SREKO M.

DAJA DOBRI BONJANI I BONI HOMINES

Vir bonus est quis? Qui consulta patrum, qui leges iuraque servat, quo multae magnaeque secantur iudice lites, quo res sponsore et quo causae teste tenentur. [Tko je dobar mu? Onaj koji se dri otakih predaja, opsluuje zakone i potuje prava, s ijim se pravorijekom okonavaju mnogi i teki sukobi i ije se jamstvo u poslovima i svjedoanstvo u sporovima prihvaa.] Rimski pjesnik Horacije (65.- 8. pr. Kr.), Epistulae, I, 16, 40, ed. A. Kiessling & R. Heinze 71961.

erminologija srednjovjekovne Bosne do danas je jedan od slabije istraenih aspekata bosanskog srednjovjekovlja. Naime, u manjem broju radova se na kritiki nain i pomou odgovarajuih povijesnih analogija nastoji objasniti znaenje pojedinih pojmova srednjovjekovnog bosanskog feudalnog drutva.1 Umjesto toga, rairena je sklonost pojmove razumijevati a prima vista i stavljati ih u poeljan vlastiti kontekst ili im ak davati mitoloka i arobna znaenja, kako to ine dananji bonjaki povjesniari i publicisti s pojmom dobrih Bonjana. Po njihovu interpretiranju pridjevska sintagma dobri Bonjani odnosi se na srednjovjekovne Bonjane kao etnos u cjelini, jer potenje i dobrota Bonjana bili su poslovini. To je razlog to su ih suvremenici nazivali Dobrim Bonjanima.2 Dakako, motivsko ishodite za tako visoku moralnu ocjenu jest postulat o odlinosti i nepretrgnutom kontinuitetu izmeu srednjovjekovnih Bonjana i osmanskih Bonjaka. Nebonjaki povjesniari, koji su se sretali s ovim pojmom u povijesnim izvorima, pokuali su ovu sintagmu razumjeti kao funkcionalnu ili socijalnu odrednicu unutar srednjovjekovne bosanske drutvene piramide. Dominik Mandi i Franjo anjek, interpretirajui fenomen Crkve bosanske, naglaeno kroz kontekst ili filtar zapadnih heretikih pokreta, u dobrim Bonjanima gledaju pripadnike Crkve bosanske u irem ili uem smislu. Za Mandia, koji svraa pozornost na iri kontekst i ne
1 2

Od starijih radova u tome se izdvajaju Babi 1987. (postumno objavljen tekst) i Aneli 1963. a od novijih Lovrenovi 2000. i Lovrenovi 2004. Imamovi 1998, str. 47. Usp. Filipovi-Durakovi 2002, str. 24; Agii 2003, str. 144.

106

DIJALOG

pravi razliku izmeu oblika Bonjani (oblik u srednjovjekovnim izvorima!) i Bonjaci (oblik u upotrebi tek nakon osmanskog osvojenja Bosne), dobri Bonjani su isto to i dobri ljudi, tj. vjernici Crkve bosanske. Jer stare, ope poznate i asne nazive dobri ljudi (boni homines) ili ,dobri Bonjani (boni Bosnenses) izabrali su bosanski krstjani kao posebno ime svojih vjernika, kao to su uzeli i sami za se staro i ope aeno ime krstjani i krstjanice.3 anjek se kree u istom interpretativnom kontekstu, ali pojam dobrih ljudi, odnosno dobrih Bonjana suava na hijerarhijske predstojnike Crkve bosanske, iako ne iskljuuje mogunost da dobri ljudi ili dobri Bonjani nisu iskljuivo pripadnici drutva bosanskih patarena, nego su to mogli biti i obini graani neovisno o religioznom opredjeljenju.4 Prema tome, obojica spomenutih autora znaju i za neheretini kontekst sintagme dobri Bonjani, ali svoj interes usredotouju na kako oni vjeruju funkcioniranje toga pojma u okviru Crkve bosanske i bosanskih krstjana. Za razliku od njih, Jaroslav idak , renomirani poznavatelj problematike Crkve bosanske i povjesniar osobito osjetljiv za povijesnu terminologiju, gledao je u dobrim Bonjanima jednostavno bosansku vlastelu.5 BONI HOMINES U EUROPSKOM POVIJESNOM KONTEKSTU Bavei se problematikom Crkve bosanske u suvremenoj historiografiji koncem 70-ih godina 20. st.,6 doao sam do uvjerenja da je za interpretaciju bosanskog srednjovjekovlja od kljunog znaenja pravo znaenje termina, s kojima se susreemo u povijesnim izvorima. Posebno me je zaintrigirao pojam dobrih Bonjana. Upravo u godinama kada je Jugoslavija pucala po svim avovima, a bosansko srednjovjekovlje postajalo plijen sve neobuzdanijih mitizacija, dola mi je pod ruku studija od Karin NEHLSEN-VON STRYK o srednjovjekovnim boni homines.7 Oslanjajui se na rezultate te studije u pregledu povijesti bosanskog katolianstva Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije o dobrim Bonjanima napisao sam sljedee:
3 4

Mandi 1962, str. 199-200, cit. 200. anjek 1975, str. 89-90; isti 1976, str. 88-89. Usp. anjek 1999. Ni anjek ne pravi razliku izmeu oblika Bonjanin i Bonjak, pa u francuskom izdanju svoje monografije konsekventno upotrebljava oblik bosniaque umjesto bosnien. idak 1975, str. 164, 273. Daja 1978. Nehlsen-von Stryk 1981.

5 6 7

SREKO M. DAJA

107

to se tie pojma dobri Bonjani, koji susreemo u nekoliko sauvanih srednjovjekovnih bosanskih povelja, te pojma dobri ljudi, odnosno dobri muje, koji se nalazi u oporuci povijesti najpoznatijeg dostojanstvenika Crkve bosanske, gosta Radina Butkovia, iz 1466, po svoj prilici ti se pojmovi ne odnose na slube u Crkvi bosanskoj, kako nas uvjeravaju neki historiari, nego su prijevod, odnosno bosanska varijanta latinskog pojma boni homines. A komparatistika istraivanja su ustanovila da je taj pojam ve u kasnoj antici, te nakon toga u franakom pravnom sustavu, oznaavao kvalificirane svjedoke (testes idonei) u sudskim sporovima. Da bi to netko mogao biti uz zdrava umna i duevna svojstva morao je pripadati slobodnom staleu i raspolagati stanovitom imovinom, to ga je inilo u vanjskom pogledu neovisnim. Dobri Bonjani u sauvanim bosanskim poveljama upravo su takvi.8 Kroz zadnjih desetak godina problem dobrih Bonjana nisam ispustio iz vida, nego sam uz druge poslove pratio to je o tome objavljivano. Ustanovio sam da je pojam dobri ljudi naao svoje mjesto u enciklopedijama i leksikonima, ali je do danas temeljna studija o tome ostala upravo studija Die boni homines ... od spomenute Karin Nehlsenvon Stryk. Vrijednost te studije je u tome to autorica donosi kritian pregled svih prethodnih istraivanja u europskim razmjerima te demonstrira na jednoj strani povijesnu dugotrajnost toga pojma od rimskih vremena pa do 17. i 18. st. u Rumunjskoj,9 a na drugoj raznoliku primjenu, koju je taj pojam naao, zahvaljujui razliitom karakteru i strukturi pojedinih drutava u svojoj tisuugodinjoj povijesti. Tu se isprepliu etiki, socijalni i pravni aspekti. U Horacijevu citatu istaknuto je etiko znaenje. Bonus homo, odnosno vir bonus u Rimskoj republici za Catona je bio utjelovljenje kreposti, za Cicerona ideal graanstva, a za Senecu lik savrena ovjeka. Kako se drutvo kroz povijest raslojavalo, tako se i znaenjsko teite proirivalo i pomicalo od etikih svojstava na drutveni status i pravne funkcije. Drugim rijeima, pojam se primjenjivao, odnosno suavao na pripadnike viih drutvenih slojeva. Pojam je preivio propast Rimskog carstva i naao razliite primjene, i s time i znaenjske pomake u europskim drutvima, koja su izrastala na ruevinama Rimskog carstva meu Vizigotima, Landgobardima, Francima, Germanima, Slavenima i drugima. Dosadanja su istraivanja

8 9

Daja 1993, str. 38-39. O upotrebi pojma boni homines (oameni buni) u 17. i 18. st. na podrujima dananje Rumunjske Albertoni 1930, str. 25-40.

