EURIPID: MEDEJA

Biljeke o piscu: Euripid se rodio godine 480. g. ili prema nekim podacima godine 485. g. prije Krista. Rodio se na otoku Salamini, a umro na dvoru makedonskoga kralja Arhelaja u Peli, godine 406. prije Krista. O njegovom ivotu postoji malo podataka, jer se nije bavio dravnim poslovima. Na Euripida je u njegovim mladim godinama utjecao njegov uitelj, filozof Anaksagora, a u kasnijem Euripidovom duhovnom razvoju opaa se i jak utjecaj sofista i tadanje retorike. Stare vijesti pjesnika opisuju kao ozbiljna i usamljena mislitelja i ljubitelja knjiga, a svi izvori Euripidu pripisuju izvanredno obrazovanje i kulturu. Sauvan je podatak da je prvi imao privatnu biblioteku. Euripid je u svojim tragedijama oivio helenski ivot svojega vremena, s njegovim velikim nasljeem prolosti i predvianjem budunosti. Nastojao je dotadanjim obradama mitova dati i novu duu, pa je iz mitova obino uzimao goli sadraj, dok je sve ostalo razraivao na novi nain, i unosio misli i poglede na svijet. Zato je ve u starini nazivan scenskim filozofom. S Euripidom je poela prevladavati kazalina, glazbena i tehnika reforma. Tako se slui svim sredstvima izvan drame, primjerice prologom, u kojem se gledatelji obavjeuju o prethodnim dogaanjima i upuuju u budui razvoj radnje. Uveo je i deus ex machina, boanstvo, koje je umjesto same umjetniki uvjerljive radnje raspletalo vor tragedije. Euripid je napisao osamdesetak tragedija, od kojih je, uz fragmente, sauvano 17 - Hekaba, Hipolit, Orest, Fenianke, Medeja, Alkestida, Andromaha, Pribjegarke, Ifigenija u Aulidi, Ifigenija na Tauridi, Trojanke, Bakhantice, Heraklidi, Helena, Pobjenjeli Heraklo, Elektra i Ion, te jedna satirska igra - Kiklop. Nije naiao na veliki odziv kod tadanje publike, pa je za ivota na dramskim natjecanjima ostvario samo etiri prve nagrade. Vie razumijevanja i slave nalazi potkraj ivota na dvoru makedonskoga kralja, a zaslueno priznanje meu svojim sunarodnjacima ostvario je tek poslije smrti. Euripidov jezik je jednostavan i lijep, jednak dnevnom govoru pjesnikovih suvremenika, a stil je providno jasan. Pjesnik je postao uzorom mlaoj tragediji i novoj antikoj komediji. Osobito je utjecao na rimske pisce - tragika Seneku i pjesnika Ovidija, a i na brojne kasnije europske pisce.

Obrada djela: Tragedija Medeja je meu najboljim Euripidovim dramskim ostvarenjima, a u njoj je pjesnik iznio na uvjerljiv i potresan nain problematiku ljubavi i moralne odgovornosti u braku. Mjesto radnje je Korint, a fabula je temeljena na mitu o Medeji i Jazonu. Medeja, arobnica, koja je spasila ivot Jazonu kad je krenuo po zlatno runo, pobjegla je s njim, postala njegova ena i rodila mu dva sina. Utoite su nali u Korintu, gdje se Jazonu prua prilika za enidbu s Glaukom, kerkom korintskoga kralja Kreonta. Medeja je oajna zbog gubitka mua i njegove prijevare, pa proklinje kraljevu obitelj, zbog ega je kralj alje u progonstvo. Pretvarajui se da prihvaa kraljevu odluku, a u dui snujui osvetu, Medeja kralja moli da s djecom u Korintu ostane jo samo jedan dan. Susree Egeja, kojem obeava pomo u njegovoj velikoj elji da ima dijete, a on joj zauzvrat obeaje utoite u Ateni. S pripremljenom odstupnicom, Medeja moe pristupiti stranoj osveti Jazonu. Djecu alje ocu, s poklonom za njegovu mladu vjenanim vijencem i otrovanim platom. Glauka pogiba u mukama, a s njom i otac Kreont koji ju pokuava spasiti. Medeja, ubivi Jazonu zarunicu, ubija i vlastitu djecu. Iz Korinta odlazi na zmajskim kolima, a slomljenom Jazonu, koji je proklinje kao zloinku, prorie kobnu smrt.

