You are on page 1of 187

IVAN BEUC

POVIJEST INSTITUCIJA DRAVNE VLASTI KRALJEVINE HRVATSKE, SLAVONIJE I DALMACIJE


ZAGREB, 1985 (PRVI DIO)

A) ORGANIZACIJA DRAVNE VLASTI KRALJEVINE HRVATSKE, SLAVONIJE I DALMACIJE

FEUDALNA EPOHA I DOBA PATRIMONIJALNOG KRALjEVSTA (IX --- XII st.) 1. Naseobeni prostor Hrvata Mi nemamo suvremenih povijesnih vrela iz kojih bismo mogli ustanoviti koje su podruje s odreenim svojim granicama na teritoriju bive bizantske pokrajine Dalmacije naselili Hrvati kada su poetkom VII st. oslobodili Slavene u toj bivoj pokrajini od vrhovnitva avarskog hagana i njegove vojne organizacije. Najstariji podaci o doseljenju Hrvata u spomenutu pokrajinu potjeu iz X st., a sauvani su u Spisu o narodima (De administrando imperio) bizantskog cara Kanstantina Porfirogeneta. Vec sama namjena tog spisa upuuje na to da su podaci o doseljenju Hrvata proizali ne samo iz tradicije koja se sauvala u dalmatinskim gradovima i njihovu hrvatskom zaleu nego i shvaanja bizantskog dvora o pripadnosti bivih bizantskih pokrajina bizantskom carstvu i nakon doseljenja junih Slavena u te pokrajine, kao i iz potreba i znaenja tadanjih (X st.) faktikih, stratekih, ekonomskih i politikih odnosa ne samo Hrvata i hrvatske drave nego i Srba i srpske drave prema bizantskom carstvu.1 Vijest o doseljenju Hrvata zabiljeena je u 30. i 31. poglavlju spomenutog Spisa o narodima, ali podaci o toj vijesti ne podudaraju se u nekim osnovnim detaljima, pa tako ne moemo neosporno utvrditi podatke etnogeneze hrvatskog naroda. Poglavlje 30. pisano je svakako poslije poglavlja 31, a moda i poslije smrti Konstantina Porfirogeneta.2 U poglavlju 30. govori se prije svega o tome da je u davna vremena Dalmacija sezala od Draa, odnosno Bara do istarskog gorja i Dunava. Meutim u toku izlaganja o tome kako su slavenska plemena zauzela Dalmaciju pisac navodi kao osvajae samo Avare (to se moe protumaiti tako da je pisac poistovjetio Avare i Slavene kao to je to uinio i autor 29. poglavlja, a taj nije bio istovjetan onome 30. poglavlja). Za sve Avare dakle autor kae da su nakon osvojenja Salone ovladali itavom Dalmacijom i da su se naselili u njoj, jedino im se primorski gradii nisu pokorili 3. Ba u to vrijeme, nastavlja se u 30. poglavlju, dosli su u Dalmaciju Hrvati, tj. jedan rod (gene), tj. petero brae i dvije sestre, te njihov narod odnosno ljudi (met to lao autn). 4 Poto su se odvojili od ostalih Hrvata s one strane Bagibareje, nakon ratovanja u Dalmaciji u toku stanovitog vremena ovi su Hrvati uspjeli pobijediti Avare, jedne pobiti, a preostale prinuditi na pokornost. Otada, kae se u poglavlju 30, ovom zemljom vladaju Hrvati.5 Od Hrvata koji su doli u Dalmaciju, nastavlja se u 30. poglavlju, odvojio se
1O tim tradicijama u pogledu doseljenja Hrvata u bizantsku pokrajinu Dalmaciju vidi kod B. G r a f e n a u e r a. Prilog kritici izvjetava
Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, HZ, V (1952), 1-56. Sam tekst Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata vidi VIZ II 3032, 37-46. 2VIZ II 27 bilj. 71 3VIZ II 29. 4F. R a k i, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae 1877, 270.

5Evo

kako doslovce glasi odgovarajui tekst 30. poglavlja: Pokolju (Avari!) itavu gradsku posadu (Salone!) i poslije toga ovladaju Dalmacijom i nasele se u njoj U to vrijeme Hrvati stanovahu s one strane Bagibareje, gdje su sada Bjelohrvati. A iedna porodica, odjelivi se od njih, naime petero brae i dvije sestre sa svojim narodom stignu u Dalmaciju i ovu zemlju zateknu pod vlau Avara. Poto su ovi nekoliko godina meusobno ratovali, Hrvati odnesu pobjedu i jedne od Avara pobiju, a preostale prinude na pokornost. Otada ovu zemlju

jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom. 6 U daljnjem tekstu vidi se da na podruju nekadanje Dalmacije pisac 30. poglavlja poznaje za svoga doba vie Sklavinija, i to Duklju, arhontiju Trebinje, arhontiju Zahumljana, Paganiju, zemlju Hrvatsku, zemlju Srbiju, pa nabrojivi sve te Sklavinije naglaava da su spomenuti Slaveni, nakon to su se naselili, zavladali itavim okoliem Dalmacije.7 Prema 30. poglavlju, dakle, Hrvati su doli u Dalmaciju negdje u poetku VII st. i tu se naselili svladavi Avare, to znai da su naselili itavu Dalmaciju, tj. onu Dalmaciju kojom su prije ovladali Avari, a osim toga naselili i ovladali Ilirikom i Panonijom. S obzirom na to to se pisac nadovezuje na tekst da su Hrvati ovladali tom zemljom rijeima da u Hrvatskoj, tj. u doba pievo, jo ima avarskih potomaka,8 to bismo morali zakljuiti da je naziv Hrvatska kasnijeg datuma kao to su to i nazivi ostalih Sklavinija koje je pisac spomenuo u daljnjem tekstu 30. poglavlja. Budui da pisac ovog poglavlja smatra sve stanovnike tih Sklavinija Slavenima, to je onda logino da u samom poetku tog poglavlja istie da su Dalmaciju osvojila slavenska plemena,9 podrazumijevajui pri tom i ona slavenska plemena koja su zajedno s Avarima osvojila Dalmaciju i Hrvate koji su svladali Avare pa onda oni zavladali Dalmacijom. Prema 31. poglavlju Dalmaciju su osvojili takoer prvotno Avari (koji se nazivaju u 29. poglavlju Slavenima.10 a poglavlja 29. i 31. izgleda da imaju zajednikog autora), ali ne itavu Dalmaciju, ve samo prostor koji obuhvaaju Hrvatska i Srbija u X st., tj. u vremenu kad je autor pisao ovo poglavlje11 iskljuujui Paganiju, Zahumlje, Trebinje, Konavlje i Duklju. Dalje, prema istom poglavlju Avare su istjerali Hrvati kao i prema 30. poglavlju, ali po naredbi bizantskog cara, a i naselili se u toj zemlji Avara po naredbi istog cara, pa otuda logina daljnja tvrdnja u istom poglavlju da su spomenuti Hrvati imali svog arhonta, ali da je bio podaniki potinjen bizantskom caru.12 Kako se vidi, dakle, prema 31. poglavlju Hrvati su se naselili poetkom VII st. (kao i prema 30. poglavlju) samo na podruju koje je kasnije obuhvaala Hrvatska i Srbija to znai da Hrvati nisu naselili dodue itavu bizantsku Dalmaciju, kao to to proizlazi iz 30. poglavlja, ali ipak ire podruje nego to je zahvaala Hrvatska Konstantina Porfirogeneta. Taj zakljuak mogao bi se prihvatiti na
dre Hrvati (VIZ II 29 - 31). Posljednja reenica Otada ovu zemlju dre Hrvati trebala bi konkretno u prievodu glasiti ovako: Otada ovom zemljom zavladae Hrvati jer je u vrelu upotrijebljen glagol katakrateo (uspor. grki tekst kod F.

6VIZ II 31-32 7VIZ II 34-36. 8VIZ II 31. 9VIZ II 27.

10 Jednom prilikom oni (tj. Romani) elei da prijeu rijeku (tj. Dunav) i upoznaju stanovnike s one strane rijeke, preavi naoe

slavenska plemena naoruana koja se zvahu i Avari. (VIZ II 10)

11Naime u

31. poglavlju doslovce se navodi slijedee: Hrvati koji su sada naseljeni u krajevima Dalmacije, vode porijeklo od Ovi Hrvati dooe caru Romeju Herakliju prije nego to Srbi prebjegoe istom caru Herakliju u vrijeme kada Avari ratujui potjerae odavde Romane koje je car Dioklecijan iz Rima doveo i naselio, zbog ega su i nazvani Romani, poto su iz Rima doseljeni u ove zemlje odnosno sada zvanu Hrvatsku i Srbiju. Ovi Romani bijahu potjerani od Avara a njihove zemlje ostadoe puste. (VIZ II 37-39), to znai da su Romani protjerani od Avara s podruja Hrvatske i Srbije, tj. s podruja koje su te dvije zemlje obuhvaale u vrijeme Konstantina Porfirogeneta i prema tome Avari su zavladali samo tim podrujima.

12VIZ II 39-40, 43.

osnovi dijela ostalog teksta 31. poglavlja jer se u istom poglavlju tvrdi da su Hrvati prebjegli bizantskom caru prije nego su Srbi prebjegli istom caru. Meutim, autor tvrdi u istom poglavlju i to da to podruje Hrvati nastavaju jo u njegovo doba,13 pa tako njegova prijanja vijest o naseljavanju Hrvata u odnosu na podruje naseljavanja postaje potpuno nejasna, to vie to autor 32. poglavlja tvrdi (vjerojatno ne isti autor) da je bizantski car naselio Srbe poetkom VII st. na podruju koje su u autorovo doba obuhvaale Srbija, Paganija, zemlja Zahumljana, Trebinje te zemlja Konavljana14 koja se tvrdnja ponavlja u opisima Zahumljana, Trebinjana i Pagana.15 Osim ovih kontradikcija treba nadodati jo i ove: prema 31. poglavlju Hrvati se nisu zaratili po svojoj volji s Avarima i naselili kao to se to tvrdi u 30. poglavlju, nego na zapovijed bizantskog cara, i konano prema 31. poglavlju Hrvati nisu zavladali naseljenim podrujem autokefalnim arhontom kao to tvrdi autor 30. poglavlja nego su ivjeli pod arhontom koji je bio odreen od bizantskog cara. Oito je dakle da se Spis o narodima Konstantina Porfirogeneta sastoji od zbirke ispisa, koje su pripremili carevi suradnici iz raznih povijesnih vrela16 pa stoga taj spis posjeduje kontradiktorne podatke o istom dogaaju, stanju ili radnji. Ipak, Spis je najstariji povijesni izvor za doseljenje ne samo Hrvata nego i veine junih Slavena te usprkos tome to datira iz X st., nekoliko stoljea nakon njihova doseljenja i formiranja drutvenog ureenje, on oznauje polaznu osnovu u historiji junih Slavena. Meutim, ako bismo na temelju Spisa o narodima eljeli izvui jo neki zakljuak iz ovih prvih vijesti o naseljenju Hrvata na Balkanski poluotok u vezi s drutvenim ureenjem, jasno je da bi takav zakljuak bio sporan ba kao i nain i prostor naseljenja Hrvata i Srba. Koliko god Spis o narodima iz X st. odreeno govori o Hrvatima ve u VII st., ipak naziv Hrvati ili Hrvatska mi ne nalazimo ni u jednom sauvanom povijesnom izvoru koji izvorno datira iz VII do IX st. Porfirogenetovi Hrvati (iz 30. i 31. poglavlja) i njihove zemlje nazivaju se u starijim vrelima Sclavi, Sclavi orientales,17 u jednom dijelu Liburni, Guduscani, pa onda dijelom Liburnia, Dalmatia, Pannonia inferior, u punom opsegu pak Sclavinica terra, Sclavinorum terra,18 a njihov dux: dux Guduscanorum, dux Pannoniae inferioris, dux Dalmatiae atque Liburniae, dux Sclavorum, comes Sclavorum, jednom i rex Sclavorum.19 Takve nazive susreemo u franakim i papinskim vrelima, kod Gottschalka i na kamenom domaem napisu (dux Branimir!) sve do IX st. Dux Branimir je prvi za

13Po nareenju cara Heraklija, ovi Hrvati, zarativi se i odavdke istjeravi Avare, nasele se po nareenju cara Heraklija u toj zemlji Avara,
u kojoj i danas stanuju (VIZ II 39).

14 I poto sadanja Srbija i Paganija i zemlja Zahumljana i Trebinja i zemlja Konavljana bijahu pod vlau cara Romeja, a te zemlje opuste od Avara (jer iz tamonjih zemalja oni izgnae Romane koji sada stanuju u Dalmaciji i Drau) to car u ovim zemljama naseli iste Srbe (VIZ II 40). U 31. poglavlju vidjeli smo da su Avari otjerali Romane samo s podruja Porfirogenetove Hrvatske i Srbije, u 32 poglavlju da su Avari istjerali Romane iz Porfirogenetove Srbije, Paganije, Zahumlja, Trebinja, Kovalja, a u 35 poglavlju da su Avari porobili i Duklju (VIZ II 63). Ako uzmemo sada u obzir 30 poglavlje, onda bismo morali zakljuiti da su Hrvati naselili Srbiju i Paganiju i Zahumlje i Trebinje i Kovalje i Duklju, jer su Hrvati istjerali Avare i zavladali njihovom zemljom. 15VIZ II 59, 61, 64. 16VIZ II 3. 17 F. Raki, n. dj. 301, 315, 316, 317. 333;L. K a t i , Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Bogoslovska smotra, 4 (1932). 8, 9 ; J. S t i p i i , i M. a m a l o v i , Diplomatiki zbornik kralje Hrvatske, Dalmacije i Slavoniie, I, Zagreb 1967. 10, 12 18F. Raki, n. dj. 189, 315, 320, 322, 325; L. Kati, n. dj. 9. 19F. Raki, n. dj. 320, 322, 325; L. Kati, n. dj. 9; J. Stipii i M. amalovi, n. dj. 10, 12 5

kojeg znamo da su ge nazivali ne samo dux Sclavorum nego i dux Croatorum. 20 Naravno ova injenica ne dokazuje da Hrvat nije postojao prije prije IX st., ali svakako nije bio uobiajen u kancelarijama pape i stranih vladara. Pa ni u kancelariji bizantskog cara do Konstantina Porfirogeneta nije se rabio naziv Hrvati ili Hrvatska. Papinska kancelarija poela je upotrebljavati naziv Hrvati takoer u X st., i to prilikom odravanja Splitskog koncila oznaujui Tomislava kao kralja Hrvata21 a onda i podruje kojim je on vladao zemljom Chroatorum. 22 Mletaki kroniar Ivan akon (umro 1009), iako je pisao svoju mletaku kroniku krajem X st., ipak se sistematski koristio nazivima Sclavi, Sclavenia, dux Sclavorum23 za oznaavanje Hrvata, njihove zemlje i njihovih vladara; tek opisujui dogaaje iz poetka X st. (912. god.) prvi put rabi naziv Hrvati (fines Chroatorum). 24 No, taj naziv izgleda nije bio jo dosta dugo prihvaen ili uobiajen pa se katkada i dalje upotrebljavao stari naziv Sclavi
25

jer su

stranci, esto ne razlikujui june Slavene, rado sve zajedno nazivali Slavenima ili su poistovjeivali pa tako i Hrvate sa Srbima, ili Bugare sa svim junim Slavenima.26 Zanimljivo je da se ak u bizantskih pisaca poetkom XII st. (Skiliin Nastavlja i Zonara) pojavljuje poistovjeivanje Hrvata sa Srbime,27 iako je ve u IX. st. franaki kroniar znao za Srbe (Sorbi), pa makar i nesigurno, kada je rekao da se govori da Sorbi dre velik dio Dalmacije (misli na antiki pojam Dalmacije).28 Prema iznijetom vidi se da je nemogue na osnovi sauvanih vrela utvrditi tono omeeni prostor koji su naselili Hrvati. U oima suvremenih kroniara svi su juni Slaveni od doseljenja do IX st. bili samo zbir slavenskih plemena. Danas pak uz posve moderan znanstveni aparat gotovo je nemogue razlikovati provenijencije ostataka materijalne kulture junoslavenskih naroda do IX st., jer pokazuju veliku slinost. Razlike se uoavaju tek od IX st. dalje kada su formirane u nekih junoslavenskih naroda drave, a u drugih nisu to znai da su razne drutvene strukture postigle razne ekonomske odnose i stupnjeve razvoja, a time i razliite razvojne stupnjeve materijalne kulture. Ako bismo zakljuivali prema toponimima koji potjeu od imena Hrvat, onda bismo morali ustvrditi da su se Hrvati naselili najzapadnije na podruju Alpskih Slavena, a najdalje na jugoistoku na podruju Makedonskih Slavena. Najstariji toponimi koji potjeu od imena Hrvat na podruju Alpskih Slavena datiraju iz X st.29 to je zanimljivo, jer se tada taj naziv upravo poeo upotrebljavati u vladarskim kancelarijama. Nije sasvim iskljueno da se ti toponimi odnose dijelom na naselja onih Hrvata iz 30.
20Lj. K a r a m a n, iva starina. Pedeset slika iz vremena hrvatskih narodnih vladara, Zagreb, 1943,
48-49.

21F. Raki, n. dj., 189. 22F. Raki, n. dj., 196


23F. Raki, n, dj. 319, 335, 336, 364, 366. 24F. Raki, n, dj. 388. 25F. Raki, n, dj. 427, 429, 430. 26Uspor. B. G r a f e n a u e r, Etnika struktura in zgodovinski pomen juguslovanskih narodov v srednjem veku

(II del) Z XXI (1967), 42-43. 27VIZ III 178, 255. 28Nesigurnost Einharda potjee vjerojatno otuda to on dobro poznaje Sorabe koji su ivjeli kao susjedi Turinana i Saksonaca. Uspor. Annales regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829 qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi, ed. G. h. Pertzi recog. F. Kurze, Hannoverae 1895 (Scriptores rerum germanicarum in usum sholarum, Tom. 43) 61; Einhardi Vita Karoli Magni in usum scholarum (Scriptores rerum germanicarum. Tom. 5) 16. Sorabi kao Srbi uspor. Annales regni Francorum158, 161 ili F. Raki, n. dj. 327, 328. 29F. Kos, n. dj. II, br. 401.

poglavlja Spisa o narodima koji su se odvojili od Hrvata i naselili Dalmaciju i Panoniju.30 U Makedoniji susreemo toponime koji potjeu od imena Hrvat kod Donje Prespe pa ak i u Grkoj nedaleko od Mikene i u Atici. Nije iskljueno da i ti toponimi potjeu dijelom od onog dijela Hrvata iz spomenutog 30. poglavlja koji je naselio Ilirik.31 Na kraju, koliko god je nemogue utvrditi granice naseobenog prostora Hrvata, toliko ipak nije nemogue rijeiti pitanje da li su Hrvati naselili i drali u svojoj vlasti zemljite oko dalmatinskih gradova te da li su naselili i otoke pred tim gradovima. Analizirajui tekst 30. poglavlja Spisa o narodima nije bez znaenja konstatacija njegova autora da Avari i Slaveni, iako su zavladali itavom Dalmacijom i naselili se u njoj, nisu zauzeli gradie uz more, koji se nisu predali, nego su ostali u vlasti Romeja jer im je more omoguavalo da ive.32 Tako je ostalo i kasnije nakon to su Hrvati pokorili Avare u Dalmaciji te sami zavladali tom zemljom. U daljnjem tekstu autor navodi da su romanski gradovi obraivali zemlje na otocima i ivjeli od njih. Budui da su ih Neretvani stalno zarobljavali i unitavali, oni su napustili otoke elei da se bave ratarstvom na kopnu. No, tu su ih ometali Hrvati, jer im nisu plaali davanja. Pitanje mirnog iskoritavanja zemlje na kopnu i otocima rijeilo se tek u drugoj polovici IX st. kada je bizantski car odredio da gradii moraju plaati tribut Slavenima i da s ovima u miru ive.33 Prema 29. poglavlju Spisa o narodima proizlazi da su ostali pod bizantskom vlau samo gradovi Kotor, Raguzij, Split, Trogir, Zadar, Rab, Krk i Osor. No, prema 30. poglavlju Kotor nije bio obvezan ni na kakav tribut. Sudei dakle prema izloenom graani spomenutih gradia na kopnu, tj. Zadra, Trogira, Splita i Raguzija u poetku nakon doseljenja Slavena nisu imali svoje zemlje oko grada, jer su ih drali Slaveni, pa su stoga pokuavali obraivati otoke, no, to su mogli tek uz velike osobne i materijalne rtve i tete, jer su ih ometali Neretvani, a kada su poeli obraivati zemlju na kopnu, ometali su ih Hrvati. Oito je da ti gradii nisu do druge polovice IX st. imali svoje jurisdikcijsko podruje izvan gradskih zidina te da su svoje posjede izvan grada tek u drugoj polovici IX st. legalizirali stjeui time pravo iskoritavanja i raspolaganja uz uvjet da priznaju vrhovno pravo vladara Hrvatske odnosno Zahumlja i Trebinja na tom zemljitu i da snose sve obveze u davanjima od tog zemljita sve dok ne budu postigli od vladara imunitet, oni ili koja institucija ili itav grad. Tako su Dubrovani legalizirali svoje vinograde u susjednom Zahumlju i Trebinju. Spliani svoje posjede u okolici grada i na otoku olti, Trogirani na svom otoku i susjednom kopnu, Zadrani oko grada i na otokom arhipelagu pred gradom, a Rabljani, Krani i Osorani na svojim istoimenim otocima. Koliko i kada su Hrvati naselili i obraivali te i druge otoke ne moe se s tonou utvrditi, ali je sigurno da su oni vei broj otoka naselili prije X st. Konstantin Porfirogenet tvrdi u 29. poglavlju
30O tim Hrvatima uspor. S. Antoljak, Hrvati u Karantaniji Godien sbornik .9 (1956), 2, 15-38; B. Grafenauer, Hrvati u Karantaniji,
HZ XI-XII 1958-9, 207-231 i tamo naznaenu literaturu. 31F. i i , Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 277, V. Foreti smatra da treba pod Ilirikom u 30 poglavlju (VIZ II 31) razumjevati uglavnom podruje Porfirogenetove Duklje. V. F o r e t i , Smjetaj Hrvata i Srba u srednjem vijeku s naroitim obzirom na Crvenu Hrvatsku, Dubrovnik, XII (1969), BR. 4, 62. 32VIZ II 29. 33VIZ II 36.

Spisa o narodima da su u njegovo doba pod upravom Dalmacije bili otoci do Beneventa (grad u Italiji u visini Dubrovnika) to je u suprotnosti s drugom Konstantinovom tvrdnjom po kojoj su Neretvani u njegevo doba drali velike otoke i to Korulu s gradom Korulom, Mljet, Hvar i Bra osim otoka Visa, Lastova i Suca (prema P. Skoku!).34 Osim ove kontradikcije krije se tu jo jedna. Ako naime otoke Vis, Lastovo i Suac nisu drali Neretvani, znai da ih je drao Bizant. Meutim, za Vis je oito da su ga u X st. drali Hrvati, a za Osor da su tada na njemu bili kasteli u kojima su ivjeli Slaven. 35 Osim toga, ako na otocima Osoru, Krku i Rabu nisu bili naseljeni Hrvati i ako na njima nije bilo zemljita u vlasnitvu Hrvata, onda je nerazumljivo zato su morali ve u IX st., pa i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta plaati danak Hrvatima i jo posebno bili obvezni na davanja u naturi od tih posjeda, koja su dapae bila vea od onih novanih. U posljednje vrijeme postavljena je hipoteza da su bive rimske kolonije na naoj obali i u srednjem vijeku zadrale svoj ager koji bi s gradom inio politiku i crkvenu cijelinu, tj. gradski kotar. Na taj nain predloena je nova slika opsega kopnenih i otokih gradova bizantske Dalmacije.36 U tom smislu tvrdi se da se za Raguzij ne moe utvrditi koliko je zadrao svoja prava nad nekadanjim gradskim podrujem poruenog Epidaura, za Split da je vjerojatno sauvao samo manji dio salonitanskog agera (ali za to nema dokaza), za Trogir, koji nije bio rimska kolonija pa prema tome nije ni imao tehniku limitaciju svojeg agera, da se ipak proirio na otok uz grad, a na kopnu na raun salonitanskog agera (o emu takoer nema dokaza), za Zadar da je sauvao itav ager centuriatus kao i onaj in soluto, a za gradove Rab, Krk i Osor, koji nisu bili rimske kolonije pa stoga takoer nisu imali tehniku limitaciju svojeg agera, da se ipak po toponomastici moe zakljuti da je Rab zadrao sve podruje oko sebe na istoimenom otoku, jer na tom otoku nema ni jednog slavenskog toponima, grad Krk preteni dio istoimenog otoka, dapae da se ini kao da nita nije izgubio, jer da tako dokazuju toponimi i istraivanja narjeja na otoku, a grad Osor manji dio otoka, jer na otoku Cresu prevladava slavenska toponomastika, a na otoku Loinju romanski toponimi predstavljaju samo jezine relikte.37 Prije svega, rezultati topografskih istraivanja koliko god se mogu iskoristiti u historijskim istraivanjima ako su potvreni povijesnim vrelima, toliko ipak oni rezultati koji nemaju potvrde u vrelima ili na drugi nain mogu dovesti do netonih zakljuaka kad ih rabi historiar, to znai, rezultati topografskih istraivanja ne moraju biti uvijek mjerodavni. Zatim, od one osnovne postavke spomenute hipoteze da je zahvaljujui topografskim istraivanjima nekadanjih rimskih kolonija rasvijetljeno pitanje kakav je bio opseg kopnenih gradova bizantske Dalmacije ostale su za sedam dalmatinskih gradova samo tvrdnje da je Zadar bio kolonija te da je taj grad sauvao itav svoj ager, da je Salona bila kolonija, ali da su Salonu osvojili Hrvati pa je najvei dio njezina agera pao u njihove ruke te da je Epidaur bio rimska kolonija, ali da se za Raguzij ne zna da li je to naselje naslijedilo ager

34VIZ II 24, 65. 35Da su otok Vis drali Hrvati; usp. F. Raki, n. dj. 424, a da su Slaveni ivjeli u X st. na Osoru, uspor. F. Raki, n. dj. 426. 36N. K l a i , Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, 113. 37N. Klai, n. dj. 113-117.

starog Epidaura. Tako je konano argumentacija pomou rezultata istraivanja bivih rimskih kolonija za spomenutu hipotezu svedena u stvari na sam grad Zadar, a o tome treba rei slijedee:

1. injenica da se nije sauvala nijedna darovnica hrvatskog viadara u originalu do XI st. koja bi
se odnosila na podruje nekadanjeg zadarskog agera nije dokaz da je to pripadalo grada Zadru, jar isto tako se nije sauvala nijedna darovnica hrvatskog vladara ni u originalu ni u prijepisu za preteni dio teritorija hrvatske drave sve do XI st., a ipak nesumnjivo je da su ta podruja bila teritorij hrvatske drave.

2. posjedi zadarskih graana u Diklu u X st. nisu dokaz da je podruje tih posjeda pripadalo
zadarskom gradskom teritoriju, jer ni pravno ni faktino nije bile iskljuena mogunost da biskup, crkva ili pojedinac graanin ima vlasnitvo na zemlji koje je pripadalo teritoriju hrvatske drave. U doba od IX do XI st. bilo je vano da se plaa na zemlju tribut (pacta) vladaru ili onom kome on to pravo ustupi, ako posjednik ili vlasnik nije bio oproten od tih davanja, a pravno je bilo relevantno tko posjeduje odreeno zemljite samo za sluaj sudskog spora,

3. povijesno vrelo na osnovi kojeg se utvruje da je zadarski ager iz rimskog doba jo u X st.
zauzimao gotovo isto prostranstvo zato to se u tom vrelu govori o limesu, a izraz limes da konkretno znai granicu izmeu zadarskog i hrvatskog teritorija, a ne meu meu posjedima,38 jest sumnjivo.39 Tekst ovog vrela nalazio se u izgubljenom kartularu sv. Krevana koji je pisan u XIII st.40 a danas nam je sauvan na dvjema pergamenama takoer iz XIII st. sa ne ba istim tekstom. 41 Naime, rije je o hirografu koji je napisao opat sv. Krevana navodno 1067. god., dakle u XI st., te zabiljeio neka imanja tog samostana. Tako je na prvom mjestu opisao teritorij na kojem su bili maslinici i vinogradi tog samostana, a nalazio se u mjestu Diklo, oznaavajui mee tog teritorija sa svih strana. Da bi potvrdio vlasnitvo tog teritorija, opat donosi odmah poslije svog teksta nedatiranu ispravu kralja Kreimira, kojom je ovaj potvrdio darovnicu svog pradjeda Kreimira o tom teritoriju, ali s veoma turo oznaenim granicama tog teritorija iji se izvori ne koriste kao dokazi. Granice opata datiraju sa XI st., a tekst je bio napisan u XIII st. onda kada je kartular sv. Krevana bio sastavljen. Izrazi upotrijebljeni u hirografu jesu dakle izrazi XI st. ako taj tekst nije sastavljen tek u XIII st., u svakam sluaju u vremenu kad je prolo oko 200 godina otkako su bili ureeni posjedovni odnosi graana izvan gradskih zidina za vrijeme bizantskog cara Bazilija. Izrazi: termini, limes per transversum, de transversa, sons i drugi u srednjovjekovnm povijesnim vrelima esto su izrazi naslijeeni iz antike, u stvari reminiscencije na antiki ager i njegovu organizaciju kojeg pojmovni sadraj meutim nije ostao isti, nego se prilagodio novim potrebama pravnih kola, posebno glosatora i postglosatora koji su tumaili klasini tekst Corpus iuris civilis iz VI st., No, pored toga ba u X st. papa trai od ninskog biskupa da prizna jurisdikciju dalmatinskih
38M. S u i , Ostaci limitacije naih primorskih gradova u ranom srednjem vijeku, Starohrvatska prosvjeta, Ser. III, sv. 5 (1956), 12, 16. 39N. Klai, n. dj. 317, bilj. 140. 40V. N o v a k, Supetarski kartular, Zagreb 1952, 152; N. K I a i , Diplomatika analiza isprava iz dabs hrvatske narodne dinastije, I dio,
HZ XVIII (1965), 167. 41J. Stipii i M. amalovi, n. dj. 106-1107.

biskupa izvan gradskih zidina, jer biskupija ne moe biti stegnuta unutar gradskih zidina ve treba da se protegne kroz daleke krajeve obuhvaajui sela, zaseoke, veleposjede, crkve i narod, 42 to oito dokazuje da je gradska i crkvena jurisdikcija bila omeena gradskim zidinama. Zakljuak dakle da je grad Zadar sauvao svoj ager u potpunosti nakon to su doselili Avari i Slaveni, a poslije i Hrvati nema neosporne osnove, jar nema patvrde u povijesnim vrelima. Spis o narodima Koastantina Porfirogeneta o posjedovnim odnosima graana izvan grada govori o neuspjelom pokuaju graana da obrauju zemlju na otocima i o ometanju obraivanja na kopnu sve dotle dok to nije bilo konano rijeeno u drugoj polovici IX st. 2. Da li je postojala drava Hrvata prije IX st.? Analizirajui najstariji sauvani tekst o doseljenju Hrvata u 30. poglavlju Spisa o narodima koji govori da su Hrvati pokorivi Avare zavladali njihovom zemljom, namee se pitanje da li su Hrvati tada formirali svoju dravu.. Ve poetkom ovog stoljea postavljena je tvrdnja da je hrvatski narod ivio samostalnim dravnim ivotom od 640. do 1102. god.43 U najnovije doba ponovno se predlae hipoteza da su Hrvati im su zauzeli zemlju Avara u Dalmaciji formirali svoju dravu (koja da je pod Francima postala kneevina), jer bi na takav zakljuak navodilo slijedee: 1. ako se vlast Hrvata osjetila tek u IX st., onda odakle skueni poloaj dalmatinskih gradova do IX st.,

2. 200-godinji ivot na Jadranu morao je i prije IX st., stvoriti klasnu diferencijaciju koja je
iziskivala politiku nezavisnost o emu u tom razdobiju posvjedouje bizantski izvor, 3. Konstantin Porfirogenet i nepoznati autor 30. poglavlja daju Hrvatima najvaniju ulogu pri izmjeni vlasti u VII st. Hrvati su on koji pokoravaju preostale Avare i dre nakon pobjode nad njima njihovu zemlju, a Anonim upozorava da su i oni Hrvati koji su zavladali jednim dijelom Ilirika i Panonije imali nezavisnog arhonta to znai da su dalmatinski Hrvati takoer imali nezavisnog arhonta,

4. hrvatsko-slavenski odnos u daba borbe protiv Avara morao je imati slian karakter kao i
prijanji avarsko-slavenski savez, jer su gospodarski dualizam i nomadska vojnika superiornost i sada razdvajali Hrvate od Slavena. Narodna tradicija ne zna nita o zajednikoj slavensko-hrvatskoj borbi protiv Avara. U 30. i 31. poglavlju Hrvati se sami bore za Dalmaciju s Avarima, pa ak i ispravnija redakcija vijesti a doseljenju u 30. poglavlju ne zna nita o ulozi Slavena u avarskom osvajanju Dalmacije. Stoga se na kraju postavlja pitanje: ako su Hrvati preuzeli vodstvo u borbi s Avarima, zbog ega bi se odrekli nakon pobjede nad Avarima poloaja koji su stekli, i napokon,

5. trajni politiki savez pod jednim plemenom mora se nazvati dravom da bi se mogao
razlikovati od povremenih koji su bili u toku VII st. esti u junih Slavena.44
42F. Raki, n. dj. 196. 43F. i i , Hrvatska povijest, Prvi dio: od najstarijih vremena do god. 1526, Zagreb, 1906, 26. 44N. Klai, n. dj. 146-148.

10

Skueni poloaj dalmatinskih gradova do IX st. ne moe se tumaiti postojanjem hrvatske dravne organizacije. Svakako dalmatinski gradovi nisu uivali djelotvornu zatitu bizantske drave jer je ova nije mogla dati, a irenje graana na zemljitu izvan grada nisu doputali okolni Slaveni jer su sami tu zemlju uivali ili htjeli uivati. Zemlje oko gradova bile su najplodnije i odranije obraivane pa je opravdana pretpostavka da je velik dio te zemlje pripadao bivim slavenskim odnosno hrvatskim vojnim zapovjednicima i njihovom voi, odnosno njegovim nasljednicima. Za zatitu tih posjeda nije bila potrebna dravna organizacija. Slaveni su pod svojim rexovima u ureenju vojne demokracije bili skupno toliko jaki da su se uputali u osvajanje najveih gradova tadanjeg bizantskog carstva. Njihova snaga nije poivala na vojsci poput one u bizantskoj dravi, nego na openarodnoj vojsci. Takva je vojska uvala sve svoje a posebno imavinu svojih voa i drugih odlinika koji su to postali u borbi. 200-godinji ivot na Jadranu mogao je, ali nije morao dovesti i prije IX st. do klasnog drutva. Osim toga, postojanje klasne diferencijacije ne iziskuje politiku nezavisnost. Budui da nemamo dovoljno sauvanih suvremenih povijesnih vrela iz IX st., mi jedva moemo dokazati postojanje klasnog drutva u Hrvata u IX st. Budui pak da nemamo nikakvih sauvanih suvremenih vrela iz VII i VIII st. to ne samo da je teko dokazati nego je u stvari nemogue dokazati ostojanje takvog drutva kod Hrvata u VII i VIII st. Ako pak postoji na odreenom podruju klasno drutvo, to ne znai da to podruje mora imati vlastitu dravu jer ono se moe ukljuiti u dravnu organizaciju ireg podruja ak etniki razliite provenijencije. Teofanova vijest, pa i njegova suvremenika Nicefora o tome da su 678. god. avarski hagan i arhonti plemena koja su prebivala zapadno od njih odnosno avarski hagan i tamonji rexovi, egzarsi i kastaldi, te prvaci tih plemena sklopili ugovor o miru s bizantskim carem45ne dokazuje takoer da je tada postojala hrvatska ili bilo koja drava plemena koja su spemenuta u tim vrelima osim kod langobardskog naroda, jer, vidjeli smo da ni Avari nisu tada imali svoju dravu, iako im je hagan bio sa svojim pravima dosta slian monarhu Avara i Slavena nazivi rex i_egzarh takoer nisu pradstavljali u junih Slavena u VII st. monarha nego samo vrhovnog vojnog zapovjednika u ureenju vojne demokracije. Teofanovi kastaldi bili su u stvari funkcionari u langobardskoj dravi, ali u toku VIII st., pa je Teafan koji je ivio u IX st., opisujui dogaaje iz VII st., vjerojatno upotrijebio taj izraz kao i onaj prvaka iz svog vremena (Nicefor koji je donio istu vijest nije rabio te izraze, nego samo avarskog hegemona i arhonta plemena). Istina je da dvije razne verzije o doseljenju Hrvata u Dalmaciju u Spisu o narodima Konstantina Porfirogeneta daju najvaniju ulogu Hrvatima u borbi s Avarima, ali ne i pri izmjeni vlasti, jer 30. poglavlje govori da su Hrvati zavladali tom zemljom, a Hrvati naselili u toj zemlji po naredbi bizantskog cara.46 Istina je da se iz vijesti 30. poglavlja moe zakljuiti da su nakon doseljenja ne samo Hrvati u Panoniji nego i oni u Dalmaciji imali nezavisnog arhonta, ali takav zakljuak nema nauno neospornu
45F. Raki, n. dj. 284, 285. 46VIZ II 30-31, 39.

31. poglavlje da su se

11

osnovu, jer iz slijedeeg, tj. 31. poglavija Spisa o narodima proizlazi da je arhont dalmatinskih Hrvata bio zavisan od samog daseljenja pa dalje od bizantskog cara kojemu je bio podaniki potinjen. 47 Teofanov i Niceforov podatak o arhontima u zapadnim stranama u VII st. ne dokazuje nezavisnost jer su ti arhonti osigurali mir od naruavanja od strane bizantskog cara na taj nain to im je taj car odobrio mir kao gospodar.48 Naravno, taj su tekst napisali ljudi proeti idejom o velikom bizantskom carstvu i potrebi revindikacije toritorijalnih prava tog carstva, ali i Konstantin Porfirogenet u svom Spisu o narodima nije bio imun od te bolesti pa je nemogue utvrditi istinu, to vie to o istom dogaaju u istom Spisu postoje suprotni podaci. Je li hrvatsko-slavenski odnos u borbi s Avarima bio slinog karaktera kao i avarsko-slavenski u borbi s Romejima u osvajanju Dalmacije teko je utvrditi. Zajedniki je svakako bio interes da se neprijatelj pobijedi, ali odnos avarskog hagana i njegovih zapovjednika prema Slavenima nije nastao u toku borbe s Romejima nego gotovo pola stoljea prije, a osim toga o karakteru tog odnosa mi znamo iz povijesnih vrela, dok o Hrvatima i njihovu odnosu proma Slavenima a samoj borbi s Avarima mi ne znamo nita, dapae oni kao da uope nisu postojali kako to proizlazi iz 30. i 31. poglavlja Spisa o narodima. Istina, Slaveni se ne spominju u 30. i 31. poglavlju u borbi s Avarima, ali isto tako se Slaveni ne spominju u osvajanju Dalmacije, iako su u 29. poglavlju pa ak i u 30. poglavlju izriito navedena slavenska plemena koja su osvojila Dalmaciju. Na jednom mjestu se u Spisu o narodima poistovjeuju Avari i Slaveni, a na drugom Slaveni i Hrvati. Stoga, na mjestima gdje to nije izriito uinjeno ne moe se bez neospornog osnova tvrditi da Slaveni nisu sudjelovali u borbi s Avarima zato to se u borbi s Avarima ne spominju Slaveni nego Hrvati. Jesu li se Hrvati mogli odrei poloaja, tj. vodstva koje su stekli kod Slavena u ratu s Avarima, pitanje je koje se moe rijeiti na vie naina zato to nema sauvanih dokumenata pa je slobodna spekulacija. Sigurno je da se u X st. drava tih dalmatinskih Slavena naziva dravom Hrvata, a ne Slavena. Do tog vremena mi nemamo ni jedno pisano nepobitno povijesno suvremeno vrelo koje bi spominjalo hrvatsko ime. Prema tome i Spis o narodima koji je takoer nastao u X st. moe predstavljati najveim dijelom samo tradiciju, bilo onu u dalmatinskim gradovima, bilo onu sauvanu u zaleu tih gradova i kao takva ona ne moe pruati neosporne podatke i precizna izraavanja. U takvim odnosima postavljeno pitanje prelazi u osnovi okvir Spisa koji je imao namjenu da titi i obnovi prava bizantskog carstva. Interni odnos Hrvata Slavena, tj. jednog dijela Slavena prema drugom dijelu Slavena u relativno kratkoj borbi s Avarima jest detalj koji nije bio zanimljiv za bizantski dvor to vie to su i jedni i drugi Slaveni bili oni koji su unitili bizantsku dravnu organizaciju vlasti o emu nam ne svjedoe dodue podaci iz Spisa o narodima, ali zato bizantski suvremeni izvori iz VII st. Oslonimo li se na vijesti iz Spisa o narodima, poloaj koji su stekli Hrvati kod Slavena u borbi s Avarima mogao je biti slian onom avarsko-slavenskom, ali nije se trebao bezuvjetno preformirati u
47VIZ II 43. 48VIZ I 224.

12

dravnu organizaciju kao to se nije ni onaj avarsko-slavenski. Dokazati da su Slaveni u tom odnosu predstavljali eksploatiranu klasu nemogue je jer za to nema ne samo dovoljno nego ni jednog dokaza. Moe li se govoriti o trajnom politikom savezu Hrvata i Slavena nakon doseljenja Hrvata pa sve do X st. kada se dalmatinski Slaveni nazivaju Hrvatima u situaciji u kojoj do IX st. nemamo nikakav dokumentarni materijal? lzgleda da je takvo pitanje neosnovano, jer se unaprijed zna da nema neospornog odgovora na to pitanje. Kad bismo mogli dokazati takav savez, to jo ne bismo mogli oznaiti takav savez dravom, jer savez plemena, pa i onaj trajnijeg karaktera, ne mora ivjeti i egzistirati u dravnom ureenju. On to moe, ali ne mora. Pitanje se svodi ne na to da li je postojao savez Hrvata i Slavena i da li je taj savez bio trajne prirode, nego na to da li su Hrvati odnosno Slaveni formirali takvo slojevito drutvo koje je trailo vlastitu dravnu organizaciju i da li su bili ukljueni u tuu dravnu organizaciju dok nisu formirali vlastitu. Arheoloki preostaci sa podruja dalmatinskih Hrvata na prostoru imeu rijeka Zrmanje i Cetine dokazuju da ti Hrvati u VII i VIII st. nisu izili iz okvira vojne demokracije. Sudei prema grbovima hrvatska naselja su bila mala. Jedino dokazano naslijee ilirsko-rimske kulture predstavljaju naselja smjetena na visokim breuljcima. No, o tipu stambene kue i izgledu naselja ne znamo gotovo nita. Oito je samo to da se oko naselja nalazi po pravilu voda i plodno polje. Meutim u grobovima do kraja VIII st. nalazimo samo zemljane pasude, eljezne noeve, eljezne preice, kresiva i obine bronane kariice. Oruje se javlja tek krajem VIII st. i to karolinkog tipa. Jedino to je znaajno da se u tim grobovima nalaze avarske pozajmice. Raskone naunice, bogati nakit, maevi i ostruge pojavljuju se tek krajem VIII stoljea i tako ostaje karakteristino do kraja XI st. Svakako antiki i bizantski utjecaj je bio vrlo slab. Nakit na tom podruju je u osnovi slian onom naenom u nekropolama na podruju do Drave. ak se moe utvrditi da ima slinosti onom koji je naen u ekoj.49 3. Formiranje drave Hrvata u IX st. Prve vijesti o dalmatinskim Slavenima (koje u unaprijed nazivati dalmatinskim Hrvatima, jer je njihov preteni dio kasnije za vrijeme Konstantina Porfirogeneta, bio ukljuen u Konstantinovu Hrvatsku i Hrvate) i o panonskim Slavenima iskljuivi Alpske Slavene u gornjem Posavlju (koje u nazivati panonskim Hrvatima, jer ih Hrvatima kasnije naziva takoer Konstantin Porfirogenet) datiraju poetkom IX, ili ire, prvom polovicom IX st. Meu spomente vijesti spadaju svakako i one koje dodue ne spominju poimenino Hrvate, ali koje se nesumnjivo odnose i na njih. Kada su_803. god. Avari i Slaveni priznali franakog cara kao svog vladara, vjerojatno su meu tim Slavenima bili i panonski Hrvati.50 Ako dalmatinski legati, zadarski dux i zadarski biskup 805. god. borave kod franakog vladara s darovima a car na to izdaje odredbu o duxu Dalmacije i populusu Dalmacije,51 onda to znai da je franaki vladar bio tada vladar
49D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka i Cetine, Split 1976, 67-85. 50F. Raki, n. dj. 305 51F. Raki, n. dj. 310.

13

ne samo u dalmatinskim gradovima nego i u njihovu zaleu. Suvremenik Karla Velikog u njegovu ivotopisu nabrajajuci zemlje kojima je vladao taj car nakon sklopljenog ugovora o miru s Bizantom, obuhvatio je izmeu ostalog sav prostor izmeu Drave i Jadrana osim to je izuzeo dalmatinske gradove, jer su se ovi vratili pod vrhovnitvo bizantskog cara. Suvremena franaka vrela rabe samo antike geegrafske nazive za prostorno oznaavanje pa tako razlikuju dvije Panonije (od kojih se na Hrvate odnosi samo Donja Panonija), Istru, Liburniju i Dalmaciju. Ako analiziramo tadanji pojam franakog vrhovnitva, onda moemo prije svega utvrditi da se vrhovnitvo tada neposredno odnosilo na bivega avarskog vladara, a onda posredno na sve one njegove bive podlonike koji su bili posjednici (possidentes).52 Samo bivi avarski vladar morao se pod zakletvom obvezati franakom vladaru da e biti podloan Francima (subjectum Francis) to je znailo ne same vladaru nego i franakoj organizaciji vlasti i da e biti vjeran (fidus) zauvijek. 53 Posjednici Slaveni i Avari nisu polagali zakletvu vjernosti, ali su podvrgnuli sebe, tj, svoju osobu i sve ono to su posjedovali dominiju vladara.54 Tim aktima bivega avarskog vladara i bivih njegovih polonika bila je predana prema shvaanju suvremenih franakih vrela itava zemlja avarskog imperija pod vrhovnitvo (dicio) franakog vladara.55 Jedan analist tih dogaaja, koji je ivio 100 godina kasnije, nazvao je te akte potinjavanjem Panonije s okolnim regnumima franakom vladaru.56 Meutim taj isti izraz regnum nije upotrijebljen za iste zemlje u franakim vrelima IX st. iako je bio tada poznat i inae rabljen u tim vrelima pa je oito da analistov regnum nije upotrijebijen na pravom mjestu te da je analist dravnopravne odnose svog vremena neopravdano prenio u IX st. Je li franaki vladar izvrio odmah neke promjene prikljuujui svojem starom podruju vladanja nove teriterije na kojem su bili njegovi novi podlonici, tj. Avari i Slaveni, nije poznato, jer o tome sauvana vrela ute. Jedino to se moe na osnovi vrela zakljuiti jest da su slavenske nationes odnosno gentes postale tributarne franakom vladaru, to znai da su morale plaati vladaru odreeni danak,57 po svoj prilici onakav kakav su plaali prije avarskom vladaru, te da se pod nacijom odnosno gensom razumjevala ira teritorijalna slavenska zajednica koja se razlikovala od takvih drugih pripadnou odreenom teritoriju, vlastitim imenom (Abodriti, Sorabi, Timoani, Gaani i dr.) imajui vlastite duxe ili priznavajui vrhovnitvo tuih duxova.58 Prekid odnosa tog gensa prema dasadanjem vladaru franaka vrela nazivaju odvrgnuem iz societasa s onim gensom iji se dux do tada priznavao vrhovnim vladarom. Tako su se Timoani odrekli societate Bulgarorum (F. Raki, n. dj. 320). Jo za vrijeme kontroverzija koje su nastale zbog granica uslijed ugovora o miru koji je sklopljen 812. god. izmeu franakog i bizantskog cara razlikovali su se samo podlonici franakog vladara:
52F. Raki, n. dj. 305. 53F. Raki, n. dj. 299. 54F. Raki, n. dj. 305. 55F. Raki, n. dj. 305. 56F. Raki, n. dj. 305. 57F. Raki, n. dj. 315. 58Zanimiljvo je da je tada gens mogao priznati nekog stranog vladara izravno, bez posredovanja vlastitog duxa.

14

Franci (bez obzira na to da li su germanskog, slavenskog ili avarskog porijekla) i podlonici bizantskog cara: Romani (takoer bez obzira na to da li su bili romanskog ili slavenskog porijekla) 59 Ovaj ugovor ne sedri nijedan naziv za bilo koju eventualno bivu dravnopravnu cjelinu na podruju Romana i Slavena. Kada franaka vrela razlikuju u carevoj vojsci exercitus Ribuariorum, Fresionum, Saxonum i dr.,60 onda je to razlikovanje proizlazilo iz dravnog ureenja, ali kada kod Slavena u Dalmaciji pri sklapanju spomenutog ugovora o miru u istim uvjetima nema spomena o organizaciji uprave, onda to znai da dravna uprava tada u tom podruju nije bile jo ureena. Izgleda da je pitanje organizacije uprave bilo rijeeno prvi put dijelom na generalnom konventu 815. god. na kojem su sudjelovali svi primores orientalium Sclavorum,61 a dijelom kasnije. Na tom je konventu vjerojatno povjerena briga nad upravom teritorija koji su nastavali i panonski i dalmatinski Hrvati furlanskom duxu. Jedno franako vrelo naziva furlanskog duxa princepsom tog podrucja.62 Njemu je bila povjerena dunost da rijei pitanje granice izmedu franakog i bizantskog carstva na osnovi ugovora o miru iz 812, god., a ne bile kojem od prvaka Slavena na toj granici, iako se radilo upravo o toj granici. Istina je, on se morao savjetovati s ondanjim Slavenima jer se bez njih problem granice nije mogao rijeiti, ali on je predstavljao dravna vlast i zastupao interese carstva i njegovih podlonika. Prema sauvanim podacima dakle ne moe se govoriti o postojanju drave ni kod panonskih ni dalmatinskih Hrvata do tog vremena, jer se o njoj nigdje ne govori u vezi s proirivanjem vladanja franakog cara, a niti o kakvom vazalnom poloaju vladara tih Hrvata, jer o njima nema ni rijei prilikom potinjavanja franakom caru, ali da su postojali primores orientalium Sclavorum 815. god., neosporno je. Dok je furlanski markgrof bio princeps istonih Slavena, pod kojima su se veoma vjerojatno razumijevali i panonski i dalmatinski Hrvati, dotle se u franakom vrelu spominju 818. god. Borna kao dux Gaana (Guduscanorum) i Ljudevit kao dux Donje Panonije.63 Znaajno je da se Ljudevit naziva duxom ne jedne odreene skupine Slavena kao Borna nego jedne odreene pokrajine kao to se javlja i dux Istre ili dux Furlanije. Iz toga bi se moglo, moda, zakljuiti da je Donja Panonija bila posebna administrativna jedinica ve u avarskoj dravi pa je takvom ostala i u franakoj dravi to bi se moglo dovesti u sklad s vijeu Spisa o narodima da je jedan dio Hrvata imao u Panoniji svog nezavisnog arhonta koji je bio svojevremeno u prijateljstvu s arhontom dalmatinskih Hrvata, ako moemo dopustiti da je panonski arhont bio u stvari gotovo nezavisan od svake vlasti, iako je priznavao vrhovnitvo avarskog hagana. No, ta hipoteza nema potvrde u vrelima, ali nije bez osnove. U svakom

59F. Raki, n. dj. 317. 60Uspor. F. Raki, n. dj. 296. 61F. Raki, n. dj. 316. 62F. Raki, n. dj. 317. 63Prema Rakom franaka Panonija imala je gotovo iste granice kao i za vrijeme Rimljana. Ljudevit Posavski bio je dux onog dijela Donje
Panonije koji se prostirao izmeu Save i Drave. F. Raki, n. dj. 321, bilj. 9.

15

sluaju Ljudevitova pokrajina Donja Panonija predstavljala je 818. god. organiziranu upravnu jedinicu franake drave. Borna se spominje duxom pokrajine Dalmacije tek nakon smrti furlanskog duxa i nakon to se Ljudevit pobunio protiv vladara (rebellio)64 to bi znailo da je funkcija dalmatinskog duxa osnovana nakon to je Borna dokazao vjernost franakom vladaru time to je stao na carevu stranu u borbi protiv Ljudevita. God. 820. Borna se u toku najee barbe cara s Ljudevitom naziva i duxom Liburnije, 65 one iste pokrajine u kojoj je od ondanjih stanovnika izgubio ivot poznati franaki dux Erich, to se moe pripisati povjerenju cara u Bornu i njegovu sposobnost upravljanja i ovom pokrajinom s obzirom na vojne snage kojima je raspolagao. Tako je Borna od duxa Gaana i njihove zemlje postao duxom dviju franakih pokrajina koje su bile sjedinjene jednim zajednikim duxom. Time je bila i franaka upravna organizacija konano ureena i u tim krajevima. O drutvenom ureenju tih pokrajina znamo veoma malo. Tko su bili primores iz 815. god.? Jesu li to bili samo duxovi, kao oni karantanski VIII st., ili oni koji su stajali na elu pojedinih plemena, kao onih u Makedoniji VIII st. (rexovi, egzarhonti ili u poetku IX st. arhonti) ili onih iz 822. god. kod Soraba (unus ex ducibus Soraborum)66 ili su bili ovi i oni koji su 803. god. prisustvovali generalnom konventu i tu sebe i sve svoje to su posjedovali potinili dominio imperatoris,67 nemogue je utvrditi. Nema podataka iz sauvanih povijesnih vrela koji bi to pitanje mogli rasvijetliti. Budui da se u vrelu koje daje podatke, za 803. god. izriito napominje da su na spomenutom konventu bili mnogi Slaveni i Avari uz avarskog princepsa (princeps Pannoniae), to bi se moglo zakljuiti da pod multi ne treba razumijevati same avarske i slavenske glavare (duxove) pokrajina ili plemena u avarskoj dravi nego i one prvake koji su u tim administrativnim jedinicama bili funkcionari. Primores bi dakle mogli biti jedni i drugi, tj. oni na koje se franaki vladar oslanjao kao na svoje organe vlasti, koji su objektivno predstavljali delegirane, a subjektivno originarne nosioce vlasti. Da li se ti nii organi franake vlasti mogu nazivati upanima koji se spominju kod Alpskih Slavena, dodue ve u feudaliziranom svjetlu u VIII st., takoer se ne moe utvrditi, ali je vjerojatno. Svakako je znaajno da su ti multi iz 803. god. bili oni koji su mogli (tj. oni koji su bili ovlateni) da u ime svojih predaju sebe i sve to su posjedovali carevu dominiju te da su to bili oni koji su posjedovali odnosno upravljali i drali u rukama zemlje i ljude. Oni su bili populus, a ne itav narod (nation, gens). Oni su bili, izgleda, oni koji su 821. god. izabirali svog duxa. 68 Istina je da njihov izbor ne bi bio pravovaljan ako se ne bi car suglasio s njime, ali ipak oni su predstavljali izborne organe. To su bili vjerojatno oni koje bizantska vrela spominju kao starce uprane u vrijeme kada nisu imali vlastite arhonte.69 Da populus predstavljaju samo neki slojevi naroda, a ne itav
64F. Raki, n. dj. 321, 322. 65F. Raki, n. dj. 325. 66F. Raki, n. dj. 327. 67Multi quoque Sclavi et Hunni in eodemn conventu fuerunt, et se cum omnibus quae poseidebant imperatoris dominio subdiderunt. (F.
Raki, n. dj. 305). 68 F. Raki, n. dj. 325. 69F. Raki, n. dj. 388.

16

narod, vidimo i u ispravi iz 817. god., jer kako bismo mogli shvatiti tekst te isprave u kojoj se kae da je u carskoj palai bio odran konvent i generalitas populi.70 Duxovi i posjednici su dakle bili oni koji su u franakoj dravi postali organi franake vlasti, tj. nosioci dijela dravne vlasti. Njima je tu vlast osigurala velika vojna sila Karla Velikog, a i vlastita vojna sila kojom su osobno raspolagali. Oni su inili vladajuu klasu, a ostali vladanu klasu, onako kako je bilo vjerojatno i pod avarskim haganom potkraj VIII st. kod panonskih Hrvata. Na podruju dalmatinskih Hrvata ti posjednici su tek dolaskom pod franakog vladara postali vladajudi sloj, jer ne samo da nema potvrde o postojanju njihove vlastite dravne organizacije nego ni potvrde o tome da su pripadali bizantskoj dravi. Bizantska vrela izriito iznose podatak da su ivjeli bez arhonta otkada nisu priznavali vrhovnitvo bizantskog cara.71 Ako jo jednom analiziramo poblie status duxa panonskih i dalmatinskih Hrvata u franakom dravnom ureenju, zapaamo da je duxa konstituirao car, ali na prijedlog populusa72 to svakako upuuje na prijelazni obljk uvoenja kompletnog franakog dravnog ureenja na novosteenom podruju koje su nastavali Slaveni i Avari u kojem se izbor onog koji je stajao na elu nacije, gensa ili plemena jo uvijek vee na tradiciju i ceremonije tog izbora iz ranijeg vremena. Nadalje zapaamo da dux raspolae svojom vojskom (exercitus Liudewiti), ali posebno svojom oruanom pratnjom (protectus suorum praetorianorum, valida manus, magnae copiae, delecta manus). 73 Oruana pratnja ne slui duxu samo kao osobna zatita, nego i kao instrument da po potrebi odreeni populus prisili na priznavanje duxove vlasti (Guduscani iterum a Borna subiguntur).74 Nadalje, zapaamo da Ljudevitova vojska nije bila malobrojna jer se Borna hvalio pred carem da je 3.000 ljudi iz Ljudevitove vojske poubijao, a 300 ili vie konja uhvatio odnosno zaplijenio, pored raznog drugog plijena,75 i to u poziciji kada je Borna bio slabijji i kada je te uspjehe mogao postii samo zasjedama. Nadalje, dux panonskih Hrvata koristio se ne samo gradom (Sisak) nego i tvravama koje je dao popravljeti i jaati posebnim strunjacima i zidarima.76 No, ni dux dalmatinskih Hrvata nije zaostao u posjedovanju katela u koja se znao zabarikadirati i u koje je po potrebi sklanjao sve svoje vojnike i

70F. i i , Prirunik izvora hrvatske historije, I, Zagreb, 1914, 180. 71F. Raki, n. dj. 338. Interesantno je meutim da je franako ureenje izgledalo sasvim drugaije na osvojenom podruju na kojem je od
ranije postojala dravna organizacija (npr. Istra). U lstri (koju su takoer naselili Hrvati) koja je dola pod vlast franakog vladara 788 god, vidimo oko 804 god. da je franaki vladar organizirao svoju vlast na ovaj nain: Na elu pokrajine stajao je herceg ili vojvoda [dux) kojeg je on postavljao. Dux-u su pripadali kao beneficij u ime naknade za vrenje svoje funkcije nekadanja carska dobra bivih bizantskih pokrajinskih funkcionara i hipata sa svim pripadajuim servima te novana godinja davanja gradova i katela koja su bila fiksno odreena. Na elu gradova i katela stajali su kapetani, koji su bili izgleda vladarevi vazali. Organizaciji vlasti su pripadali i satnici poznati franaki funkcioneri. Pored navanih davanja postojala su i druga javna davanja puanstva (naturalna i radna renta). Naturalna renta se sastojala u davanjima u naturi a radna renta u runoj i sprenoj tlaci. Neobraene zemlje su pripadale vladaru pa su stoga oduzete vlasnicima. Na njima su naseljeni kolonisti sa obavezom na godinja davanja u korist dux-a. ume i panjaci su takoer oduzete graanima jer su i ove pripadale vladaru. Biskupi odnosno njihove crkve bile su osloboene od javnih davanja pa i ukonaivanja vladarevih poslanika. Biskupima je data sloboda eksploatiranja serva to su ovi odmah iskoristili pa su sarvima povisili godinja davanja od jedne etvrtine na jednu treinu plodova. Osim toga, biskupi su sprijeili zakupnicima crkvene zemlje da postanu vjeni zakupnici koje Crkva ne moe otjerati sa zemlje. Upor. R. Udina, Placito del Risano. Appendice: Testo del Placito, Arsheografo Triestine, ser. III, vol. XVII (1932), 61-67. 72F. Raki, n. dj. 325. 73F. Raki, n. dj. 322-323. 74F. Raki, n. dj. 322. 75F. Raki, n. dj. 323. 76F. Raki, n. dj. 325, 327.

17

ostalo ime je raspolagao.77 Napokon, zapaamo da je dux panonskih Hrvata kada nije vie bio podanik franakog cara, vojnom silom nametnuo vlast na tuem teritoriju tako to je likvidirao duxa tog teritorija, a onda podvrgnuo kako doslovce pie u vrelima civitatem eius in suam dicionem.78 Konkretni primjer kako je panonskohrvatski dux podvrgnuo tue podruje pod svoju vlast predstavlja potinjavanje jednog od duxova Soraba. Franako vrelo izriito naglaava da je taj dux podvrgnuo sorapskog duxa pod svoju vlast, a ne vlast franakog vladara to dokazuje da se dux panonskih Hrvata nakon to nije vie priznavao vrhovnitvo ne samo furlanskog markgrofa nego i franakog cara, sam uinio i smatrao vladarem. No, jesu li time panonski Hrvati dobili svoju vlastitu dravu? Ako uzmemo u obzir da su panonski Hrvati stekli neposrednim vezama i ratovima s Francima posebno povoljne uvjete da naglo ubrzaju razvoj svog starog egalitarnog drutva u klasno drutvo i ako uzmemo u obzir poloaj duxa u organizaciji franake drave, zatim da je u Donjoj Panoniji ve postojala dravna organizacija, nadalje oruane pratnje duxa i napokon vlasnitvo prvaka povezano s vlau, u tom sluaju moemo osnovano zakljuiti da je vladajui sloj panonskih Hrvata nakon to je prestao priznavati vrhovnivo franakog vladara u stvari formirao vlastitu dravu ostavivi na snazi djelovanje dotadanje dravne organizacije kao svoje vlastite dravne organizacije. Vijek postojanja te drave panonskih Hrvata, bio je kratak jer poslije Ljudevita Posavskog duxovi panonskih Hrvata, ini se, nisu uspjeli zadrati svoju vlastitu dravnu organizaciju, jer su doskora bili ponovno ukljueni u franaku pa zatim u bugarsku,79 a tek u X st. djelomino u dravnu organizaciju vladara Hrvata. Dalmatinski Hrvati meutim su doskora stekli mogunost vlastitog razvitka. I oni su imali prilike da se u neposrednom susjedstvu Franaka a onda i sami pod franakom vla te u borbi s Ljudevitom, duxom panonskih Hrvata naglo razviju u drutvo u kojem je njegov tanji sloj stremio za zatitom svojih interesa i poloaja, u kojem je njihov vojskovoa nastojao pretvoriti se u vladara, rodovsko vijee u dvorsko vijee. Arheoloki nalazi iz kraja VIII i poetka IX st. ukazuju na iznenadnu pojavu raskonih naunica, bogatog nakita, iskovanih maeva i ostruga u nekropolama na podruju izmeu rijeka Zrmanje i Cetine na kojem su jedino do sada vrena sistematski arheoloka iskapanja. 80 Sredinom IX st. nailazimo na istom podruju vladarske domene, villae sa pripadajuim servima i ancillama to oito nisu nastale upravo onda kada se nuzgredno spominju kod suvremenika Gottschalka,81 ve je sigurno da su ranijeg a moda i starog porijekla. Isto tako nailazimo i prije sredine IX st. vlasnika prava na zemlji ovjeka koji se naziva vladarem Hrvata, 82 to znai da su vlasniki odnosi na zemlji bili ve tada poznati i garantirani pravnim poretkom. Zarobljenici steeni u brojnim borbama i siromani ili osiromaeni slobodni ljudi predstavljali su izvor radne snage koja se rnogla koristiti u tadanjem sistemu pridvornog gospodarenja u vilama i drugim gospodarskim
77F. Raki, n. dj. 322. 78F.Raki, n. dj. 327 79F. Raki, n. dj. 333, 334, 336-338; F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 322-324. 80D. Jelovina, n. dj. 67-85. 81L. Kati, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira, Zagreb, 1932, 8-9. 82F. Raki, n. dj. 3.

18

jedinicama vladara, pojedinih vojnih zapovjednika, pojedinih rodova i obitelji. Oito je de su dalmatinski Hrvati postali tako ono slojevito drutvo koje je biio zrelo za formiranje i odravanje dravne organizacije. U vrelima nalazimo da su dalmatinski Hrvati do 828 godine jo uvijek bili unutar svoje franake pokrajine s vlastitim duxom koji je bio biran na tradicionalan nain, ali konstituiran uz carevu suglasnast. No, posl.ije 828. god. oni su se rijeili neposrednih veza s franakom dravnom organizacijom priznavajui jedino vrhovnitvo franakog cara, a ne vie i nadzor furlanskog markgrofa nad sobom,83 pa su se njihov teritorij i organizacija vlasti osamostalili tako da je samo njihov dux ostao u odnosu prema franakom vladaru, ali ne i prema franakoj dravi. Preostao je samo jo vazalni odnos duxa. Tako se moe razumjeti vijest Konstantina Porfirogeneta da je u doba arhonta Trpimira doao neki Martin iz Franake, koja da se nalazi izmeu Hrvatske i Venecije (to jest iz Furlanije) to oito znai da Hrvatska sredinom IX st. nije bila sastavni dio teritorija franake drave.84 Jo 817. god. uslijed slabljenja centralne vladareve vlasti zbog nesposobnosti nasljednika Karla Velikog, a i zbog pojave novih faktora koji su nastali s razvojem feudalnih odnosa precizirao se pojam vazala. Naime, ispravom iz 817. god. sauvana je ordinatio imperii kojom je franaki car rasporedio za svog ivota i za sluaj smrti prava svojih sinova na vladanje u carstvu. Najstariji sin dobio je pravo na carsku krunu i krunidbu za rimskog carate na vrenje prava koja iz tog proistjeu, a ostali sinovi pravo na kraljevski naslov i zemlje u kojima e kao kraljevi samostalno vladati. Najstarijem sinu pripadalo je takoer pravo vladanja nad jednom zemljom (regnum Italiae). Braa su bila obvezna svake godine davati caru poasne darove, vriti vojnu slubu na poziv cara, svojom vojskom smjeli su se sluiti jedino u obrani od napadaja stranih naroda. 85 Te obveze bile su u stvari i jedina carska prava. Braa dakle postala su samostalni vladari, ali kao carevi vazali. Takav vazalni odnos poeo se primjenjivati i na druge samostalne vladare, koji su postali ili odravali se kao takvi pomou i pod zatitom franakog ili bizantskog cara ili pak rimskog pape od kada je porastao njegov ugled i poloaj uslijed odnosa izmeu dva spomenuta cara. Tako su duxovi dalmatinskih Hrvata dok nije jedan od njih poetkom X st. postao kraljem, a onda i kraljevi, u toku IX
83Funkcija markgrofa bila je naime ukinuta 828 god. Uspor. F. Raki, n. dj. 333. 84VIZ II 43 i bilj. 123. 85F. ii, n. dj. 317. Vazalni odnos vladara u IX st. bio je novost prema dostadanjem shvaanju. Vazalni odnos duxova u VIII st.
predstavljao je zavisan poloaj duxa prema franakom vladaru u toj mjeri da se duxova organizacija vlasti smatrala sastavnim dijelom franake dravne organizacije, tako da su se poslovi tog duxa rjeavali na generalnim konventima. Povreda vazalnog odnosa od strne duxa smatrala se crimen malestatis a tubu znog povrede mogli su podnijeti na generalnom konventuj svi njegovi sudionici. Dux koji bi prekinuo vazalni odnos smatrao se rebellom. Ilustrativan primjer o takvom shvaanju prua Tessilov sluaj. U Einhardovimn Analima daje se detaljan opis osnivanja vazalnog odnosa Tessila, bavarskcg duxa. prema franakom vladaru. Prema Einhardu Tassilo je 757. god. doao pred franakog kralja cum primoribus gentis suae i na franaki nain (more francico) predao se pod zatitu vladara kao vazal (in vassaticum ili sicut vassus u Analima franakog kraljevstva), obeao zakletvom fidelitatem kako kralju tako i njegovim sinovima obvezujui se da e im ostati vjeran (fidem servaturum) kao svojim gospodarima (dominus suis) dokle god bude ivio. Isto tako su svi prvaci (omnes primores ac maiores natu Baioarri) koji su doli pred kralja zajedno sa svojim duxom Tassilom obeali kralju i njegovim sinovima da e uvati vjernost (fidem se regi et filii eius servatorus promiserunt). Annales regni Francorumet Einhardi. Ed. G. H. Pertzi recog. F. Kurze (Scriptores rerum germanicarum sv. 43, 16-17). Kada se Tassilo 787. godine nakon neuspjelog pokuaja da se oslobodi vrhovnitva franakog kralja ponovn o predao u ruke kralja (in minibus Regis) kao vazal (in vassaticum) on je ponovno primio ducatum nad Bavarcima kao povjerenu funkciju (ducatum sibi commissum a rege), ali je morao ponovno poloiti zakletvu vjernosti i dato taoce (obsides). Uspor. Annales regni Francorum78. Meutim ve slijedee godine sudionici generalnog konventa optuili su ga zbog crimen maiestatis, tj. da je prekinuo vazalni odnos prema franakom kralju. Uspor. Annales regni Francorum.81 Prekid vazalnog odnosa Ljudevita Posavskog franako vrelo naziva rebbellio. Uspor. F. Raki, n. dj. 321.

19

do XI st. bili odreeno vrijeme vazali franakog cara, bizantskog cara, a neko vrijeme rimskog pape.86 Najpogodniji vazalni odnos ne samo za vladara dalmatinskih Hrvata nego i za sve druge evropske vladare koji su bili u takvu odnosu bio je svakako pod papom, jer ovaj nije raspolagao veom vlastitom vojnom silom koja bi bila kadra da vodi ekspanzionistiku politiku kao franaki, kasnije rimski, car njemake narodnosti ili bizantski carevi, a niti je imao potrebe da vodi obrambene ratove s obzirom na to to njegov posjed dosta vremena nije bio ugroen. Bitno je meutim za takav vazalni odnos bilo to to je vladar ostao samostalan u organiziranju vlasti te da se ta organizacija vlasti nije smatrala dijelom tue dravne organizacije.87 Upravo iz tog razloga imamo opravdani osnov da govorimo o postojanju vlastite drave ako organizacija vlasti nije poivala na gentilnom sustavu nego na klasnom drutvu. 4. Dravni teritorij od IX do XII st. Borna ie bio dux franake Dalmacije i Liburnije. To su antiki nazivi iz suvremenih franakih vrela. Pojam Liburnije ne bi bio sporan u IX st. jer on zauzima podruje do Istre (Tharsatica urbs Liburnorum) ije se granice uglavnom nisu mijenjale stoljeima, a da li je na jugu zahvatio itav teritorij skradinskog konventa ili samo njegov sjeverni dio, nije bitno. Naime, nema svrhe za odreivanje granica hrvatske drave utvrditi koja je bila juna granica Liburnije jer ionako se Hrvatska nastavljaladalje prema jugu Dalmacije, ali dokle? Problem se naime sastoji u tome to nema izravnih dokaza niti da jest niti da nije franaka Dalmacija obuhvaala itavo podruje antike Dalmacije. U suvremenom opisu ivota Karla Velikog tvrdi se da je ovaj vladao, izmeu ostalog, Istrom, Liburnijom i Dalmacijom osim primorskih gradova koje je zbog prijateljstva i sklopljenog ugovora prepustio bizantskom caru.88 S obzirom na to to suvremena franaka vrela znaju razlikovati Liburniju od Dalmacije, znai da su isto tako znala razlikovati Dalmaciju od Prevalitane. Stoga bi se moglo zakljuiti da je franaka Dalmacija zahvaala zalea dalmatinskih gradova do crte negdje gdje je poela pokrajina Prevalitana. Jesu li hrvatski vladari kao nasljednici franakog duxa Borne i vladali u IX st. itavim teritorijem bive franake Dalmacije? Ve u prvoj vijesti iz tog podruja iz 839. god., zabiljeenoj u lvanovoj Mletakoj kronici, napisanoj dodue gotovo dva stoljea kasnije, spominju se na podruju juno od Splita dva prvaka, tj. princes Mislav i iudex Druak s kojima te godine mletaki dud sklapa ugovor o miru. 89Mletaki kroniar tom prilikom razlikuje Sklaveniju (na elu s Mislavom) od Neretvanskih otoka (na elu s
86F. Raki, n. dj. 3, 325, 357, 362.

87O takvoj biti vazalnog odnosa hrvatskog vladara prema italskom kralju daje nam potvrdu i pismo tog kralja bizanstskom caru Baziliju 871 god. U kojem kralj naziva Hrvate fideles nostri, hrvatske kastre castra nostra, Hrvatsku Sclavenia nostra. No zatita hrvatskog vladara i njegovih podlonika sastojala se konkretno u tome da je italski kralj kao senior zatraio od bizantskog cara da vrati ljude koje je njegov vojskovoa zarobio u Hrvatskoj koristei se odsutnou vojne sile hrvatskog vladara, jer je ovaj kao vazal italskog kralja morao pritei u pomo svom senirou sa svojom vojskom u opsadi grada Barija u Italiji (uspor. F. Raki, n. dj. 631-362). Dravna organizacija Hrvatske nije se smatrala dijelom italskog kraljevstva iako italski kralj navodi da su casta u Hrvatskoj njegova, dapae da je i sama Hrvatska njegova Naime, hrvatska dravna organizacija nije se ni u emu izmijenila kad je hrvatski vladar nekoliko godina kasnije. tj. 878. god. postao vazal bizantskog cara, a godinu dana kasniie papin vazal. 88F. Raki, n. dj. 305. 89F. Raki, n. dj. 335-336. 20

Druakom). Oito da je kroniar pod Sklavenijom razumijevao Hrvatsku, odnosn kopno na istonoj obali Jadrana, a pod Neretvanskim otocima skupinu jadranskih otoka pred Neretvom. Nadalje je oito prema tom kroniaru da je dud sklapao ugovor o miru s jednim i drugim prvakom odvojeno. Ako bismo analizirali vokabularij tog kroniara (koji je umro 1008. god.), onda bismo utvrdili da on rabi u oznaavanju vladara naziv princeps90 te izraz iudex.91 Koliko god je prema tome jasno da je kroniar smatrao princepsa Mislava jednako tako vladarem kao i iudexa Druaka, ipak takvo poistovjeivanje nije neosporno, jer se kroniar koristio izrazima iz svog vremena koji nisu morali imati isti pojmovni sadraj i 200 godina ranije. Meutim jasno je da je dud smatrao potrebnim da sklapa ugovore o miru s jednim i drugim prvakom odvojeno. Ako se to uzme u obzir, onda bi podruje princepsova vladanja trebalo razlikovati od podruja kojim je vladao iudex, a to bi znailo da franaka Dalmacija ve 839. god. nije bila jedinstveno podruje vladanja. Da li je to bilo ve za Ladislava koji je postao 821. god. dux Dalmatiae atque Liburniae, ne moe se ustanoviti. iru mogunost u donoenju zakljuka o teritoriju hrvatske drave u IX st. pruaju podaci Konstantina Porfirogeneta koji su sabrani neto ranije od onih u Mletakoj kronici. Prema Kanstantinu Porfirogenetu plemena Hrvati, Srbi, Neretvani, Zahumljani, Trebinjani, Konavljani i Dukljani poetkom IX st. odvojila su se od bizantskog carstva, postala samostalna i nezavisna ne pokoravajui se nikome tako da nisu imala arhonte, nego svoje upane,92 no ve u prvoj polovici IX st. ponovno su dola pod vrhovnitvo bizantskog cara koji im je otada (pritom ne misli na Neretvane) postavljao arhonte koje su sami izabirali iz svog roda.93 Iz ovih podataka se dakle vidi da u prvoj polovici IX st.

na podruju bive franake Dalmacije uz jadransku obalu nisu bili samostalni samo Hrvati i Neretvani
nego i Zahumljani, Trebinjani i Konavljani a na podruju Prevalitane Dukljani. Znaajno je da Konstantin Porfirogenet ne spominje Neretvane u drugoj polovici IX st. da su dobili svoju arhontiju. Iz drugog pak vrela saznajemo da su Neretvani 887, god. doekali mletakog duda brodovljem pred Makarskom94 to znai da su tada bili naseljeni i na kopnu, a ne samo na susjednim otocima. No, da

li je time nastala kakva promjena na junoj granici hrvatske drave, nije sasvim jasno. Da je Hrvatska sezala u prvoj polovici IX st. do Neretve, oito je prema spomenutom mletakom kroniaru. Arheoloki podaci o nalazima franake provenijencije95 doputaju mogunost da se franaka drava prostirala na jugu svakako do Neretve i prema tome da bi i vladanje Borne i njegovih nasljednika maglo sezati do Neretve. No, da li je to maglo biti i u drugoj polovici IX st., dijelom razjanjava podatake ponovno mletakog kroniara. Naime, on opisujui dogaaj iz prve polovice X st., tj. onaj u kojem je zahumski knez Mihajlo zarobio 912. god. sina mletakog duda, naveo slijedee za sina: qui dum Chroatorum fines rediens transire vellet96 to znai da je zahumski knez zarobio dudeva sina
90Ivan akon naziva Domagoja 865. god. principes Sclavorum, a 876. god. dux Sclavorum Uspor. F. Raki, n. dj. 364, 366. 91Ivan akon naime naziva hrvatskog vladara 997. god. .judex Croatrorum. Uspor. F. Raki, n. dj. 424. 92VIZ II 14, 15. 93VIZ II 16, 17. 94F. Raki, n. dj. 374-375. 95N. M i l e t i , Nakit i oruje IX-XII vijeka u nekropolama Bosne i Hercegovine, Glasnik ZMS XVIII 1963, 157-160. 96F. Raki, n. dj. 388.

21

upravo kada je htio prijei na teritorij Hrvata. Taj bi podatak bio nerazumljiv kad podruje izmeu Cetine i Neretve ne bi bilo podruje Hrvata. Istina je da su Neretvani oko 917. god. bili pod vlau arhonta Srbije,97 no iz toga ne proizlazi da se njihova zemlja nije prije mogla smatrati dijelom hrvatskog teritorija. Dokle je sezala granica hrvatske drave u IX st. prema unutranjosti ne moe se utvrditi na osnovi povijesnih vrela. Ako naziv to su ga dala franaka vrela franakoj pokrajini kojom je upravljao dux Barna treba da predstavlja restituciju prava franakom vladaru koja mu pripadaju po njegovu miljenju kao nasljedniku zapadnorimskog cara, onda bi hrvatski dravni teritorij kao sljednik teritorija bive franake pokrajine morao zauzeti prostor do Donje Panonije i antike Istre. Ako bismo uzeli u obzir podatak Spisa o narodima u kojem se spominje rat izmeu Mihajla Borisa, arhonta Bugarske sredinom IX st. i Hrvata,98 onda bismo mogli zakljuiti da je hrvatska drava zaista mogla graniiti s Panonskom Hrvatskom, jer je ova bila dobrim dijelom pod arhontom Bugarske pa je stoga vjerojatno da je Dalmatinska Hrvatska u jednom dijelu graniila s njegovim podrujem vladanja. 99 Ovakav logini zakljuak dade se izvesti i iz podatka u papinu pismu iz 879. god., kojim papa moli hrvatskog vladara da osigura prijelaz papinskih poslanika u Bugarsku, naravno preko hrvatskog teritorija. 100 Meutim, dokle je sezala drava prema istoku, tee je utvrditi. Franaka vrela iz IX st. znaju da velik dio antike Dalmacije nastavaju Sorabi (Srbi) koji ive pod vlastitim duxovima. Za vrijeme Ljudevita Posavskog doao je pad njegovu vlast samo jedan od tih duxova. U X st. izgleda da su se dogodile samo dvije vane teritorijalne promjene. Sjeverna granica se djelomino pomaknula do Drine obuhvativi dio panonskih Hrvata, a juna granica se premjestila u drugoj polovici X st. s Neretve na Cetinu. U Spisu o narodima prilikom nabrajanja upanija u Hrvatskoj ne spominje se n organizacijska jedinica na podruju panonskih Hrvata. To meutim ne dokazuje da tadanja Hrvatska nije obuhvaala i te Hrvate.101 U istom Spisu takoer se ne navodi nikakva organizacija na podruju koje se prostire sjeverno od banove Gacke, tj. za padruje dananjeg Hrvatskog primorja, istone Istre i planinskog zalea oko gornje Kupe, iako se u istom Spisu tvrdi da Hrvatska dopire do grade Labina u Istri, a u planinskotn dijelu da prelazi u istarsku pokrajinu.102 Isto tako u Spisu se ne navodi nikakva organizacija za teritorij istono od Psetske upanije izmeu Une i Sane, tj. za teritorij preko Sane bar do donje Bosne, iako je oito da se Hrvatska prostirala na tom podruju sudei prema opisu Spisa o granicama tadanje Srbije.103
97VIZ II 54. 98VIZ II 44. 99VIZ II 44 bilj. 127; F. ii, Povijest Hrvata . 1925, 335. 100F. Raki, n. dj. 7; F. ii, n. dj. 462. 101F. ii, Prirunik .395; Isti, Povijest Hrvata . 654; M. Barada, Dinastiko pitanje u Hrvatskoj XI st. Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku I (1928-1929), 157-174; J. B s e n d o r f e r, Istona granica Tomislavove, Kreimirove i Zvonimirove Hrvatske u savskodravskom interamniju, RAD JAZU 286, 166-170. 102VIZ II 35. 103VIZ II 34-35.

22

Iz drugog pak vrela saznajemo da suvremenik krajem druge polovice X st. prvaka Neretvana ne naziva dodue kraljem kao hrvatskog prvaka ali ipak princepsom, 104 a tada je taj izraz oznaavao zaista vladara. Iz tog se moe zakljuiti da je novo podruje Neretvana na kopnu (ne samo uski pojas uz more od Cetine do Neretve nego i duboko zalee tog pojasa) koje je zabiljeeno u spomenutom Spisu,105 ostalo izvan teritorija Hrvatske. Od otoka u susjednoj regiji sada se spominje pod hrvatskim vladarem samo Vis.106 U XI st. granice su se ponovno promijenile. Juna granica je vraena poetkom druge polovice XI st. na Neretvu, a dalmatinski gradovi, koji su do tada inili bizantsku temu, uli su definitivno u sklop teritorija kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Hipoteza da je podruje Neretvana, koje spominje Spis o narodima izmeu Cetine i Neretve, ostalo samostalno s vlastitom dravnom organizacijom kroz itavo XI st.107 samo je djelomino tona. Iako nomamo podataka o Neretvanima od poetka do sredine XI st., nemama razloga tvrditi da je to podruje izgubilo svoju samostalnost, to vie to nam se sauvao podatak iz sredine XI st. iz kojeg vidimo da je jedan strani notar nazvao suca Morjana ak kraljem, iako se sam taj neretvanski sudac nije tako potpisao kao svjedok jedne donacije.108 No, u drugoj polovici XI st. raspolaemo s nekoliko podataka iz kojih vidimo da je sudac Morjana odnosno morstik bio esto u pratnji vladara iz Hrvatske i Dalmacije te dam u je taj vladar znao povjeriti odreeni zadatak.109 Iz ovog moemo zakljuiti da se neretvansko podruje u drugoj polovici XI st. smatralo teritorijem koji je spadao pod neposrednu vlast hrvatsko-dalmatinskog vladara te prema tome da se juna granica vratila na Neretvu. Postavlja se pitanje: kada je neretvansko podruje dolo u sastav hrvatsko-dalmatinskog dravnog teritorija? Terminus ante quem non je 1050. god., kada se spominje iudex Marianorum koga notar naziva kraljem.110 Terminus post quem non je 1078. god. kada se neretvanski sudac pojavljuje u pratnji hrvatsko-dalmatinskog vladara kao morstik, tj. kao upan morske upanije.111 Izgleda da bi se taj vremenski raspon od 1050. do 1078. mogao smanjiti na 1069. do 1074. godi. Naime, 1069. god.

104F. Raki, n. dj. 427. 105VIZ II 34-35. 106F. Raki, n. dj. 424. 107N. Klai, Povijest Hrvata ., 474. 108J. Stipii i M. amalovi, n. dj. 78. Treba podvui da se tekst ove isprave nalazi u kartularu napisanom u XIII st. i da taj tekst nije
gramatiki korektan a niti sadrajno uvjerljiv, Da kraIj putuje zajedno sa upanima, satnikom i Morjanima do istone obale Italije, tj. do otoia Tremita de bi bio advocator jednom redovniku i svjedok donaciji tog redovnika koja se sastojala od jedne crkvice na otoku Bievu u korist benediktinskog samostana u Tremitima za sredinu XI st. gotovo je sasvim neuvjerljiv dogaaj. Pojam kralja u XI st. nema nita zajedniko s pojmom rexa u VIII pa i u IX st. Vjerojatno ja da je Berigoj bio samo jedan od upana. Naime to bi se moglo zakljuiti ak na osnovi stilizacije same isprave, jer se u njoj istie rex marianorum at cum aliis iuppanis tj. najstariji upan kome pripada pravo suenja. Stoga je vjerojatno notar nazvao tog upana rexom naglasivi tako njegov izuzetan poloaj. 109F. Raki, n. dj. 113, 117, 147. Istina, mogao bi se stvoriti prigovor zbog formalne neautentinosti, ali ne moe se zanijekati za sada mogunost eksploatacije. Osim toga, aka su to falsifikati, kako to da jedan te isti detalj donose tri razna falsifikatora, detalj za koji nije zainteresiran nijedan od tih falslfikatora. Isprave su uinjene u korist triju raznih inturesenata (u Splitu i Zadru). udno bi bilo da su se sloila sva tri falsifikatora da treba morsticusa staviti u pratnju hrvatskog kralja a bilo im je jasno da je neretvanska oblast bila oduvijek samostalan i nezavisan teritorij koji nije pripadao pod vrhovnitvo hrvatskog kralja. Da je podatak o morsticusu u tim ispravama toan, potvruje injenica da se morsticus spominje u pratnji hrvatskog kralja i u Supetarskom kartularu u iju autentinost do danas nitko nije posumnjao. Uspor. F. Raki, n. dj. 132. 110J. Stipii i M. amalovi, n. dj. 78. 111V. Novak, n.dj. 224; F. Raki, n. dj. 117.