108

DIJALOG

na vidjelo iznijela regionalne znaenjske pomake usko povezane sa strukturom dotinih drutava.10 U talijanskim autonomnim gradskim komunama ranog i razvijenog srednjeg vijeka boni homines bili su uglednici (i notabili cittadini), koji su obnaali javne slube (npr. sudaca, biljenika), imali zemljoposjede ili su bili na drugi nain imuni. Susreu se i u slubi biskupskih kurija kao lanovi strunih komisija u rjeavanju raznih sporova.11 Naziv su preuzeli i neki osnivai i reformatori katolikog redovnitva. Tako je u junoj Francuskoj u 11. st. osnovan benediktinski ogranak Boni homines od Grandmonta, koji su se tijekom 12. st. proirili na Normandiju i Englesku. Izmeu 12. i 15. st. do slinih osnivanja je dolo u panjolskoj i Portugalu. Napokon, i srednjovjekovne heretike sekte prihvatile su ovaj naziv za svoje uitelje.12 to se tie junoslavenskih prostora, oni su kroz srednji vijek ivjeli u europskom duhovnom i politikom kontekstu daleko vie negoli u stoljeima nakon osmanskih osvajanja. Tako je i termin boni homines na slian nain upotrebljavan kao i na klasinom europskom Zapadu samo je dosada izostalo njegovo sustavno povijesno istraivanje. Susreemo ga u sljedeim oblicima i slinim varijantama: dobri mui, dobri ljudi domai i mejaki, dobri vlasi, dobri plemeniti ljudi, potovani mui13 odnosno na latinskom boni viri, boni homines.14 Od talijanskih varijanti na ovom mjestu treba istaknuti bony omeni de Clissa, koje spominje kliki trgovac Radi u svom pismu, koje je poetkom studenoga 1377. iz Podvisokog uputio Dubrovanima i u kojemu Tvrtka I naziva kraljem Bosne.15 Time je ocrtan povijesni kontekst znaenja pojmova dobri ljudi, dobri muje i dobri Bonjani u srednjovjekovnoj Bosni. Iz konteksta se vidi da se radi o sinonimnim pojmovima. Te sinonime susreemo u bosanskim srednjovjekovnim poveljama, zapisima dubrovakog arhiva o raznim
10

11 12 13 14 15

Dizionario di Storia natuknicu boni homines definira ovako: (buoni uomini). Titolo (con la variante boni viri) con il quale nella prima et medievale, in tutta lEuropa occidentale, si indicavano i membri di magistratura o di consigli, per lo pi di ambito cittadino, i cui compiti e modalit di elezione o designazione risultano vari a seconda delle aree geografiche e non sempre compiutamente definibili (podcrtao S. M. D.). http:///www.pbmstoria.it/dizionari/storia_ant/b/b071.htm O tome Alberto Torresani 2004. New Catholic Dictionary: Boni homines, na internetu: http://www.catholic-forum.com/saints/ncd01369.htm. Usp. anjek 1976, str. 89; Nehlsen-von Stryk 1983, Boni homines, 2. Maurani 1975, I, natuknice: ovjek (str. 170-176), dobar (str. 250) i mu (str. 695). Usp. lanaknatuknicu ora Bubalo, Dobri ljudi u: Leksikon srpskog srednjeg veka 1999, str. 161-162, Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae 1973, I, natuknica: boni viri, boni homines (str. 126). Smiiklas XV (1934), str. 326-327. Usp. Bazler 1976.

SREKO M. DAJA

109

transakcijama, u oporuci slavnog gosta Radina iz 1466. g. te na stecima, odnosno epitafima srednjovjekovne Bosne. Bilo bi idealno u obliku jedne disertacije sustavno istraiti svu arhivsku sauvanu grau, u kojoj se pojavljuju ovi pojmovi, odnosno njihovi sinonimi. U okviru ovoga priloga morat emo se zadovoljiti s nizom primjera, koji e ilustrirati postavljeni problem i naznaiti pravac kojim bi se trebala kretati daljna istraivanja. DOBRI BONJANI U BOSANSKIM POVELJAMA Od dosada poznate sauvane povijesne grae dobri ljudi, odnosno dobri Bonjani najjasnije su prisutni u srednjovjekovnim bosanskim poveljama.
RAZDOBLJE USPONA BOSANSKE DRAVE (1322-1391)

1. Doba Stjepana II Kotromania (1314-1353) a) U prvim dvjema sauvanim poveljama izdanim nakon 1326. g.,16 kojima ban Stjepan II daruje knezu Vukoslavu Hrvatiniu upe Banicu i Vrbanju u Donjim Krajima s gradovima Kljuom i Kotorom prema prvoj povelji izdanoj na sastanku u Milima tomu su [bili] svidoci dobri Bonjane ... slijedi poimenino nabrajanje ukupno 12 titula i imena visokih predstavnika banskog dvora i pojedinih oblasti srednjovjekovne Bosne s njihovom bratjom, tj. plemikim rodovima;17 druga od spomenutih povelja odnosi se na isti predmet, a izdana je na Moitri [...] prd ddom velikim Radoslavom i gostem velikim Radoslavom i pred starcem Radomirom i unborom i Vlkom i pred vsom Crkvom i pred Bosnom kao jamcima. Zatim, ako bi u em sgreil Vlkoslav, da stane pred dobrimi mumi [kao prizivnom instancijom] da se opravi. Razlika izmeu prve i druge povelje je u tome to se u prvoj povelji dobri Bonjani poimenino navode kao svjedoci oevici, a u drugoj Crkva bosanska kao jamac skupa s Bosnom, tj. stankom ili saborom, a dobri muje kao prizivna instancija bez poimeninog nabrajanja imena. Prema tome, dobri Bonjani i dobri muje u spomenutim dvjema poveljama nastupaju u dvostrukoj ulozi: jednom kao svjedoci oevici, a drugi put kao prizivna instancija u sluaju sporova.
16 17

Tekst povelja objavio Thallczy 1906, str. 403-405; isti 1914, str. 7-11 s pogrenim datiranjem nastanka povelja. Za ispravnu dataciju irkovi 1964, str. 359. U latinskoj verziji iste povelje, koja je takoer sauvana, isputena je sintagma dobri Bonjani, pa imamo na odgovarajuem mjestu sljedei latinski tekst: Testes sunt hi (svjedoci su ovi) slijedi poimenino nabrajanje istih svjedoka kao i u bosanskoj verziji unacum fratribus. Thallczy 1914, str. 9. O znaenju pojma bratja u srednjovjekovnoj Bosni, irkovi 1958, str. 160-163.

110

DIJALOG

b) Slino je i s jo dvjema sauvanim poveljama bana Stjepana II jednoj izdanoj poslije 1329, a drugoj 1351. Prvom od njih18 ban Stjepan II daruje knezu Grguru velikom Stipaniu pet sela sa svim njihovim prihodima. Kao jamac i prizivna instancija navodi se Crkva bosanska: da mu se to ne poree nikadare, ni nemu ni negovu ostalomu, to bi ga ne opital Crkva bosanska. A tomu su svidoci dobri Bonjani slijedi nabrajanje 16 visokih predstavnika feudalne Bosne s njihovom bratjom. U povelji izdanoj 1351, kojom ban Stjepan II potvruje darovnicu upa Banice i Vrbanje knezu Vukcu Vukoslaviu i bratu mu Pavlu nabrajanje svjedoka uvedeno je na sljedei nain: I na to su pristavi i svidoci dobri Bonjane i Usorane poimence navedeno 7 svjedoka s njihovom bratjom.19 c) U dvjema poveljama koje su izdane izmeu smrti bana Stjepana II i smrti Tvrtkova oca kneza Vladislava, dakle izmeu 1353. i 1354.20 potvruju se darovnice pokojnog bana Stjepana II knezu Vuku Vukoslaviu. U objema poveljama dobri Bonjani nastupaju u dvostrukoj ulozi: 12 dobrih Bonjana, bez poimeninog nabrajanja, kao jamci (na to mu vru dali i prisegli dumanadesete dobrih Bonjan), zatim 14 poimenino navedenih velikaa sa svojom bratjom kao tomu svidoci dobri Bonane. U objema poveljama su imena svjedoka identina. 2. Doba Tvrtka I Kotromania (1353-1391) a) U povelji kojom banova mati Jelena i ban Tvrtko I opet potvruju darovnice Vlatku Vukoslaviu, a izdana je 1354, kada bi stanak na Mileh vse zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje,21 su dumanadesete dobrih Bonan knezu Vlatku Vukoslaviu [] prisegli: prvo gospoja bana mati, drugo gospodin ban Tvrtko, tree kaznac Boleslav itd. ukupno 13 poimenino nabrojanih osoba skupa s prvospomenutom banovom majkom Jelenom. b) Sljedea u nizu povelja ove vrste jest povelja koju je ban Tvrtko I izdao u akovu 13. veljae 1355. Povelja je pisana na latinskom jeziku,22 a njom Tvrtko I potvruje dubrovakim trgovcima Klimu Driu i Bistu Buniu, koji su drali trgove u Neretvi i Ostrunici (kod Fojnice), da su sve obveze podmirili, kako je to posvjedoeno bonorum hominum testimonio fide digno. Povelja je izdana u prisutnosti tadanjeg
18 19 20 21 22

Tekst povelje Thallczy 1906, str. 406; isti 1914, str. 11. Tekst povelje Thallczy 1906, str. 408; isti 1914, str. 17-18. Thallczy 1906, str. 408-410; isti 1914, str. 19-22. Thallczy 1906, str. 410-411; isti 1914, str. 23-24. Tekst Smiiklas XII, 1914, br. 204 str. 269-270.

