Naslov originala Pierre Montet

Membre de L'Institut

LA VIE QUOTIDIENNE EN EGYPTE AU TEMPS DES RAMSES

PIERRE MONTET

*
Librairie 1946. Hacbette,

EGIPAT u doba Ramzesa

Sa francuskog preveo ELJKO KLAI

naprij

UVOD

Stari su Egipani imali daleko vee zahtjeve za bogove i pokojnike nego za sebe same. Kad su podizali nov dvo-rac milijuna godina ili zapadno od Tebe gradili svoje domove vjenosti, odlazili su u daleke krajeve da uz velike trokove i napore nabave kamen, kovine i kvalitetno drvo. Nita im nije bilo dovoljno lijepo i dovoljno trajno. A sami su ivjeli u kuama od nepeene opeke, u kojima su slikarijama doaravali kamen i kovinu. Hramovi i grobnice odoljeli su, dakle, zubu vremena bolje nego gradovi, tako da u naim zbirkama imamo mnogo vie sarkofaga, stela, kraljevskih i bojih kipova nego predmeta izraenih za svakodnevnu upotrebu, vie obrednih dokumenata i mrtvakih knjiga nego memoara i romana. Je li u takvim okolnostima mogue opisati svakodnevni ivot faraonovih podanika, a da se pri tom ne zadrimo samo na povrnim zapaanjima ili djetinjastim ocjenama 1 grkih i rimskih povjesniara? Dananji ovjek gotovo da zamilja kako su se stari Egipani raali ve uvijeni u trake. Kad je prevodio prve staroegipatske ljubavne pjesme, Gaston Mas-pero je napisao da malo tko moe zamisliti drvenoga Egipanina kako zaljubljen do uiju klei pred svojom odabranicom. U stvari, ivot uz obale Nila bio je tako ugodan da su Egipani bili puni i prepuni zahvalnosti prema bogovima, gospodarima sviju stvari. I zato su svim silama nastojali ak i u grobu uivati u blagodatima ovoga svijeta.
1

Na primjer Juvenal, Satira XV, Herodot, II, 35.

Vjerovati su da e to postii uresivi stijene grobnica reljefima i slikama koji prikazuju osobu to poiva u sarkofagu kako provodi ivot na svome imanju sa enom i djecom, bliskim roacima, slugama i itavom vojskom obrtnika i poljodjelaca. 2 Obilazi svoj posjed pjeice ili u amcu. Udobno zavaljen u naslonjau moe uivati pro-matrajui sve to mu se odvija pred oima. Moe se i sam prihvatiti posla, ukrcati se u amac, gaati hitalom, tj. bumerangom, ptice koje se gnijezde u cvatnim krunama papirusa, loviti ostima ribe dugake gotovo poput ovjeka, vrebati na divlje patke i davati znak lovcima, strijeljati orikse i gazele. Svi koji su mu bliski nastoje prisustvovati njegovoj toaleti. Maniker mu njeguje ruke, pediker noge, ekonom mu podnosi izvjetaj, a strogi straari dovode preda nj neposlune sluge. Glazbenici i plesaice spremaju se da mu ugode uhu i oku. U vruim podnevnim satima rado e se sa suprugom pozabaviti igrama koje podsjeaju na na ah ili na ovjee, ne ljuti se. Da bi potpuno udovoljio naruioevim eljama, umjetnik nije smio izostaviti nijedno zanimanje. Stanovnici movarnih podruja bavili su se u prvom redu lovom i ribolovom. Od papirusa su dobivali ne samo grau za kolibe, nego i za lake amce, kojima je bilo tako lako goniti kroz movarno bilje krokodila i vodenoga konja, privlaiti se guticima u kojima su ptice imale svoje carstvo i obilaziti podruja bogata ribom. Prije polaska lovci su provjeravali amce, to je bila prigoda da odmjere snagu i spretnost. Ovjenavi se cvijeem i oboruavi se dugakim akijama, prevaljivali su jedan drugoga u vodu psujui se u ali. Poto su se izmireni vratili u selo, popravljali su orue i krpali mree, konzervirali ribu i uzgajali ivad. Ratar je sijao i orao, upao lan, eo i vezao snopove, koje su u selo zatim nosili magarci. Snopove je slagao po tlu da ih gaze volovi, magarci, a po potrebi i ovce. Zatim je odvajao zrnje od slame. Dok su jedni slagali stogove, drugi su mjerili ito i nosili ga u ambare. Tek to su ti poslovi dogotovljeni, ve je sazrelo groe. Trebalo je poi u berbu, tijetiti grozdove, puniti i peatiti ogromne amfore.

Kroz cijelu godinu mlinari su drobili i mljeli ito, snabdijevajui branom pivare i pekare. Obrtnici su obraivali ilovau, kamen, drvo i kovine. Kako je drva bilo malo, ratarske, vinogradarske, pivarske, pekarske i kuharske potreptine pravile su se od peene gline. Bolje posue klesalo se od kamena. Upotrebljavao se ponajvie granit, kriljevac, alabastar i razni krnici. Mali pehari pravili su se od kristalnih stijena. Stari su Egipani veoma voljeli nakit. Iz zlatarskih radionica izlazile su ogrlice, narukvice, prstenje, dijademi, naprsnici i amajlije. Ti lijepi mali predmeti drali su se u koveiima. Mlade su ih ukuanke vadile iz skrovita i kitile se u osobitim prilikama. Kipari su u alabastru, granitu, ebanovini ili drvu bagrema klesali i rezbarili lik gospodara kako stoji ili sjedi sam ili u krugu obitelji. Stolar je pravio ormare i krinje, krevete, naslonjae i razne tapove. Tesari su rezali drvo, gradili barke, teglenice i brodove kojima se moglo putovati itavim Egiptom, sabirati ljetinu i odlaziti na hodoae u Abid, Pe ili Dep. Kao to kae brodolomac kojega je more izbacilo na Otok dobre zmije, nije bilo ega nije bilo. Na tim slikarijama nedostaju jedino detalji koji bi ukazivali na zanimanje kojim se pokojnik osobno bavio za ivota. Radilo se o vojniku od zanata, o dvoraninu, brijau, lijeniku, graditelju ili prvome ministru, uvijek emo naii na iste prizore. Samo, negdje ih ima vie, a negdje manje. Hijeroglifski natpisi oko njih ili u prazninama izmeu likova opisuju poslove gotovo identinim terminima i reproduciraju iste razgovore, iste rijei i iste pjesme. Tekstovi i slike proistjeu iz zajednikog izvora. Postojao je, dakle, jedinstven repertoar koji su primjenjivali majstori zadueni za ukraavanje grobnica. Svaki je iz njega uzimao i po vlastitom ukusu rasporeivao ono to mu je odgovaralo. Po svemu sudei, taj je repertoar bio ustaljen ve u poecima IV. dinastije. Kroz itavu Staru dravu obogaivali su ga matoviti i duhoviti umjetnici. Neki je namjernik, na primjer, uluio priliku kada nema gazde i muze mu kravu. Spretan je majmun uhvatio slugu koji je upravo pruio ruku prema koarici punoj smokava. enka vodenog konja svakoga asa treba da se okoti; krokodil strpljivo eka da se mladune pojavi i da ga proguta u jednom zalogaju. Neki djearac daje ocu komadi ueta ne dui od pedlja da privee amac uz obalu. Mogli bismo tako nabrajati unedogled. Umjetnicima je ipak uvijek na umu bio krajnj i cilj, to jest da prikau ivot i rad na velikom imanju.

Taj repertoar nije nikada bio iznevjeren. Osnovne njego-ve motive nalazimo u grobnicama Stare drave u Beni-Hasanu, Meiru, El-Berehu, Tebi i Asuanu. Nekoliko stoljea kasnije, kada su faraoni ve bili prenijeli prijestolnicu u Tebu, jo je uvijek u upotrebi. Umjetnik koji je poetkom ptolemejskog razdoblja ukrasio veliajni spomenik u obliku hrama gdje poiva dostojanstvenik iz drevnoga grada osmoro bogova Petoziris, za ivota knez petorice, sveenik Tota i drugih boanstava, takoer ga je primijenio. No, ti grobovi ne predstavljaju vjeito i jednolino ponavljanje dekorativnih motiva koji su zamiljeni i dovedeni do savrenstva jo u vrijeme gradnje piramida. U Beni-Hasanu igre, natjecanja, borbe i pustinja zauzimaju mnogo vie mjesta nego prije. Ratnici uvjebavaju bojne vjetine i podsjedaju utvrde. Prvi je korak uinjen. Prizorima iz staroga repertoara pridodaju se otad dogaaji znaajni za vrijeme u kojemu je dotina linost ivjela. Beduini iz Arabije stupili su pred namjesnika Oriksova noma da bi u zamjenu za neki zeleni praak dobili ita, te su kao dokaz potenih namjera na dar donijeli gazelu i divokozu koje su uhvatili u pustinji. Ta se scena u Khnumhotepovoj grobnici nalazi izmeu prizora lova i mimohoda stada3. Namjesnik Zeeve oblasti nije imao prilike primati poslanike iz tako dalekih krajeva. On je naruio od kipara koji su imali radionice u blizini rudnika alabastra kod Hat-nuba, nedaleko od njegova prebivalita, svoj kip visok trinaest lakata. Kada je dovreni kip mogao izai iz radionice, bio je privezan na saonice. Do hrama su ga tekim, uskim i stjenovitim putom vukle na stotine to starih, to mladih ljudi u etiri reda, dok su ih sa strane povicima i pljeskom bodrili itavi paliri radoznalaca 4. Dodue, u grobnicama Stare drave nalazimo jo takvih prizora prijevoza kipo-va, no ovi su u naravnoj veliini i namijenjeni su samoj grobnici. Zbog njih nije bilo potrebno podii na noge sve sposobno stanovnitvo itave oblasti. Bila je to samo uobiajena epizoda posmrtnoga kulta. No, Tutihotep je, da bi zadivio posjetioce svoje grobnice, izabrao izuzetan pothvat, koji bi

trebalo da bude dokazom njegova bogatstva i visokog poloaja na kraljevom dvoru. U Novoj dravi ukrasne teme u grobnicama uglednika mogu se svrstati u tri grupe. Ponajprije su tu prizori iz starinskog repertoara, no neto preudeeni u skladu s novim ukusom, jer se u toku itavoga tisuljea ipak mnogo toga promijenilo. Zatim povijesne scene. Prvi ministar poput Rekhmarea, prvi Amonov prorok poput Menkheperrea, ili kraljevski sin iz Kua poput Huja imali su udjela u znaajnim dogaajima. Dovodili su pred Njegovo Velianstvo strane dostojanstvenike, Kreane, Sirijce ili Crnce, koji su eljeli biti u vodama faraonovim, ili koji su dolazili moliti za ivotni dah. Ubirali su poreze, dijelili pravdu, nadzirali radove i obuavali vojsku. Nekada se pokojnikov ivotopis klesao u pismenima na zidove grobnice. Sada se prikazivao kao u slikovnici. Napokon, poboni osjeaji, kojima dotle nema ni traga, takoer poinju nadahnjivati mnogobrojne slike. Sve vie mjesta dobivaju i pogrebne sveanosti. Vidimo im pojedine faze, kao to su pravljenje posmrtnoga namjetaja, koji bi mogao ispuniti kakvo prostrano skladite, pa svrstavanje alobne povorke, prelazak preko Nila, samu sahranu, narikae i posljednji oprotaj. Hramovi su velike kamene knjige, jer su sve plohe iskoritene za klesanje natpisa i likova. Glavne grede, stupovi, postolja i dovratnici puni su osoba i hijeroglifa, isto kao i unutranji i vanjski zidovi. U najiskienijim hramovima, onima iz kasnoga doba, slike i tekstovi odnose se iskljuivo na bogotovlje. No, u starija vremena hram je osim u vjerske svrhe podizan i kao spomenik u slavu faraonovu. Faraon je sin boji. Ono to je uinio ostvarilo se s privolom i nerijetko uz pomo samoga boga. Podsjeanje na slavne trenutke neije vladavine predstavljalo je, dakle, i nain da se ukae tovanje bogovima. Zato su prizori iz faraonova ivota isprepleteni s vjerskim motivima. Osobito se vodi rauna o tome da se istakne to je sve faraon poduzeo da uljepa svetite i da ugodi bogovima, te da se ovjekovjee ekspedicije u zemlju tamjana, ratni pohodi na Siriju, Libiju i Nubiju, odakle se pobjednik vraa nosei plijen i gonei pred sobom zarobljenike koji e postati robovi hrama. Kraljevski lov i izlasci boga usred zadivljene gomile upotpunit e tu zbirku slika, koje su utoliko zanimljivije to su protumaene popratnim tekstovima, izrekama, nalozima i pjesmama.

Opisivanje svakodnevnog ivota u starom Egiptu spada, dakle, u pothvate koji se mogu osvariti, iako na alost ne poznajemo sve njegove vidove. Spomenici nam nisu sauvati samo reljefe, slike, kipove, stele, sarkofage i kultne predmete, to je ve i samo po sebi dostatno. U njima smo otkrili i mnogo drugih, raznovrsnih predmeta. Naravno, bilo bi nam drae da se umjesto Tutankhamonovog ili Psusenesovog posmrtnog namjetaja 5 sauvalo pokustvo iz neke Ramsesove palae. No, mrtvaeve su potrebe u svemu slijedile potrebe ivih. Uostalom, nije rijetkost da su neke ruke s pijetetom u grobnicu poloile predmete koje je pokojnik nosio ili rabio u ivotu, kao i obiteljske uspomene. Jasno je da ne moemo bez vrstih kriterija crpiti iz dokumentacije koja se protee na vie od tri tisue godina. Stvari su se u faraonskom Egiptu moda mijenjale sporije nego u drugim civilizacijama. Nil koji donosi ivot na njegove obale strog je gospodar. Njegove se zapovijedi nisu mijenjale. Meutim, obiaji, institucije, vjera i tehnika nisu ostajali ukoeni jednom za svagda. U praksi se esto zanemaruje ova istina, koju ne moe zanijekati nijedan egiptolog. I u novijim djelima nalazimo tekstove iz raznih razdoblja bez ikakva kronolokog reda. Autori ponekad neke nejasnoe u starim tekstovima pokuavaju razjasniti pomou navoda iz Diodora i Plutarha, ako ve ne i iz Jambliha. I dalje mjesece u godini oznauju nazivima koji su uli u upotrebu tek mnogo kasnije. Na taj se nain uvrijeilo miljenje da se Egipat nije nimalo mijenjao kroz itavu svoju dugotrajnu povijest. Da i sami ne bismo upali u takvu zamku, valjalo nam je ponajprije izabrati pogodno razdoblje. Poto smo eliminirali dva meudoba, dugotrajnu dekadenciju koja je uslijedila nakon rata Neistih i saitski preporod, za vrijeme kojega se Egipat zaista suvie posveivao balzamiranju svetih ivotinja i prepisivanju starodrevnih tekstova, kao i ptolemejsko razdoblje, koje vie i ne spada iskljuivo u djelokrug egiptologa, kolebali smo se izmeu doba velikih piramida, gradnje Labirinta, slavnih Tutmozisovih i Amenhotepovih

Carter, The tomb o f Tut-Ankh-Amun, 3 vol., London, 19231933. Montet, Tanis, Pariz, 1942, pogl. VII.
5

vremena, prijelaznog razdoblja sunane ploe sa zrakama to se zavravaju rukama, XIX. dinastije i XX. dinastije, koja joj je prirodan nastavak. Svako je od tih razdoblja privlano na svoj nain. Stara drava predstavlja mladost Egipta. U njoj se javlja ve gotovo sve ono veliko i originalno to je stvorio Egipat. Meutim, izabrali smo napokon vrijeme Setija i Ramsesa, koje nam se inilo da najbolje odgovara postavljenom zadatku. To je doba dosta kratko. Poinje 1320. pr.n.e. obnovom raanja. Stari su Egipani pod tim podrazumijevali da je napokon jedna obitelj sa mnogo potomaka prekinula borbe oko nasljea i da je donijela sa sobom stanovite promjene. Dotad su gospodari obiju zemalja bili Memfiani ili Tebanci, ili su odrastali u nomima Srednjeg Egipta izmeu Koptosa i Fajuma. Tada su prvi put na Horovo prijestolje zasjeli ljudi iz Delte, iji su preci ve preko etiri stotine godina sluili boga Seta, koga je bio zao glas, jer je ubio vlastitog brata. Zavrava se god 1100. pr.n.e. novom obnovom raanja, kojom se Egipat zauvijek oprostio od Ramsesovih potomaka i njihova boga6. Ta su dva stoljea obiljeena sjajnim vladavinama Setija I, Ramsesa II. i Ramsesa III. Egipat ve za sobom ima dugaku prolost. Nakon ozbiljne krize novi su mu gospodari donijeli za stanovito vrijeme vjerski mir, koji e se pomutiti tek negdje prije 1100. godine pr.n.e. Vojske mu odnose sjajne pobjede. Sudjeluje u ivotu drugih naroda vie nego ikada dotad. Mnogo Egipana ivi u inozemstvu, a jo je vie stranaca nastanjeno u Egiptu. Ramsesi su bili veliki graditelji. Hiksi su bili razorili sve pred sobom. Tebanski kraljevi nisu priveli kraju obnovu poruenih spomenika. Dodue, mnogo su toga podigli u samoj Tebi, no nakon vjerskog raskola valjalo je i te kako prionuti da se nastavi njihov rad. Podzemna dvorana u Karnaku, luksorski pilon, Ramasej i Medinet Habu s ostalim graevinama predstavljaju doprinos Ramsesa I. i njegovih nasljednika gradu sa stotinu vrata. Nisu zanemarili nijedan djeli ogromnoga kraljevstva. Koliko li je gradova osnovano, koliko graevina proireno ili podignuto sve od Nubije pa do Pi-Ramzesa!
11

10

Ti spomenici, te grobnice kraljeva i kraljica, a osobito onih upravo iz toga doba, pruaju nam obilatu dokumentaciju. Posjedujemo osim toga i veoma mnogo papirusa iz 13. i 14. stoljea pr.n.e. romana, rasprava, sabranih pisama, popisa radova i poslenika, ugovora, zapisnika i iznad svega politiku opuruku Ramsesa III. To su izvori koje smo neprestano imali pod rukom pri pisanju ove knjige. To ne znai, meutim, da se nismo posluili i starijim ili kasnijim dokumentima. Opirui se tendenciji prema kojoj mnoga djela gledaju na stari Egipat kao na jedinstven blok triju tisuuljea i primjenjuju ono to je utvreno za sa-mo jedno doba na itavu faraonsku civilizaciju, nismo gu-bili iz vida injenicu da su ipak mnogi obiaji, mnoge in-stitucije i mnoga vjerovanja bili u starom Egiptu vrsto ukorijenjeni. Kada se neki klasini autor slae s kakvim memfiskim reljefom, imamo pravo vjerovati da su se barem u tome Egipani ramesidske epohe ponaali poput svojih predaka i potomaka. Sluili smo se, dakle, svim izvorima svaki put kada smo smatrali da pri tome sliku o svakodnevnom ivotu u Egiptu Ramsesova doba neemo proarati patvorenim bojama.

PRVO POGLAVLJE

NASELJA I GRADOVI Faraonski su gradovi danas tek pjeani breuljci puni glinenih krhotina i sitnih ostataka. Tome se ne treba uditi, jer su staroegipatski gradovi i palae bili graeni od nepeene opeke. Meutim, kada su se znanstvenici koje je doveo Napoleon Bonaparte poeli baviti ozbiljnijim istra-ivanjima, pronali su i neto sauvanijih ruevina. Mnogo je toga uniteno i u novije doba, jer mjesno stanovnitvo ne samo to je nastavilo iskoritavati ostatke graevina, uzimajui iz njih kamene blokove, nego je nanijelo i prilino tete traei vrijedne antikvitete. Moemo opisati u stvari samo dva grada, koje poznajemo zato to im je vijek bio kratak. Bili su osnovani po kraljevskom nalogu i nedugo zatim isto tako naglo naputeni. Stariji od ta dva grada je Hotep-Sanusrit, koji je u Fajumu osnovao Sanusrit II, a bio je nastanjen jedva jedno stoljee. Drugi je Akhetaton, prijestolnica Amenhotepa II, poto je ovaj raskinuo s bogom Amonom. Amenhotepovi nasljednici stolovali su u njemu do dana kada je Tutankhamon preselio dvor u Tebu. Nee biti zgorega da pogledamo poblie ta dva naselja prije nego pokuamo opisati ramesidske gradove. Sanusritov utvreni grad, dug etiristo, a irok trista i pedeset metara, sagraen je tako da na malom prostoru moe ivjeti mnogo stanovnika1. Hram se nalazi izvan zidina. irok bedem dijeli naselje na dva dijela, jedan za bogate, drugi za siromane. Kroz bedem
1

Plan u Petrie, Illahun, Kahun and Gurob, sl. 14.

12

prolazi ulica iroka devet metara, koju pod pravim kutom sijeku mnogobrojne uliice. Kue se oslanjaju jedna o drugu zaeljem, tako da im proelje gleda na ulicu. Sobe su im i hodnici neobino tijesni. Bogataku etvrt presijecaju prostrane ulice koje vode do dvora i do palaa visokih inovnika. Ove su graevine otprilike pedeset puta vee od sirotinjskih nastambi. Stambene zgrade i ulice zauzimaju itav prostor, iako su stari Egipani oduvijek voljeli zelenilo. Na primjer, Harkhuf, istraiva koji je za svoga malog vladara doveo iz Nubije patuljastoga plesaa, pripovijeda kako je sagradio kuu, iskopao ribnjak i posadio drvee, a neka otmjena ena koja je ivjela u Sanusritovo vrijeme govori na svome nadgrobnom spomeniku kako je veoma voljela drvee. Ramses III. je sadio stabla gdje god je stigao. Ali, u ovome gradu nije bilo predvieno nita za etnju ili za uitak oku. Naprotiv, Akhenatonova je rezidencija bila raskoan grad. 2 Smjeten je na irokom, polukrunom prostoru izmeu Nila i planine. iroka glavna ulica vodi paralelno s rijekom sa kraja na kraj grada i presijeca druge ulice, koje vode na obalu, na groblje i u kamenolom alabastra. U sredinjoj etvrti smjeten je slubeni dvor, oko kojega se nalaze hram, upravna zgrada i trgovine. U ulicama se smjenjuju skromne kue s raskonim palaama, koje su arheolozi pripisali pojedinim lanovima vladarske obitelji. Na privatnim posjedima i na gradskom zemljitu osta vljeni su iroki prostori za sadnju drvea i ureenje vrtova. Radnici sa groblja i iz kamenoloma smjeteni su zasebno u selo okrueno zidom. Grad je bio naputen tako naglo da nije bilo vremena da se izmijeni ono to su sagradili njegovi prvotni stanovnici. U gradovima s dugom prolou, kakva je bila ogromna veina , vladala je, naprotiv, neopisiva zbrka. Men--Nefer, stalna je ljepota kralja ili boga, od kojega su Grci napravili Memfis, zvao se jo Onkh-taui, ivot obiju zemalja, Hot-kaptah, dvorac dvostrukog Ptaha i Nehet, sikomora. Svi se ti nazivi mogu odnositi na cijelo naselje, no u poetku su oznaivali ili kraljevski dvor i pripadne zgrade, ili hram zatitnika grada Ptaha, ili hram boginje Hator, koju

su u Memfisu tovali kao gospu od sikomore. Slino je bilo i s Tebom, koju su Grci nazivali gradom sa stotinu vrata. Najprije se zvala Iat, kao i etvrta gornjoegipatska upa (nom), kojoj je bila sreditem. Za Nove drave uobiajilo se ime Opet, koje neki prevode kao harem, a neki kao svetite ili dvorac. Ogroman skup spomenika, koji se u dananje vrijeme zove po selu Karnaku, zvao se od Amenhotepa dalje Amonov Opet. 3 Sa hramom u Luksoru, junim Opetom, povezivala ga je aleja obrubljena sfingama. Oba su Opeta bila obzidana bedemima od nepeene cigle, kroz koje su vodila monumentalna kamena vrata s krilima od libanonske jelovine, obloenim broncom i ukraenim zlatnim inkrustacijama. U sluaju opasnosti vrata su se zatvarala. Piankhi pripovi-jeda da su se pred njim zatvarala vrata gradova. to se tie mirnodopskih vremena, nijedan tekst koji poznajemo, ne spominje zatvaranje vrata, pa moda s pravom zakljuujemo da se kroz njih danju i nou slobodno ulazilo i izlazilo. Dobar dio prostora izmeu hrama i zidina zauzimale su stambene zgrade, trgovine i skladita, kojih danas vie nema. Oi su se mogle odmarati na zelenilu vrtova i vonjaka. Amonova su stada pasla po perivojima. Jedan takav vrt prikazao je na zidu Dvorane ljetopisa Tutmozis III, koji ga je bio zasadio biljem i drveem uvezenim iz Sirije.4 Izmeu dvaju bedema, uzdu aleje sfinga i na obali rijeke, nanizale su se dravne graevine i palae. Svaki je vladar elio imati vlastiti dvor. Kraljice, kraljevii, prvi ministri i visoki slubenici nisu daleko zaostajali u slinim nastojanjima. Kako se grad neprestano poveavao pod vladavinom triju dinastija, vjerojatno su se skromnije kue, kao, i sirotinjske potleuice, skutrile meu tim sjajnim zdanjima, umjesto da kao u Hotep-Sanusritu budu smjetene u posebnoj gradskoj etvrti. Preko puta Karnaka i Luksora, na zapadnoj obali Nila, razvio se grad po imenu Tjame, koji je zapravo niz golemih spomenika, od kojih je svaki okruen kuama i trgovinama unutar zidina koji omeuju prostor esto dug etristo, a irok trista metara, pa i vei. 5

Opi plan Karnaka, Topographical bibliography, II, 4 2, 98. Wr. Atl., II, 30, 31. 5 Topographical bibliography, II, 112; Robichon i Varille, En Egypte, ovitak
3

14

15

Obzie to ga je podigao Amenhotep III. dugako je sa svake strane po petsto metara. Ti zemljani bedemi iroki su u podnoju oko petnaest, a visoki i preko dvadeset metara. Gotovo su potpuno zaklanjali unutranjost, izlaui pogledima izvana jedino vrhove obeliska, stupova i divovskih kipova. Veina tih obzidanih naselja stradala je od zuba vremena i od ljudske bezobzirnosti. Memnonovi kolosi nalaze se usred itnih polja, no nisu podignuti da se koe na osami. Nekada su ukraavali proelje velianstvenoga hrama, koji su sa svih strana okruivale graevine od sirove opeke, pune mnogobrojnog stanovnitva i golemih koliina trgo-vake robe. Kolosi su odoljeli razornom utjecaju vremena, dok se sve ostalo oko njih svelo na nekoliko jadnih ostataka. Drugdje su isto tako kolosalni kipovi doivjeli sudbinu tih ostataka. Ruevine to ih otkriju kratkotrajna arheoloka iskapanja veoma brzo nestanu pod usjevima. Spomenik Ramsesu III. u Medinet-Habuu, zatim, neto sjevernije, Ramasej i, jo dalje prema sjeveru, spomenik Setiju I. jedini jo predstavljaju, uz, naravno, terasasti hram kraljice Hatepsut, monumentalne ostatke. Kako su izgledali ti zatvoreni gradovi u vrijeme svoga postanka osobito se dobro moe naslutiti u MedinetHabuu.6 Posjetilac je amcem stizao do dvostrukog stubita, zatim je pored dviju straarnica prolazio kroz vrata u dosta niskom kamenom zidu s nazubljenim krunitem, iza kojega se dizao velik bedem od sirovih opeka. Kroz ovaj su vodila utvrena vrata, slina sirijskome migdolu (utvrenoj kuli). Sastojala su se od dviju pobonih kula na razmaku od est metara, iza kojih se nalazila graevina s otvorom tek toliko irokim da propusti jedna kola. Bareljefi na zidovima veliali su faraonovu mo. Istake su poivale na glavama vjeitih egipatskih dumana, Libijaca, Arapa, Crnaca i Nubijaca. Mora da se namjernik osjeao dosta nelagodno meu tim zidinama. U prostorijama na katu likovi su bili daleko prijazniji. Ovdje je kipar prikazao Ramsesa kako miluje bradu Ijepukaste Egipanke, dok ga posluuju najblii miljenici. Meutim, to je bilo tek sklonite u sluaju pobune. Palaa i harem nalazili su se

podalje, nedaleko od hrama. Nad vratima su obino boravili samo straari. Proavi kroz vrata, posjetilac se naao u prostranom dvoritu omeenom na kraju treim zidom, koji je zatvarao hram, palau i harem, unutranja dvorita i zgrade. Sa tri strane ovih zidina natisnule su se jedna uz drugu uzdu sredinje ulice tijesne nastambe. Stalno stanovnitvo gradia u kojemu je stolovao faraon kada bi sa svojim enama i mnogobrojnom sluinadi boravio na lijevoj obali sastojalo se od sveenstva i mnotva ostalih itelja. Tako je izgledao dvorac Ramsesa, vladara Ona u Amonovoj oblasti. Tako je izgledao Ramasej. Takvo je bilo i dvadeset ili trideset kraljevskih gradova na lijevoj obali. Vanjski im je izgled bio krajnje neprivlaan. Unutar je pak vladala vedra mjeavina arhitektonskih divota, pozlaenih palaa i sivih, neuglednih zdanja. Sve to je u Egiptu bilo najot-mjenije, sjajne pratnje, kraljevii i kraljevne, jurili su s vremena na vrijeme kroz aleje i dvorita. U kraljevskim odajama odjekivali su smijeh, pjesma i glazba. Kad je sveanost utihnula, kroz utvrena vrata prolazila su jo samo stada, redovi robova nosei zaveljaje na glavama ili na ramenima, vojnici, zidari i obrtnici, koji su se, diui graju i prainu, rasporeivali po radionicama, trgovinama, stajama i klaonicama, dok su aci i egrti odlazili po svoj obrok znanja i batina.7 Gradovi u Delti nisu zaostajali za onima u Gornjem Egiptu ni po sjaju, ni po spomenicima. Poto su ih pokorili Hiksi i zanemarili vladari XVIII. dinastije, obnovili su ih, proirili i uljepali Ramsesovii. Ramses II. je volio boraviti u istonoj Delti. Ta je oblast bila, naime, kolijevka njegove porodice. Sviala mu se njezina ugodna klima, zelene livade, vodena prostranstva i vinogradi iz kojih se dobivalo vino slae od meda. U vjetrovitoj nizini uz obalu tanitskog rukavca nalazio se stari sveeniki grad sa svetitem boga Seta, u kojemu je cvala prastara, izvorna umjetnika kola. Zvao se Hatuarit. Hiksima je sluio kao prijestolnica.

7 Vidi npr. povorku prikazanu u hramovima Medinet Habua i Abida (Medinet Habu, Wr. Atl, II, 184190).

17

Poto je Ahmose ove potjerao, grad je jo samo ivotario. Napokon se u njemu smjestio Ramses, odmah poto je odao posljednju potu svome ocu, i podu-zeo opsene radove koji su toj oblasti trebali vratiti ivot d blagostanje, a drevni grad pretvoriti u neprispodobivu kraljevsku rezidenciju8. Hram i ostala zdanja bili su kao i u Tebi okrueni velikim zidom od cigala. Kroz etvora vrata u njemu na sve etiri strane svijeta vodile su ceste i kanali. Bez obzira na udaljenost i na potekoe, iz Asuana su dopremljeni neuobiajeno veliki kameni blokovi za gradnju velianstvenog svetita, za savreno isklesane nadgrobne spomenike i za obeliske. Crni granitni lavovi s ljudskim licem strahotna izraza i sfinge od ruiastoga granita gledali su jedno u drugo uzdu aleja poploanih bazaltnim blokovima. Isprueni lavovi bdjeli su pred ulazima. Ispred pilona nizale su se dijade i trijade, uspravni ili posjednuti kolosi, od kojih su se neki mogli nadmetati s memfiskim, zasjenjujui tebanske. U palai je sve blistalo od zlata, lapis lazulija i tirkiza. Posvuda se arenilo cvijee. Sjenovite ceste presijecale su izvanredno obraena polja. Roba pristigla iz Sirije, s otoka i iz Punta nagomilavala se u skladitima. Pjeadijske jedinice i ete strijelaca, bojna kola i brodske posade smjestile su se u logoru nedaleko od palae. Mnogi su se Egipani nastanili u blizini Sunca: Velika je radost ivjeti ovdje, veli pisar Pabasa, izlino je i rei. Mali ne zaostaju za velikima . . . Svi mu podjednako mogu podnijeti molbe. Kao i u drugim velikim gradovima, meu Egipane umijeali su se Libijci i Crnci. No prije, pa ak i poslije eksodusa, sve je vrvjelo i od Azijaca. Osim potomaka Jakobovih sinova stanovali su tu i drugi nomadi kojima je bilo dopu-teno da ive u Egiptu i koji ga vie nisu eljeli napustiti, zarobljenici dovedeni iz Kanaana, Amora i Naharine, iji su potomci ponekad s vremenom postajali slobodni ratari i obrtnici. Uskoro se oko kraljevske prijestolnice razvio golem grad, pun stambenih zgrada i duana. Ove nove etvrti uskoro su dobile svoje hramove okruene obziem od opeke, poput 18

svete ivotinje podizali su u gradu, bilo izvan zidina, bilo unutar njih, na koji korak od hrama. Na tako ogranienom prostoru nije moglo biti govora o podizanju grandioznih spomenika kao u Memfisu. U Tanisu i u Atribi grobovi su veoma maleni, bez obzira na rang osobe kojoj pripadaju. U pogledu izgradnje, nasljednicima Ramsesa II. ostalo je malo toga da urade. Ramses III. je u prvome redu nastojao odravati i proirivati vrtove i nasade drvea: Oplemeniti cijelu zemlju, govorio je, stablima i biljkama. Omoguiti ljudima da poivaju u hladu njihovom1.0 U rezidenciji svoga slavnog pretka napravio je ogromne perivoje, uredio etalita kroz prirodu, zasadio vinograde i maslinike, a svetu cestu obrubio cvjetnjacima arkih boja.11 U Onu je kralj dao oistiti sveta jezera uz hram, izbacivi svu neistou koja se nakupljala otkad je svijeta i vijeka. Posvuda je obnovio raslinje i drvee. Zasadio je vonjake da bogu Tumu moe ponuditi vina i drugih pia, te maslinik koji je davao najbolje egipatsko ulje da potakne plamen u tvome svetom dvoru. Dotad zaputeni Horov hram zasluio je da nadmai sve ostale. Udahnuh nov ivot svetome gaju to se nalazi unutar njegovih zidova. Uinih da ozelene papirusi kao u movarama Akhbita (gdje je Hor proveo djetinjstvo). Bio je zanemaren od vremena bogova. Udahnuh nov ivot svetome gaju toga hrama. Stavih ga na njegovo pravo mjesto, koje je bilo ogoljelo. Dadoh ga na brigu vrtlarima da ga njeguju, kako bi urodio ljevanicama i rtvama u piu.12 Tako se spajalo ugodno s korisnim. Herodot je zapisao da je hram u Bubasti, okruen visokim drveem, bio jedan od najprivlanijih u itavom Egiptu. Nema sumnje da je u 12. stoljeu pr. n. e. p utnik u mnogim egipatskim gradovima mogao stei podjednako ugodan utisak. Ogoljelost ogromnih ciglenih zidina ublaavalo je zelenilo. Uz obale nilskih rukavaca graani su se osvjeavali u hladovini razbujalih kroanja. U dvoritima hrama cvijee je isticalo ljepotu kipova. 19

Za ivotinje, biljke, pa i za ljude bilo je potrebno mnogo vode. Bilo bi vrlo muno ii po vodu na kanal izvan zidi-na, ak i onda kad je kanal kao u Medinet-Habuu ili u Pi-Ramsesu dopirao do samih gradskih vrata. U veini obzidanih gradova postojala je kamenita cisterna.13 Do razine vode moglo se u svako godinje doba spustiti stepenicama. Sudei prema povijesnim potvrdama, bunari su postojali jo u Novoj dravi. Otkriveni su na privatnim posjedima, kao i u gradskim etvrtima.14 Unutar zidina Pi-Ramsesa postojala su najmanje etiri zdenca. Obzidani su kamenom i napravljeni veoma umjeno.15 Najmanjem zdencu, smjetenom zapadno od hrama, promjer je tri metra i deset centimetara. U nj se silazilo ravnim stubitem sa dvadeset i tri natkrite stube, na koje se u samome zdencu nadovezivalo spiralno stepenite sa dvanaestak stuba. Najvei se nalaza juno od hrama, a ima pet metra u promjeru. U nj vodi natkriveno stubite sa etrdeset i etiri stube i s odmoritem u sredini. U samome zdencu moglo se polukrunim stubama sii jo nie i napuniti posude i za najniega vodostaja. Osim u takvim prilikama, bilo je jedno-stavnije vrstom erma izvui vodu u bazen, koji je kamenim lijebom bio povezan s drugim bazenom u samome hramu. U istonom dijelu grada otkrili smo dosta duboko ukopanih kanalizacijskih cijevi od peene gline. Najvea se sastoji od posuda bez dna, koje su utaknute jedna u drugu i vrsto zacementirane. Dosad nije bilo mogue slijediti itavu tu kanalizaciju i otkriti odakle polazi i kamo vodi. Ne moemo utvrditi ni iz kojeg razdoblja potjee, kao ni to da li je dovodila pitku vodu ili odvodila otpadnu. eljeli smo ipak barem upozoriti na njezino postojanje, koje dokazuje da se faraonska uprava brinula za dobr obit i zdravlje stanovnitva. Kraljevsko ili boansko boravite imalo je veliku privlanu snagu. U nemirna vremena oni koje je zahvatio strah provaljivali su unutar zidina i nisu se odatle vie htjeli micati. Zatim su podizali nastambe u perivojima i vonjacima, kvarei ljepotu onoga to su zamislili

Chassinat, Dendera, I, sl. 15; Robichon i Varille, Le temple du scribe royal Amenhotep, fils de Hapou, Kairo,
13

1936, 35. 14 Pendlebury, op. cit., 114, 140.

prvi graditelji. Naseljavali su se na prostor ispred hrama, pa ak i po bedemima, ometajui vjerske obrede i straarsku slubu. Lijenik Ud-horresne, koji je ivio i radio u doba Kambisove vladavine, ustanovio je s bolom u dui da su se u hram boginje Neit, zatitnice grada Saisa, naselili stranci.16 Kako mu je uho velikoga kralja bilo priklonjeno, nagovorio je Njegovo Velianstvo da protjera te nepoeljnike, da im potleuice sravni sa zemljom i da izbaci njihovo smee, kako bi se kao i prije opet mogle odravati svetkovine i obredne povorke. Vra po imenu Dedhor, koji je ivio u Hatribi, ustanovio je sa svoje strane da su neki obini smrtnici sagradili nastambe od sirove opeke na grobovima svetih sokola.17 Meutim, nije imao takvih veza kao lijenik iz Saisa. Zato je poao putem uvjeravanja i uspio skloniti naseljenike da napuste svoje stanite i da se presele na pogodno mjesto koje im je on predloio. Ovo je bilo u stvari movarno zemljite, ali tome se dalo lako doskoiti. Trebalo je naprosto sruiti kue uljeza i tim materijalom zatrpati movare. Tako je za put grada Hatribe podignuto povoljno smjeteno, isto i udobno naselje, tek neto malo vlano u doba visokog vodostaja. U Tanisu smo osobno ustanovili da su i sam hram bile zauzele nas-tambe. Naili smo im na ostatke u dvoritima i na bedemima. Neki uglednik po imenu Panemerit dao je sagraditi kuu u prednjem dvoritu hrama uza sam pilon, kako bi mu kipovi mogli imati koristi od vjerskih obreda.18 Panemerit je ivio mnogo poslije lijenika iz Saisa ili vraa iz Hatribe. No, Egipat je zemlja vrsto ustaljenih obiaja, to emo jo imati prilike pokazati. Vjerujem da su se injenice koje smo naveli sluei se kasnim dokumentima ponavljale mnogo puta u toku vremena. Iskoristivi nepanju ili slabost vlasti, stanovnici su esto naputali nepogodne etvrti i sklanjali se u okrilje visokih bedema, moda i zato da bi u datom sluaju mogli lake pljakati. Kada bi vlast postala stroa, protjerivala bi

20

21

vladavine Merenptaha i Seti-Nekhta, a za posljednjih Ramsesa bilo je i daleko gorih stvari. II PALAE Suvremenici su se veoma divili kraljevskoj palai u Pi--Ramsesu. Njihovi su opisi, meutim, poprilino nejasni. Ne zna se tono ni gdje je stajala. Iskapanja nisu dala nikakvih zadovoljavajuih podataka s tim u vezi. U Delti poznajemo druga kraljevska obitavalita. Ostaci jedne palae pronaeni su u Kantiru, hladovitome selu punom palmi, dvadeset i pet kilometara juno od Pi-Ramsesa.19 Kada je faraon iekivao svoju zarunicu, kerku hetitskoga kralja, koja je usred zime na putu do njega prola Malu Aziju i Siriju, dao je u svojoj otmjenoj udvornosti podii u pustinji izmeu Egipta i Fenikije utvren dvorac, kamo joj je poao u susret. Iako se nalazio veoma daleko, taj je dvorac bio krcat svime to srce moe poeljeti. Svaka njegova strana bila je stavljena pod zatitu jednoga boanstva: Amon je bdio nad zapadnom, Setek nad junom, Astarta nad istonom, a Uadit nad sjevernom stranom. U ast egipatskog vladara i njegove azijske supruge spojena su dva egipatska i dva azijatska boanstva, jer je, naime, Set prihvatio Baalovu frizuru i pregau, odnosno suknjicu, ne nalikujui vie na egipatskog boga. etiri kipa, koja su nosila imena ivih ljudi, RamsesMiamun, ivot, Zdravlje, Snaga, Montu u obje zemlje, ar Egipta i Sunce kraljeva, sluili su kao bog, glasnik, vezir i paa. 20 U svome gradu, smjetenom zapadno od Tebe, Ramses III. je imao palau koju je nazvao svojom kuom radosti. Njezine ostatke otkrili su i prouili arheolozi Orijentalistikog instituta iz Chicaga. 21 Proelje joj je gledalo na prednje dvorite hrama. Reljefi koji su je ureavali izlaui se Oku izmeu stupova peristila veoma su uspjeno slavili kraljevu mo i snagu. Na njima Ramses kijaom ubija neprijatelja. U sjajnoj pratnji pregledava konjunice. Navukavi bojnu

vjebama svojih najboljih vojnika. U sreditu proelja nalazio se balkon s kojega je Njegovo Velianstvo otpozdravljalo narodu. Ispred toga bogato ukraenog balkona uzdizala su se etiri vitka stupia u obliku stabljike papirusa, na kojima je poivalo trostruko krunite. Na donjem dijelu krunita lebdio je krilati sunani krug. Srednji dio bio je iskien ornamentima u obliku palminih grana, a gornji svetim kobrama, urejima, sa sunanom ploom na glavi. Tu se ukazivao vladar kada je narodu bilo doputeno da se sakupi u dvoritu na Amonovu svetkovinu. Tu je dodjeljivao odlikovanja. Balkon je bio povezan s kraljevskim odajama. Ove su se u sredini sastojale od nekoliko prostorija sa stupovljem, meu kojima su bile prijestolna dvorana, kraljevska spavaonica i kupaonica. Taj sredinji dio bio je predvorjem odvojen od kraljiinih odaja, koje su se sastojale od vie soba i kupaonica. Dolazilo se i odlazilo dugakim ravnim hodnicima, koje je bilo lako nadgledati, jer je Ramses III, pouen iskustvom, bio veoma oprezan. Unutranja dekoracija prijestolne dvorane mora da je bila dosta jednostavna, sudei barem po emajliranim ploicama pronaenim prije vie od trideset godina, i po ostacima reljefa koje su ne tako davno otkrili ameriki arheolozi. Kralj je posvud prikazan u uspravnom stavu s likom sfinge i hijeroglifima koji niu njegova imena. Pred njim stoje vezani neprijatelji Egipta. Odjeveni su u bogatu odjeu s barbarskim ukrasima, a fizionomije, kosa i nakit prikazani su im veoma pomno. Libijci su tetovirani. Crnci nose naunice. Sirijcima oko vrata vise medaljoni. Nomadi asu zatakli su u kosu ealj da im ne pada na elo. 22 Nije nedoputeno pretpostaviti da su kraljeve i kraljiine odaje bile ukraene i umilnijim prizorima. Kraljevski stan nije zauzimao sobito velik prostor. Bio je kvadrat sa stranicama od po etrdeset metara. Kraljevi boravci u njemu po svoj prilici nisu bili dugi, jer je mogao stanovati i na drugoj obali. U Delti je mogao birati boravita kako mu se svialo. Memfis, On,PiRamses jedva su ekali da ga prime. Izmeu Ona i Bubaste, na mjestu koje Arapi zovu Tel el Jahudieh, poduzeo je gradnju sasvim
22

Ann. S. A. E., XI (1910), 4963.

22

23

novoga zdanja, gdje su pronaene emajlirane ploice sline onima otkrivenim u Medinet-Habuu. 23 Vrijeme je toliko upropastilo palae raznih Setija i Ramsesa da se, kako bismo mogli stei kakvutakvu predodbu o faraonskom dvoru iz vremena Nove drave, moramo u mislima prebaciti u Akhenatonovu rezidenciju, koja je samo neto malo starija od spomenutih. U njoj podne ploe u dvoranama sa stupovljem predstavljaju ribnjak pun riba, obrastao trskom i papirusima, po kojemu plutaju lopoi, a nadlijeu ga ptice movarice. Po evaru skakue telad i die s legla jata divljih pataka. Oko stupovlja obvili su se loza i slak. Glavice i krunita stupova ureeni su inkrustacijama. Zidove su prekrile slikarije s prizorima iz obiteljskog ivota. Kralj i kraljica sjede jedno prema drugome, Akhenaton, u naslonjau, a Nefertiti na jastuiu. Ona u krilu dri djetece; najstarija kraljevna grli mlau sestru. Jo dvije male kraljevne igraju se na tlu.24 Netko je, dodue malo pretjerano, rekao da je ovako njean prizor jedinstven u itavoj staroegipatskoj umjetnosti. Naime, ribnjaci, papirusi, ptice, ivotinje koje skakuu ili jurcaju dio su uobiajenog likovnog repertoara. U Medinet-Habuu vidjeli smo kralja u drutvu ljupkih miljenica. Usuujemo se tvrditi da su palae faraona iz XIX. i XX. dinastije i dalje bile podjednako raskone. Kao i u Akhenatonovo doba, ivahno obojeni zidovi, stropovi, podovi, stupovi i krunita pruali su uitak oku i zadovoljstvo duhu. Bogatstvo pokustva, sjaj nakita i odjee upotpunjavali su cjelovit dojam savrene otmjenosti. III KUE Znaajne linosti nastojale su oponaati sjaj i udobnost kraljevskih obitavalita. I njihove su gradske ih ladanjske rezidencije, zauzimajui narijetko povrinu od itavoga hektara, bile poput kraljevskih ili boanskih okruene debelim i visokim

dok su ostala vrata, zapravo jednostavni otvori u zidovima, vodila prema gospodarskim zgradama i vrtovima. Tako je u Bubasti izgledao dvorac u koji je podmukla Tbubui namamila svoga ljubavnika. Apujeva je kua nalikovala na pravi mali hram. Ispred proelja uzdizao se trijem sa stupovljem u obliku stabljika papirusa. Arhitrav je podupirao krunite s uklesanim palminim granama. Ulazna su vrata bila obzidana klesanim kamenovima, a nadvratnik im je bio isto tako ukraen palminim granama.25 Kua u kojoj je faraon Aj primio i nagradio Neferhotepovu suprugu ima terasu sa stupovljem. Na ovome poiva lagan krov s istaknutom strehom na sve etiri strane, koju podupiru visoki, vitki stupovi, tvorei peristil oko cijele kue.26 O vanjskom izgledu tih dviju kua moemo suditi zahvaljujui slikarijama koje su Apuj i Neferhotep dali izraditi u svojim grobnicama. Ukoliko elimo upoznati unutranji raspored, valja nam posjetiti iskopine u El Amarni. Ulazni trijem vodi najprije u predvorje, a odavde u primau dvoranu, gdje krovite poiva na stupovima. Iza ovih dvorana nalaze se runice, prostorije za oblaenje, gdje su pronaene krinje od opeke, koje mora da su sluile kao ormari za rublje i odjeu, te smonice u kojima su se pohranjivale namirnice i osvjeujua pia. Gospodarove odaje, kupaonice i zahodi zauzimaju ostatak zdanja. Zidovi kupaonice oploeni su klesanim kamenom. U jednom uglu pronaena je kamena podna ploa obzidana vrstom ograde od cigala, preko koje je sluga mogao vodom polijevati kupaa. Ovaj se poslije kupanja zavalio na sjedalo da ga sluga dobro istrlja. Iza kupaonice je zahod s okreenim zidovima, gdje se iznad ciglenih kesona ispunjenih pijeskom nalazi kameno sjedalo s okruglim otvorom.27 Svaku iole udobniju kuu okruuje nekoliko dvorita. U jednom se nalaze ambari u obliku konice. Sjeverno dvorite zakriljuje konjunice i tenare. U istonom su obino nanizane kuhinja, pekarnica i sluinske nastambe od opeke. Sluge su, dakle, morale

24

25

Kroz jedna sluinska vrata mogli su ui u primae odaje. Njihove su kuice uglavnom podijeljene na po etiri prostorije: predsoblje, srednju sobu, u kojoj jedan stup podupire strop, kuhinju d spavau sobu. Cijela je obitelj natisnuta u taj tijesni prostor, koji ponekad mora dijeliti sa stokom. Jedne stube vode na krov. Na kraju tih nastambi nalaze se prostrane i udobne intendantske kue. 28 Pitka voda crpi se obino iz kamenoga bunara. Ravne vrtne aleje sijeku se pod pravim kutom i dijele zelene povrine na kvadratne ili pravokutne parcele, a obsaene su drvoredima i cvjetnjacima i zasjenjene vinovom lozom. Egipani su vrtovima poklanjali mnogo panje. Anna je u svome perivoju gajio gotovo sve vrste drvea koje su rasle u dolini Nila, datulu, dumpalmu, kokosovu palmu, koja se zvala kukavija palma, sikomoru, smokvu, pustinjsku datulu, iimak, avokado, mogranj, bagrem, tisu, tamarisk, vrbu i jo neka stabla koja nisu identificirana, sve u svemu osamnaest vrsta.29 Rekhmare je takoer u svome obzidanom vrtu uzgajao sve vrste drvea i biljaka poznate u ono doba. 30 Pod kronjama je esto sa mnogo ukusa bila sagraena sjenica od lakog materijala. U njoj su gospodari blagovali preko ljeta. Na svakom koraku nalazile su se daare u kojima su se u velikim arama prekrivenim liem hladila osvjeujua pia uz stolove i police na kojima su sluge umjeno poslagale najbiranija jela staroegipatske kuhinje. Teko je zamisliti perivoj bez ribnjaka. Ovaj je obino kvadratna ili pravokutna oblika i obzidan opekama. Po povrini plutaju lopoi, meu kojima se kupaju patke. Pokraj stuba koje se sputaju do vode gotovo uvijek na raspolaganju ukuanima stoji amac.31 Kue u kojima ive pripadnici srednjih slojeva imaju obino po nekoliko katova, a ponekad i ambare na samome krovu. Proelje im je golo, bez ikakva uresa. Blie jednome uglu nalaze se vrata s dovratnicima i nadvratnikom od kamena. U prizemlju svjetlo dopire samo kroz
Ibid., 152, 153. Wr. Atl, I, 60; Fr. mis., XVIII, I; Urk., IV, 1046-1047. 30 Wr. Atl., I, 278, Vrt Min-nekhta. 31 Rekhmareov vrt: Wr. Atl., I, 3; Sebekhotepov, ibid., I, 222; Amenemhebov, ibid., I, 66; Kenamonov, Davies, KenAmun, 47; fres28 29

vrata. Svaki kat ima dva do etiri, pa ak i osam malih, kvadratnih prozora zastrtih storama, ikoje ukuane tite od ege i praine. U Tanisu smo pronali prozorski okvir od kamena, kojemu je svaka stranica dugaka jedva jedan lakat. Kao stora mogla je sluiti i rupiasto isklesana kamena ploa. Takoer u Tanisu pronali smo u jednom kvadratnom prozoru dvije upljikavo isklesane kartue s imenom faraona Merenptaha. Na nekim tebanskim slikarijama zidovi su ispresijecani vodoravnim prugama, kao da su napravljeni od greda ili obloeni daskama. Objanjenje nam se ukazalo u Tanisu, gdje smo ustanovili da su zidari buku nanosili samo na vodoravne redove cigala, dok su okomiti spojevi bili ispunjeni jednostavno ilovaom. Zato je gotov zid bio vodoravno isprugan dugakim bijelim linijama. Prostorije u prizemlju sluile su veinom rukotvorcima. Takav je sluaj na primjer u Tebi s kuom stanovitoga Tutinefera. ene predu. Mukarci pokreu tkalaki stan. U susjednoj se prostoriji melje ito i mijesi kruh. Gospodari borave na katu, u dosta prostranoj sobi s malim, visoko postavljenim prozorima i stupovima s glavicom u obliku lotosa, na kojima poiva strop. Vrata su vjerojatno ukraena emajliranim ploicama ili rezbarijama u samome drvu. Na zidovima se vie nita ne razabire, no Egipani su obiavali prekriti slikarijama sve raspoloive plohe. U Tanisu sam u jednoj kui iz kasnoga razdoblja, kojoj su zidovi iznutra obmazani gipsom, sakupio neto ploa sa slikama plesaica i brodova. Mora da je takav obiaj veoma star, pa nam se ini vjerojatnim da su sobe po kuama nalikovale na prostorije u tebanskim grobnicama, u kojima je na stropu naslikana vinova loza, a zido vi ispunjeni prizorima lova, putovanja u sveti Ozirisov grad i drugim slinim slikama. Na drugom katu strop je tako nizak da se ukuani nisu ni morali propeti na prste kako bi ga dodirnuli. Ovdje jedna prostorija slui za gospodarovu toaletu. Dok on sijedi u naslonjau, sluge mu donose vr, umivaonik, lepezu i muharnik. Po podu su posjedali pisari da mu itaju pisma i zapisuju naloge. Druga sluinad neprestano prolazi stubitem i hodnicima, nosei zaveljaj na glavi i are pune

26

27

vode objeene o obramnice.32 U kui nekoga Mahua ivot na katovima odvija se po istom rasporedu. are su nagomilane u prizemlju. Na prvom katu nalazi se blagovaonica. Drugi kat ispunjen je titovima, orujem i raznim potreptinama. Kako je Mahu bio naelnik policije, vjerojatno je tu provodio no, kako bi na hitan poziv mogao skoiti na oruje i pojuriti u potjeru za razbojnicima. Krovovi su u pravilu ravni. Na njih su vodile stepenice ili ljestve. Neki su, poput Tuti-hotepa, na njih smjestili am-bare. Drugi su uzdu rubova postavili pleter da djeca ne bi pala ili da se zaklone od indiskretnih pogleda kada su spavali pod vedrim nebom. Nebamon i Nakhti su na krovu podigli trokutaste nastavke, za koje se vjeruje da su neka vrsta produnica za zraenje. Meutim, u starom Egiptu nisu bile nepoznate ni kue sa iljastim krovom. U jednoj grobnici u Abu-Roau pokraj Kaira, koja potjee iz vremena faraona Dena, gotovo dvije tisue godina prije Ramsesa, pronaao sam dvije bjelokosne figure za igru koje predstavljaju kue s kosim krovom to se sastoji od dva trokuta i dva trapeza. 33 Takvo, ve sloeno krovite zauuje kad se radi o tako drevnim vremenima. Moglo je biti izumljeno samo u zemlji gdje su kie este i gdje ima mnogo drvene grae. U Egiptu malo obilnije kii jedino u priobalnim podrujima, ali i tamo su sve do u nae doba kue pokrivene ravnim terasama. Vjerojatno je, dakle, da figure iz Abu-Roaa predstavljaju tip kua kakve u Egiptu nisu bile uobiajene. Nemamo nikakvih dokaza da se u doba Ramsesa tako gradilo u bilo kojem podruju zemlje. ak ni u Tebi stambene zgrade nisu bile tako meusobno stijenjene, a prostor nije bio tako dragocjen da bi bilo nemogue zasaditi poneko drvo, bilo u malom unutranjem dvoritu, bilo ispred proelja. Kod Nebamona dvije palme kao da rastu iz samoga krova, to im nimalo ne smeta da obilato rode datulama. Kod Nakhtija ulazna vrata zasjenjuju palma i sikomora. Visoka uska kua prikazana u grobnici br. 23 u Tebi stoji izmeu dvaju redova stabala. Ispred druge, koju poznajemo zahvaljujui grobu br. 254,
32 Davies, The town house in ancient Egypt, Metropolitan Museum studies, I, may 1929, 233255. 33

rastu tri mogranja u glinenim loncima s raznobojnim ukrasnim inkrustacijama i dvije palme.34 ak su i pripadnici skromnijih stalea svim silama nastojali da urede ugodna i udobna obitavalita. Poduzimali su sve kako bi se obranili od mnogobrojnih naruitelja kunoga mira, kukaca, mieva, guterica, zmija i ptica kradljivica. Medicinski papirus Ebers sauvao nam je nekoliko korisnih naputaka. 35 Kako da se iz kue istjeraju kukci? Treba je oprati otopinom prirodne sode, natronom, ili je omazati proizvodom zvanim bebit, razmrvljenim na ugljenu. Ako se pred zmijinju rupu stavi malo natrona ih osuena riba tilapia nilotica, pa ak i neto sjemenja luka, zmija nee izlaziti iz rupe. Vugina mast izvrsna je protiv muha, a ikra protiv buha. Ako se na vree i bale stavi maje masti, mievi im nee prii. Glodavci nee unitavati ito ako se u ambaru zapali iz met gazele ili ako se zidovi i pod poprskaju nekom otopinom. Evo pouzdana naina kako da se jastreb odvrati od kokoarenja. U zemlju se zabode bagremova grana i kae se: Jastreb je krao po gradu i selu. . . Poleti, ispeci ga i pojedi. Izgovoriti te rijei nad bagremovom granom, poto se na nju stavi kola, sigurno je sredstvo obrane od jastreba kokoara. Dimljenje je vrlo korisno za raskuivanje runice. No, nije bilo nadohvat ba svakome, jer je valjalo pomijeati tamjana, terpentinske smole i drugih egzotinih ili domaih sastojina. Taj recept, kao i prethodni, dokazuju elju da se kua odrava u redu i istoi. Ta prirodna elja nagnala je vlasti da poduzmu mjere za odvod otpadnih voda i odvoz smea i kunih otpadaka. Meutim, u nedostatku dokumenata, o tome ne moemo rei nita poblie. IV POKUSTVO U primaim sobama palaa, kao i u bogatakim stano-vima, pokustvo se sastojalo u prvom redu od raznovrsnih sjedala. Postojale su sasvim jednostavne stolice sline etvrtastom sanduku sa jedva pedalj visokim naslonom. Stranice su im bile optoene
34 35

Jedan se primjerak nalazi u Kairu, drugi u Louvreu,

28

Davies, op. cit., 242, 243, 246, 247. Pap. Ebers, recepti 840, 852, sl. 9798.

29

ljuturastim ornamentima uokvirenim ukrasnim letvicama. Skupocjenost materijala i kakvoa izrade nadoknaivali su jednostavnost samoga predmeta. Mnogo elegantniji i daleko udobniji bili su naslonjai s urezbarenim aurima, koji su stajali na etiri lavlje noge i imali visok naslon za lea i dva naslona za ruke. Za kralja i kraljicu ni to nije bilo dovoljno. Nasloni njihovih sjedala bili su sa obje strane ukraeni kiparskim motivima urezbarenim u drvu, utisnutim u kou ili izraenim od zlata, srebra ili bakra s inkrustiranim dragim kamenjem. Kralj u liku grifona ili sfinge, pod okriljem svete kobre ureja, leinara ili sokola pandama trga na komade nekog Azijca ili Crnca. Groteskna stvorenja, kakva su se uz veliku cijenu dobavljala iz Punta ili s Gornjega Nila pleu svirajui u daire. Iz kraljiinih ruku kralj prima cvijet od kojega se raa ljubav. Kraljica stavlja muu oko vrata ogrlicu. Lavlje, ptije ili enske glave ukrauju rub naslonjaa ispred naslona za ruke. Izmeu nogu izrastaju iz postolja simboline biljke Sjevera i Juga, ovijajui se oko hijeroglifa kojemu je znaenje sloga.36 Izraivale su se dvije vrste stoliica bez naslona. Jednostavnije su imale okomite noge. Kod otmjenijih, noge s vrhom u obliku ptije glave ukrtavale su se kao slovo X. I preke su na krajevima bile izrezbarene kao ivotinjske glave. Na podu su bile prostrte hasure, a posvuda je lealo nebrojeno mnogo jastuia. 37 Jastuii su se stavljali iza lea ili pod noge osoba to su sjedile u naslonjaima. Kad je prisutnih bilo vie nego stolica, oni koji su doli posljednji, kao i najmlai, sjedah su na jastuie na podu ili jednostavno na hasure. Ako je osim blagovaonice postojala i posebna primaa soba, u ovoj su stajale stolice i stolii za uzvanike, stolovi i police za koare s voem, za plitice s mesom i povrem, za are i vreve. Takvoga pokustva ima mnogo, ali je maleno. Starim Egipanima nikada nije palo na um da naprave velike stolove oko kojih moe

36 Izvrsno ouvana lijepa sjedala izvaena su iz Jujina i Tujuova groba, kao i iz Tutankhamonove grobnice. U hramovima i grobnica-ma postoje mnoge njihove slike. Primjeri: Mem. Tyt., V, 5, 9, 25; ibid., IV, 7; Th. T. S., I, 1516; ibid., V, 41, 43. 37 Freske iz palae u Akhetatonu, Pendlebury, op. cit., str. 14; J.E.A., VII.

sjediti vei broj ljudi. Jeli su svaki zasebno, ili samo po dvoje. U najdrevnija vremena upotrebljavala su se dva tipa posua. Obino posue bilo je glineno, a luksusno kameno. Od kamena u upotrebi je bio plavi ili crni kriljevac, alabastar, ponekad crveni krenik, granit za veliko posue i kremen za manje ae. Kamen je sluio za pravljenje cilindrinih ili jajolikih vaza, aa, zdjelica, vreva, tanjura, kljunastih zdjela, kraga, junika i raznih posuda sa stalkom. Matovitiji izraivai takva posua klesali su na njemu ornamente pomou kojih se posuda mogla nositi, ili su ih pravili u obliku laa ili ivotinja.38 Egipani nisu nikada prestali izraivati lijepo kameno posue. U grobnicama iz Nove drave naeno ga je u velikim koliinama. Meutim, radije su upotrebljavali zlatne ili srebrne posude. Izraivali su pehare za potrebe bogosluja.39 Pripremali su tople napitke od bilja u sudovima sa cjedilom privrenim iznutra ispred kljuna, koji pod-sjeaju na nae ajnike. Vrui se napitak mogao toiti i kroz cjedilo postavljeno iznad ae ili alice. Poznati lonac na tronocu iz riznice u Bubasti bio je oito namijenjen dranju mlijeka. Tekuine su se pretakale pomou pliih ili dubljih posuda zaobljena dna sa drkom i kljunom, ili pomou aa privrenih o dugaku zakrivljenu drku poput mjerice dananjih mljekara. Neki tipovi irokih posuda i pehara obrubljeni sitnim ovalnim ornamentima bili su kao stvoreni za kreme i kolae. Ramses III. nikako ne bi pristao da se uputi nekamo s vojskom ako njegov posilni oficir ne bi ponio trolitreni zlatni pehar s rukom i njegovu au.40 Oni kojima je tako skupocjeno posue bilo nedostupno, zadovoljavali su se grnarijom. Od nekog vremena lonari su poeli izraivati fino glineno posue, koje su oslikavali raznim geometrijskim ili cvjetnim ukrasima i ivahnim prizorima kakve vidimo ugravirane na metalne sudove, pticu kako prodire ribu ili ivotinje to su se nadale bijegu.

30

31

S poecima Nove drave, u Egipat su iz inozemstva, s otoka, iz Sirije i iz Nubije, stizali mnogi iskljuivo ukrasni predmeti od kovine i dragoga kamenja, iroki pehari, amfore i potpuno neupotrebljivi stolii s jednom nogom, na kojima je bila nagomilana cjelokupna zbiljska ih imaginarna flora i fauna. Veinu tih dragocjenosti pohranjivah su hramovi, no faraon je neke osobito lijepe primjerke zadravao za sebe. Narod je takoer poeo cijeniti te egzotine predmete, pa su sline poeli izraivati i egipatski zlatari. Kraljevi Kenamon, zaduen za najvie slube, imao je izmeu ostaloga zadatak da kralju prinosi novogodinje poklone. U svojoj je grobnici dao naslikati potpunu zbirku tih poklona izraenih u kraljevskim radionicama. 41 Osobito upada u oi komad pokustva na kojemu raste itava uma dumpalmi i sirijskih palmica meu lopoima i ivanicama. Po stablima se penju majmuni i beru izdanke. Ostali namjetaj blii je tradicionalnom ukusu. Statue od ebanovine, od kojih su neke optoene zlatom, predstavljaju kralja i kraljicu s raznim atributima, na postolju ili u ormaru poivaju sfinge ljudskoga lica ili sokolove glave, koze i gazele lee na stolu, posvuda stoje razni kovezi. Pretpostavljam da su svi ti predmeti bili namijenjeni vladarskim palaama i da su se mnogi od njih nalazili u primaim dvoranama. U spavaoj sobi najvaniji komad pokustva svakako je postelja. Postoje vrlo jednostavni kreveti koji se sastoje od reetkastog leaja s drvenim okvirom, postavljenim na etiri noge. Ove su esto izrezbarene u oblik lavovskih ili bikovskih nogu. U Tutankhamonovu grobu sauvala su se tri raskona kreveta sa stranicama uoblienim u likove cijelih ivotinja, krava, pantera ili nilskih konja. U spavaonici su se nalazili jo i drveni ormari ukraeni inkrustacijama, u kojima se dralo rublje i odjea. Toaletni pribor, ogledala, eljevi i ukosnice spremali su se u kutije i koveie raznih veliina i oblika, a kozmetike potreptine, pomade i miomirisi u kutijice od opsidijana i bjelokosti. U odajama namijenjenim lanovima obitelji, djeci i djevojkama, mogli su se odlagati muziki instrumenti i sanduii s igrakama. Uredski namjetaj sastojao se od posebnih ormara u koje su se spremali rukopisi, svitci pergamenta i papirusa, kao i pisarske 32

Kad je neki papirus bio ispi-san, pisar ga je smotao, zavezao i zapeatio. Svitke je povezao u snopove, zatim ih stavio u kone torbe, a ove natisnuo u ormar. 42 Za pisanje nije bio potreban stol. Pisari su papirus rasprostrli naprosto preko koljena. Ponekad su mogli pisati i stojei, drei papirus u lijevoj ruci. Kad su morali izai poslom, potreptine su strpali u neku vrstu krute vree ravna dna sa zatvaraima na zapor i remenom za noenje. U kuhinjski namjetaj spadali su stolovi na etiri noge i raznolike glinene posude debelih stijenki. Pei su bile pravljene od vatrostalne gline. Metalne grijalice na dugom stalku, na kakvima su se prljile guske upotrebljavale su se, ini mi se, samo u hramovima, te ih pravi kuhar nije trebao. U najsiromanijim kuama, u kojima se cijela obitelj tiskala na dvadeset i manje kvadratnih metara, pokustvo se svodilo na hasure i neto glinenog posua. Nekoliko drvenih polica i ormara bilo je znak boljega imovnog stanja.
42

Montet, Vie privee, sl. 13 i str. 145.

3 Egipat

DRUGO POGLAVLJE

VRIJEME I GODINJA DOBA Za Egipane godinu nije odreivala putanja Zemlje oko Sunca, nego vrijeme potrebno da se proizvede jedna etva. Rije renpit sa znaenjem godina pisala se hijeroglifom koji predstavlja mladicu s pupoljkom. Taj se znak nalazi i u srodnim rijeima: renpy, biti svje, snaan, renput, godinji prirod. U Egiptu etva ovisi o poplavi. Svake godine poetkom lipnja zemlju pogaa sua, a Nil ostaje gotovo bez vode. Pustinja prijeti da e progutati nizinu. Ljude je zahvaala strava. Stav starih Egipana prema naklonosti prirode bio je mjeavina zahvalnosti i straha. Bojali su se da vadei kamen iz kamenoloma ranjavaju boga, da ga gue polaui sjemenje u zemlju, da ga tuku mlatei ito, da mu odrubljuju glavu anjui klasje. Od pamtivijeka poplava nikada nije izostala. Ponekad je bila presilovita, ponekad preslaba, ali uvijek blagotvorna. Meutim, stanovnike nilskih obala to neiznevjereno iskustvo nije potpuno liavalo bojazni: Kada te zaklinjemo da nam da godinje vode, zajedno su i moni i slabi. Svatko je pozvan da doe s priborom. Nitko ne zaostaje za susjedom. Nitko ne nosi ruho. Velikaka djeca nisu okiena i ne uje se pjesma u noi.1 Egipani su u svojoj pobonosti vrlo rano uvrstili Nil, Hapi, u red boanstava. Predstavljali su ga kao dobro uhranjena ovjeka s ovjeenim sisama i s trbuhom nabranim od sala, koji pridrava pojas, i sa sandalama na 34

vodenim biljem. Ruke su mu udjeljivale znamenje ivota ili drale stol krcat rtvenim darovima, ribama, patkama, strukovima cvijea i snopovima ita. Mnogi su gradovi nosili njegovo ime. Zvali su ga ocem bogova. Valjalo mu je prinositi podjednako bogate rtve kao i ostalim boanstvima. Tako je inio i Ramses III. Za itavoga svog vladanja u Onu i u toku tri godine u Memfisu uveo je ili obnovio Hapijeve knjige u kojima su zavedene ogromne koliine ivea i drugih proizvoda. Umjetnici su pravili na tisue malih Hapija od zlata, srebra, bakra ili olova, od tirkiza, lapis lazulija, fajanse i drugih materijala, kao i mnogo peata, naunica i kipie Repite, Hapijeve supruge. 2 U asu kada je vodostaj trebalo da naraste, takvi su se darovi prinosili bogu u mnogim hramovima, a Nilove su se knjige bacale u jezero uz hram Ra-Harakhtea u Onu, koje se zvalo Kebehu, kao Nil u visini katarakta. Bacali su se zajedno s njima moda i kipii.3 To se ponavljalo i dva mjeseca kasnije, kada je vodostaj dosegao najviu razinu. Zatim se Nil, koji se bio razlio po cijeloj nizini, tekui izmeu dvije pustinje i pretvarajui gradove i naselja u otoke i otoie a ceste u nasipe, poinjao krotko povlaiti. etiri mjeseca nakon prvih predznaka visokog vodostaja opet se potpuno povukao u korito. To etveromjeseno razdoblje predstavljalo je prvo godinje doba, akhit, poplavu. im se zemlja pojavila iz vode, seljaci su se poeli razilaziti po njivama orui i sijui, prije nego se tlo opet skrutne. Nakon toga, etiri ili pet mjeseci preostajalo im je manje-vie samo da jo navodnjavaju. Zatim je dolazilo vrijeme etve, a nakon nje vozidba, vridba i ostali poslovi. Poslije godinjeg doba poplave slijedilo je doba izlaska, perit, a zatim doba ubiranja, emu. Dakle, tri godinja doba kao kod idova i Grka. Premda je poplava nadolazila u veoma pravilnim raz-macima, teko bi bilo ustanoviti poetak godine samo promatrajui rast vodostaja. Meutim, u trenutku kada Nil poinje bujati dolazi uvijek istoga datuma do pojave u koju su se mogli pouzdati tvorci kalendara. Zvijezda Sirijus, staroegipatskim jezikom zvana Sopdit,
Pap. Harris, I, 37 b 1, 41 b 6; 54 a 2, 56 a 12. Moret, La mise a mort du dieu en Egypte, Pariz, 1927, 10, 13. 3* 35
2 3

koja se nije mogla vidjeti stanovito vrijeme, pojavljuje se nakratko na istonom obzorju upravo prije izlaska sunca. Egipani su ubrzo povezali te dvije pojave. Nadolazak vode pripisali su Izidinim suzama. Zvijezdu su, naime, smatrali jednom boiinom pojavnou, a samu boicu zatitnicom godine. Dan kada se zvijezda prvi put javlja bio je prvi dan u godini. Ta podudarnost bila je zabiljeena u knjigama Kue ivota, toj vrsti riznice u kojoj su se uvale tradicije i znanja sve tamo od Stare drave pa do kasnoga razdoblja. 4 Kalendar to ga je Ramses III. dao uklesati u vanjski zid svoga hrama u Medinet-Habuu naznauje da se svetkovina boginje Sopdit, koja se slavila u povodu pojave zvijezde, poklapala sa proslavom Nove Godine.5 U jednoj ljubavnoj pjesmi dragan svoju ljubljenu usporeuje s lijepom zvijezdom koja zablista na samom poetku savrene godine, renpit nefert.6 Naime, postojala je i hroma, netona godina, renpit gab, u kojoj bog u vie ne izlazi, u kojoj zima nastupa umjesto ljeta, a u kojoj mjeseci vie nisu na svome mjestu. No narod nije elio takvu godinu: Ouvaj me, pie neki pisar, od hrome godine!7 Ratari, lovci, ribari, istraivai, lijenici, sveenici, koji su veinu svetkovina imali odravati u strogo odreeno vrijeme, jednom rijeju svi kojima su djelatnosti ovisile o prirodi, ravnali su se po savrenoj godini, u kojoj se mjeseci niu ustaljenim redoslijedom, u kojoj akhit oznauje iskljuivo ona etiri mjeseca kada se Nil razlijeva izvan korita, perit vrijeme sjetve koja pada u razdoblje svjeijih klimatskih uvjeta, a emu doba etve i ljetne ege. Zato su faraona njegovi podanici i nazivali osvjeenjem u emuu, a toplim mjestom na suncu u peritu.8 Rudari koji su odlazili kopati tirkiz na Sinaju znali su da ne valja ekati da nastupe mjeseci emua, jer su u to nepovoljno godinje doba planine usijane od sunca, to kvari boju dragulja. 9 Lijenici i veterinari znali su da se neke bolesti i neugodnosti javljaju periodiki, jedne u peritu, a druge u emuu. 36

U tome su ili ak dotle da su propisivali da se jedan lij ek ima uzimati u treem i etvrtom mjesecu perita, a drugi samo u prvom i drugom. S druge strane, neke su ljekarije djelotvorne i u akhitu i u emuu i u peritu, drugim rijeima tokom cijele godine.10 Radi jednostavnosti ta su tri godinja doba vremenski ujednaena i uklopljena u dvanaest mjeseci od po trideset dana, koji su se ve u Ramsesovo doba oznaivali redom to su ga zauzimali u godinjem dobu: prvi, drugi, trei i etvrti mjesec akhita, perita ili emua. Nazivi izvedeni prema mjesenim blagdanima bili su u upotrebi tek u saitskom razdoblju. Pet preostalih dana do broja 365 dodavalo se na kraju etvrtoga mjeseca emua. Kako su Egipani uspijevali odravati ustaljen kalendar u kojemu Nova Godina nije svake etvrte godine kasnila za po jedan dan? Strabon veli malo neobino da su dodavali jedan dan u stanovitim razmacima kada su dijelovi dana to su preostajali svake godine dosegli duinu itavoga dana.11 Najjednostavnije je bilo da se svake etvrte godine doda jedan dan, to se vjerojatno i inilo kada je Egipat imao sreu da njime vladaju kraljevi poput Setija I. i njegova sina. Moemo pretpostaviti da se u vremena unutranjih nemira prijestupni dan zanemarivao. Tada je kalendar bivao poremeen, sve dok ga po savjetu mudraca iz Kue ivota neki faraon ne bi opet doveo u sklad s prirodom, vrativi Novu Godinu na blagdan II SVETKOVINE I PRAZNICI Prvi dan u godini nije se svetkovala samo boginja Sopdit, nego je to bio dan opega slavlja. U hramu Upuajta ukuani su toga dana prinosili darove svome gospodaru.12 Mislim da pod tim treba shvatiti da je osoblje hrama prinosilo bogu rtvene darove koje su prethodnih dana donosili seljani. Kraljevi Kenamom dao je u svojoj grobnici naslikati sjajne poklone koje je njegovim
Pap. Ebers, 18, 2; 61, 45; Medicinski papirus u Berlinu, 11, 12; Pap. Hearst, 2, 17; 10, 11. 11 Strabon, XVII, 46. 12 Siut, I, 278 (drugi ugovor Hapu-Defaija).
10

nastojanjem faraon primao za Novu Godinu. 13 Je li to dovoljno da zakljuimo kako su poetkom godine svi Egipani razmjenjivali darove? itava je godina bila puna blagdana, osobito u akhitu, kada se nije radilo u poljima. Velika svetkovina grada Opeta trajala je u to godinje doba gotovo itav mjesec dana. Ne bih tvrdio da su svi praznikovali itav mjesec, no sigurno je da je ogromna masa ljudi pozdravljala svetu Amonovu lau i ispraala je s obale na njezinu putu uzvodno do Junoga Opeta. Da bi prisustvovali sveanostima u Bubasti, Egipani su razdragano naputali svoje poslove i ukrcavali se u amce, ene sa egrtaljkama, a mukarci sa frulama. Plesalo se i pjevalo sve do dolaska na cilj, alei se uzgred s poznanicima. Kau da se za tih svetkovina popilo vie vina nego kroz itavu godinu. Svetkovinu zvanu tekhi, to znai pijanstvo, malo je tko elio propustiti. U cijeloj se zemlji slavio prvi dan prvoga mjeseca doba sjetve. U svakom nomu, to jest u svakoj upi ili oblasti, i u svakom gradu postojala je Obaveza da se barem jednom u godini svetkuje bog zatitnik i gospodar. Kako su egipatski bogovi bili veliki putnici i vrlo gostoljubivi, u svakom iole vanijem hramu stolovalo je odjednom vie boanstava. Memfiski Ptah posjedovao je svetite i unutar zidina Karnaka, kao to je zatitnica Imita, boginja Uadit, imala svoje mjesto i u Tanisu. Kao to su bili duni slaviti lokalnog boga, stanovnici nisu smjeli zanemariti ni boanstva svojih prijatelja. Natrljavi se mirisnim uljem i odjenuvi praznino ruho, odlazili su da prinesu rtvene darove u hram, gdje im je bilo doputeno da piju, jedu i galame vie nego obino. Neke su svetkovine bile tako vane da ih je vjernik, ukoliko dotini bog nije imao svetita u oblinjem hramu, morao slaviti makar i kod kue, ne zapoinjui bilo kakav posao, pa ak i odustajui od svake aktivnosti. ini se, osim toga, da je prvi dan svake dekade bio neto poput nedjelje. Na steli iz god. VIII, koja je podignuta u Hatorinu hramu u 38

svakih deset dana, ruhom za cijelu godinu i sandalama za obje noge za svaki dan.14 Ne bi bilo razumno traiti od onih koji su se pomno uredili, dotjerah i najeli vie nego obino da pou na posao. III SRETNI I NESRETNI DANI Ispunivi dunosti prema bogovima i pridravi se nedjeljnog odmora, Egipanin se jo nije mogao bezbrino prepustiti uicima ili poduzeti neto korisno. Dani su se dijelili na tri kategorije: dobre, opasne i nesretne, prema dogaajima koji su ih obiljeih u vremena kada su bogovi obitavali na zemlji. Potkraj treega mjeseca doba poplave, Hor i Set prekinuli su svoj strahoviti sukob. Svijetu je vraen mir. Horu je u posjed pripao itav Egipat. Seta je dopalo pustinjsko prostranstvo. Bogove je obuzela radost. Pred smirenim i pomirenim boanstvima, jer se, naime, bitka bila proirila na sve nebesnike, Hor se ovjenao bije-lim, a Set crvenim vijencem. To su bila tri sretna dana. Sretan je bio i prvi dan drugog mjeseca perita, kada je Ra snanim rukama odigao nebo, kao i 12. dan treeg mje-seca istoga godinjeg doba, jer je u ribnjak dviju istina u hramu umjesto velianstva Tuma stupio Tot. No, Set je ubrzo nastavio svoja zlodjela. Treega dana drugog mjeseca perita Set i njegovi pristalice usprotivili su se uovoj plovidbi. To je bio opasan dan, kao i 13. istoga mjeseca, kada je pogled boginje poasti Sekhmet postajao ubitaan. U prvom mjesecu akhita 26. dan bio je ne samo nepovoljan, nego naprosto koban, jer je padao na godinjicu velike bitke izmeu Hora i Seta. Uzevi na sebe ljudski lik, bogovi su poeli dvoboj mlatei jedan drugoga po slabinama, zatim su se pretvorili u nilske konje i u tom obliju proveli tri dana i tri noi sve dok ih Izida, majka Horova a sestra Setova, nije sulicom prisilila da napuste taj nezgrapni lik. Trei dan epagomena, petodne-vnog razdoblja to se dodavalo do broja 365, bio je obljetnica Setova roenja i nesretan dan. Kraljevi su ga sve do noi provodili ne radei nita, pa ak zanemarujui i vlastitu toaletu. Ponaanje pojedinaca upravljalo se, dakle , prema vrsti dana. 39

Za nepovoljnih dana bilo je uputno uope ne izlaziti iz kue, ponekad u zalazak sunca, ponekad nou, a koji put opet itavoga dana. Moglo je biti zabranjeno kupati se ili ploviti amcem, poi na put, jesti ribu odnosno bilo to iz vode, zaklati kozu, vola ili patku itd. Devetnaestoga dana prvog mjeseca perita, kao i nekih drugih dana, ovjek nije smio pristupiti eni, ukoliko nije htio da se izloi nekoj zarazi. Postojali su dani kada se nije smjela u kui zapaliti vatra, zatim kada je bilo opasno sluati vedre pjesme ili izgovoriti ime svadljivoga, okrut nog i bezonog boga Seta. U kui onoga tko prije noi toga dana izgovori to ime, vladat e vjeita svaa. Kako je stari Egipanin znao to mu je raditi, to bi ipak mogao initi, a to mora pod svaku cijenu izbjegavati? Svakako zahvaljujui tradiciji, ali su mu, ako bi ga izdalo pamenje ili ako nije bio sasvim siguran, od pomoi bili posebni kalendari povoljnih i nepovoljnih dana. Sauvali su se dosta veliki dijelovi jednoga takvog kalendara, kao i poneki fragment jo dvaju.15 Kada bismo imali barem jedan potpuni kalendar te vrste, vjerujem da bismo im u uvodu mogli proitati na kojem se autoritetu temelje upute i zabrane. Egipat je bio pun proroita. Kalendari povoljnih i nepovoljnih dana vjerojatno su dolazili iz hramova gdje se proricalo. Nema sumnje da su esto bili meu sobom proturjeni, to je Egipaninu koji je svakako morao izai ili poi na put, odnosno obaviti neki posao na dan kada kalendar savjetuje suprotno omoguivalo da upita za miljenje neko drugo poroite, koje je dane to ih je prvo ubrajalo u nepovoljne smatralo sretnima. Setovi postupci ostavili su na mjestima odanim Ozirisu, Horu i Amonu mrsku uspomenu, ali u Papremisu16, na itavom istoku Delte, u sredinjem jedanaestom nomu i u Gornjem Egiptu, u Nubitu i Oksirinku, jednom rijeju svagdje gdje se astio Set, ta su se ista djela smatrala podvizima, te je njihova obljetnica nuno oznaivala sretan dan. Pretpostavimo, meutim, da se na Egipanin nije imao prilike obratiti nekom 40

drugom proroitu, ili da je imao povjerenja samo u svoje. Vjerojatno je na kraju kalendara mogao nai upute kako da se snae i kako da spava sa enom bez opasnosti, kako da se okupa a da ga ne epa krokodil ili kako da naie na bika a da ne ostane na mjestu mrtav. Dovoljno je bilo da izgovori neku prigodnu formulu, da dodirne amajliju, ili, jo bolje, da poe u hram i da prinese neki mah rtveni prilog.
IV SATI

Kao to su godinu dijelili na dvanaest mjeseci, Egipani su i dan i no dijelili na po dvanaest sati. ini se da sat nisu dijelili na manje vremenske odsjeke. Rije at, koju prevodimo kao trenutak, ne odnosi se ni na kakvo strogo odreeno trajanje. Svaki je sat imao posebno ime. Prvi sat u danu zvao se svijetli, esti najvii, a dvanaesti Ra se sjedinjuje sa ivotom. Prvi sat noi bio je propast Raovih dumana, a dvanaesti koji vidi Raovu ljepotu. 17 Netko e moda pomisliti da se trajanje tako nazvanih sati mijenjalo svakoga dana, ali nije bilo tako. Za ravnodnevice dan i no trajali su podjednak broj sati. Ostalo vrijeme Egipani su znali da sunce kasni ili rani. To im nije sme talo, kao to ni nama ne smeta injenica da est izjutra ih osam uveer izgledaju ovako zimi a onako ljeti. Nazive to smo ih naveli upotrebljavali su uglavnom samo sveenici i Uenjaci. Njihov popis nalazimo u grobnicama, jer putanja sunca preko dvanaest podruja unutranjega svijeta spada u uobiajenu dekoraciju grobova. Obini su se ljudi snalazili oznaujui sate brojevima. Ovo nas navodi da se zapitamo jesu li Egipani uope eljeli znati koliko je kada sati i ime su se pri tome mogli sluiti. Jedna vrsta sveenika zvala se unuyt, izraz izveden od rijei unut, sat, kao da su se morali smjenjivati iz sata u sat u danononoj slubi. Jedan slubenik faraona Pepija I. tvrdi da je brojio sve sate potrebne za dravne poslove, kao to je brojio
17

Sati dana: Chassinat, Edfou, III, 214, 229. Sati

41

namirnice, stoku i sve to se isporuivalo na ime poreza 18. Kralj Neferkare savjetuje u pismu istraivau Harkhufu, koji je na dvor vodio patuljastoga plesaa, da ovoga okrui bistrim ljudima koje treba brojiti svakoga sata19. Moda je malo pretjerano zakljuiti na temelju ovih tekstova da su sprave za mjerenje sati bile veoma rairene. Kada je pisao Harkhufu, Nefer kare je bio jo dijete. Moda je prostoduno zamiljao da bilo tko moe raspolagati onakvim spravama kakve je vidio u palai. Bilo kako bilo, u to su doba takve sprave zaista postojale. U muzejima moemo vidjeti predmete s takvom namjenom, koje potjeu sve tamo od XVIII. dinastije pa do kasnoga razdoblja. Nou su se sati mogli odreivati promatrajui zvijezde i uz pomo ravnala s usjekom i dvaju trokuta s olovnim viskom. Za to su bile potrebne dvije osobe, motrilac i oznaiva, koji su se morah postaviti tono u smjeru zvijezde Sjevernjae. Motrilac se sluio unaprijed sastavlje-nom tablicom za razdoblje od samo dva tjedna, iz koje je mogao proitati koja se poznata zvijezda mora prvoga sata nalaziti iznad oznaivaeva tjemena, koja drugoga sata iznad njegova lijevog oka, a koja iznad desnog.20 Kada se nisu mogle promatrati zvijezde, upotrebljavale su se stoaste posude visoke otprilike lakat, s rupicom na dnu 21. Njihova zapremina i promjer rupice bili su izraunati tako da sva voda istee iz posude tono za dvanaest sati. Vanjske stijenke takvih posuda esto su ukraene astronomskim likovima i natpisima u vodoravnim redovima: na vrhu su boanstva dvanaest mjeseci, ispod njih zodijakalni znakovi, zatim posveta i, sasvim pri dnu u maloj udubini, figura pavijana, svete ivotinje boga Tota, zatitnika uenjaka i pisara. Rupica za istjecanje vode nalazila se izmeu njegovih nogu. Unutranje stijenke podijeljene su sa dvanaest okomitih crta na podjednake plohe sa simbolima ivota, trajanja i postojanosti, uzdu kojih su utisnute plitke rupice na otprilike podjednakim razmacima. Svaka je crta morala u naelu sluiti samo 42

za jedan mjesec. No, kako su te rupice jednake, vrijedile su za bilo koje razdoblje. Danju i nou mogla je sluiti i klepsidra, no u zemlji kakva je Egipat, gdje se sunce takorei nikada ne krije iza oblaka, bolje je bilo sluiti se sunanim satovima. Ovih je bilo dvije vrste. Pomou jednih mjerila se duina sjene, a na drugima se oitavao njezin smjer22. No, ljudi su se ovakvim napravama slabo sluili. Dokumenti koji govore da se neki nevaan ili znaajan dogaaj zbio u toliko i toliko sati predstavljaju zaista rijedak izuzetak. Mlada ena, o kojoj itamo dirljiv natpis na jednom nadgrobnom spomeniku u Britanskom muzeju, daje nam na znanje da joj se dijete rodilo u etiri sata ujutro, no radi se o supruzi sveenika23. Tekla je sedma ura dana kada je Tutmozis III. stigao na obalu jezera Kina u Siriji i podigao logor, ali kroniar ne veli da li je to vrijeme oitao na sunanom satu24. Da je podne ve poodmaklo moglo se zakljuiti i samo promatranjem sunca. Kada isti ljetopisac poinje izvjetaj o boju, kae jednostavno da je godine XXIII. na 21. dan prvoga mjeseca ljeta na blagdan boga Raa, Njegovo Velianstvo ustalo iz postelje u ranu zoru. Opisujui Sinuhitov bijeg, autor se zadovoljava priblinim izrazima kao: kad je zemlju obasjao dan, u vrijeme veernjeg obroka, ili u predveerje, koji su sasvim umjesni, jer jednome bjeguncu sigurno nije padalo na um da se optereti makar i najmanje nezgrapnom spravom za mjerenje vremena25. Meutim, iste takve ili sline izraze nalazimo i u izvjetaju o boju kod Kadea, u papirusu Abbott, koji biljei tok jedne sudske istrage i u zapisnicima sa sasluanja. Na prikazima prvoga ministra kako prima utjerivae poreza i poglavare pojedinih slubi, ili kako kralju dovodi strane poslanike, nedostaju ak i takve pribline oznake sata. esto se kae da faraon ima sjednicu Savjeta, no nema spomena u koliko sati, pa makar i otprilike. Diodor tvrdi da je kralj 43

strogo rasporeeno na poslove, pobonosti i odmor26. To moda i nije netono, no njegovi sretni podanici kao da se nisu mnogo urili. U odreivanju doba dana pouzdavali su se u kranje u elucu i u visinu sunca. Nou je poten svijet spavao, a oni drugi nisu suvie hajali za sat. Klepsidre i sunane ure nisu sluile ni graanima ni vojnicima. Spadale su u opremu hramova, gdje su se po njima ravnali sveenici u
V NO

Suprunici su, barem u imunijim slojevima, spavali u zasebnim sobama. Bio jednom jedan kralj koji nije imao mukoga djeteta i zbog toga se veoma alostio. Zamoli bogove svoga doba da mu podare sina, a ovi odlue da mu molbu usliaju. On provede no sa enom i ona zatrudnje27. Naravno, autor Predodreenog kraljevia bi se izrazio drugaije da je faraon inae obiavao spavati sa svojom enom. Na glinenim ploicama nalazimo dosta prizora iz enskih odaja28. Mua, meutim, na njima ne vidimo. Jedino su predstavljene ene i mala djeca. ena u lakoj, prozirnoj haljini lei na krevetu, ili sjedi ureujui se uz pomo sluavke, ili pak doji dijete. Krevet je osnovni dio namjetaja. Noge kreveta imaju ponekad oblije boga Besa, toga iskeenoga boanstva podrijetlom iz junih predjela, koji je titio od nesrea u kui, na primjer od padova. Toaletne potreptine i klupica nalaze se ispod kreveta. Krovnu gredu podbouju stupici u obliku papirusove stab ljike. Oko njih se sve do stropa uvijaju vijenci prirodnog i umjetnog cvijea. U muevoj se sobi kao i u eninoj namjetaj sastojao od kreveta, stolia i klupice. Odjea i toaletni pribor stajali su u krinjama. Stari su Egipani mnogo panje posveivali snovima, a prvi od svih sam faraon. Kada je jedanput kraljevi Tutmozis poao u lov, zaspao je umoran u sjeni sfinge. U snu vidje boga, koji mu naredi da ga oslobodi pijeska pod kojim se gui i obee mu kao nagradu
26 27

bogato kraljevstvo29. Kraljeviu to nije trebalo dvaput rei. I u najozbiljnijim okolnostima faraon je vodio rauna o svojim snovima. Pete godine Merenptaha Tirseni, Sardani, Likijci, Ahejci i Libijci nasrnu s golemim mnotvom na Deltu. Kralj je htio krenuti na njih, no u snu mu se pojavi Ptah i naloi da ne ide, nego da poalje ete u podruja to ih je zauzeo neprijatelj30. Kada san nije bio sasvim jasan, faraon je pozivao tumae. Josip je imao uspjeha protumaivi san o debelim i mravim kravama i o klasju. Jedan etiopski vladar no, Etiopija je bila drugi Egipat vidje u snu dvije zmije, jednu sebi zdesna, a drugu slijeva. Probudi se, a zmije nestadoe. Bio je to samo san. Tumai su razaznali da mu predstoji sjajna budunost, jer e uskoro osvojiti Sjeverni Egipat, a kako ve vlada Junim, ujedinit e time u svojoj kruni leinara, simbol Juga, i kobru, simbol Sjevera31. Obini ljudi koji nisu imali svoga slubenog tumaa snova, mogli su se posluiti spisom poput onoga na papirusu Chester Beatty III iz ramesidskog razdoblja32. Taj je tekst podijeljen na dva dijela. Prvi dio sadri snove Horovih sljedbenika, koji su se smatrali egipatskom elitom. Dodue, pod Ramsesima nije se moglo zanijekati da su Setijevci veoma brojni i vrlo utjecajni, jer je kraljevska loza vukla podrijetlo neposredno od boga Seta i jer su osnivai dinastije bili njegovi sveenici. Njihovi su se protivnici morali dakle pomiriti sa sudbinom. Setijevci su razmjenjivali izraze uvaavanja s Amonovim i Horovim sveenicima i vjernicima, no ovi su u dui mrzili Setijevce. Govorili su da im je u krvi naprasitost, drskost i zloin, te da ne razlikuju muko od enskog, kao spomen na ono to je bezoni bog bio uinio svome neaku Horu33. Setijevac, ak i kada se zaista radi o nekome koga poznaje kralj, uvijek ostaje puanin. Kad umre, nee postati stanovnik Zapada, nego e ostati u pustinji
Maspero, Histoire, II, 294, 295. Maspero, Histoire, II, 433, 444. 31 Urk., III, 61, 62. 32 Gardiner, Hieratic papyri in the British Museum, third series, London, 1935, knj. II, sl. 5, 8.
29 30

Diodor, I, 70.

