SREDNJI VIJEK

8-9.st. 16.st. Poetak: 8-9.st. nedokazano tekstovima, ali Hercigonja tako smatra po nekim izvorima, prvi spomenici 11/12.st. kraj: 16.st., malo produeno, ali i dalje prisutno glagoljica se rano pojavila (oko 1100.g. Baanska ploa) te se i dalje upotrebljava u natpisima, javnim ispravama, zakonima (Vinodolski zakon, 1288.) irilica val irilice zahvatio je dosta rano i jedan dio hrv. podruja; bio je to poseban oblik irilice: bosanica od sredine 14.st. pojavljuje se i tree pismo, latinica, koja na kraju prevlada i postane jedinim hrvatskim pismom. 15.st. je zlatno doba glagoljice, glagoljica se zadrala do 16 st., a nakon toga postaje slaba, ali s odjecima uporabe do 19.st. Latinica preuzima vaan segment knjievnosti s humanistima. Glagoljica e se potkraj 14.st. funkcionalno razdvojiti na ustavni tip pisma (liturgijski kodeksi, ali i neki neliturgijski zbornici), poluustavni tip pisma (volumnizne neliturgijske kompilacije) i kurzivni tip pisma (svakodnevna praktina uporaba). Kurzivni tip e se razdvojiti u knjiki i kancelarijski kurziv. Kompleks SV knjievnosti treba shvaati kao jedinstvo knjievnog djelovanja glagoljicom i latinicom. (i irilcom valjda???)
9.st. 12.st. 15.st. 19.st. 21.st.

Uporabahrvatskihpisamapostoljeima

glagoljica irilica latinica nije bilo: ljubavnog i svjetovnog pjesnitva, epike, komine poeme, komedija, biblijskog epa crkveni raskol: 1048.g., zabrane rada glagoljaima kroz 10., 11., 12.st., u 13.st. Inocencija IV daje privilegija senjskom (1248) i omialjskom (1252) glagoljakom kleru da smiju obnaati slavenski obred- tek se tad potpuno priklanjaju rimskom obredu i obiajima Prema Hercigonji glagoljatvo nije uvalo crkvenoslavneski pomijean s narodnim jezikom zato jer su klerici bili polupismeni i nisu znali latinski, ve istie da su to isti ljudi koji su teno prevodili s latinskog, talijanskog i ekog na crkvenoslavenski. A uz to piu pjesme, prikazanja, rade kompilacije itd. Takoer, treba pretpostaviti postojanje bogatih biblioteka ili zbirki rukopisa koji su morali biti upotrebljavani pri kompajliranju takvih kodeksa. Drukije miljenje dali su Jagi, Broz, urmin, Kombol. Kajkavtina se pojavljuje u ranoj fazi (Vinodolski zbornik, poetak 15.st.), dakle ne s Rajem due N.Deia iz 1560. akavtina je jo ranije prodrla u neliturgijske kodekse Stvoren je hibridni jezik - kombinacija crkvenoslavenskog i akavskog, negdje i kajkavskog (dijelovi Istre, ozaljski kraj), crkvenoslavenski dio uva tradiciju, akavski i kajkavski narodni aspekt, iz ega se vidi vanost recepcije, najvaniji oblik recepcije je auditivan, jer ih je puk ipak najee i dalje primao sluajui, a ne itajui. Djela

namijenjena puku najee su imala hibridni jezik, dok se u djelima namjenjenim redovnicima crkvenoslavnski pak vie uvao, konzervirao. Povijest, vanije godine: 1091. Izumire hrvatska dinastija Trpimirovia(Dmitar Zvonimir umire 1089., Stjepan II 1091.) Ladislav (Arpadovi, brat kraljice Jelene, ene Dmitra Zvonimira) postaje kraljem Hrvati skalpaju uniju s Ugarskom 1102, pod Ladislavovoim sinom Kolomanom Ludovik Anuvinac pokorava hrvatsko plemstvo, a 1358. mirom u Zadru pripaja natrag Dalmaciju Hrvatskoj, od Mletaka, to ukljuuje i Duborvniku (1205-1358 je priznavao vlast mletakog duda i dalje je bio autonomna gradska komuna, ali je u njemu bio mletaki knez. Nakon toga kree njegova samostalnost, do 1808.) 1409. Anuvinci su prodali dio Dalmacije Mlecima Nadiru Turci 1458. Dubrovaka republika poinje plaati danak Osmanlijama, za zatitu :D 1389. Kosovska bitka 1463. je pala Bosna 1493. Krbavska bitka 1526. Mohaka bitka
SREDNJOVJEKOVNA LITERATURA (podjela prema Hercigonji) 1) Na vrelima crkvenoslavenske batine Podrazdoblja:

2) doba pune zrelosti do 1508., kraj senjske tiskare: intenzivno otvaranje repertoriju Z europske (lat., tal., eke) duhovne knjievnosti, zbornici neliturgijskih tekstova novog tipa, isto narodni jezik i hibridni crkvenoslavenskonarodni jezik neliturgijske proze, glagoljski tisak, prvotipsak Misala iz 1483., senjska tiskara, latinini tisak 3) kasni odjeci srednjovjekovne knji. tradicije 1531. - kraj rijeke tiskare . Koiia, Grkoviev zbornik iz 2.pol 16.st. i drugi

aa od prapoetaka do senjskog (1248.) i omialjskog (1252.) privilegija: dominacija tradicionalnog opeslavenskog knjievenog repertorija liturgijskih kodeksa i starijeg tipa neliturgikih zbornika na crkvenoslavneskom jeziku hrvatske redakcije i u kojoj se konstituira hrvatski uglati oblik glagoljice, stvaraju uvjeti za reformu glagoljske grafije, prijelomna toka ovog razdoblja je pojava Baanske ploe. Na senjskom i omialjskom privilegiju je, izmeu ostaloga, glagoljica ortografski refromirana. aa do kraja 14. st.: prijelazna faza, na putu k novom anrovskom sustavu, jezinom izrazu, tematsko-sadrajnom strukturiranju i motivici

Hercigonja razlikuje sljedee knjievne vrste u SV, razdiobu utemeljenu na formalnoj i sociolokoj odredbi vrste, njenoj drutvenoj i komunikativnoj namjeni, prema predmetu i obimu poruke: - liturgijski i biblijski tekstovi - crkveno-pripovjedna proza

a) starijeg tipa apokrifni spisi: legende, evanelja, vienja, djela apostolska b) mlaeg tipa: mirakuli, legende, vizije didaktiko-moralizatorska proza a) crkvena b) svjetovna polemika (apologija, npr. pismo Nikole Modrukog) pouna proza (pitanja i odgovori) a) starijeg tipa (Besjda triju svetitelja) b) mlaeg tipa (Lucidar) crkvenoretorika proza traktati (teoloko-dogmatski) tekstovi praktine prirode za obuku duhovnikog podmlatka (ritualni i liturgijski napuci, objanjenja simbolike obreda, odjee, oltara i sl) svjetovna pripovjest i roman (Rumanac trojski, Aleksandrida) prenja (kontrasti) diplomatika i pravni tekstovi (listine, zakonici, statuti, regule, kanonsko pravo, kazuistika, posebno: arenga kao specifini knjievni ostvaraj) epigrafika i grafiti epistolarni tekstovi povijesna proza zapisi izvjea anegdota sentencija, aforizam molitve, zaklinjanja, amuleti stihovi, retorika ritmika dijaloko pjesnitvo drama - prikazanja

SREDNJI VIJEK: IZMEU MOLITVE I STEGE (Falievac: Stari pisci hrvatski i njihove poetike) srednjovjekovno pismo je posebno pismo poetak literature srednjega vijeka nije ivot nego jezik, nije individualana svijest nego kolektivizam, nije originalnost ni autorska samosvijest nego produktivnost najstariji hr. latiniki tekstovi molitve, litanije, molitvenici, Boje zapovijedi, lekcionari, poetnice, regule, razne glose povezuje ih bavljenje onostranim i to dvama tipovima srednjovjekovne religioznosti: unutarnjom (molitve, psalmi) i onim tipom koji je nametao stegu u vidu ispunjavanja obreda i pokoravanja sakramentima i dogmama nema izravnih govora o osobnosti, individualnosti, svakodnevici, tjelesnosti, mislima, ivotnim brigama, nedaama srednjovjekovnog ovjeka najstariji zapisi djelo su klerikalnog stalea jedinih pismenih ljudi tog vremena. Nastaju na podruju urbanih dalmatinskih sredina u samostanskim skriptorijima gdje su tekstovi pisani i prepisivani kransko se bogosluje sluilo latinskim jezikom, tekstovi na hrvatskom su bili namijenjeni onima koji su znali samo hrvatski za itanje puku na obreda i za sluenje

redovnicama svjedoanstvo o svijesti o materinjem jeziku kao najvanijem mediju i instrumentu civilizacije i kulture jednog naroda stvaranje linije kontinuiteta koja je nuna da bi se kultura jednog naroda oblikovala kao jedinstvena nacionalna kultura taj e kontinuitet najjae doi do izraaja u sluaju prijevoda i parafraza psalama preko anonimnih prijevoda u najstarijim i neto mlaim latininim tekstovima do autorskih prijevoda psalama (Vetranovi, Dimitrovi, .Budini, Kai, Vitalji, Gunduli i dr.) korpus najstarijih latinikih rukopisa ine tematski i anrovski raznorodna djela: o Red i zakon sestara dominikanki (1345., zbirka propisa koji su se upotrebljavali u samostanu sestara dominikanskog reda u Zadru) o ibenska molitva (najstariji sauvani hrvatski pjesniki tekst pisan latinicom), o Pjesma na (Veliku) subotu (132 osmerca u pravilnim dvoslonim parnim rimama, sadraj pjesme je Kristova muka na Veliki petak i subotu, po svojim se karakteristikama pjesma moe odrediti kao puki Gospin pla, velik dio pjesme pripovijeda se iz usta Josipa iz Arimateje , pojedini likovi nastupaju kao govornici iz njegove prie kompleksnija, uokvirena kompozicija, obraa se kranskom kolektivu, nastoji dogaaje prikazati kao da se upravo sad odvijaju pred itateljevim oima svevremenost, dramatizacija radnje, jednostavan jezik) o Boje zapovijedi (prozni tekst koji donosi 4 Boje zapovijedi s popratnim, objasnidbenim tekstom, tei pouci i zahtijeva posluh i stegu) o Molitva sv. Margariti (oblikovana kao molitva, pisana rimovanim 8ercima, sauvana u fragmentu, u okviru apelativnog obrasca strukturirana je narativna pjesnika struktura koja iznosi priu o Margariti u kojoj se iznose samo oni dijelovi hagiografije koji su relevantni za isticanje kreposti, najvjerojatnije je pjesma bila namijenjena redovnicama kao okrepa u vjeri) o Jurjeva glagoljika poetnica (sadri glagoljiku azbuku i nekoliko glagoljinih molitava, Juraj iz Slavonije srednjovjekovni intelektualac, student, a kasnije i profesor na parikoj Sorboni, pisana za francusku intelektualnu i sveeniku elitu tenja da se Europa upozna s jezikom malog i nepoznatog naroda, svijest o metodologiji znanstvene poduke) o Vatikanski hrvatski molitvenik (najstariji hr. molitvenik, napisan za redovnice iz Du.) najstariji hr. latiniki tekstovi su u pravilu prijevodi, samo u rijetkim sluajevima (ibenska molitva, Molitve sv. Margariti) moemo pretpostavljati originalno stvaralatvo

PROZA
GENOLOKI I NARATOLOKI PROBLEMI U VEZI S HRVATSKOM SV PROZOM (Falievac: Stari pisci hrvatski i njhove poetike) zahtjev da se djela srednjovjekovlja prouavaju kao knjievne pojave i kao djela koja ine posebnu knjievnu epohu i genoloki sustav, a s druge strane skepsa, sumnja u mogunost odreivanja tih djela kao iskljuivo literarnih i odreivanja knjievnih epoha na temelju literarnosti tih djela: specifino razdoblje koje zahtjeva specifina knjievnoznanstvena rjeenja Jauss inzistira na uvaavanju socijalnih uvjeta kako produkcije tako i recepcije srednjovjekovnih djela. Kae kako knjievne vrste valja istraivati pomou osnovnog obrasca s 4 modaliteta: 1. autor i tekst/naracija 2. modus dicendi/forme prikazivanja 3. struktura i razine znaenja/ jedinstvo prikazanog 4. modus recipiendi i drutvena funkcija poezija i proza su u SV bile shvaene kao dvije vrste govora, nema vrijednosne razlike umjetnika i priprosta proza koja je sluila kao sredstvo za pisanje pisama, kronika, historije, nauke i hagiografije postoji i rimovana proza i mijeana proza (ona koja se izmjenjuje s poetskim umecima) prozom su pisana razliita djela; bez obzira na prisutnost narativnog elementa, sva su smatrana knjievnou popis hr. srednjovjekovnih anrova dali su tefani i Hercigonja (njegov je razvedeniji, potpuniji i time precizniji) proza u kojoj nema naracije: diplomatski i pravni spisi, molitve, traktati, aforizmi, grafiti, polemika, pitanja i odgovori i sl. genoloka podjela na liriku, epiku i dramu ne moe se primijeniti na srednji vijek mijeanje npr. legenda moe postati dio propovijedi, poslovica dio pravnog spomenika, to interferiranje specifino je za cijelo hr. srednjovjekovlje i ini ga drugaijim od eu. knj. Npr. u Zapisi popa Martinca i Zapisi pisca Jurja u novljanskim brevijarima, iako su historigrafske namejene, stvoreni su pod utjecajem biblijskih tekstova, a sentenscije gotovo potpuno zasjenju fabuliranje svjetovne pripovjesti u Pripovjesti o premudrom Alkiru. Hercigonja nudi ideju da je sve to izmjeano i sjedinjeno jer je u to vrijeme sve bilo podreeno Bogu, pa onda s time i knjievnost, a i sama Biblija nudi primjer takve mjetakvog mjeanja raznih vrsta tekstova. mijeanje grkobizantskih s jedne te zapadnih i slavenskih izvora s druge ine hr. knj. drugaijom i od drugih slavenskih knj. (kasnije e Turci zatvoriti dodir s

istokom, pa e u kasnom srednjovjekovlju latinski utjecaj prevladati, razmea se moe staviti, prema Hercigonji, u polovicu 14 st.). Reprezentat rukopisa starijeg tipa je npr. Pazinski fragmenti, potkraj 14.st. pojavljuje se zbornika kompilacija mlaeg tipa. U tom mlaem tipu postupno se sve ire otvara pristup narodnom jeziku i zapadnom latinsko-talijanskom, ali i ekom repertariju popularnih nabonih i svjetovnih spisa. Istodobno se javljaju i prvi hrvatski latinini tekstovi. I dalje e se vidjeti utjecaj crkvenoslavenskih predloaka u latininim djelima.

historijski i pravni spomenici velike razlike Ljetopis popa Dukljanina i Zapis popa Martinca tee historijskoj istini, da bi pouili ovjeka, dok drugi, npr Baanska ploa, koriste povijesnu grau samo kao argumnet dokazivanja nekog prava, usmjereni su na sadanjost, imaju neknjievnu funkciju, ne mogu se shvatiti knjievnou apokrifi stariji apokrifi tee da budu shvaeni kao istinit izvor, odlikuje ih fragmentarnost, necjelovitost radnje i epizodinost glavnog toka, fikcionalna radnja, biblijski neutralan pripovjeda, biblijska retorika sredstva mlai apokrifi: kroniarska preciznost i detaljnost u iznoenju grae, tendencija za literarnou i beletrizacijom, prikazuju istinita djela (za razliku od starih), zanimljivo ispriana fabula je vanija od moralnodidaktine funkcije legende sadre ivote svetaca, tee biti shvaene kao povijest, ali i zabavljati za razliku od apokrifa minimlano su stimulirane biblijskom predajom, kompleksnije su grae, razvedenije motivacije i uzronoposljedinih veza, osamostaljeni junaci romani i pripovijetke nije ih mnogo sauvano, ali ih ima (Rumanac trojski, Aleksandrida, Pria o premudrom Akiru, Barlaam i Jozafat...) namjenjeno iskljuivo zabavi autor se povlai iz grae tako da se ini da se zbivanje pripovijeda samo razvedena graa koja se ini bez pravog poetka i kraja, po socijalnom statusu svi se likovi nalaze na vrhu drutvene ljestvice, tenja fabularnoj atraktivnosti i senzacionalnosti (pribliava ta djela grkom avanturistikom romanu), naglaena je narativna cjelovitost zatvoreni i dovreni fabularni sistem marijina udesa novelistika fabularna struktura: opisuje se najee jedna neobina, zauujua (ali mogua) zgoda koja se dogodila i predstavlja neki moralni kazus itatelj izvlai moralnu pouku o normama ponaanja u svakodnevnom ivotu stil je razgovorni, a ne uzvieni, likovi su svih statusa, najee graanskog vizije, vienja pripovjeda o fikcionalnim dogaajima kao da su se stvarno dogodili, strukturirano po strogim pravilima uzronoposljedine naracije teei vjerodostojnosti mjesta i vremena, na nain kronike razni oblici hrvatske srednjovjekovne proze pokazuju da su razni njezini oblici u razliitom stupnju i mjeri bili podvrgnuti procesu literarizacije, odvajanju od biblijskih i nekih drugih

izvanknjievnih predloaka ___________________________________________________________________________ ________ sjajna epoha glagoljakog humanizma bilo je 15.st. prve hrvatskim jezikom tiskane crkvene knjige pojavile su se samo nekoliko desetljea nakon Gutenbergova izuma Lekcionar fra Bernardina Splianina Bernardin je djelo izradio u hvarskom franjevakom samostanu najpoznatija hrv. knjiga tijekom cijelog 16.st. obuhvaao je itanja na sve nedjelje i blagdane tijekom godine, a sadravao je i itanja na blagdane svetaca te za votivne mise pisan je istom pukom akavtinom, koji pisac naziva volgarizacio dalmatica Hrvojev misal zavren 1403.g. jedan od najljepih iluminiranih onovremenih kodeksa ima 94 minijature i oko 400 inicijala danas se uva u Carigradu ispisao ga je pisar Butko Novakov misal napisao ga Novak Diislavi, krbavski knez 1368.g. posluio je kao predloak za izdanje Misala iz 1483.g. Petrisov zbornik 1468.g. 700 stranica; ispisan glagoljskom minuskulom

