drugim narodima (Zah 14,17-20). Sotona e biti svezan: smrt i grijeh svejedno e postojati. Ako se ponegdje i pojavi buna, odmah e biti kanjena (Iz 60,12). Nema sumnje da e se mnotva obratiti u ovom razdoblju. Ipak, na kraju razdoblja Sotona e iznova pridobiti narode za pobunu protiv Boje vlasti, dokazujui da e ljudsko srce i tada biti pokvareno kao i ranije (Ez 38; Otk 20,7-9). Obnovljeni Izrael u tom e razdoblju predvoditi druge narode u tovanju Mesije i Boga Oca, uiti ih Njegovim putovima i Njegovoj volji. U sreditu Mesijine uprave bit e nebeski (tj. novi) Jeruzalem, onaj koji bude s neba siao na zemlju. Za razliku od obnovljenog Izraela, koji e u tom razdoblju imati sveeniku slubu, Crkva i pravedni (tj. opravdani) iz Staroga zavjeta (stanovnici nebeskog Jeruzalema), imat e vladajuu slubu. Oni e vladati Mesijinim kraljevstvom stalno ulazei i izlazei iz svoga glavnog taba (nebeskog Jeruzalema). Tako e oni zamijeniti sadanju zlu upravu Sotone i njegovih anela. Te se sile nazivaju: vrhovnitva, vlasti i upravljai ovoga mranog svijeta, i one vladaju zbog ljudskog grijeha (Ef 6, 12; Gal 4,9). Izvan Novog Jeruzalema nalazit e se Hram s izraelskim sveenstvom (Ez 45,2; Iz 2, 2; 60,7.13; Ez 37,26-28). To e biti mjesto susretanja svetog Boga i, uglavnom, neobnovljena svijeta. Kad je Bog u starozavjetnom razdoblju uspostavio Savez s Izraelom, veina naroda nije bila ob484

novljena za Boga, pa je bio potreban Hram u kojem bi Bog mogao susretati svoj narod i u kojem bi ga oni mogli tovati. Isto tako, ini se da e za vrijeme Tisugodinjeg kraljevstva Bog imati slian odnos sa svjetskim narodima openito. tovie, prema tekstu iz Ezekiela 45,16-17 (usp. Jr 30,21-22; 46;16-18) proizlazi da e Mesija postaviti zamjenika zvanog knez (ili vladar), da e njemu dati odreenu mo pri posredovanju vlasti date Izraelu (usp. Iz 60; 65,18-26; Ez 40-48; Zah 14; Dj 3,21; Otk 21,9 do 22,5). Tisugodinje kraljevstvo zavrit e posljednjom pobunom ovjeanstva, okonanom istrebljenjem svih pobunjenika (Ez 38; Otk 20,7-9). Veliki Laac, Sotona, bit e zauvijek baen u ognjeno jezero (Otk 20, 10). Zemlja i nebesa e nestati, ne ostavljajui nikakva traga. Pria o starom svijetu time e biti dovrena. G. POSLJEDNJI SUD I KONANO STANJE Po svretku Tisugodinjeg kraljevstva dolazi Posljednji sud, kojem predsjeda Bog u osobi Sina. Svi mrtvi veliki i mali okupit e se pred Njim da bi bili sueni po svojim djelima. Svi kojima imena nisu napisana u Janjetovoj Knjizi ivota, zauvijek budu baeni u ognjeno jezero. Taj trenutak zakljuuje svekoliku ljudsku povijest. Otada pa nadalje nee se dopustiti postojanje bilo ega to je nesavreno. Na kraju, Bog stvara novi svemir, savren i bez traga grijeha. Kad se vremena zavre, sve druge vlasti budu odstranjene, svi neprijatelji uniteni, Krist e predati Kraljevstvo Ocu i nee vie vladati kao Posrednik, nego bezposredno sa Ocem i Duhom Svetim (1 Kor 15,24-28). H. RASPRAVE I RAZLIITA GLEDITA O MILENIJU

485

a. Razliita gledita: Veina rasprava o tom predmetu odnosi se na odreivanja vremena Kristova povratka u odnosu na Tisugodinje kraljevstvo. Odatle premilenijalizam oznaava gledite koje Kristov povratak stavlja prije Tisugodinjeg kraljevstva. Postmilenijalizam vidi Kristov povratak poslije (= post) Tisugodinjeg kraljevstva. Amilenijalizam je uopen izraz kojim se oznaava eshatologija koja nijee doslovnost zemaljskoga Tisugodinjeg kraljevstva. i) PREMILENIJALIZAMA ima razliitih, i to zbog smjetanja povratka prije ili poslije tzv. Velike nevolje. Pretribulacionizam smatra da e Krist po Crkvu doi prije nevolje, dok posttribulacionizam smatra da e Krist po nju doi poslije nevolje i da e tada, gotovo istodobno, uspostaviti svoje Kraljevstvo. Najvatreniji oblik zastupanja pretribulacionizma je dispenzacionizam, koji otro razgraniuje Crkvu i Izrael (u Tisugodinjem kraljevstvu Crkva e, po njihovu miljenju, biti u nebu, a Izrael na zemlji, odakle slijedi da budu im sudbine razliite). ii) POSTMILENIJALIZAM je uglavnom podijeljen izmeu dva miljenja: u ranijem obliku oekivao je da e Tisugodinje kraljevstvo biti uspostavljeno potkraj svijeta, ali prije Kristova povratka; naime, napredovanje Evanelja ubrzat e dolazak razdoblja duhovnog blagoslova Crkve, njezina zlatnog doba, u kojem e i Izrael imati koristi od tog blagoslova. U kasnijoj varijanti, postmilenijalizam skoro da nije bio kranska doktrina; ovjek moe utjecati na dolazak novog razdoblja, ili svijeta, prihvaanjem i primjenom naina i naela boljega svijeta (izvjesna teorija evolucije). Eshatologija karizmatskog pokreta je u biti ponovljena prva varijanta postmilenijalizma. 486

