MUHAMMED ABDUHU, Risale et-Tevhid, rasprava o islamskom monoteizmu Prevod s arapskogi i biljeke Muharem Omerdi Sarajevo, 1989.

Nakon to je 1883.g., protjeran iz Egipta, Abduhu se nastanio u Bejrutu, gdje je poeo da predaje u mjedresi Sutlaniji. Tema njegovih predavanja bio je tevhid, ali se pri tome susreo s problemom koji se ticao literature. Postojala je neka literatura, ali je ona bila preopirna za uzrast njegovih uenika, pa je Abduhu osluio da svoja predavanja diktira svojim uenicima. Nakon t o su se okolnosti u Egiptu promjenile,Abduhu se vraa u svoju domovinu i biva postavljen za erijatskog sudiju. Nedugo nakon toga, ponovo mu se javlja interesovanje za naukom o tevhidu, te od svoga uenika trai da mu poalje svoje biljeke koje je nainio tokom Abduhuovih predavanja.Kada je dobio biljeke, Abduhu je neto izbacio, neke teme dodao, neto praktinije definisao, i na taj nain je nastalo djelo Risaletu-tevhid. Zavren je period islama kada je meu muslimanima bio Poslanik, a.s., koji je pr edstavljao svjetiljku koja je razbijala tamu neznanja. Poslanika nasljeuju dvojica halifa i djeluju u granicama njihove moi do kraja ivota. Openito shvaeno, ljudi u tom periodu nisu imali slobodnog vremena niti mogunosti povlaenja u duboku meditaciju radi promiljanja temeljnih pitanja svoga vjerovanja. A oni, malobrojni koji su mali nekih pitanja u vezi sa vjerovanjem, odgovor su dovivali od halifa, koji su konaan sud donosili nakon konsultacija sa najautoritativnijim poznavaocima vjerskih pitanja. Odlike tadanjih muslimana su bile: vjerovanje u transcedentnost Boga, odbacivanje svih oblika antropomorfizma, smatranje da Kur'an pored egzoterikog (vanjskog) posjeduje i ezoterike smislove... Takva situacija vladala je sve do dogaaja koji su se odigrali u vrijeme vladavine treeg halife. Ti nemili dogaaji bitno su utjecali na princip na kojem je halifa gradio svoj autoritet . U daljem slijedu otvoren je prostor za prekoraenje graninih vjerskih normi, ubistvo halife. Nakon toga postaje jasno da su se kod ljudi poigrali nagoni sa razumom, a sve to je izazvalo oholo ponaanje i prezir. Prva pitanja oko kojih je ispoljeno nesuglasje u miljenju jesu: problem slobodne volje i izbora djelovanja kao i problem velikog grijeha za koji je izostalo pokajanje. U tim pitanjima su se razili Hasan el-Basri i njegov uenik Vasil ibn Ata, da bi se na kraju ovaj posljednji potpuno odvojio od svog uitelja i poeo iriti uenje opreno njegovome. Veina muslimana, meu kojima i Hasan Basri nauavali su da je ovjek potpuno slobodan u vrenju svojih djela, i da njegovo djelovanje proistie iz znanja i volje. Ovakvom stavu su se suprostavili deterministi koji vjeruju u predestinaciju svega i tvrde da su ljudi poput grane stabla koje se pokree bez volje i pod represivnim dejstvom druge sile. Sve ovo nosice vlasti nije uopte interesovalo, budui da su samo vodili rauna o sigurnosti svojih poloaja. I tako, bavei se stvarima od linog interesa, pustili su da ide kud ko hoe i da ini ta ko hoe. Izuzetak meu halifama ini Omer bin Abdulaziz, koji je naredio Zuhriju da registruje sve hadise do kojih moe doi. Drugi problem koji se javio bilo je pitanje afirmacije atributa Boijeg Bia, odnosno njihove negacije, a zatim se on proirio i na problem moi razuma u spoznaji propisa vjere. Jedni su smatrali da se razumom mogu spoznati sva vjerska pitanja, pa ak i ona koja se tiu obredoslovlja, dok su drugi mo razumske spoznaje ograniili samo na temeljne principe. Jo jedno pitanje koje se pojavilo meu muslimanima ticalo se problema stvorenosti ili nestvorenosti Kur'ana. Prvi stav, da je Kur'an stvoren podralo je nekoliko abasijskih halifa, dok se za drugi stav opredjelila ogromna veina. Polemike oko takvih pitanja toliko su zaotrile odnose meu pojedinim sljedbenicima islama da su mnogi meu njima i stradali, ak i nevini. Takvo stanje je potrajalo sve do poetka etvrtog stoljea islamske ere, kada se pojavio Ebu Hasan el -E'ari, koji je tresirao sredinji put izmeu generacije selefa i onih koji su im oponirali, temeljei svoje nazore na principima racionalne spoznaje. Ueni iz reda ortodoksije njegovo uenje su otro kritizirali optuujui ga za 1