KNJIEVNOPOVIJESNI PREGLED HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PROZE

od poetka pismenosti, od 8-9. st., a najstarijim spomenicima s 11/12.st, pa sve do 2. polovine 16.st. Pisana rije zabiljeena u kamenu, rukopisima i tiskanim knjigama. Proza pisana: o latinskim jezikom hagiografije i djela o povijesti Crkve ( Splitski evanelistar, 6-7.st.) o crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije o hrvatskim; na 3 pisma: glagoljicom, latinicom zapadnom irilicom. Od 13. st razvija se uglata stilizacija glagoljskog pisma, a jezik se pomlauje u skladu s hrv. osobitostima. Osobine: horizontalna, puka usmjerenost tekstova; povezanost s usmenom knjievnou; prevladavanje niskog stila i religioznih tema; prepletanje anrova; prijevodna knji. (znatnim dijelom). Crpila je iz 2 knjievno-kulturne sfere: s Istoka, iz bizantsko (staro)crkvenoslavenske batine, i sa Zapada, iz latinske, franko-talijanske i eke tradicije. Od 14. st. prevladavaju utjecaji Zapada. Jedno od najznaajnijih postignua bilo je uvanje crkvenoslavenskoga liturgijsko-knji. jezika, a s druge strane, srednjovjekovno stvaralatvo na narodnom jeziku, koje je bilo jedno od ishodita knji. kasnijih razdoblja. veim dijelom nabona, oblik djela bio uvjetovan temom, ali takoer i situacijom, publikom i namjerom. 4 razine znaenja sadraja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogijsko. Dvije velike grupe: 1. pripovjedna proza i roman - ima fabulu i sie, tei oponaanju, likovi i dogaaji esto simboliziraju antitezu dobra i zla, est je postupak alegorizacije (u Hr. kronici npr. Zvonimir kao Krist) - oponaanje - tu spadaju: o apokrifi o apokalipse/vienja/eshatoloke vizije o legende

o romani o pripovjetke o udesa marijina / marijini mirakuli o prenja / kontrasti o povijesna proza 2. refleksivna proza (moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna djela) - nema fabulu, ve se prozna struktura temelji na opisu, komentaru, refleksiji, raspravi, dijalogu o nekim idejama, problemima - uvjeravanje

PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN

- ima fabulu i sie, tei oponaanju, likovi i dogaaji esto simboliziraju antitezu dobra i zla, est je postupak alegorizacije (u Hr. kronici npr. Zvonimir kao Krist) - oponaanje najee stupnjevit tip razvijanja fabule, pripovijedanje kao nain iznoenja grae (objektivno, pravocrtno, zgusnuto i napeto), kronoloko naelo kompozicije, pripovjeda sveznajui. Stilska sredstva: antiteze, paralelizmi, ponavljanja, epiteti, homeoteleut, paregmenon, ritminost, formulainost, dijalogizacija. 1) Pripovjedna proza starijeg tipa u hrvatskoglagoljskoj prozi ve u 13. i 14. st. nailazimo na fragmentarno sauvane tekstove koji po svojoj anrovskoj pripadnosti pripadaju ranoj crkveno-pripovjednoj prozi, prvenstveno legendariju i apokrifima Apokrifi spisi koji zabavno i naivno priaju o biblijskim licima i dogaajima o kojima u Starom i Novom zavjetu nema dovoljno spomena, a nisu ula u kanon Biblije. Sadrajno se dijele na: starozavjetne i novozavjetne, a podvrste su: djela apostolska, apostolske pasije, evanelja, poslanice, vizije, prenja. Izrazita je zabavna funkcija, a doktrinarni sadraj je potisnut. Fabula je razraena, niz zapleta, pripovijedanje dinamino. nalaze se u 30-ak hrvatskoglagoljskih kodeksa. Manji je broj sauvan u irilinim (Libro od mnozijeh razloga) i latininim (Dubrovaki legendarij, 17. st.) spomenicima. stariji apokrifi tee da budu shvaeni kao istinit izvor, odlikuje ih fragmentarnost, necjelovitost radnje i epizodinost glavnog toka, fikcionalna radnja, biblijski neutralan pripovjeda, biblijska retorika sredstva a) starozavjetni (3): tenije od Abrahama o sukobu Abrahama s njegovim ocem to iz drva ree idole, to Abraham, obraen od idolopoklonstva, ne moe trpjeti, pa predvoen anelom Urijelom, naputa oca i odlazi u kladejsku zemlju gdje, istovjetno s biblijskom tradicijom, u strahu od kazne predstavlja Saru kao svoju sestru. Kada kladejski car uzme Saru za sebe, aneo ga opominje i ovaj je otpusti ne pribliivi joj se. Pria o Melhisedeku [o Melhisedekovu roenju i spasenju], za vrijeme opeg potopa. Melhisedek je sin sveenika gospodnjeg Nira, koji je Noin brat. Nir vidjevi da se

svijetu sprema propast od potpa izmoli kod Boga da mu spasi dijete ija majka Soponija umire pri porodu od tuge jer je Nir odgna od sebe jer je pod starost zatrudnjela iako joj se on kao sveenik nije pribliavao. Nir ju kanjava jer nije povjerovao njenoj obrani da ona ne zna kako je zaela, nego da Bog zna. Aneo Mihovil po bojoj zapovijedi sklanja Melhisedeka u raj koji je udesno roen sa sveenikim znakom na grudima jer je bio predodreen da postane sveenik nad sveenicima. Bio je u sigurnosti raja dok je trajao potop. O prekrasnom Josipu u Oxfordskom zborniku (paralela Josip-Krist), o dramatinoj sudbini Josipa, sina patrijarha Jakova kojeg braa ljubomorna na njegovu ravedost i dobrotu prodaju u Egipat kao roba, prevarivi oca da su ga rastrgale zviejri. Nakon mnogo erietija, Josip je zahvaljujui svojoj mudrosti i vidovitosti postavljen za faraona u Egiptu. Kad jednom za vrijeme gladi njegova braa dolaze u Egipat kupiti ita, on je njih prepoznao, oni njega ne, te im se nakon niza uzbudljivih scena ptkriva kao njihov prodani brat i ganuto poziva voljenog oca u Egipat. Istiu se 2 mjesta u ovom apokrifu: Josipov pla nad grobom njegove majke Rahile kada ga trgovci vode u Egipat i Jakoljeva tualjka za izgubljenim sinom. Istie se i dio gdje pripovjeda apelira na Josipa da se pouzda u Boga, jer mu je on puna puta pomogao, jer je u tom trenu u tamnici i za pomo moli faraonova peharnika, a ne Boga. Ovaj je motiv kasnije obradio i Vetranovi u prikazanju: Skazanje kako bratja prodae Jozefa. b) novozavjetni (10): O drvetu krsnom motiv koji simboliki povezuje SZ i NZ (I grijeh konano otkupljenje), est u slav.knji u razliitim redakcijama. Apokrif je to o drvetu izrasom na Adamovom grobu iz granice drva spoznaje dobra i zla, to je Sit donosi iz raja (Adam je bolestan, sina Sita aneo ne pusti u raj, ali da grm i da e Adam ozdraviti kad da plod, ali Adam ve umre.). Drvo je Solomun elio iskoristiti pri gradnji hrama u Jeruzalemu, ali ga nitko nije mogao pripremiti, obraditi. Mudra kraljica Saba kae Salomonu da vidi da e po tom drvetu svi idovi umriejti. Solomon ga zakopa popalva, drvo pliva. Na kraju idovi od njega prave kri za Krista. Dakle apokrif o krsnom drvetu, sainjenom od edenskog drveta spoznaje je samo simboliko povezivanje SZ i NZ, Adamova pragrijeha i IK-ovo otkupljenje grijeha Protoevanelje Jakovljevo (o pojedinostima iz ivota Bogorodice), O marijinu djetinjstvu, mladosti i Marijinim roditeljima, Joakimu i Ani Zahariji. O tuzi njenih roditelja to nemaju djeteta i elji za njim koju Ana iskazuje ganutljivom tualjkom nad jadom svoje neplodnosti. U drugom fragmenti ovog apokrifa se pria Kristovu roenju i udesima povezanim s tim dogaajem. Sastavljeno u 2.st. na gr., najkasnije do 12st. prevedeno na stsl. brojni irilini prijepisi, na hrvatskoj glagoljici samo 2 odlomka: jedan o joakimu i ani, njenim roditeljima u pustinji, drugi Josip i Marija idu na popisivanje, [Jakov+imun, Salome.???] Nikodemovo evanelje: prevedeno s lat na stsl najkasnije do 10.st., 2 prvotno neovisna djela: Pilatova djela (suenje Isusu, smrt i uskrsnue) + Kristov silazak (Krist silazi u pakao, pobjeuje Sotonu, spaava iz pakla Adama i pravedne Starog zavjeta, dramatian i iv opis). Pilat svjedoi istinitosti Isusova boanstva, a pred jeruzalmeskim Sanhedrinom i idovi Leucije i Karin, koji su vraeni u ivot za Kristova brovka u paklu. Spis se pripisuje Nikodemu, po kanonskim evaneljima Isusovom potajnom ueniku. Na traenje od velikih sveenika Ane, Kajfe i Nikodema, Josipa i Sanhedrina

sinovi Simeonovi [??] koje je Isus vratio iz pakla, piu izvjetaj o tome: svjetlo-radost pravednika-strah avla. Daniel, Izaija, Zaharija: isus svladava avla i izbavlja prvednike na elu s Adamom, arh. Mihael ih uvede u raj. L i K [ovi sinovi] predaju u Jeruzalemu izvjetaj. Josip i Nikodem jave Pilatu, a on caru Klaudiju. Uspenje Bogorodice (Smrt bogorodice Marije) na Z Tranzit Bogoridice, u slav. knji. uspenje bogorodice, s gr na stsl najkasnije 12.st. Marija na Isusovom grobu moli da je uzme, aneo Gabrijel kae da je usliena, duh sveti alje sve apsotole u Betlehem, udesa, kralj J[??] nareuje da ih se uhvati i spali. Javlja se Isus, bog govori Petru da pone pjevati, Bogorodica ih blagoslivlja i usne, a Bog primi njenu duu i itav Jeruzalem [??srui??]. Bogorodica doe u nebo, apostoli je sjednu na 12 oblaka i nose odar s njenim tijelom u raj idov Ofinije [??ime?] krene oskvrnuti grob i aneo mu odree ruku, O se pone moliti, Petar ree molitvu i naraste mu ruka obraen. Isus joj uzme duu i spoji s tijelom i uzme u raj. Kako bi prineseno lice Isukrstovo u Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat (prstenasta fabula), Krist na putu do Golgote zamoli Arseniju (inae Veroniku) da mu da svoj rubac da obrie znoj s ela. Ona mu ga da, on ga pritisne na svoje lice i na rupcu ostane otisak njegova lica. Radnja se zatim prenosi u rim gdje je car Tiberije boelstan i niti jedan doktor ga ne moe izljeiti. uvi za Isusa, alej spoalnike svoje u jeruzalem da mu ga dovedu, ali im Arsenija kae da je Pilat osudio Isusa na smrt, ali ona ima njegovo lice, pa ako car bude vjerovao u njega ozdraviti e ubrzo. Arsenija ide u Rim, ozdravi cara Tiberija pomou rupca s kristovim likom. Motiv ene (inae Veronika) ijim rupcem Isus brie lice i kojim ova ozdravljuje cara raznoliko je primjenjivan u literaturi I i Z., na I povezan s motivom o edeskom kralju [Argornu] koji je Isusu slao poslanicu, Isus mu je poslanicom odgovorio i ozdravio ga. (motiv povezan i s drugim apokrifima: smrt i ivot Pilatov) U Z verzijama ozdravlja rimskog cara Tiberija. Tiberije se pokrstio sa svim Rimljanima i kranstvo se od tad poelo iriti po svijetu. Nakon njegova ozdravljenja Arsenija ga moli da pogubi one suce koji su osudili Isusa, s ijim je licem ozdravio, dakle Anu, Kajapa i Pilata. On udovolji njenoj molbi, skupi vojsku i pod vodstvom svoja 2 viteza, Tita i Vespazijana poalje pod jeruzalem. Jeruzalem pada, Anna i Kajfa su uhvaeni i baeni u tamnicu, ali ne i Pilat. Njega ne mogu uhvatiti jer kad ele svi mu se umjesto toga poklone. Arsenija im pbjasni razlog toga: on nosi haljinu koju je Marija satkala za Isusa, za koju on nije dao bacati kocku nego ju je uzeo sebi. Podui ih da ga uhvate na spavanju kad ju skine. Varka uspije, Pilata sluge uhvate i bace u tamnicu k Anni i Kajafi. Pripovjeda s puno osvetnike gorine opisuje kako je muen Pilat: vodili su ga sa naopak svezanim rukama i prekrivenim oima po gradu, bievali ga i to je trajalo 3 dana. A i K su ubili, a Pilatu rade to i Isusu: stavlajju ga na kri, stavljaju mu trnovu krunu, daju mu da pije ocat, biuju ga, rade mu sramotu.Vojska je tad unitila Jeruzalem, a idove su prodavali po 30 za jedan pinez, kako su i oni gospodina bili kupili. Djela Pavla i Tekle jedan od najstarijih hrv. apokrifa, nastao u 2.st. na grkom, 10/11st. preveden na staroslavenski u Makedoniji ili Bugarskoj, u 11st. u Rusiji najstariji sauvan slavenski fragment. U hrvatskoj potvren u 13.st. glagoljski fragment u HAZU. Najstariji spomenik sasvim formirane uglate glagoljice, najstariji poznati junoslavneski prijepis ovog apokrifa. Teklin zarunik Tamaris optuuje Pavla zbog irenja kranstva i odvraanja

djevojaka od braka. Na kraju je Tekla, dosljedna svojoj vjeri baena pred bijesnu lavicu koja umjesto da je usmrti, lie noge. Pavao u iskuenju, tekla u tamnici, oganj, avao Djela Ivana Djela apostola Andrije i Mateja meu ljudoderima - o doivljajima apostola koji su propovijedali vjeru u raznim krajevima svijeta, vrlo popularan apokrif, na crkvenoslavenski preveden u Mak. ili Bug u 12.st, vie prijevoda u hrv, srp,bug,i rus. redakciji stsl. U hrv. redakciji: Berieva zbirka, 15st, Tkonski zbornik, po 16.st., Matej u tamnici ovjekojedaca :) Openito je Isus uvijek uz njih, javlja im se u liku ovjeka ili djeteta, titi ih od ozljeda, ini ih nevidljivima, uzdie ih na nebo ili ih udesno prenosi s jednog mjesta na drugo, izbavlja iz svake pogibelji dok one izvravaju svoju misiju, ali ih na kraju ipak eka muenitvo. Poinje scenom u kojoj apostoli odreuju drijebom gdje e tko ii propovijedati i svaki ide nakon toga na svoju stranu. Mateja dopadne misija u zemlju ljudodera. im doe tamo, ljudoderi ga odmah uhvate, iskopaju oi i bace u tamnicu. Napoje ga arobnim napitkom koji mu izmjeni svijest i on postane poput ivotinje, nakon ega bi bio 30 dana tovljen travom i na kraju pojeden. Matej meutim ne gubi razum, moli za pomo IK koji mu alje Andriju da njega i sve sunje izbavi iz tamnice. Krist Andreja zajedno s njegovim uenicima prebaci do grada ljudodera u liku prijevoznika, kormilara, pomou orlova, da ne bude prepoznat. Andrija nevidljiv ulazi u grad, straari padaju mrtvi, a pred znakom kria otvaraju se tamnika vrata. Oslobaa Mateja (kojemu je Krist ranije povratio vid) i ostale uznike, Mateja i Andrijine uenike oblak prenosi na goru gdje je Petar uio narode. Andrija je ostao u gradu da zavri misiju preobraenja ljudodera. Prolazei gradom vidi strane prizore: ljudoder ikoji su ostali bez svojih utamnienika ele pripremiti mrtve straare za obrok, ali andrija zamoli boga da im ispadnu noevi, to se i desi. Gradski starjeine prestraeni da e im puk pomrijeti od gladi, nareuju da se skupe stari ljudi od koji drijebanjem odreuju 27 koji su odabrani za hranu. Neki ovjek u zamjenu za svoj ivot nudi ivote svog sina, a kasnije i keri. Njih dvoje plau i mole ih da to ne uine, ali ipak ih odrede za obrok. Andrija izmoli milost za djecu i noevi se u rukama krvnika rastope poput voska. Ljudoderski starjeine su zbunjeni svim ovim dogaajima, uplie se i avao u liku starca koji nagovara ljude da po gradu idu traiti ovjeka koji je kriv za te nevolje. Andrija po bojoj naredbi postaje vidljiv, ljudoderi ga sad mue da mu nanesu zla koliko je i on njima, 3 dana ga s uetom svezanim oko vrata vuku po ulicama, mue ga, zlostavljaju, avao ga eli umoriti u tamnici, ali mu neiste sile ne mogu pristupiti zbog znamenja koje mu je na elu stavio Krist. Tree noi IK zacjeljuje rane Andriji i ozdravi ga. Andrija nareuje kipu da pone sipati vodu iz usta, koja je slana i jako nagriza, pa ljudi os nje pogibaju. U gradu nastane panika, ele pobjei iz grada, ali ne mogu jer je Bog na andrijinu molbu podigao plameni bedem oko grada, pa nitko ne moe van. Ljudoderi se tad sjete apsotola u tamnici i mole Andriju da ih spasi. Vidjevi ih skruene, naredi vodi da se povue, a ljudoderski se narod nakon 7-dnevnog andrijinog propovjedanja preobrati. Djela Petra i Andrije meu barbarima - neznaboci se pomou udesa preobrauju, sadrajno se nadovezuje na ovo meu ljudoderima, preveden s gr. u 14.st. na crkvenoslav. Nastavlja se na prethodni apokrif (meu lkudoderima),