iii) AMILENIJALIZAM takoer ima mnogo podvrsta. Neki smatraju da e se idovi obratiti prije Kristovog povratka, a neki ne. Grubo govorei, Tisugodinje se kraljevstvo poistovjeuje s razdobljem Crkve. O Kristovu povratku doi e do sveopeg uskrsnua, te e uskrsnuti i pravedni (tj. opravdani) i nepravedni (tj. neopravdani), koji budu izali na Posljednji sud, poslije kojeg odmah ima uslijediti nastanak konanih stanja (za pravedne: stanja potpune savrenosti). Radi se, dakle, o pojednostavljenom poimanju eshatologije, koje grijei ne razlikujui Izrael i Crkvu, i ne doputajui Izraelu posebnu ulogu u Bojem planu (npr. ispunjenje starozavjetnih proroanstava na idovski nain). b. Stalne rasprave u povijesti teologije. Openito se moe rei da je veina crkvenih otaca, koji su pisali u drugom stoljeu, po svojim eshatolokim gleditima pripadala premilenijalizmu. Moe se nadalje rei da su njihovi spisi, ili prilino tajnoviti, ili da u njima uope ne raspravljaju o tom pitanju. Dva su razloga zbog kojih je milenijalizam sve nepopularniji u teolokim krugovima; prvi, utjecaj gnosticizma (na Istoku); i drugi, vaniji, utjecaj grke filozofije od poetka treega stoljea nadalje (na Zapadu). Tonije, alegorijsko tumaenje Pisama, koje je zapoela Aleksandrijska kola, a Origen posebice zastupao, zamrznulo je tumaenje Tisugodinjeg kraljevstva. Aleksandrijska kola Stari zavjet nije uzimala ozbiljno smatrajui ga tek korisnim rudnikom dokaznih tekstova kranstva. idovsko predbacivanje kranima da samo opasno reu i odbacuju, u njihovu je sluaju jamano bilo na mjestu. Premilenijalizam je na Istoku brzo odumro, ali zbog Augustinova utjecaja (on je bio amilenijalist), nestao je i na Zapadu. Kako je veina refor487

matora bila pod utjecajem Augustina, ne iznenauje da su naslijedili i njegov amilenijalizam. Prema Augustinovu miljenju, Tisugodinje kraljevstvo je razdoblje Kristova kraljevstva na zemlji zapoeto uskrsnuem i ono e trajati kao Kraljevstvo na zemlji, do Njegova drugog dolaska i Posljednjeg suda. Drugi Augustinovi suvremenici drali su da je to Kraljevstvo zapoelo sa svretkom progonstva Crkve od strane rimske vlasti. Prema Augustinovu tumaenju, prvo uskrsnue ionako oznaava krtenje (Rim 6,1-10; Iv 5,25-28). Ipak, vrlo je poticajno dobro prouiti to su glede Kristova dolaska vjerovali kranski pisci drugoga stoljea. i) JUSTIN (100.-165.) prihvatio se pisati i protiv gnostika i protiv idova. Bio je strog premilenijalist. Po njegovu miljenju, Krist e se u slavi vratiti u Jeruzalem, gdje e ga idovi prepoznati kao Onoga koga su prije, kao narod, prezreli (vidi Otk 1,7; Zah 12,10 13,1). Primit e ga kao rtvu pomirnicu za sve pokajane grenike: On e u Jeruzalemu jesti i piti sa svojim uenicima, te ondje vladati tisuu godina. Jeruzalem e biti proiren i u njemu e ivjeti i krani, zajedno s patrijarsima i prorocima; svi e u njemu ivjeti u savrenu skladu s Kristom. Justin priznaje da poznaje pobone krane istoga srca koji ne dijele njegovo miljenje. Kao i drugi suvremenici, svoje je vjerovanje temeljio na proroanstvima iz Izaije, Zaharije i drugih prorokih knjiga, da ne spominjemo Otkrivenje. U njegovim oima, premilenijalni obrazac vjere bez sumnje je obrazac pravovjerja. Justin je, nadalje, vezano na uskrsnue, smatrao da e vjernici ustati na poetku Tisugodinjeg kraljevstva, a nevjernici na kraju Tisugodinjeg kraljevstva, i to na Sud. ii) IRENEJ (130.-208.) podosta govori o ovoj temi. Prema 488

