Sie sind auf Seite 1von 5

KATOLIKA KLASINA GIMNAZIJA S PRAVOM JAVNOSTI U VIROVITICI

SVETI FRANJO ASIKI

Leo Fel

PREDGOVOR ivot u 21. stoljedu vrlo je dinamian i brz. ovjek se esto izgubi u takvoj strci. Ponekad s povezom na oima plovimo prema bududnosti koja se, naalost, gradi bez vrstih temelja prolosti. Osobnog sam dojma da se na prolost Crkve danas gleda sa prijezirom te se neke njezine pogrjeke, koje to i nisu, uzimaju kao jedini legitimni argument u raspravama onih koji na razne naine ele diskreditirati Crkvu. No, itajudi literaturu i sluajudi razna predavanja svojih profesora, dobio sam daleko realniju sliku o vanosti Crkve kroz povijest. Dakako da postoje i pogrjeke, no te pogrjeke ne podlijeu kolektivu, ved pojedincima koji su neke ne ba krdanske interese stavili ispred svoje slube. U ovom seminarskom radu elim na jedan zanimljiv i svje nain predoiti ivot jednog od najvedih propovjednika vjere - sv. Franju Asikog! UVOD Za razumijevanje cjelokupnog ivota i djela sv. Franje Asikog, potrebno je najprije upoznati i protumaiti vrijeme u kojem je ivio. Jedino kroz srednjovjekovne naoale moemo u potpunosti shvatiti njegov veliki obol Katolikoj Crkvi. Srednji vijek je u kolskoj povijesti omeen padom Zapadnog Rimskog Carstva (476.) i otkridem Amerike (1492.). Iako u povijesnoj znanosti ponekad moemo susresti drugaije odrednice, primjerice neki povjesniari za kraj srednjeg vijeka uzimaju pad Carigrada (1453.), u ovom seminaru du koristiti prvotno navedene vremenske odrednice. Dakle, idudi kronolokim redoslijedom, srednji vijek zapoinje padom Zapadnog Rimskog Carstva. Ono je srueno od strane barbara krajem 5. st. po Kristu. Njegov pad oznauje i potpuno novu Europu. U njoj vie ne postoji dominantno Carstvo koje osigurava mir i red, ved mnotvo barbarskih drava diljem cijele Europe. To je doba ratova meu navedenim dravama i provala raznih barbarskih naroda. Ova plemena sa svojim dravama zaista iskazuju veliku opasnost po Zapadnu civilizaciju to su ju do tada gradile Crkva i Zapadno Rimsko Carstvo. Crkva, tada jedinstvena i nerazjedinjena, uspjeno je sauvala antiku kulturu i mnoga znanja koja bi bez njenog angamana propala i ostala zaboravljena. Ved krajem prvog milenija, mnoge barbarske drave su propale. Vie je razloga tome, ali valja navesti najvanije. U 7. st. nastaje nova monoteistika religija, islam. Islam svojim vjernicima, muslimanima, nalae i sveti rat protiv nevjernika, takozvani dihad. Stoga su mnogi muslimani krenuli u taj sveti rat pritom osvajajudi velike dijelove Azije, Afrike i Europe. Njihova osvajanja u Europi zaustavila su se na Pirenejskom poluotoku. Tim su osvajanjima neke od spomenutih barbarskih drava unitene. Nadalje, sredinom prvog milenija u Europi nastaje Franaka, carstvo koje se poput Bizanta smatralo nasljednicom Zapadnog Rimskog Carstva. Kako se je Franaka irila, tako je i ona unitavala razne barbarske dravne tvorevine. Jo jedan razlog nestajanja barbara je i njihova asimilacija. Pod utjecajem daleko dominantnije nebarbarske kulture, barbari polako prihvadaju krdanstvo i zapravo gube svoj identitet. U 11. st. dolazi do raskola jedinstvene Crkve na Katoliku i Pravoslavnu. Katolika Crkva za svoga poglavara je imala papu koji je stolovao u Rimu. On nije bio samostalan, ved je bio pod utjecajem raznih vladara, a o tome najbolje govori injenica kako je Papinska Drava upravo nastala kao poklon jednog franakog vladara (Pipina Malog) papi Stjepanu II.