Andriju kad izae iz grada ljudodera oblak odnese na goru gdje je Petar s Matejom, Aleksandrom i Rufom (najvjerojatnije andrijini uenici). Dok im Andrija pripovjeda o mukama i uspejhu svoje misije kod ljudodera, javalja se Krist i naredi Petru i Andriji da idu kod barabara propovjedati evanelja. NA putu P i A posiju ito na njivi nekog starca, koje odmah nikne i sazrije, a starac kad to vidi odmah primi kranstvo. Pred gradom golu bludnicu koju gradski starjeine ptaknuti avlom postave pred vrata, na andrijnu molbu aneo Mihail digne za kosu u zrak, tak oda oni neometano uu u grad. Tamo iscjeljuju bolesnike i mnogi graani se preobrate na kranstvo. Bogatog Onesipora obrate time to na njegov zahtjev Petar uini da deva 2 puta sama i 2 puta s bludnicom na leima proe kroz uicu igle. krstili 88ero, enski manastir tenije svetoga Tome (Djela apostola Tome) - (o djetinjstvu Kristovu), epizode prepirke Krista s josipom i Zakhejem kojeg josip dovodi da bude Isusov uitelj. Naravno opisuju se i udesa Isusa kao djeteta: mali Isus ita i tumai zakonske knjige, a da ih prije toga nije prouio, bistri svojom rijeju mutne vode, oivljava 12 ptiica napravljenih od zemlje, udahnjuje ivot nastradalom djeaku i sl. u ovom apokrifu nije to Krist koji propovijeda ljubav prema blinjima, milosre, blagost, opratanje, nego samouvjereno despotsko dijete koje ne priznaje autoritet odraslih i roditelja, sklono okrutnosti i osveti: proklinje dijete koje mu skoi na lea i ono pada mrtvo, na zemlju, osvetnki osljepljuje ljude koji se na njega ale ocu zbog grubosti prema njihovoj djeci u igri. Dok ga Zakhej ui pisanju prvih dvaju slova, alfe i vite, djeak ga ne slua i uti, pa ga ovaj udari po glavi, a isus mu odgovoara da on ionako zna sve od alfe do omege, a da on ne za ni alfu, pa kako onda moe uiti betu iu tako ga posrami. Apokalipse / Eshatoloka vienja / Vizije su bila proricanja o posljednjim stvarima ili opisi neba i pakla u obliku vienja ili puta krani su ovaj knj. rod preuzeli iz hebrejske knjievnosti. Svojom cjelinom tematizirale Onostrano, govorile o izgledu i stanovnicima pakla i raja, o usudu dua nakon smrti. Prostor vjenosti opisan kao realan prostor, matoviti opisi. Pojavljuju se od 7. st. nadalje, a ranije kao podvrsta apokrifne knjievnosti. U sva 3 pisma, u rukopisima od 15. st. nadalje pripovjeda o fikcionalnim dogaajima kao da su se stvarno dogodili, strukturirano po strogim pravilima uzronoposljedine naracije teei vjerodostojnosti mjesta i vremena, na nain kronike a) starozavjetne: Abrahamvo vienje (lanac vienja u kojem se redaju razl. doivljaji - ukazanje, snovienje), Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo vienje/Baruhovo vienje) u Petrisovu zborniku, kozmogonija s apokrifnim podacima o stvaranju svijeta. Govorio o suncu, pomraini mjeseca, zasaivanju raja, prvom grijehu eshatolokim momentima poput onoga o duama na jezeru 4. neba, u opisu razgovora Mihaila s anelima u zavrnom dijelu. Naljepi dio je 4.glava (tree nebo), u kojoj matovito prikazani feniks koji krilima tit zemlju do prevelikog suneva ara, sunev vijenac koji se danju uprlja ljudskim grijesima, pa ga aneli nose

na ienje pred boji prijesto i isprian je kozmoloki mit o mjesecu s obrazloenjem zato mu je svjetlost slabija od suneve jer kad je zmija prevarila adama i evu svi su se sablanjivali, aneli, athaneli i sve sile, samo se mjesec smijao, pa mu je bog dao da svjetli po mraku, ali puno manje nego sunce [ako sam taj dio dobro skuila]. U 4. glavi je dio posveen zasaivanju raja gdje se govori da Sotonailu koji je u raju posadio lozu (prema drugim apokrifima je posadio drvo spoznaje-lozu s ostalim anelima, njih 203 000, a zatim je bio izbaen). Varuha vodi aneo Panuel kroz 7 nebesa b) novozavjetne Hoenje Bogorodice po mukama (Bogorodiina apokalipsa): opis pakla i muka. Marija ide gledati mjesta muna i vidjeti sve muke. Na njenu molitvu Kristu, dolazi Mihovil s 400 anela, po 100 sa svake strane svijeta, pa joj pokae sve muke pakla. Bogorodicu prati arhaneo, a aneoski kor je pozdravlja panegirikom. Mihovil vodi BDM mjestom svih muka i objanjava joj prirodu grijeha zbog kojih su odreen pojedine kazne: grenci koji nisu povjerovali u boje trojstvo i Kristovo utjelovanje i roenje po Mariji pokriveni su goruom smolom i vjeitom tamom. U ognjenoj rijeci vidi mukarce i ene potopljene do pasa, prsiju, oiju i preko glave to su oni kanjeni zbog toga to su prokleti majinom kletvom, lano govorili o prijateljima i tukli ih, poinjali edomorstvo i oni koji su se lano zaklinjali na kri. Bogati lihvar objeen je za noge, a crvi mu izjedaju prsa. Oni koji nisu ustali nedjeljom na jutrenje lee u plamenoj postelji prekriveni ognjenim zmijama. Na eljeznom hrastu, sa eljeznim liem to ima na kraljevima udice, objeeni su za jezike krivokletnici, porugljivci, klevetnici i oni koji su razdvojili brata od brata. Tu su i redovnici visei na 20 noktiju koje odozgo pali oganj jer su nepaljvo prelamali hostiju, krilata troglava zvijer smija ispija oi i usta duhovniku koji je propovijedao sveti zakon ali ga se nije sam drao, crvi izjedaju patrijarhe jer nisu dostojno za reda obnaali svoju ast, ene popova koje su po smrti popov za mue se posegle vise objeene za nokte, plamen im izbija iz usta i sve ih zvjeri jedu. Kazna za idove koji propee IK, pogane, djecoubojice, poinitelje incesta: potapali su u zakuhano more, bez da su stigli rei pomiluj nas, sue, jeli su ih crvi koji ne umiru, zviri su ih jele. I onda bi ih na kraju pokrila plamena rijeka i padne tama na njih. Dolaze onda do ognejnog jezera gdje se mue oni koji iako su krteni su poinili nepravedna djela i izgubili pokajanje. Ganuta tim mukama, BDM zatrai od Mihovila da naredi anelskim silama da ju odnesu na nebesa, pred boga, oni to i ine, pa ona s mihovilom, svim anelima i rajskim duama izmoli oprost za grenike: prestanak muka od usrksnua do Duhova (50 dana) Vienje svetog Pavla (Pavlova apokalipsa/vizija): najmatovitiji apokrif, slika 3. neba blijedi u usporedbi s mukama pakla. Odjekuje glasom potlaenih slojeva drutva, u njoj su surovo kanjeni hipokrizija. Samovolja, pohlepa za bogatstvom i moi vrhova drutvene hijerarhije, svjetovne i crkvene. Naravno i protiv nedolinog sveenstva, popova, biskupa, akona, taca., ima cijeli komad gdje se opisuju njihove muke. [Hercigonja, str. 355] Legende iz ivota svetaca (9) Hagiografsko-legendarni tekstovi: martiroloki, hagiografski i legendarni tekstovi tematski: o Kristu i Mariji, o apostolima, o muenicima, ispovjednicima i djevicama

podskupine: pasije, ivoti svetaca, panegirici, svetaka udesa, naaa i translacije relikvija sadre ivote svetaca, tee biti shvaene kao historija, ali i zabavljati za razliku od apokrifa minimlano su stimulirane biblijskom predajom, kompleksnije su grae, razvedenije motivacije i uzronoposljedinih veza, osamostaljeni junaci Najstariji su iz 12-14. st. prepisani s predloaka iz poetaka slavenske pismenosti, Pazinski fragmenti, itja Konstantina-irila (u odlomcima, nalaze se u glagoljskim brevijarima, koji su doli sa SZ). O 40 sebastenskih muenika (pasija) sauvan je manji, zavrnio dio o postojanosti vjere i martijariju 40 krana koji u Sebasti za vrijeme imperatora Likinija slue vojsku u odredu kneza Agrikolaja. To je vrijeme progona krana, pa Agrikolaj nareuje ovoj 40-orici da prinesu rtvu bogovima. Oni odbijaju, idu u tamnicu gdje pjevaju okrijepljeni udesnom pojavom Krista. Knez ih slejdeeg dana opet nagovara na rtvovanje, oni opet odbiju, opet idu u tamnicu, ekaju 8.dan dan suenja, kad e s Agrikolajem biti i vojvoda Lisija. Na suenju ne poputaju u sovjoj vjeri. Nareuje slugama da ih tuku kamenjem po licima, ali se dogodi udo sluge ponu tui sami sebe, a kad vojvoda baci kamen na knjih kamen udara Agrikolaja. Vojvoda nareuje da ih oept zatvore, oni u tamnici opet pejvaju psalme. 9.dana ih stavljaju gole u jezero, a budui da je zima, u namjeri da se smrznu. Ako netko popusti u vjeri uz obalu je kupka u kojoj se moe ogrijati i spasiti ivot. Dola je no, poeli su se leediti, jedan vie nije izdrzao, pa je izasao van se ugrijati u kupelji, al kad se prfibliio plamenu, otopio se poput leda. Sad su ostali jo vie utvreni u svojoj vjeri. To udo vidio je i starjeina strae koji jedini nije zaspao. Oko 3 sata u noi on je ugledao sunce kako je otopilo led na jezeru i voda je postala topla, a s nebesa seilaze vijenci na glave muenika.. vidjevii to, i zapovjednik strae se pridrui muenicima. Dakle nasuprot oekivanjima, oni su jo uvijel ivi, pa je to razbjesnilo Agrikolaja i Lisiju koji narede da se svima motkama slome golijeni. Muenici su umrli pod mukama, osim Melitona, namlaeg meu njima, uz kojeg je stalno bila majka, koja ga je bodrila da ustraje u vjeri. Muitelji su mrtve poloili na kola, a Meliota ostavili. Majka ga je prebacili preko ramena i ila za kolima. On je tad umro, pa ga je majka poloila na kola povrh mrtvih tijela ostalih muenika. Nagovoreni Sotonom, pogani su odluili njihove posmrtne ostatke spaliti kraj rijeke u koju e rasuti pepeo da bi im se zameo svaki trag., pa ih krani nee moi skupiti i predati svijetu na tovanje. To su i uinili, ali se ksoti u brzoj rijeci nisu razile, Nakon 3 dana glas muenika se javio biskupu oblinjeg grada s naredbom da doe nou, izvadi njihove kosti iz rijeke i sahrani ih, to je on i uinio. Legenda o Agapiju legenda, a sredinji dio je vienje. nakon 16 g vejrskog ivota u svom domu i 16 g u samostanu bog mu je usliio moltivu da mu pokae zato ljudi ostavljaju svoj dom i idu slijediti boga. Leti na orlu koji ga je doveo do morske luke, naputen usred ume u kojoj su bile zvijeri, agapij nije znao gdje da se uputi. Uto se na moru ukazal korablja s djetetom i 12 mueva koji su ga prihvatili i preveli ga preko mora. Tu je svata obiao, svakava mjesta. Vidi nebeske sfere, objavljuje mu se bog okruen nebeskom slavom, kerubinima i serafinima i apostolima i obeava mu da e vidjeti slavu u raju i upuuje ga kako e doi tamo. U raju susree Iliju

Trezvianina koji mu pokazuje ljepotu rajskog vrta, izvor iz kojeg piju pravednici, vinograde, voke, cvijee kakvo nikad nije vidio. Od Ilije je na poklon dobio udesni rasjki kruh to je uvijek cijel koliko god se ulamao, Agapij se vraa na zemaljski svijet. Sad ponovno poinje legendarni dio fabule: tim kruhom nahrani izgladnjele mornare nekog broda koji 3 godine luta morem ne mogavi doploviti do svoje luke, oivi mrtva djeaka polaganjem kruha na lice, i po aneoskom nareenju u jednoj peini se pomolio i napisao tenje o doivljenom, uruio ga mornarima na nekom brodu da ga odnesu u Jeruzalem. Agapije je jo 60 godina ivio u toj peini jedui hljeb to mu ga je Ilija dao u raju. Legenda o sv. Aleksiju odrekavi se bogatstva, odlazi na dan svoje svadbe u svijet gdje u krajnjoj askezi ivi 34 godine, pred vratima roditeljske palae, a da ga nisu prepoznali. U crkvi sv. Bonifacija obavljeno je vjenanje koje je Alekseja natjeralo na raskid veza s ovim svijetom i prihvaanje ideala istoe. Na kraju roditelji i supruga lamenitraju nad mrtvim Aleksijem. I svi koji su to vidjeli su plakali. Legenda o sv. Nikoli (biskup iz Myre u 4.st.) o njegovim udesima: o stajanju u kolijevci 2 sata nakon poroda, o ozdravljenju ene Ananeje kriem, o drvetu visokom 80, a irokom 60 lakata koje nitko nije mogao posjei, a on ga je oborio i oivio mladia koji je poginuo pri sjei, o otvaranju podzemnog izvora u planini Kesariji, o tome kako je jednim hljebom nahranio 33 graditelja crkve, kako je oivio djevojicu, spasio ovjeka od zmije koja mu se kroz usta uvukla u utrobu dok je spavao, dao vid slijepcu, spasio od brodoloma mornare koji mu se zavjetuju, prijenos njegovih moi u Bari 1087. od kad taj grad postaje centralnim mjestom njegova tovanja Legenda o sv. Veeslavu (ova legenda je i potvrda hrv-ekih veza) Veeslavov lik je prikazan da je od djetinjstva do smrti obiljeen crtama vrlina i dobrote, pa je tako stalno u opreci s Boleslavovom zavisti i izdaji i ubojstvu vlastitog brata nadahnutoj vlastoljubljem. esi su Veeslava postavili za kneza kad mu je umro otac, ali kako je bio dijete, majka se brinula za zemlju i ljude dok ne odraste. A on je bio dobar i brinuo se za svoje ljude kad je odrastao. Veeslav alje majku u progonstvo. Kasnije ju je pozvao u Prag kad je razumio strah boji, gradi ocekve, meu kojima i sv. Vida u Pragu. Boleslav se s urotnicima sprema ubiti Veeslava i ubija ga pred crkvenim vratima. Veeslavovo tijelo ostaje pred crkvom gdje ga sveenik Krastjej pokrije plahtom. Veeslavova majka pronalazi mrtvog sina. Nakon toga se Boleslav pokaje, prenese Veeslavovo tijelo u Prag i sahrani ga u crkvi sv. Vida, dobije i boji oprost. Legenda o sv. Makariju pustinjaku najstariji sauvan tekst iz 12.st. pria o tome kako izlazi pravedna, a kako grena dua iz tijela, kako aneli stavljaju njezina djela na mjerila i u koje dane poslije smrti treba moliti za pokojnika i zato ima vienje sudbine dua poslije smrti to je Makariju predouju 2 anela i njegov poznati razgovor s lubanjom Legenda o Ivanu apostolu na Patmosu Slovo o blagovijesti u obliku dijaloga izmeu Marije i Gabrijela, o navjetenju roenja Isusova Legenda o sv. Evstahiju, glagoljica, 14. st. kako su se rimski vojskovoa Placid (Evstatije) i njegova obitelj preobratili nakon to se njemu u lovu ukazao

jelen koji je izmeu rogova imao znak kria. Jelen progovara u kristovo ime, kori ga to ga progoni i alje biskupu da se krsti [Hercigonja, str 108] Sa Istoka dole: Legenda o sv. Simeonu Stilitu Legenda o sv. Evstahiju, glagoljica, 14. st. Legenda o sv. Tekli, glagoljica, 13. st. Legenda o sv. Pavlu O 40 sebastenskih muenika (pasija) Muenje sv. Jakova Perzijanca (pasija, glagoljica) Sa Zapada dole: Legenda o svetom Jurju Legenda o sv. Margareti Legenda o sv. Ivanu Zlatoustom Legenda o sv. Katarini Legenda o sv. Jeronimu Od neliturgijskih tekstova sauvano je 10 pergamentnih folija na glagoljici, iz 14st. su, a nazivaju se Pazinski fragmenti: Legenda o Evstahiju Uspenje Bogorodice - odlomak Nikodemovo evanelje - odlomak O drvetu krsnom - odlomak 2) Pripovjedna proza mlaeg tipa Apokrifi: mlai apokrifi: kroniarska preciznost i detaljnost u iznoenju grae, tendencija za literarnou i beletrizacijom, prikazuju istinita djela (za razliku od starih), zanimljivo ispriana fabula je vanija od moralnodidaktine funkcije ivot Adama i Eve prijevod s latinskog Vita Adae et Evae. Tema je ivot prvih ljudi nakon istjerivanja iz raja, njihova pokora zbog sagrjeenja, roenje Kaina, Abela i Seta i jo 30 sinova i keri i smrt Adamova u 930. godini. Ukomponiran je i poznati teksto granici s drva spoznaje koju Set i Eva donose iz raja i koju Set usadi u uzglavlje Adamova groba, a ona izraste u drvo koje je Solomon htio iskoristiti pri gradnji hrama i iz kojeg je kasnije nainjen kri na kojem je razapet Isus. Sekvenca o Kainovu roenju je sumorna slika nevolja i patnji kojima su za svoj grijeh kanjeni Adam i Eva. Pripovjeda istie Evinu krivnju njenim samooptubama u razgovoru s Adamom, no njegova se ljudska suut budi u prizoru osamljene ene u proajnim mukama koja je jo jednom obamnuta avlom, prekinula pokoru u rijeci Tigeru i zato simboliki odlazi daleko k zapadnim stranama u mrak i samou. Kontrast izmeu osvetnikog Boga SZ-a koji utnjom odgovara na Evinu molbu za milosre i pomo i Adama koji uspkos boasnkom gnijevu pomae eni koja pati. Eva vrativi se na istok, zazivlja svjetla nebeska da joj pomognu dozvati Adama, kad joj Bog nee pomoi. Adam je to uo i doao do Eve, molio Boga da joj se smiluje, dola su 2 anela i 2 sile nebeske i Eva je rodila sina. Kasije se pripovjeda i roenje Abelovo, bratoubojstvo, Setovo roenje + 30 sinova i keri, Adam sazove potomke da im objasni da umire,

Set ide na vrata raja da mu aneo da granu sa stabla spoznaje dobra i zla, Eva, pala im grana u Jordan Adam govori da ga pokopaju na I i posade granu na grob, umre pa 7 dana mrak, Eva najavi svoju smrt 6 dana nakon Adamove, govori sinovima da naprave kamen i zemljane ploe i napiu na njih ivot, doe aneo o 7.danu [uskrs?? Djela??] O Abrahamovoj smrti / Abrahamova oporuka - pripovjest poinje u trenutku kad je Abraham uznesnen na nebo od Mihaila i gore vidi sud duama. | Kad je Abrahamu doao kraj, bog alje Mihovila da mu to navijesti i predstavi se kao putnik. Abraham ga prima, a Mihovil vidjevi Abrahamovu pravednost izmoli od Boga da mu psotupno usadi u srce misao o smrti, jer je velika stvar otii sa svijeta. U Abrahamovu domu s vijeu o skoroj smrti nastupa alost, a na njegovu molbu Bog mu doputa da prije odlska s ovog svijeta u tijelu uzie na nebesa i vidi sva djela Gospodinova i na nebu i na zemlji. Na nebu Abraham vidi dvoja vrata, jedna mala, druga velika. Prva vode u blaenstvo vjeno, druga u pakelne muke. Izmeu vrata sjedi ovjek koji se smije kad se neka dua spasi, a plae kad nad njenom propau, Mihovil uputi Abrahama da je to praotac ljudskog roda Adam. Nakon toga prisustvuje suenju dui neke ene koja pred sucem Abelom eli zatajiti grijeh edomorstva. Na to Enoh, pisar dua donosi knjigu u kojoj su zapusana sva ljudska djela i ona je kajena po zasluzi. Ponijet oblakom na tvrd nebesku, Abraham promatra zlo to ga ine ljudi na zemlji i zahtijeva pogubljenje grenika, na to Bog, vidjevi da bi po abrahamovoj strogosti stradala zemlja, s mihovilom vraa na zemlju. Tu on pokopa Saru i doeka Smrt koju po njega alje Mihovil. Ona mu se prvo pokae u lijepu liku tako da on ne povjeruje da je to ona, tek na njegov zahtjeva oituje mu svu svoju strahotu zbog koje u isti tren u njegovu domu od straha umre 40 ljudi koji kasnije oive po Abrahamovoj molitvi. Ambraham umre u snu, Izak ga pokopa kraj Sare. O roenju Isusovu o udesima koja su pratila njegovo roenje: car August vidio je 3 sunca, sruio se carski hram s kipovima poganskih bogova, rijeka Tiber je prestala izvirati. Vienja: Dundulovo vienje religiozni parnjak svjetovnom romanu, ima prstenastu fabulu, poinje i zavrava kao legenda, a sredinji dio je vizija vienje je pria o monom, razvatnom i osornom feudalcu. Na jednoj gozbi je zamro i legao je bez due, u srijedu popodne, sve do subote, ali ga nisu pokopali, jer mu je na lijevoj strani bilo jo malo topline. Kad mu se dua vratila u tijelo, Dundul se pokajniki skrueno odrekao svog imanja, razdijelio ga crkvama, udovicama,sirotama, boklnicama i redovnicima. Nakon toga je prepriao to je sve njegova dua vidjela, ula i doivjela i pretrpjela od avolje sile u paklu. Idu u pakao, pa istilite, pa raj, on i njegov aneo. Rajske sfere su ukraene zlatom, dragim kamenjem, zlatni gradovi blaeih dua, svaki je ljepi od prethodnog dok ne dou do do vrhunca svih ljepota u velik, najljepi grad. istilite svetog Patricija o vidiocu koji za ovog ivota u istilitu otrpio muke za grijehe. O irskom patronu Patriciju, koji misionari tamonji poganski puk, ali slabo uspjeva u obraenju, pa moli boga da pokae neko znamenje da bi se puk obratio. Aneo mu objavi neka naini udo na zemlji, patricij skupi sav poganski puk na prostranom polju, zaokrui tapom po zemlji i stvori se duboka provalija