Naslovni i glavni lik tragedije jest MEDEJA, ena velike i kobne strasti. Zbog ljubavi prema Jazonu, pobjegla je iz vlastita doma i s muem i djecom ivjela u Korintu kao prognanik. Tim vie ju je pogodila Jazonova izdaja koji se pripremao za vjenanje s keri korintskoga kralja. U svojevrsnom prologu, dadilja djece opisuje Medejino stanje: A nesretna Medeja, uvrijeena tim, uz glasan krik se sjea zakletava svih i bogove sve zone za svjedoke tom na kakav nain Jazon vraa ljubav njoj, Bez hrane lei sama, raskida je bol, a itavo je vrijeme grozan gui pla. Od kada uti da je brani izda drug, sve samo u tle bulji, pogled joj je tup, a ako netko ree utjean joj glas to slua kao kam il kao morski val, Tek tu i tamo kene bijel i bjelcat vrat i sama za se plae dragog oca svog i domovinu svoju i svoj rodni dom to izdade ih slijede mua svoga put, a toj joj nanije sad i sram i grdan rug. U nesrei u svojoj sada spozna tek to znai ostat lien doma oinskog. Djeake mrzi, nee ni da vidi njih, a jo od ega goreg mene hvata strah. estoko joj je srce, ja je dobro znam, otrpjet nee samo tako ovaj jad, i bojim se da utke srnut e u trijem, u sobu gdje joj stoji bivi brani log, i u srce e nekom rinut otar ma, pa Jazonu il eni ia presje nit, a tim e jote vea nesrea je sna. jer strana je, a onaj tko se zgrabi s njom taj lako se podiit nee pobjedom. Medeja je strasna i teko povrijeena ena, ali istodobno i majka. Ve u prvom inu vidljiv je njezin neobian odnos prema djeci. Tako dadilja upozorava odgojitelja da bi od osvetoljubive majke opasnost mogla zaprijetiti i njezinoj vlastitoj djeci: A ti od majke djecu dobro sakrivaj i nipoto ih ljutoj njojzi ne putaj, jer vidjeh ve da zvjera kao bijesan bik ko neko zlo da snuje. Nee pro je gnjev, dok ne padne tu netko od nje oboren.

Da su djeca doista u opasnosti, potvruje ve u prvom inu i sama Medeja, nakon to dadilja upozorava na njezino srce rasreno, nesmirljivo i bolno, teko povrijeeno. Tako Medeja u svojoj tualjci kae: O prokleti sinovi nesretne majke, crkli da bog da zajedno s ocem i propao dom vam sav! Iako zbor korintskih ena smiruje Medeju, i mole je da ne posee za osvetom, jer e se nevjernom Jazonu osvetiti Zeus, Medeja, opirui se uobiajenom poloaju ene u grkom braku, navjeuje osvetu i to opravdava: enu hvata strah od maa, ena nije ni za kakav boj, no dirne li joj netko brani njezin spreg, tad nee nai stvora krvoednijeg. Iako Medeji strast i elja za osvetom mrai razmiljanje, ona ipak djeluje s predumiljajem. Tako se, dok Kreonta moli da joj progonstvo odgodi za jedan dan, pravi popustljivom, ali si time zapravo otvara prostor za ostvarenje svojega nauma. Tako zboru odaje: Mladoenju i mladu ljut jo eka boj, a brige ne malene imat e i tast. Zar misli da bi govor meni bio blag da nije sretnu varku smislio mi um, preutjela bih sve i ne rekla ni rije. Zaslijepih ga, a on je tako bio lud, da izgonom ne razbi tajni naum moj, ve dopusti mi ostat jote jedan dan, i ja u u to vrijeme postii svoj cilj: pogubit oca, ker i s njima mua svog. U ovom se citatu vidi da Medeja u tom trenutku eli ubiti Jazona, a ne mu nanijeti bol ubojstvom djece. No, Medeja jo nije odluila kako najuspjenije provesti svoj naum. Kao unuka boga sunca Helija, ne boji se da nee uspjeti provesti ono to eli: Vjetine ti ne manjka. ena nije stvor to postii e cilj u natjecanju kom, no kada treba splesti kakve spletke splet tad nema nikog to bi bio tako vjet.

