Sie sind auf Seite 1von 330

IVAN ARALICA

MENTALNI KOMUNIST

Zagreb, 2012.

Postupci i mantre jednog predsjednika kao drutveni, mentalni i personalni predloak Sebastijanovih pria (Ambre, Fukare, Svetinke) i Pua

SADRAJ
PRVO POGLAVLJE Zato sam se odluio na pisanje ovog neveselog traktata.......................9 DRUGO POGLAVLJE Otkuda dva mandata predsjedniku koji je popularan u narodu.............25 TREE POGLAVLJE Emitiranje komunistikog mentaliteta...................................................41 ETVRTO POGLAVLJE Mantra o podjeli Bosne i Hercegovine sa slovom o pomirbi................65 PETO POGLAVLJE Kako opetovanje javnih ugriza postaje mantra.....................................85 ESTO POGLAVLJE Mantra o antifaizmu.........................................................................99 SEDMO POGLAVLJE Mantra o tragu pokradena novca.........................................................133 OSMO POGLAVLJE Mantre o demokratizaciji i otvaranju prema svijetu...........................167

DEVETO POGLAVLJE Mantra o spreavanju dravnog udara................................................201 DESETO POGLAVLJE Mantra o odvojenosti Crkve od drave...............................................225 JEDANAESTO POGLAVLJE Mantra o pojavi neoustatva...............................................................269 DVANAESTO POGLAVLJE Mantra neka institucije rade svoj posao u praksi mentalnog komunista na primjeru zaplotnjakog progona autora Ambre..............................................................................................289 TRINAESTO POGLAVLJE Mantra o nasljedniku i naslijeu kao recidiv komunistike mentalne osobine o svojoj nesmjenjivosti i nezamjenjivosti.............................337

PRVO POGLAVLJE

ZATO SAM SE ODLUIO


NA PISANJE OVOG NEVESELOG TRAKTATA

isam ravnoduan kad proitam da sam u posljednje vrijeme objavio tri romana s kljuem, Ambru, Fukaru i Pua, koji su svojevrsni romansirani politiki pamfleti; nisam ravnoduan ni kad to napie kompetentni i, vjerujem, dobronamjerni Milivoj Solar u svom Knjievnom leksikonu . Ne smeta me previe to se ti romani zovu romani s kljuem, iako ja, dok sam ih pisao, nisam imao u vidu, kao uzor, takav obrazac romana. Imao sam u vidu ameriki urnalistiki roman! Ne smeta me ni to se svoenjem na politiki dio graa tih romana osiromauje, jer u njima uz politiko ima mnogo vie onoga to se odnosi na irok spektar ivota ljudi i pueva. Mene smeta samo ono to je vezano s etiketom pamflet! Koliko god tu etiketu Solar uspio ublaiti preinaujui je u svojevrsni romansirani politiki pamfleti A smeta me zato to ja pamflet, ni onaj ogoljeni, plakatnog oblika, ni onaj na moj nain romansirani, pisao nisam. Ja taj knjievni rod, za koji se trai spretnost jednoga Pietra Aretinia, pisati ni ne znam. Dakle, smeta me taj pamflet! Da bih ja, piui ta tri romana imao namjeru izvrgnuti ruglu neku osobu sa ciljem da je potpuno onemoguim i postidim, to se trai i to sadri svaki pamflet! Ni govora! Ruiti nekoga strano je mojoj naravi i nespojivo je s mojim pismom, a da bih mislio kako je priom mogue neto sprijeiti, strano je mom nainu miljenja i mojim nazorima o uinkovitosti literarnog teksta. Sve su to sluajni prividi ili tendenciozni previdi. Omoguilo ih je sasvim neto drugo od onoga to se privida i onoga to se previanjem namjerno zaobilazi. Svaki od romana to sam ih napisao ima svoj predloak u pisanom ili zapamenom obliku. Ja, naprosto, romane nisam izmiljao, ja sam ih preuzimao iz pisma ili pamenja, iz jednog i drugog istovremeno, iz prethodno postojeeg predloka u svim sluajevima. Kako je bilo sa svima ostalima, tako je bilo i sa spomenutima. I to se dogodilo da su tretirani na drugi nain?

11

Dok je predloke drugih romana, jer su bili arhivski i lokalni, malo tko prepoznao, predloci su ova tri romana, jer su preuzima ni iz dnevnog tiska i javnog znanja, lagano prepoznati od svih koji prate ono to dnevne novine biljee i onih ije je znanje uglavnom sastavljeno od javnog znanja. Meu onima koji su te predloke pre poznali, ako su bili moji politiki neistomiljenici, ubrzo je postig nu ta suglasnost da su to politiki pamfleti . Zato jer pamflet, jedini od knjievnih rodova, u sebi sadri neto to ga unaprijed, kakva mu god, objektivno gledano, vrijednost bila, moralno diskreditira i estet ski obezvreuje. Koliko god taj pamfletizam svojim eufemizmom svojevrsni romansirano politiki pamflet umanjio, Solar je, pristajui na bilo koju koliinu pamfletizma, podlegao miljenju onih koji su otkrili predloke romana i nije im se dopao kritiki stav prema njima. A u Ambri i Fukari, pogotovo u Puu od pamfleta ima taman onoliko koliko ga ima - primjerice, ali ne sluajno odabrano - u Smrti Smailage engia, epa koji je takoer graen na stvarnom dogaaju i epa ija graa, i u prikazu glavnog lika i u prikazu onoga to se oko njega dogaa, vie od predloka odstupa nego se s njim podudara. Dakle, piui ta tri romana, dva u maniri, za nae prilike prila goena, urnalistikog romana i jedan u maniri basnovite i bajkov i te parabole, nisam imao namjeru ni nekoga grditi ni neto pogrdom onemoguiti, to se, navodno, kako tvrdi teorija knjievnosti, moe postii pisanjem pamfleta. Imao sam drugu namjeru, elio sam da doivljeno, spoznato i proanalizirano iskaem u obliku prianja pri e, romana, na sebi primjeren nain, kao to sam dotada inio, pretvara jui predloak u romaneskno tivo, pa kud puklo da puklo i bilo to bilo. Pa puklo i tako da mene raznese na komade; pa bilo i tako da se u sebi zbog smjelosti i njenih posljedica pokajem! Buka, koja je nastajala nakon pojave svakog od tih romana, bila bi manja i za mene bezbolnija da predloci, preuzeti iz javnog ivota nisu prepoznati i da se prototipovi likova, koliko god lik odstupao

12

od svog prauzora, sami nisu prepoznali i to prepoznavanje osobno objavljivali javnosti. Mesi Jedan od prototipova, koji se prepoznao i kojega su prepoznavali, u prvi e mah javno rei: Nisam itao Araliinu Ambru, niti namjeravam, neka pie to hoe . Kad bi se pridravao toga to ree, da nee itati i da potuje stvaralaku slobodu, bilo bi to dobro i pametno. Ali ubrzo zatim Mesi e pokazati da nije odrao rije: da je Ambru proitao i da prema umjetnikoj slobodi ima stav sa zadrkom. On e rei: Pa, ja bih volio da imam sina. No, tu je izmiljotinu iznio Ivan Aralica. Ali on ima pravo pisati to god hoe, jer to je produkt njegove fantazije. Istina, on nije spomenuo moje ime, ali je dao naslutiti da bi se moglo raditi o meni. U toj izjavi, oito, netom je proitao Ambru , ima svega i svaega, uglavnom, netonog i protuslovnog. Ja se nikad nisam bavio sinom Stipe Mesia, ja sam se bavio sinom glavnog junaka Ambre , epe Bevande! Dakako, da ja imam pravo pisati to elim i bez Mesieva doputenja i, dakako, da je knjievno djelo plod pieve fantazije i da pripada posebnom krugu duhovnosti. Ali uz te proizvoljnosti postoje u Mesievoj izjavi i dvije postojane istine koje bi bilo teta zaobii: da ja nigdje u Ambri nisam spomenuo njegovo ime i da sam samo dao naslutiti da bi se moglo raditi o njemu. U drugim prilikama, na drugi nain, davali su sline izjave brojni prototipovi likova romana Ambre, Fukare i Pua, da njihova imena u romanima nema, ali da bi se, po opisu nekog lika, dalo naslutiti kako se radi o njima! I ne samo prototipovi likova tih triju romana, sa slinim izjavama javljali su se i prototipovi likova svih romana koje sam napisao. Bilo je i onih koji su se u nekom liku prepoznali, iako ja, riui dotini lik, na njih nisam pomiljao! Ah, to prokletstvo prepoznavanja! Tim postojanim istinama - da ne imenujem, da samo dajem naslutiti - Mesi me je gotovo obvezao da jednog dana kaem na koga i na to sam mislio dok sam pisao tri navedena romana, da izravno, neknjievnim govorom, kaem ono to sam knjievnim govorom govorio. Nakon dugog skanjivanja odluio sam da je trenutak to sada kazati.

13

Neu rei nita novo kaem li da mi je predloak za pisanje tih ro mana, i drutveni i personalni, bilo razdoblje predsjednikovanja Stipe Mesia, jer se to iz tekstova, kako Mesi ispravno primjeuje, dalo naslutiti. Ali se nadam da u poneto novoga rei kad budem govorio o Mesievu ponaanju i pogubnoj politici toga desetogodinjeg razdoblja u kojemu je dolo do zastoja u prevladavanju komunistikog mentaliteta i razvoju demokracije i, s prethodnim povezano uzrono posljedinom vezom, pojavom beznaa i dezorijentacije. Isto kao to se nadam da e mi uspjeti opisati motiv koji me je nagnao da piem te romane ve u prvoj polovici toga retrogradnog desetogodinjeg raz doblja, kad se inilo da samo ja mislim kako e to predsjednikovanje zavriti u zbrci i jadu punu ponienja i beznaa. Razjedinjenosti u sferi svijesti ponajvie! Jedan mi bliski prijatelj ovih dana povjerava ono to je u tih deset godina od mene tajio: Zna, bit u ti iskren! Dok sam itao tvoje romane, odmah kad su tiskani, mislio sam da malo pretjeruje, da si podlegao pamfletizmu. Ali sada, kad je desetogodinje Mesievo, Raanovo i Sanaderovo razdoblje iza nas i kad smo tu gdje jesmo, da se moramo izvlaiti iz beznaa i mentalnog gliba, uvjeren sam da pretjerivao nisi, da si ak bio i suvie blag i suvie obziran. Kad mu kaem to me danas mui, da li da utim ili da progovorim i neknjievnim jezikom o predloku i mentalnom profilu prototipova tih romana, on mi odgovara da to svakako uinim jer njegovo miljenje, da sam u literarnoj obradi bio blag i obziran, nije osamljeno i jer bi bilo potrebno uiniti sve to se uiniti moe da se komunistiki mentalitet Mesieva desetljea, komu je on bio protagonist i kreator, ne nastavi i u slijedeim godinama. Prie su u tim romanima ispriane kako su ispriane. I kasno je da se u njima bilo to preinai. Je li bilo dobro da su priane u prvim godinama predsjednikovanja na koje se odnose ili bi bilo bolje da su bile ispriane kad to predsjednikovanje zavri - jer je jedno kad se neto u aru kuje, a drugo kad neto hladne glave oblikuje - koliko

14

god bilo respektabilno pitanje, sada ga treba samo postaviti i ostaviti bez odgovora. Neka je bilo kako je bilo! Jedno je, kako god okrenuli, neupitno! Meni je nekada bilo tee na osnovu toga predloka pisati romane, nego mi je danas teko taj predloak predoiti u spisu to ga, evo, ispisujem. Kao pisac pria bio sam usamljen, a danas je onih koji o tom predloku misle kao i ja mnogo! Danas je onih koji misle kako u svojim romanima nisam ni u emu pretjerao, suprotno, kako sam bio odve blag, danas je onih koji misle kao i moj prethodno citirani prijatelj - velik broj! Od mnogih koji u dijelu ili u cijelosti dijele moje miljenje navest u samo nekoliko. Dok je bio u opoziciji, dok nije doao na vlast i s njim otpoeo viegodinju politiku i ideoloku kohabitaciju, HDZ je - iako Sanaderov, detumaniziran i reformiran kroz usta svoga glasnogovornika Vladimira eksa o Mesiu, svom nekadanjem lanu, izricao najtonije objekcije: Stipi Mesiu bilo bi najbolje da prizna kako je nesposoban obavljati svoju dunost te da kao predsjednik Perua podnese ostavku. To bi mu dalo astan uzmak, a ne da eka opoziv... Sramota za Hrvatsku da ima takvog predsjednika... To je izjava za ludnicu i psihijatriju. Vrijeme je prolazilo, eks je zajedno sa sanaderiziranim, reformiranim i detumaniziranim HDZ-om doao na vlast i taj e to daje izjave za ludnicu i psihijatriju, iako sline kroz itavih deset godina nee prestati plasirati, postati sa Sanaderom druga cijev na svirali detumanizma, a sa eksom e izmijeniti dodjelu visokih odlija - on njemu, a on njemu! U tim obrtima jedno je ostalo nepro mijenjeno: kako god obrnuo, stvar je bila za ludnicu i psihijatriju! Rudnik za romanopisca! U povodu otkria snimke razgovora izmeu Mesieva savjetnika Perkovia i generala Zagorca Draen Budia je kazao: Mesi je toka politike nestabilnosti i morao bi dati ostavku. To je, s moje strane gledano, temeljna objekcija: Mesi je kroz proteklih deset godina bio toka politike nestabilnosti i snosi najveu krivnju za sve ono to

15

se za tih deset godina zbilo, a zbilo se da je osobnim komunistikim mentalitetom, preteitim sadrajem svoga duhovnog habitusa sprijeio prevladavanje komunistikog mentaliteta u drutvu i njegovu zamjenu humanizmom i demokracijom. Istim povodom odvjetnik i bivi predsjednik Vrhovnog suda Krunoslav Oluji na pitanje novinara misli li da je predsjednik Mesi prekrio Ustav Republike Hrvatske odgovara: Njegovo je djelovanje apsolutno protuustavno. Drim da je predsjednik RH svojim, blago kazano, nesmotrenim ponaanjem prekrio najmanje etiri odredbe Ustava RH. Prije svega, odredbu Ustava o trodiobi vlasti na zakono davnu, izvrnu i sudbenu, zatim odredbu Ustava o djelokrugu i nad lenosti predsjednika RH meu kojom je, meu inim, predsjednik RH ovlaten brinuti se za redovito i usklaeno djelovanje dravne vlasti i za stabilnost dravne vlasti, zatim odredbu Ustava koja izrijekom propisuje da sva imenovanja u Uredu predsjednika RH ne smiju biti u suprotnosti s trodiobom vlasti Zato drim da je predsjednik RH sla njem svoga savjetnika, ne bilo kojega, nego savjetnika za nacionalnu sigurnost, prekrio odredbe hrvatskog Ustava tako to se izravno mi jeao u poslove sudbene vlasti nakon to je protiv generala Zagorca pokrenut kazneni postupak pred upanijskim sudom u Zagrebu. Da predsjednik ima osjeaj odgovornosti, koji kod njega, naalost, ne postoji, onda bi u svakom sluaju, svjestan posljedica svoga djela i svoga protuustavnog ponaanja, trebao podnijeti ostavku. Meutim, Mesi je ostao ovjek bez savjesti i odgovornosti. Ostavku sam nije podnio, a predsjednika koji kri Ustav u zemlji, u kojoj caruje komunistiki mentalitet, mentalitet koji i takve propuste doputa, na ostavku nije imao tko prisiliti. Milan Ivkoi, lucidni komentator onoga to se dogodilo kroz minulih deset godina vlasti, Mesia i njegovih premijera, Raana i Sanadera, po mom sudu, najpotpunije sagledava tetu koju su ta trojica

16

nanijela ekonomiji i moralu hrvatskog drutva kad kae, ne jednom, vie puta u razliitim kontekstima: Nad Hrvatskom je uinjeno inozemno gospodarsko-financijsko i politiko nasilje koje je teklo paralel no s nametanjem osjeanja krivnje naciji to je imala diktatora Tumana i ratne zloine. Stalno se, pak, pokazuje da su oni koji nam taj osjeaj nameu moralne nitarije, beskrupulozni trgovci politikama, ratovima, ljudima i sudbinama zemalja . Imenovana trojka ne samo da se nije suprotstavila ekonomskom porobljavanju i politikom nasilju bjelosvjetskih nitarija, kako ih Ivkoi imenuje na drugom mjestu, nego su bili njihove sluge - ili kao svjedoci i krivokletnici, ili kao graani pokorni, ili kao tvorci i izvritelji akcijskih planova - u plja ki dobara i u nametanju krivnje to smo se usudili braniti i pobijediti. Bili su to ljudi pueva mentaliteta! I moja inspiracija za Pua! Ivo e Banac - koji je uz jo nekolicinu intelektualaca dao Mesiu politiku platformu, s koje e se, kad izbaen iz HDZ-a na nju najae, iskazati kao gorljivi borac za cjelovitost Bosne i Hercegovine - na kon niza sukoba s Mesiem i niza razilaenja s njegovom politikom, kad mu je postalo jasno to u politikom smislu znai taj ovjek, u aru polemike oko antifaizma, rei e da je Mesi najvea konica hrvatske demokracije. Ba tako konica! Uze mi Banac tu tvrdnju iz usta! Meni, koji sam knjievnim jezikom i rekvizitima o tomu govorio u Ambri na samom poetku Mesieva predsjednikovanja!... Priali su mi, ne znam je li to i istina - ne da mi se provjeravati, a ne da mi se ni preutjeti - kako je Banac upravo tom prilikom, prije nego e navedena tvrdnja novinaru biti kazana u pero, rekao da bi se svi oni koji su, kad je bila tiskana, napali Ambru, sada, nakon spoznaja o Mesiu, trebali piscu Ambre ispriati... Bio ovaj dodatak o isprici istinit ili ne bio, Bancu hvala i na samoj izjavi tko je koniar hrvatske demokracije! Nakon nje isprika je nepotrebna, jer je u nju samu isprika ugraena.

17

Milovan Baleti, u vrijeme Hrvatskog proljea glavni urednik Vjesnika, a tajnik vlade dok je njen predsjednik bio Mesi, nakon vietjednog putovanja uz svog predsjednika po Australiji i Novom Zelandu, doao mi je u kancelariju i rekao: Strano! to? Kako onaj Mesi moe na stotinu mjesta govoriti uvijek isto. Ma, fraze, vicevi - sve isto! Od rijei do rijei. Taj ni o emu ne misli! Taj samo ponavlja i ponavlja! To da Mesi ne misli, bolje kazano, da ne proizvodi misao svojom glavom i to da bjesomuno ponavlja ega se dohvati, a dohvati se onoga to mu trenutno pae, u to u se ubrzo uvjeriti i ja iz neposredne blizine i, kad dode vrijeme, svoja u saznanja ugraditi u Ambru. Ali e trebati proi deset godina Mesieva predsjednikovanja da se u Baletieve i moje spoznaje uvjere i mnogi drugi. Da je ono to Mesi govori mantra do mantre, da su sve te mantre sastavni dijelovi njegova korijenitog komunistikog mentaliteta i da je te mantre, jednu po jednu, potrebno ralaniti kako bi se spoznalo tko je taj ovjek i kakvu drutvenu poast predstavlja. Trebalo je proi deset godina da netko napie ono to je napisao dr. Mario Mikoli, doajen hrvatske diplomacije: Mesia sam doivio kao ovjeka i dravnika bez potrebne dubine i mudrosti, ali i kao ovjeka koji ne moe na bitnim pitanjima zadrati koncentraciju due od petnaest minuta...Na predsjednik Mesi sigurno nee oboljeti od posljedica stresa... On sigurno nee, ali je od njegovih komunistikih mantri ozbiljno oboljelo hrvatsko drutvo. U Ambri sam priao kako komunistiki mentalitet uspijeva pre ivjeti komunistiko drutveno ureenje, njegove brahijalne oblike iz svih faza revolucije koja tee i njegovu posljednju fazu samoupravni socijalizam; u Fukari kako nasilje apatrida, ne pravih, u apatride preruenih nosilaca komunistikog mentaliteta, rastae naciju kao ljudsku zajednicu, kao to bi razorilo svaki drugi oblik ljudskog zajednitva, umjesto, ako ga tolerira, da se u zajednitvo uklopi; a u Puu to je puzavost, dodvoravanje ili, sad ve ustaljenim terminom reeno, podaniki mentalitet to ga je komunizam kroz desetljea

18

torture u ljudima stvarao do razine otupljenja i zaglupljivanja. Do razine tuposti i gluposti! Nekoliko godina potom kardinal e Bozani u jednoj propovijedi ustvrditi: Komunizam u Hrvatskoj jo uvijek ivi na razoran nain. Savreno tono! A kako bi drukije nego razorno i mogao ivjeti, kad zemljom vladaju dvojica, Mesi i Raan, kojima je komunizam i forma i sutina steena odgojem i obrazovanjem, i jedan, Sanader, koji se toj formi i sutini nee ili ne zna suprotstaviti - nee radi osobnih probitaka, ne zna, jer je, iako drukije odgajan i obrazovan, i sam dionik toga mentaliteta - pa s tom komunistikom formom i sutinom u totalu kohabitira. U najnovije vrijeme Mesi je imao dva sudara s urednikom Glasa Koncila Ivanom Mikleniem; oba na nain kao to se sa mnom suda rio u Ambri: Mikleni ga nije imenom spomenuo, ali se Mesi, i ne spomenut, sam prepoznao u Miklenievu tekstu. U prvom sudaru Mesi se prepoznao u dijelu Miklenieva teksta gdje uvodniar Glasa Koncila tvrdi da politiar koji pred strancima govori protiv svoje zemlje moe biti samo izdajnik. Mikleni je ko mentirao Mesiev javni ugriz koji je uslijedio netom kad je Sanader otiao u Ameriku da pokua umanjiti kritiku svoje vlade pred Vije em sigurnosti za nesuradnju s Hakim sudom. Radilo se o traganju za famoznim topnikim dnevnicima! Dok se Sanader pravdao da te dnevnike ne moe pronai, a da moe rado bi ih ustupio tuiteljstvu Hakog suda - u to se zbilja, obzirom na Sanaderov podaniki ka rakter, moglo vjerovati - Mesi je u rezidenciji na Brijunima sazvao diplomatski zbor, kako bi itavom svijetu mogao obznaniti da hrvatska vlada nema politike volje suraivati s Hakim sudom. Da te volje kod nje ima, topniki bi se dnevnici pronali! Tko god ima zrno soli u glavi zakljuit e da je to to Mesi na Brijunima radi zabijanje noa u lea. ista izdaja! Ali ne kao politiki in, jer on tom izdajom Sanadera samo podupire da topnike dnevni -

19

ke pronae, nego kao karakterna osobina. Kako je Mesi alergian na kvalifikaciju izdajnika, jer on svoju karakternu osobinu i ne moe doivljavati kao izdaju, traio je da se Crkva od urednika Glasa Koncila ogradi. A kad je ona to odbila, nije htio prisustvovati kninskoj misi u povodu Dana domovinske zahvalnosti. Kad se, riskirajui blamau, zbog imenovanja izdajnikom toliko javno durio na Miklenia, lako mije zamisliti koliko je, skriveno, bjesnio na mene kad je u izdajniku epi Bevandi, glavnom licu Ambre, prepoznao sebe i svoje izdajstvo u svjedoenju pred Hakim sudom. Inae sam ja po sudu Davora Butkovia - koji se upleo u spor - imenujui epu Bevandu izdajnikom, Mesia izdajnikom imenovao davno prije Miklenia! Ako, preuzima jui uloge knjievnih kritiara, Butkovi i Mesi tako misle, da sam prvi takvu kvalifikaciju o izdaji ja izrekao u Ambri, nema mi druge nego utjeti i utnjom, kako se to obino misli, priznati da su u pravu. Drugi sudar izmeu Mesia i Miklenia uslijedio je uskoro. Toliko brzo da je teko rei jesu li se sudari dogodili odjednom oko dvije stvari ili u dva navrata oko razliitih stvari. Mesi je danima u javnosti, gdje je god dospio, crtao lik svoga nasljednika, koji bi, dakako, prema tom crteu, morao biti antifaist kao i on. Time je, ini se, izazvao Miklenia da napie komentar u kojemu e, nasuprot Me siu i njegovu antifaizmu, nacrtati lik predsjednika kakvog bi mogli poeljeti demokranski orijentirani birai. U tom, smireno i lijepo pisanom, komentaru Mikleni je napisao i ovu reenicu: Isto tako budui hrvatski predsjednik trebao bi biti zdrava i psihiki uravnote ena osoba . Kako je Miklenieva idealna slika hrvatskog predsjedni ka sve ono to sadanji predsjednik, kako je mogue vidjeti na kraju drugog mandata, nije, Mesi je reenicu protumaio kao tvrdnju daje on, Mesi, bolesna i neuravnoteena osoba. Je li Mesi bio u pravu? Bio ne bio, ostaje injenica da je Mesi samo na atribuciju Izdajnik osjetljiv isto onoliko koliko je osjetljiv na atribuciju psihiki nesta bilne osobe, koja ga je u politici uinila politikim prevrtljivcem. Da

20

uzvrati udarac, ovoga puta nije napao Crkvu, koja, navodno, stoji iza Miklenieve atribucije, ve kri, simbol kranstva. I ne znajui, jadnik, na kako tvrd orah udara golom akom! I ba tim lupanjem akom po kriu dokazujui daje psihiki neuravnoteena osoba! I tvre su se ake na tom orahu ozlijedile, ali ga smrvile nisu!... Sjeam se kako su Mesievi apologeti, kad je Ambra tiskana, na mene bili silno bijesni to sam glavno lice epu Bevandu usporedio s majmunom koji skae s plota na plot i tim skakanjem crta putanju svoje psihike nepostojanosti i politike prevrtljivosti. Tko je tada - zanemarujui pisca Ambre - mogao predvidjeti da e birai na kraju Mesieva du gog mandata poeljeti da im novi predsjednik bude zdrava i psihiki uravnoteena osoba. Eto, ima toga jo i svakim danom biva sve vie, ali je i ovo do voljno za dokaz da, to se predloka mojih urnalistikih romana tie, odavna nisam osamljen i da iz knjievnog mogu prijei na publici stiki diskurs. Koliko god razlog da u miljenju nisam osamljen bio znaajan, on nije ni jedini ni najvaniji da sam se prihvatio pisanja ovog traktata i time, donekle, prekrio obeanje dano nakon zavret ka Domovinskog rata, da vie politike oglede neu pisati. Donekle, jer si umiljam da ovdje nije rije o istoj politici, daje ovdje rije o politici kao knjievnoj grai. ak i o novom motivu za knjievno dje lo: da Mesi nakon dva mandata ne eli otii u zaborav! Kako onda i dalje o tomu ne govoriti! Pogotovo ako nove knjievne tekstove o tomu ne eli pisati! Mimo dobrih demokratskih obiaja u zadnje vrijeme, ne krae od dvije godine, Mesi se i ne brine o niem drugom nego o tomu tko e mu biti nasljednik i to e biti s njim kad ne bude to to je danas. U demokratskom svijetu o nasljedniku predsjednika, zapravo, o izboru novog predsjednika raspravlja javnost, a konanu odluku na izbori ma donosi narod. Ali tom svijetu, tom politikom mentalitetu Mesi

21

nikad nije pripadao. On se i u ovom sluaju kao i u svakom drugom ponaao kao pripadnik komunistikog mentaliteta, gdje je prirodno i oekivano da netko vlada do kraja ivota, a, ako se ipak mora skloniti u sjenu, da izabere svoga nasljednika i kroz njega nastavi vladati. Da za nasljednika izabere svoga klona! Dakle, komunistiki mentalitet raa elju da se ostane trajno na vlasti i, ako se mora, da stari instalira novog predsjednika, pa je danas i slijepcu vidljivo to zapravo znai Mesieva briga oko svoga nasljednika i svoga statusa nakon odlaska s Pantovaka. A znai, simplificirano reeno, kako on nizom trikova, ozakonjenih ili samo prihvaenih u javnosti, eli produiti svoje vla danje tako da komad vlasti ima sam ili tako da vlada kroz svog klona koji e njegovom voljom i zaslugom doi na njegovo mjesto. Moda e opet netko misliti da pretjerujem, jer je takva elja u demokraciji morbidna i stupidna; ja, pak, tvrdim daje to njegov cilj! A ovog sam se pisanja uhvatio i zato da tu elju rasvijetlim, a taj cilj, koliko bude mogue, onemoguim. A, ini se, da ovo potonje, sudei po uinku Ambre nee biti mogue postii. Komunistiki mentalitet, koji Mesi u sebi nosi i koji ga odrava na javnoj sceni, trajniji je od komunisti kog drutvenog ureenja. I nije samo on njegov batinik! I Mesi i njegova dva premijera u proteklom su desetogodinjem razdoblju, javno i preutno, vodili politiku koja se moe zvati detumanizacija. Sad, kad su dva premijera nestala s politike pozornice, jedan u neumitnom zaboravu a drugi u neizbjenoj sramoti, Mesi je brigu o svom nasljedniku i brigu to e biti s njim kad ode s Pantova ka povezao s mogunou da novi predsjednik i novi premijer ne odustanu od detumanizacije, koja je dovela do beznaa i dezorijentacije, i ne pokuaju retumanizaciju koja e nam vratiti pobjedniki duh i sjaj prvih deset godina samostalnosti. U paninom strahu od te mogunosti, on bezono klevee neke predsjednike kandidate i gazi sve obzire i sva zakonska ogranienja, samo da bi onemoguio povratak tumanizma. U toj panici, na sebi svojstven nain - za neke eretski,

22

za mene, koji sam izbliza upoznao njegovu duhovnost, primitivan, zloest i podmukao - u svakodnevnim izjavama svakomu tko takvu izjavu od njega zatrai, tvrdi da bi danas povratak tumanizma, to ga trai veliki dio birakog tijela i neki od predsjednikih kandidata, bio besmislen. I to argumentira nebulozama, u skladu s onim kako argumentira sve i svata, da bi se bilo besmisleno vraati u pljakako razdoblje privatizacije i da nam ne treba ponovno ustolienje dvjesta bogatih obitelji. Na stranu injenica to je daleko vie bilo pljakake privatizacije u deset godina Mesieve nego u deset godina Tumanove vlasti i na stranu injenica to Tuman tim bogatim obiteljima svoj dolazak na vlast ne duguje, a Mesi je zahvaljujui upravo novcu tih bogatuna na vlast uzdignut, gurajui, dakle, u stranu te objede, svaka normalna pa met zna da ni pljakaka privatizacija ni dvjesta bogatih nije sadraj tumanizma. Ni to dvoje ni bilo to od onoga to je Mesi u tumanizmu vidio i tumanizmu pripisivao - o emu u podrobno govoriti kad na to doe red - nije sadraj tumanizma. Tumanizam je nacionalni ponos u miru i u ratu, koji je Mesi bacio pod noge i doveo se u situaciju da se o njemu samu raspravlja je li ili nije nacionalni izdajnik; tumanizam je svjesno odabrani asketizam u funkciji narodnog spasa u kritinom trenutku, sasvim suprotan hedonizmu koji e Mesia dovesti u situaciju da se o njemu govori kao o psihiki neuravnoteenu ovjeku; tumanizam je nacionalna pomirba, preduvjet za pomirenje nacije unutar sebe same i preduvjet za njeno izmirenje s drugim narodima u okruenju, neto korijenito suprotno Mesievu antifaizmu koji bez ustaa ne moe i koji cijepa naciju i dovodi je u situaciju da se ni u sebi samoj ni sa susjedima ne moe izmiriti; tumanizam je prioritet nacionalnog interesa bez obzira na nunu otvorenost i uviavnost prema drugima, a ne ono to su Mesi i njegovi premijeri inili, da im je bio prei tui nego

23

na interes; tumanizam je prikljuenje zajednici europskih naroda uspravne kime, kad se prihvaaju uvjeti koje je razumno prihvatiti i odbija ono to se neopravdano i nepotrebno uvjetuje, a ne priklju enje u europsku zajednicu kako su ga zamiljali i provodili Mesi i njegovi premijeri, da su prihvaali i ono to se od njih trailo i ono to se od njih trailo nije; sve je to i jo mnogo ire od toga - o emu emo poneto jo rei - tumanizam , a nije ono to je Mesi u njemu vidio i njemu pripisivao. Nalazei u tumanizmu ega tamo nije bilo i dodajui mu ono to u nj ne spada, Mesi je stvorio neto to bi se moglo zvati aberacijom nacionalne politike, neto bez nade i optimizma. Tko god da doe na mjesto predsjednika nakon njega, s tim ne moe nastaviti, s tim treba prekinuti. I te se mogunosti Mesi uplaio. Pa anuliranje svoje politike, nazovimo je mesiizma, vidi kao povratak tumanizma. Bojao se ili ne bojao, inio to god da inio, ne postigao nita ili postigao neto u nastojanju da mesiizam produi kroz sebe ili kroz nekog drugoga - u to debelo sumnjam, makar taj i bio antifaist - do retumanizacije e doi, ne zato to e se novi vlastodrci zaklinjati u Tumana, ve zato to je tumanizam jedina mogua politika koju jedan narod, bilo koji, moe voditi eli li ostati svoj i eli li biti sigu ran i kad je budan i kad mu se spava. Mesiizam je aberacija i zastoj uvjetovan preivljavanjem komunistikog mentaliteta. I da nam se ne bi ponovio, trebalo ga je opisati i literarnim i publicistikim pismom.

24

DRUGO POGLAVLJE

OTKUDA DVA MANDATA


PREDSJEDNIKU KOJI JE POPULARAN U NARODU

rije nego prijeem na sredinji i najopseniji dio ovoga traktata, na mantre koje je Mesi deset godina ponavljao, uveseljavajui sobom opinjene a rastuujui sve ostale, da kaem neto o dva mandata koje je Mesi, bez dvojbe, dobio na izborima i na Mesievu popularnost u narodu , koja je dvojbena od poetka do kraja. Zato to oni koji su Mesiem oarani s te dvije stvari zatvaraju usta svima onima, a povelik ih je broj, koji imaju primjedbe i na Mesievo ponaanje i na njegovu antifaistiku politiku, koju emanira kamo god krene i koju ugrauje u sve to izusti. Pokojni predsjednik Tuman znao bi govoriti da, to god poduzimali i to nam se god dogodilo, trebamo imati u vidu dvadeset postotaka stanovnitva Hrvatske koje je bilo protiv stvaranja samostalne hrvatske drave. Je li to ba dvadeset posto ili je neki drugi postotak po srijedi ne znam, kao to to ni Tuman egzaktno nije znao. Toj njegovoj opasci moemo pridodati iskustvo to smo ga imali s tih dvadeset postotaka birakog tijela nakon njegova odlaska. I prije toga, odmah nakon uvrenja hrvatske samostalnosti! Dok je drava nastajala u ratu i muci, oni su zauzeli poziciju pasivnog neprijateljstva iekujui pogodan trenutak ili poziciju otvorene opstrukcije vodeoj i veinskoj politikoj orijentaciji na samostalnost, a kad je pobjeda u ratu dobivena i drava postala neupitna, ta se grupacija od dvadeset postotaka nastojala organizirati, legalno i ilegalno, i preuzeti vlast u toj za njih, pred koju godinu, nepoeljnoj dravi. Ili tako da okupe oko sebe sve opozicionere HDZ-u i pobijede na izborima ili tako, ako ve do tada to nisu uspjeli, da se infiltriraju u gremije moi koji upravljaju gospodarstvom i drutvenom sferom. I preuzimanje vlasti i infiltracija u gremije ila im je od ruke, jer je tih dvadeset posto uilo vladati u kumrovekoj koli, a praksu vladanja je obavljalo u samoupravnom komunizmu. Ilo im je i zato jer su nasuprot sebe imali one s krunicom oko vrata koji, ili zato to su upravljanju bili nevjeti ili zato to su se meu njima nali tipovi poput Sanadera, dr-

27

avu nisu znali povesti putem daleko od Kumrovca i samoupravnog komunizma. Razumije se, tih dvadeset postotaka vie nije moglo biti protivnikom hrvatske drave, ona je bila tu, ali su na vanjskom planu, obnovom starih poveznica, mogli umanjiti njenu samostalnost, srozavati njen ugled, postiivati je i initi onim to su oni zvali pristojnom dravom, a to se, radi jasnoe, moe zvati dravom klimoglavaca. Dok su na unutarnjem planu, i zato da bi vanjski plan proveli, na metali krivnju onima koji su bilo kada, u bilo kojoj formi poeljeli dravnu samostalnost, ubijali im ponos i u njima, to su i u samou pravnom komunizmu radili, progonili nacionalizam i kad je bio samo domoljublje i osjeanje zajednitva. Tih i takvih, kako bi kazao Tuman, dvadeset posto bit e jezgra koja e Mesiu dati dva mandata, a svi ostali koji su tima pomogli bili su naivine koje su povjerovale njegovim mantrama. Nema politikog promatraa koji nije ostao zauen injenicom da politiar koji je do nogu potuen na izborima za mjesto zastupnika u Sabor do koji mjesec zatim pobijedi na predsjednikim izborima. Mesi i njegovi apologeti vjeruju da je to posljedica fasciniranja bi rakog tijela Mesiem i njegovom detumanizatorskom politikom. Tu fasciniranja doista ima, ali samo kod onih dvadeset posto, kad su otkrili da je Mesi njihov ovjek; svi ostali koji su mu dali glas uinili su to pod pritiskom nemilih prilika da, ako su na biralite ipak odluili izii, nisu imali ni za koga boljega od njega dati svoj glas. Poto je izgubio na izborima za mjesto saborskog zastupnika i pronaao financijere, koji e do danas ostati nepoznati, Mesi se kao autsajder upustio, inilo se beznadno, u utrku za predsjedniko mje sto. Imao je novac nepoznata porijekla i za birako tijelo na koje je ciljao dva aduta u rukavu. Jedan, razlaz s Tumanom i dravni pu to ga je tom prilikom pokuao izvesti; i drugi, svjedoenje pred Hakim sudom u kojemu je Tumana optuio za dijeljenje Bosne i Hercegovine, a Hrvatsku za vojnu agresiju na tu susjednu zemlju. U oba

28

aduta bilo je, za veinu birakog tijela, neto sramotno, pa e Mesi prvi adut svjetlati time to e tvrditi kako je bio blizak s Tumanom, prvi njegov suradnik, sve dok ga od njega nisu odvojile hercegova ke ustae; a drugi e pokuati prikazati kao svjedoenje protiv Dokmanovia, srpskog ratnog gradonaelnika Vukovara, a ne kao tajno svjedoenje, to je stvarno bilo, na strani optube protiv generala Blakia. Ta dva aduta, koliko god bila krivo predoena u javnosti, bila su mu dovoljna da na svoju stranu pridobije onih dvadeset posto biraa, koji znaju cijeniti i protimbu tvorcu hrvatske drave i tajno svjedoenje protiv te drave, dovoljno da u drugi izborni krug izbije pobijedivi nesretnog HDZ-ova kandidata Matu Grania. Nesretnog zato to je dijelom sam kriv za svoj poraz, jer je napravio bespotrebni otklon od Tumana, a dijelom je za taj poraz kriva stranka koja ga je kandidirala, a nije do kraja i podravala. Naime, distancirajui se u pojedinim segmentima politike od Tumana, Grani je pruio priliku eksu, tada i od tada pa nadalje, zlom duhu HDZ-ove politike, da mlakom podrkom opstruira njegov izbor. Zato se moe zakljuiti da su Mesiev animozitet prema Tumanu i njegovo tajno svjedoenje pred Hakim sudom, koje je nesmotrenou toga suda bilo otkriveno, protiv Tumana i Hrvatske, to se svidjelo birakom tijelu od dvadeset postotaka, te Graniev otklon od dijela Tumanove politike i eksova opstrukcija, to je dezorijentiralo HDZ-ovo birako tijelo, zasluni, krivi - kako hoete - da je beznadni autsajder proao prvi i uao u drugi izborni krug. U drugom izbornom krugu, to su upueni oekivali, s novom koliinom novca nepoznata porijekla, uz podrku onih dvadeset posto, meu kojima se nalazio veliki broj reformiranih komunistikih novinara, Mesi je, ne vie kao autsajder, jer je iza sebe imao prepo znatljivu politiku formaciju, lagano pobijedio Draena Budiu. Taj nedvojbeno moralni ovjek, taj ovjek kristalno jasnog domoljublja, taj lirski pjesnik meu politiarima, taj ovjek britke fraze, taj Draen

29

Budia, ime puno znaenja, izgubio je na izborima od ovjeka mutne prolosti i jo mutnijeg politikog miljenja iz tri razloga. Prvi lei u naravi politike koja u prevratnikim vremenima, a takvo je vrijeme bilo ono nakon Tumanova odlaska, vie odgovara politiarima tamna postanja koji mnogo obeavaju nego politiarima za koje se zna to su i to mogu dati. Drugi je razlog u tomu to su Budiu napustili glasai koalicijskog partnera, Raanovi reformirani komunisti, koji su, kad im se iznenada ukazala takva prilika, radije glasali za svoga srodnika, antifaistu Mesia, nego za Budiu, koji bi, na svoj na in interpretiranu, vodio Tumanovu kroatocentrinu politiku. I trei je razlog, to HDZ, voen egoizmom eksa i onih oko njega, nije smogao mudrosti i nesebinosti pa u tom iznenada nastalom kriti kom trenutku pozvao svoje glasae neka glasaju za Budiu; ime je olakan plasman Mesieve lai kako je on bio nokat i meso s Tumanom dok ih nisu posvadile hercegovake ustae, kako je i dalje u dui izvorni hadezeovac i kako HDZ-ovi glasai za njega trebaju glasati. to nije ostalo bez uinka! Kad se to dogodilo, kazao sam jednom prijatelju: Nije nevolja to je na elo drave doao Mesi; nevolja je to je na elo drave doao njen izdajnik. Ako je ne uspije rasturiti, a nee, sigurno e je sa svojim komunistikim mentalitetom uspjeti rastrojiti, posvaditi i dezorijentirati...Na meni je da o tom ispriam priu!" Toga trenutka nisam znao ni da e se pria zvati Sebastijanove prie", ni da e imati tri knjige, Ambru, Fukaru i Svetinkul A pogotovo nisam znao da e za njom uslijediti Pu, basnovita i bajkovita parabola o lopovima i ljigavcima! Drugi predsjedniki mandat, upravo kad je oekivao sii s Pantovaka, pa je uz Raanovu pomo kroz Sabor gotovo inkognito pro gurao zakon o situiranju isluenih predsjednika, Mesiu je darovao Ivo Sanader. Zato je Sanader to uinio, zato je iznevjerio sve to je biraima prije izbora obeao i stupio s Mesiem u nunu administra tivnu i nepotrebnu politiku i ideoloku kohabitaciju moda u jed-

30

nom podrobnije govoriti na drugom mjestu, a ovdje u rei najnuni je, samo toliko da se vidi kako je HDZ i po drugi put izabrao Mesia dodajui mu na sigurnih dvadeset postotaka za pobjedu potreban broj glasova. Sanader je sitna dua i napuhana veliina koja u svojoj blizini, ni kao odana suradnika, ne podnosi ovjeka od formata, kakav je, bez dvojbe, Andrija Hebrang. Pogotovo ne njega, komu, a toga je bio tragino svjestan, moe zahvaliti to je na saboru stranke uspio izvesti izbornu prijevaru; ne to bi Hebrang u toj prevari svjesno i djelotvorno sudjelovao, ve zato to mu je, pristajui da bude upi san na Sanaderovu izbornu listu, donio dovoljan broj glasova da se priblii Paaliu i da potom, kako bi Paalia i pobijedio s minimalnim brojem glasova, uz pomo Glavaa, eksa i Puljia izvri dotada nezabiljeenu prijevaru na stranakim izborima. Sitniavi kalkulator Sanader, uplaen za postojanost svoje nadmenosti, nije za predsjed nikog kandidata HDZ-a predloio Andriju Hebranga, koji bi u tom trenutku sigurno porazio, u oima biraa demokranske orijentacije, kompromitiranog Mesia, nego Jadranku Kosor koja je u to vrijeme slovila kao lutka na Sanaderovu koncu i koja je za demokrane tada bila odbojna koliko i sam Sanader. Hebrang dotada gotovo sigurni kandidat HDZ-a, uoivi da ga Sanader ne eli kandidirati, a po nar avi nesklon da izaziva unutarstranaki razdor, nalazi u bolesti razloge za odustajanje od kandidature. Jadranka Kosor, to je Sanader dobro znao kad ju je rtvovao, u tom asu nije protiv Mesia imala nikakve anse, jer nije mogla privui dovoljan broj konzervativnih biraa ni da izau na izbore ni da nju biraju. Umalo joj se dogodila sramota da je u borbi za drugi krug pretee autsajder Mrki. Da se to dogodilo, Mrki bi vjerojatno u drugom krugu na svoju stranu privukao HDZove birae koji su u prvom krugu glasali za Jadranku Kosor i Mesi drugi mandat ne bi imao. Dogodilo se nije, a u drugom krugu na svoju stranu Jadranka Kosor nije mogla privui Mrkieve birae i Mesi je, i ovaj put uz manju podrku HDZ-ovih biraa, sa svojih bazinih dvadeset posto pobijedio.

31

Na osnovu tako dobivena dva mandata ljeviarski nastrojeni no vinari i medijske kue deset godina tretiraju Mesia kao vrlo popular na predsjednika. Neki od njih, kad god ga spomenu u tekstu, a on se trudio da ga na jelovniku imaju svaki dan na ruku i veeri, ne proputaju priliku da, u funkciji apozicije, dodaju umetnutu reenicu koji je popularan u narodu . Iz dana u dan, punih deset godina! A istina je sasvim suprotna, da Mesi meu osamdeset posto stanovnitva, meu onima koji za njega nisu glasali, meu onima koji ni zbog njega ni zbog njegova protukandidata na izbore nisu izili i meu onima koji su za njega s unutarnjim otporom ipak glasali, nije bio popularan, nego je bio izrazito omraen; toliko omraen da se u birakom tijelu pojavila sadrajna uzreica kako za Mesia nije grijeh glasati, jer smo svi greni, ali je sramota koje se moramo stidjeti. A kako s tom popularnou stoji u svijetlu brojki, vidjet emo na statistici pobjede u drugom mandatu. To je pobjeda koju e razuman pobjednik prije preuivati nego je drati dokazom popularnosti u narodu. Posluimo se samo postotcima! U prvom krugu na izbore je izilo 49,43 posto, a u drugomu gotovo jednak broj 48,96 posto bira a. Vie od pedeset posto stanovnitva na izborima nije sudjelovalo! Bio je to rezultat neprivlanosti kandidata i utjecaj lijeve promidbe da su to nevani, samo formalni izbori, jer se pobjednik unaprijed zna, to je onaj koji je popularan u narodu . A taj popularni u prvom je krugu od ukupnog broja biraa, kojih je 4.403,933, uspio dobiti 24,73 posto glasova. Upravo onih postojanih dvadeset postotaka na kojima je i dobio dva mandata! U drugom je krugu od onih koji u svim okol nostima obavljaju graansku dunost izlaska na izbore, pa ak i onda kad moraju birati ono to nije njihov izbor, dobio jo desetak postota ka i tako je s 33,02 posto glasova od ukupnog birakog tijela postao pobjednik popularan u narodu . Istina da je s tih dvadeset postotaka vrste jezgre i tih deset posto zalutalih, koji e se tjeiti uzreicom da za Mesia nije grijeh glasati ni kad je to sramota, Mesi je mogao legitimno administrirati, ali ovladati duhom nacije, postati omiljen

32

u narodu, istisnuti iz naroda demokratska uvjerenja i naklonost kri u, pa mu nametnuti svoju interpretaciju komunizma nije mogao ni za trajanja dva mandata. Jer, to to je on sam pokuao, nije mogla sprovesti ni komunistika strahovlada za punih pedeset godina. Svoj antifaizam kao interpretaciju komunizma nije mogao, ali je mogao unijeti dezorijentaciju, koiti mirno demokratsko sazrijevanje, zaobilaziti zakone i sijati beznae. To je mogao i to je inio! I nakon izbora e ta Mesieva popularnost meu narodom biti klimava i napuhana. To moemo vidjeti po anketama o podrci naroda politici i politiarima i po nainu kako je Mesi komunicirao s narodom, a kako narod s njim. Za primjer kako je Mesi preko anketa dnevnih listova, tjednika, televizijskih kua i agencija za ispitivanje javnog mnijenja postajao u narodu popularan uzimam jednu jedinu od tisuu navlas slinih koje su voene ako su voene, ako nisu izmiljene kroz deset godina njegova predsjednikovanja. Odabrao sam taj obrazac ispitivanja popularnosti predsjednika jer je bio primjenjivan u daleko najveem broju sluajeva, iako se na prvi pogled vidjelo da je on ista manipula cija javnim mnijenjem, a ne ispitivanje njegova miljenja. Na uzorku od 900 ispitanika, na pitanje kojeg biste hrvatskog politiara izdvojili kao najboljeg u proteklom mjesecu , odgovoreno je da Mesia dri najboljim 9,2 posto ispitanika, Sanadera 6,6 posto, Zorana Milanovia 6,2 posto, Vesnu Pusi 3,3 posto, uru Adlei 1,2 posto, nekoga drugoga (ne navodi se koga) 11,6 posto, a ne eli vidjeti nikoga meu najboljima 61,9 posto. Na stranu to usporedno s ovim pitanjem po stoji i pitanje tko je od politiara najloiji sa slinim rasterom glasova na ve spomenuta imena - to za moj zakljuak nema znaenja - ovakva je anketa, i to deset godina voena, ista manipulacija i po nainu kako je koncipirana i zato to stavlja predsjednika drave u istu razinu s treerazrednim politiarima, kakvi su, primjerice, Vladimir eks, ura Adlei i Vesna Pusi. Predsjednik drave je jedan i, istrauje

33

li se njegova popularnost, na anketnom listiu mora biti sam. Sa svojom osobnou i onim to je u politici trenutno napravio! A takvih ispitivanja javnog mnijenja za ovih deset godina nije bilo. Da ih je bilo, pokazalo bi se da je Mesieva popularnost u narodu izmiljotina novinara koji su provodili i prenosili takve ankete, novinara koji pripadaju grupaciji onih dvadeset postotaka glasakog tijela. Meutim, ak i navedena anketa, kakva je takva je, do kraja manipulatorska, otkriva svu bijedu Mesieve popularnosti. Kad pred sjednik drave dobiva podrku 9,2 posto ispitanih graana na uzorku od 900 od kojih se 61,9 posto odbilo izjasniti za bilo koga onda je to razlog, ako mu radi savjest, da ostavku podnese isti trenutak, a ne podloga da u novinama osvane naslov Mesi najpopularniji meu politiarima; a drugog mjeseca, kad mu popularnost u takvoj anketi skoi na 11 posto, naslov preko itave stranice Mesieva popularnost raste iz mjeseca u mjesec . A da su se provodile prave ankete Mesie ve popularnosti, iz mjeseca u mjesec, od jednog do drugog njegova ekscesa, vidjelo bi se da njegova popularnost niti pada niti raste, ve ostaje vrsto ukotvljena u onih dvadeset postotaka . Uz lagan priljev ili odljev onih koji dre da dignuti ruku za njega nije grijeh ni kad moe biti sramota! Od sluaja u splitskoj vojarni na samom poetku svoga deseto godinjeg predsjednikovanja, kad ga je okupljeni narod nazvao izda jicom, a on s njim stupio u psovaku raspravu, to su snimile televizijske kamere, Mesi se nikad nije mijeao s masom, iako e gotovo svaki dan odlaziti nekamo u posjetu. Odlazei svaki dan nekomu u posjetu, vjerojatno i ne znajui kamo odlazi - ako je to znao onaj dan kad je odlazio, sutradan bi zaboravio i mjesto i svrhu posjete - on je pazio da se kree u grupi ljudi koja se, jer ne bi brojila vie od stoti njak osoba, dade lako kontrolirati. Pa ni u tako sastavljenim grupama, probranim i kontroliranim, on nije izazivao nikakav izraz oduevlje nja to ga vide i doekuju. Osmijesi pristojnosti, formalan pljesak,

34

puka radoznalost! Nikakve frenetinosti ni u pljesku ni u verbalnoj dobrodolici! Najrazvueniji osmijeh na ustima i najvea razdraga nost na licu u tim prilikama mogli su se vidjeti na njemu. to je tu, i to je tu u ulozi predsjednika! U oku televizijske kamere samo se on frenetino smije i samo on frenetino doekuje sebe sama! Ako se u nekim prigodama, ipak, morao nai oi u oi s nekom masom naroda i ako taj narod ne bi sav potjecao od onih dvadeset posto, znai, ako sav po duhu ne bi bio istovjetan njemu i ne bi se mogao kontrolirati, danima bi se prije toga stvarala tenzija u javnosti kako e ga taj narod doekati. Premda na tim skupovima, jednom ili dva puta godinje, nikad nita znaajno ne bi rekao, svaki bi se put dogodili incidenti koji bi pokazivali da predsjednik omiljen u narodu u najveem dijelu naroda omiljen nije bio. Incidenti su bili dvovrsni! Zvidalo bi se njemu osobno, na pojavu, iz ista mira; i zvidalo bi se, ogoreno, na pojedine njegove izjave. Bilo je to tuno i smije no sluati i gledati! Masa zvidi, a Mesi, toboe, stoiki nastavlja govoriti! Tko e koga nadglasati! Drugi oblik protesta bio bi dugotrajan pljesak kad bi netko od drugih govornika na istom skupu spomenuo Tumanovo ime. Snimatelji bi se pobrinuli da gledaoci vide kakav izraz ima Mesievo lice dok masa pljee na spomen Tumanova imena. Takav pljesak njemu nikad nije poklonjen! Takvo lice ima personifikacija zavisti! I poetni ok u splitskoj vojarni, i zviduk svojoj pojavi i svojoj rijei i pljesak na spominjanje Tumanova imena naveli su predsjednika popularna u narodu da se od narodnih masa odvoji i zakloni iza televizijskih kamera i radijskih mikrofona. ak je i glamurozno na javljivani susret naroda s predsjednikom u Predsjednikim dvorima, nakon loih iskustava, morao reducirati na posjet malih kontroliranih grupa i na razgovor s novinarom to je, kao toku kod predsjednika na kavi, prenosio radio.

35

Sklonjen iza kamera i mikrofona, daleko od narodnih masa, taj je predsjednik omiljen u narodu , izabranik onih dvadeset posto , iz dana u dan, okruen odabranim i kontroliranim grupicama, hodajui ni sam ne znajui kamo i posjeujui ni sam ne znajui koga, komentirao dnevna zbivanja, svaao se s protivnicima, prijetio se onima koji ga nisu htjeli sluati, obeavao kojeta kojekomu da bi se prisutnima svidio i najee, i kad u suenju nismo strogi, govorio kojeta, prize mno, plitko i neodgovorno. Iz onog to je govorio, o bilo emu da je govorio, iz onoga kako se pred kamerama ponaao u svim prilikama moglo se proitati da je taj ovjek beznadni zarobljenik komunisti kog mentaliteta, da se od toga mentaliteta ne moe osloboditi, da mu taj mentalitet iz usta potee im zine da neto izusti i da on, u skladu sa svojom temeljnom mentalnom supstancom, oko sebe iri mrnju, bezakonje, la i osvetoljubivost - sva etiri bitna sastojka komunisti kog mentalnog sklopa. One koje je Mesi, mrzei, gazei zakone, laui i osveujui se bez obzira koliko su u neemu bili krivi ili neduni, to je na sudovi ma, bez predsjednikova uplitanja, da utvrde - na razne naine progo nio, upozoravali su javnost da Mesi svoju popularnost u narodu i dva uzastopna mandata moe zahvaliti povezanou s podzemljem. Jedan od njih, general Zagorac - kad ga se gleda iz vizure Mesieve mrnje i osvete, sadraj za roman i film - u zavrnoj je rijei, prije nepravo mone presude, kazao ono to e Mesievi apologeti proglasiti nedo pustivim propustom suca to je okrivljenomu to dopustio rei: Za mene je sve krenulo nizbrdo kad sam se zamjerio kriminalnom miljeu, jer nisam kao drugi, htio utjeti o otmici svoga sina... Koja je to mo mafije i kriminala! To je strano. Samo, pitanje je zato predsjednik Mesi podrava tu ekipu a die hajku na mene! Obzirom na osobu generala Zagorca, na ono to je bio, na ono zato je zasluan i to mu se stavlja na duu, na ono to je uinio i ono to mu je uinjeno trebalo je stati i zamisliti se nad tim to govori rtva o svom progonitelju, kad su i slijepi mogli vidjeti Mesieve veze s onima koji Zagorca optuuju

36

i kad je vidljiv Mesiev motiv da se Zagorcu osveuje - jer Zagorac nije htio baciti blato na Tumana, to je Mesi od njega traio. Trebalo je stati i zamisliti se nad Zagorevim rijeima! Ni radi Zagorca ni radi Mesia! Ve radi mentalnog zdravlja u depresivno stanje potonu le nacije! Od tog bi virusa, da predsjednik drave ima i najtanahnije veze s mafijom, oboljele nacije i krnije i zdravije od nae. Stjecajem okolnosti, tragajui za dokumentima u isto literarne svrhe, doao sam u priliku vidjeti dokument pisan rukom dravnog odvjetnika Radovana Ortynskog u kojemu je Mesi proglaen efom mafije u Hrvatskoj. Dokument je, moram priznati i ja koji sam se na gledao razliitih dokumenata, neobian po tomu to ga pie dravni odvjetnik i to ga pie rukom u obliku rodoslovnog stabla na ijem je elu predsjednik drave iji je on javni tuitelj. Pa, ekaj, gdje to jo ima! Toga nije bilo ni u dravi u kojoj su se pisale ahdname i katulfermanil U one davne zemanel Kod takvog je dokumenta osnovno pitanje je li rukopis onoga tko ga potpisuje ili onoga, jer je bez potpisa, komu se pripisuje. Dano je da se u tom smislu dokument provjeri i utvreno je da ga je Ortynski napisao svojom rukom. Original dokumenta nalazi se kod onoga tko mi ga je stavio na uvid u obliku fotokopije. I ta je kopija pohranje na u jednoj od naih odvjetnikih kancelarija. Sadraj dokumenta je zanimljiv i kad se mafija, na ijem je elu Mesi, gleda kao udruga ljudi koji se meusobno povezuju u karijeristike svrhe, ali i kao veze politike i kriminalnog miljea, o emu govori Zagorac. Najveu teinu dokumentu daje injenica da ga je pisao dravni odvjetnik, da je po svoj prilici zbog toga dokumenta smijenjen, a da to tako javnosti nije prikazano. Osim, kako je otiao s dunosti jer u rukovodstvu drave nije naao volje da se progoni mafija. Dodue, u tisku su se o tomu s vremena na vrijeme pojavljivali napisi, kakav je ovaj s nadnaslovom Kome se sve zamjerio i naslovom Ortynski ve pet godina ne moe dobiti posao , u kojemu pie: Bivi

37

dravni odvjetnik Radovan Ortynski t poznat po optunici protiv zloinake organizacije, za sebe je govorio da ga je smijenila sprega ma fije, politike i medija. U svakom sluaju, nekomu se gadno zamjerio jer je prema evidenciji nezaposlenih ve dulje od pet godina na burzi rada, gdje neuspjeno trai posao. Nakon to mu je Sabor dao otkaz, zbog kojega nije imao ak ni pravo na naknadu zbog nezaposlenosti, Ortynski se, prema vlastitim rijeima javio na etrdesetak natjeaja za posao, ali nijednom nije proao. Nekomu se gadno zamjerio! Kae se i nakon toga nikomu nita! Evo opisa kako sam doao do spomenutog dokumenta iz kojega se moe lijepo vidjeti komu se to zamjerio! Jedan od petorice Raanovih koalicijskih partnera podupirao je Radovana Ortynskog da doe na mjesto dravnog tuitelja, nadajui se da e on na mafiju i podzemlje udariti ee nego su to inili dotadanji tuitelji. To je i postigao. Ali, kad je prolo izvjesno vrijeme, koalicijski je partner u Raanovoj vladi, zagovornik Ortynskog, pred jednim ministrom iz svoje stranke iskazao razoaranje Ortynskim, kazavi da tuitelj ne radi ono to je od njega oekivao da e raditi. Da ne progoni mafiju i podzemlje! Taj ministar je razoaranje njegova zagovornika prenio Ortynskom. A Ortynski, kao odgovor na to razoaranje, alje razoaranom Raanovu koalicijskom partneru svojom rukom pisane razloge zbog kojih mafiju ne moe uznemirivati a podzemlje proeljati eljeznim eljem. alje mu rukom pisano rodoslovno stablo hrvatske mafije iji je patrijarh predsjednik dra ve Mesi. Ako je ef drave na elu mafije, kako onda javni tuitelj protiv mafije moe bilo to uiniti! Zbilja valjan razlog da dravni tuitelj stoji skrtenih ruku! im je preko ministra, svoga stranakog kolege, dobio rukom Ortynskog pisani nacrt mafije, koalicijski je partner, ne bez sumnje u vjerodostojnost dokumenta, njegovu kopiju dao predsjedniku vlade

38

Raanu. I, zadravi original na sigurnom mjestu, zamolio Raana da vidi o emu se tu radi, jer nije mala stvar da dravni javni tuitelj vidi predsjednika drave na elu mafije. Ma i kad bi ga vidio samo kao obinog lana mafije. Predao, zamolio i ekao, ali od Raana odgovor nije dobio! Odgovor je doao na drugi nain. Ortynski je smijenjen, a da ni on sam ni bilo tko drugi javnosti nije kazao zato ga smijenie po, zbi lja, hitnom postupku. To je obrazloenje preputeno nagaanju otada pa sve do danas, jer nagaanje je i ono to smo vidjeli u navedenom citatu kad se openito kae da su uzrok njegovoj smjeni sprega mafije, politike i medija. Raanov koalicijski partner, s originalom tuiteljeva nacrta ma fije u depu, ostao je zateen. Raan mu nikada nije dao nikakav od govor. Nije ni sam traio da mu odgovor dade. Jer je mogao pretpo staviti to se dogodilo! Raan je dokument, kopiju, pokazao Mesiu, a Mesi je pod hitno, najurio Ortynskog. Sam Ortynski, umjesto da Mesiu prui kakav-takav otpor, podvio je rep i otiao traiti novi posao. Kako smo proitali, dugo godina, na mnogo mjesta, uzaludno! Koalicijskom partneru, nekad zagovorniku Ortynskog, nije preostalo nita drugo nego da uva original dokumenta. Ustupajui mi kopiju, izrazio je spremnost da original, doe li ikada do suenja, na sudu pokae i posvjedoi kako je do njega dolo. Da bi se konano vidjelo to stoji iza izjave Radovana Ortynskog kako on nije uspio jer u dravnom vodstvu nije bilo volje da se obrauna s mafijoml Poto Mesiu zavri predsjedniki mandat, kad prije toga nije bilo mogue, trebalo bi istraiti koliko ima istine u onomu to je napisao Ortynski. Jer, ponavljam, krupna je stvar kad javi tuitelj ugleda predsjednika drave na elu mafije i jo krupnija kad ga taj predsjednik smijeni bez obrazloenja i zaepi mu usta. Od vie sudskih procesa, koji bi se morali voditi protiv njega kad ostane bez imuniteta, ovaj bi

39

trebao doi na prvo mjesto, kako bi se, nakon viegodinjih nagaa nja, rasvijetlile Mesieve veze s podzemljem, jer one sa silama iznad zemlje, s udbaima, bile su vidljive i bez sudskog procesa. I da privedemo kraju poglavlje o Mesievoj popularnosti meu narodom! S onih dvadeset postotaka vrste jezgre njegova birakog tijela, s anketama kakve su voene o njegovoj popularnosti, u okolno stima kad mu je dezorijentacija unutar desnog birakog tijela, nakon Tumanova odlaska, ila u korist, kod situacije da je to bilo vrije me politiara malog kalibra i sitnih dua, s razvijenim vezama meu bivim udbaima kojima je i sam djelatno i formalno pripadao i kod naklonosti sveukupnog lijevog novinarstva - sa svim tim i kod svega toga Mesi je mogao biti i popularan u narodu i najpopularniji meu politiarima. Mogao, ne marei to ta silna popularnost poiva na birakom tijelu od 9 do 20 postotaka! Ali, uzimajui u obzir postot ke birakog tijela s kojima je na izborima pobjeivao, a u anketama dolazio na prvo mjesto najpopularnijih, izbjegavanje masa koje su mu redovno zvidale, nain komuniciranja s javnou, njegov komunistiki mentalitet, odbojan, ofucan i anakron veini naroda i njegove bjelodane veze s ljudima koji se bave sumnjivim poslovima - uzimajui sve to u obzir moe se zakljuiti da on u narodu popularan nije bio. tovie, veini naroda bio je izrazito mrzak. I takav, kao omraen i u svemu nedjelatan, bit e zapamen! Jednom, da se vidi kakav je bio, morat e se posegnuti i za Ambrom !

40

TREE POGLAVLJE

EMITIRANJE KOMUNISTIKOG
MENTALITETA

ato to su sva Mesieva djela na tragu nedjela, u vrijeme njegova desetogodinjeg mandata nije se dogodilo nita po uspjehu spektakularno. Bivalo je ono to se podrazumijeva kad se kae ni dodaj ni odbij! Drava je meunarodnim priznanjem i ulaskom u meunarodne institucije bila potvrena izvana, a pobjednikim oslobodilakim ratom uvrena iznutra. Sve ostalo je, pa i put u NATO i EU, bilo zadano inercijom iz minulog, doista, dravotvornog desetljea. Ni on ni bilo tko drugi nisu mogli ni usporiti ni pospjeiti to kretanje, jer su dinamiku diktirale sile izvan dravnih okvira. Ono to je on po svom duhovnom habitusu mogao i ono to je od njega oekivala vrsta ljeviarska jezgra od dvadeset posto biraa bilo je da preuzme kontrolu nad ve iznutra i izvana uvrenom dravom i da u nju vrati dobrano poljuljani komunistiki mentalitet kao njegovu varijantu detumanizacije. U tom je trebao pomo premijera i dobio ju je. Od jedva po neemu reformiranog komunista Raana sasvim lako, a od kriptodemokranina i hedonista sklona politici krimogenog klijentizma Sanadera jo i lake! Sanader je, naime, i u dravi i unutar stranke, kao tobonji reformator HDZ-a, provodio prikrivenu i neprikrivenu detumanizaciju, pa mu je saveznitvo s deklariranim detumanizatorom Mesiem dobro dolo. Da, pod izlikom kako s njim mora kohabitirati, prepusti Mesiu neka komunistiki mentalitet kao detumanizaciju iri po miloj volji! Njegovi sudari s Mesiem upravo oko toga mentaliteta bili su samo pucnjevi u prazno. Da se Vlasi ne dosjete! Djelujui kroz tri ingerencije predsjednika drave - zapovjednika vojske, nadlenog za sustav sigurnosti, kreatora vanjske politike, te kroz etvrtu, u Ustavu difuzno odreenu ingerenciju, da je suodgovoran za dravnu stabilnost, to je on protumaio da bude korektiv vladi na nain da dnevno komentira politika zbivanja - pokazalo se da Mesi ima irok prostor za nametanje naciji svog komunistikog

43

mentaliteta. Iako mu ga, takoer e se s vremenom pokazati, nee biti lako nametnuti, jer se u prethodnom desetogodinjem razdoblju demokracija razvila i dala mogunost punktovima individualnog i institucionalnog otpora da se povratku komunizma, u odgovarajuoj mjeri, suprotstave. Stoga e Mesi na irenju komunistikog mentaliteta malo to postii! Na oivljavanju zamrlog i obeshrabrenog - da! Takvim e djelovanjem izazivati sukobe izmeu starog, komunistikog, i novog, demokratskog duha, na sve strane, i pretvoriti predsjedniku funkciju u neku vrstu cirkusa, a sebe sama u klauna na mjestu predsjednika. Mandatori iz grupacije dvadeset posto biraa, oni koji nisu eljeli hrvatsku dravu, a kad im se ona ipak dogodila, pokuali su njome ovladati tako da je iznutra ispune komunistikim i projugoslavenskim duhom a prema vani ponize i uine jadnom i poslunom, u Mesiu su, zbilja, nali pravu osobu za taj posao. Jedinstvenu osobu! Riui tu osobu Slaven Letica zapaa njene dvije bitne osobine. Prvu opisuje ovako: Zbog naravi predsjednika Mesia pogreno je u njegovim javnim istupima traiti dosljednost ili kritizirati nedostatak dosljednosti i prisustvo brojnih kontradikcija. Dakle, Mesi je u naelu nedosljedan! to sam ja u Ambri, sluei se metaforom, vidio kao preskakanje s tarabe na tarabu. I s Leticom se slaem! Drugu odrednicu Mesieve linosti Letica vidi kao Mesievu elju da sa svima bude jedan od njih. Tu se s Leticom slaem uz jednu ogradu, a ta je ograda i u Ambru ugraena. Naime, dosljedan u nedosljednosti, to nije drugo nego prijevara, bitna sastavnica komunistikog mentaliteta, on se samo pretvara da je u svakoj skupini jedan od njih. On glumata, kako bi grupu preveo ednu preko vode, kao to ini svaki komunist, a ostaje vjeran samo onoj grupi od dvadeset postotaka u birakom tijelu, osta- je vjeran svojim mandatorima. I stoga se kao dosljedno nedosljedan moe initi jedan od sviju nas , svaiji, a doista je politiki i ideoloki predstavnik i igra samo svojih mandatora.

44

lanstvo komunistike partije, kako god se ta partija slubeno zvala, bilo je slojevito drutvo, rekao bih, unutar sebe, gotovo pluralno po nizu osnova, najvie po nacionalnoj i socijalnoj, naplavljeno na jednu hrpu u raznim vremenskim razdobljima, prije, tijekom i nakon partizanskog rata, a najcjenjeniji je, vodei, bio sloj boljevika, kako su se zvali prije rata, ili prekaljenih komunista, kako su sami sebe zvali u poratno vrijeme. Mesi je po naslijeu i odgoju spadao u taj sloj komunista! Porijeklom iz ortodoksne komunistiko-boljevike obitelji, u djeatvu partizan koji je, po vlastitom priznanju, prekapao po depovima mrtvih neprijatelja, on je odgajan tako da iznad svega mrzi klasnog neprijatelja, u to su ubrajani Crkva, bogatai i nacio nalisti, svih nacija, a u prvomu redu nacionalisti njegove nacije, po komunistikom pravilu da se svaki komunist u prvom redu bori protiv svoga nacionalizma, da svatko ispred svoga praga eljeznom metlom treba pomesti nacionalistiko smee . On prije toga nije imao nikakva drugog odgoja i obrazovanja, kao to su ga imali mnogi drugi lanovi partije; prethodnog odgoja i obrazovanja koje je na njihovo ponaanje djelovalo tako da je otupljivalo imperativnu borbu protiv klasnog neprijatelja, bogatih, Crkve i nacije; on je odgojem i obrazovanjem bio isti produkt boljevizma. Stoje potvreno i sudjelovanjem u partij skim tijelima koja su se bavila represijom nad vjerom i nacijom, i u njegovu pripadnitvu Udbinoj agenturi i u njegovu govoru za saborskom govornicom u povodu objavljivanja Deklaracije o hrvatskom jeziku. Dakako, naknadnim trudom, itanjem, uenjem i drugim oblicima spoznaje, on je mogao doznati to je zapravo komunizam, i od njega dijelom ili u cijelosti odustati. Obraenje i proienje je kod svakog ovjeka mogue! Ali on to nije uinio. Ostao je trajno zadiv ljen svojom mladenakom indoktrinacijom. tovie, divinizirao ju je! I ostao njome oaran ak i u vrijeme Hrvatskog proljea!

45

Po mojoj spoznaji Hrvatsko proljee nije bio jedinstven pokret. Meu pristaama toga pokreta postojala su tri politika segmenta, sva tri meusobno antagonizirana: nacionalisti, reformatori i arivisti. Nacionalisti su, traei hrvatsku dravnu samostalnost, ruili Jugoslaviju, a traei viestranaje, ruili su komunizam. Reformatori su namjeravali reformirati socijalizam, to se moe itati i kao komuni zam, u smjeru socijalizma s ljudskim likom , to je njima bio samoupravni socijalizam , a Jugoslaviju reformirati u pravcu konfederacije, labave, koja federira . Arivisti su od svih ideja koje su tada bile u opticaju k srcu primili samo ideju o rotaciji kadrova , to e rei, neka s vlasti odu stari komunisti, a na njihovo mjesto dou mladi, makar vodili i staru politiku. Moe i reformistiku, samo ako su oni na elu! Dvije potonje grupacije, reformisti i arivisti, za volju Tita i po inerciji komunistike borbe protiv svih nacionalistikih zastranjenja, rijeili su se prve grupacije, nacionalista, jo u tijeku Hrvatskog proljea , tako da su ih represivnim mjerama prognali iz pokreta, kako bi dokazali komunistiku pravovjernost. One dvije u pokretu preostale grupacije, reformisti i arivisti, slili su se ujedno i tek e se, kad pokret bude uguen, vidjeti pukotina koja ih dijeli. Ni poraeni reformisti ariviste nee rado vidjeti u svom drutvu i, kao i separatiste, krivit e ih za svoju kompromitaciju u Titovim oima. Mesi je pripadao arivistima, pa poraeni vrh reformatora i nakon poraza drat e ga podalje od svog kruga. To e biti razlog da e se Mesi u osvit demokracije nai uz Tumana, najistaknutijeg separatista iz dana Hrvatskog proljea , kojemu ni po emu, a pogotovo po politikim vizijama, nije pripadao. Mesi se kroz proteklih desetak godina, aljui zvune ugrize svojim protivnicima, nacionalistima, znao pohvaliti da je on robovao za hrvatsku dravnu samostalnost. Istina je da je on nakon Hrvatskog proljea osuen na viemjesenu robiju, ali nije istina da je osuen

46

zato to se borio za samostalnost hrvatske drave. Arivisti se nikad za nita ne rtvuju, osim za svoje napredovanje! On tu podmee i, kao dionik komunistikog mentalnog sklopa, komu je la prirodna stvar, govori neistinu. Koju, vjerojatno, kao neistinu i ne doivljava! Nisam vidio njegovu osudu na tu robiju, ako sam je elio vidjeti, ali, ako je u njoj i njegov arivizam proglaen separatistikim naci onalizmom, jer su komunisti nekada, kao i on sada, separatizmom i nacionalizmom proglaavali i bezazlenije stvari od arivizma - to su zvali bolesnom ambicijom - on, prema svjedoenju onih koji su s njim robijali, nije odavao ovjeka komu bi hrvatska samostalnost leala na srcu, a pogotovo ne ovjeka komu bi ta samostalnost bila pred licem komunista opsesivni grijeh. Odavna zavrbovan kao suradnik komunistikih tajnih slubi, on nikada nee prestati s njima suraivati, u zatvoru i kad iz njega izie, o emu postoje pouzdani dokumenti, koji su dijelom i objavljeni, a s tim e slubama ivahno suraivati i kad se nae uz Tumana. Gdje ste nali ovoga? pitao sam Tumana kad sam doao u pri liku da izbliza promatram Mesia i zapazim koliko je prijetvoran, povran i sve ostalo u tom smislu. Htio sam da uza se imam nekoga iz Savkina i Mikina kruga, odgovorio mi je, a ja sam mu pokuao protumaiti da je Mesi tom krugu samo djelomino pripadao, nimalo po politikim ciljevima, samo onoliko koliko su reformatori komunizma i konfederatori Jugo slavije mogli udovoljiti njegovu jako izraenom arivizmu. Tumanu nije trebalo otkrivati Mesiev nezajaljivi arivizam, on se s njim ve bio suoio i nastojao ga obuzdati. O Mesievoj politikoj i mentalnoj supstanci u danima kad se Hrvatska osamostaljivala i kad se on nalazio uz Tumana postoji za nimljivo svjedoenje generala Aleksandra Vasiljevia, efa KOS-a, to ga je dao novinaru Nina. I kod nas je to svjedoenje pretiskano,

47

ali se na njega nije nitko ozbiljno osvrnuo. Prolo se preko toga kao da je to obina i beznaajna stvar. Moda i jest u smislu - nita novo! Meni se, ipak, ini da je to svjedoenje generala Vasiljevia lijep pri log slici Mesieva mentaliteta i politike, to se kod njega nikada ne moe razdvojiti. Vasiljevi opisuje pripreme za akciju tit, u ijem su sreditu bili general pegelj, uro Deak i kupnja oruja u Maarskoj, a cilj joj je bio oboriti Tumana i hrvatsku ideju o osamostaljenju zatrti na samom poetku. Evo toga i danas zastraujueg svjedoenja o Mesievu iz dajnikom arivizmu: S Mesiem sam, kao glavni ovek KOS-a, imao dvadesetak sastanaka na kojima smo razmenili informacije i podatke jer smo mislili da moemo da spreimo sukobe i ekstremizme. Mnogo smo upravo od Mesia doznali o ustrojavanju paravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoruavanju HDZ-ovaca. Mesi nam je posluio kao hadezeovski insajder i informator. Mnogo su nam koristile tih dana informacije i podatci koje sam dobivao od Mesia. U jednom naem razgovoru Mesi je rekao kako bi tolerisao hapenje svih funkcionera MUP-a i obrane iz Hrvatske osim pegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zatiti. Sloili smo se oko toga. Razmena informacija i podataka s Mesiem ipak nam je bila mnogo vanija i nismo hteli da ugrozimo te kanale. Mesi je dao zeleno svetlo za akciju tit i hapenja. Kad je utvren toan datum, pourili smo, svako na svoje mesto, da obavimo poslednje pripreme. Poslednji dogovor svih uesnika u akciji bio je 30. novembra u Zagrebu. Na tom sastanku je svaki detalj, po ko zna koji put, ponovo proveren. Svesni da je to bio poetak kraja sluaja pegelj nismo eleli da nam neka mala neopreznost ugrozi ogroman vienedeljni trud... Znakovito! Uz Tumana sjedi, a dvadeset se puta sastaje sa efom KOS-a i otkucava Tumana! Mesi, Tumanov suradnik, daje Vasiljeviu zeleno svjetlo za akciju tit i uhienja Tumanovih suradnika!

48

Strano je to za svakoga osim za dionika komunistikog mentaliteta komu je pijuniranje i izdaja onih oko njega, na ija mjesta preten dira, sastavni dio svakodnevnog posla. Zar se na taj nain vlasti nije domogao Tito i zar se na taj nain na vlasti nije odrao do kraja ivo ta! A tek Staljin! A tek svi ostali Staljinii i Titii do Mesia! To je mentalitet! Mesiu je Tito do danas ostao ideal! Usput, najpouzdaniji dokaz da Mesi nakon sloma maspoka u zatvor nije iao zbog nacionalistikih skretanja je injenica da on Tita dri simbolom svoga antifaizma, da ga divinizira, a njegov kult brani i titi od svake kritike. Ako u zatvor nije iao po partijskom zadatku, neshvatljivo je da moe oboavati ovjeka koji ga je nevina, zbog politikog miljenja, strpao u zatvor. Ako je ta mogunost ipak tona, da Mesi divinizira onoga tko ga je poslao na robiju, onda je on mazohist koji eli da ga se kanjava, pa bilo to i za nacionalistiko skretanje. Ili s pameu toga ovjeka neto nije u redu! Jer, naite mi onoga tko je nakon sloma maspoka zbog verbalnog delikta dospio u zatvor i, kad se iz zatvora vratio, nastavio divinizirati Tita, da bi ga danas smatrao simbolom antifaizma. Naite mi takvoga! Sve je to pomalo i udno i strano, ali je najstranije i najudnije to e taj i takav Mesi jednom stati na elo drave koju je pokuao satrti dok je bila tek zametak! Odmah da dometnem, utjehe radi: mora da smo u deset Tumanovih godina stvorili vrstu dravu i demokraciju kad nam se pod deset godina Mesieve detumanizacije nije dogodilo nita gore nego to su nas nasmijavali njegovi postupci i kinjile njegove mantre. Kad je takav kakav je, arivist, dounik i vjerolomnik, dospio na vlast, Mesi se okruio savjetnicima koji su obavezno morali imati komunistiku partijsku knjiicu, koji su provjereni antifaisti bolj evikog kova, koji su radili u komunistikom represivnom i propa gandnom aparatu, koji su bili teoretiari i praktiari samoupravnog

49

socijalizma, koji su se dokazali kao egzekutori komunistike represi je i koji su u njemu nalazili posljednju priliku da bar jo neko vrijeme produe ivot mentalnom sklopu kojemu su pripadali, uz obavezno prepozicioniranje na liberalna stanovita koja im doputaju da i dalje neprijatelja trae u vjeri i naciji i svima onima koji iz tog rakursa pro matraju i doivljavaju sebe i svijet. Predsjednik su i njegov savjetodavni tim oko sebe okupili, kao prikrivene glasnogovornike sa stalnim pristupom svjeim informaci jama, ono to je admiral Domazet nazvao vujim oporom , oporom lijevo orijentiranih novinara koji e kroz tisak lijevo orijentiranih korporacija promicati komunistiki mentalitet, to ga je Mesi konzervirao i zaogrnuo platem antifaizma, nastojei u svakoj prilici na zid srama pribiti sve to je orijentirano desno, to je rjeenja nalazilo kroz tradicionalne, vjerske i nacionalne vrijednosti. Ne bi se moglo rei da su kao likvidatori bili sasvim uspjeni, iako su mnoge i mno go to likvidirali detumanizirajui vojsku, policiju, vanjske poslove i cjelokupan drutveni ivot, jer nisu uspjeli neutralizirati sredinji desni otpor ukotvljen u vjeri i nacionalnom ponosu, ali su uspjeli ko munistikim mentalitetom bitno zagaditi drutveni prostor i po takvoj vrsti zagaenja postati vodei u tranzicijskim zemljama. Na mjestu je pitanje kako je to u postkomunistiko vrijeme bilo mogue? Kad je nakon pada komunizma, uvoenja demokracije, a kod nas i osamostaljenja drave uz estok vojni otpor, na irom otvorena vra ta, u zemlje socijalistikog lagera i u zemlje samoupravnog socija lizma, nahrupio kapitalizam, koji tolerira i vjeru, i naciju i tradiciju, ali ih iskreno ne ljubi i, stanu li mu na put, spreman ih je progoniti, u obliku novanih potpora i pomoi u organiziranju, on je pruio pri liku pripadnicima totalitarnog reima, ortodoksnim, prekaljenim komunistima da prihvate konverziju u liberale, globaliste i zagovornike novarskog kapitalizma. Tu su priliku boljevici odreda prihvatili!