krivovjerstvo, a hanbelije su ga ozriito proglasile nevjernikom i traile da se ubije. U toj situaciji pomo mu je pruena iz kruga velikih uenjaka, koji su njegovu orijentaciju proglasili ispravnom i ocjenjujui je kao pravac ehlu sunneta vel demaata. Zahvaljujui ovim velikim uenjacima, eliminirane su dvije snane grupe: oni koji su se strogo drali doslovnog znaenja teksta Knjige i drugi ekstremisti, koji su vlastitoj imaginaciji pridavali najveu panju.Ovo vrijeme obiljeile su dvije veoma vane pojave: oduevljenost mnogih muslimanskih mislioca grkim filozofima, posebno filozofijom Aristotela i Platona, koju su sa ogromnim zadovoljstvom umnogome slijedili, i drugo, to je jo tee, zaokupljenost svijeta ovosvjetskim uivanjima koji e ih onemoguiti da se ukljuuju u tokove tadanjih filozofskih dijaloga u pitanjima vjere. Mi vrsto vjerujemo da je islam vjera strogog momoteizma a ne vjera divergentnih principa, vjera u kojoj je intelekt njen najvei saveznik, a tradicija (Kur'an i Sunnet) njen najvri temelj. VRSTE SAZNAJNOG Saznajno se dijeli u tri vrste: a) Mogue po sebi b) Nunu bivajue po Sebi c) Apsolutno nemogue Apsolutno nemogue je ono to ne postoji, niti posjeduje mogunost postojanja. Nuno je ono to samo po Sebi bivstvuje, a mogue ili sluajno je ono to samo po sebi ne opstoji niti kao postojee moe prei u nepostojanje, ve mu egzistencija ili nepostoj anje ovisi o postojanju ili nepostojanju nekoga ili neega koji ga ini moguim. Mi vidimo egzistiranje neega ega nije bilo, kao i nestanak onoga to je bilo, primjerice, pojedine vrste biljaka i ivotinja. Ova bia ili su nemogua, ili nuna, ili mogu a. Nema ni govora da su prvo, jer je neprihvatljivo da nemogue bude egzistentno. Nema govora, takoer, ni o drugom jer Nuni egzistira sam po sebi i takav nije podloan prolaenju, ni ieznuu. Navedena bia su, prema tome, mogua, to znai da mogue nesumnjivo postoji. Sveukupni zbir svega mogueg je ovisan o svom Darovatelju egzistencije, Koji ima svoje atribute: BESPOETNOST, VJENOST, SAVRENSTVO: Nuni je oduvjek, jer kada ne bi bio takav bio bi stvoren, a egzistenciji stvorenog je prethodilo ne-postojanje.Meu atribute Nunog spada i to to On nikada nee nestati, vjean je, u protivnom bi sa Njegovim nestankom nestalo svega onoga to je u vezi sa Njegovim biem. Takoer, u sudove o Njemu spada i to da On nije sastavljen od dijelova, jer kada bi bio sastavljen, tada bi Mu prethodio svaki od Njegovih dijelova koji sainjavaju Njegovo bie. Isto tako, kao to nije sastavljen, Nuni nije ni djeljiv. IVOT: Egzistencija Nunog je ishodite svih moguih egzistencija, pa je On prema tome, prva i vrhovna egzistencija. Prema tome, neophodno je da Nuni posjeduje atribut ivota. To je svojstvo koje omoguava svakoj manifestaciji da nastane i odri se. Nuni je iv, iako se Njegov ivot razlikuje od ivota moguih. Nuni je darovalac egzistencije i svega onoga to je prati. Da li bi to bilo mogue da On nije iv? Dakle, On je iv, kao to istovremeno ini ishodite ivota svega ostalog. ZNANJE: Od atributa koje Nuni posjeduje jeste i znanje, jer Nuni je Sveznajui. Kada Nuni ne bi bio vlasnik znanja, u tom sluaju bi egzistenti mogueg bili savreniji od Nunog, a to je nemogue. Nepobitna je injenica da je Nuni darovalac znanja svakom egzistentu. Njegovo znanje je iznad znaja svih egzistenata te je nepojmljivo da znaje nekog bude iznad Njegovog znanja. Znanje Nunog je sveobuhvatno. Dokazi postojanja znanja kod Nunog se oituju kroz savrene zakonitosti i red u kosmosu, u kom je svaka stvar postavljena na svoje mjesto, i u kome je obezbjeeno svakom moguem ono to mu je potrebno za njegovo normalno egzistiranje i opsranak. Nuni je Onaj koji zna stanje zametka u stadiju sperme ili u ugruku krvi, i zna potrebe zametka sve do oblikovanja u cjelovito bie i stvaranja ivog organizma, kada mu udahnjuje duu i ini ga samostalnim u djelovanju. On zna da su mu potrebne ruke, noge, oi, ui, nos i sva ostala unutarnja osjetila radi 2

odravanja u prirodi kao i za odbranu od onog neprijateljskog. On zna potrebe tog bia, njegovog stomaka, srcam jetre plua i drugih organa neophodnih za ivot i opstanak, do odreen og roka kako svakog pojedinca tako i ljudi uopte. APSOLUTNA VOLJA: Meu nune atribute Nunog spada i volja. To je atribut ija je naroitost izraena u svakom djelu Sveznajueg. Nuni je vlasnik volje, jer On sve ini samo po svom znaju. to se tie znaenja volje, to je sposobnost kojom inilac moe izvriti ono to naumi. Budui da je Nuni Onaj koji posjeduje unanje, volju, ivot, shodno tome nema nikakve sumnje da je On i SVEMONI. APSOLUTNA SLOBODA IZBORA: Iz prethodnih atributa proizilazi i apsolutna sloboda izbora. Ovaj atribut predstavlja slobodno djelovanje Njegove moi u skladu sa sveznanjem i odlukom apsolutne volje. Njemu niko nije uslovio uvanje savrenog reda u Kosmosu tako da on ima za to obavezu, pa da bi Mu u sluaju neispunjavanja te obaveze bilo neto uskraeno i upuen prigovor. Savrenost kosmosa proizilazi iz savrenstva Stvoritelja. JEDNOA: Jedan od obaveznih atributa Nunog je jednoa Njegovog Bia. to se tie Njegove jednoe u Biu, ona se sastoji u negiranju sastavljenosti Njegovog bia. to se tie jednoe u opisu, ona se izraava u tome da ne postoji nita Njemu slino. Stoga, izvjesno je da ne postoji ni jedna egzitencija koja je ravna egzistenciji Gospodara svepostojeeg: onda je pogotovo jasno da Mu nema niko ravan ni po atributima koji su neodvojivi od Njegovog opstojanja. to se tie jednoe u egzistenciji i djelovanju, mi pod