23

hrvatski vladar tvrdi da je njegovo kraljevstvo proireno na kopnu i moru, 112 pa bi se kraljeva izreka mogla odnositi na neretvansko podruje, a 1074. god. javlja se prvi put u vrelima izraz morstik.113 Iz ovog se moe zakljuiti da je neretvansko podruje dolo u sastav hrvatskoga dravnog podruja negdje krajem 60-tih ili poetkom 70-ih godina XI st. Dalmatinski gradovi, tj. Osor, Krk, Rab Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik koje spominje anonimni sastavlja 30. poglavlja Spisa o narodima koji su morali plaati slavenskim arhontima danak od vremena bizantskog cara Bazilija pa dalje, imali su u stvari samostalni razvitak pod raznim vrhovnitvima.114 Sa stanovita bizantskog cara oni su pravno bili uvijek sastavni dio bizantskog carstva pa su tako bili ukljueni kao bizantska tema u razne slubene popise ili titule. 115 Faktiki oni su doskora, ve poetkom X st., uli u uu vezu sa svojim zaleem zahvaljujui tome to je Hrvatska tada postala znaajno uporite bizantske protumaarske politike. Koncepcije na splitskim saborima iz poetka X st. pod pokroviteljstvom pape o biskupskoj vlasti, o jedinstvenoj metropolitanskoj funkciji i jedinstvu crkvene organizacije na podruju tih gradova i njihovog zalea116 dokazuju da ni bizantski car ni rimski papa nisu tada imali nita protiv da moni kralj Tomislav dri pod svojim faktinim vrhovnitvom cijelo podruje od Drave do mora ukljuivi i carske gradove.117 Prema Tomi Arhiakonu ta je veza bila na bizantskom dvoru prihvaena definitivno za kralja Drislava118 kada je u posljednjoj etvrtini X st. Hrvatska ponovno dola do vanog poloaja i znaenja na Balkanskom poluotoku. Medutim, koliko je vrijedila ta eventualna odluka bizantskog dvora pokazuju injenice iz prve polovice XI st. kada ti gradovi prije svega ne ine vie cjelinu jer se od te teme odvajaju juni gradovi formiranjem nove teme sa sjeditem u Dubrovniku,119 a na sjeveru prijelazom gradova Osora, Krka i Raba makar privremeno pod vru vlast mletakog duda. Hrvatskim vladarima dolaze u trajni posjed carski gradovi tek u drugoj polovici X st.,120 pa otada ostaju tu tijekom stoljea kao neosporno pravo nosioca naslova kralja Hrvatska i Dalmacije tako da ga moe i otuiti (prodati, oporuno raspolagati). Zanimljivo je da svi ti podaci premda se nalaze u raznim kartularima i ispravama, esto

112F. Raki, n. dj. 73; Upor. J. Stipii, Diplomatika analiza Kreimirove darovnice o Maonu iz 1069 god. Pomorski zbornik, Zadar 7,
(1969), 813-826 113F. Raki, n. dj. 98. 114O bizantskom vrhovnitvu nad dalmatinskim gradovima vidi J. Ferluga, Vizantinska uprava u Dalmaciji, SAN. Posebna izdanja CCXCI, Vizantoloki institut, 6, Beograd 1957, i tamo oznaenu llteraturu, str. IX - XII; o vrhovnitvu hrvatskog vladara nad tim gradovima vidi V. Foreti, Dalmacija prema Hrvatskoj do 1107. god. Pomorski zbornik. Zadar, 7 (1961) i tamo oznaenu osnovnu literature, 758 bilj. 1. 115Tako je dalmatinska tema spomenuta 899. god. u Filotejevu Kliterologiju, u platnom spisku stratega iz vremena 908-912 god. i u Taktikonu Beneevia (921-934). Kod Konstantina Porfirogeneta ona se takoer spominje, ali tu se izraz tema koristi i za Istru, iako to ona nije bila ili za Dalmaciju kada to ona nije bila. O tome vidi J. Ferluga, n. dj. 79-81. Strateg se posljednji put spominje nakon prekida od sto godina u tituli zadarskog priora 1060. god. (F. Raki, n. dj. 59). 116F. Raki, n. dj. 187-197. 117V. Foreti, n. dj. 762-764. 118F. Raki, Thomas Archidiaconus Hiatoria selonitana, MSHSM vol. XXVI SS vol. III, Zagrabiae 1894, 38. 119Vidi o tome J. Ferluga, n. dj. 118. 120Iz ove injenice ne proizlazi da se hrvatski vladari nisu i prije nazivali hrvatsko-dalmatinskim kraljevima. Po vijesti Tome Arhiakona oni su taj naslov imali ve od vremena kralja Drislava, no nije sauvana ni jedna vladareva isprava iz vremena od Drislava do Kreimira IV pa tu vijest ne moemo potvrdlti. Meutim, prema sauvanim vrelima od 60-ih godina dalje hrvatski vladari nisu bili samo naslovni vladari Dalmacije, nego i faktini.

24

ne samo formalnim nego i materijalnim falsifikatima, ipak se u svima njima hrvatski kralj naziva poslije 1060-tih godina i rexom Dalmatiae odnosno Dalmatinorum.121 Na kraju treba podvui da se granica hrvatske drave u toku XI st. izmijenila jedino jo na sjeveru. Ve u prvoj polovici XI st. vladar Maara otkinuo je neke predjele juno od Drave, ali ih tada nije pripojio svojoj drzavi. Tada se u tim krajevima formirala banovina (banatus ducatus Sclavoniae odnosno Sclavonia) koja je putem dinastije ostala u vezi s ostalim dravnim teritorijem Hrvatske. 122 Potkraj XI st. poslije smrti kralja Zvonimira vladar Maara, uvjeren da ima legitimno nasljedno pravo na hrvatsko-dalmatinsko prijestolje, pokuao je ui u posjed svog feudalnog prava, ali izgleda da se s tim nije suglasila veina vladajueg sloja u Hrvatskoj pa je tako postao hrvatskim kraljem sam na podruju sjeverozapadnog dijela teritorija hrvatske drave od Drave do Gvozda. Na tom je podruju poeo odmah vriti prava hrvatskog vladara pa je tako osnovao i organizirao zagrebaku biskupiju. Kada je poetkom XII st. uspio dobiti priznanje svojih legitimnih prava na ostalom dijelu hrvatske drave, sjedinio je oba podruja kao to je to bilo za vrijeme kralja Zvonimira.123 Istonoistarski teritorij izgubila je hrvatska drava u drugoj polovici XI st. (1060-ih godina).124 5. Drutvena struktura od IX do XII st. Prije nego prijeemo na analizu drutvene strukture na podruju hrvatske drave, neophodno je da damo kratak uvid u ekonomske uvjete na tom teritoriju uzimajui u obzir konfiguraciju tla, klimu, plodnost tla i druge inioce koji unapreuju ili usporavaju proces objedinjavanja ekonomskih i politikih interesa drutvenih slojeva. Ako s tog stanovita razmotrimo samo teritorij juno od Gvozda jer za onaj sjeverno od Gvozda to nema svrhe s obzirom na to to o organizaciji Panonske Hrvatske u sklopu hrvatske drava ne znamo nita ne samo u pogledu vlasti nego ni u pogledu drutvenoekonomskih odnosa, onda moramo na tom preostalom teritoriju hrvatske drave razlikovati slijedee regije: istonoistarsku, kvarnersku, liku zavalu, Kordun, sjevernodalmatinsku, srednjodalmatinsku, junodalmatinsku, dalmatinskih otoka, krakih polja (Glamo, Livno i Duvno), i regija uma izmeu Grmea i Plive. Brdovito primorje istone Istre i kontinentski planinski niz (Snjenik, Risnjak) ine sjeverozapadno granino podruje hrvatske drave karakteristino po vrlo malim obradivim povrinama s velikim povrinama uma. U samoj kvarnerskoj regiji glavne obradive povrine ograniene su na Kastavtinu i Vinodol. S obzirom na pomanjkanje livada sitno stoarstvo moralo je imati bitno znaenje. U neposrednom zaleu gusti umski pojas Gorskog kotara dobio je privrednu vanost tek kada su Turci doli u blizinu Senja pa je karavanski promet bio prebaen u Gorski katar s izlazom na more u Bakru i Rijeci. Dugi planinski masiv uz more, Velebit, zbog krake prirode i male
121F. Raki, n. dj. 51, 56, 62, 65. 66, 67, 72, 74, 78, 80, 81, 87, 90, 92; T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae, II, 9, 10, 15, 19, 22 itd. 122M. Barada, n. dj. 166-170. 123F.ii, Povijest Hrvata .. , 602-620. O tonijoj ubikaciji Gvozda vidi S. Antoljak, Petar Goz ili Patur Gozdia, Zadar 1971, 7-29. 124L j. H a u p t m a n n, Erlauterungen zum Historischen Atlas der osterreichischen Alpenlander, I, 4, 1929, 380-387.
1 n ii

25

irine pruao je neznatne mogunosti za razvitak planinskoga stoarskog gospodarstva. Medutim Velebit s primorske strane, a gorski lanac Velike i Male Kapele te Pljeivice s kopnene strane okruuju Liku zavalu u kojoj se proteu izolirane zaravni Gackog, Likog i Krbavskog polja. Uloga Udbine i drugi historijski tragovi (posebno umjesto manjih upanija veliki banski teritorij ve u X st.) dokazuju da su Krbavsko i Liko polje bili privredno i politiki znaajan prostor. Svojim irokim panjacima pogodovala su stoarstvu. Preko Une bilo je u susjedstvu Petrovako polje pa su se upravo tim prostorom kretali stoari prema sjevernodalmatinskoj ravnici koja je tako predstavljala stoarski most a ujedno i vezu Panonske i Dalmatinske Hrvatske. Kroz taj koridor vrile su se prije turske vlake migracije i prodori Turaka (Krbavska bitka). Liko polje s prostranim svojim livadama omoguavalo je uzgoj krupne stoke, a polja s dosta vlage pogodovala su obradi zemlje. Na ovaj kraj se kasnije oslanjala i organizacija Vojne krajine. Ovaj pojas je i prometno bio najpristupaniji te bio cestama povezan za luke centre u podvelebitskom primorju. Gacko polje je zaseban kraj koji je sa susjednim primorjem odnosno sa Senjom bio povezan bolje negoli sa susjednom Likom. To je takoer vaan prolazni kraj izmeu senjske luke i starih stoarskih krajeva jugoistone Like i dananje sjeverozapadne Bosne. I taj je kraj Vojna krajina posebno vrednovala. Kao to je u Lici formirala centar Gospi tako je u Gackom polju osnovala centar Otoac. Od posebnog je znaenja bio krajnji sjeverozapadni dio brinjski kraj gdje je planinska barijera najua i niska, pa je tu vrlo rano bila uspostavljena veza izmeu Senja i zalea. Na znaenje tog prostora upuuju pavlinski samostan na Razvalama i stari gradovi Modru i Brinj. Sa sjeverne strane Velike i Male Kapele oko srednje Kupe, Dobre, Mrenice i Korane nastavlja se ravnjako-gorski pojas Kordun koji je bio takoer pogodan za stoarstvo (ovce), ali s relativno malo obradive zemlje. No, budui da je zbog svojih niskih gorskih sedala lako prohodan, bio je s Likim, Gackim i Krbavskim poljem te sjevernom Dalmacijom od davnih vremena veoma dobro meusobno povezan. Vjerojatno je to bio onaj prostor na kojem se odigrao krajem XI st. i sukob izmeu vojski hrvatskog i ugarskog vladara. Kordun je najvjerojatnije bio granino podruje prema peripanonskom prostaru - Panonskoj Hrvatskoj. Sjevernodalmatinski pojas koji se nastavlja na Velebit i Pljeivicu sa zapadne strane Dinare dopire do mora Ravnim Kotarima od kojih samo sjeverozapadni dio ima plodnije krajeve, dok u ostalima preteu velike povrine neplodnog tla, a nejveim dijelom panjaci male vrijednosti. Plodno podruje protee se dolinom Zrmanje i uz more (okolica Nina, Zadra, Biogradski obalni pojas, Vranski teritorij, skradinsko-ibenska okolica) gdje je ratarstvo bilo uvijek najnaprednije. U unutranjosti je vee agrarne mogunosti davalo samo Petrovo polje, Kninsko polje i Kosovo polje. Stoarstvo je znaajna gospodarska grana za itavo sjevernodalmatinsko podruje, ali ono u zaleu moralo je znatno zaostati jer nema dosta panjaka za ljetnu ispau. Ba iz trokuta Nin-ibenik-Knin koji obuhvaa i ini taj svjernodalmatinski pojas potjee velik broj historijskih vrela koja govore o zemljino-vlasnikim odnosima u Posedarju, Ninu, Karinu, Brdima, Visoanima, Diklu, Zadru, Suovarima, Kopranju, Kokianima, Kamenjanima, Ratanima, Tinju, Rogovi, Tokinji, Sidragi, Biogradu, Vrani, Ostrovici, Bribiru, Kninu, Skradinu i dr. Taj teritorij odigrao je vanu ulogu u formiranju niza novih hrvatskih

26

gradova (Nin, Biograd. Skradin, ibenik, Karin, Knin), ali i u pomorskoj trgovini Nina, Zadra, Biograda, ibenika, kao izvoznih luka svog zalea pored senjske luke i drugih podvelobitskih luka koje su takoer sluile svom zaleu Lici, Krbavi i Gackoj. Ove su luke bile veoma vane i za daljnje svoje zalee - ono proko Une, a u pomorskoj trgovini bile su od osobitog znaenja, jer o njoj posebno govori Konstantin Porfirogenet kada tvrdi da Hrvati svojim brodovima sagunama i kondurama nisu polazili u rat nego su trgovali obilazei luke od grada do grada, Paganiju i zaliv Dalmacije sve do Venecije.125 Knin je po svom smjetaju morao biti vano raskre putova i trite stokom. Dokumenti govore da se Knin smatrao gradom, sjeditem vladara, upana i biskupa.126 Srednjodalmatinska regija sastavljena je od primorskog pojasa i Zagore, ali tako da su oba pojasa izrazito meusobno odijeljena visokim planinskim masivima. Najiri dio plodnog podruja primorskog pojasa prostire se izmeu Trogira i Splita. U Zagori se pojavljuju samo uske zone plodne zemlje, ali glavno ekonomsko znaenje imaju polja uz gornju Cetinu (posebno Sinjsko polje) i Imotsko polje. Poljoprivredom se moe obuhvatiti vie od polovice produktivnih povrina, ali od toga otpada oko 60% na slabe krake panjake. Stoarstvo je u srednjodalmatinskoj regiji manje vano nego u sjevernodalmatinskoj regiji. Podruje oko Splita steklo je veliku vanost ve u antiko doba, jer ima lake veze sa Zagorom, preko Klisa cestovnu vezu ak s Panonijom, a preko poljikih udolina s dananjom Bosnom, a na moru je najpristupaniji dio kopnene obale u toj regiji. Zbog ovih prednosti razvila se Salona u sredite itave bizantske Dalmacije, poslije Biai i Klis u sjedita hrvatskog vladara. Junodalmatinski pojas koji je nastavak srednjodalmatinske regije ima samo jednu karakteristiku veoma uzak i isprekidan plodni obalni pojas. Osnovna karakteristika dalmatinskih otoka (Osor, Krk, Rab i dr.) jest prosjeno malen pastotak obradive zemlje, a tamo gdje se pojavljuje stvaraju se naseobine tako da su im agrarne mogunosti malene. Stoarstvo, a jo vie ribarstvo i trgovina bile su glavne otoke privredne grane. Duboko zalee srednjodalmatinskog pojasa s istone strane Dinare, koje je takoer spadalo u teritorij hrvatske drave, podruje je krakih polja: Glamokog, Livanjskog i Duvanjskog polja, meusobno uglavnom odvojenih planinskim masivima, a spojenih jedino cestama koje se moraju penjati da bi prele te masive. Tu je ratarstvo sporedno zanimanje, a stoarstvo, kojem pogoduju brojne livade i panjaci. osnovno. Dalje u unutranjosti do Grme-planine i rijeke Plive steru se guste ume a samo uz rijeke Vrbas i Plivu prostiru se uski pojasi plodne zemlje. Stoarstvo je glavna grana zanimanja, jedino je ono moglo donekle osigurati egzistencijski minimum s obzirom na to to u ranom srednjem vijeku ume u takvoj udaljenosti od more nisu mogle postati izvor privreivanja.127

125VIZ II 43. 126F. Raki, Documenta..., 118, 145, 400, 481. 127Uspor. A. M e l i k, Jugoslavija, Ljubljana 1949; I. R u b i , Nai otoci na Jadranu, Split 1952; J. R o g l i , Prilog regionalnoj podjeli
Juguslavije, Geografski glasnik, 1954-1955, XVI-XVII.

27

Utvrditi razvoj klasnog drutva na teritoriju hrvatske drave do XII st. problem je koji se do sada razliito rjeavao.128 Spomenuta slika ekonomskih uvjeta pokazala je da su postojali razliiti ekonomski uvjeti u raznim regijama hrvatske drave pa prema tome da je i sastav i forma drutvene strukture morala biti istodobno razliita. Ako elimo analizirati drutvo u pojedinoj regiji od IX do XII st., onda moramo zakljuiti da slika tog drutva nije mogla biti jedinstvena i ista u cijelom tom razdoblju, jar su razni ionici utjecali da drutvo bude u stalnom razvoju. S obzirem na to to se teritorij hrvatske drave mijenjao u razdoblju od IX do XII st., i to uglavnom proirivao, oito je da drutvo na prikljuenim teritorijima ne mora imati istu sliku kao i matini teritorij, pa prema tome ni u tim sluajevima ne mnoemo uopavati odnose jednog podruja u odreenom razdoblju na sva podruja i nekoliko razdoblja. Povijesna vrela koja bi nam morala pruiti elemente i grau za snimanje odreenog stupnja razvoja drutva u odreeno vrijeme i na odreenom podruju veoma su deficitarna. Ve je Oleg Mandi 1952. god. utvrdio da su podaci sauvani samo za Zadar i okolicu, Split i okolicu, grad Trogir, Biograd i okolicu, otok Rab, otok Cres, grad Krk i otok Susak.129 Ako ovoj injenici nadodamo da nije jo ni danas utvrena vjerodostojnost mnogih podataka spomenutih sauvanih povijesnih vrela, onda moemo shvatiti razloge zbog kojih postoje razna rjeenja problema razvoja drutvene strukture u hrvatskoj dravi od IX do XII st., to vie to u ocjenjivanju podataka igra presudnu ulogu ideoloki stav autora hipoteze, Istina je da je nuno primijeniti ope zakone drutvenog razvoja ako manjkaju podaci za odreeni teritorij ili odreeno razdoblje. Ali ta sloboda primjene nosi opasnost od shematiziranja naroito ako se moraju popuniti dui periodi (300-400 god.) i preteni dio dravnog teritorija koji je sastavljen od niza ekonomsko-drutvenih regija. ini se da je u takvu sluaju uvjerljiva jedino ona teza koja naglaava svoju hipotetinost, iako je utemeljena na opim zakonima drutvenog razvoja, naroito ako se zasniva na eventualnim reliktima kasnijeg drutvenog ureenja koji su sauvani u kasnijim vremenima, jer ovi esto zavode svojom vanjskom formom i izrazom, a zavaravaju svojim pojmovnim sadrajem. Fond izraza koji se odnosi na ekonomsko i drutveno ureenje srednjodalmatinske regije za koju jedino imamo, kako je spomenuto, sauvane podatke za razdoblje od IX do XII st. veoma je siromaan. Stoga je neophodno da se to bolje osvijetli poetak IX st. za koji imamo vijesti i shvadanja koja su vladala ne samo na uskom podruju spomenute regije nego i u itavoj franakoj dravi, a na sam poetak IX st. ba se i neposredno nastavlja samostalni ivot hrvatske dravne organizacije s jasnim manifestacijama klasnog drutva hrvatskog naroda. Osnovna je postavka za poetak IX st. da je franaki vladar uinio sve patcinjene nations tributarnim, to znai da su te nacije morale dobiti odreene organizaciju i kriterije plaanja tributa. Nema podataka ni o organizaciji ni o kriterijima, ali ima jedna vijest iz 1803. god. koja ocrtava nain
128Teorije o postanku i razvoju klasnog drutva kod jugoslavenskih naroda vidi kod B. G r a f e n a u e r a. Zgodnjefevdalna drubena
struktura jugoslovanskih narodov in njen postanek. Z XVIII (1965), 1199-209: N. Klai, n. dj, 148-164. 129O. M a n d i , Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, HZ V (1952) 1-4,229.

28

na koji su se nationes potinjavale franakom vladaru a u primjenjivanju tog naina zapaamo one koji su predstavljali nations i prema tome bili ovlateni da preuzmu ohvezu plaanja tributa. Ti su predstavnici bili possessors. Naime, Slaveni, tj. oni koji su zastupali Slavene, pokorili su se franakom vladaru tako da su sebe i sve to su posjedovali podloili dominiju franakog vladara.130 Pod izrazom quae possidebant razumijevalo se najvjerojatnije prvenstveno vlasnitvo nad nekretninama. Suvremenik koji je ba tako zabiljeio tu vijest smatrao ju je bez sumnje vanim podatkom, jer u tadanjoj franakoj dravi samo je vladar bio vrhovni vlasnik sve zemlje, a odnos prema vladaru poivao je na osobnoj vezi, Tada je naime svaki ovjek koji je navrio 12 godina morao poloiti zakletvu vjernosti franakom vladaru.131 Uvoenje prvih oblika franake dravne organizacije kod slavenskih plemena prvenstveno preko possessors bilo je za sve prihvatljivo i uspjeno jer im je ono uvrivalo i zatiivalo njihove klasne interese i ureenje. Formiranjem samostalne dravne organizacije hrvatski vladar nije se mogao odrei tributa ako je htio odravati dvor i oruanu pratnju kao centar dravne organizacije i osigurati zatitu pravnog poretka koji je on nalagao kao nosilac dravne vlasti. Isto tako ni moni posjednici nisu mogli odbaciti dotadanju organizaciju i kriterije za ubiranje tributa pa ni naelo osobne ovisnosti o vladaru, jer im je opstojnost dravne organizacije bila najvii interes. Oni su svakako najvie oekivali od dravne organizacije, vie nego ostali, manji posjednici ili oni koji su radili na tuim posjedima. Ove se pretpostavke ne mogu izravno dokazati, ali ako analiziramo izraze kao to su dominus, dominium, senior, fidelitas, curtis, villa, servus koji se javljaju u dokumentima koji su datirani IX st. a odnose se na srednjodalmatinsku regiju, onda ove teze postaju osnovane i argumentirane. lzraz dominus nalazimo ve u IX st.,132 ali samo u vezi s hrvatskim vladarom. Naime, tada je izraz dominus bio apelativ franakog vladara,133 pa je oito da je redovnik koji je ubiljeavao imena hodoasnika, Trpimira nazvao dominusom zato to ga je smatrao samostalnim vladarom. Istina je da taj izraz nije potvren u vrelu s podruja hrvatske drave, ali je tako registriran ve poetkom X st. u jednom od zakljuaka Splitskog sabora koji normira kaznenu sankciju za zloin ubojstva vladara.134Pojam dakle dominusa bio je poznat i na podruju hrvatske drave poetkom X st., a to znai da su status vladara, njegova prova i njegov odnos prema podlonicima bili pojmovno definirani po tadanjem shvaanju. Izraz dominium zabiljeen je takoer u IX st.; jedanput u vezi s pravima koja predstavljaju vlast franakog vladara,135 a jedanput u vezi s pravima Crkve koja predstavljaju njezinu vlast nad

130F. Raki, n. dj. 305 131G. L e pointe, Histoire des institutions et des faits sociaux, Paris Editions Montchrestien 1963, 206. 132F. Raki, n. dj. 383 133Du C a n g e, Glossarium mediae et infimae latinitatis conditium in Carolo Du Fresne, llI Niort, L. Favre imprimeur-editeur 1884. 17413: O znaenju dominus i dominium u srednjovjekovnoj hrvatskoj vidi jo M. B a r a d a. Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb 1957. 161: S. A n t o I j a k, Ban Pavao Bribirski Croatorum dominus. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19 (1972), 28-32. 134F. Raki, n. dj. 383 135Sclavi ... se cum omnibus quae possidebant imperatoris dominio subdiderunt (F. Raki, n. dj. 305).

29

odreenim nekretninama i servima to ive na tim nekretninama.136 Oito je da je u izrazu dominium dolazila do izraaja bit vlasnitva kao vlasti. Na osnovi vrela ne mogu se utvrditi ogranienja te vlasti, pa ak ni sam sadraj te vlasti. Budui da se taj izraz rabi u IX st., moe se zakljuiti da on proizlazei iz pojma dominus odnosno njegove vlasti sadri prava samostalnog vladanja, upravljanja i uivanja prihoda na odreenim nekretninama koje je vladar ustupio i predao. Takav zakljuak nije u protivnosti sa shvaanjem u franakoj dravi IX st. u kojoj su crkvene institucije duboko prodrle u dravne institucije (tako da su se crkvene odluke smatrale pravnim propisima drave), a funkcije dravne organizacije postale crkvene. Izgleda da vladar nije darivao zemlje na kojima su ivjeli slobodni ljudi (barem tako nam se ini s obzirom na to to nemamo ni jedan podatak koji bi dokazivao protivno), te se vlast Crkve u IX st. na takvom darovanom teritoriju mogla vriti samo nad servima, a ti se jedino i spominju na darovanim nekretninama. Prema tome, dominij je bilo vlasnitvo, tj. pravna vlast nad nekretninama i servima na tim nekretninama, koja je pripadala u IX st. vladaru i Crkvi, a najvjerojatnije svima onima koji su imali nekretnine i na njoj serve. Dominij nije bilo apsolutno vlasnitvo, ve prvenstveno pravo zahtijevanja da se izvre izvjesne obveze i dunosti. To pravo dobivano od vladara zasnivalo je vlast, jer je nosilac tog prava mogao primijeniti kaznene sankcije protiv serva koji nije izvrio obvezu. Izvrenje kaznene sankcije osiguravao je pravni poredak pa je stoga logino zakljuiti da je dominij znaio pravo vriti odreene funkcije dravne vlasti na odreenoj zemlji. Dominij u IX st. u dalmatinskoj Hrvatskoj predstavlja prvi oblik vlastelinstva. Budui da se izraz dominium pojavljuje na podruju koje je bilo pod utjecajem franakog dravnog sistema vlasti, pa je i sam bio sastavni dio tog sistema, vjerojatnije je da podrijetlo pojma dominium treba traiti u franakom shvaanju tog izraza, a ne u pojmu dominium koji je no podruju Dalmacije vrijedio u klasino rimsko doba. Naime, potkraj toga doba i u postklasino doba uobiajio se izraz proprietas tako da se izraz dominium za vlasnitvo izgubio137. Stoga i izraz dominium kada se rabi u kancelariji hrvatskog vladara u IX st. jest dokaz da je ula u hrvatsko drutvo jedna strana institucija koja e s vremenom postati glavni stup feudalnog poretka. Izrazi senior i "fidelitas u spomenutim povijesnim vrelima iz IX st. takoer upuuju na proces formiranja feudalnog drutva u hrvatskoj dravi. Dok izrazi dominus i dominium izraavaju u sferi prava nove vlasnike pravne odnose na nekretninama i servima, dotle izrazi senior i fidelitas izraavaju nove pravne odnose osoba na temelju vjernosti izmeu vladara i njegeva seniora te izmeu vladara i njegovih podlonika. U tim vrelima IX st. senior je vladar, ali i papa hrvatskom vladaru. Fidelitas je obveza koja se zasniva zakletvom vjernosti to je podlonici polau svom senioru odnosno vladar papi. Na toj zakletvi vjernosti zasnivale su se obveze i prava onih koji su je polagali i onih kojima se polagala. Iz poznatih vrela mi ne moemo utvrditi njihov pojmovni sadraj, ali da su seniori zahtijevali od podlonika zakletvu vjernosti, imamo indicij. Naime papa Ivan VIII oko 880. god. javlja
136U sporu izmeu splitskog nadbiskupa i ninskog biskupa 892. god. zbog crkve sv. Jurja u Putalju i njezinih posjeda ninski biskup je u
parnici izjavio: non ita habetur sed nostrae potius ecclesiae dominio detinetur (F. Raki, n.dj.15). 137B. E i s n e r i M. H o r v a t, Rimsko pravo, Zagreb, 1948, 229.

30

vladaru Branimiru da e poslati svoga poslanika kojem neka universus populus vester fidelitatem prgmittat.138 Izrazi curtis, villa i decima u povijesnim vrelima IX st. s podruja sjeverne i srednje dalmatinske regije daju ne samo sliku o organizacijskim formama zemljinog vlasnitva tog vremena u toj regiji nego i oblik eksploatacije koji se zasniva na dominiumu. lako nema vjerojatno nikakve veze struktura posjednikih odnosa iz 1902. god. na podruju iste regije sa strukturom takvih odnosa u istoj regiji u IX st., ipak podaci iz 1092. gad. pokazuju jednu od mogunosti raspodjele zemljinog posjeda u IX st. Na podruju srednjodalmatinske regije postojala je 1902. god. slijedea struktura poljoprivrednih gospodarstava: od ukupno 53.890 poljoprivrednih gospodarstava bilo je 85 gospodarstava sa 50-100 ha produktivne povrine te 116 gospodarstava sa 100 i vie hektara. Oito je dakle da je na podruju srednjodalmatinske regije postojala mogunost egzistiranja prilino velikog broja veleposjeda. Istina je da znatan dio zemljita otpada na panjake, ali i oni su bili od znaenja u voenju veleposjednikog gospodarstva.139 Izrazi curtis i villa u IX st. oznauju tehnike termine za vea poljoprivredna gospodarstva. Spominje se naime u IX st. curtis Klis i curtis sv. Martina. 140 Jedan je pripadao vladaru, a drugi crkvi sv. Martina. Da je curtis poljoprivredno dobro, oito je, jer je vladar darovao obdarenom pravo na desetinu od svega to izraste svake godine na njegavu curtisu Klis.141 Izgleda da je curtis od IX do XI st, bio uglavnom takvo poljoprivredno gospodarstvo koje je vlasnik eksploatirao prvenstveno pomou izvanporodine radne snage (servima, kolonima, moda i zakupnicima). U jednoj ispravi iz 1042. god. kojoj doduse neki poriu autentinosti,142 ali ne i vjerodostojnost svih podataka, daruju se tri curtisa, jedan koji se zove Vitula s crkvom, est serva i etiri ancille, drugi curtis Noua sella sa dvanaest familija i trei - Batina ves sa osam familija. 143 Prvospomenuti curtis svakako nije veleposjed, jer
138J. Stipii i M. amalovi, n. dj. 19.

139Detalji poljopriviredne strukture izgIedali su 1902. ovako: KotarUkupno poljoprivrednih gospodarstavaGospodarstva sa 50-100 ha produktivnih povrinaGospodarstva sa 100 i vie ha produktivnih povrinaZadar9.9883829Benkovac5.50096Knin8.338749ibenik6.70741Sinj7.90851Split15. 3882230
Uspor. Oesterreichischc Statistik, Bd LXXXIII. Heft 3.

140F. Raki, n. dj. 4. 335. Meutim, zanimljivo je da se u istom povijesnom vrelu iz IX st. u kojem je zabiljeen izraz curtis ne nazivaju
curtisom neke zemlje sa servima, iako su manijenjene samo jednom vlasniku: detis ecciesiae beati Georgi in loco qui dicitur PutaIo omnia quae obtinet possessionum, servos quidem et ancillas (F. Raki, n. nj. 4). Ta nesuglasnost moe se protumaiti na vie naina: jedan je svakako taj da je takva stilizacija predstavljala nain izraavanja pisara isprave za ono to se tada smatralo curtisom, a drugi bi mogao biti taj da sve zemlje sa svojim servima, koje su bile kupljene ili dobivene darovanjem u korist crkve sv, Jurja, nisu sainjavale jedno gospodarstvo nego da su bile dijelovi dvaju ili vie gospodarstava splitske nadbiskupije kojj je pripadala crkva sv. Jurja. Zemlje sa servima mogle su pravno pripadati jednom, a ekonomski sum ogle biti eksploatirane u raznim gospodarstvima istog vlasnika. Isto tako postojala je mogunost da je meu zemljama jednog gospodarstva bilo i takvih koje nisu pripadale tom gospodarstvu (infra quos terminos nullius adjacet territorium- F. Raki, n. dj. 4). U konkretnom sluaju izgleda da je pisar isprave htio posebno naglasiti da vladar potvruje vlasnitvo crkve sv. Jurja nad svim zemljama bilo da su kupljene, bilo darovane za tu crkvu a narocito one u Laanima i Tugarima.Ta se tendencija specificirna jo vie oituje u ispravi iz 892. god. Kojom vladar rjeava spor zbog istih zemalja i ljudi pa se u njoj naglaava cum omni suo introitu et exitu cum servis et ancillis, campis et vineis, pratis et silvis, cuncta mobilia et immobilia omnia (F. Raki, n.dj. 15). 141F. Raki, n. dj. 4. 142N. Klaic, n. dj. 333, 143F. Raki, n. dj. 46.

31

desetoro ljudi u ono doba ne moe obraivati veleposjed u dananjem smislu. Prema tome, broj radne snage na curtisu nije izgleda bio relevantan da bi se poljoprivredno dobro smatralo curtisom. U jednom pak primjeru iz XI st. vidimo da se pri kupoprodaji jednog curtisa na otoku Brau radna snage uope ne spominje, ali se zato naglaava da se kupuje curtis sa svim obraenim povrinama (omnes agros et vineas).144 S obzirom na to, izgleda da nije neopravdano zakljuiti da se pod curtisom smatralo zaista vee poljoprivredno gospodarstvo koje je vlasnik eksploatirao pomou serva i ancilla. I u pisaca starog vijeka curtisom se oznaavalo jedno gospodarstvo sa zemljama, zgradama, servima, kolonima, osobama, koje su bile neophodne za voenje tog poljoprivrednog gospodarstva.145 U srednjem vijeku pod curtisom se razumijevalo izmeu ostalog i selo vicus koje je pripadalo jednog villi.146 U suvremenim vrelima IX st. za podruje srednjodalmatinske regije pa i peripanonske regije nalazimo i izraz "villa". Franako vrelo za 829. god. donosi podatak da su Bugari zapalili quasdam villas nostrorum koje su bile blizu Drave,147 a Gottschalk, gost vladara Trpimira sredinom IX st., inae vrlo ueni benediktinac iz Soissonske dijeceze, koji dakle poznaje znaenje izraza villau franakoj dravi, iznosei ponaanje konja iji e gospodar pobijediti u ratu, tvrdio je da su se vladar Trpimir i on nalazili u villi (villa nostra), koja je bila na samoj granici podruja budueg ratovanja. 148 Poblie znaenje izraza villa dao je izgleda sam Gottschalk u daljnjem svom tekstu kada je spomenuo nekog poznanika koji je bio prepozit villarum to su pripadale dominiju opata (que specialiter subiacebant abbatis dominio).149 Villa je naime u tadanjoj franakoj dravi predstavljala veliku domenu, tj. ekonomsku jedinicu. Jedan dio domene ostao bi neposredno pod vlasnikom ili njegovim prepozitom, pa su zemlje obraivali servi i ancillae. Sve to je bilo potrebno za itavu villu proizvodili su servi i ancillae u svom dijelu ville. Drugi dio zemlje obraivale su obitelji kao svoje, pa aka su lanovi obitelji bili slobodne osobe, bili su nezavisni i slobodni, a njihova se zemlja nazivala mansus ingenuilis, a ako su lanovi obitelji bili servi, njihova se zemlja nazivala manus servilis. Medutim svaki posjednik bez obzira na to da li je bio slobodna osoba iii servus bio je duan davati odreeni tribut vlasniku ville, a vlasnik je mogao biti tada vladar svaki onaj tko bi dobio villu kao naknadu za vrenje poslova dravne vlasti. Trei dio ville sastojao se od uma i panjaka koji su bili dodue u vlasnitvu gospodara ville, ali su ih imali pravo iskoritavati svi u villi.150 Ako usporedimo pojmovne sadraje izraza curtis i villa u IX st. lako je zapaziti slinost, al ii razliku. Oba su se izraza rabila za oznaavanje organizacijske forme poljoprivredne eksploatacije
144V. Novak, n. dj. 224 (78). 145Du Cange, n.dj. 585, cortis 1 146Du Cange, n. dj. II 583. 147F. Raki, n. dj. 334. 148L. Kati, n. dj. 8-9. 149L. Kati, n. dj. 9. 150J. E l l u l, Histoire des instituions, I. Paris Presses universitaires de France. 1955, 679-680.

32

zemlje, al i curtis bi bio organiziran tako da su ga obraivali servi i ancillae, a villu servi i slobodne osobe.151 Ako analiziramo sliku ville u splitskom zaleu gotovo tri stoljea kasnije (krajem XI st.), zapaamo da u villi Tugari postoje zemlje koje obrauju slobodni ljudi. injenica da se u villa Tugari u IX st. nalazi nekoliko serva ne protivi se shvaanju ni pojma ville ni podjele vlasnitva u toj villi152 ni u IX ni u XI st. U IX st. u villi su mogli ivjeti i slobodni i zavisni, a u XI st. imamo dokaz ne samo za tvrdnju da su u villi ivjeli slobodni nego i za postavku da su u villi ivjeli i servi i ancillae.153 Villae i curtis su ve u IX st. postali osnov za formiranje feuda, a onda vlastelinstva. U prvoj fazi razvoja ovih institucija prava dominusa nad Ijudima koji su obraivali zemlju i njegov odnos prema vladaru predstavljali su prvu formu vlastelinstva. Meutim postavlja se pitanje da li su institucije curtis i villa u razdoblju od IX do XI st, predstavljale jedino manje ili vee ili vie seoskih zajednica ili su pored njih postojale i druge samostalne seoske zajednice kojih su lanovi bili tributarni samo vladaru ili onom kome je vladar darovao tribut. Niz toponima za naseljena mjesta u srednjodalmatinskoj regiji u XI st. (Bresti, Belaj, Bilsoj, Kremena, Mirice, Nakle, Orehova, Sela, Srenjine, rnovica i drugi) 154 sa svojim stanovnicirna koji imaju pravnu i djelatnu sposobnost upuuje na to da formiranjem vlastelinstava izgleda nisu nestale slobodne seoske zajednice koje su se formirale u dugom procesu nakon doseljenja u VII st. uslijed promjene u nainu gospodarenja i u posjedovnim odnosima, naroito pojavom privatnog vlasnitva nad zemljom, o emu dodue nemamo podataka u vrelima, ali moemo naslutiti. Seoske zajednice nisu morale imati u XI st. sasvim zatvoreno i kontinuirano svoje podruje. Tako je sello obuhvaalo neko vrijeme ne samo podruje koje je bilo u vlasti mjetana i njihove seoske zajednice nego i zemlje splitske nadbiskupije te samostana sv. Petra. 155 Jesu li lanovi tih seoskih zajednica sainjavali ujedno i zajednicu roaka ne moemo utvrditi iz sauvanih povijesnih vrela. Mogu se postaviti razne hipoteze, ali nijedna ne bi bila neosporna. Izrazi servus i ancilla nalaze se u povijesnim vrelima samo za sjovernodalmatinsku i srednjodalmatinsku regiju hrvatske drave. U ne jo dovoljno provjerenim vrelima iz IX st. oni se spominju uz darovane zemlje,156 u provjerenim iz X uz mogunost svoga oslobaanja te kolovanja da bi postali sveenici, zatim uz pravo gospodara na disciplinarnu vlast nad njima te uz obvezu pokoravanja svom gospodaru,157 a u povijesnim vreleima iz Xl st. o njima se govori kaoo osobama

151P. Skok vidi razliku izmeu villa i curtis u tome to villa predstavlja selo a curtis pojedinano kmetovskp selite koje pripada jednom
gospndaru. P. Skok, Curtis, Starahrvatska prosvjeta, N. S. II (1928), 111. 152Pogrena je tvrdnja N. Klai da se ispravom iz 852. god. svi Tugari smatraju sdervima (N. Klai, n.dj. 479), jr se tom ispravom spomiinje samo nekoliko serva i ancilla u Tugarima (uspor. F. Raki n. dj. 4). No, isto tako nije nelogino da se Tugarani spominju u XI. st. kao slobodni ijudi, jer je meu njima bilo slobodnih ljudi koji su imaloi pravnu i djelatnu sposobnost pa su mogli tuiti i svjedoiti i prema tome biti spomenuti u ispravama. 153 devastavit totam villam meam, cepit quator servos et duas ancilias (F. Raki, N. DJ. 153). 154V. Novak, n. dj. 280-286. 155F. Raki, n. dj. 127. 156F. Raki, n. dj, 4, 15. 157F. Raki, n. dj. 192.

33

koje se mogu kupiti odnosno prodati na osnovi odreene forme postupka, zamijeniti, ukrasti, koje ako ve nisu bile servi, mogle su postati servima svojovoljno radi odreene naknade, silom zbog svoje insolventnosti, odlukom svog roditelja, koje su se mogle osloboditi svog statusa serva otkupom uz suglasnost gospodara, zamjenom i oporukom gospodara, koje su mogle posjedovati svoje vinograde (najvjerojatnije samo ne tuoj zemlji), koje su mogle ugovarati obveze sa svojim gospodarom, iji je status serva bio tako reguliran do su otac, sin, brat mogli postati servima a da su istodobno njihov sin, otac ili brat ostali slobodne osobe.158 lz jednog teksta koji je navodno takoer iz XI st., ali za koji se smatra da je falsifikat, 159 mogli bismo dobiti jo jedan podatak o poloaju serva u XI st. u koji bismo mogli vjerovati ako je falsifikator uzeo kao svoj predloak neki autentini tekst iz XI st. da bi svoj falfifikat uinio to vjerodostojnijim. Naime, prema tom tekstu proizlazilo bi da su serve mogli naseljavati u villu njihovi gospodari, ali da su se u villu mogle naseliti svojevoljno i slobodne osobe koje su posjedovale vlastite nekretnine uz uvjet da e se pokoravati dominiju gospodara ville.160 lako mogunost svojevoljnog naseljavanja tueg zemljita po svojoj stilizaciji jako podsjea na tekstove iz Xlll st. u vezi s hospites, ipak nije iskljuena mogunost takvog svojevoljnog naseljavanja u XI st. na ovoj srednjodalmatinskoj regiji, jer ta je mogunost postojala u shvaanju pojma ville ve u IX st. u franakoj dravi. lz teksta ne proizlazi jasno da li su se ti svojevoljni doseljenici smatrali servima i kao takvi potpadali dominiju gospodara161 ili su te osobe ostale slobodnog statusa, ali su potpadale pod dominij gospodara zemlje tako dugo dok su obradivale njegovu zemlju. No, ta nejasnoa nije jedina koja se odnosi na serve. Prije svega postavlja se pitanje da li zavisan status serva proizlazi iz osobne ovisnosti vezanosti za zemlju. Moemo utvrditi da su izrazi servi i ancillae u vrelima iz IX do XI st. pojmovno izjednaeni, jer kad god se ti izrazi pojavljuju u vrelima, oni se spominju zajadno ravnopravno, tako da se pri tome nikad ne navodi razlika meu njima, ali mi ne moemo utvrditi da su servi bili glebae adscripti zato to su ti servi, kad god se pojavljuju u jo nedovoljno kritiki obraenim vrelima, uvijek tekstualno povezani s nekretninama, dodue uvijek tako da su nekretnine, servi i ancillae svaki za sebe posebno istaknuti.162 Naime, analizirajui relevantne tekstove a vrelima stjee se dojam da je gospodar slobodno po svom nahoenju iskortavao serve i ancillae, pa tako nalazimo serve i na zemlji koju obrauju, No, za najvei broj serva (ba na osnovi Supetarskog kartulara) ne moemo tvrditi da su uope radili na zemljiili da su imali ak svoje gospodarstvo kao feudalni podlonici.163
158F. Raki, n. dj. 19, 128, 134-136, 191 pod VI. 159F . i i , Dalmacija i ugarski kralj Koloman, VHAD NS X (1909-1910) 63; N. Klai, Diplomatina analiza isprava iz doba hrvatske
narodne dinastije (I dio), HZ XVIII 146 bilj. 70; N. Klai, Povijest Hrvata, 391. 160F. Raki, n. dj. 106. 161Dominij gospodara je izraz koji se u XI st. rabi za oznaavanje sfere vlasti svakog gospodara, a ne samo vladara i Crkve nad zemljitem i Ijudima koji su obraivali tu zemlju. 162Tako 852. god.; omnia quae obtinet possessionum servos quidem et ancillas (F. Raki, n. dj. 4) ili 892. god.; dictam ecclesiam cum omni suo introitu et exitu subiugare privilegio cum servis et ancillis, campis, et vineis, pratis et silvis (F. Raki, n. dj. 15) ili 1104 god.; dedi unam curtem cum ecclesiaet cum sex servis et quatuor ancillas et alia curtecum duodecim familie et tercia curte cum octo familias (F. Raki, n.dj. 46) ili 1076. god.; do.. in perpetuum ecclesiam et futuris seu in eodem territorio in posterum residere voleentibus (F. Raki, n. dj. 106) ili krajem XI st.: devastavit villam meam cepit quator servos et duas ancillas (F. Raki, n.dj. 153). 163Kao to to tvrdi B. Grafenauer, Zgodnjefevdalna drubena struktura jugoslovanskih narodov .. Z.XIV (1960). 74.

34

Moemo utvrditi da je postojala razlika u izraavanju prisutnosti serva na feudalevim gospodarstvima koja se spominju u ispravi iz 1042. god., tj. da se na jednom gospodarstvu nalazi pet serva i etiri ancillae, a na drugim gospodarstvima odreeni broj familija, ali ne moemo sa sigurnou utvrditi da taj izraz familia znai gospodarstvo feudalnog podlonika. Izrazom familia oznauju se servi, coloni, koji prebivaju na seljakim predijima, koji daju gospodaru predija famulatum et servitium,164 dakle prvenstveno radnu snagu, a onda kmetska podavanja na osnovi dranja kmetskog selita. No, time ipak nije iskljuena mogunost da servus vodi svoje gospodarstvo na dijelu zemlje koji mu je dodijelio gospodar i koji servus obrauje samo u svoje slobodno vrijeme. Da li se familia u spomenutom vrelu treba ba tako tumaiti, nije sigurno. U svakom sluaju pojmovni sadraj izraza familia u odnosima koji su opisani u toj ispravi nije nesumnjivo odreen. Mi moemo utvrditi npr. i to da je gospodar kupio dva serva s njihovim sinovima i kerima te njihovim vinogradima,165 ali to nam ne daje osnov za zakljuak da servi vode svoje gospodarstvo kao feudalni podlonici. Servi su bili vlasnici vinograda, u stvari vinove laze na gospodarevu zemljitu, i da su ih sami obraivali, sigurno je, ali to im nije bio osnovni rad, jer ih je gospodar sigurno kupio zato to su mu bili potrebni kao radna snaga. Status serva u XI st. nije se razlikovao od serva u klasino doba rimskog prava po tome to je mogao imati vlastite vinograde, jer je i servus tog vremena imao svoj pekulij kojim je mogao raspolagati. Isto tako ne moe se tvrditi da su davanja serva od vinograda feudalna podavanja, jer je zakupnina bila svojstvena i za antiko doba. Najvei broj podataka o servima imamo zabiljeen u Supetarskom kartularu, ali samo nekoliko potvrda imamo o tome da je Petar Crni nabavljao serve da bi ih koristio kao radnu snagu u samastanskom gospodarstvu (i to onda kada govori o svojoj akciji oko gradnje vicusa za njegove famule). 166 Na osnovi sauvanih podataka neosorna je svakako osobna zavisnost serva od gosodara a i osobni karakter statusa serva. Vezanost serva uz zemlju moe se samo naslutiti i pretpostaviti da je postojala, jer veivanje neposrednog obraivaa uz zemlju bilo je ne samo pravilo u susjednim gospodarskim sistemima nego i osnovni izvor bilo nastajue, bilo sazrijevajue feudalne eksploatacije. Osobna zavisnost serva kojih je broj na podruju srednjodalmatinske regije izgleda bio znatan u XI st. zbog velikog osiromaenja malih poljoprivrednih gospodarstava (o emu nam govore cijene u prodaji serva)167 bila je, izgleda, u spomenutoj regiji prevladavajui oblik zavisnosti te jedan od osnova feudalnih odnosa koji su nastajali izmeu vladara i vladajudeg sloja, vlasnika zemlje i onih koji su je obraivali. lz ove analize moe se jo zakljuiti i to da je tada prevladavalo alodijalno, a ne kmetsko gospodarstvo. Logino je da se dotad na podruju sjevernodalmatinske i srednjodalmatinske regije razvijala institucija serva, a ne kolonata. ini se da je opravdana tvrdnja da se servus iz vremena od IX do XI st. nije razvio iz kolonata nego iz institucije serva. Istina, za cara Justinijana, dakle noposredno prije doseljenja Slavena u bizantsku Dalmaciju, postojala je slinost izmeu institucija kolona i serva. Jedni
164Du Cange, n. dj. Ill 409 ad verbum familia. 165F. Raki, n. dj. 134. 166F. Raki, n. dj. 129. 167F. Raki, n. dj. 134-136.

35

i drugi bili su vezani uz zemlju, vlasnik nije mogao prodati zemljite bez kolona ili serva na tom zemljitu. Gospodar je mogao i jedne i druge premjetati i zamjenjivati drugim kolonima odnosno servima. Kolon je mogao imati svoju imovinu a i servus je mogao imati svoj pekulij, ali ni kolon nije mogao otuiti tu imovinu bez suglasnosti gospodara (dodue sporno), gospodar je imao vlast nad kolonom te je mogao odbjeglog kolona traiti natrag kao i serva. Kolon nije mogao tuiti gospodara osim u nekim sluajevima slino kao i servus. Dijete je postajalo kolonom ako su mu otac i majka bili koloni ili u mijeanom braku kolona i serva, ako mu je majka bila kolon kao i kod serva koji je postajao raanjem od majke.168 Meutim, usprkos takvoj slinosti postojala je osnovna razlika izmedu kolona i serva: kolon je imao status Iibertatis, a servus status servitutis, kolon je bio zakupnik zemljita, a servus radna snaga gospodara, status kolona bio je pravno trajno stanje pa gospodar nije mogao kolona osloboditi kolonatske veze, a status serva mogao se u svako vrijeme ukinuti pa je gospodar mogao serva na razne naine osloboditi, ali i putanjem na slobodu servus je postao samo libertus s obvezama koje su nastale oslobaanjem, a nazivale su se pravima i obvezama patronata (bivi servus ostaje duan na poslunost, potovanje, po potrebi i uzdravanje biveg gospodara id r.).1169 Ako dakle analiziramo jedno i drugu instituciju, moemo sa sigurnou zakljuiti da servus iz vremena od IX do XI st. potjee iz institucije serva iz VI st. sudei ne samo po nazivu nego i po pojmovnom sadraju koji ima od IX st. dalje. U XI st, registrirano je ak i patronatsko pravo biveg gospodara (quemque libertauimus et usque ad presbiterii honore sublimari fecimus ad eiesdem ecclesiae opus ibi illum perpetuo manere volumes),170 to znai da je privredna situacija u XI st. bila takva da je ondanjim prilikama odgovaralo da osloboeni ostanu i dalje u odreenoj vezi s bivim svojim gospodarom. Gubitak pravne slobode nije morao znaiti i gubitak nezavisnoga gospodarskog poloaja. Razvoj pojmova curtis i villa prema nestajanju njihove razlike odrazio se take da se status mnogih serva poboljao jer je servus poeo dobivati zemlju da na njoj vodi samostalno gospodarstvo, a status slobodnih pogoravao jer su se kao posjednici svog gospodarstva unutar villa gospodarski gotovo izjednaili sa servima s obzirom na to sto su bili duni na slina podavanja kao i servi. Stoga je razumljivo da je izraz servus s vremenom mijenjao svoj pojmovni sadraj i postepeno se sve vie poistovjeivao s pojmom ostalih villana stvarajui tako nevi pojam feudalnog kmeta. Nemamo sigurnih podataka o njihovim podavanjima do XII st., ali je oito da je servus bio feudalni kmet ve onda kada je njegov gospodar bio ovlaten da nad njime vri kaznene sankcije kao funkciju dravne vlasti. S vremenom feudalev zemljini posjed nije morao biti identian feudalevu podruju vlasti, jer tom padruju vlasti mogao je pripasti ne samo teritorij njegova zemljinog posjeda nego i teritorij izvan tog posjeda na kojem su ivjeli slobodni Ijudi na svojim zemljama, ali koji su bill duni na razna
168B. Eisner i M. Horvat, n. dj. 122 169B. Eisner i M. Horvat, n. dj. 106-114. 170F. Raki, n. dj. 134.

36

davanja u korist feudalca i koji su bili vezani uz feudalev dvor. Na taj se nain s vremenom proirio osnov za razvoj pojma vlastelinstva. Vlastelinstvo nije moralo biti teritorijalno zatvoreno podruje. Ono se maglo sastojati od rasutih i ispremijeanih zemljinih povrina na irem teritoriju.171 ak ni alodij nije morao biti zatvoreno gospodarsko podruje jer su alodijalne zemije mogle biti izmijeane sa zemljama slobodnih zemljoposjednika.172 O veliini produktivnih povrina pojedinih poljoprivrednih gospodarstava, vlasnikim odnosima na tim gospodarstvima, servima i ostalim villanima manjkaju nam kvantitativni podaci. Znamo samo to da su u sjevernoj i srednjodalmatinskoj regiji u XI st. prevladavali vlasnici zemlje, koji su slobodno raspolagali zemljama bez iije suglasnosti. Samo manjj broj vlasnika otuivao je nekretnine uz suglasnost svojih roaka.173 Je li se u tome krio relikt kolektivnog vlasnitva? Otuivanja nekretnina u kojima otac i sin, majka i djeca te braa zajedniki raspolau nekretninom nisu dokazi o reliktima kolektivnog vlasnitva, jer njihov nain raspolaganja moe proizlaziti iz suvlasnikih odnosa. Meutim, ako neka osoba otuuje nekretnine uz suglasnost svojih roaka, u tom sluaju ako se ne mogu utvrditi susjedski odnosi tih roaka ili ako se ne moe zakljuiti da se radi o nepodijeljenoj imovinskoj zajednici onog koji otuuje s roacima od kojih se trai suglasnost, takav nain otuivanja nekretnine upuuje zaista na postojanje relikta shvaanja kolektivnog vlasnitva po kojem se time uvaju interesi krvnih srodnika.174 Ve je O. Mandi naglasio da injenica da su grope roaka raspolagale posjedima ne znai da su ih i zajedniki obraivale, tj. da su u drugoj polovici XI st. u dalmatinskom primorju postojale zadruge kao opi ekonomski temelj drutvenog ivota.175 Zadruga kao proizvoako-potroaka jedinica, koja se sastojala od nekoliko pokoljenja jednog oca uz njihove ene, na spomenutim se regijama do XI st. ne moe neosporno utvrditi. Na osnovi sauvanih povijesnih vrela moemo zakljuiti da su u sjevernodalrnatinskim i srednjodalmatinskim regijama opi ekonomski osnov drutvene strukture bile po pravilu inokosne obitelji koje su drale nekretnine u privatnom vlasnitvu. Da li je postojalo ponegdje u tim regijama takvo pravo raspolaganja nekretninama koje se moglo vriti samo uz suglasnost svih ivih roaka, i to ne na osnovi suvlasnitva nego kolektivnog vlasnitva tih roaka, teko je utvrditi sa sigurnou ali je vrlo vjerojatno. Postavlja se pitanje da li je krug roaka koji je odluivao u otuivanju nekretnina u stvari predstavljao takvu formu zajednice roaka koja je bila ili nije bila proizvoako-potroaka zajednica
171J. Kulischer, n. dj. 63. 172J. Kulischer, n. dj. 66. 173F. Raki, n. dj. 60, 91. 92. 94, 110, 129-133, 153, 162, 173, 180. 174Neosnovano je miljenje prema kojem toboe jedini Mandiev dokaz za utvrivanje ostataka zadruga u Dalmatinskom primorju, tj.
pravo prvokupa ne dolazi u obzir, jer da je prvokup univerzalna ustanova koja se rodila iz injenice da je zemlja (sa stokom) bila tada osnovni i glavni izvor za podmirivanje nasunih ivotnih potreba id a ne vrijedi samo za roake ve i za susjede (N.Klai, n. dj. 79). Istina je da je pravo prvokupa univerzalna pravna ustanova, al8i je takoer istina da je taj institute, ako se ne mogu utvrditi susjedski odnosi ili nepodijeljenja zajednica dobara nakon smrti ostavitelja ipak reminiscencija na nekadanje rodovsko zajednitvo od ega je najbitnije kolektivno vlasnitvo. 175O. Mandi, n. dj. 259.

37

pa je postojala bez obzira na to gdje su i u kojoj obitelji ivjeli njezini lanovi. U vrelima se spominju izrazi generation (IX st.),176 genea (X st.),177 genus (XI st.).178 V. Maurani u Prinosima poistovjeuje te izraze s izrazom bratstvo odnosno pleme. 179 U vrelu, u kojem je spomenut izraz genus (ex suo genere) kao da se pod tim izrazom podrazumijevaju ne samo braa, roditelji, djedovi, pradjedovi nego i ena i enine sestre i braa, snaha, svekrva, punica, maeha, tetka i jo neki koji nije spomenut ex suo genere.180 U drugom vrelu krug onih koji su zajedniki odluivali o otuivanju nekretnine obuhvaao je oca, sinove i propinquos, tj. roake (po ocu i svojti)181 ili brau i sve parentes roake.182 Ako bismo uvaili navedene primjere, u tom bismo sluaju morali zakljuiti da je pleme obuhvaalo ne samo roake po krvnoj vezi nego i njihovu svojtu. Ako uzmemo u obzir da su parentes u jednom sluaju polagali zakletvu da e naknaditi svu tetu koju ucini njihov consanguineus, tj. roak po ocu, pa kada je ovaj i prouzroio tetu, da su ovlastili oteenog da uzme totam hereditatem od onih kojima pripada izvritelj tete i imovina po njihovom ocu, onda se moe utvrditi da je pleme u sjevernodalmatinskoj i srednjodalmatinskoj regiji u XI st. predstavljalo zajednicu roaka, koja je uvala zemljini posjed od prijelaza u vlasnitvo izvan plemena svojim pravom prvokupa i jamila za tetu uinjenu treim osobama svojom imovinom na osnovi pravog ili fiktivnog srodstva. Pleme u Xl st. u spomenutim regijama nije staleka organizacij, ali je jedna od formi drutvenog razvoja u kojoj su se neki oblici starijeg drutvenog ureenja podravali zato to su bili za to prikladni uvjeti i razlozi postojanja (spreavanje procesa pauperizacije lanova plemena uslijed usitnjavanja zemljinog vlasnitva, nerazvijenosti obrta, trgovine i prometa, estih darivanja u korist Crkve, a moda i uslijed fiskalnih tereta dravne organizacije) s jedne strane, a onda zato da se osigura naknada za izvrene zloine i tete u korist oteenog i dravne organiz-ecije s druge strane. Neki sauvani toponimi iz XI st. mogli bi se protumaiti tako kao da su neka plemena nastavala zatvorene zemljine povrine (Tugarani, Vuii, Koziani, Srenjinci) pa su dali svoje ime svom naselju.183 Meutim, takva hipoteza nije neosporna, jer se naziv stanovnika mogao izvesti iz toponima (ibenani od ibenika, Kotorani od Kotora ili Tugarani od Tugari, Koziani od Kozica). Dapae treba naglasiti da su svi ostali toponimi iz XI st. u srednjodalmatinskoj regiji sauvani u obliku koji neosporno ne predstavlja izvedenicu iz imena plemena (Belaj, Brestani, Bresti, Grebeni, GesenizaJesenica, Cillaua Niua-Kilava njiva, Cobilacz-Kobiljak, Nacle-Orechova, Pissi Rit, Podspilize, Prasizo, Sekyrica, Srenjine, Tristenic, Tugari, Urana, Sirownyze-rnovica i drugo).184 Stoga treba
176F. ii, Prirunik 182. 177F. Raki, n. dj. 270. 178F. Raki, n. dj. 110. 179V. Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Zagreb, 1908-1922, 84, 88, 935. 180F. Raki, n. dj. 94. 181F. Raki, n. dj. 130, 173. 182F. Raki, n. dj. 153. 183F. Raki, n. dj. 127, 129, 130, 135. 184V. Novak, n. dj. 280-286.

38

zakljuiti da u XI st. (iz kojeg jedino imamo jedno povijesno vrelo kojem nitko nije do danas osporavao vjerodostojnost podataka) pleme ne predstavlja po pravilu teritorijalu zajednicu niti proizvoako-potroaku zajednicu nego zamiljenu zajednicu roaka. lpak, nije iskljueno da je neko pleme bilo i teritorijalno povezano, no o tome nemamo neospornih podataka u vrelima do XI st. Na kraju, izraz decimal koji nalazimo ve sredinom IX st.185 takoer je od znaenja jer upuuje na uvoenje crkvene desetine u prvoj polovici IX st. na podruju srednjodalmatinske regije hrvatske drave. Hrvatski je vladar potvrdio naime 852. god. crkvi sv. Jurja pravo da godinje dobije deseti dio od svih zemaljskih plodina, koje je vladar imao na svom curtisu u Klisu, a koje je pravo desetine podijelio istoj crkvi ranije vladarev prethodnik. Ova desetina ne moe se poistovjetiti s tributom, koji je po pravilu pripadao vladaru od svakog podlonika, ako ga vladar nije od to obaveze oslobodio, ili od onog posjednika koji je ivio na vladarevoj zemlji (terra regalis), 186 ili pak od onog serva koji je obraivao vladarevu zemlju. Ispravom iz 852. god. izriito se odreuje da crkvi pripada desetina od onog to naraste na vladarevu curtisu, ime se iskljuuje mogunost da se pod desetinom mogu shvatiti redovna podavanja podlonika i serva od svog selita. Osim toga, oito je da desetina u korist Crkve nije bila uobiajeno davanje, a niti da su sva vladareva imanja bile obavezna na desetinu. Desetina se tek uvodi da bi postala redovni obiaj. No, njezino uvoenje odmah u poetku postojanja drave predstavlja znaajnu mjeru vladara. Crkvena desetina jo je jedan dokaz da se u novoj dravi poeo uvoditi ve poetkom IX st. franaki feudalni sistem ne samo u pogledu njegovih institucija kao to su dominus, dominium, villa, curtis nego i s obzirom na odnos prema Crkvi. Meutim, konkretan primjer darovanja desetine od hrvatskog vladara u korist Crkve ve u toku IX st. od posebnog je znaenja i iz drugog razloga. Uz organiziranje crkvene hijerarhije, gradnju samostana i crkvi; osiguravanje njihovog funkcioniranja dotiranjem zemljama i Ijudima koji e te zemlje obraivati i uzdravati poljoprivredno gospodarstvo crkve, desetina s vladareva gospodarstva predstavljala je jo jedan oblik pomaganja i unapreenja Crkve u Hrvatskoj, ali i osnivanje obveza Crkve da pomae dravnu organizaciju u vrenju njezinih funkcija dajui usluge putem svoje posrednike uloge izmeu rimske civilizacije i slavenskog svijeta nuajui principe rimske hijerarhije, administrativne podjele, procedure u sudovanju, sistema razmjene robe, juridikih formi u pravnim poslovima, ulazei u suradnju u rjeavanju problema iz sfere dravne vlasti na svojim crkvenim koncilima, usklaujui dravnu organizaciju sa svojom organizacijom. Ako napokon statistiki analiziramo podatke sauvane za podruje sjevernodalmatinske i srednjodalmatinske regije iz vremena od IX do XI st., moemo zakljuiti da je u njima registrirano znatno vie slobodnih osoba negoli serva. Supetarski kartular najveim je dijelom pregled pravnih poslova, veinom kupoprodaja, darovanja, zamjena, sklopljenih izmeu slobodnih osoba. Ako izostavimo dravne funkcionare, koji se tu spominju, ostaju najveim dijelom spomenute slobodne

185F. Raki, n. dj. 4. 186F. Raki, n. dj. 132.

39

osobe koje se pojavljuju kao sitni zemljini vlasnici. Pored njih nalazimo vrlo mali broj zemljinih vlasnika koji su imali vee posjede na kojima su se drali servi.187 Ako sumiramo sve te podatke o drutvenoj strukturi na spomenutum podruju od IX do XI st., zapaamo da su postojale dvije osnovne klase: vladajua i vladana. 188 Vladajuu klasu sainjavao je samo tanak drutveni sloj slobodnih osoba koje su vrile dravnu vlast kao funkcionari ili ovlatenici vladara. Vladar je tada bio nosilac sve dravne vlasti pa i one slobodnih osoba koje su s vremenom stekle pravo da vre neke funkcije dravne vlasti na svom zemljitu. Vladajua klasa pojavljuje se u IX st. kao sloj possessors koji se poeo razvijati u okviru feudalnih institucija kao feudalna klasa. Ne mogu se prihvatiti teorije koje datiraju postanak plemstva prije IX st.189 bilo tako da se ono razvilo od glavara i starjeina plemena (rodovno plemstvo),190 bilo da se ono razvilo na.taj nain da su hrvati prilikom doseljavanja kao osvajai postali plemii a pokoreni starosjedioci, Slaveni i Avari njihovi podlonici,191 ili teorija koja datira postanak plemstva poslije XII st. jer da se ono do tada nije uope razvilo.192 Rodovsko-plemenska teorija o postanku feudalne klase uzima u obzir starjeinski sloj ureenja drutva koje je prethodilo drutvenom sistemu vojne demokracije a ne uzima u obzir postanak i razvoj vojne aristokracije za seobe, osvajanja i definitivnog zauzimanja bizantske Dalmacije, proces ekonomske i politike diferencijacije te stvaranja klasnog drutva i napokon proces formiranja takvog dravnog ureenja u kojem e pored vladara i njegovih funkcionara vlasnici zemlje na kojoj ive slobodne i zavisne osobe zadobiti ovlatenja za vrenje nekih funkcija dravne vlasti, dakle, ne uzima ope zakone druvenog razvoja, a niti posebni razvoj vladajueg sloja i utjecaj franakog feudalizma. Teorija o drutvenom dualizmu Hrvata-feudalaca i Slavena-kmetova ne uzima u obzir povijesna vrela koja govore o tome da su Hrvati nakon doseljenja ivjeli u vojnodemokratskom ureenju, u besklasnom drutvu koje nije bilo narueno postojanjem serva te bogatih i siromanih suplemenika, jer je postojao jo i irok sloj slobodnih osoba koje nisu imale dominikalnu vlast, ali koje su zajedniki

187F. Raki, n. dj. 34, 46, 60, 80-85, 91, 95, 98, 109, 161, 171 i dr, 188BezrazIona je sumnja N. Klai u tvrdnju da je hrvatsko drutvo bilo ve u IX st. podijeljeno u dvije osnovne klase: vladajuu i
podvlaenu (N. Klai, n. dj. 79), to vie to N. Klai smatra da su Hrvati bili ve u VII st. vladajui sloj nakon to su pobijedili Avare pa njih i Slavene potinili. 189Izraz plemstvo za feudalce do XII st. nije osnovon a ni praktian. Tadanje drutvo u sjevernodalmatiskoj i srednjdalmatinskoj regiji nije poznavalo izraz nobilis u znaenju koje ima u XlIl st. Ono je poznavalo izraze ingnue, servi, dux, rex, banus, upani, tepije, dvornici i druge nazive za dravne funkcionare ili ukratko rex et proceres Craatorum, primates, dominus, daminium, curtis, villa, servi, ancillae, cives. Lstina, tadanje drutvo nije poznavalo isto tako izraze vladajua i vladana klasa, feudalci, feud, feudalizam, no, mi se moramo karistiti nekim u svijetu prihvaenim tehnikim terminima za oznaavanje dijelova tadanjega klasnog drutva. Izraz feudalac bolje odgovara od izraza plemi ako elimo izraziti faudalne odnose XIII st. jer izraz feudalac daje mogunost da preciznije izrazimo sliku razvijenog feudalnog drutva u kejemn su se formirali u feudalnoj klasi strogo zatvoreni slojevi, tj. stalei, meu kojima plemstvo odnosno plemii ine samo jedan stale. Tako se iz jedinstvene klase feudalaca s vremenom razvijaju podjedini slojevi u toj feudalnoj klasi: vie i nie plemstvo, magnates, praelati, nobiles, tj. dravni baroni, prinevi, knezovi, grofovi, baroni, zatim crkveni velikodostojnici i napokon plemii, a tih plemia nema prije XIII. st. 190F. Raki, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljea, Rad JAZU 70, 187-190; F. ii, Povijest Hrvata, 1925, 656: M. Lanovi, Ustavno pravo Hrvatske narodne drave, Rad JAZU 265, 190. 191V. Klai, Hrvatska plemena od XII do XVI stolje, Rad JAZU 130, 15, 16; Lj. Hauptmann,Podrijetlo hrvatskog plemstva, Rad JAZU 273; l st i, Hrvatsko praplemstvo, SAZU, Razprave I 53-115. 192M. Barad a, Hrvatski vlasteoski feudalizam po vinodolskom zakonu, Djela JAZU 44 (1952): M. Kostreni, Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog prava, Zagreb, 1956. 160-167; miljenje B. Grafenauera o tim teorijama nabrojenim u ovim biljekama br 398 i 399 izloeno je u njegovu radu: Zgodnjefevdalna drubena strukturaZ XIV 1960), 42-47; miljenje pak N. Klai vidi u n. dj. 74-80.

40

upravljale drutvom onako kako u bizantskom vrelu stoji: ivjeli su u demokraciji nemajui svog arhonta nego starce upane. Teorija o postanku feudaine klase poslije XI st. ne uzima u obzir feudalne odnose koji su postojali u razdoblju od IX do XII st. to dokazuju pojmovi dominus, dominium, fidelitas, curtis, villa, servi i decima iz tog razdoblja. Vladanu klasu sainjavali su preostali iroki sloj slobodnih osoba meu koje treba ubrojiti graanstvo i kler koji nisu bili sudionici u vrenju dravne vlasti te sloj zavisnih osoba (serva, ancilla) u gradu i izvangradskom podruju iji gospodarski poloaj nije bio jednak. Najgori poloaj imali su oni servi i ancillae koji su radili u kuanstvu kao sluge, neto bolji oni koji su biIi radna snaga u alodijalnom gospodarstvu, a najbolji oni koji su vodili samostalno gospodarstvo uz obavezna podavanja. Iz vladane klase poela se ve u IX st. razvijati klasa feudalnih podlonika iz kojih su se s vremenom u toku X i XI st. izdvojili graani novih gradova (Nin, Knin, Biograd, i dr.), i u kojoj se formiraju razliiti pravni statusi slobodnih, poluslobodnih i neslobodnih osoba. Krajem XI st. mi jo uvijek imamo onu sliku drutvene strukture koja je zabiljeena u aktu sinoda odranog u Zadru 1095. gad., tj. ingenuus vel servus, magna vel parva persona, slobodni i neslobodni, a meu slobodnima bogati i siromani, vladajui i vladani.193 No, ta drutvena struktura potvrena je vrelima uglavnom u splitskom zaleu, ali moglo bi se opravdano tvrditi da je bila karakteristina za itavo podruje sjevernodalmatinske i sradnjodalmatinske regije. Za ostali niz regija hrvatske drave koje poinju od istarskih gora, pa se nastavljaju kvarnerskom regijom, likom zavalom, Kordunom, podrujem uma oko Plive i Vrbasa te krakih polja (Glamo, Livno i Duvno), junodalmatinskom regijom te regijom dalmatinskih otoka, mi ne raspolaemo podacima pa moemo samo nasluivati. injenica da su vijesti iz stare hrvatske drave sauvane samo za spomenuto usko podruje moda bi se mogla protumaiti u vezi s drutvenim ureenjem na tom podruju. Vijesti su sauvali samostani i crkve. Iz toga bi se moglo zakljuiti da u ostalim regijama nisu postojali od IX do XI st. samostani i crkve, ili ako su postojali, da su kasnije propali, moda u toku tatarskih i turskih provala. Ako razmotrimo razvoj crkvene organizacije, onda vidimo da su postojale u IX st. biskupije samo unutar gradskih zidina u Osoru, Krku, Rabu, Zadru, Splitu, Stonu, Dubrovniku i Kotoru, a u zaleu da je bila nadlena tek formirana ninska biskupija za stanovnitvo koje je bilo upravo pokrteno (skradinska, duvanjska i sisaka biskupija bile su ispranjene), zatim da su u X st. gradske dalmatinske biskupije proirile svoju teriterijalnu nadlenost na granice koje su imale prije doseljenja Hrvata u bizantsku Dalmaciju tako da je ninska biskupija postala suvina pa je bila i ukinuta, to vie to je splitski nadbiskup preuzeo vrenje prava ispranjenih biskupija. Nadalje vidimo da je krajem prve polovice XI st. itava unutranjost hrvatske drave ponovno pripadala ne dalmatinskim biskupima nego hrvatskom biskupu (koji je boravio na dvoru a s vremenom tek dobio rezidenciju u Kninu) te da je u drugoj polovici XI st. bila ninska biskupija ponovno uspostavljena, dodue u vrlo skuenim granicama; tako je zalee
193F. Raki, Documenta , 160.

41

dalmatinskih gradova ponovno doivjelo crkvenu reorganizaciju. Sve te este promjene u unutranjosti drave govore da organizacija Crkve u tim dijelovima drave nije funkcionirala. Jedino biskupije u sjevernodalmatinskim i srednjodalmatinskim regijama imale su uglavnom stalno odreena podruja djelovanja. Osim toga postojao je neko vrijeme antagonizam izmeu splitskog i ninskog biskupa zbog elje za primatom pa se time zaotravao problem slavenskog bogosluja emu je pridonio svoj udio i vladar kojeg je ipak vie zanimala ideja vrstog sjedinjenja dalmatinskih gradova sa zaleem pa je shvatljivo da je poduzimano mjere za zbIiavanje s dalmatinskim biskupima i samostanima. Ako u tom svjetlu shvatimo injenicu da je Crkva samo u dalmatinskim gradovima sauvala povijesna vrela za staru hrvatsku dravu, onda je oito da ne moemo postaviti dilemu jesu li ili nisu postojali samostani u ostalim regijama hrvatske drave. Oni su postojali, jer je to bio interes vladara i Crkve, ali je najvjerojatnije da je mrea crkvenih ustanova bila veoma rijetka, a osim toga, to je veoma vano, i utjecaj Crkve prema tome nije mogao biti velik u tim regijama. Ako tome pribrojimo da trgovina nije bila iva, a promet s morskim lukama bio slab, morali bismo zakljuiti da se i drutveni odnosi u tim regijama nisu razvijali onako brzo kao u primorskim regijama te da se u tim regijama morao zadrati znatan broj ostataka drutvenog ureenja iz doba vojne demokracije. Sudei prema organizacijskim formama dravne vlasti u Lici, Gackoj i Krbavi koje su bile u X st. jedno upravno podruje, dakle jednostavni oblik organizacije, moglo bi se zakljuiti da je takva forma najvie odgovarala ekonomskoj i drutvenoj strukturi tamonjeg stanavnitva, a ta je mogla biti samo stariji oblik drustvenog ureenja u kojem su npr. Gaani u IX st. mogli priznavati kao dravnu vlast jedanput Bornu, a drugi put Ljudevita Posavskog, i to u veoma kratkom razdoblju. U regijama krakih polja Glamoa, Livna i Duvna i dalje u umskom pojasu oko rijeke Vrbas i Plive funkcionirale su u X st, upanije tipa koji je bio zastupan u sjevernodalmatinskim i srednjodalmatinskim regijama to znai da je u tim regijama bila organizirana gua administrativna mrea pa bi nas to moglo uputiti na zakljuak da su to zahtijevali ekonomski i drutveni interesi vladajue klase, a to pretpostavlja veu drutvenu diferencijaciju i jae klasne suprotnosti pa prema tome drutvenu strukturu koja bi sliila onoj u sjevernodalmatinskim i srednjodalmatinskim regijama. Naravno, ovakvo je zakljuivanje logino, ali ne i neosporno, jer nema potvrde u pevijesnim vrelima. Organizacija dravne vlasti mogla je ovisiti i o drugim iniocima, a moda je ouvana u vrelima samo fragmentarna pa ak i iskrivljena slika te organizacije, Stoga nema osnove zalagati se za rjeenje tog problema ba u odreenom obliku. Neto drukija morala je biti slika drutvenog razvoja u junodalmatinskoj regiji, posebno izmeu Cetine i Neretve, gdje je cvalo gusarenje, a isto tako je morala izgledati i drutvena struktura na dalmatinskim otocima drugaijom jer su tu imali presudan utjecaj centri bizantska vlasti smjeteni u gradovima kamo utjecaji s kopna nisu magli dopirati u veoj mjeri, gdje je bizantska dvorska politika titila male pasjednike i njihov slobodni status da bi se obranila od opasnosti koju su predstavljale latifundije u stjecanju prava vrenja centralne dravne vlasti. Istina, feudalni odnosi su ipak prodirali i na dalmatinske otoke o emu nam govore zakletve vjernosti 1018. god. gradova Raba, Krka, Osora, grada Beli na otoku Osoru koju su polagali mletakom dudu kao svom senioru obvezujui se na

42

plaanje tributa i na vjernost,194 ali taj odnos prema senioru izgleda nije dirao u podjelu i organizaciju vrenja vlasti ni u gradovima ni u zaleu, bar o tome -nemamo nikakvih protudokaza. Na otoku Osoru (tako su se nazivali otoci Cres i Loinj) nalazimo u X st. niz katela koji su bili sredita sa svojom organiziranom upravom za okolno stanovnitvo, ali tako podijeljeni da su neki kateli bili naseljeni hrvatskim, a drugi romanskim stanovnitvom. 195 No, to je i jedini podatak o organizaciji izvangradskog podruja na otocima koji ne moemo generalizirati tako da bismo to smatrali tipinom slikom za sve otoke niti je moemo produiti na dui period ak ni na samom otoku Osoru. Za druge regije nema ba nikakvih podataka pa je tako otvorena mogunost nagaanja. 6. Dravna struktura U razdoblju od poetka IX do kraja XIl st. razvijala se na dijelu hrvatskog naseobenog prostora drava patrimonijalnog tipa. Njena osnovna karakteristika sastojala se u tome to se dravna organizacija smatrala u naelu patrimonijem vladara. Sve funkcije dravne vlasti pripadale su prvenstveno vladaru. On je bio izvor vlasti. Nitko nije nmogao vriti funkciju dravne vlasti bez vladarevog ovlastenja. U toku XI i Xll st. pojedine funkcije vlasti poele su se odvajati od vladarevog utjecaja osamostaljivati i postajati nasljednim funkcijama uzurpatorovog roda. No, te pojave nisu bile jo dominantne u dravnom ureenju pa se moe tvrditi da je u osnovi ipak i u tim stoljeima dravna vlast imala patrimonijalni, patronalni i dominikalni karakter. U naelu nikada nije u tom razdoblju vladao slobodni izborni sistem u popunjavanju praznog prijestolja. Velika veina vladara pripadala je dinastiji TrpimiroviA. Pa i kua Arpadovia dola je na hrvatski prijesto na temelju batinskog prava. Prema tome dravna vlast se smatrala patrimonijem dinastije. Patronalni karakter odraavao se u shvaanju da je vladar i samo on, zatitnik pravnog poretka. Stoga svi su njemu podloni i njemu duguju vjernost. itava dravna organizacija slui osiguranju pravnog poretka a to je organizacija vladareva. Nitko se ne pokorava toj organizaciji kao neposrodnom nosiocu vlasti ve vladaru. Ta organizacija slui samo zatiti steenih prava a ne da zapovijeda nezavisno od vladara. Dominikalni karakter dravne vlasti oitovao se u shvaanju da je vladar vrhovni gospodar zemlje i Ijudi na toj zemiji. On ima pravo da vlada Ijudima, da sudi, da trai tribute ili poreze, da bude gost na teret podlonika. On je jedini imao pravo da podjeljuje ovlatenja vrenja funkcije dravne vlasti ili ubiranja vladarevih poreza u svoju korist. Stoga dvorsko vijee je savjetodavni organ vladara a ne institucija iz koje proizlazi vlast. Narodne skuptine nisu organi koji odluuju nego skupovi koji sluaju vladareve odluke ili koji slue kao sveani ambijent u kojem se proglaavaju vane odluke i odigravaju vani dogaaji za dinastiju i podlonike. Tim karakteristikama ne suprostavljaju se bitno odnosi koji ukazuju na ovisnost vladara od odreenih sredina, dokle god te sredine nisu zaista postale nosilac i izvor dravne vlasti.
194F. Raki, n. dj. 32-35. 195
F. Raki, n. dj. 35, 426

43

a) Vladar Iako nemamo podataka o osnovnom odnosu Hrvata prema svom vladaru za cijeli niz regija hrvatske drave, ipak ini se opravdano tvrditi da je taj odnos poivao od IX st. dalje na feudalnoj fidelitas i plaanju tributa vladaru.196 O dravnoj organizaciji moemo utvrditi veoma malo, jer nisu sauvana povijesna vrela koja bi pruala izdanije podatke, a ona koja su sauvana veinom jo nisu prouena s obzirom na vjerodostojnost podataka. Ne samo to ne moemo neosporno ustanoviti organe vlasti a niti njihov djelokrug nego ne moemo ni njihov razvojni put od IX do XIl st. Moda nam je najjasniji status vladara. Naziv vladara mijenjao se tako da je u IX st. Iatinski glasio dux. Meutim, taj naziv nalazimo i u X i XI st. no, izgleda u sluajevima kada vladar nije bio jo okrunjen. Od X st. dalje naziv okrunjenog vladara glasio je rex.197

196Podatak da je kralj Zvonimir dao Strezi pravo da ubire tribute na zemljama izmeu Biaa i Solina ne upuuje na tribute koji je
Zvonimiru pripadao kao vladaru ve kao vlasniku zemlje. Upor. F. Raki, n. dj. 132

197Da se vladar zaista nazivao dux-om i u X I XI stoljeu dokle god nije bio okrunjen imamo vie dokaza. Tako vidimo da je
Toma Arhiakon nazivao Tomislava dux-om (F. Raki, Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM vol. XXVI, SS vol. III, Zagrabiae, 1894, 36) Na jednom kamenom spomeniku pak Stjepan Drislav naziva se magnus dux (F. ii, Prirunik, 126). U zavjrnici pak Zvomimira istie se da je Zvonimir bio prije krunidbe dux Hrvatske i Dalmacije (F. Raki, Documenta,103). Kako je glasio prijevod izraza dux na hrvatskom jeziku ne znamo ali obzirom da su se prvi vladari Moravske, eke, Poljske i Rusije nazivali u narodnim jezicima knez a u latinskom dux nai historiari poevi od F. Rakog smatraju opravdanim da se i hrvatski vladari mogu nazivati knezovima (upor. F. Raki, Nutarnje stanje, Rad 91, 126). Izraz rex moe se sa sigurnou prevesti sa kralj jer na Baanskoj ploi na kojoj je tekst pisan na hrvatskom jeziku Zvonimir se naziva kralj hrvatski (F. Raki, n. dj. 127). Meutim, znaajno je da se hrvatski vladari negdje nazivaju knezovi, odnosno kraljevi Hrvata ili Hrvata i Dalmatinaca (tako 839 god.; 852 god.; 892 god.; 925 god. F. Raki, Documenta, 3, 4, 15, 87, 188; 950 god. J. Stipii-M. amalovi, Diplomatiki zbornik, 40; prije 970 god. F. ii, Prirunik, 126; 1059 god., 1062 god., 1069 god., 1070, 1072, 1075, 1076, 1077, 1076-8, 1078, 1080, 1083, 1086, 1089 god. F. Raki, Documenta, 51, 62, 74, 76, 78, 81, 87, 90. 103, 106, 11, 112, 114, 127, 128, 144 i 148) a negdje kraljevi Hrvatske ili kraljevi Hrvatske i Dalmacije (tako 1066 god., 1069, 1070, 1072, 1073, 1075, 1076, 1078, 1088/9 god. F. Raki, n. dj. 65, 66, 67, 72, 80, 85, 92, 95, 103, 108, 116, 118, 145, 147, 148) a u X st. istovremeno i na ovaj in a onaj nain (npr. 1075 god. F. Raki, n. dj. 103). Toma Arhiakon tvrdi u XIII st. da su se vladari od Drislava (X st.), dalje nazivali kraljevima Hrvatske i Dalmacije (F. Raki, Tomas Archidiaconus, Historia Salonitana, 38). Prema sauvanim dokumentima vidimo da su se hrvatski vladari tako nazivali tek u drugoj polovici XI st. Obzirom da se naslov vladara Hrvata ili Hrvata i Dalmatinaca upotrebljavao jo u XI st. oito je da se nova praksa nije jo ustalila po kojoj se u vladarski naslov stavlja od X st. dalje naziv zemlje a ne naroda.

44

Da je kralj ve u X st. imao krunu imamo potvrdu u vrelima. 198 No, ve u IX st. okolina je nazivala vladara rex. Meutim u IX st. ovaj naziv ne znai kralj ve vladar pa se i drava nazivala regnum. Regnum se poistovjeivao s vladarom199 to proizlazi iz shvaanja da je drava vladarev patrimonij. Stoga je razumljivo da se Trpimir u IX st. naziva u Cividalskom evangelistaru dominus200 te da u IX st. vladar naziva upane svojim upanima dravne organizacije svojim vlastitim aparatom. U toku IX do XI st. hrvatski je vladar bio ponekad u vazalnom odnosu bilo prema franakom, bilo bizantskom vladaru, bilo prema papi. Iz zavjernice hrvatskog vladara papi iz 1075. god. saznajemo obaveze vladara prema papi kao svom senioru a to su bile plaanje godinjeg tribute, poslunost prema senioru, uvanje vjernosti prema senioru, vrenje vladarskih funkcija (krojenje pravde, zatiivanje interesa Crkve, briga za siromahe, udovice i siroad, spreavanje nedoputenog sklapanja braka, osiguravanje interesa Crkve pri sklapanju braka, zabrana trgovine robljem i drugo).202
201

tj. da je smatrao aparat

198Kraljevska kruna (diadema regni) spominje se prvi puta oko 998. godine. Sporno je pitanje kada je knez Hrvata postao kralj Hrvata ili
Hrvatske. Prvi knez kojeg je papa nazvao kraljem bio je Tomislav (o. 910 god. ili o. 910-928 po S. Antoljaku). Toma Arhiakon (XIII st.) tvrdi da je Stjepan Drislav (969-997 ili iza 960 godine po Antoljaku) bio prvi kralj Hrvatske i Dalmacije. Toma Arhiakon zna ak da je taj hrvatski vladar dobio kraljevske znakove od bizantskog cara. Na nadgrobnoj ploi kraljice Jelene (+976) pie da je ve vladar Mihajlo (o. 935-945 a prema Antoljaku o. 926- o. 945 god.) bio kralj. I iz isprave iz god. 950 slijedi da je Mihajlo nosio kraljevsku titulu. Treba istknuti da vladari koji u X st. imaju naslov kralja nisu samo legitimni vladari, ve i nosioci kraljevske titule i asti (vidi o tome I. Beuc, rex i regnum na nadgrobnom natpisu kraljice Jelene, Starine JAZU 58, 1980, 1-8). Konstantin Porfirogenet meutim ne naziva Mihajla Kreimira kraljem ve arhontom (VIZ II 43). Toma Arhiakon isto tako ne naziva Tomislava kraljem ve knezom (F. Raki, Thomas Archidiaconus, Historia Salonita na, 36). Jedino dakle papino pismo spominje ba Tomislava kao kralja (F. Raki, Documenta, 189). No, i u zakljucima Splitskog koncila iz istog vremena spominje se kralj a ne knez (F. Raki, n. dj. 190). Meutim, tekstovi papinog pisma i zakljuaka Splitskog koncila sauvani su u rukopisu iz XVI st. J. Lucius u XVII st. smatrao je pismo i zakljuke falsifikatima. D. Farlati u XVIII st. smatrao je sadraj pisma i zakljuaka vjerodostojnim. Raki i drugi historiari prihvataju Farlatijevu tvrdnju. Da Konstantin Porfirogenet ne naziva hrvatske vladare kraljevima razumljivo je, jer je ovaj car smatrao hrvatske, srpske i bugarske vladare u IX i X st. arhontima, tj. takvim vladarima koji su vladali na bivem bizantskom teritoriju koji po miljenju cara pripada jo uvijek Bizantu pa su ti vladari carevi namjesnici ili upravljai. Toma Arhiakon oito nije imao pred sobom papina pisma i zakljuke kada je pisao svoju Povijest salonitanskih i splitskih biskupa. Stoga postoji dovoljan temelj da se private Farlatijevi razlozi i argumenti kojima on priznaje autentinost podataka iz pisama i zakljuaka. Prema Korulanskom rukopisu iz XII. St. moe se dapae ustvrditi da je upravo Tomislav postao prvi hrvatski kralj jer se u tom rukopisu navodi da su Hrvati postali tributarno podloni papi upravo pod papom Ivanom X (914-928) koji je bio suvremenik Tomislava. Dakle, hrvatski vladar je postao kraljem ne onda kada se spominje krajem X st. prvi put njegova kruna ve tada kada je postao vazal pape, to se u tadanjoj Evropi povezuje s papinom predajom krune svome vazalu.

199Evo kako Gottschalk gost kneza Trpimira opisuje sluajui graane dalmatinskih gradova i Hrvate u zaleu tih gradova kako graani
poistovjeuju cara sa carstvom a Hrvati vladara s dravom: Item homines Dalmatini, perinde idem similiter hominess Latini Graecorum nihilominus imperio subjecti, regem et imperatorem communi locutione per totam Dalmatiam longissimam revera regionem regem, inquam, et imperatorem, regnum et imperium vocant. Ajunt enim: Fuimus ad regnum et Stetimus ante imperium et Ita nobis dixit lotucum est imperium. Sed nec istud ab illis aestimes absque auctoritate dici (L. Kati, n. dj. 8-9).

