Gdje su zakopana sva ta tijela?

Dr.M.Parenti

napisao Michael Parenti

Časopis Z, jun 2000.
Prevod: Bož
ur

U martu 1999. NATO snage su pokrenule jedanaestotjedni

neprekidni zrač ni napad na Jugoslaviju koji je prekrš io
Povelju UN, Ustav SAD i zakon o ratnim ovlaš tenjima.
Jugoslavija nije izvrš ila invaziju ni na jednu č lanicu UN ili
NATO. Kongres SAD nije objavio rat. Niš ta za to. „Moralni
imperativi“ i humanitarne brige su nagoviješ teni kao tako silni
da su zakonitosti morale biti ignorirane. Ovdje su bila masovna zvjerstva koja su
počinili demonski Srbi i njihov zli vođa Slobodan Miloš evićkoja nisu viđena od
kako su nacisti divljali po Evropi; neš to se moralo uč initi – tako nam je
rečeno.infrastrukture i druš tvene proizvodnje, da opasno oš tete njezinu ekologiju,
da ubiju znatan broj njenih građana i izvrš e invaziju i okupiraju veliki dio njezinog
teritorija u onom što se jedino mož e nazvati agresivnim ratom.

Tako, sedmicu dana prije nego š to su započ ela bombardiranja, David Scheffer,
ambasador vanjskih poslova SAD opć enito za probleme ratnog zloč ina, navijestio je
da na Kosovu „mi imamo viš e od 100 000 muš karaca etnič kih Albanaca koje ne
mož emo objasniti“. Mjesec dana kasnije, Ministarstvo vanjskih poslova SAD
tvrdilo je da je nestalo oko 500 000 Albanaca i da se strahuje da su mrtvi. Sredinom
maja ministar obrane SAD William Cohen izjavio je da je nestalo 100 000
muš karaca po dobi vojno sposobnih i da su ih mogli ubiti Srbi. Nedugo nakon toga –
kako je javna podrš ka za rat počela slabiti – ambasador Scheffer povećao je broj
100 000 u „ne manje od 225 000 muš karaca etnič kih Albanaca u dobi između 14 i 59
godina“ koji su ostali neobjaš njeni. On je ovo smatrao jednim od najveć ih
genocidnih zloč ina protiv civilnog stanovniš tva. To je doista i bilo, ako je bilo
istinito.

Kako se rat nastavljao do iznemoglosti, a NATO funkcioneri vidjeli da je paž nja š tampe
skrenula prema suprotnoj prič i – to jest da civile ubijaju NATO bombe – NATO je
pojačao svoje tvrdnje o srpskim „poljima za ubijanje“. Jako različiti ali už
asni brojevi iz
službenih izvora prošli su najčešć e neosporeni od medija i mnogih liberala koji su
podupirali „humanitarnu spasilač ku operaciju“.
Bašprije kraja zračnog pohoda, britanski ministar vanjskih poslova Geoff Hoon rekao je
da je „u više od 100 masakra“ bilo ubijeno oko 10 000 etnič kih Albanaca (u
prosjeku 100 ž rtava po masakru). Premda je znatno smanjen od 100 000 do 500 000
koliko su sakupili funkcionari SAD, ovo je jošbio velik broj. Dan – dva nakon š to
su bombardiranja stala, Associated Press je izvijestio da su Srbi ubili 10 000
Albanaca. Nije ponuđeno objaš njenje kako se stiglo do ovog broja, ako se uzme u
obzir da ni jedno ratno popriš te jošnije bilo istraženo, a NATO snage su baš
počinjale stizati na Kosovo. Nakon nekoliko sedmicaa, New York Times je izvijestio
da su „najmanje 10 000 ljudi zaklale srpske snage tokom svoga tromjeseč nog vojnog
pohoda da istjeraju Albance sa Kosova.“ Prič a je nastavljena da bi se isprič
alo o
„istražiteljima ratnih zločina, mirovnim trupama NATO i agencijama za pomoć
koji su se borili da drž
e korak sa svakodnevnim svjež im izvještajima o
novootkrivenim tijelima i grobovima.“