njemu, sadanji e svijet trajati ukupno 6000 godina (tj. od stvaranja), to odgovara estodnevnom stvaranju. Potkraj toga razdoblja uveat e se patnje i progonstva pobonih, sve dok se svekolika zloa ne utjelovi u osobi Antikrista. Krist e se pojaviti u svojoj slavi i pobijedit e sve neprijatelje odmah im Antikrist dovri svoje djelo i uzie te zasjedne u Hram. Kristov e dolazak biti popraen tjelesnim uskrsnuem svetih i uspostavom Kraljevstva Bojeg na zemlji. Irenej je, za razliku od Justina, smatrao da e pravedni i nepravedni ustati istovremeno, te da e do Suda doi prije poetka Tisugodinjeg kraljevstva svetih na zemlji. Razdoblje od 1000 godina odgovara sedmom danu stvaranja danu odmora. Jeruzalem e iznova biti izgraen i zemlja e donositi plod u izobilju: posvuda e vladati pravda i mir. Na kraju razdoblja od 1000 godina poet e Posljednji sud, nakon ega se bude pojavilo novo stvorenje, u kojem e otkupljeni zauvijek ivjeti u Bojoj prisutnosti. iii) BARNABA je nauavao da e Boji Sin, pojavom na poetku sedmoga tisuljea (koje je Tisugodinje kraljevstvo), zavladati s pravednicima sve dok se pred poetak osmoga tisuljea ne ostvari novi svemir. Krivovjerac Cerint tom je predloku dodao grau osjeajne naravi, tj. uitke kojima e sveti biti nagraeni u Kristovu ovozemaljskom Kraljevstvu. Papije je irom otvorenih oiju iekivao doslovno ispunjenje starozavjetnih proroanstava o nevienom obilju polja i vinograda. iv) TERTULIJAN (155.-250.) je bio umjereni premilenijalist koji je dio svoje eshatologije alegorizirao. Milenijalni nauk bio je prihvaen i u krugovima ebionita (hebrejskih krana koji su glede Kristova boanstva za489

stupali neka krivovjerna shvaanja) i montanista. Harnack o teolokom stanju na kraju treega stoljea zakljuuje ovo: U krugovima u kojima se filozofska teologija nije pojavila (misli na utjecaj grke misli), milenijalne ideje nisu se samo njegovale i branile od oprenih tumaenja Pisma nego su se smatrale obrascima pravovjerja. Prema istome piscu, u treem stoljeu na Zapadu nije bilo nijednog biskupa koji bi se usudio proturjeiti premilenijalizmu. Zatim dodaje da su ba svi latinski teolozi, koji su se u treem i etvrtom stoljeu uspjeno branili od utjecaja grke spekulativne misli, ili premilenijalisti. Encyclopedia Britannica tvrdi da je vjerovanje u Tisugodinje kraljevstvo na Zapadu i u etvrtom stoljeu bilo standardna norma pravovjerja. v) REFORMATORI su uglavnom nedosljedno pristupali eshatologji. Odbacili su alegorijsku metodu koju je uveo Origen, sastavljenu od produhovljavanja starozavjetnih proroanstava o Izraelu, da bi ih primijenili na Crkvu (koja je Boji novi narod). Tog su se naina ipak drali u podruju tumaenja proroanstava. Na taj nain eshatologiju nikad nisu reformirali, to se teko moe razumjeti. Svojedobno su to obrazlagali eljom zatite svoga poimanje Crkve kao Bojeg Izraela u Novom zavjetu, i nastojanjem da uklone ili umanje vjerovanje u Tisugodinje kraljevstvo (u koje su vjerovali njihovi teoloki protivnici, a to su reformatori smatrali opasnim sektaenjem). Luther je imao potekoa s prihvaanjem Otkrivenja u kanon Pisma, i to uglavnom zbog takvih predrasuda prema Tisugodinjem kraljevstvu.

490

ANGELOLOGIJA (Nauka o anelima) Mi nismo jedina osobna bia u svemiru. Postoje i dobri i zli aneli). A. ANELI Aneli su u biti stvorena duhovna bia. Spominju se kao sinovi Boji, vjerojatno zato to sinovstvo podrazumijeva slinost, budui da su aneli duhovna bia (Post 6,1-4; Job 1,6; 2,1; 38,7; Heb 1,4). Poznajemo ih kao anele (dosl. glasnici) jer ih esto susreemo kako ljudima donose Boje poruke. U gotovo svim prilikama jasno je misli li se na anele ili na ljude; ipak, tekst napisan crkvama u Otkrivenju moe ukazivati na obje skupine. Grka je rije angelos (od koje je nastala naa aneo), a hebrejska malah (usp. Malahija moj glasnik). Na osnovi Biblije jasno je da su neizmjerno brojni (Ps 68,17; Mt 26,53), da su mudriji i moniji od ljudi u njihovu sadanjem stanju (2 Sam 14,20), ali da nisu sveznajui (Mt 24,36). Takoer, snaniji su od ljudi (Ps 103, 20; 2 Pt 2,11; Mt 28,2). U nekim su vidovima kao ljudska bia, jer posjeduju osobnost, a u nekima se razlikuju jer nemaju tijela. Duhovna su bia, i po prirodi nemaju tjelesan oblik (Heb 1,14; Ef 6,12), ali mogu se materijalizirati (zbog toga ih povremeno zamjenjuju za ljude). Ne umiru i ne razlikuju se po spolu (Mt 22,30; Lk 20,36), iako se o njima govori u mukom rodu. Meutim, ne postoji rasa anela, koja bi se razmnoavala kao to se razmnoava ljudska rasa. Znaajno je da je Isus, da bi stupio u odnos s nama, uzeo ovjeje oblije, a ne aneosko (Heb 2,16).

