2

Razumijevanje emocija

Poeci psihologije emocija

U podruju gdje nije sve oito, spoznaje ljudi koje ovdje predstavljamo i dalje su svjee, a njihova otkria jo uvijek su osnova za daljnja istraivanja. Neki od tih ljudi Darwin, James i Freud - postavili su osnove psihologije, psihijatrije i biologije u cjelini, kao i osnove razumijevanja emocija. Ovi ljudi mogu se smatrati zaetnicima shvaanja emocija u tradiciji biolokih i dru- tvenih znanosti.

Charles Darwin: bioloki pristup

Nae je porijeklo, dakle, izvor naih demonskih strasti!! - avo u obliju babuna na je predak Charles Danvin, citiran u Gruber i Barrett, 1974, str. 123 Charles Darwin, sredinja figura moderne biologije, bio je i jedan od osni- vaa psihologije. Godine 1872. objavio je najvaniju do tada napisanu knjigu o emocijama,Izraavanje emocija u ovjeka iivotinja (1872). U ranijem djelu, Porijeklo vrsta (1859), Darwin je opisao kako su iva bia prilagoena svojoj okolini. Znate li to, moete zamisliti da je Darwin emocijama dodijelio ulogu u naem preivljavanju. Doista, mnogi psiholozi i biolozi, bilo da su proitali knjigu ili ne, smatraju da je upravo to u njoj rekao. Ali, nije. Njegovo je sta- jalite bilo blie zdravom razumu, a ujedno i domiljatije od bilo ega to zdravorazumski vjerujemo. U Porijeklu vrsta Darwin je ljude spomenuo samo usput i nejasno, premda je u posljednjem dijelu kratak odlomak koji kae: U dalekoj budunosti vidim otvoren put za vanija istraivanja. Psihologija e se temeljiti na novoj osnovi, onoj koja kae da je nuno svaku mentalnu sposobnost stjecati po- stupno. Osvijetlit e se porijeklo ovjeka i njegova prolost (Darwin, 1859, str. 458). Darvvin je vlastita opaanja emocija zapoeo 1838. godine. Njega nisu zanimale emocije kao takve, to je danas sluaj; izraavanje emocija za- nimalo ga je kao mogu dokaz evolucije ljudske vrste, povezanosti ljudskog ponaanja s onim drugih ivotinja te fizike osnove uma. Njegova su opaanja bila vrlo iroka: od opaanja izraavanja emocija u ivotinja do onog u Ijudi, i djece i odraslih. Zanimalo ga je i normalno i patoloko, pa je osigurao pomo ravnatelja velike duevne bolnice na sjeveru Engleske kako bi opaao pa- cijente. Razvio je i nove metode, shvaajui vanost meukulturalnih proua- vanja, pa je tako bio jedan od prvih koji su primjenjivali upitnike. Poslao je niz tiskanih pitanja misionarima i drugima koji su mogli opaati ljude u drugim kulturama, i od njih zatraio da opaaju pojedine emocionalne izraze. Primio je 36 odgovora. Darwin je prouavao i slike, a zanimao se i za fotografiju: Izraavanje emo- cija bila je jedna od prvih knjiga u kojoj su koritene fotografije (poput onih na poetku ovog poglavlja) da bi se itatelju predoili znanstveni uvidi. Dar- win je radio s fotografom i prikupio je slike djece i odraslih u prirodnom izraavanju emocija, kao i u glumljenim pozama. Inovativni aspekt Darwi- nova rada u ovom podruju bila je upotreba fotografija kako bi se Ijudskim li - cima prikazalo izraavanje emocija, a ne fiziognomija -popularna, no upitna ideja da na licima ljudi moemo oitati njihovu linost. Knjiga je imala dva dijela. Prvi dio je inio zbir Danvinovih opaanja i na - laza zasnovanih na mnogim metodama koje je usvojio ili razvio. Iz toga je stvorio taksonomiju dajui nazive glavnim emocionalnim izrazima (vidi tablicu 1.1).

Pristupi shvaanju emocija

Drugi dio Danvinove knjige o izraavanju emocija bio je njegov zbir teo - retskih zakljuaka. On je zakljuio da su emocionalni izrazi obrasci pokreta koje se zbivaju ak i kad nemaju... nikakvu svrhu (str. 28). Danvinova najvanija ideja o emocionalnim izrazima je to da oni izviru iz navika koje su tijekom nae evolucijske ili individualne prolosti jednom bile korisne. Te se navike temelje na mehanizmima nalik refleksima. Neki se pokreti zbivaju bez obzira na to jesu li korisni, a pokreu se automatski u okolnostima sukladnim onima koje su pokretale izvorne navike. Njegova knjiga obiluje primjerima takvih kretnji: suze koje ne slue vlaenju oiju, smijeh koji, ini se, ne pri donosi izvoenju neke radnje, i slino. Da pie danas, Darwin bi zasigurno opisao ljude koji se sm iju

i gestikuliraju dok razgovaraju telefonom.

Za Darwina, emocionalni izrazi pokazuju povezanost ponaajnih mehani - zama odraslih ljudi s onima djece i niih ivotinja. Budui da se ti izrazi javljaju u odraslih premda nemaju .. .nikakvu svrhu, u razmiljanju u evolu- ciji oni su za Danvina imali znaenje prilino slino znaenju fosilnih osta- taka, koji nam nude trag evolucijskih predaka pojedinih vrsta.

Razumijevanje emocija

Tablica 1.1 Emocionalni izrazi koje opisuje Darwin (1872)

lzraz Motoriki aparat Primjer emocija

Crvenjenje Tjelesni kontakt Stiskanje aka Plakanje Mrtenje Smijanje Znojenje Nakostrijeenost Vritanje Slijeganje ramenima Prezrivo osmjehivanje Drhtanje Izvor: Oatley (1992)

Krvne ile Tjelesni miii Tjelesni miii Suzni kanali Miii lica Dini sustav lijezde znojnice Koa Glasovni aparat Tjelesni miii Miii lica Tjelesni miii

Sram, skromnost Naklonost Ljutnja Tuga Ljutnja, frustracija Zadovoljstvo Bol Strah, ljutnja Bol Ravnodunost Prezir Strah, tjeskoba

Preciznije, on je smatrao da su emocionalni izrazi poput rudimentarnih dijelova naeg tijela. Primjerice, u naem probavnom sustavu postoji mali or- gan bez funkcije, slijepo crijevo. Kako Darwin istie, to je dokaz da porijeklo vuemo od prethumanih predaka kod kojih je taj organ imao svrhu. Emo- cionalni izrazi imaju istu kvalitetu: Darwin je tvrdio da prezrivo osmjehi- vanje, izraz lica kojim djelomice otkrivamo zube na jednoj strani, jest ponaanje zaostalo od reanja i pripreme na ugriz. Ova je priprema bila funk- cionalna kod nekog naeg dalekog pretka, no vie nije. Premda katkad da- jemo zajedljive primjedbe, odrasli ljudi ne koriste zube za napad.

Slika 1.1 Dvije fotografije Charlesa Danvina, prezrivo osmjehivanje i plakanje: a) Prilog IV br. 1;

b) Prilog I br. 1.

Pristupi shvaanju emocija

Darwin je porijeklo drugih emocionalnih izraza potraio u djetinjstvu: plakanje je, kako je ustvrdio, zaostatak vritanja u djetinjstvu, premda j e u odrasloj dobi djelomice inhibirano. On je paljivo opisao plakanje male djece i objasnio funkciju zatvaranja oiju i izluivanja suza koje tite oi kad se to dogodi. Kad odrasli plau, oni jo uvijek izluuju suze, no te suze vie nemaju nikakvu zatitn u ulogu. Jedna od Danvinovih najzanimljivijih ideja je da su naini izraavanja naklonosti odraslih, kad zagrlimo one koje volimo, za- snovani na ponaanju roditelja koji u naruju dre svoju djecu. Danvinova je ideja, dakle, da nae emocije imaju primitivno obiljeje. One su veze s naom prolou, i to s prolou nae vrste i naom vlastitom prolou. Emocije nisu u potpunosti pod voljnom kontrolom. Premda se ini da pomau komunikaciji meu ljudima, upuuju i na nae ivotinjsko po- rijeklo i prolost naeg djetinjstva. Premda je Danvinov cilj bio pokazati kontinuitet izmeu ljudi i drugih i - votinja, njegova se poruka moe iitati i na drugi nain: moda bismo se kao odrasli ljudi trebali izdii iznad naeg ivotinjskog i djetinjeg porijekla! To je poruka Danvinova citata s poetka ovog dijela, u kojem je ustvrdio da zlo do- lazi od ivotinjskih strasti. Takvo je gledite naa kultura snano podupirala. Emocije se esto smatraju djetinjastima, destruktivnima, neprijateljima ra- cionalnosti. Dajui takvom stajalitu vru znanstvenu osnovu, Berkowitz (1993) je proveo puno eksperimenata kojima dokazuje da se ljutnja temelji na mehanizmu iji su pojedini aspekti u suvremenom drutvu iracionalni i de- struktivni. Ovakav nain razmiljanja nije bio stran viktorijanskom dobu. Stoici, o kojima e biti rijei, stoljeima nisu vjerovali emocijama zbog nji - hova ometajueg utjecaja na ivot i razboritost. Danvin je tom nepovjerenju dodao opaanja biologijske znanosti. No s idejom o evoluciji ljudi iz prethod- nih oblika ivota, takoer nam je pruio i jedan od najvanijih temelja za ra- zumijevanje emocija. Tu ideju slijedimo u 3. poglavlju.

William James: tjelesni pristup

... tjelesne promjene neposredno slijede nakon opaanja zanimljive injenice ... a osjeaj promjena koje se zbivaju JESTemocija. James, 1890, str. 449 Citat na poetku ovog dijela je iz uvenog udbenika Williama Jamesa Naela psihologije (1890). U njemu je ponovno iznesena Jamesova teorija emocija, prvi put objavljena 1884. godine. On je tvrdio da je potpuno po- greno laiko shvaanje kako smo svaki put kad osjetimo neku emociju po taknuti na odreenu aktivnost - prema tom shvaanju, primjerice, kad bismo u umi sreli medvjeda, uplaili bismo se i pobjegli. Prema Jamesu, mi opa- zimo objekt straha, uzbuujuu injenicu, kako on kae, a emocija je po- tom opaanje promjena u naem tijelu, nastalih kao reakcija na tu injenicu. Emocija straha je osjeaj drhtanja, bjeanja i slino, osjeaj naih tjelesnih odgovora na ono to opaamo. Neko su vrijeme Jamesova teorija, reakcije na nju i njezine nadopune bile jedini sadraj psihologije emocija u Americi. U toj je tradiciji svaki udbenik psihologije uredno iznosio kako je danski psiholog Carl Lange (1885) ne- zavisno predloio ideju slinu Jamesovo j, a teorija je postala poznata kao James-Langeova teorija emocija. James je naglaavao nain na koji nas emocije pokreu i kako nas neke od njih - krupne emocije, kako ih je nazivao - tjelesno pokreu. Moemo drhtati ili se znojiti, srce nam moe jako udarati, nae disanje moe pokretati sila iz- van nae svjesne kontrole dok bespomono plaemo ili se smijemo.

Razumijevanje emocija

Emocije nisu blijede ili nestvarne. Dio naeg osjetilnog sustava usmjeren je na nau unutranjost. Kljuna misao Jamesove teorije sadrana je u ovoj izreci, koju je zapisao kurzivom: Zamislimo li
neku jaku emociju i zatim iz nae s\ijesti pokuamo odstraniti sve osjete njezinih tjelesnih simptoma, zamijetit emo da nam nita nije ostalo (James, 1890, str. 451). Oduevljenje kojim je Jamesova teorija

primljena, pokazuje da su je generacije psihologa smatrale vanim dostignuem. Njezino je znaenje dvostruko. Prvo, James je naglasio tjelesni aspekt emocija, ukljuujui i ideju da tjele - sni simptomi mogu pridonijeti intenzitetu kojim se emocije osjeaju. Danas u filmskim trilerima nije neuobiajeno uti zvuk otkucavanja srca, koji bi nam, s ruba svijesti, trebao dati osjeaj da to moe biti i nae srce. Pojaavanje emo- cija na taj nain eksperimentalno je dokazano (Valins, 1966). Prema toj teo - riji, glavno arite tjelesnih osjeta je niz promjena koje izaziva autonomni

Slika 1.2 Ova ilustracija pokazuje ispitanika kojem se biljee fizioloke mjere emo - cija, kao to su

disanje, srani ritam i elektrodermalna reakcija (EDR, ili pro - vodljivost koe, mjera je vrlo malih promjena u znojenju). ivani sustav, a to je onaj dio ivanog sustava koji upravlja unutarnjim or- ganima ukljuujui srce, krvne ile, eludac i lijezde znojnice. James je smatrao i da promjene izazvane pokretima miia i zglobova pridonose naem osjetu tjelesnih promjena. Briga o tjelesnim osjetima za mnoge je ljude vaan korak u procesu redu - ciranja stresa i smanjivanja anksioznosti. Darwin je patio od tekih napadaja anksioznosti: u njegovu su sluaju oni uzrokovali muninu i povraanje. Pripisao ih je, vjerojatno pogreno, nasljedno slaboj kons tituciji i bio je jako zabrinut da e umrijeti i ostaviti svoju djecu u siromatvu (Bowlby, 1991). Mnogi ljudi vjerojatno su u odreenim situacijama iskusili tjelesne simptome anksioznosti. Oni nisu rijetki: moete se zapitati koji je va vlastiti oblik. James je bio u pravu: ono to je nazivao krupnim emocijama povezano je s tjelesnim

Pristupi shvaanju emocija

promjenama, a te promjene esto mogu biti tako jake (kao kod Darwinovih napadaja munine) da izazivaju strah. Jamesovu teoriju moemo uzeti kao podsjetnik da nismo bestjelesna bia. Potresajui nae tijelo, emo- cije nam pokazuju da se zbiva neto vano. Drugo, James je pretpostavio da emocije daju obojenost i toplinu iskustvu. Bez ovog doprinosa emocija, rekao je, sve bi bilo blijedo. Misao da emocije daju obojenost iskustvu provlaila se psiholokim objanjenjima emocija. Primjerice, sadrana je u ideji da ta obojenost moe biti ugodna i neugodna te da su pojedine emocije, s osjetima koji ih prate, stanja kojima teimo ili ih izbjegavamo.

Sigmund Freud: psihoterapijski pristup

Odjednom sam se udaljila od prozora, naslonila se na zid i nisam mogla doi do daha... (opis koji je dala Katarina, jedan od ranih Freudovih opisanih sluajeva ). Freud i Breuer, 1895 Sigmund Freud nije predloio samostalnu teoriju emocija. Zapravo, predloio je tri teorije o posljedicama emocionalno znaajnih dogaaja: teo - riju emocionalnih trauma, koju emo ovdje opisati; teoriju unutarnjih kon- flikata (Freud, 1915-16), i teoriju repetitivne kompulzije (Freud, 1920). Svaki put je mijenjao svoju prethodnu teoriju jer nije funkcionirala tako dobro kako je mislio. Freudova prva teorija emocionalnih posljedica tvrdila je da neki dogaaji, obino seksualne prirode, mogu biti toliko tetni da ostavljaju psiholoke oiljke koji mogu obiljeiti ostatak naeg ivota. Njegov glavni prikaz ove teo- rije nudio je niz ukratko opisanih sluajeva. Ovdje navodimo jedan od njih, sluaj Katarine (Freud i Breuer, 1895, str. 190 -201). Freud je ranih 1890-ih planinario u istonim Alpama pokuavajui, kako je rekao, potpuno izbaciti iz svoje glave medicinu i neuroze. Prema vlastitim rijeima, gotovo je u tome uspio kad je, u gostionici na jednom planinskom vrhu, glas prekinuo njegovo promatranje pejzaa pitanjem: Gospodine, jeste li vi lijenik? Freud se, naime, nehotice odao u knjizi gostiju. Glas je pripadao djevojci prilino prkosna izgleda od kojih osamnaest godina, koja je [Freudu] posluivala jelo (str. 190). Zvala se Katarina i bila je neakinja vlasnika. Rekla je da je loih ivaca, da je posjetila lijenika, no jo uvijek nije dobro. Tako se Freud vratio neurozama - naziv koji je dao problemima ope- poznatim kao ivci. Katarina je opisivala kako pati od napadaja za vrijeme kojih misli da e se uguiti. Cinilo joj se da e joj zujanje i udaranje raznijeti glavu; od vrtoglavice se gotovo onesvijestila, a guenje u prsima bilo je toliko da nije mogla doi do daha. Freud ju je zapitao osjea li se uplaeno. Reklaje da ne; obino je bila hra - bra i ila svugdje, no tijekom tih napadaja osjeala se kao da e umrijeti i tih se dana nije usuivala izlaziti van. Danas bismo to opisali kao napadaj panike (Amerika psihijatrijska udru - ga, 1994). Takvi napadaji esto se javljaju kod anksioznih poremeaja, koji su obino kronina stanja u kojima osoba moe potpuno izgubiti samo- pouzdanje i osjeati da je nesposobna sudjelovati u drutvenom ivotu. U terminima emocija, ovi su napadaji epizode straha praene burnim tjelesnim promjenama, onakvim kakve je opisao William James. Napadaji panike obino se dogode bez ikakve spoznaje o tome ega se zapravo osoba boji, a katkad, kao to je sluaj s Katarinom, osoba misli da e te burne promjene izazvati smrt. U tim napadajima, rekla je Katarina, uvijek vidim odvratno lice koje me gleda zastraujuim izrazom, pa se uplaim (str. 192). Katarina nije mogla rei ije je to lice. Freud je bio siguran da je to napadaj straha koji se naziva anksioznost. Njegova je namjera u

Razumijevanje emocija

terapiji bila otkriti kako su napadaji zapoeli i to je - ili tko - bio objekt straha. Rekao je da se vrh planine ne ini najpogodnijim mjestom za primjenu hipnoze pa je Katarini postavljao pitanja. Napadaji su, rekla je, zapoeli prije dvije godine. Freud je pomislio da bi mogao pokuati pogaati jer je njegovo dotadanje iskustvo govorilo da su mlade ene esto uasnute kad se po prvi put sretnu sa svijetom seksualnosti. Ne zna li ti, rekao je, ja u ti rei to ja mislim o tome kako si dobila napadaje panike ... vjerojatno si vidjela ili ula neto to te jako posramilo (str. 192). Zaboga, da!, odgovorila je. To je bilo kad sam zatekla svog ujaka s djevojkom, s Franciskom, mojom roakinjom (str. 193). Freud ju je dalje ispitivao. U prolazu se kroz prozor navirala u sobu u kojoj je vidjela svog ujaka kako lei na Franciski. Rekla je:Naglo sam se od- maknula od prozora, naslonila se na zid i nisam mogla doi do daha - upravo ono to mi se od tada dogaa. Sve mi se zamaglilo, kapci su mi se sami sklopili, a u glavi mi je tuklo i zujalo ( str. 193). Katarina je ustrajala na tome da ne razumije znaenje tog prizora. Lice koje je vidjela tijekom napadaja nije bilo Franciskino. Bilo je to lice mu- karca. Njezina ujaka? Nije znala. Nije ga mogla vidjeti toliko jasno, a zato bi, zapitala je, pravio tako zastraujue lice? (str. 194). Freud se sloio, no nastavio ju je ispitivati. Tri dana kasnije Katarina je rekla da ponovno osjea vrtoglavicu, a potom je tri dana imala muninu i povraala. Freud je smatrao da ta bolest znai da je osjeala odvratnost prema onome to je vidjela u sobi. Da, sigurna sam da sam osjetila odvratnost, rekla je prisjeajui se, no odvratnost prema emu? (str. 195). Ni Freud niti Katarina nisu to mogli razabrati, no zamolio ju je da nastavi priu. Rekla je da je opisala taj dogaaj svojoj ujni, koja je poela sumnjati da on a krije neku tajnu. Na kraju, ujna se zajedno s Katarinom preselila da bi preuzela sadanju gostionicu, ostavljajui ujaka s Franciskom koja je u to vrijeme bila trudna. No, iznosi Freud, umjesto da nastavi priu o tom uznemi - rujuem odvajanju, Katarina ju je naglo prekinula da bi se osvrnula na inci- dent koji se dogodio dvije godine prije. Ona je s ujakom otila na put, i u gos - tionici u kojoj su prenoili on se uvukao u njezin krevet. Rekla je da se izne- nada probudila, osjeajui njegovo tijelo u krevetu. Ona je prosvjedovala:to to hoe, ujae? Zato nisi u svom krevetu? Pokuao ju je smiriti: Ma hajde, blesavice, smiri se. Ne zna kako je to lijepo. - Ne sviaju mi se te tvoje lijepe stvari (str. 195). Krenula je prema vratima, spremna da pobjegne u hodnik ako on ne odustane. Freud navodi, na temelju nje- zina opisa i ispitivanja, da ona nije mogla prepoznati prirodu tog incidenta. 1 u drugim se prilikama morala braniti od ujaka kad bi se ovaj napio. Tada je poela osjeati pritisak u oima i u grudima, no nita nalik silini njezinih kasnijih napadaja. Tada je spomenula druga sjeanja. Jedno od njih bilo je na dogaaj kad je itava obitelj spavala na sjeniku. Probudila se od buke i pomislila da je opazila ujaka, koji je leao izmeu nje i Franciske, kako se okree na drugu stranu. No nije znala to se dogodilo. Bila je tu i no kad se inilo da njezin ujak pokuava ui u Franciskinu sobu. Ona je zapazila oba incidenta, no o njima nije nita mislila. Freud opisuje kako je, dovravajui svoj iskaz, postala druga osoba. Prkosno, nesretno lice oivjelo je, njezine su oi ivo sjale, raz- vedrila se i djelovala ushieno (str. 197). Freud navodi da je znaenje sluaja postalo jasno. Nosila je dvije vrste iskustava: pokuaje svog ujaka da se s njom spetlja i nejasna zbivanja izmeu njega i Franciske. No te dogaaje nije razumjela. Tada je vidjela svog ujaka na Franciski. U tom trenutku poela je shvaati - no, istodobno je, kae Freud, njezin um odbijao prihvatiti znaenje tih dogaaja. Poslije tri dana inkubacije, simptomi su se

Pristupi shvaanju emocija

oitovali u povraanju, znaku njezina gaenja, koje nije dolazilo od onoga to je vidjela kroz prozor, nego iz shvaanja onoga to se zbilo dvije godine ranije kad je osjetila ujakovo tijelo. Freud je Katarini ponudio svoj zakljuak: Ti si pomislila, rekao je Freud, sad s njom radi ono to je elio raditi sa mnom, one noi i u drugim prilikama. Vrlo je mogue, odgovorila je, da mi je upravo to izazvalo gadenje i da je to bilo ono to sam pomislila (str. 197). Freud se tada dovoljno ohrabrio da upita kojim ju je dijelom tijela njezin ujak dodirivao. Ona se stidljivo nasmijala, kao da je otkrivena, no nije odgo- vorila. Rekla je da je lice koje ju je progonilo tijekom njezinih napadaja sada mogla raspoznati kao ujakovo. No to nije bilo lice ni iz jedne od tih scena, nego iz vremena ujakove i ujnine rastave. On je znao biti izoblien od bijesa, prijetei joj i govorei da je sve to njezina krivnja. Freud nikad vie nije vidio Katarinu, no nadao se da je imala korist i od nji- hova razgovora. U biljeci pridodanoj 1924, meutim, napisao je: Nakon to - likih godina, usuujem se podii veo diskrecije i otkriti injenicu da Katarina nije bila neakinja vlasnice, ve njezina ki. Dakle, djevojka se osjeala loe zbog pokuaja seksualnog napastovanja vlastitog oca (str. 210). Ovo otkrie iznenada ini povijest sluaja jo okantnijom, ali istodobno i jo zanimljivi - jom. Freud je pokazao da emocije nisu uvijek jednostavne. Cesto ih ne osje- amo sasvim jasno, ili njihove posljedice ne razumijemo. Neke emocije i nji- hova znaenja postaju jasna samo kad ih izrazimo, kad o njima govorimo drugoj osobi ili kad o njima razmiljamo.

Slika 1.3 Grupna fotografija s konferencije koja je pratila sveanost dodjele Freu - dova poasnog

doktorata na Sveuilitu Clark 1909. godine. To je bilo prvo znaajno javno priznanje Freudu. Sudionici konferencije ne ine u potpunosti listu slavnih amerikih psihologa toga vremena, no blizu su tome. U prednjem redu fotografije Freud je etvrti zdesna, Jung trei zdesna, William James je trei slijeva, Edvvard Titchener je drugi slijeva, a Stanley Hall, zaetnik razvojne psihologije i organizator dodjele poasnog doktorata i konferencije, peti zdesna. U drugom redu, trei slijeva je James Cattell. Ve se u sluaju Katarine, starom stotinu godina, naziru mnogi elementi

10

Razumijevanje emocija

psihoanalitike terapije kakva se kasnije razvila: prianje ivotne prie koja sadri praznine, ispunjavanje tih praznina interpretacijama ili sugestijama terapeuta i uvidi osobe koja prolazi terapiju i shvati da je neto bilo ne- poznato ili nesvjesno, kao kad je Katarina uzviknula: Zaboga, da! To je bilo kad sam zatekla ujaka s tom djevojkom, s Franciskom (str. 193). Ostali elementi Katarinina sluaja zajedniki su svim oblicima p sihotera- pije. Oni ukljuuju usmjerenost na emocije kao na jedan od glavnih problema kojima se treba pozabaviti. Kad postanu duboko uznemirujue ili ometajue, takve emocije se nazivaju simptomima. Simptomi zadravaju svoju emocio- nalnu osnovu, premda su esto intenzivniji i trajniji od obinih emocija. Pa- toloki su dijelom zbog toga to ih osobe doivljavaju kao neprikladne, ome- tajue, katkad neshvatljive. Psihoterapija je esto usmjerena na to da oslabi njihov utjecaj tako to e ih osoba razumjeti, regulirati ili ih lake podnositi. Freudov doprinos razumijevanju emocija je njegova ideja da nas na um, svjesno ili nesvjesno, uva od neugodnih emocija. Freud je te procese nazvao obrambenim mehanizmima, a tu je ideju dalje razvijala njegova ki Anna Freud (1937). Openito, istraivai koji su nastavili Freudov rad o noenju s emocionalno stresnim dogaajima, govore o tome kao o suoavanju s do - gaajem i suoavanju s emocijama koje on izaziva (Lazarus, 1991).

ilozofski i knjievni korijeni

Darwin, James i Freud su, bez sumnje, bili prvi autori zapadne tradicije koji su razmiljali o emocijama. Misli o emocijama mogu se nai u nekima od najstarijih sauvanih pisanih dokumenata. Neki tekstovi su imali jak utjecaj na moderno miljenje. U ovom dijelu govorit emo o pristupima etvorice pi- saca koji predstavljaju vane struje u razmiljanju o emocijama.

Aiistotel: konceptualnipiistup
... nita nije samo po sebi dobro ili loe, ve ga takvim ini razmiljanje. Shakespeare, HAMLET, II, 2, 1. 249-250 Aristotel, koji je ivio od 384. do 322. pr. Kr. (prije nae ere), postavio je neke od temelja europske i amerike psihologije emocija. Njegova je naj - vanija spoznaja da su emocije povezane s djelovanjem i da proizlaze iz naih vjerovanja. Jedan od razloga zbog kojih je Aristotelov pristup vaan je to da se u drugim pristupima ini kako se emocije jednostavno dogaaju (to pod- razumijevaju Darwin i James). Takva stajalita mogu sugerirati da su emocije tek bioloka zbivanja bez znaenja poput kihanja, ili da su suprotne razmiljanju. to je, dakle, Aristotel mislio kad je rekao da emocije ovise o onome to vjerujemo? Aristotelova glavna rasprava o emocijama sadrana je u njegovoj knjizi Govornitvo, u kojoj se

Pristupi shvaanju emocija

11

bavio praktinim pitanjima: kako iznositi uvjerljive ar- gumente, naroito kad se govori o praktinim odlukama? U puno sluajeva nije sigurno to treba vjerovati i to treba uiniti. Dakle, moramo se truditi dosegnuti istinu uvjerljivim argumentima. Prema Aristotelu, tu su primje- njiva tri opa naela. Prvo, sluatelj e lake povjerovati dobroj nego looj osobi. Drugo, ljude emo uvjeriti ako ono to kaemo uzburka njihove emo- cije. Tree, ljude emo uvjeriti argumentima koji su blizu istini, ili oiglednoj istini u nekoj stvari. Kad govori o emocijama, Aristotel jasno iznosi da ga ne zanimaju emocije kao nain na koji se izazivaju predrasude, saaljenje ili ljutnja, emocije kao nain da ljude uinimo iracionalnima. On retoriku zamilja kao potragu za istinom, do koje dolazimo govorenjem i raspravom. O govo renju u sudnici on kae: Nije ispravno zavesti suca izazivajui u njega ljutnju, zavist ili saa - ljenje - isto tako moemo iskriviti i pravilo stolarskog zanata prije no to ga primijenimo (1984,1354.a, 1.24). Aristotel se bavi emocijama zato to misli da je govorenje osobna stvar. Kad govorite da biste uvjerili, morate neto znati o ljudima kojima govorite, o njihovim vrijednostima i o dojmu koji go vorenje moe na njih ostaviti. Kad su ljudi prijateljski i pomirljivo ra - spoloeni, misle jedno; kad su ljuti i neprijateljski raspoloeni, misle neto posve drugaije, ili isto, no razliitim intenzitetom (1377.b, 1.29). Emocije su, nstavlja Aristotel, svi oni osjeaji koji toliko promijene [ljude] da utjeu na njihove prosudbe, a praeni su patnjom ili zadovoljstvom. Takvi su osjeaji ljutnja, saaljenje, strah i slino, sa svojim suprotnostima (1378.a, 1.20). Aristotel nastavlja definiranjem i raspravom o razliitim emocijama, a za - poinje ljutnjom: Ljutnja se moe definirati kao poriv, kojeg prati bol, k ve- likoj osveti za veliko ponienje koje je bez opravdanja bilo naneseno osobi ili njezinim prijateljima (1378.b, 1.32). Ljutnja se definira u kognitivnim terminima znanja koje osoba posjeduje i naina na koji se to znanje upotrebljava. Aristotel govori o analizi - podjeli cjeline na sastavne dijelove. To je namjera njegove kognitivne definicije. On pojanjava svojstva svakog dijela. Znaenje ponienja, na primjer, jest da se netko prema tebi ponaa prezirno, da je osujetio tvoje namjere ili da t i je nanio sramotu. U toj drevnoj raspravi naziremo elemente kojima se psiholozi i danas bave. Prvo, emocije imaju kognitivni temelj: moemo ih ralaniti na sastavne dijelove na temelju onoga to znamo i vjerujemo. Drugo, emocije su tipino ugodne ili neu godne - Ijutnja je obino neugodna. Ova razlika zadrala se do dananjeg dana u podjeli emocija na primarno pozitivne ili negativne. Tree, emocije ukljuuju poticaj na djelovanje. Kod ljutnje postoji poriv za osvetom, za izravnavanjem rauna. etvrto, Aristotel istie da emocije imaju uinke koji su sami po sebi kognitivni - temelje se na naoj evaluaciji dogaaja i mogu utjecati na nae daljnje prosudbe. Aristotelova postavka, iji odraz nalazimo u citatu iz Shakespeareova Hamleta na poetku ovog poglavlja, jest da mi dogaaje osjeamo kao dobre ili loe sukladno vlastitim procjenama tih dogaaja. Razmislimo o tome na sljedei nain: topla je ljetna veer i vi, lagano obueni, ekate u redu za ka- zalite. Na ruci osjetite neiji dodir. Ako je to dodir oso be u koju ste zaljub- ljeni, moete ga osjetiti kao neto vrlo ugodno, ak erotino. Ako je to dodir neke poznate osobe, koja vam moda na taj nain daje do znanja da nekoga propustite da proe, moda neete osjetiti nikakve emocije, nego ete samo zamijetiti to se dogodilo i pomaknuti se. Ako vas je dodirnuo netko ne - poznat, moda ete osjetiti da vam je zasmetao, naljutit ete se ili osjetiti od - bojnost. Potpuno isto podraivanje koe moe znaiti vrlo razliite stvari, ovisno o tome kako ga procjenjuj ete. Druga knjiga u kojoj je Aristotel raspravljao o emocijama je Poetika, koja govori o narativnom

12

Razumijevanje emocija

pisanju. Aristotela je oduevljavala drama, a knjiga se uglavnom bavi tragedijom u kazalitu. Smatra se prvom polovicom vee knjige, a izgubljeni dio bavio se komedijom. Drama se, rekao je Aristotel, bavi ljudskim djelovanjem. Povijest se bavi pojedinostima, dogaajima koji su se zbili. No drama je univerzalna. Ona go - vori o tome to se moe dogoditi kad ljudi neto ine. Uz postupno slabljenje ideje da sudbina upravlja ljudskim ivotima, veliko je otkrie grkih drama- tiara da ljudsko djelovanje moe biti promaeno, ak i kad je dobrona - mjerno. Njegove se posljedice ne mogu sagledati unaprijed. Ljudi smo, a ne bogovi. Jednostavno ne znamo dovoljno da bismo predvidjeli posljedice svega to inimo. Svejedno, a to je sr ljudske tragedije, odgovorni smo za svoje postupke. Aristotel je zabiljeio dvije vane posljedice tragine drame. Prvo, ljudi su emocionalno dirnuti. Dok se glavni lik suoava s posljedicama koje su nepredvidive i nezvane, mi vidimo mraan prizor dobre osobe muene okol- nostima kojima je sama pridonijela. Ta se osoba poinje ponaati na nain proturjean vlatitim vjerovanjima i standardima. Potaknuti smo na suosje - anje s tom osobom i na bojazan za same sebe jer u univerzalnom znaenju ovih drama znamo da smo i mi sami glavni lik. Drugo, moemo iskusiti ono to Aristotel naziva katarza naih emocija. Ovaj termin esto se krivo prevodi, kao da ima medicinsko ili spiritualno znaenje ienja ili proienja. Javila se ideja da je tim terminom Aristotel elio rei kako u emocijama ima neto neprikladno. Doista, Aristotelov je uitelj Platon poduavao da su emocije poput droge, da pomuuju razum. Prema tom gleditu, moemo otii u kazalite i osloboditi se uznemirujuih emocija, kao laksativom. Engleska rije catharsis u velikoj mjeri znai upravo to. Ili, prema duhovnijem gleditu, netko moe proistiti svoje os - novne emocije. U svakom sluaju, iz kazalita moemo izai osloboeni emo - cija, pa smo nakon toga sposobni racionalno razmiljati i djelovati. No kako tvrdi Nussbaum (1986), za Aristotela katarza nije znaila ni ienje niti proienje. Ona je znaila razrjeenje, odnosno uklanjanje prepreka, i uklju- ivala je kognitivno znaenje j asnog razumijevanja, odnosno razumijevanja bez prepreka. Aristotel pod katarzom podrazumijeva razrjeenje kad kae: Uloga je kazalita da kroz saaljenje i strah postigne razrjeenje (ili rasvjet- Ijavanje) iskustava povezanih sa saaljenjem i strahom (Nussbaum, 1986, str. 391). Dakle, gledajui u kazalitu univerzalne ljudske nevolje, moemo osjetiti emocije saaljenja i straha, i svjesno razumjeti njihovu povezanost s posljedicama ljudskih postupaka u svijetu koji moemo tek manjkavo spoznati. Tako su ovdje, u zapadnoj povijesti ideja, poeci jasnog razmiljanja o emocijama i njihovim posljedicama. To je kognitivni pristup. O njemu su u 3. st. pr. Kr. raspravljali stoici, koji su eljeli nai filozofski lijek za duu u isprav- nom razmiljanju, zasnovanom na procjenama koje bi kontrolirale ili ublaavale emocije. Njihov se utjecaj, koji povremeno spominjemo u ovoj

Pristupi shvaanju emocija

13

Slika 1.4 Kazalite je u klasino doba bilo vana institucija. Posjetite li ostatke gra - dova antike

Grke, zapazit ete da je u svakome najvea graevina bilo kazalite, s brojem sjedala ne mnogo manjim od gradskog stanovnitva. Za razliku od dananjih medija kao to su kino i televizija, koji su napravljeni da bi stvarali privatnu sliku, ta- danje je kazalite sagraeno da bi prikazivalo zb ivanja u okruju sugraana koje je pojedinac mogao u potpunosti vidjeti. knjizi, nastavio sve do danas. Prema nmogim psiholozima, kognitivni pristup jo je uvijek najplodniji pristup razumijevanju emocija. Ne samo da emocije proizlaze iz kognitivnih procjena, nego nam postaje i jasnije kako su nae vlastite emocije uzburkane u univerzalnom poslu sluanja i gledanja ljudskih pria. Razmiljajui o tome, napokon moemo shvatiti zbog ega su uzbur - kane.

Rene Descartes i Bamch de Spinoza: filozofski piistup

Strasti due naslov Descartesove knjige O Ijudskom ropstvu naslov poglavlja u Spinozinoj Etici Descartes i Spinoza djelovali su u 17. stoljeu. Obojica su ivjela u Ni - zozemskoj, koja je iz mrane panjolske kolonije na Sjevernom moru upravo procvala u sredite trgovakog i intelektualnog ivota. U to vrijeme bila je jedno od rijetkih mjesta gdje su smioni mislioci mogli djelovati i objavljivati bez progona. Oba su filozofa u svom radu eljela rasvijetliti prirodu ljudskih bia i ponuditi klju za razumijevanje emocija. Descartes Rene Descartes openito se smatra osnivaem suvremene filozofije. Moemo ga u podjednakoj

14

Razumijevanje emocija

mjeri promatrati i kao osobu koja je omoguila suvremeni znanstveni pogled na svijet. Mnoga svoja djela zapoeo je na- pomenom da trebamo odbaciti sve to je o toj temi prethodno napisano i poeti ispoetka. Zapravo, bio je iznimno obrazovan i naitan, pod oitim utjecajem pisaca koji su mu prethodili. Moe nam se oprostiti miljenje da je svojim uvodnim odlomcima htio pridobiti panju itatelja, jer on je to doista i inio. Evo uvodnog odlomka Strasti due (1649): Nigdje se manjkava priroda znanosti koju smo naslijedili od prethodnika ne oituje jasnije no u onome to su napisali o strasti (str. 331). Svatko koga tema zanima jedva e doekati da proita stvarni odgovor. Descartesova knjiga postavlja temelje suvremene neurofiziologije. U njoj tijelo opisuje kao neku vrst stroja, ispravno razlikuje senzorne i motorike ivce, daje naznake naina na koji radi pamenje i ras - pravlja o tome kako funkcioniraju refleksi. No knjiga je zapravo o emoci- jama, a ima tri glavna dijela. U prvom raspravlja o emocijama s obzirom na njihovu neurofizioloku osnovu. U drugom dijelu daje opis est osnovnih emocija - uenja, elje, radosti, ljubavi, mrnje i tuge te raspravlja o njihovim tjelesnim aspektima. U treem dijelu pokazuje kako se est osnovnih emocija spaja da bi stvorile mnoge zasebne emocije koje osjeamo: prezir, ponos, nadu, strah, ljubomoru, kajanje, zavist i sl. Descartesov opis prirode emocija navodi da se one zbivaju u misaonim as- pektima nas samih, koje je nazivao duom. One su istodobno usko povezane s naim tijelom, primjerice s brzim otkucajima srca, crvenjenjem ili suzama. Strast ovdje znai neto to nam se dogaa; njezina je suprotnost dje- lovanje, dakle, neto to mi sami izazivamo. U strasti spadaju opaaji koji iz- viru iz aspekata vanjskog svijeta koji djeluju na nae osjetilne organe, a isto tako i tjelesna zbivanja kao to je glad ili bol. No za razliku od strasti opaaja ili tijela, emocije se dogaaju naim duama, naim misaonim dijelovima. Descartesova plodna ideja namee misao da nam emocije govore o tome to je vano u naim duama, ili, kako bismo danas rekli, u naem stvarnom ja, isto kao to nam opaaji govore o tome to je vano u vanjskom svijetu, ili kao to nas glad ili bol upuuju na vana zbivanja u naem tijelu. Descartes opisuje kako se emocije ne mogu u potpunosti kontrolirati raz- miljanjem, no mogu se regulirati mislima, posebice mislima koje su istinite. Tako kae: ...kako bismo potaknuli u sebi hrabrost i odagnali strah, nije dovoljno da to elimo uiniti, ve moramo i razmotriti razloge, predmete ili primjere koji nas uvjeravaju da pogibelj nije velika; da je sigurnije braniti se nego pobjei; da...ne moemo oekivati drugo do aljenja i srama to smo pobjegli, itd. (Descartes, 1649, str. 352). Premda ne priznaje Aristotela, iz ovog je prikaza jasno da Descartes pri- hvaa Aristotelovu ideju da emocije, iako nam se dogaaju, ovise o tome kako mi procjenjujemo dogaaje. Intenzitet emocija i njihov uinak pod utje- cajem su naih razmiljanja o tim dogaajima i njihovim posljedicama. Descartesovje prikaz vjerojatno najznaajniji zato to ujedinjuje opis me - hanizma emocija s idejom o njihovoj funkciji. Evo to ovdje kae: ...upotrebljivost svih naih strasti sastoji se samo u tome to se one uvrste i ponavljaju u mislima due, to je dobro i to treba ouvati, a bez ega bi te misli bile izbrisane. A s druge strane, sva teta koju mogu nanijeti sastoji se u injenici da uvruju i uvaju te misli vie nego to je potrebno, ili to uvruju i uvaju neke druge misli kojima se nije dobro baviti.. (ibid, str. 364) Moemo razmiljati o tome kako, kad nekog volimo, naa ljubav obnavlja i iri nae

Pristupi shvaanju emocija razmiljanje o toj osobi, a kad smo pretjerano anksiozni ili depre- sivni, zdvajamo nad pitanjima na koja ne moemo utjecati. Dakle, Descarte- sova ideja je da smo po svojem biolokom ustroju opremljeni funkcionalnim - emocijama, no one katkad mogu biti nefunkcionalne. Spinoza

15

Poput Descartesa, roenog generaciju prije, i poput svog suvremenika Leibnitza, Baruch de Spinoza smatra se jednim od velikih racionalistikih fi- lozofa - filozofa koji su vjerovali da nain na koji ljudi razmiljaju moe odraavati nain funkcioniranja univerzuma, dakle, pravo razumijevanje moe doi iskljuivo iz racionalnog miljenja. U svojem najvanijem djelu, Etika (1675), Spinoza iznosi viziju uni- verzuma kao velikog povezanog sustava, a velik dio knjige odnosi se na emo- cije. Univerzum je odraz Bojeg uma. On je sve to jest, a pokree se prema onome to fiziari danas nazivaju zakonima. Sve to se ziva, zbiva se zahvalju- jui uzronim svojstvima univerzuma: ljudi nisu odvojeni jedni od drugih ili od svijeta oko njih. Svaki pojedinac vie je nalik tanahnoj niti u velikom ko- madu odjee. Ispravno funkcioniranje naeg svjesnog uma, openito i u svakodnevnim stvarima, jest u tome da razumije nau povezanost s univerzu- mom i njegovim zakonima. Moemo prihvatiti ono to se dogaa, a to je ispravan stav zato to je sve, pa i ono to se nama osobno dogaa, izraz Bojeg uma u tom velikom sustavu. Spinozin je argument da Bog u svome savrenstvu ne moe biti nepotpun. Stoga su Bog i svijet, koji ukljuuje i ljudska bia, jedno. Kad to shvatimo i prihvatimo, imamo ono to Spinoza naziva aktivnim emocijama, uteme - ljenim na ljubavi za ono to jest. No moemo imati i pasivne emocije, strasti kao to su ogorenost, uvrijeenost i zavist, koje se temelje na proturjenim idejama, odbacivanju i pobuni protiv onoga to jest, elji da svijet bude dru- gaiji. Poglavlje u Spinozinoj Etici u kojem raspravlja o tim strastima i naoj ljudskoj slabosti da ublaimo i obuzdamo te emocije zove se O ljudskom ropstvu, jer kako kae: Kad je ovjek plijen vlastitih emocija, nije svoj vlas- titi gospodar, nego je preputen milosti sree (str. 187). Ljudi su svjesni svo- jih elja, no openito su nesvjesni uzroka tih elja. Stoga pogreno misle da su te elje njihovi prvobitni pokretai, pa se naljute i razoaraju kad te elje nisu ispunjene. Ono to se u stvarnosti zbiva je odraz sveobuhvatnog Bojeg uma, koji je savren. Mi moemo pokuati razumjeti to savrenstvo, ili pak razmi- ljati o nesavrenstvu koje izvire iz naih nezadovoljenih elja. Spinoza je izravan nasljednik Aristotela: njegova teorija emocija je u pot- punosti kognitivna. Emocije se temelje na procjenama, nainima miljenja. Kad svijet sagledamo onakvim kakav on jest, imamo ispravna vjerovanja iz kojih izviru aktivne emocije ljubavi za druge i za svijet, koje se temelje na prihvaanju. Nasuprot tome, strasti su, prema Spinozi, proturjene ideje ute - meljene na pogrenim vjerovanjima, na odbacivanju svijeta kakav jest. Spinoza je bio na neki nain intelektualni mistik: njegov svjetonazor povezan je sa svjetonazorom ljudi koji pripadaju idovskoj, kranskoj, islam- skoj i budistikoj mistinoj tradiciji. Ovo moe biti i va svjetonazor, ali i ne mora. Jedan od zanimljivih aspekata Spinozina djela je, meutim, veliko potovanje koje ono izaziva ak i meu onima koji nemaju mistinih sklono - sti, ak i meu ateistima. Shvaanje emocija, ili strasti, kao znaajnog izvora tekoa za nas ljude nije rijetko, ni u zapadnoj ni u istonoj tradiciji. Ono to je Spinoza predloio, oito prvi u Europi, jest t o da nas razumijevanje emocija i njihovih izvora oslobaa ropstva. Kako smo istaknuli u poglavlju o Freudu, prihoterapija na

16

Razumijevanje emocija

zapadu usmjerena je na razumijevanje emocija. No revolucionarna ideja prihvaanja i razumijevanja vlastitih emocija, kao korak k oslobaanju od nji- hovih prisilnih uinaka, bila je Spinozina. Poput Descartesa, Spinoza navodi dugu listu razliitih emocija i svaku od njih objanjava u zasebnom odlomku. U njima ne nudi vie od naznaka, od kojih neke imaju ironijski prizvuk, o tome kako bismo trebali gledati na vlas- tite emocije: Definicija 7 Mrnja je bol, praena idejom o vanjskom uzroku. (str. 176) Definicija 23 Zavist je mrnja, utoliko to u ovjeku uzrokuje bol zbog neije dobre sree, i veselje zbog neije zle sree. (str. 178) Kad Spinoza kae da mrnja ukljuuje ideju o vanjskom uzroku, on nas potie da preispitamo tu ideju. On smatra da je razumijevanje naih emocija od najvee vanosti, premda aspekti tog razumijevanja mogu biti paradok- salni. Na kraju Etike on priznaje tekoe, kad kae: ak i kad se put za koji smatram da vodi k tome [mudrost sadrana u svijesti o nama samima, o Bogu i o stvarima oko nas] ini iznimno tekim, svejedno se moe nai...kako bi bilo mogue, ako je spas nadohvat ruke i moe se s la - koom otkriti, da je gotovo od svih zanemaren? (Spinoza, 1675, str. 270-271)

Trenutak saimanja u suvremenim istraivanjima

Tijekom 20. stoljea prouavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima biolokom, socijalnom, razvojnom, primijenjenom. Sve done - davna tijek istraivanja bio je neravnomjeran i promjenjiv, s malo obzira prema meusobnim vezama razliitih pravaca. U sljedeem poglavlju pred- stavit emo neke od utemeljitelja psihologije, fiziologije i drutvenih znanosti dvadesetog stoljea. Sa svakim od njih zapoela je posebna vrsta istraivanja 0 emocijama, koja je postala i ostala utjecajna.

John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Vrlo esto se maka u svojim reakcijama obrane/napada okrene protiv najblie osobe koja sudjeluje u eksperimentu. Hess i Biiigger, 1943, str. 184 Od Darwinovih je dana hipoteza o fizikoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

Pristupi shvaanju emocija

17

psihologa koji e zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj 1 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaanja pojavila se ideja da su pojedi ni dijelovi mozga na razliite naine povezani s emocijama. Neka od opaanja koja su istaknula mozak kao sjedite emocija i uslijedila su nakon sluajnih oteenja mozga: takav je, primjerice, sluaj Phineasa Gagea, simpatinog predradnika koji je radio na izgradnji pruge izmeu Rut- landa i Burlingtona u Vermontu (SAD), a koji je zapisao seoski lijenik ime - nom John Harlovv. Trinaestoga rujna 1848. godine graditelji su namjeravali raznijeti stijenu. Stijena je bila izbuena i rupa ispunjena barutom. Gage je sam ugurao prah eljeznom ipkom dugom 1 m, promjera 3 cm, a teine 6 kg. Ovo guranje eljezom vjerojatno je izazvalo iskru jer se dogodila eksplozija. Zeljezo se zabilo u Gageovu lubanju ba ispod lijeve obrve, izalo kroz rupu na vrhu glave i palo 25 m dalje. Strahovito je krvario. Njegovi su ga ljudi vo- lovskom zapregom prevezli do lokalnog hotela, gdje se Harlovv pobrinuo za njega. Premda mu se rana inficirala, Gage se oporavio. Harlow je napisao, u reenici koja je nagovijestila Daminovu teoriju emo- cija, da se inilo da je unitena ravnotea, da tako kaem, izmeu njegovih intelektualnih sposobnosti i ivotinjskih sklonosti. (Harlow, 1868, str. 277). Umjesto Gagea bio je drugi ovjek, za kojeg je njegov prijatelj rekao da vie nije Gage. Umjesto da bude ljubazan i uinkovit, bio je nestrpljiv, bezobzi - ran i lako je planuo. Bio je hirovit i kolebljiv, stvarajui mnoge planove za ono to kani uiniti, no od njih je odustajao i prije no to bi ih razradio (str. 277). Njegovi poslodavci, koji su ga smatrali svojim najefikasnijim i najspo- sobnijim predradnikom, nisu ga mogli vratiti na posao. Lutao je Sjedinjenim Dravama pokazujui se na sajmitima i nosei okolo eljeznu ipku koja ga je ozlijedila. Harlow u San Franciscu, gdje je doao ivjeti sa svojom majkom, pet go- dina nije doznao za Gageovu smrt. Tako nije mogao ispitati mozak. Ali, nago- vorio je njegovu obitelj da ekshumira tijelo. Lubanja i eljezna ipka koja je smjetena u koveg zajedno s Gageom poslane su natrag na istok. U svome izlaganju pred Medicinskim drutvom Massachussetsa 3. lipnja 1868, Harlow je rekao da su Gageova majka i prijatelji odustajui od prava na osobnu vezanost...sa zadovoljstvom predali meni njegovu lubanju (koju vam sada po- kazujem), za dobrobit znanosti (str. 278). Dvije su glavne metode fizioloke psihologije: jedna prouava posljedice lezija, ozljeda mozga koje nastaju sluajno, kao u sluaju Phineasa Gagea, ili mogu biti namjerno izazvane u eksperimentima na ivotinjama. Drugom me- todom prouavamo posljedice podraivanja mozga, elektrinim ili kemijskim putem. Vjerojatno su najdojmljivija otkria nastala podraivanjem, a su kladna su onome to znamo iz prirodoslovnih opaanja iji je zaetnik Dar - win. Primjenom elektrinog podraivanja na specifina mozgovna podruja moemo izazvati dobro usklaene obrasce odgovora, sklonosti karakteri- stine za emocije. Zaetnik tih istraivanja bio je vicarski fiziolog Walter Hess u svom laboratoriju u Ziirichu. Tijekom dvadesetih godina 20.stoljea pokrenuo je inventivan, nov i teh - niki zahtjevan istraivaki program (Hess, 1950). Elektrode je usadio u hi - potalamiko podruje mozga maaka. Kad se maka oporavila od operacije, njezin mozak se mogao elektrino podraivati kroz te elektrode dok se ivo-

18

Razumijevanje emocija

Slika 1. 6 (a) Lubanja Phineasa Gagea na kojoj je vidljiva izlazna rana uzrokovana eljeznom ip - kom

u nesrei 1848. godine; (b) eljezna ipka, izloena u muzeju Harvard Medical School.

tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provodit i takva istraivanja, Hess je morao usaditi elektrode u regiju duboko u mozgu i privrstiti ih za lu - banju, tako da ih maka moe podnositi tijekom duljeg razdoblja. Trebao je konstruirati elektrode, izolirane ice iji je promjer ca. 0,25 mm, tako da ne oteuju mozak. Takoer je morao razviti i nain elektrinog podraivanja koji e podraivati modano tkivo u tim dubokim dijelovima jer podraivanje koje se tradicionalno koristilo u fiziologiji ovdje nije bilo primjenjivo. Nakon zavretka eksperimenata trebalo je potvrditi toke podraivanja. U tu su svrhu tanki odsjeci mozga oznaavani za ispitivanje pod mikroskopom, kako bi se vidjelo gdje su bili vrci elektroda. Trebalo je pripremiti mape mozga, da bi se smjestile elektrode i odredile te toke. Sve j e to zahtijevalo vremena, no na kraju su Hessovi eksperimenti na ivotinjama koje su se slobodno kretale bili uvjerljivi. Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ivanog sustava, iznenaujui rezultat Hessovih istraivanja za razumijevanje emocija bio je sljedei: kad su elektrode usaene u jedan dio hipotalamusa, podraivanje je dovelo do karakteristinog odgovora: rad srca se ubrzao, maka je postala ustra i uzbuena, a ako se podraivanje nastavilo, maka je postala ljuta, ak je i divlje napadala predmete u okolini. Najee se maka u svojim reakci- jama napada/obrane okretala protiv najblie osobe koja je sudjelovala u ek- sperimentu (Hess i Briigger, 1943, str. 184). Hess je tu reakciju nazvao afektivna reakcija obrane, i ponudio objanjenje da je jedno hipotalamiko podruje specijalizirano za organiziranje odgovora borbe ili bijega. Po - draivanje drugog podruja hipotalamusa, koje se nalazi sprijeda, usporilo je rad srca i izazvalo smirenost i pospanost. Ono to zauuje u ovim rezultatima jest to da se zadaje u poetku besmi- slen niz elektrinih podraaja. Dio mozga iz toga proizvodi dobro koordini - ran, prepoznatljiv emocionalni odgovor svojstven vrsti. On oito ovisi o mo torikom programu ugraenom u mozgu. Program nije stereotipan , no na- pad bijesa se odvija na vjet i usmjeren nain. Danas, nakon vie od stoljea analize posljedica nesrea na ljudski mozak i vie od 50 godina eksperimentiranja na mozgu ivotinja, postoji iroko sla - ganje o sljedeoj slici.

Pristupi shvaanju emocija Neka mozgovna podruja kao to su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiki sustav nazivaju se niim strukturama jer su bile istaknute kod ivo - tinja koje su se javile ranije tijekom evolucije kraljenjaka. Ta su podruja povezana s emocijama. Obino se smatra da su u kraljenjaka pod kontrolom viih dijelova mozga koji su se razvili kasnije tijekom evolucije, kao to je to korteks (ili modana kora), koji se najvie razvio kod ljudske vrste. Ako su oteeni vii centri, kao to se zbilo s eonim podrujem nesretnog Phileasa Gagea, moe izostati kontrola niih centara. Njihova se aktivnost moe oito vati u emocionalnom ponaanju, nekontroliranom i nesocijaliziranom. To je saeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings - Jackson. Vie ivane strukture razvile su se iz niih i upravljaju tim niim strukturama, ba kao to vlast proizala iz naroda upravlja i usmjerava taj narod. Ako je to tok evolucije, tada obratan proces raspadanja te organizacije nije samo povlaenje viih, nego istodobno i rasputanje niih. Ako se upravljako tijelo nacije iznenada uniti, imali bismo dva razloga za zdvajanje: 1) gubitak usluga uglenih ljudi, i 2) anarhiju ljudi koji ostaju bez kontrole. (Taylor, 1959) Jackson je bio pronicav opaa, a njegova je shema bila izuzetno za - nimljiva. Primjerice, iznio je miljenje da je nepredvidivo emocionalno ponaanje u pijanstvu rezultat upravo takvog rasputanja kakvo je naveo jer su vii centri iskljueni alkoholom. Tako imamo objanjenje zbog ega pi - jana osoba u jednom trenutku mo e uroniti u ljubaznu sentimentalnost, a u drugom upasti u estoku tunjavu.

19

Sirila se i privlana ideja koju je predloio Darwinov mlai suvremenik Haeckel (Sulloway, 1979). Krilatica je glasila ontogeneza rekapitulira filo - genezu. To znai da razvoj svakog pojedinca, poevi od faze embrija, ponovno prolazi faze evolucije od jedne stanice nadalje. Premda biolozi vie ne misle da je to najtoniji nain promatranja embrionalnog razvoja, verzija te ideje postala je pravovjernost u fiziolokim objanjenjima ponaanja. Najnii dijelovi ivanog sustava, kao to su lena modina i produena modina, kontroliraju jednostavne reflekse refleksi su svojstveni evolucijski najstarijim kraljenjacima. Isprva se smatralo da je i ponaanje djece u mjeri skup refleksa. Tijekom evolucije sljedei su se razvili slojevi u, mozga, i oni sljedei sazrijevaju u mozgu djeteta. Te strukture ukljuaMt^fiipo - talamus i limbiki sustav. Oni su povezani s emocijama kao to je voenjem organiziranih sklopova aktivnosti, kao to su napadi kojeVfti episao ^ Hess. Takvi su sklopovi svojstveni niim sisavcima i maloj djeci koja|ib$9 ^u socijalizirana. Na kraju se zbiva evolucija korteksa, najvieg sloja. Kod odraslih ljudi ovo podruje, za koje se smatra da upravlja viim mentalnim procesima, preuzima kontrolu nad refleksima i emocionalnim centrima smjetenim nie. Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za otkrie funkcionalne organizacije diencefalona za koordinaciju unutarnjih organa. udnom igrom sudbine podij elio je nagradu s Egasom Monizom, koji je raz- vio operativnu tehniku prefrontalne leukotomije da bi ublaio odreene vrste psihoza. Pri toj operaciji kirurg je izazivao posljedice sline onima to ih je eljezna ipka sluajno izazvala kod nesretnog Phineasa Gagea. Neko vrijeme, prije pojave suvremenih lijekova u psihijatriji, prefrontalna leukoto- mija bila je popularna kao nain smirivanja nekih emocionalno uznemirenih psihijatrijskih bolesnika. Procjenjuje se da je izmeu 1936. i 1955. godine oko 40 000 do 50 000 pacijenata bilo podvrgnuto toj operaciji (Freeman, 1971). Moda e vam se uiniti udnim da je uinak smirivanja, koji je bio svrha ovih operacija, suprotan uinku koji

20

Razumijevanje emocija

je ozljeda izazvala kod Phineasa Gagea. Vjerojatno je zajedniki element bio emocionalna otupjelost, distanciranje od emocionalnih posljedica. Do ezdesetih godina 20. stoljea prefrontalna leukotomija se prestala izvoditi, a postala je i sramotnom (Valenstein, 1973). Velike operacije koje razaraju tkivo danas se vie ne koriste, no izuzetak su manja, Iokalizirana odstranjivanja mozgovnog tkiva. Premda ljudski mozak u znaajnoj mjeri podnosi oteenja, suvie je sloen da bi mu razaranje velikih dijelova donijelo ikakve koristi.

Magda Atnold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske teorije

...emocijepocLrazumijevaju dvos truki odnos, iprema objektu i prema ja koje doivljava objekt. Magda Arnold i J. Gasson, 1954. Moja je namjera ponovno otvoritipitanja koja su dugo vremena bila na zlu glasu u amerikoj psihologiji. Svlvan Tomkins, 1962. U drugoj polovici 20. stoljea, isprva slabo, uli su se glasovi koji izraavaju zabrinutost zbog toga to su emocije zanemarene u akademskom svijetu. Meu tim su glasovima bili oni Magde Arnold i Sylvana Tomkinsa; oboje su 1954. godine objavili zna ajna djela. Arnoldova je (zajedno s J. Gassonom, 1954) iznijela pretpostavku da se emocije zasnivaju na procjeni dogaaja, a Tomkins je predloio ideju koja je u prvi plan stavila istraivanja o emocio- nalnim izrazima lica. Procjena u suvremenim istraivanjima emocija znai da se svaka emo- cija temelji na vrednovanju dogaaja. Znamo li kakve su te procjene (ili vre- dnovanja), moemo predvidjeti emocije; a znamo li kakve su emocije, moemo opisati procjene. Frijda je napisao: Procjena je sredinje pita nje teorije emocija (1993.b, str. 225). Mnogi e se s time sloiti. Ideja je sljedea: Arnoldova i Gasson predloili su da emocija povezuje ja i objekt. Za razliku od percepcije, koja govori o tome na koji nain znamo to je izvan nas, ili linosti, koj a se odnosi na to kakav je svatko od nas iznutra, emocije su u osnovi vezane uz odnos. Arnoldova i Gasson to kau na ovaj nain: Emocija ... je sklonost koju osjeamo prema objektu koji je pro - cijenjen kao prikladan, ili odbojnost prema objektu koji vrednujemo kao ne- prikladan, potkrijepljena specifinim tjelesnim promjenama, ovisno o vrsti emocija (1954, str. 294). Premda procjena nije daleko od Aristotelove ideje vrednovanja, ideja procjene u odnosu na nas same potaknula je nov nain razmiljanja. Arnoldova i Gasson su razradili svoju ideju. Sklonost se odnosi na pri- vlanost ili odbojnost nekog objekta. Prosudba (svjesna ili nesvjesna) se od- nosi na to je li neki objekt prikladan ili neprikladan za nas, pa je emocija su- kladno tome pozitivna ili negativna. Zatim dolaze daljnja razlikovanja, ovisno o tome je li objekt prisutan ili ne i postoje li tekoe u djelovanju. Ne postoje li tekoe u dosezanju ili izbjegavanju objekta, osoba mu se jed - nostavno pribliava ili se udaljava od njega, a takve se emocije oznauju kao impulzivne; postoje li tekoe, Arnoldova i Gasson te emocije nazivaju emocije prijepora. Na temelju ovakve razlike oni predlau listu pozitivnih i negativnih emocija, a svaka od njih odreena je karakteristinim procjenama. Ako je neki objekt

Pristupi shvaanju emocija

21

vrednovan kao prikladan i prisutan je, impulzivna emocija je ljubav; ako je neki objekt vrednovan kao neprikladan i nije prisutan, prije- porna emocija je strah. Ideju jepreuzeo Lazarus (1966) u formulaciji transak- cija ljudi s njihovom okolinom, koja je imala iroku teoretsku i praktinu primjenu u ideji stresa i bolesti, a u novije vrijeme mnogi su eksperimentatori pokuali odrediti koje se tono procjene donose u kojim okolnostima, i kako se one odraavaju na emocije. Kao i Magda Arnold, i Sylvan Tomkins je emocije smatrao sredinjim dije- lom ljudskog ivota. Njegove hipoteze, utemeljene na ideji povratne informa- cije (iz teorije kontrole) i funkcije emocija i svijesti po prvi put su pred- stavljene na Meunarodnom kongresu psihologa 1954. Cjelovita teorija po- javila se 1962, a objavljena je i knjiga njegovih odabranih radova (1995). Tomkinsovo je pisanje analitino, poticajno, otvara nova pitanja - i teko ga je saeti. No nekoliko njegovih koncepata nailo je na irok odjek. Najvanija je njegova zamisao da je osjeaj glavni motivacijski sustav, to je sredinji pojam ideje da su emocije pojaala. U psihologiji se smatralo da je problem motivacije rijeen idejom nagona, kao to su glad, e i seksualni na - gon. Tomkins smatra da to nije tako: To je potpuno pogreno. Intenzitet, hitnost, neutaivost nagona je privid. Privid je stvoren pogrenim prepozna- vanjem signala nagona s njegovim pojaalo. Pojaalo je afektivni odgovor na taj nagon (Tomkins, 1970, str. 101). Tomkinsova je slika ukljuivala nekoliko motivacijskih sustava, a svaki od njih vezan je uz odreenu funkciju fhranjenje, disanje, seks), svaki se moe natjecati s drugima i obuzeti osobe Sto je to to daje prednost jednom nagonupred drugima? To su emocije. Om pojaavaju signal jednog nagona, ba kao to se glasnoa zvuka na audiosu stavu podeava okretanjem gumba za kontrolu jaine zvuka. Evo dvije od Tomkinsovih ilustracija. Prvo: kad, zbog bilo kojih razloga iznenada zastane disanje, primjerice kod utapanja ili davljenja, ono to vidimo nije nedostatak kisika, nego panian strah koji pojaava nagonski po- riv da se borimo za dah. Piloti u Drugom svjetskom ratu koji su odbili nositi maske s kisikom, takoer su patili od gubitka kisika, ali polako. Dojam nije bio neugodan - naprotiv, bio je ugodan. Signal nije bio pojaan, i neki od tih pilota umrli su sa smijekom na usnama. Drugo: kad smo seksualno uz- bueni, nisu spolni organi ti koji postaju emocionalno uzbueni, premda se u njima zbivaju izrazite promjene. Osoba je ta koja je uzbuena, koja se pri- bliava drugoj osobi i ispunjenju. Ono to ine tjelesne promjene jest to da pojaavaju spolni nagon, ine ga neodlonim i daju mu prvenstvo pred drugim potrebama. Tomkins je nastavio dokazivati da su lice i njegovi izrazi primarna pojaala emocija kod ljudi. Naglo se zbivaju fizioloke primjene u krvotoku i pokre - tima miia, koje privlae panju na odreenu potrebu ili cilj. Tako se dogo- dilo da je lice postalo sredite istraivanja o emocijama: dvojica istraivaa iji je rad bio tako usmjeren, Paul Ekman i Carroll Izard, poticaj za svoja istraivanja pripisuju Tomkinsu. Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne in- formacije, na perceptivnu stranu. Tomkins se sa svojom idejom tjelesne povratne s prege i prioriteta meu nagonima usmjerio na ishod, na motoriku stranu. Ono to im je zajedniko je pojam emocija kao normalnog funkcioni- ranja, to je otvorilo put novoj eri istraivanja.