Pap. Harris, 500, IV, 1, 2. 28 J. Vandier d'Abbadie, Les ostraca figures de Deir el Medineh, 2337, 2339, 2342, 2344, 2347.

44

45

kao plijen grabljivicama. Snovi Setijevaca obraeni su, dakle, zasebno u drugom dijelu. Da je rukopis potpuno sauvan, vjerojatno bismo imali jo nekoliko posebnih dijelova. U Herodotovo vrijeme Egipat je imao sedam proroita, od kojih je svako imalo posebne proroke postupke34. No, posjedujemo samo poetak toga drugog dijela. Moemo, prema tome, unato dosta brojnim oteenjima papirusa, jedino na temelju snova Horovih sljedbenika znati o emu su sanjah stari Egipani i kako su tumaili svoje snove. U velikoj veini sluajeva tuma se slui analogijom. Lijep san znai dobrobit, a ruan nesreu. Kad ovjek u snu dobije komad bijeloga kruha, to je dobar znak. Neto e ga obradovati. Ako u snu ima lice leoparda, pobijedit e. Ako bude s nekim veim od sebe, i to je dobro. Njegov ga duh zatitnik ini veim. Naprotiv, nije dobro kada ovjek sanja da pije toplo pivo, jer je to znak da e ostati bez imetka. Sanjati ubod trnom znai la. Sanjati da ti upaju nokte, bit e lien plodova rada svojih ruku, a da ti ispadaju zubi, ostat e bez neke drage osobe. Ako gleda u bunar, bit e baen u tamnicu. Penje li se uz jarbol, bog te uzvisuje. Prima li hranu iz hrama, bog ti alje ivot. Uroni li u Nil, otputeni su ti grijesi. Meutim, nemaju svi snovi tako jednostavno tumaenje. Inae bi ih svatko umio objasniti i sanjarica ne bi niemu sluila. Evo nekoliko sluajeva u kojima snovi imaju neoekivano znaenje. Ako sanja da miluje svoju enu na suncu, to je lo znak, jer e bog vidjeti tvoju bijedu. Tuca li kamenje, znai da je bog slijep za tebe, ali ako gleda s balkona, bog e uti tvoje molbe. Biti peljar na brodu nije samo po sebi nita neugodno. I sam kraljevi Amenhotep rado se zabavljao kormilarenjem. Pa ipak, takav san najavljuje gubitak sudskoga spora. Teko bi bilo razjasniti zato ljubav pokojnoga oca titi onoga koji je usnio Azijca. Ponekad se tuma snalazi igrajui se rijeima. Jesti magaree meso znai neko poveanje, jer u egipatskom jeziku rijei magarac i velik zvue jednako. A loe je sanjati 46

jastreb grabeljivac i to ak postoji izre ka koja titi od njegovih nasrtaja. Sanjati svete stvari obino je dosta zloguk znak. Paliti bogu u ast smolu samo je po sebi hvalevrijedno, no initi to u snu, znai da je boanska mo naklonjena protivniku. ovjek koji bi usnio neto uznemirujue nije, meutim, morao oajavati. Mrave krave i prazni klasovi bili su tek opomena koju je valjalo uzeti u obzir, a ne neumitna najava neke neizbjene nesree. U takvom sluaju valja samo zazvati Izidu, koja e dohrliti i odvratiti zle nakane Nutina sina Seta. Treba uzeti hljepie i malo zelene trave te ih ovlaiti pivom, a zatim dodati neto tamjana. Dobivenom mjeavinom valja obmazati lice i runi se snovi nee obistiniti.

TREE POGLAVLJE

OBITELJ
I ENIDBA

Tko god je bio glava obitelji imao je svoj dom, pa bio on velik ili malen, pun raskonog pokustva ili tek s hasurom umjesto svakoga drugog namjetaja. Osnovati dom i oeniti se bili su istoznani izrazi. Mudrac Ptahhotep savjetuje uenicima da uine i jedno i drugo za vremena1. Stariji brat iz prie imao je enu i kuu. Mlai brat, koji nije imao niega, ivio je sa starijim kao sluga i noio u staji. Prije nego to se istakao u opsadi Hauarita, Ahmose je od rane mladosti vodio mukotrpan mornarski ivot i spavao u visaljci kao stari borac. Iskoristio je prekid neprijateljstava i vratio se kui u Nekhabit da osnuje dom i da se oeni. No, nije dugo uivao u srei domaeg ognjita. Rat se nastavio. Faraonovi novaitelji nisu zaboravili da je Ahmose hrabar i poruili su mu da se rat ne moe voditi bez njega2. Jedan kraljiin slubenik pripovijeda da ga je vladarica oenila jednom od svojih pratilja, a kada je ostao udovac, onda drugom. Nije se imao na to aliti, jer je kraljica svoje tienice obdarivala dobrim mirazom3. Valja pretpostaviti da su u veini sluajeva o enidbi odluivali roditelji ili pretpostavljeni. Meutim, ljubavne pjesme sauvane na papirusima u Londonu i Torinu svjedoe da su mladii i djevojke imali veliku slobodu.
1 2 3

Neki je mladi zamijetio jednu ljepoticu: Vrana je njena kosa, crnja od noi, tamnija od trnjina. Rumene su u nje usne, crvenije od jaspisa crvenoga, rujnije od zrelih danila. Dojke joj se istiu na grudima.4 I ve se zaljubio. Da bi privukao pozornost ljepotice, odlui da postupi ovako: Lei u i initi u se kao da me bolest mui. Susjedi e doi da me vide. S njima e i moja draga doi. Svi ljekari suvini e biti, ona sama bolest moju zna.5* No, lukavstvo mu me uspijeva. I onda padne zaista bolestan, kao u poznatoj pjesmi Andrea Cheniera: Sedam je dana ve kako ne vidjeh sestre svoje. enja me sasvim obuzela, miii su moji obamrli. Tijelo mi vie ne zna za sebe. Dou li k meni uveni lijenici, ljekarije mi njihove nee donijeti smirenje. Ni sveenici nee postii nita. Moja e im bolest tajnom ostati. Vidite, na ivotu me dri ono to uinih. Ime je njezino jedini moj oslonac, poruke me njene u ivot vraaju. Sestra je moja blagotvornija od svih lijekova. Bolja od svih knjiga. Njezin mi posjet vraa zdravlje. Kad je ugledam, dobro se osjeam. Pogled mi njezin vraa mladost u tijelo, a rije daje snagu. Zagrljaj njezin odvraa od mene hudu boljeticu. Ali, eto, nije navratila ve sedam dana. 6 Djevojka ne ostaje neosjetljiva na lik lijepa mladia. Moj je brat glasom svojim unio nemir u moje srce. 7 No, ona misli i na budunost i rauna na majku: On ivi u susjedstvu majine kue, ali ja ne smijem otii k njemu. Dobra bi bila moja majka da to uini za mene.8 Nada se da e mladi shvatiti i da e uiniti prvi korak: Kad bi barem poslao poruku majci mojoj! Brate, zavjetovah ti se boginjom Zlato za enu. Doi, da ti vidim krasotu. Raduju se otac moj i majka. Svi te mukarci uglas pozdravljaju, dive ti se, brate moj!9
Louvre, c 100. Maspero, Etudes egyptiennes, I, 257, 8. 5 Pap. Harris, 500, Chants d'amour, II, 9, 11; W.-M. Muller, Die Liebespoesie der alten Aegypten. * Prijevod S. Jeia u Antologiji svjetske lirike, Naprijed, Zagreb, 1965, str. 26; op. prev.
4

Ptah-hotep (izd. Devaud), maksima 21. Urk., IV, 23. Urk., IV, 30, 31.

48

Egipat

49

Brat je sa svoje strane spreman da se odazove ljubav-noj ponudi i sam zaziva tu boginju Zlato, zatitnicu radosti, muzike, pjesama, gozbi i ljubavi: Oboavam Nubit, slavim Njezino Velianstvo. Slavim nebesku boicu. Oboavam boginju Hator i pozdravljam svoju gospu. Obraam joj se a ona uje moju molbu. Namjenjuje mi jednu gospu. Dola mi je osobno u pohode. Dogaa mi se neto veliko, i zato se radujem, likujem i rastem!10 Zaljubljeni se par sastao i razumio, no odlune rijei jo nisu pale. Djevojku razdiru strah i nada: Prolazila sam pokraj kue njegove i spazila otvorene dveri. Brat je moj stajao uz majku, okruen braom i sestrama. Ljubav je njegova oarala sve namjernike na putu. Savrenog li dragana bez premca, 'brata' uzviene naravi! Gledao me je kako prolazim, a mene je radost obuzela. Srce moje likuje od sree to me je vidio moj 'brat'. Daj boe da mi tvoja majka spozna srce i da nam doe u pohode! 0 Nubit, nadahni je. Hrlim bratu svome da ga pomiriem (stari su se Egipani ljubili nosom, a ne usnama kao to su radili Grci i kao to su sami inili u kasnom razdoblju) pred pri-jateljima njegovim,11 U meuvremenu zaljubljena se djevojka povjerava drveu i pticama u bati, videi se ve u mislima kako kao supruga ee ruku pod ruku sa svojim odabranikom12. Ukoliko se, dakle, stvari ne odvijaju onako brzo kako bi mladi par elio, ako iskrsnu neke prepreke, sami su krivi. Roditelji pristaju, odobravajui izbor svoje djece. Ako se naoigled i opiru, ine to samo radi forme. Faraon je namjeravao udati ker Ahuri za jednoga pjeadijskog vojskovou, a sina Nenoferkaptaha oeniti za ker nekoga drugog oficira, no dao ih je jedno drugome im je primijetio da se mladi i djevojka vole13. Prijestolonasljednik je doao u jedan grad u Naharini, gdje su se mladii njegova uzrasta spremali za nadmetanje u penjanju. Naime, tamonji je kralj odluio da e ruku svoje keri dati smionome penjau koji prvi stigne do prozora ljepotice, koja je obitavala u dvorcu smjetenu na vrhu strme planine. Kraljevi im se pridrui. Predstavi se kao sin egipatskog 50

oficira i ree da je morao napustiti oinski dom, jer mu se otac toboe preoenio, a maeha ga mrzi i zagoruje mu ivot. Naravno, on odnese pobjedu. Kralj se na to rasrdi i zakle se da nee dati ker egipatskom prebjegu. No, kraljevna je mislila drugaije. Taj Egipanin, koga je tek letimice opazila, ganuo joj je srce. Ako se ne uda za njega, umrijet e istoga asa. Otac morade ustuknuti pred takvom prijetnjom. Lijepo primi mladoga stranca, saslua njegovu priu i, sveudilj ne znajui da pred njim stoji glavom faraonov sin ali oaran njegovim boanskim likom, prigrli mladia, prihvati ga za zeta i obasu ga darovima14. U ljubavnim pjesmama mladi draganu zove svojom sestrom, a djevojka mladia bratom. Meutim, mogli smo ve primijetiti da ne ive pod istim krovom i da mladievi roditelji nisu i djevojini. Poslije vjenanja mladi e suprug i dalje enu zvati sonit, a ne himit15. Takav se obiaj ukorijenio potkraj XVIII. dinastije. Ne znamo tono kada je nestao, ali je sigurno trajao kroz itavo vrijeme Nove drave. Sud je, meutim, krui, te se pred njim upotrebljavaju rijei son, hay i himit u iskonskom znaenju: brat, suprug, supruga. Isprva Grci, a za njima i mnogi suvremeni povjesniari, tvrdili su da su u starom Egiptu brakovi izmeu brae i sestara bili pravilo16. Dodue, bilo je faraona koji su se oenili sestrom, pa ak i kerkom, no moemo ponoviti s tim u vezi ono to su suci odgovorili Kambisu kad ih je pitao da li postoji zakon koji doputa nekome da se oeni vlastitom sestrom. Takvoga zakona nije bilo, ali je postojao zakon po kojemu je faraonu bilo doputeno da ini to ga je volja17. Dosad nije utvreno da je ikoji Egipanin, plemi, graanin ili puanin, uzeo za enu sestru roenu od istoga oca i iste majke. ini se, s druge strane, da je brak ujaka i neakinje bio
Ibid., 197, 203. Davies, Neferhotep, 36, 37; Mem. Tyt., IV, str. 5; V, 5 7. Ne bi valjalo zaboraviti da izrazi koji oznauju srodstvo u staroegipat15 14

4*

51

doputen, jer na grobnici jednog Amenemhata lik keri njegove sestre Baket-Amon sjedi uza svog ujaka kao da mu je supruga18. U tekstovima i na likovnim spomenicima veoma je rijetko rije o braku. Kada je faraon iz romana o Setna--Khamoisu odluio da vjena svoje dvoje djece, ree: Odvedite jo noas Ahuri Nenoferkaptahovoj kui! Odnesite s njom i svakovrsne lijepe darove! Tako je i uinjeno. Sada govori mlada ena: Odveli su me kao nevjestu u Nenoferkaptahov dom. Faraon je naredio da mi se donese bogat miraz u srebru i zlatu, koji mi uruie ukuani kraljevskoga doma.19 Dakle, obred vjenanja sastojao se uglavnom od preseljenja nevjeste i njezina miraza u mladoenjinu kuu. Zamiljam da svadbena povorka nije bila nita manje slikovita i buna od procesija koje su u hramove nosile rtvene darove, od ophoda stranaca koji su molili da budu u vodama faraonovim i od sprovoda, koje su Egipani shvaali manje-vie kao neki vid promjene boravita. Vjerojatno je mladoenja iao u susret svatovi ma, kao to je Ramses II. poao da u dvorcu izmeu Egipta i Fenikije doeka ker kralja Khatusila, koja je usred zime prola dio Male Azije i itavu Siriju da bi postala kraljevska supruga. S Obzirom na birokratski duh starih Egipana, mladi je par po svoj prilici morao stupiti pred nekog inovnika koji im je uzeo imena i registrirao zasnivanje brane zajednice. Kada je udata ena morala izai pred sud, njezinom se imenu pridodavalo ime mua: Mu-temuja, supruga pisara svetih knjiga Nesiamona. Jedna ploica iz Tebe odreuje da u branu zajednicu mu donosi dvije treine, a ena treinu zajednikog imutka. Nakon smrti jednoga suprunika, drugi moe doivotno uivati sve, ali smije slobodno raspolagati samo dijelom koji je sam donio u brak20. Tako je neki brija jednome robu ustupio svoju radnju i dao mu za enu svoju neakinju, koja je ostala bez oca. Ova je u miraz dobila 52

brijaeve imovine, poto se ovaj najprije slubeno podijelio sa

enom i sestrom21. ini nam se da religija nije mogla ostati po strani kod tako vanog ivotnog koraka kakav je stupanje u brak. Kad oenjen ovjek poe na hodoae u Abid, uvijek sa sobom vodi i enu. Suprunici veoma esto odlaze zajedno u hram. Tako i Neferhotepu, pastiru Amonovih stada, pomae supruga, gospodarica doma, miljenica boginje Hator, zatitnica grada Kuse, i pjevaica Amonova, kada se klanja Rau pri izlasku na istonom obzorju i Harakhteu pri zalazu na zapadu. Makar ne raspolaemo dokumentiranim potvrdama, pretpostavljamo dakle da su mladenci, moda u pratnji rodbine, odlazili u hram lokalnoga boga, prinosili rtvu i primali blagoslov. Kad su pisari i sveenici izvrili svoju dunost i kad su se mladenci smjestili u domu, uzvanicima je jo preostalo samo da se raziu. I ovdje e mi biti doputena jedna pret postavka, koju temeljim na injenici da su Egipani voljeli obiteljske gozbe. Prije nego to su mladi suprunici bili preputeni sami sebi, svatovi su slavili pijui i jedui koliko su doputale mogunosti ili tatina jedne i druge obitelji. II ENA Slike i kipovi predstavljaju nam staroegipatsku obitelj u simpatinom svjetlu. Otac i majka dre se za ruke ili oko struka. Sasvim malena djeca, bez obzira na dob, privijaju se uz roditelje22. Za Akhenatonove vladavine obiaj je bio da umjetnici prikazuju izljeve njenosti kraljevskoga para. Kraljica sjedi faraonu u krilu. Kralj i kraljica obasipaju djecu poljupcima. Djeca uzvraaju njenost milujui oev ili majin podbradak. Taj je obiaj nestao s krivovjerstvom, kojemu je bio izraz ili posljedica. S usponom XIX. dinastije staroegipatska umjetnost ponovno je zadobila nekadanju strogost i suzdranost, ali na grobnim slikarijama mu i ena i dalje se nalaze jedno uz drugo, sjedinjeni za vjenost, kao to je trebalo da su bili vezani za ivota.
21

Linage, u Bull. I.F.A.O., XXXVIII, 233, 599.

53

Literatura ne daje lijepu sliku o staroegipatskoj eni. Pisci i moralisti prikazuju je kao lakomislenu, koketnu, hirovitu, nesposobnu da sauva tajnu, laljivu, osvetljivu i prirodno nevjernu, te vide u njoj olienje grenosti i prevrtljivosti 23. Jednoga dana, kada se kralj Snefrui smrtno dosaivao, netko se dosjeti da mu za zabavu dvadesetak djevojaka, samo s mreicama u kosi, vesla po ribnjaku u kraljevskom perivoju. Jedna veslaica izgubi tirkizni nakit i prestade veslati: Nastavi, ree joj kralj, dat u ti drugi. Vie volim svoj vlastiti lonac nego slian tui, odgovori ljepotica. Faraon joj na to popusti. Pozva svoga arobnjaka, koji veoma originalnim postupkom, stavivi jednu polovicu vode na drugu, pronae dragulj24. Boansko Devetorstvo vidje Bitaua sasvim samog u Dolini jele, smiluje mu se i dade mu na dar neprispodobivu ljepoticu, koja je u sebi imala vode od svakoga boga. Ova ga ve od poetka nije sluala, a zatim ga i izdade. Bitau uskrsne i pretvori se u bika. Postavi faraonovom milosnicom, njegova biva supruga nagovori umiljavanjem svoga vladara i gospodara da rtvuje bika. No, bik se pretvori u avokado. Jo dok je bio obian sluga u svoga brata, Bitau je bio spoznao ensku iskvarenost. Zbilo se to u vrijeme sjetve. Zemlja se upravo pojavila iz vode. Bila je taman dobra za oranje. Braa pou u polje, a kako im je uzmanjkalo sjemenja, Bitau se vrati kui da ga donese. Kad je silazio s ambara nosei s lakoom golem teret, ugleda ga njegova snaha. Zadivi mu se i zaelje ga: Doi, provedimo koji trenutak leei zajedno. Napravit u ti lijepu odjeu. Bitau postade kao pantera s juga: Ti si mi kao majka, a tvoj mu kao otac. Ah, nemoj nikada ponoviti takvo to, a ni meni preko usana nee nikada prijei tako neasna rije! I zatim ode, ostavivi je ponienu i ednu osvete. Mu joj je bio nagle udi i ne osobito razuman. Za zlu enu bijae igrarija da uvjeri Anupua kako je njegov brat pokuao da je zavede i da sebi pripie rijei prijekora uzoritoga mladia. Ali, ni to joj nije bilo 54

U drevna vremena ena nekoga metra ceremonija varala je mua s jednim mladiem, obasipajui ga darovima. Supruga jednoga Raova sveenika takoer je varala svoga, rodivi troje nezakonite djece. Ispriavala se da je otac toj djeci sam bog Ra, koji je na taj nain toboe Egiptu elio dati tri pobona i dobra kralja 26. ena koju je bog bio izabrao, imenom Ruddidit, jednoga se dana razljuti na sluavku i otjera je. Ova je, meutim, sve znala i u namjeri da o tome obavijesti mjerodavne, najprije na svoju nesreu sve povjeri bratu, koji je za uzvrat nagradi dobranim batinama 27. Druga pria govori o otmjenoj gospi Tabubit, koja je bila slubenica boja, a ne uliarka. Zahtijevala je od ljubavnika najprije da razbatini, a onda i da poubija svoju djecu28. Jedna druga otmjena dama opazila je lijepoga mladia po imenu Istina i podala mu se. Poto je zadovoljila asovit hir, bilo joj je malo stalo do bivega dragana, te ga je pustila da prosjai pred njezinim vratima i tek poslije mnogo vremena otkrila svome siniu da mu je taj prosjak zapravo otac29. U egipatskim priama, kao to vidimo, eni se ne pridaju osobite vrline. S druge strane, mukarac je vjeran, njean, odan i razuman. No, iste nam te prie predstavljaju ak i faraona kao ograniena i muiava ovjeka, koji se stalno mora obraati za pomo pisarima i vraima. Takvi su, naime, bili zakoni te knjievne vrste. U stvari, mnogi su staroegipatski vladari bili odvani u ratu, vjeti u up-ravljanju dravnim poslovima, a mnoge su opet Egipanke bile uzorne supruge i njene majke. Takva je bila i mlada ena o kojoj pripovijeda nadgrobna stela u Britanskom muzeju: Mudraci, sveenici, kraljevii, plemii, ljudi, svi vi koji ulazite u ovu grobnicu, posluajte tko poiva u njoj! Godine IX, etvrtoga mjeseca poplave deveti dan, za vlada-vine Ptolemeja XIII. ugledah svjetlost dana. Godine XXIII, treega mjeseca ljeta, otac me udade za velikoga sveenika Perenptaha, Petubastijeva sina. Tuno bje sveenikovo srce, jer sam triput zanijevi od njega na svijet donijela tri keri, a nijednoga sina. Molila sam zajedno s velikim sveenikom
26 27

Ibid., 38, 40. Ibid., 43. 28 Ibid., 148, 169.

55

milostivoga Ptahova sina Imhotepa, koji udjeljuje sinove onima koji ih nemaju. Priklonio je uho naim molbama, jer on uvijek usliava one koji mu se mole. . . Kao nagradu (za bogu ugodna sveenikova djela) zanijeh i rodih sina godine VI, treega mjeseca ljeta peti dan, u prvi sat dana, za vladavine kraljice Kleopatre, na blagdan rtvenih darova koji se prinose na rtvenik uzvienoga boga Imhotepa, zvanog Petubasti. I svi se obradovae. Godine VI, drugoga mjeseca zime esti dan, pristadoh uz obalu (umrijeh). Moj suprug, veliki sveenik Perenptah, prenio me je u grobnicu. Popratio me svim obredima koje zasluuju savrena stvorenja. Pokopao me na prekrasan nain i poloio u grobnicu. . .30 Pokorivi se oevoj volji i pokoravajui se sve do groba muevim eljama, nesretna je Ta-Imhotep umrla u cvijetu mladosti, na veliku alost svoga mua, koji nije alio novaca da joj priredi dostojan pogreb. U vezi s ovom dirljivom priom zanimljivo je proitati na jednom papirusu iz leidenskog muzeja alopojku kojom se neki udovac obraa preminuloj supruzi: Uzeh te za enu dok jo bijah mladiem. Bijah s tobom. Zatim uznapredovah u slubi, no ne napustih te. Ne raalostih ti srce. Evo to uinih kada bijah mlad i kada obavljah sve visoke slube za faraona, ivot, Zdravlje, Snagu, ne napustih te nego govorah: 'Neka to bude s tobom!' Ako bi tkogod dolazio da mi govori o tebi, nisam prihvaao nje-gove savjete u vezi s tobom, nego govorah: 'inim po elji tvoga srca!' Zna, kada dobih zadau da obuim asnike faraonove vojske i ljudstvo, poslah ih da se pred tobom prostru po tlu, donijevi svakojake lijepe stvari da ih stave preda te. Sve do dananjega dana svoga ivota ne zatajih ti nijednu svoju dobit. . . Nikada ne bijah zateen kako te izvrgavam preziru kao seljak koji ulazi u tu dom. Miomirise, kolae i odjeu nisam slao u neku drugu kuu, nego govorah: 'Ovdje mi je ena!', jer te nisam elio rastuiti. . . Kada si oboljela od svoje bolesti, poslah po vojnoga lijenika, koji je poduzeo sve to je bilo potrebno i koji je uinio sve to si mu rekla da valja initi. Kada pooh s faraonom na jug, evo kako se ponijeh prema tebi. Provedoh vrijeme 56

Kada se vratih u Memfis, zamolih u faraona dopust i pooh na mjesto gdje boravi (na tvoj grob) i plakah sa svojim ljudima dugo nad tobom. Tako mi dosad protekoe tri godine dana. Ne ulazim nikada u drugi dom, na to ovjeka poput mene nita ne primorava. Znaj da nisam poao nijednoj sestri s kojom dijelim dom.31 Taj uzoriti suprug, taj neutjeni udovac jasno daje na znanje da bi na njegovu mjestu mnogi uinili drugaije, to jest, da bi, dovinuvi se do visokih poloaja, otjerali suprugu skromna podrijetla, kojom su se oenili dok su jo bili inovnici, da bi uivali u slobodama i da na kraju, postavi udovcima, ne bi pune tri godine venuli u tuzi i suzama. Kad je ovjek tako plemenit i tako strpljiv, red je da se malo raznjei nad samim sobom. Prie nam kazuju da je nevjernicu ekala smrtna kazna. Kad je stariji brat, Anupu, pomalo kasno shvatio to se zapravo dogodilo, sjeo je tugujui za mlaim bratom; zatim je uao u kuu, ubio enu i bacio je psima32. Na kraju romana, Bitau tui svoju suprugu velikim sucima Njegova Velianstva, ivota, Zdravlja, Snage. Ne posjedujemo tekst presude, no znamo da su Hatore prorekle da e poginuti od noa33. Supruga Ubainera, koja je varala i izrabljivala mua, bila je spaljena, a pepeo joj je bio baen u Nil34. Takav je bio zakon: uvaj se ene, savjetuje pisar Ani, koja izlazi potajno, ne slijedi je, ni nju, ni njoj sline. ena kojoj je suprug daleko alje ti poruke i mami te svaki dan kad nema svjedoka. Ako te saplete u svoju mreu, to je zloin koji povlai smrtnu kaznu im se otkrije, ak ako ga i nije izvrila dokraja. 35 Mueva nevjera, barem koliko znamo, nije povlaila nikakvu kaznu. Suprug je imao pravo da u kuu dovodi sulonice. Jednome je pogrebnom propisu cilj bio da u grobnici okupi bliski rod.
31 Leidenski papirus, 37; Sethe and Gardiner, Egyptian Letters to

57

U njemu itamo da se obitelj sastoji od oca, majke, prijatelja, ortaka, djece, ena, osobe koja se oznauje neprotumaenim izrazom int-knt, miljenica i slugu36. Zna se i za neke sluajeve poligamije, no ovi su zaista rijetki. Jedan razbojnik koji je sudjelovao u pljaki grobova imao je etiri ene, od kojih su dvije jo bile na ivotu kada je bio izveden na sud, i sasvim su se dobro slagale37. U zemlji gdje je batina igrala tako znaajnu ulogu mu je imao pravo tui enu, a brat sestru, ali pod uvjetom da to pravo ne zlorabi. Vrijeanje je podlijegalo kazni. Jedan se ovjek morao pred sucima obavezati na to da vie nee vrijeati suprugu, inae je mogao dobiti stotinu batina i ostati bez imetka koji je stekao s njom u braku. Za zatitu se vlasti bio obratio enin otac38. Dobro je uinio, no ne bi trebalo smetnuti s uma da je Maruf bila III DJECA Pisar Ani preporuuje svojim itaocima da se ene rano i da izrode mnogo djece. Taj je savjet bio izlian. Egipani su voljeli djecu. Za dva mjeseca vratit e se u domaju, ispunit e krilo svoje djecom i poivjet e bolje uz domae ognjite, predskazuje dobra zmija brodolomcu iz prie39. Tko posjeti grobnice u Memfisu, Amarni ili Tebi, tko razgleda skulpturalne skupine na stelama u Abidu, posvuda e vidjeti mnotvo djece. Krupni zemljoposjednik, kakav je bio Ti, obilazei imanje dolazi na mjesto odakle moe vidjeti eteoce ili kako se odvija posao na gumnima. Sluge mu odmah prostiru hasuru. Donose stolice. Obitelj se okuplja oko njega. Djeca hvataju oev tap. Ako se Tiju prohtije da se ukrca u amac i da poe s ribarima, ili ako zaeli da se ogleda u lovu na ptice to se gnijezde u visokim cvastima, ili ako je doao trenutak da se u papirusovim guticima slavi lijepa boica Hator, gospa od Imana i
36 37

Sikomore, njegova e radost biti nepotpuna ne budu li uza nj ena i djeca. Djeaii se vjebaju u bacanju bumeranga i harpuna, to im sasvim lijepo polazi za rukom. Kad je Amenhotep II. jo bio slatko djetece, ve se bavio vjebanjem snage, ime se njegov otac veoma ponosio40. Pastirski su ga sinovi pratili u polje. Kada je stari oednio, mali se propinjao na prste i prinosio mu ustima vr s piem. Obrtniki su se sinovi vrzmali po gradilitu, nastojei biti od neke koristi. Akhenatona i kraljicu Nefertit u izlascima su uvijek pratile kraljevne. Kada su ostajali na dvoru, opet su bile s njima, ne samo u asovima odmora, nego i prilikom obavljanja dravnikih poslova. Nastojale su uspuzati u kraljevo i kraljiino krilo i milovati im podbradak. Starije su prisustvovale dodjeli odlikovanja. U njenom ganuu roditelji su grlili djecu i obasipali ih poljupcima. Sam Ramses II. neobino se diio sa svojih sto ezdeset i neto sinova i keri. Strabon u udu zapaa da Egipani mnogo dre do sebi svojstvenog obiaja, po kojemu odgajaju u podjednakim uvjetima svu djecu koja im se rode 41. Ovakva plodnost obitelji, sasvim oprena starogrkim pri likama, u vezi je s plodnou tla i s povoljnom klimom. Kao to je rekao Diodor, djeca nisu roditelje takorei nita kotala. U ranom su djetinjstvu hodala unaokolo bez odjee i obue, djeaci nosei samo kakvu ogrlicu, a djevojice ealj i pojas. Sva su se hranila jednostavno stabljikama papirusa, sirovim korijenjem i kaama42. Iako je svako dijete bilo dobrodolo, ipak je prevladavala opa elja da se dobije sin. Ve znamo to je o tome mislio veliki Ptahov sveenik Perenptah. Bio jednom, poinje pripovijest o prijestolonasljedniku, jedan kralj koji nije imao mukoga djeteta. Zbog toga se veoma alostio u srcu. Zamoli bogove svoje zemlje da mu dadu sina, a ovi odluie da ga usliaju. Oevo ime trebalo je da ivi dalje u sinu. Sinova je dunost, a na nju ga podsjeaju stotine natpisa, da sahrani oca i da se brine za odravanje njegova posljednjeg poivalita43.
40 41 42

Bull. I. F. A. O., XLI, 31.

grobova

Coffin texts, pogl. 146, sv. II, 180 i dalje. Br. Mus., 10052, XV, 4. Jedan drugi

pljaka takoer

Strabon, XVII, 2, 5. Diodor, I, 80. 43 Vidi npr. Hapi-Defaijeve upute sinu na poetku natpisa o ugovorima (Siut, 1, 269, 272).

58

59

Kako su Egipani svim silama nastojali spoznati budunost, raunali su da e novoroenetovu saznati zahvaljujui plejadi od sedam boginja, koje su zvali Hatore. Ove su nevidljive boice pristupale novoroenom djetetu i bez priziva odluivale kakva ga smrt eka. Umrijet e od noa, rekle su za djevojicu koju su bogovi bili namijenili Bitauu". Za sina kojega je faraon tako dugo prieljkivao odredile su ovako: Umrijet e od krokodila, ili od zmije, ili pak od psa. 45 Budui da nisu rekle u kojoj e ga dobi snai zla kob, ivot jadnoga kraljevia odvijao se pod teretom te prijetnje, sve dok nije odrastao i izjavio da je sav oprez uzaludan, jer ionako ne moe izbjei sudbini. Neka mu, dakle, bude doputeno da ini ono to mu srce nalae. Ne znamo jesu li Hatore proricale ba svakome, no svaki je otac obitelji umio sastaviti horoskop za svoje di-jete. Egipani su, dalje, kae Herodot, pronali kojem je bogu koji mesec i koji dan posveen, ta e svaki ovek, koji se rodio odreenog dana, doiveti, kako e umreti i kakav e ko biti.46* Naime, prema kalendaru povoljnih i nepovoljnih dana, tko je roen 4. dana prvoga mjeseca perita doivjet e najdublju starost od svih lanova obitelji i ivjeti dulje nego otac. To je bio povoljan dan. Bilo je isto tako vrlo dobro roditi se na 9. dan drugoga mjeseca akhita, jer je to znailo umrijeti prirodnom smru od starosti, a jo bolje na 29. dan, jer je to znailo umrijeti kao veoma potovana linost. Naprotiv, 4, 5. i 6. dan toga mjeseca nisu nagovjetavali nita dobro. Oni koji se rode tih dana umrijet e od groznice, od ljubavi ili od pijanstva. Tko je roen 23. mora se uvati krokodila, a tko je roen 27. nije nita bolje sree, jer mu se valja pribojavati zmije47. Na prvi pogled i najbeznaajnije okolnosti mogle su imati ozbiljnih posljedica. Medicinski papirus Ebers iznosi nekoliko sluajeva. Ako dijete izgovori hii, ivjet e. Ako veli mbi, umrijet e. Ako zacvili kao jela, umrijet e.
44

Pap. Orbiney, IX, 89.

60

Ako okrene lice prema tlu, umrijet e 48. Ljudi koji su poznavali svoju vjeru znali su da je Ozirisa, poto je dospio na obalu Biblosa, progutala udotvorna jela. Djeji krik koji podsjea na kripu jele, a ovu su dobro poznavali putnici po Siriji, nije mogao biti dobar predznak. Bez obzira na takva znamenja, roditelji su se urili da djetetu nadjenu ime. Bez imena se nije moglo, jer stari Egipani nisu imali prezimena. Faraonova ki je u trenutku kada je pronala djetece u koari ovome odmah dala ime koje se kasnije proulo. Ve u antici, kao i u nae vrijeme, mnogi su zamiljali da bi to ime trebalo da podsjea na okolnosti u kojima je dijete pronaeno, nastojei mu pronai etimologiju. Mojsije (Moe) ne znai spaeni iz vode. To je jednostavno transkripcija staroegipatskog oblika mozis, nastavka koji nalazimo u imenima Tutmozis, Ahmozis, i slinima. Vjerujui da je pronala siroe, kraljevna je preuzela ulogu roditelja i nadjenula mu ime. Staroegipatska su imena ponekad vrlo kratka: Ti, Abi, Tui, To. Katkad tvore itave reenice: Ded-Ptah-iuf-ankh znai Ptah veli da e ivjeti. Ope imenice, pridjevi i participi esto su se pretvarali u osobna imena: Dau, tap; edu, mijeh; Nakhti, jaki; Seri, maleni; Taniit, maka. Veina roditelja voljela je da im djetetu kumuje koji bog. Kumad boga Hora zvala su se Hor, boga Seta Set, a Amona Amen. Povjesniar Manet izvodi svoje ime od tebanskog boanstva Mantua. Ime moe oznaavati da je bog zadovoljan, odakle brojni Amon-hotepi, Khum-hotepi ili Ptah-hotepi, da stoji ispred (djeteta) Amonemhat , to jest da ga titi ili da mu je otac. Sanusert, to su Grci transkribirali kao Sesostris, sin je boginje Usert, a Siamon boga Amona. Mutnedem znai da je boginja Mut blaga. Tako se moe zakljuiti o ugledu to su ga pojedina boan-stva uivala kroz povijest. Zatinica Biblosa postala je pod Novom dravom kuma mnogim Egipankama. Od stupanja na prijesto Ramsesa I. pa sve do rata Neistih dosta je ljudi nosilo ime Set-nekhti ili Set-em-uja, Set u (Raovom) amcu, jer se vladarska obitelj diila da vue pod-rijetlo izravno od Ozirisova ubojice. Nakon rata Set e 61

njegovo zatitnitvo poeljno. Pod XVIII. dinastijom poznajemo prilian broj Deserkare-senba, Menkheperre-senba i Nimarenekhta. A zatim su se za vladavine dviju slijedeih dinastija namnoili Ramses-nekhti. Vidimo da je izbor bio golem. Roditelji su se mogli povoditi za nekom izvanjskom okolnou ili za snom. Setna Khamois nije imao mukoga djeteta. Njegova ena provede no u Ptahovu hramu. U snu joj se javi bog i dade joj savjet koji ona odmah poslua i zatrudnje. Mu je pak usnio da sinu treba da nadjene ime Senoziris49. Kada su roditelji djetetu dali ime, jo je samo trebalo da ga daju upisati u slubene knjige. Rodih ovo dijete to je pred tobom, kae kraljevna Ahuri, ena Nenoferkaptahova. Ime mu je Merab i zapisano je u knjige Kue ivota.50 Kua ivota, o kojoj emo jo imati prilike govoriti, bila je neka vrsta staroegipatske akademije, u kojoj su astronomi, mislioci i povjesniari pohranjivali svoje spoznaje i gdje su radili na obogaivanju toga blaga. Tako plemeniti ciljevi nisu se kosili sa skromnijim djelatnostima. U Kui ivota radili su uz uenjake i obini pisari, koji su registrirali roenja, brakove i smrti. Kako ovakva pretpostavka nije potvrena, uputnije je moda posluati Maspera, koji kae da su roditelji djecu donosili u Kuu ivota da bi im se tamo sastavio horoskop i da bi saznali to im je poduzeti kako bi to dulje odvraali od njih zlu kob. Ali, Mareb, Ahurin i Nenoferkaptahov sin, nije bio obino dijete. Bilo kako bilo, pri civilnim vlastima svakako su postojale i matiarske slube, kod kojih se prijavljivalo roenje, vjenanje ili smrt. U sudbenim dokumentima optueni i svjedoci nazivaju se imenom, iza kojega slijede oevo i majino ime te zanimanje. Meutim, iako su roditelji imali na raspolaganju mnogobrojna imena za svoju djecu, bilo je ipak dosta imenjaka. Amenhotep, miljenik kralja Amenhotepa III, nosio je nadimak Huj. Bilo je tako mnogo Amenhotepa, da su ak i Amenhotepi zvani Huj bili prilino brojni. Amenhotepov miljenik poeo je obiavati da 62

dokaz o tome da je vlast vodila brigu o urednom voenju linih podataka. Dojene je ivjelo uz majku, koja ga je obino nosila na grudima u nekoj vrsti bisaga objeenih oko vrata, tako da su joj ruke bile slobodne51. Pisar Ani odaje poast majinskoj predanosti Egipanki: Vrati majci sve to je uinila za tebe. Daj joj obilje kruha i nosi je kako je ona nosila tebe. Ti si joj bio velik teret. Kad si se poslije njenih mjeseci rodio na svijet, nosila te je oko vrata, a tri su godine njene dojke bila tvoja usta. Tvoj joj se izmet nije nimalo gadio. 52 Kraljica, a moda i neke druge ene, nisu se toliko muile. Kenamonova je majka vrila slubu velike dadilje, koja je othranila boga. Taj bog, koji je nitko drugi nego faraon Amenhotep II, uvijek je ostao zahvalan svojoj dadilji. Posjeivao ju je i sjedao joj u krilo kao kad je bio maleno dijete53. Male su kraljevie obino odgajale osobe ostarjele u kraljevoj slubi. Paheri, knez Tjenija i upravitelj Nekhabita, naslikan je u svojoj grobnici kako u krilu dri sasvim maleno, golo dijete, kojemu je uvojak kose prekrio desni obraz. To je kraljevi Uadmozis. Uvaeni namjesnik dodao je tako svojim naslovima i titulu odgojitelja kraljevskog sina 54. Veteran iz oslobodilakih ratova Ahmose iz Nekhabita pripovijeda: Doivjeh duboku starost ivei meu bliskima kralju. . . Boanska supruga, velika kraljica Makare udijelila mi je nove asti. Ja odgojili njezinu veliku ker, kraljevsku ker Neferure dok jo bijae djetece na sisi.55 Stari vojnik nije mogao djevojici posvetiti ba mnogo vremena, jer znamo za jo jednoga njezinog odgojitelja, glavnoga graditelja Senmuta, kojemu dugujemo jedan od najljepih staroegipatskih hramova, onaj u Deir el Bahariju, i koji je podigao obelisk u Karnaku. Veliki se umjetnik veoma dobro slagao s djevojicom. Kipari su snano i prostoduno prikazali njihovu uzajamnu privrenost. Jedan Senmutov kip ima oblik kocke, potpuno 63

64

Egipat

65

ispisane hijeroglifima, iz koje izranjaju jedino odgoji teljeva glava i ispred nje djeja glavica kraljevne. Porastavi dovoljno da vie ne mogu umjesto odjee nositi naprosto ogrlicu, djeaci su dobivali pregaicu i pojas, a djevojice haljinicu. Ti su odjevni predmeti simbolino predstavljali prestanak ranog djetinjstva, te je dan kada su ih dobili, djeci ostajao u trajnoj uspomeni. Stari dvorani kao Uni ili Ptah-epses nisu zaboravili da su prvi put opasali pojas u vrijeme toga i toga vladara. Dodue, moda su toga dana djeca upravo prvi put polazila u kolu. Kod felaha i kod obrtnika dijete je ostajalo kod kue, uilo uvati stoku ili rukovati oruem, kako bi nastavilo oevo zanimanje. IV SLUGE I ROBOVI Meu osobama kojima je okruena vana linost nije uvijek jednostavno luiti one koji mu pomau u obavljanju slubenih dunosti i one koji spadaju u linu ili obiteljsku poslugu. Egipani su ih, meutim, dobro razlikovali. Hapi-Defai, namjesnik Siuta, troio je sad imetak oinske kue, to jest svoj vlastiti, a sad sredstva vladarske kue, naime dravna dobra kojima je upravljao. Iz imetka oinske kue plaao je osobe uposlene na odravanju posmrtnoga kulta. No, posmrtni kult je samo nastavak ivota. Moemo, dakle, ustvrditi da je sluge njihov posloda vac plaao i izdravao vlastitim sredstvima. Nekoliko staroegipatskih izraza odgovara otprilike naemu pojmu sluga: slua, koji je sluao naloge, ubau, peharnik, rije u vezi s posudom, kojom se i pie, pa zatim emsu. Ova se rije pie sloenim znakom sastavljenim od dugakoga zakrivljenog tapa, smotane hasure ili pokrivaa i metlice. emsu je pratio gospodara prilikom izlazaka, a kada bi se ovaj zaustavio, odmatao je hasuru i prostirao je po tlu, stavljao mu u ruke velik tap i s vremena na vrijeme istio mrvice metlicom. Gospodar je tek tada mogao primiti nadglednike i sasluati njihove izvjetaje. Drugi je emsu nosio u ruci gospodareve sandale dok je ovaj hodao. Kad se zaustavljao, brisao mu je noge56 i obuvao mu sandale. Ubaui su bili sluitelji za 62

stolom. Priroda njihova posla stavljala ih je u poloaj da uju povjerljive razgovore ili da u pravom trenutku gospodara podsjete na neku pojedinost, tako da je njihova sluba bila veoma vana. Faraonovi peharnici sudjelovah su u radu svih vanih istranih komisija. Spomenute slube obavljah su, ako se ne varam, slobodni sluge. Mogli su napustiti gospodara, prihvatiti se nekog zanata, stei imetak i, ukoliko ih je posluila srea, uivati u tome da i sami budu slueni. Poto mu je stariji brat nanio tolike nepravde, Bitau izjavljuje da ga vie ne eli sluiti. Anupu e odsad morati voditi brigu o stoci sasvim sam. U ovom sluaju sluga i gospodar su braa, no s pravom moemo pretpostaviti da bi Bitau napustio slubu i da meu njima nije postojala krvna veza. Ruddidit, ena koja je rodila tri kralja, posvaala se sa slukinjom i dala je iibati. Ova ju je napustila bez daljih objanjenja. Istina je da ju je najprije kaznio brat, a zatim i krokodil kao sredstvo boje osvete, no kaznu je zasluila zato to je namjeravala kralju otkriti Ruddiditinu tajnu i zato to je napustila mjesto. Naravno, gospodar je jo lake mogao otjerati slugu. S druge strane, osobe zvane hemu ili behu moemo, barem to se tie Nove drave, smatrati pravim robovima. Ne samo da se s njima postupalo veoma strogo, nego ih se i progonilo ako su pobjegli. Jedan pisar pie svome pretpostavljenome da su dva ovjeka pobjegla od nadglednika konjunica Neferhotepa, koji ih je dao izbatinati. Otkako su nestali, nema nikoga tko bi orao. Ovo aljem da obavijestim gospodara.57 Dva su radnika jednoga lijepoga dana pobjegla iz Ramsesove palae, bilo zbog batina, bilo iz ljubavi prema slobodi. Za njima je poslan zapovjednik strae Ka-kem-ur iz Tjekua. Poavi iz Pi-Ramsesa, sutradan stigne do zidina u Tjekuu. Tamo su ih bili vidjeli kako bjee na jug. Oficir poe u tvravu i dozna da su bjegunci preli zid sjeverno od utvrde Seti-Merenptaha. Tako je morao odustati od progona i itava je stvar stavljena ad acta58. No, nije sve robove posluila takva srea. U Neferhotepovoj grobnici neki pisar proziva robove pred gospodarom. 63

dovuen rob svezanih ruku, a oko vrata mu je takoer konopac. Dvojica drugih su upravo iibana, te se orunik sprema da im opet vee ruke. Prizor bi se mogao nazvati Povratak bjegunaca 59. Veinom, iako ne i uvijek, robovi su bih stranoga podrijetla, dopavi zarobljenitva u pobjedonosnim pohodima na Nubiju, Libiju, istonu pustinju ili na Siriju. Faraon ili njegov glasnik davali su ih onome tko ih je zarobio kad se radilo o pojedinanom podvigu, ili su ih raspodjeljivali meu ratnike kad se radilo o masovnom zarobljivanju. Odvani Ahmose sakupio je na taj nain u toku duge slube devetnaestoro robova, deset ena i devetoricu mukaraca, koji veinom nose strana imena: Pa-Medaju, Pa-Amu, Istarummi ili Hedit-Ku. One robove koji imaju domaa imena moda je Ahmose stekao u pohodu na Deltu, ukoliko im gospodar nije kanaanska ili nubijska imena zamijenio egipatskim, kako se zbilo s biblijskim Josipom60. Gospodar je roba mogao iznajmiti ili prodati. Neki je ovjek, u elji da kupi neto odjee, izdao u najam na dva-tri dana usluge svoje sirijske robinje. Ne kae se kakve je poslove ova morala obaviti, no najamnina to ju je gospodar traio bila je prilino visoka61. Jedan je stanovnik Tebe osumnjien da je sudjelovao u pljaki grobova, jer je odjednom poeo ivjeti na velikoj nozi. Sudac ispituje njegovu enu: Odakle vam robovi koji su bili s njim? Ova odgovara: Nisam vidjela novac kojim ih je kupio. Bio je na putu kada je bio s njima. 62 Jedan nedavno objelodanjeni kairski papirus daje nekoliko naznaka o tome kako se kupovao rob. Trgovac imenom Raja ponudi kupcu na prodaju mladu sirijsku robinjicu. Dogovor bje sklopljen, a cijena plaena, ali ne srebrom ili zlatom, nego raznim predmetima kojima je vrijednost odreena odgovarajuom teinom srebra. Poloena je prisega pred svjedocima i zavedena u slubene knjige. Robinja je tako postala vlasnitvo
Davies, Neferhotep, 60 43. Urk., IV, 11. 61 Gardiner, Four papyri of the 18th dynasty from Kahun,
59

onoga koji je platio njezinu cijenu i koji joj je odmah nadjenuo egipatsko ime63. Kada je drava poela suzbijati pljaku grobnica, upravo su mnogi robovi bili optueni za takva zlodjela. Sud ih nije nimalo tedio, te ih je osuivao na dvostruke i trostruke batine, ali nisu bolje prolazili ni slobodnjaci. Gospodar je tukao robove, ali batine su ispatali i pastiri, slubenici i nepokorni porezni obveznici. Rijetko je koji ovjek, poput stanovitoga Nedem-aba, koji je ivio u Staroj dravi, mogao rei da sve od djetinjstva nije dobio batina u prisutnosti pretpostavljenih64. Tko zna, uostalom, nije li taj sretni smrtnik u potaji i bez svjedoka takoer ponekad okusio batinu, ali to preuuje. Sve u svemu, vodei rauna o preprekama koje su onemoguivale pripadniku sitnoga puka da se izdigne iznad svoga poloaja, moemo smatrati da nije bilo znatnije razlike izmeu slobodnih osoba iz najniih slojeva i onih koje zovemo robovima. Ve smo naveli dokument prema kojemu bivi rob dobiva slobodu od svoga gospodara, nasljeuje ga u brijakom obrtu i uzima za enu njegovu neakinju. Snalaljivi V KUNE IVOTINJE Pas, ovjekov pratilac i pomonik u lovu, slobodno je ulazio u kuu. Lijegao je lijepo na gospodarevu stolicu, spavajui kao to spavaju psi, samo jednim okom 65. Ni pastirski pas nije naputao svoga gazdu, koji mu je glasom i pokretima nareivao da okupi ili povede stado66. Pastirski psi i psi uvari obino su bili dugonogi i dugorepi hrtovi, izduene njuke, dosta velikih, objeenih, ali ponekad i uspravnih, zailjenih uiju. U Novoj dravi vie se ne vide nekadanji afriki hrtovi sa trubastim repom, ni srednje veliki psi uvari uspravnih
Gardiner, Lawsuit arising from the purchase of slaves, J. E. A., XXI (1935), 140146. 64 Urk., I, 75. 65 Davies, Five theban tombs, 4.
63

66

5*

34

uiju, a jo manje jazavari koji su bili veoma omiljeni za Stare drave. Osim hrtova, uzgajala se i jedna malena pasmina zvana ketket. Takvoga jednog ketketa dobio je na dar prijestolonasljednik, no kako je bio traio pravoga psa, srdito je odbio patuljastoga psia. Hrtovi su se obino drali na lancu, iako im se doputalo i da se slobodno kreu. Jedan drugi kuni ljubimac, majmun, prisvajao je pravo da nadzire pse. Tako kod Montu-hir-khopeefa 67 upravo radi jedan, epavi i pritegnuvi pseu uzicu. To se psu nije dopalo, pa se okrenuo da prosvjeduje, moda i ne samo rezanjem. I psi su nosili imena. Pod I. dinastijom jedan se pas zove Neb, to znai gazda. Pokopan je uz gospodara, te je pronaena stela s uklesanim njegovim likom i imenom. Kralj Antef nazvao je svoja etiri psa berberskim imenima. Toliko se ponosio njima da ih je dao sva etiri predstaviti na steli koja se moe vidjeti u kairskom muzeju. Dao je pred svojom grobnicom podii danas izgubljeni spomenik koji opisuje sudski izvjetaj o kraama u kraljevskim grobnicama. Pas Bahika, to na berberskom znai antilopa, stajao je na njemu meu kraljevim nogama. U Abidu je na groblju ena, straara i patuljaka postojalo i pasje grobite. Drugo pasje groblje nalazilo se u Siutu, odakle potjee pas od vapnenca u Louvreu, koji nam se ini otrim uvarkuom, usprkos zvoncetu to mu visi oko vrata. Egipani svojim psima nisu odbijali posmrtne ili boan ske poasti, no valja primjetiti da njihovi umjetnici nisu nikad prikazali ovjeka kako miluje psa ili kako se s njim igra. Takve intimnosti, ini se, nije bilo. Majmun je moda dospio dalje na putu do ovjekova srca. Ve od Stare drave slobodno se kretao po kui. Zabavljao je sve oko sebe grimasama i pokretima, kao i psinama, za koje je nalazio sauesnike u patuljcima i grbavcima, kojih je u to doba bilo u slubi svake znatnije kue. Najcjenjeniji patuljci dobavljali su se izdaleka. Har-khuf je zaduio svoga vladara time to mu je sa jednog zadatka na jugu doveo patuljka koji je plesao kao bog. Takvo se to nije dogodilo od vremena Asesijeve vladavine, itavo stoljee prije. U jednoj od najraskonijih grobnica to okruuje Khefrenovu piramidu 68

poiva patuljak Senb. Namjesnici Menat-Khufua jo dre uza se grbavce i patuljke, no u Novoj dravi vie ih ne vidimo ni u pratnji kraljeva, ni u slubi pojedinaca. Meutim, majmun je i dalje veo ma omiljen. V. Loret je u grobnici Tutmozisa III. pronaao mumificiranog pavijana, koji je bio tamo manje kao predstavnik boga pisma, a vie zato to je razveseljavao faraona za ivota i to se vjerovalo da e tako nastaviti i u Ozirisovu carstvu, kao i psea mumija postavljena na ulaz u Psusenesovu grobnicu. Majmunima se najvie svia gospodarov naslonja68. U nedostatku patuljaka i grbavaca najbolji su mu drugovi i povremene rtve u igri djeca ukuana i crnii69. Kada sazre voe, majmun se penje na drvee 70. Vjerojatno pojede vie datula i smokava nego to ih ubere za druge, no vrtlara to ne uzbuuje suvie. Egipat je tako plodan, pa je red da sva stvorenja ive. Amon je stvorio sva bia, a Hapi svoje blagotvorne vode nua svemu to je ivo. Majmun se dosta dobro slae sa psom i makom, i neto manje s nilskom guskom, koju zna ponekad dobrano izdevetati71. Prije Nove drave maka kao da ne smije stupiti u kuu. Skriva se po evarima i pljaka ptija gnijezda, poput cibetke i ostalih sitnih mesodera koji ive na raun krilatoga svijeta72. Lovci joj nimalo ne smetaju. Dok se ovi beumno uljaju izmeu papirusa i dok jo nisu ni bacili bumerang, maka se ve bacila na plijen i epala odjed-nom dvije rtve. Drei u gubici divlju patku, uspjela je uhvatiti i par vuga 73. Ne izgubivi nezavisan znaaj i lovaki nagon, postala je stalan gost ljudskih domova. Rado sjedi pod gazdinom stolicom, a kako je odvanija od psa, esto e skoiti gospodaru u krilo i otriti pande na lijepim lanenim haljinama74. Prihvaa da joj stave ogrlicu. Taj ukras sam po sebi nije neugodan, no kada je tkogod
68 69

J. Vandier d'Abbadie, Catalogue des ostraca figures de Deir el Medineh, 2035, 2037, 2038, 2040. 70 Ibid., 2003, 2004. 71 Wr. Atl., I, 123.

Fr. mis., V, 547.

67 Davies, Five theban tombs, 4.

35

privee uz nogu stolice i stavi joj pliticu mlijeka izvan dohvata, ona shvaa da ovaj s njom zbija neslanu alu. Dlaka joj se kostrijei. Ispruivi kande, nastoji iz petnih ila da se oslobodi uzice 75. Inae, dobro se slae s ostalim domaim ivotinjama, s majmunom isto tako dobro kao i s guskom. Na jednome malenome spomeniku mirno se gledaju maak i guska. Njihov je mir upravo upeatljiv, no ne smijemo smetnuti s uma da u ovom sluaju predstavljaju monoga boga Amona i njegovu prisjednicu boginju Mut. Oboje su sposobni da se umjeno poslue pandama i kljunom, te nita ne ukazuje na to da bi u sluaju da se zavade maak izaao kao pobjednik76. Egipani su veoma dobro znali da je maka zakleti ne prijatelj mieva77. Da bi je vezao uz kuu na bolji nain nego to je uzica, gazda joj je dao lijepu ribu, koju je ova pojela podvukavi se pod njegovu stolicu78. Jednoga je dana Apuj poao u amcu pajega oblika u lov na vodene ptice u drutvu supruge i jednoga sluge. Poveli su i maku, onu koju smo vidjeli kako otri nokte na gospodarevoj haljini. Poput svojih divljih predaka, ivotinja upada u gnijezda, no gospodari je u odreenom trenutku umiju dozvati i povesti natrag kui79. Meu peradi Egipani su vrlo rano pripitomili nilsku gusku, smon koju prirodoslovci zovu chenalopex80. Umjesto da je sa srodnim pticam a dre u ograenom prostoru, doputali su joj da slobodno ee dvoritima i vrtovima, pa ak i da ulazi u kuu. Zato se Khonfu, kada je elio iskuati vjetinu nekoga arobnjaka koji se hvalio da moe opet namjestiti odrubljenu glavu, odmah sjetio da dade donijeti jednu takvu gusku. Ova je s makom dijelila povlateni prostor ispod gospodareve stolice. S obzirom na svoj neovisan znaaj, guska tu povlasticu nije zlorabila i esto je odlazila uivati
Fr. mis., V, 552, na berlinskom crepiu 21443 La religion des Egyptiens, sl. 11) maka se igra s majmunom. 76 Archives du Museum d'Histoire naturelle de Lyon, XIV,
75

na obale Nila. No, znala je praviti i priline tete. U vrijeme toploga razdoblja unitavala je datule, u zimskim mjesecima plodove dum-palme, a ostatak godine trkarala je za ratarima, hvatajui sjemenje jo i prije nego to je palo na tlo. Meutim, stari Egipani, koji su je zvali zloestom pticom, ali je ipak nisu hvatah u zamku i rtvovali bojem stolu, mnogo su joj toga pratali. Zabavljala ih je njezina prodrljivost, ratobornost i promuklo gakanje 81. Moda je u pravom trenutku znala pokazati osobine budnoga uvara. A kad je ipak zavrijedila kaznu, toga se rado prihvaao majmun, ak i pod cijenu da zaradi po koji ugriz njezina kljuna.
81

Bibl. aeg., VII, 102 (Pap. Lansing, 3, 5, 8).

(Erman,

21; grob 217 u Tebi. 77 Crepi 2201 iz Deir el Medineha.

36

ETVRTO POGLAVLJE

KUNI POSLOVI I ISTOA Egipani su bili veoma isti i brinuli se o svome tijelu, kao i o odjei i stanu1. Kad se pomilovani Sinuhit vratio u Egipat, najvei mu je uitak bio da se rijei arene vunene odjee kakvu je nosio kod Beduina2. Slino Odiseju kod Feaana, skidao je protekle godine s tijela. Obrijao se i poeljao. Natrljao se, ali ne vie drvnom masnoom, nego prvorazrednim tamjanom, koji se moda uvao u posudici od opsidijana ili od zlata, kakvu je kralj Biblosa Abiemu primio na poklon od Amenemhata III, i odjenuo laneno ruho3. Egipani su se prali nekoliko puta dnevno, ujutro prili-kom ustajanja, zatim prije i poslije glavnih obroka. Pribor za pranje sastojao se od umivaonika i kraga s kljunom, koji su se obino stavljali na stoli sa hranom. Naziv za umivaonik, anty, ini se da potjee od rijei a, pijesak, a naziv za krag za polijevanje, hesmenyt, od rijei hesmen, natron. Moemo, prema tome, pretpostaviti da su Egipani u vodu u kragu stavljali prirodnu sodu, natron, a u umivaonik neto pijesk a. Vodi za ispiranje i dezinfekciju usta dodavali su neku sol, zvanu bed. Nazivom suabu, faktitivom pridjeva uab, ist, oznaivali su skrutnutu masu koja je sadravala neku pjenuavu supstancu za odmaivanje, kakva je na primjer valjarska glina4.
1 Herodot, II, 37. Perai rublja naslikani su ponekad: Wr. Atl., I, 57. Farina, La pittura egiziana, 165. 2 Sinuhit B., 291292. 3 Ibid., 293295. Montet, Byblos et

Poto bi se oprali, mukarci su odlazili brijau, pedikeru i manikeru, a ene frizeru. Kraljevo ustajanje iz kreveta znailo je pravi dvorski dogaaj. Najviim linostima bila je velika ast da mu prisustvuju, te su nastojali da im ne promakne 5. Prvi ministri, visoki slubenici i namjesnici takoer su ustajali na ceremonijalan nain. Oko glavara skupljali su se tom prilikom molitelji i braa. Pisari su sjedali podigavi pisaljku da zapiu njegove naredbe ili razvijali dugake listove papirusa s imenima, brojevima i popisima obavljenih ili zakazanih poslova. Pedikeri i manikeri su mu poeli ureivati noge i ruke. Brija mu je potkresivao bradu i iao kosu. Upotrebljavao je valovitu britvu s kukom, mnogo zgodniju od one kakva je bila u upotrebi jo u Srednjoj dravi, a koja je imala oblik stolarskog dlijeta. Britve je drao u konatim koricama s rukom, a ove u elegantnoj kutiji od ebanovine, u kojoj su bile poslagane manikerske i pedikerske kare, klijeta i strugalice 6. Nakon takva ureivanja, ovjek je bio ist i uredan, etvrtasto potkresane brade i podiane, ili barem osvjeene frizure. U tom su trenutku bivali uvoeni drugi specijalisti, koji su donosili mirisna ulja i masti u zapeaenim kristalnim, alabastrenim ili opsidijanskim vriima, a u vreicama zavezanim uzicama zeleni praak (malahit) i crni prah (galen) za isticanje ljepote oiju7. Starim se Egipanima veoma sviao izduen oblik oka. Osim toga, takvim su se postupkom osjetljive oi titile od upale zbog odbljeska, vjetra, praine ili kukaca. Kozmetikih je proizvoda bilo nebrojeno mnogo. Da bi za velikih vruina uklonio neugodne tjelesne mirise, ovjek se nekoliko dana zaredom mogao trljati mau pripremljenom od terpentinske smole (sonte) i tamjana (anti), pomijeanih s neutvrenim sjemenjem i nekim miomirisima. Drugi proizvodi nanosili su se na mjesta gdje se spajaju dijelovi tijela. Postojali su preparati za osvjeenje i poljepavanje puti, kao i za njegu pjega i bubuljica na licu. Da bi se koi vratila prirodna napetost,upotrebljavao se na primjer alabastrov
5 Na primjer vezir Ptah-Mose, stela 88 u Lyonu, tekst objavio Varille, Melanges Loret, Bull. I. F. A. O., 1930, 497. 6 Quibell, The tomb of Hesy, sl. 21. 7 Jequier, op. cit.; Lucas, Ancient egyptian materials and Pap. Ebers, 65, 1011, recepti 453463; 66, 79, rukovodstvo, 2. izd.; 7984, recepti 464465; 66, 37

72

praak, sodni prah i mjeavina meda i soli sa sjevera. U neke druge proizvode ulazilo je magaree mlijeko. Mnogo brige posveivalo se vlasitu, ukljanjanju sjedina iz kose i obrva, spreavanju elavosti i poticanju rasta kose. Znalo se da je ricinusovo ulje veoma blagotvorno u tu svrhu. No, Egipani su umjeli uklanjati i suvine dlake i malje, a ene su raspolagale receptom pomou kojega su mogle izazvati opadanje kose u svojih suparnica8. Jedan osobito ueni preparat, spomenut na kraju neke kirurke rasprave, nosi ambiciozan naziv Kako starca pretvoriti u mladia. Valja nabaviti nekoliko mahuna biljke fenugraecum (arapske helbe). Kada se osue, otvore se i odvoje zrna. Zatim se od tih zrna i jednake koliine smrvljenih mahuna napravi smjesa. Ostavi se da se ispari voda. Opere se i osui, a potom se samelje. Kada se tako dobiveni praak razmuti u vodi i zagrije, na povrini e se pojaviti uljevit sloj. Preostaje samo da se pokupi i proisti to ulje, i da se ulije u posudicu od tvrda kamena, na primjer od opsidijana. Pomou toga dragocjenog ulja postie se savrena put. Njime se lijee elavost, pjege, neugodni znaci starosti i svako crvenilo koje nagruje lice9. Taj je proizvod bio usjeno primijenjen bezbroj puta. Nedostatak mu je bio u tome to se morao spravljati veoma dugo, to se nije mogao dobiti u velikim koliinama i to je, prema tome, bio veoma skup. Siromaniji ljudi odlazili su brijau, koji se obino znao smjestiti meu drvee pod vedrim nebom. ekajui da dou na red, brbljali su ili drijemali sjedei, glavu pokrivi rukama, a elo poloivi na koljena. Ponekad su po dvojica sjedila na istoj stoliici. Muterija koja je dola na red sjela bi na tronoac i povjerila glavu brijau, koji ju je istrigao glatko poput oblutka10. Toaleta imune dame predstavljala je, poput mueve, vaan dogaaj. Jedan nam reljef pokazuje kako je to izgledalo kod neke
8 Pap. Hearst, 10, 411, recepti 144148; Pap. Ebers, 86, 4, recepti 705; 87, 316, recepti 714720. Pap. Ebers, 67, 3. Pap. Hearst, 10, 15, 1, recepti 157158. 9 V. Loret, Pour transformer un vieillard en jeune homme, Melanges Maspero, I, 853877. 10 Wr. Atl, I, 44.

kraljeve miljenice11. Ljepotica je sjela u udoban naslonja s naslonima za ruke. U ruci dri okruglo ogledalo od uglaanoga srebra sa drkom od ebanovine ili zlata u obliku stabljike papirusa. Frizerka za to vrijeme nije ostala besposlena. Dugim i spretnim prstima pravi niz malenih pletenica, iako je miljeniina kosa dosta krat-ko podiana. Pramen koji jo nije doao na red pridrava bjelokosna ukosnica. Taj e posao potrajati dosta dugo. Da ljepotica ne bi izgubila strpljenje, sluga joj donosi au i sipa u nju sadraj male boice. Za tvoj Ka, veli gospodarici dok ova prinosi au ustima. Supruga sitnog zemljoposjednika Anupua skromnija je i sama se bavi svojom frizurom dok su joj mu i urjak u polju. Ne voli da je netko smeta. Ako ustane, mogla bi joj se raspasti jo II ODJEA Dok su ga sluge ureivale, mukarac je imao na sebi samo laku jutarnju odjeu, kratku pregau i malo ili nikakvoga nakita, bio je bosonog i gologlav. Kada toaleta bude gotova, moi e zadrati jutarnju pregau, ak i pri izlasku. Na ruke e navui jedan ili vie pari narukvica, na prst metnuti prsten, a oko vrata objesiti ogrlicu sa pet do est redova zrnaca nategnutih izmeu dvije kope u obliku sokolove glave. Ukoliko je tome dodao jo privjesak od nefrita ili karneola na dugakoj vrpci, na je Egipanin bio potpuno dotjeran i mogao je poi u obilazak imanja, primati poslovne prijatelje i otii da obavi kakav posao u nekom uredu. Mogao je takoer pregau zamijeniti nabuenom suknjom, a na noge obuti sandale13. Uni je poduzeo stanovite mjere kako bi sprijeio da vojnici u skitnji ne otimaju sandale iz ruku prolaznika 14. Iz ruku, a ne s nogu. Seljaci su, dakle, kada je trebalo da obave neki posao, nosili sandale u ruci, ih su ih vjeali o tap. Obuvali su ih tek kada bi stigli tamo kamo su
11

Kairo Kat., Benedite, Objets de toilette: Erman-Ranke,

74

38

poli. U Novoj dravi, a osobito pod Ramsesima, sandale su se ipak ee nosile na nogama. Plele su se od papirusa, no pravile su se i od koe, pa ak i od zlata. Na prednjem kraju bio je privren remeni, koji je prolazio izmeu palca i velikoga nonog prsta, spajajui se na ristu s ostalim remeniima, koji su tvorili neto poput stremena i vezali se iznad pete. Uz zlatan potplat ili su, naravno, i zlatni remenii. Mora da su prilino uljali, pogotovo ako je dotini takve sandale nazuvao samo u rijetkim prilikama 15. Iz medicinskih papirusa saznajemo da su stare Egipane veoma esto boljele noge16. Neki su nosili haljine s naramenicama, koje su bez ikakva ukrasa ravno padale od prsiju do glenjeva 17. Toj neupadljivoj odjei mnogi su Egipani pretpostavljali nabranu lanenu haljinu, iroka izreza oko vrata, koja je bila uska u gornjem dijelu, a irila se prema dolje. Dosta kratki rukavi takoer su bili iri prema krajevima. Oko takve haljine vezala se kao irok pojas marama od iste tkanine, kojoj su preostali krajevi sprijeda tvorili neto poput trokutaste pregaice. Sveanu je odjeu nadopunjavala jo velika kovrava vlasulja, koja je lijepo uokvirivala lice, kao i sjajan nakit, koji se obino sastojao od ogrlica, dvolananog naprsnika, narukvica i grivni, te sandale na nogama18. Odjea otmjene dame nije se bitno razlikovala od mueve. Sastojala se od veoma tanke koulje, preko koje se nosila nabrana, prozirna bijela haljina slina mukoj. Vezala se na lijevoj dojci, a ostavljala slobodnu desnu, te se otvarala ispod struka i padala do gleanja. Rukavi ukraeni resicama nisu pokrivali podlakticu, tako da je pogled mogao uivati u dugim, finim rukama i zapeima punim narukvica. Ove su bile veoma raznolike. Neke su bile krute, napravljene od dviju cizeliranih zlatnih ploica spojenih arkicama.
15 U Psusenesovoj grobnici pronaena su dva para zlatnih san-dala: Montet, Tanis, 156. 16 Pap. Ebers, 78, 4 i dalje, recepti 616, 617, 620; 81, 2 i dalje; 647, 648. Pap. Hearst, 12, 8, recepti 173 205. 17 Davies, El Amarna, IV, 26. Medinet-Habu, 75, 112. 18 Davies, Neferhotep, 36, 37, 41, 50. Th. T. S., IV, 6. Mem. Tyt IV, 1, 5; V, 1, 9, 25.

Druge su bile grivne od masivnog zlata, ili nizovi biserja, ili pak zlatne, ravne ili usukane trake. Kovrava vlasulja padala je na ramena i niz lea. U kosi je blistao dijadem od tirkiza, lapis lazulija ili zlata. Ovaj je na potiljku vezan dvjema vrpcama s krajevima u obliku ira. Na vrhu sloene frizure nekim se udom odravao u ravnotei nekakav stoac. Ne znamo to ga je sainjavalo, no pretpostavlja se da se sastojao od mirisne pomade. I mukarci su na glavi esto imali neto slino19. Odjeu kakvu smo opisali nosili su samo oni koji nisu nita radili. Radno stanovnitvo oblailo se mnogo praktinije. Ratari i obrtnici su se kao nekada zadovoljavali ravno krojenom pregaom, koju su pripasivali kao dlan irokim, neukraenim i nevezenim pojasom, bez irastih ukrasa kakvi su visjeli na azijatskim pregaama. No i skromni su puani voljeli ukrase i nakit. U nedostatku zlata, kitili su se keramikim i bronanim nakitom. Glazbenice od zanata nosile su, poput plemenitih gospa, dugaku providnu haljinu. Poesto, meutim, nisu na sebi imale nikakvu odjeu, nego samo poneki ukras, pojas, ogrlicu, narukvice i naunice. Sluavke, koje je esto teko razlikovati od djece, hodale su po kui sasvim nage, pogotovo kada su gospodari primali goste, i smiono izlagale pogledima svoje vitko i gipko tijelo. III HRANA Stari Egipani, koji su poznavali vrijednost svoje zemlje i nisu prezali od posla, uvijek su se pribojavali gladi. Znali su da preslaba ili prejaka poplava donosi slabu etvu. Vlasti su imale dunost da, kao to je Josip, protumaivi san o kravama i itu, savjetovao faraonu, stvore znatne zalihe za sluaj nestaice hrane. Ta je osnovna dunost svakako bila zanemarena u godinama koje pret-hode padu Ramsesa. Jedna ena na sasluanju u vezi sa zlatom to je pronaeno u nje, kae: Zaradili smo ga na jemu u godini hijena, kada je vladala glad. 20 U to je vrijeme upravo bjesnio rat Neistih.
19 Davies, Neferhotep, 15, 36, 37, 50, 52. Mem. Tyt., IV, 1, 5; V, 1, 7, 9, 25. 20 Pap. Br. Mus., 10052, XI, 78; isp. Vandier, La 77 femme dans l'Egypte ancienne, Kairo, 1931.

39

Razbojnici su harah posvuda, po hramovima, palaama i imanjima, ubijajui, robei i palei. Seljaci su prodavali ive samo za suho zlato. Zbog tih je nedaa narod poeo aliti za vla davinom Hiksa. No, izmeu ta dva krvava razdoblja Egipani su ivjeli uglavnom veoma lagodno. Pod Setijem, a osobito pod velikim Ramsesima, vladalo je pravo izobilje. Pogledamo li reljefe po hramovima ili slikarije u grobnicama, posvud emo vidjeti veliku mnoinu rtvenih priloga i ljude kako donose namirnice ili vode stoku. U velikom papirusu Harris, koji nabraja to je sve Ramses III. poklonio bogovima, gotovo podjednako esto spominju se prehrambeni proizvodi kao i plemenite kovine, odjea i miomirisi. Sve to dokazuje da su Egipani veoma voljeli svoje trbuh. Takvi su bili i na putovanjima. Sinuhit nalazi u sirijskom kraju Iaa smokava i groa, vie vina nego vode, meda, ulja, raznoraznoga voa, jema i prosa, te nebrojena stada, to jest otprilike sve to je inae proizvodilo svako bolje egipatsko gospodarstvo. Kolai mi bijahu svakidanja hrana, za svaki obrok imaah vina, mesa, peene peradi i divljai to se hvatae i pripremae za mene, da i ne spominjem ono to mi donoahu moji lovni psi. 21 Ni u samome se Egiptu ne bi bio bolje hranio. Ali, i onaj je brodolomac dobro proao na svome crvenomorskom otoku: Naoh smokava i groa, raznoga povra, prekrasnog poriluka, krastavaca, lubenica i samoniklih dinja, pa riba i ptica. Nije bilo ega nije bilo.22 Vratimo se, meutim, u Egipat, da opiemo bogatstvo prehrambenih proizvoda. Ponimo od mesa. Stari su Egipani oduvijek jeli mnogo mesa. U mnogim su grobnicama stijene oslikane prizorima iz klaonica i redovima ivotinja namijenjenih potronji. Najvie se troila govedina. Naziv iua odnosi se na veliko, prilino rogato i brzo afr iko govedo. Zahvaljujui posebnom tovu, znalo je strahovito narasti i postii ogromnu teinu, a kada se od pretilosti ve jedva kretalo, donosila se odluka da se zakolje, kao to se vidi na 78

se pokorava goniu, koji mu je proveo ue kroz nozdrve i omotao ga oko donje usne. Vol je okien nojevim perima zataknutim meu rogove i dvostrukim trakama. Povorku pred hramom doekuje sveenik, koji prema govedu upravlja upaljenu kadionicu. Slika nosi tumaenje: rtvovanje vola istih usta na istome panju hrama Ramsesa-Miamuna. Pregledatelji su prihvaali samo zdrave primjerke, a podvrgavali su ih jo jednoj provjeri i nakon klanja. Naziv undu odnosi se na mnogo manje i u pravilu bezrogo ili kratkorogo govedo, a nega na rogato, visoko govedo, koje, meutim, nije bilo pitomo kao iua i nije se dalo toviti. Na slikama je uvijek prilino mravo. Neki izrazi to oznauju tovna goveda teko se mogu protumaiti, kao na primjer govedo marvina usta, ili govedo qite (qite je jedna mala jedinica za mjerenje teine). Govedo zvano herypsa bilo je, pretpostavljam, najljepe od svih u staji. Spominju se katkad i teglea goveda iz Sirije ili goveda iz zemlje Ku24. U Staroj dravi i pustinjska je divlja davala znaajan doprinos prehrani Egipana. Ovi su u pustinji lovili antilope i gazele, a osobito su ih nastojali hvatati ive, pokuavajui ih zatim pripitomiti u vrtovima. U vrijeme Ram-sesa takav je lov bio gotovo posve naputen. Ramses III. odaslao je lovce u pustinju da mu nalove orikse, vrstu antilopa sabljastih rogova. Za svoga vladanja poklonio je velikom Amonovom hramu 64 oriksa, 81 gazelu i jednoga bubala. U dodatnom je popisu uz 20.602 goveda navedeno i 367 oriksa, kozoroga i gazela 25. U abidskoj povorci upada u oi lijep oriks ravnih rogova, koji se pomalo udno zove oriksvol iz Ramsesove staje. U prizorima klanja ponekad je umjesto goveda prikazan oriks. No, nikada ga nisam vidio na slikama koje uz klanje prikazuju i prizore gozbe. Odatle se moe zakljuiti da pustinjske ivotinje nisu bile znaajne za prehranu, nego da se smatralo kako je bogovima ugodno ako im se na rtvu prinese poneki oriks ili gazela, kao sjeanje na vremena kada su Egipani ivjeli vie od lova nego od stoarstva. 40 Nijedan dokument, barem koliko ja znam, ne

ali tih se ivotinja moglo nai ak i po gornjoegipatskim selima. Uvoenjem goveda u klaonicu pastiri su obavili svoj posao, a dolazio je red na mesare26. etiri ili pet momaka navalilo je odluno na rtvu i svrilo s njom na nain koji se stoljeima nije mijenjao. Za poetak su joj prednju lijevu nogu uhvatili u omu, a drugi kraj ueta prebacili joj preko lea. Jedan je zgrabio ue i povukao uhvaenu nogu u vis. ivotinja poinje gubiti ravnoteu. Svi se drugi navaljuju na nju. Najhrabriji joj sjeda na iju, hvata je za rogove i vue glavu unazad. Drugi joj se objesio o rep. Trei joj pokuava podii stranju nogu. im je golema ivotinja pala na tlo, vezuju joj obje stranje noge za onu ve sputanu omom. Ostala joj je slobodna jo samo jedna noga. Ali, ova ne moe biti ni od kakve koristi savladanoj ivotinji, koja se sva zgrila, nastojei odloiti smrtni as. Snaan joj momak hvata i iskree glavu, vrsto je drei i pritiskajui rogove o tlo, dok joj je grlo okrenuto nagore. Jedino mesarsko orue je vrsto ukorieni no, zaobljena vrha kako ne bi zaderao kou, neto dui od ruke, te brus to sa strane visi na pregai. Glavni mesar puta rtvi krv. Ona se skuplja u posebnu posudu. Ako se prizor odvija u klaonici nekoga hrama, pristupa sveenik i sipa na ranu sadraj svoga vra. Zna se dogoditi da je sveenik ujedno i slubenik sanitarne inspekcije. Mesar mu pod nos stavlja svoju krvlju oblivenu ruku i kae: Vidi ovu krv. ista je, odgovara slubenik, prignuvi se da je bolje vidi. Tada se moe pristupiti razuivanju, koje se odvija ne-vjerojatnom brzinom. Najprije e biti odvojena prednja desna noga koja je ostala slobodna kada je govedo prevaljeno na tlo. Pomonik je podie i vue k sebi i po potrebi gura, kako bi olakao posao mesaru, koji rasijeca tetive i uvlai no u zglobove. Odrezana noga itava se daje nosaima, dok mesari dalje odvajaju glavu i razrezuju trbuh da bi ogulili kou i izvadili srce. Razrezuju se i odsijecaju i
41

dio, i hrptenica. Od iznutrice najobljubljenije su bile jetra i slezena. Zatim mesar paljivo podie i prazni crijeva. Posao se odvija uz poklike i naloge: Pouri, drukane! Bre, ivota ti! Jesi li ve gotov s tom nogom! Jesi li gotov sa srcem! Kada se radi u hramu, dolazak metra ceremonija ili ve i samo njegovo ime tjeraju na jo vei mar: Dii se, pouri, pijatelju, izrezi taj red rebara pije nego metar doe raditi za stolom! Dri peenicu! Metni je na stoli! Dotini odgovara strpljivo: Kako ti veli. Kako eli. Pokatkad mesar govori sam sa sobom, jer ga je napustio pomonik: Teko meni to sve ovo moram uraditi sam. Pijetao i koko jo nisu bili poznati, no ostala se ivad uzgajala i troila veoma mnogo. Veliki Harrisov papirus nabraja ih na stotine tisua. U jednoj darovnici, pored 3.029 etveronoaca, stoji i broj od 126.250 peradi. Navodi se 57.810 golubova, 25.020 vodenih ptica uhvaenih ivih u movarama, 6.820 gusaka ro i 1.534 gusaka terp. Nosilica ima 4.060, velikih tapova 1.410, dralova 160, a broj prepelica parit penje se do velikih brojeva 21.700 i 1.240. Meutim, i taj je spisak relativno skuen, ako se usporedi s onim to se dade popisati na prizorima uzgoja domaih ivotinja ili lova po zidovima grobnica Stare i Nove drave. Razlikovale su se tri vrste drala, da, aiu i ga, a meu njih su spadale i gospoice uda. Guske, patke, golubovi i patke pupanice dijelile su se na petnaestak vrsta, koje vjerojatno nisu sve nestale u vrijeme Ramsesa, nego su se uzga-jivai usredotoili na manji broj onih koje su smatrah najpogodnijima za dranje27. Na Piankhijevoj steli itamo da taj Etiopljanin, poto je osvojio Egipat, nije elio za svoj stol primiti plemie s Juga i iz Delte, jer su ovi bili nepristojni i rado jeli ribu, to je kralju bilo nepodnoljivo, osim Nemarota, koji nije jeo ribe, moda zato to je ivio u gradu teologa munu28. U pokojnikovu jelovniku, kako u Novoj dravi tako i u prastara vremena, nije bilo ribe. U nekim nomima i u nekim gradovima u stanovitim razdobljima bilo je zabranjeno jesti tu i tu ribu. Sve to ukazuje na to da, iako je moda sam Piankhi bio krut u
Med. Habu, 148, 160, 152. Pap. Harris, I, 20 b, 28 Urk., III, 54 (Piankhi. 150153).
27

53 b.

Egipat

81

pogledu istog i neistog, obian puk nije ak ni u hramovima prezao od ribe, izbjegavajui, ini mi se, neke neprivlane vrste, kakve su riba bu, odvratna, ili ep, alost. Stanovnici Delte i obala jezera Fajuma bili su ribari od zanata. Granitna skupina ikoju je Mariette otkrio u Tanisu predstavlja dvojicu kosmatih i bradatih mukaraca kako slono koraajui nose stol s kojega vise prekrasni cipli. Papirus Harris navodi meu namirnicama to su raspodjeljivane po hramovima Tebe, Ona i Memfisa znatne koliine ribe: 441.000 cijelih riba, u prvom redu cipala i mrmora, pa zatim i nekih drugih riba, koje su tako velike da ih moraju nositi po dvojica29. Provukavi im kroz krge motku, podigli su ih na ramena i idu hitrim korakom, dok im rtve repom struu tlo. Od takve jedne ribe mogla se dosita najesti itava obitelj. U kalendaru iz Medinet-Habua povre se naziva openito renput, godinji proizvodi. Rasprostrto je po stolovima ili sloeno u vezice. Posebno se spominju luk i poriluk, koji su bili poznati od najstarijih vremena. Neki trgovac jo u Staroj dravi kae kupcu, koji je doao nosei kruh: Ostavi mi ga, a ja u ti dati lijepoga luka (hadu). Poriluk (iaqet) se spominje u medicinskom papirusu Ebers, u pripovijesti o Khufuu i arobnjacima, a i onaj ga je brodolomnik brao na svome otoku gdje je bilo svega. enjak se osobito cijenio. Herodot tvrdi da su graditelji Keopsove piramide pojeli rotkvica, luka i enjaka u vrijednosti 1.600 talenata srebra. Moda je to istina, no taj podatak sigurno nije bio uklesan na divovskoj graevini kako je vjerovao Herodot. U svakom sluaju, u tebanskim grobnicama pronaene su vezice enjaka. Hijeroglifski znak za enjak, khizan, identificirao je V. Loret na velikom papirusu Harris i u koptskoj verziji Biblije30. Ramses III. ga je dijelio hramovima u velikim koliinama. idovi su na putu u Obeanu zemlju alili za krastavcima, lubenicama, lukom i enjakom, kojih je u Egiptu bilo u izobilju 31. Lubenice, krastavci i dinje esto se pojavljuju na rtvenim stolovima, pokraj vezica papirusovih stabljika, koje su poneki smatrali vezicama paroga.
29

Klasini su autori tvrdili da je vjera zabranjivala upotrebu graha i slanutka, kako bi ovjeka nauila, misli Diodor, da se neega odrekne32. Meutim, u grobnicama je pronaeno dosta graha, boba i slanutka. Sveenici u Onu i u Memfisu dobivali su pod Ramsesom III. i sljedovanja boba33. Istina je da slanutak podsjea na glavu sokola, osobito na onakvu kakva se nalazi na treoj kanopi, zvanoj (Qebehsenuf. No, to nije mogao biti razlog da se ne jede, osim moda na stanovitim mjestima i na stanovite dane. Salata se uzga-jala u vrtovima u blizini kua i obilato se zalijevala. Bila je posveena bogu Minu, kojemu se spomenik esto uzdizao pokraj gredica salate. No, taj bog uvijek ukruenoga uda nije bio jedini ljubitelj salate. Autor Horova i Setova sukoba pripovijeda kako je Izida otila u Setov vrt, pozvala vrtlara i upitala ga kojim se povrem nahranio Set. Nije jeo sa mnom nikakvog povra, odgovori joj sluga, osim salate. Sutradan je, kao i svakoga dana, Set opet doao u vrt i najeo se salate. Set je slovio kao pohotljivac, ak i vei od Mina. Stari su Egipani, naime, primijetili da salata mukarcima podie ljubavni ar, a ene ini plodnima. Zato su je i veoma mnogo jeli. Lijepa zelena glavica salate nije nikakva rijetkost na rtvenim stolovima. Egipani su salatu vjerojatno jeli kao to je danas jedu Arapi, sirovu, nauljenu i posoljenu34. Za razliku od dananjih, stari Egipani nisu poznavali narane, limune i banane. Kruka, breskva, badem i trenja pojavile su se na rtvenim stolovima tek u rimsko doba. No, preko ljeta mogli su se u svako vrijeme nasititi groa, smokava, datula i divljih egipatskih smokava, koje su manje i loije od pravih. Osim u kraju oko Tebe, u Egiptu datule nisu osobito dobre. Datule palme dum, iako su jestive, slue uglavnom u ljekarnike svrhe. Kokosovu palmu uzgajali su kao veliku rijetkost samo pojedini sretnici. U vrijeme Hiksa udomaili su se nar, maslina i jabuka, te se otad briljivo uzgajaju, dajui lijepih plodova. Maslinovo ulje sluilo je za rasvjetu, no to ne znai da se nije upotrebljavalo i u kuhinji. Prije nego to su upoznali
32 33

Pap. Harris, I, 20 b, 12-21 a I; 65 c, 78.