Papa, vrhovni svedenik, esto je bio samo marioneta u rukama vladara i njihovih interesa. Stoga je i dolo do djelomine reforme Crkve, bududi da su brojni modnici suzili slobodu Crkvi tako to su svedenici postajali vazali tim feudalcima. No, ipak Crkva nije bila dovoljno jaka da se u potpunosti odupre daleko modnijim kraljevima i carevima. Velik dio klera bio je u slubi kraljeva bududi da su oni bili najobrazovaniji od sviju u to vrijeme. Oni su takoer bili vrlo lojalni pa su vladari bili sigurni da nede pokuati nikakav dravni udar. Na ovim visokim poloajima oni bi ostvarivali i veliko bogatstvo, dobivali bi velike posjede i postajali bi menaderi. Puk, koji je u to vrijeme bio vrlo siromaan, je postao ogoren na ta velika bogatstva te se polako poinje odvajati od Katolike Crkve. Tako nastaju brojna krivovjerja (hereze), kao to su katari u Francuskoj. Crkva je trebala pronadi nain da ponovno zadobije povjerenje svojih vjernika i sprijei ove hereze koje bi mogle biti pogubne po nju. Upravo je takve osobe pronala u sv. Franji Asikom i sv. Dominiku de Guzmanu. Usmjerimo se sada prema Apeninskom poluotoku. Na tom prostoru su postojale mnoge komune, to jest samostalni gradovi-drave. One su esto meusobno ratovale, ponajprije iz ekonomskih razloga. Gradovi bi esto bili razarani, a gradsko stanovnitvo sve se vie raslojava. Na vlasti su mogle biti samo odreene, plemidke obitelji koje su posjedovale velika bogatstva, dok je velik dio stanovnitva ivio vrlo skromno, gotovo siromano. U to vrijeme, kada se je sve inilo mranim i kada se je beznae osjedalo na svakom koraku, rodio se sv. Franjo Asiki, pravim imenom Ivan Franjo Bernardone. RAZRADA Sv. Franjo Asiki roen je 1182. g. u Asizu, u trgovakoj obitelji. Kao mladid i sam se je bavio trgovinom, a njegovi mladenaki afiniteti prema luksuzu i raskalaenost nije naznaivala kako de upravo on mnogim siromasima donijeti nadu i rije Boju. Kao mladid bio je poznat gost na ondanjim zabavama pa je i zadobio nadimak "kralj gozba i zabava". Uz bedarski duh, u mladosti je sudjelovao u ved spomenutim sukobima izmeu talijanskih gradova. U jednom takvom sukobu biva zarobljen. Uskoro je razmijenjen, no teka i duga bolest ponovno ga je zarobila. Po ozdravljenju, Franjo se je poeo mijenjati. Ostavio se je dotadanjeg ivota koji je bio pun zemaljskih pobuda koje ne pristoje jednom katoliku. Stoga se je dao na razmiljanje. Franjo je namjeravao krenuti u IV. kriarski rat (u nas poznat po kriarskom zauzedu Zadra), no na putu u snu je uo Boji glas koji mu je govorio: Franjo, tko ti moe vie uiniti: gospodar ili sluga? Zato umjesto Gospodara trai slugu? Taj san ga je uistinu ponukao na razmiljanje i sa svog puta se je vratio kudi, u Asiz. U svom rodnom gradu poeo je pomagati siromasima i gubavcima. Uistinu je pokazao veliku ljubav prema tadanjoj, ali i dananjoj margini drutva. Uskoro je u crkvi sv. Damjana uo glas razapetog Krista: Franjo, poi i popravi mi crkvu jer, kako vidi, sva je u ruevinama! Uistinu je obnovio ruevnu crkvu gdje je esto dane provodio u molitvi i meditaciji. Njegovu ocu koji je za Franju imao svjetovne, a ne duhovne planove, ovo se nije ni malo svidjelo. Dapae, ono je