Medeja je ogorena svojim poloajem - mora napustiti Korint s djecom. Kui ne moe, jer je pomaui Jazonu izdala obitelj, ne moe ni do Pelijevih keri, jer su na njezin nagovor ubile oca. Zato ironino Jazonu kae: Mladoenji je ovo krasan svadben dar, kad ena, to mu bjee zatita i spas, ko prosjak luta s djecom svijetom irokim. Medeja nekoliko puta podsjea da je barbarka, a Jazon je upozorava da mora potivati obiaje zemlje u kojoj ivi: Po meni, prije svega, Grka ti je dom ne boravi u zemlji divljoj, barbarskoj, po pravu ivi, ne po sili surovoj. Da Medeja djeluje posve svjesno, s predumiljajem, potvruje i to to si prije izvrenja djela priprema odstupnicu. Svjesna je da je nakon to postane zloinka nee primiti i zatititi ni jedan grad, pa joj rjeenje prua sluajni susret s Egejem, atenskim kraljem. Navodi ga na zakletvu da e joj u svakom sluaju pruiti zatitu i time joj osiguran azil. U pravi as je ovjek doao mi taj, ko luka spasa, vrsti pouzdani al, sa krme svoje konop ja u bacit na nj u Paladin kad stignem, u Atenin grad. Medeja je odluila - otrovat e Kreontovu ker, a u tome e joj posluiti vlastita djeca. Navodei Jazona i Glauku da misle kako moli da joj djeca ostanu u Korintu, poslat e otrovane darove Glauki. Osvetnica Medeja svjesna je da time i svoju djecu alje u smrt: No neu vie o tom rei niti rije, jer kad se sjetim djela koje pripremam, obuzima me pla, jer djecu inom tim takoer ubijam. No nema stvora tog to spasiti e njih. A Jazonu u strt i smrvit itav dom, pa onda na put po i oplakivat svoje drage djece krv.

Odluivi o nainu osvete, Medeja hladnokrvno ostvaruje svoj naum. Prije svega, Jazona uvjerava da se urazumila i moli ga da djecu zadri u Korintu. Ja vidim da je dobro, ponajbolje ak, to izagnat me iz ove zemlje misli kralj, jer - kao duman ljuti tebi, a i njoj, i kralju - samo smetam, pa u rado po. No ti zamoli kralja da ne izgna njih, nek djeca ive tu kraj ruku oinskih! Pravei se zahvalnom, Medeja nudi dar kraljevoj keri otrovni vijenac i plat, koji e joj poslati po svojim sinovima. Djeca odlaze, i Medeja, kad se vrate s odgojiteljem, saznaje da su obavila svoju zadau i kraljevoj su keri vlastoruno predala ubojite darove. Slijedi trenutak Medejine duevne borbe. Kao svaka majka, Medeja voli svoju djecu, ali u njezinoj ogorenoj dui Medeja osvetnica prevladava nad Medejom majkom. O to da radim, ene? Kad im oi zrem i blistave i sjajne, sasvim protrnem i klonem, te ne mogu naum svrit svoj. Iz ove u ih zemlje povest sa sobom, ne elim da im oca zlom rastuujem i sebi sama dvostruk bol da zadajem. No to je sa mnom to? Zar zlo ne vratit zlim? Zar dumanima da se ja ne osvetim? Kolebat neu ve ko neki ovjek mek, i njena me i blaga nee svladat rije. Medeja je takoer svjesna da su djeca u smrtnoj opasnosti jer su svojim rukama donijeli otrovne darove, i zato bi se njima mogla osvetiti kraljeva rodbina. Zato jo jednom preispituje svoje srce: No, moda ipak ne! O srce moje, daj, potedi djec, pusti i ne ubijaj! Nek u Ateni radost budu iu mom! Al osvetnog mi Hada, boga podzemnog, ne mogu pustit djecu dumanima im, da mue ih i kinje, zlostavljaju njih. Ta bolja im je smrt, a kad im je ve mrijet, nek vlastita ih majka poalje u Had.