200F. Raki, n. dj. 383, 201F. Raki, n. dj. 4, 202Zavjernica kralja Zvonimira sauvana je u Knjizi cenzusa (Liber censuum) u kojoj je opisao Cencius (kasnije papa Honorije III) 1192
god. iz Kolekcije kanona (Collectio canonuni) kardinala Deusdedita (o. 1086-1088). U hrvatskom prijevodu zavjernica ovako glasi: U ime svetoga i nerazdjelnog Trojstva godine 1076. Gospodnjeg utjelovljenja, indikcije 14. mjeseca listopada. Ja Dmitar koji se zovem i Zvonimir po mislosti Bojoj knez Hrvatske i Dalmacije izabran jednoglasno u sinodu po svem sveenstvu i narodu (sinodali et concordi totius cleri et populi electione) za vladanje kraljevstvom Hrvata i Dalmatinaca, a od Tebe, gospodine Gebizone, koji ima vlast od gospodina naeg pape Grgura kao poslanika Apostolske stolice, opremljen i za kralja u solinskoj bazilici postavljen zastavom, maem, ezlom i krunom. Tebi se obavezujem, obriem i obeajem da u nepromjenjivo vriti sve to mi njegova asna svetost nalae, da u u svemu i po svemu uvati vjernost prema Apostolskoj stolici, pa to god je u ovom kraljevstvu odredila ili e odrediti Apostolska stolica i njezini legati, na to u nerazrijeivo paziti, krojiti u pravdu, braniti u crkve, brinuti u se za prvine, desetinu i za sve to pripada u crkvu. Starati u se za ivot biskupa, sveenika, akona i podakona da isto i prema propisima ive; tititi u siromahe, udovice i siroad; ukidati u nedoputeni brak meu roacima, odrediti u zakonito vjenanje prstenovanjem i blagoslovom.

45

U XI st. mo i utjecaj pape kao seniora nisu bili bez znaenja to se vidi iz sluaja Petra Kreimira IV koji se morao podvrgnuti sasluavanju papinog poslanika da bi ovaj utvrdio krivnju ili nevinost ovog kralja u umorstvu kraljeva brata pa je kralj morao poloiti sa svojim 12 upanima prisegu da on nije kriv u vezi sa izvrenim zloinom, ako se je htio osloboditi odgovornosti prema svom senioru.203 Vladarska funkcija i ast bila je nasljedna to je odgovaralo shvatanju drave kao patrimonij dinastije, Knez Trpimir (o. 845-864) bio je zaetnik dinastije, koje je po njemu nazvana dinastija Trpimirovia a vladala je uz kratke prekide do potkraj XI st. Nasljedni red izgleda nije bio reguliran, pa je vladarska funkcija prelazila od oca na sina ili od brata na brata ili od brata na bratova sina. Princip izbornosti izgleda da se primjenjivao samo u sluaju kada je kandidat bio bez nasljednog prava. Suvladarstvo takoer nije bilo iskljueno.204 Posljednji Trpimirovi kralj Stjepan II potkraj XI

203sveenikim, a sklopljeni ne u razrijeiti. Protiviti u se prodavanju ljudi, te u se s voljom Bojom pokazati pravedan u svemu
to je u skladu s pravom. Odreujem posavjetovavi se sa svim svojim primatima da u od kraljevstva to mi je dano takoer svake godine na Uskrs platiti sv. Petru danak od dvjesta bizantskih dukata, te nareujem, stalno odreujem i potvrujem, da to ine dovijeka i oni koji budu poslije mene kraljevali. Osim toga darujem, dajem i potvrujem Apostolskoj stolici samostan sv. Grgura koji se zove Vrana i sve blago njegovo, tj. srebrnu posudu u kojoj se nalaze ostaci sv. Tijela istoga blaenog Grgura, dva kria, kale i pliticu, dvije zlatne krune, draguljima ukraene, Evanelje srebrom okovano i sva njegova pokretna i nepokretna dobra; neka bude uvijek taj samostan svratite poslanicima sv. Petra i sasvim u vlasti njihovoj, ali s tim dodatkom da se ni u ije ruke ne preda nego da u sve vrijeme bude vlasnitvo sv. Petra i da ga ja i moji nasljednici brane, pa da bude Slobodan i siguran od svakog ovjeka (hominem). A otme li ija smjelost nepromiljenom drskou spomenutom samostanu blago to mu je dano, neka uje onaj strani glas suev to e ga avo sa svojim anelima uti Osim toga, jer Bogu sluiti znai isto to i kraljevati, predajem se i preporuam u tvoje ruke namjesto u ruke blaenom Petru i naemugospodinu papi Grguru i njegovim nasljednicima na stolici apostolskoj. Ovu zavjernicu (fidelitatem) potvrujem prisegom: Ja, velim, Dmitar koji se zovem i Zvonimir, po milosti Bojoj i po daru stolice apostolske kralj biti u od ovog asa unaprijed vjeran sv. Petru i gospodinu mojemu Grguru i zakonitim nasljednicima njegovim; ne u sudjelovati ni rijeju ni djelom ako bude on sam ili budue pape iza njega ili poslanici njihovi izgubili ivot ili udove ili bili zarobljeni; a naum koji bi mi povjerili ne u nikome na tetu njihovu hotimice otkriti. Kraljevstvo pak, to mi ga tvoja ruka, opate Gebizone, predaje, uvati u vjerno i ne u ono a ni vrhovnu vlast nad njim nikad ni u kakvoj namisli oteti stolici apostolskoj. Gospodina moga papu Grgura i njegove nasljednike a i poslanike, ako doe u moju oblast (potestatem) primiti u asno i estito u s njima postupati i otpraviti ih; otkle god me pozovu ja u im iskreno kako budem mogao sluiti. (Prijevod je S. Srkulja, s nekim izmjenama, u njegovoj knjizi: Izvori za hrvatsku povijest upor. J. idak, Historijska itanka, I, Zagreb, 1952, 28-29.). V. Foreti, Korulanski kodeks, 12. stoljea i vijesti iz doba narodne dinastije u njemu. Starine, 46,30.

204Evo redoslijed vladara iz dinastije Trpimirovi (prema F. iiu)


Trpimir (o. 845-864) Zdeslav (878-879) Mutimir (893-910) Tomislav (o. 910-928) Trpimir II (o. 928-935) Kreimir I (o. 935-945) Miroslav (945-949) Kreimir II ((949-969) Drislav (969-997) Svetoslav (997-1000) F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1962., 128 Prema S. Antoljaku iiev Kreimir II nije postojao, Drislav nije bio sin Kreimira II ve Kreimira I. Osim toga S. Antoljak tvrdi da se ne moe dokazati da je Tomislav bio sin Mutimira (prema S. Antoljaku Muncimir). Pored toga prema S. Antoljaku iiev Mutimir je vladao do poetka X st. te je Tomislav vladao od 900-te dalje. Njega je naslijedio oko 920-te Trpimir II a ovoga oko 926 god. Kreimir I. Njega su pak naslijedili prvo sin mu Miroslav (o. 954-958 ili 959) a onda sin Drislav (iza 960-te). Upor. S. Antoljak. Znaaj I vanost isprave kralja Kreimira I za hrvatsku povijest X stoljea. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio hist., arh. i hist. umjetnosti. God. 10, sv. X. 79, 95.

46

st. jo uvijek je koristio staru formulaciju residente paterno solio, koja se upotrebljavala ve u IX st., ali sada u neto proirenoj formulaciji navodei da je prijesto batina otaca, djedova i pradjedova.205 Funkcije vladara imaju nekoliko karakteristika. Dravna organizacija je vladereva organizacija. Vlast je vladar. Javni interesi ne postoje pa prema tome ni jus publicum. Vladar vri vlast jer je on najmoniji. On je dominus i senior pa su stoga akti dravne vlasti akti njegave osobne vlasti. Vladar je zatitnik pravnog poretka pa stoga trai poslunost a u naknadu prua zatitu. Poslunost se temelji na osobnoj fidelitas koju njegovi podlonici, tj. prvaci, jame zakletvom vjerojatno u skuptini prvaka. U XI st. vladar sigurno nema vie doticaj putem zakletve sa irokim masama. U IX i X st. izgleda da su funkcije dravne vlasti samo u rukama vladara i njegova aparata, a u XI st., pogotovu potkraj XI st., izgleda da se aparat osamostalio a funkcije vlasti postale ponegdje nasljedne. Funkcije vladara odraavaju se u njegovim inima zatite uvanja pravnog poretka i pravosua. Meutim vladar ne vri svoje funkcije ako nije na to pozvan, pa ako zavaene stranke same rjeavaju sporove i odluuju o naknadi tete, vladar se ne mijea. Jedino je duan pruati zatitu udovicama, siroadi i siromasima kako to proizlazi iz njegove vazalske zavjernice. Vladar vri nadalje vlast tako to ima pravo narediti i formulirati zabranu, a to se oituje u njegovu pravu zapovijedanja vojnom silom, odreivanja tributa i oslobaanja od pladanja tributa. O njegovoj zakonodavnoj djelatnosti nemamo potvrde u vrelima, ali je vjerojatno postojala. Na kraju vladar je vrio akte vlasti i ubiranjem tributa i ugovaranjem sa stranim vladarima. Vladar se sluio u vrenju dravne vlasti svojim dvorskim i teritorijalnim aparatom. b) Herceg Naziv dux se javlja u povijesti hrvatske drave kao izraz za oznaavanje neokrunjenog vladara od IX do Xl st .206 No, ve u drugoj polovici XI st. taj se izraz javlja uz kralja istovremeno. Tako se na dux pojavljuje najvjerojatnije kao suvladar 1066. god. uz kralja kada ovaj dodjeljuje kraljevsku slobodu jednom samostanu. U drugom pak dokumentu iz druge palovice XI st. dux se pojavIjuje uz kralja kao njegov namjesnik za podruje izmeu Cetine i Neretve sa susjednim otojem207 a na Baanskoj ploi spominje se dux na hrvatskom jeziku knez koji upravlja itavom Krajinom, u stvari Dalmatinskom markom, tj. podrujem Kvarnera s priobalnim kopnom.
208

Oito je da je

pojmovni sadraj izraza dux u navedenim primjerima razliit u drugoj polovici XI st. Jednom on predstavlja neokrunjenog vladara a drugi puta vladarevog suvladara ili pak vladarevog namjesnika na odreenom dijelu dravnog teritorija. Stoga je opravdano da se izraz dux prevede na dva naina. Praksa je osnovana kada dux-a u smislu vladara prevodi sa knez, jer tako su se nazivali gotovo svi

205F. Raki, n. dj. 148. 206F. Raki, n. dj. 3, 103 207F. Raki, n. dj. 111, 113, 128. 208F. Raki, n. dj. 488.

47

slavenski vladari u najstarijem razdoblju njihovih drava209 a da se dux u smislu suvladara i vladarevog namjesnika prevodi sa herceg. lzraz herceg dodue ne odgovara poetkorn XII st., jer tada se upotrebljava za dux izraz knez iako se ne misli na vladara nego na njegovog namjesnika. Ipak, izraz herceg je opravdan, jer knez ve tokom XII st. gubi svoje znaenje iz poretka Xll st. a herceg ga upravo dobiva. U daljnjem razvoju izraz herceg koristi se kod nas za oznaavanje osobe koja je u rodu s vladarem pa vlada odreenim podrujem samostalno ili koja uiva visoki ugled na dvoru te dobiva odreeni teritorij na upravljanje. lzraz herceg se odrava npr. u Bosni jo u XV st.
210

c) Ban Prvi puta se pojavljuje u prvoj polovici X st. Tada je ban upravljao podrujem Like, Krbave i Gacke.211 Oito je dakle da je tada ban bio vladarov namjesnik za odreeno padruje. Sredinom X st. banova mo je toliko narasla da je ban mogao detronizirati vladara. 212 Povjesni dokumenti omoguuju nam utvrditi gotovo kod svakog vladara ime njegovog bana, tako Pribina za vrijeme Kreimira oko 940-9, Godimir za Drislava, ban nepoznatog imena, ali se spominje njegova sestra Jelenica 1029 god., Guarda za vrijeme Svetoslava, Boeth za Kreimira i Gojslava, Stjepan Prasca za vrijeme Stjepana I, 1042 god., Gojko 1059 god., oko 1065 -1069 god., Zvonimir 1070 god. i 1073 god. za vrijeme Kreimira IV (III) i Petar oko 1074 god. za vrijeme Slavca. U XI st. u privatnim dokumentima bio je ak obiaj da se karta datira spomenomn imena vladara i bana. 213 Znaajna je injenica da se banovi u XI st. uvijek spominju bez oznake zemlje kojom upravljaju, te da se uvijek nalaze u kraljevoj pratnji. U kartama se spominju na prvom mjestu ak ispred tepice,214 to daje osnov za opravdani zakljuak da je ban u stvari vrio funkciju vladarevog zamjenika te da je vrio u vladarevoj otsutnosti odreene vladareve poslove. Funkcija bana bila je dakle u XI st. najvia ast u dravi. Stoga je razumljivo da je dvor madarskog vladara smatrao u XI st. bana dostojnom osobom za sklapanje braka s madarskom kraljevnom a isto tako da je ban dostojna osoba koju se moe izabrati za vladara te ga papa moe okruniti za kralja.

209F. Raki, Nutarnje stanje , Rad 91, 126.


210A. Solovjev, Odabrani spomenici

211VIZ II, 33-34. Konstantin Porfirogenet navodi da je teritorij pripadao Hrvatima (bijae podijeljena njihova zemlja u jedanest
upanija i njihov ban dri pod vlau Krbavu. VIZ II, 33

212VIZ II, 45. 213F. Raki, Documenta, 62, 398. 62, 472, 38, 62, 62, 46, 62. 472, 46, 52, 53, 54, 65, 75, 80, 85, 95, 96, 98, 99, 129, te80, 85, 95, 96, 98,
99, 129 te 80, 85, 95, kao primjeri za datiranje po banu.

214F. Raki, n. dj. 52, 53, 54 i 65, 75, 98, 99. 129. 48

U vrelima do kraja XlI st. uz vladara se spominje veinom samo jedan ban. Jedino u dva dokumenta (jedan iz 1062215 i jedan iz 1069 god.216) izgleda kao da je istovremeno postojalo vie banova. U vrelima koja su znatno kasnije nastala a daju podatke za razdoblje do kraja XII st. uzima se postojanje vie banovina istovremeno kao redovita pojava u dravnoj organizaciji.
217

U literaturi s

obzirom na to da li postoji samo jedna ili vie banovina istovremeno vladaju razliita miljenja od kojih svako iznosi opravdane argumente ali i opravdane primjedbe. Jedni tvrde da je postojao u dravi do XII st. samo jedan ban218 a drugi da je postojao jedan za Hrvatsku, jedan za Slavoniju, jedan za Bosnu, jedan za Srijem i dr. 219 Trei tvrde da je u prvoj fazi razvoja drave postojao samo jedan ban, ali da je u XI st. postojalo vise banova istovremeno.220 Izgleda da je u naelu najvjerojatnija trea teza. Bilo je vremena u razvoju drave kada je postojao samo jedan ban a i takvih vermena kada je postojalo vie banova ali ali i takvih vremena kada nije postojao ni jedan ban (za vrijeme kralja Zvonimira!). U razdoblju kada nije postojao ban najvjerojatnije je bansku funkciju vrio jedan funkcionar pod drugim nazivom kao npr. vicarius regis za koga imamo i potvrdu u vrelima. 221Treba odmah napomenuti da se naziv kraljev vikar nije odrao ve se ponovo koristio stari naziv ban. Kao kraljev namjesnik ban se odrao i za vrijeme nove dinastije Arpadovia i tada je zauzimao jedan od prvih poloaja u dravi. Bizantski pisac iz druge polovine XIl st. Cinnam tvrdi da su Madari nazivali dostojanstvenika tog poloaja banom.222 Pod Arpadoviima bilo je takoer razdoblja sa jednim i razdoblja sa vie banova. 223 Obzirom na funkciju koju je vrio ban logino je zakljuiti da je bana postavljao kralj. Sam izraz ban vjerojatno potjee od avarske rijei bajan vladalac horde. Da je izraz avarske provenijencije nije udno. Hrvati su dugo vremena u novoj postojbini ivjeli zajedno s Avarima.

215F. Raki, n. dj. 62. 216F. Raki, n. dj.72. 217Upor. Ljetopis popa Dukljanina, koji je priredio F. ii,1928, god., str. 307 te zabiljeku u Supetarskom kartularu kao i F. Raki, n. dj.
486.

218Na pr. V. Klai, Hrvatski bani za narodne dinastije, VZA I, 72; M. Lanovi, n. dj. Rad 266, 24

219Ve 1861 godine je F.Raki utvrdio da nije ba nevjerojatno da je dravi bilo vie banova (F. Raki, Odlomci , 112). T. Smiiklas ne
sumnja u tezu da se drava dijelila u vie banovina (Poviest hrvatska,I. 1882, 278); V. Maurani je takoer prihvatio tezu o vie banovina kao vjerojatnu (V. Maurani, Prinosi, I. 22, 72, 73).

220Upor. na pr. F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, 1962, 136. 221
F. Raki, Documenta, 144.

222VIZ II, 43

223Vidi o tome V. Klai, Hrvatski bani za Arpadovia, VZA I, 243. 49

Konstantin Porfirogenet tvrdi da se u njegovo doba (sred. X st.) u Hrvatskoj jo uvijek raspoznavaju avarski potomci. 224 d) Dvorski aparat Mi posjedujemo prilian broj dokumenata koji spominju funkcionere u dvorskom aparatu. No, znatan broj tih dokumenata kritika izvora nije definitivno valorizirala s obzirom na sadraj. Stoga ne moemo sa sigurnou utvrditi razvoj tog aparata od IX do Xll st, a niti sadraj pojedinih funkcija u tom aparatu kroz isto razdoblje. lz prve polovice XI st. nemamo ak ni jedan povjesni izvor iz kojeg bismo mogli crpiti bilo kakve podatke o dvorskom aparatu. Na osnovu tih dokumenata razvoj dvorskog aparata bi ovako izgledao: Sredinom IX st. pojavljuju se uz vladara kao njegov aparat upani bez naznake funkcije, i samo jedan funkcioner s oznakom komornika (camerarius) te dvojica sa oznakom prezbiter kapelan (tj. dvorski kapelan). Krajem IX st. dvorski upani su oznaeni uz svoju funkciju, tako upan palatin (jupanus palatinus), upan komornik prvi, drugi i trei (jupanus camerarius primus, secundus, tertius), upan titonoa (jupanus armiger), upan buzdovanar (jupanus macecha), upan konjunik (jupanus cavallarius) i upan peharnik (jupanus pincernarius). Uz ove se spominju knezev kapelan i kneginjin upan (jupanus comitissaa). U X st. pojavljuje se riksar (riccar). U XI st., ali tek u drugoj polovici tog stoljea, javljaju se neki nazivi i neke nave funkcije, tako: dvorski upan (comes curialis) i tepija (tepci, tepcicon, tepcica) umjesto upan palatin (jupanus palatinus), posteljnik (postelnic) umjesto upan komornik (jupanus camerarius), a onda nove funkcije kao djed (dad, ded), dvorski sudac (judex regalis curiae, causidicus regis), podrumar (clusar), ubrusar (ubrusar), dvornik, vrator i sokolar. upan palatin kasnije tepija U sauvanim vrelima nema podataka o sadraju te funkcije, ali po nazivu mogao bi se poistovjetiti s franakim falakim grofom u IX st. upravo kada se funkcija upana palatina javlja na dvoru hrvatskog vladara. Prema tome upan palatin bio bi dvorski upan kojem je vladar povjerio upravu i suenje na vladarevem dvoru. Vladar mu je povjeravao vrenje i drugih dravnih poslova. Ipak sebi je zadravao rjeavanje teih i vanijih sudskih sporova225 U XI st. naziv jupanus palatinus izgleda do je bio zamjenjen novim izrazom tepija, 226 koji se prvi puta javlja 1059 god. a ostaje u upotrebi sve do

224VIZ II,31

225

H. Conrad, Deutsche Rechtsgeschichte, I, 98-99.

226F. Raki i V. Maurani slau se da je tepija ustvari novi naziv za upana palatine (F. Raki, Nutarnje stanje, Rad 91, 152; V.
Maurani, Prinosi, 1447 Maurani dapae izraz tepcica u vrelima smatra da to nije tepija ve njegov zamjenik). M. Lanovi smatra tepiju svakako vladarevim pomonikom u suenju, ali nije siguran u tvrdnju Rakoga I Maurania (M. Lanovi, Ustavno pravo Rad 265, 227).

50

kraja vladavine Trpimirovia.227 Zanimljivo je da su se presude koje je donio tepija davale vladaru radi dobivanja suglasnosti to upuuje na slinost djelokruga franakog falakog grofa u njegovoj starijoj razvojnoj fazi.228 Dvorski sudac Izraz regalis curiae iudex prvi puta se javlja 1069 god. 229 Meutim nekoliko godina kasnije (1072) javlja se u vrelima i izraz causidicus regis.230 Budui da nema podataka iz kojih bismo mogli neto vie saznati o sadraju funkcije causidicus regis, mogli bismo uporeujuci oba latinska izraza pretpostaviti da su to dva izraza za istu funkciju. Znaajno je da se regalis curiae iudex javlja istovremeno kad i comes curialis to upuuje na razlikovanje sudske nadlenosti tepije i dvorskog suca. Najvjerojatnije e biti ako pretpostavimo da je tepija bio zamjenik kralja u suenju a dvorski sudac stalni sudac na dvoru za odreene sporove.

upan komornik kasnije posteljnik Komornik se spominje 852 i 892 god.231 U XI st. taj se izraz izgubio a umjesto ovoga javlja se posteljnik.232 Naziv camerarius dolazi od camera, u hrvatskom komora, a posteljnik u latinskom jeziku glasi cubicularius. Camera u franako doba oznauje carev ili kraljev fisk. I u Hrvatskoj znai isto to se vidi iz isprave iz 1076 god. (in camera ducis).233 U ostaloj Evropi camerarius-a obino jo nazivaju thesaurarius iii cubicularius. Posteljnik iz vrela je u stvari prijevod latinskog izraza cubicularius. Iz samih naziva te dvorske funkcije moemo zakljuiti kakav je djelokrug imao komornik odnosno posteljnik. On se sastojao u brizi o vladarevoj blagajni, prihodima i rashodima blagajne, zatim o vladarevim uresima, nakitima, postelji. Obzirom na tako velik broj poslova nije udno to se ve 892 god. spominju komornik upan i jo tri komornika istovremeno. 234 Ukratko, komornici odnosno kasnije posteljnici su bili dvorski funkcioneri kojima je bilo povjereno prvenstveno voenje vladarevih financija, tj. Upravljanje svim primicima i izdacima u korist ili na teret vladareve blagajne (fiscus).
227F. Raki, Documenta, 52, 53, 149. 228Upor.. Conrad, n. dj. I, 99. 229F. Raki, n. dj. 74. 230F. Raki, n. dj. 90.

231F. Raki, n. dj. 5, 16.


232F. Raki, n. dj. 62, 73, 82, 93, 139, 140, 151.

233F. Raki, n. dj. 102.


234F. Raki, n. dj. 16.

51

Na temelju sauvanih dokumenata iz vremena od IX do Xll st. veoma nesigurno je utvrditi koji su bill novani prihodi koji su pritjecali u vladarevu blagajnu. S veom vjerojatnou moemo utvrditi prihode koji su openito postojali, a s manjom sigurnou koji su od ovih prihoda bili novani. Nepobitno je da su vladari ve u IX st. imali svoja imanja (villae, curtis), koja su bila svakako jedan od vanijih izvora prihoda. Na osnovu pridvornog gospodarenja u tim imanjima vladar je sticao poljoprivredne proizvede. No, u villama su esto bila ukljuena seljaka gospodarstva pa nije iskljueno da je vladar od ovih dobivao u ime svoje rente i novani iznos. Kmetovi su davali naime terraticum ili terragium 235 a koloni census236 a ti su mogli biti u cjelosti iii djelomino u novcu. Drugi vani izvor prihoda bio je fiskalni tribut koji su marali davati vladaru svi oni koji su posjedovali zemlju kao gospodari a ne kao kmetovi ili koloni. Da su takvi posjednici morali davati taj tribut dokazuju nam dvije isprave iz druge polovice XI st. kojima vladar oslobaa dva samostana u Biogradu od davanja svakog fiskalnog tributa,237 to oito ukazuje na injenicu da su zemljini posjednicl bili duni davati fiskalni tribut ako ih vladar nije oslobodio te obaveze. 238 Naravno, ako je posjednik bio osloboen, to nije znailo da su time bili osloboeni i kmetovi ve da je taj fiskalni tribut pripadao gospodaru a ne vladaru. Oni posjednici koji nisu imali kmetove a nisu bill osloboeni morali su sami snositi teret obaveze davanja tog tributa. Meutim iz izvora ne moemo ustanoviti da li se taj tribut davao u naravi ili u novcu ili u oba oblika. Nadalje, dugo vremena bilo je izdani izvor prihoda vladaru obaveza davanja tributa od strane dalmatinskih gradova. Za ovaj tribut pouzdano znamo da se sastojao od novanog iznosa i davanja u naravi. Tako znamo da je u vladarevu blagajnu pritjecalo od grada Trogira, Osora, Krka i Raba po 100 zlatnika, grada Splita 200, a grada Zadra 110 zlatnika (to ukupno iznosi 710 zlatnika).239 I Venecija je plaala dosta dugo tribut, ali ne znamo iznos. Meu izvore vladarevih prihoda treba ubrojiti i pravo vladara i njegove pratnje na konak te darove koje je dobivao prilikom posjete odreenog naselja ili mogunika. Pravo na konak mogao je vladar vjerojatno ostvariti u naravi ali i u novcu umjesto u naravi (hospitium, ius descensus). Da su vladari dobivali i darove imamo jedan primjer u vrelima. Kraljev sokolar nije dao kralju Kreimiru IV, kraljici

235F. Raki, n. dj. 31. 236F. Raki, n. dj. 101, 132. 237F. Raki, n. dj. 51, 74. 238Upor. F. Raki, Nutarnje stanje, Rad 99, 87-88, V. Klai, Marturina, Rad 157, 145. F.Raki je meutim 1861 godine mislio drugaije.
On ie smatrao da je samo kraljevska zemlja darovana pojedincima u samostanima bila podlona plaanju fiskalnog tributa..Batinske zemlje nisu bile podvrgnute tom davanju F. Raki, Odlomci iz dravnog prava hrvatskoga za narodne dinastije, Be, 1861, 103. Ovu tezu Rakoga prihvatio je I M. Lanovi 1939 god. (M. Lanovi, n. dj. Rad 266, 2-4), dokazujui da je crkva bila oprotena inae od plaanja bilo kakvih tribute u korist vladara, pa ako vladar oslobodi crkvu znai da postoje zemlje na kojima Crkva nije bila osloboena a te sup o Lanoviu bile upravo kraljevske zemlje. Stoga kralj u konkretnom sluaju oslobaa samostan od davanja za kraljevske zemlje. Meutim ovo se ne moe prihvatiti jer kralj oslobaa samostan od svakog tribute a ne samo jednog, tj. Kraljevskih zemalja.

239F. Raki, Documenta, 372.

52

i titonoi samo konak ve i darove i to kralju konja s momkom, kraljici djevojku koja e ju sluiti a titonoi tit i sulicu. 240 Kralj je znao izriito osloboditi nekoga od obaveze davanja darova ili pak nametnuti obavezu davanja darova ako je oslobaao od obaveze davanja fiskalnog tributa.241 Globe i kazne su takoer bile izvor vladarevih prihoda. Naime, globe je vladar propisivao u svojim ispravama u sluaju povrede mira ili odredaba kraljeve darovnice. Kazne pak smrti, osakaenja najee su se u srednjem vijeku pretvarale u novane kazne. One su pripadale dijelom oteeniku, dijelom vladaru (compositio, mulcta). Tako imamo primjer da je kralj Kreimir IV odredio novanu globu zbog smetanja posjeda 100 libara zlata od ega je polovica pripadala kraljevoj blagajni. 242U drugoj prilici je takoer odredio globu od 100 libara zlata ali ovaj puta u korist samo svoje blagajne243 Takve globe ili kazne bile su znatni izvor prihoda, jer jedna libra zlata je teila 327,434 grama zlata.244 Na kraju, razliite carine (vectigal), osobito dohodak od brodara koji bi se usidrili u lukama, predstavljale su znaajna vrela vladarevih prihoda. Pomorska trgovina je tada bila iva meu dalmatinskim lukama. O tome posebno govori Konstantin Porfirogenet.245 Kako se vidi, iz nabrojenih vrsti prihoda ne moemo dobrim dijelom odrediti koji su od njih ili u kojem su dijelu bili u novcu. Svakako prihodi u novcu, ulazili su u vladarevu blagajnu, vino u dvorski podrum pod nadzorom dvorskog vinotoa, hrana pod ubrusara, stoka pod volara. Tako je logino zakljuiti a pretpostavka takvog tumaenja osnovana iako nemamo izvora kojima bi te pretpostavke mogli i potvrditi. Djed Hrvata Prvi puta se javlja o. 1062 god. a onda ponovo 1069, 1070, 1072, i 1070-1073 god.246 V. Maurani misli da djed nije dostojanstvenik vladarevog dvora ve naroda a moda da je neki crkveni dostojanstvenik.247 Svakako djed se pojavljuje istovremeno kad i dvorski upan248, tepija249 te posteljnik.250 F. Raki je iznio podatak da je kod eha postojao u XI st. vilicus tj. upan koji je

240Raki, n. dj. 162


241F. Raki, n. dj. 75. 242F. Raki, n. dj. 88. 243F. Raki, n. dj. 73.

244F. Raki, Nutarnje stanje, Rad 99, 92. 245F. Raki, Documenta, 398. 246F. Raki, n. dj. 62, 73, 80, 82, 84, 93, 96. 247V. Maurani, Prinosi, 245. 248F. Raki, n. dj. 73.
249
F. Raki, n. dj. 62,

250F. Raki, n. dj. 93. 53

upravljao prihodima dvorskih paljoprivrednih gospodarstava to bi prema njemu odgovaralo majordomusu u zapadnoj Evropi. Djed je u stvari prijevod latinskog izraza ,maiordomus. Stoga je logino zakljuiti da je djed vrio funkciju majordoma odnosno villicus-a u Hrvatskoj. 251 Ovo miljenje izgleda da je osnovano. Naime, u franakoj dravi postojao je jedan funkcioner koji se brinuo za vladareva gospodarstva i njihove prihode u naturi jedan koji se brinuo za vladareve financije.252 Problem zato se djed naziva djedom Hrvata moe se rijeiti tako da se to protumai kao naglaavanje da je djed dvorski funkcioner kojemu je povjerena uprava nad svim vladarevim imanjima koja se nalaze u Hrvatskoj odnosno na podruju Hrvata. Da li se moe prihvatiti teza M. Lanovia da je djed bio nadreen posteljniku tj. onom koji se brinuo za vladareve financije teko je odgovoriti.253 Ako se uzme u obzir da se meu prisutnima hrvatskog kralja prilikom darovanja u korist samostana redaju prvi djed a onda slijede posteljnik i drugi,254 u tom sluaju ta bi se teza mogla prihvatiti. No, analizirajui redoslijede svjedoka u drugim vladarskim darovnicama moemo ustanoviti da redoslijed najveim dijelom ne odgovara naoj logici, pa prema tome Lanovieva teza nema potvrde. Vladareva imanja prostirala su se najvjerojatnije na najplodnijim zemljama. Na temelju darovnica izdatih od strane hrvatskih vladara mi moemo ubicirati samo neka imanja kao ono u u okolici Dikla kod Zadra, Brda kod Nina, Rasohatica i Rogova kod Biograda, Jasenica i Draani u sidrakoj upaniji Vrana, Raduna, Konjutina u Smini, Bosiljina kod Trogira, Lazani kod Splita, zatim zemlje kod Solina, Klisa i Biaa, Tugari u Poljicama, otoci Maon i ir.255

Riksar Pojavljuje se svega tri puta u vrelima: jednom 950 god.,256 drugi puta 1066257 i trei puta 1080 god.258 Prvi puta se spominje meu svjedocima iza bana i upana a ispred opata i kapelana, drugi puta iza titonoe, oba puta u nazonosti vladara, i trei puta odmah iza hercega i to kao njegov riksar a

251F. Raki, Nutarnje stanje, rad 91, 152.


252H. Conrad. n. dj. I. 97.

253M. Lanovi, n dj. Rad 265, 223.


254F. Raki, Documenta, 93.

255F. Raki, Nutarnje stanje, Rad 99, 85-86.


256J. Stipii-M. amalovi, Diplomatski zbornik, 41. 257F. Raki, Documenta, 67. ad 8) 258F. Raki, Documenta, 128. ad 19)

54

ispred ostallh milites. F. Raki je preveo taj izraz sa ubrusar. 259 P. Skok vidi u riksaru jednog od vojnika hercega; tumaei da risari dolazi od rixarius a taj je u stvari ovjek koji dvobojem odluuje ishod parnice zasnivajui svoju tezu uglavnom na rijei rixa - prepirka, svaa, rasprava. J. Stipii slino smatra riksara dvorskim slubenikom tj. osobom koja je neko izlazila na dvoboj s neprijateljem umjesto kralja.260 S. Antoljak tvrdi da riccar ne znai ni rva ni poreznik (rizratna odjea pod. XVI st. subsidium) nego vitez tj. kraljev vitez, lan njegove pratnje i dvorjanin. Taj izraz prema S. Antoljaku nije slavenskog porijekla.261 Najvjerojatnije je zaista da je riksar bio lan vojne vladareve pratnje koju vrelo iz po. IX st. naziva praetoriani,262 a moda je ak riksar stojao na elu tih praetoriana.263 Od ove vladareve vojne pratnje, koja mu je sluila za osiguranje njegove osobe i itavog dvora a po potrebi i za osiguranje pravnog poretka i mira te za izvrenje njegovih presuda, treba razlikovati vojnu silu kojom je vladar raspolagao i zapovijedao radi obrane teritorija i naroda te eventualnog osvajanja susjednih oblasti. U evropskim dravama u vrijeme kad feudalni odnosi nisu bili sasvim razvijeni vailo je pravilo da je svaki slobodni i za oruje sposobni mukarac bio obavezan na vojnu slubu. U franakoj dravi su bili prema ediktu iz 864 god. duni svi javiti se u vojsku ako je neprijatelj uao na dravni teritorij. U IX st. u tu vojsku poeli su ulaziti i neslobodni vazali koji su sluili u konjici. Uvoenje feudalnih gospodarskih odnosa onemoguilo je veinu slobodnih ljudi da sami uzdravaju konja i ratnu opremu konjanika pa je vladar poeo osiguravati konjicu na temelju feudalnog odnosa izmeu seniora i vazala.264 U Hrvatskoj neko vrijeme u toku X st. opa narodna vojska sastojala se od pjeaka (do 100.000) i konjanika (do 60.000).265 U vrelima se spominju satnici266 te je vjerojatno da se vojska skupljala po upanijama, a unutar upanija po satnijama. Unutar satnija vojnici su bili svrstani vjerojatno po rodovima to bi se moglo zakljuiti po rijei voj i vojska, jer obe izvorno znae rod, eljad.267
259F. Raki, n. dj. 67 i biljeka broj 8

260J. Stipii, Tragom jedne biljeke Ivana Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 6, 87. 261S. Antoliak, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za hrvetsku povijest X st., Radovi Filozofskog fakulteta Zadar, Razdio. Hist.
arh. i hist.umjetnosti, 4 god 10, sv. 10-1971/72, 68, biljeka 118, 112. Obzirom na riz= porez, ratna daa upor. F. ii, n. dj, 249.

262F. Raki, n. dj. 322, 263F. Raki, n. dj. 128. 264H. Conrad, n.. dj. I, 110-111, 265F. Raki, n. dj. 398. 266F. Raki, Documenta, 80, 84, 90, 95. 98, 128, 131, 134, 144.
267F. Raki, Nutarnje stanje, Rad 99, 102.

55

Na elu vojske stajao jo vladar. To vidimo ve kod kneza Trpimira u IX st. u opisu benediktinca Gottschalka o borbi izmeu Trpimirove konjice i bizantske vojske.268 Isto tako knez se spominje kao vrhovni zapovjednik vojske u ratovima protiv mletake mornarice.269 Vladar odluuje o sklapanju ugovora o miru. Kralj Svetoslav nua mir dudu Petru II Orseolu270 a kralj Zvonimir vodi vojsku protiv korukog kneza Luitopha.271 Vladar je u sluaju rata raspolagao i pomorskom vojnom silom. U prvoj polovici X st. neko vrijeme te su se pomorske snage sastojale od 80 veih brodova sa po 40 mornara i od 100 manjih brodova s 20 i 10 mornara po pojedinom brodu272 Koliko su podaci o kopnenoj i pomorskoj vojnoj snazi toni ne moe se ustanoviti, ali je sigurno da ih je zabiljeio bizantski car koji je imao predodbu o bizantskoj kopnenoj i pomorskoj sili, pa je logino da on no bi zabiljeio nevjerojatne podatke. Drugi dvorjanici Osim dvorjanika koji su vrili funkcije dravne vlasti na vladarevom dvoru bilo je i takvih koji su obavljali samo poslove radi ispomaganja vladaru kao osobi i poslove u vladarevom kuanstvu. Tako su jedni pomagali vladaru u noenju tita (schitonossa),273 drugi u noenju buzdovana (macecharius)274 trei su se brinuli za vladarevog konja (cauallarius)275 ili (volar),276 neki su sluili oko stola (pincerna277 i ubrusar)278, neki su pazili na podrum (cluzar),279 vrata (uratarus),280 neki su se brinuli j nosili u lovu sokola (socolaris).281 Sadraj rada ovih dvorjanika ne moe se utvrditi na osnovu povijesnih vrela ve samo logikim zakljuivanjem na temelju naziva. Najmanje vjerojatnim moe se utvrditi sadraj rada dvornika.282 Prema V. Mauraniu dvornik je bio nosilac visokog dvorskog dostojanstva,283 a prema M. Lanoviu lan vladareve svite koji je vrio pomone slube na dvoru te je zauzimao meu dvorskim slubenicima polozaj.284 Prema V. Novaku dvornik je bio seoski starjeina ili seoski knez, zastupnik sela.285

268L. Kati, n. dj. 269F. Raki, Documenta, 335, 364. 270F. Raki, n. dj. 427. 271271 F. Raki, n. dj. 474. 272F. Raki, n. dj. 398. 273F. Raki, n. dj. 54, 62, 67, 79, 85 itd. 274F. Raki, n. dj. 16, 275F. Raki, n. dj. 16. 276F. Raki, n. dj. 62 277F. Raki, n. dj. 74. 278F. Raki, n. dj. 67. 279F. Raki, n. dj. 132. 280F. Raki, n. dj. 52 281F. Raki, n. dj. 82, 86, 87, 162. 282F. Raki, n. dj. 82, 96, 128, 130, 131, 144, 161. 165, 168, 171, 172. 283V. Maurani, Prinosi 619 284M. Lanovi, n. dj. Rad 265, 226. 285V. Novak, Supetaraski kartular, 293.

56

Dvornik se svakako pojavljuje tek u drugoj polovici XI st. as meu dvorjanicima u kraljevoj blizini kao svjedok,286 as izvan dvora na selu takoer kao svjedok. 287 Meu dvorjanicima spominje se uvijek na posljednjem mjestu. Izgleda da su dvornici bile osobe na kraljevim imanjima (curtis - dvor) rasutim po dravi, koje su se brinule o uzdravanju i unapreivanju poljoprivrednog gospodarstva na tim imanjima.288 Oni su bili podreeni djedu koji je stalno bivao na vladarevorn dvoru kao funkcioner. Dvorski kapelani spominju se ve u IX st. Oni su u stvari predstavljali dvorsku kapelu koja je prvenstveno sluila za vrenje bogosluja na dvoru. No, po potrebi vladar se sluio svojim kapelanima kao pisarima, koji su redigirali pismeno vladareve raspolobe. Tada su postojale zbirke formula koje su pisari koristili u ispostavljanju karti noticija.289 U drugoj polovici XI st. na elu vladareve kapele stajao je hrvatski biskup (chroatensis episcopus). On je prvi nosio jo i naziv kancelara kraljevskog dvora (aulae regis cancellarius).290 e) Teritorijalni aparat Vladar je u naelu sam vrio dravnu vlast putujui po dravi naroito tamo gdje su hitno iziskivale potrebe. Najee su ove bili sporovi izmeu Crkve i samostana s jedne i laika s druge strane zbog zemljita. Ovakve sporove je morao vladar rjeavati, jer je on jedini bio vrhovni gospodar svih zemljita i jer su crkvene zemlje bile porijeklom gotovo sve vladareve, pa je on najbolje znao to je darovao Crkvi ili samostanu. U vrijeme kada vladar nije bio prisutan na odreenom teritoriju bile je ipak nuno da netko vri odreene funkcije vlasti radi ouvanja pravnog poretka te pravne i vojne sigurnosti. Stoga je vladar koristio svoju teritorijalnu organizaciju vlasti a to su bile upanije, koje se mogu s pravom u doba kraljeva nazvati kraljevskim upanijama. U dalmatinskim gradovima postojala je bizantska organizacija vlasti, koju je hrvatski vladar naao, prihvatio i ostavio u vanosti dozvoIjavajui njezin vlastiti razvoj. No, pored ovih osnovnih teritorijalnih organizacionih formii postojale si jo u X st. banovina Like, Krbave i Gacke, a u XI st. Krajina ili Dalmatinska marka na Kvarneru na elu s knezom, Slavonska banovina ili dukat na elu s banom ili hercegom i Primorska Krajina izmeu Cetine i Neretve na elu s hercegom. upanije lako su veoma oskudni podaci o teritorijalnoj organizaciji naselja, moe se pak zakljuiti da je na dravnom teritoriju karakteristina u razdoblju od IX do XII st. obrambena organizacija puanstva. Naime u primorju nalazimo gradove sa svojim obrambenim zidinama a u zaleu tih gradova nalazimo

286F. Raki, n. dj. 82. 129, 132 i drugi. 287F. Raki, n. dj. 96, 130, 131 i drugi,
288Ch. Eszlary, Histoire des institutions publiques hongroises, Paris, 1959, I, 167. 289H. Conrad, n. dj. I, 137 290F. Raki, n. dj. 74

57

utvrde.291 Izgleda da i na otocima uz gradove imamo slinu sliku. 292 Na vangradskom teritoriju nalaze se esto mali gradii u stvari utvrde (kasteli). I dalje u kopnu nalazimo naselja, ali izgleda po svemu veoma rijetka. Meutim i ovdje puanstvo ima svoje obrambene utvrde. U prostoru izmedu rijeka Save i Drave takoer su rijetke naseobine a i tu su karakteristine utvrde.293 Postavlja se pitanje: ije su to utvrde? Logino je zakljuiti da su neke pripadale vladaru, neke pojedinim mogunicima, a neke pojedinim naseljima. U naem sluaju nije bitno da li su utvrde koje nisu pripadale vladaru ili nekom naselju bile plemenske, rodbinske ili obiteljske. Nema sumnje da su neke bile plemenske, neke rodovske a neke inokosno obiteljske. Uz svaku utvrdu prostirale su se obradive zemlje od kojih su ivjeli oni kojima je pripadala utvrda oni koji su pripadali utvrdi. Puanstvo jo ipak veinom ivjelo u selima koja su se sterala oko utvrda. Sala nisu imala upravnopolitiki karakter unutar teritorijalne upravne organizacije. Sela su bila u stvari gospodarski savezi. Formiranjem drave utvrde koje su pripadale vladaru, njegovom rodu i plemenu dobile su posebno znaenje. One su postale sredita u kojima je vrio vlast vladar ili netko drugi kojem je vladar povjerio vrenje odreene funkcije vlasti. Na podrujima koja su bile naseljena vladar je organizirao nekoliko takvih sredita. to je puanstvo bilo gue naseljeno to je i mrea vladarevih sredita bila gua. Podruje i Ijudi podreeni odreenom sreditu sainjavali su teritorijalnu upravno-sudsku jedinicu dravne vlasti. Na elu takvih sredita stajali su upani. Vremenom se ustalio obiaj da se podruje podreeno upanu nazivalo upanijom, a od kraja XII st. dalje komitatom. One su dobile i svoje tonije nazive veinom geografskog, topografskog ili historijskog karaktera antike provenijencije. Prve vijesti o nazivima upanija potjeu iz X st. a daje nam ih bizantski car u vrijeme kada je on jo uvijek bio vrhovni gospadar dalmatinskih gradova. Zanimljivo je da pomenuti car izriito utvruje da je zemlja Hrvata podijeljena ba u jedanaest upanija i da svaku zna poimenino. Znaajno je takoer da car zna jedan teritorij drave kojim ne upravljaju upani ve jedan ban. Napokon, vaan je podatak i to to car tvrdi da je zemlja podijeljena na upanije nakon to su Hrvati pobijedili franaku vojsku i postali samostalni i nezavisni to znai da je vladar organizirao upanije ve u IX st.294 Sudei prema granicama drave koja opisuje pomenuti car proizlazi da banska upanijska organizacija nije bile sprovedena na itavom podruju drave. Car tvrdi da ova organizacija postoji u Gackoj, Lici i Krbavi, zaleu dalmatinskih gradova, u regijama krakih polja Glamo, Livno i Duvno te u pojasu oko rijeka Vrbas i Plive. Car je izostavio podruje istone Istre i Vinodola moda zato to je Vinodol spadao u oblast Gacko, a podruje istone lstre to je predstavljalo usko pogranino podruje. Meutim car je izostavio itav teritorij sjeverno od Velike Kapele i Pljeivice pa do Drave, u

291Bizantski car Konstentin Porfirogenet opisujui zemlju u kojoj tada obitavaju Hrvati ovako iznosi o kastrima:U pokrtenoj Hrvatskoj
su naseljena kastra: Nin, Biograd, Belica, Skradin, Livno, Stolpon, Knin, Karin i Klavoka. (VIZ II, 44)

292Na podruju Slavonije spominju se kateli Ljudevita Posavskog, dakle ve u IX st. (F. Raki, n. dj. 324, 325) a istovremeno u uoj
Hrvatskoj pod Bornom (F. Raki, n. dj. 322). Vrlo rijetke naseobine i utvrde spominju na podruju gorovite Hrvatske prvi kriari u XI st. (F. Raki, n. dj. 461-462).

293VIZ II, 32-33 294VIZ II, 31-32

58

stvari srednjovjekovnu Slavoniju. Za ovaj teritorij imamo podatke o upanijskoj organizaciji tek iz XII st. Ne moe se tvrditi da car nije nita znao o tom teritoriju. Dapae, on tvrdi da je tim teritorijem upravljao arhont koji je bio usko povezan s vladarom Hrvatska te mu je slao prijateljska poslanstva to nikome drugom nije inio.295 To se moe tumaiti da je tadanja Slavonija bila u sastavu hrvatske drave.296 Obzirom da car ne navodi upanije na tom podruju oito je da je hrvatski vladar ostavio sistem utvrda kakav je ranije postojao a upravljanje posebnom nosiocu dravne vlasti (grki arhont). Ako uporedimo upanijske sisteme onaj iz Slavonije u XII st. i onaj iz junih dijelova drave u XI st., moemo zakIjuiti da su oni u sutini isti, jer su se oslanjali na vladareve utvrde i jer su upanijama upravljali vladarevi funkcioneri. U XII st. meu njima postoji razlika u tome to su slavonske upanije jo uvijek u vlasnitvu vladara a june hrvatske upanije uglavnom u rukama nasljednih upana. Evo upanije koje nabraja bizantski car: Livno, Cetina, Imotski, Pliva, Pesenta, Primorje, Bribir, Nona, Knin, Sidraga i Nin.297 1) Livno je upanija koja se prostirala na Livanjskom (prije Hlijevanskom) polju. Sredite se nalazilo u utvrdi Livno (Hlivno). Prema V. Klaiu ova upanija je obuhvaala Grahovo polje, Rame.299 2) Cetina je naziv za upaniju koja se prostirala porjejem Cetine. Sredite upanije prema F. iiu bilo je utvrdi Stolcu.300 U kasnijem svom radu ii je dokazivao da gornji tok Cetine nije spadao u ovu upaniju ve u Kninsku.301 3) Imotski je upanija sa sjeditem u utvrdi Imotski. Prostirala se uglavnom na Imotskom polju te je na sjeveru graniila sa upanijom Livno, a na jugu prema moru negdje s planinom Biokovo.302 4) Pliva se prostirala uz upaniju Livno sjeverno pa do rijeke Vrbas na istoku, sa sjeditem vjerojatno u Plivskom grade (u XIV st. Sokol-grad) u porjeju Plive. Kasnjje je na granici prema Bosni izgraen grad Jajce303
298

prema F. iiu i Glamoko te Duvanjsko polje, pa se tako sterala na istoku do gornjeg Vrbasa i

5) Pesenta je naziv za upaniju (u historiografiji Psetska upanija) koja se prostirala prema V.


Klaiu izmeu rijeka Unca i Une na zapadu, rijeke Sane na istoku i Grmea planine na sjeveroistoku

295B. Grafenauer, Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljavanju Hrvata, Hz, 5 (1952), 30. 296B. Grafenauer, Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljavanju Hrvata, Hz, 5 (1952), 30.
297VIZ II, 33. 298V. Klai, Graa za topografiju i historiju upanije i grada Hlivna, VAD, n. s. XV (1928), 13. 299F. ii, Povijest Hrvata za vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 447. 300F. ii, Prirunik, 650. 301F. ii, Povijest Hrvata, 1925. 449. 302F. ii, Prirunik, 650. 303F. ii, n. dj. 650

59

sto znai negdje izrnedu Bihaa i Drvara. 304 Prema F. iiu sredite upanije je bilo u utvrdi Pset (danas negdje oko Petrovca) .305

6) Primorje ili Primorska ili Klika upanija306 prema F. iiu sezala je uz more kod ibenika do
blizu Vrulje kod Omia307 a prema Baradi od istonih granica trogirskog podruja obuhvaajui dananja Katela, Solin. Klis, Mravince, Kuine, rnovicu, Srinjine i Tugare u srednjim Poljicama, preko Kozjaka i Mosora do dananjeg Konjskog, Dugopolja i gornjih Poljica.308 Sredite ove upanije blla je utvrda Kils.

7) Bribir je naziv upanije koja se sa june strane oslanjala na Primorje a obuhvaala je


najvjerojatnije srednje i donje porjecje Krke sa sijelom u utvrdi Bribir. Sisk smatra da se ova upanija prostirala samo s desne obale Krke;309 a B. Ferjani je povukao zapadnu granicu ak do Karinskog mora.310 8) Nona je grki naziv za upaniju (u historiografiji Ninska upanija) koja je obuhvaala podruje oko grada odnosno utvrde Nina gdje je bilo sjedite vlasti. Koliko je sezala teritorijalno prema jugu teko je utvrditi. Svakako Petrani i Brda spadali su u XII st. pod jurisdikciju grada Zadra, no, u X st. kada je ta upanija prvi puta spomenuta moda je obuhvaala i ta mjesta.311

9) Knin se nazivala upanija po utvrdi Knin u kojem je bilo sjedite upanije. Obuhvaala je
podruje oko te utvrde koja se nalazila uz rijeku Krku u njenom gornjem toku a sezala je na istoku negdje do planinskog masiva Dinare, sa juga je graniila sa upanijama Cetina i Bribir, a na zapadu sa upanijame Sidraga te Likom i Krbavom. 312

10) Sidraga je bila upanija koja se prostirala oko Biograda na prostoru od Zadra do porjeja
Krke. Sijelo upana je bilo vjerojatno u Biogradu.313

11) Nina je bio grki naziv za upaniju (u historiografiji Luka upanija) koja se prema iiu
prostirala izmeu upanija Knin, Nona, Sidraga i Bribir. U XI st. ona se nazivala upanijom Luka.314

304V. Klai, upanije Pset ( Pesenta) i pleme Koluni, VAD, n.s. XV (1928), 1. 305F. ii, Prirunik 650 306F. ii, Povijest Hrvata ( 1925) 449. M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 23. 307F. ii, Prirunik, 650 308M. Barada, n. dj. Prema L. Katiu istona granica ove upanije ne bi ila preko rnovice (L. Kati, Naseljavanje
starohrvatske Podinorske upe, SP III/7-1960, 159) u emu ga podrava N. Klai ( N. Klai , Povijest Hrvata 1971, 286 biljeka 47) to je neprihvatljivo jer granica Hrvatske prema Paganiji za Konstantina Porfirogeneta nije bilo na rnovici nego na Cetini. 309F. ii, Prirunik, 652 310VIZ II., 33 311Upor. V. Vali, granica Ninske upanije, Rad 288, 108 i I. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305 godine, Rijeka 1954, 529, biljeka 135. 312F. ii, Prirunik 652 i priloena Historijska karta 313F. ii, Prirunik 652 314F. ii, Povijest Hrvata, 1925, 449

60

Nabrojene upanije veim dijelom ponovo se javljaju u drugoj polovici XI st. 315 No, pored ovih koje je naveo car Konstantin Porfirogenet u X st. javljaju se i u XI st. i kasnije316 a neke u XI st. nove, koje se meutim, veim dijelom, samo jednom pojave u vrelima i onda nestanu kao da nikada nisu postojale. Vjerojatno su izmiljene. Tako se jednom svega spominju dridska 1088-9. god., 317 zatinska i zastobrska 1070 god.,318 vie puta su potvrene u vrelima samo zagorska319 i poljika upanija.320 Ako su podaci o zagorskom i poljikom upanu vjerodostojni, znailo bi da se od Klike upanije (Primorje) odvojio u toku XI st. zapadni dio i tako formirala nova upanija zagorska te istoni dio od kojeg je nastala poljika upanija. Tako je Klikoj upaniji ostao samo sredinji dio stare Klike upanije. Prema jednom dokumentu iz 1360. god. proizIazi da je potkraj XI st. postajala posebna Karinska upanija. Naime prema tome dokumentu je kralj Zvonimir darovao svom zetu karinsku upaniju. 321 Postavlja se pitanje: s kojom tada postojeom upanijom treba poistovjetiti karinsku upaniju ili od koje je susjedne upanije odvojen jedan dio teritorija pa je organiziran kao posebna upanija? Najvjerojatnije je da je karinska upanija nastala odvajanjem dijela teritorija Luke upanije (grki Nina). Podruje za koje je Konstantin Porfirogenet tvrdio da je njime upravljao ban izgleda da se u toku XI st. dijelom organiziralo kao upanije i to lika i krbavska upanija. Naime 1070 god. pojavljuje se liki upan322 a 1078. god. krbavski upan.323 Na Baanskoj ploi iz po. XII st. javlja se uz likog i krbavski upan.324 U jednom dokumentu iz 1070 god. pojavljuju se upanije Buane i Boaci uz upaniju Liku325 to bi znailo da je Lika u toku XI st. bila podjeljena na tri upanije. Meutim ti

315Livanjska upanija, 1076 godine, F. Raki, n. dj. 106, Cetinska:1069, 74: 1076, 106; 1078, 117:1080, 127; 1088-9;
Bribirska 316Kasnije u XII st. ponovno se javljaju: Luka 1166g. T. Smiiklas, Codex diplomaticus, II, 107, 1266 G. V, 390; Ninska se ukida 1205 i postaje teritorij grada Nina, T. Smiiklas, n. dj. III, 51-52; Sidraka 1172, II, 132; Bribirska 1245, IV, 272, 1251 g. IV, 467; Kninska spominje se ak u XVI st. (vidi V. Klai, Hrvatska plemena, 74); Klika 1171 g. II 129-130, 1243 g. 184; Cetinska jo 1244 g. IV, 244.

317F. Raki, n. dj. 151 318F. Raki, n. dj. 82


319F. Raki, n. dj. 132, 149. 320F. Raki, n. dj. 113, 149. 321T. Smiiklas, n. dj. XlIl, 69.

322F. Raki, n. dj. 88.


323F. Raki, n. dj. 117 324F. Raki, n. dj. 488. 325F. Raki, n. dj. 88

61

podaci nisu izgleda vjerodostojni, jer je utvreno da su se Buani odvojili od Like kasnije a Boaci od Buana izgleda tek u XIV st. Buani kao upanija javlja se prvi puta 1179 g.326 Podruje pak sjeverno od Velike Kapele do Drave pojavljuje se u dokumentima sa svojim utvrdama vladara na elu s komesom (tj, prijevodom na latinski hrvatskog izraza upan) tek potkraj XII st.327 Ta injenica ne dokazuje da prije kraja XII st. nije bile uope utvrda ni vladarskih ni drugih na tom podruju. One su postojale ba kao i na podruju juno od Velike Kapele. Izraz komitat (hrvatski upanija) ustaljuje se tek u prvoj polovici XIII st. Veoma su turi podaci o funkcijama koje su vrili upani. Sudei prema papinom pismu 880 god. hrvatskom vladaru moe se zakljuiti da su upani vrili u ime vladara prvenstveno sudsku funkciju (papa naime naziva upane sucima) na svom podruju. 328 U vrelima podaci koji se odnose na vrenje sudske funkcije tiu se vladara i bana.329 Meutim, logino je zakljuiti da su i upani vrili sudsku funkciju i to u vrijeme kada vladar nije sam rjeavao sporove zbog odsutnosti, a niti su sporove rjeavali ni herceg, ni ban, a niti dvorski sudac u svoje ime ili u ime vladara. Sudska funkcija je svakako bila najvanija funkcija upana, jer se ova funkcija openito smatrala najvanijim izrazom vrenja dravne vlasti bez obzira tko ju je vrio. To svoje ovlatenje upan je zadrao i u XII st. i na podruju juno od Kapele330 i na podruju sjeverno od Kapele do Drave nad osobame sebi podreenim.331 esto su upani predstavljali sudsko vijee na ijem je elu stajao ban. Njihovo sudjelovanje u vijeu imalo je vjerojatno savjetodavni karakter.332 Druga funkcija koju je morao vriti upan je svakako funkcija zapovjednika utvrde u kojoj je stolovao. On je stoga i proglaavao vladarev poziv na vojsku te zapovijedao tako sabranom vojskom. Trea vana funkcija upana bila je veoma vjerojatno fiskalnog karaktera. On je ubirao svakovrsne dae i globe te ih slao vladarevoj blagajni. Da li je bila pod njegovim nadzorom i uprava vladarevih imanja na podruju upanije ne moe se ustanoviti, ali je vjerojatno da se brinuo i vodio nadzor nod gospodarenjem zemljita koja su pripadala utvrdi odnosno vladaru kao vlasniku utvrde.

326V. Klai, Graa za topografiju lino-krbavske upanije, VHAD, n,s. VI, 1902, 16. Buane kao upanije javlja se prvi puta 1176 g. T.
Smiiklas, n. dj. II 160.

327U toku XII st. nalazimo u povijesanim vrelima spomen o comes-u samo u Zagorju (T. Smiiklas, n. dj. lI, 193) 1185 godine; Sani 1198
,

g. (T. Smiiklas n. dj. II 294) i u Krbavi 1193 g. ( T. Smiiklas n. dj. II, 262, meutim po N. Klai je taj dokumenat faisifikat). Modru i Zagorje se ak spominju izriito kao komitati, no, to su potpuno osamljeni sluajevi in e mogu se uzeti kao pravilo. Meutim u jednoj povelji iz 1181. g. navodi se podatak da je varadinski upan postojao ve za Bele II (1131-1145). Podatak najvjerojatnije nije vjerodostojan jer je iznesen samo za to da bi se njime dokazala starina Kaptolskog posjeda tj. da je Kaptol posjedovao zemlje ve davno i prema tome kralj e 1181. g. uiniti samo pravednu stvar, ako Kaptolu vrati te s nepravom oduzete zemlje (T. Smiiklas n. dj. II 177). injenica pak da se Klokoani 1224. g. nazivaju sinovima jobagiona svetoga kralja iz Gorice (T. Smiiklas n. dj. III, 238) nije dokaz da je upanija Gorica postojala ve za kralja Ladislava, jer tada su postojali samo jobagioni sv. Stjepana. Meutim za sv. Stjepana Kloko nije pripadao ugarskom vladaru. Prema tome, to je jo jedan sluaj koji govori o prikazivanju pretjerane starosti individualnh prava Meutim, obzirom da otpada kombinacija povezivanja upanije sa kraljem Ladislavom, to se ne moe prihvatiti teza N. Klai o prvoj upanijskoj organizaciji u Slavoniji (N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976, 258).

328F. Raki, n. dj. 13 329F. Raki, n. dj. 15. 81, 129, 132. 330T. Smiiklas, II, 132. 331T. Smiiklas, Ill, 106. 332T.Smiklas, II, 179-185, III, 9, 218.

62

upan je bio vladarev predstavnik vlasti. Njega je postavljao vladar. Njegova ovlatenja su ovisila od vladara. On je vrio svoju funkciju tako dugo dok je to traio vladar. Za vrenje svojih funkcija najvjerojatnije je imao pravo na odreeni dio globa i drugih fiskalnih prihoda. Nijo iskljueno da je dobivao odreene zemlje s Ijudima u beneficij. Slabljenjem vladareve vlasti vrlo je vjerojatno da je upanska ast i funkcija postajala nasljednom. To se moglo dogoditi na temelju vladareve darovnice ali i uzurpacijam. upanije su postajale kneevine u vlasti upanova roda. Taj proces pretvaranja upanije u kneevine poeo je vjerojatno ve u XI st. Sam izraz upan etimoloki nije jedinstveno utvren. Prema jednima ovaj izraz je posuenica iz avarskog a oznauje avarskog funkcionera, prema drugima je praslavenskog, prema treima gotskog porijekla, ali je najvjerojatnije avarskog kao i izraz ban.333 Na podruju upanija spominju se u XI st. pored upana, podupani i satnici. 334 Pojmovni sadraj izraza podupan i satnik ne moe se rekonstruirati na osnovu sauvanih dokumenata. U franako doba komitati su bili razdijeljeni u vikarije odnosno centene na elu s vikarima odnosno satnicima. Oni su u karolinko vrijeme bili pomoni organi komesa kod mobilizacije vojske, ubiranja fiskalnih trabina i hvatanja zloinaca te njihove justifikacije. Nema razloga da ne pretpostavimo da je slino bilo i u Hrvatskoj. Jo po. XIII st. nalazimo satnike (centuriones) koji su imali svoje podreene i svoj obavezni servicij.335 Satnici su navjerojatnije originarno vrili prvenstveno vojne funkcije unutar utvrde i vojske koju bi vladar pozvao. Prema Ljotopisu Popa Dukljanina satnici su ubirali poreze i sudili zajedno sa upanima.336 Gradovi Car Konstantin Porfirogenet zna u X st. za ove gradove u Hrvatskoj; Nona (Nin), Belgradon (Biograd), Belitzin (nije jo definitivno ubiciran), Skordona (Skradin), Hlebena (Livno), Stolpon (nije jo definitivno ubiciran), Tenen (Knin) Kori (Karin) i Klaboka (nije jo definitivno ubiciran).337 U Paganiji (tj. u zemlji izmeu rijeka Cetine i Neretve kojoj pripadaju otoci Mljet, Korula, Hvar i Bra), koja je u XI st. takoer pripadala Hrvatskoj, car je nabrojio ove naseljene gradove: Mokron (Makar), Berulija (Vrulje izmeu Omia i Makarske), Ostrok (Zaostrog juno od Makarske) i Slabinetza (nije jo definitivno ubiciran). Na spomenutim otocima car spominje samo grad Korulu.338 Car nije spomenuo ibenik to dokazuje da on tada jo nije postojao (prvi puta se spominje 1066. god.).

333P. Skok, Etimologijski rjenik, Zagreb III, 688.

334F. Raki, n. dj. 54, 110, 162, 163, 164, 166, 172, (podupani) i F Raki, n. dj. 80,
T. Smiiklas, n. dj, III, 103.

82, 84, 90, 95, 98, 128, 130,131, 134 i 144 (satnici) i

335T. Smiiklas, n. dj. III, 103. 336F. ii, Letopis popa Dukljanina, 307. 337VIZ, II, 44. 338VIZ, II,65.

63

Postavlja se pitanje: kakvo je bilo ureenje vlasti u tim gradovima. Podataka o tome nema u vrelima. Meutim, iz vrela ipak moe se zakljuiti da su svi ti gradovi izraeni s izrazom kastron339to u X st. znai utvreno naselje, oppidum, naselje sa utvrdom, i da je znatan broj nabrojenih gradova bio sjedite upana sudei tako po nazivima upanija. 340 Na temelju tih zakljuaka moe se pretpostaviti da su te utvrde pripadale vladaru i da su bile podvrgnute upanijskoj organizaciji vlasti. Prilikom propadanja kraljevskih upanija, koje je zapoelo ve u XI st., kako je naprijed napomenuto, ti su gradovi stekli mogunost da se osamostale i rijee upanove vlasti te da ostvare svoje tenje za samostalnom gradskom upravom koju su uivali dalmatinski gradovi. Taj cilj su postigli samo neki gradovi, veinom su uli u sastav novoosnovanih kneevina. U borbi za ostvarenje cilja nekima nije pomogla ni injenica da su bili nekada biskupska sjedita. O dalmatinskim gradovima Osoru, Krku, Rabu, Zadru, Trogiru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru ne znamo nita od doseljenja Hrvata pa do IX st. Formiranjem hrvatske drave poeli su se sreivati i odnosi tih gradova prema bizantskom carstvu, tako da su prvo predstavljali zajedniki, iako teritorijalno potpuno nepovezani, bizantsku pokrajinu na elu s arhontom, a poslije pod Bazilijem i nakod sreivanja odnosa s hrvatskim i ostalim vladarima u zaleu tih gradova (radi omoguavanja obrade zemlje graanima tih gradova na teritorijima tih vladara) postali su temom na elu sa strategom sa sjeditem u Zadru. Organizacija tog organa uprave nije poznata na osnovi sauvanih povijesnih vrela, ali ako je ona funkcionirala, to je nemogue utvrditi na osnovi postojeih vrela, u tom bi se sluaju, budu da u toj temi nema spomena o tematskim vojnim jedinicama, moglo pretpostaviti da su oficij stratega sainjavali samo oni inovnici ili oficiji koji su spadali u strategovu pratnju (protomandator-prenosilac strategovih naredbi, mandatori-pomonici protomandatora, komes, domestic-o ijim funkcijama u temi gotovo nita ne znamo i moda jo koji inovnik).341 Kakav je bio razvoj teme u X st., nije poznato. Do sredine X st. spominje se dodue u Spisu De caeremoniis Dalmacija, a u slubenim popisima spominje se strateg Dalmacije, ali konkretnih dokaza da je takav zaista i bio u funkciji nema. Istina krajem X st. spominje se i proconsul Dalmatiarum, ali u ispravi koja je falsificirana negdje krajem XII ili poetkom XlII st. VrIo je vjerojatno da je tematska uprava slabije funkcionirala u X negoli u IX st., ako je uope u X st. postojala. U borbi za dominij nad dalmatinskim gradovima od strane hrvatskog vladara i mletakog duda gradovi su najbolje prolazili, to vie to su mogli i dalje odravati svoj ekonomski procvat nakon sreivanja odnosa sa zaleem u IX st., a pogotovo nakon oitovanja elje hrvatskih vladara da dobiju dominij nad tim gradovima. U X st. zapoeo je proces individualiziranja gradova to znai jaanja interesa za potpuno osamostaljenje svakog grada, a s time u vezi i formiranja vlastite i nezavisne organizacije vlasti. Od sada e ta uprava odluivati o priznavanju vrhovne dravne vlasti nad svojim gradom. Ta e odluka ovisiti naravno o faktinom odnosu vojnih snaga u blizini grada. Stoga je razumljivo da su gradske uprave mijenjale
339VIZ, II, 65 340Nin, Knin, Livno, Imotski, Pset upor. VIZ II, 44.

341J. Ferluga, n. dj. 73. 64

svoje vrhovne gospodare priznavajui uglavnom sad hrvatskog vladara, sad bizantskag cara, sad mletakog duda. Dok su bili pod vrhovnitvom bizantskog cara, imali su panovno stratega kapetana, ali najvjerojatnije samo titularno. U vrelima nema nikakve potvrde o vrenju bilo kojeg akta vlasti stratega, kapetana, ili drugih inovnika bizantske uprave iz tog razdoblja. Meutim, izgleda da su gradovi u izvanrednim prilikama odravali zajednike skupove, vjerojatno svojih predstavnika, na kojima su donosili zakljuke o zajednikim akcijama radi zatite svojih interesa. No, to nisu bili conventusi iz rimskog vladanja nego samo skupovi ad hoc.342 Na kraju treba podvui da je u Dubrovniku u prvoj polovici XI st. formirano sjedite nove teme, ali o njezinu funkcioniranju ne znamo gotovo nita. Ipak, treba naglasiti, potinjavanje dalmatinskih gradova pod hrvatskog vladara smatralo se ne samo loginim nego i definitivnim stanjem. To se vidi iz naslova hrvatskog vladara koji su mu davali pape priznavajui ga kraljem ne vie Hrvata, nego Hrvatske i Dalmacije ili samo kraljem Dalmacije.343 Budui da ne posjedujemo povijesna vrela do XI st. ni za dalmatinske gradove ni za one na obali koji su nastali od IX st. dalje, to ne moemo neosporno utvrditi gradsku upravu u IX i X st. Iz povijesnih vrela Xl st. saznajemo da su u prvoj polovici XI st. drutvenu strukturu u gradu inili uglavnom clerus i populos koji su spadali ili u magnates ili minimi 344 to bi znailo kod klera vii i nii kler, a kod populusa bogate i siromane. No u drugoj polovici XI st. to je razlikovanje dobilo stalne izraze: nobiles et ignobiles, maiores et minores. 345 Izgleda da su u nobiles spadali gradski funkcionari, ali i oni koji su imali nekretnine sa servima346 Na elu gradske uprave stajali su prior (katkada dvojica) i biskup koje su birali graani.347 Uz priora i biskupa spominju se suci348 koji su vrili vjerojatno ne samo sudsku nego i izvrnu vlast, commerzarii349 koji su se brinuli za gradske prihode i rashode, scriptor ili notarius, 350 te advocatus.351

342J. Ferluga, n. dJ. 116. 343Uspor. F. Raki, n. dj. 103. 205 Ovakvo se shvaanje odralo i u slijedeim stoljeima tako da se u XII st. ak poistovjeivala Hrvatska
s Dalmacijom, tj. s kopnenim i otokim gradovima (S. Ljubi, LItalia descritta nel libro del re Ruggero compilato da Edrizi. Testo arabo pubblicato conversione e note da M. Amari e C. Schiaparelli, Roma, 1883.), Rad JAZU 85, (1887) 234-236.

344F. Raki, n. dj. 43 345F. Raki, n. dj. 49, 57, 59, 64, 70, 76, 125, 157, 159.
346F. Raki, n. dj. 176

347To zakljuujemo na osnovi privilegija datog gradu Trogiru. Uspor. T. Smiiklas, n. dj. II. 19, 30, 37. 37, 49-50, 338. 348F. Raki, n. dj. 40, 42, 45, 102, 155
349F. Raki, n. dj. 155. 350F. Raki, n. dj. 42, 45, 76. 351F. Raki, n. dj. 123, 145.

65

Odluke je donosio prior katkada zajedno s plemenitim Ijudima (meu koje se svakako ubrajaju biskupi i opati), ali veinom zajedno s itavim narodom, i to tako da se odluka gradske uprave proitala u crkvi pa je narod davao samo suglasnost rijeima fiat, fiat, fiat.352 Potanje podatke o gradskoj upravi nemamo, ali je dovoljno jasno da je gradska uprava bila samostalna. lz jednog primjera vidimo da se u kaznenom postupku zbog izdaje primjenjivala lex romana,353 u stvari Rotarijev edikt iz 643. god.354 Kojim se pravom koristila u civilnom postupku ne moe se sa sigurno tvrditi, ali s obzirom na analizu statusa libertatis et servitutis i zabune pisara koji je umjesto Rotarijeva edikta upotrijebio izraz lex romana, moglo bi se zakljuiti da su primjenjivali u naelu rimsko pravo. Ostali teritorijalni aparat U X st. postojala je unutar teritorija hrvatske drave banovina koja je obuhvaala podruje Gacke, Like i Krbave. Da li je ovom podruju pripadao u X st. i Vinodol ne moe se utvrditi. Isto tako ne moe se ustanoviti kada je ovo podruje bilo organizirano u upanije. U drugoj polovici XI st. i po. XII st. pojavljuju se liki i krbavski upan.355 U X st. na elu teritorija Gacke, Like i Krbave stajao je ban.356 Tada je zemlja bila podijeljena meu utvrde, te je vjerojatno svaka utvrda imala svoju upravu, zemlje i Ijude kojima je uprava utvrde bila neposredno nadreena. Nad itavim sistemom tih utvrda (castrorum) stajao je ban. Kada je ban postao iza kralja i hercega najvii dravni dostojanstvenik tada je vjerojatno taj teritorij bio organiziran u upanije. U susjedstvu banovine uz more i na kvarnerskim otocima Krk, Osor i Rab prostirala se takoer jedna vea teritorijalna jedinica pod nazivom Krajina (u vrelima marchia Dalmatiae). U XI st. je moda pripadao toj Krajini i Vinodol. Na itavom teritoriju takoer se odrala jedina i jedinstvene vlast u rukama upana koji se krajem X i po. XII st. naziva knezom. I na tom teritoriju je bio karakteristian sistem castrorum pa je izgleda unutranja organizacija Krajina, te velike pogranine upanije, bila identina onoj u zaleu dalmatnskih gradova. Naime i u Krajini se spominju podupani i satnici bez obzira da li na kopnenom i otokom dijelu tog teritorija. U prvoj polovici XII st. Krajina je nestala kao posebna teritorijalna jedinica.357 Na jugu drave prostirala se jo jedna Krajina uz more izmeu Cetine i Neretve i na susjednim otocima Mljet, Korula, Hvar i Bra. Na elu ove stajao je herceg (dux), koji je bio izgleda vazal hrvatskog kralja. Ova Krajina je bila organizirana u tri upanije, koje su u vrelima potvrene ve u X st. Bizantski car Konstantin Porfirogenet navodi nazive ovih upanija i to Rastoca (utvrda Rastok blizu
352F. Raki, n. dj. 76. 353F. Raki, n. dj. 102.

354A. Dabinovi, Hrvatska drava i pravna povijest , Zagreb 1940, 84.


355F.Raki,n.dj.88, 117.

356F. Raki, n. dj. 400.


357I. Beuc, Osorska komuna u pravnopovijesnom svjetlu, VAR I, 23-31 i tamo oznaena literature

66

Vrgorca), Mokro (Makarska) i Dalen (do danas jo nije definitivno ubicirana). Prema carevom opisu dvije upanije naime Rastoca i Mokro leale su uz more te su njezini stanovnici imali brodove, a Dalen se nalazila daleko od mora pa su stanovnici ivjeli od obraivanja zemlje 358 to znai da se ta upanija prostirala u zaleu dviju prije spomenutih upanija. Ovaj je dukat nestao ve u XII st. U drugoj polovici XI st. postojao je jo jedan dukat koji se prostirao sjeverno od Velike Kapele do Drave (Slavonski dukat). Poetke ove teritorijalne jedinice izgleda da treba traiti u Porfirogenetovom arhontu koji je upravljao tim teritorijem u X st. te bio usko povezan s hrvatskim vladarom. upanijska organizacija javljala se tek po. XII st. te je oito da je na ovom podruju prije toga funkcionirao samo sistem castrorum ba kao i u banovini Like, Gacke i Krbeve.359 f) Pojedinci kao nosioci funkcija dravne vlasti Osim regionalnih organa vlasti u koje sma ubrojili i gradske uprave postojali su Iokalni, ali ne kao organizacija nego pojedinano i izolirano. Gospodari zemlje vrili su takoer akte dravne vlasti, i to nad svojim servima, a gospodari odnosno vlastelini mogli su biti crkva, samostan i pojedini svjetovnjaci. Nesumnjiva je njihova disciplinarna vlast nad servima, ali koja je jo ovlastenja sadravala njihova funkcija dravne vlasti ne moe se utvrditi. Budui da nije sauvan nijedan podatak iz kojeg bi se vidjelo da je sudsku vlast nad servima vrio kralj, ban ili upan ili bilo koji drugi funkcionar ne samo u pitanjima naknade tete nego i u posjedevnim obligacijskim sporovima, moe se opravdano pretpostaviti da je takve sporove rjeavao njihov vlastelin koji je vodio usmeni postupak pa stoga nije ostavio tragove sudskog postupka. No, isto tako je nesumnjiva disciplinarna i sudbena vlast glave inokosne i zadrune obitelji nad lanovima obitelji ili pak glavara plemena nad pripadnicima plemena. Takvu sudbenost vladar priznaje kao legitimnu djelatnost, jer time osigurava mir u svom peretku obzirom da je takva sudbenost postojala i prije formiranja drave. Osim toga vladar se oslobaao rjeavanja unutarnjih sporova u obiteljima i plemenima. Vladaru je ostala sudbenost uglavnom u kaznenim stvarima i sporovima koje obitelji i plemena nisu mogla sama rijeiti arbitranim sudovanjem. Pored sudske funkcije i ubiranja vladarevog tributa moglo je postati legitimno pravo pojedinaca ako je pojedinac to pravo stekao na osnovu vladarevog privilegija, Tim pravom pojedinac ne samo da je bio osloboen od davanja tributa ve je ujedno stekao ovlatenje da ubire na svom zemljitu tribut od svih koji su ivjeli na njegovoj zemlji.

g) Dvorsko vijee
358VIZ II, 34-35.

359M. Banda, Dinastiko pitanje u Hrvatskoj XI st., VAHD, 50 (1028-29), 166-170. 67

Dvorsko vijee javlja se ve u IX st. kao savjetodavni organ vladara. Istina, ono nije bilo tada organizirana stalna institucija, ali se stalno pojavljuje u prilikama kada vladar donosi odreenu vanu odluku. Tako knez Trpimir tvrdi da je dao sagraditi samostan po jednoglasnom savjetu svih svojih upana,360 knez Mutimir da je donio presudu u sporu izmeu dvaju biskupa po jednoglasnom savjetu svih svojih funkcionara i odlinika iz naroda,361 kralj Kreimir IV da je dao kraljevsku slobodu zadarskom samostanu uz odobravanje splitskog nadbiskupa te svih biskupa uz priznavanje hercega i svih komesa Hrvatske,362 zatim opet Kreimir IV da je dao zadarskom biskupu otok Maon stolujui zajedno sa svojim upanima, komesima i banovima te kapelanima po pobudi i molbi dostojanstvenika itavog kraljevstva,363 zatim, da je dao biogradskom samostanu privilegij oprosta od davanja svakog tributa pred svjedocima: svim svojim nobilima,364 zatim da je donio presudu povodom jednog spora zbog zemljita rapske biskupije zajedno sa svojim dostojanstvenicima,365 kralj Zvonimir da je darovao splitskom samostanu odreeno zemljite po savjetu svih svojih bojih sluga i svojih nobila,366 zatim da je darovao splitskom nadbiskupu cetinsku upaniju pred hrvatskim biskupom i tepijom po jednoglasnom savjetu svojih komesa i drugih nobila,367 zatim da je potvrdio zadarskom samostanu

360 commune consiliumm meis cum omnibus zuppanis construxi monsterium (F. Raki, n. dj. 3). No pored te konstatacije vladar
ovom ispravom donosi odluku kjom se proglaava da sve ono to je splitska nadbiskupija kupila u Laanima i Mosoru, unaprijed posjeduje na osnovu vjeitog darovanja. Pored toga ladar posebno izjavljuje da daruje toj nadbiskupiji crkvu sv. Jurja u Putalju. Ovu odluku vladar je donio pred svjedocima i po volji svjedoka (et testium notitia praesentia communi uoto et voluntate corroboratum). Znaajno je da se meu svjedocima koji su prisustvovali vladarevu aktu spominje samo pet upana, jedan kamerar, dva prezbitera te est drugih svjedoka bez naznake zanimanja (upor. F. Raki, n. dj. 5).

361 communi consilio mei cunctis fidelibus et primatibus populi (F. Raki, n. dj. 15) Meu svjedocima (his horam testibus
consentientibus atque subscribentibus) spominju se uz Muncimira, kneza Hrvata, jedanaest upana iz dvorskog aparata i dva upana iz teritorijalnog aparata, zatim jedan upan bez posebne oznake i napokon jedan predstojnik samostana, jedan linicin i dvije osobe bez oznake zanimanja. Meu ovim prisutnima izgleda da ipak nisu bili cuncti fidelies, tj. osobe iz dvorske pratnje a niti svi primates populi meu treba svakako ubrojiti upane iz teritorijalnog aparata.

362Ego Cresimir, rex Chroaciae et Dalmacie, filius Stephani Regis, concessione Laurencii spalatensis archiepiscopi omniumque nostril
regni episcoporum et laudacione nostril ducis Stephani, cesterorumque Chroacie comitum do regiam libertatem monasterio (F. Raki, n. dj. 66) Meutim meu svjedocima nema ni hercega ni comesa Hrvatske ve samo nadbiskup i biskup.

363

Ideo ego Cresimirus in nostro nonensi cenaculo residens una cum nostris iupanis comitibus atque banis capellanis etiam nostre regalis auele (F. Raki, n. dj. 72) Meutim meu svjedocima nema banova i isto tako ni veeg broja teritorijalnih upana, te funkcionera iz dvorskog aparata.

364 365

Ego Cresimir testimonium facio cum omnibus nobilibus meis quod confero (F. Raki, n. dj. 74) Meu svjedocima su samo dva biskupa poimenino navedena i jedan ban takoer poimenino naveden i mnogi drugi (F. Raki, n. dj. 75). Ego Cresimirinsimul meis cum principibus lustitiam (F. Raki, n. dj. 87) Kao svjedoke izdanja privilegija spominje se comunis curia bez naznake tko je to bio iz dvora.

366 Ego Suinimir connsultu omnium serorum dei et nobilim nostrorum qui gracia dei dicte solempnitati aduenerant (F. Raki, n. dj.
3

113) Meu svjedocima izdavanja privilegija spominju se splitski nadbiskup, tri biskupa, dva opata, tepija i dva teritorijalna upana. I u ovom sluaju se vidi da kod izdavanja odluke ne prisustvuju svi oni koji su savjetovali vladara kao njegovo dvorsko vijee.

367Ego Suinimiruna cum Gregorio uenerabili Chroatorum episcopo et tecio Dominico, meorum comitum aliorumque nobelium
communi fulcitus consilio concede (F. Raki, n. dj. 1117). Meu svjedocima spominju se kraljica, hrvatski biskup, opat samostana sv. Bartolomea, tepija, te teritorijalni upani cetinski, morski, ninski, bribirski i krbavski te nekoliko sveenika. Izgleda da je meu svjedocima bilo prisutno i onih osoba koje nisu sudjelovale u davanju savjeta vladaru.

68

privilegij kralja Kreimira uz kolaudaciju splitskog nadbiskupu, hrvatskog biskupa, opata samostana sv. Bertolameja, ninskog biskupa i drugih biskupa to komesa koji su kolaudacijom konfirmirali potvrdu,368 kralj Stjepan II da je potvrdio darovnicu kralja Zvonimira u koristi splitskog samostana po savjetu svojih nobila.369 Kako se vidi, dvorsko vijee nije bilo organizirana ustanova. U njegov sastav nisu ulazili uvijek isti Ijudi ni po broju ni po poloaju. Oito je da je vladar u stvari odreivao tko e prisustvovati vijeanju. Ipak jasno je do je pozivao osobe koje su poznavale predmet o kojem treba vladar odluti i zbog koje bi vladar htio biti obavijeten. Osim toga oito je da oni koji su vijeali nisu uvijek bill svjedoci kod samog akta o darovanju, o imunitetu, donoenju presude, potvrivanju starog privilegija prethodnog vladara. Obino je vijeanju prisustvovalo znatno vie osoba negoli samom vladarevom aktu. U IX st. vladar je pozivao na vijeanje upane koji su vrili dvorske funkcije i one koji su vrili svoje funkcije u upanijama.U XI st. krug pozvanih bio je proiren, pa tako vijeanju prisustvuju povremeno kraljica, herceg, ban, a redovito pojedini lanovi kraljeve pratnje (comites). U kraIjevoj pratnji redovito su bili dvorski funkcioneri, ali i opati, biskupi te splitski nadbiskup, no, oni nisu spadali medu comites, jer je njihov poloaj bio vii zahvaljujui tome to su bili crkveni funkcioneri. Svi koji su prisustvovalj vijeanju nazivali su se nobilima, ali nije bilo iskljueno da su se tako openito nazivali svi dravni crkveni funkcioneri. Nobili nisu svakako predstavljali posebni drutveni sloj zatvorenog tipa. h) Narodne skuptine Poseban je problem pitanje narodnih skuptina. U vrelima nailzimo nekoliko podataka koji upuuju na mogunost postojanja narodne skuptine na kojima bi se vrio izbor vladara. rjeavali sudski sporovi, potvrivale odluke, raspravljala pitanja od koristi za dravu i drugo. 370 Podatak iz povijesnog vrela o izboru vladara na takvoj skuptini izgleda da nije precizno interpretiran, jer u tekstu Zvonimirove zavjernice stoji da je Zvonimir u solinskoj bazilici sv. Petra sinodalnim jednodunim izborom cijeloga klera i naroda investiran vlau kraljevstva i konstituiran kao kralj.371 Miljenje da se konkretno radilo o saboru ili pak o narodnoj skuptini nema neospornog osnova. Govoriti o saboru u XI st, izgleda da je preuranjeno, jer onaj koji mi poznajemo jest sabor u stalekoj dravi, a taj se potpuno razvio tek u XV st. O narodnoj pak skuptini govoriti, a rije je o sinodalnoj elekciji gdje su mogli sudjelovati samo crkveni funkcionarni (biskupi i opati) te Iaiki prvaci (pro ceres), a moda u

368 Ego Suinimirsubscribo libertatem kolaudirali su tom privilegiju splitski nadbiskup, hrvatski biskup, opat samostana sv.
3

Bartolomeja, ninski biskup i drugi biskupi i komesi bez oznake funkcije. (F. Raki, n. dj. 145).

369Stephanus egonostrorum nobelium consilio suffulti quod Meu svjedocima spominju se splitski nadbiskup, trogirski biskup,
splitski arhiakon, splitski prezbiter, morski upan, tepija, posteljnik, ubrusar, te teritorijalni upani bribirski, cetinski, zagorski, poljiki, dridiki, zaostobrinski i drugi nai nobiles. (F. Raki, n. dj. 148-149).

370F. Raki, n. dj. 148. 371F. Raki, n. dj. 103.

69

konkretnom sluaju i drugi laici (svakako ne u velikom broju jer je sinod bio odran u bazilici sv. Petra u Solinu) oito da nije besprijekorno osnovano. Osim toga, u XI st. utvrditi postojanje narodne skuptine u kojoj bi trebale sudjelovati iroke narodne mase s teritorija itave drave, a drava je patrimonijalnog, nezamislivo je. Gradovi su mogli drati masovne skuptine jer je puanstvo bilo relativno malobrojno, a i interesi autodikije su to nalagali. Tekst pak koji govori o tome da su se undique universa nobilitas seu exigui populi manus ac ceteri ecelesiarum cenobiorumque restores vel retroactis pro causius aut confirmationis rerum vel gratia comunis nostri regni utilitatis ad nostram ut moris est omnibus imperantibus confluere ceperunt372 nalazi se u ispravi koje podaci nisu jo kritiki obraeni. No, bez obzira na to, iz teksta se ne moe zakljuiti da je rije o narodnoj skuptini, nego je rije o dolaenju raznih interesenata pred kralja da rijee svoje probleme i probleme dravne uprave. Koliko god je oito da je kralj Zvonimir bio sinodalno izabran za vladara a ne od narodne skuptine ipak je isto tako jasno da je postojao obiaj (ut moris est) da vladar odrava narodne skupove na kojima je sudio, rjeavao razne sporove, potvrivao povlastice i prava, rjeavao pritube protiv dravnih funkcionera i to je najvanije, donosio odluke normativnog karaktera. Prema sauvanom tekstu vladareve povelje iz 1088/9 god. izgleda da su tim skupovima prisustvovali dvorski i teritorijaini funkcioneri, crkveni dastojanstvenici, vazali (fideles) i ljudi skromnijeg porijekla. Ako se moemo osloniti na ovu povelju, onda bismo mogli zakljuiti da su se takvi skupovi odravali 8 rujna. U konkretnom sluaju takav skup je odran kraj grada ibenika. 373 Nova dinastija Arpadovia je takav skup naroda odrala ve za prvog Arpadovia na hrvatskom prijestolju kralja Kolomana kod Zadra 1107 god.374 j) Sinodi Sinodalni oblik rjeavanja problema crkve i drave nije bio u XI st. novost. Ve u X st. odravali su se takvi sinodi na kojima su sudjelovali crkveni . i dravni dostojanstvenici (splitski sinodi iz 925. i 927/28. god.). Na tim sinodima rjeavala su se pitanja organizacije crkvene mree, donosile pravne norme za kanjavanje krivinih djele nepoznatog i poznatog ubojice vladara, sreivali odnosi izmeu gospodara i serva, rjeavala pitanja iz branog prava.375 Stoga je osnovano tvrditi da su u dravnu organizaciju spadali i mjeoviti crkveno-dravni sinodi pogotovo u vrijeme kada je hrvatski vladar bio papin vazal. I u vladarevoj zavjernici iz 1075. god. vidjeli smo obveze i prava vladara slina zakljucima splitskih sinoda iz X st. 6. Jesu li Neretvani imali vlastitu dravu u XI st.?