Herodot, II, 38; Diodor, I, 2, 33. V. Loret, La flore pharaonique, br. 152, 128129,

82

6*

42

maslinu, Egipani su uzgajali neko drugo drvee koje daje ulje, u prvom redu moringu, bak. Vokama moemo dodati jo i pustinjsku datulu, iimak i mimuzop. Ne treba pri tome zaboraviti da su mnogi nazivi biljaka ostali neidentificirani, te da ne moemo sasvim iscrpno nabrojiti sve staroegipatsko voe i povre. Siromani slojevi ponekad su vakali sriku papirusovih stabljika, kao to se danas negdje vae eerna trska, i izdanke drugih vodenih biljaka, kojih su u grobnicama pronaeni puni lonci35. Mlijeko je bilo prava poslastica. Dralo se u glinenim posudama jajastog oblika, koje su se zatvarale strukom slame ili trave, kako bi se mlijeko zatitilo od muha, a da se pri tome otvor ne zaepi potpuno. Neke rijei oznauju mljene proizvode, kakvi su vrhnje, maslac i sir, no prijevod im nije sasvim pouzdan. Sol se dodavala nekim lijekovima i nekim dijetalnim jelima. Nita ne govori da se nije upotrebljavala i u druge svrhe. Pia i jela zaslaivala su se medom i zrnima rogaa36. Hijeroglifski znak nodem, kojemu je znaenje sladak, predstavlja plod rogaa. Egipani su po med i vosak divljih pela odlazili duboko u pustinju. To je bilo posebno zanimanje. Skupljai meda udruivali su se s ljudima koji su ili skupljati terpentinsku smolu po vadima. Faraon im je dodjeljivao oruanu pratnju, kako bi ih zatitio od opasnosti kojima su se izla-gali udaljujui se od nilske nizine. No, pele su se uzgajale i po vrtovima. Kao konice sluile su glinene are. Pelar se bez bojazni pribliavao pelama. Da bi izvadio sae, uklanjao ih je golim rukama. Med je drao u IV KUHINJA Kuhinjski pribor bio je dosta priprost. Sainjavali su ga u prvom redu prenosivi glineni tednjaci cilindrinog oblika, visoki otprilike metar. Na donjem dijelu imali su vrataca, kroz koja je strujao zrak
Diodor, I, 34. V. Loret, La flore pharaonique, br. 146. Vezir Rekhmare u isto vrijeme prikuplja rogaeve sjemenke i med (Urk., IV, 10401041). Medinet-Habu, 146, 1, 281, 286. Pap. Harris, I, 28, 46, 84
35 36

i istio se pepeo. Unutar tednjaka gorivo se stavljalo na reetku ili na prekice. Postojao je navodno i nekakav otvor za dim, no slikari nisu nikada nacrtali tednjak s dimnjakom. Na itav taj ureaj dolazio je dublji ili plii dvouhi lonac promjera neto veeg od samog tednjaka. Kuhari su mogli raditi i bez tednjaka. Stavili bi lonac na tri kamena, meu koja bi naslagali neto drva i ugljena. Postojala su i metalna kuhala u obliku plitke kutije bez dna. Gorivo je bilo rasporeeno po ploi s rupama. U Psusenesovoj grobnici pronaao sam malo kuhalo iz doba Ramsesa II, koje odgovara ovakvom opisu. Takvo je ognjite svakako slabo vuklo zrak. Zato je kuhar, nadgledajui jelo, stalno morao raspirivati vatru mahalicom38. Kamenog ugljena nema ni u Egiptu ni u susjednim zemljama. Kuhari su poput svih onih kojima je za posao nuna pe, to jest, lonara, keramiara i bronara, raspolagali jedino drvenim ugljenom i drvom. Drveni ugljen, dabet, spominje se u ugovorima iz Siuta kao cijenjena roba. Ko liine ugljena to se spominju u kalendaru iz Medinet-Habua i u papirusu Harris veoma su skromne. Ugljen se dobavljao u vreama ili koevima. Egipani su za potpaljivanje vatre imah ono to su nazivali drvom za oganj. I toga je bilo malo. Tako znaajan hram kakav je onaj u Karnaku dobivao ga je svega ezdeset mjeseno, odnosno po dva na dan. Drvo za oganj bilo je poznato od najdrevnijih vremena, budui da je shematski prikazano u jednom hijeroglifu koji spada u najstarija pismena. Predmet se sastojao od tapia zailjenog na jednom, a zaobljenog na drugom kraju i neke vrste drvene ae. Dobavljao se s juga. Na svome crveno-morskom otoku onaj je brodolomac nekim udom pronaao i jedan takav predmet te zapalio vatru, pa je mogao bogovima prinijeti rtvu paljenicu, a sebi pripremiti objed. U egipatskim domainstvima koja nisu dobivala svoj dio u slubenim raspodjelama vjerojatno je bilo potekoa ka-da je valjalo zapaliti vatru. Moda nije preostajalo nita drugo nego da se od kakvoga uvarnog susjeda zamoli malo eravice.
38

Davies, Ken-Amun, 589; Wr. Atl., I, 255, 286 325-

43

Osim tednjaka, kuhala, zaliha goriva i drva za oganj, u kuhinjske potreptine spadali su i glineni lonci, zdjele, vrevi i are, da i ne spominjemo upove, zaveljaje, vree, koeve i korpice za noenje robe, pa stolove sa tri ih etiri noge za rezanje mesa i ribe, odnosno za probiranje povra, niske stolove za kojima se radilo uei i stalke za vjeanje mesa i ivadi. Staroegipatski jezik poznavao je dva glagola koji se odnose na kuhanje jela: psy i aer. Prvi se upotrebljavao u vezi s mlijekom i mesom. Moemo ga, prema tome, vjerojatno prevesti kao kuhati. U nekim sluajevima stavlja se na ognjite dubok lonac. Komadi mesa vire preko rubova, na temelju ega moemo pretpostaviti da se kuhaju u juhi, no ne znamo da h se kuhano meso sluilo u koma-dima, ili se sjeckalo i zajedno s povrem i zainima oblikovalo u okruglice ili kosane odreske. Stari Egipani nisu nam ostavili nijednu kuharicu, no o njihovoj umjenosti u tom pogledu stanovitu predodbu pruaju lijeniki papirusi, u kojima nalazimo neke recepte protiv probavnih smetnji i bolesti. Nije im bilo nepoznato da su maslac ili vrhnje (smy), kao i guja i telea mast veoma pogodni za spravljanje jela39. U Rekhmareovoj kuhinji lonac postavljen na tednjak preplitak je za kuhanje mesne juhe. Kako veli popratni natpis, u trenutku kada kuhar dodaje masnou, pomonik mijea sadraj lonca nekim predmetom s dugakom drkom, no ne vidimo je li to varjaa ili velika vilica. Najvjerojatnije se radi o nekoj vrsti paprikaa. Rije aer znai po svoj prilici pei na aru. Tako se u prvome redu pekla ivad. Kuhar je operuao i oistio gusku ili patku, odrezao joj glavu, vrkove krila i noge, natakao je na raanj i rukom drao iznad niskoga kuhala. Nije se samo ivad pekla na taj nain, jer se i jedan komad mesa u registru zove aer, peenje na aru. Nije mogue odrediti o kakvom se mesu radi. Pisana peenka, kojoj na-ziv znai doslovno birano meso, kao i hrptenica, doslovce meso, takoer su se po svoj prilici pekle na ranju. Evo to je u vezi s ribom i ivadi primijetio Herodot: Ribe jedu ili sirove, osuene na suncu, ih samo nasoljene solju od morske
Pap. Ebers, 6, 14, 10, 12, 13, 13, 20, 20. Pap. Hearst, 2, 12, 3, 12,34.
39

vode. A od ptica jedu prepelice, patke i neke male ptice, i to sirove, samo posoljene. Ali sve ostale ribe i ptice, koje ne smatraju za svete, jedu kuvane ih peene.40* Slikovni i tekstovni dokumenti uglavnom potvruju ovo zapaanje. Ciple, mrmore i druge ribe donose se u koevi ma i istresaju na tlo. Jedan ovjek sjedi na drvenoj stoliici i pori ih noem, pripremajui ih za suenje. Gazda i njegova ena promatraju posao sa zanimanjem, ak i ne zaepivi nos. Ikra cipala stavlja se na stranu, jer e posluiti za spravljanje butarge 41. Velike koliine rasporene ribe slale su se u hramove, isto kao i takozvane cijele ribe, to vjerojatno znai svjee ribe. Hramovi su primali i lonce napunjene ribom sa drvom, to mora da se odnosi na neki postupak konzerviranja o kome ne znamo nita podrobnije. Ponekad se pokraj mjesta gdje se sui riba pore i vodene ptice, oito zato da budu nasoljene i osue-ne. Vodene su se ptice slale u hramove ili ive, odnosno cijele, to znai da ih je valjalo pojesti odmah, ili pak rasporene i osuene, te su mogle stajati stanovito vri-jeme42. V PEKARSTVO I SLASTIARSTVO U registru iz Stare drave moemo nabrojiti petnaest rijei koje oznauju kruh i kolae. Druge moemo tu i tamo pokupiti po ostalim tekstovima. Nemogue nam je odrediti o kakvim se sve vrstama kruha ili kolaa radi, jer se ove mogu razlikovati po kakvoi brana, po obliku, po stupnju peenosti, kao i po sastojcima koji su im se dodavali, kao na primjer med, voe, jaja, mast ili maslac. Brano se dobivalo od triju itarica, a to su jeam, iot, pir, bot, i penica, sut. Bogatiji ljudi drali su zalihe ita ili pokraj kue ili na krovu. Svako je domainstvo moglo mljeti svoje brano i pei
40

Herodot, II, 77. * Prijevod Milana Arsenia, Matica srpska, Novi Sad

44

87

vlastiti kruh. Tako se radilo u hramovima, no mogue je da su postojali i samostalni mlinari i pekari, koji su radili uglavnom za sitan puk. Oieno ito preuzimalo je osoblje u kojemu je bilo vie ena nego mukaraca43. Prvi posao obavljah su mukarci. Nasuli su malo zrnja u kamene stupe. Zatim su ga tekim tukovima dugim dva lakta drobila dvojica-trojica snanih momaka. Razdrobljena zrna preuzimale su prosijaice, stavljale na stranu mekinje, namijenjene stoci, a ostatak davale meljaru. Stoasti rvanj jo nije bio u upotrebi. Sprava za meljavu sastojala se od dvodijelnoga valova i velikog kamena. Zrnje se stavljalo u gornji dio valova. Pognuvi se, meljaica je teki kamen valjala preko zrnja i tjerala brano u donji dio valova. Zatim se ovo sijalo nekoliko puta, sve dok nije postignuta eljena finoa, a posao je pratila pjesma: Dali svi bogovi ove zemlje snagu i zdravlje naem gospodaru! Pripremalo se samo onoliko brana koliko je bilo potrebno za kruh toga dana. Na slikama vidimo kako pekari rade uz mlinare, a ponekad ak i meu njima. Ne gubei vrijeme, jedna ena rasporeuje po pei stoaste kalupe tako da im plamen dobro opali unutranjost. Mahalicom podstie vatru, titei oi slobodnom rukom. Kada su kalupi dobro zagrijani, stavlja ih na plou s okruglim rupama i puni upravo umijeenim tijestom s kvascem. Zatim ih poklapa i eka. Kada su hljepii peeni, istresa ih iz kalupa. Onda se hljepii broje, jer se u starom Egiptu sve brojilo, i odnose u koarama sretnicima koji e jesti kruha. Takav nain pripremanja kruha bio je uobiajen sve tamo od Stare drave. Bio je dugotrajan i zahtijevao velik broj radnika, koje je valjalo i hraniti, ako ih se ve nije plaalo. U trenutku kada majka dlanovima rastanjuje tijesto, dolazi joj dijete sa zdjelicom u ruci. Moli je da mu dade kola, jer je gladno. Nato ga svi ponu grditi da je nilski konj i da jede vie od kraljevog roba44. U Novoj dravi radilo se po istom postupku, no ve je postojala penica, pa se
43 Wr. Atl., I, 180, 356; Montet, Vie privee 231236; Davies, Five theban tombs, 38. 44 Th. T. S., II, 11.

odjednom moglo pei po nekoliko kruhova 45. Osim toga, Egipani su oduvijek umjeli pei tanke pogaice u vrelom pijesku, kao to jo ine Beduini. VI PIA Egipatsko nacionalno pie bilo je pivo 46. Pilo se posvuda, kod kue, u polju, na brodu, po krmama. Kada je pomilovani Sinuhit plovio od Horovih putova u Ititaui, ponovno se privikavao na egipatski nain ivota pijui pivo, kojega je dugo vremena bio lien. Staroegipatsko pivo varilo se od jema ili penice i datula. Pribor se sastojao od posude slinih pekarskim kalupima, samo neto veih, koara i itavoga niza glinenih upova i zdjela. Najprije su se pravih hljebovi. Kalupi su se slagali u piramidu oko ognjita kao u pekarnici. Istovremeno se mijesilo posebno tijesto, zvano uadit, svjee, koje se sipalo u vrele kalupe, no ostajalo je u njima tek toliko da se zapee kora. Sredina je morala ostati sirova. Pivari su polupeene hljebove mrvili u velike zdjele i mijeali sa slatkom tekuinom dobivenom od datula, a onda sve to mijeah i cijedili. Nedugo zatim tekuina je poela fermentirati. Preostalo je jo da se ulije u upove i dobro zaepi tanjuriima uz pomo malo gipsa. Tako spremljeni upovi mogli su krenuti na put. Prilikom sluenja, pivo se toilo u vreve od jedne do dvije litre. Pilo se iz kamenih, keramikih ih metalnih aa. Gorko pivo, koje su Nubijci varili na otprilike isti nain, dralo se veoma kratko. Preminulome faraonu podanici su obeavali hljebove koji se nee polomiti i pivo koje se nee ukiseliti. To znai da se i pivo onih to su ostali na ivotu esto znalo pokvariti. Otkako je Egipat imao sreu da njime vlada jedna obitelj iz Delte, ljubitelji plemenite kapljice od vinove loze, Ozirisova dara, kojih je dodue uvijek bilo, postali su brojniji nego ikada. Trgovina vinom cvala je na sve strane. Jedan visoki slubenik kraljevskog dvora, zaduen za opskrbu, doao je do sporednih zgrada Pi-Ramsesa sa tri broda, svojim vlastitim i teglenicama to mu ih je na raspolaganje
45 46

45

Pendlebury, Les fouilles de Tell el Amarna, 139. Montet, Vie privee, 242254; Davies, Ken-Amun, 58;

89

stavio Usirmareov tisuljetni dvorac. Ukrcao je 21 osobu, 1.500 zapeaenih upova vina, 50 upova pia zvanog edeh, 50 nekog drugog, zvanog pa-ur, kao i nebrojene koare groa i mogranja, te drugih, za koje nije jasno to su sadravale 47. Moe se pretpostaviti da je jedno od tih pia bio sok od mogranja, a drugo neki liker pro-izveden od vina. Bez obzira na to o kakvom se piu u stvari radi, edeh se esto spominje uz vino. Uenici su se opijali jednim i drugim, izazivajui srdbu starih pisara. U Ramasej u je naeno mnogo, naravno, razbijenih vinskih upova, na kojima je tintom ispisano hijeratskim pismom dosta zanimljivih naznaka, prvenstveno u vezi s podrijetlom pia48. Gotovo svi vinogradi nalazili su se u Delti, i to uglavnom u njezinoj istonoj oblasti. itamo tako: dobro vino od osmoga puta, ili vino od treega puta, ili slatko vino. Sklon sam pretpostaviti da je slatko vino mot, a da trei, odnosno osmi put znai tree, odnosno osmo pretakanje. esto pretakanje je, naime, jedan od postupaka da se sprijei kvarenje vina. Drugi je kuhanje. ini mi se da se jedna prilino loe sauvana slikarija iz Beni-Hasana odnosi upravo na ovakav postupak49. Ne znam jesu li Egipani obmazivali unutranje stijenke upova smolom, kao to su radili stari Grci. Mislim da VII OBROCI Nabrojili smo uglavnom sve ime su se staroegipatske obitelji prehranjivale u toku godine. Ne raspolaemo dokumentima na temelju kojih bismo mogli podrobno opisati kako se jelo kod kue. No, barem je neto sigurno. Egipani su jeli sjedei sami ili po dvoje za malim stoliima na kojima su bila naslagana jela: meso, ivad, povre i voe, ili uokrug poredane krike stoastoga kruha, slinoga kuglofu. Djeca su sjedila na jastuiima ili pak naprosto na hasuri. Obitelj nije dorukovala zajedniki. Ocu je zajutrak bio sluen im je zavrio toaletu. Sastojao se od kruha i piva, komada mesa od
47 48 49

buta i kolaa (ens). Majka je takoer jela dok joj je sluavka ureivala kosu ili odmah nakon toga. Na jednoj tebanskoj slikariji 50 sluavka donosi gospodarici au, a ova u ruci jo dri ogledalo. U blizini stoji stoli s koarom i dva vra. Za dva glavna obroka sluilo se, po svoj prilici, meso, ivad, povre i sezonsko voe, te kruh i kolai, a sve se zalijevalo pivom. Nije sigurno da su ak i bogatiji Egipani jeli meso za svaki obrok. Ne treba smetnuti s uma da je Egipat topla zemlja i da je trgovina na malo bila slabo razvijena. Govedo su mogli zaklati samo oni koji su bili sigurni da e ga pojesti u tri-etiri dana, to jest veleposjednici, koji su imali brojnu poslugu, slubenici hramova, oni koji su prireivali gozbu, a sitan puk samo prilikom blagdana i hodoaa. Znam za samo jedan reljef koji prikazuje ljude okupljene za obrok. Nalazi se u grobnici u El Amarni, a prikazuje Akhenatona s obitelji 51. Faraon zubima trga smotanu pleku, a kraljica pile. Kraljica majka prinosi neto ustima, a drugom rukom prua komadi maloj kraljevni koja sjedi uz nju na jastuiu. Pokraj ovih osoba nalaze se stolovi puni jela, no nema ni tanjura, ni zdjelice, ni aa, ni alica. To je utoliko udnije to se u arheolokim zbirkama nalazi mnogo najrazliitijeg posua, iz kojega su se mogle jesti juhe, kae, jela s prilogom i umacima, ukuhano voe, poslastice i kreme. Mislim, dakle, da je u stanovitom trenutku svaka osoba dobivala ne samo tanjur, nego i no za rezanje, licu i vilicu, jer i takvi predmeti, mada ih se nije sauvalo osobito mnogo, postoje u naim muzejima. U Louvreu se nalazi prekrasna zbirka drvenih lica sa veoma ukusno i matovito ukraenim drkama, koje moda nikada i nisu bile u upotrebi. Iznad grobnice Osorkona II. pronaao sam licu kojoj izdubljeni dio dri ruka, uglavljena u metalnu cjevicu. Valja rei takoer da su se ispod stolia s jelima esto nalazili krag i umivaonik za pranje ruku52. To dokazuje da su se stari Egipani pri jelu ipak preteno sluili prstima. Poslije podne, oko etiri-pet sati, mogla je biti sluena uina, nakon koje je opet slijedio rad, odnosno zabava.
Farina, La pittura egiziana, 17. Davies, El Amarna, III, 46. 52 Th. T. S., III, 6. Reljef iz Horemhebove grobnice (Berlin, 20365).
50 51

Bibl. aeg., VII, 4142. AZ, LVIII, 25. Newberry, Beni-Hasan, II, 6; Bull. I.F.A.O., IX, 8,

9.

46

91

VIII VEER U jesen i zimu poljodjelac se vraao s njiva tek pred no. Oekivao ga je rasvijetljen dom. Ulazei u neosvijetljenu kuu, Anupu je odmah naslutio neko zlo. ak je i obian seljak imao naveer svjetlo u kui. Za kratkih dana obrtnici i kolarci nastavljali su raditi uz svjetiljke 53. U ovima je gorjelo ih ricinusovo ili maslinovo ulje. U muzejima se ne uva mnogo staroegipatskih rasvjetnih naprava. U jednoj grobnici iz vremena I. dinastije pronaao sam lijepu kamenu svjetiljku u obliku una od papirusa, s vodoravnim prstenom kroz koji je prolazio stijenj54. Druge svjetiljke imaju oblik ljiljana. U Louvreu postoje okrugle, plitke posudice sa zaostalim komadiima pocrnjelog stijenja od uzice, koji mora da je bio natopljen masnoom. To su sasvim obine svjetiljke, kojima su se sluili grobari prilikom kopanja raka. Stari su Egipani pravili takoer i svijee, koje su se palile u hramovima uoi Nove Godine, u predveerje blagdana uaga. Bile su skupocjene, pa je slubenik hrama koji ih je imao preko sebe dobivao prilian novac da ih, poto mu poslue, ustupi sveeniku Hapi-Defaijeva kipa, koji je elio rasvijetliti kameni lik svoga poslodavca 55. Pokojniku su roaci eljeli da mu svjetiljka ne utrne sve do svanua, a prilikom pet prijestupnih dana u godini prinosili su mu na dar pet naprava stoastog oblika privrenih na drak, tako da podsjeaju na stablo. Gornji je dio bio navoten, pa se mogao zapaliti. Takve su svjetiljke svijetlile pokojnicima u osami, no nema dokaza da su sluile i ivima56. Ovo nekoliko podataka ne prua nam osobitu sliku o rasvjeti domova. Uveer mora da se nije dugo bdjelo. Egipani su ustajali u cik zore i lijegali rano, osim sveenika i straara u nonoj slubi. Iznosei kako je tekao dravni udar koji mu je otkrio ljudsku nezahvalnost, faraon Amenemhat I. pripovijeda da se poslije veere
Erman-Ranke, Aegypten. . . , 218. 54 Kemi, VIII. 55 Siut, I, ugovori V, VII i IX. 56 Davies, A peculiar form of N. K. lamp, J. E. A., X, 9 14; isp. Urk., IV, 117: Neka se zapali svjetiljka da ti po noi gori sve dok
53

(mesyt), kada se ve spustila no, zabavljao sat vremena, a onda legao u postelju i, onako umoran, ubrzo zaspao57. Znai da su poslije veernjeg obroka Egipani ostajali budni jo satdva, priajui oko dimljive svjetiljke, a zatim je domovima ovladala tiina. IX GOZBE Uza sve poslove, bogat Egipanin imao je dosta slobodnog vremena, koje je znao vrlo dobro iskoristiti. Odlazio je u lov po pustinji, u etnju, na hodoaa, u lov i ribolov u movare i u krmu. No, ugodnih je zabava nalazio i mnogo blie, pa emo se najprije malo posvetiti njima. Egipani su, izmeu ostaloga, veoma uivali kad bi na ruku ili veeri okupili vei broj roaka ili prijatelja. U grobnicama dosta esto nalazimo prikaz gozbi prireenih u posljednjim prebivalitima, u vjenim domovima. Uzvanici su, dodue, sjene, no te su gozbe slika i prilika onih koje je domain groba prireivao kada je bio na ovome svijetu. Na temelju takvih slika i nekih odlomaka kod moralista i pripovjedaa moemo opisati domjenak u boljoj kui. Gozbi je, naravno, prethodila strka po skladitima, u kuhinji i po cijeloj kui. Na ve poznati nain zaklano je i raskomadano govee. Komadi mesa rasporeeni su prema kakvoi. Spravljene su peenke, pirjano meso i umaci. Na ranju su ispeene guske. U vrevima su ve spremni pivo, vino i likeri. Voe je naslagano u piramide u zdjelama i korpicama. Sve se uva od muha i praine. Iz ormara su izvaene zlatne i srebrne ae, alabastreno posue i osli kani glineni sudovi. Voda se hladi u poroznim upovima. Kua je oprana, oribana i ulatena, a vrtni puteljci pometeni i oieni do posljednjega listia. Narueni su svirai, pjevai i plesai obaju spolova. Vratari su ve na mjestu. Jedino jo da stignu uzvanici. Ako su oekivah znatne linosti, domaini su stajali pred ulaznim vratima i goste uvodili kroz vrt. Tako su inili sveenici kad im je u pohode dolazio faraon. I samoga kuedomaina, kada se vraao iz
57 Maspero, Les enseignements d'Amenehat I a son fils Sanou-asrit I, str. 10.

92

47

kraljevske palae s dokazima vladareve naklonosti, doekivali su svi ukuani okupljeni pred glavnim vratima. Moglo se dogoditi da domaini ostanu u primaoj sobi, poput faraona u dvorani za audijencije. Tada su goste doekivala djeca i sluinad. Egipani su bili nenadmani u dijeljenju komplimenata. Kao to su bili sposobni u svoju vlastitu hvalu na nadgrobnim spomenicima namijenjenim potomstvu iscrpsti sve bogatstvo rjenika, i uzvanici su se domainu koji ih je astio morali obraati otprilike istim rijeima koje nalazimo na jednom ramesidskom papirusu: Milost Amonova budi u tvome srcu! Dao ti bog sretnu starost! Da ivot provede u veselju i da se prodii. Usne su ti zdrave, a udovi krepki. Zjenice ti gledaju nadaleko. Odijeva se u lan. Koijai zapregom, u ruci ti je bi sa zlatnim drkom, nove su uzde koje potee. Upregao si sirijske drijepce. Putove ti kre Crnci trei ispred tebe. Sputa se u jelovu amcu ureenom od pramca do krme. Stie u prekrasni dvorac, djelo vlastitih ti ruku. Usta su ti puna piva i vina, kruha, mesa i kolaa. Goveda su razuena. Vino otpeaeno. Milozvuna pjesma odjekuje oko tebe. Mirisar ti iri mirise smole. Glavni vrtlar dolazi s vijencima. Nadzornik oaza donosi ti prepelice, a predstojnik ribara svoj ulov. Stigla je laa tvoja iz Sirije puna najvrsnije robe. Staje su ti pune teladi. Prelje tvoje krasno napreduju. Postojan si, dok dumani tvoji padaju. to se govorka (loe) o tebi nije istina. Stupa pred Devetorstvo bogova i vraa se ovjenan pobjedom!58 Domaini su mogli odgovoriti na nekoliko naina, promrmljati pomalo zatitnikim tonom dobro doli, dobro doli, ili kruh i pivo, ili pak zazvati bogove da blagoslove gosta: U ime ivota, zdravlja, snage. Milostiv budi Amonrasonter. Molim se da ti Pra-Harakhte, Set i Neftida, kao i svi bogovi i boginje svijeta blaenih podare zdravlje i dug ivot, da te uzmognem vidjeti raspoloena, da te mogu zagrliti! 59 Evo to je domain poelio nekom dvoraninu: Molim se
94

ivota, Zdravlja, Snage, svakoga dana.60. Kad su iscrpljene sve dobre elje i komplimenti, kad su se svi izgrlili, preostalo je jo samo da se smjeste. Domaini su sjeli na sjedala visokih naslona, ukraena inkrustacijama od zlata, srebra, tirkiza i lapis lazulija. Raskone stolice ponuene su i uvaenijim gostima. Drugi se moraju zadovoljiti stoliicama s ukrtenim, pa ak i s ravnim nogama. U skromnijim kuama sjeda se jednostavno na hasure. Djevojke najvie vole sjediti na lijepo izraenim konatim jastuiima. Mukarci su posjedali s jedne, a ene s druge strane 61. Moralist Ptah-hotep, koji dobro zna o emu govori, upuuje mladie, pa i zrele mukarce, da kao gosti u prijateljskoj kui ne svru oi previe na ensku stranu62. To nije bilo bezizuzetno pravilo. Kada su mukarci i ene sjedili zajedno, brani parova nisu bili razdvojeni. Ukoliko eli, uzvanik se moe smjestiti kraj svoje ene. Sluge i slukinje poinju gostima dijeliti cvijee i miomirise. Sluavke su uvijek mlade i zgodne. Prozirne haljine ne kriju nita od njihovih drai. Ponajee na tijelu imaju samo pojas i ogrlicu. Trenutak zatim svi mukarci i sve ene imaju u ruci lotosov cvijet, a na kosi bjelkasti stoac, koji sluavke oblikuju od mirisne pomade to je grabe iz irokog pehara. Domaini, mlade ukuanke i sluavke takoer nose na glavi taj dodatak, neophodan za svako bolje primanje. Na njega se odnosi rije pohvale koje smo maloprije naveli: Mirisar ti iri mirise. Nema sretnog dana bez miomirisa. Ovi su pak mogli biti od koristi da suzbiju vonj piva, vina i peenja na aru. ini mi se da stoac to nose navrh glave sluavkama nimalo ne smeta u poslu. Crtai, koji su ak i na grobnim slikarijama rado prika zivali zabavne i groteskne prizore, nikada nisu naslikah kako je nekom nespretnjakoviu mirisni stoac pao sa glave. Pravei ga, sluavke spretnim rukama popravljaju ogrlicu gostu koji se pravi kao da mu smetaju. Napokon nastupa trenutak da se iznese ono to su kuhari i slastiari pripremili za primanje. Ima tu svega to mo zadovoljiti i
60 61

Bibl aeg., VII, 7.

Paheri, 67; Davies, Neferhotep, 18; Th. T. S., 1, 6, 15; III, 46; III, 21; Mem. Tyt., I, 15; IV, 5; Wr. Atl, I, 7; 1,

Prizori gozbe esti su u tebanskim grobnicama:

10; 8, 9, 91.
62

Ptah-hotep, izd. Devaud, maksima 18, 277, 288.

48

najizbirljivijega sladokusca, jer stari Ptah-hotep, savjetujui dodue gostima da budu suzdr-ani u gledanju i prianju, nalae domainima da pogoste uzvanike koliko im to mogunosti doputaju. Time e ugoditi bogu i stei dobar glas. Zato je potrebno da se uitku u jelu i piu pridoda i neto ugodno uhu. Jo dok su se prisutni rasporeivali za stolove, uli su glazbenici s instrumentima. Egipani su oduvijek voljeli muziku. Voljeli su je ve i prije nego to su izumjeli prva glazbala, kada su pratili svoj glas jedino udarajui dlanom o dlan. Frula, sopila i harfa pojavile su se ve u doba gradnje piramida. Kombinirale su se u duo ili trio, a harfa ili bilo koji od tih instrumenata, kao i sva tri, pratili su esto glas i udaranje ritma dlanovima. U Novoj dravi, djelomino pod utjecajem susjednih naroda, glazbeni se instrumenti sve vie razvijaju. Harfe postaju vee. Zvuno im tijelo dobiva dvostruko vei obujam, a imaju i vie struna. Prave se prenosive harfe, pa zatim srednje harfe sa stalkom, kao i monumentalne harfe koje su prave umjetnine izrezbarene cvjetnim i geometrijskim ornamentima, ureene pozlaenom drvenom glavom, privrenom na gornjem kraju ih ugraenom u podnoak. Iz Azije je donesena kitara. Pripadnici nomadskog plemena Amu stupili su u Me-nat-Khufuu pred namjesnika Oriksove oblasti svirajui u kitaru. Glazbenici stranog izgleda ponekad sviraju u veliku kitaru s noicom. esto veoma elegantne prenosive kitare imaju samo pet ica. Dvojnice se vie ne sastoje od dviju paralelnih, spojenih trstika, nego ove sada meusobno tvore otar ugao. Lutnja je dugoljasta, sa obje strane ravna kutija sa est do osam rupa i vratom ukraenim trakama, preko kojega su napete etiri ice. Defovi su okrugli ili etvrtasti, no upotrebljavali su se ponajvie na pukim i vjerskim proslavama. Tako je bilo i s drugim udaraljkama, sa krotalonom i sistrumom, iako je boginja Hator, kojoj su posveeni, bila zatitnica ne samo pirovanja, nego i glazbe. Krotalon, na staroegipatskom menat, sastojao se od dvije
49

Krotalon odgovara dananjim kastanjetama. Tko je ikada vidio panjolske plesae lako moe zamisliti to su Egipani umjeli izvoditi krotalonima i sistrumima. Pjevaice su se, osim toga, mogle pratiti i pljeui dlanovima. Sve je to bilo popraeno i plesom. Ponekad se zabavljaima znala pridruiti i poneka akrobatkinja. Presavivi se nauznak, rasula bi kosu po podu63. Kada su se gosti nasitili, domjenak se nastavljao uivanjem u pjesmi, glazbi i plesu. Sluile su se nove poslastice, koje su sladokusci doekivali s neskrivenom radou. Pjevai su po potrebi improvizirali stihove u ast domainove gostoprimljivosti i u slavu bogova. Savrenost je njegova sva srca zatravila. . . Ptah to uini vlastitim rukama da mu srce natopi. Nadole vode ispunie prokope. Zemlja upija ljubav njegovu. Sretan je dan, govori drugi, kada se pomilja na ljepotu Amonovu. Divno je kada kliktaj pohvale uzleti put nebesa! Bilo je uputno zahvaljivati bo anstvima, no svima je bilo jasno da na ovome svijetu tek zakratko uivamo u njihovim darovima. Nauijmo se, dakle, ovoga lijepog dana, u kome se tako lijepo zdruuju boja milost i domainova gostoljubivost. Neferhotepov harfist podsjea na jednoj gozbi na tu istinu: Tjelesa odlaze na drugi svijet od bojega pamtivjeka, a mlada pokoljenja zauzimaju njihova mjesta. Sve dok Ra bude zorom izlazio, a Tum zalazio, muevi e ploditi, a ene zanositi, nosnice e udisati, no sve to je roeno jednom e se vratiti na svoje mjesto. Sveenie, sretan nam uini ovaj dan! Daj da ti se k nosnicama prinesu najugodniji miomirisi i ulja mirisna, da se ljiljanovim vijencima okite ramena tvoja i grlo sestre ti premile to sjedi uza te, neka pred licem tvojim pjevai pjevaju i harfisti sviraju. Zaboravi brige i podaj se nasladama sve dok ne doe dan kada valja pristati uz obalu prijateljice tiine. Neka ti dan bude ispunjen radou, Neferhotepe, pravednie, uzvieni boanski oe preistih ruku!
63 Podacima iz bilj. 61 dodati: Wr. Atl., I, 145; Davies, El Amarna, V, 5 i V. Loret, Note sur les instruments de musique de l'Egypte ancienne, u L'Encyclopedie de la musique Lavignaca, Pariz, 1913, 134; Th. Gerold,

Egipat

97

Douh to se sve dogodilo (tvojim precima). Njihovi su (bedemi) razoreni. Mjesta njihovih vie nema. I sami su poput onoga koji nije postojao nikada u vijeku bojem. Tvoji su pak zidi vrsti. Posadio si sikomore uz obalu ribnjaka. Dua se tvoja odmara pod njima i napaja se vodom njihovom. Slijedi svoje srce nepokolebljivo, sve dok bude svijetom koraao. Podari kruha onome tko je bez imanja da za vjena vremena stekne dobar glas. Ispuni nam dan sreom i veseljem. . . Spomeni se dana kada e poi u zemlju gdje su svi ljudi izmijeani. Nitko jo nije u nju ponio svoja dobra. Iz nje nema povratka.64 Drugi harfist pjeva o uzaludnosti nastojanja da se pobijedi smrt. U doba Ramsesa Egipat je ve drevna zemlja i svatko je mogao vlastitim oima vidjeti to je ostalo od piramida. Bogovi koji nekad bijahu i koji poivahu u piramidama, mumije i mani pokopani u piramidama od kojih su sagraeni dvorci nemaju vie svoja mjesta! to se zbilo s njima? . . . uh Imhotepove i Hardidifove rijei koje se opijevaju u pjesmama nebrojenim. Okol je njihov ra zoren, mjesta im sa zemljom sravnjena, kao da ih nikada ni bilo nije. Nitko ne dolazi hvaliti dobrotu i slaviti rasko njihovu. Povodi se za srcem svojim sve dok si na svijetu ovome. Stavi tamjana na glavu. Lanom se ogrni. Namai se najboljim boanskim uljima. . . Slijedi srce i sreu svoju dok ti je ivota na zemlji. Ne mui srca svoga dok te ne zadesi dan kada se bog kojemu srce vie ne kuca ogluuje na molbe onih to ga preklinju . . . 65 U poznija vremena rijei vie nisu bile dovoljne da istak-nu opreku izmeu sumornosti svijeta mrtvih i radosti ivota, ni da potaknu sudionike gozbe da se podaju uicima. Prema starogrkim autorima, koji su po svemu sudei u ovom sluaju bili dobro obavijeteni, na bogatakim se gozbama poslije jela izlagala u lijesu izrezbarena i obojena figura mrtvaca, i to mumificiranog mrtvaca, a ne kostura, kako bi danas netko moda pomislio. U jednoj privatnoj kui u Tanisu pronaao sam nekoliko savreno sauvanih figura
98

mumije, dugih otprilike jedan lakat, koje su najvjerojatnije sluile u tu svrhu. Domain je svakom uzvaniku pokazivao figuru govorei: Pogledaj ovoga, a onda pij i uivaj, jer kad umre, bit e i ti ovakav. Tako su radili sakupivi se na pijanku, sudei barem prema Herodotovim i Plutarhovim tvrdnjama. Govorei kao oevidac, Lukijan kae da su gozbi prisustvovali pravi pravcati mrtvaci. Sve bolje i bolje, no nita ne potvruje da je Neferhotep doista pozvao mrtvace da sjednu meu goste, ili da je dao da se meu njima kree kakva mala mumija, a jo manje srebrn kostur, kako je inio imuni Trimalhion66. Uostalom, uzvanici su se rado povodili za savjetima raspjevanoga harfista. Proslava nekoga sretnog dana esto se znala izroditi u obiteljsku pijanku. Evo kako, na primjer, izgleda prijem to su ga priredili Paheri i njegova supruga67. Domain i domaica sjede jedno uz drugo. Uz nogu Paherijeve stolice privezan je majmun, koji grabi smokve iz koarice i slasno ih jede. Posluga se nalazi u pozadini. Paherijevi roditelji sjede suelice na lijepim stolicama. Strievi, ujaci, bratuedi i prijatelji smjestili su se na hasure, ali to ne znai da su zanemareni. Meu njima se vrzmaju posluitelji, nosei pehare s oblim rubnim ukrasima, drugi se pak zduno brinu za uzvanice. Za tvoj ka, veli jedan od njih nudei pun vr, pij i napij se. Sretan ti bio ovaj dan! Sluaj to ti veli prijateljica. Ova je, naime, rekla sluzi: Daj mi osamnaest mjerica vina. Gle, opit u se koliko mi se svia! Drugi nutka isto tako usrdno: Nemoj se ustezati. Vidi, neu ga (vr vina) ostaviti. Susjeda za stolom jedva eka svoj red i kae: Pij, ne stidi se! Daj da aa doe i do mene. Eto, tako se pije! Malo podalje, dvije goe koje su posluitelji zaboravili, pokretima otklanjaju zamiljenu ponudu. Kod Paherija nalazimo se u Nekhabitu neposredno nakon oslobodilakog rata. Ti se provincijalci zabavljaju pomalo neotesano. No, ni stanovnici Tebe nisu se odvie pridravali Manerosa, to prema Plutarhu znai umjerenost u svemu. Nije rijetkost zamijetiti u prizorima gozbe ponekog uzvanika kojemu je
66

Herodot, II, 78; Plutarh, Izida i Oziris, 17; Lukijan,

7*

50

neumjerenost u piu zavrtjela glavom i okrenula utrobu 68. Na usta mu navro neugodan mlaz. Susjede, koje kao da ta nezgoda nije osobito zgranula, pridravaju glavu bolesnika ili bolesnice. Bude li potrebno, poloit e ga na leaj. Tragova e biti brzo uklonjeni i pijanka e se nastaviti. X IGRE Gozbe se nisu prireivale svakoga dana. Kad su bili sami, domain i domaica voljeli su sjediti u vrtu ispod lagane sjenice, osvjeivati se rashlaenim piem i udisati sjeverni povjetarac, ili su se amcem vozili po ribnjaku, uivajui u pecanju. Supruzi su rado igrali dame. Dama se igrala na etvrtastoj ploi, podijeljenoj na trideset ili trideset i tri polja. Crne i bijele figure podsjeaju pomalo na nae ahovske pione. Igrai su se obiavali smjestiti na stoliice poloivi noge na jastui. Suprunici esto igraju jedno protiv drugoga. Ocu pomae ki, obgrlivi ga oko vrata. Petoziris poslije ruka igra sa svojim prijateljima, ekajui trenutak da se poe osvjeiti u pivnicu. Neki Tebanac pije pivo igrajui damu 69. Ne znamo kakva su bila pravila igre. ini se da su potezi zavisili o kocki, a ne o umjenosti kao u dananjoj dami. U starija vremena bilo je vie raznovrsnih igara nego kas-nije. Najomiljelija je bila igra zmije mehen, to se igrala na stoliu s urezbarenim ili inkrustiranim likom sklupane zmije, kojoj je glava bila u sredini, a tijelo podijeljeno na odsjeke. Igrai su imali tri lava, tri lavice, te bijele i crvene kuglice. Kad je igra bila zavrena, sve su to spremali u kutiju od ebanovine. Poslije Stare drave vie ne nalazimo potvrda za tu igru70. Meutim, nemogue je tvrditi da je bila naputena. Dvije grobnice iz I. dinastije, u kojima su pronaene najljepe serije lavova i lavica od bjelokosti, sadravale su i druge, veoma zanimljive figure od slono-vae. Jedne imaju oblik kue sastavljene od tri zgrade iljata krova. Druge su sline dananjem
Davies, Neferhotep, 18; Wr. Atl, I, 392 (Bruxelles E 2877); Wr. Atl, I, 179.
68

ahovskom kralju i kuli. Pioni su valjii zaobljena gornjeg kraja, sa glavicom na vrhu. Teko je povjerovati da su razne igre to su ih izmislili dosjetljivi preci naputene radi samo dviju. Stari su Egipani veoma voljeli drutvene igre. ak su i neprijatelj i mogli neke nesporazume izgladiti igrom71. I djeca su se zabavljala igrama koje nisu bile skupe. Skupina djeaka podijeli se, na primjer, na dvije momadi. Svaki djeak obuhvaa oko pasa suigraa ispred sebe. Zatim se predvodnici dviju grupa sukobljuju ukopavi se nogom uz nogu i hvataju se za ruke, nastojei jedan drugoga oboriti na tlo. Oni iz reda sokole predvodnika: Ima jau ruku nego on, puno jau. Ne putaj! Momad je jaa od tebe. Zgrabi ga, drakane! Igra obaranja kozlia neka je vrsta preskakanja prepona 72. Dva djeaka sjednu na zemlju jedan prema drugome, isprue noge i ruke, rairivi prste i stavivi lijevu petu na prste desne noge. Tako tvore prepreku, koju drugi igrai moraju preskoiti a da ne budu uhvaeni. Igrai iz prepreke nastoje, naravno, da uhvate skakaevu nogu i da obore kozlia. Ovaj ne smije izvoditi nikakve varke, a svoj skok najavljuje: Dri se dobro! Dolazim! Draga se djeca utrkuju, no bilo bi suvie jednostavno da naprosto tre, pa se utrkuju na koljenima, ukrtenih nogu ili uhvativi se rukama za stopala. Ako je meu njima neki vei momi, spustiti e se na sve etiri, a dva e se djearca, zaplevi se rukama i nogama, ljuljati na njegovim leima. Zabavljaju se i bacajui sulice u cilj nacrtan na tlu. Takva meta nosi, a da ne znamo pravo zato, ime boga Seemua, zatitnika vinske pree, inae veoma uglednog boanstva. Prije bi ovjek oekivao ime ubojice Ozirisovog. I rvanje je imalo svojih pobornika. Kada je bilo dosta djeaka, jedni su se hvatali u neku vrstu kule, poloivi ispruene ruke na ramena svojih susjeda. Drugi su morali skoiti na kulu tako da ih ne uhvati uvar. Ponekad se igra znala i zlo zavriti. Nespretnog djeaka, ili onoga koji bi varao, ekali su udarci akama ili nogama. Kanjenik je
71 Maspero, Contes populaires, 4. izd., 142 (SetnaKhamois et les momies). Ibid., 2. 72 Montet, Vie privee, 368, 372. Drugaiji opis igre

51

obaranja kozlia daje, prisjeajui se vlastitog djetinjstva, jedan

101

ponekad bio vezan poput pravoga zloinca. Krvnici su ga kanjavali tapovima s izrezbarenom rukom na kraju. Djevojice su se vie zabavljale igrama umjenosti. Cesto su onglirale. Manje su, zajahavi na ramena veih, jedna drugoj dobacivale loptu. Znale su se i porvati. No, najobljubljenija im je razonoda bila ples. Plesati je morala znati svaka djevojica, a ne samo ona koja je eljela postati plesaicom od zanata. Na pletenice su privrivale (kugle, a ruke produljivale ogledalom ili izrezbarenim tapovima koje bi posudile od djeaka iz susjedstva. Okitivi se tako, okretale su se, skakutale i savijale okruene kolom prijateljica koje pjevaju i pljeu. Njihova, nama nejasna pjesma zaziva boginju Hator, zatitnicu uitaka. Bilo je i veoma zanimljivih plesnih figura. Dvije velike dje vojice stale bi leima o lea i ispruile ruke nalijevo i nadesno. etiri druge djevojice uprle bi se nogama o noge prvih dviju i uhvatile se za ispruene ruke, ukrutivi se u tijelu i nagnuvi se nauznak. Na dati znak itav se taj vrtuljak stao okretati, opisujui najmanje tri kruga, osim ako neiji pad ne bi prekinuo igru. U enskim odajama gotovo se uvijek nalazilo harfi, kitara, lutnji i defova73. I to ne bez razloga. Pretpostavljam da su poslije veere pjesma, glazba i ples razgaljivali oku-pljenu obitelj. Kao i pripovijesti. Jedan papirus iz Berlinskog muzeja, zvan papirus Westcar, prikazuje kako Keopsa razonouju a zatim i ivo zanimaju arobnjake prie koje mu redom pripovijedaju njegovi sinovi. Moemo, dakle, s pravom misliti da je u takvoj kraljevskoj razonodi mogao uivati i svatko tko je samo poelio.
73

PETO POGLAVLJE

IVOT NA SELU I SELJACI Za pisara je svaki manualni posao nedostojan, a posao poljodjelca najgori od svih. Pri njemu se ljudi troe isto tako brzo kao i orue. ovjeka sa sela mue i tuku gospodari i poreznici, potkradaju susjedi i objegli vojnici, obmanjuju prirodni elementi, upropauju skakavci, glodavci i drugi ovjekovi dumani 1. ena baena u tamnicu i sinovi odvedeni kao taoci upotpunjuju mu zlu kob. Meutim, Grci, koji su dolazili iz krte zemlje, gdje je mrava etva zahtijevala mukotrpan rad, bili su suprotnog miljenja. Kad zasije njive, veli Herodot, seljak jo samo mirno eka vrijeme etve. Diodor ide i dalje od svoga predasnika piui: Uglavnom, u drugih naroda ratarstvo zahtijeva velike trokove i mnogo rada. Jedino egipatski poljodjelci imaju male trokove i ne moraju mnogo radi-ti2. Meu Egipanima koji su pohaali kole bilo je podosta pristalica povratka na zemlju. Bili su to luaci kojima je pisar predoio maloprije spomenutu crnu sliku o ivotu na selu. Seljak iz slane oaze, meutim, nije prikazan kao nesretnik. Dug je popis vrijednih proizvoda koje je natovario na magarca da ih odnese na prodaju u Nennisut. Kae da e od njihove prodaje eni i djeci kupiti ukusnih kolaa. No, neki zao ovjek vidje malu karavanu i otme mu magarca i tovar. Taj je sluaj, meutim, pobudio zasluenu panju na visokom mjestu. Kad bismo posjedovali zavretak prie, 52

Davies, El Amarna, VII, 18.

bismo vidjeli kako se za seljaka zauzelo kraljevsko pravosue. Stariji brat iz druge poznate prie ni u kom sluaju nije siromaak. Posjeduje kuu, oranice, stoku, orue i sjeme. ena mu ivi poput dame i ostaje u kui dok joj mu i urjak rade u polju i pomno se dotjeruje. Ima kada da pospremi kuu, skuha veeru i upali svjetiljku prije nego se vrati mu, koga e doekati sa pripremljenim kragom i umivaonikom.

II NAVODNJAVANJE VRTOVA Opisujui nastambe, zamijetili smo da su stari Egipani veoma voljeli vrtove. U gradu ili na selu svaki je posjednik elio imati bau i u njoj uzgajati voe i povre. Zalijevanje je iziskivalo mnogo truda. To je jedini vrtlarski posao o kojemu znamo neto vie. Povrtnjak je bio podijeljen na gredice razdvojene malim jarcima koji su se sjekli pod pravim kutom. Dugo vremena, pa ak jo i u Srednjoj dravi, vrtlari su odlazili na ribnjak napuniti okrugle glinene upove koji su im sluili za zalijevanje, donosili ih pomou obramnica i praznili u jarak iz kojega se natapao itav vrt. To je bio dugoasan i teak posao3. eram mora da im se uinio blagotvornim izumom4. Negdje uz rub vode zabode se u zemlju okomit stup otprilike dvostruko vii od ovjeka. Moe dobro posluiti i okresano stablo ako je izraslo na pogodnome mjestu. Navrh stupa privee se odua motka tako da se moe kretati i obrtati na sve strane. Za deblji kraj motke privrsti se povelik kamen. O tanji se kraj objesi pomou ueta dugog pet-est lakata platneni ili glineni sud. ovjek povlai konopac da bi napunio sud i da bi ga zatim podigao do visine jarka. Isprazni ga i opet sputa u vodu. U Apujevu vrtu istovremeno rade etiri erma. Vrtlarov pas budno prati putovanje vedara vode. Uinak tih priprostih sprava sasvim je zadovoljavao potrebe. Dokaz je tom to to se upotrebljavaju i danas. ini se da su ga Egipani iz Nove drave primjenjivali samo za navodnjavanje vrtova, jer ga 53

nikada ne vidimo na slikama koje prikazuju poljske poslove. to se tie dolapa, kotaa s vedricama, koji je sa svojom kripom sastavni dio dananjega egipatskog sela, o njemu nema spomena u faraonskim dokumentima. Ne znamo kada je uveden u dolinu Nila. U nekropoli Totovih sveenika u Hermopolisu, nedaleko od Petozirisove grobnice u Antinoji, te u hramu u Tanisu otkriveni su lijepi bunari irokog promjera. Prvi je vjerojatno bio iskopan da primi dolap, no ne moe biti stariji od Petozirisove III BERBA U svakom je vrtu raslo barem nekoliko okota vinove loze, nanizanih uza zid ili sa obje strane sredinje aleje. Loza to se uzvila uza stupove ili grede tvorila je svod s kojega su usred ljeta visjeli lijepi grozdovi plavih boba to su ih kusali stanovnici grada. U Delti je vinogradarstvo bilo daleko razvijenije, no manje u pogledu stolnoga groa, koliko za proizvodnju vina. Oduvijek su bila poznata dna iz Imitske bare (meh) sjeverno od Fakusa, iz Ribnjaka (ham), iz Sina u okolici Peluzija, te vino iz Abea, koje se uvalo u upovima osobita oblika, zatienim jastuiima od pletena prua i koje se spominje u registru. Jo i prije nego je registar sastavljen, proizvod vinograda Seba--Hor-Khenti-peta prevozio se u zapeaenim upovima do rezidencije tinitskih faraona. Kako su bili podrijetlom iz Avarisa, izmeu Imita i Sina, Ramsesi su bili veliki vinopije, pa su razvili kako vinogradarstvo, tako i trgovinu vinom. Veina krhotina vinskih upova pronaenih u Ramaseju, u Kantiru i u tebanskim grobnicama potjeu iz doba vladavine Ramsesa II, pa je na temelju njih mogla biti sastavljena provizorna karta egipatskih vinogorja, da faraonska geografija nije bila tek u povojima5. to se tie Ramsesa III, on se sam izraava ovako: Zasadih ti vinograde u oazama sjevera i juga, da i ne spominjem koliko ih ima u junim krajevima. U Delti se

105

vinogradare robove iz tuinskih zemalja i iskopah jezera puna lopoa. Pie i vino iz njih su kao voda to se crpi, a prinose se licu tvome u pobjednikoj Tebi.6 Od obraivanja vinograda i ivota vinogradara poznajemo samo berbu7. Berai su se razmiljeli ispod brajdi. Ot kidaju prstima, bez noa, krupne grozdove plavih zrna. Trpaju ih u koeve pazei da ih ne zdrobe, jer su koevi rupiasti, i pjevajui odnose koeve na glavi do kace u koju sipaju groe. Zatim se vraaju u vinograd. Koliko znam, nigdje se za prijenos groa ne slue tegleom marvom. U krajevima gdje se loza gajila na veliko bilo je uputnije koeve prevoziti od vinograda do klijeti amcem, sve kako se grozdovi ne bi prerano zgnjeili i kako bi se sauvao dragocjeni sok. Kace su bile okrugle i plitke. Ne znamo od ega su bile napravljene. Drvo moramo iskljuiti. Egipani nisu znali praviti bave, pa prema tome nisu umjeli izraivati ni drvene kace, iako je, sve u svemu, gradnja amaca bila isto tako teka. Mislim da su kace bile kamene. Gips, glina i fajansa ne bi mogli posluiti u tu svrhu, no tvrd kamen koji se dade lijepo uglaati, kao na primjer granit ih kriljevac, mogao je posluiti za pravljenje savreno nepropusnih kaca, lakih za odravanje. Ponekad su kace poloene na postolje visoko dva-tri lakta i ukraene bareljefima. Na dvjema suprotnim stranama postavljena su dva stupia, ili, ako vlasnik nije vodio osobitu brigu o eleganciji, dvije raljaste motke, podupirui preku s koje visi pet-est konopaca. Kada se donese dovoljna koliina groa, berai ulaze u kacu i drei se za te konopce, vjerojatno zato to dno nije ravno, ivahno gaze grozdove. Kod Mere, prvoga ministra kralja Pepija I, dva glazbenika sjede na sagovima i pjevaju pratei se drvenim krotalonima, to beraima daje poleta i potie ih da slono pleu po grou8. Tako zgodan obiaj vjerojatno se nije izgubio ni kasnije. Pa ipak, u Novoj dravi ovu dvojicu pomonika vie ne 106

vidimo. Uostalom, gazitelji su mogli i sami pjevati pleui u kaci. Sok otjee u poveu posudu kroz jedan, dva ili tri otvora pri dnu kace. Kad je gaenje dalo sve to je moglo, zdrobljeno se groe trpalo u vrstu vreu sa dvije motke na krajevima. etiri bi ovjeka podigla vreu nad kabao i izaimala je okreui motke svaku na suprotnu stranu. Takav postupak nije bio osobito zgodan. Kad bi se samo malo pomakli, sok je curio po tlu. Zbog toga se izmeu njih etvorice uvijek nalazio i pomonik, koji je spreavao da se pomaknu ili je pravodobno premjetao vinski kabao. U Novoj dravi vinogradari su se sluili nekom vrstom tijeska, koji se sastojao od dviju okomitih greda, vrsto pobijenih u zemlju, sa rupama na jednakoj visini, u koje su uvlaili krajeve vree za cijeenje. Zatim su motke provlaili kroz posebne ome na vrei i tako ih okretali. itava snaga bila je sada korisno upotrijebljena, a vie se nije gubila nijedna kap9. Vino se, dakle, skupljalo u kablove iroka otvora, a zatim presipalo u upove ravna dna, u kojima je nastupalo vrenje. Poslije vrenja pretakalo se u odugake, iljate putne upove s rukama i uskim grljkom, koji su se zapuivali gipsom. Nosili su se na ramenima. Osobito velike i teke upove nosila su po dva ovjeka, objesivi ih o motku. Neizbjeni je pisar pisustvovao svim tim poslovima. Brojio je koeve kako su ih donosili berai, a sada je na upove upisivao oznake, godinu, vinograd i vinogradarovo ime, a zatim sve to unosio u knjige. Vlasnik vinograda nastojao je ponekad da osobno nadzire berbu i tijetenje. Radnici bi odmah primijetili da je prisutan i improvizirali pjesme u njegovu ast, kao kod Petozirisa: Doi, gospodaru, da vidi vinograde u kojima ti srce uiva, dok vinogradari pred tobom groe gaze. okoti su puni grozdova. U njima je mnogo soka, vie nego drugih godina. Pij, napij se, ugodi srcu svome. Zbit e ti se ono to ti se srcu ushtjelo. Zati tnica Imita blagoslovila je lozu tvoju, jer ti eli sreu. Vinogradari kidaju groe, djeca im pomau. Osmi je sat u danu, onaj koji u zagrljaj prima. Sputa se no. Nebeska je rosa popala po grozdovima. urno ih izgazimo i ponesimo domu gospodara naega.
Lijepa slika u Pujemreovoj grobnici, Mem. Tyt, II, 12.
9

54

Prinesimo ljevanicu boanstvu a (zatitniku loze), neka nam i slijedee godine da obilje groa. 10 Stari Egipani nisu bili nezahvalni, nego su dalekovidno iskoritavali naklonost boga to su je zasluili pobonou, molei ga da im se opet smiluje. Ponekad se pokraj kace moe uoiti zmija rairene ije, spremna za napad. Na glavi joj moe biti sunani krug meu rogovima, kakav nose Izida ili boginja Hator, a sklonila se u kakav elegantni naos, ili joj je miliji papirusov gutik. Pobone su ruke pred nju na stoli postavile hljebie, glavicu salate i rukovet lopoa, a pokraj stolia dva kalea. Ta je zmija gla-vom boginja Renutet, zatitnica berbe i etve, o kojoj su ovisile i itnice, odjea, groe i podrumi. Njezina glavna svetkovina padala je poetkom godinjega doba emu, kada je zapoinjala i etva. Vinogradari su je svetkovali pred kraj tijetenja. IV ORANJE I SJETVA U doba Ramsesa poljoprivreda i dalje poiva na uzgaja-nju itarica. Polja jema i penice nizala su se od movara Delte sve do katarakta. Staroegipatski seljaci bili su u prvom redu ratari. Dok je Egipat kroz etiri mjeseca godinjega doba akhit bio poplavljen, nisu imali mnogo posla, no im se Nil povukao u korito, valjalo je dobro isko-ristiti vrijeme dok se razmekana zemlja jo dade lako obraditi. Na velikim slikarijama s prizorima oranja, bare u drugom planu ukazuju na to da nisu ni ekali da se Nil sasvim povue. Jedino se pod tim uvjetom nije trebalo pristupati prethodnoj obradi tla, kako se radi u evropskim zemljama. U takav je trenutak autor pripovijesti o dva brata smjestio poetak radnje. Stariji brat kae mlaemu: Poimo spremiti zapregu za oranje. Zemlja je izala iz vode. Ti e poi u polje sa sjemenjem da ponemo orati sutra zorom. Tako ree on. Mlai brat posluno poe da obavi sve pripreme o kojima je govorio stariji. Kad je sutradan svanulo, 108

pooe njih dvojica u polje ponijevi sjeme i poee orati 12. Vidimo da su orai i sijai radili usporedo, odnosno, za razliku od naina na koji se radi u naim zemljama, najprije su sijali, a tek zatim orali da sjeme zagrnu zemljom, a ne da izoru brazde 13. Sija je sjemenjem napunio koaru sa dvije ruke, visoku lakat i otprilike isto toliko iroku. Iz sela ju je donio na ramenu, a stigavi na njivu objesio ju je oko vrata pomou dovoljno dugakog ueta da rukom moe vaditi zrnje koje razbacuje po njivi. U vrijeme Ramsesa plug je jo uvijek priprosto orue, kakvo su izumjeli prvobitni orai. ak se ni u kasnijem razdoblju nije bitno izmijenio. Jedva je dostatan da malo prorahli veoma mekano tlo, na kojemu nema ni korova ni kamenja. Dvije okomite ruice povezane preagom nastavljene su na nadjel, o koji je privren kovan ili moda i drven raonik. Gredelj se nalazi meu ruicama i dopire do nadjela, za koji je vezan konopcem. Na drugom kraju gredelja privrena je poprena greda, koja se stavlja na vrat paru tegleih ivotinja koje vuku plug i vee im se za rogove. Za oranje slue krave, nikada volovi. S obzirom na to da su malene, zakljuujemo da taj posao nije zahtijevao od njih posebnu snagu. Zna se da krave koje slue za vuu ne daju mnogo mlijeka. Bilo je, dakle, dosta krava i za potrebe potroaa mlijeka i za oranje. Volovi su se uvali za pogrebe, pri kojima su vukli sarkofage. Vukli su i goleme kamene blokove. Kravama se oralo zato to su bile dovoljne za taj posao. To to su pri tom davale manje mli jeka bilo je tek privremeno, te se zbog toga nije odustajalo od takve njihove primjene. Obino su bila po dva oraa. Najzamorniji posao obavljao je ovjek koji je drao ruice pluga. Pri polasku dranje mu je uspravno, samo jedna ruka poiva na plugu, a drugom pucketa biem. im krave krenu, savija se u pasu, objema rukama hvata ruice i svom se teinom upire u plug. Njegov drug samo vodi zapregu, no umjesto da se kree ispred nje hodajui natrake, stupa po strani u istom smjeru. Katkad je taj drug gol djeak s pramenom kose na desnom obrazu, koji nosi koaricu. Premalen je da bi
12 13

Orbiney, II, 2.

Tako se postupalo ve u doba Stare drave: Montet, Vie privee, 183 i dalje.

55

rukovao biem ili batinom. Zapovijeda ivotinjama jedino povicima. Ponekad sije oraeva ena. Ti dugi radni dani ne prolaze uvijek bez nezgoda. Dva brata iz prie potroila su zalihu sjemena. Bitau se mora urno vratiti kui. Drugdje zna doi do neugodnosti kakve je predvidio onaj pisar koji nije volio zemljoradnju. Na primjer, krava se o neto spotakla i pala. Gotovo je slomila gredelj i za sobom povukla i drugu kravu. Goni je pritrao, oslobodio jadnu ivotinju konopaca i pridigao je. Malo zatim, zaprega e opet poi kao da nita nije ni bilo14. Iako je egipatski krajolik jednolian, nekada je, kao i danas, tu monotoniju razbijalo podosta drvea. iroka sikomora, avokado, tamaris, iimak i balanit proaravali su zelenim pjegama crnilo uzoranih njiva. To je drvee davalo sirovinu za izraivanje ratarskog orua. U njihovu se hladu mogao odmoriti ratar, koji je, im bi stigao, o grane sikomore objesio mjeinu, koju je navraao pomilo-vati s vremena na vrijeme, uz deblo postavio koaru s hra-nom i velik porozni up svjee vode. Kada doe as da marva malo predahne, ratari razmjenjuju misli: Svjee je. Marva dobro vue. Nebo je ba onakvo kakvo elimo. Na posao za naega kneza! Knez Paheri upravo je doao da vidi kako odmie posao. Silazi s kola dok konjuar pridrava uzde i smiruje konje. Jedan ga je ora spazio i upozoruje svoje drugove: Pouri se, ti prvi, zapovijedaj kravama. Knez e zastati da nas gleda. Kod Paherija nije bilo dosta krava za sve plugove, pa je postojao strah da e se zemlja sasuiti ako se bude ekalo jo koji dan. etiri se ovjeka upreu u plug umjesto krava. Tjee se u tekom poslu pjevajui: Radimo mi, evo nas. Ne boj se za njivu. Lijepa je! Goni, inae semit, koji bi mogao poput svojih drugova biti bivi ratni zarobljenik zadovoljan sudbinom, odgovara alei se: Dobra ti je ova, mali moj! Divna je godina kad ne naie nikakva nepogoda. Gusta je trava pod teliima. Bolja ti je od svega!15 Uveer poljodjelci ispreu marvu i osvjeuju je blagim rijeima i hranom: Hu (rijeitost) je u volovima, Sia 56

Dajmo im da jedu, samo hitro.16 Stoka se sakuplja u stado i tjera prema selu. Orai tovare na lea svoje plugove. Ako ih ostave na njivi, nije sigurno da e ih opet nai. Kao to kae pisar: Nee je (ormu) nai na mjestu. itava e je tri dana traiti. Pronai e je u pra-ini, ali nee vie biti koe na njoj. Oglodat e je vukovi.17 Plug nije bio jedino orue kojim se zagrtalo sjeme. Ve prema vrsti tla, mogao se upotrebljavati i pijuk ili bat. Pijuk nije bio nita manje priprost od pluga. Sastojao se od drka, drvene letve i preage. Podsjeao je na veliko slovo A nejednakih krakova. Pijuk se troi jo bre od pluga, te je ratar no provodio popravljajui ga. Pomisao na to nije pobuivala dobro raspoloenje: Moram uraditi vie od gospodarova posla, veli jedan radnik. Tiina! Drugi mu odgovara: Pouri se, prijatelju. Oslobodi nas ne tratei vrijeme!18 Na poljima koja su bila dugo pod vodom nije bio potreban ni taj trud, nego je bilo dovoljno da se, posijavi sjeme, pusti da ih pregazi neko stado. U tu su svrhu goveda i magarci bili preteki. U starija vremena taj se posao preputao ovcama. Pastir bi uzeo u ruku malo hrane i nudio je ovnu predvodniku, za kojim se onda kretalo cijelo stado. Iz nama nepoznatih razloga u Novoj dravi radije su se upotrebljavala krda svinja, kakva je u tom poslu vidio Herodot19. Zaoravanje sjemenja pobuivalo je u Egipana sumorne, ili bolje rei grobne misli. Grci su zamijetili da su ovi u doba sjetve odravali obrede srodne onima koji poprauju pogrebe i dane korote. Neki su takve obiaje smatrali neumjerenima, dok su ih drugi opravdavali 20. Nama dostupni faraonski dokumenti na temelju kojih sam opisao poslove to su se obavljali u godinjem dobu perit sadravaju tek neto tragova tih obreda. Pastiri koji stiu na oranicu vodei stada poinju pjevati alopojku i nastavljaju je sve dok ovce gaze klasje razbacano po gumnu:
Petosiris, 13. Bibl aeg., VII, 104 (Pap. Lansing). 18 Paheri, 3. 19 Herodot, II, 14; Wr. Atl, 20 I. De
16 17

111

Pastir je u vodi med ribama razgovora sa somom s mrmorom se pozdravlja Zapade! gdje je pastir, gdje je zapadni?21 A. Moret je prvi izrazio sumnju u to da ta pjesmica nije nita drugo doli tek poalica kojom ratar ali pastira to mora gacati po blatu. Naime, ribe ne ive u blatu, a jo manje na osuenome gumnu gdje je nagomilano klasje. Taj pastir sa zapada nije nitko drugi nego praiskonski utopljenik Oziris, kojega je Set raskomadao i bacio u Nil, gdje su mu ribe pojele spolne organe. Prema tome, zemljoradnici su prilikom sjetve i vridbe spominjali boga koji je smrtnicima podario korisne biljke i kojega su tako poistoveivali s njima da su esto prikazivali kako iz njegova mrtva tijela raste ito i drvee. Herodot prostoduno smatra da je poslije oranja i sjetve ratar mogao skrtenih ruku ekati etvu. No, da je inio tako, teko da bi ubrao kakvih plodova, jer ak ni u Delti nema toliko kie da se zemlja ne bi morala navodnjavati. Osobito bi se u Gornjem Egiptu polja veoma brzo sasui-la, a itarice uvele, poput jema u Ozirisovim vrtovima kada je bio preputen samome sebi. Navodnjavanje je dakle bilo neizbjeno. Na to Mojsije podsjea svoj narod, ukazujui mu na prednosti koje ga oekuju u Kanaanu: Jer zemlja u koju ide da je zaposjedne nije kao zemlja egipatska iz koje ste izali, gdje si, posijavi sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao to se natapa povrtnjak. Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova, i natapa je dad nebeski.22* Na temelju toga odlomka neki su zakljuili da se voda dizala do razine njiva nekom spravom na noni pogon, no pisani i slikovni dokumenti ne upuuju na postojanje takve naprave. Vjerojatnijim se ini da su splavniari koji su ravnali ustavama na jezeru Meris ove otvarali kada je ratarima bila potrebna voda. Tada su se punili
21 Montet, Vie privee, 191; Montet, La mise a mort du dieu en Egypte, Pariz, 1927, 3335. 22 Petoknjije, 11, 1011. * Prijevod Silvija Grubiia, Biblija, Petoknjije, Ponovljeni za-kon, 11, 10-11, Stvarnost, Zagreb 1968;

kanali. Zatim se voda ermima ili, sa mnogo vie napora, vedricama nalijevala u jarke. Ovi su se redom otvarali i zatvarali, kopali su se novi, gradili su se nasipi, i sve to nogama, budui da na jednoj tebanskoj slici vidimo kako radnici nogama mijese glinu za proizvodnju grnarije. V ETVA Kad je ito poelo utjeti, seljak je sa zebnjom gledao kako su mu se po njivama razmiljeli njegovi prirodni dumani, gospodari ili predstavnici gospodara praeni jatom pisara, mjernika, slubenika i orunika, koji su ponajprije dolazili promjeriti zemljite 23. Zatim su vaganom mjerili ito, a moemo sasvim tono znati to je sve seljak morao dati predstavnicima riznice ili upraviteljima hra ma takvoga boga kakav je bio Amon, koji je posjedovao najbolje obradivo tlo u zemlji. Zemljoposjednik ili njegov predstavnik poao je od kue veoma rano. Sam upravlja kolima, vrsto uhvativi uzde. Sluge ga slijede pjeice, nosei sjedala, hasure, vree i sanduke, sve to e biti potrebno mjeraima pri poslu, pa i mnogo vie. Brojna kola ve stoje u hladu pod drveem. Iznikavi tko zna odakle, o njima se brine mnoga eljad, ispree konje, vee ih uz drvo, donosi im vodu i krmivo. Drugi sklapaju policu za tri porozna upa s vodom. Iz san-duka vade hljepie, razna jela, pa ak i pribor za pranje. Koija se smjestio u hladu i zaspao, znajui da moe raunati na nekoliko sati mira. Gospodar se ve nalazi s mjernicima. Obukao je sveano ruho, uzeo vlasulju, koulju kratkih rukava utegnutu pojasom iznad pregae, ogrlicu, tap i ezlo. Na noge je nazuo sandale, a listove zatitio od bodljikave trave nazuvcima s oputama. Pomonici su se zadovoljili samo pregaom. Poneki nosi ipak i sandale. Mnogi hodaju bosonogi. Kod Menne su i mjernici na pregae obukli koulje kratkih rukava i nabranu suknju. Dohvatili su svoje potreptine, svitke papirusa, ploice, vree i torbe odakle e izvaditi 57
Egipat

112

113

pisaljke, strukove konopa i kolie duge tri lakta. Kad se radi na imanju boga Amona, koji je najbogatije i najgramljivije steroegipatsko boanstvo, ue je omotano oko komada drva, na koji je nataknuta ovnujska glava, jer je ovan sveta Amonova ivotinja. Glavni mjernik pronalazi jedan mea. Pozivajui za svjedoka velikoga boga koji je na nebesima, utvruje da se mea nalazi tono na svome mjestu. Stavlja na nj e-zlo slino amblemu tebanskog noma, dok drugi odmataju i napinju konop. Djeca mau rukama kako bi poplaila prepelice, koje nadlijeu ve otealo klasje. Bilo je krivo pretpostaviti da taj posao privlai samo neposredno zainteresirane. U blizini onih koji rade natisnula se gomila radoznalaca i savjetodavaca. Mjernici bi se brzo zamorili kad im jedna usluna djevojka ne bi donosila da togod prigrizu, dok je u hladu sikomore ve pripremljen obilatiji obrok. Zemljoradnici su oko etve i vridbe imali nekoliko tjedana posla. Mjesno stanovnitvo nije uvijek moglo biti dovoljno. Za dravna dobra i imanja glavnih bogova upoljavali su se putujui radnici, koji su najprije poinjali na jugu. Kad su tamo bili gotovi, samo im je trebalo krenuti malo sjevernije, pa da nau polja spremna za etvu. Kad je ve ito u Gornjem i Srednjem Egiptu bilo ponjeveno, u Delti je etva tek poinjala. Postojanje takvih poljoprivrednih radnika koji su ili na tlaku iz kraja u kraj potvruje jedna naredba Setija I, koji je od te obaveze oslobodio ljudstvo svoga tisuuljetnog hrama u Adibu24. eteoci su klasove eli srpom na kratkoj drci, koja je dobro leala u ruci. Sjeivo je bilo uz drak dosta iroko, a na kraju se suavalo u iljak. No, nisu nastojali rezati vlati to blie tlu. etelac se jedva malo pognuo, uhvatio lijevom rukom dobru rukovet, odrezao je neto ispod kla-sa i poloio na zemlju, ostavljajui na mjestu tako potkresane vlati. Za eteocima su ile ene i sakupljale klasove u koare, koje su zatim nosile na rub njive. Poneka je ena nosila i zdjelicu u koju je sakupljala po tlu rasuto zrnje. Malo je vjerojatno da je slama naprosto ostavljana na polju, no o tome ne znamo nita pouzdano. Ponekad na slikama vidimo i samoga
24

vlasnika kako anje i sakuplja klasje. Pri tom nije ak ni svukao lijepu bijelu haljinu sa sitnim naborima. ovjek bi pomislio da je samo zapoinjao posao i da ga je zatim vrlo brzo preputao pravim eteocima. U stvari slikar je prikazao prizor iz buduega ivota na njivama Ialua, gdje niega ne manjka, no gdje svatko sam mora obraivati svoj vrt25. U pravilu, vlasnici su samo prisustvovali etvi. Tako ini i Menna, sjedei na stolici s ukrtenim noic ama u hladu sikomore, dok mu se nadohvat ruke nalazi svakovrsna okrepa. Posao je otpoinjao u ranu zoru i primicao se kraju tek uveer. Na podnevnom suncu eteoci su zastajali s vremena na vrijeme, stavljah srp pod pazuho i praznih po koji vr: Daj mnogo za seljaka, meni daj vode da ugasim e. 26 U starija vremena eteoci su imali i veih prohtjeva: Piva, veli jedan, onome tko anje jeam (jeam, bea, od Ikojega se vari pivo 27). Tko zastajkuje suvie esto zasluit e nadglednikovu opomenu: Sunce ee, pa to? Slaba nam korist od tvojih ruku! Jesi li sloio bar jedan snop? Ne zaustavljaj se da pije dananji dan prije nego odvali posao! Dok se eteoci mue i kinje, nekolicina ljudi ostala je pod drveem i glave spustila na koljena. Tko su ovi? Radnici koji su izmakli nadzoru, radoznalci, ili osobne sluge gospodareve, koji ekaju da ovaj zavri nadgledanje? Vidimo takoer i glazbenika kako je sjeo na vreu i pue u dvojnice. To nam je stari poznanik, jer je u grobnici Tija, koja potjee iz Stare drave, jedan glazbenik sa sviralom dugom dva lakta slijedio red etalaca. Jedan se etelac ustoboio pred njim udarajui dlanom o dlan, ne ispustivi pri tome srp, te pjeva pjesmu o volovima, a zatim jo jednu, koja poinje ovako: Pooh na put! Nadglednikova je strogost, dakle, bila vie prividna nego stvarna. Kod Paherija nema sviraa, no eteoci sami improviziraju pjevani dijalog: Lijepa li dana! Izai iz zemlje. Die se sjeverac. Nebo radi za naa srca. Volimo ovaj posao. Oni koji paljetkuju ne ekaju da itava njiva bude ponjevena, nego pabire ostavljeno klasje ili prose za malen dodatak. Veinom
25 26 27

Wr. Atl., I, 14, 19. Petosiris, natpis 52. Montet, Vie privee, 202.

Bibl. aeg., IV, br. 4 i J. E. A., XIII, 193 i dalje.

114

8*

58

su to ene i djeca. Jedna ena prua ruku uz rijei: Daj mi samo jednu pregrt. Stigla sam tek predveer. Nemoj biti zao danas kao juer! Tako umoljeni etelac odvraa pomalo grubo: Bjei odavde s tim to si nakupila u ruku. Zbog toga te mogu otjerati. U veoma davna vremena vladao je obiaj da se eteocima na kraju etve prepusti onoliko jema ili pira koliko su mogli ponjeti u jednom danu. Taj se obiaj odrao i u faraon-sko doba. Kada su eteoci kod Petozirisa radili za raun gospodara, govorili su: Ja sam dobar ratar koji svome gospodaru nosi ito i puni mu snagom ruku svojih ambare za nerodne godine, i travom s livada kada doe akhit. A kada bude njihov red: Neka je dvostruko sretan onaj kome tako rodi ovaj dan u polju. Seljaci nam preputaju plodove svoga rada! Druga skupina izjavljuje da je plaa, dodue, slaba, ali da ju je ipak vrijedno uzeti: Za snopi dnevno ja tek radim. Potrudi li se i anje za taj jedan snop, obasjat e nas zrake sunca i pozlatiti nam trud.28 Iz straha od kradljivaca i da pticama ne bude preputen prevelik dio, ljetina se skuplja i odvozi onako kako napreduju eteoci. U memfiskom kraju prenosi se na magarcima. Pod vodstvom gonia, opor magaraca stie u kasu uzvitlavi oblak praine. Snopovi se stavljaju u bisage spletene od ua. Kad su obje polovice pune, na njih se naslaguje jo snopova, koji se veu konopcima. Magarci odnose teret, pred njima nestano skakuu i jurcaju na sve strane magarii, a za njima idu gonii, ale se ili ih grde vitlajui batinom: Donio sam etiri upa piva! A ja sam s magarcima prenio 202 vree dok li ti sjedio.29 I u Gornjem su Egiptu u upotrebi bili magarci 30, no ljetinu su ponajee dopremali ljudi. Moda je upravo zato da se taj posao ne bi duljio unedogled preovladao obiaj da se klasje odree prilino visoko i da se slama ostavlja. Nosai su imali mreaste vree drvenog okvira sa po dvije ome za noenje. Kad je vrea bila tako popunjena da u nju vie nije stala ni jedna jedina rukovet 116

kroz ome su provlaili motku dugu etiri do pet lakata, i uvrivali je vorom. Dva su ovjeka motku upravo podigla na ramena i sada nose vreu prema gumnu pjevajui, kao da ele pisaru dokazati kako im sudbina nije nita loija od njegove: Sunce bije u lea. Platit emo bogu uu za jeam ribom! Neko salijetalo pravi se kao da se brine da e nosae, ako se ne poure, zahvatiti poplava: Hitro, hitro! Pruite korak, jer voda nadolazi. Ve nadire u snopove! Svakako pretjeruje, jer e se prvi nagovjetaji poplave pojaviti tek za dobra dva mjeseca.31 Tek to su prola ta dvojica nosaa, nastupa nov par. Jedan se od njih bake s vreom, dok drugome motka tare rame. Ovaj kao da nastoji malo usporiti, jer kae: Motka mi klizi s ramena. O, srce moje, kako li me ulja! Stigavi na dobro utabano gumno, prosipaju klasje po tlu. Kada je sloj ita dovoljno debeo, na gumno stupaju volovi i ljudi oboruani bievima ili vilama. Dok volovi gaze u mjestu, ljudi neprestano vilama rastresuju klasje. Zbog vruine i praine taj je posao veoma mukotrpan. No, govedar podvikuje volovima: Gazite, gazite za sebe! Slama vam je hrana, zrna su gospodarova. Samo ilo! Svjeina je! S vremena na vrijeme poneki vol sagne ogromnu glavu i zahvati ustima to nae, malo slame ili zrnja, no nitko mu to ne zamjera. 32 Poto su volovi odvedeni, ito se vilama ve djelomino moglo odvojiti od slame. Trunje lake od zrna ostaje na povrini, te ga je mogue veim dijelom odstraniti metlom. Za dalje ienje u upotrebi je orue nalik na ispolac. Radnici se laaju ispolaca, pune ih zrnjem i propinju se na none prste diui ruku to vie mogu, zatim polako prosipaju ito tako da vjetar odnosi pljevu33. Kad je zrnje oieno, nastupa trenutak za pisare, koji dolaze sa svojim potreptinama, i za mjerae koji su ponijeli mjerice. Teko onom seljaku koji je prikrio dio lje-tine kao i onome koji, ak ako je i poten, nije u stanju ljudima od zakona predati sve ono to su ovi
31

Paheri, 3. Analogni prikazi, Wr. Atl., I.

59

predvidjeli promjeravajui njive. Bacit e ga na zemlju i izbatinati, a oekuju ga moda i gore nevolje. Radnici naputaju gumno nosei mjerice pune ita, prolaze ispred pisara i ulaze u dvorite ograeno visokim zidom, gdje su se u nebo ustremili silosi. To su graevine u obliku glave eera, veoma briljivo obmazane iznutra i bijelo okreene izvana. Pomou ljestava penju se do prozora, kroz koji redom prazne mjerice. Kasnije e oni kojima ustreba ita prazniti silos kroz vrataca pri dnu. Sve u svemu, ti mukotrpni poslovi odvijaju se u veselju. Poneki udarac batinom lako se zaboravlja. Felah je na njih, uostalom, obikao. Tjeio se pomilju da u njegovoj domovini batina ne tedi mnogo ljudi i da se sputa i na lea mnogo njenija od njegovih. Psalmodistove rijei mogu se primijeniti i na stare Egipane: Oni koji siju u suzama, anju u pjesmi. Ili su plaui nosei sjeme sjetveno: vraat e se s pjesmom nosei snoplje svoje.34* Kada se zrnje zaoravalo u zemlju, pjevale su se alopojke boanskom pastiru. Sada je doputeno veselje, ali i bogovima valja prinijeti njihov dio. Dok se vijalo ito, radnici na tom poslu stavljali su se pod okrilje udnog idola, polumjeseastog, u sredini zadebljanog oblika 35. U nae dane seljaci iz El Fajuma u doba vridbe navrh kue stavljaju ili vjeaju o vrata nekakvu lutku sainjenu od klasja, koju zovu aruseh, nevjesta. Prinose joj na dar pehar, jaja i kruh. Nije sasvim iskljueno da je i taj polumjeseasti idol bio neka vrsta nevjeste. No, zemljoposjednici su morali bogi-nji zmiji Renutet, koju smo ve sreli kako je tuju vinogradari, prinijeti daleko znatnije darove: snopove ita, perad, krastavce, lubenice, hljebove i razno voe. U Siutu je svaki napoliar lokalnome bogu Upuajtu prinosio na rtvu prve plodove ljetine. Lokalna su boanstva vjerojatno svagdje primala takve darove. I sam je kralj prinosio snop ita Minu, bogu plodnosti, pred oima okupljenoga naroda u toku svetkovine to se slavila u prvom
Psalam 126, 5. * Prijevod Filiberta Gasa, Biblija, Psalam 126, Stvarnost, Za-greb 1968; op. prev. 35 Mem. Tyt., I, str. 64 i Miss Winifred S. Blackmann,
34

mjesecu godinjega doba emu36. Od najviega do najniega, svi su zahvaljivali bogovima, posvemanim gospodarima, i iekivali s uzdanjem novu poplavu, s kojom e se nastaviti ciklus poljoprivrednih poslova. VI LAN Lan je bio visok i gust. upao se obino u cvatu. Na obojenim slikama u Apujevoj i u Petozirisovoj grobnici vlati lana zavravaju se plavom tokom. Meu njima raste i razliak37. Da bi iupao lan, ratar je odvajao jednu rukovet, obuhvaao je objema rukama, i to dosta visoko, pazei da ne slomi stabljike. Zatim je rukovet okrenuo odozgo nadolje, kako bi otresao zemlju i ujednaio vlati s donje strane. Ubrane strukove slagao je po tlu, jedne u ovom, a druge u onom smjeru, tako da je dobivao snopie sa cvjetovima s obiju strana. Ove je vezivao po sredini vezicom koju je pravio na licu mjesta od nekoliko rtvovanih vlati. Znamo da su vlakna ljepa i otpornija kada se lan upa prije nego to sazri. Uostalom, jedan tekst doslovno kae da se postupalo upravo tako. Meutim, valjalo je jedan dio ostaviti i za sjeme, ne samo radi slijedee sjetve, nego i u ljekarnike svrhe. Mukarci snopove nose na ramenima, a djeca na glavi. Sretni vlasnici magaraca pune bisage i zduno upozoravaju gonia da pazi da se teret ne raspe. Na odreditu nosai nalaze ovjeka koji ve mlati svoj snopi lana o ukoenu dasku. Dovikuju mu: Pouri, to pria toliko, stare, ljudi s polja ve hrle ovamo! A starac odvraa: Donese li mi ih i 1.109, sve u ih izgrebenati! Ruddiditina sluavka, nesumnjivo na poticaj nekoga zloduha, pola je svome bratu upravo u trenutku kada je ovaj bio zaokupljen takvim poslom i ispriala mu tajne svoje gospodarice. No, u zao as. Ubrzo se pokajala, jer je mladi u ruci imao ba ono to mu je bilo potrebno da kazni takvu brbljavost38.
Gauthier, Les fetes de dieu Min, 225. Mem. Tyt., V, 30; Wr. Atl., I, 19, 442 (Leiden, kat. br. 50), 193, 346. upanje lana prikazano je i u grobovima Srednje
36 37

60

119

VII TETOINE I NEPOGODE Znamo ve da su ljetini prijetile razne opasnosti. Kad se jeam uklasao a lan procvjetao, munje i tua obarali su se na polja po cijelom Egiptu, kao i na ljude i ivotinje. To je bila sedma rana, no kako se faraonovo srce nije smekalo, jer su penica i strvno ito bili poteeni budui da dospijevaju kasnije, sjeverni je vjetar donio ob-lake skakavaca, koji su unitili sve to je tua potedjela. Sve to je bilo zeleno na drveu potpuno je iezlo. Protiv takvih nedaa seljak je mogao zazvati samo svoje bogove, a u prvom redu boanstvo skakavaca. No, mogao se uspjeno braniti protiv dviju vrsta tetoina koje su harale vrtovima u proljee i jesen, a to su vuga, enu, i modra kreja, susrut39. Ovih inae korisnih ptica, jer unitavaju kukce, valja se uvati, budui da veoma rado jedu i plodove. Umjetnici ih prikazuju kako lepraju oko voaka. Lovci su ih uspijevali hvatati razapevi oko kroanja velike mree, koje su na krajevima pridravali kolci. Te mree nisu spreavale ptice da posjedaju po drvetu. Kad ih se dovoljno nakupilo, priuljala bi se djeca i oborila koleve. Mrea je zatvorila drvo i zarobila njegove pernate goste. Lovci su se uvukli u taj lagani zatvor i brali ptice poput voa, trpajui ih u krletke. Osim toga, sluili su se i zamkama na oprugu, koje su poznate i omiljele jo od najdrevnijih vremena.40 U doba svoje selidbe, u Egipat su u golemim jatima stizale i prepelice. Toliko su bile umorne da ih je bilo sasvim lako oboriti. Lovac je, naravno, nastojao hvatati zdrave ptice. Jedna slika to se uva u Berlinskom muzeju predstavlja estoricu lovaca sa mreom sitnih oka, razapetom na etvrtast okvir. Panju privlai njihova odjea. Obuli su sandale da im strnjike ne izbodu noge, a oko tijela omotali bijele marame. Kad jato prepelica nadleti ponjevenu oranicu, lovci se naglo pokau i ponu mahati maramama da pticama utjeraju strah u kosti. Ove odustaju od leta i padaju u mreu. Mnogima se od njih noge 61

ele prepelica41. Mora da je ratarska obitelj veoma cijenila te ptice. Nisu bile mrske ni bogovima. Na primjer, u doba Ramsesa III. sam je Amon dobio na dar 21.700 prepelica42. To je otprilike estina ukupnog broja raznih ptica koje je taj bog dobio na dar u to vrijeme. VIII STOARSTVO I PERADARSTVO Egipani su u poetku dosta dugo traili koje su ivotinje najpogodnije za pripitomljavanje. ovjek i pas zdruili su se u lovu. Govedo i magarac pokazali su se sposobnim za prenoenje tereta. Ovju vunu cijenili su Beduini, dok su je se Egipani acali upotrijebiti ne samo za mrtvace, nego i za ive osobe. Ovci su pretpostavili kozu. Osim tih ivotinja, koje su, kao i svinju, brzo pripitomili, Egipani su lovili i uzgajali u vrtovima gazele, jelene, raz-novrsne antilope, orikse, bubale, kozoroge, pa ak i odvratne hijene43. Jo u Srednjoj dravi namjesnik Oriksova noma uzgajao je u svojim stajama nekoliko primjeraka vrste po kojoj se i zvala njegova oblast. U Novoj dravi takvih pokuaja vie nije bilo. Jednome su ueniku upuene ovakve rijei: Gori si od pustinjskog bubala koji ivi stalno u trku. On se ne da nauiti oranju. Ne umije gaziti ito na gumnu kako je red. ivi od onoga to ine goveda, no ne spada meu njih.44 Veina stoara i peradara drala se, dakle, pravih ovjekovih prijatelja: konja, goveda, magarca, koze, ovce, svinje, guske i patke45. Devu su poznavali samo stanovnici istonog dijela Delte. Pijetao i koko pojavili su se tek kasnije. I drugim se ivotinjama, naravno, poklanjala pomna i katkad ganutljiva panja, no uglavnom po hramovima i u vjerske svrhe. Ovdje govorimo samo o poljoprivrednom uzgoju domaih ivotinja.
Wr. Atl., I, 33 (Berlin, br. 18540). 42 Pap. Harris, I, 20
41

121

Konj je bio doveden u Egipat dosta kasno, tek u doba Ramsesa, te je unato danku to su ga morali plaati azijski narodi bio malo rasprostranjen46. Dodue, Huj je posjedovao posebnu staju za goveda i posebnu konjunicu, no Huj, kraljevski sin iz Kua, bio je u dravi vrlo uvaena linost 47. Spadao je u malen broj povlatenih koji su sjedali u kola kada su bili pozvani na dvor. Kada su odlazili u etnju ili u obilazak imanja. Vlasnici konja nisu se ba odvaivali na to da ih uzjau. Koliko znamo, staroegipatski umjetnici prikazali su jahaa svega dva-tri put48. Beduini su, naprotiv, bili poduzetniji. Kada u ratu borna kola vie nisu mogla voziti, isprezali su konje, sjedali im na lea i nestajali u galopu. Na panjacima konji nisu pasli zajedno s ostalom stokom. Staja za goveda obino je smjetena u blizini gospodarova stana i itnice u istom okolu. U njima spavaju i govedari, kako bi uvali stoku od lopova i timarili je odmah ujutro. U tim skromnim nastambama od blata, crnim izvana i iznutra, uredili su kutak u kojem spravljaju veeru i dre namirnice. Nosei teke tovare, idu ispred ili iza stada. Da bi im bilo lake, razdijelili su tovar od upova, koara i sanduka na dva dijela i objesili ih o obramnicu. Kad imaju samo jedan zaveljaj, nose ga o tapu na ramenu. Tako ivi i Bitau, no Bitau je kran momak. ene ga rado gledaju. Inae, pastiri su veinom jadnici ispijeni tekim radom, esto oelavjeli i obradatjeli, ponekad trbuasti, a ponekad stravino mravi, nerijetko i pravi bogalji. U jednoj grobnici u Meiru nesmiljeni ih je slikar prikazao bez ikakva uljepavanja49. ivot im nije bio jednolian. Kad je pastir volio svoju stoku, neprestano joj je neto govorio. Poznavao je mjesta gdje raste trava koja joj se svia i vodio je tamo. Stoka je to osjeala i uzvraala im
46 Ramses III. je nastojao da unaprijedi egipatsko stoarstvo: Uinih za tebe (Amona) stada na jugu i na sjeveru, s volovima i peradi i sitnom stokom na stotine tisua, s nadstojnicima goveda, pisarima, nadstojnicima roga i mnogim pastirima za njima. (Pap. Harris, I, 7, 9). Oriks je dar koji bog uvijek rado prima, a Ramses alje lovce u pustinju da hvataju ive orikse (Pap. Harris, I, 28). 47 Th. T. S., IV, 8. 48 Crepi Deir el Medineh, 2159; Maspero, Histoire,

skrb rastui, tovei se i dajui mu mnogo teladi. Katkad bi pastiru uinila i stanovitu malu uslugu. Prolazak kroz movaru uvijek je predstavljao opasnost. Tamo kuda ovjek i odrasle ivotinje sigurno gaze moe se utopiti maleno tele. Zato ga pastir zna zgrabiti za sve etiri, natovariti na lea i odluno zagaziti u vodu. Mati ih slijedi razrogaenih oiju od straha. Druge je krave ne ostavljaju samu. Pametni i mirni volovi stupaju naprijed u lijepome redu, okrueni ostalim pastirima. Ako je voda duboka, u blizini trske i papirusa valja se pribojavati krokodila. Pastiri iz drevnih vremena znali su koje rijei treba izgovoriti pa da se dumanin pretvori u bezopasnu biljku ili da oslijepi 50. Rekao bih da se ta vjetina s vremenom nije izgubila, no kasniji dokumenti o njoj ute. U jednom grobu u El-Berehu sauvana je pjesmica nekog pastira, koji je proao kroz mnoge krajeve: Podbadali ste goveda po mnogim stazama. Pijesak ste gazili. Sada travom hodite. Hrana su vam biljke vlasaste. Siti ste. Zadovoljni u tijelu. 51 Kod Petozirisa govedar nadijeva svojim kravama pjesnika imena, Zlatna, Jasna, Lijepa, kao da su otjelovljenja boginje Hator, koja posjeduje sve te epitete52. Osim gonjenja stada, glavne prigode u kojima govedar moe pokazati svoju vjetinu i predanost jesu parenje blaga, oteljivanje i borbe bikova. Ako ne uspije, jao njemu. Ako krokodil ugrabi tele, ako lopov ukrade vola, ako neka poast desetkuje stado, nema raspravljanja. Krivca e polei na zemlju i izbatinati53. Dobar postupak protiv kraa bilo je obiljeavanje goveda. Tako se radilo osobito na Amonovim gospodarstvima, kao i na posjedima drugih velikih bogova i kraljevskim imanjima. Krave i telad skupljeni su na panjaku, a govedari ih jedno po jedno hvataju lasom. Uhvaenoj ivotinji sapinju noge i povaljuju je kao da je ele zaklati. Drugi za to vrijeme usijavaju eljezni ig i zatim ga utiskuju na desnu pleku. Naravno, tome prisustvuje neizbjeni pisar sa
Montet, Vie privee, pogl. III. Newberry, El Bersheh, I, 18. 52 Lefebvre, Petosiris, tekstovi 46, 48. 53 Mem. Tyt., II, 12 (Pujemre); Wr. Atl., I, 264 (Anna).
50 51

62

123

svojim potreptinama, a pastiri s dubokim potovanjem ljube tlo ispred ovih predstavnika vlasti54. Kada koze navale na umicu namijenjenu sjei, sve zelenilo nestane u tren oka55. Moraju se pouriti, jer je drvosjea ve stigao. Ve je odjeknula njegova sjekira, ali koze se i ne misle predati. Kozlii poskakuju unaokolo. Ni jarci ne gube vrijeme. No, tu je kozar, koji ponosno nosi tap slian tebanskom ezlu, da sakupi svoje stado. O obramnicu je objesio poveliku vreu, a kao protutea na drugoj strani visi jare. Za pojas je zadjeo frulu, no nikakav Teokrit ih Vergilije nije opjevao ljubavi pastira i kozara na obalama Nila. ivad se uzgajala u posebnim peradarnicima, koji su u Novoj dravi ostali gotovo isti kao u Staroj. Ulazimo u dvorite ukraeno stelom i kipovima boginje Renutet. S jedne strane nalazi se sua puna upova i zaveljaja, u kojoj vidimo i vagu za ito. S druge je strane ograen prostor s barom u sredini. U njoj se kupaju ili joj uz rubove eu guske i patke, dok im sluga donosi obrok zrnja56. IX STANOVNICI MOVARA Movare prekrivaju velik dio nilske nizine. Kad se rijeka svake godine povue u korito, ostavlja za sobom na rubu obraenih zemljita velike bare, u kojima e voda ostati sve do kraja godinjeg doba emu. Po njima plutaju lopoi, uz obale rastu trska, papirus i drugo vodeno bilje. Papirusovo je evarje ponekad tako gusto da kroz njega ne prodire ni najmanji sunev trak, a visoko tako da ptice to se gnijezde u kronjastima cvastima ne strahuju ni od ega. Vjeti letai izvode zrane akrobacije. Jedna enka lei na jajima. Nepomini uk eka da se spusti no. Meutim, neprijatelji pernatih stanovnika, cibetka i divlja maka, uspuzuju se uz stabljike sve do gnijezda. Otac i mati hrabro se bore protiv napadaa dok mladunad oajno piti i lepee jo golim krilacima. Okretne ribe provlae se meu stabljikama. Primjeuju se osobito cipli, somovi, mrmore,
54

ogromni lates i jedva neto manji kromis, te tahaka, koju je priroda stvorila, kao to pie Maspero, u nastupu duhovitosti. Batensoda pliva nauznak. Takav joj se poloaj toliko svia, da su joj se lea posvjetlala a trbuh potamnio. enka nilskoga konja pronala je miran kutak da okoti mlado. Podmuklo je vreba krokodil, ekajui trenutak da se domogne slasnog zalogaja, ukoliko se, jasno, u meuvremenu ne vrati mujak. Tada e nastati nemilosrdna bitka, u kojoj krokodil nee dobro proi. Nilski e ga konj zgrabiti svojim ogromnim eljustima. Neprijatelj uzaludno nastoji da ga ugrize za nogu. Ali, gubi ravnoteu i ubrzo e biti zgaen57. Prema sjeveru, movare su bile prostranije, a evari papirusa gui. Staroegipatski naziv Delte, mehit, oznauje istovremeno i movaru obraslu papirusom. Taj jezik, inae bogat sinonimima za sve to se nalazi u prirodi, posjedovao je i druge izraze koji su oznaivali movare obrasle lopoima, a, ili trskom, sekhet, movare koje nastavaju ptice, iun, kao i bare to su zaostale nakon poplave, pehu. Movare su bile pravi raj za lovce i ribare. U starom Egiptu gotovo se svatko s vremena na vrijeme bavio ribarstvom i lovom po movarama, ak i budui pisari. ene i djevojke pozdravljale su njihovu vjetinu i radosno odnosile kui poneku lijepu pticu, uhvaenu ivu. Djeaci su vrlo brzo uili vjeto baratati bumerangom i harpunom. To je bila omiljela zabava u slobodnim asovima. No, na sjeveru je narod zaista ivio od movare. Iz nje je dobivao ponajprije sirovinu za gradnju nastambi i za obavljanje zanata. Natrgavi dovoljno papirusovih stabljika, ljudi su ih slagali u snopove i, pognuti pod teretom, polaganim ih korakom, povremeno klecajui, nosili u selo. Zatim su ih rasprostirali po tlu i najprije birali stabljike od kojih se mogu praviti kolibe. Umjesto zidanica, ovdje su se kue gradile od papirusa i obmazivale blatom. Zidovi su im bili sasvim tanki. Blato je esto otpadalo, no pukotine je bilo veoma lako ponovno zatvoriti. Od papirusovih vlakana plela su se uad razne debljine, hasure, stolice i krletke, koje su se prodavale susjedima s kopna. Od uadi i stabljika gradili su
57

Th. T. S., III, 31; Wr. Atl, I, 183

Montet, Vie privee, cijelo pogl. I; Wr. Atl, I, 433 (Br.