50

Pred tim to ini kapitalistiki oslobodilac izvana, oslobodilac od komunizma iznutra, onaj s krunicom oko vrata, nacionalnom zastavom iznad glave i pukom u ruci naao se na mukama. Kako onaj koji mu je pomogao da zbaci komuniste s grbae i stvori samostalnu dravu moe vie voljeti komuniste i dojueranje zagovornike jugoslavenskog nasilnog bratstva i jedinstva, istinskog uzronika bratoubilake borbe, od njega, vojnika s krunicom oko vrata, zagovornika pluralne demokracije i u tom okviru stjegonoe sloge meu narodima. to je sad ovo? Nita posebno, tek podloga za priu o fukari! I prije nego e Fukara biti napisana! Ali, dajmo, priberimo se, mjesta uenju nema! uenje bi bilo znak neupuenosti u korijene dva svjetonazorska pravca, komunizma i liberalnog ateistikog globalizma. Dananja liberalistika vladajua elita na zapadu i propali marksisti i lenjinisti s istoka potjeu iz iste ideoloke epruvete, iz materijalizma i ateizma, pa su kao srodnici jedni drugima pruili ruke u nevolji i slili se ujedno. Stvarni oslobodioci od komunistikog jednoumlja i jugoslavenstva kao oblika velikosrp ske tiranije za njih su postali faisti, nacisti, klerikalci, antiglobalisti i antieuropejci; a oni sami, koji su bili stupovi komunistikog i jugoslavenskog totalitarizma postali su liberali, globalisti, europejci, zago vornici ljudskih prava i ega sve lijepoga ne. Ukratko, samoupravni je socijalizam - gledajui ga iz personalne perspektive - preko noi prerastao u zapadnoeuropsku demokraciju, a radniko samoupravlja nje u trino gospodarstvo! Oni koji su s krunicom oko vrata ispod nacionalnog stijega izvojevali dravnu samostalnost i demokraciju u poplavi revivala komunistikog mentaliteta, koji se samo prividno transformirao u zapadnja ku demokraciju i liberalizam, preko noi su ponovo postali ono to su i u vrijeme socijalistike revolucije i samoupravnog socijalizma bili, faisti, klerofaisti, ultra i povampirena desnica, ognjitari, zatucani

51

konzervativci, jednom rijei, roba za otpad. Kad je do detumanizacije, kao drugog imena za povratak komunistikog mentaliteta, dolo, povrh svega jo i tumanovci!... ok za okom! Zbunjenost i bijeg u poznatu nam hrvatsku utnju!... A to, bogme, nikad nisam prihvaao, pa sam, i sam tim povratkom nematerijalnog komunizma zateen, pi sao Sebastijanove prie i Pua. Ako i prianje Sebastijanovih pria nije svojevrstan bijeg u utnju! Dakle, konverzija s komunizma na liberalizam, na uenje dezorijentirane desnice, bila je i podrana izvana i prihvaena iznutra. Me si kao eklektik, bez i najmanje volje da zbog potrage za novim idejama, gubi arivistiko koraanje naprijed, objeruke je prihvatio kon verziju i njome se od svih politiara najvie okoristio. I pretjerano! A pretjerujui u mentalnom komunizmu, koga je nazvao antifaizam, otiao je toliko daleko da ga je i veliki dio istinskih liberala, od kojih sam na poetku ovog traktata neke i citirao, vidio kao iritelja mrnje, koniara demokracije i prekritelja zakona. Vrijedi pogledati u emu je Mesi, irei revno komunistiki mentalitet, ak i u oima onih koji su mu omoguili konverziju od komunista u liberala, pretjerao i doveo cara do duvara, kad su mu i sami morali rei da se zaustavi. Da je stvar krivo shvatio! Da to, naprosto, nije to to on misli da jest! A to u emu je Mesi pretjerivao bile su njegove mantre. Kroz te mantre, u tijeku deset godina svoga predsjednikovanja, on je irio te meljne oznake komunistikog mentaliteta. Na prvom mjestu mrnju protiv politikih protivnika. Takvu mrnju, kakva je bila utemeljena samo u komunistikoj duhovnosti, da se omraenu osobu kriminalizira i kao kriminalnu uini i narodu omraenom. Potom revolucionarni odnos prema zakonu; onaj i onakav koji je i kakav je, kao segment komunistikog nemorala formulirao Tito politikom direktivom da se zakona ne treba drati kao pijan plota . Uz to dvoje i, humaniziranom drutvu stranu, a u komunizmu posveenu, osvetoljubivost! Osveto -

52

ljubivost povezanu s osjeanjem bezgrenosti, ma koliko i ma u emu god grijeio! O svim tim segmentima komunistikog morala u ovom emo poglavlju rei poneto, tek da se zna o emu se radi, a kad prije em na opirniji opis mantri, dajui svakoj posebno poglavlje, bit e o tim segmentima komunistikog morala mnogo vie reeno i bit e zorno predoeni na vie primjera. Od komunistikih doktrinara u liberale preobraeni komunisti, meu kojima je Mesi na prvom mjestu, govor su mrnje pripisivali iskljuivo desnoj politikoj opciji, meu kojima je doista bilo onih koji su se tim govorom sluili, primjerice, nacisti i faisti, ali je meu desniarima bilo i onih koji se tim govorom nikad nisu sluili, to nema potrebe primjerima dokazivati, jer je i sam liberalizam izniknuo iz tih opcija. Pri tom su zaboravili na genezu te sintagme prije nego e postati zakonska kvalifikacija; zaboravili su da govor mrnje svoj suvremeni korijen ima u marksizmu i lenjinizmu, pandanima naciz ma i faizma. Tamo je mrnja postala ideoloka institucija i glasila je, u stotinu varijanata, kako je sveta dunost komunista mrziti klasnog neprijatelja . to se, kad je socijalistika revolucija poela, pretvorilo u mrnju protiv svakog politikog neistomiljenika, svakog i najma njeg stupnja neslaganja, od prvog do zavrnog revolucionarnog ina, od dizanja revolucije do njene pobjede. A nakon pobjede, kad je klasni neprijatelj pobijeen na bojnom polju, ta se mrnja pretvorila u mr nju protiv revizionista, koji da su agenti klasnog neprijatelja u naim redovima , to rovare iznutra, pa ih u istkama treba istiti gvozdenom metlom. Ta je mrnja komuniste bitno obiljeavala, a takva je vrsta mrnje, ak i u rudimentu, pouzdan znak da je u komunistu, povrin ski preobraenom u liberala, komunistiki mentalitet preivio. Ta je mrnja komunizam poivinila, jer se ni jedno drutvo dugorono na mrnji ne moe temeljiti. Ta ga je unutarnja mrnja, kad nikakve reforme da se stvori socijalizam s ljudskim likom nisu uspjele, i dovela do propasti, do unutarnjeg uruavanja.

53

Ne samo Mesi, i njegovi savjetnici i njegovo okruenje, od naj ueg do najireg kruga, u svom su mentalnom sklopu nosili takvu mrnju i kad su se preimenovali u liberale i globaliste. I kad su strani podupiratelji ba to u njima vidjeli! Meutim, s tom se mrnjom nisu diili kao to su to komunisti inili, niti su je otvoreno mogli stavljati u djelatnu funkciju, to im je komunistiko samoupravljanje irokogrudno doputalo. Oni su se sada diili svojim novootkrivenim libera lizmom i globalizmom, a od komunizma sauvanoj mrnji, govorei o govoru mrnje govorom mrnje, davali su maha na dva naina. Budui da je i nekim aktualnim liberalizmima strano vjersko i nacionalno, ali ih podnose, kohabitiraju s njima, jer se drukije liberalizmima ne bi mogli zvati - i jer se zna, jedno, da je liberalizam potekao iz kranstva i nacija i, drugo, da bi bez kohabitacije s kr anstvom vrlo brzo aberirali u ekstrem koji dokida svaki oblik libe ralizma - u liberale su preobraeni komunisti predmet svoje mrnje nali u onomu to su i kao deklarirani komunisti mrzili. U vjerskom i nacionalnom, tako da su sve to je zasnovano na vjeri i narodnosti proglaavali faizmom, nacizmom, klerikalizmom i slinim, a one koji su imali takve svjetonazore onim to su i u samoupravnom komunizmu za njih bili, ekstremnim desniarima, zadrtim konzervativcima, klerikalcima i tomu nalik. Osim u liberale konvertiranih komunista to, da nacionalno i vjer sko pretvaraju u nacistiko i klerikalno, kako bi istinskim govorom mrnje govorili o navodnom govoru mrnje , ine i nasilnici iz vujeg opora , kao slobodni strijelci ili kao predstavnici urbanih plemenskih skupina, kojima je jedini razlog postojanja da osporavaju identitet ve ine, u ovom sluaju vjerski i nacionalni identitet. Jedan je od njih, onaj koji mi je posluio kao prototip gradnji glavnog lika u romanu Fukara , u toj je vjetini, da govorom mrnje govori o govoru mrnje, to ga vidi u svakom izraavanju vjerskog i nacionalnog identiteta,

54

dotjerao do krajnje granice i omoguio mi da ocrtam glavno lice romana i da tu pojavu prepoznam kao - fukarizam. Neto jadno, smijeno i nedoraslo vremenu! Ali nakon kraha komunizma, kao preivjeli komunistiki mentalitet, i te kako prisutno! Svi oni, i komunisti konvertirani u liberale, i fukaristi kao slobodni strijelci ili kao predstavnici urbanih tribalista, osim objekta mrnje u vjerskom i nacionalnom identitetu, objekt mrnje nalaze i u hrvat skom dravno-pravnom okviru. Ne bi bilo tono kazati da su svi ko munisti bili protivnici stvaranja samostalne hrvatske drave; bilo ih je koji su za to i glavu gubili, koji su radi toga postajali objektom mrnje pravovjernih komunista; ali najvei dio komunista bio je protivnik i federalizma i konfederacije, a da se o broju protivnika samostalno sti, secesije, separatizma i ne govori. Do te mjere protivnih da je to protivljenje postalo temeljna supstancija njihova mentaliteta. I kod dobrog dijela ta je mrnja patoloka! Pa kad se ona povee s mrnjom na vjerski i nacionalni identitet, moe se sagledati objektivna prijetnja od koje bi se hrvatska drava trebala braniti i zakonskim mjerama i duhovnim otporom. Mesi je bio kreator takve mrnje, njen poticatelj i njen zatitnik. Oprostiti bi mu se moglo samo tako da ga se proglasi onim koji ne zna to ini! Ali je on dobro znao to ini! Liberalizam, kad ga prigrabe konvertirani komunisti i izopae svojim mentalnim naslijeem, po staje sam svoja suprotnost. Postaje nasilje! Kakav mi je to liberalizam koji novinaru i piscu osporava pravo da iznosi svoje konzervativno miljenje, a pjevau zabavnih melodija da pjeva nabone i nacionalne pjesme! O emu emo jo govoriti! U demokratski ustrojenim zajednicama vrijedi ozakonjeno pravi lo da predsjednik, prvi ovjek, uvar zakonitosti, kad sam hotimice ili nehotice prekri zakon, mora podnijeti ostavku, biti podvrgnut istrazi u zakonodavnom tijelu i sankcioniran u sudskom postupku. Da je to

55

u naoj mladoj demokraciji bio sluaj, Mesi bi ve na poetku prvog mandata izgubio predsjedniku funkciju. Poeo je na bezoan nain, s dalekosenim negativnim posljedicama po dravnu stabilnost i i vote nedunih pojedinaca, im je doao na Pantovak, kriti zakon o uvanju arhivske grae kad je odluio tisku i privatnicima, u tu zemstvu i inozemstvu isporuivati transkripte iz arhive predsjednika Tumana. Kako ostavku nije dao ni kad je na to od mnogih javnih djelatnika pozvan, a nitko ga nije imao volje zaustaviti, jer su i Raan i Sanader u bezakonju bili njegovi suradnici, nastavio se i dalje ne drati zakona kao pijan plota - kako ga je uio i nauio Maral Jugoslavije i dogurao do sluaja generala Zagorca, gdje nije samo prekrio zakon kako ree bivi predsjednik Vrhovnog suda, koga sam citirao nego je i, ruei trodiobu vlasti, postao trajni izvor dravne i drutvene nestabilnosti kako ree jo jedan od citiranih politiara. I nikomu nita! Ujeo vuk magare! Kad selo ostaje ravnoduno, jer daje vee pravo vuku da grize - kako ne bi davio ovce - nego magaretu da ne bude ugrizeno! Osvetoljubivost je lajtmotiv koji u jedinstven niz povezuje svih deset Mesievih mantri. Do najvieg je izraza dola u mantri koju sam nazvao zvuni javni ugrizi. Gotovo polovica javnih ugriza samo sa zvukom ako su plasirani preko radija, sa zvukom i slikom ako su emitirani preko televizije - bio je sirov iskaz osvetoljubivosti. Grizao je direktno, aludirao na onoga koga eli povrijediti jer mu je za neto bio na zubu, izraavao trajnu netoleranciju! Svoju osobu doivljavati kao mesijansku, dostojnu apoteoze i deifikacije, osobina je komunistikog mentalnog ustroja i potjee od temeljnog doivljaja samih sebe: da su oni avangarda radnike klase i dijela naprednog ovjeanstva. Da su oni sveopi naj! Sve dok se taj mesija dri pravog puta, na to osobito treba paziti, puta to su ga utrli patrijarsi komunizma i tvorac samoupravljanja, bravarski egrt,

56

on je u svojim oima moralna vertikala, kako su Mesiu tepali njego vi apologeti, a on u to vjerovao dva puta vie od njih. Na e li se takav na vlasti, a on se na nekoj od stotinu razina vlasti mora nai, jer je i koncipiran da bude vlast, i to avangardno , on sebe ne doivljava kao vlast prema kojoj narod, i kad ga je izabrao, zadrava trajno kritian odnos, do te mjere da ga u svakom trenutku moe smijeniti, ve sebe doivljava kao onoga koji je supstituirao narod, kao suverena, koji je postao inkarnacija naroda, suveren sam, pa bi on sam, doe li do poremeaja u odnosima izmeu naroda i njega trebao mijenjati narod, a ne narod njega. A mijenjanje naroda gadna je stvar, jer se to obino ini nasilno! Podjelom naroda na svoje i one druge! Zar se u ovom opisu mesijanstva kao segmenta komunistikog mentaliteta ne moe prepoznati Mesievo proglaenje sebe kao graanina predsjednika , kao jednog od vas, da bi tako dokinuo pravu narav odnosa vlasti - naroda. U takvom pozicioniranju ja postaje vi, pa ste vi postali ja otkako ste na izborima pristali da ja budem vi. Jest ta inverzija komunistikog mesijanstva u liberalnu igrariju s graaninom predsjednikom poprilina mutljaa, degutantna i teko shvatljiva, ali kako drukije, ako je ne shvatimo, protumaiti sve ono to je Mesi u minulih deset godina s tim graaninom predsjednikom izvodio? Kako drukije protumaiti da se Mesi, koji ima ustavne ingerencije nad sustavom sigurnosti graana, pa i novinara, koji je prvi odgovoran ako je ta sigurnost od nekoga ugroena, pridruuje povor ci novinara koji su protiv propusta vlasti da ih zatiti protestirali pred Kamenitim vratima, kad je nekoliko novinara bilo brutalno napadnuto, a policija nije napadae ni sprijeila ni otkrila. Kako protumaiti logiku toga postupka, pridruiti se protestantima protiv sebe sama! Ne, nije to ala, nije to previd i nije to vic! To se dade protumaiti samo tako da je Mesi u mentalnom smislu samo fosil, koji i kad je

57

vlast, graanin predsjednik , ne smatra da je nivo vlasti koji nekomu, ovoga puta novinarima za dobivene batine, odgovara za svoje propuste, nego se smatra vrhovnim slojem vlasti, koji ne odgovara nikomu, tovie, kojemu odgovara njegova vlast tek stepenicu nia od njega sama. Nismo li mi to negdje vidjeli i nismo li mi to imali priliku dugo gledati? Jesmo, tako je drug Tito vladao desetljeima! Sebe je drao mesijom radnikog samoupravljanja; podravao je kao opravdane zahtjeve sve demonstrante koji bi krenuli na njegovu vlast; mijenjao bi za volju demonstranata stepenicu vlasti ispod svoga postolja, a on bi na tom postolju ostajao nedirnut. I dok je to bilo mogue, komuni stikom mesijanstvu ilo je sjajno! Ali nije bilo vjeno! A sada ovo, Mesievo, pred Kamenitim vratima, bila je jadna demonstracija komunistikog fosila! I nije se to dogodilo samo toga puta pred Kamenitim vratima; zbi valo se to mnogo puta, na raznim mjestima i u razliitim prigodama kroz proteklih deset godina. I kad je to lako upadalo u oi i kad se to, ako nisi upuen u aroliju, teko prepoznavalo! Gledaj to se zbiva dok ovo piem! Corriere della Sera na cijeloj stranici donosi lanak u kojemu pie: Hrvatska Ive Sanadera sagradila je, kao knez Potemkin, koji je podizao lana sela, demokratske fasade od preanog papira iza kojih su se skrivala misteriozna ubojstva, netransparentnost, ne jasne veze izmeu politiko-ekonomskog i svijeta kriminala . I dok taj list to pie, a pie ono to znaju mnogi i u svijetu i kod nas, Mesi bez trunka osjeanja vlastite odgovornosti, na otvorenju zagrebakog jesenskog velesajma dri prodiku o tomu da je za ovo u emu smo, u moralnoj i materijalnoj krizi, kriva politika koja se vodila posljednjih esnaest godina. Pogaate zato esnaest a ne dvadeset! Zato to je u prve etiri godine on participirao u naoj politici. A zato ne amputira i ovih deset godina otkako je u toj politici predsjednik drave? Zato? Nakon onoga to rekosmo o mesijanstvu u komunistikom mentalite tu na to nam ne bi trebalo biti teko nai odgovor.

58

Za posljedice politike voene u zadnjih deset godina, dok je bio predsjednik, on ne odgovara, bez obzira na miljenje Ortynskog da je upravo on glava mafije i bez obzira na injenicu da se ono iz Corriere della Sera o nejasnim vezama izmeu politiko-ekonomskog svijeta i svijeta kriminala odnosi na njega koliko i na njegova suvladara Sanadera, graditelja demokratskih fasada od preanog papira . Pa, ako se o miljenju Ortynskog u javnosti dosada nita nije znalo, svi dobro znamo za Mesieve prisne veze s Pukaniem i njegovim prijateljem Petraem... Uzaludna je tu primjena svake logike! Mesi je batinik komunistikog mentalnog segmenta o svojoj nepogreivosti, o svojoj poziciji u vlasti, koja, iako u vlasti, stoji iznad te vlasti, o svojoj sup stituciji onih koji su ga birali, pa ga nikada i ni u emu neete uvjeriti da je on ta vlast, u dobrih deset godina, koju optuuje za moralne i gospodarske nevolje koje su, i po njegovim rijeima, snale zemlju. Jo tee daje on kao mentalni fosil glavni krivac za depresivno stanje u kojemu se nalo hrvatsko drutvo! On da je za ita kriv!? Ma, o emu govorimo! On se pored svog mentalnog sklopa ne moe osjea ti ni odgovornim ni krivim! On je, po svom dubokom uvjerenju, iznad svake odgovornosti i svake krivnje! Na kraju ovih razmatranja o emitiranju nekih sastojaka komunistikog mentaliteta, koje su u liberalizam prenijeli komunistiki konvertiti, da kaem nekoliko rijei i o posebnom obliku govora mrnje, takoer sastojku komunistikog mentaliteta, koji Mesi nije samo prakticirao nego je ba po njemu upravljao mnoge od svojih postu paka. To je prisiljavanje na utnju! Jedan od najgorih i po drutvo najpogubnijih oblika govora mrnje! Svi znamo to je hrvatska utnja , koja ponekad traje godinama, a znamo i kako to izgleda kad ta utnja progovori. Primjerice, u Deklaraciji o hrvatskom knjievnom jeziku ili u trenutku kad se raspadao komunizam kao ljepilo kojim je slijepljena Jugoslavija! To i Mesi zna, jer je govor te utnje, u prvom sluaju, pokuao smjestiti na robiju, a u drugom, njeno upokojenje

59

povjeriti generalu Vasiljeviu. Ovdje se radi o posebnoj vrsti utnje, o psiholokoj, vie nego politikoj kategoriji! Istina, i kao psiholoka kategorija ona je uzrokovana politikim inom. O emu se, konkret no, radi? Komunisti su za itavo vrijeme svoje vlasti, osim pred kraj, kad im je vlast poela izmicati iz ruku, jer se komunizam u svjetskim raz mjerima poeo uruavati, branili i spominjanje svojih ratnih zloina i svaki oblik sjeanja na te zloine, pa i na onaj najvei, koji se dogodio nakon zavretka Drugog svjetskog rata u slovenskim prostorima, poznat pod skupnim i simbolinim imenom Bleiburg. Branilo se javno iskazivanje sjeanja, od polaganja cvijea na stratita do misa zadunica za pobijene! Ali se branilo, to nije moja izmiljotina nego moje svjedoenje onoga to sam vidio, i intimno sjeanje na pobijene ili u ratu izginule ljude, ako su se igrom nesree nali na komunistima suprotnoj strani u ratu ili pred streljakim vodovima komunistikih egzekutora nakon rata. Kad su u jeku raspada komunizma i nastupa demokracije, komunisti konvertirali u liberale, sjeanje na svoja zlodjela nisu mogli zabraniti, ali su mogli ignorirati i Bleiburg i sve ostale komunistike zloine. I to su inili, na razne naine! I to ine i danas, dovijajui se svemu i svaemu! I naini i dovitljivosti vrlo su zanimljive i duu su dale da ih se ugrauje u prie. Mesi je u proizvodnji naina i dosjetki za to ignoriranje pokazivao zavidne stvaralake mogunosti, dodue, na rubu neukusa, ponekad toliko da sam se zdvajao uvrstiti ih ili ne uvrstiti u Ambru i Fukaru. Za njega je misa zadunica kao sjeanje na one koji su na Bleiburkom polju poloili oruje, bili na prijevaru izrueni jugoslavenskoj komunistikoj vojsci i bez suda i suenja pobijeni, za Mesia su ta misa i to sjeanje obian ustaki dernek. Ima onih koji to zovu duhovitou. Meni je takva duhovitost komunistiko prostatvo. I kao

60

prostatvo u svojim sam ga priama prikazao... Tjerati na utnju, prisiljavati na zaborav, dok je komunizam bio na vlasti, i nazivati misu za pokojnike dernekom, kad si, ne odijelivi se od komunistikog mentaliteta, doao na elo demokratske drave, kojoj bi zloini faista i komunista morali imati jednak tretman, nije isti, ali, bome, nije ni sasvim razliito. I jedno je i drugo govor mrnje kojemu je cilj prisiliti na utnju i zaborav one koji oivljavaju spomen na nevine rtve komunizma. Poseban govor mrnje! Kad sam nakon Hrvatskog proljea doivio to sam doivio navodno, s lijeve preao na desnu stranu, iako se ja ne sjeam da sam ikamo iao - dojueranji prijatelji i znanci poeli su mi povjerljivo prilaziti i uz suze i oaj priati svoje prie s Krinog puta . Zato mi to tek sada govore? Zato to su bili prisiljeni na utnju! I zato to su sebe na utnju silili i na utnju navikli! Zar ne znam da je o tomu zabranjeno govoriti, ak se na to i podsjeati!... Kad sam napisao etverored i kad je odmah potom prema njemu Jakov Sedlar snimio film, oekivao sam da e komunisti obraeni u liberale film doekati na no, toboe, jer nema visoku umjetniku vrijednost, u stvari stoga to na filmskom platnu nisu navikli gledati vojnika s petokrakom na glavi u ulozi ubojice i muitelja. Oekivao sam i da e mi ljudi kojima je ta tema bliska zavidjeti to sam je ja, koji sam pretrao s lijeva na desno, obradio, a nisu je obradili oni koji su to doivjeli i dugo godina ivjeli s tim dogaajem ne znajui to bi s njim uinili. Oekivao sam i jo mnogo toga, primjerice, da e me se odricati drugovi koji su kao i ja u trinaestoj godini nosili partizansku puku, sve sam to oekivao i oekivano doekao, ali jedno nisam oekivao, da u se suoiti s najgorom posljedicom onog posebnog govora mrnje, s pristankom na utnju i zaborav.

61

Neki od onih koji su preivjeli Krini put, preko telefona ili putem pisama, umjesto da mi budu zahvalni to sam napisao roman po kojemu je snimljen film, u suzama, ako sam ih preko telefona sluao, u gorkim reenicama, ako sam itao njihova pisma, prigovarali su mi to sam to uinio, to sam ih, kad su uspjeli to potisnuti u zaborav, jedva, teko, na to podsjetio i primorao da jo jednom proive sve te strahote. Plae se da, poto su film pogledali ili knjigu proitali, vie nee imati snage ni s tim ivjeti ni to potisnuti u zaborav. To nisu bili racionalni prigovori, bili su to krici opsjednutih zloduhom pristanka na utnju i zaborav. Osjeao sam se pred tim jadno! Valjda onako kako bi se osjeao egzorcist koji je istjerao zloduha iz opsjednutoga i doivio da taj zloduh napadne njega sama. Posluajte ovu priu! Samo jednu o govoru mrnje komu je cilj bio utjerivanje utnje i prisile na zaborav. Djevojica je roena u jednom imotskom selu etrdeset i tree, a otac joj je poginuo na nekom od krinih putova . Kad je porasla, majka ju je poduila da je oca ima la, da je on bio ustaa i da su ga ubili tamo gdje su ga ubili. Neka zna da je oca imala, toga i toga, ali neka ga zaboravi, neka ga nikad nigdje ne spomene. Djevojica je postala profesorica, nikada oca nije spomenula! Postala je i majka sina koji se oenio! Njena nevjesta, mlada, nevina, ne znajui to ini, jednom, nosei pod pojasom profesoriina unuka, upitala je svekrvu: Mama, ti nikad ne spominje svoga oca. Zato? Ako si mule, ne mora se toga stidjeti! Prola su vremena kad je biti mule bila sramo ta. Reci, ije si mule! Oko profesorice se zavrtio svijet i svojoj je nevjesti u oaju rekla: Ja nisam mule! Ja sam imala oca, ali su me prisilili da o njemu utim. Jer, kad bih gajila uspomenu na njega, ne bih mogla biti na stavnica u koli. Ne bih mogla ni ivjeti!

62

A meni je ta profesorica hrvatskog jezika poruila da etverored, iako je itala sva moja djela, nee itati i da ga, to se nje tie, nisam ni trebao napisati. Dovoljno joj je bilo i to je pogledala film. Oi gledno, profesorica iz utnje, u koju ju je natjerao govor mrnje, ne moe izii. I budui da znam to je sve morala initi da oca zaboravi, ja je u cijelosti razumijem. Dakako, emitirajui zajedno sa svojim savjetnicima, apologetima i pristaama i vei broj segmenata komunistikog mentaliteta nego sam ih u ovom poglavlju naveo, Mesi u novim, demokratskim drutvenim okolnostima nikoga nije mogao prisiliti na utnju. Ni kad je mise zadunice nazivao ustakim dernekom! One koje je on govorom mrnje silio na utnju i zaborav itekako su mu glasno odgovorili, pa je Mesieva ostavtina u tom pogledu, nakon deset godina vlasti, verbalni graanski rat, nastavak pravog rata iz njegovih antifaistikih vremena, koja u mentalnom smislu nikad nije prestao ivjeti. Onaj tko ga naslijedi, tko god taj bio, taj bi verbalni rat morao privesti kraju i uspostaviti mir. Zato su istinski liberali - Banac, kad je kazao da je Mesi koniar demokracije, a Budia, kad ga je vidio kao izvor drutvene nestabilnosti - u svojim miljenjima bili u pravu.

63

ETVRTO POGLAVLJE

MANTRA O PODJELI
BOSNE I HERCEGOVINE SA SLOVOM O POMIRBI

liberalizam preobraeni komunistiki mentalitet Mesi nije mogao provoditi kroz zakonodavstvo, a nije ga provodio ni kroz neke druge oblike dravne politike, iako je oboje pokuavao. Zakonodavstvo je bilo u nadlenosti Sabora, a politiku je vodila vlada. On je to provodio kroz neto zbilja posebno, kroz neto u demokratskim drutvima nevieno, kroz neto to sam, u nedostatku odgovarajueg termina, zajedno s jo nekim autorima, nazvao mantrama. Na to me je potaknulo ono Baletievo zapaanje s puta po Australiji: da Mesi iz dana u dan, od jednog do drugog skupa, ponavlja istu misao, pria iste viceve i poentira ih na istovjetan nain. Nije to Mesi inio samo na putu po Australiji ni na putu u Maarsku, gdje sam tom ponavljanju bio sam svjedok, inio je to Mesi posvuda gdje je dospio doi kroz proteklih deset godina. To mi se njegovo ponavljanje uinilo slinim mantranju poklonika veda i, unaprijed se ispriavajui tim poklonicima, njegova sam ponavljanja prozvao mantrama. Iako ih je mnogo, neu ih prikazati vie od desetak. Mantre, ritualne i mistine formule, sastavljene od vie slogova, koji se viekratno ponavljaju i kojima se pripisuje magina mo, uinile su mi se boljim izrazom od slogana, za politike svrhe sloenih mantri, u prvom redu zbog iracionalnosti to je sadrava vedska mantra; u jednakoj mjeri koliko je iracionalnosti sadravalo i ono to je Mesi mantrao. Mesieve mantre, koliko god usporavale razvoj demokracije i remetile moralnu stabilnost drutva, zbog te su iracionalnosti povrinske i, im s Pantovaka ode onaj koji ih je s tako visokog mjesta emitirao, s njim zajedno otii e i one. Tko god bio njegov nasljednik s mantranjem tih mantra nee moi nastaviti. Mantranje je s njim nastalo i mantranje, bar to se tie njegovih mantri, s njim e zavriti. Nita neobino: kad komunist odlazi, s njim odlaze i njegove mantre i pamte se samo po tetnim uincima!

67

Ovih dana na pitanje novinarke hoe li Josip Frii, ako se ne ispune obeanja seljacima, sjesti na traktor i krenuti na prosvjede, protiv vlade koju podrava i njegova stranka, Mesi po tko zna koji put u minulih deset godina ponavlja svoju mantru o razlazu s Tuma nom zbog politike prema Bosni i Hercegovini: Ne vjerujem. Mislim da e kriza biti prevladana jer nitko tako lako ne naputa vlast. To sam jedino ja napravio kad sam bio u sukobu s politikom oko BiH i kad sam napustio mjesto predsjednika Sabora. Ja sam svjedoio mnogim laima u politici koju sam bio prisiljen ivjeti; ja sam se suoio s brojnim lanim politikim smicalicama u politikama koje sam prouavao; ja sam se u oba sluaja imao prilike uvjeriti u istinitost izreke da je politika kurva, ali vee lai od ove Mesieve mantre ja nisam susreo ni u ivotu ni u onomu to sam o politici proitao. Upravo je ona bila poticaj da roman naslovim Ambrom i da taj naslov u romanu razjasnim po izreci s vana gladac, a iznutra jadac. to e rei, miris izvana, smrad iznutra! On da je lako napustio vlast! On je na groteskan nain zbaen s vlasti, kad se nije dao uvjeriti da s vlasti mora otii. Na smijean i alostan nain, to sam u Ambri vjerno opisao! Da se on sukobio s Tumanom zbog politike prema Bosni i Hercegovini! Kojeta! Da se Mesi raziao s Tumanom uzrok je Mesiev antifaizam, odnosno njegova interpretacija antifaistike borbe prije i u tijeku Drugog svjetskog rata. Oni koji ovu tvrdnju dre smionom neka se vrate natrag i jo jednom proitaju svjedoenje ge nerala Vasiljevia o njegovoj suradnji s Mesiem u akciji tit, planu uhienja i smjene Tumana i itavog dravnog vodstva izabrana na demokratskim izborima. Vasiljevi kae da mu je Mesi u dvadeset susreta davao podatke korisne za planiranje akcije i da je dao zeleno svjetlo za poetak ak cije. Ali Vasiljevi, usputno, otkriva i pojedinost koja podupire moju

68

tvrdnju da je klica razdora izmeu Mesia i Tumana bio Mesiev mentalni antifaizam. I interpretativni! Mesi prihvaa da se uhiuje sve odreda, ali ne bi elio da se uhite i neki antifaisti, poime nino, Boljkovac i pegelj. ak ni kad je pegelj sredinja linost protiv koje je usmjerena akcija tit. Zar to ne upuuje na zakljuak da Mesi vri razdiobu HDZ-ove vladajue garniture na one koji do laze iz komunistikog i one koji dolaze iz demokratskog sustava. Po kriterijima njegova mentalnog i interpretativnog antifaizma, na partizane i ustae. Ustae bi rado izruio efu KOS-a, a partizane ne bi ni kad su upleteni u ono, u separatizam, zbog ega ustae, na elu s Tumanom, partizanskim generalom, treba uhititi i poslati na robiju. A ne bi ih dirao jer oni nisu nacionalni ekstremisti, ne trae hrvatsko osamostaljenje, oni su partizani s koliinom nacionalnog osjeanja koju komunizam doputa i zadovoljni su jugoslavenskim dravnopravnim okvirom bio centraliziran, federalan ili konfederalan. Sva kojakim, samo neka je jugoslavenski! Istinu rei, ta se razdjelnica, bazirana na politikoj prolosti, pro sto kazano, partizanskoj i ustakoj, u HDZ-u vidjela i prostim okom od samog poetka. Vidjelo se i to da i na jednoj i na drugoj strani postoje ljudi koji te razlike, pod snanim Tumanovim uplivom ele nadii i neutralizirati. Isto tako kao to se prostim okom vidjelo da i na jednoj i na drugoj strani postoje ljudi koji tu razdjelnicu ele proiriti i stranku oistiti od onih na suprotnoj strani crte razdvajanja. Meu potonje, na partizanskoj strani, spadao je Mesi, koji je, vidjeli smo, pred Vasiljeviem poelio da se uhite i smijene svi oni koji rade na osnivanju Zbora narodne garde. Dakako, s Tumanom na elu! Pomirba supstancijalnih elemenata to ih sadri hrvatsko dravo tvorno bie, grubo i neprecizno kazano, partizanskog i ustakog, koji su dotad kroz razliite politike opcije, globalnog porijekla, traili ostvarenje hrvatske drave, bila je doista krupno unutarnje pitanje

69

HDZ-a, jer je taj pokret bio sastavljen od obje supstancije, dotada nikad neobjedinjene, iako je ideja o tom jedinstvu dugo vremena bila u opticaju, kao ideja, opet grubo kazano, o jedinstvu partizanskih i ustakih sinova u ostvarivanju hrvatske dravne samostalnosti. Ko liko politici toliko je, i jo vie, pomirba bila potrebna hrvatskoj voj sci koja je nastajala iz niega, iz patriotskog oduevljenja i vjere u krunicu objeenu oko vrata vojnika spremnih na rtvu i zapovjednog kadra sastavljena od samoniklih zapovjednika, od vojno educiranih asnika pristiglih iz dijaspore i od aktivnih i umirovljenih asnika koji su prekidali mirovanje ili prelazili iz jugoslavenske vojske; i jedni i drugi odzivljui se na Tumanov poziv da pomognu obrani domovi ne. Trebala je silna homogenizirajua snaga i vjetina da se ta raznoli kost objedini i pretvori u subordinirano jednoduje, bez ega ni jedna vojska ne moe biti djelotvorna, osobito ne ona, a takva je Hrvatska vojska u tom trenutku bila, koja je pred protivnikom u poetnoj fazi inferiorna i koja nakon niza poraza i defenziva, u konanici, treba prijei u ofenzivu i pobijediti. Nita se od svega toga bez pomirbe nije moglo postii, a pomirba se nije lako postizala, iako se moglo initi da tu nema problema. Volje je obostrano bilo napretek, ali se mentali tet u pojedinim sluajevima, na jednoj i drugoj strani, isprijeio u svoj estini, obino tamo gdje je taj mentalitet bio fosilne naravi. Pomirba je bila potrebna i u politikom ivotu, u tek uspostav ljenom viestranaju, kad se razlikuje politiki neistomiljenik, koji drugim sredstvima tei istom cilju, od neprijatelja koji eli osujetiti postizanje cilja. Svi su oblici pomirbe bili teki, ovaj u domeni iste politike bio je najtei i najopasniji, jer je postojala objektivna mogunost da politiki protivnik, u elji da doe na vlast, prihvati suradnju s neprijateljem i od protivnika se, od neistomiljenika u ostvarenju zajednikog cilja, pretvori u neprijatelja, u osporavatelja toga cilja. Figurativno reeno, trebalo je sprijeiti generala Vasiljevia da pro nae dovoljan broj suradnika slinih Mesiu, koji e, radi osobnog

70

probitka, izvriti preobrazbu od politikog protivnika u neprijatelja i dovesti ostvarenje cilja u opasnost. A cilj nije bio neka sitnica - cilj je bio dravni suverenitet. Tuman, koji je bio povjesniar, i to posebne vrste, onaj koji je i iz povijesti uio politiku, pouen brojnim sluajevima devize zavadi pa vladaj , toga se silno bojao; toga da se politiki protivnik izvrgne u neprijatelja s protivnim ciljem. A suprotni su ciljevi bili ostvari ti dravnu samostalnost ili je sprijeiti! U toj bojazni poduzimao je najee etiri koraka: educirao je neuke to pomirba znai; teio je da oporbu uini suodgovornom za ostvarenje dravne samostalnosti (stvaranje Vlade demokratskog jedinstva); jaao je HDZ kao pokret, a ne kao stranku, jer mu se inilo da bi strogo profiliranje stranke smanjilo snagu HDZ-a; nije elio ozlojediti one koji pomirbu nisu lako ili nisu nikako prihvatili i, ako ih je morao micati s odreenih poloaja, smjetao ih je tamo gdje e biti manje tetni i gdje e lake doi do spoznaje to pomirba izmeu dviju supstanci hrvatskog dravotvornog bia znai. Je li mu taj delikatni posao s naslijeem u ljudskim duama, s fosilnim mentalitetom, polazio za rukom? Koliko sam vidio, u globalu jest i to je omoguilo ostvarenje cilja. Ali u svim sluajevima nije. Mesia, Manolia, Boljkovca i mnoge druge slijeva nije uspio uvjeriti! Nije ni mnoge zdesnal Ali, sreom, Gojka uka jest i to e ga s njim, po mom sudu, uiniti bliskim. Njih e dvojica postati personifikacija te pomirbe. uak je bio sretno i snano pomirbeno premoivanje izmeu Tumana, partizanskog generala i potomaka partizanima suprotne strane u prolom ratu i zato su ga Mesi i njegovi antifaisti toliko mrzili i toliko blata na njega bacili. I to e biti razlog da se Mesi i Manoli od Tumana odvrgnu! Mentalni antifaizam, bolan, a nikakva Bosna i politika o njoj, bili su razlog Mesieva odcjepljenja. To i saznanje da u Tumanovim oima, ni kao djelatni politiar ni kao politiki mislilac, ne vrijedi

71

mnogo. A on je ba obrnuto elio! Ne da bude drugi do prvoga, nego drugi prvi, po svemu ravan prvom prvomu. Svakom loncu poklopac! Pa i loncu na najvioj polici! I nezgoda nije bila u njegovoj elji, nego u injenici da on ni jedan od lonaca, jer je bio malen, nije mogao poklopiti. On nije bio dravnik da bi udovoljio zahtjevima koje je postavljala bilo koja od visokih dravnih funkcija; on je bio politiar komu je i mjesto zastupnika u Saboru vie od onoga to moe dosei i pokriti. U Ambri sam se potrudio ispriati kakva se nevolja izlee iz toga - kad se ne zna razlikovati dravnika od politiara! A onda su se u kratkom vremenu, gotovo usporedno, zbila tri dogaaja koja e Mesiu pruiti priliku da pone mantrati kako se on s Tumanom raziao zbog politike prema Bosni i Hercegovini, koja je postala krupan problem, kad su se zbivanja u toj zemlji nala u sredi tu panje svjetske javnosti. Prvi je bio da se SAD, kad je vidio da to europske zemlje ne mogu rijeiti, odluio jae angairati u balkanskom sukobu. Njegove tajne slube - namjerno izbjegavam preciznost - zatraile su od Tuma na da iz operativne politike, pogotovo iz sigurnosnih slubi, ukloni pripadnike tajnih slubi bive drave i da u operativu dovede mlae ljude, koji su struni, koji znaju strane jezike i koji nisu optereeni udbakom prolou kao oblikom zadranog komunistikog mentaliteta. To se u prvom redu odnosilo na Manolia i Mesia. O tom e zahtjevu, kad sukob s Mesiem i Manoliem postane neizbjean, Tuman u dva navrata govoriti na zatvorenoj sjednici dravnog i stra nakog rukovodsva u prostorijama Sabora, a jedan e od tih istupa, iako tajan, naknadno biti objelodanjen. Tuman nikada iz vida nije gubio nunost pomirbe i u kadroviranju je pazio da svoje suradnike razmjesti tako da ih ne bi povrijedio pridajui prevelik znaaj njihovoj politikoj prolosti. U skladu s tim Mesia i Manolia nije ni udaljio od sebe ni degradirao u odnosu na

72

poloaj koji su imali prije novog razmjetaja. Mesi je i prije suge stije Amerikanaca bio na elu Sabora, u politikoj hladovini, koliko god to bila znaajna politika funkcija. Manoliu je nueno jedno od predsjednikih mjesta u vrhovnim sudskim instancama, mjesto predsjednika Vrhovnog ili Ustavnog suda. Kad je on to odbio, postavio ga je za predsjednika tek osnovanog upanijskog doma Sabora. Ja sam mu bio jedan od dvojice potpredsjednika. I zbog toga jedna uzgredna, ali vana napomena! Prisiljen sam u ovom sluaju Mesiu uz bok stavljati Manolia naprosto zato jer su njih dvojica involvirana u zbivanja od neprihva anja pomirbe, preko amerike intervencije do prihvaanja mantre o podjeli Bosne i Hercegovine i pokuaja dravnog udara u Saboru. Ali, koliko god ih antifaizam i u mentalnom i u interpretativnom smi slu vezao, i koliko god da su uz pomo Duana Bilandia mantrali o podjeli Bosne, Manoli je kao ovjek i politiar bitno razliit od Me sia. Mesi je vrdalama, vrtirep, cirkusant i jebivjetar u totalu, a Manoli je odgovoran i do izvjesne mjere i u zadanim okvirima misaon ovjek. Bilo mi je iskreno ao to se priklonio Mesiu, tim vie to mi se u jednom razgovoru povjerio da o njegovu karakteru i pameti misli samo neto malo bolje nego ja. Bilo mi je ao to Manoli pomirbu iz mentalnih ogranienja nije mogao prihvatiti, iako je racionalno shvaao i prihvaao njenu nunost. On je iracionalnom mrnjom mrzio uka, a mene, koji sam o pomirbi imao stavove identine ukovima i Tumanovima, donekle je prihvaao, uostalom, kao i Tumana, mislim, u dobroj mjeri samo zato to sam kao djeak bio partizan, to sam u nacionalni pokret dolazio slijeva. No, i sluaj Manolieve secesije, koja je mentalna a ne politika, iracionalna, a ne racionalna, dokazuje da je Mesiu Bosna i Hercego vina bila mantra, a da se s Tumanom raziao jer nacionalnu pomirbu, kao ni Manoli, organski, mentalno nije mogao prihvatiti.

73

Iako je Tuman uinio sve to je uiniti mogao da ih ne povrijedi i ne okrene protiv sebe, zavjetrinu u Saboru, na mjestu predsjednika dvaju saborskih domova, daleko od Pantovaka gdje se politika kre irala, Manoli u manjoj a Mesi u veoj mjeri, doivljavali su kao degradaciju i izopenje iz politikog vrha. Kad do raskola doe, to e osjeanje, pretvarajui i njega u mantru, Mesi izraavati kao je dan od razloga raskolu: Ja u Saboru nisam znao nita o tomu kakve oni tamo na Pantovaku odluke donose. Zapravo, Mesia je tresla antifaistika izofrenija da mu ustae sada, kad ga tamo nema, rade o glavi. A bilo je sasvim u redu da kao predsjednik Sabora bude postrance dnevnoj politici. S osjeanjem da su iz aktivne politike maknuti, izofreni koliko su u to vrijeme, kad su sve komunistike vrijednosti dovedene u pitanje, ljudi s komunistikim mentalitetom izofreni mogli biti, oni su se kriom povezivali s Tumanovim protivnicima okupljenim oko asopisa Erazmus, Slavkom Goldsteinom, Vesnom Pusi i drugima, za nacionalnu pomirbu nepripremljenim batinicima komunistikog mentaliteta, u trenutku kad su tek imali konvertirati u liberalizam. Tako je, spajanjem praktiara, Mesia i Manolia, i teoretiara, Goldsteina i Vesne Pusi s ostalima nastala antifaistika jezgra, o emu u podrobnije govoriti kad doem na tu mantru, jer sam o tomu, u narativnoj formi, govorio i u Sebastijanovim priama. Drugi dogaaj koji je Mesiu omoguio da se od protivnika pomirbe prealta na zagovornika cjelovite Bosne i Hercegovine bio je, po svemu nesretni koliko i neizbjeni, sukob Bonjaka i Hrvata. Tu man me je pozvao da kao nijemi svjedok prisustvujem njegovu razgovoru s predstavnicima HVO-a i HDZ-a Rame, jer je prvi vei sukob izmeu Bonjaka i Hrvata izbio u Prozoru. Bio je od prvog trenutka estoki protivnik toga sukoba i to je prisutnima neskriveno dao do znanja, ali se naao pred dva teka problema. Htio je daljnje sukobe

74

sprijeiti, ali pri tomu hrvatsku stranu ne oslabiti i ne obeshrabriti da prui otpor. I pred neim sasvim novim, pred zagonetkom otkuda kod Bonjaka volja da u tijeku rata sa Srbima zarate i protiv Hrvata. Njemu su kao povjesniaru i politiaru bile poznate sve mogue op cije eksponirane kroz proteklih stotinjak godina o rjeenju bosanskog pitanja, ali on ni jednu od tih opcija nije prihvatio kao svoju; drao je otvorene sve mogunosti, vodei brigu o tomu da do konanog rjeenja ojaa hrvatski vojni i politiki faktor u Bosni i Hercegovini. Ako je ikad - a meni se ini, jer u njegovoj blizini tada nisam bio, da nije nikad, osim kao mogunost ravnu svima ostalima - mislio da se bosansko pitanje moe rijeiti podjelom Bosne i Hercegovine izmeu Hrvata i Srba, ili, parcijalno, izmeu Hrvata i Bonjaka, to mu je Izetbegovi u tim danima nudio, podjela je u tim danima od njega bila dalje nego i jedno drugo rjeenje. On je postao svjestan da meunarodna zajednica nee dopustiti razbijanje dravnog okvira Bosne i Hercegovine; on je spoznao da su Bonjaci narod a ne nedefinirana etnika skupina koja se lomi oko pripadanja nekom od dva susjedna naroda; i on je iao na opstanak Bosne i Hercegovine vodei iskljuivu brigu o njenu unutarnjem ureenju. Otada za njega podjela, ako se i spominje, ne znai eliminaciju Bosne i Hercegovine, ve njenu unutarnju artikulaciju. Njeno unutar nje ureenje, u kojemu e, uz ostala dva naroda, Hrvati biti u svemu ravnopravni i imati posebno normirane veze s hrvatskom dravom, dvojno dravljanstvo i sve ostalo to iz toga slijedi. Na taj nain on postaje zagovornik, ne samo na rijei, nego i na djelu dravne opstojnosti Bosne i Hercegovine. I nemale su njegove zasluge - i do trenutka o kojemu govorimo da je ona opstala! Nije li Mesi unitio tragove, kad dokumenti o tomu dou u pra ve ruke i kad se presluaju snimci razgovora sa stranim dravnici ma, vidjet e se da njemu meunarodna zajednica nije nametala mir

75

s Bonjacima, nego je on zajedno s njima taj mir traio i vidjet e se da mu federacija Bonjaka i Hrvata nije nametnuta, nego ju je dobrim dijelom on sam koncipirao i imao velikih muka da uz ukovu pomo uvjeri tamonje Hrvate u njenu nunost. Sukob izmeu Hrvata i Bonjaka, uz mnogo ostaloga, bio je i posljedica rastueg islamskog ekstremizma. Da je dolo do njegova razmaha, Zapad ga ne bi mogao trpjeti. Krenuo bi na njegovu pacifikaciju kao to ga danas pacificira u Afganistanu i na mnogim drugim stranama. Nisam siguran da pacifikacija ekstremnog islamizma nije bila u tijeku! Da ona nije bila razlog jaeg angairanja Amerikanaca! Da sve to e uslijediti nije radi te pacifikacije uslijedilo! Stoga je mir izmeu Bonjaka i Hrvata i nastanak Federacije bio prvi praktini iskorak iz ratnog kaosa prema ouvanju drave Bosne i Hercegovine. Prvi, a odluujui e biti vojne pobjede nad agresorom u Hrvatskoj, a potom u Bosni i Hercegovini! Podjela Bosne i Hercegovine izmeu Srba i Hrvata, kao povijesna injenica ostvarena u Banovini Hrvatskoj, jest postojala kao jedna od teoretskih mogunosti rjeenja bosanskog spora, ali je ta mogunost, u okolnostima koje nastaju devedesetih godina, a generira ih raspad Jugoslavije - potpuno neostvariva. Zbog kojeega, a pogotovo zbog toga to Srbi nisu eljeli samo svoj dio Bosne i Hercegovine, nego i dobar dio Hrvatske, koji, kad bi se pripojio Srbiji, Hrvatskoj podjelu Bosne i Hercegovine ini besmislenom, jer dio to bi ga u toj podjeli dobila ostatku se Hrvatske teritorijalno ne bi moglo pripojiti. I tko da na takvu besmislenu podjelu pristaje! Pripisivati taj pristanak Tumanu, izuzetnom dravniku, mogu samo politikanti koji bi, da su bili u prilici, moda na takvu ponudu Srba i pristali. Jedino je rjeenje bilo oslobodilakim akcijama u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj poraziti vojnu silu agresora, osamostaliti Hrvatsku i zajamiti samostalnost Bosne i Hercegovine, to je Tuman i uinio. To je istina! A ono o

76

podjeli Bosne i Hercegovine i agresiji Hrvatske u Bosni i Hercegovini izmiljotina je teoretiara skupljenih oko Erazmusa i Mesia koji je tu njihovu teoriju pretvorio u svoju mantru. Usporedo s bonjako-hrvatskim sukobom i traganjem za mirom uz redakciju asopisa Erazmus pristala je grupa intelektualaca s izrazitim politikim nagnuima i objavila poznato Pismo estorice , u kojemu zbog autokratskog vladanja i zbog politike dijeljenja Bosne tra e od Tumana da podnese ostavku. O tom sam Pismu, kad je tiskano, napisao opsean ogled i, nadam se, dokazao njegovu bespredmetnost. Jer se nije radilo o autokratskoj vlasti! Jer se nije radilo o dijeljenju Bosne i Hercegovine! I jer se radilo o obrani Hrvata u Bosni i Hercegovini, a ne o napadakim akcijama! I jer je sukob zavrio mirom i stvaranjem Federacije i prije nego je Pismo tiskano! Sad nema potrebe da o tomu ita vie kaem, osim kako sam bio sluajni svjedok da su estorica Pismo estorice napisala u suradnji s Mesiem, tada predsjednikom Sabora i Manoliem, tada predsjednikom upanijskog doma. S Manolieve strane u to bi Pismo moglo biti ugraeno mnogo toga, jer Manoli zna politiki misliti; s Mesieve strane najvjero jatnije nije bilo niega osim, kao i u sluaju Vasiljevia i akcije tit, davanje zelenog svjetla , jer on politiki misliti ne zna. Ali, kad neto zgrabi, kao to je iz toga pisma zgrabio ono o autokratskom vladanju i ono o podjeli Bosne, taj to, majci, ne puta. Taj to pretvara u mantru! Ima neto logike, dovoljno da se stvari zamute i da Mesi u mut nom izvri prijelaz od sukoba oko pomirbe na sukob oko bosanske politike, ima neto logike u povezivanju pomirbe i dogaanja u Bo sni i Hercegovini. Po miljenju Mesia i Manolia, partizana iji je komunistiki mentalitet ostao nenaet, uak je bio onaj ustaa s kojim se ne moe i ne treba miriti. A uak, i veina onih koje je u njihovim oima prezentirao, bili su Hercegovci i po svom su porije klu bili predodreeni da odrauju najvei dio politikih poslova koji

77

su se ticali Bosne i Hercegovine. Povezivanje nemirenja s ustaama i onoga to se zbivalo i radilo u Bosni i Hercegovini nametalo im se samo po sebi, pa promjena uzroka razlaza s Tumanom s pomirbene na bosansku politiku i nije bilo tako teko ni, na prvi pogled, sasvim besmisleno. Meutim, uzme li se u obzir da Mesi i Manoli zapoinju s puem u Saboru u trenutku kad je dogovoren mir izmeu Bonjaka i Hr vata i uspostava Federacije, to je prvorazredan dokaz da Tuman ne dijeli Bosnu i Hercegovinu nego joj udara temelje, njihova izlika da se odvajaju od Tumana zbog sukoba s Bonjacima i podjele Bosne i Hercegovine sa Srbima postaje besmislica. Zatupljujua glupost! Pa to bi se s Tumanom sukobljavali i od njega odvajali, ako je inio ono to su, navodno, i sami od njega traili da ini, da uspostavi mir s Bonjacima i prizna cjelovitost Bosne i Hercegovine. Rekao bih na najbolji nain, jer e to to je uinio imati dalekosene pozitivne uinke na zbivanja koja e uslijediti u Hrvatskoj. Zbilja, zato se u tom trenutku zbog toga od Tumana odvajati! Zato to zbivanja oko Bosne i Hercegovine, ni podjela ni sukobi s Bonjacima nisu bili ra zlozi Mesieve secesije. Razlog je sukobu bio Mesievo i Manolievo nepristajanje na politiku nacionalnog pomirenja! Mesi su i Manoli mislili da je prijelomni trenutak politike pre ma Bosni i Hercegovini, uspostava mira i Federacije, i pravi trenu tak da se uka i njegove ustae ukloni, pa su otpoeli s puem. A Tuman je mislio ba suprotno, da tek sada, kad je mir uspostavljen i Federacija dogovorena, treba ovjeka kakav je uak, ovjeka koji e dogovoreno sprovesti u djelo. A to je samo uak mogao! Time je Mesiev pu unaprijed bio osuen na propast. tovie, osuen da postane lakrdija u izvedbi neuka klauna! Uz Mesia su i Manolia stali samo oni zastupnici, njih nekolicina, koji su kao i voe pua bili ne kadanji djelatnici jugoslavenske tajne policije, ljudi neokrnjena komunistikog mentalnog ustroja, kojima je nacionalno izmirenje bilo

78

neto kao kad bi ostali bez due . Boljkovac je, dakako, bio uz njih! Od plana da se dobije veina u Saboru i Tumana prisili na pregovore nije bilo nita! Ne Mesiu, on za njenu samostalnost i njeno unutarnje ureenje nije uinio nikad nita, jer o tom sloenom pitanju nikad nita nije ni znao, Bosna bi i Hercegovina Gojku uku spomenik trebala na praviti, ne samo u irokom Brijegu, to je ve uinjeno, nego i usred Sarajeva. Preko toga spomenika zahvalila bi se i uku i Tumanu za samostalnost i cjelovitost koju danas ima! Zahvalila bi se pravima! Iza Mesieve mantre o Tumanovoj podjeli Bosne i Hercegovine i njegovu, Mesievu, zauzimanju za cjelovitost Bosne i Hercegovine ne stoje ni Bosna ni Hercegovina. Iza te mantre stoji njegov mentalni i interpretativni antifaizam, njegovo nepristajanje na nacionalno izmirenje u strahu da ne bi ostao bez due , bez onoga to jest - a jest komunist. Opisao sam to u Ambri! Tu sjednicu, tu veer u sabornici! Tuman pred svim HDZ-ovim zastupnicima izvodi dokaz to znai raskol u nacionalnom biu malog naroda. Aludira na Mesia! Kad Mesi do bije rije, bjei od sredinjeg problema, posljedice raskola, i prihvaa se mantranja o cjelovitosti Bosne. Mislim: zaludu su ti, predsjednie, trudi, taj iz sebe sama ne moe iskoiti, ostaje ono to jest i nikad nee znati to koja stvar znai. Tuman je drao da je nacionalna pomirba condicio sine qva non, uvjet bez kojega se samostalnu hrvatsku dravu ne moe ostvariti, a Mesi, graen od dounikog antifaizma, udbakog i cinkerakog, to nikako nije mogao shvatiti, jer taj je anti faizam baziran na podjeli i izdaji u slubi viih ciljeva. Razumije se, stvaranja pravednog drutva ! To je jeka na koju komunisti do danas pecaju ljudske due! I, za udo, uspijevaju, umjesto da po tom budu prepoznati kao laci!

79

Mesiev i moj razlaz s Tumanom dogodio se na pitanju Bosne, i to je ono to me, moda, spasilo od Haaga. Da sam ostao i dalje u HDZ-u, ja ne bih mogao a da ne budem ukomponiran u sve to, kae u jednoj od desetak slinih izjava Josip Manoli. Navodim tu izjavu jer mi se ona nala na stolu dok ovo piem, a mogao bih navesti bilo koju, njegovu ili Mesievu, od mnotva koje su kroz proteklih petna est godina dali mantrajui o diobi Bosne kao uzroku njihova razlaza s Tumanom. Kao neposredni svjedok onoga to se zbivalo potrudio sam se dokazati da je to neistina koja e se ponavljanjem pretvoriti u Mesievu mantru. U ambru, koja ugodno mirie onomu koji njen mi ris eli udisati, ali i pored toga mirisa ne prestaje biti ono to je izvorno bila - izmet uljeure. Da je to tako postoji i niz dokaza koji e se oi tovati kroz proteklih petnaestak godina, pogotovo kroz deset godina Mesieva predsjednikovanja. I kroz nain njegova predsjednikovanja! im doe na poloaj predsjednika, Mesi e sa stotinu postupaka i jo vie izjava svoju politiku deklarirati kao detumanizaciju. Budui da detumanizacija nikada nije bila zajedniki definirana, za svakog detumanizatora teko je odrediti to mu je bila detumani zacija. Za Mesia je, meutim, lako rei to mu je detumanizacija bila. Na prvom je mjestu vidio zamjenu nacionalne pomirbe, onoga zbog ega se s Tumanom doista raziao, njegovom, Mesievom, interpretacijom i njegovim mentalnim antifaizmom. To je vodilo duhovnom raskolu nacije, koji bi bio mnogo razorniji da se Mesiu nije suprotstavila Crkva i desetogodinje naslijee tumanizma. Sreom, tumanizam se pokazao otpornim, Crkva jo otpornijom, pa e Mesi ostati ono to je od poetka bio - antifaistiki fosil. Komunistiki relikt prolaznog karaktera! Da se Mesi s Tumanom nije raziao zbog politike prema Bosni najpouzdaniji je dokaz to on, kad je doao na mjesto predsjednika, taj segment hrvatske vanjske politike, u kojoj je sukreator, nije niim

80

unaprijedio; nego je, to je nakon deset godina kristalno jasno, tu politiku osiromaio, unazadio i iskarikirao. Uspio bi je osiromaiti, una zaditi i uiniti karikaturalnom jo i vie da u toj politici nije zatekao Tumanovo naslijee ozakonjeno u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu. Srea da je bar to iza Tumana ostalo! I koliko se odrati moglo, odralo se protivno Mesievoj volji! Sreom da nije mogao, a pokuavao je, anulirati dvojno dravljanstvo i birako pravo tamo njih Hrvata na izborima za Sabor i na izborima za hrvatskog predsjed nika! Sreom da ga je bar dio Tumanova naslijea iz tih sporazuma nadivio, a velika je nesrea to je mnoge odredbe uspio anulirati ili anestezirati! Umjesto da pokae svoje adute u politici prema Bosni i Hercego vini, da se vidi to je on to htio, a Tuman nije doputao, on se ne prestajui mantrati ispraznu mantru da je on za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, kao da to netko relevantan osporava ili kao da je to nekad netko osporavao - sav posvetio slanju javnih ugriza hercego vakim Hrvatima, a ni one iz ostalih krajeva nije tedio, ako nisu pri padali uskoj grupaciji onih koji s hrvatstvom, kao ni on, nemaju nika kva duhovnog spoja. Ta serija javnih ugriza bila je ispod dostojanstva predsjednika drave, ali zahvalna graa za knjievno djelo, pa sam je tamo i smjestio, a ovdje je isputam. Osim jedne napomene! Ve sam kazao da su korijeni njegova animoziteta prema Hercegovcima u njegovu mentalnom antifaizmu, kojemu je logino Hercegovca i ustau drati sinonimima. Ali se razmjeri njegova animoziteta prema toj etnikoj skupini nalaze i u njegovim obiteljskim traumama. Koga to zanima, neka to istrauje; ja o tomu ne elim vie rei nita. Ne bih ni ovoliko kad se ljudi ne bi u udu pitali otkuda kod Mesia patoloka mrnja prema Hercegovcima, mrnja koja se, po dubini rasistike patologije, ne moe objasniti ni njegovim komunistikim mentalitetom, koji Hercegovca, ako treba, uas pretvori u ustau, kako bi mr nju prema njemu pravdao politikim razlozima.

81

Ako je u tim rasistikim invektivama sadrana sva razlika izmeu njegove i Tumanove politike prema Bosni a ini se da jest, jer, dok je Mesi javno ujedao i mantrao o cjelovitosti Bosne i Hercegovine besmislenu mantru, Tuman je Bosnu i Hercegovinu Washingtonskim sporazumom, vojnim pobjedama i Daytonskim sporazumom gradio onda je mudro to te invektive Tuman nije prihvatio. Jer, da ih je prihvatio, odbio bi od sebe i Hercegovce i bosanske Hrvate u ci jelosti, bez ije pomoi ne bi bilo ni samostalne Hrvatske ni cjelovite Bosne i Hercegovine. Na stranu ala i kad je gola istina! Kroz deset dugih godina i dva jo dua i pogubnija mandata Mesi e pokazati da se njegova politi ka prema Bosni svodi na dva momenta: s jedne strane tamonje Hrva te uutkati i prepustiti ih milosti i nemilosti druga dva naroda; a s dru ge, to vie ih udaljiti od hrvatske drave i otuiti, uiniti mrskima, glavnini hrvatskog naroda. Pokazalo se da takva politika nanosi tetu tamonjim Hrvatima i destabilizira Bosnu i Hercegovinu. Sud o tomu ovih je dana izrekao Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. I, jer ne dolazi sa strane mrskih Hercegovaca, hrvatski predsjednik na odlasku morao bi ga shvatiti kao zrelu ocjenu svoje bosanske politike, zbog koje se, navodno, raziao s Tumanom. A u toj poruci, razgoliujuoj i za Mesia kao ovjeka i za njego vu mantru o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Dodik Mesiu savjetuje, neka se okane statusa Srba u Bosni i Hercegovini, neka ne zauzima stranu Bonjaka u oporbi prema Srbima i Hrvatima i neka za Hrvate, ako je predsjednik hrvatske drave, trai isti onaj status to ga imaju Srbi u Republici Srpskoj. Dodik to nije izgovorio, ovjek je pristojan, ali se dobro zna kakvo ime zasluuje onaj koji za interese drugih iz daje svoje. A to je ime ujedno i sutina Mesieve bosanske politike!

82

Tako stvari u konanici stoje s Mesievom bosanskom politikom, zbog koje se on, ipak, s Tumanom raziao nije, koju e on tek na kon razlaza promovirati u razlog razlazu! A kako stvari u konanici stoje s Mesievim odnosom prema nacionalnom pomirenju, koje je bilo stvarni razlog razlaza s Tumanom i pokuaja dravnog udara u Saboru? Manje za samog Mesia - jer on u svim sluajevima u svom djelu uiva - a vie za sve nas, velika je nesrea to Mesi nije shvatio zna enje nacionalne pomirbe, ak ni onda kad su takve preporuke poele stizati, ne od njemu mrskog Tumana, nego od predstavnika njemu, navodno, mile Europe. Kao to je ova koju je jednom prigodom izre kao voditelj ureda OESS-a u Zagrebu gospodin Fuentes: Pomirenje je glavni napor u bilo kojoj zemlji. Nita nee biti dobro i ne moe uspjeno funkcionirati, gospodarstvo, izgradnja, kultura, ako nema izmirenja meu narodom. Zanimljivo je da to Mesi nije shvatio ni onda kad je izrekao svoj poznati zvuni ugriz, da se svi jugoslavenski narodi trebaju izmiriti tako da se meusobno ispriaju za nedjela koja su jedni drugima uinili. Naime, ako trai izmirenje meu narodima, logino bi bilo da trai i pomirenje meu pripadnicima jednog naroda, u ovom sluaju hrvatskoga. Tim loginije kad se zna da pomirenja s drugim narodima ne moe biti ako ti narodi nisu unutar sebe samih postigli pomirenje. Ne, Mesi do te spoznaje nije doao, pa je, istrajavajui i u komu nistikom mentalitetu i u svojoj interpretaciji antifaizma, preko zavade i omraza u svom narodu traio nemogue, izmirenje s drugim narodima. I tako je doveo do toga da e nam se nakon njegova odla ska s mjesta predsjednika trebati miriti sami meu sobom, a kad se u sebi izmirimo, pristupiti mirenju sa susjedima s kojima je Mesi postojee razmirice kroz deset godina svojim neznanjem i mutnim namjerama samo produbio.

83

PETO POGLAVLJE

KAKO OPETOVANJE JAVNIH


UGRIZA POSTAJE MANTRANJE

im sam doao u prigodu da s Mesiem sjedim za istim konferencijskim stolom, zapazio sam kako on ne podnosi da je netko drugi, voditelj skupa ili onaj koji trenutno ima rije, u sreditu panje, a on sam sjedi nevaan, izvan svaijeg interesa. Imao sam dojam da se u tim trenucima osjea manjim od makova zrna i da prati o emu se govori samo zato da pronae priliku i trenutak kad e sam doi u sredite panje. To je u redu; kad bude imao to rei, zatrait e rije i doi u sredite panje; i bit e u sreditu te panje, i dok bude govorio i za vrijeme itavog trajanja skupa ako je kazao neto krupno i znaajno o predmetu rasprave. Ali, tu mogunost, da uzme rije i da u toj rijei zabljesne i postane sredinja figura Mesi nije imao priliku doivjeti ni kad bi je pokuao doivjeti. Naime, on nije znao ni raspravljati ni zakljuivati, on je znao samo zauzimati stavove, svrstati se uz jedno miljenje, a time se u sredite panje ne dolazi. Nemoan da na uobiajen nain doe u sredite, a elei upravo to, on je u sredite panje dospijevao upadicama, nekada koliko-toliko umjesnim i bar donekle aljivim, najee neumjesnim i isto alosnim. Upali li mu upadica, oslobaao bi se osjeanja da je manji od makova zrna, a ne upali li, postajao je sitan do neprepoznatljivosti i, to se dobro vidjelo, neim ozlojeen i neraspoloen. Za razliku od nekih koji takve ljude dre duhovitima, ja se u njihovu prisustvu jeim od nelagode, jer sam se mnogo puta uvjerio da se ispod te duhovitosti krije neka od neuroza, nerijetko i teka izofrenija. U Ambri sam tu tezu dosta opirno predoio. Vrijeme e mi dati za pravo! Mesi je te upadice pomno pripremao; a, kad bi ih plasirao, pamtio bi ih i davao im vanost; to sve znai da on to nije tek tako olako, tako nonalantno izricao, ve da je to prije plasmana bolno i neurotino proivljavao. Primjerice!

87

Trinaest godina nakon Maslenike akcije, ne slavei je kao svi ostali, nego je dovodei u pitanje kao stoje u pitanje dovodio sve po bjede hrvatske vojske, Mesi je u obliku javnog ugriza rekao: Operacija Maslenica bila je Tumanova predizborna manipulacija u kojoj je uzaludno poginulo sto osamdeset i pet hrvatskih branitelja . Dobro se sjeam te veeri. Za stolom su sjedili vojnici i politiari, a sastanak je vodio Tuman. Pobjeda, osloboenje Maslenikog drila, bila je postignuta, ali ne i uvrena. Te je noi general Mladi s Banjalu kim korpusom krenuo u kontraofenzivu i prijetila je opasnost da izgu bimo i ono to smo oslobodili i ono to smo drali prije poetka akci je. Te smo noi u borbu, da suzbijemo napredovanje Mladia morali ubaciti nove dvije brigade. Meunarodna nas je zajednica silila da se povuemo na polazne poloaje. Mi smo to odbijali pravdajui akciju gradnjom pontonskog mosta bez kojega nam je drava, to se kopna tie, u dva komada, a kad bura udari na Prizni, nemamo ni veze mor skim putem. Te je veeri ta Maslenika pobjeda bila gorka kao pelin! Na rubu te gorine, ne dijelei je s nama, sitan kao zrno prosa, da se nametne kao glavni, kao vic-maher koji se nieg ne boji, Mesi je kazao, otprilike, da jest situacija komplicirana, ali je dobro da na kon osloboenja Maslenikog drila promidbu za izbor zastupnika u upanijski dom Sabora ne moramo ni voditi. Da su izbori dobiveni! Netko uzdahom, netko nekom gestom, netko znakovitom utnjom i nepominou, svi smo odbili sudjelovati u toj neumjesnoj upadici i Mesi se osjetio postienim. Uutio je, ali povrijeenost nije zabo ravio i ona e iz njega, kao izofreni javni ugriz, iknuti nakon punih trinaest godina. Javno e ugristi: da je to bila Tumanova predizborna manipulacija u kojoj se uzalud ginulo . A Maslenika akcija bila je ohrabrujua prekretnica u nametnutom nam ratu. Zloesto i izofreno do kraja! I samo zato to se njegovoj neumjesnoj upadici pred trinaest godina nismo nasmijali! Zar samo zato?

88

Izmeu Mesieve biografije, o kojoj, kako se vidi, vodim rauna dok ovo piem, i moje, koju zaboraviti ne mogu ni kad pokuavam, ima jedna poveznica. Iako je od mene etiri godine mlai, nas dvojica pripadamo djeci-partizanima i dobro su mi poznate prilike u kojima smo stasali. Upoznavi Mesia, u njemu sam prepoznao jednog od onih djeaka na partizanskoj strani na ijem je odgoju rat ostavio neizbrisiv trag. Kako sam se od njih po kranskom odgoju u djetinjstvu razlikovao i kako me partizanija nije uspijevala doktrinirati, od njih sam doivio brojne neugodnosti i, ako sam mogao, od takvih sam se ljudi drao podalje. To je razlog to se njemu, iako sam mogao, namjerno nisam pribliavao, ali sam njegovo ponaanje pratio. I, pratei ga, zapazio sklonost prema javnim ugrizima. Sklonost karakteristinu za mlade doktrinirane komuniste, skojevce, odgojene na parolama, koji prije doktrinacije komunistikim naukom nisu imali nikakve druge naobrazbe i nikakvog drugog odgoja. S politikog i ideolokog aspekta gledani, ti su ugrizi zanemarivi, jer su do te mjere kakofonini da ih, koliko god elio, u odreeni si stem ne moe staviti. Nema tu nikakve logike i dosljednosti, nije to ni lijevo, ni desno, ni u centru. To je s politikog i ideolokog gledita totalna zbrka. A ti javni ugrizi, gledani kao psiho-materijal vrlo su zahvalna graa u prianju prie i karakteriziranju likova, jer smisao prie i dubinsku psihologiju lika pretau u narativnu materiju. Kad sam se odluio napisati Ambru , nisam se mogao ne koristiti tim materijalom. Kako ne opisati okolnosti u kojima je nastao i ne navesti ugriz: Jedan je pod zemljom (Tuman), a drugi ne moe iz zemlje (Miloevi) ! Kako ne opisati i ne navesti, kad nita drugo koliko taj ugriz, koji ne nosi Mesievo autorstvo, koji je on preuzeo, izgovorio na javnom mjestu i uinio svojim, ne moe iskazati Mesievu mrnju prema Tumanu!

89

Kad sam napisao Ambru , kad sam u nju ugradio zapamene i pribiljeene Mesieve javne ugrize, nisam se vie time bavio; na jedno uho uu, na drugo iziu. ao mi je to nisam, bilo je tu krasnih ujeda, bilo je tu dobra materijala za prie, pa sada, kad se tim ugrizima u ovom traktatu ponovo bavim, to to mogu, moram zahvaliti Slavenu Letici koji ih je, ne sve, ali lijep broj, sakupio. Letica je te ugrize raz vrstao prema predmetu, poput sakupljaa narodnih umotvorina. Iako sam neke od njih upotrijebio u Ambri, a dva i prethodno spomenuo, navest u ih u cijelosti, da ne bih sakatio Letiin citat i da se vidi u cijelosti kako ti javni ugrizi nisu samo meni zapali za oi: O Srbima: Srbi iz Krajine oru zemlju u Hrvatskoj, a mole Boga da kia pada u Srbiji; Svi e Srbi pod jedan kiobran stati!; Srbi e iz Hrvatske odnijeti onoliko zemlje, koliko su na opancima donijeli. O Domovinskom ratu i Franji Tumanu: Tuman je jednako kriv za rat u Hrvatskoj i BiH kao i Miloevi; Operacija Maslenica bila je Tumanova predizborna manipulacija u kojoj je uzaludno poginu lo 185 hrvatskih branitelja; ,,S Crnom Gorom nismo nikada ratova li; Hrvatska je bila agresor u Bosni. O NDH i ustaama: U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga nikom se ispriavati; Ustae su bili borci za Hrvatsku. O samu sebi i drugima: Nemam ni vreu cementa, kamoli cementaru; Nisam bio u Hagu i nisam svjedoio protiv Hrvatske; Nisam znao da u Splitu ima toliko etnika; Ovo (iroki Brijeg) je hrvatska zemlja; Zgazite bosansko-hercegovake Hrvate; Hercegovci su korpije; ai je gangster nad gangsterima; Jutros sam u ruke uzeo smee, pogledao ga i bacio u smee, a smee se zove Jutarnji list; Jedan je pod zemljom (Tuman), a drugi ne moe iz zemlje (Miloevi).

90

Ako Letiinoj zbirci dodam jo dva ugriza, nastala u najnovije vrijeme i vezana uz mantru o antifaizmu, nisam ni izdaleka iscrpio sve narodno blago nastalo iz istih usta i na isti nain. Prvi, uz obilje avanje petnaestog svibnja na Bleiburkom polju: Bleiburg se pretvorio u ustaki dernek. Drugi, prilikom otkria da su u zabetoniranim rudarskim oknima u Hudoj jami ugueni zarobljenici, ustrajui na tezi da je to bio obraun s onima koji su ratovali i nakon sklopljenog mira - po naslovu knjige Milana Baste Rat poslije rata - kae da je tu rije o stradalim vojnicima u bitkama voenim poslije zavretka rata . I to kae pored bjelodane injenice da u kosturima nema tragova metaka i da se po poloajima ostataka vidi kako su ti ljudi u tim jamama za betonirani ivi. E! Otkuda kod Mesia toliko mnotvo javnih ugriza, budui da predsjednici drava racionaliziraju razgovore s javnou i izbjegava ju istupe u prilikama kad im se moe omaknuti i ono to nisu htjeli rei? Suprotno ostalima, on je, koliko je god to mogao, izbjegavao ono to se zove konferencije za tisak, susret s novinarima svih re dakcija, vjerojatno u strahu od pitanja na koja ne bi znao odgovoriti, koja bi ga zbunila, povrijedila i razljutila. Volio je kontakte s javnou preko radija i televizije, to sam ve rekao, kad bi odgovarao na pita nja samo jednog novinara, kako bi u duetu lake izborio dominantnu ulogu, iako bi mu se i tu dogodilo, ako novinar pone zanovijetati s neugodnim pitanjima, da pobjesni i napusti razgovor. Volio je, i takve je birao, one novinare koji ga nee provocirati, ali je takvih, kako je vrijeme prolazilo, bilo sve manje. I zato je od svih oblika komuniciranja s javnou najvie volio javne ugrize, odgovore na pitanja u prolazu, toboe spontano, na brzinu, s hinjenom leernou. Taj oblik komuniciranja s javnou, obzirom na Mesievu oskudnu duhovnost, dade se razumjeti, ali, obzirom na poloaj predsjednika, ne da se ni im opravdati; ni spontanou ni leernou, kad i ne bi bile hinjene, jer je to isto podcjenjivanje javnosti. I upravo su javni ugrizi srozali

91

ugled predsjednika do dna, do onog: predsjednik moe biti svatko, jer mu je doputeno govoriti svata. Mesi nije ovjek koga dri mjesto, najmanje ako je to mjesto predsjednika kancelarija sa spisima za itanje i knjigama za proirivanje znanja. On se mora kretati u grupi, u njoj biti po rangu prvi i u njoj biti predmet ope panje. Zato je za njega protokol organizirao svakodnevne posjete nekomu i neemu. Kao i Tito, jo vie, kao Milutin Balti, poznat po tom hodanju u komunistikim vremenima, Mesi je te posjete opravdavao silaskom u narod i druenjem s narodom i u tomu vidio ostvarenje svoje predizborne krilatice da e biti predsjednik graanin. Usput kazano, jedne od otrcanih fraza u politici! Na stranu to je takav oblik bliskosti s narodom vrlo dvojben, jer mnogo blii narodu moe biti onaj predsjednik koji sjedi u kancelariji, razgovara s pametnim posjetiocima i ui vladati iz onoga to ita, od onoga predsjednika koji ispija zdravice i mezi s narodom na punim trpezama. Na stranu to, stoji injenica da je u silasku meu narod, u pratnji televizijskih kamera, Mesi pronaao nain da svakodnevno u javnost plasira svoje javne ugrize. Neprikrivene i prikrivene! Skandalozne i otrovne! Privikao je novinare da mu ne postavljaju pitanja u vezi mjesta koje posjeuje i svrhe posjeta - recimo, o sajmitu u Gudovcu i o unapreenju stoarstva - nego da ga pitaju o dnevnim zbivanjima u zemlji. Kao da je u Gudovac morao doi i meu bikovima se zatei, da bi rekao to misli o misi zadunici na Bleiburkom polju i kosturima u Hudoj jami! U tomu je dotjerao do takvog apsurda da bi za vrijeme posjeta dalekim zemljama, s puta u trajanju od desetak dana - recimo, u Mongoliju - komentirao triava zbivanja u zemlji ispijajui s Mongolima kobilje kiselo mlijeko i sjedei na ilimu u jurti, mongolskom atoru! Temeljeni na nedovoljnoj koliini podataka, ishitreni, nepripremljeni, a uz to apodiktini, izreeni s pozicije arbitra, njegovi su komentari, iz Gudovca ili Mongolije, svejedno, mogli biti samo javni ugrizi i kad u njima nije bilo grae za Letiinu zbirku.

92

Ve i letimian pogled na Letiinu kolekciju Mesievih javnih ugriza - koja je reprezentativna i kao takva predstavlja samo mali dio onoga to je, javno ujedajui, kroz deset godina namantrao - namee nam pitanje njihove originalnosti. Oni svrstani u grupu o Srbima, svi odreda, a iz ostalih grupa velik broj, zasnivaju se na poznatim izrekama. Recimo, onaj da ore zemlju ovdje, a moli Boga da kia padne drugdje! Ili onaj o zbijanju ispod kiobrana! I onaj o zemlji na pot platima opanaka! Sve su to narodne umotvorine izrazom varirane u raznim oblicima, a primijenjene u mnogim odgovarajuim prilikama. U odreenim prigodama Mesi bi ih pretvorio u efektan javni ugriz. On i inae tako gradi javne ugrize, bilo koje vrste. Poznati sadraj iz predaje ili kolokvijalne konverzacije pretvara u strjelicu protiv ono ga tko mu je zbog neega na zubu. Istina da i na takav nain nastaje humor, ali u knjievnim djelima, dok se takvim humorom u politici nije dolino pretjerano sluiti. Meutim, ako se lik knjievnog djela gradi na prototipu koji se u politici takvim humorom sluio, nita neoekivano nae li se taj humor i u knjievnom djelu i pripie liku graenu po tom prototipu - koliko god da se pristalicama lika i djela prototipova to uinilo neumjesnim. Kad je Velimir Viskovi ocjenjivao Ambru, razumije se, ocjenom manjom od nitice, imajui u vidu javne ugrize glavnog lika koji su se nali u tom romanu i prepoznajui prototip tom liku, primijetio je kako se ja trudim biti humoristian - to je daleko od istine, ja se humoristian ne trudim biti, meni je to nastojanje strano, koliko god volio humor - ali da ima vie humora u jednoj Mesievoj doskoici, nego u itavom mom romanu. udi da Viskoviu Mesiev javni ugriz s Mesievih usana djeluje smijeno, a kad ja taj isti ugriz ugradim u roman, smijeno mu ne djeluje!

93

Stvar je u tomu - da to dokaem i spomenuo sam Viskovia - to se Mesievim javnim ugrizima, bili pria ili od prie u poslovicu pretvorena njena poanta, nema humora, da je to zlobno podbadanje, sprdnja, egaenje s predumiljajem da protivnika ponizi. Ako se Viskovia, na pitanje kakva je razlika izmeu Tumana i Miloevia, aljivim doima ugriz da je razlika u tomu to je Tuman pod zemljom, a Miloevi ne moe izii iz zemlje , nije mogue da mu se dopada i Mesiev odgovor na pitanje to e biti sa Srbima kad bude vojno slomljena njihova pobuna. Nije mogue da se nasmijao Mesievu ugrizu kako e tada svi Srbi preostali u Hrvatskoj moi stati pod jedan kiobran. Nije mogue, pa mu se stoga i dogodilo da u Ambri, dok je te ugrize itao, u njima nije mogao nai nita humoristino. A i kako bi kad u njima humora i nema! E pa, to bih ja tomu bio kriv! Ja, kojemu Mesievi javni ugrizi odreda nisu smijeni! Letica je, kako smo vidjeli, svoju kolekciju ugriza razvrstao po predmetima, ograniavajui se na manji broj predmeta, ali, da je imao vei izbor ugriza, mogao je te predmete proiriti do ne znam kojeg broja, jer je Mesi javne ugrize davao o svemu i svaemu, punih deset godina, pa ih se nakupio lijep broj o svemu i svaemu. Zato mi se, za potpun uvid u ono o emu se tu radi, ini prikladnija podjela po kontekstu iz kojega ti ugrizi iskau. Prikladnija stoga to je mnogo manji broj grupa od predmetnih i stoga to se samo iz konteksta moe vidjeti prava narav tih ugriza. Tako gledane, te bih ugrize svrstao u etiri grupe: ugrize impostacije, ironine ugrize s dozom otrova, ugrize patoloke mrnje i ugrize iza kojih se ili u kojima se krije istina. Na takav nain razvrstane, one ugrize koje sam poznavao prije nego u poeti s pisanjem Sebastijanovih pria ugraivao sam u romaneskna tkiva. I kako ih nisam ugraivao ogoljene, kao to ih sada prikazujem, kako sam ih donosio u obilno opisanom kontekstu, oni bi se, kad iz toga konteksta iskrsnu, itaocu uinili pretjerano groteskni.

94

Dakle, uinili bi mu se pamfletom! Kao, ja se rugam i nagrujem! Ali tu groteske i tu elje da se rugam i nagrujem nije bilo! Radilo se tu o sirovoj realnosti i radilo se tu o elji da se realnost, onakva kakva je, pretoi u priu. Bez konteksta iz kojeg su ponikli ti se ugrizi kako tako trpe; s kontekstom te se ugrize bez odbojnosti ne da itati. Ugrizi impostacije kakav je onaj Ustae su bili borci za Hrvatsku , i onaj U Drugom svjetskom ratu f vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga nikomu se ispriavati - nastaju u prilikama kad se Mesi nae u okruenju, u ovom sluaju meu pokloni cima ustaa, i, traei nain da im se dopadne, da bude jedan od njih, da bude prvi meu njima, govori ono to bi oni eljeli da kae. Ako se nae u grupi politiki drukije nastrojenih, recimo, meu svojim antifaistima, njega nee smetati da, elei se i njima svidjeti, pod vikne Zgazite bosansko-hercegovake Hrvate . Svaki od konteksta u kojima nastaju ugrizi impostacije ivopisan je materijal, sam po sebi pria, koju nisam mogao ne ugraivati u svoje prie. A to iz tih pria proizilazi da je glavno lice ono to su komunisti zvali masovik, zapravo mjeavina ulizice i satrapa - o Boe moj, to ja tu mogu! Ironini ugrizi s dozom otrova kakav je onaj opepoznati i u Ambru ugraeni o razlici izmeu onoga pod zemljom i onoga u zemlju zatoenog - sraunati su na to da budu duhoviti i da izazovu smijeh; ali, budui da kod Mesia duhovitosti nema, jer mu ugrizi imaju tendenciju, ta se ironija strmoglavljuje u najgori cinizam. Ci nizam obezvreivanja i likovanja nad tuom nevoljom! Ove ugrize prate i posebne geste i poseban izraz lica, to se pred televizijskim kamerama ne da sakriti, to pred kamerama dolazi do punog izraza i to se njegovim apologetima dopada, pa to dre njegovim nainom ale. Pri tomu zaboravljaju kako se ta ala doimlje onoga koga je Mesi ugrizao i u ranu mu, da brzo ne zacijeli, ubrizgao otrov. Ova se vrsta ugriza moe prepoznati i po posebno udeenom izgovoru. Ali s

95

koliko god vjetine zvunim i vizualnim sredstvima okitio plasiranje svojih ugriza, njihovu otrovnu narav ne moe prikriti kako bi ih prikazao kao nedunu alu. Njegovi apologeti, jer i sami uviaju da je takav ugriz nedolian ovjeka, eufemiziraju ga pa zovu to eretskim, leernim nainom komuniciranja. Nema tu eretluka, to je isti jed, nedostojan bilo koga, a nekmoli predsjednika drave. Toliko jedak jed da se ni meni, piscu romana, ne mili to ga, istine radi, moram ugraivati u priu. Ugrizi patoloke mrnje nastaju iz dva oprena konteksta: kad reagira na iznenadnu neugodnost, kakve su psovke s narodom koji ga je doekao u splitskoj vojarni s poklicima da je izdajnik i kao reakcija na dugotrajnu iritaciju neim to od poetka ne podnosi, kakav je sluaj s obljetnicama na Bleiburkom polju, kad e izvaliti da je to ustaki dernek . U tu vrstu ugriza spadaju i ugrizi iz Letiine kolekcije: Hercegovci su korpije i ai je gangster nad gangsterima . Posebno onaj o Jutarnjem listu kao smeu namijenjenu smeu, kad je u njemu pronaao neto to mu nije po volji. Ugrizi iza kojih se ili u kojima se krije istina esti su kao i ugrizi impostacije. Ilustrativan i po posljedicama najtei je ugriz nastao u trenutku kad se poelo ukati da je bio u Hagu kao svjedok optu be protiv generala Blakia: Nisam bio u Haagu i nisam svjedoio protiv Hrvatske . Kad se otkrije da je ipak tamo bio, rei e: Bio sam i svjedoio protiv Dokmanovia. A kad se otkrije da je i jedan i drugi ugriz bio pokuaj prikrivanja istine o pravoj naravi njegova svjedoenja pred Haakim sudom i kad se u novinama objave transkripti toga svjedoenja, poet e progon glavnog urednika novina koje su otkrile la, protiv Josipa Jovia. Taj je ugriz u Ambri naao dolino mjesto. I to jest graa za priu, kakva bila da bila! A kakva god bila, ja je nisam izmislio; ni prezentirao, da bih nekoga vrijeao; ja sam je ispisao samo zato da bih kazao kako je neto bilo. Taj ivopisni kontekst

96

dvaju ugriza ove vrste naao je mjesto u prii; i drugi su zasluili da ga nau. A mnogo ih je i nisu bezazleni kakav se ini ovaj: Nemam ni vreu cementa, a kamoli cementaru . Nije nemogue da je ta vrea iza sebe zaklonila cementaru! Tako, naime, u kontekstima funkcionira ova vrsta ugriza! I da ovo poglavlje javnim ugrizima zavrimo! Nema niega loeg u tomu ako politiar na pitanja odgovara dosjetkom, dapae, svaki je oblik govora bolji od suhoparne politike fraze. Ali Mesieva do sjetka, to dosjetku politiara ini vrijednom, nije ni duhovnost ni duhovitost. Kod njega se radi o ulagivanju kako bi postao jedan od vas , o stvarnim strelicama i ugrizima, o iskazima neugasive mrnje i o izmotavanju i lakrdijanju da bi se prikrila istina. Njegovi pismeni i nepismeni apologeti, oni iz glasakog kontingenta od 20 posto, i kad bi se sramili toga to ini, i kad bi postajali svjesni da to ne smije initi jer ide na njegovu tetu, u svim sluajevima, opratali su mu i ulizivanje, i otrovne strijele, i manijakalnu mrnju i izbjegavanje isti ne. Opratali i proglaavali to njegovim aljivim i leernim komuniciranjem s javnou. Njegovim armantnim stilom! Suprotno njima, oni iz kontingenta od osamdeset posto biraa ili su mislili da se to moe i tako ili su, ako su znali da se tako ne moe, bili tuni na to je Mesi sveo ulogu predsjednika i brojili dane kad e nepovratno otii i on i takav nain predsjednikovanja. Bez obzira na jedno i drugo sta novite, jedno je neupitno, da su Mesievi javni ugrizi u dobroj mjeri krivac za duhovnu razjedinjenost hrvatskog prostora i da su uzrok us porenu razvoju demokracije, pa, ako je vjerovati onima koji kau da u tomu uloga nacionalne svijesti nije zanemariva, i ekonomske krize koja nas je snala pod kraj njegova predsjednikovanja.