Nakon to je m: Barada 1932. God. Iznio tvrdnje da je neretvanska oblast bila od sredine do i drugu polovicu XI. St. Samostalna, da su morstici Jakov i Rusin te kralj Slavac bili
372F. Raki, n. dj. 148. 373F. Raki, n. dj. 148. 374F. ii, Prirunik, 628. 375F. Raki, n. dj. 191-192, 193, 195, 196.

70

neretvanski vladari, da je Jakov vladao krajem 70-ih i 80-ih godina, Rusin poslije njega, a Slavac poslije Rusina, i to 90-ih godina XI st. te da su neretvanskoj dravi pripadali i neki predjeli na desnoj obali ua Cetine,376 napisan je prilian broj studija u kojima su bile prihvaene ili pobijane Baradine teze.
Budui da je u najnovije vrijeme N. Klai i posljednja prihvatila Baradine teze iz 1932. god., pa i sama pokuala razraditi onu Baradinu tezu o pripadnosti poljikog primorja neretvanskom teritoriju,377 to je u stvari potrebno proanalizirati Baradinu argumentaciju i dokaze N. Klai pa da se utvrdi njihova odrivost. Suvisno bi bilo iznositi razna miljenja u spomenutim situacijama, jer je to ve uinila N. Klai u svojoj studiji: Problem Slavca i Neretljanske krajine (1960).378 Treba ipak podvui da je N. Klai ostala na Baradinoj argumentaciji iz 1932. god, (i nakon to su objelodanili: M. Barada svoju studiju Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1061-.1075) iz 1957. god.379 i Lj. Karaman O nekim pitanjima hrvatske povijesti do XIII st. iz 1962. god380) ne samo u svojoj studiji: Historijska uloga neretvanske kneevine u stoljetnoj borbi za Jadran (1969. god.) nego i u svojoj Povijesti Hrvata u ranom srednjem vijeku (1971. god.), Barada argumentira svoje teze iz 1932. god. ovako:

1. Po kritici teksta (Sopetarskog kartulara) dade se odrediti da crkva sv. Petra nije sagraena
prije 1080, a time imamo i terminus ante quem non svih darovnica i drugih u njima zajamenih injenica, kao Slavca i ostalih.381

2. Supetarski kartular sastoji se od vie darovnica od kojih je prva Petra Crnog i njegove ene
prigodom gradnje crkve (tekst broj 1 do broja 5 numeracije koju je dao V. Novak u svom djelu Supetarski kartular),382 druga je takoer Petra Crnog kada je utemeljio samostan (tekst br. 6. do broja 70 a), a onda slijede trea pa do osme darovnice (tekst br. 71 do broja 96). God. 1080. odnosi se na prvu darovnicu, a nikako na drugu. Druga potjee negdje iz 90-ih godina XI st.383 Baradina tvrdnja da crkva nije bila sagraena prije 1080. god. ne moe se prihvatiti. Prije svega treba utvrditi to predstavlja tekst koji donosi Supetarski kartular, a to godina na poetku teksta.

376M. Barada, n. dj. 178-183.

377N. Klai, Problem Slavca i Neretljanske krajine, Z XIV (1960), 96-136: i s t a, Historijska uloga neretvanske kneevine u stoljetnoj
borbi za Jadran, Zbornik znanstvenog savjetovanja o Makarskoj i Makarskom primorju 28-30. rujna 1969, Makarska 1970, 121-167, ista. Povijest Hrvata .. , 69-71, 474-485.

378N. Klai, Problem Slavca. 96-107.


379M. Barada. Prilozl kronologiji hrvatske povijesti, Rad JAZU 311, 185-218. 380Lj. Karaman, O nekim pitanjima hrvatske povijesti do XIII st. HZ XV 1962, 257-269; uspor. N. Klai, U povodu priloga Lj. Karamana:
O nekim 381pitanjima hrvatske povijesti do XIII st., HZ XVII, 1964, 413-422. 382M. Barada, Dinastiko pitanje., 180. 383V. Novak-P. Skok, Supetarski kartular(u daljnjem tekstu: V. Novak, n. dj.)213-232

71

Tekst Supetarskog kartulara pisalo je nekoliko ruku. Tekst od broja 1 do broja 86 ukljuivo nepisao je jedan pisar, a od broja 87 do 97 ukljuivo drugi pisar. Poslije ovog slijedi tekst koji su pisali razni pisari, no ovaj ne treba analizirati jer se odnosi na vrijeme koje je irelevantno za postavljeni problem, a poinje sa 1167, god. te se nastavIja do XV st. u paleografskom pogledu. Sudei prema pismu V. Novak datira pisanje rukopisa prvog i drugog pisara (nazvat emo ga osnovnim dijelom Kartulara) s XII st.384 Ne ulazei u razna miljenja da li je taj osnovni dio napisan u prvoj ili u drugoj polovici XII st. jer taj problem nije bitan za ovu raspravu, oito je sudei prema izvodima karta i noticija od kojih se dobrim dijelom sastoji osnovni dio rukopisa da su pisari napisali tekst s namjerom da samostan dobije pregled i popis svih zemalja i svih prava koja im pripadaju te da se zna tko moe posvjedoiti da su to zemlje i ti servi zaista samostanski. Pisari su napisali i onaj tekst koji objanjava rezultate sporova koji su bili u vezi s pojedinim zemljama koje se nabrajaju u tomu dijelu rukopisa. Postavlja se pitanje: Odakle su pisari osnovnog dijela rukopisa crpili podatke? Prvi pisar, tj. onaj koji je napisao tekst od broja 1 do broja 86 oito je imao pred sobom fundacijsku ispravu Petra Crnog koja poinje invokacijom datacijom (1080. god., jedinom godinom u osnovnom dijelu rukopisa), a zavrava sankcijom (tekst br. 70 a),385 zatim karte i noticije o stjecanju zemalja i serva koji se spominju u fundacijskoj ispravi te karte o donacijama drugih osoba. Osim toga, oito je da su pisaru odnosno sastavljau teksta date u obradu jo neke karte i noticije 1) koje je opat samostana naknadno pronano a odnosile su se na Petra Crnog, autora fundacijske isprave, 2) koje su bile ispostavljene poslije 1080. god. ili 3) koje nisu ule zabunom u fundacijsku ispravu. Tako je na temelju karti o donacijama drugih osoba i naknadno pronaenih karti Petra Crnoga nastao tekst od broja 71 do broja 86 rukopisa Kartulara.386 Drugi je pisar zabiljeio takoer naknadno pronaene ili jo neobraene karte 1 noticije, dodue svega nekoliko, iz kojih je uzeo osnovne podatke i sastavio izvode. Nakdnadno su pronaene noticije o kupovanju serva i nekih zemalja, koje su nebavljene vjerojatno poslije izdanja fundacijske isprave, zatim brevis recordatio nekog Petriza za koga V. Novak misli da je sam Petar Crni 387 i konano recordatio Grgura, opata samostana o kajem je rije. Tako je nastao tekst od broja 87 do broja 96.388 Rukopis je nastao negdje izmeu rekordacije Grgura, koju V. Novak datira ne mnogo poslije 1105. god.389 i 1176, god. kada je druga ruka upisala ispravu iz te godine, i to diplomatikom minuskulom koja je nesumnjivo suvremena toj ispravi.390 Vremenu nastanka rukopisa u potpunosti odgovara izbor podataka izvren od sastavljaa teksta iz karta i noticija koje su mu bile pri ruci, ako uzmemo u obzir da je morao imati u vidu interes samostana da ovaj po potrebi brani pred sudom svoja
384M. Barada, n. dj. 179, 183. 385V. Novak, n. dj. 213-222. 386V. Novak, n. dj. 222-225. 387V. Novak, n. dj. 46. 388V. Novak, n. dj. 225-228. 389V. Novak, n. dj. 206. 390V. Novak, n. dj. 132.

72

prava. Kartular sam po sebi tada nije bio dokazno sredstvo, ali je oito da je osnovni dio Kartulara sa svojim podacima morao pomoi samostanu u obrani njegovih prava na zemljama i servima, ako bi se izgubili originali karta i noticija i ako bi umrli navedeni svjedoci. Osnavni dio Kartulara sluio je u vrijeme kada je bio napisan kao liber memorialis. Pojedine dijelove teksta sastavlja je spajao kronikalnim komponiranjem podataka u pripovjedakom tonu pa otuda one formulacije: nam in primis, ibidem, insuper, post hec vero, postea, nam post itd.391 Fundacijsku ispravu pisar nije prepisao. On je grau iz fundacijske isprave obradio u memorijalnom smislu. Istaknuo je u obradi fundacijske isprave prije svega ove momente: to je fundator zadubine dao zadubini u zemljama i servima, koga je imenovao opatom (moda interpolacija u pogledu imena opata), koga je odredio za ktitora poslije svoje smrti i to je povjerio ktitorima poslije svoje smrti u vrenju ktitorske funkcije te koji se dan u godini treba memorirati kao dan posveenja crkve (11. X). U obradi fundacijske isprave sastavlja je iznio i sve sporove koje je imao autor fundacijske isprave i rezultate rjeavanja tih sporova pa je stoga vjerojatno da je time obrada fundacijske isprave dovela do stanovitog proirenja originalnog teksta te isprave. Datacija fundacijske isprave (1080. god.) nije datacija posvete crkve i samostana ili samo crkve, nego vremena kada je isprava izdana, 11. listopada pak, koji se spominje u tekstu pod brojem 1, 392 sudei prema opem sadraju osnovnog dijela kartulara ne odnosi se na 1080. god. Taj je datum ostao nepotpun bez oznake godine te predstavlja pogreku isto tako kao to su pogreke da jedino spomenuta godina u osnovnom dijelu teksta, tj. 1080, ne odgovara indikciji VIII393 te da je u izvodu karte u tekstu pod brojem 105 uz indikciju IX navedena godina 1018, uz vladanje kralja Zvonimira, nadbiskupovanje Lovre i priorovanje Volice.394 Pa i sama 1080. god. je nepotpuno datirana, jer nema oznake mjeseca i dana. To su injenice isto tako kao to je injenica da u itavom tekstu ima velik broj pogreaka fonetsko-grafikih, ali i stvarnih. Prvi pisar (tekst od broja 1 do broja 86) ak je jednu te istu kartu obraivao dva puta jer je zaboravio da ju je prvi put obradio unutar teksta fundacijske isprave. Tako je izvod iz iste karte uinio pod brojem 32 i ponovno pod brojem 80. 395 I drugi je pisar tako pogrijeio pa je tekst broj 101 uinio od teksta broj 92 i 98.396 Budui da nam se nije sauvala originalna fundacijska isprava, nemogue je provjeriti, da li je godina (1080) ili indikcija (VllI) bila ispravno prepisana iz originala ili nijedno od ovog. No, ne moemo provjeriti niti jedini izvod iz karte i noticije ne samo u osnovnom dijelu nego ni u itavom tekstu kartulara jer nam se nije sauvao nijedan originalni dokument397 koji se obraivao u osnovnom dijelu koji se iznosi u cijelosti u ostalom dijelu kartulara. To su dakle injenice koje se mogu opravdavati i moda razumjeti, ali koje se ne
391V. Novak, n. dj. 136. 392V. Novak, n. dj. 2113-214. 393V. Novak, n. dj. 213. 394V. Novak, n. dj. 231. 395V. Novak, n. dj. Uspor. 218 i 224. 396V. Novak, n. dj. Uspor. 226, 229, 230. 397V. Novak, n. dj. 157.

73

mogu mimoii ili bez uvjerljive osnove tumaiti. Za sada je jedino sigurno de je 11. listopada svake godlne bio blagdan posvete crkve. Sve to je u obradi fundacijske isprave uneseno u tekst od broja 1 do broja 70 a 398 dogodilo se u prolosti, tj. do 1080. god. Isto se moe tvrditi i za neke izvode koje je prvi pisar unio u tekst poslije obrade fundacijske isprave. Stoga je razumljivo da se ne samo radnje i dogaaji u izvodima iz karte ili noticije (izraeni u subjektivnoj formi) nego i ostali tekst koji je komponirao sastavlja u pripovjedakoj formi donose u prolom vremenu. itav tekst od broja 1 do 70 a meusobno je povezan jer se iznose sve zemlje i svi servi (osim etiri serva) 399 te sva prava koja zajedno s crkvom i samostanomn sv. Petra sainjavaju osobnu zadubinu Petra Crnog na temelju fundacijske isprave. Otuda je razumljivo da u zavrnoj formuli isprave u sankciji (tekst broj 70 a)400 imamo formulaciju: omnia ista quae hic prelibata sunt uolumus in sempiternum ecclesiam habere to znai da je ktitorova volja da sve zemlje i svi servi koji su prije spomenuti pripadnu zauvijek samostanu odnosno crkvi sv. Petra. Ecclesia u to doba oznauje i samostan.401 No i u samom osnovnom tekstu oito je da se ecclesia poistovjeuje s izrazom monasterium. U izvodu broj 68 iznosi se da se svinjar predaje in nominata ecclesia zato to ga je opat Grgur izlijeio od boginja.402 Otuda je nadalje jasno da u zavrnoj formuli imamo zapovijed ktitorovim sinovima, kojima je ktitor predao sva ktitorska prava poslije svoje smrti, da paze na to da se u crkvi vri svakidanje bogosluje te da ne iskoritavaju zadubinu za sobe nego da je uvaju u korist crkve i samostana i onih koji u njemu slue. Isto tako je razumljivo da ktitor nakon nabrajanja svih zemalja i serva koji pripadaju samostanu u zavrnoj formi odreuje tko e biti ktitor nakon njegove smrti i koja mu je dunost u vezi s ovom zadubinom (regant, custodiant, conservent et ab omni perturbationis incursu defendant,)403 Proizvoljno bi bilo zavrnu formulu staviti na drugo mjesto u osnovnom dijelu teksta koji je napisao prvi pisar. Sastavlja i pisar ovog teksta znali su najbolje kamo ta formula spada i stoga su je stavili upravo tamo gdje i jest (tekst broj 70 a). S tom formulom oni su dali do znanja da je ono to su iznijeli prije te formule sve to pripada samostanu i da to ini jednu cjelinu. Hipoteza da ova formula pripada tekstu pod brojem 1, zato to se u tom tekstu kao i u formuli spominje ecclesia, a ne monasterium te zato to je karakteristina u ovom tekstu kao i u formuli izraavanje uolumas, tj. pluralna stilizacija, pa time upuuje na ktitora Petra i enu mu Anu, a da je reenica u toj formuli da se

398
398 398

V. Novak, n. dj. 213-222. V. Novak, n. dj. 222 (tekst br. 63, 64, 65, 68).

399V. Novak, n. dj. 222. 400Du Cange, n. dj. III 223.

401Du Cange, n. dj. III 223. 402V. Novak, n. dj. 222.


403V. Novak, n. dj. 222.

74

u crkvi ima vriti svakodnevna sluba boja uzeta iz druge listine, 404 nema uvjerljivih argumenata. Ve je reeno da ecclesia u to doba znai i monasterium, zatim, pluralna stilizacija nalazi se vrlo esto i u ostalom tekstu osnovnog dijela, a misao o spomenutoj eventualnoj interpolaciji o obvezi dranja svakodnevnog bogosluenja nije prihvatljiva jer je reenica na mjestu gdje stoji sasvim logina iza teksta koji je prethodio a u kojem se spominju ne samo crkva nego i redovnici i opat (tekst broj 6, 28, 50, 52, 60, 68).405 Osim toga kad bi zavrna formula pripadala samo tekstu broj 1, onda bi crkva i samostan morali posjedovati vrlo malu povrinu zemlje, i to onu navedenu u tekstu broj 1,406 a sve ostale od broja 7 dalje ako nisu izriito u tekstu izvoda darovane crkvi ili samostanu, kao i servi, postali bi besmisleno uneseni u Kartular, a tako i stilizacija zavrne formule ne samo u pogledu odravanja svakidanjeg bogosluja nego i ona izreka omnia ista que hic prelibata sunt 407 (ovase naime ne moe ni u kom sluaju stilski odnositi na tekst broj 1). Iz itave analize osnovnog dijela teksta kartulara proizlazi dakle da je 1080. god. bila ve izgraena ne samo crkva nego i samostan te da se prema tome Baradina teza o 1080. god. ne moe prihvatiti, tj. da je 1080. god. terminus ante quem non svih darovnica i drugih u njima zajamenih injenica kao kralja Slavca i ostalih.408 Stoga se ne moe prihvatiti ni druga Baradina.teza da se god. 1080. odnosi na prvu darovnicu (tekst broj 1 do broja 5) kada je crkva bila sagraena a nikako na drugu darovnicu kada je utemeljen samostan (tekst broj 6 do broja 70 a) jer da ta druga darovnica datira s negdje 90-ih godina XI st.409 Barada naime dolazi do zakljuka da drugu darovnica treba datirati s 90-im godinama XI st. na slijedei nain: Prije svega treba razlikovati gradnju crkve od utemeljenja samostana, jer se samostan utemeljio kasnije.410 U tekstu od broja 1 do broja 5 govori se o crkvi i o zemljama koje su crkvi darovane. U vezi s ovom darovnicom spominje se Jakov dux marianorum kao svjedok kod jedne nagodbe. Dakle prema Baradi Jakov je ivio svakako i prije gradnje crkve.411 U tekstu od broja 6 do broja 70 a govori se a samostanu, zemljama i servima darovanim tom samostanu. U ovom tekstu spominje se Rusin morstik, dakle u vrijeme kada je samostan ve postojao. U istom tekstu spominje se i Slavac rex, ali tako da je oito da je Slavac ivio poslije osnutka samostana i poslije Rusina.412 Budui da se god. 1080. prema Baradi odnosi na prvu darovnicu kada je crkva sagraena a prema jednoj ispravi Jakov je fungirao u svojoj slubj jo 1088/89. god.; znai da su Rusin i Slavac ivjeli i
404V. Novak, n. dj. 167. 405V. Novak, n. dj. 215, 218, 220, 221, 222. 406V. Novak, n. dj. 213-215. 407V. Novak, n. dj. 222. 408M. Barada, n. dj. 180. 409M. Barada, n. dj. 183. 410M. Barada, n. dj. 180. 411M. Barada, n. dj. 181. 412M. Barada, n. dj. 182.

75

fungirali poslije 1088/89.god. Budui da se oni spominju u vrijeme kada je samostan ve postojao, znai da je samostan sagraen negdje 90-ih godina XI st.413 Daljnji je zakljuak prema Baradi do se sve u vezi sa samostanom, a to znai i tekst od broja 6 do broja 70 a ima vezati uz 90-te godine XI st., a ne uz vrijeme do 1080. god. Medutim, tekst broj 5 i broj 6 Barada je neosnovano razluio, a i razlikavanje darovnica Petra Crnoga je neopravdano naglasio. Bez obzira na to to sav tekst od broja 1 do broja 70 a predstavlja jednu cjelinu, kako je to proizalo iz prije spomenute analize te da god. 1080. nije godina sagraenja odnosno posveenja nego godina izdanja fundacijske isprave, Baradino tumaenje teksta broj 5 i broj 8 gdje se spominju Jakov dux i Slavac rex nije ni iz drugih razloga osnovano. Tekst od broja 1 do broja 5 ne moe se odvojiti od teksta broj 6, a zatim, logino, niti od ostalog dijela teksta fundacijske isprave. U tekstu neposredno do broja 5 govori se o tom da je Petar Crni dobio nagodbom (conventio ac diffinitio) odreeno zemljite (tekst broj 4).414 Protiv te nagodbe ustao je Miroslav s Mihajlovim sinovima. No, pred mnogim Splianima i pred Jakovom duxom marianorum uinjena je nova nagodba (conventio) u pogledu spomenutog zemljita (tekst broj 5).415 Naime Miroslav je potvrdio Petru Crnom osporavano zemljite i uz to je dodao (augmentavit) Glavicu koja lei uz Stinicu i udolinu koja poinje od Salina do Zatilja i od Zatilja do mora. No, i protiv takve respolobe Miroslava i Mihajlovih sinova Glavicom i udolinom u korist Petra Crnog nalo se nezadovoljnika pa se spor zbog tih zemalja marao rijeiti sudskim putem. Spor je rijeio Slavac rex zajedno s banom Petrom i Sarubom (tekst broj 6).416 Nepobitna je dakle neposredna veza izmeu teksta broj 5 i broj 6. Meutim, tekst broj 6 prije nego daje opis spora zbog Glavice i udoline te njegovo rjeenje donosi povod sporu (pokuaj Petra Crnog da po savjetu opata i redovnika samostana pone graditi vicus za famule samostana na Glavici) i nekoliko objanjenja o tome da se Petar Crni zavjetovao da e ako ozdravi ostrii kosu i obui benediktinski habit u crkvi koju je on sagradio to je i uinio pa i odredio svog sinovca za opata in supra nominata ecclesia. Odluku da e obui benediktinski habit donio je Petar Crni zato to je obolio bez nade u ozdravljenje, a obolio je post multorum annorum curricula (poslije duga ivota). 417 Frazu post multorum annorum curricula Barada je povezao s tekstom iz broja 5 tako da je to protumaio kao da je prolo mnogo godina poslije nagodbe izmeu Miroslava i Mihajlovih sinova te Petra Crnog. Takvo tumaenje nije tono jer je oito da se eli istaknuti da je Petar Crni dugo bio zdrav, ali da je ipak jednom obolio, i to teko i beznadno. Petar Crni bio je zdrav kada je sagradio crkvu odnosno samostan pa i davno prije nego to je sagradio crkvu odnosno samostan, ali nakon to ih je sagradio, oboilo je i zavjetovao se da e obui habit ako ozdravi. No, ovaj dio teksta br. 6 nije bitan za fundacijsku ispravu.

413M. Barada, n. dj. 183. 414V. Novak, n. dj. 214. 415V. Novak, n.dj. 214-215. 416V. Novak, n. dj 215. 417Rijeima Nam post multorum annoruml curricula zapoinje tekst br 6. Uspor. V. Novak, n. dj. 215.

76

Sastavlja je njime htio samo naglaslti da je Peter Crni odredio opata crkvi, tj. samostanu, i da je spor zbog zemlje na Glavici i u udolini rijeen povoljno u smislu nagodbe iz teksta br. 5. Iz ove analize jasno proizlazi da je tekst br. 6 neposredno vezan s prednjim tekstom br. 5 te da ih nema rezloga odvajati velikim razmakom vremena. Prema tome, itav tekst od br. 1 do br. 70 a ini jedinstvenu cjelinu, obraenu fundacijsku ispravu izdatu 1080. god. Budui da je podatak o Jakovu duxu da je fungirao u pratnji hrvatskog kralja oko 1088/9.418 god. Barada uzeo iz falsifikata (prema Rakom charta suspecta, prema Baradi malo vjerodostojna, V. Novaku vjerodostojna, N. Klai god. 1960. falsifikat, a u posljednje vrijeme, tj. 1971. vjerodostojna),419 to otpada nunost da se Rusin morstik i Slavac rex zajedno sa samostanom datiraju kako Barada tvrdi poslije 1088/9. god. S obzirom na to to je fundacijska isprava datirana s 1080. god., to se Rusin i Slavac moraju datirati prije 1080. god., jer se njihova djelatnost u fundacijskoj ispravi spominje kao proli dogaaji. Meutim, ako i uzmemo da je podatak o Jakovu iz 1088/9. god. vjerodostojan, hipoteza da je Jakov fungirao 1088/9. god. nije u protivnosti sa zakljukom da se samostan i uz njega spominjani Rusin morstik i Slavac rex datiraju prije 1080. god., jer Jakov je mogao vriti dva puta funkciju morstika: jedanput prije Rusina i prije nego je kraljevao Slavac i drugi put poslije Rusina i poslije vladanja Slavca, tj. prvi put na kraju vladanja Kreimira IV, a drugi put za vrijeme vladanja Zvonimira. Teze da tekst od broja 70 a opisuje pravne poslove, dogaaje i djelatnost ljudi koji su se vrili i zbili prije 1080. god, ne mogu se pobiti ni drugim argumentima, a mogu se potvrditi podacima iz samog Kartulara. Simptomatino je da sastavlja kartulara u drugom dijelu osnovnog teksta kartulara, tj, u tekstu od br. 71 do br. 96 spominje Rusinovu donaciju, potvrdu te donacije od njegove ene i donaciju kralja Slavca prije nego to spominje presudu kralja Zvonimira u sporu zbog jedne zemlje samostana sv. Petra,420 a zna se zasigurno da je tu presudu donio kralj Zvonimir 1078, god. (naime u Zvonimirovoj pratnji pored Jakova morstika spominje se i Petar kardinal, a ovaj je bio kod Zvonirnira 1078. god.).421 Nadalje, uz Slavca se spominje ded (tekst br. 74)422 koji se u sauvanim vrelima spominje u razdoblju 1062-1073.423 Nadalje, u potvrdi Rusinove donacije poslije njegove smrti od strane njegove ene spominje se svjedok Rusello sin Sovinje (tekst br. 73).424 Sin pak ovog Rusella spominje se u brevis recordatio nekog Petriza (tekst br. 92)425 koju sastavlja kartulara donosi poslije Zvonimirove presude
418F. Raki, n. dj. 147.

419F. Raki, n. di. 147.; M. Barada, n. dj. 196 bilj. 96; V. Novak, Zadarski kartular samostana Svete Marije, JAZU 1959, 168; N. Klai,
Problem Slavca ... 101; Ista, Povijest Hrvata .. . 491.

420V. Novak, Supetarski kartular222-228.


421F. Raki, n. dj. 119, 121, 122, 211-212. 422V. Novak. n. dj. 223. 423F. Raki, n. dj. 62, 73, 80, 82, 84, 93, 96.

424V. Novak, n. dj. 223.


425V. Novak, n. dj. 226.

77

(tekst br. 81).426 Ako treba Rusinovu donaciju i potvrdu njegove donacije smatrati dogaajem 90-ih godina, zato je onda sastavlja kartulara stavio potvrdu Rusinove donacije ispred Zvonimira, kada je mogao to uiniti tako da bi stavio sina i oca, odnosno dogaaje o kojima oni svjedo, iza Zvonimira kao to je to uinio samo za sina. Kronikalna metoda je naime oito karakteristina bar u drugom dijelu kartulara, tj, od br. 71 do br. 98.427 Moglo bi se prigovoriti osnovanosti postavljene teze tako da se postavi upit: zato u fundacijsku ispravu nisu ule Rusinova i Slaveva donacija,428 ako su izvrene prije 1080. god.? Oclgovor bi glasio: fundacijska isprava izlae samo donacije Petra Crnog. Sastavlja je opravdano smatrao da se ostale donacije ne mogu uvrstiti u fundacijsku ispravu. Samo etiri izvoda o darovanju serva nisu pripadala Petru Crnom, a sastavlja ih je ipak unio u fundacijsku ispravu. 429 Da li se radi o greci ili je postojao razlog da ih sastavlja unese (npr. stoga to su donatori u stvari to uinili iz obveze koju su imali prema Petru Crnom), ne moe se ustanoviti. Od ta etiri izvoda samo u jednom se nasluuje obveza, ali ne prema Petru Crnom nego njegovu sinovcu. Naime prema tom je izvodu oito da se svinjar predao samostanu kao doivotni servus jer je na taj nain htio pokazati zahvalnost prema opatu samostana ili mu je na taj nain htio dati naknadu to ga je izlijeio od boginja (tekst br. 68).430 Nadalje, moglo bi se prigovoriti spomenutoj tezi tako to bi se iznio sluaj koji proizlazi iz teksta br. 34, 35 i 36. Naime prema tekstu br. 34 Petar Crni je kupio jednu zemlju,431 prema tekstu br. 35 na istom je mjestu postavio mlin,432 a prema tekstu br. 36 nastao je spor zbog tog mlina post multos annos,433 a sve te pravne dogaaje treba datirati s vremenom prije 1080. god. kada je izdana fundacijska isprava. Kod pravnih ina iz broja 34 i 35 sudjelovao je kao svjedok Jakov morstik. Meutim post multos annos treba shvatiti tako da je Petar Crni kupio mjesto za mlin i podigao ga poetkom 70-ih godina, a otada je prolo gotovo deset godina kad je nastao spor. Ovoliko razdoblje moglo bi se poistovjetiti s izrazom post multos annos (V. Novak slino zakljuuje za izraz post multorum annorum curricula u tumaenju teksta br. 5).434 Daljnji prigovor mogla bi biti tvrdnja da za vrijeme Slavca nije ivio Jakov dux, jer bi inae Petar Crni pozvao njega za svjedoka pred kralja Slavca budui da je prisustvovao sklapanju nagodbe koja je postala sporna. injenica da Petar Crni nije pozvao Jakova nije dokaz da Jakov nije ivio za vrijeme kralja Slavca. Jakov je bio samo jedan od mnogih svjedoka spomenute nagodbe (Petar Crni je naime
426V. Novak. n. dj. 224. 427V. Novak, n. dj. 222-229. 428V. Novak, n. dj 223. 429V. Novak, n. dj 222. 430V. Novak, n. dj 222.

431V. Novak, n. dj 219.


432V. Novak, n. dj 219.

433V. Novak, n. dj 219.


434V. Novak, n. dj 171, 196.

78

pozvao Jakova na ovaj nain: convocatis iterum multis Spalatinorum nobilibus inter quos etiam Jacobum marianorum ducem ... tekst br. 5)435,pa je prema tome Petar Crni mogao izabrati bilo kojeg od tih svjedoka. Nadalje, moglo bi se prigovoriti spomenutoj tezi upitom: kako to da se spor iz teksta br. 5 rjeavao pred Jakovom duxom,436 a ne pred kraljem Kreimirom ili hrvatskim banom, a tvrdi se da je taj spor rjeavan prije kralja Slavca. Jakov dux nije rjeavao spor nego je bio samo jedan od mnogih svjedoka sklopljene nagodbe. Prema tome, pitanje nadlenosti ne moe se uope postaviti. Nadalje, moglo bi se posumnjati u spomenutu tezu istiui da se Petrova ena spominje u tekstu samo na poetku fundacijske isprave to bi trebalo znaiti da poslije 1080. god. njegova ena nije ivjela. Pluralska stilizacija pri stjecanju vlasnitva nad zemljom i servom nije karakteristina samo za tekst br. 1 pa do br. 5 (gdje je rije uglavnom o istim zemljama koje su spomenute u tekstu br. 1) 437 nego i za kasnije tekstove (npr. tekst br. 6 ordinavimus, cepimus, consumavimus, voluimus; tekst br. 7 comparavimus; tekstovi br. 8, 9, 10, 11 comparavimus; tekst br. 13. emimus; tekst br. 14 comparavimus; tekst br. 16 emimus; tekst br. 42 dedimus servum; tekst br. 45 emimus; tekst br. 46 dedimus i na kraju tekst br. 70 a volumus, comittimus, precipimus). 438 U tekstu br. 105, tj. u izvodu karte koja se vjerojatno kasnije nala pa je uvrtena na kraj kartulara, 439 spominju se Petar Crni i njegova ena u svojoj donaciji u korist samostana iz god, 1085 (tako je naime Raki datirao prema indikciji, vladanju Zvonimira i priorovanju Volice).440 lz ovog izvoda vidi se dakle ne samo da je 1086. god. ivjela ena Petra Crnog nego i da je tada postojao samostan (dedimus monasterlo Sancti Petri). No, moglo bi se prigovoriti u vezi s ovim podatkom upitom: kako je mogue da se Petar Crni i njegova ena javljaju 1036. god. kao donatori, a iz fundacijske isprave slijedi da je Petar Crni uao u samostan prije 1080. god. Petar Crni i njegova ena bili su ktitori bez obzira na to da li su i kada su uli u samostan. Da je pak ovjek koji je uao u samostan mogao posjedovati i dalje raspolagati svojom imovinom, dokazuje tekst osnovnog dijela kartulara br. 92 iz kojeg je oito da je takav ovjek nadalje imao villam meam, serve, nekretnine i pokretnine te da je naknada tete uinjena na njegovoj imovini pripadala njemu, a ne samostanu u kojem je ivio. Isto tako je oito da je bio pravno sposoban stjecati ak i novu imovinu (dederunt mihi totam hereditatem).441 Nadalje, mogao bi se postaviti prigovor spomenutoj tezi upitom: zato nema ni jedne donacije kralja Kreimira IV ili hrvatskog bana a tvrdi se da je Jakov bio dux i prisustvovao sklapanju nagodbe (tekst br. 5)442 za vrijeme Kreimira IV? Istina je da su u tekstu najranije zabiljeene donacije one
435V. Novak, n. dj 214. 436V. Novak, n. dj 214. 437V. Novak, n. dj 213-215. 438V. Novak, n. dj 215-216, 220, 222.

439V. Novak, n. dj 231-32.


440F. Raki, n. dj 144. 441V. Novak, n. dj 226-227. 442V. Novak, n. dj 214-215.

79

Rusina i kralja Slavca, ali u vrijeme kada je Jakov dux prisustvovao sklapanju nagodbe, Petar Crni i njegova ena valjda jo nisu oitovali svoju volju da e sagraditi crkvu i samostan. No, ni kralj Zvonimir nije darovao crkvi odnosno samostanu ni zemlju ni serve, iako je oito da se fundacijska isprava datira vladanjem kralja Zvonimira i da je kralj Zvonimir bio upoznat s crkvom odnosno samostanom sv. Petra u Selcu jer je rjeavao jedan spor u korist Petra Crnog odnosno samostana.443 Nadalje, mogao bi se staviti prigovor tezi da sve to je uneeno ui fundacijsku ispravu predstavija prole dogaaje upozoravanjem na injenicu da se u tekstu br. 12 spominje presbiter Madius Barbazani,444 a ovog susreemo u jednoj ispravi iz 1085. god. 445 bez obzira na to to Raki smatra ispravu iz god. 1085. sumnji vom,446 ipak ako se uzme podatak o presbiteru Madiju de Barbazani kao vjerodo stojan, ta vijest ne protuslovi mogunosti da je taj prezbiter ivio i prije 1080. god. Napokon, ne moe se prihvatiti ni novija Baradina teza iz 1957. god. po kojoj se polazna toka za odreenje kronologije kralja Slavca nalazi u tekstu kartulara od broja 1 do broja 5 447 po kojoj su zemlje navedene samo u tom tekstu prethodile posveenju crkve 1080. god. a drugih zemalja crkva tada nije imala. Zemljite iz Rusinove i Slaveve donacije bilo je izvan granica spomenutog prvotnog zemljinog kompleksa zadubine iz 1080. god. pa prema tome crkva nije imala Rusinovu i Slavevu zemlju 1080. god. Iz toga proizlazi prema Baradi da je crkva dobila to zemljite poslije 1080. god. te da su Rusin i Slavac ivjeli poslije 1080. god. S obzirom na to to je Jakov dux fungirao od 1077/78. do god. 1088, znai da su Rusin i Slavac pripadali vremenu 90-ih godina XI st. Naime, Rusin morstik Slavac kralj djelovali su poslije Jakova duxa jer je o istoj zemljinoj jedinici bilo suenje prvo pred Jakovom, a onda post multorum annorum curricula pred kraljem Slavcem. Rusin pak mogao je biti morstik samo poslije morstika Jakova, tj. poslije 1088. god. Budui da je Slavac potvrdio Rusinovu donaciju poslije Rusinove smrti, znai da je Rusin bio prije Slavca. Prema tome Rusin i Slavac vladali su negdje 90-ih godina Xl st.448 Ve je Lj. Karaman zapazio da Barada u stvari donosi nov momenat u svojoj argumentaciji iz 1932. god., jedino to dokazuje da su Rusin i Slavac ivjeli poslije 1079/80. god. s time da zemljite iz Rusinove i Slaveve donacije ne spada u kompleks zemlje koju je crkva imala 1079/80. god. Lj. Karaman je pobio Baradin zakljuak konstatacijom do ne stoji da darivanje zemalja mora uslijediti poslije posvete crkve jer je poznato da se vrlo esto godinama i godinama skupljaju prinosi za gradnju

443V. Novak, n. dj 224. 444V. Novak, n. dj 216.

445F. Raki, n. dj 143.


446F. Raki, n. dj 141.

447V. Novak, n. dj 213-215. 448M. Barada, Prilozi kronologiji, 202-217. 80

crkve i samostana prije same posvete crkve.449 Svakako, na takav prigovor Lj. Karamana lako je dobiti suglasnost. Baradina teza poiva na tvrdnji da je god. 1080. godina posvete crkve,450 a to ona nije, ve je godina izdanja fundacijske isprave. Godina posvete je nepoznata. Zna se samo mjesec i dan kada se slavi posveta crkve. Mi nemamo u toj ispravi ni jedan datum kupnje zemljita i serva. Sve su kupnje ve izvrene kada je izdana fundacijske isprava pa je tako 1080. god. ne terminus ante quem non nego terminus post quem non za dogaaje i ine osoba u tekstu od broja 1 do br. 70a. Baradino redanje Jakova, Rusina i Slavca odgovara tekstu fundacijske isprave, ali ne i njihova kronologija. Na osnovi dosadanje analize svih argumenata pro i contra spomenute teze da su svi dogaaji i osobe sa svojim inima u fundacijskoj ispravi prolost prema 1080. god. postaje vrlo prihvatljiva kronologija (uz neznatne izmjene) koju predlae Lj. Karaman.451

60-ih godina XI st. i kasnije do 1080. god. Peter je nabavljao zemlje i


serve

poetkom 70-ih godina dao se na gradnju crkve i samostana poto je samostan izgraen oko 1074/75, doao je u poljiko primorje kralj Slavac i tom
prilikom rijeio spor zbog Glavice te je sam obdario samostan

1080. god. Petar je izdao fundacijsku ispravu s odredbom o ktitorima zadubine poslije
njegove smrti. N. Klai u svojoj Povijesti iz 1971. god. prihvaa Baradinu kronologiju Slavca, no prigovorila mu je da je teite Slaveva problema prebacivao samo na kronologiju, tj. na pitanje kada su ivjeli Jakov, Rusin i Slavac, ali da je ostavio otvorenim pitanje kako su Jakov i Slavac, koje M. Barada i N. Klai smatraju neretvanskim vladarima, mogli presuivati na hrvatskom teritoriju (tj. na podruju na kojem je Petar Crni sagradio samostan). Drugim rijeima, trebalo je premo N. Klai ispitati iji je bio teritorij od Cetine do rnovice u doba kada vlada Slavac. 452 Taj je problem pokuala rijeiti N. Klai na osnovi podataka kartulara u svojoj studiji: Problem Slavca i Neretljanske krajine.453 N. Klai tvrdi da je neprijeporno dokazala da je Slavac samo jedan od etvorice danas poznatih neretljanskih vladara u drugoj polovici XI st. i da nije rije o neretljanskoj oblasti, nego o samostalnoj dravi koja u doba Jakova, Rusina i Slavca ne svrava na Cetini nego na rnovnici, a neposredno granii sa splitskim teritorijem.454

449Lj. K a r a m a n, Jo jedan prilog diskusiji o kralju Slavcu, HZ XI-XII 1958-1959, 311. 450M. Barada, n. dj. 212. 451Lj. K a r a m a n, Jo o kralju Slavcu, Z VI-VII 1952-1953, Kosov zbarnik, 265 bilj. 19.

452N. Klai, Povijest Hrvata ... 70. 453N. Klai, Problem Slavca . . 96-136.
454N. Klai, n. dj. 125-126.

81

N. Klai u rjeavanju ovog problema proanalizirala je podatke u Supetarskom kartularu o Jakovu marianorum dux, Slavizo rex i Suinimir rex te zakljuila 1. da je Peter Crni zamolio Jakova da prisustvuje raspravi s Miroslavom, 2. da su Tugarani pozvali Petra Crnog pred Slavca na sud, 3. da je Peter Crni iao u ibenik pred Zvonimira da taj presudi u sporu sa Strezom i 4. da u sva tri spomenuta sluaja presuuje ona vlast koja je na dotinom teritoriju nadlena, dakle u poljikom primorju neretljanski vladar, a u Solinu hrvatski kralj.455 Prvi i etvrti zakljuak ne mogu se u cijelosti prihvatiti. Jakov dux nije bio jedini koga je Petar Crni zamolio da prisustvuje raspravljanju izmeu njega i Miroslava. Jakov dux je bio samo jedan od mnogih Spliana koje je Peter Crni pazvao k raspravljanju (unde nos conuocatis iterum multis Spalatinorum nobilibus inter quos etiam Jacobum marianorum ducem cum suis militibus ibidem interesse rogauimus). Prema tome, Jakov dux nije uope presudio u sporu izmeu Petra Crnog i Miroslava nego je samo prisustvovao sklapanju nagodbe izmedu Petra Crnog i Miroslava (ante quorum presentiam cum prefato decretauimus Miroslauo ubi et conuentionem hisdem monentibus nobilibus cum eis denuo fecimus) isto kao to su i drugi prisustvovali pa su izriito poimenino ili openito navedeni (actum est ante notitiam horum testium ... et aliorum multorum).456 Istina je da su Slavac i Zvonimir zaista presuivali u sporovima, ali oni nisu vrili sudsku vlast u isto vrijeme ni po Baradinoj kronologiji Slavca, koju je N. Klai prihvatila, ni po Karamanovoj. Stoga se ne valja pozivati na injenice da je jedan sudio za spar oko nekretnine na solinskom podruju, a drugi za spor oko zemlje na poljikom podruju. Iz ovih injenica ne moe se stei osnov za razlikovanje mjesnih nadlenosti spomenutih kraljeva, a niti prema tome dokazati da je Slavac bio neretvanski vladar. Prema tome, ne moe se prihvatiti teza da je poljiko primorje odnosno podruje od rnovnice do Cetine u doba Slavca bilo sastavni dio navodne neretvanske drzave. Dokle god se ne dokae da taj teritorij ne pripada hrvatskoj dravi (poslije sredine X st.), dotle sa on smatra integralnim dijelom teritorija te drave. Da je to podruje pripadalo toj dravi u doba Konstantina Porfirogeneta, dokazuje Spis o narodima tog bizantskog cara.457 Ne moe se prihvatiti niti ona hipoteza po kojoj bi navodno jedinstveno jurisdikcijsko podruje s lijeve i desne strane rijeke Cetine u XII i XllI st. bilo dokazom da je tako bilo i u XI st. pod navodnim neretvanskim vladarima.458 Argumenti koji se daju za hipotezu da je poljiko primorje bilo u XII i Xlll st. pod neretljanskom vlau ne dokazuju drugo nego da su postojale u tom podruju neke zemlje koje su pripadale izmeu ostalih i Kaiima, ali ne kao vladarima nego kao vlastelinima. ldimo redom. U memorijalu iz 1176. god. (tekst br. 97) izriito se navodi da je spor koji je nastao izmeu samostana Sv. Petra i Adrijania zbog zemlje u poljikom primorju rijeio splitski nadbiskup, a ne neretljanski
455V. Novak, n. dj 214. 456VIZ II 35. 457N. Klai, n. dj 129. 458V. Novak, n. dj 228-229.

82

vladar.459 U noticiji iz 1178. god. vidljivo je samo to da su nastali spor izmeu Dujma i njegovih roaka s jedne i nekih Hrvata zvanih Cucari te Berigojevih sinova s druge strane oko imanja u poljikom Perunu presudili ducas kraljevstva Hrvatske i Dalmacije te njegov sudac, da je Plasic Adrijani bio jedan od pristava koji su uveli ponovno u posjed Dujma i njegove roake te da se meu svjedocima tog uvoda u posjed spominju izmeu ostalih i Sonion i njegov brat Jakov, sinovi del conte Nicolo.460 Iz ovog dakle slijedi da je jurisdikciju na poljikom podruju vrio bizantski ducas, a ne neretljanski vladar Nikola Kaic. Sinovi Nikole Kaia nalaze se u noticiji o uvodu u posjed samo kao svjedoci. Kada je prolo neto vie od godinu dana, jedan od svjedoka tog uvoda u posjed Mergen Grgin poeo je smetati u posjedu spomenutog Dujma na jednom dijelu zemljita u koji je bio uveden u posjed. Ovaj spor se rijeio nagodbom prod knezom Nikolom Kaiem.461 Spor dakle nije rijeio knez Nikola Kai nego zavaene stranke pred njim kao svjedokom. Ta okolnost nije dokaz da je poljiki Perun spadao u jurisdikciju Kaia kao neretljanskog vladara. Zato su Dujam i Mergen doli ba pred kneza Nikolu Kaia, a ne prod bizantskog ducasa, ne moe se sa sigurnou odgovoriti. Svakako oni su izabrali kneza ili za arbitrarnog suca ili za svjedoka o nagorbi koju su mislili sklopiti. U sporu pak izmeu splitskog nadbiskupa i vie Kaia na elu s knezom Nikolom Kaiem zbog Srinjina koji je svrio 1180. god. ubojstvom nadbiskupa ne mogu se nai argumenti da je poljiko primorje pripadalo knezu Nikoli Kaiu kao neretljanskom vladaru. Po nalogu bizantskog care spor oko Srinjina morao je rijeiti ducas Hrvatske i Dalmacije.462 On spor nije rijeio pa je nadbiskup bio upuen da ga rijei nagodbom s Kaiima koji su smatrali da Srinjine pripadaju njima, a ne splitskoj nadbiskupiji.463 Oito je dakle da se radilo samo o jednom naselju na teritoriju izmeu rnovnice i rijeke Cetine te da su za spor bili nadleni bizantski dravni organi, a ne neretljanski vladar. Dakle, u XII st. nije postojalo jedinstveno jurisdikcijsko podruje koje bi obuhvaalo teritorij s jedne i druge strane Cetine i spadalo pod nekog neretvanskog vladara. Da li je takvo jedinstveno podruje postojalo u XIII st., ne moe se s potpunom sigurnou utvrditi, ali kad bi se i moglo utvrditi, to ne bi bio dokaz da je tako bilo i u XI st. za vrijeme kraIja Slavca. Argumenti koji se iznose u prilog postojanju takvog jedinstva u XIII st. takoer nisu prihvatljivi. Evo zato. Ako hrvatski vladar 1220. nareuje Malduco duci Kachetorum i itavom njegovu rodu da se uzdre od pljakanja na otocima i rnovnici,464 to no znai da su Kaii bili samostalni neretljanski vladari, a niti da je rnovnica bila granica njihovog vladanja. Ako suci splitske komune 1251. god. rjeavaju spor zbog zemlje u Mutograsu u poljikom primorju 465 onda je to dokaz ili da to podruje spada pod jurisdikciju splitske komune ili da je tueni pripadnik splitske komune. Podatak
459V. Novak, n. dj 228-229. 460T. Smiiklas, n. dj. II 156-157. 461T. Smiiklas, n. dj. II 158. 462T. Smiiklas, n. dj. II 165. 463F. Raki, Thomas Archidiaconus75; uspor. V. Novak, n. dj. 57-59. 464T. Smiiklas, n. dj. III 187-188. 465T. Smiiklas, n. dj. IV 453.

83

pak iz presude tog suda da se knez Nikola, tuenikov djed, u svoje vrijeme odrekao pred papinim legatom zemlje u Mutograsu u korist splitske nadbiskupije nije dokaz da je i itavo poIjiko primorje bilo u njegovu dominiju kao vlasnitvo, a niti da je na tom podruju on bio vladar. Aka pak hrvatski vladar 1258. god. priznaje prava omikih plemia, tj. kneza ure Radoa i itave komune, na zemljama, kuama i njihovim vinogradima kao to su dotada imali, a posebno na batinskim zemljama izmeu rnovnice i Gozda prema Zolmuchu, onda to ne znai da su omiki knezovi bili vladari na tim zemljama, niti da je rnovnica bila granica porodinih posjeda tih knezova, jer u odnosu na zemlje kue i vinograde izmeu rnovnice i Gozda u vladarevu privilegiju izriito se spominje da njegov privilegij vrijedi za to podruje ako spomenute osobe imaju takvih zemalja, kua i vinograda na tom podruju (si quas habent).466 Dakle, konstatacija da je ovih nekoliko podataka iz isprava XIII st. dovoljan dokaz daje ovih nekoliko podataka iz isprava XIII. st. dovoljan dokaz da se jedinstvo zemalja s jedne i s druge strane Cetine nije razbilo ni u XIII.st 467 potpuno je bez osnove pa prema tome nije uspio ni pokuaj N. Klai da upotpuni Bardinu argumentaciju da su moristici Jakov i Rusin te kralj Slavac bili neretvanski vladari. 8. Pacta conventa iz 1102 godine Pacta conventa iz 1102 godine (ili conventio po Luciusu, appendicula po Farlatiju, memoriale po Rakome, qualiter po Baradi ili dodatak po iiu) je zabiljeka koju nalazimo u prijepisima Povijesti salonitanskih i splitskih pontifika Tome Arhiakona (u originalu s naslovom koji glasi: Incipit ystoria seu coronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum). Povijest je napisana u XllI st. a prijepisi te Povijesti u kojima nalazimo pomenutu zabiljeku te sama zabiljeka datiraju iz prve polovice XIV st.468 Zabiljeka nije sastavni dio Tomine Povijesti nego se nalazi iza zavrenog teksta te Povijesti kao dodatak.469 Nepoznati autor tog dodatka oito je imao namjeru da u dodatku izloi svoje stanovite povodom izlaganja Tome Arhiakona u glavi XVII njegove Povijesti. Ta glava inae nosi naslov: Kako su Ugri uzeli dominij Dalmacije i Hrvatske (Qualiter Hungari ceperunt dominium Dalmatiae et Chroatiae).470 Toma Arhiakon naime u toj XVII glavi izlae da su neki prvaci Kraljevstva Hrvata nakon smrti kralja Zvonimira, koji nije ostavio batinika in regno Chroatorum, prisvajali dominij nad zemljom iz ambicije za vladanjem te da je jedan magnat iz Slavonije sklonio madarskog kraIja Ladisiava da poe
466T. Smiiklas, n. dj. V 106.

467N. Klai, n. dj. 129. 468S. Antoljak, Pacta ili concordia od 1102. godine, Sveuilite u Zagrebu Centar za povijesne znanosti, Odjel za hrvatsku povijest,
Monografije 9, Zagreb, 1980. 236.

469S. Antoljak, n. dj. 116, 121.


470F. Raki, Thomas Archidiaconus: Historia Salonitana, MSHSM, 26, Scriptores, 3, Zagreb 1894, 56.

84

uzeti kraljevstva Hrvatske da bi ga podvrgnuo svom vladanju. U prostoru od Drave do Gvozda kralju se nitko nije opro. Tek juno od Gvozda suprotstavila su se kralju plemena Hrvatske. U borbi s njima kralj je pebijedio. No, kralj ipak nije stigao do samog primorja, jer se morao hitno vratiti u Ugarsku.471 Na ovaj tekst nepoznati autor nije imao primjedbe, ali je imao na slijedee Tomino izlaganje: Poto je kralj Ladislav umro, naslijedio ga je u kraljevstvu Koloman. Ovaj pak, hrabra duha, zamislio je podvri svom dominiju itavu zemlju do dalmatinskog mora (proposuit totam terram usque ad mare adriaticum suo dominio subjugare). Doao je s velikom vojskom i zadobio onaj dio Slavonije koji je bio Ladislavu proputen (obtinuit ceteram partem Sclavoniae qua Vladislavo fuerat paetermissa). Teko je stigao sve do mora da bi okupirao primorske gradove (Itaque ad mare usque pervenit ut civitates maritimas occuparet).472 Na ovo izlaganje nepoznati autor je zabiljeio slijedei spomenuti dodatak: Koloman, Bojom milou, sin Vladislava kralja Ugarske stojei u kraljevstvu na mjestu svog oca, obzirom da je bio veoma odvaan zamislio je podvri svom dominiju itavu Hrvatsku sve do dalmatinskog mora (proposuit totam Chrouaciam usque ad mare dalmaticum sub suo dominio subiugare). Doe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak uvi (Chroates vero audientes) za kraljev dolazak sakupie svoju vojsku (exercitum suum) i spremie se na hitku. Kralj pak doznavi da su se isti sakupili (audita congregatione ipsorum) poalje svoje poslanike hotei s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor (pasta cum eisdem ut voluerint ordinare). Hrvati (Chroates) poto su sasluali legaciju gospodina kralja, nakon to su vijeali (inito consilio) svi jednoglasno prihvatie i poslae XII razboritijih nobila iz XlI plemena Hrvatske (de XlI tribubus Chroacie) i to upana

471Toma Arhiakon ovako detaljno opisuje (u hrvatskom prijevodu): U to doba umre kralj Zvonimir ne ostavivi batinika (heredem).
Poto je tako izumro sav kraljevski rod (regalis sanguinis deficiente prosapia), nije vie bilo nikoga koji bi mogao s pravom naslijediti u Kraljevstvu Hrvata (in regno Chroatorum). Tako nadtane meu svima prvacima kraljevstva (regni proceres) velika nesloga. I budui tako podijeljeni, sd ovaj sad onaj prisvajao si je iz ambicije za vladanjem dominij nad zemljom, pojavile se nebrojene grabei, umorstva i legla svih opaina. Iz dana u dan nije prestajao jedan drugog da progoni, napada, ubija. U ovo pak vrijeme bio je jedan od slavonskih magnata (ex magnatibus Sclavoniae) koga su njegovi suplemenici progonili mnogim uvredama, mnogim tetama, koji nenadajui se da bi se inae mogao oduprijeti tolikom zlu, ode u Ugarsku. Ovdje stupi pred kralja Vladislava te ga stane nagovarati sklanjajui ga da poe uzeti kraljevstvo Hrvatske (ad capiendam Chroati regnum) podvri ga svom vladanju (sui dominatui subjugandum) dajui mu puno pouzdanje da e to lako izvesti, jer je to kraljevstvo ostalo ispranjeno i bez zatite kraljevske skrbi. Ovim savjetima nagovoren kralj Vladislav bez odlaganja skupivi veliku vojsku doe i okupira itavu zemlju od rijeke Drave sve do planine koja se naziva Gvozd (venit et occupavit totam terram a Dauo fluvio usque ad Alpes quae dicuntur Ferree) a da mu se nitko nije opro. Poslije ovog pree Gvozd (Alpes) i zapone juriati na utvrenja i kastra i voditi borbu s plemenima Hrvatske (cum gentibus Chroatie). Ali budui da jedan drugom nisu pruali pomo te bili meusobom podijeljeni, kralj je mogao iznijeti laku pobjedu. Ipak nije stigao do primorja (ad maritimas regiones), nego uvi da je neki narod preao granice njegovog kraljevstva on se povrati u Ugarsku. Upor. F. Raki, n. dj. 56-57.

472U nastavku svog izlaganja Toma Arhiakon ovako opisuje daljnje dogaaje:
Tada je najprije doao pod grad Split zatraio je da se dobrovoljno podvrgnu njegovom dominatu (ut sua se, sponte dominatui eius subicerent) i da ne dopuste da propadnu on ii njihovo. No Spliani zatvorivi vrsto vrata i ratrkavi se po gradskim zidinama s orujem u ruci ne htjedoe posluati kralja bojei se iskusisti vladanje nepoznata i strana naroda (metuentes dominium gentis ignote et extranaee experiri); jer nisu znali to kralj eli uiniti od njih. Tada kralj i njegovi prvaci naavi se uvrijeeni i smatrajui se prezreni od Spliana poee prijetiti se graanima utaborivi se nedaleko grada opustoie polja, te stadoe plijeniti im su mogli. Otuda se dogodi da su Spliani razljueni odluili radije sva zla i pogibelji ponijeti nego primiti jaram Madara. Poto je tako bilo neko vrijeme prolo saznae Spliani po glasinicima da su Madari krani i da kralj eli s njima dobro se ophoditi ako se sada mirno pokore njegovoj vlasti. Nakon to su bili potom Spliani na vijeanju, poalju nadbiskupa Krescencija kralju Kolomanu i zatrae od njega mir. Kralj ga lijepo prim ii prihvati sve uvjete koje su Spliani u ime mira zamolili. Iza toga bi sve ono to su dobrohotno uglavili napisano a kralj i njegovi prvaci prisegoe da e sve tono obdravati. Sutra pak prisegoe Spliani, i to najprije stariji onda i mlai i napokon sav puk, da e za sva vremena biti podreeni i vjerni kralju Kolomanu i njegovim potomcima, te kraljevstvu Ugarske. Potom ue kralj u grad, gdje bude od klera i naroda sveano primljen. I onaj dan nakon to su Spliani primili obilnu zadovoljtinu i poto su im dana i potvrena privilegija, ode dalje. Odavle pak poe Koloman u Trogir a onda u Zadar; poto su ga i ovi gradovi tako primili, dade i njima privilegija. Pa tako se vrati u Ugarsku godine 1103. Upor. F. Raki, n. dj. 59-60. Hrvatski prijevod vidi F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije, I, Zagreb, 1914, 564.

85

(comitem) Jurja od roda (de genera) Kaia, upana Ugrina od roda Kukara, upana Mrmonju od roda ubia, upana Pribislava od roda udomiria, upana Jurja od roda Snaia, upana Petra od roda Muria (Murithorum), upana Pavla od roda Gusia, upana Martina od roda Karinjana i od roda Lapana, upana Pribislava od roda Poletia, upana Obrada od roda Laniia, upana Ivana od roda Jamometa, upana Mironega od roda Tugomira. Ovi doavi gospodinu kralju iskazae mu dunu poast. Gospodin pak kralj primivi ih poljupcem mira (dominus vero rex ad osculum pacis eos recipiens) te dostojanstveno s njima postupajui, doli su do takvog suglasja (ad talem concordiam deuenerunt): da e svi prijereeni drati (quod omnes predicti teneant) svoje posjede i imovinu sa svima svojima u miru i bez smetnje (suas possessiones ac bona cum omnibus suis pacifice et quiete), da ni jedan od spomenutih rodova niti njihovi Ijudi (quod non teneatur aliqua generatio nec eorum homines) nisu duni spomenutom kraljevskom velianstvu davati porez (censum) ili danak (tributum), osim to su spomenuti duni (nisi tantum teneantur predicti) gospodinu kralju kad netko navali na njegove granice (quando aliqui inuaderent sua regalia confinia), tada ako gospodin kralj poalje po njih duni su poi s najmanje deset oboruanih konjanika od svakog spomenutog roda (de qualibet generacione prenominata)do Drave na svoj troak, odonud prema Ugarskoj na troak gospodina kralja i sve dok traje vojna moraju ostati. I tako bi ureeno godine Gospodnje 1102. itd.473 Ako uporedimo tekstove Tome Arhiakona i nepoznatog autora dodatka vidimo slijedee razlike: Toma Arhiakon Nepoznati autor 1) Koloman zamislio podvri svom dominiju itavu Hrvatsku sve do dalmatinskog mora Kako se vidi, nepoznati autor dodatka objanjava Tomin izraz itavu zemlju sa itavu Hrvatsku. Da je i Toma mislio pod itavom zemljom isto to i nepoznati autor vidi se iz injenice da je Toma nazvao zemlju kojom je vladao kralj Zvonimir regnum Chroatorum za koji Toma kae da je ostao nakon Zvoniniirove smrti bez zakonitog nasljednika. 2) Koloman je doao s velikom vojskom i zadobio ... 2) Koloman je doao sa svojom vojskom do rijeke Drave ...

1) Koloman zamislio podvri svom


dominiju itavu zemlju do dalmatinskog mora

Nepoznati autor dodatka objanjava dakle da je Koloman doao samo do Drave i da se tu zaustavio. Da je i Toma smatrao rijeku Dravu granicom Kraljevstva Hrvata prema Kraljevstvu Maara vidimo u istoj glavi Tomine Povijesti kada iznosi da je maarski kralj Ladislav okupirao itavu zemlju od rijeke Drave pa sve do Gvozda a da se nitko nije opro. Toma jo na jednom mjestu spominje Dravu kao granicu govorei o hrvatskom biskupu koji da je imao svoje posjede gotovo po itavom

473F. Raki, n. dj. 58-59. Hrvatski prijevod vidi F. ii, n. dj. 461-462 86

Kraljevstvu Hrvatske (per totum pene regnum Chroatie), jer da je bio kraljevski biskup i slijedio kraljevu kuriju pa se njegova jurisdikcija irila sve do rijeke Drave (usque ad Drauum fiuvium extendebatur).474 Isto tako Toma kada spominje kralja Stjepana Drislava i njegove nasljednike kae da su na sjeveru bile granica Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske obale Dunava (ab aquilone vero a ripa Danubii) 475 3) Koloman je zadobio onaj dio Slavonije koji je bio Ladislavu propusten 3) Umjesto ovog Tominog teksta nepoznatiautor je iznio kako i kojim paktom su se Hrvati podvrgnuli Kolomanu kralju. No, u tom izlaganju nepoznati autor vidi kod Drave Hrvate a ne dvanaest plemena Hrvatske, a kod kralja vidi upane (comes) koji se sporazumijevaju s kraljem kao izlaslanici Hrvata. Meutim, potvrdu posjeda i oprost od plaanja poreza dobivaju samo izaslanici i njihovi rodovi. Vojnu obavezu dobivaju takoer samo ti rodovi iji su upani bili izaslanici Da li su Toma i nepoznati autor mislili na isti teritorij koji je Koloman stekao, otvoreno je pitanje. Toma svakako vidi pod izrazom Slavonija teritorij itavog kraljevstva od od Drave do mora. Toma poznaje izraze Hrvatska i Hrvati ali kada god Toma treba spomenuti Spliane, Trogirane i druge graane ili ove razlikovati od drugih, onda sve okolne stanovnike naziva Slavenima a njihovu zemlju Slavonijom.476 Ako to uzmemo u obzir, u tom sluaju moglo bi se protumaiti Tomin stav u

474Voluerunt etiam Chroatorum reges quasi specialem habere pontificem, petieruntque ab archiepiscopo spalatensi, et fecerunt
episcopum qui Chroatenskis appelabatur, posueruntque sedem eius in campo in ecclesia sancta Marie iuxta castrum tiniense. Hic multas optinuit parochias, habuitque predia et possessions per totum pene regnum Chroatie, quia regalis erat episcopus et Regis curiam sequebatur, eratque unus ex principibus aule, et sua iurisdicto usque ad Drauum fluvium extendebatur. F. Raki, n. dj. 45.

475Ab isto Dirscisla(u)o ceteri successors eius reges Dalmatie et Chroatie appellati suntHabebant namque ex successione sue originis
partum et proauorum dominium regni Dalmatie et Chroatie. Istaque fuerunt regni eorum concinia; ab oriente Delmina, ubi fuit ciuitas Delmis, in qua est quedam ecclesia quam beatus Germanus capanus episcopus consecrauit, sicut scriptum reperitur in ea; ab occidente Carinthia; uersus mare usque ad oppidum Stridonis, quod nunc est confinizm Dalmatie et Istrie; ab aquiline uero a ripa Danubii usque ad mare dalmaticum cum tota Maronia et Chulmie ducatu. F. Raki, n. dj. 38-41.

476Denique post Salone interitum in Spalato hos inuenimus antiquiores fuisse instistites; Justinus archiepiscopus extitit anno incarnationis
octingentesimo quadragesimo; Marinus archiepiscopus fuit tempore Caroli Regis et Branimiri ducis Sclauonie F. Raki, n. dj. 36Fuerat siquidem tempore domini Alexandri papequedam synodus omnium prelatorum Dalmatie et Chroatie multum solempniter celebrate, in qua multa fuerunt conscripta capitula. Inter que siquidem hoc firmatum est et tatutum, ut nullus de cetero in lingua sclauonica presumeret diuinamisteria celebrare Denique cum hoc statutum sinodali fuissetomnes sacerdotes Sclauorum mango sunt merore confesti. F. Raki, n. dj. 49. Congregatis siquidem senioribus ac celebrato consilio, eundem Ulfum presbiterum cum suis munusculis Romam mittunt. Mox presbiter arrepto itinere, Romam uenit; munuscula Chroatorum cum eorum petitionibus ad pedes domini pape detulit, eumque suppliciter rogauit, ut statum ecclesiarum et clericorum in regno Sclauonico in morem pristinum reuocaret F. Raki, n. dj. 50. Fecerunt etiam Jaderenses mahinas contra machinas Uenetorum, habebeantque magnas oppugnantium copias Sclauorum et Hungarorum, cum quibus, quantum poterant hostili uiolentie resistebant. F. Raki, n. dj. 184. "Etenim cum quidbusdam Sclauis confederate Tragurienses, nunc clam, nunc palam, nostratibus offendentes cedes et predas plurimas faciebant Econtrario Spalatensibus cuncta cedendo sinister, de die in diem ad deteriora uergebant. F. Raki, n. dj. 193-4. Etenim non duabus ex integro elapsis (h)ebdomandibus descendit dux Dionisius (banus totius Sclauonie et Dalmatie) cum principibus supra dictis: et coadunato exercitu copioso Hungarorum, Dalmatinorum et Sclauorum uenit et castra metatus est in Salona. F. Raki, n. dj. 197

87

konkretnom sluaju da je Koloman proirio teritorij svog vladanja na podruje juno od Kapele. Po nepoznatom autoru moglo bi se zakljuiti da i on misli tako, ali ostaje otvoreno pitanje zato su Hrvati i njihova vojska ekali Kolomana i njegovu vojsku upravo na Dravi kada je oito ova rijeka bila dravna granica. Da li stoga to nisu priznavali prava Arpadovia steena pod kraj XI st. ili zato to bi mogli i ne priznati ta prava ako im vladar ne prizna njihov pravni status quo. to je ustvari mislio o tome nepoznati autor ostaje nejasno. Isto tako ostaje nejasno da li je nepoznati autor smatrao dvanaest plemena Hrvatske (i to samo ona nabrojena) kao legitimne prodstavnike svih posjednika (possidentes) u Hrvatskoj od Drave do mora ili samo onih od Gvozda do mora ili pak ih uope nije smatrao reprezentantima Hrvatska ve samo onim plamenima iz kojih su Hrvati ovog puta izabrali lanove svog predstavnitva. 4) Tako je Koloman stigao sve do mora da bi okupirao primorske gradove Na iznijeti Tomin stav nepoznati autor nije imao primjedbe ve je najvjerojatnije umjesto nastavka Tominog teksta stavio izraz etc to bi dakle moglo znaiti da se nepoznati autor slae s daljnjim tekstom Tomine Povijesti. Znaajno je da je autor dodatka bio precizniji od Tome Arhiakona u izraavanju odnosa Hrvata prema kralju. Dok Toma Arhiakon daje naslov glavi XVII: Kako su Ugri uzeli dominij Dalmacije i Hrvatske, dotle autor dodatka izraava ovu misao u naslovu svog dodatka ovako: Kako i s kojim paktom se podvrgnue Hrvati kralju Ugarske (Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungariae), to je pravno u potpunom skladu s tadanjim shvaanjima o patrimonijalnoj dravi, ako uzmemo u obzir drugi dio naslova.477 Dodatak nepoznatog autora razliito se valorizirao i tumaio. U starijem razdoblju historiografije ovaj su dodatak prihvaali kao autentine podatke i hrvatski (Lucius 1666, Kreli 1770, Mikoczi 1806, vear 1840)478 i maarski (Timon 1714, Pray 1763, Katona 1779-80, Majlath 1828 godine)479 i njemaki historiari (Gebhardi 1778 i Fessler 1815). 480 No, otkada je ilirski pokret
Et cum rex et regina descendissent per Sclauoniam, et uenissent et considessent in oppido, quod Bichicium appellatur, miserunt Splalatenses duodecim pueros per manus archidiaconi Duimi Cassarii et Nicolai Dulmi. F. Raki, n.dj. 211.

4) Nepoznati autor nastavlja svoj tekst sa i.t.d.

477F. Raki, n. d. 56-58. 478J. Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami, 1666, 112-114; F. ii, n. dj. 410; S. Antoljak, n. dj. 11, bilj. 21.
B. A. Kercselich, De Regnis Dalmatie, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares, Zagrabiae, s. a. 134. 136; F. ii, n. dj. 412; S. Antoljak, n. dj. 12.J. Mikoczi, Otiorum Froatiae liber unus, Budae, 1806, 308-311, F. ii, n. dj. 415; S. Antoljak, 13 I. vear, Ogledalo Iliriuma iliti dogodovtina Ilirah, Slovinah, stranji put Horvatah zvanih od popova to jest godine sveta 1656 na etiri strane razdeljena po mukoterpnom poslu na svetlo dana, Zagreb, 1840, 339-340; S. Antoljak, n. dj. 13, bilj. 35

479S. Timon, Synopsis nova chronologica regnorum Hungariae, Croatiae, Dalmatiae a nativitate Scti Stephani incoata, I. Tyrnaviae, 1714,
22-34; F. ipi, n. dj. 411, bilj. 2; S. Antoljak, n. dj. 11, bilj. 22. G. Pray, Annales regnum Hungariae, I. Vindobonae, 1763, 85-110; F. ii, n. dj. 412, S. Antoljak, n. dj. 11, bilj. 23.

480S. Katona, Historia critica regnum Hungariae stirpis Arpadianae, III, Pestini, 1779, 531-545; IV, Pestini, 1780, 12-19; F. ii, n. dj.
414, bilj. 3; S. Antoljak, n. dj. 12, bilj. 29.

88

postao snaan nacianalni pokret Hrvata ideja vladajuih krugova u Maarskoj o velikoj Maarskoj koja bi se sterala od Karpata do mora nailazila je na ozbiljne potekoe u svom ostvarivanju. Jaanje dravnosti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je posebno smetalo nosiocima te ideje. Staga su poeli dokazivati da su Hrvatska i Dalmacija ustvari obine maarske provincije koje je osvojio maarski kralj. Slavoniju su smatrali maarskom zemljom kao gotovu injenicu. Takvo shvaanje se pojavilo u Maarskoj nakon to su slavonske upanije 1745. g. reinkorporirane u Kraljevinu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.481Mautim, neki izaslanici tih upanija sami su dali povoda takvom shvatanju. 40-ih godina XIX st. slavonsko pitanje velikomadari nisu uope vie isticali smatrajui da o tome ne valja raspravljati ve radije o Hrvatskoj i Dalmaciji. Tako su pokuali obezvrijediti dotadanje historiare koji su koristili podatke iz spomenutog dodatka dokazujui da je dodatak falsifikat. Prvi pokuaj je uinio Stjepan Horvath 1844. g. a onda su slijedili u kasnijirn godinama njegovi istomiljenici nuajui nove podatke kojima su htjeli argumentirati svoj stav. Glavni sljedbenici S. Horvatha bili su Szalay (1852, 1861), M. Horvath (1860, 1871), Klein (1867), Pauler (1888), Karacsony (1902, 1910) i Sufflay (1915). Od drugog svjetskog rata do danas bilo je takoer pisaca koji su tvrdili da je dodatak falsifikat ali ne sa tendencijom da Hrvatska i Dalmacija pripadaju Maarskoj. To su bili L. Hauptmann (1944, 1950), B. Grafenauer (1951, 1965, 1967) i N. Klai (1955, 1956, 1957, 1958, 1959, 1960, 1961, 1967 i 1971 godine).Zanimljivo je koje su podatke karistili kao argumente S. Horvath i njegovi istomiljenici da bi dokazali da je dodatak materijalni falsifikat. S. Horvath (1844. god.) tvrdi da je sadraj dodatka falsifikat iz ovih razloga:

1) Dodatak nije napisao Toma Arhiakon to se vidi iz toga to je dodatak u proturjeju s onim
to je Toma Arhiakon napisao u glavi XVII svoje Povijesti. Osim toga, dodatka nema u Splitskom rukopisu

2) U dodatku se navodi da su dvanaest plemena oprotena od poreza a Toma Arhiakon tvrdi u


svojoj Povijesti da je kralj Koloman imao u Splitu ovjeka koji je sakupljao porez u Hrvatskoj 3) U dodatku se spominje dvanaest plemena a Toma Arhiakon zna u svojoj Povijesti samo za sedam do osam plemena koja su se doselila u Hrvatsku. Dodatak zna za ubie a oni se spominju u ispravama tek 1251 god. a onda opet 1412. godine. Autor dodatka ne zna za pleme Givia na Hvaru, niti za Mogorovie, Vlkovie i Tolonie
,

4) liniji

U dodatku se spominje da comes Martinus potjee iz dva plemena to je nemogue u mukoj

I. Majlath, Geschichte der Magyaren, I, 1828, 86, 86, 95; F. ii, n. dj. 416

481F. ii, n. dj. 416.

89

5) U dodatku se istie da je svako pleme duno dati pa deset vojnika to znai da bi se kralj
Koloman morao zadovoljiti sa ukupno 120 momaka a jasno mu je bilo da se samo jedno pleme sastojalo od vie tisua roaka.482 L. Szalay (1352, 1861 god.) potvruje da je dodatak falsifikat jer da je to dokazao S. Horvath.483 E. Klein priredivi 1867 god. prvi svezak novog izdanja Fesslerove Povijesti Ugarske takoer je ustvrdio da je dodatak falsifikat jer da se kralj Koloman nakon pobune Hrvata 1102 god. pomirio s Hrvatskom pa su ovi postali vie saveznici negoli ugarski podanici ali da ugovor kako to tvrdi dodatak kralj Koloman nije sklopio s Hrvatima.484 J. Pauler (1888, 1893, 1899) takoer ostaje na stanovitu da je dodatak falsifikat, jer da je kralj Koloman ve 1097. god. pobijedio i ubio hrvatskog kralja Petra i da je time bilo zavreno osvajanje Hrvatske, koje je zapoeo maarski kralj Ladislav jo 1091 god. Obzirom pak na Slavoniju, ona je pripadala ve ranije Madarskoj, a kralj Ladislav (1077-1095) je bio prvi madarski vladar koji ju je organizirao.485 I. Karacsonyi je 1902 god. objelodanio popis isprava za madarsku hrvatsku povijest pa je meu falsifikate unio i dodatak. God. 1910 I. Karacsonyi ponovo je ustvrdio da je dodatak falsifikat koji je uinjen u doba Mladena II ubia (oko 1330 god.). Osim toga Karacsonyi je 1910. god. tvrdio slijedee: 1) Dodatak pogreno navodi da je Koloman sin Ladislava te se ne moe uzeti da je to prepisivaeva pogreka jer se ta pogreka nalazi u svima trima rukopisima Tomine Povijesti 2) Dodatak spominje hrvatska plemena koja su ivjela u XIV st. a ne ona iz XIl st. 3) Dodatak spominje izraz comites koje Hrvatska tada nije imala. 4) Dodatak spominje povlastice koje je maarsko plemstvo steklo tek 1222 godine i to na kratki rok a pripisuje ih Hrvatima poetkom XlI stoljea,

5) Dodatak tvrdi da ne samo plemstvo nije plaalo poetkom XII st. porez
ve i njihovi kmetovi. 6) Dodatak navodi plemena koji se javljaju u izvorima i poslije 1166 godine, meutim treba dokazati da su ona postojala i prije 1166 godine.

482S. Horvath, Ueber Croatien ais eine durch Unterjochung erworbene ungarische Provinz und des Konigreiches Ungarn wirklicher Theil,
Leipzig, 1844, 44-57; F. ii, n. dj. 466-468.

483L. Szalay, Magyarorszag tortenete, I, Leopzig, 1852, 1861, 190, 2121-213, 217-218, F. ii, n. dj. 418, bilj. 3, Isti, Zur ungarisch484I. A. Fessler E. Klein, Geschichte von Ungarn, I. Leopzig, 1867, 178-180, 203-204: F. ii, n. dj. 421, bilj. 2; S. Antoljak, n. dj. 15. 485Gy. Pauler, Horvath-Dalmattorszag elfoglalasaro, Szazadok, 1888, 197-215, 320-333; Isti, A. Magyar nemzet tortenete az Arpahazi
kiralyok allat, I. Budapest, 1893; F. ii, n. dj. Bilj. 2; S. Antoljak, n.dj. 16

90

7) Dodatak ne sadri ni jedno ime koje bi se spominjalo u ispravama iz XI stoljea.486


M. ufflay (1915 godine) prije kraja hrvatsko-ugarske dravne zajednice 1) Trogirski rukopis potjee iz XV stoljea. 2) Dodatak Trogirskom rukopisu po sadraju je iz sredine XIV stoljea. 1) Dodatak je sastavljen na nain kakav je koristio Toma Arhiakon u svojoj Povijesti prilikomn opisivanja ugovaranja Spliana s kraljom Kolomanom i onog to iznosi Koloman u svojoj povelji u korist samostana sv. Marije 1102 godine (nakon odranog vijeanja poto bijah okrunjen u Kraljevskom gradu Belgradu na moru ...). 2) Dodatak iznosi prilike iz sredine XIV stoljea kao da su to bile poetkorn XII stoljea. 3) Dodatak je privatna biljeka te nije imala nikakvu dokaznu mo. dokazivao je takoer da je dodatak falsifikat. On je tvrdio slijedee:

4) Dodatak je dio koncepta, jer zavrava sa itd..487


Tvrdnje Horvatha i njegovih istomiljenka bile su vremonom odbaene rezultatima znanstvenih istraivanja kao neutemeljene i bespredmetne. Tvrdnju da dodatak nije napisao Toma Arhiakon pobio je ve F. igrovi (1846 godine) ustanovivi da nitko nije to niti tvrdio, jer da je dodatak samo jedna stara nota, zapis dodan Povijesti Tame Arhiakona.488 ii uzgred nadopunjuje 1914 godine da je taj dodatak unio prepisiva Tomine Povijesti nakon Tominog teksta i to u onom rukopisu koji je nazvan Trogirski rukopis. Obzirom pak na tvrdnju Karacsonyija (1912), koje je ufflay preuzeo (1915), da Trogirski rukopis potjee iz XV stoljea, iic je iznio paleografske dokaze da se radi o pismu iz XIV stoljea, to je i S. Antoljak potvrdio svojim paleograrfskim istraivanjima (1968 g.)489 Horvathova tvrdnja da Splitski rukopis nema dodatka je takoer netona, jer je injenica da ne samo Splitski ve i Vatikanski rukopis imaju dodatak. U Splitskom rukopisu je jedino znaajno to to se dodatak nalazi na pergameni priitoj Splitskom rukopisu, ali i to to je pismo takoer ipak iz XIV stoljea.490 Horvathova primjedba obzirom na osloboenje plemena od poreza da u Splitu postoji ubira poreza takoer je bez osnova, jer je kralj oslobodio hrvatska plemena od plaanja samo zemljarine pa prema tome kralju su ostali svi ostali prihodi za ubiranje (kao to su prihodi s kraljevih imanja, carine,

486I. Karacsonyi, N. Tomai, Temelj dravnog prava hrvatskog kraljevstva, Zagreb, 1910, Rec. objavjlena u Szazadok, 1910; prevedena
na hrvatski po Gj. Szabo. Vjesnik hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arhiva, III, (1911), 65-75.

487M. ufflay, Zu den altesten kroatisch-ungarischen Beziehungen, Ungarische Rundschau, IV (1915), 884-886, 894-896: S. Antoljak, n.
dj. 23, bilj. 94.

488F. igrovi, Das Verhaltniss Croatiens zu Ungarn, Eine Erlauterung des Stephan von Horvath schen Unterjochungsgeschichte
Croatiens durch Ungarn, Leipzig, 1846, F. ii, n.dj. 468, S. Antoljak, n. dj. 13.

489S. Antoljak, Miscellanea mediaevalia jugoslavica, II, Croatica. Da li je postojala pored sauvanih i poznatih apendikula (Appendicula,
Pacta conventa, Cualiter) i jo jedna zvana Conuentio? Godien zbornik na Filozofskiot fakultet na Univerziot vo Skopje, 20 (1968), 122151.

490F. ii, n. dj. 468-471

91

globe, zalaznina). Prigovor Karacsonyija da ne moe biti tona tvrdnja dodatka da su Hrvati bili osloboeni od poreza, jer da su porez plaali Gatanski stanovnici (Gacke u Hrvatskoj) sve do 1218 godine, takoer je odbaen. Kralj je oslobodio od plaanja zemljarine ne sve stanovnike Hrvatske ve samo pripadnike dvanaest plemena i njihove ljude. Osim toga, pleme Lania koje se spominje u dodatku ivjelo je u Gackoj, ali ne postoji jedan dokumenat da su oni plaali marturinu. Prigovor Karacsonyija da su ak i kmetovi bili prema dodatku osloboeni od plaanja poreza takoer je bio odbaen, jer postoji na primjer isprava iz 1209 godine kojom su i kmetovi bili osloboeni od plaanja poreza. Isto tako bio je odbaen njegov prigovor da su maarski plemii bili osloboeni od plaanja poreza tek Zlatnom bulom iz 1222 godine, a da dodatak daje takvo pravo hrvatskim plemiima ve poetkom XII stoljea, jer Zlatnom bulom su bili osloboeni samo servienti, novi feudalni sloj to ne znai da ostali feudalci nisu bili osloboeni i ranije.491 Horvathovu primjedbu protiv autentinosti dodatka da ovaj zna za dvanaest plemena a Toma Arhiakon samo za sedam ili osam prilikom naseljavanja odbacio ju je prvi V. Klai, svojim znanstvenim radom: Hrvatska plemena od XII do XVI stoljea. 492 On je ustvrdio da su vremenom nastajala nova plemena pa je tako i njihov broj rastao. Karacsonyijeve prigovore autentinosti dodatka zato to ovaj spominje plemena koja su ivjela u XIV st. a ne ona iz XII st., te da treba dokazati da su ta plemena postojala i prije, XII st. dijelom je pobio sam Karacsonyi, jer je priznao de se neka plemena pojavIjuju u vrelima u toku XII st. a osim toga, ako se ona pojavljuju u XII st. to ne znai da su tada upravo nastala. Osim toga, prije 1102 godine nalazimo u vrelima podatke da su postojala plemena Gusia, Magorovia, Karinjana i Lapana, bribirskih ubia i Svaia - Domaldovia. Obzirom pak na Horvathove prigovore da dodatak zna za ubie iz XIII st. a ne zna za Givie, Mogorovie, Vlkovie i Tolonie, ii je dokazao da su se ubii nazivali po svom sjeditu u Bribiru i Bribirskim plemenom koje je poznato ve u XI st. a Givii, Mogorovii i Vlkovii su ogranci plemena spomenutih u dodatku. No, ti se zajedno s mnogo jo drugih posebno ne spominju, jer nema za to razloga odnosno znalo se je da su oni pripadali tim plemenima. Obzirom pak na Tolonie Horvath se prevario, jer ta obitelj uope ne spada u hrvatska plemena.493 Karacsonyijev pak prigovor da dodatak ne sadri ni jedno ime koje bi se spominjalo u ispravama XI st. te da dodatak koristi naziv comes koji je bio u Hrvatskoj poetkom XII st, nepoznat, ii je (1914) odbacio jer u Hrvatskoj postoji svega nekoliko dokumenata iz razdoblja 1089-1102. godine pa bi bila sluajnost da se nau imena iz 1102 godine u nekoliko prethodnih godina. Meutim, u Ugarskoj postoji niz dokumenata iz tog razdoblja pa ipak se ne mogu nad imena iz 1102 godine u ranijim dokumentima, (osim kralja, palatina i sl.). No, zbog toga nitko nije izrazio sumnju u autentinost tih dokumenata. Obzirom pak na izraz comes prigovor se takoer nije mogao usvojiti, jer se comes pojavljuje ve pod kraljem Zvonimirom.494
491F. ii, n. dj. 472-482. 492RAD JAZU, 130 (1897), 1-85. 493F. ii, n. dj. 482-506. 494. F. ii, n. dj. 507.

92

Horvathova primjedba da comes Martin potjee od dva plemena istavremeno je takoder bespredmetan jer se pleme Lapani prije 1102. godine podijelilo: jedni su ivjeli oko Lapca, a drugi oko Karina, pa su se jedni poeli nazivati Lapanima, a drugi Karinjanima iako su oba potjecala od plemena Lapana. Tako se moglo desiti da ista osoba bude jednom oznaena s Lapanin a drugi put kao Karinjanin.495 Horvathov prigovor da je glupost i pomisliti da bi se maarski kralj zadovoIjio samo sa 120 momaka vojske od svih dvanaest hrvatskih plemena takoer je odbijen. U Hrvatskoj treba razlikovati exercitus croaticus - hrvatska vojska u kojoj sudjeluje sav narod za obranu domovine od one vojske koja se skupi na poziv vladara - kraljeva vojska, obino u ofanzivnom ratu, a to je bila brojano mala vojna sila. Takva vladareva vojska brojala je u Njemakoj XlI st. 2.080 do 2.090 momaka od toga je otpadalo na svjetovne feudalce svega 398 do 608 momaka. Prema dodatku kralj je dobio samo od dvanaest plemena 120 momaka to predstavlja potpuno realan broj.496 Na kraju, Karacsonyijevu primjedbu da je dodatak sastavio neki pristalica Mladena II ubia oko 1330 godine u korist bribirskih knezova, posebno Mladena ubia odbacio je sam Karacsonyi promijenivi svoje miljenje 1912 godine i to tako da je po njemu dodatak ustvari napisao neki talijanski notar ili kanonik u Splitu koji je shvatio pokorenje Hrvatske tako kao kad bi koji talijanski grad paktirao s kraljem. Tu Karacsonyijevu novu tezu je ii (1914) odbacio time to je primijetio da su tadanji Romani u Splitu mrzili Hrvate a dodatak je napisan u prilog hrvatskih feudalaca pa pramA tome je Karacsonyijeva pretpostavka bez osnova. 497 ufflayjeve teze protiv autentinosti dodatka, iako su iznijete poslije objavljivanja iievog Prirunika u kojem su odbaeni svi Horvathovi, Paulerovi i Karacsonyijevi argumenti jo jedanput kao bespredmetni, predstavljaju daljnje podravanje nekih Karacsonyijevih teza prvenstveno da dodatak treba datirati sa XIV st. ufflay je toj postavci dodao samo naglasak na sadraj dodatka to znai dodatak je ne samo paleografski ve i sadrajno iz XIV stoljea. Da bi otpale sve teze pisaca koje su ovi izgradili na temelju priznanja autentinosti sadraja dodatka ufflay je dao svoj pogled o nainu na koji je sastavljen dodatak da bi ga tako obezvrijedio, a posebno o nitavosti dodatka jer da on nije imao dokazne moi. ufflayeve hipoteze nitko nije prihvatio ni odbacio do 1918 godine, kada je Hrvatski sabor prekinuo dravnu zajednicu s Ugarskom. Prvi historiar koji je ponovno zanijekao autentinost dodatka bio je L. Hauptmann. On je 1944 godine iznia tezu da je dodatak falsifikat jer da ne odie duhom starohrvatskog doba ve naprotiv duhom oligarhijskih ambicija hrvatskih velikaa u XIV stoljeu.498 Godine 1950 Hauptmann je poblie

495F. ii, n. dj. 508. 496F. ii, n. dj. 509-513. 497F. ii, n. dj. 519.

498Lj. Hauptmann, Podrijetlo hrvatskog plemstva, Rad HAZU, 273 (1942), 78-112; S. Antoljak, Pacta ili Concordia od 1102. godine,
Zagreb, 1980, 26

93

obrazloio svoj stav pa je ustvrdio da je dodatak nastao na temelju povelje falsificirane negdje izmeu 1222.-1235 u korist hrvatskih plemena. Ta povelja meutim nije nikada dobila potvrdu.499 N. Klai sloila se (1955 god.) s L. Hauptmannom da je dodatak falsifikat ali ne i s njegovim datiranjem, pa tvrdi da dodatak patjee iz XIV st. Osim toga, nije se sloila s L. Hauptmannom u onom da je dodatak izvadak iz falsificirane isprave, pa tvrdi da je dodatak nastao na temelju Tomine Povijesti.500 God. 1958 N. Klai odbacuje svoj stav iz 1955 god. da su dvanaest plemena trebala falsifikat da bi tako stekli privilegij pa sada tvrdi da je dodatak trebao da proslavi prolost nieg plemstva u Lukoj upaniji.501 God. 1980 ponovo naglaava da je falsifikat nainjon na ime Kolomana da bi mogao posluiti kao sredstvo u doba Ludovika. 502 God. 1961 istie da se dodatak moe koristiti iako je falsifikat, jer da on u stvari danosi privilegije plemstva dvanaestero plemena iz XIV st. iako ih datira s kraljem Kolomanom. 503 God. 1967 dodaje da je dodatak nastao izmeu 1350/1 i 1387/8 god. 504 God. pak 1971 ostaje na ranijim svojim zakljucima iz 1955, 1958, 1961 i 1967 god istiui da dodatak nije nikako dravno-pravni ugovor ili diploma ili .slobodni povijesni sastavak.505 Na kraju, B. Grafenauer je takoer osporio autentinost dodatka. Ve 1951 god. usvojio je Hauptmannovu tezu iz 1950 god, da je dodatak falsifikat. 506 God. 1965 datira ga prema F. Rakom i Krnjaviju sa god. 1387/8 a njegov predloak prema Hauptmannu sa vremenom izmeu 1222 i 1235.507 God. 1957 utvruje terminus ante quem non 1268 god. a terminus post quem non 1387/8 za postanak dodatka pa smatra da se postanak ima datirati negdje oko sredine XIV st. Po njemu dodatak nema dokazne vrijednosti o dogaajima oko 1100 godine.508

499Lj. Hauptmann, Hrvatsko praplemstvo, Razprave razreda za zgodovinske in drutvene vede SAZU, I, (1950), 108, 109, 114; S.
Antoljak, n. dj. 27, bilj. 115.