Alice Isen i Gordon Bower: ekspenment o uincima emocija

Topli ar uspjeha

22

Razumijevanje emocija Iz naslova lanka Alice Isen, 1970.

Eksperimentalna psihologija bila je veim dijelom 20. stoljea dominan - tan pokret u psihologijskim istraivanjima. Emocije nisu potpuno izmakle panji. Meu najranijim eksperimentima su Pavlovljeve (1927) studije uvje- tovanja kod ivotinja. Premda su esto opisivane na drugi nain, one se za- pravo odnose na emocije - Pavlovljevu metodu i njezine implikacije prikazat emo u 5. poglavlju. Postoje i razliiti pristupi eksperimentiranju na ivoti - njama, a neki od njih primjenjivani su pri provjeri hipoteza o tjelesnim promjenama kod emocija koje predvia Jamesova teorija, opisana ranije u ovom poglavlju (Ruckmick, 1936). U novije vrijeme sve su brojnija nova eksperimentalna istraivanja, ne samo o emocijama, nego i o njihovim utjecajima. U tome je jedan od predvodnika Alice Isen. U jednom od svojih ranih eksperimenata (1970) pri- mijenila je test perceptivno-motorikih vjetina. Nasumce odabranim lju- dima reeno je da su uspjeno rijeili taj test. Nakon toga bili su umjereno sretni. Isen je istraivala posljedice tog osjeaja. U usporedbi s drugim ispi - tanicima koji su rjeavali isti perceptivno-motoriki test, ali im nije reeno da su uspjeli, bili su spremniji pomoi neznanki (suradnici eksperimentatora) koja je iz ruku ispustila knjige. Vjerojatno najdojmljiviji eksperiment koji je Isenova provela nije o soci- jalnom ponaanju kao to je pomaganje ljudima, nego o onome to moemo nazvati kognitivnim posljedicama. Isenova i sur. (1978) su izazvali umjereno sretno raspoloenje kod ljudi u trgovakom centru dajui im poklon. U na - izgled nevezanoj anketi kupaca ti su ljudi izjavili da njihovi automobili i tele- vizijski prijemnici rade bolje i trebaju manje popravaka nego kontrolni ispi- tanici koji nisu dobili poklon. Isenova je nastavila istraivanja pokazujui da srea ima dalekosean utjecaj na kognitivnu organizaciju (Isen i sur., 1978). Ona moe ljude uiniti kreativnijima u rjeavanju problema, i potaknuti kod njih neobinije asocijacije na rijei. Saetak rezultata Isenove i njezinih su- radnika dan je u tablici 1.2.

lica 1.2 Primjeri efekata koje sunali Isenova i sur. u eksperimentima u kojimaje izazivano no

raspoloenje. U svakoj od studija efekti su usporeivani s onima neutralnog i/ili negativraspoloenja. Izuzev djece u razvojim studijama koje opisuje Isenova (1990), ispitanici su odrasli, obino studenti.

Pristupi shvaanju emocija

iivanje l, 1970. l i Levin, 1972 l i sur., 1978. Metoda induciranja Informacija o uspjehu na zadatku Nuenje kolaia Poklon Efekti induciranja Vee donacije u dobrotvorne svrhe, pomo neznancu Vea spremnost na pomo, manje ljutnje u knjinici Bolje dosjeanje pozitivnih sjeanja Rjee spominjanje jbroblema s kupljenom robom

23

l i sur., 1985. nevale i Isen, 1986. l i Geva, 1987.

Pozitivno asociranje rijei i druge dvije Neobinije asocijacije na rijei metode Crtani filmovi i poklon Vreica bombona Poteno cjenkanje, manje svadljivosti Vie opreza zbog mogueg gubitka kad je rizik velik, manje opreza zbog mogueg gubitka kad je rizik mali Bolje kreativno rjeavanje problema Vie zadovoljstva u rjeavanju zadataka Naprednije razvojne razine Bra klinika dijagnoza, vei interes za pacijente

l i sur., 1987. iger, Billings i i, 1989. l. 1990. l i sur., 1991.

Filmska komedija ili bombon Gledanje smijenih televizijskih omaki Naljepnice za djecu Informacija o uspjehu u rjeavanju anagrama

Kasnih sedamdesetih godina 20. stoljea i Gordon Bower je zapoeo prouavati efekte raspoloenja na zapamivanje i druge vrste kognitivne uspjenosti. U lanku koji je postao vrlo poznat (Bower, 1981) opisao je broj- ne eksperimente o uincima induciranja sretnog i tunog raspoloenja. Bower je u nekim svojim istraivanjima koristio hipnozu, no esto se koriste i nek e druge metode induciranja raspoloenja i ini se da imaju slian uinak: neke su spomenute u tablici 1.2, dok su druge, npr. davanje ljudima da itaju 60 sretnih ili tunih tvrdnji o sebi (Velten, 1968), ili pak sluanje vesele i tune glazbe (Niedenthal i Setterlund, 1994). U jednom je istraivanju Bower traio od svojih ispitanika da se dosjete bilo kakvih dogaaja iz svog djetinjstva prije petnaeste godine, da ih zadre u pamenju desetak minuta i kau reenicu ili dvije o svakom dogaaju. Drugi dan, u neutralnom raspoloenju, od ispitanika je traio da razmisle o svakom dogaaju i oznae ga kao ugodan, neugodan ili neutralan. Dan nakon toga kod svakog ispitanika izazvano je sretno ili nesretno raspoloenje. Ispitanici s izazvanim sretnim raspoloenjem bili su uglavnom skloni dosjetiti se onih dogaaja koje su oznaili sretnima, no dosjetili su se svega nekoliko dogaaja koje su oznaili kao tune. Ispitanici ije je raspoloenje bilo tuno bili su neto skloniji dosjeati se tunih dogaaja u usporedbi s a sretnim ispitani- cima, to pokazuje slika 1.7. Uobiajeno objanjenje ovakvih rezultata je dosjeanje sukladno ra - spoloenju: u eksperimentu Isenove i sur. (1978) s anketgm kupaca, ispitani- cima su padala na pamet pozitivnija iskustva u vezi s automobilima, televi- zijskim prijemnicima i slino kad su bili sretnog raspoloenja, a i u Bowerovu eksperimentu sretnim ispitanicima u sjeanje su dolazile sretnije uspomene iz djetinjstva.

24

Razumijevanje emocija

Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraivanja uspomena ljudi iz djetinjst va prije petnaeste godine.

Slika pokazuje broj estica kojih su se ispitanici dosjetili kad im je hipnozom izazvano sretno ili tuno raspoloenje. Kad su bili sretno raspoloeni. dosjeali su se puno vie uspomena koje su prethodno oznaili kao ugodne. Kad su bili tuno raspoloeni, dosjeali su se neto vie neugodnih uspomena. Opisat emo utjecaj emocija iz jo dvije Bovverove studije. U jednoj od njih istraivao je utjecaj raspoloenja na tumaenje slika iz Testa tematske aper- cepcije. U tom testu ljudima se prikazuju slike neodreenog znaenja i od njih se trai da ih opiu. Tako je, na primjer, ispitanik s induciranim sretnim raspoloenjem rekao o eni koja gleda niz polja: Ova ena gleda prekrasan pejza. Ona je ovdje dospjela iz oblinjeg kampa i uronila u ljepotu okolia. Nikad se nije tako dobro osjeala.... (Bovver, 1981). U drugom eksperimentu ispitanicima je pobueno sretno ili nesretno raspoloenje, a zatim su itali priu koja je opisivala dva lika, jedan sretan i jedan tuan, kako se sastaju i igraju tenis. Idueg dana ispitanici su se dosjeali prie u neutralnom ras poloenju. Ljudi koji su itali priu u sretnom raspoloenju poistovjetili su se sa sretnim likom i dosjetili se vie injenica o njemu nego o drugom liku. Oni koji su itali priu u tunom raspoloenju poistovjetili su se s tunim likom i zapamtili vie injenica o njemu. Eksperimenti Isenove i Bowera ne pokazuju samo da emocije mogu imati velik utjecaj na pamenje, socijalnu interakciju, interpretaciju i slino. Oni su takoer potaknuli psihologe koji se bave klinikim pitanjima da istrae mogu li ti mehanizmi objasniti ustrajnost raspoloenja kod psihijatrijskih sindroma. Selektivno prisjeanje tunih dogaaja u tunom raspoloenju moe imati vaan utjecaj na trajanje depresije (vidi 11. poglavlje), i dati odgovor na to koje vrste terapije mogu utjecati na trajna raspoloenja (vidi 12. poglavlje).

Ervin Goffnian i Arlie Russell Hochschild: dramaturska perspektiva

Diite uzbunu! Krilatica na zidu ureda agencije za naplatu dugova Erving Goffman je ustvrdio da Shakespeareova izreka itav svijet je po - zornica (u Kako vam drago, 1623) nije samo metafora: mi se doslovno jedni drugima predstavljamo na dramatski nain, i drutvenu stvarnost u kojoj ivimo stvaramo kao neku vrstu predstave. Iz tih se predstava stvaraju moralni svjetovi, iz njih izvodimo vlastitu samosvojnost, a drugi iz njih izvode svoje

Pristupi shvaanju emocija shvaanje o tome tko smo mi.

25

Goffmanovo vjerojatno najvanije djelo za razumijevanje emocija je esej Uitak u igri, objavljen u njegovoj knjizi Susreti (1961). To je jedna od najvanijih analiza prirode sree jo od Aristotelovih vremena. To je i pre- rada, u socijalnom smislu, Freudove Psihopatologije svakodnevnog ivota (1901). Ona istrauje psihologiju uloge i pogreku koju inimo ako emocije shvaamo samo kao individualne: one su esto, a vjerojatno i veim dijelom socijalne. O svakoj socijalnoj interakciji, onoj u duanu, na poslu i u obitelji, moemo razmiljati kao o igri, kae Goffman. Razliite igre, kao to su ah, Monopoli, tenis, samo su pojednostavljene verzije tipova socijalne interak- cije. U svakom tipu igre moemo eksperimentirati, inei pogreke i eksperi- mentirajui iznova, bez posljedica koje te pogreke imaju u stvarnom ivotu. Kad udemo u bilo koju vrstu interakcija, u igri ili u stvarnom ivotu, to je kao da prolazimo kroz membranu u maleni svijet s vlastitim pravilima, vlastitom tradicijom i vlastitom povijeu. Preuzimamo ulogu koja nam je u takvoj vrsti interakcija dodijeljena - u partiji tenisa moda emo prvi servirati, u obinom ivotu moda je naa uloga da budemo studenti. Unutar membrane mi se ponaamo na odreen nain da bismo odrali nau ulogu, slijedei naznaena pravila ili scenarije koji vrijede unutar te membrane. U tenisu tako pokua - vamo lopticu prebaciti preko mree, kao studenti pokuavamo uiti. I mi i drugi promatramo ova ponaanja kao dobra ili loa, ispravna ili neispravna, ili tek dijelom ispravna. Ona trae komentar drugih - ukljuujui prijedloge za promjene, pokudu i pohvalu. Drugim rijeima, posebna pravila unutar svake vrste membrane stvaraju moralne svjetove koji su predmet veeg dijela nae konverzacije: Trebao bi vie raditi na tom bekhendu, ili: Nije li to sjajno? Ove godine prola je s odlinim! Ovdje dolazi Goffmanovo tumaenje emocija: uz to to igramo svoju ulogu, bolje ili loije, moemo se zapitati koliko se jako uivlj avamo u tu ulogu. Igre su zabavne jer su socijalne interakcije u koje se lako moemo ukljuiti bez ostatka. Openito, vidimo da vie sree donosi potpuni anga- man u onome to radimo. No u ivotu je vrlo esto prisutan unutarnji kon - flikt: moemo slijediti pravila, glumiti po scenariju, a da se ne uivimo u ulogu. Moda bismo zapravo eljeli raditi neto drugo. Tu dolazimo do nekih aspekata naih ivota kojima smo nezadovoljni i zbog kojih patimo. Arlie Hochschild otila je na poslijediplomski studij na B erkeley, a na nju je utjecao Goffman. U svojem radu ona istrauje napetost do koje moe doi kad je osoba u konfliktu zbog uloge koju ima, kad postoje dvojbe oko toga tko smo i ponaanja koje pokazujemo. Roditelji Hochschildove radili su za Ministarstvo vanjskih poslova Sjedi- njenih Drava, i ona opisuje kako je s dvanaest godina obilazila goste na dip- lomatskom prijemu sa zdjelom kikirikija i pitala se je li smjeak onih koji su prihvatili njezino nuenje iskren. Njezini su roditelji pokazivali interes za geste i raspravljali su i tumaili nategnut smijeak bugarskog poslanika, skretanje pogleda kineskog konzula i dug stisak ruke francuskog ekonom- skog ataea (Hochschild, 1983, str. ix). Ove geste nisu samo prenosile znaenje od jedne k drugoj osobi - one su bile razmjena poruka izmeu vlada. Je li dvanaestogodinjakinja nudila kikiriki samo glumcima koji su igrali propisane diplomatske uloge? Gdje je zavravala osoba, a zapoinjao posao? Kao polaznica poslijediplomskog studija, Ho chschildova je nastavila traiti odgovore na taj problem: prodaju li prodavai proizvod ili vlastitu linost? Razvila je teoriju emocionalnih

26

Razumijevanje emocija

pravila. Ona mogu biti privatna i nesvjesna, ili socijalno posredovana u zanimanjima koja od nas zahtijevaju di aljemo signale drugima da bismo utjecali na njihove emocije i prosudbe.

Pristupi shvaanju emocija Hochschildova je prouavala obuku pilota i stjuardesa zrakoplovne tvrtke Delta Airlines, na kojoj su oni uili kako upravljati avionom, kako djelovati u izvanrednim situacijama, posluivati hranu i tako dalje. No ono to je opisala je kako osoba mora nauiti sasvim odreenu vrstu ponaanja da bi postala stjuardesom Delta Airlinesa. Kandidatkinja je trebala nauiti igrati ulogu, slino kao to glumica ui ulogu. Glavni cilj te uloge je da kod putnika pobudi poseban emocionalni ton: Kandidati su opominjani: Doista se trudite oko svog osmijeha...osmijeh je vae najjae oruje (Hochschild, 1983, str. 105). Od njih se trailo da o putniku razmiljaju kao da je osobni gost u njihovu dnevnom boravku. Emocionalne uspomene kandidata o osobnoj gostolju- bivosti bile su koritene na nain koji bi Stanislavski preporuio (str. 105). Pristup je isti kao kod glumake metode Stanislavskog: i tehnika vjebanja odreenih izraza i dozivanje uspome na koje prate te izraze dio su zahtjevnog uvjebavanja uloge koje je Stanislavski (1965) preporuivao profesionalnim glumcima. Lake je uvjerljivo odigrati ako se glumac potpuno uivi u ulogu. Rad koji ukljuuje stvaranje emocija u sebi, kako bismo ih izaz vali u drugima, prilino je est. Hochschildova ga naziva emocionalni napor. Ona je izraunala da je 1970. godine 38 % svih plaenih poslova u Sjedinjenim Dravama zahtijevalo znaajan emocionalni napor. Unutar kategorija po slova koji zahtijevaju takav napor, ene su dva puta zastupljenije od muka raca. Svrha takvog napora je socijalna. Posao tajnice trai ljubaznost, vedrinu, spremnost na pomo: njegova je svrha davanje ugodne emocionalne potpore efu. Mnogi poslovi koji trae emocionalni napor su na dodirnoj toki izmeu tvrtki i korisnika. Kao i u civilnom zrakoplovstvu, cilj je poboljati prodaju proizvoda tvrtke. Nisu svi poslovi koji trae emocionalni napor usmjereni na izazivanje ugodnih emocija. Naplata dugova posao je posve suprotan onom zrakoplovne stjuardese: Dignite uzbunu bila je krilatica efa jedne agencije za naplatu dugova (Hochschild, 1983, str. 146). Premda nas Goffman, kao odjek Spinoze, moe uvjeriti da je tajna sree potpuna ukljuenost u ono to inimo, Hochschildova to dovodi u pitanje. Sto ako je ponaanje za koje smo na poslu plaeni u suprotnosti s bilo ime emu se moemo potpuno predati?

27

prihvaanja i razumijevanja vlastitih emocija, kao korak k oslobaanju od nji - hovih prisilnih uinaka, bila je Spinozina. Poput Descartesa, Spinoza navodi dugu listu razliitih emocija i svaku od njih objanjava u zasebnom odlomku. U njima ne nudi vie od naznaka, od kojih neke imaju ironijski prizvuk, o tome kako bismo trebali gledati na vlas- tite emocije: Definicija 7 Mrnja je bol, praena idejom o vanjskom uzroku. (str. 176) Definicija 23 Zavist je mrnja, utoliko to u ovjeku uzrokuje bol zbog neije

28

Razumijevanje emocija dobre sree, i veselje zbog neije zle sree. (str. 178) Kad Spinoza kae da mrnja ukljuuje ideju o vanjskom uzroku, on nas potie da preispitamo tu ideju. On smatra da je razumijevanje naih emocija od najvee vanosti, premda aspekti tog razumijevanja mogu biti paradok- salni. Na kraju Etike on priznaje tekoe, kad kae: ak i kad se put za koji smatram da vodi k tome [mudrost sadrana u svijesti o nama samima, o Bogu i o stvarima oko nas] ini iznimno tekim, svejedno se moe nai...kako bi bilo mogue, ako je spas nadohvat ruke i moe se s la koom otkriti, da je gotovo od svih zanemaren? (Spinoza, 1675, str. 270 -271)

George Eliot: knjievni pristup

Zivot koji nije ispunjen emocijama za Dorotheu jednostavno ne bi bio mogu... George Elliot, Middlemarch George Eliot (to je knjievno ime Ann Evans) smatrala je da Darwi - novo Porijeklo vrsta ne impresionira, uzmemo li u obzir potrebu jasnog i sreenog prikaza (Burrow, 1968, str. 12). Ona se usmjerila na drugu vrstu prirodopisa, razmiljajui o tome kako da stvori drutvenu znanost uteme- ljenu, poput biologije, na tonim opaanjima, no koja bi ljude i emotivno dir- nula. Godine 1856. napisala je esej za asopis kojem je bila urednica, a koji se zvao Westminster Review. Esej je nosio naslov Prirodopis ivota Nijemaca (Pinney, 1963). U njemu je dala prikaz dviju knjiga von Riehla, pionira antro- pologije, koji opisuje ivot njemakih seljaka. Njezin esej bio je neka vrst ma - nifesta njezinih vlastitih romana. On ukljuuje sljedee: Najvei doprinos umjetnika, bio on slikar, pjesnik ili romanopisac, jest irenje naeg suosjeanja. Apeli utemeljeni na generalizacijama i statistici zahtijevaju ve gotovu suut, moralni osjeaj koji vepostoji; no slika ljudskog ivota koju moe dati veliki umjetnik iznenauje ak i one beznaajne i sebine, i obraa im panju na ono to je izvan njih, to se moe nazvati sirovom sadrinom moralnog osjeaja...Umjetnost je stvar najblia ivotu, to je nain pojaavanja iskustva i irenja naeg kontakta s drugima izvan granica nae vlastite sudbine. (George Eliot, 1856; pretisnuto u Pinney, 1963, str. 270) George Eliot roena je 23. rujna 1856 i tada je zapoela pisati Tunu sud - binu sveenika Amosa Bartona, koja je danas zajedno s druge dvije prie objedinjena u Prizorima iz sveenikog ivota. Kad je izmeu 1871. i 1872. objavilaMiddelmarch, bilo je jasno da je ostvarila cilj koji je naznaila u svom eseju o von Riehlu. Virginia Woolf nazvala je Middlemarch velianstvenom knjigom koja je, uza sve svoje nesavrenosti, jedan od svega nekoliko engle- skih romana napisanih za odrasle ljude (Woolf, 1919). Middlemarch je roman o emocijama, a njegova se radnja odvija oko dvoje mladih ljudi Dorothee Brooke i Tertiusa Lydgatea. Gorljiva Dorothea ezne uiniti neto dobro u svome ivotu i dobiti pristup mukom svijetu uenja. Dijelom zbog toga, u daje se za sredovjena znanstvenika, Edvvarda Casaubona, koji radi na saetoj stuiji Klju za sve mitologije". Opis te veze koji daje George Eliot, a u kojoj svaki od partnera prema drugome upuuje nade i oekivanja koja taj drugi ne moe ispuniti, jedan je od najpotresnijih knjievnih prikaza nesretnog braka. Tertius Lydgate je lijenik koji se

Pristupi shvaanju emocija

29

bavi medicinskim istraivanjima, gradi svoju vlastitu praksu i imenovan je rav nateljem nove gradske bolnice koja se tek treba izgraditi. On privlai panju Rosa mund Vincy, gradske ljepotice, i njih se dvoje zaljubljuju i vjenaju.

Slika 1.5 Unajmljeni pastir Williama Holmana Hunta. George Eliot je o ovoj slici u eseju Prirodopis ivota Nijemaca zapisala ovo: Kako su stvarna obiljeja radnih ljudi slabo poznata onima koji su izvan njihove klase, kako se malo prouavao njihov ivot... Cak je i jedan od naih najveih slikara iz najistaknutije realistike kole na svojoj slici Unajmljeni pastir oslikao pejza iznimnom vjernou, no par seljaka u prvom planu nije nita realistiniji od idilinih labudova s ukrasa na naim dimnja- cima. Svaki lik u romanu Middlemarch ima svoje tenje. Svaki od njih ostvaruje planove, ali je pod utjecajem ivotnih sluajnosti, onog nepredvidivog. Nema velikog plana, nema sile koja iza scene povlai konce. Ovo je pitanje koje postavlja George Eliot: ako nai p lanovi samo dijelom uspijevaju, ako nismo kadri predvidjeti posljedice svih naih postupaka, ako nema sudbine koji bi nas vodila naem neizbjenom usudu, ako ivimo u vremenu u kojem bez sumnje svatko vjeruje u boansko vodstvo, ili ako se to vodstvo tumai na vrlo razliite naine, kako bismo mogli nai svoj put u ivotu? Njezin je odgovor da nae emocije mogu djelovati kao neka vrsta busole, a ujedno su i glavno sredstvo kojim svatko od nas utjee na druge. U svojoj knjizi ona ocrtava mnoge suprotnosti, npr. onu izmeu Dorothee, koja je puna nezadovoljenih udnji, no podlona emocionalnim strujanjima svoga i tuih ivota, i Casaubona, koji jedva raspoznaje vlastite emocije. Otprilike na treini knjige Casaubon doivljava srani napad u potisnutoj ljutnji nakon svae s Dorotheom. Lydgate posjeuje Dorotheu i savjetuje joj kako da izbjegne sve situacije koje mogu uzrujati njezina mua. Nekoliko dana kasnije Lydgate ih ponovno posjeuje i Casaubon od njega zahtijeva da bude iskren glede njegova stanja. Lydgate odgovara da je on u opasnosti, premda je teko

30

Razumijevanje emocija

predviati. Casaubon uvia da bi mogao umrijeti i preplavljuje ga ogorenost. Kad ih Lydgate napusti, Dorothea odlazi u vrt, elei odmah otii svome muu. No oklijevala je, bojei se da e ga uvrijediti nametljivou; jer njezina joj je stalno susprezana gorljivost nudila iva sjeanja koja su jaala njezin strah, kao to se potisnuta energija slegne u drhtaj, i ona je polako lutala oko oblinjeg drvea dok ga nije vidjela kako se pribliava. Zatim mu je pola ususret i mogla je predoiti anela s neba, koji dolazi s obeanjem da e kratko vrijeme koje im je preostalo biti ispunjeno onom vjernom ljubavlju koja se privije uz tugu. Pogled kojim je uzvratio njezin bio je tako hladan da se osjetila jo uplaen i- jom; ipak se okrenula i rukom uhvatila njegovu nadlakticu. Gospodin Casaubon drao je ruke iza lea i dopustio je njezinoj podatnoj ruci da se pripije uz njegovu ukoenu. Dorothea je osjetila neto zastraujue u dojmu kojlje ta neosjetljiva, ukoena tvrdoa ostavila na nju. To su jake rijei, no nisu prejake; tim se beznaajnim postupcima zauvijek zatre sjeme radosti (Eliot, 1871-1872, str. 462). U ovom kratkom odlomku vidimo mnoge elemente svojstvene pisanju George Eliot. Ona pokazuje kako se emocije razvijaju, kako ih jedna osoba prenosi drugoj, i daje komentar o tome kakav utjecaj one imaju - komentar kojem su prigovarali neki knjievni kritiari. No ovdje je vjerojatno najvanije to to, manje-vie po prvi put u engleskoj knjievnosti, portret neijeg iskustva zapoinje iznutra, iz vlastite svijesti osobe ... oklijevala je, bojei se da e ga uvrijediti nametljivou; jer njezina joj je stalno susprezana gorljivost nudila iva sjeanja koja su jaala njezin strah. Kao to je H.D. Lavvrence kasnije rekao: Upravo je George Eliot to zapoela...ona je svu radnju poela smjetati unutra (Purkis, 1985, str. 104). George Eliot kasnije je napisala u pismu: moje pisanje jednostavno je skup ivotnih eksperimenata - pokuaj da vidimo za to su sposobne nae misli i emocije - koje zalihe motiva, stvarnih ili tek nagovijetenih, obeavaju boljitak kojemu moemo teiti (Haight, 1985, str. 466). U romanu Middlemarch George Eliot istrauje neke temeljne injenice o emocijama, ukljuujui i injenicu da razliito razumijemo vlastite i tue

.c/fra(/?a /)(<>(j/'ajf(Ja: f/eor(/e <!//>(

George Eliot bila je jedan od najveih engleskih romanopisaca. Roena je 1819. kao Ann Evans na imanju u blizini Coventrya. Njezin otac, Robert Evans, bio je stolar i upravitelj imanja, a njezina majka, Christiana Pearson, bila je iz obi- telji maloposjednika. Ann nauila je francuski i njemaki od pobonih uitelja, i bila je pod utjecajem evange- likog kranstva. U esnaestoj godini napustila je kolu zbog majina slabog zdravlja, no do svojih je tridesetih na- uila i talijanski, latinski i grki, i prevo- dila teoloke i filozofske knjige, uz brigu o kuanstvu i ocu koji je umro kad joj je bilo trideset. Preselila se u London, na- zvala Marian Evans i postala pomonica urednika u asopisu Westminster Review. Bila je

Pristupi shvaanju emocija vjerojatno jedna od rijetkih ena svoga vremena koja se sama izdravala na taj nain. Postala je bliska prijateljica filozofa i psihologa Herberta Spencera. Kasnije je ivjela s Georgeom Lewesom, sve do njegove smrti 1878. Lewes je bio knjievni kritiar i biolog, iji je rad cijenio i Charles Darwin. Lewes je bio rastavljen: njegova ga je ena ostavila i otila s drugim ovjekom. Razvod nije mogao dobiti, pa se on i Marian Evans nisu mogli vjenati. To je u pristojnom drutvu bio skandal. Nji- hova veza jedna je od velikih emocional- nih i intelektualnih veza u povijesti knji- evnosti. Putovali su, itali zajedno, me- usobno komentirali vlastiti rad, ras- pravljali o svemu, radili na zajednikim projektima. Na primjer, Lewes je bio je- dan od glavnih u populariziranju Spinoz- ina djela, a Marian se prihvatila pre- voenja Spinozine Etike. Na kraju ni je- dan izdava nije htio objaviti knjigu. Lewes ju je potaknuo da pone pisati umjetniku prozu. Mlin na Flossi (Eliot, 1860) osigurao joj je ugled i donio ma- terijalnu sigurnost. Lewes je bio odu- evljen njezinim uspjehom, ak i kad je nadmaio njegov vlastiti. (Biografski po- daci iz Haight, 1968).

31

emocije. No to je najvanije, mi kao itatelji osjeamo emocije poistovjeu - jui se i suosjeajui s likovima, kao to je to opisao Aristotel u Poetici. Ne samo da nam se nude prikazi obinog ivota, kao to se moe oekivati od pri - rodopisa, ne samo da su to prikazi iznutra i izvana na nain na koji ne moemo oekivati od biologije, nego smo i sami emocionalno dirnuti na nain koji doista uspijeva proiriti nae suosjeanje, koji uspijeva pojaati iskustvo i proiriti na kontakt s drugima izvan granica nae vlastite sudbine. George Eliot je dobro znala to bi znailo pisati filozofiju, prirodopis, so - ciologiju ili psihologiju na konvencionalan nain. Ona je takve sadraje itala s veim oduevljenjem od bilo koga drugog u njezino vrijeme, i to na etiri iva i dva mrtva jezika. Puno je putovala i ivjela u sreditu intelektualne de - bate u jednom od najivljih svjetskih gradova u razdoblju koje je teko moglo biti misaono ivahnije, kad su se zbivale revolucije u znanosti, u tehnologiji i u drutvenim institucijama. S vodeim umovima raspravljala je o drutvenim znanostima. No smatrala je da je o emocijama potrebno napisati vie od uobiajenih znanstvenih i filozofskih lanaka. Pisala je tako da ljudi mogu osjetiti emocije i njihovu vezu s tenjama. U njezinim rukama roman je omo- guavao vrstu istraivanja emocija i njihova djelovanja, to jednostavno nije mogue generalizacijama, statistikom ili dijagramima. Nain pisanja koji je uvela George Eliot doputa nam, kao to je predloio Aristotel u svojoj teoriji katarze, da razumijemo emocije koje osjeamo pri i- tanju. Ova vrsta razumijevanja ima vano mjesto uz analitike metode.

Trenutak saimanja u suvremenim istraivanjima

Tijekom 20. stoljea prouavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima biolokom, socijalnom, razvojnom, primijenjenom. Sve done - davna tijek istraivanja bio je neravnomjeran i promjenjiv, s malo obzira prema meusobnim vezama razliitih

32

Razumijevanje emocija

pravaca. U sljedeem poglavlju pred- stavit emo neke od utemeljitelja psihologije, fiziologije i drutvenih znanosti dvadesetog stoljea. Sa svakim od njih zapoela je posebna vrsta istraivanja 0 emocijama, koja je postala i ostala utjecajna. * *

John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Vrlo esto se maka u svojim reakcijama obrane/napada okrene protiv najblie osobe koja sudjeluje u eksperimentu. Hess i Briigger, 1943, str. 184 Od Danvinovih je dana hipoteza o fizikoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo psihologa koji e zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj 1 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaanja pojavila se ideja da su pojedini dijelovi mozga na razliite naine povezani s emocijama. Neka od opaanja koja su istaknula mozak kao sjedite emocija i uslijedila su nakon sluajnih oteenja mozga: takav je, primjerice, sluaj Phineasa Gagea, simpatinog predradnika koji je radio na izgradnji pruge izmeu Rut - landa i Burlingtona u Vermontu ( SAD ), a koji je zapisao seoski lijenik ime - nom John Harlow. Trinaestoga rujna 1848. godine graditelji su namjeravali raznijeti stijenu. Stijena je bila izbuena i rupa ispunjena barutom. Gage je sam ugurao prah eljeznom ipkom dugom 1 m, promjera 3 cm, a teine 6 kg. Ovo guranje eljezom vjerojatno je izazvalo iskru jer se dogodila eksplozija. eljezo se zabilo u Gageovu l ubanju ba ispod lijeve obrve, izalo kroz rupu na vrhu glave i palo 25 m dalje. Strahovito je krvario. Njegovi su ga ljudi vo- lovskom zapregom prevezli do lokalnog hotela, gdje se Harlow pobrinuo za njega. Premda mu se rana inficirala, Gage se oporavio. Harlow je napisao, u reenici koja je nagovijestila Darwinovu teoriju emo - cija, da se inilo da je unitena ravnotea, da tako kaem, izmeu njegovih intelektualnih sposobnosti i ivotinjskih sklonosti. (Harlow, 1868, str. 277). Umjesto Gagea bio je drugi ovjek, za kojeg je njegov prijatelj rekao da vie nije Gage. Umjesto da bude ljubazan i uinkovit, bio je nestrpljiv, bezobzi - ran i lako je planuo. Bio je hirovit i kolebljiv, stvarajui mnoge planove za ono to kani uiniti, no od njih je odustajao i prije no to bi ih razradio (str. 277). Njegovi poslodavci, koji su ga smatrali svojim najefikasnijim i najspo- sobnijim predradnikom, nisu ga mogli vratiti na posao. Lutao je Sjedinjenim Dravama pokazujui se na sajmitima i nosei okolo eljeznu ipku koja ga je ozlijedila. Harlow u San Franciscu, gdje je doao ivjeti sa svojom majkom, pet go - dina nije doznao za Gageovu smrt. Tako nije mogao ispitati mozak. Ali, nago- vorio je njegovu obitelj da ekshumira tijelo. Lubanja i eljezna ipka koja je smjetena u koveg zajedno s Gageom poslane su natrag na istok. U svome izlaganju pred Medicinskim drutvom Massachussetsa 3. lipnja 1868, Harlow je rekao da su Gageova majka i prijatelji odustajui od prava na osobnu vezanost...sa zadovoljstvom predali meni njegovu lubanju (koju vam sada po- kazujem), za dobrobit znanosti (str. 278). Dvije su glavne metode fizioloke psihologije: jedna prouava posljedice lezija, ozljeda mozga koje nastaju sluajno, kao u sluaju Phineasa Gagea, ili mogu biti namjerno i zazvane u eksperimentima na ivotinjama. Drugom me- todom prouavamo posljedice podraivanja mozga, elektrinim ili kemijskim putem. Vjerojatno su najdojmljivija otkria nastala podraivanjem, a su kladna su onome to znamo iz prirodoslovnih opaanja iji je zaetnik Dar- win. Primjenom

Pristupi shvaanju emocija elektrinog podraivanja na specifina mozgovna podruja moemo izazvati dobro usklaene obrasce odgovora, sklonosti karakteri- stine za emocije. Zaetnik tih istraivanja bio je vicarski fiziolog Walter Hess u svom laboratoriju u Ziirichu. Tijekom dvadesetih godina 20.stoljea pokrenuo je inventivan, nov i teh - niki zahtjevan istraivaki program (Hess, 1950). Elektrode je usadio u hi - potalamiko podruje mozga maaka. Kad se maka oporavila od operacije, njezin mozak se mogao elektrino podraivati kroz te elektrode dok se ivo-

33

Slika 1. 6 (a) Lubanja Phineasa Gagea na kojoj je vidlj iva izlazna rana uzrokovana eljeznom ipkom u nesrei 1848. godine; (b) eljezna ipka, izloena u muzeju Harvard Medical School.

tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraivanja, Hess je morao usaditi elektrode u regiju duboko u mozgu i privrstiti ih za lu- banju, tako da ih maka moe podnositi tijekom duljeg razdoblja. Trebao je konstruirati elektrode, izolirane ice iji je promjer ca. 0,25 mm, tako da ne oteuju mozak. Takoer je morao razviti i nain elektrinog podraivanja koji e podraivati modano tkivo u tim dubokim dijelovima jer podraivanje koje se tradicionalno koristilo u fiziologiji ovdje nije bilo primjenjivo. Nakon zavretka eksperimenata trebalo je potvrditi toke podraivanja. U tu su svrhu tanki odsjeci mozga oznaavani za ispitivanje pod mikroskopom, kako bi se vidjelo gdje su bili vrci elektroda. Trebalo je pripremiti mape mozga, da bi se smjestile elektrode i odredile te toke. Sve je to zahtijevalo vremena, no na kraju su Hessovi eksperimenti na ivo tinjama koje su se slobodno kretale bili uvjerljivi. Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ivanog sustava, iznenaujui rezultat Hessovih istraivanja za razumijevanje emocija bio je sljedei: kad su elektrode usaene u jedan dio hipotalamusa, podraivanje je dovelo do karakteristinog odgovora: rad srca se ubrzao, maka je postala ustra i uzbuena, a ako se podraivanje nastavilo, maka je postala ljuta, ak je i divlje napadala predmete u okolini. Najee se maka u svojim reakci- jama napada/obrane okretala protiv najblie osobe koja je sudjelovala u ek- sperimentu (Hess i Briigger, 1943, str. 184). Hess je tu reakciju nazvao afektivna reakcija obrane, i ponudio objanjenje da je jedno hipotalamiko podruje specijalizirano za organiziran je odgovora borbe ili bijega. Po- draivanje drugog podruja hipotalamusa, koje se nalazi sprijeda, usporilo je rad srca i izazvalo

34

Razumijevanje emocija smirenost i pospanost.

Ono to zauuje u ovim rezultatima jest to da se zadaje u poetku besmi - slen niz elektrinih podraaja. Dio mozga iz toga proizvodi dobro koordini- ran, prepoznatljiv emocionalni odgovor svojstven vrsti. On oito ovisi o mo torikom programu ugraenom u mozgu. Program nije stereotipan, no na - pad bijesa se odvija na vjet i usmjeren nain. Danas, nakon vie od stoljea analize posljedica nesrea na ljudski mozak i vie od 50 godina eksperimentiranja na mozgu ivotinja, postoji iroko sla - ganje o sljedeoj slici. Neka mozgovna podruja kao to su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiki sustav nazivaju se niim strukturama jer su bile istaknute kod ivo - tinja koje su se javile ranije tijekom evolucije kraljenjaka. Ta su podruja povezana s emocijama. Obino se smatra da su u kraljenjaka pod kontrolom viih dijelova mozga koji su se razvili kasnije t ijekom evolucije, kao to je to korteks (ili modana kora), koji se najvie razvio kod ljudske vrste. Ako su oteeni vii centri, kao to se zbilo s eonim podrujem nesretnog Phileasa Gagea, moe izostati kontrola niih centara. Njihova se aktivnost moe oito- vati u emocionalnom ponaanju, nekontroliranom i nesocijaliziranom. To je saeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings - Jackson. Vie ivane strukture razvile su se iz niih i upravljaju tim niim strukturama, ba kao to vlast proizala iz naroda upravlja i usmjerava taj narod. Ako je to tok evolucije, tada obratan proces raspadanja te organizacije nije samo povlaenje viih, nego istodobno i rasputanje niih. Ako se upravljako tijelo nacije iznenada uniti, imali bismo dva razloga za zdvajanje: 1) gubitak usluga uglednih ljudi, i 2) anarhiju ljudi koji ostaju bez kontrole. (Taylor, 1959) Jackson je bio pronicav opaa, a njegova je shema bila izuzetno za - nimljiva. Primjerice, iznio je miljenje da je nepredvidivo emocionalno ponaanje u pijanstvu rezultat upravo takvog rasputanja kakvo je naveo jer su vii centri iskljueni alkoholom. Tako imamo objanjenje zbog ega pi- jana osoba u jednom trenutku moe uroniti u ljubaznu sentimentalnost, a u drugom upasti u estoku tu njavu. irila se i privlana ideja koju je predloio Darwinov mlai suvremenik Haeckel (Sulloway, 1979). Krilatica je glasila ontogeneza rekapitulira filo - genezu. To znai da razvoj svakog pojedinca, poevi od faze embrija, ponovno prolazi faze evoluci je od jedne stanice nadalje. Premda biolozi vie ne misle da je to najtoniji nain promatranja embrionalnog razvoja, verzija te ideje postala je pravovjernost u fiziolokim objanjenjima ponaanja. Najnii dijelovi ivanog sustava, kao to su lena modina i produena modina, kontroliraju jednostavne reflekse - refleksi su svojstveni evolucijski najstarijim kraljenjacima. Isprva se smatralo da je i ponaanje djece u' mjeri skup refleksa. Tijekom evolucije sljedei su se razvili slojevi l mozga, i oni sljedei sazrijevaju u mozgu djeteta. Te strukture uklju talamus i limbiki sustav. Oni su povezani s emocijama kao to je 1^ voenjem organiziranih sklopova aktivnosti, kao to su napadi koje Hess. Takvi su sklopovi svojstveni niim sisavcima i maloj dj eci koj^|S9^u

it4 socijalizirana. Na kraju se zbiva evolucija korteksa, najvieg sloja. Kod odraslih Ijudi ovo podruje, za koje se smatra da upravlja viim mentalnim procesima, preuzima kontrolu nad refleksima i emocionalnim centrima smjetenim nie.

Pristupi shvaanju emocija

35

Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za otkrie funkcionalne organizacije diencefalona za koordinaciju unutarnjih organa. Cudnom igrom sudbine podijelio je nagradu s Egasom Monizom, koji je raz- vio operativnu tehniku prefrontalne leukotomije da bi ublaio odreene vrste psihoza. Pri toj operaciji kirurg je izazivao posljedice sline onima to ih je eljezna ipka sluajno izazvala kod nesretnog Phineasa Gagea. Neko vrijeme, prije pojave suvremenih lijekova u psihijatriji, prefrontalna leukoto- mija bila je popularna kao nain smirivanja nekih emocionalno uznemirenih p sihij atrij s ki h bolesnika. Procjenjuje se da je izmeu 1936. i 1955. godine oko 40 000 do 50 000 pacijenata bilo podvrgnuto toj operaciji (Freeman, 1971). Moda e vam se uiniti udnim da je uinak smirivanja, koji je bio svrha ovih operacija, suprotan uinku koji je ozljeda izazvala kod Phineasa Gagea. Vjerojatno je zajedniki element bio emocionalna otupjelost, distanciranje od emocionalnih posljedica. Do ezdesetih godina 20. stoljea prefrontalna leukotomija se prestala izvoditi, a postala je i sramotnom (Valenstein, 1973). Velike operacije koje razaraju tkivo danas se vie ne koriste, no izuzetak su manja, lokalizirana odstranjivanja mozgovnog tkiva. Premda ljudski mozak u znaajnoj mjeri podnosi oteenja, suvie je sloen da bi mu razaranje velikih dijelova donijelo ikakve koristi.

Magda Amold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske teorije

...emocijepodrazumijevaju dvostruki odnos, iprema objektu iprema ja koje doivljava objekt. Magda Arnold iJ. Gasson, 1954. Moja je namjera ponovno otvoritipitanja koja su dugo vremena bila na zlu glasu u amerikoj psihologiji. Sylvan Tomkins, 1962. U drugoj polovici 20. stoljea, isprva slabo, uli su se glasovi koji izraavaju zabrinutost zbog toga to su emocije zanemarene u akademskom svijetu. Meu tim su glasovima bili oni Magde Arnold i Sylvana Tomkinsa; oboje su 1954. godine objavili znaajna djela. Arnoldova je (zajedno s J. Gassonom, 1954) iznijela pretpostavku da se emocije zasnivaju na procjeni dogaaja, a Tomkins je predloio ideju koja je u prvi plan stavila istraivanja o emocio- nalnim izrazima lica. Procjena u suvremenim istraivanjima emocija znai da se svaka emo - cija temelji na vrednovanju dogaaja. Znamo li kakve su te procjene (ili vre- dnovanja), moemo predvidjeti emocije; a znamo li kakve su emocije, moemo opisati procjene. Frijda je napisao: Procjena je sredinje pitanje teorije emocija (1993.b, str. 225). Mnogi e se s time sloiti. Ideja je sljedea: Arnoldova i Gasson predloili su da emocija povezuje ja i objekt. Za razliku od percepcije, koja govori o tome na koji nain znamo to je izvan nas, ili linosti, koja se odnosi na to kakavje svatko od nas iznutra, emocije su u osnovi vezane uz odnos. Arnoldova i Gasson to kau na ovaj nain: Emocija ... je sklonost koju osjeamo prema objektu koji je pro - cijenjen kao prikladan, ili odbojnost prema objektu koji vrednujemo kao ne- prikladan, potkrijepljena specifinim tjelesnim promjenama, ovisno o vrsti emocija (1954, str. 294). Premda procjena nije daleko od Aristotelove ideje vrednovanja, ideja procjene u odnosu na nas same potaknula je nov nain razmiljanja. Arnoldova i Gasson su razradili svoju ideju. Sklonost se odnosi na pri- vlanost ili odbojnost nekog objekta. Prosudba (svjesna ili nesvjesna) se od- nosi na to je li neki objekt prikladan ili neprikladan za nas, pa je emocija su- kladno tome pozitivna ili negativna. Zatim dolaze daljnja razlikovanja, ovisno o tome je li objekt prisutan ili ne i postoje li tekoe u djelovanju. Ne postoje li

36

Razumijevanje emocija

tekoe u dosezanju ili izbjegavanju objekta, osoba mu se jed - nostavno pribliava ili se udaljava od njega, a takve se emocije oznauju kao impulzivne; postoje li tekoe, Arnoldova i Gasson te emocije nazivaju emocije prijepora. Na temelju ovakve razlike oni predlau listu pozitivnih i negativnih emocija, a svaka od njih odreena je karakteristinim procjenama. Ako je neki objekt vrednovan kao prikladan i prisutan je, impulzivna emocija je ljubav; ako je neki objekt vrednovan kao neprikladan i nije prisutan, prije- porna emocija je strah. Ideju je preuzeo Lazarus (1966) u formulaciji transak- cija ljudi s njihovom okolinom, koja je imala iroku teoretsku i praktinu primjenu u ideji stresa i bolesti, a u novije vrijeme mnogi su eksperimentatori pokuali odrediti koje se tono procjene donose u kojim okolnostima, i kako se one odraavaju na emocije. Kao i Magda Arnold, i Sylvan Tomkins je emocije smatrao sredinjim dije - lom ljudskog ivota. Njegove hipoteze, utemeljene na ideji povratne informa- cije (iz teorije kontrole) i funkcije emocija i svijesti po prvi put su pred- stavljene na Meunarodnom kongresu psihologa 1954. Cjelovita teorija po- javila se 1962, a objavljena je i knjiga njegovih odabranih radova (1995). Tomkinsovo je pisanje analitino, poticajno, otvara nova pitanja - i teko ga je saeti. No nekoliko njegovih koncepata nailo je na irok odjek. Najvanija je njegova zamisao da je osjeaj glavni motivacijski sustav, to je sredinji pojam ideje da su emocije pojaala. U psihologiji se smatralo da je problem motivacije rijeen idejom nagona, kao to su glad, e i seksualni na - gon. Tomkins smatra da to nije tako: To je potpuno pogreno. Intenzitet, hitnost, neutaivost nagona je pri vid. Privid je stvoren pogrenim prepozna- vanjem signala nagona s njegovim pojaalo. Pojaalo je afektivni odgovor na taj nagon (Tomkins, 1970, str. 101). Tomkinsova je slika ukljuivala neko - liko motivacijskih sustava, a svaki od njih vezan je uz o dreenu funkciju (, disanje, seks), svaki se moe natjecati s drugima i obuzeti osobu. Sto je to to daje prednost jednom nagonu pred drugima? To su emocije. One pojaavaju signal jednog nagona, ba kao to se glasnoa zvuka na audiosu - stavu podeava okretanjem gumba za kontrolu jaine zvuka. Evo dvije od Tomkinsovih ilustracija. Prvo: kad, zbog bilo kojih razloga, iznenada zastane disanje, primjerice kod utapanja ili davljenja, ono to vidimo nije nedostatak kisika, nego panian strah koji pojaava nagonski po- riv da se borimo za dah. Piloti u Drugom svjetskom ratu koji su odbili nositi maske s kisikom, takoer su patili od gubitka kisika, ali polako. Dojam nije bio neugodan - naprotiv, bio je ugodan. Signal nije bio pojaan, i neki od tih pilota umrli su sa smijekom na usnama. Drugo: kad smo seksualno uz- bueni, nisu spolni organi ti koji postaju emocionalno uzbueni, premda se u njima zbivaju izrazite promjene. Osoba je ta koja je uzbuena, koja se pri- bliava drugoj osobi i ispunjenju. Ono to ine tjelesne promjene jest to da pojaavaju spolni nagon, ine ga neodlonim i daju mu prvenstvo pred drugim potrebama. Tomkins je nastavio dokazivati da su lice i njegovi izrazi primarna pojaala emocija kod ljudi. Naglo se zbivaju fizioloke primjene u krvotoku i pokre- tima miia, koje privlae panju na odreenu potrebu ili cilj. Tako se dogo - dilo da je lice postalo sredite istraivanja o emocijama: dvojica istraivaa iji je rad bio tako usmjeren, Paul Ekman i Carroll Izard, poticaj za svoja is traivanja pripisuju Tomkinsu. Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne in- formacije, na perceptivnu stranu. Tomkins se sa svojom idejom tjelesne povratne sprege i prioriteta meu nagonima usmjerio na ishod, na motoriku stranu. Ono to im je zajedniko je pojam emocija kao normalnog funkcioni- ranja, to je otvorilo put novoj eri istraivanja.

Alice Isen i Gordon Bower: eksperiment o uincima emocija

uspjeha

Topli ar

Iz naslova lanka Alice Isen, 1970.

Pristupi shvaanju emocija

37

Eksperimentalna psihologija bila je veim dijelom 20. stoljea dominan - tan pokret u psihologijskim istraivanjima. Emocije nisu potpuno izmakle panji. Meu najranijim eksperimentima su Pavlovljeve (1927) studije uvje- tovanja kod ivotinja. Premda su esto opisivane na drugi nain, one se za- pravo odnose na emocije - Pavlovljevu metodu i njezine implikacije prikazat emo u 5. poglavlju. Postoje i razliiti pristupi eksperimentiranju na ivoti - njama, a neki od njih primjenjivani su pri provjeri hipoteza o tjelesnim promjenama kod emocija koje predvia Jamesova teorija, opisana ranije u ovom poglavlju (Ruckmick, 1936). U novije vrijeme sve su brojnija nova eksperimentalna istraivanja, ne samo o emocijama, nego i o njihovim utjecajima. U tome je jedan od predvodnika Alice Isen. U jednom od svojih ranih eksperimenata (1970) pri- mijenila je test perceptivno-motorikih vjetina. Nasumce odabranim lju- dima reeno je da su uspjeno rijeili taj test. Nakon toga bili su umjereno sretni. Isen je istraivala posljedice tog osjeaja. U usporedbi s drugim ispi - tanicima koji su rjeavali isti perceptivno-motoriki test, ali im nije reeno da su uspjeli, bili su spremniji pomoi neznanki (suradnici eksperimentatora) koja je iz ruku ispustila knjige. Vjerojatno najdojmljiviji eksperiment koji je Isenova provela nije o soci- jalnom ponaanju kao to je pomaganje ljudima, nego o onome to moemo nazvati kognitivnim posljedicama. Isenova i sur. (1978) su izazvali umjereno sretno raspoloenje kod ljudi u trgovakom centru dajui im poklon. U na- izgled nevezanoj anketi kupaca ti su ljudi izjavili da njihovi automobili i tele- vizijski prijemnici rade bolje i trebaju manje popravaka nego kontrolni ispi- tanici koji nisu dobili poklon. Isenova je nastavila istraivanja pokazujui da srea ima dalekosean utjecaj na kognitivnu organizaciju (Isen i sur., 1978). Ona moe ljude uiniti kreativnijima u rjeavanju problema, i potaknuti kod njih neobinije asocijacije na rijei. Saetak rezultata Isenove i njezinih su- radnika dan je u tablici 1.2.

7Jblica 1.2 Primjeri efekata koje su nali Isenova i sur. u eksperimentima u kojimaje izazivano sretno raspoloenje. U svakoj od studija efekti su usporeivani s onima neutralnog i/ili negativ - DQg raspoloenja. Izuzev djece u razvojim studijama koje opisuje Isenova (1990), ispitanici su bili odrasli, obino studenti.

38
Iszraivanje Isen, 1970.

Razumijevanje emocija

Metoda induciranja Informacija o uspjehu na zadatku Nuenje kolaia Poklon

Efekti induciranja Vee donacije u dobrotvorne svrhe, pomo neznancu Vea spremnost na pomo, manje ljutnje u knjinici Bolje dosjeanje pozitivnih sjeanja Rjee spominjanje problema s kupljenom robom

Isen i Levin, 1972 Isen i sur., 1978.

Isen i sur., 1985. Camevale i Isen, 1986. Isen i Geva, 1987.

Pozitivno asociranje rijei i druge dvije Neobinije asocijacije na rijei metode Crtani filmovi i poklon Vreica bombona Poteno cjenkanje, manje svadljivosti Vie opreza zbog mogueg gubitka kad je rizik velik, manje opreza zbog mogueg gubitka kad je rizik mali Bolje kreativno rjeavanje problema Vie zadovoljstva u rjeavanju zadataka Naprednije razvojne razine Bra klinika dijagnoza, vei interes za pacijente

Isen i sur., 1987. Craiger, Billings i Isen, 1989. Isen. 1990. Isen i sur., 1991.

Filmska komedija ili bombon Gledanje smijenih televizijskih omaki Naljepnice za djecu Informacija o uspjehu u rjeavanju anagrama

Kasnih sedamdesetih godina 20. stoljea i Gordon Bower je zapoeo prouavati efekte raspoloenja na zapamivanje i druge vrste kognitivne uspjenosti. U lanku koji je postao vrlo poznat (Bower, 1981) opisao je broj- ne eksperimente o uincima induciranja sretnog i tunog raspoloenja. Bower je u nekim svojim istraivanjima koristio hipnozu, no esto se koriste i neke druge metode induciranja raspoloenja i ini se da imaju slian uinak: neke su spomenute u tablici 1.2, dok su druge, npr. davanje ljudima da itaju 60 sretnih ili tunih tvrdnji o sebi (Velten, 1968), ili pak sluanje vesele i tune glazbe (Niedenthal i Setterlund, 1994). U jednom je istraivanju Bower traio od svojih ispitanika da se dosjete bilo kakvih dogaaja iz svog djetinjstva prije petnaeste godine, da ih zadre u pamenju desetak minuta i kau reenicu ili dvije o svakom dogaaju. Drugi dan, u neutralnom raspoloenju, od ispitanika je traio da razmisle o svakom dogaaju i oznae ga kao ugodan, neugodan ili neutralan. Dan nakon toga k od svakog ispitanika izazvano je sretno ili nesretno raspoloenje. Ispitanici s izazvanim sretnim raspoloenjem bili su uglavnom skloni dosjetiti se onih dogaaja koje su oznaili sretnima, no dosjetili su se svega nekoliko dogaaja koje su oznaili kao tune. Ispitanici ije je raspoloenje bilo tuno bili su neto skloniji dosjeati se tunih dogaaja u usporedbi sa sretnim ispitani - cima, to pokazuje slika 1.7. Uobiajeno objanjenje ovakvih rezultata je dosjeanje sukladno ra - spoloenju: u eksperimentu Isenove i sur. (1978) s anketom kupaca, ispitani- cima su padala na pamet pozitivnija iskustva u vezi s automobilima, televi- zijskim prijemnicima i slino kad su bili sretnog raspoloenja, a i u Bowerovu eksperimentu sretnim ispitanicima u sjeanje su dolazile sretnije uspomene iz djetinjstva.

Pristupi shvaanju emocija

39

Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraivanja uspomena ljudi iz djetinjstva prije petnaeste godine. Slika pokazuje broj estica kojih su se ispitanici dosjetili kad im je hipnozom izazvano sretno ili tuno raspoloenje. Kad su bili sretno raspoloeni, dosjeali su se puno vie uspomena koje su prethodno oznaili kao ugodne. Kad su bili tuno raspoloeni, dosjeali su se neto vie neugodnih uspomena. Opisat emo utjecaj emocija iz jo dvije Bowerove studije. U jednoj od njih istraivao je utjecaj raspoloenja na tumaenje slika iz Testa tematske aper- cepcije. U tom testu ljudima se prikazuju slike neodreenog znaenja i od njih se trai da ih opiu. Tako je, na primjer, ispitanik s induciranim sretnim raspoloenjem rekao o eni koja gleda niz polja: Ova ena gleda prekrasan pejza. Ona je ovdje dospjela iz oblinjeg kampa i uronila u ljepotu okolia. Nikad se nije tako dobro osjeala.... (Bower, 1981). U drugom eksperimentu ispitanicima je pobueno sretno ili nesretno raspoloenje, a zatim su itali priu koja je opisivala dva lika, jedan sretan i jedan tuan, kako se sastaju i igraju tenis. Idueg dana ispitanici su se dosjeali prie u neutralnom ras - poloenju. Ljudi koji su itali priu u sretnom raspoloenju poistovjetili su se sa sretnim likom i dosjetili se vie injenica o njemu nego o drugom liku. Oni koji su itali priu u tunom raspoloenju poistovjetili su se s tunim likom i zapamtili vie injenica o njemu. Eksperimenti Isenove i Bowera ne pokazuju samo da emocije mogu imati velik utjecaj na pamenje, socijalnu interakciju, interpretaciju i slino. Oni su takoer potaknuli psihologe koj i se bave klinikim pitanjima da istrae mogu li ti mehanizmi objasniti ustrajnost raspoloenja kod psihijatrijskih sindroma. Selektivno prisjeanje tunih dogaaja u tunom raspoloenju moe imati vaan utjecaj na trajanje depresije (vidi 11. poglavlje), i dati odgovor na to koje vrste terapije mogu utjecati na trajna raspoloenja (vidi 12. poglavlje).