491

1. PODRIJETLO ANELA. ini se da su bili stvoreni prije materijalnog stvorenja (Job 38,7). Kad je uguena pobuna, neki su sa Sotonom pali s neba. Kao i Sotona, bili su oholi i udjeli su za neim to je premaivalo njihova prava i poloaj (Ez 28,11-19; Iz 14,13-14). Postali su demoni slobodna polja djelovanja i aktivno su suraivali sa Sotonom, suprotstavljajui se ostvarenju Bojih planova u svijetu (Otk 12,7-9; Dn 10,12-13.20.21). Druga skupina anela napustila je svoje pravo boravite i stupila u spolne odnose sa zemaljskim enama (Post 6). Zbog toga su bili baeni u podzemlje (tartar) na ekanje konanoga Suda. Aneli nemaju nikakve isprike i Bog ih ne namjerava spasiti. Njihov pad, od anela do demona, potpun je; demoni su savreno i potpuno pokvareni. 2. ANELI U ODNOSU NA BOGA. Ne mogu se usporediti s Njim jer je Bog neusporediv (Ps 89,6-8). On ih je stvorio (Ps 148,2.5; Kol 1,16) i zbog toga su mu podreeni (Otk 22,9). Podreeni su Kristu (Heb 1,4 i dalje), a osim toga slue svetima (tj. kranima). Krist je Vladar nad svim poglavarstvima i vlastima (Kol 1,16). On je daleko iznad svih anela (Ef 1,20-21; Fil 2,9-10; Kol 2,10). Zbog toga je ak i tovanje dobrih anela krivovjerje (hereza) (19,10; 22,8-9). Idolopokloniko tovanje nebeskih vojski u Starom zavjetu moda je ukljuivalo i tovanje palih anela, jer su oni bili tijesno povezani s nebeskim tijelima. 3. MEUSOBNI ODNOS ANELA. Srednjovjekovni skolastici svrstali su ih u tri skupine: a) serafi, kerubi, prijestolja b) gospodstva, sile, vlasti c) poglavarstva, arkaneli, aneli. Bez obzira jesu li svrstani tono ovim redoslijedom, 492

ostaje injenica da se ti izrazi odnose na anele. a. Serafi: (hebr. Serafim dosl. sjajni) samo se jednom spominju imenom, i to u Izlasku 6,2.6. Njihov je glavni zadatak tovanje i briga oko svetosti. Oni odraavaju Boju slavu i uzdiu Njegovu svetost. b. Kerubi: (hebr. Kruvim) spominju se na nekoliko mjesta (Post 3,24; 2 Kr 19, 15; Ez 10,1-20; 28,14-16; Otk 5,6-8 itd.). To su vjerojatno iva bia spominjana u Knjizi Otkrivenja. Oni dre Boje prijestolje i izvritelji su Bojih odluka. Sotona je prije pada najvjerojatnije bio jedan od njih (Ez 28,14-16). Kerubi su esto na Srednjem Istoku predstavljeni u prisutnosti boanstva. Oni dre strau pred svetim vratima ili portalu, ne doputajui pristup drugom svijetu, tj. drvu ivota ili bogu/kralju. Oni predstavljaju toku gdje zavrava ljudski svijet i poinje boanski svijet. Njihova poruka je: predstavljamo vrijeme i prostor, uvamo pristup vjenosti, tajnama, transcendentalnoj stvarnosti s druge strane vrata. U ranoj kranskoj umjetnosti, evangelisti su ponekad bili predstavljeni kao etiri kerubima koji uvaju pristup boanskom Mesiji. c. Prijestolja: (grki: tronoi) oznaavaju aneoska bia u neposrednoj Bojoj prisutnosti. Oni su vjerojatno 24 lana nebeskog Sabora (24 Starca u Otk 5,8 itd). d. Poglavarstva: (grki: arhai) ini se, oznauju aneoske vladare koji vladaju odreenim ljudima ili narodima. Tako se kae da je Mihael izraelski knez (Dn 10,21; 12,1), a itamo i o knezu Perzije i Grke (Dn 10,20). e. Vlasti: (grki: exousiai) moda su nii organi vlasti. Izraz arkaneo oznaava anela koji pod sobom ima druge anele (Otk 12,7). ini se da je Gabriel takoer arkaneo, osobito povezan s objavom.

493

4. ODNOS ANELA PREMA LJUDIMA. U Hebrejima 2 kae se da su ljudi za kratko vrijeme uinjeni niima od anela, to znai da je, prema Bojem planu, ovjekova sudbina vladanje anelima nakon proslavljenja. Sada oni slue onima koji e naslijediti spasenje (uskrsnue), tj. kranima. U 1 Korinanima 6,3 stoji da emo suditi anele, to vjerojatno znai da emo vladati njima. 5. SLUBA ANELA: aneli stoje pred Bogom i tuju ga (Mt 18,10; Otk 5,11). tite i spaavaju Boji narod (Post 19,11; 1 Kr 19,5; Ps 91,11; Dn 3,28; 6,22; Dj 5,19; 12,11; Heb 1,14; Dn 13,21), vode i ohrabruju Boje sluge (Mt 28,5-7; Dj 8,26; 27,23.24). Aneli ljudima tumae Boju volju (Job 33,23; Dn 7,16; 10,5.11; Zah 1,9; 13,14 itd.). Izvravaju presude nad pojedincima i narodima (Dj 12,23; Post 19,12-13; 2 Sam 24,16; Ez 9,1,5.7; Otk 16). Mora se takoer primijetiti da je za vrijeme Isusove slube na zemlji dolo do poveanja aneoskog djelokruga (Lk 1,26-28; Mt 1,20; Lk 2,8-15; Mt 4,11; Iv 1,51; Lk 22,43; Mt 26,53; Mt 28,2-7; Dj 1,11). Glede budunosti, arkaneo e Crkvi dati signal da se Krist vraa (1 Sol 4,16). Kad Isus doe ustanoviti svoje Kraljevstvo, s Njim e doi mnogo anela (Mt 16, 27; 25,31). Aneli e skupiti izabranike i razdvojiti ito od kukolja (Mt 24,31; 13,39.49.50). Tijekom Tisugodinjeg kraljevstva (milenija), stajat e pred vratima Novog Jeruzalema, sprjeavajui ulazak iega neobnovljenoga (Otk 21,12). Ima dosta razloga za vjerovanje da e dobri aneli i u vjenosti nastaviti sluiti Bogu. B. DEMONI I ZLI ANELI Strogo uzevi, spominju se tri skupine bia: a) Zli aneli, zbog nemoralnosti okovani su u Tartaru (2 Pt 2,4; Jd 6). 494