97

ESTO POGLAVLJE

MANTRA O ANTIFAIZMU

ad sam govorio o pravim razlozima zbog kojih se Mesi raziao s Tumanom, zbog nacionalne pomirbe a ne zbog politike pre ma Bosni, ja jesam elio kazati kako je Mesieva konstanta izvrtanje istine, kako o Bosni i Hercegovini zna malo i kako za njih nije uinio nita, ali sam istovremeno elio uprti prstom na ono to e biti temelj njegove mantre nad mantrama, temelj njegove mantre o antifaizmu, koja e dovesti do verbalnog rata u zemlji, do razjedinjenosti, vie u sferi politike nego, sreom, u narodu i kako e njega sama i politiku koju zastupa dovesti u raskorak s europskom savjeu ili, kako sam to sam nazvao, europskim mentalitetom, suprotnim komunistikom mentalitetu to ga je kroz deset godina sam u zemlji irio. Upravo, pokuavao konzervirati! Pretvarajui sudjelovanje hrvatskog naroda u otporu faizmu i antifaizmu u svoj mentalni i interpretativni antifaizam, kako bi ga uinio instrumentom borbe protiv vlastitih politikih protivnika, pripadnika raznih demokratskih politikih uvjerenja, koji o njemu i njegovu antifaizmu nemaju dobro miljenje, on je - nadajmo se, bez trajnih posljedica - nakodio upravo borbi hrvatskog naroda protiv faizma, prema vani i prema unutra, na kojoj je, to je navedeno u preambuli Ustava, graen temelj hrvatskog drutva i drave. On je svojim antifaizmom naudio istinskom antifaizmu i antinacizmu, jer nije doputao da tu borbu, sa suvremenih, neideologiziranih, stanovita, interpretira struka, nego joj je, zlorabei poloaj predsjednika drave, nametao svoju, komunistiku interpretaciju. To to on pria da je antifaizam bio, antifaizam je samo u njegovu antifaizmu! A njegov je antifaizam u svakom sluaju stran europskoj svijesti i savjesti. Militantno razvijajui crvenu zastavu s petokrakom zvijezdom svoga antifaizma kad netko nekom mrtvom ustai podie kri na grobu, kad na kunom proelju vidi napisano slovo U, a posebno

101

kad na koncertu zabavne glazbe meu nekoliko tisua posjetilaca ugleda neku budalu koja je nabila ustaku kapu na glavu, on je trubio i pozivao na uzbunu, jer da je Hrvatsku preplavila plima faizma. Time je u zemlji stvarao politiku napetost, a u svijetu nas prikazivao kao naciste, protiv kojih se ilavo bore on i njegovi antifaisti. Dakle, vodei verbalni antifaistiki rat uznemirivao je naciju i denunci rao je u demokratskom svijetu na razliite naine, od svjedoenja na Haakom sudu za agresiju u Bosni i Hercegovini do svjedoenja o vlastitom privienju da je jedna kapa poklopila deset tisua glava kad im je Marko Perkovi zapjevao Lijepa ti si. Ne bilo mu ni to dosta, dosljedan svom antifaistikom mentalitetu, utuvio je u glavu da na ciju nee moi prikazati kao faistiku, ako u to ne pretvori i sriku te nacije, Crkvu katoliku, u kojoj se moli osamdeset i pet posto Hrvata. Nije se dao smesti injenicom da ta Crkva, i narod koji je slijedi, imaju blaenika koji je blaenikom postao kao muenik njegova antifaizma. Antifaizma to ga svijet poznaje kao komunistiki totalitarizam! Nije se dao urazumiti ni tisuu puta posvjedoenom injenicom da je i itav vjerniki puk, na kojoj god strani u tijeku rata bio, na onaj ili ovaj nain, bio rtva ili faizma ili njegova antifaizma. Da ne bi pomislili kako su ove tri opaske da je doao u sukob s europskom svijeu i savjeu, da je, zloupotrebljavajui svoj antifaizam u borbi protiv politikih protivnika, tetio sudjelovanju hrvatskog naroda u borbi protiv faizma i da nas je denuncirao europskoj javnosti kao narod optereen desnim totalitarizmom - na klimavim nogama, navest u jedno od mnotva mantranja o antifaizmu, to ih je izricao u brojnim prigodama. Poprilino opirno i u neodree nom obliku; sirovo, onakvo kako Mesi doista mantra. Takvo sam traio i takvo sam naao, da bih mogao izrei i dvije opaske o Mesi evu mantranju ove mantre.

102

Kad sam govorio o javnim ugrizima Stipe Mesia i spominjao nain kako ih plasira u javnost, namjerno sam izostavio njegova pre davanja u dvoranama, mada ni ona, u segmentima onoga to ita, ugriza nisu bila liena. Ti su istupi gotovo redovno bili u pisanom obliku. Kako Mesi pisati ne zna, tekstove koje bi itao ili su u cijelo sti bili djelo njegovih ghost writera, onih koji za drugoga piu tekst u cijelosti i taj drugi postaje autor toga teksta, ili su nastajali tako da bi on usmeno ili pismeno dao sirovinu, a njegov bi re-writer to obradio nastojei u tekstu sauvati stil Mesieva kolokvijalnog govora. Bili jedno ili drugo, djelo ghost writera ili dorada re-writera i na prvi se pogled zapaa da to nije pisao onaj koji to ita. To mu ne uspijeva pri kriti ni kad ita bez emocija, inovniki, ni kad u itanje unosi emo cije. Ako nastupi emotivno, itanje mu postaje karikaturalno. Premda sam pred sobom za ovu prigodu imao obrasce takvog mantranja o antifaizmu, pretpostavio sam im tekst razgovora s novinarom ski nut s magnetofona, jer su od drugoga pisani a od njega itani tekstovi mada sadre istovjetne stavove - proli redakturu i ostali bez siro vosti koju u sebi sadri tekst to u ga ovdje donijeti. Kad sam se pripremao za obradu jednog lika iz Pasa u trgovitu, za Dihangira, kao to se pripremam za obradu svakog drugog lika, pa i za lik epe Bevande iz Ambre , itao sam psiho-tekstove novinara i pisaca koji su se lijeili u psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu. Tu sam nauio to je psiho-tekst i koja je razlika izmeu njega i teksta to ga pie zdrav ovjek. Moram rei, razlika mi se uinila malenom. I to koliko je ima djeluje kao literarno obogaenje, kao dovoenje u vezu onoga to je zdravu ovjeku u vezu teko dovesti, djeluje kao pojednostavljenje sloenog, djeluje kao sivo pismo s proplamsajima na kraju pameti... Ovo Mesievo mantranje o antifaizmu upravo mi se takvim ini. Pa, on govori tako kao da se nita nije dogodilo od dana kad smo on i ja bili djeca-partizani; on govori kao da svojim oima, izvan

103

onoga to su ga navodili da vidi, nita drugo nije vidio dok je bio partizani; on govori kao da, poto su ga filovali komunizmom, nakon toga nikad nita novoga nije spoznao. A to se udim? Zar to moram jo jednom objasniti! Mesi prije komunistikog filovanja nikakvog drugog odgoja i obrazovanja nije imao. Mene je spasilo to to sam prije dolaska u partizane imao solidno kransko obrazovanje i jo solidniji kranski odgoj, u obitelji i u koli. U mene komunistiki nadjev nije iao, ve sam bio pun kao ipak zrnja; a Mesi, prazan, primio je sve to su u njega ugurali i, kako e se iz citata koji slijedi moi vidjeti, sve to nepromijenjeno do sada zadrao u sebi. U novije vrijeme ba esto naglaavate da va nasljednik na Pantovaku treba biti antifaist. Zato je to danas bitno? Upravo zato to se sada osjea ofenziva koja je sasvim prozirna i za koju ne treba puno politike pameti. Vidite tko se s kim udruuje, ne treba govoriti imena, a ide se na simbol antifaistike borbe, to je Josip Broz Tito. Ako se srui simbol, onda se rui i antifaizam, a Hrvatska je sazdana na antifaizmu. Hrvatska je doekala kraj Drugog svjetskog rata na strani pobjednika. Imali smo svoje kvislinge, a danas ima onih koji ele provesti reviziju Drugog svjetskog rata i proglasiti one koji su bili na krivoj strani pobjednicima, a antifaiste, koji su bili na pravoj strani, izdajnicima. To se ne smije dopusti ti. Zamislite da netko javno u Njemakoj pohvalno govori o Hitleru ili oblai uniforme...Bude toga tamo, ali se odmah sankcionira! Zato se kod nas ne sankcionira? Ne znam, vjerojatno nema dovoljno inicijative da se to rijei u saborskoj proceduri i da se izie s nekom inicijativom. Ovako ispada da se preutno odobrava...

104

Ne moe se izjednaiti faizam i antifaizam, jer bi to za Hrvatsku bilo pogubno! Kad ljudi iz Crkve danas govore da je Bleiburg najvea tragedija hrvatskog naroda, treba se zapitati nije li najvea tragedija hrvatskog naroda to to je dio tih kvislinga stao na stranu faizma i nacizma, provodio ideologiju koja je donijela najvee uase na naim prostorima. To je najvea tragedija naeg naroda, to je dio ljudi ipak prihvatio okupatora. Kad se govori o Bleiburgu, treba biti jasno to se dogaalo prije. U Jasenovcu je poubijano izmeu 80 i 100 tisua ljudi, pa zar to nije tragedija hrvatskog naroda? Kada je kapitulirala Njemaka, dio kvislinke vojske nije predao oruje i elio je to prije na Zapad, oekujui sukob Istoka i Zapada. eljeli su biti spremni i zato su uvali snage da bi se suprotstavili komunizmu. Bitke su trajale danima, a te bandite, meu kojima nisu bile samo ustae nego i etnici, Rupnikovi domobrani, etnici ljotievci, kako vie nemaju vrhovnu komandu, ne tite ni enevske konvencije, jer nemaju se pravo pozivati na njih. Ne mogu se oni proglasiti nevinima. To je apsurd! Vie od 1500 uvara iz Jasenovca - svi nevini, cijeli Paveliev Tjelesni zdrug - svi nevini, cijela bojna Rafaela Bobana - svi nevini, a svi oni pruaju jo deset dana otpor novoj vlasti. Treba stvari staviti u povijesni kontekst. Nisu u pravu oni koji kau da su svi nevini, nikako. Bilo je rtava, nevinih ljudi, naravno, ali kako se moglo suditi ljudima koji su pruali oruani otpor? Uzeo sam sada u ruke ilasovu knjigu Vlast i pobuna, gdje kae da se nakon deset dana krvavih bitki s kvislinzima njih oko etrdeset tisua odmetnulo po cijeloj Jugoslaviji, najvie po Hrvatskoj i Srbiji, kamo su uglavnom otili etnici. I oni pruaju otpor do 1951.! S njima su se borili lanovi Ozne. To nikako ovi nai kvazi-povjesniari ne ele priznati; bila je uspostavljena nova vlast, svidjela se ona nekome ili ne, a sad ispada da su to bili nevini ljudi

105

koji su sluajno s mitraljezima hodali po umama kao plani nari. Sluajno se mitraljez kod nekoga zatekao, kod nekoga automat, kako da ne! Nemam nita protiv toga da se trai gdje je tko zakopan, ti su ljudi mrtvi, o mrtvima sve najbolje, ali oni su bili na pogrenoj strani! I na kraju, oni se nisu predali, a mnogi i zato to su znali to su radili i da e morati odgovarati! I jo neto u emu se grijei, to je da su ljudi na Bleiburgu ubijani samo zato to su Hrvati, to nije istina. Oni koji su ubijani, ubijani su zato to su pruali otpor i jer su bili na pogrenoj strani i jer su bili ili ustae ili etnici ili Rupnikovi domobrani ili etnici ljotievci... Jedna od Mesievih mantri, o kojoj emo na odreenom mje stu rei neto vie, je i ona o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju. Na poetku je svoje desetogodinje vlasti, kad je naslijedio onoga koji, kako je krivo i nematovito mislio, iz groba ne moe ustati, tu mantru mantrao tako kao da je Europska Unija samo ekala da on doe na vlast, pa da nas odmah prime. A onda je, kako je vrijeme odmicalo i prijem se oduio, tu mantru preinaio, pa poeo govoriti da smo za odugovlaenje toga prijema mi krivi - ne i on, on sebe od svake krivnje unaprijed izuzima - jer se dovoljno brzo ne prilagoavamo onomu to Europska Unija od nas trai. Europska Unija i on s njom! U toj je mantri izmeu toga dvoga stajao debeli znak jednakosti! Eto, prolo je deset godina njegove vlasti i on mora otii, a mi u Europsku Uniju nismo primljeni, ni njegovom krivnjom ni njegovom zaslugom, ve po logici stvari, ije je sredite moi za nas nedostupno kao to e biti nedostupno i kad u Europsku Uniju budemo primljeni i zaboravimo tko je bio Mesi. Meni se, pak, ini da Mesi potrebu hrvatskog ulaska u Europsku Uniju i smisao toga ulaska nikada nije realno sagledao; ni onda kad je poeo o tomu mantrati umiljen da je europski miljenik ni danas kad ta Europa eli da to prije odseli

106

s Pantovaka, pa da na taj brijeg doe netko drugi s kim e se bolje sporazumijevati. Kao antifaist, u njegovu znaenju te rijei, on je Europom zamijenio komunistiki Eldorado, zvan komunizam, socijalizam, kao prva faza toga komunizma, pa, najzad, samoupravni so cijalizam - u svim sluajevima zemlju Dembeliju u kojoj radi koliko ti se raditi hoe, a troi koliko troiti poeli. On nikad nije shvatio da se u Europsku Uniju dolazi s onim to jesi i ostaje tamo to to jesi sve dok uz pomo te Europe, ako e je dotada u ovom obliku biti, i svojim trudom ne postane bolji nego si bio kad si u drutvo europ skih zemalja doao. Zemlje Dembelije, osim u glavama komunista transformiranih u liberale, jednostavno nema; kao to nema ni onoga da radi koliko ti se radi, a uzima koliko poeli uzeti. Kako do nacionalnog suvereniteta kao komunist nikad nije drao, ba obrnuto, borei se protiv njega i umanjujui ga, od te je rabote ivio, kao u sluaju napada na Deklaraciju o hrvatskom jeziku, njemu se taj smjetaj Hrvatske u tu Europsku Uniju do odreene mjere svi ao i zbog toga to je lanstvo u Europskoj Uniji reduciralo nacional ni suverenitet, pa je - drei krivo da e tamo suvereniteta sasvim ne stati - s Europskom Unijom, i nju zloupotrebljavajui, lupao po glavi hrvatskim suverenistima, govorei im to se trude oko suvereniteta kad emo ga izgubiti im se naemo u europskoj zajednici naroda, kakvu on zamilja. ak nam ni drutvo knjievnika nee trebati, imat emo europsku knjievnost! Meutim, kad je kao naknadu za gubitak dijela suvereniteta onoliko koliko emo ga izgubiti - trebao prihvatiti europski duh konkretiziran u europskoj savjesti o totalitarnim reimima , Mesi je otkrio da su mu europski duh i europska savjest strani. To protivljenje europskom demokratskom duhu kod Mesia se moglo zapaziti od prvog trenutka, na mnotvu pojavnosti, onih koje sam ugradio u Ambru i onih koje sam tamo ugraditi propustio, ali to

107

protivljenje nije nikad dolo do tolikog izraaja kao to e doi kad na poetku njegova drugog mandata Europski parlament izglasa Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu. Tada se moglo vidjeti da je Mesi sa svojom mantrom nad mantrama, s mantrom o antifaiz mu, kojom je est godina objanjavao ono to se kod nas zbivalo u tijeku Drugog svjetskog rata, s mantrom, koja je unosila razdor meu hrvatski narod i udaljavalo ga od sebe sama i drugih naroda, u dubo koj opreci s europskim duhom i savjeu. Kad je 26. sijenja 2006. izglasana Rezolucija 1481 Parlamentarne skuptine Vijea Europe o potrebi meunarodne osude totalitarnih komunistikih reima, od strane stranaka desne orijentacije bila je iznuena mlaka rasprava u Saboru i doneseni su isto tako mlaki zakljuci, toliko da se ne ostane na niemu. Nakon toga, izuzmu li se rijetki i bespomoni glasovi s desnice, koja odavna nema pristup javnosti koji bi odgovarao njenoj snazi u drutvu, nije se dogodilo apsolutno nita. Mesi je u suglasju sa svojim apologetima i trabantima nastavio mantranje o antifaizmu kao i do tada. U meuvremenu izmeu te Rezolucije i one koja e pod naslovom Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu izii 30. oujka 2009. godine, koliko mi je poznato, samo je Ivo Banac u dva navrata, u jednom lanku i u jednom razgovoru, stupio u polemiku s Mesi em i rekao da je njegovo mantranje o antifaizmu u suprotnosti s Rezolucijom 1481. Poduavajui predsjednika drave to je doista antifaizam, savjetuje mu da od svoga antifaizma odustane i, ako je Europejac, kako za sebe voli rei, neka prihvati ono to pie u Rezoluciji 1481 Parlamentarne skuptine Vijea Europe, koja mu je kao predsjedniku drave, jer u njoj sjede i hrvatski izaslanici, nadlena. Mesi mu je u dva javna ugriza, leerno, zlobno, eretski i na svoj nain uzvratio da Banac moe govoriti to hoe, pa neka slua tko ga eli sluati, on ga sluati nee, jer govori kojeta, zbog ega ga i

108

zovu kontroverznim. Eto ti ga na - ugriz na razini Mesia, ali na razini predsjednika drave, bogme, nije! Ne udi me to Banca, osim mene u jednom razgovoru, s desnice nitko nije podrao, jer je desnica, od ranije prema Bancu podozriva, ostala u udu zato napada onoga koga je do juer u mnogoemu podravao, tovie, sagradio mu placdarm na kojemu e se ukotviti kad ga izbace iz HDZ-ove korablje i kad pone mantrati o podjeli Bosne kao razlogu razlaza s Tumanom. Mene ta suzdranost desnice prema Bancu ne udi, ali mi je znakovito to Banca nije podrao nitko slije va, nitko od onih, navodno, liberalnih udruga i pojedinaca, kojima je on bio uzor, pokrovitelj, glasnogovornik i podupiratelj. Ta se utnja ne da objasniti niim drugim nego da su lanovi tih, navodno, liberal nih udruga i ti, navodno, liberalni pojedinci ili fascinirani Mesievom obljubljenou meu narodom , pa se ne usude ni zucnuti protiv autoriteta, ili su, kao odreda bivi komunisti, i sami dionici komunistikog mentaliteta komu je Mesi dao ime antifaizam. Imam potrebu ovdje neto umetnuti, neto o relacijama izmeu sebe i Banca. Ja sam samo pripovjeda - i kad piem tekstove kakav je ovaj traktat - a za povijeu, politologijom, sociologijom i svim onim u emu je Banac struan poseem samo u funkciji prianja pria. Da su relacije izmeu nas dvojice na tomu ostale, nas dvojica bi bili trajno, ako i ne ba bliski, onda u lijepim odnosima, kao to smo bili kad smo se osobno upoznali, negdje nakon dana Hrvatskog proljea , kad sam itao njegovu sjajnu knjigu o kosovskom proble mu u Jugoslaviji. Ali, ja sam iz nude, protivno svojoj volji, morao biti i politiar, i pisac politikih ogleda. Banac je politiar, moj je dojam, po vlastitom izboru, iz hobija, po unutarnjem porivu, ne znam po kojem, svakako ne iz gole nude kao ja. Izmeu nas se isprijeio Tuman i njegova politika. Ja sam prihvatio i Tumana i njegovu politiku, ne otprve. Bancu Tuman nije bio sasvim po volji, a njegova mu je politika u nekim dijelovima bila neprihvatljiva. Izmjenjivali

109

smo strjelice, ali ne ba ubojite; ja bez volje, on neto strastvenije. Ali ni u jednoj prilici nisam prestajao gajiti potovanje prema njegovu poznavanju zapadnoeuropskih demokracija i pogledu na nae prilike s tog aspekta. Smatrao sam to njegovom prednou pred sobom, koji toga iskustva, da ivim u demokratskom svijetu, nisam imao, pa sam ono to o tomu znam nauio iz knjiga. S druge strane, ne jednom sam se uvjerio da Banac iz vlastitog iskustva ne poznaje dovoljno, recimo figurativno, nae ljude i krajeve. Bar ne onoliko koliko ih ja, prisiljen da tu ivim, poznajem. Nisam se zbog toga u tomu osjeao superiornim, jer sam znao da to dobro poznavanje naih ljudi i krajeva , uz sve prednosti, moe biti i ogranienje i optereenje. Zato sam cijenio Baneva demokratska mjerila, nastojao ih razumjeti i, ako su prola test, usvojiti. Ali, kad bi on sam tim mjerilima mjerio nae prilike, ne bih se s njim u procjeni uvijek slagao. Sam mjerei njegovim mjeri lima dolazio sam do drukijih zakljuaka. I u tomu je bilo moje slaganje i moje razilaenje s njim. Kako bilo prije, tako ostalo i u ovom sluaju oko Mesieva antifaizma. Naime, Banac je umnogome pomogao Mesiu da razlaz s Tumanom protumai kao razlaz zbog politike prema Bosni i Hercegovini. Bilo bi mi drago da sada, kad se suoio s naravi Mesieva antifaizma, uvidi da se s Tumanom nije raziao zbog diobe Bosne , nego zbog svoje interpretacije antifaizma; zbog Tumanove pomirbe, koja na svoj nain anticipira ono to trai Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu. Banac poduava Mesia, s njim i sve one koji mu vjeruju i sve one koji se za njegovom mahnitou ne povode, da antifaizam, zato jer je pokret protiv, nije samostojea ideja. Podravali su ga liberali i konzervativci, socijalisti i komunisti, anarhisti i katolici. Poduava ga da je ideja antifaizma izvorno proizvod liberalno demokratskog svjetonazora i u poetku povezana s otporom liberalnih intelektualaca, poput Crocea i Amendole. Poduava ga da su na samom poetku i dugo nakon toga, sve dok faizam i nacizam nisu pokazali pravo lice,

110

komunisti faiste doivljavali kao navjestitelje revolucije , kao one koji e izazvati otpor radnike klase i, eto, na valu proleterske revolu cije, nas komunista na vlast. Poduava da su se ta Lenjinova predvianja, kao i mnoga druga, pokazala netonima. Hitler su i Mussolini u svojim zemljama uspostavili strahovladu, a stanje otpora faizmu i nacizmu u demokratskim se zemljama konsolidiralo. I Kominterna je tek tada, bojei se za sebe samu, pristupila klubu antifaista. I tada tako da je poela osnivati Narodnu frontu s figom u depu: kad u borbi protiv faista iskoristi antifaistiko raspoloenje socijalista, anarhista, liberala, konzervativaca i katolika i dotue ih, okrenut e se protiv svojih saveznika u Narodnoj fronti, pa dotui i njih i uspostaviti diktaturu proletarijata. I, najzad, poduavao je Mesia da na taj nain antifaizam postaje taktiki instrument komunistikog pokreta. Da bi na primjeru pokazao kako su komunisti bili neiskreni antifaisti, kako im je antifaizam bio instrument dolaska na vlast, Banac podsjea Mesia kako je i nakon stvaranja Narodne fronte Staljin prestao biti antifaist kad je sklopio pakt s Hitlerom, obrazlaui tu sramotnu gestu da su zaraene strane - misli na zapadne saveznike sjedne i Hitlera i Mussolinija s druge strane - jednako neprijateljske radnikom pokretu. Zbog svih ovih razloga, zakljuuje Banac, ne volim se koristiti terminom antifaizam. I nastavlja, antifaizam se u nas trenutno rabi kao eufemizam za komunizam i njemu podlonu terminologiju. Tako je SUBNOR postao SAB. Demokratski antifaizam jednostavno su demokrati. I u nas i u svijetu. Pa za te smione tvrdnje - da je ono to Mesi zove antifaizam isti komunizam i da antifaizam kao nesamostojeu rije zamjenjuje rijeju demokrati - daje primjer. Zato bi antifaizam odreivao Churchila? On je bio demokrat konzervativ nog usmjerenja. Bio je odluan neprijatelj faizma, ali i komunizma. Premda je iz nude paktirao sa Sovjetima, nakon rata dao je vrlo eg zaktnu metaforu za novoosvojeni sovjetski imperij - eljezna zavjesa.

111

Uzalud je Bancu bilo poduavati! Uza sve ono to zna, a kazao sam da zna mnogo, on ne zna, jer na vlastitoj koi nije iskusio - osim, ako meni ne povjeruje, da ga je Mesi iskoristio u vrijeme razlaza s Tumanom - kolika je mo manipulacije mentalnog komuniste komu se sve znanje svodi na vjetinu manipuliranja, na vjetinu da postane ribar ljudskih dua. Na toj su manipulaciji gradili svoje mesijanstvo! Grade ga i nakon propasti komunizma! Daje Mesi htio nauiti to je bio komunistiki antifaizam, on je za to davno imao priliku, jo dok je postojala Narodna fronta, a on, kao i ja, bio djeak partizan. Pamtio je vremena kad su partijske elije bile ilegalne i kad su iz ilegale upravljale svime, dobrima i ivotima; pamtio je vrijeme kad je sva vlast bila koncentrirana u partiji, a svi su ostali oblici vlasti bili oblici manipulacije. uo je za sluaj Edvarda Kocbeka! uo je za sluaj Ilije Jakovljevia i Boidara Magovca! Pa valjda ne misli ono to nitko iv ne misli, da je Vladimir Nazor kao predsjednik ZAVNOH-a imao kakvu vlast! I tako redom, sve pravi primjeri na kojima je Mesi odavna mogao nauiti ono to ga Banac sada ui, kako je antifaizam postao taktiki instrument komunistikog pokreta. I kako je najvei nedostatak komunistikog antifaiz ma, za razliku od antifaizma socijalista, liberala, konzervativaca i katolika, to on nije bio demokratski, ve je, poput faizma i nacizma, bio totalitaran. Pa je s demokratskog stanovita izjednaenje faizma i komunizma sanitarna potreba. Mentalni lijek! Koji je za vrijeme Mesieva predsjednikovanja stavljen izvan upotrebe! Istina, ZAVNOH je bio pluralan, ali pluralan na frontovski nain. Uz komuniste, lanove tajnih partijskih elija, sainjavali su ga i lije vi haesesovci prebjegli u partizane, predstavnici srpskih graanskih stranaka, te neto sveenika i, navodno, nezavisnih intelektualaca. Zato pluralan na frontovski nain? Iako nisu bili lanovi komuni stike partije, morala ih je proimati zajednika misao da je komun i-

112

stika partija vodea i rukovodea politika snaga, a ako na to nisu pristajali, jao njima. Andriji Hebrangu stavljalo se na duu nekoliko grijehova, da je za komunistiki ukus previe nacionalan, da se proti vio amputaciji Srijema od Hrvatske i da je s Titom razgovarao na ravnoj nozi predstavljajui prijetnju da u turbulentnim vremenima doe na njegovo mjesto, a najvei mu je grijeh to Narodnu frontu, to onaj pluralni ZAVNOH nije shvaao kao puku formalnost namijenjenu manipulaciji. Ovo potonje najvie mu je u grijeh ubrajao Vladimir Bakari. Nije proputao priliku da kae kako je Hebrang, kad se u Splitu formirala prva hrvatska vlada, kojoj e po volji partije Baka ri biti na elu, imao namjeru da u njen sastav uu i na njeno elo dou lanovi ZAVNOH-a koji pripadaju razliitim nekomunistikim strankama unutar toga improviziranog zakonodavnog tijela. Bakari se zgraao nad Hebrangovim namjerama, da na elo vlade postavi onoga koji nije komunist, kao vrstom neznanja zbog kojega je trebao biti odvojen od Hrvatske, premjeten u Beograd i trajno saniran. Za mislite, ne jednom se udio Bakari, kakav je to komunist, avangarda radnike klase , koji nije shvatio da je stranaka pluralnost unutar ZAVNOH-a samo frontovska pluralnost, pluralnost kojom upravljaju komunisti, njihov taktiki instrument ! I, onda, u emu je problem gledajui ga podalje ZAVNOH-a, Hebranga i Bakaria? U tomu to u komunistikom antifaizmu ima sva sila antifaizma, jer je komunistima faizam rival u uspostavi totalitaristikog reima, ali u komunistikom antifaizmu nema ni trunka demokracije. I ako na razini terminologije komunizam zamijeni antifaizmom nisi dobio demokratski antifaizam, demokraciju, nego si dobio Mesiev antifaizam. Stoga Banac ima pravo kad kae da je Mesi s ovom zamjenom velika konica razvoju demokracije kod nas. Doista jest!

113

Da je Mesi htio uiti, mogao je vidjeti kako s antifaizmom, njega, njegova dva savjetnika i grupe trabanata, neto nije kako valja kad ga Rezolucija o potrebi meunarodne osude totalitarnih komunistikih reima od 26. sijenja 2006. nijednom rijeju ne spominje. A antifaizam nee spomenuti ni Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu koja izlazi tri godine kasnije! Kroz protekle tri godine, ako je onoliki Europejac koliki se kae, Mesi je imao dovoljno vremena da se raspita zbog ega je izostavljena rije antifaizam i stoje s njegovim antifa izmom kad ga u Europi nitko ne prihvaa i ne razumije. Kad ga nisu ubrojili u europsku savjesti Nita ni od uenja ni od raspitivanja! Ba obrnuto, za te tri godine i dobar dio etvrte, Mesi je nastavio forsirati svoj antifaizam do razmjera kakvi se nalaze u mantranju to smo ga obilno citirali, kako bi nam posluilo za uvod u ovu raspravu. Poto je Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu objelodanjena i kod nas se utke preko nje prelo, a Mesi odrao govor u Jasenovcu pod auspicijem SAB-a i nastavio po kriterijima svoga antifaizma suditi svima oko sebe, Crkvi u prvom redu, ne prihva ajui nacionalno izmirenje, ne drei da su sve rtve totalitarnih re ima dostojne iste panje, ne slaui se da su i komunizam i faizam zasluili iste osude, Banac gaje, ali ovoga puta kao predsjednik Helsinkog odbora i u ime toga tijela, podsjetio da to nakon Rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmu tako vie kao predsjednik drave ne moe govoriti. Ne samo u toj izjavi, nego i u nizu drugih javnih istupa, Banac je ponovio to misli o Mesievu antifaizmu: da je konica nacio nalnom izmirenju i razvoju demokracije i da je u neskladu s onim to pie u najnovijoj Rezoluciji Europskog parlamenta. A tamo pie da je potrebno odravati ivima uspomene na prolost, jer ne moe biti pomirenja bez istine i sjeanja . I tamo pie kako je konani cilj otkrivanja i procjenjivanja zloina koje su poinili komunistiki totalitar -

114

ni reimi pomirenje koje se moe postii priznavanjem odgovornosti, traenjem oprosta i poticanjem moralne obnove. Nagovarajui ga da vie ita, Banac i dalje poduava Mesia: Europska demokratska traenja u tom su pitanju kristalno jasna. Sloio bih se - jasna su! Odavna, svima koji su ih shvatiti htje li, ali Mesi, koji se zbog tih demokratskih traenja - u Tumanovu rjeniku zvanih nacionalno pomirenje - s Tumanom raziao i u ti jeku toga razlaza, i uz Banevu pomo, zajahao na diobu Bosne i svoj antifaizam, ta demokratska traenja ni ta europska savjest o totalitarizmima nisu prihvatljivi. Jer, prihvati li ih, oni dokidaju njega i njegov antifaizam. A Mesi sam sebe nikada dokinuti nee! Nje ga drugi, u mentalnom i politikom smislu, trebaju dokinuti! I ti to izglasavaju te rezolucije! ini mi se po svemu onomu to je tom prigodom kazao, da je i Bancu jasno, kako bi Mesi, prihvati li rezolucije o kojima govorimo, dokinuo sebe i svoj antifaizam, pa Banac upravo stoga nastavlja s rastvaranjem toga antifaizma. Zadrat u se samo na tri stvari od svih na koje se Banac osvrnuo, na tri stvari koje sam odavna i sam uoio i u pripovjedakoj ih formi ugradio u tri svoja romana. Prije nego u i sam neto rei o Mesievu razilaenju s europskom savjeu , zadrat u se na kontinuitetu komunistike elite, na Titu kao simbolu antifaizma i na personalnom aspektu antifaizma; i sve i sa osloncem i s otporom od onoga to je o tim stvarima kazao Banac. Zato se kod nas zaboravlja na komunistike zloine Banac razlog nalazi u tomu to dio hrvatske elite - pretpostavljam da misli na onaj dio elite koji dolazi iz komunistike partije - svoj status crpi iz komunistikog reima. Njima 1991. ne znai diskontinuitet, nego kontinuitet neega to je poelo sa ZA VNOH-om. I s tim se mogu sloiti, jer da to nije tako, Mesiev antifaizam ne bi mogao ni otvoriti raspravu je li dananja Hrvatska nastala u njegovoj antifaistikoj

115

borbi na elu s komunistima, ili je nastala kad je komunizam propao, u Domovinskom ratu, na elu s Tumanom, a nekmoli apodiktiki tvrditi da su nju stvorili njegovi antifaisti, isto to i komunisti. Ali, kad Banac pokuava biti precizan i poblie locirati gdje se nalazi ta elita, kae da je ona uglavnom tumanovska , a karakterizira je to da je sebi i drugima htjela dokazati kako je bila nacionalna kad to ba i nije bila . Pretpostavljam da misli na ratno i poratno vrijeme! Do Hrvatskog proljea i nakon njega! Potpuno mi je prihvatljiva Baneva relativizacija nacionalnog u tijeku revolucionarnih zbivanja i u porau sve do Hrvatskog proljea. Ali, relativizirati se nacionalno u Hrvatskom proljeu , kad ono postaje stijeg demokratskih promjena, i nakon toga, kad je instrument ruenja komunizma, nikako ne moe. Komunisti su manipulirali s nacionalnim osjeanjem i, prema Staljinovim standardima, nacionalnom doputali razmah dok se ono uklapalo u klasni univerzalizam. Propovijedali su jedinstvo klasnog i nacionalnog mislei pri tomu da se nacionalna sloboda ostvaruje kroz klasno osloboenje; ali ne doputajui obrnuto miljenje, da bi se klasno osloboenje moglo postii kroz nacionalnu samostalnost. Nasuprot klasnoj, koju su napuhivali, nisu doputali nacionalnu euforiju, pa su nacionalni osjeaji bili priguivani i potiskivani, a potezi u interesu nacije morali su se vui ovijeni u klasnu retoriku. U takvim datostima, i tu je Banac u pravu, nacionalno nije moglo biti bogzna to, nije moglo biti ono to u drugim datostima moe biti. Ali, kako se i zbog toga nacionalnog minimuma odlazilo na robiju i ostajalo bez glave, u komunistikoj je partiji, i inae slojevitoj, nastajala lijeva na cionalna frakcija i iz nje, kad se komunizam raspao, lijeva nacionalna elita. Kojoj je Tuman i po svom nutarnjem nagnuu i stjecajem okol nosti stao na elo! Bio je njen prirodni i bogomdani voa!

116

Kad je pristupio stvaranju HDZ-a, pokreta koji je poivao na starevianstvu, radievtini i nacionalnoj frakciji unutar komunistikog antifaizma s, kako Banac misli, minimalnim dravotvornim nabojem iz komunistikih dana, on se u personalnom pogledu preteitim dijelom morao osloniti na kadrove iz potonje grupacije, jer su bili najbroj niji i najvitalniji i jer su jedini bili osposobljeni za voenje dravnih poslova. Meutim, kad je krenuo u projekt pomirbe triju sastavnica svoga pokreta, osuujui jednako oba totalitarizma, komunistiki i faistiki, ali i amnestirajui iz njih nacionalnu komponentu, onoliko koliko je toga tamo bilo, naiao je, kako sam ve rekao, na neslaganje Mesia, Manolia, Boljkovca i njima slinih. Pomirba je potaknula uobliava- nje Mesieva antifaizma kao fosila komunistikog mentaliteta! Misli li Banac da su ljudi koji su se nali uz Tumana i ostali vjer ni njegovoj doktrini pomirbe, uz osudu totalitarizama i amnestiranje svih nacionalnih komponenata, elita koja svoj status crpi iz komuniz ma i koja misli da 1991. nije diskontinuitet, onda Banac nije u pravu. I ja i svi drugi koji su dio toga bloka iz dna se due odriemo komu nizma i svrstavamo ga, od njegova poetka do kraja, uz bok faizmu i nacizmu. Ali, ako Banac u tumanovce ubraja Mesia. Manolia, Boljkovca i ostale, koji su odbili pomirbu i jednaku osudu dvaju to talitarizama, koji su osmislili antifaizam da bi svoj politiki status crpili iz komunistikih dana, onda je Banac u pravu - za njih je ono to se dogodilo 1991. kontinuitet. to ovom tvrdnjom elim rei? Da se hrvatska elita s lijevim pedigreom, bez obzira da li je tumanovska ili neke druge pripadnosti, dijeli na dva suprotstavljena bloka, na one koji prihvaaju pomirbu i jednaku osudu komunizma i faizma i na one koji i ne prihvaaju pomirbu i ne pristaju na izjedna avanje komunizma i faizma. Sada bi se tomu moglo dodati: na one koji prihvaaju Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu i na one koji tu Rezoluciju ne prihvaaju.

117

Podnesite pod nos ovu Rezoluciju Stipi Mesiu i zatraite od njega, ako je dionik europske savjesti, da izjednai totalitarne reime i ut ete to e vam rei. Mantru, da je komunizam imao plemenite namjere i gadne metode, a da je faizam imao i gadne namjere i gad ne metode - pa ih se za to ne moe izjednaiti, jer sve komunisti ke zloine iskupljuju plemenite namjere. Taj kao da nije uo ni za jednu od mnotva varijanata narodne poslovice svih naroda kako je put u zloin poploen plemenitim namjerama! Koliko god da je tih plemenitih namjera bilo u komunizmu, bilo ih je, rei e netko, isto toliko i u faizmu i u nacizmu! A narod kae: Svaka skua nae mua! to ovdje znai da svaki zloin ima svoju ispriku. Ako mu se isprika dopusti! Mesiev je antifaizam komunizmu doputa! I zaobilazi europsku savjesti Kad se Mesi izdvojio iz tumanovske lijeve frakcije unutar HDZ-a, zajedno s nekolicinom koji kao ni on nisu mogli prihvatiti pomirbu, naao se u malobrojnom krugu ljudi na kraju ivotnog vije ka i s njima toga trenutka nije mogao nita uiniti. Nekoliko godina vegetira na politikoj margini traei spoj na ljevici i vodei gerilski rat protiv Tumana. Nije imao pristaa, jer su se ljeviari, neoptereeni komunistikom prolou ni oni koji su s tom prolou prekinuli, tumanovski ljeviari , drali podalje od njega, ali je zadrao glas onoga koji je zajedno s Tumanom stvarao hrvatsku dravu, glas dravotvorca, to mnogi na ljevici neoptereenoj komunistikom prolou nisu imali, neki uope, a neki daleko manje od njega. Mesi je tu predodbu o sebi kao o dravotvornom lijevom tumanovcu podravao i na taj nain to na Tumana, dok je bio iv, nikad izravno i po itavoj fronti nije iao, nego se od njega distancirao samo, toboe, zbog politike prema Bosni i Hercegovini i zbog naklonosti prema Hercegovcima, to je Mesiu bilo drugo ime za ustae.

118

Kad Tuman umire i kad dolazi do jagme za mjesto njegova nasljednika, u okolnostima koje sam ve opisao, Mesi koristi glas tumanovskog lijevog dravotvorca, steen suradnjom s Tumanom i, oslanjajui se na onih dvadeset posto biraa, u drugom izbornom krugu, dobiva naklonost dijela HDZ-ovih biraa i dolazi na mjesto predsjednika. Tek tada Mesi razvija barjak antifaizma i oko sebe okuplja rigidne komunistike kadrove, bive komunistike diploma te, oficire JNA, pijune, komunistike reimske novinare, komunistike egzekutore i svu ostalu bratiju koja je do posljednjeg daha komunizma vjerovala da je na osnovu jedinstva klasnog i nacionalnog komunizam kao samoupravni socijalizam nezamjenjiv, a Jugoslavija kao uvarica toga svjetonazora i drutvenog poretka nerazoriva. Pored Mesieva antifaizma zato bi oni 1991. doivljavali kao prekid komunistikog mentalnog kontinuiteta? Oni su se i dalje oslovljavali drugovima, pripadnicima komunistikih tajnih elija! I takvima se osjeali! U prvom mandatu postupno, uz pomo Raana, u drugom galopirajui, uz podrku Sanadera, koji je s njim kohabitirao od A do , a uz svesrdnu potporu onih koji su se bojali propitivanja o onom to su za vrijeme komunizma radili i mislili, Mesi stvara mentalnu strahovladu antifaista, dovodei do koenja razvoja demokracije i do otvorenog raskoraka, ne samo s Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu, ve s europskom savjeu u cjelini. Toliko da je i sam hrvatski antifaizam kompromitirao svojom interpretacijom an tifaizma kao drugog imena za komunizam. I stoga danas Mesiev antifaizam nije samo zloupotrijebljen termin, ve mentalna poast nastala kao nusprodukt pretvaranja komunista u liberale. Nadati se je da e ta poast poeti jenjavati kad Mesi ode s Pantovaka. I to e se na ovaj ili onaj nain dogoditi, ali se treba bojati da on tamo ne bi instalirao novog antifaistu, koji e, uz pomo od Mesia naslijeenih ili po Mesievim kriterijima izabranih savjetnika, na nov

119

nain nastaviti ,,antifaizmom zagaivati okoli pitomog brijega na obroncima Medvednice. Kad je Banac s poloaja predsjednika Hrvatskog helsinkog odbora - zadovoljstvo mi je rei, vrlo smiono - pokuao odgovoriti na pitanje zato Mesi ne eli izjednaavanje zloina dvaju totalitari zama i zato brani da se ispituju komunistiki zloini toliko otvore no da se hvali kako naziva ministra Karamarka i kae mu da bi bila katastrofa da se oni danas istrauju, Banac je dirnuo u samo jezgro Mesieva antifaizma. Naime, Banac je kroz izjavu Hrvatskog helsinkog odbora optuio Mesia da to ini kako bi zatitio neke od svojih pristaa, one koji su se kao i on zbog nacionalne pomirbe ra zili s Tumanom. Bilo bi mi drago kad bi Banac, dotaknuvi srce tame, uvidio pravi razlog zbog kojega se Mesi raziao s Tumanom; ali, ako i ne uvidi, nije greda, ima vremena, uvidjet e. Uvidio ili ne uvidio, treba mu priznati i lucidnost da ui i hrabrost da kae koji je razlog to Mesiev antifaizam ne eli priznati komunistike zloine i komunizam uvrstiti u totalitarne reime. Antifaizam je tit, u prvom redu za Mesia, ija je prolost tijesno vezana s komunistikom represijom, a potom za sve one koji su sudjelovali u komunistikoj strahovladi, bilo kao zaguljeni doktrinari, bilo kao partijski egzekutori. Mesiev je antifaizam tit s lanom pozlatom ispod kojeg se krije komunisti ka prljavtina. Bio sam tamo i vidio sam to! Neto sam o toj prljavtini i ispripovjedio. Vidi poglavlje Nacimetar u romanu ivot nastanjen sjenamal I jo u! I zato se toliko protivim Mesievu antifaizmu! U tom svjetlu treba gledati i Mesievu zatitu Tita kao simbola antifaizma, ali i Banev otklon od Tita. Tito je za Hrvate Janus, boanstvo s dva lica. Jedno je lice, kako govore hrpe dokumenata, lice tipinog komunistikog zloinca, koji

120

se rukovodi naelom da plemeniti cilj, a najplemenitiji je meu ple menitima da sam ostane na povrini, opravdava prljava sredstva i lice diktatora koji misli da ga je diktatura proletarijata, u kojoj za protivnike komunizma nema mjesta, divinizirala na taj nain da je njegovu volju uinila voljom naroda, pardon, voljom radnike klase, kao komunistikog supstituta naroda. Drugo se lice - i tu je izvor ob mana oko njega u hrvatskoj politikoj misli - vidi u svjetlu alternative rjeenja hrvatskog pitanja nakon Drugog svjetskog rata, iz kojeg je ideja hrvatske dravnosti, izila bitno kompromitirana Pavelievom pozicijom kvislinga i njegovom umijeanou u faistike i nacistike zloine. Nakon dogovora Saveznika u Jalti, da okvir Jugoslavije ostane netaknut, a da se sfere utjecaja Istoka i Zapada podijele napola, preostale su samo dvije mogunosti rjeenja hrvatskog pitanja: da Hrvat ska postane avnojevska federalna jedinica ili da joj presude etniki tvorci ustava iz sela Ba, pa ako je bude, ako je i ne pripoje Sloveniji, da je jedva bude. Dakako, bila je bolja avnojevska federalna jedinica pod upravom komunista nego osakaenje po diktatu etnika, i zato jer se tom federalnom jedinicom, kojoj su nadlenosti i suverenitet proireni ustavnim promjenama iz 1974. godine, omoguila tranzicija u samostalnu dravu poetkom devedesetih godina. Po tom se druga strana Janusova lica Hrvatima ini dopadljivom. S njim i komunizam bez kojega Janusa ne bi ni bilo! Ali pripisivati federalnu Hrvatsku Titu, iako ju je on utemeljio, bez zadrke se ne moe. To nije bila njegova zamisao, to je, po Staljinovim standardima, bio obrazac rjeenja nacionalnog pitanja u Sovjetskom Savezu i, takoer po Staljinovu miljenju, privremen obrazac, prelazni, kako se govorilo, dok klasno ne nadvlada nacionalno i u proleterskom univerzalizmu ne uini ga marginalnim. Zar sam Tito nije bezbroj puta ponovio kako je federalizam privremen, nuno zlo,

121

kako e u jedinstvu klasnog i nacionalnog klasni element nadvladati i dovesti do stvaranja jugoslavenske nacije; i zar se taj trend, stvaranje Jugoslavena, u velikom zamahu, nije drao naprednim, titovskim i komunistikim ? Zar se on sam takvim nije smatrao? A kad je krenulo obrnutim pravcem nego je to Staljin predviao, a Tito u to vjerovao i u tom uvjerenju djelovao, kad je federaciju, da se Jugoslavija odr i, trebalo pomaknuti prema konfederaciji, napravio je s voljom ono to je napravio 1971. i rekao ono to je rekao u Rudom, da e Sava prije potei uzvodno, nego e Hrvatska biti samostalna i imati svoju vojsku. Da bi tri godine nakon toga, protivno svojoj volji, morao s Ustavom uiniti ono to je uinio - pribliiti se konfederaciji. Nema nikakve sumnje u to da su za Hrvatsku bile bolje avnojevske odluke nego etnike iz sela Ba, ali vezivati to iskljuivo uz Ti tovo ime i smetnuti s uma daje to bio komunistiki prelazni obrazac i da za to vie od Tita zasluge ima Hebrang, ne bi bilo istina. A osim toga, ne bi bilo ni pametno hrvatsku dravnost u jednom periodu ve zivati uz ono prvo lice druga Tita, uz lice diktatora i komunistikog zloinca. Bilo bi to isto tako ludo koliko je ludo hrvatsku dravnost vezivati uz Pavelia! Banac e tu antifaistiku ludost, imajui u vidu samo ono to je Tito uinio 1971. godine, vehementno odbiti: Nitko Hrvatsku nije tako ponizio nakon 1945. kao Tito brutalnim nasrtajem na prve slo bodne tonove koji su nakon dva desetljea krute diktature proizveli daak slobode. Kako se moe pokazati javno potovanje prema onima koji su Hrvatsku tako poniavali? Kako moemo vjerovati kretenskim teorijama da je sve to bila nuna rtva kako bismo dobili velianstve ni Ustav iz 1974. Ne samo da se s Bancem slaem, nego sam mu i zahvalan to on, koji je, zatien amerikim dravljanstvom, sve to gledao sa strane i izdaleka, misli isto to mislimo ja i svi oni na ije je ivote i dje-

122

lovanje Tito nasrnuo. Upravo to miljenje, Banevo i sudionika Hrvatskog proljea , potie u meni pitanje zato nam se u tom miljenju ne pridrui i Mesi, kad je, navodno, i on nastradao u tom brutalnom Titovu nasrtaju. Nemogue da mu je to ponienje u obliku nekoliko mjeseci robije Mesi oprostio, jer Mesi, kako smo imali priliku vi djeti, uvredu nikad nikomu ne prata. I zato mi se ini da Mesi, ako mu je Tito i nakon Hrvatskog proljea ostao simbol antifaizma, nije u zatvor iao po kazni nego po zadatku. A kako drukije tu ljubav i nakon robije prema ljubiici bijeloj objasniti! Jo jedino psihikim poremeajem! Da bih pokazao dubinu kretenizma u onomu to Banac naziva kretenskim teorijama , iz ve citirane Mesieve antifaistike mantre jo u jednom citirati dio o Titu kao simbolu antifaistike bor be: Vidite tko se s kim udruuje (nije mogue da je douo za moje slaganje s Bancem i da je to proglasio sumnjivim udruivanjem), ne trebam govoriti imena, a ide se na simbol antifaistike borbe, to je Josip Broz Tito. Ako se srui simbol, onda se rui i antifaizam, a Hrvatska je sazdana na antifaizmu. Ako Hrvatska, uz sve ostalo to pie u ustavnoj preambuli, poiva i na participaciji hrvatskog naroda u partizanskoj borbi i svim drugim oblicima otpora protiv nacizma i faizma, ona sigurno ne poiva i ne bi smjela poivati na Titovu i Mesievu antifaizmu, to e rei na komunizmu, jer je, uz sve ostalo, taj komunizam predviao da se Hrvatska u prelaznom periodu utopi u jugoslavenstvu kao obliku klasnog globalizma. Zato ne samo da treba ruiti simbol antifaizma, nego treba ruiti i antifaizam kakvoga Mesi propovijeda, da bi se Hrvatska odlijepila od totalitarne prolosti i u budunosti uklonila opasnost da se ponovo u njoj nae. Ugraivati u temelje hrvatske drave participaciju hrvatskog naroda u partizanskom i svim drugim oblicima otpora faistikom totalitarizmu, to je Tuman uinio, ra-

123

zumno je i potrebno, ali stavljati komunistiki totalitarizam, nazvan po Mesiu antifaizmom, u temelje hrvatske drave i nepotrebno je i u neskladu je s europskom savjeu o totalitarnim reimima, komunizmu, faizmu i nacizmu. To Mesi ne zna i zato je taj, iz komunista iahureni Europejac, lani Europejac, ovjek koji, branei Tita i njegov komunizam, svojim antifaizmom participaciji hrvatskog naroda u antifaistikoj borbi, na koju taj narod, kad iz nje izbaci Tita, moe biti ponosan i staviti je u temelje svoje drave - pravi golemu tetu. Ako tom narodu za antifaistiku partizansku borbu trebaju simbolina imena, neka ih nae u Andriji Hebrangu i Franji Tumanu. I svima onima na ljevici koje je Tito ubijao i proganjao! I to je to! U novije vrijeme meu nasljedovateljima misli Stipe Mesia ima onih, rafiniranijih, koji kau da bismo odvajanjem antifaista u parti zanskom pokretu od Tita i njegovih komunista dobili virtualni antifaizam. Tako, primjerice, razmilja Ivo Josipovi, mogui Mesiev nasljednik! To se tako moe initi samo onomu koji nije vidio uivo kako se odvijala narodnooslobodilaka borba , u kojoj se avangarda, svrstana u tajne komunistike elije, dijelila od naroda, koji je od te avangarde bio voen edan preko vode , drugim rijeima, varan; i oni koji ne mogu prihvatiti opeprihvaeno miljenje da je komunistiki antifaizam taktiki instrument komunistikog pokreta , o emu smo prethodno raspravili. Prema tomu, odvajanje komunista od antifaistike borbe naroda nije virtualnost nego gola i surova stvarnost. Doe li na Mesievo mjesto taj e se Josipovi, budite sigurni, zauzimati za Mesiev antifaizam, ali na sofisticiran nain. Isto kao i Mesi, kako narod kae, prodavat e nam muda za bubrege , ali e njegova muda imati ljepe pakovanje od Mesievih!

124

A sad, kad sam zavrio temeljni dio rasprave o Mesievom an tifaistikom mantranju, slijedi nekoliko pabiraka, u kojima, u na osnovu Mesieva citata to sam ga prethodno naveo i Rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmu , pokazati kolika je razlika izmeu Mesieva antifaizma i europske savjesti o komunistikom totalitarizmu, koji se ispod njegova antifaizma krije. U polaznim osnovama Rezolucije pie kako postoji suglasnost meu povjesniarima da u potpunosti ne postoji objektivno tumaenje povijesnih injenica, kao i da ne postoje objektivni povijesni prikazi, iako se profesionalni povjesniari koriste znanstvenim meto dama u prouavanju povijesti i pokuavaju biti nepristrani koliko je god to mogue; zbog toga nijedno politiko tijelo ni jedna politika stranka nemaju iskljuivo pravo ili monopol na tumaenje povijesti, jer se takva tijela i stranke ne mogu smatrati objektivnima niti bi se slubeno politiko tumaenje povijesnih injenica trebalo nametati putem veinskih odluka u parlamentima. Ima toga u tom smislu u Rezoluciji jo, ali i ovo je dosta da se zakljui kako Mesi ni kao lan neke stranke ni kao predsjednik dr ave u dva mandata nije imao pravo, ako prihvaa europsku savjest, tumaiti povijest. A on nita drugo praktino i nije radio nego se bavio povijeu! A tko bi to po europskoj savjesti umjesto njega trebao biti? Povjesniari ukljueni u komisije i povjerenstva o istini i pravdi, kojih kod nas zasada nema. Nemojte mi rei da su nadomjestak tim komisijama i povjerenstvima ono to ve godinama vodi neka Vesna Tereli i dobro nam poznati Zoran Pusi. To nije to, jer je to Mesiev anti faizam! Kad bi se te komisije i povjerenstva osnovala i proradila, mogle bi nam rezultate svoga istraivanja priopiti 23. kolovoza, na Europski dan sjeanja na rtve komunizma i nacizma, a ne da tumaenja povijesti sluamo svaku veer od Mesia ili nekoga od njegovih antifaista. Vesnu Tereli i vie nego preesto!

125

To su razilaenja u postulatima, ali, kad je crtu zabrane preao, u meritumu stvari razilaenja su postala kudikamo vea. Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu... naglaava va nost uvanja sjeanja na prolost ivima, jer ne moe biti pomirenja bez istine i pamenja, te potvruje jedinstveno stajalite protiv svih totalitarnih vladavina, bez obzira na njihovo ideoloko podrijetlo. Zar to ne znai da su i Bleiburg s krinim putovima i Jasenovac tre tirani na isti nain - kao zloini totalitarizama s razliitim ideolokim predznacima. A zato se na jednak nain trebaju tretirati Jasenovac i Bleiburg s krinim putovima? Zato to su tvorci Rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmu... uvjereni da je krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zloina poinjenih od strane komunistikih totalitarnih reima pomirenje koje se moe postii prihvaanjem odgovornosti, molei za pratanje i njegovanje moralne obnove. Ne moe se izjednaiti faizam i antifaizam, jer bi to za Hrvatsku bilo pogubno , izjavljuje Mesi u citiranoj mantri, pa dodaje: Ideologije se ne mogu pomiriti. Nitko ne izjednaava i ne miri komunistiku i faistiku ideologiju, da bi se tim pomirenjem i izjednaenjem amnestirala bilo koja od njih, da bi se od zloina amnestirao bilo koji od dva reima na njima graena, ve se oba totalitarna reima, komunistiki i faistiki, i obje ideologije svode na isto, na totalitarni reim i ideologiju da bi se istovremeno kroz jedan prozor izbacili iz europske kue. A, ako je to tako, po europskoj savjesti, dobro za Europu, zato Mesi misli da bi to za Hrvatsku bilo pogubno? Zato to bi to doista bilo pogubno za njega, za Zorana Pusia i za Vesnu Tereli! Ostali bi bez maske na licu! Budui da mu se ne mogu izjednaiti i pomiriti dvije ideologije i dva reima, ne mogu mu se izjednaiti i pomiriti ni njihove rtve. To e u mantri ovako sroiti: Niti se ideologije mogu pomiriti ni rtve spojiti. O toj izjavi jo jednom na drugi nain: niti ima koga tko bi pod

126

pomirenjem, nacionalnim ili internacionalnim, mislio da treba miriti ideologije niti je to potrebno initi. Pa, mirenje se odnosi na ljude, na skupine ljudi, na narode, a ideologije ostaju postrance! A to se tie spajanja rtava , kako kae Mesi mislei na jednak tretman rtava, vidjeli smo kako to stoji u Rezoluciji o europskoj savjesti i totalitarizmu - da sve rtve zavreuju isti tretman. Meutim, ostajui na tvrdnji da komunistike rtve nisu dostojne istog tretmana, da im obiljeimo grobove i da ih se prigodice sjeamo, kao to su toga dostojne rtve faizma, Mesi pokazuje temeljno neznanje o rtvoslovlju i toliku matovitost u dokazivanju toga to tvrdi, da bi to, kad bi se prihvatilo, djelovalo zaglupljujue. A sva su mu ta izmotavanja i ta matovitost vezani uz Bleiburg i krine putove. Moram rei da u tomu nije osamljen, da ga u toj tvrdoglavosti i tom izmotavanju podravaju oni koji o Bleiburgu i krinim putovima znaju sve bitno, ali im njihovo ogranienje, komunistiki men talitet, prijei da to kau. Oni poduavaju Mesia, a Mesi tu poduku objeruke prihvaa, jer mu dobro dolazi, da je jedno rtva genocida, kad se ubijaju nevina stvorenja, djeca i starci, mukarci i ene, a da je drugo kad se, makar i bez suenja, ubijaju ratni zarobljenici, po gotovo ako su neki od njih prije toga i sami sudjelovali u zloinu genocida. Kad se ne bi radilo o osveti, to ubijanje bez suenja redovito jest, koju nitko ovjean ne moe prihvatiti, gotovo da ovjek povjeruje u tu razliku. Ali, i tu je sredite problema, zar ubijanje vojnika nije genocid jednak onomu kad se pokupe svi pripadnici jednog naroda da bi ih se guilo u plinskim komorama? U pismu to ga je Alojzije Stepinac poslao Vladimiru Bakariu kao svoj glas u obranu onih to ih komunisti pobie na krinim putovima pie i to da stradava cvijet hrvatskog naroda. Mladii, cvijet! Bez njih djevojke nee roditi potomke, kao to voka bez cvijeta nee dati rod. Na takav cvijet je mislio Stepinac! A sjea toga cvijeta jest genocid!... Poznato je da se

127

u prolosti, starijoj od nae civilizacije i na njenim poecima genocid vrio sjeom mukih glava. Na takav nain srpski general Mladi je izvrio genocid u Srebrenici - pobio je nekoliko tisua mukaraca. Stepinac bi rekao posjekao je cvijet bonjakog naroda. I kad se zna kako s genocidom stvari stoje, na razliku meu rtvama totalitarnih reima ne moe se pristati. Zato, poevi od predaje na Bleiburkom polju, pa du brojnih krinih putova komunisti jesu izvrili genocid nad hrvatskim narodom, jednako kao to su ustae vrile genocid nad idovima, Srbima i Romima u Jasenovcu. Vrijedi jo jednom, u kratkim ekscerptima, navesti ono iz Me sieva citiranog mantranja to se odnosi na neprimjenu enevskih konvencija nad zarobljenicima koji su oruje poloili na Bleiburkom polju: Kadje Njemaka kapitulirala, dio kvislinke vojske nije predao oruje i elio je to prije na Zapad, oekujui sukob Istoka i Zapa da... uvali su snage da se suprotstave komunizmu. Bitke su trajale danima...Kako vie nemaju vrhovnu komandu, ne tite ih enevske konvencije... Svi oni pruaju jo deset dana otpor novoj vlasti...Nisu u pravu oni koji kau da su svi nevini. Bilo je rtava, nevinih ljudi, na ravno, ali kako se moglo suditi ljudima koji su pruali oruani otpor? Uzeo sam u ruke sada Dilasovu knjigu Vlast i pobuna... / na kraju, oni se nisu predali, a mnogi i zato to su znali to su radili i da e morati i odgovarati...! jo jedno u emu se grijei, to je da su ljudi na Bleibur gu ubijani samo zato to su Hrvati, to nije istina. Oni koji su ubijani, ubijani su zato to su pruali otpor i jer su bili na pogrenoj strani. I tekst koji sam u cijelosti citirao i ovi ekscerpti iz njega psihotekst su od mrnje oboljela ovjeka i teko je razluiti to je u nj ulo zaslugom neznanja, a to kao posljedica bolesti od koje je obolio u mladosti, da bi se u starosti bolest razvila do krajnje mjere. Nije nemogue, to se moe uiniti i sa morbidnijim psihotekstovima, ali citirani test nije lako racionalizirati upravo zato to ne zna dokle see

128

neznanje, a odakle poinje oboljenje. Mentalno oboljenje! Ipak u pokuati s racionalizacijom! To nije samo Mesievo oboljenje, to je oboljenje svih mentalnih komunista! Zato vrijedi truda! Prvo, Mesi zdravo za gotovo uzima tvrdnju Milana Baste da se radi o ratu nakon rata . Istina je da je kapitulacija Njemake hrvatsku vojsku, negdje oko trista tisua ljudi, zatekla u trenutku povlaenja prema austrijskoj granici, gdje su se namjeravali predati zapadnim saveznicima, Englezima i Amerikancima. Ta vojska nije vrila ofen zivne akcije, a napadne samo kad bi joj partizanske jedinice preprijeile put do cilja. Kako je to bila u bitci nepobijeena vojska, svi su partizanski pokuaji, da joj presijeku put i da je zarobe na jugoslavenskom teritoriju, bili uglavnom uzaludni. To je bila dobrim dijelom organizirana vojska u povlaenju do ciljanog mjesta predaje i Basta nije u pravu kad kae da su to odmetnici i razbojnici na koje se e nevske konvencije ne mogu primjenjivati. Istina da je njih napustio njihov vrhovni zapovjednik, ali je ta vojska zadrala unutarnju vojnu strukturu, imala svoje zapovjednike, i na nju su se - osobito ako se zna da u naelu predaju, poto je rat zavrio, ne odbija, ve bira komu e se od Saveznika predati - mogle odnositi enevske konvencije. to e zapovjednicima te vojske, u prisustvu Engleza, i sam Basta, u trenutku dogovora predaje, u Bleiburkom dvorcu obeati. Ali obeanje, kao pravi komunist, nee odrati! Drugo, zato se ta vojska ne predaje jugoslavenskim komunistima, ve se eli predati Englezima i Amerikancima? Zar zato da bi, kad doe do sukoba Istoka i Zapada, sudjelovala u ratu komunista i kapitalista? I to je, najveim dijelom, kao i ono o ratu nakon rata, komunistika, Batina podvala, koju je Mesi, mentalni komunist sklon izmiljanju postulata da bi opravdao zakljuak, zduno prihvatio. Isti na da je ta pria o dolazeem sukobu Istoka i Zapada, kad obraunaju s Njemakom, bila posvuda prisutna i istina je da je Paveli tom pri-

129

om poticao vojsku na povlaenje, da bi, kad je vidio kako od te prie nema nita, pobjegao i vojsku prepustio samu sebi. Ali, ni ta vojska ni intelektualna elita koja se s njom povlaila, nakon Jalte, nisu vjerovali u taj sukob. Oni se nisu eljeli predati Zapadnim saveznicima zato to su bili eljni rata protiv Istoka, koga nee ni biti, ve zato to su se od Zapadnih saveznika nadali azilu i pravednom postupku na sudu ako do suda doe. Pukovnik Crljen, koji je zajedno s generalima Hereniem i Servatijem, bio primljenn u Bleiburki dvorac da s engleskim generalom Patrickom Scottom i komesarom divizije Milanom Bastom dogovori predaju, jasno je kazao zato su se povlaili do Bleiburkog polja i zato se ele predati Englezima: Mi smo poli na ovaj put u nadi da e nam biti omogueno poloiti oruje pred Zapadnim saveznicima i tako doi pod zatitu meunarodnog ratnog prava, to ga zapadne demokratske zemlje strogo potuju, a komunistike ga niti priznaju niti primjenjuju, niti do njega dre, nego se s njim izruguju i zovu ga zapadnom dekadencijom . Scott mu je odgovorio da se ne mora ju bojati engleskog saveznika Tita, da on takoer potuje enevske konvencije. Hereni je upozorio Scotta da je u zabludi, da njegov saveznik Tito ne potuje meunarodno ratno pravo, nego svoje, revolucionarno pravo, koje je isto razbojstvo i da e on nad hrvat skim vojnicima izvriti masakr... Eto zato se Hrvatska vojska htjela predati Saveznicima i kako su je, izigravi njeno povjerenje, Englezi privoljeli na predaju, a potom je, razoruanu, izruili Batinim komesarima, odnosno, Titovim mesarima. I etvrto, tvrditi da tu nije bilo genocidnog zloina moe samo mentalni komunist pozivljui se na ilasa iz vremena dok je bio tu ma Titovih elja i ideolog komunistike partije. Zbog njega, kako je sam pravdao nedolazak u partizane, Krlea u partizane nije doao, jer mu je bilo sve isto ubio ga ido ili Dido, i time, izjednaujui ilasa i Didu Kvaternika, bio prvi lucidni ljeviar koji je na vlastitom sluaju

130

spoznao da su komunisti i faisti isto. Nije se potrebno osvrtati na ilasa kakav e postati kad se s Titom razie i sam postane njegova rtva, potrebno se osvrnuti na ilasa kakav je bio u vrijeme predaje hrvatske vojske na Bleiburkom polju i masakra nad tom vojskom. A tadanji je ilas u Borbi, slubenom glasilu komunista, parafrazirajui Staljina, pisao lanak o plemenitoj mrnji , i u tom lanku i ovo kazao, nita manje nego kao naputak kako treba postupati sa zaroblje nim neprijateljem: Nemojte ih ispitivati, nemojte troiti vrijeme uzalud, ne pravite se fini prema njima. Pobijte ih kao to se psi ubijaju, kako su i zasluili Osvetite nedune rtve. Oni nisu suuesnici, oni su pravi zloinci. Traiti u ovim zvijerima neto ljudskoga, znailo bi pripisivati im neto to nemaju, niti mogu imati ve po svom socijalnom stanju... Mrziti okupatora, mrziti njihove pomonike, ovaj ogavni rak u lijepom narodnom tijelu, mrziti ih svom duom, itavom svojom milju, u svakoj kaplji krvi, znai biti proet plemenitim i velikim osjeanjem osvetnika naroda... Osjeati samilost i milost prema ovim krvoednim ivotinjama ne bi li znailo izdaju upravo onoga to te tjera u borbu? Nepotedna mrnja prema njima, to je ono to treba biti tvoj program i tvoja zakletva, plemeniti ar ideala, za koji se bori... Sjetite se da je veliki voa naprednog ovjeanstva drug Staljin rekao: Ne moe se pobijediti neprijatelj ako se ne naui mrziti ga... Kroz sva etiri oblika racionalizacije Mesieva psiho teksta, na vedena u velikom odlomku i u ekscerptima, kroz rije o ratu nakon rata, o traenju zatite od Zapadnih saveznika, o predaji i o plemenitoj mrnji, bjelodano je jasno da je Mesi, primivi nauk o plemenitoj mrnji kad je tiskan u Borbi, pri tom nauku ostao i kad ga se sam autor ilas odrekao, sve do dananjeg dana. Zato se ne mora uditi ako mu se kae da komunistikim mentalitetom zagauje prostor i kad je komunizam, i kao ideologija i kao drutveni poredak, nestao. Ni kad mu se kae da je njegov antifaizam u suprotnosti s Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu!

131

Da je Mesi, kao to nije, ostao uz Tumana i prihvatio njegov nauk, kako su i komunistiki i faistiki pokret nanijeli zlo i sramotu hrvatskom narodu, i na taj nain odbacio oba totalitarna reima, a narodnu duu spaavao u nacionalnom pomirenju, da je Mesi to pri hvatio, umjesto to je pomirenje odbio i prihvatio se svoga antifaiz ma, mi danas, nakon deset godina njegove vlasti ne bi bili u situaciji da narod u Europu ide drumom, a predsjednik mu i dalje po umama i gorama, pjevajui pjesmu o ilasovoj plemenitoj mrnji Tuna je Mesieva sudbina! Deset se godina upinje i trudi da Tumana nadvisi u onomu zbog ega se s njim, navodno, raziao, u europskom duhu, a na kraju ispadne da je, u odnosu s Tumanovom anticipacijom Rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmu , zaostao tamo gdje je bio i kad je ilas promicao plemenitu mrnju , miljama daleko i od Europe i od njena duha i savjesti.

132

SEDMO POGLAVLJE

MANTRA O TRAGU
POKRADENA NOVCA

o od prve izborne kampanje, pa sve do dananjega dana, kad se Mesi, nakon uludo protraenih deset godina, sprema otii u nezasluenu mirovinu i kad general Zagorac eka suenje zbog, navodne, krae dragulja, Mesi mantra mantru o ukradenom novcu koji e on pronai i vratiti u zemlju, a za krau optuiti Tumana i mreu pomagaa koju je on, na elu s Gojkom ukom, u tu svrhu osnovao. Tvrdio je da e on to uiniti, pa to tek nije i tako je, ne prestajui mantrati, potroio deset godina, a da do danas ni kradljivce ni golemi novac nije pronaao. Kad Mesi ode u zaborav i sve se to oko toga novca zaboravi, samo e u Ambri ostati zabiljeene gnome koje su o tom mantranju nastale. Prva o tomu kako je vrhunski dokaz da je netko lopov - misli se na Tumana i ika - kad se ne pronae ni najsitniji trag njegova lopovluka . A druga gnoma, donekle u kontradikciji prvoj, da veliki novac ostavlja i veliki trag iza sebe . I tako kontradiktorna s prvom gnomom morala je ostati zapamena, jer je imala zadatak odravati ivu nadu da e Mesi, koliko god dugo traio, taj novac i te kradljivce ipak na kraju pronai. Tonije, da e ve poznatim kradljivcima dokazati krau! Ono to sam o tom novcu i o toj potrazi za kradljivcima, dakako, i o tim gnomama, mislio kad je ta potraga otpoela i te gnome bile izreene, mislim i danas, s mnogo vie razloga nego nekada: novac koji nije ukraden ne moe ostaviti nikakav trag i, nema li traga, to bi morao biti dokaz da krae nema; kad bi nedostatak dokaza bila potvrda da je netko kriv, onda sudovi ne bi trebali, kao to u komunistikom reimu za neke sluajeve i nisu trebali. I zato ta potraga za ukradenim novcem i onima koji ga ukradoe, ne izvire iz injenice da je novac ukraden, nego iz mentalne pomrine onoga tko je tu potragu deset godina pokretao. Da to dokaem, opet u se posluiti odlomkom jednog mantranja o tragu novca, ni boljem ni gorem od mnogih koje je Mesi kroz deset godina izmantrao. Mantranje to u ga citirati potjee iz vremena kad

135

je otkrivena vrpca razgovora Mesieva izaslanika Sae Perkovia i generala Zagorca. Na novinarkino pitanje zato je svoga savjetnika za sigurnost poslao Zagorcu u Be i na taj nain sebe sama pretvorio u policijskog isljednika, Mesi odgovara psiho-tekstom: Dravno odvjetnitvo na taj nain moe doi do vrijednih dokumenata na osnovu kojih moe nastaviti istragu o nestalom novcu koji ionako senzibilizira javnost. elim da naa drava bude pravna, a isto tako zainteresiran sam gdje je zavrio opljakani novac. No, ti podaci ne interesiraju sve. Jedan dio, kako ih ja zovem, mrviara nije za to zainteresiran... Postoje tri kategorije mojih kritiara. U prvu kategoriju ulaze oni koji su skupljali mrvice sa stola ratnih profitera. Druga kategorija su oni koji vide da su neki dobro proli pa bi i oni to sada. Oni mrze sve oko sebe, pa onda, naravno, i mene. Njihovo je pravo da me mrze. I mediji mogu pisati to god hoe o meni, ali ne mogu vrijeati nikoga pa ni mene. No, bilo bi pravedno da uvaavaju stavove svih strana. No, je li Perkovi otiao k Zagorcu s prijedlogom o izuzimanju od daljnjeg progona u zamjenu za te dokumente? pita novinarka Mesia. Ne, Saa Perkovi nije imao ni tu ulogu niti je on ita takvo mogao ponuditi Zagorcu. Nema tih ovlasti. Njegov je zadatak bio da izvue to vie informacija i dokumenata, odnosno da vidi to to Zagorac nudi. Perkovi nikome ne moe obeati i ponuditi da e biti izuzet od sudskog progona. No, u tom raz govoru on je morao privoljeti drugu stranu da mu da eljene podatke. Mnogi su vas optuili da ste izili iz okvira ustavnih ovlasti , utvruje novinarka i nastavlja pitati: Kako ete doi do traga? Oito ne postoji dovoljno volje. Inzistirali smo da se formi ra krug financijskih forenziara koji moraju utvrditi raune kuda su novci ili, odakle su dolazili i gdje su zavravali. Ti

136

forenziari jo rade. Rekli su da e biti dovoljno tri mjeseca, a sada je ve prolo devet mjeseci. Ne znam dokle su stigli. Ali vi moete pitati dokle su te radnje stigle da bi se utvrdilo gdje se novac nalazi. Tvrdim da nitko ne moe sam uzeti veliki novac. Tu uvijek mora postojati mrea koja e omoguavati da se novac prebaci s jednog rauna na drugi. Spominje se da ste oko cijelog sluaja doli i u sukob s premije rom Sanaderom. Nema nikakvog sukoba. To su opet podmetanja koja ele stvar skrenuti s pravih stvari na irelevantne. Menije jedini interes da se novac nae, vrati u Hrvatsku, a oni koji su ga odnijeli da odgovaraju. Netko e rei da sam iz ovoga citata, kad ve govorim o mantri traga novcu, mogao ispustiti dijelove koji s tim novcem nemaju veze. Nisam to uinio stoga da bih upravo na tim dijelovima, s tragom nov ca vezanim samo na razini Mesieve psihe, pokazao kako njegove psiho-tekstove nije lagano racionalizirati, a i zato da bih u tom malom ulomku velikog intervjua dao sliku intervjua u cijelosti. Inae, sve to se u tom intervjuu nalazi, kao i ono to se nalazi u njegovu citiranom dijelu, samo je niz protuslovlja psihopatske naravi iz kojih se ovjek opsjednut mrnjom - razmjera one iz ilasova ditiramba plemenitoj mrnji ne moe iskobeljati. Izjavljuje kako eli da naa drava bude pravna , a istovremeno ini protupravno djelo mijeajui se kao predsjednik drave u poslove policije i sudstva... Zanimljivo je kako dijeli svoje neprijatelje: na mrviare, one koji su nekad, u vrijeme velike krae, i sami na sitno krali; na one koji bi u danima njegova predsjednikovanja eljeli kra sti, pa ga dre jakom preprekom; i na one koji mrze sebe i ostale, pa, dosljedno tomu, bezrazlono mrze i njega. Mislim da mu ta podjela ne vrijedi, u njoj nema mjesta za sve njegove protivnike. Evo, primje-

137

rice, ne znam u koju je grupu mene smjestio! Ja mu jesam protivnik, napisao sam Ambru, a sebe ne vidim ni meu mrviarima, ni meu potencijalnim lopovima ni meu mrzovoljnicima. Jer dosad nita nisam maznuo, jer u budue ne namjeravam nita maznuti i, makar u sebe i ne bio zaljubljen, sva je sila ljudi koje volim i koje sam volio. Recimo Tumana i uka, koje Mesi optuuje za manjavanje novca!... Taj gejzir protuslovlja, koji izbija iz mranih dubina plemenite mrnje, nastavlja se davanjem slobode svima neka o njemu piu to hoe, ali neka paze da ga pri tom ne povrijede. Ako je dopustio slobodu, ne moe traiti od onih koji e tu slobodu koristiti neka ne pre laze prag njegove tolerancije... Isto tako kad odgovara na pitanje je li njegov savjetnik Saa otiao Zagorcu s prijedlogom izuzimanja od daljnjeg progona u zamjenu za dokumente , odgovara nijeno, da bi odmah zatim dodao kako je Saa neim morao privoljeti drugu stranu da mu da eljene podatke. to ne moe znaiti nita drugo nego da je Saa u ime Mesia traio od Zagorca dokumente u zamjenu za oslobaanje od sudskih progona. Pa sadravalo to oranje istinu ili prijevaru! Bilo to sadravalo ne dolikuje predsjedniku drave koji izjavljuje kako sve ini da naa drava bude pravna. S Mesievim je psiho-tekstovima uvijek tako da u njima neto istovremeno i jest i nije. I bazirate li racionalizaciju na luenju onoga to mu jest od onoga to mu nije, neete doi daleko, jer je ta razli ka toliko fluidna da i ne postoji za onoga tko logino misli. Da se prelilo u ne\ Ne u dal Zato i pribjegavam - evo, po drugi put - drukijem nainu racionalizacije: u njegovim psiho-tekstovima traim najfrekventnije sadraje. U mantranju o tragu novca to su ovi sadra ji: senzibilizacija javnosti priom o krai novca to ga je skupljala i slala dijaspora; potraga za dokumentima koji bi tu krau dokazali; i opravdanje svoga uplitanja u potragu za ukradenim novcem brigom za pravnu dravu i eljom da se novac vrati, krivci imenuju i kazne. To troje - pa krenimo redom!

138

U poetku, najprije u poetku viestranaja, potom dravnog osa mostaljenja i, najzad, srpske agresije, prikupljanje novca u dijaspori diljem svijeta bilo je euforino, spontano, kroz ve postojee institute, razliite od zemlje do zemlje, od mjesta do mjesta, s improviziranom administracijom, na povjerenje i kao takvo, s administrativne strane gledano, nije pretjerano rei - kaotino. Kako je taj novac, dok je politika bila na prvom mjestu, troen u politiku promidbu, koja se inae teko kontrolira, a kad je rat poeo za nabavu oruja pod em bargom, ni potronja se prikupljenog novca nije mogla transparentno regulirati, i tu se ilo na povjerenje i administrativnu improvizaciju. Za koji mjesec, ne due, uvidjelo se da to kaotino stanje, i dalje na temelju patriotskog entuzijazma, treba administrativno regulirati i to kove novca usmjeriti na legalan nain, pa su se irom dijaspore poeli otvarati rauni. Koliko je meni poznato, na dva principa: na principu zaviajnosti lanova dijaspore i na principu domicila dijaspore. Taje rasprenost trajala do pred kraj prve godine rata, a onda se pristupilo objedinjavanju uplata na jedinstven raun. Dok taj jedinstveni raun nije dostavljen dijaspori, dok je dijaspora sama otvarala svoj raun, ako ga je i otvarala, nastalo je mnotvo takvih rauna. I tomu se ne treba uditi ni to stavljati pod sumnju! A kad je uspostavljen jedin stven raun, pravo je udo kako ga je pod embargom i bilo mogue uspostaviti i pravi je grijeh pred licem domovine istraivati kako je to bilo mogue i dovoditi prijatelje hrvatskog naroda, i kad nisu bili sasvim nesebini, u teke situacije; tim prije to to ni jedno meu narodno tijelo od nas nije trailo. Grijeh da to ini bilo tko od nas, a pogotovo kad to ini na predsjednik! ak i onda kad je, od samog poetka, dobrom dijelu naroda bilo jasno da je predsjednikova fiksa cija tragom pokradenog novca posljedica njegove patoloke mrnje. Bio sam u tom, vidio sam to, neto sam o tom i napisao! Kad su ljudi u dijaspori davali novac i tako spaavali duu, jer nisu znali kako drukije pomoi, a pomo su htjeli pruiti da bi mogli kako tako

139

prespavati no nakon veeri provedene pred televizorom, na kojemu su gledali kako im gori zemlja u kojoj su roeni oni ili njihovi preci! Kad je novac davan na rije, na povjerenje, na taj tek otvoreni raun! U takvoj situaciji, u mutnim vremenima i prilikama, gotovo je nemogue da se ne bi pojavili dugoprstii, iskoristili nacionalni zanos, oaj i kaos, pa neto za sebe ugrabili. Dvije vrste dugoprstia, onih koje Mesi zove mrviarima i onih koji, ako mogu, grabe na krupno! To je pretpostavka, ono to se via u svim slinim stanjima, pa je mogue da se pojavilo i u stanju u kakvom se nala naa dijaspora dok je pri kupljala tu novanu pomo. Ali, zbog toga jer je ta pretpostavka mogua, staviti pod javnu sumnju sve one koji su na bilo koji nain bili u vezi s tim novcem i progoniti ih punih deset godina, traei trag novca za kojega nema ni poetne indicije da je ukraden, moe se raditi samo o dvoje: ili je taj to trag novca trai siao s pameti ili se njemu ne dopada ni nacionalni entuzijazam ni taj novac proiziao iz tog entuzijazma, novac koji je bio od bitne pomoi u stvaranju samostalne hrvatske drave. Ostavimo mi na stranu mrviare! Svrha za koju je taj novac skupljan i darivan, samostalna hrvatska drava, ostvarena je i ljudi, kojima je taj novac povjeravan, povjerenje u njih poloeno u punini su ostvarili. Pa kad je to tako, zato se ne bismo upitali ne smetaju li onomu koji deset godina pokuava ui u trag novcu, kojim je to djelo ostvareno, ljudi, Tuman i uak, koji su djelo ostvarili i opravdali povjerenje to im ga je pruila dijaspora, i na taj nain da im je davala novana sredstva? ,,A propos mrviara! Kad smo mi iz drnikog kriznog stoera bili one tune zime, siroad koja je ostala bez svoga grada, u Njemakoj i tamo skupljali pomo za naoruavanje sto etrdeset i druge brigade koja je branila prilaze ibeniku sa sjeverne strane od horda Ratka Mladia, na jednoj aukciji slika u Mnchenu, na kojoj je pje-

140

vala Ljupka Dimitrovska i Ivo Robi, susreo sam poznatog bioenergetiara; i on mi je rekao ime se, otkako je zbog rata pobjegao iz zemlje, trenutno bavi. Skuplja po Njemakoj od naih ljudi novac, kako bi od bioenergetiara formirao vojnu jedinicu koja e se na rati tu bioenergijom suprotstaviti srpskim jedinicama. Rekao mi je da je neto novca prikupio, ali da mu ga jo treba. Koliko znam, ni taj bioenergetiar ni ta vojna jedinica nikad se nisu pojavili ni na jednoj od bojinica... Ili drugi sluaj mrviarenja! U jednom sam gradu blizu Frankfurta, u hotelu, i dolazi do mene asna sestra Boena Duvnjak, moja mjetanka, radi u hrvatskoj katolikoj misiji, i zove me da urno doem u crkvu, da nakon mise kaem par rijei o ratu u zemlji, da je na misu doao neki branitelj Vukovarac, da e se za njega meu misarima skupljati pomo. I poao sam sa sestrom Boenom, i upoznao toga branitelja Vukovarca, i rekao misarima par rijei, i gledao kako se skuplja novac i daje tom branitelju, koji ni rije nije izustio, i ostao sam, do danas zdvojan jesam li pomogao stvarnom branitelju ili koje mu od Mesievih mrviara. Ako sam, i nehotice, pomogao mrviaru, opravdava me oaj i kaos koji su tada vladali posvuda oko nas. I moi e me razumjeti svaki dobronamjerni ovjek; a to e zlonamjerni rei, ba me briga!... I na kraju jo jedna o mrviaru! Naime, nije li i sam Mesi mrviar? Neupitno je da je i on sam obilazio dijasporu kao funkcioner HDZ-a u poetnoj fazi, u fazi novane potpore politici i stranci, primao sakupljeni novac na povjerenje, na brk, kako se u narodu zove ta vrsta povjerenja, neka ga odnese u domovinu i troi za stranake potrebe. Navodno, postoji prijava kod australskog tuiteljstva protiv Mesia, u kojoj ga se optuuje da je novac primio i nije ga predao tamo gdje ga je trebao predati. Navodno, zbog te prijave Mesi u dva mandata ni jednom nije posjetio Australiju, iako je obi ao sve to je u deset godina uspio obii. Bojao se da e u Australiji zbog te optube doivjeti neugodnosti! Isto tako - ali ovoga puta bez navodno - objavljeni su dokumenti iz kojih se vidi da je Mesi od predstavnika dijaspore preuzeo novac, koji nikada nikomu nije ur u-

141

io. Kad je to objavljeno, javnim ugrizom, to ga prakticira u takvim prilikama, da desniare koji ga napadaju nee komentirati , gnjevno se osvrnuo, ali nije pruio uvjerljivo objanjenje to je bilo s preuze tim novcem. U svom stilu! Zapravo u stilu mentalnog komuniste koji ignorira injenicu u vrstom uvjerenju da je svojom ignorancijom ini nepostojeom. Pogotovo ako injenica dolazi iz usta desniara, koji po komunistikom mentalitetu nema pravo ni postojati, a nekmo li misliti, govoriti i o neem svjedoiti. U skladu s onim to sam rekao o nainu kako je i u kakvoj atmos feri u dijaspori novac skupljan, ne kaem da su u pravu oni iz Australije koji ga optuuju da je novac prisvojio ni da bi trebao imati potvrdu komu je predao novac to ga je primio negdje u Njemakoj; ali kaem kako je neobino da ovjek koji je sudjelovao u skupljanju novca, problem uzgrednih pojava u takvom prikupljanju novca, pro blem mrviarenja, uzdie do takve visine da to mrviarenje baca sjenu na velianstveni projekt u kojemu je do izraaja dolazilo i patriotsko osjeanje pripadnika dijaspore i odgovornost onih koji, jer su ostvarili obeano, njihovo povjerenje nisu iznevjerili. Ako upravo to nije Me sieva elja! Da se prenaglaavanjem mrviarenja obezvrijedi patrio tizam dijaspore i djelo onih koji su ispunili patriotske elje dijaspore! Ne samo dok nije konsolidirana obrana zemlje, nego i sve dok zemlja nije osloboena u cijelosti i potpuno konsolidirana na vanjskom i unutarnjem planu, osim u sporadinim sluajevima, ni u zemlji ni u inozemstvu nije postojala senzibilizacijapokradenim novcem iz dijaspore. Jedno, zbog snane nacionalne euforije, a drugo, to to nisu bili jedini dotoci novca u zemlju koji su pomagali konsolidaciji dru tva zahvaena ratom. Ali, kad je rat zavrio, uvrstio se mir, kao svakodnevni meni na stolu politikih stranaka koje su eljele Tumana i HDZ smijeniti s vlasti, zajedno s problematizacijom procesa privatizacije, pojavilo se i pitanje tragova novca to ga je dijaspora davala

142

za obranu zemlje. Danas se, nakon deset godina Mesieva, Raanova i Sanaderova kopanja po dokumentaciji ministarstva vojske, od stra ne strunih i za pronalaenje kriminala zainteresiranih slubi, zna da je za nabavku oruja utroeno neto oko petsto milijuna dolara, za to postoji vrsta dokumentacija. Od toga je etristo milijuna novac drave, a tek sto milijuna novac dijaspore, to su ga prikupili krizni stoeri. Bilo bi grijeh rei da je sto milijuna malen novac, ali jest po trebno rei da je to mnogo manje od desetak milijardi dolara kojoma e Mesi i Raan senzibilizirati narod tragovima pokradenog novca prikupljena u dijaspori . Jednako je pravedno rei da se Mesievi mrviari i krupniari, crvi koji rastau nacionalni zanos, mogu komotno smjestiti u taj okvir od sto milijuna dolara. Nije bilo potrebno stvarati okvir od desetak milijarda dolara, obeavati narodu da e taj veliki novac biti pronaen i vraen u zemlju, a krivci, zna se ve tko su, biti privedeni pravdi, da bi se narod senzibilizirao do te mjere da je jedan njegov dio, onih dvadeset posto pristaa Mesieva antifaizma, pao u delirij traganja za pokradenim novcem . I nije trebalo toj sumi pokradenog novca dijaspore dodavati novac opljakan u pretvorbi i prebaen na neke tajne raune u vicarskoj i tamo nekim otocima. Da je na samom poetku, a ne sada, nakon deset godina, kad je lovina spala na Zagorevu upitnu torbu dragulja, javnosti bilo predoeno o kojem se iznosu radi i da mu je bilo kazano da je utroak streljiva u tri dana Maslenike akcije kotao tono onoliko koliko je dijaspora sveuku pno dala, senzibilizacija bi tragovima pokradenog novca iz dijaspore ila, ako bi uope ila, mnogo sporije i davno bi prestala, a ne bi kao predsjednikova zabava i ludost trajala do dananjeg dana. Senzibilizaciju tragovima pokradenog novca nije kreirao Mesi, on je nemoan za kreaciju bilo ega. Mesi je kao eklektik to u odreenom politikom trenutku posvojio od drugih, kao to je posvojio kritiku Tumanove politike prema Bosni. Mesi zna samo uporno mantrati ono to usvoji od drugoga!