Ervin Gojfnian i Arlie Russell Hochschild: dramaturska perspektiva

Diite uzbunu! Krilatica na zidu ureda agencije za naplatu dugova Erving Goffman je ustvrdio da Shakespeareova izreka itav svijet je po - zornica (u Kako vam drago, 1623) nije samo metafora: mi se doslovno jedni drugima predstavljamo na dramatski nain, i drutvenu stvarnost u kojoj ivimo stvaramo kao neku vrstu predstave. Iz tih se predsta va stvaraju

40

Razumijevanje emocija

inoralni svjetovi, iz njih izvodimo vlastitu samosvojnost, a drugi iz njih izvode svoje shvaanje o tome tko smo mi. Goffmanovo vjerojatno najvanije djelo za razumijevanje emocija je esej Uitak u igri, objavljen u njegovoj knjizi Susreti (1961). To je jedna od najvanijih analiza prirode sree jo od Aristotelovih vremena. To je i pre- rada, u socijalnom smislu, Freudove Psihopatologije svakodnevnog ivota (1901). Ona istrauje psihologiju uloge i pogreku koju inimo ako emocije shvaamo sa mo kao individualne: one su esto, a vjerojatno i veim dijelom socijalne. O svakoj socijalnoj interakciji, onoj u duanu, na poslu i u obitelji, moemo razmiljati kao o igri, kae Goffman. Razliite igre, kao to su ah, Monopoli, tenis, samo su pojednostavljene verzije tipova socijalne interak- cije. U svakom tipu igre moemo eksperimentirati, inei pogreke i eksperi mentirajui iznova, bez posljedica koje te pogreke imaju u stvarnom ivotu. Kad udemo u bilo koju vrstu interakcija, u igri ili u stvarnom ivotu, to je kao da prolazimo kroz membranu u maleni svijet s vlastitim pravilima, vlastitom tradicijom i vlastitom povijeu. Preuzimamo ulogu koj a nam je u takvoj vrsti interakcija dodijeljena - u partiji tenisa moda emo prvi servirati, u obinom ivotu moda je naa uloga da budemo studenti. Unutar membrane mi se ponaamo na odreen nain da bismo odrali nau ulogu, slijedei naznaena pravila ili scenarije koji vrijede unutar te membrane. U tenisu tako pokua- vamo lopticu prebaciti preko mree, kao studenti pokuavamo uiti. I mi i drugi promatramo ova ponaanja kao dobra ili loa, ispravna ili neispravna, ili tek dijelom ispravna. Ona trae komentar drugih - ukljuujui prijedloge za promjene, pokudu i pohvalu. Drugim rijeima, posebna pravila unutar svake vrste membrane stvaraju moralne svjetove koji su predmet veeg dijela nae konverzacije: Trebao bi vie raditi na tom bekhendu, ili: Nije li to sjajno? Ove godine prola je s odlinim! Ovdje dolazi Goffmanovo tumaenje emocija: uz to to igramo svoju ulogu, bolje ili loije, moemo se zapitati koliko se jako uivljavamo u tu ulogu. Igre su zabavne jer su socijalne interakcije u koje se lako moemo ukljuiti bez ostatka. Openito, vidimo da vie sree donosi potpuni anga man u onome to radimo. No u ivotu je vrlo esto prisutan unutarnji kon - flikt: moemo slijediti pravila, glumiti po scenariju, a da se ne uivimo u ulogu. Moda bismo zapravo eljeli raditi neto drugo. Tu dolazimo do nekih aspekata naih ivota kojima smo nezadovoljni i zbog kojih patimo. Arlie Hochschild otila je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman. U svojem radu ona istrauje napetost do koje moe doi kad je osoba u konfliktu zbog uloge koju ima, kad postoje dvojbe oko toga tko smo i ponaanja koje pokazujemo. Roditelji Hochschildove radili su za Ministarstvo vanjskih poslova Sjedi- njenih Drava, i ona opisuje kako je s dvanaest godina obilazila goste na dip- lomatskom prijemu sa zdjelom kikirikija i pitala se je li smjeak onih koji su prihvatili njezino nuenje iskren. Njezini su roditelji pokazivali interes za geste i raspravljali su i tumaili nategnut smijeak bugarskog poslanika , skretanje pogleda kineskog konzula i dug stisak ruke francuskog ekonom- skog ataea (Hochschild, 1983, str. ix). Ove geste nisu samo prenosile znaenje od jedne k drugoj osobi - one su bile razmjena poruka izmeu vlada. Je li dvanaestogodinjakinja nuila kikiriki samo glumcima koji su igrali propisane diplomatske uloge? Gdjejezavravalaosoba, azapoinjao posao? Kao polaznica poslijediplomskog studija, Hochschildova je nastavila traiti odgovore na taj problem: prodaju li prodavai proizvod ili vlastitu linost? Razvila je teoriju emocionalnih pravila. Ona mogu biti privatna i nesvjesna, ili socijalno posredovana u zanimanjima koja od nas zahtijevaju da aljemo signale drugima da bismo utjecali na njihove emocije i prosudbe. Hochschildova je prouavala obuku pilota i stjuardesa zrakoplovne tvrtke Delta

Pristupi shvaanju emocija

41

Airlines, na kojoj su oni uili kako upravljati avionom, kako djelovati u izvanrednim situacijama, posluivati hranu i tako dalje. No ono to je opisala je kako osoba mora nauiti sasvim odreenu vrstu ponaanja da bi postala stjuardesom Delta Airlinesa. Kandidatkinja je trebala nauiti igrati ulogu, slino kao to glumica ui ulogu. Glavni cilj te uloge je da kod putnika pobudi poseban emocionalni ton: Kandidati su opominjani: Doista se trudite oko svog osmijeha...osmijeh je vae najjae oruje (Hochschild, 1983, str. 105). Od njih se trailo da o putniku razmiljaju kao da je osobni gost u njihovu dnevnom boravku. Emocionalne uspomene kandidata o osobnoj gostolju- bivosti bile su koritene na nain koji bi Stanislavski preporuio (str. 105). Pristup je isti kao kod glumake metode Stanislavskog: i tehnika vjebanja odreenih izraza i dozivanje uspomena koje prate te izraze dio su zahtjevnog uvjebavanja uloge koje je Stanislavski (1965) preporuivao profesionalnim glumcima. Lake je uvjerljivo odigrati ako se glumac potpuno uivi u ulogu. Rad koji ukljuuje stvaranje emocija u sebi, kako bismo ih izazvali u dru - gima, prilino je est. Hochschildova ga naziva emocionalni napor. Ona je izraunala da je 1970. godine 38 % svih plaenih poslova u Sjedinjenim Dravama zahtijevalo znaajan emocionalni napor. Unutar kategorija po- slova koji zahtijevaju takav napor, ene su dva puta zastupljenije od muka- raca. Svrha takvog napora je socijalna. Posao tajnice trai ljubaznost, vedrinu, spremnost na pomo: njegova je svrha davanje ugodne emocionalne potpore efu. Mnogi poslovi koji trae emocionalni napor su na dodirnoj toki izmeu tvrtki i korisnika. Kao i u civilnom zrakoplovstvu, cilj je poboljati prodaju proizvoda tvrtke. Nisu svi poslovi koji trae emocionalni napor usmjereni na izazivanje ugodnih emocija. Naplata dugova posao je posve suprotan onom zrako- plovne stjuardese: Dignite uzbunu bila je krilatica efa jedne agencije za naplatu dugova (Hochschild, 1983, str. 146). Premda nas Goffman, kao odjek Spinoze, moe uvjeriti da je tajna sree potpuna ukljuenost u ono to inimo, Hochschildova to dovodi u pitanje. Sto ako je ponaanje za koje smo na poslu plaeni u suprotnosti s bilo ime emu se moemo potpuno predati?

Povezivanje nekih niti

U prvom poglavlju naznaili smo neke pravce razmiljanja o emocijama. Ovo poglavlje nije namjeravalo biti poput uvodne radnje u prii - to dolazi u sljedeem poglavlju. Njegova je uloga da otkrije poneto od intelektualne opreme koja pripada ovom podruju. Mnogi itatelji literature o emocijama prigovaraju joj na pretjeranoj raznolikosti, diu ruke i zakljuuju da je podruje suvie heterogeno da bi bilo smisleno. Mi (autori ove knjige) imamo drugaije stajalite. Postoji razno- likost, no elimo pokazati da se ti pristupi nadopunjuju i da se moe razabrati jedinstvenost. Takoer vjerujemo da vama kao itateljima u poetku moe pomoi da se

42

Razumijevanje emocija

poistovjetite samo s jednim ili s nekoliko zaetnika, iji interesi i spoznaje odgovaraju vaoj vlastitoj intuiciji. Nadamo se da smo ovdje ponudili do - voljan broj takvih zaetnika da biste to mogli uiniti. Tada spoznaje jednog od njih mogu posluiti kao poetna toka. Prema tim spoznajama moete usva- jati nove informacije i zapoeti stvarati na njima zasnovanu strukturu. Ovdje se ne spominju svi zaetnici istraivanja emocija. Odabrali smo samo neke od njih, koji su zapoeli itav pravac istraivanja ili razmiljanja, a ne nuno i one koji su ga uinili vanim. Tako su, primjerice, John Bowlby i Ainsworth pridonijeli vie od bilo koga u zadnjih 20 godina naem razu - mijevanju emocionalnog razvoja u djetinjstvu. Rad ovih autora oslanja se na Freudov, pa se oni ne spominju u ovom poglavlju, no njihova su istraivanja cjelovito predstavljena u 7. poglavlju. Neki koji su najvie utjecali na autore knjige osobno, primjerice Herbert Simon, Michael Rutter i George Brown, takoer se ne spominju sve do kasnijih poglavlja. Pria ove knjige zapravo poinje sa sljedeim poglavljem: jesu li emocije razliite ili iste u razliitim drutvima?

Saetak
U ovom poglavlju upoznali smo vas s nekim autorima koji su postavili te- melje razumijevanja emocija u zapadnoj intelektualnoj tradiciji, a svaki od njih predstavljen je nekima od svojih najvanijih ideja. Postoji puno razliitih pristupa razumijevanju emocija: utemeljitelji su u svoje metode ukljuili opaanje u prirodnim uvjetima (Charles Darwin), postavljanje i provjeru teo- rija primjerima i protuprimjerima (William James) i paljivim sluanjem ljudi koji govore o svojim emocionalnim iskustvima (Sigmund Freud). Mnoge spoznaje o emocijama opisali su i iznijeli ljudi koji nisu bili znanstvenici, nego filozofi kao to su Aristotel, Rene Descartes i Baruch Spi - noza, ili knjievnici kao to je bila George Eliot. Suvremena istraivanja o emocijama prisutna su u mnogim disciplinama prirodnih i drutvenih znanosti: kao i psiholozi (Magda Arnold, Sylvan Tomkins, Alice Isen, Gor- don Bower), i istraivai u okviru antropologije (Erving Goffman), sociolo- gije (Arlie Hochschild), medicine (John Harlow) i neurofiziologije (Walter Hess) utemeljili su vane nove pravce, kao to su to inili i autori u drugim disciplinama. Ne bismo mogli razumjeti emocije ili njihovo znaenje bez obraanja panje na multidisciplinarnu prirodu razumijevanja.

Prijedlozi za daljnje itanje

Najbolji opi i sveobuhvatan uvod u emocije, s poglavljima posveenim interdiscipli - narnim temeljima istraivanja o emocijama, biolokoj osnovi, psiholokim proce - sima, drutvenim procesima i pojedinim emocijama: Michael Levvis i Jeanette M. Haviland (Ur.) (1993) Handbook of emotions. New York: Guilford. Knjiga koja zahvaa razliite pristupe emocijama koje smo predstavili u ovom po - glavlju ukljuujui sociologiju, psihologiju, filozofiju, knjievnu prozu - i integrira te razliite pristupe: Thomas J. Scheff (1990). Microsociology: Discourse, emotion and social structure. Chicago: University of Chicago Press.

Pristupi shvaanju emocija Za kratku povijest istraivanja emocija: George Mandler (1984). Mind and body: Psychology ofemotions and stress. New York: Norton, 2. poglavlje The psychology of emotion: Past and present. Za zanimljiv opi prikaz emocija i njihovih svojstava: Nico Frijda (1988). The laws of emotion. American Psychologist, 43, 349-358.

43

44

Razumijevanje emocija

2.

/)(Hj/aoJje

Sadraj

i C /u</fu/4l//t O rs/oaca/tje c//tocija

Kulturalni kontekst

Romantizam Usporedba izmeu nas i Ijudi iz drugih kultura Emocionalna klima

Ima li univerzalnih Ijudskih emocija?

Razlike u pojavi emocija i njihovu tumaenju u razliitim kulturama Pravila pokazivanja emocija Kulturalno osmiljavanje i socijalna uloga emocija
Strastvena ljubav

Zaljubljivanje Srednjovjekovna dvorska Ijubav Zaljubljenost kao prijelazna drutvena uloga

Saetak Prijedlozi za aljnje itanje

Pristupi shvaanju emocija

45

... postoji neka vrsta univerzalnogjezika, koji se sastoji od izraza lica i oiju, gesti i tona glasa, koji mogu pokazati misli li osoba neto zatraiti i dobiti, ili odbiti i nemati nita s tim. Augustin, Ispovijedi, 1-8

Kulturalni kontekst
U zapadnoj kulturi postoji sumnjiavost prema emocijama. Ta ideja po - tjee jo od Platona (375 g. pr. Kr.), koji je smatrao da se emocijama ne moe vjerovati, jer izviru iz niih dijelova uma i izopaene pameti. U suvremeno doba tu je podozrivost unio Charles Darvvin (1872), koji je smatrao da je, kod odraslih ljudi, izraavanje emocija zastarjeli trag nae evolucije od ivotinja i naeg razvoja od djetinjstva. Nije teko uoiti podcjenjivaki stavprema emocijama u zapadnoj kulturi: ako u raspravi elite odbaciti ono to kae druga osoba, moete rei da je osoba tek emocionalna, mislei pod tim iracionalna. Emocije se esto smatra nekontroliranima i destruktivnima, u usporedbi s konstruktivnim pro- izvodima paljiva razmatranja. Emocije se katkad smatraju primitivnima i djetinjastima, ee nego civiliziranima i odraslima. No nasuprot tome, a na kraju ak i dojmljivije, emocije se smatraju vrstim jamcem autentinosti, najboljim putem do nae vlastite biti. Kao t o je to Solomon izrekao: Emo- cije su ivotna snaga due, izvor veine naih vrijednosti (str. 14). I podozrivost prema emocijama i potvrda njihove vrijednosti proizvod su zapadne kulture. To vidimo u injenici da ni podozrivost ni potvrda, a niti nji - hova paradoksalna mjeavina kojoj smo svjedoci u zapadnoj kulturi, nisu univerzalne. Neka druga drutva emocije promatraju drugaije. Tako emo prikazati neke prizore iz emocionalnog ivota u kojima postoji slinost s dananjim zapadnim drutvima, ali i neke razlike. To emo uiniti na dva naina: povijesnim sadrajima koji pokazuju izvor zapadnih vjerovanja i iskustava s emocijama te usporedbom sa suvremenim nezapadnim kultu- rama.

Romantizam
Pogledajmo u nedavnu kulturnu povijest da bismo dobili sliku o tome kako su se pojavile dananje zapadne ideje o emocijama i kako se one odravaju. Osamnaesto stoljee u Europibilo je doba prosvjetiteljstva, kadje znanstveno razumijevanje svemira napredovalo s Newtonovim zakonima, i kad je netolerancija postala sramotnom u javnom ivotu, to je dovelo do njezina slabljenja. Civilizirani razum postao je ideal. Kant (1784) je to ovako izrazio: Usudite se misliti, imajte hrabrosti koristiti se vlastitim umom (str. Do vremena u kojem je Kant napisao ove retke zbila se jo jedna pro- mjena, manje ili vie kao suzdran odgovor na teme prosvjetiteljstva - zvala se romantizam. U Europi i Americi, usprkos moguim proturjejima nekih od naih kulturalnih vjerovanja o emocijama, romantino je vjerojatno jo uvijek prikladan naziv za zapadni kulturalni stil. Romantizam je afirmacija emocija i

46

Razumijevanje emocija

njihova znaenja u osobnom ivotu, politici, knjievnosti, filozofiji. Do 19. stoljea romantizam se uvrstio kao dio zapadne kulture, manje ili vie neodvojiv od ideja osobne slobode. Oblikovanje romantinog duha openito se pripisuje Jean -Jacques Rou- sseauu (1775), siromanom graaninu Zeneve. Spremno prihvaanje njego - vih ideja znailo je da su ljudi spremni za promjenu vrijednosti koju je on predloio. Prvi je predloio ideju, koja se danas ini oitom, da se religijska osjetljivost prije temelji na onome to osjeamo nego na autoritetu, Svetom pismu ili na argumentima u prilog postojanju boga. Upravo je on poeo napa - dati pokuaje kultiviranja kao umjetne i tetne: umjesto toga predlagao je da odgoj bude prirodan i da prirodne emocije ljudi ukazuju na to to je ispravno - oni samo trebaju biti otvoreni osjeaju vlastite savjesti. Njegova glasovita reenica s poetka Drutvenog ugovora (1762) ovjek je roen slobodan, a svugdje je u lancima postala je poziv na okupljanje jakobincima u Fran - cuskoj revoluciji, a te su misli prele i Atlantski ocean da bi potaknule ameriki rat za nezavisnost. Romantizam je nadahnuo pisce, a oni su nastavili artikulirati kulturalne promjene koje su se tada zbivale. Romantiari su bili oarani prirodnim. Poeli su se cijeniti divlji krajolici, prije smatrani zastraujuim i barbarskim. Pisci su poeli istraivati obian ivot umjesto ivota plemia. Istraivali su djetinjstvo, snove, daleke krajeve, egzotino. Samo pisanje postalo je nain otkrivanja unutarnjih emocionalnih istina. Umjesto razuma, ideal su postale emocije, proivljene i prihvaene. Emocije su izraavali pjesnici, romanopisci i dramatiari, kao i slikari i glazbenici. itatelji, publika, gledatelji, sluatelji takoer su bili dirnuti; i oni su osjeali emocije. Sjetite se nove drutvene znanosti George Eliot (o njoj smo govorili u 1. poglavlju), u kojoj emocio- nalno iskustvo postaje sredinje pitanje. Umjesto opisivanja povijesti romantizma, razmotrit emo samo jedan ro - mantiarski roman onaj Shelley, keri slavne feministice Woll- stonecraft i drutvenog reformatora Williama Godwina. Sa 16 godina pobje- gla je od kue s pjesnikom Bysshe Shelleyem. Kad joj je bilo 18 go- dina je s , svojom polusestrom Claire, lordom i jo jednim prijateljem bila na praznicima tijekom neugodnog ljeta u Alpama. Neprekidna kia danima ih je osudila na boravak u kui. Puno su itali i vodili duge razgovore o knjievnosti, filozofiji i biologiji. Jedan dan je predloio da svatko od njih napie priu o utvari. Legavi u krevet Shelley nije mogla zaspati. Potaknuta razgovorom o pokusima u kojima su elektrinom strujom izazivani pokreti miia kod mrtvih, njoj se ukazala slika znanstvenika s monim strojem, koji klei nad stravinom utvarom ovjeka

Pristupi shvaanju emocija

47

FRANKENSTEIN;
OR, DW K

tW, ,

fro TllE MODEUN PROMETHEUS. T* mmmii mt f Did t *oicit tfcec 4* tm * mr * Piusitt Lorr.

VOL. I.

iMnit *
LACHmOtOK, HCOHU, HARDtKO, HAVOH, * JOHSS. **.

1818.

Slika 2.1 Naslovna stranica prvog dijela prvog izdanja Frankensteina, kojeg je napisala Wollstonecraft Shelley, no koji je izvorno objavljen bez imena autora - bio je to jedan od prvih romana perioda romantizma u Engleskoj, koji naglaava emocije i njihove posljedice.

kojeg je sastavio. Njezina je pria postala Frankenstein (1818), jedan od najra- nijih engleskih romantiarskih romana i jedna od prvih znanstvenofantas - tinih pria uope.

Romantiarski roman Frankenstein Shelley

Roman govori o Victoru Frankensteinu, idealistinom znanstveniku koji otkriva kako mrtvu tvar proeti ivotom. Sakuplja dijelove tijela iz grobnica i stvara umjet - nog ovjeka, vieg od 2 m. Htio je da bude lijep no njegova je uta koa jedva pokri - vala rad miia i arterija (str. 105). Nakon godina napornog rada potaknutog is- traivakim arom, on daje iskru ivota, a zatim, kad se stvor poeo micati, zgroen bjei iz prostorije. Iscrpljen, pokuava spavati radosno sanja kako je na cesti susreo svoju voljenu, i oni se poljube. No tada njezine usne postanu modrosive, boje smrti, inilo se da se mijenja i ja sam pomislio da u naruju drim tijelo moje pokojne majke (str. 106).

48

Razumijevanje emocija

Frankenstein se budi s tom iznenaujue suvremenom slikom incestuozne zlou - potrebe prirode. Ponovno se penje gore u svoj laboratorij. Stvorenje se die i prua ruku kao da eli zadrati svog tvorca. Frankenstein nanovo bjei iz sobe. Kad je lice stvorenja mirovalo, bilo je runo, ali onako oivjelo, postalo je prizor iz pakla. Dvije godine poslije, nakon duge bolesti, Frankenstein se vraa obitelji u enevu i okriva da je ubijeno dijete, njegov brat. On u umi opazi svoje stvorenje i nagaa da je ono uinilo nedjelo. Slukinja biva osuena za zloin i zbog toga umire. U navali grizoduja Frankenstein pokuava nai utjehu bijegom u Alpe, no stvor ga pronalazi usred velianstvenog pejzaa. Stvor iskazuje odanost svome tvorcu. Pria o svom bijegu iz Frankensteinova laboratorija. U svojim prvim susretima s ljudima biva otjeran sa strahom i gnuanjem. Utoite je naao u naputenoj kolibici naslonjenoj uza zid seljake kue. Kroz kljuanicu promatra ukuane, mladu enu, mladia i slijepog starca, sestru i brata s njihovim ocem. Kad se starac njeno i toplo nasmijeio mladoj eni, stvorenje je osjetilo posebno i neodoljivo uzbuenje, kakvo nije nikad prije osjetio, ni od gladi niti od studeni, ni od topline niti od hrane, i odmaknuo se od prozora, ne mogavi podnijeti te emocije (str. 153-154). Tijekom mjeseci, dok je bilo skriveno, stvorenje skuplja drva i obavlja druge po- slove za obitelj. Mukotrpno ui njihov jezik i drutvene obiaje. S nevinou koja odaje autoriino pomno itanje Rousseaua, poinje osjeati prirodnu naklonost i lju- bav prema seljacima i njihovu jednostavnom ivotu. Poslije godinu dana posjeuje slijepog starca dok su ostali ukuani vani. Poinje objanjavati da im eli samo dobro, premda zastraujue izgleda; on je njihov dobar duh koji im je pomogao, on eli njihovo prijateljstvo. Starac slua, no ostali se vraaju i ostaju uasnuti. Mladiistue stvorenje, i ono bjei s nemonim oajem. Sljedeeg dana obitelj naputa kuu. Te noi, za vrijeme jakog vjetra, stvorenje u bijesu zapali svoju kolibicu i kuu. Te zime stvorenje luta uokolo u oaju, no s proljeem mu se vraa dobrohotnost. Odluuje pronai svog tvorca. U enevi nailazi na malog djeaka i prilazi mu mislei da je premalen za predrasude. No djeak se uznemiri, nazove ga ljudoderom i za - prijeti da e ga njegov otac, Monsieur Frankenstein, kazniti. Stvorenje zadavi djeaka, potaknuto bijesom i spominjanjem prezimena ovjeka odgovornog za nje- govu izoblienost. Danima nakog toga stvorenje pronalazi Frankensteina u Alpama. Kae da e ga ljudi zauvijek izbjegavati. Smatra da je postao izopaen, no to je zbog toga to je silno nesretan; ne moe podnijeti toliki prezir. Njegov osjeaj dobrote pretvorio se u bijes zbog mrnje koju mu drugi izraavaju. Stoga njegov tvorac mora napraviti jo jedno stvorenje, ensko, podjednako izoblieno, s kojim moe ivjeti u razumijevanju. "Bude li ijedno bie osjealo dobrohotnost prema meni kae stvorenje, uzvratit u stotinu puta toliko i stostruko vie...odvojenima od itava svijeta, ivot nam nee biti sretan, no bit e nekodljiv... (str. 191). Frankenstein je uasnut svojom dilemom: treba li riskirati stvarajui jo jednog monstruma, tako da se njih dvoje moe odati pustoenju, ili pak udovoljiti elji stvorenja koje trai blagost svoga tvorca? Frankenstein je i danas uzbudljivo tivo, izazovno u dananje doba robota i umjetne inteligencije, naeg iskoritavanja prirodnih bogatstava i razvoja sve pametnijih, no sve opasnijih tehnolokih sustava (Perrovv, 1984). U romanu je puno motiva romantine misli: prizori u divljem krajoliku, pozivanje na emocije kao na pokretae djelovanja, naglasak na prirodnom, nepovjerenje u umjetno, i strepnja od ljudi koji bahato prelaze svoje granice. Vrijednosti romantizma nisu bile svojstvene europskoj kulturi prije 18. stoljea. U romanu Shelleyeve mnoge su od tih vrijednosti jasno iskazane: one su jo uvijek s nama. Emocije

Pristupi shvaanju emocija doivljavamo kao razloge za mnoge svoje postupke.

49

Usporedba izmeu nas i Ijudi iz drugih kultura

Nekoliko je naina gledanja na kulturu. Jedan od njih je povijesni, itanje spisa iz prolosti i usporedba tekstova kao to je onaj Shelley s onim to je bilo prije i to vjerujemo danas. Drugi nain je onaj putnika kao to su an - tropolozi, koji donose vijesti o suvremenim kulturama drugaijima od nae. Jo je jedan nain prouavanje socijalizacije, kako djeca stjeu vjerovanja i vjetine drutva. U ovoj knjizi naim kulturnim naslijeem smatrat emo naslijee Sjeverne Amerike i Europe jer to je tradicija u kojoj su odgojeni autori ove knjige (engleskog i amerikog porijekla), i koju poznaju iz nepo- srednog iskustva. Da biste razumjeli emocije - vlastite, one drugih ljudi koje dobro poznajete i one ljudi u razliitim drutvima - morate se smjestiti u okvire vlastite kulturne tradicije. Budui da e veina itatelja ove knjige biti Sjevernoamerikanci i Europljani, zapoet emo sa zapadnom kulturom. No to je samo polazite, i to vrlo grubo, jer Europa i Amerika obuhvaaju brojne kulture. Ne smatramo da naa kultura ima prednost. Da smo Japanci ili In- dijci, drugaije bismo napisali ovo poglavlje i neke druge dijelove knjige. Iz - van kulturne tradicije ne postoji vrsto uporite na kojem bismo mogli stajati. Ovdje tvrdimo da kultura proturjei racionalnosti: meu nmogim vrijed - nostima koje moe usvojiti ljudsko drutvo, neke se odabiru radije nego druge. Primjerice, ustvrdili smo da je Sjeverna Amerika jo uvijek na nmogo naina romantina. Zabrinutost boraca za zatitu okolia sve je vea u posljednjih 20 godina. Ona je bliska romantiarskim stavovima i vrijed - nostima koje promiu prirodno, no to ne znai da je ta zabrinutost iracio - nalna. Istok i Zapad Pogledajmo emocionalnu atmosferu nezapadnog drutva, koje se, kao i zapadno, zasniva na novanoj ekonomiji. Razlike ne izviru iz razliitog stupnja industrijskog napretka, pismenosti ili slino: usprkos tome, razlikuju se emocionalne klime Europljana i Amerikanaca s jedne, te Japanaca s druge strane. Glavna razlika koju biljee i zapadni i japanski promatrai je u prirodi vlastitog ja. Na Zapadu ja zamiljamo kao ja-mene, samostalan entitet, izvor naih odluka, misli i postupaka, te kao sredite proivljavanja emocija. Taj ja odvojen je od ja drugih ljudi. U tom je drutvu vano postati nezavisan, potvrditi sebe, i natjecati se s drugima ako treba. Nasuprot tome, u Japanu i u brojnim nezapadnim kulturama mnogi su opisali ja kao mi -ja, koje proizlazi iz veza s obitelji, suradnicima i dru - tvenom skupinom, premda je taj prikaz bez sumnje pojednostavljen. Vanije je uklapati se zajedno s ostalima i s njima skladno ivjeti (Markus i Kitayama, 1991) . Da ne bismo mislili da je nezavisno ja ija autentinost izvire iz po- jedinanih elja i emocija, prirodno, moramo se prisjetiti da je taj naglasak na prirodnom dio zapadnog kulturnog naslijea (vidi prethodni dio o roman- tizmu). U okvirima svjetskih kultura, individualistiko ja je neobino (Geertz, 1975). U svakom drutvu djeca razvijaju sliku o sebi kao o biima fiziki odvoje - nima od ostatka svijeta. Neisser (1988) predlae da se taj fiziki aspekt na - zove ekoloko ja. K tome, ljudi vjerojatno svugdje imaju osjeaj osobnog duevnog ivota, ukljuujui i struju svjesnih misli, osjeaja i snova. Meutim neki drugi aspekti pojma o sebi se razlikuju i utjeu na emocionalni ivot. S meuzavisnim ili mi-ja, misli i osjeaji nisu usmjereni na odvojenost, ve na proimanje

50

Razumijevanje emocija

s drugima. Ideju o tome moete dobiti ak i u naem individualis - tikom drutvu: kad se zaljubite, moete osjetiti da se granice vas samih ire kako bi ukljuile drugu osobu u vaa najvanija razmiljanja, i da postajete vie mi nego ja. Ljutnja je na Zapadu emocija nezavisnosti i samopotvrivanja. U Japanu se ona smatra prikladnom meu Ijudima razliitih drutvenih grupa, pri - mjerice u samurajskoj ratnikoj tradiciji u feudalnom Japanu, no Markus i Kitayama (1991) izvjetavaju da se ljutnja smatra vrlo neumjesnom meu roacima ili kolegama. Nasuprot tome, ljutnja meu Amerikancima koji se poznaju i vole razmjerno je uobiajena i prihvaena. Ispitujui ljude koji su vodili dnevnike strukturirane poput upitnika, Averill (1982) je u Massachu- ssetsu naao da se ispadi ljutnje zbivaju otprilike jednom tjedno. Veinom su bili usmjereni na osobu koju je ispitanik poznavao i volio (npr. suprunik, ro- ditelj, dijete, prijatelj). Veina ispitanika (63 %) kae da je razlog za njihovu ljutnju bilo potvrivanje autoriteta ili nezavisnosti, ili popravljanje dojma o njima samima. Miyake i sur. (1986) jo od rane dobi nalaze razliite poslje - dice interpersonalne ljutnje u Americi i Japanu. Eksperimentatori su amerikoj i japanskoj djeci staroj 11 mjeseci pokazali zanimljive igrake, a svaku od tih igraaka su uparili s majinim glasom koji izraava radost, ljutnju ili strah. Kad se mjerilo vrijeme potrebno djeci da se ponu pribliavati igraki nakon to su uli majin glas, amerika i japanska djeca nisu se razlikovala u brzini pribliavanja igraki nakon zvuka majina radosnog ili ustraenog glasa. Nakon to su njihove majke progovorile ljutitim tonom, amerika su se djeca stala pribliavati igraki u prosjeku 18 sekundi kasnije, no japanskoj djeci je trebalo znaajno dulje da se pokrenu, u prosjeku 48 sekundi. Japanska djeca vjerojatno su bila vie inhibirana ljutitim glasom svoje majke jer ga rijetko uju. Okrenimo se pozitivnijim emocijama: u Japanu postoji emocija zvana amae, koja se ne moe jednostavno prevesti na engleski (Morsbach i Tyler, 1986). Amae je emocija meuovisnosti, koja izvire iz neke vrste simbioze, iz zadovoljstva zbog toga to nas druga osoba potpuno prihvaa. Ne moe se rei da tu emociju ne moemo prepoznati u drugim kulturama, ili da nema univerzalno znaenje. Prije se moe rei da u ivotu odraslih na Zapadu nema jasno mjesto. Njezin izvorni kineski ideogram bila je dojka koju beba sie. No kad zapadnjaci zamiljaju ovaj osjeaj, znaju da ga osoba treba prerasti. U Ja- panu nije tako: to je emocija prihvaanja unutar obitelji, a cijeni se i kao uza- jamna zavisnost koja postoji izmeu ljubavnog para. Ima svoj poseban naziv i posebno kulturalno znaenje. Na Zapadu bi se smatrala regresijomu razvoju. To nije emocija odvojenosti, ve isprepletenog zajednitva. Heelas (1986) itatelje vodi na ono to naziva Cookovom turnejom emo - cija u razliitim drutvima. On kae da se u nekim kulturama prepoznaje po - jedina emocija ili skup emocija, one imaju ime i o njima se u drutvu govori. Takve emocije su prespoznatljive (Levy, 1984), naime, njih kultura istie. Nasuprot tome, ini se da se neke emocije u odreenim kulturama rijetko javljaju, ili ih uope nema; nisu osmiljene niti se o njima govori. One su ne - spoznatljive. Tako su emocije zavisnosti kao to je amae prespoznatljive u Japanu, a nespoznatljive u Americi. Puka vjerovanja nas na Zapadu sklona su podcijeniti i potisnuti strah. Je - dan od izvora za takvo shvaanje je savjetnik za roditelje: Stearns i Haggarty (1991) su pregledali 84 takva prirunika objavljena izmeu 1850. i 1950. kao i popularnu literaturu namijenjenu djeci. Tri su istaknuta obiljeja tih pri - runika uoi 20. stoljea: upozorenja roditeljima o opasnosti izazivanja straha kod djece; preuivanje teme o nainima suoavanja s djejim strahovima; prie za djeake poticale su hrabrost i spremnost na akciju usprkos strahu. Zatim se dogodila promjena: U 20. stoljeu roditelje se poduavalo ne samo da izbjegnu kanjavanje djece strahom, nego i da obuzdaju vlastite emocije kako ih ne bi uznemirili (St earns i Haggarty, 1991, str. 75). Dr. Spock (1945) je u svom utjecajnom priruniku pisao da s djejim

Pristupi shvaanju emocija

51

strahovima treba paljivo postupati. Odvajanje od maliana izaziva strahove i treba ga izbjegavati. Ako se pojave strahovi, treba ih prihvatiti strpljivo i s ljubavlju. Do 40-ih godina 20. stoljea iezle su prie o djeacima koji ine ono to treba usprkos strahu, a zamijenile su ih pustolovine u kojima tvrdokorni momci uope nisu osjeali strah. U amerikom je drutvu bilo vano obuzdati strah, prvo zato to on po- jedinca sprjeava da bude dobar graanin, a zatim i uspjean kao osoba. Kao to je predsjednik Franklin Roosevelt rekao u svom poznatom nastupnom govoru 1933: Jedino ega se trebamo bojati je sam strah. U preobrazbi srednjovjekovne ideje o po sljednjem sudu, holivudski film Branei svoj ivot opisuje dogaaje nakon zemaljske smrti kao sudski proces s odvjetnicima. Umjesto grijeha, procjena je li strah vladao ivotom osobe odreuje hoe li osoba napredovati ili nazadovati. Na Zapadu se smatra da su emocije, izuzev straha, u velikoj mjeri automatske i da ih je najbolje izraziti. Smatra se da potiskivanje drugih emocija predstavlja opasnost po zdravlje i sunmjiavi smo prema nekom tko nam se ini odvie emocionalno kontroliran. Nasuprot tome, u Jap anu se mnoge emocije i tjelesna stanja njeguju u odreenim okolnostima, no u drugim se okolnostima obuzdavaju. Prema Matsumotu i sur. (1988), Amerikanci vjeruju da se moe utjecati na strah. U usporedbi s Japancima, Amerikanci su u veoj mjeri smatrali da su Ijutnja i gnuanje automatski. U Americi pojedinci imaju prava. U meuzavisnim kulturama ljudi imaju dunosti i najpotpunije se osjeaju kad ih ispunjavaju. Kao to je objasnila an - tropologinja Benedict (1946), u knjizi napisanoj tijekom posljednje godine Drugog svjetskog rata i odobrenoj od strane amerike vlade kako bi se bolje razumjeli Japanci koji su bili neprijatelji, u Americi biti iskren znai djelovati u skladu s neijim najskrovitijim emocijama. U Japanu, pojam koji se obino prevodi kao iskrenost, makoto, znai neto drugo: ispunjavanje drutvene dunosti, ne sukladno unutarnjim osjeajima, nego potpuno ispunjavanje, vjeto i bez unutarnjeg konflikta. Pojam se nekome moe initi udnim, no mogu se izgraditi mostovi prema tom idealu: pojam p otpune zaokupljenosti onim to inimo zapadnjake je privukao zenu, u kojem se njeguje taj ideal. To je jedan od nekoliko oblika budizma koji cvatu u Japanu. Pogledajte, pri- mjerice, Wattsa (1957). Godine 1945. Japanci su pri svojoj predaji, kojom je zavr io Drugi svjetski rat, postavili uvjet da car ostane na elu drave, no da dobije ameriku upravu. To je bilo prihvaeno. Amerikanci su djelovali kroz postojee kanale japanske vlade, a Japancima je njihov car objavio da je rat gotov, da je milita- rizam bio pogreka i da odsad moraju prionuti na novi zadatak. Oni su se doista uivjeli u taj zadatak. Mnoge je Amerikance iznenadilo da Japanci to mogu. U tim bi se okolnostima na Zapadu mogao oekivati inat, otpor, sabotaa, koji bi imali unutarnji uzrok. No, kako objanjava Benedict, Japan- cima nije bilo udno preuzeti nove dunosti. Japanska kultura je trajala i dalje, a ljudi su nastavljali obavljati svoju dunost. Emocije mogu dati osnovu za interakcije meu ljudima, no razlike kao to su one izmeu Amerike i Japana mogu dovesti do tekoa u komunikaciji. Dok Japance uznemiruje amerika izravnost i zauzimanje za sebe, Ameri- kanci Japance smatraju tajanstvenima. Danas je Japan najuspjenija indu- strijska ekonomija na svijetu, a Amerikanci se vie ne trude razumjeti japansku kulturu da bi znali kako s njima ratovati. Umjesto toga, zapadni poslovni ljudi pokuavaju razumjeti japanske osjeaje i obiaje kako bi s njima trgovali i ekonomski se natjecali. Emocionalne klime Naziv emocionalne klime, koji je skovao De Rivera (1992), opisuje ra- spoloenje kulturne grupe ili nacije. On utjee ne samo na to kako se netko osjea, nego i na ono to se smije i to se ne smije initi. Primjerice, u nekim zemljama June i Srednje Amerike ljudi su ivjeli u klimi straha

52

Razumijevanje emocija

zbog nasu- minih ubojstava i nestajanja. U takvoj klimi raste nepovjerenje, a prestaje suradnja. Mijenja se ak i tumaenje svakodnevnih stvari: crveno svjetlo na semaforu, koje treba znaiti stani, moe prestati znaiti stani, jer kad netko stane, postaje lakom metom puane paljbe (De Rivera, 1992, str. 201). U veini industrijskih zemalja prevladava klima meusobne suradnje, koja pridonosi aktivnostima urbanih drutava: u veini sluajeva ljudi koji se ne poznaju mirno komuniciraju. U tome su ameriki i japanski gradovi slini. Kad bi vas kao zapadnjaka, koji nikad nije ivio izvan svog drutva, netko pre- bacio u Tokio s neto ekova, no bez znanja ijedne rijei japanskog, mogli biste tamo sretno ivjeti tjedan dana. Iznenadilo bi vas to nema grafita ni vandalizma, bilo bi vam drago to vam ne prijeti kriminal (Tasker, 1987), bili biste iznenaeni to vidite pristojne mlade ene koje nou bezbrino hodaju gradom, no mnogo toga bi vam bilo poznato. Mogli biste nai put, komunici- rati s ljudima i prepoznati veinu onog to se zbiva oko vas. Kad biste, nasuprot tome, bili preneseni u neindustrijalizirano drutvo, puno vie toga bi vam bilo strano. Trebali biste puno vie od ekova.

Emocije na Ifaluku Jedno od neindustrijaliziranih drutava u kojima se prouavao emocio- nalni ivot jest ono na Ifaluku, malom pacifikom atolu s 430 stanovnika, ija je veliina oko jedne petine njujorkog Central Parka. Lutz (1988) ga je po- sjetila na devet mjeseci. Napisala je da je htjela vidjeti: je li, i u kojoj mjeri, mogue organizirati ivot na nain koji e izbjei probleme za koje mi se ini da slabe ameriku kulturu, posebno njezinu sveprisutnu nejednakost i spolova i drutvenih klasa, i njezino nasilje (str. 17). Ifaluk je u visokom stupnju meuzavisno drutvo. Ljudi se oslanjaju jedni na druge na tom otoku ija je najvia toka svega nekoliko metara iznad razine mora i gdje nerijetko tajfuni zbriu kolibe, razore vrtove tropskog bilja i prorijede ribu u laguni. U svom prikazu Ifaluka Lutzova je uspjela na tri vana naina, ije spa - janje dotad jo nije zabiljeeno u antropolokoj literaturi. Prvo, ona je ila s namjerom da ne prouava rodbinske veze, ni religiju, niti ekonomske veze - ve emocionalni ivot. Drugo, zahvaljujui svojoj kulturalnoj osjetljivosti i spisateljskoj vjetini, uspjela je dati ono to Geertz (1973) naziva gust opis, ne samo emocija nego i okruenja u kojem se javljaju, te znaenja koje one imaju za tu kulturu. Tree, budui da nitko od nas ne moe postati lan druge kulture u kratkom posjetu tijekom odrasle dobi, Lutzova ne opisuje kako je to biti Ifaluanin, nego razvija drugu metodu. Umjesto da samo podnosi kul- turalni ok, ona ga je iskoristila. Ona sama bila je Amerikanka u odreenoj toki povijesnog vremena (str. 15). Poklanjajui panju nesporazumima iz - meu nje i Ifaluana i njihovim emocionalnim posljedicama, vidjela je koliko pravila kulture djeluju i u njezinu drutvu i u onom na Ifaluku. Ovdje je ilustracija susreta amerikog shvaanja ja-mene i ifalukog shvaanja ja-mi. Tijekom svojih prvih tjedana na otoku, Lutzova je zapitala mladu enu iju je kolibu posjetila: Zelite li vi (svi) poi sa mnom po pitku vodu? (str. 88). Njihova su se lica snudila. Lutzova pie da je tek kasnije shvatila to je bilo pogreno. Obraajui im se sa vi, podrazumijevala je od vojenost izmeu njih i njezina vlastitog ja koje donosi odluke. Ona pie da bi ispravnije bilo rei, naglaavajui shvaanje sebe kao mi, neto poput: Sad emo otii po vodu, moe?, to

Pristupi shvaanju emocija podrazumijeva da su takve odluke za- jednike.

53

Slika 2.2 ena s Ifaluka smije se dok izrauje improvizirani ukras za glavu svom ma- lom sinu, odmarajui se nakon struganja kokosovog oraha. Ova vrsta socijalno posredovanog smjekanja je slabija i znai neto sasvim drugo od ker, to znai ustrep- talu sreu. Prema tome su ljudi s Ifaluka sumnjiavi jer znai zanemari vanje prisut- nosti i potreba drugih. Postoje znatne razlike izmeu drutvenog znaenja emocija u Americi i na Ifaluku. Uzmimo, primjerice, ker na Ifaluku. Lutzova to prevodi kao srea/ ushit. U Americi ljudi vjeruju da je samo po sebi razumljivo kako postoji pravo...na traenje sree (ameriki Ustav). Na Ifaluku ljudi ne misle da imaju ikakvo pravo traiti ker. Misle, umjesto toga, da bi je trebali izbjegavati. Ker nije zadovoljstvo ili interpersonalna ugodnost uobiajena na Ifaluku. Osoba koja osjea ker vjerojatno je suvie zadovoljna sobom. To moe voditi razmetanju, moda ak i svadljivosti, a to je ponaanje koje Ifaluani ne odo- bravaju. Suprotno tome, ovjek bi trebao biti malmvelu, ljubazan, smiren i tih (str. 112). Jednog dana, sjedei s drugom enom, Lutzova je promatrala petogo- dinju djevojicu kako plee i krevelji se, pokazujui pomalo ker. Lutzova je smatrala da je djevojica prilino zgodna. Nemoj joj se smjekati, rekla je njezina sugovornica, pomislit e da ti nisi song (str. 167).

54

Razumijevanje emocija

Zena je istaknula da se djevojica pribliava dobi u kojoj bi trebala imati socijalnu inteligen ciju, obzir prema drugima koji se na Ifaluku toliko cijeni. Zena je isticala jo jedan aspekt emocionalnog ivota na Ifaluku: kad bi Lutzova izgledala song (opravdano ljuta na krenje drutvenih pravila), djevojica bi prestala pokazi- vati ker i razmetati se, to je loe ponaanje. Djevojica bi trebala tiho sjediti, kao to rade dobri, socijalno inteligentni ljudi. Dakle, song nije onakva ljutnja kakvu osjeamo na Zapadu, a koja izvire iz krenja prava. Drutvena je ob - veza ljudi da iskau song ako primijete bilo to to moe omesti socijalno funkcioniranje. Metagu je prirodni odgovor na song, zabrinutost za druge. Razlika izmeu njezine vlastite i ifaluke kulture bila je uzrokom mnogih socijalnih pogreaka koje je Lutzova poinila. Jedne noi prestraila se ovjeka koji je uao u kolibicu bez vrata, koju je izborila za sebe. Njezin vrisak probudio je obitelj koja ju je prihvatila, i oni su doli vidjeti to nije u redu. Spavali su metar ili dva dalje u svojoj zajednikoj kolibi, a svaija je prostirka za spavanje dodirivala druge, tako da se nitko ne osjea usamljen. Covjek je pobjegao, a obitelj se veselo smijala kad je ula da je Lutzovu uzbudio takav dogaaj. Rekla je da je dovoljno dugo na otoku da bi znala kako su mukarci katkad nou zvali ene na seksualne sastanke. No ona je sa sobom donijela ameriku ideju da nenajavljen posjet mukarca neizbjeno znai opasnost. Na Ifaluku, kae Lutzova, premda se mukarci u rijetkim prilikama mogu doimati zastraujue kad su pijani, pa se drugi mogu pobojati da bi meu njima moglo doi do sukoba, nasilje meu ljudima gotovo da i ne postoji, a si- lovanje je nepoznato. Stoga je noni posjetitelj znaio neto upr avo suprotno strahu. Dogaaj je postao tema razgovora. Premda nitko nije mogao ra - zumjeti zbog ega se uplaila, Lutzova je osjetila da njezina pomajka donekle pokazuje zadovoljstvo priom, jer premda je tjeskoba koju je Lutzova pokazi- vala bila neprikladna, bila je to tjeskoba: njezina pomajka smatrala je da to znai kako je Lutzova sposobna pokazati tu dragocjenu emociju! Najdragocjenija emocija, meutim, j &fago, koja se prevodi kao suut/'lju- bav/tuga. To je glavni pokazatelj pozitivnih odnosa, ukljuujui one s djecom, roacima i seksualnim partnerima. Posebno se osjea kad je onima koje volimo potrebna pomo, ukljuujui situacije kad su odsutni, jer e u toj od - sutnosti biti odvojeni od onih o kojima ovise. Taj osjeaj izraava tugu koju podrazumijeva stanje potrebe i suut koja ovu tugu pretvara u njezin domi- ljatiji oblik.

Postoje li kod ljudi univerzalne emocije?

Emocionalna klima na Ifaluku razliita je od one u New Yorku i od one u Tokiju. Jedna od tekoa koja se javlja pri itanju meukulturalnih is- traivanja emocija jest u procjeni jesu li razlike koje opisuju etnografi temelj- ne ili povrinske. O ovom pitanju raspravljaju dvije kole: univerzalisti vjeruju da se temeljne emocije javljaju kod svih ljudi, relativisti vjeruju da su emocije specifine za kulturu u kojoj se javljaju. Relativisti, u koje se ubrajaju Harre (1986) , Heelas (1986) i Lutz (1988), smatraju razlike meu kulturama za nimljivima i na njih usmjeruju svoju panju. Univerzalisti kao to su Ekman (1 989), Brown (1991), te Shaver, Wu i Schwartz (1992), misle da su razlike puno izazovnije. Lutzova kae da je namjera njezine knjige bila pokazati da su emocije na Ifaluku drugaije od onih u Americi, kulturalno drugaije prije negoli prirodno - odatle je

Pristupi shvaanju emocija

55

naslov njezine knjige Neprirodne emocije. Ona kae da ljudi na Ifaluku ne doivljavaju emocije individualno, kao u Americi, nego primarno kao posrednike u socijalnim odnosima. Na primjer, ljubav, srea, ljutnja, tuga, a i strah su katkad interpersonalni. Lutzova pie da e, ako je na Ifaluku neki interpersonalni problem nerijeen, osoba otii drugoj osobi s iskazanom namjerom da kaem svoje misli/emocije kako bi me one napustile (str. 99). No zamisao da govorimo o vlastitim emocijama osobi koje se one tiu postoji i na Zapadu, gdje se drugim osobama govori o veini emocija koje su dovoljno vane da bismo ih upamtili (Rime i sur., 1991). Dio dokaza da su emocije univerzalne jest to to ih moemo prepoznati u razliitim kulturama. Domaini Lutzove prepoznavali su njezine emocije tije- kom njezina boravka na Ifaluku, od osmijeha kojim je pratila djevojicu koja se kreveljila i straha kad je ovjek nou uao u njezinu kolibu. I je pre - poznavala emocije Ifaluana: vidjela je kako su se lica mladih ena snudila kad je zapitala ele li po vodu i prevela je ifaluke emocionalne pojmove svo- jim itateljima koji govore engleski. Pitanje je koliko su slinosti temeljne, a koliko su pak razlike korjenite? Odgovor na to pitanje dijelom ovisi o tome na to stavljamo naglasak. ita- jui i razmiljajui o sadraju ove knjige zakljuili smo da su zajednika obiljeja emocija u razliitim narodima znaajnija nego razlike koje meu njima postoje, premda su razlike u emocionalnom ivotu u razliitim kultu- rama znatne, i premda se neke emocije u odreenim kulturama previe istiu, a druge se ne uoavaju. Da nema meukulturalne slinosti, da su sve emocije svojstvene samo odreenoj kulturi, teko bi bilo zamisliti bilo kakvo emocionalno razumije- vanje izmeu ljudi iz razliitih drutava. Pokuaj da se razumiju emocije u drugom drutvu bio bi nalik pokuaju osobe koja je slijepa za boje, te vidi samo crno i bijelo, da shvati boje. Cinjenica da smo, kao pisci ove knjige, prihvatili zamisao da postoji univerzalna emocionalna osnova, ne znai da podcjenjujemo razlike meu kulturama. To znai da stara ideja, pre ma kojoj treba odabrati ili univerzali- zam ili relativizam, pripada prolosti. Ba kao to postoje univerzalne ana- tomske osobine ljudskog roda, kao to je kostur koji podrava uspravan hod, postoje i univerzalne psiholoke osobine kao to je privrenost izmeu majki i potomstva, sposobnost uenja jezika, podjela hrane (Brown, 1991). U podruju emocionalnog ivota mi vie ne pitamo: Je li to zbog prirode ili kul- ture? Vie ne stoji ideja da je ljudski um tabula rasa u koji kultura moe upisati to god eli, premda je bila popularna u doba biheviorizma. Ljudi su ge - netski opremljeni pokretakim programom uroenih obrazaca, specifinih sposobnosti i sklonosti. Pokuavajui razumjeti emocije, vjerujemo da po- stoje priroene sklonosti, i pitamo se kako ih kultura razvija i nadograuje. Stoga emo razmotriti neke od naina na koje emocije mogu biti sline ili razliite u razliitim kulturama te kako moemo provjeriti hipoteze o sli- nostima i razlikama.

Razlike u pojavi emocija i njihovu tumaenju u razliitim kulturama

Premda neke emocije mogu biti univerzalne, primjerice strah od susreta s medvjedom ili divljom svinjom, druge mogu biti kulturalno specifine. Neke institucije u jednom drutvu nemaju ekvivalent u drugom. lanovi nekih drutava zatvor smatraju barbarskim, a bez policije i zatvora ne bi se javile

56

Razumijevanje emocija

emocije koje se uz njih veu. Emocije poput ljubomore su istananije (Salovey, 1991; Van Sommers, 1988). Na Zapadu se ljubomora javlja kad se seksualna panja naeg primar- nog partnera usmjeri nekom drugom. Teko je, a vjerojatno i nemogue, nai drutva u kojima se ljubomora uope ne javlja, no istodobno su drutveni obiaji razliiti u raznim drutvima. Kao to istie Hupka (1991), u zapadnom je drutvu brak (iz kojeg proizlazi obitelj s dva roditelja) klju za stjecanje sta- tusa odrasle osobe, ekonomske sigurnosti i stambenog prostora, za podizanje djece, drutvo odrasle osobe i seks. Seksualni uljez ugroava itavu ovu struk- turu, pa se u zapadnom drutvu takve osobe ljubomorno bojimo i mrzimo je. Meutim u nekim drugim drutvima, koja su vie rodovski ureena i gdje je izrazitije shvaanje sebe kao mi, suradnjom se podrava svakoga, ukljuu - jui i starije, o podizanju djece brine se nekoliko ljudi, drutvo odraslih ine mnogi roaci, a izvanbrani seks iz zabave moe biti uobiajen. Stoga seksu- alni uljez nee ugroziti jednu tako veliku i vanu strukturu. Hupka (1991) ra Da nema meukulturalne slinosti, da su sve emocije svojstvene samo odreenoj kulturi, teko bi bilo zamisliti bilo kakvo emocionalno razumije- vanje izmeu ljudi iz razliitih drutava. Pokuaj da se razumiju emocije u drugom drutvu bio bi nalik pokuaju osobe koja je slijepa za boje, te vidi samo crno i bijelo, da shvati boje. Cinjenica da smo, kao pisci ove knjige, prihvatili zamisao da postoji univerzalna emocionalna osnova, ne znai da podcjenjujemo razlike meu kulturama. To znai da stara ideja, prema kojoj treba odabrati ili univerzali- zam ili relativizam, pripada prolosti. Ba kao to postoje univ erzalne ana- tomske osobine ljudskog roda, kao to je kostur koji podrava uspravan hod, postoje i univerzalne psiholoke osobine kao to je privrenost izmeu majki i potomstva, sposobnost uenja jezika, podjela hrane (Brown, 1991). U podruju emocionalnog ivota mi vie ne pitamo: Je li to zbog prirode ili kul- ture? Vie ne stoji ideja da je ljudski um tabula rasa u koji kultura moe upisati to god eli, premda je bila popularna u doba biheviorizma. Ljudi su ge - netski opremljeni pokretakim programom uroenih obrazaca, specifinih sposobnosti i sklonosti. Pokuavajui razumjeti emocije, vjerujemo da po- stoje priroene sklonosti, i pitamo se kako ih kultura razvija i nadograuje. Stoga emo razmotriti neke od naina na koje emocije mogu biti sline ili razliite u razliitim kulturama te kako moemo provjeriti hipoteze o sli- nostima i razlikama.

Razlike u pojavi emocija i njihovu tumaenju u razliitim kulturama

Premda neke emocije mogu biti univerzalne, primjerice strah od susreta s medvjedom ili divljom svinjom, druge mogu biti kulturalno specifine. Neke institucije u jednom drutvu nemaju ekvivalent u drugom. lanovi nekih drutava zatvor smatraju barbarskim, a bez policije i zatvora ne bi se javile emocije koje se uz njih veu. Emocije poput ljubomore su istananije (Salovey, 1991; Van Sommers, 1988). Na Zapadu se ljubomora javlja kad se seksualna panja naeg primar- nog partnera usmjeri nekom drugom. Teko je, a vjerojatno i nemogue, nai drutva u kojima se ljubomora uope ne javlja, no isto dobno su drutveni obiaji razliiti u raznim drutvima. Kao to istie Hupka (1991), u zapadnom je drutvu brak (iz kojeg proizlazi obitelj s dva roditelja) klju za stjecanje sta - tusa odrasle osobe, ekonomske sigurnosti i stambenog prostora, za podizanj e djece, drutvo odrasle osobe i seks. Seksualni uljez ugroava itavu ovu struk- turu, pa se u zapadnom drutvu takve osobe ljubomorno bojimo i mrzimo

Pristupi shvaanju emocija

57

je. Meutim u nekim drugim drutvima, koja su vie rodovski ureena i gdje je izrazitije shvaanje sebe kao mi, suradnjom se podrava svakoga, ukljuu - jui i starije, o podizanju djece brine se nekoliko ljudi, drutvo odraslih ine nmogi roaci, a izvanbrani seks iz zabave moe biti uobiajen. Stoga seksu- alni uljez nee ugroziti jednu tako veliku i vanu strukturu. Hupka (1991) ra- spravlja o tome kako su Tode u Indiji ivjele u zajednici takve vrste kad su ih antropolozi posjetili poetkom 20. stoljea. Nisu bili ljubomorni kad su nji - hovi brani partneri imali ljubavnike iz njihove drutvene skupine. No mukarci naroda Toda bili su ljubomorni ako bi ena imala odnos s mukar cem koji nije bio Toda, a slino bi se uznemirili ako bi se drugoroeni sin oenio prvije prvoroenog. Kao i druge emocije, i ljubomora ovisi o nekim univerzalnim svojstvima. Hupka smatra da ljudi svugdje postaju ljubomorni ako uljez ugroava neto to im je posebno vrijedno i to je teko dobiti. Tako su duboko ukorijenjene vrijednosti i vjerovanja veine zapadnjaka ugroena seksualnom nevjerom. Za Tode su istovrsne vrijednosti vezane za prvoroenog sina. Spolni odnos ne vezuje se iskljuivo uz brak, a ta duboka vjerovanja nisu stoga ugroena izvan - branim vezama. Dakle, premda mogu postojati univerzalne emocije, ono to je univer - zalno ne mora biti tako oigledno. Univerzalnost ne mora postojati na razini sloenih emocija kao to su krivnja, nelagoda i ljubomora, jer nain na koji se tumae dogaaji moe biti vrlo razliit. Vjerojatnije je da slinosti lee na ra- zini jednostavnijih emocija kao to su strah ili toplina te naklonost u meu- ljudskim odnosima. Zasigurno postoje meukulturalne razlike u emocijama. ,Ono to je prikladno u jednom drutvu, u drugom se moe promatrati s nevjericom - poput straha Lutzove kad je mukarac nou uao u njezinu kolibu. Svega je nekoliko sustavnih ili kvantitativnih usporedbi naina na koji se pobuuju emocije u razliitim kulturama. Jedna od njih bavila se istraiva- njem postoje li neke osnovne emocije. Oni su poli od est amerikih poj - mova, ljutnja, gnuanje, strah, radost, tuga i iznenaenje (str. 274) i est sukladnih pojmova na malajskom, marah, hosan, takut, gembira, sedeh i hairan (str. 274). Podaci su pokazali da u malajskom postoji skup pojmova oko svakog od ovih naziva - svi su oni bili prespoznatljivi. Nadalje, ocijenjeni su kao odgovarajui prijevodi engleskih naziva. Zatim su istraivai zatraili od 50 amerikih studenata i 50 mladih malajskih ispitanika da opiu po dvije situacije u kojima je jedna osoba izazvala kod druge svaku od est emocija. Iskljuene su one koje nisu bile jasno interpersonalne. Malajske situacije bile su prevedene na engleski. Iz skupa od 1200 situacija koje izazivaju emocije, Boucher i Brandt su nasumce odabrali 96, uz uvjet da svaka situacija dolazi od drugog ispitanika i da uz svaku emociju bud e 16 situacija, polovica od amerikih ispitanika, a druga polovica od malajskih. Emocionalne situacije iz obiju kultura zatim je proitalo 18 studenata Havajskog sveuilita. Kad se radilo o prosudbama amerikih situacija, 65.8% ih se slagalo s prosudbama ispitanika koji su opisali situacije; kod malajskih situacija, 68.9% je ispravno prepoznato. Kod situacija iz obiju kultura najlake su prepoznate one koje izazivaju strah ili radost (oko 80% takvih situacija je tono prepoznato), a najtee su prepoznate p rigode za ljutnju (53% ih je tono prepoznato). Nedo- statak ovog istraivanja je to to usporeuje samo dvije kulture i ukljuuje svega nekoliko emocija. Nadalje, malajska kultura nije potpuno izolirana od amerikih utjecaja. U novijoj studiji Frijda i Mesquita (1994) opisuju kako ljudi iz Turske i Su- rinama te Nizozemci, svi stanovnici Nizozemske, razumiju odreene vrste dogaaja kao to je nesmotrenost znanca, ili pak nesmotrenost partnera ili bliskog prijatelja. U usporedbi s nizozemskim Europljanima, turski i surinamski ispitanici takve su dogaaje vie procjenjivali u socijalnim terminima: smatrali su da e druga osoba biti puno svjesnija utjecaja svog ponaanja; po njima je vjerojatnije da je to uinila namjerno i da e od takvog ponaanja imati neku korist. Frijda i Mesquita to tumae sukladno

58

Razumijevanje emocija

hipotezi Markusa i Kitayame (1991), o tome da europska kultura naglaava individualnost - Nizozemci zato vjeruju da njihovi znanci ili partneri imaju vlastite planove i ideje i zato vjerojatno nisu namjerno nesmotreni. U kulturama koje su u veoj mjeri meuzavisne, manje je vjerojatno da netko na taj nain bude nesvjestan socijalnih posljedica odreenih postupaka.

Pravila pokazivanja emocija

Ekman (1972) je u svojoj neurokulturalnoj teoriji predloio jedan od naina suoavanja s univerzalnostima, kao i s kulturalnim varijacijama. Ta je teorija najpoznatija meu takozvanim dvofaktorskim teorijama emocija (Fridlund, 1994), koje izviru iz Tomkinsovih prijedloga (1995). Jedan je fa- ktor univerzalan i bioloki: postoji mala skupina osnovnih emocija, kao to su radost i Ijutnja. Neometane, one e se prirodno izraziti motorikim pro - gramima koji ukljuuju smjekanje, mrtenje i tako dalje. Drugi faktor je svojstven kulturi: skup pravila za pokazivanje, koja odre uju kada i gdje se svaki pojedini emocionalni izraz treba intenzivirati, potisnuti, neutralizirati ili prikriti. Osnova za ideju o pravilima pokazivanja je esto navoen eksperiment Ekmana i Friesena. Budui da je samo djelomice objavljen, Fridlund (1994) ga je rekonstruirao iz prethodnog priopenja u Ekmanovu radu iz 1972., te iz Friesenove doktorske disertacije (1972). Ispitanici su bili 25 amerikih i 25 ja- panskih mukaraca, a ispitivanje je provedeno u njihovim zemljama. U prvoj fazi ispitanici su sami gledali filmske isjeke izleta kanuima, ritualnog obrezi- vanja, raanja djeteta na vakuum i operacije nosnih sinusa. U drugoj fazi stu- dent postdiplomac, pripadnik ispitanikove kulture, uao je u sobu i kratko in - tervjuirao ispitanika o njegovim doivljajima tijekom gledanja. U treoj fazi eksperimentator je ostao, sjedei okrenut leima ekranu, a suelice ispi - taniku za vrijeme ponavljanja vrlo neugodnog isjeka operacije sinusa. Obra - tio se ispitaniku Recite mi kako se osjeate sada dok gledate film (Fridlund, 1994, str. 288). U svakoj fazi snimani su izrazi lica ispitanika, premda to oni nisu znali. Prema objavljenim rezultatima, dok su bili sami, ameriki i japanski ispi - tanici imali su sline izraze straha i gaenja na istim mjestima u filmu. No u treoj fazi suoavajui se s eksperimentatorom i ekranom, japanski su se ispi - tanici vie smjekali i inhibirali su negativne izraze vie nego Amerikanci. Promatrane usporeno, videosnimke su otkrivale da su japanski ispitanici poeli mijenjati izraz lica u izraz straha i gnuanja, no tada su ga prikrili soci- jalnim smjekanjem u kojem su kutove usana izvili prema gore. Fridlund (1994) je kritian prema ovim zakljucima. Da bi bili uvjerljivi, smatra on, ek- sperimentatori su trebali dokazati kako su japanski ispitanici za vrijeme gledanja filmskog isjeka u treoj fazi doivjeli iste emocije kao i Amerikanci, dok su istodobno pretjerivali sa smjekanjem i potiskivali negativne izraze. Fridlund se radije priklanja objanjenju da su Japanci bili uljudniji: vie su promatrali eksperimentatora, a manje film, i vie su se smjekali eksperimen- tatoru. Drugi su istraivai ustvrdili da postoje kulturalna pravila za potiskivanje emocija, no do svojih su zakljuaka doli na razliit nain. Howell (1981) je zakljuio da meu Chewongima, malom grupom domorodakih lovaca i povremenih poljodjelaca u Maleziji, postoji zabrana svih emocija izuzev straha i srama. Umjesto da emocije potiu ljude da postupaju ovako ili onako, to se, ini se, dogaa u mnogim drutvima, Chewongi imaju jasna pravila ponaanja koja im propisuju to da uine, a to ne u razliitim okolnostima. Vjeruje se da e ih za krenje pravila stii kazne u vidu tekih tjelesnih bolesti. Rezultat je drutvo u kojem su, kako Howell kae, ljudi, premda sigurni u svojim interakcijama s okolinom, emocionalno posve bezizraajni u meu - sobnim kontaktima. Rijetko koriste bilo kakve geste, a njihova se lica gotovo ne mijenjaju dok govore i sluaju (str.

Pristupi shvaanju emocija

59

134-135). Howell je zakljuio da su emocije i njihovo izraavanje potisnuti, a stjee se dojam da se potiskivanje odnosi i na strah od posljedica izraavanja emocija, premda drugi antropolozi kao to je Heelas (1986) tvrde da emocije nisu vaan dio ivota Chewonga; budui da su preuoljive, u mnogim situacijama se jednostavno ne javljaju.