b) Aneli koji u ovom svijetu djeluju pod Sotoninim vodstvom (Mt 25, 41; Otk 12,79). ini se da je njihov glavni zadatak podupiranje svojega voe u borbi protiv dobrih anela i Bojeg naroda. c) Postoje i demoni spominjani pod razliitim imenima: zli duhovi, neisti duhovi (Pnz 32,17; Ps 106,37). Miljenja se razilaze oko toga to su zapravo demoni, ali je razumno pretpostaviti da su to pali aneli koji nisu zatoeni u Tartaru (Dn 10,13; Otk 12,7,9). Postoje, meutim, i druga shvaanja. Filon, Josip i mnogi rani kranski pisci smatrali su da su to due umrlih zlih ljudi, ali Pismo govori da nespaeni mrtvaci na mjestu mrtvih ekaju Posljednji sud (Lk 16,32; Otk 20,13), a ne da slobodno lutaju unaokolo. Drugi misle da su to bestjelesni duhovi bia prije Adama. Meutim, Biblija ih ne spominje. Pojam je nastao da bi se, na neki nain, uvrstila teorija jaza. 1. PODRIJETLO DEMONA I ZLIH ANELA. Svi su oni duhovna bia, pala zbog svoga pridruivanja Sotoninoj pobuni 2. SADANJE DJELOVANJE DEMONA. Pretpostavimo li da su zli aneli i demoni istovjetni, oni djeluju na sljedee naine: a. Okultizam: Rukovode okultizmom, tj. iskrivljenim praksama, koje je Bog zabranio i koje su nazvane odvratnostima, jer su povezane s idolopoklonstvom. Ovakve prakse ljude zavode, zarobljavaju i vode u robovanje Sotoni, koji voli izvrtati sve to je Bog stvorio ili zapovjedio. Kukasti krievi, imena sricana unazad i najrazliitije seksualne izopaenosti tipini su proizvodi Sotoninih iznakaenih misli. Pod naziv okultno spadaju jo stranije spolne nastranosti, te ono to poznajemo pod imenom spiritizam 495

(razgovor s demonima esto maskirano u razgovor s mrtvima). Ljudi koji se, svjesno i nesvjesno, uputaju u takve radnje, otvaraju si mogunosti demonskog utjecaja, ometanja, uznemirivanja i proganjanja, a u krajnjim sluajevima i obsjednutosti demonom (to znai: biti pod potpunom vlasti demonske sile). to se ovjek due time bavi, sve je gore, a anse za osloboenje sve se vie smanjuju. U ovo podruje spadaju i horoskopi, proricanje budunosti, astrologija (Iz 47,13; Dj 16,16), kojih je svrha da ovjeka dovedu u Sotonine kande. Ovdje spada i nekromancija, razgovor ivih s mrtvima, ukljuujui i savjetovanje s medijima i prisustvovanje seansama. Na takvoj seansi demoni oponaaju glas umrle osobe. Krajnji oblik okultizma ukljuuje vraanje (obavljanje sotonskih rituala i obreda) i stvarno tovanje Sotone. Bog otro zabranjuje sve takve inidbe. (Izl 7,11-12; Lev 19,26.31; 20,6.27; Pnz 18,10.14; 1 Sam 28; 2 Kr 17, 8.17-18; 21,1-6; 23,24-25; 1 Ljet 10,13-14; Iz 2,6; 8,19-20; 47,9-15; Jr 27,9-10; 29,8-14.21-23; Ez 13,17-23; Zah 10,2; Mal 3,5). Iako oni koji djelatno surauju sa Sotonom (kao to su to, primjerice, vjetice) ponekad raspolau nekim dodatnim prednostima svoga zanimanja, kao to su astralna putovanja ili, pak, sposobnost da se postane nevidljivim, postoji i cijena koju za isto moraju neizbjeno platiti. Bog se, naime, uvijek pobrine da ih stigne zasluena kazna, pa tako ni oni, meu njima, koje Sotona potom izlijei, ne ostaju bez posljedica, ve jedino svoju duevnu bolest zamjenjuju onom tjelesnom. Izgleda da postoji veza izmeu leteih tanjura, kao i krugova, odnosno znakovlja, koji se tajanstveno pojavljuju na usjevima, te okultnoga. Naime, ove pojave esto su vezane uz mjesta na kojima su se neko odravali poganski obredi iz kojih i potjeu isti simboli, a 496

fenomeni koji se susreu na spiritistikim sastancima (seansama), takoer se javljaju na ovim mjestima Mora se naglasiti da su u svim ovim sluajevima temeljna naela prijevara i zavaravanje. Boji protulijek je vjera (oslanjanje na Boju Rije i djelovanje u skladu s njom) i priznanje popraeno oprotenjem (svjetlost razotkriva djela tame i liava ih sile). To pak mora biti popraeno dosljednim ivotom s Bogom i neprestanim pokajanjem (stalan ivot poslunosti), inae bi se ovjek ponovno mogao vratiti starom nainu ivota. Za nekranina koji se bavio takvim stvarima, jedino je rjeenje obraenje Kristu i ivjeti gore opisanim ivotom. Ne arajte!Ne obraajte se na zazivae duhova i vraare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili ovjek ili ena koji meu vama postanu zazivai duhova ili vraari neka se kazne smruneka se kod tebe ne nae nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju ker; tko bi se bavio gatanjem, aranjem, vraanjem i arobnjatvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i due predaka ili se obraao na pokojnike. Jer tko god takvo to ini, gadi se Jahvi (Lev 19,26.31; 20,27; Pnz 18,10-12). b. Idolopoklonstvo: U pozadini idolatrije nalaze se demoni, a idolatrija nije nita drugo do tovanje demona (1 Kor 10,20; Pnz 32,17; Ps 106, 37). ini se da e se u vrijeme nevolja pojaati demonsko djelovanje, to bude dovelo do otvorenoga tovanja Sotone preruenog u Zmaja (Otk 16,13-14; 13,4). Sotona uvijek tei odvraanju ovjeka od istinskoga tovanja i usmjeravanju prema sebi, tj. Sotoni. Ne, ve da ono to pogani rtvuju, rtvuju vrazima, a ne Bogu (1 Kor 10,20). Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. Tuim bozima uinie ga ljubomornim, razjarie ga svojim gnusobama. rtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu 497