tim podrazumijevamo da je On jedini ija je egzistencija nuna i jedini koji daje egzistenciju onom moguem. Vjerovati u navedene atribute je dunost, na to upuuje i racio i islamski vjerozakon. Meutim, islamski vjerozakon spominje i neke atribute koje razum sam ne bi znao ustanoviti, ali ih ipak ne bi smatrao nespojivim sa Njegovom sutinom. Jedan od tih atributa je i atribut govora. U tradicijskim izvorima se navodi da je Allah govorio sa nekim Svojim vjerovjesnicima, to i sam Kur'an potvruje. Slina stvar je i sa atributom vida, sluha, itd., koji su tradicijski, a ne racionalno potvreni. Alahov Poslanik, a.s., namskree panju pa kae: Razmiljajte o Allahovom stvaranju, a ne razmiljajte o Njegovom Biu, jer bi vas to moglo odvesti u propast. Jer, krajnji domet spoznaje koja je razumu mogua su forme ibjekata i njihovi uinci. Uzmimo za primjer svjetlost: oni koji su je prouavali ustanovili su u vezi sa njom brojne zakonitosti, koje su svrstali u jednu posebnu nauku. Meutim, nijednom od njih nije mogue da razumije ta je to to daje sjaj. Uz to, Allah ovjeku nije da mo da spoznaje sutinu stvari, ve samo da upozna forme i osobenosti njihove. Prema tome, insistirati na spoznaji sutine stvari razumom je gubljenje vremena i troenje energije na ono to se nikako ne moe postii. Ramiljanje o ovosvjestkim stvarima ima svoju praktinu vrijednost, jer se kroz to pronalazi put ka spoznaji Onoga koji je stvorio svijet. to se tie razmiljanja o Biu Stvoritelja, to je traenje spoznaje same sutine,a ona je, ako to smo rekli, nedokuiva za ljudski razum, budui da izmeu Stvoritelja i Njegovih stvorenja nije mogua nikakva usporedba. Ono ime smo zadueni jeste vjerovanje, tj. da znamo da On postoji i da nije slian nikakvoj drugoj egzistenciji, opisan onako kako to tradicija prenosi. DJELA UZVIENOG ALLAHA, D.. Djela Allaha, d.., proistiu po Njegovom znanju i volji. Sve to proizilazi iz znanja i volje je vlastiti izbor. Nijedna stvar koja je uraena po vlastitom izboru nije bila obaveza za njenog inioca, Analogno tome, nema niti jednog posla kojim je Allah zaduen i na ije izvrenje bi bio prisiljen. Dakle, svi atributi djelovanja Allaha, kaoo to su stvaranje, opskrbljivanje, nagraivanje, kanjavanje vlastite su Njegove mogunosti. Meutim, bilo je onih koji su toliko preuveliali obavezni karakter tih postupaka da itajui njihova izlaganja, stiemo dojam da je Bog, naprosto, zaduen, da On mora da izvri ono na to se obavee i da odri Svoja obeanja. Ali i pored toga, svi oni se slau u tome da Boija djela nisu liena mudrosti, a mudrou u jednom postupku nazivamo nastojanje koje doprinoso 3

ouvanju harmonije ili izbjegavanu nereda. Mudrou se ne moe nazvati samo djelovanje radi djelovanja. Mudrim inom se moe smatrati samo ono djelo koje prati odreena namjera njegovog izvritelja. Kada to ne bi bilo tako, onda bi spava bio mudrac zbog toga to je u snu jednim pokretom zgnjeio korpiona koji je pokuao ugristi dijete, ili u snu sprijeio dijete da upadne u rupu. U tom sluaju bi smo mnoge besmislice mogli nazvati mudrou. Mudrim se smatra samo onaj ko zna ta proizilazi iz djela uinjenog po njegovoj volji. Boije djelo i stvaranje je savreno ureeno i ukraeno sa bezbrojnim primjerima krajnje mudrosti i harmonije na koj ima opstoje nebesa, Zemlja i sve to je meu njima. Tu mudrost prepoznajemo po tome to je svaka stvar na svome pravom mjestu i to je svemu dato ono to mu je potrebno. LJUDSKA DJELA Razum i osjetila svjedoe da ovjek postoji. Kao stvorenje koje se razl ikuje od ostalih Allahovih stvorenja, ono je odlikovano mogunou da ivei na ovom svijetu ini pojedina djela. ovjek je sklon ka srdbi prema onome koji ga spreava u onome to eli; ako to bude uzrok neuspjeha i ako ga omete na putu ka cilju, ovjek je spreman na otvorenu pobunu. Meutim, ovjek mora biti svjestan injenice da u kosmosu vlada jedan Sila koja je iznad svih drugih sila, i da iza svakog plana postoji Mo kojoj se ne mogu suprostaviti niiji planovi. Vjernik, koji je osvjedoen pomou doka za i zapaanja da je mo stvoritelja svih svjetova iznad moi svega drugog, uvjeren je kada se i o njemu radi, da su njegovi voljni poslovi, dio sveopeg Allahovog plana. Kao takvi, oni kae da je svaki ljudski pistupak Allahov dar. Jedna od stalno aktuelnih rasprava, kada su posrijedi ljudska djela, jeste pitanje usklaivanja, odnosno izmirenja Boijeg sveznanja i volje sa slobodnim djelovanjem ovjeka. Ova rasprava ustvari predstavlja tenju da se prodre u tajne Boije odredbe u ta nam je zabranjeno uputati se, budui da je na razum nesposoban da to dosegne. U tu raspravu su se uputali mnogu, kako muslimani, tako i krani, ali su se nakon dugih diskusija opet nalazili na polaznim pozicijama. Jedni od njih su tvrdili da je ovjek apsolutno slobodan i samostalan u svojim poslovima, to je oita zabluda, a drugi si zagovarali