za koju je Patriciju objavljeno da je to istilite, koje iskupljuje onog koji ue u nj muka istilita na onom svijetu. Nakon toga su mnogi vjernici hodoastili na to mjesto. Vizija se nastavlja fabulom o nekom ovjeku asna roda, Nikoli, koji se odluio na odlazak u tu provaliju. Na samom poetku je kapelica u kojoj se mole monasi, oni ga upute kako da se ponaa kad ga stignu iskuenaj na njegovu putu. N ih poslua i tako izbjegne djelu najteih muka to su mu ih namijenili avoli koji ga zlostavljaju dok prolazi provalijom. Na kraju patnji i boli, preavi preko uskog i skliskog mosta sagraenog iznad plamene rijeke dolazi u prekrasno cvijetno polje. Dva ga mladia povedu u jedan lijep grad koji se sjaji od zlata i dragog kamenja to je raj, i zatim ga, iako on eli ostati, upute na povratak rekavi mu da e poivjeti jo 30 dana, a onda e doi u raj. Nikola poslua i na povratku je zapisao sve da bi stare i malde pouio kroz kakve muke prolaze oni koji slue avlu. Legende (14): Muka svetog Andrije prevedena s lat. u 14.st. Legenda o svetom Mavru - muen je i ubijen u Rimu za vrijeme cara M. Aurelija Numerijana. Carevoj je naredio da tijelo bude spaljeno zajedno s brodom kako bi mu se zameo trag. Ali prije nego su ga zapalili, odvezali su se konopi, diglo sidro i jedra i brod se otisnuo. Mavrovo je tijelo u raskonoj raki poloeno na brodu koji plovi bez posade udom stiglo u Pore, a tam osu se sama jedra spustila i sidro i zavezali konopi. (tamo je bilo zbilja uvano njegovo tijelo do polovine 14.st.). Poreani su onda otili biskupu i ispriali mu o toj korablji. Legenda o Ivanu Zlatoustom prevedena s talijanskog, sredinji motiv je scena dolaska kraljeve keri izgubljene u lovu u pustinjkovu kolibu za vrijeme oluje, njeno preoblaenje, zajednika veera i pustinjakova reakcija na dodir s enskm ljepotom nakon toliko godina provedenih u osamljenitvu. Prije toga idea opis oluje i mraka u divljoj planinskoj osami kao pozadina dramatskim zbivanjima koja e se dogoditi te noi. razularene prirordne sile bude i mrane strasti u Ivanovoj dui. Ona se presvukla iz mokre robe u suhu, donjela vina i kruha kojeg je imala u bisagama na konju i ponudila ga time, to je on nakon nekog vremena i prihvatio. Na kraju ju je pomuen vinom, njenom ljepotom itd silovao. Onda pomilja i na ubojstvo i onda je uzeo no i zaklao ju. [] Pokoru e izvravati hodajui etveronoke poput zvijeri. Legenda o sv. Katarini nai prvi sauvani dr12 kod nas, Dijalozi Grgura velikog prijevod s tal, (1513., latinini rukopis), paterik!, Grgurovi (papa) razgovori s Petrom, tema razgovoru su ivoti i udesa patrum italicarum. [nije isto to i Dijalog Grgura pape!] Cvjetii sv. Franje (16. st), 67 kapitula s udesima, vizijama, niz novela i kraih sepizoda iz ivota Franje Asikoga: ustanovljenje reda, o snazi njegove propovjednike djelatnosti (izmeu ostalih i epizoda s pticama), udesa za ivota i poslije smrti, vienja brae koja su boravila s njime i njihovi doivaljaji sa sv. Franjom, dio je posveen i njegovoj stigmatizaciji ivot sv. Dujma ivot sv. Pavla pustinjaka (itie svetago Pavla prvago remeti) - prijevodi iz ekog Pasionala, koji je nastao u 14.st., pria o sinu bogatih roditelja iz vremena careva i progona krana., koji sa 16g nasljeuje sav imetak, zna egipatske i grke knjige, krepak duhom i tijelom je i molio je gospodina boga. Njegov

urjak, u strahu da Pavao ne uzme i onu polovicu imetka koji su roditelji namjenili sestri kod koje ivi, odlui ga predati na smrt progoniteljima rei carevim vojnicama da Pavao tuje boga. Saznavi za taj naum Pavao se sklanja u pustinju gdje je sklonite naao u peini u kojoj je ivio sam do kraja svog ivota. Tu se prekida prianje o Pavlu i poinje pripovjedanje o sv. Antunu, opatu koji je takoer bio pustinjak u toj pustinji i koji je jedne noi razmiljao je li prvi ili ima i netko drugi koji pustinjai, pa mu se objavio bog i rekao mu da nije prvi, da je jedan ovjek priej njega poeo pustinjaiti (Pavao) i da e skoro priati s njime u veselju. Sljedeeg dana ga Anton ide traiti po pustinji, iako i ne zna gdje ga treba traiti. Sree kentaura (pol ovjek pol konj), a onda i demona (ovjeka s rogovima na glavi) koji ga ele odvratiti od tog nauma. Nakon dugog lutanja, napokon je naao peinu u kojoj je Pavao i onda ide njihov susret. Onda scena s gavranom koji je Pavlu u kljunu nosio pola kruha, a od sad ga nosi cijelog, pa se njih dvoje do noi prepiru tko e prelomit hljeb, da bi ga na kraju prelomili zajedno. Pavao onda navjeta da e sad umrijeti i moli Antuna da mu donese haljine to ih je dobio od biskupa Anataza kojim e pokriti njegovo tijelo i trai ga da umre sam, kao to je sam i ivio. Anton se pozdarvi s njime i ode po tu svoju haljinu. Po povratku Anton je Pavla naao mrtva u peini, kako klei s rukama spojenim u molitvu i gledajui u nebo. Nakon sat vreman je shvatio da je tu samo tijelo, ali da due vie nema. vidio i uznesenje Pavlove due u nebo. Kuka da nema motiicu da ga ukopa, pa ondadou 2 lava koji su iskopaju grob, i tako je on sahranio Pavlovo tijelo. Anton obuen u pavlovu habitu istkan od palminog vlakna se svaki dan moli u ast na prvog remetu. ivot Marije Magdalene mali roman o biblijskoj grenici, njenu progonstvu sa sestrom Martom, bratom Lazarom i grupom krana u lai bez posade koja ih umjesto u smrt odvodi sretno u Mariliju (Marseille), o njenim udesima i nauavanja kranstva u Marseilleu i njenom 32-godinjem pustinjakom ivotu. ivot blaene Rosane - dirljiva romantina pria o snazi ljubavi, Rosana je ker plemenitih Rimljana Austera i Rosane, odgojena na dvoru poganskog kralja Cesareje. Njegov sin Elemento se zaljubljuje u rosanu, s koim se ona pkoluje i voli ga. U 15.godini su Elemetove emocije nabujale, da vie nije ni jeo ni pio. KAdsu to njegovi roditelji saznalia, poslali su ga u Pariz na kolovanje da se naui to je dostojno kraljevom sinu. On odlazi Rosani u suzama i moli je damu pomogne donejti odluku ako ona eli da poe, poi e, ako ne eli, nee. Ona kae da bi bila sretna kad bi on prihvatio kranstvo i poslua zahtjev roditelja, to on i napravi. Neka ljepotica iz Pariza koju je elemnto odbio se osveivala na Rosani. Dok je on u Parizu njegovi roditelji da bi se rijeili Rosane prodaju je u saraj babilonskog sultana. Kad to Elemento sazna, dolazi u Cesareju, ali ne sjae pred kraljevskim dvorom, a kad ga otac pronae i pita za razlog tom postupku, on die glas protiv oca i majke zbog toga to su uinili Rosani. Nakon niza peripetija, Elemento oslobaa Rosanu, dovodi je iz Babilonije u Cesareju, a kralj i kraljica, baruni i puk pristali su na krasntvo i krstili se. ivot Abrama remete ivotopis Abrama, sina iz bogate i plemenite obitelji koji naputa bogatsvo i prihvaa samoodricanje pustinjatva. Obraa pogane, pa se sukobljava s avlom, ali ga avao niime nije skrio ni prestraio. Kad mu je umro brat, Abram je u pustinju k sebi uzeo svoju 7-godinju neakinju

Mariju, sagradio joj zasebnu eliju i uio je put boji. Marija kad je odrasla nije vie mogla izdrat iteret pustinjakog ivota, otila je u grad i postala bludnicom. Abram ju je traio i saznao da je u javnoj kui, dolazi po noi, gazda se udi to takav ovjek, star i sijed, trai ljepoticu kue (sve u dijalogu), da s njom veera i razgovara. Abraham se nakon veeri otkriva Mariji koja je ve shvatila alost bivanja u kui zlih ena. Nakon svega A i M se vraaju u pustinjaku eliju, gdje je ona u plau i molitvama oplakala svoje grijehe. A je umro u 70-oj godini, a na njegovom sprovodu svaki nemonik koji se dotaknuo njegove haljine je taj as ozdravio, nakon 5 g. je i M umrla i bog joj je nakon smrti napravio da joj obraz svjetli, da su se svi udili. ivot svete Marije Egipatske Zosima, kaluer u jednom palestinskom samsotanu, poznat po kreposti i uvjeren da nema puno takvih koji tuju boga kao on i koji su toliko kreposni, sree u pustinji bie za koje misli da je sjena od ovjeka, a to je ena crnog tijela, kratke bijele kovrave kose. Ona bjei, na njegove molitve zastaje i zamoli ga za njegov plata da se njime prekrije i tad mu ispria svoj gorki ivotni put: da je roena u Egiptu, da su je roditelji ostavili kad je imala 12.g., otila je u Aleksandriju, tamo se predala bludu, ne za pare, nego iz guta :) na dan uzvienja sv. Kria ona putuje brodom iz Aleksandrije u Jeruzalem da i tamo bludnii. Ali je u J spoznala bijedu takvog ivota i preobratila se, otila u psutinju gdje je ivjela 47 godina, hranei se 17 godina s 2 i pol kruha, i nije vidjela prije Zosima ni ovjeka ni zvjer. Zamoli Z da za godinu dana doe na isto mejsto s prieem. Ona na taj sastanak dolazi prekrstivpu rijeku, preko Jordana kao po suhu. Onda Z hvali boga jer je po njoj vidio koliko je ona iznad njega kao sluga boji. Onda ga M zamoli na novi sastranka na mjestu na kom su se sreli, dolazi Z ali nae samo Marijino tijelo i noge joj je cjelivao. Htio ju je pokopati, ali nije imao motiku. Doaao je lav koji joj je lizao potplate, a starcu lice i po Zosimovu nalogu iskopa grob i otie natrag u pustinju. Zosim se s priom o udesima Marije pustinjakinje vratio u samostan i ivio tamo 100 g i u miru umro. Od svete Eufrosine lijepa i nadarena Eufrosina, ker uglednog aleksandrijskog vlastelina Panfrucija, naputa rditeljski dom i ide u samostan, jer je u 12.g. spoznala da eli taj mir. Zna da e je otac lake pronai u enskom samostanu, pa dolazi u muki, odjevena u muke redovnike halje i predatvalj se kao redovnik, fra Smirlado. Ali svojom ljepotom izaziva strasti u samostanu i zato mora boraviti u usamljenoj eliji dok njen ljepota ne uvene. Ona se rado pokori tom zahtjevu. Panfrucio je 38 godina posvuda traio svoju jedinicu, ak se sastaje s njom kao s fra Smerladom u samostanu ali je ne prepoznaje. Teko bolesna Eufrosina se tek u posljednjem asu otkriva svom ocu. I moli ga da kad umre da joj nitko ne bi vidio tijelo, da joj ga on opere i da joj oprosti to je zbog nje propatio 40g. Od svete Pelagije razvratna lejpotica iz Aleksandrije. Prolazila je u Antiohiji pored crkve sv. Julijana, gdje je bilo 8 biskupa, ali nije se spustila s konja kao to pristoji, svi su okrenuli lica od nje, ali je stari biskup Nono, bivi kaluer iz Thebaide, pogleda i rasplae se nad njenom neobnom ljepotom, ali to teko okaje kao grijeh. Kasnije ona dolazi k njemu i on je obrati i pokrsti. Monolog avla koji se nakon P obraenja tui na biskupa Nona to mu je otimlje i kori Pelagiju to odlazi, moli je da se vrati vie u tonu ljubavnika nego avla. P vie nije jela nita od svog bogatstva, nego samo ono to joj je

davala opatica kuma Romana. Na kraju je razdjelila sve svoje imanje sirotinji, u mukoj odjei pobjegla u Jeruzalem, gdje je vodila samotniki ivot kao kaluer Pelagio zatvorena u jednoj eliji i postala glasovita po svojoj svetosti. Nakon to je umrla, kalueri iz Jeruzalema su doli oprati Pelagijevo tijelo i spoznali da je to ena Pelagija na ijem grobu u Jerzualemu se dogaaju brojna udesa. lijep je broj legenda preraen u ist narodni jezik: ivot sv. Katarine 14.st., najstariji sauvani dvanaesterci kod nas Tranzit sv. Jeronima prijevod s tal, tiskan glagoljicom u Senju 1508.g., opirno se pripovijedaju posljednji trenuci sv. Jerolima i neobina vienja i udesa poslije njegove smrti ivot sv. Dujma Ciklus legendi u Petrisovu zborniku (1468.) prijevod je ekog djela Pasional, koji je prerada Legenda aurea autora Jacopa Voraginea Jacopo Voragine Zlatna legenda, veina hrvatskih svetakih legendi glavninu je svoje grae nala u tom latinskom zborniku koji je sastavljen 1255.g. i sadravao je 182 legende o ivotima svetaca, a u Hrvatsku je doao ve u 14.st.. Dijelovi Vitae patrum (ivotopisi prvih pustinjaka i monaha) nalaze se u glagoljskim spomenicima, ali su vei dijelovi te zbirke sauvani i u latininoj batini. za razliku od ve navedenih svetakih legendi, postoje legende koje predstavljaju svojevrstan prijelaz na svjetovne pripovijetke ili roman: ivot Marije Magdalene Legenda o Ivanu Zlatoustom sa Zapada su dole: Legenda o sv. Ivanu Zlatoustom Legenda o sv. Katarini Legenda o sv. Jeronimu Legenda o sv. Mariji Egipanki motiv isposnikog ivota i lik pustinjaka esto sreemo u srednjovjekovnoj prozi, jer taj motiv vrlo dobro izraava ideal srednjovjekovnog ivota: odricanje od ovozemaljskog i rtvovanje za vjeru motiv pustinjakog ivota, lik pustinjaka-asketa i ideja asketskog ivota povezuje sve legende to se nalaze u latinikom zborniku Dubrovaki legendarij: ivot Barlaama i Josafata ivot blaene Rosane ivot Abrama remete Od svete Eufrosine Od svete Pelagije ivot svete Marije Egipatske ia svetih otaca na latinici i istom narodnom jeziku napisana oko 1400 na zadarskom podruju to je zbirka anegdota o pustinjacima i monasima i njihovih kratkih moralnih pouka (tzv. Apoftegmata)

djelomian prijevod latinskih zbirki Verba senorium Romani: autor se povlai iz grae tako da se ini da se zbivanje pripovijeda samo razvedena graa koja se ini bez pravog poetka i kraja, po socijalnom statusu svi se likovi nalaze na vrhu drutvene ljestvice, tenja fabularnoj atraktivnosti i senzacionalnosti (pribliava ta djela grkom avanturistikom romanu), naglaena je narativna cjelovitost zatvoreni i dovreni fabularni sistem namjenjeno iskljuivo zabavi Rumanac trojski (Rumanac) preveden od nepoznata glagoljaa negdje u sjevernom hrvatskom primorju u hrv. knjievnost uao je vjerojatno oko 1300. nalazi se u Vinodolskom zborniku i Petrisovu zborniku rabi termin roman u zaglavlju, u 2 akavska glag. rukopisa iz 15. st. ( Vinodolski zbornik i Petrisov zbornik), u slav. svijet uao iz lat. i tal. knji. prijevod romana o padu Troje. tivo o vitekoj asti, kurtoaznosti, borbama za gospoje, viteki moral. Lica: Aceli (ahilej), Jelena (helena), Ajaks, Urike (uliks), pari (paris), Menelaju (menelaj), Prijamu, Ektor (hektor)). Tu je i parisovo udvaranje heleni, borba uliksa i ajaa za ahilejevo oruje, ono je dodjeljeno Uliksu, pa se Aja ubije, Prijam dolazi kod ahileja po tijelo svog mrtvog sina hektora otkupit ga, Ahilej odbija otkup i nosi ga pred vrat troje, pariz ubija ahileja u petu i sve druge pozante epizdode imena kroatizirana Aleksandar Velik (Aleksandrida) pripovijeda itav izvanredni ivot Aleksandra Velikog sauvan je u 2 rukopisa pisana bosanicom: u jednom akavskom iz prve polovice 16.st (Roudniki rukopis) i drugom kajkavskom i mlaem (Derekajev latiniki rukopis) preveden je s novijeg grkog opseni roman o ivotu i pustolovinama Aleksandra Velikog, tekst izvorno grki iz 4. st., stapaju se elementi pustolovnog romana, putopisa, kronike, memoara, pisma A kao ideal feudalnog viteza. Iskoriten je dio povijesnih inejnica u koje je ugraena fantastika. Zapreke na A putu do svjetskog gospodstva i tragine smrti, poinje prikazom A roenja: on u stvari nije sin Filipa Makednoskog nego u Makedoniju odbjeglog egipatskog cara Nektenaba, a sin je Olimpijade, ene kralja filipa koju je Nektenab obmanuo javivi joj se u obliku boga Amona. Uitelj mladog kralja je Aritotil, a Nektenab ga pouava astronologiji. Ispriana je i epizoda s kroenjem divljeg konja Bukefalda, A pobjeda nad Kumanima i pelagonisjkim carem. U toj posljednjoj vojni je kralj filip bio izdajniki ranjen, ali ipak uspije ubiti izdajicu nakon ega umire, a A postaje carem. Ponosno odbija zahtjev perzijskog cara Darija da mu plati danak i doe mu se pokloniti. Tu poinje poetak A sukoba s Darijem koji je tematska okosnica znatnog dijela fabule romana. [sadraj dalj, Hercigonja str 380.] osvaja Rim, atenu, poklone mu se svi zapadni vladari, itd, sve osvoji ugl. U troji odaje poast trojanskim junacima i izjavljuje da bi u Homerovim spisima radije bio spomeut kao carev konjuh, nego u Menandrovim i Aristotelovim spisima kao car svijeta. Vraa se u Mak, nakon 14g. ide osvajati istok. Na kraju pobjedi darija, asno mu eli dati sprovod, carski., a njegove vojvode koji su