SREKO M. DAJA

111

bosansko-akovakog biskupa Peregrina Saksonca, zatim bosanskog vikara Franje Firentinca, predstojnik akovakog kaptola Nikole i Petra, te nobilium hominum nabrojano poimenino 6 dostojanstvenika. c) Jedna nedatirana povelja bana Tvrtka I, vjerojatno izdana 1366, sauvana nam je u vrlo iskvarenom prijepisu ili se pak radi o krivotvorini.23 U toj povelji, kojom je ban Tvrtko I darovao tri sela Stjepanu Rajkoviu za njegovu vjernu slubu, posebno je naglaena uloga Crkve bosanske kao jamca i prizivne instancije na sljedei nain: I s timi sa vasemi predasmo ga u veru dedinju (!), i vse Crque (!) Bosanske, i vse krstjane da mu je ruka i da mu se ne more svri vera krstjanska [jamevina] ni za jedin uzrok.[...] Zatim: I to ga ne sudi Ded i dva Strojnika njim i tri vlastelje(!) upani... Napokon: i da ne suanj nikadar dokle je koren u Bosni Crque Boje, da o tom ima Crqua statti [tj. kao prizivna instancija]. Nakon ove reenice slijedi tekst: A tomu svidoci dobri Bonjane poimenino s titulama nabrojano ukupno 15 svjedoka, u povijesti poznatih imena, s njihovom bratjom.24 O citiranim dijelovima o Crkvi bosanskoj Nada Klai rezonira: Stoga se osnovni sadraj ove krivotvorine moe razumjeti samo tada ako se iz nje izbace suvini dodaci o Ckrvi bosanskoj [kurziv N. Klai]. Valja dodue priznati da je sastavlja ove nespretne krivotvorine iskvario predloak, po svoj prilici autentinu Tvrtkovu darovnicu, na mjestima tako beznadno, da je nemogue oitati njezinu prvotnu formu.25 to se tie ostalih povelja iz razdoblja politikog uspona srednjovjekovne Bosne u kojima se ne spominju dobri Bonjani, treba istaknuti da i te povelje imaju vrlo slinu strukturu kao i povelje sa sintagmom dobri Bonjani, odnosno dobri ljudi. U njima se upotrebljavaju sinonimi plemeniti ljudje, dobri muje, vlastela i sl. Ili se pak govori o klevetnicima ili prisenicima i poimenino nabrajaju svjedoci sa njihovim osobnim titulama.26

23 24 25 26

O tome s tekstom povelja idak 1975, str. 249-260; Klai 1989, str. 247-252. idak 1975, str. 254. Klai 1989, str. 251. Usp. irkovi 1962, str. 105-106. Primjere v. kod Thallczy 1914, br. III, V, X, XI; primjer latinske povelje str. 329-332 br. V i VI. Usp. Vego 1982, str. 138-162.

112
RAZDOBLJE POLITIKOG RASULA I PROPADANJA
SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE (1391-1463)

DIJALOG

U poveljama ovoga razdoblja uloga Crkve kao jamca naglaenija je od uloge kraljeve vjerojatno zbog slabljenja kraljevske centralne vlasti27 a termin dobri ljudi odnosno dobri Bonjani, kao i prije, samo je jedan i to onaj rjee zastupljen u nizu sinonimnih pojmova bosanskog srednjovjekovnoga feudalnog drutva. U ovom kontekstu spomenimo povelje sljedeih bosanskih kraljeva: 3. Od povelja kralja Stjepana Dabie (1391-1395) sauvale su se tri autentine i jedna krivotvorina. Od autentinih povelja jedna je izdana Dubrovanima u Lucima oko Sane (Donji Kraji) 17. srpnja 1392, druga vlastitoj keri Stani u Kraljevoj Sutjesci 26. travnja 1395, a trea upanu Vukmiru Semkoviu i njegovoj brai Tvrtku i Stipanu, kojima kralj dariva selo Kolo na Duvanjskom polju.28 a) U povelji izdanoj Dubrovanima kralj daje prisegu na Evanelje i zajedno s gospojom kraljicom Elenom [] i vlasteli kraljevstva mi (ukupno poimenino nabrojano 12 velmoa i drugih dostojanstvenika), a druge dvije autentine povelje imaju sljedeu uvodnu formulu pri poimeninom nabrajanju svjedoka: A tomu svidoci i runici [= jamci] nai vlastele u prvoj povelji izdanoj keri Stani 15,29 a u drugoj izdanoj Semkoviima 12 svjedoka. Trea povelja darovnica sela Kolo u Duvanjskom polju brai Semkoviima sauvana u originalu s peatom spada meu estetski najljepe oblikovane bosanske isprave, a peat predstavlja vrhunsko umjetniko dostignue u itavoj evropskoj sfragistici (Gregor remonik).30 b) Dabiina krivotvorena povelja djelo je velikog krivotvoritelja Ivana Tomka Marnavia (1580-1639). Datirana je 2. travnja 1394. Krivotvoritelj se pri tome oito posluio jednom originalnom poveljom, koja nam se nije sauvala. Na mjesto imena stvarnog primatelja povelje upisao je ime Gojka Marnavia, povelju preveo na latinski i pri tome ostavio nepromijenjenim imena stvarnih svjedoka. Od 14 svjedoka njih 13 su sve poznate linosti bosanskog politikog ivota u Dabiino
27 28 29

irkovi 1962, str. 111. Tekst povelj Miklosich 1858, str. 220-222, 224-227. U Mikloievu izdanju omakom je isputen tekst ot Hlmske zemle knez Vlkain Milatovi s bratiom. O tome Kurtovi 2004, str. 230 bilj. 25. Integralan tekst ove povelje u latinskoj transliteraciji imundi 1996, str. 100-101. O tome s tekstom povelje Aneli 1969.

30

SREKO M. DAJA

113

vrijeme; jedina do sada nepoznata osoba (Ostojica Obrinovi) pripada poznatom velikakom rodu i sa svoje strane dokazuje da se Marnavi nije sluio nijednom danas poznatom Dabiinom ispravom (Pavao Aneli), tako da zasad moemo samo odgonetati usporeujui tekst ove krivotvorine sa slinim formulacijama u sauvanim poveljama kako su u originalu glasili sljedei i slini sklopovi: Cum omnibus Bosnensibus, pleroque Consilio [] Regni Bosnensis, princeps, palatinus etc. 31 4. U sauvanim poveljama kralja Stjepana Ostoje (1398-1404, 1409-1418) dodue nije prisutan termin dobri ljudi, odnosno dobri Bonjani pri nabrajanju svjedoka, nego uvodne formule glase a tomu im svidoci i runici [= jamci] kralestva mi vlastele voevoda Hrvoe... itd. [Miklosich 1858, str. 232, usp. 249] ili i kadi kralevstvo mi vie pisanno potvrdi, tui bihu vlastele i velmoane kralevstva mi, koi se rotismo [= prisegomo] na svetom evaneliju i na asnim i ivotvoretim krsti Hristevi itd. i sl. Ali da je termin dobri ljudi ipak bio u upotrebi u tadanjoj Bosni, svjedoe Dubrovani, najbolji poznavatelji prilika srednjovjekovne Bosne. Naime, u jednoj instrukciji od 30. travnja 1404. dubrovakim poklisarima Marinu Kabuiu i Nikoli Pusiu, koji su tada bili u Podvisokom, dubrovaki knez naglaava da razloge za povratak otetih zemalja u ratu 1403-1404. izmeu Ostoje i Dubrovnika iznesu kralju Ostoji u prisutnosti algun di Patarini et baroni et boni homini, odnosno, u daljnem tekstu, in prexencia di Patarini, de la reina, et de baroni, et de zentilomeni quanti plu pori [u prisutnosti nekolicine patarena, kraljice, baruna i to vie dobrih ljudi/ plemia].32 5. U povelji, koju je kralj Stjepan Ostoji (1418-1420) izdao u Zveaju 5. oujka 1419.33 potvruju se ugovori i povlastice koje su bosanski kraljevi sklopili s Dubrovanima. Popis svjedoka ima sljedeu uvodnu formulu: A tomu svidoci nai dobri bonane, od Bosne: voevoda Petar Pavlovi z bratiom itd. ukupno 8 svjedoka s bratjom. 6. Od povelja kralja Tvrtka II Tvrtkovia (1404-1409, 1420-1443) treba spomenuti dvije, jednu autentinu iz g. 1421, i jednu krivotvorinu datiranu godinom godinom 1426. a) Poveljom izdanom na Milodrau 18. kolovoza 1421.34 kralj Tvrtko II potvruje ugovore i privilegije izmeu Bosne i Dubrovnika po uzoru na

31 32 33

Tekst povelje i komentar Aneli 1971, str. 348-353. Thallczy-Gelcich 1887, br. 102, str. 159-161. Usp. Napretkova Povijest Bosne i Hercegovine, I, 1998, str. 408. Tekst povelje Miklosich 1858, str. 282-284; Stojanovi I,1, 1929, str. 554-557.