Medeja je odluila, i djeci je time potpisana smrtna presuda. Do konanoga izvrenja svojega zlodjela, oprata se s djecom, u potpunosti svjesna onoga to ini: O doite joj jednom u moj zagrljaj, da privinem ta tijela, slatki dahnem dah. Pa idite, jer vie ne snosi mi vid da gledam vas, jer silan obuze me jad. Ja svjesna sam da inim opak in i klet, no svladala mi razbor sverazorna strast, to smrtnika e svakog odvest u propast, to uzrokuje svako zlo i gnus i kal. Medejina osveta postigla je cilj - od otrovanih darova umrla je ne samo Glauka nego i Kreont. Prije Medejina bijega, ostaje jo samo jedan straan in u krvavoj tragediji - djeca. Pravdajui se da ne eli da im tua ruka zada smrt, Medeja se sprema ubiti oba svoja sina: Pa naprijed, srce moje, doao je as za straan in, no ipak tako potreban. O jadna moja ruko, bre hvataj ma, privedi tunom kraju tunog ia tijek, i neu se kolebat, neu mislit sad koliko mi je teak bio poroaj i kako su mi dragi. Samo kratak tren zaboravljam svoj porod - na smrt osuen. A poslije u plakat svoga srca plod, to ubih ga, o jao, jadan li sam stvor. Medeja ubija svoju djecu i ne osjea kajanje zbog svojega stranog ina. Iz Korinta bjei na zmajevim kolima, i pri tome Jazonu odgovara: Ti kanjen si to meni iznevjeri brak, jer ne smjedoh da budem tebi smijeh i rug, a kraljevna, i Kreont to ti dade ker, ispataju za izgon moj iz grada tog. Pa zovi, ako hoe mene lavicom i Skilom to u moru ivi tirenskom, ublait nee ugriz otrog zuba mog.

Za vlastitu djecu koju je ubila, Medeja jedino moe osigurati sveani pogreb i mir njihovim grobovima, i zato Jazonu ne eli predati njihova mrtva tijela: To ne, ve pogreb njihov moja bit e skrb; u posveeni Herin odnijet u ih hram, da ne dira im duman sveti grobni hum. A tu u gradu ovom, gradu korintskom, uspostavit u nov i svean obred svet ko pokajnike rtve za svoj zloin krut.