ga ubili da bi se dodovroili A, kanajva A smru. A se oeni Roksanom, lijepom i mudrom Darijevom keri, odbacuje poganske bogove i preobraa se bogu Sabaotu. Osvoji krezovo carstvo i prelazi na desnu stranu istoka prema fantastinim zemljama i biima koja ive uz kraj svijeta. Bori se sa svakavim biima, dolazi do makaronskih otaka gdje su potmoci Seta, Adamova sina. Njihov vladar Evant pokazuje mu zemaljski raj izdaleka i kraju svijeta uz rijeku Okijan. Bl bl bl.. svakakva udea.. na kraju razmilaj o prolaznosti ljudskog ivota jer mu je prorok Jeremija najavio skoru smrt. Na kraju ga otruje jedan od njegovih dvorjana, Vrionu, koji ga je zamrzio jer mu je bio odbio predati vlast nad makedonijom. Bucefal zaplakvi poput ovjeka, odgrize Vrionuu glavu, Roksana uze A no i legavi na aleksandra se ubije. Na stupu posred Aleksandrije na kojem u zlatnoj raki poivaju Aleksandar, roksana, Ptolomej i Filon napisae Aleksandar car carem Roman o Barlaamu i Josafatu hrvatski roman o B. i J. zapravo je kristijanizirana legenda o Budi duhovni roman u kojem se ujedinjuju traktat, hagiografija i roman s tezom, prema grkom predloku pria o indijskom kralju Aveneru, protivniku kranstva. Rodio mu se sin josafat. 1000 astrologa je djetetu proricalo bogatstvo, dugo vladanja, mo, ljepotu, sve vrline duha, ali je jedan od njih, najrazumniji i najstariji upozorio kralja da e mu sin postati kranin. Da bi zatito josafata od tog proranstva, otac ga po nalogu nekog mudraca zatvara u dvorac i nek mu ne spominju nikakve alosti i tuge, ni smrt ni starsot, nego nek se samo raduje i veseli. Ako tako bude ivio do 15.g. nee postati kranin jer e volejti ovaj sviejt i njegove nasladde. Iz elje da upozna svijet, jednog dana josafat izae iz dvora, to otac teko dopusti i susretne slijepog, gubavog 100goodinjeg starca ostane zapanje spoznajom o bolesti, siromatvu i smrti i onda razmilaj da ako e i on umrijeti, emu mu onda svo ovo bogatstvo i gospodstvo. IK alje anela pustinjaku Barlamu, koji ve 30g ini pokoru daleko od grada [ dalje sadraj na str 294., Hercigonja] Pripovijetke: sauvana je samo jedna: Pria o premudrom Akiru kraa, kristijanizirana verzija stare semitske prie, sauvana u rukopisima 15-17. st. to je znaajna starosemitska pripovijetka s mnogo moralnodidaktikih elemenata, a nalazi se u Petrisovu zborniku, u Libru od mnozijeh razloga te u Derekajevu zborniku Akir je doglavnik asirskog cara Sinagrepa [Senaheriba], kojeg je izdao njegov sestri Anadan, to ga je Akir primio, ne imajui djece, umjesto svoga sina, odgojivi ga i davi mu mnoga dobra. Akir izbjegne smrtnu kaznu na koju je osuen zbog tobonje izdaje, na kraju Anadan umre pod ibama kojima ga kanjava Akir Pun kristijaniziranih moralizatorsko-didaktinih refleksija Marijini mirakuli (udesa Marijina) itave zbirke latinskih pria nastale su o liku Bogorodice. Odreeni sadrajem, udom koje ini Marija, knjievna vrsta koju je Istok predao Zapadu, gdje se od Grgura iz Toursa (6.st.) irio u lat. knji.

Prve zbirke marijinih mirakula zapisivane se u glagoljskim zbornicima ve od 14.st. Zbirka je tiskana 1507.g. u Senju, po predloku talijanske knjige iz 1475.g. pod nazivom Il libro del Cavaliere, kao Mirakuli slavne dive Marije. Sauvani u glagoljakoj knjievnosti Petrisov zbornik, Ivaniev zbornik, u tiskanoj senjskoj zbirci Mirakuli slavne dive Marije, propovjednikim zbirkama Disipula (16. st.), iima svetih otaca, u jednom latinicom pisanom zborniku dubrovakih legenda Krajem sr. vijeka se krate, te ulaze u zbirke propovijedi i egzempla, koji e postati medij prijenosnik bogate knji. mirakula, vizija i prenja. novelistika fabularna struktura: opisuje se najee jedna neobina, zauujua (ali mogua) zgoda koja se dogodila i predstavlja neki moralni kazus itatelj izvlai moralnu pouku o normama ponaanja u svakodnevnom ivotu stil je razgovorni, a ne uzvieni, likovi su svih statusa, najee graanskog O djevojci bez ruku Ima 2 usporedne fabularne linije koje se na kraju spajaju, graen na antitezi, kontrastu. 1. Put ju protjeruje maeha, kraljeva ena, jer misli da e djevojica biti ljepa od nje i neka joj za dokaz da je mrtva odreu ruke. Sluge se saale i samo joj ihodjskeu, bude kod pustinjaka, nae ju herceg, oeni je. 2. Herceg kod njenog oca, a da to nezna, rastura u lovakom natjecanju, dolazi mu vijest od oca da je dobio 2 sina, maeha skui tko mu je ena i ona u pismu sina ocu promjeni jednu reenicu da daje naredbu da se ubiju njegova ena i sinovi, jer nisu njegovi. Hercegov otac to ne uini, nego da nalog da ih se odvede u pustinju da ih rastrgaju zviejri 3. Ne rastrgaju ih zvijeri, nego Marija joj jo da i ruke, nakon godinu dana nae ju herceg i veliko slavlje. Svaki put je bila spaena jer se molila Mariji. O ovjeku koji je je avlu prodao svoju enu Bogat i poboan ovjek, tuje marijine blagdane, daje siromasima. Osiromaio je, na dan uznesenja marijana postien to ga ne moe dotojno prosalviti, pobjegne u plainu. Tamo sretne avla preruenog u svetog oca koji mu obea blago ako mu na odreeno mjesto dovede svoju enu. On pristane, bogatstvo mu se vrati, ide odvest enu avlu, ona predosjeti opasnost, putem ue u crkvu, pomoli se Mariji, koja je uspavljuje, preobrazi se u njen lik i u njenim haljinama krene u susret s avlom. Prepoznavi ju avao uz proklinjanje bjei. O djevojci bez oiju koludrica si je iskopala oi jer su one navodile engleskog kraljevia na strast, poslala mu ih u zlatnoj ai da ga uvjeri da je vie nema zato ljubiti. Kraljvi ode u pustinjake redovnike, a Marija doe i vrati oi koludrici i ona je opet vidjela 3) Prenja (kontrasti) bit ovog knjievnog djela zasnovan je na kontrastu i suprotstavljanju dvaju meusobno oprenih i suprotnih elemenata, naela, motiva i ideja . Skupina tekstova u kojima najoitije dolazi do izraza srednjovjekovna napetost ivota, jer im je kompozicija u cijelosti izgraena na izravnoj antitezi. Vei dio teksta oblikovan kroz dijalog 2 suprotstavljena lika ili personifikacije . Zbog pounosti i dijalokog oblika, stoje na granici pripovjedne i poune proze, te proze i drame. Epizode disputa (mala prenja) esto su uklopljena u djela drugih anrova, posebice u svetake pasije. Prenje Isusa s avlom

kontrast u kojem Isus prevladava avlove napasti i protjeruje ga u pakao, glagoljica, 14.st Razgovor metra Polikarpa sa smru Viden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je due s telom najpopularnije je bilo prepiranje due s tijelom u asu smrti napisano na latinskom, a zove se: Visio Philiberti, ovo je prijevod toga to prenje preveo je na hrvatski nepoznati glagolja oko 1400.g Kako se dua s misalju na kup menila i govorila misao daje pute dui kako e se spasiti, te pokajanjem i ustezljivou od tejlesnh naslada prii u nebesko kraljevstvo Milost i istina sretosta se, pravda i mir obcelivast se 4) Povijesna proza Ljetopis popa Dukljanina nastao u Duklji sredinom 12.st, nastao je navodno prvo na slavenskom jeziku, pa je kasnije preveden na latinski. U 14.st. je s latinskog preveden na ist hrvatski narodni jezik od nekog sveenika na splitskom podruju i nadopunjen podacima vezanim uz hrvatsku povijest (o 3 hrvatska kralja, najvie o Zvonimiru) najstariji povijesni tekst u srpskoj i hrvatskoj povijesti po svom sadraju je vrsto povezana genealogija dukljanske dinastije koja je prema autoru u raznim periodima vladala na veem ili manejm junoslavenskom prostoru. Kraljevi se navode jedan za drugim, esto bez ikakvih historiografskih podataka o njima, s napomenom da je kralj vladalo toliko i toliko vremena i rodio sinove i keri. Spoj je vjerodostojnih povijesnih podataka, usmene predaje i tradicije legendi i narodnog poetskog stvaralatva anr je gotovo nemogue odrediti; najee je krivo oznaivana ljetopisom, ali nikako ne zadovoljava takav anrovski opis; rije je ponajprije o zbirci legenda Hrvatska kronika ima na kraju dvije glave kojih nema u popa Dukljanina u tom je produenju Dukljaninova ljetopisa opisana sretna vladavina kralja Zvonimira i umorstvo Zvonimira kod Knina (pri Petih crikvah, kletva) pronaao ju je na po. 16.st. splitski vlastelin Dmine Papali, te je njen prijepis donio Maruliu koji ju je 1510.g. preveo na latinski pod nazivom Regum Dalmatiae et Croatiae gesta Zapis pisca Jurja u I. novljanskom brevijaru, 21.5.1459, s opisom narudbe kodeksa, imenima i poloajima naruitelja, uvjetima plaanja, protkano biblijskim reminiscencijama i citatima, Zapis akna Broza Kolunia u Kolunievu zborniku (zbornik sadri i korizmene propovjedi i traktat o sedam smrtnih grijeha), a u ovom zapisu Broz daje prikaz aktualnih zbivanja svog vremena i ljudi s kojima dolazi u dodir. Unosi i refleksiju o knjizi gdo knige potue da e knigami potovan Zapis popa Martinca iz 1493.g. u II. novljanskom brevijaru, na narodnom jeziku, o bitci na Krbavskom polju, 9.9.1493., napisao o suvrmenom traginom dogaaju, tipian pisarski zapis, neposredno historijsko svjedoanstvo. nalegoe (Turci) na jazik hrvacki. Nastao je i pod utjecajem knjige o Juditi koju je zapisvao u brevijar i on poistovjeuje Betuliju s Hrvatskom. Historia Salonitana (Splitska kronika) napisao ju je splitski arhiakon Toma u 13.st., na lat.

okosnicu toga djela sainjavaju kronoloki poredani ivoti i djela nadbiskupa solinsko-splitske crkve, ali je Toma oko ivotopisa crkvenih glavara nanizao toliko zgoda iz prolosti Splita i srednjovjekovne Hrvatske da njegovo djelo sadrava vie od iste crkvene povijesti drugi dio djela, gdje se opisuju suvremeni dogaaji, ima donekle autobiografski znaaj De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum napisao ga Miha Madijev iz porodice de Barbazanis, a pobiljeio je znatnije dogaaje s kraja 13. i iz prve polovine 14.st. Obsidionis Jadrensis neka vrsta memoara o opsadi Zadra 1345-1346 opis rata izmeu Ludovika Anuvinca i Mleana izrazito u protumletakom duhu objavio ga Ivan Lui uz De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam 1666) Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis napisao ga Paulus de Paulo u Zadru pobiljeio je znatnije zgode izmeu 1371. i 1408. zabiljeio je svakodnevicu na nain koji prije nije bio poznat u hrv. knjievnosti Milecijeva kronika fragmentarno sauvana sauvan je 91 latinski heksametar o najstarijoj povijesti Du, ali to je samo odlomak iz 14.st., sastavio ju Miletius prevladava religiozna tematika: vjerkse legende, prijenosi moi svetaca, udesa itd, ali se spominju usput i politike zgode Hystoria Ragusii prva povijest Du; napisao ju Ivan Conversini (Ravenjanin) iz Ravenne, prvi znatniji humanist iz Italije Ljetopis fra imuna Klimantovia poetak 16 st, mala kronika turo ispriana, od stvaranja svijeta Knjiice od itja rimskih arhijereov i cesarov - izdao imun Koii u Rijeci, 1531.g., mala opa povijest koja sadri ivote rimskih papa i careva od najstarijih vremena do Karla V, posveta Tomi Nigeru., nagovara ga da napie knjigu o hrvatskoj zemlji i slavi, tui se na jezik u sjevernoj Hrvatskoj javio se u 14.st. Ivan Arhiakon Goriki; njegov se ljetopis izgubio

REFLEKSIVNA PROZA (moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna)

prvenstvena namjena bila da podue likovi su svedeni na simbole postupci: refleksija, tumaenje, izlaganje, dijalog, izravno obraanje, aforizam. homilije i sermoni, egzempla, tenja, slova, kapituli glagoljakih zbornika, traktati, pitanja i odgovori koji tematiziraju iroku lepezu znanja, od teologijskih, do kozmografskih. nema fabulu, ve se prozna struktura temelji na opisu, komentaru, refleksiji, raspravi, dijalogu o nekim idejama, problemima uvjeravanje 1) Refleksivna proza starijeg tipa Kloev glagolja iz 11.st., homilije istonocrkvenih otaca, sadri 4 homilije za veliki tjedan + 1 anonimnu, pravni tekst. Prijevod s grkog. 2 homilije Ivana Zlatoustog (o znaenju Judine izdaje, pozdravljanje Isusa kao sina Bojeg od strane djece kad dolazi u Jeruzalem), 1 Atanasijeva (filozofski aspekt Muke i Uskrsnua), 1 Epifanijeva (refleksije o pogrebu IK, o Nikodemu, Josipu iz Arimateje, silasku u pakao, poroenju iz mrtvih) Traktat o sedam smrtnih grijeha Fiziolog pouna knjiga o realnim ili mitolokim ivotinjama, na zapadu se zove Bestijarij, manje je prirodnoznanstveni spis, a vie je legendarno-simbolika knjievna proza iji se prikazi osobina pojedinih ivotinja redovito primjenjuju kao ilustracija u kontekstu religije. Opisuje tako npr. sljedee ivotinje: basilisk (koji pogledom ubija ljude), katurom (koji odbacuje svoje bubrege u bijegu, a lovci ozdrave kad ih pojedu), ali i prave ivotinje: kavran, orao, grlica (ako izgubi partnera, grlica za njim aluje do smrti i ne nalazi drugog, stvalja se i paralela izmeu due i grlice), zatim plemenita zvijer leukorno. Besjeda triju svetitelja - to su Ivan Zlatousti, Grgur i Vasilije (u glagoljakim zbornicima 14-18. st.), pitanja i odgovori o stvaranju svijeta, o Adamu i drugim osobama i dogaajima iz Starog i Novog zavjeta 2) Refleksivna proza mlaeg tipa (11+5+3) veina prevedan s latinskog, manji dio s talijanskog, Lucidar s ekog Knjige Kata Mudroga najstarija zbirka aforizama i mudrih izreka Disticha moralia Catonis to je naziv na lat, dakle prijevod s lat, na lat je u heksametarskim distisima, pripisivani su velikom rimskom dravniku Katonu Starijem. Naela klasinog, poganskog morala stoike kole pretrpjela su korjenitu izmjenu u duhu kranskih shvaanja o moralu. nalazi se u Petrisovu zborniku, kristijanizirane sentencije, Maruli ga je versificirano prevodio u 12ercima: Stumaenje Kata Nauk sinu Viradovu moralistike sentencije, pouke i oevi savjeti sinu za ponaanje u ivotu bez uobiajenih religioznih reminiscencija. Zrcalo ovjeanskog spasenja

prozni prijevod srednjovjekovne latinske pjesme Speculum humanae salvations Raj due glavni dio je prijevod iz latinskog djela Alberta Velikog Paradisus animae Cvet vsake mudrosti Fiore di virtu kasnije je dobilo i tonije ime Cvijet od krjeposti moralnodidaktiko djelo u kojem se raspravlja o razliitim vrlinama i njima protivnim manama u obliku navoda kranskih mislioca i starih filozofa i s umetnutim anegdotama kao primjerima, u glag. rukopisima i irilinom dubr. Libru od mnozijeh razloga, graeno na suprotnosti vrlina. Fiore di virtu ima 41 glavu, a u naem prijevodu je sauvano 28 glava, ne sve svugdje. Glave npr. : ot lubvi enske; ot alosti, ot mira, ot gneva, Kapitul Aritotil pie rostransot, ot tvrdosti, ot veselie Dijalog Grgura pape [nije isto to i Dijalozi Grgura velikog] o katolokoj dogmatici i moralnoteolokoj problematici raspravljaju u obliku pitanja Uenika (ili Mlajeg) i odgovora Metra, u 4 dijela, u dijalogu, u 4 dijelu se raspravlja o ivotu i besmrtnosti due. Spominje se na nekoliko mjesta Hrvatska, a na vie mjesta se izrie prezir prema bosanskom kraljevstvu. Kvadriga [Kvadriga duhovnim zakonom] tematski ralanjen na 4 osnovna dijela o kojima se onda podrobnje raspravlja: vjera, ispovjed, molitva, djela vjere. Unutar te generalne podjele upletene su eksplikacije 12 lanaka vjere, 10 bojih zapovedi, 7 smrtnih grijeha, 7 darova duha svetoga, 7 kreposti ispovjedi, vrijednosti dobrih dijela i Oenaa Lucidar enciklopedija srednjovjekovnog znanja o vjeri i svijetu u obliku razgovora izmeu uenika (Mlaega) i uitelja (Mojstra) napisana je latinskim krajem 12.st. u Njemakoj, iz ekog prijevoda prevedena je na hrvatski, vjerojatno negdje u Istri, jer ima i lokalpatrotiski dodatak tektu o Istri i Uki, za koju kae da joj je latinsko ime Olimp :d pitanja iz teologije, zemljopisa, iz astronomije, medicine, kozmologije, alkemije prvi se put na narodnom jeziku pojavila rasprava o umjetnosti zapoinje pitanjima o trojstvu, stvaranju svijeta, raju, paklu, Adamu i Evi, zatim se prelazi na zemljopisnu deskripciju u kojoj ima puno zanimljivih detalja o SV poimanju svijeta, koji je izvan najuih europskih okvira ispunjen fantastinim biima, biljkama i ivotinjama. Tako npr. u drugoj Indiji ivi 12 lakata visoki Makobi koji je sprijeda poput lava, a ima i perje kako kuna, onda o ljudima iz Akrote koji su vreli da izgore kada se nau u skupini, ljudi u nekoj zemlji ubijaju stare roditelje kuhajui ih i pozovu prijatelje. U treoj Indiji raste papar, ive psoglavci, ljudi koji su u mladosti sijedi, a u starosti pocrne, ljudi s jednom nogom i drugi s jednim rogom i jednim okom ispod njega. Mojstar objanjava Mlajemu zato su se ljudi u Indiji toliko izmjenili iako su svi roeni od Adama. Objanjenje: postojala je biljka koja je kad bi je ena iskusila izmjenila prirodu njena ploda. Jedna Adamova ker je jela s te biljke i njen plod se promijenio, i to je bilo u toj zemlji koja se zove Indija. Opisane su udense ivotnje, gila i monstarius (monstarius ima glavu kao ovjek, tjelo kao konj, hvost kao svinjam, rog na elu, 4 noge, dug je i svjetao). Zatim se opisuje Patrija, Mesopotamija, Europija, Afrika. Dalje se niu pitanja o vrsti drveta na