potpunu predodreenost i toga se uporno drali. Trei suprihvatili predestinaciju, ali su izbjegavali upotrebljavati to ime. Tvrdnja da vjerovanje u to da je ovjek gospodar svojih djela vodi irku, jeste tvrdnja onoga ko se ne obazire na znaenje irka dato u Kur'anu i Sunnet. irk je vjerovanje da neko drugi osim Allaha ima vie utjecaja u naim postupcima. Insistiram na tome da vjerovanje u jednou Allaha ne trai nita drugo od vjernika, osim dvije stvari: prvo, da ga je Allah zaduio da maksimalno koristi vlastite mogunosti, i drugo, da vjeruje da je Boija mo iznad ljudskih sposobnosti. Rekli smo da se ovjek razlikuje od ostalih stvorenja, po tome to je on vlasnik uma i slobode, na osnovu ega se ispoljava vlastitio ponaanje. Kada bi ovjeku nedostajala ma koja ljudska karakteristika koja ga ini ovjekom, on bi bio drugi: ili melek ili neko drugo ivo bie. Egzistencija koja mu je darovana ne podrazumijeva nikakvu prisilu u postupcima. Znanje Nunog obuhvata sve to e nastati od strane ovjeka sa njegovom voljom: On zna da e ovjek initi to i to, tada i tada, zbog ega e biti nagraen ili kanjen shodno svojim djelima. Svi ovjekovi postupci nastaju slobodnim radom i slobodnom izbora. Nema nijednog ina za koji se zna da je uraen slobodovoljno, a da mu se ne zna i posljedica. O LIJEPOM I RUNOM U DJELIMA Neosporno je da zapaamo razliku meu lijepim i runim predmetima. Nema razlike u poimanju runoe predmeta, naroito kada je neki njegov dio deformisan, ili je on sastavljen od elemenata koji nisu usklaeni. Pred ljepotom osjeamo zadovoljstvo ili divljenje, a pred runoom odbojnost ili gnuenje. Ove razlike uoavamo zahvaljujui naim ulima. Niko ne moe porei da ovjek, pa ak i neke ivotinje imaju sposobnost da razlikuju lijepo od runog. Nekad se runo smatra lijepim zbog onoga to ga prati, i obratno. Gorko se smatra runim zbog toga to je neukusno. Meutim, svakako je drugaije miljenje o gorkom lijeku koji je u funkciji lijeenja odreene bolesti. Meu voljne postu pke koji se smatraju lijepim ubrajaju se i oni kojima se postie odreena korist, dok su runi oni koji su 4

praeni negativnim posljedicama. Mogue je da postoje neke ugodne stvari, a koje se smatraju runim zbog loih posljedica, kao npr. pretjerivanje u uivanju jela i pia... Sve ovo ljudski um odavno poznaje i klasificira bilo kao tetno ili kao korisno, nazivajui tetne poslove loim, a korisne dobrim. Dakle, svi voljni postupci djelovanja mogu biti lijepi ili runi, bilo po sebi, bilo po svojim posljedicama u specifinim ili opim prilikama. I ula i razum imaju mo da odrede ta je lijepo, a ta runo, po navedenim znaenjima ak i bez oslanjanja na vjersko nadahnua. U prilog tome ide ono to vidimo kod nekih vrsta ivotinja, zatim ono to nam potvruju postupci malodobne djece prije njihovog poimanja erijatskih propisa. Meutim, i pored toga, ljudi nisu jedinstveni u miljenju kada su u pitanju pojedina djela, to je rezultat meusobnih nejednakosti u temperamentu, prijekoru... Zbog toga mnogi srljaju ka zlu. Dakle, ljudski um nije toliko moan da samostalno upozna sve ono to je duan spoznati o Allahu, te o kakvoi nagrada i kazni za sve vrste ovosvjetskih poslova u tom drugom ivotu. Tu su i brojna druga pitanja u vezi sa buduim ivotom koje ljudski razum ne moe sam dokuiti. Ovdje se ubrajaju i razliiti obredni oblici, broj rekata u namazu, neki hadski propisi... Zbog svega toga, ovjeku je, da bi usmjerio svoje intelektualne i tjelesne sposobnosti prema onome to je za njega bolje i korisnije u oba ivota, potreban vodi koji e mu pomoi da utvrdi propise ponaanja, da se usmjeri u pravcu vjerovanja u Boije atribute. Ukratko, potreban mu je vodi koji e ga uputiti na sredstva kojima e postii sreu na oba svijeta. Taj pomaga, odnosno vodi je vjerovjesnik, a.s. Vjerovjesnito je definisalo djelovanje o kojima ovisi srea u oba svijeta, ono objanjava ovjeku ta je lijepo, odnosno runo u onom to mu je nareeno ili zabranjeno. OPENITO O POSLANSTVU Poslanikom zadaom se smatra sljanja poslanika radi dostavljanja apsolutnih vjerskih istina i pravnih propisa od strane Allaha d.., ovjeku. Rasprava iz ove teme ima dva gledita: prvo je, vjerovanje u Boije poslanike je jedan od stubova islama. Vjernici trebaju vjerovati da je All ah slao poslanike ljudima da ih obraduju sa nagradam od njega i da ih upozore na Njegove kazne, zatim treba da vjeruju poslanici vjerno dostavili svojim narodima ono ime su poslani, i sve ono to proizilazi iz toga. Svi poslanici su imali visok stepen tjelesnog savrenstva, zdrave umove, iskrene rijei, te su bili posve isti od svega to je suprotno navedenim osobinama. Kada poslanici ne bi imali pobrojane, savrene, karakteristike, onda oni ne bi bili izabrani da prenose Boije poruke, kako neko ko lae, krade, ko je nemoralan, kako da bude pomognut od Stvoritelja svjetova? S druge strane, kako