Kulturalno osmiljavanje i socijalna uloga emocija

Trea kategorija meukulturalnih razlika je najradikalnija. To je kul - turalno osmiljavanje, odnosno ideja da su emocije proizvodi kulture, isto kao i jezi k i umjetnika djela, jer im ljudi pridaju znaenje koje je nuno odreeno kulturom. Jedan od argumenata za tu tvrdnju, koji snano za govara Wierzbicka (1994) jest taj da su ideje drutvenih znanosti o emoci - jarna etnocentrine: zapadni istraivai skloni su o emocijama poput ljutnje ili ljubavi razmiljati kao o neemu to se javlja u njihovoj kulturi i zatim is- traivati postoje li one ili ne u drugim kulturama. No jednako tako moemo zamisliti meukulturalnog psihologa s Ifaluka ili iz Japana kako posjeuje New York i ispituje/ago ili amae. Jesu li sve emocije proizvodi kulture? Zasigurno postoje neka opa ljud - ska obiljeja, kao to je uspravan hod, koritenje jezika i orua, no vjerojatno ne postoje univerzalne emocije koje su istovrsne u svim kulturama. Dokaz za to je, primjerice, fago, specifian za Ifaluk. Premda se ta emocija moe ocrtati opisujui kako nastaje, i naznaiti sloenicom engleskih rijei (suosje anje/ljubav/tuga), ne moete doivjeti ifaluki/ago ako niste lan te kulture. Slino tome, tvrdi Averill (1985), ne moete doivjeti zaljubljivanje, s njego - vom mjeavinom seksualne privlanosti, opaanja Ijepote druge osobe, osje - aja altruizma i preuzimanja obveze, ako ne pripadate zapadnoj kulturi. Ova je postavka meu najkontroverznijima u meukulturalnim istraiva - njima emocija. Tekoa donoenja promiljenog zakljuka je u tome to univerzalisti i relativisti uzimaju u obzir razliite podatke, ali i u razliitim tu - maenjima istih podataka. Russell (1991a) u opsenom pregledu pojma emo- cija u razliitim kulturama zakljuuje da postoje kulturalne razlike u tim poj - movima, ali i izraene meukulturalne sklonosti: ljudi iz drutava obu - hvaenih studijom o emocijama razmiljaju kao o neem posebnom, vjero - jatno internalnom, to se javlja kad se javi odreena vrsta vanjskog dogaaja. No kako istie Russell, veina antropolokih istraivanja je o pojmovima, a ne izravno o doivljajima, uzrocima ili fiziologiji emocija. tovie, premda su is- traivai dijelom razvili eksperimentalne metode provjere naina izazivanja emocija svojstvenih odredenoj kulturi i kulturalnih pravila za njihovo pokazi- vanje, zagovornici teze o socijalnom konstruiranju emocija dosad nisu po- nudili nedvosmislene dokaze da su emocije socij alno konstruirane. Mi, meutim, vjerujemo da je njihov doprinos znaajniji od mogue potvrde nji - hove teze: meu prvima su pokazali kako emocije funkcioniraju u drutvu posredujui u socijalnim odnosima. U zadnjem dijelu ovog poglavlja pokazat emo da na taj nain funkcionira spolna ljubav.

60

Razumijevanje emocija

Strastvena ljubav
Kad bismo oznaavali kulturalno specifine emocionalne pojmove na nain Lutzove, mogli bismo stanje zaljubljenosti na Zapadu otprilike oznaiti kao privlanost/oboavanje/ekskluzivnost. Ta je ljubav najcjenjenija emo- cija na Zapadu. Postoji samo izmeu stvarnih ili moguih spolnih partnera. Freedmanova anketa (1978), provedena na 100 000 Amerikanaca, pokazuje da je prema miljenju ispitanika, sa sreom najvie povezana ljubav u braku, a ne novac, mo , mladost ili zdravlje. Strastvena spolna ljubav (katkad takoer zvana romantina ljubav) je ope mjesto u razliitim kulturama. Jankowiak i Fischer (1992) smatraju da se ona sastoji od spolne privlanosti koja je u osnovi bioloka i vjerojatno ukljuuje povienu razinu fenilalanina u mozgu (Liebowitz, 1983). Doivljava se kao radosna i energizirajua, a pokazuje se kroz udvaranje. Jankowiak i Fischer pregledali su antropoloku literaturu da bi provjerili postoje li, u pi- sanju antropologa ili u pukoj predaji, podaci o toj ljubavi na uzorku od 186 kultura opisanih u 250 knjiga i lanaka. Iz svojeg su pregleda izostavili 19 kul- tura jer pisani izvori nisu dali podatke o udvaranju, braku ili spolnom ponaanju u tim kulturama, te jednu oko koje se dvojica autora nisu mogla sloiti. U preostalih 166 drutava raunali su da ta vrsta ljubavi postoji ako je pisac razlikovao ljubav i poudu i opazio barem jedno od sljedeih obiljeja ljubavi u prve dvije godine nakon to se par susreo, bez obzira na to jesu li vjenani ili ne: a) osobna tjeskoba ili enja, b) ljubavne pjesme i slino, c) za- jedniki bijeg ljubavnog para zbog uzajamne naklonosti, d) opisi strastvene ljubavi svojstveni toj kulturi, ili e) potvrda antropologa da je postojala ljubav. Jankowiak i Fischer nali su barem jedan opis strastvene (romantine) lju - bavi u 147 od 166 kultura koje su udovoljile njihovim kriterijima (88.5 %). Evo primjera iz plemena !Kung, lovacasakupljaa u Junoj Africi. Nisa, ena iz plemena, kae: Kad se dvoje ljudi zblii njihova srca su u vatri, a njihova je strast vrlo velika. S vremenom vatra oslabi (Shostak, 1981, str. 269).

Zaljubljivanje
Europska ideja o zaljubljenosti ukljuuje osobine koje su koristili Jan - kowiak i Fisher u svom ocjenjivanju. No moe se ustvrditi da je ta ideja jo specifinija: ini se da je zapadna kultura preuzela univerzalni obrazac i dalje ga ukraavala. Evo, primjerice, novinske prie koja slii na antropoloki la- nak. U ponedjeljak su se kaplar Floyd Johnson, (23), i Ellen, tada Skinner, (19), potpuni stranci, ukrcali na vlak u San Franciscu i sjeli jedno nasuprot drugome. Johnson nije prekoraio prolaz izmeu sjedala prije srijede, no nje- gova je mlada rekla: Ve sam odluila da u pristati zaprosi li me. Veinom smo razgovarali oima, objasnio je Johnson. U etvrtak se par iskrcao iz vlaka u Omahi s planovima za vjenanje. Kako su za vjenanje u Nebraski trebali suglasnost mladinih roditelja, preli su rijeku do Council Bluffsa, Iowa, gdje su se u petak vjenali. (prema Averill, 1985) Ova je pria dojmljiva zato to vjerno prikazuje ideal zapadne kulture. Averill (1985) ju je pokazao uzorku odraslih Amerikanaca, a 40% njih reklo je da su imali iskustva koja odgovaraju

Pristupi shvaanju emocija

61

idealu utjelovljenom u prii. Iduih 40% kae da njihova iskustva ljubavi ne odgovaraju tom idealu, zasnivajui svoje odgovore na negativnom stavu prema njemu, kao i na barem jednom primjeru koji odstupa od tog ideala. Premda su tako odgovorili, i oni su potvrdili da je taj ideal na njih utjecao.

Srednjovjekovna dvorska Ijubav

Ljubav ove vrste - susretanje stranca, naroito iskustvo zaljubljivanja, predanost drugome kao bitno obiljeje ivota odraslih, prilagodba svih dru - gih planova i odnosa - specifinija je od obrasca koji su u razliitim kulturama nali Jankowiak i Fischer. Uz nas nije uvijek bila u ovom obliku. Jedno od privlanih tumaenja je da se zapadna verzija zaljubljivanja pojavila u sred - njovjekovnoj Europi, prela Atlantski ocean, bila udno prihvaena u Holly- woodu, a tek se kasnije pojavila u takvim dojmljivim oblicima kao to je susret izmedu Ellen Skinner i Floyda Johnsona u vlaku iz San Francisca. Prema tom tumaenju klica zapadne ideje zaljubljivanja bila je dvorska ljubav, stvorena u Provansi u 11. stoljeu. Rije dvorska izvorno je znaila da se o dvija na kraljevskom dvoru; iz toga izvire znaenje rijei udvaranje. Ideja je bila da se plemi moe zaljubiti u gospu i postati njezin vitez, posvetiti ivot sluei joj, udovoljavajui svim njezinim eljama, ma kako bile beznaajne ili pak opasne. Premda je zamiljena kao neka vrst aristokratske igre, premda je vjero - jatno ivjela vie u literaturi nego u stvarnom ivotu, i premda je bez sunmje bila jedini oblik ljubavi opisan u srednjovjekovnoj literaturi (Robertson, 1972), ideja dvorske ljubavi je cvala. Nekoliko stotina godina bila je predme- tom najboljeg europskog pjesnitva. Tipina je pria o Lancelotu i njegovoj ljubavi za Guinevere, kraljicu i enu kralja Artura na njegovu dvoru u Came - lotu, a ispriao ju je francuski pjesnik Chretien de Troyes u Dvorskom vitezu (Chretien de Troyes, 1180): Kasnije je dola Romanca o Rui (1237-1277). Prvi dio, koji je napisao Guillaume de Lorris, neobina je psiholoka alego - rija, u kojoj su ljubavnici predstavljeni kao skup emocija i psiholokih karak - teristika, od kojih je svaka zaseban glumac u drami.

62

Razumijevanje emocija

Slika 2.3 Izvor kulturalno specifine verzije romantine ljubavi koja postoji na Za- padu moe se nai u dvorskoj ljubavi u srednjovjekovnoj Europi. Najpoznatija knjiga koja ju opisuje je Roman de la Rose. Ovo je bila ilustracija za njezino flamansko izdanje, objavljeno oko 1500. godine. Ona prikazuje vrt dvorske ljubavi, s njegovim zadovoljstvima i uicima. Pjesma zapoinje s ljubavnikom, mladiem koji je zaspao i sanja. Kao to je tumaio C.S. Lewis (1936), itatelj doivljava priu kroz mladieve oi. On ee uz rijeku ivota, a zatim ulazi u prekrasan vrt dvorske ljubavi. Kako udvaranje odmie, njegova svijest se predstavlja naizmjeninom pojavom razliitih likova: Nade, Slatkih misli, Razuma i sl. Gospa se takoder ne po - javljuje u cjelini: i ona je zbir likova: Bielacoil (to znai srdana dobro- dolica, od provansalskog belh alcuhir) neto je poput gospina konverza- cijskog ja, ugodnog i prijateljskog, a mladi joj, naravno, mora prii prvo s te strane. Zatim je tu Franchise (njezin osjeaj plemikog statusa), i Saaljenje. No tu su i drugi: Opasnost, Strah, Sram. Kad mladi otpjeva krivi ton, Bielacoil nestane satima, a prisutan je samo Strah ili neki od drugih likova. K tome, tu je Ljubomora i bog Ljubavi, to nisu trajna obiljeja ni mladia niti gospe, no mogu njima zavladati na nepredvidiv nain. Kako se mladi pribliava Rui u sreditu vrta, bog Ljubavi ispaljuje u njega strelicu i ini ga slugom Ljubavi. Od poetka je ideja zaljubljenosti bila puna proturjeja. Ta ljubav morala se dogoditi izvan bra ka, a istodobno je vitez trebao biti utjelovljenje kran - skih vrlina. A sama ideja oboavanja gospe, ili oboavanja Ljubavi, bila je blizu krivokletstvu. Razlog zbog kojeg je dvorska ljubav bila izvanbrana bilo je to to je gospa morala biti visoka roda . Vitez je trebao ponuditi svoje usluge i oboavati je: to je mogao uiniti samo nekome iznad sebe. Kad bi se par vjenao, ona bi postala podreena muu, obvezna mu se pokoravati, ponita - vajui time dvorski ideal. Neki ljudi sumnjaju da ideja zaljubljivanja izvire iz srednjovjekovne dvorske ljubavi. U hebrejskoj tradiciji, primjerice u Knjizi postanka, poglavlje 29, spominje se pria o Jakovu i Raheli.

Pristupi shvaanju emocija

63

Citati su iz Rosenbergova prijevoda (Rosenberg i Bloom, 1990), koji se temelji na rekonstrukciji originalnog tek- sta, vjerojatno napisanog izmeu 950. i 900. godine prije Krista. Jakov je sreo svoju roakinju, pastiricu Rahelu, i zaljubio se, vidjevi je kao krasan lik, kao viziju. Od njezina oca je zatraio njezinu ruku, nudei zauzvrat da e za njega raditi sedam godina. Rahelin otac je pristao. Sedam godina inilo se u [Jakovljevim] oima kao nekoliko dana, u aru njegove ljubavi za nju (str. 108). Kad je prolo sedamgodina, dogovoreno je vjenanje. No te je noi ki Lea dovedena da udovolji obvezi (str. 109). Lein i Rahelin otac Jakovu je objasnio da obiaj nalae da se prvoroena ki prva uda. Dovri svadbeni posao za ovu [Leu]; tada ti moemo dati i drugu (str. 109). To je Jakov i uinio, dovrivi posao za ovu. Zatim mu je [Rahelin otac] dao svoju ki Ra- helu za enu...i on je prihvatio i Rahelu, jer bio je zaljubljen u Rahelu, a ne u Leu. Zapoevi iznova, kod njega je radio drugih sedam godina (str. 109). Ovdje je pria o doivljenoj ljepoti, snanoj privlanosti, razdoblju ekanja provedenom u tegobnom radu, o daru koji otac daje za brak koji traje itav ivot. Pojedini se elementi mogu usporediti s onima srednjovjekovnih pria o vitezovima i gospama, a i s nekima u novijoj zapadnoj tradiciji. Kako bilo, neki mudri ljudi vidjeli su neto specifino u zapadnoj ljubavi nakon srednjovjekovlja. La Rochefoucauld (1665) je rekao: Neki ljudi nikad se ne bi zaljubili da nikad nisu uli za ljubav (Maxim 136). Averill i Nunley (1992) idu i dalje: sumnjaju da bi se itko zaljubio da nije uo za ljubav. Moda ete pomisliti da pretjeruju. Vjerojatno misle da u svakoj kulturi ima nekih univerzalnih elemenata, a i neto sasvim specifino. U Europi i Americi se vjeruje da se istinsko zaljubljivanje dogaa izne - nada, neoekivano, ne vlastitom voljom. Stanje zaljubljenosti ugroava altru- istine osjeaje, ukljuujui i drugoga unutar granica ja-mi. Paru omo- guuje da prevlada drutvene tekoe i raskine prethodne veze. Rombouts, kojeg navodi Frijda (1988), u nizozemskom istraivanju nalazi da ljubavnic i moraju biti otvoreni tome osjeaju i da nakon prvog susreta mora postojati razdoblje u kojem se stvaraju fantazije. Zatim, na znak prihvaanja druge osobe koji, kao u sluaju Floyda Johnsona i Ellen Skinner, moe biti i tako neznatan kao to je znaajan pogled, dvoje se ljudi zaljubljuju.

Zaljubljenost kao piijelazna socijalna uloga

Averill (1985) tvrdi da zaljubljivanje, kao i mnoge druge emocije, djeluje kao privremena socijalna uloga. Ona daje naznake scenarija za ulogu ljubav - nika u kojoj je doputeno iskljuiti druge socijalne uloge, primjerice u od- nosu na roditelje ili prijanje voljene osobe. Emocija biti zaljubljen omo- guuje prijelaz iz jedne strukture socijalnih odnosa u drugu. Ellen Skinner i Floyd Johnson morali su prijei dravnu grani cu prema Iowi, gdje im nije tre- bala suglasnost mladenkinih roditelja. To je zoran primjer naina na koji se kre ranije drutvene obveze. Cak i u svom suvremenom obliku ovaj zapadni ideal ima svoja proturjeja - to je vjerojatno dio njegove privlanosti, jer se svaki ljubavni par mora suoiti s izazovom rjeavanja tih proturjeja. Suvremeno proturjeje koje stvara najvei pritisak, a ujedno i najjasnije pokazuje kulturalnu funkciju ove vrste ljubavi, jest ono da ljubav, razmjerno privremena emocija koja se javlja nakon kratka poznanstva, mora prijei u doivotnu predanost. Ideal nije pre - ljub, premda za neke on nije iskljuen, pa se ini da izvorna tajna ove vrste lju- bavi nikad nije daleko. Otvaranje ruina pupoljka je konzumacija braka, oba partnera oarana su Ljubavlju. Tajnovitim nainom individualno ja, sre dite odluka, predvodnik due, postaje dio zajedniki stvorenog mi. Nakon toga dolazi zajedniki ivot, uzajanma ekonomska ovisnost, podizanje djece. U zapadnoj kulturi, uz njezinu sumnju da neto s emocijama ne valja, zaljubljivanje je

64

Razumijevanje emocija

Saetak

najdragocjenije osobno iskustvo. Iskustvo strastvene ljubavi moe biti univerzalno, kao to predlau Jankowiak i Fischer (1992). No ta kratkotrajna emocija s primjesom mate vjerojatno nije univerzalna osnova za doivotnu obvezu u dvolanoj obitelji. U sljedeem poglavlju pitanju univerzalnosti u emocionalnom ivotu prii emo na drugi nain, sa stajalita ljudske evolucije.

Emocije su pod snanim utjecajem kulturalnih ideala. U zapadnoj kulturi emocije izazivaju prilino podozrivosti u usporedbi s razumom, no istodobno su cijenjene kao osnova autentinosti. Ideale vlastite kulture tonije emo prepoznati usporedbom s povijesnim sadrajima, kao i s drugim suvremenim kulturama. Povijesno, ini se da mi na Zapadu jo uvijek ivimo u doba ro - mantizma, koje traje gotovo 250 godina. U usporedbi s mnogim drugim kul- turama irom svijeta, dananja euro-amerika kultura izrazito se razlikuje po svom isticanju autonomije pojedinca i individualnih prava. U takvoj kulturi emocije poput ljutnje javljaju se nakon krenja prava. Nasuprot tome, mnoga druga drutva, ukljuujui i Japan, drutvenu grupu smatraju osnovom poimanja vlastitog ja. Sebe odreuju u odnosu na dunosti, kao mi, a ne ja, te su neke emocije zajednitva prespoznatljive. Mnoge kulture istiu nain na koji emocije odreuju veze s drugima - vjerojatno i zapadnjaci vje- ruju u to, jer znamo da ljubav, radost, tuga ili Ijutnja utjeu na nae odnose s drugima. Meutim, nae isticanje osobnosti potie nas i da vjerujemo kako su emocije osobna stanja. Provjera osnove kulturalnih razlika nije jednostavna. Meukulturalno se zasigurno razlikuju i vanost koja se pridaje pojedinim emocijama i situacije koje izazivaju emocije, nazivi za emocije i bogatstvo rjenika emocija. Tee je pitanje u kojoj su mjeri emocije univerzalne, a do koje su mjere socijalno konstruirane pojedinom kulturom. Primjerice, strast- vena se ljubav, ini se, javlja u mnogim kulturama. Naa vlastita, zapadna kultura, poznaje jedan njezin oblik koji nije samo razliit od drugih, nego ima i odreenu funkciju samo u naem drutvu.

Prijedlozi za daljnje itanje

Ne svia li vam se ideja o itanjuFrankensteina Shelley, moda biste radije odabrali najpoznatiji europski romantiarski roman 18. stoljea, poluautobiografku prozu znanstvenika, romanopisca i dramatiara: Johann von Goethe (1774). Patnje mladog Werthera (preveo Ivan Lali). Zagreb: Stvarnost (1969). Knjiga zasnovana na ivotu obitelji Inuita (Eskima), ukljuujui i dvije zime prove dene u igluu - jedan od klasika o emocionalnom ivotu i obiajima: Jean Briggs (1970). Never in anger: Portrait ofan Eskimofamiliy. Cambridge, MA: Harvard University Press. Opsean noviji pregledni lanak o emocijama u razliitim kulturama: Batja Mesquita & Nico H. Frijda (1992). Cultural variations in emotions: A review. Psvchological Bulletin, 112, 179-204. lanak o kulturalnim razlikama u emocijama s obzirom na to koliko se ja promatra kao odvojeno,

Pristupi shvaanju emocija

65

kao u Europi i Sjevernoj Americi, ili meuzavisno, kao u Japanu: Hazel Rose Markus i Shinobu Kitayama (1994). The cultural construction of self and emotion: Implications for social behavior. U S. Kitayama i H. R. Markus (Ur.), Emotion and. culture: Empiricalstudies of mutual influence (str. 89-130). Washington, DC: American Psychological Association.

66

Razumijevanje emocija

3.

/HHj/aoJje

Sadraj
Izraavanje emocija: je li ono prirodno, no zastarjelo?

Emocije, refleksi, obrasci ponaanja i sklonosti

Univerzalno prepoznavanje emocionalnih izraza lica Obrasci ponaanja svojstveni vrsti Porijeklo emocionalnih obiljeja Ijudske vrste

Socijalni ivot naih dananjih roaka primata Podaci o precima Ijudi Nain ivota lovaca-sakupljaa
Privrenost kod ljudi i drugih primata Emocije kao osnova socijalnih odnosa

Intencionalnost emocija Socijalne emocije Jedinstvenost Ijudskih odnosa

Saetak Prijedlozi za daljnje itanje

Stika 3.0 Desetak minuta prije nego to je snimljena ova fotografija dva mujaka impanze imali su sukob koji je ' Tio u drveu. Sada jedan od njih u pomirbi prua ruku drugome. Odmah nakon toga zagrlili su se i za- ;no sili s drveta.

Pristupi shvaanju emocija Le coeur a ses raisons que la raison ne connait point. (Srce ima svoje razloge o kojima razum ne zna nita) Blaise Pascal, Misli, 4, 277

67

Izraavanje emocija: je li ono prirodno, no zastarjelo?

Cuvi 1860. da ljudi porijeklo vuku od majmuna, ena biskupa Worches - tera navodno je primijetila: Dragi moj, nastali od majmuna! Nadajmo se da to nije tono, ali ako jest, molimo se da to ne po stane opepoznato (Leakey i Lewin, 1991, str. 16). Premda nismo ba nastali od njih, s dananjim majmunima dijelimo zajednike pretke. Smatra se da se linija od koje je na- stao suvremeni ovjek odvojila od one koja je stvorila dananje impanze prije otprilike pet milijuna godina. Teorija o naoj evoluciji iz drugih ivotinja postala je opepoznata. Kao to se esto napominje, Darwin (1859) je skinuo ljude s pijedestala jedinstvenih bia stvorenih na sliku i priliku boju. Jedan od Darvvinovih do - kaza bila je slinost emocionalnih izraza u ljudi s onima u niih ivotinja. Danas postoje brojni dokazi o naoj povezanosti s drugim ivotinjama. Ana- tomske podudarnosti i podudarnosti u ponaanju daju kvalitativne znakove, a danas dostupne analize proteina, imunolokih reakcija i genetskog materi- jala omoguile su kvantitativne procjene stupnja slinosti izmeu vrsta (Washburn, 1991), premda je tonost takvih procjena dvojbena (Marks, 1992). Nai najblii ivotinjski srodnici su impanze, iji se genetski materijal, prema procjenama, razlikuje od naeg otprilike dva posto. Darwin je (1872) tvrdio da emocionalni izrazi u ljudi imaju primitivno obiljeje, drei nas vrsto ukorijenjenima u ivotinjski svijet. Fridlund (1994, str. 14) citira Danvina koji je u pismu Alfredu Wallaceu 1867. godine napisao da je u svojoj knjizi o izraavanju emocija elio uzdrmati stajalite sir C. Tablica 3.1 Povezanost ljudi s drugim primatima, izraena u terminima razlika u DNK i procje - nama prije koliko su se vremena odvojili od ljudske grane.
Ljudi u odnosu na % nedijeljene DNK Milijuni godina od odvajanja Cimpanze 1.8 51 Gorile 2.4 7* Orangutane 3.6 10 Gibone 5.2 12 Majmune 7.7 20

Bella....da su odreeni miii dani iskljuivo ovjeku, kako bi drugirn ljudima mogao otkriti svoje osjeaje. Njegova hipoteza da su emocionalni izrazi tra- govi ponaanja opisana je u prvom poglavlju:" Teko moemo razumjeti neke izraze, kao to je kostrijeenje dlaka u krajnjem strahu ili otkrivanje zubiju u estokom bijesu, osim ako ne vjerujemo da je ovjek neko postojao u mnogo 1 Izmijenili smo Sibleyeve brojke o 4, odnosno 5 milijuna godina otkako se ljudski rod odvojio od linije iz koje su nastale impanze i gorile jer raspolaemo novijim procjenama. Leakey (1994) poetak uspravnog hoda smjeta jo davnije, u vrijeme prije 7 milijuna godina. Izvor: Sibley i Ahlquist (1984)

68

Razumijevanje emocija

niem obliju, nalik ivotinji" (Darwin, 1872, str. 12). Vygotsky (1987) je fino uhvatio taj osjeaj rekavi da je Darwin stvorio dojam kako su, meu psi - holokim karakteristikama ljudi, emocije pleme u odumiranju. S napret- kom ovjeanstva one e biti sve manje vane i na kraju e nestati.

Emocije, refleksi, obrasci ponaanja i sklonosti

Danvinova i Wallaceova teorija prirodnog odabira koja objanjava evolu - ciju, postala je temelj biologije (Dawkins, 1986). Budui da se teorija temelji na mnogim vrstama podataka, emocije su biolozima manje vane kao dokaz evolucije, no postale su daleko zanimljivije same po sebi. Danas se vjeruje da emocije nisu postale suvine poput slijepog crijeva. Interes se usmjerio na to kako su se izdvojile emocije u ljudi i kako one ispunjavaju svoju svrhu. No kako se ta svrha ispunjava, i kako je povezana s evolucijom? iroko prihvaen odgovor je da emocije nude obrise obrazaca za odreene vrste ponaanja, osobito socijalnog ponaanja, koji su u osnovi pri- lagodbe ljudi svijetu. Osnove ovih obrazaca genetski se prenose. Spomi- njanje genetike ne znai da smo njome potpuno odreeni. To znai da smo roeni s odreenim potencijalima za ponaanje. O tim potencijalima moete razmiljati kao o naslijeenim pokretakim programima - kao o raunalnim programima, samo to su u ovom sluaju zadani naim genima - koji nam daju poetnu osnovu za hodanje, uenje jezika, emocije itd. koje zatim iskustvo nadograuje i daje im sadraj. U ovoj knjizi razmatramo tri vrste nasljednih obrazaca u kojima sudjeluju emocije: a) izraze, koji su male, zasebne kretnje, b) opsenije programe ponaanja svojstvene vrsti, i c) sklonosti jednom skupu emocija ili drugom. Izraze i obrasce svojstvene vrsti (a i b) nasljeuje svatko. Oni dijelom odre uju to znai biti ovjek, i ovdje uoavamo ono to je zapazio Darwin - nau povezanost sa svim Ijudima i s drugim ivotinjama. Sklonosti (c) su neto drugo: svaka osoba ima drugaije sklonosti, pa tako netko moe imati sklonost socijalnoj anksioznosti: takvu osobu nazvali bismo srameljivom. Druga osoba moe imati sklonost ljutnji: tu bismo osobu nazv ali agresivnom. Dio evolucijskog mehanizma jest nuna varijabilnost meu pojedincima, tako da neki ljudi i genetski uvjetovane osobine koje oni nose mogu biti odabrani, dok drugi to nisu. Sklonost koja je selekcijom odabrana moe, generacijama kasnije, postati univerzalno svojstvo vrste. Ideju individualnih sklonosti ukratko predstavljamo u ovom poglavlju u odjeljku nazvanom So - cijalni ivot naih dananjih roaka primata, no tim se pitanjem zapravo bavimo u 7. poglavlju, koje je u cijelosti posveeno individualnim razlikama u emocionalnosti.

,c/uia(/a /)(<Hj/'aJ(j(r: G/ar/e, &/

Nije svatko toliko sretan da ima obitelj koja je i slavna i bogata: takav je sretnik bio Charles Darwin. Otac nje- gova oca bio je slavni biolog Erasmus Darwin, a majin otac bio je Josiah Wedgwood, Ionar. Njegov je otac bio lijenik, a majka mu je umrla kad je imao osam godina. Sa 16 godina poslan je na studij medicine na Sveuilite u Edin- bourgh, no izostajao je s nastave da bi sakupljao primjerke beskraljenjaka na obalama Firth of Forth, razvijajui svoj snaan interes za

prirodoslovlje. U oaju zbog Charlesova neuspjenog studiranja medicine, njegov ga je otac poslao u Cambridge da studira teologiju. Po- novno se nije u potpunosti posvetio studiju: vie ga je zanimalo prikupljanje kukaca i lov. Obinu diplomu stekao je 1831, i inilo se da e nastaviti ivot kao seoski vikar iji je hobi prirodoslovlje. Meutim, na Cambridgeu ipak nije tra- tio vrijeme. Cijenili su ga mnogi znan- stvenici, pa je s 22 godine bio odreen kao prirodoslovac na Beagleu, brodu bri-

Pristupi shvaanju emocija tanske mornarice iji je zadatak bio izrada karata junoamerikih obala. Po svom povratku s petogodinjeg puto- vanja, financijski neovisan, Darwin je opisao svoje nalaze. Njegove biljeke iz 1837. pokazuju njegove pokuaje da ra- zumije mijenjanje jedne vrste u drugu, a u tom se periodu istiu njegove biljeke o emocijama. Obrise svoje teorije evolu- cije prirodnim odabirom opisao je 1842. i 1844. Zatraio je od svoje ene da, u sluaju njegove smrti, opis iz 1844. po - nudi nekom uredniku za objavljivanje zajedno s prateim dokazima iz njegovih biljenica, i predloio je iznos od 400 funti kao honorar za taj posao. On sam je sporo napredovao, prikupljajui sve vie dokaza, i potom zapoeo pisati opseno djelo. Meutim 1858. godine Alfred Wallace je nezavisno razradio tu istu ideju i lanak o tome poslao Darwinu, traei od njega miljenje. Vrlo

69 uznemiren problemom prvenstva, Dar- win se savjetovao s prijateljima koji su proitali njegov raniji nacrt. Oni su uredili da se Wallaceov rad i na brzinu prireena Daminova prerada njegova ranijeg teksta proitaju na sastanku Lin- nova drutva, i to u odsutnosti oba auto- ra. Ni u jednom se radu nije spominjala evolucija ljudske vrste, i niti jedan rad nije privukao mnogo panje izvan uskog kruga, no taj je dogaaj konano po taknuo Darwina da objavi knjigu koju moe cijeniti obrazovano itateljstvo. Godinu dana kasnije pojavilo se Pori- jeklo vrsta. Darwin se na tome nije zaus- tavio: njegova knjiga o izraavanju emo- cija temelj je prouavanja emocija, a nje- gov lanak u asopisu Mind, u kojem opisuje opaanja emocionalnog i kogni- tivnog razvoja svog sina Williama, jedan je od prvih doprinosa razvojnoj psiholo- giji. (Biografski podaci iz Bowlby, 1991, te iz Gruber i Barrett, 1974)

Dok smo se u drugom poglavlju usmjerili na to kako se emocije razlikuju u razliitim drutvima, u ovom poglavlju uglavnom govorimo o nasljednim obrascima koji su slini, ne samo meu ljudima, nego i izmeu ljudi i drugih ivotinja.

Univerzalno prepoznavanje emocionalnih izraza lica

Vano naelo evolucije je da se obiljeje koje ima svrhu u jednoj fazi evo - lucije moe nadogradivati. Stara anatomska i bioloka obiljeja mogu se iskoristiti na novnain. Andrew (1963,1965) koristi to naelo da pokae kako su se izrazi lica kod primata, ukljuujui i ljude, razvili iz refleksa. Refleks je razmjerno jednostavan sklop u kojem dogaa j poznat kao po- draaj izaziva neku reakciju. Primjer toga je na treptaj kad nam se neto pri - bliava u vidnom polju: ovaj je mehanizam nasljedan, ugraen u naem ivanom sustavu. Mnoge ivotinje imaju refleks u kojem obore ui i/ili uvuku kou na tjem enu kad ih neto uplai. Ovaj refleks javlja se i kad ivotinja pri - lazi drugom pripadniku svoje vrste. Njegova je prvotna svrha da zatiti ui. No uz to to je zatitan, taj sklop lako prepoznaju drugi: mislimo li da pas izgleda prijateljski, dio tog dojma je zbog oborenih uiju. Ljudi ne mogu uvui ui ili kou na tjemenu, no ini se da podizanje obrva ima svoj izvor u istom pokretu, i Eibl-Eibelsfeldt (1970) je pokazao, neprimjetno snimajui u raz- liitim kulturama, da se kratko podizanje obrva, koje traje djeli sekunde, jav- lja kad ljudi prilaze jedni drugima radi pozdrava i kod udvaranja. To je vjero- jatno ljudska univerzalnost.

70

Razumijevanje emocija

Slika 3.1 Prizori iz filma H. Hass, koji prikazuju Francuskinju kako pozdravlja pri- jatelja podizanjem obrva koje je univerzalno. Na tim prizorima je a) lice neutralno, na b) i c) obrve su podignute otprilike jednu treinu sekunde, a zatim se d) javlja smijeak. Andrew tvrdi da emocionalni izrazi kao to su smjekanje, mrtenje i slino, moda izviru iz nae daleke evolucijske prolosti, kao refleksi ija svrha u poetku nije bila prvenstveno emocionalna. Zatim se dogodio evolu- cijski napredak, pa su se pojavili zaeci prepoznavanja tih emocija. Potom su te sklonosti odabirane, i nakon mnogih generacija refleksni su pokreti postali podraaji koji mogu izazvati emocionalne izraze kod drugih. Oni su postali prelingivistika osnova za najavu namjera i uspostavu odreenih vrsta in- terakcije. Emocije koje izraavaju mogu dati ton interakciji, primjerice pri- jateljski, koketan, oprezan, antagonistian, ustraen itd. Prema toj ideji, emocionalni izraz je refleksni sklop odreenog izraza lica, glasa i slino, koji se razlikuje za svaku pojedinu emociju. Kako bismo mogli pokazati da su takvi izrazi univerzalni i stoga dio nasljedne opreme sviju nas? Jednu vrstu podataka daju nam djeca koja su roena gluha i slijepa, liena mogunosti da naue izraze. Eibl-Eibesfieldt (1973) nalazi da takva djeca imaju emocionalne izraze kao to su smijanje, smjekanje, plakanje, mrtenje, iznenaenje ili uplaenost te puenje usnica. Ona takoer pokazuju razliite emocionalne geste, kao to je sputanje ramena u tuzi ili stiskanje aka u bijesu. Djeca proizvode i zvukove koje ukljuuje odreeni emocionalni izraz. Izrazi lica i glasa bili su slini onima u normalne djece, no katkad im je manjkalo finoe. S izuzetkom radosti, emocionalne izraze lica nije lako prepoznati ako se uklone svi drugi znakovi osim izraza samih (Wagner, MacDonald i Man- stead, 1986), no odredeni aspekti izraza lica mogu se uhvatiti i sauvati u vre- menu kao fotografije. Zatim se odabrani izrazi mogu prepoznati. Izard (1968) je prvi pokazao da su fotografije izraza lica radosti, tuge, ljutnje itd., prepoznatljive u razliitim kulturama. Danas postoji velik broj istraivanja o prepoznavanju emocionalnih izraza lica (Camras, Holland i Patterson, 1993), kao i elektrino biljeenje aktivnosti miia lica (Cacioppo, Bush i Tassinary, 1992). Vjerojatno najpoznatiji podaci o univerzalnosti emocionalnih izraza proi- zali su iz smionog

Pristupi shvaanju emocija

71

pokuaja Ekmana i sur., koji su otputovali na Novu Gvi - neju da bi prouavali skupinu nazvanu Fore. Fore su neolitski narod koji je sve do 12 godina uoi istraivanja bio potpuno odvojen od svih vanjskih utje- caja i nije se susreo sa zapadnim fotografijama, filmovima i slino. Najvaniji lanci o tom istraivanju su oni Ekmana, Sorensona i Friesena (1969) i Ek- mana i Friesena (1971), te lanak i knjiga Sorensona (1975, 1976). U svom lanku iz 1969. Ekman, Sorenson i Friesen iznijeli su podatke o novogvinejskom narodu Fore koji je doao u kontakt sa zapadnjacima. Is - traivai su izmeu 3000 fotografija Amerikanaca odabrali 30 koje pokazuju iste izraze est emocija. Pokazivali su te slike, jednu po jednu, pripadni- cima naroda Fore. Za svaku sliku ispitanik je iz niza prevedenih naziva emo- cija trebao odabrati onaj koji najbolje odgovara slici. Ispitanici koji su govorili neku vrst melanezijskog pidgin narjeja u 99% sluajeva su prepoznali sretno lice Amerikanaca, dok je isti izraz tono prepoznalo 82% onih koji su govorili samo jezik naroda Fore. Prepoznavanje je bilo slabije za negativne emocije (56% ili manje), a ispitanici su amerika lica, koja su trebala prikazivati tugu, esto prepoznavali kao ljuta. U iduem je istraivanju (Ekman i Friesen, 1971) sudjelovalo 189 odraslih pripadnika plemena Fore i 130 djece, koji su imali minimalne kontakte s bilo kime izvan svoje drutvene skupine. Standardni postupak kojim su ispitanici odabirali iz unaprijed zadanog skupa verbalnih naziva nije se pokazao ono- liko dobrim koliko su se istraivai nadali. Stoga su pripadnici naroda stvorili male prie koje su odgovarale izrazima lica na fotografijama. Pria koja je pratila sretno lice glasila je: Doli su mu (joj) prijatelji i on (ona) je sretan (str. 126); pria za ustraeno lice bila je dulja i govorila je o tome kako se osoba nasamo u kolibi susrela s divljom svinjom. Svakom ispitaniku pomonik iz plemena Fore ispriao je svaku priu, dok je zapadni istraiva drao tri slike amerikih lica i gledao u magnetofon, kako ne bi nikakvim znakovima utjecao na davanje odgovora. Za svaku je priu odrastao ispitanik trebao pokazivanjem odgovoriti koja joj od tri slike odgovara. Za priu koja prati sretno lice vie od 90% ispitanika odabralo je sretno lice izmeu svih drugih fotografija, a za prie o tuzi, ljutnji i gnuanju tono lice odabralo je iz - meu 69 i 89% ispitanika. Odrasli pripadnici plemena Fore u razlikovanju slike straha od one iznenaenja nisu bili bolji od sluajnog pogaanja. Rezul- tati djece bili su slini onima odraslih (djeca su trebala birati samo izmeu dva lica). Uz ovakve meukulturalne eksperimente veu se izuzetno velike tekoe. Ekmanu, Sorensonu i Friesenu su prigovarali da nisu govorili jezik naroda Fore i stoga nisu mogli nadzirati pomonike koji su govorili Fore (Van Brakel, 1994): Sorenson (1976) je napisao da su ispitanicima mogli biti ne- namjerno dani znakovi, jer je uobiajen postupak eksperimentalnog ispiti- vanja bez odavanja bio pripadnicima Fore prilino neshvatljiv i stran nji - hovu poimanju jezika (str. 139) kao kooperativne aktivnosti. No neuspjeh is- pitanika u razlikovanju straha i iznenaenja govori protiv pretpostavke da su nenamjerni znaci bili odgovorni za sve rezultate. Ekman i Friesen zatim su zatraili od pripadnika naroda Fore da naprave izraze lica koji odgovaraju onima u est emocionalnih pria i te su izraze sni - mili na video. Kasnije, po povratku u San Francisco, nali su da 34 amerika studenta daju izmeu 46 i 73% ispravnih prosudbi na etiri od est lica Novogvinejaca (vidi sliku 3.2), no kod straha i iznenaenja nisu bili toni (Ek - man, 1972). Ekman je u poetku tvrdio da su izrazi lica koji pokazuju sreu, izne- naenje, tugu, ljutnju, strah i gnuanje ljudske univerzalnosti; kasnije je do - dao prezir (Ekman i Friesen, 1986). Kako smo objasnili u drugom poglavlju, Ekmanova teorija je dvofaktorska - on ju naziva neurokulturalna:

72

Razumijevanje emocija

priroeno neuralno oblikovanje izraza praeno je kulturalno razliitim pravilima nji - hova pokazivanja koji reguliraju pojavu svakog od izraza.

Pristupi shvaanju emocija

73

Ekmanov je rad postao predmetom estoke rasprave. U opsenoj kritici, Russell (1994) istie da istraivanje provedeno na Ijudima koji trebaju birati unaprijed zadani skup slika i upariti ih s unaprijed zadanim skupom naziva emocija moe precijeniti tonost prepoznavanja izraza kao specifinih emo- cija. Russell je opisao neka istraivanja u kojima su ispitanici trebali birati meu unaprijed zadanim skupom naziva izvedenih iz njegove vlastite teorije (Russell, 1980), koja se vrlo razlikuje od Ekmanove. Uzimajui fotografiju koja predstavlja ljutnju iz skupa koji je objavio Ekman, Russell je naao daje njegovih 80 kanadskih ispitani ka, koji su mogli birati izmeu naziva radost, iznenaenje, prezir, strah i interes, u 76% sluajeva tu sliku oznailo kao prezir. Kad im je pokazana slika koja bi, po Ekmanu, trebala predstavljati tugu, i izbor izmeu naziva ushienje, strah, oputenost, iznenaenje, uzbuenje i interes, 74% Russelovih ispitanika odabralo je strah.

Slika 3.2 lanovi zajednice Fore s Nove Gvineje, koji nisuvidjeli fotografije izjednog ranijeg eksperimenta prepoznavanja, prave izraze lica koji odgovaraju priama o emocijama (Ekman, 1972): a) Va prijatelj je doao i vi ste sretni, b) Dijete vam je umrlo, i vrlo ste tuni, c) Ljuti ste i spremni na sukob, d) Gledate neto to zau- dara (Djelii prie su iz rada Ekmana i Friesena, 1971). Russell (1994) je kritizirao eksperimente o prepoznavanju lica koja predstavljaju prie jer, premda istraivai pretpostavljaju da Iice pokazuje emociju, ono se zapravo moe prepoznati kao odgovarajue situaciji: lice d) ne mora znaiti gaenje, nego je moda lice koje se javlja kad neto zauara.

74

Razumijevanje emocija

Tako istraiva nuno daje ispitaniku izbor sukladan teoriji za koju vjeruje da je tona, no prisilan odabir ograniava ispitanikovu mogunost izbora. Kad ispitanici mogu slobodno birati rije za izraaj na fotografiji, mogu se ja- viti drugaiji rezultati. Primjerice, Sorenson (1976) je zatraio tri skupine is- pitanika iz naroda Fore (one koji su imali najvie kontakata sa zapadnjacima, one koji su imali neke kontakte, i one koji jedva da su i imali takve kontakte) da imenuju fotografirane izraze lica. Sve grupe u najveem su postotku sretno lice vidjele kao sretno, ljuto lice kao ljuto, prestraeno lice kao prestraeno, no vie od polovice ispitanika u svim grupama tuno je lice vidjelo kao ljutnju, a najei odgovori na lica iznenaenja i gaenja nisu se slagali s predvia- njima Ekmanove teorije. Russell (1994) navodi osam hipoteza koje mogu objasniti postojee meu - kulturalne podatke. Jedna je Russellovo (1980, u tisku) stajalite o dimenziji koja ide od pozitivnog do negativnog kraja, i drugoj od niske do visoke pobuenosti. Emocije se mogu prikazati sljedeim krugom (s oznakama sata): 12 sati pobuenost, 3 sata ugoda, 6 sati pospanost, 9 sati neugoda. Prema ovoj shemi pozitivne emocije visoke pobuenosti kao to je uzbuenje javljaju se oko 1.30 sati, negativne emocije niske pobuenosti kao to je depresivnost oko 7.30, a negativne emocije visoke pobuenosti kao to je stres javljaju se oko 10.30. Najistaknutija hipoteza jo uvijek je Ekmanova neurokulturalna teorija prema kojoj razliiti izraz i odgovaraju osnovnim emocijama, koje podlijeu kulturalnim pravilima pokazivanja. On je svoju teoriju (Ekman, 1994) branio od Russellove (1994) kritike. Jo jedna teorija jest ona Eibl-Eibelsfeldta (1973), prema kojoj su pojedini uroeni izrazi pozdravljanja, smijanja, plakanja i slino, zabiljeeni u nmogim kulturama kao i kod gluhe i slijepe djece. Treba imati na umu da su prema ovom opisu univerzalni izrazi, a ne emocije; na primjer, suze se mogu pojaviti uz tugu, ali katkad i uz smijeh, a i uz bol - koju mnogi istraivai ne smatraju emocijom. U usporedbi s prepoznavanjem fotografija, malo je istraivanja koja se bave suzama i onime to ih izaziva, no treba pogledati lanak Neu (1987) . Za smijeh i njegov evolucijski znaaj vidi Weisfield (1993), a za crve- njenje vidi Leary i sur. (1992). Nadalje, postoji i hipoteza da pojedine komponente izraza, kao to je skupljanje obrva, mrtenje ela, otkrivanje zubi i slino, mogu biti univer- zalne (Ortony i Turner, 1990). Primjerice, u eksperimentu Ekmana i Friesena (1971) u kojem su ispitanici odabirali fotografiju koja odgovara susretu s divljom svinjom, oni su moda reagirali na podignute obrve na slici, a ne na sloeni izraz straha (vidi i sliku 3.2 i njezin potpis). Vjerojatno najradikalnija hipoteza je ona Fridlunda (1994): izrazi se, tvrdi on, mogu razumjeti u terminima evolucije odavanja namjera i istodobne evo- lucije sposobnosti prepoznavanja, no ti izrazi se vjerojatno ne preslikavaju doslovno na unutarnje emocije. O nekima od ovih teorijskih pozicija poblie emo raspravljati u sljedeem poglavlju. Najbolji je dokaz to da se lice sa smijekom koje odaje radost i /ili dobrodolicu svugdje javlja i svugdje se prepoznaje, no vie se dvojbi javlja uz prepoznavanje negativnih izraza lica. Russell tvrdi da su meukulturalna is- traivanja potvrdila postojanje univerzalnih izraza lica kod ljudi. No is- traivanja nam jo ne doputaju da meu postojeim teorijama jasno odre - dimo to su tono univerzalni aspekti izraza.

Pristupi shvaanju emocija

75

Obrasci ponaanja svojstveni vrsti

Kad razmiljamo o emocijama, veinom razmiljamo o neem irem od osmijeha ili mrtenja. Stariji termin u biologiji za genetski zasnovane iroke sklopove reakcija je instinkt. William James je zapisao negdje na poetku poglavlja o emocijama u svom uvenom udbeniku (James, 1890): Svaki ob - jekt koji pobudi instinkt pobudi i emociju (vol. II, str. 442). Sto to znai? Vratimo se u mislima natrag u prvo poglavlje, gdje smo opisali otkrie Hessa i Briiggera (1943) o napadima maaka kojima je dio hi- potalamusa elektrino podraivan. Moemo zakljuiti da je elektrino po - draivanje uinilo maku ljutom. U tom stanju podraenosti mozga sloeni obrazac napada, svojstven makama, bio je usmjeren na blisku metu kao to je eksperimentator. To nije samo refleks, nego itav sklop. Prema starijem nazivlju, to je instinkt. Iz Hessove i kasnijih studija jasno je da se radi o obrascu iji je pokretaki program zadan genetski. Obino su reakcije izaz - vane odgovarajuim dogaajem u okolini, a uenjem postaju sve vjetije. Obino se smatralo da se reakcije niih ivotinja zasnivaju na instinktu, dok su u osnovi reakcija ljudi inteligencija i uenje. Istraivanja tijekom pro - teklih 60 godina pokazala su da je to potpuno pogreno. Ne samo da i drugi sisavci vrlo dobro ue, nego je i ljudsko ponaanje pod snanim utjecajem genetskih obrazaca, na isti nain kao i ponaanje drugih ivotinja. Ako smo oaloeni gubitkom roditelja ili voljene osobe, nai osjeaji, geste i reakcije zasnovane su na genetski uvjetovanim s klonostima koje se zovu pri- vrenost. U iduim odjeljcima emo, nadamo se, objasniti te ideje. U slje deem emo poglavlju predloiti precizniju definiciju emocija. Velik korak u istraivanjima instinkata napravio je Lorenz (1973), koji je dokazao njihovu genetsku osnovu pokazujui da su svojstveni odreenoj vrsti, ba kao i anatomska obiljeja. Jedan od prvih instinktivnih obrazaca prouavanih na taj nain opisali su Lorenz i Tinbergen (1938). To je bio dio repertoara majinske skrbi kod europske divlje guske. Ako neko jaje ispadne iz gnijezda, guska izvije vrat prema njemu i u tom poloaju ostane nekoliko sekundi. Zatim se die, oito preko volje. S jo uvijek izvijenim vratom prilazi jajetu i dodiruje ga kljunom. Nakon to kljunom kiizne po povrini jajeta, za- trepe krilima, zatim nagne vrat i pone kotrljati jaje nazad prema svojim nogama dok se natrake povlai prema gnijezu. Jajem paljivo upravlja prema gore i preko ruba gnijezda. Ovaj obrazac javlja se ak i kod gusaka koje nisu imale prilike da ga naue. Ovi obrasci, koje Lorenz naziva instinkti, imaju nekoliko komponenti. Prvu je Lorenz nazvao fiksni sklop reakcija. ala meu biolozima je da kon - cept funkcionira tako dugo dok ne shvatite da te stvari nisu ni fiksne, niti su reakcije. Od Lorenzovih vremena biolozi su pokazali da instinktivne reakcije nisu fiksne. One se razvijaju tijekom ivota ivotinje i u visokom su stupnju osjetljive na svojstva okoline. Tako kotrljanje jajeta ovisi o obliku gnijezda i o jajetu. Fiksni sklopovi radnji, a i itava ideja instinkata, vie nisu u rjeniku veine biologa, koji danas govore o obrascima svojstvenim vrsti ili tipinim za vrstu. Dva su koncepta zamijenila ideju fiksnih sekvenci. Jedan od njih jest prema cilju usmjereno ponaanje. Znanje o tom e kako dosegnuti ciljeve koji se ostvaruju reakcijama tipinim za vrstu nije svjesno dostupno, i jedinka ga ne usvaja.

76

Razumijevanje emocija

Tijekom evolucije ono je ugraeno u mozak kao skup naznaenih postupaka. Funkcija vraanja jajeta kod guske je da povea vjerojatnost prije- nosa gusjih gena. Kad se opazi odstupanje od cilja, ili od eljenog stanja jaje izvan gnijezda, prema cilju usmjeren niz pokreta vraa odlutalo jaje prema gnijezdu dok se ne dostigne eljeno stanje sva jaja u gnijezdu. Drugi teo - rijski koncept je skript, ideja koju su Schank i Abelson (1977) i Tomkins (1979) posudili iz kazalita. Ideja se odnosi na ocrtan slijed radnji kojima se postie cilj. Schank i Abelson navode primjer naruivanja jela u restoranu. Da bismo to uinili, potreban je itav niz r adnji - naruiti hranu, jesti, platiti - a nain na koji se svaka od njih obavlja znaajno varira, no ljudi koji idu u restorane znaju i mogu izvesti taj niz. Naravno, skript u restoranu je nauen. Ideja reakcija specifinih za vrstu je da nai geni odreu ju neke skriptove za vane funkcije u ljudi, kao to je majinska skrb, parenje ili agresivni sukob. Prema Lorenzu, druga komponenta instinkta je perceptivni obrazac koji ga izazove, katkad zvan unutarnji otponac, ili podraaj znak. Usporediv je s pojmom odgovarajui podraaj u razumijevanju refleksa, ili klju u vizualnoj percepciji. Kao to su pokazali eksperimenti Lorenza i Tinbergena, ak su i grube naznake esto djelotvorne, a naziv podraaj se jo koristi. Za neke obrasce karakteristine za vrstu neprirodni podraaj djeluje ak i bolje nego prirodni, a naziva se natprirodni podraaj. Primjerice, Tinbergen (1951) je pokazao da obalne ptice iz porodice Haematopodidae biraju jaja puno vea od njihovih vlastitih. One n e mogu ta jaja vratiti u svoje gnijezdo, no neumorno to pokuavaju. Neki fotomodeli i filmske zvijezde djeluju kao natprirodni podraaji za nas ljude, privlaei nas ak i kad nam osobno nita ne znae. Drugi nas podraaji mogu odbiti, kao to je npr. susret s nekim tko je na neki nain vrlo razliit od nas samih. Ova ideja o iracionalnom reagi- ranju na te podraaje je duboko uznemirujua. Pitanje koje je teko izbjei glasi: Koliki je dio naeg ponaanja takav? Trea komponenta obrazaea tipinih za vrstu je motivacijska, Bez nje se ne javlja ponaanje; kod gusaka, vraanje jajeta javlja se samo tijekom leanja na jajima. Nee se, primjerice, javiti nakon to se mladunad izlee iz jaja. Obrasci svojstveni vrsti se lako javljaju, no osoba ih teko mijenja. U svojoj knjizi iz 1872. Darwin je opisao vlastiti eksperiment koji to krasno objanjava: Svoje sam lice pribliio ploi od debelog stakla ispred afrike arke u zoo lokom vrtu, odluan da ne uzmaknem ako zmija pokua zarinuti zube u mene; no, im je napala, moja se odlunosti rasprila i zapanjujuom sam brzi - nom odskoio jard ili dva unatrag. Moja volja i razum bili su nemoni pred predodbom opasnosti koju nikad prije nisam osjetio (Darwin, 1872/1965, str. 38)

Porijeklo emocionalnih obiljeja ljudske vrste

Dakle, kako otkrivamo specifine osnove ljudskih emocija? U tome se moemo oslanjati na razliite vrste informacija. U ovom odjeljku razmotrit emo tri vrste i nadamo se da emo, uz neku vrstu triangulacije, stei osnovnu predodbu o porijek lu naeg emocionalnog ivota: prouavanje naih bliskih roaka impanzi i njihova usporedba s nama; prouavanje prethistorijskih dokaza o ljudskim precima i o ranim ljudima;

Pristupi shvaanju emocija

77

prouavanje suvremenih Ijudskih drutava iji je ivot, vjeruje se, nalik ivotu ljudi kad su tek postali odvojena vrsta, iji smo mi dio.

Socijalni ivot naih dananjih roaka piimata

Jane Goodall (1986) i njezine kolege proveli su niz godina opaajui nekih 160 obinih impanzi u Gombeu, Tanzanija. Gombe je podruje od 19.4 e - tvornih milja neprohodne ume, otprilike veliine i oblika Manhattana, s obalnim podrujem uz jezero Tanganyika i s dubokim udolinama koje su usjekle rijeke koje teku prema jezeru. Spoetka su se impanze bojale Goo- dallove, pa im se nije mogla pribliiti. No postupno su se na nju navikli. To je navikavanje ona poticala nudei im voe u svom logoru, kasnije is- traivakom centru. Poslije navikavanja, opaai su mogli sjediti ualjeni nekoliko metara od skupine impanzi, ili danima slijediti jednu impanzu, biljeei svoja opaanja i fotografirajui je. Rad Goodallove opis je socijalnog ivota i linosti impanzi. Mi ga u ovoj knjizi navodimo zato to je on i opis njihova emocionalnog ivota. Za Goo dallovu, prevladavajue je ozraje srdane drueljubivosti. O vdje je opis nekoliko jedinki koje su istraivai slijedili biljeei njihovo ponaanje. Melissa i njezina ki Gremlin napravile su gnijezda [u drveu] na razdaljini od kojih desetak metara. Melissin sin Gimble jo uvijek se hrani mahunama msongati ...Gremlinina beba, Getty, ljulja se iznad svoje majke okreui se, maui nogama i hvatajui svoje palce. S vremena na vrijeme Gremlin segne rukom gore, lijeno kakljajui njegovu preponu. Nakon nekoliko minuta on se udalji penjui se kroz grane, majuna figura na pozadini naranastocrvenog predveernjeg neba. Kad dospije na malu granu iznad Melissina gnijezda, iznenada padne, pljaf, na njezin trbuh. Uz lagani smijeh njegova ga baka privije uza sebe i stane mu, igrajui se, grickati vrat...On se vraa majci i lijee uz nju, siui jednu ruku na njezinim prsima...iznenada, iz udaljenog dijela doline dopre melodiozno glasanje samog mujaka, Evereda, vjerojatno iz nje- gova gnijezda. Gimble mu zapoinje odgovarati sjedei uz Melissu, drei aku na njezinoj ruci, gledajui prema odraslom mujaku - jednom od svojih heroja. (Goodall, 1986, str. 594) Nije ivot svih impanzi tako miran. ivotinje imaju hijerarhiju domina - cije. Takozvani alfa mujak, kojemu se pokoravaju svi ostali, svoj poloaj zauzima tako to u borbi pobijedi prethodnika ili mu prijeti, katkad uz pomo saveznika (Goodall, 1992). Obino zadri svoj poloaj nekoliko godina. Sta- tus drugih mujaka ureen je grubom hijerarhijom ispod njega. I enke imaju usporednu hijerarhiju, pa ivotinje oba spola brane svoj poloaj ili izazivaju druge da bi se uspele u hijerarhiji, obino srditim prijetnjama, katkad praenim otvorenim sukobima, koji se esto dogaaju nakon to se dvije ivotinje otprilike iste razine u hijerarhiji neko vrijeme nisu susretal e. Goodallova je sukobe kategorizirala u tri razine agresije. Na najnioj su udarac, guranje ili udarac nogom u prolazu. Drugu i treu razinu nazvala je napadi. Druga razina ukljuuje povlaenje, udaranje akom i slino; traje manje od 30 sekundi. Trea razina je poput druge i traje dulje od 30 sekundi. Napadi (druge i tree razine) inili su otprilike 15% svih borbi; od njih je etvrtina bila ozbiljna, tako da je potekla krv ili su zavrile ozljedom. Katkad bi se borba simulirala, kad bi se vie jedinki ukljuilo da podre prijatelje ili roake. Mujaci su se borili ee nego enke. Goodallova je iz 49 000 sati opaanja, u kojima je praeno 13 jedinki tijekom dvije razliite godine,

78

Razumijevanje emocija

is- kljuujui razdoblja mraka, kad je ivotinja bila sama, ili samo uz potomstvo koje je o njoj ovisilo, izraunala da su se napadi druge i tree razine u pro - sjeku zbivali svaka 62 sata kod mujaka, a svakih 106 sati kod enki. Postojale su velike individualne razlike: jedan je mujak napadao u prosjeku svakih 27 sati (od ukupno 207 sati promatranja). Jedna enka uope nije napala tije- kom 230 sati. Sljedee je godine alfa mujak napadao svakih devet sati. Cimpanze se preteno hrane voem, no katkad i oportunistiki love, ubija - jui male sisavce kao to su cebus majmuni ili praii, kad na njih naiu u umi. Mujaci se ee uputaju u lov nego enke. Kad impanze ubiju, obino se prepiru oko mesa, premda ga katkad preputaju kao uslugu koja e u budunosti biti uzvraena (Weisfield, 1980). ivotinje visokog poloaja u hij erarhiji sklone su ga zgrabiti ak i kad nisu sudjelovale u lovu, i obino doputaju samo nekima (roacima i saveznicima) da s njima podijele plijen (Nishida i dr., 1992). Ni grupno hranjenje s drveta niti raspodjela mesa ne moe se usporediti s univerzalnim obrascem zajednikog dijeljenja hrane u Ijudi. Emocionalna sklonost: osnova individualnih razlika u dominaciji Raleigh i sur. (1991) su pokazali da mehanizmi serotonina u mozgu znaajno utjeu na to hoe li ivotinja postati dominantna. Oni su eksperi- mentirali na majmunima Cercopithecus aethiops, koji su ivjeli u 12 malih drutvenih skupina tipinih za vrstu, od kojih je svaka imala dominantnog mujaka (alfa mujaka), dva druga mujaka, odreeni broj enki te potom - stvo. Iz svake od 12 drutvenih grupa nasumce je odabran jedan od nedomi- nantnih mujaka. Sestorici su dane tvari koje poveavaju serotoninsku aktiv- nost u mozgu, a estorici tvari koje je smanjuju. Oni s poveanom serotonin- skom aktivnou su svi postali dominantni. U grupama onih ija je serotonin- ska aktivnost smanjena, prvobitni je alfa mujak zadrao svoj poloaj. Zatim je ivotinjama koje su dobivale tvari za smanjivanje razine serotonina dana tvar koja tu razinu poveava, i obratno. Taj je put svih est ivotinja s poveanom razinom serotonina postalo dominantno u svojoj skupini. Premda je izvjesno da mehanizmi serotonina nisu jedini vani pri domina - ciji, eksperiment je izvanredan zbog nekoliko razloga. U njemu je po prvi put eksperimentalno pokazano da manipulacija kemizma u mozgu moe po- veati dominaciju u okruju nalik prirodnom. Drugo, ova vrsta mehanizma moe biti osnova za genetske sklonosti koje utjeu na individualne razlike u socio emocionalnim reakcijama. Tree, proces dolaska na dominantan poloaj ne ukljuuje samo ag resiju. On ukljuuje i zbliavanje sa enkama i meusobno timarenje. Bez podrke enki mujak ne moe postati dominan- tan. Cetvrto, u novije vrijeme mnogo spominjan i uinkovit lijek Prozac je tvar koja poveava serotoninsku funkciju kod ljudi. Prema Krameru (1993), ona ini jo i vie: poveava samopouzdanje u socijalnim odnosima i zanos ivotom. Tako genetska sklonost prema socijalnom samopouzdanju, ili obratno, moe djelovati preko funkcioniranja serotonina. Spolnost u obinih impanzi ipatuljastih imp anzi U spolnom smislu, impanze su promiskuitetne. Zenka nije spolno zrela do petnaeste godine; ona oglaava svoju spolnu receptivnost velikom ruias - tom povrinom spolne koe (labia), veliine velike krike kruha, koja je dobro vidljiva straga. U obinih impanzi nabrekla je otprilike 10 dana tijekom menstrualnog ciklusa od otprilike 36 dana. Tijekom tog vremena moe se pariti nekoliko desetaka puta dnevno, sa svima ili s veinom odraslih mujaka u svojoj drutvenoj skupini. Druga je mogunost da se s mukim pratiteljem povue od ostatka zajednice. No kad je trudna ili doji, nije spolno receptivna. Budui da se mladunad ne odbija od sise sve do svoje pete godine, to znai

Pristupi shvaanju emocija

79

da se u plodnih enki nekoliko desetodnevnih razdoblja spolne aktivnosti izmjenjuje s petogodinjim razdobljem spolne neaktivnosti. Patuljaste ili bonobo impanze jednako su zanimljive kao i obine im - panze koje je prouavala Goodallova. To je rijetka vrsta; patuljaste impanze smatraju se naim najbliim ivuim srodnicima. Patuljaste impanze sline su obinima, no krhkije su grae. Kano (1992) i njegovi suradnici prouavali su skupinu divljih patuljastih impanzi u Wambi, Zair, otprilike 10 godina. Dok su adolescentne enke obinih impanzi neprivlane mujacima neko - liko godina nakon to pokau spolnu kou, ali prije no to postanu plodne, patuljaste impanze su spolno aktivne otprilike pet godina prije nego to postanu plodne, receptivne su vie od pola vremena u svakom menstrualnom ciklusu i spolno su neaktivne samo u radoblju od mjesec dana uoi raanja do otprilike godinu dana nakon toga. ini se da ostaju neplodne za vrijeme do - jenja jer, kao i kod obinih impanzi, interval raanja je otprilike pet godina. Spolna aktivnost meu patuljastim impanzama ukljuuje parenja enki s mnogim odraslim mujacima u njihovoj neposrednoj drutvenoj grupi. Ti se mujaci obino ne mijeaju kad se drugi pare. Spolne ponude daju i mujaci, koji pokazuju erekciju i moda dodirnu enku rukom da bi privukli panju na sebe, a daju ih i enke koje pokazuju svoje spolno podruje. enke takoer biraju s kim e se pariti (Furuichi, 1992). ini se da agresija nije vezana uz seksualnost, a mujaci bespogovorno prihvaaju odbijanje. Parenje ukljuuje i poloaj licem u lice, kao i poloaj straga, uobiajeniji meu primatima. Uo- biajeni su i homoseksualni i heteroseksualni odnosi. enke meusobno trljaju genitalno podruje. I odrasli, i adolescenti i mlai su time privueni i promatraju parenje i trljanje genitalija kod enki. Mujaci se uzbuuju i dobi- vaju erekciju. Umetanje penisa mladih mujaka prihvaaju enke koje im nisu majke, esto nakon odnosa s odraslim mujakom, u onome to se moe smatrati igrom spolne inicijacije. Dakle, meu obinim i patuljastim impanzama parenje je promiskui - tetno. enke obino putuju sa svojim potomstvom. Meu odraslim muja - cima postoji oita suradnja. Oni zajedno sakupljaju hranu i love, te pridonose skupini uvajui granicu podruja od uljeza. Adolescentne enke sklone su napustiti vlastitu skupinu i pridruiti se drugoj . Nasuprot tome, meu maslinastim babunima postoji potpuno drugaija organizacija (Smuts, 1985). Premda su i oni promiskuitetni i prikupljaju hranu u oporu, enke grade trajna prijateljstva s dva ili tri mujaka, to ukljuuje timarenje i bliskost. Ta su prijateljstva obiljeena emocijama sli nima naim, kao to je, primjerice, ljubomora. Prijateljstva tite agresije mujaka (koji su dvostruko vei), a mujacima slue ds mareni i ee prihvaeni kao partneri za parenje tijekom razdojAja^polne receptivnosti. U toj vrsti mujak naputa jednu drutvenu skupl pridruio drugoj; uspjeno pridruivanje ovisi o tome hoe li ga e^^u'novoj skupini prijateljski prihvatiti.