kojem je raspet Krist, o vjetrovima, potresu, zimi i ljetu, danu i noi, nebeskim tijelima, posebno mnogo o Mjesecu, zatim o kometu koji se javlaj kada se kralj ili kraljica mijenjanju ili umiru ili kada e se proliti velika krv. Tumai se i pojava meteora, meteorloke pojave (tua, nastanak, groma, duge), zato je more slano, otkud rosa, zato pada no. Zatim se prelazi na pitanja u vezi s biologijom, fiziologijom, anatomijom. Na kraju objanjava narav zvijeri, a djelo zavrava pitanjima o sudnjem danu i drugom svijetu Narunik plebanuev Senj, 1507.g. (senjska tiskara),prevedena s latinskog, upuuje sveenike u sve to trebaju raditi, podjeljeno u 3 sadrajen cjeline, 1. O sakramnetima, 2. O pokori, ispovjedi i davanju pokore, u 3. O inovima vjere i upute o kranskom nauku Spovid opena tiskana u Senju 1496.g. (senjska tiskara Bla Baromi), prevedena s talijanskog Conffesione generale Michaele Carcana. Autor prijevoda je Jakov Blaiolovi. O ispovjedi. U uvodnom dijelu opi napuci ispovjedniku u postupku pri ispovjedi (pobuivanju na ispovjed, ispitu savjesti, nainu postavljanja pitanja ispovjedaniku), u sredinejm dijelu se ralanjuje 7 smrtnih grijeha, kasnije se raspravlja o grijesima protiv 12 lanaka vjere, 10 bojih zapovjedi, sedam glavnih kreposti, sedam darova duha svetoga, sedam sakramenata. Antonin ispovjednicima namjenjena kompliacija konfesionala Summula confessionis Antonina Pierozzija. Ispovjedna pitanja pripremljena/predviena za pojedine skupine graana, tj. pojedine drutvene slojeve, stalee i zanimanja. razliite zbirke/zbornike propovijedi Blagdanar 51 propovijed za svetake blagdane uz koje dolaze eksempli iz ivota svetaca, prepisao ga pop Andrij iz Novog 1506. Prijevod je Seremones de sanctis, Kvarezimal (korizmene propovijedi, tekstom sluan Korizmenjaku) sve propovjedi su strukturirane da imaju motto iz biblije, tekst podiejlne na tri dijela od kojih je jedan exemplum Korizmenjak Senj, 1508.g., prevedena s latinskog, zbornik propovjedi, na lat. ima 49 propovjedi koje je napisao franjevac Roberto Caracciolo Knjige disipula,[Seremoni disipula], kraj 15.st.prijevod s lat. djela Johannesa Herolta, zbirka jednostavnih pukih propovijedi za najraznovrsnije teme, protkane brojnim exemplima i poukama za ivot pastve. Herolotovo djelo se sastoji od 4 dijela: Seremones de tempore, Seremones de sanctis, Promptuarium exeplorum i Promptuarium discipuli de miraculis beatae MAriae Virginis . Ali nai glag, prevodioci nisu ni u jedan rukopis stavili cijelo djelo, nego su smanjili broj propovjedi i mirakula, izmjenili redosljed dijelova, a iz svih je iskljuen trei dio. Homilijar na Matejevo evanelje prema e. predloku, homilije su pisane po tradicionalnoj shemi: naslov, citat iz evanelja, ime autora homilije s komentarom i irim kontekstom citiranog djela

pripravljanje na smrt:

Metrija dobra umrtija - nalazi se na prvom mjestu u Ritualu, glag. obredniku tiskanom u Senju oko 1507.g, prijevod djela Ars bene moriendi, priprema za smrt, prvu od 4 posljednje stvari O svrenoj ljubavi i o svrenom uboastvi O mlanju dvije glave iz traktata sv. Bonaventure ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------U srednjovjekovnu prozu spadaju i djela praktine namjene: pravna (regule, statuti, matrikule, pisma, zapisi, medicinski tekstovi): Baanska ploa Vinodolski zakonik (6.1.1288) sauvan prijepis iz 16.st. glagoljiki rukopis, kurzivna glagoljica najstariji hrvatski zakonski spomenik u njemu su se formirali pravni odnosi do tada slobodnih opina koje su u trenutku kada je nastajao zakonik ule u feudalnu ovisnost krkih knezova u njemu se susreu 2 pravna i sadrajna sloja, jedan iz starodrevnih nepisanih i pisanih obiaja i onaj drugi, preuzet iz feudalnog pisanog prava razvijenih sredina Red i zakon sestara dominikanki u Zadru najstariji, latinicom pisani i datirani spomenik iz 1345.g. najstariji smisaono povezan hrvatski tekst ispisan latinicom zbirka propisa koji su se upotrebljavali u samostanu sestara dominikanskog reda u Zadru prozni tekst, pragmatino-obredna funkcija objanjava nain primanja u red prvi je dio teksta eksplikativni, jednostavnog jezika, a drugi koji prenosi obredne govore je visokog, kienog stila Poljiki statut (1444), norme o ustrojstvu opine/kneevine u Poljicama u Dalamciji, njenom sudstvu i upravi Regula sv. Benedikta regula ora et labora [molitva i rad] pisana u opatiji sv. Kuzme i Damjana u Tkonu na Pamanu, krajem 14.st., po starijem predloku, u 3 dijela: 1. je prolog, 2. su 72 glave s odredbama kojima su ustanovljena naela ivota u redovnikoj obitelji, a 73. glava je epilog, zakljuno razmatranje u kojem se rekapitulira svrha spisa. Na kraju ima 3 zasebne tekstovne cjeline koje latinske verzije Regule ne sadre: prikaz tijeka obreda na redovnikom kapitulu, obred primanja novaka u red i nekrolog kalendar predvien za upisivanje umrle brae. Konstitucije franjevaca III. reda utvruju se odnosi meu braom, odreuje nain ivota u samostanu i predvianje kazni za prekritelje normi ponaanja zacrtanih regulom. Ove su regule franjevci treeredci prihvatili na svom zboru sve brae odranim na Galevcu pred Zadrom 1492. Tu su razne kazne, od kazni za kockanje i kartanje, do za one koji ne bi govorili oficij, za onog tko nosi oruje, za one koji bi izdali samostanske tajne svjetovnajcima, za brau koja ukradu, u bijesu razbiju, govore za stolom bez pitanja itd. Matrikule (pravilnici) bratovtina: Zlarinska matrikula, pravilinik pisan za bratovtinu sv. Marije (sv. Duha) u Baki na otoku Krku, statut bratovtine sv. Marije u irju kraj ibenika. Vrbniki (Krki) statut (1362-1526)

Kastavski statut (1490) Moeniki statut (1507) Veprinaki statut (1507) - kodifikacija obiajnopravnih normi Trsatski (1640) povijesni tekstovi (kroniarski radovi): djela su navedena gore pod "3. povijesna proza" proza u irem smislu glagoljski epigrafski spomenici: valunska ploa, 11st plominski napis, 11.st krki natpis 11.st.; baanska ploa 1100. g.; aka 12.st. senjska ploa, plastovski natpis, kninski natpis, supetarski ulomak 12. st.; grkoviev odlomak apostola,12 st mihanoviev odlomak apostola 12. st.; kijevski listii 10/11. st.; beki listii 11/12. st.; kukuljeviev odlomak misala, 12/13.st. ljubljanski homilijar 12/13.st. baanski ostrici 12. st.; splitski odlomak misala 13. st.; londonski odlomak brevijara, 12/13.st. vrbniki fragment, roki fragment - 13. st.; budimpetanski fragment 12. st.; legenda o sv. tekli 13. st.; epistola o nedjelji, prenja isusova s avlom 14. st.; tomino evanelje 15. st.; pazinski fragmenti 14. st.; legenda o sv. eustahiju, legenda o muenju sv. jakova perzijanca nikodemovo evanelje- iz lat. knji. irilini: natpis povaljskog praga - 1184. g.; humaka ploa, 11/12.st. (povaljska listina) (poljiki statut) (libro od mnozijeh razloga) latinini: red i zakon 1345. g.; korulanski lekcionar 14. st.; zadarski lekcionar 15. st.; vatikanski molitvenik- 14. st.; ia sv. otaca

NAELA KOMPOZICIJE U DJELIMA HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PROZE pripovjedna proza dominantni element prozne strukture je fabula, sie, pria, zbivanje refleksivna proza nema fabule, ve se prozna struktura temelji na opisu, refleksiji, komentaru, raspravi, dijalogu o nekim idejama, problemu, misli oponaanje : uvjeravanje osnovni princip izgradnje pripovjednih djela hr. srednjovjekovne proze jest vrsta narativna sukcesija stroga linearna naracija simbolian nain strukturiranja odnosa dobra i zla kroz likove i njihove postupke

poeci i zavreci djela su esto obiljeeni nekom formulom ili toposom (pozivanje na Sveto pismo npr.) preuzeto iz antike retorike,oznaka visokog stila pripovjeda je najee autorski pripovjeda koji pria ono to se dogodilo najee su dvije sintaktike figure: ponavljanje (rijei ili reenica poput lajtmotiva) i antiteza (raj/pakao, dobro/zlo) postupak alegorizacije je jedno od naela strukturiranja kompozicije npr. u Ljetopisu popa Dukljanina onaj dio koji govori o Zvonimiru je cijeli sazdan na komparaciji Zvonimira i Krista ta je komponenta hr. srednjovjekovnih djela utjecala i na kasnija renesansna epska djela Juditu, Piligrin (Dunja Falievac: Stari pisci hrvatski i njhove poetike)

POEZIJA
Javlja se razmjerno kasno u pisanim spomenicima (2. pol. 14. st.), a esto je zapisano tek u pjesmaricama iz 16.-17. st. , zlatno doba je 15.st. Svojim odjecima traje do 18.st. Svi prijepisi sa starijih predloaka, na sva 3 pisma: glag, lat, iril., naene od Kvarnera do Budve. Iskljuivo je religiozne tematike i neliturgijske namjene, nekoliko osnovnih tematskih ciklusa: boini, uskrnji, sprovodni. Uglavnom je puko, vezano uz djelatnost pobonih bratovtina, itavo je anonimno, poezija koju nazivamo zainjavskom. Vrijeme procvata je 14. i 15. st. Uzori: mediteransko-romanski krug, nekoliko pjesama kojima je naen latinski izvor (prepjevi). Jezik je najee akavski, stih rimovani osmeraki distih, nastao pod utjecajem latinske himnodijske poezije. Iz osmerakih pjesama uskrnjeg ciklusa razvili su se ve u tijeku 15. st. Gospini plaevi, a poslije i crkvena prikazanja. u najstarijoj hrv. knjievnosti, koja je potekla iz crkvenoslavenskih vrela, nije bilo stihova u doba prodiranja ivog narodnog jezika u knjievnost nastaju i prvi poeci hrv. umjetnikog pjesnitva po zapadnoeuropskom uzoru (u stihovima graenim na naglasku i s rimom na kraju) prvi hrv. stihotvorci bili su sveenici svoje su stihove slagali u svrhu da ih puk pjeva pri razliitim crkvenim sveanostima prve takve pjesme bile su prijevodi latinskih crkvenih pjesama omiljeni motivi: boini, razmatranja o muci Isusovoj, unoenje u rane Isusove, slavljenje Bogorodice, Marijina tuba pod kriem ima i pogrebnih pjesama s asketskim isticanjem nitavosti svijeta i svemoi smrti pjesme pjevane u bratovtinama veinom su u 8-ercima dalmatinske su bratovtine u svojim matrikulama sebi stavile zadau da pored toga to e promicati slavu boju njeguju prije svega bratsku ljubav prema lanovima, npr. Tu mislimo, bratja, a smo kasnijih latinikih pjesmarica bilo je u svim hrv. krajevima uz 8-erac se oko 1500. pojavljuje i dr12 dominantan je parno rimovani 8-erac (aabb), kasnije se javlja i 8-erac uenog pjesnitva u 15.st. nalazimo u njima svetake legende u stihovima (legenda o sv. Jerolimu, o sv. Lovrijencu, o Ivanu Zlatoustom, o sv. Alekseju i dr.) u dvanaesterakim stihovima, predstavljaju duhovno pjesnitvo naih zainjavaca Mnogo su zreliji akavski dvanaeseterci iz svetakih legendi koje potjeu iz XV. st.,

Transit sv. Jeronima i dr. Marko Maruli ih naziva bezimeni zainjavci oni e stvoriti prve metrike kalupe Poetike karakteristike pjesnitva: nema ljubavnog pjesnitva, najbujnija vrsta je svetaka legenda; Najstariji stihovi su iz 14. st., ali bilo je i svjetovnog pukog pjesnitva. Javljaju se i bugartice, pjesme na glag. i lat., uglavnom u rukopisima. Sada sam ostavljen srid morske puine valovi mono b'jen, da dojde s visine, kad dojdoh na kopno, mnih da sam () najstariji poznati dvostruko rimovani 12-erci napisao ih je mladi carinik Junije Kalievi, u drugom desetljeu 15.st. U se vrime godia (Va se vrime godia) za nju se zna ve od 14.st. U metrici slijedi latinski izvornik: 7-merci, katreni, prva tri stiha uvaju rimu, a posljednji je poput pripjeva (ot svete devi Marije) Ova boina pjesma parafraza je latinskog izvornika In hoc anni circulo, s vremenom se od davnina proirivi svim krajevima Hrvatske, a pjeva se i danas. Stariji govor pjesme vjerojatno je bio ikavski. Najstariji rukopisi jesu u Beramskom brevijaru i Petrisovu zborniku iz 1468. ibenska molitva najstariji sauvani hrvatski pjesniki tekst pisan latinicom puka litanija ili bolje reeno Gospina pohvala, lauda pisana je latinicom i akavski, nastala vjerojatno u 2. polovici 14.st., (1347?) prva pjesma na hrvatskom i latinici stih ili ritmika proza, naglaeno lirski i neliturgijski tekst kojem do danas nije naen lat. ili tal. predloak iako pripada rairenom srednjovjekovnom anru laudi (zahvalnice bratovtine bievalaca) to je srednjovjekovna lauda laude su rimovani uzdasi u njima su hrv. pjesnici nabrajali itav ivi i mrtvi svijet, svu floru i faunu, sve kreposti i sve vrline sa eljom da u to kraem tekstu iskau sukus evaneoske ljubavi cilj lauda bio je da se u sluatelja i itatelja pobudi zahvalnost i ganutost zbog svega to je ovjeku darovano na svijetu strukturirana je u najveem dijelu kao zanosni apel Majci Bojoj to je svojevrsno obraunavanje s bogumilima koji su odbacivali Marijin kult marijanska pjesma i lauda model svijeta koji se oblikuje je nesretan kojem je pomo jedino mogua odozgo, svijet u kojem je pojedinac nemoan tek u renesansi dolazi do spoznaje da je ovjek sam kova svoje sree primjer zanosne, ekstatine, stilskiretoriki bogato ureena molitva Bogorodici poznato je ime prepisivaa pjesme fra Pavao ibenanin U izvorniku ima latinski naslov Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam (Lijepa i pobona molitva Blaenoj Djevici Mariji) . Pronaena je u franjevakom konventualnom samostanu u ibeniku, a zapisao ju je fra Pavao ibenanin (Paulus Sclavonia), to se otkrilo usporedbom rukopisa iz Maarske, Cantilena pro sabatho gdje je autor potpisan. Pjesma je pisana u ritmikoj i recitativnoj prozi u kojoj stavci tee da zavre rimom, premda ona bila nepravilna. Rukopis je vjerojatno iz Bribira, iz druge polovice 14. stoljea. Jezik je narodni,

akavsko-ikavski, s nekim grafijskim specifinostima i latinizmima zbog kojih se moe pretpostaviti da autor i nije bio dobro upoznat s hrvatskim. Djelo se sastoji od pohvale Gospi u nebeskoj i zemaljskoj sferi (u stihovima), opisivanje Krista kao dijela Svetog Trojstva te izravno obraanje Isusu (zadnja 2 dijela u prozi). Prvi dio ima trodjelnu kompoziciju: 1. dio- boansko odreenje Gospe 2. dio- o Gospinoj milosti 3. dio- o zemaljskoj ulozi Gospe
Cantilene pro sabatho

1385, zapisao fra Pavle ibenanin, najstariji poznati gospin pla, pasionska puka narativno-dijaloka pjesma u 8erakim distisima, dio .m. (zapisi jo u: Petrisovom zborniku, 1468., Bolskoj pjesmarici, 1612., Korulanska pjesmarica, 17.st.) Bog se rodi u Vitlomi (=Bog se rodi u Betlehemu) Ova boina pjesma jedna je od najstarijih koleda koja opisuje roenje Isusovo prema Lukinu Evanelju. Sastavljena je od rimovanih osmerakih distiha, a pripada u najstarije hrvatske pravilne silabike stihove. nadahnuta opisom Isusova roenja u Lukinu evanelju nalazi se u Code Slave 11, najstarijoj glagoljskoj pjesmarici, prvi zbornik starije hrv. lirike s kraja 14.st. Pjesan svetago Jurja najstarije sauvano stihom pisano narativno djelo hrv. srednjovjekovlja opjevava borbu sv. Jurja protiv zmaja, u nejednakim stihovima, 70 stihova od 7 do 17 slogova (anizometrian stih), a radnja je lokalizirana u Solin jedina legenda u stihovima sauvana u rukopisima 14.st. sastavljena je u rimovanim distisima, slogovi su u stihovima slobodni, rima je prenesena najistaknutija stilska osobina poeme proizlazi iz uestale upotrebe imperfekta kod Novaka je nazvana Pisan od svetago Jurja pjesma je sauvana kao jedna od 10 pjesama zapisanih u najstarijoj hrv. pjesnikoj zbirci u Prvoj hrvatskoj pjesmarici, koja je dio glagoljskog Parikog kodeksa (Code slave no. 11.) iz 1380.g. Pjesma tematizira jednu od najpopularnijih srednjovjekovnih legendi o svetom Jurju koji je bio ubio zmaja. Pisana je u asilabinim stihovima s nejednakim brojem slogova, zasnovanim na asocijativnom ritmu, ali uva rimu, i to od dva pa sve do osam stihova. Karakteristinija je za svjetovno pjesnitvo, a podnaslov Poj eljno govori i da se pjesma pjevala. Prvi dio opisuje ivot i pothvate svetog Jurja, a drugi spaavanje djevojke, pri emu lik svetog Jurja sjedinjuje sveca i viteza. prouavali su je brojni hrv. medievisti: F. Fancev, P. Grgec, I. Slamnig, Vj. tefani, D. Mali i E. Hercigonja pjesma se mnogim svojim karakteristikama razlikuje od svekolike hrv. srednjovjekovne poezije: prvi problem pjesme je razlikovanje u stihu: to je anizometrini dui stih, koji varira od sedmerca do sedamnaesterca, te je jedina potvrda stiha tog tipa u hrv. srednjovjekovnoj poeziji. Fancev je vidio u pjesmi dvanaesterake distihe, Grgec stih bugartice, a Hercigonja vidi folklorno porijeklo stiha pjesme drugi problem je razlikovanje temom koju obrauje: strukturirana dvotematski, s