500N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest, I, Zagreb, 1955, 69; S. Antoljak, n. dj. 28. 501N. Klai, Postanak plemstva Dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske HZ, XI-XII (1958-1959), 161; S. Antoljak, n. dj. 30, bilj. 129. 502N. Klai, O jednoj naunoj diskusiji, HZ, XIV (1961), 267; s. Antoljak, n. dj. 32, bilj. 136. 503N. Klai, Pregled izvora i historiografije za hrvatsku povijest do XIII stoljea, Zagreb, 1967, 31-33, 63-65; S. Antoljak, n. dj. 37, bilj.
157.

504N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971, 31-33, 73, 80; S. Antoljak, n. dj. 39. 505N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971, 31-33, 73, 80; S. Antoljak, n. dj. 39. 506B. Grafenauer, Ljudmil Hauptmann, Hrvatsko praplemstvo, SAZU, Razred za zgodovino in drutvene vede, Razprave, I (1950), 83115, Z, V (1951) 374; S. Antoljak, n. dj. 118.

507B. Grafenauer, Pomembneji novi rezultati v stareji zgodovini jugoslovanskih narodov, Z XVIII (1965), 201-204; S. Antoljak, n. dj.
34.

508 B. Grafenauer, Postscriptum, Z, XXI (1967), 228, 229; S. AntoIjak, n. dj. 37, bilj. 156.
.

94

Uz ove pisce koji su zanijekali autentinost dodatka treba spomenuti one koji su smatrali da je pitanje autentinosti dodatka otvoreno. Meu ove spadaju B. ulek (1868), M. Brani (1873), S. Antoljak (1962) i J. Lui (1963).509 S. Antoljak i J. Lui su kasnije nakon izvrenih istraivanja prihvatili autentinost dodatka. Pored pisaca koji su negirali ili osporavali autentinost dodatka ili smatrali da pitanje autentinosti nije jo rijeeno bilo je mnogo vie pisaca koji su autentinost priznavali. Takvi su bili ne samo svi pisci prije objavljivanja teza S. Horvatha god. 1844. ve i mnogi poslije 1844. god. kao to su A. M. Cziraky (1851), I. Majlath (1852) E. Kvaternik (1860, 1861), I. K. Tkali (1861), F. Raki (1864, 1875), S. Ljubi (1864), T. Smiiklas (1882), A. Huber (1885), M. Bdinger (1886), V. Klai (1897), I. Krnjavi (1900), D. Gruber (1901), F. ii (1903, 1907, 1914, 1925), J. Kohari (1904), L. Kovary (1907), N. Tomai (1910), N. Radoji (1927), P. Karli (1931), B. Ki (1932), J. Deer (1936), A. Dabinovi (1937, 1940), M. Barada (1941, 1943), O. Mandi (1952, 1959, 1964), V. Babi (1953), M.

509B. ulek, Nae pravice, Zagreb, 1868, XII; S. Antoljak, n. dj. Bilj. 55, M. Brani, upe u hrvatskoj dravi za narodne dinastije, RAD
JAZU, 25 (1873), 39, 48; S. Antoljak , n. dj. 15, bilj. 55a. S. Antoljak, Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru, IX (1962), 57 J. Lui, S. Antoljak, Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra, Radovi, Instituta JAZU u Zadru, IY, 55-115, HZ, XVI (1963) 316-318.

95

Kostreni (1956), F. ulinovi (1961, 1963), H. Morovi (1962), V. Koak (1963), J. Lui (1965), V. Foreti (1969), S. AntoIjak (1980) i dr.510 Ovi su pisci razliito okarakterizirali dodatak kao: sastavak Tome Arhiakona - F. Raki (1864), S. Gunjaa (1966): sastavak ili zapis iz XII st. o pregovorima J. Lui (1965); zapis iz Xlll st. - B. Ki (1932), O. Mandi (1959); zapis iz XIV st. - M. ufflay (1915), F. ii (1925), M. Kostreni (1956); spis iz 1387/8 godine M. Barada (1941);

510A. M. Cziraky, Conspectus iuris publici regni Hungariae ad annum 1848, Viennae, k 851, 30-33; F. ii, n. dj. 417; S. Antoljak, Pacta
ili Concordia od 1101 godine, Zagreb, 1980, 13 I. Mojlath, Ceschichte der Magyaren, I, Rogensburg, 1852, 92-93, 262-266; F. ii, n. dj. 418, bilj. 2; S. Antoljak, n. dj. 14. E. Kvaternik, Was ist Wahrheit?! Eine Erwiederung auf das Szalaysche Pamphlet, Agram, 1861, 40-72, Das historisch-diplomatische Verhahitniss des Konigreichs Kroatien zu ungarischen St. Stephans Krone, Agram, 1861, F. ii, n. dj. 418-419, bilj. 1; S. Antoljak, n. dj. 14, bilj. 45 I. K. Tkali, Povjestnica hrvatska, Zagreb, 1861, 39, 40; F. ii, n. dj. 419, bilj. 2; S. Antoljak, n. dj. 14, bilj. 47. F. Raki, Borba junih Slavena za dravnu neovisnost u XI vieku, Rad, JAZU, 30, (1875), 130-133, F. ii, n. dj. 421, 422, bilj. 1; S. Antoljak, n. dj. 15, bilj. 56. T. Smiiklas, Poviest hrvatska, I. Zagreb, 1882, 262-264; S. Antoljak, n. dj. 16, bilj. 2. A. Huber, Feschichte Osterreichs, I, Gotha, 1885. 329; S. Antoljak, n. dj. 18, bilj. 75. M. Budinger, Ein Buch ungarischer Geschichte, 1058-110, Leipzig, 1886, 128; S. Antoljak, n. dj. 19, bilj. 76. V. Klai, Hrvatska plemena od XII do XVI stoljea, Rad, JAZU, 130, (1897), 1, 9, 10; S. Antoljak, n. dj. 16, bilj. 65 I. Krnjavi, Prilozi historiji salonitani Tome Arhiakona Spljetskog, Vjestnik kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arhiva (u daljnjem tekstu VZA), ii, (1900), 129-169; S. Antoljak, n. dj. 18, bilj. 70 D. Gruber, Iz starije hrvatske povijesti, VZA, III, (1901), 73-103; S. Antoljak, n. dj. 18, bilj. 73. F. ii, Itinerari vladara hrvatskih i ugarsko-hrvatskih od najstarijih vremena do Bele IV, VZA, V, (1903), 221, 224; S. Antoljak, n. dj. 19, bilj. 78 J. Kohari, Das Ende des kroatischen Nationalkonigtums, Agram, 1904, 33, 34, 56-61: S. Antoljak, n. dj. 19 bilj. 80. F. ii, Kralj Koloman i Hrvati god. 1102, Hrvatska, Zagreb. Od 20. Y. 1907, br. 247; S. Antoljak, n. dj. 19. bilj. 83. L.Kovary, Mayarorszag tortenete nemzetkozi helyzetunk szemponzjabol, Budapest, 1907, 111, 112; S. AntoIjak, n. dj. 19 bilj. 81. N. Tomai, Temelji dravnog prava hrvatskog kaljevstva (Fundamenta juris publici regni Croatiae), VZA, XI (1910); S. Antoljak, n. dj. 20. D. Gruber, Primjedbe na Karacsonyijevu kritiku Tomaieva djela, VZA XIII (1911), 76-85; S. Antoljak, n. dj,. 21 bilj.97. F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije, I, Zagreb, 1914; S. Antoljak, n. dj. 22.. F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 636, 637-639; S. Antoljak, n. dj. 23, bilj. 97. N, Radoji, ii Ferdo, Hrvatska povijest od najstarijih vremena do potkraj 1918. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925. Starohrvatska povijest, NS I. 1-3 (1927), 117; S. Antoljak, n. dj. 24. bilj. 100, P. Karli, Od smrti posljednjega Trpimirovia Stjepana II do ugovora na Dravi 1102. VZA, V (1931). 136-137; S. Antoljak, n. dj. 24, bilj. 102. B. Ki-auloveki, Trogirski rukopis Tome Arhiakona, Narodne Novine, Zagreb, 31. XII. 1932, br. 299; S. Antoljak, n. dj. Bilj. 103. J. Deer, Die Anfange der ungarisch-kroatischen Gemeinscheft. Ostmitteleuropaische Bibliothek, 4 (1936), 41-42; S. Antoljak, n. dj. 27, biij, 113. A. Dabinovi, Prilozi za prouavanje postanka ugovora godine 1102 (pacta conventa) i trogirske apendikule. Mjesenik, glasnik Pravnikog drutva, LXIII (1937). 1-3, 38-58; S. Antoljak, n. dj. 25. bilj. 106. A. Dabinovi, Hrvatska dravna i pravna povijest. I. Zagreb, 1940, 101, 103; S. Antoljak, n. dj. 26, bilj. 107. M. Barada, Skup splitskih povijesnih izvora, Nastavni vjesnik, XLIX (1940-1941), 1-6, 83-85, 90-92; S. AntoIjak, n. dj. 26 bilj. 108. Barada, Kati, idak, Hrvatska povijest, Zagreb, 1943, 70, 83; S AntoIjak, n. dj., 26. bilj. 112. O. Mandi, Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, HZ, V (1952): S. AntoIjak, n. dj.. 28, bilj. 119. O. Mandi, Pacta conventa i dvanaest hrvatskih bratstava, HZ, XI-XII (1952-1959), 165-172, 183-190, 196-203: S. AntoIjak, n. dj. 30 bilj. 131. O. Mandi, Uz problem Qualitera i Pacta conventa, HZ, XVII (1964), 509, 510; S. Antoljak, n. dj., 33, bilj. 140. O. Mandi, Primjedbe na neke kritike ispod teksta, Z, XXI (1967), 222, 224, 225: S. AntoIjak, n. dj., 36. bijl. 153. V. Babi, Propast hrvatske dravne nezavisnosti, Historija naroda Jugoslavije, I, Zagreb, 1953, 217; S. Antoljak, n. dj., 28. M. Kostreni, Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog prava, Zagreb, 1956, 149, 152; S. Antoljak, n. dj., 28, 29 bilj. 124. F. ulinovi, Dravnoupravna historija jugoslavneskih zemalja, I, Zagreb, 1961, 30-31. F. ulinovi, Dravnoupravni razvitak Jugoslavije, Zagreb, 1963, 10. H. Morovi, Anonimna splitska kronika. Izdanje muzeja grada Splita, 10 (1962), 14, 15; S. Antoljak, n. dj., 33 bilj. 141. V. Koak, Poloaj Vinodola u hrvatskoj feudalnoj dravi, HZ, XVI (1963), 132; S. AntoIjak, n. dj. 34 bilj. 144. J. Lui, Dva torza o srednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti, HZ, XVIII, (1965), 285-298: S. AntoIjak, n. dj. 36. S. Gunjaa, Uz rukopise djela Incipit istoria Salonitanorum pontificum atque Spalatensium Tome Arhiakona Splitskog, Razprave SAZU, V (1966), 169: S. Antoljak, n. dj., 36. V. Foreti. Dalmacija prema Hrvatskoj do 1107 godine. Pomorski zbornik drutva za prouavanje i unapreenje pomorstva Jugoslavije u Zadru. 7 (1969), 801, 802, 806; S. AntoIjak, n. dj. 38 bilj. 161. S. AntoIjak, Pacta ili concordia od 1102 godine, Zagreb, 1980,

96

stara biIjeka na Tominu rukopisu F. igrovi (1846), I. Krnjavi (1900), D. Gruber (1911), F. ii (1914); izvadak iz stare povelje - I. Krnjavi (1900); noticija napisana po staroj povelji - F. ii (1907, 1925), B. Ki (1932); izvadak iz jedne listine falsificirane u Xlll st. - L. Hauptmann (1950), O. Mandi (1952); zapis iz kasnijeg vremena - V. Babi (1953); izvadak iz jedne kronike- M. Barada (1943), H. Morovi (1962); sastavak nainjen na temelju povelja izdanih hrvatskim plemenima i na temelju zavjernice kralja Kolomana ili pakta - N. Tomai (1910), P. Karli (1931); Sastavak na osnovu Tomine Povijesti i Kolomanovih isprava iz 1102 godine F. ii (1914); izvadak iz povlastice koja je postojala ve za Kolomana - A. Dabinovi (1937); produkt kasnog srednjeg vijeka i njegovog poimanja povijesti - J. Deer (1936); Neki pisci su smatrali da je dodatak povijesni izvor za Xll st. kao npr. F. ii (1925), M. Barada (1944), M. Kostreni (1956), J. Lui (1965), S. Gunjaa (1966), O. Mandi (1967), a neki pak samo za XIV st, kao M. ufflay (1927),511 N. Klai (1961). Razni pisci su razliito pravno identificirali dodatak pa tako kao ugovor kojim su Hrvati priznali Kolomana za hrvatskog kralja - J. Lucius (1966), S. Timon (1714), Gj. Pray (1763), B. A. Kreli (1170). L. A. Gebhardi (1778), S. Katona (1779/80), J. Mikoczi (1806), I. A. Fessler (1815). I. Majlath (1828), I. vear (1840), A. M. Cziraky (1851), I. Majlath (1852), E. Kvaternik (1860, 1861), I. K. Tkali (1861), F. Raki (1864, 1875), I. Ljubi (1864), T. Smiiklas (1882), A. Huber (1885), M. Bdinger (1886), V. Klai (1897), D. Gruber (1901), L. Kovary (1907), N. Tomai (1910), F. ii (1925), P. Karli (1931), B. Ki (1932), M. Barada (1941, 1943), V. Babi (1953), F. ulinovi (1961), V. Koak (1963), J. Lui (1965), V. Foreti (1969), S. Antoljak (1980). ugovor kojim su dvanaest hrvatskih plemena priznali Kolomana u ime svih Hrvata za svog kralja I. Krnjavi (1900), F. ii (1903, 1914), J. Kohari (1904), N. Tomai (1910), V. Klai (1897), N. Radoji (1927), A. Dabinovic (1940) ugovor koji je prvi puta sklopljen 641 zatim 679 godine a kasnije potvren od cara Bazilija I - A. Dabinovi (1937) dravni ugovor-D. Gruber (1901), P. Karli (1931) odlomak ugovora u obliku listine -T. Smiiklas (1882) nagodba izmedu Kolomana i Hrvata - V. Babi (1953) saborna kapitulacija tj. nagodba izmeu sabora i budueg kralja - A.Dabinovi (1940) feudalni ugovor izmeu Kolomana kao seniora i predstavnika dvanaest hrvatskih plemena kao vazala - M. Kostreni (1956), J. Deer (1936), S. Antoljak (1980) ugovor po kojem Koloman zadobiva Hrvatsku od Drave do mora koji mu omaguava krunidbu za hrvatskog kralja - S. Antoljak (1980) Neki od ovih autora smatrali su da je ugovorom osnovana personalna unija izmeu Kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevstva Ugarske. Ti su autori E. Kvaternik (1860, 1861), I. K.

97

Tkali (1870). S. Ljubi (1864), F. Raki (1875), D. Gruber (1901), N. Tomai (1910), F. ulinovi (1961). Neki pak autori izriito su se izjasnili protiv stanovita da se ugovorom zasnovala personalna unija. To su bili F. ii (1914), I. Krnjavi (1901), J. Deer (1936). Analizirajui svu argumentaciju spomenutih pisaca te prouavajui posebno Tominu Povijest i sam dodatak paleografski, diplomatiki i pravnohistorijski proizlazi da je dodatak zabiljeka nepoznatog autora XIV st. koji je imao jedinu namjaru da dopuni tekst Tomine Povijesti. Autorovo izlaganje ne moe se danas potvrditi na osnovu prvorazrednih povijesnih vrela a niti utvrditi da Ii je ono bilo njegov osobni stav ili je ono uzeto iz nekog predloka. Dodatak nije sadraj ugovora kojim bi se regulirao pravni poredak jednog teritorija kojim e vladati budui monarh niti je sadraj meunarodnog ugovora, jer poetkom XIl st, vladala je era patrimonijalne drave u Evropi a kod ove je inkompatibilno stanovite po kojem bi vladar sklapao kakav ugovor s predstavnicinia tadanjeg politikog naroda o svom vladanju tim narodom. Osim toga, tada matoda pismenog ugovaranja nije openito bila uobiajena. Dodatak nije sadraj ni takvih ugovora koji su se u toku feudalnog ureenja sklapali izmeu seniora i vazala, jer se takvi ugovori nisu sklapali po. XII st. u Evropi openito pa ak ni decenijama kasnije.
511

Prema tome, sadraj dodatka ne moe biti ni izvadak ili resume neke

isprave, akta ili kronike. Dodatak ne predstavlja ni neki prikaz prava dvanaest hrvatkih plemena u XIV st., jer tada je postojala institucija plemike organizacije XII plemena a dodatak ne istie organizaciju kao takvu nego da su Hrvati izabrali dvanaest upana kod hrvatskih plemena. Dodatak prema svemu izlonom predstavlja odreno stanovie nepoznatog autora koje osvjetljava izlaganje Tome Arhiakona u njegovoj Povijesti u odnosu na pitanje kako je maarski kralj postao i hrvatskim kraljem. Svakako teoriju ugovora bilo koje vrsti treba odbaciti jer je ope poznata injenica da evropsko dru. tvo poinje tek od druge polovine XII st. nastojati da odnose meu Ijudima tonije i jasnije organizira i da otrije utvrdi granice meu klasama i slojevima. No, ta metamorfoza je do kraja izvrena tek oko godine 1200.512

511Istina je, sauvani su tekstovi iz kojih se moe zakljuiti da su graani Raba, Krka, Osora i Belog na otoku Cresu ve 1018 godine pismeno obeali mletakom dudu kao svom senioru davanje odreenog tribute, ali, ove promisije nisu sadravale bilo kakva vlastita prava. Osim toga, one se nisu sauvale u originalu, ovjeravanjem prijepisu ili unutar druge autentine isprave pa je pitanje da li su te promisije ikada pismeno izdate, a ako jesu, kada su izdate. Jedna se promisija nalazi dodue na pergameni ali s pismom iz XIV stoljea a ostale tri su zabiljeene u Codex Trevisanus s pismom iz XVI stoljea. Vidi Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, I, sakupili i obradili J. Stipani, i M. amalovi, Zagreb, 1967, 55, 56, 57. 512 Potvrde slobotina dalmatinskih gradovaiz XII i poetka XIII stoljea na prvi pogled proturijee pomenutoj postavci. Naime, Koloman
.

je potvrdio godine 1107 (1108) slobotine Trogiru, Stjepan II godine 1124 Trogiru i Splitu, Gejza II godine 1142 Splitu i Trogiru, Stjepan III godine 1167 ibeniku a Andrija II godine 1207 Splitu i Omiu. Meutim potvrde Kolomana iz 1107 (1108) Stjepana II iz 1124, Gejze II iz 1142 Trogiru zabiljeio je samo J. Lucius u svom djelu De regno a potvrdu Gejze II Splitu iz 1142 zabiljeio je tek Farlati u svom Iliyricum sacrum. Potvrda Stjepana III ibeniku iz 1167 godine sauvana je tek u potvrdi Andrije II iz godine 1221 i kralja Bele IV iz godine 1245 iji original jo i danas postoji. Potvrda Andrije II Splitu iz 1207 godine sauvana je u Liber pactorum (uva se u Dvorskom arhivu u Beu) a potvrda Omiu iz 1207 godine nalazi se u potvrdi slavonskog bana Nikole 1323 iji je original takoer sauvan (upor. N. Tomai, n. dj. 137-142). Kako se vidi, originalni tekst povlastica nije sauvan. Jedino se moe utvrditi da su sve povlastice formulirane prema jednom predloku. U ibeniku umjesto biskupa stavlja se sudac (jer ibenik 1162 godine nema biskupa). U Omiu se naprotiv vidi biskupa koji tamo uope ne postoji, a u Splitu i Trogiru ponavlja se izreka cum ad vos coronandus advenero a vladar je ve okrunjen. Ipak izgleda da je sadraj jednoobrazne povlastice u osnovi autentian te da potjee negdje iz druge polovice XII stoljea te da se odnosi ustvari na jedan od pomenutih gradova.

98

Dodatak predstavlja doprinos istraivanjima, jer podstie dabivanje odgovara na pitanje da Ii je autorovo stanovite bilo usamljeno ili vladajue. Ako je bilo vladajue, postavlja se pitanje gdje, kod koga i zbog ega.

99

II DOBA LENSKOG KRALJEVSTVA (XIII XV st.)

100

1. Teritorijalne promjene Poetkom XII st. Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske je obuhvaalo teritorij koji se prostirao izmeu Drave i Jadranskog mora. Zapadna granica nakon to je Meranija u XI st. otrgnuta nije se mijenjala. Ostala je na tajersko-kranjskom pograninom gorju, odkuda se sputala na more kod Rijeke. Na istoku je granica obuhvaala gornji srednji Vrbas idui prema gornjoj Neretvi, a uz obalu na jugu zahvaala je dalmatinske gradove i otoke.5 1 3 Toma Arhiakon je tvrdio da je kraljevstvu pripadalo i Zahumlje (podruje izmeu ua Neretve i Dubrovnika).5 1 4 Ve u toku XII st. poela se mijenjati juna granica. Pojedini dalmatinski gradovi i otoci su postepeno a neki privremeno morali priznati vrhovnitvo Mletake republike. U XIII st. Arpadovii su uspjeli zadrati pod svojom vlau samo gradove Split i Trogir.5 1 5 U drugoj polovici XII st. podruje izmeu Drave i Save istono od Iloka do ua Bosuta, zatim Bosna te podruje uz more istono od rijeke Krke doli su pod vlast bizantskcg cara.4 Bizantska vlast je bila kratkotrajna (13 godina), ali nakon osloboenja od te vlasti Bosna se osamostalila kao zasebna drava na elu s banom koji je bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja. U toku XIII st. otrgnute su od kraljevstva Plivska upanija (oko rjeice Plive koja se kod Jajca ulijeva u Vrbas), Luka upanija (koja se je prostirala na desnoj obali Vrbasa, Jajcu na istok), i Skopljanska upanija (graniila s Plivskom upanijom).5 1 6 Te upanije zajedno s drugim okolnim od Grme-planine jugoistono do Skoplja na Vrbasu postale su zasebni teritorij bosanske drave - Donji krajevi.5 1 7 Krajem XIII i poetkom XIV st. uspio je hrvatski ban Pavao ubi ponovno vladati Donjim krajevima i Bosnom, ali samo na kratko vrijeme. 5 1 8 F. ii je utvrdio na osnovu dubrovakih vrela da je ban Pavao ubi tada vladao itavom Bosnom do Drine.5 1 9 U prvoj polovici XIV st. bosanski ban je otrgnuo kraljevstvu i Zavrje (Livno, Duvno, Glamo i Imotsku upaniju) te Krajinu (podruje izmeu ua Cetine i Neretve). Ovi su teritoriji 50-tih godina XIV st. vraeni ali su doskora opet pripojeni teritoriju pod vlau bosanskog vladara.5 2 0 Godine 1358. Mletaka republika je morala vratiti sve dalmatinske gradove i otoke pa je ponovno uspostavljena kraljeva vlast nad tim podrujem unutar kraljevstva Dalmacije i Hrvatske. Dapae, tada se po prvi put spominje Dalmacija kao zasebno podruje vladanja (regnum).5 2 1 To meutim nije
513F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962, 148, 162. 514F. Raki, Thomas Archidiaconus Historia salonitana, MSHSM, XXVI, Scriptores, III, 40-41. 515V. Klai, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, I, Zagreb, 1899, 282. 516F. ii, n. dj. 172. 517V. Klai, n. dj. I, 182, F. ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Horvatini i njegovo doba, Zagreb, 1902, 4-5. 518F. ii, n. dj. 4. 519V. Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do 1349 godine, Zagreb, 1897, 67. 520F. ii, n. dj. 243, bilj. 29. 521Prema V. Klaiu ovi su krajevi ostali unutar kraljevstva i u drugoj polovici XIV st. (V. Klai, Povjest HrvataII/2, 4), a prema S.
irkoviu 80-tih godina XIV st. ovi su krajevi doli ponovno pod vlast bosanskog vladara (S. ikovi, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd 1964, 162)

101

predstavljalo prekid s tradicijom obzirom da nisu nastale nikakve promjene dravnog ureenja. Krajem XIV st. doli na kratko vrijeme pod vlast bosanskog vladara gradovi ibenik, Trogir i Split te otoci Bra i Hvar. Dubrovnik se poslije 1358. g. postepeno osamostataIjivao priznajui na kraju samo vrhovnitvo hrvatsko-ugarskog kralja. U XV st. Dubrovaka republika je obuhvaala Konavlje, upu, Rijeku Dubrovaku, Primorje od te rijeke do Neum-Kleka, poluotok Peljeac te otoke Mljet, Lastovo, Koloep, Lopud i ipan.5 2 2 Neko vrijeme vraen je u Dalmaciju i grad Kotor. Poetkom XV st. je Dalmacija pripojena teritoriju Mletake republike na osnovu ugovora iz 1409. godine kojima je hrvatsko-ugarski kralj prodao svoje pravo vladanja Dalmacijom Mletakoj republici. Poetkom XV st. je za kratko vrijeme zavladao jednim dijelom kraljevstva bosanski vojvoda.5 2 3 2. Dravna struktura U razdoblju XIII i XIV te u prvoj polovini XV st. nosilac dravne vlasti nije bio vie samo vladar ve i vlastelini te one juristike osobe koje su imale vlastelinska prava.* Shvatanje da je samo vladar odnosno njegov aparat nosilac dravne vlasti, da je ta vlast njegova oevina kojom moe po svojoj volji raspolagati, da je on gospodar zemlje i Ijudi, da je on jedini zatitnik pravnog poretka i prema tome da se samo njemu treba pokoravati na podruju kraljevstva Dalmacije i Hrvatske nitko vie nije podravao. Bila su vremena kada su vladari pokuavali obnoviti stari sadraj kraljevske vlasti pa su donekle na nekom teritoriju i povremeno uspjevali, no patrimonijalno kraljevstvo nije se vie obnovilo. Struktura institucija dravne vlasti od ranije odrala se u mnogom po svojim oblicima i nazivima, ali esto su ovi postali samo osnov uzurpatoru da vri kraljevsku vlast kroz odreenu funkciju, no, ne vie u ime kralja ve svoje vlastito ime. Dok je vladaru ostalo najee samo to da imenuje funkcionera, a i to veinom pod utjecajem odreene sredine, dotle je imenovani esto ostao na toj funkciji tako dugo dok mu ju nije oduzeo neki drugi od njega jai. Pa i oni koji su bili vjerni kralju najee su vrili povjerenu funkciju ne u kraljevu ve svoju korist. Dravna vlast meutim nije ipak bila u svakom sluaju uzurpirana. Legalno, funkciju vlasti kralj ja dodjeljivao putem privilegija. U toku XIII st. vladar esto nije mogao darovati zemlju s Ijudima a morao bi da bi podravao vjernost pojedinaca. Stoga je kralj umjesto zemlje darivao pojedina svoja kraljevska prava. Najznaajnije takvo kraljevsko pravo bilo je pravo suditi, provo sagraditi utvrdu, pravo ubirati kraljeve prihode u svoju korist i dr.5 2 4 a) Kralj U razdoblju XIII i XIV st. poloaj vladara je iz osnova izmijenjen. Bela III je bio posljednji patrimonijalni vladar. Njegovi nasljednici u XIII, XIV i prvoj polovini
522F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962, 241, bilj. 108. 523V. Klai, n. dj. II/2,16. 524O karakteristikama feudalne drave lenskog tipa upor. I. Beuc, Osnovni oblici evropske srednjovjekovne drave, Zbornik Pravnog
takulteta u Zagrebu,

102

XV st. nisu vie bili jedini nosioci sveukupne dravne vlasti. Bogati i utjecajni vlastelini bili su takoer nosioci dravne vlasti tako da je kralj bio samo prvi meu njima. Kraljev dvorski aparat je dodue i nadalje funkcionirao ali unutar mogunosti koje su bile date konkretnim poloajem kralja u odnosu na vlastelina. Kraljev pak teritorijalni aparat ustvari se raspao. Kraljevske upanije nisu vie bile vladarevi organi vlasti. Jedne su postajale nasljedno dobro pojedinih vlastelina525 a druge su postale podruja na kojem su organizirana udruenja slobodnih i poluslobodnih osoba kojima je kralj omoguio da se formiraju kao privilegirani drutveni sloj.526 Neki vladari su pokuali naroito u XIV i u prvoj polovici XV st, da povrate u ivot staru patrimonijalnu dravu ali bez uspjeha. Istina, ti vladari su uspjeli da povremeno nametnu svoj odluujui utjecaj na poloaj najjaih vlasteIina pae da ih i pojedinano unite,527 ali ti isti vladari bili su prisiljeni da stvaraju nove vlasteline, nove dinaste, da bi osigurali njihovu vjernost.528 Ti vladari su uspjeli da se njihov aparat u koji se mora ubrojiti i ban osjeti u vladanju zemljom, ali nisu uspjeli da se vlastelinima oduzme pravo vrenja dravne vlasti na njihovom vlastelinstvu. Ovakva podjela vrenja dravne vlasti ostala je sve do definitivnog formiranja staleke drave negdje sredinom XV stoljea.

Uzroci koji su doveli do pada kraljevske vlasti su brojni, ali najvaniji su sva- kako krajna uzurpacija ili legitimna predaja sudske vlasti u korist novih zemljo- posjednika,529 uzurpacija ili legitimni prenos prava izgradnje utvrda i utvrenja u korist vlastelina 530 kao i dranja vlastite vojne sile.531 NIje bio bez znaenja i prenos prava ubiranja raznih davanja na vlastelina;532 jer je ovim kralj gubio irinu materijalne baze svojoj vlasti. Meutim i sam
525XXXI-1981, 400-405. 526V. Klai, n. dj. 291-292; F. ii, n. dj. 176-178; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976, 350, 362-363. 527V. Klai, n. dj. I, 288, II/2, Zagreb, 1901, 15; F. ii, n. dj. 190-192; N. Klai, n. dj. 292-306. 528V. Klai, n. dj. II/1, Zagreb, 1900, 3-6, 24-29, 39, II/2, 6-7: F. ii, n. dj. 205, 210, N. Klai, n. dj. 506-507. 529V. Klai, n. dj. II/2,19, III/1, Zagreb, 1911, 21; F. ii, n. dj. 215-217, 225; N. Klai, n. dj. 330-339, 593-610. 530Svi kraljevski upani koji su pretvorili svoju funkciju u nasljednu u toku XII i XIII st. nisu vrili sudsku vlast u ime kralja ve u svoje
ime. Najee vladar je naknadno priznavao ovo stanje, ali esto je i sam davao itavu upaniju u nasljedstvo. O tome rijeito govori Zlatna bula iz 1222 g. u kojoj se izriito navodi za vladara: Integros comitatus vel dignitates quascunque, in praedia seu possessiones non conferemus perpetuo (T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III, 464). Iz Dekreta 1231 g. takoer proizlazi da je kralj znao darivati itavu upaniju pa se kralj i ovog puta obavezuje: Integros comitatus vel dignitates in praedia vel possessiones non transferemus (art. 26; 1231. Vidi J. N. Kovachich Snquiciensis, Sylloge decretorum comitialium inclyti regni Hungariae, quae in vulgato Corore Juris Hungarici, hactenus aut penitus desiderabantur, aut aliqua sui parte, manca referebantur, et oblivioni postliminio, recenter erepta sunt, I. Pesthini 1813, 8). I u Dekretu iz 1291 god. Postoji slina odredba 11. Item: quod nullum comitatum regni nostri ecclesiis vel oarum praelatis baronibus vel nobilibus alicui vel aliquibus in perpetuum conferemus (J. N. Kovchich, n. dj. I. 16). Ove odredbe ba zbog toga to se ponavljaju ukazuju na to da je kralj protivno postupao. Ta praksa meutim znaila je esto ne darivanje ve priznavanje uzurpiranih prava. Ponekom nije darivao itavu upaniju ve samo pravo na suenje pa je tako iskljuivao sudbenost svojih zastupnika u suenju (bana i upana). Primjere takvog legalnog prijenosa sudske vlasti vidi u ispravama T. Smiiklas, n. dj. II, 106, 225, 297, III, 116, 119, 148, 155. Jo 1298 god. Kralj se obara na one kojima nije htio priznati uzurpirana prava i prijeti im kaznom ako mu ne restituiraju uzurpirana prava: Jura etiam ecclesiastica et nobilium in possessionibus, in foris, in tributis et aliis quocunque tempore et per quoscunque indebite occupata penitus restituanturEt quicunque regalia et reginalia indebite occupata non restituerintaut qui de novo ad spoliandum et occupandum possessiones regales et reginales contra haec statuta surrexerint sententiam exommunicationisincurrant ipso factoet praehabita satisfactione competenti, domini regis cedant iudicio poena debita punendi(J. N. Kovachich, n. dj. I, 29-30).

531U Dekretu iz 1298 godine stoji izriito: 1. Item: munitionese et castella de novo absque licentia domini regis factae sine dilatione
deleantu (J. N. Kovachich, n. dj. I, 31), to oito ukazuje na praksu da su se neke tvrave sagradile dozvolom kralja a neke bez njegove dozvole 532Da su ve u XIII st. pojedinci raspolagali vojnom silom dokazuje odredba iz 1273 godine po kojoj su se kraljevi servijenti mogli u sluaju rata prikljuiti vojsci barona kojeg su izabrali po svojoj volji. Item cum hostilis incursus vel exercitus venerit super regnumtunc

103

gubitak sudske vlasti na mnogim

podrujima u kraljevstvu nije predstavljao samo

teritorijalno smanjenje vladanja i financijsko suavanje broja izvora prihoda ve i stvaranje privilegiranog drutvenog sloja koji se razvio doskora u vie ili manje nezavisne, crkvene i svjetovne, velikae te privilegirana udruenja graana u slobodnim i kraljevskim gradovima kao i u novi sloj privilegiranih stanovnika koji su formirali nove upanije. Izgradnja utvrenja i dranje vojne sile bio je gubitak i u vojnoj sferi kraljevske vlasti, jer su tom silom vlastelini mogli osigurati svoju nezavisnost od kraljevske vlasti, voditi ak ratove protiv samom kralju. Suditi i raspolagati vojnom silom bili su glavni oslonac vrenju dravne vlasti.
Pad kraljevske vlasti oitovao se drastino ve poetkom XIII st. Zlatnom bulom iz 1222. god. kralj je morao priznati jus resistendi, pravo drutveno-povlatenog sloja da se digne orujem protiv kralja, ako ovaj vrijea Bulom oznaena prava.533 Istina, taj propis nije dugo vaio,534 ali sama injenica da je to pravo zagarantirao sam kralj oiti je dokaz koliko je pala kraljevska vlast. Ova nije vie privatno vlasnitvo dinastije. Prema Zlatnoj buli kralj nije vie mogao darovati upanije a niti bilo koju funkciju nekom strancu po svojoj volji.535 U toku XIII st, bogati vlastelini su uspjeli nametnuti kralju jo i druga shvadanja. Zakletva kod krunidbe nije vie bila samo garancija zatite crkvenih prava ve i prava privilegiranog drutva.536 Sada je kralj morao usmenu zakletvu potvrditi pismeno (inauguralna diploma).537 Na kraju, velikai su uspjeli nametnuti kralju odredbu da je duan u svoje Kraljevsko vijee uzimati osobe iz odreenih krugova te da ba odreeni Ijudi budu lanovima Kraljevskog vijea. Vailo je ak pravilo da je kralj duan prihvatiti savjet lanova svoga Vijea, pa ako taj savjet minoie u vanim stvarima, njegova je odluka bila nitavna.538 Ta ogranienja kraljevske vlasti javljaju se uglavnom u XIII st., ali ona oito ukazuju da kralj i njegovi suvremenici nisu vie shvaali kraljevsku vlast kao privatno vlasnitvo dinastije kojom je kralj mogao raspolagati po svojoj volji (darovati, oduzeti). Kralj je mogao samo uz izvjesne uvjete darovati
nobiles regni de Sclavonia singuli et universi ire in exercitum tenebantur ita tamen quod iidem cum baronibus quibus voluerint exercituandi habebunt liberam facultatem (J. Kukuljevi, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, Zagrabiae 1862, 4). U XIV st. bogati vlastelini ve imaju svoje vitezove koji su vrili vojni servicij a pojavljuju se u vrelima pod nazivom predijalci (kod crkvenih vlastelina), familijarci i nobili (kod svjetovnih vlastelina) ali o njima e biti kasnije rije.

533T. Smiiklas, n. dj. II. 47, 54; III, 35, 54, 74, 84, 98, 103, 130, 148, 150, 155, 169 i dr. 534T. Smiiklas, n. dj. III, 467.

535Ch. d'Eszlary, Histoire des institutions publiques hongroises, I, Paris 1959, 191.
536T. Smiiklas, n. dj. III, 464. 537T. Smiiklas, n. dj. III, 465.

538eisdem alienationibus hujusmodi juramentum et propterea penitus non servandum. (M. G. Kovachich, Vestigia comitiorum apud
Hungaros ab exordio regni eorum in Pannonia usque ad hodiernam diem celebratorum. Insertis Decretis comitialibus partim sparsim hactenus editis, quae in Corpore juris hungarici vel penitus desiderantur vel textu non integro referuntur, Budae 1790, 81-82.

104

ili oduzeti. Istina postojalo je shvaanje da osoba moe odgovarati kralju zbog veleizdaje,539 no, odgovornost je postojala samo u toliko koliko su kraljeve vojne snage magle ostvariti to kraljevo pravo kanjavanja smru i konfiskacijom imovine zbog veieizdaje.

Karakteristino je za period od 1301. do 1526. da od trinaest vladara samo dvojica nisu bili birani.540 Jo u XIII st. odrala se dinastija Arpadovia na temelju svog nasljednog prava, to je jedno vrijeme vaio princip seniorata (naslijeivao brat) a jedno vrijeme princip primogeniture (nasljedivao najstariji sin).541 No poslije izumra Arpadovia uveden je izborni sistem u zaposijedanju prijestolja pa i to ukazuje na novi poloaj vladara nakon potpune zamjene patrimonijalnog dravnog ureenja s lenskim ureenjem drave.
S obziromn na krunidbe dogodila se jo jedna promjena. Arpadovii su se prestali kruniti vie puta (posljednji je bio Stjepan V 1245 g.). Kruna je naime pripadala kralju a krunidba je bila ceremonija kojom je crkva dala kraljevskoj vlasti religiozni karakter i svoju potvrdu da vladara priznaje kraljem i legitimnim vladarom. Meutim, krunidba je isto tako bila sveani oblik sklapanja ugovora izmeu kralja i Crkve u meusobnom pomaganju. Vladar koji se elio smatrati kraljem a vladao je kraIjevinama morao se kruniti.542 Tako je kralj Koloman 1102. godine kada je na osnovu nasljednog prava stekao pravo vladati kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske, iako je bio okrunjeni kralj, okrunio se u Biogradu na moru543 da bi tako oitovao volju svoju i svojih nasljednika vladati Hrvatskom i Dalmacijom kao kralj ba kao i raniji dalmatinsko-hrvatski vladari i odrati tu zemlju kao zasebno kraljevstvo. Uz ovu injenicu postoji jo jedna: Kolomanovi nasljednici sve do sredine XIII st. obiavali su kruniti se po dva puta, to je dovelo do zakljuka da su se ti Arpadovii jednom, krunili za ugarskog a jedan puta za dalmatinsko-hrvatskog kralja.544 Po toj hipotezi nastao je problem kako protumaiti nepromijenjeni status dalmatinsko-hrvatskog kraljevstva iako je sredinom XlIl st. prestala posebna krunidba za dalmatinsko-hrvatskag kralja. Prema V. Klaiu posebna krunidba je otpala jer je kruna Sv. Stjepana dobila novo znaenje po kojem je ona postala simbol dravne zajednice koja se

539l. 41 Dekreta iz 1298 god. Ovako odreuje:


1. Statimus ut perpetuo edicto stabilimus: ut dominus rex libertates regnicolarum suorum et ecclesiarum tempore coronationis suae in litteris expressas, et ea quae in praesentibus statutis exponuntur.2plenius attendantur et firmiter observentur (J. N. Kovachich, n. dj. I, 40-41). 540Upor. l. 28 Dekreta iz 1298 god. Vidi J. N. Kovachich, n. dj. 35-36.

541Arpadovii su zasnivali svoj stav o veleizdaji na odredbi l. 51 druge knjige dekreta kralja Stjepana po kojoj veleizdajnik nije mogao
koristiti regium u crkvi a kazna mu je bila izopenje iz Crkve (Corpus juris hungarici seu decretum generalle inclyti regni Hungariae partumque eidem annexarum u daljnjem tekstu CJH, I, Budae, 1822, 127, 128). Kralj Karlo Robert je odredio da se veleizdaja kanjava smru i konciskacijom imovine te da kazna pogaa ne samo izvrioca veleizdje ve i njegov rod do treeg stupnja (M. G. Kovachich, Supplementum ad Vestigia comitiorum apud Hungaros ab exordio regni eorum in Pannonia usque ad hodiernam diem celebratorum, I. Budae 1798, 268 i slij.) No ve je 1351 god. Kralj Ljudevit izmjenio tu odredbu tako to je oslobodio od kazne nevinu djecu i roake (l. 19; 1351, CJH I 163.).

542Ch. d Eszlary, n. dj. II, 28 543Ch. dEszlary, n. dj. I, 101-102, II, 29-40. 544I. Beuc, n. dj. 395.

105

sterala od Karpata do mora.545 N. Tomai je vidio razlog prestanka posebne hrvatske krunidbe u promijenjenom nasljednom redu po kojem je posebna hrvatska krunidba postala sporedne faktine vanosti.546 Prema iiu izostanak posebne hrvatske krunidbe ukazuje na injenicu da se je hrvatskougarska dravna unija zajednikom krunidbenom zakletvom i krunidbom transformirala u tjeniji savez.547 Po V. Mauraniu krunidba je mogla prestati iz razloga koje je iznio N. Tomai ali moda i zbog toga to je pohod kralja u XIII st. kroz Hrvatsku bio opasan vojni pohod kao i stoga to i hrvatski velmoe nisu ni htjeli posebne krunidbene ceremonije jer su ove traile ogromne izdatke za ugoavanje kralja i njegove ogromne pratnje. Ve je kralj Koloman izriito oslobodio Trogirane obaveze za ukonaavanje njegovo i njegove pratnje za sluaj kada doe na krunidbu to oito govori da su se Trogirani eljeli svakako osloboditi velikih izdataka.548 Ako se analizira povijest krunidbe prije i poslije kralja Kolomana, moe se ustvrditi da su se kraljevi znali okruniti vie puta i prije i poslije kralja Kolomana. Sredinom XIII st. prestalo je ponavljanje sveane krunidbe, ali krunidba nasljednika prijestolja za ivota njegovog oca odrala se sve do dolaska dinastije Habsburgovaca.549 Prema tome krunidba prijestolonasljednika za Arpadovia znaila je samo afirmaciju njegovog statusa kao prijestolonasljednika ili mlaeg kralja ili ak kao suvladara. Kasnije, za Anuvinaca i kraljeva iz raznih dinastija, viekratna krunidba bila je uglavnom uvjetovana injenicom da su postojali protukraljevi. Krunidba je davala vladaru pravo da bude legitimni vladar, uiva kraljevsku ast i dostojanstvo te da se slui kraljevskim naslovom. U svom vladarskom naslovu vladar je nabrajao zemlje kojima je vladao kao kralj, kao nadvojvoda, vojvoda, knez ili kao privatni vlasnik (dominus). Kada je Arpadovi naslijedio kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske svoj dotadanji kraljevski naslov rex Ungarorum odnosno Pannoniorum odnosno Hungariae proirio je ovako: Rex Hungariae (ili Ungariae) Dalmatiae atque Chroatiae (ili Chroatiae atque Dalmatiae). Kasnije vladar je dodao svojoj tituli jo da je rex Ramae (od 1137. g.) Serviae (od 1204. dalje), Galiciae et Lodomeriae (od 1206), Cumaniae (od 1206.), Bulgariae (od 1270. g.) 550 lz ovog naslova oito je da kraljevska kancelarija nije poistovjetila Ugarsku sa Hrvatskom jer bi inae u naslovu stajalo samo rex Hungariae.551 Meutim, injenica je da su pojedini vladari obraajui se
545O Kolomanovoj krunidbi u Biogradu na moru vidi F. ii, Prirunik izvora hrvatske histrorije, Zagreb, 1914, 535-562. 546V. Klai, O krunisanju ugarskih Arpadovia za kraljeve Dalmacije i Hrvatske (1092-1207), VHAD, NS III-1905, 3-7, F. ii, n. dj.
544; N. Klai, n. dj. 368.

547V. Klai, n. dj. 7. 548N. Tomai, Temelji dravnog prava kraljevstva hrvatskoga, Pacta convente, Zagreb, 1915, 110-114. 549F. ii, n. dj. 546. 550V. Maurani, Prinosi za hrvatski pravnopovjestni rjenik, Zagreb, 1908-1922, izd. Informator, I, 544. 551Ch. dEszlary, n. dj. I, 104-105

106

dravnim funkcionerima Dalmacije i Hrvatske ili rjeavajui neka pitanja sa podruja Dalmacije ili Hrvatske koristili u svom vladarskom naslovu samo rex Hungariae.552 Isto tako deavalo se da su kraljevi spominjui u ispravama svoje prethodnike ove oslovljavali samo kao kraljeve Ugarske.553 Papa je takoer obraajui se vladaru Ugarske, Dalmacije i Hrvatske katkada koristio samo kralj Ugarske.554 Na pitanje zato je kraljevska kancelarija obiavala u kraljevskom naslovu jedanput nizati sve zemlje u kojima se vladar smatrao kraljem vladarem ili kraljem seniorom a drugi put spomenuti u kraljevskom naslovu samo Ugarsku. Oito je da treba ovako odgovoriti: kraljevska kancelarija je koristila dviie forme kraljevskoga naslova i to: sveanu i obinu. U sveanoj formi nizala je sve zemlje u kojima je vladar kraljevao odnosno vladao. U obinoj formi kraljevska kancelarija je spomenula samo onu kraljevinu koja je bila po rangu prva tj. ona zemlja kojom je vladarska kua najprije zavladala kao kraljevinom ili koja je predstavljala najvei teritorij pa prema tome bila najjai oslonac kraljevskoj vlasti ili u kojoj se obavljala krunidba kralja, taj najvaniji akt za priznavanje kraljevske vlasti vladaru. Takva kraljevina se smatrala caput njegovog vladanja. Papinska kurija je koristila takoer povremeno obinu formu kraljevskog naslova iz istih razloga ali nije izostavila u naslovu druge zemlje kojima je kralj vladao ili se smatrao feudalnim seniorom, ako je papa bio zainteresiran da kralj obavi odreene zadatke ba u tim kraljevinama u korist Crkve. Takvo tumaenje ne moe pobiti niti injenica da se u nekim kraljevskim ispravama kralj titulirao i obinim naslovom (tj. kao kralj Ugarske) te da se u istim ispravama koristi izraavanje kao regnum meum 555 Naime, Ugarska i taj regnum meum ne mogu se poistovjetiti jer taj regnum moum znai kraljevo vladanje a ne zemlju kojom neposredno vlada. Da se regnum u takvim sluajevima u toku srednjeg vijeka ba tako ima tumaiti proizlazi iz injenice da se u ispravama koristi izraz in regno banatus 556 in regno ducatus557 to znai na podruju vladanja bana odnosno hercega. Stoga je razumijivo da se vladar u eshatokolu isprave esto spominje uz trajanje regnuma (in primo anno regni mei). 558 Prema tome regnum se u konkretnim sluajevima ne odnosi na Ugarsku nego na kralja i njegovo vladanje. U sveanoj formi kraljevog naslova sve do 1526 godine Slavonija nije posebno spomenuta. Neki maarski historiari su dokazivali da je teritorij izmeu Drave i Gvozda (Kapele) bio pod vlau maarskog kralja ve oko 900 gadina, ali da je bio politiki i crkveno organiziran tek krajem XI st., meutim da je ipak logino da se taj teritorij tada smatrao maarskom zemljom jer da je bio ukljuen u pojam Hungaria i da stoga nije bilo razloga da bude posebno spomenut u kraljev- skom naslovu. 559
552F. ii, Pregled povjesti hrvatskog naroda, Zagreb, n. dj. 1962, 241. 553T. Smiiklas, n. dj. IV, 402, 403, 485, 517; v, 109, 113, 117; VI, 71, 90 itd. 554Isti, III, 6, 116,; VI, 113, X, 104, itd. 555Isti, II, 191, 198, III, 14, 16, 32, 211, 271 itd. 556Isti, III, 101, 121, 129, V, 5, IX, 105 itd. 557Isti, III, 36, 146. 558Isti, III, 148, 369, IV, 104, V, 491. 559Isti, V, 638

107

Hrvatski historiari su dokazali neosnovanost tih tvrdnji iznosei argumente da je madarski kralj tek krajem XI st. bio prvi madarski kralj koji je zavladao podrujem od Drave do Gvozda (temeljei vladanje svojim nasljednim pravom na dalmatinsko-hrvatsko prijestolje), da su nasljednici tog kralja (Ladislava) smatrali podruje od Drave do mora jedinstvenim dravnim podrujem: Regnum Dalmatiae atque Chroatiae i prema tome da je i toritorij izmeu Drave i Gvozda bio ukljuen u pojam tog kraljevstva te da je otuda jasno to Slavonija nije ula u kraljevski naslov.560 Postavlja se pitanje zato se u kraljevskom naslovu zasebno spominje Dalmacija i Hrvatska, ako su ove dvije zemlje bile jedinstveno dravno podruje. Sve do sredine XI st. Dalmacija i Hrvatska su odijeljena podruja. Svaka od ovih zemalja imala je svoju organizaciju dravne vlasti. Godine 1059 prvi puta se spominju te zemlje kao jedinstveno podruje. Takva praksa se nastavila u ispravama kasnijih vremena (regnum Dalmatiae atque Croatiae), pa i u doba kada su te zemlje dijelom bile pod vlau bizantskog cara, ili pod vrhovnitvom Mletake republike. Shvaanje Dalmacije i Hrvatske jedinstvenim podrujem proizalo je iz stava vladara tih zemalja da je njegova vlast (regnum) jedina i jedinstvena za oba podruja. Takav stav se odrao i onda kad kralj nije neposredno vladao tim zemljama nego umjesto njega herceg ili ban (pa su se stoga tada koristili izrazi ducatus aia banatus). Meutim, te zemlje su ipak imale svaka za sebe svoju regionalnu i lokalnu organizaciju vlasti te svoju historiju postanka i razvoja kraljevske vlasti to je znailo da je vladajui sloj u Hrvatskoj imao vlastiti feudalni poloaj a graani dalmatinskih gradova isto su tako svoj zasebni feudalni status te da su vladari uspjeli kraljevati u tim zemljama u razno doba i na razliiti nain. Stoga se u kraljevskom naslovu odvojeno pojavljuju Dalmacija i Hrvatska, iako u odnosu na ostale vladareve zemlje predstavljale jedinstveno dravno podruje.561 Arpadovii su poeli krajem XII st. to jedanstveno
560Tako tvrde maarski historiari poam od 1885 g. i dalje i to: Pesty, Pauler, Thalloczy, Timon, Homan, Szekfy i Eszlary, zasnivajui svoje tvrdnje na ovim postavkama: 1. Ne postoji ni jedan ladalaki akt dlmatinsko-hrvatskog vladara iz X i Xl st. koji bi se odnosio na podruje izmeu Drave i Gvozda. 2. Ni jedan pisac ne spominje Dravu kao granicu izmeu Ugarske i Hrvatske u doba kralja Ladislava (kraj XI st.), 3. Konstantin Porfirogenet u X st, tvrdi da Hrvati granie s Maarima prema planinama te da su Hrvati Maarima na jugu. Te planine mogu biti samo Gvozd, 4. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su selita Maara sezala sve do rijeke Save, 5. Kralj Ladislav osnivajui zagrebaku biskupiju krajem XI st. oslanjao se na ostrogonskog nadbiskupa i sveenstvo iz ugarskih upanija a ne na splitsku nadbiskupiju ili sveenstvo kninske biskupije, 6. U ispravi iz 1235 q. tvrdi se da su vukovska i poeka upanija potpali pod peujsku upaniju za vrijeme kralja Ladislava, 7, Kralj Ladislav osnivajui zagrebaku biskupiju nije imao nikakvih sporova s kninskim biskupom 8. Grki pisci su razlikovali Dalmaciju od Panonije a Saviju su smatrali dijelom Panonije a ne Dalmacije. O stavovima maarskih historiara Pestyja, Paulera, Thalioczyja, Homana, vidi F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb, 1914,325-369. O stavovima Timona vidi A. Timon, n. dj. 244, a Szokfyja, Homana i Eszlaryja vidi Ch. d'Eszlary, n. dj. I, 240.

561Hrvatski historiari V. Klai i F. ii su odbacili kao neosnovane sve tvrdnje maarskih historiara Pestyja, Paulera, Thalloczyja i
njihovih istomiljenika dokazavi slijedee: 1. Ne postoje vladarevi akti ni za druge krajeve Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske pa nitko nije posumnjao da su Vinodol, Modru, Lika i drugi krajevi pripadali tom kraljevstvu. 2. Kralj Andrija II je dvaput (1217 i 1235 g.) tvrdio u ispravama da je kralj Ladislav krajem XI st, podvrgnuo Slavoniju pod svoju vlast (T. Smiiklas, n. dj. III, 147, 445). Godine 1277 kralj tvrdi da je Drava granica izmeu Ugarske i Slavonija (T. Smiiklas, n. dj. VI, 228). Toma Arhiakon tvrdi da se jurisdikcija hrvatskog biskupa irila do Drave, a splitskog nadbiskupa do mea Zagreba, dok se granica Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske protezala od obala Dunava do mora (F. Raki, Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM, XXVI. Scriptores, III, 40-41, 45). Osim toga na Splitskom saboru iz 928 godine ninskom biskupu je ponuena sisaka biskupija to dokazuje da je jurisdikcija splitskog nadbiskupa obuhvatala i sisaku biskupiju (F. Raki, n. dj. 40-41). Ban Zvonimir dobio je pomo od ugarskog kralja protiv Karantanaca a ta je mogla uslijediti samo u Slavoniji jer je samo ona graniila s Karantanijam (F. ii, n. dj. 342-343). 3. Konstantin Porfirogenet stavlja sredlte maarskog naseobenog prostora oko Tise i njenih pritoka a tamo na jugu nije planina Gvozd ve Papuk ili Dilj-gora (F. ii, n. dj. 334-338). 4. Ako su po Konstantinu Porfirogenetu Hrvati bili juno od Maara onda je oito da je mislio na Maare oko Drave na prostoru Papuka i DiIj-gore (F. ii, n. dj. 334-338). 5. Kralj Ladislav kao nasljednik na hrvatskom prijestolju osnovao je zagrebaku biskupiju za podruje kojim je faktino vladao pa je logino da je uzeo Ijude iz svoje dotadanje sredine (F. ii, n. dj. 349-352).

108

podruje nazivati Slavonijom562 (zemljom u kojoj ive Slaveni). Taj naziv su prihvatili i Mleani i kraljevska kurija u Napulju te papinska kurija u Rimu.563 Svi su oni naime nazivali stanovnike tog podruja Slavenima (Sclaveni) pa su po njima nazvali i njihovu zemlju. Tako su Arpadovii nazvali hercega, koji je umjesto kralja upravljao tim podrujem hercegom Slavonije (dux Sclauoniae ili dux totius Sclauoniae).564 Sredinom XIII st. javlja se regnum Sclauoniae565 tj. vladanje Slavonijom, lako je to podruje ostalo i dalje jedinstveno u odnosu na vrhovnu vlast (kralj ili herceg) umjesto izraza Slavonija ili itava Slavonija poeli su se povremeno u XIII st. ponovno javljati nazivi Dalmacija i Hrvatska566 a u XIV st. stalno a uz ove i Slavonija 567 oznaujui podruje izmeu mora i Gvozda odnosno izmeu Gvozda i Drave. Naziv Slavonija za podruje izmeu Drave i Gvozda uvrstio se naroito u doba kada je kraljevska vlast bila jedva priznata jedino upravo na tom podruju (prva polovina XIV st.). Kada je kralj ovladao velmoama Hrvatska (sredinom XIV st.) tada se javlja ee samostalno i regnum Croatiae568 tj. vladanje kralja u Hrvatskoj, a kada je kralj 1358 godine ponovno

6. Kralj Ladislav je na teritoriju kojim je vladao ne same osnovao zagrebaku biskupiju ve je proirio granice peujske biskupije preko Drave i razgraniio jednu od druge (F. ii, n. dj. 346). 7. Logino je da nije bilo sporova izmeu zagrebakog i kninskog biskupa jer je papa odobrio i osnivanje i granice tih biskupija (F. ii, n. dj. 350). 8, Uvod u Statute zagrebakog kaptola i uvod u Statute crkve u Nagyvaradu identini su to znai da su se oba autora sluila zajednikim izvorom ugarske provenijencije i to iz vremena poslije 1358 g. (F. ii, n. dj. 329-330).

562U ispravi iz 1059 god. stoji: Imperii moderante habenas domino Comneno, Croatie Dalmatique regnum gubernante Petro (F. Raki,
Documenta, 56), pa nadalje u ispravama iz 1066 god. Ego Cresimir rex Croacie et Dalmacie . . concessione . . archiepiscopi omniumque nostri regni episcoporum ... (F. Raki, n. dj. 66), iz 1069 god. Ideo ego Cresimirus . . Croatie atque Dalmatia iura gubernans atque avi meihabenas regni retinens ... in nostro nonensi cenaculo residens ... qualiter omnipotens deus hereditarii regni michi concessa gubernacula conservaret . . (F. Raki, n. dj., 72) iz 1076 god. Ego Demetrius ...dei gratia Croatie Daimatieque dux ... synodali et concordi totius cleri et populi olectione de Chroatorum et Dalmatinorum rergni regimine per vexillum ... et coronam investitus atque constitus rex(F. Raki, n. dj. 103), Kralj Koloman, je takoer shvatao Dalmaciju i Hrvatsku jedinstvenimn drevnim podrujem kad je pisao dudu:.. . utrum te ducem Croatie atque Dalmatie nominaverim(T.Smiiklas, n. dj. II, 2). Takvo shvatanje odralo se i kasnije. Toma Arhiakon u XIII st. zna samo za regnum Dalmatiae et Croatiae pa tako pie u svojoj Historia Salonnitana: Ab isto Dirciscao ceteri successore eius reges Damatie et Croatie appellati suntHabebant namque ex successione sue originis partum et pravorum dominium regni Dalmatie et Croatie. (F. Raki n. dj., 38-39), Isto shvatanje imao je u XIV st. splitski kronist Miha Madije de Barbazanis piui nolens tolerare tot mala quae in regno Chroatiae atque Dalmatiae per rectores et officiales ipsius bani perpetrahantur ... (Programma dell' i.r, gimnasio saperiore in Zara alla fine dell'ann scolastico 1877-78. XXII. Zara 1878, 44) i Ivan Luci u XVII st. prvi znanstveni povjesniar u Hrvata zna samo za regnum Dalmatiae et Croatiae libri sex tampana u Amsterdamu 1666 god. O svim ovim podacima upor. V. Klai. Regnum Croatiae et Dalmatiae (1059-1359) (Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, XIII-1911, 114-127).

563Oko god. 1186 dvor hrvatsko-ugarskog kralja Bele III poslao je u Paris prigodom enidbe kralja Bele spis u kojem se izlau prihodi
kralja pa se izmeu ostalog navodi da kralj ima de duce Sclavonie per anum X mille marcas (T. Smiiklas, n. dj., II, 134). Oito je da se pod Sclavonia razumjeva Croatia et Dalmatia.

564F. ii, Pregled povjesti hrvatskog naroda, 1962


III, 346 (1231), V, 74 (1291), IV, 136 (1291) i dr.

, 241.

565Dux Sciavoniae - T- Smiiklas, n. dj.. Ill, 106 (1211 god.), ill, 341 (1231). Dux. totius Sclavoniae - T. Smiiklas, n. dj. III, 219 (1222)
566Prvi puta se regnum Sclavoniae javlja 1240 god. (T. Smiiklas, n. dj., IV, 104). kasnije i kao totum regnum Sclavoniae (T.Smiiklas,
n. dj. IV, 402-1249 god-!), F. ii, misli da se izraz regnum poeo koristiti zbog toga to je hercegom postao naslovni galiki kralj (F. ii, n. dj., 242). Meutim, izraz regnum u pomenutim sluajevima znai vladanje a ne kraljevstvo. Stoga ve 1232 god. herceg naziva svoje vladanje regnum nostrum videlicet Sclavonia (T. Smiiklas. n. dj. III, 369 a 1266 god. poistovjeuje regnum i ducatus Sclavoniae regnum seu ducatus Sclavoniae (T. Smiiklas. n. dj V, 401).

567T. Smiiklas, n. dj., III, 202 1221 god.), III, 278 (1227), Ill, 326 (1229), IV, 523 (1253). VI, 42 (I273). VII, 322 (1298). 568T. Smiiklas, n. dj.XI, 591 (dux tocius Sclavoniae, Croatiae et Dalmatiae - 1350 god.). Isto 1353 god. T. Smiiklas. n. dj. XIl, 149 ili
ducissa Sclavoniae, Croatiae et Dalmatiae 1354 god. te 1356 god. (T. Smiiklas, n. dj. XII, 259. 383).

109

stekao kraljevsku vlast u Dalmaciji tada se javlja posebno i regnum Dalmatiae569 tako da je herceg tog jedinstvenog dravnog podruja uzeo u svoj naslov sva tri regnuma pa je njegov naslov glasio dux (ducissa) totius Sclauoniae, Croatiae et Dalmatiae.570 Kralj ipak do 1527 nikada nije uzeo u svoj naslov Slavoniju iako se regnum Sclavoniae poeo spominjati u ispravama ve u prvoj polovini XIII st. Kraljevska kancelarija je ostala na legitimnom i tradicionalnom naslovu jedinom poznatom u tadanjoj Evropi a taj je sadravao samo Hrvatsku i Dalmaciju tj. podruje ultra Dravam ustvari od Drave do mora te podruje gradova uz more ili na otocima. 2. Stvarno vrenje kraljevske vlasti u razdoblju od XIII do XV st. oituje se najveim dijelom u izdavanju raznih darovnica, potvrivanju raznih prava, dijeljenju povlastica i u oslobaanju od obaveze na razna davanja u korist kralja ili njegovih funkcinera. Meutim, ve u toku XIII st. bitno se smanjio broj darovnica tako da je doskora taj broj bio sveden na najmanju mjeru. Kraljevska vlast se osjeala nadalje jo u vrenju vrhovne sudske vlasti. U kraljevini Ugarskoj odravale su se skuptine na temelju Zlatne bule iz 1222 godine u Szekesfehervaru, a kasnije i u drugim mjestima. U drugoj polovici XIII st. one su se poele nazivati uglavnom congregatio generalis. Takve skuptine su se odravale i u kraljevini Hrvatskoj. Odsutnog kralja zamjenjivao je u kraljevini Ugarskoj palatin, a u kraljevini Dalmaciji i Hrvatskoj ban. Te su se skuptine odravale na osnovu odredbe Zlatne bule iz 1222 godine po kojoj je kralj bio duan odravati takve skuptine s ciljem da tamo slua i rijeava tube. Tko je mogao ili morao prisustvovati tim skuptinama vidimo iz kraljevih dekreta. Prema Zlatnoj buli iz 1222 g. mogli su prisustvovati i kraljevi servijenti.571 Dekretom jz 1235 godine kralj odreuje da kraljevi servijenti mogu a crkveni prelati moraju sudjelovati u takvim skuptinama. 572 U dekretu iz 1267 godine kralj odreuje da svaka upanija mora poslati na skuptinu dva ili tri mobila (novi naziv za kraljeve servijente),573 a dekretom iz 1291 godine kralj zahtijeva da skuptinama moraju prisustvovati svi baroni, (nadbiskupi, biskupi, palatin, ban, dvorski sudac i upani) i nobili.574 Kralj odnosno njegov namjesnik (palatin i ban) je na tim skuptinama sudei proma Zlatnoj buli iz 1222 g. sluao i rjeavao sporove (causas audiet).575 Karakter tih sporova moemo nazrijeti ve iz dekreta iz 1231 godine. Po njemu su se te skuptine odravale radi toga da bi oni koji su bili povrijeeni u svojim pravima mogli bez straha podnijeti tubu protiv povreditelja.576 U dekretu pak iz

569T. Smiiklas, n. dj., za 1360 god.: Xlll, 69, 70, 80, 82, 86, 87, 88; za 1361 god.: XIII,102,
163, 188, 190; za 1362 god.: XIII, 240; za 1364 god.: XIII. 369 i dr.

570T. Smiiklas, n. dj., za 1360 god.: XIII, 69, 79, 86: za 1361 god.: XIII, 139, 163, 190; za 1362 god.: XIII, 211; za 1364 god.: XIII, 332,
za 1366 god.: XIII, 516, 520 i dr.

571Vidi bilj. Br. 56 572Art. 1: 1222: Vidi T. Smiiklas, n. dj. 461. 573Art. 1 i 2: 1231: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 2. 574Art. 8: 1267: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 13 i Exord 2 istog dekreta. 575Art. 31: 1291: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 23. 576Art. 1: 1222: Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 461.

110

1267 g. izriito se navodi da se te skuptine odravaju stoga da bi nobili mogli iznijeti tete i nepravde koje su im nanesene od bilo koga.577 U dekretu iz 1291 g. ti se sporovi jo vie objanjavaju pa se navodi da se u tim skuptinarna trebaju ispitati djela barona i utvrditi kako je svaki od njih postupio u vrenju svoje slube te kako je potivao iura regni pa da istoga dana bude pravedno nagraen ili kanjen.578 Zlatnom bulom bilo je odreeno da baroni (tada kraljevi jobagijoni) ne smiju tlaiti siromahe ili plijeniti za vrijeme svog putovanja s kraljevim dvorom ili po svojoj funkciji. upani, ako su tlaili stanovnike svoga kastruma pa ako im se to dokae kralj e ih skinuti s poloaja i kazniti na odtetu.579 Isto tako kralj e otpustiti iz slube palatina koji je loe upravljao poslovima kralja i drave te postaviti novog.580 Prema tome, kralj odnosno njegovi namjesnici - palatin i ban - su na tim skuptinama u stvari raspravljali o stanju u dravi, sluali pritube i albe protiv funkcionera, potvrivali iznova prava povrijeenih, izdavali dokumente o pravima itavog drutvenog sloja, pojedinih drutvenih zajednica pa i pojedinaca koji su bili ugroeni ili su mogli biti ugroeni u svojim pravima. Na skuptini iz 1267 g. kralj je potvrdio nobilima neka prava a neka im je proirio. 581 Na skuptini 1278 g. kralj je utvrdio prava Kumanaca582 a na skuptini iz 1291 ponovno utvrdio neka prava nobila583 dok je na skuptini 1298 g. ponovo utvrdio prava nobila a onda posebno barona.584 Svakako ovaj vid skuptine nije vie odgovarao ni baronima a ni kralju pa nije udno da je kralj Robert prekinuo praksom odravanja takvih skuptina.585 Ipak te su se skuptine kasnije opet odravale ali vrlo rijetko dok se nisu pretvorile u redovite staleke skuptine (sabore). Kraljevska vlast se nadalje manifestirala u vrenju funkcije vrhovnog vojnog zapovjednika. Arpadovii su u XII st. prihvatili organizaciju vojne sile u Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske onakvu kakvom su je nali. Za Trpimirovia razlikovala se opa narodna vojska (koja se dizala onda kada je neprijatelj navalio na Kraljevinu) od one vojne sile koja se stalno nalazila uz kralja (kraljeva pratnja ili druina odnosno kraljeva vojska), koja je ila u borbu tamo gdje je kralj zahtijevao. Arpadovii su opu narodnu vojsku i svoju vojsku nastojali i propisima regulirati. U opu narodnu vojsku su ulazili na poziv kralja svi mukarci sposobni nositi oruje. Ona je bila predviena samo za obrambeni rat. Vojna obaveza ovih mukaraca je bila osobna, besplatna i opa. Iz jedne odredbe iz

577Art. 1: 1231: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 2.


578Art. 8: 1267: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 13. 579Art. 3: 1291: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 23.

580Art. 13 i 14: 1222: Vidi T. Smiiklasa, n. dj. III, 463, 464.


581Art. 3: 1231: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 2. 582Upor. J. N. Kovachich, n. dj. I, 11. 583M. G. Kovachich, n. dj. I, 36-41.

584J. N. Kovachich, n. dj. I, 15-16.


585Art. 7: 1298: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 28.

111

1298 g. saznajemo da u sluaju kada postoje dva brata samo je jedan obavezan ii u rat.586 Svaki vojni obveznik morao se sam o svom troku brinuti za svoje oruje i ishranu u ratu. Izgleda da je ta vojska bila vie sastavljena od lake konjice nego od pjeadije. Vojna obaveza je bila opa jer nije bilo razlikovanja s obzirom na tu obavezu da Ii je netko bio bogat ili siromaan. Oni koji nisu htjeli izvriti svoju vojnu obavezu bili su kanjeni (iudicium exercitus).587 Kraljeva vojska za Arpadovia bila je sastavljena od funkcionera kraljevog aparata i njihovih vojnika, jobagiona utvrda, servijenata kralja, predijalaca i jobagiona crkvenih i svjetovnih vlastelina, vazala, vojnika gradova i privilegiranih opina te plaenika. Funkcioneri kraljevog aparata kao to su bili palatin, ban, dvorski sudac, tavernik, upan i drugi, bili su duni zajedno sa svojim vojnicima izvriti vojnu obavezu, i to, ako su imali na svojim gospodarstvima emancipirane, slobodnjake od kojih su mogli primiti konje i sabrati sto zlatnika bili su duni poslati u vojsku jednog oklopljenog vojnika na svoj raun, a ako su mogli sabrati samo etrdeset zlatnika, bili su duni poslati jednog lako oboruanog vojnika.588 Kasnije prema Zlatnoj buli iz 1222 g. svi oni koji su imali komitat bili su duni ii u rat i izvan granica Kraljevstva ako je kralj snosio trokove.589 Jobagioni kraljevih utvrda (jobbagiones castri) predstavljali su osnovnicu kraljeve vojske. Oni su naime ivjeli na svojim imanjima oko kraljevih utvrda te su bili spremni svakog asa da uu u borbu kao vojnici. To im je bila jedina obaveza. Jobagijone je vodio u ratu njihov upan.590 Servijenti kralja (servientes regis) dobili su vojnu obavezu 1222. g. Zlatnom bulom. Po tom kraljevom dekretu oni su bili duni ui u borbu ako je neprijatelj navalio na Kraljevstvo. Ako je kralj htio vojsku izvesti izvan granica Kraljevstva servijenti su bili duni slijediti kralja samo na njegov troak.591 Dekretom iz 1231 g. servijenti su bili oproteni od obaveze ratovati za kralja izvan granica Kraljevstva.592 Dekretom iz 1267 g. bilo je servijentima omogueno da ratuju zajedno s kraljem izvan granica po svom nahoenju ili na troak kralja kao plaenici.
593

Dekretom iz 1291 je vojna obaveza servijenata unutar granica Kraljevstva

11 2

postojala ne samo za sluaj obrane od vanjskih neprijateija koji su preli granicu nego i za sluaj ako se neki dio Kraljevstva ili provincija Kraljevstva elio odvojiti od kraljeve vlasti ili nije se elio vie pokoravati kraljevoj vlasti. Istim dekretom servijenti nisu mogli odbiti ui u rat izvan granica Kraljevstva ako se kralj obavezao da e ih na svoj teret uzdravati. 594 Na kraju, istimn dekretom
586A. Timon, n. dj. 606. bilj. 10. 587Art. 22: 1298: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 35. 588Art. 44: Prve knjige dekreta kralja Kolomana, vidi CJH I, 143. 589Art. 7: 1222: Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 462. 590A. Timon, n. dj. 276; Ch. dEszlary, n. dj. I, 134. 591Art. 7:1222, Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 462. 592Art. 15: 1231: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 5. 593Art. 7: 1267: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 13.

594Art. 10 i 11: 1291: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 23. 112

servijentima je dato pravo da bez kralja i bez novaca nemaju nikakvu vojnu obavezu ui u vojsku bilo kojeg barona bez obzira na prisilu ili poziv zbog dogaaja ili poslova Kraljevstva unutar ili izvan Kraljevstva.595 Kralj je ovom odredbom pokuao sprijeiti servijente da vojuju pod baronima jer su baroni tada vladali gotovo kao samostalni vladari na svojim vlastelinstvima. Ipak na podruju Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske ta je odredba bila zamijenjena banovim privilegijem kojim se servijentima dozvoljavalo da vojuju pod zastavom barona kojega su sami izabrali.596 Crkveni i svjetovni vlastelini bili su takoer duni vojevati pod kraljevim za- povjednitvom. Ako su imali svoje predijalce i jobagijone, bili su duni i njih uvrstiti u bojne redove. Predijalci i jobagijoni su u to vrijeme bili u stvari vojnici koji su proizali iz raznih drutvenih slojeva, koji su preuzimali vojnu obavezu u korist Crkve, samostana i pojedinih svjetovnih vlastelina.597 Vazali su bili oni vlastelini koji su stekli vlastelinstvo kraljevom darovnicom uz obavezu da pruaju kralju vojnu pamo u odreenom obliku i obujmu kad to zatrai kralj. Dekretom iz 1231. god. utvruje se da se takva obaveza odnosi samo na one kojima je kralj koncedirao prostrane posjede.598 Gradovi i privilegirane opine bili su takoer duni davati odreenu vojnu pomo kralju. Ona se sastojala ili u slanju odreenog broja naoruanih vojnika ili u izradi odreene koliine materijala koji je bio potreban za ratovanje ili u opskrb- Ijivanju vojske hranom ili pak osiguravanjem vojnika prenoitem. Najee su te obaveze bile utvrene privilegijem kojim su osnovani ti gradovi i privilegirane opine.599 Plaenici (stipendiarii) su bili vojnici koji su vrili vojnu slubu na troak kralja. Dekretom iz 1231 god. bili su zadueni da ratuju uz kralja i izvan granica Kraljevstva.600 Ve za vrijeme Arpadovia kralj nije uspio stvoriti jaku svoju vojsku. Pojedine kraljevske upanije prele su u ruke pojedinih vlasteoskih obitelji koje su te nekadanje upanije poele smnatrati svojim vlasnitvom. I sam kralj je darivao itave upanije pojedincima u trajno vlasnitvo. Isto tako kralj je darivao pojedine dijelove upanija pa oni dijelovi upanija koji su mu ostali na raspolaganju postali su od neznatnog znaenja i po veliini teritorija kojim je kralj dalje vladao i po prihodima uslijed smanjenja kraljeve teritorijalne nadlenosti. Osim toga, kralj je znatan broj jobagijona uzvisio na poloaj servijenata kralja pa je i tvravni sistem iz osnova oslabio. Propao je sistem kraljevskih upanija i znatno oteen system kraljevih utvrda a time je otpao znatan broj vojnika i zapovjednika (jobagijona i upana pa ak i samog bana koji se esto osamostalio u gotovo nezavisnog vladara).

595Art. 12: 1291: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 23. 596J. Kukuljevi, Jura regni, II, 8. 597T. Smiiklas, n. dj. VIII, 114-115, XI, 534. 598Art. 15: 1231: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 5. 599T. Smiiklas, n. dj. IV, 174. 600Art. 15: 1231: Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 5.

113

Anuinci im su naslijedili na prijestolju Arpadovie i im im se pokazala prilika, odmah su pokuali obnoviti vojnu silu kraljeve vojske. Stoga su pokuali obnoviti stare upanije i osnovati novu vojnu organizaciju koja e se temeljiti ponovno na utvrdama sada na elu s katelanima, koji bi bili odgovorni samo kralju neposredno. Isto tako su pokuali reformirati sistem prihoda uvodei jedinstveni porez (lucrum camerae) da bi na taj nain osigurali materijalnu osnovu za uzdra- vanje kraljeve vojske. Niti su uspjeli za due vrijeme sa sistemom katelanata a niti s reformom kraljevih prihoda. Anuinac Karlo Robert nije uspio oivjeti neka- danje vojno znaenje upanijskog ureenja. Kastelanati su samo za kratko vrijeme odigrali namijenjenu ulogu a i to samo kao ostaci nekadanjeg sistema utvrda. Uvedeni pak jedinstveni porez nije bio u Kraljevini Dalmaciji i Hrvatskoj uope prihvaen a osim toga tamo gdje je u Kraljevini Ugarskoj i bio prihvaen predstavljao je nezadovoljavajua financijska sredstva za uzdravanje planirane kraljeve vojske.601 Kralj Karlo Robert pokuao je s jo jednim sredstvom da bi ostvario svoj plan o stvaranju jake kraljevske vojske kojom bi kralj mogao raspolagati barem unutar granica svojih kraljevstava. Raunao je na razvijanje tatine posebno crk- venih i svjetovnih velikaa koji su mu zadavali toliko potekoa u ostvarivanju svog prava vladanja. Dozvolio im je da svoje Ijude vode u rat pod vlastitim vojnim znakom - zastavom koja je bila ukraena grbom koji je kralj odobravao. Meutim, zastavu (banderium) su mogli koristiti sami oni velikai koji su imali vei broj svojih vojnika.602 Tako s jedne strane tatina a s druge strane i volja da se raspo- lae to veom vojnom silom pomogli su da je princip banderija bio prihvaen. Kralj nije mogao izmijeniti elju velikaa da samostalno vladaju pa mu je preostalo samo da prizna takvu situaciju. Da uini pometnju meu velikaima dozvolio je da svi velikai pod odreenim uvjetima, a ne samo neki, imaju pravo na svoju zastavu i na svoj vojni odred ime je htio postii takmienje meu velikaima: tko je jai i ugledniji i tako da oslabi najjae dok bi sebi ujedno osigurao vrhovno vojno zapovjednitvo. Da bi osigurao materijalnu osnovu takvom razvoju, nasljednik Karla Roberta kralj Ljudevit je obnovio pravo na desetinu prelata i drugih crkvenih funkcionera s namjerom da im potpomogne u sluaju da ju ne uzmognu utjerati od svojih pod- lonika a s druge strane uveo je devetinu kao opu obavezu svih podlonika koji su se bavili poljoprivredom i vinogradarstvom u korist vlastelina uz odredbu da ju vlastelin ne moe ni smanjiti ni ukinuti. 603 Desetina je postala kod crkvenih a devetina je morale postati kod svjetovnih vlastelina temelj za utvrivanje broja konjanika koje je vlastelin bio obavezan osigurati za potrebe obrane zemlje. No, u Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske devetina nije bila uvedena uprkos kraljeve odredbe. Tek 1435 godine nakon to su najjai velikai bili znatno oslabljeni to meu- sobnom borbom to borbom protiv kraljevih eta i njihovih saveznika i pod pritis- kom opasnosti vanjskih neprijatelja kralj je konano uspio ostvariti, takav bande- rijalni sistem koji je odgovarao i njemu i novoformirajuim
601A. Timon, n. dj, 766. 602A. Timon, n. dj, 767. 603Art. 6; Vidi CJH, I, 162.

114

staleima u Kraljevini Ugarskoj i Kraljevini Dalmaciji i Hrvatskoj. Istina, samim dekretom iz 1435 nije bio izgraen u potpunosti a naroito ne u detaljima taj banderijalni sistem ali ipak tim dekretom je bio utemeljen.604 Kasnijim dekretima on je upotpunjavan pa je takav vaio jo stoljeima.605 Banderijalni sistem sastojao se u vojnoj sili koja je bila organizirana po banderijima i to: 1. kraljevski banderij (banderia regalia), 2. banderiji kraljevih funk- cionara (banderia officiosa), 3. banderiji prelata i crkvenih korporacija, 4. banderiji barona (domini banderiati iii barones banderiati), 5. banderiji upanija (banderia comitatuum), 6. banderiji kraljevskih slobodnih gradova (banderia civitatum) i 7. banderiji privilegiranih kotara. 1. Kraljevski banderij Dunost kraljevskih banderija (kralja i kraljice) sastojala se u obavezi da odbije invaziju i uniti neprijatelja. Kralj je mogao pozvati u pomo druge bande- rije tek kada je bilo oito da kralj sa svojim banderijima ne moe obraniti zemlju od invazije neprijatelja.606 Taj je princip ostao u vanosti i kasnije.607 Kraljevski ban derij sastojao se od jedne tisue konjanika. Kralj je predvidio u svom planu o ban- derijalnoj vojsci iz 1433 g., ali i na osnovu dekreta iz 1498 godine moe se zakljuiti da kraljevski banderij obino broji jednu tisuu konjanika.608 2. Banderiji kraljevih funkcionera Oni su nastavak prakse iz vremena Arpadovia kada su palatin, ban, dvorski sudac, tavernik i upani vojevali pod kraljevim stijegom. Obzirom da su ovi vrili vlast u ime i na mjesto kralja razumljivo je da su sada banderiji tih funkcionera i nadalje vojevali zajedno s kraljem. U kraljevoj vojsci na bojnom polju desno krilo bilo je pod zapovjednitvom bana Hrvatske a lijevo erdeljskog vojvode.609 Dekretom iz 1498 g. uz erdeljskog vojvodu meu officiales banderiati ubrajaju se jo ban Hrvatske, upan Szeklyera i veliki upan temivarske upanije, kasnije i mavanski ban te neki zapovjednici tvrava koje je uzdravala kraljeva blagajna. Temelj njiho- vog banderija nisu bili vie njihovi posjedi nego dunost kraljeve blagajne da ih uzdrava. Njihovi banderiji bili su sastavljeni ne samo od njihovih vojnika ve i od njihovih kmetova. Tako su ti funkcioneri drali banderije ne samo

604Decretum quintum super modo exercituandi, editum anno domini 1435. Vidi CJH, I, 182-184. 605Art. 3: 1439: art. 24; 1458, art. 1; 1459, art. 18 i 19: 1492, art. 18: 1498, art. 24: 1504, art. 6: 1507, art. 20: 1539 i dr. Vidi CJH I od 192
str. dalje.

606Art. 1: 1435: Vidi CJH, I 182. 607Art. 3: 1439: art. 2; 1458, art. 1; 1459 i ostali artikli navedeni u bilj. br. 94. 608Art. 21: 1498: Vidi CJH, I, 284. 609A. Timon, n. dj., 771. 115

iz osnova svoje slube ve i iz temelja svojih zemljinih posjeda.610 Nakon bitke na Mohakom polju svi ti banderiji su propali osim banovog. Habsburgovci su pokuali da sami odreuju tko e imati banderij na teret kraljeve blagajne i koliko e jedan banderij imati konjanika. Banov banderij su predvidjeli da i dalje ostaje pa mu je dana polovica tridesetnine ubrane u Hrvatskoj i Slavoniji, a drugu polovicu je dobivao od kraljevske blagajne.611

3. Banderiji prelata, kaptola i samostana


Ve za vrijeme Arpadovia formirala se institucija predijalista radi zatite crkvenih utvrda i imanja. U banderijalnom sistemu osnov banderijalne obaveze prelata, kaptola i samostana temeljio se na ubiranju desetine te na visini doho- daka kao i na broju njihovih podlonika. 612 Prema ukupnim prihodima dakle odreivao se broj njihovih banderija. Svakako vano je podvui da su crkveni banderiji bili prvi po redu pozivani u pomo kraljevom banderiju ako ovaj sam nije mogao svladati neprijatelja.613 Ako kralj pozove sve banderije u pomo (generalis exercitos), u tom sluaju duni su crkveni Ijudi kao i svjetovni osobno krenuti u boj.614 Kasnije je opatima bilo dozvoljeno koji nisu imali banderij te lanovima kaptola i samostana da umjesto njih poe u borbu po jedan konjanik.615 4. Banderiji barona Ovi su u stvari banderiji svjetovnih velikaa koje je kralj jo prije uvoenja banderijalnog sistema odlikovao povlasticom da u ratu njihovi ratnici vojuju pod vlastitim zapovjednikom i pod vlastitom zastavom na kojoj se nalazio grb velikaa. U poetnoj fazi razvoja banderijalnog sistema banderij je mogao drati svaki onaj koji je mogao dati pedeset konjanika. Dekret iz 1492 godine utvrdio je da se jedan banderij sastoji od 400 konjanika.616 U kasnijoj fazi razvoja razlika izmeu banderijskog barona i plemia sastojala se u stvari samo u tome to je banderijalni baron vojevao sa svojim konjanicima pod svojom zastavom a plemii su vojevali pod zastavom njihove upanije. 5. Banderiji upanija Vailo je naelo da je svaki nobilis duan osobno ii u rat i da prema broju svojih kmetova osigura odreeni broj ratnika. Klju po kojem se utvrivao broj ratnika po jednom nobilisu mijenjao se. Po dekretu iz 1435. g. svaki baron, nobilis i duhovnik koji nije imao pravo na crkvenu desetinu a nisu bili banderijalni baroni bili su duni na svaka svoja trideset i tri kmeta opremiti jednog lako oboruanog konjanika.617 Kasnije, je odreeno da na svakih dvadeset kmetova treba dati jednog dobro oboruanog
610M. G. Kovachich, n. dj., II, 305.

611Art. 11: 1608, art. 28: 1609, art. 51: 1647, art. 62: 1681. Vidi CJH, I, 633, 646, II, 58. 612Art. 3, 4 i 6: 1459, art. 1: 1518 (Bacs), art. 13:1525, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 163, 243,354
613Art. 24: 1504. Vidi CJH, I, 194. 614Art. 19: 1439. Vidi CJH, I, 306.

615Art. 19: 1492, art. 42: 1523, art 32: 1525, art. 14: 1537, art. 13: 1543, art. 22: 1545. Vidi CJH, I,
-

258, 333, 349, 371, 377. 616Art. 20. 1492. Vidi CJH, 1250.

617Art. 2: 1435 (I). Vidi CJH, I, 182

116

konjanika.618 Isto je vailo i 1492. g, te 1518.619 Otuda naziv husara za lako oboruanog konjanika (jer husz znai maarski dvadeset).620 Tako je nastala portalna milicija (militia portalis). Od 1526 g. u portalnu miliciju mogli su ui i kmetovi pa su i oni uli u upanijski banderij i borili se zajedno s plemiima pod upanijskom zastavom. Vailo je pravilo da nobili vre konjaniku a kmetovi pjeadijsku slubu.621 Nobili bez kmetova u poetku su samo osobno morali u borbu, 622 a kasnije njih dvadeset do trideset moralo je opremiti jednog konjanika.623 Dekretom iz 1454 g. bilo je odreeno da se portalna milicija treba sastojati od dvije treine konjanika i jedne treine pjeaka.624 No ve dekretom iz 1595. g. upanijski banderij bude sastavljen od konjanika i pjeaka podjednako.625

6. Banderiji slobodnih kraljevskih gradova


Slabodni kraljevski gradovi u banderijalnom sistemu su imali svoj banderij, ako su bili povlateni od kralja da vojuju pod svojom zastavom i pod svojim grbom. Ako su imali na upanijskom zemljitu svoje posjede s kmetovima, bili su duni dati ratnika u apanijski banderij prema broju kmetova kao i ostali u upaniji.626 7. Banderiji privilegiranih kotara Jacizi i Kurnani, Szeklyeri i Sasi u Erdelju uivali su povlateni poloaj pa su raspolagali svojim trupama. U banderijalnom sistemu oni su po pravilu bili ovlateni da vode svoje trupe pod svojom zastavom i svojim zapovjednitvom.627 Uvoenjem banderijalnog sistema kralj je uspio organizirati svoju vojsku za obranu zemlje, vojsku svjetovnih velikaa koji su imali pravo na vlastiti banderij i crkvenih dostojanstvenika koji su imali pravo na desetinu i opu vojnu silu (gene- rails exercitus) svid plemia i gradova pored njihove portalne miiicije. Osim toga, kralj je jedini mogao pozvati na oruje. Opa vojna sila mogla se koristiti samo unutar granica zemlje, a svi sudionici ope vojne sile (izuzevi kraljevih banderija) morali su vojevati na svoj troak i to osobno. Povreda vojne obaveze bila je kanjena kao izdaja, nevjera (infidelitas) i to najstroim kaznama. 628 Na kraju treba podvui da je svaki ratnik imao pravo na ratni plijen to je kralj karistio da bi zaintaresirao svakog sudionika u ratu. Zarobljenike mogao je prodati, darovati, osim za istaknute neprijatelje koji su pripadali kralju ali uz naknadu.629

618Art. 10: 1459. Vidi J. N. Kovachich, 9. n. dj. I. 164. 619Art. 20: 1492, art. 2: 1518. Vidi CJH, I. 250, 325. 620A. Timon, n. dj., 782. 621Isto 622Art. 3: 1435. Vidi CJH, I, 182. 623Art. 16: 1498: Vidi CJH, I, 283. 624Art. 4: 1454: Vidi CJH, I, 201. 625Art. 30: 1595: Vidi CJH, I, 562. 626M. G. Kovachich, n. dj. II, 297 (art. 19). 627M. G. Kovachich, n. dj. I, 446, Art. 9, 1454 i art. 33 i 34; 159. Vidi J. N. Kovachich, n. dj. 165 i CJH, i, 201. 628Art. 13: 1454: Vidi CJH, I, 201. 629Art. 13: 1439: Vidi CJH, I, 194.