80

Razumijevanje emocija

Jesu li impanze emocionalne? Nije teko, ini se, promatrati aspekte ivota impanzi kao utemeljene na obrascima ponaanja svojstvenog vrsti. U srodnih vrsta postoje velike slinosti, ali i neke razlike, kao to je to sluaj i s anatomskim obiljejima. Dakle, meu impanzama ima slinosti i razlika. Premda mi ljudi po sebi znamo da su obrasci spolnog i agresivnog ponaanja u velikoj mjeri emocio - nalni, kako da ih promatramo kod impanzi? Naljute li se i oni u prepirkama oko nadmoi, i postanu li strastveni kad se pare? Ako je to tako, moemo uspostaviti vru vezu izmeu njih i nas. Hebb (1945) je na ta pitanja odgovorio da ne postoji potekoa u identifi - ciranju emocija u impanzi jer su toliko nalik naima. Goodallova se s njim slae: emocionalna stanja impanzi toliko su slina naima da ak i neisku- san promatra moe protumaiti njihovo ponaanje (Goodall, 1986, str. 118). Ona kae da je lako vidjeti kad mladune ima ispad bijesa bacajui se na tlo, udarajui po njemu i vritei, ili pak kad se mladune veselo igra oko svoje majke, prebacujui se preko glave, trei k njoj, bacajui joj se u krilo i traei da ga eka. Nabraja (str. 118 -119) emocije odrasle impanze i situacije u ko- jima se one javljaju: bojazan od stranaca, strah u agresivnim interakcijama, tjeskobu kad se izgube, uzrujanost kad im mladune dosauje, bijes u sukobu. Ona opisuje i pokazivanje emocija. Zastraivanje, primjerice, ukljuuje mujaka koji napada, trga grane, baca kamenje i die veliku buku. U pomirbi nakon agresivnog incidenta dolazi do tjelesnog dodira. Primjerice, jedan prua ruku, a drugi odgovara dodirom, tapanjem, grljenjem, ljubljenjem. Tolika je slinost s emocionalnim ivotom u ljudi daje o jednoj obitelji im - panzi u Gombeu Hugo van Lawick snimio niz filmova, a sinhronizirao ih je Donald Sutherland; zaplet, radnja i emocije gotovo se ne mogu razlikovati od onih u televizijskoj sapunici. Goodallova nabraja prepoznatljive izraze lica u impanzi koji pokazuju strah, tjeskobu, prijetnju i zaigranost, i opisuje kako im se za vrijeme uzbuenja (spolnog i agresivnog) nakostrijei dlaka pokazujui pobuenost, i kako se slegne kad su smireni nakon parenja, kad se timare i kad se mire. Na slian nain Goodallova (1986, str. 127) nudi tablicu glasanja koja oznauju emocije, ukljuujui sljedee: dahtavo gunanje oznauje bojazan od drugog, cviljenje i vritanje znae strah, reanje znai srdbu, tiho cviljenje oznaava tjeskobu, spolno openje praeno je skvianjem karakteristinim za parenje, smijeh i dahtanje prate uitak u tjelesnom dodiru, posebno gunanje prati uivanje u hrani, dahtavo tuljenje i grohotan smijeh prate uzbuenje u soci- jalnim odnosima, a gunanje prati drueljubivost. Lutzova (1988) je o ljudima s Ifaluka zapisala da njihovemocionalni ivot jest njihov socijalni ivot (str. 101, kurziv u izvorniku); Shaver, Wu i Schwartz (1992) su ustvrdili da isto vrijedi i za Amerikance. Citajui zapise Goodallove i Kanoa jasno je da tvrdnja Lutzove vrijedi i za impanze. To znai da su soci - jalne veze prvenstveno emocionalne veze. I impanze su, kao i mi, duboko so - cijalna bia. Kao i mi, i oni imaju prijatelje, veze, saveznitva i poloaj u hije- rarhiji moi. Budui da veina, ili zapravo sve socijalne interakcije imaju emocionalan ton, esto vrlo jasno oitovan u izrazima lica, poloaju tijela, gestama, glasanju, prihvatljiv je zakljuak da su emocije i njihovi izrazi temelj za razliite vrste interakcija. Kad naiu na drvo puno voa, impanze dahu i tule. Druge impanze im prilaze, i oni zajedno jedu s oitim uitkom. Tijekom parenja mogu biti mirne, ili mogu na poseban nain skviati. Gledajui seksu- alnu aktivnost, mujaci se uzbuuju i ekaju svoj red na parenje. U interakci- jama izmeu majki i djece, u igri i pri pomirbi javlja se srdaan tjelesni kon - takt, dodirivanje, milovanje i grljenje. Tijekom uzajamnog timarenja vlada tiha koncentracija i uiv anje. Kad uginu majka ili dijete, onaj tko pretrpi gubi- tak oalosti se i oplakuje ih. Siroe se prestane kretati i moe uginuti, ak i ako je sposobno pronai hranu. U agresivnim susretima srdba se izraava prijetnjama, a strah se oituje u podlonosti. Druge ivotinje s velikim intere- som

Pristupi shvaanju emocija

81

promatraju sukobe, a katkad se mogu i pridruiti. Ako je ivotinja ozlijeena, vriti poseban poziv u pomo; namjera je pozvati druge da joj priskoe u pomo. Tijekom lova i nakon ubijanja vlada veliko uzbuenje. Kad izviaju u svom podruju, skupine mujaka su napete, budno prate zvukove i uzbude se kad napadnu nekoga izvan vlastite zajednice. Valjanost uobiajenih pojmova o emocijama Nai pojmovi o emocijama kao to je strah, srdba i ljubav osnova su za ra - zumijevanje ponaanja. No, u kojoj mjeri oni mogu biti jednostavno za - snovani na pukim vjerovanjima zapadnog drutva? Hebb (1946) je predloio odgovor, s opisom onoga to se dogodilo nakon njegova prikljuivanja Yerkesovim laboratorijima s njihovom kolonijom impanzi. To se zbivalo u doba biheviorizma - bilo je zabranjeno spominjati emocije ili bilo koji drugi slian mentalistiki pojam jer tada su oni smatrani neznanstvenima. Samo su bihevioristiki nazivi bili doputeni u biljekama koje su namjetenici trebali voditi. No to je neke od ivotinja uinilo nepredvidivim, a ak i opasnima. Hebb opisuje dvije ivotinje, Bimbu i Patija, koji bi s vremena na vrijeme na - pali uvara, i kae da nijedan opis ogranien samo na ponaanje ne bi mogao opisati ili predvidjeti te napade. No te je ivotinje bilo mogue razumjeti upotrebom pukih naziva za emocije. Bimba je bila prijateljski raspoloena i prijemljiva, no razljutila bi se i napala uvara ako bi bila poniavana. S druge strane, inilo se da Pati mrzi ljude, pa se katkad inilo da je prijateljski ra- spoloen, a zatim bi napao uvara koji bi ostao zateen. Prema Hebbovim rijeima, kad bi bilo doputeno opisivati ivotinje koristei pojmove emocija i stavova...novopridoli namjetenik mogao bi se brinuti o ivotinjama i zbje- gavajui opasnosti koje inae vrebaju (Hebb, 1946, str. 88). Dakle, jedna vana pretpostavka o emocijama zajednika mnogim is - traivaima, no koja sasvim sigurno ne lei na sigurnim temeljima, jest ta da barem neke emocije i nai pojmovi o njima i ne most izmeu nas i naih najbliih ivotinjskih srodnika. One takoer ine most izmeu pojedinih ljud- skih kultura i pomau nam razumjeti druge kulture. Bez pojmova koji se od - nose na emocije ne bismo mogli razumjeti mnoge prie iz drugih kultura ili iz prolosti, kao ni veinu narativnih opisa naih postupaka u dananjem svijetu. Spone socijalne interakcije su, prema tome, emocije i raspoloenja koja povezuju pojedince u odreenim situacijama: uzajanme naklonosti, spolne intimnosti, dominacije i podinjavanja, skupnog uzbuenja tijekom napada, skupne bojazni od opasnosti. Pojedinci prave pojedine izraze koji djeluju kao okidai odgovarajuih raspoloenja i ponaanja u onima koji ih vide ili uju. Emocionalni obiaji mogu dati ton itavim zajednicama, ili ak i itavoj vrsti. Patuljaste impanze, primjerice, vrlo su zainteresirane za seks, a zvu - kovi koje isputaju upuuju na to da i mujaci i enke doivljavaju orgazam. Seks nema iskljuivo reproduktivnu svrhu (De Waal, 1995; Kano, 1992): enke patuljastih impanzi spolno su receptivne tijekom dugih razdoblja kada nisu plodne, a i mujaci i enke sudjeluju u homoseksualnim vezama. Kao da je seks postao aktivnost koja se moe podijeliti s drugima, ima ugodan emocionalni ton i pridonosi socijalnom po vezivanju. Dok su meu obinim impanzama este agresija i nadmetanje za dominaciju, meu spolno aktivni jim patuljastim impanzama agresija je rijetka, a seksualna aktivnost, ini se, ublaava sukob. Seksualna aktivnost koja ublaava sukob poznata je i u ljudi; naravno, mi osim seksa imamo i mnoge druge aktivnosti koje s uitkom moemo meusobno podijeliti.

82

Razumijevanje emocija

Podaci o precima Ijudi

Sve vanija postaje ideja koja govori o tome da su emocije u ljudi zas - novane na mehanizmima koji nam omoguuju da reagiramo na razliite situacije koje su se uestalo javljale tijekom ljudske evolucije (Nesse, 1990). Emocije i sklopovi reakcija karakteristini za ljudsku vrstu evoluirali su tako da odgovaraju fizikoj i socijalnoj okolini - ona se naziva okolinom evolu- cijske prilagoenosti - koja se prilino razlikovala od manjih i veih gradova u kojima mnogi od nas danas ive. Jedan niz tragova do porijekla ljudskih emo- cija moe se nai u prouavanju porijekla ljudske vrste. to je o tome poznato? Prorauni stopa mutacija doputaju da se male razlike u RNA suvremenih ljudi diljem svijeta prate unazad sve do toke spajanja. Dok je nekoliko vrsta ovjekolikih primata koje su postojale tijekom prolih nekoliko milijuna go- dina izumrlo, svi su suvremeni Ijudi moda imali zajednikog pretka, enu koja je ivjela prije otprilike 200 000 godina u Africi (Wilson i Cann, 1992). Prema toj (spornoj) hipotezi svi smo mi potekli od te afrike Eve. Naravno, ona nije bila sama, ve lanica populacije od otprilike 10 000 lanova - njezini su potomci suvremeni ljudi koji su se selili da bi nastanili sve dijelove Zemlje, izuzev Antarktike. Manje je sporno da je tijekom posljednjih nekoliko stotina tisua godina klima na zemlji kolebala izmeu toplih razdoblja kao to je ono u kojem danas ivi mo i ledenog doba, kad su se ledenjaci protezali juno od Velikih jezera u Americi i po sjevernoj Europi, inei razinu mora 400 stopa niom nego danas. Razvijajui tehnologije izrade odjee i izgradnje sklonita, vjero - jatno vrlo sline onima naroda Inuita (Eskima), i preivljavajui arktiku hladnou, preci svih domorodakih naroda Amerike vjerojatno su preli kopneni prolaz izmeu dananjeg Sibira i Aljaske u razdoblju ledenog doba, vjerojatno prije 40 000 do 50 000 godina. Tada su Australija i Nova Gvineja bile spojene i samo 40 milja udaljene od Azije. Rani ljudi (no ne i drugi sisavci) mogli su prelaziti preko mora, da bi kasnije bili izolirani kad se razina mora podigla topljenjem ledenjaka. ivjeli su kao domorodaki lovako- sakupljaki narodi Australije i Nove Gvineje (Stringer i Gamble, 1993). Uobiajeni odgovor na pitanje to je najistaknutije obiljeje ljudi, ili to nas razdvaja od drugih ivotinja, jest jezik. Vjerojatno bi bolji odgovor bila kultura - orua, vjetine njihove uporabe, pojmovi - iji je jezik dio. Nedavno su Savage-Rumbaugh i dr. (1993) odgojili patuljastu impanzu, Kanzi, kao dijete. Cini se da je Kanzi upravo na granici izmeu ljudi i ostalih primata. Moe razumjeti ljudski govor i koristi se ploom sa simbolima da bi izrekao rijei i fraze. Moe ga se nauiti i da se koristi raznim priborom. Openito, njegovo je ponaanje na razini dvogodinjeg djeteta. Obiljeja simbolikog jezika ili aktivnosti kao to su namjerna izrada i upotreba orua nikad nisu zamijeene kod majmuna u prirodnom okruenju. Nasuprot tome, kultura ljudi je ukljuila vjetine ponaanja kao to su namjerna izradaorua (kojaje zapoela prije otprilike dva i pol milijuna godina); namjerno ouvanje ili pa- ljenje vatre (to je zapoelo prije otprilike 700 000 godina); socijalne vjetine kao to je dijeljenje hrane, podjela rada i razmjena, kao i jezina umijea obavjetavanja, raspravljanja, ogovaranja, planiranja, prianja pria. Sve su to univerzalna ljudska ponaanja, a potpuniji niz daje Hockett (1973). Sva s u ona izumi kulture koji nas razdvajaju od ostalih ivuih primata i sva su soci- jalna. Mnoga od njih imaju emocionalnu osnovu, kao to je posebna toplina i prihvaanje pri dijeljenju hrane i zahvalna susretljivost pri razmjeni. Druge emocije moda su se razvile da bi poduprle odavna postojee ljudske aktiv- nosti, kao to je oaranost paljenjem vatre ili zaokupljenost izradom neega. Otkrie poljodjelstva i gradova namijenjenih trgovini zbilo se u nekoliko dijelova svijeta prije

Pristupi shvaanju emocija

83

Nain ivota lovaca-sakupljaa

otprilike 10 000 godina. Kultiviranjem biljaka i pri- pitomljavanjem domaih ivotinja evolucija ljudskih kultura prestigla je evo- luciju vrsta. Uzmemo li kao tonu procjenu WiIsona i Canna da je zajedniki predak svih ljudi ivio prije otprilike 200 000 godina, 10 000 godina stv aranja naselja i civilizacija u kojima veina ljudi danas ivi samo je 5% tog vremena; to je isto razdoblje manje od etvrtine jednog postotka vremena proteklog od razdvajanja Ijudi i majmuna. Veina istraivaa smatra da su, tijekom veeg dijela vremena u kojem je naa emocionalna prijemljivost oblikovana prirod- nom selekcijom, okoline - nae okoline evolucijske prilagoenosti - bile oko- line velikih obiteljskih skupina lovaca i sakupljaa, a ne uvjeti suvremenih gradskih naselja. Kad bismo u sadanjost mogli dovesti dijete od prije 10 000 godina, dok jo nije bilo gradova, ono bi vjerojatno imalo isti repertoar soci- jalne i emocionalne prijemljivosti kao i mi. Preuzelo bi suvremenu kulturu koja ga je usvojila i ne bi se razlikovalo od suvremenih ljudi.

Porijeklo ljudskih emocija moemo promatrati i na drugi nain, pitajui se to znamo o postojeim kulturama lovaca-sakupljaa. U Australiji i u sava- nama june Afrike postoje arheoloki dokazi da lovako-sakupljaki nain ivota postoji nekoliko tisua godina. To je bio nain ivota Bumana (pozna- tih i kao San) u Kalahariju, koji ukljuuju plemena !Kung i G/wi, sve do slabljenja izazvanog u novije vrijeme zapadnim utjecajima. (Njihovi jezici ukljuuju pucketanje jezikom: ! oznaava zvuk nastao naglim povlaenjem jezika s vrha nepca, a / nastaje povlaenjem jezika od prednjih zubiju, poput tsk, zvuka koji se javlja kad nekog grdimo.) Lorna Marshall i njezina obitelj pedesetih su godina ivjeli meu njima (Marshall, 1976; Thomas, 1989). ezdesetih i sedamdesetih, ove su narode posjetili Lee (1984) i drugi harvard- ski antropolozi. Narodi !Kung i G/wi ivjeli su na napola pustoj zemlji, putujui s kraja na kraj podruja od nekoliko stotina kvadratnih milja koje su vrlo dobro pozna- vali. Thomas opisuje G/wi kao male i okretne ljude koji ive u velikim obitel- jskim zajednicama. Na svojim putovanjima susreu druge obitelji s kojima su povezani krvnim srodstvom ili brakom. G/wi oko vatre iskopaju plitke udu- bine u zemlji u kojima spavaju. ene su posebno upueni botaniari: sa zemlje prikupljaju korijenje i drugo povre i cijede sok iz tsama dinja. Mukarci love i ubijaju ivotinje lukom i strijelama natopljenim otrovom nainjenim iz liinaka. Katkad moraju slijediti pogoenu antilopu itav dan prije nego to ugine. Nose je natrag u tabor, a dijeli se prema sloenim pravilima. Nita se ne baca. Drutvo ovih ljudi temelji se na suradnji i nije hijerarhijski ureeno.

Porijeklo obitelji Premda ivi u zajednici, majka kod impanzi djecu podie uglavnom sama i okolo putuje samo sa svojim potomstvom. Raa po jedno mladune ot - prilike svakih pet godina. Svako mladune visi na trbuhu svoje majke ili jae na njezinim leima, pa ne ometa putovanje ili potragu za hranom. Neto odraslija mladunad putuje sa svojim majkama. Mujaci pridonose zajednici, no ne brinu se o mladuncima pojedinano. Kod ljudi je podizanje djece pre - teko za samo jednu osobu: u optimalnom sluaju, da bi dijete napredovalo od dojeneta do odrasle dobi, to je razdoblje najvee smrtnosti, potreban je doprinos dvoje ili vie odraslih. Sukladno pretpostavci o mujacima kao onima koji pribavljaju hranu (Lovejoy, 1981), uspravan hod omoguio je noenje - torba je bila moda prvi vaan tehnoloki izum ljudskog roda. Podjela rada javila se kad je meso veih ivotinja poelo sainjavati vei dio ishrane. S poveanjem modane mase ljudski preci trebali su biti sve nezreliji pri porodu, kako bi velika glava uspjela proi kroz

84

Razumijevanje emocija

poroajni kanal, pa su djeca imala dui period zavisnosti nego mladunad kod majmuna. Istodobno, beba se nije mogla objesiti za majku kao to to ini mladunad majmuna. Cak i kad dijete nosi povezano uza se, majka ne moe putovati. Stoga je uspostavljena podjela rada. ene su preuzele glavnu brigu o djeci tijekom dugog perioda nezrelosti i manje su se kretale. Budui da su ene spolno aktivne tijekom itavog menstrualnog ciklusa, mukarac i ena mogu zadrati seksualni interes iskljuivo jedno za drugo. Podjela rada znaila je da mukarci mogu loviti i kui donos iti meso, dok im je spolno vezivanje omoguilo da ekonomski doprinose samo jednoj eni i njezinu potomstvu. Loveyojeva hipoteza je bila da su sve te prilagodbe bile uzajanmo zavisne i javile su se otprilike u isto vrijeme kao i uspravan hod. Novije stajalite govori u prilog postupnijoj evoluciji. Prva bia koja su uspravno hodala prije pet do sedam milijuna godina bila su majmunolika, s mozgom veliine onog u majmuna i velikom razlikom u veliini izmeu mujaka i enki. Ta je razlika povezana s uobiajenim oblikom socijalne organizacije kod sisavaca, gdje se mujaci meusobno natjeu za pristup enkama. Zasigurno, monogamija nije svojstvena samo ljudima - rijetka je meu primatima, no nije jedinstvena. Heteroseksualna prijateljstva maslinastih babuna o kojima smo ranije go- vorili nude jo jedan takav primjer dugotrajnih heteroseksualnih veza u ko - jima enke osjeaju naklonost prema pojedinim mujacima, premda se ne pare iskljuivo s njima. Usprkos ovim ogradama, meutim, evolucijski biolozi ostaju pri tvrdnji da je monogamija vana meu ljudima. Mukarcima ona omoguuje razmjernu sigurnost u to da je potomstvo koje podiu njihovo vlastito (Lancaster i Kaplan, 1992). Premda je udio drutava (kao to je zapadno) u kojima vlada monogamija svega 16% od ukupno 853 prouavana drutva (Van den Berghe, 1979) i premda izvanbrane aktivnosti u veini drutava nisu rijet- kost, u praksi monogamija prevladava kao najei obrazac spolnog po- naanja, to je ini gotovo univerzalnom kod ljudi. ak i u drutvima u kojima jedan mukarac moe imati nekoliko ena, taj obrazac primjenjuje malo mukaraca koji imaju velika materijalna sredstva. Takoer je univerzalno da je obitelj sredinja struktura ljudskog ivota: skupina koja esto ukljuuje oba spola i osobe svih dobi, koje ive sa enom i njezinim potomstvom. U toj je skupini najmanje jedan odrastao mukarac. On moe biti enin spolni partner, moda otac njezine djece, no u odreenim drutvima taj mukarac katkad moe biti otac, brat ili sin. Sira obiteljska skupina obino ukljuuje druge roake, kao to su braa i sestre, stariju djecu i njihove seksualne partnere koji su se pridruili obitelji iz drugih skupina. (Tabu incesta i drutveni mehanizmi kojima ljudi ulaze u brak s partnerom izvan vlastite obitelji jo su jedna univerzalnost u ljudi.) Dakle, vjerojatno je da je naa okolina evolucijske adaptiranosti, nain ivota najstarijih suvremenih ljudi prije (otprilike) 200 000 godina bio u polunomadskim skupinama lovaca - sakupljaa s otprilike 10 do 30 ljudi koji ive neposredno jedni uz druge u irim obiteljima, vrlo nalik onom kod G/wi i !Kung. Veina naih emocija, dakle, vjerojatno je prilagoena takvom nainu ivota; suradnji, premda uz podjelu rada, u lovu i sakupljanju hrane, u pri- premi i podjeli hrane, u podizanju i zatiti djece. Vjerojatno smo se prilago- dili natjecanju s drugim skupinama slinima naoj, kao to su neandertalci, no koje se ipak zamjetno razlikuju i ije su se ekoloke nie preklapale s naima. O tome e biti vie rijei u 10. poglavlju. Neandertalci su vrsta koja je izumrla, vjerojatno zbog agresivnog uspjeha naih predaka (Stringer i Gamble, 1993).

Pristupi shvaanju emocija Evolucijska osnova emocija

85

Tooby i Cosmides (1990) su iznijeli miljenje da se ljudski ivot s evolu - cijskog stajalita temelji na informacijama i njihovoj upotrebi pri planiranju. Emocije se temelje na genetski zasnovanim mehanizmima, prijemljivim za informativne dogaaje u okolini koji su se esto ponavljali tijekom stotina generacija. Ta su ponavljanja omogui la prilagodbu, genetske promjene koje su postale sastavni dio naeg planskog odnosa prema svijetu. Emocije se vrlo esto javljaju uz probleme koje treba rijeiti. Za probleme koji se opetovano javljaju, kao to je bijeg od grabeljivca, reagiranje na strance, susret s agre- sivnim prijetnjama, briga o djeci, zaljubljivanje itd., opremljeni smo genetski zasnovanim mehanizmima koji daju obrise ponaanja uspjenih u prolosti i stoga odabranih selekcijom. Svaka pojedina vrsta emocionalnih sklopova izazvana je razliitim podraajima. Svaki od njih ini sprenmim sklopove reakcija prikladnih za rjeavanje problema koji se javio. Nesse (1991) je tvrdio da su specifini osjeaji povezani s tim obrascima obino funkcionalni ak i kad su neugodni, kao to je to i osje t boli. Sto su, dakle, ta trajna obiljeja okoline i njima prilagoene emocije koje su odabrane selekcijom? Nekoliko je autora predloilo odgovore (Bowlby, 1971; Oatley, 1992; Plutchik, 1991), a neki od tih odgovora naznaeni su u tablici 3.2.

Privrenost kod ljudi i drugih primata

Psiholoki aspekt pojma sisavac, naziva za ivotinju koja se raa iva i sie majku, jest privrenost. Budui da sie majku, mladunad sisavaca mora biti u njezinoj blizini, preplae se kad ih se razdvoji, i plaem dozivaju majku. Privrenost je posve jasno obrazac karakteristian za vrstu. Obrazac privrenosti do danas je vjerojatno najvie istraivan meu slinim sloenim obrascima. Tablica 3.2 este situacije i emocionalni odgovori prema pripadnicima iste vrste, drugih vrsta i neivim objektima

86

Razumijevanje emocija

Veze Pri\Tenost

Ceste situacije Druenje, blizina osobe kojoj smo privreni Prekid privrenosti Obnavljanje privrenosti Gubitak privrenosti Pomaganje drugima, ukljuujui i djecu Stvaranje veza i planova Ostvarenje planova Razmjena Seks, timarenje Gubitak veze, propast planova

Emocije Srea, ljubav Uznemirenost, tjeskoba Olakanje (moda i ljutnja) Tuga, oaj Brina ljubav Srea Srea Zahvalnost Srea, ijubav Tuga Ljutnja Strah, sram Uzbuenje, srea Strah Srea Strah Gnuanje

Briga o drugima Suradnja

Natjecanje Grabeljivost N'eivi objekti

Stjecanje/obrana poloaja u kojem su dostupna dobra Poraz Lov Biti plijen Nalaenje dobara Fizika opasnost Otrovi, zagaenje

John Bowlby bio je taj koji je shvatio da obrazac privrenosti ima sreinju vanost u emocionalnom ivotu ljudi: Ono to je, vjeruje se, bitno za du - evno zdravlje jest to da dijete ve od najranije dobi osjeti toplu, blisku i trajnu vezu sa svojom majkom (ili stalnom zamjenom za majku....) u kojoj oboje nalaze zadovoljstvo i uitak (Bowlby, 1951, str. 11). Suprotan je nedo- statak majinske brige: Bowlby je smatrao da e djeca liena majinske lju- bavi odrasti u osobe nesposobne za uspostavljanje zadovoljavajuih emocion- alnih veza u odrasloj dobi, i da ljubav u ranim godinama ima istu vanost za emocionalni razvoj kao i pravilna prehrana za fiziki razvoj. Ainsworth je u Londonu radila s Bowlbyem na istraivanjima privrenosti, a zatim je otila u Ugandu i tamo u prirodnim uvjetima zapoela antropoloku studiju o bebama i majkama u kulturi razliitoj od njezine (Ainsworth, 1967). Ona je opazila skup obrazaca ponaanja koja pokazuju mala djeca uz svoju majku, a koja nisu pokazivala ni uz jednu drugu osobu. Ta su ponaanja prikazana u t ablici 3.3. Svako od njih je specifian obrazac privrenosti. Kad je prisutna majka, postoji osjeaj sigurnosti i javlja se poseban skup reakcija. Kad ona nije u bliz - ini, javljaju se posve razliita ponaanja. Obrasci privrenosti mogu se nai u vrlo razliitim kulturama. O njima je najbolje razmiljati kao o emocionalnima. Kod ljudi o njima govorimo u terminima ljubavi. Djetinja ljubav i strah od odvajanja univerzalni su u ljudi. Oni imaju vitalnu funkciju zadravanja majke u blizini, kadre i voljne da se brine o djetetu.

Pristupi shvaanju emocija Porijeklo ideje o privrzenosti

87

Lorenz je 1935. opisao instinktivni sklop reakcija. Malene guskice slijede i zadravaju se u blizini gotovo svakog objekta koji se kree i proizvodi zvukove. Proces se naziva utiskivanje. Lorenz je iznio da postoji kritini pe- riod - kod guskica je on otprilike dva dana od izlijeganja - u kojem je bioloki mehanizam podeen da prepozna obiljeja majke: no nisu tono odreeni objekti prihvatljivi tom mehanizmu. Ne pojavi li se stvarna majka, usvoje se obiljeja prvog priblino prihvatljivog objekta u kretanju koji se pojavi umjesto nje. U Lorenzovim studijama taj je objekt esto bio on sam. Uinci su nepovratni; guske koje su na taj nain prole utiskivanje ne prepoznaju druge guske, no socijalne znakove odailju prema onom objektu koji im je utisnut. Kad su Robert Hindle i Julian Huxley Bowlbya upoznali s idejom utiskivanja i radom Lorenza i Tinbergena, on je ubrzo prepoznao da klju lei u etologiji i Danvinovoj evolucijskoj teoriji: Glavna struktura teorije privrenosti u cije- losti se pojavila u prvom bljesku njegova uvida i dala je smislenost svemu to je uslijedilo (Ainsworth, 1992).

Tablica 3.3 Ainsworthiina (1967) lista ponaanja vezanih uz privrenost

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Razliit pla (npr. onaj uz majku u usporedbi s drugima); Razliito smjekanje; Razliita vokalizacija; Plakanje kad majka ode; Slijeenje majke; Vizualno-motorika orijentacija prema majci; Pozdravljanje smjekanjem, gukanjem i openitim uzbuenjem; Podizanje ruku pri pozdravljanju majke; Pljeskanje rukama pri pozdravljanju majke; Penjanje po majci; Guranje lica u majino krilo; Prilaenje majci pokretanjem; Zagrljaji, privijanje uz majku, ljubljenje majke (nije vieno kod djece u Ugandi, no esto vieno kod djece u zapadnim drutvima); Istraivanje na udaljenosti od majke kao sigurnog utoita; Bijeg majci kao prema prirodnom utoitu; Vjeanje o majku.

Uz studije utiskivanja, Bowlby je bio impresioniran i opisima etologa o genetski utemeljenim obrascima kao to je vraanje jajeta u europske divlje guske, koje smo razmatrali ranije i rekli da se moe dobro opisati kao prema cilju usmjereno. Kod privrenosti, ciljno stanje za majku i mladune jest da budu blizu jedno drugome. Ako majka ode, to je poticaj za mladune da pone plakati, a plaje djelotvoran jer doziva majku natrag i time postie cilj. Eksperimenti o odgajanju majmuna u neprirodnim uvjetima U nizu eksperimenata Harlow (1959) je kod majmuna pokazao da se privrenost prema roditelju temelji na potrebi mladuneta za utjehom. Har- low je majmunie odvojio od njihovih majki u periodu od 12 sati nakon roenja i dao im dvije umjetne majke, nainjene tako da su se majmunii

88

Razumijevanje emocija

mogli o njih vjeati. Jedna od njih bila je nainjena od ice, a na vrhu joj je bila nezgrapna glava. Druga je bila slino nainjena, no njezin je iani okvir bio pokriven frotirom i imala je drugaije oblikovanu glavu. U prvom eksperi- mentu Harlowa, etiri su majmunia svoje mlijeko dobivala iz boce privrene uz ianu majku, a druga etiri mlijeko su dobivala od krpene majke. Tijekom prvih pet i pol mjeseci svog ivota svih osam majmuna provo - dilo je u prosjeku 14 do 18 sati dnevno vjeajui se o krpenu majku. ak i kad su mlijeko dobivala samo od iane majke, djeca su na njoj provodila u pro- sjeku manje od dva sata dnevno. Ideja da je bliskost majci manje vana od hranjenja bila je u potpunosti opovrgnuta. Naklonost svih mladunaca krpe- noj majci bila je svojevrsna mjera primarne motivacije za utjehom: druga se pokazala kad je velika igraka u obliku pauka unesena u kavez. Majmunii su bili uasnuti i trali su krpenoj majci, a ne ianoj (vidi sliku 3.4), bez obzira na to jesu li od nje dobivali mlijeko ili ne. Kad su majmunii smjeteni u ne poznatu prostoriju, nastojali su se stisnuti i sakriti u kut. S krpenom majkom u sobi oni se nisu bojali, nego su se vjeali o nju i koristili je kao bazu za istraivanja. U poetku je teorija privrenosti ukljuivala i ideju, izvedenu iz utiski - vanja, o kritinom periodu u ranom djetinjstvu (Bowlby, 1951). Smatralo se da je potrebno neprekinuto iskustvo srdane povezanosti s jednom osobom, obino majkom. Ako dijete nije imalo takvo iskustvo u dobi izmeu est mje- seci i tri godine, Bowlby je smatrao da e negativni uinci biti nepovratni. Takve posljedice neuspjele privrenosti bile su oite u Harlovljevu radu s majmunima. U svom lanku iz 1959. doao je do zakljuaka koji nam se danas ine udnima. Smatrao je da e njegovi majmuni, odgajani u neprirodnim uvjetima, normalno sazrijevati imaju li hranu, sklonite i jednostavnu utjehu krpene majke. Napisao je: Sve nae iskustvo, zapravo, upuuje na to da je naa, frotirom prekrivena zamjenska majka oito zadovoljavajua majka... dostupna 24 sata dnevno... ne izmjerno je strpljiva i nikad ne grdi svoje mladune, niti ga tue u bijesu. U tom pogledu smatramo je superiornom ivoj majci (str. 94). Tek je kasnije Harlow uvidio da su majmuni odgajani uz

Slika 3.4 Majmuni u Harlovljevu eksperimentu prestravljen se vjea o krpenu majku kad je u prostoriju unesen veliki pauk igraka. Cak i kad se majmuni iskljuivo hranio na ianoj majci, tjeskobu je smirivao samo uz krpenu majku.

nadomjesnu majku oteeni gotovo na svaki nain, emocionalno, socijalno i intelektualno.

Pristupi shvaanju emocija

89

Kraemer (1992) je saeo posljedice koje je u mladuna di majmuna ostavilo odrastanje uz umjetnu majku. Kad su odrasli, nisu normalno jeli ili pili. Buljili su u prazno, pokazivali repetitivno i stereotipno ponaanje kao to je, primjerice, ljuljanje tijelom. Divljaki su udarali vlastite udove i na izmjence sapinjali sami sebe. Slabije su uspijevali u mnogim kognitivnim zadacima. No posljedice su se prvenstveno oitovale u njihovu socijalno ne - prikladnom ponaanju prema drugim majmunima. Istodobno su pokazivali uzajamno iskljuive izraze straha i prijetnje. Naizmjence su se povlaili i agre- sivno napadali druge majmune, od odraslih mujaka do mladunaca, kao i neive objekte. Seksualno su nesposobni, penjanje mujaka i podavanje enki prekidaju se, a ako se enka umjetno oplodi, zanemarit e, osakatiti i ubiti vlastito mladune. Teke posljedice najoitije su u majmuna koji su odgajani uz umjetnu majku tijekom prvih est mjeseci. Majmuni koji su odgajani na takav nain, a zatim doive svojevrsno terapijsko iskustvo vrnjaka koji se vjeaju o njih, timare se s njima itd., obnove neke aspekte normalnog socijal- nog funkcioniranja (Suomi i Harlow, 1972). Meutim, kako istie Kraemer, kod privrenosti se ne radi samo o opstanku, nego o izgradnji jednog unu - tarnjeg modela interakcija s drugom jedinkom. Bez druge se jedinke takav unutarnji model ne moe razviti. Premda se u mnogim svakodnevnim in- terakcijama inilo da su se majmuni koji su rasli bez majke, no proli tera- piju s vrnjacima, oporavili, ti su oporavljeni majmuni reagirali abnormalno na stres ili sukob. Imali su i trajna neurobioloka oteenja u metabolizmu transmitera u mozgu i u anatomiji nekih ivanih stanica. Socioemocionalni obrazac privrenosti je uroen. To znai da su me - hanizmi karakteristini za vrstu kao niz kocaka za slaganje. Kod primata, ukljuujui i nas ljude, odrastanje uz majku i druge jedinke vlastite vrste omo- guuje da se te kocke uklope u smislene i upotrebljive strukture. Pokretanje genetskog programa bez socijalnih interakcija, to se dogodilo u majmuna koji su rasli socij alno izolirani uz umjetne majke, jest kao bacanje kocaka na hrpu koja stoji na tlu. Cak i tada se neke, premda ne sve, kocke mogu kasnije sklopiti u smislenije obrasce, paljivo i uporno. No ti obrasci ne obnavljaju procese koji su isputeni. Umjesto toga, razvijaju se alternativni putovi kako bi se mogli ostvariti neki od ciljeva socijalnih interakcija. Usprkos tome, ostala je osjetljivost na stres. Privrenost primata nam, dakle, prua vaan primjer procesa koji je karakteristian za vrstu. Takvi su procesi uroeni, no nisu rigidno odreeni. Ne razvijaju se normalno bez odgovarajuih emocionalnih interakcija s dru- gima.

Emocije kao osnova socijalnih odnosa

Emocije su jezik socijalnog ivota kod ljudi - one daju naznake obrazaca koji uzajamno povezuju ljude. Smijeak - najvre uspostavljen univerzalni znak za emocije - znak je socijalne afirmacije, a srea je emocija suradnje. Mrtenje znai da neto nije u redu, srdba je emocija interpersonalnog su- koba, itd. Verbalna komumkacija nije zamijenila emocije, nego nam je omo- guila da jo sloenije prenosimo ono to nam je najvanije - nae emo- cionalne odnose.

90

Razumijevanje emocija

lntencionalnost emocija
Tijekom evolucije i tijekom individualnog razvoja, emocije su postale, kako bi filozofi rekli, intencionalnije. Ideja intencionalnosti je ideja da svjesna duevna stanja u ljudi jesu o neemu: ljudi imaju vjerovanja o neemu, eznu za neim itd. Intencionalnost u ovom filozofskom smislu znai biti o neem. U ljudi, kao to je to sluaj s drugim duevnim stanjima, veina emocija je intencionalna: obino smo ljuti zbog neega, bojimo se neke mogunosti i slino. Veina, a vjerojatno i svi sisavci imaju emocije koje zatim potaknu ponaanje. Primjerice, kad spaze grabeljivca javlja se strah i on potie reak- cije izbjegavanja koje su tipine za vrstu. U razvijenijih ivotinja emocije do - bivaju specifiniji sadraj, pa Cheyney i Seyfrah (1990) opisuju kako afriki majmuni vrste Cercopithecus aethiops imaju tri obrasca odgovora straha ti- pinih za vrstu, koji odgovaraju njihovim trima glavnim grabeljivcima. Kad se pojavi orao, majmun se sakrije u grmlje, kad opazi leoparda, majmun se penje na drvo, ako je tamo zmija majmun se podie na stranje noge i gleda dolje. tovie, strah ne pogaa samo mozak jedinke, on se socijalno iri: ovi majmuni daju tri razliite vrste znakova na uzbunu, po jedan za svaku vrstu grabeljivca, a svaki od njih u drugih majmuna izaziva specifinu vrstu straha i potie odgovarajue reakcije bijega. Moemo rei da meu tim majmunima strah ima specifian sadraj namjere. Djeca su vjerojatno nalik niim sisavcima. Premda moemo uoiti da su njihove emocije uglavnom izazvane vanjskim dogaajima, neke se javljaju bez oita razloga. Stoga za djecu emocije mogu biti vie poput raspoloenja, bez mnogo intencionalnog sadraja. Do uzrasta od jedne i pol godine djeca zapoinju govoriti o svojim osjeajima i, kao to emo vidjeti u 6. poglavlju, trogodinjaci tono znaju to osjeaju i zato. Do adolescencije veina je emocija u potpunosti intencionalna. Ova vrsta razvoja odraava se u leksikonu engleskog jezika koji ima ot - prilike 600 pojmova vezanih uz emocije: mnogi ne oznauju samo temeljna osjeajna stanja, nego i upuuju na to o emu su ona, esto i na to koji ih je dogaaj izazvao. Naa je pretpostavka da u svim jezicima svijeta mnogi emo- cionalni pojmovi imaju tu vrstu strukture odnosei se na neku vrstu osjeaja, te istodobno izraavajui neto o njegovu objektu. Tako rije uplaen u engleskom jeziku znai bojati se i naznauje da strah ima svoj objekt.

Socijalne emocije
U mnogim jezicima postoje emocionalni pojmovi koji se obino nazivaju sloenima. Odnose se na emocije koje nisu prvenstveno vezane za preivljavanje ili bioloki utemeljene odnose kao to je privrenost (vidi tablicu 3.2), nego na socijalnu usporedbu (Ben Zeev i Oatley, u tisku). Na engleskom svi takvi pojmovi ukljuuju ja, najee u odnosu na neko soci - jalno pitanje (JohnsonLaird i Oatley, 1989). Tako je aljenje tuga koja pro - izlazi iz usporedbe posljedica odluke koju nismo proveli i trenutanih socijal- nih okolnosti naeg ja (Landman, 1993). Zavist je mrnja koja izvire iz usporedbe s drugom osobom, a ta emocija izaziva destruktivne misli ili pos- tupke prema drugome. Schadenfreude je njemaki izraz; emocija se javlja i u engleskoj kulturi, premda se ne

Pristupi shvaanju emocija

91

moe izrei jednom rijeju. Povezana je sa za- viu, a znai uivanje u nesrei druge osobe. I ona izvire iz usporedbe s drugom osobom (Ben-Zeev, 1992). U terminima evolucije za ljude su vane dvije skupine sloenih emocija: one ne postoje kod jednostavnijih sisavaca, no zaeci nekih aspekata mogu se nai u impanzi. Prvi od njih povezan je sa zahvalnou. Weisfield (1980) rasSlika 3.5 Tri razliite vrste odgovora straha majmuna Cercopithecus aethiops n a tri razliite vrste grabeljivaca.

92

Razumijevanje emocija

pravlja o tome kako se korijeni ove emocije mogu vidjeti meu impanzama dok dijele hranu s prijateljem, u zajednicama i u uzajamnom timarenju. Ova emocija djeluje tako da

Pristupi shvaanju emocija 93 potakne elju za uzvraanjem. Ona prua osnovu za trajnu suradniku vezu s drugom jedinkom. Zajedno s empatijom, simpati- jom i suuti - emocijama koje je Adam Smith (1759) nazvao moralnim osjea- jima, jer je vjerovao da oni omoguuju postojanje ljudskog drutva - zahval- nost ne samo da ima svoj objekt, ona uspostavlja odnos koji ukljuuje pri- jateljstvo i budue obveze. Zahvalnost je bitna za ivot ljudi. Ona je prototip razmjena koje su univerzalne u ljudskom drutvu i vjerojatno je osnova su - vremenih ekonomskih veza. Druga zanimljiva skupina sloenih socijalnih emocija s evolucijskim znaenjem je ona nelagode, srama, krivnje i socijalne anksioznosti. Darwin (1872) im je posvetio itav o poglavlje istiui da je jedan izraz iz te skupine - crvenjenje - jedinstven za ljudsku vrstu, a istodobno i univerzalan. Eales (1992), u pregledu opsene etoloke i meukulturalne literature o toj temi, zakljuuje da su geste popustljivosti i pokornosti naslijeene i unverzalne kod viih primata, ukljuujui i ljude. One ukljuuju gledanje dolje, pognut poloaj tijela, odvraanje ili obaranje pogleda, nepominost i izraz straha. Pojavljuju se u prepoznatljivim okolnostima prijetnje od strane dominantne j edinke, od mogueg socijalnog prijestupa, socijalnog odbacivanja, a takoer i u nekim seksualnim interakcijama, posebno kod mladih. Na jednoj razini te geste moemo promatrati kao komplementarne dominaciji. Kao i zahvalnost i empatija, one ne samo da imaju objekte, nego uspostavljaju odreenu vrstu odnosa, a izvorna im je funkcija da omogue miroljubiv suivot pod cijenu pada jedinke u postojeoj hijerarhiji dominacije. Postoje podaci o tome da se nelagoda i ozbiljnija emocija srama mogu razlikovati od njihova pokazivanja (Keltner, 1995). Hijerarhija meu ljudima toliko je uobiajena da je gotovo univerzalna, no hijerarhija u ljudi obino se ne uspostavlja sukobima, nego simboliki (Weisfield, 1980), primjerice postignuima i neumjerenim pokazivanjem onog to se posjeduje i drugih resursa (Veblen, 1899). Vjerojatno najbolji nain razmiljanja o sloenim emocijama je u terminima predstavljanja sebe drugima i sposobnosti zamiljanja to bi ti drugi mogli misliti i osjeati prema nama. U tom podruju, koje je utemeljio Goffman (1959), ja se promatra kao prvenstveno socijalno, ovisno o povijesti interakcija s drugima, temeljeno na sposobnosti ustrajavanja u odreenom nainu ponaanja koje i sam po - jedinac i drugi vide kao moralno vrijedno. Prema takvoj analizi, sram je vjero- jatno emocija najsvojstvenija ljudima, suprotna socijalnoj samopouzdanosti. To je emocija oko koje se vrti pria o Rajskim vrtovima: Adam i Eva su stekli odreeno znanje, mogli bismo rei da su napustili stanje jednostavnog, pri- rodnog postojanja i zaputili se stazom civilizacije. Na taj su nain morali po- stati jedni od mnogih, predstavljajui se i usporeujui s drugim pojedincima. Rezultat je mogunost potovanja, no isto tako i mogunost sramoenja. U toj prii moemo rei da je vana stvar koja se promijenila od okolnosti nastanka hijerarhija dominacije iz doba naih predaka, slinih onima u majmuna, jest to to se s pojavom svijesti o sebi moemo osjeati inferiornima sukladno naim vlastitim unutarnjim mjerilima (Lewis, 1993). Takva mjerila mogu, naravno, dovesti i do osjeaja krivnje - no ta emocija obino se odnosi na specifinija krenja drutvenih konvencija koja upuuju na potrebu po- pravljanja; sram i krivnju djeca mogu jasno razlikovati prije dobi od 12 godina (Ferguson, Stegge i Damhuis, 1991). Usprkos njegovoj vanosti veina nas, kao to istie Scheff (1990), obino toliko uspjeno savladava sram da se on veinu vremena jedva zamjeuje. Dakle, to je iskustvo razmjerno rijetko. O osjeaju srama govori se povjer- ljivim osobama, no vie vremena protekne prije no to to kaemo drugima nego kod drugih emocija (Rime i dr., 1991).

94

Razumijevanje emocija Sram ili ponienje od strane drugih moe izazvati neumjeren bijes. Kao to istie Anderson (1994), adolescenti o ijim ispadima itamo u naslovima kao to je Tinejder ubijen u pucnjavi iz jureeg auta nemaju novca i ra - spolau s vrlo malo drugih izvora u preteno bogatom amerikom drutvu. Njihovo je samopotovanje, sukladno tome, vrlo krhko. Kao i u mnogim drevnim drutvima, potovanje je postalo kode ks prema kojem se ivi. Za mnogu djecu koja odrastaju na ulici najgora stvar koju moete napraviti je da pokaete nepotivanje, makar jednim pogledom. Takva e uvreda lako dovesti do nasilja, a potovanje se gradi na glasu o vrstini; smrt predstavlja manju prijetnju od gubitka asti. Ponienje mogu osjeati itavi narodi. Scheff (1990) je pokazao da je po - luga kojom je Hitler u 1920-im i 1930-im gurnuo Njemaku u rat i holokaust bila izazivanje srama vezanog uz poniavajue uvjete Versajskog ugovora ko - jim je zavrio Prvi svjetski rat, nakon ega je u svojih prijemljivih sluatelja poticao estoke odjeke svog vlastitog bijesa. Premda kod ljudi, i skupno i pojedinano, otvorena borba za dominaciju poput one u mujaka impanzi vie ne proima drutveni ivo t, ne mnogo is- pod povrine ini se da takve rasprave nikad nisu daleko. U zapadnim dru - tvima veinom se trudimo stvoriti alternative: potovanje za oitovanje lju- baznosti i kompetencije umjesto prijetnji, hvalisanja smionou i ubijanjem. Razvija se ponaanje kojim emo izbjei sram, ime se pojedinac vezuje za drutvene norme uljudnosti (Elias, 1939), dok pozitivne sloene emocije na- klonosti, zahvalnosti, simpatije, empatije i suosjeanja osiguravaju najvanije drutveno vezivo.

Jedinstvenost odnosa meu Ijudima

Najvaniju injenicu o drutvenom ivotu impanzi i ljudi tek trebamo izrei. To je sljedee. Emocije ne osjeamo samo prema drugim pripadnicima vrste, nego prema odreenim pojedincima. Da bi Goodallova (1986) mogla provesti svoje istraivan je, morala je prepoznavati svaku.pojedinu impanzu u Gombeu, dati im ime da bi ih upamtila i mogla spominjati drugim is- traivaima, otkriti s kim je svaka od tih jedinki povezana, tko su joj prijatelji, a tko neprijatelji, tko je u hijerarhiji ispod, a tko iznad nje. Bez toga njezina is- traivanja ne bi bila mogua. U niih se sisavaca indiviualnost jo nije po javila: primjerice, enka takora brine se o svom okotu mladunaca, ali ne pre - poznaje svakoga od njih pojedinano. U drutvenom ivotu ljudi to pitanje nije tek jedno od vanih, ono postaje pitanje od presudne vanosti. Svatko od nas, kao to smo raspravljali u pret - hodnom odjeljku, razvija identitet, to znai socijalni identitet. Za svakog su od nas naa vlastita majka i otac, na vlastiti seksualni partner i naa vlastita djeca jedinstveni i nezamjenjivi. To nas ini na poseban nain ranjivima, jer ako im se bilo to dogodi, moemo biti emocionalno skrhani. R.I.M. Dunbar (1993) je ustvrdio da iznimno poveanje mozga u Ijudi tije - kom zadnjih pet milijuna godina evolucije, i veliki omjer kore mozga naspram ostatka mozga (otprilike etiri prema jedan) nije povezan sa sve vjetijim obavljanjem tehnikih zadataka kao to je izrada orua, nego sa sve sloeni- jim i brojnijim drutvenim vezama, save zima i odbojnostima prema drugim pojedincima, od kojih svaka ima vlastitu povijest i posljedice za druge veze. Dunbar ne pie o emocijama kao takvima, nego su, prema naim pojmovima, veze koje on opisuje emocionalne veze s osobama koje volimo, kojima smo skloni, kojima se elimo osvetiti ili smo im zahvalni, i slino. Dunbar je izrau - nao da impanze odravaju uspjene odnose s otprilike 65 jedinki. Kada se skupina povea, ona se dijeli. Ljudi mogu poznavati i odravati uspjene od - nose s maksimalno 150 osoba. Sela esto imaju otprilike toliko stanovnika. Kod lovaca sakupljaa kao to su !Kung vidimo da

Pristupi shvaanju emocija 95 pojedinci ive zajedno u skupinama od otprilike 20 ljudi, a imaju odnose s otprilike 150 ljudi koje poznaju i s vremena na vrijeme susreu tijekom svojih putovanja irokim podrujem (Lee, 1984). Ljudske emocije ne samo da imaju objekte, a obino su to ljudi, nego su ti objekti tono odreeni pojedinci: John je sklon , Jane je ljuta na Joan. Odnosi meu majmunima i oni meu ljudima uglavnom su odnosi suradnje. Za poetak, nema sumnje da je genetska osnova altruizma roditeljska briga o potomstvu: odabirani su oni geni koje je majka dijelila s potomstvom. Oni su poticali ponaanje koje je preivljavanje potomstva inilo vjerojatnijim. U majmuna i ljudi altruizam se proirio izvan genetski povezanih pojedinaca na temelju zahvalnosti i uzajamnih obveza. Prijateljstva i savezi odravaju se uzajamnim timarenjem, a kod patuljastih impanzi seksom. Cimpanze ot - prilike 20% svog vremena provedu timarei se u parovima, no dok to ine, ne mogu initi nita drugo. Dunbar pretpostavlja da se jezik razvio kao socijalno timarenje - mi u prvom redu govorimo da bismo njegovali nae meusobne odnose, a ne da bismo govorili o hrani, oruu ili lovu. Za razliku od timarenja impanzi, prednost je da to istodobno moemo initi s vie osoba, a takoer i dok radimo neto drugo kao to je priprema hrane ili hodanje.

Slika 3.6 impanze provode velik dio vremena u timarenju, i ono ima ulogu odravanja srdanih veza s pojedinim jedinkama. R.I.M. Dunbar (1993) je iznio miljenje da je kod ljudi jezik preuzeo neke funkcije socijalnog timarenja, premda tjelesni kontakt ostaje veoma vaan

Dakle, o emu govorimo? R.I.M. Dunbar je snimao razgovore 19 dru - tvenih grupa u studentskom restoranu i otkrio da u 453 uzorka razgovora u trajanju od 30 sekundi koje su vodili mukarci, 64.7% razgovora otpada na osobne odnose, osobna iskustva ili drutvene planove. U 617 uzoraka enskih razgovora, 74.4% se odnosilo na te teme. U istraivanju

96

Saetak

Razumijevanje emocija vjenanih parova, Shimanoff (1984) je pronaao da su dvije u razgovoru najee imenovane emocije bile vrlo jasno socijalne: ljubav i kajanje (ukljuujui krivnju i alost). A upitamo li o emocionalnim iskustvima koja su dovoljno istaknuta da budu upamena, Rime i sur. (1991) su nali da je izmeu 88 i 96% ispitanika u razliitim populacijama, bez obzira na spol ili dob, o tim iskustvima govorilo nekom drugom. U govoru mi njegujemo, definiramo i redefiniramo sebe i svoje odnose, iznosei svoja iskustva drugima razraujemo nae emocio- nalne veze i odbojnosti prema pojedinim osobama koje poznajemo.

Evolucija je izdvojila naznaene sklopove reakcija, koje se prije nazivalo instinktima, no sada su poznati kao obrasci svojstveni vrsti. Programi za nji- hovu izvedbu tijekom evolucije su sabrani u mree ivanih stanica i pre - noeni svim jedinkama. Kao to je otkrio Darwin, neki od tih sklopova, oso- bito oni koji izraavaju emocije, pokazuju vezu ljudi sa ivotinjama. Pojedini njihovi aspekti, ukljuujui privrenost, igru, srdane interakcije u malim gru - pama, pomo onima u nevolji, aljenje nakon smrti bliskih roaka, agresija meu jedinkama u hijerarhiji dominacije i seksualnost moe se vidjeti u i- votu naih roaka primata, impanzi. Podaci o evoluciji hominida tijekom zadnjih nekoliko milijuna godina upuuju na to da je ljudska obitelj, okup- ljena oko skupine djece i njihove majke, s emocionalno vezanim mukarcem koji osigurava ekonomsku potporu, bila specifina za adaptaciju ljudi. Sma- tralo se da su ljudi tijekomveeg dijela vremena u posljednjih 200 000 godina vjerojatno ivjeli kao lovci i sakupljai, polunomadskim ivotom, a za mnoge koji nastavljaju taj nain ivota, emocionalni ton je ton suradnje i jednakosti. Naroito je vano za Ijude da su emocije tijekom razvoja postale sve speci - finije i, kao to filozofi kau, sve intencionalnije, obuhvaajui i emocije koje ukljuuju razvoj pojma o sebi, socijalne usporedbe vlastitog ja s drugima i njegovanje emocionalnih veza s odreenim pojedincima.

Prijedlozi za daljnje itanje

Uvod u teoriju evoluje s obzirom na njezin odnos prema emocijama: Randy M. Nesse (1990). Evolutionary explanations of emotions. Human Nature, 1, 261-283. Prilog raspravi o tome postoji li univerzalno prepoznavanje emocija u izrazima lica kod ljudi: James Russell (1994). Is there universal recognition of emotion from faci al pression? A review of methods and studies. Psychological Bulletin, 115, 102141, te odgovori Paula Ekmana ,PsychologicalBulletin, 115, 268-287 i Car- roll Izard Psvchological Bulletin, 115, 288-299. Pristupaan opis o socijalnom i emocionalnom ivotu impanzi: Frans de Waal (1982). Chimpanzee polilics. New York: Harper & Row. itljiva rasprava o ljudskoj evoluciji: Richard Leakey (1994). The origin of humankind. New York: Basic Books, ili i John Gribbin (1993). Biti ovjek: Ijudi iz evolucijske perspektive. London: Dent.

Pristupi shvaanju emocija

97

'StO'j'e e/nocija?
Sadraj
Definicije i primjeri emocija

tjelesnih promjena Pa to su doista emocije?

Osjeajna sfera: emocije - raspoloenja dispozicije

Komponente osnovnih emocija

Saetak Prijedlozi za daljnje itanje

Pojmovi emocija temeljeni na prototipu

Procesi emocija

Procjena Evaluacija s obzirom na kontekst Spremnost na djelovanje Izraavanje, tjelesne promjene, djelovanje Veze izmeu pokretaa emocija, iskustva, izraza i

S'.-ia 4.0 Bernini: Sveta Tereza (detalj s oltara crkve Santa Maria della Vittoria u Rimu, 1664-1647). O tom je kipu Gombrich (1972, str. 345) rekao da nas je Ber- "; "odnio do vrhunaca emocija kojih su se umjetnici do tada klonili.

98

Razumijevanje emocija

Svatko zna to je to emocija, sve dok se ne zatrai defmicija. Beverly Fehr i James Russell, 1984, str. 464

Definicije i primjeri emocija

Oduvijek je bilo teko efinirati emocije, a ta tekoa postoji i danas. Mi emo pouriti i zapoeti ovo poglavlje radnom definicijom koja je sve vie prihvaena. Ona glasi otprilike ovako: 1. Emocija je obino izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem ne - kog dogaaja kao bitnog za neki vaan cilj; emocija se osjea kao pozitivna kad se cilj ostvaruje, a kao negativna kad je ostvarivanje cilja zaprijeeno. 2. Sr emocije je spremnost na djelovanje i pravljenje planova; emocija daje prednost jednom ili vie pravaca djelovanja za koje stvara osjeaj hitnosti - ona tako moe prekinuti, ili se natjecati s alternativnim duev- nim procesima ili djelovanjem. Razliite vrste spremnosti stvaraju razliite obrise odnosa s drugima. 3. Emocija se obino doivljava kao poseban tip duevnog stanja, koje katkad prate ili za njima slijede tjelesne promjene, izrazi i postupci. Primjer: dok hodate, razgovarate s prijateljem. Kad ste zapoeli prelaziti cestu, zauje se kripa konica. Prekinete razgovor i odskoite natrag na plonik. Srce vam lupa, mislite kako ste mogli stradati i odluujete da ete biti paljiviji i da se neete toliko unositi u razgovore. Dogaaj se procjenjuje kao vaan, mijenjaju se prioriteti koji prekidaju vae prijanje djelovanje. Tjele- sno ste uzdrmani i pravite planove o tome to uiniti. Definicija proizlazi uglavnom iz knjige Frijde (1986) koja, prema naem miljenju, ostaje najbolja suvremena rasprava o psiholokim istraivanjima emocija. Postoje i drugi pristupi. Mandler (1984) se ali da previe psihologa danas ne prihvaa injenicu da, ni na razini povrnog, ne postoji opepri- hvaena definicija o emu zapravo govori psihologija emocija (str. 16), a Van Brakel (1994) daje tablicu od 22 nove definicije emocija. Mi, meutim, vjerujemo da se razvija suglasje koje nam omoguuje pisanje ove knjige. Ne trebamo brinuti o tome da ta definicija moda i nije posve tona, ili da se neki s njom mogu i ne sloiti. Definicije u znanosti zapravo su radne defini - cije. One daju orijentaciju, no podlone su promjenama kad god se otkrije neto vano. Pristup koji smo odabrali u ovom poglavlju, poevi od ove de- finicije, jest raspraviti obiljeja i primjere emocija, da bismo pokazali ime su one izazvane i kako se mogu mjeriti. To dopunjava nae razumijevanje naina na koji emocije proizlaze iz stvari koje su nama vane i kako nas mogu pripremiti za budue djelovanje. Naidete li na podatke koji ne odgovaraju definiciji, morat ete mijenjati definiciju.

Pristupi shvaanju emocija

99

Razlog zbog kojeg definiciju moemo smatrati tek polaznom osnovom je sljedei: nema jednostavne i opeprihvaene definicije reenice, no to ne prijei istraivanja i spoznaje u lingvistici. Namjera nije otkriti takve defini- cije. Na kraju, ne teimo definirati emocije, nego ih razumjeti. Kad je William James 1884. godine postavio svoje poznato pitanje Sto su emocije?, podrazumijevao je da nema jasnog odgovora. Zato je to tako? Obino ljudi nemaju mnogo dvojbi oko toga to su emocije - u jednom znaajnom smislu svi smo mi strunjaci: roditelj zna kako prepoznati emocije kod djeteta, prijatelji i ljubavnici osjetljivi su na emocionalni ton meusobnih interakcija. Fehr i Russell (1984) su pokazali da ljudi lako mogu navesti primjere. U kanadskom gradu Vancouveru zamolili su 200 studenata da u jednoj minuti ispiu to vie pojmova koji im padnu na pamet iz kategorije emocije. Is- traivai su spojili sintaktike varijacije (npr. tuan, tuga, tuno) i nali 383 razliita primjera emocija, a 196 od njih su spomenula barem dva ispitanika. Najea je srea, koju spominju 152 ispitanika; sljedee su po estini srdba, tuga i ljubav, a svaku od njih spominje vie od pola ispitanika. Premda je lako dati primjere, definirati emocije je teko. Kod njih treba tono odrediti ono to filozofi nazivaju nunim uvjetima (bez kojih emocija ne bi postojala) i dovoljnim uvjetima (ak o su oni prisutni, mogli bismo biti sigurni da je emocija bila prisutna). Frijda je predloio da je nuan uvjet za emociju promjena u spremnosti na akciju. Danas iroko prihvaen, Frijdin prijedlog je vaan korak u znanosti, korak koji nije bio oit. On ne nudi do- voljne uvjete jer moemo zamisliti ljude koji su spremni na djelovanje ako su sigurni da imaju dovoljno novca za odlazak u kupnju, a da to nije povezano s emocijama.