2. augusta, jošjedna značajna izjava, ovoga puta nezatomljivog Bernarda Kouchnera,

glavnog administratora na Kosovu Ujedinjenih naroda (i glave Doktora bez granica i
prijatelja vođa Oslobodilačke vojske Kosova), koji je tvrdio da je nađeno 11 000 tijela u
zajednič kim grobovima š irom pokrajine. On je kao svoj izvor naveo Međunarodni sud za
ratne zloč ine poč injene na teritoriju bivše Jugoslavije (ICTY). Ali ICTY masovni
grobovi. Nekoliko sedmica nakon svoga dolaska, tim FBI-a vratio se kuć i, zač
udo bez i
riječi da kaž e o svojoj istrazi. Mjesecima kasnije, londonski Financial Times izvijestio je
da FBI nije naš ao hiljade nego 200 tijela na 30 lokacija.
Forenzič ki eksperti iz drugih NATO zemalja imali su slič na iskustva na Kosovu.
Francuski istraž itelj odbio je Kouchneru ili bilo kome drugome pribaviti bilo koju takvu
informaciju. Do dana današ njeg nije jasno kako je on stigao do svoje procjene.

Vijeć e za obranu ljudskih prava i sloboda sa sjediš tem na Kosovu, kadrovski

djelomič no popunjeno funkcionerima Oslobodilačke vojske Kosova, prvo je objavio
broj od 100 000 nestalih, š to se sadrž ajno zasnivalo na razgovorima sa izbjeglicama.
Ministarstvo vanjskih poslova SAD i mediji Zapada mehanič ki su ponovili procjenu
Vijeć a. Ali broj se morao uzeti na riječjer Vijeće nije htjelo s drugima podijeliti svoju
listu osoba koje su nestale.

Kao i u hrvatskim i bosanskim sukobima, neprestano je hiperbolizirana slika masovnih

ubijanja od strane opakih brutalnih Srba. Humanitarne organizacije, militanti OVK,
funkcioneri NATO-a i Ministarstva vanjskih poslova SAD i mediji vijesti hranili su se
jedni od drugih. Procesom neprovjerene tvrdnje i neumornim ponavljanjem dokaz je
postao irelevantan. Nepotkrijepljenim aluzijama na masovne grobove, od kojih je svaka
svrsishodno ispunjena stotinama ili čak hiljadama žrtava, svakodnevno je davan
publicitet kao nepobitno dokazanim č injenicama. U junu i augustu 1999. samo New York
Times je imao u opticaju osamdeset č lanaka, gotovo po jedan po danu, koji su napravili
neku aluziju na masovne grobove na Kosovu. A opet, kada se stiglo do pitanja
neoborivog dokaznog materijala, izgledalo je da su grobovi nestali, kao što je za sebe
otkrio FBI.

Sredinom juna je FBI poslao jedan tim da istraži dve od lokacijaa navedenih u optuž nici
za ratne zloč ine protiv Slobodana Miloš
evića, od kojih je za jednu reč
eno da sadrži 6
žrtava, a za drugu 20. Tim je na Kosovo odvukao 46 514 kilograma opreme da obradi
ono š to je nazvano „najveć im popriš tem zloč ina u forenzič koj povijesti FBI-a, ali
nije bilo nikakvih izvješ taja ,bili su frustrirani u Izbici,“ izvijestio je New York
Times (18. jula), „kada se pokazalo da je prazan masovni grob kome se naveliko
davao publicitet i u kojem su oč ekivali nać i oko 50 tijela“. Mora da su ga „prekopali
bagerom, a tijela su tajanstveno nestala, rekli su istraž itelji, između optuž nice i
dolaska NATO trupa“. Jednom š panskom forenzič kom timu reč eno je da se
pripremi za najmanje 2 000 autopsija, ali je naš ao samo 187 tijela, obič no zakopanih
u individualne grobove i ne pokazujuć i bilo kakve znakove masakra ili muč enja, nasuprot
prič ama koje su sakupile humanitarne grupe i lokalno stanovniš tvo. Izgledalo je da su
već inu ubile minobacač ke granate i vatreno oruž je. Kako je izvijestio Times of London
(31. oktobra), jedan š panski forenzički ekspert, Emilio Perez Puhola, priznao je da njegov
tim nije naš ao ni jedan masovni grob. On je odbio naveliko publicirane aluzije o
masovnim grobovima kao dijelu „maš inerije ratne propagande“.