143

Senzibilizacija je tim ukradenim novcem nastala i razvila se u dva usporedna procesa. S jedne strane, HDZ je krenuo u sreivanje prinadlenosti politiara i dravnih slubenika na visokim poloajima u sudstvu i upravi, dotada potplaenih, da bi sprijeio odljev kvalitetnih kadrova iz tog sektora u gospodarstvo, to je rezultiralo donoenjem zakona koji je odreivao i visinu plae i uvoenje imovinskih kartica dunosnika iz kojih bi se vidjelo je li dunosnik za vrijeme obnaa nja dunosti stekao neto to plaom stei nije mogao. S druge stra ne, proces paralelan s podizanjem plaa dunosnicima pokrenula je oporba, a odvijao se pod sloganom dok su jedni ratovali, dotle su se drugi bogatili, s jakim i sugestivnim kontekstom da je narod ratovao a da su se bogatili politiari iz HDZ-a, vladajue stranke, koji su, uz prigrabljeno bogatstvo, eto, sada i visoke plae odredili sami sebi. A bogatstvo su stekli i lanstvom u nadzornim odborima, pljakom u pretvorbi, mrviarenjem i krupniarenjem s novcem koji je slala dijaspora, pretvarajui pri tom sto milijuna dolara u nekoliko mili jardi! Kako se nije moglo krenuti na sve koji su se obogatili dok su drugi krv lili - jer je u tom arolikom drutvu bogatih bilo vie bivih komunistikih direktora u gospodarstvu nego HDZ-ovih skorojevia promovirana je teorija o naravi pretvorbe i pronaen je krivac koji tu teoriju pretvara u djelo. Ta teorija i taj krivac do krajnjih e granica senzibilizirati javnost i bogaenjem dok se krv lila i tragovima novca iz dijaspore i pljakom u pretvorbi i visokim plaama . A koja je to teorija i tko bi mogao biti taj krivac? U nedostatku bilo kakve relevantne studije o prelasku socijaliz ma u kapitalizam - ja bar do tada nisam proitao nita, izuzevi onih krabotina u knjizi Otvoreno drutvo meetara i arlatana Georga Sorosa - Duan je Bilandi kao iz puke, preko televizije, opalio, inilo se u poetku ludo i mjesearski, a tek poslije e se vidjeti, kao oduak svoga komunistikog mentaliteta, da je ta tranzicija najvea pljaka u povijesti ovjeanstva i da on lui bogaenje vlastitim trudom od

144

bogaenja pljakom narodne imovine. Najvea pljaka u povijesti o vjeanstva! Postoji bogaenje radom i pljakom! Kao da si bacio goruu baklju u borovu umu, ija su stabla obrasla suhom travom! Pa, tu teoriju o tranziciji moe prihvatiti i onaj kojemu je u glavi umjesto mozga komadi borove smole! (Ovdje u zagradama moram, ukratko, donijeti ono to u Ambri nisam ni spomenuo. Tuman je s Bilandiem bio prijatelj mnogo prije nego smo se ja i Tuman upoznali, a i ja sam se druio s Bilan diem. Kad je ova teorija razbjesnila Tumana, imao sam sto muka da spasim oba prijateljstva. Molio sam Tumana koji je tu teoriju o tranziciji kao najveoj pljaki u povijesti ovjeanstva shvatio kao napad na sebe, potpuno neduna, jer on tu tranziciju nije izmislio, a i ni forsirao, nego su ga svi faktori izvan zemlje na nju silili - da prije e preko toga, oprosti Bilandiu i poalje ga u nae veleposlanstvo u Beogradu, gdje je, zbog obiteljskih razloga, elio otii. I Tuman me je posluao. Malo sam puta vidio da je ovjek pomogao ovjeku u nevolji kao to je to Tuman pomogao Bilandiu; a jo manje da je ovjek svom dobroinitelju uzvratio dobroinstvo s toliko gadosti i pakosti koliko je Bilandi uzvratio Tumanu, pristajui uz Mesia i mantrajui s Mesiem o Tumanovoj diobi Bosne. Tu priu o dobroinitelju i nezahvalniku, jer je do beskraja morbidna, nikad neu ispriati, iako znam njenu poantu i drim je vrijednom pamenja: sve to je Bilandi inio na otklonu od komunistike prakse, nije inio da komunizam poalje do vraga, tamo gdje mu je s faizmom mjesto - kao to je inio Tuman - nego je to inio da ga oisti od prljavtine i odri na ivotu. Ako ne ba na ivotu, onda bar u lijepoj uspomeni! I pored kritinog stava prema mnogim pojavama u vrijeme samoupravnog komunizma nikada komunistiki mentalitet iz sebe nije ni pokuao izbaciti.)

145

Ne znam dovoljno, nisam ni ekonomist ni sociolog, ali na osnovu onoga to znam kao knjievnik, u vezi drugog dijela Bilandieve tvrdnje, da postoji bogaenje pljakom i bogaenje vlastitim radom, mogu rei da je svako bogatstvo nastalo na grabeu i prisvajanju. Onomu u rukavicama, s perom u ruci, ili onomu s noem ispod vrata onoga komu se dere koa! Bar tako pie u brojnim romanima koje sam proitao, bit e i u onima koje proitao nisam, od Krleinih Glembajeva do Djela Artamonovih Maksima Gorkog. No i pored te literature, i pored toga to njenu velikom dijelu vjerujem, nisam sklon pojednostavljenju, pa bogaenje vidjeti samo u dva oblika. Ima tu bezbroj oblika, runih i hvalevrijednih! A pogotovo, iako u nje mu ima mnotvo zala, nisam spreman u bogaenju vidjeti obavezno zlo ili, kako je to Bilandi kazao, pljaku, koja je, kako bilo, uvijek samo zlo. I da je na toj kvalifikaciji bogaenja ostalo, hajde neka, ali na tomu ostalo nije. Bogaenje kao zlo nalo je svoju adresu! Tumanu su poeli pripisivati izreku, naum, misao, to li, koju on nikada nije ni izrekao, ni napisao ni planirao provesti. Da e u budu nosti Hrvatskom vladati dvjesto bogatih obitelji! To kukaviino jaje od dvjesto bogatih Hrvata, tko god da ga je smislio - neki kau da se takva prognoza nalazi u jednoj knjizi Vesne Pusi - tumaeno je tako da Tuman u tih dvjesto bogatih namjerava ugurati sebe, lanove svoje obitelji, Gojka uka, pa redom sve one koji su se uz njega nalazili dok je narod krv prolijevao. Bila je to prijesna la, na emu je ona i podignuta kad je izlagana, bila je istinita samo Tumanova misao kako bi bilo poeljno da novi vlasnici dobara, koliko je to mogue u svijetu kapitala koji ne poznaje granice, budu Hrvati, koji, pored jagme za profitom, ne bi trebali zaboraviti ni svoje obaveze prema narodu koji im taj profit ostvaruje. Idealistika misao! Jest, ali joj se ne moe porei ni plemenita namjera ni pupana vrpca sa sloganom koji, preivjevi detumanizaciju, i sada ivi - kupujmo hrvatsko. Vrijeme e, ini se, pokazati da je Tumanova elja uz plemenitost sadravala

146

i podosta korisnog vizionarstva. No, kako bilo, tih su dvjesto bogatih u poratno vrijeme, kad su sve duhovne snage drutva, tek izile iz rata, bile usmjerene prema imovini, silno senzibilizirale narod tragom pokradena novca i proizvele jak animozitet protiv onoga tko je prokazan kao glavni uzronik krae. U tom trenutku, u trenutku duhovne usredotoenosti na imovinski status, prevladavalo je miljenje da je ta senzibilizacija bogaenjem, kraom novca i dobara u vrijeme ratnih godina i s tih dvjesto buduih vlasnika dobara, potaknuta onim to se toga asa u drutvu doista zbivalo. Gotovo nitko nije obratio panju na one koji su taj senzibilitet poticali i animozitet, iz njega proiziao, usmjeravali protiv Tumana i njegova okruenja. Da je to netko uinio, vidio bi da senzibilitet i ani mozitet potiu ljudi koji su komunistiki mentalitet sauvali i kad je samoupravni komunizam propao. Ja sam ga zapazio i ugradio u Ambru, jer sam i iz teorije i iz iskustva znao da svaka od komunistikih mentalnih plima poinje kao potraga za ukradenim novcem i onima koji su taj novac ukrali i obogatili se na tetu irokih narodnih masa. Hajde da se podsjetimo na ta vremena, ako radi nieg drugog, kako bismo znali ime nas je Mesi obmanjivao proteklih deset godina! Kad bi komunisti senzibilizirali radniku klasu i iroke narodne mase, samo su ih prividno senzibilizirali onim to pie u Marxovu Kapitalu i Komunistikom manifestu , a doista samo pojednostavljenom, pismenom i usmenom, interpretacijom tih tekstova. Interpretacijom graenom na zavisti onoga koji nema onomu koji ima. Obeavali su da e i narod i radnika klasa postati bogati kad se imovina kapita lista pravedno podijeli meu radnicima, a zemljoposjednika zemlja postane zadrunom imovinom, kolektivom. Pravedna raspodjela dobara! Nije li to sr senzibilizacije irokih narodnih masa idejom komunizma kao pravednog drutva, i nije li to idejna osnova radnikog samoupravljanja, jugoslavenskog samoupravnog komunizma, koji se sav usredotoio i iscrpljivao u donoenju pravilnika o raspodjeli

147

osobnog dohotka? A kad se postojea dobra pravedno raspodijele i kad se osigura pravedna raspodjela onoga to se unaprijed bude stva ralo - onda, lezi, krue, da te jedem! Trik na kojemu su senzibilizirali narod u poetku revolucija, komunisti e ponavljati svaki put kad primijete da se narod hladi prema njihovoj demagogiji. Pronai e skupinu i pojedince koji su se, na vodno, obogatili na tuoj muci i ponuditi se da e uzeti njima i pravedno podijeliti narodu. I eto geste koja e smiriti zavist na neko vri jeme! Od sluaja do sluaja, okolnosti su se mijenjale, a mehanizam senzibilizacije masa, imanentan komunistikom mentalitetu ostajao je nepromijenjen do dananjeg dana. Do Stjepana Mesia, mentalnog komuniste, koji senzibilizira narod tragom novca to ga je pokrao Franjo Tuman i dvjesto bogatih obitelji. Kako bih zorno predoio taj mehanizam, zadrat u se, nakratko, na dva sluaja komunistike mentalne plime. Kad su mu udbai, koje je sam stvorio, zaprijetili detronizacijom i kad mu je Rankovi, ef tih udbaa, kojega je sam uinio monim, navodno, postavio prisluni aparat ispod brane postelje - to ne treba uzimati zdravo za gotovo, jer e on svakog od svojih suradnika, kad se od njega odvrgne, optuiti da mu je radio o glavi dok mu je bio bli zak - kad se narod poeo hladiti od revolucionarnog bunila, a oni koji u tom bunilu nikad nisu bili kao neprijatelji poeli dizati glave , tada je Tito, da senzibilizira narod na tragu novca , prije nego e se obraunati s Rankoviem, odrao poznati govor na splitskoj rivi. Pogledajte taj tisuu puta - zar samo tisuu - citirani i milijun - zar samo milijun spomenuti govor i u njemu ete nai tvrdnju kako se poraeni neprijatelj, omraena buroazija, opet osilio kao da mu nije bilo dovoljno ono to je u ratu dobio po kapi i tvrdnju kako se radnika klasa kupa u znoju i grca u oskudici, a neki se tamo bogate na njenoj grbai. I onda zakljuak: nee toga vie biti! On e tu krivinu ispraviti!

148

Poneseni tim govorom, kako bi njegove rijei pretvorili u djelo, komunisti su u svojim sredinama morali pronai tu buroaziju, te gulikoe. I pronali su je u privatnim ugostiteljima i onima koji su stekli toliko bogatstvo da su u inozemstvu mogli kupiti televiziju i preko nje gledati program inozemnih televizijskih postaja, onih preko mora i preko granica, ako su im kue bile u blizini mora i granice. Otkuda im pare da kupe takve dragocjenosti kao to je televizijski aparat?! Svojim sam oima gledao kako su gorljivi komunistiki aktivisti, demonstrirajui odanost partiji i njenom voi, neke od tih televizora bacali kroz prozore bogatuna na ulicu. Da narod vidi to rade! Titove rijei pretvaraju u djelo! Poslije se pokazalo da je ta senzibilizacija masa na splitskoj rivi imala sasvim drugu svrhu. Nakon Rankovieva odstrela, dozvoljen je masovan odlazak vika radne snage u inozemstvo, da bi tamo radio kod burujskih gulikoa, slao zaraeni novac u zemlju i, krpajui svo je siromatvo, omoguavao Titu da udovolji apetitima za lagodnim ivotom oficirima svoje armije i povlatenoj vrhuki svoje partije. Pametnima je sve bilo jasno, ljudima s komunistikim mentalitetom nije bilo jasno nita. Oni su se i dalje mogli senzibilizirati tragom novca u tuem depu , kao to se pas traga u Motovunskoj umi senzibilizira mirisom tartufa. Deset godina nakon znamenitog splitskog govora! U novoj klimi komunistikog mentaliteta, u slamanju nacionalizma i demokracije Hrvatskog proljea , sa svim onim to se zbivalo, ilo se i na s enzibilizaciju tragom novca. Ovoga se puta tragalo za onima koji su se nepravedno obogatili. Bili su to mahom oni koji su sagradili li jepe obiteljske kue u blizini stambenih blokova u kojima su ivjeli stanari, miljenici partije, koji su bez uloena dinara dobili stanove: klju u ruke, ne tedi za kuu i stan, troi sve to zaradi, ma koliko zaraivao. Njima su, tima to su besplatne stanove dobili u golemim

149

stambenim objektima, bole oi te lijepe privatne kue s vrtovima i na njihovoj je zavisti graena senzibilizacija naroda po Zakonu o porijeklu imovine i po politikom imperativu ima kuu, vrati stan . Koliki su poteni, tedljivi i marljivi ljudi muku muili s dokazivanjem porijekla svoje imovine; koliki su je izgubili jer nisu uspjeli dokazati da je poteno zaraena; koliki su bili kinjeni i sramoeni dok su potenje dokazivali; koliki su svojom nesreom bili obeshrabrenje drugima da rade, tede i grade! A tek ono ima kuu vrati stani ovjek je radio i tedio; uteenim je novcem, makar stan ima, sagradio kuu, da bi se sutra, kad se djeca udaju ili oene, u toj kui i tom stanu mogao smjestiti on, njegova djeca i njegovi unuci. I sad, nakon toga slijedi imperativa ima kuu, vrati stan ! Treba se odrei stana, da bi udovoljio zavisti onoga koji je stan dobio besplatno, ono to bi zaradio potroio, a kad mu se djeca poene ili poudaju, da bi doli do svog stana, poslat e ih na dravne jasle, neka im drava kao i njemu, po partijskoj zasluzi, dade stan. A emu je posluila ta senzibilizacija naroda, senzibilizacija Zakonom o porijeklu imovine i imperativom ima kuu, vrati stan ? Tomu da je Tito, kako bi umirio komuniste, uveo porez za izgradnju borakih stanova . Negdanjih boraca, dananjih Mesievih antifaista! Porez su plaali svi, pa i oni koji stan od drave nisu dobili i svoj stambeni problem morali su rjeavati utedom ili kreditom, kupujui stan ili gradei kuu. A borake su stanove dobivali i borci i neborci vjerni komunistikom egalitarizmu. Jednakosti, kako je komunist shvaa! Doista, grabeu zavidna ovjeka od onoga koji je tu zavist za sluio svojim trudom i tedljivou. Bit e da je taj egalitarizam ono to oni koji su do dananjeg dana ispunjeni komunistikim mentalitetom nazivlju plemenitim namjerama komunizma i time opravdavaju najgora sredstva kojima se komunizam posluio da bi doao i odrao se na vlasti. Grabe i zavist su im plemenite namjere !

150

Zadrao sam se na ova dva sluaja senzibilizacije tragom pokradenog novca u komunistikom mentalitetu kako bih lake upro prstom na ono to se javilo kao inercija toga mentaliteta u naim danima, nakon devedesetih, kad su komunisti uplovili u trino gospo darstvo, komu je imanentna podjela na siromane i bogate, odrekli se egalitarizma i prava da radniko samoupravljanje upranjavaju pisanjem pravilnika o raspodjeli osobnog dohotka, ali se nisu uspjeli odrei komunistikog mentaliteta da dre svojim pravom zavirivati u tui dep i postavljati pitanja onomu koji u depu ima vie od njih i kad je i komu to ukrao. Zar sam trebao rei da se ta senzibilizacija obavljala na sluajevima lokalnog, republikog i saveznog znaenja! Ima li, sluajno, onih koji su ivjeli u samoupravnom komunizmu, a da ne znaju to je sluajl Ta dragocjenost, koju je valjalo izmisliti i napuhati, ako se sluajno sluaj ne bi dogodio i sama sebe napuhao! Ni do danas se ne zna, jer se time ne bave ni pisci ni znanstvenici, koji su od poznatih sluajeva izmiljeni i napuhani, a koji su sami od sebe nastali! Ali, tko bi to mnotvo sluajeva istraio i opisao! Sastavljen od niza sluajeva i sam je komunizam bio jedan veliki sluaj! Proizvodnja sluajeva sredstvo je komunistikog vladanja i sastavni dio njihova mentaliteta! Pogledajte Tita, sam veliki sluaj, vladao je proizvodei sluajevel U tom su ga svi slijedili i slijede do danas! Kao prvi sluaj u senzibilizaciji tragom pokradenog novca od donacija dijaspore i pljakom u pretvorbi proizvela je i napuhala neponovljiva nositeljica komunistikog mentaliteta, ona u vremenu i prostoru potpuno dezorijentirana Ankica Lepej. U vrijeme kad se donosio zakon o primanjima dravnih dunosnika i kad su politiari raspravljali o imovinskim karticama, i o tomu to bi sve od imovine u njih trebalo ui, jer je to kod nas bila novina, ona je radila kao ban kovna inovnica, pa je lako dola do podataka da Tuman u tednoj knjiici kod te banke ima neto oko dvjesto i pedeset tisua maraka uteevine. Imovinske kartice bile su javne, radi javnosti su i pisane,

151

pa je Lepej jo lake dola do podatka da tih dvjesto i pedeset tisu a maraka u Tumanovoj imovinskoj kartici nema. Noena komunistikim mentalitetom da trai pokradeni novac u tuem depu, Lepej je smatrala svetom partijskom dunou da otkrije tajnu koju je kao bankovna inovnica iskopala. Time je prekrila inovniku obavezu da e uvati tajnost bankovnih rauna i kao prekritelj zakona bila je otputena s posla. A kad su dravnog slubenika, koji je umjesto Tumana ispunjavao njegovu imovinsku karticu - jer to sam Tuman nije htio initi - upitali zato u predsjednikovu imovinsku karticu nije unio i novac sa tedne knjiice, on je, nespretno, jer je i za njega to bila novina, odgovorio da je mislio kako novac nije imovina. Ono to je i na prvi pogled bilo jasno jest da u cijelom slua ju nema niega kriminalnog. Ni u tomu to je Tuman na tednoj knjiici imao toliko novca, ni u tomu to je slubenica zbog krenja zakona otputena s posla, ni u tomu da je jedan slubenik pokazao da ne zna ono to je trebao znati. Sud koji bi u tom sluaju trebao izrei pravorijek, nije tu imao to initi. A ipak je od te jedinstvene Lepejke lijevi tisak napravio sluaj proglaavajui je heroinom. Sve samo zato da komunistiki mentalitet, tada u silnom porastu, tragom opljakanog novca senzibilizira iroke narodne mase. Onomu tko je to gledao trijezne glave, neoptereen komunistikim mentalitetom, bilo je najalosnije gledati ponaanje te jadne Lepejke. to joj to ine kad je proglaavaju heroinom! Unitit e je! I kako smo vidjeli, to joj se i dogodilo: medijski je iscijeena, odbaena i ostavljena da razmilja to je uinila i to joj se dogodilo. Ali, ako ona i dalje misli da je heroina i da je njeno djelo herojsko, mogue je da je uskoro neki od politiara s komunistikim mentalitetom potapa po ramenima i nastavi koristiti u odreene svrhe.

152

Drugi je sluaj senzibilizacije tragom krae novca bila Stojedinica. Vlasnica jedne lokalne radiopostaje, ali lokalne za glavni grad drave, prestraila se da e joj biti oduzeta frekvencija zbog njenog izrazito ljeviarskog usmjerenja. Samo prestraila! I iz preventivnih razloga dignula je takvu dreku da se moglo misliti kako su joj frekvenciju ve oduzeli. Pretjerano elokventna, bez misaone teine u toj elokvenciji, uz pomo novinara koji su bili suvlasnici te radiopostaje, uspjela je u kratkom roku, na tezi da joj prononsirani grabeljivci ele ugrabiti Stojedinicu, senzibilizirati sluaoce, pa joj nije bilo teko organizirati miting podrke ostanku u njenu vlasnitvu voljene radiopostaje. Kao istinski mentalni komunisti, bili to ili ne bili, smatrali se time ili ne smatrali, svi oni koji su kao oporba radili na senzibilizaciji tragom pokradenog novca, ubacili su se u igru, vlasnici Stojedinice zajamili frekvenciju kad dou na vlast i preuzeli vodeu politiku ulogu. Tako je miting podrke Stojedinici, sudei po onomu to e se dogoditi nakon treeg sijenja, kad vlast doe u ruke Raana i Mesia, bio snaan prilog restauraciji komunistikog mentaliteta. Ponavljam, povratku komunistikog mentaliteta, iako je komunizam kao drutveni sistem ve deset godina trunuo u grobu. Ali, povratak toga mentaliteta nee osigurati Stojedinici dug ivot; kad-tad taj e mentalitet razoriti i njenu vlasnicu i njene suvlasnike. Imat e zavrnicu slinu Lepejkinoj! Tuga i emer! Zato je dobro za njih, za Lepejku i Stojedinicu, da su njihovi sluajevi, njihovi zvjezdani trenuci, ostali zabiljeeni u Ambri. Due e se pamtiti! Uz ta dva sredinja sluaja senzibiliziranja masa tragom novca opljakana u pretvorbi i skrivena na tajnim raunima bilo je mnogo i sporednih, koje nema potrebe navoditi, ali jedan od tih sluajeva - i zato to o njemu govorim u Ambri - ne bi se smjelo zaobii... Koristei estu sintagmu u crkvenom socijalnom nauku, najvii je cr-

153

kveni dostojanstvenik u Hrvatskoj promovirao u javno znanje grijeh struktura, imenujui time svaki onaj subjekt u vlasti koji se koristi poloajem da bi se domogao dobara koja mu ne pripadaju. Komunisti, koji o tekstovima socijalnog nauka Crkve ne zna ju gotovo nita, pa ne znaju ni za sveobuhvatnost grijeha struktura protumaili su tu sintagmu kao sinonim, kao drugo ime za grijehe Tumana i njegove vlasti. I protumaili su uplitanje Crkve u opu raspravu o imovini kao pristajanje uz njihovu stranu. Time je, kako se moglo vidjeti, senzibilizacija tragom pokradenog novca bila zavrena. Kao eklektik Mesi ju je posvojio i uinio svojim politikim programom, a kao mentalni sljedbenik komunista javio se da e on opljakanim milijardama ui u trag i vratiti ih onima kojima su ukradene. Radnom narodu! Osiromaenu tom kraom! I ne treba uditi da je u narodu, i samu optereenu komunistikim mentalnim naslijeem, naao i vie pristaa od onih bazinih dvadeset posto, koji su mu otprve povjerovali i da su milijarde pokradene i da e ih on, osobno, pronai i vratiti. Poto je na valu te senzibilizacije doao na Pantovak i okruio se savjetnicima iste duhovnosti kojom je i sam bio ispunjen, a u Ban skim dvorima imao Raana, bojaljivog, sugestivnog i lijenog komunistu, nije propustio da trag opljakanog novca slijede istraitelji, tuiteljstvo i sud, kao to je to uobiajeno u demokratskim zemljama, nego je uzeo stvar u svoje ruke i u Saboru osnovao povjerenstvo koje e se time baviti i ono to pronae dostaviti tuiteljstvu. Naoko, inila se ta mjera poprilino demokratskom! Budui da je Tuman umro, a trag je novca trebalo traiti u tragu njegovih stopala, na optueniku je klupu pred lanove saborskog povjerenstva sjeo Ivi Paali, Tumanov savjetnik, s oekivanjem da e za krivnju, kad je povjerenstvo otkrije, u veoj mjeri od Paalia biti kriv njegov pretpostavljeni.

154

Ovako, okruglo pa na oe ! To je povjerenstvo imalo zadatak istraiti tko je i kako proveo privatizaciju Veernjeg lista , tko je njegov stvarni vlasnik, to se toga trenutka nije znalo, kojim je novcem ta privatizacija plaena; a potom, kao uzgred, a doista kao glavno, gdje je deponiran ukradeni novac prikupljen u dijaspori i koliko je novca od pljake u pretvorbi poloeno na raune banaka Djevianskih otoka. Tako nekako, jer su ciljevi toga povjerenstva bili mutni kao i intencija koja je dovela do njegova osnivanja. Povjerenstvo je radilo mjesecima, njegov je rad iz dana u dan bila udarna vijest na televizijama i radio-postajama, a novine su mu ustupale prve stranice. Mesi je iz predsjednikova ureda Pukaniu i njegovu Nacionalu u prvom redu, dostavljao transkripte razgovora Tumana i Paalia. Zapisnik je povjerenstva rastao i u jednom trenutku, kad se javnost, senzibilizirana tragom novca , upitala gdje su ve jednom te milijarde dolara, jedna je politiarka - najbolje je da joj ime bude to prije zaboravljeno - otkrila pravi smisao rada povje renstva: da nije vano to milijarde nee biti pronaene, vano je da Paali na televiziji prolazi kroz sito i reeto i vano je da se tako iz veeri u veer ocrnjuje njegovo ime. Nekako bi se i preivjelo to to je politiarka rekla, da se blati njenog politikog oponenta, kad se ne bi sjeali to su znaile komunistike prozivke - uvertiru za pritva ranje, da bi se, dok pritvorenik lei u pritvoru, smislilo zato e biti osuen i poslan na robiju. I s druge strane, kad ne bismo znali da se u demokratskim drutvima nikoga ne moe smatrati krivim dok ga sud ne proglasi krivim. Da politiko povjerenstvo samo provjerava ima li osnove krivnji! A ne blati, ne ocrnjuje - to su u politiarkinoj izjavi sinonimi za krivnju i osudu! Tu skoro sam pogledao opirni zapisnik toga povjerenstva i popratne akte. Iz radoznalosti, da vidim kako je ta predstava za senzibilizaciju naroda tragom novca zavrila, jer prave zavrnice, vidjet

155

emo i zato, u javnosti nije bilo. Zavrnica je bila ono to je politiarka kazala: blaenje i ocrnjivanje Paalia. Da bi se preko njega blatio i ocrnjivao Tuman. I to sam u tom zapisniku i tim popratnim aktima naao? Da milijarde dolara na Djevianskim otocima nisu pronaene - to svakako! Ali i neto mnogo zanimljivije! Koji su razlozi nukali Tu mana da se uplie u pretvorbu Veernjeg lista. Prvi je razlog bio u njegovoj idealistikoj viziji da naa dobra u privatizaciji dou u ruke naih ljudi, da ostvaruju profit i da, investirajui tu dobit u nae pro jekte, od te dobiti korist ima na narod. U to se idealistiko vrijeme inilo da je to mogue postii; danas znamo da je to plemenita iluzija, koju, koliko god bila iluzorna, treba i dalje prieljkivati i poticati. Druga mu je namjera bila da u situaciji kad je strani ljeviarski kon cern, nalazei u vlasniku, u vrijeme komunizma revnom progonitelju nacionalnog i katolikog, podlona suradnika, preuzeo vlasnitvo nad Jutarnjim listom, jednim od dva vodea dnevnika u zemlji, drugi vodei dnevnik Veernji list pomogne privatizirati tako da doe u ruke vlasnika koji e naginjati desnoj, konzervativnoj i demokranskoj politikoj opciji; kako bi se u zemlji, to se tie vodeih novinskih kua, stvorila potrebna ravnotea izmeu lijeve i desne opcije. I taje namjera bila i legitimna i mudra. I bez sebinosti, za kojom su tragai na tragu novca tragali! Paali, koji je podnio najgoru ikanu i od Mesia i od Raana, kako je isljeivanje pokazalo, sudjelujui u pre tvorbi Veernjeg lista , nije inio nita na svoju ruku, niti je napravio bilo koju nezakonitost. Najzad, otkriveni su i pravi vlasnici Veernjeg lista, poduzetnici Nui i Zubak. Kad je saborsko povjerenstvo opirni zapisnik poslalo dravnom tuiteljstvu i pravobranitelju, nakon dugog prouavanja i dugog za tija u javnosti, stigao je otuda odgovor, da u nainu kako su Zubak i Nui postali vlasnici Veernjeg lista nema niega nezakonitog, pa se

156

ni protiv koga ne moe podignuti optunica. Da, valja to rei, postoji prekraj u poslovanju s devizama, ali je on tako malen da ga, ako nae potrebnim, moe sankcionirati Ministarstvo financija. U spisima to sam ih imao pred sobom, nije se dalo vidjeti da li je to ministarstvo i uinilo. O odgovoru tuiteljstva i pravobraniteljstva javnost nije obavijetena. Ni u novinama ni na televiziji nita! A ba su ti odgovori i u novinama i na televiziji trebali biti razglaeni na velika zvona. Trebalo je javnosti, senzibiliziranoj tragom pokradenog novca rei da novac na Djevianskim otocima nije pronaen, da su Tumanove namjere bile dobronamjerne i da nevino optueni ljudi, Zubak, Nui i Paali, trebaju dobiti zadovoljtinu. Ali, nita od toga nije ni reeno ni uraeno, da ne bi spala kruna s glave onima koji su narod senzibilizirali tragom pokradena novca. Meutim, uinjeno je neto sasvim drugo! Zubak, novootkriveni vlasnik Veernjeg lista, koji je, s izuzetkom onog deviznog prekraja, pretvorbom vlasnitva iz drutvenog u privatno doao do te imovine na zakonit nain, uhien je i nekoliko je tjedana ostao u istranom pritvoru. Nije mogue da su ga pritvorili zbog onog deviznog prekr aja. Ali je mogue da protiv njega optunica nije podignuta. U pri tvoru je, ne zna se zato, odustao od vlasnitva, ako se njemu i Nuiu vrati uloeni novac. I tako su Mesi, Raan i Ostoji, u to vrijeme ministar unutranjih poslova - trojica okorjelih mentalnih komunista Veernji list , velikog nakladnika, za iste novce za koje je bio prodan Nuiu i Zubaku prodali Styrii, malom i stranom nakladniku. Nema nikakve sumnje, upotrijebivi nasilje! Ako nikakvo drugo, onda ono to potjee od uhienja i pritvaranja i ono to ga u aci ima javnost senzibilizirana tragom pokradenog novca . A to, bogme, nisu mala nasilja! Tajna iznuda i javno zastraivanje - to su komunisti uvijek znali upotrebljavati! To im je u krvi i udi! Jedini je nain da im se suprotstavi, da im pljune u lice i pokae rogove! A za to, ini se, ni Zubak ni Nui nisu imali ni volje ni snage! Valjda ni valjana razloga!

157

I pored estokih kadrovskih istki, koje su uslijedile im je vlasnik promijenjen, i pored smjena i progona Tumanovoj politici sklo nih novinara, i pored dolaska na vodea mjesta u upravi i redakciji novinara s komunistikim mentalnim sklopom, u emu su bili vidljivi Mesievi prsti, Veernji list u vlasnitvu Styrie nije prestao biti, to se politike orijentacije tie, pluralan. I desno i lijevo! Ni desno ni lijevo! Alije Mesi, ipak, tom nasilnom preprodajom postigao dvije stvari. Prvo, da je mogao sugerirati i postii da se njegova sugestija usvoji uklanjanje ili uutkavanje sebi nesklonih novinara; i drugo, da je u Veernji list instalirao trolist novinara - meu kojima je na prvom mjestu Jasmina Popovi, a one to zauzimaju drugo i tree ne elim imenovati - koji su svih ovih deset godina bili malne njegovi gla snogovornici i napisali kroz to vrijeme o njemu gomilu apologetskih lanaka, koji su dobrim dijelom proirili sliku o njegovoj popular nosti i kad je imao podrku od samo osam posto anketiranih. To je dugotrajna investicija, pa vjerujem da e pojedinci iz toga trolista, Jasmina Popovi sigurno, ostati njegovi glasnogovornici i apologeti i kad bude bivi predsjednik, komu se, kao istinskom mentalnom komunistu, bude htjelo doivotno predsjednikovati. Prolo je od tada, od rada toga saborskog istranog povjerenstva i od prve godine Mesieva prvog mandata, do danas, do njegova od laska u bive predsjednike, deset dugih godina, a on Veernji list ne zaboravlja, pa tu skoro, mantrajui i dalje istu mantru, kae: Ni privatizacija Veernjeg lista, u kojoj je bilo evidentno da je rije o krenju zakona, o kojoj su izlazili transkripti iz kojih se vidi da je Paali Tumanu rekao da treba zamagliti vlasniku strukturu, nikada nije razjanjena. Baji nikada nije proeljao taj sluaj. Kako je lagao pred deset godina, tako lae i nakon desetogodi njeg predsjednikog mandata. To je za oekivati, komunistiki se mentalitet ne mijenja lako! Dravno je tuiteljstvo proeljalo prvu

158

privatizaciju Veernjeg lista , onu kad su ga kupili Zubak i Nui, i o njoj dalo svoj sud - da tamo nema kriminalnog djela, da tamo postoji samo sitan disciplinski prekraj. Ali dravno odvjetnitvo nije proeljalo drugu privatizaciju Veernjeg lista , onu kad je njegov vlasnik postala Styria. I to bi dravno tuiteljstvo, sada trebalo uiniti. to dravno tuiteljstvo s Bajiem na elu sigurno nikad uiniti nee! Da, taj bi sluaj privatizacije, u svijetlu podataka koje sam predoio, zbilja trebalo ponovo proeljati, ako ni zbog ega drugoga - jer ne mislim da bi vlasnitvo Styrie bilo pametno sada dovoditi u pitanje - onda bar zato da bi se vidjelo to je Mesi sve inio da bi javnost senzibilizirao tragom ukradenih milijardi dolara . I s tom senzibilizacijom bezono, samo komunistu svojstveno, deset godina manipulirao! U meuprostoru, izmeu opljakanog blaga skrivena na Djevianskim otocima, koje stoji na poetku desetogodinjeg traganja za pokradenim novcem, i Zagorevih dragulja, koji se nalaze na repu toga dugog mantranja mantre o pokradenim parama, ime u ovo poglavlje privesti kraju, htio bih neto rei pro domo, i zato to je doivljaj na vlastitoj koi najpouzdaniji dokument i zato to lijepo ilustrira moju tvrdnju da je Mesi svoju potragu za opljakanim novcem, zlorabei utjecaj na sudbenu vlast, pretvorio u progon i blaenje svojih politikih protivnika. Nakon zavretka rata, kad je prestala potreba kupnje oruja, na zbirnom raunu neke banke u Villachu, ostalo je nekoliko milijuna maraka nepotroena novca, to ga je poslala dijaspora. Tuman i oni koji su uz njega odluivali o utroku toga novca donijeli su odluku da se novac ne troi, nego da se od njegovih kamata, kad se prebaci u jednu od naih banaka, uzdrava Zaklada hrvatskog dravnog za vjeta, koja je bila u osnivanju. I tako bi bilo, ali Tuman je umro, na vlast su doli Raan i Mesi, a na elo HDZ-a - sramota majci koja ga je rodila i Crkvi koja ga je odgojila Ivo Sanader. Kad je poelo

159

Mesievo njukanje za tragom opljakanog novca , na elu je Zaklade bio Paali, a Beljo i ja bili smo, uz njega, lanovi upravnog odbora, sva trojica bez ikakve naknade, i najsitnije, za rad u tom upravnom odboru. Usporedno s radom saborskog povjerenstva koje je istrai valo Paalievu umijeanost u pretvorbu vlasnitva Veernjeg lista posebna je financijska komisija, i tu tragajui za Paalievim grijesi ma, ispitivala financijsko poslovanje Zaklade, s posebnom panjom na odnos prema novcu u Villachu. Komisija, eljajui ih u nekoliko navrata, u financijskom poslovanju Zaklade nije nala nita nezakonito. Osim to joj je voljom Tumana i ostalih koji su za tu donaciju bili mjerodavni namijenjen novac deponiran u Villachu i ona to prihvatila. Zaklada, zbog sebi nesklonih politikih prilika, s tim novcem nije inila nita. Ne inei nita, ostavljajui taj novac da lei i neoroen i bez kamata imali smo samo tetu u korist banke koja je novac dijaspore svojevremeno zaprimila. Prolazile su godine; napisao sam Ambru ; u HDZ-u je buktio sukob izmeu Sanadera i Paalia i Zaklada se silom prilika pretvorila u Paalievo sjedite nasuprot Sanaderovu sjeditu na Trgu rtava faizma. Nisam bio, nikada pa ni tada, lan HDZ-a, niti sam sudjelovao u trenutnim frakcijskim borbama, a opet sam od Sanadera bio percipiran kao Paaliev pristaa. Pa i bio sam, ne stranaki, ve kao lan uprave Zaklade, do ijeg mi je rada bilo stalo. A Zaklada je pala u nemilost svoga osnivaa, HDZ-a, njegova predsjednika Sanadera i potpredsjednika, Sanaderova trabanta, Vladimira eksa. Crn im obraz dovijeka bio! Ostala je bez financijskih sredstava, bila je pred gaenjem. Tada, da spasi Zakladu, upravni odbor donosi odluku nakon brojnih konzultacija s odgovarajuim tijelima - da se novac iz Villacha prebaci u Privrednu banku, tu oroi i da se od kamata, koje do sada nije imao, uzdrava Zaklada. Jer je, sjedne strane, neosporna odluka predsjednika drave da novac pripadne Zakladi, a s druge, teta je da novac i dalje lei u Villachu i ne donosi kamate. Ako se

160

jednom na dravnoj razini donese odluka da novac ne pripadne Za kladi i da ga treba namijeniti neemu drugom, on e se nai nedirnut, troit e se samo kamate, kojih, da je ostao u Villachu, ne bi ni bilo. Osim banke u Vilachu, nitko drugi nije zakinut, a Zaklada e moi nastaviti radom. I jo jedan razlog za takvu odluku: istina je da je taj novac dijaspora namijenila obrani hrvatske drave, a ne radu jedne stranke i njene zaklade; ali je istina i to da su taj novac davali preteno hadezeovci i oni koji su bili suglasni s njihovom politikom stvaranja hrvatske drave. Isto kao to je bila istina, to objedinjava dvije pret hodne istine, da je Zaklada zamiljena kao institut koji e okupljati ljude koji e promiljati politiku i kao takva biti na korist i stranci i dravi. Moglo se u nedogled sporiti oko tih istina, ali je trebalo sauvati novac od kojega e Zaklada trajno ivjeti, na ast dijaspori koja ga je dala i na korist hrvatskoj dravi koja ima institut u kojemu se promilja demokranska, konzervativna i dravotvorna politika. To, meutim, nije uinjeno zato jer su se tragai za opljakanim novcem, Mesi i Raan, nali sa Sanaderom i eksom na istoj strani bojinice u ratu protiv Paalia. Beljo i ja bili smo dijelom ciljane, a dijelom kolateralne rtve. Zato to smo prebacili novac iz Villacha u Zagreb, tu ga oroili i od kamata uzdravali Zakladu neto vie od godine dana, kamatu u visini tristo tisua kuna, protiv nas trojice podignulo je dravno odvjetnitvo optunicu. Ali kako! Isto onako kako su to radili komu nisti. Prozivku je otpoeo eks najavivi tu mogunost, a ono to je slijedilo bilo je po receptu one politiarke, kojoj je vano da se stvar telali preko novina i televizije, a hoe li istraitelji pronai neto ne zakonito nije uope vano. Sreom, nae je sudstvo i ovoga puta bilo zrelije od izvrne i zakonodavne vlasti. I ne posljednji put! Naa iz vrna i zakonodavna vlast esto se tui na loe strane sudstva; nae je sudstvo imalo vie razloga da problematizira izvrnu i zakonodavnu vlast zbog njihova estog uplitanja u rad sudstva. Sud je naao da op -

161

tunica protiv nas trojice ne stoji, da nismo napravili nita nezakonito i da nismo otetili ni dravu, ni Zakladu ni vlasnika novca u Villachu, a nismo nita ni sebi prigrabili. Nisu rekli, ali su rei mogli, da je vlast Mesia i Raana, ne djelujui i ne doputajui nama da djelujemo, ostavljajui nekoliko milijuna maraka da est godina u stranoj banci stoje neoroeni i neokamaeni, uinila znatnu tetu dravi, Zakladi, i svima nama iji je taj novac, bez dvojbe. Dakle, mi tetu nismo napravili, a vlast jest! I da je to tada bilo tragom ukradenog novca senzibiliziranoj javnosti reeno, iz toga bi mogla izvui zakljuak, vaei ne samo za ovaj sluaj nego i za sve sluajeve njemu sline, da je Mesievo traganje za pokradenim novcem dravi donosilo, i danas donosi, samo materijalnu i moralnu tetu. A koristi nikakve! ak ni te da bi pomoglo lijeenju njegovih izofrenih fiksacija! Da ga je traganje za opljakanim milijardama na nekoliko promaenih sluajeva - kakvi su, samo kao primjeri, opisani sluajevi prve pretvorbe vlasnitva Veernjeg lista i novca na raunu u Villachu neemu nauilo i od izofrenih fiksacija imalo izlijeilo, on se ne bi, nakon deset godina uzaludnog traganja, u posljednjoj godini predsjednikovanja umijeao u sluaj Zagorevih dragulja i tako se naao tamo gdje se na egzemplaran nain ukrtaju silnice povezanosti kriminala i vlasti. On e napustiti Pantovak i omoguiti sudbenim vlastima da vrzino kolo sprege kriminala i vlasti odmotaju do kraja. Tko god nakon njega doe na Pantovak i u Banske dvore, odlui li ga tititi od propitivanja to je radio, nee ga moi titi od vrtloga koji se zavrtio, onako efektno kako je on sam sebe titio: u sve umijean, a kad se pronau otisci njegovih prstiju, pravi se kao da luk nije jeo ni po luku mirisao. Dok ovo piem, ujem da je iz sredita Europske Unije stiglo miljenje kako je u Hrvatskoj kriminal u sprezi s vlau i kako je u vlasti konica obrauna s korupcijom. Bit e da je tako! Bit e da su

162

i oni tamo progledali i otkrili u emu je smisao Mesieva traganja za tragovima pokradenog novca. Uostalom, nije velika mudrost znati smisao povika: Drite lopova ! Niti je odve teko razlikovati to je svijetlo komu je svrha osvijetliti zatamnjeni prostor, a to sjenilo ko jemu je svrha priguiti svjetlo i uiniti prostor u pojedinim dijelovima tamnijim, kako se ne bi moglo vidjeti to radi svjetlonoa. Oni su tamo, u toj Europi, ini se, imali priliku itati i tumaiti priu o draguljima, kakva je ova koja se na kraju Mesieva traganja za ukradenim novcem dogodila u Hrvatskoj. Bio jednom jedan predsjednik koji je toliko mrzio svoga pret hodnika da se lako dao uvjeriti kako je taj opljakao dravu i novac sklonio negdje u inozemstvu. Jako ga je mrzio, pa je za tim novcem, obeavajui narodu da e ga pronai, tragao i kad su oni koji su ga u postojanje toga novca uvjerili u postojanje toga novca prestali vjero vati. Kako je predsjednik u novac i trag novca i dalje vjerovao, poeli su sumnjati u predsjednikov zdravi razum. Nita osobito, predsjednik se dao fokusirati pa obolio od fiksacije. Po narodsku: utuvio sebi u glavu da ukradeni novac postoji. Taj je predsjednik, opsjednut traganjem za novcem to ga je po krao njegov prethodnik imao prijatelja novinara, i vie od toga, vla snika i urednika jednog tjednika, kojemu je liferovao transkripte razgovora svoga prethodnika sa svojim gostima, kako bi javnost doznala to je taj sve priao i u tim priama pronala trag novca. Javnost, kad on sam i policija ne mogu! Prijateljstvo novinara i predsjednika fokusiranog na pokradeni novac, na obostranu korist, jer su obojica mrzili biveg i uz to pokoj nog predsjednika, trajalo je i kad se u javnosti proulo kako novinar eli svoju suprugu proglasiti umobolnom, strpati u ludnicu i prisvo jiti njen dio vlasnitva tjednika za koji mu je ta ena dala inicijal -

163

ni kapital. Drugim rijeima, i kad je izbio veliki skandal! I kad je predsjednik nekakvog odbora za ljudska prava morao uzeti u zatitu tu enu, koju ludom proglaava predsjednikov prijatelj i tiskar onih transkripata koji su ocrnjivali njegova prethodnika, onoga to je, po uvjerenju fiksiranog, zdimio novac. Bilo je to, zbilja, vrsto prijatelj stvo! Interesno! Aha! Zato e njihovo prijateljstvo trajati i onda kad se dozna da taj novinar meu vienim pripadnicima podzemlja ima prijatelja koji je pomogao financirati predsjednikovu izbornu kampanju i koji je, osim toga, spreman na svu silu velikih djela. Jedno e od njih biti i da kid napira sina svoga prijatelja po zanimanju generala hrvatske vojske, i od njega, kao prijatelj od prijatelja, zatrai otkupninu u visini pola milijuna eura. Prijateljski reeno, nije mnogo! Jer, ipak se radi o ot kupu sina! Kako taj general - koga e na pokradeni novac fokusirani pred sjednik proglasiti vanbranim sinom svoga omrznutog prethodnika nije samo tako otmiarima svoga sina htio dati tih pola milijuna eura, nego je otmicu prijavio policiji, policija je otkrila kidnepere. Glavni je kidneper, onaj to prijateljuje s novinarom, prijateljem predsjedni ka, zajedno sa svojim sinom, takoer kidneperom, i hrpom suradnika izveden pred sud i osuen na nekoliko godina robije. Dok mu presu da nije postala pravomona, kidneper iskoristi slobodu i pobjee u inozemstvo. Otuda je slao pisma svom prijatelju novinaru i u njima prijetio da e, ne ostave li ga na miru, za predsjednika drave i pre mijera vlade otkriti neugodne stvari. A kad su ga ipak uhitili, dovukli u zemlju i izvukli na sud, gle uda, on, umjesto da otkrije neugodne stvari po predsjednika i premijera kako je prijetio, optui svoga pri jatelja generala, onoga ijeg je sina kidnapirao, da je u tijeku rata, kupujui oruje i novcem to ga je darivala dijaspora, ukrao torbu punu dragulja. Opa, bato! Kakav zaokret!

164

I sad, na pokradene pare fokusirani predsjednik, pa onaj njegov prijatelj novinar, navale na ovog generala-draguljara i kau mu: Daj nam papire u kojima se vidi trag pokradenog novca, trag koji vodi do biveg predsjednika, tvoga biolokog ae, i mi emo te oslobo diti sudskih progona za pokradene dragulje. A taj general tu ponudu generalski odbije i, znajui to ga eka, jer je znao s kim ima posla, pobjegne u Austriju. Imao ovjek i tamonje dravljanstvo! E, sad je tu bilo povuci-potegni kako vratiti generala-draguljara u zemlju. I tu je sada nastala ona vrpca, ve smo je spominjali, na kojoj izaslanik predsjednika opsjednuta pokradenim novcem trai od generala-draguljara da mu dade one papire. General se i dalje generalski ponaa, ne da papire, kae da ih i nema! Ipak, uspiju vratiti generala-draguljara u zemlju i izvesti ga na sud da odgovara za one dragulje. Onda netko die u zrak novinara i taj ode na ahiretl I onda netko usmrti nevinu ki odvjetnika koji je branio generala! I tada predsjednik koji je traio trag pokradenog novca ree da on sa svim tim nema nita. Apsolutno nita! A to smo djelomino mogli proitati i u njegovu citiranom psiho-tekstu kad novinare upuuje da idu pitati one to po njegovu nalogu tragaju za novcem jesu li nali veliki trag velikog novca . Takav je trag nemogue ne nai! Radi se o deset milijardi dolara! E! Ja bih sada rado kazao ia - mia, gotova je pria, ali ova pria, koja bi, ako se pretvori u film ili roman, morala nositi naslov Trag novca, jo nije zavrena i nitko ne zna kakav e joj biti kraj. Jedno je sigurno, ja tu priu neu pisati. to bi mi druga Ambra ! Ni za rasplet prie nisam zainteresiran!

165

Kakav god bio, mogue je, na osnovu onoga to se dosad zna, onoga to je Ortynski mislio o strukturi hrvatske mafije i onomu kako se prema tragu novca do sada odnosio, zakljuiti da je Mesi, tragajui deset godina po tragu novca to ga je bivi predsjednik sa irokim krugom suradnika pokrao od dijaspore i vrei pretvorbu vlasnitva, drao zatitni kiobran onima koji su za vrijeme njegove desetogodi nje vlasti na razne naine siromaili dravu a sami se bogatili. Da mu je zbilja bilo stalo do progona korupcije i kriminala, a ne do blaenja pokojnika i progona politikih protivnika, imao se priliku iskazati na brojnim sluajevima koji su se dogaali u njegovo vrijeme vladanja. Istina, on se u svakodnevnim obraanjima naciji, a bilo ih je, kako smo vidjeli, raznih oblika, onako usput, sluei se piljarskim jezikom, izjanjavao naelno i, ako mu se pruila prilika, konkretno, protiv kriminala i korupcije. Meutim, kad bih pobrojio sve sluajeve o ko jima se izjasnio, vidjelo bi se da je kriminal i korupciju, bezakonje openito, vezano uz njegove ljude ili umanjivao ili zaobilazio, a tek ono to je bilo vezano uz njegove politike protivnike, pogotovo uz Tumanove pristae, estoko napadao. ak i bezrazlono!

166

OSMO POGLAVLJE

MANTRE

O DEMOKRATIZACIJI I OTVARANJU PREMA SVIJETU

a sam gledao samo na njihove sadraje, jednu smjetenu u unutarnju a drugu u vanjsku politiku, ove sam dvije mantre mogao i odvojeno prikazati. Gledao sam na njihov uinak - jedna je rezultirala duhom pokornosti, a druga dunikim ropstvom, obje, pak, stidom - i zato sam ih objedinio. Ni ove mantre, kao ni veina ostalih koje su dosad prikazane, nisu proizvod Mesieva uma. Njih je proizvela stranaka falanga zvana estorka, koja e pobijediti na tree-sijeanjskim izborima, najvjerojatnije krug oko Raana, a Mesi ih je, kao trajni eklektik, u skladu sa svojim boljevikim duhom prihvatio i, osvojivi veernje termine na televizijskim ekranima, s njima najvie mantrao. To su u prvim godinama Mesieve i Raanove vlasti bile najfrekventnije mantre. Kako vrijeme bude prolazilo, a njihova besmislenost postajala sve oitija, sve e se manje mantrati, da bi u drugom Mesievu mandatu, kad se u cijelom politikom i idejnom spektru ujednai s detumanizatorom Sanaderom, mantranje tih mantra usahnulo i ustupilo mjesto zamoru i vidljivoj rezignaciji. to e u sluaju Sanadera rezultirati zagonetnim bijegom, a kod Mesia brigom to e s njim biti kad sie s Pantovaka, hoe li se i zbog demokratizacije i otvaranja prema svijetu do kraja ivota vui po sudovima ili e negdje i od nekoga stei imunitet. Ali, prije nego krenem na analizu, jo dvije sliice kao prilog onima to sam ih nanizao u svoja tri romana i kao zorni predloak apstraktnim razglabanjima to e o ove dvije mantre uslijediti. Zbiva se to u ono vrijeme kad je HDZ odluio smijeniti Mesia s mjesta predsjednika Sabora, a on se uhvatio odredbe u poslovniku da Sabor moe sazvati samo njegov predsjednik, pa nije htio sazvati sjednicu, da Sabor ne bi stavio na dnevni red povjerenje predsjedniku i, kako je HDZ imao veinu, uas ga smijenio. Njemu nita nije znailo ni to je parlamentarna veina temeljni aksiom demokracije, bez koje demokracija kao oblik vladanja ne bi bio odriv, niti mu je to

169

znaila demokratska korektnost. Bez obzira to u saborskom poslov niku pie i daje mu mogunost, ako to poeli, da ne saziva sjednicu do slijedeih izbora, on je kao demokrat - to Mesi doista nije - obve zatan na demokratsku korektnost i, izgubi li podrku veine, sjednicu mora sazvati i dopustiti toj veini da ga smijeni. Uvidjevi s kim se ima posla, sa ovjekom ija je duhovnost gra ena od revolucionarnog nasilja, morala se primijeniti od njegova nasilja manje nasilna mjera. Dopustiti da potpredsjednik Sabora sa zove sjednicu, uvrsti povjerenje predsjedniku u dnevni red i dopusti Saboru da mu izglasa smjenu; dok on sjedi u jednoj od kancelarija predsjednitva i nada se da za njegovo nasilje dekadentna demokraci ja, koja se, po miljenju komunista, dri zakona kao pijan plota , nee pronai lijek. Nita da je pogazio temeljni aksiom demokracije, nita da se nije drao demokratske korektnosti, sve se to od mentalnog komuniste, koji vlast doivljava kao nasilje i vjetinu manipuliranja, moglo oe kivati, ali je u svemu tomu bila najudnija argumentacija kojom je, oslanjajui se na odredbu u saborskom poslovniku, pravdao svoj bizarni stav. udno, jer njenu povezanost s komunistikim mentalite tom nije bilo lako otkriti! Tvrdio je da ga Sabor ne smije smijeniti, jer, da, ako ga smijeni, to bi rekao Martinez s kojim je on sklopio prisno prijateljstvo! Taj Martinez, ovjek s markantnim brkovima, za koga, nakon toliko godina, ne znam iz koje je zemlje potjecao, u to je vrijeme bio jedan od funkcionara u Europskoj Uniji i Mesi je u njemu vidio otjelovljenje te Europske Unije. S kojim je on postao nerazdvojni prijatelj i s ko jim e Tuman imati gadna posla ako se drzne Mesia smijeniti, a Hrvatska golemu tetu, jer e joj njegov prijatelj Martinez nametnuti sankcije! Opasno, da opasnije ne moe biti!

170

I, dakako, kad je Mesi bio smijenjen, brkati Martinez u njegov prilog nije ni glasa izustio, a nekmoli da je Tumanu pravio proble me, a Hrvatskoj nametnuo sankcije. Ali poanta nije u neoglaavanju Martineza, nego u Mesievu vjerovanju da e se oglasiti i za nj zauze ti. Poanta je u Mesievu mentalnom sustavu vrijednosti oformljenu u vrijeme komunistike subordiniranosti. Figurativno kazano, u vrijeme kad je komunist na poloaju u Zagrebu traio podrku komunista na poloaju u Beogradu; a komunist u Beogradu, komunista u Moskvi. Poanta je u mentalitetu koji ne zna da su zakonitosti iznad subjektivnog stava pojedinca, da demokracija za razliku od diktature, u kojoj volja diktatora i politike mrtvace moe uskrisiti, nikoga spasiti ne moe kad izgubi podrku veine birakog tijela. Mesiu se, drugim rijeima, taj Martinez ukazivao moan kao drug Tito! Ne moe njega u Zagrebu nitko smijeniti dok je u Europskoj uniji drug Martinez uz njega! Kad je, ipak, smijenjen, a Martinez se nije oglasio, svatko bi drugi izbio druga Martineza iz glave; svatko drugi bi, ali mentalni komunist ne bi. U trajanju od deset godina, od poetka do kraja svoga predsjednikovanja, i pored bezbroj oitovanja da nema Martineza koji e nadomjestiti Tita, on je vjerovao u Martinezovo postojanje, posvuda ga traio i, ini se, u zadnji as ga naao na Kubi. Naao ga je na grobu Che Guevare u osobi brata Fidela Castra! Kad e se potraga za Martinezom pokazati smijenim i alosnim mentalnim arhaizmom! Kad doe na Pantovak, Mesi e, primjeni li se kriterij traenja zatite od Martineza, mentalne pandane imati i u Raanu i u Sanaderu. Taj je mentalni element njih trojice kohabitaciju izmeu Pantovaka i Banskih dvora inio postojanom punih deset godina. Sjeam se prvog Raanova pohoda u potragu za podrkom Martineza nakon pobjede na tree-sijeanjskim izborima , koji je bio i tuan i smijean koliko i Mesieva pria o Martinezovoj zatiti.

171

Lijeni Raan, pozer i straljivac, kao politiar isto edo komu nizma, u Tumanovoj demokraciji preodgojen u lidera oporbe, koja nije imala mnogo posla pored iva Tumana, uz ostalo i zato jer ga nije ni eljela, Raan koji je premirao od straha hoe li moi ovladati dravom koju je stvorio Tuman, taj je Raan sa svojom ekipom, im je bio imenovan za premijera, krenuo na poklonjenje u Lisabon, jer su toga trenutka Portugalci predsjedali Europskom Unijom. Sa sobom je poveo Jakovia, ministra za europske integracije, koji je na tom poloaju zamijenio blistavu intelektualku Ljerku Mintas. I Europejku u najboljem smislu te rijei! to Jakovi, ni jedno ni drugo, nije bio! Po intelektualnom habitusu bio je to od poetka i ostao do danas ovjek na razini seoskog gostioniara ili nakupca sitne stoke na sajmovima, a po politikoj orijentaciji isti kampanelist , koji s globalnim integracijama ne moe imati nita zajedniko, kad se jo kao kampanelist ne moe integrirati ni s vlastitom nacijom. Njegovo kukurijekanje svaki put pred izbore o istarskom osamostaljenju od matice zemlje i o Europi regija pokazuje duboko nerazumijevanje i Europe i njenih integracija. Taj ne vidi koliko Europa vodi rauna o integritetu drava koje se u njoj i oko nje nalaze, jer, kad bi dopustila kampanelistima , kakav je on i njegov Kajin, da osamostaljuju regije, Europa bi se uas nala u totalnom rasulu i ratu svih protiv svih. I taj je i takav Jakovi poao s Raanom u Lisabon, izjavivi na odlasku, da je sada put u Europu otvoren, da e i odsada biti tekoa, ali e te potekoe biti slatke. Bila je to na poetku novoga stoljea toliko netona prognoza da je i on sam ubrzo s ministarske stolice pobjegao u hladovinu istarskog zvonika, a da mi te njegove slatke tekoe ve deset godina gutamo kao vrlo gorke pilule. Mogli su u Lisabon otii i otuda se vratiti u vladinu zrakoplovu, kao to su u slinim prilikama inili lanovi prethodne vlade, ali oni to nisu htjeli. Za razliku od prethodnika, koji su se po svijetu vozikali

172

u svom avionu, oni e prakticirati revolucionarnu skromnost. Bio je to, dodue, i predizborni dug, jer su biraima obeavali da e biti tedljivi kad dou na vlast, ali je to bio i komunistiki trik: da glu mata jednakost s onima s kojima niti jednak moe biti, niti bi oni imali kakvu korist da s njima, voljnim naporom, jednak bude. Ili su redovnom zranom linijom; sletjeli su i uzletjeli s nekoliko aerodro ma; zadali su muke protokolu portugalske vlade koji ih je jedva uspio pronai; iskrcali su se iz putnikog zrakoplova i u Lisabon uspjeli doi kao prosjaci. Ne prosjaci u imovinskom smislu, ta oni su svoj avion ostavili na zagrebakom uzletitu, ve kao mentalni prosjaci, koji su mislili da komunistiki trik jo uvijek pali. Odavna se to zove prozirnom demagogijom! A tamo gdje su ili to glumatanje nikad nije ni palilo! Jedino to su iz Lisabona donijeli bilo je uenje da su u Portuga lu, u zemlji koja predsjeda Europskom Unijom, prosjene plae nie nego u ratom opustoenoj Hrvatskoj. To saznanje bilo je vrijedno puta u Lisabon, ali oni iz tog saznanja veliku pouku nisu izvukli. A trebali su biti podueni da ni u toj Europi nema jednakosti, da i u toj Europi svatko svoju preu prede i pokriva se pokrivaem to ga sam na svom razboju tka. Nisu se dali poduiti! Jer, da jesu, ne bi i dalje, zajedno s Mesiem, nastavili traiti . Martineza i njegovati podaniki duh, temeljen na nepouzdanju i nevjerici u sebe, duh koji nas je doveo tu gdje smo danas. Zadueni i opljakani od tih ije smo ruke ljubili! Taj podaniki duh, koji sam pokuao ilustrirati . Martinezom i putovanjem u Lisabon, taj mentalitet naslijeen od komunizma, ta sluzava duhovnost s dva lica, licem ulizice i licem satrapa dobila je i svoje ime - demokratizacija i otvorenost prema svijetu. Termini demokratizacija i demokratske promjene , kao politiki ciljevi koje treba postii, u demokratskom su, viestranakom drutvu i bespredmetni i besmisleni; jer, da demokratizacija drutva ve nije

173

postignuta, ne bi demokratska izmjena vlasti, to se, valjda, krije u pojmu promjene, bila mogua. Zato traiti ono to je ve ostvareno! A traiti demokratske promjene u demokratskom drutvu, kakvo god ono bilo, savreno ili nesavreno, staro ili od juer, vie je nevjerica u demokraciju nego njeno usavravanje u hodu. Traiti izvanredne izbore i sudjelovati u redovnima, pobijediti na tim izborima i uzeti vlast, iz opozicije prijei u poziciju i nastojati se tamo dokazati boljim od drugih, sve je to, i jo mnogo toga tomu slinoga, u redu, ali tra iti vlast i opravdavati to demokracijom i demokratskim promjenama moe samo politika proeta komunistikim mentalnim vrijednostima koja prijelaz iz opozicije u poziciju doivljava kao revoluciju, po kojoj je demokratska promjena isto to i revolucionarna promjena. I doista, i Mesiu i Raanu demokratska promjena , promjena putem izbora, kad su izbore dobili, bila je revolucionarna promjena, revival komunizma . U tri vida, sva tri podjednako kobna za demokraciju! Prvi im je cilj bio da od demokratinosti, ne marei zato to je Tumanova vlast proizlazila iz izbornih pobjeda s velikim postocima, delegitimiraju tumanizam i prikau ga kao oblik autokratizma, malne iste diktature proizile iz neke vrste, a to su upravo onako visoki postoci pobjede na izborima, pua. Jest da pravog pua nikad nije bilo, ali je postojala plebiscitarna izborna pobjeda, to je za ko munistiki mentalitet, ako je pobjednik njihov protivnik, ravno puu. Zar netko narodu moe biti miliji od njih! Ludo gledanje! Ali na men talnoj razini komunista izuzetno pametno! Jer, komunisti su i potekli od manjine, koja je sebe, da bi se rijeila kompleksa, proglaavala avangardom, predvodnikom masa. Odmah zatim, da bi doveli u pitanje demokratski karakter Tumanove politike, pripisivali su mu nevoljkost da, u sluaju gubitka na izborima, na miran nain preda vlast u ruke pobjednika. To jest bila nevjerojatna projekcija, ali, kako je Tuman prije izbora umro i nakon

174

izbora, na kojima je njegova stranka bez njega postala gubitnik, nije se mogla provjeriti istinitost te projekcije, oni su upravo smrt drali temeljnim dokazom svoje sulude projekcije: da je ostao na ivotu, vlast izbornom pobjedniku ne bi prepustio! A tu su suludu projekciju i prije i nakon Tumanove smrti potkrepljivali zagrebakim slua jem, kad HDZ nije oporbi prepustio vlast, nego je, preotevi oporbi dva odbornika, sam nastavio vladati. Meutim, taj zagrebaki sluaj nema teinu dokaza da Tuman kao gubitnik, ne bi vlast prepustio pobjedniku. Od tada do danas taj zagrebaki sluaj - prelazak zastu pnika s jedne na drugu stranu - u razliitim kombinacijama dogodio se toliko puta, da on, ako i nije uzor demokracije, jest jedna od speci finosti nae demokracije. I, najzad, posljednji od tri oblika u kojima se oitovalo da su demokratizacija i demokratske promjene samo drugo ime za revolucionarne promjene i revival komunistikog mentaliteta , bez ikakva izgleda da se s njom vrati i komunizam kao drutveno ureenje! U zamahu detumanizacije , ini se, kao njegov glavni cilj, Mesi su i Raan deset godina Tumanove vlasti proglasili za Hrvatsku izgubljenim godinama. U tih deset Tumanovih godina, da ne nabrajam, steeno je sve to imamo i one e nas, te godine i te steevine, obiljeiti u stoljeima koja slijede. Svi su nam se dravni blagdani dogodili u tim godinama, sve to slavimo preko godine izraslo je u tim godinama - a oni sad, da su to izgubljene godinel Pa imaju li ti ljudi pameti u glavi? I nee li to u dui naroda, koji tih deset godina pamti kao godine stradanja i pobjeda, izazvati pomutnju i izokrenuti stvari naglavake? Hoe, ali ta pomutnja, to izvrtanje naglavake bio je cilj onih koji su u demokratskim promjenama vidjeli povratak mentalnog komunizma. Kako se vratiti natrag ako ne izbrie Tumanovih deset godina! I onda se u to ubacuje onaj petljanac Ivo krabalo, ovjek koji po mom utisku, to sam ga stekao u susretima s njim dok je to po Saboru

175

inio, nije znao u emu sudjeluje i ovjek koji je mislio da se povijest stvara preslagivanjem povijesnih sliica na podlozi od kartona. Uspio je ispremijeati dravne blagdane, temeljene na zbivanjima u deset Tumanovih godina, tako da nitko, pa ni on sam, nije znao kad se to slavi. Time je, obezliujui blagdane, ostavljajui ih bez sadraja, unosei zbrku u pamenje naroda, dao prilog Mesievu i Raanovu nastojanju da se deset godina patnje, slave i ponosa, uini izgubljenim godinama. Bar na neko vrijeme! A onima, Mesiu i Raanu, koji su mantrali o demokratizaciji i demokratskim promjenama, ta je zbrka, ta podmantra o deset izgubljenih godina, bila potrebna kako bi ostvarili dva praktina, konkret na i veoma opipljiva politika cilja. Demokratske su promjene, s jedne strane, trebale senzibilizirati onih dvadeset posto pripadnika lijevog izbornog tijela, pripadnika komunistikog ili u liberalizam transformiranog komunistikog mentaliteta, da je, bez obzira to je komunizam kao drutveno ureenje nestao, s Mesiem i Raanom na elu drave, ponovo dolo njihovo vrijeme, da su izbori bili revolucija. A s druge strane, demokratske su promjene, oduzimajui Tumanovoj vlasti demokratski karakter, trebale obeshrabriti i uvjeriti demokratsku, nacionalnu, suverenistiku i konzervativnu veinu da je njihovo vrijeme otilo u nepovrat, da je bilo neasno, da se ubraja u izgubljene godine, pa se moraju pokajati, prihvatiti status nekadanje Narodne fronte i podravati komuniste na vlasti, ako ne ele ponovo postati ono to su bili u vrijeme komuni stikog samoupravljanja, rigidna, ekstremna i klerofaistika desnica. Mesi je u obeshrabrivanju pristaa tumanizma imao znaajniju ulogu od Raana, jer je imao povoljniju polaznu poziciju. Kao ko munist, s neprekinutim staem u deset Tumanovih godina, Raan se doimao kao ista restauracija komunizma, pa sa svojom mantrom o svojim demokratskim promjenama za demokrane, za demokrate

176

openito, nije mogao biti jako uvjerljiv. Mesi, pak, kao bivi pripadnik Hrvatskog proljea - bar je kao takav u javnosti slovio i takvim se predstavljao, a to je stvarno u tim danima bio, druga je stvar - i bivi hadezeovac, tovie, po njegovoj reklamaciji, prvi do Tuma na doimao se kao osvjeeni pokajnik, koji, nakon nacionalistikih zastranjenja, pjevanja ustakih pjesama o Juri i Bobanu, primjerom pokajnika djeluje na desniare i konzervativce, na tumanovce u cje lini, da se i sami pokaju, da i sami dou viem stupnju pameti, da prihvate ulogu frontovaca u antifaizmu, to ga je, kao drugo ime za komunizam, poeo gorljivo promovirati. U prvom, da senzibiliziraju reformirane i nereformirane komuniste kako je ponovo dolo njihovo vrijeme, mantra o demokratizaciji i demokratskim promjenama postigla je golem uspjeh. Ali ni u obeshrabrivanju i dezorijentaciji desniara, konzervativaca i demokrata openito uspjeh nije bio malen, to najbolje pokazuje uspon Ive Sa nadera, koji je, umjesto da razvije barjak tumanizma, i sam postao detumanizator, njihov reformator HDZ-a, onaj koji otklonom od Tu mana oduzima demokratski karakter vlasti koja vlada u vrijeme na stanka suvremene hrvatske drave. Pogotovo kad su po komunisti kom obrascu pristupili istki kadrova, progonu - usporedivu samo s onim nakon Hrvatskog proljea - tankog sloja demokranske, desne elite u svim segmentima drutva, a posebno u svim oblicima javne komunikacije, na televiziji, na radiju, u novinarstvu. Kao profesor i neko vrijeme direktor gimnazije, komu se to doga alo pred oima i koji je to bez posebnog istraivanja, prostim okom, mogao vidjeti, zapazio sam kako se djeca komunistiki orijentiranih obitelji u preteitom broju usmjeravaju prema oblicima visokog obrazovanja u kojima se koluju kadrovi za posao u drutvenim strukturama, u pravnom sustavu, vojsci, politici, novinarstvu i tomu slinom, a djeca iz religioznih i nacionalno orijentiranih obitelji na studij onih

177

zvanja u kojima e moi ivjeti i bez pristajanja uz komunistiku politiku, mimo nje, pa ak i protivno njoj, na fakultete prirodnih i tehnolokih znanosti, na medicinu posebno. Uz mnoge druge faktore i takva su usmjerenja imala za posljedicu da su prevratnika zbivanja poetkom devedesetih u novinarstvu zatekla visoku, i do devedeset postotnu, koncentraciju prokomunistikih kadrova. Tako visok postotak mentalnih komunista i jugoslavenski orijentiranih mogao se susresti jo samo u asnikom kadru jugoslavenske vojske. Tijekom deset godina, u ratnim, najnepovoljnijim prilikama, najvie od onih novinara koji su bili samo formalni lanovi komunisti ke partije, koji nikad nisu bili mentalni komunisti i koji su prema komunizmu, iako ugraeni u njegove strukture, bili kritini, neto od pridolica iz emigracije i neto od mlaih kadrova, od poetka, s mukom je stvoren novinarski kadar s desnom politikom orijentacijom. Ti su se ljudi nali na udaru Mesieve i Raanove istke, Mesievih i Raanovih progona, Mesieve i Raanove mantre o demokraciji i demokratskim promjenama. Uostalom, kad je ta mantra u krugu politiara i novinarskih kadrova s komunistikim mentalitetom smiljena, ona je smiljena upravo zato da iz javnosti pomete tu, u ratu s mukom stvorenu desno orijentiranu novinarsku elitu. Mesi je, nakon toliko godina i toliko mijena ponovo doao u priliku da progoni potpisnike Deklaracije o hrvatskom jeziku i njihovu duhovnu djecu! Raan je, crn mu obraz bio, ponovo stekao pravorijek direktora komunistike kole u Kumrovcu! Koja demokratizacija i koje demokratske promjene! Bilo je to: plai, voljena zemljol I bile su nove prilike, demokratske, pa to god o njima mislili; nije ih se samo tako moglo izvesti na sud, pa s njima u zatvor kao u komu nistike zemane; i tvorci su mantre o demokratizaciji i demokratskim promjenama, bivi totalni a sada samo mentalni komunisti, pronali druge oblike progona, oblike prilagoene revolucionarnoj naravi de-

178

mokratskihpromjena . Smjenjivali su ih s urednikih poloaja i davali im beznaajne poslove; otputali su ih kao viak radne snage i bacali na ulicu; ukidali su radna mjesta na kojima su dotada radili, da bi ih ostavili na suhu; prodavali su novine vlasnicima lijeve orijentacije koji bi ih marginalizirali ili otputali s posla; namjetali su im afere i nastojali ih moralno diskreditirati; i konano, silili su ih ili da sami napuste posao ili da, uz cijenu zadravanja posla, sagnu kimu. Samo su rijetki preivjeli ovaj pogrom nad inteligencijom desne orijentacije u svim medijima! Samo rijetki! Kakav je, primjerice, Milan Ivkoi i jo nekolicina uz njega koji rade u dnevniku gdje i on. Progoni pod mantrom demokratizacije i demokratskih promjena, pod dirigentskom palicom i pokroviteljstvom Mesia i Raana zapo eli su u znaku kria i, nadam se, da e nakon deset godina u znaku kria i zavriti. Naime, u prvoj godini vladavine mantre demokratskih promjena, u prvim mjesecima progona, kad se domogla poloa ja efice programa na televiziji, Mirjana Raki, mentalni komunist, po neijem nalogu najvjerojatnije, zapovjedila je da sve ene koje se pred kamerama pojavljuju s kriem na laniu oko vrata taj kri s prsiju i lania trebaju odstraniti. To uskraivanje kraninu da se predstavi pod znakom svoga identiteta, s obrazloenjem da to onomu tko kranin nije moe zasmetati, bio je simbolini poetak progona kranskog duha s dravne televizije drave iji se narod u devedesetpostotnom broju izjanjava kranima. Nisam mogao napisati Ambru, a da u nju ne ugradim taj bitni dogaaj vremena. I otada do danas mantra o demokratizaciji i demokratskim promjenama progonila je kri, da bi, nakon deset godina ikana, Mesi, vidjevi da kriu pro goni ne smetaju, da je on na progone otporan, otpoeo suludu i histerinu poviku protiv znaka kranskog identiteta. Najbolji znak da mu je desetogodinji trud bio uzaludan!

179

Kad je Sanader, po volji biraa koji su prozreli da se iza mantra o demokratizaciji i demokratskim promjenama kriju mentalni komunisti, doao na vlast, ne samo, figurativno reeno, da kao deklarira ni kranin spikericama na dravnoj televiziji nee vratiti krieve na lani oko vrata, nego e se, zaboravljajui i da je kranin i ono to je u predizborno vrijeme govorio, slizati s onima koji su progonili desno orijentirane novinare i intelektualce openito, kako bi ih i sam jo ee progonio, prihvatiti mantru o demokratskim promjenama i demokratizaciji u cijelosti, primijeniti je na HDZ i priskrbiti za sebe ime reformiranog hadezeovca , stvarati akcijske planove za ovo i ono, sve zato kako bi mogao progoniti ono to je od Tumana ostalo u stranci i dravi. Sve, dok i sama sebe nije otjerao i time dokazao ime zavrava politika tjelesnog hedonizma i duhovnog mazohizma! A zavrava u beskrajnoj sramoti! arko Puhovski, u to vrijeme predsjednik HHO-a, kad je vidio to Sanader radi, primjeuje da Sanader daje migavac udesno a vozi ulijevo. Njemu, Puhovskom, kao ljeviaru, to miganje udesno a skretanje ulijevo nije mrsko, ali je kao demokrat zabrinut nee li Sanader takvom politikom desni blok u stranakom i birakom spektru ostaviti bez svojih predstavnika u vlasti, to moe dovesti do opasne neravnotee ili do jo opasnije bezvoljnosti i izborne apstinencije. I doista, Mesieve i Raanove demokratske promjene , potpomognute Sanaderovim migaj desno a ibaj lijevo u petoj brzini , dovele su do neravnotee i u vlasti i u javnom prostoru. Tamo danas domini raju komunisti, deklarirajui se kao liberali i ne odriui se komunistikog mentaliteta i naslijea u cjelini; a ako neto konzervativaca i ima, optereeni su, i ne znajui to je to suvremeni konzervativizam, kompleksom svog konzervativizma, to su im ga nabili tvorci demokratskih promjena i Sanader krivom upotrebom migavaca. To nam daje pravo da zakljuimo kako su demokratizacija i demokratske pro-

180

mjene bile revolucionarne promjene. Bile su restauracija komunistikog mentaliteta i zato unapreenje demokracije nisu mogle biti. Kao takve one su morale dovesti do beznaa i zasienosti politikom i politiarima. Pogotovo kad se onaj koji je migao desno a u petoj brzini jurio lijevo , kao ist produkt te restauracije, pokazao demokratskom mukom, kakvog je mogla izlei samo mantra o demokratizaciji i demokratskim promjenama. Tako je bilo s mantrom o demokratizaciji i demokratskim promjenama, a kako je bilo s mantrom o otvaranju prema svijetu, koja je takoer uvrtena u ovo poglavlje? Kao i demokratske promjene, tako je i mantra o otvaranju prema svijetu u prvom redu bila instrument detumanizacije. Ta je temelj na mantra obogaivana itavim nizom dopunskih, koje su temeljnu odreivale i objanjavale. Izlazak iz meunarodne izolacije , pa onda irenje ugleda u svijetu, i najzad one sa sintagmom otvorenih vrata: otvaranje vrata europskim integracijama, otvaranje vrata dobrosusjedskim odnosima i otvaranje vrata dotoku stranog kapitalal I temeljna i dopunske mantre koje su je definirale bile su u funkciji sugestije da u deset godina Tumanove vlasti svega toga u dovoljnoj mjeri ili uope nije bilo: da nismo bili otvoreni prema svijetu, da smo bili od meunarodne zajednice izolirani, da nismo imali ugleda u svi jetu, da nismo eljeli ui u euroatlantske integracije, da sa susjedima nismo imali i nismo eljeli imati dobrosusjedske odnose i da nismo otvarali vrata dotoku stranog kapitala. Kad bi to doista tako bilo, onda bi i detumanizacija i otvaranje prema svijetu, kao sredstvo detumanizacije, imali opravdanje, ali to tako bilo nije i mantra otvaranje prema svijetu nema svoj razlog postojanja kao korekcija Tumanove politike prema svijetu. Ona znai neto sasvim drugo od onoga to nam njeni tvorci tvrde da ona jest.

181

Da ta temeljna mantra, ni pomone koje je definiraju, nije korek cija Tumanove politike prema svijetu nemam potrebe objanjavati, ni sumarno, ni pozitivistiki, iznosei injenicu po injenicu. Jedno je ipak potrebno rei, kako Hrvatske kao samostalne drave ne bi ni bilo da ona kroz deset slavnih, kreativnih i tegobnih godina u svim oblicima nije komunicirala s demokratskim svijetom, traila od njega pomo pred agresijom i tu pomo, iako poesto nedovoljnu, primala i da od prvog dana borbe za svoju nezavisnost - i mnogo prije, u programskim tekstovima kreatora svoje desetogodinje politike - kao temeljni cilj nije proglasila ulazak u europsku integraciju i atlantski vojni savez. To bi pojedinanim injenicama bilo potrebno i lako do kazati u tekstovima znanstvene naravi, ali u ovomu - u tekstu u ko jemu pripovjeda tumai drutvenu i personalnu podlogu na kojoj su nastale njegove etiri knjige - to dokazivati nije potrebno. I bez pozi tivistikog naina dokazivanja, po dojmovima oevidca, samo je po sebi jasno da mantra o otvaranju prema svijetu ni kao kritika ni kao otklon prema Tumanovoj politici nema svoj razlog postojanja. Prije e biti, kad bi se u njoj radilo o onomu to ona, povrno gledano, u sebi sadrava, da se mantra zauzima za nastavak Tumanove politike prema svijetu. I kad je to tako, trebamo se upitati to ta mantra u sebi skriva i, kad se to razotkrije, to je ini bitno drukijom filozofijom politike od one koja je proimala tumanizam. Pokuat u na jedno i drugo od govoriti deskriptivno, razmatrajui tri aspekta politike predsjednika Mesia: njegov odnos prema euroatlantskim integracijama, u to je ukljueno i ponaanje prema Hakom sudu, njegova putovanja svi jetom i njegov, doista rijedak, sluaj - da je u vanjskoj politici kao predsjednik demokratske zemlje doao tamo otkuda je poao kad je u politiku kao vatreni komunist uao.