Pojmovi emocija temeljeni na prototipu

Fehr i Russell (1984) upotrijebili su prikupljene termine u est narednih istraivanja. Njihovi rezultati pokazali su kako se svakodnevni pojmovi razlikuju od znanstvenih. Svakodnevni pojmovi emocija bili su predstavljeni kao prototipovi - kao tipini primjeri koje svatko zna. Openito (ne samo u vezi s emocijama), ljudi rijetko misle u terminima nunih i dovoljnih uvjeta (Lakoff, 1987). Umjesto toga, prototipovi su vrlo bitni u svakodnevnom raz- miljanju ljudi. Razlog je sljedei: za neke pojmove prilino lako moemo dati ispravnu definiciju s nunim i dovoljnim obiljejima - tako baka znai majka osobe koja je roditelj. Za veinu pojmova teko je, ili ak i nemogue dati preciznu definiciju, jer prirodni svijet nije toliko jasno podijeljen u kategorije, a o nmo- gim objektima jednostavno ne znamo dovoljno. Pa kad kaete drvo, mislite

na stvar zvanu drvo, za koju svi znamo tipine primjere, no o kojoj nam, za - treba li, znanstvenici s odjela botanike mogu vie rei. Sjajna je osobina jezika i misli to ljudima omoguuju da govore i da ih drugi razumiju, ak i kad ne znamo puno. Kako bismo to uspijevali, osla - njamo se na miljenje s prototipskim primjerima koje sluatelj moe prizvati u svijest (Putnam, 1975). Zatim moemo, ako treba, poblie odrediti modi - fikacije. Premda na prototip za drvo moe ukljuivati pojam velik, moete ga promijeniti i rei: To je siuno drvo uzgojeno u posudi i obrezivano tako da ostane malo. Fehr i Russell prihvaaju ideju da je svakodnevni prototip odreene emo - cije neto nalik skriptu (karakteristian obris slijeda dogaaja, kao to smo to spomenuli u 3.

100

Razumijevanje emocija poglavlju). Na primjer, moete se dosjetiti tipinog slijeda kod srdbe: netko uini neto to nas je povrijedilo ^ osjeaj ljutnje O misli o tome kako popraviti situaciju . Russell (1991b) je ustvrdio da u znanosti mo- ramo razumjeti definirajua obiljeja emocija, premda u obinom ivotu mi- slimo pomou prototipskih primjera, bez jasnih granica izmeu dobrih i manje dobrih primjera. Nastavit emo davati primjere koji imaju prototipska obiljeja; istodobno emo pokuati razumjeti definirajua svojstva emocija.

Proces emocija
Emocije se obino ne javljaju iznenada. Obino su neim izazvane, zatim prolaze kroz odreeni proces, a zatim imaju posljedice. iroko prihvaen prijed log iznio je Frijda (Frijda, 1986; Mesquita i Frijda, 1992) o emociji kao o nizu faza, to se moe ovako prikazati: procjenaO evaluacija s obzirom na kontekstO spremnost na djelovanjeO fizioloke promjene, izraavanje, djelovanje. Tako se ideja Fehra i Russella (1984), o naem laikom poimanju emocija kao vrste skripta s nekoliko faza, pribliava ovoj znanstvenoj teoriji Frijde. Stein, Trabasso i Liwag (1994) su predloili faze koje se donekle razlikuju od Frijdinih, a u kojima se naglaavaju vjerovanja, zakljuci i planovi. Donekle izmijenjene u odnosu na njihov opis, one glase ovako: 1. Opaa se obino neoekivan dogaaj, koji mijenja poloaj vanog cilja. 2. Vjerovanja su esto na iskuenju: to moe izazvati pojavu tjelesnih promjena i izraza. 3. Stvaraju se planovi o tome to uiniti u vezi s dogaajima kako bi se ponovno uspostavio ili promijenio cilj i razmatraju se vjerojatni rezul- tati planova. Te su faze obuhvaene u pitanju: to se dogodilo? to mogu uiniti oko toga i to se zatim moe dogoditi? Stein, Trabasso i Liwag (1994) daju primjer petogodinjakinje Amy. Nje - zina odgajateljica u vrtiu upravo je rekla grupi da ima komplet bojica za svako dijete i da ih djeca nakon slikanja slika za No roditelja mogu ponijeti kui. Kad su djeca dobila svoje kom plete bojica, asistentica Steina i suradnika opazila je da Amy izgleda zabrinuto. Zapitala ju je zato. Amy je rekla: ivana sam. Nisam sigurna zato mi eli dati bojice. Znai li to da kod kue moram slikati itavo vrijeme? To stvarno ne elim. Nisam mislila da e nas odgajatelji tjerati da slikamo doma. Slikanje mi se ne svia toliko. Zato hoe da slikam doma? Ovdje vidimo da Amy ima cilj koji je ugroen (1): ne eli slikati. Ideja o tome da neto mora raditi kod kue kri vjerovanje o tome to rade odga- jatelji (2). Razgovor se nastavlja Amynim planovima (3). Asistentica: Amy, to e uiniti?

Pristupi shvaanju emocija Amy: Ne elim bojice odnijeti kui. Zelim znati zato to moram. Asistentica: Pa, Amy, to e uiniti? Amy: Bojice u odnijeti kui, no kad doem doma, pitat u mamu zato ja to moram.

101

Dva tjedna kasnije asistentica je usput razgovarala s Amy. Jo uvijekje bila zabrinuta zbog bojica. Rekla je da ih je samo jednom koristila. No to nije rekla odgajateljici, u strahu da e se odgajateljica naljutiti na nju. Stein, Trabasso i Liwag (1994) smatraju da e nain na koji osoba vidi odreeni dogaaj - okvir koji koristi, a koji ovisi o ciljevima i vrijednostima osobe - odrediti nain na koji se dogaaj procjenjuje i pamti. Razliiti ljudi, primjerice uiteljica, imat e razliite okvire: doista, kad su pitali odgajateljicu, imala je drugaije stajalite. Rekla je da nije morala slikati kod kue ako to nije htjela i da je komplet bojica dala svoj djeci, da se ona oko toga ne bi svaala. Vrijednost istraivanja ovakvih pitanja kod male djece je u tome to moda moemo vidjeti neke od temeljnih procesa u nerazraenom obliku. Stein, Trabasso i Liwag (1993) su nali da se ista obiljeja redovno javljaju u emocionalnim procesima i odraslih i djece. Faze Frijde, Steina i suradnika su sline. Njihovi prijedlozi upuuju na slina shvaanja o fazama emocija koja dijele razliiti istraivai. Naslovi narednih odjeljaka slijede Frijdinu shemu.

Procjena
Emocije se mogu izazvati na razliite naine (Izard, 1993), no uobiajen prvi korak je procjena, odnosno prepoznavanje nekog dogaaja kao znaajnog. Tu su ideju uveli Arnold i Gasson (1954), a razmotrili smo je u 1. poglavlju. Ona odgovara prvoj toki nae radne definicije i prvoj fazi shema Frijde, te Steina, Trabassa i Liwaga. Suvremena istraivanja o procesu procjene dijele se u dvije skupine. U jednoj, nazvanoj komponentni pristup, koji emocije promatra kao sastavljene od komponenti, istraivai su traili od ispitanika da se prisjete prigode u ko- joj se javila neka emocija, ili da proitaju priu ili kratku crticu i da ih zatim procijene na niz obiljeja. Svojstva procjena ili komponente u istraivanju Ellswortha i Smitha (1988) bile su: ugodnost; oekivani napor; obraanje panje; sigurnost; Ijudsko djelovanje; kontrola nad situacijom; doivljene prepreke; vanost; predvidivost. Neki istraivai skloniji su manjem broju obiljeja. Roseman (1991), pokuavajui odrediti bitno,

102

Razumijevanje emocija

predloio ih je pet. Drugi, elei biti sveobu- hvatni, navode 15 dimenzija ili vektora procjene (Scherer, 1993). Slijedei Arnolda i Gassona (1954), mnogi su istraivai ponudili profile obiljeja za svaku pojedinu vrstu emocija. U shemi Ellswortha i Smitha srea je emocija koja je ugodna, povezana s malim naporom, visokom sigurnou i velikom panjom. Ova se obiljeja mogu promatrati kao ona koja odreuju bitan smi- sao prototipa za sreu. Moemo zamisliti da bi dogaaj s bojicama koji je kod Amy izazvao zabrinutost ukljuivao sljedee procjene: neugodan, izaziva pa nju, nesiguran, daje malu kontrolu nad situacijom, vaan i nepredvidiv. Oni podrazumijevaju, prema shemi Ellswortha i Smitha, sluaj straha ili tje- skobe. Procjene na listama kao to je ona Ellswortha i Smitha ne upuuju na to to je izazvalo emociju. Panja je, primjerice, rezultat emocije, a ne njezin uzrok. Stoga se druga skupina teorija, nazvanih teorije vanosti s obzirom na ciljeve, usmjerila samo na uzroke u odnosu na ciljeve ili interese. Teorija Ste- ina, Trabassa i Liwaga (1993) je u toj skupini, kao i ona Oatleya i Johnson- Lairda (1987). Dobar saetak ideje procjene kao vane za cilj dao je Lazarus (1991) - on ju naziva primarna procjena, i smatra da ima tri obiljeja: ima li ili nema vanostza cilj - emocija e se javiti samo akoje dogaaj vaan za cilj ili interes; slaganje s ciljem, ili neslaganje s ciljem - pribliavanje cilju izaziva pozitivne emocije, a udaljavanje uzrokuje negativne emocije;

Pristupi shvaanju emocija

103

tip ukljuenosti ega u dogaaj, njegova vanost za osobu; primjerice, ako dogaaj ukljuuje samopotovanje, mogunosti su ponos ili ljutnja.

Ono to se podrazumijeva u istraivanjima o procjeni jest da su emocije ti - pino izazvane dogaajima i da su (u filozofskom smislu) in tencionalne - imaju neku vrstu objekta (Reisenzein, 1992b). Primjerice, nije dovoljno samo rei da osoba voli, ona voli nekoga, a obino ovjek nije samo uplaen, on se plai neega. \ Uz ideju o procjeni veu se odreene tekoe. Jedna je od njih to da se svi podaci temelje na izvjetajima ispitanika o njima samima, esto o prolim dogaajima ili o tipinim priama. Postoji razmjerno malo podataka do- bivenih opaanjem emocija izazvanih dogaajima koji se mogu objektivno klasificirati kao oni koji ukljuuju oekivani napor, sukladni su cilju, ukljuuju ego i slino. Premda, kao to emo raspraviti u 6. poglavlju, opaanja djece potvruju da dogaaji sukladni ci lju izazivaju sreu, a prijet-

DOGAAJ Vanost za cilj

bez emocija Slaganje s ciljem

Slika 4.1 Drvo odluke za primarne procjene zasnovane na trima svojstvima (vanost za cilj, slaganje s ciljem i ukljuenost ega) i vrste emocija koje se mogu javiti uz, te procjene prema Lazarusu (1991). Daljnja diferencijacija meu emocijama zbiva se tijekom sekundarne procjene.

104

Razumijevanje emocija

nje strah, itd., sama ideja o emocijama kao o dogaajima koji povezuju unu - tarnje i vanjske svjetove ta opaanja ini metodoloki tekima. Odgovor na to jest da treba prikupiti podatke iz razliitih izvora. Druga tekoa koju spominju neki autori je da se procjene ine hlad - nima, kao neka vrsta liste oznaavanja, dok su emocije vrue (Zajonc, 1980). Ideja je sljedea. Zamislite da traite djevojku ili mladia. Moete na- praviti listu osobina: voli filmove, duhovit je, ne pui...; Ili moete jed- nostavno sresti nekoga i otkriti da vam se vrlo svia, bez ikakva oitog posre - dujueg procesa. Postoji duga tradicija istraivanja emocija u kojima je glavna pretpostavka da emocije ukljuuju osjeaj koji se ne moe dalje reducirati ili analizirati. Wundt (1897) je pretpostavio da postoje samo dva takva osjeaja, uitak i bol, koji odgovaraju procjenama slaganja ili neslaganja s ciljem na slici 4.1. Oslanjajui se na Descartesa (1649), ije su ideje raspravljane u 1. poglav - lju, drugi su autori smatrali da se malo emocija moe svrstati u osnovne emo - cije koje se ne daju dalje reducirati. Oni koji slijede ovakav nain razmiljanja openito navode barem sreu, tugu, srdbu i strah, kao specifine osnovne emocije koje se ne daju dalje reducirati (Stein i Oatley, 1992). Miljenje je da su tuga i strah, primjerice, dva razliita osjeaja, a ne samo stanja koja se procjenjuju kao neugodna, koja su izazvana razliitim vrstama dogaaja, zahtijevaju razliite koliine napora i slino. Uzronost emocija nije nuno svjesna, a ni procjene ne moraju biti svjesne, da ne spominjemo hladne. Pogledajmo ponovno sliku 4.1: zami- slite da procjenjujete neki neobazriv postupak kojim vas je netko povrijedio. Premda to ugroava vae samopotovanje, ne moete gledati u sebe da biste vidjeli mehanizam tog procesa. Ne moete ga ni izravno mijenjati, tako da se on moe doivjeti kao vru. Procjena ne znai da emociju izaziva nae izravno i svjesno davanje odgovora da ili ne na pitanja kao to su: Je li to vano za cilj?, Je li to sukladno cilju?... i tako dalje. Svjesni aspekti emocija obino se ne javljaju sve do idue faze.

Evaluacija s obzirom na kontekst

Misli su vrlo vane u naem iskustvu emocija. Ako ste odnedavno zaljub - ljeni, vae misli idu prema ljubljenoj osobi; ako ste tjeskobni, teko je prestati brinuti o tome to se moe dogoditi; osjeate li Ijutnju, vae misli ukljuuju planove za osvetu. Te su misli o kontekstu: razmiljanje o planovima i o tome kako se nositi s dogaajem koji je izazvao emociju. To je druga faza u Frijdinu procesu i druga i trea kod Steina, Trabassa i Livvaga. Lazarus (1991) to na- ziva sekundarnom procjenom. Dobra metoda za zahvaanje misli u toj fazi jest zapisati ih u poseban dnevnik. Jedna od prvih koja je to inila je Joanna Field (1934), koja je eljela vidjeti to ju u ivotu usreuje. Ovdje su neke od njezinih misli nakon to se zaljubila, a razmiljala je o ovjeku za kojeg e se udati. Osmi lipnja. elim da zajedno putujemo, istraujemo, vidimo kako drugi ljudi ive...spavamo u seoskim gostionicama, jedrimo, lutamo zajedno pranjavim cestama... (str. 48). Ovdje misli dobivaju oblik planova za aktivnosti u zajednikom ivotu novih iskustava s voljenom osobom. U tjeskobi su misli posve drugaije. Eto opet Joanne Field: Ne bismo li trebali pozvati te ljude na aj? Bilo bi najbolje rei: Imate li kada vremena za alicu aja? Biste li koji dan navratili? Rei da smo itav tjedan slobodni, dati im da biraju, hoe li sluavka otvoriti vrata? hoe li biti preza- poslena? ime emo ih ponuditi? treba li otii u grad i kupiti kola? oekuju li to oni? Ne moemo si to priutiti, no kruh i pekmez nisu dovoljni, to se daje ljudima uz aj...? (str. 114)

Pristupi shvaanju emocija

105

U tom tjeskobnom vlakiu misli, Fieldova se pita kako pris tupiti nekim ljudima koji su od nje bogatiji, uvjebavajui razliite oblike poziva, brinui o tome kako bi se osjeala ako nazove, a sluavka joj kae da je osoba koju eli vidjeti prezauzeta. Novija upotreba metode voenja emocionalnih dnevnika pruila j e mnoge primjere. Oatley i Duncan (1992) navode primjer 20godinjakinje Abigail, koja je sa svojim dekom imala unu raspravu o sklonosti razliitim vrstama glazbe. Svaa je trajala dva i po sata, no nameta- jue misli su se pojavljivale idua tri dana i nisu joj dale spavati tri noi. Rekla je: Jednostavno nisam mogla doprijeti do njega. Njezine misli su, meu os- talim, bile i ove: Je li to otilo predaleko? Ode li predaleko, bit e [veza s dekom] gotovo. Navrla su sjeanja: svaa ju je podsjetila na biveg deka i navela ju da se zapita da li to [veza] uope vrijedi (str. 275). Ovi primjeri zaljubljenosti, umjerene tjeskobe i ljutnje pokazuju ener- ginu mentalnu aktivnost koju potiu emocije. Ako se promjene u prio - ritetima zbivaju kao rezultat dogaaja koji je izazvao emocije, tada mnogo toga treba preispitati. Zaokupljajue misli o emocijama mogu biti nune, ograniavajui panju, pokuavajui dati smisao dogaajima koji dovode naa vjerovanja u iskuenje, dozivajui sline situacije za usporedbu s trenu- tanim problemom, donosei planove za budunost. Ako naa prilagodba ovisi o naem razumijevahju neoekivanog i o donoenju novih planova, tada je zaokupljenost emocijama od presudne vanosti dok odluujemo o znaenju onoga to nam se dogod ilo i o tome kako se s tim suoiti. Dio tog procesa ukljuuje atribuciju, odnosno odluku o tome kako je izaz - van emocionalno vaan dogaaj. Kao to su pokazali Wiener i Graham (1989), pojedine emocije ovise o atribucijama, objanjenjima koja ljudi daju o uzrocima dogaaja. Wiener i Graham opisuju kako su djeci uzrasta iz meu 5 i 11 godina dali kratke crtice i traili od njih da kau koja e se emocija javiti. Jedna od njih glasi ovako:

106

Razumijevanje emocija

Ovo je pria o djeaku koji se zove Chris. Chrisov uitelj dao je test slovkanja i sve su rijei bile ispravno napisane. Chris je na testu dobio najviu ocjenu. (Wiener i Graham, 1989, str. 407) Ako je djeci bilo reeno da je Chris prethodne noi uio sve rijei (to po - drazumijeva da je njegova aktivnost bila razlog uspjehu), ona su izjavljivala da e djeak osjeati ponos, no ako je razlog uspjehu bilo to to je uitelj dao lagan tekst (uzrok lei izvan Chrisa), tada su djeca, posebno starija, smatrala da Chris nee osjeati ponos. Slini su rezultati naeni i za osjeaj krivnje: ako se dogaaj koji je uzrokovao tetu mogao kontrolirati, djeca su smatrala da e osoba koja ga izazove osjeati krivnju, no ako je bio nesretan sluaj, starija su djeca smatrala da osoba nee osjeati krivnju. Jesu li naini razmiljanja vezani uz emocije adaptivni? Neki obrasci koji se neprekidno ponavljaju kod anksioznosti, samopodcjenjivanja ili ogore- nosti ne ine se takvima (Lyubomirsky i Nolen Hoeksema, 1993). Oni su svrstani meu simptome duevnih bolesti. Kako bi zahvatili te obrasce razmiljanja, Beck i sur. (1979) preporuuju voenje neke vrste dnevnika u ko - jem pacijent biljei dogaaje koji su izazvali emocije, same emocije i misli koje se uz njih javljaju. Misli su tumaenja dogaaja. Dio Beckove terapije je zatraiti od pacijenta da nae alternativne misli, uz one koje su se doista javile. Te alternativne misli mogu dovesti do drugaijih emocija. Ovdje je dan primjer inovnice koja je u bolnici vodila brigu o medicinskim dosjeima (skraeno prema Beck, 1 979, str. 165).

Dogadaj Glavna sestra na odjelu kardiologije bila je otresita i rekla Ja mrzim medicinske dosjee kad sam pola

prikupiti tablice za povjerenstvo koje obavlja medicinsku provjeru. Emocije Misli Altemativne misli Tuga Ne voli me Blesava je to mrzi Lagana ljutnja medicinske dosjee. Oni Usamljenost su joj jedina obrana u moguoj sudskoj parnici.

U sreditu Beckove terapije je drevna Aristotelova ideja da emocije jesu evaluacije, kao i to da moemo mijenjati vlastite emocije, jer do neke mjere moemo birati kako emo evaluirati dogaaje. U tom sluaju tuga, ljutnja i usamljenost slubenice uzrokova ni su milju da je sestra s kardiologije ne voli. No ako je u svojim evaluacijama konteksta ona sposobna drugaije pro- tumaiti dogaaj, u smislu da su sestri potrebni dosjei u sluaju sudske par- nice, moe se drugaije osjeati. Kognitivni terapeuti pretpostavljaju da depresivni i anksiozni ljudi imaju steene navike uma koje proizvode tune i zastraujue emocije. Terapeuti zatim rade s pacijentima kako bi otkrili razliite evaluacije dogadaja koje ne izazivaju tugu i strah.

Pristupi shvaanju emocija

107

Spremnost na djelovanje
Prema Frijdi, promjena u spremnosti na djelovanje sredinje je obiljeje emocija. To je druga toka radne definicije na poetku poglavlja, a trea faza u Frijdinoj shemi. Da bi to istraili, Frijda, Kuipers i ter Schure (1989) su kre- nuli od 32 naziva emocija (npr. srea, tuga, ljutnja i sl.) i zatraili ispitanike, studente, da se dosjete epizoda u kojima se javljala emocija koja odgovara svakom od tih naziva. Za svaku je epizodu svaki ispitanik trebao procijeniti intenzitet na skali od sedam stupnjeva, i to za svaku od 19 dimenzija procjene (slinih onima spomenutim u dijelu o procjeni). Da je Abigail procjenjivala dogaaj koji je doveo do une svae s dekom, moemo zamisliti da bi ga procijenila kao vrlo neugodan, vrlo lo za cilj itd. Zatim je sam dogaaj bio procijenjen s obzirom na svaku od 29 dimenzija spremnosti na djelovanje. Ovdje je naveden odabir dimenzija spremnosti na djelovanje i estice koje ih opisuju, a koje se procjenjuju od uope ne do vrlo jako.
Dimenzija Antagonizam Prilaenje Izbjegavanje Razigranost Bespomonost Vladanje situacijom Inhibicija Odmaranje Cestica koja opisuje spremnost na djelovanje Htio sam se usprotiviti, napasti, povrijediti ili uvrijediti. Htio sam prii, uspostaviti kontakt. Nisam elio imati posla s nekim ili neim, htio sam se drati podalje i da me se im manje uznemiruje. Zelio sam se kretati, biti razigran, pjevati, skakati, poduzimati razne stvari. Zelio sam neto uiniti, no nisam znao to; bio sam bespomoan. Bio sam iznad situacije; osjeao sam da vladam situacijom, drao sam konce u rukama. Osjeao sam se inhibirano, ukoeno ili smrznuto. Osjeao sam se mirno, mislio sam da je sve O.K., nisam osjeao potrebu da bilo to radim.

Frijda, Kuipers i ter Schure (1989) nali su da su obrasci njihovih 29 es- tica spremnosti na djelovanje ispravno predviali 46% naziva emocija o ko - jima smo pitali ispitanike - taj postotak bez sumnje bi bio vii da neki od na - ziva emocija nisu bili sinonimni (primjerice, tuga, alost, uzrujavanje). Usp- jeh u predvianju emocija iz estica koje se odnose na procjenu bio je slian, no neto nii (43%). Profili spremnosti na djelovanje su, dakle, barem toliko dobri u karakter- iziranju emocija kao i profili procjena. tovie, procjene su bile smisleno po vezane sa stanjima spremnosti na djelovanje (s opim prosjekom multiple korelacije od 0.55). Dakle, kad promatramo pojedinane skupine emocija, pojavljuju se smisleni obrasci. Primjerice, sve pozitivne emocije (kao to je ponos, olakanje, oduevljenje) imaju procjene kao to su ugodan i vlas- tito djelovanje, a ivahan kao stanje spremnosti na djelovanje. Ljutnja i bijes ukljuuju procjene neugodan i djelovanje drugih, te antagoni - stian kao spremnost na djelovanje. Stein, Trabasso i Liwag (1993) tvrde da se u istraivanjima emocija tradi- cionalno pridaje premalo panje ulozi koju emocije imaju u ostvarivanju pla - nova, pa oni taj vid

108

Razumijevanje emocija

naglaavaju u 3. fazi svoje verzije emocionalnih procesa. Od svoje tree godine djeca znaju da emocija postavlja problem i da treba uslijediti neka akcija koja bi ga mogla rijeiti. I od te dobi dobar dio mentalne aktivnosti ide u razmiljanja: to da u vezi s tim uinim?. Tako Amy, koja ne voli slikati, odmah razmatra odluku da ne odnese bojice kui, zatim raz milja o tome da ih odnese kui, ali da dobije majinu podrku. Abigail, koja se sukobila s dekom, dobar dio vremena se pita kako da dopre do njega i, to je jo vanije, treba li okonati tu vezu. Dakle, emocije oznaavaju obrate u naim aktivnostima. Neto se dogo- dilo to nam je vano. Emocije su procesi koji nam omoguuju da se usmjerimo na svaki problem koji se pojavi, i da, ako je potrebno, promije- nimo smjer djelovanja. A upitamo li se kakva je ta spremnost i kakvi su pla- novi, vidjet emo da se uglavnom odnose na druge ljude.

Izraavanje, tjelesne promjene, djelovanje

Misli su osobne, a to je do odreenog stupnja i sprenmost na akciju i pla - novi koje razmatramo. Dakle, kako prepoznajemo emocije kod drugih? Kao to je rekao Frijda (1986), esto prepoznajemo emociju u drugima kad se ini da se njihovo ponaanje prekinulo. Uinkovita interakcija s okolinom prestaje i zamjenjuje ju ponaanje koje je usmjereno na samu osobu, kao u napadaju plaa ili smijeha, u bijesu ili strahu" (str. 2). Ove tjelesne i izraajne posljedice emocija naznaene su u treem dijelu radne definicije na poetku poglavlja. Oni su dio Frijdine zadnje faze u emocionalnom procesu, te druge faze kod Steina, Trabassa i Liwaga. U povijesti istraivanja emocija protu - rjeno je pitanje gdje se tono te posljedice javljaju. Mi emo redom ras - pravljati o izraavanju, tjelesnim promjenama i djelovanju. Izraavanje Darwin je predloio taksonomiju emocionalnih izraza (tablica 1.1) i pret - postavio da je svaka emocija vezana uz posebno stanje, s izrazom prema ko- jem je moemo prepoznati. Katkad je to akcija, a katkad, kao u sluaju suza ili uzdisanja, fizioloko zbivanje. Pojam izraz upuuje na neto iznutra to se iznosi van - izraava. Ova ideja odgovara laikom intuitivnom poimanju da su emocije unutarnja stanja, neto kao sadraji koje moemo zadrati za sebe ili odati drugima. Neke implikacije te ideje mogu biti pogrene (Hinde, 1985), ali ona je imala odjeka. Od Darwinovih vremena, osobito od pojave Tomkinsovih radova i radova njegovih sljedbenika Ekmana i Izarda, istraivanja su se usmjerila na lice kao glavno sjedite izraavanja i dio na kojem se mogu obavljati objektivna mje- renja. Ako se izrazi razlikuju od jedne do druge kulture, premda moemo rei da izraavaju emocije, u najboljem sluaju zavrit emo s rjenicima znakova emocija, poput rijei u razliitim jezicima. Na tragu ovakvih razmiljanja Birdwhistell (1970) je ustvrdio: Vjerojatno nema univerzalnih simbola emo- cionalnih stanja... Moemo pretpostaviti da su [emocionalni izrazi] naueni i oblikovani prema odreenoj strukturi odreenog drutva (str. 126). Doista, postoje neverbalni znakovi emocija koji su poput jezika. Morris i sur. (1979) daju rjenik malog broja takvih znakova, zajedno s njihovim znaenjem i zem ljopisnom

Pristupi shvaanju emocija rasprostranjenou. Mogli biste ih koristiti, ako elite, na putovanju Europom kao dodatak vaem priruniku fraza, posebice ako elite izraziti prezir. Primjerice, gesta pruanja kaiprsta i malog prsta jedne ruke prema nekome (vidi sliku 4.2) znai prezir u Italiji i Spanjolskoj, no gotovo je nepoznata u Britaniji i Skandinaviji. U Britaniji je istovrsna gesta podizanje prvog i drugog prsta jedne ruke s dlanom okrenutim sebi, a ona je drugdje gotovo nepoznata. U Americi je istovrsna gesta podizanje srednjeg prsta, a u Australiji je to podizanje palca. Sve etiri geste imaju usporediva znaenja kao uvrede s prostakim seksualnim konotacijama, no osim to se ine prstima, malo im je toga morfoloki zajedniko: one su kao rije na etiri razliita jezika. Politiari koji se ele prikazati kao obini ljudi i vjeruju u univerzalnost takvih gesta katkad ih pogreno razumiju: postoje novinske fo-

109

Slika 4.2 Dvije grube geste prezira: (a) prisutna u Italiji i drugim sredozemnim zemljama, ali ne u sjevernoj Europi; (b) prisutna u Britaniji, ali ne u junoj Europi. Takve geste se temelje na nauenim konvencijama kao rijei (Morris i sur., 1979). tografije amerikog predsjednika Georgea Busha kako podie palac u po - sjetu Australiji, oito elei dati znak OK, no koji Australci vide potpuno drugaije. Birdwhistellovo je objanjenje bilo da su emocionalni izrazi lica i glasa takoder od te vrste: ne verbalni pojmovi specifini za odredenu kulturu. Nekoliko je koraka bilo potrebno da bi se potkrijepilo alternativno obja - njenje, ono da postoje neki emocionalni izrazi koji se mogu svrstati u univer- zalnu taksonomiju. Prvi je bio pokazati da meu svim izrazima samo neki izraavaju same emocije. Ekman i Friesen (1969) su opisali pet kategorija neverbalnih izraza: (a) simboli, poznatiji kao geste, poput grubog vri- jeanja opisanog u prethodnom odlomku; (b) ilustratori koji prate govor i variraju sa stupnjem uzbuenja, kao to je mahanje rukama i stiskanje ake; (c) regulatori, poput vorova koji se koriste u prilagodbi toka razgovora; (d) oitovanja osjeaja, izrazi kao to su smjekanje i mrtenje; i (e) adap - tori ili tjelesni pokreti kao to su dodirivanje sebe ili ureivanje sebe i slino, koji se esto

110

Razumijevanje emocija

dogaaju kao ono to etolozi nazivaju aktivnostima pre - mjetanja, znakovima anksioznosti i unutarnjeg sukoba (Maestripieri i dr., 1992). Drugi korak bio je otkriti je li ijedan od njih tipian za vrstu, kao to su re- fleksi, indicirajui emocije: samo su oni iz kategorije (d) (oitovanja osjeaja) moda bili od te vrste. Cilj istraivanja o meukulturalnom prepoznavanju fotografija, opisanih u 3. poglavlju, bio je otkriti koji su to izrazi. Trei korak koji su napravili Izard i sur. te i Ekman i sur., bio je uspostaviti sustave kodiranja za klasifikaciju emocionalnih izraza lica. Izardovi sustavi (Izard, 1979) i AFFEX (Izard, Dougherty i Hembree, 1983) temelje se na zamisli da postoji zaseban skup osnovnih emocija; njegov kodni sustav de- finira obiljeja koja se najbolje razlikuju meu njima. Ekmanov sustav, Su- stav kodiranja pokreta lica (FACS) (Ekman i Friesen, 1978), navodi miie lica (detaljnije, jedinice pokreta) i njihove vidljive pokre te. Dodatak, EMFACS (Ekman i Friesen, 1984) opisuje sklopove tih pokreta koji se sma- traju izrazima pojedinih emocija. Potrebno je nekoliko mjeseci uvjebavanja da bi se uvjebala esto fina razlikovanja tih sustava. Sama tehnika oduzima puno vremena: su cu uvjebanom u FACS kodiranju potrebno je najmanje 100 sekundi za kodiranje svake sekunde videovrpce jasno vidljivog lica. Na- predak je nainjen s raunalnim ekspertnim sustavom za tumaenje runih mjerenja fotografiranih izraza lica ( i McKenzie, 1993). Pilowsky i Katsikis (1994) takoer su opisali sustav raunalnog prepoznavanja emocija izravno s videosnimaka, prilino uspjean u klasificiranju emocionalnih iz- raza koje izvode glumci, osobito sree koju sustav moe tono odrediti u 70% sluajeva. Da bismo razumjeli kako sustav FACS djeluje, pogledajmo smijeak sree. Sustav kodiranja svaki pojedini pokret na licu oznai kao jedinicu po - kreta (JK). Na slici 4.3 (a) je neutralna, bez pokreta lica, a (b) pokazuje lice na kojem djeluju tri jedinice pokreta. JK6 je kontrakcija miia orbicularis oculi, miia koji okruuje svako oko: kontrahirao se s obje strane, podiui obraze i skupljajui kou prema svodu nosa. Kod starijih ljudi gubitak elas - tinosti koe i ponovljene kontrakcije tog miia izazovu bore koje se ire iz kuta svakog oka prema van, i koje su lako vidljive kod smjekanja, no kod ove mlade ispitanice bore jo nisu nastale. Zatim je tu JK12, kontrakcija miia zygomaticus major, koja povlai kutove usana prema gore. Tree, javlja se JK25, to nije kontrakcija, ve oputanje miia koje omoguuje da se usne razdvoje, dok su zubi stisnuti. Miii kod JK6 i JK12 naznaeni su na desnoj strani fotografije (b), s kontrakcijama koje povlae kou prema zaokruenim brojkama. Ljudi imaju dobru voljnu kontrolu nad miiima oko usta, moda zato to se oni koriste u govoru: tako Ijudi mogu svjesno izviti usne prema gore. No drugi dio, smijeak uitka, ukljuuje kontrakciju miia orbicularis oculi AU6, koji nije lako svjesno kontrolirati. Jednostavno izviti usne prema gore izgleda izvjetaeno. To jednostavno moe znaiti da netko eli prikriti neku drugu emociju, npr. anksioznost. Ekman i sur. pokazali su da ljudi koji lau mogu pokuati prikriti negativne osjeaje izvodei taj voljni dio smjekanj a, no kroz to mogu probijati tragovi anksioznosti. Ekman i 0Sullivan (1991) su nali da, uz

Pristupi shvaanju emocija

111

Slika 4.3 Camrine fotografije facijalnih izraza emocija: (a) neutralno i (b) sretno. Na fotografiji (a) miii lica su oputeni, a na (b) ifra u terminima jedinica pokreta sus - tava FACS glasi JK6+JK12+JK25. Jednostavni Duchenneov smijeak kao to je ovaj, kombinacija je JK6 i JK12, a bez jedinica pokreta povezanih s negativnim emo- cijama. iznimku agenata tajnih slubi, gotovo nitko ne moe razotkriti laganje samo iz lica. To pokazuje da ovako fini znakovi nisu vani u svakodnevnoj komu - nikaciji, no Ekman je imao uspjeha u uvjebavanju ljudi kao to su detektivi i carinici da prepoznaju znakove probijanja anksioznosti kao tragove prevare. Ekman je unutarnji obrazac uivanja (istodobnu kontrakciju miia zygo- maticus major i orbicularis oculi) nazvao Duchenneov smijeak, prema fran- cuskom istraivau koji ga je prvi opisao i prvi nainio fotografije emocional- nih izraza (Duchenne de Bologne, 1862). Ekman i Davidson (1993) su poka- zali kako je na elektroencefalogramu (EEG) taj Duchenneov smjeak po- vezan s drugaijim obrascem modane aktivnosti nego pokuaji smjekanja izvedeni svjesno, no bez kontrakcija miia oko oka. Glas je takoer vaan za izraz (Pittam i Scherrer, 1993). I ovdje neki as - pekti mogu biti univerzalni. Van Bezooijen, Van Otto, i Heenan (1983) za- molili su etiri muka i etiri enska govornika iji je materinski jezik ni- zozemski da kau rijei twee maandan zwanger (to znai trudna dva mje- seca) neutralnim tonom i glasom koji izraava devet emocija (gnuanje, iznenaenje, sram, zanimanje, radost, strah, prezir, tugu i srdbu). Audio - snimke reenica zatim su putane nizozemskim ispitanicima i ispitanicima u Tajvanu i Japanu koji nisu znali nizozemski i imali su malo dodira s bilo kojim zapadnim jezikom. Nizozemci su bili znaajno bolji od drugih u tonom pre- poznavanju neutralnih i emocionalnih tonova. Tuan glas dobro su prepo- znale sve skupine (53% Tajvanaca, 70% Japanaca, 70% Nizozemaca). Sretne tonove glasa nisu dobro prepoznavali ni tajvanski (24%), a ni japanski slu- atelji (20%). Premda je lice bilo predmetom najveeg broja istraivanja o emocional - nim izrazima, ta se istraivanja nisu bavila time koliko su ti i ostali znakovi vani u prepoznavanju emocija u

112

Razumijevanje emocija

stvarnom ivotu. Planalp, DeFrancisco i Rutherford (u tisku) zatraili su od ljudi koji ive s nekim da zabiljee zna- kove koje su koristili da odrede kad se u te druge osobe javila emocija. Nali su da su koriteni vrlo razliiti znakovi, a u nekim su sluajevima ljudi naveli ak 12. Veina ljudi (97 %) koristila je dva ili vie znakova da bi prepoznali bilo koju emociju. Najee koriteni znakovi bili su glasovni (u dvije treine sluajeva), a u vie od pola sluajeva emocije su prepoznate koritenjem kom- binacije facijalnih, verbalnih i kontekstualnih znakova. Tjelesne promjene Kao to smo raspravljali u 1. poglavlju, Jamesov odgovor na vlastito pi - tanje to je emocija? bio je da ba kao to postoje sustavi za gledanje, sluanje, dodirivanje i slino, koji zapaaju dogaaje u vanjskom svijetu, po - stoji i jo jedan sustav usmjeren na dogaaje u samom tijelu. Za Jamesa i mnoge nakon njega, osjeaj nije samo metafora: emocija jest osjeaj o tome to se dogaa u tijelu. Ta ideja da emocije nastaju kao osjeti u tijelu postala je poznata kao periferna teorija, u suprotnosti s idejom da se emocije javljaju u mozgu (Cannon, 1972), to je centralna teorija.

/u4i//a

ffA'//iarn ^fames
dana studirao umjetnost, a zatim je oda- brao kemiju. Dvije godine kasnije pre- ao je na medicinu i diplomirao 1869. Dobio je posao predavaa fiziologije na Harvardu 1872. godine. Prekretnica se zbila 1878: sreo je Alice Gibbens, kojaje unijela neto reda u njegov ivot, dijelila njegove interese i pomogla mu usmjeriti energiju. Od tada je oslabila njegova hi- pohondrija, koja ga je znatno hendikepirala. James je 1885. postao profesor filozofije. Bio je glavni utemeljitelj ame- rike psihologije, a imao je i znatnog u- tjecaja na filozofsku kolu pragmatizma, iji je sljedbenik bio i John Dewey. Omi- ljen, snoljiv i vrlo itan, James je imao dara za promiljen literarni izriaj. Nje- gova Naela psihologije jo se uvijek sma- traju najboljim udbenikom koji je psi- hologija ikada imala; osim te knjige, naj- poznatiji je po svojoj teoriji emocija.

William James roen je 1842. kao najstarije od petero darovite djece. Williamov otac, sanjar, pomalo udak, o- dokolice s osiguranim prihodima, naslijedio je od svoga oca, irskog use- I! ljenika, veliku kuu u New Yorku u kojoj je William roden. Williamova majka bila je praktian dio obitelji. Njegov brat , roen 1843, postao je jedan od velikih svjetskih romanopisaca, dok nje- gova jedina sestra Alice, darovita koliko i braa, nije mogla prevladati ograni- enja nametnuta enama u to vrijeme, to joj je naruilo zdravlje. Obitelj je vo- dila ivot pun prisnosti i uzajamnog ra- zumijevanja, no kaotian, s mjeavinom | razliitih obrazovnih iskustava za djecu, ukljuujui i procesiju guvernanti i ui- telja, duge boravke u Europi, razdoblja u privatnim eksperimentalnim kolama. U [ dobi od 18 godina William je godinu

Jamesova ideja imala je intuitivnu privlanost i obeavala je da e osnova prouavanja emocija biti u fiziologiji. Ona je nudila predvianja koja su se mogla

Pristupi shvaanju emocija provjeravati: na primjer, ono da e slabljenje osjeta u samom tijelu oslabiti intenzitet emocija, i obratno, da bi poticanje odreenih tjelesnih promjena tre balo izazvati emocije. Prvo predvianje provjeravao je Hohmann (1966). Intervjuirao je 25 odraslih mukaraca koji su pretrpjeli ozljedu kraljenice. Izgubili su sve osje - te ispod mjesta povrede. Svi su ispitanici zavrili srednju kolu i nitko od njih nij e imao psihijatrijskih problema. Hohmann je vodio intervuje i kae da je injenica to je i sam paraplegiar omoguila uspostavljanje povjerljivog od - nosa. Mukarce je ispitao o njihovim seksualnim osjeajima, strahu, srdbi, aljenju, sentimentalnosti i ukupnoj emocionalnosti. Veina mukaraca izvi - jestila je o slabljenju seksualnih osjeaja nakon ozljede. Oni s ozljedama na razini vrata izvijestili su o izrazitom slabljenju. Jedan 29godinjak je ovako opisao svoje prijanje osjeaje u seksualnim susretima prije ozljede: vru, napet osjeaj u itavom tijelu, no rekao je da nakon ozljede to ne djeluje na mene (str. 148). Izjava 33-godinjaka bila je tipina za paraplegiare s ozlje- dama u donjem dijelu lea: Vjerujem da je poriv koji osjeam za seksom tek neznatno slabiji. Teko je rei jer sam sada oenjen i naravno da je udio emo - cija u tome vei jer elim zadovoljiti svoju enu, pa mi je zato teko odrediti kakvi su moji vlastiti unutarnji osjeaji. Prije sam bio stalno u lovu, moda da osvajam i time se potvrdim. Sve u svemu, ini se da sada postoji manje nape- tosti i pritiska na seks (str. 149). Hohmann je izvijestio i o smanjenom osje- aju straha. Jedan ovjek imao je ozljedu na razini gornjeg dijela prsa. Jedan je dan pecao na jezeru kad je izbila oluja i komad drva probio je njegov brod. Rekao je: Znao sam da tonem i bio sam uplaen, no nekako nisam imao taj osjeaj panike to sam uhvaen u klopku, kakav znam da bih imao prije (str. 150). Uz ovo slabljenje seksualnih osjeaja, straha i srdbe, veina je ispitanika izvijestila o jaanju osjeaja koje je Hohman nazvao sentimentalnost. Osje - ali su plaljivost i stezanje u grlu u prigodama kao to su oprotaji. Dok i - tamo Hohmannove opise, padaju nam na pamet pitanja kao to su: Kakve su p osljedice same invalidnosti na reakcije ljudi na dogaaje koji izazivaju emo- cije? Kakva je posljedica samog starenja - proteklo vrijeme nakon ozljede bilo je od 2 do 17 godina, s prosjekom od 10 godina? Jesu li Hohmannovi rezultati pod utjecajem vjerovanja ispitanika ili samog autora o ovisnosti emocija o tijelu? Jedan ispitanik koji je govorio o ljutnji rekao je: Sada nemam osjeaj fizike ivostikatkad se naljutim kad vidim neku nepravdu. Viem i psujem i diem galamu jer sam shvatio da e te ljudi iskoristiti ako to katkad ne uini, no pri tome jednostavno nemamara. To je mentalna vrsta ljutnje (str. 151). Nije jednostavno odgovoriti ni na jedno od ovih pitanja, no Bermond i sur. (1991) su ponovili Hohmannovo istraivanje. Oni su izvijestili o inte rvjuima sa 37 ispitanika koji su pretrpjeli ozljede kraljenice u periodu prije jedne do devet godina (s prosjekom od 4.5 godina). Ispitivai su bili paljivo uvjebani. Kako bi se izbjegla pristranost, reeno im je da su tone i periferna i centralna teorija emocija. Ispitanici su pojedinano bili zapitani o intenzitetu fiziolokih promjena i o subjektivnom intenzitetu emocionalnog iskustva. Od njih je zatraeno da se prisjete dvije situacije u kojima su osjetili strah, sline po uzroku straha i posljedicama za

113

114

Razumijevanje emocija

samog ispitanika, jedne iz vremena prije, a druge iz vremena poslije nesree: 23 ispitanika uspjela su se dosjetiti parova takvih dogaaja. Suprotno Jamesovim predvianjima, izvijestili su da su subjektivna iskustva straha nakon ozljede znaajno jaa (p< 0.05). Nali su da je samo fizioloko uzbuenje u emociji poslije ozljede nestalo, kako se moglo i predvidjeti, a stu- panj tog slabljenja bio je povezan s gubitkom ulaznih senzornih informacija, no to nije imalo znaajnih posljedica na slabljenje doivljaja emocija. Ispitanici su se trebali dosjetiti i dva slina sluaja srdbe, jednog prije, a drugog nakon ozljede: takvih su se dogaaja dosjetila 32 ispitanika. Za te je odgovore naen neznatan porast u subjektivnom iskustvu srdbe, no nije naena promjena u zapamenom tjelesnom iskustvu srdbe. Bermond i sur. takoder su od ispitanika zatraili da procijene strah, srdbu, aljenje, sentimentalnost i radost na skalama koje oznauju porast i pad od trenutka ozljede. Ni itava skupina, a ni 14 ispitanika s ozljedama u predjelu vrata koji su imali najvei senzorni gubitak, nisu intenzitet emocija procijenili slabijim - veina ispitanika je na veini skala procijenila da nema promjene, premda su neki izvijestili o porastu intenziteta nekih emocija od vremena ozljede. Hohmannovi ispitanici esto su govorili o intenzivnim mentalnim emoci - jama, istodobno izjavljujui da je tjelesni aspekt oslabio, a zbog toga Ber - mond i dr. istiu da njihovi vlastiti rezultati i nisu toliko razliiti od onih Hoh- mannovih koliko se na prvi pogled ini. Nain na koji ljudi doivljavaju emo - cije moe ovisiti o tome kako ih tumae, o tome koliko su, prema njihovu vjerovanju, emocije pod utjecajem tjelesnih osjeta. Trebamo se prisjetiti da se oba istraivanja temelje na pamenju. No ako su uspomene tone, rezultati novijeg i sustavnijeg istraivanja predstavljaju, najblae reeno, tekoe za Jamesove pretpostavke. No, to ako problemu priemo iz drugog smjera? to ako su tjelesne promjene namjerno izazvane? Moe li ijedna od njih doista stvoriti emociju? Lange (1885) je u svojoj verziji James-Langeove hipoteze naglaavao pro- mjene koje stvara autonomni ivani sustav - dio ivanog sustava koji kon- trolira nevoljne procese kao to je kucanje srca, veliina krvnih ila i znojenje. No kako istiu Andalmann i Zajonc (1989), premda je James takoer na- glaavao te uinke autonomnog ivanog sustava, nije iskljuivao i povratne informacije iz miia, zglobova i kostiju. Vjerojatno se odreenim pokretima tijela mogu potaknuti emocije. Zajonc, Murphy i Inglehart (1989) predloili su objanjenje prema kojem neki izrazi lica imaju emocionalne uinke ograniavajui protok krvi u ilama lica. S druge strane, ta ogranienja djeluju na protok krvi u dijelovima mozga, to zatim izaziva promjene temperature koje se doivljavaju kao pozitivne ili negativne. Zajonc, Murphy i Inglehard su proveli eksperimente koji poka- zuju da samo stezanje odreenih miia ima takve uinke. Ispitanici koji go- vore njemaki jezik itali su kratke prie od 200 rijei, od kojih su dvije imale visoku estinu samoglasnika ii, a dvije od njih nisu imale takav samo- glasnik. Njemako u zvui kao francusko u u rijei sur, i neto poput engleskog oo. Ono zahtijeva ustru aktivnost miia oko usana, ime se napue usne na nain suprotan smjekanju. Citanje dviju pria koje sadre ii ispitanicima je izazvalo porast temperature na licu (u usporedbi s onima koji su itali dvije prie bez ii), a i odbojnost prema ii priama, premda su sve etiri prie bile sline. U drugom eksperimentu ispitanicima koji su samo izgovarali samoglasnik ii i druge

Pristupi shvaanju emocija samoglasnike vie su se sviali drugi samo - glasnici. U jo jednoj nenametljivoj manipulaciji Strack, Martin i Stepper (1988) su traili od ispitanika da dre olovku u ustima, te na taj nain pokreu miie kao kod smjekanja, a da toga nisu svjesni. Oni su crtane filmove procjenjivali smjenijima nego oni ispitanici koji nisu stezali te miie. Larsen, Katsimaris i Frey (1992) su traili od ispitanika da skupe obrve na nain koji je oponaao tuno lice. Nali su da ispitanici procjenjuju crtee kao tunije, premda nisu znali da njihov poloaj obrva podrazumijeva tugu. Dakle, postoje uvjerljivi dokazi da promjene na licu mogu uzrokovati ili pojaati emocije, premda intenzitet tih emocija ostaje slab. Kao to su rekli Zajonc, Murphy i Inglehart (1989): Neemo oekivati da netko tko je upravo doznao da ima rak svoj oaj preokrene u radost jednostavnim steza- njem miia zygomaticus major (str. 412). Djelovanje Planovi i djelovanje usko su vezane uz emocije. Neke vrste emocionalnih kretnji vrlo su raspoznatljive. U svojem istraivanju samoprocjena emocio - nalnih dogaaja studenata 27 nacija, Wallbott i Scherer (1986) nali su kret - nje specifine za emocije i utvrdili su da postoje vrlo male razlike u odgovo- rima izmeu ispitanika iz razliitih zemalja: pribliavanje je bilo povezano s radou, odmicanje je bilo povezano s ljutnjom, a udaljavanje je bilo povezano sa svim negativnim emocijama. Netko bi mogao oekivati da je u vrijeme biheviorizma panja bila usmje - rena na kretnje vezane uz emocije, no, naravno, u to su vrijeme emocije bile izvan zakona. U poznatom djelu Frustracija i agresija (Dollard i dr., 1939), uspostavljene su veze izmeu koliine frustracije i vjerojatnosti agresije, no ljutnja nije bila ukljuena. U knjizi je spomenuta samo jednom (kurzivom, u fusnoti, kad se navodilo istraivanje o sve veoj razdraljivosti u starijoj dobi, str. 77). Meutim u suvremenijoj verziji te ideje, meutim, Berkowitz (1993) je eksperimentalno pokazao da agresivni odgovori proizlaze iz izazivanja ljut- nje. Emocije na koje upuuju sklopovi kretnji prepoznatljive su drugima: So - gon i Masutani (1989) snimili su slea dva japanska glumca i dvije japans ke glumice, tako da gledatelji ne mogu vidjeti njihova lica. Filmske kretnje poka- zivale su niz emocija (sreu, iznenaenje, strah, tugu, bijes, prezir) i tri afektivno -kognitivne strukture (naklonost, iekivanje, prihvaanje) s glumcima koji glume po danom scenariju. Ameriki i japanski ispitanici gledali su filmske scene i odabirali s liste rijei onu koja najbolje odgovara svakoj sceni. Prepoznavanje je bilo 52% kod Amerikanaca i 57% kod Ja- panaca. Neke obrasce, kao to su strah, tuga i gnuanje dob ro su prepozna- vale obje grupe. Neki od njih mogli bi biti univerzalni, kao to je slijeganje ra - mena i polako sputanje u stolac kod tuge. Druge, kao to je dubok naklon pred autoritetom, mogu znaiti strah, no to je zasigurno pod utjecajem kul - ture - naklon je uobiajen nain pozdravljanja i opratanja u Japanu. Vidi i rad Weisfelda i Beresforda (1982), za raspravu o poloaju tijela kao znaku ponosa i dominacije, Cunninghama (1988) za informacije o tome kako se ljudi ponaaju kad osjeaju odreenu emoc iju ili su u nekom raspoloenju, te Montepare, Goldsteina i Clausena (1987) za prepoznavanje emocija iz na- ina hoda. Poput ovih pojedinanih kretnji, i drutva nude kulturalno specifine ri - tuale za zajedniko djelovanje u emocionalno vanim zgodama. Sprovodi omoguuju oaloenoj osobi da izrazi tugu, da se povue iz uobiajenih to - kova ivota, da dobije podrku i priznanje od roaka i prijatelja. Proslave nude socijalno propisane prilike za

115

116

Razumijevanje emocija

radovanje. Kao to je vie pisaca zapazilo, retorika i glazba koje prate takve rituale imaju sposobnost izazivanja i odravanja odgovarajuih emocija u grupama ljudi koje slono djeluju, obiljeje koje se esto spominje kad se neka drutva, razliita od naeg, opisuju kao magijska (Collingwood, 1938).

Veze izmeu pokretaa emocija, iskustva, izraaja i tjelesnih promjena

Prema mnogim teorijama emocija oekivali bismo da se razliiti aspekti neke emocije javljaju zajedno. Oekuje se da srea ima jednu vrstu izazivaa, jednu vrstu iskustva, jednu vrstu izraza lica i jedan skup prateih tjelesnih promjena; ljutnja bi trebala imati drugaiji skup, strah opet drugi skup i tako dalje. Najutjecajnija teorija suglasja meu ovim aspektima je Tomkinsova (1962): Osjeaji su skupovi miinih i ljezdanih odgovora smjetenih na licu, a i iroko rasprostranjenih po itavu tijelu, koji stvaraju senzornu povratnu infor maciju koja je po sebi ili prihvatljiva ili neprihvatljiva. Ovi organizirani skupovi odgovora aktiviraju se u subkortikalnim centrima, gdje su spremljeni specifini programi za svaki pojedini osjeaj. Ti su programi dar prirode i genetski su naslijeeni. Oni su sposobni istodobno zahvatiti tako udaljene dijelove tijela kao to su lice, srce i endokrine lijezde i nametnuti im speci fian obrazac povezanih odgovora. (str. 243-244) James (1884) je takoer pretpostavljao da specifine tjelesne promjene odgovaraju specifinim emocijama. Meutim, postoji i potpuno drugaija vrsta teorija. Primjerice, Cannon (1927) je osporavao Jamesovu perifernu teoriju i iznio prijedlog da mozak proizvodi tjelesne promjene, te da su one sline u razliitim emocijama kao to su srdba i strah (1929). Prema toj ideji, vrlo razliite emocije ukljuuju potpuno istu opu aktivaciju dijela autonom- nog ivanog sustava - njegov simpatiki dio. Taj takozvani odgovor pobue- nosti ukljuuje oslobaanje adrenalina. Efekti tog simpatiko adrenalnog odgovora oituju se u usmjeravanju tjelesnih resursa na pripremu za akciju, ukljuujui borbu, bijeg i seksualno ponaanje. Pokretai emocija, iskustvo, tjelesnepromjene Brojna su istraivanja povezanosti emocija i tjelesnih promjena. Jedna od ranih studija bila je ona Dysingera i Ruckmick (1993), koji su prikazali fil- move djeci preadolescentne dobi, adolescentima i odraslima, mjerei im pro - vodljivost koe (mjera nevidljivog znojenja). Ljubavne scene izazvale su promjene u provodljivosti koe, a najoitije su promjene bile u adolescenata. Veze su naene i izmeu dogaaja i tjelesnih promjena u drugim okol- nostima: primjerice, naeno je da se rad srca kod lijenika ubrzava kad izvode teke zahvate kao to je uvoenje katetera u srce (Ira, Whalen i Bogdanoff, 1963). Rad srca i kod iskusnih pilota na redovnim letovima ubrzava se u 50% prije uzlijetanja, a katkad jo i vie pri slijetanju, osobito kad postoje kom- plikacije kao to je loe vrijeme (Smith, 1967). I druge stvari mogu dodirnuti srce: Harrer i Harrer (1977) su motrili rad srca slavnog dirigenta Herberta von Karajana. On je letio vlastitim avionom. Otkucaji srca su mu se ubrzali kad je slijetao avionom na aerodrom u Salzburgu. Jo su se vie ubrzali kad je uo da treba hitno uzletjeti odmah po slijetanju, no ne toliko kao kad je dirigi- rao emocionalnim dijelovima Beethovenove

Pristupi shvaanju emocija Leonorine uvertire br. 3. No jesu li takve tjelesne promjene specifine za pojedine emocije? Ekman i sur. (Ekman, Levenson i Friesen, 1983; Levenson, Ekman i Friesen, 1990) zatraili su od 12 profesionalnih glumaca i etiri znanstvenika da namjeste izraze lica koji odgovaraju svakoj od est emocija (iznenaenje, odbojnost, tuga, ljutnja, strah i srea). Ispitanikova lica su snimana videokamerom i mjerene su etiri vrste tjelesnih pokazatelja (rad srca, temperatura ruku, pro- vodljivost koe i miina napetost podlaktice). Zatim su upute za odreene izraze dane u nekoliko koraka, npr. prvo podignite obrve i skupite ih, za tim podignite gornje kapke itd. Ispitanicima nije reeno kojoj emociji odgovara svaki izraz; poslije svakog izraza trebali su opisati osjeaje, uspomene i osjete koji su se javili za vrijeme tog izraza. Zatim su nakon krat- kog odmora zapoeli praviti novi izraz. Naeno je da su svaki izraz pratile donekle specifine tjelesne promjene. Sporiji rad srca bio je povezan s izra- zima koji odgovaraju srei, gnuanju i iznenaenju. Bri rad srca bio je svojstven tuzi, ljutnji i strahu. Takoer, izrazi ljutnje razlikovali su se prema visokoj temperaturi koe od izraza straha i tuge koje je pratila niska tempera- tura koe. Nakon eksperimenata s izrazima, ispitanici su trebali oivjeti zapamene epizode est emocija i procijeniti intenzitet svake od njih na skali od 0 do 8, gdje je 8 znailo najintenzivnije doivljeno iskustvo. Podaci su koriteni samo ako su te procjene bile na sredini ili iznad sredine skale, a obavljena su mjerenja poput onih koja su slijedila nakon uputom izazvanog izraza lica. U situaciji zamiljanja kod razliitih emocija nisu se razlikovali ni rad srca niti temperatura ruke, premda se provodljivost koe donekle razlikovala. U drugaijoj vrsti istraivanja Stemmler (1989) je 42 studentice prikljuio na poligraf kojim je biljeio osam tjelesnih pokazatelja. Ta se procedura sa - stojala od vie faza, a imala je i kontrolne uvjete. Ukljuivala je tri stvarne situacije izazivanja emocija: jedna je izazivala strah (sluanje zastraujueg kraja Pacla kue Usherovih Edgara Allana Poea, popraeno stranom glazbom, nakon ega su se, neoekivano, sva svjetla na minutu ugasila), druga bijes (trailo se da rijee nerjeive anagrame, a pritom im je osornim tonom reeno da sve jae viu Ne znam, jer ozvuenje ne radi dobro), a trea sreu (reeno im je da su sva snimanja bila uspjena, da e imati kratki odmor i da im je poveana novana naknada za sudjelovanje u eksperimentu). Bile su i dvije situacije izazivanja emocionalnih slika, u kojima se od ispitanika trailo da se dosjete jedne epizode straha i jedne epizode srdbe. Za svaku od tih situacija ispitanici su trebali zabiljeiti jainu specifinih emocija, a u in - tervjuu su trebali rei to su doivjeli. Prosjene vrijednosti na skalama procjena pokazale su da su i stvarne i zamiljene emocionalne situacije dobro funkcionirale i izazvale sline subjektivne odgovore, premda su intervjui po- kazali da 1/3 ispitanika nije osjetila predviene emocije. U situacijama stvar- nog izazivanja emocija, neki su se tjelesni pokazatelji (kao to je provodljivost koe i temperatura mjerena na glavi) razlikovali kod straha, srdbe i sree. Meutim neki drugi pokazatelji, za koje je u drugim istraivanjima naeno da se razlikuju kod razliitih emocija, u ovom istraivanju nisu bili razliiti. U uvjetima zamiljanja, niti jedan od tjelesnih pokazatelja nije se razlikovao kod pojedinih emocija. Rasprava Cacioppa i sur. (1993) pomae nam razumjeti veze izmeu emo- cija i tjelesnih promjena. Oni su paljivo pregledali nmoga istraivanja, predloili metodoloke kriterije i zakljuili da nije jasno odgovaraju li poje - dine tjelesne

117

118

Razumijevanje emocija

promjene doivljaju pojedinih emocija. Za veinu mjera tjele - snih promjena (npr. provodljivost koe, temperatura lica i dr.) u razliitim is - traivanjima nije naena pouzdana povezanost s odreenim emocijama na nain 1 : 1 : najpouzdanija mjera je rad srca, no ni tu rezultati nisu jed- noznani. Od deset usporedbi emocija sree i srdbe u razliitim istraiva- njima, pola ih je pokazalo znaajne razlike meu dvjema emocijama, no pola nije. Cacioppo i sur. zakljuuju da postoje podaci o barem tri vrste veza izmeu tjelesnih promjena i doivljaja emocija. Jedna, koju navode i James i Tomkin s, je sukladnost izmeu odreenih tjelesnih promjena i pojedinih emocija. Druga je Cannonova ideja o tome da je tjelesna aktivacija opa, a ne specifina, i da se javlja kad se tijelo priprema za ustru aktivnost. Trea je da neki obrasci tjelesnih promjena mogu biti dvosmisleni. Znamo da vizualni oblici mogu biti dvosmisleni (vidi sliku 4.4), pa je lako zamisliti da to moe biti i obrazac tjelesnih promjena: netko pri vonji na toboganu u lunaparku moe naizmjence doivljavati i radosno uzbudenje i osjeaj blizak panici. Ova vrsta dvosmislenosti bila je eksperimentalna osnova utjecajne studije Schachtera i Singera (1962, detaljnije opisana u 9. poglavlju), koji su nali da se isto stanje pobuenosti moe tumaiti ili kao srea ili kao srdba, ovisno o socij alnoj situaciji; ova vrsta efekta postala je osnova Mandlerove (1984) teorije. Cacioppo i dr. takoer predlau razliite veze u razliitim fazama proce - siranja: prvo se vjerojatno javlja opa pozitivna pobuenost povezana s pri - bliavanjem, ili opi negativni uinak povezan s izbjegavanjem, a zatim se, uz daljnju kognitivnu obradu, javljaju specifiniji ili dvosmisleni uinci.

Slika 4.4 Dvosmislena figura, prema Jastrowu (1900). Isti obrazac linija na papiru moe se vidjeti ili kao glava patke ili kao glava zeca: slino tome, ako emocije ovise o percepciji tjelesnih stanja, neka stanja kao to je pobuenost mogu se iskusiti na dva naina, primjerice kao uzbuenje ili strah.