bi ljudi od takvih osoba prihvatale poruke koje su dobivali Objavom? to se tie drugih stanja uzvan strogo poslanikih poslova, oni su podnosili to i druge osobe: jeli su, pili, spavali, zaboravljali... POTREBA OVJEANSTVA ZA OBJAVOM I VJEROVJESNICIMA: Pitanje potrebe dolaska Boijih poslanika je pitanje oko kojeg su se razili mnogi. Abduhu ovaj problem obrauje ne obazirui se na druga i drugaija miljenja. Rasprava o ljudskoj potrebi za Boijim poslanicima ima dva puta. -Prvi, koji smo ve spomenuli, a zasniva se na vjerovanju da ljudska dua i nakon smrti opstoji, da ona ima svoj drugi ivot koji slijedi poslije ovosvjetskog, u kojem e patiti ili uivati. Naime, monoteisti i politeisti, filozofi i vjernici, svi oni, osim malog broja njih, slau se u tome da ljudska dua ivi vjeno i nakon odvajanja od tijela. Ali ono oko ega se razilaze u svojim stavovima jeste predstavljanje te vjenosti u kojoj boravi dua, te u kakvom e stanju dua biti. Jedni zagovaraju totalnu inkarnaciju due u tijela drugih ljudi i i ivotinja, drugi kau da se dua nakon smrti vraa svojoj biti lienoj materije, trei kau da dua odlazi u neko tree tijelo... Razum kod svih ljudi, bili oni nomadi ili oni sa stalnim boravitem, primitivci ili civilizovani, davnanji ili savremeni, posjeduje intuiciju, a dua osjet da ovaj kratki ivot nije kraj ljudskog postojanja, nego se ovjek oslobaa ovoga tijela kao to svlai svoju odjeu, a zatim nastavlja da ivi vjenim ivotom u drugoj formi. To osjeanje vjenosti ljudske due uznemirava ljudski duh do te mjere da se uputa u zamiljanje tog vjenog opstanka koje pouzdano nije mogue spoznati sve dok doe i ne stigne u njega. Jer veza izmeu ovog pojavnog i 5

budueg svijeta je gotovo nemogua sa stanovita razuma i osjetila. Kada bi tajne otkrio drugima kao to su otkrivene njima (poslanicima), oni bi ili umirali ili bi njihov razum stao pred veliinom i uzvienou Objave. 97 str. Oni su na ovome svijetu kao stranci, u odjei su koja nije odjea stanovnika ovoga svijeta, izvjetavaju umove o nepoznatim stvarima, objanjavaju postizanja onosvjetske sree, objanjavaju ljudima ta moraju znati o buduem svijetu. Moe se postaviti pitanje zato Bog nije dao potrebno znanje o buduem svijetu i svemu onome to mu je potrebno svakom ovjeku, kao pojedincu, kako on ne bi imao potrebe tragati za istim? Ovakvo pitanje postavlja onaj ko preuveliava mogunosti ljudskog razuma. -Drugi put za objanjavanje ljudske potrebe za poslanicima proizilazi iz same ljudske prirode. ovjek je bie koje je stvoreno sa potrebom da ivi u drutvu, zajednici, ali svaka jedinka te zajednice ima svoja zaduenja, koja su usmjerena ka interesu opstanka te zajednice. Jedan od dokaza da ovjek ne moe da ivi bez zajednice jeste to to mu je podarena mo govora i sporazumijevanja. Ljudski jezik nije stvoren ni zbog eg drugog nego zbog ovjekove prijeke potrebe za meusobnim razumijevanje. U takvim okolnostima dolazi do zbliavanja lanova jedne zajednice, te su meu njima prisute ljubav, panja... ovjek je uistinu stvoren maloduan, kada ga nevolja snae-brian je, a kada mu je dobronepristupaan je. Za razliku od ivotinja i drugih stvorenja, ovjek je obdaren slobodom i inteligencijom. (Pas, budui da nema inteligenciju, neodvojiv je od svog vlasnika, brani ga u sluaju da ga neko napadne, pa ak i pod cijenu vlastitog ivota. Pas to radi, zato to ga njegov vlasnik hrani, pazi, poji, tako da je atak na njegovog vlasnika ustvari atak na njega samoga.) ovjek je s druge strane slobodan, to rezultira potpuno drugim odnosom prema drugim stvorenjima. Dva ovjeka koji ne posjeduju isti stepen inteligencije, ne posjeduju ista mjerila za vrlinu, ne mogu sami za sebe rjeavati konflikt, niti pruati sigurnost. Svaki ovjek, bez obzira koliko inteligentan bio, uvia da je podreen nekoj sili, da je podreen sili Onoga ko je nad njim i Ko upravlja svjetovima. Dakle, iako je ovjek stvoren da ivi u zajednici, on nije obdaren prirodnim instiktom, u onoj mjeri u kojoj su darovane pele i nek vrste mrava, koji bi ga vodio u takvom nainu ivota. Naprotiv, njegova inteligencija ga moe povesti sasvim drugaijim putevima. Ali zbog toga, ovjeanstvo je na dar dobilo upuivae ka istini, a to su bili Boiji poslanici. Dakle, vjerovjesnitvo predstavlja usavravanje bitne ljudske stvarnosti i uopte, ljudskog opstanka kao takvog. Oni su za ljudsku vrstu ono to je um za pojedinca (107). MOGUNOST OBJAVE Postoje razliita odreenja objave: ono to je upueno njekome da bi mu se neto saoptilo, objava vjerovjesnicima s Boije strane, upoznavanje sa skrivenim tajnama. U erijatu to je Allahova rije upuena nekom od Njegovih vjerovjesnika. Prema Abduhuu, Objava je spoznaja do koje doe odreena osoba, lino uvjerena najjaim ubjeenjem da je to Objava data od Allaha posredno ili neposredno. Primjetna je razlika izmeu Objave/vahja i nadahnua/ilhama. Ilham