jedne strane kao pjesma o ivotu sv. Jurja koji je u ranoj mladosti postao vitez i borio se na vitekim turnirima, a poslije se odluio za sveti ivot, a s druge strane kao pjesma o zmaju kojemu treba biti rtvovana kraljeva ki, no sveti je Juraj u posljednji as spaava. Dakle, prisutan je problem provenijencije, tipoloke odreenosti i kulturoloke pripadnosti pjesme neki misle da ju je prepjevao s talijanskog neki na nepoznati zainjavac, drugi smatraju da pripada pukom duhovnom pjesnitvu jer ima slinu kompoziciju s bugarticom o vojvodi Radoslavu i Vlatku Siverincu. Postoji i hipoteza da su je benediktinci donijeli sa sobom u ovaj kraj. zrcalei tako religiozne i viteke ideale kriarskoga srednjega vijeka, ideal borbe protiv demonskog, protiv sotonskog, kao i trubadurski ideal viteza-zatitnika slabog i krhkog enskog bia, Pisan svetago Jurja jedno je od rijetkih svjedoanstava postojanja takvih ideala u hrv. srednjovjekovnoj kulturi po temi koju obrauje, po glavnom liku pripada srednjovjekovnoj hagiografskoj poeziji. No, strukturom fabule se uvelike razlikuje od drugih hrv. hagiografskih tekstova. u pjesmi je posve izostalo bilo kakvo eksplicitno iskazivanje religiozne pouke elementi svjetovnog, dvorskog ivota u velikoj mjeri preplavljuju one sadraje po kojima bismo pjesmu mogli svrstati u anr srednjovjekovne hagiografske poezije tako da bismo je prije mogli nazvati viteko-trubadurskom pjesmom negoli pjesmom o ivotu jednog sveca struktura reenice, odn. stiha: gotovo svi stihovi imaju glagolski oblik na kraju retka, najee su to imperfektai ili infinitivi, koji su na taj nain ne samo nositelji rime, nego i specifinog zvukovnog i melodijskog ustrojstva pjesma sadri i dijaloge, a funkcija dijaloga u pjesmi je stilske, odn. retorike naravi: dijalozi su morali poveati napetost, zorno predoiti strahote rtvovanja drakunu, djelovati na sluateljstvo kao iznoenje same istine, istinite prie. S druge strane, moda su dijalozi u pjesmi svjedoanstvo da se pjesma ipak na neki nain izvodila, i to upravo na dan svetkovine svetog Jurja 24. travnja Svit se kona satirika pjesma o pokvarenosti svijeta, govori o pokvarenosti sveenstva, vieg i nieg, u duhu tadanjih tenji za reformama u crkvi 12-erci, rima: aaaa bbbb bila je namijenjena sveenicima, osobito franjevcima iz 14.st. Pjesma je satira na ivot klera i redovnika u vrijeme opaina kad se pribliava sudnji dan. Najvie govori protiv prodavanja oprosta grijeha, dakle protiv simonista. Zapisana je u Parikom kodeksu iz 1380. Sastoji se od deset katrena i tri tercine s dvanaestercima, pri emu je u posljednjim tercinama iskvarena rima i stih. Podsjea na poeziju verberanata (bievalaca) i talijanske laude iz 13. stoljea. Budui da se spominju brojni crkveni redovi, pjesma nije mogla nastati prije posljednjih desetljea 13. stoljea, a vjerojatno je nastala u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog obiljeja mijeanja ikavskog i ekavskog govora. ekvencija nad junakom mrtvim Nalazi se u Klimantovievu ritualu (1512.), i u jo 2 glagoljska rukopisa Autor osuuje nedolian ivot crkvene hijerarhije i pripadnika povlatenih drutvenih slojeva. Po danteovkoj shemi glagoljaki pjesnik smjeta u pakao usporedno s carevima, papama i kardinalima, krive suce i laljive trgovce, ohole vitezove, redovnike, koludrice zbog njihovih hudih zala.

Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom Dijaloka kontrastna pjesma obrauje est motiv pasionskih tekstova (o Isusovoj muci) - razgovor Marije i kria. Pjesma je vjerojatno prethodila prikazanjima i nastala u 15. stoljeu. Zapisana je u Trogirskoj pjesmarici, s kraja 16. stoljea, prepisanoj iz Armanovljeve zbirke iz sredine 15. stoljea. 8-erci, aabb Za mi tui, due Ova duhovna pjesma govori o hvaljenju Isusa, a objavljena je u Parikom kodeksu 1380. Pjesma je starija od tog rukopisa, a starinu joj potvruje i slobodan stih razliitih veliina. Pjesma se, kako vidimo prema podnaslovu Poj eljno, pjevala. Nastala je na ikavskom jezinom podruju, a vidljivi su i tragovi starocrkvenoslavenskog jezika. Spasi, Marije, tvojih vernih 8erci, rima aabb Molba BDM za zatitu i spas od Turaka, iji je pritisak postajao sve teim nakon poraza u Krbavskoj bitci Pored tematske, postoji i izvjesna izraajna podudarnost s Marulievom Molitvom suprotivom Turkom izvorna hrv. pjesma, zapisana u Tkonskom zborniku iz 16.st. Blagoslov puka (Benedictio super populum) iz 1416., iz zadarskog rukopisa s kraja 18. st., te u Budljanskoj pjesmarici 21 i pol 8erake kvartine s parnom rimom Tri Marije hojaju uskrsna pjesma Tkonski zbornik 7erci, distisi U njoj se spominje knez Bernardin Frankopan kao feudalni gospodin Pjesma se tematski s preostale tri u Tkonskom zborniku: Raduj se, vsaki verni; Vskrse Isus treti dan, Zdravo, Boije telo sveto nadovezuje na prethodni tekst crkvene drame Uskrsnue Isukrstovo. Te su pjesme varijacije uskrsnih evanelaj i vjerojatno su se pjevale na Veliku subotu uz sam obred ili obrednu igru Isusova uskrsnia enska ljubav Asketska invektiva na enu kao izvor svega zla 8erci Ubaena je u etvrtu glavu, Ot ljubvi enske, djela Cvt vsake mudrosti, a izvorno se nalazi u Tkonskom zborniku iz prve etvrti 16. stoljea. Pjesma je prepisana iz starijeg (latinikog) predloka, a karakteristini su joj jugoistoniji ikavizmi te specifina grafija. Za razliku od djela na koje se nadovezuje, ova je pjesma mizogina te govori o mrnji protiv ene, a ne o ljubavi. Narodil se je kralj nebeski 13. st., sjeverna Hrv., najstariji prijepis iz 1593. Prvi stihovni zapis ini 8 stihova u kolofonu misala krbavskoga kneza Novaka iz 1368,

dio se javlja u 15-16. st. pod Pisan na spomenutje smrti Dies irae, dies ille prepjev latinske sekvencije, 18 8erakih tercina, Najprije ula u prozi, pa u 14.st. opet u stihovima zapisana u: Berlinskom misalu, 1440, na zadnjem listu kodeksa lat. propovijedi s po. 15. st., Rapskoj pjesmarici, 1471., tiskana u Bernardinovu lekcionaru 1495. Tuenje due i tijela 8eraki distisi, dijaloka pjesma Upuuje na usmejrenost razvoja od dijaloke pjesme prema prikazanju: nagovjeta priakzanej na istu temu: Govorenje svetoga Bernarda od due osujene
Povaljski prag

12.st .- kameni crkveni nadvratnik, irilica, utjecaj bizantskog stihotvorstva

Gospin pla

u Rapskoj pjesmarici, jedan od najstarijih dijalokih plaeva, 998 stihova u rimovanim 8ercima, najstariji Pla se nalazi u glag. Akademijinom zborniku iz 15.st.
Da nu se vsi ponizimo

Ave maris stella

u latini. korulanskom rukopisu iz 15. st., 3 strofe zapisane u glag. Vinodolskom zborniku iz 15.st., latini. Osorsko-hvarskoj pjesmarici iz 1533.g prevedena latinska himna, 1. strofa u stihu (6eraki katren), dalje proza, u Vatikanskom hrvatskom molitveniku, oko 1400.
Versi boja tila

ivot sv. Katarine

zadarski prozni rukopis, u kojem se nalazi vie 12erakih stihova s prijenosnom rimom Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom
Pjesma na (Veliku) subotu

Boje zapovijedi Molitva sv. Margariti Himna irilu i Metodiju

Hrst vskrse iz mrtvih O Marija, boja mati Danu se vsi ponizimo Pesan ot muki Hristovi Isusova muila ekvencija za mrtve isan na spomenutje smrti

svjetovno puko pjesnitvo motivi tog pjesnitva su: ljubav i junatvo, poasnice feudalnom gospodaru, uivanje u vitekoj igri Aj ti, devojko egljiva Drazi mi goru projdoe u ovo doba cvatu i bugartice: to su pripovjedne pjesme dugoga stiha i baladinog ugoaja Hektorovi je sauvao jedan od najljepih primjera te poezije u pjesmi o svai Kraljevia Marka i brata mu Andrijaa, te u pjesmi o Radosavu i Vlatku Siverincu, udinskom vojvodi. treu bugarticu o majci Margariti zapisao je Juraj Barakovi i uvrstio ju u svoje djelo Vila Slovinka pravim je poetkom hrvatske zainjevake poezije pojava Prve hrvatske pjesmarice, zapisane u Parikom kodeksu iz 1380.g. Prva hrvatska pjesmarica sadri 9, po nekima 10 ili 11 pjesama Pisan svetago Jurja prva pjesma Svit se kona i slnce jur zahodi Poj eljno (Za poje, due; za tui, due) slobodni stih ostale pjesme su tipine puke bratovtinske pjesme pisane u osmerakim distisima: Pisan ot muki Hristovi Marijina pisan Bog se rodi v Vitlomi sadri i dvije sprovodne pjesme: Bratja, brata sprovodimo Tu mislimo, bratja, a smo te pjesmu posveena sv. Mihajlu

Glagoljski zbornici sa srednj. poezijom: Tkonski zbornik Petrisov zbornik (1468), nastao vjerojatno u Ozaljskome knjievnom krugu, koji je teio spajanju akavskog, kajkavskog i tokavskog govora. . Klimatovia 2 zbornika (1505. i 1512.), zbornik . Glavia ibenanina (1629.) iriliki zbornik: Dubrovaki Libro od mnozijeh razloga (1520.) Latinike pjesmarice: Rapska (Picieva), (1471) Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.), Fortieva (1560.), Druga rapska pjesmarica (1563.), Luciev Vrtal (16.st.), Trogirska (16./17.), Bolska (1612.), Korulanska (17. st.), Budljanska (1640.), pj. M. Bilanovia (1661.), . Vitasovia (1685.) Libro od mnozijeh razloga Sjevernohrvatske: Prekomurska (1593.) Pavlinska ili Lepoglavska (1644.) Cithara octochorda (1701.)

Jo zbornika nisam ziher di spadaju: Borislaviev, Ivaniev, Vinodolski, Grkoviev, mislim da su glagoljaki, na narodnom jeziku, Hercigonja ih spominje s obzirom na utjecaj njihov na

bratovtine.

Glagoljaki zbornici, ali ne znam imaju li poezije: gombiev zbornik, prva polovica 16. st., nastao u istonoj Istri,
Grdoviev zbornik, s poetka 18. st., golema glagoljika knjiga s preko 1500 str., teka 20 kg.

Grkoviev zbornik, 16. st., vjerojatno iz Istre,

PRIKAZANJA
Missale antiquissimum, kodeks koji je stigao u Hrv. maarskim posredovanjem, sadri fragmente igara Quem Quaeritis i Tractus stellae (uskrsni i boini trop). Ti zagrebaki obredni odlomci iz 11.st. mjesto su na kojem je zapoela povijest hrvatskog srednjovjekovnog teatra liturgijska drama pojavljuje se u 12 / 13.st., izvodila se u crkvi kao dio obreda naa prikazanja nisu nastala iz ovih drama, ve razvojem iz dijalokih (i narativnih) pjesama zlatno doba prikazanja je 15.st. nastala su pod talijanskim utjecajem, ali nema izravnog prevoenja, vjerojatno u Zadru i ibeniku, pa se irile na jug i sjever. nai su pisci poeli s dramatizacijama Isusove muke, uskrsnua i roenja, zatim su preli na druge biblijske teme, a konano i na dramatiziranje svetakih legenda kod nas su najprije nastajale dijaloke pjesme, npr. razgovor Bogorodice s kriem (Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom ) ili npr. Isusova muila, u kojoj aneo nabraja predmete kojima e Isus biti muen, a pjevala se izmeu Velikog etvrtka i petka. jedna od najomiljenijih tema bio je pla Marijin (Pla Gospoje) prvi pla Marijin sauvan je u Petrisovom zborniku, te je postao sredinji dio narativne Pesni ot muke Hristovi iz 1380; to je najstariji pla Marijin koji se ima smatrati jezgrom svih novijih nezavisnih plaeva Cantilena pro sabatho Plaeve se moe podijeliti u 2 skupine , prvi tip koji ne pokazuje namjeru razvoja ka sceninosti i drugi tip u kojima prevladava preteno dijaloki oblik, ali opisi i diaskalije jo nisu prozni, nego su uklopljeni u versifikacijski tok zbivanja. Plaevi se s vremenom scenski prilagoavaju, poveava se broj lica u dijalogu, izdvojene su didaskalije to se tie pravih prikazanja, najprije su nastajala manja i kraa, s jednom zaokruenom i ogranienom temom, kao npr. Muka spasitelja naga i Uskrsnue spasitelja naega u Tkonskom zborniku, sloenom na poetku 16.st. manja prikazanja spajala su se kasnije u velike predstave Pobona drama, koja se razvila iz dijalokih dijelova liturgijske igre, poznata je po prijepisima iz 15. i 16. stoljea (Prikazanje od muke Spasitelja naeg i sredinje hrvatsko srednjovjekovno prikazanje Muka svete Margarite). jednostavni vanjski oblici: dijalogizirani tekstovi evanelja, priprosti osmerci, parna rima (aabb), nebriga za jedinstvo mjesta, vremena i radnje, bez stege u kompoziciji, jednostavni motivi, jednostranost likova "puke slikovnice

crkvena prikazanja opstala su kroz 16.st., a ponegdje se izvode i do kraja prve polovice 19.st. (sjever Hr., Bosna) pisali su ih: Maruli, Vetranovi, Gazarovi (17.st., Hvar) drama koja e se javljati nakon 1500.g. imati e manje pukog tona, bit e pisana u kompliciranijim 12-ercima i knjievnijom dikcijom novih pjesnika, s neto svjetovonog elementa - jai tal. utjecaji, prijevodi, sklonost razliitim metrikim oblicima: pojavit e se osmerake strofe od 4 stiha, safika strofa u kojoj se prvi puta pojavljuje jedanaesterac (jedan od najobinijih stihova naeg novijeg pjesnitva) - ne potjee od klasinih pjesnika, ve iz latinskog crkvenog pjesnitva prva prikazanja iz 15. st., sauvana u Tkonskom zborniku (Muka Spasitelja naega i Uskrsnue Isukarstovo), u koji su ula iz jo starijih predloaka splitskoj grupi i Marulievoj koli pripadaju Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga, Govorenje Svetog Bernarda i Prikazanje historije Sv. Panuncija hvarska prikazanja: Skazanje slimljenja s kria i Prikazanje ivota Sv. Lovrinca tropi: veinom na lat. jeziku, realizirali se u otklonu od monolokog i koralnog govora mise, inspirirana religijskim sadrajima. Najstariji u 11. st, Quem quaeritis in sepulchro, u zagrebakom Missale antiquissimum, kao i Tractus stellae. Latinska obredna igra Prophetae Christi, 14. st. Tropi na hrv: Idei e milostivie, 14. st. dudijate: prizori s muenikom kojeg je masa vukla na volovskim kolima, tijekom 15. st. premjetaju se u razdoblje korizme. pasionski teatar doivljava procvat tijekom 15. st., dok su mu prvi vre fiksirani tekstovi iz sredine 16. st. STRUKTURA I FUNKCIJA HRVATSKIH CRKVENIH PRIKAZANJA (Dunja Falievac: SPH i njihove poetike) crkvena su se prikazanja razvila dramatizacijom lauda Isusove muke, roenja, uskrsnua da bi se zatim prelo na dramatizaciju drugih biblijskih tema pa na dramatizaciju svetakih legenda sigurno se zna da su postojala u 15.st., a vjerojatno njihovi pravi poeci seu dublje u starinu kao knjievni oblik ivjet e vrlo dinamino cijelo 16. i 17.st. starija prikazanja su pisana osmercem i u pukom tonu, a novijim su pisci vrlo esto najpoznatija imena hr. knj. poput Vetranovia npr. motivskotematski aspekt strukture izgraen je na identinom materijalu brojnih proznih oblika hr. srednjovjekovlja (legenda, apokrifa, vizija...) pa je i funkcija prikazivanja identina njihovoj: namijenjenost moralnodidaktikoj pouci elementi kultnog karaktera: prolog kao propovjed, vezanost za liturgijski obred, radnja obnavlja misterij sakramenta, esto apostrofiranje publike da gleda i plae s druge strane, obred vie nije u crkvi nego izvan nje, nije usmjeren Bogu nego ovjeku promjena svjetonazora od teocentrizma k antropocentrizmu crkvena drama ne priznaje povijesno vrijeme, ahistorina je, smjeta se u svevremenost u kojoj se bitni dogaaji stalno kruno vraaju, tako je stalno prisutna u sadanjosti ne tei dramskoj napetosti jer je radnja ve otprije poznata i priznata kao istinita, pasivni likovi podjarmljeni sudbini, ili su dobri ili zli, ne razvijaju se u aktivne nosioce dramske radnje. Zbog te nemogunosti slobodnijeg oblikovanja, autor e dati oduka mati u sporednim epizodama i likovima time se moe objasniti injenica bujanja scena s avolima i muenjima sporedni tokovi i digresije tako postaju nosioci dramske napetosti

avoli slue kao antiteza dobru, sakralnom, a onda kominost tih scena postaje sve dominantnija spajanje visokog i niskog stila, funkcija zabave crkvena su prikazanja blia epskom nego dramskom sastoje se od nizanja dogaaja, epizoda i sporednih i svejednako vanih fabularnih tokova iskljuivo po kronolokom naelu, nema uzronoposljedinih veza izmeu epizoda niti nekog motivacijskog sistema, ne uvode nikakve inovacije niti ne pojaavaju dramsku napetost, nego samo proiruju poznatu radnju i takvih se epizoda moe dodavati bez da se struktura drame promijeni (=otvorenost kompozicije) likovi su samo znakovi u shemi dobro/zlo, nosioci dijela prie koju pripovijeda isti pripovjeda, njihovi iskazi ne pokazuju razumijevanje likova izmeu sebe, ne obraaju se drugim likovima, nego su najveim dijelom upueni gledatelju kao prianje o dogaaju, moralnodidaktina pouka ili lirski intorina molitva, himna ili pohvala radnja se seli u prostoru i meu likovima bez motivacije epska struktura odredila je i oblik i funkciju prologa u prikazanjima to je pripovjedaev, epski poziv na sluanje dodijeljen anelu koji ima strukturu epske formule i funkciju signala poetka prie krai dramski tekstovi ili tekstovi raznih vrsta religiozne poezije su znali bez promjena ulaziti u prikazanje crkvena su prikazanja su na najviem mjestu u hijerarhiji hr. srednjovjekovnih oblika funkcioniranje kao vizualni spektakl, zorni prikaz kranske predaje, absorpcija drugih oblika o tome govori i injenica o njihovoj dugovjenosti to je takoer moda uzrokovano i time to je crkvena drama jedina vrsta koja je uz svoju moralnodidaktiku i religioznu funkciju i zabavljala za specifini oblik hr. srednjovjekovne knj. kontrast ili prenje jo nije jednoznano odreeno treba li ih shvatiti kao prozni narativni tekst ili kao dramski modalitet Muka spasitelja naega (Prikazanje ot muke spasitelja naeg) 8erci, rima aabb prikazivala se dva dana, sauvala se u glagoljakom prijepisu iz 1556. sauvalo se u mlaem glagoljskom zborniku, a imalo je u toj verziji 3658 stihova Sastoji se od tri dijela koja su predstavljana na tri dana: Cvjetnicu, Veliki etvrtak i Veliki petak. Sastoji se i od cijelih odlomaka Marijinog plaa, a takoer dijeli pojedine stihove s ostalim dramama i poezijom tog vremena. Kraa dramatizacija Muke nalazi se i u Tkonskom zborniku iz prve etvrtine 16. stoljea. Muka se prikazivala i u gradu Rijeci, o emu svjedoi jedan glagoljski fragment, dok didaskalije i opisi u drami govore openito o njezinoj prikazivateljskoj namjeni. Neki su se dijelovi Muke pjevali te su oznaene notama koje su jedina potvrda glazbene notacije hrvatskih glagoljaa. najopsenija hrv. pasionska drama, sauvana u glagoljskom prijepisu iz 1556, ima 3658 stihova, 1. dio igran na Cvjetnicu, a 2. na Veliki petak. Ovakav teatar nastajao u okruenju bratovtina, iz potrebe da se zajednica 1 godinje okupi oko figure Spasitelja, publika bila neka vrsta sudionika. Nukleus pasionskog tetra predstavljao je pla Marije, Planctus. Muka sv. Margarite (ivot sv. Margarite) prikazivana u Zadru 1500., svetaka legenda,