Isto izdanje London Times-a izvijestilo je da je Stratfor, privatni istraž

ivač
ki tim,
zasnivajući svoju analizu na izvještajima forenzič kih timova uključenih u
ekshumaciju tijela, utvrdio da je konačni ukupni broj onih koji su ubijeni na
Kosovu stigao do „nekoliko stotina a ne hiljada“.

U julu 1999. Washington Post izvijestio je da bi 350 etničkih Albanaca „moglo biti
zakopano u masovnim grobovima“ oko jednog planinskog sela u zapadnom Kosovu.
Moglo biti? Takva nagađanja zasnivala su se na izvorima koje su funkcioneri NATO-a
i na potankosti, č
odbili identificirati. Prelazeć lanak spominje „č etiri tijela u raspadanju“
koja su otkrivena blizu jedne velike gomile pepela, bez detalja u odnosu na tko su ili kako
su umrli.

Krajem augusta 1999. nastavio je mahniti lov na mrtva tijela ostavljati na cjedilu
funkcionere NATO-a i njihove medijske sluge. Los Angeles Times pokuš ao je spasiti
temu o genocidu prič om o tome kako bi bunari Kosova mogli biti „masovni grobovi u
pravom smislu“. Times je tvrdio da „su mnogi leš evi bačeni u bunare na Kosovu…Srpske
su snage oč ito natrpale… mnogo tijela etnič kih Albanaca u bunare tokom svoje kampanje
terora.“ Oč ito? Kada je prič a stigla do pojedinosti, ostala je na samo jednom bunaru u
jednom selu – u kojemu je, skupa sa tri mrtve krave i jednim psom, nađeno tijelo
muš karca od 39 godina. Nije dana ni njegova nacionalnost ni uzrok smrti. „Nikakvi drugi
ljudski ostaci nisu otkriveni,“ blijedo je zaključ io Times.
Jedna ranija prič a (18. jula) prič ala je o francuskim istražiteljima koji su izvukli
raspadnuta tijela osam ž ena iz nekoliko bunara u uniš tenom selu Cirez, postupajuć i po
vijestima od lokalnog stanovniš tva. Neprovjerene vijesti iz 44 sela u područ ju Deč ana o
39 mrtva tijela u bunarima jošje trebalo istraž iti. Koliko ja znam, nije bilo drugih prič ao
tijelima u bunarima, š to bi sugeriralo da nije nađeno joštijela.

Na jednoj za drugom prijavljenom lokacijom groba tijela se nisu uspjela materijalizirati u

bilo kojim pouzdanim brojevima – ili u bilo kojim brojevima uopć e. U julu 1999.
masovni grob u Ljubenić u blizu Peć i – područ ju znatne borbe – za koji se vjerovalo da
sadrž i oko 350 leševa, dao je samo sedam nakon ekshumacije. U Izbici, prič ale su
izbjeglice, smaknuto je 150 etnič kih Albanaca u martu. Ali njihova tijela nisu nigdje
nađena.. U Kraljanu su, navodno, ubijena 82 muš karca, ali istaž itelji nisu otkrili ni jedan
jedini leš. U Đakovici su gradski funkcioneri tvrdili da je umoreno 100 etnič kih
Albanaca, ali nije bilo tijela jer su se Srbi vratili usred noć i, iskopali ih i sve odvezli,
smatrali su funkcioneri. U Pustom Selu su mješ tani tvrdili da su 106 muš karaca uhapsili i
ubili Srbi krajem marta, ali opet nisu otkriveni nikakvi ostaci. Mješ tani su jošjednom
ukazali na to da mora da su se srpske snage vratile i uklonile ih. Kako su Srbi izveli ova
djela nestajanja masovnih grobova a da ne budu otkriveni, ne objaš njava se. Gdje je
dokazni materijal o tome da su lokacije masovnih grobova ekshumirane? Gdje su nove
lokacije grobova, sada po svoj prilici prepune tijela? I zaš to ih je tako nemoguć e otkriti?
Pitanja ove vrste nikada nisu postavljena.