je intuitivno spoznavanje u kojem je odreena osoba svjesna spoznaje, bez subjektivnog znanja o porijeklu tog nadahnua. Ova spoznaja je slina saznanju o nastupu gladi, ei, tuge, radosti... Mnogi su, iz vlastitog neznanja, poricali postojanje ove vrste znanja, kojeg Abduhu odobrava. Mnogi pragaoci i velikani duha vide daleke i malene stvari bliskim i velikim, pa ih tako i poimaju, a ljudi niih umnih i duhovnih stepena u poetku ih negiraju, a onda im se dive. Ova prva vrsta ljudi, mada malobrojna, trajno je prisutna u svim narodima sve do dananjih dana. Ima ljudi koji posjeduju sutinsku istotu koja ih Boijom miliu predodreuju da se uzdignu do uzvienih horizonata ljudskog znanja i iskustva, i dostignu krajnje granice ljudskog. Oni svojim oima vide Boanski stvari, koje drugi ne uspijevaju dosegnuti niti razumom niti osjetilima. Oni od Sveznajueg primaju znanje koje je po svojoj jasnoi daleko iznad svih lekcija naih uenih profesora. Nakon stizanja i prihvatanja objave, raa se potre ba za prenoenjem onoga to se saznalo. to se tie velikana duha i uma meu gnosticima, iji je nivo

ispod nivoa vjerovjesnika, oni se zadovoljavaju da budu poslaniki prjatelji/evlije i povjerenici njihovih vjerozakona i poslanikih zadaa. ZADAA BOIJIH POSLANIKA: slanje poslanika je jedna velika milost i potreba ovjeanstvu. Nihova uloga u pogledu ljudi slina je ulozi razuma u pogledu pojedinca. Poslanici usmjeravaju umove ka ispravnoj spoznaju Allaha, d.., upuuju ih da vjeruju u jednog Boga. Vjerovjesnici su objanjavali ljudima sve njihove dileme u oje ih dovode razum i ljudske sklonosti, interesi i ukusi. Dalje, poslanici po Allahovoj naredbi postavljaju opta pravila ponaanja, omoguavajui ljudima da lake podnesu izvravanje svojih obaveza: zabrana ubijanja ljudi bez zakonskih pravila, zabrana prisvajanja tue zarade...Takoer, poduavali su ljude transcedentnim pitanjima gajba, onol iko koliko je to mogue i od Boga doputeno. Jedan je polemiar rekao: Ako je vjerovjesnitvo opa ljudska potreba, ako je to milost ljudima, i ako su oni doli sa receptom ovosvjestske i onosvjetske sree, zato su ljudi stalno nesretni? Zato ljudi jedne vjere pripadnike druge vjere smatraju svojim neprijateljima? Zato ak i pripadnici iste vjere meusobno ratuju, ubijaju se, mue...? Na odgovor na takav prigovor bi glasio: Da, to su injenice. Dogaanja koja se deavaju nakon odlaska poslanika, su zbog ljudskog naputanja poslanikih uputa. Vjera je zbog toga dola u ruke onih koji je nisu ni shvatili, ili su je shvatili ali su se pretvorili u fanatike. Ali, koji to poslanik svome narodu nije donio ope dobro, milosre, i vjera kojeg poslanika nije ispunila sva njihova oekivanja, ukoliko su je ljudi prihvatili? Najefikasniji nain, koji su koristili i poslanici u popravljaju stanja jednog naroda jeste da se njihova svijest navede na razmiljanje o Allahu, Njigovoj moi, Koji je darovao ovjeku sve to mu je potrebno. Zatim ih treba savjetovati priajui im poune prie iz njihove vjere, kao to su one o dobrim primjerima prvih vjernika, i konano, treba im okrijepiti duu, govorei o tome kako e Bog biti zadovoljan ako oni istraju na pravom putu, a da e ih stii Boija srdba ako taj put napuste. Koliko smo puta sluajui ovakve savjete zaplakali, srca nam uzdrhtala. Jesi li ikad uo da se to deava pred predavaima knjievnosti i politiarima? Dakle, utjecaj vjere na ovjeka je daleko iznad utjecaja uma. Funkcija poslanika u ivotu vjernika je poput vida i sluha. Zar nije funkcija organa vida razluivanje lijepog od runog meu vidljivim stvarima? MUSLIMANSKA VJERA ILI ISLAM Islam je vjera objavljena Muhammedu, a.s., koju je on shvatio i primjenio, a preko njega, njegovi drugovi i savremenici su je prenijeli i sproveli u praktian ivot. U islamu je nareeno vjerovanje jednote Allahovog Bia, Njegovih djela i Njegove uzvienosti nad svim ostalim stvorenjima, sa svim jegovim atributima koju su navedeni u Kur'anu. Allahovo Bie i Njegovi atributi ne mogu se manifestirati u nekom tijelu ili dui u svijetu (Lice, Ruka, Istiva...) Iz Svoje Milosti, On je ljudima slao svoje poslanike kojima je davao znanja i moi koliko je htio, a oni su ljudima prenosili istinu i ispravno razumijevanje njihove vjere. Smisao ukra sastoji se u koritenju blagodai koje nam je Allah dao u namjenjene svrhe. Allah nam je darovao ula, guhovne i intelektualne sposobnosti da ih koristimo iskljuivo u namjenske svrhe odreene od Boga. Dolaskom islama, ovjekova dua je osloboena od pogrenih miljenja koja su pratila kriva vjerovanja. Time je ovjeku otkrivena veliina i znaaj slobode, njegova volja j eosloboena od okova koji su je potinjavali voljama drugih ljudi, koje su ponekad nazivane boanskim. Sa vjerovanjem u Boga ovjek se oslobodio tajnoviti posrednika i zagovornika, raznih gatara i prorpka, onih koji su tvrdili da poznaju misterije, onih koji su tvrdili da imaju pravo nadzirati odnose izmeu Boga i stvorenja. Ukratko, s vjerovanjem u jednog Boga, ovjek oslobaa svoju duu od varalica i zavodnika i tako postaje pravo ljudsko bie koje ispovijeda istinski monoteizam. Islam je dozvolio sticanje imetka, u kojem odreeni dio ide za drutvene potrebe i sirotinju, ali je istovremeno zatitio taj metak od varalica, kradljivaca...Sa islamom, ovjek je stekao dvije veoma vane stvari kojih je dugo bio lien, a to su samostalnost volje i sloboda miljenja. Time je ovjek u 7