prije, doljacima koji stigoe nedavno i koje oci njihovi ne tovahu (Pnz 32,16-17). tovahu likove njihove koji im postae zamka. rtvovahu sinove svoje i svoje keri zlodusima (Ps 106,36-37). c. Prijevara: Demoni se nazivaju i prijevarnim duhovima, te iriteljima lane nauke (1 Kr 22,21-23; 2 Sol 2,2; 1 Tim 4,1). Stoga oni stoje iza svakovrsna slobodoumlja, te neistinite misli i ideje o Bogu. Duh izriito veli da e u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i avolske nauke (1 Tim 4,1). d. Upravitelji svjetovnog sustava: Njihova je uloga irenje Sotoninoga naina razmiljanja, njegovog svjetonazora, koji se prvenstveno i najvie oituje u okultnim obredima ustanovljenim tijekom razdoblja nevolja. e. Uzronici bolesti i opsjednutosti: Oni mogu prouzroiti bolesti i duevne poremeaje, te zarobiti ljude moralnom neistoom. To se uglavnom dogaa zato to su se ti ljudi ve ranije i sami upustili u neto to je Bog jasno i glasno zabranio. Ne moemo, meutim, rei da su sve bolesti ili duevni poremeaji posljedica demonskog djelovanja. Biblija jasno razlikuje to dvoje, to se naroito oituje za vrijeme Isusove slube (Mt 4,24; 8,16; 9,20-35; 10,1.14.35; Mk 1,23.34; 3,15; Lk 4,40; 6,17.18; 9,1). U sluaju duevnog poremeaja prilikom itanja Boje Rijei ili molitve nad oboljelim, obino dolazi do poboljanja ili smirivanja, ali ako je bolest demonskoga podrijetla, odaziv moe biti prilino estok (Mk 5,4.5; Lk 8,35). ini se da je pojam opsjednutosti demonima, kakvim je opisan u Bibliji, openit te obuhvaa, kako samu opsjednutost demonima, tako i ono to bismo mi opisali kao duevni poremeaj. Slinu irinu odredbe pronalazimo i kod rijei gubavost, koja se moe odnositi na sve u rasponu od 498

kone bolesti pa do plijesni na zidovima. U oba sluaja koristi se, oito, jezik fenomena. f. Uzronici suprotnosti: Suprotstavljaju se Bojoj djeci u njihovu duhovnom rastu (Ef 6,12). Jer naa borba nije protiv krvi i tijela (tj. ljudskih neprijatelja), nego protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima (Ef 6,12). g. Podreeni su Bogu: Bog se njima ponekad koristi da bi ispunio svoje planove i nakane, osobito da uvrsti ljude u pobuni protiv sebe (Suci 9,23; 1 Sam 16,14; Ps 78,49). Bog je vrhovni Gospodar kraljevstva zlih duhova, iako ono ne djeluje prema Njegovim odredbama. Bog duhovima doputa djelovanje, kao to doputa napredovanje zlih ljudi unutar Njegova konanoga plana za ovjeka. Bog je svejednako suveren nad zlim dusima; ograniava im djelovanje (1 Kr 22,18-23). Iz ovog se odjeljka jasno vidi da Bog ima krajnju kontrolu nad svijetom zlih duhova i doputa im da djeluju kada se to slae s Njegovom suverenom voljom i namjerama. Dogaaj iz 1 Samuelove 28, jedina je vidljiva prilika da je Bog dopustio duhu preminule osobe povratak na zemlju. Vraara (tj. medij) je povikala od straha vidjevi Samuela osobno oito je bila naviknuta govoriti samo sa zlim duhovima. h) Duhovna borba: Biblija, bez sumnje, govori o duhovnoj borbi koju moramo uzimati vrlo ozbiljno (Ef 6,12). Usprkos ovoga, kranima se ne savjetuje da se nepotrebno zanimaju za demone, ali ako nam se oni suprotstave u irenju Evanelja, moramo im se suprotstaviti, prekoriti ih i odagnati. Mi vidimo ovaj redoslijed u Isusovoj (Mk 1,21-28), a i u Pavlovoj slubi (Dj 16,16-18). U ovom podruju ne postoji jamstvo za nepromiljeno i krajnje, a koje ide iznad onoga to preporuuje Biblija. Nigdje u Pismu nam nije reeno: 1. Suoavati se s podrunim zlim duhovima kad dolazimo 499