63

125

elegantne i praktine amce, bez kojih se ne bi moglo ribariti ni loviti. No prije nego to se poe na divlja, valja iskuati pribor. Ovjenavi se poljskim cvijeem i objesivi oko vrata lopo, svaki ulazi u amac, kojim upravlja dugom, ravastom akijom. Borbi prethodi meusobno esto bezono psovanje. Uskoro e poeti pljutati prijetnje, a zatim i udarci. Reklo bi se da e se zabava loe zavriti, no svakome je cilj samo da prevali protivnika u vodu i da mu prevrne amac. Kada preostane samo jedan takmac, igra je zavrena. Pobijeeni i pobjednici vraaju se izmireni u selo da nastave obavljati svoj posao, koji staroegipatski satiriar proglaava najmukotrpnijim58. Ribari koji odlaze na dui lov ukrcali su se u drvenu barku s jarbolom. Meu konopima nategnute su uzice, na kojima se sui raskoljena riba. Neka ptica grabljivica sjela je navrh jarbola59. Postojalo je mnogo vrsta ribolova. Pojedini ribar sjeo je u amac, ponijevi neto hrane i pia, i potraio pogodno mjesto, gdje je bacao udicu. Jedan povei klarias zagrizao je u mamac, ribar ga paljivo izvlai i umlauje maljem. U plitkoj movari postavljaju se jednostavne vre u obliku boce, ali i dvodijelne vre. Mamac privlai ciple, koji nalaze ulaz, odmiu trstike, ali vie ne umiju izai. Uskoro vra postaje pravi akvarij. Siguran u uspjeh, ribar se jedino pribojava susjeda, koji ga je promatrao iz prikrajka i koji je u stanju isprazniti vru prije njega. Baratanje railom, kesastom mreom, zahtijeva veliko strpljenje i sigurnu ruku. Ribar se zaustavlja na mjestu bogatom ribom, sputa mreu u vodu i eka. Kada je ribe same od sebe izaberu za privremeno boravite, mora je izvui brzo, ali ne i naglo, jer e inae izvaditi praznu mreu. Za ribolov mreom potegaom potrebno je desetak ljudi, najmanje dva amca i ogromna etvrtasta mrea s plovcima na jednoj, a kamenim utezima na drugoj strani. Takva se mrea napinje u jezeru i u nju se nagoni riba. Zatim se paljivo povlai prema obali. Tada nastupa kljuni trenutak, jer je sinodont viljasta riba puna snage, pa iskae
58

iz mree vraajui se u slobodu. Ribar je mora epati u letu 60. Za hvatanje ogromnoga latesa, kojemu se rep povlai tlom kada ga dva ribara nose objeena o veslo, najpogodnija je sprava har-pun 61. Harpun je sluio i za lov na nilskoga konja, no ribarski bi se harpun slomio kao igraka na golemoj ivotinji. U tu je svrhu valjalo imati vrsto oruje to se sastojalo od eljezne kuke nasaene na drveno koplje i vezane konopcem o niz plovaka. Kada harpun pogodi cilj, drvena se drka slomi, ali kuka ostaje u ivotinji koja je nagnala u bijeg. Lovci tada brzo hvataju plovke i povlae konop da smanje razmak. Nilski se konj ustremljuje na njih, otkriva udovine eljusti, koje su u stanju smrviti i un, no lovci ga umlauju harpunima62. Lov bumerangom bio je prije razbibriga bogataa nego posao laara. Apuj se smjestio u raskonu barku u obliku divovske patke. Veina se lovaca, meutim, zadovoljava obinim papirusnim amcima. Dobro je kada mogu ponijeti sobom nilsku gusku koja je dresirana da poslui kao vabac. Lovac baca bumerang, na jednom kraju izrezbaren u zmijsku glavu. Sprava i rtva padaju na mjesto polaska. Hitro ih prihvaaju lovevi pratioci, njegova ena i djeca. Oduevljeni djeai kae ocu: Knee, uhvatio sam vugu! Ali, neka divlja maka ih je sama ulovila odjednom ak tri63. Mreom se moglo u jedan mah uhvatiti mnogo ivih ptica. Takav je lov bio skupni sport. lanovi kraljevske obitelji i osobe visokog poloaja rado su sudjelovali u njemu kao predvodnici ili vrebai. U tu se svrhu na ravnome terenu birala etvrtasta ili ovalna barica ne dua od ne-koliko metara. Sa obje strane bare postavljala se po jedna pravokutna mrea, tako da je itavu prekriju kada se sklope. Valjalo je iznai nain kako da se dvije mree zajedno naglo spuste, zatvarajui pod sobom ptice to su se spustile na baru. Radi toga su lovci s lijeve i desne bare u tlo zabili po dva kolia, o koje su privrene mree. Vanjske uglove jedne povezali su uz debeo kolac

Montet, Vie privee, 73; Mem. Tyt., II, 15, 18, 19.

60 Wr. Atl., I, 250 (Horemheb); Mem. Tyt., V, 30 i 35 (Apuj); Mem. Tyt., II, 65 (Pujemre); Montet, Vie privee, 2341. 61 Wr. Atl, I, 354, 117, 40, 343, 70, 294, 2, 183, 77; Mem. Tyt., I, 24; Davies, Ken-Amun, 51.

64

127

neto podalje u osi bare, a vanjske uglove druge za konopac, koji je mogao biti dug dvadeset i vie metara. Kad je sve bilo tako pripremljeno, jedan se motrilac sakrio iza zaklona s rupicama za gledanje. Dresirane su se ptice etale uz rub vode. Nije prolo mnogo vremena, a ve su im se pridruile mnoge divlje patke. Tri ili etiri lovca ve su zgrabila konopac. Dovoljno su udaljeni od bare da ne mogu prestraiti ptice, koje bi odletjele i na najmanji uanj. Motrilac podi-e ruku ili razvija maramu. Na taj znak lovci slono i sna-no povlaei konopac pokreu zamku. Dvije se mree podiu, prevaljuju na jato ptica i zarobljuju ga. Najsnanije ptice uzalud nastoje stresti mreu bacakajui se na sve strane. Ne dajui im vremena da u tome uspiju, lovci, koji su povukavi konopac popadali nauznak, brzo se diu i pritravaju im s krletkama. Kada su krletke pune, a pod mreama je ostalo jo ptica, ukrtaju im krila i sapliu u perje, to je dovoljno dok se ne vrate u selo64. Takvi su postupci zahtijevali mnogo vjetine, strpljivo-sti, a nerijetko i smionosti, no sve bi to lovcima bilo uzaludno, kad ne bi stajali pod okriljem boanstva koje su zvali Sekhet, Livada. Ta je boginja imala lik seljanke odjevene u pripijenu haljinu. Duga joj je kosa padala na ramena. Sama je pak mrea dar posebnog boanstva, boga Mree, sina Livadina. Poslovi to smo ih opisali posveeni su boginji Livadi. Njoj pripadaju ribe i ptice, no ona nije krta i rado ih udjeljuje lovcima i ribarima, koji su joj prijatelji i ortaci65.

X PUSTINJSKI LOV Lov u pustinji bio je zabava plemia i Vladara, ali i zanat. S jedne strane, gotovo da i ne postoji oslikana grobnica u kojoj njezin stanovnik nije prikazan kako nepogreivim strelicama pogaa antilope i gazele, sakupljene u krdo na ograenom prostoru kao u zoolokom vrtu. S druge strane, kada strijelci koji odravaju red u pustinji i nadstojnici zlatonosne planine pokraj Koptosa dolaze
64 Montet, Vie privee, 42; Mem. Tyt., V, 30; Wr. Atl, I, 184, 24, 344; Mem. Tyt., I, 2223; Mem. Tyt, II, 15; Wr. Atl, I,

izvijestiti o izvrenim zadacima velikoga Amonovog sveenika Menkheperresenba, prati ih i poglavar lovaca, koji mu donosi prekrasan plijen: nojevo perje i jaja, ive nojeve i gazele, te odstrijeljene ivotinje66. Ramses III. je osnovao odrede strijelaca i lovaca od zanata, kojima je zadatak bio da, pratei sakupljae meda i smole, dovedu i orikse za dar kau boga Ra prilikom njegovih svetkovina, jer je rtva u pustinjskim ivotinjama i usred povijesnog doba bogovima ostala najdraa, kao u ona vremena kada je ovjek ivio prije svega od lova67. Svi lovci, profesionalci i amateri, nastojali su da ne progone do u beskraj divlja kojoj je priroda podarila hitre noge, u strahu da ne zalutaju i da i sami ne postanu plijenom hijenama i pticama grabljivicama. Kako su poznavali navike ivotinja i njihova pojilita, pronalazili su nain da ih u to veem broju natjeraju na pripremljen pros-tor, gdje ih mogu nahvatati i odstrijeliti koliko ele. Obino su izabirali neku udolinu, u kojoj je neto malo vlage odr-avalo kakvo-takvo zelenilo meu strminama koje su onemoguivale bijeg nadesno ili nalijevo. Pomou kolaca napinjali su dvije mreaste brane u razdaljini koju im je nalagalo iskustvo, no koju je danas po slikama teko tono odrediti. Mrea nije imala otvora i kroz nju bijeg nije bio mogu. Sa suprotne strane nalazio se prolaz za divlja i lovce. Izmeu mrea postavljeno je neto vode i hrane 68. Uskoro se taj okol ispunio. Divlja se prepustila ivotnim radostima kao da joj asovi nisu odbrojeni. Divlja goveda jurcaju ovamo i onamo. Nojevi pleu pozdravljajui izlazak sunca. Jedna gazela doji mladune. Divlji je magarac ispruio vrat i drijema. Neki je zec sjeo na humi i njuka vjetar69. Nekada su lovci ili pjeice. Gospodar je stupao goloruk. Pratnja je nosila namirnice, lukove, strijele, kaveze, uad i koeve. Jedan je sluga na uzici vodio hrtove i hijene uvjebane za lov. Otkad se udomaila upotreba kola, gospodar se vozio na njima kao u ratu, oboruan lukom i strijelama. emsui su slijedili pjeice, nosei na
Th. T. S., V, 9. Pap. Harris, I, 28, 34. 68 Th. T. S., II, 67; Th. T. S., I, 9; Wr. Atl, I, 53; Mem. Tyt., II, 7; Davies, Five theban tombs, 12, 22, 40. 69 Davies, Ken-Amun, 48.
66 67

128

65

Egipat

129

obramnicama upove, pune mjeine, koare, vree i konope. Kada mala eta stie na odredite, voa silazi s kola, uzevi svoje oruje. Sluga pridrava na uzici opor hrtova 70. Ve se odavno odustalo od pripitomljenih hijena, koje su lovci u Staroj dravi umjeli dresirati. Kia strelica i upad krvoednih pasa prenerazuju divlja. Jadne ivotinje uzalud trae neki izlaz. Strmine i mrea zadravaju ih na mjestu pokolja. Ve su pogoeni jeleni i divlja goveda. Jedan se noj kljunom brani od psa koji ga je spopao. Brea enka okotila se u skoku. Krvoloni je hrt jednim ugrizom zaklao novoroeno mladune. Jedan se oriks baca u oajnikom skoku, ali pada ravno pred dumaninove ralje. Drugi je hrt oborio gazelu i kolje je. Sudei po slikariji iz grobnice nekog Usira, ini se da su u okol postavljene i zamke, no slika je nedovoljno sauvana, pa ne moemo prosuditi kakve su. Meutim, sigurno je da su takve stupice postojale. Da je lovac raspolagao samo strijelama i psima, nije jasno kako bi mogao uhvatiti toliko mnogo ive divljai, koliko su polovili spomenuti Usir i neki Amenemhat 71. Vraajui se kui, lovci vode sa sobom, sputavi im noge, kozoroge, gazele, oriksa i noja, koji su u stanju hodati. Jedan je pomonik na lea natovario mladune antilope. Drugi za ui nose zeeve, koji se ine zaista mrtvima. Hijena objeena za sve etiri o motku takoer je sigurno mrtva, jer joj glava mlohavo visi. Ovi lovci nisu gubili vrijeme, no drugi, prezirui zaradu ili teei za opasnostima, progone antilope kolima brzim poput munje. Tako ini i neumorni kraljevi Amenhotep. Stanoviti Usirhat zna se na kolima uputiti duboko u pustinju, sam koijaei i strijeljajui iz luka. Pro-goni krdo antilopa, koje na bijegu slijede psi, jedna hijena i vuk, a vratit e se sa mnogim plijenom72.

ESTO POGLAVLJE

ZANIMANJA, OBRTI, UMJETNOST

Staroegipatski narod nisu sainjavali samo poljodjelci, pisari i sveenici. Da je bilo tako, ne bi bilo piramida, ni hramova, ni podzemnih grobnica. Kraljevna Khnumit ne bi u vranu kosu stavljala dijadem, koji kao da su napravile arobne vile. Izvaditi iz kamenoloma granitni stup dug preko trideset metara, dopremiti ga od Asuana do Tebe, isklesati ga u obelisk, uklesati po njemu besprijekorne hijeroglife i uspraviti ga napokon na postolje bilo je umijee koje su stari Egipani znali izvesti u roku od sedam mjese-ci, i to po nekoliko puta za svake vladavine kroz itavu Novu dravu. Pa ipak, pisari su te nenadmaive umjetnike smatrali daleko manjevrijednim od sebe samih. Poku-ajmo, meutim, saznati barem neto o tome kako su radili i ivjeli. I KAMENARI U obje pustinje to se proteu uzdu nilske nizine Egi-pat posjeduje izvanredno stijenje, koje je graditeljima, kiparima i draguljarima prualo obilje materijala kako za divovska tako i za minijaturna djela. Vapnenca je bilo posvuda izmeu Memfisa i Iunita, na jug od Tebe. Najbolji i najbjelji vadio se iz kamenoloma Rojau nedaleko od izvora Heluana. Veoma je dobar i vapnenac iz Tebanske gore. Kvarcit rumen poput cedrova drva, mery, dobivao se iz Crvene planine u Hatorinoj 66

Vojni bjegunac Sinuhit uspio je umai iz Egipta umijeavi se meu radnike koji su iz svoga sela poli na rad u kamenolom. Pod Ramsesom II. u njemu se radilo vie nego ikada. Jednoga je dana tu pronaen ogroman blok, dui od granitnog obeliska, kakav jo nije bio vien od vremena bogova, i to pred oima faraonovim, koji je upravo bio stigao u pustinju Ona, na podruna podruja Raove Oblasti. Svi su bili uvjereni da ga je svojim sjajem stvorilo samo Njegovo Velianstvo. Ono naredi da ga obrade najsposobniji klesari. Za tono godinu dana kameni je blok dobio oblik divovskog kipa, koji dobi ime Bog Ramses. Glavni je klesar bio nagraen zlatom i srebrom. Svi koji su sudjelovali u tom poslu zasluili su osobitu vladarevu milost. Njegovo Velianstvo nadziralo ih je glavom svaki dan. Zato su radili s velikim zalaganjem. Pokraj prvoga kamenoloma otkriven je jo jedan. Iz njega su izvaeni blokovi za kolose Ptahova hrama u Memfisu, te za Ptahov i Amonov hram u Ramsesu1. U tri juna noma bilo je nalazita dobrog pjeenjaka, iako se nije mogao mjeriti s onim iz Crvene planine. U oblasti Asuana ima mnogo gra-nita. Nedaleko od grada, kao i na otocima Abu, Satit i Senmut vadile su se tri vrste granita, ruiasta, siva i crna. Jedan obelisk, sarkofag i ozirisovski kolos jo svjedoe o maru starih kamenolomaca. Posvuda se mogu vidjeti poeci radova. Podruje granita protee se prilino daleko na jug. Poavi od mjesta zvanog Idahet prema zapadu, nakon tri dana hoda stizalo se do nalazita diorita, koje je bilo naputeno u Srednjoj dravi. Ta je oblast bila tako krevita, a vaenje kamena iziskivalo toliko rtava, da ni Ramsesi, koji nisu ba mnogo tedjeli ratne zarobljenike, nisu pokuali obnoviti iskoritavanje toga kamenoloma2. U Srednjem Egiptu mogli su sa manje napora vaditi izvrstan kamen, alabastar u Hatnubu, svega nekoliko sati od naputene Akhenatonove prijestolnice, a neto junije, u doli-ni Rohanu, na tri dana od Koptosa, crni kriljasti pjeenjak bekhen, koji 67

i druge talone stijene. U gotovo svim tim drevnim kamenolomima nalaze se razni natpisi, no jedino se klesani natpisi u dolini Rohanu ne ograniuju samo na popis imena i titula, nego obiluju i slikovitim detaljima3. Kamen se nije vadio neprekidno i redovito. Kada je faraonu bio potreban kamen bekhen, poslao je ekspediciju, koja je znaila velik dogaaj za njegovu vladavinu, jer su u njoj sudjelovale tisue ljudi. Nadilazei sve svoje predasnike, Ramses IV. je otposlao ogromnu ekspediciju, za koju je sakupio 9.368 ljudi. Kralj ju je pripremio veoma briljivo, potraivi savjeta u knjigama Kue ivota i oda-slavi prethodno izvidniku ekspediciju. Glavni tab ekspedicije brojio je trinaest znatnih linosti, meu kojima se nalazio i Amonov prvosveenik u pratnji svojih vinotoa. Zatim je tu bilo 20 vojnih pisara. Ovi su bili zasluni strunjaci, koji su morali rjeavati graevinska pitanja, kao to je podizanje obeliska, uspravljanje kolosa visokog trideset lakata ili izgradnja rampe od sirove opeke, kao i administrativna pitanja, organizirajui na primjer ekspediciju u Siriju. Nadglednika staja, konjuara i koijaa bilo je 91 na broju, redarstvenih starjeina 50, isto koliko i raznovrsnih inovnika. Zamjeujemo ne bez uenja i prisutnost 200 predvodnika ribarskih posada, to se vjerojatno moe objasniti time da godinje doba emu, kada je ekspedicija pola, nije bilo pogodno za ribolov. Veinu ekspedicije sainjavalo je 5.000 vojnika, 2.000 ljudi iz hramova i 800 stranih pomonika (Aperu). Meu ljudstvo ekspedicije spadalo je i 900 inovnika dravne uprave, no ovi su je slijedili na stanovitom razmaku. Ovu je, rekli bismo, vojsku pratilo podosta kola s volujskom zapregom. Struni radnici: jedan predstojnik umjetnika, trojica kamenorezaokih poslovoa, 130 kamenorezaca i klesara, 2 crtaa i 4 gravera predstavljali su tek malen dio ukupnog ljudstva. Naime, veina je ljudi radila na prevlaenju kamenih blokova pomou saonica ili na prijevozu ivenih namirnica. Voe ekspedicije imali su

133

planine bekhena, u prvome redu Minu, Horu i Izidi, bez kojih pothvat ne bi uspio, upute dostojne molitve i rtve zahvalnice. To su stari Egipani svojim slikovitim nainom izraavanja zvali pretvoriti pustinju u obraen kraj, a stazu u kanal. No, kakve li radosti za uzvrat kada su mogli dati uklesati na stelu podatak da ni jedan jedini magarac nije pao, da nitko nije bio edan na putu i da se nitko nije ni na trenutak obeshrabrio. Istinu govorei, ti kuluari, koji su se hranili kruhom i napajali pivom kao u Egiptu samo na blagdane, nisu ni imali na to da se ale4. Metode rada bile su veoma priproste. Nikome nije padalo na um da iz ive stijene vadi blokove unaprijed zadane veliine. Ljudi su meu ve odvaljenim stijenama birali blokove eljenih dimenzija, od kojih se mogao napraviti sarkofag, poklopac, kip ili skulpturalna skupina. Tko je doao prvi, uzeo je blokove koji su leali uz put. Drugi su se morah uspinjati uza strme padine i odvaljivati blokove. Ovi su se esto u padu znali razbiti, pa su se od njih mogli pokupiti samo jo komadi. Jedan predstojnik radova doao je zato na genijalnu zamisao da uzdu padine brda sagradi silazni put za lagano klizanje blokova. Taj se izum pokazao izvanredno uspjenim, pa je dosjetljivi inenjer za svoj raun tako spustio deset kipova visokih po pet lakata. Takvo to se jo nije bilo dogodilo. Trebalo je desetak stoljea da se netko toga dosjeti5. Kako su bili veoma vjeti u prepoznavanju boanskoga znamenja, Egipani koji su se odvaili u pustinju vrebali su i najmanji dogaaj i pridavali mu udesan znaaj. Dok su radnici tumarali planinom bekhena u potrazi za ve gotovim poklopcem za sarkofag kralja Nebtauirea, pred njih stupi gazela, koju im je sasvim oito poslao bog: Brea gazela pojavi se na putu i upre oi u ljude to bijahu pred njom. Zjene joj promatrahu one koji je nastojahu uhvatiti, no ne okrete se prije no to stie do mjesta na svetoj gori gdje leae poklopac sarkofaga. I tada na njemu na svijet donese mlado. Kraljevi vojnici koji to vidjee, prerezae joj grlo. Zatim se smjestie, prinesoe rtvu paljenicu i sioe u miru. To je samo velianstvo vinjega boga, gospodara nad pustinjom, obdarilo sina
4

Ibid., natpisi 231237, 240, 223, 12, 222, 219 i 87, Ibid., natpis 19.

I, 10.
5

svoga Nebtauirea, ivot mu vjeni budi, da ga obraduje, ivio nam na prijestolju zasad i zauvijek, veseli se nebrojenim obljetnicama kraljevanja svojega!6 Kad je odgovarajui kameni blok bio pronaen, neokrnjen sputen do puta, natovaren na saonice i tako bio spreman za prijevoz, vodstvo ekspedicije nije moglo dati znak za polazak prije nego se bogovima planine bekhena, meu kojima je najdiniji bio Min, gospodar Koptosa i Ipua, ne podigne dostojan spomenik. Tako je valjalo postupiti utoliko vie to se odmah poslije uda s gazelom dogodilo jo jedno. Usred doline otkriven je zdenac velik deset lakata i vrhom ispunjen vodom. Poduzete su mjere da ga ne zagade gazele i da ga ne pronau nomadi: Ve su vojnici prethodnih vladara tumarali oko njegovih rubova, ali ga nijedno oko ne spazi, nijedno ljudsko lice ne naie na nj. Otvori ga tek Njegovo Velianstvo . . . Kada oni koji su u Tomeriju i Rekhiti koji su u Egiptu, na sjeveru i na jugu, budu za ovo uli, poloit e elo na tlo. Priznat e savrenost Njegova Velianstva zasad i zauvijek.7 Po nalogu Njegova Velianstva ova je stela podignuta u ast Mina, oca njegova, gospodara pustinje na ovoj svetoj gori, to je odiskona prva postavljena u zemlju izlazeeg sunca, boansko boravite Horovim ivotom nadahnuto, boje gnijezdo gdje se bani bog, isto mjesto njegovih uitaka u pustinjama zemlje bogova, da mu Ka bude zadovoljan i da hvaljen bude bog u srcu, kraljujui na uzvienom prijestolju to stoji nad svim prijestoljima, da se podignu spomenici boga savrenoga, gospodara radosti, velikog u slavi i uzvienog u ljubavi, nasljednika Horova u obje zemlje njegove, koji je podigao Izidu, boansku majku Minovu, veliku arobnicu za Horovo kraljevstvo dviju obala, vladar juga i sjevera Nebtauire, neka ivi vjeno kao Ra. Kae: Moje je Velianstvo odaslalo kneza vezira, glavara radova koji ispunja srce kraljevo, Amenemhata, s vojskom od deset tisua ljudi da poe juno od Uabuta i da mu donese krasan kamen, najistiji dragulj u toj planini koju je

68

135

Gornjeg Egipta, po nalogu kralja, gospodara obiju zemalja, da mu donese iz pustinje oca njegova Mina predmet njegovih elja.8 Napokon, dvadeset i dva dana poto je stigla, ekspedicija se uputila natrag u Egipat, nosei taj tako hvaljeni ka men, dug osam lakata, irok etiri, a debeo dva lakta, nakon to je prinijela na rtvu dosta goveda i antilopa, te spalila terpentinske smole u ast dobrostivoga boga. Rado se priklanjajui liniji manjeg otpora, Egipani su tu jednostavnu metodu primjenjivali svagdje gdje im je bilo mogue. Sasvim je vjerojatno da su i otkrie pjeenjakog bloka pripisali dobroinstvu boginje Hator. No, kad je bilo potrebno, nisu se libili da nanu samu stijenu i da kopaju u njoj galerije 9. Mukotrpan posao, kojega su se prihvaali da izdubu podzemne grobnice u Tebanskoj gori, donosio je dvostruk plod, pruajui pokojnicima vjeno prebivalite, a ivima kamenje raznih veliina. Mnogi radnici u kamenolomima i klesari bili su ratni zarobljenici i kanjenici, ali znamo i za podosta Egipana koji su se bavili tim zanatom. Uostalom, kad su pod posljednjim Ramsesom douli da graanski rat razdire Egipat, svi su polomili lance, stavili se na raspolaganje Amonovim neprijateljima i, raziavi se itavom
II RUDARI

Zlata je u izobilju bilo posvuda u pustinji izmeu Nila i Crvenog mora. Osobito su znaajna tri nalazita. U tekstovima, kao i u papirusu Harris, esto se spominje zlato iz Koptosa10. U stvari, koptosko zlato vadilo se iz planine bekhena. Priroda je dobro uredila stvari, okupivi oko izvora na raskrsnici nekoliko pustinjskih putova podjednako udaljenih od Nila i od mora rudnike i
8 9

kamenolome, koji su davali veoma cijenjeni kiparski kamen, a ovaj je mogao sluiti i kao kamen kunik. Tom su se oblau kretali nadglednici zlatonosnih koptoskih planina, lovci koji su hva tali nojeve, zeeve i gazele, te koptoski orunici, zadueni za sigurnost ljudi to su kroz pustinju prenosili plemenitu kovinu. Druga zlatonosna nalazita leala su u oblastima manje pogodnim od planine bekhena. Jednoga dana, dok je prouavao neka pitanja u vezi s pustinjskim brdima, kralj Seti poelje da vidi rudnike odakle se doprema zlato11. Obiavi kanale to dovode vodu od Edfua, Njegovo Velianstvo zastade na putu da se posavjetuje sa svojim srcem. Ree: Teko li je koraati bezvodnim stazama! Kako da ide kada ti je grlo suho? ime da ugasi e? Zemlja je daleko. Pustinja je prostrana. edan ovjek na humcima pati. to da uinim za nj? Pobrinut u se da mu ivot uinim snoljivim. Hvalit e bogu kroz moje ime u vremenima buduim. Nova e se pokoljenja diiti mnome i poduzetnou mojom, jer ja se vidovito okreem putniku. Kad je Njegovo Velianstvo izgovorilo u srcu ove rijei, uputi se pustinjom traei mjesto pogodno za kopanje bunara. Bog mu usmjeri korak i dovede ga do onoga to je eljelo. Zdenari dobie nalog da u gori iskopaju bunar za okrepu umornome i osvjeenje egom izmuenome. Pothvat je potpuno uspio, pa je faraon mogao dati da se napie: Bog je usliao molbe moje. Poslao mi je izvor-vodu na planini. Put to bje straan od vremena bogova ugodan je za moga kraljevanja. To je, meutim, bio tek poetak. Kralj je u stvari namjeravao osnovati pravi grad sa slavnim imenom Menmatre, silno vodonosni kao dva jaza kod Abua. No, nema grada bez hrama. Predstojnik kraljevskih radova dobi nalog da ga sagradi. Klesari se latie posla i uskoro se podno planine uzdigao malen hram, ne zaostajui besprijekornou figura i natpisa za drugim graevinama iz toga razdoblja. Bio je posveen velikom broju boanstava, Amonu, Rau, Ozirisu, Horu, Svetom devetorstvu, koji su u hramu i meu koje je spadao i sam faraon. Doao ga je otvoriti glavom Seti i tom je
11

izd., Lon-don, 1934, str. 63.

Ibid., natpis 192. Lucas, Ancient egyptian materials and Industries, 2.

Recueil de tra-vaux, XIII, 75 i dalje i Bibl. aeg., IV, br. 4.

Natpis u hramu u Radesiehu: Golenischeff, R,

69

137

prilikom bogovima, svojim precima, uputio ovakvu molitvu: Klanjam vam se, uzvieni bozi, koji ste sazdali nebo i zemlju po svojoj zamisli, koji me drite u milosti za vjenost i koji odravate ime moje za vijeke vjekova. Jer sam dobrohotan. I dobar prema vama. Bdi-jem nad svime to vam je drago. . . Sretan onaj koji se pokorava rijei bojoj, jer mu se zamisli ne izjalovljuju. Neka bude volja vaa, jer vi ste gospodari. Provedoh ivot za vas i posvetih vam sve snage, traei dobro svoje u vama. Dajte da moji spomenici traju za mene i da moje ime traje na njima. Sa svoje strane, zahvalni su rudari neprestano zaklinjali bogove za kralja, koji je, davi iskopati bunar i sagraditi hram, izvrio djelo bez premca. Govorili su od usta do usta: Amone, podari mu vjenost, umnogostru i za njega trajanje. Boe koji si u izvoru, podat e mu od svoje besmrtnosti, jer je naem hodu otvorio stazu koja bijae zagraena pred naim licima. Prolazimo njome i dobro nam je. Kada stupamo na nju, ivot struji u nama. Nedostupan nam put postade dobrim drumom. Zbog njega je zlatni put kao vid sokolov. Rudnici su potpali pod vlasnitvo hrama. Cjelokupno zla-to vaeno iz planine prolazilo je najprije kroza nj, prije nego je odlazilo obogatiti kraljevsku riznicu. Hram i njegove rudnike titio je odred straara. Drugi tragai za zlatom, koji su obilazili tim krajem, kao ni strijelci i straari nisu smjeli unositi promjene u ono to je odredio faraon. Nitko nije imao pravo da za bilo kakav posao novai radnike koji ispiru zlato za raun hrama, ni da dirne u zlato, koje je put bogova. Budue kraljeve, ako se budu drali Setijevih odredaba, pomagat e Amon, Harakhte i Ptah Tatenen. Upravljat e zemljom u spokoju. Vladat e pustinjom i Zemljom Luka. Trajan e im biti Ka. Nahranit e one koji su na zemlji. Ali, jao svima, kraljevima ili podanicima, koji se oglue o moje rijei. Oziris e progoniti njih, Izida ene, a Hor djecu njihovu, uz pomo svih vla dara ToDusera koji su mu na usluzi. Poloaj rudara koje je kralj slao u Nubiju bio je jo ne-zavidniji12. U zemlji Ikaita (istono od drugoga katarakta), govorilo se, ima
12 Prema jednoj steli Ramsesa II, naenoj u Kubanu, 108 km ju-no od Asuana. Sada u muzeju u Grenobleu: Tresson, La stele de Kouban, Kairo, 1922.

mnogo zlata, no zbog vode put je dotamo strahovito teak. Kada ipak poe nekoliko ispiraa zlata, uspije ih se vratiti tek polovica. Drugi poumiru na putu od ei s magarcima koji idu pred njima. Nemaju dovoljno vode u mjeinama, ni dotamo ni nazad. Iz tih se krajeva, dakle, zlato vie nije moglo dobavljati zbog nedostataka vode. Nekadanji kraljevi, kae jedan izvjetaj kraljevskoga sina iz Kua, pokuavali su kopati bunare, ali bez ikakva uspjeha. Ni Ramsesov otac, kralj Menmatre koji je tako dobro uspio istono od Edfua, nije bio nita sretnije ruke u tim krajevima. Poduzeo je buenje bunara dubokog 120 lakata, no morao ga je napustiti usred radova, a da se voda nije pojavila. Taj neuspjeh nije obeshrabrio inenjere koji su u poetku vladavine Ramsesa II, sigurni da uz njih stoji otac bogova Hapi, koji nije mogao iznevjeriti ljubljenoga sina, obnovili radove i ovaj put imali uspjeha. Voda koja je u Duatu ovaj se put pokorila faraonu i navrla u bunar. Rudari vie nisu umirali na putu, no posao im je i dalje ostao oajno teak. Prema Diodoru, kojega moramo navesti jer nemamo starijih tekstova 13, rudari su stijenu zagrijavali da bi je uinili lomljivom, a zatim su je razbi-jali metalnim klinovima, slijedei zlatonosnu ilu. Odlomljene komade iznosili su iz okna, mrvili i ispirali, sve dok prah ne bi postao ist i sjajan. Kemijskim postupkom prah je pretvaran u vrlo isto zlato. U stvari, u zlatnom egipatskom nakitu ima veinom dosta primjesa srebra, bakra i drugih neistoa14. Na Sinaju su Egipani nalazili dragocjeni tirkiz, mafaket15, koji su obraivali draguljari, i druge spojeve bakra, kao to je malahit, semet16. Ovi su se rudnici poeli iskoritavati u doba staroga kralja Sanekhta, a pod Ramsesima su cvali bolje nego ikada. Vode nije nedostajalo, a Beduini, koji su u prolosti esto znali napadati rudare
Diodor, III, 1113. Kipii pronaeni u Hornekhtovom sarkofagu u Tanisu (Kemi, IX, br. 94102) oito su napravljeni od veoma neistog zlata. 15 Lucas, Ancient egyptian materials and industries, 325; V. Loret, La turquoise chez les anciens Egyptiens, Kemi, I, 99114. 16 Lucas, op. cit., 348; Newberry, u Studies presented
13 14

to Griffith, 320.

F.

Ll.

70

139

i prijevoznike, bili su umireni ili onemogueni. No, rudari su se i dalje izlagali nedaama, kakve nam iznosi jedan inenjer iz vremena XII. dinastije po imenu Horurre, i kakve su proizlazile iz same naravi stvari. Dobivi zadatak da istrai rudnike, ovaj je strunjak stigao na odredite treega mjeseca godinjega doba perit, to nije bilo povoljno vrijeme za rad u rudniku. Ve sutradan po dolasku posavjetovao se s najiskusnijim predradnicima, koji su jednoduno izjavili: U planini se nalazi dovoljno tirkiza za itavu vjenost, ali nas u ovo doba zabrinjava njegova boja. Oduvijek sluamo: dragulji se u rudniku u ovo godinje doba lako pronalaze, ali im u ovo nepovoljno vrijeme emua boja nije dobra. U emuu, dodaje Horurre, pustinja gori od ege. Pustinjska su brda usijana, a boja (dragoga kamena) je mutna. U stvari, inenjer se dao na posao potkraj zime. Velike vruine jo nisu bile nastupile, meutim, nisu vie bile daleko, te su trebale zavladati upravo u trenutku naj-opsenijih radova. No, elja da izvri kraljev nalog, te uzdanje u nebesnicu Hator, koja je, izmeu ostaloga, zatitnica tirkiza i rudara, nisu mu dopustili da klone duhom. Svi su njegovi ljudi stigli bez ikakvih gubitaka. Ve prvi iskopi rijeili su ga svake brige. Radei bez predaha, priveo je posao kraju prvoga mjeseca emua, izbjegavi ege koje kvare boju tirkiza. Sav sretan zakljuuje: Iskopao sam drago kamenje. Uspjeniji sam bio od bilo koga tko je dolazio prije mene, izvrio i vie no to mi je bilo naloeno. Sigurno nisam mogao poeljeti bolje. Boja (tirkiza) bijae savrena, a oima bje sveanost (pri pogledu na njih). Dragulji su bili ak ljepi nego u pravo godinje doba. . . Uzdajte se, dakle, u boginju Hator, uzdajte se. Neete se pokajati. Uspjet ete bolje i od mene. Sretno vam budi.17 Tako je zahvaljujui poduzetnosti strunjaka i izdrljivosti radnika, zahvaljujui takoer i trgovcima, o kojima e biti rije u posebnom 140

III RAD U RADIONICAMA

Pouzdamo li se u zaista b rojne slike iz grobnica Nove drave koje predstavljaju rad u radionicama, kao i u popratne natpise, moemo lako pomisliti da su na istom prostoru istodobno radili svi zanatlije: klesari kamenoresci, drvorezbari, lonari, zlatari, draguljari, izraivai metalnog posua, oruari, stolari i kolari. Meutim, moda je to tako samo zbog odreenih razloga shkarske kompozicije. Te tako raznorodne poslove nadgleda glavni poslovoa, naslikan u divovskim razmjerima, tako da se obrtnici koji tegobno rade pod njegovim budnim okom doimaju poput patuljaka. Uokviruje ga hijeroglifska legenda, objanjavajui njegovu djelatnost. Uzmimo kao primjer legendu stanovitoga Duauneheha, upravitelja Amonova imanja: Provodi nadzor nad radionicom, otvara kuu zlata i kuu srebra, udeava sve poslove, poduzima sve radove koji ovise o upravitelju, itd. . .18 Nita ne govori protiv pomisli da su radionice moda bile nanizane u jednoj ulici, kao u bazarima Kaira ili Damaska, te da ih je upravitelj redom nadgledao, no valja primijetiti s druge strane da su drevni, pa ak i kameni kipovi esto ureeni inkrustacijama, da su neki dijelovi kola, pokustva i oruja izrezbareni i optoeni zlatom i dragim kamenjem, a da su u kamene posude nerijetko utisnuti ornamenti od zlata, tirkiza i lapis lazulija. Ili je, dakle, jedan te isti majstor umio uraditi sve sam, ili su pak razni obrtnici, radei rame uz rame, predavali jedan drugome isti predmet, sve dok nije bio sasvim gotov.
IV KAMENORESCI

Kamenoresci su voljeli raditi sami. Kod ve spomenutoga Duauneheha upravo zavravaju monolitna vrata, koja se sastoje od dva dovratka i nadboja s vijencem, auriranu fasadu neke graevine i monolitni 71

pisaljke i palete, i ispisuju hijeroglife koji e kasnije biti uklesani i obojeni plavo ili zeleno. U Rekhmareovoj radionici, koja takoer potpada pod Amonov posjed19, upravo se izrauju kraljevski kolos to sjedi na etvrtastom stolcu niska naslona, uspravni kolos koji se oslonio o stup, sfinga i rtveni stol. Kipari su se smjestili na sfinginim apama ili leima, ili pak na rtvenome stolu, kao to su se popeli na pokretne drvene skele s kojih mogu klesati lice i frizuru kolosa. Jedni barataju tukom i dlijetom. Drugi trljaju granit gladilicom. Crta tranom pisaljkom ispisuje hijeroglife na leni stup. Slikar nanosi boju pomou kiice koju namae u zdjelicu. Pitanje je ipak da li su se ti tako raznorodni poslovi doista mogli obavljati istovremeno. Dodue, kipar koji je dotjerivao neke detalje na licu i graver zauzet hijeroglifima na stupu i podnoju nisu jedan drugome smetali, no glaanje se moglo obaviti tek poto su kipar i graver zavrili svoj posao. Slikar je pak dolazio tek na kraju. Autor te slike mora da je, dakle, okupio odjednom sve poslenike koji su inae radili jedan za drugim. Vidjet emo slinu metodu rada i prilikom izra-de drugih predmeta. Egipanima vjerojatno nije smetalo da se jednog te istog posla prihvate s raznih krajeva. Dolazilo je do trenutaka kada je gladilica udarila u dlijeto ili u duba. Tada bi odjeknuo krik. Onaj tko je bio uvjeren da je u prednosti opsovao bi uljeza, a ovaj bi odgovorio alom. Zavren u rekordnom vremenu, kip je bio spreman za otpremu u hram ili u palau, da pred oima zadivljenoga naroda posvjedoi o milosti kojom je kralj obdario svoga podanika, ili o ljubavi to je bog poklanja faraonu. Prijevoz kipa u hram bio je povod za pravo slavlje. Kada je kip imao kolosalne razmjere i kada je put do hrama bio lo, njegov je transport znaio i pobjedu tehnike i organizacije. Jednu alabastrenu statuu visoku 13 lakata valjalo je iz radionice smjetene u predgrau uz cestu to vodi prema kamenolomima alabastra dopremiti do graevine koja se zvala po velikau koji ju je dao sagraditi ljubav Tuti-hotepa vjena je u Unitu20. Graevina je dobila ime po obinom smrtniku, a kip napravljen i dopremljen u velikom sjaju zahvaljujui upravo nevjerojatnoj faraonovoj milosti. Kip je
19 20

Wr. Atl., I, 5. Newberry, El Bersheh, I, 1616.

najprije smjeten na vrste saonice, koje sainjavaju dvije debele, na jednome kraju odignute grede, spojene poprenim pragovima i dobro stegnute konopima. Kako je alabastar osjetljiv kamen, sva mjesta koja bi mogla biti oteena uslijed trenja konopaca paljivo su obloena jastuiima. Za saonice, koje mogu podnijeti teinu od pet-est tona, privezana su etiri veoma duga ueta. Njih e vui teglioci podijeljeni u etiri odreda na ljude sa zapada pokrajine, na one s istoka, na vojne pjeake i napokon na ljude iz hrama. Dva se ovjeka ne boje to e poveati teinu kipa, pa mu se prvi smjestio u krilu i upravio svoju kadionicu prema alabastrenome licu, ovijajui ga dimnim oblacima terpentinske smole. Drugi prosipa vodu iz kraga kap po kap, kao to se pred bojim kipovima radi u hramovima. Vodonoe stoje u blizini kipa i polijevaju tlo da bude klizavije. Drugi nosai donose nekakvu gredu, koja po svemu sudei slui za vuu, no njezina namjena nije potpuno jasno objanjena. Konano je dan znak za polazak. Odgovornost za prijevoz snose upravitelj radova oko kipa i njegov pomonik, koji daju naloge ljudima vjetima govoru, to jest onima koji umiju zadobiti panju te vojske teglilaca i osokoliti je besjedom koja se zavrava neodoljivim poklikom haya. Kip se pomie s mjesta i klizi putom s kojega su radnici oistili kamenje zbog kojega je inae bio tako tegoban. Uzdu puta sakupila se masa ljudi, eljnih da uivaju u prizoru. Vojnici su nainil i palir. Kanalom to tee usporedo s cestom povorku prate brodice. Brodari i putnici kliu zajedno s gomilom. Na obalama su ureena odmorita. Onima koji rade, kao i onima koji samo viu i gledaju, hrana i pie dat e nov polet. Stigavi u stolici--nosiljci u pratnji sinova, nekolicine vojnika i slugu koji nose pernate lepeze i hasure, toj apoteozi prisustvuje osobno i sam junak dana, Tutihotep. ini mu se da njegova oblast nikada jo nije vidjela tako veliajan prizor: Kneevi koji su radili prije, namjesnici koji su upravljali za vjenost u ovome gradu, gdje sam podigao svetita na rijeci, nisu se dosjetili ovoga to sam ja uinio i to u uiniti za sebe. Privedoh kraju djelo svoje za vjenost, poto ovaj moj grob bje zavren radovima za vjenost, zauvijek.

72

143

Prizor to smo upravo opisali odvio se u Srednjoj dravi, no bio je daleko manje izuzetan nego to misli namjesnik Zeeve pokrajine. Do slinih je dolazilo svaki put kada bi faraon dopustio obinome smrtniku da dade dopremiti svoj kip u hram, kao i prilikom prevoenja kraljevskih statua. Stari Egipani voljeli su te prigode za masovan rad, kada su mogli buiti i piti do mile volje, i kada se svatko vraao kui zadovoljan provedenim danom. Neki Kenamon imao je jo veu povlasticu, jer mu je takva povorka pre-vezla ak tri kipa odjednom21. Ove je usred terpentinskog dima pratila itava gomila znatieljnika, galamei i gesti-kulirajui. Mukarci su nosili papirusov titasti cvat, a sve-enice boginje Hator, zatitnice Tebe, tresle su sistrumima i egrtale krotalonima. Plesaice i akrobati izvodili su nebrojene majstorije. V ZLATARI, DRAGULJARI, KAMENOREZBARI Proizvodnja kamenog posua, koja je dospjela do visokog stupnja savrenstva jo pod I. dinastijom, cvala je i dalje u doba Ramsesa. U alabastru, kriljevcu i brei re-zali su se vrevi, amfore, zdjele, pehari i plitice, esto ureene ljudskim ili ivotinjskim likovima. Orue je bilo sasvim jednostavno. Najkarakteristinije je svrdlo s drvenim drkom na vrhu presvuenim koom. Majstor ga je okretao meu dlanovima, pridravajui kamen koljenima. Poneki bi put i pogrijeio. Svrdlajui tako, probuio bi stijenku s kraja na kraj, no ta se nezgoda dala lako popraviti. Pravilno bi izrezao oteeni dio i zakrpao ga odgovarajuim komadiem kamena. U Tutankhamonovoj grobnici sauvale su se takve posude, koje ukazuju na vie majstorstva nego ukusa, jer e se mnogima vie svidjeti na primjer lijepa amfora, predstavljena u Pujemreovom 22 grobu, koja za itav ukras ima tek kratak hijeroglifski natpis. Obradom metala bavio se velik broj umjetnika. Riznica u Bubasti i njezine zlatne i srebrne posude, rtveni pehari, naunice i narukvice, pa nakit iz Siptahove grobnice, kao i nakit iz Serapeja,
21 22

koji se uva u Louvreu, sainjavaju za doba Ramsesa nesumnjivo manje bogatu i manje raznoliku zbirku od bajoslovnoga Tutankhamonova i Psusenesova blaga, no pogledajno papirus Harris, koji nabraja to je Ramses III. poklonio bogovima. Svaki se as navodi isto zlato, srebro, bakar, lapis lazuli i tirkiz. Statue su pozlaene, a rtveni stolovi i vrevi srebrni. Odluke u ko-rist Amonovu ugravirane su u velike zlatne, srebrne i bakrene ploe. Rasko uzvienoga doma i svete barke upravo je neopisiva. Tumov hram u Onu posjedovao je zlatnu vagu kakva nije postojala od vremena bogova. Sjedei na stalku, mudri pavijan od eena zlata predsjedavao je vaganji-ma. Nabrajaju se kipovi Nila od dvadeset i tri razliite ma-terije. Statua od pravoga lapisa i od tirkiza bilo je 13.568, dok je zlatnih i drugih bilo tek polovica toga broja, to je ve i te kako mnogo. Nije bilo hrama koji nije imao riznicu. Da bismo stvorili priblinu sliku o djelatnostima kovinara, dodajmo tome i sve ono to su kraljevi i odlinici imali kod kue i na sebi. U radionicama se zlato vagalo prije nego to je davano u ruke obraivaima23. Vage su, barem na ovome svijetu, sluile jedino u tu svrhu, a na drugome za vaganje dua pred Ozirisom i bogovima Amentita. ito se mjerilo mjericama. ipke azijskog srebra su se brojile, no nitko im nije mjerio teinu. Vaga se sastojala od stalka s vrhom izrezbarenim u oblik glave boginje istine Maat, na kojemu je bilo metalno leite, i od poluge s jezicem u sredini, o kojoj su na po tri uzice visjele dvije jednake plitice. Kada je trebalo to izvagati, bilo je dovoljno postaviti polugu sa svim potrebnim u leite i ustanoviti jesu li plitice u ravnotei. Utezi su imali oblik pokleklih volova. Kovina je dolazila u vidu prstena. Mjeritelj bi rukom umirio plitice i, uvivi se u tijelu, provjerio da li se jeziac poklopio s okomicom. Izvadivi iz pernice pisaljku i ploicu, pisar je zapisivao ishod mjerenja u prisutnosti nadstojnika hram skih zanatlija, koji je uzimao odvagano zlato i davao ga majstorima. Ovima su za izradu lania bile potrebne ice, za nakit s pregratcima ploice i trake, za vaze i pehare velike ploe, a cijevi
23

Th. T. S., V,

11, III, 8.

Davies, Ken-Amun, 3840. Mem. Tyt., II, 23.

144

73

Egipat

145

za narukvice, te razne ipke24. Da bi se dobile sve te raznovrsne forme, kovinu je valjalo najprije otopiti i staviti je zato u posudi za taljenje na ognjite. Stari su Egipani zlato i srebro topili na otvorenom plamenu. Pola tuceta ljudi stajalo je u krugu oko ognjita i podjarivalo vatru puui u dugu cijev s glinenim naglavkom sa sasvim malenim otvorom. alili su se meusobno, no posao im je bio veoma teak. Ta je starinska metoda bila poboljana u poecima Nove drave. Cijevi su uglavljene u mijehove na tlu, na kojima se uetom otvarao ili zatvarao otvor na suprotnome kraju. Radnik je stajao na dva takva mijeha. Drei u svakoj ruci po jedno ue, gazio je naizmjence as jedan, as drugi mijeh. Odigavi nogu s mijeha, potegao je ue da zrak moe ui kroz otvor, a zatim nagazio na mijeh i popustio ue te tako zatvorio otvor i potisnuo zrak kroz cijev. Na taj su nain dva ovjeka manje tegobno obavljala prijanji posao ak estorice25. Kada se kovina rastalila, dva ovjeka koja se nisu bojala ni vatre ni dima, uzimala su posudu uz pomo metalnih raava. Rastaljenu kovinu sipali su u kalupe poredane po stolu. Iz ovih su zatim vadili ohlaene kocke i davali ih radnicima, koji su se sluili velikim kamenom kao nakovnjem i neto manjim kao ekiem. Tim su priprostim oruem ko-vali ice, ipke i ploe. Kovanjem je metal postajao tvrd, makar bio i vrlo ist. Ponovno grijanje vraalo mu je kovnost. Radnik bi komad kovine uhvatio klijetima i prinio je ognjitu, koje je raspirivalo puui ustima kroz cijev. Metalne su se niti tanjile napravom za vuenje ica. Tim veoma jednostavnim postupcima dobivale su se otprilike sve forme potrebne zlatarima. Jo je samo preostajalo da ih se razree i sloi. Majstor koji je elio napraviti zlatni ili srebrni pehar sjeo bi za nakovalo vrsto pobodeno u zemlju i vjetim klepanjem dao metalnoj ploi eljeni oblik. Poto je predmet bio zgotovljen, valjalo se pobrinuti za ukraavanje. Dekorativno umijee 146

motivima oko nekoga prizora iz svakodnevnog ili vjerskog ivota, ili se u nastupu suzdranosti zadovoljiti kratkim hijeroglifskim natpisom, savreno ugraviranim u posudu veoma istih linija. Poslije konanog dotjerivanja i posljednjeg ienja, posuda je bila izloena na policu, koja je potkraj dana bila puna najraznovrsnijih predmeta.
VI OBRADA DRVA

Stolari su upotrebljavali bagrem, roga, borovicu i druge, neutvrene vrste drva, pa ebanovinu, koja se dopremala s juga, sirijska drva, borovinu i jelovinu a, te drvo koje je nalikovalo na kvarcit iz Crvene planine mer. Debla su runim pilama rezali na daske i ostalu grau. Tesari su sjekirama s dugakim toporitima djeljali grede. Bradva, koja se sastojala od metalnog dlijeta nasaenog na pedalj, odnosno lakat dug drak, sluila je u iste svrhe kao i makljica ili blanja. Okrugle rupe buile su se svrdlom to se okretalo pomou luka. Utori su se urezivali dlijetom i maljem, koji je, osim toga, sluio i za zabijanje. Stolarska klupa jo nije postojala. Kad je netko htio komad drveta prepiliti po duljini, privrstio ga je uz kolac poboden u zemlju. Pokreti pile mogli su prouzroiti vibracije, to je dovodilo do pucanja drveta. Tome su stari majstori umjeli doskoiti tako da su odozgo povezali dasku i kolac, odvo-jivi ih tapom o koji su objesili teak uteg. Kada trupac nije bio suvi e velik, pilar ga je jednom rukom drao uspravno na tlu, a pilio drugom. Tako je postupao i radei bradvom, a pri tom se sluio i nogama. Komade drvene grae stolari su sastavljali radije ivijama, zaticima i ljepilom nego metalnim avlima, koji su sluili uglavnom za privrivanje kovnih ploica na drvo. Sastavivi predmet, posljednje dotjerivanje obavljali su opet bradvom. Na kraju je dolazilo poliranje. Ponekad je dovreni komad pokustva ili sanduk dolazio u ruke slikaru, koji se pobrinuo za 10* 74

Amenhotepa I. svjedoe o tome dokle je moglo doprijeti ornamentalno bogatstvo i kako se radilo27. Visoka su otprilike kao dva ovjeka. Na prvome se nalazi podij do kojega vodi pet stuba. Stupii u obliku papirusove stabljike podupiru nadboj ukraen likom svete kobre, ureja. Krov ima uobiajen ispupeni oblik. Na proelju Hor i Set obvijaju kralja simbolinim biljkama Sjevera i Juga. Drugi naos ima tri etae. Svaki taj dio lei na stupiima. Donja je etaa prazna, da bi se u nju smjestio krevet s uzglavljem i ljestvicama, te stol i ogledalo. Proelje ostalih dviju etaa izrezbareno je ornamentima s aurima. Razabiremo amblem boginje Hator, kraljevske kartue, Izidine i Ozirisove fetie, okrunjene sokolove, boga Besa kako svira u def i boginju Toeris, kako se oslonila o svoj amulet. Majstori koji zavravaju ta dva naosa pravi su akrobati. Oni koji rezbare hijeroglife na dva velika stupa ne moraju se popeti iznad tla; no drugi, oni koji rade na nadboju, uspuzali su se s oruem uza stupove. Jedan je naao uporite za nogu na vijencima to okruuju glavicu stupa, a drugi na samoj glavici. Obojica se jednom rukom dre za urej, a slobodnom rukom barataju maljicom. Na drugom naosu majstore je zatekao nenadani dolazak nadglednika. Dolje, jedan radnik to sjedi na najvioj stepenici kao da nije suvie voljan da se lati orua. Drugi se hitro vere hvatajui se za stupie, u nastojanju da odmakne to dalje od predstavnika vlasti. Na suprotnoj strani slikar u ali mae bojom lice svoga kolege, kojemu samo to treba. Nadglednik prolazi pored njega, ali ga ne vidi, jer mu je panju privukao zabuant to se izvalio i spava uz nedovren posao. Poziva ga na red. Njegov je glas toliko prestraio jednoga majstora koji se rukama objesio o gornju etau, da je izgubio ravnoteu. Na krovu su ona dvojica ve hitro prihvatila alat. Prvi bui neku rupu, drugi glaa drvo, dok trei drmusa pospanca. U starom Egiptu, kao i danas, ljudi su vie voljeli 75

U Novoj dravi razvio se nov zanat, kolarski, koji je u stvari bio posebna grana drvodjeljstva28. Kola su pravljena gotovo iskljuivo od drveta. Kotai im nikada nisu imah metalne obrue, ali im je ko znao biti okovan metalnim ploama. Dijelovi kola su mnogobrojni, te ih jedna pjesma nabraja pedeset, i ne spominjui ih sve. Najtee je bilo napraviti savreno okrugle tokove. Ovi su imali po etiri ili pet bica. Naplatak se sastojao od vie lunih komada, ispiljenih od dasaka odgovarajue debljine. Drugi jedan vid drvodjeljske specijalizacije bila je proizvodnja lukova, strijela i kopalja, zatim tapova i raznovrsnih ezla za faraona, visoke vjerske, vojne i upravne dostojanstvenike, te glazbenih instrumenata29. U nekim je sluajevima valjalo dobiti savreno ravna kopljita, u drugim pak drvo saviti u elegantne i trajne oblike. U Menkheperresonbovoj radionici jedan majstor isprobava luk, dok drugi odmjeruje strelice i provjerava da li su sasvim ravne. Drvodjelci su savijali grane tako da su ih zagrijavali prije nego to bi ih ogulili, a zatim stavljali u neku vrstu priprostoga kripa od ravastog drveta zabodenog u zemlju, kojemu su krakovi bili veoma vrsto meusobno privezani. Utaknuvi zagrijanu granu u procjep, majstor ju je savijao u eljeni oblik pomou motke30. tapovi, ezla i glazbala takoer su mogli biti ukraeni, poput pokustva,
VII KOARSTVO

Razvijena prerada koe postojala je ve u Staroj dravi. Koarski poduzetnik Uta iz tih vremena proizvodio je sandale, listove pergamenta za uporabu slubenicima koji su s programom u ruci upravljali odvijanjem vjerskih i graanskih ceremonija i korice za
28

Th. T. S., V, 1112, III, 10; Mem. Tyt., II, 23; Wr.

Atl.,

I,

307,

227.
29 30

Th. T. S., V, 12. Montet, Vie privee, 311314.

149

rukopise. Takvi su se predmeti izraivali i dalje. Osim toga, proizvodile su se kacige, orma, tobolci za strijele i koni titovi ojaani avlima, kovnim rubovima i ploica ma. Savladano je i umijee utiskivanja ornamenata u kou, te su se tobolci i titovi ukraavali raznim motivima, dobrim dijelom preuzetim iz sirijskoga dekorativnog repertoara, no kojima je pridodana elegancija kakvu nisu nikada imali u zemlji odakle su potekli32. Meutim, Egipani su znali jedino za tavljenje masnoom. Najprije su kou razvlaili na koarskom stolu, a zatim je namakali u posudi s uljem. Izvadivi je iz ulja, putali su da se napola osui, a onda je tukli batom da je ulje to bolje prome. Tako je koa postala gipka, nepromoiva i otporna na truljenje.
VIII POLOAJ UMJETNIKA I OBRTNIKA

U svim se radionicama izraeni predmeti izlau na stolovima i policama na uvid poslovoi, koji konano odlu-uje mogu li zauzeti mjesto u boanskom ili kraljevskom skladitu. Osim toga, postojale su i ope izlobe, na kojima su izlagane sve izraevine egipatskoga rukotvorstva. U Kenamonovoj grobnici predstavljena je neka vrsta ilustriranoga kataloga svih predmeta to ih je kralj dobio kao no-vogodinje poklone33. U hramu u Karnaku otkriven je slian, veoma bogat katalog svega to je vladar posvetio Amonu34. Kiparstvo je izvanredno zastupljeno kraljevskim statuama, poredanim u naos to se uzdie na barci starinskog oblika, likovima mukaraca i ena u stojeem, sjedeem ili ueem stavu, te okrunjenim ili neokrunjenim sfingama s ljudskom ili sokolovom glavom, a animalistika umjetnost figurama gazela, oriksa i kozoroga. Uz kamene posude, koje podsjeaju na drevna vremena, redaju se trbuaste amfore na uskom stalku. Mnogo se cijene rebrasto optoene are i pehari sa stalkom, u kojima su ureene umjetne 76

obliku ptica. Ponekad im je drka paja glava okrenuta prema unutra, zato to sadraj posude izaziva njezinu pohlepu, ili zato to po njoj pliva pae. Jo su zanimljiviji ogromni pehari koji slue kao podnoje itavoj sirijskoj tvravi s braniteljima ili graevini uz koju se nastoje uzverati pantere da bi se domogle lijepe ptice to joj se ustoboila na krovu. Namjetaj se sastoji uglavnom od krinja, naslonjaa i stoliica. Zlatari su izloili viestruke ogrlice s kopama iz kojih izrastaju biljke u cvatu. Oruari i kolari poslali su kola sa svim priborom, orme, pokrovce, lukove, bodee, bieve, maeve, titove, iane koulje, tobolce, korice za lukove, sjekire i kacige. Od kunih potreptina spomenut emo ogledala, suncobrane s drkama od ebanovine ukraene zlatom i dugokljune ptije glave nasaene na ogromne vratove, za koje je teko rei emu su sluile, vjerojatno upravo zato to i nisu niemu sluile. Uostalom, pojavljuje se sve vie pokustva samo za ukras naikanoga odozgo palmama punim voa, po kojima se veru itave obitelji majmuna. Zaista lijepa izloba. Majstori iz kraljevskih ili Amonovih radionica zbilja su zasluili priznanje svoga svjetovnog ili neb eskog gospodara. Postavlja se sada pitanje jesu li ti vrijedni majstori, meu kojima su mnogi bili odistinski umjetnici, dobivali zasluenu nagradu. Kada Pujemre, drugi Amonov prorok i glavni ravnatelj radova u Amonovom hramu, dobiva na uvid proizvode svojih radionica i prima poslovoe, ovi mu govore: Svako se srce raduje ovome to ti se dogaa, no sam Pujemre nema nijedne rijei pohvale. Pregledava ta uda domiljatosti i tehnike kao to gleda koare rtvenih priloga, uzorke, minerale i prehrambene proizvode koje mu sakupljaju poreznici35. Ni po emu ne moemo zakljuiti da je naao i jednu jedinu lijepu rije, da je izgovorio ijednu pohvalu, makar i najsposobnijim majstorima. Obilazei Amonov hram, Rekhmare nas kao vrhovni ravnatelj podsjea na to da je on svakoga pojedinog ovjeka uputio u posao, no, mada tom prilikom nabraja sve svoje titule i dunosti, ne pada mu na um da nas upozna s onima koji su se najvie istakli u poslu. Nadglednik se umjetnicima obraa kao najobinijim radnicima: Prihvatite se posla, drukani. Uinimo po

151

volji ovome ugledniku i izradimo lijepo spomenike za njegova gospodara na dobru oca njegova Amona, ije e ime ivjeti na njima za sve vjekove to dolaze. 36 Majstori su radili za slavu Amona, hrama, vezira ili proroka, no rukovodstvo je bilo anonimno, a imena majstora koji su bili za nj najzasluniji ostala su za po-tomstvo nepoznanica. Nikome nije padalo na pamet da je velik kipar dar bogova. Pa ipak, godine VII. svoga vladanja Ramses II. je prigodom obilaska kamenoloma u Crvenoj planini i nalaenja kolosalnoga kamenog bloka dao u jednome hramu u Onu podii veliku stelu na kojoj se hvasta svojom briljivou prema svima koji su sudjelovali u izradi sfinga i stojeih, sjedeih ili kleeih kipova kojima je snabdjevao svetita itavoga Egipta: Posluajte to vam govorim. Ovo su dobra koja posjedujete. Stvarnost se podudara s mojim rijeima. Ja, Ramses, stvaram i unapreujem pokoljenja. Pred vama je hrana i pie, niega ne nedostaje . . . Poboljavam va poloaj da kaem kako radite s ljubavlju za mene, kojega krijepe vae zdravice. Date su vam obilate zalihe u nadi da ete poivjeti i zavriti poslove. . . itnice su tu da vas ni jedan jedini dan ne ostavim bez ivea. Svatko je od vas plaen na mjesec. Za vas sam skladita ispunio svakojakom robom, tijestom, mesom i kolaima da ih jedete, sandalama, odjeom i miomirisima da ih svakoga desetog dana utrljate u glavu, da se odijevate cijelu godinu, da svakoga dana imate dobru obuu da nitko od vas ne probdije no strahujui od bijede. Postavio sam razne slubenike da vas hrane kada zavladaju gladne godine, naredio iteljima movara da vam donose ribe i divljai, odredio druge da kao vrtlari bdiju (nad svime to vam pripada). Sagradio sam lonarsku radionicu za izradu posuda u kojima ete hladiti vodu za sparnih dana emua. Radi vas lae plove s juga na sjever. Lae plove za vas sa sjevera na jug, vozei jema, piva, penice, soli i graha bez predaha. Uinih sve to govorei: 'Sve dok ivite, svim ste srcem priljeni poslu za mene!'37
36 37

Urk., IV, 1154.

Stela iz god. VIII. Ramsesa II: Ann. S. A. E., 1939. Satira o zanimanjima, paragraf 111, u Pap.

Faraon eli prodiiti svoje ime na spomenicima podignutim za vjenost, no eli i da mu se majstori dobro hrane i dobro oblae, da su sretni to rade za irokogrudna vladara. Francuski kralj Louis XIV. dijelio je rente i asti. Ono to je mogao uiniti faraon, i to je doista inio Ramses, jest da prihode kakvoga golemog posjeda s mnogobrojnim radnicima odredi za izdravanje majstora u radionicama poput ove u Onu. Meutim, jo bismo vie cijenili najslavnijega faraona da je meu tolikim dobrim majstorima istakao ponekog pravog umjetnika i da mu je izrazio svoje zadovoljstvo obavljenim poslom u toku nekih od onih prizora podjele priznanja, a u kojima se ova podjeljuje uvijek samo visokim slubenicima, dvoranima ili velikim sveenicima. Pisar je moda s pravom rekao: Nisam vidio kipara kao izaslanika, ni topioniara kao poklisara; no, vidio sam kovaa u poslu pred usijanim ognjitem. Prsti su mu kao u krokodila. Vonja gore od riblje ikre.38 Pa ipak moemo tu i tamo pronai dokaze o tome koliko su bili cijenjeni najsposobniji umjetnici. Stela to ju je dao isklesati jedan umjetnik iz Srednje drave pokazuje ponajprije koli ko je visoko miljenje imao sam o sebi: Poznajem tajnu rijei boje i svete obrede. Upoznao sam cijelu magiju i nita mi u njoj nije ostalo sakriveno. Znam sve to se odnosi na te stvari. Ja sam tajnoznanac. Vidim Raa u pojavnosti njegovoj.39 Umjetnik mora da je dobro poznavao liturgiju, mitologiju i sve kraljevske atribute, to nije bila beznaajna sposobnost. Povodei se, dodue vjeto, za egipatskim modelima, Feniani su u tom pogledu ipak pravili mnoge pogreke, koje su sasvim sigurno zgraavale egipatsku javnost. Na umjetnik zatim hvali svoju tehniku: Uostalom, ja sam majstor svoga zanata, znanjem i umijeem daleko iznad ostalih. Poznajem stav kipa (mukarca), dranje ene, poloaj . . . , stav bacaa bodve, mig njegova oka pomoniku, bunovan izgled tek probuenoga, uzdignutu miicu suliara i pognuti stav trkaa.

77

153

Nitko se u tome ne istie poput mene i moga sina prvenca. Kada bog odredi, sin se moj laa posla i uspijeva. Vidjeli djela njegovih ruku pod poslovoinim nadzorom u svakovrsnome dragom kamenju, pa sve od zlata i srebra do slonovae i ebanovine . . . Nadamo se da su te sposobnosti cijenili i drugi, a ne samo onaj tko ih je posjedovao. U grobnici jednoga od brojnih Amenemhata u Tebi postoji slika koja je moda jedinstvena meu egipatskim likovnim djelima40. Amenemhat glasom i pokretom nudi etvorici ljudi to su pred njim posjedali na hassure da se poslue bogatim prinosima koji su im nadohvat ruke, hljebovima, mesom, peradi, povrem i voem, piima i miomirisima. Meu tom etvoricom su crta Ahmose i jedan kipar, ije se ime nije sauvalo. Ta gozba na slici prireena je kao velika nagrada umjetnicima koji su dekorirali grobnicu. Umjetnici mora da su u njoj uivali koliko i sam Amenemhat pri pogledu na bogatstva prikazana u njegovome grobu. Ve se u doba pi-ramida majordom po imenu Meni hvalio da je bogato nagradio ljude koji su sudjelovali u gradnji i dekoraciji njegove grobnice: Nijedan ovjek koji je ovo radio nee nikada poaliti. Nagradio sam i umjetnike i kamenoresce!41 Prvi prorok Nekhabita, po imenu Setau, povjerio je pod Ramsesom IX. ukraavanje svoga groba istaknutome umjetniku Merireu, iju originalnost i sposobnost ova-ko hvali: Izradio je natpise vlastitim prstima kada je doao iskititi Setauov grob. . . Kao pisar svetih knjiga, Merire nije tek (obian) prepisiva. Nadahnue mu je u srcu. Nema uitelja da mu dade predloak, taj pisar vjetih prstiju i domiljat u svakome poslu.42 Moemo, dakle, ustvrditi da kraljevi, knezovi i sveenici, jednom rijeju publika, nisu bili nezahvalni prema onima koji su tako dobro radili njima u slavu. Plaali su ih i nagraivali ve prema obiajima i mogunostima svoga vremena. Jedan umjetnik, koji je djelovao u doba Ramsesa III. i Ramsesa IV. i kojemu je zadaa bila da oslika veliku 78

upravo boji kipove Amenhotepa I. i njegove majke43. Napustivi donekle suvie dotjeran stil kojim je izvravao narudbu, prikazao se kako potpuno prirodno sjedi na nekom postolju prekriivi bose noge tako da lijeva, koja se vidi odozdo, poiva na desnoj, duga mu kosa pada na ramena, u jednoj ruci dri kist, a u drugoj paletu. Ta slika nije prola nezapaeno. Neki ju je uenik preslikao na odlomljenom komadu krenjaka, koji nam je dospio u ruke 44. Iako nije tako dobra kao original, ta nam je kopija veoma dragocjena, jer na njoj moemo ispred imena umjetnikova proitati kneevske i pisarske titule. Umjetnici iz vremena Akhenatona, kakvi su Dehutimose ili Huja, ini se da su bili bogate i uvaene linosti. Potkraj ramesidskog doba vidimo jednog slikara ikoji se uzdigao do IX ZIDARSTVO I SITNI OBRTI Prelazimo sada na zanimanja koja su bila ili najtea, pa su ih obavljali uglavnom zarobljeni ili slobodni stranci, ili najskromnija, te nisu nikada nikome donijela kneevski naslov. Staroegipatski se zidar bavi gotovo iskljuivo pravljenjem i slaganjem sirovih opeka. Svaki je grad okruen zidom irokim petnaestak i visokim dvadesetak metara. Jedino su vrata od kamena, dok je itav zid podignut od cigala, Upravne zgrade i stambene kue takoer su graene vie od cigle nego od kamena, kao i zidane ograde. Kada je Ramses II. poduzeo gradnju svoga omiljenoga grada Ramsesa, koji su Egipani zvali Pi-Ramses, dao je okupiti djecu Izraelovu, odredio im nadglednike i prisilio ih nesmiljenom strogou da prave opeke45. To je bio dodue neugodan, ali ne i suvie teak posao. Ciglari su nilski mulj mijeali s pijeskom i sitno isjeckanom slamom. Da bi se dobila dobra mjeavina, sve je to
Grobnica 359 u Tebi, isp. AZ, XLII, 128131. Crepi 21447 u Berlinu, u AZ, LIV, 78; isp. Robichon i Varille, Le temple du scribe royal Amenhotep fils de Hapou, Kairo,
43 44

155

valjalo vlaiti, dugo gaziti i s vremena na vrijeme promijeati trnokopom. Zatim je radnik tim blatom dobro napunio kalup, odstranio suviak drvenom lopaticom, a onda naglo skinuo kalup, pazei da ne oteti ciglu. Ostavio bi je da se sui osam dana, nakon ega je bila uporabiva. Izraivai cigala radili su po mogunosti u blizini kakve vode. Vodonoe su ih opskrbljivale vodom, dok su drugi odlazili na ponjevene njive da naupaju strnjike od koje se pravila sjeckana slama. Kada je faraon naloio sinovima Izraelovim da sami pou po slamu a da pri tome broj cigala to su ih morali svakodnevno isporuiti ostane isti, to je znailo prilino pogoranje njihova poloaja, no alopojke su samo mogle na njihova lea svaliti batine nadglednika. Cigle su se prenosile na po dvije pod-jednake daske objeene o obramnicu. Rije iqdu oznauje dva na prvi pogled razliita zanata, zidarski i lonarski. No, prvi je nosio pridjevak iqdu inebu, zidar zidova, a drugi iqdu nadesit, zidar na malo.46 Oba su se zanata sluila istom sirovinom, nilskim muljem, ali pravi razlog lei u samome staroegipatskom jeziku. Korijen qed znai okrugao. Prvobitne su nastambe bile okrugle poput lonaca. I bile su u stvari veliki lonci. Lonar je glinu mijesio nogama. Stavljao je zatim masu na svoj stol, obian drveni krug koji se okretao na okomitoj osi. Glina je pod spretnim prstima dobivala oblik trbuasta lonca, zdjele, vra, ae, plitice, ili velike are uska dna, u kakvima se dralo vino, ili velike are sa zaobljenim dnom to podsjea na vreu47. Kada je lonarski stol dao sve to se od njega moglo oekivati, majstor je oblikovanje dovravao prstima. Zatim je posude stavljao u pe, vrstu okrugloga kamina, otprilike dvaput vieg od ovjeka i irokog dva lakta, ukoliko se, naime, moemo pouzdati u slikovne dokumente, no valja pri tom ponoviti da su staroegipatski likovni umjetnici malo vodili rauna o relativnim dimenzijama predmeta i bia. U Novoj dravi vie nije bilo dovoljno to to se proizvode lonci, dodue dotjerana oblika, ali jednobojni. Lonar ve umije na vrevima i arama slikati razne ukrasne motive, preuzimajui ih od gravera ili oslanjajui se na vlastitu matu, frizove 79

vinove loze, raslinje, pticu takaru to guta ribu, bika u trku itd. 48 Skroman je kupac umjesto skupoga kovnoga, mogao nabaviti nita manje lijepo grnarsko posue. Brija je iao od etvrti do etvrti. Tek to se smjestio u hladovini na raskru, ve su nagrnule muterije49. ekanje na red moglo je potrajati prilino dugo. Ponekad ga je skraivao kakav pjeva ili pripovjeda. Zadjevice su takoer kratile vrijeme. Upravo su time zabavljena dvojica to jedan drugome okrenuti leima sjede na istoj stoliici, ali je ne dijele ravnopravno. Dok se prvi udobno rairio, njegov suparnik sjedi na samome rubu i mogao bi svakoga asa pasti ako ga ovaj samo malo gurne. Ne pokazujui osobito zanimanje za tu razmiricu, druge muterije dre muckaju, oslonivi se bradom o koljena i zabivi glavu meu ukrtene ruke. Muterije e redom sjedati na tronoac, mirno poloivi ruke u krilo i prepustivi glavu brijau, koji e ostrici kosu i bradu. U dubokoj zdjeli na stalku nalazi se sapu-nica. Britva je neto kraa od pedlja, nepravilna je oblika i ima zapornicu. Brijai bogatih uglednika posjedovali su itav izbor tipaljki, kara i britava, koje su nosili u ko-natim torbama i slagali u elegantne koveie od ebanovine. Radili su kod kue. Na nebesnikom dvoru takoer je postojao bog brija. Meutim, puki je brija bio prije predmetom saaljenja nego zavisti50. X GAZDE I RADNICI Amonov veliki sveenik Rome-Roj zasluuje da bude naveden kao primjer dobra egipatskog gospodara: O, sveenici, pisari doma Amonova, dini slubenici bojih rtava, pekari, pivari i slastiari, koji ete ui u ovu radionicu to je u kui Amonovoj, izgovorite ime moje svaki dan i prisjetite se mene, slavite me zbog dobrih djela, jer bijah astan stvor.
48 49

Th. T. S., III, 1. Wr. Atl., I, 44. 50 Montet, u Kemi, IV, 178189; satira o

157

Naoh ovo zdanje u ruevinama, zidovi mu se raspadahu, a drvenina truljae, oplata to bijae drvena otpadae kao i boja s klesanih likova. Ja ga obnovih da bude vee nego ikada, dogradih i proirili. Oplate uinih od kamena pjeenjaka, vrata postavih od grae jelove. Pretvorih ga u udobnu radionicu za pekare i pivare koji su u njemu. Poduzeli radove bolje od prijanjih, za smjetaj slugu boga mojega Amonrasontera. 51 Drugi jedan Amonov veliki sveenik, imenom Bakenkhonsu, ini se da zasluuje istu pohvalu: Bijah poput dobra oca svojim potinjenima, poduavah djecu njihovu, pruah ruku pomonicu nesretnima, potpomagali potrebnima i injah stvari korisne u hramu njegovu kao upravnik radova u Tebi za. . . Ramsesa II.52 Nadajmo se da potinjeni, kada bi im se bilo postavilo pitanje, ne bi porekli ovu dvojicu. Uobiajena etika zabranjivala je da se radnici tjeraju da rade vie nego to nalae razum 53. Meutim, istina je, s druge strane, da se radni narod mnogo puta imao na to potuiti. Katkad su se te albe pretvarale gotovo u pobunu. Radnici su dobivali mjeseno sljedovanje ivea i odjee, bilo odjednom, bilo u dva, pa i u etiri obroka. Nesmotreni su uvijek, vjerojatno i ne troei neumjereno, uspijevali dokrajiti zalihe prije nove raspodjele: Skapavamo od gladi, a jo je osamnaest dana do slijedeeg mjeseca. 54 Radnici su se okupili na trgu pred spomenikom: Neemo se vratiti na posao, recite to svojim glavarima koji su tamo. Jedan slubenik izvjeuje o nastaloj situaciji: Poosmo ih sasluati, i rekoe nam istinite stvari. Izgladnjeli ljudi hrle prema itnicama. No, jo se ne usuuju provaliti vrata. Jedan se ovako obraa masi: Doli smo natjerani glau i primorani eu, nemamo vie sukna, nemamo ulja, nemamo ribe, nemamo vie povra. Dojavite faraonu gospodaru naemu, dojavite kralju da nam dade hrane! Glasnik tu predstavku prenosi visokim inovnicima, no 80

nj i spremni su da izjave kako je sve ipak uglavnom u redu. Drugi se, meutim, ne ele razii ako se odmah ne pristupi raspodjeli sljedovanja. Pozvali su pisara-raunovou i kazuju mu: Vidi ito koje si uprimio i odredi dio za ljude iz grobnice. Poslasmo, dakle, po Pe-Montu-nebiata i dobismo sljedovanje ita svaki dan! Opasnost od trajka je otklonjena. Poloaj radnika nije bio, dakle, suvie bijedan kada su se njihovi gospodari pobrinuli da im kao Bakenkhonsu ili Rome-Roj sagrade pristojne, zrane i udobne nastambe i radionice, kada su redovito dobivali hranu i odjeu, i kada je poneko dodatno sljedovanje moglo primiriti strahovanje nedovoljno uvarnih. Praznici i blagdani bili su dosta brojni. Moe se vrlo lako pretpostaviti da su najozbiljniji i najumjeniji radnici postajali nadglednici i predradnici, da su mogli utedjeti neto novaca i provesti ostatak ivota kao sitni posjednici ili samostalni majstori. Kada su, u trenutku sukoba Amona i Seta, nastupila nemirna vremena, radnici su nedae osjetili na svojoj koi prije svih ostalih i XI TRGOVINA I NOVAC Na dravnim dobrima i na posjedima velikih bogova postojalo je veoma tono raunovodstvo o namirnicama i proizvodima koji su svaki dan ulazili, kao i o tome to je osoblje troilo. Bio je to zatvoren krug. Skladita i spremnice bili su puni i prepuni zaliha, no ta je roba bila namijenjena tek malome dijelu stanovnitva. Kada su bile namirene sve potrebe te zajednice, viak je mogao biti dos-tavljen trgovini. Velika su imanja izravno razmjenjivala svoje proizvode. Ili su se pak proizvodi jednoga posjeda prodavali trgovcima, koji su ih stavljali u promet na svoj rizik. Pored velikih kolektivnih dobara, postojali su i veliki, srednji i mali inokosni posjednici, stoari ili ratari, voari i povrari, koji su morali za sebe nabavljati odjeu, pokustvo, nakit i luksusnu robu, i koji su to mogli initi jedino prodajui viak ljetine ili stoke. Bilo je takoer slobodnih obrtnika, vlasnika zanatskih radionica, koji su ivjeli od onoga to su

159

prou. Kupci, prodavai i trgovci okupljali su se po trnicama. Seljak iz prie natovario je na magarca sve lijepe plodove slane oaze. Da ga putem nisu orobili i da je s tovarom uspio stii u prijazni grad Nen-nisut, izloio bi na prodaju prirodnu sodu natron, ptice movarice i suenu ribu, te bi ih razmijenio za slatkie, sukno i odjeu. Njegova je nedaa bila tek izuzetak. U obina vremena, kada je redarstvo budno straarilo, na trg se stizalo bez neprilika. U Khaemhatovoj grobnici55 umjetnik je prikazao trgovce kako, izloivi svoje zamotke i koare, stoje ili sjede gestikulirajui i viui. Ti trgovci imaju osobit izgled. Glava im je ogromna, a kosa duga i razbaruena. Kupci koji im prilaze nosei torbe na leima takoer gestikuliraju, a rjenik mora da im nije nita siromaniji ni uzdraniji od trgovakoga. Dolazak neke strane lae, koja je stigla s gornjega Nila ili pak iz Sirije, privukao je, osim radoznalaca koji se zabavljaju promatranjem stranaca u arenim nonjama i njihove robe, i mnoge trgovce. Sklepali su duanie i prodaju ivene namirnice Fenianima, a ovi u zamjenu daju izrezbarene rogove ili slonovau s nataknutim likom ljudske glave56. Razmjena proizvoda tekla je lako zahvaljujui dosta rano ustaljenom obiaju da se vrijednost namirnica ili rukotvorina odreuje jedinicom zvanom at. U jednom dokumentu iz vremena IV. dinastije cijena neke kue odreena je u atima51. Na jednom papirusu iz XVIII. dinastije na isti se nain vrednuju robinja i usluge robinje za odreeno vrijeme58. Meutim, ta je jedinica bila potpuno apstraktna. Slubenim krugovima nikada nije palo na um da dadu kovati metalne kruie strogo odreene teine i da ih punciraju, no trgovci i kupci znali su koja teina zlata, srebra ili bakra odgovara jednom atu. Nisu, dakle, umjeli razmjenjivati robu za novac, ali je svatko tko je htio prodati kuu i tko se s kupcem sloio u pogledu
55 56

egyptienne; Revue archeologique, 1895, 286292 isl. 1415;

Wr. Atl., I, 200. Daressy, Une flotille phenicienne, d'apres une peinture

Montet,

Reliques de l'art syrien, 12. 57 Urk., I, 157; Sottas, Etude critique sur un acte de vente immobiliere au temps des pyramides, Pariz, 1913. 58 Gardiner, Four papyri of the 18th dynasty from Kahun,

160

njezine vrijednosti u atima dobivao za nju ita ili stoke u istoj vrijednosti. Takav je sluaj bio jednostavan. Ukoliko su se razmjenjivala grla stoke ili predmeti nejednake vrijednosti, valjalo je razliku izraunati u atima i nai robu koju prodava moe ponuditi, a kupac prihvatiti. To, naravno, nije ilo bez cjenkanja. ini se da je at u doba Ramsesa ve bio zastario, jer nije bitno olakavao trgovi-nu. U velikom papirusu Harris nigdje se ne spominje, mada se u njemu veoma tono u debenima od 90 grama i qitima od 9 grama biljee zlato, srebro, bakar i drago kamenje, ali im se ni na koji nain ne naznauje vrijednost. U tom dokumentu, kao uostalom i u kalendaru iz Medinet--Habua, nabrajaju se vagani ita, korpe voa, vree i koevi razliitih veliina za ostale proizvode. ivotinje i drva nabrajaju se po vrstama. Kada nam iskazuju broj goveda, bivola oriksa, bubala i gazela, zbrajaju ih i izraavaju kao ukupan broj grla, a isti je sluaj i s peradi, no nema spomena o bilo kakvom odreivanju vrijednosti. U suprotnom im bi se vrijednost izrazila u odgovarajuoj teini zlata, srebra ili bakra. Cijena vola kree se od trideset do sto i trideset debena bakra. Vrea pira (boti) kota jedan deben bakra59. No, u veini sluajeva kupac nije u stanju dati bakar, a jo manje srebro ili zlato. Takvo plaanje u kovinama uvedeno je tek pod posljednjim Ramsesima, kada su zbog pljake hramova i grobnica u optjecaj dole znatne koliine tih triju kovina, koje su stoljeima bile zakopane u hipogejima ili uskladitene u hramovima. Neki je lopov dao deben srebra i pet qita zlata za kupnju zemljita; za dva debena srebra jedan je drugi dobio dva vola. Rob Dega dobio je kao plau dva debena srebra i ezdeset debena bakra. Pet upova meda kotalo je pet qita srebra, a jedan vol pet qita zlata60. Prije toga razdoblja anarhije, u nedostatku kovine kupci su plaali robom koju je prodava htio uzeti, a kojoj se vrijednost odreivala teinom zlata, srebra ili bakra. Pisar Penanukit prodao je vola koji je bio procijenjen na sto i trideset debena bakra i dobio lanenu koulju 11 Egipat 16

dvije koulje vrijedne po deset debena61. Kupivi od nekoga trgovca robinju za cijenu od etrdeset i jednog debena srebra, jedna Tebanka nabraja pred inovnicima predmete koje, kao na primjer tkanine, daje osobno, te bronane i bakrene rukotvorine koje e za nju prikupiti razne osobe62. Ni sama drava nije raspolagala drugaijim nainom plaanja. Poavi ugovoriti kupnju drvene grae sa kraljem Biblosa Zekerbaalom, Unamun je odmah dobio sedam trupaca, a kao zalog morao je ostaviti svoj brod. Dao je da mu se iz Tanisa poalju zlatni krazi i zdjele, pet srebrnih vreva, deset kraljevskih lanenih tkanina, petsto svitaka papirusa, petsto volujskih koa, petsto i dvadeset vrea lee, trideset koara suene ribe, a u slijedeoj poiljci jo pet kraljevskih tkanina, vrea lee i pet koara suene ribe63. Kojoj je teini zlata ili srebra odgovarala vrijednost te robe povijest ne kae. Po svemu sudei, to ne zanima ni bibloskoga kralja. Naloio je da se obori i dovue do obale stanovit broj stabala, a zatim ih je predao Amonovom izaslaniku, no najprije mu je priredio neugodnu scenu. ini se po svemu da su i Egipanin i Sirijac svaki sa svoje strane robu procijenili u teini zlata i srebra, te da su dobili podjednake vrijednosti. Bilo kako bilo, nepostojanje pravoga novca oteavalo je kupoprodaju. Time moemo objasniti izraajnu mimiku prodavaa iz Khaemha-tove grobnice, kao i beskrajno cjenkanje koje je prethodilo zakljuivanju kupovine izmeu bibloskoga kralja i egipatskog kupca.
61 62

SEDMO POGLAVLJE

PUTOVANJA I UNUTRANJI PROMET Suprotno uvrijeenome miljenju, stari su Egipani mnogo putovali. Promet izmeu sela i glavnih gradova noma, kao i izmeu glavnih gradova i prijestolnice tekao je neprekidno. Na velikim vjerskim protenjima okupljali su se hodoasnici iz itavoga Egipta. Gradovi kao Koptos, Sile, Sunu, Pi-Ramses i Memfis vrvjeli su u svako doba od putnika koji su odlazili u rudnike i kamenolome, do oaza, u Aziji i u Nubiju, te su se vraali krcati dragocjenom inozemnom robom. Siromaniji ljudi putovali su iskljuivo pjeice. Oprema im je bila sasvim lagana: tap, pregaa i sandale1. Sinuhit nije imao niega vie kada je, u uvjerenju da mu je ivot u opasnosti, preao Deltu sa zapada na istok krivudavom putanjom da bi stigao do Gorkih jezera. Na bratov poziv, Anupu je poao iz svoga sela nosei tap, sandale, jedno odijelo i oruje, te prispio u dolinu drveta a pokraj Biblosa2. Seljak iz slane oaze koji je poao u Nen-nisut pjeaio je za magarcima s tovarima robe. Mogao je, dodue, zajahati jednoga, izloivi se poput La Fontaineova mlinara zabadanjima prolaznika. Dogodilo mu se, meutim, neto gore, jer ga je neka protuha, koja je ivjela na osamljenome mjestu i nije joj bilo prvi put da poduzima takvo to, orobila u tren oka. Vojnici su znali biti strah i trepet put-nika. Kada bi naili na nenaoruana ovjeka sa vreom brana na ramenu i lijepim sandalama u ruci, esto su ga znali opljakati

Pap. Chester Beatty, I, V D i str. 43. Gardiner, A lawsuit arising from the purchase of two

11*

163

ostaviti gola na putu. Uni je poduzeo mjere da suzbije tu napast 3. Jedan nomarh Siuta hvali se da je za njegova namjesnitva putnik koga bi zatekla no mo-gao mirno lei i zaspati na putu pokraj svojih koza i namirnica. Strahopotovanje to su ga ulijevali njegovi orunici sluilo je ovome kao okrilje 4. Rado mu vjerujemo, no mjere to su ih poduzimali neki upravnici jasno ukazuju na postojanje razbojnika i na opasnosti putovanja. Ceste su bile brojne. Bilo ih je koliko i kanala, jer se prilikom kopanja kanala od iskopa uvijek mogao podii nasip koji voda nije prekrivala u doba poplave. Kanali i ceste odravali su se istovremeno. Jaruanje je davalo dovoljno zemlje za popravak pukotina na nasutoj cesti. Nasipi su sluili za pjeaki saobraaj, za gonjenje stoke i za tegljenje amaca. Ne poznajemo nijednu staroegipatsku rije sa znaenjem most, no postoji barem jedan prikaz mosta na reljefu koji predstavlja povratak Setija I. s po-bjednikog pohoda na Palestinu. Podignut na jezeru obraslom evarjem i nastanjenom krokodilima, taj most povezuje dvije vojne graevine, od kojih se jedna nalazi na azijskoj, a druga na afrikoj Obali 5. Mora da se sastojao od stupova, unosnih greda i mosnica. Naravno, na iro-kom Nilu nikada nije bilo mosta, kao ni na rukavcima delte. Kameni ili drveni mostovi preko kanala takoer nikada nisu bili osobito brojni. Kada je trebalo prijei kanal ili plitku movaru, stoka i ljudi se nisu bojali zagaziti u vodu. Mnogi su Egipani znali plivati. Stanovnici Tentire u Gornjem Egiptu skakali su u Nil i preplivavali ga ne strahujui od krokodila, do to ipak nije mogao uraditi ba svatko6. Ako je vjerovati satiri o zanimanjima, lovci na vodene ptice i ribari strahovito su se bojali te nemani. Vanim je linostima padalo u dunost da onima koji nemaju amca osiguraju prelazak preko vode, kao to su morali davati kruha gladnima i odjee obnaenima. U Tebi i drugim velikim gradovima skelarenje je bilo poseban zanat. Neki je skelar bio jednom optuen 164

za sauesnitvo u pljaki grobnica i izveden pred sud 7. Bogovi to su se povukli na sredinji otok naredili su skelaru, bogu Antiju, da ne preveze Izidu8. Na svome bijegu Sinuhit je na obali naiao na un bez kormila i njime preao rijeku. Za kratka putovanja bogatai su se dugo vremena sluili stolicom za noenje, koja je, dodue, bila dosta pompozna ali spora, skupa i ne odvie udobna. Nosai su pjevali u ritmu koraka: Draa nam je puna, nego da je prazna. No, valjalo ih je plaati, ili barem hraniti9. U Novoj dravi faraon se penjao u stolicu za noenje jedino prilikom odreenih ceremonija. Tako je postupio, na primjer, Horonemheb kada je proslavljao pobjedu. Kralj je veinom putovao kolima kao i ostali. Kola i konji nisu se smatrali osobitim luksusom. Spadali su u red onih stvari koje je ovjek mogao poeljeti svojim prijateljima, a i sam nastojao posjedovati: Koijai zapregom, zlatan ti je bi u ruci. Nove su tvoje uzde. Upregao si sirijske drijepce. Pred tobom tre Cmci kamo im naloi.10 Drugi Amonov prorok Amenhotepsise poao je tako da se malo provoza 11. U njegova elegantna i vrsta kola ukraena duborezima upregnuta su dva konja. Nemaju ni vala ni naonjaka. Orma im se sastoji u prvome redu od dva velika kona remena, od kojih je jedan prebaen konju oko sredine vrata, to ga vjerojatno poprilino smeta, a drugi mu prolazi ispod tijela, te od ulara na koji se nadovezuju voice. Amenhotepsi-se upravlja zapregom stojei sam, bez koijaa. Pred njim idu seizi. Slijedi ga bez veega napora eta emsua. Ovi nose sve to e gospodaru biti potrebno kada se ueli odmoriti i malo osvjeiti. Kola su bila od koristi za posjet kraljevom ili vezirovom dvoru, za obilazak i nadgledanje imanja, te za odlazak u lov. Meutim, u njima se nije moglo udobno putovati na vee udaljenosti. Najtipinije prometno sredstvo u starom Egiptu bila je laa. Kraljevski sin Dedef-hor uputio se brodom iz Memfisa i proao pokraj Khentkhetita na putu prema sjeveru, poavi po proroka koji je ivio u Dedi-Snefruu, te ga je brodom i doveo na dvor. Kada je
Papirus 10052 iz Br. Muz., str. XIII, 8 115. Pap Chester Beatty, I, 9 V, 36 (Hor-Set). Montet, Vie privee, 379380. 10 Bibl. aeg., VII, 37. 11 Th. T. S., III, sl. VI.
7

83

pomilovani Sinuhit u pograninom uporitu kod Horovih putova dobio propusnicu, upravo je bio brodom savladao itav put od Sueske prevlake do rezidencije u Iti-taniju juno od Memfisa. Vrijeme plovidbe kratio je uivajui u dobrim jelima to su se spravljala pod njegovim budnim okom. Kada je znatniji Egipanin polazio na hodoae u Abid, esto je znao okupiti itavu malu flotu12. Putnici bi se ukrcali u barke starinskog tipa sa visoko uzvinutom krmom i pramcem. Tada se znalo da cilj putovanja nije svjetovnoga znaaja. Smjestili bi se na sjedala u kabini slinoj naosu kao da su u svojoj vrtnoj sjenici. Pred kabinom ne nalazio stoli s jelima. Pramani je dio sluio kao klaonica i kuhinja. Tamo se razuivao vol i varilo pivo, kako bi putnici mogli uivati u svjee pripravljenom piu. Ta lea nije imala ni vesala ni jedara, a teglio ju je poseban amac. Posada joj se sastojala samo od dvojice laara. Jedan se brinuo za ue i podeavao mu duljinu, dok je drugi rukovao dvama kormilima od obojenog drveta, ukraenim glavom boginje Hator, gospe udaljenih zemalja i zatitnice putnika. Teglja je imao jarbol uvren kablovima za pramac i krmu. U sredini mu se nalazila velika kabina oslikanih stijenki, ukraena krovnim vijencem. Kormilo se oslanjalo na malen jarbol i bilo uglavljeno u urez na stranjoj strani. Kormilar ga je pokretao jednom rukom. Na lopatici kormila nerijetko su bila naslikana dva oka. Kormilu, koje mora izbjegavati prepreke, oi su bile od nesumnjive koristi. Kada je trebalo ii niz maticu ili preploviti veliku vodenu povrinu, a nije bilo vjetra, nije se moglo bez veslanja. Veslaa je bilo deset do dvanaest, a esto i vie. Kapetan je stajao na pramcu i dugakom motkom ispitivao dno. Sa krova kabine zapovjednik veslaa je s vremena na vrijeme milovao ramena zabuanata. K njima je jo spadao i krmar. Kada se plovilo uz struju, valjalo je razviti ono je-dino etvrtasto jedro, esto ire nego vie, razapeto izmeu dva kria, kojim se rukovalo mnogobrojnim uetima. Veslai bi 166

koji nisu bili plovni u svako godinje doba, valjalo se raspitati o njihovu stanju. Kralj Khufu poelje jednoga dana da poe u hram boga Raa, gospodara Sakhebua, negdje u drugome nomu Delte, no u Kanalu dviju riba nije bilo vode. Nita zato, ree njegov prijatelj arobnjak: Stvorit u etiri lakta vode u Kanalu dviju riba. Uni, koji nije imao arobnjaka u svojoj slubi, ipak je i za niskoga vodostaja mogao putovati amcem. Jezero Moeris bilo je iskopano i ureeno upravo zato da ne uzmanjka vode ni za poljodjelstvo ni za plovidbu, no ne znamo tono pomou kakvih ureaja. Lae namijenjene plovidbi Nilom uzvodno do Nubije bile su prave plovee kue. Dahabija kraljevskoga sina iz Kua dugaka je barka u obliku polumjeseca, kojoj ni pramac ni krma nisu gazili vodu13. Na jedinom jarbolu uglavljenom usred brodice pomou mnogobrojnih konopaca bilo je razapeto ogromno jedro. Umjesto krmenoga kormila u osi broda, vidimo po jedno na desnome i lijevom boku, i to ne sasvim otraga, a privrena su uz odebeo stup i uz sam trup broda. Putnici borave u velikoj sredinjoj ka bini, a u njezinu se produetku nalazi boks za konje. Na krmenom i na pramanom dijelu nalaze se jo po jedna manja kabina. ini se da su zemljini posjedi bili prilino rasparcelirani. Bogati su Tebanci imali posjede u Delti. Amon je posjedovao dobra, pa ak i gradove ne samo po itavome Egiptu, nego i u Nubiji i Siriji. U Nubiji je imao posjede i hram u Abidu, koji je utemeljio Seti. Ta velika kolektivna dobra, kao i bogati inokosni zemljoposjednici raspolagali su za sabiranje plodina i za izvoz i uvoz pravim flotilama amaca plitka dna, takoer polumjeseasta oblika, s jednom ili sa dvije kabine u sredini14. Slikovni dokumenti pruaju, uostalom, nedostatnu predodbu o broju i vrstama plovila koja su krstarila uzdu Nila, ali je staroegipat-ski jezik posjedovao mnogo rijei za brod. Postojale su teglenice za prijevoz velikih kamenih blokova iz kamenoloma, obeliska i kamenih kolosa. Jedan kip Tutmozisa III. bio je za vrijeme prijevoza predmetom brige zaista dostojne kralja. Nalazio se smjeten u naosu, gdje su ga pratioci kadili miomirisima.
13

Th. T. S., IV, sl. XIXII.