117

Poslije sklopljenog mira u Zadru 1358 g. kralj je organizirao flotu koju je ve Bela IV pokuao organizirati ali bez uspjeha. Tako se javlja funkcija vrhovnag zapovjednika flote (amiratus maritimus regis).630 Obzirom da je crkva igrala veoma vanu ulogu u dravi i u doba lenskog tipa, jer su njezini dostojanstvenici predstavljali veleposjednike i velikae pa su neposredno mogli utjecati na opseg stvarne i mjesne kraljeve vlasti, to je razumljivo da je pravo kralja na vrhovno patronatstva bilo za njega od velike vanosti (jus supremi patronati). Apostolska legacija bila je osnov vrhovnog patronatskog prava. Na osnovu ovog prava kralj je bio ovlaten osnivati nadbiskupije, biskupije, samostane, ime- novati njihove starjeine, davati zemljita i razne prihode za njihova uzdravanje, fiksirati obaveze klera i laika. Sveenstvo i imovina crkve stajali su pod kraljevom zatitom. Crkveni sinodi su bili mjeovite skuptine crkvenih i dravnih dostojan- stvenika u kojima su se rjeavali ne samo crkveni ve i dravni problemi. Sinodi su u XII st. bili ovlateni vriti i sudsku funkciju. Sveenici se u doba Kolomana nisu dodue smatrali nobilima, ali su bili oproteni od poreza.631 Kralj se u XII st. odrekao prava investiture, no njegovi nasljednici nisu potivali tu odredbu. Ipak u XIlI st. Crkva je pobijedila pa je vaio izbor dostojanstvenika prema kanonskom pravu (electio canonica). Kralju je ipak ostalo pravo da ga se obavijesti prije izbora i da potvrdi izabranog.632 Ovim svojim pravima kralj je sauvao svoj utjecaj na izbor jer je mogao odbiti dati consensus za izbor a poslije uskratiti potvrdu izbora.633 Na temelju vrhovnog patronatskog prava razvio se doskora jus spolii tj. pravo kralja da ubire prihode vakantnih biskupija. No i to pravo je nestalo krajem XIll st.634 Od kraja XII st. pape su se sve vie mijeale u unutranje stvari kraljevag vla- danja. Crkva se naime sluila svojim interdiktima i ekskomanikacijama, odbijanjem izvrenja krunidbe ili izvrenjem akta krunidbe nad osobom koja nije na to imala pravo. Ovu praksu su sprovodili i nad velikaima i drugim utjecajnim osobama ako njihovi interesi nisu bili u skladu sa interesima Crkve openito ili nekog crkvenog velikodostojnika. Osim toga, esto se ponavljala praksa da je crkveni dostojanstvenik bio uz kralja, ako je ovaj bio jak, a ako je bio slab, a papa jak, bio je uz papu.635 U takvim prilikama kraljevo patronatsko pravo bilo mu je vaan instrument vladanja, ali u velikim neredima i neefikasno. Tek u XV st. jaanjem kraljeve vlasti vladar je uspio uvesti placetum regium tj. svoje pravo da odobri ili ne odobri prije promulgacije papinsku bulu, dekret ili presudu.636 b) Mlai kralj i herceg

630Ch. dEszlary, n. dj. II, 182.


631Ch. dEszlary, n. dj. I, 137-144. 632A. Timon, n. dj. 291. 633Ch. dEszlary, n. dj. I, 212. 634Art. 26; i 28: 1298, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 35. 635Ch. dEszlary, n. dj. I, 210-222. 636Ch. dEszlary, n. dj. II, 194.

118

U kraljevini Dalmacije i Hrvatske ve od samog poetka vladanja Arpadovia zapaa se praksa da povremeno umjesto kralja kraljevsku vlast vri netko iz kra- Ijeve obitelji bilo kao mlai kralj bilo kao herceg. Kao prvi primjer ovakve prakse moglo bi se uzeti vladanje Almoa za vrijeme kraljevanja Ladislava.637 Koloman po- stavi kraljem Dalmacije i Hrvatske posebno se dao okruniti u Biogradu.638 Meutim, njegov sin Stjepan vladao je Dalmacijom i Hrvatskom kao kralj, iako je njegov otac Koloman bio okrunjeni kralj tih zemaalja.639 Za kralja Bale lIl sin mu Emerik iako je bio dva puta okrunjen,640 on je ipak vladao Hrvatskom i Dalmacijom kao herceg Hrvatske i Dalmacije (od 1184 do 1196 god).641 Andrija II je dao okruniti starijeg sina Belu kao mlaega kralja a istovremeno ga je imenovao za hercega Dalmacije i Hrvatske.642 Tako je i Bela IV dao sina Stjepana okruniti za mlaega kralja a neto kasnije ga je imenovao hercegom Dalmacije i Hrvatske tada pod nazivom itave Slavonije.643 Poslije Stjepana Dalmacijom i Hrvatskom hercezi su vIadali neposredno samo povremeno a veinom posredno putem bana. No, treba podvui da je institucija hercega bila poznata u Kraljevini Dalmacije i Hrvatska i prije dolaska Arpadovia,644 ali ne i ustanova mlaeg kralja. Moe se tvrditi da je u XIII st. vailo pravilo da mlai kralj bude ujedno i hercegom Dalmacije i Hrvatske.645 Meutim, izgleda da je dinastija ve u drugoj polovini XIII st. napustila instituciju mlaeg kralja.646 Institucija posebnog vladara (mlaeg kralja i hercega) u Dalmaciji i Hrvatskoj u stvari je proizala iz ranijeg shvaanja da je drava vlasnitvo vladara, shvaanje koje je bilo karakteristino za feudalnu dravu patrimonijalnog tipa. Ipak, ova se institucija odrala neko vrijeme i u lenskoj dravi (uglavnom samo u XIII st.) iako kralj nije bio u mogunosti da vlada kao gospodar na svojoj zemlji i premda su

637U zadarskoj lspravi iz 1092. g. nalazi se ovaj dio teksta: An. Inc. 1091 Kyri Alexio Constantinopoleos imerante, tempore quo
Uladislau Pannoniorum rex Chroacie inuadens regnum dominum Almum suum nepotem in illo statuit regnem.F. Raki, n. dj.

638Isprava s vijeu o tome ovako glasi: Godine upuenja gospoda naega Isusa Krista 1102 ja Koloman milou bojom, kralj Ugarske,
Hrvatske i Dalmacije nakon odrana sabora poto bijah okrunjen u kraljevskom gradu Belgradu na moru (F. ii, Prirunik, 529).

639U hvalospjevu (laudes) iz Zadra zabiljeeno je u XII st. slijedee: Paskalu papi zdravlje, ivot vjeni: Kolomanu uzvienom kralju
Ugarske, Dalmacije i Hrvatske ivot i pobjeda, Stjepanu svjetlom naem kralju ivot i pobjedu(F. ii, Prirunik 542-3).

640U ispravi iz 1194 g. stoji: za vladanja kralja Bele i Emerika sina njegova dva puta okrunjena koji sretno vlada Dalmacijom i
Hrvatskom. T. Smiiklas, n. dj. II, 267; F. ii, n. dj. 543.

641F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1916, 358. 642Kasnije kada je Bela postao suvladar, hercegom je postao mlai brat Koloman, inae naslovni galiki kralj, F. ii, povijest, Pregled
hrvatskog naroda, Zagreb, 19623, 183-85.

643V. Klai, Povijest, I, 237 (1245 g.).

644Vidi opis funkcije hercega u kraljevini Dalmacije i Hrvatske u doba patrimonijalnog tipa drave u ovoj radnji str. 43.
645Oba zabiljeena sluaja pod kraljem Andrijom i Belom IV to potvruju.

646U epohi lenske drave vaio je poslije Arpadovia princip izbornosti. Izbor za kralja bio je preliminarni uvjet za krunidbu. Charles
dEszlary, n. dj. II, 28.

119

mnogi vlastelini vladali kao da kralj nije postojao. U predjelima u kojima kralj nije stvarno vladao kralj nije mogao postavljati hercege. U prvoj polovini XIV st. kralj nije uope vladao u Kraljevini Dalmacije i Hrvatske juno od Gvozda, jer su tu vladali Nelipii, Kurjakovii, Bribirci a u veini dalmatinskih gradova u prvoj polovini XIV st. Mletaka republika. Kralj je jedino vladao donekle knezovima Frankapanima, ali i oni su bili vazali Mletake republike. Pa ni u Slavoniji (od Gvozda do Drave) nije kralj bio pravi gospodar jer tu su u stvari vladali knezavi Gisingovci i Babonii. 647 Tako je razumljivo da kralj u prvoj polovini XIV st. nije uope postavljao hercega u Kraljevini. im su stvoreni uvjeti da se kraljeva odluka mogla barem u nekim pitanjima izvrjti kralj je postavljao hercega (tako su postojali hercezi u vremenu od 1350-1376 i to uz prekid).648 Hercezima su postajalj u pravilu kraljevi sinovi ili najblii roaci, samo iznimno netko izvan kraljeve dinastije.649 U XV i XVI stoljeu kraljevi nisu postavljali hercega u Kraljevini Dalmacije i Hrvatska ne samo za to to im je vlast bila nestabilna, to su sve vie i za due vrijeme dijelili vlast sa novonastalim staleima ve i zbog toga to kraljevi nisu imali koga svoga postaviti za hercega. Jedint herceg u XV stoljeu, i ujedno posljednji, hercegovao je vrlo kratko vrijeme (1490-1493) ali ne za oeva ivota ve tek iza njegove smrti vjerojatno stoga to je time dobio naknadu zato to nije bio izabran za kralja.650 Kao to je kralj koristio kraljevski naslov za Kraljevinu DaImaciju i Hrvatsku u kojem su bile oznaene zemlje u kojima je kraljevao, tako je i herceg po pravilu koristio takav herceki naslov u kojem su bile nabrojene zemlje u kojima je hercegovao (krajem XII st. bojom milou herceg Dalmacije j Hrvatske ili herceg Dalmacije, Hrvatske i Huma).651 No, herceg je esto koristio u svom naslovu umjesto naziva zemalja Dalmacija i Hrvatska izraz Slavonija652 ili itava Slavonija.653 Na dvoru Arpadovia izraz herceg Slavanije koristio se ve u drugoj polovici XII st.654 U XIV st. u vrijeme kada je kralj uspio donekle uspostaviti ponovno svoju vlast u Hrvatskoj pa i u dalmatinskim gradovima u herceki naslov su uli pored Slavonije, kojom je jedino kralj ogranieno dotada vladao, jo i Hrvatska te Dalmacija. No, sada je izraz Slavonija oznaavao samo kraj izmeu Drave i Gvozda (tj. kraj kojim je dotada kraljevao vladar). Tako je u drugoj polovini XIV st. hercegov naslov glasio Dei gratia totius Sclauonia, Croatia et Dalmatia dux (odnosno ducissa).655 Posljednji herceg u
647V. Klai, Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I (1301-1382) Rad, JAZU, 142, 128. 648V. Klai, n. dj. 129. 649V. Klai, Povijest hrvata, I, 282; Ch. dEszlary, n. dj. I, 317. 650V. Klai, n. dj. III/1, 7, 8.

651T. Smiiklas, n. dj. II, 293, 294, 296, 297. 652T. Smiiklas, n. dj. III, 74, 106, 245, 341; IV, 136, 145; vi, 52.
653T. Smiiklas, n. dj. III, 219, 346, IV, 74, 136, 286, 597; V, 243, 525; VI, 10, 556: VII, 214, 351 i dr. 654T. Smiiklas, n. dj. II, 134.

655T. Smiiklas, n. dj. XI, 591, 592, 601, 608, 610, 612, 614, 631, 632 (1350);XII, 149 (1353), 239, 259 (1354), 281, (1355), 383 (1356) i
dr.

120

XIV st. je mijenjao svoj naslov: isprva se nazivao hercegom Slavonije656 poslije hercegom Dalmacije i Hrvatske.657 Izgleda da je taj herceg ponovno poistovjetio izraz Slavonija sa izrazom Dalmacija i Hrvatska kao to je to bio obiaj u XIII st.658 Hercegova vlast je bila gotovo identina kraljevskoj vlasti. Sfera hercegovih prava nije bila nigdje tono oznaena. Sudei prema vrelima izgleda da su hercegova prava darivanja zemalja bila ipak ograniena i to vjerojatno na zemlje koje su pripadale neposredno hercegu. Oito je naime da je kraljevske zemlje mogao darivati uz suglasnost kralja.659 U pogledu potvrivanja starih privilegija i osnivanja novih izgleda da se hercegova vlast nije raziikovala bitno od kraljeve osim u odnosu na Crkvu jer taj odnos je regulirao samo kralj.660Sudska vlast hercega je sliila onoj kralja i po nadlenosti i po nainu suenja. Zlatnom Bulom iz 1222 g. izriito je naglaeno da kralj nee ponovno suditi u sluaju koji je sudski rijeio herceg a niti zapoeti proces ako je ve herceg zapoeo u istoj stvari.661 Herceg se sluio kao i kralj zborovima plemstva za rjeavanje raznih pitanja koja su iznijeli pojedinci da im se rijee,662 donosio je presudu u sporovima koje su iznijeli pojedini mogunici ili nejaki plemii protiv mogunika,663 izdavao i potvrivao pojedine privilegije.664 Hercezi su nadalje postavljali banove, potvrivali njihove isprave o davanju privilegija,665 vodili vojsku hercegovine666 i ubirali prihode hercegovine,667 a prihode su imali na hercekim imanjima (itava upanija, pojedine utvrde sa svojim pripadajuim zemljitem i ljudima). Zemlje koje su spadale u kompetenciju hercega, ako su ostale bez mukih potomaka, vraale su se hercegu na raspolaganje.668 Hercezi su imali svoj dvor i dvorski aparat, kovali su novac.669

656T. Smiiklas, n. dj. XIV, 413 (1372). 657T. Smiiklas, n. dj. XV, 1, 15, 23, 30, 46, 54, 74, 200 (1374-1376) i dr. 658Ne bih se sloio s miljenjem V. Klaia po kojem se herceg nazivao hercegom Slavonije kada je vrio bansku
funkciju za teritorij Slavonije a hercegom Dalmacije i Hrvatske kada je vrio bansku funkciju u tim zemljama (V. Klai, Hrvatski hercezi i bani 150). Bez obzira na injenicu da u isto vrijeme nisu postojali odgovarajui banovi ipak hercezi su po pravilu vrili kraljevska prava a banovi su bili podreeni hercezima te su vrili one funkcije vlasti koje im je herceg povjerio. Ako nije bilo bana logino je da je herceg vrio svu vlast i ubirao herceke i banske prihode.

659Ve godine 1200 kralj razlikuje kraljevske zemlje od hercekih zemlji. Upor. T. Smiiklas, n. dj. II, 361. 660Charles Deszlary, n. dj. I. 314.
661T. Smiiklas, n. dj. III, 464.

662T. Smiiklas, n. dj. III, 261-262, V, 517. 663Upor. T. Smiiklas, n. dj. III, 261, V, 477, 479; I. Tkali, Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae, I,
208.

664T. Smiiklas, xii, 149, 170, 176, 238.

665I. Kukuljevi, lura regni, I, 116; V. Klai, n. dj. 138.


666V, Klai, n. dj. 140; T. Smiiklas, n. dj. II, 296. 667T. Smiiklas, n. dj. III, 55, 73, 85. 668T. Smiiklas, n. dj. II, 353. 669A. Timon, n. dj. 128-129.

121

Ipak odnos izmeu kralja i hercega bio je hijerarhijski odnos. Kralj je kraljevao a herceg je ipak samo hercegovao. Kralj je mogao sinu oduzeti hercetvo u KraIjevini Dalmacije i Hrvatske i dodijeliti mu drugo hercetvo.670 Isto tako kralj je mogao osloboditi nekoga od jurisdikcije hercega. Odnos izmeu kralja i hercega zasnivao se na feudalnoj fidelitas. Herceg je bio prema tome duan pomoi kralju u vojni i u nevolji openito. On nije smio izdati kralja i pristati uz kraljeve neprijatelje. Kralj je mogao smanjiti i poveati hercegova prava. Izgleda da su hercegova prava znatno smanjena potkraj postojanja te institucije.671 Poloaj mlaeg kralja razlikovao se od poloaja hercega. Mlai kralj je vrio kraljevsku vlast kao prijestolonasljednik neposredno i nezavisno od kralja i to izgleda neogranieno. Svoju funkciju mlai kralj sticao je na osnovu kraljeve ordinacije kojom mu priznaje pravo nasLjedstva. No, odnos izmeu kralja i mlaeg kralja je bio veoma slian onom izmeu kralja i hercega. I tu je vladao odnos fidelitas koji se katkada i pismeno zasnivao. Ipak poloaj mlaeg kralja je bio posve samostalan jer je meusobne razmirice izmeu kralja i mlaeg kralja rjeavao arbitrani sud. Mlai kralj je imao vlastite funkcionere kao i kralj.672 c) Kraljev aparat Koliko god je kraljevska vlast oslabila u vremenu od XlI do XV st. jer su neke funkcije kraljevske vlasti dobili, preuzeli, uzurpirali crkveni i svjetovni veleposjednici, ipak kralj i ova malobrojna svoja prava nije vrio najveim dijelom sam ve svojim aparatom. Ako je kraljevsku vlast vrio herceg, onda je i herceg vrio svoja prava veinom ne sam osobno ve svojim aparatom. Taj aparat kralja ili herceganije bio ni ugarski ni hrvatski ni erdeljski ve samo kraljevski odnosno herceki. Stoga je u uniji drava od kojih je jedna bila Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske a druga Kraljevstvo Ugarske organizacija dravne vlasti bila zasebna za jedno kraljevstvo i zasebna za drugo kraljevstvo, ali kralj je vladao u obim dravama svojim aparatom tako da je taj aparat bio sastavni dio organizacije vlasti svake drave posebno. Kraljev aparat se sastojao od slijedeih kraljevih fiinkcionera: palatin, ban, sudac, personal, tavernik, rizniar i kancelar. Pored ovog kraljevskog aparata u svakoj dravi te unije postojala je teritorijalna organizacjja vlasti svakog pojedinog kraljevstva. Ova se sastojala od vlastelinstava, upanija i gradova. Kraljevi funkcioneri vrili su kraljevsku vlast u tim dravama u onom opsegu koji je bio mogu obzirom na faktinu vlast koju su vrili crkveni i svjetovni veleposjednici u tim kraljevstvima. Naravno namjera tih kraljevskih funkcionera bila je da tu vlast vre za kralja u potpunosti. No, deavalo se da u pojedinim razdobljima nisu mogli uope vriti svoje funkcije jer im to moni vlastelini nisu dozvoljavali, a isto tako se deavalo da na pojedinim podrujima kraljevstva nisu mogli

670Tako je herceg Stjepan bio 1350 hercegom Dalmacije, Hrvatske. Potkraj iste godine prestao je hercegovati u toj kraljevini, a zapoeo u
Erdelju. Godine 1353 postao je ponovno hercegom itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. V. Klai, n. dj. 134-137.

671V. Klai, Povijest Hrvata, III/1, 8.

672A. Timon, n. dj. 182. 122

vriti svoje funkcije, naravno opet iz spomenutih razloga, ali se deavalo i to da je ban vrio vlast u svoje imo a ne za kralja. Palatin Maarski palatin ndor-ispn (od slavenskih rijei na dvoru pan) ustvari znai dvorski upan.162 Isprva palatin je bio upravitelj kraljevog dvora te sudac udvornika na kraljevom dvoru (do kraja XI st.). Kasnije mu je kralj povjerio sudovanje za sluaj svoje sprijeenosti ili odsutnosti. U toku XII st., nakon to su, od kralja Kolomana bili ovlateni crkveni sinodi da sude, prestali suditi, kralj je povjerio njihovo sudovanje palatinu, koji je tu sudbenost vrio u sudskim skuptinama na teritoriju kraljevskih upanija.673 Prema Zlatnoj buli iz 1222 g. kralj je za sluaj svoje odsutnosti ovlastio palatina da umjesto njega odrava godinju skuptinu u Szekesfehervar-u te mu je ujedno dao pravo suditi u svim stvarima zadravi za sebe samo donoenje presude kod koje je kazna bila smrtna ili glasila na konfiskaciju imovine.674 Nakon to je sistem stare kraljevske upanije bio zamijenjen sistemom plemike upanije, kralj je i nadalje ostavio palatine da vri sudovanje u sudskim skuptinama po upanijama. Ba ta djelatnost palatina postala je osnovna njegova djelatnost sve do 1486. g. kada su bile ukinute te palatinske sudske skuptine na kojima se sudiio u kaznenim i civilnim predmetima.675 Osnovna promjena u razvoju palatinovog djelokruga dogodila se u stvari ve na osnovu kraljevog dekreta iz 1439 godine. Kralj je naime palatina tada ponovno vratio na svoj dvor i tu mu povjerio suenje u svim sporovima izmeu kralja i dravljana bez obzira kojem su kraljevstvu pripadali. Tada je palatin postao naime predsjednik kraljevskog sudita za rjeavanje takvih sporova. Novom funkcijom nije se izmijenio u osnovi karakter njegovog oficija. On je ostao kraljev slubenik a nije postao ni ugarski ni hrvatski. Obzirom da je kralj bio kralj u Kraljevstvu Ugarske te kralj u Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske to je i palatin vrio svoju novu funkciju prema kraljevom ovlatenju kako za dravljane Kraljevstva Ugarske tako i Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske. Do 1439. g. kralj je dao palatinu djelokrug samo podruje Kraljevine Ugarske a 1439 g. za podruja obaju kraljevstava, ako se predmet spora odnosio na interese kralja ili povrede njegovih prava ili na sporove izmeu kralja i dravljana.676 Dvorski sudac
673A. Timon, n. dj. 184. 674Art. 8: Vidi T. Smiiklas, n. dj. 462-463, Art. I-2. 675Art. 1 i 2; 1486, Vidi CJH, I, 226..

676Art. 2; 1439, Vidi CJH, I, 192. Zanimljivi su Artikuli o funkciji palatina iz 1485. g.(vidi CJH, I, 224-225). Prema ovima je palatin imao
pravo da prvi dade glas kod izbora kralja, pravo na poslunost svih dravljana za vrijeme dok je vrio dunost skrbnika nad malodobnim kraljem, pravo na obavljanje funkcije vrhovnog vojnog zapovjednika podre- enog samo kralju, pravo na smirivanje pobunjenika i odklanjanje nesloga meu dravljanima, uvajui pri tome jedino ast i vlast kralja, pravo na rjeavanje sporova kao posrednik izmeu kralja i dravljana, pravo na sasluanje izaslanika i davanje odgovora ako to odkloni kralj, pravo na obavjetavanje kralja o pritubama protiv njegovih darovanja radi ispravljanja pogreki, pravo pozivanja na sud svakog dravljanina ako je predmet spora bio povreda posjedovnih prava ili akt nasilja, pravo na vrenje funkcije kraljevog namjesnika za vrijeme odsutnosti kralja i na vrenje sudske funkcije u Dalmaciji. Ovi Artikuli iz 1485 g. meutim nisu autentini propisi. Oni nisu sauvani u originalnom tekstu kraljevskog dekreta niti imaju formulaciju dekreta, a osim toga pojedina njegova navedena prava ne mogu se potvrditi povijesnim izvorima (A. Timon, n. dj. 665).

123

Dok je jo palatin bio na dvoru, dvorski sudac mu je pomagao u suenju. Kada je palatin morao napustiti dvor i tako iziao iz kraljeve sudske kurije da bi sudio izvan dvora po upanijama, njegovu funkciju u kraljevskoj kuriji kralj je povjerio dvorskom sucu.677 Prema Zlatnoj buli iz 1222 g. dvorski sudac je mogao suditi svakome i u svakoj parnici koja je zapoeta na tom suditu.678 Dvorski sudac je bio stalni zastupnik kralja. On je predstavljao redovnu prisutnost kralja na suditu (praesentia regia). U XIV st. on donosi presude u svim vanijim civilnim i kaznenim predmetima. Njegove presude mogle su glasiti i na smrt. Vremenom dvorski sudac je najveim dijelom sudio u sporovima zbog nekretnina iji je osnov bio defectus seminis, rjeavao albe protiv presuda sudova bana, erdeljskog vojvoda te suda asti.679 Dvorski sudac nije bio dakle sudac maarske drave nego vrilac sudske vlasti kralja, koji je bio vladar ne samo Kraljevstva Ugarske ve i Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske i kao takav imao je onoliko sudske vlasti koliko je uspio sauvati za sebe od velikake otimaine. Personal Bilo je sporova koje kralj nije povjerio na rjeavanje dvorskom sucu ve dvorskom kancelaru. To su bili sporovi osoba koje je kralj egzimirao od sudbe- nosti dvorskog suca. Tako su sporovi koji su rjeavani pred dvorskim sucem oznaavani kao sporovi koji spadaju pod praesentia regia a oni sporovi koji su rjeavani pred dvorskim kancelarom kao sporovi koji spadaju pod specialis praesentia regia. Tako je i dvorski kancelar postao predsjednik sudita na kraljevskom dvoru za odreene sporove. Ako je kralj ipak pojedine sporove ba sam osobno rijeavao, mu tom sluaju se smatrala faktina klraljeva sudbenost kao personalis presentia regis.680 Kraljevskim dekretom iz 1435 g, uvedena je novost, jer je kralj odredio da sluajevi velikog nasilja pripadaju ne same palatinu i dvorskom sucu ve i njemu samome tj. ad nostram praesentiom regiam. Tako je ustvari kralj formirao stalnu sudsku djelatnost personalis praesentia regiam. Te predmete je kralj povjerio 1453 g, tajnom kancelaru. Ve 1464 g. kralj je spojio sudske funkcije dvorskog kancelara i tajnog kancelara u jedinstvenu na elu s tajnim kancelarom pa je tako nastalo novo sudite personalne prisutnosti a tajni kancelar trei predsjednik sudita na kraljevam dvoru. No, on nije mogao sam vriti zbog drugih svojih poslova tu novu funkciju pa je dobio u treem kvartalu XV st. namjesnika koji se nazivao namjesnik personalne prisutnosti kralja na suditu (personalis praesentiae regiae in iudiciis locum tenens) kasnije jednostavno personalis. U poetku je personal bio duhovnog stalea (tajni kancelar) kasnije, poetkom XVI st. tu funkciju je mogao vriti samostalno i

677Ch. d'Eszlary, n. dj., I, 114. 678Art. 9; 1222, Vidi T. Smiiklas, n. dj., III, 444. 679Art. 9: 1351, Vidi CJH, I, 162.Tripart. I, 30, Vidi CJH, I, 16. Art. 18; 1574. Vidl CJH, I, Upor. A. Timon, n. dj. 675, Ch. d'Eszlary, n.
dj., I, 114, II, 204, M. Lanovi, n. dj. 62.

680A. Timon, n. dj. 676; M. Lanovi, n. dj. 62; Ch. d'Eszlary, n. dj. II, 207. 124

svjetovnjak. Sporovi koji su spadali pod sudbenost personals bili su sluajevi velikog nasilja, zatim druga nasilja i sme- tanje posjeda u vrijeme rata, procesi grofova, predmeti asti, albe na presude palatina, dvorskog suca i tavernika.681 Znaajno je da su palatin, dvorski sudac, personal i tavernik (neko vrijeme) predsjedavali u kraljevskoj kuriji uvijek u istom sastavu sa istim prisjednicima, lanovima kraljevskog sudita. Sastav sudita je dakle bio uvijek isti same su se mijenjali predsjednici to je ovisilo o predmetu koji se rjeavao. Inae lanovi kraljevskog sudita pa slubenoj dunosti bili su palatin, dvorski sudac, personal, njihovi zamjenici, protonatari, zatim prelati, baroni i nobili koje je kralj izabrao (kasnije kralj i sabor). Tavernik, ban, vojvoda Erdelja i njihovi sudski zamjenici i protenotari bili su takoer lanovi sudita ali nisu bili duni prisustvovati sjedni- cama sudita.682 Katkada je kralj ipak sam odluivao pa je drao sudite okruen lanovima kraljevskog vijea. Kod rjeavanja apelacija mogli su prisustvovati palatin, dvorski sudac, personal, njihovi protonotari, lanovi sudita kraljevske kurije ali svi bez prava na sudjelovanje u donoenju odluke.683 Ban Ban je bio takoer funkcioner iz kraljevog aparata. Kralj izriito istie 1325 g. da ban vri neke poslove umjesto kralja, da u tim sluajevima vri kraljevsku vlast, a neke poslove da vri na temelju nadlenosti koje mu je kralj dao, kao redovitu bansku vlast. Tako kralj ukida sve ekscepcije nobila ako se odnose na iudicium et lurisdictionem aut ius banatus pa nareuje da svi oni koji su spadali pod bana u budue mogu traiti ostvarenje svojih prava samo coram bano pro tempore constitute vel eius vicejudicibus per quos volumus vice et auctorictate regia ac sui ordinaria potestate quibus libet iniuriam copiam ministrari.684 Kao to je u kraljevstvu Ugarske palatin vrio kraljevsku vlast drei skup- tine dravljana i rjeavao mjesto kralja, tako je i ban vrio u Kraljevstvu Dalma- cije i Hrvatske potpuno istu djelatnost. Na podruju vladanja Slavonijom prva takva skuptina za koju znamo odrana je 1273 god. Te godine naime su servijenti kralja (nobili) i slubenici kraljevih utvrda (jobbagiones castrorum) predali banu na skuptini pismeno formulirana prava molei da ih ban primjenjuje kod suenja i vrenja svojih banskih prava te da se ban ujedno pobrine da se tih pravila pridravaju i suci. Ban je to pravila potvrdio jer da su se temeljila na istinitim i zakonitim razlozima. Ban je ak izdao ispravu o potvrdi prava predloenih

681A. Timon, n. dj. 678.


682. Isto. 683A. Timon, n. dj. 679.

684T. Smiiklas, n. dj. VIII, 575, IX, 28, 253. 125

na skuptini.685 Ta prava su i poslije bila potvrena, tako 1278 g., 1279 g., 1320 g., 1331 g., 1334 i 1343 godine. Banova potvrda prava nobila i jobbagiona iz 1273. g. nije bila jedina potvrda prava koju je on izdao. Tako je 1278 potvrdio neka prava slubenika zagrebakog kastruma (Turopoljaca),686 1279 prava upana Pouse i magistra Geche kao i svih njihovih Ijudi na podruju krievake upanije te ih oslobodio podlonosti judicio i jurisdictioni krievakog upana, a podredio samom banskom sudu i njegovoj jurisdikciji.687 Godine 1320 ban je dao pravo Nikoli Rakovekom da ubire na svom zemljitu maltarinu na mostovima glavne ceste koja vodi iz Krievaca u Zagreb i to (auctoritate regia qua fungimur in Banatu),688 1321. ban je pravo zagrebakog kaptola na izuzee od plaanja novouvedenih zagrebakih daa dao na temelju toga to utraque iurisdiccione videlicet delegata et ordinaria fungebamur,689 1324 g. potvrdio magistru Jakobu pravo na posjed anjevo, 690 1334 g. sudski oduzete posjede dodijelio drugima,691 1334 g. ban je potvrdio autoritate nostri bana- tus ubiranje kraljiine tridesetnice na podruju Slavonije na nain koji je dosada vaio.692 Meutim, ban je vrio kraljevsku vlast u toku XIII i XIV st. i bez izriitog na- voda u svojoj ispravi da je na skuptini imao povod za davanje ili potvrivanje odreenih prava. Tako je ve 1252 godine podijelio hospitima Krievaca privilegij slobodnoga grada,693 1255 g. potvrdio nekim hospitima prava koja uivaju jobagioni kastra a koja im je podijelio ve ranije kralj Koloman.694 1315 potvrdio je jednom jobagijonu zagrebakog kastra pod odreenim uvjetima pravo da uiva neku zemlju zagrebakog kaptola kao predijalist,695 1324 potvrdio Turopoljcima slo- botine koje su od ranije uivali,696 1325 potvrdio privilegij koji je kralj akana i njegove roake oslobodio od jobagijonata krievakog kastra i ubrojio ih meu nobile,697 1326 potvrdio Turopoljcima ranije izdani privilegij,698 1327 dao Moslavinu umjesto Steninjaka, koji su mu predali kao vice regie persone kralju nevjerni sinovi Nikole Babonia,699 1328. dao hospitima u Zelini pravo na povlastice trgovita,700 1329 podijelio povlastice stanovnicima otoka Klju ispod kastra Ozalj,701 1333 oslobodio Zagrepane od podavanja lucri camere,702 1338 odredio nain na koji e Koprivniani birati svog

685T. Smiiklas, VI, 25-27.


686T. Smiiklas, VI, 242. 687T. Smiiklas, VI, 317-318. 688T. Smiiklas, VIII, 57. 689T. Smiiklas, IX, 27. 690T. Smiiklas, IX, 172. 691T. Smiiklas, X, 174-175. 692T. Smiiklas, XI, 63. 693T. Smiiklas, IV, 490.

694T. Smiiklas, IV, 597.


695T. Smiiklas, VIII, 417.

126

suca,703 1340 potvrdio povlastice Zeline,704 1346 potvrdio pravo na posjedovanje imanja Vinino,705 1347 potvrdio Turopoljcima ranije izdani privilegij,706 1351 potvrdio Krievanima ranije izdani privilegij,707 1352 po- tvrdio jobagionima kastra Veliki Kalnik pravo da uivaju povlastice nobila kraIjevstva.708 Na podruju vladanja Hrvatskom banovi su takoer odravali skuptine. No, sauvali su se dokumenti koji spominju samo dvije takve skuptine, za jednu koja je odrana 1350. i za drugu odranu 1353. godine. Na osnovu razmatranja u prvoj ban je izdao privilegijalno pismo u korist Virevia kojim im se priznaje pravo no- bila a na temelju izjava krbavskih knezova u ime svih nobila.709 U drugoj skuptini ban je izdao privilegijalno pismo u korist kninskog biskupa kojim se krbavski kne- zovi i nobili Hrvatske obavezuju plaati biskupu desetinu na odreeni nain .710 Na podruju vladanja Dalmacijom nema tragova da su banovi drali skuptine u toku XIII, XIV i poetkom XV st, to ipak ne iskljuuje takvu mogunost. Obzirom da su dalmatinski gradovi ve u XII st. poeli graditi svoje samostalne gradske strukture vlasti to takve skuptine sigurno nisu odravane uz prisustvo ovlatenih iz itave Dalmacije nego same iz odreenog grada. Odravanje skputine na nain koji se primjenio pred Zadrom poetkom XII st. nije se nastavilo. U vrelima se pojavljuje misao da kralj raspravlja o stanju u gradovima samo pojedinano sa svakim gradom posebno. Otuda ona formulacija cum autern ad vos coronandus aut vobiscum regni negotia tractaturus advenero.711 Tako je vrlo vjerojatno da banovi nisu odravali skuptine u Dalmaciji kao u Hrvatskoj i Slavoniji. Ipak ba- novi su vrili kraljevsku vlast povremeno i u Dalmaciji. Tako vidimo 1323 g. da je ban potvrdio Omianima ista prava koja uivaju Spliani kao graani712 i 1357. g. da je
696T. Smiiklas, IX, 177.

697T. Smiiklas, IX, 257. 698T. Smiiklas, IX, 297.


699T. Smiiklas, IX, 359.

700T. Smiiklas, IX, 419.


701T. Smiiklas, IX, 478. 702T. Smiiklas, X, 97. 703T. Smiiklas, X, 389. 704T. Smiiklas, X, 587. 705T. Smiiklas, XI, 275.

706T. Smiiklas, XI, 347.


707T. Smiiklas, XII, 28. 708T. Smiiklas, XII, 138. 709T. Smiiklas, XI, 631. 710T. Smiiklas, XII, 197.

711T. Smiiklas, II, 18. 712T. Smiiklas, IX, 132. 127

ban sklapao mir sa ibenanima uz priznavanje svih povlastica u ime kralja (in persona regis) koje su ranije uivali graani i ibenska komuna .713 Ovo vrenje kraljevske vlasti moe se smatrati delegiranom vlau kako ju je sam ban nazvao 1321 g.714 U delegiranu jurisdikciju osim nabrojenih banovih akata vlasti moe se ubrojiti i ovlatenje da kuje novac (ius cudendae monetae). Denarii banales spominju se prvi puta 1269 g. Slavonski ban je drao svoju kovanicu novca sve do potkraj XIV st.715 Redovna banova vlast koju je ban nazivao jurisdictio ordinaria716 sadravala je ovlatenja da samostalno sudi, ubire razne dae za kralja i sebe, zapovijeda vojskom sam ili uz kralja ako ovaj vodi vojsku i pomae u vladanju kralja ili hercega. Sudska vlast bana bila je utvrena jo sa najstarijom tradicijom funkcije bana. Meutim u toku XIII i XIV st. stvarni i mjesni opseg vrenja te funkcije veoma se mijenjao. Kralj je naime esto dijelio pravo suenja pojedinim monim vlastelinima (crkvenim i svjetovnim) zatim pojedinim naseljima pretvarajui ih u slobodne kraljevske gradove, trgovita s vlastitim sudstvom. S druge strane po-jedini moni vlastelini su prisvajali sudska ovlatenja tako da je banu ostalo znatno manje teritorija na kojem je uope mogao vriti sudsku funkciju ili na kojem je mogao u cjelovitosti vriti tu funkciju. Ti sluajevi su bili karakteristini za banove koji su ostali vjerni kralju. No, u sluajevima kada su banovi samo prividno ostali vjerni kralju, sudska vlast bana postala je neograniena i bez odgovornosti u odnosu na kralja. Meutim, moni vlastelini su svoje sporove najee sami meusobno rjeavali i to silom, pljakom, paljenjem protivnike imovine dok su manje sporove rjeavali arbitrarno. Sporove pak sa svojim podreenim stanovnicima pa makar oni bili vieg drutvenog sloja rjeavali su prema svojim interesima. Tako se deavalo da ban u itavim oblastima povremeno ili ak stalno nije uope mogao vriti svoju sudsku vlast. Kralju je bilo u interesu da sauva vlast jer je time titio svoju vlastitu. Otuda je razumljivo da je kralj pokuavao u takvim nepogod- nim uvjetima za vrenje banske sudske vlasti uvrivati banovu jurisdikciju to je i uinio posebno 1325 g. 1359, 1377, 1395 godine istiui u svojim ispravama da nitko pa ni kraljevo sudite na njegovom dvoru ne mogu rjeavati sporove vlastelina i drugih nobila juno od Drave, 717 gdje je ban bio nadlean. Ban je sudio sam i u sudskim skuptinama. Prvi podaci o banovom sudovanju ukazuju na to da je paetkom XIII st, na podruju vladanja Slavonijom ban sudio sam.718 U drugoj polovini XIII st. ban je poeo suditi zajedno sa upanom i mnogimn nobilima719 ali u drugoj polovini XIV st. on ponovno sudi
713T. Smiiklas, XII, 437. 714T. Smiiklas, IX, 27.

715Denarii banales spominju se prvi puta 1269 g. (T. Smiiklas, n. dj.,V, 517). Slavonski ban je drao
svoju kovnicu novca sve do potkraj XIV st. (Z. Herkov, n. dj. I, 127). 716T. Smiiklas, IX, 27. 717T. Smiiklas, IX, 253: XII. 612, XV, 259; I. Kukuljevi, Jura regni, I. 164. 718T. Smiiklas, IV, 71, 97, 402, 412, 517; V, 25, 45, 391, 405.

719T. Smiiklas, V, 205, 296, 481, 604. 128

sam720 a samo povremeno zajedno sa nobilima. 721 U razdoblju od 1337-1361. g. banovo suenje u drutvu nobila naziva se sudskom skuptinom (congregatio generalis).722 Ipak, naziv congregatio generalis nije ni u to doba iskljuiv naziv za sudsku skuptinu jer u istom razdoblju koriste se opisni izrazi za odravanje skuptine navodei da su suenju prisustvovali nobili, jobagioni, predstavnici gradova, graani ili ak osobe neprivilegiranog statusa.723 Kad god je ban sudio u sudskoj skuptini po pravilu su bili prisutni plemii podruja vladanja bilo Slavonije bilo Hrvatske. No, u drugoj polovici XIV st. ban je poeo suditi u sjeditima upanija pa i u upanijskoj skuptini i to za sporove koji su spadali u mjesnu nadlenost odreene upanije.724 Na podruju vladanja Hrvatskom ban sudi u drutvu nobila ve u drugoj po- lovici XII st. pa tako nastavlja sve do kraja XIV st.725 Raniji podaci govore o tome da je ban sudio sam.726 Na podruju vladanja Dalmacijom sauvao nam se same jedan podatak o banovom suenju i to iz 1358 g. kada je rjeavao spor izmeu trogirske komune i nekih graana Trogira. No, tada je ban rjeavao spor kao arbitrani sudac.727 U jo jednom izvoru imamo informaciju o suenju za podruje Dalmacije ali u tom suenju sudjeluje uz bana posebni kraljev vikar koji je vrio funkciju generalnog suca. Sudilo se u sudskoj skuptini (congregatio generalis) odranoj 1396 g. u Ninu a rjeavali su se sporovi izmeu cresko-osorskog kneza i podlonih otoana, komune Zadar, Paana, jednog Splianina i komune Trogir.728 Banovi su rjeavali sve vrste sporova ali u kaznenim predmetima koji su mogli biti rjeeni kaznom smrti ili konfiskacijom imovine bili su vjerojatno ovisni o konanoj odluci kralja kao to je tako bio ovisan i palatin u Kraljevstvu Ugarske. Protiv banove presude nezadovoljna stranka mogla je od poetka druge po- Iovice XIV st. uloiti priziv na samog kralja odnosno suca na dvoru koji je bio za to ovlaten od kralja, ako kralj sam nije htio iIi mogao rijeiti priziv.729 U sudskim skuptinama ban je donosio konanu odluku koja se temeljila na miljenjima veine prisutnih. Takvim skuptinama su prisustvovali redovito nobili a katkada i moni knezovi. Ponekad su prisustvovale i druge osobe bez obzira na drutveni poloaj.730
720T. Smiiklas, V, 205, 296, 481, 604. 721T. Smiiklas, XII, 192, 280; XIV, 475, XV, 124. 722T. Smiiklas, XII, 222, 379; XVIII, 191. 723T. Smiiklas, X, 308; XI, 436, XII, 136, XIII, 661, 141.

724T. Smiiklas, X, 582, XII, 222, 379.


725T. Smiiklas, XIV, 179, 180, XV, 259, XVI, 154, 230, 251, 333, 344, XVII, 349, 560.

726T. Smiiklas, II, 180, III, 166, V, 296, VIII, 497, IX, 21, 22, 23, XII, 578, XVI, 125, I. Kukuljevi, n. dj. II, 7, 8, 15. 727T. Smiiklas, XII, 506.
728I. Kukuljevi, n. dj. II, 11-16.. 729T. Smiiklas, XII, 612. 730Upor. Biljeke pod brojem 209, 211.

129

Odkada je u XII st. dolaskom Arpadovia na prijesto Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske mlai kralj odnosno herceg odnosno ban vladao i upravljao umjesto kralja tim Kraljevstvom, logino je zakljuiti do su ovi umjesto kralja vrili ne samo nje- govu osnovnu funkciju uvanja pravnog poretka ve i pravo ubiranja dohodaka koji su pripadali kralju. Kralj je sam naveo 1211 g. sve mogunosti ubiranja do- hodaka iz vremena kada je vrio funkciju hercega pa je tako nabrojio dohotke sa obraenih i neobraenih zemljita, livada, gospodarstava, uma, trgova, lovita, vode, od prolaza za trgovce, mlinova, ribnjaka, servicija serva, jobagiona i kastren- za te razna davanja kojima su ovi obiavali sluiti hercega.731 Ovima servicijima treba nadodoti i davanja hospita tj. stanovnika povlatenih opina i graana slobodnih gradova.732; Pravno izraeno ta su se davanja nazivala: . marturina - jedna vrst tributa koji se plaao za zemlju kralju kao vrhovnom vlasniku sve zemlje u kraljevini (dominos supremus terrae). Javlja se prvenstveno na podruju vladanja Slavonijom te u ugarskim upanijama uz Dravu koje su pripadale hercegovoj vlasti. Kralju su pripadale dvije treine ubrane martu- rine, a jedna treina vlastelinu. Ako je kralj oslobodio vlastelina od plaanja marturine, onda je itava marturina pripadala vlastelinu, jer marturinu su pla- ali ustvari kmetovi vlastelinstva. Novani iznos marturine se mijenjao a obuhvaao je neto vie od 60 % ukupnog godinjeg kmetskog novanog zaduenja za koritenje zemljita. Marturina se plaala negdje do poetka XVI stoljea. Popisivai marturine po upanijama nazivali su se dicatores proventuum mardu- rinalium, a ubirai collectores marturinarum. Ubirai su imali pravo na odre- enu naknadu na teret onog od koga su ubirali marturinu.733 dae - koje su se ubirale mjesto marturine: liberi denarii (libertini denarii) tribut to ga plaaju slobodnjaci i stanovnici povlatenih opina (hospites)734 census regius (liberarum civitatum) tribut koji plaaju kralju slobodni gra- dovi735 ostale dae: judicum exercitus - globa onima koji nisu poli u boj za obranu domovine, kasnije daa onima koji su bili osloboeni od vojne dunosti odnosno daa za uzdravanje vojske736

731T. Smiiklas, III, 103.

732Z. Herkov, n. dj. I, 172, II, 77. 733Art. 27; 122. Vidi T. Smiiklas, III, 466, zatim III, 84 (1209), 104 (1211), 155 (1217) XI, 529 (1349), VI, 144, (1275), 448 (1283), I.
Kukuljevi, n. dj. I, 242 (1499), V. Klai, Marturina, Slavonska daa u Srednjem vijeku, Rad JAZU 157, 197, 202, V. Maurani, Prinosi, I, 557 (pod kuna), Z. Herkov, n. dj. II, 128-131.

734Z. Herkov, n. dj. II, 77. 735Z. Herkov, n. dj. I, 171. 736Z. Herkov, n. dj. II, 7-8, 578-579.

130

decim porcorum-porci regii-tributum porcorum-tribut koji daju oni koji tjeraju svinje u kraljevske ume radi irenja737 cibriones - daa u naravi ili novcu koju daju kmetovi koji obrauju kraljevske vinograde kasnije daju i slobodnjaci i stanovnici slobodnih gradova i povla- tenih opina (hospites), vremenom te dae postaju gospotijska koja se plaa vlastelinu738 telonium - daa to se ubire pri prolazu od Ijudi, robe, kola, blaga, konja i slino. U XII i XIII st. ne razlikuju se dae pri uvozu robe na dravni teritorij (kasnije carina) od daa koje se ubiru u unutranjosti drave na prolazima (maltarina).739 tributum fori - tribut to se ubire od robe izloene na trgu radi prodaje, saj- mina daa, trna daa740 collecta ponderum (javlja se poetkom XIII a nestaje tokom XIV st.) vjerojatno je otkup daa u naravi koji se daje uz marturinu741 prihodi od rudokopnog prava742 Osim ovih kraljevih tributa koje je ubirao herceg odnosne ban bilo je i takvih koji se izriito navode kao banski prihodi. To su bili osobito: collecta banovtina - banska daa743 collecta septem denariorum - tribut to se plaa umjesto komorske dobiti, uveden u drugoj polovici XIII st. da bi se naknadio gubitak komorske dobiti (lucrum camerae) zbog naputanja godinje zamjene starog vrijednijeg novca za novi manje vrijedan i brojano vie starog za brojano manje novog novca, a ukinut izgleda u drugoj polovici XIV stoljea744 collecta victualium - podavanje ivea banu na osnovu njegovog prava na ugoivanje (jus descensus). U vrelima naknada u novcu za to podavanje naziva se i zalusma, zalusina, ban elyssin745 strennae - novogodinji poasni darovi.746 U naknadu za vrenje prava ubiranja svojih i kraljevih prihoda herceg je da- vao kralju u drugoj polovici XII st. 10.000 florena.747 Meutim, u toku XIl, XIII, XIV i prve polovine XV st. kraljevi su

737Z. Herkov, n. dj. II, 537. 738Z. Herkov, n. dj. I, 179. 739Z. Herkov, n. dj. II, 491-492.

740Z. Herkov, n. dj. II, 534.


741Z. Herkov, n. dj. I, 185. 742Z. Herkov, n. dj. I, 124. 743Z. Herkov, n. dj. I, 183. 744Z. Herkov, n. dj. I, 187. 745Z. Herkov, n. dj. I, 187, II, 591. 746Z. Herkov, n. dj. II, 427.

747T. Smiiklas, n. dj. II, 134. 131

ograniavali banove prihode darujui pravo ubi- ranja odnosno egzimirajui od obaveza plaanja tih prihoda pojedine crkve, samo-stane i pojedince.748 Neki od ovih su ta prava uzurpirali. Svi prihodi kraljevski i banski (odnosno herceki) skupljali su se u banskoj odnosno hercekoj komori (camera banalis odnosno ducalis). Uz to ova se bavila i kovanjem novca. Ban je mogao dati poslove banske komore u godinji zakup uz utvrene uvjete a posebno o kovanju i zamjeni novca. 749 Na elu komore odnosno kovnice stajao je komornik ili vrhovni tavernik (camerarius, magister tavernicorum). Prvi takav spominje se 1198. g. za vrijeme hercega Andrije II.750 Potkraj XIl st. javlja se na podruju srednjovjekovne Slavonije novac kovan u hercekoj kovnici, a polovicom XIII st. u banskoj kovnici. Banska kovnica je prestala djelovati u doba Ljudevita (1342-1382). 751 Meutim prestankom djelovanja banske kovnice nije prestalo kovanje novca jer je umjesto banskog novca uveden kraljevski novac kovan u Zagrebu.752 U toku XV st. banska komora prestaje svaki rad pa njen djelokrug preuzima, osim kovanja novca, kraljev rizniar (thesaurarius regius), a kasnije Dvorska ugarska komora. Kralj je naime uspio formiranjem drave stalekog tipa da svoja prava ponovno preuzme u svoje ruke. Ve je 1321 g. kralj upozorio bane da pravo nametanja bilo kakvog tribute pripada samo kralju. Jedino gradovima je bilo dozvoljeno da donose odredbe kazne i globe ali s vanou samo za graane.753 U toku XV st. i kasnije staleki sabor je preuzeo pravo da propisuje tribute za potrebe kraljevine. Meutim, ne moe se ustanoviti tko se brinuo oko tih poslova do poetka XVI st.754 Za vrijeme Arpadovia ban je ustvari redovito zapovijedao kraljevom vojskom pa i itavom vojskom kraljevstva, ako kralj nije sam vodio vojsku ili ako kralj nije povjerio zapovjednitvo nekom drugom. U podruju vladanja Hrvatskom opa vojaka nazivala se exercitus Chroaticus. 755 Pod Anuincima je ban formalno zapo- vijedao samo svom banderiju. Tako je bilo i u XV st. ali izgleda da je tada ban zapovijedao i opom vojskom jednog tabora kraljevstva, kada kraljevske ete nisu mogle odoljeti neprijatelju pa su se morale sjediniti banderiji, vojnici prelata i upana te plemii pojedinci onog tabora koji je bio odreen za obranu zajedno s kraljevim etama. 756 U XV st. meutim vlastelini su uspjeli postepeno da pored kra- ljevih eta postoje ete kraljevstva kojima je zapovijedao kapetan kraljevstva a taj funkcioner nije bio kraljev ve stalea i redova.757 Kasnije e staleki sabor bana imenovati kapetanom pa e ban postati zaista vrhovni vojni zapovjednik Sla- vonije i Hrvatske.
11

748T. Smiiklas, n. dj. III, 84. 749T. Smiiklas, n. dj. XI, 168 81344 g.). 750T. Smiiklas, n. dj. II, 309. 751Z. Herkov, n. dj. I, 125. 752Z. Herkov, n. dj. I, 127. 753T. Smiiklas, n. dj. IX, 1. 754Z. Herkov, n. dj. II, 508. 755T. Smiiklas, n. dj. II, 262, IV, 444, V. 580, VI, 327. 756V. Klai, Povijest Hrvata, III/1, 30. 757V. Klai, n. dj. III/1, 30-31.

132

Na kraju treba istaknuti da se nisu svi banovi na podruju vladanja Slavonijam i Hrvatskom ponaali kao kraljevi funkcioneri. Neki su samo naelno priznavali vrhovnitvo kralja (ubii, Babonii i drugi) a ustvari su bili samostalni vladari. Tavernik Tavernik kao funkcioner kraljevog aparata javlja se u prvoj polovici XII st. Izraz tavernik potie od slavenske rijei tovar - blago.758 U razvoju tavernikove slube zapaaju se tri razdoblja: 1. od XII do polovice XIII st, 2. od polovine XIII do 1385 i 3. od 1385 pa dalje. U prvoj fazi razvoja tavernik je na dvoru vrio slubu nadzornika i uvara kraljevske riznice te upravitelja kraljevskih prihoda i rashoda. U kraljevskoj riznici nalazila su se odijela, nakit i druge dragocjenosti koje su pripadale kralju i nje- govoj obitelji a prihodi i rashodi su se odnosili na dvor i kraljeve akcije. Prihodi su dotjecali od kraljevih domena i utvrda, raznih davanja koja su kralju pripadala sa podruja izvan domena i utvrda (ustvari upanija), od mijenjanja novca, od soli, prolaza, trgova, hospita, hercega Slavonije, svih upana, posebno darova kraljici i kraljevim sinovima, tridesetnica, ugoavanja. No, krajem XII st. i u prvoj polovini XIII st. kraljevi prihodi su se znatno smanjili najvie radi toga to su mnogi bili egzimirani od obaveze raznih davanja (Crkva i svi servijenti pa Zlatnoj buli iz 1222 g.) i to su kraljevske upanije pa i mnoge kraljeve domene postale privatno vla- snitvo pojedinaca.759 U drugoj fazi razvoja tavernik uz dotadanju funkciju koja mu nije vie zadavala velike brige u upravljanju dobiva novu znaajnu funkciju tj. vrenje kraljeve sudbenosti nad novoosnovanim kraljevskim i slobodnim gradovima i ubiranje davanja od tih gradova na koja su bili obavezni privilegijem o osnivanju tih gradova. U sudskom pestupku tavernik je rjeavao kao kraljev sudac albe protiv presuda gradskih sudova. U XIV st. tavernik je sudio sa istim prisjednicima kraljevskog suda kao i palatin i dvorski sudac. Poetkom XV st. tavernik je poeo suditi s drugim prisjednicima, koji su proizali iz gradova i tako predstavljali posebni taver- nikalni sud. Oni su vremenom uslijed povoljnih uvjeta i obiaja razvili posebna pravila koja su nazvana tavernikalno pravo (jus tavernicale). Poetkom XV st. samo graani starih gradova osnovanih u XIII st. mogli su se aliti taverniku, dok su se graani novih gradova osnovanih u XIV st. mogli aliti ili taverniku ili gradu ijim su pravom privilegirani. No, u oba sluaja graani su mogli uloiti priziv protiv oalbenih rjeenja tavernika odnosno spomenutog grada na sud linog prisustva kralja. Vremenom su pojedini gradovi bili izuzeti od tavernikove sudbenosti pa su doli pod sudbenost personala. Tako su se poeli razlikovati tavernikalni i personalni gradovi. U XVII st. Zagreb se smatrao tavernikalnim, a Varadin, Krievci, Koprivnica i Senj personalnim gradovima.760

758A. Timon, n. dj. 190. 759A. Timon, n. dj. 190-191; M. Lanovi, n. dj. 65; Z. Herkov, n. dj. II, 459: Ch. dEszlary, n. dj. I, 115.

760A. Timon, n. dj. 684; M. Lanovi, n. dj. 65; Ch. d'Eszlary, n. dj., II, 133. Upor. Art. 4 i 12: 1405 (I), 11, 1405 (II), Vidi, CJH, I, 172,
174, 179. O tome koji su tavernikalni a koji personalni gradovi vidi CJH I, 95, bilj. g i h.

133

U treoj fazi razvoja tavernikalne funkcije od 1385. godine dalje tavernikov djelokrug upravljanja kraljevskim prihodima i rashodima bude odvojen i povjeren vrhovnom rizniaru (summus thesaurarius) novom funkcioneru kraljevog aparata. Tako je od 1385. dalje tavernik vrio samo sudsku i upravnu funkciju nad taverni- kalnim gradovima. Upravna funkcija se oitovala u vrenju nadzora nad upravama gradova u skladu s interesima kralja i u pruanju zatite od nasilnih vlastelina.761 Pravila tavernikalnog prava regulirala su sastav, kompetenciju i postupak ta- vernikalnog suda. Njihov poetak datira iz vremena kraljeva Sigismuna, Matije I i Vladislava II (svi XV st.). Prema tim pravilima tavernikalni sud je mogao primati na rjeavanje albe protiv gradskih sudskih presuda ako su predmet spora bili vlasnitvo, dugovanja iznad 60 florena. Oporuke su bile iskljuene. Kazneni pred- meti nisu spadali u albenom postupku na tavernikalni sud ve na druge dvorske sudove. Priziv protiv presude tavernikalnog suda bio je krajem XV st. dozvoljen samo u parnicama sa dugovanjem iznad 200 florena. Osim toga je osoba koja je elila podnijeti priziv bila duna deponirati na tavernikalnom sudu 20 florena, u protivnom se presuda tavernikalnog suda smatrala konanom.762 Rizniar Godine 1385. javlja se po prvi puta vrhovni rizniar (summus thesaurarius) kao samostalna dvorska funkcija. Otada pa do 1527. g. on je vodio samostalno kraljeve financije umjesto tavernika i banske komore.763 Godine 1527. formirana je u Beu Dvorska komora a slijedee godine Kraljevska ugarska komora sa sjedi- tem u Pounu (kraj Bea), ustvari ispostava Dvorske komore u Beu, koje su pre- uzele sve agenda vrhovnog rizniara, koji je ustvari sada postao samo predsjednik kolegijalnog tijela u kojem su slubovali kraljevi Ijudi.764 Kao to su ugarski velikai i plemii u toku XIV i XV st. nastojali osigurati presudni utjecaj na troenje kraljevih prihoda pod vodstvom vrhovnog rizniara, tako su nastojali poslije 1527. godine da Kraljevska ugarska komora bude to manje ovisna o Dvorskoj komori u Beu ili ak da bude potpuno neovisna. U svojim na mjerama nikada nisu uspjeli pa je Ugarska komora postala samo pomoni organ kraljevske vlasti. No, treba naglasiti da je tadanja financijska uprava bila veoma ograniena jer su Turci osvojili preteni dio kraljevstva Dalmacije i Hrvatske pa i Kraljevstva Ugarske. Preostale su samo jo neke domene, tridesetnice, gradovi i rudnici .765 Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske ipak je sauvalo djelominu nezavisnost od kraljevske ugarske komore. Naime, u drugoj polovini XVI st. staleki sabor tog kraljevstva dobio je od kralja ovlatenje
11

761A. Timon, n. dj. 684; M. Lanovi, n. dj. 66, Ch. d'Eszlary, n. dj., II, 135. 762Jus Tavernicale, Vidi CJH. II, 182.
763A. Timon, n. dj. 687-690, Ch. d'Eszlary, n. dj. II, 134-136, Z. Herkov, n. dj. II, 508-510.

764E. C. Hellbling, Oesterreichische Verfassungs und Verwaltungsgeschichte, Wien 1972, 237, 243. 765Ch. d'Eszlary, n. dj., III, 125. 134

da kraljevsku kontribuciju ubire kao porez tog kraljevstva a ne vie kralja pa prema tome da ubire te prihode uz ostale kraljevinske prihode (maltarinu i dr.). Stoga je sabor imenovao svog rizniara kraIjevine (thesaurarius regni) koji je izvravao propise sabora koji su se odnosili na prihode i rashode kraljevstva. Sabor je obiavao imenovati posebni saborski odbor koji je redovito pregledavao poslovanje, rad i raune rizniara kraljevstva pa je o rezultatu obavjetavao sabor. Tako je ostalo do 1771 god. Meutim, drugi poslovi Kr. ugarske komore ostali su nedirnuti. 766 No, o daljnjem razvoju financija kao i uope o financijama u kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske za vrijeme staleki organizirane drave biti e kasnije rije. Kancelar Jo u XI st. kraljevi su vrili u Ugarskoj svoje akte vlasti uglavnom usmeno. Tek sredinom XII st. javljaju se prvi pismeni kraljevi dokumenti. Sastavljanje i pisanje tih dokumenata vrili su sveenici dvorske kapele. Krajem XII st. kralj je odredio da se svi pravni akti te pojedine radnje u sudskom postupku moraju pismeno obavljati pa je stoga 1185 g. organizirao stalnu pisarnicu Kancelariju neovisnu od dvorske kapele. Na elu Kancelarije doao je kancelar a pod njegovim voenjem radili su notari drei se direktiva kancelara u pogledu sadraja akta, njegove redakcije i peaenja. Obzirom da je doskora uslijedio niz kraljevih darovnica i privilegija bude uveden vicekancelar. Dapae pod Belom IV vicekancelar je preuzeo svu kancelarovu nadlenost a sam kancelar je ostao samo titula, ast koja se dodjeljivala biskupima i nadbiskupima. Ipak kancelarova uloga na kraljevom dvoru bila je od velikog znaenja jer je on bio kraljev savjetnik koji je stalno pratio kralja na putu. Za Arpadovia bila je samo jedna kancelarija a za kralja Roberta bude uvedena jo jedna (Mala ili Tajna kancelarija). Krajem XIV st. odvaja se sluba tajnog kancelara od dvorske kapele. Sredinom XV st. tajni kancelar postaje zastupnik osobne prisutnosti kralja na sudu. Za kralja Matije budu obe kancelarije privremeno opet spojene da bi se doskora opet odvojile. Poslije 1527 g. kralj se sluio svojom Dvorskom kancelarijom u Beu a Tajna kancelarija postala je ispomo sudita. Razvoj nadlenosti kancelara i tajnog kancelara odvijao se putem stvaranja nove funkcije personala. Mlai kraljevi i hercezi imali su takoder svoje dvorske kancelarije, a njihov djelokrug je bio gotovo identian kraljevoj kancelariji u XIII st.767 Kraljevsko vijee Dok Kraljevsko vijee u Xll st. jo uvijek predstavlja savjetodavni organ kralja, u XIII I XIV st. pod krinkom savjetodavne funkcije Kraljevsko vijee je znatno ograniavalo kraljevu vlast. Sastav i kompetencija Kraljevskog vijea nisu bili zako- nom odreeni. Svakako, njegovi lanovi su bili funkcioneri kraljevog aparata na dvoru i od kralja pozvani crkveni i svjetovni vlastelini. Interesi jednih i drugih nisu bili uvijek isti. Ve 1231 g. kralj je morao odrediti da e smijeniti palatina ako bude loe

766Z. Herkov, n. dj.,I, 129-131, 499-516.

767A. Timon, n. dj. 191-200, 693, Ch. d'Eszlary, n. dj., I, 116-117, II, 129-131. 135

upravljao poslovima kralja i kraljevstva.768 Te godine nije dodue morao potvrditi jus resistendi zajameno Zlatnom bulom iz 1222 g.769 ali ve 1267 g. kralj je morao naglasiti u svom dekretu da ga izdaje habito baronum nostrorum consilio et assensu.770 Meutim 1291 g. kralj je bio prisiljen da za palatina, tavernika, vicekancelara i dvorskog suca imenuje nekog iz gremija Kraljevskog vijea.771 Vrhunac nemoi Arpadovia pred Kraljevskim vijeem predstavljala je kraljeva odredba iz 1298 g. po kojoj je svaki kraljev akt bio nitav ako ga kralj nije izdao uz suglasnost Kraljevskog vijea i ako kralj nije uvrstio u Kraljevsko vijee svaka tri mjeseca po dva biskupa odreenim redom i isto toliko nobila kraIjevstva koliko e unaprijed birati uzdravajui ih na svoj troak. Kralj je tada oito bio prisiljen da zakonom osigura organizaciju Kraljevskog vijea i da zajami da e jedan dio vijenika zauzeti mjesto u Kraljevskom vijeu na temelju designacije po zakonu i na osnovu izbora te da su kraljeve darovnice, dijeljenje asti i funkcija te drugi vani kraljevi akti punovani tek uz dobivenu suglasnost Kraljevog vijea. Znaajno je da se u uvodu kraljevog dekreta izriito naglaava da je kralj izdao ova pravila uz pristanak barona itavog kraljevstva ime je opet istaknuo da je vlast u kraljevstvu bila zapravo u rukama barona.772 Baroni su bili tada ustvari oligarsi a zasjedanja vijea su im sluila samo kao mjesto gdje e javno nametnuti kralju svoju volju. Anuinci su nastojali mimoii Kraljevsko vijee na taj nain to su pozivali u Vijee ne samo funkcionere sa kraljevog dvora ve i druge vlasteline kao to su bili prelati bliski dvoru i bogati vlastelini koji su zahvaljujui kralju postali bogati i prema tome bili barem izvanjski naklonjeni vladaru. Tako je uz stalno KraIjevsko vijee koje se sastojalo od svih predsjedatelja i lanova kraljevskog sudita nastalo i drugo vijee u stvari veliko vijee. Takvo proireno Kraljevsko vijee kralj je koristio kao savjetodavno tijelo ali ujedno kao skup osoba koje e mu pomoi da se njegovi dekreti provedu u ivot barem na onom teritoriju na kojem su gospodarili kao vlastelini.773 Ipak ni s ovim sastavom Kraljevskog vijea kralj nije uspio u svojim plano- vima ukoliko su se oni protivili interesima barona i bogatih vlastelina. Kralj Karlo Robert nije izdao ni jedan dekret. Sauvan je jedan njegov ugovor o davanju kra- Ijeve komore u zakup pod odreenim uvjetima, koji se bez temelja naziva dekre- tom ali u kojem kralj nije zaboravio naglasiti da je taj sklopljen praelatorum et baronum nostrorum voto unanimi et de consilio eorundem. 774 Kralj Ljudevit je izdao samo jedan dekret i to onaj iz 1351 g. I on naglaava da ga je donio de bene placita voluntate . . , reginae ac de consilio eorundem baronum nostrorum. Ovaj dekret ukazuje na injenicu da je kralj formalno uspio u nekim svojim namjerama jer mu je Kraljevsko vijee dalo suglasnost izredati u dekretu odredbe o devetini, desetini, uvoenju jedinstvenog poreza (lucrum camerae), uvoenju naela da svi nobili
768Art. 3; Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 5. 769Art. 30; 1222, Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 464. 770Exord. Dekreta iz 1267. Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 11. 771Art. 9; 1291, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 18. 7726 exord i art. 23; 1298, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 28, 35, 36.

773A. Timon, n. dj. 652, Ch. dEszlary, n. dj. II, 99-104, 106-107.
7741: 1342, Vidi CJH, I, 155.

136

uivaju jednake libertates, ukidanju marturine i drugih kolekta za nobile izmeu Drave i Save, Poege i Vukovara.775 Meutim, drugi povijesni izvori nam dokazuju da kralj nije faktino uspio i sprovesti ove odredbe, npr. na podruju vladanja Slavonijom. ak ni odredba o devetini nije dugo vremena bila sprovedena u ivot iako je bile gospotijska daa.776 Osim toga, dekret iz 1351 g. je dodue u osnovi bio potvrda Zlatne bule iz 1222 g.777 ime je kralj htio ojaati poloaj nobila, no, takve odredbe bile su mrtvo slovo na papiru ako su baroni i prelati bili ti koji su presudno utjecali na primjenu tog dekreta. Daljnji razvoj Kraljevskog vijea kretao se pod utjecajem dviju osnovnih ten- dencija: jedne u pogledu sastava Vijea i druge s obzirom na djelokrug Vijea. S obzirom na sastav Vijea zapaa se sve vei utjecaj i udio nobila u Vijeu. Ve 1386 g. na skuptini u Szekesfehervaru, na kojoj su veinu prisutnih predstav- Ijali nobili, ovi su uspjeli da unesu u kraljev dekret odredbe koje su obavezivale kralja: 1. da u Kraljevskom vijeu dri ne same prelate i barone ve i nekoliko nobila, 2. da trai zakletvu od svih prelata i barona u Kraljevskom vijeu kojom e se obavezati da e u svom radu u Vijeu uzimati u obzir ne samo vlastite i kraljeve interese ve i interese nobila, 3. da potuje savjete Vijea i 4. da izbaci iz Vijea svakog koji bude dao savjete lane i tetne za ope dobro.778 Koliko su se te odredbe iz 1386 g. potivale i primjenjivale nije poznato ali pokazuju sve veu vanost nobila kao i njihovu tendenciju da se suprotstave vladanju barona.779 Ipak oito je da se sastav Vijea u daljnjem razvoju kretao na postavci da se stalno ue Kraljevsko vijee sastoji od lanova kraljevog sudita. Stoga su sve reorganizacije kraljevog sudita bile ujedno reforme Kraljevskog vijea. Obzirom da je kralj u toku XIV st. posvetio veliku panju odravanju kraljevog sudita u oktavalnim rokovima, pa je kraljevo sudite postalo stalna institucija, to je i KraIjevsko vijee dobivalo na taj nain odreeni sastav i odreeni oblik. Prvo zakonsko reguliranje sastava kraljevog sudita izvreno je 1446 g. prema kojom su u sudite ulazili osim palatina i dvorskog suca dva prelate, dva barona i est nobila.780 Novu organizaciju dobiva kraljevsko sudite 1495 g. kada uz predsjednike sudita u nj ulaze tri prelata, tri barona i etrnaest nobila kao prisjednici (assessores).781 Godine 1498 opet je nastala pramjena pa se sada sudite sastoji od predsjedatelja, njihovih zamjenika i pomonika, dva prelata, dva barona i esnaest nobila koje bira kralj i staleki saber zajedno. Otada je kralj bio duan da od onih esnaest nobila prisjednika stalno koristi osam u Kraljevskom vijeu i sve poslove bio duan obaviti uz njihovu suradnju. Ti su nobili bill duni poloiti zakletvu da e kralju dati samo takve savjete koji e uzimati u obzir ope dobro i korist kraljevstva. 782
775Art. 5, 6, 11, 12; 1351. Vidi CJH, I, 161-163.

776Z. Herkov, n. dj.,I, 321.


777&9, 10, 11, 12; 1351. Vidi CJH, I, 161. 778Art. 1, 3; 1386, Vidi J. N. Kovachich, Notitiae praeliminares, 418-422. 779A. Timon, n. dj. 655, Ch. dEszlary, n. dj. II, 107. 780Art. 9; 1446, Vidi J. N. Kovachich, Sylloge decretorum comitialium, I, 112. 781Art. 8; 1495, Vidi CJH, I, 273.

782Art. 2, 7; 1498, Vidi CJH. I, 281. 137

Godine 1510 bude izvrena promjena samo utoliko to se kralju dalo pravo da imenuje etiri prelata i etiri barona.783 Tako se sada kraljevsko sudite sastojalo od 24 izabrana lana od kojih 12 su bili stalno na raspolaganju Kraljevskom vijeu. Od posebnog znaenja su dvije odredbe iz 1507 g. po kojima su kraljeve odluke donesene bez vijeanja sa lanovima Kraljevskog vijea bile nitavne i po kojima su lanovi bili odgovorni saboru pa ako su radili protiv slobode i opeg dobra mogli su biti i kanjeni.784 S obzirom pak na djelokrug rada Kraljevskog vijea treba podvui da se po- javom stalekeg sabora sredinom XV st. i djelokrug vijea izmijenio. Praksa sa proirenim vijeem je ostala jo iz vremena Anuinaca. Za kralja Sigismunda veliko kraljevsko vijee dobivalo je sve vie u vanosti. Ono je iniciralo donoenje Sigismundovog drugog, treeg j etvrtog dekreta.785 No, znatno vanija je bila nova funkcija tog proirenog vijea koja se oitovala u pripremanju teksta zakona koji e poslije sabor izglasati. Ta nova funkcija je regulirana 1495 g. odredbom po kojoj je kralj bio duan sazvati nekoliko dana prije otvaranja sabora prelate i barone kao i druge vijenike, da rasprave probleme koji e se rjeavati na saboru i da predloe kralju rjeenja to znai eventualno i nacrte zakonskih tekstova.786 Ovom odredbom prelati i baroni stekli su ogromnu vanost u legislativi tim vie to velika masa nobila i graana lake je prihvaala nego raspravljala o nacrtu zakona. Legislativa je bila u rukama prelata i barona. Organizacija tog vijea nikada nije bila regulirana ali ipak ono se u vrelima javlja s nazivom consilium (conventus) praelatorum et precerum.787 U toku XVI st. to je vijee postalo stalni organ sabora tako da je zakon iz 1608. g. po kojem se sabor sastoji od Gornje i Donje kue samo logini zavretak razvoja tog vijea kada je ono ul u sabor kao Gornja kua.788 d) Vlastelinstva Najvei broj teritorijalnih jedinica dravne vlasti sainjavaIa su vlastelinstva. Ona su bila s pravnog gledita zemljini posjedi s kmetskim selitima na kojima je nosilac feudalnih vlasnikih ovlatenja (vlastelin) imao uz pojedina stvarna prava (feudalna renta) jo i pravo vrenja funkcije dravne vlasti (prvenstveno suditi i ubirati poreze) na teritoriju svoga vlastelinstva. Polazei od postavke da su u IX st. meu ostalim Slavenima i oni possidentes iz Slavonije i Hrvatske podvrgnuli sebe i svoje nekretnine dominiju franakog vladara te da su mu se obavezali na plaanje tributa789 logino je zakljuiti da je samo vladar mogao raspolagati zemljom (darovati i oduzeti), gospodovati Ijudima (vriti ili dati drugome da vri funkcije dravne vlasti) i osloboditi od plaanja tributa (poreza). Takvo shvaanje je bilo tipino za vrijeme postojanja feudalne

783Art. 10; 1500, Vidi CJH. I. 295.


784Art. 5,7; 1507, Vidi CJH, I, 309, 310. 785&3; 1405 (II). Vidi CJH, I, 171; & 3: 1405 (III). Vidi CJH, I, 181. 786&& 3, 4, 5, 6, art. 25: 1495. Vidi CJH, I, 276. 787A. Timon, n. dj. 634, bilj. 10. 788Ch. d'Eszlary, n. dj., II. 104. 789F. Raki, Documenta, 305, 315.

138

patrimonijalne drave. Obdarenici kojima je vladar dao zemljite s Ijudima uz pravo na vrenje sudske funkcije nad tim Ijudima nazivaju se vlastelinima. Sudei prema sauvanim povijesnim vrelima vladari su prvo darivali zemlje s Ijudima s pravom na feudalnu rentu a poslije su tek oslobaali pojedince (najprije Crkve) od plaanja tributa nekima pak podavali privilegij suenja koji je iskljuivao svako pravo suenja hercega, bana ili upana na zemljitu privilegiranog.790 Meutim, nama nije sauvano mnogo kraljevih darovnica tj, pismenih svjedo- anstava o tome da su pojedinci postali kraljevi obdarenici. To sigurno ne znai da nije bilo i takvih posjednika koji su vrili ista prava, iako nam nisu sauvane darovnice u korist tih posjednika. Vjerojatno je da je kralj nekima usmeno preutno priznavao takva prava. O tome nas uvjeravaju brojni veliki posjedi biskupa, kaptola, samostana, pojedinih svjetovnih bogatih vlastelina i sporovi koje su imali ti posjednici sa susjedima njihovih zemalja kao i niz falsifikata o tobo- njim kraljevim darovanjima u dalekoj prolosti. Sporovi su nastali tek u vrijeme kada su oteeni imali veu nadu da bi im se tubeni zahtjev mogao povoljno rijeiti. Dakle vlastelinstva su nastala redovnim putem kraljevim darovnicama ali uzurpacijama tuih prava bilo kraljevih bilo susjeda. Dokle god nije nastao spor i dokle posjednik nije izgubio vlasniko ovlatenje dotle su bili preutno priznati od kralja i susjeda. Kraljevi su u toku XII i XIII st. podijeljivali feudalno dobro darovnicom uz nasljedno pravo (iure hereditario) direktnim descendentima. U poetku, Andrija II je podijeljivao bez posebne oznake darovanog dobra. Kasnije je dijelio uz oznaku na vjena vremena (donationes perpetuitatum) tako da su darovane zemlje dobile obiljeje kao da su oevina (tam quam sui patrimonium). Otada dispozitivna klauzula bila je i tako formulirana da se darovnicom daje zemlja obdarenog i nje- govim nasijednicima zauvijek i neopozivo. U toku XIV i XV st. dispozitivna klauzula je razlikovala nasljeivanje obaju spolova ali tako da su tek izumrem mukih descendenata nasljeivali enski descendenti ili da su nasljeivali potomci oba spola tako da ni jedan spol nije mogao dospjelou prisvojiti prava drugog spola, ili pak tako, da je enska loza mogla stei darovano imanje ako ga je posjedovala 32 godine bez protivljenja ili pak da je imala pravo na naknadu od kra- Ijevskog fiska ako izumre muka loza. Na kraju klauzulom se mogao ovlastiti ob- dareni da on ili njegovi nasljednici mogu po volji raspolagati darovanim dobrom bez kraljeve suglasnosti.791 Osnovna legalna naela koja su vaila u osnivanju vlastelinstva u toku XIII i XIV st. bila su slijedea: 1. vlastelinstvo je mogao podijeliti u naelu samo kralj svojom kraljevskom darovnicom, 2. samo kralj je mogao pretvoriti kmetsko ze- mljite u vlastelinstvo, 3. kralj je mogao izdati kraIjevsku darovnicu odreenoj osobi samo zbog pravih zasluga i 4. kralj nije mogao izdati kraljevsku darovnicu strancima.792

790T. Smiiklas, n. dj. II, 42, 177, 265, 297; III, 12, 35, 51, 74, 85, 89, 116, 120 i dr. Jo 1198 god. zagrebaki biskup nije imao pravo
suditi svojim ljudima. Tek tada ga je stekao. Upor. T. Smiiklas, n. dj., II, 297

791A. Timon, n. dj. 365, Ch. d'Eszlary, n. dj., I, 292, M. Lanovi, n. dj. 227-228.

792A. Timon, n. dj. 367; M. Lanovi, n. dj. 227-228. Kraljevska darovnica je sadravala slijedee podatke: a) stvarni temelj darovanja
(zasluge za kralja), b) pravni naslov prava (zemljite pripada kraljevoj utvrdi ili pripada kralju uslijed konfiksacije zbog veleizdaje posjednika ili zbog izumra roda ili pak zemljite pripada kralju odnosno dinastiji od vjkada), c) opis mee darovane zemlje, d) potvrda u

139

Vremenom je vlastelinova vlast postala apsolutna. Ona se sastojala od kraljevih prerogativa: sudskih, vojnih, financijskih a negdje i crkvenih. Pravo suenja obuhvaalo je graanske sporove i manja kaznena djela. U vrijeme kada je banova vlast na podruju vladanja Slavonijom a posebno Hrvatskom bila onemoguena vlastelin je sudio i u veim kaznenim djelima. Ako je kralj dodijelio pravo suenja, ono je obuhvaalo po pravilu sve osim teih kaznenih djela.793 Prelati, crkvene korporacije i ene bili su ovlateni da svoje pravo suenja povjere na izvravanje posebnim svojim slubenicima: dvorskim sucima (comites curiales). Na podruju vladanja Hrvatskom bogati vlastelini koji su raspolagali sa vie vlastelinstava u udaljenim podrujima imali su svoje namjesnike - vikare koji su sudili u okviru datih im ovlatenja. Pored sudske funkcije vlastelini su obavljali vojnu i financijsku. Oni su vojevali kao zapovjednici zajedno sa svojim vojnicima i svojim vazalima pod vlastitom zastavom. esto su obavljali i poslove mijenjanja novca: novi za stari, a redovito su obavijali financijske poslove tj. ubirali novana i druga davanja koja su ranije pripadala kralju ili banu, ali koja im je kralj ili ban prepustio ili koja su sami uzurpirali. Za obavljanje ovih poslova drali su svoje slubenike (officiales), dvornike, satnike i dr. Neki svjetovni vlastelini imali su i patronatsko pravo tj. pravo postavljati sveenike u crkvama i kapelama. 794 Raspolaui sa ve- likim zemljinim bogatstvima, to znai sa veIikim brojem kmetova koji su im davali radnu, naturalnu i novanu rentu, imajui svu vlast na svojim teritorijima, koristei svoju vojnu silu, oni su u toku XIII st. postali gotovo dinasti i svoj poloaj su zadrali uglavnom do XV st. U toku XIII i XIV st. odnosi izmeu kralja i vlastelina su ureeni samo u oblasti voenja rata (obrambenog i ofenzivnog). U ostalom vlastelini su zadrali svoju gotovo posvemanju samostalnost i nezavisnost. Odnosi pak meu vlaste- linima su naprotiv bili svestrano sreeni. Na jednoj strani su bili oni vlastelini koji su uspjeli pravno ili faktino zauzeti nadreeni poloaj nad ostalim vlasteli- nima a na drugaj stranl bili su svi ostali vlastelini koji su vladali svojim vlastelin- stvima sa vie ili manje ovisnosti od prvih. Prvu grupu obino se naziva velika- kom. U drugu grupu uli se mnogobrojni mali pojedinci koji esto nisu ak ni bili vlastelini, jar nisu imali svojih kmetova ali su bili u rodu s velikakim porodicama ili su uspjeli odrati svoju relativnu samostalnost u svojim utvrdama plaajui tribut ili izvravajui odreeni servicij velikaima. Na taj nain se kod ovih razvio faktini feudalni odnos senior - vazal. Neki od ovih su uspjeli kraljevim privilegijem postati nobili i tako stei odreenu samostalnost. Neki koji nisu bili vremenom priznati kao posjednici sa statusom nobila postali su kmetovi. Druga grupa vlasteIina i slobodnih posjednika vrila je samo uvjetno i ogranieno funkciju dravne vlasti. Opseg njihovih ovlatenja ovisio je o doputenju, koncesiji ili preutnoj dazvoli
darovnici da je izvren uvod u posjed i da nitko nije prigovorio, e) dispozitivna klauzula, tj. kakvo se pravo daje obdarenom i pod kojim uvjetima naroito u pogledu nasljeivanja. Upor. M. Lanovi, n. dj. 218-228. Ch. d'Eszlary, n. dj., I, 290-293.

793I uzurpatori su vrili funkcije vlasti kao da su stekli legalnim putem. Oni su naime pretvorili funkciju upana u kraljevskoj upaniji u
svoje nasljedno dobro a upani tih upanija dok su tu funkciju vrlli u kraljevo ime imali su civilnu sudbenost nad svim pripadnicima utvrde, sudbenost u monetarnim i desetinskim stvarima ak in ad nobilima dok u kaznenim stvarima dijelili su sudbenost s kraljevim sucima. Upor. Art. 5, 8: 1222, Vidi T. Smiiklas, n. dj. II, 462-463.

794A. Timon, n. dj. 227-232, Ch. d'Eszlary, n. dj. I, 280-2844.

140

velikaa. Feudalni karakter ovih odnosa dobio je i svoju pravnu podlogu u onom asu kada je kralj dodijelio pojedinim velikaima pravo da se smatraju seniorima nad svojim vazalima.795 No, meusobni odnos jakih i slabih vlastelina najee se odvijao u meusob- noj borbi za odranje nadreenosti odnosno za osloboenje od podreenosti. to su vie ratovali, to su se vie iscrpljivali, to je vie slabila njihova nezavisnost od kraljeve vlasti. Osjeajui se vremenom ugroeni postepeno su jaki ulazili u skuptine nobila po upanijama da bi tamo vrili utjecaj. Tako su zakljuci tih skup- tina vezivali ne samo nobile ve postepeno i bogate vIasteline koji su postali ugroeni od kraljeve vlasti. Kralj je vodio politiku stvaranja neprijateljstva meu tim mogunicima, jaao je svoje pozicije uvoenjem plaanja vojske i reorganizacijom vojne sile nobila i bogatih vlastelina, podupirui gradove i gradsku privredu, potpomaui novani promet, razglabajui tako temelje na kojima je poivao sistem lenske drave. upanijske skuptine su na kraju u prvoj polovini XV st. postale oslonac u koji su kraljevi vjerovali da im moe pomoi u borbi za vlast. Tako je i dolo do podjele vlasti izmeu plemstva (u koje se sada ubrajaju i bogati vlastelini) i kralja te stvarao novi sistem vlasti staleke drave. Vlastelinstva su bila karakteristina za podruja vladanja Slavonijom i Hrvatskom. Na podruju dalmatinskih gradova u toku XllI i XIV st. nije se razvilo vla- stelinstvo u navedenom klasinom smislu. U distriktima veih gradova u toku XV st. pominju se feudatari koji su bili duni gradskoj komuni na odreeni servicij (vojni ili drugi) a na feudatarevim zemljama villani ili villici tj. osobe koje daju zakupninu i osobe koje daju razna davanja u naturi darove, marturinu, radnu rentu i drugo. Meutim odnos jednih i drugih prema feudataru pogotovo villana nije tipino kmetski odnos. Radi se o feudalnom odnosu ali ne i vlastelinskom jer gospodar njihovog zemljita nema sudsku vlast nad njima. Ako spadaju pod jurisdikciju kastelana, u tom sluaju kastelan ili njegov zamjenik vri nad njima sudsku vlast, ali ne u svoje ime ve u ime ovlatenja gradskog kneza odnosno komune ili ak Mletake republike. Kastelan ne vri vlast u svoje ime kao vla- stelin a za gradsko sudstvo tada su bili svi pravno jednaki. Ipak, obzirom na da- vanje villika moe se govoriti o feudalnom odnosu izmeu beneficijara i obrai- vaa zemlje ali ne i o vlastelinstvu.796 e) upanije . upanije u Kraljevini Dalmacije i Hrvatske u doba lenskog tipa dravne vlasti postepeno su prestajale biti kraljevske. upanije u XIII i XIV st. nisu se temeljile na poimanju da dravna vlast pripada kraljevskom patrimoniju i da upanije iz XIV i XV st. predstavljaju nastavak kraljevskih upanija u sastavu, stvarnoj i mjesnoj nadlenosti u vrenu dravne vlasti.

795T. Smiiklas, n. dj. VII, 353 (ubii), VII, 388 (Babonjii). 796S. Antoljak, Zadarski katastik 15 stoljea, Starine JAZU 42 (1949); Isti, Ubiranje marturine, crkvene desetine i vojine u zadarskom
distriktu (k 435), Starine, JAZU, 44 (1959); Isti, Nekoliko primjera o posto- janju feuda u zadarskoj kopnenoj regiji iza 1409 god. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. 16, (1976); Isti, Vransko obiajno pravo, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 18 (1979).