JAZON je tragian lik, unato tome to u usponu prema uspjehu vjeto koristi druge. Tako mu je Medeja pomogla u pothvatu sa zlatnim runom, a naputa je i koristi Glauku kako bi se domogao vlasti i moi u Korintu. Samoj Medeji svoju izdaju obrazlae: Iz Jolkije kad amo morao sam prije u nevoljama stranim nemoan i slab, zar mogoh ko bjegunac bolju sreu na no uzeti za enu samog kralja ker? Uinih to ne zbog tog to te bijah sit i to me druge ene svladao je ar, a to mi tako otro tu spoitava, ni zbog tog to bih htio porod rodit nov, ta dosta imam djece, nije u tom stvar, ve zato da nam stvorim ivot dobra pun, da oskudicu nau teku uklonim, jer bijedniku se s puta svaki klanja drug, i jo da djecu nau asno odgojim. Pa ako tvojoj djeci jo se koji brat iz novog braka nae, jednako u njih obasut panjom ja i zdruiti u rod i sretno u poivjet ovaj ivot svoj. A to e s djecom ti? Ja srcem elim svim da budua mi djeca ovoj budu tit. Jazon, smatrajui da postupa lukavo i korisno, ne samo za sebe ve i za svoju djecu, ne moe shvatiti Medejinu povrijeenost, niti njezine optube da kri zakletve i boje zakone: No ti ne dri svojih zakletava rije, i ne znam da l za tebe boji vrijedi red il nosi meu ljude neki zakon nov, kad kri svoju rije, a jasna ti je svijest. Jazon u svojoj sebinosti smatra da je prema Medeji postupio poteno - htio ju je zatititi i pred bijesom kralja Kreonta: Kad god je kralja na te uhvatio bijes, ljutinu mu stiavah, gasih srdbe jar u elji da sa djecom ovdje ostane.

Za progonstvo koje je odredio Kreont, Jazon smatra isljuivo odgovornom Medeju. Prihvaa to kao injenicu i ne pokuava sprijeiti izgon svoje bive ene i svoje djece, ve nudi iskljuivo novanu pomo: Al kako bilo sad, ja ne zaboravljam na dunosti spram onog koji mi je drag, pa dooh k tebi eno, jer me mori skrb da l novaca ti treba ili drugog eg za tebe i za djecu. Jer ovakav put to predstoji vam, nije podnipoto lak. Naivni Jazon prihvaa Medejinu ponudu da djeca ostanu u Korintu, nadajui se da se Medeja urazumila. U iduem citatu pokazuje svu ljubav prema svojim sinovima: A vi ete mi, djeco, prva biti skrb, uz boju u vam pomo ivot stvorit lijep, i nadam se da u toj zemlji korintskoj uz brau eka vas i vlast i svaka slast. Pa rastite! A drugo sve e otac va i onaj stvorit bog to srcem nam je sklon, pa jednog e mi dana sretan svanut as da ugledne i jak mognem vidjet vas. Jazon nikada nee gledati svoju djecu kako rastu. Nakon to mu je poginula zarunica sa svojim ocem, on dolazi u Medejin dom da od osvete spasi svoju djecu da na njih ne bi pao osvetniki gnjev kraljeve rodbine. Stigao je prekasno da spasi djecu, ali i prekasno da se osveti Medeji, jer ona ve na zmajskim kolima, koje joj je postao djed Helij, spremna na odlazak, pokazuje Jazonu mrtva djeja tijela. Jazon je slomljen, upropaten, i proklinje Medeju: O rugobo, to ne zna za stid ni za sram, i ubojico djece, bjei s vida mog, da tugujem i stenjem ostavljen i sam. Nit nevjesta e mlada ivot sladit moj, nit radovat se neu djeci roenoj, ve nema ih i nikad nee ut mi glas.