84

Teglenicu je vukao teglja15. Teglenice bez kabine bile su namijenjene prvenstveno za prijevoz stoke. Brodice sa sredinjom kabinom sluile su za dopre-mu itarica. Kada brod pristane uz obalu, prebacuje se na nj mosti s poprenim gredama u pravilnom razmaku. No-sai su se poredali u kolonu po jedan i polaze prazniti svo-je koeve. Pjevaju da bi uskladili korak i olakali mukotrpan posao: Zar emo itavoga dana tovariti jeam i boti? Jo je dan. Ambari su puni. U njima su hrpe za usta njihova. Lae su krcate toliko da se jeam presipa. Tje-raju nas da stupamo bre. Ta, zar su srca naa gvozdena?16 Kada su teglenice stigle na odredite, radnici su opet o njih zakvaili mostie. Stoka i roba su iskrcane na obalu. Dolaze trgovci, postavljaju stolove i police, potpaljuju pe, a laari jedu i piju slavei
II PUSTINJSKA PUTOVANJA

Pustinja je Egipanima ulijevala strahopotovanje. Jo i u historijsko doba nisu zaborav ljali da su njihovi preci krstarili pustinjom prije nego su se skrasili u dolini Nila. Jedan njihov veliki bog, Min, kojemu su se glavna svetita nalazila u Ipuu i Koptosu, vladao je itavim podrujem izmeu doline i Crvenoga mora. Omiljelo mu je prebivalite bila sveta praiskonska planina, prva postavljena na zemlju Akhetiua (Akhit je podruje izvan zemalja koje su poznavali stari Egipani), boanski dvorac nadahnut Horovim ivotom, boje gnijezdo gdje se bani taj bog, sveto mjesto uitaka njegovih, planina kraljica svih gora zemlje bogova.17 Na putnika koji se neoprezno zaputio u to sveto podruje vrebale su svakojake opasnosti, glad, e i neeljeni susreti. Lavovi, koji su nekada zalazili do nilske doline i napadali goveda, ve su bili istrijebljeni, ali se jo valjalo pribojavati vuka, pantere i leoparda. Jednoga se dana Horemheb naao oi u oi s pogolemom hijenom. Na sreu, ratnik je vidio i gorih stvari. Nije bio goloruk. Ispruivi lijevu ruku prema zvijeri i steui u desnici 168

ravno u oi dok je nije prisilio da se okrene i povue 18. U oblasti istono od Heliopolisa bilo je nebrojeno mnogo zmija pritajenih u pijesku. Bilo je putnika koji su vidjeli neobina stvorenja, orlolavove s ljudskom glavom na leima, krilate pantere, geparde vrata duega nego u irafe, hrtove etvrtastih uiju i repa ukruena poput strijele 19. Putnik je mogao naletjeti i na beduinska plemena, poput onoga koje se jednoga dana pojavilo pred vladarom Menat-Khufua. U njemu je bilo ratnika naoruanih bumeranzima, lukovima i sulicama, te ena i djece, a predvodili su ih eik i rec, koji je svirao kitaru 20. Bilo je to miroljubivo pleme. eljelo je samo da u zamjenu za zelen i crn praak od kojih su se pravile pomade i melemi dobije neto ita. Ali, bilo je Beduina koji su mislili samo na pljaku. Radi sigurnosti pustinjskih putnika bi-le su ureene male bogomolje. U jednoj takvoj bogomolji uz stazu to vodi od Heliopolisa do Crvenoga mora nedavno je otkrivena skupna skulptura Ramsesa III. i neke boginje s uklesanim natpisima uzetim uglavnom iz starinskog repertoara u kojemu se mnogo govori o Horovim enama 21. Ako su umjeli, namjernici su itali takve natpise. Moda im je bilo dovoljno da ih samo pogledaju i dodirnu. Nastavljali su zatim putovanje, sigurni da su se stavili pod zatitu bogova, kakvu uiva i sam faraon. Bilo da se nije umio odmah staviti pod okrilje bogova, bilo da nije bio sretne ruke u izboru vodia, dogaalo se da se mnogi putnik izgubi u pustinji. Gospodar moj, ka-e neki Antef, kojemu je pod Amenemhatom I. palo u dunost da poe u kamenolome bekhena, poslao me je u Rohanu da donesem prekrasni kamen kakav jo nitko nikada ne donije od vremena bogova. Ne bijae nijednoga lovca koji bi znao gdje se nalazi i kako dospjeti do nj. Osam dana krstarih pustinjom, a ne saznadoh mu mjesto. Pros-trijeh se na tlo pred Minom, pred velikom arobnicom Mut i svim pustinjskim boanstvima. Okadih ih smolom. Sutradan se zemlja ozari i svanu
Wr. Atl., 121; Fr. mis., V, str. 277 i sl. 19 III. Newberry, Beni-Hasan, I, sl. XXX, II, sl. IV. 20 Wr. Atl., II, sl. VI. 21 Ann. S. A. E., XXXIX, str. 57.
18

85

novi dan, a mi se naosmo na toj planini gornjega Rohanua. 22 Dodaje jo da mu je eta u tim lutanjima ostala na okupu i da nije morala oplakivati nijednoga mrtvaca. No, imao je mnogo sree. Taj je inenjer na vlastitoj koi spoznao kakav je ivot u pustinji. Bilo je, meutim, Egipana koji su u pustinji provodili itav svoj vijek, istraujui joj bogatstva i prilaze, a vjerojatno i zato to im se sviao lutalaki ivot. Stanoviti Sankh, koji je bio vojni zapovjednik za pustinju, intendant za Egipat i zapovjednik harpunara za rijeku, upravljao je ekspedicijama, snabdjevi ih tolikim zalihama mjeina, odjee, kruha, piva i svjeega povra da se inilo kako je dolinu Rohanu pretvorio u zelenu ravnicu, a planinu bekhena u izvorite vode. Taj ezdesetogodinjak, otac obitelji, u kojoj je kao u Jakobovoj bilo sedamdesetero djece, jo je uvijek krstario pustinjom od Taana u Menat-Khufuu sve do Velikog Zelenog lovei uz put pti-ce i sisavce 23. Takvim neumornim istraivaima dugujemo karte poput one koja se nalazi u torinskom muzeju i koje se s pravom smatraju najstarijim zemljovidima na svijetu. Te su karte sastavljene u oblasti takozvanih koptoskih kamenoloma i rudnika zlata. Zaravni su obojene jasno crveno, a planine smee. Stope zacrtane po putovima oznauju smjer. Tvrava pokazuje ruevinu gdje je faraon Seti dao podii stelu24. Govorili smo o trudu to su ga uloili Seti i njegov sin da bi pronali vodu u tome ednom podruju. Ramses III. s ponosom podsjea na to da je u ajanskoj pustinji dao iskopati veliku cisternu, koju je obzidao bedemom vrstim poput planine od mjedi. . . Ulazna su vrata bila jelova, a zasuni i brave bronani25. U nekim vadima istone pustinje raslo je skupocjeno crnogorino drvo koje je davalo terpentinsku smolu, sonte, to se palila u hramovima, palaama i kuama. No, tamjan, po koji je valjalo ii u zemlju Punt, vie se sviao bogovima. Kada je onaj brodolomac spoznao da zmija to vlada otokom na koji ga je bacila oluja nije tako zloudna kao to izgleda, obeao joj je terpentinske smole.
22

Nasmijavi se njegovoj naivnosti, zmija mu odgovori: Nema mnogo tamjana, iako si se domogao terpentina. Ali, ja sam vladarica Punta!26 Tamjana nije uvijek bilo dovoljno, pa je umjesto njega terpentinska smola izgarajui na aru kadionice ugodno mirisala bogovima, pa i smrtnicima. Nije ju bilo naodmet paliti prilikom klanja u dvoritu hramova, a po kuama su je ljudi upotrebljavali da raskue prostorije, da potamane gamad i kukce, kao i za toaletu. Crnogorini gajevi osobito su privlaili pele. U te umarke odlazile su, dakle, dvije vrste skupljaa. Jedni su dolazili da nakupe smole i povade sadnice za vrtove hramova, a drugi da pribave divlji med, koji se mnogo troio. Ramses III. je ustanovio posebne odrede orunika i strijelaca za pratnju takvih karavana. Zahvaljujui njemu, u negostoljubivoj se pustinji putnik osjeao spokojan kao u Tome-riju, voljenoj zemlji27. III PUTOVANJA U BIBLOS Egipani su more, iom, zamiljali kao poudno boanstvo. Kad je bog Iom opazio ljepoticu to su je bogovi dali za enu Bitauu, navalio je na obalu da bi je se dokopao. Meutim, kao to nisu htjeli ustuknuti pred opasnostima pustinje, usuivali su se suprotstaviti i tome stranom bogu. Njihovi su pomorci bili stari znanci sirijske obale. U vrijeme dok su bogovi jo ivjeli na zemlji, Ozirisov lijes to ga je Set bacio u Nil otplutao je niz tanitski rukavac. More ga je odnijelo do Biblosa, gdje ga je progutalo stablo. Tada je na udotvorno mjesto pola Izida. Smjestivi se pokraj izvora, priekala je da na vodu dou kraljiine slukinje, a onda im oeljala kosu i zapahnula ih miomirisom to se irio iz nje. Za uzvrat za toliku dobrotu, bibloka je kraljica boginji poklonila sveto drvo u kojemu se nalazilo tijelo njezina supruga. Tako lijepo uspostavljeni odnosi potrajali su i dalje.
86

23 24

Reprodukcija u Bibliotheque egyptologique, X, str. 183 230; isp. Gardiner, u The Cairo scientific journal, VIII, str. 41. 25 Pap. Harris, I, sl. 7778.

Ham., 199. Ham., I.

170

je rije kebenit, izvedenica od staroegipatskog naziva za Biblos, Keben, jedina oznaivala brodove za plovidbu morem. Egipani su se tukli s Azijcima gdje bi ih god sretali, na Sinaju, u Palestini, na Karmelu i u gornjem Retenuu, ali je u Siriji postojalo jedno mjesto, jedno jedino, gdje su uvijek bili dobrodoli. Bio je to Biblos. No, i tu su jednoga dana Egipani bili doekani na no, ali ti krvnici nisu bili giblitski pomorci i trgovci; radilo se, naime, o unajmljenim pustinjskim Arapima, vjeitim i podmuklim neprijateljima Egipana28. Egipani su s vremenom proirili svoju utjecajnu zonu. Izaslanici Srednje drave odlazili su u Bejrut, Katuu i Ugarit, ostavljajui kao uspomenu na svoj boravak kipove i sfinge. No, Biblos je i dalje uvao povlateno mjesto. Njegov se kralj ponosio naslovom egipatskoga kneza i svojom egipatskom kulturom. Dao je sebi sagraditi grobnicu po ugledu na faraonske i ukrasio je po egipatskom uzoru, pa ak i dragocjenostima koje je dobio iz Ititanija. Ne znamo jesu li za upada Hiksa u toj nesrei Gibliti iznevjerili svoje prijatelje. U svakom sluaju, pomorska su putovanja bila prekinuta, a poboni su ljudi zdvajali ne znajui odakle da pribave jelovinu a, od koje su se pravili sveeniki lijesovi i dobivala smola za balzamiranje. Pr ekid trgovinskih odnosa imao je i drugih nepovoljnih posljedica, jer su svete barke, jarboli za zastave pred hramovima, koji su za po nekoliko lakata nadvisivali krovne vijence pilona, i pokustvo takoer bili pravljeni od jelovine. No, nakon tih nesretnih vremena uslijedili su bolji dani. im se Egipat vratio u posjed svojih teritorija, vratio se i u Biblos. Tutmozis III. nije propu stio da se na pobjednikim pohodima zaustavi u njemu, te je od svoga saveznika dobio vie drvene grae i brodova nego to su stari faraoni ikada zatraili. Kasnije, kada je Sirija spletkarila s egipatskim dumanima, Ribaddi je ostao vjeran Amenhotepu III. i njegovu nasljedniku. Ramses II. dao je klesati stele uz obale Pasje rijeke izmeu Bejruta i Biblosa. U dolini A, kamo je pripovjeda iz njegova vremena smjestio Bitauove doivljaje, podigao je grad i dao mu 87

bibloski kralj zvao Ahiram. Poput svih svojih podanika, znao je govoriti i pisati egipatski, a za vlastiti se jezik sluio alfabetskim pismom, koje je izumljeno moda u samome Biblosu pojednostavljenjem hijeratskog pisma29. Ratoborni faraoni XVIII. dinastije isticali su injenicu da njihovi glasnici krstare Sirijom bez neprilika. U Biblosu su ovi sigurno bili vrlo rado vieni, no neto kasnije, pod posljednjim Ramsesima i poetku XXI. dinastije, stvari su se stubokom promijenile. Kralj Zekerbaal, daleki potomak onoga Melkandra koji je tako lijepo primio Izidu, nije se libio da egipatskom izaslaniku pokae grobove nekolicine Khaemhatovih glasnika, koji su umrli u Biblosu nakon dugogodinjeg suanjstva30. Unamun je imao vie sree, te je uz mnogo strpljenja uspio napustiti luku s tovarom drva, no spas je dugovao boanskoj zatiti Amona-Putnika, kojega je na svu sreu bio ponio u prtljazi. Valja, meutim, priznati da je Unamunov sluaj bio izuzetan. Dobivi od Amonova prvosveenika zadatak da donese drvenu grau za sveti brod Amonusirhat, koji je za visokog vodostaja plovio Nilom izmeu Karnaka i Luksora uz klicanje nebrojenoga puka, najprije je stigao u Tanis, na dvor Smendesa i njegove ene Tentamone, koji su ve vladali zemljom, iako jo nisu bili priznati za kralja i kraljicu. Tamo su mu opremili lau kojom je zapovijedao Mengabuti, te je dva tjedna kasnije uplovio u veliko sirijsko more. Usidrio se pred sakalskim gradom Dorom i, dok je krcao na brod neto namirnica, deset krinja kruha, jednu aru vina i jednu goveu pleku, pobjegne mu jedan mornar, odnijevi sa sobom blago, pet debena zlata i trideset jedan deben srebra. Sav izvan sebe, Unamun sie s broda i poe obavijestiti kralja te zemlje Badila: Dobro si mi ih loe, odgovori mu Sakal, no da ti pravo kaem, nita ne znam o tome. Ako je lopov to je siao u tvoju lau i ukrao ti blago stanovnik moje zemlje, dat u ti odtetu iz svoje riznice dok ne bude uhvaen, ali ako lopov koji te je okrao pripada tebi, ako je lan tvoje posade, ostani koji dan ovdje dok ga ne pronaem. Odgovor
29

Montet, Byblos et l'Egypte, 236237, 295305;

173

svakako poten, no prolo je osam dana, a on lopova i blaga jo ni traga ni glasa. Unamun uspije dobiti kao zalog trideset debena srebra i odjedri u Biblos na lai koju je bio naao u Tiru. Kralj Zekerbaal nije ga htio primiti punih dvadeset i devet dana. Odlui se da ga pusti preda se tek poto je tebanski bog Amon uao u nekoga mladia iz njegove pratnje i naredio mu: Daj dovesti boga. Dovedi gore glasnika koji je s njim. Poalji ga. Pusti ga da otplovi. Sutradan se Unamun popeo do palae; naao je kralja kako sjedi na prijestolju, leima okrenut prema balkonu pod kojim hue valovi velikoga sirijskog mora. Susret nije bio osobito srdaan. injenice nisu ile u prilog Unamunu. Umjesto da doplovi kao slubeni izaslanik u brodu koji je opremio Smendes i da preda akreditivna pisma, iskrcao se bez ikakvih papira sa broda na koji se bio sluajno namjerio. Unamun uspije dokazati da je doao po drvo za svetu Amonrasonterovu lau. Kralj mu odvrati: Jednom su moji podanici ve obavili takav zadatak, jer je faraon, ivot, Zdravlje, Snaga, poslao iz Egipta est laa krcatih robom za prodaju u mojim skladitima. Da li mi ti donosi to me ide? Izvjetaj o tom razgovoru tee dalje ovako: Dao je da se donese raunska knjiga njegovih otaca i da se ita preda mnom. U njoj bje zabiljeeno ukupno tisuu debena srebra. Ree mi: 'Da je vladar egipatski moj gospodar, a ja da sam mu slubenik, ne bi naredio da se poalje zlato i srebro s porukom: Izvri porudbu Amonovu, a da mi pri tom ne poalje blagoslove, kao to je inio mome ocu. Ja nisam tvoj sluga, niti sluim onome tko te je poslao'... Unamun odgovori veliajui mo Amonrasontera, gospodara ivota i zdravlja. Gospodaru, ree zatim kralju, tvoji su oci cijeloga vijeka sluili Amonu. O tvojoj rijei ovisi hou li ugoditi Amonu, a ako ga poslui, ivjet e u zdravlju i veselju. Bit e dobroinitelj itave svoje zemlje. Podanici tvoji eljet e ti Amonrasonterovu milost. Nakon takve razmjene misli, Zekerbaal je na brod dao utovariti po jedan vrh pramca i 88

trista ljudi i isto toliko volova, te im stavio na elo predvodnike. Ovi si poli obarati drvee, a kada je prola zima, dovukli su ga na obalu. ini se da je Unamun jo samo trebao otploviti sa drvenom graom. No, Zekerbaal je smatrao da nije dovoljno plaen. Odrjeiti ga je Unamun naveo da dade na jednoj steli uklesati ovaj natpis: Amonrasonter mi posla glasnika svojega, Amona--Putnika, ivot, Zdravlje, Snagu, s Unamunom, smrtnim izaslanikom, po drvo za svetu lau Amonrasonterovu. Nasjekoh drva i utovarih. Otposlah brodove i posade svoje s njima. Uputih ih na obale egipatske da mi Amon udijeli pedeset ljeta ivota povrh onoga to mi usud moj dodijeli. Budi volja njegova! Kasnije, doda raspoloeni Unamun, kada neki drugi Egipanin bude proitao tvoje ime na steli, dobit e vode iz Amentita i od svih bogova koji su ovdje! Tako je, priznade pokorno Giblit, a Unamun mu obea da e mu prvi Amonov prorok, kada proita podro ban izvjetaj o svemu, poslati neto darova. Veina suvremenih strunjaka zakljuuje na temelju ove pripovijesti da je u doba Smendesa Egipat bio slab i prezren. Meutim, ak i kada je bio na vrhuncu moi, faraon nije nikada bibloskoga kralja smatrao pobijeenim robom koji mu mora dostavljati drvo. Egipatski je izaslanik uvijek dolazio nosei zlata, srebra i svakovrsne robe. Bibloski ih je kralj primao i isporuivao mu drvenu grau. Nakon toga su se jedan drugome zahvaljivali i razmjenjivali blagoslov. Faraon je uz to obino znao poslati i poneki ne odvie skupocjen dar, par amajlija ili svoj kip. Osjetivi se polaskan, bibloski je kralj rado primao taj kip. Zatim bi na njega dao na fenianskom jeziku uklesati molitvu boginji Biblosa da produi vijek faraonove vladavine. Tako je to trajalo od vremena bogova. Isplovivi iz bibloske luke, Unamun je jedva izbjegao zasjedu Sakala, ali je pao u ruke Cipranima, koji su ga eljeli ubiti. Kako je pri kraju papirus poderan, ne znamo kako se izvukao iz te nove opasnosti, ali je jasno da se izvukao. Pomorski su se narodi prouli u vrijeme vladavine Ramsesa II. Od toga doba predstavljali su novu opasnost za egipatske moreplovce, no prekomorska se trgovina ipak nije prekinula. O tome nam formalno svjedoi Ramses III: Uinih ti (Amone) lae, barke i brodove oboruane lukovima i opremljene

175

zapovjednike mnogolanih posada da iz zemlje Feniana i s kraja svijeta opskrbljuju skladita tvoja u nepobjedivoj Tebi.31 Valja naglasiti da se faraon nije oslanjao jedino na Amona. Njegove su brodove branile i izaslanike titile mnogobrojne ete dobro uvjebanih i naoruanih straara. IV PUTOVANJA PO CRVENOM MORU Cilj plovidbe Crvenim morem bile su zemlja Punt na somalskoj obali dalje od Bab el Mandeba i arapska obala preko puta. Bila je to zemlja tamjana. Dobra zmija koju poznajemo iz Prie o brodolomcu tvrdi da je vladarica Punta i gospodarica tamjana, a ntija. Egipani su putovali u Punt sve tamo od vremena bogova. U Staroj dravi ve su bili ustanovili plovni put izmeu Biblosa na sirijskoj obali i somalskog primorja, izmeu Ljestava jelovine i Ljestava tamjana32. Brodovi su polazili iz Biblosa, stizali do egipatske obale, plovili uz tanitski rukavac Nila sve do Bubaste, zatim kanalom do vada Tumilat, koji se moe smatrati najistonijim nilskim rukavcem. Taj vad nije bio plovan kroz cijelu godinu, ali su za visokog vodostaja njime mogle prolaziti staroegipatske galije plitkoga gaza. Preplovivi Gorka jezera, galije su izlazile u Sueski zaljev i nastavljale polaganu plovidbu sve do zemlje Punt. Beduini, ljudi iz pjeara, koji su, ma kakvi barbari bili, suhozemnim putem prevozili robu i sprovodili putnike iz Sirije u Arabiju, pokuali su osujetiti takvu plovidbu. Pepi I. poduzeo je na njih nekoliko kaznenih pohoda, no napadi su i nadalje bili uestali. ini se da se poslije vladavine Pepija II. za neko vrijeme odustalo od te plovidbe, a nastavila se u Srednjoj dravi i trajala i pod okupacijom Hiksa. Obnovila ju je kraljica Hatepsut, a odravali su je poslije nje Tutmozis III, Amenhotep II, Horonemheb, Ramses II. i Ramses III.33
31 32

Pap. Harris, I, sl. VII, 8. Montet, Drame d'Avaris, 2628.

176

Da bi svoje boravite u Delti povezao s Crvenim morem, Ramses II. je uz velike trokove obnovio kanal izmeu dva mora, kojemu se ostaci otkriveni prilikom kopanja dananjega Sueskog kanala. Uzdu njega nanizali su se gradovi Pi-Ramses, Bubasta i Pitam, kao i granitne stele na povienim postoljima, koje su zadivljenim putnicima veliale kraljevu slavu i smionost njegovih pothvata34. Uzmimo, dakle, da su brodovi to su prispjeli iz Sirije iskrcali putnike 1 robu na gat Pi-Ramsesa, te da se spre-maju da preuzmu one to se upuuju prema Puntu. To su kebeniti, to jest brodovi giblitskoga tipa, sagraeni ili u Biblosu pa preko libanonskih trgovaca prodani Egipanima, bilo u egipatskim brodogradilitima od grae uvezene iz Sirije i po bibloskom uzoru. O njihovu izgledu zakljuujemo na temelju dvaju izvora. Prvi potjee iz vremena Sahurea, a drugi iz doba kraljice Hatepsut35. U tom razdoblju od tisuu godina tip im se nije gotovo nimalo promijenio. Imali su dugaak trup sa pramanim kljunom, a krma im je bila uzdignuta i savijena u luk s ogromnim cvatnim titom na vrhu. Na pramcu i na krmi uzdizale su se promatranice. Uz krmu je na svakom boku bilo po jedno kormilo. Krajeve trupa povezivalo je debelo ue napeto preko etiri sohe. Blizu sredita trupa bio je zataknut jedini jarbol, koji su pridravala etiri konopa, a na njemu razapeto iroko, pravokutno jedro. Posada je imala mnogo lanova, jer, im je vjetar prestao nadimati jedro, mornari su se laali vesala. Bili su to redom iskusni pomorci, ikoji su vidjeli nebo, koji su vidjeli zemlju, koji su oprezniji od divljih zvijeri i umiju predvidjeti oluju prije nego se digne. Na brodovima su uvijek i predstavnici Njegova Velianstva, pisari i vojnici. Tovarni je prostor pun vrijednih egipatskih proizvoda, onih koje stanovnici Punta najvie cijene, nakita, zrcala i oruja. Brodovlje polazi uz kraljev pozdrav i uplovljuje u kanale, mimoilazi Pitum, gdje Hebreji u znoju lica svoga prave cigle, i izlazi na Veliko Zeleno. Na jednoj ili drugoj obali Boje zemlje promatra je opazio i najavio egipatske lae. Kralj, kraljica i odlinici izali su iz brvnara podignutih na stupovlju 89 Egipat 177

iroka, a glava okrugla. Bradu pletu poput bogova nilske doline i faraona. Razlika je jedino u tome to je prava, dok je egipatska umjetna. Oko vrata nose okrugao medaljon kakav je u modi kod Sirijaca. Kraljica je veoma udna osoba. Zapravo je gomila drhtava mesa, tako da je pravo udo to se uope moe kretati. Njezina joj je ki po tome gotovo uz bok, iako je jo mlada. Egipatski crtai gutaju oima taj za njih tako novi svijet. Jesu li na licu mjesta kriomice skicirah na komadiu papirusa likove svojih domaina, ili su se strpjeli da tek po povratku na brod zabiljee dojmove s ekspedicije? U svakom sluaju, sigurno je da su ih naslikali veoma uvjerljivo i da su s pedantnom vjernou prenijeli na papirus sve to je zanimljivo, kralja i kraljicu, selo i njegove itelji, ribe i ljuskare. Malo zatim ve se podie velik ator i izmjenjuju se pozdravi. Domoroci sa strahopotovanjem oboavaju Amonrea, praiskonskoga boga koji putuje tuinskim krajevima. Sretni su to su ih pohodili Egipani i veoma dobro znaju to ovi ele. No, prave se kao da su iznenaeni i pitaju ih: Zbog ega ste doli dovde u zemlji nepoznatoj od ljudi? Jeste li sili s neba? Jeste li brodili morem ili putovali kopnom? Plodna je Boja zemlja kojom gazite. Kralj Tomerija je sam Ra. Nema za Njegovo Velianstvo udaljenoga prijestolja. ivimo od daha koji nam udahnjuje! U skladu s nalogom dvora ivota, Zdravlja, Snage, Egipani domaim vladarima nude kruha, piva, vina, mesa, voa i svih akonija koje postoje u Tomeriju. Evo sada spiska onoga to e Egipani utovariti u brodove. U toj su razmjeni veoma dobro proli. Tu su sva lijepa stabla, hrpe tamjanova zrnja, drvee za zeleni tamjan, ebanovina, bjelokost, zlatna ruda iz Amadua, tri vrste miomirisa (tiepsis, khasyt i ihmet), terpentin, crni melem, dvije vrste majmuna, hrtovi, panterska krzna s juga, robovi i njihove ene. Sve je to bilo prilino dragocjeno, no u krajnjoj liniji karavane to su dolazile s Gornjega Nila takoer su donosile ebanovinu, slonovau, panterska krzna i druge proizvode, ali nisu dopremale drvo, zrna tamjana, a nadasve trideset i jedno drvo za tamjan, prireeno za prijevoz s korijenjem i zemljom na njemu, kako bi uinio najbolji francuski vrtlar, a zbog toga se isplatilo poduzimati ova opasna i iscrpljujua putovanja. Nije, dakle, Nikakvo udo to je na povratku sretnim pomorcima u pristanitu

Apitesuta prireen velianstven doek. Luki radnici, sretni to se mogu staviti u kraljevu slubu, obraaju se zelenim stablima kao svetim biima: Budi sretno s nama, tamjanovo drvee koje si bilo u Tonutiru, na Amonovu posjedu gdje e ti biti mjesto. Makare (kraljica) e te uzgajati u vrtu svome uz obje strane hrama, kao to otac njezin naredi. Punani su pitali posjetioce jesu li stigli kopnom ili mo-rem. Naime, od Egipta do Punta moglo se putovati na oba naina. Prije Ramsesa, pa ak i prije kraljice Hatepsut, jedan je istraiva iz vremena XI. dinastije, imenom Henu, iao iz Egipta u Punt i natrag, putujui as kopnom, a as plovio brodom. Njegov ga je gospodar bio poslao da od pustinjskih eika kupi svjeega tamjana. Morao je uzgred pobuditi i strahopotovanje prema faraonu. Putovanje mu je, dakle, imalo dvostruk cilj, trgovaki i politiki: Pooh iz Koptosa, pripovjeda on, putem koji je prokroilo Njegovo Velianstvo. Vojnici u mojoj pratnji potjecahu s juga, iz oblasti Uabuta izmeu Gebeleina i abita. Svi kraljevski slubenici, ljudi iz grada i sa sela zajedno putovahu iza mene. U prethodnici bijahu izvidnici da odbiju kraljeve dumane. Sinovi pustinje sainjavahu tjelesnu strau. itav ured Njegova Velianstva bijae meni podvrgnut i odravae vezu s tekliima. Jednom zapovjeu Njegovo Velianstvo izdavae milijun naloga. Pooh s vojskom od tri tisue ljudi. Stazu uinih rijekom, a crvenu zemlju travnjakom. Davah svakome ovjeku mjeinu, tap, dva kraga vode i dvadeset hljepia svaki dan. Magarci noahu upove. Kada se jedan bijae umorio, odmjenjivae ga drugi. Iskopah dvanaest zdenaca u vadima i dva u Idahetu, duga trideset i iroka dvadeset lakata. Napravih jo jedan u Iahetebu, po deset lakata irok i dugaak, tamo gdje se stjeu vode. I stigoh do Velikog Zelenog. Sagradili ovaj brod. Opremili ga svime potrebnim. Prinesoh za nj na rtvu mnogo bivola, volova i sitne stoke. Poto se zaputih Velikim Zelenim, uinih to mi Njegovo Velianstvo bje zapovjedilo i donijeh mu svu robu koju naoh na objema obalama Boje zemlje (Tonutira). Vratih se preko Uaga i Rohanua. Donijeh mu prekrasan kamen za kipare po svetitima. Takvo to jo nikada ne dospje u dvore kraljevske.

178

12*

90

Takvo to jo ne uini nijedan kraljev podanik od vremena bogova.36 Radi se, kao to se vidi, o dosta zamanom pothvatu. Henu je preao pustinju sa tri tisue ljudi. Vodii su mu bili sinovi pustinje, te se, odravajui stalnu vezu s prije-stolnicom, uputio na jugoistok, umjesto da udari uobiajenim putem, koji je vodio ravno na istok. Kopajui putem cisterne, izbio je na obalu na mjestu gdje e se kasnije nalaziti luica Berenike. Tamo je, kako navodi, sagradio lau, vjerojatno od materijala dovezenog preko mora iz Libanona. Prispio je u zemlju Punt, obiao obje obale Boje ze-mlje i nakupovao tamjana i drugih proizvoda tih krajeva. Na povratku se s broda iskrcao u Koseiru, odakle se zaputio dolinom Rohanu. Tu se zaustavio, ne da se odmori, nego da pripremi poiljku kamena namijenjenu kiparskim radionicama. Henu je zaista dobro obavio svoj zadatak i zavrijedio da mu se ime spominje meu drevnim istraivaima, jer je Rimljanin Elije Gal u doba Augustove vladavine tek krajnjim naporom uspio ponoviti njegov pot-hvat37. Koristei se steenim iskustvom, pod Ramsesom III. su ekspedicije u Punt takoer putovale kopnom i morem. Taj ih je kralj opremio ne tedei sredstva. Brodovlje im je brojilo vie velikih laa i mnogo prateih amaca. Osoblje su sainjavali pomorci i strijelci sa zapovjednicima, te snabdjevai. Tovari su se sastojali od ogromnih koliina namirnica i svakovrsne robe, ne samo za prehranu momadi, nego i za trgovinsku razmjenu. Prema staroegipatskom ljetopiscu, brodovlje nije polo iz Crvenoga mora, nego iz Mu-kedija, koji mora da je Perzijski zaljev, jer je Mu-kedi, voda zemlje Kede u Naharini, naziv kojim su stari Egipani podrazumijevali Eufrat38. Mogue je da je Ramses III. uspio dovui jelovu grau iz Libanona do Eufrata, kao to je nekada inio
36 37

Ham., 114.

Strabon, XVI, 22. Taj se izraz nalazi samo u Papirusu Harris I i na jednoj steli Tutmozisa I (Gauthier, Dict. Geogr., III, 33). Mukedi se obino prevodi kao obratna voda, jer su Egipani uoili da Eufrat tee, obrnuto od Nila, od sjevera na jug. U stvari, Egipani, koji su se voljeli poigravati rijeima, pisali su naziv zemlje Kede kao
38

Tutmozis III.39 i da je sagradio brodovlje na obali te rijeke. Moda je s kraljem Babilona utanaio sporazum prema kojemu su se njegovi vojnici i slubenici, stigavi na Eufrat, mogli ukrcati na babilonske lae i tako nastaviti put. U svakom sluaju, brodovi kojim su plovili izaslanici Ramsesa III. morali su se spustiti niz Eufrat i oploviti golemi Arapski poluotok, prije nego su bez ikakvih nezgoda, i to zahvaljujui strahopotovanju to ga je ulijevalo faraonovo ime, stigli u zemlju Punt. Tada su se stvari odvile kao i u doba kraljice Hatepsut. Egipani su stupili u dodir s domorocima i uruili im faraonove poklone. Zatim su na brodove i amce ukrcani proizvodi Tonutira i sve one udesne divote iz njihovih planina, osobito suhi tamjan. Ekspedicija se vratila Crvenim morem do Sueskog zaljeva i uplovila Pitumskim kanalom u dolinu Nila. U meuvremenu su se sinovi tonutirskih poglavica sa svojom robom iskrcali u podruju Berenike ili u Koseiru. Obrazovali su karavanu i rasporedili tovar na magarce i ljude. Stigli su zdravi i itavi do Koptoske gore, u samome se Koptosu ukrcali na rijene lae i konano slavodobitno prispjeli u Tebu. Preda mnom se, zakljuuje faraon, odvijae mimohod blaga i divota. Djeca njihovih glavara pozdravljahu lice moje ljubei zemlju i padajui niice preda mnom. Dadoh ih Devetorstvu svih bogova ove zemlje da se jutrom obvesele vladari njihovi. Iako se izriito ne kae, moe se pretpostaviti da je karavana stigla u Koptos i Tebu istodobno kada i putnici koji su produili morem. Odluka da jedni putuju kopnom a drugi morem svakako je donesena zato da se uveaju izgledi da roba iz Punta stigne na odredite, jer su opasnosti to su vrebale na moru bile veoma velike. Koliko li je laa potonulo zajedno s ljudima i teretom, a da nitko nije preivio da poput pjesnika brodolomca ispria: Zadesi nas oluja kada bijasmo na Velikome Zelenom i prije no to se domogosmo kopna. Vjetar se podie. Podvostrui mu se silina. Donese val osam lakata visok. Neku dasku istrgoh. Na brod u tren
Natpis Tutmozisa III u Gabel Barkalu, AZ, LXIX, 24 39; isp. C. R. Academie des Inscriptions, 1933, str. 331.
39

91

181

oka potonu. Od onih to plovljahu na njemu nitko ve iv ne ostade! Bilo je to veliko putovanje, no pod Ramsesom II. poduzimali su Egipani jo smionija i jo dalja, o kojima su klasini autori jo sluali pripovijedati. Naime, Egipani su oduvijek obraivali plavi dragulj lapis lazuli, kojega nije bilo u afrikoj pustinji 40. Sav lapis lazuli do kojega su dolazili starovjeki narodi potjecao je iz samo jedne zemlje, iz Baktrije, koja je saobraala sa Sirijom i Egiptom kopnenim putovima, ali moda i mnogo lake, nizvodno Indom, pa uz obalu, kako mora da je putovao Nearh, sve do Eufratova ua. Egipani nisu odlazili po lapis lazuli u zemlju odakle je potjecao. Bilo im je jednostavnije da ga kupuju u nekom gradu koji su nazivali Tefrer41, a koji mora da je, ako se ne varam, Sippar, veoma povoljno smjeteno naselje na kanalu to povezuje Tigar i Eufrat, koji na tome mjestu teku veoma blizu jedan drugome. U starom je Egiptu bilo svima poznato da se lapis uvozi iz Tefrera, a imenom se toga grada, uostalom, nazivao neki kamen to je dolazio s istoga mjesta, no koji nije identificiran. Jedne godine, kada je faraon u Naharini primao poklonstva stranih vladara, stupi preda nj osobno kralj Bakhtana, to jest Baktrije, i ponudi mu svoju ker i lijepih darova, molei ga za saveznitvo. Faraon oboje prihvati i vrati se s kraljevnom u Tebu. Neto vremena nakon toga izaslanik kralja Bakhtana doe moliti za audijenciju, a kad je bio primljen, obavijesti faraona da je princezina sestra teko bolesna. Faraon poalje u zemlju Bakhtan svoga ponajboljeg lijenika, poto je ovoga preporuila Kua ivota, ali kraljevna nikako da ozdravi, te je nov izaslanik morao na dugaak put od Bakhtana do Egipta. Kako lije-nik nije uspio, preostajalo je jo samo da se u Bakhtan poalje neko boanstvo. Iozbor je pao na boga
Lucas, Ancient egyptian materials and industries, 2. izd., str. 347. 41 Lapis lazuli iz Tefrera navodi se ve u doba Srednje drave u natpisu putnika imenom Kheti (J. E. A., IV, sl. IX) i u jednom popisu dragoga kamenja (Chassinat-Palinque, Fouilles
40

Khonsua, koji upravlja sudbinama. Ovaj je poao velikom laom u pratnji pet brodica i stigao u Bakhtan poslije godinu dana i pet mjeseci plovidbe, to se ne ini nevjerojatnim kad se pomisli da je flotila prola uzdu itavoga Crvenog mora, oplovila Arabiju, ila du obale Ihtiofaga i pola uz Ind sve do stanovitoga mjesta, gdje su se putnici iskrcali da bi stigli do prijestolnice kralja zemlje Bakhtan. Ondje je bog proboravio tri godine i devet mjeseci. Zatim je kralj, pomalo preko volje, dopustio da se vrati u Egipat sa mnogobrojnim poklonima i uz snanu pratnju vojnika i konja. Prvi izaslanik iz Bakhtana doao je u Tebu godine XV. Bog se vratio kui godine XXXIII. U tom razdoblju odvilo se prvo izaslanikovo putovanje i njegov povratak s egipatskim lijenikom, drugo putovanje i povratak s bogom, te napokon, nakon tri godine i devet mjeseci miro vanja, povratak boga u Egipat. Sve zajedno, pet putovanja izmeu Tebe i Bakhtana. Stela u Louvreu na kojoj su ispripovijedani ovi dogaaji po svemu ima znaaj slubenog dokumenta42. Poinje kraljevskom titulaturom, u kojoj su tri prva imena preuzeta iz protokola Tutmeza IV, prvoga vladara Nove drave koji se oenio stranom kraljevnom, dok su dvije kartue iste kao kod Ramsesa II. Smatramo da to nije dovoljan razlog da se taj dokument svrsta u kasnije razdoblje i da se itava pria uzima kao izmiljotina. Drevni su vladari mnogo pisali jedan drugome, a egipatski su lijenici bili veoma traeni u inozemstvu43. Sjeanje na Sesostrisove ekspedicije u Eritrejsko more ivjelo je jo u doba Aleksandra Velikog 44. Sasvim je vjerojatno da je Ramses elio izravno saobraati sa zemljom odakle je Egipat tolika 42 Stela nabavljao bakhtanskog kneza kamen u cijelosti je prevedena stoljea dragi koji su tako u Maspero, voljeli draguljari i kupci. Contes populaires. Skoranji prijevod i fotografija stele

nalazi se u Tresson, u Revue biblique, 1933. 43 Poput Udahoresnea, saiskog lijenika, koga je Kambis pozvao k sebi (Posener, Premiere Domination perse en Egypte, 1 2). 44 Arrien, L'Inde, V, 5; Diodor, I, 55; Strabon, XVI, 4, 4.

92

183

OSMO POGLAVLJE

FARAON I OSNOVNA KRALJEVSKA DUNOST Upravljanje ivotom drutvene zajednice bilo je u starom Egiptu podvrgnuto pomalo neobinim pravilima. Kada su bogovi dali da vladar ivot, Zdravlje, Snaga bude bie njihova kova, zemlja je ivjela u miru i blagostanju. Iz obilne poplave nicali su jeam i pir. Stoka se plodila. Sa svih strana svijeta dospijevali su zlato, srebro i bakar, plemenito drvo, bjelokost, tamjan, miomirisi i drago kamenje. No, sve se mijenjalo kada glavni preduvjet nije bio ispunjen. Egipat je propadao. Nije vie bilo vlasti, jer je svatko elio zapovijedati. Brat je nasrtao na brata. Nije prolo mnogo vremena, a zemljom je ve, sramote li, gospodario tuin. Nil vie nije navodnjavao tlo. Narod je gladovao. Iz Sirije i iz Kua vie nita nije dolazilo. Vie se nisu prinosili rtveni darovi u hramovima bogova koji su odvratili pogled od onih to su im se iznevjerili. Prva je, dakle, faraonova dunost da bogovima, posvemanjim gospodarima, upuuje izraze zahvalnosti. Uobiajena formula to je itamo na poetku velikog broja slubenih stela kazuje da se Njegovo Velianstvo nalazilo u Memfisu, Onu, Pi-Ramsesu ih u Tebi zaokupljeno bogovima ugodnim poslovima, popravljanjem ruevnoga, gradnjom novih svetita, uvrivanjem bedema, ukraujui ih kipovima, obnavljajui namjetaj i svete barke, podiui obeliske, ovjenavajui oltare i rtvene stolove, nadilazei dareljivou sve ono to su uradili faraoni prije njega. Posluajmo ispovijednu molitvu Ramsesa III: Slava vam i dika, bogovi i 93

milijuna (godina), uz oca svojega Raa, ije se srce raduje kad vidi savrenost vau kojom podarujete sreu Tomeriju. . . Veseli se i pomlauje kad vas vidi uzviene na nebu i silne na zemlji, kada dajete zraka zatvorenim nosnicama. Ja sam sin va kojega ste rukama stvorili. Postavili ste me da budem kralj ivot, Zdravlje, Snaga na cijeloj elji. Za mene ste uinili savrenost na ovome svijetu. Obavljam zadau u miru i spokoju. Ne dajem srcu mira u traenju svega to je korisno i probitano vaim svetitima. Velikim darovnicama to se piu u svim pisarnicama dodjeljujem im eljad, oranice, stoku i brodove. Teglenice im Nilom krstare. Unaprijedili svetita vaa koja prije propadahu. Uveo sam za vas nove rtve boanske, povrh onih koje ve postojahu. Radio sam za vas u vaim zlatnim kuama u zlatu, srebru, lapis lazuliju i tirkizu. uvao sam blago vae. Popunio sam ga mnogim i premnogim stvarima. Napunio sam vam itnice hrpama jema i pira. Podigao sam vam palae, svetita i gradove. Imena su vaa na njima za vjenost uklesana. Popunio sam vam osoblje i odredio vam mnotvo ljudi. Nisam odvodio ljude i desetare koji se nalaze u bojim hramovima otkad je kraljeva da ih podiu i nisam ih novaio za vojsku i brodovlje. Sastavio sam naredbe da se ostave na zemlji na znanje i ravnanje kraljevima koji e doi iza mene. Prinosio sam na rtvu mnoge prekrasne stvari. Sagradio sam vam skladita za svetkovine i hranom ih napunio. Napravio sam vam na milijune pozlaenih, posrebrenih i pobakrenih posuda.1 Nakon ovoga uvoda Ramses nabraja to je sve uinio u glavnim egipatskim hramovima. Ve je nadugako i nairoko izloio donacije koje je dodijelio Amonu, vladaru prijestolja obiju zemalja, Tumu, gospodaru obiju zemalja u Onu, velikome Ptahu, koji je juno od njegova zida, i njihovim zastupnicima. Liavajui i sebe i Egipat u korist bogova, Ramses III. nije inio nita novo. Za gotovo sve faraone moglo se rei ono to moemo proitati na Amadinoj steli:

185

osjeti elju da se ponese kao smjeran sin, koliko prema svojim boanskim oevima, toliko i prema svome smrtnom ocu Menmatreu SetiMerenptahu, koji je bio poduzeo zamane radove u gradu Anhura i Unnefera, no poto su ovi prekinuti, grad je mjestimino izgledao kao gradilite, a mjestimino kao ruevina. Kameni meai bojega posjeda nisu bili vrsto ukopani, pa ih je svaki as netko vadio. Ramses sazove, dakle, preko kraljevskog peatara dvorane, dostojanstvenike, vojskovoe, nadglednike radova i uvare Kue knji-ga, te im odri ovaj govor: Poujte, pozvao sam vas zbog neega to mi je zaokupilo misli. Vidio sam kako stoji gradnja grobnica u Abidu. Radovi na njima ostali su nedovreni od vremena njihovih gospodara do danas. Kad je sin zauzeo mjesto oca svojega, nije se pobrinuo za spomenik onoga koji ga je zaeo. Zato rekoh samome sebi: 'Obnoviti ono to se sruilo donosi sreu. Probitano je initi dobro. Zato me srce navodi da uradim neto korisno za Merenptaha.' Dat u da se za sva vremena kae: 'Njegov je sin ovjekovjeio ime njegovo'. Kralj nastavi u tome tonu i zakljui: Lijepo je podii spomenik do spomenika, dvije dobre stvari odjednom. Takav je sin, takav bje onaj tko ga je zaeo. Kraljev prijedlog izazove oduevljenje u okupljenih savjetnika. Poto ih je saslualo, Njegovo Velianstvo naredi da se posao povjeri graditeljima. Izabralo je vojnike, zidare, klesare, kipare, slikare i sve mogue rukotvorce da izgrade svetinju njegova oca, da obnove sve to je u nekropoli bilo propalo. Darovnicom je jednom za svagda odredilo njive, ratare i stada koji joj pripadaju. Imenovalo je sveenike sa strogo odreenim nadlenostima, jednoga proroka . . . Obraajui se neposredno ocu, Usirmare se zatim pozva na sve to je uinio za njega i za njegov hram: Sve e biti dobro za tebe dok budem postojao, tako dugo dok Ramses-Miamun, neka mu je ivot dan kao Ra, sin Raov, bude ivio. A kralj Menmatre, 188

Iz rijei velikoga Ramsesa valja zadrati tek jednu stvar. Nije u pravu kada svojim prethodnicima predbacuje nemar. Stoljee i pol prije njega, Menkheperre je zatekao hram tebanskoga Ptaha u stanju nedolinom tako velikog boga. Zidovi su bili od opeka, stupovi i vrata od drveta, i sve je propadalo. Njegovo je Velianstvo odredilo da se hram ponovno izgradi. Dalo ga je nainiti od lijepoga bijelog pjeenjaka. Ogradni je zid bio uvren za vjenost. Nova su vrata bila od jelovine, a arke na njima od azijskog bakra. Nita takvo jo ne bjee uraeno prije Moga Velianstva, kae zanosei se iluzijom koja je svim Egipanima bila tako prirasla srcu, podigoh ga i uinih veim nego to je bio. Oistih uzvieni njegov dom i opremih ga zlatom iz planinskih krajeva, svim zlatnim i srebrnim posudama, svakovrsnim dragim kamenjem, rubljem od bijela lana, miomirisima boanskih tvari da mu se ugaa na svetkovinama novih godinjh doba, koje se odravahu u svetitu njegovu . . . Ispunih mu hram svim blagodatima, govedima, ivadi, smolom, vinima, poklonima i povrem kada Moje Velianstvo sie s gora retenuskih.4 Obdarivi bogove, obnovivi stara svetita, sagradivi nova i opremivi ih najskupocjenijim stvarima, kralj jo nije sve uinio. Morao je uloiti i osobnog truda, nadgledati izvrenje svojih zapovijedi i po zavretku radova lino otvoriti hram i posvetiti ga bogovima5. Pri ovome je razbacivao oko sebe zrna besina. Dvanaest puta toljagom udarao o hramska vrata, posveivao naos ognjem, optravao zidove nosei po jednu posudu u svakoj ruci, ili, drugom prigodom, veslo i trokut. Ili rame uz rame sa svetim bikom Apisom. Imao je odreenu ulogu u nekim velikim vjerskim sveanostima. Za velike opetske (tebanske) svetkovine kralj se morao pojaviti na svetoj lai dugoj preko sto lakata, koju su tegljai vukli od Karnaka do Luksora. Minova svetkovina, koja je padala poetkom godinjeg doba emua, bila je isto tako openito slavljena. Za nje je kralj morao 189

186

187

poao osvojiti Egipat, najprije je u svojoj zamlji Nepati proslavio Novu godinu. Stigavi u Tebu u asu velike Amonove plovidbe, sam je otpratio boga6. Od toga su se trenutka bitke i obredi smjenjivali do konane pobjede. Stanovnicima Memfisa poruio je: Ne zatvarajte se. Ne diite se na uovo prijestolje. Kada ulazim ja, i on ulazi. Kad izlazim, i on izlazi. Moji su koraci nezaustavljivi. Prinijet u rtvu Ptahu i boanstvima Bijeloga zida. Poklonit u se Sokaru u njegovu udesnom lijesu. Skruit u se pred onim koji je juno od zida. I vratit u se u miru. . . ostavivi oblast Bijeloga zida nedirnutu, da nijedno dijete ne zaplae. Pogledajte june upe. Nitko u njima nije ubijen, osim nevjernika koji su hulili boga. 7 Kada je zauzeo grad, oistio ga je solju i kadom, poao u Ptahov hram, oistio se u odaji za ienje, obavio sve obrede to se zahtijevaju od kralja, uao u hram i prinio svome ocu Ptahu Risanbufu obilnu rtvu. Slini obredi ekali su ga malo zatim i u Onu. Obavivi sve pripreme da moe dostojno ui u svetinju, poto mu se poklonio veliki sveenik i poto je sasluao molitvu koja otklanja kraljeve neprijatelje, popeo se stubama na veliku terasu da vidi Raa u piramidalnoj kuli. Osobno je skinuo zasun, raskrilio vrata i proveo nekoliko trenutaka pred svojim ocem i Raovom i Tumovom barkom. Zatim je, izaavi, zatvorio vrata, nanio na njih neto ilovae i u ovu utisnuo svoj kraljevski peat. Sveenici su pali niice pred Njegovim Velianstvom i zaeljeli mu dug ivot i mnogo sree 8. Piankhi je elio pokazati Egipanima da nije nita manje poboan od njih i da podjednako, ako ne ak i vie, potuje drevne obiaje. No, sve to to iznosi inili su ve prije njega Ramsesi. Kad bi zastali na prolazu kroz neki grad, odlazili bi u hram da se poklone bogovima. Faraon je svuda bio kod kue. Svagdje je na zidovima mogao vidjeti sliku faraona kako bogovima prinosi na rtvu vodu, vino i mlijeko, prua sliku istine i pali zrnca terpentinske smole u kadionici. Uostalom, Ramses I. i njegov sin bili su pri-je nego to su zasjeli na prijesto veliki Setovi sveenici i obavljali razne dunosti u
Piankhi, 2526, Urk., III, 14. Piankhi, 8586, Urk., III, 27 8 28. Piankhi, 103105, Urk., III, 3840.
6 7

kultu svetoga ovna u Mendesu i boginje-zmije Uadit, koju su oboavali njihov rodni grad i okolica9. Sam se Ramses II. u poetku svoje vladavine kiti naslovom Amonova vrhovnog sveenika. To ga, meutim, ne spreava da gotovo odmah imenuje slubenoga velikog sveenika, kojemu je vladar njegove dobi, tako sklon uicima, lovu i ratu, veoma rado prepustio sitniave poslove oko obavljanja te visoke dunosti10. No, poput svojih predasnika i nasljednika, ni Ramses II. nije izbjegavao obaveze to ih je svaki faraon imao prema bogovima. Na taj je, dodue, skupi nain kupovao mir u zemlji, pod uvjetom da je radni narod zadovoljan svojom sudbinom i nesklon pobuni, te da je onima koji bi mogli izazvati nerede u interesu da sve ostane kako jest. II KRALJEVSKA TOALETA Kraljevo buenje odvijalo se sasvim sigurno kao pose-bna ceremonija. Visoki slubenik po imenu Ptah-mozis ukazuje na to da je svaki dan vrlo rano ustajao kako bi gospodaru mogao poeljeti dobro jutro11. Nisam vidio nijednu sliku s prikazom kraljeva ustajanja iz postelje, no u Ptah-hotepovoj grobnici postoji prizor na kojemu se neki dostojanstvenik preputa brizi brijaa, pedikera i manikera u prisutnosti lanova obitelji i slubenika. Kralj svakako nije mogao zahtijevati manje. Faraonova odjea ne samo da je bila sjajnija od odjee knezova, namjesnika i vojskovoa, nego je morala biti znak poloaja onoga koji je nosi. Kralj se nikada javno ne pokazuje gologlav, a ak i u najintimnijem krugu uvijek neto nosi na glavi. Kosa mu je kratko oiana, kako bi to lake mogao ukraavati glavu. Najjednostavnije to je nosio na njoj bila je okrugla vlasulja s dijademom koji se vee na zatiljku, a krajevi mu padaju otraga niz vrat. Oko dijadema ovija se zlatni urej, kojemu se naduta ija propinje posred faraonova ela.
9 10

Montet, Drame d'Avaris, 108110. Lefebvre, Histoire des grands pretres d'Amon de

188

189

Krunu Juga i Sjevera nosi na ceremonijama kao dvostruku krunu. Prva je u stvari visoka, tuljasta kapa sa loptastim iljkom. Druga je slina stupi uzdignute i krute stranje strane, za dno koje je privrena spiralna vrpca od kovine. Dvostruka kruna je kombinacija ovih dviju. Faraon rado stavlja na glavu, osobito za vojne parade i rat, plavi ljem veoma profinjena oblika, takoer ureen urejem i dvjema vrpcama na potiljku. Krune i ljem nosio je na goloj glavi. Nems je bio dosta irok da pokrije okruglu vlasulju. Pravio se od marame koja se zatezala preko ela i iznad uiju, padala niz obraze na grudi i straga oblikovala neto poput kese kojoj je iljasto dno sezalo do polovice lea. Marama je bila bijela sa crvenim prugama. Kraljevska glava mogla se pokriti i ve unaprijed sloenim nemsom. Pridravala ga je zlatna vrpca, to je bilo osobito potrebno kada su preko nemsa bile postavljene kruna Sjevera i kruna Juga. Na nems su se mogla staviti i dva visoka, kruta pera, ili at ef, koji se sastojao od gornjoegipatske krune ureene postrance savitljivim perima i postavljene na dva ovnujska roga izmeu kojih blista zlatan sunani krug i na kojima, osim toga, poivaju zmije ureji i same okrunjene sunanim ploama. Jasno je da je takve ukrase na glavi faraon nosio samo na ceremonijama, prilikom kojih je bio gotovo potpuno nepomian. Na ceremonijama je nosio i umjetnu bradu po uzoru na pletenu bradu kakvu su voljeli stanovnici Punta, odnosno Boje zemlje, nazvane tako jer je nekolicina velikih egipatskih bogova potjecala iz nje. Ta je brada bila dvjema vezicama privrena uz pokrivalo glave, bez obzira kakve vrste ovo bilo. Kralj je inae obiavao brijati brkove i bradu, no katkad je znao pustiti da mu raste kratka, etvrtasto potkresana bradica. Osnovni odjevni predmet faraona kao i svakoga starog Egipanina iz svih slojeva jest pregaa, no kraljevska je pregaa plisirana. Utegnuta je irokim remenom s metalnom kopom, u koju je lijepim uokvirenim hijeroglifima ugravirano njegovo ime. Otpozadi je privren bikovski rep. Katkad o pojasu sprijeda visi prednjica u obliku izduena trapeza. Prednjica je itava mogla biti od kovine, ili joj je metalan bio sam okvir, unutar kojega su napeti biserni nizovi. O donju stranu objeeni su ureji okrunjeni sunanim krugovima ili 190

se pak nalaze s lijeve i s desne strane prednjice. Faraon se ne ustee da hoda bos, ali raspolae i bogatim izborom sandala od kovine, koe i pletenoga prua12. Jednostavnu odjeu upotpunjuju mu dragulji i nakit. Kralj ima raznovrsnih ogrlica. Neke su nizovi zlatnih ploica, bisera ili kuglica, koji se na zatiljku zatvaraju plosnatom kopom, a na ovu se nastavlja neto poput veoma efektnog zlatnog runa sastavljenog od lania i cvjetia. Takve su ogrlice relativno novije. Klasina se ogrlica sastojala od nekoliko nizova kuglica napetih izmeu dvije kope u obliku sokolove glave, koje su se vezicama privrivale na potiljku. Zrnca u posljednjem nizu imala su kapljasti oblik. Druge su bile okrugle ili ovalne. Takva je ogrlica ponekad znala biti teka i nekoliko kilograma. Kao da mu to nije bilo dovoljno, kralj je jo oko vrata dvostrukim lancem vjeao i naprsnik u obliku proelja hrama i navlaio najmanje tri para grivni, jedan ispod ramena, drugi oko zapea, a trei na glenjeve13. Na sve je to znao odjenuti dugu, laganu i prozirnu halju kratkih rukava, utegIII KRALJ NA POSLU Diodor, koji se hvali da je podrobno ispitao injenice zapisane u ljetopisima egipatskih sveenika, tvrdi da se itav faraonov javni i lini ivot odvijao prema strogim pravilima. Poto se okupao i zaodjeo u znake kraljevskoga dostojanstva, prinio je rtvu, sasluao prvosveenikovu molitvu i nauk, te priklonio uhu pounim pripovijestima, vrijeme mu je bilo rasporeeno na audijencije i sudovanje, na etnju i provod. Morao je uvijek biti trezven i u svemu se ravnati po zakonima. Kako je to bio davno uvrijeeni obiaj, nije mu padalo teko, pa se smatrao zadovoljnim svojom sudbinom14. Faraonovo ponaanje vjerojatno nije bilo uvijek tako uzorito kako
12 Likovi kralja u sveanoj odjei nalaze se u Karnaku, Luksoru, Abidu i u svim hramovima. Vidi osobito Medinet-Habu, 123124.

191

rado vjeruje Diodor, ali vremenski raspored koji nam ovaj daje mora da je odgovarao istini, jer se injenice koje su nam poznate dobro uklapaju u nj. Mnogi su kraljevi sigurno veoma savjesno obavljali svoje dunosti. Tajnici su im itali poruke i obavjetavali ih o svim dogaajima. Faraoni su im kazivali u pero odgovore i, po potrebi, sazivali vijee. Formula Njegovu je Velianstvu doprlo do uha. . . nalazi se na poetku mnogih tekstova na slubenim stelama. Ponajee je Njegovo Velianstvo doulo o pothvatima svojih neprijatelja. Kralj Psametih II. upravo je boravio u Tanisu, zaokupljen djelatnostima ugodnim boanstvima toga kraja, kada stie izvjetaj o tome da se Crnac Kuar digao na oruje protiv Egipta15. Rat i mir ovise, dakle, o njemu, no brinu ga neke tehnike pojedinosti. Vidjeli smo kako se Seti pobrinuo da vodom opskrbi tragae za zlatom, koji su istraivali oblast istono od Edfua. To ga je pitanje bilo toliko zaokupilo da je lino poao da se na licu mjesta uvjeri u patnje ljudi koji su lieni vode radili po nesnosnoj vruini 16. elei podii spomenik svojim precima, bogovima i boicama Egipta, Ramses IV. je najprije pomou knjiga iz Kue ivota prouio kako se moe doi do planine bekhena, a zatim je osobno prokrstario svetom gorom17. Dostojanstvo je Ramsesa II. vezivalo uz obalu, te se morao zadovoljiti time da u svojoj palai proui mogunosti pronalaenja vode u stranoj pustinji Ikaita. Stavivi na glavu dijadem sa dva pera, sjede na zlatni tron i ree kraljevskom peataru, koji je stajao pred njim: Pozovi dostojanstvenike koji su ispred (dvorane, da) ih Moje Velianstvo upita za miljenje o tome kraju. Iznijet u to pitanje pred njih. Straari dovukoe dotine pred lice dragoga boga kao kakve krivce, jer nitko, pa ak ni dvorski savjetnici, nije mogao bez straha podii oi na uzvieno lice faraonovo. Poljubie tlo pred njim, a onda im bje izloeno pitanje. Ogrijeili bi se 192

neposredno i pokau svoje znanje. Slava za ono to se ima poduzeti pripada u cijelosti vladaru. Zato, kao i dvorani koje je Ramses sazvao nekoliko mjeseci prije toga da im objavi kako je odluio da dovri hram u Abidu, odgovore zduno hvalei neuporedivoga kralja, koji ono to zamisli uveer ostvaruje im zora zarudi, a zatim, podsjetivi na neuspjeh davnanjih i skorijih pokuaja, zakljue: Ako zamoli oca svoga Hapija, oca bogova, da dovede vodu na planinu, uinit e sve to bude rekao prema zamislima to se pred nama razrauju, jer te svi tvoji prei bogovi vole vie od bilo kojega kralja koji vladae poslije Raa. Audijencija je zavrena. Sada je na strunjacima da prionu na posao i da o svemu redovito izvjeuju faraona. Granitna e stela ovjekovjeiti uspjeh pothvata18. Imenovanje visokih slubenika i dostojanstvenika spadalo je, naravno, u faraonovu nadlenost. Izbor Amonova velikog sveenika bio je od veoma velike vanosti. Ramsesi nisu mogli zaboraviti sukob koji je suprotstavio monarhiju i sveenstvo najbogatijega i najambicioznijeg egipatskog boga. Ramses II. je u poetku svoje vladavine ak samoga sebe postavio za njegova vrhovnog sveenika. Odluivi nakon kratkog vremena da na tu dunost imenuje nekoga drugoga, izabrao je izvan redova Amonova sveenstva jednu osobu, koja uostalom i nije bila tko god, jer se radilo o Anhurovu velikom sveeniku u tinitskoj oblasti. Kralj ga je vjerojatno uoio prilikom obilaska radova to ih je njegov otac bio poduzeo u tome svetom kraju. Prije nego to je donio konanu odluku, obavio je neke konzultacije sa samim bogom, ali nam u vezi s njima nije sve potpuno jasno. Pred bojim je licem nabrojio imena dvorjanika, vojskovoa, proroka i velikaa iz svoje najue pratnje. Amon ovima nije bio zadovoljan i nije pokazivao znake odobravanja, sve dok nije bilo izreeno Nebunefovo ime: Budi mu pouzdan sluga, kae kralj u zakljuku, jer tebe trai. Na te rijei dvorani i lanovi Vijea tridesetorice poee kovati u zvijezde dobrotu Njegova Velianstva, padajui niice pred dobrim bogom nebrojeno puta i uzvisujui mu due do nebesa. Kada su te slavopojke zavrile, kralj je novopostavljenom 13 Egipat 193

tap od pozlaena srebra. itavim je Egiptom proglaeno da su Amonova dobra povjerena njegovim rukama19. IV PRAVO POMILOVANJA Sinuhitovi Zapisi nude nam jedini poznati primjer da je faraon pomilovao nekoga zloinca. No, autor nam nadugako i nairoko objanjava kako se to dogodilo. Kralju nije bilo dovoljno da Sinuhitu samo oprosti kaznu i da mu dopusti da se vrati u domovinu. Pustolov je stigao do pograninog uporita Horovi putovi. Napustio je svoje prijatelje Beduine podijelivi im darove to su stigli sa dvora i povjerio se vojnicima koji e ga brodom odvesti do kraljeve palae u Ititaniju. Dvor je ve bio obavijeten. Kraljev ska su se djeca natisnula meu tjelesnu strau. Dvorani kojima je dunost bila da posjetioce uvode u dvoranu sa stupovima pokazali su mu put i evo ga gdje se naao licem u lice s vladarom na velikom prijestolju usred pozlaene dvorane. Sinuhit se prostro po tlu. Teina njegova grijeha obuzela mu je duh: Bijah poput ovjeka uhvaena u tami. Dua me je naputala. Udovi mi drhtahu. Srce mi vie ne bijae u grudima. Spoznah ivot i spoznah smrt. Kad su ga podigli na noge, kralj, koji mu se isprva obra-tio veoma otro, postade blai i dopusti mu da govori. Sinuhit nije zlorabio doputenje, te zavri svoju kratku besjedu ovim rijeima: Tu sam pred tobom. Ti si ivot, neka Tvoje Velianstvo uradi to smatra najboljim. Kralj naredi da se uvedu kraljevska djeca. Dok su se ova pripremala, nije se mogao suzdrati a da kraljici ne primijeti kako mu se ini da se Sinuhit veoma promijenio. Proivjevi toliko dugo meu Azijcima, postao im je slian. Kraljica se tome glasno zaudi, a kraljevska se djeca sloe s kraljevom primjedbom: Kralju, gospodaru, pa to odista i nije vie on. Nato donijee krotalone i dvije vrste sistruma kojima se daje ritam, te ih pruie kralju: Neka ti ruke budu na lijepim ovim glazbalima, kralju, uzmi Hatorine urese. Neka Zlatna dade ivot nosnicama tvojim, neka se

Gospodarica zvijezda sjedini s tobom! Poto izgovorie dosta dugaak hvalospjev, zamolie ga da oprosti Sinuhitu, koji je postupio nepromiljeno. Boginja zatitnica sistruma i krotalona, koja se zove i Zlatna ili Gospodarica zvijezda, boginja je veselja, plesa i pirovanja. U ovom je sluaju posredovala u korist odluke o pomilovanju zabludjeloga podanika. Takvo posrednitvo vjerojatno je bilo uobiajeno u slinim prilikama. Napokon je Sinuhit izaao iz palae, i to ne samo pomilovan, nego i obogaen, postavi kuevlasnikom i dobivi pravo da se odsad hrani najprobranijim stvarima V KRALJEVSKE NAGRADE Neki je dvoranin opisao faraona kao onoga koji poveava imanja, koji zna davati. On je bog i kralj bogova. Poznaje onoga tko njega poznaje. Nagrauje one koji mu slue. Zatiuje svoje pristae. On je Ra, ije je vidljivo tijelo sunce i koji ivi vjeno. 21 U toku oslobodilakih ratova i zauzea Sirije, faraon mora da je odlikovao zlatom mnoge hrabre ratnike. Tako se to uobiajilo. Nedugo zatim na red su doli i civili. Ponekad je nagrada mogla biti uruena pojedinano, no obino se ekalo da se na dvor pozove nekoliko osoba koje su zavrijedile odlikovanja. Ovi bi tada obukli najljepe ruho. Pri izlasku iz kue pratio ih je do kola pljesak slugu i susjeda poredanih u palir. Pred palaom su se sva kola zaustavila u perivoju. Koijai su razgovarali meusobno ili sa straarima. Svaki je hvalio svoga gazdu i poasti koje ga oekuju: Radi koga je prireena ova sveanost, mali? To je slavlje u ast boanskog oca Aja i Taje. Postadoe ljudi od zlata. Netko, tko nije uo odgovor pita opet: Koga se to slavi? Krasnoga li govora! Faraon ivot, Zdravlje, Snaga asti Aja, boanskog oca i Taju, Faraon ., Z., S. obdaruje ih tisuama stvari. Gledaj prozor. Vidjet emo poasti koje je zasluio boanski otac Aj.22 Kada su se napokon svi okupili, faraon je izaao na balkon za
20

194

13*

Maspero, Contes populaires, 4. izd., 79103.

195

prikazivanje narodu, iza kojega se nalazi dvorana sa stupovima. Izvana se moe nazreti niz kraljevskih odaja s raskonim naslonjaima i krinjama. Pokloni su poredani na stolovima koji e biti dogurani do kralja. Prema potrebi, bit e doneseni i novi. U ostalim dijelovima palae sluinad hrli za svojim poslom kao i obino. Ljudi spokojno razgovaraju. ene pjevaju, pleu i sviraju harfe. U dvoritu suncobranari, lepezonoe i oficiri postrojavaju one koji e biti odlikovani i jednoga po jednoga privode balkonu. Dotini pozdravlja faraona, ali samo rukom. Ostavi na nogama, izrie hvalospjev kralju. Kralj odgovara pohvalom njegovih zasluga. Istie njegovu vjernost, umjenost i odanost. Ponekad mu dodjeljuje unapreenje: Ti si moj veliki sluga, sluao si sve naredbe u vezi sa svim zadaama koje si ispunio na moje zadovoljstvo. Stavljam te na taj poloaj i velim: Jest e kruh faraona ., Z., S., gospodara svoga, u Atonovu hramu. Zatim mu dobacuje zlatne kupe i ogrlice. Te dragocjenosti u letu hvataju oficiri. Ogrlice odmah stavljaju oko vrata odlikovanome. Silno obradovan i pretovaren uzdarjima, ovaj se u pratnji oficira upuuje prema izlazu. Njegovi podreeni nose darovane akonije. Pisari sve to revno zapisuju. Na izlasku iz palae odlikovanoga doekuju prijatelji, sluge i podreeni, te glasno izraavaju svoju radost. Zatim se sretnik penje u kola i vraa kui s bunom pratnjom, koja se poveava na svakom koraku. Tamo ga doekuje supruga, uzdigavi ruke pred svim tim blagom. Druge ene sviraju u daire uz pjesmu i ples. Roaci i prijatelji takoer su se ve vratili, te e u kui slavlje potrajati jo dugo23. Ceremonija predaje priznanja nije bila samo muka povlastica. Boanski otac Aj, kojega je maloprije odlikovao Akhenaton, i sam je postao faraon. Sada on dodjeljuje nagrade. Odlikovavi ve Neferhotepa, pisara i ravnatelja Amonovih stada, odluio je da urui priznanje i njegovoj supruzi Merit-Re. Prizor se odvija u kraljevoj ladanjskoj kui, kockastoj zidanici s malim prozorima na postranim
23 Ceremonije dodjele odlikovanja esto su naslikane u grobnica-ma Nove drave: Davies, El Amarna, I, 6, 30; III, 1617; IV, VI, 6; 46, 172 D; Davies, Neferhotep, 913; Louvre C 213; Fr. mis., V, 496; grobnica 106 u Tebi (Porter et Moss, I, 134).

zidovima, na balkonu sa stupovljem ispred velikog prozora na proelju. Vrt to okruuje to jednostavno obitavalite zasaen je uzdu aleja vinovom lozom, koja se penje uza stupove istoga stila kakvi su oni na kui. U podnoju zida poslagane su posude, koare i tanjuri. Obukavi pristalu providnu haljinu i zatakavi u kosu miomirisni stoac, Merit-Re prilazi proelju i objema rukama hvata ogrlicu koju joj je kralj dobacio s balkona. Toj intimnoj ceremoniji prisustvuje tek malen broj svjedoka. Jedna ena pljee. Druga ljubi tlo. Stigli su buketi cvijea. Glazbenica unajmljena za tu zgodu pije i ne prestaje potresati sistrum. Dvoje se djece uspjelo uvui u vrt i razrogaenih oiju promatra sveanost. Spazio ih je straar i prijeti im batinama. Po zavretku audijencije Merit-Re polazi kui pjeice, ruku pod ruku s nekim mukarcem za koga ne znamo tko je, moda mu, a moda kraljev oficir zaduen da je otprati. Hod joj je plemenit. Kraljevske ogrlice i dalje joj vise oko vrata. Iza toga para obrazovala se povorka, u kojoj moemo uoiti sviraicu sistruma u pratnji dviju nagih djevojica. Sluge nose vreve, zaveljaje i koare, u kojima se nalazi dovoljno svega da se pristojnom gozbom proslavi tako svean dan. Najdragocjeniji pokloni zatvoreni su u koveiu24. Uruivanje nagrada ponekad se odvija na otvorenom, bilo zato to je dotina osoba i suvie vana linost da bi joj faraon jednostavno dobacio dvije-tri ogrlice s balkona, bilo zato to je prisutno opinstvo veoma brojno. U takvom je sluaju usred velikog dvorita podignut baldahin od lake grae, koji su vjeti drvorezbari pretvorili u pravu umjetninu. Na podnoju ukraenom reljefima i likovima Sirijaca, Libijaca i Crnaca koji kleei pruaju ruke na molitvu ili lee pod nogama faraona preobraenog u orlolava, uzdiu se etiri stupa u obliku stabljike papirusa, odozgo dodolje puni rezbarija, dok na njima poiva vieslojni vijenac za zaobljenim krovom. Faraon se uspinje stepenicama uokvirenim sfingama sa sokolovim glavama i sjeda u nevieno sjajan naslonja. ovjek kojega doekuje zove se Horemheb, koji e i sam postati kralj, i koji je kao ve vaan vojni zapovjednik spasio neke Beduine od drugih nomada. Zarobio je
24

Davies. Neferhotep, 1418.

196

197

itavo pleme zavojevaa i doao u prijestolnicu vodei sa sobom zarobljenike i one koje je pustio na slobodu i koji su doli ponizno moliti da smiju prijei egipatski teritorij sa svojim stadima, kao to su oduvijek inili. I jedni i drugi e prisustvovati sveanoj dodjeli odlikovanja. Vojskovoa Horemheb, odjeven u najsveanije ruho, podie ruke u znak potovanja, dok mu oficiri oko vrata vjeaju ogrlicu za ogrlicom i dok drugi, prilazei mu pognuti, donose na pladnjevima sve nove i nove. Horemhebovi podreeni pokazuju na dugaak red zarobljenika. Stasiti, bradati i kosmati mukarci izrazitih crta gre lice od bola. Ruke su im u Okovima. ene nisu svezane. Koraaju dostojanstveno. Jedan vojnik vodi za ruku neku majku u haljini s volanima, koja na ramenu nosi vee, a u vrsti bisaga manje dijete. Druga neka ena kao da eli zapodjenuti razgovor s vojnikom koji stupa pred njom. Od ovih robova, koji e poi na rad u ciglane ili u kamenolome, jo su zanimljiviji konji koje na ularu dri egipatski oficir. Poto je primio poasti, Horemheb osobno zagovara no-made, koji bi bez njegove pomoi ostali bez stoke i svega ostalog. Okien ogrlicama i drei ravno lepezu na dugakoj drci, obraa se faraonu, velia njegovu mo i obja-njava mu itav sluaj. Zatim se okree prema tumau, koji e nomadima staviti do znanja da je faraon spreman da im odobri boravak. Radi se o Libijcima, koje meu Sirijcima odjevenim u haljine dugakih rukava i ogrnutim irokim alovima raspoznajemo po peru to su ga zatakli navrh glave, po kratko podianoj kosi na elu i po velikom uvojku koji im pokriva polovicu lica. Zahvaljuju veoma izraajnom mimikom, pruajui ruke prema nebu i prema faraonu, prostirui se po tlu. Zapavi u pravi delirij, valjaju se po praini25. Horemheb je zasluio nagradu. To se isto ne bi moglo rei i za velikoga Amonovog sveenika Amenhotepa, kojega je Ramses IX. primio kao sebi ravnoga i na kraju mu se gotovo predao u ruke. Primanje je odrano u raskonoj sjenici, gdje kralj i veliki sveenik stoje suelice jedan drugome, razdvojeni jedino policama s poklonima. Sveenik je gologlav, a kralj nosi plavu kacigu i stoji na
25

hasuri, no umjetnik koji je u Karnaku naslikao taj prizor prikazao ih je obojicu u istoj veliini. Pokloni su veoma bogati: deset debena zlata, dvadeset srebra, namirnice za gozbu i dvadeset arura obradive zemlje. No, ovlasti to ih je faraon prisiljen ustupiti jo su vrednije, jer je tom prilikom predao Amenhotepu neogranienu vlast nad ogromnim i prebogatim Amonovim posjedima. Ovi su tako postali drava u dravi. Amonovi veliki sveenici, prema kojima je Akhenaton bio neumoljiv, a Ramses II. sumnjiav, strpljivim su nastojanjima malopomalo povratili utjecajnost kakvu su bili stekli u vremena kraljice Hatepsut i kraljeva imenom Tutmozis26. VI PRIMANJE STRANIH POSLANIKA Primanje stranih poslanika bilo je, ak i vie od dodjele odlikovanja, ceremonija prikladna za ispoljavanje raskoi i kraljeva samoljublja, osobito kada su prijestolju pristupali istodobno izaslanici sa sve etiri strane svijeta. Ramse-si su esto primali Nubijce, Crnce, Punane, Libijce, Sirijce i poslanike iz Naharine. No, nisu im vie dolazili ljudi sa Krete odjeveni u arene suknje, duge kovrave kose, koji su donosili ritone, to jest ljevkaste posude u obliku roga, ae s rukom i pehare za cvijee, molei da budu u faraonovim vodama. Ta su poslanstva prestala, ali je faraonov glas na istoku dopro do zemalja za koje Tutmozisi i Amenhotepi nisu nikada ni uli, do Medije, Perzije, Baktrije i obala Inda. Za takve je ceremonije za kralja obino podignuta sjenica usred trga. Sjenicu su okruili tjelesni uvari, suncobranari i pisari. Izaslanici su se poredali uokrug, stavivi ispred sebe dragocjenosti koje su donijeli na dar. Pisari popisuju poklone, a zatim ih alju u skladite oblinjega hrama27. Faraon poslanike za uzvrat obdaruje kraljevskim dahom, a ponekad i vrednijim poklonima od onih koje su sami donijeli. Naime, on je sebe rado smatrao zlatnom planinom za

(Beschrei-bung der aegyptischen Sammlung, IV, 2124).