na neko podruje, gdje emo nagovijetati Evanelje 2. Zahtijevati od demona da nam otkriju svoju podrunu hijerarhiju. 3. Vjerovati ili poduavati o dojavama koje dolaze od strane demona. 4. Uiti da prije ulaska u neko podruje ili grad treba razbiti demonsku vlast nad tim podrujem prije nego to se navijesti Evanelje. i) Opsjednutost: U krajnjem sluaju, ovo znai da je osoba pod potpunom kontrolom zlog duha, te nije vie u stanju sama za sebe odluivati. No, bilo koji grijeh, ak i u ivotu vjernika, korak je u pogrenom smjeru i moe nas dovesti pod neku vrstu demonskog utjecaja. U nekim sluajevima, stalni ivot u grijehu moe se pretvoriti u ozbiljan problem demonskog utjecaja. Takoer postoji i demonski napad na vjernika, za vrijeme kojega kunja postaje naroito jaka. U sluaju primjeivanja da se suoavamo s demonskim silama, tada nam se savjetuje da prekorimo zloga duha, te mu zapovjedimo da ode. Moramo naglasiti da ovo djeluje samo u sluaju vidnoga kajanja rtve. Vjernik moe postati rtvom kroz neposluh (u ovom sluaju pokajanje je pravi odgovor), ili zbog propovijedanja Evanelja. 3. SUDBINA ZLIH DUHOVA. Ognjeno jezero (druga smrt), tj. pakao, mjesto je posebno pripremljeno za Sotonu i njegove demone. To je njihovo krajnje odredite, ondje e biti zauvijek mueni (Mt 25,41; Otk 20,10). oganj vjeni to je pripravljen avlu i anelima njegovim (Mt 25,41). C. SOTONA On je u biti pali aneo, sada je voa zlih duhova koji se opiru Bojim nakanama, ali ipak podreen Bojoj 500

suverenoj vlasti. Bez Boje dozvole nita ne moe uiniti. Zajedno sa svim zlom, Bog mu je dopustio da i dalje ivi i radi kao izvritelj Bojeg suda, te kao orue za provjeravanje ovjekove krajnje odanosti. Imena mu upuuju na narav. Rije Sotona (hebr. Satan), koja se pojavljuje trideset i pet puta u Novom zavjetu, znai (sudski) protivnik, javni tuitelj (Job 1,2; Zah 3,5; 1 Ljet 21,1). On je ovjekov neprijatelj i, jo vie, neprijatelj Boji. Njegovo neprijateljstvo prema ovjeku oituje se u tome to, kao javni tuitelj, uvijek zahtijeva najveu kaznu. Neprijatelj je Boji zato to se uvijek suprotstavlja Bojoj odluci da spasi ovjeka. Iz toga slijedi da e Sotona strogo suprotstavljiti svaki pokuaj propovijedanja evanelje. Drugo mu je ime avao (grki: diabolos), to znai klevetnik, odnosno optuitelj (pojavljuje se trideset i sedam puta u Novom zavjetu). On ovjeka optuuje za sve (1 Tim 5,15; Otk 12,10; Post 3), i ljudima lano predouje Boga. Svakome eli unititi ugled. Takoer je nazvan Zli (grki: ho poneros), emu odgovara starozavjetno Belijal (zloa) Mt 5,37; 13,19. 38; Iv 17,15; Ef 6,16; 1 Iv 5,18-19; Pnz 13,14; 1 Sam 1,6; 2 Kor 3,15). Nazvan je Kua i Zmija i uvijek nastoji da ljudi postanu slini njemu (Mt 4,3; 1 Sol 3,5). On je knez i vladar ovoga svijeta ovjeanstva koje je odvojeno od Boga i koje je protiv Boga (grki: kosmos red u svemiru). On je gospodar zranog kraljevstva, to upuuje na to da on djeluje iz atmosfere domene koja je iznad ljudske, ali nia od Boje. On je bog ovoga doba, za razliku od dobe koje e doi (tj. milenij). Takoer je poznat kao Belzebul (hebr: Baal-zvul). Ime pripada poganskom bogu, ali je promijenjeno i primijenjeno na Sotonu, a znai gospodar muha ili gospodar gnojita, to naglaava njegovu vlast nad njegovim demonima. On je zaetnik itave po501

ganske religije (1 Kor 10,20). 1. SOTONINO PODRIJETLO. Kao i ostali aneli, i on je stvoreno bie koje se prije stvaranja materijalnih bia pobunilo protiv Boga. Ezekiel 28,15-17 i Izaija 14,12-15 vjerojatno upuuju na njegovo prijanje stanje i pad koji je uslijedio. Uzrok pada, ini se, da je bio njegov ponos i elja da istisne Boga. Iz tajanstvenih razloga, bie stvoreno savrenim, podleglo je zlu i palo. Bog ne eli nasilno gospodariti nijednim biem, te mora postojati mogunost izbora. ini se da je bio kerub (branitelj Bojeg integriteta) obzirom na njegovo kasnije sudjelovanje u optubi; razvio se nalik policajcu koji je postao korumpiran. Njegov je pad prethodio ovjekovu padu (1 Tim 3,6; 2 Pt 2,4; Suci 6; Iz 14,12; Ez 28,11-13). Posljednji se ulomak prvenstveno odnosi na babilonskog i tirskog kralja; zbog njihova avolskog ponosa, oni su tipovi Sotone; oni neposredno upuuju na Sotonu. Postavih te kao raskriljena keruba zatitnika,savren bjee na putima svojim od dana svojega stvaranja dok ti se u srcu ne zae opainazato te zbacih sa gore Boje, istrgoh te, kerube zatitnie (Ez 28,15-17). 2. SOTONINA MO I NJEGOVA OGRANIENJA. Ne treba ga podcijeniti. On ima mo nad ostalim palim duhovima (Mt 25,41; Ef 6, 11-16; Otk 12,7). On takoer upravlja svijetom neobraenih ljudi (Mt 13,38-39; Dj 13,10; 26,18, 1 Iv 3,8-9). Posjeduje vlast nad ljudima, ali je, ustvari, otima vlasti jer je Krist pravi batinik svih kraljevstava svijeta (Lk 4,6). Kuajui Isusa, Sotona ga je nagovarao da ga tuje i zauzvrat mu obeavao kraljevstva svijeta. Meutim, kraljevstva je Kristu kao Mesiji ve obeao njegov Otac. 502