114

DIJALOG

svoje prethodnike. Pri tome se poziva na povelju Tvrtka I od 10. travnja 1378. [Miklosich 1858, str. 186-190] i povelju kralja Ostoje (1398-1404) od 15. sijenja 1399. [Miklosich 1858, str. 233-235]. Uvodna formula popisa svjedoka glasi: A vsemu tomu svidoci nai dobri bonane vlastele i veomoane rusaga slijedi 6 imena svjedoka s bratjom. b) Navodna darovnica kralja Tvrtka II Tvrtkovia navodnom Ivanu Marnaviu od Nia datirana 7. listopada 1426. g., je opet jedna od krivotvorina Ivana Tomka Marnavia. Uloga Crkve bosanske i dobrih Bonjana [Bosnenses odnosno boni Bosnenses] kao prizivne instancije, djeda Mirohne kao jamca i bosanske vlastele kao svjedoka dobila je u toj Marnavievoj krivotvorini sljedeu formulaciju: Et hoc ab illo [dicto Joanni Marnauitio Nisseno] ne auferatur propter vllam infidelitatem, quae non esset examinata per Bosnenses, et Ecclesiam Bosnensem: [...]. Et cum istis omnibus suprascriptis tradimus Ioannem, et ipsius Posteros D[omino] Abbati Mirochnio, et Abbati post Abbatem ad manus ecclesiasticas, cuius rei Testes sunt Senatores Regnorum ... slijedi nabrajanje 14 velmoa i dostojanstvenika cum fratribus, od kojih su 11 osobe koje se mogu provjeriti i drugim suvremenim izvorima.35 Navedena latinska formulacija upadno podsjea na gore citiranu formulaciju iz vrlo iskvarene povelje ili to je jo vjerojatnije krivotvorine koja je predstavljena kao povelja Tvrtka I iz godine 1366.: I s timi sa vasemi predasmo ga u veru dedinju (!), i vse Crque (!) Bosanske, i vse krstjane da mu je ruka i da mu se ne more svri vera krstjanska [jamevina] ni za jedin uzrok.[...] I to ga ne sudi Ded i dva Strojnika njim i tri vlastelje(!) upani... Napokon: i da ne suanj nikadar dokle je koren u Bosni Crque Boje, da o tom ima Crqua statti. Nakon ove reenice slijedi tekst: A tomu svidoci dobri Bonjane s nabrajanjem 15 imena s bratjom. Prema tome, u igri su identini ili slini predloci odnosno autentine povelje, kojima su se krivotvoritelji posluili u svojim krivotvorinama, na to upuuje i navodna potvrda od strane djeda Crkve bosanske, koja je pridodata Marnavievoj krivotvorini, a u kojoj se susreu termini ecclesia [Bosnensis] i boni Bosnenses.

34 35

Tekst povelje Miklosich 1858, str. 316-318; Stojanovi I,1, 1929, str. 504-508. Tekst i komentar ove krivotvorine Aneli 1971, str. 353-360.

SREKO M. DAJA

115

c) Napokon treba spomenuti i jedan podatak dubrovake kancelarije iz g. 1442. u svezi s polozima srebra kralja Tvrtka II u dubrovakoj komuni. Knez, vlastele i vsa opkina vladutago grad(a) Dubrovn(i)ka u dopisima od 14. travnja i 14. prosinca 1442. odreuju uvjete po kojima kralj ili njegovi zakonski nasljedici mogu u cijelosti ili djelomino preuzeti pologe srebra iz dubrovake komune: Da reeni go(spo)din kral Tvrtko svojem pr(i)astjem u Dubrovnik ili doslanjem svojeh dobre ljudi jedna alli veke svojem listom verovanem a pod svoiom obianom peatju da bude voljan uzeti i odnesti kamo bude hotet vas ovi vie upisani poklad ali mu koi dio na negovu volju udave k nam ovi na zapis da se u nem odpie to se uzme[;] nu li bi se zgodilo ter reeni go(spo)din kral Tvrtko za svoga ivota ne bude uzeo zgora reeni poklad a ili koi dio od njega za ono to bi ostalo u naem komunu obetujemo da mu se opravi to bude poruiti i narediti u svom listu pod svoiom obinom peatju koi bude upisao pr(i)d redovnici rimske vjere ili vere bosanske [dakle, kao jamci predstavnici Katolike crkve u Bosni ili Bosanske crkve alternativno!] i s onem listom go(spo)dina kralja da se pr(i)nese ovzi na zapis i vse zgora reeno i upisano.36 7. Od poznatih povelja kralja Stjepana Tomaa (1443-1461) za ovu problematiku od interesa su posebno etiri povelje jedna iz 1444. g., druge dvije iz 1446. i jedna iz 1451. g. a) Poveljom izdanom u Kreevu 3. rujna 1444.37 kralj Toma potvruje ugovore i privilegije izmeu Dubrovnika i Bosne. A vsemu ovomui rotnici [=prisenici] i svidoci nai dobri velmoe voevoda Ivani Pavlovi z bratiom itd. navedeno ukupno 10 imena s bratjom. b) Drugu od spomenutih povelja izdao je kralj Stjepan Toma u Kraljevoj Sutjesci 25. svibnja 1446.38 Njome potvruje uivanje posjeda gospoji Doroteji, udovici kneza Ivania Blagajskog i njezinu sinu knezu Miklouu [Nikoli] Blagajskom, nakon to su se pred kraljem pojavili sa svojim dobrim ljudima i zatraili potvrdu. U latinskom prijevodu, koji je pridodat, termin dobre ludi preveden je s boni homines.

36 37 38

Stojanovi I/1, 1929, str. 516-518, cit. 516. Tekst povelje Miklosich 1858, str. 427-429. Tekst povelje s ondanjim latinskim prijevodom Thallczy-Barbas 1897, str. 342-345.

116

DIJALOG

c) Trea povelja izdana je u Vranduku 22. kolovoza 1446.39 Njome kralj Toma daruje knezovima Pavlu, Marku i Jurju, sinovima vojvode Ivania Dragiia, grad Klju s brojnim selima. Jamstvo, prizivna instancija i svjedoci formulirani su ovako: Da im se toi ne ima porei ni potvoriti ni na mane donesti ni za ednu neviru ni zgrihu kralevstvu naemu, to ne bi ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom i dobrimi bonami[!]. I s timii sa vsim vie pisanim pridasmo ih gospodinu didu Miloju i didu kon dida u ruke crkovne. A tomu svidoci vlastele kralevstva mi voevoda veliki kralevstva bosanskoga voevoda Stipan Vuki z bratiom itd. ukupno 13 vojvoda i knezova s bratjom. d) etvrtu povelju kralj Toma izdao je u Bobovcu 18. prosinca 1451. g. Njome kralj sklapa savez s Dubrovanima protiv hercega Stjepana Vukia Kosae i dariva im Vrsinje sa svim selima i Draevicu s Risnom i [Herceg] Novim. Sada su jamci ne predstavnici Crkve bosanske nego predstavnici Katolike crkve: Mi G[ospo]din tifan [sic!] Toma Kral vie reeni i sin mi knez Stipan zavezasmo se i rotismo prid otcem ligatom bikupom hvarskim i prid otcem kutodom[Bosanske vikarije] i kapelanom Marinom i svidoci vlastele Kralevstva mi voevoda Petar Voisali z bratiom... itd. ukupno 9 velmoa s bratjom. 40 8. Na slian nain kao kralj Toma potvrdio je dubrovake privilegije i kralj Stjepan Tomaevi (1461-1463) poveljom izdanom u Jajcu 23. studenoga 1461.41 I tu je upotrebljena gotovo identina formula pri nabrajanju svjedoka: a vsemu tomui vie pisanomu rotnici [= prisenici] i svidoci nae dobre velemoe uz poimenino nabrajanje ovoga puta 11 svjedoka s bratjom. POVELJE I DRUGI DOKUMENTI O OBLASNIM GOSPODARIMA Oblasni gospodari poeli su izdavati svoje povelje koncem 14. st., tj. kada je centralna kraljevska vlast poela sve vie slabiti a srednjovjekovna Bosna se pretvorila u jednu vrstu konfederacije.42

39 40 41 42

Tekst povelje Miklosich 1858, str. 438-440. Tekst povelje Miklosich 1858, str. 447-450; Stojanovi I/1, 1929, str. 118-121, cit. 120. Usp. Napretkova Povijest Bosne i Hercegovine, I, 1998, str. 527. Tekst povelje Miklosich 1858, str. 485-488. Aneli 1976, str. 43-44. Usp. Blagojevi 2003.