Prema reljefu iz Horemhebove grobnice u Leidenu

198

199

svaku zemlju. Nije mogao odbiti pomo vladarima koji su eljeli putem branih veza ili kako drugaije istupiti s njim u savez, no koji su isto tako po potrebi bili sposobni u svako doba oijukati s njegovim suparnicima. VII KRALJEVSKA RAZONODA: SPORT Svaki je faraon zaokupljen u prvome redu ratnim poslovima. Vladari su se ve od ranoga djetinjstva pripremali za ratovanje. Sesoozisa, to jest Ramsesa II, kao i njegove drugove, otac je privikavao na neprestano vjebanje i tjelesne napore. Nijednom od njih nije bilo doputeno da jede prije nego to pretri sto i osamdeset stadija. Tako su se svi razvili u prave atlete 28. Pjesma iz Kadea i mnogi drugi tekstovi veliaju kraljevu fiziku snagu, njegovu izdrljivost, hitrinu i neustraivost, no ako elimo podrobnije upoznati tjelesni odgoj malih kraljevia, moramo se posluiti tekstom s jedne stele Tutmozisa III29, sranoga ratnika, a jo nam vie podataka prua jedna stela njegova sina i nasljednika Amenhotepa II30, koji je, prema izjavama lijenika koji su mu prouili mumiju, bio ljudina izuzetne snage, tako da su njegovi suvremenici govorili: On je kralj tako snane miice da njegov luk ne moe napeti nitko od vojnika, ni od eika stranih zemalja, ni od poglavica iz Retenua.31 Evo, dakle, kako je provodio mladost kraljevi koji je roenjem bio predodreen da zasjedne na Horov tron: Primicao se osamnaestoj godini u punoj tjelesnoj snazi. Savladao je Montuove vjetine. Na bojnome polju nije mu bilo premca. Nauio je jahati. U mnogobrojnoj vojsci nije mu bilo ravna. Nijedan ovjek nije mogao zategnuti njegov luk. Nitko ga nije mogao sustii u trku.
28 29

Jednom rijeju, bio je kompletan sporta. Osobito je mnogo vjebao tri discipline: veslanje, streljatvo i jahanje. vrste su mu bile ruke i bio je neumoran dok je rukovao veslom ili kormilario na krmi kraljevske svoje lae, zapovijedajui posadom od dvjesta ljudi. Stigavi do cilja, nakon pola atura plovidbe, ljudi su bili potpuno iscrpljeni. Udovi su im padali od umora. Nasuprot njima, Njegovo je Velianstvo izdralo upravljajui veslom od dvadeset lakata. Prije nego je Njegovo Velianstvo privezalo lau uz pristan, kormilarilo je itava tri atura bez predaha. Ljudi se radovahu videi da tako radi. Dodue, ne smijemo smetnuti s uma da je kormilarenje postalo mnogo lake otkako je kormilo bilo privreno uz mali jarbol na krmenome dijelu i uglavljeno u usjek na sredini krme, ili na bokovima broda, kada su bila dva kormila. U Staroj dravi kormilari su objema rukama drali slobodna vesla koja su sluila kao kormilo, te im je valjalo uloiti mnogo napora u borbi sa strujom ili prilikom promjene pravca. Bezrazlono bi bilo pretpostaviti da se kraljevi vratio starome nainu kormilarenja. No, i tako olak-ano upravljanje kormilom neosporno je iziskivalo mnogo snage i izdrljivosti. Dobar strijelac mora se razumjeti u lukove: Napeo je trista vrstih lukova da usporedi kako su napravljeni i da razabere koji je napravio majstor, a koji neznalica. Izabravi dakle najbolji luk, koji osim njega nijedan ovjek ne bi mogao napeti, postupio je ovako: Ue u sjeverno svoje strelite i vidje da su postavljene etiri mete od azijske bronce debele kao dlan, na razmaku od po dvadeset lakata. Kada se Njegovo Velianstvo pojavi sa zapregom poput Montua na vrhuncu moi, dohvati luk, zgrabi etiri strijele odjednom i poe naprijed strijeljajui u mete poput Montua u punoj opremi. Strelice s druge strane izlaahu van. Zatim je ciljao iduu metu. Takvo to jo nitko nije uspio, niti se o tome ulo pripovijedati, da strelicom pogodi bronanu metu, a da je ona probije i padne na zemlju, osim snanoga i monoga kralja kojemu je Amon podario nesavladivost. U stvari, kraljevi Akheperure samo je ponovio podvig svoga oca Menkheperrea, koji je takoer strijelama probijao metalne ploe, no to ni u kom sluaju ne umanjuje njegov uspijeh. Da je Akheprure

Ex lux, 1939, 9.

Diodor, I, 53. Stela pronaena u Montuovom hramu u Ermentu,

oriente

200

201

morao kao Odisej doi kui preruen u prosjaka, mogao bi nepobjedivom miicom i lukom bez premca kazniti pljakae svoga doma i prosce svoje ene. Pravi je ratnik volio svoje konje, pa ak i konje openito, vie od sebe samoga. Kraljevi Nemarot, mada je vladao tek dijelom Srednjega Egipta, imao je u svojoj prijestolnici munuu veliku konjunicu. U vrijeme opsade patili su svi, i ljudi i konji. Osvojivi grad, Piankhi je doao da obie konjunicu. Vidio je ambare bez krmiva i izgladnjele konje. Saali se na njih i naljuti na to to je zaslijepljenost njegova neprijatelja dovela tako plemenite ivotinje u oajno stanje: Kao to ivim i volim Raa, kao to nosnice moje cvjetaju u ivotu, uistinu je teko mojemu srcu to si izgladnio ove konje, tee nego zbog svih zala koje si u zloi svojoj poinio. Zar ne zna da boanska sjena bdije nada mnom? Ja se ne ogrijeih o boga. Rodih se iz utrobe njegove. Od zaetka ivim po njemu. Sjeme je njegovo u meni. Njegov mi je Ka svjedokom da ne inim nita bez znanja njegova. On mi nalae to da radim.32 Ramses III. se nije oslanjao na oficire pri provjeranju jesu li njegovi konji dobro timareni i jesu li spremni za ratni pohod. Obukavi sveanu odjeu, jednom se rukom oslanjajui o tap a drugom drei bi, stigao je okruen suncobranarima i lepezonoama u pratnji posilnih oficira u veliku dvorsku konjunicu. Trube najavljuju kraljev dolazak. Konjuari skau na svoja mjesta. Svaki uzima uzde po jednoga para konja. Kralj pregledava jednoga za drugim33. Kraljevi Amenhotep je ve u najranijem djetinjstvu, mnogo prije nego se mogao upustiti u montuovske pothvate, umio vladati svojim tijelom. Volio je konje i ponosio se time. Budui da ih je volio, poznavao je sve vrste dresure. Glas o tome doprije do uiju njegova oca. Stranoga Menkheperrea ono to je uo o svome prvoroenome sinu ispuni sreom i ponosom. Ree ljudima iz svoje pratnje: Neka mu se dade najljepa zaprega iz konjunice Njegova Velianstva koja je u (oblasti Bijeloga) zida i recite mu: 'Brini se za njih, obui ih, izvjebaj i ovrsni. Ne budi ti zapovijeeno!' Pod okriljem Reefa i Astarte, tih boanstava kraja odakle potjeu konji, mladi je
32 33

kraljevi prionuo na posao. Uinio je od njih nenadmane atove, neumorne tako dugo dok im je drao uzde. Nikakva ih trka nije mogla oznojiti. Mladi je odlazio na duge izlete s konjima, veinom u oblasti zapadno od Memfisa, nedaleko od velikih piramida. Kad je urej na njegovu elu zablistao, Amenhotep naredi da se na tome mjestu uredi odmorite sa stelom od bijela kamena, koja nam je sauvala spomen na njegove podvige. Amenhotepovu sinu Tutmozisu bilo je stalo da ih ponovi. Volio je gaati u metu pokraj velike sfinge, a zatim je odlazio u lov na pustinjske zvijeri. Jednoga je dana zaspao meu apama udovita, koje mu se ukaza u snu i naredi da ga oisti od pijeska koji ga gui, te da tako zaslui Gebovo prijestolje. Kraljevi nije mogao a da ne izvri taj nalog i da potomstvu ne ispripovijedi tako udesan san34. Da ti mladii nisu bili tako poboni, ne bismo znali kako su se spremali za kraljevski poziv.
VIII KRALJEVSKI LOV

Piankhi, 6469, Urk., III, 2122. Medinet-habu, 109110.

Gaanje u bronane mete i lov na antilope u pustinji nedaleko od piramida pod okriljem Harakhtea bile su prin evske razonode. Uzbudljiviji sportovi oekivali su faraona, koji je, kad god je htio, mogao preko Eufrata ili juno od katarakta odmjeriti snagu s divljim ivotinjama koje se vie nisu sretale u dvjema pustinjama uzdu egipatskog Nila. Tako su u dolini Eufrata, na mjestu zvanom Nij, gdje rijeka tee izmeu dvije litice, kralj Menkheperre i njegova pratnja naili na krdo od sto i dvadeset slonova. Borba se zametnula u vodi. Jo nijedan kralj od vremena bogova ne uini takvo to. Najvei se slon, bez ikakve sumnje po bojoj volji, nalazio upravo pred Njegovim Velianstvom. Na sreu, uza nj je bio i stari mu ratni drug Amonemheb. Ovaj udovitu odsijee surlu. Gospodar ga je zbog toga obdario zlatom i pohvalama. Meutim, Amonemhebov samoprijegor preutio je u slubenom izvijeu koje je dao uklesati

202

203

na stelu u Napati, iako kae: Iznio sam stvari kako su se odigrale. Nita nisam iskrivio, ni u emu nisam slagao. Ne bismo saznali istinu da Amonemheb nije i sam, dodue veoma ukratko, opisao taj nezaboravni lov35. No, da je u dogaajima uestvovao neki vojnik niega ina od Amonemheba, tko bi nam o tome bilo to rekao? Poznati nam tekstovi ne govore o tome jesu li Seta i Ramses lovili slonove uz obale Eufrata i nosoroge izmeu treega i etvrtog katarakta, no reljefi iz Medinet-Habua prikazuju Ramsesa III. u lovu na lavove, bivole i antilope36. Kralj je opremljen kao da polazi u rat. Vozi se na bornim kolima. Ispod konjskih trbuha ranjeni lav izvrnut na lea nastoji pandama istrgnuti strijelu to mu se zabila u prsa. Drugi je lav pogoen dvjema strelicama i kopljem, rie i trai zaklon u trstiku. Trei iskae iz evara iza kola, no kralj se ve okrenuo i podigao koplje, te ni ovoga napadaa nee mimoii smrtni udarac. Lovei u blizini movare obrasle trskom i visokom travom, kraljevska eta progoni stado divljih goveda. Oboruani kao za rat lukovima, sulicama, maevima i titovima, vojnici su se razvili u strijelce. Izbezumljene su ivotinje prisiljene da bjee pravocrtno, no na kolima ih sustie kralj i sam naoruan kao za ratni pohod trokutastim lukom i kopljem. Jedan bik, sav naikan zabodenim strelicama, pao je nauznak u gutik i lamata nogama. Drugi se valja pod konjskim kopitima. Trei se oajnikim skokom, ukrutivi rep i isplazivi jezik, htio baciti u vodu, ali je pao iscrpljen na koljena. U usporedbi sa ovako uzbudljivim hajkama, lov na antilope zaista izgleda kao razonoda. Na bojnim kolima kralj se sam, bez ikakve pratnje, upuuje u pustinju. On ne nastoji poput tebanskih graana ili lovaca od zanata da nagna gazele u opkoljen prostor, nego kada u daljini ugleda krdo divljih magaraca ili antilopa, goni konje upropanj sve dok ih ne sustigne.
35 Prema steli iz Napate, kojoj je tekst objavio Reissner, Inscri-bed Monuments from Gebel Barkal, AZ, LXIX, 2439 i Amenemha-tovu natpisu, Urk., IV, 890. 36 Medinet-Habu, 35, 116, 117.

IX KRALJ INTIMNO

Kada se vraao s dugaka puta ili dolazio s izleta u pustinju, kralja su u njegovim palaama u Pi-Ramsesu 37, Memfisu ili Tebi ekale mnoge ugode. Akhenatonu je u njegovoj palai u Akhetatonu bilo tako lijepo da ju je jedva kada i naputao. Kao njean otac, vjeran suprug i odan sin, dobro se osjeao jedino u drutvu kraljice i kraljevni. One su ga pratile na etnjama. Odlazile s njim u hram. Pomagale su kralju prilikom primanja stranih izaslanika. Pripremale mu slatkie i osvjeujue napitke. Kraljica je osobno baratala ajnikom i cjedilom da mu pripravi biljni aj. Kada je svoju djecu dola posjetiti kraljica majka, srea je bila potpuna. Ruak i veera takoer su se odvijali u krugu obitelji38. Meutim, nije posve sigurno da su se tako vladali i ostali faraoni. Akhenaton se podigao protiv mnogih obiaja i predrasuda iz prethodnog razdoblja, koji su se, meutim, poslije opet nametnuli. U poetku XVIII. dinastije kralj je ivio daleko manje u obiteljskom krugu. Doavi da otpoine na lealjci, kralj Ahmose naiao je na predobru i preljupku kraljevsku ker Ahmose-Nefertari. 0 emu e povesti razgovor? O dobru koje mogu uiniti onima koji su tamo, pokojnicima koji trae vode i pune rtvene stolove za svaku svetkovinu neba i zemlje. Iznenadivi se pomalo, jer je moda oekivala neto udvorniji razgovor, kraljica upita: Odakle ti te misli? Zbog ega to govori? to ti je ulo u srce? Kralj joj odgovori: Sjetih se majke svoje majke, majke oca mojega, uzviene ene kraljeve, pravoglasne majke kraljevske Teti-eri, ija su grobnica i spomenik zatrpani pod pijeskom Tebe i Tinija. Rekoh to pred tobom, jer je Moje Velianstvo zamislilo da joj podigne piramidu i dvorac u Todusiru, tik spomenika Mojemu Velianstvu, da joj se iskopa ribnjak, zasadi drvee i uspostavi kruh, da se za njih postave ljudi, odrede njive i da ih se obdari stadima, da se dodijele sveenici za dvojnika, metri ceremonija i razni ljudi vini svome poslu.39 Kraljeva pobonost, dostojanstvenost njegova govora i potivanje to ga iskazuje svojoj
37

Pjesma o Kadeu, izd. Kuentz, 338339.

204

205

eni svakako zasluuje pozornost, no ne moemo se oteti utisku da bi kraljica moda vie voljela razgovarati o drugaijim stvarima. Ramses II. je bio manji istunac. Mnogi tekstovi u kojima je rije o Pi-Ramsesu, prijestolnici to ju je podigao na ruevinama Avarisa u istonom dijelu Delte, kuju u zvijezde drai i radosti ivota na dvoru. Tu se dobro jelo, a jo bolje pilo. Vino je bilo slatko kao med. Svi su bili ovjenani cvijeem. Kralju se klicalo svaki dan. Ukratko, raj na zemlji40. U Akhetatonu je ivot takoer tekao od sveanosti do sveanosti, no s jednom razlikom. Krivovjerni je kralj ivio uzornim obiteljskim ivotom, onako kako ga mi zamiljamo. Ramsesi su, naprotiv, voljeli promjene. Pod Ramsesom II, barem koliko mi znamo, pet je razliitih ena nosilo naziv uzviene kraljevske supruge. Taj broj i nije tako velik za faraona koji je vladao ezdeset sedam godina, no njegovo sto ezdeset i dvoje djece dokazuje da se nije zadovoljavao samo slubenim suprugama. Kako je tako mnogobrojna obitelj uspijevala ivjeti u slozi ne moemo znati, jer ne posjedujemo dovoljno dokumenata. Spomenimo samo jedan primjer kraljeve udvornosti prema enskom rodu. Bio je upravo sklopio mir s Khatusilom, vladarem Hetita. Meutim, neprijateljstva nisu prestajala. Kad bi god neka egipatska eta naila na hetitske odrede, dolazilo bi do okraja. Khatusil zato poduzme velik korak. Liivi se svega blaga i pridodavi mu svoju ker miljenicu, poalje ih Ramsesu. Karavana je pola za zimskih mjeseci, no bog Sutekh, koji nije mogao odbiti Ramsesu, svome dalekom potomku, uini na njegovu molbu dotad nevieno udo. Odjednom osvanu ljetni dan. Toplo je sunce grijalo kraljevnu cijelim putem od njezine prijestolnice u srcu Male Azije pa sve do Egipta. No, to nije bilo sve. Ramses odlui da izmeu Egipta i Fenikije sagradi dvorac, koji nazove Ramses-velik-upobjedama. Stavio ga je pod zatitu etvero boanstava, dvoje azijskih, Sutekha i Astarte, i dvoje egipatskih, Amona i zmije Uadit. Snabdje 206

egipatski vojnici prvi put bratime41. Nasljednici Ramsesa II. nisu pokuali da mu oduzmu tu slavu. Sam Ramses III, koji ga je nastojao u svemu oponaati, zadovoljio se sa tri supruge i sa dvadesetak djece, no ipak je volio ensko drutvo. Rado je poigrao dame s obnaenim ljepoticama, koje su mu donosile cvijee, napitke i slatkie. Kraljevi su uivali u drutvu svojih ratnikih i lovakih drugova, kao i ljudi na glasu zbog mudrosti. Khufu je zvao redom svoje sinove da mu priaju prie. Kad je douo za nekog mudraca i udotvorca, odaslao je jednoga od svojih sinova da mu ga dovede. Snefru je naredio da mu na dvor doe neki mudrac koji je poznavao prolost i znao predskazati budunost. Mnogo kasnije, Amenhotep III. je povjerio jednome sveznancu, koji se zvao poput njega, svoje bojazni i elju da ugleda bogove.
X HAREMSKE SPLETKE

Koliko god da se faraon smatrao bogom i zakonitim Amonovim sinom, ipak nije manjkalo bezbonika koji su mu spletkama radili o glavi, nastojali ga skinuti s vlasti i izmijeniti prirodan tok nasljednosti. Potkraj vladavine Ramsesa III. jedna njegova ena imenom Taja snovala je kako da mjesto ostarjeloga kralja zauzme njezin sin, kojega pravniki papirus to se uva u Torinu krivo zove Pentur42. Splela se s majrodomom Pabakiamunom, kojemu ime znai slijepi sluga. Ovaj se prihvati da bude veza izmeu onih ena u hramu koje su bile odane Taji i njihovih matera i sestara, a ove su trebale nai ljude i pobuniti ih protiv vladara43. Uinilo mu se da je u osobi predstojnika kraljevskih pastira Pen-hui-bina naao ovjeka od povjerenja i dobavi mu na njegov zahtjev jednu knjigu kralja Usirmarea Miamana, velikog boga, gospodara, ivota, Zdravlja, Snage44.
41 Prema svadbenoj steli Ramsesa II, Ann. S. A. E., XXV i Bibl. aeg., VII, 12; isp. Montet, Drame d'Avaris, 134135. 42 Th. Deveria, Le papyrus judiciaire de Turin et les

papyrus

207

Dobivi knjigu, Pen-hui-bin pone sastavljati zapise i praviti votane figurice, koji su trebali udesno utjecati na faraona i njegove pristalice, tako da oslabe ili da smetnu s uma svoje dunosti. U urotu su bili umijeani razni slubenici i ene. Jedan urotnik, zapovjednik strijelaca u Kuu, brat neke ene iz harema koja je pisala previe pisama, navodi se u zapisniku pod imenom Bin-m-Jat (Zlo je u Tebi). Neki drugi oficir navodi se kao Mesed-su-Re (Mrzi ga Ra) 45. Prije te drame ova su se dvojica sasvim sigurno zvala Dobro je u Tebi i Voli ga Ra, no sada vie nisu bili dostojna takvih imena. Mnogo je osoba znalo za urotu, pa su mnogi i progovorili. Bog Ra im nije dopustio da uspiju. Iako ne znamo na koji nain, osujetio im je pothvat. Znamo, meutim, da su glavni krivci i njihovi jataci pohapeni, kao i oni koji su za urotu znali a nisu je prijavili. Sazvan je sud, u kojemu su zasjedala dva rizniara, jedan lepezonoa, etiri peharnika i jedan glasnik. Faraon je sucima od zanata pretpostavio osobe iz svoje osobne pratnje. U govoru prije rasprave, kojemu je poetak nepotpuno sauvan, preporuuje im da budu nemilosrdni: Neka sve ono to su uinili padne na njihove glave. to se tie mene, koji stojim pod zatitom i okriljem vjenosti, ja stojim uz istinske vladare koji su pred licem Amonrasonterovim i Ozirisovim.46 U izboru lanova suda kralj nije bio sretne ruke. Dvojica od njih i jedan oficir tjelesne strae pokvarili su sliku o svojoj neporonosti kad su saznali da su neke ene pobjegle, i otili k njima na sumnjivo mjesto. No, ne zadugo. Uskoro su ih pronali, no ovaj put ljudi na mjestu. Kao prva kazna, odrezani su im nos i ui 47. Tako je kralj Horonemheb kanjavao slubenike i policijske naelnike koji su zloupotrebljavali svoj poloaj. Da bi izvijestio o konanoj kazni tih veleizdajnika, pisar je upotrijebio neobian izraz: Stavili su ih na njihovo mjesto i umrli su sami od sebe. To moe znaiti da su nesretnici bili ostavljeni u sudnici oi u oi sa svojom grinjom savjesti i s noem nadohvat ruke. Znali su to im je initi. No, na temelju prouavanja 208

iskopane u Deir el Bahariju, poznate pod nazivom mumija bezimenoga kneza, Gaston Maspero predlae mnogo dramatinije objanjenje. To je mumija dobro graenoga i neozlijeenog mukarca izmeu dvadeset pet i trideset godina, a pokopana je ne proavi uobiajene postupke balzamiranja. Mozak joj nije izvaen. Unutranji su organi takoer netaknuti. Teko da je koje lice ikada pruilo vjerniju sliku strahovito bolne i grozne agonije. Uasno zgrene crte lica ukazuju gotovo sasvim pouzdano na to da se je jadnik uguio poto je bio iv zakopan.48 Moda se nekome takvo objanjenje moe uiniti suvie romaneskno, ali prvome se moe zamjeriti to da ne postoje dokazi o tome da su stari Egipani osuenicima ikada preputali da sami izvre kaznu nad XI KRALJEVSKE MISLI Duga vladavina i poneka nezgoda poput ove koju smo upravo ispripovjedili mogli su faraonu uliti elju da potomstvu prenese svoja iskustva o ljudima. Nekoliko vladara, kao na primjer Merikare ili Sehotepibre, ostavilo je iza sebe stanovite naputke49. No, nisu pronaeni nikakvi osobni spisi Setija, koji je u Amentit uao u zreloj dobi, ni Ramsesa II, kojega nimalo nije zamorilo to to je toliko godina igrao ulogu boga meu ljudima. to se tie Ramsesa III, dugaak dokument to ga je kazivao u pero pot-kraj ivota sauvao se do dananjih dana gotovo netaknut50. Kralj je svjestan da je dobro postupao. Upotrijebio je sve najbolje u zemlji da proiri i uljepa hramove bogova, osobito Amonov u Opetu, Tumov u Raovu Iunu,
48 49

Merikare Munchen, 1936; Maspero, Les enseignements d'Amenemhat I" a son fils Sanouasrit I", Kairo, 1914. Velikai su takoer,

Maspero, Momies royales, 782; Histoire, II, 480 . Scharff, Der historische Abschnitt der Lehre fur Konig

osobito u vrijeme Srednje drave, objavljivali pouke u kojima 14

Egipat

209

Ptahov u Memfisu i hramove njihovih prisjednika, ne zaboravivi pri tome ni manje vana boanstva. Dodijelio im je mnogobrojno i sposobno osoblje, snabdio ih stadima i posjedima. Za svake svetkovine slao je u njihova svetita hrane i pia. Nije zanemario ni smrtnike. uvav je red i mir. Libijce, koji su se osjeali kao kod kue na itavom potezu Delte izmeu zapadnog Nila i Sahare, razbio je u paramparad i unovaio za svoje kasarne. Pomorskim je narodima za mnoga vremena izbio iz glave da dolaze napa-dati egipatsku obalu. Sagradio je itave flote, odaslao nebrojene ekspedicije na sve strane da dobave tamjana, terpentina, tirkiza, zlata, bakra, ebanovine, bjelokosti i libanonske jelovine. Egipat je postao bata. Nitko mu nije remetio spokojstvo. Brinuh se za blagostanje itave zemlje i puka njezina, Rekhyt, Payt i Henmyt, ljudi i ena. Istrgoh ovjeka iz bijede. Dadoh mu uzduha. titih ga od silnika. . . Za moga kraljevanja zemlja bijae sita i sretna. Ugaah bozima i smrtnicima. Nita ne prigrabih za sebe od onoga to bijae javno dobro. Privedoh kraju ovozemaljsko kraljevanje svoje kao gospodar obiju zemalja. Bijaste mi podlonici pod mojim nogama. Bijaste mi dragi srcu, i vi i djela vaa. Budi vam dano da proitate moje naloge i rijei. Poivam sada u grobnici poput Raa, oca svojega. Dio sam Velikog devetorstva nebeskih bogova na zemlji, u Duatu.51 Iako se potpuno pouzdaje u bogove, kralj je ipak zbog neega zabrinut: zbog svoga sina, kojega je zaeo sam Amonov sin Ra, zbog ploda svoje krvi, okrunjenog za vladara obiju zemalja i Tatenena. Svakako, svijet lei pod njegovim sandalama i svi ljube tlo pred njim. No, hoe li se Egipani pridravati savjeta onoga koji se sada stopio s bogovima to su ga stvorili, hoe li zahtijevati da ga se svi uvijek dre, da ga oboavaju, da mu uzvisuju i veliaju ljepotu kao to jutrom oboavaju Raa? Kao da sluti da su sretni dani faraonskog Egipta odbrojeni, kralj se obraa bogovima molei ih za naklonost prema svome sinu. Amonu kae: Posluaj mi molbe, oe moj i gospodaru. Sam sam u Devetorstvu bogova koji ti stoje uz bok. Uini sina moga kraljem
51

Pap. Harris,

I, 79, 15.

u Tumovu obitavalitu. . . Ti si ga proglasio faraonom jo u mladosti njegovoj, ti si ga okrunio kraljem ivotom, Zdravljem, Snagom zemalja, veim od sviju ljudi. Podaj mu milijun godina kraljevanja . . . Ulij mu mladost u udove i podari ga djecom svaki dan. Ti si tit koji ga zakriljuje iz dana u dan. Uzdigni ma njegov i buzdovan nad Azijce, neka puu u strahu pred njim kao da je Baal. Neka iri granice kako ushtjedne. Neka zemlje i pustinje dru pred njim. Neka mu cijeli Tomeri klie u zanosu. Odvrati od njega zlo, nesreu i propast. Srce mi ispuni veseljem, neka se pjeva, plee i potcikuje pred krasnim licem njegovim. Nadahni srca bogova i boginja ljubavlju prema njemu, a Payte njenou i divljenjem . . . to pretkae ispunjava se neumitno. to kae postaje udesna stvarnost. Daj da dvjesta godina potraje vladavina moja i da se uvrsti za sina koji mi je na ovome svijetu. Daj da bude dua od vlasti bilo kojega kralja, sjeti se svega dobra to ti uinih. Bit e kralj na tvoju zapovijed, jer ti mu glavu ovjenava krunom. Nee se odvratiti od tvojih djela, gospodaru bogova. Daj da Nil buja snano u tvoje vrijeme, da kraljevanje njegovo nikada ne spozna gladi. Dovedi mu pred prijestolje vladare koji jo ne doue za Egipat, neka mu darove donose . . . 52 Slinim gorljivim molbama kralja se obraa zatim Tumu, Ptahu i svim bogovima i boginjama Velikog devetorstva. Posljednji reci dokumenta predstavljaju posljednji poziv bogovima i ljudima na naklonost prema ljubljenome sinu. Je li neki od mudraca, kojih je u Egiptu bilo tako mnogo, nagovijestio Ramsesu III. da e se na Tomeri sruiti nesree koje je on svojom umjenou i sranou znao izbjei? U drevna je vremena Khufu na taj nain bio upozoren da e njegova dinastija usahnuti za tri pokoljenja. Ramsesovu je dinastiju oekivalo jo samo oko sedamdeset godina postojanja, od kojih su posljednje godine trebale biti veoma nesretne,

210

14*

DEVETO POGLAVLJE

VOJSKA I RAT I DOBRE I LOSE STRANE VOJNIKOG POZIVA Pisari su vojniko zvanje smatrali daleko manje vrijednim od svojega, ali su njihovi uenici, zablijeteni izvanjskim sjajem, ponekad znali ma i luk, a pogotovo bojna kola s gizdavom zapregom, pretpostaviti pisaljci i ploici. Mladim je zanesenjacima valjalo predoiti sve nevolje vojnikog ivota. Meu stilskim vjebama to su nam ostale iz ramesidskih vremena vidno mjesto zauzimaju upravo takvi opisi. Budui pjeadijski oficir bio je unovaen ve u kolijevci. im bi porastao dva lakta, bio je zatvoren u kasarnu. Morao je proi tako okrutne vjebe da su mu uskoro glava i tijelo bili puni rana koje nisu zarastale. Ako je htio otpoinuti, tukli su ga kao pergament. Kad je napokon bio osposobljen za ratni pohod, ivot mu je postao prava mora: Doi da ti priam o njegovim pohodima na Siriju i marevima preko planina. Kruh i vodu nosi na ramenima kao magarac samar. Svi su mu kraljeci u kriima iskrivljeni. Pije boatu vodu i spava budan. Kada naie na dumanina, slian je ptici uhvaenoj u zamku. U itavome mu tijelu nema vie ni kapi snage. Kada nastupi as povratka u Egipat, slian je crvotonome drvu. Sve ga boli. Tijelo mu je kao uzeto. Vode ga na magarcu. Ruho su mu ugrabili tatovi, a posilni mu je pobjegao.1 Oficir na bornim kolima poteen je tih tegoba. Ponajprije, kada 212

pokae u gradu. Izaziva prolaznike koji mu se ne dive. No, sam je dao dvojicu od petorice posilnih, a jo mora kupiti i kola. Rudo stoji tri debena srebra, a ko pet. Na to je utroio malo nasljedstvo to su mu ostavili otac i mati. Ponovno upada u zadjevice. Oboren je na zemlju i ranjen. Zaprega mu se prevrnula u jarak upravo u asu kada zapovjednici vre smotru. Osuen je na batine i poloen na tlo. Dobiva za kaznu sto udaraca2. Naravno, takav prikaz nije potpuno iskren. Dokazuje u prvom redu injenicu da pisari nisu voljeli vojnike, koji su im, vjerojatno, vraali milo za drago. Islueni vojnici, koji su se poslije mnogih pohoda na Siriju, Nubiju i Libiju uspjeli vratiti u domovinu i poivjeti u pristojnoj mirovini, poput Ahmosea iz Nekhabita, ili dobiti kakvu sinekuru na dvoru, nisu uvali odvie gorke uspomene na aktivnu slubu: Ime valjanoga borca, kae Abanin sin, nee nikada odumrijeti na ovome svijetu. Vojniko se zvanje moglo sasvim lijepo isplatiti. Poslije svake pobjede uslijedila bi podjela plijena. Ime onoga tko se istakao u borbi razglasio bi kraljevski glasnik, a junak bi u svome gradu dobio zemljita i jo robova obaju spolova izmeu zarobljenih kraljevih neprijatelja. Ahmose je, na primjer, dobio devet-naestoro robova i robinja, te u nekoliko navrata stekao zlato za hrabrost, u vidu ogrlica i pehara slinih Tutijevu peharu, na kojemu stoje ugravirani hijeroglifi: Poklon kralja Menkheperrea plemenitome knezu, boanskom ocu i miljeniku bojem, koji radou ispuni srce kraljevo preko svih tuinskih zemalja i otoka Velikog Zelenog, koji skladita ispuni lapisom, srebrom i zlatom, namjesniku dalekih oblasti, nadzorniku vojnome, bogougodnome, kojega izdrava gospodar obiju zemalja, kraljevskom pisaru Tutiju.3 Drugi jedan vojnik od zanata, po imenu Didu, koji je bio redom zapovjednik postinjskih podruja zapadno od Tebe, kraljevski izaslanik u svim stranim zemljama, zastavnik strae Njegova Velianstva, zapovjednik broda Meri-Amon i napokon ef policije, takoer je u mnogim prilikama primio zlato kao priznanje. Nosio je 213

oko vrata iznad naprsnika zlatne pele i lik lava u hodu 4. Drugi zastavnik, njegov suvremenik, koji je nosio zvuno ime Neb-Kemi (Gospodar Egipta), dobio je odlikovanje u obliku narukvice od pozlaena srebra5. Jo je bolje proao zastavnik Nebamon, koji je doekao starost sluei faraona hrabro i odano, ne izloivi se nijednom u toku dugotrajne karijere ni kazni ni ukoru. Znajui za njegove zasluge, Njegovo Velianstvo odlui da mu osigura asnu starost u lijepoj dvokatnici s unutranjim dvoritem zasjenjenim palminom kronjom. Uz nju idu sluge, stada, zemljita i robovi koji kraljevski inovnici ne smiju prisilno otuiti. Dodijeljen mu je i poasni naslov amakha. Kako ga nije htio staviti sasvim izvan slube, kralj ga je imenovao naelnikom policije zapadno od grada. Ovi naslovi i imanja podijeljeni su mu uz pravu vojnu paradu. Kad je Nebamon bio zastavnik, nalazio se poput gore spomenutoga Didua na ratnom brodu Meri-Amon. Uostalom, njegov je stijeg predstavljao lau sa sredinjom kabinom, kormilom i jedriljem. Ceremoniji uruenja nagrada svome bivem zapovjedniku prisustvovala je s brodom itava posada. Oficiri su sjeli na stoliice s nogama u obliku slova x. Vojnici su se postrojili u zbijen etverored. Nebanon predaje zastavu koju je nosio kad je bio ratni drug gospodara obiju zemlja u pohodima na tuinske zemlje Juga i Sjevera. Klanja se zastavi. Zatim mu jedan oficir, kraljev lepezonoa, predaje nov stijeg s likom gazele koja na leima nosi nojevo pero, to je znamenje policajaca koji djeluju zapadno od Tebe, kao i palicu u obliku stabljike papirusa neto due od ruke, u kojoj se moda nalazi prijepis kraljevog rjeenja o Nebamonovu postavljenju. Poslije sveane predaje, medajui se spremaju za mimohod ispred svoga novog zapovjednika. Dva oficira, kapetan medajua Teri i porunik Mana, padaju pred njim na koljena i laktove. Pruaju mu itav niz etvrtastih i polukrunih barjaia, na kojima su vjerojatno ispisana imena, brojevi i znakovi 214

Nebamona, strijelci ga pozdravljaju lukovima u ispruenoj desnici. Zatim ih vjeaju oko vrata, tako da su im ruke slobodne, i mariraju stisnutih pesnica6. Takvi se ljudi vjerojatno nisu mogli poaliti na svoga vladara. Meutim, mnogo manje znamo o niim oficirima i obinim vojnicima, koji nisu imali od ega sebi podii veliku grobnicu i ukrasiti je prizorima iz svoga vojnikog ivota. No ipak, na temelju tih slika moemo zakljuiti poneto i o sudbini ostalih vojnika. Vii oficiri, kraljevski pisari i regrutni pisari, poput Tjanunija, Horemheba i Amenemheba, kao da vode prilinu brigu o vojnikoj hrani. Na jelovniku se nalaze kruh, govedina, vino, kolai, povre i sve to krijepi i jaa. Predvoeni pretpostavljenima, ljudi dolaze u uzornom redu nosei svaki svoju torbu. Ulaze na jedna vrata i u dvoritu nalaze upove, koare pune pogaa, okruglica i mesa. Postariji mukarci odjeveni u bijelo sjede iza koara. To su vjerojatno pekari i kuhari. Pisari revno biljee ljude i sljedovanja7. Postavi zapovjednikom medajua, Nebamon je imao i dunost da nadzire obuku i zbrinjavanje regruta. Sretnik je to obavljao sjedei, a dva su mu posilna na raspolaganju drala jo jednu stoliicu, torbu, sandale i tapove. U njegovoj nazonosti pisari su donosili i biljeili namirnice, peatili upove vina i igosali goveda 8. Moemo pretpostaviti da sav taj ive nije bio namijenjen samome Nebamonu, nego vojsci pod njegovim zapovjednitvom, jer je Nebamon morao prehranjivati regrute. Ramsesi su, poput svojih predasnika, eljeli da im je vojska dobro uhranjena i opremljena. inili su sve to je ovisilo o njima da im vojnici budu zadovoljni svojom sudbinom. Zato Ramses II. tako ogoreno predbacuje svojim etama to su ga ostavile samoga usred neprijatelja, bez ikakve pomoi osim Amonove: Kakvi li kukavci bijaste, borci moji na kolima! Ne mogu se ponositi vama. Pa ipak, nema nijednoga meu vama kome ne uinih dobra na domu mojemu. Ne uzdigoh li se kao gospodar? Ne bijaste li siromasi? Podigoh i vas uz pomo svoga Ka. Postavih sina na
6 Nebamonovu karijeru i odlikovanja poznajemo na temelju tek-stova i slikarija iz njegove grobnice u Tebi (br. 90); Th. T. S., III, vidi osobito sl. 2429. 7 Urk., IV, 91; Wr. Atl, I, 186, 8 280. Th. T. S., III, 21, 3133.

215

posjed oca njegova. Otklonili svako zlo od zemlje. Oprostih vam namete. Dadoh vam i drugo to vam prije bijae oduzeto. Tko god imaae elju nekakvu, ispunjah mu je . . . Nijedan gospodar ne uini za svoje vojnike ono to Moje Velianstvo uini za vas. Ostavljah vas da ivite u gradovima vaim, da ne vrite dunosti vojne, pa i borce na kolima. Pokazah im put u gradove njihove govorei: 'Nai u ih ipak uvijek u boju i kada kucne as pohoda'...9 Ramses II. je mogao pomiljati da je moda bio suvie popustljiv prema vojsci, no Ramses III. je postupao na isti nain. Nekoliko godina poto je zasjeo na prijestolje, zgaeni se neprijatelj nije usuivao ni pojaviti. Vojnici su postali neto poput rentijera, koji su se s obitelji nastanili u gradu po svome izboru i provodili lagodan ivot: U moje vrijeme dopustih da se vojnici i borci na kolima nastane kako ele. Sardani i Kakaki (plaenici libijskog podrijetla) spavahu po gradovima svojim izvaljeni na lea. Nije vie trebalo da strepe pred nubijskim ratnikom, ni pred sirijskim dumanom. Oruje i lukovi leahu sloeni u spremitima. Vojnici bijahu siti, pjani i puni veselja. Uz njih ivljahu ene i djeca njihova. Ne osvrtahu se u strahu. Srca im bijahu uspokojena. Bio sam im zatita i okrilje.10 Sve u svemu, ono to Herodot govori o egipatskoj vojsci u Psametihovo doba odgovaralo je istini i u vremenima Ramsesa. I tada su postojale dvije vrste ratnika, Kalasirijci i Hermotibijci, kao to je Ramses razlikovao pjeake, meau, i borce na kolima, tent-heteri. Vojnici nisu uili nikakav drugi zanat, a ratniko je II VOJNA SLUBA Kada su tebanski kraljevi poveli oslobodilaki rat protiv Hiksa, u njihovoj su vojsci bili iskljuivo Egipani. Uskoro im je palo na um da joj pridodaju i zarobljenike. U puku pod zapovjednitvom
9 10

Tjanunija, kraljevskog pisara iz doba Tutmozisa I, nalazimo i odred momaka koji se izgledom prilino razlikuju od domaih vojnika 12. Egipani su visoki i vitki, ramena su im iroka, a trbuh ravan. Ovi stranci, meutim, imaju zdepaste udove, a kosa im pada dosta nisko niz vrat. Ispod pojasa poprilian im se trbuh ini jo ogromnijiim. O lea i o none listove vjeaju panterove repove. Vjerojatno potjeu iz junih krajeva, ali im put nije crna. Na vjebi stupaju slonim velikim koracima, ispruivi desnu ruku, u kojoj nose tap. Akhenatonu su ti tuinci ak i drai od domaih. U njegovoj tjelesnoj strai, koja ga eka pred izlazom iz dvora i prati u hram, moemo nabrojiti vie Sirijaca, Libijaca i Crnaca nego Egipana13. Pod Horonemhebom u egipatskoj se vojsci pojavljuju Hetiti, a pod Setijem prekomorski narodi. Tjelesnu strau Ramsesa II. sainjavaju iskljuivo Sardani14. Ovi su stasiti, vitki, kao od stijene odvaljeni momci. Zahvaljujui izrazitom promatrakom daru, staroegipatski crtai veoma su dobro umjeli uhvatiti karakteristine crte po kojima su se Egipani pravilna lica i ista profila razlikovali od crnaca plosnate glave, od koatih Libijaca i od semita kukasta nosa. Sudei prema jednoj zidnoj slikariji u abidskom hramu, reklo bi se da je faraon protiv saveza koji mu je prijetio novaio i Evropljane. Zahvaljujui vojnim pobjedama nad Libijcima i pomorskim narodima, Ramses III. se domogao mnogobrojnih ratnih zarobljenika, koje je dao igosati kao stoku, oznaiti svojim imenom, regrutirati i podvri egipatskoj vojnoj disciplini15. Vojna se obuka sastoji u marevima, ali i u borbama prsa u prsa. Faraon se rado zabavlja promatrajui takve borbe i ostala natjecanja najuvjebanijih vojnika, a na njih poziva i svoj dvor16. Kneevi dre lepeze. Privjesak ovjeen o kosu pokriva im obraz. Strani uglednici izmijeali su se s njima, kao to e uiniti Davidov neprijatelj,
12

bataille Qadech, sl. 22; Wr. Atl., II. 15 Pap. Harris, I, 76.
16

Wr. Atl., I, 236. Davies, El Amarna, III, 31, 39; Wr. Atl., II, 13. 14 Reljef iz hrama Ramsesa II u Abidu; Kuentz, La
13

de

to slijedi temelji se na Medinet-Habu, 112.

216

Pjesma o Kadeu, izd. Kuentz, 172185. Pap. Harris, I, 78.

217

izbjeglica Hadad. Po irokoj marami omotanoj oko tijela moemo prepoznati Sirijce. Crnac nosi velike naunice, a u kosu je zatakao nojevo pero. Hetit i Libijac zaodjeli su se prazninom odjeom. Jednoglasno pozdravljaju faraona: Ti si kao Montu, faraon ivot, Zdravlje, Snaga, dobri na gospodar. Amon ti je podloio ove strance to stupahu na vas u zloi svojoj. Borci se ve nalaze u areni. Najprije se sukobljuju dva ovjeka oboruana palicama i odjevena u vojnu pregau s ogromnom trokutastom prednjicom s vrhom nadolje. Na lijevoj im je podlaktici poseban titnik, na desnu su navukli konu rukavicu, dok su im brada i obrazi zatieni irokim remenom spojenim s eonim povezom. Jedan se borac naklonio kralju, vrhovnome vojnom zapovjedniku, koji ga sokoli ovim rijeima. Srca, srca, junae! Drugi je podigao ruke u nebo. Zatim otpoinje borba. Protivnici se uzajamno obdaruju nesmiljenim udarcima palice, titei lice lijevom rukom. Izazivaju jedan drugoga: Dr' se dobro, pokazat u ti ja kako tue junaka miica. Nakon tih paliara slijede rvai. Egipanin je podigao sa tla svoga libijskog protivnika, a ovaj mu je ugrizao ru-ku. Ozlijeeni vie: uvaj se, Sirije (sic!) to me grize ustima! Faraon ivot, Zdravlje, Snaga uz mene je, a protiv tebe! Da li da pomislimo da e faraon prekinuti borbu i kazniti nepotenog borca, ili jednostavno da taj nedoputeni zahvat nee sprijeiti pobjedu Egipanina, kojega podrava sam faraon? Na red dolazi borba dvojice Egipana. Lijevi je zgrabio i odigao protivnikovu nogu i vojnikim jez ikom najavljuje da e ga oboriti na tlo pred faraona. Na kraju treba da se jedan Egipanin, po svoj prilici pobjednik iz prethodne borbe, ogleda s nekim Crncem. Sudac, takoer Egipanin, ohrabruje sunarodnjaka, iako to ba nije pravino: Pazi, zna da si pred faraonom ivotom, Zdravljem, Snagom, dobrim gospodarom naim! Rva je obuhvatio Crnca oko pasa, podigao ga u vis i sad e ga poloiti na tlo uz rijei: Ha! Podigoh te, crnino! Raznijet u te u paramparad pred faraonom! Trei krug. Crnac je poloen na ramena i koljena. Vjerojatno se predao, jer se pobjednik uspravio i uzdigavi ruke usklikuje slavodobitno: Amon bog zelenila, pobjednik nad tuinima! Veliki puk Ursimar-je-voa donese sve zemlje! 218

Egipatsko je samoljublje bilo zadovoljeno. Moemo se pitati kako je dvor prihvaao pobjedu nekog stranca, kad bi ovaj nekim sluajem nadjaao domaeg protivnika. Vjerojatno prilino loe. Meutim, tvorac reljefa s ovim prizorom iz vojnikog ivota ne prikazuje nam izriito reakcije gledateljstva, ni nagrade koje su oekivale slavodobitnike. S druge strane, dobro je ocrtao strane dostojanstvenike koji iz drugoga reda gledalita promatraju predstavu. Njihov ukoeni izraz lica ne najavljuje nita dobro. III VOJSKA U RATU Pod XIX. i XX. dinastijom egipatska je vojska imala dosta prilika da se istakne. Oslonimo li se na slubena izvijea i reljefe, osobito na one koji se tiu Setijevih podviga u Palestini i pothvata Ramsesa III. protiv Libijaca i pomorskih naroda, vojni pohod moemo predstaviti kao dramu u etiri ina: 1. Raspodjela oruja i polazak vojske. 2. Velika bitka na brisanom prostoru. 3. Opsada i zauzee grada. 4. Slavodobitni povratak. Pod Ramsesima stvari su se veoma esto odvijale upravo tako. No, u stara vremena ratna je srea bila isto tako nestalna kao i danas. Znamo da su Egipani imali i gorkih poraza, iako o njima govore veoma nerado. Pred kraj XVIII. dinastije vojnici hetitskoga kralja Subbiluliumme potukli su i gonili Egipane kroz itavu Siriju da se osvete za ubojstvo svoga vladara, koji je bio poao u Egipat na poziv faraonove udovice 17. Meutim, doba kojim se bavimo bilo je, sve u svemu, slavno za egipatsku vojnu silu. Poimo za njom u nezaustavljivim pohodima. IV ZBOR I RASPODJELA ORUJA Prije nego bi zemlju poveo u rat, faraon je obiavao sazvati svoje savjetnike, ak i kad je odluio da radi samo po svome. Tako je uinio i Kamoze,

219

i sve nome Gornjega Egipta dalje od etrnaestoga, i koji su upravo namjeravali protegnuti svoju vlast i dalje, te nametnuti kult svoga boanstva Setekha i na jo nezavisne dijelove Egipta. Straljivi savjetnici, u bojazni da jo ne pogoraju ne ba sjajno stanje na koje su, meutim, bili navikli, radije bi voljeli ekati. No, pobijedilo je kraljevo miljenje i pala je odluka da se povede rat 18. Ne znamo je li kakav glasnik Hiksima prenio faraonovu namjeru ili su je okupatori shvatili tek kad su vidjeli Tebance pod orujem kako nadiru na sjever. Vladari drevnoga Istoka rado su vodili prepisku. Slali su jedan drugome zagonetke, prijetee poruke, zahtjeve, optube, obavijesti o roenju, smrti i spletkama ovih ili onih. Jedan ugovor sa svim formalnostima, preambulom, brojnim lanovima i zakljukom utvruje prekid neprijateljstava izmeu Hetita i Egipana god. XXI. vladavine Ramsesa III. Taj ugovor dugo se smatrao najstarijim mirovnim sporazumom na svijetu. Danas ve znamo i za stanovit broj drugih, ali zasad ne posjedujemo nijedan dokument kojim bi jedna sila objavljivala rat drugoj. Meutim, smatram vjerojatnim da je takva objava rata ipak postojala, pogotovo s obzirom na to to emo vidjeti da su u toku samoga sukoba zaraene strane esto razmjenjivale poruke. Kada se inilo da je rat neizbjean, faraon se dao na pripremanje pjeadije, konjice i Sardana, koje je zarobilo Njegovo Velianstvo, dovelo ih s pobjednikih pohoda, naorualo i poduilo u ratovanju. Sardani su sainjavali poseban odio vojske, kojim je zapovijedao sam faraon. Glavnina vojske sastavljena od Egipana, Sirijaca, Libijaca i junjaka, bila je podijeljena na nekoliko korpusa. Tekstovi iz Setijevih vremena navode Amonov korpus, poznat pod nazivom Neustraivi lukovi, Raov korpus, zvan Mnogo-brojne miice i Sutekhov korpus ili Snani lukovi19. etvrti, Ptahov korpus pojavljuje se, koliko znamo, poet-kom vladavine Ramsesa II.
18

Drame d'Avaris, 94.

Ploice Carnavon u J. E. A., III, 95110; Montet,

19 Prema steli Setija I, pronaenoj u Beisanu, Melanges V. Loret, Bull. I. F. A. O., XXX.

220

Podjela oruja i opreme obavljala se veoma sveano. Kralj joj je osobno prisustvovao20. Smjestivi se na estradi s balkonom i oslonivi se laktom o jastui, Ramses III. prima pozdrave i slua govore svojih oficira. Zatim i sam uzima rije: Neka se iznese oruje, neka se izloi oruje, da sranou oca moga Amona budu pobijeene odmetnute zemlje koje ne ele poznati Egipat! Obukao je sveanu odjeu i navukao sandale. Oko njega stoje kraljevski sin, kraljevski pisar i nekolicina viih oficira. Vojska je postrojena prema rodovima. Na jednoj strani vidimo ljemove to pokrivaju glavu i iju, na njima su eoni titnik i dvije vrpce s kiankama na kraju, koje vise s perjanice, na drugoj pak trokutaste lukove, tobolci, pancirne koulje kratkih rukava koje tite itav trup i srpolike sablje dugakoga drka s jabukom na kraju, ikoje su Egipani zvali khope ruka. Vojnici, odjeveni samo u haljetke s trouglastom prednjicom, dolaze praznoruki u kolonama po jedan. Dobivaju oruje i odlaze, dok mnogobrojni pisari biljee imena i izdanu opremu. Oko 13. stoljea pr. n. e. Egipani su usvojili oruje svojih vjekovnih neprijatelja Sirijaca. Uspjeli su ih pobijediti tek tim njihovim vlastitim orujem. Kacige koje Ramses III. daje svojim ljudima i koje se, uostalom, nalaze naslikane u njegovoj grobnici, veoma su nalik na ljemove sirijskih ratnika, koje poznajemo iz prizora bitaka s bornim kolima Tutmozisa IV, iz povorki stranih prinositelja rtvenih darova i iz izvornih sirijskih spomenika21. Oblik im je isti. Egipani su samo umjesto konjskoga repa stavili vrpce s kiankama. Bog Set, kojega u to doba rado zovu Sutekh, najazijatskiji od svih egipatskih boanstava, nosi slinu kacigu, uresivi je sunanim krugom na eonoj strani, parom zailjenih rogova i dugakom vrpcom privrenom o vrh, kojoj se na kraju, jedva neto malo iznad tla, nalazi trokutast cvijet. Kako je Sutekh ratniki bog, moglo bi se pretpostaviti da je vojniki ljem zapravo boanska kaciga prilagoena za praktinu upotrebu, no ne treba smetnuti s uma da se Sutekh povodi za azijskom modom i da je slian Baalu kao da mu je brat.

221

Azijski su se ratnici ve odavna sluili trokutastim lukom. Egipani su se dosta kolebali. Najprije su upotrebljavali dvostruko savijen luk, kojemu su u Staroj dravi pretpostavili jednostavno zakrivljeni, no stariji tip pri tome nije potpuno izaao iz upotrebe. Takvim su lukom Tutmozis III. i Amenhotep II. prostreljivali bronane ploe. Sada je itava egipatska vojska naoruana trokutastim lukovima, koji su moda mnogo laki za serijsku izradu. to se tie srpaste sablje, dokazano je da se radi o oruju s dugom azijskom tradicijom22. U Srednjoj dravi svaki je bibloski kralj davao da mu se u grobnicu stavi paradni primjerak takve sablje. Sirijski su ih ratnici bili donijeli velikom Amonovom sveeniku Menkheperresenbu. Te kukaste ruke donio je iz Sirije Tutmozis III. Egipani su uvidjeli da su veoma opasno oruje. Sam kralj ga je usvojio, a za njim su se onda poveli svi. Pancirna koulja takoer je nastala u Siriji 23. Bio je to konati haljetak obiven kovnim ploicama. Sirijci iz prizora s bornim kolima Tutmozisa III. veinom nose takve Oklopne koulje. Poneki umjesto nje imaju dva iroka remena ukrtena na grudima. Ta koulja nije titila podle vojnike Retenua od faraonovih strelica, no Egipani su ipak uoili njezine prednosti. Borna kola, koja u ratovima toga doba igraju znaajnu ulogu, Egipani su takoer preuzeli od Sirijaca 24. Ne zna se tono kada su Sirijci upoznali konje, ni kada su izumjeli kola. Na dokumentima iz Srednje drave, bilo sirijskim bilo egipatskim, ne vidi se ni jedno ni drugo. Kamozeova ih povijest ne spominje, ali poetkom XVIII. dinastije Oba se protivnika slue i konjima i kolima. Prvenstvo ipak pripada Sirijcima, jer staroegipatski naziv za kola i za njihove dijelove, kao i za konja i konjsku opremu vuku podrijetlo od semitskih rijei. Ukrasi koje najee susreemo na kolima, kao na primjer palmino lie, sueljene iv-tinje i spiralni prepleti, takoer potjeu iz Azije. Meutim, borna kola faraona i kneeva, suhim zlatom okovana, opremljena su sa toliko raskoi koliko vladari Retenua ne bi mogli
22 23

Ibid., 3436. Wr. Atl., II, 1. 24 Montet, op. cit., 3738.

sebi dopustiti25. Orma je takoer ureena zlatnim krugovima i kovnim ukrasima. Meutim, uza svu tu rasko i eleganciju, ne odgovara u potpunosti svojoj svrsi, to jest maksimalnom uinku i upravljivosti konjske zaprege. Oprema na glavi sastoji se od remena nosnika i dvaju obraznih kaieva spojenih zajedno s eonikom, oglavinom i naonjacima u sastavak s rozetom. Navrh glave konj ima krunu u obliku avana, okienu umjetnim cvijeem ili nojevim perima. Na vale se nastavljaju podbradnjaci i uzde. Dananjem hamu odgovara trodijelni ovratnjak, koji sainjavaju poirok grebenski remen, neto ui, dosta labav kolan i vre pritegnuti prnjak. Ostatak konjskoga tijela je nesputan. Pomalo posvuda vise vrpce, leprajui na vjetru. Zlatni diskovi bljeskaju se na konim dijelovima opreme. U naonjake je ugraviran lik Sutekha, zatitnika konja. Posadu bornih kola sainjavala su dva ovjeka, konjuar i borac. Prvi ima bi, koji je i sam nerijetko luksusno izraen. Borac raspolae lukom, strijelom i desetkom sulica u tobolcu i koricama privrenim o ko. Dno kola nalazi se otprilike lakat i pol iznad tla. Postavljeno je izravno na osovinu, bez ikakvih opruga. Takva su se vozila veoma lako mogla prevrnuti na stjenovitim putovima Sirije. Dodue, ukoliko je bila na oprezu, posada je u takvom sluaju lako mogla iskoiti na vrijeme, jer su kola otraga bila otvorena. Kad bi se kola raspala, voza i ratnik bi obino ispregnuli konje i pojahali ih. Tako su inili Sirijci. Egipani su se povodili za njihovim primjerom, barem tako ja pretpostavljam, jer njihovim slikarima prilikom prikazivanja ratnih prizora uope nije padalo na pamet da bi se egipatska kola ikada mogla prevrnuti. to se tie Sardana, kakvi su bili dok su se borili protiv faraona, takvi su ostali i kada ih je faraon ukljuio u sastav svoje vojske. Zadrali su pregau, okrugli tit, ma trouglasta sjeiva i ljem u obliku obrnute zdjele s ukrasnim sunanim krugom i polumjesecom na vrhu. Isto je tako i s Filistejcima, koji su se u faraonovoj vojsci raspoznavali po kruni od perja. Sirijci su se pak pod egipatskim orujem osjeali kao svoji na svome, jer je to oruje u stvari i bilo
25 Medinet-Habu, 16, 31, 62. U pogledu naonjaka ukraenih likom boanstva Setekh, ibid., 25; Wr. Atl., II, 18.

222

223

njihovo. Poneki su znali zadrati medaljon i pregau ukraenu irastim roj tama. Crnci su ostajali vjerni dvostruko savijenom luku, kakvim su se njihovi preci sluili stoljeima. Mnogi su nosili i bumerange. V RASPORED U MARU Egipat je spreman za bitke. Vojska se okupila u ravnicama Delte. Opet e se jednom rasporediti za mar i ilim korakom prijei preko mosta kod Silea ponad krokodilskog jezera, koje je neki slikar iz Setijevih vremena prikazao na jednom zidu u Karnaku. Prvi polazi jedan pjeadijski puk26. Ljudi su svrstani u sedam do osam kolona po jedan, koje napreduju usporedo. Zatim stupa limena glazba, koja svojim ravnim, bakrenim i srebrnim instrumentima dugim tek lakat moe izvoditi samo malen broj ne odvie zvunih nota. Bubanj je ve bio poznat, no nisam ga primijetio na ratnim prizorima, iako se moe vidjeti na slikama s temama o novaenju i proslavama, to nas moe navesti na pomisao da je bio u upotrebi samo u vojnoj slubi unutar zemlje. Poslije glazbe dolazi eta oficira u posebnoj slubi kraljeve osobe, zatim prva borna kola, na kojima je zataknut znak s likom ovna okrunjenog sunanim krugom, koji cijeloj vojsci jami zatitu velikoga tebanskog boga. Iza tih kola slijedi jo jedan odred oficira. Konano se iza dvojice suncobranara koji idu pjeice pojavljuje i kraljeva kola, kojima upravlja sam Ramses. Uz konje hoda lav bez ikakve uzice. Pristie i glavnina vojske, pjeadija svih kategorija, kola i ljudi iz intendanture, vukui magarce natovarene zaveljajima i upovima ili koijaei kolima sa po est volova. Golema je pustinja. Palestina je siromana zemlja. Egipani iz iskustva znaju da e vojska dugo morati ivjeti samo od onoga to je ponijela. Povorka ljudi i kola razvukla se putem. Stie do prvoga zdenca, zvanoga Hupana, nedaleko od jednoga migdola i graevine nazvane Lavljim spomenikom27. Idui tako od zdenca do zdenca, dopirala je, ve kako kada, do Bir-Sabeje i Hebrona, ili do Gaze na
26 27

morskoj obali. Nizali su se ali, dine i palmici sve do Mageda, gdje je tlo postajalo strmo i stjenovito. Zatim su vrtovi Tira i Sidona pruali trenutke prijatnog odmora. U ravnici Bejruta vojska je nailazila na izobilje. Odatle se ve iza zelenih obronaka obraslih borovima i jelama naziru snijegom pokriveni planinski vrhunci. Za manje od dana hoda vojska je pored studenoga brzaka mimoilazila ve oronule stele podignute u poetku vladavine Ramsesa II. Proavi kroz nekoliko ribarskih, drvarskih i ratarskih sela, stizala je do druge rijeke, veoma sline prvoj. Njezine su vode svake godine bile crvene od krvi jednoga boga. U tom se trenutku valjalo zaputiti u gore, no nastavljajui du obale, stizalo se nakon neduga hoda do svetoga grada Kapnija, u kojemu su ivjeli gramljivi i prepredeni trgovci, uvijek spremni da Egipanima prodaju drvo ili da im iznajme brodove. Nije bilo zgorega zaustaviti se u tome mjestu i zamoliti za zatitu mjesnu boginju, koja je kao sestra nalikovala na iunitsku i memfi-sku boginju Hator. Tada je vojska more ostavljala za sobom. Prolazila je umama i uspinjala se sve vie da dopre do pustinje. Snjena planina, koja se s obale inila tako daleka, nije sada izgledala via od piramida kad ih ovjek promatra iz Memfisa. Napokon je ugodan povjetarac poeo osvjeivati umorne vojnike. Visoravni je naglo dolazio kraj i vojska je silazila u zelenu dolinu, obraenu poput VI BITKA Neprijatelj se mogao zadovoljiti da vodi obrambeni rat, zaklonjen iz utvrda. Ukoliko se osjeao dovoljno snanim da se napadau suprotstavi na otvorenom prostoru, vladao je obiaj da mu zakae dan i mjesto sukoba, te da potuje neprijateljeve uvjete. Kada je Etiopljanin Piankhi poslao vojsku na sjever da napadne Egipane, obratio joj je panju na taj obiaj, odnosno zakon, u uvenome nalogu: Ne nasrite nou, nego po uhodanim pravilima, za vidjela. Najavite napad ve izdaleka. Ako vam dumanin kae da su mu vojnici ili konjanici iz nekoga drugog grada zakasnili, priekajte dok mu se vojska okupi. 15 Egipat 225

44.

Medinet-Habu, 1731. Wr. Atl, II, 34, 40, 43,

224

spreman. Ako su mu saveznici ostali u nekom gradu, odgodite napad zbog njih. Stranim vladarima koje vodi da mu pomognu, Libijcima i vjernim borcima njegovim najavite bitku unaprijed govorei: 'Zapovjednice, kako li se ve zove, upregni najbolje ate iz svoje konjunice, rasporedi se za boj. Spoznat e da nas alje sam Amon bog'28. Ova Piankhijeva naredba nije uvijek bila valjano shvaena 29. U stvari, sasvim je u skladu sa zakonima voenja rata kojega su se pridravali, ili su ga barem preporuivali starovjeki i srednjovjekovni ratnici. Montaigne pripovijeda kako su, poto je Lucije Marcije izveo jedno ratno lukavstvo, starci u Senatu, prisjeajui se obiaja svojih predaka, osudili takav postupak kao protivan starinskom stilu, koji je, kako su rekli, zahtijevao hrabrost, a ne prepredenost, iznenaenja, none prepade, tobonje bjegove i nenadane okrete u napad, po kojemu su se bitke vodile tek poto su bile najavljene i poto su im nerijetko bili zakazani vrijeme i mjesto30. Od Egipana do starih Rimljana obiaji se nisu bitno izmijenili. Zahvaljujui Montaigneu shvaamo to je etiopski vrhovni zapovjednik podrazumijevao pod uhodanim pravilima. Protivnici su se morali sueliti bez ikakve varke, ne krijui ni svoju silu ni namjere, te povesti bitku podjednakim snagama, poput igraa koji u poetku partije raspolau jednakim brojem piona. Bog e dati pobjedu boljemu. Dokaz da su se Egipani pridravali tih vitekih pravila i mnogo prije Piankhija nalazimo u injenici to je ratniki bog Set ponekad nosio nadimak objavitelj bitaka 31. O tome jo bolje svjedoi izvijee o boju kod Mageda, gdje se Tutmozis III. sukobio s jednim azijskim savezom32. Egipatska je vojska stigla do grada Jahema 16. dana prvog mjeseca emua. Njegovo Velianstvo pozove na vijeanje svoje dine ratnike i izvijesti ih da je podli vladar Kadea, utvrdivi se u
28
29

Urk., III, 8 (Piankhi, 912).

30 Essais, izd. Firmin-Didot, I, str. 20. Taj podatak dugujem Jeanu Yoyotteu. Analogne primjere vidi u Montet, Drame d'Avaris, 29, 215. 31 Knjiga mrtvih, 125 B, reenica 25; O, objavitelju bitaka (serkheru), koji dolazi iz Unesa. Unes je jedan Setov

J. E. A., XXI, 219223.

226

Magedu, okupio oko sebe vladare zemalja koje su se nekada nalazile u egipatskim vodama sve od Naharine i da je rekao: Potui u se s Njegovim Velianstvom ovdje u Magedu. Recite mi, doda kralj, to mislite o tome? Savjetnici nazree u tome neku klopku. Put to iz Jahema vodi u Magedo naglo se suava. Njime e Egipani morati stupati u koloni po jedan, konj za konjem, ovjek za ovjekom. Prethodnica e ve voditi bitku, dok zalaznica jo nee ni izai iz Alune. Bolje bi bilo poi zaobilaznim putem, kojim se cijela vojska moe sa sjevera primai Magedu. Faraon odbije taj razloiti prijedlog uz rijei: Tako dugo dok ivim, dok me ljubi Ra i titi Amon, dok nosnice moje udiu dugovjenost, Moje e Velianstvo poi ravnim putem iz Alune. Tko od vas eli poi putem koji predlaete, neka mu bude. Tko eli, stupat e za Mojim Velianstvom. Dumani, koje mrzi Ra, pomislit e: 'Njegovo je Velianstvo izabralo drugi put i udaljuje se od nas, jer nas se boji.' Na te se rijei svi sloie. Rekoe Njegovu Velianstvu: Slijedit emo Tvoje Velianstvo kamo god bude polo. Sluge e stupati za gospodarom svojim. U svjetlu Piankhijevih uputa poloaj to ga je trebalo razmotriti ratno vijee izgleda jasan. Vladar Kadea poslao je faraonu izaslanika s prijedlogom za dan i mjesto bitke. Savjetnici su i dalje sumnjiavi, no Menkheperre smatra nedostojnim sebe i boanstava to ga vole i tite da otkloni prijedlog koji je u skladu s obiajima. Dogaaji potvruju da je imao pravo. Vojska s kraljem na elu ue u uzanu dolinu i sasvim je ispuni. Oprezni oficiri zamolie gospodara da ih ovaj put poslua i da ne napreduje dalje dok i zalaznica ne napusti pogibeljno mjesto. Ali, i taj se oprez pokazao neosnovanim. Neprijatelji su se bili razvili izmeu Toanakha i Mageda, ne nastojei ni na koji nain omesti pokrete egipatske vojske, koja se negdje Oko podneva mogla rasporediti za bitku juno od Mageda i mirno obaviti pripreme za boj, a ovaj je trebalo da otpone sutradan ujutro. Uhodana su pravila, dakle, bila potivana. Savjetnici su ipak i dalje upozoravali faraona na oprez. Vojskom koju su imali pred sobom zapovijedao je milanski kralj, no u njoj je bio i velik broj Amua, vjeitih i podmuklih neprijatelja, koje je stari vladar iz XI. dinastije u poukama svome sinu Merikareu opisao ovako: to se tie podloga Amua...on ne moe 227 15*

mjestu, noge su mu nemirne, a vodi bojeve od vremena bogova, ne izlazei ni kao pobjenik, ni kao pobijeeni. Ne objavljuje dan bitke, poput nekoga tko se sprema na podmukao in 33. Dobro poznajui svoje ume i planine, Amui su izbjegavali otvorene sukobe, za koje su bili preslabi. arkali su s egipatskom vojskom, zatim naglo nestajali. Najbolje su im oruje bile tajnovitost i iznenadnost. No, i u sluaju kada su Egipani stajali pred sebe dostojnim neprijateljem, iznenaenje je moglo odigrati i te kako znaajnu ulogu. Moglo ih je stajati stranoga poraza kod Kadea kada je Ramses II. sa svojom vojskom poao u susret Hetitima34. Vladar Hetita ujedinio je protiv Egipta sve sjeverne zemlje dalje od morske Obale. Vjekovnim faraonovim neprijateljima, koji su dolazili iz itave Sirije sve do Eufrata, pridruili su se i narodi iz Male Azije, Dardanije, Ilija, Kekea, Karkea i Likije, te neki evropski narodi, poput Mizijaca. Hetitski vladar bio se potpuno istroio da bi ih naveo da se bore zajedno s njim. Prekrili su sve planine i doline. Bilo ih je toliko da su se doimali kao jata skakavaca. Sve su im snage bile prikrivene sjeveroistono od Kadea. Egipani su mislili da se neprijatelj jo nalazi u oblasti Alepa, jer im njihovi obavjetajci nisu javili da su ih bilo gdje opazili, te su napredovali nita ne slutei dolinom rijeke Oronta. Ramses, koji je bio pregazio rijeku, nalazio se sa svojom pratnjom na elu, a za njim je stupao Amonov korpus. Raov je korpus tek prelazio rijeku gazom kod abtuna. Ptahov korpus je u logoru u Irnamu ekao da se gaz oslobodi. Posljednji je bio Sutekhov korpus, nastojei se prikljuiti ostalima, no dijelilo ga je jo nekoliko dana mara. Dok se kralj nalazio u abtunu, dvojica asua, tih Beduina koji su bili strah i trepet karavana na putu izmeu Sirije i Egipta, kao i ratara u blizini Sueske prevlake, dooe pred Njegovo Velianstvo i izjavie da se veina njihove brae eli odmetnuti od hetitskog kralja i staviti se u faraonovu slubu: Gdje su vam braa, upita ih
Pap., 1116 A u Ermitau, 9198; Montet, Drame 34 d'Avaris, 29. to slijedi, temelji se na Pjesmi, a osobito na Biltenu iz Kadea: Kuentz, La bataille de Qadech, Kairo, 1928; Wr. Atl, II.
33

faraon, i kakve podatke donosite Njegovu Velianstvu? Nalaze se tamo gdje je podli vladar Hetita, odgovorie Beduini, jer je hetitski voa u oblasti Alepa, na sjever od Tunipa. Previe se boji faraona ivota, Zdravlja, Snage da bi siao na jug, otkako je uo da se faraon zaputio na sjever. Naravno, lagali su. Te su uhode dole po nalogu hetitskog kralja da prikupe podatke o Egipanima i da ih uljuljaju u spokoj lanim obavjetenjima. Tako je faraon odluio da se ulogori sjeverno od Kadea, na zapadnoj obali Oronta. Vojska je usred ravnice podigla etvrtast tabor, ogradivi ga titovima i drugim predmetima titasta oblika. U sredini su podignuti velik ator za faraona i tri manja, a oko njih bezbroj jo manjih. Faraonov se lav, jedne ape privezane uz kariku, izvalio da prodrijema na suncu. Konji su ispregnuti i nahranjeni. Skinuti su i samari s magaraca, koji se valjaju po praini, ritaju se i tre unaokolo. Slae se oruje, postavljaju vage, dok nova kola s volujskim zapregama ulaze u okol. Vii oficiri smjestili su se u drvene barake s krovom to poiva na stupu i s vratima kao na pravoj kui. Unutra ve na policama stoje zdjele i upovi za rashlaivanje pia. Raspakirane su grijalice, stolovi, stoliice i hasure. Pod komandom podoficira ljudi zadueni za istou metu tlo prskajui prainu vodom. Drugi se motaju tamo-amo, vode magarce ili nose zaveljaje na obramnicama. Nedaleko od baraka, jedan je konj zario gubicu u jasle. Neki stajski momak umiruje dva uzjogunjena drijepca. Konjuar se pak smjestio u kola i spava kao zaklan. Neki vojnik pije. Nitko i ne pomilja na pogibao35. Meutim, egipatska je patrola uhvatila dvojicu vojnika hetitskoga kralja i dovela ih pred kralja, koji sjedi na zlatnom prijestolju, postavljenom za njega na drveno povienje. Batina je nenadomjestivo sredstvo za razvezivanje jezika. Zarobljenici odaju sve to se od njih zahtijeva: Pripadamo hetitskom kralju, odaslao nas je da uhodimo mjesto gdje se nalazi

228

229

moru pijeska. Rasporedili su se i spremili za boj oko Staroga Kadea. Faraona hvata bijes: Sakriveni su, dakle, kod Staroga Kadea, a to ne znaju ni moji zapovjednici stranaca ni oficiri iz zemlje faraona koji su s njima! A sada ujem da dolaze! Savjetnici priznaju da je bilo stanovitih propusta: Nije dobro, veliku su greku poinili strani zapovjednici i oficiri faraona ivota, Zdravlja, Snage kad nisu umjeli rei na kojem se mjestu nalazi podli hetitski kralj u dnevnim izvjetajima faraonu ivotu, Zdravlju, Snazi. Vladar naredi veziru da pospjei dolazak jedinica to su zaostale juno od abtuna i da ih dovede do mjesta gdje se nalazi Njegovo Velianstvo, ali dok je Njegovo Velianstvo vijealo, podli hetitski kralj pribliio se ve sa vojskom i sa svim saveznicima. Preao je preko gaza juno od Kadea, koji nije bio branjen. Zateeni njegovom pojavom, egipatski vojnici i kola nagnali su u bezglav bijeg. Neprijatelj je ve poeo zarobljivati i dijelove pratnje Njegova Velianstva. Usred te strane pogibelji, Njegovo se Velianstvo die poput oca svoga Montua. Dohvati bojnu opremu. Navue na se oklop. Podsjeae na Baala u naponu snage. Kada vidje da je velik broj kola opkolilo njegova gospodara, konjuara Mennu spopade drhtavica. Srce ga ostavi. Silan mu se strah uvue u kosti. Ree Njegovu Velianstvu: Dobri moj gospodaru, dini vladaru, veliki zatitnie Egipta u boju, potpuno smo sami usred dumana. Napustie nas vojnici i posade bornih kola. Kako e nas izbaviti? Daj da ostanemo neokaljani. Spasi nas, Usirmar! Njegovo Velianstvo osokoli svoga druga po oruju. Ono ne poznaje straha. Vojnici su ga napustili. Grabe plijen umjesto da stanu na borbeni poloaj. Nema uza nj ni kneza, ni konjuara, ni vodia, ni oficira, ali nije Ramses uzalud sagradio tolike spomenike i podigao tolike obeliske ocu svome, ispunio tolikim robovima tisuuljetne palae svoje i odaslao tolike lae krcate skupocjenostima. Faraonov poziv odjekne sve do Tebe. S njim je sada saveznik vredniji od milijun boraca. Ramses odapinje strijele nadesno. Pokriva se titom slijeva. Obara dvije tisue i petsto dumanskih kola zajedno s konjima. Vie nee nai ruke svoje da se poslue njima. Srce im je silo u pete. Ne umiju vie ni gaati, ni ma potezati. Faraon ih tjera u vodu kao krokodile. Tko puzi, vie se nee osoviti na noge. Podli hetitski 230

i bornim kolima sa po tri borca gledao podvige Njegova Velianstva nagnuo je u bijeg drui od strave. Vojnici njegovi, posade na kolima, svi saveznici, vladari i knezovi Irtua, Mese, Alune, Likije, Dardanije, Karkemia, Kerkea, Alepa i vlastita mu braa uzmiu za njim, vapei zgromljeni faraonovom neustra ivou: Spasavaj se tko moe! Njegovo ih Velianstvo gonjae poput orlolava. Navali na njih pet puta zaredom, slino Baalu na vrhuncu moi. Zatim popali kadeko polje da ne ostane ni uspomena na mjesto koje je gazila tolika vojna sila. Stiu napokon i vojnici, sada kada je bitka ve dobivena zahvaljujui faraonovoj snazi i sranosti, kao i jo po neemu, to autor pjesme nije smatrao da nam je vrijedno opisati. Faraon im s gorinom predbacuje: Nitko od vas nije bio ovdje. Nijedan se ovjek nije podigao da mi prui ruku pomonicu dok sam se tukao. Neka mi je svjedokom Ka oca mojega Amona. . . Nitko nije doao da zatim te podvige razglasi cijelom zemljom egipatskom . . . Tuini koji me vidjee prodiit e ime moje po najudaljenijim zemljama koje me jo ne poznaju. . . Vojnici skrueno kuju u zvijezde neustraivost svoga gospodara. Plemii i posade bornih kola hvale snagu njegovih miica: Sjajni bore smionoga srca, spasio si vojsku svoju i kola. Ti si sin Amonov, on ti vodi ruku. Sputao si zemlju hetitsku junakom desnicom. Slomio si lea Hetitima zauvijek! Faraon odgovara novim prijekorima: . . . Dino je ime onoga tko se hrabro borio. ovjek se od pamtivijeka cijeni po junakoj miici svojoj, no neu nagraditi nijednoga od vas, jer me napustite dok bijah sam samcat usred neprijatelja. Ta grdnja, meutim, nije osobito strana. Vojska je tek proigrala priliku da zaslui priznanja. Jednom se drugom kralju, to jest Piankhiju, dogodilo da se doista razljutio na svoju vojsku, iako se ova hrabro borila. Natjerala je Tefnakhta da se s jadnim ostacima svojih eta povue prema sjeveru, dok je kralj elio zarobiti ili potpuno unititi neprijatelja. Kada je vojska shvatila da je razoarala vojskovou, osvojila je tri ogoreno branjena 231

svoga broda. Bijesno poput pantere, opet sasu grdnje na vojnike: Zar ekate moje glasnike da navalite na dumanina? Zar vam treba cijela godina dana da posijete strah od imena mojega po Delti? Svi se vojnici poee busati u grudi gorko se kajui36. U meuvremenu hetitski je kralj poslao izaslanika da uzvisuje ime faraonovo poput Raovoga: Ti si Sutekh glavom, sam Baal, zemlju Hetita ee strah od tebe! Izaslanik je donio i pismo, koje je u stvari bilo molba za primirje: Tvoj ti se smjerni sluga obraa i priznaje da si Raov sin. Predao ti je sve zemlje ujedno. Zemlja Kemi i zemlja Kati odsad su u tvojoj slubi. Lee pod tvojim nogama, Pra, tvoj ti ih je uzvieni otac dao da se tvoja vlast protegne na sve nas. . . Zar je pravo da se vri krvoprolie nad tvojim slugama? . . . A ipak si tako postupio juer. Poubijao si ih na milijune. . . Nee za tobom ostati tko da te naslijedi. Nemoj plijeniti svojih dobara, moni vladaru, junae u boju. Dopusti nam da doemo do daha!37 Njegovo je Velianstvo hitno sazvalo vojvode i velikae te ih obavijestilo o poruci hetitskoga kralja. Ne oklijevajui ni asa, ovi rekoe uglas: Dobar je, izvanredno dobar mir, vladaru i gospodaru na! To im je izalo neposredno iz srca, no odmah se zatim ispravie: Ne vidimo nita loe u miru kada ga ti sklopi. Tko e te pozdraviti kada se razljuti?38 Faraon je rado priklonio ui takvim rijeima. Egipatska se vojska mirno povukla prema jugu ne zauzevi Kade, Ikojemu su se nazrijevali nazubljeni bedemi iza rukavca rijeke Oronta. U stvari, faraon je na j edvite jade izbjegao katastrofalan poraz. Loe obavijeten o hetitskom poloaju, nemajui izvidnice ni pobonice, uveo je vojsku u srce neprijateljske zemlje. Svoj je spas mogao zahvaliti odvanosti kraljevske garde, koju su veinom sainjavali Sardani, jer jasno proizlazi da je prijekore uputio iskljuivo Egipanima. Mogue je takoer da su, prodrijevi u faraonov logor, Hetiti jo jedino mislili na pljaku. Zbog takve gramzljivosti, njihov se poetni uspjeh pretvorio u poraz. Njihov kralj, pak, nije imao nita protiv toga 232

povlaenje tako goleme egipatske vojske. Drugi su vojni pothvati imali odreeniji ishod, na primjer velika pobjeda to ju je Ramses III. odnio nad Libijcima 39. Poput svojih predaka, kralj osobno uestvuje u borbama. Potjerao je zapregu u galopu. Uzde je privrstio za pojas da moe ciljati iz luka. Na glavi mu je vojniki ljem, na objema rukama nosi narukvice i grivne oko miica. Na grudima mu se ukrtaju dva poiroka remena, a o ramenu visi otvoreni tobolac za strijele. Korice na boku bornih kola pune su sulica. Oficir koji stoji iza kralja ne sudjeluje u borbi, nego nosi zlatan krag i au, kakve smo primijetili prilikom polaska iz Egipta. Za kraljevim kolima slijede ostala borna kola sa po dvojicom boraca. U redovima egipatske vojske Filistejci ine uda protiv Libijaca. Libijski vojskovoa Meeer, sin Kapurov, vidi da je izgubljen. Konji su mu pobijeni. Konjuar mu je proboden kopljem pao s kola. Zato se okrenuo prema faraonu i, podigavi ruku s ispruenim kaiprstom, priznaje poraz. Njegovi se vojnici predaju u itavim odredima. Dre dugake maeve poput svijea i pruaju lijevu ruku dlanom nadolje40. U vrijeme Ramsesa III. pomorski su narodi navalili u nebrojenim hordama morem i svim putovima to vode u Egipat 41. Na taljigama s punim kotaima privrenim pomou klinova, koje su vukli bivoli, vozili su ene i djecu. Dugake lae s pramanim ukrasima u obliku lavlje ili ptije glave i uzvinutih krma gotovo su tonule pod teretom ukrcanih ratnika. Boj je bio straan na moru i na kopnu. Kralj je siao s kola da moe nesmetanije odapinjaiti strijele. Uza nj je cijela njegova pratnja. Oficiri mu nose luk, tobolac i sulice, sluge se brinu o toaletnom priboru, lepezama i torbama u kojima se nalazi ista odjea i sve potreptine za odravanje urednosti u predasima bitke. Kad je pobjeda izvojevana, kralj se popeo na podij da obuhvati pogledom itavo bojno polje. Podignuti suncobrani prave mu hlad. Zastave su poredane ispred estrade. Velikai i vojvode pristupaju vladaru da mu estitaju, dok se obavljaju pripreme za beskrajno
39 40 41

Medinet-Habu, 1820. Ibid., 72. Ibid., 32, 37.

233

popisivanje i procjenu pobjede. Kao u Ahmoseovo vrijeme, svaki borac koji je ubio neprijatelja odrezao mu je ruku, a ako je neprijatelj bio Libijac, onda spolni ud. Zatim je svoj trofej dao na uvid kraljevom inovniku. Sve je to potom stavljeno na hrpu zajedno s orujem pokupljenim na mjestu kreeva u blizini estrade, a itava vojska pisara briljivo je razvrstavala i popisivala svaki trofej. Svezani zarobljenici dovoeni su pred faraona. Njihove su zapovjednike ekale drugaije ceremonije. Sposobni mukarci igosani su usijanim eljezom. ekali su u malim skupinama i dizali se jedan za drugim. Vojnici naoruani do zuba stajali su spremni da reagiraju i na najmanji znak nepokornosti, no poraeni su se bili predali sudbini 42. Oznaeni igom, Denanajci i Filistejci trebalo je da poveaju faraonovu vojsku, u kojoj je malopomalo nestalo domorodaca, jer je, barem u tome trenutku, bilo komotnije da se drugi bore za njih. VII OPSADNO RATOVANJE Rat se veoma esto pretvarao u opsadu, bilo da neprijatelj nije imao hrabrosti da se otvoreno sukobi s egipatskom vojskom, bilo da mu je u bitci na otvorenom preostalo dovoljno boraca za obranu utvrda. Ove su podizane na kakvoj uzvisini ili na strmoj gori. Jarak pun vode i visoka ograda bili su im prva obrambena linija. Oblinja uma pruala je okrilje bjeguncima i onima koji nisu stigli da se sklone iza zidova prije nego se zatvore vrata. U umu su tjerali i svoja stada bivola, manje se bojei medvjeih zuba nego egipatskih strijela. Tlo ispred same tvrave obino je obraeno. Obronci su pokriveni vinogradima i smokvicima. Uz putove raste grmlje puno cvijea. Prije povlaenja Egipani e po ratnom obiaju posjei sve ko-risno drvee43. Sirijske utvrde sastoje se od visokih kula sa irokom platformom zupastoga krunita i od dugakih zidova to se proteu u skladu s konfiguracijom tla, a u ovima se nalaze mnoga vrata i prozori. Nije rijetkost da grad tite dva, pa ak i tri usporedna bedema.
42 43

Ibid., 42.

Ponekad jedna kula slui kao podnoje drugoj, a ova opet treoj. Na najvioj kuli vije se zastava44. Egipani krunite zasipaju strelicama i potiskuju pred sobom bjegunce. Oni koji su ve u zaklonu naginju se preko zida i pruaju ruke ne bi li podigli ponekog zakasnjelog sunarodnjaka. Branioci odapinju strijele, bacaju koplja i kamenje. Drugi mirno ekaju s isukanim maevima. Sveenik spaljuje smolu na grijalici s drkom, slinoj onoj kakvu su Egipani zvali akh, pozivajui u pomo gradske bogove i uzdiui ruku kao Mojsije prije bitke s Amaleanima. S vremena na vrijeme naginje se preko krunita i sokoli borce na donjem katu. Sva su obrambena sredstva uzaludna. Tlo oko tvrave puno je leeva. Branioci padaju na poloaju. Egipani su se primakli podnoju zidina, razbijaju vrata sjekirama i uspravljaju ljestve. Jo malo i prva je obrambena linija skrena. Kad je ve dolo do toga, braniocima nije preostalo, ukoliko im je bilo stalo do ivota, drugo nego da prekinu otpor i da nastoje darovima ublaiti okrutnost pobjednika. Zapovjednik Amara upravio je kadionicu prema Ramsesu III. i lijevu ruku podigao u znak molitve: Podaj nam ivotni dah, da moemo s oca na sina disati tvojom snagom.45 Vojskovoe su poele izlaziti jedan za drugim. Jedni puu na laktovima i koljenima. Drugi nose vaze umjetnog cvijea, amfore ukraene reljefnim likovima ivotinja i razne dragulje. Ovi se predmeti veoma sviaju faraonu i velikim sveenicima, koji e ih pohraniti u riznicama svojih hramova. Vojsku pak zanima ostali plijen, ito, vino, stoka i oruje. Vojnici su jeli i pili svakoga dana kao obian egipatski puk samo na blagdane. Sirijski gradovi bili su bogati konjima. Cvijet ratnika borio se na kolima. Samo u gradu Magedu Tutmozis III. je zarobio pozlaena kola vladara Kadea i Mogeda, te osam stotina devedeset i dvoja borna kola njihovih boraca. Istina je da su ti knezovi osnovali pravi savez protiv Egipta. Imali su saveznike ak i s Eufrata. Tutmozis je te vojvode izdaleka poslao kuama na magareim leima, glave okrenute prema repu ivotinje. Bio je, naime, neobino dobre volje zbog izvojevane pobjede.
44

234

Montet, Les reliques de l'art syrien, 510.

Medinet-Habu, 95.