182

Ve sam na jednom mjestu rekao da je Mesievo poimanje Eu ropske Unije i euroatlantskih integracija temeljeno na Brenjevljevoj teoriji ogranienog suvereniteta primijenjenoj na socijalistiki lager dok je postojao taj lager i eljezna zavjesa koja ga je dijelila od de mokratskog svijeta; i na jugoslavenskom bratstvu i jedinstvu, kopiji Brenjevljeve teorije, koje je suverenitet republika, drava od kojih je Jugoslavija bila sastavljena, politikim i financijskim mjerama svodilo na administrativne jedinice, samo po veliini razliite od opi na, kotareva i oblasti. Njemu su se, obzirom na njegov komunistiki mentalni sustav, ta Europa i te njene integracije i svidjele toliko jer su hrvatskoj dravi, kad se u njima nae, oduzimale dio suvereniteta i davale ga onom Martinezu! Komunisti u potpuno samostalnu hrvatsku dravu nikad, kao ni njihov Tito, nisu vjerovali! To je kod njih mentalna kategorija! Njih od hrvatske samostalnosti hvata panika! Nije bilo ni novine ni tete kad se on okrenuo Europi i njenim inte gracijama, jer smo to ve vidjeli kao Tumanov davnanji san i ivu praksu, ali je bila novina, i po njoj prouzroena teta, kako je Mesi zamislio i provodio ukljuivanje Hrvatske u Europu. Oekivano je da, im si spreman ui u neki savez, za ono to e od toga saveznitva dobiti, mora se neega u interesu saveza i odrei. Kako je ovdje rije o suverenosti, odrei e se prava da sam o svemu odluuje i prihvatiti e zajednika pravila ponaanja, za to e dobiti zatitu i tebi preputenog dijela suvereniteta i korist od suvereniteta preputena savezu. To je oekivano, ali je neoekivano to moe prihvatiti samo mentalni komunist zadojen naelom da svatko mora mesti pred svojim pragom, da svatko u ime opih interesa radnike klase mora obraunavati s egoizmom vlastite nacije da odricanje dijela suverenosti u korist saveza proiri do krajnjih gra nica i pretvori u osobni mazohizam i mazohizam vlastitog naroda, odnosno, drave toga naroda.

183

Drugim rijeima, podmantra mantri o otvaranju prema svijetu , da ulasku u europske integracije nema alternative , stoji, na tomu je i Tuman radio, ali ne stoji pokajniki, pokorniki, puzei, mazohistiki nain ulaska u te integracije, to Tuman nije ni u kom sluaju elio, a Mesi je takav nain do ekstrema - do praga ponienja mentalnog ko muniste, koji je vrlo nizak, do daske - zagovarao i prakticirao. tovi e, to je poniavanje pretvorio u mjerilo svih stvari, sluei se pri tom s dva demagoka trika: prvi, igrajui na godine ulaska u euroatlantske integracije; i drugi, uvjeravajui nas da ni od koga drugoga nego od nas samih ne ovisi kad emo tamo biti primljeni. Tko god je pratio polagan i muan prijem pojedinih zemalja u Europsku Uniju, primjerice Grke i Irske, a potom velikog broja tran zicijskih zemalja, mogao je zakljuiti da u tvrdnji, a ona se otada ponavlja, kako datum prijema ovisi o njima samima, a ne o onima koji ih primaju, temeljnim zemljama Unije, ima tek polovica istine; a kad je u Uniju bila primljena Rumunjska i Bugarska, moglo se vidjeti da je i ta polovica dovedena u debelu sumnju. Postalo je vidljivo, to je do tada skrivano a ni tada nije deklarirano, da prijem u Europsku Uniju ovisi gotovo iskljuivo o interesu zemalja koje su trenutno lanice Unije; a to je za taj prijem predviena procedura koja moe trajati kratko ali i neobino dugo, kako zemlje lanice poele, to nije uinjeno jedino stoga da bi se zemlja kandidat prilagodila ulasku u lanstvo, ve i stoga da bi udovoljila svoj sili zahtjeva to e ih pred nju postaviti zemlje koje e za njen prijem u Europsku Uniju glasati. Onda, kad na glasanje doe red! To je, da u tvrdnji kako od nas ovisi kad emo biti primljeni u Europsku Uniju ima samo polovica istine, a ponekad ni toliko, mogao uoiti svatko kojemu je interes svoje ze mlje svetinja, ali Mesi, koji je komunistiku mentalnu pokornost e lio to prije uiniti liberalnom kooperativnou bez granica, to uoiti nije mogao - jer su njemu kao mentalnom komunisti interesi nacije zadnja rupa na svirali, tovie, rupa koju je on pozvan zaepiti da ni

184

glas ne isputa. Najprije je relacije personalizirao: ja sam Hrvatska, a oni su tamo Martinezi koje treba fascinirati udvornou. A potom je komunikaciju na toj relaciji pretvorio u umiljavanje, pokoravanje, dodvoravanje, ulizivanje i, najzad, u svojevrsnu, ali ne i upitnu, izdaju. A to da je tvrdnja kako samo od nas ovisi kad emo, koje godine i kojega dana, ui u Europsku Uniju samo mamac da te svuku do gola, ako se do gola bude dao svui, Mesi, to se unaprijed znalo, sa svojim komunistikim mentalitetom nije mogao shvatiti. I Mesi se svukao zajedno sa svoja dva svlaenju do gola sklona premijera! Da bi to razgoliivanje opravdao - kad je, tajno i javno, dobrovoljno i na poziv, odlazio na Haki sud svjedoiti kako je Hrvatska izvrila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, kad je zajedno s Raanom nagovorio Sabor da izglasa nadlenost Hakog suda i nad oslobodilakim akcijama Bljeskom i Olujom, kad je smijenio ratne zapovjednike pobjednike hrvatske vojske da bi ih, i po svom odabiru, mogao liferovati na Haki sud, pa sve do dananjeg dana kad tvrdi da topniki dnevnici postoje, iako te dnevnike svi trae i nitko ih ne moe nai - da bi to skidanje gaa opravdao i u svlaenju nadmaio sve one koji su gae svlaili, on je kroz deset godina obeavao da emo, netom ispunimo to se od nas trai, biti primljeni u Europsku Uniju. Kako su ti zahtjevi pristizali, sve jedan noviji od drugoga, kroz punih deset godina svaka je od tih godina njegova mandata, iz perspektive dvije godine ranije, bila od njega najavljivana kao godina kad emo ispuniti sve zahtjeve i biti primljeni u Europsku Uniju. A, eto, vrijeme njegova predsjednikovanja istie, a mi u Europsku Uniju jo nismo uli. Mada znamo da emo jednog dana ipak ui kad se za to steknu okolnosti, po sudu onih koji u tu Uniju primaju! Meutim, negativne posljedice Mesieva razgoliavanja e i nakon toga ostati! I nee biti malene! Sigurno da Hrvatska, zemlja izrazito europske duhovnosti, nije imala alternativu ulasku u Europu . tovie, tu alternativu u Hrvatskoj nitko relevantan nije ni nudio. Ona je od hrvatskog prekida s Jugo-

185

slavijom i komunizmom sama po sebi zadana i Mes tu mantru, ak i kad bi je iskreno doivljavao i ispravno tumaio, nije imao potrebe mantrati da bi je uinio hrvatskom. Ali je Hrvatska, uz sva ogranie nja u koja ju je uveo obrambeni rat protiv srpskog agresora, imala al ternativu Mesievu nainu ulaska u euroatlantske integracije. Nainu pokajnikom i pokornom, ulizivakom i udvornikom, bez ponosa i samopouzdanja, mazohistikom i sadistikom - najzad, to je izvedeno iz svega prethodno reenog, izdajnikom nainu! Mene su neki novinari - Davor Butkovi, primjerice - proglasili rodonaelnikom epiteta izdajnik, koji se trenutno vrlo esto, a bit e sve ee dok tamo ne ostane trajno prikovan, lijepi uz Mesievo ime, iako sam ja to maloas, govorei o nainu kako nas je uvodio u Europu, prvi put za njega kazao. Butkovi je, poput ostalih, svoju tvrdnju temeljio na Ambri, makar je tamo epitet izdajnika nalijepljen na ime glavnog lica romana, a ne uz Mesia, prototipa epe Bevande. Nije mi stalo do toga prvenstva. Uostalom, prije nego u to u roman uni jeti, uo sam da epitet izdajnik uz Mesievo ime lijepi narod, pa sam ja prije plagijator nego kreator. Ali, to god mi mislili o tom epitetu, ne postoji drugo ime nego izdajnik za onoga, osobito ako taj obnaa visoku dravnu dunost, koji pred strancima, tko god oni bili, za ovo ili ono, sustavno, iz dana u dan, denuncira svoju zemlju i od tih de nuncijacija stvara politiku filozofiju. Kao, to mora initi, jer bude li to inio, za godinu emo dana biti primljeni u Europsku Uniju; a ne budemo li pokorni, popustljivi i ljigavi, neemo tamo biti primljeni nikada. Ja drugog imena za to osim izdaje ne znam! Ni sada, dok ovo izriem na osnovu mnotva sluajeva takvog Mesieva ponaanja, ni onda kad sam pisao Ambru i to izrekao na sluaju njegova alosnog, poniavajueg i sramotno glupog svjedoenja u Hagu. Gotovo podlakog svjedoenja!

186

I u Ambri i u javnim istupima, vezanim uz nju ili aktualni trenu tak, imao sam stav kako su sve zamjerke Mesiu od manje vanosti nego je zamjerka da se na elu drave naao mentalni izdajnik, ovjek koji izdaju ne doivljava kao izdaju, ve kao pozitivnu vrijednosnu kategoriju svoga mentalnog sustava. Nacionalnu izdaju kao sadraj komunistikog mentaliteta! Znam o emu govorim, taj me je mentalitet terorizirao psihiki i fiziki od trinaeste godine, otkako sam se s njim igrom sluaja naao u antifaistikom taboru! Upoznao sam ga u partizanskim vremenima: ako si Hrvat i eli biti dobar komunist, to e na najbolji nain postii, stvarno i figu rativno kazano, ako ubije ustau ispred sebe i u sebi. Razumije se, ustaa ne mora biti ustaa, ali bi bilo poeljno da bude, ustaa je sinonim za Hrvata - iz komunistike vizure do dananjega dana. Kad sam nakanio napisati etverored, kroz dvadeset i pet godina priprema za pisanje toga romana, naitao sam se dokumenata u kojima je taj mentalitet ostavio krvave tragove. Zato Mesi nikada nije otiao u Bleiburg i zato nikada nije poloio cvijee na grob osnivaa drave kojoj je i sam po ludoj srei postao predsjednik? Zato to je dionik mentaliteta u kojemu se osoba dokazuje kad prezire rtvu neprijatelja komunistikog reima i ako je od komunista nevina stradala i kad prezire osobe koje su nasuprot klasnom afirmirale nacionalno. Zato to je komunistiki mentalitet zahtijevao da se visoka komunisti ka svijest dokazuje u zatiranju samosvijesti vlastitog naroda. To su nazivali, kako smo ve napisali, ienjem smea ispred svoga praga! Ostavimo mi po strani i vojne i politike razloge komunistikih progona, stavimo mi u prvi plan mentalne razloge i tek e nam onda postati jasni i Titovi i Mesievi, za normalna ovjeka, iracionalni i neovjeni potezi! Ako mi ulazak u europske integracije nije sporan, ako mi je spo ran samo nain ulaska, kakav sam to alternativni ulazak ja elio? Nije trebalo deklarirati ni detumanizaciju, ni demokratizaciju ni demo-

187

bratske promjene i na taj nain forsirati diskontinuitet s politikom voenom u minulom desetljeu, kad su stvorene sve institucije hrvatske drave i kad su se zbili svi vani povijesni dogaaji, koje slavimo u tijeku godine i uz koje simbolino veemo svoju suvremenost; nije trebalo, po osobnom hiru, poniavati i obezvreivati insignije drav nog suvereniteta, primjerice, Oltar domovine, predsjedniku lentu i ostalo, jer tko rui insignije suvereniteta taj rui i suverenitet; nije trebalo stvarati dojam da su Mesi i treesijeanjska,, vlast u diskontinuitetu s Tumanovim desetljeem i, paralelno s tim, da je samostal na Hrvatska u kontinuitetu s Hrvatskom kao federalnom jedinicom komunistike Jugoslavije, jer je takvo gledanje irom otvorilo vrata komunistikom mentalitetu, ija je bitna oznaka, sjedne strane, zane marivanje nacionalnog interesa i priguivanje nacionalnog ponosa, a s druge, podilaenje tutoru i pokrovitelju tko god on bio; nije trebalo bez ikakava otpora, to je u Tumanovo vrijeme injeno s uspjehom, prihvatiti proirenje jurisdikcije Hakog suda na oslobodilake akcije Bljesak i Oluju, a kad je to ve uinjeno, nije trebalo uz gadljivu ser vilnost izruivati tom sudu ljude i dokumentaciju; nije trebalo Haki sud koristiti u meusobnim, stranakim i unutarstranakim, rivalstvima, uglavnom, jagmei se tko e biti servilniji; nije trebalo podlijegati ucjenama to se tie godine prijema u euroatlantske integracije i odricati se, opet kao primjer, novca u svojim bankama i riba u svom moru; i nije trebalo, pravdajui to brzim, koliko sutra, ulaskom u Europsku Uniju i tobonjim europskim ponaanjem dovoditi zemlju u takvu situaciju da strani kapital, a to je ta Europa, iz nje izvlai nekoliko puta vie profita nego ulae novca u njen razvoj - to je, valja naglasiti na kraju ove litanije o tomu to nije trebalo initi, najvea nesrea politike dodvoravanja i ulizivanje, puzavosti i ponienja, i leglo korupcije nad svim korupcijama, korupcije koju bar djelomino u budunosti treba razgoliti i sankcionirati.

188

Da bi prikrili sramotno ponaanje, ponaanje nedostojno suve rena i njegovih vlada, i Mesi i njegovi premijeri prodavali su to se prodati dalo i zaduivali se preko mjere, da bi zadrali standard koji objektivno nismo mogli imati. Troili smo nezaraeno! Podaniki se ponaajui, uveli su nas u duniko ropstvo! Sjea li se ovjek da su i komunisti, zaduujui se kod kapitalista i troei nezaraeno doveli komunizam do propasti, kad su napuhani standard u zemljama soci jalizma kapitalisti Zapada prestali plaati, ne treba se uditi da su nas Mesi, ovjek izvornog komunistikog mentaliteta, Raan, koji je taj mentalitet natrebao u partijskoj koli, i Sanader, koji ga je prigrlio iz egoistinih razloga, doveli do ruba provalije, na kojemu se moramo zaustaviti i vratiti natrag. Kao i Tito, frazom uvijek na strani malog ovjeka , kao i Tito Mesi je u stvari bio na strani bogatih i monih, koji su umjeno manipulirali njegovom sklonou pozi bez sadraja. A tu pozu bez sadraja komunistiki su rukovodioci odreda imali! Kad sam sve ovo o emu sam prethodno govorio, a vezano je uz ponos i podanitvo, samosvijest i podrepatvo, pokuao prenijeti u priu, naao sam se pred mnogo teim zanatskim problemom nego kad sam u Ambri , na stvarnosnom materijalu, odluio prikazati ana tomiju izdaje i masku na licu izdajnika. U Ambri, kao to u koju godinu kasnije uiniti s fukarizmom u Fukari, posluio sam se obrascem urnalistikog romana, a ovdje za razlivenu grau nisam mogao nai sie koji bi, kad ga obradim, sublimirao svu tu razlivenost i u priu pretvorio svu tu apstrakciju. Kao i u drugim tomu slinim si tuacijama pribjegao sam metafori, jednoj od njenih podvrsta, basni s antropomorfnim elementima. Glavno lice, i unutarnji graditelj te basne, ovjek je koji se stjecajem okolnosti naao u uzgajalitu pueva i, ivei s njima, svoj mentalitet poistovjetio njihovu. Ponos ovjeka zamijenio je puzavou pua!

189

Tako postavljenu priu u klasinim gabaritima basne, kad se koriste simboline karakterne crte ivotinja, primjerice, magarevu tvrdoglavost ili lisiinu lukavost, vjetu basnopiscu nije teko napi sati; ali roman tako postavljen i dobru je romanopiscu teko napisati. Pogotovo roman o puevima! Glavna opasnost lei u tomu to se u opirnom eksponiranju grae o malo poznatom ivotu pueva, ime roman i kad je kratak mora biti ispunjen, lako moe izgubiti ono tree, ono zbog ega metafora, nema li ga, gubi svrhu, a pogotovo je gubi basna koja bez onoga treeg, bez svoje pouke i poruke, postaje orak, pucanj u prazno. Ne znam da li je Pu, to se knjievne vrijednosti tie, dobar ro man, po nekim kritikama reklo bi se da jest, ali znam da je svijet pueva, gdje dominira puzavost i slinavost, prepoznat kao svijet nae politike realnosti. Dignula se hajka, ipak, znatno manja nego oko Ambre i Fukare, ali i takva dovoljno opaka. to e se vidjeti iz samo jednoga detalja! Pozvao me je Aleksandar Stankovi da doem u njegovu emisiju na Hrvatskoj televiziji. Poruke su mi stigle preko njegovih suradnika, a kad sam ih dvojicu odbio uz obrazloenje da u principu ne sudjelujem u emisijama kakva je Stankovieva, javio se on sam i upitao me mogu li od principa jednom odustati. Kakvo miljenje imam o njemu i njegovoj emisiji, Stankovi je mogao doznati iz Pua, jer sam to u prenesenom obliku kazao opisujui novinara slina njemu. I odgovo rio sam mu da iznimke ne moe biti ni za koga, a pogotovo je ne moe biti za njega. Neto je na to, pola u mikrofon a pola sebi u bradu, smrsio. A to sam od izgovorenog razumio bilo je da bi me elio upitati je li ponos najvanija stvar u ivotu i je li ponos vaniji od interesa. Shvatio sam na to se pitanje odnosi, na sr Pua, pa sam mu rekao:

190

Kako za koga! Za mene je dostojanstvo iznad svega i za mene je, prema tomu, ponos vaniji od interesa, jer mi je neokrnjeni po nos glavni interes u ivotu, pa mi se ostvarenjem ponosa ostvaruje i interes. I tomu dodao: Gledajte, obzirom na trini uinak vae emisije, moj bi se roman nakon nje bolje prodavao, ja bih dobio vei honorar jer sam na postotku i ja bih se radi svoga depa trebao po javiti u vaoj emisiji i izloiti se vaim pitanjima. Ali, budui da e vaa pitanja u sebi sadravati sve vae predrasude o meni, ponos mi ne doputa da vas sluam. To je vama, najvjerojatnije, neshvatljivo, da, drei se ponosa, nanosim tetu samom sebi. Isto kao to vam je neshvatljivo to u, bez obzira na marketinki uinak vae emisije, imati veu korist to u emisiji, iz ponosa, nisam sudjelovao, nego da sam se pokrio uima, ponizio i pred vas doao sluati ono to dostojno sluati nije. Iz ovoga bi se moglo zakljuiti da je ponos u konanici i te kako isplativ! Kad obian ovjek prihvaa ponienje u ime nekakve koristi, i djelo, nemoralni in, i posljedica djela njegova su privatna stvar, njemu na duu i na brk; ali kad dunosnik prihvaa ponienje radi osobnog probitka, djelo je, dodue, njegova povijesna sramota, ali posljedice njega zaobilaze i padaju na grbau naroda koji je predstav ljao - pa dunosnik, jer u tim situacijama ima mogunost ostavke, na ponienje, na podanitvo nema moralno pravo. On tim podanitvom u ime imaginarnih interesa, koje je nerijetko sam izmislio, ini nemoralno djelo kao svatko onaj koji ini ono to njemu koristi a drugomu teti. Kako je Mesi po mentalitetu pripadao tipu komunistikog rukovodioca koji moralne vrijednosti ne preuzima od autoriteta, primjerice, od Boga ili tradicijske steevine, nego ih izvodi iz svoga interesa, esto puta samo zbog gole borbe za opstanak na povrini, kao i svi drugi komunistiki vlastodrci, on ono u vezi s ponosom, to sam izloio u prethodnom stavku, nikad nije mogao ni pojmiti. On je to djelatno, nesvjesno, zaobiao!

191

Ipak je, na predsjednikoj stolici dugovjeni Mesi, pred kraj drugog mandata doekao da Hrvatska ue u jedan od euroatlantskih saveza, u NATO (Organizaciju Sjevernoatlantskog sporazuma, kolokvijalno Sjevernoatlantski savez). Meutim, kako je doivljavao duh hrvatske vojske i kako se prema tom duhovnom stanju i naslijeu odnosio, kako je kao vrhovni zapovjednik tu vojsku pripremao za ulazak u sistem najveeg vojnog saveza na svijetu i kako se ponaao kad je Hrvatska tamo primljena, stie se dojam da on, optereen komuni stikim mentalitetom i Titom kao moralnim uzorom toga mentaliteta, u tom savezu nije elio vidjeti hrvatske vojnike ili da ne shvaa koja je svrha osnivanja i irenja Sjevernoatlantskog saveza ni koje su oba veze ni prava lanica. to se priprema za ulazak u NATO tie, iz ono ga to je javnosti bilo vidljivo, a to jo stoji iza toga vidjet e se kad on ode, Mesi je - o emu u govoriti opirnije u posebnom poglavlju inio sve to je initi mogao da u hrvatskoj vojsci ubije jedinstvo i pobjedniki duh, to su ga u nju, u prvom redu, ugradili njeni osnivai Franjo Tuman i Gojko uak, a potom niz njenih slavnih ratnih zapovjednika, od kojih imenom neu navesti ni jednoga u strahu da koga spomena vrijedna ne bih ispustio. Dok je taj duh guio na razne naine, od kojih e neki biti opisani u najavljenom poglavlju, hrvat sku je vojsku doivljavao kao potencijalno puistiku i kao takvu pri jetnju svom poloaju; iako za to nije imao nikakva razloga, jo manje povoda, jer u toj vojsci, stvorenoj na zanosu hrvatskom dravnou, puistikog duha, duha koji bi njeno djelo, dravnost, kompromitirao kao necivilizirano i nedemokratsko, naprosto nije bilo. Ni u sluaju kad bi im vrhovni zapovjednik bio i gori i beznaajniji politiar od Mesia! I dok se on njih plaio, oni su njega doivljavali kao strano tijelo koje valja trpjeti dokle ga god trpjeti budu morali, u vjeri da u demokraciji tom trpljenju ima kraja. Treba priznati da Mesiu vrhov ni zapovjednik nije bilo lako biti: zapovijedao je vojskom koja je, jer je bila vojska demokratske zemlje, sluala svoga, od naroda izabranog, zapovjednika, ali je po duhu ta vojska pripadala svojim mrtvim

192

i ivim zapovjednicima koje je on ili progonio ili mrzio. Njemu se ta vojska pokoravala, ali ona njemu nije nikada zapljeskala, kao to je pljeskala onima koje je on mrzio i progonio. To je, priznati se mora, vraki teko - ne biti voljen, a eljeti da bude obljubljen! Da, treba i to rei, njega je u Hrvatskoj vojsci voljelo samo ono to je u toj vojsci, u personalnom i duhovnom smislu, ostalo od vojske bive drave, ali je toga u Hrvatskoj vojsci bilo malo. Kad je, upravo zaslugom duha hrvatske vojske, Hrvatska primlje na u NATO i Mesi otiao u njegovo sjedite, gdje je na sveanosti u povodu prijema trebao odrati govor, iz pouzdanih izvora doznajemo, umalo da nije izbio veliki skandal. Naime, Mesi je kanio odrati besjedu u kojoj bi, zahvaljujui na prijemu, ipak rekao da je od svih politika najbolja politika nesvrstavanja u vojne i politike blokove. Recenzenti njegova pisanog govora otkrili su tu neloginost ulazi u blok, a ima ozbiljnu primjedbu ulasku u blokove openito! Briui to, sprijeen je skandal u kojemu bi se otkrilo da Mesi i ulazak Hr vatske u NATO doivljava kao nastavak politike njegova moralnog autoriteta, druga Tita. I taj je rado primao zatitu Sjevernoatlantskog saveza od prijetnji komunistike Moskve, ali u taj savez kao komunist ui nije htio ulaziti, nego je, ostajui u duhu vezan s komunizmom, hodao po svijetu i podravao diktatore, njihove revolucije i njihove diktature. Kao mentalni fosil Mesi nije mogao spoznati da je to jed nom bilo i zauvijek prolo! Ako pouzdani izvori o Mesievu cenzuriranom govoru na proslavi prijema Hrvatske u Sjevernoatlantski savez i nisu toliko pouzdani, sam se Mesi potrudio da vijest o tome bude vjerodostojna inei ono to je inio nakon naega prijema u NATO. Obilazio je, okupljao i veliao ive i mrtve komunistike revolucionare, kojima je cilj bio i cilj ostao poraziti upravo taj Sjevernoatlantski savez! To je gotovo pa nevjerojatno! Ali je to i najbolji dokaz da mentalni duh komunizma ivi

193

i kad su komunistike revolucije kompromitirane, a revolucionari u grobovima ili na rubu groba. I to je dokaz kako je Mesi karikaturalna inkarnacija zloduha za kojega neki tvrde da se rodio u Kumrovcu. Priala mi je ura uak, supruga Gojkova, to je doivjela kad je od Ministarstva obrane dobila poziv da prisustvuje naoj proslavi primitka u Sjevernoatlantski savez. Najprije, ona se sama zaudila tko je, pored dobro poznatog Mesieva stava o ulozi njena mua u stvaranju Hrvatske vojske, imao hrabrosti pozvati nju, Gojkovu suprugu, to nije znailo nita drugo nego poziv njenu pokojnom muu da u osobi svoje supruge prisustvuje tom slavlju. Tko je bio toliko hrabar da pozove njega u njoj? Kad se pojavila meu uzvanicima, a nema potrebe nabrajati tko je sve meu zvanicama bio, svi su se pre ma njoj ophodili kao prema duhu prispjelu iz nekog drugog vremena. Svi osim amerikog veleposlanika Bradkea! On joj je priao i pred svima rekao: Gospoo uak, u najveoj mjeri va je suprug zasluan to je Hrvatska postala lanicom NATO pakta. Vjerujem da bi se on rado vao ovom danu da je danas s nama. ura mu je odgovorila: Hvala, gospodine veleposlanie! I vaa je zemlja u velikoj mjeri zasluna to Hrvatska uiva punu samostalnost i to danas, voljom i moga supruga, moe postati lanicom Sjevernoatlantskog saveza. To naa televizija i nae novine nisu zabiljeile, iako su njihovi novinari tamo bili, to vidjeli i to uli. teta, da su javnost o tomu obavijestili, javnost bi dobila potvrdu onoga to je sama prije toga znala: da je Hrvatska sluajno u vrijeme Mesieva predsjednikovanja ula u Sjevernoatlantski savez, da u tomu njegove zasluge nema, da je za to zasluna Hrvatska vojska, hrvatska drava i oni koji su je stvarali. A po tomu bi javnost mogla zakljuiti i to kako bi Hrvatska

194

u NATO bila primljena i prije nego je primljena da joj vrhovni zapo vjednik vojske nije bio Mesi. Svjestan toga kao nitko drugi, da se otarasi kompleksa manje vrijednosti, da se isprsi i pokae tko je on, da prkosi natovcima - to li je ve bilo po srijedi - Mesi je, uskoro nakon prijema Hrvatske u NATO, otiao na Kubu i tamo na grobu Che Guevare kazao da je on osobno bio tovatelj kubanske revolucije i Comadantea Guevare, te da se sjea kako je vijest o njegovoj smrti u Boliviji 1967. doivio kao gubitak. Sreom da na Kubu nije otiao prije nego su nas primili u NATO! Da je otiao prije, jo nas primili ne bi! Ili, ipak, bi! Ta i njima je u zapovjednitvu Sjevernoatlantskog saveza, kroz deset godina promatranja kako se ponaa taj ovjek, moralo postati jasno da Hrvatska ide drumom, ravno u euroatlantske integracije, kamo je usmjerena od dana nastanka, a njen trenutni i sluajni predsjednik umom, za kolo nom koju predvodi drug Tito. Pa kad su vidjeli da je to tako, morali su Hrvatskoj pruiti ruku da ne bi sluajno i ona za Mesiem u umu zabasala. Osim ulaska u euroatlantske integracije - o kojima sam rekao ma nje nego to sam rei imao, jer sam mislio da e i to biti dosta, Mesi je i posjete stranim zemljama i njihovim dravnicima drao bitnim sadrajem svoje mantre o otvaranju Hrvatske prema svijetu. Zato sam prinuen i o tomu neto rei. Ali, za razliku od onoga to sam o euroatlantskim integracijama rekao, sasvim kratko. Prinuen i zato to sam Mesieva tuzemna i inozemna putovanja u Ambri nazvao putujuim cirkusom; iako je taj cirkus, dok sam Ambru pisao, bio tek na poetku, pa je netko opravdano mogao misliti da pretjerujem. to slijedi mogao je znati samo onaj koji je prije toga poznavao Mesievu sklonost putujuem cirkusu. Ja sam spadao meu njih. Danas onih koji bi mislili da sam u Ambri pretjerivao nema, danas mnogi znaju da cirkusanta Mesia ne dri mjesto, da on putovati mora, kamo bilo i po kom god poslu bilo. I bez posla kad posla nema! Osim to ga mjesto

195

ne dri, on samo putovanjima postie da bude u sreditu medijske panje. On tu panju ne moe izazvati ni originalnom milju ni djelom umna ovjeka. A, dok putuje, medijska je panja zajamena, pa na to god oko njega i u vezi s njim bila usmjerena. Na ono to se s njim i oko njega trenutno dogaa ili na njegove komentare iz daljine onoga to se, dok on nije u zemlji, u zemlji dogaa. Da, udno je otii u dale ku Mongoliju i otuda komentirati privatizaciju splitske eljezare. Ali to je to, to je sadraj Mesievih putovanja! Valjda iz Mongolije bolje vidi kako stvari s tom, od njena osnutka, problematinom eljezarom stoje. Jedno, mjesto ga ne dri, a drugo, treba mu medijska panja! I to su temeljni motivi Mesievih desetogodinjih putovanja, koja su dravu skupo stajala, a koristi joj nikakve nisu donijela. Najmanje da bije oslobodile izoliranosti i otvorile joj vrata prema svijetu. A sadraj tih posjeta? Dok je Mesi kao predsjednik Sabora odlazio u posjete stranim parlamentima, a i tada je volio etati, imao sam priliku nai se u njegovoj blizini i, pouen onim to je zapazio Milo van Baleti pratei ga na putu po Australiji, iz prikrajka gledati kako on to radi. A radi tako da te sili na zakljuak: aliboe truda, novca i vremena. Od dogovora sa stranim dravnicima koji bi sadravao neto konkretno, neki posao koristan za obje drave, obino ne bi bilo nita. Toliko nita da bi se ovjek pitao radi ega smo se sastali. Sve bi se svelo na beznaajne govorancije, a nakon njih Mesi bi otpoinjao nekakvu egu, kroz koju bi preko prevodioca pokuavao domainu omiljeti, nai u njemu svoga Martineza i poslije izjaviti da je sklopljeno prisno prijateljstvo. Po onomu to sam imao priliku vidjeti, sumnjam da se na takav nain, egom preko prevoditelja, bli sko prijateljstvo moe stei. Obrnuto, takva su prijateljstva krajnje povrna, pa ne udi to je Mesiev najbolji prijatelj meu dravnici ma svijeta Moamar al Gaddafi. I po onomu to se o njemu zna i po onomu to sam svojim oima imao priliku vidjeti - najvei cirkusant meu dravnicima!

196

Pratei njegova putovanja preko televizije i tiska kad je postao predsjednik drave, mogao sam zakljuiti da se sadraj i izvedba putovanja u posjet stranim dravnicima nisu promijenili. Promenada, ega, formalni, nesadrajni razgovori i openiti zakljuci da su otvorena vrata svestrane suradnje, da je dobivena podrka za ono to se trailo, da je prijateljstvo uspostavljeno i da sada treba uslijediti plo donosna gospodarska suradnja . To se iz jednog u drugi posjet toliko ponavljalo i ostajalo jalovo da su mediji - a medijska je panja bila temeljna svrha - za Mesieva putovanja u inozemstvo gubila interes. Kad bi zbog odsustva toga interesa bio posebno nezadovoljan, Me si bi se na medije rasrdio i rekao da ga nedovoljno prate, da mu ne daju dovoljno prostora . Meutim, koliko god ga mediji malo pratili i koliko god mu malo prostora davali, to je uvijek bilo mnogostruko vie nego je neko njegovo putovanje u inozemstvo Hrvatskoj moglo donijeti koristi. I koristi donijelo! I u ovomu je Mesi nasljedovao Tita. Kako bi drukije i mogao kad je batinio njegov mentalitet, zavrio njegovu ideoloku kolu i okruio se savjetnicima koji su bili ili dio Titove ekipe ili pisci pane girika svega to je inio taj prekaljeni komunist. Kao i Titu i njemu su ta putovanja bila promenada kroz svijet, da ga se vidi, da ga se uje i da ga se zapamti. Kao i Titu i njemu je to bilo egaenje, sklapanje prijateljstava i epurenje, a od poslova ako to bude, dobro bilo, a ako ne bude, krivi e za to biti oni koji nisu nahrupili na vrata to ih je otvorilo njegovo putovanje i prijateljevanje. Samo, za razliku od Tita, koji je, obilazei svijet, mahom onaj njegov dio u kojemu su na vlasti bili revolucionari i diktatori kao to je bio i sam, obeavajui im politiku i ideoloku pomo prihvate li bar neto od komunistikih ideja u svojim zaostalim drutvima, stvarajui pod imenom nesvrstani svoj vlastiti, Moskvi suprotstavljeni, socijalistiki lager, dakle, za razliku od komunistikim mesijanstvom obuzetog Tita, Mesi je, hodajui i sam po Titovim tragovima, bio, to je bilo za oekivati,

197

znatno prizemniji od velikog hohtaplera. Nudio je tima tamo kod ko jih bi doao Hrvatsku kao zemlju kroz koju se mogu probiti u bogatu Europu. Hrvatsku kao prozor u Europu - kako je ta ponuda doslovno glasila! Kao da Europa, razuena kao ni jedan kontinent, opkoljena s tri strane morima, onomu tko to hoe i tko je kadar za to, ne moe pruiti tisue pogodnih luka da u nju slobodno ueta i po njoj trguje. Moe, ali je Mesiu trebalo neto ime e pravdati svoja beskorisna putovanja. Kao to je Tito, mesijanstvom opsjednuti hohtapler, svoja putovanja pravdao irenjem socijalistikih ideja , tako je i Mesi pravdao svoja nudei zemlji u koju bi doao Hrvatsku kao vrata kroz koja moe ui u bogatu Europu. Podvue li se crta i zbroje li se rezultati njegovih posjeta stranim zemljama, uinak e biti malen i sa stanovita gospodarstva, i sa sta novita kulture i, to je najporaznije, sa stanovita sklapanja trajnih prijateljstava. Ne izmeu njega i nekakvog Martineza , ega je i bilo, nego izmeu Hrvatske i zemlje koju je posjetio. Zato se to do godilo, kad je Mesi, ipak, elio da neke koristio bude? Pa zato to je prakticirao Titov model puta u inozemstvo, model bez poslovnog sadraja, model to ga je umiljeni maral stvorio za irenje svoga hohtapleraja i komunistikog mesijanstva. Svi koji kao Mesi ba tine Titov mentalitet, rei e s ushitom da su za Tita znali mnogi stanovnici kugle zemaljske, da im je on bio sinonim za Jugoslaviju. Istina je, taj je irio revolucionarnu komunistiku maglu po itavom svijetu i pobuivao nadu siromaha da bi se od te magle mogao umijesiti kruh. Ali, i to treba rei, irio je tu beskorisnu maglu na raun depa jugoslavenskih naroda i narodnosti. Sve su oni to platili dobivajui zauzvrat zadovoljstvo to je itav svijet uo za Tita. Mesi nije postigao to to je postigao Tito - da ga poznaju irom svijeta i da mu tamo negdje u Africi podignu bistu - ali da je to htio postii i da je na to troio narodni novac, to je danas svima bjelodano i smijeno.

198

Obzirom na ono kako je mantrana mantra otvaranje prema svijetu i kako je ostvarivana tijekom dva mandata, ne treba uditi da je u posljednjoj godini desetgodinjeg predsjednikovanja i mantranje i realiziranje zavrilo kako je zavrilo. Djelujui dugo vremena kao prikriveni titoist, u smislu mentalnog ustroja, Mesi je tek u posljednjoj godini predsjednikovanja ustao otvoreno u Titovu obranu, proglaavajui ga simbolom svoga antifaizma, bez ega antifaizma ne bi ni bilo. Te iste godine, ve na odlasku s Pantovaka, to je dotada radio prikriveno, razvio je barjak nesvrstanosti, to e ga odvesti na Kubu, gdje se u rukama ivih i na grobovima mrtvih revolucionara taj barjak jo vije, a komunistiki mentalitet, neu rei buja, rei u, i votari na rubu izdisanja. Na taj je nain, na najbolji mogui, pokazao gdje je njegovo mentalno ishodite, a gdje ue. Tako je nacrtao okvir u koji treba smjestiti njegovu sliku, njegov lik i djelo. Ono to je rekao na grobu Che Guevare bila je svrha njegova puta na Kubu, elio je sam pokazati tko je on. Daleko od onoga to su novinari najavili! Kako je svrha Mesieva posjeta Kubi unaprijediti trgovaku razmjenu izmeu dviju zemalja, kojoj je velika smetnja zamisli sad ovo! - da Kuba ima to od nas kupiti, ali to to bi kupila nema ime platiti. I Mesi e posjetom Kubi ukloniti tu smetnju! I kako e Mesi - gledaj sad ove Titove megalomanije - raditi na pomirenju izmeu Kube i SAD. Ni od trgovake razmjene ni od mirenja nije bilo nita, ali je zato bilo neega drugoga. ega to? S Kube je Mesi otiao na zasjedanje Generalne skuptine UN, gdje je planirao u druenju sa dravnicima svijeta provesti puna etiri dana. Pod naslovom Zbog posjete Kubi Mesi se u New Yorku nee susresti s liderima Europske Unije i podnaslovom etiri siromana dana novinari javljaju: Hrvatski predsjednik Stjepan Mesi tijekom etverodnevnog boravka u New Yorku nema dogovoren nijedan bila teralni sastanak sa efovima zapadnoeuropskih zemalja... Odgovore

199

na pitanje zato nema zajednikih susreta najvjerojatnije bi trebalo traiti u Mesievu putovanju na Kubu koje ne gledaju svi s odobravanjem, kao i naklonost nesvrstanima, a i njegov mandat brzo zavrava pa nema vremena za provedbu moguih dogovora. Novinar zavretkom reenice, dopunom temeljnog razloga zbog kojega se europski dravnici ne ele susresti s Mesiem, titi dostojanstvo hrvatskog predsjednika, koje sam Mesi nije znao tititi. Jer, kad bi novinar rekao pravu istinu, trebao je rei kako europski dravnici Mesia dre izgubljenim sluajem na odlasku , pa je s njim najbolje vie ne imati posla. Eto, tako je zavrilo mantranje i realiziranje mantre o demokratizaciji i otvaranju prema svijetu. Zavrilo tako da su mu dravnici zemalja ukljuenih u euroatlantske integracije zalupili vrata pred no som uz obrazloenje da onaj koji se klanja uspomeni Che Guevare nije ni demokrat ni onaj komu treba otvarati vrata Europske Unije. Ima razloga kazati da je Mesi, mislei da nam otvara vrata prema svijetu, ta vrata svojim postupcima dobrano zatvorio i, sreom, nije ih uspio do kraja zatvoriti, jer su u demokratskom svijetu shvatili tko je on i poeli ga razlikovati i luiti od zemlje kojoj je sluajno postao predsjednik. I sad, kad bi i sam trebao shvatiti kakvoga ga u demokratskom svijetu svi vide, kad bi trebao sjediti kod kue i ekati mirovinu, on izmilja oprotajne posjete dravama i dravnicima koje je kroz proteklih deset godina posjeivao. Oprotajne posjete ! emu to slui i zar i to ovaj zadueni narod mora bespotrebno plaati!... ao mi je to sam Ambru ve napisao i to ove oprotajne posjete u nju vie ne mogu ugraditi.

200

DEVETO POGLAVLJE

MANTRA O SPREAVANJU
DRAVNOG UDARA

ao to revno obavlja oprotajne posjete, nagaa o svom antifaistikom nasljedniku, brine se o svom novom statusu doivotnog biveg predsjednika, sve u strepnji to e s njim biti kad s Pantovaka sie na Ilicu, Mesi zadnjih nekoliko mjeseci isto tako revno svodi raune o tekovinama svoje desetogodinje vlasti; pria koje je najvanije odluke donio i za im najvie ali to nije postigao. Za ovo potonje izabrao je izostanak ulaska u Europsku Uniju za vrijeme trajanja svo ja dva mandata, o emu je, kako smo vidjeli, svih proteklih godina mantrao na najgori nain. A za svoju najvaniju odluku, pa e biti i za svoje ivotno djelo, kae: Moja najvanija odluka bila je zaustavljanje dravnog udara. To je stavljeno u naslov, a ispod toga, u tekstu, stoji: Uvijek sam dobro razmislio o svakoj odluci i iza svake stojim. Vana je bila ona kojom sam sprijeio puzei dravni udar Da sam tada izgubio vrijeme, za nekoliko bi dana u vojarnama bili stolovi za potpise i vojnici bi morali davati podrku generalima. To je bila vana odluka. Postoje bar dva valjana razloga zbog kojih trebam biti zadovo ljan ovim Mesievim odabirom svoje najvanije odluke. Prvi je da odabrana odluka, kad Mesi u sveopoj sjei desniarskih glava si jee glave generalima hrvatske vojske, predstavlja pokretaki motiv pisanja Ambre. Ako Mesi to to je uinio na poetku desetogodinje vlasti nakon deset godina smatra svojim najboljim djelom, onda je vrijedilo o tomu napisati roman u kojemu se kazuje da je njegovo najvee djelo u stvari veliko nedjelo. I onda se moe shvatiti zato mi je Mesi zbog toga romana pokuao oduzeti titulu akademika! A drugi je razlog mom zadovoljstvu Mesievim odabirom: ako svojim najveim djelom dri veliko nedjelo, koje je u obilnoj mjeri skrivilo sveopi moralni rasap u hrvatskom drutvu i izazvalo dotad nevienu hipokriziju, onda kao pripovjeda nisam omanuo u ocjeni Mesieve linost kad sam po njoj modelirao epu Bevandu, smutljivca, glavni lik Ambre. Dakle, postoje dva razloga da se tom odabiru veselim, a ja se ipak ne veselim, jer je alost do ega je dovelo to Mesievo veliko

203

djelo, a dovelo je do moralnog rascjepa i hipokrizije u narodu, toliko velika da je nikakvi osobni razlozi veselju ne mogu rastjerati. Ipak, uza sve to, ostaje mi utjeha da e Ambra ubudue, kad se Mesi kao doivotni bivi predsjednik bude hvalio svojim velikim djelom , biti vienje toga njegova velikog djela s druge strane, sa strane moje, mojih istomiljenika i generala koji su smjenjivani i bili izloeni progonu, pa neka italac, ako mu do toga bude, prosudi to je od toga dvoga istina, to moralno a to svrhovito. O Mesievu nedjelu kao o njegovu najveem djelu , uz onih dvadeset posto iz korpusa antifaista lijepo misli i izvjestan broj onih koji se dre naela da se vojska ne smije mijeati u politiku i da, umijea li se, mora dobiti po prstima. Dok u sudove onih iz kvote od dvadeset posto biraa zanemariti, jer s Mesiem dijele isti mentalni sustav vrijednosti, pa misle da ratnim pobjednicima, koji su razbucali njihovu Jugu i ponizili njihov samoupravni komunizam, treba pod svaku cijenu poskidati lovorove vijence s glava, na one to zastupaju miljenje da je mijeanje generala u politiku nedopustivo blago u se osvrnuti i na njihovim miljenjima o Mesievom najveem djelu graditi svoje objekcije. Ima takvih nekoliko, a izmeu njih sam izabrao Krstu Cviia, zato to sam toga dragog i pametnog ovjeka, iako sam znao kod koga zarauje kruh svagdanji, uvijek cijenio i ono to bi napisao rado proitao. Bila bi mi radost kad god bih se s njim imao priliku susresti i razgovarati, u Londonu, kod kue, na ulici, na putu u crkvu ili u mojoj saborskoj kancelariji kad bi me tamo posjetio. Nadam se da mi nee zamjeriti to u se njegovom izjavom posluiti u analizi Mesieva najveeg djela , meu ostalim i zato to njega ne ubrajam u onih dvadeset posto koji samostalnu Hrvatsku nisu eljeli, a danas, kad je postala injenicom, ele je uzeti pod svoje. I nadam se da e mi oprostiti to u na njegov raun i na raun dionika biografije sline njegovoj, prije nego prijeem na stvar, izrei jednu generalnu opasku.

204

Naime, po mjerilima kako gledaju trenutna zbivanja u Hrvatskoj, razlikujem dva tipa intelektualaca koji su dugi niz godina proveli u izgnanstvu, u demokratskim zemljama. Jedni sve ono to se trenutno zbiva u zemlji, optereeni svijeu koja se fosilizirala kad su iz zemlje morali otii, mjere mjerom koja je u njima ostala i fosilizirala se kad su zemlju napustili. Kao da su u zemlji mijene prestale kad su je oni ostavili bez sebe! Drugi su, potisnuvi na marginu prtljagu ponesenu iz Hrvatske, prilagodivi se demokratskom okruenju zemlje doseljenja i prihvativi demokratska mjerila njena drutva, kad su ponovo doli u priliku da izbliza promatraju i donose zakljuke o stanju u hrvatskom drutvu, primjenjivali mjerila koja su usvojili u demokraciji zemlje svoga egzila. Dok sam intelektualce s fosiliziranom svijeu mogao razumje ti uz veliku pomo saaljenja, ni njihova mjerila ni njihove stavove odreda nisam mogao prihvatiti. Tomu nasuprot, mjerila intelektuala ca koji su nae prilike mjerili mjerama posvojenim u demokratskim zemljama rado sam prihvaao, ali rezultate mjerenja, na svoju alost, uvijek nisam mogao prihvatiti. Jer sam vidio da ti ljudi, poznajui dobro demokratska mjerila, ne poznaju dobro predmet koji njima mjere, pa im se dogaa da stvaraju zakljuke koji izlaze iz kalupa slina Prokrustovoj postelji. Postelja je dobra, mjerila su dobra, ali ono to se u postelju mora polei, odnosno to se demokratskom mjerom treba izmjeriti ili je dugo, pa ga od vika treba rezom osloboditi, ili je kratko, pa ga treba malice nategnuti. I to je posljedica, osakaen zakljuak! Ne kaem da su Banac - o kojemu sam u istom smislu ve govorio - Raa i Cvii, koje ubrajam u takve intelektualce, svaku stvar koju bi ocjenjivali prilagoavali Prokrustovu krevetu. Ne, kad bi im se to dogaalo, ja bi ih samo saalijevao kao i one s fosiliziranom svijeu. Ali im se to ponekad, ipak, dogaalo! S jedne su me strane, s primjenom demokratskih mjerila privlaili, a s druge, njihovo me je manjkavo poznavanje naih prilika odbijalo. Ne kaem ni da sam

205

ja tu neduan! Moda je u ovom potonjem, da ne prihvaam njiho ve sudove, krivo moje otprije formirano vienje, u kojemu, koliko objektivnog, ima i subjektivnog. Jer, ma koliko htio, a najee i ne elim, iz svoje koe ne mogu iskoiti. Kako bilo, ovu sam digresiju trebao umetnuti, da bih se poslu io sluajem kad se Cvii slui Prokrustovim krevetom i pokazao to stvarno stoji iza najveeg, i po Cviievu sudu, Mesieva djela - da je sprijeio dravni udar. Cvii svoj pogled na Mesievo veliko djelo smjeta u iri kontekst, u kontekst Raanove neodlunosti i karaktera treesijeanjske vlasti, to mi odgovara, pa u to veliko nedjelo, uz pomo Cviieva citata u tom kontekstu i ostaviti: Ta je koalicija bila suoena s dva problema. Postojala je strana desnica ukorijenjena u svim strukturama, od obavjetajnih, gospodarskih, kulturnih pa do vojnih. Ti kadrovi nisu htjeli prihvatiti injenicu da nastupaju pro mjene koje predvodi Ivica Raan, legitimno izabran premijer, iako i prijanji efpartije. Sam Raan pak, osjeao je - kako mije rekao - da nema dovoljno moi da lupi akom po stolu, pa je tako na samom poetku najvaniji potez, smjenjivanje javno neposlunih generala, prepustio Mesiu koji ga je, ne trepnuvi okom, povukao. Najveu krivnju ipak snosi sama koalicija. To je bila grozna koalicija u kojoj je bilo dobrih ministara, ali je postojao strukturalni nesklad. Cvii ima pravo kad kae da je treesijeanjska vlast bila grozna koalicija, ali nisam siguran da mislimo isto o uzroku te groze, jer on kae da je to zbog toga to je u njoj postojao strukturalni nesklad. Pretpostavljam da pod tim misli na neusklaenost programskih usmjerenja est stranaka objedinjenih samo oko jednog cilja, cilja da rue HDZ, Cviievu stranu desnicu. Pa kad su to postigli ve samom izbornom pobjedom, dalje nisu znali kamo i kako - programi su im u svemu ostalom bili razliiti!

206

Cvii donosi sud kao da pred sobom ima koaliciju kakve su u za padnoeuropskim zemljama, a ne koaliciju u zemlji bez demokratske tradicije i zemlji koja je u prvom desetljeu prijelaza iz samouprav nog komunizma u demokraciju zapadnoeuropskog tipa. Ne uvia da je ta koalicija bila grozna zbog toga to su se motivi est stranaka oko glavnog cilja, da se rui HDZ, stubokom razlikovali. to su ti motivi dijelom bili gotovo antagonizirani! Cilj nekih stranaka, nemam po trebe navoditi kojih, bio je sruiti HDZ i voditi jo kompetentniju i konzistentniju politiku na osnovi nacionalnih interesa, a cilj drugih, na elu s SDP-om, bio je sruiti HDZ i voditi politiku koja e krotiti nacionalno, ako se bude dalo, i sasvim ga dotui, koja e uspostaviti mentalni kontinuitet izmeu komunistikog samoupravljanja i dru tva koje je nastalo u samostalnoj hrvatskoj dravi i, najzad, koja e stvarno i mentalno jugoslavenstvo zamijeniti globalizmom, u nadi da e se obnova jugoslavenstva upravo u tom okviru prva realizirati. Na elu potonje politike linije unutar est stranaka treesijeanjske vlasti nalazio se Raan, prijanji ef partije. I tu je, na poetku, u motivu da se rui HDZ, leao uzrok groze treesijeanjske garniture. U razliitim motivima ruenja HDZ-a i u elnom ovjeku esterolane koalicije, prijanjem efu partije. ovjek koji je bio ideolog komunistike partije i direktor partijske kole u Kumrovcu, u vrijeme kad su se progonili nacionalisti Hrvatskog proljea kao zeevi u mjesecima odstrjela prinove u lovitu, ovjek koji nije dao svoj glas u prilog odravanja viestranakih izbora, ovjek koji je ostavio bez oruja hrvatsku teritorijalnu obranu uoi velikosrpske agresije, ovjek koji nije htio glasati za punu hrvat sku samostalnost, taj ovjek, za mnoge vjet taktiar, za mene obi an hipokrit, taj Raan, mogao je umjesto radnikog samoupravljanja prihvatiti trino gospodarstvo, ali nije mogao, jer to se i inae ne moe, ni u viepartijskom sistemu zatomiti svoj komunistiki mental ni sklop, koji ne podnosi pluralizam u naelu, a kad u njoj diu glave

207

nacionalisti i religiozni pogotovo. Budui da je slabi, nije imao dovoljno moi da lupi akom po stolu, ali je zato kao hipokrit, to e rei kao himben i licemjeran, imao snage pozvati Krstu Cviia i potuiti se na stranu desnicu koja ga ne priznaje za premijera, to opet znai da ne priznaje rezultate demokratskih izbora, kako bi i od njega dobio doputenje za progon svega onoga to je kroz proteklih deset godina za njega izgubljenih godina, jer je, dok je drava stvarana, on kao izgubljen glavinjao - djelovalo s pozicija nacije i vjere. S obzirom na to da Cvii, koga je Raanova partija i te kako progonila, finom demokratskom mjerom mjeri ono to treba mjeriti naim arinom, meni se ini jasnim zato u Raanu nije prepoznao licemjera koji mu se jada na otpor strane desnice ukorijenjene u svim strukturama, dok istovremeno gvozdenom metlom iz tih institucija, od efa do portira, mete sve to je stigmatizirao nacionalizmom i klerikalizmom i dok, u potaji, sprema sukob s Budiom, srodnikom strane desnice unutar svoje esterolane koalicije; Budiom, koji e vrlo brzo uvidjeti da je Raan restaurator komunistikog mentaliteta i da on zajedno s onim koji ga je ve jednom, zbog preferiranja nacije pred jugoslavenstvom kao globalizmom, strpao u zatvor politiku ne moe voditi. Raan e na podao nain, iritirajui ga svojim pona anjem i potezima, iz esterolane koalicije udaljiti Budiu, kad se ovaj suprotstavi progonu nacionalne supstance. Raan e mu razb i ti stranku i na taj nain postupiti u skladu komunistike mentalne i praktine doktrine, kojoj je i sam uio polaznike kole u Kumrovcu, da saveznike objedinjene u Narodnu frontu , emu je za komuniste esterolana koalicija prispodobiva, nakon uspjeno provedene revolucije treba odstrijeliti, a nakon dobivenih izbora, prispodobivih revoluciji, marginalizirati. Pa kad je sve to inio, na to se Raan tuio Cviiu, za koga je znao da po politikom opredjeljenju pripada Budiinim liberalima? Valjda na to to nakon izborne pobjede, ve sutradan iza treeg s i-

208

jenja, nije mogao, onako komotno kao to je to radio sedamdeset i prve, jer je strana desnica pruala otpor, koga god poeli, tko mu god smeta, optuiti za nacionalizam i poslati na robiju. Meni se ini jasnim da profinjeni intelektualac Cvii, formiran na demokratskoj matrici, nije uspijevao u Raanovu ponaanju otkriti komunistiku hipokriziju, jer, da bi to otkrio, bio mu je potreban predivot u kojemu e, ivei s komunistima, s njima pojesti nekoliko vrea soli. Pa ipak, ne oduzimajui Cviiu tu olakotnu okolnost, meni mira ne da zrno sumnje - i zato sam u sudu upotrebljavao umanjenicu ini mi se nije li Cvii Raanovu hipokriziju previdio po elji onih kod kojih je bio zaposlen i o ijim je interesima na ovim prostorima vodio brigu. Zrno sumnje, iako mu, ako je sumnja opravdana, na toj privrenosti poslodavcu ne bih zamjerio, jer sam poklonik narodne mudrosti koja kae da ne valja povrijediti ruku koja te vodi ni ugristi sisu iz koje mlijeko sie. Ali mu zamjeram to nama, koji smo s komunistima pojeli vree i vree soli, zdravo za gotovo, prodaje Raanov trik o stranoj desnici ukorijenjenoj u svim strukturama. Nagaam, zamjeram, zdvajam i sumnjam, jer sebi ne mogu do kraja razjasniti kako Cvii, koji, dodue, nije s Raanom sol jeo, ali je uvaeni strunjak za srednjoeuropske komunistike reime, ne moe vidjeti da su promjene vlasti, promjene elita na vlasti u, primjerice, Velikoj Britaniji jedno, a da su Raanove i Mesieve demokratske promjene u Hrvatskoj, s obzirom na ono to su njih dvojica u komu nizmu bili i to nakon komunizma ostali, neto sasvim drugo. Kako ne moe uoiti da se u prvom sluaju radi o poeljnoj zamjeni istroene elite sa svjeom, neistroenom, a da se u drugom, Raanovu i Mesie vu, sluaju radi o zamjeni, priznajem, i istroene i nakon Tumanove smrti dezorijentirane elite sa starom, ve vienom i kompromitira nom elitom, koja po svom mentalnom ustroju, htjela to ili ne htjela predstavlja restauraciju komunistikog mentaliteta. Mentaliteta koji po tko zna koji put ponavljam - nije nestao u potonuu komunistikog

209

samoupravljanja i koji nije ucijepljen samo u duh komunista ve i u duh dijela nekomunista kakav je bio Ivo Sanader, sjemenitarac, najvea sramota nekomunistikog dijela Hrvatske, osoba toliko hvaljena od komunista svake vrste da se moe smatrati njihovim produktom, politiar koji e, dajui razmah bahatosti u odnosu s ljudima i uitku u raskoi, dvjema temeljnim crtama komunistikog mentaliteta, nadii Raana, a s Mesiem postati tandem. O demokratskim promjenama kao jednoj od Mesievih mantri podrobno sam govorio u prethodnom poglavlju i ovdje o tomu nemam potrebu dalje razglabati, osim jo jednom, zavravajui digresiju o Cviievoj stranoj desnici , podcrtati da Mesieve i Raanove demokratske promjene nisu bile, kako Cvii misli, uobiajene promjene demokratskih elita na vlasti u zemljama zapadne demokracije. To je bila restauracija totalitaristikog mentaliteta ispod demokratskog logotipa! Ne i restauracija totalitaristikog drutvenog sistema, komunistikog samoupravljanja, pa e ono do ega e ta promjena dovesti biti mentalni rasap, moralna kriza i sveprisutna hipokrizija. U toj e hipokriziji Mesi imati ulogu kreatora i pokrovitelja koji se zavarava u nadi da komunistiki mentalitet moe preivjeti komunistiki sistem. Moe, to je tono, ali ne zadugo i ne na nain da nastavi ivjeti kako je ivio u komunizmu. Stvar je u tomu da mentalitet ostaje umi rati i kad je drutveni sistem iz kojeg je potekao ve umro. Ali, ostaje umirati, a ne ivjeti u cvatu! Kako se Mesi zavaravao! A sad o Mesievoj najznaajnijoj odluci u tijeku desetogodinjeg predsjednikovanja, o najveem djelu u njegovu ivotu, o spreavanju dravnog udara ili o alosnoj sjei glava hrvatske pobjedonosne voj ske, kako to Mesievo nedjelo vidi autor Ambre. Nije Raan zbog nepouzdanja u sebe ili zbog moralnih skrupula na samom poetku najvaniji potez, smjenjivanje javno neposlunih generala, prepustio Mesiu . Radio je on, i prije i nakon te smjene, sve

210

onako kenjkav i nikakav, i tee stvari u razvlaivanju strane desnice i u progonu s posla njenih intelektualnih perjanica i poslenika, posvuda, a posebno na televiziji, radiju i novinskim kuama. Sve s mjesta odakle su mogli biti smetnja revivalu komunistikog mentaliteta! Nego je on taj posao prepustio Mesiu zato to je Mesi kao ortodoksniji mentalni komunist od njega imao za taj posao vee predispozicije, zato to je vojska spadala u djelokrug predsjednikih poslova, a najvie zato to je Mesi od prvog dana boravka na Pantovaku, u strahu od vojske, za koju je znao da ga ne voli, dok jo generalskog neposluha u vidu otvo renog pisma nije ni bilo, otpoeo s uklanjanjem sa zapovjednih mjesta njemu nenaklonjenih viih i niih asnika. Dakle, nije Raan, kako Cvii misli, kad su generali izrazili nezadovoljstvo u pismenom obliku, Mesiu prepustio sjeu njihovih glava da bi taj teki posao otklonio od sebe, nego je, kad su generali izili na istinu, prepustio Mesiu da, kao to je i poeo, sam i dovri svoje ivotno djelo. Po kojemu e ui u povijest - svojom zaslugom! I u knjievnost - mojom krivnjom! Mesiev sukob sa zapovjednim kadrom Hrvatske vojske otpoeo je mnogo prije nego se pojavilo protestno pismo generala i mnogo prije nego e mu Raan prepustiti da se s njima obrauna. Pojavio se na samom poetku formiranja Hrvatske vojske i osamostaljivanja drave, kad je Mesi, kao odavna zaprisegnuti agent tajnih slubi, iz dana u dan, kontaktirao sa efom KOS-a Aleksandrom Vasiljeviem i sugerirao mu da u ministarstvima obrane i sigurnosti potedi nekoli cinu pripadnika jugoslavenske vojske i policije, a sve ostale, one koji su tamo doli nakon Tumanove pobjede na izborima, uhiti i strpa u zatvor. Tada je taj sukob poeo i imao je iste motive kao i sukob s Tumanom - Mesi iz mentalnih razloga nije mogao pristati na Tumanov projekt nacionalnog izmirenja. Hrvatska vojska, nastala iz niega, na bojnom polju, u tijeku srpske pobune i velikosrpske agresije, graena na dravotvornom za nosu, bez prethodnog ratnog kolovanja, imala je zapovjedni kadar,

211

improviziran kao i ona sama, obzirom na mjesto otkuda se regrutirao, komponiran od tri sastavnice. Nisam se mijeao u vojne poslove, ali, nalazei se u Tumanovoj blizini i vjerujui od poetka da je rasplet sukoba mogu samo vojnim porazom agresora, pratio sam, o tom govorio i o tomu pisao, kako meusobno surauju te tri asnike komponente. Po mom tadanjem i sadanjem - devet godina nakon Mesieva ivotnog djela - uvjerenju, tako komponiran, tako improviziran, u ratnom meteu, u politikoj zbrci, taj je zapovjedni kadar mogao funkcionirati, i kad je na samom poetku doivljavao poraz za pora zom i kad je poeo pobjeivati, samo zahvaljujui nacionalnom zano su i kranskoj spremnosti na rtvu to su do sri proimali i vojsku i taj heterogeno komponiran zapovjedni kadar. Taj duh, tu poveznicu, svjestan politikih razlika koje postoje meu sastavnicama od kojih je sastavljena i vojska i njeni zapovjednici, Tuman je nazvao nacionalnom pomirbom. I odmah se naao na udaru ljudi u kojima je bila fosilizirana svijest iz minulog svjetskog rata, ljudi koji su vjerovali da pomirenja izmeu ustaa i partizana - ni meu onima koji su nosili ustake i partizanske odore, ni meu njihovim potomcima u treem koljenu - ne moe biti. Takvih je bilo i s ustakom i s partizanskom fosiliziranom svijeu. Meu potonjima se, kako smo vidjeli, nalazio Mesi. Njihov budui barjaktar i promotor antifaizma ! Iako mnoge osobno poznajem, iako o mnogima znam to je za ovu svrhu najvanije znati, imena asnika, dok budem govorio o a snikoj strukturi, neu navoditi iz dva razloga: da neke u nabrajanju ne bih izostavio i da ne bih, razvrstavajui ih u sastavnice po porijeklu vojne naobrazbe i po mentalnom sklopu, kojega svrstao na krivo mjesto. Dakle, bez imena! Neka to rade povjesniari, ovaj je tekst samo zapis pisca Sebastijanovih pria. Prvu su komponentu, mahom sa srednjim ili visokim obrazovanjem u civilu, sainjavali momci koji su vojnu naobrazbu ili kao obi ni vojnici ili kao priuvni asnici, stekli, sluei vojni rok i odlazei

212

na redovne vojne vjebe, u jugoslavenskoj vojsci. Bili su to asnici veinom s niim inovima, ali su, iskazujui sposobnosti u borbama, neki od njih kroz godinu-dvije dobivali i generalske inove. Usudio bih se rei da je to bio asniki temelj hrvatske vojske, koji se neo pravdano potiskuje na zadnje mjesto. Drugu su sastavnicu u zapovjednoj strukturi predstavljali vojnici, asnici i doasnici koji su sluili u vojskama zemalja Sjevernoatlantskog saveza, a kad je kod nas izbio rat, vratili su se kui i pritekli u pomo svojoj zemlji i svom narodu. Njihovo vojno obrazovanje i ratno iskustvo vrlo brzo e ih dovesti na visoke poloaje u hrvatskoj vojsci, iako su u vojskama gdje su dotada sluili imali nie inove. I treu komponentu, cjelovitu, gledamo lije po lokaciji otkuda se regrutirala, a sloenu, ako je gledamo po mentalitetu, predstavljali su aktivni oficiri jugoslavenske vojske s partizanskim iskustvom i oni koji e se za vrijeme komunizma kolovati i, kao izueni akademci, obavljati oficirske dunosti u jugoslavenskoj vojsci. U ovoj sastavnici nalazili su se asnici koji su degradirani nakon sloma Hrvatskog proljea i bili stigmatizirani kao hrvatski nacionalisti, kojima je komunistiki mentalitet, zbog degradacije i progona to su ih pretrpjeli, bio stran i poprilino omraen. Isto tako meu asnicima koji su sve do devedesetih sluili jugoslavensku vojsku bilo je onih s jakom kran skom i nacionalnom podlogom, steenom u temeljnom odgoju i obrazovanju, koja e, kad doe do kraha komunizma i raspada Jugoslavi je, oivjeti, nadvladati komunistiku i jugoslavensku indoktrinaciju i navesti ih da se prikljue hrvatskoj vojsci. Ali, i meu partizanskim i meu post-partizanskim oficirima jugoslavenske vojske koji su se nali u zapovjednom kadru Hrvatske vojske bilo je onih s komunistikim mentalitetom, u kojemu je nacionalno osjeanje igralo sekundar nu a kranstvo ni takvu ulogu. Oni su nacionalnu pomirbu prihvaali dok ih je titila od temeljnog duha vojske i drugih sastavnica asni kog kadra; ali, im im kao zatita nije trebala, odbacivali su pomirbu,

213

pa kao i Mesi postajali antifaisti. I da zakljuim: trea sastavnica ravala se na dvije komponente, na one oficire Hrvatske vojske pristigle iz jugoslavenske iji se mentalitet temeljio na nacionalnom i kranskom i one koji su u sebi nosili komunistiki mentaliteta, a nacionalni su bili samo onoliko koliko im je, tako shvaeni, antifa izam po svom kodeksu doputao, dok su prema kranstvu bili ili ravnoduni ili su ga otklanjali i smatrali prevladanom vrijednou. U tako strukturiranom zapovjednom kadru, u vojsci, subordiniranoj organizaciji, gdje su sve fizike i psihike snage ovjeka upre gnute u dokazivanje osobne vrijednosti i dobivanje za to priznanja u obliku viih inova i znaajnih poloaja, bilo je nemogue izbjei unutarnja trvenja po tim sastavnicama, ma koliko ih vrsto povezivao zajedniki cilj i ma koliko ih vrhovni zapovjednik pozivao na svetost nacionalnog pomirenja. I ma koliko on u dijeljenju priznanja bio pravian! Prisustvovao sam dramatinim trenucima kad je Tuman, da bi sauvao jedinstvo, morao rezati rogove koji bi od vremena na vrijeme izbijali na oba krila mentalnog spektra. I, razumije se, uvrui rogove rogatima i rogobatnima, nije mogao ne povrijediti neku ili obje strane u sporu. U tom mirenju, kao i u svakom drugomu, kad se ni jednoj strani ne daje stopostotno pravo - povrijeenosti je moralo biti na obje strane. Ali i ta povrijeenost, kao i poziv na pomirbu, bili su u funkciji ravnotee, koja se ni pod koju cijenu nije smjela poremetiti. Kad doe na mjesto vrhovnog zapovjednika vojske, Mesi nee nastaviti ni s politikom nacionalnog pomirenja ni s mirenjem meu sastavnicama asnikog kadra. Obrnuto od Tumana, kao svoj pri log detumanizaciji u vojsci, on e svoje zapovijedanje temeljiti na rivalstvima. Stat e, bez zadrke, na stranu asnika, bivih jugoslavenskih oficira, s komunistikim mentalnim sklopom i onih iz drugih sastavnica koji su se tom mentalitetu iz nude pristali podrediti. To e i u vojsci dovesti do moralnog rasapa i hipokrizije u onolikoj mjeri u kolikoj e mjeri Mesi biti stvarni zapovjednik te vojske. Kako on

214

nije bio zapovjednik iji bi duh, iji bi mentalitet, bio identian mentalitetu i duhu vojske, treba se nadati da taj rasap i ta hipokrizija nisu uzeli velikog zamaha i da u vojsci jo uvijek ivi duh nacionalnog pomirenja i duh pripadnitva zapadnim demokracijama. Krasnstvu najvie! Svega onoga ega u desetogodinjem vrhovnom zapovjedni ku vojske nije bilo. Ni mrvice! Ni traga! Kako god bilo, s tim nepoeljnim uincima Mesieva vrhovnitva, kad je on doao na Pantovak, Raan zasjeo u Banske dvore, a glavni ideolog ljevice postala Vesna Pusi, znanstvenica skromnih dosega, nerazmjernih njenoj nezajaljivoj i niim neutemeljenoj ambiciji, otpoeo je puzei proces uklanjanja sa zapovjednih mjesta onih asni ka koji su se na razne naine formirali na izrazito antikomunistikoj matrici, bilo kao krani, bilo kao demokrati drugih usmjerenja. Na njihova su mjesta dovoeni asnici s komunistikim pedigreom ili oni koji s komunistikim mentalitetom nisu bili nepomirljivo antagonizirani, koji su se bili spremni prilagoditi novonastalim prilikama, a svoja uvjerenja potisnuti i uiniti ih privatnima, kao to je to bilo i u vremenima samoupravnog komunizma. Razumije se, tu puzeu smjenu, kao to to komunisti u demokratskom okruenju redovno ine, pravdali su dovoenjem strunih kadrova na mjesta gdje su dotada bili, toboe, nestrunjaci. Nee ti visokog stupnja kompetencije u politici i ratovanju kod Mesia i Raana, a u znanosti kod Vesne Pusi i njena brata Zorana! Polagana smjena, vidljiva i nevidljiva, tekla je po nekoliko osnova. Prvo, po njihovoj elji ili protivno njihovoj elji dio je asnika umirovljen; drugo, nepoeljni su asnici micani s viih na nie poloaje s dobrim izgledima da e uskoro biti maknuti na jo nii ili poslani u mirovinu; i tree, u tajnosti je vren odabir onih koji e biti poslani na Haki sud i tamo sueni na temelju Mesieva tajnog svje doenja i Pusikine znanstvene teze da je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini. Paralelno s potonjim, u Saboru je izglasana nadle-

215

nost Hakog suda nad oslobodilakim akcijama Bljeskom i Olujom, kako bi se na sud u Haag moglo poslati sve one zapovjednike koji su u tihoj smjeni umirovljeni, marginalizirani i moralno diskreditirani. Do juer asni ljudi, oni koji su na svojim pleima iznijeli te ret obrambenog i oslobodilakog rata, oni koji su vojnim pobjed ama stvorili uvjete mira na balkanskim prostorima, odjednom, preko noi, nakon smrti svoga osnivaa i vrhovnog zapovjednika i nakon demokratskih izbora, osjetili su se odbaenima. U demokratskim promjenama Mesia i Raana, koje su bile ono to sam rekao da su bile, izloeni su progonima mentalnog komunizma, koji je pod detumanizacijom, to se vojske tie, podrazumijevao njihovu smjenu, njihovo javno sramoenje i njihovo otpremanje na Haki sud, gdje e im godinama suditi za izmiljena nedjela, kakvo je, primjerice, pretjerano granatiranje Knina. Bili bi naivni, a oni to nisu, kad bi vjerovali Mesievim mantrama kako je zloin individualan , pa, ako ga nisu poinili, ne trebaju se niega bojati, ni suenja u Haagu. Da su i bili naivni, u to vjerovati nisu mogli u vrijeme kad su krimen pred Hakim sudom postali zapovjedna odgovornost i zloinaki pothvat, o emu su se kod nas vodile une pravne i politike rasprave, ali bez ikakva uinka na storniranje tih zloina iz hakih optunica. Za njih Mesieva detumanizacija nije bio tamo neki proces koji bi se odvijao u sferi politike i politikih nadmetanja, a njih, vojsku, posluni instrument u rukama politike garniture, koja je na izborima dobila etverogodinji mandat da vla da, zaobiao i ostavio na miru, za njih je Mesieva detumanizacija, kad je bila primijenjena na vojsku, znaila micanje s vieg na nii poloaj, umirovljenje i progon na domaem ili Hakom sudu. I to im je najtee bilo podnositi, sramoenje njih osobno, a preko njih, metodom pravne metonimije, sramoenje njihova djela, njihove uloge hrvatskih oslobodilaca i balkanskih mirotvoraca.

216

Da, upravo mirotvoraca! I kad se do tog mira moralo doi ratom, stoje za obrambene i oslobodilake ratove vie pravilo nego iznimka! Ako se ne vjeruje meni i onima koji misle kao i ja moglo bi se vje rovati Francisu Fukyami, profesoru meunarodne politike na sveuilitu Hopkins u SAD-u, za kojega izdava njegove knjige Izgradnja drave na hrvatskom jeziku kae da je jedan od vodeih promatraa svjetskih dogaaja u posljednja dva desetljea. Povijest Balkana tijekom devedesetih godina ilustrira slabost europskog stanovita o meunarodnim akcijama , pie Fukyama. Sve zemlje lanice EU-a suglasile su se da je Srbija pod Miloeviem izvor tekih krenja ljudskih prava u Bosni i na Kosovu... Europlja ni su intervenirali proglasivi embargo na to podruje, od kojeg su Srbi imali vie koristi od Bosanaca... Europski mirovnjaci pridonijeli su problemu time to nisu bili spremni za borbu; na mjestima kao Srebrenica bili su drani kao taoci i trebalo ih je spaavati. Samo je akcija drava koje su bile spremne upotrijebiti oblik vojne sile - kao Hrvata u sluaju Bosne i Amerikanaca u sluaju Kosova - dovela do toga da je srpska dominacija bila privedena kraju, a Balkan bio pacificiran. Fukyama hrvatske vojnike, njihove zapovjednike i njihova vrhovnika dri pacifikatorima Hrvatske i Bosne , a uz Amerikance i itavog Balkana. I upravo tako, dok je na ivotu bio Tuman, osjeali su se zapovjednici hrvatske vojske. Osjeali su se mirotvorcima! A najednom, kad po volji birakog tijela na mjesto vrhovnog zapovjednika dolazi Mesi, to u demokraciji po vojsku ostaje bez posljedica, oni postaju agresori u Bosni i kandidati za optuenike na domaim sudovima i na Hakom sudu. Usporedno s tim i njihove vojne pobjede od mirotvornih akcija, to su dotada bile, pretvaraju se u zloinake pothvate.

217

U situaciji kad se te ljude umirovljenjem, micanjem na marginalne poloaje i privoenjem na sasluanje za ratne zloine na tih nain degradiralo, a njihovo mirotvorno djelo proglaavalo zloinakim pothvatom, ti su ljudi, ti generali, ti zapovjednici hrvatske vojske u oslobodilakom i mirotvornom ratu imali dva naina ponaanja. Stati u red i jedan za drugim tiho odlaziti kao to odlaze ovce na klanje ili se oglasiti, izraziti protest i uzdignute glave prihvatiti ono to im je sudbina dodijelila. I ono to Mesi nikada nee shvatiti, izraziti spre mnost da se jo jednom rtvuju za ono za to su se i u ratu rtvovali! Kakav pu! Kakve trice i kuine! Ti ljudi nisu nikakvim puem spaavali svoje poloaje u vojsci, oni su se protestnim pismom unaprijed, prije nego ih puevi otpuu, odricali svojih poloaja i iskazivali spremnost da svoj kri ponesu do kraja. Do vrha Golgote! Tko je ikad igdje vidio vojni pu koji bi bio izvren pisanjem protestnog pisma. Pa bio taj pu i puzei! O protestu i spremnosti na rtvu se radi, a ne o puu! Objektivno gledano, budui da nikakav pu nisu namjeravali izvriti, ili su Mesiu na ruku. Kako je Mesi dobro i predobro znao da to nisu puisti, da oni od naroda izabranog predsjednika svoje drave ne namjeravaju svrgnuti s vlasti, nije mu trebala nikakva hrabrost koje on u sebi i ne bi naao kad bi mu zatrebala - da im paradno poskida glave. Da ih se rijei bez ikakve bojazni za vrstinu stolice u kojoj na Pantovaku sjedi! Mogao ih je mirne due onako krotke, poto je proitao njihovo pismo, pozvati na Pantovak i, ako je imao gram obraza i trunak smjelosti, uz kavicu im objasniti zato mora izvrgnuti prevrednovanju njihovo djelo u zloinaki pothvat . Oni bi ga s razumijevanjem sasluali, jo mu jednom ponovili, usmeno, ono to su napismeno rekli i otili tamo kamo bi otili i bez toga razgovora s predsjednikom uz

218

kavu. Vjerojatno bi mu, koristei prigodu, rekli i to da nikakva pua nema i da ga nee ni biti, jer oni, za razliku od gospodina predsjed nika koji to ini svojim demokratskim promjenama i svojim prevrednovanjem oslobodilakog i mirotvornog rata u zloinaki pothvat, ne ele diskreditirati demokraciju ni destabilizirati dravu koju su s mukom, uz toliko krvi i znoja, stvorili. I demokraciju i dravu - da se razumijemo! Meutim, njih Mesi na razgovor uz kavu nije pozvao. Ni zato to ih se bojao, ni zato to oni na kavu ne bi doli, ve zato da bi se u javnosti stekao dojam kako je ono to oni ine pu, a ono to on ini hrabro slamanje vojnog pua. Slomio, ne trepnuvi okom kako kae Cvii. Javnost prevario nije, ali Cviia opsjenio jest! Pa javnost u veem dijelu, i ja s njima, misli da je to njegovo najvee nedjelo, a Cvii, zajedno s njim, da je to kruna njegova sveukupnog politikog djela. Dakle, jo jednom, da bi se podcrtalo duplom crtom, pua nije bilo niti ga je moglo biti, jer je puistima do stabilnosti hrvatske drave i digniteta hrvatske demokracije bilo neusporedivo vie stalo nego onomu koji je slamanje pua, na kraju desetogodinjeg mandata, proglasio djelom svoga ivota. Komu je do toga pua bilo, taj ga je za svoje potrebe izmislio! Puistima do toga nije bilo, oni su izabrali astan obraz i rtvu. A Mesi neka se tim puem dii! Zasluio ga je kao najmraniji biser u kruni svoga cjelokupnog djela! A to se tie Mesieve prognoze koja bi trebala pojaati znae nje njegova grandioznog ivotnog djela, kako bi, da nije djelovao pravovremeno, nakon protestnog pisma generala za nekoliko dana u vojarnama bili stolovi za potpise i vojnici bi morali davati podrku generalima, istine radi treba kazati slijedee. Generali te stolove ne bi postavljali ni od svojih vojnika traili da im daju potpise podrke, jer oni ni takvu vrstu pua nisu htjeli izvoditi. Oni su, kad su vidjeli da

219

e ovako ili onako bili otjerani, sami odluili otii i prilikom odlaska, prostonarodno reeno, Mesiu pljunuti u lice ili, fino kazano, baciti mu bijele rukavice u naruje s porukom da e vrijeme pokazati hoe li veu cijenu imati njihov asni obraz i rtva nego njegovo izdajniko svjedoenje pred Hakim sudom i njegove demokratske promjene i detumanizacija kao impulsi komunistikog mentaliteta, koji su ih prisilili na protest i rtvu. A tih stolova za davanje potpisa podrke generalima i tih vojnika to potpisuju bilo ne bilo - svejedno! Hrvatska je vojska bila u duhu uz svoje ratne zapovjednike, mrtve i ive, na slobodi i na robiji, i u vrijeme Mesieva velebnog djela, slamanja pua , i sad kad mora odstupiti s predsjednike stolice i otii u zaborav. Mesi to jako dobro zna. Ako ni po emu drugomu, to je nemogue, jer je tih glasova bilo sijaset, onda po zviducima prilikom svakog pojavljivanja na skupo vima, gdje bi uz postrojenu vojsku bili prisutni i civili. Zviduci, orkestralni, za svih deset godina, ne iz redova postrojenih vojnika - ne, Hrvatska je vojska asna i disciplinirana vojska, koja potuje svoga vrhovnika, od naroda izabrana, i kad on to potovanje ne zasluuje nego iz redova oeva i majki, brae i sestara tih vojnika okuplje nih oko postrojene vojske. Ti su zviduci glazbena pratnja najveem djelu Mesieva ivota - slamanju generalskogpual O tomu se spremam napisati pripovijetku Tukac ! I kad je to tako, da je vojska u duhu vezana uz svijetli obraz, obrambeno i mirotvorno djelo te uz podnesenu rtvu svojih generala, onda nikoga ne trebaju uditi sitne pakosti njihova trenutnog vrhov nog zapovjednika na odlasku, zapovjednika koga je ta vojska sluala i priznavala, ali ga kao svoga zapovjednika po duhu nikada nije doiv ljavala. On joj je trajno ostao odbojan i tu. Pa ne treba uditi ni da su odgovori na te osvetoljubive pakosti vojnika, koji su se razvojaili i stekli pravo da govore, vehementni. S tom priom u dijalogu vojnika s Mesiem elim zavriti mantru o slamanju puzeeg dravnog udara.

220

U jeku sveope krize, gospodarske, financijske i moralne, u kojoj se, i po nemalim Mesievim zaslugama, nala Hrvatska, on je u jed nom od tjednih razgovora spredsjednikom uz kavu, svojevrsnim oblikom javnih ugriza, predloio jednu od mjera tednje: Ne znam trebaju li svi branitelji imati vojne poasti na pogrebu. Pet je pogreba na dan. Na pet pogreba vojska mora poslati vod vojnika, na ispraaj sa svim poastima, pucanjima, dnevnicama, vijencima. To godinje angaira 13.000 vojnika. Tu se moe utedjeti, branitelja moemo otpratiti s vijencem na kojemu e pisati tko ga ispraa. Netom je Mesi ovo izjavio, novinari su se potrudili u kunama izraunati koliku bi utedu ostvario dravni proraun kad bi se u djelo provela ova mjera tednje. I dolo se do toga, da bi drava, uskraujui braniteljima posmrtne poasti, utedjela oko sedam milijuna kuna. Dovodei u sumnju moralnost i zdrav razum toga prijedloga, novinari su sumu od sedam milijuna usporedili s trokom to ga dravni proraun izdvaja za uzdravanje predsjednikova ureda i predsjednikova zrakoplova, kojim se Mesi rado koristi na svojim estim i nekorisnim putovanjima. Sam ured mu dravu godinje kota pedeset i pet milijuna kuna, plus trokovi drugih dijelova dravne uprave koji opsluuju predsjednika. Predsjednikov zrakoplov kota dravu petna est milijuna kuna. I sad to zbrojimo, pa emo vidjeti da se na samog predsjednika troi sedamdeset i kusur milijuna kuna, a na posmrtne poasti umrlim braniteljima, njih oko tisuu i osamsto, sedam milijuna. Ne bi li bilo moralnije i manje sablanjivo da je Mesi posljednji zbogom onima koji su obranili ovu zemlju i uspostavili mir na Balkanu ostavio neoskvrnjen, a onih sedam milijuna, ako mu je do tednje i izlaska iz gospodarske krize, utedio na svojim trokovima, koji, pridodaju li se spomenutim ciframa i cifre trokova dravne uprave koja opsluuje predsjednika, prelaze sto milijuna kuna. Da je samo prepolovio svoja beskorisna putovanja u daleke zemlje, mogao je tih sedam milijuna utedjeti na trokovima zrakoplova. Sve je to bilo

221

mogue, i utjeti i od svoga utedjeti, da je od branitelja nevoljeni predsjednik mogao utiati glas svoje ozlojeenosti. Ali kao nikad, i kao rijetko koji pacijent na psihijatrovu kauu, Mesi je progovorio iz dna due kad je onima koje mrzi, kojih se stidi i pred kojima strepi, koristei trenutnu popularnost tednje, htio od uzeti posmrtnu poast i na taj ih nain poniziti. ak i oni koji su ga u svemu podravali i svaku njegovu mantru i sami mantrali, prigovorili su mu da je otiao predaleko. Ne to se oni s njegovim prijedlogom ne bi slagali, dapae, oni bi ga temeljitije od Mesia proveli u djelo, nego zbog toga to e im nakon ove provale Mesieve podsvijesti na izborima konzervativne, demokranske i suverenistike birae biti tee prevesti edne preko vode i navesti da za njih glasuju. U sadraju komunistikog mentaliteta, na prvo a ne na stranje mjesto, spada lijeva socijalna fraza: poziv na pravinu raspodjelu dobara, anatema na bogatae i rasipnike, i tomu sline, ali dobro nam poznate, stvari. Ako su komunisti i po emu uspjeni ribari ljudskih dua , onda su uvijek uspjeni bili kad su lovili na toj lijevoj socijal noj frazi. Vidjeli smo dok su bili na vlasti to je stajalo iza te fraze. Goli egoizam ostvarivan putem ozakonjenih privilegija za avangardu radnike klase . S druge strane gledano, gledano sa strane riba koje se love od te fraze, nema privlanije jeke na udici. Nekad su komunistiki ribari ljudskih dua tu jeku na udici bacali pred gladna usta obespravljenih masa radnog naroda, proletera , a danas ih - kao Mesi, jednom tragajui za pokradenim novcem , a drugi put tedei na posmrtnim poastim branitelja - bacaju pred usta konzervativnih, ljevici nesklonih biraa. Dok su jeku o traganju za pokradenim novcem, te konzervativne i suverenistike ribe zagrizle i Mesiu, uz onih njegovih dvadeset posto, pomogle da doe do dva mandata, na ovu o utedi na uskraivanju posmrtnih poasti braniteljima, ini se, da zagrizle nisu. Zato su se i Mesieve pristae na njegov nekontrolirani

222

podsvjesni iskaz lecnule: prokazao im je frazu, pa ribe sline jeke vie nee zagristi. Treba nai nove, kao to je, kako ovih dana sluam, nova pravednost ! I mislite da ribice nee zagristi! Ipak, kako bilo da bilo, mi uivamo blagodati demokracije! Nju ni Mesieve i Raanove demokratske promjene nisu mogle umanjiti, koliko god da su je zagadile komunistikim mentalitetom. A nee joj, vjerujem, nauditi ni Sanaderova hedonistika gramzivost, nauena na ulici, od komunista, a ne u sjemenitu, iz tekstova evanelja! Javio se itav niz dragovoljaca i dao odgovor kakav je Mesiev prijedlog mjera tednje zavrijedio. Navest u ih nekoliko ne imenujui one koji su ih izrekli.
Prvi: Mesi se potrudio reinkarnirati partizane i skriti ih iza anti-

faista. Sad mu netko treba rei da su branitelji jedini zasluni za neovisnost Hrvatske te da su vojne poasti na sprovodima najmanje to se za njih moe uiniti.
Drugi: Smatra da je Mesieva izjava morbidna, te da bi predsjedniku

bilo bolje da se bavi tajnim raunima u Lihtentajnu.