Za Sotonu se kae da djeluje u odreenim podrujima, u smrti i bolestima (Lk 13,16; Iv 8,44; 2 Kor 12,7; Heb 2,14). S druge pak strane, stvarno izvrenje smrti ponekad je pripisano dobrim anelima, a ponekad osobno Bogu. Sotona je povezan s bolestima i smrti, jer je za oboje odgovoran. to se tie smrti, kranin je u Bojim rukama, mada boluje i pati. Kraninu se nita ne moe dogoditi bez Bojeg doputenja. kako je Isus proao inei dobro i ozdravljujui sve koje avao bijae tlaio (Dj 10,38). Jednako i sam (Isus) postade sudionik u tome da smru uniti onoga koji ima vlast nad smru, to jest avla, i da oslododi sve koji cijeli ivot bijahu podvrgnuti ropstvu straha od smrti (Heb 2,14-15). 3. SADANJE SOTONINO DJELOVANJE. Sotona je sebi postavio cilj da se suprotstavlja Bogu i sprjeava Njegovu volju. Isus je uvidio u sotoninom djelovanju smiljeni plan, suprotan Bojoj elji da spasi ovjeka. Sotona je pokuao ubiti Isusa dok je Isus jo bio dijete, a i kasnije mu je htio ugroziti ivot, ali Bog to nije dopustio i pobrinuo se da Isusu ni vlas s glave ne padne dok ne doe njegov as, as koji Isus naziva i asom sila tame. Isus je takoer uvidio da Sotona djeluje kroz ljude. On se slui razliitim nainima da bi ostvario svoj cilj. Budui da ne moe izravno napasti Boga, Sotona napada najvee Boje stvorenje. Biblija spominje sljedee Sotonine metode: laganje, izvor je lai i potie druge da lau (Iv 8,44; Dj 5,3); dovoenje ljudi u kunju prikazujui predmet iskuenja veoma prihvatljivim, poeljnim i korisnim (Mt 4,1); pljakanje, posebice uzrokovanje kleptomanije (Mt 13,19); napadanje onih koji su ukljueni u propovijedanju Evanelja(2 Kor 12,7); sprjeavanje (Zah 3,1; 1 Sol 2,18; Ef 6,12); reetanje (Lk 22,31); pre503

tvaranje (2 Kor 11,14-15; Mt 13,25); optuivanje (Otk 12, 9-10); ubijanje (Iv 8,44); opsjedanje (Iv 13,27). Sotona hoe da ljudi robuju pokvarenom uenju i izopaenu ivljenju. to se tie krana, Sotona ih nastoji udaljiti od Boje volje (Mt 4,10; 16,23; 1 Kor 7,5). Rafiniranost njegova pristupa u Bibliji je naglaena (Ef 6,11; 1 Tim 3,7; 2 Tim 2,26). 4. SOTONINA SUDBINA. Veliki Sotonin protivnik je osobno Bog. Bog je dozvolio Sotoninu prisutnost u svemiru, ali je takoer pokrenuo postupak kojim e Sotonu potpuno poraziti. Krist je na golgotskom kriu pobijedio Sotonu. To je ispunjenje onog to pie u Postanku 3,15 (usp. 1 Iv 3,8). Za svoga zemaljskog ivota, Isus je svladao Sotonu i u svakom trenutku svog ivota pokazao potpunu nadmo, istjerivanjem zlih duhova, lijeenjem bolesti, opratanjem grijeha. Kri ukljuuje i poraz Sotoninih saveznika (Kol 2,14-16; 2 Kor 2,14). Slika koja je upotrijebljena u oba ulomka, u vezi je s rimskim obiajem da svaki vojskovoa koji doivi pobjedu, alje poruku u Rim, zbog prireivanja sveanosti njemu u ast.. Ako mu je odobreno, on bi sa svojim ljudima sveano ujahao u Rim s najuglednijim zarobljenicima koji bi kasnije bili smaknuti lancima vezanima za njegova bojna kola. Na slian nain, Krist je donio vanu pobjedu, i Otac ga je nagradio sveanou. Sotona je poraen Kristovom moi u Kristovim ljudima (Otk 12,11; Rim 16,20; Ef 6,12; 1 Iv 5,18-19). Konano, Sotoni je pripremljena osuda: eka ga pakao (Mt 25,41; Otk 20,10). Sotona se sada nalazi u zraku i ima pristup i nebu i zemlji (Job 1,6-7; 2,1; Ef 2,2; 6,12). ini se da su to njegova glavna sjedita jo od ovjekovog Pada. Kae nam se da e za vrijeme Nevolja 504

nakratko biti baen na zemlju. Na kraju tog razdoblja, neko e vrijeme biti slobodan zbog uvrivanja ovjeka u ovjejoj pobuni (Otk 20, 3). Posljednja njegova pobuna bit e uguena, a potom bude zauvijek baen u ognjeno jezero (Otk 20,7-10; Mt 25,41). Sotonini saveznici (tj. ljudi koji su se pobunili protiv Boga) pridruiti e mu se u istom mjestu. ak nakon stvaranja novog svemira, ini se da e uvijek biti mjesto u svemiru (poput crne rupe), gdje e Sotona i svi pobunici provesti vjenost.

505