SREKO M. DAJA

117

U poveljama oblasnih gospodara poimenino navoenje svjedoka uvodi se veinom formulom vlastele naega plemena i sl. Termin dobri ljudi, kao i jamstvo Crkve bosanske najprisutniji su u dokumentima kojima se reguliraju odnosi s Dubrovnikom. 1. Tako su braa Sankovii, upan Bjeljak i vojvoda Radi,43 prema povelji koju su izdali 15. travnja 1391. g.44 pokuali Dubrovanima prodati Konavlje i Vitaljinu s obrazloenjem: poznasmo va istinu po starih pismih i po starih pametarih, dobrih ludeh, koi su uli od ednoga kolena do drugoga i po viduih bilizih i zlamen..e: na Captati [!] pri mori est bil grad stari Dubrovnik polag upe konavalske, kojemu gradu pristoie upa konavaoska ... itd. 2. Vojvoda Sandalj Hrani Kosaa (1370-1435) obvezuje se 1410. u Draevici u Novom,45 da e svoju punicu, udovicu Vuka Vukia Hrvatinia (+1401), banicu Anku (+1412) hraniti i paziti kao svoju roenu majku do koli bi ne bilo matere mi, reene gospoe banice Anke, suprou mani takovo uinenie, kako bi mogli rei dobri ludie, ki se imenuju od Bosne i od Hrvat i od Bnetka i opine dubrovake, da e za to podobno ostaviti sinu mater svoju. Jednako kao i bosanski kraljevi, i bosanske velmoe drali su svoje pologe novca i dragocijenosti u dubrovakoj komuni. Dubrovaka komuna postavljala je sline uvjete i za ove depozite kao i za depozite bosanskih kraljeva. Poslove oko Sandaljevih depozita u Dubrovniku obavljao je njegov diplomat vitez Pribislav Pohvali,46 a dubrovaka komuna u vie navrata pismeno je regulirala uvjete. Tako u dopisu od 15. srpnja 1429, gdje meu ostalim stoji: Ako bi htili vie reeni poklad poslati uzeti, da polju svoje dobre ljudi svoimi listovmi virovannimi pod nih petatmi, da tako kako da imaju knez i vlastele dubrovci izuvidit i pitat od nih kupno, koim bude ovi poklad pristojati, je li nih poslanje pravo od vsih, ili bi jedan ili bi dva ili b-i-h vekje, kolicih po podobiju i po zapisu bude ov reeni poklad pristojat, kako je zapisanno i obekjano.47
43 44 45 46 47

O Sankoviima v. Aneli 1982, str. 96-99. Tekst povelje Miklosich 1858, str. 217-219. Miklosich 1858, str. 274. O vitezu i diplomatu Pribislavu Pohvaliu u slubi Kosaa v. ivkovi 1986, str. 107-118. Miklosich 1858, str. 357.

118

DIJALOG

Gotovo je identina formulacija i u dopisu istoga datuma, koji se odnosi na polog od 1000 zlatnih dukata Sandaljeve ene Jelene [Miklosich 1858, str. 359] te u dopisima od 10. studenoga 1429. [Miklosich 1858, str. 361], od 6. veljae 1431. [Miklosich 1858, str. 365] i od 21. veljae 1433 [Miklosich 1858, str. 374] o daljnim Sandaljevim polozima. 3. Sandaljev sinovac i nasljednik herceg Stjepan Vuki Kosaa (14051466), nakon to se izmirio sa svojom suprugom Jelenom i sinom Vladislavom, u dvjema poveljama izdanim 19. srpnja 1453. g. obvezuje se: Ako li bi se koja godi sumnja nala po kooi godi rii meu reennih gospodu, da ne mogu ni hou jaa gospodin herceg Stipan uiniti nijedno zloo ni nepravdu ni nemilotu kuam naijem, gospoie Eleni i sinovom mi knezu Vladislavu i knezu Vlatku, dokla godi ne bih obiskao i obnaao pravoo i cielo i istinnoo gospodinom didom crkve bosnske i 12 stroinikoma, meu koiemi stroinnici bude gospodin gost Radin, za svoga ivota, i k tomu 12 vlastela naijeh poglavitih, koi hote pravoo.48 Za hercega Stjepana Vukia Kosau pouzdano se zna da se u svojoj politici sluio diplomatskim uslugama svih triju crkava (bosanske, katolike i srpskopravoslavne),49 a pri sastavljanju njegove oporuke, koju je Herceg izdiktirao 21. svibnja 1466, sudjelovali su zajedno [mileevski] mitropolit David, [katolik] vitez i knez Pribislav Vukoti-Crijepovi,50 krstjanin Tvrdisav i krstjanin ernenko te komornik knez Radoje Krajinovi.51 4. Kod Pavlovia, oblasnih gospodara Gornjeg Podrinja i istone Bosne,52 susreemo isto feudalno drutveno ustrojstvo i gotovo identino postupanje u pravno-politikim sporovima. U mirovnim pregovorima nakon izbijanja tzv. konavoskog rata 1430. izmeu Radosava Pavlovia (oko 1400-1441) i Dubrovnika Dubrovani su preko svojih poklisara ivka Gundulia i Nike urgovia traili da se pregovori nastave u
48

49 50 51 52

Miklosich 1858, str. 457-463, cit. 459, usp. 461; Stojanovi I, 2, 1934, str. 66-69, cit. 68. U drugoj povelji istoga datuma (Stojanovi I, 2, 1934, str. 69-72) umjesto 12 strojnika upotrebljen je termin 12 poglavitih krstjana (str. 70) kao sinonim za strojnike. Usp. Mandi 1962, str. 209-210. irkovi 1964a, str. 108, 215-217. O njemu v. ivkovi 1986, str. 101-107. Stojanovi I, 2, 1934, str. 84-92. Usp. irkovi 1964a, str. 267. Prema turskoj administrativnoj podjeli Zemlja Pavlovia obuhvaala je 1469. ove upe i gradove: Viegrad, Dobrun (sa Pribojem), Hrtar (trg i upa), Brodar, Bora sa Rogaticom, Praa sa Novim ili Pavlovcem, Studena ili Kamenska, Volujak, Glasinac ili Mokro, Pale (Boaz-i Yumru), cijelu Romaniju i Olovac, odnosno Olovo. abanovi 1959, str. 130. v. priloenu kartu izmeu str. 128-129.

SREKO M. DAJA

119

Dubrovniku posredstvom Radosavovih dobrih ljudi. Prema povelji Radosava Pavlovia od 23. listopada 1432.53 spomenuti poklisari taj su zahtjev formulirali ovako: Da dobro bi, da biste doslali svoe dobre ljudi u Dubrovnik; i mi gospodin voevoda Radosav Pavlovik poslah moe dobre ljudi u Dubrovnik potenoga mua Radina krstjanina i kneza Sanka Bogavia i kneza Ivania Hrebeljanovija i moga kujanina Ostoju djaka, i oni ih dobrovolno i milostivo primie u besidah, i besidive s knezom i s vlasteli dubrovacemi itd. 5. U rusagu Hrvatinia, tj. u Donjim Krajima i Zapadnim Stranama (ili Zavrju) stanje je u ovom pogledu utoliko drukije, to u tim dijelovima srednjovjekovne Bosne nema podataka o prisutnosti i djelovanju Crkve bosanske u okviru srednjovjekovnog bosanskog establimenta,54 nego samo katolike crkve. Podatak o dobrim ljudima sadran je u povelji hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia (oko 1350-1416) izdanoj u Jajcu 2. travnja 1412,55 kojom je herceg Hrvoje svojoj supruzi Jeleni Nelipi dao u zalog grad Kotor sa upom Vrbanjom i kukje [kue] nae koje imamo u mnogoplemenitom gradu Dubrovniku i Dalmacii za posuenih 10.000 zlatnih dukata u vr(i)me kada hotihomo poiti na Ugre g(ospo)d(i)nu kralju igmuntu [igmundu] umirive se nim. Tu se kae: A tomuj su svidoci nai dobri ljudje iz Luke knez Milat uik z bratiom itd. ukupno 6 svjedoka s bratjom. 6. A podatak o aktivnom sudjelovanju katolike crkve u reguliranju politiko-pravnih odnosa najpotpunije je formuliran u darovnici Jurja Vojsalia (? 1399 -? 1434) Hrvojeva sinovca i gospodara Donjih Krajeva, izdanoj pod Kreevom 12. kolovoza 1434,56 kojom vojvoda Juraj Vojsali brai Pavlu, Nikoli i Vlatku Jurjeviu te Vuku Vukieviu vraa posjede u Gornjem Podrinju, Hercegovini i Primorju,57 koje im je uzeo vojvoda Sandalj Hrani. Jamci, prizivna instancija i svjedoci dobili su u toj povelji sljedeu formulaciju:
53

54 55 56 57

Tekst povelje Miklosich 1858, str. 366-372, citat 368. Prema dubrovakoj povelji od 15. veljae 1423. [Miklosich 1858, str. 319-321], kojom su Dobrovani potvrdili povlastice podijeljene vojvodi Radosavu Pavloviu i pohvalili slogu izmeu njega i Sandalja, posredniku ulogu u tom poslovanju izmeu Dubrovnika i Pavlovia odigrali su potene muje krstjanin Vlatko Tumrak, Radin ksrstjanin i knezovi Budisav i Vukain te Sandaljevi poslanici gospodin starac Dmitar i knez Radovan Vardi. Usp. Napretkova Povijest Bosne i Hercegovine, I, 1998, str. 469. v. karte o rasprostranjenosti crkava u srednjovjekovnoj Bosni, Mandi 1962, str. 302 i irkovi 1964, str. 284. Tekst povelje Stojanovi I/1, 1929, str. 549-551. Tekst Miklosich 1858, str. 377-379. O lokaciji nabrojanih gradova-utvrda v. Kovaevi-Koji 1978, str. 115.