Trei: Poruuje da je znatno skuplje od braniteljkih pogreba kad se

svako malo die helikopter kako bi dunosnike razvozio uokolo.


etvrti: Branitelje je uzbunila Mesieva izjava, ali se nada da je rije

o hiru. Zato branitelje poziva da ostanu prisebni. I da ne govore kojeta kao to on govori.
Peti: Ako je i to rtva za nau dravu, neka mu bude!

U jednom od svojih lanaka, u kojemu je prikazao lik i djelo Stje pana Mesia - zadovoljstvo mi je priznati - na dosada najlucidniji na in, Slaven Letica, poto je opisao njegovo difamiranje Domovinskog rata i branitelja, zakljuuje: Ne zaboravimo, Mesi je umirovio niz generala-pobjednika u Domovinskom ratu i tako delegitimirao ideju za

223

koju su se borili hrvatski narod i hrvatski graani . Nema anse da to nedjelo Mesiu zaborave oni koji su se rtvovali branei svoju zemlju i svoj narod, koji su podnijeli i drugu rtvu izbjegavajui s Mesi em sukob koji bi umanjio njihovu ast i oskvrnuo ugled drave koju su stvorili i koji su, jo jednom ulaui krajnji napor, napisali sjajne knjige u kojima su pokazali i dokazali da je Mesi krivokletnik, a nje govih deset godina predsjednikovanja vrijeme krivokletnika. Nema anse po njima samima, a ne bi je bilo ni kad bi oni zaboraviti htjeli, jer zaborav na djelo krivokletnika spreava sam Mesi! Umjesto da i pred hrvatskim narodom sagne glavu, kao to je stalno sagnutu dri pred Martinezima, i kae da je generale-pobjednike morao smjenji vati, slati u mirovinu i na suenje u Haag, na taj nain obezvreujui njihove, po Fukyami, mirotvorne pobjede, on je to smjenjivanje prei menovao u puzei pu i taj pu - po logici pua, kojemu je i puzanje od dva metra, kolika bi trebala biti duina toga puzeeg pua , trka od Maratonskog polja do Atene - proglasio svojom najznaajnijom odlukom u dvogodinjem mandatu. Djelom svoga ivota! Pa, neka mu bude kad to hoe! Neka se jo jednom, na njemu, potvrdi narodno iskustvo uoblieno u mudrost da se ljudi male pameti ponose s onim ega se ljudi velike pameti stide. Ali, nema u toj Mesievoj elji, da mu spreavanje puzeeg pua bude kruna djelu i ivotu, nita nevieno. Svaki mentalni komunist ima potrebu svoju vlast, pa bila to i vlast krivokletnika koju opravdati nije lako, pravdati slamanjem tiranije koja je njegovoj blistavoj vla sti na poetku stajala na putu. to bi drugo mogao biti komunistiki mesijanizam!

224

DESETO POGLAVLJE

MANTRA O ODVOJENOSTI
CRKVE OD DRAVE

razdoblju od Titova obrauna s Rankoviem, kad je u kotlovnicama Slube dravne bezbednosti spaljeno nekoliko stotina tisua dotad voenih dosjea o politiki nepoudnim ljudima, pa do kraha Hrvatskog proljea , kad je na mjesto spaljenih dosjea poelo slaganje novih, u tih pet - est godina odvijao se proces mentalnih mijena koji e imati dalekosene posljedice i koji e trajati, evo, sve do naih dana. Tada je poelo oitovanje tko je bio mentalni komunist, boljevik, a tko lan komunistike partije iz egzistencijalne nude; tko je trajno ostao bez vjerske i nacionalne senzibilnosti i postao ateist i graanin svijeta, a tko je, im je nakon mraza dolo proljee, procvjetao u vjeri i naciji; tko je bio za demokraciju, a tko za jo vru ruku u vladanju; tko je bio za trino gospodarstvo, a tko za jo vee partijske i dravne ingerencije u svim sektorima ivota; tko je bio za dijalog i slobodu govora, a tko za diktat i jezik za zube. Sve je to, i sve ostalo u tom smislu, s tim dvojbama i tim podjelama, ivjelo u javnosti do trenutka kad je Tito donio odluku da, nakon kratkotrajne dezorijentacije, sam stane na stranu mentalnih komunista i mentalna previranja, koja bi mogla dovesti do raspada njegova komunistikog samoupravljanja, stavi pod svoju izmu. Za detekciju mentalnog stanja Stipe Mesia u tim burnim i formativnim vremenima imamo dva pouzdana podatka. Jedan je iz saborskog zapisnika, a drugi iz zapisnika komisije za vjerska pitanja u Orahovici; jedan govori o njegovim pogledima na nacionalno, a drugi o njegovim pogledima na vjersko. Upravo ta dva podatka bila su premise ve iznesenoj tvrdnji da Mesi proljearima nije pripadao to bi dijelio njihova miljenja o federiranju federacije , jo manje o ljudskom liku komunizma , ve zato to su ga njegovi arivistiki motivi poticali da iskoristi ansu u procesu rotacije kadrova , to su je vodei proljeari , mahom skojevci, komunistiki pomladak, na poetku i uz Titov blagoslov, dok se sam nije osjetio ugroen, forsirali. Mesia je proljearima privlaila namjera da, poto je partizansko dijete crveno od glave do pete , ostvari politiku karijeru, nakon lokalne, i na republikom nivou.

227

Taj aspekt, aspekt mentalnih oitovanja u vremenu tih pet est proljearskih godina, koliko mi je poznato, s obiljem ludih i mudrih, moguih i nemoguih inicijativa, nitko do sada nije uobliio u suvisao tekst. A trebalo bi, da se vidi koliko je Hrvatsko proljee i znaajnije i sloenije nego to se obino misli kad se sve svodi na nekoliko osoba i nekoliko sjednica rukovodstava raznih komiteta i komisija. U tisuu devetsto ezdeset i sedmoj, u sredini proljearskog razdoblja, kad se mentaliteti oituju i ravaju, zbila su se dva dogaaja koja e pruiti mogunost da se na njima u javnom prostoru ti men taliteti oituju, prelamaju i suprotstavljaju. U Boliviji je likvidiran Che Guevera, koji je prijetio da, nakon Kube, komunistiku revoluci ju proiri na cijelu Junu Ameriku i ugrozi kapitalistiku dominaciju SAD-a, o emu se kod nas iz dana u dan pisalo s velikom naklonou prema tom romantinom junaku socijalistikih revolucionara i svih ostalih buntovnika. Nekoliko mjeseci prije te romantine smrti bila je objavljena Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika . Meu potpisnicima te Deklaracije bio je i jedan na barjak tar socijalistike revolucije, dodue, u kasnim godinama i nikad, ni u cvijetu mladosti, tako romantian kao Che Guevera. Na dnevnom redu svih politikih i kulturnih foruma raspravljalo se o Deklaraciji i kritiziralo starog revolucionara koji ju je potpisao. Dakako, objanje nje je bilo: svi posenilimo pod starost! Pa je za revolucionara najbolje da pogine mlad! Dok nije doao pameti, oprostite, dok nije posenilio! Slavilo se mladog i mrtvog, a kudilo starog i senilnog revolucionara! Gdje e nai dva bolja primjera da bi na njima testirao revolucionar ni, napredni i konzervativni, nazadni mentalitet! Sjeam se kako sam ja tih godina testiran i na raspravi o Deklaraciji i onima koji su je potpisali i na mnogim drugim stvarima. Ne mogu odoljeti da jedno od tih testiranja ne opiem, tim prije to je ono podloga uvodnog dijela Svetinke, treeg toma Sebastijanovih pria . Dogodilo mi se to kao direktoru zadarske pedagoke gimnazije na sastanku direk-

228

tora svih gimnazija u Hrvatskoj, na sam dan objavljivanja Deklaracije u zgradi dananjeg muzeja Mimara, gdje je u to vrijeme bilo smjeteno nekoliko zagrebakih gimnazija. Na tom sam sastanku referirao o nekim inovacijama u nastavnom planu i programu, koje su bile na tragu demokratizacije koju nam je donijelo obaranje Rankovia. Nakon pre zentacije tekst je moga referata bio tiskan u asopisu Obrazovanje, pa se, ako netko eli, i danas moe provjeriti da li me pamenje dobro slui. Meu novinama koje sam predlagao - a veina ih spada u krug ideja koje su tih pet - est proljearskih godina kolale u obrazovanju bio je i prijedlog da se u nastavni plan i program unese predmet religijska kultura, neto slino onomu to danas neki u liberale transformirani komunisti predlau kao zamjenu vjeronauku. Obrazloio sam potrebu uvoenja toga predmeta time da uenik bez temeljnog poznavanja judeo-kranske osnove, u to, dakako, ubrajam i islam, ne moe ni pratiti ni shvatiti knjievnost, glazbu, likovnu umjetnost i arhitekturu, a ni europsku i nau civilizaciju openito. Kako kad je to temelj toj civilizaciji! Netom sam zavrio itanje referata i bio s govornice ispraen ivahnim pljeskom proljeara , Mii, jedan od direktora neke od gimnazija koje su tada bile smjetene u toj zgradi, protestno se ustao sa stolice u prvom redu i napustio dvoranu. Poznavao sam Miia kao umiljena i zadrta komunistu! Ono, na vlastitog e oca potegnuti pitolj ako togod runo kae za komunizam! Uskoro se, dok je netko drugi bio za govornicom, vratio u dvoranu nosei u rukama Telegram, u kojemu je - to u neto kasnije doznati - bila tiskana Deklaracija. Doao je pred govornicu, upao u rije govorniku i, na zaprepatenje svih prisutnih direktora, histerinim glasom rekao: Evo, proitat ete to su ovi napisali i potpisali! Vidjet ete to trae! A trae i goru stvar nego je tu, malo prije, za ovom govornicom, traio Aralica! A Aralica je tu pred nama traio da se u gimnaziju uvede vjeronauk! Trebao je biti iskren, a ne nam tu muljati o religijskoj kulturi!

229

Nije da, predlaui uvoenje u program predmeta religijska kultura, nisam mislio na vjeronauk i na mogunost da se to komunistima uini supstitucijom vjeronauka; nije da, kad bi za to postojale drutvene predpostavke, ja ne bih u kole uveo vjeronauk, kao to je u njih bio uveden pet godina nakon dolaska komunista na vlast, ali ja, obzirom na prilike u kojima smo se tada nalazili, nisam predlagao nita vie nego religijsku kulturu, neto kao znanje o vjeri, bez ikakve obaveze na vjerovanje u tu vjeru. Meni se to inilo moguim jer je pred godinu dana SFRJ sa Svetom Stolicom potpisala protokol u kojemu je Katolikoj crkvi jamena sloboda djelovanja. Tako je to u proljearskim krugovima i shvaeno, pa e moj referat biti tiskan kao prilog raspravama o novom planu i programu, ali to nee obeshrabriti ni Miia ni njemu sline da me, u to vrijeme oitovanja mentaliteta, obiljee kao sklonog prema religiji, to je bio eufemizam za duhovnog klerikalca koji se uvukao u nae redove. U to vrijeme i istim povodom, dok mene obiljeavaju drugi, Me si je za saborskom govornicom, u vrijeme rasprave o Deklaraciji, sama sebe obiljeio, kako emo vidjeti iz isjeka zapisnika, kao mentalnog komunistu, kakav je bio i onaj Mii, koji je mene obiljeio. Iako sam taj isjeak uvrstio u Ambru, pripisujui ga glavnom licu romana, donosim ga ovdje jo jednom, da bi se vidjelo, kako ja, piui taj roman nisam pisao pamflet ve stvarnosni tekst: Kad sam proitao tu Deklaraciju, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politika diverzija koja je uperena protiv socijalistikog razvoja nae zemlje i koja je uperena protiv onoga to je najsvetije, to je izvojevano u naoj narodnooslobodilakoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, ega se mi ne moemo odrei i za to su pale velike rtve... Pridruujem se onim drugovima zastupnicima koji trae da se objelodane imena pot pisnika, da se ne samo drutveno i politiki osude stavovi i potpisnici Deklaracije nego da i tuilatvo pokrene krivini postupak protiv odgovornih osoba.

230

Proeprka li se po ovom isjeku iz zapisnika i u njemu potrai Mesieva duhovnost, bez obzira to se tu radi o uobiajenoj komu nistikoj frazeologiji u to vrijeme, u njemu e se otkriti da je Mesi, u osvit burnih dana Hrvatskog proljea , bio zaguljeni boljevik koji hrvatskom jeziku, temeljnoj oznaci nacije pretpostavlja bratstvo i jedinstvo, to u jezinom smislu znai sinkretizam nekoliko nacional nih jezika u jedan jezik. I to ini u trenutku kad su od tog sinkretizma, potpisujui Deklaraciju , odustali i takvi komunistiki barjaktari, kakav je bio Krlea. Nemogue je, iz duhovnog, a ne iz politikog aspekta gledano, da se taj stav za godinu - dvije istopio i postao ono to su proljeari o Deklaraciji mislili, da je to bilo kucanje na otvorena vrata i da naziv hrvatski knjievni jezik treba uvesti u upotrebu. U duhovnom smislu taj obrat je nemogu, a u politikom smislu, kad je o Mesievu karakteru rije, mogua su i nemogua obrtanja, to se u Ambri moe vidjeti kao preskakanje s plota na plot. Kako je mentalitet stalan, a politika orijentacija promjenjiva, mogue je tvrditi da Mesi kao mentalni komunist i snalaljivi arivist proljearima u duhovnom smislu nikada nije pripadao; ni prije, ni u tijeku, ni nakon sloma; ni nakon izdravanja kazne s koje e doi kao suradnik tajnih slubi, ono to je i prije te kazne bio. Tuman je poetkom devedesetih, kad je, elei u svojim redovima imati nekoga od proljeara, u HDZ primio Mesia i visoko ga pozicionirao, napravio pogreku, jer Mesi, i u tom trenutku suradnik Aleksandra Vasiljevia, proljear po duhu i politikim stavovima nije bio. Miko su i Savka bili u pravu to ga takvim nisu drali, to su ga se klonili i to su ga laka srca prepustili Tumanu. Tek je ovih dana, nakon deset godina predsjednikovanja, u okviru oprotajnih posjeta, kad je posjetio komunistiku Kubu i poklonio se na grobu Comadantea Guevare, svijetu objavio da je bio pokojniku poklonik i da je s njim dijelio njegov revolucionarni duh. A nas u ze mlji podsjetio kako je u ono vrijeme, kad se pripremalo Hrvatsko pro-

231

Ijee i Comandante u Boliviji bio likvidiran, tu smrt doivio kao teki gubitak. Lijepo da je bio na tom grobu i rekao to je rekao, uklonio je mogunost iluzije o sebi, ali da tamo i nije bio i rekao to je rekao, iz odlomka saborskog zapisnika to sam ga ovdje citirao a u Ambru ugradio, moe se vidjeti, kad trai da se potpisnici Deklaracije , na desetke knjievnika i akademika, sudski progone, kako on s kubanskim revolucionarom dijeli isti nasilniki duh. Ljude progoni zbog njihova miljenja! Obratite panju na posljednju reenicu da i tuiteljstvo pokrene krivini postupak protiv odgovornih osobal To jest uobiajena prijetea komunistika fraza, nerijetko i u djelo provedena, ali to jest, ako se u djelo i ne pretvori, jer onaj koji je izrie nema mo nared bodavca, izraz mentaliteta ortodoksnog komunista. S tim e mentalitetom, nukajui institucije da rade svoj posao i procesuiraju njegove politike protivnike, proivjeti sve svoje predsjednike godine i, jer je to u demokraciji, koja poznaje trodiobu vlasti, nemogue, s tom fra zom, i tim mentalitetom iza nje, samo destabilizirati hrvatsko drutvo. To je tako s tim isjekom iz saborskog zapisnika, ali onaj iz zapisnika vjerske komisije u Orahovici, kojoj je uoi Hrvatskog proljea bio na elu, za njegov je antifaistiki mentaliteta jo ilustrativniji. Taj isjeak u Ambru nisam ugradio, jer u vrijeme pisanja romana za njegovo postojanje nisam znao. Prije nego navedem taj zanimljivi isjeak iz orahovakog zapisni ka, valjalo bi neto rei o statusu Katolike crkve u tom trenutku, tri deset listopada tisuu devetsto ezdeset osme, kad je zapisnik pisan. Nakon dugotrajnih poslijeratnih progona vjernika i sveenika, Sveta je Stolica, uz potporu zemalja euroatlantskih integracija, Zapadnog bloka, kako se to tada zvalo, uspjela nagovoriti Tita da potpie pro tokole u kojima je Katolikoj crkvi zajamena sloboda odravanja vjerskih obreda i, to je posebno vano, vjerskih poslova ograniena sadraja. Tito, dvolian kao obino, potpisom na tim protokolima i posjetom Vatikanu pokazuje Zapadu, od ijih kredita, i doznaka koje

232

iz tih zemalja alju radnici na privremenom radu, drava ivi, svoje, toboe, demokratsko lice, ali izaziva uenje komunista zato mora pokleknuti pred, njihovim rijeima kazano, popovima protiv kojih je dizao revoluciju. Da bi svoje komuniste primirio, u internoj je partij skoj komunikaciji relativizirao znaenje protokola i stavio u zadatak partijskim kadrovima da se protiv religije bore drugim sredstvima. Kojima, nije kazao, pa smo tih godina prisustvovali, s jedne strane, irenju utjecaja Crkve i gradnji novih crkava, a s druge, estokoj bor bi rigidnih komunista, pravih lanova partije protiv utjecaja Crkve koji postaje sve vei. Bila je to izofrena situacija: odobrio si, stavljajui na protokole potpis, Crkvi slobodno djelovanje, a istovremeno poziva na mobilizaciju lanove partije u borbi protiv utjecaja religije. Ta se izofrenost pretvorila u grotesku i postajala smijenom. Ali, bila luda, nakazna ili smijena, taje borba protiv utjecaja Crkve drugim sredstvima pruala priliku lanovima partije da pokau jesu li zadrti ateisti ili su oni koji protiv vjere nemaju nita. Pa su, nerijetko, i pritajeni vjernici! U komisije za vjerska pitanja, osnivane pri skuptinama opina ili pri partijskim komitetima, birani su razliiti profili partijaca, od onih koji su bili za daljnji progon i onemoguavanje rada Crkvi do onih koji su protokol ozbiljno shvatili i bili za to da Crkva uiva steene slobode i da joj se, to se tie njenih potreba, uglavnom za gradnju novih crkava, ide na ruku. izofrenost se poveavala ako bi se na elu takve komisije, s veinom lanova slinih sebi, naao komunist ije je mentalno sazrijevanje zavrilo u ratno i poratno vrijeme. Mesi je bio predsjednik komisije za vjerska pitanja opine Orahovica. U takvim izofrenim okolnostima! I po isjeku iz zapisnika vidi se da je pripa dao militantnim ateistima, koji su vjerovali da su protokoli komadi bezvrijednog papira, a da u partiji treba sluati direktive koje pristiu internim kanalima - borbu protiv utjecaja Crkve treba pojaati novim sredstvima.

233

Ne opisujem ja tu izofrenu situaciju samo po dokumentima nego i po vlastitim doivljajima... Ivo Hraanec, profesor na gimnaziji kojoj sam bio direktor, rodom iz Spii Bukovice, oenjen kerkom endehakog velikog upana varadinskog, koja je po oevoj liniji bila u bliskim vezama s kardinalom Franjom eperom, obnavljao je kuu u staroj gradskoj jezgri i, uzgred, zidao novu na zadarskom predjelu Puntamiki, samo koju stotinu metara daleko od osnovne kole Borik u kojoj sam ja stanovao, jer mi je u njoj supruga bila uiteljica. Kad je nova kua na Puntamiki bila na zavretku gradnje, mjesni su ko munisti otkrili da to nee biti stambeni objekt nego privremena crkva za novonastalu upu Puntamika. Profesor gradi crkvu direktoru ispod nosa i direktor tvrdi da za to nije znao! Otiao sam tamo i na nezavr enom objektu zatekao tadanjeg nadbiskupa zadarskog i tadanjeg rektora sjemenita, a sadanjeg nadbiskupa zadarskog Ivana Prenu. Oni su mi rekli da kua nije Ive Hraanca, nego njegova strica, se ljaka iz Spii Bukovice, koji jest neko vrijeme boravio u Zadru, ali tu vie ne namjerava boraviti, pa je svoju kuu, koju mu je pomogao graditi sinovac Ivo, iznajmio nadbiskupiji, a ona e tu privremeno, dok ne sagradi crkvu, odravati bogosluenje. Imao sam jak argumenat, sve crno na bijelu, da pred partrijskom komisijom za pitanja vjere obranim i svog profesora i sebe, njegova direktora, ali mi pravi komunisti , kako su mentalni komunisti zvali sami sebe, nisu vjerovali da profesor, direktor, nadbiskup, rektor i stric iz Spii Bukovice nisu u sprezi skovali plan kako e predio Puntamika dobiti crkvu i upu koje dotada tamo nije bilo. Predsjednica zadarske partijske komisije za odnose s vjerskim zajednicama bila je Nedjeljka Vukojevi, koju sam zamijenio na mjestu direktorice Uiteljske kole kad je otila na fakultet za predavaa marksizma, sociologije, ega li. Neeg ideolokog svakako! Bila je skromna znanja i, po onom to o njoj znam, dobro eljade, ali do beskraja odana partiji. I kad je dola interna partijska direktiva da se

234

religiji stane na put novim sredstvima , nije znala kao ni bilo tko drugi, kako bi to valjalo uiniti. Vjera buja na sve strane! Ne znam da li joj je u pronalaenju novih sredstava pomoglo njeno porijeklo! Njen otac je bio ikonopisac i, koliko znam, oslikao je ikonostas u pravoslavnoj crkvi Svete Nedjeljice u Oestovu, otkuda je bio rodom i gdje je, kakve li sluajnosti, bilo moje prvo uiteljsko mjesto. Ona je s jo ne kolicinom slinih sebi, vjerojatno uz asocijaciju na asno zanimanje svoga oca, dopustila da se donese gotovo suluda odluka te njihove komisije. Po toj odluci, koja e se provoditi kroz estoku partijsku kampanju, svi lanovi partije morali su iz stanova svojih i stanova pripadnika svoje obitelji, roditelja, sinova i keri, izbaciti svetake slike i bilo koji znak religioznosti. Na irem partijskom forumu, u jeku kampanje, gdje se govori lo o nainu provoenja te odluke, izrazio sam sumnju i u razbor i u provedivost te odluke. A kao dokaz da to nema smisla i da to sam ne namjeravam provoditi - a imao sam poloaj potpredsjednika toga partijskog foruma - kazao sam kako sam pred koji tjedan bio u Pado vi, posjetio crkvu u kojoj je grob svetog Ante i tamo kupio kipi sveca koji sam donio majci na dar, meu ostalim, i zato da uvrstim njenu vjeru. Dakako, nisam rekao i da joj preko toga dara kaem kako i njen sin vjeruje u ono u to vjeruje i ona. Najalosnije mi je bilo to u tom trenutku nisam naao saveznika u ikonopievoj keri! utjela je! Ta tri sluaja, da sam traio uvoenje u gimnazijski program pred meta religijska kultura, da mi je profesor pod nosom gradio crkvu a ja se pravio kao da to ne vidim i da majci nosim na dar kipi sveca, kad se pribroje mojim drugim, ovima slinim, grijesima, bit e argumenti za osudu kako sam u vrijeme maspoka bio ideolog nacionalizma na zadarskom podruju.

235

Iz zapisnika sa sjednice komisije za vjerska pitanja skuptine op ine Orahovica, kojoj je kao predsjednik predsjedavao Stjepan Me si, moe se jasno vidjeti kojoj je struji u partiji on tada pripadao, onoj koja je protokole o slobodi djelovanja Katolike crkve shvatila doslovno ili onoj koja je u tomu vidjela samo jo jedan ingeniozan Titov trik, Titovu prijevaru glupih popova i kapitalista. Oito, on je pripadao potonjima! I zato mi je - jo jednom ponavljam i podcrta vam - neprihvatljivo, akceptirajui poznatu Mesievu prevrtljivost, miljenje da je on po duhu pripadao proljearima . Kako se vidi iz njegove besjede na tom sastanku, on je u osvit Hrvatskog proljea bio pravovjerni komunist, koji e se meu proljearima nai samo zbog svog arivizma, komu je program rotacije kadrova pruao priliku da s lokalnog nivoa, iz Orahovice, poskoi na republiki nivo, u Zagreb. On u to vrijeme, u ovako opisanim prilikama, po onom to u zapisni ku pie, ovim i ovakvim duhom die:

1.

Mesi je u uvodu svoje rasprave tvrdio da se, mislei na vrijeme nakon potpisivanja protokola sa Svetom Stolicom o slobodi djelovanja Katolike crkve, u posljednje vrijeme primjeuje kako je sve vie vjernika katolika i pravoslavnih, Jehovinih svjedoka i pentekostalaca. Prava plima religioznosti, kojoj se ateisti moraju suprotstaviti! Istie kako je u zadnje vrijeme zapaena pojava da sve vei broj djece i omladine, a meu kojima se nalaze i uenici Gi mnazije i kole uenika u privredi, posjeuju bogosluja kod raznih vjerskih zajednica, a naroito kod Rimokatolike crkve. Smatra da je uzrok toj pojavi taj to je veoma mala panja u kolama posveena ateistikom odgoju djece i omladine, te istie da bi nastavnici u kolama trebali da kontinuirano rade putem satova moralnog odgoja na ateistikom obrazovanju omladine.

2.

3.

236

4. Istie da su katoliki sveenici na podruju opine Orahovica razgranali svoju djelatnost meu djecom i omladinom putem odravanja vjeronauka, a da kole nisu nale mogunost odravanja slobodnih aktivnosti u vrijeme kada se odrava njihov vjeronauk. Proi e od ove sjednice Komisije za vjerska pitanja opine Ora hovica i besjede njena predsjednika do danas etrdeset ijedna godina. Kroz to e se vrijeme mnogoto promijeniti. I to da e komunizam propasti, a na scenu se ponovo vratiti kapitalizam! I to da e se raspa sti Jugoslavija i biti uspostavljena samostalna hrvatska drava! Mesi e postati predsjednik te nove drave i u ulozi predsjednika napisat e pismo kardinalu Bozaniu. U tom e pismu jo jednom probesjediti o religiji, tonije, o Katolikoj crkvi. E, tim e pismom Mesi potvrditi da se mnogoto kroz tih etrdeset i neto godina promijenilo, ali da se on, to se tie odnosa prema religiji, promijenio nije. A pokazat e se da u toj ustrajnosti nije osamljen! S njim su u red zbijeni ostali svi njegovi antifaisti! Kao to se u besjedi predsjednika orahovake vjerske komisije vidi da se tu radi o shvaanju militantnog ateista, isto se tako iz pisma kardinalu Bozaniu vidi da je taj nekadanji predsjednik komisije za vjerska pitanja u osobi predsjednika drave u cijelosti preivio i postao okamina. ak, iako je danas militantni ateist neprilino biti, ponosan na to to se pred licem suvremenika pokazuje, u fosilnom obliku! Evo toga pisma kardinalu Bozaniu! Njegove sam stavke kao i stavke izvoda iz zapisnika vjerske komisije, oznaio rednim brojevima, da itaocu u mom komentaru bude lake uoiti paralelizam mentalnih elemenata u oba teksta. Duhovnost je fosila, mentalna supstanca, u oba teksta ista, razliit je samo materijal u kojemu je fosil otisnut i otkriven, razliita su dva razliita vremena sa svojim brojnim

237

karakteristikama. Bez tih rednih brojeva ispred stavaka meni bi bilo tee kazati o kakvim i kojim se konstantama u Mesievu mentalitetu radi, a itaocu tee shvatiti to mu elim rei. Kad sam odluio stavke u jednom i drugom tekstu obiljeiti rednim brojevima i predoiti ih kao mentalne paralelizme, uinilo mi se da moj komentar izvire sam od sebe iz onoga to je obiljeeno istim rednim brojevima, da su mi takvu komentar nametnuli usporedni tekstovi. Oekujem da e i ita lac, im proita pismo kardinalu, to tako doivjeti. Uzoriti kardinal Josip Bozani Nadbiskupski duhovni stol Zagreb Vrlo potovani gospodine kardinale, (1) Prisiljen sam obratiti vam se u povodu javnog istupa biskupa tambuka od prije nekoliko dana. Smatram da ne post o ji eklatantniji i grublji primjer mijeanja Crkve kroz rijei jednoga od njenih biskupa - u politiki ivot Republike Hrvatske. Kako god da se interpretira uloga Crkve u drutvu i njezino poslanje, apsolutno je nemogue nai i najmanje opravdanje za tezu kako bi bilo normalno i poeljno da budu i predsjednik Republike Hrvatske bude katolik. (2) Vi vrlo dobro znate, potovani gospodine kardinale, da je takva izjava izravni udar na temelje ustavnog ureenja Republike Hrvatske, a ujedno i u suprotnosti sa civilizacijskim dosezima dananjih demokratskih drutava. Svi graani Republike Hrvatske ravnopravni su i jednakopravni i ne samo da je nezamislivo, nego je i nedopustivo da se bilo koga ili

238

privilegira, ili diskriminira na osnovu njegove rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti, ili bilo kojeg drugog specifinog svojstva. (3) Do sada sam samo povremeno reagirao na pokuaje da mi se imputira anticrkveno stanovite i da me se prikae kao ovje ka koji je protiv kria. Biskup tambuk prevrio je mjeru i na njegove rijei niti mogu, niti hou ostati nijem. injenica to se veina stanovnika Republike Hrvatske deklarira katolicima, ne daje Katolikoj crkvi nikakvu povlatenu poziciju u naem drutvu, niti bi se itko trebao predavati iluzijama da je takvu poziciju mogue ostvariti iskrivljavanjem mojih stanovita, ili napadima na ustavno ureenje ove drave. To se odnosi i na svjesno plasirane lai kako ja traim micanje kria iz slubenih prostorija, pri emu je svakomu tko si je dao truda da proita ono to sam govorio jasno, da sam ja protiv bilo kakvih, ponavljam: bilo kakvih vjerskih obiljeja u slubenim prostorijama, to je potpuno u skladu s politikom i praksom pune ravnopravnosti naih graana. (4) Republika Hrvatska je drava svih svojih graana. Tako jest i tako e i biti u budunosti. Oekujem stoga da se Crkva izrije kom ogradi od rijei biskupa Stambuka i da porui biraima kako je opredjeljivanje na predsjednikim izborima iskljuivo stvar njihove savjesti, te kako se pri tome opredjeljivanju ne smiju voditi ni rasom, ni nacionalnou ni vjerskom pripad nou kandidata, ve iskljuivo njihovim znanjem, strunou i estitou, te mogunou da tim svojim osobinama na najbolji mogui nain promiu interese Republike Hrvatske.

239

Izvolite primiti, potovani gospodine kardinale izraze mojeg osobitog potovanja. Zagreb, 14. rujna 2009. Na znanje: Mgr. Mario Roberto Cassari Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Prvi paralelizam: Prigoda protumaena kao izazov za militantnu konfrontaciju. Kao to mu se, dok je bio predsjednik orahovake komisije, uinilo da je, nakon potpisivanja protokola i razmaha vjer skog ivota, izazvan djelovati s pozicija borbenog ateizma, tako mu se u ulozi predsjednika drave, kao fosiliziranom militantnom atei stu, uvuenu u ljuturu svoga antifaizma, uinilo da mora ustati u obranu ustavnih naela kad je jedan od crkvenih prelata - to je u demokraciji zbilja njegovo pravo - kazao kako bi nakon deset godina predsjednikovanja mentalnog komuniste bio red da na stolicu hrvatskog predsjednika sjedne uvjereni katolik. Dva razliita vreme na, dvije razliite prigode! Isti ih je mentalitet spojio i uinio jednim izazovom! Tako je uvijek kad se vremena mijenjaju, a mentalitet ostaje nepromijenjen - ponaanje je nosilaca toga mentaliteta isto! Drugi paralelizam: Napad iz pozicije tobonje ugroenosti svojih svetih prava. Kao to je u ulozi predsjednika orahovake vjerske komisije procijenio nedopustivim da uenici kole uenika u privre di, budua radnika klasa, i uenici Gimnazije, budua inteligencija, posjeuju bogosluenja, a naroito kod Rimokatolike crkve , tako je ocijenio da je predlagati katolika za predsjednika drave nedopustivo, jer bi to bila diskriminacija na osnovi vjerske pripadnosti. Za njega bi diskriminacija prema drugim vjerama bila ako je predsjednik katolik u zemlji gdje se devedeset posto stanovnitva smatra katolicima, a Stjepan Mesi

240

nije diskriminacija prema veinskim katolicima kad im na elo drave, krivnjom izbornog driblinga, zasjedne militantni ateist skriven u ljuturu ,,antifaiste\ Budui da je mentalni fosil, ovoga puta u liku avangarde radnike klase, dri da u demokratskim drutvenim prilikama, gdje je veini dano da na osnovi izbornog prava bira onoga tko e joj stajati na elu, mora imati isti status kao u samoupravnom komunizmu, gdje manjina ima pravo na elno mjesto u drutvu birati jednoga iz redova avangarde. itaj: komunista! Onih koji su sami sebe proglasili nedodirljivima! Antifaista! Koji je najsposobniji samim tim to je komunist, ve od partije kao lumen odabran! Trei paralelizam: Pronalaenje grijeha Crkve prekoraenju ovlasti. Kao to je u funkciji predsjednika orahovake vjerske komisije pronaao da je uzrok sporu izmeu crkve i drave u tomu to je Cr kva, uvodei vjeronauk, preuzela ulogu ateistikog moralnog odgo ja, a uvodei slobodne aktivnosti, kolama oduzela mogunost da i kroz koarku i nogomet ire ateizam, tako je kao predsjednik drave u znakovima vjere, kriu u prvom redu, pogotovo kad ga se izvjesi na zidu neke kancelarije u dravnom nadletvu, vidio penetraciju Crkve u javni prostor, izvan crkvenih zidova, i krenje ustavnog naelan o odvojenosti drave i Crkve. E, to mentalni komunist, bio predsjednik orahovake vjerske komisije ili predsjednik Hrvatske, ne moe do pustiti! Zato? Kae, da se ne bi uvrijedili pripadnici drugih vjerois povijesti! Nee biti, jer jadna bi bila vjera onih vjernika kojima bi, u vrijeme rairenog dijaloga meu Crkvama, smetao kri. Nego e biti zato da bi meu onih deset posto stanovnika pronaao vjernike koji ma bi u konfrontaciji s katolikom crkvom uvao lea. etvrti paralelizam: Zahtijevanje kazne za one koji su, irei prostor vjere, poremetili dominaciju ateista. Kao to je u ulozi predsjednika vjerske komisije u Orahovici zatraio od kola da kazne Crkvu na taj nain to e u vrijeme misa i vjeronauka pozivati djecu na obavezne satove slobodnih aktivnosti i ateistikog moralnog odgoja, tako

241

je kao predsjednik drave zatraio od kardinala Bozania da se Crkva izrijekom ogradi od rijei biskupa tambuka, koji je poelio na mjestu hrvatskog predsjednika vidjeti katolika, a ne ateistu i antifaistu kakav je Mesi. A zatraio je i jo neto - e, to iz njegova pisma ovdje elim jo jednom ispisati: da porui biraima kako je opredjeljivanje na predsjednikim izborima iskljuivo stvar njihove savjesti, te kako se pri tome opredjeljivanju ne smiju voditi ni rasom, ni nacionalnou ni vjerskom pripadnou kandidata, ve iskljuivo njihovim znanjem, strunou i estitou, te mogunou da tim svojim osobinama na najbolji nain promiu interese Republike Hrvatske. Doista svata i kojeta! Ali to je tako kad se ortodoksni komunisti odnosi se na onoga tko je ovo pismo napisao i na Mesia koji ga je potpisao - militantni ateisti i mentalni fosili, preko noi, stjecajem okolnosti presaldume (okrenu kabanicu) u liberale, pa liberalna na ela o jednakosti ljudi, rasa, vjera i nacija upotrebljavaju tako da ih zlorabe i pretvaraju u komunistiko izopaenje liberalizma. Kao da bi savjest koju bi kardinal preporuio katolicima prilikom glasanja bila ista ona savjest, zapravo, svijest, komunistika svijest, koju Mesi upuuje biraima kad trai da ga na mjestu predsjednika naslijedi antifaist! Kao da katolika savjest, preporuena od crkvenog prelata, ne sadri u sebi i po samoj sebi preporuku da kranin daje glas kraninu pod pretpostavkom da je taj struan, uen i estiti ovjek. Ili, kao da je kranskoj savjesti strana rasna, osobna i nacionalna jednakost, kojima je korijen u Isusovu nauku da su svi ljudi jedna ki, da su svi djeca Boja! Ili, kao da su znanje, strunost i estitost, osim u glavama mentalnih komunista, koji to svojataju za sebe, za avangardu, nespojivi s kranskom vjerom, kao da svekoliko znanje i estitost na ovim prostorima svijeta nisu izdanci kranstva! Zbilja, svata i kojeta! I to od koga! Od ovjeka ija je savjest fluidna, ije je znanje skromno, a estitost dvojbena!

242

Mora da je kardinal, koji tri puta vae svaku rije prije nego e je staviti na papir, bio na sto muka to odgovoriti, ove dvije tisue i devete godine, na pismo koje mu je pisao predsjednik Republike jezikom predsjednika orahovake vjerske komisije iz godine tisuu devetsto ezdeset i osme. I valja priznati naao je odgovor vrijedan divljenja! Odgovorio je da je pismo primio, to je van svake sumnje, i da ga je pomno razmotrio, to je u jo veoj mjeri izvan sumnje. I nita vie! Jer, to god da bi vie od toga kazao, bilo bi na razini rasprave s predsjednikom opinske komisije za vjerska pitanja iz godine koja tekuoj prethodi za puna etiri desetljea. to bi za kardinala koji sjedi na Stepinevoj stolici, i mora voditi rauna o naslijeu, bila preniska poniznost i predalek odlazak u minula vremena. Ne ponovila se! Ono to je kardinalu neprimjereno, za mene je - jer sam pisac romana koji govore o tom mentalitetu, a u Crkvi nemam vei status od prosjaka koji sjedi na ulazu u crkvu i slua misu, da bi joj moje po naanje, kakvo god bilo, bitno nakodilo - za mene je to prava prilika da kaem kako Mesi, koji nije poloio ni predmet religijska kultura, za ije sam se uvoenje u nastavu gimnazija zauzimao, o religiji ne zna nita, jer ono to je iz marksizma usput nauio, da je religija opijum za narod, ne moe se ni uz najbolju volju drati neim. No i pored toga neznanja, ne radi njega, jer je on s fosilnim mentalitetom za nove spoznaje izgubljen sluaj, moram neto rei o tomu kako bi predsjednik jedne liberalne i laike drave morao vidjeti ulogu Cr kve u suvremenom drutvu i, posebno, u procesu stvaranja ujedinjene Europe, o emu Mesi toliko mantra, a o toj Europi zna isto onoliko koliko i o religiji. Nita! Postoje dva tipa javnih djelatnika koji, uz odobravanje onih dvadeset postotaka birakog tijela na kojima se temelje njegove izborne pobjede, na zgraanje veine biraa i uz otvorene prigovore brojnih intelektualaca, pokuavaju nai rijei razumijevanja za Mesieve su-

243

kobe sa Crkvom, koji su nekada kaprici, nekada neslane i neumjesne doskoice, a nekad, bogme, posao za psihijatre. U prvoj grupi, koliko se u javnosti zna, trenutno se nalazi samo jedan ovjek, don Ivan Grubii. A da ga, iako je samo jedan, sma tram grupom razlog je u tomu to je to do sada poznati tip sveenika koje, uz njihov pristanak, oblikuje komunistiki mentalitet na vlasti, kako bi Crkvu mogao podrivati iznutra, ruiti je uz pomo nje same. Ako Grubii trenutno i jest usamljen, od njega moemo napraviti tipsku grupu prisjeajui se onih sveenika koji su u prolim vremeni ma, u revoluciji i u samoupravnom komunizmu, pristajali na suradnju s komunistima. Nema potrebe da ih sve nabrajam, nabrojit u ih samo onoliko koliko je dovoljno da se pojasni profil i koliko je dovoljno da se vidi kako Grubii nije samosvojna pojava, koliko god bio bizaran. Nije osebujna pojava, to on eli biti! Kao primjer za revolucionarno vrijeme navest u Svetozara Ritiga iz Zagreba i fra Ivana Tomasovia iz Dalmacije. A za poratno vrijeme, za vrijeme komunistikog samoupravljanja, dobro nam poznatog Luku Vincetia. Ti ljudi, iako sastavni dio crkvenih struktura na nioj razini, imaju odreene otklone prema ponaanju crkvenih struktura vie razine i, umjesto da te nesporazume nastoje izgladiti unutar crkvenih struktu ra, oni s tim nesporazumima izlaze na javnu scenu, za to im je po trebna podrka stvarnih ili mentalnih komunista, koji borcima protiv viih crkvenih struktura nikada ne uskrauju pomo. Crkva takve ne eli udaljiti iz svojih redova, jer bi time povrijedila pravo na slobodu savjesti koju sama zagovara, jer bi ila na ruku njihovim pokrovite ljima, koji jedva ekaju Crkvu optuiti za natranjatvo i jer bi odstranjenjem bespotrebno od niega pravili neto, od neznatne veliku stvar. Istinu rei, njihovo otpadnitvo i Crkva i vjernici dre ridikuloznim. Dok im njihovi pokrovitelji za tu ridikuloznost, ako mogu, a mogu, daju odreene povlastice - mogunost istupanja u javnosti najvie i promoviraju ih u javnosti kao slobodoumne crkvene mislioce.

244

Dok nekako i mogu razumjeti razloge ponaanja tih ljudi u doba samoupravnog komunizma, ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti njihovo ponaanje u vrijeme kad je od komunizma preivio samo mentalitet. Ni shvatiti ni prihvatiti, osim ako se tu zbilja ne radi o egzibiciji i ridikuloznosti. Drim da to danas ni Grubiiu nije potrebno. Ali, po trebno ili nepotrebno, on e prihvatiti Mesiev poziv i otii s njim u posjetu Izraelu, zapravo, Svetoj zemlji. I zajedno e s njim posjetiti Maslinovu goru, Golgotu i Gospodinov grob. Zauzvrat toj etnji s Predsjednikom po Svetoj zemlji, da bi posjet Izraelu imao i kransku dimenziju, Grubii e braniti Mesia u sukobu s viim strukturama Crkve, doista, sa Crkvom u cjelini, s njenim poslanjem, na ovaj nain: Znam da je on deurni krivac u crkvenim krugovima za mnogo toga to njima ne odgovara. Ali, injenica je da predsjednik Mesi vodi vanjsku politiku izuzetno dobro, a i unutarnju u sadanjoj situaciji. Jer je jedino on sada jamac stabilnosti drave i ugleda u svijetu. A to to Crkvi ne odgovaraju njegovi stavovi, naprosto je "njihova stvar. Ostavimo postrance ono da Mesi vodi dobro vanjsku politiku i da je zasluan za dobar ugled zemlje u svijetu, budui da sam svoje miljenje o tomu rekao na drugom mjestu; ostavimo postrance i ono da je on jamac unutarnje stabilnosti zemlje, jer sam zajedno s jo nekolicinom izrekao ba suprotan sud, da Mesi svojim ponaanjem destabilizira zemlju. Ostavimo te dvije tvrdnje postrance, a u sredite panje postavimo dio citirane izjave kako je Mesi u crkvenim krugovima deurni krivac za mnogo toga to njima ne odgovara. I sad slijedi za jednog sveenika, koji je takoer dio tih crkvenih krugova na nioj razini, zauujui stav da je to to njima kod Mesia smeta njihova stvar i da to s Mesiem nema nita, jer on, valjda, kao i crkveni krugovi na svoju stvar ima pravo. Meni se, pak, ini da to sa stvarima i na jednoj i na drugoj strani - a u tomu je spor izmeu predsjednika i Crkve - stoje stvari neto drukije od onoga kako ih, odve proizvoljno, vidi Grubii. Dok je god Mesi na mjestu

245

predsjednika, njegovo ponaanje prema Crkvi ne moe biti njegova stvar, niti, ako to Crkva dri neprilinim ta njegova stvar moe biti naprosto njegova stvar. Meni se ini da se tu radi, kad je po srijedi Mesievo ponaanje prema Crkvi i nain kako to ponaanje doivljavaju crkveni krugovi, o prvorazrednoj, javnoj stvari. to dokazuje i to da su ti sukobi nekoliko puta uestaliji i intenzivniji na kraju dru gog njegova mandata, nego su bili na poetku prvoga. Egzemplar za drugi tip Mesievih apologeta bit e jedna novinar ka. Njeno ime neu navoditi, jer, za razliku od Grubiia, nije usa mljen sluaj, jer je pripadnica ljeviarskog vujeg opora , pa bi bila nepravda prema ostalim pripadnicima opora da bude ita vie od anonimnog egzemplara. Ona je, to je bilo oekivano, iskoristila i ono to sam od Grubiia naveo i prokomentirao, ali i ono to ja nisam navodio, a Grubii je u nastavku iskaza rekao. Neto o uzrocima sukoba na osnovu osobnih stvari! A rekao je da Mesi ni kao predsjednik drave podrazumijeva se da on iz vlastitih pobuda to nikada ne bi uinio niti bi to tko od njega u tom sluaju traio - ne mora doi na misu u kojoj se Bogu zahvaljuje na daru domovine i mira, kao to to ini cijela politika regimenta koja s moralom i etikom cijela nema nikakve veze . Da valja odmah replicirati Grubiiu ta cijela regimenta misi prisustvovati ne mora! Ali, dok je god predsjednik drave, Mesi bi, iako toj regimenti bez sumnje pripada, zbog graana vjernika, pojedinim misama, onima na kojima se Bogu zahvaljuje za dar mira i domovine, morao prisustvovati. Ali, ostavimo postrance sad i to! I novinarka je, odabrana za egzemplar, to uinila. Dohvatila se Grubiieva vienja u emu je bit spora izmeu Mesia i Crkve, bit one obostrane njihove stvari. Grubii, ni vie ni manje, nego kao da je Mesiev glasnogovornik, a ne sveenik u upi svetoga Roka Splitske nadbiskupije, trai da se revidiraju ugovori izmeu Hrvatske

246

i Svete Stolice sklopljeni u vrijeme predsjednika Tumana. Zato? Jer nijedna drava u Europi i svijetu, ak ni Poljska ni Irska, nemaju takve ugovore, gdje su dravi nametnuta davanja i Crkva je zaposjela bitne uloge u institucijama, od kole do bolnice i zatvora. Novinarka egzemplar, jedva doekavi da iz usta sveenika uje ono to i sama misli, i kao Mesiev apologet i kao batinica komunistikog mentaliteta, zakljuuje: ini se da don Ivan Grubii otvara, zapravo, klju nerazumijevanja izmeu Kaptola i Pantovaka, a on se krije u injenici da je u Hrvatskoj previe podravljena uloga Crkve i da je Crkva postala dio dravnog aparata, institucija i naina funkci oniranja. Premda se sukob Mesia i crkvenog vrha uglavnom prezen tira kao svjetonazorski i ideoloki sraz, smjetanjem u ovaj kontekst, trebalo bi ga rijeiti toga balasta. Nije trebalo dugo ekati, budui da je on poloaj predsjednika shvatio kao poloaj komentatora dnevnih zbivanja, da se oglasi Me si i Crkvi zaprijeti uvoenjem crkvenog poreza. Neozbiljno, jer on nikakav porez nema pravo utjerivati; netono, da bi Crkva zbog toga poreza propala, jer je ona od milodara vjernika preivjela i vrijeme ko munistikih progona! Ali, sve to na stranu, Mesi je s ovim porezom uspio uz pomo jednog popa i jedne, ali ne kao popa jedine novinarke, svoj svjetonazorski i ideoloki sukob sa Crkvom uiniti sukobom oko novca to ga Crkva dobiva od drave i oko toga, kako pop kae, to je Crkva zaposjela bitne uloge u institucijama od kole do bolnice i zatvora, a novinarka to nazvala podravljenjem uloge Crkve. Ne udi me ni nastojanje Mesia, u dosluhu s novinarkom, da narodne mase senzibilizira na sloganu popovi-lopovi, ne udi me ni ponaanje Grubiia, jer znam kako se takvi sveenici profiliraju i emu imaju posluiti, ali me udi da svih troje, zajedno s onima koji dije le njihova miljenja, ne znaju da su i crkvena uloga u institucijama, novinarkino podravljenje, i novac to ga Crkva dobiva od drave,

247

Grubiieva nametnuta davanja , po Ustavu ozakonjene norme i da ih predsjednik drave, dok je god to to jest, uvar Ustava, pa kakav god on bio, mora tititi i ne dovoditi u pitanje. U suprotnom on se od stabilizatora promee u destabilizatora drutva i drave! Zna se tko je i kako Ustav donio, zna se i kako se on mijenja i zna se da ga preinaivati aktualni predsjednik drave ne moe, jer je ka zna za to nedjelo smjena s poloaja. U 41. lanku naega Ustava pie, uz ono da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od drave, i to da su slobodne javno obavljati vjerske obrede, osnivati kole, sveuilita, razne zavode i karitativne ustanove, ali i ono da u svojoj djelatnosti uivaju zatitu i pomo drave. S Mesieve strane, jer je i on dravni organ koji treba tititi i po magati Crkvu, umjesto pomoi i zatite, Katolika je crkva bila stalno dovoena u situaciju da brani svoj drutveni poloaj i svoje poslanje. Dakako, ni Mesi, ni egzemplarna novinarka ni pop posebnog profila dovoenjem u pitanje drutvenog poloaja i poslanja Katolike crkve nisu postigli nita. A ni unaprijed, pojavi li se neka druga napadna formacija, nita nee postii. Osim to e, ako u njenu sastavu budu i dalje oni koji bi ustavne odredbe trebali titi, izazivati kratkotrajnu destabilizaciju drutvenog mira. A predsjednik bi drave mora bdjeti ne samo nad slovom Ustava, nego i nad njegovim duhom - da je po slanje Crkve jedan od nosivih stupova drutva. I kad je to tako, sklon sam tvrdnji da uzroci Mesievih desetogodinjih svaa sa Crkvom ne lee ni u novcu to ga drava daje Crkvi ni u zamjeni tih davanja crkvenim porezom, ve se ti uzroci nalaze u onomu to Grubii zove crkvenom ulogom u institucijama , a novinarka podravljenjem crkve , u onomu to bih ja nazvao Mesievim nerazumijevanjem mjesta i uloge Katolike crkve u drutvima gdje je to ili dominantna vjera ili dijeli prostor vjere s drugim vjerama judeo-kranskog korijena. Kao mentalni komunist on jo uvijek vjeru

248

doivljava kao remetilaki element u drutvu, a ne jednim od stupova drutvene stabilnosti. Nije u tomu osamljen, okruio se slinima sebi, ima podrku slinih sebi i zato, iako ne postie nita osim remeenja mira, od vremena na vrijeme istupa nepromiljeno, drsko i izofreno. Nasuprot Grubiievu i novinarkinu miljenju drim da Mesievo desetogodinje zapodijevanje arki sa Crkvom ili, ako netko hoe, njegov sraz sa Crkvom, ima iskljuivo svjetonazorski, ideoloki i po litiki karakter. Pokuat u svoju tvrdnju i obrazloiti. Ne inim to da bih razuvjerio Mesia. Njega u neto razuvjeravati nema potrebe, on je na odlasku. Ali to inim da bih na ovom predmetu olakao prepoznavanje komunistikog mentaliteta kod njemu slinih - a nije ih malen broj - koji bi se, kao njegovi parnjaci ili kao njegovi klonovi, mogli nakon njega pojaviti kao vane figure u javnom prostoru. Nedugo nakon to je dobio od Mesia pismo i na njega onako lakonski odgovorio, kardinal Bozani se naao u Parizu. O tom puto vanju Informativna katolika agencija donijela je vijest koja sadrava sva tri elementa na kojima u dokazivati Mesievo nerazumijevanje odnosa drave i Crkve u europskom kontekstu, pa u je u cijelosti citirati: Predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy primio je u petak drugi listopada delegaciju Vijea europskih biskupskih konferencija (CCEE) na elu s predsjednitvom Vijea: predsjednikom kardinalom Peterom Erdoom i dvojicom potpredsjednika, kardinalom Josipom Bozaniem i kardinalom Jean-Pierreom Ricardom. U duem razgovoru predsjednik i kardinali zadrali su se na pitanju odnosa Crkve i drave, to je i glavna tema ovogodinjeg planiranog zasjedanja CCEE-a u Parizu. Francuski predsjednik naglasio je vanost kranskih korije na europskog kontinenta koji predstavljaju bitnu oznaku europskog identiteta.

249

Sarkozy je spomenuo takoer potrebu promicanja zdrave lainosti drutva koje prepoznaje vanost religije. U razgovoru s kardinalima predsjednik Sarkozy je zaelio da biskupi hrabro i bez straha interveniraju u drutvu kad su u pitanju vrednote koje se tiu dostojanstva ljudske osobe i ivota zajednice. Izdvojio bih sadraje vane za suvremeni odnos Crkve i drave na kojima u raditi, ali obrnutim redom nego ih nalazimo poredane u vijesti, jer mi se, za svrhu koju sam im namijenio, da budu osnova razglabanju, to ini loginijim. Te u sadraje iz praktinih razloga i zbog njihove naravi zvati vrednotama. Prva vrednota elja da biskupi, a s njima i svi ostali sveenici, kao i Crkva u cjelini bez straha interveniraju u drutvu kad su u pitanju vrednote koje se tiu dostojanstva ljudske osobe i ivota zajednice. Druga vrednota Promicanje zdrave lainosti drutva koje poznaje vanost religije. Trea vrednota Kranski korijeni europskog kontinenta koji predstavljaju bitnu oznaku europskog identiteta. I u razglabanju idemo tim redom!

Briga o dobru osobe i zajednice


Vidjeli smo da Mesi u vrijeme samoupravnog komunizma, Titove verzije komunizma, to se vjerskih stvari tie, nije bio ni neutralni agnostik, ni kognitivni pasivni ateist, ve je bio, u vjeri neobrazo vani, mrnjom prema Crkvi indoktrinirani, militantni ateist. Uz svu

250

njegovu, rekao bih, zbunjujuu prevrtljivost i poslovinu prilagodljivost, kojima je podloga karakterna crta neobvezatnosti danas prema onomu to je zastupao juer, on se u tranziciji iz komunista u liberala nije mogao osloboditi onoga to pripada komunistikom shvaanju i to se u liberalizam nikako ne moe prenijeti, a da taj liberalizam tim prenoenjem ne ide u jednu od dvije aberacije liberalizma, komuni stiku ili faistiku. Kad bi Mesi bio samo graanin, ne bi bio osamljen, mnogi su militantni ateisti i u demokraciji ostali ono to su i u komunizmu bili, pa nikomu nita, neka takvi ostaju i dalje, ali budui je Mesi, kako voli rei, graanin predsjednik, kojemu je jedna od zadaa zatita dr avnog poretka po slovu i duhu Ustava, raaju se brojne tekoe kad on, vidjevi to sve Crkva po slovu i duhu Ustava ima pravo, pa to i koristi, podvikne da, dok je on na Pantovaku, nee dopustiti talibanizaciju hrvatskog drutva i drave. Kako je danas talibanizacija u bilo kojoj kranskoj zemlji iskljuena mogunost, kako je to mogue samo u rijetkim zemljama fundamentalnog islama gdje je vjera objedinjena s vlau, kako je to u naelu protivno kranstvu gdje se odvajkada dijeli Boje od careva, u tom to Mesi govori nemogu je ne prepoznati komunistikog ateistikog militaristu, koji, transformirajui se u liberala, nije odustao od svoga shvaanja odnosa Crkve od drave. On je i u ulozi predsjednika drave, kao to je bio i u ulozi predsjednika vjerske komisije, za ogranienje vjerskih prava i sloboda, za postupan i potican proces odumiranja vjere i, da bi se to dvoje lake postiglo, za getoizaciju vjernika, za koje svaki mentalni komunist dri da su umno retardira ni, i za getoizaciju i kontrolu sveenstva, koje mora utjeti priznajui inferiornost i na taj nain plaati protuuslugu to su tolerirani, dok i sami, pasivnou i sluganstvom, sudjeluju u odumiranju vjere.

251

Istina je da u ustavima svih sekularnih drava slovom pie da je Crkva odvojena od drave, da je svjetovna vlast jedna a crkvena druga i da je vjera stvar osobnog izbora. Ali, te odredbe, po slovu za kona iste, duhom su u razliitim sekularnim dravama razliite. Jedno znae u zemljama liberalne demokratske vladavine, a drugo u totali tarnim, komunistikim i faistikim reimima. Dok je, da se posluim figuracijom, zid razdvajanja Crkve od drave u liberalnim demokracijama samo niska ivica od imira, koja se lako prekorai s jedne na drugu stranu, nekad ni ivica, nekad samo crtom markirana linija, dotle je u totalitarnim reimima, koliko god im totalitarizam bio blag, kakvim mentalni komunisti vide jugoslavenski komunistiki totalita rizam, taj zid slian zidu logora u koji su smjeteni getoizirani, otpi sani i osueni na nestanak. Dok u liberalnim demokracijama taj zid razdvajanja svjetovna vlast doivljava kao jamstvo svoje neovisnosti, a Crkva isto tako, kao jamstvo slobode vjeroispovijesti do mak simalnih mogunosti, pa ga obje strane u jednakoj mjeri odravaju, dotle zid razdvajanja u totalitarnim reimima dravna vlast, odnosno, stranaka ideologija koja nadahnjuje dravnu vlast, dri represivnom mjerom protiv onoga tko ugroava njenu autoritativnost, a Crkva kao getoizaciju s krajnje, do zatiranja, reduciranim oblicima djelovanja. Ne slovo, ono je i u liberalnoj demokraciji i u totalitarizmu uvijek isto Crkva je odvojena od drave - to je i jedna od Mesievih mantri, nego je duh toga slova u dva oblika vladavine razliit. to Mesi ne shvaa, pa misli da je zid razdvajanja u komunistikoj Jugoslaviji, kad je on bio orahovaki ekspert za odnose komunista s vjerama, isti kakav je i zid razdvajanja koji u liberalnoj hrvatskoj demokraciji dijeli vjeru od drave. Kako ne shvaa to, to je temeljno, tako ne shvaa ni sve ostalo to iz te temeljne razlike izlazi. Tako, nesvjestan mjesta gdje je i vremena u kojemu je, i moe priati o nekakvoj talibanizaciji! Tako ne shvaa ni zato je Stepinac proglaen blaenim, a doskora e biti proglaen i

252

svecem! Ne shvaa da je Stepineva svetost utemeljena i na osobnom muenitvu i na muenitvu cijele hrvatske Katolike crkve, to ga je pretrpjela u komunistikom reimu! Tako i moe rimskom biskupu tuiti ordinarija hrvatske vojske kojoj je vrhovni zapovjednik, da mu se vojni ordinarij mijea u politiku! I tako ne prestaje mantrati da on u naelu, bilo gdje, nee Crkvi dopustiti mijeanje u politiku! Mesi se ne mora bojati, to izrijekom kae, talibanizacije, i to se po toj bojazni dade zakljuiti, da e netko od Hrvatske stvarati katoliku dravu, jer je ona i po onomu to trenutno jest, zemlja liberalne demokracije, dovoljno katolika i jer je Drugi vatikanski sabor (1962. 1965.) svojom konstitucijom Gaudium et spes proglasio autonomiju zemaljskih stvari. Na osnovu toga Crkva je posebnim zakonom zabranila sveenicima da se bave politikom na nain da budu lanovi politikih stranaka i dravni dunosnici. Tu nema prolaza talibanizmu! Ali, ako Mesi misli, a on ba to misli, da je to isto to i, kako on kae, zabrana mijeanja u politiku , onda se on gadno vara. Zabranjujui sveenicima da se bave praktinom politikom, znai, da obnaaju vlast, Crkva i sveenicima i vjernicima preporuuje utjecaj na politiku u jednakoj mjeri koliko i politika utjee na njihova uvjerenja i njihov ivot. A utjee, toliko da izvan toga utjecaja ne ostaje nita! Bivi komunistiki kadrovi, koji su i u liberalnoj demokraciji zadrali upravljake pozicije u svim porama drutva, emu je Mesi u ovom traktatu samo ogledni uzorak, bez obzira na njihovo deklariranje da su se preobrazili u liberale, u svom mentalitetu, svjesno ili podsvjesno, zadrali su zazor od toga da se vjernik bavi politikom, a jo zazornijim dre da u toj politici, uspravni i ponosni, zauzimaju stavove bazirane na crkvenom uenju. Ono to je jo alosnije od komunistikog zazora, i mnogi vjernici zaziru od obnaanja vlasti i rado tu ulogu preputaju ateistima i agnosticima, najee, prikri venim mentalnim komunistima. Kao i kompleks superiornosti kod

253

mentalnih komunista, i kompleks inferiornosti vjernika, sada mjeren mijeanjem u politiku i bavljenjem politikom , treba pripisati komunistikom naslijeu i to prije ih pohraniti u ropotarnicu. Dok Mesi, petrificiran u liku orahovakog eksperta za odnose vjere i drave, pie kardinalu Bozaniu pismo o mijeanju Crkve u politiku, Sveti Otac Benedikt XVI, za vrijeme posjeta ekoj, izjavljuje: Postoji potreba za politiarima vjernicima i onim politiarima kojima se moe vjerovati, koji se zauzimaju za ope, a ne za osobno dobro. Kao i u svemu ostalomu to je napisao prije nego e postati rimski biskup i to pie i izjavljuje otkako je na Petrovoj stolici, u ovoj je izjavi odvagnuo svaku rije. Dakle, u politici je malo vjernika, trebalo bi ih biti vie; a i oni to se u politici nalaze, nisu uvijek oni kojima bismo mogli vjerovati da rade za ope dobro, to bi vjernik politiar morao initi, a ne za svoje osobne interese, to ine mnogi politia ri koji se deklariraju vjernicima, a, iznevjeravajui moral vjernika, vjernicima se ne bi smjeli zvati. Slobodan sam vjerovati, poznajui njegovo uenje o zdravom laicizmu, da Sveti Otac, prieljkujui u politici vie politiara kojima se moe vjerovati, misli jednako i na one koji vjeruju i na one koji dar vjere nemaju, na laike. Stoji ili ne stoji moja pretpostavka o dobrodolosti laika kojima se moe vjerovati, stoji injenica da se katolici s najpozvanijeg mjesta u Crkvi ohrabruju neka se bave politikom i neka se mijeaju u politiku za dobro svake osobe i zajednice u cjelini, pa Mesievo tuakanje hrvatske Crkve Svetoj Stolici zbog toga - da se mijeaju u politiku - ispada alosno nepoznavanje stvari. Pobogu, o emu taj Mesi pria! to taj prijeti uvoenjem crkvenog poreza, spreavanjm talibanizacije, skidanjem krieva! to taj optuuje hvarskog biskupa tambuka nadbiskupu zagrebakom kardinalu Bozaniu! Kad je tambuk u propovijedi na Udbinskom polju, pred predsjednike izbore, na Mesievo inzistiranje da bi njegov nasljednik morao biti antifaist, to znai mentalni

254

komunist - ovako odgovorio: Ne bi li bilo normalno i poeljno da budui predsjednik katolike Hrvatske bude katolik, ne samo po listu, nego i po svjedoenju ivota? Zbog te je izjave Mesi pobjesnio i bijesan napisao Bozaniu ono bijesno pismo. A ta tambukova izjava, ako po slovu i nije identina izjavi Benedikta XVI. u Pragu, po duhu, primijenjenu na hrvatske prilike u trenutaku izbora za predsjednika drave, sigurno jest. I to bi onda tu bilo sporno? Pa sporno je to to Mesi nema pojma o zdravom laicizmu, o emu je francuski predsjednik govorio s trojicom svojih gostiju. Kao to nije znao ni da je u onom to je tambuk rekao sadran stav Crkve, pa ga mentalni komunist - koji taj stav, jer ne spada medu zdrave laike, ne poznaje ili ne prihvaa - za to uzalud tuaka kardinalu.

Njegovanje zdrave lainosti


Prije nego o ovom bilo to kaem, potrebna su odreena terminoloka objanjenja. Koliko sam mogao zapaziti, kod nas se u jeziku javne komunikacije, ne i u jeziku znanosti, pojam laike drave, a onda i svih izvedenica iz tog pojma, u to spada i zdrava lainost, rijetko susree, a i kad se susretne, nalazimo ga u ulozi zamjene, gotovo sinonima pojmu sekularne drave . Iako sinoniminost izmeu ta dva pojma, i svih ostalih kojima je lainost i sekularnost korijen, postoji, meni se ini, da bi ta dva pojma, zbog onoga dijela koji se u sinoni minost ne uklapa, trebalo luiti. Ako ni zbog ega drugoga, onda iz praktinih razloga, da bi se znalo to je to, to je lainost a to sekularizam. Tako je to kod nas, ako i nije tamo gdje su ti pojmovi odavna razgranieni; mnogo prije nego emo ih mi preuzeti i aplicirati na nae prilike. Sad je potreba razgranienja prijeko potrebna i kod nas!

255

Polazei od temeljnog znaenja, da je laik redovnik koji nije i sveenik, i laik i sve izvedenice od njega kod nas su ostali dio crkve nog rijenika i nisu se do danas odvajale od te prvobitne semantike podloge ni, posvjetovljenjem, dobile znaenje kao stoje laika drava, drava u kojoj je vlast posvjetovljena, u kojoj je dokinut klerikali zam, u kojoj je crkvena vlast odvojena od dravne po obostranoj elji i na obostrano zadovoljstvo. Umjesto te evolucije crkvenog pojma laik u isto svjetovan pojam, kod nas se u razdoblju komunizma, kao kontra klerikalizmu, i kad ga je neto bilo i kad ga nije bilo ni od traga, udomaio pojam sekularizam. to, dodue, jest kao i laicizam, posvjetovljenje vlasti, odvajanje drave od Crkve, ali pod sasvim d rugim kondicijama. Budui da je kod nas, iako je takvo stanje bilo i prije toga, na spektakularan nain sproveden laicizam pod dirigentskom palicom komunista, oni su ga, radije nego laicizam, imenovali sekularizmom i dali mu znaenje, koje susreemo i u tadanjim rijenicima, da vjeru i vjersko uvjerenje valja odbaciti i zanemariti. to nije drugo nego ljepim rijeima kazano, militantni ateizam. Zbog toga, koliko god laicizam i sekularizam u korijenu bili sinonimini, u ovom trenutku, ni u jeziku znanosti ni u jeziku javne komunikacije ne znae isto. Pogotovo u svojim izvedenicama laika drava i sekularna drava oni znae neto sasvim drugo. Laiku dravu , u kojoj vlast, odvojena od Crkve, podupire Crkvu i time njeguje zdravu lainost, a zauzvrat od crkve trai brigu o zajednici i svakoj osobi! Sekularnu dravu , u kojoj vlast odvajanje Crkve od drave shvaa kao istiskivanje Crkve na marginu drutva kako bi se pospijeilo odumiranje vjere, to, s druge strane, izaziva otpor crkvenih i vjernikih krugova, pa se u sekularnoj dravi odvojenost Crkve od drave pretvara u antagonizam! Stanje je bitno razliito od onoga u laikoj dravi zdravog laicizma , gdje je odvojenost Crkve od drave u znaku sklada dvaju imbenika na jednom poslu - stabilnosti zajednice i dobrobiti svake osobe.

256

Ako sve ovo to smo o laicizmu i sekularizmu rekli prenesemo na mentalni plan, susrest emo se s pojavom da bivi komunisti, jo vie bivi predsjednici vjerskih komisija, kakav je bio Mesi, u tranziciji iz mentalnog ateista u liberala, sa sobom, neoteeno i nekorigira- no, prenose i svoje staro shvaanje sekularizma. ak i kad prihvate termin laicizam, oni ga ne shvaaju u njegovu demokratskom i liberalnom znaenju, nego u znaenju komunistikog sekularizma koji vjeru dri anakronom pojavom na putu prema nestanku. I zato Mesievo sukobljavanje sa Crkvom nikoga ne treba uditi. Novopeeni liberal - kakvih je mnotvo i kod nas i u svim zemljama tranzicije iz komunizma u demokraciju - nije u sebi mogao zatomiti tvrdo peenog ateistu, pa pojam kao to je zdrava lainost , to ga rabi francuski predsjednik u razgovoru s biskupima, meu kojima je i kardinal Bozani, jednostavno nije mogao, na svoju i nau sramotu, shvatiti. Praktini i mentalni komunist, to je Mesi bio, transformiran silom prilika u liberala, to Mesi ni pod nudom ne uspijeva postati, moe biti protivnik klerikalizma, i mora biti, ako se on pojavi u nekom obliku, iako za to u Katolikoj crkvi ne postoje pretpostavke, ali taj novopeeni liberal, ako liberal doista eli biti, ne moe biti protukranin ni u jednom obliku. On ne moe transparentirati libera lizam negirajui kranstvo, to znai istiskujui ga iz javnog ivota, i djelujui tako da se ne obzire na njega, to znai ne prihvaajui ga kao partnera u izgradnji drutva liberalne demokracije. Ne moe zato jer je liberalizam izrastao na kranskoj podlozi i zato to bez te podloge zastranjuje u drutvene oblike kakvi su bili nacizam, faizam i komunizam. Faizam i nacizam su slomljeni orujem, a to se kraha komunizma tie, iako o tomu postoji nekoliko vjerodostojnih teorija, mislim da je njegovu slomu dobrim dijelom doprinio i izo stanak podrke kranske podloge, kad je postalo svima oito da je to drutvo protivno ovjekovoj osobi isto onoliko koliko se protivilo Bogu. Kad se spoznalo da je komunistika borba protiv Boga u ime

257

slobode ovjeka, ustvari borba protiv ovjekove slobode kojom ga je Bog nadahnuo! Mentalni komunisti u tranziciji prema liberalima, jer su educi rani na matrici da je kranstvo, i svaka druga vjera, namijenjeno umno retardiranima i drutveno zaputenima, ne mogu shvatiti ni da je liberalizam proiziao iz kranstva ni da je neodriv bez kranske vjere, pa kao prinova liberalistikim strujama u zapadnoeuropskim demokracijama, pristigla iz raspadnutog komunizma, predstavljaju ozbiljno zagaenje laicizma i prijetnju da liberalizam jo jednom, negirajui znaaj kranstva u prolosti i sadanjosti, krene u avanturu samounitenja, kao to je krenuo u nacizmu i komunizmu. Mentalni komunisti, ak i kad su u svojevoljnoj tranziciji, teko dolaze do spo znaje da izmeu liberalizma i vjere, posebno izmeu kranstva koje je vjera liberalnih otaca i liberalnih zemalja, postoji vrsta uzajamna veza. Isto onoliko vrsta koliko je vrsto uvjerenje liberalnih uitelja da je bez kranstva liberalizam u Europi i kranskim zemljama ne odriv. Evo po jednog oitovanja dvojice od njih, jednog od praotaca liberalizma, a jednog od liberala naih dana. Thomas Jefferson, u dva uzastopna mandata predsjednik SAD-a, pisac Deklaracije nezavisnosti, jednog od temeljnih akata laike drave, u kojoj je odvojio Crkvu od drave i proglasio potpune slobode vjeroispovijesti, poto je sve to uinio, svjestan da je njegova Deklaracija nezavisnosti proizila iz kranstva, upitao se: Moe li se rei da su slobode nekog naroda sigurne ako im se ukloni jedini vrsti oslonac, tj. uvjerenje u duhu naroda da su te slobode Boji dar? I da se ne mogu kriti, a da se ne izazove njegova srdba . Pitanje je postavljeno na poetku nastanka laikih drava i jednako aktualno, kako vidimo u svijetu i u naem sluaju, ostalo je do danas. Ali danas s iskustvom zastranjenja u faizmu, nacizmu i komunizmu!

258

O njegovoj aktualnosti svjedoi i stav Jrgena Habermasa, njemakog filozofa i sociologa koji je zbog svoje bliskosti s marksiz mom bio omiljen meu naim praksisovcima, u jednom intervjuju, neto prije nego e voditi raspravu o istom predmetu s kardinalom Ratzingerom, dananjim papom: Za normativno samorazumijevanje modernosti kranstvo nije samo prethodnik ili katalizator Egalitaristiki univerzalizam - iz kojega su potekle ideje slobode i zajednikoga suivota, autonomno upravljanje ivotom i emancipacija, individualna moralna savjest, ljudska prava i demokracija izravno je naslijee idovske etike pravednosti i kranske etike ljubavi. Ta je batina trajno asimilirana, kritizirana i reinterpretirana bez bitnih promjena. Jo ni danas ne raspolaemo alternativnim opcijama. I pred sadanjim izazovima postnacionalne konstelacije nastavljamo se napajati na tome izvoru. Sve su ostalo postmoderne brbljarije. Ne mogu znati to su sve za Habermasa te brbljarije, samo slutim to bi mogle biti, ali za sebe znam da sam Mesievo shvaanje laicizma i njegovu mantru o odvojenosti Crkve od drave ubrojio u te brbljarije kao brbljarije jednog od tisua komunista koji se predstav ljaju liberalima a postupaju kao neizljeivi mentalni komuinisti. ini se, da oni nikada nee shvatiti da je liberalizam niknuo iz kranstva i da e iznevjeriti sama sebe ako se odvoji od tla iz kojega je izrastao. Sljedbeno tomu, ne mogu shvatiti ni to je zdrava lainost koja prepoznaje vanost religije , o emu su tri europska biskupa razgovarala s francuskim predsjednikom. To i ne udi, jer Mesi nema nikakvog religijskog znanja, ali zauuje to se on, iako bi trebao znati da malo ne zna, gonjen ateistikim porivima mentalnog komuniste koji je ne kada biti strunjak za kroenje religije, gradi kao da sve zna bolje od ikoga i, to je najgore, kao takav postaje konica u mentalnom razvo ju naroda iji je, po izbornoj sluajnosti, predsjednik.

259

Kad napada Crkvu zbog navodnog mijeanja u politku i jo navodnijeg nepotivanja odvojenosti Crkve od drave , Mesi taj napad opravdava svojom dunou da brani odredbe Ustava. Vidjeli smo da to opravdanje ne stoji. Na Ustav nije graen na komunistiukom sekularizmu, koji Crkvu i dravu antagonizira, nego na principima zdrave lainosti, koja prihvaa odvojenost Crkve od drave po obostranom pristanku i na obostranu korist, zdrave lainosti koja shvaa vanost religije za drutvenu stabilnost. Jo je udnije, bez obzira na postojanje onih dvadeset posto bi raa kojima Mesi zahvaljuje dva uzastopna mandata, to Mesi atakiranje na Crkvu opravdava obranom od diskriminacije nevjernika i pripadnika drugih vjeroispovijesti. Usuuje se to rei u zemlji u ko joj se devedeset posto stanovnika izjanjava pripadnicima katolike vjere, u kojoj je i neto pripadnika drugih kranskih konfesija, koji takoer dre do svog vjerskog identiteta, u kojoj muslimani i idovi, koliko im god broj bio malen, dre do svoje vjere i u kojoj je, najzad, uz agnostike, tek malen broj militantnih ateista koje bi Mesi, eventualno, kad bi ih netko napadao - a nitko ih ne dira - od Katolike crkve i ostalih vjera mogao braniti! Nije li to Mesieva borba s privienji ma, s vjetrom i vjetrenjaama! Koliko je to njegovo opravdanje svoje agresivnosti neutemeljeno pokazalo se kad je zatraio skidanje krieva sa zidova javnih ustanova, mislei pri tom najvie na vojsku, uz obrazloenje da raspelo vrijea pripadnike drugih vjera i one koji ne vjeruju. Oglasili su se i muslimani i pripadnici drugih kranskih konfesija i rekli da njih kri ne vrijea. Kao milo za drago oglasili su se i pripadnici katolika i kazali da njih ne vrijea nijedan znak pripadnosti nekoj od vjera, jer oni odavna promiu i meureligijsku suradnju i ekumenizam. Tako je Mesi, to se tie tvrdnje da kri vrijea pripadnike drugih vjera, ostao na suhu.

260

A stoji li mu tvrdnja da bi kri mogao vrijeati one koji nemaju dar vjere, ateiste? Ako je mislio na militantne ateiste s komunistikim mentalitetom, kojima i sam pripada, onda stoji. Bit e da njih raspelo iritira, on je najbolji dokaz! Ali, ako je mislio na agnostike i kognitiv ne ateiste, teko da stoji; oni bi prema svim znakovima vjere, jer Boga trae i o Bogu misle, trebali biti ili ravnoduni ili ljubopitljivi. Ali, o emu se tu, zapravo, radi? Koji je element komunistikog mentaliteta posrijedi? Mesi, kao od kranskih sadraja prazan bezvjerac, misli da su svi oni koji ne odlaze redovno bar na nedjeljnu misu isto to i on, od vjerskih sadraja prazni i vjeri protivni, da su na njegovoj strani. Da su isti militantni i kognitivni ateisti, oni koji poznaju vjerske sadraje i oni koji o njima ne znaju nita, oni koji su doista agnostici ili im agnosticizam slui kao paravan za neto drugo. injenica da od onih koji se izjanjavaju kao katolici manji dio pohaa crkvu, da su manjim dijelom, kako se to uobiajilo rei , praktini vjernici, Mesia navodi na zakljuak da je ateista, kad se zbroje sve vrste i kad im se pribroje oni koji se izjanjavaju kao katolici a u crkvu ne odlaze, daleko vei broj od praktinih vjernika i da se izdvajanjem iz budeta za potrebe Crkve ini velika nepravda veinskim bezvjercima. Tu bi nepravdu, po njegovu sudu, trebalo ispraviti na taj nain da se, umje sto izdvajanja iz budeta, uvede crkveni porez koji bi plaali samo oni koji u crkve odlaze, samo praktini vjernici. I kad bi se to uvelo, ne bi Crkva plivala u bogatstvu, nego bi potonula u siromatvo!... Tako i tomu slino moe kontati samo orahovaki ekspert za vjerska pitanja, ovjek koji nije uo za pojmove kranin po vjeri i kranin po kulturi. Mesi nije ni jedno ni drugo, pa o tim pojmovima moram poneto rei, ne zbog njega, on je beznadan sluaj - i u ovom trak tatu ima samo ulogu egzemplara - pa to shvatiti nee moi, ve radi itaoca, da bi, ako to ve ne zna, shvatio narav i prijeteu tetnost Mesieva neznanja.

261

Iz prethodno reenog vidjeli smo kako se ravaju oni koji ne pri hvaaju vjerski identitet, na ateiste i agnostike, s vie podvrsta. Isto tako i oni koji prihvaaju vjerski identitet, svi oni koji se u Hrvatskoj izjanjavaju kao katolici, ravaju se, generalno gledano, na one koji vjeruju u sve ono to je zapisano u Vjerovanju i na one koji nemaju dar vjere, ali vjeruju u uenje i poruke Boje. One koji bi, poput Me sia, potonje ubrojili u nevjernike krupno bi pogrijeili, jer to ateisti, bilo koje vrste, nisu. A takvi kakvi su zasluuju punu pozornost, jer u njihovu ispravnu tretmanu lei klju rjeenja za postizanje zdravog laicizma u svakoj od zemalja s kranskom tradicijom. Oni su klju rjeenja i za stvaranje due ujedinjene Europe, oni su klju rjeenja za opstanak kranske civilizacije. Ja sam njih mogao identificirati kao takve, ali im sam toliki znaaj nisam mogao dati. To je uinio Joseph Ratzinger i prije nego je postao papa Benedikt XVI. A ja u ih poblie obiljeiti na svoj nain, priom! Jednom sam kasno nou, pretraujui po televizijskim programima, naiao na film iji naslov nisam smatrao potrebnim zapamtiti, ali sam, i ne znajui toga trenutka da e se to dogoditi, jednu sekvencu zauvijek zapamtio i sad je koristim kao zornu aplikaciju druge grupe onih koji se identificiraju kao krani, iako se o kranima u sekvenci ne radi. Radi se, oni su aktanti filmske scene, o idovu koji se oe nio enom bez ikakve vjere, dakle, ideferentnom ateistkinjom. idov poduava svoju enu na Tori, kako bi se mogla ukljuiti u njegovu obitelj i njegov narod, pa ena u tekstu Tore stalno nailazi na ono da je Bog rekao, da je Bog poruio . Zatim slijedi ono to je poruio, to treba zapamtiti i po tomu se u ivotu vladati. Odjednom se ena usprotivi i izmeu nje i supruga povede se ovakav razgovor: ,,A to ako taj va Jahve ne postoji, ako je izmiljen kao svi bogo vi? pita ena. Onda se i to to je rekao dovodi u pitanje!

262

To, da li Jahve postoji ili ne postoji, ne dovodi u pitanje ono to je on rekao. To jednako vrijedi postojao Jahve ili ne postojao. Jer, eli li ivjeti, moe ivjeti samo bude li potivao to to je Jahve rekao, poduio je suprug svoju suprugu. I to je okvir u koji se mogu smjestiti svi oni koji se identificiraju kao krani, a u crkvi na misi se mogu vidjeti samo u rijetkim prigo dama ili nikada. Mesiev militantni ateizam i sekularizam s njima nemaju nita zajedniko. I Mesi ih ne bi trebao ni svojatati ni ustajati u njihovu obranu prijetei Crkvi uvoenjem crkvenog poreza, kad e, zbog njihova stava i njihove apstinencije, broj pripadnika Katolike crkve pasti na niske grane, a Crkva osiromaiti i nestati. Zato bi, nasuprot toj ateistikoj posesivnosti, bilo mudrije, za razliku od dosadanje podjele na praktine vjernike i kriptokrane , kad bi se ove potonje stavljalo uz bok ateistima, one koji se identificiraju kao krani, dijeliti i gledati kao krane po vjeri , kao Kristove sljedbenike i krane po kulturi , one koji tuju Kristove poruke i po njima ive, iako nisu blagoslovljeni darom vjerovanja. Dakako da se oni meusobno razlikuju, ali se i za jedne i za druge moe rei da imaju vjeru i da vjeruju - da su prepoznati kao krani. Moemo ih zvati i vjernicima i laicima , onima koji ive u uvjerenju da Boga ima i onima koji ive kao da Boga ima. U tom se bitno razlikujui od ateista koji ive kao da Boga nema , ni njega ni onoga to je ljudima poruio. Dakle, s Mesiem je nevolja u tomu to on kao komunistiki goje nac, bez ikakvog vjerskog obrazovanja, ne spada ni u krane po vjeri ni u krane po kulturi i to on, kao takav, ne moe, niti e ikada moi, shvatiti ono to je Sarkozy kazao biskupima o zdravom laicizmu koji prepoznaje vanost religije . I tu pomoi nema! Osim da se i njega i sve sline njemu u javnosti prepoznaje to su i otkuda nam dolaze!