235

Obronci Libanona bili su obrasli umama. Od vremena bogova Egipani su dolazili u Biblos po drvenu grau za boanske lae, za jarbole sa zastavicama to su ih podizali pred pilonima hramova, te za mnoge vjerske i svjetovne potrebe. Najvie su cijenili jelu a, iljatiju od itnoga osja i uspravniju od koplja, zatim crvenu cedrovinu mer, rogaevinu sesnedem, te neutvreno drvo zvano uan, moda klekovinu. Zagospodarivi Sirijom, Egipani su prionuli uz eksploataciju uma. Pod Tutmozisom III. vojnici su se razili umama i sjekli drvee. Sirijci su stabla odvlaili pomou volova do obale. Zatim su na serijski graene brodove ukrcavani libanonski uglednici i dragocjeni proizvodi Boje zemlje46. Za Egipane iz vremena XIX. dinastije Sirija nije vie kolonija za eksploataciju. Osporavaju im je Hetiti, a i sami se Sirijci ve umjenije brane. Meutim, ogromne koliine robe i dalje se svake godine upuuju u Egipat. I Seti e uspjeno primorati libanonske emire da za njega obaraju svoje jele47. VIII RAT U NUBIJI Vojni pohod na june zemlje podsjea na vojniki izlet. Egipani su podsjeli duar. Domoroci su zaogrnuti u pantersko krzno i oboruani titom i velikim noem. ene nose nejaad u kou na leima. Okupile su i ostalu djecu i potraile sklonite meu palmama. Borba je neravnopravna i zavrava se, naravno, u korist Egipana, koji se spremaju na plodonosnu pljaku, jer su junjaci veoma marljivi i izrauju barbarsko, ali raskono pokustvo od zlata, eba-novine i bjelokosti. U kolibama imaju velike zalihe nojevoga perja, slonovskih kljova, panterskih koa, rogova i miomirisa48. IX TRIJUMFALNI POVRATAK Faraon je protegao svoju mo do krajnjih granica svijeta. Sve to obasjavaju sunane zrake upoznalo je njegove uspjehe. Povukao je granice 236

Tako su odredili otac njegov Amon-Ra i svi bogovi prei njegovi. Jo mu je jedino preostalo da se vrati u ljubljenu domaju Tomeri i da blagonaklono primi odobravanje naroda i smjerno tovanje sveenika, koji se spremaju da stranice svojih knjiga primitka ispune imenima i brojkama, da bogovima posveti najljepi dio plijena, nagradi junake i kazni odmetnike kao primjer itavome svijetu. Vojska se vraa otprilike u istom rasporedu u kojemu je i pola. Ispred faraonovih kola stupaju ugledni zarobljenici s rukama u okovima, ponekad u obliku pantere, i s uetom oko vrata. Najveem broju zarobljenika ruke su vezane na leima ili iznad glave49. Veselje poinje im je vojska stupila na egipatsko tlo. Skupivi se ispred mosta kod Silea, proroci pruaju kitice cvijea50. Nekolicina najuglednijih zarobljenika mora biti ubijena u velikom slavlju. Amenhotep II. ih je, slino Heraklu, zatukao osmoricu na pramcu svoga broda. estorica su objeena pred zidinama hrama u Tebi, a jo dvojica u Napati, da se upamte pobjede Njegova Velianstva za sada i za vijeke vjekova u svim krajevima i u svim gorama crnake zemlje.51 I u posljednjem asu poraeni pokazuju pokornost, Libijci podiui kaiprst, a drugi okreui dlan prema krvniku. Nakon pobjede Ramsesa III. stari libijski kralj Kapuro pisao je faraonu molei ga za milost prema svome sinu, koji je pao iv u ruke Egipanima, i nudei na rtvu sebe umjesto njega52. No, uzalud. Libijci su postali tako opasni da je faraonovo srce ostalo beutno: Sjedili su, kae Ramses III. u svojoj politikoj oporuci, u Egiptu, osvojivi sve gradove zapadne obale od Hatkaptaha do Karbana. Doprli su do cijeloga pribreja velike rijeke, domogli se gradova cijele pokrajine i goveda za mnoge godine. Bijahu U Egiptu. Ali, ja ih unitih i poklah jednim udarcem. . . . primorah da napuste egipatske mee. Dognah ostatke nji-hove kao mnogobrojan plijen bodui ih ostanima, hrpimice pred atovima mojim kao ivad, ene njihove i djecu na mirijade, goveda na milijune. U vojsku

237

Postavih im zapovjednike strijelaca i plemenske glavare. igosao sam ih kao robove svojim imenom.53 Kada su neprijatelji odreeni za rtvu bili smaknuti, u hramovima se odvijala jo jedna sveanost, u toku koje se odluivalo o sudbini zarobljenika dok se plijen posveivao bogovima. Pred boanskim likovima izloeno je blago doneseno iz zemlje Hetita. Tu su pehari i amfore, zlatne i srebrne kupe i ae s inkrustacijama od dragoga kamenja, kakve su opsjednuti Sirijci nudili pobjednicima prilikom predaje grada, kakve su u mirnodopska vremena donosili izaslanici iz Retenua, Amara i Naharine kao ratnu odtetu ili kao zalog za faraonovu blagonaklonost. Napokon stie i sam faraon, vukui za sobom zarobljenike vezanih ruku i sapetoga vrata. To su Crnci, Libijci, Sirijci, Amui, Amoriani i Hetiti. Zarobljenici priznaju poraz. Faraon je kao oganj to se iri kada nema vode. Suzbija svako negodovanje i svaku psovku na ustima. Oduzima dah nosnicama. Faraon podsjea na to da mu je pobjedu nad dumanskim narodima podario Amon, otac njegov. Vraa, dakle, bogovima uzda-rje, poklanjajui njihovim hramovima dio zarobljenika i blaga54.
53 54

DESETO POGLAVLJE

PISARI I SUCI I UPRAVA Egipat je od samih poetaka imao mudru upravu. Ve su pod I. dinastijom kraljevi slubenici utiskivali uz pomo valjkastog peata svoje ime i titule na epove ara. Svaka linost koju poznajemo preko spomenika, stele ili grobnice posjeduje barem jednu titulu. Poneki su u stanju navesti nekoliko desetaka svojih funkcija. U Staroj su dravi titule i funkcije dovoljno brojne da ispune itavu knjigu. Iz ramesidskog razdoblja datira jedan prirunik egipatske hijerarhije 1. Prema njemu, na samome vrhu nalaze se bogovi i boice, duhovi, kralj, kraljevska supruga, boanska majka kraljeva i kraljevska djeca. Zatim dolaze velikodostojnici, meu kojima je na prvome mjestu vezir, i svi oni koji imaju sreu da ive u neposrednoj blizini sunca, kraljevski sinovi, veliki vojvode, pisari kraljevske knjinice, majordomi, glasnici, suncobranari i lepezonoe, kraljevski pisari, predstojnici bijele kue, glavni pisar vrhovnog suda i porezni pisari. Drugi sloj sainjavaju faraonovi predstavnici u inozemstvu, u pokrajinama i u gradovima, kraljevski vjesnici u zemlji, uvar peata pomorske kue i nadstojnici kanala. Strunih slubi ima na stotine. Svaki je od ovih visokih inovnika raspolagao brojnim personalom. Namjesnici noma nastojali su u svojim rezidencijama ivjeti poput faraona u prijestolnici i urediti dom po uzoru na kraljevski dvor. Bogu kakav je bio Amon, koji je posjedovao ogromna bogatstva, 239

Pap. Harris I, 77. Montet, Religues, 2226.

bilo je za upravu nad njim potrebno strogo hijerarhizirano tijelo2. Prvi prorok ima uza se majordoma, kunog nadstojnika, komornika, peharnika, pisare, zapovjednika brodovlja i mnoge sluge. Drugi prorok takoer ima pod sobom osobne slubenike. etvrti bi prorok bio najnesretniji ovjek na svijetu kada ne bi prilikom svakog izlaska boga bio okruen itavim malim dvorom. Valjalo bi nabrojiti i cijeli jedan svijet ravnatelja, predstojnika i pisara koji su izvravali sve poslove i sve obnove po odlukama lanova visokog sveenstva. Najvaniji meu tim slubenicima bili su rizniki upravitelji i pisari, veliki uvar riznikog peata i pisar boanskog peata Amonova doma. Bog Min, gospodar Ipua i Koptosa, iako ne tako openito uvaavan kao Amon, takoer, uz mnogobrojno sveenstvo, posjeduje brojno upravno osoblje, nadstojnike stada, rublja i prijevoza, Skladitare i raunovoe3. Kao i u svim zemljama, staroegipatska administracija pokazivala je stalnu tendenciju rasta. Ramses III. je obogaivao bogove od prvoga do posljednjeg dana svoje tridesetjednogodinje vladavine. Svako poveanje njihovih posjeda povlailo je za II PODMLAIVANJE I OBRAZOVANJE INOVNITVA Osniva XIX. dinastije Paramses domogao se u toku dugotrajne karijere velikog broja vanih civilnih dunosti, vjerskih naslova i vojnih funkcija u istonoj Oblasti Delte. Kad ga je kralj Horonemheb pozvao u Tebu da upravlja radovima na opetskom hramu, veinu svojih funkcija i titula prenio je na sina Setija, koji je i sam ve bio u zrelim godinama 4. Neferperit, koji je bio u kraljevskoj pratnji kada se faraon nalazio u planinama Retenua, poslao je u Egipat etiri krave fenike pasmine, dvije egipatske pasmine i jednoga bika, namijenjene dvorcu milijuna godina.
2 Lefebvre, Histoire des grands pretres d'Amon Karnak, pogl. II. 3 Gauthier, Le personnel du dieu Min, Kairo, 1931. 4

Za svoga brata isposlovao je mjesto pastira toga malog stada, a za sina slubu nositelja posuda za mlijeko. Ove slube ne samo da su svojim vriocima bile zajamene doivotno, nego su trebale ostati u obitelji, prelazei s oca na sina, s nasljednika na nasljednika 5. Tome se nitko nije protivio. Svi oevi obitelji prieljkivali su takvo to. U jednoj poruci koja se obraa posjetiocima grobnica itamo ovo: 2elite li namiriti svoje namjetenje djeci svojoj, recite . . . Onome tko bi se u grobnici ponio neprikladno prijetila je teka kazna: Nee ga biti. Ni sin njegov nee zauzeti njegovo mjesto. Zakon je predviao da se neposlunom slubeniku oduzme namjetenje, da bude otro kanjen i da bude, osim toga, kanjen u djeci, tako da spadnu na fiziki ili sluinski rad 6. No, na temelju tih tekstova ne bi valjalo napreac zakljuiti da su odgovorne slube, koje su zahtijevale znatne sposobnosti, prelazile automatski na slubenikova sina. Naime, slubenika su djeca ulazila u upravu tek poto bi zavrila kolu i postizala inove ovisno o marljivosti i darovitosti, kao i ovisno o moi svoga zatitinika. kola se veinom nalazila u Sklopu hrama. Budui Amonov prvosveenik Bakenkhonsu pohaao je dvanaest godina pisarsku kolu, koja se nalazila u hramu Gospodarice neba 7. Unutar zidina Ramaseja, u Tanisu, u Deir el Medinehu i u drugim svetitima pronaeni su crepii i papirusi koje su ispisali aci. U kolu se polazilo zarana. Bakenkhonsu je imao tek pet godina kad su ga poslali u kolu, no njegov otac, koji je bio istaknut sveenik i gajio ambicije u njegovu pogledu, moda ga je dao u nauk prije nego neko obino dijete. U svakom sluaju, dan kada su djeaii prestajali hodati sasvim goli i veizvali prvi pojas nije bio jako daleko od dana kad su prvi put polazili u kolu. Znamo ve da je budui oficir jo kao malen djeak bivao oduzet roditeljima, no druge kole nisu bile internatskog tipa. Mali kolarac nosio je sa sobom koaricu s kruhom i vri piva to mu ih je majka

de

Urk., IV, 10201021. Odredba Nauri, Bibl. aeg., IV. 7 Lefebvre, op. cit., 1278.
6

240

Vidi stelu iz god. 400. u Kimi, IV, 210212.

16

Egipat

241

primala svakog jutra8. Idui u kolu i vraajui se iz nje kui, imao je dovoljno vremena da se porjeka i potue sa svojim malim drugovima. Nedavno objelodanjena staroegipatska pria opisuje nam djeaia koji je nadarenou nadilazio i starije kolege. Ovi su mu, meutim, pronali slabu toku i jednoga mu dana postavili ovakvo pitanje: iji si ti sin? Zar ti nema oca? Poto nije nita odgovorio, neprestano su mu se rugali i muili ga batinama uz rijei: iji si ti sin? Nema tate kod kue!9 Djeak je najprije uio itati i pisati. Papirus je bio preskup da bi ga mogli upotrebljavati kolarci. Za vjebanje su dobivali lijepo uglaane vapnenake ploice s ucrtanim linijama ili kockicama. U Tebi su pisali jednostavno na komadima grubo isklesanoga kamenja. To su im bile biljenice. Vjebali su pisati pojedine hijeroglifske ili kurzivne znakove, crtati male likove i prepisivati sve due i due odlomke. Na ploice su biljeili i lekcije, pa se tako na nekima nalaze i datumi. Kada bi bile dovoljno brojne i potpune, mogli bismo izraunati koliko je staroegipatskom aku trebalo dana da proui i naui napamet neko klasino djelo, kao na primjer himnu Nilu ili Amenemhatove upute10. Kada je potroio dosta tog, ne odvie skupog materijala, uznapredovali je uenik smio napokon prepisati na lijep, nov papirus ne vie samo po koji odlomak, nego itavo neko djelo. Sjeo bi prekriivi noge i razvio dio novoga smotka, dug koliko i stranica uzorka. Pripremio bi crnu i crvenu tintu, izabrao iz pernice odgovarajue pisaljke i poeo prepisivati zadanu pripovijest, pjesniku ili pounu zbirku, ili pak uzorke slova. Naslove i poetke poglavlja ispisivao je crvenom, a obian tekst crnom tintom. No, svaki je pisar istovremeno bio i crta i slikar. Za ukrasne crtee sluio se zelenom, plavom, u tom i bijelom tintom. Obrazovanje nije obuhvaalo samo uenje gramatike i pisanje, upoznavanje klasinih tekstova, vjerskih pria i malo crtanja. Staroegipatski inovnici obavljali su raznovrsne slube i zauujuom lakoom prelazili s posla na posao. Uni je najprije bio policajac i sudac, zatim je poao u daleke krajeve traiti kamenje,
8

Moralistiki papirus Bulak, VII (Maspero, Histoire, II,

503).

242

poslije je gradio brodove, rukovodio jaruanjem kanala, a kada je izbio rat, postao je naelnik generaltaba. Trebalo je, dakle, da uenici savladaju poznavanje zakona i propisa, povijest, zemljopis i osnovna tehnika umijea. Jesu li postojali ispiti i svjedodbe? Na potvrdan odgovor navode nas pitanja to ih pisar Hori postavlja svom kolegi, nastojei ga uhvatiti u neznanju. Koliko je vojniko sljedovanje na pohodu? Koliko opeka treba za gradnju prilazne kosine takvih i takvih dimenzija? Koliko je ljudi potrebno za dopremu obeliska? Kako se uspravlja kolos? Kako valja organizirati vojnu ekspediciju? I, na kraju, itav niz pitanja u vezi s geografijom Sirije. U svemu tome sadran je, rekli bismo, itav jedan nastavni program11. Ti budui pisari, sasvim naravno, nisu bili podjednako marljivi uenici. Uitelji se esto ljute zbog njihove lijenosti: Pii vlastitom rukom, neumorno ponavlja pisar Amenmose, raspravljaj s pametnijim od sebe . . . Tko eli uspjeti mora vjebati svakoga dana ... Preskoi li samo jedan dan, bit e kanjen. Djeak ima ui na leima. Slua samo onoga tko mu daje batina. Okreni srce mojim rijeima. Koristit e ti. Majmuna moemo nauiti da plee. Konja krotimo. kanjca uzimamo iz gnijezda. Sokola putamo da leti. Ne zaboravi da je pametan razgovor pouan. Nemoj zapostavljati pisanje. Otvori srce mojim rijeima, bit e ti korisne.12 Taj pedagog vjeruje, ili hini da vjeruje, kako u uenikovu srcu uenje nema drugog neprijatelja do lijenosti i tvrdoglavosti. No, budui da se i ivotinje krote i dresiraju, rauna da e nepriljenoga aka izvesti na pobjedonosni put koji vodi do najviih funkcija pozivajui se na njegovu nadobudnost i razum, ali i kanjavajui ga energino ako zatreba. Ali, mladi su Egipani imali i pogubnijih sklonosti: ujem da zanemaruje pisanje, kae drugi jedan uitelj, nita manje mrzovoljan ali upueniji od Amenmosea, i da luduje za plesom. Obilazi krme. Vonj piva prati te na svakom koraku. . . Podsjea me na svetite bez boanstva, na kuu bez kruha. Tetura i udara o zidove. Ljudi bjee od tebe. Kad bi samo znao da je vino propast! 16* 243

Kad bi zaboravio na au! Da, ali tebi nije stalo do uspjeha. 13 Bilo je i gorih sluajeva. Lakoa kojom je u starom Egiptu mukarac mogao u kuu dovesti prilenicu i unajmiti ili kupiti robinju u stanovitoj je mjeri spreavala razvoj javnih kua. Meutim, ipak su postojala mjesta gdje su posjetioci bili ne samo navoeni da piju vie od onoga to nalae razum, nego gdje su nalazili i plesaice, profesionalne pjevaice i glazbenice, koje su, pa radilo se i o samim Amonovim pjevaicama, bile uglavnom lake ene. Tamo su se upoznavale drai strane muzike. Pjevalo se i govorilo stihove uz pratnju daira i harfa. Posjetioci su se odavali i drugim uicima, sve dok se ne bi u jadnome stanju opet nali na ulici i, uzalud se pokuavi odrati na teturavim nogama, svalili u blatni jarak ili upustili u sramotnu tunjavu 14. III DOBRI I LOI SUCI I UPRAVNICI Stanovnitvo, obrtnici i felasi silno su se bojali ljudi od zakona, pa i onih najniih u hijerarhiji. Njihov je posjet i preesto znaio batinanje i zapljenu ionako skromne imovine. Naravno, moralisti su pozivali predstavnike vlasti da budu umjereni i blagi: Ne miri kada sakuplja porez, ali ne budi ni odve krut. Nae li u knjigama velik zaostatak u siromaha, podijeli ga na tri dijela. Ostavit e dva, neka ostane samo jedan. 15 Neki su inovnici na steli u grobnici ili na kipu podignutom u hramu pred oima bogova isticali da su se doista vladali po takvim uputama. inih, kae prvi ministar Ptahimose, ono to hvale ljudi i ime su bogovi zadovoljni. Dadoh kruha gladnome. Nasitih onoga tko ne imaae niega.16 Drugi jedan vezir, po imenu Rekhmare, paljivo je upravljao kraljevskim posjedima. Hramove je ispunio kipovima i dao sebi napraviti sjajnu grobnicu, no branio je slabe od monih, titio udovicu bez rodbine, 244

sinovima dodjeljivao namjetenja njihovih oeva 17. Podreeni velikog Amonova sveenika Bakenhonsua nisu imali razloga da se poale na svoga pretpostavljenoga, barem koliko se njemu samome moe vjerovati: Bijah otac podreenima svojim, poduavah im djecu, pomagali nesretnicima, izdravah onoga tko ostade bez igdje iega. Ne bijah strailo slugama svojim, nego poput oca . . . Priredio sam pogreb onome tko ne imaae nasljednika, pribavio lijes onome tko bijae bez imetka. titio sam siroe koje mi se utjecae, zakrilio udovicu. Nijednoga sina ne liih mjesta oca njegova. Ne istrgoh dijete iz naruja majina. . . Uho moje uvijek bijae otvoreno onome tko kazivae istinu. Odstranih svakog nepravinika. 18 Tako je i Khaemhat, bivi kraljevski pisar i ravnatelj itnica, siao u grobnicu poto je pravino proivio svoj zemaljski vijek. Nijedna optuba nije bila podignuta protiv njega . . . Kad je doao u veliku sudnicu, bogovi to u njoj suduju utvrdili su da su sva njegova djela u ravnotei na vagi dobra i zla. Pred sudom bogova i boginja, Tot ga je liio svake krivice19. Sve to ostavlja veoma povoljan utisak. Meutim, stari vladar koji je dobro upoznao ljude, upozorava sina da bude oprezan sa sucima: Zna da su nesmiljeni kada sude siromahu. Ni Horonemheb, stari vojnik, namjesnik u doba meuvlaa izmeu Akhenatona i Ramsesa I, ne gaji iluzije. Zna se da su u nemirnim godinama nakon vjerskog prevrata pisari, poreznici i svi sitni monici bezono tlaili maloga ovjeka, potkradajui i dravu i faraona. Kad je dolazilo do sudskih sporova, oni kojima je dunost bila da tite poreznog obveznika primali su novac da oslobode zlikovca i osude nevinoga ako je ovaj bio presiromaan da ih potkupi. Nastojei stati na kraj nepravednosti i kazniti la, Horonemheb je donio ukaz protiv podmiivanja. Svaki sudac kome je dokazano da je zlorabio svoj poloaj bio je osuen na rezanje nosa i deportiran u neku vrstu koncentracionog logora kod Silea na Sueskoj pre-vlaci20.
17 18

Urk., IV, 10441046. Lefebvre, op. cit., 127 i dalje. 19 Ann. S. A. E., XL, 605.

245

U jednom nedavno publiciranom proglasu Menmatre se dosta strogo obraa vezirima, dostojanstvenicima, sucima, kraljevskom sinu iz Kua, zapovjednicima strijelaca, rizniarima, knezovima, plemenskim poglavicama na jugu i na sjeveru, konjuarima, nadstojnicima staja, suncobranarima, svim uvarima kraljevskog doma i svim izaslanicima. elio je njime zatititi od svih tih inovnika hram milijuna godina to ga je upravo bio posvetio u Abidu i obdario posjedima, osobljem i stokom. Opravdano se bojao da bi neki mogli rekvirirati pastire, ribare i poljodjelce, dolaziti u lov i ribolov na ribnjake i lovita u vlasnitvu hrama i plijeniti lae, pogotovo one to dolaze iz Nubije, dovozei dragocjenosti s juga. Svaki od inovnika koji bi prisvojio imovinu hrama morao je vratiti oduzeto i platiti globu u stostrukoj vrijednosti, a ekala ga je i kazna od najmanje sto batina. U nekim sluajevima bila je predviena kazna od dvjesta udaraca i pet lomova. Bila je predviena i kaznena mjera odsijecanja nosa i uiju, kao i upuivanje krivca na prisilni poljoprivredni rad na posjedima hrama21. Zauuje takva kraljeva strogost prema lanovima vlastite uprave, a u korist povlatenih koji su tvorili dravu u dravi. S druge strane, valja imati na umu da civilni inovnici nisu uvijek bezgranino potovali privilegirani sveeniki stale22. Pitanje je, meutim, jesu li i zloupotrebe kojima su rtve bili obini zanatlije ili inokosni poljodjelci takoer povlaile tako neumoljive kazne. Pria o IV RED I SIGURNOST Za posljednjih Ramsesa u Tebi i vjerojatno u cijelom Egiptu dolazilo je do nevjerojatnih zlodjela. Dodue, kraa, zloupotreba slubenog poloaja i zloina bilo je oduvijek, pa i u vrijeme najboljih faraona, no organizirane bande jo nikada nisu pljakale
21 22

uenika

Bibl. aeg., IV. Bibl. aeg., VII, 5. Pripovijest o trojici sveenikih

hramove i grobnice gdje je poivalo ogromno blago, koje je, sve u svemu, titila u prvom redu naivnost naroda. U Staroj dravi Egipani su obiavali na uoljivom mjestu velikim slovima uklesati upozorenje onima koji bi se u grobnici nedolino ponijeli, otetili ili ukrali kipove, slikarije, natpise i predmete posmrtnoga namjetaja da njihovo zlodjelo nee ostati nekanjeno: Tko se na bilo koji nain o ovo ogrijei, neka ga napadne krokodil u vodi, a zmija na zemlji. I nee imati pogrebnog obreda. Sudit e mu sam bog.23 Mnogo kasnije, jedan siutski nomarh, koji je sasvim opravdano strahovao da e mu grob biti oskvrnut, jer je i sam prigrabio ve zaposjednutu grobnicu, dao je uklesati podrobnije upozorenje: Svaki ovjek, pisar, mudrac, graanin ili puanin koji bude pravio buku u ovoj grobnici, otetio natpise ili razbio kipove izloit e se srdbi najzloudnijega boga Tota i nou kraljevskih krvnika koji stoluju u palaama. Njihov bog vie nee htjeti njihova kruha. S druge strane, obeava blaenstvo pristojnom posjetiocu, koji e postati mudri starina u svome gradu i amakhu svojega noma.24 Egipani iz Nove drave nisu se prestali pouzdavati u takve pisane opomene. Pronaavi vodu u pustinji nedaleko od zlatnih rudnika, Menmatre je podigao na tome mjestu svetite Amon-Rau i drugim boanstvima, ne samo u znak zahvalnosti, nego i da titi one koji budu ispirali zlato i slali ga u kraljevsku riznicu. Buduim faraonima koji budu tovali Menmatreove odluke Amon, Harakhte i Tatenen e dati da vladaju zemljom vedra srca i da nadvladaju strane zemlje i Zemlju Luka, no kralj koji im se bude usprotivio morat e odgovarati pred nekim nejasnim sudom u Onu. to se tie velikodostojnika koji bi nagovorio gospodara da rudare poalje na neki drugi posao, oganj e mu saei tijelo. Jasna boginja prorijet e mu udove. Ali, tko ne bude hajao za takvu naredbu, Oziris e stajati iza njega, Izida iza supruge, a Hor iza djece njegove sa svim

246

247

Amonov veliki sveenik Heri-hor dao je postaviti svoj kip u hram da stoji uz boga i da ga pozdravlja prilikom njegova izlaska u obrednoj povorci. Jao onome tko ga ukloni s mjesta, makar i nakon mnogo godina: Amon, Mut i Khonsu sasut e svoju jarost na nj. Ime njegovo nee vie postojati u Egiptu. Skapat e od gladi i ei.26 Amenhotep III. donio je ukaz u vezi sa hramom posveenom Kau svoga ljubimca Amenhotepa, sina Hapijeva. Stavio ga je pod zatitu Amonrasonterovu tako dugo dok se bude drao na zemlji. Svi koji mu nanesu bilo kakvu tetu bit e izloeni Amonovoj srdbi: Predat e ih kraljevom ognju na dan njegova bijesa. Urej njegov rigat e im vatru na elo, unitit e ih i tijelo im prodrijeti. Postat e poput Apopija u novogodinje jutro. Nee moi progutati rtve za pokojnike. Nitko im nee naliti vode iz rijeke. Sinovi nee zauzeti mjesta njihova. ene e im biti silovane pred oima. . . Bit e osueni na no kada nastupi dan klanja. Tijela e im propasti, jer e biti gladni, a nee imati hrane.27 U dravi je sve meusobno povezano. Bogobojaznost i strah od prekogrobnih kazni mogli su tititi hramove i grobove sve dok je potena i budna policija odravala red zapadno od Tebe. No, doao je dan kad je policija zanemarila svoje dunosti, a toga su dana i prijetei natpisi izgubili svaki utjecaj. Koliko znamo, do prvih pljaki dolo je god XIV. vladavine Ramsesa IX, no vjerojatno ih je bilo i prije. Grobovi su bili pljakani godinama, a da poglavar khera, to jest nekropole, koji je bio nadreen policiji, medajuima, i itavoj vojsci straara, nije ni prstom maknuo da stane na kraj tim zlodjelima. Tek je gradski naelnik po imenu Paser, kojega se te stvari zapravo i nisu ticale, napokon otkrio itav skandal u izvjetaju veziru i jednoj komisiji velikodostojnika. Taj je izvjetaj uzvitlao mnogo praine. Poglavar khera, knez Paura, naao se izravno optuen, te je morao narediti svojim suradnicima iz policije da otvore istragu. Ovi su provjerili skupinu grobnica u sjevernom dijelu nekropole, poevi sa
26

248

Lefebvre, op. cit., 213.

grobnicom kralja Amenhotepa I, iju su uspomenu tovali stanovnici itave lijeve obale. Paser je u izvjetaju tvrdio da je oskrvnuta, ah se prevario. Grob svetoga kralja bio je netaknut. U blizini hrama toga istog Amenhotepa bio je netaknut i grob uven po spomeniku kralja Antefa sa psom Bakhom meu nogama. Lopovi su pokuali orobiti druga dva groba, ali s polovinim uspjehom, jer nisu mogli doprijeti do komore s posmrtnim ostacima. Meutim, potpuno su uspjeli u pokuaju da opljakaju grobnicu kralja Sekhemre--edtauija, sina sunca Sobekemsafa. Komora u kojoj je poivao vladar uz suprugu, kraljicu Nubkhas, pronaena je sasvim prazna. Pet slijedeih kraljevskih grobnica bilo je nedirnuto, no od etiri groba s ostacima pjevaa kue oboavanja Amonrasontera dva su bila okradena. Oblinje groblje, s grobovima pjevaa, predaka i ljudi iz okolice, prualo je jadnu sliku. Svi su grobovi bili oskrvnuti. Razbojnici su povadili mumije iz drvenih ili kamenih li jesova i ostavili ih naprosto na tlu, poto su s njih strgli zlato i srebro, te odvukli sav posmrtni namjetaj. Tom su prilikom neki razbojnici pohapeni i sasluani. Zapisnike s tih sasluanja knez Paura poslao je istranoj komisiji. Ugledni lanovi komisije nisu se ponijeli ba slavno. ovjek bi oekivao da e imati tek jedan cilj: pohvatati razbojnike, opozvati i kazniti sve one koji su iz nemara ili kao razbojniki jataci bili odgovorni za te strahote. No, njihova se zlovolja okrenula u prvom redu protiv gradskog naelnika, kneza Pasera, koji ih je primorao da se trgnu iz umalosti i nerada, i koji je jo prijetio da e uputiti izvjetaj samome faraonu i zatraiti njihovo hapenje. Da bi ga se rijeili, poslali su mu lanog svjedoka, nekoga kovinarskog radnika po imenu Pakharu, koji mu je ispripovjedio kako je sa svojom bandom iao u pljaku vjenih domova. Poglavar khera, koji je oito znao koliko je to svjedoenje vjerodos tojno, naredio je posebnu istragu i utvrdio da je potpuno lano i da ne odgovara istini. Tada se sastala istrana komisija pod predsjedanjem vezira. Pozvala je preda se dotinog radnika i njegove navodne sauesnike, kao i tuitelja i sve koje je ovaj tuio. Vezir je ovako saeo cijeli sluaj i ishod istrage: Provjerili smo mjesta za koja gradski naelnik tvrdi da su ih navodno

249

ne odgovara istini. Zatim su radnici sasluani i suoeni s Paserom. Izalo je na vidjelo da u stvari ne poznaju nijedno vjeno poivalite u faraonovoj bati navedeno u Paserovoj predstavci. Knez je time, dakle, bio utjeran u la. Radnici, koji su pripadali prvom Amonrasonterovom proroku, veoma sumnjivoj osobi, puteni su na slobodu i vraeni na posao.28 Ma koliko nastojali zatvoriti oi pred djelovanjem razbojnika, policajci su ipak morali uhapsiti nekolicinu od onih koji su opljakali grobnicu kralja Sobekemsafa. Moemo stei utisak o tome kako su ovi postupali zahvaljujui nekim istranim dokumentima. Zidar po imenu Amenpanofer, u slubi Amonrasonterovog velikog sveenika Amenhotepa, bio se udruio sa sedmoricom zanatlija, zidara poput sebe ili tesara, te s jednim ratarom i jednim skelarom. Ovaj posljednji bio je neophodan, jer je bandi valjalo s plijenom prelaziti s jedne obale Nila na drugu, a da pri tom ne pobudi niiju znatielju. Lopovi su djelovali zajedniki ve etiri godine kad su odluili da orobe Sobekemsafovu piramidu. Nije nalikovala ni na jednu piramidu ili velikaku grobnicu kakve smo obiavali pljakati. Prihvatili su se svoga bakrenog alata i prokopali prolaz u samoj masi piramide. Posao je trajao danima, ali su ipak uspjeli prodrijeti u podzemne prostorije. Zapalili su baklje, uklonili posljednje zapreke i nali se pred sarkofazima kralja i kraljice. Naravno, nisu poli u arheoloko istraivanje. Ne asei ni asa, odigli su poklopce sarkofaga i u ovima naili na drvene lijesove, koje su takoer otvorili. Plemenita kraljeva mumija poloena u lijes imala je uza se ma, koji je moda poput maa kraljice Ah-hotep bio ukraen palmetama i lovakim prizorima. Lice joj je pokrivala zlatna maska. Oko vrata nizale su se ogrlice i amajlije. itava je mumija bila prekrivena zlatom. Razbojnici su pokupili sve zlato, srebro, bakar i dragulje. Zatim su lijesove zapalili. Zlato je teilo 160 debena (etrnaest i pol kilograma). Podijelili su ga na osam 250

neopaeno, gradski straari uhapsili su Amonpanofera i stavili ga iza brave u ured kneza Pasera. Lopov je svojih dvadeset debena zlata predao obalnom pisaru, a ovaj ga je pustio na slobodu bez ikakva daljeg postupka. Razbojnik se opet pridruio svojim sudrugovima, koji su sasvim poteno ponovno podijelili blago, no svaki je dio sada iznosio samo sedamnaest i pol debena. Kako je valjalo nadoknaditi izgubljeno, druba se opet dala na rabotu, sve dok ponovno nije bila pohapena. Meutim, dodaje lopov, pljakali su i mnogi drugi ljudi iz ovoga kraja i podjednako su krivi. U zatvoru su bili zadrani stanovito vrijeme. Suci su im izmamili priznanje i doveli ih do piramide koju su bih okrali da rekonstruiraju zlodjelo. Odluili su da osmoricu razbojnika predaju svome poglavaru, Amonovu velikom sveeniku, no do ovoga su dospjela samo trojica i uz njih jo jedan lan neke druge, sedamnaesterolane bande. Drugi su uspjeli pobjei. Suci su velikom sveeniku prepustili brigu da pronae obdjegle razbojnike. Tri mjeseca kasnije pronaen je i napokon izveden pred sud zidar Amenpanofer, ija je majka ve bila protjerana u Nubiju. Poto je dobio primjernih batina, priznao je nova nedjela. Sa svojim sauesnicima opljakao je grobnicu jednoga treeg Amonova proroka. Drubu su sainjavala petorica. Iznijeli su sarkofag od pozlaena drva napolje, a mumiju ostavili u kutu grobnice. Poli su zajedno na otok Amonemopet, zlato odvojili i podijelili, a lijes zapalili. Amonpanofer se ponovno dao u krau, bio uhvaen, pa osloboen, zatim opet krao, sve dok nije napokon bio uhapen i izveden pred suce29. Razbojnici koji su pljakali grobnice kraljeva i velikaa u poetku su bili uglavnom kamenoresci, zidari i obrtnici zaposleni u samoj nekropoli. Njihovoj su drubi ubrzo pristupili nii inovnici u slubi zapadnih hramova i khera, te neki pripadnici sveenstva. Jedna banda, koju su sainjavali sveenik Pen-un-heb i etvorica boanskih otaca, Meri stariji, njegov sin Paisem, Semdi i Pakharu, poela je tako to je s kipa Nefertuma kralja Usirmarea Sotepenrea, velikog boga, ukrala bogatu ogrlicu. Pretopljeni nakit dao je etiri debena i est qita zlata.
29

Pap. Br. Mus. 10054, R 2, 7.

251

Kao najstariji u drubi, plijen je podijelio Meri 30. Jedna druga banda, u kojoj su se bili udruili sveenici, pisari i govedari pljakala je zlatnu kuu kralja Usirmarea Sotepenrea. Ne znamo to u stvari znai zlatna kua ni gdje se nalazila. Ulazna vrata, isklesana u abruskom granitu, osiguravali su bakreni zasuni, a portali su bili pozlaeni. Mora da je ta graevina bila veoma nemarno uvana. Sveenik Kaukaroi i etvorica njegovih sudrugova dolazili su nekoliko puta uzastopce i uvijek odnosili stanovitu koliinu zlata, koje su zatim u gradu mijenjali za ito. Jednoga se dana neki govedar stade s njima prepirati: Zato mi ne date vie nita? ree im. Oni pou do svoje neiscrpne zalihe i vrate se sa jo pet qita zlata. Kupivi za tih etrdeset i pet grama zlata vola, poklone ga dotinog govedaru. No, njihovu prepirku uo je pisar kraljevskih knjiga Setimose. Nanjuivi dobru priliku, ree: Tuit u vas Amonovom prvom proroku. Sveenici nisu dopustili da im to dvaput kae. U dvije krae domogli su se etiri i pol qita zlata, kojima su kupili knjiniarevu utnju. Sveenik Tutuj, jedan od slubenika kue zlata, elio je proiriti podruje svoga djelovanja. Sa sveenikom Nesiamonom poao je do predvorja neba i zapalio ga poto je pokupio sve zlato 31. Na isti nain nestalo je i mnogo dragocjenog pokustva. Jednoga su dana lopovi odnijeli prijenosni monik prvoga Amonova proroka Ramsesnekhta, koji je bio umro nedugo prije. Neto kasnije druga je banda odnijela prijenosni monik Usirmarea Sotepenrea, velikog boga, i etrdeset kua Menmatrea Setija, koje su se nalazile u riznici Usirmareova vjenog doma32. Izvjetaji i zapisnici sa sasluanja u vezi s tim kraama mogli bi tvoriti podebeo spis. Meutim, spominju manje znaajna zlodjela, jer izvjetavaju samo o jednoj pljaki kraljevske grobnice, a zna se da su sve grobnice iz Doline kraljeva i iz Doline kraljica oskvrnute i opljakane jo prije poetka XXI. dinastije, to jest, u razdoblju kraem od trideset godina. Da bi spasili faraonske mumije, veziri i Amonovi veliki sveenici morali su ih izvaditi iz sarkofaga i poloili
Pap. Br. Mus. 10054, R III, 79. Pap. Br. Mus. 10053, V III, 616. 32 Pap. Br. Mus. 10403 I, 6 i dalje. T. Eric Peet, The Mayer papyri A and B.
30 31

252

bez nakita i zlatnih maski, jednostavno ih omotavi trakama, u skromne drvene lijesove i zakopati ih na skrovitim mjestima. Poteene su ostale gotovo jedino grobnice Tutankhamona i kraljic e Ah-hotep, koje se nalaze upravo u oblasti gdje su prvi pljakai pekli svoj neasni zanat. ini mi se da grobnice svih tih Amenhotepa, Tutmozisa, Setija i Ramsesa nisu pljakali samo obrtnici, makar i udrueni u prave bande, jer bi im u normalna vremena policija ubrzo stala na kraj. Za vladavine dvojice posljednjih Ramsesa Egipat je razdirao strahovit graanski rat, u kojemu su se sukobili Amonovi sveenici i pristalice sa Setovim sveenicima i vjernicima, kojih je bilo posvuda, ali su najbrojniji i najaktivniji bili oko Koptosa, u Oksirinku, Tel Modamu i Pi-Ramsesu. Mislim da su tokom toga rata grobnice pljakali amonovci ili setovci, najvjerojatnije i jedni i drugi, toboe u namjeri da neprijatelju ne ostave tolike koliine plemenitih kovina. Kako je primjer bio doao odozgo, obian je puk priprostim sredstvima nastavio uzimati blago tamo gdje ga je nalazio, pogotovo s obzirom na to to je u bezvlau ivot po-stao oajno skup. Namirnice su bile veoma rijetke i dobivale su se samo za suho zlato i srebro. Vol je stajao etrdeset i pet grama zlata. Sauesnici nekoga Bukhafa priznaju da su svojim dijelom plijena nakupovali zemljita, ita, sukna i robova. Kupnja roba nije mogla proi nezapaeno, budui da se knjiila u slubenom uredu. Zato je, saznavi da su neki ljudi skromnog poloaja kupili roba, sudac ove podvrgao sasluanju o podrijetlu imovine. Tebanki po imenu Arinofer sudski je pisar postavio pitanje: to moe rei o novcu koji je donio tvoj mu Panehsi? Nisam ga ni vidjela! Zatim je pitanjem pritjenjuje vezir: ime si kupila sluge koji su bili s njim? Nisam vidjela novac kojim ih je kupio. Bio je na putu kada je bio s njima. Suci joj postavljaju i posljednje pitanje: Odakle potjee srebro koje je Panehsi dao na obradu kod Sobekemsafa? Dobila sam ga od prodaje jema u godini hijena, kada je vladala glad!33 253

pojavile hijene, kao to su se nekada kod nas mogli oko predgraa velikih gradova vidjeti izgladnjeli vukovi. Drugi su smatrali da se radi o slikovitom izrazu. Godina hijena bila je moda godina u kojoj su Amonovi protivnici zauzeli Tebu i opljakali joj hramove i groblja. Vladala je silna demoraliziranost. Ocu neke ene koja je pripadala Bukhafovoj razbojnikoj druini jedan lopov ree: Budalo stara, nespretnjakoviu, ako te ubiju i bace u Nil, tko e te izvaditi? 34 Ramses III. nije imao krivo to je bogove s patetinom usrdnou molio da njegovu sinu podaju sretnu vladavinu. Vidio je da se pribliava katastrofa. Dola je oko tri etvrti stoljea poslije njegove smrti. Egipat ju je prebrodio ozbiljno oslabljen, poslije vie od etvrt stoljea nereda, kada su obrtnici, pisari i sveenici pljakali grobnice kraljeva i drugih pokojnika, ega nije bilo jo od vremena Hiksa. V NA SUDU Kada je opet uspostavljen red, otpoelo je kanjavanje. Vjerojatno je ve pod Ramsesom IX. jedna komisija pod predsjedanjem samoga vezira, poslije faraona najutjecajnije linosti u dravi, poela sakupljati podatke o veliini teta. ini nam se da joj je bilo manje stalo do toga da sazna istinu, a vie da sprijei da se o njoj previe govori. Neki su razbojnici pohapeni, ali su za malo zlata otkupili slobodu i opet se odali razbojnitvima. Na putu od zatvora gradskog naelnika do prvosveenikova, znali su uluiti priliku i dati petama vjetra. No, nakon ponovljenih pljaki u posljednjim godinama vladavine Ramsesa IX. prihvatila se posla, ovaj put mnogo odlunije, nova komisija, u kojoj su uz vezira bili kraljevski peharnici, jedan nadstojnik riznice, dvojica suncobranara, pisari i glasnici. esto se znalo dogoditi da su se oteene stranke obraale kipu kakvoga svetog kralja ne bi li isposlovale povrat ukradenog predmeta ili cjelovitu isplatu odtete. No, sada je stvar bila ozbiljnija i sveti je kralj ostavljan po 254

Na poetku rasprave posveene sasluanju prvooptubenih razbojnika koji su pljakali vjene domove, vezir kae Bukhafu: Iao si u krau sa svojom drubom. Bog te je uhvatio i doveo. Stavio te je u faraonove ruke. Nabroji mi sve ljude koji su bili s tobom u vjenim domovima! Optuenoga nije trebalo suvie salijetati da izda estoricu sauesnika. Ali, sud time nije bio zadovoljan. Podvrgnut batinanju, Bukhaf se zakune da e govoriti. Sasluanje se nastavlja: Reci, na koji si nain dospio u uzviene vjene domove? Lopov izjavljuje da je grobnica u koju je uao ve bila otvorena, to ga stoji novih batina, koje on prekida rijeima: Kunem se da u govoriti. Na taj je nain iz njega izvueno trinaest imena, a zatim kae: Tako mi Amona, tako mi kralja, ako se utvrdi da sam preutio jednoga jedinog od onih koji su bili sa mnom, sam u izdrati njegovu kaznu umjesto njega!35 Zatim poinje jedno-lian mimohod sauesnika i drugih individua, kojima je ime spomenuto u istrazi. Okrivljeni se kunu da nee lagati, pod prijetnjom da budu prognani u Libiju, lieni nekog dijela tijela ili stavljeni na drvo. Ve smo sreli taj izraz. Neki su egiptolozi mislili da se radi o nabijanju na kolac. To, meutim, nije sasvim sigurno. Nabijanje na kolac prikazano je na asirskim reljefima. Na egipatskim se ne nalazi nikada, ali se na njima koji put vidi privezana uza stup osoba osuena na batinjanje36. Pretpostavljam da je osuenik na drvo bio privezan uz kolac, moda sve do smrti. Koji put okrivljeni daje sucu ovakav odgovor: Jao meni, jao jadnome mome tijelu! Bez imalo suuti, sudac postavlja pitanja, a ako odgovor ne zadovoljava, slijede batine. Postojalo je vie naina batinjanja, jer susreemo upotrebu triju razliitih izraza: badana, nadana i manini. Neki su redom kusali sva tri naina, no ne moemo rei po emu su se razlikovala. Batine su se dobivale po leima, ali i po rukama i nogama. Ta je energina mjera znala razvezati mnogi jezik, ali ne uvijek i svaki.

255

neprilici zatrai od jadnika da navede svjedoka koji bi ga mogao potkrijepiti. Rijetko je kada koji optuenik bio puten na slobodu. Kad je priveden truba po imenu Amonkhau, vezir ga upita: Kako si postupio zajedno s kadioniarem edsukhonsuom kada si doao u vjeni dom odakle si iznio srebro poslije razbojnike provale? Ovaj odgovori: Jao meni! Jao tijelu mome! Trubau Perpatjauu, mome drugu u svai, kad smo se prepirali, rekoh: 'Ubit e te zbog kraa koje ini u kheru'... Sasluanje se nastavilo uz batinjanje po nogama i rukama. Jadnik ree: Vidio sam samo onoga koga sam rekao. Uslijedila je dvaput nadana i jedanput manini. Ree: Nita nisam vidio. to sam vidio, rekao sam. Sasluanje se ponovilo 10. dana etvrtog mjeseca ljeta. Utvreno je da nije sudjelovao u krai. Vraen mu je zrak. Zaista ga je bio zasluio. 37 Zahvaljujui ovakvim dokumentima upoznati smo sa mnogim sasluanjima, ali presude nisu doprle do nas. Ne znamo na kakve su kazne bili osuivani. Jadnici su ili podlijegali muenjima ili VI PRIMANJE STRANIH PODLONIKA Vidjeli smo, dakle, da su se dravni slubenici u prvom redu bavili brigom oko kraljevskih posjeda, suzbijanjem razboj nitava, dijeljenjem pravde i ubiranjem poreza. U vrijeme nestaice hranili su puanstvo. Takav im je bio uobiajeni posao. Ponekad su povlateniji dostojanstvenici obavljali i asnije dunosti. ini se da nijedna nije bila ugodnija od one koja se sastojala u tome da se prilikom ulaska u Egipat doekuju i prate pred faraona izaslanici stranih zemalja, koji su donosili ratnu odtetu, izraavali elju da budu u vodama faraonovim ili da visoko mjesto obavijeste o tome kako u nekoj dalekoj zemlji ivi kraljevna koja nikako ne moe ozdraviti, te su znanje kakvoga egipatskog lijenika ili prisutnost nekog milostivog boanstva jedini nain da joj se vrati zdravlje. Izaslanici iz Retenua, Naharine i rubnih podruja Azije mogli su pristizati bilo kopnenim putovima, gdje su ih na Horovim putovima
37

Pap. Br. Mus., 1002, IV, 6-14.

256

doekivali graniari, bilo morem. Brodovi su im bili slini egipatskim, to nas ne smije uditi, jer su u brodogradnji Egipani zapravo bili uenici stanovnika Biblosa. Pristavi u luku, sirijski poglavari pale mirisnu smolu i pokretima izraavaju radost to su sretno prevalili dugaak put. Odmah iskrcavaju robu, dok Egipani na obali otvaraju krme i toionice, a zatim stupaju u dodir s egipatskim slubenikom koji e ih odvesti pred vezira. Povorka im je veoma arolika. Vjerojatno se sjatilo mnogo naroda da ih vidi. Umjetnici, koji e ih morati jednoga dana naslikati u vezirovoj grobnici, promatraju povorku s napetom panjom. Mukarci su obueni u vezene pregae od raznobojne vune, ukraene kiankama, i u duge haljine s rukavima to se sprijeda zatvaraju trakama i kopama, ili su zaogrnuti u iroke vunene marame. Poneki oko vrata nosi medaljon. ene su odjevene u haljine s volanima. Sluge gone konje, medvjede i slonove, tek neto vee od teleta, a na ramenima nose upove s terpentinskom smolom, katranom, medom i uljem, te koeve pune zlata i lapis lazulija. Egipani su osobito cijenili njihove rukotvorine, kola, oruje, nakit i metalno posue. Sirijci su u tome bili postigli zapanjujue savrenstvo. Vie se nisu, kao poetkom XVIII. dinastije, zadovoljavali amforama sa cvjetolikim rukama, peharima s oblim ukrasima uz rubove i vazama punim umjetnoga cvijea, nego su pravili ogromne amfore na stalcima, potpuno prekrivene ugraviranim ili inkrustiranim ornamentima i obogaene ljudskim ili ivotinjskim glavama u nizovima oko stalka, trbuha ili poklopca posude. Neke takve amfore imale su trostruk trbuh i tri grljka. Poklopci su im bili u obliku glave boga Besa ili orlolava. iroki pehari tvorili su u stvari podnoak za maketu viekatne graevine ili za kip sfinge sa enskom glavom. Ponekad pehar pridravaju dva ljudska lika jedan drugome okrenuti leima. Spomenimo jo i Besove ili enske glave na 17 Egipat 257

s kakvom su ih briljivou nastojali reproducirati u Amisebinoj grobnici38. Povorke junjaka nisu u slikovitosti nimalo zaostajale za pojavom Azijaca. Okieni ogrlicama i panterskim repovima privezanim o miice, te obrijanih glava, osim tri pramena kose, junjaci hodaju pleui uz zvukove bubnjeva. ene su im odjevene u suknje ili haljine s volanima i nose i po etvero djece u brenti na leima. Donose bakrene titove, slonovau, nojeva jaja, panterske koe, upove i razne zaveljaje. 0 uzici vuku majmune, geparde i dugovrate irafe. Nijedna se povorka, meutim, ne moe mjeriti s onom koju je Tutankhamonu prikazao kraljevski sin iz Kua Huj 39. Jo uvijek nosei zlatne ogrlice kojima ga je vladar nagradio, potkralj prima svoje egipatske suradnike, a ovi ga pozdravljaju kleknuvi pred njim i dotiu mu se skutova ili nogu. Veina je Nubijaca prihvatila egipatsku nonju, sauvavi poneto svoga tradicionalnog nakita. Duga im kosa tvori neto poput kalote utegnute dijademom s nojevim perom. O uima im vise kolutaste naunice. Vrat im je sav ovijen ogrlicom od kuglica. Na zapeima blistaju teke narukvice. Neki su preko lea prebacili panterske koe, a preko njih opremu to se sastoji od opasaa, naramenice i prednjice, na kojima se razabira zrakasta sunca. Knezovi elegantno nose prozirnu, plisiranu haljinu, egipatski naprsnik i sandale. Djeci im pleteni uvojak kose pada niz desni obraz kao i egipatskoj. 0 nadlaktice su privrstili panterske repove. Dok su nosai darova kroz une resice provukli jednostavne prstenove, kneevske nau nice sastoje se od zlatnih diskova. Meu njima su ratnici, koji pokleknuvi mole za ivotni dah, i nosai darova, koji nude vreice zlata i zlatne prstenove na pladnjevima, panterske koe, irafe i goveda, kojima se ogromni rogovi zavravaju ovjejom rukom. Odred velikaa stupa pred kraljem zemlje, koji se vozi na kolima slinim egipatskim ili azijskim, osim to se na njima nalazi prekrasan suncobran od
38 U pogledu povorki izaslanika sjevernih zemalja, vidi moje Reliques de l'art syrien dans l'Egypte du Nouvel Empire, Pariz, 1937. 39 Th. T. S., IV, 2330. Isp. Wr. Atl, I, 35, 56, 224 (Amiseba); 247248 (Horemheb); 265 (Anna); 270 284285 (Amenmose); 292, 293, 336, 337 (Rekhmare); Maspero, Histoire, II, 269; Medinet-Habu,

nojeva perja i to ih vuku dva vola bez rogova. Za kolima slijedi nekolicina zarobljenika vezanih ruku i sapetoga vrata. Na kraju povorke dolaze Crnice, nosei dojenad u brentama i vukui za ruku djecu, oianu po mjesnoj modi. Nage su do struka. Poput mukaraca, i one nose naunice, panterske repove i masivne grivne. Iako nisu bili tako radini kao Feniani, i juni su se narodi mogli podiiti veoma umjenim rukotvorinama. ini se da su egipatski namjesnici Nubije, koji su nosili naziv kraljevskog sina iz Kua, nastojali unaprijediti domau radinost, pogotovo kad se vidi s kakvim zadovoljstvom Huj promatra proizvode to su izloeni pred njegovim oima prije nego to e ih predati svome vladaru. Nubijci ne samo da su proizvodili imitacije egipatskih modela stolica, kreveta, nonih ormaria i kola, nego su pravili i oruje, koje se razlikovalo od egipatskog. Njihovi koni titovi obrubljeni trakom kovine i ojaani avlima bili su ponekad ukraeni prizorima iz slubenog repertoara. Tako se moglo vidjeti kako sfinga s ovnujskom glavom gazi neprijatelja, dok faraon kopljem probada Nubijca. No, Egipani su jo vie cijenili zlatne makete crnakih sela ugraene u koarice ili postavljene na stalak. Na kolibu u obliku veoma visoke piramide bacaju hlad datule i dum-palme. Uz palme se penju djeca i majmuni berui plodove. Selom eu irafe i njihovi uvari. Nekoliko Crnaca pozdravlja s ruba sela. Podnoje stalka ukraeno je likovima Crnaca privezanih uza stup i kraljevskim kartuama. O gornjoj plohi vise panterske koe i zlatni lanci. To je vrhunac izlobe, remek-djelo nubijskog zlatar-stva po egipatskom uzoru. Kraljevski sin iz Kua, koji je donio takvo blago iz junih krajeva, da o ipkama zlata, ebanovini i bjelokosti i ne govorimo, i koji se mogao pohvaliti da je u njima zaveo red, zaista je zasluio da bude dostojno nagraen.

258

131*

JEDANAESTO POGLAVLJE

IV0T U HRAMOVIMA I POBONOST Egipani su, kako veli Herodot, najbogobojazniji od svih ljudi.1 Vjeruju da sve na svijetu pripada bogovima, da su oni izvor svake sree, da spoznaju nae elje i da se u svakom trenutku mogu umijeati u ovjekov ivot. Ramses II, ostavljen od svojih vojnika i opkoljen od neprijatelja pred Kadeom, uspio se odrvati opasnosti zato to je njegov glas odjeknuo sve do Tebe i to ga je uo Amon. Prekrasno vrijeme pratilo je usred zime njegovu hetitsku zarunicu na putu u Egipat zato to mu Sutekh nije mogao nita odbiti. Kopai zdenaca pronali su vodu u pustinji zato to je Hapi volio svoga sina Ramsesa vie nego sve faraone koji su vladali prije njega. Uvjerenje da bogovi podupiru neke smrtnike budila je u ovima koji put i ne-razumne elje. Kau da je kralj Amenofis jo za ivota zaelio da vidi bogove2. Kraljevi Hornekht, sin Osorkona II. i kraljice Karom, elio je da uza nj bude boanski leinar kad se umijea meu antilope i nebeske ptice3, oito zato da uzmogne razumjeti njihov jezik, koji poznaje tek malen broj posveenih, i vane poruke koje im povjeravaju bogovi. Mnogi su rado vjerovali da povlateni mogu zapovijedati prirodi, nebu, zemlji, noi, planinama i vodama, te ukloniti vremenske i prostorne zapreke 4. No, bile su to tek prolazne
1

Herodot, II, 37.

ludosti. Kazujui u pero papirus Harris, Ramses III. je bogove Egipta, kako najvee tako i najmanje, molio za uglavnom jednostavne i razumne stvari, za sebe samoga blaenu vjenost, a za svoga sina da postane moan i potovan vladar, da mu podare dugotrajnu vladavinu i blagonakloni Nil. Uvjeren je da zasluuje takvu milost, jer su ga bogovi postavili na oevo mjesto, kao to su Horu dodijelili Ozirisovo. Nikoga nije tlaio. Nikoga robio. Nije se ogrijeio o boje naloge. Molbe smrtnika, bili oni bogati ili siromani, izraavaju skromne elje. Roditelji bez mukog potomka mole Imhotepa da im podari sina. Kada ga progoni razbjesnjeli brat, Bitau se prisjea da Harakhte umije razlikovati istinito od lanog. Svi znaju da e se bog smilovati sirotima. Kada se sve okrene protiv njih, on im ostaje jedina potpora, on je sudac koji ne prima mita i ne utjee na svjedoke. Siromah koji nema novaca ili zlata za pisare ni odjee za njihove sluge otkriva na sudu da je Amon uzeo vezirov lik kako bi izrekao pravdu i slabome pomogao da nadjaa monoga5. Neki se pisar uzdaje u Tota da bi uspio u pozivu: Doi mi, Tote, ibise sveti, boe koga voli munu, tajnie Svetoga devetorstva, doi, uputi me, poui me umjenosti u slubi tvojoj, jer je to najljepa sluba. Tko se u njoj istakne, knezom postaje.6 Takva gorljiva, a ipak razumna pobonost ponekad nas zbunjuje. Razni su narodi oduvijek voljeli svoja boanstva obasipati raskojem. No, sjaj hramova u Novoj dravi upravo nadilazi matu. Od poetka Ahmoseove vladavine, sav je suviak, sav plod tednje odlazio u hramove. Znamo ve da je osnovna skrb svih kraljeva bila da podiu nova sve-tita, da proiruju i uljepavaju ve postojea, obnavljajui bedeme i vrata, gradei svete barke i postavljajui kipove, nadomjetajui opeku kamenom, a domae drvo egzotinim, oploujui zlatom vrhove obeliska i zidove vjeitih obitavalita, ispunjajui svaku prostoriju namjetajem ukraenim zlatom i dragim 261

260

neto kao pokus za ono to e se u daleko veoj mjeri zbiti pod posljednjim Ramsesima, no slavni i sretni vladari uspjeno su stvari opet doveli u najljepi red. Poput Grka i Rimljana zaueni smo brojnim i udnim oblijima staroegipatskih boanstava. Vinjeta jednoga papirusa u kairskom muzeju predstavlja sveenicu Isitemheb, kraljevsku ker, kako veoma draesno pada niice na obali ribnjaka pred krokodila koji se pruio na drugome kraju ispod vrbe7. Nimalo se ne gadei, sveenica pije vodu iz ribnjaka, gdje se praakala neman koja je sada mirno promatra. Krokodil je zapravo bog Sobek, jedno od najtovanijih boanstava. Njemu su bila posveena velika kultna sredita u Fajumu, koji e Grci kasnije i zvati Krokodilopolis, a drugo u Sumenuu, juno od Tebe, i sve tita pomalo posvuda. Stanovnici Memfisa i Ona pretpostavljali su krokodilu bika, kojega su prvi nazivali Hapi, a drugi Mer-uer. Bik Hapi raspoznavao se po obiljejima koja su opisali grki autori8. Kad je bio prepoznat, roenje mu je bilo pomno zabiljeeno, a zatim je u velikom sjaju voen u Ptahov hram. itavoga ivota tovio se poslasticama i uivao u poastima. Kad je uginuo, itav je narod tugovao. Imao je pravo na mumificiranje, grobnicu i pogreb dostojan vladara. U munuu su sveti bili ibisi9. Povlatenome ibisu pripadale su boanske poasti. Mumije uginulih ibisa donoene su iz cijeloga Egipta i sahranjivane u jednu ogromnu peinu. Svetih sokolova moglo se nai svagdje, a ne samo u gradu Nekhenu, koji su Grci nazvali Hierakonpolis, nego i u oblinjem Nekhebu, kao i u svim mjestima koje dananji Egipani zovu Damanhur (Horov grad) ili Sanhur (Horovo okrilje) i drugdje, kao na primjer u Hatribi, gdje je njihovu nekropolu vratio u prvotno stanje Ded-her Spasilac, ili u Tanisu, gdje smo nedavno otkrili sokolske kosture u upiima. U Basti se stanovnitvo klanjalo maki. U Anitu stranoj zmiji Uadit.
7

Kuentz, Quelques monuments du culte de Sobok, sl.

Tebanski seljaci prinosili su toj istoj zmiji, pod imenom Renutet, prve plodove etve. Egipani nisu oboavali samo ivotinje, nego i biljke. Parovi, ili mukarci i ene pojedinano pobono pristupaju sikomori, ruku ispruenih da prihvate vodu to je lije boginja sakrivena u drvetu. Svaki je grad posjedovao sveti gaj, kao to je imao mjesnoga boga, no ovaj nije bio dovoljan da zadovolji vjersku gorljivost. U svakom imalo veem gradu mjesnom se bogu pridruuju druga boanstva, koja su jednoga lijepog dana dola iz nekog oblinjeg, ali i udaljenijeg grada. Kada je Ramses II. podigao sebi rezidenciju u istonoj Delti, doveo je u nju itavu boansku drubu, Amon je tu stolovao pokraj Seta, svoga dojueranjega i sutranjeg dumanina, a onski Tum i memfiski Ptah, boanstva Delte, pokraj bogova Sirijaca i Feniana, jer su Egipani poeli usvajati i strana boanstva, kao da im vlastita ve nisu bila dostatna. Ozirisov ubojica zamijenio je svoju hrtovsku glavu ljudskom. Prihvatio je Baalovu odjeu i atribute, iljastu kacigu na kojoj blista sunana ploa i izrastaju dva otra roga, a s perjanice pada na tlo dugaka vrpca, i vezenu pregau ukraenu kiankama. Umjesto sestre, uz bok mu se nalazi Kanaanka Anta10. Astartu su po njezinu dolasku u Egipat potovali kao kraljicu svi bogovi11. Sagradivi dvorac na granici Egipta i Sirije, gdje je ekao svoju zarunicu, Ramses ga nije mogao ostaviti bez nebesnike zatite. Odabrao je dva egipatska boanstva, Amona i Uadit, i dva azijska, Sutekha i Astartu12. Poslije Tutankhamonove vladavine kanaanski bog Hurun, koji je imao lik sokola poput Hora, kao da je nastojao istisnuti toga drevnog zatitnika kraljevstva 13. Memfis, gdje je itava jedna gradska etvrt pripadala doljacima iz Tira, predstavljao je pravi saetak svih egipatskih i stranih kultova14. Teba, grad sa stotinu vrata, mogla se sasvim lijepo zvati i gradom sa stotinu bogova. 263

262

II SVEENSTVO Znamo da je svaki hram bio pravi gradi, zakriljujui meu zidinama slubenike, policajce, obrtnike i ratare, koji su ivjeli u njemu kao u svakom drugom gradu. Iako su pripadali hramu, nisu bili redovnici. To se ime odnosi na one koji su se zvali uabu, isti, it neter, boanski oci, na boje sluge, hemnetere, na ovjeka sa svitkom, kheryhebeta, koji je drao u ruci raspored obreda ispisan na svitku papirusa, na lanove unuyta, kolegija sastavljenog od najmanje dvanaest osoba, budui da unut znai sat. Ti su se redovnici smjenjivali svaki sat da osiguraju nou i danju neku vrstu neprekidne slube boje. U mnogim se hramovima predstojnik dramskih prikazanja bavio organiziranjem svetih predstava, o kojima emo govoriti malo kasnije. Sveenik sem, nepoznat meu Amonovim sveenstvom, igrao je u Onu i u Memfisu vanu ulogu. U Tebi su na elu Amonova sveenstva stajala etvorica hemu neterua. Prvi boji sluga bio je, unato skromnosti titule, jedan od najutjecajni jih ljudi u Egiptu. U Onu je poglavar Tumova sveenstva nosio naziv veliki vidovnjak, ur ma, a poglavar Ptahova sveenstva u Memfisu nadstojnik umjetnika. Glavar Totova hrama u munuu nosio je naslov starjeina petorice. U mnogim hramovima glavna je linost kao i kod Amona nosio naziv bojeg sluge. Od Grka nam je ostalo da te hemu neterue zovemo prorocima, jer su ponekad tumaili boju volju, ali to im nije bila jedina dunost, a nismo sigurni ni da su je vrili iskljuivo oni. Bez obzira na to kako se zvali, u Novoj dra vi sveenici se nastoje odvojiti od narodnih masa. Preziru plisiranu haljinu s rukavima i pau dugaku pregau. Do pojasa su goli. Izbrijavaju bradu, brkove i glavu. Kao to su hramovi udomljivali esto po nekoliko bogo-a, ni sveenici nisu itav ivot ostajali obavezno u slubi jednoga te istog boga. Setov veliki sveenik Seti bio je istovremeno voditelj Benebdedovih svetkovina i obreda zmije Uadit, koja sudi objema zemljama. Nebunef, koga je Ramses II. imenovao Amonovim velikim sveenikom, nije ni pripadao sveenstvu toga boanstva. Bio je veliki sveenik Anhura u Tjiniju i boginje Hator u Denderi. Drugi jedan Amonov veliki sveenik, po imenu Anen, koji se nije uspio dovinuti do 264

starjeinom vidovnjaka i semom u mentuskom Onu, gradu u tebanskom nomu. U kultovima je uestvovao i velik broj ena. Svaki je hram posjedovao zbor pjevaica, koje su svete obrede pratile pjevanjem uz zvuke sistruma i krotalona. Ove gospe nisu stanovale u hramu, nego sa svojim obiteljima, budui da su slubu obavljale tek stanovite dane i to svega nekoliko sati. Meutim, pripadnice Khenerita morale su ivjeti u hramu, jer rije khener oznauje zatvor i najskrovitije mjesto hrama ili palae, Njihova se nadstojnica zvala boanska supruga boja, ili ruka boja, ili pak boanska poklonica. Bilo je miljenja prema kojima su te ene iz bojega hrama bile zapravo svete bludnice, kakvih je bilo u Biblosu, gradu proetom egipatskom kulturom. Nije dokazano da je tako bilo i u Egiptu. Dodue, Amonove su pjevaice ponekad bile prilino sumnjiva morala i posjeivale nedolina mjesta. No, krivo bismo imali kad bismo na temelju samo jednoga primjera iz torinskog papirusa15 sudili sve Amonove glazbenice. Ni to ne bi, uostalom, moglo dokazati da su se slubenice hrama morale, kao bibloske ene za vrijeme Adonija, podavati strancima i predavati riznici hrama sitnu zaradu od takvoga posla. Kao to su slubenici prvenstveno potjecali iz slubenikih obitelji, tako su i sveenici gotovo uvijek bili sveeniki sinovi16. Tako je, na primjer, sin Amonova drugog proroka Bakenkhonsu poao u kolu ve sa pet godina, s tim da kasnije ue u sveenstvo. Sinovi i unuci velikog sveenika Rome-Roja takoer su bili sveenici. Stariji sin sluio je uza nj kao drugi veliki sveenik. Mlai je sin sveenikovao u jednom hramu zapadno od Tebe. Unuk je ve bio boanski otac. No, znalo se dogoditi da se sinove sklonosti i namjere obitelji ne ostvare. Iz jednoga slubenog dopisa saznajemo da je neku trojicu mladia vezir preporuio za sveenike u Merenptahovu dvorcu, koji se nalazio u Ptahovu hramu. Meutim, ne potujui ba suvie sveenika prava, jedan ih je inovnik poslao na sjever da postanu oficiri. Time je zlouporabio slubeni poloaj.
15

Peyte i Rossi, Les papyrus hieratiques de Turin.

265

Neki je pisar odmah prijavio itavu stvar i zatraio da se mladii vrate17. Uenici koji su se spremali za vjerski poziv uili su poput ostale djece gramatiku i pisanje, no morali su nauiti i tota drugo. Trebalo je da poznaju boanske likove, njihove nazive, epitete, atribute i legende, kao i sve u vezi sa slubom bojom, to nije bilo sasvim jednostavno18. Na kraju kolovanja morali su polagati ispit. Onaj koga su ispitivai ocijenili kao sposobnog da se zaredi za sveenika skinuo je sa sebe odjeu, okupao se, obrijao, natrljao mirisnim mastima i okitio se posveenikim znakovima, a zatim bio uveden na nebesko obzorje. Proet strahom od boanske svemoi, konano se smio pribliiti bogu u njegovu svetitu19. III BOGOTOVLJE Obredi to su se u svi m hramovima Egipta vrili u kraljevo ime i o njegovu troku predstavljali su tajni in koji se odvijao u najsvetijem dijelu hrama, daleko od oiju javnosti. Zareeni bi se sveenik najprije oistio u kui jutra. Uzeo bi zatim kadionicu, zapalio je i uputio se prema svetitu proiujui mirisom terpentinske smole usputna mjesta. Naos s kipom boga ili boginje od pozlaena drva bio je zatoren. Sveenik je slomio glineni peat, otvorio zasun i raskrilivi dvokrilna vrata otkrio boanski lik. Pao je pred njim niice i okadio ga uz molitvene himne. Do toga je asa kip jo bio neiv predmet. Oivit e ga sveenik, prikazujui mu oko to ga je Hor iupao svome dumaninu Setu, a koje su pronali bogovi, i kipi boginje istine Maat, Raove keri. Zatim je boga izvukao iz naosa. Oprao ga je, okadio, obukao, namirisao i uredio po uzoru na kraljevu toaletu, stavivi preda nj neto hrane, koju je zatim progutala vatra. Onda ga je opet vratio u naos. 266

Sveenik je odstupio nauznak, briui tragove svojih stopala20. Za uzvrat za tu brigu i darove bog je kralju podarivao ivot, i to ne samo tjelesni, nego boanski ivot, pun svetkovina i veselja sve do u vjenost. Narodu, koji nije sudjelovao u tim svakodnevnim obredima, bilo je dovoljno da zna da e, poto su faraona usliali bogovi njegovi oci, itav Egipat uivati njihov blagoslov. Dolazio je, meutim, na svoje prilikom bojih izlazaka, o kojima e biti rijei kasnije, no u oekivanju tih blagdana sigurno je svakome tko je htio bilo doputeno da vjerojatno uz kakav rtveni pokloni ue u boju palau, da proeta svetim dvoritima i gajevima, ili da se priblii vrtu po kojemu su slobodno jurcali ovan i bik, izabrani da budu otjelovljenje boga, i ribnjaku gdje se kupao Sobekov krokodil. Nita nije spreavalo egipatskog puanina da pred podnoje Amonova kipa u Tebi ili podno Ptahova lika u Memfisu postavi malenu stelu od vapnenca, na kojoj je uz boje oblije bilo uklesano uho, esto i nekoliko uiju, tri ili devet, koji put i daleko vie, etrdeset osam, pa ak i trista sedamdeset osam, te nekoliko oiju. To je bio nain da se bog navede da saslua i svrne pogled na molitelja, koji ga je mogao moliti za najraznoraznija uzdarja i milosti, mirei se jedino sa smru, jer ovaj ne usliuje onoga koji joj se obraa molbama21. U hramovima su se nalazile i takozvane iscjeliteljske statue i stele22. Stele su bile na prednjoj strani ukraene likom sasvim gologa djeteta Hora kako stoji na krokodilu, drei u rukama zmije, a iznad njega likom iskeenoga Besa. Na drugoj strani ili pri dnu stele bila je uklesana pria o tome kako je u majinoj odsutnosti boje dijete u movari Akhbit ujela zmija. uvi majino zapomaganje, gospodar bogova naredi Totu da izlijei maloga ranjenika.
20 Taj ritual poznajemo na temelju triju papirusa iz Berlinskog muzeja i reljefa iz abidskog hrama. Moret, Le rituel du culte divin journalier en Egypte, Pariz, 1902. 21 H. P. Blok, Opaske u vezi sa nekoliko uhatih, stela, Kemi, II, 123135. 22 Lacau, Les statues guerisseuses dans l'ancienne

Egypte. Monuments Piot XXV (1922); Erman, La religion des Egyptiens, 355; Lefebvre, La statue guerisseuse du Louvre, Melanges Loret, 89 i

dalje.

267

Ili o tome kako je Ra izlijeio Bastit od korpionova uboda, ili kako se Oziris, kad ga je brat bacio u Nil, udesno spasio od krokodilskih ralja. Statue su predstavljale uvene osobe koje su se za ivota istakle u kroenju zmija. Statue i stele bile su postavljene na postolja. Svaku je okruivao bazeni povezan lijebom sa stublinom, izdubljenom nie u postolju. Kada je koga ujela otrovna ivotinja, bilo je uputno stelu ili kip obliti vodom, a u nju je onda prelazila udesna mo iz formula i svetih pria. Vodu je zatim valjalo izgrabiti iz stubline i dati je bolesniku da popije: Otrov nee ui u srce njegovo i nee mu saei grudi, jer mu je ime Hor, oevo ime Oziris, a majino Neit ucviljena. Ozdravivi, ranjenik je jo samo morao svetome iscjelitelju uputiti molitvu zahvalnicu, to ga, naravno, nije oslobaalo obaveze da se istome ili bo anskome ocu koji je sipao vodu odui kakvim poklonom. Meutim, skromni se molitelji u svojim skromnim molbama nisu osjeali sasvim lagodno u velianstvenim kuama bojim u Tebi, Memfisu i drugim velikim gradovima. Vjerovali su u Amona ili Ptaha, ali su se nastojali utjecati tim velikim bogovima podalje od vjerskih poglavara, u svetitima po svojoj mjeri. Grobljanski radnici izabrali su sebi kao zatitnika jedno zmijoliko boanstvo, koje su zvali Merseger, Prijateljica tiine. Ovo je najradije boravilo na planini iznad njihova sela, pa kad se govorilo o planinskom sljemenu, nije bilo jasno misli li se na boanstvo ili na njegovo prebivalite. Slubenik groblja imenom Neferabu pozvao je nekom prilikom kao svjedoka istinitosti svojih rijei Ptaha i Sljeme. No, lagao je. Ubrzo je zatim oslijepio. Priznao je grijeh Ptahu, a ovaj ga je obavio ta-mom usred bijela dana. Nesretnik je svima ukazivao na pravinost boga, koji nijedan in ne eli zanemariti. Ali, vid mu nije bio vraen. Tada se ponovno obrati velikom i monom boanstvu Sljemenu zapada. Ovo mu pristupi u blagom lahoru i oslobodi ga nesree: Jer Sljeme zapada milostivo usliuje molbe.23 Malo svetite toga boanstva imalo je veoma mnogo poklonika, o emu svjedoi velik broj pronaenih stela i zavjetnih ploa. No, nije mu nimalo smetalo ni susjedstvo drugih velikih bogova, koji su imali 268

svetite uz njegovo. Kad je neki dekorater obolio, njegov otac i brat obratili su se Amonu, koji spaava ak i one koji su na drugom svijetu. Gospodar bogova stie kao vjetar sjevernjak, kao svje lahor da spasi jadnika, jer nikada nije srdit itav dan. Ljutnja mu traje tek asak, a zatim nestaje bez traga24. Ti radnici, koji su se stavili pod okrilje Prijateljice tiine, uzeli su kao zatitnika jo i prvoga vladara Nove drave koji je dao sebi iskopati grobnicu u Dolini kraljeva, Amenhotepa I 25. Bio je prvi poslodavac i prvi dobroinitelj stanovnitva Deir el Medineha. Njegov se kult uskoro toliko proirio da je dobio nekoliko svetita na lijevoj oba-li u Tebi. Pronaeni su ostaci jednoga hrama Amenhotepa ivota, Zdravlja, Snage od vrta. Poznata su imena jo trojice, koji su se zvali Amenhotep od predvraa, Amenhotep brodar i Amenhotep miljenik Hatorin. Svetkovina toga dobrog zatitnika trajala je etiri dana, za koja su radnici, njihove ene i djeca neprestano pili i pjevali. Sveenici i oni koji su u povorci nosili, zasjenjivali, hladili lepezama i kadili njegov kip bili su iskljuivo radnici. Radnici su mu poklanjali toliko povjerenja da su ga molili da im presuuje u sporovima. Bio je ekspeditivniji i jeftiniji mirovni sudac nego vezir i njegovi pisari. Neka se tuiteljica izraava ovako: Doi, gospodaru! Majka i braa moja ine mi nepravdu. Pokojni joj je otac bio ostavio dva dijela bakra i rentu od sedam vagana ita. Majka je bakar zadrala i davala joj svega etiri vagana. Neki je tesar napravio lijes od vlastita drva. Bog je rad i materijal procijenio na trideset jedan i pol debena, dok naruilac nije htio platiti vie od dvadeset i etiri debena. Nekome klesaru ukradena su dva odijela. Okradeni se potuio kipu svetoga kralja: Gospodaru, doi mi danas. Ukradena su mu dva odijela! Jedan je pisar poeo itati spisak kua. Kad je naveo kuu pisara Amonekhta, ovaj izjavi da su odijela u njegove keri. Upitan je li to istina, bog odgovori potvrdno. Radniku Khaemuasu bilo je osporavano vlasnitvo jedne kue. I opet je bog odgovorio potvrdno, energino se naklonivi.
24

Stela 23077 u Berlinskom muzeju, Erman, op. cit.,

269

Povodei se moda za dobrotom svetoga kralja, i najvea su boanstva obinim smrtnicima rado davala korisne savjete ili sudila u zapletenim sporovima. Neki je policijski naelnik sudjelovao u obrednoj povorci u ast boginje Izide. Boanski se lik nagnu prema njemu sa svoje visoke barke. ovjek je nakon toga naglo napredovao u slubi. U glavnome gradu ponajee je savjete dijelio veliki tebanski bog. Kad je neki Amonov ekonom bio optuen za pronevjeru, sveenici su boga stavili u barku i odnijeli ga u poseban dio hrama. Napisali su dvije cedulje s oprenim sadrajem: 1. Amonrasontere, kau da ovaj ovdje Tutmozis krije stvari koje su nestale. 2. Amonrasontere, kau da ovaj ovdje Tutmozis nije prisvojio nijednu od nestalih stvari. Zatim upitaju boga da li eli suditi. Ovaj odgovori da. Kad su mu pokazali cedulje, Amon dvaput pokae onu koja kae da je optueni nevin. Tutmozisu ne samo da je bio vraen poloaj, nego je dobio i nove asti. U toku jedne obredne povorke, veliki sveenik upita Amona ne bi li se moglo skratiti progonstvo nekih osuenika u velikoj oazi. Ovaj potvrdno kimne glavom. Iako je veliki bog pristajao da odgovara i obinim smrtnicima, mnogo se radije bavio vanim dravnim poslovima. Kada je u poetku vladanja Ramses II. morao imenovati Amonovoga velikog sveenika, bog je prisustvovao sjednici Vijea pred koje su bila iznesena imena kandidata i svih koji bi bili u stanju doi na taj poloaj. Bio je zadovoljan tek pri spomenu Nebunefova imena. Veliki sveenik Herihor traio je u mnogoemu miljenje Khonsuovo. Kada je bilo upranjeno etiopsko prijestolje, knezovi su u mimohodu prolazili ispred Amona, sve dok bog nije pokazao onoga kojega je elio dovesti na to prijestolje27. Dokumenti koji nam stoje na raspolaganju ne objanjavaju dovoljno jasno kako su bogovi objavljivali svoju volju. Prisjeajui se moda jednoga poglavlja iz Don Quijotea, neki egiptolozi smatraju da su boji kipovi bili graeni i upravljani poput marioneta, te da su, ne izgovarajui odgovor, mogli podizati i sputati ruku, kimati glavom i otvarati i zatvarati usta. U Louvreu se nalazi moda jedini primjerak statue koja govori. To je akalova glava
26 27

s pokretnom donjom eljusti. Taj je Anubis obino usta drao otvorena. Kad bi se povukla uzica, zatvarao bi ih 28. U drugim su sluajevima boga na savjetovanje donosili sveenici. Kad se naklonio, znailo je da odobrava. Ako je ustuknuo, da se ne slae29. to je slijedilo nakon toga takoer nije uvijek potpuno jasno. Kad je bog pokazao nekoga kandidata, moe se pretpostaviti da je stvar bila rijeena unaprijed. Kad je bog nekoga oslobodio optube, nije ni imalo to slijediti. Oteeni je morao krivca traiti na drugoj strani. No, to se dogaalo kad je bog potvrdio neiju krivicu? Zlikovcu je najbolje bilo da vrati ukradeno ili da plati to se od njega trai. Mnogo je stavljao na kocku ukoliko je tvrdoglavo pustio da bude smatran lopovom i laljivcem i podvrgao se dvostrukoj porciji batina. U sluaju spora, moemo pretpostaviti da su obje stranke obeavale da e se drati boje presude, bez obzira na to kako bude glasila. U Amonovom hramu postojala je policijska sluba i tamnica. Na lijevoj obali medajui su bili vjerojatno u stalnoj pripravnosti da provedu boje odredbe. IV BOJI IZLASCI Vjernici su, dakle, u svako doba mogli stupiti pred boga u njegovu hramu, izraziti mu svoje potekoe, strahovanja i zahvalnost. Gospodar svakoga hrama izlazio je u velikom sjaju iz svoga obitavalita najmanje jedanput godinje i obilazio grad i okolicu. Ti nestrpljivo iekivani boji izlasci drali su itav grad u napetosti. Neki su privlaili narod iz itave oblasti. Herodot je vidio kako krcate barke voze ljude i ene u Bastu na svetkovinu boginje Bastide. ene su neprestano zveckale krotalonima. Neki su mukarci svirali frule. Drugi su pjevali i udarali dlanom o dlan. U prolazu kroz neki grad raspoloenje je postajalo jo bolje. Hodoasnici su mjetanima dobacivali masne poalice. Ovi su im odgovarali istom mjerom. Mnogi su se

Naville, Inscription historique de Pidodjem III. Urk., III, 9495 (Stela o krunidbi 1, 1919).

270

271

i poslove, te otii na svetkovinu. To im se i isplatilo, jer su tih sedamsto tisua hodoasnika poslije rtvenih obreda oekivale raznovrsne razonode. Veselje im je bilo poneto razuzdano, jer se u Basti za tjedan dana svetkovina, veli Herodot koji moda malo pretjeruje, znalo popiti vie vina nego u itavom Egiptu u toku cijele godine30. V MINOV IZLAZAK U prijestolnici je nazon ost kralja i dvora pridavala nekim bojim izlascima sjaj nacionalnog praznika. Pod Ramsesom III. obljetnica krunidbe poklapala se sa svetkovinom Mina, gospodara Koptosa i pustinje, boga plodnosti, koja se slavila prvoga mjeseca godinjeg doba emua, kada je poinjala etva31. Kralj je, dakle, uz boga glavni junak svetkovine. Blistajui poput sunca na istoju, Ramses III. izlazi iz dvorca ivota, Zdravlja, Snage. Poi e u nosiljci do boravita oca svoga Mina da se pokloni njegovoj ljepoti. Nosiljka se sastoji od povelikog naslonjaa pod baldahinom s ukrasnim krunitem i etiriju dugakih rukunica. Nosi je najmanje dvanaest ljudi. Strane naslonjaa ukraene su likom lava u trku i sfingom. Naslon mu zakriljuju dvije krilate boginje. Pred naslonjaem je privren podnoak s jastuiem. Kraljevski sinovi i najvii dravni slubenici otimaju se o ast da nose kraljevsku nosiljku. Prave vladaru hlad suncobranima od nojeva perja i do lica mu podiu mahaljke s dugakim drkama. Na elu povorke stupa impozantna skupina ostalih kraljevskih sinova i dostojanstvenika. Podijelili su meusobno faraonsko znamenje, ezlo, bi, tap i sjekiru. Meu sveenstvom razabire se ovjek sa svitkom papirusa, koji e prema programu to ga nosi u ruci upravljati svakim detaljem sveanosti. itavim putem jedan e sveenik neumorno upravljati kadionicu prema 272

kraljev sin, prijestolonasljednik. Drugu polovicu povorke sainjavaju sluge i vojnici. Vidimo iste one ljude koje smo zapazili oko kralja kada se stavljao na elo vojske, kada je polazio na juri ili u lov na divlja goveda. Jedan od njih nosi stepeniasti podnoak, kojim e se posluiti Njegovo Velianstvo kada bude silazilo s nosiljke. Vojnici su oboruani buzdovanima, titovima i kopljima. Kada povorka stigne do Minova doma, faraon silazi i pred kapelicom s kipom vri obred palei smolu i prinosei rtvu ljevanicu. Vrata su ve otvorena. Svi se mogu diviti ljepoti boga koji stoji pred svojim rtvenikom. Tijelo i noge, koje Izida jo nije odvojila jednu od druge, stegnuti su mu u omota, na glavi mu je kruna u obliku stupe ukraena dvama krutim perima i vrpcom koja pada do tla. Sa donje eljusti visi mu umjetna brada, a oko vrata naprsnik. Minovo svetite ima nekoliko dijelova: stoastu kapelicu, veoma slinu domorodakim nastambama u Puntu, koja je povezana s vitkim stupom okrunjenim parom rogova, visok jarbol, uvren sa osam konopaca po kojima se penju Crnci, i napokon gredicu salate. Min je veoma drevan bog, a prevalio je dug put prije nego to je stigao u Koptos, kamo je dospio nosei pomalo neobinu, raznorodnu prtljagu. Vjernici izgovaraju molitvu koju poprauje ples, dok se boji kip izvlai iz naosa i stavlja na nosiljku, koju na ramena podiu dvadeset i dva sveenika. Ovima se vide samo glava i noge, jer im je tijelo zastrto zavjesama ukraenim rozetama to vise na rukunicama. Sprijeda, sa strana i straga ostali sveenici mau kitama cvijea, lepezama i suncobranima. Drugi nose krinje sa svetim atributima. Jedna etica podie gredicu salate na nosila. Sada se na elo povorke stavlja sam kralj. Umjesto plavoga ljema, koji je nosio na glavi po izlasku iz palae, stavio je na glavu krunu Donjeg Egipta i nosi dugaak tap i buzdovan. Primjeuje se i kraljiina prisutnost. Povorci se pridruilo jo jedno stvorenje, bijeli bik koji meu rogovima nosi sunanu plou okrunjenu dvama visokim perima. On je otjelovljenje boga, koga vjernici obino nazivaju bikom svoje matere. Jedan sveenik izbrijane glave i gol do pojasa kadi u isti mah kralja, bika i boji kip. 18 273

Egipat

Iza ove skupine vidimo najprije nosae rtvenih darova i znamenja. Znamenje predstavlja bogove koji su pratili Mina u doba njegovih puteestvija i koji sada sudjeluju na svim njegovim svetkovinama, zatim akale, sokolove, ibisa, izvaljenoga vola, simbole noma, osobito drugog donjoegipatskog, Khema, gdje je Min obitavao, pa bi i buzdovan. Uz bok starim Minovim sudrugovima nalaze se po kojni kraljevi, ije pozlaene drvene kipove nose na ramenima sveenici. Prvi je kip sadanjega kralja, zatim kip utemeljitelja dinastije Menija, za kojim slijede obnovitelj jedinstva Nebkherure i veina kraljeva XVIII. i XIX. dinastije. U tom se kolu ne nalazi kraljica Hatepsut, jer ju je njezin neak Tutmozis III. mrzio iz nekih svojih razloga. Izostavljeni su takoer Akhenaton i njegovi nasljednici, kao i neki beznaajniji vladari. Povorka kree s mjesta, no prije nego stigne do odmorita kamo se zaputila, zaustavit e se nekoliko puta. Na tim e zastancima posluati jo jednu himnu s plesom, koju ne shvaamo ba osobito dobro, jer su joj zakuasti starinski tekst jedva razumijevali ve i najmudriji sveenici ramesidskog doba, to joj je i pridavalo veoma sveto obiljeje. Spomenimo samo da su za Mina plesali bogovi i da je nakon njih nastupao tamnoput plesa, Crnac iz Pun ta. Mina su ponekad nazivali ocem Crnaca i prikazivali ga crna lica, jer su njegovi prvotni poklonici imali manje ili vie crnake krvi u ilama. Kip i povorka stigli su napokon do mjesta gdje je podignuto odmorite za Mina. Dva sveenika koji nose znamenje zatitnika Istoka stoje pred njim, dok faraon prinosi novu veliku rtvu. to se dogaalo u tom trenutku objanjava nam odlomak iz himne koja se govorila neto kasnije: Zdravo, Mine, koji oplouje mater svoju! Tajnovito je ono to joj uini u tami!, kao i odlomak iz druge jedne himne, u kojoj se kae da je Min, bik svoje majke, ovu oplodio i posvetio joj svoje srce, dok je bokom bio uz njezin bok32. U stvari, bog nije oplodio svoju pravu majku, nego Izidu, koja e roditi Hora,
32 Gauthier, op. cit., 230231, 239240. Lefebvre, Moret i Gauthier su pretpostavljali da je bik bio rtvovan, no takva rtva nije nigdje prikazana. Pravu bikovu ulogu ustanovio je Jacobsohn, Die Dogma-tische

okrunjenoga gospodara Gornjeg i Donjeg Egipta. U sjeanje na taj in, kralj sada na glavi ima dvostruku krunu. Umjesto Uaditine zmije ureja titi ga nekhabitski leinar. Odapet e strijele na sve etiri strane svijeta i poubijati mu dumane, a zatim e odaslati etiri ptia, nazvana djecom Horovom, Amseta, Hapija, Duamutefa i Kebensenufa, da cijeloj zemlji objave da je kralj, ponovivi ono to je prvi uinio Hor, stavio na glavu bijelu i crvenu krunu. To su modre kreje, koje su svaku jesen dolazile sa sjevera i odlijetale natrag u proljee. Krunidba pobonoga i bogovima omiljeloga kralja obasipala je Egipat svakovrsnim blagodatima. Sada je na redu bio obred slavljenja plodnosti. Kipovi su postavljeni na tlo. Dostojanstvenici su stali u krug oko kralja i kraljice. Jedan slubenik daje kralju bakren srp inkrustiran zlatom i snop itarice boti zajedno s grudom zemlje. To je kao neki uzorak njiva to se proteu unedogled od mora do katarakta. Kralj odsijeca klasove visoko na stabljici kao to ine tebanski eteoci, dok drugi sveenik izgovara novu molitvu Minu, zatitniku obraenih njiva. Naime, prije nego to je osvojio Koptos, bivi se gospodar pustinje skrasio u nekad plodnoj dolini koja se prua izmeu toga grada i doline Rohanua. Tamo je stvorio pasita za nebrojena stada. Snop botija predan je zatim bogu i kralju, koji e uzeti jednu vlat. Izgovara se posljednja himna, u kojoj Minova majka hvali snagu svoga sina, pobjednika nad dumanima. Tom dvostrukom molitvom privodi se kraju itav obred. Kip se vraa u naos, a kralj se oprata od boga, kadei ga, prinosei mu rtvu paljenicu i druge darove. Min mu krat ko zahvaljuje. Zatim kralj opet uzima plavi ljem koji je imao u poetku i vraa se u dvor. Bog, kralj, lanovi kraljevske obitelji, sveenici i visoki slubenici jedini su sudionici i jedini svjedoci velikoga Minovog izlaska. Umjetnici koji su na zidovima Karnaka i Medinet Habua prikazali glavne epizode izlaska zaboravili su narod. Uostalom, u to doba godine ratari su bili veoma zaposleni na poljima, no ipak nam se ini da je u gradovima bilo dosta trenutano besposlenih radoznalaca koji su, poredani uzdu puta, promatrali prolazak Mina i njegova bijelog bika.

Stellung des Konigs in der Theologie der alten Aeg. Gluckstadt; valja se prisjetiti onoga to su Pindar (Strabon,

XVII, 1, 19) i Herodot (II, 46) rekli o ovnu Banibdedu.

274

18*

275

VI LIJEPA OPETSKA SVETKOVINA Lijepa Amonova svetkovina u Operu bila je blagdan cijeloga naroda, vie nego Minova. Padala je u drugi i trei mjesec poplave, to jest u razdoblje najvieg vodostaja, kada poljodjelci nemaju posla i kada brodovi plove bez potekoa ne samo po irokom Nilu, nego po kanalima, pa ak i izvan njih, jer je itava zemlja pod vodom 33. Nasipima nagrienim bujicama vie se nitko nije kretao, no u vodu su porinuti svi amci i sve splavi. Polazino je mjesto opetski hram 34. U podnoju divovskoga pilona smjestili su se putujui trgovci. Nude prolaznicima lubenice, narove, groe i indijske smokve, oienu ili ve peenu perad i hljepie. U hramu je sve osoblje na nogama. Prvi mu je zadatak da poe u posebne prostorije po prenosive barke tebanske obitelji, koje poivaju na nogarima. Najvea je Amonova barka. Prepoznaje se po dvjema ovnujskim glavama koje ureuju pramac i krmu. Barka boginje Mut ukraena je sa dvije enske glave okrunjene prepariranim leinarima, jer se ime Amonove supruge pie leinarovim likom. Trea barka, Obiljeena sokolovim glavama, pripada Khonsuu. Nosai podiu barke na ramena, prolaze kroz dvorita i mimo pilona, a onda se zapuuju irokom alejom obrubljene sfingama s ovnujskom glavom, koja vodi iz velianstvene zgrade hrama. Obueni su u velike suknje s jednom naramenicom, obrijani i gologlavi. Na elu im stupa svira u daire. Zaogrnuvi se panterskim koama, sveenici u posudama s dugakim drkama pale terpentinsku smolu, bacaju pijesak, pruaju u vis suncobrane i mahaljke. Uz obalu je usidreno silno brodovlje. Amonova, boginjina i Khonsuova laa nemaju nita zajedniko s prenosivim barkama koje su izvuene iz spremita. To su u stvari pravi plovee hramovi dugi
33 Natpis koji je objavio Daressy, Recueil de travaux, XVIII, 181 i dalje. 34 Tutankhamon je dao da se na reljefima luksorskog hrama prikau glavni dijelovi svetkovine: Wr. Atl., II, 189 202 (slike s neparnim brojevima su fotografije, a s parnim crtei). Ista je tema

po sto, pa i sto trideset lakata, dulji dakle od veine drugih brodova koji su plovili Nilom, i ukraeni s neuvenim sjajem i raskonou. Bili su graeni od prave jelovine sa sredozemnog priobalja i napravljeni tako da su zaista mogli ploviti, usprkos ogromnoj teini zlata, srebra, bakra, tirkiza i lapis lazulija (etiri i pol tone zlata) utroenoj za dekoraciju nadgraa. Trup im je, poput zidova hramova, bio ukraen reljefima s likom kralja kako vri poznate obrede za Amona. U sreditu palube uzdizala se kua natkrita baldahinom, u kojoj su se nalazile prenosive barke, kipovi i druge kultne potreptine po koje se bilo sveano ilo u hram. Ispred velike kue stajala su dva pilona i etiri jarbola za zastavice, kao pred pravim hramom. Posvuda je bilo sfingi i kipova. Po jedan divovski ovan visio je na krmi i na pramcu. Laa boginje Mut, Khonsuova i kraljeva laa izgledale su otprilike isto tako, samo to su bile neto manje. Ove se teke lae nisu mogle kretati same. Najprije ih je valjalo tegliti, to je zahtijevalo itavu vojsku uniformiranih ratnika, odjevenih u vojniku pregau, oboruanih sulicama, kratkim sjekirama i titovima, njihovih stjegonoa i mnotvo mornara. Prije polaska, najprije se upuuje molitva Amonu, a zatim ljudi odreeni za tegljenje hvataju uad, dok ih potiu podoficiri, a jo vie narod to se sjatio na obali. Stanovit broj ena svira u sistrume i krotalone. Mukarci pljeu i udaraju u defove, pratei pjesmu Libijaca i vojnike napjeve. Crnci pleu i prekobacuju se pravei zvijezdu. Meu narodom hodaju amo-tamo trubai i vojnici s perom zataknutim u kosu. Najtei je trenutak napokon proao. Sveti su brodovi otegljeni do Nila. Sada su privezani uz tegljae na jedra ili na vesla, kojima upravljaju zapovjednici pucketajui biem. Tu sjajnu povorku prate barke najraznovrsnijih oblika i veliina. U oi upada lijep brodi u obliku ptice, s kormilom ukraenim ljudskom glavom, krcat hranom i piem. Na njemu jedan ovjek uvruje policu, dok drugi slae piramidu od voa i povra. Na obje obale Nila graani pristigli iz itave oblasti promatraju prizor i na svoj nain sudjeluju u sveanosti. Posvuda su podignuti atori i toionice. Zalihe se obnavljaju bez predaha. Pristiu stada

276

277

goveda, teladi, gazela, divokoza, antilopa i jata peradi. Donose se koare voa i sanduci terpentina za osvjeenje uzduha. Kolju se goveda. Mesari ih hitro eree, a nosai trebaju tek dva-tri koraka od tih klaonica na otvorenom do veoma zgodno ukraenih sjenica na stupovlju, gdje kuhari rade sve u esnaest. Libijski vojnici neprestano udaraju u defove. Gologrude plesaice vrte se ukrug uz zvuke sistruma i krotalona. Cilj plovidbe bio je juni Opet. Amona iz Karnaka ugoivao je nekoliko dana Luksor, no ne znamo tono kako se odvijao njegov posjet. Amon je u stvari tek pridolica u ogromnom krugu staroegipatskih boanstava. Udomaio se u Tebi istom u historijsko doba. Egipani su mu za druicu dali boginju Mut, a za sina Khonsua, jer je valjalo da najmoniji bog posjeduje obitelj, ali mu ne poznajemo mit. Kao to je naslijedio neke epitete i atribute od Mina, tako je mogao od njega preuzeti i neke mitoloke elemente. Mogue je, dakle, da su se u toku te beskonane svetkovine prikazivale neke epizode iz manje ili vie originalne Amonove legende i da se pred faraonom podsjealo na djelotvornu pomo koju je Amon pruio Ramsesu II. kada su ovoga bili opkolili hetitski vojnici. Kako bilo da bilo, povratak svetoga brodovlja bio je zavrni in sveanosti. Prenosive barke iskrcane su s laa i unesene u spremite, odakle su bile iznesene dvadeset i etiri dana prije. Ista se povorka, predvoena sviraima u defove, vraala zatim, moda ne vie tako dobro raspoloena, alejom ovnova. Kralj je mogao biti uvjereniji nego ikad da posjeduje sva dobra koja se mogu oekivati od bogova: dugovjekost Raovu, slubu Tumovu, godine besmrtnosti na prijestolju Horovu u radosti i krepkosti, pobjede nad svim zemljama, snagu oca svoga Amona svakog dana, kraljevstvo nad objema zemljama, mladost u tijelu, spomenike trajne kao nebo za vjenost, Vivke i sunani krug ispod mjesta lica svoga. to se tie naroda, skoro je itav mjesec dana jeo i pio, galamio i gestikulirao. Nahranio je oi raskonim spektaklom i osjetio da njegova dobrobit, sam ivot i sloboda ovise o tom ovjeku slinom bogovima, koji je pratio svoga oca Amona od jednoga velikog svetita do drugog.