141

U XlII i XIV st. prevladavalo je meu feudalcima kraljevine stanovite da vrenje dravne vlasti ne pripada samo kralju ve i svima njima, a kralj je samo prvi meu jednakima, upanije u svom sastavu nisu bile vie skup kraljevih funkcionera ve skup privilegiranih ovlatenika - nobila i jobagijona. Stvarna nadlenost tih novih upanija nije obuhvaala ovlatenja u vrenju vojne, sudske i financijske vlasti ve samo sudske i to u ogranienom opsegu. Mjesna nadlenost nije obuhvaala teritorij i osobe odreenih kraljevskih utvrda ve nobile i jobagione irih regija koje nisu trebale pripadati tim utvrdama. Ureenje kraljevskih utvrda kao temelj kraljevskih upanija nestajalo je postepeno a zapoelo je nestajati ve u doba vladanja narodne dinastije te je nastavilo propadati i u toku XIII st. pod Arpadoviima na obim podrujima vladanja Slavoniji i Hrvatskoj. U Dalmaciji tj. na podruju dalmatinakih gradova nije se nikad razvio upanijski sistem ve su se formirale gradske komune. Meutim, treba naglasiti da ureenje kraljevskih upanija nije nestajalo istovremeno i jednako brzo. Uzroci nestajanja starih upanija i formiranje novih leali su u prelaenju mnogih kraljevih utvrda zajedno sa teritorijem u feudalno vlasnitvo pojedinih crkvenih i svjetovnih vlastelina, nadalje, u osnivanju gradova i irenju gradskih distrikata na teritoriju kraljevskih upanija i napokon u formiranju novog drutvenog sloja (nobila), njihovom izuzimanju od nadlenosti kraljevskih upanija kao i u organiziranju novih korporacija radi njihove zatite. Na podruju vladanja Slavonijom kralj je rano poeo darivati feudalno vlasni- tvo: dijelove svojih upanija pa i itavu upaniju ime je izgubio svoju vlast nad tim teritorijima i ujedno stvarao uvjete da se formira autarhija tih vlastelina. Jaanjem takvih vlastelina nastala je opasnost ne samo za okolne susjedne siromane vlasteliie nego i za samoga kralja. Siromani vlastelini i slobodni ljudi koji nisu bili nikome podloni morali su vremenom traiti zatitu i to kod onih koji su ih ugroavali tj. kod svojih susjeda bogatih vlastelina. No, ta zatita je naj- ee zavravala pretvaranjem tih Ijudi u podlone osobe, vojnike i kmetove bo- gatih vlastelina pa i u sluaju da su zatitnici bili njihovi roaci. Njihova imanja i utvrde uklapani su u vlastelinstvo bogatih, Autarhija bogatih je doskora pretvorena u oligarhiju despota. Kraljevim darovanjima u toku XII, XIII i XIV st. najvie je stekla Crkva. Zagrebaki biskup postao je bogati vlastelin. Poetkom XIII st. zagrebaki biskup je imao 18 posjeda. Njegovi posjedi su bili tako veliki da je mogao organizirati na tim teritorijima etiri provincije koje je organizirao kao upanije veoma sline starim kraljevskim upanijama na elu sa upanom.797 I red Templara je postao bogat. Kralj je naime 1269 darovao Templarima gotovo itavu dubiku upaniju. 798 Isto tako je kralj 1205 g- darovao gotovo itavu gorsku upaniju cistercitskoj opatiji u Topuskom. 799 Pa i podgorska

797Ti posjedi su bili slijedei: uerje, Vugrovec, Kamenik kod Kalnika, Bukupec kod Varadina, Komarnica, Zdelja u Podravini,
Dubrava, Posjed u Gorama i Odri, Petrovina u Podgorju pod Pljeivicom, Dua, Gue i Vaka u Podravini. Vidi L. Dobroni, Topografija zemljinih posjeda zagrebakih biskupa prema ispravi kralja Emerika iz 1201 godine, Upor. T. Smiiklas, n. dj. VIII, 33.

798T. Smiiklas, V, 510.


799T. Smiiklas, V, 5, 6.

142

upanija je ustvari prestala postojati 1293 g. jer je kralj prvo izdvojio iz upanije sve zemlje Pribia (nobilitiravi rod Pribia 1244 g.) zatim izdao privilegij vili Jastrebarsko 1257 g. a onda je 1293 g. daravao Baboniu Oki, Podgorje i druge zemlje sa utvrdama ime je podgorska upanija ostala bez teritorija.800 Poeka upanija je u toku XIII st. pripadala kraljici pa je ona raspolagala pravima upana kao svojim privatnim vlasnitvom,801 izuzevi prostrana imanja u ovoj upaniji koja je kralj 1238 darovao vitekom redu kriara.802 U virovitikoj upaniji postojao je takoer niz posjeda koji su darovani pojedincima.803 Na podruju kraljevske upanije Garenica takoer su bile darovane mnoge zemlje pojedincima u toku XIII st.804 Poetkom XIV st. sam kralj priznaje da Babonii imaju zemlje od njemake do bosanske granice i od Save do Gvozda.805 Meutim, teritoriji kraljevskih upanija smanjivali su se i na taj nain to su kraljevi osnivali na tim teritorijima slobodne i kraljevske gradove te varoi. Kraljevi su naime izdavali privilegij kojim su davali slobotine hospitima doseljenicima koji su bili nastanjeni uz odreenu kraljevsku utvrdu s pravom na vlastito sudstvo i trgovanje pod kraljevom zatitom uz odreene obaveze uglavnom na novana davanja veinom u korist kraljeve blagajne. Ovim privilegijima kraljevi su morali otrgnuti priline povrine kraljevskih upanija jer su hospitma davali prostor za smjetaj gradskog naselja i prostor za gradski okoli na kojem e se prostirati vrtovi, vonjaci, oranice i livade graana. Kraljevi su rtvovali svoje zemlje da bi unaprijedili privreivanje u zemlji koristei evropski proces koloniziranja. Kraljevi su nastojali da svojim privilegijima uine svoje gradove i varoi privlanim naroito za strance trgovce i obrtnike da bi na taj nain poveali to vie ekonomsku mo gradova jer jedino su tako mogli oekivati izdanije i bogatije izvore svojih prihoda, Kraljevi, hercezi i banovi su u toku XIII st. osnovali itav niz takvih kraljevskih slobodnih gradova i varoi (Varadin, Perna, Petrinja, Samobor, Zagrebaki Gra- dec, Krievci, Jastrebarsko i dr.).806 I u XIV st. kralj je nastavio ovom praksom pa su tako nastali slobodni kraljevski gradavi (Zelina, Gradika, Krapina, Koprivnica).807

800E. Laszowski, Stara hrvatska upanija podgorska, Rad JAZU, 138, 24-33. 801T. Smiiklas, V, 148.

802T. Smiiklas, III, 97, 201, V, 282, 302. 803Grad Virovitica osnovao je herceg, kasnije je pripao kraljici (sredina XIII st.). T. Smiiklas, n. dj., III, 346, 422, IV, 89, 374, 694. O
tome jo F. ii, upanija Virovitika u prolosti, Osijek, 1896.

804T. Smiiklas, V, 53.

805T. Smiiklas, VII, 388. 806Upor. Za Varadin, T. Smiiklas, n. dj. III, 81-91, 186-187, IV, 166-167, za Pernu (danas selo u Baniji) T. Smiiklas, n. dj. III, 252,
Petrinju, T. Smiiklas, n. dj. IV, 123, Samobor, T. Smiiklas, n. dj. IV, 164, Zagrebaki Gradec T. Smiiklas, n. dj. IV, 172-176, V, 5, 100, 202, 401-404, 424, Krievci, T. Smiiklas, n. dj. IV, 490, 538, V, 513, Jastrebarsko, T. Smiiklas, n. dj. V, 12.

807Upor. za Koprivnicu T. Smiiklas. N. dj. X, 388-389, XII, 373, Kozaru (libera villa) T. Smiiklas, n.
dj. XIII, 5. Krapinu T. Smiiklas, n. dj. XI, 344-345, Zelinu T. Smiiklas, n. dj. IX, 418-419, Gradika (libera villa) T. Smiiklas, n. dj. IX, 506.

143

Na kraju, na podruju vladanja Slavonijom kralj je podrivao svoju vlastitu or- ganizaciju vlasti kraljevskih upanija i na taj nain to je znatan broj osoba zajedno s njihovim posjedom otrgnuo od teritorija kraljevske upanije i nadlenosti upana. Dva su oblika bila takvog izuzimanja od kraljevske upanije: jedan se sastojao u tome da su pojedinci ili rodovi postajali servientes regis a drugi da je kralj davao pojedinim zajednicama slobodnih ili poluslobodnih ljudi (jobagiona utvrda) odreene slobotine koje su bitno smanjivale ovlatenja kraljevskog upana. Na podruju vladanja Slavonijom krajem XII st. i u toku XIII st. jo uvijek se sauvao niz utvrda u kraljevom vlasnitvu. Kralj je u tim svojim utvrdama oslobodio znatan broj ratnika (jobbagiones castri) od obaveze na vrenje servicia i od osobne potinjenosti upanu. Takvim osloboenim osobama davao je zemlju s kmetovima ili bez kmetova ali s pravom na koloniziranje kmetova ili pak zemlju utvrde u kojoj su sluili izdvajajui tu zemlju iz sastava zemljinog vlasnitva utvrde. Kralj je na taj nain postepeno ukidao svoju organizaciju vlasti, ali je smatrao da istovremeno osuvremenjuje svoju vojnu silu dobivajui s tim ratnicima na temelju feudalne vjernosti, vojnike i konjanike na koje se mogao osloniti u borbama ne samo na teritoriju utvrde ve i drugdje, dakle, da dobiva novu pokretnu vojsku koja e se sama uzdravati. Ako analiziramo vrela s namjerom da ustanovimo koliko je kralj ostvarivao svoj cilj doputajui da oslabi svoje kraljevske upanije, moemo utvrditi da na podruju kraljevskih upanija i utvrda Krievci, Kalnik (Vel. i Mali Kalnik), Prodavi, Rovie, esmica, Gari, Grevac nalazimo u XIII i XIV st. esto spomen o zemljama nobila (tj. servientes regis), koje su bile tamo izmijeane sa zemljama jobagijona i drugih podlonika kraljevskih utvrda (castrenses), zatim biskupa, samostana i dr. O tome nam govore opisi mea pojedinih posjada koji su se otuivali ili dijelili na nasljednike. Ne moe se dodue utvrditi kada su spomenuti nobili stekli svoj privilegij, ali je injenica da se oni esto spominju kao meai pa je prema tome oito da su ti nobili bili brojni. 808 Isto tako se i na podrujima kraIjevskih upanija i utvrda Podgorje, Gorica, Gora spominju u vrelima zemlje nobila koje su se i tu prostirale uz zemlje kastronsa, jobagijona, bogatih crkvenih i svjetovnih vlastelina.809 U zagrebakoj pak kraljevskoj upaniji nije zabiljeen veliki broj nobila jer je kralj veinu zemalja u toj upaniji darovao zagrebakoj Crkvi (biskupu i kaptolu) te zagrebakom Gradecu. 810 U varadinskoj, zagorskoj, hvosanskoj i prema istoku u virovitikoj, vukovskoj i srijemskoj kraljevskoj upaniji takoor su veoma malobrojni podaci o nobilima, ali je sigurno da je i tu pokoji od jobagiona kraljevskih utvrda uspio ui u red kraljevskih servijenata. Isto tako nemamo podataka o nobilima u kraljevskim

808Upor. V. Klai, Slavonija od X do XIII . stoljea, Zagreb, 1882, 52, J. uk, Podravina od Bednje do Voinke do polovine XIV st.,
Vjesnika Zemaljskog arhiva u Zagrebu, XVIII, 24-33, T. Smiiklas, n. dj. III, 247, VI, 332, XII, 137.

809E. Laszowski, Stara hrvatska upanija podgorska, Rad JAZU 138; Isti, Hrvatska plemenska opina Cvetkovii, Vjesnik Dravnog arhiva
u Zagrebu, 1926, R. Lopai, Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895, 36-223, 285, 305, Isti, Biha i bihaka Krajina, Zagreb, 1890, 148, 158, 205, 222, 228-238, 253

810T. Smiiklas, n. dj. III, 248, VI, 242. 144

upanijama na teritoriju izmeu rijeka Une, Sane i Vrbasa (dubika, sanska i vrbaska kraljevska upanija), vjerojatno zbog toga to su tu rano zagospodarili velikai Babonii. Da bi osigurao svoje servijente odnosno nobile od upana i drugih barona, kralj je izdao nekoliko zakonskih dekreta nadajui se da e na taj nain sauvati i potaknuti vjernost nobila. Ve je Zlatnom bulom iz 1222 g. kralj pokuao zatititi svoje servijente. upanima je zabranio suditi o posjedu servijenata. Dozvolio im je suditi samo u pitanjima novca i desetine. U naelu servijentima je sudio sam kralj odnosno suci koji su zamjenjivali njegovu osobu. Ako je osuda predvidljivo bila na gubitak glave ili imovine, takva osuda mogla se donijeti samo uz suglasnost kralja.811 Kralj je ponovno garantirao servijentima njihova prava svojim dekretima iz 1231 i 1267 g. Dekretom iz 1231 g. biskupi su bili obavezni da ekskomuniciraju svakog kraljevog funkcionera ili koga drugog koji ne bi postupio u sudskom postupku protiv servijenata na temelju propisane mjesne i stvarne nadlenosti.812 Procesi protiv servijenata ako je prijetila osuda na gubitak glave ili imovine mogli su se zavriti kao i po Zlatnoj buli iz 1222 g. samo uz suglasnost kralja. 813 Dekretom iz 1267 kralj se ponovo obavezao na potivanje svih prava servijenata. Ovim dekretom su servientes regis prvi puta izriito poistovjeeni sa nobiles.814 Meutim, izgleda da odredbe kraljevih dekreta nisu bile redovito potivane naroito u sudskom postupku, pa su nobili bili izloeni nasilju monih upana. Da bi prekinuo ovakvu praksu ban Slavonije je dao 1273 god. pravo nobilima da sami sebi sude u svojim sporovima time da e se sud sastojati od upana, etiri nobila i dva jobagiona. Ako ovi ne bi mogli biti na okupu, dostajati e da uz upana budu trojica ili dvojica.815 Banov privilegij iz 1273 g. prihvatio je u osnovi i kralj kada je svojim dekretom iz 1291 g. donio propis da ni jedan upan ne moe suditi bez etiri sudaca nobila,816 ime se definitivno ostvario temelj za osnivanje posebnog sudita nobila. Istim kraljevim dekretom odreeno je da se upan i etiri suca nobila imaju prikljuiti palatinu (a isto je vailo i za bana), ako bi ovaj sudio okolne nobile. 817 Ako bi
811T. Smiiklas, n. dj. III, 464, to. 3, 5, 8. 812Art. X; 1231, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 4. 813Art. Xviii; 1231, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 4.

814& 2 Exor; 1267, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 11, Treba napomenuti da se izraz nobilis upotrebljava ve u Zlatnoj
buli iz 1222 godine ali tada su tako identificirani predstojnici kovnica (comites camerarii monetarum), nadzornici prodaje soli (salinarii) i nadzornici poreza (tributarii) i to kao nobiles regni. Upor. Art. 24, 1222. Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 465. Jo na jednom mjestu u Zlatnoj buli iz 1222 g. spominju se nobiles regni; Tam eposcopi quam alii iobagiones ac nobiles regni. Upor. & 2 art. 30; 1222. Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 464. Meu jobagione u ovoj Buli ubrajaju se palatin, ban, dvorski upan kralja i kraljice. Upor. art. 30; 1222. Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 466. Iz ovog proizlazi da su pod nobiles regni u Buli smatrani samo najvii kraljevi funkcioneri. Meutim godine 1267 meu nobiles se ubrajaju i servientes regis.

815T. Smiiklas, VI, 25, 28. No, interesantno je da se meu upanima spominju u pogledu primjene ovih odredbi samo zagrebaki i
krievaki upan. Drugi nisu spomenuti iako je oito u potvrdi tog privilegija da je ban znao i za druge upanije. Tu okolnost treba protumaiti vjerojatno tako to su ba ta dva upana vrili funkciju vicebana u vrenju sudske funkcije, a po Zlatnoj buli iz 1222 g. nobilima je mogao suditi samo kralj i njegov zastupnik u sudovanju a to je u Slavoniji i Hrvatskoj bio samo ban odnosno viceban.

816Art. 5; 1291, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 17. 817Art. 16; 1291, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 20. 145

palatin pokuao suditi nepravedno, upan i etiri suca nobila bili su duni palatina sprijeiti.818 Prema sauvanim vrelima proizlazi da se ta odredba primjenjivala i u Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske uz jedinu izmjenu da je ovdje umjesto palatina sudio ban.819 Izraz sudac nobila prvi puta se javlja u Ugarskoj sredinom XIII st.-iudices nobilium seu servientium,820 ali tada sudska funkcija upana i ovih sudaca nije bila spojena. Tek na osnovi dekreta iz 1291 g. je izvreno to spajanje. Na podruju vladanja Slavonijom izraz sudac nobila u smislu dekreta iz 1291 g. javlja se tek sredinom XIV st.821 to bi znailo da se sistem kraljevskih upanija tek tada ugasio. upani kraljevskih upanija, tamo gdje su te upanije postojale, sudili su samostalno jo u prvoj polovini XIV st.822 No, u toku iste prve polovine XIV st. nalazimo ve primjera da su upani sudili zajedno s nobilima ali ne s etvoricom nego sa svima nabilima svoga kraja823 to predstavlja prelaznu fazu u razvoju funkcije suca nobila. Suce nobila birali su sami nobili na svojim skuptinama a upana je postavljao kralj osiguravajui tako svoj nadzor i utjecaj. Skuptine nobila (congregationes generales cemitatus) pojavljuju se takoer sredinom XIV st. Tada su one posebno tljelo koje je formirano izgleda na temelju kraljevog dekreta iz 1351 g. po kojem je kralj naredio da se nobili imaju sakupljati u skuptinama i to sa itavog odreenog distrikta.824 Na ovaj nain postojala su tri tijela: upan, suci nobila i skuptina, Nadlenost je bila ograniena na sudovanje. Tek u XV st. ona e se proiriti na ekonomske i vojne poslove zahvaljujui kraljevim odredbama o banderijalnom vojnom sistemu. Sastav skuptine obuhvaao je u paetku pored nobila jo i jobagione utvrda u koliko nisu postali u meuvremenu kmetovi. Tek sredinem XV st. u upanijsku skuptinu nisu vie ulazili jobagioni pa su se od tada te skuptine s pravom nazivale universitas nobelium.825 Prve skuptine je sazivao kralj.826 Kralj je sauvao naziv upanije (latinski comitatus) koristei injenicu da je on odredio formiranje zajednice ovlatenika nobila i jobagiona, te to je na elu takvoj zajednici on postavljao predsjedavajueg tj. comes-a. Teritorijalno, te zajednice ovlatenika u prvoj palovici XIV st. izgleda da nisu bile fiksirane pa je i ban kad je odravao svoje sudske skuptine sve do 1369 g, u stvari odravao ne za upanije ve za ira

818Art. 17; 1291, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 20. 819O tome svjedoi injenica da je ban 1369 godine sudio in congregatione generali universitatis comitatus crisiensis. Upor. T.
Smiiklas, n. dj. XIV, 179, 180. 31u A. Timan, n. dj., 216.

820A. Timon, n. dj. 216. 821T. Smiiklas, n. dj. XI, 484. 822Rovianski 1331 Upor. T. Smiiklas, n. dj. IX, 567, krievaki 1332 Upor. T. Smiiklas, n. dj. X, 42.

823Tako moraveki upan 1327 Upor. T. Smiiklas, n. dj. IX, 342, krievaki 1338 upor. T. Smiiklas, n. dj. X, 435,
1340 X, 576. 824congregentur nobiles illius comitatus vel districtus in unum upor. T. Smiiklas, n. dj. XII, 51.

825A. Timon, n. dj. 696.


826T. Smiiklas, n. dj. XIII, 3 (1360), 129 (1361).

146

podruja omeena jedino Dravom i Savom827 ili Savom i Gvozdom"828 ili Lonjom i Gvozdom. 829 Tek 1369 g. ban je odrao sudsku skuptinu za odreenu upaniju npr. za universitas nobilium comitatus crisiensis.830 Ve poetkom druge polovine XIV st. nove zajednice ovlatenika sa svojim sucima i skuptinom imaju svoj naziv upanija i teritorij svoje upanije. Nove upanije nisu imale sve do XV st. nikakvu slinost s negdanjim kra- ljevskim upanijama ni po svojoj strukturi ni po svojim zadacima. To isto tako nisu bile upanije ugarskog tipa (ugarske upanije) ve novi tip kraljeve organizacije vlasti koju je kralj iz svojih interesa za obranu i zatitu svojih preostalih prava vladanja kraljevinama privilegirao i zatiivao u borbi protiv monih dinasta i despota. upanije su bile nova kraljeva organizacija vlasti u kojoj je kralj u uvjetima drave lenskog tipa uspio zadrati svoj utjecaj i nadzor nad regionalnom teritorijalnom organizacijom vlasti. Nave upanaje su bile prvi znaci da se stvara drava stalekog tipa. Na podruju vladanja Slavonijom kralj je inicirao i zatiivao jo jedan vid organizacije vlasti i to kroz zajednice ovlatenika tj. zajednice nobila i slobodnih osoba koje su nastale tako da se od pojedinca (rodonaelnika) egzimiranog od upanove vlasti vremenom razvila zadruna obitelj ovlatenika a od ove vremenom rodovska ili plemenska zajednica ovlatenika ili tako da se od egzimiranog roda vremenom razvila plemenska ili seoska zajednica ovlatenika sa vlastitom sudbenou ili pak tako da je itav niz srodstveno nepovezanih sela bio obuhvaen kraljevim privilegijem a vlastitom sudovanju. Ove zajednice nisu bile upanije, iako nije bio iskljuen sluaj da je na elu takve zajednice stajao upan. lanovi tih zajednica mogli su biti nobili i slobodnjaci kojima je kralj podijelio privilegij ili ih privilegiranim priznao. Najee te su zajednice bile vezane uz upanije ili uz samog bana u vanijim sudskim procesima. U XIV st. i XV st. one su sainjavale sastavni dio ljudstva novih upanija. Na podruju krievake kraljevske upanije isticala se tako zajednica nobila Sv. Jelene (communitas nobilium de Sancta Helena). Oni su dobili nobilitet u XlII st. pa su bili osloboeni jurisdikcije krievakog upana. Zajednicu su sainja- vali ne samo lanovi jednog plemena ve i lanovi drugih u susjednim krajevima. Ipak veina je pripadala nobilitiranim lanovima obitelji de Coruska pa se i mjesto gdje su oni ivjeli nazivalo Koruka.831 U zagrebakoj kraljevskoj upaniji razvila se zajednica nobila u Turopolju. Ve u Xlll st. spominje se u Turopolju nobiles a doskora i universitas nobilium campi zagrebiensis. 832 Ova zajednica ovlatenika imala je pravo na vlastito sudstvo svoga upana (comes terrestris) i svoje vijee koje je biralo funkcionere. Vie sudstvo pripadalo je zagrebakom upanu (comes comitatus). Zajednica

827T. Smiiklas, n. dj. XII,136. 828T. Smiiklas, n. dj. XIII, 143. 829T. Smiiklas, n. dj. XIII, 65,66. 830T. Smiiklas, n. dj. XIII, 3, 129. 831T. Smiiklas, n. dj. XI, 480. 832T. Smiiklas, n. dj. III, 248.

147

ovlatenika nije plaala porez. Godine 1278 bila su utvrena prava te zajednice a 1279 kralj je potvrdio te slobotine.833 U podgorskoj kraljevskoj upaniji razvile su se zajednice nobila Cvetkovia, Dragania i Domagovia. Cvetkovii su bili plemenska zajednica koja je nastavala teritorij kod Jastrebarskog. Imali su svoje sudstvo (nie), svog upana, prisenike, fisk i lugare.834 Draganii su bili takoer plemenska zajednica koja je temeljila svoje slobotine na privilegiju koji su dobili 1264 njihovi praoci braa Kreso, Kupia i Rak. Draganii su ustvari poticali od Raka. Imali su svoje nie sudstvo, upana, vijee koje je biralo funkcionere i sudilo zajedno sa upanom.835 Domagovii su bili slina zajednica plemena koja je temeljila svoje slobotine na privilegiju koji je dobao njihov prednik 1327 g. kada je postao kraljevski serviens. Z-ajednica nobila Domagovi imala je svog suca i druge svoje oficijale. Odluivalo se u vijeu svih lanova prije otuivanja nekretnine.836 Na podruju gorike upanije postojala je privilegirana zajednica nobila ple- mena Koranica. Ona je spadala u sudskom pogledu pod jurisdakciju bana i zagrebakog upana. Tako je utvreno 1351 g. ali se u ispravi o tome tvrdi da je tako bilo od pamtivijeka.837 Nobili u Donjoj Jamnici sainjavali su takoer privilegiranu zajednicu. Ovo pleme je darovalo treinu batinskih posjeda u Donjoj Jamnici knezu Baboniu da bi sauvali svoje slobotine. Njihov odnos prema Baboniima bio je odnos podlonih prema zatitniku.838 U gorskoj kraljevskoj upaniji, a na teritoriju pod jurisdikcijom topuskog opata ivjela su nobilitirana plemena u zajednicama Dolec, Radosti, Sraica, Brnovec. Zajednice Dolec i Radosti imale su pravo na izbor vlastitog suca koji je mogao suditi i za teka kaznena djela. Sudac je bio ujedno starjeina zajednice lanova. plemena. Obaveza prema opatu sastojala se u plaanju odreenog godinjeg iznosa, davanju odreenog broja darova i u zalaznini. Prema nagodbi sklopljenoj 1361 g. izmeu tih zajednica i topuskog opata proizlazi da su takve zajednice nobila po- stojale i kod drugih plemena (generations).839 U gorskoj upaniji poznata su u XIII st. dva plemena Jarmania i Rastinia, dvije zajednice nobila koje su samo- stalno raspolagale svojim zemljama u Broini i Gradecu, Da Ii su i ta plemena uivala slobotine privilegirane zajednice nobila ne moe se sa sigurnou utvrditi, ali je vjerojatno da su uivali privilegij, jer su saobraali 1273. g.,neposredno s banom.840
833T. Smiiklas, n. dj. VI, 242, 318. 834E. Laszowski, Hrvatska plemenska opina Cvetkovii, VDA Zagreb, 1926. 835R. Lopai, Opina draganika, Zagreb, 1883.

836E. Laszowski, Povjesni spomenici Turopolja, I, II, IV, Zagreb, 1904, 1905 i 1908. isti, Tri hrvatske plemenske opine, Prosvjeta 1907. 837T. Smiiklas, n. dj. XII, 45-46. 838T. Smiiklas, n. dj. VI, 436-437.
839T. Smiiklas, n. dj. XII, 123.

840T. Smiiklas, n. dj. VI, 69, 98, 203. 148

Na podruju vladanja Hrvatskom sistem kraljevskih upanija je takoer nestajao i to bre nego na podruju vladanja Slavonijom. Kralj je naime izgubio ne- posrednu vlast nad upanijama kod nekih ve u XII, a veinom u toku XIII st. Neke svoje upanije je sam darivao, a neke su upani i vlastelini uzurpirali pretvorivi kraljevsku upaniju u nasljedno dobro svoje obitelji ili su pak pojedine dijelove tih upanija podredili svojoj jurisdikciji i tako stvarali samostalne kneevine. lzgleda da je kralj u takvim okolnostima naknadno potvrivao stanje koje je naao preutno ili usmeno ili ak pismeno samo da bi sauvao odreenu vezu s novim knezovima. Jo 1182. g. ban je donio presudu na osnovu savjeta koji su mu dali prisutni upani ba na nain kako je to dolikovalo upanima u doba patrimonijalne drave.841 Meutim ve 1179 g. u doba kada je bizantska vlast u Hrvatskoj sezala do Krke, u oblinjoj buanskoj kraljevskoj upaniji nalazimo prvu potvrdu da se upanska ast i vlast prenosila od oca na sina.842 Tako je ostalo i u sredini XIII st.843Izgleda da buanski primjer nije bio osamljen. I bribirska kraljevska upanija postala je u drugoj polovini XII st. nasljedna u obitelji ubi844 i tako ostala do 1347 g. Morska upanija je takoer postala ve u XII st. omikim knetvom na elu s lanovima obitelji Kaia. 845 Krki knez dobiva navodno od kralja 1193 g. Moru, 1225 g. Vinodol, no, tek sredinom XIII st. krki se knez naziva krkim, modrukim i vinodolskim knezom846 dok se Modru i Vinodol u ranijim ispravama oznaavaju kao comitatus iako to nisu bili.847 Primjer krkog kneza ne dokazuje dodue kako je upanska ast i vlast postala nasljednom ali ukazuje jasno kako su se uzurpirala prava vladanja no odreenom teritoriju. Slian primjer nastajanja krkog, modrukog i vinodolskog knetva je knetvo u Krbavi. Iz podataka sredinom XIII st. saznajemo da postoje vie loza plemena Guia koje se mijenjaju u krbavskom knetvu848 iako nema dokaza da su stekli to knetvo putem privilegija. Isto tako krajem XIII st. zavladao je krbavskim knetvom knez Kurjak a potom su ga slijedili u knetvu njegovi nasljednici, iako se ne moe utvrditi da su to inili legalno.849

841T. Smiiklas, n. dj. II, 180. 842T. Smiiklas, n. dj. II, 160-161. Istina ovoj se ispravi pridaje obiljeje falsifikata, all podaci o imenima buanskih upana mogli bi se
uzeti kao vjerodostojni.

843T. Smiiklas, n. dj. 472-473. 844T. Smiiklas, n. dj. II, 99-100, 160-167, 357. 845T. Smiiklas, n. dj. II, 116, 241-242, III, 77, IV, 77, 111.
846T. Smiiklas, n. dj. V, 67. 847T. Smiiklas, n. dj. IIII, 95-96. 848T. Smiiklas, n. dj. V, 102

849. Ljubi, Listine o odnoaju izmeu junog Slavenstv a i Mletake republike, III, 432. 149

Meutim, i sam kralj je darivao svoje zemlje u feudalno vlasnitvo i tako je jo vie pogoravao svoj poloaj u Hrvatskoj. Tako je kralj krajem XII st. darovao Senj Templarima, 850 1210 g. cetinsku upaniju Domaldu851 a 1244 Splitskoj nadbisku- piji,852 1223 god. sidraku upaniju Bribircima 853 1219 god. gacku kraljevsku upaniju Templarima,854 a 1300 god. Frankopanima,855 1253 god. dreniku upaniju Nelipiima856 da bi ju jedan kralj darovao 1292 god. banu Stjepanu 857 a protukralj iste godine ubiima,858 1292 god. psetsku upaniju ubiima859 i dr. Ako izvrimo opi pregled feudalnog vlasnitva u toku XIII st. na podruju vladanja Hrvatskom, moemo zakljuiti da su Gacka ukljuujui Modru, Vinodol, Drenik i Senj bili pod krkim knezovima, Krbava pod Guiima a poslije pod Kurjakoviima, Lika jednim dijelom (knetvo Buani) pod svojim nasljednim kne- zovima, nekadanje kraljeve upanije Bribir, Sidraga, Pset pod ubiima, upanija Cetina takoer pod nasljednim knezovima, upanija morska (podruje od Splita do Neretve) te neko vrijeme otoci Bra, Hvar i Korula pod Kaiima. Kralju na kraju ostalo neto zemalja u Lici, te u kninskoj, klikoj, ninskoj i lukoj upaniji.860 Istina, vlasniki odnosi na podruju vladanja Hrvatskom neto su se promijenili u toku prve polovine XIV st. jer su poslije pada ubia umjesto ovih doli Nelipii i Kurjakovii, no, u sutini kraljev poloaj se nije bitno izmjenio. Njegovu vlast u Hrvatskoj su umjesto ubia vrili Nelipii i Kurjakovii. Tako je lenska struktura dravne vlasti na podruju vladanja Hrvatskom ostala ista. Kralj je pokuao ve u XIII st. na podruju vladanja Hrvatskom da oduzme uzurpirane zemlje i prava vezana uz te zemlje i da ih vrati svojoj vlasti. Stoga je slao najee bana da na licu mjesta istrai i ustanovi utemeljenost prava i posjeda, da razlui kraljevske zemlje na kojima su ivjeli jobagijoni i kastrenzi od drugih zemlji koje su pripadale baronima, nobilima i drugim slobodnim osobama te da u sluaju utvrene uzurpacije vrati zemljino vlasnitvo u prijanje stanje. Na taj nain kralj je mislio vratiti svoju vlast u Hrvatskoj. Meutim, u toku XIII i XIV st. on to nije uspio u cjelini. Zemlje su ostale uglavnom kod prijanjih posjednika, a kraljevska vlast se osjetila samo naelno kod velikaa a kod nobila samo u primjeni vrhovne sudske vlasti. No, i kod nobila kralj nije uspio u cjelini ve samo u jednom dijelu tj. kod onih nobila koje je on uzdignuo u privilegirani poloaj nobila. Nobili i slobodni Ijudi koji su morali zahvaliti svoj poloaj velikaima vrei za njih vojni i drugi servicij nisu

850T. Smiiklas, n. dj. II, 191.


851T.Smiiklas, n. dj. III, 101

852T. Smiiklas, n. dj. IV, 243


853T. Smiiklas, n. dj. III, 231 854T. Smiiklas, n. dj. III, 174-176

855V. Klai, Krki knezovi Frankopani, Zagreb, 1901, 116.


856T. Smiiklas, n. dj. IV, 540. 857T. Smiiklas, n. dj. VII, 76. 858T. Smiiklas, n. dj. VII, 104. 859T. Smiiklas, n. dj. VII, 104. 860T. Smiiklas, n. dj. IV,346, 469, 540; V, 146, 533 i dr.

150

doli pod jurisdikciju kralja a time pod njegov utjecaj ve su ostali podlonici velikaa pa ak i pod njegovom sudbenou. Jedino u Iikoj, lukoj i kninskoj kraljevskoj upaniji kralj je zadrao izvjesne zemlje sa utvrdama oko kojih su se prostirale kastrenzeske, jobagionske i nobilske zemlje. No, i u tim upanijama kraljev utjecaj je opao za vrijeme ubia, jer su ovi postali 1299 god. seniori svih barona, vazala i nobila a i banovi s pravom nasljedstva pa su preuzeli kraljevu ulogu u vrenju vlasti. 861 Ova situacija nije se kralju popravila ni za sljednika ubia Nelipia. Tek sredinom XIV st. znatnim oslabljenjem knezova Nelipia i ubia kralju su stvoreni uvjeti da poduzme odreene mjere za jaanje svoje vlasti. Nobili koji su to postali prije uzdignua ubia na temelju kraljevog privilegija ili kraljevog preutnog priznanja te nobili koje su proizveli ubii i drugi knezovi morali su se zadovoljiti za vrijeme vladanja ubia da sudjeluju u vrenju vlasti samo prisustvovanjem i ogranienom suradnjom u sudovanju na sudskim skuptinama. Tako je bilo jo neko kratko vrijeme nakon oslabljenja ubia i Nelipia pa je ban odluivao zajedno s nobilima u sudskim skuptinama jo 1350 i 1353 god.862 Kraljeva odredba iz 1351 god, o obaveznom odravanju skuptine863 nobila mogla se dakle i u Hrvatskoj ostvariti nakon pada svemoi ubia i Nelipia. Ubrzo su organIzirane takve skuptine i na podruju vladanja Slavonijom. Tako je formi- rana zajednica nobila koja je teritorijalno obuhvaala bive kraljevske upanije Luka, Sidraga, Nin i Bribir, dakle, teritorij od srednje Krke i Zrmanje pa sve do mora i granica zadarske komune. Sjedite te zajednice nobila postala je Ostrovica kod Bribira. Druga zajednica nobila se formirala na teritoriju bive kninske kraljevske upanije obuhvaajui i susjedno podruje a sjeditem je postao Knin. Ove su skuptine nobila imale slian djelokrug kao i one na podruju vladanja Slavonijom. Pojedina plemena organizirala su vlastite zajednice nobila i prema tome vlastito sudite. Tokvu zajednicu nobila imala su pleme Mogorovia, Humljana, Nebljuha i dr. Vremenom su ovi plemenski sudovi bili ukinuti a umjesto ovih su formirani kneevi sudovi. Na podrujima na kojima se nobili nisu mogli udruiti zbog svog neznatnog broja ili drugih razloga a naroito zbog sile susjednog kneza formirali su se sudovi kojima su bili na elu knezovi odnosno zapovjednici utvrda koje je knez odredio.864 Stvarna nadlenost sudbenih stolova nobila bila je jednaka
861T. Smiiklas, n. dj. VII, 104-105, (1292), 163-164 (nasljedno banstvo 1293), VII, 353 (1299-potvrda povelje iz 1292 god.).

862T. Smiiklas, n. dj. XI, 631, XII, 197. 863T. Smiiklas, n. dj. XII, 51. 864U Krbavi, koja je u punoj vlasti Kurjakovia u toku XIV i XV st. postojao je samo jedan sud: Sud krbavski ali kod ovog nisu bili rotni suci lanovi plemena Guia koji su veinom nastavali ovaj kraj; Sud krbavski bio je kneev sud kao i u Modruu gdje je djelovao Modruki stol u ime knezova Frankopana. Na podruju Like poznati je Kraljev stol meu plemenitim ljudmi Mogorovii. Poslije pada naime bana Mladena Bribirskog Lika je dola u posjed sinova krbavskog kneza Kurjaka i likog kneza Petra Disislavia. Kada je vladar uspio skuiti vlast krbavskih knezova, upanijsku funkciju dobio je Petar Disislavi iz plemena Mogorovia. Poslije 1382 god. Kurjakovii su obnovili svoju vlst nad Likom pa su se Disislavii morali zadovoljiti samo jednim dijelom like upanije, no ne za dugo jer su upansku ast uskoro dobili Frankopani, a od ovih zakupom 1449. g. Mogorovii. Na podruju buanskog ketva bio je osnovan Buki stol. Meu rotnim sucima spominju se lanovi plemena Poletii koji su ivjeli zajedno sa Lapanima, Stupiima i Krelcima. U susjedstvu Krbave i Like ivjelo je pleme Humljani (izmeu Bihaa i Ripa uz Unu). U utvrdi Ripa bilo je sijelo plemenitog Stola Humskog. Na elu tog Stola bili su porkulabi ripaki i upan humski te etiri suca humskog Stola. Juno od Humske zemlje ivjelo je pleme Nebljuha. I ono je imalo neko vrijeme svoj plemenski Stol na elu s lapakim upanom i dvojicom kastelana, kasnije samo sa rmanjskim kastelanom sa tri suca. Na teritoriju luke upanije postojao je Luki stol. Jednog rotnog suca biralo je pleme Lapana Karinjana. U kninskoj upaniji nakon to su 1345 g. Nelipii prestali vladati kninskom upanijom formiran je sudbeni stol u Kninu u kojem su sjedili predstavnici raznih plemena kao rotni suci plemenitih Hrvata stola Tninskog. Vidi V. Klai, Hrvatska plemena od XII do XVI stoljea, Rad JAZU 130, M. Barada, Rad 151

onoj na podruju vladanja Slavonijom. U sudovima koji su bili pod utjecajem knezova nadlenost su odreivali knezovi. Daljnji razvoj stvarne nadlenosti sudova nobila za odreene zajednice nobila koje su se poele nazivati upanijama kao i u Slavoniji odvijao se slino onom u Slavoniji, Meutim, kralj nije mimoiao u svojoj borbi s velikaima ni Vlahe u Hrvatskoj doseljeno romanizirano stanovnitvo koje je ivjelo veinom u katunima a onda i u stalnim naseobinama, po svojim obiajima i uz svoje glavare (knezove i vojvode) koje su sami birali. Vlasi se spominju prvi puta 1322 godine kao vrli ratnici i to kao vjerni saveznici bana Mladena u borbi protiv njegovih protivnika.865 Godine 1356 spominju se Vlasi gospodina naega kralja koji su nastanjeni i ive na podruju vladanja u Hrvatskoj.866 Oito je da je i kralj uvidio korist u Vlasima ne samo kao stoara ve i kao konjanika u ratu. Stoga je razumijivo da su i Vlasi stekli ubrzo svoj Vlaki stol tj. vlastiti sudbeni stol na elu s vlastitim knezom. U sudovanju tog Stola sudjelovali su uz kneza jo suci i pristavi Stola koje su takoer sami birali.867 Knez, suci, vojvoda (zapovjednik vlakih vojnika) te pristavi sudskog Stola mogli su izdavati ak isprave o davanju .slobotine tj. odreenih prava i ovlatenja.868 Neki Vlasi su bili u slubi velikaa pa su im ovi izdavali potvrdu vlakih zakona kojima su bila odreena prava i obaveze Vlaha.869 Takvu jednu potvrdu imao iz 1436 godine. Kralj se u to vrijeme nije usprotivio, jer je pitanjo vojne sile velikaa upravo regulirao svojim banderijalnim sisternom. U kraljevskim utvrdama koje su ostale u kraljevom vlasnitvu jo u XIV st. i u kojima je zadrano staro ureenje jobagiona i kastrenza kraljevi su pokuali u toku XIV st. osnovati novi sistem - ureenje kastelanata - koji je bio izvan no- vog uredenja upanija. Kraljevi su naime funkcije nekadanje kraljevske upanije koje su se odnosile na vojne i ekonomske agende povjerili zapovjednicima kastela tj. kraljevskih utvrda. Zapovjednici tih kastela dobili su i sudska ovlatenja nad podlonicima teritorija utvrde (castellanati). U svim tim poslovima (vojnim, ekonomskim i sudskim) bili su nezavisni od upana. Na kraju vladanja Anuinaca prestala je ta sluba jer je kralj Sigismund sve te poslove povjerio upanijama.870 Nove upanije i kastelanati nisu ipak osigurali kralju iru mjesnu i stvarnu jurisdikciju, jer su upanije obuhvatile samo uski drutveni sloj svojom sudbenou a kastelanati samo kraljeve podlonike unutar preostalih kraljevih utvrda to se osobito odnosi na podruje vladanja Hrvatskom.

JAZU 300.

865J. idak, Historijska itanka, Zagreb, 1952, 62.

866T. Smiiklas, n. dj. XIII, 425.


867R. Lopai, Biha i bihaka krajina, Zagreb, 1890, 295. 868Isto.

869R. Lopai, n. dj. 296-298.


870A. Timon, n. dj. 694-695.

152

Kastelanati su konano i ubrzo ukinuti a upanije su postale nosioci dravne vlasti ali ire autonomije tek uXV.st. Karakteristino je dakle za Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske u doba lenskog ureenja da su nosioci dravne vlasti bili u osnovi crkveni i svjetovni vlastelini na svojim vlastelinstvima, upanije na podruju upanija (ali samo sudske vlasti) i gradovi (tj. slobodni kraljevski gradovi i dalmatinski gradovi). Kralj je bio samo jedan od nosilaca dravne vlasti. f) Gradovi Gradovi u pravnom smislu u toku XIII, XIV i XV st. bili su privilegirane zajed- nice stanovnika koje su uivale takva prava i slobotine kojima su se bitno razlikovale od drugih zajednica stanovnika a naroito svojim pravom na vrenje dravne vlasti.871 Gradovi, koliko god su predstavljali snani oslonac kralju u borbi protiv velikaa svojim novanim i drugim obavezama prema kralju, ipak oni nisu postajali samo zato to ih je kralj osnivao svojim privilegijem. Gradovi su nastajali iz ekonomskih osnova prvenstveno. Ekonomsku podlogu su vremenom dale kraljevske upanije kao konzumenti obrtnike i druge robe, kolonizacijski razvoj u Evropi kao subjekt proizvodnje i trgovine te formiranje trita kao mjesto razmjene dobara. Kraljevi su samo pomogli svojom inicijativom i zatitom da naseobine kolonista (uglavnom Nijemaca i Talijana) na podruju vladanja Slavonijom dobiju svoju pravnu sigurnost i pravni osnov za daljnji razvoj. Na podruju vladanja Hrvatskom gradovi su se ograniavali u svojoj djelatnosti uglavnom na poslove trita. Budui da na tom podruju kraljevi nisu uspjeli u to doba uspostaviti svoju vlast da bi bila djelotvorna i efikasna, to gradovi na tom teritoriju nisu nastajali kraljevom inicijativom ve voljom i potrebama vlastelina. Na podruju vladanja Dalmacijom kralj je mogao samo podupirati razvoj gradova priznavajui im preutno ili pismeno njihovu samostalnost i neovisnost u vrenju dravne vlasti i bavljenju privrednom djelatnou. Gradovi na podruju vladanja Slavonijom, Hrvatskom i Dalmacijom zasnivali su svoj pravni poredak na osnovu privilegija kralja ili doputenja vlastelina. Umjesto kralja mogao je privilegij izdati i ban. Vlastelini su izdavali ispravu samo o priznavanju prava na odreene slobotine. Obzirom da se takvih isprava sauvao neznatan broj a poznato je da je na podruju vladanja Hrvatskom postojao itav niz trgovita s privilegiranim statusom stanovnitva moemo zakIjuiti da su na tom podruju mnoga trita nastala na temelju usmene i preutne dozvole vlastelina. Postanak gradova na podruju vladanja Slavonijom zasnivao se na dva temelja: 1. na produenju ivota naseobine kao privilegirane naseobine i 2. na osnivanju nove naseobine s privilegijem. Naseobine su se zasnivale na mjestima gdje se je nalazila raskrsnica trgovakih putova, ili stjecite trgovaca na putovanju, ili mjesto koje je uivalo od prije posebnu zatitu vladara ili vlastelina kao trite, ili pak sjedite biskupije, strateki vaan poloaj ili iz kojih drugih razloga.

871A. Timon, n. dj. 163.

153

Graanima su se smatrale samo one osobe koje su ivjele u gradu i koje su imale nekretnine u gradu (kuu, zemlju).872Stoga su se stanovnici u veem gradu razlikovali: jedni su bili cives a drugi habitatores tj. jedni su bili graani a drugi samo stanovnici grada. Glavni dio stanovnitva grada sainjavali su hospites tj. stranci koji su doli u grad ivjeti kao zanatlije i trgovci i koji su ustvari prilikom izdavanja privilegija bili nosioci ovlatenja dobivenih privilegijem a manji dio stanovnitva predstavljale su osobe koje su napustile vlastelina i naselile se u grad. Ve 1298 g. kralj je dozvolio kmetovima i jobagionima vlastelina da slobodno napuste vlastelinstvo te da se isele kuda ele ako su izvrili svoje obveze prema vlastelinu i ako im je vlastelin dao suglasnost.873 Hospites su bili posebno zatieni i prije osnivanja privilegiranih naseobina. Oni su stekli posebni poloaj za kralja Kolomana.874 Zlat- nom bulom iz 1222 g. kralj je ponovno odredio da se sa hospitima koje mu drago narodnosti postupa po slobotinama koje su im prije ve bile date.875 Samo iznimno bilo je privilegijem zabranjeno useljavanje kmetova u grad. 876 Bilo je meutim i takvih gradova u kojima hospites nisu bili samo zanatlije i trgovci ve i posjednici zemalja koje su obraivali i za koje su davali kmetska podavanja.877 Gradovi, koji su nastali privilegiranjem hospita zanatlija i trgovaca dobivali su zemljite ne samo za kue i njihova dvorita te okolne vrtove ve i zemljite oko grada sa znatnim povrinama da bi mogli ivjeti u gradu neovisno od uvoza. Jedne i druge zemlje bile su precizno omeene u privilegijama.878 Gradovi koji su nastali na podrujima u kojima su hospites bili i zemljoposjed- nici nisu dobivali po pravilu posebne zemlje za obradu a i njihova davanja su bila kao graana u sutini slina njihovim ranijim davanjima. Oni nisu paualno isplaivali zemljarinu (terragium ill marturina ili collecta) ve po portama dvorima bez obzira koliko je bilo selita pod tim dvorom.879 Graani su mogli na svojim zemljama drati zakupnike zemlje koji bi obrai- vali zemlju za gospodara zemlje i za sebe pod odreenim uvjetima. Treba naglasiti da zemlje u periodu lenske drave nisu bile u privatnom vlasnitvu posjednika ve su ostale u feudalnom vlasnitvu kralja ili vlastelina koji je dao slobotine. No, i sami gradovi su davali zemlje u zakup kao i crkva, samostani, bratovtine. Bila je poznata institucija nasljednog zakupa.880

872A. Timon, n. dj. 591. 873Art. 70; 1298, Vidi J. N. Kovachich, n. dj. I, 50. 874Art. 35, 80, 81; prvog dekreta kralja Kolomana, Vidi CJH, I, 142, 146. 875Art. 19; 1222, Vidi T. Smiiklas, n. dj. III, 464.

876Na pr. Krievaki privilegij. Upor. T. Smiiklas, n. dj. IV, 490.


877Art. 38; 1498, Vidi CJH. I, 287.

878Na pr. Zagrebaki Gradec, T. Smiiklas, n. dj. IV, 174-175. Varadin, T. Smiiklas, n. dj. III, 90, Krievci, T. Smiiklas, n. dj. IV, 491,
Samobor, T. Smiiklas, n. dj. IV, 165, Vukovar, T. Smiiklas, n.dj. III, 346 i dr. 879Na pr. Virovitica, T. Smiiklas, n. dj. IV, 374. 880U Zagrebakom Gradecu naziva se jus perpetuum possidendi sub conditione, M. Apostolova Marevelski. O obiajnom pravu zagrebakog Gradeca (1242-1526), Zbornik Pravnog fakulteta Rijeka, III, 142.

154

lzraz kojim su se nazivali gradovi u toku Xlll - XIV st. bilI su villa, libera villa, oppidum. Tek kraljevskim dekretom iz 1405 godine neke liberae villae, oppida, bili su unapreeni u naziv civitas.881 lpak ve u prvoj polovini XIV st. neki gradovi su dobili oznaku pripadnosti (libera villa regis ) pa tako nalazimo izraz slobodna kraljeva varo.882 U drugoj polovini XIV st. kralj je po prvi puta razlikovao civitates regales i civitates regales capitales tj. takve svoje gradove kojima je on podijelio privilegij ali i takve kojima je podijelio znatno vei i iri privilegij. 883 Otada poinju se javljati izrazi liberae regales civitates, a nakon formiranja staleke skuptine tj. sabora u XV st. poelo je razlikovanje meu gradovima na nain da su vii rang imali oni gradovi koji su bili povlateni slati svoje izaslanike na zasjedanje sabora - slobodni kraljevski gradovi (liberae et regiae civitates), a nii stepen bila su privilegi- rana trgovita (oppida privilegiata, liberae villae) koja nisu mogla slati svoje izaslanike u sabor. Ti su se gradovi razlikovali i u opsegu svojih prava a naroito u oblasti sudovanja i u ovisnosti kod postavljanja svojih naelnika odnosno sudaca. Jedna od osnovnih karakteristika gradova u XIII i XIV st. oitovala se u postavci da su graani slobodne osobe te da su svi graani jednaki pred sudom. Prava nobila nisu vaila na gradskom teritoriju. Moni vlastelini mogli su posjedovati kuu i zemljite unutar grada odnosno na podruju jurisdikcije gradskih sudaca ali nisu mogli uivati u gradu nikakve pravno zajamene prednosti. Sporovi s njima rjeavali su se pred gradskim sucem i po gradskom pravu.884 Druga od osnovnih karakteristika gradova u XIIIXIV st. manifestirala se u pravu na uivanje imuniteta. Imunitet se u pravilu oitovao u tome da ban, upan ili bilo koji drugi kraljev funkcioner ne moe vriti akte vlasti na teritoriju grada to je znailo da graani imaju pravo na vlastite organe vlasti.885 Zagrebaki Gradec uivao je jo jedno posebno pravo: autonomiju to znai pravo regulirati svoje unutranje odnose uprave i sudstva te pravne odnose graana po svojoj volji (ius statuendi).886 Opa pravna regulacija statusa gradova (nakon koje je regulacija privilegijem postala uvjetna) uslijedila je u toku XV st. (drugim kraljevskim dekretom iz 1405 god.) tj. u doba formiranja novog ureenja dravne vlasti i nova podjele dravne vlasti. Privilegiji izdani u toku XIII-XIV st. imali su ipak zajednikih osobina, naroito obzirom na organizaciju vlasti u gradu. U periodu do XV st. na elu gradske uprave i sudstva stajao ja po pravilu gradski sudac (iudex) a negdje naelnik (maior villae, villicus).

881& 3 praef.: 1405. Vidi CJH. I. 171. 882T. Smiiklas, n. dj. IX, 412, 478. 883T. Smiiklas, n. dj. XII, 373. 884A. Timon, n. dj. 220, 885A. Timon, n. dj. 221. 886T. Smiiklas, n. dj. IV, 172.

155

Osnovna funkcija, a i najvanija, gradskog suca odnosno naelnika bila je svakako njegova sudska funkcija. Opseg ovlatenja te funkcije nije bila svagdje jednaka. Meu onim sucima koji su imali ira ovlatenja bio je svakako zagrebaki sudac. On je mogao presuditi u svakom procesu i protiv svakom. Protiv njegove presude bila je dozvoljena alba na zajednicu starih sudaca i vijenika (maiores civitates), a ako stranka nije bila zadovoljna ni sa tom presudom mogla se aliti kralju.887 Krievaki sudac je takoer sudio u svim sporovima kao i zagrebaki.888 I varadinski sudac (richtard) je mogao suditi kao i zagrebaki ali samo po naj- starijem privilegiju iz 1209 godine. Prema kasnijem privilegiju iz 1220 g. u sporovima izmeu Varadinaca i stranaca sudili su zajedniki gradski sudac i sudac upanije. Prema odredbi iz 1242 g. gradski sudac je izgubio ak pravo suditi sam u teim kaznenim djelima. Otada je bio ovlaten u takvim procesima suditi samo u zajednici sa upanom varadinske upanije.889 Petrinjski, samoborski i jastrebarski sudac sudili su sami ali ne za dugo, jer su ve u toku XIII st. njihove varoi postale sastavni dio teritorija kojima su vladali velikai (Babonii) ili susjedna vlastela Okia i Lipovca. U Virovitici su sudili zajedniki gradski naelnik (villicus) i za- prisegnuti graani (jurati cives).890 U Vukovaru je sudio gradski sudac u civilnim procesima a u kaznenim sudio je zajedno sa katelanom utvrde.891 U Perni sudsku vlast je vrio defensor.892 U privilegijima koje je kralj dodijeljivao u toku XIV st. uglavnom nije bilo bitnih izmjena u pogledu prava na suenje. U Kljuu kod Ozlja naelnik je mogao suditi u svim sporovima. 893 U Krapini sudio je katelan krapinske utvrde894 a u Koprivnici do izdavanja privilegija iz 1356 g. takoer je sudio katelan a poslije gradski sudac sa istim ovlatenjima kao zagrebaki sudac.895 Gradske suce birali su graani. Ponegdje je izbor morao potvrditi kralj. Jedino u Perni suca defensora je kralj imenovao.896 Bitna znaajka gradskih prava bila je u nezavisnosti od kraljevske upanije i vlastelinovog suda. Meutim ipak u toku XIII st. neki gradovi su u sudovanju bili kako smo vidjeli djelomino ovisni od upana ili katelana utvrde. Ovisnost se oitovala samo u kaznenim procesima jer je kazneni postupak bio glavni instrument prisile na priznavanju dravne vlasti a isto tako izdani izvor prihoda, jer su se kazne tada izricale najveim dijelom u novcu, a i globe su bile novane. Da Ii je u ovom periodu gradski naelnik odnosno sudac vrio jo neke poslave ne moe se sa sigurnou utvrditi. Logino je zakljuiti da su se gradski suci brinuli za izbore tj. tko ima pravo glasati, tko moe biti izabran i tko je legitimno izabran.
887T. Smiiklas, n. dj. IV, 173. 888T. Smiiklas, n. dj. IV, 490. 889T. Smiiklas, n. dj. III, 87-91, 186, IV, 166.

890T. Smiiklas, n. dj. III, 423.


891T. Smiiklas, n. dj. III, 346. 892T. Smiiklas, n. dj. III, 252. 893T. Smiiklas, n. dj. IX, 479. 894T. Smiiklas, n. dj. XI, 344. 895T. Smiiklas, n. dj. XII, 373. 896T. Smiiklas, n. dj. III, 252.

156

Pored suca kao nosioca sudske vlasti javljaju se jo stari suci (antiqui judices seniores, maiores), vljenici (consiliarii), prisenici (zaprisegnuti graani - cives jurati) i zajednica graana (communitas civium, universitas civium). Stari suci, vijenici, prisenici u XIII - XIV st. jo ne predstavljaju gradsko vijee ili magistrat. Oni imaju samo u nekim gradovima izvjesnu funkciju (npr. u Virovitici sude s gradskim sucem, 897 u Zagrebu rjeavaju albe protiv presuda grad skog suca).898 Zajednica graana u XIIIXIV st. ovlatena je vriti izbore svog suca a vjerojatno i vijenika te prisenika. U periodu poslije donoenja kraljevskih dekreta iz 1405 g. 899 gradski sudac je vodio izbore, dao objavljivati naredbe kralja i drugih funkcionera, obavljao poslove koje su mu povjerili graani te se brinuo za izvrenje odluka magistrata (tj. grad- skog vijea sastavljenog od gradskog suca i veinom od est do dvanaest pri- senika ili vijenika).900 Gradsko vijee ili magistrat je vrilo poslove koje mu je drava prepustila (sudski, vojni i financijski poslovi), zatim je vrilo poslove administracije gradskih poslova (izbori, rjeavanje po prijedlozima, zastupanje interesa graana), donosilo razne odredbe obavezne za sve graane i one koji borave u gradu a u nekim gradovima vrio i izbor upnika.901 Zajednica graana nije ostala svagdje jedinstveno tijelo. Negdje su svi graani (tota communitas) izabirali meu sobom izmeu 50 i 100 graana (electa communitas, cives electi). Oni su vrili slijedee poslove: 1. redovne, to znai vriti izbore lanova magistrata i vriti nadzor nad njihovim radom i 2. izvanredne to znai rjeavati sve probleme koje zatrai sudac i ostali lanovi magistrate.902 Od ostalih prava koje su graani uivali ve u toku XIII i XIV st. treba posebno naglasiti pravo iseljenja i useljenja (u Krievcima kmetovi nisu mogli useliti), pravo raspolaganja imovinom za ivota i za sluaj smrti uvajui u principu juris- dikciju gradskog sudita, pravo drati sajam (obini i sveani), pravo sjei umu ili loviti, osloboenje od nekih davanja (npr. u Virovitici davati powscurrus i zalusina).903 Obaveze grada sastojale su se prije svega od novanog davanja (census, collecta) koje je bilo odredeno ili u paualnom iznosu ili u iznosu po jednoj porti. Gradska uprava dijelila je paualni iznos meu svoje graane i druge stanovnike prema imovnoj snazi. Ova se mjerila po pravilu po zemljinom ili kunom posjedu. Ako je porez utvren po portama, u tom sluaju graani plaaju po porti
897T. Smiiklas, n. dj. III, 423. 898T. Smiiklas, n. dj. IV, 173.

899T. Smiiklas, n. dj.


Dva su kraljeva dekreta iz 1405 godine koji se odnose na reguliranje poloaja gradova; tzv. Drugi dekret (vidi CJH, I, 171-174) i Trei dekret (vidi CJH, I, 177-180). 900Ch. dEszlary, n. dj. II, 256. 901Ch. d'Eszlary, n. dj., II. 257-258.

902Ch. d'Eszlary, n. dj., II. 259.


903 T. Smiiklas, n. dj., III. 423.

157

(dvornom mjestu) bez obzira koliko ima selita unutar jedne porte. Dan plaanja je isprva blagdan Sv. Martina a kasnije se dan plaanja mijenjao. Formalni temelj plaanju tog poreza smatrala se obaveza davati naknadu za dodijeljenu slobodu i kraljevu zatitu.904 Neki gradovi su posebno plaali porez za dodijeljenu zemlju,905 a neki za podijeljeno im sajmino pravo: Perna dvije treine trnih pristojbi, 906 Krievci isto dvije treine tih pristojbi.907 Porezi su pripadali kralju ali doskora ih je ubirao ban. Pod kraljem Matijom bio je uveden opi dravni porez (tributum fisci regalia) koji se odmjerivao po portama. Iz jednog dokumenta kralja Matije moglo bi se zakljuiti da su i gradovi plaali marturinu.908 Meutim, marturina se inae nikada ranije nije spominjala kao gradski porez. Ovdje se treba pod marturinom shvatiti opi dravni porez. Pored poreza gradovi su bili duni i na druga podavanja. Najee bili su duni na ugoenje kralja, hercega i bana. Ponegdje su bili duni osigurati konak, ali konak je ban plaao. 909 Kralj Sigismund je nametnuo 1405 god. svim gradovima obavezu novogodinjih darova uz koje su bili duni neto nadodati za kraljevog vratara i konjuara.910 No, pored ovih redovitlh davanja esto su bila odreena iz- vanredno posebna davanja koja je propisivala gradska uprava kao gradski namet u korist grada. Osim toga, neki gradovi su bili duni pruati besplatno podvoz (currus, pows), hranu za vojsku, crkvenu desetinu. Zagrebaki Gradec je bio duan u prvo vrijeme ii vojevati s kraljem sa deset potpuno oboruanih vojnika na svoj troak uz obavezu dati stoku za na put, ako kralj ushtjedne ii u rat u primorske strane ili u Koruku ili Austriju. Poslije 1258 god. umjesto ovog servicija grad je bio duan davati redovito godinje 200 pensa.911 Gradove su osnivali ne samo kraljevi ve i pojedini bogati vlastelini. Zagre- baki biskup je osnovao vie gradova, tako 1244 Novi Zagreb (villa zagrabiensis), Nova azma (spominje se ve 1232 g.), Vugrovec (Libera villa de Ugra).912Od nabrojenih gradova najvie znamo o Vugrovcu. Po njegovom privilegiju graani su sami sebi izabirali svog naelnika (maior villae). On sudi zajedno sa starcima grada u graanskim sporovima a u kaznenim procesima koji nastaju zbog uboj- stva, razbojstva, krae i palea, ranjavanja i tunjave za vrijeme sajminog dana sudili su zajedno s vugrovekim katelanom. Graani su imali pravo da odravaju svake nedjelje sveani trg bez obaveze

904Upor. Povelju grada Krievci iz 1252 godine (T. Smiiklas, n. dj., IV. 490) grada Varadina iz 1357 godine
(T. Smiiklas,n. dj. XII, 417).

905T. Smiiklas, n. dj., IV. 123.


906T. Smiiklas, n. dj., III. 252. 907T. Smiiklas, n. dj., 490.

908I. K. Tkali, Povijestni spomenici sl. kr. grada Zagreba, Zagreb, 1894, II, 335.
909T. Smiiklas, n. dj., IV. 164.

910Art. 13; 1405/I, Vidi CJH, I, 169


911T. Smiiklas, n. dj., V. 100.

912Villa Zagrabiensis nec non hzospites de vico Latinorum ad ipsam pertinentes. Upor. I. K. Tkali, n. dj. I, 19; Nova azma, vidi T.
Smiiklas, n. dj.369, Vugrovec, vidi T. Smiiklas, n. dj. VII, 217.

158

na plaanje bilo kakvog tributa, nadalje, da se slobodno isele i da slobodno raspolau imovinom. Obaveze graana sastojale su se u plaanju godinje triju maraka (600 denara), davanju darova tri puta godinje u naravi u korist biskupa i darova u korist vugrovekog katelana. Bili su osloboeni podvoza i potarske slube. Zagrebaki kaptol je takoer osnivao privilegirane zajednice graana (npr. Nova Ves,913 Opatovina,914 i dr.). Ivanovci su takoer osnovali grad ie u Turopolju (1293). I ovdje je na elu grada bio villicus koji je imao pravo suditi u graanskim parnicama a u kaznenim zajedno sa ianskim preceptorom. Graani su takoer imali pravo iseliti i raspo- lagati imovinom oporuno uz jedini uvjet da nasljednik bude pod jurisdikcijom grada. Obaveze su se sastojale u plaanju 40 denara ili u naravi (jedna junica) te u dunosti na predaju darova.915 Svjetovni vlastelini su takoer osnivali gradove u toku XIII i XIV st. Obzirom da se nisa sauvale isprave o dodjeljivanju privilegija oteano je utvrditi strukturu vlasti tih gradova, prava te obaveze njegovih graana. Meutim, ti gradovi kao i oni koji su osnovali zagrebaki biskup, Templari i lvanovci nisu se razvili u zna- ajne politike faktore jer su bili vrsto vezani uz vlastelina i njegov nadzor te bili osnovani na mjestima gdje su vlastelini eljeli razviti obrt i trgovinu ali gdje nisu bili osigurani uvjeti da se ovi razviju. Svi gradovi koje su osnivali kraljevi takoer nisu postali razvojem znaajni faktori u podjeli dravne vlasti. Tako je razvoj tih gradova i doveo do razlikovanja: kraljevski slobodni gradovi i poveljena trgovita poetkom XVII st.916 Oni gradovi koji su bili u sudovanju vezani uz upaniju ili kastelanat veinom su ostali neraz- vijeni a neki su ak postali i sela (Perna). U najboljem sluaju ubrajali su se u oppida privilegiata (Krapina). Jedna od najvanijih institucija u gradovima na podruju vladanja Slavonijom bila je cehovska organizacija. Cehovi su bili organizirana udruenja zanatlija u odreenom gradu sa odreenom samoupravom. Oni su bili od velike vanosti jer su posrednim putem regulirali zanatsku proizvodnju a u kasnijem razvoju i odre- ivali cijenu zanatskih proizvoda. Osim toga oni su regulirali konkurenciju u gradu i iskljuivali konkurenciju zanatlija u selu. Na taj nain oni su vremenom postali konica privrednog razvoja. Na kraju, oni su formirali cehovsku prinudu, jer je vrenje nekog zanata bilo dozvoljeno samo lanovima ceha tog zanata. Cehovi su imali svoje statute koje je izdavao i potvrivao kralj ili vlastelini. Potvrivali su se prilikom svake izmjene vladara ili vlastelina. esto je trebala i gradska uprava dati svoju suglasnost. Iz povelje koju je izdao kralj 1466 g. a kojom je dozvolio osnivanje postolar- skog ceha u zagrebakom Gradecu, saznajemo da su takva udruenja puki na- zvano ceh ve postojala ranije u drugim kraljevskim gradovima a da su se prava cehova sastojala u tome da mogu 1. postojati i da

913I. K. Tkali, n. dj., I. 172-173.


914I. K. Tkali, n. dj., II. 385. 915T. Smiiklas, n. dj., VII. 133-135. 916Art. 13; 1608 ante coronationem. Vidi CJH, I, 633-634.

159

njihova prava mora potivati gradska uprava, 2. svake godine imenovati izmeu sebe dekana ceha ili metra koji e upravljati udruenjem i koji e sve sporove to izbiju u vezi s njihovim zanatom tj. u vezi sa obrtom i samim izraenim produktima kao prvi ispitati, pretresti i rijeiti, 3. da nitko ne smije zanatlije dovoditi pred sud gradskog suca i prisenika niti pred sud drugih sudaca u bilo kojem sporu koji se tie obrta udruenja i samih izraenih predmeta nego samo tada kada je takve sporove prethodno raspravio i presudio metar udruenja; 4. nitko ne moe meu zanatlijama iste struke postati majstor obrta i rada kojeg udruenje nee smatrati sposobnim za taj zanat i kojeg ne primi za majstora i za lana udruenja metar udruenja te koji ne plati udruenju tri zlatne forinte a metru i drugim majstorima jedan ruak, 5. ni jedan zanatlija koji nije lan udruenja ne smije se baviti svojim zanatom u gradu; 6. ni jedan strani zanatlija ili trgovac ili preprodavalac ne smije prodavati u gradu svoje ili tue proizvode osim u vrijeme godinjih sajmova.917 Na podruju vladanja Hrvatskom nije osnovan ni jedan kraljevski grad ali je postojao znatan broj trgovita (varoi) iji su graani (cives, purgari) uivali odredene slobotine. Obino su ta trgovita bila smjetena pod utvrdama. Tu su se naselili zanatlije i trgovci koji su zahvaljujui izdatim slobotinama vlastelina uivali neka prava koja nisu imali kmetovi. Stanovnici izvan gradskih mea (mira) nazivali su se varoani a unutar graani. Prava graana u raznim trgovitima nisu bila jednaka. Ponegdje su se njihova prava jedva razlikovala od kmetskih. Privilegirani poloaj trgovita oitovao se u osnovi tako to su ta trgovita vrila prava koja im je vlastelin dodijelio. Budui da su mnogi takvi privilegiji dati usmeno ili preutno, to je razumljivo da je i za ova trgovita oteano dati pregled strukture njihove uprave i prava njihovih graana.918 U podruju Vinodola poznati su krajem XIII st. gradovi (utvrde) koji su imali odreenu samostalnost u upravljanju. Imali su suca koji je sudio u graanskim parnicama dok je kaznene procese vodio knez. lzgleda da je knez rjeavao u svim parnicama ako je tako odredio. Knez je mogao traiti od graana govedo i brava ali je morao platiti.919 U modrukom knetvu razvio se u XIV st. trg Modru ispod frankopanove utvrde Tran, a u XV st. spominje se kao grad.920

U gackom knetvu razvio se grad Otoac.921 No na podruju kojim su vladali krki knezovi najbolje nam je poznat poloaj njihovog grada Senja. Prema Senjskom statutu iz 1388 g. svi graani unutar grada i oni sa izvangradskog teritorija uivali su svoju vlastitu unutranju upravu imajui svoje vijee svoje suce i svoje inov- nike. Vijee su sastavljali plemii i vijenici. Vijee je biralo gradske suce a knez je odreivao svoje suce. Knez je imao i svoga zastupnika u vijeu - potkneina. Sudsku funkciju vrili su zajedno gradski i kneevi suci, ali kneevi suci mogli su suditi i bez gradskih sudaca. Njihov djelokrug je obuhvaao
917I. K. Tkali, n. dj., II. 308-310. 918V. Maurani, Prinosi, 347-351. 919Vinodolski zakon, MHJSM, IV, 1890. 920V. Klai, Krki knezovi Frankapani, 42-49. 921T. Smiiklas, n. dj., VIII. 432.

160

sve graanske parnice i svaki kazneni postupak. Plemii su bili oproteni od plaanja poreza na nekretnine, dok su puani bili duni plaati takav porez i jo vriti prevoz kneza po i izvan knetva.
Svi koji su se bavili trgovinom kupljenom robom bili su duni plaati knezu posebni porez trgovinu.922 Dalje prema jugu u oblastima kojima su gospodarili Bribirci, Nelipii, Kurjakovii nalazimo mnoga hrvatska plemena i njihove utvrde, ali nemamo podataka o trgovitima. Varoi koje se istiu na jugu a na podruju su vladanja Hrvatskom bili su Skradin, Knin i Klis, ali o njima gotovo nemamo podataka. Za Skradin znamo da je tek po. XVI st. postigao civitet.9 2 3 Na podruju vladanja Dalmacijom gradovi su postojali i u pravnom i u urbanistikom smislu stoljeima prije nego su se razvili gradovi na podruju vladanja Slavonijom i Hrvatskom. U doba lenskog tipa feudalne drave Kraljevine Dalmacije i Hrvatske ti su gradovi uivali znatno veu slobodu u upravljanju i voenju svoje privredne politike negoli bilo koji grad Slavonije i Hrvatske. Oni su se smatrali takoer kraljevskim gradovima9 2 4 ali njihovu strukturu vlasti nije odreivao odnosno zasnivao kralj ve graani sami. Kralj im je samo potvrivao njihovo ureenje i jamio da e ga potivati. Oni se nisu pojavljivali kao jedinstvena upravna zajednica ve svaki kao zasebni pravni subjekt. Samo tradicija ih je vezala u jednu cjelinu - Dalmaciju, a u XIV st. u oima vladara kao posebno podruje vladanja. Tada su naime gotovo svi ti gradovi zauzimali znatne dijelove pa i itavu nekadanju kraljevsku upaniju (npr. Nin) pa su predstavljali vie ili manje povezani teritorij ako ne u teritorijalnom a ono u pogledu naina vladanja u tim gradovima. Oni su pripadali kralju u pogledu prava vladanja tim gradovima a sa Hrvatskom zajedno sa Slavonijom pripadali jedinstvenom Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Godine 1409 kralj je prodao svoje pravo vladanja dalmatinskim gradovima Mletakoj republici pa su oni tako bili odvojeni od jedinstvenog Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske,9 2 5 ali u kraljevskom nazivu je ostao izraz Dalmacija, jer se pod Dalmacijom poelo podrazumijevati itavo primorje do Bakra na zapadu. Nakon to je ugarski kralj poetkom XII st. postao i kralj Dalmacije i Hrvatske te zakletvom jamio dalmatinskim gradovima njihovo dotadanje ureenje vlasti (slobodni izbor biskupa i gradskog naelnika, samostalno i nezavisno sudstvo, primjena vlastitog prava na sudovima, sloboda iseljenja) a povrh toga smatrao ih slobodnim od plaanja tributa uz jedinu iznimku u odnosu na luke prihode
922F. ulinovi, Statut grada Senja, Beograd 1932, Spomenica Mauroviu (P. a). 39. 43-51, 56. 923Interesantan je razvojni put Skradina. Ve Konstantin Porfirogenet spominje sredinom X st. Skradin kao naseljeni grad. U istom tom
stoljeu spominje se i skradinska biskupija. U XIII st. skradinska utvrda je postala oslonac bribirskih knezova. Graani su bili prisiljeni na uvanje strae, obradu vinograda i zemlje, donoenje vode, putovanja i na druga servicija u korist utvrde. Tek 1304 godine knezovi su sklopili ugovor s graanima, kojim su sve te obaveze zamijenili godinjim davanjem u novcu (T. Smiiklas, n. dj., VIII, 76). Knin se takoer spominje sredinom X st. kao nastanjeni grad. U isto vrijeme spominje se i kninska upanija. Godine 1125 pod kninsku biskupiju spadao je meu ostalim i grad Knin. U XIII st. bio je pod neposrednom vlau kralja, ali je u toku istog stoljea doao pod bribirskog kneza. Meutim mi ne raspolaemo povijesnim vrelima koja bi dala i informaciju o bilo kakvoj samoupravi grada Knina bilo pod kraljem bilo pod Bribircima ili Nelipiima koji su naslijedili Bribirce u Kninu. KIis se kao i Skradin i Knin spominje u X st. kao naseljeni grad. Bio je tada sjedite upanije. Klisom su gospodarili u poetku vladari a kasnije pojedini velikai. No, podataka o samoupravi Klisa nema objelodanjenih.

924T. Smiiklas, n. dj. 473. 925Ipak izraz regnum Dalmatiae nije izbrisan u diplomatikim izvorima jer se pod Dalmacijom poelo shvaati i ostali dio uz more koji
je jo ostao u kraljevoj vlasti.

161

stranaca koje je veim dijelom zadrao za sebe (dvije treine), 9 2 6 dalmatinski gradovi su doskora kroili putem kojim su se kretali mnogi primorski gradovi na Jadranu i Mediteranu. Nain upravljanja gradom u X i XI st. a pogotovo u XI i XII st. je zastario jer nije odgovarao novom prosperitetnom ekonomskom razvoju tih gradova. Zajednice graana su bile sve manje podobne za nove prilike u kojima su izrasli ljudi s velikim bogatstvom i iskustvom i koji su traili i postizavali vei udio u vrenju vlasti. Tome su pomogle i tenje okolnih monih susjeda vlastelina da se nametnu gradovima kao vrhovna vlast umjesto kralja. Razumljivo je da je u takvim uvjetima porastao i utjecaj bogatih i monih graana u gradskoj upravi. Struktura vlasti izgraivala se na temeljima koje su dale pravne kole u kojima se prouavalo rimsko pravo da bi se adaptiralo za tadanje prilike. Odatle su se prihvaala rjeenja i prenosila u gradove. Do 1409 g. dalmatinski gradovi su povremeno svi a povremeno samo neki spadali pod feudalno vrhovnitvo Mletake republike.9 2 7 U vrijeme kada su gradovi priznavali vrhovnu vlast mletakog duda i drugih organa odluivanja u Mletakoj republici, gradovi su po pravilu bili vazali a dud senior uz uvjet da kao vazali Venecije nee ratovati protiv kralja i da se virtuelna kraljeva prava imaju sauvati. Ipak, razliiti odnosi prema vladaru i senioru, a onda posebno prema vladaru i susjednim mogunicima, davali su razliite uvjete razvoja samostalnosti i unutarnje izgradnje vlasti. Prvi vjesnik izgradnje nove._,strukture vlasti predstavljala je pojava konzula na elu grada u drugoj polovici XII st.9 2 8 Dotada su na elu grada bili prior ili knez i biskup a sada umjesto ovih javljaju se konzuli. Njihov broj nije bio jednak u gradovima u kojima su se javljali. Tada se gubi aktivnost biskupa u javnim poslovima. Ostaju konzuli sami sa itavom zajednicom graana. Neki konzuli su vrili uz redovne suce sudsku funkciju.9 2 9 Svakako, konzuli se javljaju kada se formirala komuna kao samostalni nosilac dravne vlasti to je takoer jedan od osnovnih argumenata da postoji ili da se barem raa nova struktura dravne vlasti - feudalna drava lenskog tipa u oblasti gradova. im su vanjski utjecaji uenja pravnih kola (XIII st.) bili jai to se i bre mijenjala ne samo nomenklatura funkcionera dravne vlasti ve i sadraj djelokruga pojedinih funkcionera. Konzuli su imali svoju vlast koja je proizlazila iz uvjeta sredine u kojoj su nastali a potestati se javljaju takoer na elu grada bili su slubenici komune. No, izraz potestas nije se odrao u gradovima pod kraljevom vrhovnom vlau. U tim,gradovima su vrhovnu vlast vrili u stvari okolni moni susjedi - knezovi, pa
926T. Smiiklas, n. dj., II, 24, 393. 927Tako su od 1116 do 1124 godine svi gradovi priznavali mletakog duda kao seniora a od 1160 do 1356 g. samo gradovi Osor, Krk i
Rab. Grad Zadar je dijelio njihovu sudbinu uz prekide od 1181 do 1202 g., od 1242 do 1247. od 1311 do 1313, od 1346 do 1347 kada je priznavao vrhovnu kraljevu vlast. Vrhovnu vlast Mletake republike priznavali su jo Sibenik i Trogir od 1322 do 1358, Split od 1329 do 1358, Nin od 1329 do 1358, Dubrovnik (u XII st. uglavnom pod bizantskom viau) u toku XIII i prvoj polovInl XIV st. do 1358 godine. Od 1358 do 1409 godine svi su spomenuti gradovi ukljuivi i Kotor priznavali kraljevu vrhovnu vlast. U razdoblju od 1167 do 1180 svi gradovi osim Osora, Krka, Raba, Zadra, bili su u sastavu bizantskog carstva. Grad Korula sa otokom doao je ranije pod Bizant (1143 g.) all je poslije 1180 g. bio neko vrijeme pod kraljem a onda povezan s Dubrovnikom, kasnije (iza 1268 g.) bio je vie ili manie, samostalno knetvo do 1358 godine.

928T. Smiiklas, n. dj., II 137, 152 (Zadar) V. Bogii-C. Jireek Liber Statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272, MHJSM IX,
432 (Dubrovnik). I u Splitu i Trogiru izgleda da postoje jo u prvoj polovini XIII st. Upor. T. Smiiklas, n. dj., III. 453, 226, 18.

929T. Smiiklas, n. dj., II, 318, 319.

162

se je izraz knez poeo u tim gradovima redovito koristiti za gradskog naelnika. Pod vrhovnitvom mletakog duda izraz knez (u stvari comes) imao je znaenje povjerenika vlasti Republike koji je vrio takvu funkciju obino na teret komune. Naravno, i oni gradski knezovi, kada su gradovi bili pod kraljem, vrili su takoer svoju funkciju na teret komune, ali oni su vrili u svoje ime ili tek formalno u ime kralja. Pod mletakim vrhovnitvom jedino je krki knez vrio svoju funkciju s nasljednim pravom,a osorski i rapski su bili povremeno feudalni knezovi a povremeno postavljeni u mletakom Velikom vijeu. Tako su bili postavljeni i zadarski kasnije i knezovi Hvara kao i Braa, ibenika, Trogira, Splita i Nina. Knezovi za vrijeme kraljeve vlasti uglavnom su se brinuli za svoje prihode u gradu, a onda i za odravanje pravnog poretka dok su mletaki knezovi vrili vlast osobno sa svojim povjerljivim Ijudima (obino sa nekoliko vijenika) na temelju pismene instrukcije koju su dobili u Veneciji. Oni su bili odgovorni za svoj rad nadlenim mletakim organima vlasti pa su morali podnositi nakon odredenog vremena i zavretka svog slubovanja pismeni izvjetaj o svom vladanju kao i o potekoama koje su imali za vrijeme vladanja. Gradovi pod kraljevom vlau imali su znatno veu slobodu djelovanja negoIi oni pod mletakim vrhovnivom. Jedno od svojih najveih prava koje su gradovi stekli u toku XIII st, bio je jus statuendi - pravo donositi propise za teritorij grada. Propisi su se postepeno donosili za odreene sluajeve. U toku XIII st. propisi su ve bili tako brojni da je sucima bila potrebna jedna kompilacija tih propisa, to su pojedinci i uinili i tako stvorili kodeks propisa statut grada. Statutom su se regulirali struktura vlasti i sve promjene u organizaciji te vlasti, zatim robno novani odnosi na bazi privatnog vlasnitva. Kompilatori su u svom radu koristili uenje pravnih kola. Gradovi koji su bili doli pod mletako vrhovnitvo morali su svoje statute dati na pregled organima vlasti u Veneciji. Ona je davala suglasnost na takve kodekse nakon to su propisi bili usklaeni s interesima Mletake republike. Drugo osnovno pravo gradova sastojalo se u uivanju imuniteta tj. privilegija po kojem ni kraljevi ni bilo kojeg vlastelina funkcioneri nisu smjeli vriti akte dravne vlasti na gradskom teritoriju. To pravo nije potivala Mletaka republika. Tree pak osnovno pravilo gradova sastojalo se u tom da su graani mogli organizirati dravnu vlast na gradskom teritoriju onako kako su htjeli. Kada su se pojavili konzuli u nekim gradovima znailo je da su graani u tim gradovima formirali zajednicu graana koja je samostalno sobom upravljala i da je prema tome formirana communitas civium, commune tj. komuna. Uslijed ekonomske diferencijacije sve manje su odluivali svi graani a i teorija pravnih kola je uila da komune ili korporacije graana imaju svoje organe. Tako se od zajednice graana izdvojila grupa graana i formirala Veliko vijee tj. prvo se odvojila skupina ljudi koji su svojim znanjem i iskustvom trebali pomoi zajednici graana u rjeavanju probIema. Veliko vijee je uskoro preuzelo na sebe izbor sudaca koji su od ranije ve postojali kao zasebne institucije. Ono je izdavalo propise, rasporeivalo i odobravalo izdatke, podijeljivalo povlastice, darove, davalo neobraene zemlje komune u zakup. Ono je ne samo biralo suce ve i mijenjalo i opozivalo sve funkcionere u gradu, na njegovom podruju i u mjestima koja su bila podlona. Ukratko u Velikom vijeu bila je kako se navodi u dubrovakom statutu, sva vlast komune.

163

U toku XIII st. svi su dalmatinski gradovi imali svoje vijee.930 Vremenom, ve u toku XIII st. formirano je i Malo vijee (consilium parvum), koje su sainjavali knez (podestat ili rektor) sa sucima i sa odreenim brojem vijenika. Malo vijee je imalo onaj djelokrug koji mu je odredilo Veliko vijee. Ipak vailo je naelo da ono to se ima izvriti da treba najprije iznijeti pred Malo vijee. Hitnije stvari ono je rjeavalo samo a vane ono je predlagalo Velikom vijeu ili kome drugome. Malo vijee po potrebi je sazivalo vie forume da bi pretresali tea pitanja.931 Kod veine komuna stvarala su se jo i druga vijea kao Vijee mudrih ili Vijee umoljenih. Vijee dvadesetorice kao stalni kolektivni organi vlasti i druga vijea kao povremeni. Vijee umoljenih ili mudrih (consilium rogatorum ili consilium sapientium) bili su od veeg znaenja jer su ona pretresala samo najtea pitanja za koja ih je ovlastilo Veliko vijee.932 Knez se smatrao izvriteljem svih odluka i propisa koje je izdalo Veliko vijee. Pod mletkim vrhovnitvom knez je obino imao socius-a, kancelara i nekoliko oboruanih vojnika koji su bili kneeva pratnja. Isto tako knez je imao po potrebi vikara koji je vrio kneevu funkciju na odreenom teritoriju. Vikar je upravljao i sudio uz suce svog teritorija na nain kao da tu funkciju vri knez. Kancelar je uglavnom bio izueni pravnik koji je davao knezu pravne savjete, ali je takoer vrio dunost notara (ispostavljao imbreviaturae). Ovi su sainjavali za- jedno s knezom savjetnicima i sucima mletaki rezimento na podruju komune.933 Suci su vrili prvenstveno sudsku funkciju ali uz to oni su obavljali i druge poslove koje im je povjerio knez ili Veliko vijee. Davali su obavezno savjete knezu i radili su po njegovom uputstvu te obavljali poslove za komunu. Pod Venecijom bilo je sudaca koje je izabirao i postavljao knez a i onih sudaca koje je biralo Veliko vijee komune. Broj sudaca je bio razliit u raznim komunama. U veim komunama postojali su posebni suci za pojedine sporove. Suci su sudili u vijeima. Pod mletakim vrhovnitvom kaznene sluajeve sudili su uvijek suci zajedno s knezom. Veliko vijee i suci su predstavljali komunu odnosno gradsku zajednicu. Budui da su suci bili lanovi Velikog vijea ponekad se to vijee navodi da predstavlja itavu komunu. U toku XIV st. Veliko vijee se zatvara. lzglasava se u Velikom vijeu propis da lanom tog vijea moe biti samo
930O velikim vijeima dalmatinskih komuna na temelju njihovih statuta upor.: I. Sindik, Komunalno ureenje Kotora od polovine XII do poetka XV stoljea, SAN Beograd 1950, 89; K. Vojnovi, O dravnom ustrojstvu republike Dubrovake, Rad JAZU, 103, 46-50; A. Cvitani, Pravno uredenje splitske komune po statutu iz 1312 godine, Split 1964, 69-70; I. Strohal, Statut i reformacija grada Trogira MHJSM 9, 11: A. Cvitani, Srednjovjekovni statut brake komune iz godine 1305. Supetar 1964, 39-41; I. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305 godine, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, II 1954, 511-517, 518, 520; Isti, Osorska komuna u pravnopovijesnom svijetlu, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, I, 1953, 46, 96-102. 931O instituciji Malog vijea u dalmatinskim komunama na temelju njihovih statuta upor.: I. Sindik, n. dj. 93; K. Vojnovi, n. dj.. 4045; A. Cvitani, n, dj., (Split) 73-75; I. Strohal, n. dj., 9; I. Beuc, n. dj., (Zadar) 511; A. Cvitani, n. dj., (Braka komuna) 41, U osorskoj komuni nije postojalo Malo vijee nego rezimento koji je bio sastavljen od kneza i njegovih savjetnika, sudaca i kancelara. Upor. I. Beuc, Osorska komuna, 70. 932O ostalim vijeima upor.: I. Sindik, n. dj., 94; K. Vojnovi, n. dj., 54. 66; A. Cvitani, n. dj., 82, I. Strohal, n. dj., 12; I. Beuc, n. dj.,
(Zadar) 511; A. Cvitani. n. dj., (Bra) 41. U osorskoj komuni nije postojalo ni jedno drugo vijee. Upor. I. Beuc n. dj.. (Osor) 70.

933O knezu na osnovu statuta dalmatinskih komuna upor. I, Sindik, n. dj., 95-97; K. Vojnovi, n. dj., 36, 38; A. Cvitani, n. dj., 75, 81; I.
Strohal, n. di., 10; I, Beuc, n. dj., 511-513; A. Cvitani, n. dj., (Bra) 42; I. Beuc, n. dj., (Osor) 33-43, 69-90.