Pokretai, doivljaj i izrazi Sto je s preslikavanjem situacija koje pokreu emocije na doivljavanje i izraze lica? Javljaju li se ti vidovi zajedno? Najpaljivije razraen eksperi - ment do sada jest onaj Rosenberga i Ekmana (1994). Oni su prouavali 20 studentica koje su gledale kratke filmove napravljene s namjerom da izazovu gaenje. Jedan od njih bio je o

Pristupi shvaanju emocija amputaciji; na drugom je takor uao u usta ovjeka koji je spavao. Dok su ispitanice pojedinano gledale film na velikom ekranu u boji, njihova su lica bila kriom snimana na video. Njihova su lica kasnije ifrirana pomou sustava FACS. Nakon prvog gledanja, ispitanice su ponovno gledale film na malom crno-bijelom ekranu i naznaile mjesta na kojima su osjetile emocije tijekom prvog gledanja. Eksperimentatori su nali izvjesno slaganje izmeu odvratnih dijelova filma, izvjetaja ispitanica o emo - cijama koje su doivjele i njihovih facijalnih izraza gnuanja - no samo 50% emocionalnih izraza lica pratili su i subjektivni osjeaji. Sline podatke o tonosti slaganja naveli su i Tomarken i Davidson (prema Davidson, 1992b), u jo jednom istraivanju gledanja neugodnih filmova. Ispitanici su esto iz- vjetavali o strahu dok su istodobno pokazivali izraze gnuanja, a ne straha. Jo provokativnije rezultate navode Kraut i Johnson (1979). Oni su neu - padljivo opaali i snimali ljude koji se bave sportom ili gledaju sportske dogaaje, i nali su slabe veze izmeu dogaaja koji ljude ine sretnima i nji - hovih izraza lica. Jedno je istraivanje provedeno u kuglani; opaajui 1793 bacanja kugle nali su da je smjekanje bilo prilino neovisno o tome kako je kugla bacio kuglu. U preciznijem testu, Kraut i Johnson promatrali su 116 bacanja kugle i brojili bodove za pogodak ili proputanje bacanja, a oduzimali bodove za druge ishode. Jedan je promatra bio neupadljivo smjeten iza unjeva s dvogledom promatrajui lice kuglaa dok gleda hoe li kugla pogoditi ili promaiti. Drugi je promatra sjedio iza kuglaa i s nimao izraze kad se kugla okretao svojim prijateljima. Prema teorijama slaganja izmeu

119

120

Razumijevanje emocija

mjera emocija, sreu bi trebao izazvati dobar pogodak, a moemo oekivati da se ona oituje u osmijehu koji je moda izraeniji kad se kugla okrene svojim prijateljima. Uz loe bacanje moe se oekivati frustracija, moda izraena mrtenjem ili ljutitim izrazom. Kraut i Johnson nali su neto posve drugaije. Kad su bili okrenuti unjevima, kuglai su se smjekali samo 4 puta u 116 bacanja, samo jednom kad su pos tigli dobar pogodak (od ukupno 26 situacija u kojima je postignut dobar pogodak). No esto su se smjekali kad su se okretali svojim prijateljima. Na taj su se nain smjekali nakon 36 ba- canja. Evo opaanja koje nas tjera da se zamislimo: nije bilo razlike u estini smjekanja nakon dobrog ili loeg pogotka. Nastavljajui se na tu ideju, Jones, Collins i Hong (1991) snimili su desetomjesene bebe dok su se igrale sa zanimljivim igrakama i dok su se okretale da bi pogledale majku koja je sjedila iza njih. Bebe su se osmjehivale igrakama, no puno vie su se smjekale svojim majkama. U prigodama u kojima je majkama reeno da se bave djetetom, bebe su im se smjekale ee nego kad su bile zamoljene da ostanu pasivne (v. sliku 4.5). Ako izrazi lica uglavnom slue komunikaciji, ima smisla da se osmijeh javlja prvenstveno prema drugim ljudima.

"O l .

igrake kamera oG 53 3m

Ot >
cC

obraanje panje neobraanje panje

o C,

E3
2 "eb

-o
cd cd

*o c O c
TJ

<D

*
majci igrakama Osmjesi

Slika 4.5 (a) Eksperimentalni uvjeti u eksperimentu Jonesa i sur. (1991). Igrajui se igrakama, dijete je bilo okrenuto leima majci koja je sjedila na stolcu. Na slici (b) su pokazane prosjene vrijednosti i standardne pogreke broja smijeaka, odreenih u terminima aktivacije FACS JK12 (mii zygomaticus major). Vie osmjeha bilo je upueno majci nego igrakama, a taj je efekt bio vei kad je majka zamoljena da prati igru. Meutim, ak i u tim sluajevima osmjehivanje su veinom zapoela djeca dok su se okretala prema majci, a prije nego to su je ugledala.

Pristupi shvaanju emocija Fridlund (1994) smatra da neveliko slaganje izmeu emocionalnih izraza i pokretaa emocija govori protiv nekih teorija emocija, posebice protiv Ekma- nove (1994) neurokulturalne verzije Tomkinsove teorije. Fridlundova alter- nativa, koju naziva stajalitem ekologije ponaanja, govori o tome da izrazi uope nisu vezani za emocije, ve za namjere. Izrazi su se pojavili zajed no sa sposobnostima prepoznavanja. Tako neki izrazi oznaavaju dobrodolicu ili ljubaznost, a drugi oznaavaju pripremu za napad, itd. Nijedan od tih izraza ne moe se razumjeti izvan socijalnog konteksta njegove namjere i prepozna- vanja od strane drugih. Oni pomau odvijanju interakcija s drugima. Odvojene funkcije kognitivnih, tjelesnih i ekspresivnih sustava Kako, dakle, da tumaimo veze izmeu pokretaa, subjektivnih osjeaja, fiziolokih promjena i izraza? Uz sve objektivne mjere moglo bi se pretposta- viti da bi to trebao biti najjasniji aspekt istraivanja emocija: meutim, on je jedan od najzamrenijih. Vjerujemo, uz stanovite ograde, da je najbolji odgo- vor onaj koji nudi Lang (1985, 1988). On je istaknuo da se nakon psihotera- pije anksioznost pacijenata moe smanjiti na nekim mjerama, primjerice na verbalnim skalama samoprocjena, no ostaje visoka na tjelesnim mjerama. Lang je pretpostavio da postoje tri razliita sustava odgovora koji nisu usko povezani: kognitivno-verbalni, tjelesno-fizioloki i ponaajno-izraajni. Korelacije promjena u jednom sustavu s onima u drugom obino su niske, a katkad ak i nisu pozitivne. Moemo proiriti Langovu raspravu tvrdnjom da svaki od tri sustava (kognitivno verbalni, tjelesno-fizioloki, ponaajno-ekspresivni) ima svoje vlastite funkcije. To se moe ovako potkrijepiti: sustav kojim se bavi veina teorija emocija je kognitivno verbalni sustav. Mi moemo iskusiti neke nje- gove vidove, a prema tim iskustvima jedna emocionalna epizoda obino traje izmeu nekoliko minuta i nekoliko sati (Frijda i sur., 1991). To su emocije koje primjeujemo, emocije na koje se moemo pozvati kad razmiljamo o proteklih nekoliko sati, emocije o kojima razgovaramo s drugim ljudima. Bio sam sretan to sam naao tu knjigu u antikvarijatu, Bio sam ljut to je John dogovorio sastanak a da mi nije rekao, Kad moje dijete nije dolo kui, prestraila sam se da joj se nije to dogodilo. Svaka od ovih izjava govori nam o neemu to je vano za nae interese, za nae ciljeve. Uloga tog kognitivno-verbalnog sustava jest da svaka emocija, kao to je rekao Frijda, predstavlja stanje pripravnosti koje omoguuje predanost i daje prvenstvo jednom skupu ciljeva i planova nad drugima - elja da proitamo knjigu koju smo pronali, spremnost da prosv jedujemo Johnu, strepnja oko povratka dje- teta. Nasuprot tome, izrazi lica i tjelesne promjene traju svega nekoliko sekundi, a veina ih proe neopaeno. Stovie, ljudi openito nisu precizni u izvjetavanju o vlastitim tjelesnim promjenama (Rime, Philippot i Cisamolo, 1990). Tjelesni sustavi imaju vlastite funkcije, koje mogu ukljuivati i sloenu prilagodbu meu razliitim organima. Kad se promjena dogodi u nekoliko minuta, kao kad se pilotu ubrzaju otkucaji srca prilikom slijetanja u loim uvjetima, njezina uloga moe biti u naglom prebacivanju tjelesnih resursa na energinu akciju oekujui iznenadnu opasnost. Ovo prebacivanje moe biti dijelom genetski odreeno, a dijelom naueno - zna se da tjelesni sustavi lako

121

122

Razumijevanje emocija

postaju klasino uvjetovani na oekivanja. Funkcija tog sustava je da pri- premi i regulira tjelesne resurse za razliite vrste akcija. Uz mjere kratkotrajnih tjelesnih promjena o kojima smo do sada govorili u ovom poglavlju, uzimane su i mjere tijekom duljih vremenskih razdoblja koja su potrebna da bi ljudi postali subjektivno svjesni emocija. U takvim is- traivanjima naeni su specifiniji odnosi. Primjerice, Elmadjian i dr. (1957) su prouavali razine hormona noradrenalina (poznatog i kao norepinefrin) i njegovu povezanost s ljutnjom, te razinu hormona adrenalina (poznatog i kao epinefrin) i njegovu vezu s anksioznou ili strahom u nekoliko situacija. U jednom su istraivanju profesionalni igrai hokeja na ledu dali uzorak mo- krae prije utakmice i tri sata nakon utakmice. Hokej na le du ukljuuje dosta natjecateljske agresivnosti. Prosjene razine noradrenalina u mokrai 20 na- padaa i obrambenih igraa u prosjeku su bile est puta vee poslije utakmice nego uoi nje, a u vratara su bile tri puta vee. Razine noradrenalina kod dva igraa, koje trener nije uvrstio u momad nakon pregleda fizike spreme, os - tale su iste. Porast razine adrenalina bio je vii kod vratara i dva igraa koji su utakmicu promatrali s klupe. Elmadjian i sur. porast u razini noradrenalina pripisuju srdbi i agr esivnosti: on nije izazvan tjelesnom aktivnou, jer se nije javio kod nekih ispitanika koji su se dva sata bavili intenzivnom tjelesnom ak- tivnou, no javio se kod vratara koji se tijekom utakmice ne kree puno. Wagner (1989), dajui pregled povijesti i novijih istraivanja fiziologije emo- cija, zakljuuje da postoji dovoljno dokaza za diferencijaciju u hormonalnim promjenama koje prate strah i srdbu, premda je diferencijacija meu dru- gim emocijama manje jasna. Prema stajalitu o tri sustava, smislen ost u studijama kao to je ona Elmadjiana javlja se zato to se zajedno javljaju i doivljaj, i izraavanje u agresivnim interakcijama ili u anksioznosti, i tjelesne pro - mjene, a i njihovo vremensko trajanje je sline duljine. Objanjenje o postojanju tri sustava, kakve predlae Lang, pomae nam da objasnimo zato zamiljene ili upamene emocije izazivaju manje i slabije diferencirane tjelesne odgovore nego stvarni dogaaji. esto se dobivaju re - zultati poput onih Ekmana i sur. (1983) i Stemmlera (1989). Oni govore pro- tiv tjelesnih promjena specifinih za pojedine emocije, no objanjava ih sta - jalite o tri sustava jer pri zamiljanju nema potrebe za mobilizacijom tjele- snih resursa. Cacioppo i sur. (1993) istiu da emocije nisu izazvane samo na jedan nain (tj. tjelesnim promjenama), nego na nekoliko naina. Katkad se jake subjektivne emocije javljaju bez ikakvih tjelesnih promjena. Ponekad je jednoj vrsti emocija odgovaralo nekoliko razliitih vrsta tjelesnih promjena. Katkad se pokazalo da jedna vrsta tjelesnih promjena prati vrlo razliite emo- cije. Sustav izraza lica takoer ima svoju funkciju: on je prvenstveno socijalan. Kao to su nali Kraut i Johnson (1979), obino se ne osmjehujemo ako u bli - zini nije netko kome se moemo osmjehnuti. Jo jed nom, dakle, pretposta- vimo li da postoje tri zasebna sustava, kao to je uinio Lang, moemo objasniti njihovo funkcioniranje. Ako je uloga izraza uglavnom prenoenje namjera u zajednikim aktivnostima, tada e koji put postojati slaganje s doivljenim emocijama, a katkad takvog slaganja nee biti. Kao i mnoge tjele- sne promjene, i izrazi lica mijenjaju se vrlo brzo: jedva da su ih ljudi i svjesni. No ako je njihova uloga veinom socijalna i odnosi se uglavnom na regulaciju trenutanih interakcija, kao to je, primjerice, smijeak ohrabrenja ili mrtenje u frustraciji, nema razloga pretpostaviti da takvi izrazi moraju u pot- punosti odgovarati dugotrajnijim stanjima kojih smo svjesni kod sebe i kod drugih, kao to su radost

Pristupi shvaanju emocija zajednike aktivnosti meu prijateljima ili srdba u prepirci.

123

Pa to su doista emocije?
Razmotrili smo razliite konceptualizacije i vidove emocija. Pa to su doista emocije? Da bismo odgovorili na to pitanje, predloili smo sljedeu hi - potezu. Emocije su tradicionalno smatrane dodatkom u psihologiji, a ne ozbiljnim mentalnim funkcijama kao to je percepcija, jezik, miljenje i uenje. Na pregled literature za ovu knjigu namee drugaiji zakljuak: emocije nisu dodatak. One su samo sredite duevnog ivota ljudi. Campos i sur. (1994) to izriu ovako: emocije su takvi procesi koji uspostavljaju, odravaju, mijenjaju ili okonavaju vezu izmeu pojedinca i okoline u stvarima koje su za pojedinca znaajne (str. 285). Drugim rijeima, emocije povezuju ono to nam je vano sa svijetom ljudi, stvari i dogaaja. Pokuajmo tome pristupiti s neurofiziolokog stajalita. Prisjetite se Phineasa Gagea (spomenutog u 1. poglavlju), predradnika pri izgradnji e - Ijeznike pruge, iji su eoni renjevi mozga oteeni kad je nakon sluajne eksplozije kroz njih prola eljezna ipka, i koji vie nije bio sposoban organi- zirati vlastiti ivot. Hanna Damasio i sur. (1994), koristei raunalo pri ispiti- vanju Gageove lubanje, odredili su da je dio mozga koji je bio oteen nii srednji dio frontalnih renj eva. Antonio Damasio (1994) i sur. do danas su prouavali mnoge pacijente s ovakvom vrstom oteenja eonih renjeva i primijetili su da se njihove emocije doimaju otupjelima. Uz manjak emocija, pacijenti s eonim oteenjem imaju velikih tekoa u planiranju svakodnev- nog ivota: oni donose katastrofalne socijalne odluke, kao to je vezivanje uz pogrene ljude, a u isto vrijeme beskonano oklijevaju nad nebitnim pita- njima. Antonio Damasio (1994) predlae sljedeu hipotezu. Nedostaci u plani - ranju i slabljenje emocija u pacijenata s oteenim eonim renjevima imaju zajedniki uzrok. Emocije su potrebne, jer kad planiramo nae ivote, neke mogunosti emocionalno iskljuujemo, umjesto da ispitujemo svaku od mo - guih odluka. ak i ne razmatramo odluke koje bi bile drutveno kanjive. Neki drugi pravci emocionalno su privlani pa vie tragamo za rjeenjima u tim smjerovima. Damasio pretpostavlja da je taj sustav socioemocionalnog voenja bio oteen u mozgu izvornog Phineasa Gagea i u suvremenih Phineasa Gagea koje je on prouavao. Za Damasia, sustav voenja je samo tijelo: emocionalni dogaaji se doivljavaju kao tjelesne reakcije - on ih naziva tjelesnim markerima. Ti se markeri mogu nauiti tako da u razmiljanju o moguim odlukama bilo koji ishod koji se prethodno pokazao loim po vas osjeate kao neugodan osjeaj u elucu (1994, str. 173). Tada automatski, na temelju uvjetovanog izbjega- vanja, niste skloni donoenju odluke koja vodi do te vrste kanjavajueg is- hoda. Slino tome, skloni ste posljedicama koje su povezane s nagradom. Damasiova pretpostavka je ova: premda je izvor emocija u tijelu, kad se one jednom naue i uvrste, mogu se odvijati samo u mozgu, i vie im ne treba povratna sprega preko tijela. Kao to smo prije rekli, tjelesna osnova emocija ostaje nejasna, pa taj dio Damasiove hipoteze moe biti proturjean. No vje- rujemo da je vanije temeljno pitanje koje Damasio raspravlja, a to je povezanost emocija s planiranjem u stvarnom ivotu.

124

Razumijevanje emocija

Razmotrimo prvo malu dopunu Damasiove ideje, metaforu: mislite o od- luivanju o vlastitom ivotu kao o istraivanju u krajoliku u kojem visina oznauje emocionalnu tekou. Planine oteavaju napredovanje u odre- enim pravcima: moda ete se trebati uspeti uz vrlo strm uspon straha ili mogueg gubitka. Plodne doline su privlane i oznauju laki prolazak, olakan poznatou, cestama, znakovima, Ijudima i drugim aspektima kul- ture. Simon (1967) je tvrdio da smo mi ljudi ogranieni vlastitom tjelesnou: moemo istodobno biti samo na jednom mjestu. Tako er smo ogranieni time to moemo stei tek neznatna znanja o svijetu. Budui da smo sposobni vidjeti samo do idueg breuljka ili zavoja na stazi, nikad ne znamo dovoljno za tono predvianje onog to e se dogoditi. Tako je nae znanje i is- traivanje takvih predjela stalno nepotpuno. esto emo nailaziti na neoeki- vano. Oatley (1992) je proirio Simonovu tvrdnju zapaajui da je puna ra- cionalnost u ljudskom ivotu ograniena ne samo naim nepotpunim znanjem i ogranienim resursima, nego i time to esto imamo ciljeve koji se ne mogu potpuno uskladiti; za neke su ljude, primjerice, karijera i zadovo- ljavajua seksualna veza nespojivi. tovie, veina naih razmiljanja uklju - uje druge ljude. Premda smo mi ljudi dobri u suradnji s drugima, ti drugi esto imaju ciljeve koje mi nemamo. U stvarnom ivotu samo logiko pretresanje svih mogunosti nije mogue (zbog ogranienih resursa, viestrukih ciljeva i problema koordinacije s dru - gima). Usprkos tome, moramo djelovati, a tu lee korijeni ljudske tragedije, kako su pokazali veliki dramatiari zapadne kulture: usprkos naim ogra- nienjima moramo preuzeti odgovornost za vlastite postupke i trpjeti njihove posljedice. Zbog toga su emocije ili neto njima nalik potrebne da premoste neoekivano i nepoznato , da vode razum i odreuju prvenstvo izmeu vie ciljeva. Emocije nisu neto suprotno razumu. Emocije i njihov potencijal da openito vode i upravljaju miljenjem su osnovnije. One nadopunjuju nedo statke miljenja. A to je vjerojatno najvanije od svega, kao to smo naglasili u 3. poglavlju, emocije daju infrastrukturu za drutveni ivot; planovi na koje nas oni navode uglavnom su planovi koji ukljuuju druge. To je neto to ne osporavaju ni teorije procjene, ni teorije vanosti za cilj, niti istraivanja tjele- snih promjena i izraza, no skloni su zanemariti. Spremnost koju stvaraju emocije nudi obrise struktura za odreene vrste odnosa: emocije sree i srdanosti omoguuju suradnju, tuga omoguuje po - vlaenje od socijalnih interakcija i traenje pomoi, srdba izaziva sukobe s drugima, a anksioznost pridonosi oprezu i poputanju. Emocije su, zapravo, strukture koje upravljaju naim ivotom, osobito naim odnosima s drugima.

Osjeajna sfera: emocije - raspoloenja - dispozicije

Za imenovanje emocija koriteni su mnogi pojmovi. Pojam osjeaj si - nonim je za emociju, premda ima iri smisao. U starijoj psihologijskoj litera - turi koristio se pojam afekt. On se jo uvijek koristi da bi oznaio jo iri raspon fenomena koji s e odnose na emocije, raspoloenja, dispozicije i sklonosti. Na slici 4.6 pokazujemo taj

Pristupi shvaanju emocija spektar prema trajanju svakog stanja. Dio tekoa pri davanju odgovora na pitanje to je to emocija? jest u tome to se emocija i pridjev emocionalan katkad koriste na isti nain kao i afekt, podrazumijevajui itav raspon stanja i okolnosti. No s napret - kom istraivanja postalo je jasno da davanje istog objanjenja za razliita stanja izaziva tek osjeaj promaenosti. Bolje je selektivnije koristiti nazive i po jmove (Ekman i Davidson, 1995). Epizode emocija Javlja se slaganje: naziv emocija ili epizoda emocije openito se koristi za stanja koja traju ogranieno vrijeme. Kao to pokazuje slika 4.6, izrazi lica i veina tjelesnih odgovora openito traju od 0.5 do 4 sekunde.
Izrazi Autonomne promjene ----- Samoprocijenjene ----------emociie

125

_,v. Emocionalni poremeaji Osobine linosti

--------------- Raspolozenja -------------------

sekunde minute

sati

dani

tjedni mjeseci godine cijeli ivot

Slika 4.6 Spektar afektivnih fenomena prema trajanju svakog od njih.

126

Razumijevanje emocija

Stanja kojih su ljudi svjesni i o kojima mogu izvijestiti, mogu se uobiajeno mjeriti tako da zamolimo ljude da vode strukturirane dnevnike o tim epizo- dama biljeei njihovo trajanje, intenzitet, okolnosti koje su ih izazvale itd., kao to je prije opisano, ili navodei ljude da se prisjete pojedinih epizoda i zatim da procijene njihova obiljeja. Tipino se procjenjuje da na taj nain zabiljeene emocije traju izmeu nekoliko minuta i nekoliko sati. Raspoloenja Naziv raspoloenje odnosi se na emocionalno stanje koje obino traje satima, danima ili tjednima, katkad kao pozadina niskog intenziteta. Moe biti nejasno kad zapoinje ili prestaje. Dok epizode emocija tipino imaju ob - jekt (one su intencionalne u filozofskom smislu), raspoloenja su obino bez objekta, generalizirana. Frijda (1993a) je ustvrdio da ta razlika moe biti najbolji nain razlikovanja emocija i raspoloenja. I jedno i drugo stanje ukljuuju spremnost: emocionalna epizoda m ijenja stanje pripravnosti na djelovanje, raspoloenja odravaju takvo stanje i opiru se promjeni. Kad smo tunog raspoloenja, primjerice, opiremo se pozivu da izaemo van i za- bavimo se. Ne pokuavamo uvijek stvoriti najugodnije osjeajno stanje (Par - rott, 1993). Mjerenje raspoloenja sve je popularnije: jednu od ranijih studija proveli su Nowlis i Nowlis (1956), ispitujui djeluju li tvari poput amfetamina, barbi - turata i antihistaminika na raspoloenja u eksperimentima gdje su skupine ljudi trebale meusobno komunicirati. Umjerene doze triju vrsta tvari djelo - vale su i na raspoloenje i na ponaanje Ijudi. Meutim, uinci nisu bili jed - noznani: oni su ovisili o raspoloenju ispitanika prije uzimanja tvari i o ra - spoloenju drugih. Premda je svatko znao da te tvari djeluju na raspoloenje, u vrijeme provedbe ovih istraivanja o tome se nije razmiljalo kao o njihovu primarnom uinku. Danas se, kao to su istakli Nowlis i Nowlis, nmoge tvari koriste uglavnom da bi promijenile raspoloenje. Vjerojatno najee ko- ritena tvar na zapadu koja mijenja raspoloenje je alkohol. Njegov je glavni uinak smanjivanje anksioznosti. Promjena raspoloenja je i glavni cilj lijekova pod nazivom antidepresivi i trankvilizatori. Dakle, raspoloenja su razmjerno dugotrajna emocionalna stanja i mogu se mijenjati na nain koji ne ukljuuje procjene vanjskih dogaaja. Nowlis i Nowlis su koristili metodu poznatu kao lista oznaavanja pridjeva da bi mjerili raspoloenja. Njihova lista danas se ne koristi esto; u novije vrijeme primjere listi oznaavanja za odreivanje pozitivnih i negativnih ra - spoloenja ponudili su, primjerice, Green, Goldman i Salovey (1993):
radostan zadovoljan sretan vedar smiren srdaan potiten sumoran tuan nesretan alostan depresivan

Pristupi shvaanju emocija

127

Nain izrade ovakvih listi sastoji se u tome da se sastave skupine pridjeva koji su sinonimi raspoloenja koja vas zanimaju (u prethodnom sluaju sretno i tuno, ili pozitivno i negativno). Zatim se svi pridjevi pomijeaju i za- moli se ispitanike da oznae sve koji se na njih odnose. Svakom pridjevu iz svakog skupa daje se jedan bod. Druga metoda je ponuditi tvrdnje poput ove: Osjeam se tuno i malo - duno. Zatim se od ljudi trai da izraze svoje slaganje na ljestvici. Uobia- jena ljestvica od pet stupnjeva je potpuno se slaem, slaem se, nisam sigu - ran, ne slaem se, uope se ne slaem. Alternativno moete sastaviti ljestvicu koja oznaava stupanj do kojeg me opisuje svaka tvrdnja. Trea je metoda primjena ljestvica poput ove: Zaokruite broj na ljestvici koji oznaava koliko ste tuni. Uope ne 0-1-2-3-4-5-6-7-8-9-10 Najjae to sam se ikad u ivotu osjeao Krajevi ove vrste ljestvica oznaeni su verbalnim iskazima koji se nazivaju uporine toke. S tim iskazima ispitanik moe usporediti svoje trenutano iskustvo. Green, Goldman i Salovey (1993) daju dobar pregled ljestvica ra- spoloenja i pokazuju da razliite ljestvice sadre razliitu vrstu pristranosti. Primjerice, u listi oznaavanja pridjeva osoba moe oznaiti sve pridjeve koji znae tugu i tako postii est od moguih est bodova (na gornjoj listi oznaa - vanja), premda se ne osjea izrazito tuno. esto je stoga dobro istodobno koristiti nekoliko spomenutih metoda i moda zbrojiti rezultate da bi se do- bila kompozitna mjera raspoloenja. Emocionalni poremeaji Razliiti nazivi koriste se za emocionalna stanja koja traju dulje od ra - spoloenja: emocionalni poremeaj pojam je koji se koristi za dva najea psihijatrijska sindroma - poremeaj raspoloenja (depresija i manija) i ank- siozni poremeaj (koji ima puno razliitih formi). Emocionalni poremeaji traju tjednima ili mjesecima, a neki i godinama. Takvi poremeaji danas se rutinski procjenjuju istraivakim intervjuima, koji ih povezuju s kategori- jama iz Dijagnostikog i statistikog prirunika za duevne poremeaje, DSM-IV (Amerika psihijatrijska udruga, 1994). Tako je prema DSM-IV velika depresija poremeaj raspoloenja koji ukljuuje depresivno raspoloenje ili gubitak zanimanja za veinu aktivnosti i zadovoljstva u njima, a traje najmanje dva tjedna i popraeno je s najmanje etiri od sljedeih simptoma koji su prisutni gotovo svakodnevno: znaajan gubitak teine ili dobivanje na teini (bez namjernog dranja dijete); nesanica ili hipersomnija (pretjerano spavanje); psihomotorika agitacija ili znaajno usporavanje (koje opaaju i drugi, a nije samo subjektivno); umor ili gubitak energije; osjeaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajue krivnje; smanjena sposobnost koncentriranja ili neodlunost; ponavljajua razmiljanja o smrti ili plan za izvrenje samoubojstva.

128

Razumijevanje emocija

Jasno je da se svi ovi simptomi ne odnose na emocije (npr. gubitak teine), no stvar je istraivakog interesa otkriti u kakvoj su vezi epizode depresije i normalne epizode tuge. Tim emo se pitanjem vie baviti u 8. i 11. poglavlju. Dijagnoza pokazuje kategorije poremeaja. Intenzitet poremeaja esto se mjeri upitnikim mjerama: za depresiju je vjerojatno najire koriten instru - ment Beckov inventar depresije (Beck, Steer i Garbin, 1988). Ovdje emo navesti esticu br. 10 iz tog inventara. Lijevo od svake tvrdnje nalaze se bo- dovi koji pripadaju svakom od moguih odgovora: 0 Ne plaem ee nego obino. 1 Sada plaem vie nego prije. 2 Sada plaem gotovo stalno. 3 Prije sam mogao plakati, no sada ne mogu plakati ak i kad bih htio. Skala ima 21 esticu; rezultat od 10 do 15 bodova obino se uzima kao po - kazatelj blage depresije, a 20 do 29 kao pokazatelj umjerene do teke depre- sije. Linost U iduem koraku spektra postoje pojmovi koji se koriste za opis onih vi- dova linosti koji mogu trajati itav ivot. Mnogi od tih vidova imaju emo - cionalnu komponentu, tako npr. srameljivost oznauje sklonost socijalnoj anksioznosti. Pojam osobina koristi se za oznaavanje trajnog aspekta linosti. Premda se ljudi u razliitim situacijama razliito ponaaju, pa je vano prepoznati interakcije osoba i situacije (Mischel, 1968), postoji i slaganje ne- kih na emocijama utemeljenih aspekata ponaanja tijekom vremena. Mi emo u 7. poglavlju raspravljati o trajnim razlikama u temperamentu i o osobinama linosti. Ovdje emo dati primjer iz esto koritenog Inventara anksioznosti kao crte i kao stanja (Spielberger i Krasner, 1988). Dio inventara utvruje trenu - tano stanje anksiozno raspoloenje - navodei tvrdnje i traei procjenu stupnja slaganja s njima, kao to je prethodno navedeno. Da bi se procijenila anksioznost kao osobina linosti, odabrane su estice upitnika koje se ne preklapaju s trenutanim stanjem anksioznos ti, primjerice: Previe brinem oko neega to zapravo nije vano. Postajem napet i uznemiren kad razmiljam o trenutanim brigama i intere sima. Ispitanici oznaavaju jedan od sljedeih odgovora na te estice: gotovo nikad, ponekad, esto, gotovo uvijek. Odgovorima se daju bodovi 1,2,3 i 4, a oni se za 20 estica, koje su odabrali sastavljai testa, zbrajaju i daju ukupan rezultat osobe na skali anksioznosti kao crte. Veze meu dijelovima emocionalnog spektra Veze izmeu emocionalnih fenomena s razliitih dijelova emocionalnog spektra prikazanog na slici 4.6 mogu biti sloene. Openito, veze izmeu epi - zoda emocija, raspoloenja, psihijatrijskih simptoma i osobina nisu dobro objanjene. Neke se veze znaju: za sreu su Diener, Sandvik i Pavot (1991) pokazali da estina, a ne jaina pozitivnih raspoloenja predvia je li osoba openito sretna prema rezultatima na

Pristupi shvaanju emocija

129

razliitim psihometrijskim mjerama. Pitanjem veze emocija i raspoloenja s linou i emocionalnim poremea- jima bavit emo se u kasnijim poglavljima.

Komponente ili osnovne emocije

Jedan od glavnih ciljeva teorije je smanjiti sloenost na podnoljivu mjeru. sagledati emocije kao cjeline sastavljene od dijelova koji su lake razumljivi od itavog niza drugih emocionalnih fenomena. Kao to je naveo Reisenzein (1992a), dvije su glavne vrste ovih pokuaja: ili teoretiari svode emocije na dijelove koji sami po sebi nisu emocije (npr. procjene ili dimenzije), ili tvrde da se razliiti skupovi emocija mogu svesti na osnovne emocije, a mnoge razliite forme su sloene od tih osnovnih emocija. Veina se istraivaa slae da postoji bioloka osnova emocija. Neki teore - tiari zastupaju stajalite predstavljeno na lijevoj polovici tablice 4.1, i emo - cije vide kao cjeline sastavljene od dijelova, pa se o emocijama razliito go- vori u razliitim kulturama, ovisno o tome koja se obiljeja naglaavaju. Tim je istraivaima zajednika metafora da postoji naslijeena, bioloka osnova emocija, kao to postoji i za jezik, koji je ljudska univerzalnost. Pojedine emo- cije proizlaze iz sklopova razliitih dijelova, kao to pojedini jezici izviru iz sklopova rijei. U svijetu emocija takvi sklopovi odraavaju stil ivota i soci- jalizaciju u kulturi iz koje izviru. Alternativno gledite, navedeno u desnom stupcu tablice 4.1, jest da su i- tave emocije univerzalne (a ne samo njihove komponente). Postoje neki os- novni pokretaki programi emocija razvijeni evolucijskom selekcijom. Zasni - vajui se na naelima navedenim u dodatku o kojem smo raspravljali u 3. po - glavlju, razvoj tih programa zahtijeva interakciju s drugima, a u pojedinim drutvima i meu razliitim ljudima mogu se javiti znatne razlike. Da ne bismo ostali neopredijeljeni, moemo rei da mi, na temelju vlasti - tog pregleda rezultata istraivanja za ovu knjigu, zastupamo stajalite da su neke osnovne emocije univerzalne, premda smo svjesni i prednosti dru- gaijeg stajalita; a u pitanju slaganja izmeu iskustvenih, tjelesnih i iz-

130

Razumijevanje emocija

raajnih sastavnica, skloni smo (kao to smo prije naveli) stajalitu Langa da se radi o odvojenim sustavima. No ta pitanja nipoto nisu rijeena, pa bismo mogli i promijeniti miljenje. Metafora koju prihvaamo je da emocije nisu beskonano razliite kao jezici; one su vie nalik glazbenim notama. U mno- gim glazbenim sustavima postoji mali skup razliitih nota, koje se ponavljaju u razmacima od jedne oktave. Isto tako, vjerujemo, postoji konaan broj emocija. One se mogu ponavljati razliitom jainom, pa se srea moe javiti u tihom bavljenju nekom aktivnou, kao zadovoljstvo u suradnji s nekim, kao radost, kao ushit. Ista emocija moe imati razliite kvalitete, kao to srednje visoki ton C razliito zvui na klaviru i na trombonu. Nizovi emocija mogu slijediti jedan za drugim u sklopovima koji su speci fini za kulturu, ba kao to u melodiji note slijede jedna za drugom. A mogu se javiti i kao mjeavine, kao to se note javljaju u akordima. U ovoj metafori emocije razliitih kultura su poput razliitih glazbenih anrova: zborska skladba, gudaki kvartet, country balada, jazz. Svaki je anr razliit (svaki je, zapravo, stvoren kao posebna kul - turalna forma). U svakom se od njih mali raspon istih osnovnih elemenata, poput 12 nota u zapadnoj glazbi sukladnih osnovnim emocijama, javlja u odreenim formama, nizovima i kombinacijama koje su vrlo razliite. ustra rasprava vodi se izmeu onih koji zastupaju komponentno sta - jalite i onih koji zagovaraju osnovne emocije. Ona predstavlja izazov i - tateljima i piscima ove knjige jer se sloene pojave mogu tumaiti na nekoliko

Tablica 4.1 Dva skupa elemenata u dvjema vodeim skupinama teorija emocija. Citirani radovi su primjeri u kojima se raspravlja jedan od vidova neke teorije, a podaci su kritiki vrednovani uz zakljuak koji se priklanja jednoj altemativi.
Teorije
Komponentne teorije

osnovnih emocija samim sobom, razlikuju se od kulture Izrazi lica su nepromjenjivi i do kulture (Harre, 1986) univerzalni, a odgovaraju osnovnim
Temelji se na obiljejima (Ellsvvorth, Temelji se na vanosti za cilj (Oatley 1991) ili dimenzijama (Russell, 1978) i Johnson-Laird, 1987)

Ideja u osnovi teorije

Procjena Vrednovanje znaenja

Razliita je u razliitim kulturama (Mesquita i Frijda, 1992) Izrazi variraju s obzirom na drutveni kontekst i ne moraju odraavati emocije (Fridlund, 1994) Niske korelacije s drugim vidovima emocija (Lang, 1988) Emocije izviru iz genetski odreenih programa karakteristinih za vrstu (Tomkins, 1962) Odvijanje emocionalnih epizoda zbiva se po osnovnim obrascima (Stein, Trabasso i Liwag, 1993) Izvire iz evolucijski odreenih programa spremnosti (Tooby i Cosmides, 1990)

emocijama (Ekman, 1992) Slaganje meu izrazima, fiziolokim i iskustvenim vidovima (Levenson, Ekman i Friesen, 1990)

Spremnost na djelovanje

Izraavanje Fizioloke

promjene Emocije se temelje na komponentama nalik refleksima (Ortony i Turner, 1990) Emocionalni pojmovi, ukljuujui i razgovor sa

Pristupi shvaanju emocija

131

naina. Kao i dvosmisleni likovi, mogu postojati uzajanmo iskljui va sta- jalita. itateljima to moe biti zbunjujue. To moe zahtijevati privremeno odustajanje od ideje da je ve danas mogue stvoriti ispravnu teoriju o ne - kim vidovima emocija. Za istraivae je takvo stanje stvari oekivano na ovoj razini znanstvene spoznaje. Sve u svemu, vjerujemo, premda jo nije mogue dati jasnu definiciju emocija, da e nam ideja da su emocije stanja koja povezuju dogaaje s onim to je osobi vano, da potiu stvaranje planova i naznauju obrise odnosa s drugima, omoguiti da cijenimo njihovu ulogu i dati osnovu za njihovo razu- mijevanje.

Saetak
Obino o emocijama mislimo u terminima prototipa, tipinih primjera, premda emocije tek trebaju biti znanstveno definirane. O emocijama je najbolje razmiljati kao o procesima s odredivim fazama: prvo su dogaaji vrednovani s obzirom na njihovu relevantnost za ono to nam je vano, zatim dolazi evaluacija konteksta - to moemo uiniti u vezi s dogaajem. Emocija je stanje sprenmosti za djelovanje, ona odreuje prioritete i potie stvaranje planova. Nju prate komponente tjelesnih promjena, izraza i djelovanja, ili potrebe za djelovanjem. Istraivanja veza izmeu tih komponenti emocija pokazala su da su one slabe, premda se te komponente katkad javljaju zajedno. Katkad subjektivno doivljenu emociju prate tjelesne promjene i izrazi, a katkad ne. Jedna je mogunost da kognitivni, tjelesni i izraajni as - pekti emocija imaju razliitu funkciju. Sredinji je aspekt emocija promjena u spremnosti na djelovanje koja daje prvenstvo nekim ciljevima i planovima pred drugima, i koja posreduje u socijalnim odnosima. Razliiti emocionalni fenomeni imaju razliito vremensko trajanje. Izrazi lica i mnoge tjelesne promjene obino prestaju u roku od nekoliko sekundi. Emocije koje opaamo i o kojima govorimo drugima obino traju nekoliko minuta ili neko- liko sati. Raspoloenja traju satima, danima ili tjednima. Emocionalni pore- meaji kao to je depresija i stanja anksioznosti traju mjesecima ili godinama; osobine linosti takoer imaju kvalitetu emocija i mogu trajati itav ivot. Jedno od nerijeenih pitanja u istraivanjima emocija je ono od ega se sas - toje emocije. Jedno je stajalite da se one sastoje od komponenata koje same po sebi nisu emocije, kao to su procjene i dijelovi izraza. Ako je to tono, po- moi e nam razumjeti kako razliite kulture naglaavaju i imenuju razliite skupine takvih komponenti. Drugo je stajalite da postoji mali skup bioloki odreenih osnovnih emocija i da je njih razradila kultura pretvarajui ih u ve- lik broj emocija koje ljudi doivljavaju.

Prijedlozi za daljnje itanje

Najbolja novija knjiga, napisana za neupueno itateljstvo, koja odgovor na pitanje Williama Jamesa to je emocija? smjeta u nae tijelo: Antonio R. Damasio (1994). Descartes error. New York: Putnam. Za kognitivno objanjenje emocija, njihove prirode, i njihova znaenja za ivot i zdravlje, itajte

132

Razumijevanje emocija

opsenu i znanstveno napisanu knjigu: Richard S. Lazarus (1991). Emotion and adaptation. New York: Orford Univer- sity Press. Alternativno, popularnije pisana knjiga s istom temom: Richard S. Lazarus i Bernice N. Lazarus (1994). Passion and reason: Makingsense of our emotions. New York: Oxford University Press. Za stjecanje uvida u prototipski pristup pojmu emocija i njegovu usporedbu s nu nim i dovoljnim uvjetima, vidi: James A. Russell (1991). In defense of aprototype approach to emotion concepts. Journal of Personality and Social Psychology, 60, 37-47. O pitanju razlikovanja emocija i raspoloenja, vidi: Nico H. Frijda (1993). Moods, emotion episodes and emotions. U M. Lewis i J.M. Haviland (ur.), Handbook ofemotions (str. 381- 403). New York: Guilford.

Pristupi shvaanju emocija

133

S. /)/()//
<

fle/amz/nl e/?ioc(ja a

Sadraj
Kako rade mehanizmi emocija u mozgu

//tozcja

Rana istraivanja modanih lezija i podraivanja Strijami sustav Limbiki sustav Emocije i neokorteks Amigdaloidne jezgre kao emocionalno raunalo
Neurokemijske tvari, modulacija i emocije

Obnova funkcije neurotransmitera u strijamom podruju Djelovanje peptida na strah Integracija neurokemijskih i anatomskih informacija u emocionalnom ponaanju
Saetak Prijedlozi za daljnje itanje

Shka 5.0 Slika iz pozitronske emisijske tomografije PET. jedna iz niza novih tehnologija koje vizualiziraju iimnost mozga) dijagonalnog presjeka ljudskog ozga u eksperimentu o emocionalnim uincima stezanja miia na lijevoj strani lica, to izaziva nega- :: .no raspoloenje. Ta slika pokazuje podruje - svje- tEje podruje na desnoj strani blizu sredinjeg presjeka - u prednjem dijelu cingularne vijuge, kroz koji je protok krvi jai, to upuuje na jau aktivnosti ivanih stanica koja slijedi stezanje na lijevoj strani lica u usporedbi sa stezanjem na desnoj strani.

134

Razumijevanje emocija

U tome se moe osjetiti bespomonost iste Logike....da rijei oneprobleme koji su nam blie srcu. George Boole, 1854, An Investigation ofthe Laws ofThought, str. 416

Kako rade mehanizmi emocija u mozgu?

Izraunato je da ljudski mozak ima oko 100 milijardi ivanih stanica; ti - pine stanice imaju otprilike 10 000 sinapsi, a neke i 150 000 (Kandel, Scwartz i Jessell, 1991). Zamislite razumijevanje naina na koji mozak radi. Moemo prouavati anatomiju primjenom tehnika koje pokazuju ivane putove i po - jedine ivane stanice, a moemo primijeniti nove tehnike skaniranja da bismo ustanovili gdje se za vrijeme razliitih psiholokih aktivnosti odvija me- tabolizam. Moemo prouavati uinke sluajnog oteenja ili lezija koje su namjerno nainjene u mozgu ivotinja u eksperimentalne svrhe. Moemo po - draivati dijelove mozga elektrinim putem ili pomou tvari koje djeluju na kemijske mehanizme neurona, primijenjenih ili kao lijekovi ili lokalno, u manjim podrujima mozga. Njihove uinke zatim moemo povezati sa zna- njem o biokemiji i biologiji stanice. Moemo i biljeiti elektrinu aktivnost pojedinane ivane stanice ili skupina stanica. To je to: anatomija, lezije, po draivanje, biljeenje. Mozak se u mnogo emu razlikuje od raunala, no da je raunalo, bio bi kudikamo sloeniji od bilo kojeg danas postojeeg raunala. Pokuamo li ot- kriti kako radi raunalo, recimo ono koje ima program razgovora s ovjekom, te tehnike zapravo znae prouavanje dijagrama, opaanje uinaka eks- polozija iunih bombi unutar stroja, promatranje onoga to se dogaa ako elektrinu struju primijeni mo na jedno ili drugo podruje, biljeenje voltae u razliitim dijelovima dok program radi. Moete vidjeti da, premda se biolo- gija i neuroznanosti smatraju tvrim znanostima u usporedbi s mekim disciplinama psihologije i antropologije, to ne znai da njihovi podaci nude jednostavan put k razumijevanju. Stvaranje bilo kakvih valjanih zakljuaka iz podataka o psihologijskim procesima ukljuuje vie koraka, a ti su zakljuci i teko razumljivi. Uz ovakvu sloenost, razumijevanje naina na koji mozak radi da bi stvarao i prepoznao emocije ini se zastraujuim pothvatom; bez konceptu - alne sheme ili suradnje izmeu znanstvenika koji se bave prouavanjem mozga i onih u drutvenim znanostima, on bi to i bio. Shemu koja nam je po- mogla da ponemo razabirati odnos mozgovnih mehanizama i emocija dugu- jemo Descartesu (1649). Mehanizam koji je predloio nazvan je refleks, a radi ovako: dogaaji (podraaji) mogu pobuditi senzorne receptore, a te se pokretake poruke prenose du senzornih ivaca do mozga gdje se , kroz niz skretnica, preusmjeruju u motorike ivce koji pokreu miie. Sustav je tako ureen da preusmjeravanje poruke proizvodi odgovor koji manje ili vie odgovara podraaju. Descartes je smatrao da su senzorni podraaji povukli

Pristupi shvaanju emocija

135

male uzice, koje postoje unutar senzornih ivaca. One otvaraju siune ven - tile koji tekuinu iz sreinjeg spremnika isputaju niz cijevi motorikog ivca da preplavi miie. Danas, naravno, znamo da mozak ne radi pomou uzica i hidraulike. Povijest neurofiziologije u veliko j se mjeri bavi time kako me- hanizmi koje je predloio Descartes djeluju pomou poruka koje se prenose elektrinim i kemijskim putem. Istraivai su se zapitali koji su putovi ivanih poruka? Gdje oni odlaze? Na koji se nain spajaju i razdvajaju? Na slici 5.1 moete vidjeti neka od podruja za koja se smatra da su vana za ivane poruke vezane uz emocije. Ona ukljuuju strijarno podruje, hipotalamus i limbiki sustav, koji se nalaze u niim i sredinjim dijelovima mozga. Zatim je tu i neokorteks, koji ukljuuje eone renjeve za koje se smatra da su posebno vani za emocije. Descartesova ideja o refleksima podrazumijeva da okolina nadzire ono to se dogaa preko niza skretnica. No njegova ideja ne ukljuuje utjecaje mozga na te putove. Dvije su prilagodbe vane za razumijevanje emocija. Prva je ideja da radnje potaknute emocijama nisu tek odgovori. One su pokrenute samoregulirajuim sustavima temeljenim na unutarnjim pre- dodbama ciljeva i usporedbama dogaaja s tim ciljevima - primarnim

veliki mozak korteks

veliki mozak

uljevito tijelo

tala mus

pinea lna lijezda

hipotalamus

limbiki sustav

sredinji

talamus

dio
ma li moza k

mali mozak modano deblo kraljenika modina

produena modina

Slika 5.1 (a) Shematski presjek ljudskog mozga. Najvei dio na ovom prikazu je desna strana kore mozga; lijeva strana nije prikazana. eoni renjevi su s lijeve strane ovog prikaza, a podruje kore u koje dolaze vidne informacije je na desnoj strani prikaza. Ovaj p rikaz takoer pokazuje limbiki sustav s obje strane. Hipotalamus (nije prikazan) se nalazi ispred i ispod talamusa. (b) Medijalni presjek ljudskog mozga Ovdje se mogu vidjeti hipotalamus i hipofiza za koju je vezan, no ne mogu se vidjeti najvaniji dijelovi limbikog sustava jer su smjeteni uzdu brazde.

136

Razumijevanje emocija

procjenama. Druga je prilagodba ta da ivotinje i ljudi ne odgovaraju na emo- cije tek refleksno, ve stvaraju obrasce djelovanja nalik planu, koji su svojstveni vrsti.

Rana istraivanja modanih lezija i podraivanja

Prvu znaajnu teoriju mozgovnih mehanizama emocija predloili su Can- non i Bard. Istraivanja u Cannonovu laboratoriju tijekom 1920-ih, posebice ona koja je proveo Bard (1928), pokazala su da su make kojima je odstra- njen neokorteks (vidi sliku 5.2) sklone iznenadnim, neprimjerenim i krivo usmjerenim napadima. Ta je pojava nazvana tobonji bijes (Cannon, 1931). Ako su bile umjetno hranjene i briljivo njegovane, make bez neokor- teksa mogle su preivjeti dugo vremena. Bard i Rioch (1937) opisali su maku odravanu na ivotu godinu dana, a koja nije imala prednj i mozak, izuzev malog dijela diencefalona i komadia strijarnog sustava. Sama se nije hranila i nije pokazivala nikakve druge spontane kretnje, osim jednom otrenja kandi. Nije pokazivala znakove reakcija ugode, no kad bi bila izazvana, po- kazivala je znakove neusmjerenog srditog ponaanja, tobonjeg bijesa. Takva su opaanja navela Cannona da ustvrdi kako je talamus sredite izraavanja emocija kao odgovora na podraaje, i da zakljui kako korteks obino djeluje tako da inhibira to izraavanje. Kao to smo opisali u 1. poglav- lju, Hess (Hess i Briigger, 1943) je bio taj koji je nadopunio istraivanja o lezi- jama eksperimentima s elektrinim podraivanjem. Ta su istraivanja poka- zala da bijesno ponaanje nije potaknuto samo iz talamusa, kao to je pret postavio Cannon, nego i iz hipotalamusa koji se nalazi upravo ispod njega. Slika 5.2 MacLeanovi dijagrami razvoja mozga kod ljudskog embrija. Gornji crtei (a i b, straga i sa strane) pokazuju dijelove mozga kod embrija od etiri tjedna, s vid - ljivim prednjim mozgom (1), srednjim mozgom (2) i stranjim mozgom (3). Na do - njem crteu (c, malo kasnije) prednji mozak poinje se dijeliti u 1A, telencefalon (koji ukljuuje neokorteks, limbiki sustav i strijarno podruje) i diencefalon 1B (koji ukljuuje hi potalamus).

isthmus

Pristupi shvaanju emocija

137

Ideja Cannona i Barda zapravo je bila nastavak pretpostavke iz 19. sto- Ijea o ivanom sustavu koju je predloio Hughlings-Jackson (1959, razma- trana u 1. poglavlju). Pretpostavljalo se da na najnioj mozgovnoj razini po- stoje jednostavni refleksni putovi ukljuujui i takve funkcije kao to su reak- cije na jednostavne podraaje, stav tijela i kretnje. Na drugoj su razini struk - ture koje su se kasnije razvile, ukljuujui one povezane s emocijama, a koje oblikuju te funkcije. Na najvioj razini korteks, koji se najkasnije razvio, upravlja svim niim razinama. Prema tom stajalitu, djeca su puna nekontro- liranog uzbuenja i emocija dok im se modana kora ne razvije do te mjere da inhibira nie funkcije. Slino tome, predlae Jackson, u razliitim situacijama moemo zapaziti raslojavanje ivanog sustava na nie evolucijske razine: ne samo da se to dogaa kod oteenja koje pogaa vie funkcije (to se dogo- dilo nesretnom Phineasu Gageu), ve se moe vidjeti i kod pijanstva koje, sla bei aktivnost viih podruja, oslobaa aktivnost niih podruja. MacLean (1990, 1993) je predloio bolje potkrijepljenu teoriju o vezama dijelova mozga i evolucije. On navodi da je njegov rad bio potaknut spekula- tivnim lankom Papeza (1937). Papez je ustvrdio da su druga podruja povezana s hipotalamusom odgovorna za doivljaj emocija, premda je hipo- talamus (diencefalon) vaan za izraavanje emocija. Voen Descartesovom idejom refleksnog luka, Papez je tvrdio da senzorni impulsi iz tijela i vanjskog svijeta dolaze u talamus i dijele se na tri glavna puta. Jedan od njih ide u stri- jarno podruje, a to je tok pokreta. Drugi, tok misli, ide u neokorteks. Trei, tok osjeaja, ide u limbiki sustav, koji ima mnogostruke veze s hipotalamu - som. Njegov najvaniji dokaz za to da je limbiki sustav odgovoran za emocije jest to to u pacijenata s bjesnoom virus napada limbiki sustav pa pacijenti katkada doivljavaju vrlo intenzivan strah, dok tumori u tom podruju katkad izazivaju gubitak osjeaja i pamenja. MacLean je dalje razvio tu ideju. On je tvrdio da se prednji mozak u Ijudi u velikoj mjeri sastoji od tri razliita sustava, katkad slina Papezovim trima putovima. Svaki se sustav poeo razvijati u razliitoj fazi evolucije. Zatim se svako podruje dalje razvijalo sratavanjem sa strukturama koje su ve posto- jale. Svaka od starijih struktura razvila je veze s kasnije stvorenim struktu- rama, no nastavila je i obavljati svoje izvorne funkcije i ostala je zavisna od svojih izvornih mehanizama. Novi element u MacLeanovoj tvrdnji je da svaki novostvoreni put nije samo kontrolirao nie refleksne putove. Umjesto toga, tvrdi MacLean, mo- zak nudi repertoar ponaanja svojstvenog vrsti, koje smo razmatrali u 3. po- glavlju. Tri su velika koraka u evoluciji mozga kraljenjaka. Svaki je pridodao repertoar svojstven vrsti koji je omoguio preuzimanje novih funkcija; svaki se temelji na posebnoj mozgovnoj mrei. Ako je tako, to je sretna vijest za is - traivae mozga jer to znai da je mozak dijelom podijeljen na odvojena po druja. Uklanjanje jednog dijela jednostavno e ukloniti i funkciju koju on obavlja, ostavljajui ostale uglavnom netaknutima. To znai i da bi elektrino ili kemijsko pocjraivanje trebalo potaknuti izvravanje funkcije ponaanja za koju je to podruje odgovorno. Stoga je to postala glavna metoda otkrivanja smjetaja pojedinih funkcija u mozgu. Nastavak istraivanja u tom smjeru znai prikupljanje dokaza da ozljeda nekog odreenog podruja uklanja je- dan djeli ponaanja, dok ga ozljede u drugim podrujima ne oteuju, kao i to da elektrino podraivanje odreenog podruja izaziva odreeno ponaanje.

Stiijami sustav
Uz hipotalamus, najstariji i najosnovniji dio prednjeg mozga je strijarno podruje. Prema MacLeanu, to se podruje povealo evolucijom gmazova i ono predstavlja osnovu itavog ponaanje ivotinja koje su evoluirale iz te skupine. Ono je zadueno za planiranje i stvaranje osnovnih skripata za dnevne aktivnosti i za ponaanje koje se temelji na prilagodbi tih aktivnosti ponaanju drugih pripadnika vrste. Na temelju rada nekoliko istraivaa, MacLean (1990) opisuje ponaanje gmazova

138

Razumijevanje emocija

koje se zapaa kod dananjih gutera. Ono ukljuuje odreivanje i pripremu skrovita, obiljeavanje i iz- vianje podruja, formaliziranu borbu za obranu podruja, potra gu za hra- nom, Iov, stvaranje zaliha, formiranje drutvenih skupina ukljuujui i hije - rarhije, pozdravljanje, timarenje, parenje, okupljanje, selidbu. Aktivnosti su rasporeene rutinski, scenarijem koji svaki dan ukljuuje buenje i sporo izlaenje, grijanje na suncu da se podigne tjelesna temperatura, oslobaanje

Slika 5.3 MacLeanov dijagram tri glavna dijela prednjeg mozga. U embrionalnom razvoju prednji mozak sastoji se od dva dijela, diencefalona (koji ukljuuje hipotala- mus) i telencefalona. Evolucijski je najstariji dio telencefalona tzv. reptilski mozak (ukljuujui i tzv. corpus striatum). On postoji kod gmazova, ptica i sisavaca. Idui se dio mozga razvio kod prvih sisavaca, prasisavaca, a to je limbiki sustav koji ukljuuje amigdaloidne jezgre (ili amigdala) i septum. Zadnji se razvio neokorteks, koji MacLean naziva mozgom mlaih sisavaca. izmeta (obino svakodnevno na istom mjestu), prikupljanje zaliha u nepo - srednoj okolini, razdoblje mirovanja, potragu za hranom u irem podruju, povratak u sklonite i, konano, poinak nou. MacLean navodi i etiri naina komunikacije s ostalim pripadnicima vrste: pokazivanje potpisa (otkrivanje to sam ja, kad se ivotinja po- makne na novi poloaj i u razliitom drutvenom kontekstu), izazivanje, koje je uvijek u vezi s teritorijem, udvaranje i oitovanje podlonosti. U z to se jav- lja i est drugih vrsta ponaanja: rutiniranje (uenje rutinskih pokreta i nji - hovo ponavljanje), imitacija ili mimikrija, tropizmi (kretanje prema pojedi- nim objektima), repetitivno ponaanje, ponovno zauzimanje odreene pozi- cije i varljivo ponaanje. Ptice (koje vjerojatno potjeu od dinosaura) i sisavci (ukljuujui i nas same) te obrasce ponaanja dijele s gmazovima. MacLean i njegovi suradni eljeli su napraviti im potpuniji inventar repertoara ponaanja gmazova, i to su uinili u dva koraka. Prvi je bio odrediti gdje su smjeteni mehanizmi koji stvaraju obrasce ponaanja svojstvene vrsti. Kod gmazova je strijarni sustav najvei dio prednjeg mozga. Limbiki sustav i neokorteks nisu se znaajnije razvili sve dok se grana iz koje su nastali guteri nije

Pristupi shvaanju emocija

139

odvojila od one iz koje su nastali sisavci. Da bi ispitao jesu li mehanizmi ponaanja koji se opaaju u gmazova jo uvijek pod utjeca- jem strijarnog sustava i u viih ivotinja, MacLean (1990) je prouavao posebno, za vrstu tipino pozdravljanje u majmuna. To pozdravljanje ima elemente potpisa, izazova i udvaranja, a javlja se kad majmun ugleda novog majmuna, a i (obino u ekperimentima) kad majmun ugleda vlastiti odraz u ogledalu. Odstranjivanjem dijela strijarnog podruja majmuni prestaju pozdravljati vlastiti odraz u ogledalu, dok nakon uklanjanja drugih dijelova prednjeg mozga i srednjeg mozga to ponaanje ostaje ouvano. Pretpostavlja se da je strijarno podruje ukljueno u programiranje obrazaca ponaanja specifinih za vrstu kod sisavaca koji su usporedivi s onima u gmazova: kad su strijarna podruja oteena u ljudi, vidimo i poslje- dice koje govore o toj funkciji programiranja. Jedna vrsta tete dogaa se kod nasljedne bolesti zvane Huntingtonova koreja, koja se oituje tek kasnije u ivotu: pacijenti postaju nesposobni organizirati dnevne aktivnosti. Obia - vaju sjediti i ne raditi nita, premda se rado prikljuuju aktivnostima koje su im organizirane.