pravom smislu postao ovjek, omogueno mu je stekne sreu koju mu je Allah namjenio darujui ga prirodnim sposobnostima. Islam je dakle podigao veo koji su razastrli poglavari razliitih religija, veo izmeu duha vjernika i razumijevanja Boijih knjiga. Ti poglavari su svojatali pravo na njihovo tumaenje i tvrdili da niko ko ne obue njihovu odjeu i ne kren enjihovim putem nee moi postii tu visoku ast. Tako su silom nametali vlastitio poimanje vjere. Obini um se proglasio nesposobnim da shvati vjerske proise i poruke vjerovjesnicima. Svojim dolaskom, Kur'an je osoddio takav njihov postupak. Kur'an obavezuje svakog vjernika da upozna sadraj Boanskih uputa. Tekst Knjige je potvrdio da se Boija vjera u svim vremenima sastoji u priznavanju jednog Boga za Gospodara i uljudskoj obavezi potpune pokornosti Njemu i Njegovim naredbama ili zabranama koje su korisne za sve ljude. Bog poziva umove da je razumiju i odlunost ljudsku da je primjene. Ovo je osnovno znaenje vjere, i ovo je princip kojem se vraa nakon bure nesuglasica. EVOLUIRANJE VJERE JE USLOVILO INTELEKTUALNI RAZVOJ OVJEKA Kada su se formirale razliite vjere, ljudi su u traenju optih i pojedinanih koristi bili u stanju djeteta koje se tek rodilo. Njima su bliske samo one stvari koje osjeaju ulima. Ubrzo nakon toga, vjere su poele sa otvorenim nareenjima i zabranama, traei pri tome pokornost. Stoljea su prolazila, u njima su se ljudi razvijali, propadali, inili vrhove civilizacije i kulture... Pod utjecajem ranih dogaaja, ljudi su stekli jedno osjeanje, koje je dublje prodrlo u svijest. Tada se pojavila vjera koja se obraa tom osjeanju, koja upuuje poziv ljubavi, budi sentimentalne tenje i obraa se srcu. Ta vjera je donijela ljudima principe asketizma, koji ih odvraa od uivanja na ovom svijetu. Ona je pouila ljude da oboavaju Boga na nain koji je odgovarao njihovom stanju. Meutim, kako je prolazila koja generacija, tako je sve vie slabila ljudska odlunost u ispunjavanju odredbi ove vjere i sve manje su se ljudi pridravanli njenih granica.Takvo je stanje bilo to se tie morala i primjene vjere: zaboravili su istou vjere i izdali svoju iskrenost. Razum i intelktualno poimanje vjere bili su potpuno iskljueni, ak su zabranjivali prouavanje svemira, kako bi onemoguili ljudkse umove da prodru u tajnu stvaranja. To je potrajalo sve do dolaska islama u definitivnoj formi kur'anske objave. Nakon to je razvoj ljudskog drutva dostigao svoj vrhunac, doao je islam koji se obraa raumu i poziva na razmiljanje. Objasnio je pitanja u kojima su se ljudi razilazili, skinuo velove sa spornih problema. to se tie pojedinanih ibadeta, Allah ih je naredio da bi stalno posticao ljude da ga se sjeaju. Njemu nisu primarne forme koliko ono to jeu srcima. U ibadetima nema nita to ne bi bilo prihvatljivo i shvatljivo za um, izuzev to um teko razumije odreen broj rekata. Islam strogo nareuje tjelesnu istou, ba kao to nareje i duhovnu istou. Obje su sastavni dio i uslov valjanosti vjerskih dunosti. Islam je osolobodio um od vela koji mu je onemoguio da razmilja o dogaajima u ovom velikom i urednom svijetu. On je utvrdio da se bitni fenomeni u kosmosu odvijaju po vrlo izvjesnim zakonima koje je utvrdio Allah. Islam je, dakle, univerzalni kodeks normi za ovjeka koji je dostigao zrelost, kodeks koji ovjeku omoguava slobodu misli, nezavisnot uma i istraivanja. BESPRIMJERNA BRZINA IRENJA ISLAMA U HISTORIJI Pojavu irenja islama, tako brzog, historija nije zabiljeila. Susret sa neprijateljima bio je ei od ma kog drugog susreta istine i lai. Vjerovjesnik, koji je prenio objavu bio je zlostavljan na razne nain, ba kao i oni koji su mu se odazvali. Ta rtva ih nije pokolebala u njihovoj odlunosti, nego im se optimizam jo vie poveao. Narodi koji su ivjeli naArabijskom polutoku bili su prtov islama i protiv muslimana. Arabijski poluotok je bio okruen narodima raznih vjerovanja. Svaka od tih skupina je pozivala Arape u svoje vjerovanje, koristei u tome prednost carstva moi i vlasti.Ali i pore d toga, nisu uspjeli u svojim namjerama. Vjerovjesnik je svim susjednim narodima i njihovim vladarima dosavio poziv u islam, po nareenju Gospodara, ali oni taj poziv odbie, objavljivajui Poslaniku rat. Muslimani su na kraju, kao to je poznato trijumfovali. Nakon pobjede, muslimani su prema svojim podanicima bili humani, blagi, dozvoljavajui im ispovijedanje njihove vjere. Za razliku od njih, neislamski vladari bi odmah nakon pobjeda slali svoje misionare u zauzeta podruja, koji su 8