VII SVETKOVINA DOLINE Sveti Amonov brod naputao je svoju uvalu i prilikom jedne druge sveanosti, svetkovine Doline35. Plovio je preko Nila, a teglili su ga bogovi. S tim u vezi, neki su tumaili da su brod vukli ljudi maskirani u bogove, slino idolopoklonikim sveenicima u Ekvatorijalnoj Africi. Takvo je objanjenje i suvie jednostavno. To je kao kad bi netko pomislio da su lijenici, primalje, tjelohranitelji i dadilje koji su njegovali kraljicu i njezino edo uzimali lik boanstva koje vidimo po zidovima Luksora i Deir el Baharija. Ti su likovi simbolini i samo pokazuju s kolikom su blagonaklonou bogovi bdjeli nad ivotom faraona i koliko su mu bili zahvalni na skrbi kojom je uljepavao Amonov grad. Svetkovina Doline kraa je od opetske i traje deset dana. Kralj izlazi iz palae u jednostavnoj odjei, a prate ga osobni suncobranar i sluge. Prije ulaska u hram, zaodijeva se raskonom pregaom i stavlja na glavu najsjajniju svoju krunu, u kojoj su isprepleteni sunani krug, pera, urej, volujski i ovnujski rogovi. Dolazi zamoliti Amona da posjeti graevine na lijevoj obali. Dvorana sa svodom na stupovlju bit e mu glavno odmorite u Ramaseju. U njoj e kralja bogova pohoditi boanski zatitnici mrtvih. Zbog toga sveti kip kralja Amenhotepa I. naputa svoj hram u nosiljci na ramenima sveenika, dok ga okruuju lepezonoe i sunoobranari. U oblinjem kanalu eka ga sveta barka, koja e ga odnijeti do Usirhata36. Ceremonije to slijede nakon susreta bogova posveene su bezbrojnom mnotvu pokojnika koji poivaju u podzemnim grobnicama Zapadne planine. VIII OBREDNE PREDSTAVE Izlasci bogova ne bi prerastali u viednevne svetkovine i ne bi privlaili toliko naroda da se organizator sveanosti nije potrudio da spektakl bude to raznovrsniji. ovjeku brzo dosadi da netremice promatra pozlaenu lau, pa ak i da bez predaha plee uz defove.
Foucart, La belle fete de la vallee, Bull. I. F. A. O., 36 XVII, 1924. Ibid., sl. 14; Wr.
35

278

279

Da bi se pobudilo zanimanje, ve su se odavno prikazivali najuzbudljiviji dogaaji iz ivota bogova, a predstave su znali davati i sami hodoasnici. Svi su Egipani znali da je Oziris dobar bog, da ga je Set ubio i bacio u Nil, zatim kako je le doplutao do Biblosa, kako se vratio i tako dalje. Svima je, dakle, prikazivanje tako potresne drame moglo biti zanimljivo, a mogli su u njoj i statirati, prepustivi glavne uloge glumcima od zanata. Ozirisovska prikazanja bila su osobito sjajna u Abidu i u Buzirisu. Kostime, dekor 1 rekvizite pripremali su veoma briljivo posebni slubenici37. U okviru predstave odvijala se i povorka, kojom je ravnao bog Up-Uajt, utira putova. Neprijatelji su se pokuavali suprotstaviti njegovu napredovanju, no povorka ih je pobjeivala i ulazila u hram. U toku druge svetkovine, ili drugoga ina, prikazivalo se ili tek naprosto pripovijedalo samo ubojstvo boga. Prisutni su se busali u prsa u velikome bolu. Zatim je ogromna procesija polazila na boji grob. Slijedea predstava prikazivala je pokolj Ozirisovih dumana, a cijeli je narod ludovao od veselja pri pogledu na uskrsnuloga boga, koji se vraa u Abid u barci nemet i ulazi u dvor. U Buzirisu se uz pomo konopaca uspravljao Ozirisov stup. Uokolo je masa plesala i poskakivala. Grupe koje su predstavljale stanovnitvo dvaju susjednih gradova, Pea i Depa, tukle su se akama i nogama kao uvod u Horovo ustolienje. U Saisu, gdje je Herodot vidio none predstave na okruglom jezeru, vjerojatno su odravane pantomime s prizorima udesnog putovanja u Biblos i prijetvorbe boga u stup. Herodot je imao prilike da na sjeveroistoku posjeti Papremis, grad posveen Ozirisovom ubojici Setu. Tamo je bio svjedokom slinoga prizora, to nas nimalo ne zauuje, jer je Set bio ratoboran bog. Boji je kip bio iznesen iz naosa i postavljen izvan svetoga okola, gdje su ga uvali sveenici. Kad je doao trenutak da se vrati na mjesto, bio je ukrcan na kola sa etiri kotaa. Tada je vie od tisuu ljudi naoruanih toljagama navalilo na malu skupinu branilaca kipa. Ovima je, meutim, pristizala pomo. Bitka je postajala strana.
37 Stela 1204 u Berlinskom muzeju, Schaefer, Die Osiris mysterien in Abydos. 11904; prizor iz Khereufove

Na kraju se nisu mogle pobrojiti sve modrice i rasjekotine, iako su lokalni itelji tvrdili da se radi samo o igri. Sve je to trebalo da podsjeti na to kako je Set elio ui k svojoj materi, usprkos slugama koji ga nisu prepoznali. Poto su ga ovi odbili, Set je poao po pojaanje i uklonio one koji su ga htjeli sprijeiti da ue38. U Ombosu u Gornjem Egiptu Juvenal je prisustvovao slinom prikazanju, no kako je bio manje pronicljiv od Herodota i zaslijepljen prezirom prema Egipanima, pomislio je da promatra pravu bitku izmeu dva neprijateljska klana. Stara mrnja, kae, razdvaja Ombos i Tentiru, jer su jednome gradu mrski bogovi drugoga. Jedan je grad upravo svetkovao. Svuda su bili postavljeni stolovi i leajevi za sedam dana. Plesalo se uz frule. Kad li nahrupe oni iz drugog grada. U tili as otpoela je tunjava akama, kamenjem i napokon strelicama. Tentirani umakoe, ostavivi za sobom jednoga od svojih. Omboani ga se domogoe, rastrgoe na komade i prodrijee sirovoga39. U stvari, Ombos, koji su Egipani zvali Nubit, bio je grad posveen Setu, a Tentira je bila pod okriljem Hatorinim. Njihova je okolica bila popritem bitaka izmeu Horove majke i njezinih pristaa s razuzdanim i ratobornim bogom 40. Jo u kasnom razdoblju prikazivala se jedna od tih bitaka, no sa vie buke i galame nego stvarnih rana. U svim oblastima i u svim gradovima sluba boja i lokalne legende pruale su obilnu dramsku tematiku. Kada ovjek pomisli na sjaj hramova, broj sveenika i ostalih uesnika svetih obreda, ne moe zamisliti u kolikoj je mjeri staroegipatski narod bio nemirna i buntovna duha. Prie govore o tome kako je faraon, taj bog kome se pristupalo klecavih koljena, znao dobiti pet stotina udaraca batinom41, kako su ga varale ene, kako je bio nesposoban donijeti bilo kakvu odluku, kako je robovao savjetnicima i vraevima, kako su ga potkradali graditelji. Meutim, bogovi su olienje svih
Herodot, II, 63. Juvenal, XV. 40 Pokraj Dendere nalazilo se mjesto Setova pokolja, pred tom boginjom. Brugsch, Dict. geogr., 38 i Gauthier, Dictionnaire des noms geographiques, V, 84
38 39

280

281

nedostataka, svih opaina i svega rugla jadnoga ovjeanstva. Njihov je skup imao odluiti hoe li Hor ili Set naslijediti Ozirisove ovlasti. Pitanje je bilo postavljeno osamdeset godina prije, a dva su kandidata i dalje ekala odluku. Setova raspojasnost moe se usporediti jedino s njegovom glupou i lakovjernou. Poraeni Hor plae kao neki balavac. Kad je gospodar svijeta pozvao boginju Neit, ova je, da bi mu pokazala koliko malo haje za njegove odluke, jednostavno pred njim odigla haljinu42. Bog u jednoga se lijepoga dana umorio od vladanja svijetom. Odletio je u nebo. Geb, koji ga je naslijedio, namjerava da na glavu stavi zmiju urej, koja je uu pomogla da odnese sve pobjede. Kakve li tatine! Pruio je ruku da dohvati koveg s urejem, ali se zmija, edo zemlje, naglo osovi i izbaci otrov na boga koji se, lud od bola, rastri na sve strane traei lijek43. U pukim dramama, koje su se davale u hramovima ili unutar njihovih bedema, odnosno pred pilonima ili svetim ribnjacima, bogovi su neosporno bili prikazivani isto tako nesuzdrljivo. Izvodile su se pantomime s prizorima iz boanskih legendi, no ilo se i dalje. Bogovi i heroji progovarili su ljudskim glasom. Meutim, nije se sauvalo nijedno takvo staroegipatsko prikazanje. Moramo se zadovoljiti sa nekoliko tekstova, kakav je dramski papirus iz Ramaseja, to ga je iz staroga izvornika prepisao Sabakon, koji daju samo naslove nekih scena i poneku repliku, te s odlomcima dijeloga iznad prizora iz privatnog ivota u grobnicama, osobito u grobnicama iz vremena Stare drave. No, postojanje takvoga kazalita moe se smatrati sasvim pouzdanim, pogotovo otkako je u Edfuu pronaena stela nekoga glumca od zanata, koji kazuje: Pratio sam svoga gospodara na putovanjima, ne zakazavi nijednom u recitiranju. Davao sam repliku gospodaru kad god je reci-tirao. Kad je on bio bog, ja sam bio vladar. Kad je ubijao, ja sam oivljavao.44
42 43

Te su kazaline predstave bile sigurno najprivlaniji dogaaj vjerskih sveanosti, koje su trajale danima, a da pozornost egipatskoga puka nije ni za tren poputala. IX KUA 2IVOTA Unutar ozia veina hramova postojale su kole, i to ne samo kole u kojima su mali Egipani uili itati i pisati, nego i obrtnike kole, gdje su se kolovali crtai, graveri i kipari, koji e se posluiti svojom nadarenou da prodie faraona i bogove. Postojale su tu i knjinice u kojima su se uvali arhiv hrama i raznovrsni tekstovi to ih je pisala itava vojska pisara, ali i moralistika i knjievna djela, koja su mogla trebati uenicima, kao i strune knjige. Kralj Neferhotep ushtjede zaviriti u Tumove knjige. Dvorani mu rekoe: Neka Tvoje Velianstvo poe u knjinice i neka Tvoje Velianstvo proita sve svete rijei. Kralj zaista nae knjigu kue Ozirisa Khontamentija, zatitnika Abida45. Neki su hramovi posjedovali i ambicioznije ustanove, koje su se nazivale kuama ivota46. Kralj Ramses IV. bio je, kako sam kae, redovit posjetilac kue ivota u Abidu. Listajui Totove ljetopise koji su se tamo nalazili, saznao je da je Oziris najtajanstveniji meu bogovima. On je Mjesec. On je Nil. On je vladar onoga svijeta. Svake veeri bog sunca silazi prema njemu i tvori sjedinjenu duu koja vlada svijetom, a Tot zapisuje naloge njegove. itajui te ljetopise, koje je poznavao kao da ih je sam sastavio, prouio je raznovrsnu grau to je u njima obraena i spoznaje koje sadrava. elei za sebe sarkofag od kamena bekhena iz doline Rohanu, pronaao je u ljetopisima opis prethodnih ekspedicija, koje su za mjesto Istine i za hram dobavile tolike sarkofage i kipove. Odreujui knezove, oficire i visoke slubenike koji e voditi njegovu ekspediciju, nije zaboravio da im pridrui i pisara iz kue ivota. Ramses koji je primio izaslanika baktrijskog vladara smatrao je potrebnim da, prije nego ovome dade odgovor, upita za miljenje pisare kue ivota.
45

Geb,

Sukob Hora i Seta, iznesen u Pap. Chester Beatty I. G. Goyon, Les travaux de Chou et les tribulations de

Kemi,

282

Stela iz god. 2. Neferhotepa (Mariette, Abydos, II,

283

U vrijeme Ptolemeja Filadelfa pronaen je nov sveti ovan. Mendeani poalju kralju predstavku molei da ovna pregledaju pisari kue ivota. Iz kanopske narebde saznajemo da su se ti pisari bavili zvjezdoznanstvom. Bavili su se i politikom. Tako su dva pisara kue ivota sudjelovala u zavjeri protiv Ramsesa III. Na temelju ovakvih i slinih dokumenata moe se zakljuiti da su kue ivota bile zapravo znanstveni i teoloki zavodi. U njima su se njegovale vjerske tradicije, sastavljah godinjaci kraljeva i hramova, biljeila nauna otkria i tehnika dostignua. U njima je izumljena kriptografija. Po svemu sudei, te su ustanove bile kolijevke znanstvenoga i tehnikog napretka. U tom nam se svjetlu hram ukazuje kao pravo sredite staroegipatskog ivota. On je u prvom redu kua boja, gdje se bogu ukazuje tovanje koje zasluuje svojim dobroinstvima, ali i ekonomski i intelektualni centar. U nje-mu su sveenici sagradili radionice, skladita, kole i knjinice. ovjek je jedino u hramu mogao, poput Platona, sresti mudrace i filozofe. I napokon, u hramovima su roena i razraena prikazanja s tematikom iz legendi, te staroegipatske drame i komedije.

DVANAESTO POGLAVLJE

SAHRANA I - STAROST Mudrac Ptah-hotep i pustolov Sinuhit govore nam o starosti bez ikakvih iluzija. Starost je dob runoe, fizike i moralne slabosti. Starac vidi loe. Ne uje. Niega se ne sjea. Pri svemu se brzo zamara. Hrana ga vie ne kr ijepi1. Pa ipak su stari Egipani, poput svih smrtnika, eljeli doivjeti tu alosnu dob. Starac koji je uspio sauvati mladolikost i sposobnosti bio je predmetom opeg divljenja. Veliki sveenik Rome-Roj kae da je doivio duboku starost u slubi Amonovoj i da je milou njegovom ostao io: Udovi mi pucaju od zdravlja. Oi me dobro slue. Hrana njegova hrama ostaje mi u ustima. 2 Na dvoru se mnogo spominjao neki graanin star sto i deset godina, koji sve do danas pojede kao nita petsto hljepia, volujsku pleku i popije stotinu upova piva, no ne znamo da li na dan, na mjesec ili na godinu. Taj je starac, osim toga, mudar i moan arobnjak. Faraon ga, dakle, pozove preda se. Bit e, kae, hranjen najukusnijim jelima koje daje kralj, poslasticama namijenjenim njegovim pratiocima, sve dok ne poe k svojim precima u nekropolu. Poziv mu je prenio glavom kraljev sin, putujui isprva brodom, a zatim nosiljkom, jer u ona vremena kola jo nisu bila u upotrebi. Naao je onoga koga je traio kako se ispruio na hasuri ispred kunih vrata. Jedan mu je sluga lepezom hladio glavu. Drugi mu je trljao noge. Na kraljeviev 285

odgovori veoma uljudno: Mir, mir budi s tobom, Didhitore, sine kraljev, oev miljenie! Neka se dii tobom otac tvoj K hufu pravoglasni, neka ti dodjeljuje visoke poloaje kao asnim starinama. Neka ti Ka prozre namjere dumana tvojih i ba spozna tajne puteve koji vode do dveri! Kraljevi mu pomogne da ustane i odvede ga za ruku do pristanita. Obojica pristignu sa tri lae do kraljevske palae i budu odmah primljeni. Kralj izrazi svoje uenje to jo nije upoznao najvremenijega svoga podanika. Dostojanstvenom skromnou, koja je primjer laske, ovaj odgovori: Kralju gospodaru, preda te dolazi svaki onaj koga pozove. Pozvao si me, i evo me. Doao sam!3 Da bi se starost smatrala sretnom, nije bila dovoljna samo ilost. Valjalo je da je ovjek pri tom i bogat ili barem imuan. Onaj tko je postigao poasni naslov amakhu, ne samo da nije morao brinuti za kruh svakidanji, nego se mogao s pravom nadati i prvorazrednom pogrebu. Po povratku iz izgnanstva, Sinuhit je dobio krasnu kuu, dostojnu dvorskog dostojanstvenika. Mnogo ju je ljudi gradilo. Za drvenu konstrukciju bila je upotrebljena nova graa, a ne drvo neke sruene graevine. Dobivao sam hranu i pie iz dvora tri-etiri puta dnevno, povrh onoga to su mi neprestano davali kraljevski sinovi. Zatim Sinuhit, kojemu je dodijeljen kraljevski pogrebni dar, nadgleda gradnju svoga vjenog doma. Snabdijeva ga namjetajem i podrobno ureuje sve to se tie odravanja groba i svoga posmrtnog kulta4. Sve su to starake radosti, naravno, ako je dotini kraljev prijatelj. Kralj je po vlastitom nahoenju dodjeljivao ili uskraivao taj poeljni naslov amakhu. No, kako je, prema njegovim panegiriarima, bio isto toliko pravian koliko i svemoan, moglo se sa sigurnou raunati da ga nee uskratiti nikome tko ga je vjerno sluio5. Kraljevo ponaanje sluilo je kao uzor svim odlinicima. Namjesnici gradova i pokrajina, glavari proroka i vojni zapovjednici drali su oko sebe mnogobrojno osoblje. Kako su slubenici i inovnici starjeli, suosjeajni im je gospodar davao sve 286

laki posao, hranu i pie, u iekivanju njihova pogreba. Faraon nije Sinuhitu oprostio bijeg sve dok je ovaj bio pri muevnoj snazi, ali kad je zaao u starost, dopustio mu je povratak da ga ne bi liio najosnovnijih prava. Egipat nikada nije rtvovao starce, kao ni djecu. No, ne bih se zakleo da se u toj blaenoj zemlji nije nik ada znalo dogoditi da poneki nestrpljivi nasljednik skrati ivot ocu ili djedu koji je suvie naglaeno namjeravao doivjeti sto i deset ljeta. Bilo je i svrgnutih faraona. Meutim, nije zgorega spomenuti da je Amenemhat I, prepustivi nakon dvadesetogodinje vladavine stvarnu vlast sinu, ivio spokojno jo desetak godina, piui u miru bojem poune upute, liene svake samoobmane. Pobijeeni i svrgnuti Apries sauvao bi ivu glavu da se nije zamjerio Egipanima nepotrebnom okrutnou. Sve u svemu, stari je Egipat bio zemlja gdje se starost potovala. II VAGANJE DOBRIH I ZLIH DJELA Prevarili bismo se kada bismo mislili da su Egipani s radou oekivali as kad e napustiti svijet ivih. Znali su da se smrt ne da otkloniti molbama i molitvama. Niemu ne slui pozivati se na svoju mladost, jer ona grabi dijete iz krila majina kao i ostarjela ovjeka. 6 Uostalom, to su godine, pa ma kako brojne bile, koje ovjek provodi na ovome svijetu? Zapad je zemlja sna i nepronine tame, mjesto odakle se oni koji su u njemu vie ne vraaju. Spavaju omotani trakama i prenu se tek da pogledaju subrau svoju. Vie ne vide ni oca ni majke. Srce im zaboravlja enu i djecu. iva voda koju zemlja nudi svima koji je nastavaju za mene je tek ustajala bara. Izvire onome tko je na zemlji, no mene oplakuju ustajale vode.7 Najbolje to pobona dua moe tvrditi za drugi svijet jest to da je tamo ovjek osloboen suparnika i dumana, te da se konano moe odmoriti. Bilo je i skeptika koji su govorili da se odanle nitko ne
6 7

Moralistiki papirus Bulak,

Stela 1027 u Br. Muz. (Maspero, Etudes egyptiennes,

III, 16.

287

vraa da ispria kako je pokojnicima i to im nedostaje, te da tako umiri srca naa do trenutka kada doe na nas red da poemo tamo kamo su oni otili. Taj je mudrac rekao jo da se svi grobovi s vremenom rue i da su ak i grobnice mudraca iz davnine nestale kao da ih nikada ni bilo nije8. Meutim, iz toga ipak ne izvodi zakljuak da je izlino pripremati svoj grob i misliti na smrt dugo unaprijed. Da je rekao takvo to, ne bi razuvjerio svoje suvremenike, koji su u Ramsesovo doba kao i u doba piramida savjesno pripremali svoj odlazak na drugi svijet. Sve je pokojnike po dolasku u svijet mrtvih oekivala strana kunja, vaganje njihovih dobrih i zlih djela. Stari kralj koji je napisao upute za Merikarea upozorava sina na suce koji ugnjetavaju bespomone. S timu vezi govori i o zagrobnim sucima: Nemoj misliti da e sve biti zaboravljeno na sudnji dan. Nemoj se pouzdavati u trajanje godina. Za njih je itav jedan ivot kao sat vremena. Nakon smrti ovjek ostaje, a djela se njegova nalaze uza nj! Tko bezgrean stupi pred suce preminulih bit e na onome svijetu kao bog. Kretat e se nesputano poput svih gospodara vjenosti.9 Setna, sin kralja Usirmarea, imao je neuvenu sreu da ue iv u Amentit. Tamo ugleda Ozirisa, velikog boga, kako sjedi na prijestolju od eena zlata, okrunjen dijademom sa dva pera, slijeva mu je veliki bog Anup, a zdesna Tot, bogovi iz amentitskog vijea za ljude nalijevo, a nadesno, ovima suelice, tezulja na kojoj vau dobra i zla djela, dok Tot obavlja dunost pisara, a Anup im se rijeju obraa Okrivljeni su podijeljeni u tri skupine. Oni koji su poinili vie zlih nego dobrih djela dopadaju kuji Amait. Oni koji su uinili vie dobra nego zla stupaju u redove bogova u vijeu. Onaj kome su grijesi i zasluge u ravnotei sluit e, sav okien amajlijama, Sokarozirija10. Egipani su veoma dobro znah da e tek malen broj ljudi stupiti pred najviega suca bez ijednoga grijeha. Valjalo je, dakle, skloniti bogove da ponite zlodjela i da greniku dopuste da se iskupi. Mnogi su se nadali da e biti usliani. Njihovo je nadanje esto nalo izraza u pogrebnoj literaturi:
8

Erman, La religion des Egyptiens, 277. Hijeratski pap. 1116 A, u Ermitau, I, 5257. 10 Maspero, Contes populaires, 3. izd., 133138.
9

Grijesi su moji izbrisani! Poroci su moji pokopani, pokvarenost zaboravljena11. Izloi svoje grijehe pred Nenisut12. Velika e te arobnica oistiti. Ispovjedi grijehe i bit e uniteni za tebe, da se stvari uine po svemu onome to si rekao 13. Slava ti, Ozirise u Deduu. . . uje rijei njegove i grijeh mu oprata. Pretvara ga u pravednika, neporona pred sudom njegovim na zemlji14. Postojan si, dok dumani tvoji padaju. to god je loe reeno o tebi ne postoji. Stupa u boje Devetorstvo i izlazi pravoglasan.15 Poglavlje CXXV Knjige mrtvih u cijelosti je napisano da razdvoji grenike od njih ovih poroka. Egipani su ga prepisivali na papirus koji su stavljali u lijes meu pokojnikove noge. ovjek bi pomislio da ita unaprijed sastavljeni zapisnik suenja, i to suenja na kojemu se sve ima odigrati na najpovoljniji mogui nain. Sudbena se dvorana, a da ne znam pravo zato, zove dvorana dviju istina. U njoj u kapelici stoluje Oziris. Iza njega stoje dvije njegove sestre, Izida i Neftida. etrnaestoro sudaca prisjednika nanizalo se u dnu dvorane. U sredini se nalazi velika vaga na stalku, koji ponekad nosi ukras u obliku glave Istine, a ponekad Anubisa ili pak Tota. Uz vagu straari golema neman. Tot, Anubis, dvije istine i koji put Hor posluje usred dvorane. Anubis uvodi pokojnika, odjenutog u lanenu haljinu. Ovaj pozdravlja suca i sve prisutne bogove: Slava ti, boe veliki, gospodaru dviju istina. Dooh preda te. Dovedoe me i ja spoznadoh tvoju savrenost. Poznajem tebe, poznajem ime tvoje i imena etrdeset i dvoje bogova koji su uza te u ovoj dvorani dviju istina, koji ive poput uvara zlih i koji se napajaju krvi njihovom na ovaj dan kada valja procijeniti znaaj njihov pred Dobrim biem. Zatim daje podulju izjavu o svojoj nevinosti (ispovijest poricanja), sastavljenu od samoga nijekanja: Nisam grijeio prema ljudima . . . Nisam zlo postupao sa svojom eljadi . . . Nisam je tjerao da radi vie nego to moe . . . Nisam hulio boga. Nisam muio sirotinju... 19
Egipat

288

289

Nisam nikoga muio glau. . . Nisam smanjivao vagan ... Nisam kratio pedalj. Nisam varao u premjeravanju polja. Nisam krnjio uteg na kantaru. Nisam udeavao jeziac na vagi. . . Nisam uskraivao mlijeko djejim ustima. . . Nisam ustavljao vodu kad joj je bilo vrijeme. . . Nisam ometao boga pri izlasku njegovu. Kada se trideset i est puta zakleo da nije uinio nita od onoga to bogobojazna dua smatra grenim, govornik zakljuuje da je ist, jer je nos gospodara sviju dahova, koji svim Egipanima udjeljuje ivot. Zatim, kao da se boji da nije dovoljno uvjerljiv, obraa se izjavom o nevinosti redom svakom od etrdeset i dva boanstva koja je pozdravio prilikom ulaska, a koja nose zastraujua imena: irokokroni, Mrakoder, Kostolomac, Krvopija, Vika, Borbevjesnik itd. te uz svako ime nijee po jedan grijeh. Dodaje da se ne boji da e pasti pod sudaki no, ne samo zato to nije hulio boga ni vrijeao kralja, nego jer je inio ono to kazuju ljudi i odobravaju bozi. Ugodio je bogu onim to se bogu mili. Dao je kruha gladnome, vode ednome, odjeu nagome i posudio splav onome tko je elio rijeku prebroditi. Spada meu one kojima se kae: 'Dobro doao, dobro doao' ve na prvi pogled. Uinio je jo mnoga pobona i hvalevrijedna djela, na primjer kada je uo razgovor magarca i make, o kojemu, na veliku alost, ne znamo nita. Preostaje jo samo da se donese konaan zakljuak. Suci na jednu strane vage stavljaju srce dotinoga a na drugi kipi Istine. Da, ali to ako srce progovori i utjera u la svoga vlasnika? Protiv te opasnosti sastavljen je zaziv koji itamo u poglavlju XXX Knjige mrtvih: O, srce moje, srce majke moje i oblika mojih! Ne budi svjedokom protiv mene, ne usprotivi mi se pred sucima, ne pretegni me pred gospodarom tezulje. Ti si moj Ka u grudima, Khnum koji mi snai udove. Ne dopusti da moje ime bude okaljano, ne izreci lai protiv mene pred bogovima! Tako zakleto srce slua bez rijei obje ispovijedi. Zato ne moe biti dvojbe o konanom ishodu. Anubis

Jesu li stari Egipani zbilja vj erovali da je dovoljno napismeno zanijekati grijehe pa da ovi budu izbrisani iz ljudskog i bojeg pamenja? Neka skoranjija djela posveena staroegipatskoj religiji tvrde da je CXXV. poglavlje Knjige mrtvih zapravo magijski tekst i mnogi se zadovoljavaju samom rijeju magija. Egiptolozi ne bi smjeli smetnuti s uma da se i rasprava o pretvaranju starca u mladia smatrala magijskim tekstom. No, podrobnije prouavanje pokazalo je da se u stvari radi o uputama za uklanjanje bora, sujedica, crvenkastih pjega i ostalih starakih neugodnosti 16. ini mi se da je autor uputa za Merikarea, tvrdei da je nemogue prevariti posljednjega suca, samo izrazio ope uvjerenje. Moglo bi se pretpostaviti da je Egipanin tvrdio da je ist od grijeha, da nije poinio nikakva zla tako uporno zato to se ve za ivota rijeio tereta svoje grenosti. U takvom uvjerenju nije stra hovao od drugoga svijeta. U biti, svakome je bilo stalo da bude maa kheru, pravednik. No, takav je naziv mogao stei samo onaj tko je usmeno branio svoju stvar na sudu. Bezbrojne Egipane, ija imena itamo na stelama, sarkofazima i zidovima grobnica, krasi obiljeje maa kheru. Pretpostavlja se da se zapravo radi o arkoj elji koju su ivi izraavali za sebe ili za svoje roake i prijatelje, no da je trebalo da bude usliana tek na drugome svijetu, tako da se maa kheru vrlo esto smatra sinonimom za pokojnika 17. Meutim, znamo za Egipane koji su se tim epitetom kitili jo za ivota. Takav je bio Khufu, kojega su Grci optuili za bezbonitvo i koji je bio maa kheru ve kad su mu sinovi redom pripovijedali prie o arobnjacima. Takav je bio i Pa-Ramses kada ga je Horonemheb ovlastio da rukovodi opsenim radovima na hramu u Opetu, prije nego to je postao kralj Ramses I 18. Takav je bio i glavar Ma eonka dok jo nije bio kralj eonk I19. Veliki Amonov sveenik Bakenkhonsu bio je pravoglasan kad mu je Ramses II. blagonaklono
16 V. Loret, Pour transformer un vieillard en jeune homme, u Mdlanges Maspero, 853 i dalje. 17 Erman, Religion egyptienne, 262. 18

Vidi dvije Paramsesove statue koje je Legrain pronaao u Kar-naku.

290

19*

291

dopustio da izloi svoje kipove u hramu meu likove hvaljenih 20. Bila mu je tada devedeset i jedna godina, a poivio je jo koju godinicu. Jednoga od njegovih nasljednika, Ramses-nekhta, navodi takoer kao pravoglasnoga natpis iz vadija Hammamat, koji govori o velikoj ekspediciji to ju je Ramses IV. odaslao do planine bekhena god. III. A ivio je jo i god. IV, kralja koji mora da je Ramses IV. ili Ramses V. Ti su mi primjeri dovoljni da ustvrdim kako su Egipani postajali maa kheru jo dok su bili ivi i zdravi. No, kako su dobivali taj naziv? Oziris je bio prvi maa kheru. Kad ga je njegova odana supruga iscijelila i vratila mu ivot, tuio je svoga ubo jicu Seta pred sudom bogova, kojemu je predsjedavao sam Ra i postigao da krivac bude osuen 22. Izida nije eljela da njegova borba i dokazi njezine odanosti padnu u zaborav. Zato je ustanovila svete misterije za primjer i utjehu smrtnicima. Za tih su misterija jo u Herodotovo doba prikazivane Ozirisove muke. U mnogo starija vremena prikazivani su borba Ozirisovih pristaa za voino tijelo i trijumfalni povratak u hram u Abidu. Zatim se davalo prikazanje o suenju. Poglavlje XVIII Knjige mrtvih daje nam ak popis privilegiranih gradova u kojima su se igrale takve predstave: On, Didu, limit, Khem, Pe i Dep, Rekhti u Delti, Ro-setau, koji je zapravo memfiska etvrt, Naref na ulazu u Fajum, Abid u Gornjem Egiptu. Oito po uzoru na Ozirisa, poboni je Egipanin mogao osigurati svoj spas. Na kraju poglavlja CXXV itamo naputak koji se sasvim sigurno tie samo ivih: itaj ovo poglavlje ist i uredan, odjeven u sveano ruho, obuven u bijele sandale, oiju ocrtanih crnim prahom i natrljan najbiranijim miomirisima, poto prinese potpunu rtvu, goveda, ivad, terpentin, kruh, pivo i povre. Sveti tekst dodaje dalje: Tko to uini za nj, bit e krepak i djeca e mu biti krepka. Kralj i njegovi odlinici bit e mu naklonjeni. Nikad mu niega nee ne-dostajati i na kraju e biti u pratnji Ozirisovoj. Sada moemo stvoriti stanovitu predodbu o tim misterijama o suenju, na kojimasu se Egipani otarasivali svojih grijeha. Oni koji
20 21 22

su smatrali da su im dani odbrojeni, bilo zato to su stari i bolesni, bilo zato to su osjetili tajanstveni nagovjetaj kojim Oziris upozorava neke da e ih uskoro primiti u svoje kraljevstvo 23, odlazili su masovno u neki od gradova koje smo gore naveli. Vladali su se po spomenutoj uputi, a osobito su nastojali prinijeti takozvanu potpunu rtvu. Iz poglavlja CXXV moe se zakljuiti da je misterij o suenju imao dva ina. Najprije je Oziris dokazivao svoju navinost. Obraajui se bogu Rau, tvrdio je sa onih trideset i est reenica da ni u koje doba godine nije poinio zla. Vjernici su ponavljali tu ispovijest poricanja i osjeali se rastereeni presudom koja je boga oslobaala svake krivnje. Ali, ipak ne sasvim. Oziris je zatim s optuenike klupe prelazio na sudaki stolac. Vjernici su izgovarali drugu ispovijest poricanja, a zatim redom pristupali vagi. Na jednu stranu bilo je tada stavljeno srce od lapis lazulija s ugraviranim njihovim imenom, a s druge strane lik istine, te je svatko mogao vidjeti da su obje plitice u ravnotei. Molitelj je bio sveano proglaen pravoglasnim i upisan u registar. Mogao se tada mirno vratiti kui, siguran u to da se pred njim vrata onoga svijeta nee zatvoriti. III UREIVANJE GROBA Imajui sada istu savjest, svaki je Egipanin mogao po svetiti svu svoju brigu kui vjenosti. Kraljevi su se o tome poinjali brinuti jo zarana. Gradnja ak i osrednje piramide nije bio malen posao. Faraon je upuivao prave ekspedicije da na visoravan Gizeha ili Sakkare dovuku blokove granita ili alabastra. Odmah poetkom Nove drave kraljevska je nekropola premjetena u Dolinu kraljeva, zapadno od Tebe. Potomci Ramsesa I, iako su potjecali iz Delte, povodili su se za onima ija su mjesta zauzeli i nastavili u tebanskoj gori kopati podzemne grobnice, ponekad dugake i stotinjak metara, gdje su stijene hodnika i komora prekrite neobinim dekoracijama. Na njima pratimo Raovo nono putovanje po dvanaest podruja donjega
Vidi Ozirisovo pismo Rau u Pap. Chester Beatty, I, sl. XV.
23

Lefebvre, Grands pr&tres d'Amon, 133134. Hammamat, 12; Lefebvre, op. cit., 264. Erman, Religion egyptienne, 101.

292

293

svijeta i njegovu borbu s neprijateljima svjetla, no nita nas ne podsjea na ono to je kralj uinio za ivota. Nita se ne obraa posjetiocu. Kraljevski grob i nije ureen za posjete. Bilo je to zabranjeno obitavalite, kojemu je i sam ulaz morao biti dran u tajnosti24. Sasvim je drugaije s grobnicama obinih graana, koje su u pravilu imale dva odvojena dijela. Kosturnica, iskopana na dnu bunara, namijenjena je pokojniku. Kad je ovaj jednom bio poloen u sarkofag i kad su obavljeni posljednji obredi, ulaz u kosturnicu bio je zazidan, bunarske okno zatrpano, i nitko, barem naelno, nije mogao remetiti pokojnikov mir. No, iznad kosturnice posjetiocima je bila namijenjena itava graevina. Proelje joj se uzdizalo u dnu dvorita, u kojemu su stele izlagale divljenju kasnijih pokoljenja vrline i zasluge pokojnikove. Ponekad su u takvom dvoritu pokraj ribnjaka uspijevale palme i sikomore25. Odatle se ulazilo u dosta iroku dvoranu sa udesnim slikarijama. ak je i strop bio ukraen cvjetnim ornamentima i geometrijskim motivima ivih boja. Na zidovima i stupovima slike su prikazivale najkarakteristinije momente pokojnikova ivota. Kao veleposjednik nadgledao je ratarske poslove, lovio antilope po pustinji, bacao bumerang za pticama movaricama, harpun na vodene konje i sudjelovao u ribolovu. Kao predstojnik Amonovih radionica nadgledao je kipare, draguljare i drvorezbare. Kao upravni inovnik sabirao je vladine prihode. Kao vojnik, obuavao je novake. Naslikan je u audijenciji kod kralja, kako uvodi u palau duge nizove stranih izaslanika koji su, pognuti pod teretom danka, pristigli iz zemalja koje ne poznaju Egipat da zamole da ivotni dah. Obiavi dvoranu, posjetilac je ulazio u irok hodnik. S jedne je strane mogao vidjeti pokojnika kako plovi u Abid, a s druge prizore s pogreba po svim propisima. Hodnik je vodio do posljednje dvorane, gdje je sve govorilo samo o pokojnikovoj bogobojaznosti. Klanjao se 294

troio je neiscrpne zalihe koje je zasluio svojom pobonou i dalekovidnou26. Sarkofag je bio,. naravno, najvaniji dio posmrtnog namjetaja. Neferhotep je za ivota nekoliko puta obiao radionicu u kojoj se izraivao njegov sarkofag. Vidio je kako majstori stojei ili sjedei, uglaavaju, rezbare i oslikavaju njegovu buduu postelju poloenu na dvije stolice. Vidio je kako je sveenik kropi nekom svetom vodicom27. Kralju i bogataima jedan lijes nije bio dovoljan. Psusenesova mumija, koju je ve titila zlatna maska, leala je u srebrnom sarkofagu u obliku mumije, a ovaj opet u jo jednom istoga oblika, ali od crnoga granita. Taj je drugi sarkofag bio zatvoren u velik sanduk, izvana i iznutra ukraen likovima boanstava nadlenih za uvanje mumije. Na ispupenom poklopcu bio je izrezbaren pokojnikov lik s Ozirisovim atributima, a s donje mu je strane visila nebeska boginja Nut, okruena barkama zvijea. Njezino vitko i draesno tijelo nadvilo se svega nekoliko centimetara iznad granitnog sarkofaga. Kraljeve kamene oi za vjena su se vremena napasala ljepotom boice, koja mu je upuivala besmrtni poljubac. Tako se ispunjavala elja koju je izraavao svaki Egipanin, naime da, preselivi se u vjenost, postane stanovnikom neba, da putuje meu zvijezdama koje ne znaju za poinak i meu planetama, kojima ne prijeti unitenje. Uostalom, na stra nama sarkofaga bile su isklesane oi, kojima je mogao vidjeti podjednako dobro kao Ra ili Oziris, i vrata kroz koja je mogao po volji izlaziti iz svoga dvorca vjenosti i opet se vraati. Bogatstvo i raznovrsnost grobnoga namjetaja ovisili su, naravno, o mogunostima svakog pojedinca. Stvari koje su okruivale Tutankhamona nadilaze matu: raskone poivaljke, kreveti, borna kola i barke, ormari, krinje, naslonjai, stoliice, stolice, najraznorazniji tapovi i sve oruje poznato u njegovo doba, mnotvo nakita, igre, posue i obredni predmeti. Kao itelj Ozirisova kraljevstva faraon je morao obavljati isto bogosluje kao i za ivota. Kao glava obitelji i kao vladar i dalje je trebalo da prima i gosti svoju djecu, roake, prijatelje i podanike. U tu je svrhu
26

I.

Vidi podrobnije u uvodu Th. T. S., knj. 27 Davies,

295

prireeno mnogo posua. Sluge su stavljale na stranu dio kraljevog posua namijenjen da bude pohranjen u grobnicu dok su pripremale perad, komade mesa, voe, zrnje, pia i sve to se jede i pije. Sarkofag su upotpunjivali drveni ili kameni sanduk i etiri vra koje nazivamo, dodue krivo, kanopama. U ove su trebali biti spremljeni unutranji organi izvaeni iz tijela prilikom mumifioiranja i stavljeni pod zatitu etvorice bogova i etiriju boginja. Bog Amset imao je ljudsku glavu, Hapi pavijanovu, Duamutef akalovu, a Kebehsenuf sokolovu. Poklopac prvoga vra predstavljao je dakle ljudsku glavu, drugoga pavijanovu i tako redom. Nekima ni to nije bilo dovoljno. Davali su izraditi male zlatne ili srebrne lijesove s poklopcem, nalik na prave. U njih je trebalo smjestiti mumificiranu utrobu, a zatim svaki lje si spustiti u alabastrenu posudu. Polja Ialua, nad kojima je vladao Oziris, bila su poput rajskih vrtova najljepe mjesto na svijetu, no valjalo ih je obraivati poput ovozemaljskih njiva, orati, zasijavati, grebenati i obirati, odravati kanale za navodnjavanje, pa obavljati i radove kojih nam svrha nije jasna, kao na primjer prenositi pijesak s jedne obale na drugu. Takvi radovi, koji su se kakvom zemljoposjedniku inili sasvim prirodnim, izazivali su, naprotiv, otpor u onih koji su ivot provodili u neradu ili u drugaijim poslovima od zemljoradnikih. Postojalo je rjeenje i za to. Bilo je dovoljno napraviti nekoliko kipia koji e raditi umjesto pokojnika. Ti su kipii od pokotene fajanse ili ponekad od bronce bili izraeni u obliku mumija. Lice im koji put ima vrlo izraajne crte, pa moemo vjerovati da se radi o portretima. Ukoliko majstor i nije nastojao postii slinost, rezultat je isti, jer natpis na kipiu daje barem ime i naslov osobe koju zamjenjuje: Oziris, prvi prorok Amonrasontera Hornekhtija. esto malo opirniji tekst odreuje poslove koje e kipi morati obavljati. Oziris N kae: O, kipiu (uebti), bude li Oziris N imenovan, pozvan i odreen da radi sve ono to se mora raditi ovdje u grobitu kao to ovjek radi za sebe, da obrauje polja, navodnjuje obale, prenosi pijesak s istoka na zapad i 296

Poavi takvim putem, Egipani su izraivali sve vie i vie takvih kipia ne bi li jednom zauvijek izbjegli teke zagrobne poslove. Meu ruke i na lea stavljali su im minijaturno orue i vree. Zatim su ratarima dodali pisare i nadglednike, jer se iza svake grupe radnika uvijek nazirao i neizbjeni inovnik. Napokon su poeli praviti i sve ostale minijaturne potreptine i alatke za kipie, obramnice za noenje vode ili pijeska, koare, koeve, pijuke i maljeve, sve od fajanse ili od bronce. Da bi te predmete zatitili od krae i od upotrebe u druge svrhe, obiljeavah su ih istim imenom kao i kipie28. Tako su doli na zamisao da pokojniku izrade i poneku figuricu gole ene. Kraljevi i knezovi drali su prilenice, te se nisu htjeli liiti toga ugodnog obiaja ni na drugom svijetu. Takvih smo kipia nali u predvorju Psusenesove grobnice. Jedni su nosili kraljevo ime, a drugi neko ensko ime. No, ao bi nam bilo kralja ako je i za ivota birao milosnice sline ovim lutkama29. Mumijama je nakit bio drag kao i ivima. Bile su esto kiene ukrasima koje je pokojnik nosio u ivotu, no jo im se ee pravio sasvim nov nakit. Ovako izgleda spisak posmrtnih potreptina kralja ili kakve veoma uvaene linosti: Maska, zlatna za kralja ili kneza plemenita roda, od ljepenke i gipsa za ljude obinog podrijetla. Ovratnik od dviju krutih zlatnih ploa u liku leinara rairenih krila. Jedna ili vie ogrlica od zlata, dragoga kamenja ili keramikih kuglica, sastavljene od nekoliko nizova zrna ili ploica i jedne ili dvije kope, te ponekog privjeska od zlata, dragulja ili fajanse. Jedan ili vie naprsnika s lancem. Najuobiajeniji ukrasni motiv predstavljao je krilatog skarabeja uokvirenog Izidom i Neftidom. Na drugoj strani skarabeja bio je ugraviran poznati zaziv srcu: Srce moje, srce majke moje, srce mojih razliitih dobi, ne svjedoi protiv mene, ne suprotstavi mi se pred sudom, ne pretegni pliticu na moj
28 Speleers, Les figurines funeraires egyptiennes, Bruxelles, 1923, Kemi, IX, 82-83. 29 Kemi, IX, 7879. 30 Prema onome to sam utvrdio u Psusenesovoj grobnici, Montet, Tanis, 145, 157.

297

utrb pred uvarem tezulje, jer ti si Ka u tijelu mome, bog Khnum koji mi udove titi. Ne dopusti da ime moje bude okaljano. . . Ne izreci la protiv mene pred bogovima. Jo nekoliko krilatih ili nekrilatih skarabeja bez ikakva okvira, pa srca od lapis lazulija s laniima i ugraviranim imenom pokojnikovim. Krute ili savitljive, masivne ili uplje grivne za zapea, nadlaktice, bedra i glenjeve. Naprnjaci za prste ruku i nogu. Prstenje za svaki prst. Sandale. Amajlije i kipii boanstava koji e visiti oko vrata ili biti okaeni o naprsnik. Boanski zatitnici mrtvih bili su poglavito Anup i Tot, zbog uloge koju su imali u odvagivanju dobrih i zlih djela, no izbor nije bio ogranien. Nisu bili zanemareni ni sokolovi ili leinari rairenih krila, ni zmijske glave, jer je zmija uvarica zasuna koji se nalaze na vratima odjelitih prostora drugoga svijeta, kao ni Ozirisovi i Izidini fetii, ni oko uda. Svim je tim ukrasima valjalo dodati jo i masu minija turnih predmeta, poput tapova, ezla, oruja, kraljevskih ili boanskih atributa, koje je uvijek bilo uputno imati pri ruci. Izbor i narudba toga sloenog i veoma skupog materijala, kao i nadzor nad njegovom izradom nije bila mala stvar. Naime, to god o tome mislili neki sumnjiavci, budunost pokojnika uvelike je ovisila o skrbi koju je posvetio svome vjenom obitavalitu, namjetaju u njemu i posmrtnome nakitu. Drugi svijet nije bio mjesto spokoja i odmora, nego je, naprotiv, bio pun zamki u koje je upadao onaj tko nije poduzeo sve mogue mjere opreza. IV DUNOSTI DVOJNIKOVA SVEENIKA Na je stari Egipanin, dakle, podigao svoj budui dom vjenosti. Ukrasio ga je po svom ukusu i prema mogunostima. Dao je da stolari i drvorezbari izgrade raznovrstan namjetaj. Od zlatara je nabavio nakit i itavu zbirku talismana i amajlija. ini se da mu ne nedostaje nijedan 298

Pa ipak jo nije sasvim zadovoljan. Potrebno je jo da se potomci brinu o njemu s dunim pijetetom, ne samo da mu odaju dunu potu i da ga lijepo smjeste u novo prebivalite, nego zauvijek, iz pokoljenja u pokoljenje: Prenio sam slubu svoju na sina, kae jedan odlinik, jo za ivota. Sastavio sam za njega oporuku, uz onu koju je meni otac ostavio. Dom je moj vrst na temeljima i polja su moja na mjestu. Kua mi se ne ljulja, posjedi ne odlaze. Sin e mi ime ovjekovjeiti na ovom spomeniku. Dobar je sin moj nasljednik. Uvjerenje da sin ovjekovjeuje oevo, pa i djedovo ime dosta se esto provlai kroz pogrebne tekstove. Hapi--Defai, namjesnik Siuta, imenovao je sina za sveenika svoga dvojnika, mogli bismo rei za izvritelja svoje oporuke. Dio imovine koji e ovaj kao takav dobiti povlaten je i ne smije se dijeliti na ostalu djecu. Oporuno e ga ostaviti onome sinu kojega bude odredio da vodi brigu o djedovu grobu i da nadzire i vri obrede njemu u spomen31. Ti se obredi odravaju u prvom redu na Novu godinu i prigodom svetkovine uaga, koja se slavi osamnaest dana kasnije na grobu, u hramu Up-Uajtovu, koji je bio gospo dar Siuta, i u hramu Anupovu, koji je vladao nekropolom. Pet dana prije Nove godine slubenik Up-Uajtova hrama daje dvojnikovu sveeniku svijeu, koja je ve bila upotrijebljena u hramu. Isto postupa i Anupov veliki sveenik dajui svijeu to je osvjetljivala Anupov hram osobi s naslovom nadstojnik grobinog osoblja, koja zatim polazi na grob u pratnji uvara planine. Tamo ovi svijeu predaju dvojnikovu sveeniku. Na Novu godinu, kada je zavrena iluminacija Anupova hrama, svaki Up-Uajtov sveenik daje po hljepi za Hapi-Defaijev kip. Svi su se poredali u povorku iza dvojnikova sveenika i slave spomen na njega. I nadstojnik groblja s uvarima takoer prinosi hljebove i obavlja slian obred. Na Novu godinu uveer slubenici Up-Uajtova hrama, koji su sino dali svijeu, dat e jo jednu. Tako e uiniti i veliki Anupov sveenik, te e pokojnikovi kipovi biti kao i veer prije rasvijetljeni svijeama koje su posveene prethodnom upotrebom.

299

Sline se ceremonije odravaju i za svetkovine uaga. U UpUajtovu hramu svaki sveenik daje bijeli hljepi za kip i svrstava se u povorku iza dvojnikova sveenika slavei Hapi-Defaija. Jo e jedna svijea, ve trea, gorjeti cijelu no pred kipom. Anupovi e sveenici poi u povorci do monumentalnog stubita koje vodi u njegovu grobnicu. Svaki e poloiti po hljepi pred kip koji se nalazi na tome mjestu i koji e opet biti rasvijetljen. Slubujui e sveenik, poto bude obavio obrede u hra-mu, dati istome tom kipu kruha i piva. I jedna druga linost, predstojnik planine, predat e pred kipom hljebove i upove piva u ruke dvojnikovu sveeniku. Hapi-Defai zahtijeva da ne bude zaboravljen ni prilikom svetkovina u povodu poetka godinjih doba, koje su dodue manje sveane od Nove godine, ali nisu ni sasvim nevane. Predstojnik groblja i uvari planine okupit e se uz njegov posmrtni vrt, uzet e iz njega kip i odnijeti ga u Anupov hram. I evo posljednje pokojnikove elje. Kada je bio nadstojnik Up-Uajtova sveenstva, Hapi-De-fai je primao svakoga blagdana, a znamo da je ovih bilo bezbroj, mesa i piva. Zato nalae da se nakon njegove smrti to meso i pivo donose pred njegov kip pod nadzo rom sveenika njegova dvojnika. Naravno, te usluge nee biti neplaene. Da podmiri trokove oko njih, Hapi-Defai se odrekao prihoda u naturi koji su mu pripadali kao namjesniku ili kao nadstojniku Up-Uajtova sveenstva. Zaloio je, dakle, s nevjerojatnom sebinou budunost ovih slubi. Smanjio je prihode, jer njegov nasljednik mora isplaivati svake godine dvadeset i sedam dana hrama. Dan hrama nije nita drugo nego tristaezdeseti dio svega to u toku godine ue u hram. UpUajtov hram mora da je bio tek provincijalno svetite, no prihodi su mu ipak bili znatni, pa su nasljednici, primorani da se u korist sveenika hrama odreknu otprilike trinaestine Up-Uajtovih prihoda, morali ivjeti dosta skromnije, pogotovo to je i sam kapital bio naet darivanjem mnogih zemljita. U takvim je okolnostima odravanje grobova prijetilo da bude skuplje od same njihove gradnje, te je cijeli Egipat bio u opasnosti da se slomi pod teretom koji je sam sebi navalio na lea. 300

sveenicima svoga doba budua pokoljenja nemaju prava izmijeniti. Ali, i najzamenije posmrtne zaklade padale su u zaborav nakon dvije-tri generacije, ili su prihodi od njih prebacivani na skoranjije pokojnike32. Vidjeli smo da su kraljevi i dostojanstvenici bili uvjereni da ine bogougodno djelo obnavljajui posmrtne spomenike i obasipajui im darovima rtvene stolove. Meutim, mnoge su takve zadubine potpuno propale u toku rata Neistih. Egipat je iz toga rata i anarhije koja je uslijedila izaao ako ve ne razoren, a ono toliko osiromaen da je bio sasvim nesposoban voditi brigu o davnanjim pokojnicima. V MUMIFICIRANJE Vie nita ne zadrava na ovome svijetu Egipanina koji je, uvi Ozirisov poziv, imao dovoljno vremena da zavri gradnju svoje kue vjenosti i koji je odredio sve to su mu nalagali pobonost i tovanje obiaja. Onoga dana kada je preplovio na drugu obalu, Egipani, naime, nisu voljeli upotrebljavati rije umrijeti, njegovi su blinji otpoinjali korotu u trajanju od najmanje sedamdeset dana. Zaputali su sve poslove i ostajali kod kue u mrtvakoj tiini. Ukoliko su morali izai, obmazivali bi lice blatom poput Anupa kad je pomislio da je ostao bez maloga brata, i neprestano se udarali objema rukama po tjemenu33. Meutim, imali su jednu neodloivu dunost, naime da tijelo povjere balzamirateljima i da izaberu nain balzamiranja. Kao to kau Herodot i Diodor, postojala su tri postupka za balzamiranje. Prvorazredno balzamiranje iziskivalo je mnogo truda i vremena. Balzamiratelji su najprije izvadili mozak i utrobu, osim srca, preparirali ih posebno i razdijelili u etiri dijela za etiri kanope. Umjesto izvaenih organa, upljine su nakon dvostrukog ienja napunili aromatskim tvarima. Zatim su tijelo

301

nasolili natronom, kojega se nalazilo u izobilju u vadi-Natrunu, slanom polju zapadno od Fajuma, kao i u oblasti Nekheb, i koji su Egipani upotrebljavali u razne svrhe, osobito za ienje kua. Poslije sedamdeset dana oprali su tijelo i zamotali ga u lanene trake natopljene biljnom smolom. Za taj im je posao bilo potrebno ak petnaest razliitih tvari: pelinji vosak za premazivanje uiju, nosa, usta i operativnog reza, kasija, cinamon, cedrovo ulje, koje se u stvari dobivalo od kleke, teklina, kna, klekinje, luk, palmino vino, nekoliko vrsta smole, piljevina, paklina, katran i, naravno, natron, koji je bio najvaniji agens. Dobar dio tih proizvoda pristizao je iz inozemstva, u prvome redu smola koja se dobivala iz libanonskih jela. Kada su prekomorska putovanja u Biblos bila prekinuta, balzamiratelji i njihovi bogati naruioci bili su oajni to moraju traiti neki nadomjestak34. Kad je posao bio obavljen, tijelo je jo bilo samo kostur ovijen ukastom koom, ali mu je lice bilo sasvim raspoznatljivo, usprkos upalim obrazima i skupljenim usnica ma. Poslije tolikih stoljea mumija Setija I. jo uvijek nosi crte i izraz velikoga kralja. Isto se moe rei i za mnoge druge mumije. Tada je doao trenutak da se mumija okiti i obue. Stavili su joj ogrlice, naprsnike i amajlije. Navukli narukvice, naprnjake, prstenje i sandale. Preko rane koju je napravio balzamiratelj vadei unutranje organe stavljena je podebela zlatna folija s ugraviranim ili inkrustiranim okom uda, koje je iscjeljivalo rane, i s likovima etvero zatitnika kanopa. Meu noge je stavljen primjerak Knjige mrtvih, toga nunog vodia kroz drugi svijet. Na lice je navuena maska. Pokojnici obinijega roda imali su platnene ili gipsane maske. Kraljevima i nekim veoma visokim linostima pripadala je zlatna maska, ponekad nitima povezana s presvlakom od biserja35. Sve je to zatim umotano u mrtvaki pokrov i omotano trakama.
34 Herodot, II, 86; Diodor, I, 91; Lucas, Ancient egyptian materi-als and industries, 2. izd., pogl. VIII. 35 eankova zlatna maska prava je umjetnina. Kemi,

Umjesto u mrtvakom pokrovu eankova mumija pronaena u predvorju Psusenesove grobnice u Tanisu leala je u nekoj vrsti uveza, na kojemu su zlatnim listiima i tankim ploicama plave majolike bili kako-tako reproducirani ukrasi sa srebrnoga sarkofaga36. Ukoliko su se rezbari, stolari, oruari i svi mastori koji su radili na posmrtnom namjetaju pourili, moglo se napokon, dva i po mjeseca VI SAHRANA I SPROVOD Staroegipatski sprovod bio je aloban, ali i slikovit 37. Rodbina se nije ustezala da naoigled sviju dade oduka bolu, krei ruke i jecajui cijelim putem. Pribojavajui se valjda da nee moi dovoljno jadikovati, unajmljivali su narikae i naricatelje od zanata. Narikae su bile neumorne. Obmazavi lice blatom, razdrljivi grudi i razderavi haljine, plakale su i udarale glavu bez prestanka. Ozbiljni ljudi koji su poli na sprovod nisu se preputali tako naglaenim izljevima alosti, nego su onako u hodu podsjeali na dobre crte pokojnikove: Lijepu je smrt doivio. . . Ispunio je Khonsuovo srce u Tebi, i ovaj mu je dopustio da stupi na Zapad u pratnji pokoljenja i pokoljenja slugu. 38 Iza njih pogrebna je povorka umnogome podsjeala na selidbu39. Prvi odio slugu nosio je kolae i cvijee, glinene upove, kamene vaze i, na obramnicama, kutije s kipiima i potreptinama. Drugi, brojniji odio bio je zaduen za upotrebni namjetaj, stolice, krevete, krinje i ormare, te za borna kola. Osobne stvari, sanduci s kanopama, tapovi, ezla, statue i lepeze povjerene su treoj ekipi. Nakit, ogrlice, sokolovi i leinari rairenih krila, ptice s ljudskom glavom i druge dragocjenosti izloene su na pladnjevima naoigled sviju, kao da se ne treba pribojavali bezbrojnih besposliara koji promatraju sprovod. Sarkofag je sav utonuo u katafalk koji vuku par krava i nekoliko 303

302

ljudi. Katafalk se sastojao od pominih drvenih panoa ili od okvira preko kojega su padale zavjese od koe ih vezene tkanine. Bio je postavljen na amac i okruen kipovima Izide i Neftide, a sam je amac bio natovaren na saonice. VII PRELAZAK PREKO NILA alobna povorka stigla je polako do nilske obale, gdje ju je doekala itava flotila40. Glavna laa sa elegantno povijenim pramcem i krmom, koji se na vrhu zavravaju papirusovim cvatom, posjedovala je prostranu kabinu, obloenu iznutra vezenim tkaninama i konatim trakama. U tu su kabinu smjeteni katafalk, Izida i Neftida. Sveenik s panterskom koom preko ramena pali miomirisnu smolu. Narikae se tuku po glavi. Posada se sastoji od jednoga jedinog laara, koji ispituje rijeno dno dugakom akijom, jer lau sa sarkofagom tegli amac sa mnogobrojnom posadom, kojom sa pramca zapovijeda kapetan, dok na krmi kormilar upravlja kormilom. I na tegljau se nalazi dosta velika kabina. Na njezinu krovu poredale su se, okrenuvi se prema katafalku, narikae, koje razgaljenih prsiju i dalje plau i kre ruke. Nariu ovako: Poimo brzo na Zapad, u zemlju istine. ene sa giblitske lae mnogo i gorko plau. S mirom poi, s mirom na Zapad, blaeni. Dadne li bog, kada se dan u vjenost pretoi, vidjet emo te opet, tebe koji odlazi u zemlju gdje se svi ljudi zdruuju. to, meutim, radi ovdje giblitski brod, kebe-nit, sagraen za plovidbu morem, dok laa s katafalkom moe posluiti samo za preplovljenje Nila? Naime, ima neto podudarno u njima. Kada se je Izida uspjela domoi svetog drveta s tijelom svoga mua Ozirisa, ukrcala ga je na brod koji je upravo polazio u Egipat i na njemu ga drala u krilu kvasei ga suzama. Tako su i gospe iz pokojnikove obitelji izraavale alost na amcu za prelaska preko Nila. U jo etiri amca, osim osoba koje su eljele ispratiti pokojnika do posljednjeg poivalita, vozio se i pogrebni namjetaj. Oni koji
40

nisu eljeli ii dalje ostali su na obali i prijatelju dovikivali posljednju elju: Doplovi s mirom na zapad od Tebe! ili N a Zapad, na Zapad, u zemlju pravednika! Mjesto koje si volio plae sada i tuguje! U tom trenutku zapoinje jadikovku i udovica: Brate, muu, prijatelju moj, ne idi, ostani gdje si, ne naputaj svoje mjesto! Avaj! Odlazi mi preko Nila. Ne urite, laari, ostavite mi ga! Vi ete se vratiti kuama, a on odlazi u zemlju vjenosti.
VIII USPON DO GROBNICE

Na drugoj obali ljudi ve ekaju 41. Podignuti su duanii gdje se na prodaju nude kultni predmeti onima koji ih nisu ponijeli dovoljno iz grada. Netko hvata pramac prvoga amca, a drugi hitaju da iskrcaju putnike, katafalk i namjetaj. Opet se stvara povorka, dodue neto manja od one koja je pola od kue alosti, no otprilike u istom poretku. Par krava ve je upregnut u saonice na kojima lei amac starinskog tipa. Izida i Neftida ponovno zauzimaju svoje mjesto. Koijai vitlaju bievima. Uz njih koraa ovjek sa svitkom. Roakinje, djeca i narikae svrstavaju se gdje stignu. U rukama neke ene tu i tamo zazvee krotaloni. Ozbiljni pokojnikovi kolege stupaju u redu oslanjajui se o tap, a za njima dolaze nosai. Kolege razgovaraju o svom prijatelju i o njegovim ivotnim stavovima, popraujui uspomene mislima o sudbini, neizvjesnosti i kratkotrajnosti ljudskoga ivljenja. Sprovod mimoilazi nastambe od lake grae, uz koje stoje mukarci i pruaju zapaljene grijalice. Tako postepeno naputa podruje obraene zemlje i primie se podnoju Libijske planine. Tlo postaje vrletnije, a put tei. Sada valja isprei krave. Umjesto 41 njih katafalk vui po Davies, Neferhotep, 2021; e Mem. T y t. , i IV, 22.potrebi nositi ljudi koje vodi sveenik, neprestano ga kropei
20 Egipat

25.

Davies,

Neferhotep, 2223; Mem. Tyt.,

IV, 19, 24, 305

304

IX OPROTAJ OD MUMIJE Sprovod je s mukom stigao do groba42. I ovdje se ve nalaze duanii u kojima se pripremaju grijalice s drkom i hlade veliki upovi vode. Uz nadgrobnu plou stoji nevidljiva boginja Zapada u liku sokola na lijegalu. Sarkofag je skinut s katafalka i uspravljen uz stelu. Uza nj se pripila jedna ena, obgrlivi ga rukama. Jedan ovjek pravi na glavi miomirisni stoac, slian onima kakav se stavlja na glavu uzvanicima prilikom sveanih primanja. Narikae, djeca i lanovi obitelji udaraju se po glavi ee nego na poetku ceremonije. Sveenici pak imaju obaviti vanu zadau. Ve su po stolu poredali ne samo hranu, hljepie i vreve piva, nego i udno orue, sjekiricu, velik no u obliku nojeva pera, imitaciju govee noge i ploicu sa po jednom volutom na svakom kraju. Sve e to posluiti sveeniku da poniti uinak balzamiranja i da pokojniku vrati na uporabu udove i sve organe. Ponovno e progledati. Otvarat e usta, govorit e i jesti. Moi e micati rukama i nogama. Primie se trenutak rastanka. Jadikovanje postaje sve glasnije. Poinje udovica: Ja sam ena tvoja Merit-Re, o plemeniti, ne ostavljaj me. Zar ti je namjera da me odalei od sebe? Ako odem, sam e ostati. Tko e biti s tobom, tko e te pratiti? Volio si se aliti sa mnom, a sada uti, nita mi ne govori! Ostale se ene nadovezuju: Tugo moja, tugo! Plaite, plaite i nariite. Dobri je pastir u vjenu zemlju otiao. Svi su ljudi sada daleko od tebe, a ti si u kraju kome samoa godi. Volio si pruiti noge i koraati, a sada si sputan, ovijen i zavezan. Imao si mnogo birane odjee, a sada spava u rublju od juer! Ostaje jo da se sarkofag i pogrebni namjetaj spuste u grobnicu43. Katafalk je ve prazan. Sveenici, koji su ga unajmili za pogreb, vraaju ga u grad, gdje je ve potreban novim muterijama. Pogrebnici stavljaju krinju u obliku mumije u etvrtast kameni lijes, koji je bio isklesan i izrezbaren dosta vremena unaprijed. Stanovit broj predmeta, tapove, oruje i moda po koju amajliju slau oko krinje, a zatim lijes prekrivaju tekim kamenim poklopcem. Pokraj
Davies, Neferhotep, 24; Mem. Tyt., IV, 19, 21; Wr. I, 131, 166, 217.
42

lijesa stavljaju sanduk s kanopama, koveg s kipiima i sav ostali namjetaj. Valja osobito paziti da se ne zaboravi nita od onoga to e pokojniku biti najpotrebnije, to jest namirnice i ono to zovemo Ozirisom koji nie. Radi se o drvenom okviru sa dnom od grube tkanine u obliku mumificiranog Ozirisa. Egipani su ih punili zrnjem jema pomijeanim s pijeskom. Zatim su to zalijevali redovito kroz nekoliko dana. Jeam je proklijao i razbujao se. Kad je narastao do visine od dvanaest do petnaest centimetara, ostavili su ga da se osui i na kraju sve zamotali u krpe. Nadali su se da e time pospjeiti pokojnikovo uskrsnue, jer je i Oziris tako klijao u trenutku kada je uskrsnuo. U starija vremena upotrebljavali su u tu svrhu dvostruke upove. Donji dio upa sadravao je vodu, a gornji je imao rupiasto dno. U ovaj su stavljah gomolj lopoa, iz kojega se razvijalo korijenje i kroz rupice na dnu dospijevalo do vode, dok su kroz jednostruki ili trostruki grli izrastale stabljike sa cvatom Taj je postupak u Staroj dravi bio veoma rairen, ali je kasnije ustuknuo pred proklijalim likom Ozirisa. Lopo je bio Raova biljka, pa je novi obiaj predstavljao zapravo jo jednu
X ALOBNI OBJED

Kad je kosturnica bila potpuno ureena i zidar joj zazidao ulaz, sveenik i njegovi pomonici vie nisu bili potrebni. Roaci i prijatelji koji su dopratili pokojnika do vjenoga doma nisu se, meutim, odmah razilazili kuama. Toliko emocija otvorilo im je tek. Nosai, koji su bili zadueni za sve one stvari potrebne pokojniku, pobrinuli su se takoer da ponesu neto hrane i za ive. Ovi su se skupili u grobnici ili u dvoritu ispred nje, ili pak neto podalje, pod sjenicama od lagane grae45.
J. G. Fraser, Atys et Osiris, Pariz, 1926, 112113; IV, 161168. 45 Maspero, Histoire, II, 523. Gozbeni prizori veoma
44

Kimi,

Atl,

306

20*

307

Okrenuvi se prema mjestu gdje mumija ve poiva, jedan harfist preludira, podsjeajui na to da se pokojnik, nakon svega to je za njega uinjeno, nalazi u vrlo dobrom poloaju: Utie se Rau, Kheper te uje, a Tum ti odgovara. Svevinji ti ugaa onim to ti prudi. . . Zapadni vjetar stie ravno do tebe, do nosnica tvojih. Usta ti se upravljaju prema vimenu krave Hesat. Postaje ist i moe pogled upraviti u sunce. Umiva se u boanskom studencu. Svi su ti udovi krepki. Pravoglasan si pred Raom, vjekovjean pred Ozirisom. Darove rtvene prima kako se dolikuje, hrani se kao na zemlji. Srce se tvoje osjea dobro u grobitu. Spokojan stupa u svoj dom. Bogovi Duata govore ti: 'Doi k svojemu Ka u miru.' Svi ljudi na onome svijetu stoje ta na slubu. Pozvan si da iskae molitve Svevinjemu. Ti vlada, Ozirise Tja-nefere, pravednie.46 Drugi harfist izrie melankohnije rijei u ast boanskog oca Neferhotepa47. Ne treba smetnuti s uma da je po kojnik zapravo sretnik. Toliki su grobovi pretvoreni u prah. Nestali su rtveni darovi iz njih, a kruh im je zasut pijeskom. No, zidovi su tvoje grobnice vrsti, zasadio si drvee oko ribnjaka. Tvoj Ba poiva pod njima i napaja se vodom njihovom. Uluuje prigodu i za malo mudrovanja: Tijela odlaze oduvijek, od vremena bogova, a na njihovo mjesto stupaju mladi. Sve dok se Ra bude raao izjutra, a Tum zalazio na zapad, mukarci e ploditi, ene e trudnjeti, a nosnice e uzduh udisati. Ali, to god se rodi, mora se vratiti odakle je dolo. Prema tome, valj se radovati ivotu. Pomalo udno, harfist taj savjet upuuje onome tko lei u sarkofagu, no za njim se povode ivi. Navaljuju, dakle, na jelo i pie, i vraaju se u grad buniji, ali i vedriji nego to su poli. Tako je, eto, izgledala pogrebna sveanost bogata Egipanina. Nije ni potrebno posebno spominjati da obian svijet nije pokapan tako ceremonijalno. Balzamiratelj se nije ni trudio da malom ovjeku otvori le i da izvadi utrobu. Jednostavno mu je kroz debelo crijevo utrcao nekakvu masnastu tekuinu spravljenu od kleke i tijelo mu posolio natronom. Kod najsiromanijih pokojnika umjesto klekovog 308

ulja dobro je posluilo i neko obinije dezinfekci ono sredstvo. Tako preparirana mumija bila je zatvorena u lijes i odnesena u neku naputenu kosturnicu, koja je sluila kao zajednika grobnica, gdje su se lijesovi slagali jedan na drugi sve do stropa. No, mumiji ipak nije bilo uskraeno sve to je neophodno na drugome svijetu. U lijes joj je bilo stavljeno neto orua, sandale od pletenih papirusovih stabljika, bronano i keramiko prstenje, narukvice, amajlije, skarabeji, ude i boanski kipii od majolike. Bilo je i jo siromanijih. Ove je oekivala zajednika raka. U Tebi je usred bogate grobine etvrti Asasita postojalo i groblje za siromahe. Mumije uvijene u grubo platno bile su bacane naprosto na tlo i zatrpavane sa malo pijeska, a odmah su zatim preko njih dolazile druge48. Sretan onaj siromah ije se ime ih lik nalazio u grobnici kakvoga vezira ili kraljevskog sina iz Kua. On je imao sluiti gospodara na onome svijetu kao i na ovome, a kako svaki rad mora biti plaen, tako je i on trebao da ivi od svoga. Sudjelovao je u neku ruku u blaenstvu koje je ekalo miljenike sudbine ako su bili pravednici.
XI ODNOSI IVIH I MRTVIH

Oni koji su opisivali Amentit kao mjesto mira i poinka imali su o njemu prejednostavnu i prelijepu predodbu. Mrtvac je bio meutim, sumnjiav i osvetoljubiv stvor. Bojao se lopova koje je p rivlailo zlato i srebro nagomilano u grobnici. Strahovao je od zlonamjernosti ili nehaja bezbrojnih etaa, koji su se znali zaputiti u ogromno naselje Zapada. Osjeao je nevjericu prema slubenicima zaduenim za odravanje groblja. Onima koji tu dunost ne bi shvatili ozbiljno prijetio je stranim kaznama: Predat e ih kraljevu ognju kada nastupi dan njegova gnjeva. . . Sunovratit e se u more, a ovo e progutati leeve njihove. Uskraene e im biti poasti to pripadaju asnim stvorovima. rtveni e im prinosi zapeti u grlu. Nitko im na 309

kraljeve kad ovaj bude radostan . . . Ali, ako budu bdjeli nad posmrtnom zakladom . . . snai e ih svakovrsno dobro. Amonrasonter e vam udijeliti dugovjekost. Kralj koji bude vladao vaim vremenom nagradit e vas kao to kralj nagrauje. Slube e se vae umnoiti, prihvaat ete ih s oca na sina, s pokoljenja u pokoljenje. . . Poto poive sto i deset ljeta, bit e poloeni u dolian grob, a rtvenim se darovima ni broja znati nee.49 Bilo je, s druge strane, i zlih mrtvaca, bilo zato to su ih nasljednici zanemarili, bilo zato to su jednostavno voljeli initi zlo i bez odreena razloga. Trebalo je da ih bogovi sprijee u tome, no znali su izmaknuti njihovoj panji, izlazili iz grobova i muiti ive50. Takvim se mrtvacima pripisivala veina bolesti. Majka ih se bojala za dijete: Dolazi li poljubiti ovo dijete, zabra njujem ti da ga ljubi. Dolazi li ga umiriti, ne doputam ti da ga umiruje. Ako dolazi da ga uzme, ne dozvoljavam ti da ga uzme.51 Bilo iz bojazni, bilo iz pijeteta, Egipani su esto posjeivali vjene domove. Roaci, djeca i udovice penjali su se na brdo, nosei sa sobom neto hrane i vode, koje su stavljali na rtveni stol ispred stele ili meu palme to su bacale hlad na dvorite pred ulazom, i govorili, usliavajui elje svojih pokojnika: Tisue hljebova i upova piva, goveda i peradi, masti i terpentina, rublja i pree, svih probranih i istih stvari to donosi Nil i stvara zemlja, od kojih ivi bog u tvome Ka, pravoglasni. Ponekad je onoga tko se molio na grobu dragoga bia morila kakva teka briga. Naveli smo ve ispovijed jednoga neporonog mua, vjernog udovca. Njegovu dobrotu poznajemo zato to je jadan ovjek bio na sto muka. Otkad je bio izgubio enu, nita mu nije polazilo za rukom. Zato se odluio da joj napie opirno pismo, koje se sauvalo do naih dana. Opisujui podrobno svoj poloaj i pozivajui se na sve to je uinio za pokojnicu prije i poslije njezine
Robichon i Varille, Amenhotep, fils de Hapou, 47. Ve u doba piramida kralj se pribojavao srdbe mrtvih (pyr.
49 50

smrti, tui se na nedae koje su ga napale: Kakvo zlo uinih da dospjeh u ovakav poloaj? ime ti se zamjerih da die ruk u na mene, kada ti niim ne naudili? Prizivam se bozima Zapada ovim rijeima iz usta svojih, neka presude izmeu tebe i ovoga to piem. 52 Pisac toga pisma, koji je ivio u doba prvih Ramsesa, postupio je prema prastarom obiaju to smo ga utvrdili na temelju jo starijih dokumenata, te dokazuje da se i u to vrijeme vjerovalo u njegovu djelotvornost. U vrijeme Srednje drave pokojniku se radije pisalo na posudi s hranom koja mu je bila namijenjena, kako bi ovjek bio siguran da pismo nee proi neprimijeeno. Jedna takva poruka, na primjer, obavjetava pretka o spletkama s ciljem da se njegov praunuk lii nasljedstva. Pokojniku treba da je stalo da ih onemogui. Neka, dakle, pozove roake i prijatelje u pomo onome koji treba da bude opljakan. Naime, podiui dom, sin podie dom svojim praocima i ovjekovjeuje im ime. Njegova propast pogodit e podjednako njegove potomke i njegove pretke. No, koliko god stari Egipani tovali pokojnike, nisu se bili u stanju brinuti za sve ono mnotvo koje je poivalo po grobljima. Nikakva prijetnja i nikakva kletva nije mogla prisiliti potomka da za daleke pretke ini ono to je inio za oca i djeda. Moralo se dogoditi ono to je predvidio harfist, i to je nagovijestio drevni mudrac: rtveni stolovi svih onih koji su gradili od granita i zidali dvorane u piramidi. . . prazni su poput stolova beskunika koji umiru na obali, ne ostavivi potomaka za sobom.53 Groblja su malo-pomalo postajala etalita radoznalaca, koji su razgledavali grobnice i nehajno itali natpise. Poneki je od njih, poput modernih turista, zaelio da ostavi uspomenu na svoj posjet, napominjui ipak da su mu namjere pune pijeteta. Pisari ti i ti posjetili su ovaj Antefokerov grob. Mnogo su i mnogo molili. Drugi s radou nalazi da je grob lijepo ouvan: ini im se kao da je u njemu kao na nebu. Veoma sposoban pisar, kome nema ravna u itavom Memfisu, veli skromno stanoviti Amenemhat,
52

Leidenski pap. 371 u Gardiner i Sethe, Egyptian

310

311

posjetio je posmrtni spomenik drevnoga kralja Dusira. Iznenaen je to vidi neke nevjete natpise pune pogreaka, koje je napisala prije neka ena bez duha nego pisar nadahnut Totom. Moramo odmah rei da se ta zamjerka ne odnosi na izvorne natpise koje su majstorski izveli odistinski umjetnici i pravi mudraci, nego na grafite koje je u njihovo vrijeme nespretno nakrabao neki neuki ili povrni posjetilac. U vrijeme Ramsesa II. rizniki pisar Hadnakhti poao je na zabavan izlet zapadno od Memfisa sa svojim bratom Panekhtijem, vezirovim pisarom. O bogovi to kraljujete zapadno od Memfisa i vladate svetom zemljom, Ozirise, Izido i veliki dusi koji ste zapadno od Onkhatauija, podajte mi dug i sretan ivot da mogu sluiti vaemu Ka. Dajte da doivim lijepu starost i da budem sveano sahranjen tako da promatram kraj zapadno od Memfisa kao veoma uvaen pisar i kao vi sami. Nenoferkaptah, junak jednoga romana iz kasnoga razdoblja, no koji je navodno ivio u vrijeme Ramsesa, kao da je itav ivot provodio u etnji memfiskim grobljem, itajui naglas prie uklesane na grobnioma faraona i na stelama pisara kue ivota, jer se ivo zanimao za stare natpise. 54 Taj je Nenoferkaptah imao podjednako naitanog, u starine podjednako zaljubljenog suparnika u osobi Setna-Khamuasa, sina Usirmareova, to jest Ramsesa II, koji je pod glavom jedne memfiske mumije otkrio magijske formule to se nalaze na papirusu br. 3.248 u Louvreu.55 Na temelju nedavno pronaenoga natpisa na junoj strani Unasove piramide u Sakkari proizlazi doista da je Ramses II. povjerio kraljevskome sinu Khamuasitu, velikom sveeniku u Onu, dunost da obnovi ime kralja juga i sjevera Unasa, koje se vie nije nalazilo na njegovoj piramidi, jer je kraljevski sin Khamuasit veoma volio obnavljati spomenike kraljeva juga i sjevera, kojima je prijetilo ruenje.56 Je li taj ljubitelj starina, taj prethodnik najzaslunijih egiptologa, slutio da e nakon tolikih stoljea zaborava doi neki stranci 312

izdaleka koji ne poznaju Egipat da ponovno pretrae grobnice juga i sjevera i da iz zaborava izvuku imena njegovih predaka i njegovih suvremenika? Nadamo se da e italac koji je imao dovoljno strpljenja da dospije do kraja ove knjige dobiti sve u svemu povoljnu sliku o njihovu nainu ivota. Staroegipatski narod nije bio, kao to je mislio Renan, stado robova u vlasti beutnog faraona i pohlepnih, fanatinih sveenika. Svakako, pod Ramsesima je broj bespravnih bio prilino velik. Vlast se neumoljivo sluila batinom. No, faraon i njegovi inovnici ipak se esto ukazuju kao veoma ovjeni gospodari. Njihovim je podanicima veliku utjehu pruala vjera. Rekao bih da je u ivotu obinoga puka bilo daleko vie ugodnih

OPCA BIBLIOGRAFIJA

NAJVANIJE KRATICE

Od klasinih autora preporuljivo je proitati: HERODOT, knjiga II; DIODOR, knjiga I; STRABON, knjiga XVII; PLUTARH, Izida i Oziris; JUVENAL, Satira XV. Od suvremenih: WILKINSON (J. Gardner), The manners and customs of the ancient Egyptians, new ed., 3 vol., 1878. G. MASPERO, Histoire ancienne des peuples de l'Orient clas-sique, Pariz 18951897, sv. I, etiri prva poglavlja i sv. II, osobito poglavlje V; Les Contes populaires de l'Egypte ancienne, 4. izd., Pariz, 1915; Au temps de Ramses et d'Assurbanipal, Pariz. V. LORET, L'Egypte au temps des Pharaons, Pariz, 1889; A. ERMAN, Aegypten und aegyptisches Leben im Altertum, neu bear-beitet von Hermann Ranke, Tubingen, 1923; La religion des Egyptiens (francuski prijevod), Pariz, 1937. Flinders PETRIE, Les arts et metiers de l'ancienne Egypte (francuski prijevod), Bruxelles, 1925. Pierre MONTET, Les scenes de la vie privee dans les tombeaux egyptiens de l'Ancien Empire, Pariz i Strasbourg, 1925. A. LUCAS, Ancient Egyptian materials and industries, 2. izd., London, 1934. Uvode u Memorial Tytus i Theban tombs series, DAVIES, The tomb of Ken-Amun at Thebes i The tomb of Neferhotep at Thebes. Biljeke uz dva WRESZINSKIJEVA Atlasa.

Ann. S. A. E.: Annales du Service des Antiquitis de l'Egypte, 39 sv., Kairo, 19001939. AZ: Zeitschrift fur aegyptische Sprache und Altertumskunde, 80 sv., Leipzig, 18631940. Bull. I. F. A. O.: Bulletin de l'Institut frangais d'Archiologie orientale du Caire, 38 sv., Kairo, od 1901. Bibl. aeg.: Bibliotheca aegyptiaca, Bruxelles, od 1931, sadri osobito: I, Alan H. Gardiner, Lateegyptian stories. V, V. W. Erichsen, Papyrus Harris I. VII, Alan H. Gardiner, Lateegypti-an miscellanies. Fr. Mis.: Memoires, koje su objavljivali lanovi francuske arheoloke misije u Kairu, 18 knjiga, 18841896, osobito sv. V (razni tebanski grobovi, meu kojima Rekhmareov, autori Benedite, Maspero i Scheil) i sv. XVIII, Boussac, Le tombeau d'Anna.

Kairo, Kat.: Katalog starina Kairskog muzeja.

egipatskih

Kemi: KEMI, Revue de philologie et d'archiologie gyptiennes et coptes, 9 sv., Pariz, 1928 1942. Mem. Tyt.: Robb de Ptyster Tytus Memorial series (New York, od 1917) sadri: I, I. de Garis-Davies, The tomb of Nakht at Thebes, 1917, II, III, isti, The tomb of Puyemre at Thebes, 2 sv., 19221923. isti, The tomb of two sculptors at Thebes, 1927. isti, Two ramesside tombs at Thebes, 1927.

IV, V,

I. E.

A.: Journal of egyptian archeology, London (Exploration society), od 1914.

Med. Habu: Oriental Institut of Chicago, Medinet-Habu: I, Earlier historical records of Ramses III, by the epigraphic survey. II, Later historical records of Ramses III, by the epigraphic survey. III, The calendar, the slaughterhouse and minor records of Ramses III, by the epigraphic survey. Oriental Institute publication, J. H.

314

315

paintings, by Bertha Porter and Rosalind Moss, 5 sv., Oxford, 1927 1937. Th. T. S.: The Theban tomb series, edited by N. de Garis-Davies and Alan H. Gardiner, 5 sv., 19151937, sadri: I, The tomb of Amenemhet (br. 82). II, The tomb of Antefoker, vizier of Sesostris I, and of his wife Senet. The tombs of two officials of Thutmosis the forth (br. 75 i 90). The tomb of Huy, viceroy of Nubia in the reign of Tutankhamun (br. 40). V, The tomb of

III,

Amenmose and another (br. 86, 112, 42 i 226). Urk.: Urkunden des aegyptischen Altertums, in Verbindung mit K. Se-the und H. Schafer herausgegeben von G. Steindorff: I, Urkunden des alten Reiches (4 sv.), Leipzig, od 1902. II, Hieroglyphische Urkunden der griechisch-romischen Zeit (3 sv.). Urkunden des alteren Aethiopenkonige (2 sv.). Urkunden der 18. Dynastie (16 sv.).

III, IV,

SADRAJ

IV,

Wr. Atl.: Wreszinski Atlas zur Altaegyptische Kulturgeschichte, 2 Teile, Leipzig, od 1913.

UVOD............................................................... .........................5 PRVO POGLAVLJE 13 NASELJA ...........................................................

............................ Gradovi, 13. Palae, 22.

kustvo, 29.

Kue, 24.

DRUGO POGLAVLJE VRIJEME...............................................................................34 Godinja doba, 34. Svetkovine i praznici, 37. Sretni i nesretni dani, 39. Sati, 41. No, 44. TREE POGLAVLJE OBITELJ................................................................................48 enidba, 48. ena, 53. Djeca, 58. Sluge i robovi, 64. Kune ivotinje, 67. ETVRTO POGLAVLJE KUNI POSLOVI.................................................................72 istoa, 72. Odjea, 75. Hrana, 77. Kuhinja, 84. Pekarstvo i slastiarstvo, 87. Pia, 89. Obroci, 90. Veer, 92. Gozbe, 93. Igre, 100.

PETO POGLAVLJE
IVOT NA SELU...........................................................................103 Seljaci, 103. Navodnjavanje vrtova, 104. Berba, 105. Oranje i sjetva, 108. etva, 113. Lan, 119. tetoine i nepogode, 120. Stoarstvo i peradarstvo, 121. Stanovnici movara, 124. Pustinjski lov, 128.

DESETO POGLAVLJE
PISARI I SUCI................................................................................239 Uprava, 239. Podmlaivanje i obrazovanje inovnitva, 240. Dobri i loi suci upravnici, 224. Red i sigurnost, 246. Na sudu, 254. Primanje stranih podlonika, 256.

ESTO POGLAVLJE
ZANIMANJA, OBRTI, UMJETNOST.........................................131 Kamenari, 131. Rudari, 136. Rad u radioni-cama, 141. Kamenoresci, 141. Zlatari, dragu-ljari, kamenoresci, 144. Obrada drva, 147. Kozarstvo, 149. Poloaj umjetnika i obrtnika, 150. Zidarstvo i sitni obrti, 155. Gazde i rad-nici, 157. Trgovina i novac, 159.

JEDANAESTO POGLAVLJE
IVOT U HRAMOVIMA..............................................................260 Pobonost, 260. Sveenstvo, 264. Bogotovlje, 266. Boji izlasci, 271. Minov i zlazak, 272. Lijepa opetska svetkovina, 276. Svetkovinia Do-line, 279. Obredne predstave, 279. Kua ivota, 283.

DVANAESTO POGLAVLJE SEDMO POGLAVLJE

PUTOVANJA.................................................................................163 Unutranji promet, 163. Pustinjska putovanja, 168. Putovanja u Biblos, 171. Putovanja po Crvenom moru, 176. SAHRANA.......................................................................................285 Starost, 285. Vaganje dobrih i zlih djela, 287 Ureivanje grobova, 293. Dunosti dvojnikova sveenika, 298. Mumificiranje, 301. Sahrana i sprovod, 303. Prelazak preko Nila, 304. - Uspon do grobnice, 305. Oprotaj od mumije, 306. alobni objed, 307. Odnosi ivih i mrtvih, 3 0 9 . Opa bibliografija .......................................................................... 3 1 4 Najvanije 315 kratice......................................................................

OSMO POGLAVLJE
FARAON.........................................................................................184 Osnovna kraljevska dunost, 184. Kraljevska toaleta, 189. Kralj na poslu, 191. Pravo pomilovanja, 194. Kraljevske nagrade, 195. Primanje stranih izaslanika, 199. Kraljevska razonoda: sport, 200. Kraljevski lov, 203. Kralj intimno, 205. Haremske spletke, 207. Kraljevske misli, 209.

DEVETO POGLAVLJE
VOJSKA I RAT..............................................................................212 Dobre i loe strane vojnikog poziva, 212. Vojna sluba, 216. Vojska u ratu, 219. Zbor i raspodjela oruja, 219. Raspored u maru, 224. Bitka, 225. Opsadno ratovanje, 234. Rat u Nubiji, 236. Trijumfalni povratak, 236.

Pierre EGIPAT U DOBA RAMZESA Preveo ELJKO KLAI Likovno opremio RATKO JANJIJOBO Tehniki uredio IVAN TRAN Korigirala BLA2ENKA TR2AN Izdava ITRO NAPRIJED Zagreb, Palmotieva 30 Za izdavaa ANTUN VAN