120

DIJALOG

Da im se to zgora pisano ne more porei ni pretvoriti ni uzeti nikadare ni za ednu nih zgrihu ni krivinu, to ih ne bi opitao gospodin vikar s fratri i s nami nai dobri lude, za to bi dostoino plemenitim ludem glave odsii i nih plementine uzeti: nu li bi se zgodilo, tere bi koi od nih toliko sagriio, da mu se ima glava odsii onomu, koi e sagriio, a ostali da ivu i prebivaju u vsih tih zgora imenovanih plementinah. I sa vsim tim vie pisanim predasmo ih u ruke gospodina vikara uvana i vsakomu vikaru kon[nakon] vikara i vsoj brati fratrom svete crkve katoliaske vire rimske reda svetoga Francika, da ih oni uvaju i obaraju v vsem tom zakonom crkovnim. I tko bi godi imao liste protiva ovomu pisanju, mi e umaramo ovim naim listom i zapisom, i da smo mi za to parci [= odvjetnici] i odgovornici. A tomu im svidoci nai dobri ljude od Humske zemle knez Vuk Rupi z bratom itd. poimenino nabrojanih 11 svjedoka s bratjom. OPORUKA GOSTA RADINA BUTKOVIA Povijesti najpoznatiji dostojanstvenik Crkve bosanske, u rangu gosta, i diplomat u slubi Kosaa Radin Butkovi, nakon to je pobjegao pred Turcima, napisao je svoju oporuku 5. sijenja 1466. g. u Dubrovniku, gdje je ubrzo i umro. Oko interpretacije toga svakako najznaajnijeg teksta za razumijevanje Crkve bosanske do danas se nisu prestala lomiti koplja. Odlomak u kojemu se pojavljuje pojam dobri muje glasi: Trista dukat da se imaju i hoe dati u ruke netja [=neaka] mi, gosta Radina Seonianina, da on toi razdeli s pravom duom i z dobriem nainom krteniem, koi su prave vere apostolske, praviem krstjanom i kmetem i pravem kmeticam krstjanicam, koi da za moju duu svaki velik dan i svetu nedelju i svetu petku, na zemlju kolena pokleue gov[o]re svetu molitvu boiju, da bi nas izbavio g[os]pod bog od grehov naieh i pomilovao na stranom suditu veku vekoma; a navlano da se toi deli stariem kmetem i kmeticam, takoge tko bi bili ubozi dobri muje od koe su godie vrste, ili krstjane ili krstjanice, koi greha ne ljube, da im imaa i hoe delit r[e]eni neti [=neak] mi Radin, kako koga vidi i znaa od naega zakona, ili slepa ili hroma ili mlobna [=slabana] ili uboga, kako koga videi, nikomu tri perpere, a nikomu etiri a nikomu pet a nikomu est a nikomu sedam a nikomu osam, takoe i mrsnijem ljudem,

SREKO M. DAJA

121

prokaeniem [=gubavcima] i slepim i hromem i gladniem i edniem i starcem i staricam etc.58 Jaroslav idak, koji je najopreznije prilazio problematici Crkve bosanske, navedeni odlomak je ovako komentirao:59 Tekst: I. 1. s pravom duom i z dobrijem nainom krtenijem, koi su prave vre apostolske a) pravijem krstjanom kmetem a pravm kmeticam krstjanicam [...] a navlano da se toi dli starijem kmetem i kmeticam b) takoe tko bi bil(i) ubozi dobri muje, od koje su godie vrste c) ili krstjane i krstjanice, koi grha ne ljube 2. kako koga vidi i zna od naega zakona, ili slpa ili hroma ili mlobna ili uboga; II. takoe i mrsnijem ljudem, prokaenijem i slpijem i hromm i gladnijem i ednijem i starcem i staricam. NADGROBNI NATPISI Napokon, tragovi termina dobri ljudi prisutni su i na nadgrobnim natpisima, dakako u nedoreenijem obliku negoli u ostalim pisanim dokumentima jer se radi o epitafima, koji su po prirodi stvari viemanje uvijek kratko sroeni. Komentar: I. 1. vjernici Crkve bosanske (naega zakona) a) seljaci,

osobito stariji b) siromani plemii

c) redovnici 2.; uope svaki vjernik Crkve bosanske, kome je to potrebno; II. katolici u Bosni i Humu.

58 59

Navod i kurziv prema anjek 1975, str. 179-180. idak 1975, str. 164.

122

DIJALOG

Od oko 66.867 izmeu 1951. i 1969. g. pobrojanih steaka samo ih je 363 ili 0,54 % provieno natpisima.60 Od ta 363 steka s natpisima s podruja BiH su 323. Natpise s podruja BiH obradio je Marko Vego i objavio u 4 sveska izmeu 1962. i 1970. godine. Ovdje emo svratiti pozornost na one od tih epitafa u kojima je sadran pojam dobar i time dodiruju problematiku srednjovjekovnih dobrih ljudi odnosno dobrih Bonjana. 1. Na nekropoli Radimlji kod Stoca jedan od ukupno pet epitafa na stecima glasi: + Sije lei dobri Radoje, sin vojevode Stipana, n[a] svoj batini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar.61 2. Na nekropoli u Boljunima kod Stoca 19 steaka ima natpis. Jedan od tih odnosi se na vojvodu Vlatka Vukovia, sudionika kosovske bitke 1389. g., i glasi: A se lei dobri junak i ojek Vlatko Vukovi. Pie Semorad.62 3. Sljedei boljunski epitaf, koji spada u na kontekst, glasi: A se lei dobra vladikovka [=supruga] Jerina Vukocami. Pie di[a]k Semorad.63 4. Jo se jedan boljunski natpis odnosi na enu: A se lei dobra ena Stana urenovica. Sijee Zelija, a pie Rato.64 5. Na nekropoli u Podgradinju u Gornjem Hrasnom kod apljine s ukupno 43 steka 4 od njih imaju natpise. Na jednom od tih, tipa sarkofaga, natpis glasi: + A se lei Radivoj Drai: Dobri junak ja bih, molju ja se vas, ne ticajte! Vi ete biti kako ja, a ja ne mogu biti kako vi.65 6. Na jednom nadgrobnom kamenom kriu u pravoslavnom groblju u Trnovici kod Bilee u blizini srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika:

60 61 62 63 64 65

Belagi 1973. Isti Belagi 1971, str. 43 donosi neto niu brojku ukupnog broja pobrojanih steaka: 66.478. Vego I, 1962, br. 45 str. 69; usp. Belagi 1971, str. 372. Vego II, 1964, br. 77 str. 29; usp. Belagi 1971, str. 374. Vego II, 1964, br. 78 str. 29; usp. Belagi 1971, str. 374. Vego 1980, str. 193-194. datira ovaj epitaf na kraj 15. st. Vego 1980, str. 189-190. Vego II, 1964, br. 82 str. 33; usp. Belagi 1971, str. 324.

SREKO M. DAJA

123

Neka se zna! A se lei Vuk Batrievi. Ogradi Vuina oca i dobru mater Jelicu.66 7. U selu Ljusiima udaljenom oko 12 km od Kalinovika sauvan je natpis koji potjee izmeu 1353. i 1377. a glasi: A se lei dobri Pribislav Petojivi na svoj zemlji na plemenitoj. Sluih banu Tvrdku, g[ospo]d[i]nu vjerno. Na tom pogiboh. P[i]sa Brtoja.67 8. U vrtu pred hotelom u Kalinoviku proitan je sljedei dio jednog natpisa: Va ime Oca, Sina i Svat[a]go Duha sije dobri leiju a sa mnom ...ku?68 9. U selu Zavajtu udaljenom oko 11 km od Foe na Drini jedan od steaka, na kome je motiv ruke, ima sljedei natpis: A se kamen [M]irisava Mjeinia. U dobroga g[ospo]d[i]na vo[jevo]de hotih i mogoh.69 10. U zidu proelja pravoslavne crkve u Rogatici uzidan je steak s natpisom: Se p[isa]... + Va ime Oca i [Si]na i Svetoga D[uha a se] lei dobri B[og]dan dobroga Dome Ozrjenovia sin. U toj doba umrijeh. Ni se bjeh omrazil zlu ni dobru, i kto me znae, vsak me aljae. Dob[a]r hotjeh junak biti, ali mi smrt prekrati.[...]70 11. Na osamljenom steku izmeu sela Lepenice i Rogatice oteeni natpis glasi: [V] ime boije a se lei Trtia Banovi, dobri vitez, na svojoj plemenitoj [zemlji, batini].71 12. Na jednom od osam steaka nedaleko od Kopoia kraj rjeice Ljubine oko 5 km od Ilijaa nalazi se oteeni natpis iz zadnje etvrtine 14. st.: + Va ime Otca i Sina i Svet[a]go D[u]ha amin. Se lei knez Bati (Mirkovi) na svoje[ji] zemlji na plemenitoj, milostiju
66 67 68 69 70 71

Vego III, 1964, br. 157 str. 31; usp. Belagi 1971, str. 385. Vego III, 1964, br. 182 str. 49; usp. Belagi 1971, str. 187. Vego III, 1964, br. 184 str. 49. Vego III, 1964, br. 189 str. 53; usp. Belagi 1971, str. 275. Vego IV, 1970, br. 211 str. 17; usp. Belagi 1971, str. 253. Vego IV, 1970, br. 221 str. 29; usp. Belagi 1971, str. 249.