Najgori izgovor za tvrdnju o masovnim zvjerstvima, ratni zloč in pripisan jugoslavenskom

predsjedniku Slobodanu Miloš ević u, reč
eno je da se dogodio u rudniku Trepč a. Kako su
izvijestili funkcioneri SAD i NATO-a, Srbi su bacili 1 000 ili viš e tijela u okna ili ih se
riješili u rudničkim badnjevima solne kiseline. U oktobru 1999. ICTY je iznio nalaze
forenzič kih timova Zapada koji su istraž ivali Trepč u. Ni jedno jedino tijelo nije nađeno u
oknima rudnika, niti je bilo ikakvog dokaza da su badnjevi ikada koriš teni u nekom
pokuš aju da se rastope ljudski ostaci. Naknadne priče o uređaju za uklanjanje tijela po
uzoru na naciste u peć i „s druge strane planine“ od rudnika, potaknule su jedan forenzič ki
tim da analizira pepeo u toj peć i. „Oni nisu naš li nikakve zube ili druge znakove spaljenih
tijela.“Sud za ratne zločine prvo je provjerio najveć e prijavljene lokacije grobova, a
ustanovio da već ina ne sadrž i više od pet tijela, „dajuć i naslutiti intimna ubojstva prije
nego masovno umorstvo.“ Krajem godine pretjerivanje medija o masovnim grobovima
primjetno se izjalovilo. Unaprijed imenovane lokacije masovnih grobova, koje su se
smatrale najzloglasnijima, ponudile su sveukupno nekoliko stotina tijela, ne hiljade ili
desetke hiljada ili stotine hiljada prije toga rastrubljenih i bez dokaza o mučenju ili
masovnom smaknuću. U mnogim slučajevima nije bilo pouzdanog dokaznog materijala u
vezi s nacionalnoš ćuž rtve; i nikakvog izvješ taja o uzroku smrti. Sve ovo nije spriječ ilo
Associated Press da sve do 30 novembra ponavlja optuž nicu da je „10 000 ljudi ubijeno
na Kosovu.“

Sigurno je da je na Kosovu bilo grobova koji su sadrž e osoba – š

avali dvije ili viš to
je bila NATO-va definicija „masovnog groba.“ U novembru 1999. ukupan broj
tijela za koja su tvrdili kopači grobova Zapada da su ih otkrili bio je 2 108 prema
prič i Wall Street Journal-a (31. decembra), „i ne svi od njih obavezno ž rtve ratnih
zločina“. Ljude su ubijale bombe i sveobuhvatni kopneni rat koji je se nastavio
između jugoslavenskih snaga i Oslobodilač ke vojske Kosova. Neki od mrtvih, kako
je čak priznao i New York Times, „su borci Oslobodilač ke vojske Kosova ili su
mož da umrli uobič ajenim smrtima“ – kako bi se dogodilo tokom jedne godine među
bilo kojim stanovniš tvom od preko dva milijuna. Nesumnjivo je bilo prezira
vrijednih ubijanja zbog mržnje i smaknuć a zarobljenika i nedužnih civila , kao u
bilo kojem ratu, pogotovo u građanskom ratu, ali ne u mjeri koja bi opravdala
etiketu „genocid“ ili opravdala smrt i razaranje i trajnu patnju koju su sile Zapada
nametnule Jugoslaviji.

Nepostojanje masovnih ubijanja znač i da optužnica Haš kog tribunala za ratne

zločine protiv Slobodana Miloš evića „postaje jako sumnjiva“, rezonira Richard
Gwyn u Toronto Star-u. „Čak jošsumnjivija u stalnom kaž njavanju Srba od strane
Zapada.“ Ukratko, vođe NATO-a koristile su beskrajno napuhane procjene o
umorenim kosovskim Albancima kao izliku da se nametnu unutraš njim poslovima
jedne suverene zemlje, da uniš te puno njene i druš tvene proizvodnje, da opasno
oštete njezinu ekologiju, da ubiju znatan broj njenih građana i izvrš e invaziju i
okupiraju veliki dio njezinog teritorija u onom što se jedino mož e nazvati
agresivnim ratom.

Izvor:
http://www.thirdworldtraveler.com/International_War_Crimes/WhereBodiesBuried_NA
TO.htm