263

Afirmacija kranskih temelja europskog identiteta

Nakon ekonomskog ujedinjenja, od ega se poelo i to sada funkci onira u punom zamahu sa svim proturijenostima, i nakon politikog objedinjavanja koje je u tijeku, ispunjenu dilemama kakvu zajednicu stvoriti, vrstu, labavu, po volji svake zemlje lanice, pred Europu se postavlja krupno pitanje, da bi koliko-toliko dobila karakter postojane zajednice, zajednike due , onoga bez ega nije postojala i trenutno ne postoji ni jedna dravna zajednica. Jedna strana, liberal na, predlae da to bude ustav, ono to se kod nas naziva europske vrijednosti ili, malo odreenije, ono to se zove europske pravne steevine , a da, zapravo, malo tko, pa ni oni koji se tim izrazima obilno slue, zna to je to. Druga strana, kranska, ne nijeui nita od tih europskih vrijednosti i pravnih steevina , tovie, zalaui se za njihovu postojanost i smatrajui ih izdankom kranstva, dri da bi dua Europe, njen identitet, trebalo biti kranstvo i u toj bi ga ulozi trebalo ugraditi u preambulu onoga to e biti ustav, pravna osnova europske zajednice naroda. O potonjem stavu tisuu devetsto devedeset i druge izjanjava se Jacques Delors, predsjednik Europske komisije, politiar lijeve orijentacije s katolikim predznakom, ovim rijeima: Europi treba udahnuti duu... Ako joj u iduih deset godina ne uspijemo dati duu, duhovnost i znaenje, izgubili smo utakmicu za Europu... Doprinos kranstva ostaje bitan, upravo zbog mudrosti kojim se nadahnjuje kransko vienje ovjeka i zbog pozivanja na obnovu u vjernosti vrijednostima koje nam je u naslijee dalo evanelje. Sedam godina nakon Delorsa, i on s mjesta predsjednika Europ ske komisije, Romano Proi, politiar lijevog centra, i on blizak kato likoj ljevici, ponavlja istu misao: Europa se ne moe zamisliti zanemarujui njezino pamenje, a u tom pamenju prisutan je stalni trag

264

kranstva. U razliitim kulturama europskih naroda, u umjetnosti, u knjievnosti u hermeneutici misli jest kolijevka kranstva koje hrani i vjernike i nevjernike. I mnogi drugi mislioci i politiari imali su isti takav stav. Marcello Pera, filozof, senator talijanskog senata i pet godina njegov predsjednik, pisac knjige Zato se trebamo zvati kranima , o protivnicima stavova Delorsa i Prodija, a to su liberali nove generaci je koji su zaboravili i na oeve liberalizma i na vlastito duhovno porijeklo, kae slijedee: Ima puno prigovora protiv liberalizma, a neki su od njih razloni i utemeljeni. Ja mu zamjeram to je izgubio vjeru u vlastite temelje i prekinuo povijesnu i konceptualnu sponu izmeu liberalizma i kranstva. Uvjeren sam kako su odnosne ideje, koje da nas prevladavaju meu liberalima - da je oportuno vjeri ne pridavati vanost niti o njoj govoriti, da je vjera za javni ivot nevana, da je zaprjeka, odnosno da je prevladana u modernome ili postmodernome svijetu - u teoriji neodrive. I u nastavku jo jasnije: Europa postaje najraskranjenija zemlja na Zapadu i time se hvasta. Misli da joj je kranstvo koje je prihvatila na krtenju sada preprjeka. No, potom zapaa da joj treba identitet. Treba duu, lamentiraju danas neki europejci drugog narataja ponavljajui iste rijei svojih prethodnika. Politike rasprave nisu dovoljne, ekonomsko ujedinjenje samo je jedan korak. Meutim, drugi odluujui korak novi poli tiari europejci nisu uspjeli napraviti. Odbacujui kransku narav europske due, odbacili su i europsku povijest. To su uinili mislei da je bez kranskoga identiteta Europa otvorenija, ukljuenija, tolerantnija i mirotvornija. Istina je upravo suprotno. Bez svijesti o kranskome identitetu Europa se udaljuje od Amerike i cijepa Zapad, gubi osjeaj za vlastite granice te postaje spremnik bez kriterija, ne uspijeva integrirati useljenike, tovie, getoizira ih ili se predaje nji hovoj kulturi, nije u stanju pobijediti islamski fundamentalizam, nego naprotiv pospjeuje muenitvo krana u mnogim dijelovima svijeta,

265

pa i u vlastitoj kui. Ova Europa, tako bogata i krhka, mona i pre straena, danas je u stanju okupljati sve vie ljudi u supermarketima, u bankama na portskim stadionima, u diskotekama, izletitima i mjestima za odmor. No, eli li poi dalje i doista se ujediniti, onda ova Europa mora vratiti vlastiti identitet i opet prihvatiti kranski stijeg. Teko da e taj stijeg ikada ponijeti prinova liberalima u Europ skoj Uniji, prinova pridola od komunista koji su se pretvorili u libe rale kad su u Europsku Uniju ule bive socijalistike zemlje. U naem sluaju teko da e taj stijeg ponijeti Mesi, oni koji su ga birali, oni koji su ga savjetovali i oni koji su zajedno s njim produili trajanje komunistikog mentaliteta u svim oblicima i kad je komunizam kao gospodarski projekt bio mrtav. Liberalima koje su u Uniji zatekli, liberalima koji su zaboravili na kranske korijene liberalizma i smetnuli s uma iskustvo s faizmom, nacizmom i komunizmom, da se liberalizam bez kranske osnove izvitoperuje u nakazno nasilje i rasulo, liberalima koji su Europu zamiljali bez vjere i nacionalnih posebno sti u liberale transformirani komunisti donijeli su u miraz mrnju na religiju kao opijum za narod i mrnju na nacionalni individualizam i separatizam koji su stajali na putu njihovoj viziji globalizma, u prvom stupnju, kompozitne drave, kakva je bila Jugoslavija, ehoslovaka i Sovjetski Savez, a u drugom, globalizmu koji e izrasti na krilatici proleteri svih zemalja, ujedinite se. Od te prinove, od njihove mrnje na vjeru i naciju, glava e zaboljeti i domicilne liberale, koji su ih doekali rairenih ruku, kad otkriju to se skriva ispod njihova obraenikog duha, iz temelja protivna duhu liberalizma. Od te e prinove liberalizma liberalima bez trunka liberalinog u sebi glava zaboljeti i Eruropu. Ne postane li kranstvo dua i vezivno tkivo europskih naroda, glavobolja bi se mogla pretvoriti u teko oboljenje. Ta ista bolest na samrtniku postelju dovela je i komunizam. I on je preminuo od bo lesti mrnje na vjeru i naciju! Umro je, ali je mrnju preko mentalnih komunista pretvorenih u liberale uspio namrijeti liberalizmu!

266

I kao kulturoloki ok, i kao beskrajno uenje, i kao tjeskoba i kao osjeanje beznaa zapljusnuta s neoekivane strane kod nas je vieno i praeno transferiranje mentalnih komunista u liberale, s jedne strane, i srdaan doek tih lanih transvestita u europskim li beralnim krugovima s druge. I ne samo u liberalnim! Taj me je ok, to me je uenje, ta me je tjeskoba i to me je beznae - sve me je to natjeralo da piem Fukaru. Pripremajui se deset godina da napiem taj roman i piui ga ne vie od dvije godine, shvatio sam da je poveznica izmeu europskih liberala najnovije generacije i liberala koji su nastali presaldumivanjem mentalnih komunista u liberale upravo nijekanje nacije i vjere kao stupova modernog drutva. Nisam mogao ne rei to o tomu mislim! A rekao sam da su oni koji tako misle, i ne znajui kakvo zlo smiljaju, neodgovorne fukare! Kakav je odjek bio zna se! Ili zato to biologija ini svoje ili zato to se u demokratskom am bijentu na kraju uvijek pokae tko je tko i to je to, dolaze vremena kad e prikrivanje komunistikog mentaliteta biti oteano. Mesi je potpuno demaskiran onoga trenutka kad mu je zasmetao kri. Kao i uvijek kad bi neto nekontrolirano izjavio, kad bi neto prokljualo iz njegove podsvijesti, Mesi je naknadno nastojao objasniti to je s tim kriem htio rei . Objanjavajui svima koji su ga eljeli sluati, s tim je objanjenjem doao i kod samog Svetog Oca: on protiv kri a kao kria nema nita, ali on kao predsjednik drave mora tititi Ustav i one koje bi kri, jer su druge vjere, mogao povrijediti. Sveti mu je Otac odgovorio kako bi taj njegov Ustav trebao tititi tradiciju kria. Da Mesi togod povremeno proita, on je mogao proitati i ono to Sveti Otac misli o njegovu prijedlogu da se skinu krievi sa zidova dravnih nadletava i prije nego je pred njega doao, jo u ono vrijeme kad je taj Sveti Otac bio kardinal Ratzinger i kad je vo dio polemike s onima koji u preambuli europskog Ustava nisu eljeli spomenuti ni Boga ni kranstvo: Koga vrijea? ijemu se identitetu

267

prijeti? Muslimani, koje se s time u vezi rado uplie, ne osjeaju se ugroenima naim kranskim moralnim osnovama, nego cinizmom sekularizirane kulture koja nijee vlastite osnove. Ni nae sugraane idove ne vrijea se spominjanjem kranskih korijena Europe, jer ti korijeni seu sve do brda Sinaj... Isto vrijedi i za spominjanje Boga: pripadnike drugih vjera ne vrijea ono, nego pokuaj da se izgradi ljudska zajednica potpuno bez Boga. Malo sam kada, a mnogo sam toga proitao, susreo rafiniraniju pouku od ove koju je Ratzinger, obuven u crvene papue rimskog bi skupa, udijelio Mesiu. Primio ga je, uo da krieve skida branei Ustav i kazao mu da postoji neto starije od toga i bilo kojega europ skog ustava, neto to prethodi politikama i neto iz ega su izrasli svi europski ustavi - da prije svega toga postoji kranska tradicija u znaku kria. Da bi svoju rije, ako tako mogu rei, i djelom potvr dio, istovremeno kad i Mesia, hrvatskog predsjednika, poastio je audijencijom hrvatskog graanina Marka Perkovia - Thompsona sa suprugom, troje roene i dvoje jo neroene djece, koji je, ne svojom krivnjom, ve onim to u Hrvatskoj znai postao Mesiev antipod. Zbilja rafinirana poruka! Mesi se imao ime vratiti iz Rima u Zagreb! Mesiu pouka, a meni premosnica od mantre o odvojenosti Crkve i drave na mantru o ustaluku.

268

JEDANAESTO POGLAVLJE

MANTRA O POJAVI
NEOUSTATVA

ao politika formacija ustaki se pokret, kako je uobiajeno nazivati tu stranku nacistiko- faistike profilacije, poeo raspadati onoga trenutka kad je grupa asnika pokuala smijeniti Poglavnika i oslonac potraiti kod zapadnoeuropskih saveznika, to su u trenucima sloma faistike Njemake, pokuavali uiniti i neki drugi kvislinki pokreti. Neuspjeh pua iao je na ruku komunistima, to e Vladimir Bakari u nekoliko navrata spomenuti kao izuzetnu igru sree. Konaan raspad taj pokret doivljava propau NDH, tvorevine svoga politikog aktivizma, i propau nacizma i faizma na globalnom planu, svojih ideolokih i politikih obrazaca i promotora. Ono to je od ustakog pokreta ostalo u iseljenitvu, razmrvljeno u mnogobrojnim, individualiziranim i antagoniziranim frakcijama nije imalo poveznicu ni s politikom ni s ideologijom Pavelievih ustaa. Kroz kakve god politike i ideoloke profilacije prolazili, ni u dijelovima ni u cijelosti, nisu se mogli zvati nastavljaima ustakog pokreta. Jedino to je, nakon poraza na svim planovima, od ustakog pokreta preivjelo, bila je dravotvorna misao toga pokreta, u nastanku glavni motiv postojanja, a u Drugom svjetskom ratu glavni razlog zabludi da e Hrvatima faizam i nacizam u okviru novog poretka dati samostalnu dravu. S rijetkim iznimkama, sve su se politike frakcije nastale od bivih ustaa ili politiara bliskih ustaama, zadravajui dravotvornost, odricale ak i sramile, ak za tu sramotu teko optuivale Pavelia i politike koju su ustae vodile i ideologije koju su slijedile. Odreda su drali da ih je to degradiralo u oima zapadnoeuropske i amerike demokracije, koje su im pruile utoite i mislili da tu ugu sa sebe trebaju skinuti. Dakle, dravotvornosti se nisu ni stidjeli ni odricali, ali su se stidjeli i odricali politike prakse i ideologije koja ih je na tu praksu navodila. Tako proiena od ideologije i politikog naslijea dravotvornost je postala svijetla strana njihova mentaliteta.

271

Kako je bilo s politikom elitom, koja se rasijala po svijetu, a u zemlji, ako nije stjerana pod zemlju, amila u tamnicama, tako je bilo i s onim dijelom naroda koji je ili po srodstvu, ili po uvjerenjima ili po politikom aktivizmu bio vezan uz ustaki pokret, uz NDH. I oni su se ponosili dravotvornou, a stidjeli se politike i ideologije, ak do te mjere, to se nije moglo prihvatiti, da su i ono na to ih je ideologija i politika navela, na zloin, pokuavali opravdati dravotvornou. Kompenzacija za samostalnu dravu u vidu federalne jedinice tim je ljudima mogla biti utjena, ali oni na tu dravotvornu minimalizaciju nikad nisu pristali. Oni su traili samostalnu hrvatsku dravu i nita manje od toga. Nije ih smetalo ni kad bi ta drava imala komunistiki drutveni sistem! Taj prioritet dravne samostalnosti nad ideologijom i politikom i inae je bio prisutan u ustakom pokretu, jo u vrijeme poetaka, toliko da su mnogi lanovi pokreta u kazamate Kraljevine Jugoslavije ulazili kao ustae, a iz zatvora izlazili kao komunisti. Do gaalo se to iz dva razloga, prvo, to su komunisti u prvoj fazi revolucije zagovarali savez s revolucionarnim nacionalistima, i drugi, to je i ustaama i komunistima cilj bio, bar u predratnoj fazi, ruenje Jugo slavije i stvaranje samostalne hrvatske drave; koju e komunisti, kad tomu doe vrijeme, nai u sovjetskoj republici , a ustae u kvislinkoj tvorevini, jedni i drugi u globalistikom projektu, komunistikom i faistikom. Ukratko, Socijalistika Republika Hrvatska jest bila nadomjestak za samostalnu dravu, ali nedovoljan za one koji su traili punu samostalnost, bili komunisti ili im dravotvornost po nekoj vezi potjecala od ustakog pokreta i onog iz ega je on proiziao. Na toj razini, od tih silnica nastajat e sve politike tenzije u vrijeme trajanja Titove Jugoslavije, koja, uvjeravajui sve oko sebe da jest, nacional no pitanje ipak nije rijeila do kraja. Kako je komunistika vlast sa svom represivnom i promidbe nom aparaturom ustakom pokretu u poratnom razdoblju spoitavala poinjene zloine na osnovu politike koju je vodio i ideologije kojom

272

se rukovodio, preuveliavajui te zloine, strane i u njihovu realnom obimu, s pokuajem da za njih, bez obzira to je masovno sudjelovao u antifaistikoj borbi, optui itav hrvatski narod, pravi joj je cilj bio unititi dravotvornost, bez razlike, bila ona ustakog ili komunisti kog porijekla. Ta se dravotvornost, nezadovoljna statusom federalne jedinice kao minimalnog oblika dravnosti zvala separatizmom, tonije separatizmom i nacionalizmom. Kako ivot u bivoj Jugoslaviji bude iao dalje, svom kraju, dravotvornost e se sve vie prelijevati iz onoga to se zvalo ustalukom u ono to se zvalo partizantinom. Mogao si nositi spomenicu etrdeset prve, mogao si biti ne znam kako zasluan komunist, ako si traio samo mrvicu vie dravnosti, samo federaciju koja federira ili konfederaciju, postao si separatist i nacionalist, neprijatelj prvog reda, onaj koji razbija dravu bratstva i jedinstva, pravi ustaa; pa su takve i nazivali ustaama, iako su pet godina s ustaama ratovali u ratu do istrebljenja. U takvoj situaciji, kao rezultatu komunistike anacionalne politike, i na tom tragu, progona hrvatske dravotvornosti iz obje politike opcije u hrvatskom narodu, uvjetno reeno, ustake i partizanske, bilo je za oekivati da iskrsne ideja o nacionalnom pomirenju koje e do vesti do stvaranja hrvatske nacionalne drave. Da se u rodonaelnike te ideje ne ubrajaju Luburi, Bui i Tuman, bio bi ubrojen netko drugi, jer su okolnosti za nicanje te ideje postale zrele. Kad je Tuman, kao partizanski general, progonjen i zatvaran kao separatist i nacionalist, a od jueranjih ratnih drugova nazivan ustaom veim od ustae, na prvom saboru HDZ-a izrekao onu povijesnu misao da je i ustaki pokret nastao na tragu hrvatske dravotvornosti, on nije uinio nita drugo nego utvrdio injenicu i nita drugo nego omoguio nacionalno pomirenje u dravotvornoj ideji koja je u dvije politike opcije, komunistikoj i faistikoj, preivjela sramoenje komunistikim i faistikim zloinima i ostala iva i ista. inei od dravotvornosti faktor ujedinjenja istovremeno je tu dravotvornost oslobaao od obiju totalitarnih ideologija i politika, od faistike i od komunistike.

273

Kad je na taj mudri dravniki potez, dugo godina pripreman i do kraja promiljen, Raan reagirao onako brzopleto nazvavi Tumanovu stranku strankom opasnih namjera , pokazao je dvije stvari, da je osobno ostao komunist i da e, ire od samog Raana, komunistiki mentalitet na ivotu biti i kad komunizam izdahne. Jer, u emu bi se sastojale te opasne namjere ? U odbacivanju totalitarizama koji su raspolutili naciju? U proienju i afirmaciji dravotvornosti? U ruenju kompozitne i stvaranju separatne drave? Zbilja, u emu? Nikad nije odgovoreno! A ipak e, pored svoje nemutosti, ta Raanova uzreica postati i ostati kutom gledanja na dravotvornost svih onih koji su za drali komunistiki mentalitet i kad im je komunizam ispario iz aka. Njima nee biti dovoljan dokaz da Tuman zna to ini kad sve dravotvorne snage upree u isto rudo i da je pri tomu svjestan opasnosti ustake ideologije i politike, ni onda kad bude slamao pokuaj da takvi osnuju stranaku vojsku pod imenom HOS, na temeljima sentimenta prema oruanim snagama NDH. Tuman je taj pokuaj drao dijelom previda kako dananji svijet poiva na antifaizmu i, obuzdavajui ga, dao znati da on nee dopustiti faistiku tvorevinu u svom okrilju. Dijelom i zato to taj pokuaj moe biti i djelo provokatora koji su naumili dravotvornost u cijelosti proglasiti ustalukom, kako bi je, u svijetu nesklonu faizmu, kompromitirali i onemoguili. On je uvjeravanjem hrabre ratnike HOS-a, oslanjajui se na njihov patriotizam, priveo razumu da se moraju osloboditi ustake nostalgije ako ele ostvariti to ostvariti ele, dravnu samostalnost. A u tomu mu je, hvatajui bika za rogove, pomogao Gojko uak i oni koji su uz Gojka pristajali. I time se, zanimljivo - da nije dopustio kompromitaciju dravotvorne pomirbe ustakim sentimentom - vie zamjerio onima koji su u pomirbi vidjeli Raanove opasne namjere nego onima koji su, ne znajui kakvu pogreku prave na osnovu sentimenta u crnoj odjei srljali pod crne zastave HOS-a. Mesiu vie od ikoga!

274

Ve sam u nekom od prethodnih poglavlja rekao i obrazloio da se Mesi s Tumanom nije raziao zbog politike prema Bosni i Her cegovini, kao to to do danas pria, ve zbog neprihvaanja dra votvorne pomirbe. A sad bih u saetoj formi ponovio tu misao. Tu temeljnu misao ovoga spisa, jer iz nemirenja s nacionalnom pomi rbom izviru gotovo sve Mesieve mantre o kojima ovdje govorimo. On nije mogao racionalno dokuiti da je pomirenje dravotvornih opcija conditio sine qua non stvaranju samostalne drave; on zbog mentalnih ogranienja nije mogao prihvatiti da su dravotvorne opcije s bilo koga stranakog spektra dolazile, ravnopravne; on nije mogao razumjeti zato dravotvornost ustakog pokreta treba razluiti od zloinake faistike politike i ideologije, ni zato dravotvornost sudionika u partizanskom ratu, meu komunistima, treba odvojiti od komunistikih zloina, njihove ideologije i njihove politike prakse. Nasuprot svemu tomu, on je drao da ustaki pokret treba u cijelosti negirati, i njegovu ideologiju, i njegovu politiku i njegovu dravotvornost. Istovremeno, komunistiki pokret, koji je nazvao antifaizmom, treba promovirati u osnovu, u temelj, u ishodite. Komuni stiki pokret s njegove strane trpi samo dvije primjedbe, i one lake, jer je uz njih nalijepljeno i opravdanje: prva, komunisti jesu pravili zloine, ali im se to moe oprostiti, jer su, za razliku od faista, imali plemenite namjere; druga, samostalna drava jest vii stupanj dravnosti od federalne jedinice to ga je Hrvatska imala u Jugoslaviji, ali samo dotle dok Hrvatska ne ue u Europsku Uniju i ponovo ne dobije status federalne jedinice. Sve u svemu, sitne zamjerke! A i za tako sitne postoje opravdanja! Kad mu se posreilo da zasjedne na Pantovaku, optereen ta kvom vrstom zabluda, kako bi samostalnu Hrvatsku mogao vidjeti kao neprekinut kontinuitet federalne komunistike Hrvatske, on deset dravotvornih Tumanovih godina proglaava izgubljenim godinama i sve ini da ih detumanizira , da ih potisne u apstrakciju, u neposto-

275

janje. Pri takvom misaonom i duhovnom stanju, a pored gole injenice da je ustaki pokret po dvije komponente, politikoj i ideolokoj, mrtav, a po treoj se, po dravotvornosti, pretoio u opi patriotizam, Mesiu nije preostalo nita drugo nego da postojanje ustaa izmilja, da ih vidi tamo gdje ih nema; a sve zato kako bi mogao opravdati funkcioniranje svoga retardiranog mentaliteta, mentaliteta antifaiste koji ne moe postojati ako se ne bori protiv ivih ili od mrtvih uskrslih ustaa. Nakon deset Tumanovih dravotvornih godina ta kvo je ponaanje izluivalo narod i dovodilo ga u dilemu tko je tu lud, narod koji se priklonio Tumanovoj ideji pomirbe ili hrvatski drugi predsjednik, koji ih ponovo dijeli i svaa. isto izluivanje i kao posljedica izluivanja - dezorijentacija i beznae. Kod takvog stanja stvari Mesi je raspolagao s dva mogua pravca djelovanja. Ne pristajati na injenicu da su dravotvornosti, ustaka i partizanska, ravnopravni imbenici; ne pristajati, drugim rijeima, na pomirbu i partizanskoj dravotvornosti davati ekskluzivni znaaj za stvaranje drave, a ustakoj odricati svaku vrijednost. Posluiti se metodom metonimije i u detalju ustakog relikvijara, u ostacima ostataka, i kad to jesu i kad to nisu, vidjeti oivljavanje ustakog po kreta i pozivati na alarm, na antifaistiku mobilizaciju. Koristio je obje mogunosti usporedno i od toga napravio jedinstven i prepoznatljiv pravac djelovanja. Vie po instinktu, po mentalnoj inerciji nego racionalno! Sluei se metodom metonimije, da u detalju vidi cjelinu a u sitnici krupnu stvar, neprijatelja koji die glavu, ustatvo koje treba sasje i u korijenu , vidio je u dvojbenim i nedvojbenim memorabilijama i logotipovima plimu ustatva. U evociranju i obiljeavanju nekog dogaaja, u nekakvoj znaci i odjevnom predmetu! U tim umiljajima, da se kao antifaist bori protiv faista koji diu glave , gotovo da mu je smetalo to tih podignutih glava nema vie nego ih je bilo i nego mu se priinjalo da ih ima. A smetalo mu je i to to u demokraciji nije

276

u rukama imao dovoljno otar ma da te uspomene i te znakove sasi jee u korijenu, pa je bio zagovornik donoenja zakona koji bi mu to omoguili. Umjesto da prolost ostavi prolosti, a bavi se sadanjou okrenut budunosti, kao to je izjavljivao da ini, Mesi se kroz svih deset godina svoja dva mandata nalazio ukopan u prolost i, mentalno petrificiran, bio izgubljen u prolosti. I ono to je bilo najgore, on tu prolost nije osvjetljavao, on ju je svojim mentalitetom zamraivao i na taj nain provodio memoricid - nije doputao da se prolost pri kae onakvom kakva je bila. Memoricid je prava rije za ono to je on u tom pogledu, sluei se metonimijom, za tih deset godina inio. Sreom, memorija je vrlo otporna supstanca. Nju ni komunisti za pe desetak godina vladanja sa svojim impresivno represivnim aparatom nisu mogli zatrti, pa kako bi je onda mogao zatrti jedan komunistiki mentalni fosil i njegova bratija, koliko god brojna bila. Malo bih se due zadrao na nekoliko predmeta kojima se zabavljao provodei memoricid i sluei se metodom metonimije. Nedvojbeno je da su faisti, nacisti i njihovi kvislinzi, u to se ubrajaju i ustae, pravili zloine i nedvojbeno je da se odreenih dana u godini trebaju obnavljati sjeanja na nevine rtve tih zloina, ne samo zbog njih samih nego i zbog nas koji se sjeamo, da ne b ismo sutra, zavedeni faistikom ideologijom, ponovili ve poinjeni grijeh. Nedvojbeno je da su komunisti inili zloine, da se za neke odavna zna a neki se jo uvijek otkrivaju i nedvojbeno je da tim r tvama u odreene dane na odreenim mjestima trebamo odati duno potovanje, ne samo zbog njih nego i zbog nas, da bismo iz dua i iz ivota izbrisali drugu zloinaku ideologiju, komunistiku, koja je u dvadesetom stoljeu svijet zavila u crno. To to je za svakog ovjeka proeta liberalnim, kranskim i demokratskim duhom bilo nedvojbeno, za Mesia je, zarobljenika komunistikog mentaliteta, za svih njegovih deset godina na Pantovaku, bilo dvojbeno.

277

Za kakvim sve izlikama taj nije posezao da bi opravdao svoj ne dolazak na neku od manifestacija memorije rtvama komunistikog reima; kojoj je po dunosti - jer, kako god bio izabran, predsjednik mora biti predsjednik svih graana - morao prisustvovati. Meu nevine spada izlika o zakonu fizike. Onoga dana i onoga sata kad bi se odravala neka od manifestacija memorije, on bi se naao na unapri jed, tempirano, zakazanom drugom mjestu, pa bi on sam ili netko iz njegova ureda, na prigovor zato ga tamo nije bilo, odgovarao da, naalost, po zakonu fizike jedno se tijelo u isto vrijeme ne moe nai na dva mjesta. To sprdanje s tijelom, fizikom, istim i razliitim mjestima, upotrijebljeno viekratno, iako memorija na rtve komunistikog re ima takve sprdnje ne doputa, bile su nevine u odnosu prema drugim izlikama koje su otkrivale njegov uroeni cinizam, njegovo neznanje i njegove zle namjere. U potrazi za olakotnim okolnostima zloinima komunizma od plemenitih namjera ide dalje, pa tvrdi, ako je komunizam u prvoj zemlji socijalizma i zemljama narodne demokracije i bio zloinaki, katorga, gulazi i sve ono ostalo, on takav pod vodstvom Tita u Jugosla viji nije bio, on je tu bio antifaistiki i ono zloina to ih je uinio, krini putovi, ,jazovke, Goli otok i ostalo, uinjeno je u pravednoj obrani i odmazdi. I sad, prvo, komunizam se, iako totalitaran, zbog inicijalnih plemenitih namjera , ne moe po totalitarnosti izjednaiti s faizmom i nacizmom, a drugo, jugoslavenski je komunizam bio manje totalitaran od drugih komunizama! I na to dvoje Mesi je gradio polazite u memoricidu na rtve komunizma, to e ga sve smjelije i smjelije provoditi za dva svoja predsjednika mandata. A kako je, koristei to polazite, memoricid pravdao i provodio? Na svoj eretski nain, drag njegovim pristaama, i svoj arlatanski nain, mrzak njegovim protivnicima, na poziv razumnih ljudi, iz crkvenih i intelektualnih krugova, da bi kao predsjednik svih graana trebao sudjelovati i obnavljanju memorije i odavanju poasti rtva-

278

ma obaju totalitarizama, komunistikog i faistikog, odgovarao je da e memorijalnim ceremonijama rtava komunizma prisustvovati tek onda ako se poimenino razlue oni koji su od komunista nevini stradali od onih koji su bili opravdano kanjeni smru jer su i sami bili ubojice. Da ovjek i pristane na to luenje - a ne bi smio i jer je osveta bez suenja civilizacijski nedopustiva i jer civilizacijski pri stup nalae da se rtve odmazda tretiraju na isti nain - to nitko iv ne bi mogao u nekom konkretnom sluaju provesti, budui da se radi o tisuama ljudi, zapravo, ljudskih kostura iskopanih iz istih grobo va, jama i rovova. To je taj Mesiev eretluk - uz arlatanstvo i isti cinizam! A iznad svega to je memoricid, tako svojstven komunisti kom mentalitetu, a tako stran liberalizmu, tako odbojan kranskim civilizacijskim tekovinama i tako tu politici europskih zemalja koje posebnim rezolucijama zahtijevaju jednaki tretman rtava obaju totalitarizama. Budui da memoricid nad rtvama jedne strane, bilo koje od njih dvije, potie obnavljanje mrnje i sukoba, on je, i obzirom na teoretsko polazite o razlikama izmeu komunizma i faizma i obzirom na arlatanstvo i cinizam s kojima se prakticira, sam po sebi prvorazredan delikt. Zreo i za moralnu osudu i za suenje! Kad bi se ustake odore s kapom i slovom ,,U na njoj poele ma sovno nositi ili kad bi se tako odjeveni ljudi bar ee mogli susretati na ulici - hajde de! Kad bi se neke ustake pjesme mogle uti na jav nim mjestima svaki dan ili bar prigodice na nekim od memorijalnih skupova - hajde de! Kad bi se bar jednom u godini dana na javnom mjestu moglo uti Za Poglavnika i dom spremni , kako doista glasi ustaki pozdrav, ili neto ee, ak ni ne tako esto, za dom spremni, kako ustaki pozdrav nije glasio, ali i takav, skraen u bitnom, na njega podsjea - hajde de! Ali, budui da se ustaka odora i kapa sa slovom ,,U rijetko viaju, samo na ponekom memorijalu i ponekom koncertu, budui da se pokoja ustaka pjesma moe, i to rijetko, uti u kakvom budaku iz usta pijana drutva i budui da se pozdrav Za

279

Poglavnika i dom spremni ne uje nikad nigdje, a Za dom spremni samo u rijetkim prigodama, ne mogu se ni te odore, ni te kape, ni slovo ,,U, ni pijane pjesme ni pozdrav Za dom spremni smatrati znakovima porasta ustatva ni znakovima silne optereenosti hrvatskog naroda ustatvom, ve doista onim to jesu, pojedinanim ekscesima dvovrsnog porijekla, podmetanjima ili ispadima zbog neznanja. Ni u kom sluaju s namjerom da se time obnavlja faistika ideologija i politika. To bi jednom predsjedniku, koji eli biti predsjednik svih graa na, moralo biti jasno. A zato to za deset godina nije Mesiu postalo jasno, ne bih rekao, kao to se to rei obiava, da bi njega trebalo pita ti, jer, prepusti li mu se odgovor, neemo dobiti nita suvislo, pa u na to pitanje sam odgovoriti. Potpunije nego sam to u obliku natuknice ve negdje uinio! Da bi u dananje vrijeme s nepromijenjenim mentalitetom mogao nastaviti s borbom antifaista protiv faistikih pojava , da bi mogao imati opravdanje za sustavan memoricid, on je od tih odora, kapa, znakovlja, pjesama i pozdrava gradio privid da u hrvatskom narodu ustatvo nije ugaeno, da se obnavlja i kad se javlja u istom patrio tizmu, proienu od ustake ideologije i politikog naslijea. Da nije elio te sitnice pretvarati u krupne stvari i podgrijavati prisustvo tih, navodno, nacifaistikih pojava, moglo ih se rijeiti na jednostavan nain, onako kako su to rijeile i druge europske zemlje - osudom obaju totalitarizama. Obzirom na nae specifinosti, to je i u drugim zemljama uzimano u obzir, to se moglo rijeiti na jedan od slijedeih naina:

Tolerancija bezazlenog minimuma upotrebe znakovlja jednog i drugog totalitarizma u memorijalnim prigodama; na drugim mjestima i u drugim prigodama ne.

280

Zabrana minimalne i maksimalne, bezazlene i zloudne uporabe, taksativno navedenih, insignija bilo faizma bilo komunizma, na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme. Pored zabrane nedvojbenih insignija faizma i komunizma, taksativno navedenih, izvriti proienje onih insignija koje je neki od totalitarnih reima posvojio i upotrebom oneistio, kao to je sluaj s kunom, redoslijedom crvenih i bijelih polja u grbu i preinakom pozdrava, zapravo, povratkom pozdrava na prvobitni oblik.

Mogli smo se oko tih stvari dogovoriti. I morali smo se dogovo riti radi naega dobra i mira u kui, da vie ni u duama ne bijemo u ivotu davno zavrene bitke. I bili bi se dogovorili, da komunistikom mentalitetu, kao ribi voda, nisu, da bi opravdao svoje postojanje, bile potrebne mete za odstrjel i privid kako borba antifaista i faista jo traje. tovie, da je u punom jeku! Mesi kao predsjednik jest bio pokrovitelj toga mentaliteta, ali valja rei da je u dijelu lijeve inteligencije imao dosta podupiratelja. Posebno kad se umijeao u estradu i, meu ostalima, dohvatio Mar ka Perkovia Thompsona, toboe, zbog njegove uporabe poklia Za dom spremni i pojave ustakih kapa na glavama pojedinaca u publici koja je prisustvovala njegovim koncertima, a, doista, zbog slavlje nja Boga, naroda i obitelji u Markovim pjesmama. Napadi i Mesia i sklonih mu intelektualaca, odreda komunista presaldumljenih u libe rale, naveli su Ivu Banca, pravog liberala, da se suprotstavi progonu pjevaa s argumentima da takvu vrstu progona pravi liberalizam ne doputa, da je takvih pjevaa u demokratskom svijetu mnogo i nitko ih ne progoni, da se on, ni bilo tko drugi, s onim to Thompson pjeva ne mora slagati, ali ga se za to nema pravo progoniti i da, najzad, u Thompsonovim pjesmama nema otvorenog zagovaranja faizma i nacizma ni onda kad se tamo susretnemo s pokliem Za dom spremni.

281

U vezi ovih napada na Perkovia zbog uporabe poklia Za dom spremni i Baneve obrane pjevaevih prava, prije nego prijeem na prilog to ga intelektualci slijeva daju Mesievu komunistikom mentalitetu, htio bih neto vie rei o tom pokliu, koji je imao nesreu da postane stranaki pozdrav. Za mene je bila dovoljna lustracija kad je ustaki pozdrav Za Poglavnika i dom spremni reduciran na Za dom spremni i na taj nain bojni pokli vraen u svoje prvobitno stanje, u kakvom ga je Poglavnik naao prije nego e ga po sebi preoblikovati i upotrijebiti. Slino kao s kunom! Doputam da i u lustriranom Za dom spremni , kao i u kuni onaj koji je patio pod knutom tih pozdrava i vlasti koja je kunu imala za novac, uje neprijatan prizvuk, pa za njegov senzibilitet ovjek mora imati razumijevanje. Ali, koliko god ga razumijevao, ne moe dopustiti da nam jezik ostane bez poklia koji u sebi od davnina na adekvatan nain sublimira patriotizam. To svaki narod i svaki jezik imaju! U vrijeme kad se vodila rasprava da li na novac zvati kuna ili kruna, razmiljalo se i o tomu to initi s pozdravom i zakljuilo da ak ni njegov lustrirani oblik Za dom spremni , zbog silnih asocijativnih naboja koji se veu uz Poglavnikovu preinaku, ne bi za nacio nalnu pomirbu bio dobar. Zato se ilo na zamjenu! Smisao je poklia Za dom spremni sauvan, a izriaj je toga bio Domovini vjeran. Ta se zamjena izgubila u vojsci i danas se moe uti samo na prisezi nova ka. Kroz ovih deset godina nisam nikada uo Mesia da bi kao zapo vjednik vojske pozdravio pozdravom Domovini vjeran , ni one koji ga podravaju da bi predloili neka se Za dom spremni u sveanim trenucima, i koncerti su to, izgovara izrijekom preinake Domovini vjeran. Nije to stoga to bi oni na tu otvorenu mogunost zaboravili, ve zato to kao mentalni komunisti dre da u pozdravu nacije i patriotizma ne smije biti. A od patriotskog bojnog poklia dobivaju greve u elucu!

282

A sad o prilogu to ga neki lijevi intelektualci daju Mesiu da nastavi s njegom komunistikog mentaliteta. Intelektualci! Ako se tako i predstavljaju, jesu li oni, po onomu to ine, u svim sluajevima spojivi s intelektom? Jednom sam, u jeku Mesievih ikana Thompsona, kao prilog dravne televizije tim ikanama, gledao emisiju Otvoreno, u kojoj su etiri sugovornika, sva etiri Mesieva apologeta, odgovarali, pod palicom blagoglagoljivog voditelja Bage, na pitanje ima li na Thompsonovim koncertima, u raspoloenju publike, u glazbi, u rijeima pjesama ili u emu drugomu znakova obnove faistikog ustaluka. Svi su se sloili da toga tamo ima, u mladoj publici koja doivljava naci onalnu ekstazu i ne znajui kamo je ta ekstaza vodi , u dvojici-trojici iz publike pod ustakim kapama, u komentarima kojima pjeva obiava popratiti pojedine pjesme, ali da toga nema ni u glazbi ni u rijeima pjesama, gdje se, doista susree samo Bog, dom, obitelj i narod. Na to je, da su rijei pjesama iste od natruha faizma i nacizma, jedan od sugovornika - koga ne elim imenovati, jer ga potujem i jer imam razumijevanje prema njegovim optereenjima ustatvom, iako ne odobravam to nas svojim optereenjima i suvie optereuje kazao: Stanite! Nije to s tim rijeima tako kao to se misli da jest. Ja sam si dao truda i dobro sam proitao te njegove pjesme. Tamo je ustatva koliko elite. Evo, na primjer, jedna mu pjesma nosi naslov Ljutu travu na ljutu ranu . Pa znate li vi da su to rijei kojima je Paveli opravdavao svoje zloinake poduhvate! Nemojte ulaziti u lingvistiku analizu! prekinuo ga je blagogla goljivi voditelj, jer je vidio kamo ta lingvistika analiza vodi.

283

Da se u svakom izriaju, svakoj frazi, pa i u mnogim rijeima koje je Paveli opetovano izgovarao vidi ustatvo! Gdje bi nas ta re dukcija dovela? Da se odreknemo dijela hrvatskog jezika kako bi je zik proistili od ustatva! Upravo je u tomu poanta ove prie i razlog zato sam je ispriao! Da se u svakoj rijei koju su ustae upotrebljavale ne moe vidjeti ustatvo, jer su te rijei postojale i prije ustaa. Kao to je postoja la prije ustaa i narodna poslovica Da se ljuta trava stavlja na ljutu ranu, u smislu da poduzeta mjera odgovara izazovu koji ju je uzrokovao. Ja ak znam i ime trave koja je predloak toj poslovici. Zvala se bijeli sljez! I nije ju bilo lako pronai, a kad bi je pronali, generaci jama se pamtilo gdje samonikla raste. I, zlu ne trebalo, njenim su se korijenom lijeile teke ubodne rane! Od neimenovanog intelektualca, prema kojemu gajim odreeno razumijevanje, tei je sluaj splitskog utorkaa Ante Tomia - koga je teko ubrojiti meu intelektualce, jer, sve to radi, radi arlatanski prema komu nemam, ni zbog njegova odnosa prema meni, i ne moram imati nikakva razumijevanja. Prema njegovim optereenjima ustatvom nemam razumijevanja, pa ne samo da u, poto sam mu naveo ime, opirno citirati to je o tomu nadrobio, nego u to, malice, za zabavu i prokomentirati. Tomi, vodnik kompromitirane vojske i miljenik lijeve fraze, s neto rudimentarnog pripovjedakog dara na razini reportae - ono, da uspijeva u isto proste reenice sloiti ono to trenutno vidi i uje i to mu u vezi s tim padne napamet - ovako pie: Na plakatu su ruke to s neba, kroz oblake, nekomu pruaju crvenu kocku. Ruke, nagaam, pripadaju Svemoguem, Stvoritelju neba i zemlje, a crvena kocka, ako sam shvatio anoni mnog umjetnika, ima neke veze s domovinom. Nejasno mi je kakvu, ali nema to drugo biti nego domovina.

284

Bog nema nikoga osim nas Hrvate reem podrugljivo svo joj eni, a ona mi se nasmijei. Ne mislite li vi kako je glupo, razmetljivo, i pogreno i greno tako svojatati Boga. Katolika je vjera, kako znamo, rasprostranjena po itavome svijetu. Nema uistinu nita globalnije od nje, osim moda Coca-Cole. Benedik XVI. vjerski je poglavar ak i nekim gologuzim uroenicima to strjelicama iz puhaljki gaaju majmune u amazonskoj praumi, no dio vjernika i gotovo itav kler u ovoj zemlji svejedno zbog neega misli da je Almighti, kraj svih Talijana, Iraca, Poljaka, Meksikanaca, Brazilaca i drugih, osobito zabrinut samo za nae nacionalne interese. Strogo teorijski gledajui nespojivo je da netko bude katolik i nacionalist. Nacionalizam je naprosto proturjean lanstvu u golemoj internacionalnoj zajednici, ali to, ini se, osobito ne uznemiruje hrvatske vjernike i sluatelje Marka Perkovia Thompsona, koji zaurlaju od ushita kada ovaj na poetku koncerta vitla nekim zastraujuim maem kojemu je na otrici ugravirano, zaprepateno sam otkrio prije neki dan u novina ma, Oe na koji jesi. Nitko, nijedan vjernik ni sveenik, nije se javno zapitao otkuda pjevau drskost da na hladno oruje stavi ime Boje. Nikoga nije obasjala ak ni malena zraka sumnje da je to moda bogohulno. A i da ne govorimo o tomu da ne postoji uistinu nijedan teoloki relevantan argument da bismo vjerovali da Gospodin zagovara potpunu nevinost svih hrvatskih vojnika optuenih za ratne zloine, nepristupanje Lijepe nae Europskoj uniji ili neki drugi stav Thompsona i njegovih sluatelja. Gledajui plakat na prozoru seoske gostionice, ne mogu uistinu osjeati nita drugo osim malodunosti i prezira i za

285

te ljude i za njihovu primitivnu vjeru. Nema ni u njima ni u onomu to pjevaju i sviraju ba nikakvoga Boga. Samo tri primjedbe na ovaj gologuzi tekst gologuzog utorkaa i bit e dovoljno za dokaz kako ovaj autor stupidno misli i kako je njegovo, navodno, slobodoumlje u stvari stupidno slaboumlje; u to se slobodoumlje bez uma, a on je tomu valjan dokaz, esto i preesto pretvara. Na prvom mjestu ono da Bog nije samo hrvatski i da on ima i drugih poslova nego misliti na Hrvate. to o tomu rei? Ako neki Hrvat vjeruje u Svemogueg Boga, koji je i Bog drugih naroda, nita prirodnije nego da pojaa svoju vjeru pri spoznaji da u toga Boga vjeruju i drugi narodi i da se istovremeno najei na bogohulnu pomisao, koji mu neuki Tomi pripisuje, da bi on time Boga mnogih naroda pokuao prisvojiti samo za se. A ako netko u Boga ne vjeruje, kao to je to sluaj s Tomiem, i uz to se ne smatra pripadnikom naroda kranske kulture, s pravom, jer o toj kulturi ne zna nita, onda bi mu bilo najpametnije da u teoloku logiku o harmonije nacionalnog i internacionalnog ne dira. E, kad bi taj to posluao! Pa onda, na drugom mjestu, ono da se istovremeno ne moe biti i katolik i nacionalist, jer da je to nespojivo, budui da je nacionalizam svojevrsni separatizam, klaustrofobija, a katolicizam je svojevrsni in ternacionalizam. I zato se separatizam i internacionalizam mogu spojiti samo u glavama gologuzih Hrvata! Boe to taj podoficir, inae mentalni komunist, pria! Je li on zna da se svaki globalizam, pa i katoliki, unutar sebe artikulira i u toj artikulaciji, u katolikom slu aju djelotvornim posredstvom jedne vjere, uspostavlja sklad izmeu dijelova i cjeline. A artikularnijeg i skladnijeg globalizma, stvorena kroz muna iskustva tijekom vjekova, od katolikog u ovom trenutku nema, pa bi globalizmi drugih vrsta katoliki morali vidjeti kao uzor. I zna li on da uspjeh svakog globalnog projekta ovisi u prvom redu

286

o uspjenom usklaivanju odnosa separatnog i globalnog! I zato hrvatska zasebnost u vjeri nije protivna univerzalnosti katolike vjere, nego je jedan od stupova na kojemu ta univerzalnost poiva. I na kraju ono tree, ono o mau i Europskoj Uniji! Teko da to Tomi zna, iz njegovih tekstova bazdi osiona neukost, ali bi kao kakavtakav novinar morao znati da svi predmeti imaju svoju semantiku i svoju simbolinu vrijednost. Na potonjoj graena je knjievnost. Kod maa je ta simbolina vrijednost osobito obilata. A trebao bi znati i da je religija puna simbolike, pa tako, meu ostalim, svaki svetac ima svoj atribut. Atribut svetog Pavla, koji je Nazareanina uinio Spasi teljem svih ljudi, svih naroda i pripadnika svih jezika, je ma. I Tomi gaje, da se uputio u Rim, mogao vidjeti na Pavlovu kipu, u Pavlovim rukama, iako taj ma u rukama za vrijeme svoga apostolata nije drao. Nije mu trebao, jer je njegova mo bila i ostala pisana rije, prvi tek stovi krana. to ma znai u Pavlovim rukama, to znai i u Thomsonovim. To se moe drati pretjeranom pretencioznou pjevaa, ali se ne moe smatrati da je taj ma akija iz pjesme koja glasi koga moja akija ubode, ne treba mu ni kruha ni vode , kao to to smatra Tomi, pa ma s tekstom Oe na koji jesi dri huljenjem Boga. Osim toga maa u simboline svrhe Thompson upotrebljava i me daljon svetog Benedikta, zatitnika Europe, sveca iji su sveenici kristijanizirali europske narode, pa dobrim dijelom i nas Hrvate. Ako se spoje simbolike maa i Benediktova medaljona, onda se jasno vidi o emu Thompson pjeva i to privlai njegovu publiku. Kranskoj Europi pjeva pjesmu u kojoj e mjesto nai i njegovi Hrvati! Thom pson, oito, dri, i u tomu nije usamljen, da moe postojati samo takva Europa i nikakva drukija. E, sad, moe se to Tomiu ne svidjeti, ali je s maem u pjevaevim rukama i s Europom to tako i nikako druki je... Uostalom, nije li papa primio u audijenciju toga Marka Perkovia sa enom i djecom, i nije li to najbolja potvrda da je sa simbolikom njegovih nastupa, s kranske strane gledano, sve u najboljem redu!

287

I ako samemo smisao svih triju primjedaba - na zatucanu religioznost, na klaustrofobinost i na, figurativno kazano, vienje u mau ustake kame - otkrivamo da su stavovi u tekstu gologuzog Tomia identini polazitima Stjepana Mesia u obrani antifaizma i potra zi za znakovima oivljavanja ustatva u hrvatskom narodu. Ni jedan ni drugi nisu pri tom zapazili da ih je prepoznavanje faizma u vjeri, naciji, obitelji i domovini, u patriotizmu s bilo koje stane dolazio, od velo daleko od liberalne demokracije, kamo su htjeli doi, i prokazalo onim to jesu, mentalnim komunistima, po svemu jednakima svojoj totalitarnoj brai faistima i nacistima. Nije to rijedak sluaj, da te fik sacija uini onim u to si se fiksirao! Dogodi se to, pa se i njima dogo dilo. Da im se antifaizam od faizma po mnogo emu ne razlikuje. I da mantru o pojavi neoustatva privedemo kraju!.. .Ustaka ide ologija i politika iz ivota su prele u negativnu memoriju i tamo, upravo zbog negativnog predznaka, ostaju i vie nego mrtve. Od toga je pokreta preivio samo patriotizam, dravotvornost, ono na osnovi ega je on i nastao, mnogo prije nego e paktirati s nacizmom i faiz mom. Radi viih interesa, radi nacionalnog izmirenja, tom patriotiz mu treba dopustiti suivot s patriotizmima slivenim u hrvatsku dra votvornost sa svih drugih izvora. Ne luiti taj patriotizam od ustake ideologije i politike ne znai nita drugo ve ono to je Mesi deset godina radio: oivljavati ono to je umrlo i to se ustati iz groba nee, da bi se osujetio ivot onomu, patriotizmu sa svih izvora slivenu u jedni maticu, to mora ivjeti radi viih ciljeva, radi naeg mira, sree, napretka i opstanka.

288

DVANAESTO POGLAVLJE

MANTRA NEKA INSTITUCIJE


RADE SVOJ POSAO U PRAKSI MENTALNOG KOMUNISTA NA PRIMJERU ZAPLOTNJAKOG PROGONA AUTORA AMBRE

vo u poglavlje zapoeti uvidom u tekst proistekao ispod pera nekadanjeg Mesieva apologeta, fascinirana njegovom leernou i vrlo zdravim i hrabrim odnosom prema politici, koji se kroz deset godina Mesieva predsjednikovanja oslobodio fasciniranosti, zauzeo kritian stav prema tom politiaru, prema njegovoj osobi i politikoj praksi, obrazlaui svoj preokret u gledanju na sebi svojstven nain. to znai, prebacujui krivnju sa sebe na Mesia, koji se u meuvre menu promijenio, pa je i on, novinar, svoje stavove prema toj promje ni morao usuglasiti, a nije ilo drukije nego ih stubokom promijeniti. Zapoet u uvidom u tekst Davora Butkovia, koji je o samom Mesiu napisao dosta panegirinih tekstova, a uz njegovu pomo, kako emo vidjeti, napisao je i najbolje svoje tekstove o mnogo emu i mnogo komu. Moda i nesvjestan onoga to ini, u prii koju pria Butkovi je nacrtao portret Mesia kao zaplotnjaka, piclova, uhode i dounika, portret kakav se samo moe poeljeti i ja sam mu za to zahvalan. Kao to to obiava initi, lanak, u kojemu e analizirati Mesievo desetogodinje vladanje i zakljuiti da je u njemu najbolje to to uskoro prestaje, Butkovi zapoinje u stilu petparakih romana u ja formi: Bilo je to ne ba odve hladne, ali za mene neugodne veeri, 23. prosinca1993. godine. U Vjesnikovoj se tiskari slagao Globus s jednim od etiki najvrednijih lanaka to smo ih objavili, onaj s detaljnim priznanjima ljudi koji su ubili obitelj Zec. lanak je zauzeo naslovnicu i prve etiri stranice lista, a tiskan je pod nedvosmislenim naslovom Merepovi eskadroni smrti. Budui da sam znao kako e me sutra, na Badnjak, zahvatiti javni, ali i sigurnosni kaos (policija je Denisu Kuljiu, tadanjem glavnom uredniku, i meni rekla da nas ne moe tititi, to je nezgodno, jer smo se objavljivanjem toga teksta zamjerili ozbiljnim ubojicama), odluio sam provesti zadnju mirnu veer u Bistrou Esplanada.

291

Oko pola deset nazvala me mala Andrea te me zamolila da odmah doem u firmu. Digao sam se usred veere, posve nevoljko, uzeo taxi i odvezao se u Martievu 22, gdje je tada bila redakcija Globusa, kao i uprava male izdavake tvrtke, koja e se poslije pretvo riti u najveu medijsku kompaniju u ovom dijelu Europe. U sobi za sastanke sjedili su vlasnici tvrtke i predsjednik Zastupnikog doma Hrvatskog sabora, sadanji predsjednik Republike Stjepan Mesi. Mesi je, kako pie u mojim biljekama, nosio smei samotni sako, crnu dolevitu i traperice. Leerno se smijao i rekao neto poput: Sjajno ste ovo napravili (pokazali su mu isprinte teksta o ubojicama obitelji Zec) te dodao: Zna, ako ti nije komplicirano, moe li mi vratiti zabiljeku? Kada to sutra vidi u novinama, Tuman e provjeravati tko ti je to dao, pa bih je htio imati kod sebe, da mu pokaem da je u mom sefu. Ponovo sam nazvao taksi, otiao doma i nakon petnaestak minuta vratio se u Martievu s dvadesetak gusto tipkanih stranica teksta, koji je bio oznaen dravnom tajnom, a koji je sadravao detaljna priznanja stranog ubojstva poinjenog u studenome 1991. godine u Zagrebu. Ubojstva to ga je zagrebaka policija bila rijeila za nekoliko dana, ali ga HDZovo pravosue jednostavno nije eljelo procesuirati. Stjepan Mesi, kojeg sam tada ve razmjerno dobro poznavao, dao mi je zabiljeku o sluaju Zec tjedan dana prije, dok sam ga intervjuirao. Pred kraj intervjua iz sefa u uredu predsjednika Sabora izvadio je zabiljeku te rekao da je taj materijal jedna od najvanijih dravnih tajni s kojim on ne moe nita uiniti, ali bi bilo dobro kad bi se to objavilo...

292

Vrijeme u koje nas Butkovi vraa, kako bi nam pokazao dobrog Mesia, ovjeka koji je imao Zdrav i hrabar odnos prema politici, vrijeme kad je stradala obitelj zec, bilo je vrijeme kad su na hrvatskim prostorima, i na dijelu kojim su gospodarili srpski pobunjenici i na dijelu pod legalnom hrvatskom vlau, mnogi samonikli eskadroni smrti inili zloine, u to se mogu lako uvjeriti svi oni koji pogle daju dokumentaciju voenu i na jednoj i na drugoj strani. Bio takav kakav je samo jedan od mnogih ili bio jedan jedini, sluaj je obitelj Zec valjalo rasvijetliti, procesuirati i poinitelje pravino, ak i egzemplarno kazniti. U tom smislu, svaki je korak, otkrie i isljeivanje zloina, to je policija na vrijeme uinila, te slanje na uvid rezultata istrage svim odgovornima u vrhu dravne vlasti etiki vrijedan in, koji je trebao rezultirati jo etinijim i mudrijim inom, da vrh vlasti, krug od najmanje tridesetak ljudi, zbog vrlo sloenih ratnih prilika u zemlji, dogovori kad e s otkriem zloina krenuti u javnost da bi se krivce izvelo na sud i kaznilo. Ako netko misli da je obavijest o zlo inu nad obitelji Zec, poslana na toliko adresa, od kojih je jedna bila i Mesieva, da bi tajna o zloinu bila zauvijek sauvana u sefovima adresanata - osobiti ako je meu adresantima bio i ve proitani Mesi - onda je taj u debeloj zabludi. Ona bi se bolje uvala da nije po slana nikamo! A to se nije dogodilo, to uklanja sumnju da je namjera zatakavanja postojala. Prema tomu, slanje obavijesti o zloinu vrhu dravne vlasti bila je faza u procesuiranju zloina koji je imao i po litiku komponentu. Ratni zloini ne zastarijevaju i procesuiranje je, dok se o njemu ne postigne dogovor u vrhu vlasti koja je o tomu oba vijetena, moglo priekati. Ne dovijeka, ali da do pogodna trenutka! Da je Globus, slijedei tu logiku, priekao da se vrh vlasti dogovori i, kad bude dogovoreno vrijeme suenja, objavio policijski spis, onda bi se mogao sloiti s Butkoviem da je objavljivanje zapisa bio jedan od etiki najvrednijih lanaka to ih je Globus objavio. Ovako, mislei naivno, da vri in visoke etike vrijednosti, Globus je i But-

293

kovi s njim, postao predmet Mesieve manipulacije, u kojemu, osim to otkriva Mesiev zaplotnjaki mentalitet, postoji i, s dananjeg gle dita, dodatna vrijednost, bjelodan dokaz da je Mesi ostao isti, da se on nije mijenjao. Bio je isti, kad ga je Butkovi upoznao, i na kraju desetogodinjeg predsjednikog mandata, kad se Butkovi u njemu temeljito razoarao. Meni je, za razliku od Butkovia komu je to etiki ispravno, taj sluaj sa zabiljekom iz sefa samo dokaz da se Mesi ne mijenja ni kad se u razliitim razdobljima predstavlja u razliitim ulogama. On je uvijek isti, zaplotnjak, a maske su mu razliite. Prilagoavanje prilikama, vjetina mimikrije, vrdanje i izvrdavanje! Ili glumatanje onoga koji nije uspio postati glumac! Mesi obmanjuje Butkovia kad mu kae da ima u sefu jednu od najvanijih dravnih tajni, jer tajni tako niskog ranga bilo je koliko hoe, a jo vie kad mu kae da on s tom tajnom ne moe nita uiniti, nego je dati novinaru da je objavi i da tajna tajnom preko noi prestane biti. Prvo, njemu je kao ovjeku koji stoji na elu zakonodavnog tijela, policijski zapis i dostavljen da ga proita i kae svoje miljenje to s tim predmetom u daljnjem postupku treba initi; a drugo, on je, ne samo imao priliku, nego i dunost da, kad se bude odluivalo to s tajnom uiniti, zatajiti je ili ii s njom u javnost i na sud, kae to o tomu misli. ista je la da on s njom ne moe nita uiniti, a istina je da mu je pruena prilika neka kae to misli da je nuno uiniti. Ali, on ponudu ne prihvaa, ne dri se reda na koji je poloio prisegu, ve, slijedei svoju zaplotnjaku narav, ini ono to je u skladu sa zaplotnjatvom - prokazuje zabiljeku novinaru da bi postigao svoj cilj, zabio no u lea svojim politikim takmacima, ljudima s kojima dijeli vlast i svakodnevno se drui u poslu, a ne da bi istjerao pravdu za obitelj Zec i zloince, na ast naega pravnog sistema, izveo na sud i kaznio. Da bi, kao elni ovjek zakonodavne vlasti, suzbijao eskadrone smrti gdje god se pojavili!

294

Tuman je od poetka formiranja Hrvatske vojske imao problema kako u jedno, u vojsku lienu politikog raslojavanja, sloiti dvije struje patriotizma, lijevu i desnu, patriotizma na kojemu je ta vojska bila utemeljena. Podsjetimo se samo na nesporazume s pravakim HOS-om! Toga je bilo mnogo vie nego se, sa strane gledajui, moglo vidjeti i on je, kao ni nad im, nad tim bdio. Mesi je, protivan nacionalnoj pomirbi, za to znao i, kad bi mu se god ukazala prilika, u taj je procijep zabijao klin. Tako je uinio i ovaj put... Izmeu Tumana i Merepa dugo je vremena tinjao nesporazum koji je premoivan micanjem Merepa to dalje od vojnih i, openito, od operativnih poslo va. To nije bilo lako, jer je Merep u ekstremno desnim krugovima slovio kao ikona. Ali, kad se Merep, vie pijan nego trijezan, poeo mijeati u imenovanja vojnih zapovjednika, Tuman ga je javno, u prisutnosti cjelokupnog kadra HDZ-a, Hrvatske i Bosne i Hercegovi ne, ukorio i zabranio mu da se mijea u poslove vojske i drave. to je Merep, ne izustivi ni rijei, preutio, ali se pokajao nije, jer u njemu nije bilo umnog potencijala za kajanje. (Tko eli ovo provjeriti, neka pogleda arhivu predsjednika Tumana, tamo se to nalazi snimljeno kao to se i sve drugo tamo snimalo!)... Ili klin u procijep ili sol na ranu, u svakom sluaju sa zlom namjerom, da Tumana dovede u sukob s nerazumnom desnicom, onima kojima je Merep u to vrijeme bio ikona, Mesi je provalio tajnu o zloinu nad obitelji Zec pripisuju i zloin Merepovim eskadronima smrt , koje Tuman, navodno, titi ne otkrivajui njihove policiji poznate zloine. Mesi je imao razloga da, kad je vidio tajnu provaljenu pod tim naslovom u Globusu na sam Boi, kae lakovjernom Butkoviu i zlonamjernom Kuljiu: Sjajno ste ovo napravili! . Ali, da Butkovi u sebi nije nosio preduvjerenje kako je Mesi samo ironian ovjek, koji ni samoga sebe, ni bilo koga oko sebe ne shvaa smrtno ozbiljno, da je znao kako je to ustupanje policijske zabiljeke iz saborskog sefa samo zaplotnjaki in, noem u lea pa bjei u mrak, to ga za svoj

295

raun izvodio odavno vrbovani agent jugoslavenske tajne policije, onda bi i on Mesiu, s istim pravom, mogao uzvratiti istim rijeima, da je to sjajno napravio. Mislim, zabio nekomu no u lea! Ili je bio fasciniran injenicom da njemu, neznatnom novinaru tada neznatnog tjednika, prua usluge i dolazi u redakciju bez po licijskog osiguranja predsjednik Sabora ili nije znao to je moralna i zakonska obaveza obnaatelja dravne vlasti - a obaveza im je da uvaju dravne tajne, ma to one sadravale, slagao se ili ne slagao s njihovom tajnou - u oba sluaja zauuje injenica, unesena u novinarsku biljenicu, da je Butkovi u predsjedniku Sabora, spalu na ulogu dounika i zaplotnjaka koji se smuca po redakcijskim rupama, u njegovoj odjei od smeog samotnog sakoa, crne dolevite i traperica, kao i u njegovu ponaanju prepoznao leernost a u njegovu smijehu leeran smijeh. Po onomu koliko Mesia poznajem iz osobnih kontakata, a toga su se i gledaoci televizije imali prilike nagledati kroz proteklih deset godina, slobodan sam tvrditi da se on nikada u javnom prostoru, ma kar publika bila svedena na jednog ovjeka, ne ponaa leerno niti se kada u javnom prostoru na njegovu licu moe vidjeti leeran smijeh. Tako je pred vratima, kad je obasjan svjetlou reflektora, tako je iza vrata, u polumraku, dok s nekim neto pria i eli ga odueviti samim sobom. On leernost, pred vratima kad ga kamere snimaju, a iza vra ta kad sugovornika leernou treba odueviti, samo glumi. Nekada, kao u ovom Butkovievu sluaju, uspjeno, a nekada tako prozirno da mu se gluma leernosti u oima gosta pretvara u grotesku. Njemu je leernost pred Butkoviem trebala kako bi prikrio pravu narav svoga ina i on ju je, sudei po fasciniranom novinaru, dobro odglumio. A prava je priroda njegova djela bila bezakonje, izdaja i krivokletstvo onoga koji je poloio prisegu da e se drati zakona koje je donio Hrvatski dravni sabor, meu ostalim, i da e uvati

296

tajnost onoga to je stigmatizirano dravnom tajnom. A zato je pre krio zakon i odao tajnu? Za malo naklonosti lakovjernog i naivnog novinara? Da pospjei sudski proces protiv poinitelja zloina? Ne, ve da kao predsjednik Sabora zabije no u lea predsjedniku drave! I da bi se Mesi pri tom rizinom poslu mogao leerno ponaati i leerno smijati! Kad bi on doista bio leeran, a ne napet kao puka i ne pri punoj svijesti da radi neastan i nedoputen posao, ostao bi on kod kue mirno sjediti, a ne bi se maskirao u traperice, smei demper i crnu dolevitu, pa dojurio u Martievu ulicu da corpus delicti dobije natrag i pred Tumanom i pred svima ostalima prikrije svoje neasno djelo. Da je Butkovi znao kako se u ono vrijeme postupalo s povjerljivim spisima, koji su, prije nego e o predmetu u njima biti rasprav ljano na dravnom vrhu i biti donesena odluka, morali doi u ruke lanova toga vrha, vjerujem da ne bi nasjeo Mesievoj leerno glumljenoj lai kako e sutra, kad iz tiska izie Globus sa lankom na naslovnici Merepovi ekskadroni smrti , Tuman od njega traiti da mu pokae svoj primjerak zabiljeke o zloinu nad obitelji Zec. Tuman to od njega sigurno traiti nee! Naime, povjerljivi spisi, kad bi se umnoili i dijelili lanovima ti jela koje e o njihovu sadraju raspravljati i odluivati, imali su redni broj. Taj se broj u odjelu za distribuciju, prije nego e primjerak to ga nosi biti odaslan, biljeio uz ime rukovodioca komu je povjerljivi materijal stavljen na uvid. Rukovodilac je za spis bio zaduen i on se od njega razduivao na kraju sjednice na kojoj bi s obavila rasprava i bili doneseni zakljuci. Povjerljivi se spisi nisu gubili ni po ijim sefovima! Mesi je u takvim okolnostima iskoristio priliku da spis o tragediji obitelji Zec, dok se kod njega nalazio i ekao na raspravu, doturi Butkoviu, a kad se njegov sadraj u lanku Merepovi ekskadroni smrti naao pred objavljivanjem, sav u strahu da e biti raskrin -

297

kan kao dounik, dotrao je Butkoviu u redakciju, kako bi dobio natrag numerirani, svoj, primjerak policijske zabiljeke. Da ga dobije u ruke, da ga pohrani u sef, kako bi ga imao kod sebe kad se o njemu bude raspravljalo na sjednici dravnog vrha. I kako bi se tamo, kad se bude pitalo tko je zabiljeku dostavio Globusu, pred Tumanom i svima ostalima, pravio neduan, jo jednom lagao: on nije, njegov je primjerak tu! Tamo e, pred licem Tumana i ostalih, ponovo glumiti leernost, uz pratnju odgovarajuih rijei, kao to ju je odglumio i pred Butkoviem, moda i uz pratnju dijela istih rijei da je otkrie zloinaca koji su bacili ljagu na Hrvatsku sjajno obavljen posao i da ga treba dovesti do kraja! I gdje je onda problem? Problem je u tomu to je Mesi, nakon iskustva s jugoslaven skim tajnim slubama, postao mentalni dounik, insajder, krivokletnik, onaj koji zaobilazi zakone i zakonitost, onaj koji vue nevidljive konce, onaj koji igra zakulisne igre, jednom rijei, zaplotnjak i busija. Jer da to nije, on je sa zabiljekom o obitelji Zec mogao sasvim drukije postupiti. Sam Butkovi u nastavku svoga lanka otkriva na koji, kad pie: Za razliku od veine drugih lanova HDZ-a, koji su Tumanu govorili gospodine predsjednie Mesi mu se obraao s vie nego familijarnim Franc Nekoliko mi je puta priao, bez osobite potrebe da se pravi vaan, kako je Tumanu volio kontrirati frazom Ali, sluaj, Franc, ti ovo uope ne razumije! Istina da je Tuman za vrijeme slubenih razgovora, bili oni sa stanci tijela kojima je rukovodio bili neformalni slubeni razgovori, pazio na oslovljavanje. Nije on ni od koga traio da ga titulira s gospodine predsjednie, ali se to podrazumijevalo kao dio uljuenosti koja je oko njega vladala. Zauzvrat, i on je na tim susretima svakoga od nas titulirao s gospodine, dodajui uz to nae prezime ili dunost koju obnaamo, a ponekad jedno i drugo. Da bi Mesi bio izuzet od toga pravila, nisam imao priliku vidjeti, iako sam vidio da on ulju eno ponaanje ne voli. isto sumnjam da bi mu to pravo bilo do-

298

puteno tamo gdje ja nisam bio, u bilo kojoj situaciji i na bilo kojem mjestu, jer to nije bilo doputeno nikomu drugomu. Ne zbog toga to bi Tuman nekomu branio da ga zove krsnim imenom, i kad je ono pretvoreno u intimno Franc, ve zato to bi ta nametljiva intimizacija u uljuenoj atmosferi bila svojevrsna bezobratina, koja je, istina, Mesiu svojstvena, ali je u drutvu oko Tumana, ne od Tumana, nego od toga drutva bila nedopustiva. Meu ostalim i zato jer bi ona znaila da Tuman, doputajui nekomu intimizaciju, uvodi diskriminaciju meu svoje suradnike, a on kao mudar dravnik to nije htio initi. Prema tomu, obrnuto Butkovievu dojmu, da se Mesi, kad mu je priao o familijarnosti s Tumanom, nije imao razloga praviti va nim, ja mislim ba obrnuto, da se Mesi, komu je pravljenje vanim oblik ponaanja u svim prilikama, to se tie imena Franc, vie nego familijarnog, pravio pred Butkoviem, pred novinarom fasciniranim svojom osobom, i te kako vanim. Osobito kad je tvrdio da bi tom Francu dodavao ti ovo uope ne razumije. Neshvatljivo je to bi to Tuman, ako se radilo o ozbiljnim stva rima, ako se nije radilo o tricama i kuinama, mogao ne znati a da Mesi znade! Ipak, ostavimo postrance i oslovljavanje gospodinom, i familijarnog Franca i zidanje, kako se u atri naziva pravljenje vanim, udi me da se Butkovi nije upitao: pa, kad je Mesi tako intiman s Tumanom i kad ga moe poduavati, kako mu onda, u sluaju zabiljeke o obitelji Zec, nije mogao rei: uj, Franc, ne moe to tako, nego to treba ovako; dopusti, ti to ne razumije, a ja to i razumijem i znam! Nego umjesto toga prigovora, na koji i kao Francov intimus i kao predsjednik Sabora ima pravo, uzme povjerljivi materijal i kriom ga gurne u dep novinaru uz obrazloenje da on ne zna to bi drugo s tim uradio. E, stanimo malo i promislimo to je sve to!

299

Kad bi ovo bio jednokratan, osamljen i neponovljiv sluaj, ne bi mu trebalo pridavati krupno znaenje, iako bi i takav znaenje imao, ali je ovaj postupak s povjerljivim dokumentima, ovo je dilanje dokumenata Mesieva konstanta od poetka do kraja njegove glume na javnoj sceni. To je stil i sadraj njegove politike djelatnosti koju je izuio u samoupravnom komunizmu i u demokraciju je donio kao svoj miraz, kao svoj uzorni komunistiki mentalitet. I zato je do ga nua naivno Butkovievo miljenje da je Mesi u to vrijeme, kad je njemu dostavljao povjerljive dokumente bio drukiji ovjek, bio o vjek koji je prema politici imao otklon i koji se u politici ponaao leerno. Isto toliko naivno koliko je naivno i ono to Butkovi navodi kao razloge Mesieve velike karakterne promjene: Entourage kojim se Stipe Mesi okruio jo u kampanji, kao i poslije pobjede, krajnje je neprimjeren za predsjednika Republike. Mesi se druio i drui i drui i s ljudima s ruba f od kojih su neki bliski pravom kriminalu, dok se drugi bave poslovima sumnjive legalnosti. Dio Mesieva drutvenog miljea ostavio je trajne, neugodne posljedice na njegov predsjedniki mandat. ini mi se da Butkovi, elei kazati okruenje kojim se Stjepan Mesi okruio , nije jedino iz stilistikih razloga koristio rijetko upotrebljavanu stranu rije entourage, ve ju je upotrijebio i zato da bi prirodu toga okruenja skrio u toj, po mom ukusu, nakaradnoj rijei. Nakaradnoj, kad se u naem jeziku nae, isto toliko koliko je nakaradna rije antreelj, ime za dio magareeg i konjskog samara, koju je Hrvatima podarila Napoleonova soldateska. Da ne bi, ako ga nazove okruenjem, morao rei to sve u taj entourage, odnosno antura-antreelj spada ili, ako se drimo samara, to je u njega na tovareno! Da ne bi morao govoriti tko je sve sudjelovao u izbornom

300

minkanju i financiranju Stjepana Mesia na prvim, za njega, pobjednikim izborima, jer to, zbilja, ne bi bilo lako, jer bi to bio spust u ponor s mnogo zatamnjenih odvojaka! Da ne bi nita rekao o savjetnikom timu to ga je Mesi za deset godina oko sebe okupio, timu u kojemu su vidljivi primjerci bili sve sami mentalni komunisti Budimir Lonar, Tomislav Jaki, Saa Perkovi i znameniti kulturnjak Zdravko Jelenovi, a meu nevidljivima je, u prvom i svim ostalim koncentrinim krugovima oko Mesia, bilo pravo obilje isto toliko egzemplarnih pripadnika jugoslavenske tajne policije, diplomacije i povlatenog sloja openito! I nije se to vidljivo i nevidljivo drutvo oko Mesia, taj Butkoviev entourage, sluajno okupio, nego se okupio po zakonitostima dviju narodnih poslovica, da svaka ptica svome jatu leti i da svaka krpa nae svoju zakrpu . To je bio kriterij po kojemu je Mesi birao suradnike, a pria da ih je birao po strunoj sposobnosti moe se slobodno objesiti maku o rep! U tomu ima isto toliko istine koliko je ima u komunistikoj tvrdnji - koja je takoer sastavni dio komunistikog mentaliteta - da su lanovi komunisti ke partije avangarda naprednog ovjeanstva . Treba zapamtiti: to je maska, to je jedna od najveih komunistikih lai! Iza te maske krije se hrpa neznalica i neljudi! Ne sluajte ih to vam govore, pogledajte ih u lice i to ete vidjeti! I, najzad, nije Butkovi pretraivao to je u tom antreelju ni zato da ne bi pronaao po sebe neugodnu istinu, kako je Mesi svoje miljenike u novinarstvu pronaao u njemu, Butkoviu, i njegovu su drugu Kuljiu, pa su i oni na neki nain dio toga kriminalnog okru enja u kojemu je Mesi kvasao i stasao. Htjeli to ili ne htjeli! Kao to je lan Mesieva okruenja bio i jo jedan Butkoviev i Kuljiev onodobni prijatelj. Slavni Ivo Pukani, s kojim je Mesi dilanje povjerljivih dokumenata nastavio sve do njegove naprasne smrti, iako je svima bilo jasno da se taj ovjek drui s ljudima bliskim kriminalu, dok se sam bavi poslovima sumnjive legalnosti.

301

Nita od svega toga Butkovi iz entouragea nije izvadio na vi djelo, ali, moram rei istinu, i u onomu to je kazao, mi, u stvar dobro upueni, moemo jasno vidjeti ono to je ostalo neizreeno. Butkovieva je reenica pitka i plitka, nju Butkovi ispisuje na povrini vode i, kad je sree, kao ovoga puta, kroz te se reenice moe jasno vidjeti ono to se dogaalo u mranim morskim dubinama. U nastavku portretiranja Mesia o njegovoj promjeni kroz dva mandata Butkovi pie: Stipe Mesi posljednjih se godina jako promijenio. Mesi kojeg sam upoznao poetkom devedesetih bio je ironian ovjek, koji ni samoga sebe ni bilo koga oko sebe nije shvaao smrtno ozbiljno, koji nije bio osvetoljubiv i koji je imao vrlo zdrav i hrabar odnos prema politici. Deset godina kasnije Stipe Mesi postao je ovjek kod kojega je tatina znatno nadmaila osjeaj autoironije. Vrlo je teko obavljati toliko znaajnu javnu dunost, kada tatina i ista pouda za vlasti postanu jedan od glavnih, ako ne i glavni motiv neijeg djelovanja. Utoliko je dobro to je Mesi pri kraju mandata. Nije tono da bi Mesi u vremenu otkako ga je Butkovi upoznao dilajui s njim povjerljive dokumente do potkraj drugog predsjednikog mandata promijenio karakter. U prvom redu, to je nemogue, jer se karakter, kako nas ui pedagogija, formira u ranoj mladosti i kroz ivot koji slijedi ostaje isti, s neznatnim korekcijama, ako i njih bude. A u drugom redu, na promjenu karaktera, ni u minimalnim oblicima ne upuuje nita u njegovu ponaanju, budui da se hipertrofija neke karakterne crte, recimo, tatine, to ju je Butkovi kod njega zapazio pri kraju drugoga mandata, ne moe smatrati karakternom promjenom. Nije tono da je Mesi bilo kada, u poetku, kad mu to Butkovi

302

pripisuje, ili na kraju drugog mandata, kad mu i on to nijee, imao ironian odnos prema vlasti, da nije u vlasti ozbiljno shvaao ni sebe ni druge; nego je istina da je on oduvijek vlast shvaao smrtno ozbilj no, a leernost je, prekrivenu ironijom, samo glumio. Za opsjenjene njegovom osobnou, vjeto i armantno, za one koje on oarati nikad nije mogao, fal i prozirno! Koliko su ta njegova leernost, ironija i otklon od vlasti glumljeni, najbolje se moglo vidjeti ako ga kao takvog pone shvaati, ako ga vidi kao neozbiljnog cirkusanta, kao onoga komu do vlasti nije, pa kae miljenje da mu preko njegove volje vlast ne treba ni davati. Tada bi se uvrijedio i rasrdio, otkrivajui ispod lane leernosti i lanog otklona gotovo patoloku pohlepu za vlau i dominacijom. Prema tomu, nisu se kod njega pouda za vlau ni tatina koja e nadmaiti autoironinost pojavile promjenom karaktera, ve su se one od poetka nalazile u njegovu karakteru, a s vremenom su, kad je oslabila mo glume leernost, hipertrofirale i postale vidljive i onima koji su do tada bili opsjenjeni njegovim leernim i nonalantnim ponaanjem. Toliko vidljive - ta tatina, ta pouda za vlau, taj nedostatak samokontrole, to osjeanje superiornosti bez pokria, sva ta karakterna izoblienja - da ih je i, dotada Mesievom osobom fascinirani, Butkovi primijetio i protumaio kao promjenu karaktera. Nema tu promjene, to je konstanta. A okruenje, onaj Butkoviev entourage - to je potrebno jo jednom naglasiti - nije sluajan, ni kad pomae Mesiu da pobijedi na izborima, ni kad s njim planira i provodi politiku. Nije to ni izbor strunih i sposobnih\ To okruenje lansira Mesia, da bi on njih od veo u javnu orbitu! Niti bi bez njih bilo Mesia, niti bi oni bez Mesia kao javni djelatnici postojali. Lijepo je od Butkovia uti kako je do bro to Mesi zavrava i drugi mandat. to bi se moglo protumaiti i da je lijepo to e s njim u nepovrat otii i njegovo okruenje. Ali, ne

303

treba smetnuti s uma da e Mesi na odlasku uiniti sve da uz novog predsjednika na Pantovaku ostane to vei broj lanova iz njegova okruenja. I dio njega s njima! I njegova politika u njima! Jer Mesi smrtno ozbiljno shvaa vlast i ne odrie se ni njenih mrvica. A to okruenje, kojim se otpoetka okruio, koje ga je lansiralo, i koje ga je nadahnjivalo dok je bio na vlasti i koje eli ostaviti u naslijee svom nasljedniku, sastavljeno je od bivih uvara komunistikog poretka, odabranih, uenih komunista, koji su se zajedno s njim trudili da, kad im je propalo komunistiko samoupravljanje, sauvaju neo teen komunistiki mentalitet. Tom okruenju mandat ne zavrava. A kad bi netko pretraio prostor ispod Mesieva prividno leernog odlaska, pronaao bi da ni on kraj mandata ne doivljava krajem svoje misije - odravanje na ivotu komunizma komu je dao ime antifai zam. Dakle, i okrueni i okruenje nastavit e i nakon predsjedni kih mandata po starom! Kae se da politiar govori, a dravnik djeluje; kae se i misli tako. Kao izraziti politiar, Mesi se za deset godina zbilja nagovorio i izrekao doslovce svata. Od ega e ostati zapameno samo ono to e od izgovorenog ui u knjige kao znanstvena djela o njemu napi sana ili kao prie pisane na njemu kao predloku. Kako u njemu nije bilo od dravnika ni prvog slove te rijei, potpuno su za pamenje izostala njegava javna djela, opipljiva, prostim okom vidljiva. Ta su djela nadomjetena maglom koju je on sam oko sebe irili ili su mu u proizvodnji te magle, toga sipina crnila, pomogli novinari iz njegova okruenja. I da je na tomu ostalo, na verbalnoj magli kao nadomjestku za dravnika djela, nerugodne posljedice , to ih je prema Butkovievim rijeima njegovo okruenje ostavilo na njegov predsjedniki mandat, bile bi manje.

304

Ali, traei se i iskazujui se kao politiar u govoru o svemu i kojeemu, nemoan napraviti neto u znaenju svima vidljivog i opipljivog dobra, on je, slijedei svoj mentalitet i mentalitet svoga okruenja, kroz deset godina, u demokraciji inio ono isto to su u vrijeme komunistikog samoupravljanja inili komunisti. Ono isto i na nain kako su to i oni inili! Njihov se komunizam zvao radniko samoupravljanje, ali je on doista bio komunistiko samoupravljanje, jer su svi vodei samoupravljai bili lanovi partije, pa ako su pokatkad i bili radnici u proizvodnji. Radniko je samoupravljanje, dodue, imalo zakonsku regulativu kao da je radniko, ali je ono upravljano od komunista, a ne od radnika koji komunisti nisu bili. Taj isti model komunistiki mentalitet pokuava primijeniti i u pluralnoj demokra ciji. Sve institucije treba premreiti svojim ljudima, nosiocima komunistikog mentaliteta, koji e djelovati i kroz zakon i mimo zakona. Je li to ilo? Ponekad, poneto, ali je to uglavnom zavravalo na zbrci i bruci. Moe se oekivati da e se nakon Mesieva odlaska otvoriti neki sluajevi takvog njegova djelovanja, ali se moe oekivati i to da e za takvo djelovanje nedostajati pisani dokazi. Mesi nije dravnik Tuman, koji e za povijest ostaviti snimke razgovora s ljudima koji su spadali u njegovo okruenje. On je politiar koji, kad ne mora, ne koristi ni telefon, a kad mora, govori u iframa. On je u komunistikom samoupravljanju nauio da se dri podalje od papira. U etiri oka, iz usta u uho, migom i samopodrazumijevanjem - to je komunikacija komunistikih samoupravljaa! Iz vie razloga - i zbog nedostatka dokumentacije ako bih koristio neki drugi sluaj, i zbog toga to ovaj traktat piem radi objanjenja drutvenog predloka svojih romana i zbog toga to italac opirnu dokumentaciju ovoga sluaja moe pronai u dodatku estog izdanja Ambre - za obrazac Mesieva djelovanja na samoupravni nain u de mokraciji koristit u sluaj Ambre.

305

Netom je Ambra bila tiskana i na nju zaredali napadi iz pera vujeg opora, na pitanje novinara to o toj knjizi misli, Mesi je, kako bi Butkovi kazao, leerno odgovorio: Nisam itao Araliinu Ambru, niti namjeravam, neka pie to hoe. Odgovor je, gledan s literarne strane, bio bezprijekoran. to bi netko, makar i najrevnosnije pratio recentnu literaturu, itao ono to mu se ne ita. Odgovor je, gledan sa strane politike korektnosti, bio jo bolji. to bi predsjednik drave imao s tim ako netko pie i ono to se njemu ne bi trebalo svidjeti. Neka svatko pie to poeli pisati, pa makar predsjednik i ne elio da netko pie to i kako pie. Svemu tomu ni najvea cjepidlaka meu uvarima umjetnikih sloboda i za titnicima ljudskih prava ne moe nai zamjerku. Ali, to je bila samo fasada, iza nje se samoupravlja Mesi nije drao ni stvaralakih slo boda ni ljudskih prava. Priali su mi inovnici, koji su u Dvoru slubovali i u vrijeme dok je tamo bio Tuman, pa sam ih poznavao, da je Mesi Ambru itao u predsjednikom uredu i da bi u vie navrata u tijeku itanja izlazio u predvorje i tamo me pred njima psovao na koijaki nain, pitajui se otkuda sam neto mogao doznati i srdei se na neto to sam, po njegovu miljenju, izmislio. Oito, ne shvaajui narav knjievnog teksta, u kojemu je i koritenje svih moguih izvora spoznaje i kombiniranje svega sa svim, dakle, izmiljanje, ne samo doputeno nego i poeljno u najveoj moguoj mjeri, on je i inovnike i sebe sama u predvorju elio uvjeriti da on ni kao prauzor s onim to u Ambri pie nema nikakve veze. to, zapravo, nije trebao ni dokazivati, to se samo po sebi razumije, ako se misli na doslovnu slinost. Ali, ako se misli na ono neto, ono to je sukus umjetnikog djela, ono to je bilo u inspiraciji i to je realizirano, onda on s tim ima i te kakve veze. Meutim, dirne li u to, dirnuo je u samu sr slobode stvaranja i on se, zateen, za mentalnog komunistu, u nemiloj situaciji, dovijao kako se s tim mentalnim optereenjem samo dovijati mogao.