Iako je Jazon uniten ovjek, kojemu jedino preostaju kletve, on se ne osjea krivim zato to je Medeju izdao, ve samo zato to ju je doveo u Korint, to je iz barbarske zemlje presadio straan dra. Medeja primjeuje da su Jazona minuli smijeh i obijest, ali jo nije zavrila s njim, i stoga mu izrie konano strano proroanstvo: Dok tebe e po pravdi grozna stii smrt, jer straan ovjek mora stranom smru mrijet: Jo stoji stari Argo, istruli ti brod, no past e i teinom zgnjeiti te svom to bit e jadan konac novom braku tvom. Jazon samo moe gledati kako Medeja nestaje, ne ispunivi mu ak ni molbu da jo jednom dotakne svoje mrtve sinove, i svojom se tualjkom obraa bogovima: O Zeuse, da li uje okrutan joj zbor, i patnje moje vidi, stradanja i jad, to zadaje mi enska neman ta i zvijer, edomorka i krvnik djeci nejakoj. Od svega srca plaem tu i nariem i bozima se molim da mi uju zov, da budu mi svjedoci protiv gada tog to djecu meni pobi i to ne da sad da taknem ih se mrtvih, da im spremim grob. O, da ih nikad na taj ne porodih svijet i ne vidjeh gdje zakla enski stvor ih klet!

U tragediji Medeja vanu ulogu ima ZBOR ena Korinanki, kao promatra i komentator zbivanja. Zbor najee progovara kroz usta ZBOROVOE, a najzanimljivije je pratiti odnos zbora, odnosno stanovnika Korinta prema Medeji. U poetku, Medeju saaljevaju, zbog Jazonovog odnosa prema svojoj eni: O jao, nesretna eno, nevoljna, jadna i bijedna! Kamo e po, pod koji li krov, u koju zemlju, gdje li e na sklonite sebi i djeci spas. Zbor Jazona upozorava da nije smio ostaviti svoju enu, ali nakon to Medeja otkriva svoj straan osvetniki plan, zbor ju zaklinje da ne ubija vlastitu djecu: O jao, zar djeci smrt! Djeju zar prolit e krv? O tako ti koljena tvog, posluaj vapaj na. I nemoj da djecu svoju okrutno ubija. Odakle smjelost i snaga ruke i srca tvog, o kerko moja draga, da lati umorstva se tog? Zar moi e suha oka djeju gledati kob? No ne vjerujem tome da krut izvrit e in, kad koljenu padne tvome jedan ti i drugi sin. Svjedok provedbe Medejina okrutnoga plana, zbor, u trenutku kad djeca odlaze s ubojitim poklonima u kraljev dvor, saaljeva kraljevnu Glauku, i Jazona, ali i Medeju: I tebe alim, nesretna majko, to novi te nagnao brak da prolije djeju krv, jer bespravno prijee ti mu drugoj u naruaj.

Kada je ve Glauka mrtva, a s njom je rtva posao i njezin otac Kreont, zbor vie ne saaljeva Medeju, ve zaklinje bogove da je sprijee u ubojstvu djece: O, zato ti u dui vrtloi se bijes i u srcu ti tolik straan bukti gnjev!? Kad oduzme ti ivot krvom rodu svom, tad mira nee nai ubojiin dom, ve zlom e ga obasut osvetniki bog. Zbor, koji iznosi stajalite autora, ne ostaje duan ni Jazonu. U trenutku kad narie nad svojim mrtvim sinovima, u jednoj od replika, zbor mu odgovara: Sad tepa im i sada ljubio bi njih, a kako bjee dosad? Zbor u tragediji izrie nekoliko pjesama u kojima su miljenja o braku i djeci, a u zavrnoj iznosi stajalite ve vieno kod starijih dramatiara, o bogovima koji ravnaju sudbinom ljudi: Na Olimpu Zeus nam ravna sudbine, kojeta nam nenadno bogovi vre: kad si bez nade, dobro ti ine, kad nada se, mnogu nadu ti skre. Takve su eto i sudbe njine.