164

onaj iji je otac ili otac i djed po ocu bio lan Vijea. Do zatvaranja vijea svaki graanin mogao je postati lanom vijea. Zatvaranjem Velikog vijea stvoren je ustvari gradski patricijat koji je tako zadrao za sebe izbor funkcionera. U nekim komunama otada sudac je mogao biti samo nobilis tj. lan Velikog vijea. Broj lanova Velikog vijea bio je razliit u raznim komunama. U velikim bilo ih je i do 120 lanova.934 Iako se formiralo Veliko vijee ipak ostali graani koji nisu uli u vijee nisu bili jo uvijek iskljueni od odluivanja. Oni su i nadalje odluivali u donoenju statutarne odredbe ili itavog statuta, pri sklapanju ugovora o prijateljstvu i nenapadanju s drugim gradovima i dr. Svi su graani bili jo aktivni u toku XIII st., negdje vie negdje manje ali njihovo uee u vlasti po pravilu nestaje u XIV st.935 Uz suce slijedili su po vanosti funkcije egzaminatora ija se djelatnost najjae odrazila u sudovanju te pri ispostavljanju isprave o zavrenim pravnim poslovima. Njihov broj je takoer bio razliit a u nekim komunama nisu bili ni uvedeni kao funkcija. Za komunu je bila vana funkcija kamerara koji su vodili brigu o prihodima i rashodima komune te rashodima komune te advokati koji su se brinuli po pravilu o interesima komune a onda i o interesu udovica i siromanih. Nie funkcije komune bili su justicijariji (koji su vrili nadzor nad mjerama i utezima), procjenitelji teta, placariji koji su publicirali odredbe Velikog vijea i kneza te drugi. Nie funkcije su bile takoer izborne kao i vie ali su se mogle izborom dodijeliti i vijenicima koji nisu mogli biti birani za vie funkcija i puanima. Funkcije su trajale odreeno vrijeme (1 mjesec, 6 mjeseci ili godinu ili drugaije kako je to statut odreivao).936 Na podruju knetva osorsko-creskog, krkog i hvarsko-brakog knez je pod mletakim vrhovnitvom vrio svoja prava na podruju koje je obuhvatalo vie komuna. Cresko-osorski knez vrio je tako vlast nad osorskom, creskom, lubenikom i belskom komunom. No, na itavom otoku Cresu i Loinju primjenjivao se jedinstveni statut. U XIII st. Osor, Beli i Lubenice imali su po dva svoja suca a Cres tri svoja suca. God. 1276 pomenuti suci se javljaju zajedno sa vijeima svojih komuna.937 U krkom knetvu koje je 1260 god. postalo nasljedno postojao je niz utvrda (katela) kao i u Vinodolu, koji se pojavljuju sa svojim sucem i satnikom a posebno grad Krk u kome je sjedite biskupa. Po. XIV st. knez je organizirao vlast tako da uz pomenute suce i satnike on postavlja jednog
934O sucima u dalmatinskim komunama na temelju njihovih statuta upor.: I. Sindik, n. dj., 109; K. Vojnovi, Sudbeno ustrojstvo republike
dubrovake, Rad JAZU 105, 4; A. Cvitani, n. dj., 73-74; I. Strohal, n. dj., 12; I. Beuc, n. dj., 724-733: A. Cvitani, n. dj., (Bra) 41; I. Beuc, n. dj., (Osor), 42, 107-111.

935O skuptinama graana upor.: I. Sindik, n. dj., 89; V. Bogii-C. Jireek, Liber statutorum civitatis Ragusii, I, 1, 3, 23, II, 2 i drugi. U
Zadru su skuptine graana odigrale svoju ulogu posljednji puta u vrenju vlasti prilikom sklapanja ugovora o miru s mletakom republikom 1204 i 1247 g. Upor. I. Beuc, n. dj., (Zadar) 512-515.

936O funkcionerima u dalmatinskim komunama na temelju njihovih statuta upor.: I. Sindik, n. dj. 98-100; K. Vojnovi, n. dj., 121-123,
134; A. Cvitani, n. dj., 75 i sl.; I. Beuc, n. dj., 512-521; A. Cvitani, n. dj., (Bra) 45-52; I. Beuc, n. dj., (Osor), 112-124.

937I. Beuc, Osorska komuna, 38, 52.

165

dvornika i jednog suca. Satnika je birao katel a knez je imao pravo potvrditi izbor. U samom gradu Krku knez je imao svog vikara (vicecomes) koji ga je zastupao u funkciji kneza. Uz suca komune kojeg je biralo Veliko vijee knez je postavljao svog suca. Sporovi izmeu ovih sudaca rjeavali su se u Velikom vijeu.938 U hvarsko-brakom knetvu knez je bio postavljen za itav teritorij otoka Hvara, Visa i Braa. U XIV st. braka komuna je bila potpuno osamostaljena tako da je hvarska komuna sa Visom imala svoj statut iz 1331 a braka komuna svoj iz 1305 g. Meutim, oba statuta imaju gotovo identian tekst (prve tri knjige) samo su nazivi komuna razliiti. Struktura vlasti je identina: knez, Veliko vijee, Malo vijee, suci, kancelar, kamerari, justicijari i drugi nii funkcioneri. Otok Vis je spadao u hvarsku komunu, imao je svog vlastitog suca.939 Otkada su Velika vijea bila zatvorena puanima posebno oni bogati traili su uee u vrenju vlasti. U toj borbi za vlast bratovtine su odigrale znatnu ulogu. Bratovtine su bile organizacije katolikih vjernika za unapreenje pobonosti, humanitarnosti i socijalne zatite lanova bratovtine. Bratovtine su imale svoj statut u kojem su bile regulirane dunosti i prava lanova. Godinje su redovito odravali skuptine. Ove bratovtine se javljaju u toku XIII st. Njihovi sastanci su sluili puanima vremenom ne samo za unapreenje ciljeva bratovtine ve i za ilegalno sastajanje i raspravljanje o odlukama nobila u Velikom vijeu.940 3. Drutvena struktura Drutvena struktura u Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske u toku XIII i XIV st. nije bila jedinstvena. Razlikovala su se tri podruja, koja su se uglavnom podudarala s podrujima vladanja (Slavonijom, Hrvatskom i Dalmacijom). I unutar svakog podruja razvoj drutvene strukture nije bio jedinstven. I tu su postojale etape razvoja. Na podruju vladanja Slavonijom razlikovala su se dva perioda: prvi, u kojem su jo postojale kraljevske upanije ali i mona samostalna vlastelinstva (XIII i prva polovina XIV st.) i drugi, u kojem su uz samostalna vlastelinstva postojale sve vie organizirane upanije nobila (druga polovina XIV i XV st.). U prvoj fazi razvoja drutvena struktura se sastojala od sIijedeih slojeva: 1) vlastelini na elu s kraljem i hercegom; 2) kraljevi servijenti kao novi povlateni sloj; 3) slobodnjaci; 4) poluslobodnjaci i 5) servi.

938V. Klai, Krki knezovi Frankapani, I. Od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka, Zagreb, 1901. N. KIai, Knezovi Frankapani kao
krka vlastela, Krki zbornik, I, Krk, 1970. Upor. S. Ljubi, Listine, I, 91-97, 114-119.

939. Ljubi, Statut otoka Hvara, MHJSM, 3, A. Cvitani, Srednjevjekovni statut brake komune iz godine 305. 940Prva pravila bratovtina poznata su nam iz Grua (Dubrovnik iz 1290 .godlne) i iz Krka (1300 g.) Upor.: T. Smiiklas, n. dj., VI, 699,
VII, 363. U Zadru se pojavila u XIII st. i bratovtina postolara. Prema F. Blanchi-u u Zadru se spominje prvo obrtniko udruenje ve 1176 g. Upor. F. Bianchi, Zara christiana, I. 507-508. 0 bratovtinama i obrtnim udruenjima u Dubrovniku vidi K. Vojnovi, Bratovtine i obrtne korporacije u republici dubrovakoj od XIII do konca XVIII vijeka. I, II, MHJSM, 7.

166

Vlastelini su bili svjetovni ili crkveni. Kod svjetovnih vlastelina razlikovali su se baroni od ostalih vlastelina. Baroni su bili dravni veIikodostojnici (jobagiones regis) tj. ban i upani te novonastali knezovi. Ti se baroni kasnije javljaju u vrelima pod nazivom magnates. U literaturi se taj izraz prevodi sa velikai. Ostali vlastelini se ve u toku XIII st. pretvaraju u kraljeve, hercegove ili velikaeve servijente, neki u slobodnjake a neki ak u poluslobodne kmetove. Crkveni vlastelini su bili biskupi, opati, prepoti i nadstojnici samostana ili reda koji su imali svoje kmetove. Oni se kasnije u vrelima javljaju pod nazivom praelati. O vlastelinima bila je rije kod analize poloaja vlastelinstva. Treba ponovo naglasiti da su vlastelini bili osnovni nosioci dravne vlasti ali da ta vlast nije bila jednako rasporeena meu vlastelinima. Bogati vlastelini vrili su na svojim vlastelinstvima gotovo svu dravnu vlast a kralj odnosno herceg je. Bio samo prvi meu jednakima. Deavalo se da su kraljevi funkcioneri vrili u odreena vremena vrlo malo vlasti a bogati vlastelini da su vrili ak presudni utjecaj na kralja i hercega u vrenju njihove vlasti. Nezavisni vlastelini su davali glavno obiljeje ove drave lenskog tipa. Kraljevi servijenti (naziv koji se ve u XIII st. poeo zamjenjivati s izrazom nobiles da bi sredinom XIV st. u potpunosti prevladao) predstavljali su novi drutveni sloj. I o njima je ranije bila rije. To su bili ustvari novi mali vlastelini s obavezom da ratuju na svoj troak za kralja u granicama kraljevog vladanja a preko granice na kraljev troak. Bili su osloboeni od bilo kojih davanja u korist kralja i uivali su kraljevu zatitu. Oni su stajali pod sudbenou kralja odnosno bana kao kraljevog namjesnika. Kralj im je garantirao poloaj i prava Zlatnom bulom iz 1222 g. i potvrdama te bule iz 1231 g., 1291 g., 1298 g., 1351 godine. U drugoj polovini XIV st, kralj, ih je organizirao u zajednice nobila na elu sa upanom pa je tako formirao plemike upanije. Slobodnjaci su bili osobe koje nisu pripadale ni jednom vlastelinstvu (liberi). Jedni se pojavljuju sa svojim zemljama kao slobodna plemena (u ispravama kao ugovorne stranke ili svjedoci) a drugi kao pojedinci zemljoposjednici, trgovci, zanatlije, lijenici i sl. Pojedinci zanatlije i trgovci obino se naseljuju u blizini kakve utvrde gdje nastaju trini punktovi i tu veinom ive pod zatitom vlastelina. Pojedinci su veinom strani doseljenici Nijemci, Talijani i Madari, vremenom i Hrvati koji su napustili svoja kmetska selita. Ako useljuju u grad ili ako dobiju od kralja ili vlastelina privilegij o zasnivanju slobodne opine oni postaju graani, purgari, varoani. No, o njihovim pravima bila je rije prilikom analize pravnog statusa gradova i poveljenih trgovita. Ako je slobodnjak uzeo vlastelinovu zemlju na obradu, on se veinom pojavljuje kao zakupnik ija su davanja vea ili manja to je ovisilo o ugovoru sklopljenom izmeu njega i vlastelina. Davanja su mogla biti ak i vea nego Ii davanja kmetova.9 41 No, treba naglasiti da odnos slobodne osobe prema vlastelinu nije bio osobni ve ugovoreni. On je bio slobodan da useli i da iseli. Kod iseljavanja morao je voditi brigu da ne prouzroi vlastelinu tetu zbog neizvrenja svojih ugovorenih obaveza.94 2 Slobodnjaci se u vrelima XIII i XIV st.
941T. Smiiklas, n. dj., III, 117 942T. Smiiklas, n. dj., III, 105.

167

pojavljuju na podruju vladanja Slavonijom pod nazivom hospites prije nego postanu graani, purgari ili varoani. Hospites su stekli Zlatnom bulom iz 1222 god. jamstvo kralja da e potivati sva njihova prava koja su im od poetka data.9 43 Sloj poluslobodnih formirao se oko utvrda kraljevskih upanija. U XIII st. ovaj je sloj obuhvaao jobagijone utvrde i kastrenze. Prilikom prelaska kraljevskih upanija u ruke monih vlastelina njihov status nije se u poetku izmijenio. U kasnijem razvoju oni su kao bivi jobagijoni kraljevih utvrda postajali veinom kmetovi ili se izgubili medu hospitima kao slobodne osobe. Samo poneki su postajali nobiles. U Zlatnoj buli iz 1222 god. kralj im je jamio da e im potivati prava koja im je dao kralj Stjepan I.94 4 Jobagijoni su mogli imati na dodijeljenoj im zemlji utvrde svoje kmetove i uzimati od njih feudalnu rentu. Bili su osloboeni od plaanja marturine i kolekte od sedam dinara, pa ako su imali kmetove ova davanja su njima pripadala. Isto tako bili su oproteni od plaanja trne pristojbe. Jedino su bili duni plaati godinje tribut na svinje i davati zalazninu upanu i njegovom sucu. 94 5 Prema banovoj potvrdi privilegija servijentima i jobagijonima iz 1273 god. jobagijoni su bili duni banu dati zalazninu ili hranu ili konaite.94 6 Obaveza jobagijona sastojala se u vrenju vojnog servicija u utvrdi i na drugom bojnom polju u korist kralja ne samo unutar podruja kraljevog vladanja nego i izvan njega. Jobagijon nije mogao dodijeljenu mu zemlju otuiti. Jobagijoni su pripadali pod upanovu jurisdikciju i sudbenost zajedno sa svojim kmetovima.94 7 U doba ope nesigurnosti za ivot i imovinu kakvu prua drava lenskog tipa bogati vlastelini nastoje drati svoje vojnike i kanjanike koji e im pruati zatitu imanja i osobe osobito kada budu na putovanju za kraljevski dvor. U XIV st. takvi vojnici i konjanici javljaju se najee pod nazivom predijalisti. Poznati su nam predijalisti zagrebakog biskupa, kaptola, Ivanovaca. Crkvene osobe bavile su se po dunosti poslovima i zadacima Crkve, a svjetovne poslove kao suenje, vojevanje i drugo preputali su svjetovnim osobama da obavljaju umjesto njih. Predijalisti su bili svjetovnjaci koji su vrili prvenstveno vojni servicij u korist Crkve na temelju ugovora. Ovim su se odreivale dunosti i prava predijalista. Osim vojnog servicija predijalist je bio duan na odreena davanja: novani tribut, darove, zalazninu. Prava su mu bila da ubire odreeni dio marturine za sebe, naplauje odreeni dio globe pri suenju kmetova, uzima od kmetova darove te da koristi tlaku kmetova koji su ivjeli na njegovom prediju.94 8 Predijalist je gubio predij ako nije redovito vrio svoj servicij.94 9 Pravni status predijalista biskupa i Ivanovaca bio je veoma slian onom jobagijona kraljevskih utvrda, osim u jednom a to je bilo u oblasti sudbenosti. Jobagijoni su bili u potpunosti pod sudbenou upana kao i

943To. 19 Zlatne bule iz 1222 godine, Vidi T. SmiikIas, n. dj.,III, 464. 944Isto. 945T. Smiiklas, n. dj., IV, 612. 946T. Smiiklas, n. dj., VI, 26. 947To. 5 Zlatne bule iz 1222 godine, Vidi T. Smiiklas, n. dj., III.464. 948T. Smiiklas, n. dj., VII, 370, VIII, 114-115, xi, 534, XII, 160. 949T. Smiiklas, n. dj., X, 568, 497, 514, XII, 159.

168

njihovi kmetovi, a predijalisti su bili pod sudbenou vlastelina,9 50 ali njihovi kmetovi su bili pod sudbenou predijalaca.95 1 Vie sudstvo pripadalo je vlastelinu.95 2 Od ovih predijalista treba razlikovati one koji su uzeli od Crkve predij u zakup uz plaanje zakupnine, a ta je mogla biti dijelom u naravi, novcu. Predije su uzimali u zakup graani, vlastelini pa ak i bogati vlastelini. Njihov odnos prema senioru temeljio se na zakupnom ugovoru.953 Kastrenzi .su ivjeli na zemljama utvrda. Oni nisu vrili vojni servicij kao jobagijoni ve su dopilnaali na uzdravanju utvrde i ostalih obrambenih ureenja. Njihova davanja su bila u naravi, radu i novcu. Oni su bili ratari, stoari, obrtnici i radnici. Bili su vezani uz zemlju pa nisu mogli seliti niti raspolagati zemljom. Kralj ih je mogao zajedno s utvrdom nekome darovati, no, mogao je i uzvisiti ih u nobile to je bio rijedak sluaj. Svaki kastrenzes je imao tono odreenu povrinu i lokaciju svoje zemlje pa je mogao sudjelovati u razgraniavanju zemlje s osobama izvan utvrde. Kastrenzi su spadali pod jurisdikciju upana i njegovu sudbenost (kasnije katelana). No, sela kastrenza imala su svog villicus-a koji im je bio sudac u manjim sporovima. Kada su kastrenzi zajedno sa utvrdom ili sami bez utvrde bili darovani zajedno sa svojim zemljama, obdarenik je postao njihov vlastelin.954 Meu poluslobodne osobe mogu se ubrojiti i kmetovi (jobagiones villae, civitatis, ecclesiae; rustici, coloni). Oni su predstavljali najiri sloj puanstva. U XIII i dijelom u XIV st. oni ne sainjavaju jedinstvenu druvenu formaciju. Njihov poloaj u to doba je bio razliit jer je ovisio o organizaciji proizvodnje u vlastelinstvu, na ijoj su zemlji i radili o vlastelinstvu koji je propisivao oblik i koliinu njihove feudalne rente, o plodnosti zemljita koje su kmetovi obraivali. Pored ovih uvjeta postojali su i drugi (postojanje redovitih sajmova, trgovita, gradskih trita, monih susjeda koji podupiru samo svoje interese, nesigurnost prevoza robe na trite, veliki broj mitnica, carinskih postaja i dr.) koji su usporavali ili ubrzavali razvoj vlastelinstva kao proizvodne organizacije te komutacije naturalne i radne rente u novanu. Obzirom na pomenute uvjete oito je da u to doba niti su sva vlastelinstva proizvodila za trite a niti su sva vlastelinstva izvrila pomenutu komutaciju. Upravo stoga i poloaj kmetova u svim krajevima u isto doba nije bio jednak. U vlastelinstvima koja su nastojala da to vie od svog alodija pretvore u kmetska selita to je i poloaj kmetova bio povoljniji. Radna renta je u takvim kmetskim selitima bila bitno smanjena, jer je smanjena alodijalna povrina zemlje na kojoj je kmet vrio svoju radnu rentu. Pretvaranje alodijalnog zemljita u kmetska selita mnogi servi su dobili svoja kmetska selita i tako postali kmetovi koji uz odreena davanja uivaju dominium utile na tom selitu. S druge pak strane, u onim vlastelinstvima koja su se odluila na ire pretvaranje radne i naturalne rente u
950T. Smiiklas, n. dj., VIII, 33. 951T. Smiiklas, n. dj., XII, 160 (Predijalac je duan dati vlastelinu globe samo od presuda izreenih na temelju delegiranog prava maa). 952T. Smiiklas, n. dj., VIII, 114. XII, 160. 953I. K. Tkaji, Monumenta historica episcopatus zagrabiensis, II, 43-45. 954O kastrenzima upor. E. Laszowski, Stara hrvatska upanija podgorska, Rad JAZU 138, 43-44.

169

novanu ili barem djelomino pretvaranje kmetovi su sticali povoljniji poloaj to je komutacija bila ira. Da bi kmet mogao udovoljiti obavezu novane rente, morao je dobiti slobodu trgovanja i kretanja a te slobode su ga nukale da to vie proizvodi jer to vie bude proizvodio to e i vei biti njegov prihod. Osim toga, obzirom da je kmet ugovarao s vlastelinom novanu rentu, to se i njegov pravni poloaj poboljao, jer je time kmet postao ugovorna strana a na zemlji koju je obraivao zakupnik. On time istina nije jo izjednaen sa slobodnim osobama ali nije bio vie ni glebae adscriptus. Prve poetke pretvaranja naturalne rente u novanu nalazimo na podruju vladanja Slavonijom u toku XIII st.955 Meutim, marturina izgleda da se ve' poetkom XII st. davala u novcu a ne u naravi. 956 Svakako poetkom XIII st. moe se sa sigurnou utvrditi novana vrijednost marturine.957 Budui da su marturinu plaali kmetovi oito je da su bili u mogunosti sticati novac. Sredinom XII st. rauna se da je bio vrhunac naseljavanja stranaca958 a to su bili uglavnom zanatlije i trgovci. Oni su stvarali irom naseljenog prostora trita gdje je kmet mogao prodati svoje proizvode. Niz gradova i trgovita koje su osnivali kraljevi i Crkva pravno su sreivali pitanje naseobine i pomagali u formiranju trita. Istina u Zlatnoj buli iz 1222 g. kralj je branio biskupima da desetinu u naravi pretvaraju u novana davanja.959 No, i on sam je odstupao od takvog stava i prije 1222 g. dozvoljavajui vlastelinu da mijenja ili da odredi konvenijentniji oblik davanja feudalne rente pazei jedino da pri pretvaranju bude sauvana stara vrijednost dohodaka i slubi.960 U drugoj polovini XIII st. pa do druge polovine XIV st. uz marturinu pIaali su kmetovi u novcu jo i kolektu sedam dinara to je daljnji dokaz da su kmetovi uli u proizvodnju za trite. U XIV st. kmetovi se pojavljuju ve i kao zakupnici vlastelinske zemlje. Ugovorom o zakupu ipak ne moe se ugovarati o poslovima, plaanju, radovima i darovima te o vjernosti i sudbenosti na nain da se ukidaju odredbe javnog prava to znai da su kmetovi sa ugovorom i bez ugovora bili potpuno izjednaeni u svojim obavezama i pravima u odnosu prema vlastelinu.961 Obzirom da je bilo oito da su servi na alodijalnom zemljitu vlastelina imali znatno manji proizvodni uinak nego li kmetovi na svojim selitima, to su vlastelini osobito nakon tatarske provale u XIII pa onda u XIV st. nastojali da stvaraju kmetovima to povoljnije uvjete da bi na taj nain

955T. Smiiklas, n. dj.,IV, 29, V, 75. 956Upor. to. 27 Zlatne bule iz 1222 g. Vidi T. Smiiklas, n. dj., III, 466. U vrelima se prvi puta marturina spominje kao davanje 1199
godine. Upor. T. Smiiklas, n. dj., II. 339.

957Upor. T. Smiiklas, n. dj. III, 104, Art. 33: 1231. Vldi J. N. Kovachich, n. dj, I, 9. 958Ch. d'Esdary, n. dj. I, 177. 959Upor. to. 20 Zlatne bule iz 1222 g. Vidi T. Smiiklas, n. dj., III, 465. 960T. Smiiklas, n. dj., V, 105, 324. 961O kolekti sedam dinara i marturini vidi kod analize funkcije bana.

170

privukli Ijude na svoja ispranjena kmetska selita, a na naseljenim zadrali kmetove i potakli ga da to vie proizvodi. Jedno od osnovnih prava koje je kmet stekao zahvaljujui upravo tom nastojanju vlastelina da povea svoju radnu snagu u vlastelinstvu bilo je pravo kmeta da iseli iz vlastelinstva i da se naseli u drugom vlastelinstvu po svojoj volji pa ak da se naseli tamo gdje ga je vukla volja. Ve godine 1298 kmetovima je po prvi puta zakonom zajameno pravo iseljenja iz vlastelinstva.962 Ovaj propis su kraljevi i kasnije ponovno potvrivali.963 Meutim u vrijeme kada vlastelinima nije odgovaralo proizvoljno iseljavanje kmetova ovi su povremeno nastojali da se ogranii ta sloboda kretanja kmetova. Pod kraljem Albertom Habsburkim i Jagelom I uspjeli su ak da se potpuno oduzme kmetovima pravo iseljenja. Kralj Matija je meutim smatrao kmeta slobodnim ovjekom pa im je ponovno vratio njihovo pravo iseljenja pod jedinim uvjetom da isplate zakupninu za zemlju. 9 64 No, poslije Doine bune ponovno je donesen propis kojim se zabranilo kmetu iseljenje bez suglasnosti vlastelina.9 65 Meutim, Mohaka katastrofa iz 1526 g. doprinijela je da su kmetovima ponovno vratili pravo iseljenja. I sabor u Krievcima iz 1538 g. donio je odredbe o pravu kmetova na iseljenje odreujui ujedno nain na koji e kmet moi prei drugom vlastelinu i ujedno vlastelin platiti novanu kaznu ako sprijei kmetu iseljenje. 9 66 Godine 1556 bilo je pravo iseljenje konano detaljno regulirano zakonom zajednikog hrvatsko-ugarskog sabora. Po tom zakonu vlastelin koji bi ilegalno spreavao kmeta na iseljenje bio je osuen na plaanje velike novane kazne.9 67 Kadgod su kmetovi bili lieni svog prava iseljenja njihov je poloaj bio bitno, pogoran. Tada se naime ponovno ostvarila ideja da je kmet osoba koja je vezana uz zemlju. Razvojni put toga prava ukazuje ujedno i na velike potekoe kmeta koje su nastale kao posljedica zabrane kretanja. Za vrijeme zabrane kmet nije mogao vie ii na trite, izgubio je redoviti izvor sticanja novca, pa je bio prisiljen da prodaje vlastelinu proizvode po cijeni koju je on odredio a to je znailo po pravilu biti stalno oteen. Stoga je razumljivo da je kmet traio stare pravice i da se ak podigao na ustanak protiv vlastelina 1573. g. a i kasnije. Osim prava iseljenja kmet je u toku XIV i XV st. stekao pravnu samostalnost u pitanjima obitelji i raspolaganja svojom imovinom. ena i djeca su bila podreena muu odnosno ocu u obitelji a ne
962Upor. Cap. XIII part. II. Statuta Zagrebakog kaptola. Vidi I. K. Tkali, Monumenta historica episcopatus zagrabiensis. II, Statut je
sastavljen negdje izmeu 1334 I 1356 god.

963Svaki kmat (rusticus ili iobagio nekog vlastelina) mogao je po svojoj volji iseliti se iz vlastelinstva sa svim svojim stvarima naseliti se na
drugom vlastelinstvu ili bilo gdje drugdje, ako je namirio svoje obaveze uz zemlju (marturina-terragium) i ako je dobio dozvolu (licentia) svog vlastelina. Upor. art. 70: 1298. Vidi J. N. Kovachich.n.dj, I, 50.

964Art. 18: 1351. art. 6: 1405 (I), art. 14, 15 i 16: 1405 (II), art. 15: 1458, Vidi CJH, I, 163, 173, 174, 175, 205. Art. 11. 1468. WI .1. N.
Kovachich, n. dj.. I, 194. Art. 16: 1471, art. 14: 1474, art. 39: 1486, art. 93: 1492. Vidi CJH, 1.214, 217, 236, 266.

965Art 39: 1486. Vidi CJH, I, 236-237. 966Art. 14: 1514. Vidi CJH, I, 314. 967F. ii, Hrvatski saborski spisi, MSHSM 36, II, 146.

171

vlastelinu. Kmet je mogao izabrati zanimanje iselivi se sa vlastelinstva. Mogao je raspolagati svojom pokretnom imovinom a i pravima koritenja na nekretninama za ivota i za sluaj smrti. Prema ugovoru iz 1374 g. koji su sklopili jedan vlastelin sa svojim kmetovima kmetovi su mogli iz nude prodati svoje pravo na selite, zemlje, vinograde i drugu svoju imovinu uz jedini uvjet da kupac preuzme iste obaveze koje je imao kmet po spomenutom ugovoru. 9 68 Kmet prodavi svu svoju imovinu u pravima i stvarima mogao je iseliti kao slobodan ovjek. Vailo je naime naelo: tko slobodan doe moe i kao slobodan da ode.9 69 Prema statutu zagrebakog kaptola iz prve polovine XIV st. ako je kmet umro bez djece a nije ostavio oporuku, pokretnine su pripadale kaptolu koji je bio duan jedan dio predati udovici a drugi dio rodbini. Ako je pak kmet umro s oporukom ona se je morala potivati osim u sluaju da ne ostavi kaptolu primjeren dar, jer u tom sluaju kaptol je mogao prodati pokretnine po svojoj diskrecionoj ocjeni.97 0 Kmet meutim nije imao nikakvo pravo u vrenju funkcije dravne vlasti. Ipak, deavalo se da su vlastelini preputali kmetovima vrenje sudske funkcije s ovlatenjem da selo bira meu sobom glavara (vesnicus, villicus) najee uz suglasnost vlastelina. Ovaj je mogao suditi u graanskim sporovima u vrijednosti do odreenog iznosa ili ak u svim graanskim sporovima. U kaznenim procesima glavari bi obino mogli suditi samo za manja kaznena djela, jer je vea zadrao vlastelin za sebe ukoliko je i on sam uope imao takvo pravo na osnovu dodjeIjenog privilegija ili dugotrajne prakse. Globe i kazne obino su pripadale dijelom vlastelinu a dijelom glavaru.97 1 Kmet je bio slobodan da odabere po svojoj volji nain obrade i oblik kulture zemljita na svom selitu. Bio je ovlaten da neobraenu zemlju pretvori u vinograde ili da dade drugima zemlju pod zakup da na tim zemljama nasade vino-grade. Zakupnik je bio duan redovito davati gospodaru desetinu od vina.9 72 Kmet je mogao naseliti na svoje selite druge osobe. Bez njegove dozvole nitko se nije mogao naseliti na njemu pripadajue zemlje.9 73 Kmet je mogao podijeliti svoje selite meu svoje sinove ali u tom sluaju svaki od njih je bio duan na sva davanja kao da ima itavo selite. Svaki takav odijeljeni dio smatrao se naime itavim selitem to oito dokazuje da je vlastelin bio zainteresiran da se radna snaga sauva na selitu na nain koji je bio najbolji da proizvodnja bude to vea.97 4 Obaveze kmetova sastojale su se od raznih davanja u korist kralja, Crkve i vlastelina. Ako je vlastelin bio oproten od davanja u korist vladara u tom sluaju kmet je bio duan na takvo davanje u korist vlastelina. Davanja su u vrelima oznaena kao servitia, munera i tributa.9 75
968Art. 28, 1556. Vidi CJH, I, 456. 969T. Smiiklas, n. dj. XV, 18. 970Isto. 971T. Smiiklas, n. dj. XV, 18. 972Isto 973Isto 974T. Smiiklas, n. dj., XV. 19. 975T. Smiiklas, n. dj.,XII, 278.

172

Kmetski servicij sastojao se u radnoj renti koju je kmet vrio na alodijalnoj zemlji vlastelina. Ova je bila razliita: ruana, vozna, potarska i druga. Mogla je trajati pedeset dva dana godinje467 ili manje ovisno o tome kakav je bio obiaj i kako se ugovorilo. Vlastelin je koristio tlaku kod oranja, sijanja, etve, kosidbe sijena, berbe, dovoza sijena, prijenosa pote, prijevoza drva, plodova i dr. Ovaj servicij kmet je vrio u korist vlastelina. Nakon turskih provala ve u XV st. kmet je bio duan i na rad u korist drave radi uvrivanja obrambenih utvrenja, izgradnje novih utvrda i dr. Kod ugovaranja zakupnog odnosa izmeu vlastelina i kmeta radna renta mogla je biti i potpuno izostavljena.9 76 Kmetska munera - darovi sastojali su se uglavnom od davanja u naturi (obi-no tri puta godinje Boic, Uskrs, Velika i Mala Gospa ili za koji drugi veliki katoliki blagdan). Darovi su obino bili neka manja koliina kruha, jedna koka, jedno janje, jedna svinja, pleka, nekoliko jaja, po koji sir i dr. Jedan dar nije sadravao sve te vrsti nego samo neke od nabrojenih.97 7 Prema kraljevom dekretu iz 1351 g. kmetovi su bili duni davati devetinu od svih svojih plodova i vina. Propis se odnosio na sve kmetove na kraljevom i kraljiinom dobru, orae i vinogradare bez obzira na to da li su ivjeli u slobodnim ili udvornikim trgovima (osim u gradovima koji su bili utvreni zidinama). Isto tako taj se propis odnosio i na sve kmetove na vlastelinstvima barona i nobila. Prelati su imali pravo prvo uzeti svoju desetinu a onda i devetinu. Ako bi netko protivno postupio, kralj je zadrao za sebe pravo da ubere devetinu u svoju korist. 9 78 lako je ta kraljeva odredba imala i kaznenu sankciju ukoliko se nije potivala na podruju vladanja Slavonijom izgleda da se nije potivala kao ni druga kraljeva odredba o ukidanju marturine i uvoenju novog poreza lucrum camerae. Osim darova u korist vlastelina kmet je bio duan dati u naravi desetinu u korist prelata. Spomenuto je da su biskupi vie voljeli dobivati svoju desetinu u novcu. Tako se kod ubrane marturine po pojedinim selitima odvajala desetina u korist biskupa a onda se ostatak podijelio na tri dijela. Dva dijela su pripadala hercegu ili banu a jedan dio vlastelinu. Ako je vlastelin bio oproen od plaanja marturine pripadala su mu i druga dva dijela.979 U naravi je kmet obino plaao i desetinu od svinja. Ako je imao manje od 10 svinja moglo se ugovoriti i jedan manji novani iznos.9 80 Tributa ili novana davanja bila su jedna u korist kralja: marturina, desetina za isplatu svinja u kraljevim umama (decima porcorum), desetina za vinogradarenje na kraljevoj zemlji (cibriones), maltarina ili carina, sajmina daa, trna daa prilikom prevoza robe, njenoq izIaganja i prodavanja na tritu, a druga su bila u korist hercega ili bana: tribut od 7 denara (collecta septem denariorum), zalusina. No o tim davanjima u korist kralja odnosno hercega ili bana bila je rije pri analizi funkcije
976Isto 977T. Smiiklas, n. dj. XV, 18. 978I. K. Tkali, n. dj., II, R. Lopai, Hrvatski urbari. MHJSM 5 18-19; I. K. Tkali, Urbar pavlinskog
samostana u Strezi, Vjesnik Zemaljskog arhiva u Zagrebu. V 1903,

979Art. 6: 1351. Vidi CJH, I, 162. 980Z. Herkov, n. dj., II, 129.

173

bana. Ovdje bi trebalo samo naglasiti da svako ovo davanje pripadalo je vlastelinu ako je bio oproten od tih davanja. Pored ovih redovitih daa postojale su povremeno i izvanredne. Ugovorom su vlastelin i kmetovi mogli i drukije ugovoriti ukoliko je odreena daa pripadala vlastelinu. Ugovorom se mogla predvidjeti npr. obaveza kmeta da dade novanu ili drugu pomo u sluaju da vlastelin bude zarobljen od neprijatelja ili mu se radi o glavi.98 1 Servi, kao dominantni oblik radne snage vlastelinstva dok je ono vodilo pridvorno gospodarenje, u toku XIII i XIV st. gotovo su nestali.98 2 Najvei broj serva postao je kmet. Samo u dvorovima ostali su kao posluga i u gospodarskim zgradama kao pomono osoblje. Rijetko su imali zemljite radi obrade, ali i kada su imali nisu bili duni na kmetska podavanja pod uvjetom da su vrili inae slubu serva. Njihov drutveni poloaj bio je najnii. Deavalo se ipak da su i slobodne osobe uzimale slubu serva i posjedovale zemlju. Prednost je bila u tome to nisu bili duni na kmetska podavanja. Oni nisu plaali ni desetinu biskupu.98 3 Servi su stajali kao i kmetovi pod vlastelinovom jurisdikcijom i sudbenou. Drutvena struktura u drugoj fazi razvoja (druga polovina XIV st. i XV st.) ovako je izgledala: 1) velikai na elu s kraljem; 2) nobili; 3) graani i 4) kmetovi. Meu velikaima uz kralja nalazili su se u prvoj polovini XV st. na prvom mjestu kraljevi funkcioneri (palatin, ban, dvorski sudac, tavernik i dr.), a zatim su slijedili prelati, nadstojnici kaptola i samostana (u koliko su imali pravo ubirati desetinu) i na kraju: baroni tj. svjetovni velikai koji su dobili od kralja povlasticu da vojuju pod vlastitim zapovjednikom, vlastitom zastavom i vlastitim grbom. Meu nobilima tada su se ubrajali baroni koji nisu imali pravo vojevati pod vlastitim zapovjednikom i vlastitom zastavom tj. vlastelini s manjim brojem kmetskih salita, zatim, meu nobile su spadali nii crkveni dostojanstvenici koji nisu imali pravo ubirati desetinu i napokon masa nobila koji su zajedno s pomenutim baronima i duhovnicima bili zatieni novim upanijskim sistemom. Graani takoer nisu predstavljali homogenu cjelinu. Postojale su znatne razlike u pravima graana to je ovisilo o privilegiju kojim su oznaena prava i ovlatenja graana, te obaveze i optereenja graana. Kada su u toku XV st. gradovi stekli odreeno znaenje u politici dvora i velikaa, pri vrenju dravne vlasti dobili su utjecaj samo graani slobodnih i kraljevskih gradova. Kmetovi su u ovoj fazi razvoja drutva predstavljali ustvari novi drutveni sloj, koji je nastao izjednaavanjem feudalne rente poluslobodnih osoba i serva. Naime, jedan dio poluslobodnih (jobagiones castri) stekao je nobilitet, drugi dio postao je graaninom a trei dio ostao je na zemlji pa se doskora naao zajedno sa servima koji su dobili svoja kmetska selita. Sredinom XIV st. njihova feudalna davanja su bila izjednaena. Samo jedan manji dio
981T. Smiiklas, n. dj. XV, 18. 982T. Smiiklas, n. dj. XV, 19. 983U vrelima se vrlo rijetko pojavIjuju ve u XIII st. (jedan primjer nalazimo 1237 god. - vidi T.
Smiiklas, n. dj., IV, 29). Isto tako su rijetki sluajevi da se servi spominju samostalno kao osloboenici (libertini)! T. Smiiklas, III, 326.

174

serva sauvao je svoj naziv ali sada s novim pojmovnim sadrajem. Ti su servi bili odsada samo posluga na dvoru i u gospodarskim zgradama. Na podruju vladanja Hrvatskom treba razlikovati kao i u Slavoniji dva perioda; prvi, u kojem su dominirali moni vlastelini a samo ponegdje su ivotarile kraljevske upanije (XIII st. i prva polovina .XIV st.) i drugi, u kojem su uz mone vlasteline koegzistirale upanije nobila (druga polovina XIV st. i XV st.). U prvom periodu drutvena struktura se sastojala od ovih drutvenih slojeva: 1) knezovi; 2) servijenti kralja i knezova; 3) slobodnjaci; 4) poluslobodnjaci i 5) servi. Knezovi (krki, krbavski, bribirski, cetinski i omiki) razvili su se tako rei u samostalne vladare na svojim knetvima. Bribirski knezovi su se smatrali neko vrijeme ak za neokrunjene vladare. Bili su to veoma bogati vlastelini koji su neko vrijeme bili gospodari Bosne i Huma. 984 No, o svim tim knezovima bila je rije pri analizi vlastelinstava upanija. Servijenti kralja i knezova imali su razliiti status. Kraljevi servijenti su bili malobrojni i sauvali su se na ostacima nekadanjih kraljevskih upanija. Njihov poloaj je bio veoma slian onom u Slavoniji. Servijenti knezova, u koliko se mogu tako uope nazivati, imali su znatno slabiji poloaj. No, svi ti servijenti (kraljevi i kneevi) pa i oni kojima je kralj podijelio povlastice sline servijentima kralja u vrelima se pojavljuju pod nazivom nobiles. Pojmovni sadraj izraza nobilis u Hrvatskoj nije bio isti. Prije svega, sredinom XIII st. razlikovali su se ne bez razloga nobiles ultra Gvozd i nobiles de Croatia.985 No, meu nobiles de Croatia u isto vrijeme navode se knezovi Krbave, Like, Buana, Gacke986 ali isto tako i nobiles Catichi, nobiles Mogorovii, nobiles de Lapat (Lapani).987 Meutim u isto vrijeme javljaju se nobiles regni (kao npr. omiki knezovi te drugi knezovi). Ti nobiles regni spominju se ve poetkom XIII st. i to ili kao kraljevi jobagijoni ili pak kao upani, biskupi ali i knezovi.988 Za sve te nobiles regni karakteristino je dakle da su nosioci dravne ili crkvene vlasti. Za ostale nobile zajedniko je svojstvo da su ovlatenici samo posebnih prava. Iako nobili nose isti naziv kao i servientes regis na podruju vladanja Slavonijom u drugoj polovici XIII st. ipak njihova ovlaenja nisu bila jednaka. ak ni svi nobiles u Hrvatskoj nemaju isti druveni poloaj te ista ovlatenja. Neki meu njima nazivaju se veri, primi et naturales regni Croatiae nobiles,989neki su pak lanovi XII hrvatskih plemena990 a nobili koji odluuju o tome tko se ima smatrati na podruju njihove upanije lanom XII hrvatskih plemena ne nazivaju se takvim

984I. K. Tkali, n. dj., II, 26.


985S.

AntoIjak, Ban Pavao Bribirski Croatorum dominus, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19, 10, 15, 32.

986T. Smiiklas, n. dj. IV, 182.


987T.

Smiiklas, n. dj. IV. 182. Smiiklas, n. dj. II, 357, III,166, IV, 105, V, 296. Smiiklas, n. dj. XIII, 186.

988T. Smiiklas, n. dj.. IV, 391, V, 102.


989T. 990T.

175

lanovima ve samo nobiles comitatus de Luca.991 Neki pak nobili smatraju se takvim samo na podruju odreenog vlastelinstva992 a neki samo u mjestu gdje ive.993 Ako analiziramo ovlatenja odnosno prava nobila na podruju vladanja Hrvatskom moemo ustanoviti da u raznim krajevima Hrvatske postoje razliita prava i ovlaenja onih koji se nazivaju nobilima. Nobiles u Krku pod krkim knezom sredinom XIII st. su odreene osobe koje je knez uinio nobilima i koje se mogu taksativno nabrojiti a koje nikada nisu plaale porez niti su bile dune na kakva davanja krkim knezovima.994 Slino je vailo i za nobile u Senju XIV st.995 Na podruju vinodolskog knetva u drugoj polovici XIII st. kojim su vladali takoer krki knezovi spominju se plemeniti ljudi.996 U Vinodolskom zakonu iz 1288 g. nema izriite odredbe da ovi ne plaaju porez niti da su osloboeni od svakog davanja u korist kneza. Meutim, u XV st. plemeniti u Vinodolu su se smatrali slobodnim osobama koje nisu bile dune davati knezu bilo kakva davanja osim ako su uzeli kmetsku zemlju u obradu kao zakup.997 lz ovog se moe zakljuditi da su plemeniti Ijudi u tom knetvu vjerojatno imali slian status kao i nobili na Krku i Senju. Obzirom pak na sudovanje Vinodolski zakon izriito navodi da su i plemeniti Ijudi podvrgnuti kao i u kkom knetvu kneevoj sudskoj vlasti.998 Sredinom XIII st. etvorica Lapana iz primorskog Lapca dobili su u Lici nenaseljeni posjed (Gomiljani u Buanima) od jednog Guia kao nagradu za slube koje su ti Lapani izvrili njemu i njegovim prethodnicima u Krbavi uz uvjet da ostanu fideles darovatelju i njegovim nasljednicima i da vre fidelia servicia justa et honesta. U ispravi o tome darovanju ti su Lapani oznaeni kao nobiles de Lapat.999 Nekoliko godina kasnije (1263) na banov prijedlog kralj je potvrdio sva prava i slobotine Lapana uz dopunu da kralju pripada zalaznina.1000 Meutim, kralj nije nabrojao koja su to prava i slobotine. lz jedne isprave iz 1324 g. saznajemo koja su to prava. Naime te godine je kralj podijelio privilegij nekima iz plemena Nebluh koje naziva nobiles de Croatia dajui im ista prava i slobotine koje uivaju nobiles de Lapat pa ih taksativno nabraja ovako: 1. oni potpadaju pod sudbenost bana ili dvorskog suca, 2. na svojim imanjima mogu naseliti Ijude koji e im dati sve to im pripada kao gospodarima, 3. nitko ih ne moe molestirati (to vjerojatno znai da im nitko ne moe propisati obaveze davanja pa prema tome ni kralj ni ban ni bilo tko drugi), 4. oni imaju pravo izabrati barona
991T.

Smiiklas, n. dj. XI, 631, XIV, 268.

992T. Smiiklas, n. dj. XIV, 268. 993To. 75 Vinodolskog zakona. Vidi MHJSM, IV
994T.

Smidiklas, n. dj. XIII, 88.

995 996 997T. Smiiklas, n. dj. IV, 358. 998F. ulinovi, Senjski statut 999Toka 5, 54 i 75 Vinodolskog zakona. Vidi MHJSM. IV. 1000Dj. urmin, Hrvatski spomenici, I, 212.

176

pod ijom e zastavom vojevati kao fidelis familiaris curiae regiae.1001 lz ovog se dade zakljuiti da su ti Lapani bili a onda poslije Nebljusi servientes regis. Jedino ostaje otvoreno pitanje zato kralj naglaava i odreuje da Nebljusi mogu vriti svoja prava na svojim posjedima. Na pitanje se moe odgovoriti i tako da se mislilo vjerojatno na prava koja su vezana uz posjed a to znai pravo naseliti kmetove, ubirati feudalnu rentu a sami nobiles da su osloboeni plaanja poreza kralju i banu. Ipak posebno naglaavanje da se podijeljena prava mogu koristiti i da vrijede samo na posjedima obdarenog ili privilegiranog nije po svoj prilici bez pravnog znaenja. Kralj naime 1360. g. odbija cetinske nobile u zahtjevu da im se prizna pripadnost XII hrvatskih plemena. On im pak priznaje nobilitet ali samo u mjestu kojem imaju osobnu rezidenciju.1002 Taj pak nobilitet moe imati bitno manji privilegijalni sadriaj to oito pokazuje primjer iz 1345 g. kada kralj daje cetinskom knezu pravo da sudi i nobilima i to na svim njihovim posjedima oko utvrda Knin i Breevo a pored toga daje mu pravo na servicij od tih nobila.1003 Postoje dakle osnovne razlike u pravima izmeu kninskih i breevskih nobila s jedne te nobila Lapana i Nebljusa s druge strane. No, mi posjedujemo jo jedan primjer o sticanju nobiliteta u XIII st. Oko 1273 god. kralj je oslobodio neke od plemena (generatio) Glamoana od tereta i podavanja odnosno slubi i dunosti na koje su oni do tada bili obavezni radi dranja posjeda Banjevac i Kai. Kralj im je ujedno darovao te iste posjede u potpuno vlasnivo, koje su oni ranije posjedovali kao jobagiones castri. Kralj ih je napokon uvrstio u konsorcij hrvatskih nobila tako da e unaprijed oni i njihovi nasljednici uivati slobodu koju uivaju pravi, prvi i prirodni nobili u vladanju Hrvatskom. Ako uporedimo nobile Glamoana i nobile Lapana u njihovim pravima, ne moemo utvrditi odreene razlike. Izgleda kao najvjerojatnije da je kralj i jedne i druge uzvisio u red svojih servijenata. Ako bismo uzeli tekst Pacta conventa iz 1102 kao mjerodavnu podlogu za odreivanje prava pripadnicima XII hrvatskih plemena, u tom sluaju ta prava bi bila slijedea: 1. Pravo na posjedovanje vlastitih nekretnina i vlastite imovine, 2. pravo na posjedovanje svega u miru i bez smetnji, 3. pravo na svojim posjedima drati svoje ljude i 4. pravo na osloboenje plemena i njegovih ljudi od plaanja poreza i davanja u korist kralju. Obaveza pripadnika XII hrvatskih plemena sastojala bi se u vojevanju na svoj troak sa najmanje deset oboruanih konjanika po svakom plemenu a na troak kralja u vojevanju preko Drave prema Ugarskoj i to tako dugo dok traje vojna. U ofanzivnom ratu plemena nemaju vojnu obavezu a u obrambenom samo ako netko navali na granice vladanja njihovog kralja.1004 Na temelju pak obavijesti podbana iz 1459 god. pripadnici XII plemena imala su svoje nasljedno pravo uzimajui u obzir vlasnike odnose koji odgovaraju odnosima u plemenu (generatio).1005

1001Toka 75 Vinodolskog zakona. Vidi MHJSM, IV. 1002T. Smiiklas, n. dj. V, 102-103. 1003T. Smiiklas, n. dj. V, 266-267. 1004T. Smiiklas, n. dj. II, 8-9. 1005F. ii, Prirunik, 494-495.

177

I na kraju, ako uinimo pregled prava nobila koja je kralj potvrdio svim nobilima 1351 god. u svim svojim kraljevinama, u tom sluaju moemo utvrditi slijedea prava: 1) nobili na podruju vladanja Slavonijom, Hrvatskom spadaju pod banovu sudbenost; 2) nobili su bili oproteni od plaanja poreza tako da nisu plaali ni onaj porez koji su morali plaati slobodne osobe; 3) nobili su bili duni vriti vojni servicij u defanzivnom ratu na svoj troak a u ofanzivnom su bili duni vojevati ali na troak kralja; 4) nobili imaju pravo ubirati devetinu od svojih kmetova; 5) nobili su imali svoje nasljedno pravo koje se podudara s onim od XII hrvatskih plemena da samo mukarci mogu nasljeivati (prvo descendenti a onda muki roaci).1006 Ako usporedimo prava nobila XII hrvatskih plemena koja se prvi puta javljaju s tom oznakom u vrelima 1350 g.1007 te prava koja je kralj dao nobilima svojim dekretom iz 1351. g. ne moemo takoer utvrditi bitne razlike. Jedni i drugi su osloboeni plaanja poreza, jedni i drugi su duni vriti vojni servicij pod istim uvjetima. Moe se ak tvrditi da i u nasljednom pravu nema bitnih razlika. Jedino to je u kraljevom dekretu naglaeno da nekretnine koje nema tko naslijediti pripadaju kralju. Moe se zakljuiti da je kralj priznavajudi nobilitet pripadnicima odreenih plemena u Hrvatskoj proirio u stvari privilegij kraljevskih servijenata na lanove pomenutih generacija ili da je uobiajena prava i slobotine odreenih plemena u Hrvatskoj priznao kao legitimna prava lanova tih plemena kao prava nobila. Interesantno je da su u tekstu Pacta conventa nabrojena upravo ona plemena koja su se pominjala u vrelima ve u XII i XIII st. kao plemena iji su lanovi bili slobodni ljudi. Bitna razlika meu nobilima na podruju vladanja Hrvatskom postojala je samo meu onima koji su imali status ili sami bili servientes regis i onima koji su bili slobodni Ijudi ali obvezani na odreeni servicij u korist vlastelina. Prvi su spadali pod jurisdikciju bana a drugi vlastelina. Prvi su bili duni vriti vojni servicij samo u korist kralja a drugi uz vojni servicij bili su duni jo i na druge servicije. Feudalni odnosi na principu feudalne piramide ostvarili su se samo pod ubiima od 1292 do njihovog pada u prvoj polovini XIV st. kada su uz dotadanje odnose izmeu kralja i nobila formirani jo i odnosi izmeu seniora i vazala, bana i baruna, te nobila. Na podruju Hrvatske u toku XIII st. sloj slobodnih osoba je bio znatno iri nego Ii u isto vrijeme u Slavoniji. U Hrvatskoj itava plemena su ivjela slobodno. No, ve u toku XIII st. kada se stvaraju bogati i moni vlastelini kao krki knezovi, Guii, Kurjakovii, ubii, Nelipii neka slobodna plemena postala su tlana tj. kmetska, neka jobagijonska ili kastrenzeska a neka su se djelomino raselila po slobodnim trgovitima ili gradovima. Mali broj tih plemena su postala nobilitetna. Slobodna plemena u XIV st. nalazimo veinom na onim podrujima koja su bila udaljena od utvrda u kojima su stolovali pomenuti moni vlastelini ili pak u onim predjelima za koje ni monici nisu bili posebno zainteresirani. Oni su ih najvjerojatnije uvrstili meu svoje servientes, familiares, vojnike i uvare od provala i pljaki protivnika i konkurenata.10 08
1006Art. 5, 6, 11, 12: 1351 I 11 confir. decret. Andreae II. Vidi CJH, I, 160-162. 1007T. Smiiklas, n. dj. XI, 631. 1008Sam ban Mladen 1312 godine spominje osobe nobis servientes ac sub nostra dominatione barones constituti. Upor. T. Smiiklas, n.
dj., VIII, 309. Godine 1318 pak odreuje svog familiarisa da bude pristav u njegovoj presudi. Upor. T. Smiiklas, n. dj., VIII, 498.

178

Slobodnjake nalazimo i u gradovima (Senj, Skradin) i u trgovitima (Modru, Otoac, Tri pod utvrdom Potorjan, Klis, vjerojatno i u Kninu te drugdje). U gradovima u XIV st. meu slobodnjacima poeli su se izdvajati pojedinci koji su se nazivali cives nobiles (o ovakvim nobilima u Krku, Senju i Skradinu bilo je ve rijei ranije). Prava slobodnjaka openito nisu bila svagdje jednaka, to je ovisilo o sporazumu izmeu njih i vlastelina. Zanimljivo je da su graani Senja i Skradina u XIV st. bili optereeni s radnom rentom. U Skradinu su graani uspjeli ugovorom zamijeniti tu radnu rentu s novanom.1 00 9 Prava purgara u trgovitima su bila zasigurno manja od onih slobodnjaka u gradovima. Tone razlike ne mogu se ustanoviti jer nisu sauvani pisani dokumenti. Meutim, vrlo je vjerojatno da su se njihova prava sastojala od prava na izbor zanimanja, slobodu kretanja, trgovanja, posjedovanja nekretnina, prava raspolaganja tim nekretninama. No, isto tako je vjerojatno da purgari nisu imali onakva prava samouprave i vrenja sudske vlasti kao to su imali graani nekih slobodnih i kraljevskih gradova u Slavoniji. Posebni drutveni sloj u Hrvatskoj predstavljali su Vlasi. Njihova funkcija bila je u osnovi slina funkciji predijalaca u Slavoniji. Vlasi su ivjeli na svojim selitima i katunima, to znai da su jedni bili naseljeni a drugi nenaseljeni. Naseljeni su ivjeli u seliima a nenaseljeni u katunima. Katuni su bili nestalna naselja i to ljeti u ljetovalitima u brdima gdje su bila ispasita a zimi u zimovitima veinom u dolinama. Neki Vlasi su ivjeli na veim posjedima koje su dobili od kralja ili bana.1 01 0 Vlasi su se bavili prvenstveno stoarstvom a ratarstvom samo utoliko koliko je trebalo za ishranu onih koji su vrili vojni servicij. No ishrana je mogla biti organizirana i tako da je jedan dio Vlaha vlake opine ivio u katunima a drugi dio opine u dolini u svojim selitima. Takve opine ili jo ire regije imale su na elu kneza, svoj sud i svog vojnog zapovjednika (vojvoda) o emu je ve ranije bilo rijei. Vlasi su najvie bili naselili podruje like i kninske upanije te cetinsko knetvo. Bitne razlike u poloaju Vlaha pod kraljevim vrhovnitvom i Vlaha pod vrhovnitvom velikaa nije bilo.1011 Razlike su postojale samo obzirom da li je Vlah ivio u svom selitu ili u katunu ili na posjedu koji je stekao kraljevom ili banovom darovnicom. Vlasi na svojim selitima u cetinskom knetvu bili su duni plaati unu a oni koji nisu imali svoje selite bili su duni vriti vojni servicij na konju sa titom i maem ili strelicama i s maem. Osim toga svaki pastirski stan u katunu bio je duan davati godinje jedanput ovcu i sir a onaj tko je imao kljuse i 30 brav i tribut u novcu. Svi su Vlasi bili osloboeni

1009T. Smiiklas, n. dj. VIII, 76. Meutim, Senjani su prema svom statutu iz 1388 godine bili duni prevoziti kneza po moru i kopnu i
spremati kneevo sijeno sa odreenih zemlji, drati gradske strae. F. ulinovi, Senjski statut, Spomenica Mauroviu (P. o.), 30, 41.
1010T. 1011T.

Smiiklas, n. dj. XIII, 426. Smiiklas, n. dj. XVI, 357-358, 480, R. Lopai, Hrvatski urbari, 8-11.

179

daa za bavljenje trgovinom.1012 Vlasi pak koji su dobili posjed s pravom na naseljavanje kmetova bili su duni na vrenje vojnog servicija more armigerorum et woytanis.1013 Kraljevski Vlasi su spadali pod kraljevu odnosno banovu sudbenost ako su izvrili vea kanjiva djela a u ostalim kaznenim djelima i sporovima bili su ovlateni da vre vlastitu sudbenost.1014 Ostali Vlasi su na knetvima vrili takoer vlastitu sudbenost1015 ali tko je sudio za vea kaznena djela da Ii kralj ili velika ne moe se ustanoviti. Kralj je mogao svoje Vlahe na odreenom podruju darovati zajedno s darovanim zemljitem, no, u tim sluajevima Vlasi nisu bili tretirani kao kmetovi ve kao servijenti koji mijenjaju seniora.1016 Poluslobodnjaci (jobagijoni utvrda i castrenzi) na podruju Hrvatske pojavljuju se jo u XIII i u prvoj polovini XIV st. i to u jo preostalim kraljevskim upanijama. 1017 Njihov poloaj bio je vjerojatno isti kao i onih u Slavoniji.Podaci o njima su veoma oskudni pa se ne moe nita detaljnije utvrditi. Kmetovi na podruju vladanja Hrvatskom mogu se kao i kmetovi u Slavoniji ubrojiti meu poluslobodnjake. Ipak, gotovo je nemogue pratiti razvoj kmetskih odnosa od XIII do XV st. na osnovu publiciranih povijesnih izvora. Iz XIII st. potjee Vinodolski zakon iji nam je tekst sauvan (ali ne i kritiki obraen). Meutim, podaci o kmetovima u ovom Zakonu su veoma manjkavi. Na osnovu ovih podataka moemo ustanoviti samo da je kmet mogao drati nekretninu, da je bio duan initi vsu slubu, a da je knez imao pravo na ueste te da je kmetsku zemlju mogla naslijediti i kerka ako je kmet umro bez sinova a ne samo sin. U dodatku Vinodolskom zakonu nalazimo informaciju da se je netko mogao pojaviti pred kneevim sudom i tvrditi da je kupio vinograd, zemlju, kuu, vrt ili da tvrdi da mu je to dano, darovano, zaloeno ili za duu zavijeteno, pa ako dokae sa svjedocima da je to istina da ga se ne smije unaprijed uznemirivati te da takav posjed slobodno i mirno uiva te dri.1018 Ovaj podatak ipak jo ne dokazuje da je kmet mogao imati vlasnitvo na zemlji nego samo da je imao pravo raspolaganja pravima na toj zemlji. No, i to pravo se ne bi moglo dokazati na osnovu samog Zakona bez ovog dodatka. lz ovog svega ne moe se utvrditi ni oblik ni veliina feudalne rente. Ako uzmemo u obzir feudalna davanja u Vinodolu u XVI st. u tom sluaju vidimo da su kmetovi bili duni na plaanje bira (kao naknade za uivanje zemlje, kue, njive, vinograda), davanje sulja (odtete za travarinu: za sitnu stoku u naravi a za krupnu u novcu), potoke (u naravi od vina), ognjiine (odreene koliine ita u naravi), desetine od ulova ribe ili desetine dasaka (ali ne kod svih kmetova) i desetine od Vlaha te na radnu rentu (podvoz, prevoz, prenos, popravak utvrde, mosta, cesta i dr.).1019 Istina, ovi su podaci iz XVI st. a ne iz XIV ili XV, to daje povod na sumnju da
1012R. Lopai, n. dj., 8-11. 1013T. Smiiklas, n. dj. XVI, 426. 1014T. Smiiklas, n. dj. XVI, 357, 358, 480. 1015R. Lopai, n. dj. 10. 1016T. Smiiklas, n. dj. XI, 250. 1017T. Smiiklas, n. dj. 1018Upor. toka 5, 17, 25, 31, 36, 50, 54, 73, 75 Vinodolskog zakona 1019D. Klan, Urbarijalni odnosi na vinodolskim posjedima Frankopana i Zrinjskih. Vjesnik arhiva u Rijeci i

Pazinu, XVII, (1972), 377.

180

Ii se mogu primijeniti barem u osnovi za XIV ili XV st., no, vjerojatno je da barem vrijednost feudalne rente priblino odgovara. Da li je izvrena komutacija naturalne i radne rente u novanu a onda opet u XV ili XVI st. u naturalnu, ne moe se ustanoviti. U Modrukom urbaru iz 1486 g. kmetska sluba je bila razliita. Samo jedno selo je davalo tlaku u naravi a sva druga sela ili su davali novanu rentu ili su vrili neke slube u utvrdi. Sva su bila zaduena za godinje darove.1020 lz podataka koje nam daju izvori koji se odnose na cetinski distrikt iz 1360 ostroviki iz 1361 god. ne moemo nita detaljno utvrditi.1021 Iz ovih podataka moemo samo utvrditi da je kmet na cetinskom podruju bio duan na isplatu cenzusa i na vrenje servicija a da je na ostrovikom zemljitu bio duan davati jednu etvrtinu od plodova i vina i drugo u ime naturalne rente (debita et prouentus) a onda i servicij (radna renta). Mnogo ire informacije daju nam podaci koji se odnose na vlastelinstva Ljuba, Vrana te obiajno pravo sa podruja izmeu Knina i Nina. Posjed Ljuba pripadao je po. XIV st. kralju Ljudevitu. On ga je darovao brai De Matafaris iz Zadra. Budui da su oba brata umrli bez mukog potomka, posjed je pripao ponovo vladaru sada Mletakoj republici. Ovu je zastupao zadarski knez. U Zadarskom katastiku zabiljeena su sva prava Republike u Zadru i njegovom zaleu. Tako su zabiljeena prava i posjeda Ljuba (blizu Nina). Prema tome popisu postojale su slijedee kmetske obaveze na tom dobru: svi oni koji su obraivali i sijali na zemljama tog dobra bili su duni davati godinje jednu etvrtinu i jednu desetinu (tj. oko jedne treine) od etve, berbe groa i lana, jednu desetinu janjadi i kozlia, zatim godinje tri dara a onda i raditi ratarske poslove na povrini od etiri gonjaja zemlje (jedan gonjaj oko 2.370 m2) u ime zgona (radne rente) ali na troak gospodara zemlje, potom su bili duni uzgajati jedan vinograd od dva gonjaja takoer na troak gospodara, dalje, bili su duni na prijevoz ita i vina do obale, odreene koliine drva sve na svoj troak, putovati na troak gospodara u Zadar, Nin, Vranu, Novigrad i Pag. Kmetovi su bili, napokon, duni kao i svi ostali stanovnici mjesta Ljuba, ako su htjeli prodavati meso, platiti jedan sold za svaku glavu malog zuba a dva za glavu stoke velikog zuba. Ako su se htjeli baviti trgovinom vina pa su uvozili vino, plaali su est solda za svaki modij vina. Sve globe koje je njihov sudac izrekao osudom pripadale su gospodaru tj. Mletakoj republici.1022 Vlastelinstvo Vrana pripalo je takoer Mletakoj republici na temelju ugovora o prodaji prava vladanja Dalmacijom iz 1409 god.1023 Prava Republike su zabiljeena u kompilaciji pravnih obiaja iz 1454 god. koji su se ranije primjenjivali na tom vlastelinstvu. Prema ovom popisu kmetovi su bili duni takoer na davanje jedne etvrtine i desetine u naravi, zatim na 12 dana rada u korist dacijera (slubenika Republike koji je ubirao od kmetova davanja koja su pripadala Republici). Kmet je bio
1020R. Lopai, n. dj., 27-81 (Modruki urbar). 1021T. Smiiklas, n. dj., XIII, 87, 188. 1022S. Antoljak, Zadarski katastik, Starine JAZU 42, 316. 1023Ve je 1413 godine Mletaka republika drala to vlastelinstvo u svojim rukama. Upor. I. Kukuljevi
vitezi templari i hospitalci Sv. Ivana u Hrvatskoj. Rad JAZU 82. 7; S. Antoljak, n. dj., 403 biljeka 67.

Sakcinski, Priorat vranski sa

181

duan obraivati zemlju koju je dobio (selite - sors), jer ako tu obavezu nije ispunio gubio je selite. Udovicu i nezbrinutu djecu nitko nije mogao izbaciti iz selita, ako je obraivala zemlju. Kmet ako nije tri godine uzgajao vinograd zbog bolesti ili siromatva takoer je gubio pravo na daljnje obraivanje. Ipak ova oduzimanja nisu se mogla sprovesti bez suglasnosti zadarskog kneza. Kmet je mogao uzeti u obradu movarno tlo ako ovo nije bilo obraivano kroz tri godine. Isto tako mogao je uzeti komad umskog zemljita u obradu ako ovo nije bilo obraivano deset godina. Kmet je slobodno raspolagao vinovom lozom, maslinom i vokama koje je sam zasadio ali uz uvjet da je zasadio kroz etiri godine sto maslina. Kmet se mogao iseliti i naplatiti za kuu koju je sam izgradio te za nasade u vrtu. Naturalna davanja nisu se odnosila na plodove u vrtu. Gostioniari su bili duni na izvjesna davanja u korist suca koji je sudio kmetovima u ime feudalca. Globe su pripadale Republici.1024 lz odredaba Hrvatskog obiajnog prava koje je vailo na prostoru izmeu Knina i Nina,1025 koje je Mletaka republika takoer dala popisati nakon preuzimanja Dalmacije, saznajemo da je gospodar zemlje bio duan dati kmetu selite koje je obuhvatilo 32 gonjaja zemlje uz panjak, umu i vodu a posebno jo po gonjaja da moe napraviti vrt. Ni ovdje kmetovi nisu bili duni na podavanja sa vrta. Na ovom podruju kmet je takoer bio duan na vrenje radne rente (zgon). Ostale dunosti kmeta bile su radna renta na gospodarevom vinogradu (4 dana), slaganje sijena (1 dan), posebno putovati po nalogu gospodara (2 dana). Kmetovi na pomenutom podruju su bili duni kao i oni u Ljubau na davanje od tri dana.1026 Sudei prema Zadarskom katastiku kmet u selima novigradskog kastruma gdje je izvren popis pomenutog Hrvatskog obiajnog prava bio je duan na jednu etvrtinu plodova sa zemlje u ime naturalne rente.1027 Ako bismo na osnovu ovih podataka htjeli openito zakljuiti, morali bismo tvrditi da su kmetovi oko Ostrovice i Cetine davali razliitu rentu ali ne bismo mogli zakljuiti da su vlastelini nastojali pretvarati naturalnu i radnu rentu u novanu. Osim toga moemo zakljuiti da bitnijih promjena u poloaju kmeta nije bilo u toku druge polovine XIV st i u XV st. Servi, koji se u XII st. na podruju izmeu Splita i Omia tako esto spominju uz slobodne vlasnike malog zemljinog posjeda, u XIII st. kao da vie ne postoje. Vjerojatno je da su postali kmetovi oblinjih knezova. U drugoj fazi razvoja drutvene strukture u Hrvatskoj (druga polovina XIV st. i XV st) poluslobodni jobagijoni i kastrenzi takoer nestaju, vjerojatno to su neki postali nobili, neki
1024Kmetovi su bili pod sudbenou suca kojeg je knez postavio u graanskim sporovima a u manjim kaznenim sluajevima sudili su sami
u posobama. Imali su pravo albe na vranskog katelana a onda i priziv na kneza koji je konano odluivao. Sudac je imao pravo na izvjesna primanja na teret gostioniara. Globe su pripadale kneevoj odnosno dravnoj blagajni. 0 obavezama i pravima kmetova i sudbenosti vidi M. M. Freidenberg. Vranski zakon. Radovi instituta JAZU u Zadru, XVIII, 323-341.

1025U tekstu tog prava izrilto se naglaava da su ovo pravo primjenjivali djedovi dakle u vrijeme kada se teritorij izmeu Knina i Nina
nalazio u sastavu kraljevstva Dalmacije i Hrvatske. Tekst Hrvatskog obiajnog prava vidi kod M. Barada, Starohrvatska seoska zajednica, Pojedina izdanja JAZU 8, 158-177.

1026M. Barada, n. dj., 161-162. 1027S. Antoljak, n. dj., 394.

182

slobodni graani u oblinjim dalmatinskim gradovima neki koji su ostali uz utvrde kmetovi. Tako su se u ovom periodu razviti ovi osnovni drutveni slojevi: 1) knezovi; 2) nobili; 3) graani i 4) kmetovi. Osnovna karakteristika ovog perioda odrazila se u izrastanju nobila u posebni privilegirani drutveni sloj koji je obuhvatio sve vlasteline koji nisu uspjeli postati knezovima i sve one nobile koji su bili bez kmetova. Knezovi i nobili predstavljali su vladajui sloj a graani e doskora postati privilegirani trei stale. Na podruju vladanja Dalmacijom u vrijeme lensko.g ureenja Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske treba takoer razlikovati dva razdoblja: 1) doba formiranja organa vlasti komune i 2) doba nakon zatvaranja velikog vijea komune. U prvom razdoblju (XIII st.) umjesto gradske uprave u kojoj sudjeluje prior, biskup, knez, konzuli i svi graani postepeno se izgrauju kolektivni organi vlasti (veliko vijee, malo vijee, vijee umoljenih, vijee mudrih i dr.) u kojima graani samo povremeno i pojedinano sudjeluju u odluivanju. Ve u tom je periodu drutvena struktura poznavala vladajui i vladani sloj. Bilo je ve tada bogatih i siromanih graana, no, bogati su bili tek na putu da se toliko ojaaju da bi mogli ostale iskljuiti iz vlasti. Tada su se jo uvijek razlikovali pravno samo graani i stranci. Stranci su rijetko bili priputeni da vre vlast jedino ako su bili potrebni da organiziraju komunu i stiliziraju pravne norme u skladu s novim uenjem pravnih kola (naroito s obzirom na obvezno pravo). U tim sluajevima oni su bili pozvani u grad te na osnovu ugovora ostali odreeno vrijeme u gradu kao plaenici. Stranci su tada jo i u privatnopravnim odnosima bili manje djelatno sposobni od ostalih stanovnika grada. Oni su predstavljali u trgovini konkurenciju i nedovoljno sigurne partnere u trgovakim i pomorskim poslovima, pa nije udno da su graani imali prema njima posebni odnos. Meutim, osobe koje su bile pod gradskom jurisdikcijom i sudbenou, to stranci nisu bili, bili su izjednaeni u pravima i obavezama prema organima vlasti. Njima su bili ravni i oni koji su ivjeli izvan gradskih zidina. Oni se nisu posebno razlikovali od graana koji su ivjeli u gradu a bavili su se poljoprivredom kao i oni izvan gradskih zidina. Gradski teritoriji su tada bili jo dosta vremena skueni uz gradske zidove ili na uski pojas gradskog zalea. Stoga je razumljivo da je veliki broj ratara ivio u gradu a zemlje imao u okolici grada. Crkva je bila u stvari jedini veleposjednik u oima graana a te su se zemlje esto nalazile izvan gradske jurisdikcije i sudbenosti. Tek jaanjem privredne moi pojedinih graana druvena struktura iz XII st. poela se jae i vie mijenjati i stvarati nove odnose meu graanima pa i nove drutvene slojeve u i van grada. U drugom razdoblju (XIV i XV st.) komune su potpuno razvijene jedinice vlasti. Odluke u upravi, izbore funkcionera vlasti, raspolaganje imovinom donosili i vrili su izdvojeni organi vlasti komune: vijea, kurije, knez, suci i ostali funkcioneri komune. U donoenju odluke ne sudjeluju vie svi graani ve samo oni koje izabere veliko vijee ili postavi odluujui organ Mletake republike. Oito je dakle da je privilegirani sloj graana potpuno razvijen. Osim toga, sve su komune proirile svoje teritorije obuhvativi iroko gradsko zalee s brojnim selima i velikim zemljinim povrinama pa je stoga

183

razumljivo da u tom periodu nalazimo ove oblikovane drutvene slojeve: 1) nobili, 2) puani, 3) seljaci, 4) servi i 5) stranci. Nobili su bili oni graani koji su imali pravo na uee u vrenju dravne vlasti na podruju komune.1028 Nobili se pojavljuju onda kada i puani (populares). Njihovi poeci seu ve u XII st. ali kao samostalni drutveni sloj postaju tek tzv. zatvaranjem Velikog vijea tj. uvoenjem zabrane da u Veliko vijee ulaze oni mukarci iji oevi i djedovi nisu bili lanovi vijea a katkada i oni iji pradjedovi ili djedovi po oevoj liniji nisu bili lanovi vijea. Tako je razumljivo da se tek u XIII st. javljaju uvjeti da netko postane graanin a onda neto kasnije lan Velikog vijea. Tada se ujedno uvela odredba da suci i drugi vani funkcioneri mogu biti samo nobili i oni koji su roeni u gradu.1 02 9 Puani su bili oni graani koji su ivjeli u gradu ali nisu imali po pravilu pravo na uee u vlasti. To su bili uglavnom zanatlije, trgovci, pomorci, ribari i kopai koji su obraivali svoje ili tue zemlje u vangradskom podruju. U nekim komunama su puani uspjeli ui u Veliko vijee i postati funkcioner ali veinom u funkcijama manje vanosti. Sudsku funkciju su vrlo rijetko dobivali i to vjerojatno u vrijeme kada se uslijed kuge znatno smanjio broj nobila.1 03 0
1028U gradu Krku susreemo nobile sredinom XIII st. (upor. T. Smiiklas, n. dj., IV, 356-359). No, tu se nobili istiu jedino radi toga da bi se naglasilo da nobili nikada nisu bili obavezni na davanje kakvog tributa ili dae u korist kneza. U Osoru po Statutu iz 1441 g. suci su mogli biti samo nobili. U Vijeu su nobili bili u veini (upor. I. Beuc, Osorska komuna, 90-99). Prema Statutu Raba iz XIV st. sucima su mogli postati samo nobili a lanovima Velikog vijea nobili uvijek (upor. U. Inchiostri-A. G. Galzigna, Gli Statuti di Arbe, Archeografo Triestino, N. S. XXIII, 1899-1900). Prema Statutu Zadra iz 1305 godine lanovi Velikog vijea mogli su biti samo nobili. Isto tako sudsku, prokuratorsku, egzaminatorsku, kamerarsku i kancelarsku funkciju mogli su vriti samo nobili. (upor. I. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305 godine, 575). I prema Statutu Splita Iz 1312 godine lanovi Vijea mogli su biti samo nobili. Isto tako kao i u Zadru sve vanije funkcije mogli su vriti opet samo nobili (L. II, 21, 30, 37). Prema Statutu Trogira iz 1322 godine lanovi Vijea mogli su biti samo nobili. Ipak, nije bila iskljuena mogunost da i puani uu u Vijee kao i u Zadru ali samo po svojoj molbi i zakljuku da ih se prizna nobilima (L. 53. R. II, Privileg., 10, 81, 86). U Statutu Dubrovnika iz 1272 godine tek se u treoj redakciji iz 1358-1408 godine istie da lanovi Vijea mogu biti samo nobili roeni u Dubrovniku (L. I, 3, C rec.). U svim statutima koji su predviali samo nobile u Vijeu komune bila je uobiajena formulacija da lanovima vijea mogu biti samo oni iji su oevi ili djedovi bili lanovi vijea. Sudska funkcija, kako je izIoeno, bila je pridrana u svim komunama samo nobilima, a u veim komunama su i sve druge vanije funkcije (prokurator, egzaminator, kamerar, kancelar) bile odreene samo za nobile. 1029nobiles u Zadru spominju se ve krajem XII st ali tada zajedno sa ignobiles (upor. T. Smiiklas, n.dj. 248) to je oito da se u ispravi koristila stara nomenklatura graana. Meutim, s druge strane treba podvui da se nobiles kao osobe privilegiranog drutvenog poloaja spominju izriito tek sredinom XIV st. (upor. T. Smiiklas, n. dj., XII, 43, 119, XIII, 8, 92), iako je oito da se graani Zadra koji se u vrelima poinju u toku prve polovine XIV st. spominjati sa dodatkom de (upor. T. Smiiklas, n. dj., X ,32, 72) trebaju smatrati kao graani s posebnim drutvenim poloajem. Da Ii je taj dodatak rezultat uvoenja oznaavanja povlatenog drutvenog sloja od strane novog notara ili kancelara ili je to rezultat zatvaranja Velikog vijea zadarske komune ne moe se utvrditi. Svakako, onda kada se zadarski graani oznauju sa nobiles tada se oznauju i sa dodatkom ser (upor. T. Smiiklas, n. dj.. XII, 43). U Splitu i Trogiru nobiles se javljaju kao povlateni graani takoer u toku prve polovine XIV st. (upor. T. Smiiklas, n. dj., X. 9, 73). U Splitu je naime stranac podestat organizirao novo ureenje komune ve u drugoj polovini XIII st. pa je ve tada bio odreen broj lanova Velikog vijea. Ovo se popunjavalo izgleda izborom meu graanima. No, ve Statutom iz 1312 g. ve je izriito odreeno da lanom Velikog vijea moe biti samo nobilis. Statutom je dakle Vijee bilo zatvoreno to znai da je izraz nobilis za lanove Vijea bio tek tada utemeljen i opravdan. U Dubrovniku se povlateni graani javljaju pod izrazom nobiles i boni homines. Prema jednoj odredbi iz 1235 g. spominje se indui more nobilis domine (V. Bogii - C. Jireek, Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272. MHJSM IX, LXIV). U samom Statutu iz 1272 spominju se nobiles pa se misli na kneza, vikara seu per alios nobiles viros tj. nadbiskupa ili njegovog vikara, biskupe, opate, kanonike, monahe, sveenike i druge klerike (Liber I, cap. II, to. 5), zatim se navodi si allquis nobilis homo Ragusii vel mulier moriretur (Lib. I, cap. XXVII. to. 2) pa onda aligua nobilis mulier (Lib. IV, cap. II), zatim se nazivaju servitiales nobilium de Ragusio (Libor VIII, cap. LX, to. 5), i napokon se spominje nobiles Ragusii koji imaju svoj dlo na Stonskom ratu (Lib. VIII, cap.LXXXI).Znaajno je da se odredba o izboru nadzornika nad mjerama (Lib. VIII, cap. XXVI, to. 1) donosi tek poetkom XIV st. da se ambasadori Dubrovnika spominju kao nobiles viri tek 1308 g. (Lib. VIII, cap. LIX, to. 1) a da odredba po kojoj suci, vijenici i vikari mogu biti samo nobiles homines nativi Ragusii (Lib. I, cap. III, rec. C koja potjee tek iz 1358 godine). U recenziji B Statuta iz vremena 1272-1358 o nobilima nema ni rijei u istoj odredbi - (vidi Lib. I, cap. III, rec. B), Izraz pak boni homines koji oznaava primores(upor. B. Bogii - C. Jiriek, n. dj., 426) javlja se u Statutu iz 1272 godine vidi( Lib. I. cap. XVI, XXV, Lib. II, cap. IV, to. 9, Lib. II, cap, V. to. 5, Lib. II, cap. VI, to. 5, Lib. V, cap. VIII, Lib. VIII, cap. XXIII, XXIV, XXXI, LX, LXXV). Iz izloenog oito je da se izraz nobiles kao izraz za oznaavanje privilegiranog graanina koristi u Dubrovniku ustvari tek u XIV st. 1030Puani su uspjevali samo povremeno, ustvari samo izvanredno, ulaziti u Veliko vijee komune. Jedino u rapskoj komuni ve u XIV st.
puani predstavljaju sastavni dio Vijea ali ne kao nobiles ve kao populares (T. Smiiklas, n dj., XIV, 479). U ostalim komunama oni

184

Seljaci su bili stanovnici vangradskog podruja. Seljaci nisu imali pravo sudjelovati u vrenju vlasti. Oni su postali posebni drutveni sloj jer su predstavljali nakon proirenja gradskog teritorija na blia i daljnja sela znatan a negdje i pretean broj stanovnika komune u odnosu na broj gradskog puanstva i jer su u gradskoj privredi postali znaajan faktor proizvodnje komplementarne poljoprivrede. Seljaci su bili slobodni Ijudi koji su u privatnopravnim odnosima bili jednaki puanima u gradu. Onima kojima povrine vlastitog zemljita nisu dostajale za odranje svoje obitelji ili kojima je bilo oito da mogu bolje ivjeti ako obrauju uz svoju i tuu zemlju bile su na raspolaganju gdje god relativno velike a najee male povrine zemlje da bi ih uzeli u zakup. No, bilo je i puana i nobila koji su uzimali u zakup zemlju samostana, bogatih graana. Oni su najee ostali ivjeti u gradu. Neki, veinom nobili, su tu zemlju dalje davali u podzakup, tako da ju nisu sami obraivali nego oni u podzakupu. Oni pak koji su obraivali zemlju kao kmetovi od ranije (tj. prije nego su doli zajedno sa zemljom pod gradsku jurisdikciju) ostali su kmetovi ali sada u ugovornom odnosu. Taj su odnos mogli prekinuti ali i proslijediti dalje stvarajui tako nasljedni zakup. Meutim kmetom je mogla postati svaka slobodna osoba ako je uzela pod ugovorom zemlju u obradu uz uobiajene kmetske obaveze i ako je od ranije takva zemlja spadala pod sudbenost gospodara a ne redovite gradske vlasti.1 03 1 Kmetske obaveze su bile znatno vee od onih koje su se zasnivale na zemljitu privatnog vlasnitva. Razlog je leao u tome to je kmet po pravilu dobivao na koritenje ne samo zemljite (oranice i vrt) ve i ume i panjak a povrh toga jo i kuu a katkada i kravu i volove za oranje. No, seljaci su ee uzimali manje povrine obradive zemlje a jo ee samo vinograd na obradu. Ovi seljaci su ostajali pod gradskom jurisdikcijom i sudbenou. Njihova zemlja nije bila optereena kmetskim obavezama prije nego to su je uzeli u obradu. Neki seljaci su ugovarali pastirsku slubu u predjelima koji su bili povoljni prvenstveno za dranje stoke u veem broju. Statuti pojedinih komuna a i kodifikacije obiajnog prava posvetili su mnogo panje zakupnim odnosima i najmu pastirske radne snage. Seljaci se u vrelima najee nazivaju vilanima (prema villa) a u toku XIII - XV st. vrlo rijetko kolonima.10 32 Seljake i ostale obraivae esto se naziva i laboratores, laboratores vineas, laboratores sortes, laboratores terram villae, zapatores, seminatores i dr. Sredinom XVI st. sve vie se javlja izraz colonus. U statutima i drugim vrelima nije postojao posebni izraz za kmetove.1 03 3
uspjevaju ui u vijee tako da ih vijee ubroji meu nobile a kao takvi su mogli sudjelovati ne samo u vijeu nego i u svim funkcijama komune (tako u Zadru, Rabu, Osoru, Trogiru, Kotoru). U Koruli se u XIV st. donosi ak odredba da e nobilis u Vijeu platiti globu ako predloi puanina za lana Vijea (upor. Statut Korule, str, 79).

1031Naime irenjem teritorija pod jurisdikcijom Mletake i Dubrovake republike na temelju ugovora s vlastelinima ili vladarem susjednog
podruja (na pr. ugovor Mletake republike s hrvatsko-ugarskim kraljem 1409 godine o kupnji prava vladanja Dalmacijom, ugovor Dubrovake republike s kraljem Duanom sklopljenim 1333 godine o preuzimanju Peljeca pod svoju vlast, ugovor iste Republike s bosanskim vladarem iz 1399. g. o preuzimanju vlasti nad Stonskim Primorjem, ugovor Republike sa Sandaljem Hraniem iz 1419 g. i Radovanom Pavloviem iz 1426 o preuzimanju vlasti nad Konavljem) dola su pod neposredno vladanje tih republika podruja na kojima je bio od prije uobiajen kmetski odnos. Ni Mletaka ni Dubrovaka republika nisu taj odnos mijenjale. Vlast prijanjeg vlastelina preuzela je Republika i odredila tko de vriti sudsku vlast nad kmetovima. To je mogao biti knez ili posebni sudac za odreeno podruje.

1032Zanimljlvo je da se izraz kolon vise koristi na podruju Slavonije (upor. razdoblje 1361-1400: vidi T. Smiiklas, n. dj., XIII, 125, 142,
380, XIV, 487, XVI, 209, 372, XVII, 471).

185

Vailo je naelo: tko dri zemlju 30 godina bez prigovora nitko ga ne moe izbaciti sa zemlje.1 03 4 To pravilo je titilo seljaka, ali isto tako pretvaralo njegov pravni odnos prema zemlji u nasljedni tj. kolonatski odnos u polufeudalni odnos. Seljaci su ugovarali obradu tue zemlje kratkoronim i dugoronim ugovorima o zakupu. Kratkoroni zakupi glasili su na fiksnu cijenu (u naravi ili u novcu) ili pak na davanje u dio sa diobom plodova. Dugoroni zakupi glasili su na dvije, tri, pet generacija zakupevih nasljednika a neki na 100, 500 ili ak na 1.000 godina. Takvi zakupi su bili u stvari nasljedni zakupi. Dugoroni zakupi su se ugovarali na novanu ili naturalnu zakupninu a neki samo dijelom na naturalnu a dijelom na novanu zakupninu. Novanu je obino ugovarala Crkva. NaturaIna se ugovarala na polovinu, treinu, etvrtinu ili drugi dio plodova (ovisno o vrsti: ito, vino, ivotinje, pele, med itd.). Neki zakupni ugovori glasili su ujedno i na odreenu radnu rentu (obavezu prevoza, obavezu rada na gospodarevoj zemlji koju je ostavio da u svojoj reiji obrauje - zgon, carina i dr.). U nekim se zakupnim ugovorima osnivala posebna obaveza seljaka kao naknada za koritenje gospodareve kue, teglee i druge marve. Ove obaveze su u vrelima bile oznaene kao pokloni u toku svake godine i u odreene dane. Kmetovi su ugovarali dugorone zakupe a razlikovali su se od ostalih zakupnika to su spadali pod sudbenost onog organa kojeg je postavio nosilac feudalnih prava i to su se negdje smatrali neijim ljudima homines alicuius. Njihove radne obaveze obino se u vrelima nazivaju sluba.1035 Servi se u razdoblju od XIII do XV st. u ispravama vrlo rijetko spominju. Jedino u statutima se njima posveuje panja, jer im se moraju utvrditi obaveze prema gospodarima. Oni su naime stajali pod vlau gospodara kue kao kuna posluga. Servi nisu bili slobodne osobe. Gospodar ih je mogao osloboditi (dare libertatem) pa onda postaju libertini. Osobe koje su dobivale gospodarev kruh za svoj rad smatrale su se osobama pod gospodarevom vlau. Odnos serva se po pravilu zasnivao na temelju ugovora, obino zbog velikog siromatva ili insolventnosti. Libertin je imao pravo iseliti iz gospodareve kue. Servom se moglo postati i bez ugovora ako se osoba rodila od majke slukinje.1036 Stranci su bile sve osobe roene i podlone jurisdikciji izvan teritorija komune u kojoj imaju domicil. Oni su bili u ovom periodu iskljueni od uea u vlasti a u privatnopravnim odnosima su imali redovito smanjenu djelatnu sposobnost. Jedino ako je domicilna komuna imala ugovor s komunom ili vladarem pod ijom se jurisdikcijom nalazio stranac mogao je stranac imati vie prava. Redovito se primjenjivao princip reciprociteta tj. domicilna jurisdikcija je primjenjivala na isti nain
1033U statutima dalmatinskih komuna seljaci su se smatrali osobama slobodnog statusa a njihova obrada zemlje temeljila se na
ugovorenom odnosu izmeu gospodara zemlje i obraivaa. Obzirom da je takav zakupni odnos trajao vie od 29 godina to je on postao nasljedni zakup.

1034Upor. to. 21 Vranskih kapitula. Vidi M. M. Freidenberg, n. dj., 338. 1035O obradi tue zemlje upor. I. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305 godine, 566-572, 622-625, A. Cvitani, Pravno ureenje splitske
komune po statutu iz 1312 godine, D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na podruju Dubrovake republike od XIII do XV stoljea, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, 5, 60-128, 129-158, 169-172, 206-223, 234-236, 239-244. O pastirskoj slubi upor. I. Beuc, Osorska komuna, 138-139, I. Beuc, Statut zadarske komune, 672, A. Cvitani, n. dj. Isti, Srednjovjekovni statut brake komune, D. Roller, n. dj., 253-258. 1036O servima upor. I. Beuc. Osorska komuna, 128, Isti, Statut zadarske komune, 562-565, A. Cvitani, Pravno ureenje splitske komune, D. Roller, n. dj., 53-54.

186

kao i straneva jurisdikcija. U sluaju neispunjenog dugovanja stranca podlonik domicilne komune mogao je uz dozvolu kneza provesti represalije tj. oduzeti bilo gdje neku stranevu imovinu i vratiti ju strancu tek kad ispuni obavezu u odreenom roku. Ako stranac ne ispuni obavezu, vjerovnik moe iz oduzete imovine namiriti svoju trabinu.1037

1037O strancima upor. I. Beuc, Osorska komuna, 127, Isti, Statut zadarske komune, 577-579, A. Cvitani, Pravno ureenje splitske
komune, D. Roller, n. dj., 141, 251, 259, 260.

187