124

DIJALOG

b[o]ijom i slavnoga g[ospo]d[i]na kralja Tvrtka knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Dubokome me dn dojde. Si bilig postavi gospoja Vukava s mojimi dobrim, i ivu mi vjerno sluae i mrtvu mi poslui.72 13. Na velikom steku kod sela Puhovca, istono od Zenice, nalazi se sljedei natpis: A se lei dobri g[ospo]d[i]n gost Miljen komu bie pri[redio] po uredbi Avram svoje veliko gostoljubstvo. [Gospodi]ne dobr[i], kada pride prid g[ospo]d[in]a naega Isu[sa] H[rist]a jedno[ga], [spo]meni se i nas svojih rabov. Pisa g[ra]m[atik].73 14. U selu Podbreju kod Zenice naena je ploa, koja je 1965. prenesena u Muzej grada Zenice, s natpisom na dvjema stranama. Stariji tekst (1193.g.) na bonoj strani glasi: ... slava velikomu gospodinu + banu! Az pisah dni maja s (=6.) aa g (=1193.) i svta [=posveti] a[rhi]epi[skop] i pojdo[h] stazama [b]ana Kulina dobriga (=dobroga) + i pasahu (=prolaahu) k[oj]i [iz] Juroj [= crkve sv. Jurja nakon posvete] sadi iziti ta[hu] (=ahu)...?74 15. Na jednom od 8 steaka kod sela ibonice, udaljenog od Lopara oko 10 km zrane linije, Marko Vego je proitao sljedei natpis: Se jest pokojite Obrada Hr]iia (ili: Hr[n]iia), i dobr i [=ivih] i na sijem svtu i l[e]e n[a] svojeji zemlji plemenitoj na Vrhu m. Shi (si) postavi na nj[e]m si blg [= bilig] sin jego.75 16. Na nekropoli kraj sela Pargan u opini Zvorniku jedan steak ima sljedei natpis: + Se lei Milc Crni. Dobr iv, dobr umr. Sina u njega ne bie. Sinovc kami spostava, i to mu pisa Kulduk +76

72 73 74 75 76

Vego IV, 1970, br. 245 str. 57; usp. Belagi 1971, str. 162. Vego IV, 1970, br. 248 str. 61; usp. Belagi 1971, str. 146. Vego IV, 1970, br. 252 str. 67. Vego IV, 1970, br. 285 str. 105; usp. Belagi 1971, str. 194. Vego IV, 1970, br. 310 str. 133; usp. Belagi 1971, str. 205.

SREKO M. DAJA

125

ZAKLJUCI Predoeni podaci, koji imaju reprezentativan karakter, omoguuju sljedee zakljuke: 1. Sintagma dobri Bonjani ne pojavljuje se niti u jednom povijesnom dokumentu kao etnika kategorija, nego u svom najirem znaenju uvijek kao socijalna i etika kategorija. Drugim rijeima, taj pojam nikada ne oznaava tadanji cjelokupni bosanski etnos, nego samo sloj slobodnjaka, odnosno plemstva u drutvenoj feudalnoj piramidi. 2. Osim ovoga etikog i sociolokog ireg znaenja, pojam je imao i ue funkcionalno znaenje u bosanskom srednjovjekovnom feudalnom establimentu. Tu se dobri Bonjani, kao pripadnici plemikog stalea, pojavljuju u ulogama pravnih vjetaka, svjedoka, porotnika, jamaca, lanova-sudaca prizivnih instancija, te diplomata. U tome smislu pojam dobri Bonjani jest bosanska inaica dobrih ljudi u srednjovjekovnoj Europi odnosno adekvatan prijevod latinske sintagme boni homines in Bosna. Spomenute uloge su u srednjovjekovnim bosanskim poveljama samo vie ili manje naznaene, bez detaljnijeg opisa opsega pojedinih kompetencija. Osim toga, dobiva se dojam da se politiko-pravna poslovanja u srednjovjekovnoj Bosni nisu odvijala po vrsto utvrenim obrascima, nego su tekla fleksibilnije, posebno to se tie broja dobrih ljudi, odnosno vjetaka, svjedoka, porotnika, jamaca ili diplomata u pojedinim pravnim radnjama. U poveljama je naime njihov broj nekada vei, nekada manji ve prema prilikama, mogunostima ili vanosti pojedinih ina. Pri tome je u duhu europskog srednjovjekovlja uz staleku pripadnost neizravno pretpostavljena i njihova odgovarajua etika razina, odnosno moralni integritet dotinih osoba.77 3. Ni u ukljuivanje crkava kao institucija (Crkve bosanske i Katolike crkve, a u istonim dijelovima Bosne i Huma i Srpskopravoslavne crkve) i crkvenih ljudi u pravne procedure srednjovjekovne Bosne posebno na inzistiranje Dubrovana u transakcijama izmeu Dubrovnika i Bosne nije neka specifinost po kojoj bi se Bosna razlikovala od ostale srednjovjekovne Europe.78 Specifinost je bila u tome to u srednjovjekovnoj Bosni nije bio na snazi princip cuius regio, eius religio, pa su u poslovima drutva i drave nastupale dvije crkve crkve

77 78

Usp. Nehlsen-von Stryk 1981, str. 273. Usp. Nehlsen-von Stryk 1981, str. 240.

126

DIJALOG

bosanska i Katolika crkva, a negdje i Srpskopravoslavna crkva. Crkve su u pravnom pogledu nastupale na isti nain. Ni pripadnici Crkve bosanske ni Katolike crkve naziv dobri ljudi nisu nosili kao crkvenu funkciju, nego kao dravnu odnosno drutvenu funkciju tj. kao vjetaci, svjedoci, jamci itd. u poslovima visokih feudalaca kralja i oblasnih gospodara, odnosno drave. Prema tome, sve spekulacije o dobrim ljudima kao nazivu za bosanske krstjane nemaju utemeljenja u povijesnim dokumentima, pa povijesni kontekst za dobre Bonjane, odnosno dobre ljude u Bosni ne treba traiti niti u stanovitim oblicima srednjovjekovnog redovnitva niti u srednjovjekovnim sektama (Mandi, anjek), nego u ustrojstvu srednjovjekovnog feudalizma u Bosni. Ova konstatacija na svoj nain uzima tlo pod nogama svim pokuajima objanjavanja Crkve bosanske kao sekte, koja bi bila izvana unesena u Bosnu i imala slian teoloki i socijalni naboj kao i ostali srednjovjekovni heretiki pokreti. 4. Napokon, apozicije dobar u pridjevskom ili prilokom obliku na stanovitom broju nadgrobnih spomenika reflektiraju na jednoj strani kult pokojnika, u smislu o mrtvima treba govoriti samo dobro (de mortuis nil nisi bene), a na drugoj njihovu pripadnost plemikom staleu odnosno na jednom dijelu spomenika njihovu pripadnost sloju vlakih starjeina.79 Da li su neki od dotinih pokojnika nastupali i kao dobri ljudi u pravnim poslovima, o tome nadgrobni spomenici ute. 5. Na pitanje kako je nastao pojam dobri Bonjani da li je izravna batina antike na prostoru BiH ili je posredovan nekim drugim putem na temelju sauvanih povijesnih izvora ne moe se nita pouzdanoga rei. Svakako bi komparativna istraivanja ovoga povijesnog pojma na susjednim podrujima, tj. u Hrvatskoj i Srbiji, unijela jo vie svjetla u povijesno znanje o dobrim ljudima ili dobrim Bonjanima u srednjovjekovnoj Bosni.

79

v. Vego 1980, str. 335.