porobljenom stanovnitvu nametali vjeru pobjednika. Zbog masovnih prihvatanja islama, bila je uvedena praksa da se niko ne moe registrovati kao musliman sve dok osoba ne primi islam pred erijatskim sudijom, pred kojim bi izjavila da islam prima svojevoljno, bez ikakve prisile. Zabiljeeni su i takvi sluajevi da su pojedini namjesnici emevijskih halifa bili neprijateljski raspoloeni prema preobraanju na islam, zbog smanjenog prihoda u dravnu blagajnu od dizije. Poznato je i to da su muslimanski vladari priznavali nekim nemuslimanima odreene sposobnosti u nekim poslovima, dalavi im odgovorne funkcije, tako da su postavljani na visoke poloaje. Takav je bio odnos muslimana prema onima koje bi pobjedili i koje su drali pod svojom upravom. Oni nisu nita radili, osim to su pokorenim narodima donijeli Allahovu knjigu, pokazili im kako se ivi islam, i dali im slobodu da prihvate islam ili da zadre svoju dotadanju vjeru. Jedan od osnovnih razloga brzog irenja islama bila je njegova jasnoa i jednostavnost njegovog uenja, jednostavnost njegovog izraavanja, pravednost njegovog vjerozakona. (Amr ib el-As, koptkinja koja se ali Omeru, zbog ruenja njene kue zbog gradnje damije) Ljudska priroda izuskuje vjeru, ali ta vjera treba da bude u skladu sa tom prirodom. Meutim, oni koji ne razumiju sutinu islama i historijske injenice skloni su ka tome da islam kvalificiraju kao nasilniku religiju, vjeru koja se irila sa Kur'anom u jednoj ruci, a sabljom u drugom, vjeru koja je svojim podanicima nametala Kur'an... Muslimani su svoje maeve izvlaili iskljuivo u samoodbrani. Zapad je pokrenuo i organizovao krstake ratove u kojima su uestvovali svi vladari i narodi Evrope. Dolo je do sukba izmeu zaraenih strana koji je trajao preko dvije stotine godina. Opremali su vojske, naoruavali ih najubojitijim orujem i napadali islamske zemlje. ZLONAMJERNI PRIGOVORI Neki polemiari kau: zato su seljedbenici islama pocijepali na razna uenja i podijelili u razne frakcije? Ako je islam vjera u jednoga Boga, zato se neki muslimani obraaju drugima, a ne Njemu? Zato se sljedbenici islama zadovoljavaju minimalnim umnim zalaganjem, a veina ih se ne bavi naukom? Kada je islam uspostavio osnove jednakosti, zato su onda veina muslimanskih vladara postali otvoreni primjer tiranije? Kada je islam zabranio nemoral svih vrsta, zato mu se muslimani odaju, tajno i u javnosti, duom i tijelom? ... Odgovor: Sasvim je mogue da onaj ko iznosi ovakve primjedbe i ne pretjeruje opisujui stanje u kojem se nalaze muslimani. Meutim, onaj ko autentino, istinito, lijepo i u cjelini u praksi primijeni i prohvati sve ono na to islam upuuje, taj e postii sreu koju je Allah obeao njanim sljedbenicima. Sve to bi se trebalo kazati u vezi navedenih primjedbi jeste sljedee: neki lijenik je dao lijek bolesniku, taj je bolesnik ozdravio, a on oboli od bolesti koju je kod pacijenta lijeio i zbog bolova se pone strano ljutiti i kukati u svom domu, ali ne uzimati lijek kojim je izlijeio svog pacijenta. Brojni njegovi posjetioci i pacijenti neizmjenino su mu nudili njegov lijek, lijek kojim je izlijeio druge od iste bolesti, a on, poto je zapao u oajanje, pone iekivati smrt ili udo koje e mu poraviti zdravlje. KAKO VJEROVATI U ONO TO JE OBJAVLJENO MUHAMMEDU Muslimani vjeruju u sve ono to je preneeno od poslanika o zagrobnom ivotu, proivljenju, o dennetu, dehennemu... Nije doputeno tome bilo ta dodavati. Ovdje se postavljaju dva bitna pitanja o kojima se mnogo raspravnja. Prvo je pitanje vienja Allaha na Sudnjem danu. Meu onima koji doputaju mogunost vienja Boga, saglasni su u tvrdnji da to vienje nije na nivou ljudske prirode, ljudske percepcije ulom vida i ulima kao takvim, nego je to vienje koje se ne moe opidati, niti ga je na ikakav drugi nain mogue odrediti. To vienje se moe ostvariti samo pomou izvjesnog oblika vida specijalno datog od Allaha stanovnicima Ahireta. To dakle, nije mogue spoznati, mada vjerujemo da e do tog vienja sigurno doi. A i oni koji poriu mogunost vienja Allaha, ne poriu da e se Bog otkriti ljudima, bilo preko njihovog ula vida ili neeg drugog, a to se svodi na isto to su tvrdili i prvi. Drugo pitanje je pitanje izvoenja kerameta i neuobiajenih dogaaja od strane evlija. Tu mogunost negiraju mu'tezile, te neke znamenite linosti earijskog pravca. Oni koji prihvataju mogunost postojanja kerameta, rukovode se kur'anskim kazivanjem o ovjeku koji je poznavao 9

knjigu objavlljenu njegovom narodu, i koji je Sulejmanu, a.s., donio prijestolje kraljice od Sabe, Belkise, u tren oka. Drugi pak na alegorian nain tumae ovaj i sline dogaaje.

10