izazvalo oev gnjev. Zanimljivo je nadodati kako se je uskoro nakon toga sv. Franjo Asiki javno odrekao oeve batina, odnosno nasljedstva. To je bio jo jedan dokaz kako je njegovo poslanje doista nebesko, a ne zemaljsko. Godinu kasnije, sudjelujudi na euharistiji, sv. Franjo je uo rijei koje de obiljeiti njegov ivot i ivote njegovih franjevaca. To su bile rijei iz desetog poglavlja evanelja po Mateju: "Ne pribavljajte sebi pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obude, ni tapa, jer radnik zasluuje uzdravanje!" Ubrzo nakon toga ostavio se je svih nepotrebnih odjevnih predmeta i dobara. Jedino to je imao bila je haljina od grubog materijala, ue kojom bi ju vezao te mala kapica nalik onima to su ih nosili Umbrijci. Svoju propovijed odrao je u crkvi sv. Jurja gdje se je zaruio sa sestrom imena siromatvo, a njegove neobine zaruke privukle su malobrojne znatieljnike koji su ga odluili slijediti. To su odreda bili pripadnici vieg stalea, trgovci i pravnici. Njihovi ivoti okrenuli su se naopake, bududi da su rasko i lagodnost svog monotonog i letargijskog ivota zamijenili siromatvom i propovijedanjem rijei Boje. Kako bismo dobili sliku o veliini prvobitne zajednice, treba redi da su je inili sv. Franjo Asiki i njegovih 11 sljedbenika, bolje redi njegove brade. Navedena brada su bila pouavana o vjeri od samog sv. Franje, koji ih je kasnije uputio na propovijedanje siromatva. Njihova djelatnost nije prola nezapaeno. Uskoro ih je potvrdio papa Inocent III., nedvojbeno najmodniji papa srednjeg vijeka, a moda i u opde. Nakon toga su se prozvali Redom male brade. Upravo iz naziva moemo iitati Franjinu intenciju prema evaneoskom siromatvu i poniznosti. Sv. Franjo osniva i drugi franjevaki red, ovog puta iskljuio enski. To su klarise, koje su dobile ime prema sv. Klari koju je u redovniko ruho odjenuo upravo sv. Franjo. VIe puta je namjeravao otputovati u Svetu Zemlju, no njegovo oduvijek loe zdravlje i vremenske nepogode, kao i nemiri na tom podruju, esto su ga zaustavljali u nakani, ali ipak je uspio dodi do Svete Zemlje. Po povratku s navedenog putovanja, sv. Franjo bavi se organizacijom svoga reda. Odravaju se mnoge skuptine na kojima se raspravlja o vie vanih stvari vezene uz ovaj red. Najvanija je bila rasprava o siromatvu, bududi da su mnogi redovnici smatrali kako se apsolutno siromatvo ne moe ostvariti, a i papin poslanik se je zalagao za jedno ne tako strogo siromatvo. Sv. Franjo pristao je na prijedlog, i upravo u toj odluci moemo prepoznati njegovu poslunost i poniznost. Pred sam kraj ivota, sv. Franjo zadobio je rane identine Kristovima, takozvane stigme. U tom razdoblju bolovao je od teke bolesti kojoj je i podlegao u 45. godini ivota. Umro je leedi na podu crkve sv. Marije pjevajudi psalam, upravo na mjestu gdje je primio Boju objavu. Ved nakon dvije godine proglaen je svetim, a u Asizu je, njemu u ast, podignuta i bazilika. Potkraj 20. st. proglaen je zatitnikom ekologa, zbog svog zalaganja za ouvanje Zemlje. ZAKLJUAK Sv. Franjo Asiki je svojim djelima promijenio dotadanju Crkvu, Crkvu koja se je udaljila od svog poslanja i svojih vjernika. Njegovo propovijedanje dotaklo je srce mnogih koji su ostavili sve kako bi irili rije Boju. Njegova senzibiliziranost prema najslabijima je zadivljujuda.

Smatram da bez poruke koju je sv. Franjo Asiki irio i koju njegova brada ire, mi ne moemo graditi sretniju bududnost. Poruke siromatva, skromnosti, bratstva univerzalne su i uvijek de ostati aktualne. Danas je ovjeku potrebna jednostavnost, povjerenje i ljubav. Sve ono to je sv. Franjo inio i govorio. Jedan recentni dogaaj potkrjepljuje navedeno. Upravo je novoizabrani papa Franjo uzeo ime po sv. Franji Asikom. Na Papa prepoznao je ono to je dananjem ovjeku potrebno, a to su upravo vrednote koje je sv. Franjo Asiki usadio u brojna srca. LITERATURA Internet Marsha E. Ackermann, Michael J. Schroeder, Janice J. Terry, Jiu-Hwa Lo Upshur, Mark F. Whitters, ENCYCLOPEDIA OF WORLD HISTORY, Facts On File, Inc., 2008. Udbenici povijesti odobreni od strane MZOS-a