SREKO M. DAJA

127

POPIS UPOTREBLJENE LITERATURE I IZVORA

Agii, Damir, 2003: Bosna je ... naa. Mitovi i stereotipi o dravnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu te pripadnosti Bosne u novijim udbenicima povijesti, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova, Sarajevo: Institut za istoriju, str. 139-160. Albertoni, Aldo, 1930: Diritto bizantino, diritti balcanici, diritto italiano, u: Studi Rumeni 4 (1929-30), str. 3-40. = Publicazioni dell Istituto per l Europa Orientale, ser. I: Letteratura, Arte, Filosofia 22. Roma. Aneli, Pavao, 1963: Trgovite, varo i grad u srednjovjekovnoj Bosni. Prilog tipologiji naselja, u: GZM, Arheologija, nova serija 18, Sarajevo 1963, str. 179-194. Aneli, Pavao, 1969: Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabie u britanskom muzeju, u: Radovi ANUBiH 35, Odjeljenje drutvenih nauka 12, str. 285-288. Aneli, Pavao, 1971: Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, u: Posebni otisak iz GZM BiH, Arheologija, nova serija 26, Sarajevo, 1971, str. 347-360. Aneli, Pavao, 1976: Barones Regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, u: Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu 11-12 (1975-1976), str. 29-48. Aneli, Pavao, 1982: Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, Svjetlost. Babi, Anto 1987: Drutvo srednjovjekovne bosanske drave, u: Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, I, 1987, str. 21-83. Bazler, uro, 1976: Proglaenje Bosne kraljevinom 1377. godine, u: Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu 11-12 (1975-1976), str. 49-61. Belagi, efik, 1971: Steci. Kataloko-topografski pregled, Sarajevo: Veselin Maslea. Belagi, efik, 1973: Neki najnoviji rezultati istraivanja steaka, u: Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, str. 279-286. Izdanja Muzeja grada Zenice III. Blagojevi, Milo, 2003: Dravnost zemlje Pavlovia, u: Zemlja Pavlovia. Srednji vijek i period turske vladavine. Zbornik radova sa naunog skupa Rogatica, 27-29. juna 2002. Banja Luka Srpsko Sarajevo 2003, str. 113-144. ANU Republike Srpske i Univerziteta Srpsko Sarajevo, nauni skupovi 5, Odjeljenje drutvenih nauka 7. irkovi. Sima M., 1958: Ostaci starije drutvene strukture u bosanskom feudalnom drutvu, u: Istoriski glasnik 3-4, Beograd 1958, str. 155-164. irkovi. Sima M., 1962: Verna sluba i vjera gospodska, u: Zbornik Filozofskog fakulteta, knj. VI-2, Beograd 1962, str. 95-112. irkovi. Sima M., 1964: Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, Srpska knjievna zadruga.

128

DIJALOG

irkovi. Sima M., 1964: Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, Beograd 1964. SANU, posebna izdanja 376, Odelenje drutvenih nauka 48. Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave,I-II, Sarajevo 1987. ANUBiH, posebna izdanja 79, Odjeljenje drutvenih nauka 17 i 18. Daja, Sreko M., 1978: Die Bosnische Kirche und das Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegowina in den Forschungen nach dem Zweiten Weltkrieg, Mnchen: Rudolf Trofenik. Beitrge zur Kenntnis Sdosteuropas und des Nahen Orients 28. Daja, Sreko M., 1993: Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije, u: Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Napredak, 1. izd. , str. 37-78. Daja, Sreko M., 2003: Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odrazi, u: Historijski mitovi na Balkanu, Zbornik radova, Sarajevo: Institut za istoriju, str. 39-66; englesko izdanje pod naslovom Bosnian Historical Reality and its Reflection in Myth, u: Pl KOLST (ed.), Myths and Boundaries in South-Eastern Europe, London: C. Hurst & Co. 2005, str. 106-129. Filipovi, Muhamed Durakovi, Nijaz, 2002: Tragedija Bosne, Sarajevo, juni 2002. Gelcich, Jzsef Thallczy, Lajos, 1887: Diplomatarium relationum Reipublicae Ragusanae cum Regno Hungariae, Budapest. A Magyar Tudomnyos Akadmia. Imamovi, Enver, 1998: Porijeklo i pripadnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ART 7. Klai, Nada, 1989: Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Zagreb, Grafiki zavod Hrvatske, 1. izd. 1989. Kovaevi-Koji, Desanka, 1978: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, Veselin Maslea. Kurtovi, Esad, 2004: Fragmenti o Milatoviima, u: Bosna Franciscana 21, Sarajevo, str. 222-246. Leksikon srpskog srednjeg veka 1999. Priredili Sima irkovi i Rade Mihalji, Beograd. Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, I-II, Zagreb: Editio Instituti historici Academiae scientiarum et artium Slavorum meridionalium 1973, 1974-1978. Lovrenovi, Dubravko 2000: Vitez, herceg i pataren (Ideoloki stereotipi i ivotna stvarnost), u: Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia, Sarajevo-Fojnica, str. 21-59. Lovrenovi, Dubravko 2004: Modeli ideolokog iskljuivanja: Ugarska i Bosna kao ideoloki protivnici na osnovi razliitih konfesija kranstva, u: Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu 33 (2004), str. 9-57. Mandi, Dominik, 1962: Bogomilska Crkva bosanskih krstjana, Chicago, Ill. 11962. Maurani, Vladimir, 1975: Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Zagreb 1975, sv. 1-2 [Pretisak izdanja JAZU 1908-1922].

SREKO M. DAJA
Miklosich, Fr., 1858: Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae apud Guillelmum Braumller [Pretisak Graz 1964].

129

Napretkova Povijest Bosne i Hercegovine, I, 1998: Napretkova Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Krunoslav Draganovi et al. Sarajevo: Hrvatsko kulturno drutvo Napredak 11942 [pretisci 1991. i 1998]. Nehlsen-Von Stryk, Karin, 1981: Die boni homines des frhen Mittelalters unter besonderer Bercksichtigung der frnkischen Quellen, Berlin: Duncker & Humboldt. Freiburger Rechtsgeschichtliche Abhandlungen, N. F. 2. Nehlsen-Von Stryk, Karin, 1983: Boni homines, u: Lexikon des Mittelalters 2, Mnchen Zrich: Artemis Verlag, str. 424. SMIIKLAS, Tade, XII/1914; XV/1934: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae XII, Zagreb, JAZU. Stojanovi, Ljubomir, I/1, 1929; I/2, 1934: Stare srpske povelje i pisma, Beograd Sr. Karlovci. Srpska Kraljevska Akademija. abanovi, Hazim, 1959: Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela, Sarajevo 1 1959. Nauno drutvo NR BiH, djela 14, Odjeljenje istorisko-filolokih nauka 10. [21982]. anjek, Franjo, 1975: Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb: Kranska sadanjost. Analecta croatica christiana 6. anjek, Franjo, 1976: Les chrtiens bosniaques et le mouvement cathare XIIe XVe sicles, Paris e. a. Publications de la Sorbonne, NS Recherches 20. anjek, Franjo, 1999: Dobri muje Crkve bosansko-humskih krstjana, u: Stolac u povijesti i kulturi Hrvata, Zagreb-Stolac, str. 121-132. Humski zbornik IV. idak, Jaroslav, 1975: Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb. imundi, Mate, 1996: Jezik darovnice bosanskoga kralja Stjepana Dabie izdane 1395., u: Ljubuki kraj, ljudi i vrijeme, knj.1., Zbornik Znanstvenog simpozija odranog u Ljubukom 11. i 12. kolovoza 1995., Mostar-Zagreb 1996, str. 87-102. Thallczy, Lajos Gelcich, Jzsef, 1887: Diplomatarium relationum Reipublicae Ragusanae cum RegnoHungariae, Budapest. Thallczy, Lajos Barabs, Samu, 1897: Codex diplomaticus de Blagay, Budapest. = Monumenta Hungariae historica. Diplomataria 28. Thallczy, Ludwig, 1906: Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskih arhiva, u: GZM 18 (1906), str. 401-444. Thallczy, Ludwig, 1914: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen-Leipzig: Duncker & Humboldt. Torresani, Alberto, 2004: Manuale di Storia. Cap. 14 I comuni italiani et il conflitto con limpero, na internetu: http://www.paginecattoliche.it/ASTMED14.htm

130

DIJALOG

Vego, Marko, I/1962; II/1964; III/1964; IV/1970: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, I-IV, Sarajevo, Izdanje Zemaljskog muzeja. Vego, Marko, 1980: Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Sarajevo, Svjetlost. Vego, Marko, 1982: Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, Svjetlost. ivkovi, Pavo, 1986: Ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom drutvu u XIV i XV stoljeu, Tuzla.

DOBRI BONJANI (GOOD BOSNIANS) AND BONI HOMINES

ABSTRACT This article is a polemical contribution to the study of the terminology of mediaeval Bosnia, which is one of the less well researched aspects of mediaeval Bosnia.. This scientific research lacuna has contributed to the fact that some terms dating from mediaeval Bosnia are used uncritically, and even at time accorded mythological and magical meaning, which has the result, particularly on the part of certain Bosniac historians, of claiming an unbroken continuity between the mediaeval Bonjani and the Ottoman Bonjaks (Bosniacs). This applies in particular to the adjectival certainty dobri Bonjanin the content of which, in this view, relates to mediaeval Bonjani as a ethos in its entirety. The article refers to several sources and uses appropriate historical analogies in an attempt to demonstrate that the meaning of the adjectival syntagma dobri Bonjanin does not feature in any historical document as an ethnic category, but invariably in its broad sense as a social and ethical category.