U analizi JEZIKA i STILA treba istaknuti da Euripid slika ne samo dogaaj nego i duevna stanja i to izrazitom snagom. Od slutnje o nesrei koja se skriveno pojavljuje na poetku tragedije, prijelazi, puni opisa Medejinih osjeaja, vode do jezovitoga prikaza pojedinosti Glaukine smrti: A tada klonu, pade stvor unesreen, iznakaen i tako strano izmijenjen, da jedva bi je otac prepoznao njen, tu nema vie zjena, obraz nesta lijep, a s tjemena joj stalno rujna kaplje krv i sve se mijea s ognjem koji plamti sve, dok s kosti pada meso komad po komad ko kad se s lui toi crne smole kap, toliku ima snagu otrov onaj ljut. Suprotnost su tome posve lirski dijelovi pjesama zbora, primjerice poznati dio o Ateni, u kojem zbor upozorava na mir i ljepotu toga grada, u koji se sprema zloinka Medeja: Atenjani sjajni, rode Erehteju davnom, potomci ste bogova blaenih, dom vam u kraju je svetom i slavnom, punom dobara netuinskih. Vjeno vam cvate mudrosti cvijet i vedar vam uvijek je nebeski svod, gdje Muze na ovaj rodie svijet Harmoniju - svoj plavokosi plod, a Kefisa tu je ljepotekog Afroditu bistru zacrpla kap i lahora ljupkoga dah nad itav dahnula kraj. I ruino mirisno cvijee u svoj je uplela pram i mudrost slala i ljubav za pomo i potporu vam. Pa kako e onda grad gdje vodama divan je tok, kako e mili taj kraj gdje u svemu vlada sklad, primiti tebe to kani djecu ubiti sad? U tim se stihovima pokazuje kontrast izmeu sklada ivota u suglasju s bogovima, i nesreenosti Medeje, koja se sprema poiniti straan zloin. Jezik je jednostavan, i Euripid koristi uobiajeni govor svojih sunarodnjaka, a upeatljive slike postie bez previe stilskih figura.

Dojam o djelu: Medeja je djelo koje, unato starosti od gotovo dva i pol tisuljea, nikoga ne moe ostaviti hladnim. Ruilaka strast i elja za osvetom koje rezultiraju strahovitim zloinom glavna su znaajka ove tragedije. Medeju je teko razumjeti, posebice njezinu nesmiljenu osvetu nad vlastitom djecom. Mislim da je Medeja imala i drugi izlaz, ak i nakon to se tako strano osvetila Glauki, jer mogla je djecu povesti sa sobom zmajskim kolima. Euripid je s Medejom bio daleko ispred svojega vremena, a kroz svoju junakinju pobunio se i protiv poloaja ene u tadanjem grkom drutvu: Od svih stvorenja to ih svijetli resi um, ja smatram enu stvorom najnesretnijim: u prvom redu mora miraz doniet skup, a drugo: tijelom onda ovlada ti mu, to smatram gorim zlom od drugih zala svih. A pitanje je uvijek veliko, to zna, da l nesretan il sretan tvoj e biti brak. Za enu razvod braka nije slavan in, nit moe sama mua otjerati svog. Za enu ti u braku sve je zakon nov, pa ako ne zna za njeg, mora biti vra, da zna unaprijed kakav brak e biti njen. Pa prijeemi li sretno preko zala tih i mu nam rado snosi brani s nama vez, to blaenstvo je pravo, inae je smrt. Mukarac kad u domu razljuti se im, u gradu negdje sebi utjehe e na, potraiti vrnjake ili druga kog. A enski jadni rod nek thei sebe sam. I priaju da oni kopljem biju boj i nama tite ivot i nad glavom krov. Budale! Triput vie voljela bih tit, no poroajne muke jednom osjetit.

Euripid ipak slavi brak u kojem mora biti sklad mukarca i ene, i u kojem je ljubav vanija od strasti. Medeja je prognanica, koja je zbog Jazona izgubila obitelj i dom, i tu je zaetak njezine tragine sudbine. Zbor zato pjeva njenu pjesmu o ljubavi prema domovini: Domovino, mili dome, sretna sam u krilu tvome, ne stigo me nikad jad da izgubim rodni grad. Neka nikad ne doivim daljinama da se sivim potucam kroz strani svijet. Koliko mi oi glede od tog vee nema bijede, bolje mi je onda mrijet.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org