najbolji dramski tekst ovoga razdoblja 8erci, rima aabb ne zna se je li Maruli autor ili je samo prepisiva Latinska legenda o svetoj Margariti nastala je u srednjem vijeku, a potom se u prijevodima irila. Hrvatski je prijevod sauvan u Parikom zborniku iz 1375. godine te u Oxfordskom zborniku s poetka 15. stoljea, u oba na glagoljici. Dramatizacija legende ouvana je u latininim rukopisima u osmerakim distisima, a najstariji je rukopis biblioteke Laurenziane iz 15/16. stoljea. Motiv poetka pastoralan je, a temelj je narodna pjesma Ovce pase Zadarkinja Mare. Po vrsti ovo je dramatizirana svetaka legenda ili mirakul. Minimalna koliina didaskalija, sve ostalo su dijalozi Margarite, Ilibrija i njegovih slugu. SADRAJ: Margarita je pasla ovce, dolazi Olibri sa svojim slugama, zarobljavaju je jer ne vjeruje u njihove bogove ve u kranskog Boga. Bacaju je u tamnicu, Olibri joj nudi blaga i ast ako e prei na njihovu vjeru, te e ju postaviti za svoju enu. Ona ni na to takvo ne pristaje jer vjeruje u jednoga Boga, a on e znati da je ona sagrijeila i da joj dua nije ista. To razljuti Olibrija koji nareuje slugama da ju mue i da to svi vide. Kree opis muka, a Margarita se i dalje ufa u Boga i moli mu se dok muenje traje. Prvo ju razapinju i biuju, zatim joj klijetima komadaju meso, Olibri joj ponovno nudi da promjeni miljenje, Margarita nee, pa ju Olibri ponovno stavi u tamnicu. Ona u tamnici moli Boga da joj pomogne, da je jedinica i nitko ne zna da je mue, pa ni njen otac, a majka joj je mrtva. Zavrivi molitvu, dolazi joj baba dati hranu, a nakon nje ulazi u tamnicu zmaj kojeg se Margarita prestraila, ona se izmoli Bogu nek bude po njegovoj volji. Zmaj ju pojede, ona se u njemu prekrii, zmaj se raspukne i ona izae iva van. Onda doe avao, pa se ona opet pomoli i moli za golubicu kao znak da e joj Bog pomoi. Doe golubica, ona hvali Boga i moli ga za pomo. Napadne ju avao, da mu je ubila brata zmaja i da sad eli ubiti i njega jer mu due otima. Ponu se tui, ona ga skube za kosu, na kraju mu stane na grlo i kae mu da je se ostavi jer je djevica i Kristova nevjesta, uto se ukaza Kri iz neba, na njemu sjedi golubica i uo se glas boji koji govori Margariti da je uistinu blaena i da e biti primljena u carstvo nebesko. Ona sretna odgovara da e podnjeti sve patnje za to i poinje tui avla, on ju mole da prestane, priznaje da se prestraio Isusa, da on mui cijeli svijet, ali evo da mu je jedna djevojka slomila kosti, objanjavao joj da mu je Satanas gospodar te da kad uje da se negdje tuje Boga da ih alje tamo da te ljude pridobiju na svoju stranu, jer ga je Bog izbacio iz raja i poslao u pakao te ju moli da mu oprosti, da ga pusti na miru. Puta ga da ode, ali tamo gdje nema ljudi da vie nikome ne bi nanosio zlo. Olibri nareuje slugama da ju ponovno dovedu iz tamnice, da vidi je li promijenila miljenje. Margarita, naravno, ne eli i zove njega da promijeni vjeru. On se ponovno naljuti i naredi da ju skinu golu i pale svjenjacima. Margarita ne mijenja miljenje, pa Olibri nareuje da donesu kotao pun vode i stave ga na ar, u kotao stave Margaritu i zaveu joj ruke. Ona iz kotla moli Boga da je spasi, poalje svoju golubicu, a ako i umre da ju vjera ne napusti. U taj tren desi se potres, dolazi golubica nosei krunu svetoj Margariti, sjedne joj na glavu, odveu joj se ruke i ona izae iz vode slavei Boga to joj je spasio ivot. Olibrij se naljuti i naredi straama da poubijaju sve ljude, ene i djecu jer tuju Krista, a ne njegove bogove. Sluge to i uinie, Olibri narede da ubiju i Margaritu jer je zbog nje puk nastradao. Odvode je da bi ju ubili, sluga koji ju treba ubiti ju moli da se moli za njega jer je i on poeo vjerovati u Isusa, Margita mu odgovara da ne bude nagao, te da joj da vremena da se izmoli za njega. On joj da vremena, pa ona moli Boga da mu se smiluje, oprosti mu grijehe, i openito da grijenicima prata njihove grijehe kada se pokaju. Uto se

otvori nebo, spusti se golubica s neba nosei kri, takne Margitu i uje se glas s neba koji govori joj da je blaena, da e svih spasiti koji vjeruju u njega i da e ona doi u raj. Margarita kae ovom koji joj treba glavu odsjei da to slobodno uini jer zna da ide u raj, a on odgovara da se i on brine za svoju duu, da to ne moe uiniti svetici kao to je ona jer je vidio da razgovara s Bogom. Tu nedostaje dio teksta, ali prema daljnjem tekstu zakljuujem da je on to morao napraviti, Margita se moli za njega da mu Bog oprosti to djelo, klekne na koljena, priporui duh svoj gospodinu Bogu, a ubojica, poj ma svoj, udri po vratu svete Margarite, odsie joj glavu. Odsiki joj, pade nazada od velika straha. I tudje an'jeli pridoe i okrilie tilo nje postavi vazami duu nje ponesoe ju u kraljevstvo nebesko pojui i govorei veselo hvale Boga koji sve moe i koji je jedini pravi Bog. Idei e milostivie U 2. Vrbinkom misalu(1462), nije poznat u drugima Odlomak obreda, adoracije kria na Veliki petak trop Miterij vele lip i slavan O skidanju Isusa s kria U zborniku iz 1556. s vinodolskog podruja Iz nje je nastalo hvarsko Skazanje slimljenja s kria tila Isusova dokaz povezanosti sjevera i juga Skazanje slimljenja s kria tila Isusova U Hvaru, 17.st. Uskrsnue Isukarstovo Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga, najopsenija drama o posljednjem sudu prijevod tal. drame Fea Belcarija. splitsko prikazanje prijevod s talijanskog Govorenje Svetog Bernarda splitsko prikazanje prijevod s talijanskog prikazanje s eshatolokom motivikom versificirani tekst Visio Philiberti Prikazanje historije Sv. Panuncija dramatizirana svetaka legenda iz 16.st, razgovor izmeu sveca i biveg razbojnika Prikazanje ivota Sv. Lovrinca muenika 8-erci, puki ton Od rojenja Gospodinova Sauvan u mlaim latininim rukopisima 17-18.st

Novak Maruliu pripisuje: Govorenje sv. Bernarda od due osujene Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga Prikazanje historije svetoga Panuncija,

[SREDJNI VIJEK, DJELA: ZA PONAVLJANJE]

PROZA
1. PROZA U IREM SMISLU
pravna (regule, statuti, matrikule, pisma, zapisi, medicinski tekstovi): Baanska ploa Red i zakon sestara dominikanki u Zadru Vinodolski zakonik (1288) Poljiki statut Regula sv. Benedikta Konstitucije franjevaca III. reda povijesni tekstovi (kroniarski radovi): Zapis popa Martinca Ljetopis popa Dukljanina Hrvatska kronika Zapis pisca Jurja Zapis akna Broza Kolunia Knjiice od itja rimskih arhijereov i cesarov Milecijeva kronika Historia Salonitana (Splitska kronika) Hystoria Ragusii Obsidionis Jadrensis De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis glagoljski epigrafski spomenici: valunska ploa, plominski napis, krki natpis 11.st.; baanska ploa 1100. g.; senjska ploa, plastovski natpis, kninski natpis, supetarski ulomak 12. st.; grkoviev odlomak apostola, mihanoviev odlmak apostola 12. st.; kijevski listii 10/11. st.; irilini: natpis povaljskog praga - 1184. g.; humaka ploa, 11/12.st. latinini: red i zakon 1345. g.; korulanski lekcionar 14. st.; zadarski lekcionar 15. st.; vatikanski molitvenik- 14. st.; ia sv. otaca

beki listii 11/12. st.; baanski ostrici 12. st.; splitski odlomak misala 13. st.; londonski fragment, vrbniki fragment, roki fragment - 13. st.; budimpetanski fragment 12. st.; legenda o sv. tekli 13. st.; epistola o nedjelji, prenja isusova s avlom 14. st.; tomino evanelje 15. st.; pazinski fragmenti 14. st.; legenda o sv. eustahiju, legenda o muenju sv. jakova perzijanca nikodemovo evanelje- iz lat. knji.

2.

PROZA U UEM SMISLU

PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN

Apokrifi a) starozavjetni: tenije od Abrahama Pria o Melhisedeku O prekrasnom Josipu Abrahamova oporuka ivot Adama i Eve (o ivotu prvih ljudi) b) novozavjetni: O drvetu krsnom Protoevanelje Jakovljevo Nikodemovo evanelje Uspenje Bogorodice Kako bi prineseno lice Isukrstovo u Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat Djela Pavla i Tekle Djela Ivana Djela apostola Andrije i Mateja meu ljudoderima Djela Petra i Andrije meu barbarima tenije svetoga Tome (Djela apostola Tome) O roenju Isusovu Smrt bogorodice Marije Apokalipse / Eshatoloka vienja / Vizije Abrahamvo vienje (o Abrahamovoj smrti) Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo vienje/Baruhovo vienje) Hoenje Bogorodice po mukama (Bogorodiina apokalipsa) Vienje svetog Pavla (Pavlova apokalipsa/vizija) Dundulovo vienje istilite svetog Patricija

Legende iz ivota svetaca O 40 sebastenskih muenika Slovo o blagovijesti Muenje sv. Jakova Perzijanca Muka svetog Andrije udesa sv. Nikole / Legenda o sv. Nikoli Sveti Jeronim i lav udo sv. Jeronima sa Silvanom Legenda o Agapiju Legenda o sv. Aleksiju Legenda o sv. Veeslavu Legenda o sv. Makariju Legenda o sv. Margareti Legenda o sv. Ivanu Zlatoustom Legenda o sv. Katarini / ivot sv. Katarine Legenda o Ivanu apostolu na Patmosu Legenda o sv. Simeonu Stilitu Legenda o sv. Evstahiju Legenda o sv. Tekli Legenda o sv. Pavlu Legenda o sv. Jurju Legenda o sv. Jeronimu Legenda o sv. Mavru ivot sv. Marije Egipatske ivot sv. Dujma ivot sv. Pavla pustinjaka ivot Marije Magdalene ivot blaene Rosane ivot Abrama remete Tranzit sv. Jeronima Od svete Eufrosine Od svete Pelagije Dijalozi Grgura velikog Cvjetii sv. Franje Romani: Rumanac trojski (Rumanac) Aleksandar Velik (Aleksandrida) Roman o Barlaamu i Josafatu Pripovijetke: Pria o premudrom Akiru Marijini mirakuli (udesa Marijina) u zbirci Mirakuli slavne dive Marije O djevojci bez ruku O ovjeku koji je prodao avlu svoju enu O djevojci bez oiju 3) Povijesna proza

Zapis popa Martinca Ljetopis popa Dukljanina Hrvatska kronika Zapis pisca Jurja Zapis akna Broza Kolunia Milecijeva kronika Knjiice od itja rimskih arhijereov i cesarov Historia Salonitana (Splitska kronika) Hystoria Ragusii Obsidionis Jadrensis De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis 4) Prenja (kontrasti) Prenje Isusa s avlom Razgovor metra Polikarpa sa smru Viden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je due s telom Kako se dua s misalju na kup menila i govorila Milost i istina sretosta se, pravda i mir obcelivast se

REFLEKSIVNA PROZA (moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna)

Knjige Kata Mudroga (Disticha Catonis) Nauk sinu Viradovu Besjeda triju svetitelja Fiziolog Kloev glagolja Traktat o sedam smrtnih grijeha Zrcalo ovjeanskog spasenja Raj due Spovid opena Narunik plebanuev Cvet vsake mudrosti / Cvijet kreposti teoloki prirunici: Korizmenjak Knjige dispisula enciklopedija srednjovjekovnog znanja Lucidar zbirke propovijedi Kvadriga Antonin Knjige disipula Blagdanar Kvarezimal

pripravljanje na smrt: Metrija dobra umrtija O svrenoj ljubavi i o svrenom uboastvi O mlanju

??? Lekcionar fra Bernardina Splianina Hrvojev misal Novakov misal Petrisov zbornik Biblijski i liturgijski tekstovi Grkoviev apostol Mihanoviev odlomak apostola Parabola o mudrim i ludim djevicama Besjeda na gori Pjesma nad pjesmama Kantik triju mladia nakon pokornikog psalma, idovski mladii Hananija, Azarija i Miael, baeni od Nabukodonosora u uarenu pe, ali spaeni od anela, slave Boga u ime svepoastojeega Ivanova apokalipsa Ide ie, milostive, ka portiju Pohvala sv. irilu

POEZIJA
Povaljski prag Narodil se je kralj nebeski

U se vrime godia (Va se vrime godia) ibenska molitva Bog se rodi u Vitlomi (=Bog se rodi u Betlehemu) Pjesan svetago Jurja Svit se kona
Poj eljno (Za poje, due; za tui, due) Cantilene pro sabatho Dies irae Gospin pla Da nu se vsi ponizimo Ave maris stella

Spasi, Marije, tvojih vernih Tri Marije hojaju, Raduj se, vsaki verni, Vskrse Isus treti dan, Zdravo, Boije telo sveto

Ot ljubvi enske / enska ljubav u Cvit kriposti, pjesma protiv ena, 8erci
Versi boja tila Blagoslov puka (Benedictio super populum) Zapis popa Martinca ivot sv. Katarine zadarski prozni rukopis, u kojem se nalazi vie 12erakih stihova s prijenosnom rimom

Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom

Pjesma na (Veliku) subotu

Boje zapovijedi Molitva sv. Margariti Himna irilu i Metodiju Hrst vskrse iz mrtvih O Marija, boja mati Danu se vsi ponizimo Pesan ot muki Hristovi Isusova muila Versi boja tila Tri Marije hojahu ekvencija za mrtve isan na spomenutje smrti Tuenje due i tijela ekvencija nad junakom mrtvim Blagoslov puka

svjetovno puko pjesnitvo Aj ti, devojko egljiva Drazi mi goru projdoe bugartice: Kraljevia Marka i brata mu Andrijaa, Radosavu i Vlatku Siverincu, udinskom vojvodi. o majci Margariti
ZBORNICI I PJESMARICE

Prva hrvatska pjesmarica Pisan svetago Jurja Svit se kona Poj eljno (Za poje, due; za tui, due) Pisan ot muki Hristovi Marijina pisan Bog se rodi v Vitlomi Bratja, brata sprovodimo Tu mislimo, bratja, a smo

Glagoljski zbornici sa srednj. poezijom: Tkonski zbornik . Klimatovia 2 zbornika (1505. i 1512.), zbornik . Glavia ibenanina (1629.) iriliki zbornik: Dubrovaki Libro od mnozijeh razloga (1520.) Latinike pjesmarice: Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.), Fortieva (1560.), Druga rapska pjesmarica (1563.), Luciev Vrtal (16.st.), Trogirska (16./17.), Bolska (1612.), Korulanska (17. st.), Budljanska (1640.), pj. M. Bilanovia (1661.), . Vitasovia (1685.) Sjevernohrvatske: Prekomurska (1593.) Pavlinska ili Lepoglavska (1644.)

Cithara octochorda (1701.)

Jo zbornika nisam ziher di spadaju: Borislaviev, Ivaniev, Vinodolski, Petrisov, Grkoviev, Tkonski, mislim da su glagoljaki, na narodnom jeziku, Hercigonja ih spominje s obzirom na utjecaj njihov na bratovtine.

PRIKAZANJA
Pla Marijin Muka spasitelja naega (Prikazanje ot muke spasitelja naeg) Skazanje slimljenja s kria tila Isusova Prikazanje o uskrsnuu Isusovu Od rojenja Gospodinova Muka sv. Margarite (ivot sv. Margarite) Prikazanje ivota sv. Lovrinca muenika Govorenje sv. Bernarda od due osujene Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga Prikazanje historije svetoga Panuncija ______________ srednjovjekovna djela pisana u prozi. Fiziolog Sv. Jeronim i lav Cvijet vsake mudrosti ivot Adama i Eve O djevojci bez ruku Aleksandrida Rumanac trojski Srednjovjekovna djela u stihovu: Prikazanje od muke Spasitelja naseg Spasi, Marije, tvojih vernih Muka Svete Margarite Prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom ibenska molitva Plac Marijin Vele slatko i bogoljubno govorenje meju kriem i Gospom Divicom Marijom U to vrijeme godita Svit se kona Tranzit sv. Jeronima Bog se rodi v Vitliomi ivot sv. Katarine Srednjovjekovna djela 8erac Bog se rodi v Vitliomi

Muka sv. Margarite Prikazanje ivota sv. Lovrinca muenika Srednjovjekovna djela 12erac Svit se kona ivot sv. Katarine Senjska tiskara, 1494-1508 (Bla Baromi): Korizmenjak Tranzit sv. Jerolima skupljena hrpa djela o sv. Jeronimu Spovid opena Mirakuli slavne dive Marije Misal Metrija od doba umrtija s Ritualom Rijeka tiskara 1530-1531(imun koii benja) Oficij Blaene djeve Marie Misal hrvatski Knjiice krsta Knjiice od itja rimskih arhijerov i cesarov Bukvar/Psaltir Od bitija redovnikoga knjiice