306

Kad bi bila istina ono to je Butkovi kazao, da je nekada, valjda i na poetku svoga prvog mandata, Mesi politiku shvaao zdravo, to e rei, s ironinim otklonom, on je na sluaju Ambre, knjige koja i s te strane politiku prikazuje, imao priliku to pokazati. Da se prema njoj odnosi leerno, onako kako je i kazao da e se ponaati! Ali, Mesi politiku shvaa smrtno ozbiljno; sve to u politici ini i to se u poli tici zbiva, gleda kroz osobnu prizmu, bez ikakva cilja, osim elje da u toj prizmi bude sa svih strana obasjan jarkom svjetlou. I najmanja sjena u toj prizmi, u tom sjecitu svjetlosti, kod njega izaziva bijes. I zato je on, proitavi Ambru, odluio prekriti i drugo javno obeanje - da e me ostaviti na miru, neka piem to hou. Nije me ostavio na miru, odluio je izbaciti me iz HAZU, oduzeti mi titulu akademika, poniziti me i osvetiti se. Odluio je to uini ti zaplotnjakom metodom, koja je imanentna njegovu mentalitetu i mentalitetu onih koji su ga okruivali i podravali, koji su bili s njim u duhovnoj i telefonskoj vezi. Trebalo bi doi vrijeme kad e se jedan za drugim - ono to ve dosad nije - obraivati sluajevi u kojima su Mesieve intervencije ugroavale pravni sistem i zato to oteeni trebaju istjerati pravdu i zato da u znanstvenoj literaturi ostane za biljeeno to je radio jedan predsjednik banuo iz komunizma a to ne smije initi predsjednik u liberalnoj demokraciji. Sluaj je Ambre, kad se koristi savjetniko okruenje, pristae, istomiljenici i nado budni arivisti, da bi se preko njih izbacilo nepoeljnog akademika iz Akademije, samo jedan od mnogo slinih, i jo gorih, sluajeva. Svi dostupni dokumenti vezani uz sluaj Ambre - novinarski izvjetaji s tiskovnih konferencija, kritike i komentari pojedinih autora, interni dokumenti i moji istupi s tim u vezi, nekad u cijelosti, nekad u skraenom obliku radi utede prostora ili po elji autora - tiskani su u dodatku Ambre poevi od njena drugog izdanja. Zato nema potrebe da tu dokumentaciju ovdje ponovo donosim u istom obimu. S njom

307

u se koristiti samo onoliko koliko e mi biti potrebno da opiem tri pravca udara, onoga preko tiska, onoga u vezi sajma knjiga u Fran kfurtu i onoga unutar HAZU. Svi ti dokumenti, izrijekom ili kontekstom, potvruju da je centar akcije bio na Pantovaku, a njen pokreta onaj koji se prepoznao u epi Bevandi, glavnom liku Ambre. Izvritelj, glavni operativac, to se pouzdano zna, bio je Mesiev savjetnik za kulturu Zdravko Jelenovi, opskurna linost koja nema nikakve veze s kulturom, za koga se, nakon nekoliko godina, kad je i potjeran s Pantovaka, utvrdilo, bar prema onomu to su o tomu pisale novine, da je i obiteljski nasilnik. Na Pantovaku se, u Mesievu entouragu naao na isti nain kao i svi ostali savjetnici - da bude lan zbora bivih uvara komunistikog reima. Za njega e tih dana Josip Pavii, izdava Ambre, kazati da mu se zbog poslova na sluaju toga romana telefonska slualica toliko ugrijala, da ju je nekoliko puta dnevno morao polijevati vodom. Nita Jelenovi nije radio na svoju ruku, pa se moe mirne due rei da je kroz njegova usta govorio, a kroz njegove poteze djelovao Mesi. Ono to je za istraivaa post festum nezgodno jest injenica da o tim telefonskim razgovorima nema transkripata, niti ih je zbog zaplotnjake metode moglo biti, pa se njihov sadraj mora rekon struirati iz pisanih dokumenata kojima raspolaemo. Sreom, sasvim dovoljne koliine dokumenata i za mene kao pisaca ovoga traktata i za eventualnog znanstvenika koga bi zanimalo kako je to Mesi una zaivao demokraciju i inio nezakonita djela. Meni je samu to i tada bilo jasno, pa sam, neka se zna o emu se radi, u vezi napada na Ambru izjavio: Neto pod nazivom detumanizacije, neto pljuvanjem po nacionalnoj pomirbi i neto pod naponom onih deset izgubljenih godina, treesijeanjska je garnitura, neki voljko a neki nevoljko, izbrisala desetogodinji demokratski prostor,

308

u kojemu se razvilo ono malo tolerancije prema drukijem miljenju i odmrznula komunistiki mentalitet koji je treesijeanjsku promjenu vlasti doivio kao svoju restauraciju, kao ono to je bilo prije tih deset izgubljenih godina Kad je netolerancija prema drugomu i drukijem bila sastavni dio dobrog odgoja u partijskim kolama, i u kumrovakoj, i kad je medijski lin nad drukijim miljenjem - a nacionalisti i konzervativci svih vrsta bili su prvi na udaru - bio sastavni dio partijskog bontona... U desetljeu demokracije osvojen je prostor slobode umjetnikog stvaranja, koji je teko ugroziti, bez obzira to orkestar svirao, ali su se i ljudi na javnoj sceni, ne samo politiari, nauili braniti od iritacija i uznemiravanja to im prireuje ta sloboda... Tihomir Dujmovi, novinar koji je te progone osjetio na vlastitoj koi, govorei jednom prilikom, kad su mu kao vanjskom suradniku Veernjeg lista odbili suradnju bez objanjenja, o uvarima komunistikog mentaliteta, za koje je predmnijevao da su krivci to mu je suradnja odbijena, ovako je taj in prokomentirao: Da je etrdeset i peta, strijeljali bi nas; da je sedamdeset i prva, uhitili bi nas; ovako nas samo bacaju na ulicu. Prema tomu, prostor slobode, izboren za pedeset godina, to sam ga morao braniti od strijela s Pantovaka, pruao se od strijeljanja u etrdeset i petoj, preko zatvora u sedamdeset i prvoj do izbacivanja iz HAZU u nae dane. To je, doista, ve lianstven prostor, kad ga se sudi po vremenskom rasponu, ali tuan i mizeran kad ga se gleda iz trenutka u kojemu smo. Toliko alosno mizeran, da se ovjek pita koji su to mentalni mastodonti, taj Mesi i taj Jelenovi, da u nae dane, u liberalnoj demokraciji, deset godina nakon pada komunistikog totalitarizma, mogu i pomisliti da nekoga zbog onoga to je napisao u nekakvom romanu mogu iz Akademije izbaciti na ulicu. Koji?

309

Kad je Ambra bila objavljena, uslijedilo je ono to se u vrijeme samoupravnog komunizma zvalo prozivkom od strane drutveno-politikih organizacija , a u post-komunizmu se uobiajilo zvati napa dom vujeg opora , zapravo, napadom onoga dijela novinara i inih pismoznanaca koji su dobili ili sami sebi postavili zadatak da ouvaju komunistiki mentaliteta, samoupravni milje i metode obrauna s neistomiljenicima i kad komunistikog poretka vie ne bude. Figura tivno gledano, o svrsi i sutini emo nakon niza primjera, taj mi vuji opor, uvijek istih individua vie nego vukovima nalikuje borbenim psima iz srednjovjekovlja, koji sa zapaljenom kuinom na leima, preko ljestava baenih na zidove utvrde, prvi juriaju na opsjednuti grad. Svrha je njihova napada da dopru do kua i, sami pretvoreni u baklju, izazovu poar i paniku u gradu. Zastraujui prizor za onoga koji ne zna o emu se tu radi, a u nae dane smijean i jadan za onoga koji je na napade tih pasa i na smrad zapaljene kuine namoene smolom naviknuo. Vujem su oporu rijei, teke i uvredljive rijei, ono to je borbenom psu, dok tri uz ljestve, zapaljena kuina na hrptenjai. I ako to zna, ne dopusti psu da te zapali i uspanii. Uspije li, imat e priliku vidjeti kako pas sam dogara. A uz to, koga bi mogle uspaniiti i spriti rijei, primjerice, naeg Tomia, kad u tim rijei ma, jer su misaono prazne, nema nikakve vatre, samo dim i smrad. Evo zato niza primjera! Robert Bajrui: De piem poput najgoreg pamfletista iz Staljinove ere ! Sreko Jurdana: Rije je o nadriknjievniku Ivanu Aralici, profesionalnom skupljau narodnog blaga iz bukovakog kamenjara... O kroninom ulagivau reimima. Jurica Pavii: Romanom Ambra Ivan e Aralica prestati biti knjievni klasik, omraena veliina i drutveni monik, a postat e jedna od bizarnih osobnosti hrvatske desne subkulture, autistina, udna in-

310

dividua koja u osami drlja svoje ekscentrinosti... Ambrom je Aralica sebe prekriio kao pisaca. Tihomir Pono: Araliin novi uradak, zamiljen kao njegov obraun s njima, prepun rasizma, ovinizma, seksizma, apologije prvog hrvatskog predsjednika i nevjerojatno neukusnog obrauna sa svima koji ne puu u isti rog s njim, stane samo u tri rijei - zadah ocvalog knjievnika. Miljenko Jergovi: Na samom poetku vrijedno je rei da je Ivan Aralica objavio knjigu za idiote. Frenki Laui: Ambra nije, kao satirini politiki roman, eksplicitno faistiko tivo, ali sasvim sigurno predstavlja politiku, moralnu i kulturnu podlogu za njegovo blagotvorno bujanje. Ante Tomi: Neki od nas (misli na pripadnike vujeg opora kojemu i sam pripada) odvaili su se primijetiti kako Ivan Aralica zavreuje niskokomformni smjetaj u Hagu. Sada se, meutim, ta stvar pokazala potpuno besmislenom. Nakon posljednjeg romana toga o vjeka, naime, sasvim je bjelodano da on tamo ne bi bio osuen. Eventualno bi mu odredili neku mjeru lijeenja. Radi li se u ovom sluaju o mitomaniji, demenciji ili je poremeaj neke lijezde, ne bismo se usudili spekulirati. Nadeda ainovi: Tu se autor naprosto previe oituje u svojoj moralnoj bijedi kad puni stranice dosadnim pornografskim materijalom. Napravi li se saetak ovih objeda, koji ne moe biti sveobuhvatan, koji mora biti egzemplaran - staljinistiki pamflet, nadriknjievnost, supkultura, rasizam, ovinizam, seksizam, knjiga za idiote, podloga za bujanje faizma, posebna vrsta ludila, moralna bijeda - u njima se bez muke prepoznaju svi elementi boljevikog, dosljedno tomu i svakog drugog komunistikog duhovnog smaknua kao predigre

311

u stvarno smaknue, koje je, kako tvrdi Dujmovi - da jo jednom ponovimo - u etrdeset i petoj bilo strijeljanje, u sedamdeset prvoj robija, a u povratku komunistikog mentaliteta za vrijeme Mesievih mandata izbacivanje na ulicu. S prijedlogom kako me treba izbaciti na ulicu istupio je Slobodan Prosperov Novak. Njegov u istup, i zbog sadraja i zbog stila, donijeti u neto opirnijem obliku, da bi italac mogao vidjeti zbrku u toj glavi, protuslovlje do protuslovlja, i muljanje do muljanja: Makar ih navodno potuje, prosjean na ovjek akademicima ne vjeruje ba mnogo. Najmanje vjeruje pravim akademi cima. Onima koji su poput Aralice postali akademicima, jer su im knjige objavljene u hit biblioteci, tim, pak akademicima na ovjek slijepo vjeruje. ...Upravo je ovih dana jedan diletant, koji je, aliboe, i akademik, objavio roman s kljuem zbog kojega bi u svakoj nor malnoj sredini morao biti iskljuen iz Akademije. Taj akademik, koji se zove Ivan Aralica, akademikom je postao na osno vi svojih romanesknih ojkanja, i to u vrijeme kad je s ponosom tvrdio da njega ne zanimaju ni Kafka, ni Joyce, ni Mann ni Musil i kad su mu svi romani tiskani u hit biblioteci. To, da se akademikom moe postati nakon to ti knjige izla ze u hit biblioteci mogue je samo u krajevima istono od Bea. Sad taj Aralica, inae obrazovanjem i duhovnom razinom udaljen barem jedno stoljee od dananjih gimnazijalaca, objavljuje neki galimantija u kojemu vrijea malo pa ne itav hrvatski politiki Panteon. to se toga Panteona tie sasvim je legitimno da se o njemu pie to se hoe, ali kad to radi Akademik kojemu se svakog mjeseca iz prorauna izdvaja odreeni novac za njegov duhovni rad i osobno mu se uplauje na raun, tada bi trebalo ipak zazvoniti na uzbunu.

312

Odgovorio sam na Prosperove objede i taj se odgovor nalazi u dodatku Ambri s ostalim prilozima o ovom sluaju. U skladu s onim to sam o koncepciji ovoga poglavlja na poetku rekao, taj odgovor nema potrebe ovdje ni donositi u cijelosti ni citirati u odlomcima. Ali ima potrebe, jer se govori o sluaju Ambra kao o uzorku Mesievih progona, rei poneto o tri stvari. Stoje Prosperovu motiv da predloi moje izbacivanje iz Akademije? I kako stoji s argumentacijom toga izbacivanja, da pisac hitova ne bi ni trebao biti akademik i da akademik ne moe kritiki pisati lanovima politikog Panteona? Nikad nisam imao razmirica s Prosperovim, nikad me nije zani malo, ni onda kad bih od njega poneto proitao, to on radi i to se s njim dogaa. Jedva da sam ga i poznavao. Da nije bilo jednog putovanja u Njemaku poetkom devedesetih, kad je bio zamjenik ministra kulture, ni to. Nasuprot tomu, kasno otkrivam, da ja njega ivo zanimam i da on ima neto teko protiv mene, kad me, i ne proitavi Ambru, eli - tovie, sam podnosi prijedlog - izbaciti iz Akademije. Otkuda kod njega tolika akumulacija mrnje? Prosperov je dugo godina radio u Akademijinu Zavodu za knjievnost i nadao se da e jednoga dana postati akademik u jednom od dva, njegovoj struci odgovarajua, razreda, onomu za knjievnost i onomu za filologiju. Meutim, prolazile su godine, umirali su stari akademici, birani su novi, a Prosperov, ne samo da za akademika nije biran, nego ga nikada nitko za akademika nije ni predloio. U njemu je bujala mrnja i na stare akademike koji po diskrecijskom pravu, u dugoj proceduri, biraju nove i na nove akademike koje su stari primali; bujala sve dotle dok se ta silna mrnja nije prelila na Akademiju kao instituciju u cjelini. Nita nevieno, obina zavist ovjeka ko jemu se ambicije nisu ispunile. I to bih ja tu trebao biti krivac? Pa, krivac sam samo zato to ja akademik jesam a Prosperov nije!

313

I to bi bilo gotovo u redu! Zato bi Prosperov morao voljeti aka demike koji ga nisu primili u svoje drutvo i one koji su primljeni umjesto njega? Ali, upotrijebiti tu nagomilanu frustraciju kao eksploziv da se mene, u pogodnom politikom trenutku, digne u zrak i izbaci iz Akademije, to je neto sasvim drugo. To je bio obiaj uvara komunistikog poretka, poretka koji je bio zasnovan, u dobroj mjeri, i na zavisti onoga koji nema prema onomu koji ima. I to je politika metoda djelovanja koju mentalni komunisti, dovijajui se na razne naine, ele koristiti i u demokraciji. Je li Prosperov bio detoniran daljinskim upravljaem s Pantovaka ili je on svojevoljno Pantovaku nudio uslugu, to ne znam, ali da je Prosperov tu mogunost predloio - izbaciti iz Akademije - i vie je nego jasno. Oko argumentacije prijedloga da me se izbaci iz Akademije, za njega razumljiva sama po sebi, Prosperov se nije mnogo namuio, naprosto zato jer on, ohol kakvog nam je sudbina dala, ne dri potrebnim svoj stav argumentirati, budui da svoje stavove smatra najjaim argumentom za ono to predlae. On to kae; i kad on to kae, to je tako! Proglasio me je totalnom neznalicom, kao da ja nisam zavrio isto sveuilite koje je i on zavrio, a potom piscem hitova, iji pisci nisu dostojni postati akademicima. Jer, po njemu, valjda, akademici ma mogu postati samo pripovjedai ije se knjige slabo itaju! Kad je argumente za defenestraciju trebao potraiti u Ambri - to e uiniti Mesiev savjetnik Jelenovi u suradnji s akademikom Pravdiem - on je, odbijajui je i proitati, knjigu proglasio nekim galimantijaem u kojemu autor vrijea malne pa itav hrvatski politiki Panteon . I to bi, to se argumenata za defenestraciju tie, bilo sve! Budui da, ipak, mnogo toga o knjievnosti znade, Prosperov priznaje pravo autoru da o tom Panteonu pie to poeli pisati, ali samo ako je autor izvan Akademije. Ako je, pak, akademik, on to ne moe

314

initi, jer od Panteona prima mjesenu apanau za duhovni ivot i rad. Nije bitno to ovako prijedlog za izbacivanje iz Akademije moe argumentirati samo neznalica - pa ne plaa akademike Panteneon nego hrvatski porezni obveznik, i moralna bijeda koja misli da se akademiku s onim novcem to mu mjeseno stie na raun zatvaraju usta - ovdje je vano to da su i ovaj prijedlog i ova argumentacija jasan znak kako samoupravni komunistiki mentalitet eli preivjeti i kad nema uvjeta da preivi. Htio bi nekoga izbaciti na ulicu tako da se ne vidi gazda koji je zapovjedio izbacivanje, ve samo hizmear koji izbacivanje s ponosom, u ime viih principa, svojeruno obavlja! Neto kasnije inicijalnoj prozivci vujeg opora i prijedlogu Prosperova, kao nastavak jednog i drugog, dogodilo se ono to se dogodilo oko predstavljanja Ambre na Frankfurtskom sajmu knjiga. Dokumenti o tomu u skraenom obliku nalaze se takoer u ve spomenutom dodatku Ambre i ovdje ih neu donositi, osim u sluaju kad mi bude potrebno izloiti potpunije neku misao ili sliku zbivanja. Su tina je spora u tomu to je izdava Pavii odluio predstaviti Ambru na Frankfurtskom sajmu, na svom odjelu zajednikog tanda hrvat skih izdavaa, a Pantovak je tu promociju elio sprijeiti. Aktanti u prii su Pantovak, ministar kulture Vuji, pripadnici vujeg opora, nakladnik Pavii i autor Ambre. Da, bilo je i jo nekih aktanata, pobonih, izdava Nenad Popovi i izdavai okupljeni oko malotiranog splitskog Ferala. im je Zajednica nakladnika i knjiara, koja uz novanu pomo drave i glavnog grada svake godine, pa i ove, organizira i realizira hrvatski nastup na Frankfurtskom sajmu, donijela plan nastupa i u nj uvrstila Ambru , koja nee biti realizirana na razini zajednikog tan da, dakle, nee imati dravno znaenje, nego u reiji izdavake kue, na njenu odjeljku, u njenoj realizaciji, oglasili su se predstavnici vu jeg opora, a meu prvima Branka Debi, tadanja urednica kulture u Vjesniku: Postavlja se pitanje trebamo li doista Araliine politike

315

pamflete predstavljati svijetu kao na prvorazredni izvozni knjievni projekt, koji nas, nedvojbeno, svrstava u dubinu Balkana iz koje toli ko elimo pobjei. Njoj je odgovorio nakladnik Ambre Josip Pavii i, kao lan Zajednice nakladnika i knjiara koji to dobro zna, urednicu kulture poduio stoje to Frankfurtski sajam. To je mjesto gdje se pro daju svakojake knjige, a ne mjesto gdje se predstavljaju svijetu nai prvorazredni knjievni proizvodi. A kao nekadanji novinar Vjesnika tomu je dodao:.. .Za sva razdoblja karakteristina je djelatnost autora (molim, posve uvjetno) koji su bez razmiljanja, obino nekritiki i povrno, upotrebljavajui ogranien repertoar izlizanih politikih fraza, bili spremni javno nasrnuti na svaku oznaenu osobu (djelo) i pojavu. U takvim su se obraunima umjetnika djela kao od ale proglaavala patvorinama i neprijateljskim politikim pamfletima , a njihovi autori optuivali da su okrenuli lea umjetnosti i postali politiki propagatori. Kljuno je pitanje obino bilo za koga, tj. za koju to publiku optueni umjetnik radi, kome se on to obraa i kako se on uope usuuje - tu sad dolazi omiljena metafora o zamuivanju inae neobino bistrih socijalistikih voda - pomutiti sklad nae socijalistike zajednice. Da bi se na kraju, kao zavrni udarac, obavezno u mnoinskom obliku, kao zajedniki MI, postavilo pitanje... Drugim rijeima, Pavii je urednici kazao - ono to je temelj na tvrdnja ovoga traktata, pa se u razliitim varijantama esto puta ponavlja da je ona proteklih deset godina, kad se stvarala hrvatska drava, koju ona nije eljela, i demokratsko drutvo, koje ona ne ra zumije, prespavala i sad, kad su se na vlast vratili komunisti Mesi i Raan, nastavlja djelovati s pozicija komunistikih mentalnih vrijednosti, kao da desetogodinjeg kontinuiteta u prekidu komunizma nije ni bilo. to urednica, sigurno, nije razumjela! Jer je, uz osobna ogranienja, bila u uvjerenju da ide pravim putem i zbog toga to je direktiva za ono to je napisala dola s Pantovaka, od Mesieva savjetnika za kulturu Jelenovia.

316

Zajednica nakladnika i knjiara, pod pritiskom pitanja s viih i niih razina to to, pobogu, rade, izdala je priopenje i u njemu kazala da se iz slubenog dijela sajma iskljuuju sve promocije, pa tako i sporna Ambra. No, nakladnik ima pravo na svojih nekoliko kvadrata zakupljenog prostora predstaviti svoju knjigu izvan protokola. Tako je ostalo na izdavaima da ocijene koliko e dopustiti da se u Fran kfurt izveze pseudoliterarni, traumatski politiki problemi. Ujedno je reeno, i onima gore i onima dolje, da Zajednica nakladnika ne eli biti cenzor i da se svakom nakladniku doputa da na svom epenku izlae i predstavlja to eli, odnosno, to je proizveo. Potom je Pantovak prozvao ministra kulture Antuna Vujia da on, koji e na sajmu otvoriti hrvatski tand, izvri pritisak i na Zajednicu nakladnika i knjiara i na Nakladu Pavii, koja Ambru eli predstaviti na svom epenku u okviru hrvatskog tanda. to se tie pritiska na Zajednicu nakladnika i knjiara, Vuji, koji, po mojoj spo znaji, iako ljeviar, to je kod nas pravilo, nije nosilac komunistikog mentaliteta, bio je jasan i rezolutan: Nisam ja taj koji e rei tko smije, a tko ne smije nastupati u Frankfurtu... Isto tako elim rei da mini star kulture nema ingerencije da mijenja odluke Zajednice nakladnika i knjiara Hrvatske niti da trai iiju ostavku. A to se tie autora Ambre nije bio ni jasan ni odrean, pa e oko te nejasnoe biti poprilino upitnosti u stilu: to je autor time mislio rei? Vuji se o tomu ovako izjasnio: Izraavam nezadovoljstvo i upozoravam da Frankfurt nije mjesto da se pred licem meunarodne publike europskih obzora iznose politiki problemi... Na izdavaima je da ocijene koliko e do pustiti da se u Frankfurt iznose pseudoliterarni traumatski politiki problemi... Sad oni, koji se busaju u prsa da su veliki patriot, imaju priliku da pokau koliki su patrioti. Dakle, Vuji ni autoru ni nakladniku ne eli zabraniti istup na sajmu sa svojim proizvodom, jer dobro zna kakva bi to za njegov socijaldemokratizam bila bruka zabraniti prezentaciju knjige koju sud

317

nije zabranio, ali Vuji, rekao bih, kao pripadnik iste politike falan ge - ne i istog mentalnog ustroja - kojoj pripada i Mesi, eli Mesiu udovoljiti, pa, poto je Ambru ocijenio kao literaturu traumatskog sadraja, apelira na savjest i patriotizam autora i nakladnika neka oni, u ime te savjesti, jer svoje prljavo rublje ne valja pred drugima pokazivati, i zbog svoga patriotizma sami sebe obuzdaju, odustanu od promocije Ambre i, u stvari, sami sebe zabrane. Razumije se, da ni au tor ni nakladnik, koji imaju drukiju savjest od Mesieve, i Vujieve u onoj mjeri kojom se s Mesievom podudara, pa i drukiji doivljaj i sadraj patriotizma, taj ministrov apel nisu posluali, nego su ga i pod najveim pritiskom, da to ne ine, odbacili. Svaka ast Vujiu koji je u Mesievu zahtjevu da se predstavljanje Ambre zabrani prepoznao staljinizam, ali neka on ne dira ni u nau savjest ni u na patriotizam. Neka ih ne preispituje; to smo nas dvojica davno uinili i zakljuili da su neupitni. Za tu je neupitnost najbolji dokaz Ambra, knjiga nastala iz patriotskog otpora prema izdajici i krivokletniku. Naime, u jednom intervjuu, ba na poetku obnaanja dunosti ministra za kulturu, iz meni nepoznatih razloga, jer s njim o tomu nikada nisam polemizirao, Vuji je imao potrebu da mi porui, i to u naslovu preko itave stranice, kako nemam pravo kad drim da se na ljevici moe zapaziti komunistiki mentalitet. Razumije se da ja kod Vujia taj mentalitet nisam primjeivao, i on je upravo na slua ju Ambre dokazao da ga nema, ali je Vuji na sluaju Ambre morao iskusiti - i ne samo u tom sluaju, nego i jo vie u sukobu s radikalnim ljeviarima - da u politikoj formaciji s kojom vlada u resoru kulture postoji ilavo ukorijenjen komunistiki mentaliteta, koji ide tako daleko da eli uvesti cenzuru i zabranu knjiga. Meni je ao to je Vuji, koji je pritisak s Pantovaka asno podnio dokazujui svoju demokratinost, u jednom trenutku pokleknuo i pozvao mene i Paviia da u ime savjesti i patriotizma odustanemo od promocije Ambre u Frankfurtu, jer je, prvo, taj apel bio uzaludan, budui da smo mi

318

odlazak u Frankfurt drali inom obrane savjesti i patriotizma i jer je, drugo, taj apel, ipak, poziv na autocenzuru, do ogavnosti svojstvenu komunistikom mentalitetu. O predmetu dobro obavijeteni Nacional , budui da je njegov vlasnik i urednik Ivo Pukani kuni prijatelj Stipe Mesia, donosi saetak onoga to se s Ambrom dogaalo u vezi Frankfurtskog sajma. Iako u se u poneem ponoviti, taj u saetak citirati: Predsjednik Mesi smatrao je, naime, kako ne dolazi u ob zir da drava financira predstavljanje knjige koja je vrijea: nastup na Sajmu stoji 740.000, a grad Zagreb 240.000 kuna. No, prije nego to je sam bilo to poduzeo, nazvao ga je ministar Vuji i rekao da e apelirati na izdavae da promijene svoj program nastupa. U drugom razgovoru rekao je da je to i uinjeno, pa se inilo da Ambra nee biti promovirana u Frankfurtu. to su, meutim, promijenili nakladnici? Nita. Naglasili su da Ambra nije u zajednikom, nacionalnom programu predstavljanja, a da na dijelu svoga tanda svaki izdava ima pravo predstavljati to god hoe. Tonije, da za taj program od govaraju iskljuivo nakladnici koji knjige predstavljaju. Kako drugi izdavai, tako i Pavii i Ambra, ija promocija ostaje u udarnom terminu. U Uredu predsjednika nisu zadovoljni, ali samo nemono zakljuuju da je njima jasno da je ispod tobonje demokracije providno politikanstvo, kae predsjednikov savjetnik Zdravko Jelenovi. A ministar Vuji je na to, saznajemo iz ureda predsjednika, rekao da on tu vie nita ne moe, jer ne moe zabranjivati knjige koje slubeno nisu zabranjene, odnosno, da bi sve drugo bilo danovizam.

319

A da danovizam, to nije drugo nego element komunistikog mentalnog naslijea, ostane prisutan i nakon Vujieva nepristajanja da bude cenzor, pobrinuli su se nakladnici iz splitskog Feral tribunea i nakladnik naklade Durieux, dobro poznati nam - iako nitko ne zna po emu - Nenad Popovi. Te dvije nakladnike kue kroz izjavu toga Nenada Popovia, zbrkanu kao i sve ostalo to on napie ili izjavi, kazale su da je istup na Sajmu organiziran p od palicom naih desniarskih izdavaa i kolega koje potpuno falsificiraju sliku suvremenog hrvatskog knjievnog ivota, jer da na Sajmu nisu organizirali istup pisaca svjetskog glasa poput nekoliko autora njihovih izdavakih kua. Kojima, da odmah kaemo, nitko istup na Sajmu nije branio, ako su htjeli istupiti - nego su u svijet irom otvorili vrata Araliinoj Ambri, bijednom politikom pamfletu, koji jeftinom vulgarnou i politi kom pornografijom opisuje likove aktualne vlasti, a zapravo najbolje oslikava svu grotesku HDZ-ovskog kulturnog establishmenta. Uz to, da je Ambra pamflet, to je od njega za oekivati, Popovi je kazao i da je to oblik politike diverzije . Koliko je to bio lijep dokaz da dvije nakladnike kue i njihov portparol Popovi nisu samo zaraeni komunistikim mentalitetom, ve su kao izdavaki kvasac i izvorite te zaraze, o tom u objanjenju to je to politika diverzija sjajno govori Josip Pavii: O tomu je li Ambra politika diverzija ne bih govorio. O tomu neka sude njezini itatelji kojih je iz dana u dan, hvala Bogu, sve vie. No, da je samo uskrsnue sintagme politika diver zija, koju nisam uo dobrih deset godina, prvorazredan politiki znak, zapravo skandal, u to nema nikakve sumnje. Nai malo stariji itatelji lako e se sjetiti jugosocijalistikih vre mena kad je svaka slobodnija misao proglaavana politikom diverzijom. Te su se rijei od este upotrebe, jer na svim su se stranama pronalazile politike diverzije, malo i izlizale, ali su ipak sauvale izrazit peat mranog, grobarskog govora

320

zatiratelja slobode. Mislio sam da je tom jeziku zauvijek odzvonilo pobjedom demokratske Hrvatske. Sad vidim da nije i to me pomalo plai. U pluralistikom je drutvu, naime, politika diverzija apsolutno nemogua. I najgora politika diverzija u slobodi je obina, svakodnevna politika djelatnost. I zato je Ambra, zakljuuje Pavii, ponos hrvatske knjige. Ona je dragocjen dokaz da je Hrvatska normalna europska zemlja u kojoj politiari nisu svete krave. Iz protesta to Mesi nije uspio privoljeti Vujia da zabrani promociju Ambre na hrvatskom tandu Frankfurtskog sajma, to Zajednica nakladnika i knjiara nije odustala od programa nastupa na Sajmu, a nakladnik Pavii nije pristao da zbog savjesti i patriotizma pristane na autocenzuru i ponovo oivi danovizam u naoj kulturi, nakladnici su Ferala i Durieuxa donijeli dramatinu odluku da svoje knjige ne izlau na hrvatskom tandu, tamo gdje se promovira Ambra, taj pamflet i ta politika diverzija, nego da ih izlau na posebnom tandu to im gaje, zajedno s nekim drugim ljeviarskim nakladnicima iz tranzicijskih zemalja, ponudio Sajam u istom paviljonu u kojemu se nalazi i hrvatski nacionalni tand, koji je Ambra, kao miriljivi izmet uljeure za neke opoganila a za druge ispunila miomirisima. Ministar Vuji izrazio je aljenje nad postupkom Ferala i Durieuxa i dalje ne vidjei da u hrvatskoj lijevoj opciji, uz Mesia i njegove savjetnike, postoje i dva izdavaa u kojima buja kvasac komunistikog mentaliteta. Josip Pavii je o tom kvascu jo jednom progovorio na pravi nain: Nakladnik koji ne moe podnijeti susjedstvo u kojem se izlau knjige koje se njemu ne sviaju, nema to traiti u nakladnitvu. Pa ni u bilo kojoj poslovno-kulturnoj djelatnosti, jer sva ka takva djelatnost poiva na razlici. Gesta kolege iz spomenutih kua pokazuje da oni osim to ne shvaaju posao kojim

321

se navodno bave, ne shvaaju ni bit slobodnog, pluralistikog drutva. Om, na alost, nemaju nikakav kontakt sa stvarnou zapadnoeuropske civilizacije, gue se u svom zastarjelom radikalizmu i nekakvom besmislenom, odavno zauvijek pokopanom ljeviarenju jugoslavenskog tipa. I kako je zavrilo to s Ambrom u Frankfurtu? Ja tamo nisam bio, pa je najbolje da opis te politike diverzije prepustim novinaru Gojku Boriu: Prisustvovao sam toj diverziji. Direktor Naklade Pavii, Josip Pavii, predstavio je skupini od petnaestak ljudi pred svojim tandom, veliine samice u jugoslavenskim zatvorima, svoje tri knjige od kojih je jedna bila Ambra, a o njoj je najmanje govorio. Silna galama lijevih talibana, kako je dr. Sreko Lipovan nazvao hajku oko hrvatskog postava na Sajmu knjiga u Frankfurtu, samo e poveati zanimanje za taj roman s kljuem... Knjige poput Ambre sasvim su normalna potrona roba u zapadnim demokratskim zemljama. Te godine u Frankfurtu nisam bio, ali kad sam u vrijeme sajma doao nekoliko godina potom, pokazali su mi gdje je Nenad Popovi imao svoj protestni tand, o kojemu se kod nas toliko pohvalno pi salo, jer su, Boe moj, na njemu izlagane knjige hrvatskih u svijetu poznatih pisaca. Pisaca, uzgred kazano, koji su u svijetu poznati ta man toliko koliko im je potrebno da s tom svojom svjetskom slavom nama tucaju luk na glavi, kako bi, dok nam na oi suze teku, mogli na miru uzimati novce koje nae ministarstvo kulture dijeli da bi oni bili u svijetu poznati pisci. emu se, toj tranziciji, tim transakcijama i tim metamorfozama posebno izvjetio, u opoj smuenosti, lucidni Nenad Popovi. Bio je taj njegov tand na - za vrijeme moga posjeta praznom - prostoru koji pri zapadnom kraju petog paviljona dijeli tandove malih nacija od sanitarnog vora, kojim se koriste svi to trajno borave ili posjeuju peti paviljon, svi pisci, trgovci i kupci knji ga. Takvoj vrsti disidenta kakav je Popovi, ije disidenstvo s klasi nim pojmom disidencije od totalitarnih reima nema nikakve veze,

322

upravo je takvo, poasno, mjesto trebalo dodijeliti. I to, kako je ree no, gratis! Jer, ako ne eli da mu na hrvatskom nacionalnom tandu u profinjene nosnice ulazi miris Ambre, neka tamo, na svom disidentskom tandu, ispred zahoda, udie miris svekolike sajamske ambre petog izlobenog paviljona. teta da ovaj podatak o poasnom mjestu gdje su smjestili Popovia nije bio zabiljeen u naim tiskovinama! Meutim, tu zakanjelom i ve prokazanom danovizmu s Pantovaka nije bio kraj. Ne znam da li po elji Mesia, njegova savjetnika za kulturu Zdravka Jelenovia, nekog drugog od savjetnika ili svih njih zajedno, na Pantovaku je zakljueno da se prihvati poetni prijedlog Slobodana Prosperova Novaka o mom udaljavanju s Akade mije, to bi znailo i defenestraciju i degradaciju. Smislili su i nain kako to izvesti. Tako da se ne otkrije kako inicijativa i pritisak dola ze od njih, ve od akademika i od uprave Akademije, koja zahtjevu akademika, mililo joj se ili ne mililo, mora udovoljiti! Realizacija zamisli svodila se na to da se napiu dva teksta, jedan, krai, pod naslovom Prosvjed skupine akademika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti , a drugi, podui, Tumaenje Prosvjeda zbog tete to je ugledu HAZU nanosi knjiga akademika Ivana Aralice Ambra - roman s kljuem . Inicijativa bi krenula iz jednog akademijina razreda, bila potpisana od lanova toga razreda, a onda, kao cirkularno pismo, poslana svim akademicima da se i oni sami, kad proitaju Tumaenje pridrue Prosvjedu svojim potpisom. Oekivalo se da e odziv potpisnika biti masovan i u razredu koji inicijativu pokree i u itavoj Akademiji. Na tako masovan odziv akademika uprava se nee moi ogluiti i morat e pokrenuti stegovni postupak zbog tete to je ugle du HAZU nanosi knjiga akademika Ivana Aralice Ambra. Raunalo se na izvjesnu rezervu dijela akademika prema takvoj inicijativi, ali se, usporedo s tim, mislilo da ona ne moe biti velika, obzirom na autoritet inicijatora, predsjednika drave, za koga se, ipak, znalo da je zaetnik i pokreta svega.

323

Za mjesto pokretanja inicijative odabran je Razred za prirodne znanosti, vjerojatno stoga to se u tom Razredu nalazio akademik Velimir Pravdi, koji se prihvatio da bude nosilac inicijative Prosvjeda i autor Tumaenja kojim je bio popraen Prosvjed. Sklon sam vjerovati da ni Prosvjed ni Tumaenje nije napisao Pravdi, da ih je ve napisane dobio s Pantovaka i bio zamoljen neka u svom Razredu pokrene Prosvjed, potpie ga i ponudi drugim akademicima na potpis, a da Tumaenje toga Prosvjeda i u Razredu i u cirkularnom pismu plasira pod svojim autorstvom. Sklon! Ali, ako je Pravdi doista pisac tih tekstova ili to nije, ali to i dalje eli pred javnou ostati - neka mu bude, u oba sluaja, po injeninom stanju ili samo po njegovu pristanku. Moja se dvojba oko toga je li on autor teksta temelji na tomu da je on strunjak, i po tomu je postao akademik, za kemiju, za fizikalnu kemiju, za zatitu okolia i posebno za zatitu mora, to je pojedinano i sve skupa poprilino udaljeno od knjievnosti i kad se ta knjievnost bavi opepoznatim politikim temama. No, mogue je da je njemu i knjievnost bliska. U tom sluaju, da poznaje knjiev nost koliko i morski okoli, moja mala isprika! Iako, to se moga suda o Prosvjedu i Tumaenju tie, da je to istokrvni danovizam, pitanje autorstva nad tim tekstovima ne igra nikakvu ulogu. Jedno je sasvim pouzdano, Pravdi, bio ili ne bio autor tekstova, taj, po sebi rizini, korak u Akademiji nije poduzeo bez sugestije i podrke s Pantovaka. Prosvjed je temeljen samo najednom odlomku iz Ambre i nemogue je nastaviti ovaj prikaz zbivanja ako taj odlomak ne citiramo, iako smo do sada izbjegli citiranje bilo ega iz romana radi ijeg je opravdanja ovaj traktat pisan. Isto je tako nemogue ne navesti pred loak izvaen iz naeg politikog ivota, iz rada Sabora, koji mije po sluio da taj odlomak romana napiem. Tim prije to je taj predloak, poznat kao cijena mozga, bio bezbroj puta zlorabljen, pa je zasluivao da ga se u roman uvrsti i osvijetli s druge strane.

324

Dragi je, pametni i dobroudni Ivan Milas u Saboru, izazvan dugim kokodakanjem mentalnih komunista koji su se kao globalisti naguravali pod europski kiobran, rekao: Gospodo draga, ovdje su puna usta Europe, svi se u ovom domu utrkujemo kako emo pohvaliti Europsku zajednicu i kako im prije moramo postati lanicom toga drutva. Za razliku od mnogih ovdje, ja sam ivio i radio u Europi. I mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji ivot. U Austriji telei mozak kota dvije marke, a tek emo vidjeti koliko vrijedi na... Ja sam na temelju toga predloka u Ambri napisao: I kako to ve biva u slinim sporenjima, kad se nadmeu oni koji vladaju s onima koji su im oporba, vladajui su ognjitari tvrdili da se pamet cijeni, a oporba da pamet kod nas nema cijene. Neki od oporbenjaka, oni koji su vjeru u Boga zamije nili vjerom u svoj um, kad su govorili o bescjenju nae pameti pozivali su se na visoku cijenu pameti na europskom tritu. Dokaz je tomu da se nai mozgovi, trei za boljom cijenom, masovno odlijevaju u Europu. Florijan Lobel, jedan od ognjitara, ovjek razvijena osjeaja prema sirotinji, koji je kao pripadnik Hrvatskog proljea morao emigrirati u Njemaku i tamo se, iako je bio pravnik, baviti ugostiteljstvom, javio se za rije i rekao smireno, bar na poetku govora, da se tamo gdje je on bio i crnio punih dvadeset godina ljudski mozak s Balkana ne cijeni tako vi soko kao to misle gospoda koja u bajnoj Europi nikad nisu bila, ni tamo kruh zaraivala, a ni cjenike u dnevnim novina ma itala kao to ih je on dva desetljea itao. Ne zavaravajte se! Rekao im je Florijan Lobel. Otiite tamo i pokuajte prodati svoju pamet. Vidjet ete da tamo ljudski mozak nema veu cijenu od teleega. Dvije marke za kilogram!

325

Taj ognjitar, taj plemeniti i umni ali nervozni ovjek - osobito ivan kad mu se dokazuje neto suprotno njegovu iskustvu u pealbi, gdje je u unajmljenom lokalu ugoivao bogate strance - izgovorivi to je izgovorio, napravio je gestu rukom koja se oditava kao Gonite se u pe em i vi vaa Europa! A zatim je dodao: Lako je vama idealizirati ono to niste vidjeli i to, ini mi se, vidjeti ne namjeravate. Ali da ste vi te vae visokovrijed ne mozgove ponudili njemakim bogataima, vidio bih ja vas biste li mislili da je cijena mozga tamo enormno visoka. I jo je jednom napravio gestu koja se oditavala Gonite se u tri... Prije nego e sjesti, rekao je i ovo: Diui cijenu svoga mozga u Europi, vi ga ovdje elite skupo prodati, jer ete ga ovdje jedino i prodavati. Oni koji su, kao i Florijan, po svijetu prodavali snagu i mo zak, lako su se sloili da je njihov supatnik naao tonu, iako malice pregrubu metaforu o cijeni naega mozga u svijetu. Nasuprot njima, oni koji mozak u svijetu nisu prodavali i to ne kane ni ubudue initi, sirovu metaforu o cijeni mozga pretvorili su u dokaz svoje tvrdnje da su ognjitari primitivni i ne znaju to je prava vrijednost. Iz te je matrice iziao i onaj mozak ispod peke, koji je osmislio i mojoj pameti pripisao onaj netalentirani iskompleksirani smrdljivac. U ovoj su anegdoti konceptori Prosvjeda, ne vjerujem i svi oni koji e ga potpisati, prepoznali poznati istup jednog saborskog zastupnika i, poto su nali da je to stilom i sadrajem neprikladno jednom lanu Akademije , zakljuili da Aralica nije u stanju doivjeti intelektualne uspjehe naih znanstvenika na sveuilitima i znanstvenim institucijama irom svijeta, od kojih su mnogi bili ili jesu lanovi HAZU. Tom su temeljnom argumentu Prosvjeda, vezanu uz anegdo-

326

tu o cijeni mozga, dodali, ukratko, e o svemu tomu biti opirno govora u Tumaenju, da Araliina vrijeanja u Ambri podsjeaju na nain obrauna s pojedincima u ranim danima boljevike revoluci je, da su umetnuti stihovi u romanu pukokolski, neukusni i ispod dostojanstva jednog lana HAZU i da zbog svega toga, a posebno zbog blaenja pojedinaca i izrazitog antiintelektualistikog stava i konceptor i potpisnici Prosvjeda smatraju da je to neprimjereno lanu HAZU. I kad je to s mozgom tako, oni Prosvjed zavravaju rijeima: Ovim se putem elimo distancirati od toga pamfleta. Ispod navoda ovaj prosvjed podnose slijedei lanovi HAZU trebali su, kad Prosvjed bude kao interno cirkularno pismo poslan svim akademicima, uslijediti brojni potpisi koji e biti poticaj i potpora upravi Akademije da protiv mene pokrene stegovne mjere. Meutim, dogodilo se da su Prosvjed uz Pravdia na prvom mjestu, potpisala samo jo petorica lanova Razreda za prirodne znanosti, u kojemu je i Pravdi, na izravan Pravdiev nagovor, dok su ostali lanovi Razreda Prosvjed odbili potpisati. Oni koji su ga potpisali bili su akademici Ivan Gui, Boris Kamenar, Vlatko Silobri, Dionis Sunko i akademkinja Sibila Jelaska. Kako potpisnika nema mnogo, da bi se mogla vidjeti njihova kompetencija u prosudbi knjievnog djela, mogue je, a ni zgorega nee biti, navesti njihovu pravu kompetenciju, ono po emu su postali akademici. Za Pravdia, kemiara, ve znamo da se uz fizikalnu kemiju i elektrokemiju bavio i istraivanjem okolia, osobito zatitom mora. Ivan Gui je geolog i bavio se statigrafijom i paleontologijom mezazojskih naslaga, osobito karbonantnih platformi Tetisa i jedan je od utemeljitelja dinamike statigrafije gornje krede na jadransko-dinarskoj karbonantnoj platformi. Boris Kamenar, inenjer kemije, koji je, prije nego e postati asistent na Institutu Ruer Bokovi i krenuti znan stvenim putem, bio ef laboratorija iz analize metala, metalografskih ispitivanja i ispitivanja ljevakih pjeskova . Vlatko Silobri, medici-

327

nar, komu je imunologija ua specijalnost. Dionis Sunko, kemiar, bavi se primjenom dekterijskih izotopnih efekata. I najzad, Sibila Jelaska, biologinja, koja se meu ostalim bavi i biljnom fiziologijom i citogenetikom. Doputam da svaki od gore spomenutih kolega akademika moe biti konzument knjievnih djela i doputam da svaki od njih o knji evnosti moe mnogo toga znati, ali koliko god itali i koliko god znali, to nije na razini znanja akademika kojima je knjievnost i jezik akademska struka. Valjda svjesni toga, inicijatori su poduhvata - da li Pravdi ili oni s Pantovaka, ne znam - Prosvjedu pridodali Tumaenje, da bi njime dokazali kompetentnost i inicijatora i onih koji e se prosvjedu pridruiti. Drugim rijeima, da bi dokazali kako imaju skup mozak u glavi oni koji u Prosvjedu kau da moja replika o cijeni mozga u romanu ni je primjerena mozgu lana HAZU. Tumaenje Pravdi nominalno upuuje kolegicama i kolegama Razreda za prirodne znanosti, ali stvarno svim akademicima, kad Prosvjed s potpisima veine lanova njegova Razreda, na to je raunao, uprava Akademije poalje na njihove kune adrese, kako se to ini sa svakom inicijativom, od znaenja za Akademiju u cjelini, koju pokree neki od Akademijinih razreda. Ve u prvom stavku Pravdi istie svoje autorstvo i Tumaenja i inicijative u cjelini, podastirui pri tomu razloge koji su ga naveli da Tumaenje pridoda Prosvjedu, pa je zbog toga, ali ne samo zbog toga, potrebno taj stavak citirati: Iako sam se prikljuio opem protestu lanova HAZU protiv duha i navoda u Araliinoj knjizi, ovime se obraam vama s opirnijim navodima iz teksta. Svrha je ovoga napisa dokaz da kritika koju iznosim nije paualna, ve proizilazi iz dojma koji sam dobio iitavanjem cjeline teksta toga romana. Ovim sam proirenim tekstom Prosvjeda htio dokazati da nam je roman poznat do u pojedinosti, i da se kritika ne zasniva na tuim recenzijama.

328

Tko god da ga je pisao - Pravdi, netko tko je Pravdia instrumentalizirao ili neka imaginarna skupina koja se krije pod izrijekom da joj je roman poznat - ovaj je uvodni stavak, kao i ono to za njim slijedi, na samom rubu birokratske pismenosti; a smatra li ga se knjievnom kritikom, to bi pisac teksta elio, ista nepismena danovtina. Sklopljeno od dva dijela, prvoga, u kojemu se niu krimeni poput onoga o cijeni mozga na europskom tritu i drugoga, u kojemu se ti krimeni dokumentiraju citatima iz Ambre, Tumaenje sadrava i jedan zanimljiv mentalni arheoloki nalaz. To je tvrdnja da Ambra podsjea na rane dane boljevike revolucije! Nedokuivo je to bi to iz Ambre podsjealo na prve dane boljevike revolucije, a jo nedokuivije to se to iz ranih boljevikih dana moe nai na istoj ravni sa sadrajem iz Ambre. Ako Pravdi misli da je antiintelektualizam, to ga meni pripisuje, prisutan u poeci ma boljevike revolucije, iao od akademika, intelektualaca, prema vlasti, to bi bilo usporedivo s onim to se nalazi u Ambri, onda se on vara, jer je boljeviki antiintelektualizam, poznat i kao danovizam, iao od vrha i dna komunistike, boljevike vlasti protiv akademika, protiv intelektualaca, to je s Ambrom nespojivo i nesravnjivo, budui da je Ambra , to god ona kao umjetniko djelo bila, djelo akademi ka, dakle, intelektualca, usmjereno na kritiku vlasti. Ako je to tako, a drukije ne moe biti, jer je to tako, da su komunisti progonili intelek tualce, u ranim danima boljevike revolucije bilo - i ne samo u ranim danima, nego i kroz itavo vrijeme vladavine boljevizma, pa sve do rudimenata boljevikog mentaliteta u vrijeme kad je komunizam postao mrtvac - onda je upravo ono to Pravdi ini piui Prosvjed i Tumaenje mogue poistovjetiti sa danovizmom, s progonom slobodoljubivih intelektualaca i njihovih knjievnih djela u prvim danima boljevike revolucije.

329

Otkuda to naglaavanje da su boljevici, itaj, komunisti, samo u prvim danima Oktobarske revolucije imali antiintelektualistiki stav, kad se zna da su boljevici, itaj, komunisti, imali antiintelektualistiki stav - jer su prihvaali samo intelektualce komunistike politike orijentacije, a sve su ostale drali na oku ili na nianu - sve do kra ja svoje vlasti, a potom antiintelektualizam uinili sadrajem svoga mentaliteta? Pa, otuda to su boljevici, itaj, komunisti, izvrili kriti ku svoga rabijatnog antiintelektualizma samo u ranim danima boljevike revolucije, da bi prikrili svoj rafinirani antiintelektualizam - jer nikad nisu prihvaali miljenja suprotna svojima - koji se nastavlja i nakon prvih dana njihove revolucije. Nita, kao ta arheoloka iskopina o edukaciji komunista, tako lijepo ne otkriva tko je zapravo Prav di i svi oni koji su iza njega stali - to su mentalni boljevici. A da je to tako, da nas je arheoloki nalaz doveo do pravog zaklju ka, dokaz su optube koje iz Tumaenja pljute kao to su pljutale iz tekstova boljevikog ministra kulture Andreja Aleksandra danova: ... izljev nerazumno velike mrnje na niz izabranih politiara, popraen neukusnim, dapae prostakim primjedbama; Mesia usporeuje s majmunom i naziva Ciganinom; posebnu mrnju pobuuju dvije saborske zastupnice; poistovjeuje akademika i nosaa; kienje tekstova stihovima, koji su loi, pukokolski, neukusni i ispod dostojanstva jednog akademika; za sebe kae da je slavan, a kroz usta nepoznata ovjeka govori da je on jedini politiar koji je poten... I zato, kad je sve to u Tumaenju nanizano i potkrijepljeno dijelovima teksta iz Ambre , Pravdi, kao u ranim danima boljevike revolucije zakljuuje: Nai kolege - lanovi HAZU - i ja, zajedno smo, u pismu upuenu Predsjednitvu, izrazili nau ogorenost zbog Araliinih primitivnih vrijeanja i neargumentiranih blaenja ljudi, te zbog njegovog izrazitog antiintelektualistikog stava. Smatramo da na ovaj nain nanosi veliku tetu ugledu Akademije.

330

Osim antiintelektualizma, kao sredinje krivnje, i ponaanja boljevika u ranim danima revolucije, kao identifikacije onoga to se ini, Prosvjed i Tumaenje, plodovi ispod pera Pravdia i njegovih men tora, sadre i jo jednu teinu rije - tetu. tetu, koju sam, piui Ambru, nanio ugledu Akademije! Neupuen se moe zauditi zato toliko inzistiranje, Pravdia, njegovih instruktora i prije svih njih Slobodana Prosperova Novaka, ba na toj teti, kad se zna da je sloboda umjetnikog stvaranja civilizacijska tekovina prosvijeene Europe, za koju se i Pravdi i njegovo drutvo na rijeima zalau. Na teti ugledu Akademije inzistira se zato jer je to jedina kvalifikacija po kojoj se, kao po statutarnoj odredbi, akademika moe udaljiti s Aka demije. Prema tomu, teta je temelj za defenestraciju. Za pisca Ambre Pantovak je preko Pravdia i onih petero koji su ga slijedili traio da ga se iz Akademije izbaci na ulicu... Eto to je slijedilo iza Mesieve izjave da ja mogu pisati to hou! Meutim, i Mesi, i njegov savjetnik za kulturu Jelenovi i svi ostali koji su planirali i realizirali akciju izbacivanja pisca Ambre iz Akademije u jednom su se, najvanijem, debelo preraunali. Oni su mislili da je Akademija, koliko i njihovo drutvo na Pantovaku zara ena retardiranim mentalitetom iz ranih dana boljevike revolucije. Istina, toga je mentaliteta tamo bilo, jer, da ga bilo nije, oni ne bi mogli pronai Velimira Pravdia ni onih petoro potpisnika Prosvjeda koji su povjerovali u Pravdievo Tumaenje. Ali je istina i to da je kroz minulih deset godina nacionalnog ponosa i razvoja demokracije taj duh, taj komunistiki mentalitet iz ranih dana boljevike revolucije u dobroj mjeri ishlapio i ustupio mjesto nacionalnom ponosu i demokratskoj savjesti, to su ih u temelje Akademije ugradili njeni veliki osnivai. U tom su se oekivanju Mesi i drutvo prevarili! Ve u Razredu za prirodne znanosti, komu je Pravdi prvomu ponudio Prosvjed na potpis, a Tumaenje na itanje, akademici su, u daleko veem broju od est potpisnika, odbili dati svoje potpise,

331

zgraajui se nad onim u to ih Pravdi eli uvui. Kad je Prosvjed s Tumaenjem , bez podrke veine lanova Razreda za prirodne znanosti, doao u ruke lanova Predsjednitva Akademije, Predsjedni tvo u cjelini, na elu s tadanjim predsjednikom Ivom Padovanom, iz formalnih razloga, jer nema podrku veine Razreda, odbija tekst Prosvjeda i Tumaenja poslati svim akademicima u formi cirkularnog pisma, to bi, da ga je veina Razreda podrala, moralo uiniti. Na ovaj ili onaj nain i Prosvjed i Tumaenje doli su u ruke svih akademika. Potpisima estorice nitko se nije pridruio. A Predsjed nitvo je Akademije i Mesiu, koji je stajao u pozadini, i Pravdiu, koji je kolo vodio, dalo do znanja da ni po statutu, ni po tradiciji ni po temeljnom duhu Akademije ne dolazi u obzir pokretanje stegovnog postupka zbog naruavanja ugleda Akademije protiv pisca romana kakva je Ambra, ma tko bio onaj tko se u njegovim likovima prepo znavao, jer bi upravo takav postupak, kad bi ga poduzeli, ne samo naruio, nego i unitio ugled Akademije u oima naroda i svih onih koji znaju to je demokracija i to sloboda umjetnikog stvaranja. Iz Razreda za filoloke znanosti i Razreda za knjievnost, u ko jima se nalaze znalci jezika i knjievnosti, nije bilo internih reakcija, najvie stoga to su akademici mislili da je Pravdieva inicijativa na toliko niskoj razini da o njoj ne treba ni raspravljati ni donositi za kljuke. Ako to netko eli, neka sa svojim stavom istupi u medijima. to su neki i uinili! Mnogi su se sa mnom alili i pitali me plaam li ja toga Pravdia i one koji iza njega stoje to mi Ambri prave reklamu. I dok su se akademici kompetentni za danovizam od Velimira Pravdia javno ograivali, a u etiri se oka s njegovim Prosvjedom i Tumaenjem rugali, dvojica su se akademika, jedan kemiar a drugi matematiar, potrudili da Pravdia i ostale podue kako Ambra nije blasfemija iz ranih dana boljevike revolucije , nego su blasfemija slina onima iz ranih dana boljevike revolucije njihovi tekstovi Prosvjed i Tumaenje.

332

Akademik eljko Kuan napisao je, po njegovim rijeima, vrlo osobno pismo akademiku Pravdiu. To je pismo na njemu nepoznat nain dospjelo u javnost, bilo umnoeno i dolo u ruke svih koji su ga eljeli proitati. Kad je dolo do objavljivanja cjelokupne dokumen tacije o sluaju Ambra u dodatku njenih narednih izdanja, akademik Kuan nije dopustio da se njegovo vrlo osobno pismo objelodani u cijelosti. Dopustio je da se objave samo oni dijelovi toga pisma koje e on obiljeiti, uz izriitu napomenu nakladniku Paviiu da ne smije objaviti ni jedno slovo vie. Kako je to to je u pismu napisao i objelodaniti dopustio akademik eljko Kuan miljenje i veine aka demika i kako je to sutina spora, objavit emo ovdje jo jednom taj za objavljivanje doputeni dio pisma Velimiru Pravdiu: Dragi Veljko, ...svojim si Tumaenjem... osramotio znanstvenike (= prirodoslovce). Pa zar jedan knjievnik... nema punu slobodu stvaranja i kritike?... Zar mi znanstvenici imamo pravo ograniavati rad akademika? Kako bi bilo da oni ograniavaju na rad. Veljko, Tvoje Tumaenje... na alost nema veze ni sa znanou ni s umjetnou. Zbog toga ono ne bi trebalo imati nikakve veze ni s Hrvatskom akademijom, ni s naim Razredom. Ono je iskljuivo poziv na politiko svrstavanje. Akademija, njeni razredi, pa i njeni lanovi, trebali bi biti iznad toga. Drugo je pismo, ali javno, svim lanovima Akademije, napisao i poslao akademik Josip Peari, matematiar, i u njemu, meu osta lim, kazao:

333

Nevjerojatna je tvrdnja: vrijeanja u Araliinoj knjizi podsjeaju na obraun s pojedincima u ranim danima boljevi ke revolucije. Boljevici su radili silna zlodjela kad su bili na vlasti. I komunisti u Hrvatskoj takoer. Ali Aralica danas nije na vlasti. Upravo je protiv njega, a zbog njegove knjige, dananja hrvatska vlast pokrenula pravu harangu. Nadajmo se da njegovu knjigu nee spaljivati. A prosvjed estorice akademika se podudara s napadima vlasti i reimskih novinara na kolegu Aralicu. Duboko sam uvjeren da je primjerenije lanovima Akademije uzeti u zatitu akademika izloena tako grubim napadima, nego prikljuiti se tim napadima. I ovim je ta stvar oko moga izbacivanja iz Akademije bila zavrena. Hvala akademiku Kuanu i akademiku Peariu; hvala predsjedniku Ivi Padovanu i svim lanovima Predsjednitva; hvala svim akademici ma koji su stali iza njihovih javno izgovorenih rijei. Oni nisu branili samo mene, oni su branili i ast nae Akademije pred naletom Mesieva komunistikog mentaliteta iz ranih dana boljevike revolucije. Ni Pravdiu ni bilo kojemu od petorice kolega, nikada, ni u kojem obliku, ni pred drugima ni u etiri oka, nisam uputio prijekor za ono to su mi inili, iako me je sve to skupa, njihovo pisanje i potpisivanje, vrijealo i inilo nespokojnim. Ostalo mi je trajno nepoznato, jer to nisam elio istraivati da ga ne bih povrjeivao, je li Pravdi doi sta autor Prosvjeda i Tumaenja ili mu je te tekstove dostavio netko s Pantovaka. Nisam ni istraivao koliko je u cjelokupnoj inicijati vi njegova, a koliko je to rezultat poticaja s Pantovaka. togod da je posrijedi, i Pravdiu i ostalima ne predbacujem stoga jer su i oni sami, svjesno ili nesvjesno, voljko ili nevoljko, postali rtvom komunistikog mentaliteta, to ga je Mesi iz sebe sama, uz pomo svoga okruenja, irio kroz proteklih deset godina, zlorabei obilato mjesto

334

predsjednika drave. Na njima krivnje ne vidim ni kad vidim da su krivi, jer svu krivnju stavljam na mentalitet i savjest onoga koji ih je na nedemokratini in potaknuo i u injenju podravao. Sluaj je Ambre samo ogledan primjerak svih onih sluajeva kad je Mesi, koristei savjetniko okruenje i sve one koji su po liniji poznanstva i politikog istomiljenitva bili umreeni u njegovu mreu, progonio sebi nepoudne ljude, podmuklo i podlo, sad s uspjehom, ako je mrea funkcionirala, sad s neuspjehom, ako bi, kao u slua ju Ambre , naiao na otpor svom recimo tako i neemo pogrijeiti boljevikom djelovanju. U kulturi, u gospodarstvu, u sudstvu, u svim segmentima drutva, jer nema onoga u to se nije paao! Za sluaj se Ambre zna, zna se i za neke druge sluajeve, ali se nadajmo iako, obzirom na rairenost i ukorijenjenost komunistikog mentaliteta koji e i dalje tititi Mesia, postoji razlog sumnji - da tek dolazi vrijeme kad e se kroz pismena svjedoanstva, ako postoje, i kroz sudske procese, ako e ih biti, doznati i za druge sluajeve, pa e se tek onda moi vidjeti razmjeri tete takvoga djelovanja. Deset godina u kojima je Mesi predsjednikovao kako je predsjednikovao nisu izgubljene godine ni godine koje pojedoe mravi, naprosto stoga to se godine izgubiti ne mogu niti je poznato, osim u literaturi, da ih mravi mogu pojesti. To su godine koje su ugraene u nau prolost i bit e upamene kao godine u kojima komunistiki mentalitet, zaklonjen autoritetom demokratski izabranog predsjedni ka, pokuava preivjeti drutveni sistem iz kojega je izrastao u prvim danima boljevike revolucije i trajao do sloma komunistikih rei ma u svim europskim zemljama. A kod nas do sloma komunistikog samoupravljanja! Ali to su i godine, to ne bi valjalo zaboraviti, ot pora tom mentalitetu, u kojemu Ambra i Sebastijanove prie u cjelini imaju tek malu ulogu. Onoliku koliku je knjievno djelo moe imati!

335

TRINAESTO POGLAVLJE

MANTRA O NASLJEDNIKU
I NASLIJEU KAO RECIDIV KOMUNISTIKE MENTALNE OSOBINE O SVOJOJ NESMJENJIVOSTI I NEZAMJENJIVOSTI

im se pribliio kraj drugog Mesieva mandata, njegove pristae poele su voditi brigu, u skladu sa svojim komunistikim mentalitetom, da im i nakon Mesia na Pantovaku ostane Mesi , a desniari poeli odbrojavati dane to ih dijele od osamnaestog veljae dvije tisue i desete kad e predsjednik Mesi postati prolost, Mesi je, narcisoidan kao obino, nametnuo javnosti problem svoga odlaska u dva odvojena, ali narcisoidnou bez pokria povezana pravca. Prvo, kakav treba biti onaj koji e ga naslijediti i koji e, sjedne strane, bdjeti nad njegovim naslijeem, nad mantrama i uzancama to su opisane u ovom traktatu, a s druge, nastaviti s tim naslijeem i s tim mantranjem. I drugi pravac, to e biti s njim kad se na Pantovaku instalira njegov nasljednik, to e raditi, gdje e mu biti rezidencija kao doivotnom bivem predsjedniku, kakav e komfor imati i koje e mu sve beneficije pripadati. Doivotni bivi predsjednik! Neka bude doivotni, nesmjenjiv i nezamjenjiv, pa makar bio i bivi! Tko poznaje Mesiev nain djelovanja, da se koristi mreom poznanika i istomiljenika kako bi promicao osobne interese i tko poznaje njegove veze s ASH i predsjednikom te stranke Zlatkom Klariem, tomu se nee uiniti nategnutom pretpostavka da je upravo Mesi potaknuo predsjednika ASH-a da ve na poetku mantranja oko nasljednika i statusa doivotno biveg predsjednika dade izjavu i u njoj, prema rijeima izvjestitelja, kae to je kazao: Kandidati HDZ-a i SDP-a Andrija Hebrang i Ivo Josipovi svojim dosadanjim radom pokazali su da su nesposobni i nemoralni te stoga nisu sposobni obnaati funkciju predsjednika Republike, tvrde u ASH-u te predlau promjenu Ustava kojom bi se sadanjem predsjedniku Mesiu omoguio jo jedan mandat. Predsjednik ASH Zlatko Klari tvrdi da je Mesi svojim radom, unutarnjom i vanjskom politikom te moralnou i autoritetom jedina osoba koja mora biti na elu Hrvatske.

339

Kazao je to u vrijeme kad se inilo da e u drugi krug izbora za predsjednika ui kandidati SDP-a i HDZ-a i u vrijeme kad je Josipovieva kandidatura bila izvjesna, a Hebrangova puna neizvjesnosti. Obojicu ih je Klari, Mesiev glorifikator i donator, proglasio nesposobnim i nemoralnim . Iako se slutilo da iz Klaria progovara Mesi, koji i ovoga puta vjeto koristi Klariev karakter dodvorice, na pri jedlog da se radi Mesieva treeg mandata mijenja Ustav, osim odma hivanja rukom, nije bilo drugih odaziva. Taj je suludo komunistiki prijedlog, ini se, i imao svrhu da pokrene i opravda nunost rasprave o Mesievu naslijeu i nasljedniku i o Mesievu statusu kad postane doivotno bivi predsjednik, statusu koji e biti jamac neprolazne vrijednosti i naslijea i Mesia kao osobe bez premca. Kako je nemogue da demokratski izabrani predsjednik, kao da je knez kakve nasljedne kneevine, oporuno, izmeu moguih pretendenata, bira svoga nasljednika, Mesi nije nikoga ni birao ni imenovao onoga tko e ga naslijediti, ali je zato, slino onomu to su inili komunistiki vlastodrci kad bi morali otii i kad bi im se pruila prilika, istaknuo kriterije za izbor predsjednika koji bi ga tre bao naslijediti. Kriterije? Uz nekoliko nevanih, kao da je gospodar stvenik, isticala su se dva kriterija, da je europski orijentiran i da je antifaist. Mesi nije imao hrabrosti kazati ono to je elio kazati, da bi kao svog nasljednika nakon dva mandata volio vidjeti sebe u treem mandatu. Nikada nije kazao ni koga bi elio vidjeti kao svoga nasljednika, pa se moe zakljuiti da ni svoga klona nije elio vidjeti u ulozi svoga nasljednika. To jest teatar apsurda, ali sasvim u skladu s Mesievim sebeljubljem i njegovim shvaanjem nesmjenjivosti i nezamjenjivosti komunistikog kadra. Najbolji dokaz za postojanje apsurda njegovi su famozni kriteriji! To da je netko europski orijentiran nije mogao biti razlikovni element u izboru predsjednikog kandidata, jer su svi koliko ih je bilo i koliko ih je moglo biti bili samo europski orijentirani . A to da su neki

340

orijentirani s dozom suzdranosti, a da drugi idu kao grlom u jagode, odnosno, bezglavo, to razlikovni element nije ni za Mesia, jer ga on kao takvog nije ni istaknuo; nije rekao eurofili da, a euroskeptici ne. Isti je sluaj i s antifaizmom! Morao bi netko meu kandi datima biti zagovornik faizma, u cijelosti ili u pojedinostima, da bi se razlikovao od onoga tko je od Mesia prihvaen kao antifaist. A takvoga meu kandidatima nije bilo. I opet, druga bi stvar bila da je Mesi kao kriterij istaknuo svoje shvaanje antifaizma - onako kako smo to prikazali u mantri o njegovu antifaizmu - onda bi se meu kandidatima nalo onih koji jesu antifaisti, ali ne i Mesievi antifaisti. Da su oba ta kljuna kriterija, europska orijentacija i antifaizam, dimna zavjesa, koja treba prikriti istinu kako Mesiu nije stalo do ljudskih i politikih osobina svoga nasljednika, nego mu je stalo samo do onoga to u naslijee ostavlja - hoe li njegov nasljednik nastaviti tamo gdje je on stao i raditi na nain kako je i on radio ili e njegovu politiku napustiti i izloiti je kritici - vidjelo se onoga trenutka kad se Mesi odredio prema jednom od potencijalnih na sljednika, kad je kazao: Andrija Hebrang na Pantovaku bio bi moj osobni poraz. Ako mu kriteriji vrijede za svakoga tko bi ih usvojio, a Hebrang je i antifaist i europski orijentiran , onda je neshvatljivo zato mu Hebrang kao antifaist i europejac ne bi odgovarao. I zato bi kao takav, ba po njegovu kalupu sliven, bio njegov poraz! Hebrang bi bio Mesiev osobni poraz zato to njegovu ostavtinu ne bi htio naslijediti, nego bi je odbacio i izloio estokoj kritici, ali i zato to Mesi, bilo tko da ga naslijedi, odlazak s Pantovaka doiv ljava kao osobni poraz. I u tomu je kvaka rasprave o naslijeu i nasljedniku! Da je to tako, da mu se s vlasti ne silazi - ni s televizijskih

341

ekrana preko kojih je vlast doivljavao - dokaz je njegova silna briga to e biti kad predsjednik prestane biti. On sam, preko drugih, zna se, plasira nisku mogunost to bi sve mogao biti kad predsjednik prestane biti: ... Bit e spasilac ljevice, kojoj trenutno nedostaje linost takve mo ralne snage i takvog ugleda, na taj nain da e joj, kad stane na njeno elo, na osnovu od dvadeset posto, koliko dosad dobiva na izborima, dodati jo deset do dvadeset postotaka svojih biraa. ... Bit e osniva treeg bloka, to e ga stvoriti od nekoliko manjih lijevih i regionalnih stranaka i u koaliciji s najveom lijevom strankom SDP-om postat e premijer; mjesto na Pantovaku zamijenit e mjestom u Banskim dvorima, pa e postati ono to je ve jednom bio, drugi ovjek u zemlji, predsjednik vlade u trajanju od tri mjeseca na samom poetku hrvatske samostalne drave. ... Bit e ponovo lan HDZ-a, jer se ukazuje potreba, nakon Sanaderova odlaska na Pantovak, o emu se govori kao o sasvim izvjesnoj stvari, da netko snaan, ugledan, uzme tu stranku u svoje ruke i po stane premijer. ... Bit e emisar naih i svjetskih politiara; on e im u kriznim situacijama pruati usluge temeljene na bogatom politikom iskustvu i razgrananim poznanstvima po itavom svijetu. A sve e to, i jo mnogo toga lijepoga i korisnoga, moi biti na osnovu spoznaja, steenih kroz trideset godina promatranja izbliza, Mesieve dugogodinje suradnice tefanije Balog. Ta svoje spoznaje ovako saima:

342

Njegovo povlaenje iz politike bila bi teta za zemlju, jer u politikim strankama nema nijedne osobe koja bi mu bila dostojna zamjena na mjestu predsjednika. On je moralna vertikala kakvih nedostaje u Hrvatskoj i osobno smatram da treba i dalje obnaati najvie funkcije... Kao premijer mogao bi jo puno toga napraviti za Hrvatsku. Nema ni potrebe ni smisla polemizirati s gospoom Balog. ena je oduevljena svojim efom! Njen se citat ovdje naao samo kao ilustracija tko su ljudi koji plasiraju miljenje da je Mesi nezamjenjiv i da i dalje treba ostati u politici. Eto, to su takvi kakva je gospoa Balog! Ipak, ne elei mu poveavati znaenje, njeno je ushienje potrebno popratiti s nekoliko blagih opaski. I za ta tri mjeseca koliko je bio premijer i za svih onih godina dok je bio ovo i ono Mesi je pokazao apsolutnu nesposobnost rjeavanja praktinih pitanja u gospodarstvu, kulturi, prosvjeti i bilo kojem dru gom segmentu drutva. Odgojen na lijevoj frazi, on je ostao lijevi frazer i kad se naao u demokraciji koja od politiara trai da bude praktian. To su proteklih deset godina svi zakljuili, osim gospoe Balog i njoj slinih!... ovjek koji ne poznaje engleski jezik, danas ne moe biti niiji emisar u svijetu; ovjek bez strpljenja, iskljuiv i stranar, konfliktna osoba, ne moe pronalaziti pomirbene platforme i ne moe ih realizirati, a u tomu se sastoji emisarstvo svih isluenih politiara; ovjek koji svjetsku politiku personalizira do banalnosti, do Martineza, i ne vidi da ona ima determinirane konstante, i ne raspoznaje te konstante od sluaja do sluaja, za takvog je ovjeka najbolje da se u emisarenje ne uputa. Zbog svoga sluganstva iskazivana kroz man tranje da Europa nema dileme i zbog svjedoenja na Hakom sudu, Mesi spada u poznatu grupu hrvatskih politiara koju su, dok nam je Europa imala sjedite u Beu, prozvali bekim konjuarima. Sad bismo ih mogli nazvati konjuarima briselskih tala , kad bi u tom gradu

343

danas postojale tale i kad bi se do njega dolazilo u konjskom sedlu ili u kolima s konjskom zapregom. Kad bi Mesi doista bio moralna vertikala, zamjenu bi mu meu naim politikim liderima zbilja bilo teko nai. Ali, budui da je on tip politiara bekog konjuara, njemu e, jer su nae konjunice pune takvih, zamjenu biti lako nai. I onda, kod tolikih svjeih bekih konjuara, to da u slubi i dalje drimo jednog od isluenih i istroenih bekih konjuaral Usporedno s raspravom o nasljedniku, koji bi naslijee morao sauvati ivim, i o moralnoj vertikali gospoe Balog, koja bi, ta vertikala, i dalje morala obnaati najvie funkcije , otkriveno je, i otada se o tomu ivo raspravlja, da postoji Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnaanja dunosti , to ga je Sabor na Mesiev poticaj donio u vrijeme kad se Mesi pred pet godina zabrinuo to e biti s njim kad mu zavri prvi mandat a drugi ne dobije. Kad je, ipak, dobio drugi mandat, na taj se Zakon ..., jer nije bio primijenjen, zaboravilo, pa je znanje o tom Zakonu... trebalo obnavljati. Prava koja on daje bivem predsjedniku toliko su velika da je njihovo otkrie ozbiljno ugrozilo moralnost moralne vertikale. Milan Jajinovi, novinar Veernjeg lista i jedan od mnogih komentatora i aktualiziranog Zakona... najpotpunije je uoio i formulirao to s tim Zakonom... nije u redu: Zar predsjednika mirovina bivim predsjednicima ne bi bila dovoljna? Nismo li bogata drava, moemo barem biti demo kratska. Tko razuman, a pogotovo razuman, a oskudan, moe biti ravnoduan prema tome da bi drava svake godine na ured biveg predsjednika trebala potroiti gomilu novca. Pa i sam je predsjednik Mesi u ime demokracije, u ime boljih demokratskih obiaja, mogao biti protiv ozakonjenja predloenih povlastica. Predsjednikom je postao parolom da e biti graanin predsjednik.

344

Valjda vjerujui i dalje, to pisac Ambre nikad nije vjerovao, kako Mesievo izjednaavanje predsjednika i graanina nije samo dema gogija lijeve fraze, a njegova moralna vertikalnost samo euforija gospoe Balog, Jajinovi nastavlja: Zakon kojim je to regulirano nije ni svet ni nepromjenjiv Mi jenja li se Ustav, onda se, valjda, moe promijeniti i jedan moralno problematian zakon. Kani li Mesi, kao to obi no ine predsjednici razvijenih drava, koje se eli kopirati i statusom biveg predsjednika, pisati memoare, onda mu je dovoljna i honorarna tajnica. A apeli na demokratsku i graansku savjest, Jajinovievi i svih onih koji su ih upuivali, ostajali su bez odjeka i kod Mesia i kod sabornika. Kod Mesia zato to on, traei posebne povlastice za doivotnog biveg predsjednika, ne trai pogodnosti za pisanje memoara, jer on za pisanje slabo mari - a bude li memoare pisao, pisat e ih netko drugi - ve trai takav status, materijaliziran u rezidencijalnom prostoru i od drave plaenom osoblju koji e mu pruiti mogunost da paralelno Pantovaku, koji moe i ne mora nastaviti s njegovim naslijeem, osnuje Ured doivotno biveg predsjednika koji e, makar i u konfliktu s Pantovakom - to e najvjerojatnije biti - uvati njegovo naslijee i mantrati njegove mantre. Sama rezidencija doivotno biveg predsjednika skupo e stajati porezne obveznike, ali e nova Mesieva pozicija, pozicija lijevog smetala, drutvo kotati i jo vie. Posebno aktualnog predsjednika! Svjestan te opasnosti, umirovljeni je sudac Ustavnog suda Zdravko Bartovak drao potrebnim upozoriti javnost o emu se tu radi. Iz njegova pisma citiram odlomak u kojemu Bartovak donosi sadraj Zakona..., to sam nisam uinio, i govori o koracima koje je kao sudac Ustavnog suda sam poduzeo da se taj Zakon... podvrgne prevrednovanju:

345

Prema Zakonu... bivi predsjednik ima pravo na osobnog vozaa, slubeno vozilo, tjelesnu zatitu, koritenje opremljenih uredskih prostorija primjerenih za obavljanje i organiziranje sastanaka, na dva dravna slubenika i na trokove elektrine energije, grijanje i trokove telefona, mobitela, telefaksa i interneta te na trokove i odravanje nune raunalne opreme. Meutim, nigdje nije propisano do kojeg mu se iznosa mogu osigurati te privilegije niti smije li se on, dok rabi te privilegije, politiki aktivno svrstati i djelovati. Takva su prava gotovo apsurdna. Zbog toga sam jo pred godinu dana podnio Ustavnom sudu RH prijedlog za ocjenu ustavnosti toga Zakona... s Ustavom RH. No Ustavni sud to unato mojoj pournici nije stavio na dnevni red, oigledno, ekajui da sadanjem predsjedniku istekne mandat i da on ta prava stekne. Tako, na alost, Ustavni sud postupa bez obzira to to nije samo moj interes, nego interes svih poreznih obveznika, to znai i svih hrvatskih graana. Propisivanje i koritenje takvih beneficija koje ima bivi predsjednik krajnje je drsko i nepoteno jer moe dovesti do toga da bivi predsjednik na legalan nain radi protiv veine hrvatskog naroda i da ga taj narod za to jo i plaa. Aktualni se predsjednik na to uope ne obazire, jer si ve bira nove postpredsjednike dvore te se ve sada, protivno Ustavu i zakonima, svrstava izravno ili neizravno uz lijevo orijentirane stranke i predsjednike kandidate. Posljedice utnje Ustavnog suda o zahtjevu da se ispita ustavnost Zakona..., to ga je traio njegov bivi lan Bartovak, tek e se vi djeti; a sudei po Mesievoj elji da i dalje, pod svaku cijenu i na bilo kojoj poziciji, ostane faktor u vlasti, nee biti ni male ni nevidljive i, ako ne poprime oblik traginoga, oblik e kominosti sigurno imati. Ne vjerujem da e bilo koja instanca vlasti, vlada, Sabor, predsjednik ili koja od stranaka prihvatiti participaciju u vlasti to e je nuditi

346

doivotno bivi predsjednik , niti e rado sluati njegove javne ugrize i prihvaati ih kao kritiku dobrih namjera, pa e uskoro, najprije s Pantovakom, doi do prekida veza izmeu njegova Ureda i vrhova aktualne vlasti, a nedugo iza prekida veza doi e i do prepucavanja i podvala. Do obostranog soljenja pameti i podmetanja! Ono to Mesi ne moe shvatiti gotovo da je banalna stvar: da je svaki demokratski izabran politiar, i dok obnaa dunost, na odlasku, na prijelazu od aktualnog u biveg. I kad je na poetku obnaanja mandata bio potpuna novina i kad je mandat nastupio kao poprilino istroen politiar! Na kraju mandata od njega nitko nita ne oekuje, osim da mirno ode i uiva posljednje dane ivota u zasluenu miru. S Mesiem je, glede toga prelaska iz aktualnog u biveg politiara, stanje neto tee nego kod ostalih, jer on na poetku dva mandata nije bio nov ve istroen politiar. I kao istroeni antifaist obnaao je oba mandata, tom istroenou bitno doprinosei zastoju razvoja hrvatske demokracije i sveukupnog drutvenog napretka. Istroen doao, istroen deset godina mantrao istroene mantre i na kraju ne moe shvatiti ni toliko da je svaki politiar na kraju mandata istroen, a da je on, jer je mandat nastupio kao ve istroen, istroeniji od svih ostalih. Temeljna Mesieva zamjerka svim vladama, koje su za njegovih deset godina vladale, bila je da nisu u dovoljnoj mjeri sluale njegove savjete i koristile prolaz kroz vrata koja im je on otvarao. Kad ga kao aktualnog predsjednika nisu sluali - s razlo gom, jer se tu nije imalo to sluati - kako e njegove savjete sluati i kroz njegova vrata prolaziti sada kad je postao doivotni bivil Nee, bome, iz tog brana biti pogae! Samo nesporazumi! Mesi je u tijeku dva mandata prakticirao i uvjetio isputanje probnih balona, on vlastoruno ili preko svojih glasnogovornika, koji bi se, kad budu istroeni i naiu na negativan odjek, mogli tumaiti kao produkt njegove sklonosti ali. to je rekao, to je rekao; to se

347

ulo, to se ulo - ali to nije ozbiljno miljeno, sve je to bila ala! Tako je u vezi statusa doivotno biveg predsjednika ispustio dva probna balona. Jedan, da bi mu se, uz posebna prava koja mu daje ve spo minjani Zakon..., podzakonskim aktom trebalo dati i pravo da do kraja ivota koristi dravne rezidencije, osobito onu na Hvaru. Nije u probnom balonu reeno, ali je na to miljeno, da bi mu koritenje rezidencija, uz ugodne boravke u njima ljeti i zimi, znaajno pojaalo status doivotno biveg predsjednika . Da tako misli u skladu je sa segmentom njegova antifaistikog mentaliteta o nezamjenjivosti i nesmjenjivosti. Dakako, prilagoena demokratskim vremenima! A drugi je probni balon s pajim perjem bilo govorkanje po kuloarima i piskaranje po novinama da Mesi od Sanadera, iznudama, pokuava isposlovati donoenje podzakonskog akta onom Zakonu..., po kojemu bi bivi predsjednik, uz ve postojea prava, dobio i imu nitet u trajanju od najmanje etiri godine. Oba su probna balona ispuhana kad su se nabila na iljak injeni ce da su Sanadera, prije nego e ga Mesi privoljeti da donese podzakonske akte, na odlazak s vlasti privoljeli drugi. Sad od dva balona pretvorena u novinske patke perje sipi na sve strane kao u zimi snjene pahulje, ali Mesieva potraga za proirenjem beneficija na koritenje rezidencija i stjecanje imuniteta ne prestaje i jo emo o toj potrazi imati priliku tota uti. Zato? To nam je ve i to e nam jo rei sam Mesi! Nije nepoznato, ni javnosti ni Mesiu, da su neke odvjetnike kancelarije u tijeku proteklih deset godina zapremile brojne kaznene prijave protiv Mesia. One ekaju da doivotno bivi predsjednik izgubi imunitet, pa da ih, ako nisu otile u zastaru, odvjetnici aktiviraju. Mnogo je tu javnosti poznatih delikata, jer je o njima pisano u tisku, ali ima i onoga to je dosada nepoznato. Nitko ne moe znati koliko je tih prijava; upueni tvrde da se toga skupilo nekoliko desetina. ini

348

se da su svi probni baloni o Mesievu statusu i beneficijama koje e imati kao doivotno bivi predsjednik i prie o teti koju bi hrvatsko drutvo imalo od njegove pasivizacije usmjereni prema jednom cilju: da stekne bilo kakav imunitet, onaj to ga imaju zastupnici ili onaj koji bi proistjecao iz podzakonskog akta ovdje spominjanog Zakona..., kako se, kad ode s Pantovaka, protivno svojoj volji, ne bi po vlaio po sudovima i u novinama punio stupce crne kronike. Ve da bi i dalje, zatien imunitetom, dijelio akom i kapom politike savjete i irio oko sebe antifaistiku mentalnu maglu! Da je tomu tako, u odgovoru na pitanje novinara hoe li mu situacija, da se brani po sudovima, teko pasti, sam nas u to uvjerava: Ne, ima puno ovih koji ekaju s tubama tako da u puno vremena provoditi na sudu. To su ta politika straila, ali i oni imaju pravo na svoja prava. Sigurno e se javiti im mi zavri mandat, pa e se meni biti zabavno nalaziti s njima kada dou sa svojim argumentima. To e mi biti jedno od zanimanja. Po mom sudu, samo zahvaljujui injenici da je Sanader otiao naprasno i prije vremena, Mesi od njega nije icanjem i prinudama dobio podzakonski akt koji bi mu imunitet produio jo etiri godine, do zastare veine tubi, isto onako kao to je icanjem i prinudama od Raana i Sanadera dobio eljeni Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnaanja dunosti. Ali sad, to je, tu je; ima, to ima! Kako je inicijativa umirovljenog suca Ustavnog suda Zdravka Bartovaka, da Ustavni sud preispita ustavnost toga Zakona ..., stopirana do isteka Mesieva mandata, on e ta posebna prava pretvoriti u steena prava i zakonodavni mu ih organ nakon toga nee moi ni oduzeti ni bitno skresati. Netko e rei, sreom pa mu, zasad, nije uspjelo produiti imunitet! Svoj e Ured doivotnog biveg predsjednika morati vie koristiti za razgovor s odvjetnicima koji e ga po

349

sudovima braniti, nego za razgovor s politiarima koje e uiti kakvu politiku trebaju voditi! To e neki rei, jer misle da e to tako biti! Ja tako rei neu, jer ne mislim da e to tako biti, da e Mesi, kako sam kae, puno vremena provoditi na sudu , udovoljavajui pravima politikih straila. Koja e traiti svoja prava! Po mom miljenju, on e na sudu provoditi taman onoliko vremena koliko ga sam tamo poeli provoditi! O kakvom se predvianju radi? Zahvaljujui zastari veeg dijela tubi, s vremenom ispuhanom naboju tuitelja da se s njim povlae po sudovima uz prijetnju da izgube parnicu i plate sudske trokove, a ponajvie zahvaljujui podrci brae po samoupravnom komunistikom mentalitetu, koje i u sudstvu i u tuiteljstvu Mesi ima koliko poeli imati, veina se tubi deponiranih kod odvjetnika nee aktivirati i Mesi e na sud odlaziti najee onda kad se tamo bude raspravljalo o tubi koju je sam protiv nekoga podnio. ivi bili, pa vidjeli hoe li se ovo moje predvianje ispuniti! I na kraju, kao odgovor onima koji e mi prigovoriti to sam se dohvatio Mesia, i piui svoje romane i piui ovaj traktat! Nemam nita protiv njega kao ovjeka i daleko sam od toga da bih mu kao ovjeku u bilo emu naudio. Njega sam se morao dohvatiti kao desetogodinjeg protagoniste komunistikog mentaliteta na taj nain da mi je posluio kao predloak za stvaranje jednog od protagonista u knjievnim djelima koja govore o tom mentalitetu. Da se on sam u tom protagonistu nije prepoznao i inio to je inio - a vidjeli smo to je inio - njegovo ime ne bih nikada spominjao, a najmanje pisao ovaj traktat s ciljem da dokaem kako ja pamflete nisam pisao. Nikad, ni dok sam pisao Sebastijanove prie i Pua, ni dok sam pisao ovaj traktat. To to piem, ako se radi o prozi, zove se urnalistiki roman! Zagreb, 27. sijenja 2010. godine

350

(Ovaj je traktat pisan od 5. rujna 2009. do 27. sijenja 2010. godine. Kad sam ga odluio objaviti nisam mijenjao, jer bi to bilo ne mogue, vremenski rakurs, pa bi italac morao znati da je to i zapis nastao u jednom trenutku. Kojemu? Iz teksta je to jako vidljivo! Na objavljivanje sam se odluio jer u sklopu mojih Djela kod kolske knjige predstoji novo izdanje Pua i Sebastijanovih pria.)

351