Limbiki sustav
Idui korak koji je MacLean (1993) uinio odnosio se na pitanje: Sto mogu sisavci, a ne mogu gmazovi? Postoje svega tri dodatka: majinska briga i privrenost mladunadi, glasanje i igra. MacLean pie da je posebno vano to to se strukture u limbikom sustavu sisavaca odnose na samoouvanje kod ponaanja kao to su hranjenje i natje- canje s drugima za resurse te na produavanje vrste u aktivnostima parenja, njege i privrenosti potomstva. Ove potonje funkcije dodaju element drutve- nosti ivotu sisavaca, koji se uvelike razlikuje od ivota gmazova. Gmazovi su u meusobnoj interakciji, no legu se iz jaja i samostalno zapoinju ivot. Kod mnogih vrsta gmazova mladunci moraju bjeati im se izlegu, kako ih roditelji ne bi pojeli. Premda neke vrste stvaraju gomile, veinu ivota samuju. Nasuprot tome, svaki je sisavac roen u uskoj vezi s drugima. Openito go- vorei, sisavci ovise jedni o drugima. Prisjetite se koliko su guteri i kornjae tihi: najranije glasanje u svijetu kraljenjaka, kae MacLean, mogli su biti krikovi uznemirenosti zbog razdvajanja kod najranijih sisavaca, koji su trebali pozvati roditelje. Nita slino ne postoji kod gmazova. Veina sisavaca nikad ne gubi drutvenu komponentu svog ivota. Meu sisavcima mi ljudi smo najdrutveniji. Veina naih postignua i velik dio naeg ivota ovisi o onome to drugi ine, od razgovora do stvaranja svih vrsta upotrebljivih predmeta koje pojedinci ne mogu napraviti sami. to se zna o drugom po starosti velikom podruju prednjeg mozga? MacLean je bio taj koji ga je nazvao limbikim sustavom. On je usko povezan s hipotalamusom (MacLean, 1949), koji ne samo da kontrolira autonomni ivani sustav (dio odgovoran za tjelesne funkcije kao to je rad srca i zno jenje, koje su vane u nekoliko teorija emocija), nego preko hipofize koja je njegov produetak kontrolira i hormonalni sustav tijela. MacLean (1993) tvrdi da je kod sisavaca dolo do novog evolucijskog poveanja limbikog sus- tava, s odvajanjem njihove grane od gmazova. Kliiver i (1937) autori su studije koja je postala temelj brojnih kasnijih istraivanja . Oni su opisali posljedice neurokirurke operacije odstranjivanja sljepoonog renja neo - korteksa i velikih dijelova limbikog sustava u divljih majmuna dranih u laboratoriju. Umjesto straha od ljudi i uobiajene agresivnosti, odmah nakon operacije majmuni su bili posluni, a lica su im bila bez izraza. Ponovljeno su ispitivali svaki predmet, ak i one opasne poput slomljenog stakla i plamena, stavljajui sve te stvari u svoja usta. tovie, premda su obino jeli samo voe, sada su jeli i sirovo meso i ribu, a ak i izmet. Dolo je i do promjena u seksu- alnom ponaanju: stalno su dodirivali vlastite genitalije i redom se

140

Razumijevanje emocija

pokuavali pariti s drugim majmunima, i mujacima i enkama, a ak i s neivim objek - tima. Sve te posljedice zajedno poznate su pod nazivom Kliiver-Bucyev sin- drom. Danas se zna da do tog sindroma dolazi samo kad je podruje amigda- loidnih jezgara uklonjeno ili oteeno. To podruje je malo, oblika poput badema (amygdala je grka rije za badem); Kliiver-Bucyev sindrom ne pojavljuje se ako je to podruje netaknuto (Weeiskrantz, 1956). Amigdaloidno podruje nije bilo izvorno ukljueno u Papezov krug. Kao to je istaknuo LeDoux (1993), ideja o limbikom sustavu koju je MacLean izveo iz Papezova kruga je nejasna, jer kako su pokazala istraivanja Kliiver- Bucyeva sindroma, mnoge od njegovih pretpostavljenih emocionalnih funk- cija mogu se tonije lokalizirati u amigdaloidne jezgre. Slijedei najnoviju podjelu, kad u ovoj knjizi govorimo o limbikom sustavu, podrazumijevamo da on ukljuuje i amigdaloidne jezgre. Od ovih ranih istraivanja, puno je studija o emocijama primjenjivalo teh - niku koju je uveo Hess (o emu smo govorili u 1. poglavlju), a to je ugrai - vanje elektroda u mozak i podraivanje dijelova mozga kad su se ivotinje, oporavljene od operacije, ponovno normalno kretale. Da biste razumjeli to se u tim pokusima dogaalo, zamislite elektrodu kao tanku iglu, izoliranu i - tavim dijelom osim vrha. Kad se primijeni elektrino podraivanje, pokrene se aktivnost u nekoliko tisua ivanih stanica blizu vrha elektrode i ivani se impulsi iz njih ire u okolne mree. Dok umjetno potaknuti impulsi prelaze s jedne na drugu ivanu stanicu, strukturiraju se na nain svojstven mrei. Tako je, primjerice, Hess pokazao da takvo podraivanje hipotalamusa iza- ziva u maaka bijesne napade na neki objekt u njihovoj blizini. Od vremena Hessovih istraivanja naeno je da je jedno mozgovno podruje make uklju- eno u tihe napade karakteristine za hvatanje plijena, a drugo u bijesnu agresiju svojstvenu strahu i borbi s drugim makama (Siegel i Brutus, 1990; Siegel i Pott, 1988). Olds i Milner su 1954. godine, eksperimentirajui sa takorima kojima su ugraene elektrode, manje-vie sluajno otkrili pojavu nazvanu samopo - draivanje. Kad je takor otiao u jedan ugao velike eksperimentalne kutije, eksperimentatori su elektrino podraili njegov mozak, a takor se ponovno vraao u taj ugao. Ili, kad bi bili stavljeni u kutiju s polugom koja je aktivirala podraivanje, takori su ponovljeno pritiskali tu polugu. U tim pokusima takori nisu bili ni gladni ni edni, no s vrcima elektroda u septalnom dijelu limbikog sustava, oko 75 posto vremena stalno su pritiskali polugu da bi osigurali to podraivanje, ak do ukupno etiri sata dnevno. Oito je elek - trino podraivanje bilo potkrepljujue: takori su nauili instrumentalno ponaanje da bi ga osigurali. Istraujui tom tehnikom razliita podruja mozga, Olds (1955) je izvijestio o rezultatima ugraivanja elektroda kod 76 takora. Efekti potkrepljivanja dobiveni su na 35 od ukupno 42 takora kod kojih su elektrode bile smjetene u limbikom sustavu. Od 35 takora s elek - trodama izvan limbikog sustava, samo su se kod dva javili potkrepljujui uinci. Otprilike u isto vrijeme, izvjetavajui o rezultatima istraivanja shizo- frenih ispitanika, Heath (1954) je opisao kako elektrino podraivanje u sep - talnom podruju proizvodi razliita iskustva, ukljuujui i neka iskustva ugode, slabljenja straha ili srdbe, ili osjeaj ushita. Olds se 1956. otvoreno izjasnio, dajui naziv limbikim podrujima koja su ukljuena u samopo - draivanje: centri ugode. Kako, dakle, da promatramo limbiki sustav? Otkriveno je da po - draivanje nekih podruja unutar tog dijela potie razliite sklopove ponaanja kao to su b ijesni napadi, ali i hranjenje i pijenje. Hoe li ivotinje s elektrodama smjetenim u istim podrujima sebi zadavati potkrepljujue po draaje? Nakon niza domiljatih pokusa, Valenstein, i Kakolewski (1970) doveli su u pitanje glavnu zamisao ovih istraivanja, a to je da elek- trino podraivanje u limbikom sustavu aktivira krugove specifinih nagona kao to su agresija, glad i e. Kod svojih su takora nali da ista elektroda s is- tim nainom podraivanja moe potaknuti hranjenje ako im je

Pristupi shvaanju emocija

141

ponuena hrana, pijenje ako im je ponuena voda, ili glodanje ako su im dani komadi drveta. Podraivanje nije potaknulo specifina ponaanja, niti je aktiviralo specifine nagone kao to su glad ili e. Uinak je prije ovisio o kombinaciji podraaja i onoga to je bilo dostupno. I ovi podaci govore o tome da obrasci ponaanja svojstveni vrsti nisu nepromjenjivi, ve ovise o okolini. U drugom nizu eksperimenata, Valenstein, i Kakolewski su otkrili i smjetaj elek - troda koji potie samopodraivanje. takori bi otili na odreeno mjesto u eksperimentalnoj kutiji, prekidajui zraku svjetla da bi ukljuili podraivanje. No, ako su istim tim takorima u istoj kutiji, umjesto mogunosti za samopo- draivanje, ponudili komadie drva, gumice i kuglice hrane na jedn om kraju kutije, s pojavom podraivanja koje je zadavao eksperimentator takori su poeli nositi te predmete na drugi kraj. To su tipine radnje stvaranja zaliha u sklonitu ili gradnje gnijezda. Stoga su Valenstein, i Kakolewski ustvrdili da organizacija limbikog sustava i hipotalamusa ukljuuje mree na kojima se temelji ponaanje svojstveno vrsti. Ako se takve mree umjetno potiu, ivani impulsi oko vrka elektrode postaju strukturirani organizacijom te mree i trenutano doivljenom okolinom. Uinci tog strukturiranja omoguuju pojavu pro - grama svojstvenih vrsti, kao to je hranjenje, pijenje, timarenje ili stvaranje zaliha, ne izravno nego preko neega poput izazivanja ope spremnosti ili sklonosti pribliavanju. Von Holst i Von Saint Paul (1963 ) su napisali da je posljedica takvog podraivanja poput aktiviranja raspoloenja, pa ponaanje koje se javlja otkriva obrasce specifine za vrstu i neto od njihove meu - sobne povezanosti, kao i njihove osjetljivosti na okolinu, koje su olakane tim ponaanjem. Glickam i Schiff (1967) su predloili najobuhvatniju teoriju uinaka po - draivanja na mozak. Oni su predloili da (a) ne samo da podraivanje ak - tivira mehanizme odgovorne za obrasce svojstvene vrsti, nego i (b), kad su ti mehanizmi aktivirani, ugodna ili neugodna svojstva povezana s aktivacijom (to se otkriva kroz samopodraivanje) ovise o tome javlja li se kretnja prilaenja ili povlaenja. Drugim rijeima, ako se raspoloenje stvoreno ne - kim vrstama elektrinog podraivanja zasniva na pribliavanju, ono potie znatielju i istraivanje. A ako su u blizini hrana, voda ili partner za parenje, vjerojatno e se javiti hranjenje, pijenje ili seksualno ponaanje. U ivotinja koje su grabeljivci, hvatanje plijena takoer ukljuuje slinu tendenciju pri- bliavanju. Vjerojatno su i radnje usmjerene na zatitu domaeg podruja utemeljene na mehanizmu pribliavanja. Meutim obrasci zasnovani na po- vlaenju ukljuuju druga podruja limbikog sustava, a radnje svojstvene vrsti ovdje ukljuuju bijeg od bolnih iskustava, ukoenost ili bijeg od grabeljivaca, izbjegavanje loih okusa ili mirisa. Za uvid u noviju verziju ove teorije vidi Vaccarino, Schiff i Glickman (1989). Uz podatke o ivotnjama, postoje i podaci o ljudima; pacijent s otee - njem amigdaloidnog podruja donosio je pogrene socijalne odluke i vrlo je loe prepoznavao emocije (Adolphs i dr., 1994). tovie, smatra se da kod ljudi limbiki sustav podrava subjektivno doivljavanje emocija. Najbolje podatke, smatra MacLean, nudi jedan oblik epilepsije - epilepsija slje- poonog podruja ili psihomotorika epilepsija (Gibbs, Gibbs i Fuster, 1948). Kod epilepsije sve ivane stanice u jednom dijelu mozga poinju zajedno ispaljivati ivane impulse rasporedene poput vala koji se sam odrava, a poremeaj se iri obuhvaajui sve vee podruje. Takva ispaljivanja impulsa mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a osoba za vrijeme na- padaja moe izgubiti svijest. Kod psihomotorike epilepsije ispaljivanja se ne ire izvan limbikog podruja, a taj je nalaz dokaz da je limbiko podruje fizioloki odvojeno. Takva je vrsta epilepsije uobiajena. Moe se javiti zbog oteenja limbikog sustava pri porodu, zbog virusa ili nekog drugog razloga. Uz epileptiki napadaj u tom podruju prvo se javlja aura, subjektivno stanje koje ukljuuje jake emocije. Ruski romanopisac Dostojevski, koji je patio od epilepsije, pisao je o auri uoi svojih napadaja: Osjeaj sree takav je da ga je gotovo nemogue zamisliti u normalnom stanju, a drugi ga ljudi uope ne

142

Razumijevanje emocija

mogu pojmiti...potpuno u suglasju sa sobom i itavim svijetom (Dostojevski, 1955, str. 8). Osim emocionalnih promjena, ljudi koji pate od ove vrste epi- lepsije esto doivljavaju i promjene linosti, primjerice, postaju manje za- interesirani za seks, no socijalno agresivniji, na nain koji se ne javlja kod epi- lepsije koja pogaa druga podruja mozga (Bear, 1979). MacLean (1993) navodi est vrsta emocija koje se javljaju u psihomoto - rikim aurama kod epilepsije: osjeaji elje, straha, ljutnje, potitenosti (tuge), osjeaji zadovoljstva (osjeaji sree, uvida ili postignua) te osjeaji naklonosti. Cesto, kao kod osjeaja koji opisuje Dostojevski, javlja se dojam potpune uvjerenosti. MacLean nastavlja: Znaajno je da su ovi osjeaji slo- bodno lebdei, potpuno nevezani uz bilo koju pojedinanu stvar, situaciju ili ideju (str. 79, kurziv u izvorniku). Osjeaji su esto povezani s nekim moto - rikim automatizmom, primjerice boksako ponaanje, s rukama koje mau poput onih impanze koji se bori (MacLean, 1993, str. 79), ili oitovanje srdanosti prema svakome u blizini. Primjerice, Gowers (1881) opisuje dvadesetogodinju djevojku kod koje je iza svakog napadaja slijedila provala ljubljenja. Feindel i Penfield (1954) su uspjeli izazvati emocionalne uinke elektrinim podraivanjem mozga svojih pacijenata, i to dijelova za koje se vjerovalo da su oteeni i da uzrokuju epileptike napadaje. Epileptiki napadaji ove vrste obino su praeni gubitkom svijesti i sjeanja o dogaajima koji su se zbivali kad je napadaj zapoeo. McLean je prema tome zakljuio da emocije mogu ovisiti o sjeanju i neprekinutom os- jeaju vlastitog ja. Odvajajui funkcije limbikog sustava od onih neokor- teksa u kojem su smjeteni mehanizmi jezika, MacLean je iznio miljenje da limbiki sustav slui spajanju podraaja iz vanjskog svijeta i onih unutar tijela. Taj sustav djeluje u terminima emocija i izmie poimanju intelekta, jer nje- gova ivotinjska i primitivna stuktura ne doputa komunikaciju u verbalnim terminima (MacLean, 1949, str. 348). Premda taj citat hvata ton neposred- nih opisa, primjerice onog koji daje Dostojevski, danas zvui pomalo zastar - jelo - jasno je da emocije nisu neprofinjene. Meutim ideja ukljuuje i zami - sao da su emocije moda imale primarnu funkciju, a da su tek kasnije do- raene kulturom i jezikom.

Emocije i neokorteks
Trei veliki korak u evoluciji ljudskog mozga specifian je za vie sisavce. Neokorteks (esto spominjan kao kora velikog mozga) je najrazvijeniji u ljudi: zauzima oko 80% itavog mozga. Korteks je debeo izmeu 0.15 i 0.30 cm, no vrlo je nabran. Kad bi se izravnao, imao bi povrinu od oko 2 m2. Kod ljudi je korteks izrazito povean u usporedbi s najbliim ivotinjskim roa - cima. Razmjerno su najvie poveani eoni renjevi modane kore. Pris- jetimo se, upravo je to podruje bilo uniteno kod Phineasa Gagea (prika- zanog u 1. poglavlju). Ceoni renjevi usko su povezani s limbikim sustavom.

Superiomost desne strane u prepoznavanju emocionalnih izraza Kod ljudi informacije iz vanjskog svijeta prelaze na suprotnu stranu mozga. Ako direktno promatrate neto to je okomito, kao to je rub vrata, informacije o svijetu s desne strane tog ruba prenose se preko talamusa u vidna podruja sa stranje strane kore mozga s lijeve strane, dok se, sukladno tome, informacije o stvarima s lijeve strane prenose na desnu stranu. Na slian nain kriaju se i neuralni putovi za kretnje. Ako posegnete desnom ru- kom, tu kretnju kontrolira lijeva strana modane kore, motorika podruja koja su podjednako udaljena i od prednjeg i od stranjeg dijela

Pristupi shvaanju emocija

143

mozga. Doivi li osoba modani udar (krvarenje nastalo puknuem krvne ile, to uzrokuje oteenje mozga) na lijevoj strani, moe izgubiti dar govora i ostati paralizi - rane desne strane tijela. Nasuprot tome, s oteenjem mozga na desnoj strani osoba nee imati tekoa s govorom, no moda nee biti sposobna prepoznati emocije drugih ljudi. Pogledajte sliku 5.4 da biste vidjeli kako se senzorni putovi kriaju na putu do svake strane. Naeno je da je desna strana korteksa usko vezana s obradom emocional- nih informacija. Uz podatke o tome da pacijenti s oteenjem desne strane modane kore esto imaju tekoa u prepoznavanju emocionalnih izraza lica, za to postoje tri vrste dokaza (Etcoff, 1989). Prvo, pacijenti kojima je uinjen kirurki zahvat presijecanja veze izmeu dva dijela korteksa da bi se sprijeilo irenje epileptikih izbijanja s jedne na drugu stranu - tzv. pacijenti s podijeljenim mozgom - mogu prepoznati emo- cionalno znaajne dogaaje kad su filmovi prikazani samo na desnoj strani.Tako Gazzaniga (1988) izvjetava o pacijentici s podijeljenim mozgom ijoj je desnoj strani kore prikazan filmski isjeak osobe baene u plamen. Ta pacijentica nije mogla opisati to je vidjela jer govorno izraavanje ovisi o lijevoj strani. Rekla je: Doista ne znam to sam vidjela; ini mi se, samo bijeli bljesak. Moda neko drvee, crveno drvee kao ono ujesen. Zatim je na-

144

Razumijevanje emocija

desno oko

Iiievo oko slika na mrenici

vidni ivci chiasma opticum vidni putovi gornji kolikul

lateralno koljenasto tijelo

projekcije iz talamusa u korteks

vidni asocijativni korteks

Slika 5.4 Dijagram koji prikazuje projekciju informacija iz jedne strane vidnog svijeta na suprotnu stranu mozga. Postoji put do dijela srednjeg mozga (superior colliculus), i put u vidno podruje neokorteksa (gdje moete vidjeti projekciju lica ene). Kod pacijena ta s tzv. podijeljenim mozgom razdvojene su dvije strane korteksa, ali ne i limbiki sustav i srednji mozak. stavila obraajui se Gazzanigi: Nekako se osjeam uplaeno. Nervozna sam. Ne svia mi se ova prostorija, ili me moda vi inite nervoznom (str. 235). Film koji je vidjela desnom stranom modane kore oito ju je zaplaio. Doivljaj straha vjerojatno je ukljuio i limbiki sustav koji je ostao netaknut ispod razine na kojoj je izveden kirurki zahvat, no ni desna strana modane kore ni limbiki sustav ne funkcionira u terminima rijei. Signali straha dospjeli su do lijeve strane korteksa koja omoguuje verbalno izraavanje, no, ne znajui nita o tome to ih je uzrokovalo, poela je potraga za verbalno izrecivim razlozima: "... moda me vi inite nervoznom. Drugo, kad se normalnim ljudima prikau lica s usnama izvijenim u osmijeh na jednoj strani lica, a usnica objeenih u tuzi na drugoj strani, oni su izraz skloni tumaiti prema dijelu koji se prenosi na

Pristupi shvaanju emocija

145

desnu stranu mozga. Po- gledajmo sliku 5.5. Jedno lice izgleda sretnije od drugog, vjerojatno zato to je jedna strana mozga razmjerno vanija od druge u obradi emocionalnih izraza. Tree, kad se slike lica na trenutak prikau na ekranu, prepoznavanje emocionalnih izraza bolje je za lica u lijevoj strani vidnog polja (povezanoj s desnom stranom kore mozga) (Strauss i Moscovitch, 1981). Razlika nije ve- lika, premda je naglaenija kod tee prepoznatljivih emocija. Dakle, ponovno nailazimo na dokaze o superiornosti desne strane mozga u prepoznavanju emocionalnih izraza.

Slika 5.5 Nepostojea lica. Ove karikature imaju izraz sree na jednoj strani, a tuge na drugoj. Pogledajte nos svakog lica i odredite koje lice, prema vaem miljenju, izgleda sretno, a koje tuno. Ako ste denjak, vjerojatnije je da ete (b) vidjeti kao sretnije od (a). Mogue objanjenje je da se vei dio lijeve strane bilo koje slike ili vi - zualne scene obrauje desnom stranom vaeg mozga, gdje se, smatra se, prvenstveno dogaa prepoznavanje emocionalnih izraza u denjaka. Etcoffova i sur. (1992) su provjeravali sposobnost prepoznavanja laganja. Prisjetite se Ekmanove i OSullivanove studije sposobnosti ljudi da pre - poznaju laganje iz finih facijalnih znakova anksioznosti (razmatrane u 4. po- glavlju). U eksperimentu Etcoffove i sur., pacijenti s oteenom lijevom stra- nom mozga bili su znaajno bolji od onih s oteenjem desne strane i od nor - malnih ispitanika u prepoznavanju laganja. Etcoffova i sur. su to objasnili time to su ispitanici koji obraaju pozornost na govor u puno veoj mjeri pod utjecajem rijei, dok su se ispitanici sa slabim verbalnim sposobnostima, a ouvanom osjetljivou za emocionalne izraze lica, oslanjali na znakove na licu. Kako u svom pregledu istie Etcoffova (1989), superiornost desne strane mozga u prepoznavanju emocionalnih izraza lica nezavisna je od uspjeha u prepoznavanju identiteta lica. Etcoffova daje i pregled prepoznavanja emo- cija prema tonu glasa i drugih neverbalnih aspekata govora. Te se sposobnosti mogu odvojiti od vizualnog prepoznavanja emocija, kao i od obrade ve rbalnih izriaja s emocionalnim znaenjem. tovie, lezije u dijelu desnog eonog podruja mogu djelovati na emocionalne aspekte proizvodnje govora i gesti (Ross, 1984). Kako istie Etcoffova, ne radi se o tome da desna hemis- fera openito obrauje sve to je emocionalno. Vjerojatno postoje specifini mehanizmi prepoznavanja i proizvodnje emocionalnih izraza koji kod de- njaka imaju veu reprezentaciju u desnoj strani modane kore. Gledajui openitije, Tucker i Frederick (1989) su ustvrdili da je desna s trana korteksa bolje povezana s amigdaloidnim jezgrama, ranije se tijekom djetinjstva razvija i openito je udeena za

146

Razumijevanje emocija

emocionalnu obradu, vjerojatno posebno za aktivnosti koje ukljuuju odnose s drugima. Funkcije te strane korteksa, kao to opisuju Tucker i Frederick, zvue blisko onima koje opisuje Epstein (1993) kao sustav o iskustvenom ja, temeljen na emocijama, koji djeluje cjelovito, analogno i neposredno s obzirom na iskustvo. Nasuprot tome, lijevi dio korteksa specijaliziran je za obradu informacija koja je ver- balna, simbolika i analitika. Jedna od tekoa za nas ljude je da integriramo te dvije vrste obrade, s obzirom na injenicu da su one donekle odvojene. Je - dan od dokaza koji upuuje na odvojenost nala je Lois Bloom (1989), a govori o tome da bebe to kasnije progovore to vie emocionalnih izraza po- kazuju. Kad su bebe koje je prouavala progovorile otprilike s 13 mjeseci, nji- hov emocionalni izraz dok su izgovarale rije bio je neutralan; emocionalni i verbalni izrazi bili su statistiki nezavisni. Tek s oko 19 mjeseci djeca su mogla izrei rije i istodobno izraziti emociju. Iskustvo i izraavanje emocija: pozitivne emocije su jae reprezentirane na lijevoj strani, a negativne na desnoj Dok se perceptivna podruja nalaze na stranjem dijelu modane kore, podruja iskustva i izraza smjetena su prema prednjem dijelu. Kad se radi o iskustvu, ne postoji openita superiornost desne strane za emocionalne dogaaje u usporedbi s neemocionalnim dogadajima. Umjesto toga, barem neki mehanizmi povezani s iskustvom i izraavanjem pozitivnih emocija smjeteni su na lijevoj strani, a oni za negativne emocije su s esne. Pri- kupljene su dvije vrste dokaza o torne (Davidson, 1992a). Prva vrsta odnosi se na iskustvo i izraavanje specifinih emociona lnih epizoda (one na kratkom dijelu vremenskog spektra, slika 4.6). Za negativne emocionalne epizode vea je aktivacija na lijevoj strani. Davidson i sur. (1990) su ispitanicima dali da samo gledaju etiri kratka filmska isjeka. Dva zabavna isjeka prikazivala su ivotinje kako se igraju. Dva gadljiva bili su obrazovni filmovi za medicinske sestre. Jedan je prikazivao rtvu s opekli - nama, a drugi amputaciju. Za vrijeme gledanja svakom ispitaniku mjerena je elektroencefalografska aktivnost (EEG) na etiri pozicije sa svake strane lu- banje, a izrazi lica snimani su videokamerom. Zabiljeeni su izrazi sree (koje pokazuje Duchenneov smjeak, kao to je to opisano u 4. poglavlju) i odvrat - nosti (izraene nabiranjem nosa). Dok su ispitanici imali sretan izraz, zabiljeeno je znaajno prosjeno poveanje aktivacije u lijevom eonom podruju korteksa u usporedbi s desnim eonim podrujem. Pri izraavanju gaenja zabiljeena je vea aktivacija na desnoj strani eonog podruja. Za svakog ispitanika izraunat je indeks asimetrije aktivacije eonog dijela. Svi ispitanici pokazali su vie aktivacije na desnoj strani za epizode u kojima su njihova lica pokazala gnuanje u usporedbi s epizodama u kojima su pokazali sreu. Davidson (1992a) daje pregled nekoliko drugih is traivanja iz svog labora- torija, ukljuujui i onu o odraslima koji igraju videoigru u kojoj su za neke postupke dobili novanu nagradu, a za druge bili novano kanjeni, te drugu u kojoj je desetomjesenim bebama prilazila majka ili nepoznata osoba. U oba istraivanja naeni su slini obrasci EEG-a: pozitivne emocije praene su veom aktivacijom lijeve strane eonog renja, a negativne emocije veom aktivacijom desne strane eonog dijela. Davidson nudi sljedee objanjenje: eoni dio mozga specijaliziran je za namjerne aktivnosti, samoregulaciju i planiranje. Stovie, veina ljudi, prilazei neemu, prua desnu ruku, a taj pokret kontrolira lijeva strana mozga. Pozitivna emocija sree dio je tenden - cije pribliavanju. Negativne emocije kao to je gnuanje i strah povezane su s povlaenjem, a aktivaciju kontroliraju desna eona i sljepoona podruja. Oekivali bismo da se kod ljevorukih ljudi sklopovi aktivacije javljaju na

Pristupi shvaanju emocija

147

suprotnim stranama, no na njima je provedeno premalo istraivanja. Davidsonova istraivanja su korelacijska, a eksperimentalnu potvrdu la- teralizacije emocionalnih iskustava nali su Schiff i Lamon (1989, 1994). Oni su nali da stezanje miia na lijevoj strani lica, ili to vre stiskanje gumene loptice u lijevoj ruci u intervalima o d 45 sekundi isprekidanim s 10 sekundi stanke, kod ljudi izaziva negativne emocije, prvenstveno tugu. Stezanje miia lica ili ruke na desnoj strani proizvodi pozitivnije, a katkad i asertivne emocije. U situacijama indukcije nita nije izgovoreno u vezi s emocijama, pa su se razliiti emocionalni uinci javili nezavisno od svjesnog znanja ispi- tanika. Emocije su mjerene na nekoliko naina, no najneobiniji je bio onaj u kome su Schiff i Lamon zatraili od ispitanika da ispriaju prie o dvosmi - slenim slikama iz Testa tematske apercepcije (Bellak, 1986), koje su, kako je poznato, osjetljive na raspoloenja. Nezavisni procjenitelji, koji nisu znali kakva je vrsta indukcije primijenjena kod ispitanika, brojili su emocionalno pozitivne, negativne i neutralne tvrdnje u zapisanim priama koje su ispita- nici izrekli. Nakon stezanja miia lijeve strane lica ili miia lijeve ruke (to, pretpostavlja se, aktivira desnu stranu mozga) ispitanici su pisali prie sa znaajno vie emocionalno negativnih tvrdnji. Manje je negativnih tvrdnji bilo uz stezanja na desnoj strani. Schiff i Lamon usput izvjetavaju i o tome to su ljudi spontano rekli. Jedan ispitanik je nakon stezanja miia rekao: Stezanje lijeve ruke: Osjeao sam da su mi oi suzne. Cinilo se kao da sam mrzovoljno dijete. Stezanje desne ruke:"Osjeao sam agresiju, ljutnju prema bratu. Dosta odlunosti." (Schiff i Lamon, 1994, str. 253) Opisana asimetrija u aktivaciji mozga odnosi se na kratkotrajne emocije. No to je s dugotrajnijim epizodama, raspoloenjima, temperamentom, psi- hijatrijskim sindromima? Velika je vjerojatnost da e se razviti klinika de- presija kod pacijenata koji su pretrpjeli modani udar na lijevoj strani, pa su im oteeni eoni dijelovi, dok su simptomi manije uestaliji kad modani udar oteti desno eono podruje (Starkstein i Robinson, 1991). Henriques i Davidson (1991) su nali da je kod depresivnih pacijenata (bez oteenja mozga) aktivacija lijevog eonog podruja slabija od one u nedepresivnih Ijudi. Genetski uvjetovanu asimetriju funkcije Davidson (1993) naziva afektiv- nim stilom, i opisuje istraivanje Kagana i suradnika (Davidson, 1992a). U dobi od 31 mjeseca ispitano je 386 djece u parovima s majkom tijekom seansi od 25 minuta u velikoj igraonici s igrakama koje su ukljuivale i tunel. Deset rninuta nakon poetka seanse eksperimentator je uao s robotom na daljin - sko upravljanje koji se kretao prema svakom djetetu i govorio. Nakon tri minute robot je rekao da mora odrijemati i bio je uklonjen. Dvadeset minuta nakon poetka nepoznata je osoba ula u prostoriju s kutijom zanimljivih igraaka, pozvala djecu da se s njom igraju i otila nakon tri minute. Iz tih su seansi izvojene tri grupe djece. Djeca u inhibiranoj skupini su (a) provela vie od 9.5 minuta blizu majke tijekom seanse od 25 minuta, (b) nisu doticala igraku, (c) nisu govorila u prve tri minute nakon poetka, (d) nisu prilazila robotu, (e) nisu prilazila nepoznatoj osobi, i (f) nisu ulazila u tunel za igranje. Tu je zatim bila i skupina neinhibirane djece. Ona su blizu majke provela manje od 30 sekundi i spremno su izvodila sve druge aktivnosti (b do f). Bila je tu i srednje inhibirana skupina djece, koja je na tim mjerama bila izmeu ove dvije skupine. U svaku skupinu odabrano je 28 djece, otprilike podjed- nako djeaka i djevojica. Sedam mjeseci kasnije toj djeci izmjeren je EEG u stanju mirovanja. Kao to se vidi na slici 5.6, izmeu njih je postojala znaajna

148

Razumijevanje emocija

razlika. Inhibirana djeca imala su puno veu aktivaciju na desnoj strani, dok je ona kod n einhibirane djece bila puno manja. Djeca srednje skupine bila su otprilike po sredini izmeu ovih dviju skupina. Rezultati lateralizacije pozitivnih i negativnih emocija u kori mozga kod ljudi slau se s teorijom Glickmana i Schiffa (1967), koja je izvorno predloena za objanjenje eksperimenata na ivotinjama. Kad ponaanje svojstveno vrsti, obuhvaajui i neke obrasce agresivnog ponaanja, ukljuuje prilaenje, ono je pozitivno obojeno i ugodno. Nasuprot tome, obrasci po - vlaenja su negativno obojeni. Mehanizmi prilaenja i izbjegavanja anatom- ski su odvojeni u limbikom sustavu. Kod ljudi se odvojeno nakupljanje mozgovnih mehanizama prilaenja i izbjegavanja nastavlja na razliitim stranama kore mozga, a povezano je s pozitivnim i negativnim emocionalnim iskustvom.

Srednji dio eonog podruja 0.1

0.08

>

0.06

> 3

0.04

0.02

cS

do
CG O
J

g> -0.02

-0.04

-0.06

Slika 5.6 Prosjeni rezultati u dobi od 38 mjeseci na indeksu koji pokazuje razmjerno veu EEG aktivaciju lijeve u usporedbi s desnom hemisferom kod djece koja su u dobi od 31 mjeseca bila svrstana u skupinu inhibirane, srednje inhibirane ili neinhibi- rane djece u seansama igranja koje su trajale 25 minuta.

Inhibirani

Srednje inhibirani

Neinhibirani

Pristupi shvaanju emocija

149

Amigdaloidne jezgre kao emocionalno raunalo

Do sada opisana istraivanja upuuju na to gdje su smjeteni mehanizmi koji stvaraju odreene vidove emocija. No, to ini mozak da bi izazvao emo - cije? Najistaknutija je LeDouxova (1993) hipoteza. On je tvrdio da su amig- dala sredinje emocionalno raunalo u mozgu vrednujui emocionalno znaenje senzornih informacija, odnosno obavljajui funkcije primarne procjene, kao to smo opisali u prethodnom poglavlju. Podaci su sloeni, no ukljuuju sljedee: amigdaloidne jezgre su povezane s onim strukturama koje omoguuju obavljanje takve funkcije. One primaju informacije iz dijelova modane kore povezanih s vizualnim prepoznavanjem objekata i iz podruja povezanih s prepoznavanjem zvukova. Amigdala takoer imaju i bliske veze s hipotalamusom, za koji se od vremena Hessovih istraivanja zna da je povezan s emocionalnim ponaanjem. U amigdaloidnim jezgrama moe se izazvati potkrepljujue samopodraivanje (Kane, Coulombe i Miliaressis, 1991) , a dijelovi emocionalnog ponaanja i autonomnih odgovora mogu se pobuditi elektrinim podraivanjem u tom podruju (Hilton i Zbrozyna, 1963). Najistaknutiji dio LeDouxove hipoteze je da, uz informacije iz vidnog i slunog dijela kore, amigdala primaju vidne i slune informacije izravno, preko talamusa, a ne preko putova koji omoguuju prepoznavanje objekata ili razliitih zvukova. Pokusi koje provode LeDoux i sur. (npr. 1990) primje- njuju Pavlovljevo uvjetovanje, koje se smatra osnovnim mehanizmom uenja o emocionalnom znaenju dogaaja koji su znak neega ugodnog ili neugod - nog. To se uvjetovanje promatra kao uenje privremenih struktura koje izazi - vaju znaajne dogaaje, povezane s ciljevima. Uobiajen postupak ukljuuje dva podraaja. Jedan se naziva uvjetovani podraaj - to je onaj ije znaenje treba nauiti, a moe biti bljesak svjetla ili zvuk. Prije eksperimenta nije imao drugog znaenja izuzev onog koje se opaalo. Zatim su tu i neuvjetovani po - draaji koji imaju bioloko znaenje - neto potkrepljujue, kao to je stavljanje mesnog praha u usta gladnog psa, kao u Pavlovljevim originalnim pokusima (Pavlov, 1927), ili neto runo kao to je elektrini ok. Ono to se ui u Pavlovljevu uvjetovanju nije ni sam odgovor, niti veza izmeu dva po- draaja. To je emocija o tome to najavljuje vaan dogaaj: spremnost na neto ugodno (radosno iekivanje) ili neto neugodno (strah ili ank - sioznost). Takvi emocionalni efekti izraavaju se kao radnje svojstvene vrsti. Primjerice, pas skakue, mae repom i slini kad gleda kako mu se priprema obrok, ili se taj isti pas ukoi, pokunjeno se ulja, pue i pokuava pobjei kad opazi prijetnju. Kod primata emocionalno uvjetovanje moe se izazvati ve i samim opaanjem: majmu ni koji se u poetku nisu bojali zmija postaju i sami trajno uplaeni od zmija nakon to su promatrali majmuna kako reagira sa strahom na zmiju (Mineka i Cook, 1993). Emocionalno uvjetovanje na nega- tivne podraaje brzo se ui, a sporo gasi. To je jedan od razloga zbog kojih anksioznost moe biti tako teak i dugotrajan kliniki poremeaj. Le Doux i njegovi suradnici nali su da e takori uiti povezanost izmeu uvjetovanili podraaja, kao to su jednostavni zvukovi ili bljesak, te neuvje - tovanog podraaja kao to je elektrook u nogu tako dugo dok postoje amig - dala i talamus. Do takvog uenja dolazi i kad je uklonjen korteks. LeDoux to tumai kao dokaz da amigdaloidne jezgre mogu primiti senzorne informacije koje nije obradila modana kora. Do emocionalnog uenja moe doi na te- melju najjednostavnijih obiljeja

150

Razumijevanje emocija

podraaja, kao to je intenzitet. LeDoux je iznio pretpostavku da su amigdala sr sredinje mree emo - cionalnog procesiranja. Kod ljudi ona moe primiti informacije iz korteksa koje ovise o verbalnom znaenju. Isto tako, moe primiti i manje detaljne in - formacije preko puta koji je, kako tvrdi MacLean, nastao prije mrea obrade u korteksu. Prilagoavajui Weiskrantzovu (1956) tvrdnju da su amigda- loidne jezgre zaduene za pripisivanje motivacijskog znaaja podraajima, LeDoux tvrdi da su one zaduene za pripisivanje emocionalnog znaenja dogaajima - za procjenu. On tvrdi da amigdaloidne jezgre uspostavljaju su- stave ponaanja svojstvenih vrsti kod emocija kao to su radosno iekivanje ili izbjegavanje iz straha i da podeavaju aktivnost mnogih drugih dijelova mozga utjeui na pobuenost, kao to je prvi pretpostavio Lindsley (1951), i usmjeravajui panju.

Neurokemijske tvari, modulacija i emocije

Ako je najvanije otkrie o ivanom sustavu jo uvijek ono da ivana vlakna funkcioniraju pomou elektriciteta - a to je Galvanijev nalaz, koji je djelomice nadahnuo Shelley da napie Frankensteina (Tropp, 1976) - onda je sljedee otkrie po vanosti to da poruku od jedne do druge stanice pre nose kemijske tvari. Ono je nastalo kad je Otto Loewi provodio pokuse elektrinog podraivanja nervus vagusa kod abe; to je podraivanje usporilo rad njezina srca (Brazier, 1959). Ako je tijekom podraivanja Loewi umakao abino srce u tekuinu i zatim tu tekuinu stavljao na srce druge abe, srce te druge abe takoer je usporilo rad. On je zakljuio da se odreena kemijska tvar iz ivanih zavretaka prve abe oslobodila u tekuinu, i da je zatim iza zvala usporavanje rada srca druge abe. Tvar koju je otkrio Loewi bio je acetilkolin. Od tog je vremena otkriveno vie od 50 tvari koje oslobaaju ivane stanice, a koje djeluju na druge ivane stanice ili na miie. Otkriveno je i nekoliko razlika meu njima: jedna od njih odnosi se na to da neke neurokemijske tvari imaju male mo- lekule koje se brzo ire, dok druge (kasnije otkrivene) imaju vee molekule koje se sastoje od kratkih lanaca aminokiselina. One su poput malih djelia proteina i nazivaju se peptidi. Neurokemijske tvari mogu se svrstati u tri fun kcionalne skupine, koje se meusobno preklapaju. Prva skupina ukljuuje neurotransmitere koji se oslobaaju u sinapse ivanih stanica. Postoji ogranien broj takvih tvari, veinom s malim molekulama. Uz acetilkolin, one ukljuuju noradrenalin, dopamin, serotonin i gama-aminobuturiku kiselinu. Neke jednostavne ami - nokiseline djeluju kao transmiterske tvari, a od njih su najvaniji glutamin, tvar (u obliku natrijeva glutaminata) koja se esto koristi za poboljanje okusa. Neurotransmiteri djeluju tako to ih oslobaaju ivani impulsi na kraju aksona ivane stanice i brzo se ire preko siunih sinaptikih pukotina izmeu stanica da bi uzbudile ili inhibirale drugu ivanu stanicu ili miino vlakno. Drugo, postoje hormoni, tvari koje se krvlju ire po itavom tijelu i djeluju na organe koji su na njih osjetljivi. Obino im treba dulje vremena da ponu djelovati nego transmiterima, a uinci im dulje traju. Ukljuuju i male mo- lekule kao to su adrenalin i kortizol, a i peptide. lijezda koja kontrolira veinu hormonalnih sustava je hipofiza, kojoj se pridruuje i u velikoj mjeri ju nadzire

Pristupi shvaanju emocija

151

hipotalamus. Slino tome, druge lijezde izvan mozga oslobaaju hormone koji djeluju na tijelo, a u nekim sluajevima i na ivane stanice u hi- potalamusu. Tree, postoji i skupina tvari koje su neuromodulatori. Mnoge od njih su peptidi. Tek se poinje nagaati o njihovu znaaju, no endogeni opijati (ke - mijski slini drogama koje izazivaju ovisnost, poput opijuma i heroina) po- deavaju rad sustava za bol, a drugi peptidi (kao to je kolecistokinin) imaju znaajne emocionalne uinke. Neki su peptidi transmiteri, no kad djeluju kao neuromodulatori, oslobaaju ih neke ivane stanice i one se ire, djelujui na vie tisua drugih ivanih stanica. Razlozi zbog kojih su kemijski efekti u mozgu tako vani za razumijevanje emocija jesu prvo to to odvojeni emocionalni sustavi, ini se, koriste speci - fine kemijske prijenosnike. Tako se sustavi razlikuju ne samo anatomski, ve i kemijski. Drugo, uinak takvog ureenja, koristan i istraivaima i kliniarima, jest to da se neke tvari unesene u organizam (oralno ili injekci - jom) mogu iriti krvotokom po itavom tijelu, ukljuujui cerebro -spinalnu tekuinu koja okruuje ivane stanice. Zahvaljujui razliitim kemijskim prijenosnicima koje koriste mozgovni sustavi, ove tvari djeluju na neke su- stave, a na druge ne. To je osnova za sve tvari koje djeluju na emocije, ra- spoloenja, pobuenost i druga psiholoka stanja. Primjerice, tvar moe iza - zvati strah (kao u loem tripu, to je jedan od manjih rizika pri upotrebi rekreacijskih droga), druge mogu oslabiti strah (to je cilj trankvilizatora, lijekova za smanjivanje straha), tree izazivaju osjeaj zadovoljstva, a etvrte pak mogu smanjiti osjeaj oaja (to je cilj antiepresiva).

Obnova funkcije transnutera u stiijamom podruju

Jedan od najudesnijih uinaka manipuliranja kemijskim sustavima u mozgu, temeljen na MacLeanovim pretpostavkama o organizacijskim funk- cijama strijarnog podruja i emocionalnim uincima limbikog sustava, opisuje Sacks (1973) u knjizi Buenja, o ljudima koji su preivjeli bolest spa- vanja (encephalitis lethargica), koja je zapoela u Europi zimi 1916. -1917. i proirila se svijetom. Sirenje se nastavilo vie od 10 godina i zahvatilo je pet milijuna ljudi. Bolest je izazvana virusom koji je napao strijarno podruje mozga. Zrtve bi zapadale u stanje obamrlosti - bili su nematerijalni poput duhova, pasivni poput zombija (Sacks, str. 32), sjedei utke i ukoeno itave dane, promatrajui, no ne inei nita. Nekolicina je u bolnicama preivjela i do 50 godina. Tada je, 1969. godine, otkrivena tvar L-Dopa, prethodnik transmiterske tvari dopamina. Davanjem L-Dope obnovljene su funkcije neurotransmitera u strijarnom podruju: Sacks je opisao kako su ljudi doivljavali budenja. Ponovno su bili sposobni spontano djelovati i organizi - rati svoje dnevne aktivnosti. Ne samo da su se s tim ponovnim uspostavljanjem transmiterskih funkcija javile emocije sree i uzbuenja kad su ti Ijudi izali iz desetljeima duge obamrlosti, ve je uzimanje lijeka izazvalo i niz drugih uzbuenja, promjena raspoloenja i drugih emocionalnih uinaka. Neuralne poruke poele su putovati dugo vremena neaktivnim ivanim putovima. Kod Frances D, pie Sacks, javile su se: ... izvjesne nasilnike sklonosti i strasti, kao i odreene opsesivne ideje i slike - [koje] nije mogla otpisati kao isto fizike ili potpuno strane svojem pra - vom ja, nego su, naprotiv, doivljene kao na izvjestan nain iskazi ili odrazi ili ispov ijedi vrlo dubokih i drevnih dijelova nje same... prapovijesni i moda praljudski pejzai ija su joj obiljeja bila krajnje tua, a opet tajnovito poznata. (str. 77) Takve emocije, strasti i jake elje, seksualne i druge, bile su uobiajene u sluajevima primjene tvari L-Dopa koju opisuje Sacks. Moglo bi se pret- postaviti da su se uinci javili zbog toga to

152

Razumijevanje emocija

ivana aktivnost koju je tvar iza- zvala u teko oteenim podrujima strijarnog sustava nije bila potpuno ista kao aktivnost normalno usklaenih fu nkcija. Uz ponovnu uspostavu djelo- mine funkcije oteenog strijarnog podruja, snopovi ivanih impulsa bili su odailjani i u oblinji limbiki sustav, gdje se, prema MacLeanu, javlja doivljaj emocija. Takva iskustva djelomice su bila svojstvena normalnim funkcijama, no dijelom su bile udne preobrazbe tih funkcija.

Djelovanje peptida na strah

Da bismo prikazali ulogu peptida, opisat emo neka istraivanja panike. Panini napadaji su iznenadne pojave straha koje obino traju 15 do 30 mi - nuta, a samo iznimno sat vremena ili dulje (Amerika psihijatrijska udruga, 1994). Za razliku od fobija, koje su strah od nekog prepoznatljivog objekta ili situacije, panika je neoekivana i javlja se bez jasnog uzroka. Napadaj panike tipino ukljuuje kognitivne simptome kao to su intenzivna strepnja i tjele- sne simptome poput nedostatka zraka, vrtoglavice ili ubrzanog rada srca. Bradwejn i sur. (Bradwejn, 1993; Harro, Vasar i Bradwejn, 1993) nali su da peptid nazvan kolecistokinin (CCK) izaziva napadaje panike, bez nekog vanjskog uzroka. Poput mnogih drugih peptida, ini se da ovaj djeluje tako da modulira uinke transmitera. U svojoj najaktivnijoj formi ima etiri amino- kiseline, sa sljedeom strukturom: Trp-Met-Asp-Phe-NH3 Najvaniji elementi u ovoj strukturi (Trp, Met, itd.) su pojedinane ami- nokiseline, a taj se peptid esto naziva CCK4 da bi se oznaile njegove etiri komponente. U 97 % pacijenata s napadajima panike, i u 60 % normalnih is- pitanika koji nisu imali takve napadaje, injekcije od 25 g ili 50 g CCK4 pouzdano su izazvale anksioznost, strepnju ili strah, a esti su bili i drugi simptomi kao to je vrtoglavica i depersonalizacija. Simptomi straha takoer su naeni i kod majmuna i takora koji su primili injekciju CCK. tovie, kad je aktivnost lju dskog mozga ispitivana pozitronskom emisijskom tomografi- jom (PET skaniranje) i magnetskom rezonancom (MR), naen je vei protok krvi u limbikom sustavu. PET skaniranje pokazuje da je ovo podruje ak - tivno kod osjeaja strepnje (Reiman i sur., 1989). Istraivai u podruju farmakologije sebi postavljaju nekoliko uvjeta prije nego to potvrde specifino djelovanje neke neurokemijske tvari, pa za pot - vrdu specifinog uinka CCK u izazivanju straha zahtijevaju da: on pouzdano izaziva strah ili paniku; pacijenti prepoznaju simptome koji su slini njihovim uobiajenim napadajima panike; pacijenti podloni takvim napadajima budu osjetljiviji na neurokemijske tvari nego oni koji im nisu podloni; postoji povezanost doze i odgovora, pa placebo ne izaziva nik akav uinak, a vee doze te tvari izazivaju vei broj simptoma kod veeg postotka ispitanika; uinci se javljaju u dvostruko slijepim studijama u kojima ni ispitanik ni eksperimentator ne zna sadri li injekcija tvar ili placebo; uinci su poniteni ili oslabljeni sredstvima za koje se zna da djeluju suprotno uinku specifine neurokemijske tvari na ivanu stanicu; uinci nisu oslabljeni tvarima koje djeluju protivno drugim sustavima.

CCK je udovoljio svim ovim zahtjevima. Stoga se ini da je taj peptidni neuromodulator moda odgovoran za irenje djelovanja straha kroz mozak, s osobito vanim procesima koji se odvijaju u limbikom sustavu.

Pristupi shvaanju emocija

153

Integracija neurokemijskih i anatomskih informacija u emocionalnom ponaanju

t

Kao to je rekao Panskepp (1993), vrlo je vjerojatno da mozak sadri mali broj emocionalnih mehanizama zajednikih svim vrstama. Svaki sustav ima svoju vlastitu organizaciju mozgovnih struktura, a nakon aktiviranja svaki iza- ziva obrazac ponaanja povezanog s emocijama, koje je tipino za vrstu. Tako postoje sustavi za ljutnju, strah, privrenost, majinsku brigu, napeto ieki vanje, igru i seksualnost. Svaki sustav dijelom je anatomski lokaliziran, pa je u razliitoj mjeri osjetljiv na lezije i podraivanje. tovie, svaki sustav koristi vlas tite transmiterske tvari, neuromodulatore, u nekim sluajevima hor- mone, pa je i razliito podloan utjecaju neurokemijskih manipulacija kao to su droge. Majinsko ponaanje Prema MacLeanu (1993), najistaknutije obiljeje ivota sisavaca je emo - cionalna struktura interakcije izmeu majke i mladunca. Dakle, to je podruje u kojem moemo prouavati ne samo pojedinana obiljeja jedinki. nego interakcije: interakcije izmeu majke i njezina potomstva, izmeu ge- netski odreenih mehanizama i uenja i izmeu neuralnih krugova i neuro- kemijskih tvari. Meu ivotinjama se najee prouavao takor. Mladunad takora raa se slijepa, i nezrela u okotima od 6 do 12. Zive u gnijezdu koje pravi majka. Kad se mladunci izlegu, majka ih itave oblie. Mladunci imaju motorike mehanizme za sisanje majinih bradavica i za skvianje visokim tonom ako is- padnu iz gnijezda. Ovo skvianje uzbunjuje majku, koja pronalazi mladunad i vraa ih natrag u gnijezdo. Oajniko glasanje mladunaca je specifino, a mehanizmi odvajanj a razlikuju se od onih u drugim vrstama straha (Pank- sepp, Newman i Insel, 1992). Sposobnost signaliziranja straha zbog odvajanja ovisi o cjelovitosti limbikog sustava, ali ne i korteksa. tovie, zov moe biti pod utjecajem specifinih neurokemijskih tvari, premda razliite tvari djeluju na sustav kod razliitih vrsta. Flemingova i Corter (u tisku) daju pregled spoznaja o mehanizmima koji podravaju majinsko ponaanje u takora, a neka od istraivanja provela je sama Flemingova sa suradnicima. Kad se trudnoa enke takora blii kraju. zbivaju se promjene koje ukljuuju poveane koliine hormona estradiola i prolaktina, nasuprot smanjivanju razine progesterona. K tome, za vrijeme raanja raste razina peptida oksitocina koji vjerojatno takoer olakava razne izraze majinskog ponaanja. Oksitocin je ukljuen u proizvodnju mlijeka koje majke daju dojenjem. Postoje i miljenja da on smanjuje strah od odvajanja u mlaih ivotinja, a i u drugim vidovima socijalnog vezivanja (Panksepp, 1993). Kao to istiu Fleming i Corter, hormoni koji dostiu visoku razinu u enki takora koje tek to se nisu okotile djeluju i na ponaanje i na fizioloke me - hanizme. Primjerice, u razdoblju od 30 minuta nakon okota enka takora skida unutarnje embrionalne ovojnice s mladuna ca, pojede posteljice i oblie svoju mladunad da ih oisti. Sve e mladunce odnijeti u gnijezdo i zauzeti majinski stav. To ini bez ikakvog prethodnog iskustva s mladunadi, pa moemo pretpostaviti da su te radnje genetski odreene. Ako enkama ta- bez seksualnog iskustva i bez hormonalnih promjena povezanih s raa- njem pokaemo gnijezdo puno mladunaca, one ne pokazuju nita od ovog majinskog ponaanja. Zapravo, enke djevice boje se mladunadi i aktivno ih izbjegavaju. Tako hormonalne promjene koje se zbivaju kod raanja u enki izazivaju emocionalno stanje koje iskljuuje njihov strah od mladunaca, a ukljuuje privlaenje. Znamo da to izazivaju hormoni koji djeluju na mo - zak, jer ako se takorima da mjeavina hormona sastavljena tako da oponaa one koji kolaju u vrijeme

154

Razumijevanje emocija

okota, enke djevice ponaaju se majinski pri su - sretu s leglom mladunaca: one ih vraaju u gnijezdo, oblizuju i zauzimaju majinski stav. Razmotrimo sada problem adaptacije: hormoni ukljueni u raanje i poetak proizvodnje ml ijeka, koji imaju emocionalne efekte zapoinjanja majinskog ponaanja, brzo se sputaju na niu razinu nakon raanja. Jasno je da za enku takora ne bi bilo adaptivno da izgubi interes za svoje mladunce u toj fazi. Dogaa se to da je poetni mehanizam ovisan o hor- monima nadopunjen, a zatim i zamijenjen drugim mehanizmom koji se te- melji na uenju. enka takora ui o svom leglu mladunaca; oni joj postaju iz- vor potkrepljenja. To se moe vidjeti u dvije vrste pokusa koje opisuju Fleming i Corter. U jednom, mladunad je dana nevinim enkama, kojima nisu dani nikakvi hormoni. Premda su ih u poetku izbjegavale, nakon jednog ili dva dana nevine enke su bile spremne lei uz njih, a nakon pet do deset dana poele su prema njima pokazivati majinsko ponaanje. Uobiajen je proces, ini se, da majinsko ponaanje u poetku izazovu hormoni, a da se ono kasnije odrava zbog iskustva. Sto privlai majku takora? Cini se da je najvaniji znak miris. Tako e, primjerice, enke koje su tek okotile, no nisu jo imale nikakvih iskustava sa svojim mladuncima, materijal za izgradnju gnijezda radije uzeti iz gnijezda druge enke s leglom mladunaca nego iz gnijezda enke koja nema mladunad. Nevine enke ne pokazuju takav odabir, premda ga pokazuju one nevine enke koje su dobivale hormone vezane za porod (Fleming i sur., 1989) . Mogue je da glasovi koje mladunci isputaju imaju slian uinak: ti e glasovi sasvim sigurno probuditi majke mladunaca, no nee probuditi nevine enke. Majke privlai bilo koje leglo mladunaca, ne samo njihovo, a one ne razlikuju pojedinane mladunce. Koji su mehanizmi u osnovi takvih uinaka? Fleming i Corter opisuju glavna podruja koja su vjerojatno ukljuena, prvenstveno preoptiko podruje hipotalamusa, podruje za koje se zna da je osjetljivo na neke od hormona raanja (estradiol i prolaktin). tovie, ako se prati aktivnost neu rona, mjerena stvaranjem novih proteina, dok enke ue o svojim mladun - cima, zapaaju se specifine anatomske promjene. Eksperiment koji je to po - kazao ukljuivao je nove majke takora, a sudjelovale su etiri skupine: jedna je sat vremena provela sa svojim novim mladuncima, druga je provela sat vre- mena s drugim odraslim takorom, trea s novom hranom, a etvrta nije bila izloena nikakvoj novoj stimulaciji. Najvia razina aktivacije mozga, koju pokazuje stvaranje novih proteina, bila je u skupini s mladuncima; aktivacija je opaena preteno u preoptikom podruju hipotalamusa i u amigdaloidnom podruju. Ti su uinci bili specifini za blizinu mladunaca, jer su neka druga podruja mozga bila podjednako aktivirana blizinom mladunaca i drugog odraslog takora. Dakle, ono to zamjeujemo kod majinskog ponaanja je sloena orke - stracija: komponente ukljuuju radnje svojstvene vrsti (kao to je zauzimanje majinskog stava), ije su mree anatomski lokalizirane, emocionalnu odboj- nost i privlanost (kao to je pretvaranje straha od mladunaca kod enke u privlaenje) i senzorne znakove (kao to je miris). Mehanizmi su genetski odreeni, pod utjecajem su hormona, no podloni promjenama pod utjeca- jem uenja. Drugi sustavi temeljeni na emocijama ukljuuju slian skup kom- ponenti. Takvi sustavi osiguravaju temelj za sekvence radnji usmjerene cilju, vane za jedinku i za prijenos gena, sekvence koje su zatim razraene indi- vidualnim iskustvom.

Pristupi shvaanju emocija

155

Saetak
Jo od vremena Danvina jasno je da mnoge ivotinje pokazuju emocije. Nije sasvim jasno vrijedi li to za gmazove, premda te ivotinje pokazuju inter - individualno ponaanje kao to je udvaranje ili agresija. Vrlo jasne emocije javile su se tijekom evolucije s razvojem limbikog sustava kod ranih sisavaca, a te su ivotinje razvile adaptivna ponaanja koja se temelje na majinskoj brizi za mlade, drutvenom ivotu koji ukljuuje meuzavisnost, a ne tek povezanost, i sklopove ponaanja koja ine igru. Socijalne kvalitete ivota sisavaca i ptica njihove ivote ine puno sloenijima od ivota gmazova. Nuni su odreeni mehanizmi koji daju osnovni skript socijalnih interakcija u suradnji i natjecanju, te promjene ponaanja pri susretu s neoekivanim. To su funkcije u kojima limbiki sustav daje repertoar radnji svojstvenih vrsti, od kojih neke imaju emocionalna svojstva, kao to su pozitivne emocije pri - vlaenja pojedinim osobama ili negativna svojstva povlaenja od njih. S evo - lucijom neokorteksa ti su mehanizmi ostali i dalje vani, no nadopunjeni su uenjem, a kod viih primata sve finijom identifikacijom, pa se meuzavisnost poela temeljiti na suradnji s pojedinim jedinkama i na radnjama koje se planski ine zajedno.

Prijedlozi za daljnje itanje

Najbolji lanak koji povezuje evoluciju emocija s anatomijom mozga je po naem saznanju: Paul MacLean (1993). Cerebral evolution of emotion. U M. Lewis i J.M. Havi- land (Ur.), Handbook of emotions (str. 67-83). New York: Guilford. Najpoznatija neurofizioloka teorija emocija je LeDouxova. Vidi, primjerice: Joseph LeDoux (1994). Emotion, and the brain. Scientific American, 270 (lipanj), 50-57. Za opiran i promiljen pregled spoznaja o emocijama i kortikalnoj lateralizaciji: D.M. Tucker i S.L. Frederick (1989). Emotion and brain lateralization. U H. Wagner i A. Manstead (Ur. ),Handbook ofsocialpsychophysiology (str. 27-70), Chichester: Wiley. Odlian i opiran uvod u funkcije transmiterskih tvari, peptida i hormona kod emo - cionalnog funkcioniranja: Jaak Panksepp (1993). Neurochemical control od moods and emotions: ami- noacids to neuropeptides. U M. Lewis i J.M. Haviland (Ur.), Handbook of emotions (str. 87-107). New York: Guilford.

156

Razumijevanje emocija

6. /)()(jlaoJ/e

(ftazooj
/
Sadraj
Emocionalni razvoj

sposobnosti razlikovanja emocija kod drugih ljudi i reagiranja na te emocije Izgradnja djetetovih odnosa s drugima Kooperativno djelovanje voeno ciljevima i partnerstvo

Teorija o odvojenim emocijama prema teoriji dinamikih sustava

Izraavanje emocija tijekom prve godine ivota Razvojne promjene izazivanju emocija Dojenake

Razlikovanje sebe od dnigih Jezik emocija u kooperativnom djelovanju

Djeje razumijevanje uzroka emocija Razumijevanje prikrivanja emocija

Djeji pojmovi ambivalentnosti

Saetak

Prijedlozi za daljnje itanje

Shka 6.0 Ova

slika

etverogodinje djevojice nainjena je i nakon to je njezin otac fotografirao njezinu sestru odievenu u krizmanu haljinu. Ova malena djevojica na- posljetku je poskoila prema naprijed i povikala: Hou j : Tiene slika! Slika pokazuje karakteristian ljutit izraz lica (podignute obrve, usnice etverokutnog oblika) i tjelesni stav sa stisnutim akama.

Pristupi shvaanju emocija

157

Zbog ega je svaki kritini trenutak u ivotu odrasle osobe ili djeteta tako jasno obojen emocijom? Vygotsky, 1987, str. 335

Emocionalni razvoj
Emocije su prvi jezik svih nas. Nekoliko sekundi nakon roenja ljudsko novoroene proizvede svoju prvu emocionalnu komunikaciju - pla. Prema MacLeanu (1993) takvi su glasovi tijekom evolucije bili vani. Oni su signa - lizirali poetak nove vrste adaptacije kada su se gmazovi nalik na sisavce poeli preobraavati u sisavce. Meu kraljenjacima poinjale su se pojavlji- vati drutvena aktivnost i suradnja. Razumijevanje razvoja emocija podrazu- mijeva razumijevanje naina na koji bioloki utemeljeni obrasci govornih gla- sova (Papousek, Jurgens i Papousek, 1992) i vidljivi emocionalni izrazi omo- guuju dojenetu i roditelju meusobnu komunikaciju, te naina na koji ti obrasci kasnije poprimaju oblike kulture i individualnosti. U ovom i sljedeim poglavljima katkada upotrebljavamo izraz skrbnik" kako bismo oznaili bilo koju osobu koja obavlja roditeljsku dunost. O majkama piemo vie nego o oevima, ne zbog toga to vjerujemo kako su oevi manje vani za emocionalni razvoj djece dojenake dobi, ve samo zbog toga to su u veini istraivanja o dojenadi sudjelovale majke, premda se u najnovije vrijeme to poinje mijenjati.

Teoiija o odvojenim emocijama prema teoriji dinamikih sustava

;

Sto se to razvija tijekom emocionalnog razvoja? Razmotrimo to pomou dviju teorija, kako bismo zaotrili neka pitanja i procijenili vanost odreenih zapaanja. Prva teorija je teorija o odvojenim emocijama, jedna verzija zamisli o po- stojanju malog skupa osnovnih emocija o kojoj smo raspravljali u etvrtom i petom poglavl ju. U istraivanjima razvoja u dojenakoj dobi njezini su najpoznatiji zagovornici Izard (primjerice, 1992) te Malatesta i suradnici (1989a). Ona je proizala iz Tomkinsove (1962) zamisli prema kojoj se svaka uroena emocija pojavljuje kao paket: postoji odreena emocija zajedno sa skupom tjelesnih promjena i osobitim izrazom lica, koji mehanizmom po- vratne sprege tu emociju pojaavaju. Prema tome, emocionalni su izrazi vanjski i vidljivi znakovi unutranjih programa. Tijekom razvoja oni se mije njaju. Prouavanje emocija kod djece dojenake dobi prua nam vane infor - macije zbog toga to kod tako male djece emocije moemo opaati prije nego to nastupe promjene uzrokovane kulturom. Druga je vrsta teorije teorija dinamikih sustava. Njezini najvaniji pre d- stavnici su Fogel i sur. (1992), Camras (1992) te Marc Lewis (1995). Prema ovoj teoriji ne postoje uroeni neurofizioloki programi, vidljivi znakovi, niti srni aspekti emocija kao to su izrazi lica. Umjesto toga, vei broj genetski utemeljenih komponenata organizira se u obrasce interakcije. Ova je teorija srodna teorijama koje smo prikazali u 4. poglavlju, prema kojima se emocije sastoje od komponenata. Meutim, postoji i razlika: u komponentnim teori- jama emocija kod odraslih osoba

158

Razumijevanje emocija

komponente se pojavljuju zajedno zato to ih izazivaju obiljeja okoline koja se pojavljuju zajedno (Ortony i Turner, 1990) . Prema Fogelovu razvojnom gleditu komponente se meusobno povezuju, postaju osjetljive na obiljeja okoline, ali takoer i ograniavaju jedna drug u kako se cijeli sustav razvija. Fogel dri da se u interakcijama takvih sustava sa socijalnim svijetom dogaaju daljnje meuovisnosti. Citav sustav osobe -s-drugim postaje samoorganizirajui i emocije se pojavljuju kao naini interakcije izmeu komponenata i vanjskih dogaaja. Takvi naini imaju prepoznatljiv vremenski tok - primjerice, poetak i zavretak epizode smijanja. Mnogi bioloki sustavi imaju samoorganizirajua svojstva i postoje matematike teorije takvih sustava. Vjerojatno je takoer da neuraln e mree i njihove interakcije s okolinom proizlaze iz nekoliko interakcijskih ogra nienja - prisjetite se iz prethodnog poglavlja eksperimenata Valensteina, i Kakolevvskija (1970) u kojima je utvreno da potpuno isto elektrino podraivanje mozga izaziva razliite obrasce ponaanja, ovisno o tome to se nalazilo u okolini. Fogelova hipoteza ima tri naela: (a) emocije se temelje na samoorganizirajuim dinamikim sustavima; (b) oni ovise o kontinuiranim nizovima akcija u odreenim okolinama, a ne samo o unutranjim pro- gramima; (c) kategorije emocija izgraene su od gradijenata vremena i inten- ziteta glasovnih, gestovnih i drugih obiljeja. Prema ovom gleditu emocije izlaze na povrinu - one proizlaze iz interakcija procesa nie razine, koji sami po sebi nisu emocije. Kao to moete zamisliti, postoje i brojna druga gledita, od kojih se neka nalaze izmeu teorija ove vrste. Za poetak, meutim, ostavimo teorije odvo - jenima, jer e nam to pomoi da raspoznamo vanost prikupljenih em- pirijskih podataka. Razmotrimo najprije debatu o tome pojavljuju li se i kada se pojavljuju odvojene emocije u djetinjstvu. Moe li se dojene razljutiti? Kada pokazuje da je ljuto, ima li to isto znaenje kao i kod odraslih osoba?

Izraavanje emocija tijekom prve godine ivota

Nema nikakve sumnje da se u ranoj dojenakoj dobi neke emocije ine zasebnima. Izraz lica koji pokazuje gaenje, primjerice, opaen je kod novo - roenadi kad im je dano da kuaju kisele tvari (Steiner, 1979). Ova jasna reakcija na odgovarajui podraaj pokazuje da novoroena djeca uistinu izraavaju gaenje. Jedna vrsta istraivanja sastojala se u tome da se od odraslih osoba trailo da pogledaju fotografije lica dojenadi i kau koje emocije dojene na njima izraava. Odrasle osobe dobro prepoznaju radost na licima djece uzrasta od 2 do 12 mjeseci (Emde i sur., 1985). Strunjaci istrenirani u jednoj od shema za kodiranje pokreta lica, koje smo opisali u 4. poglavlju, takve dojenake os - mijehe takoer su procijenili kao pokazatelje radosti (Oster, Hegley i Nagel, 1992). Premda se mala djeca doista osmjehuju, odnos tih osmijeha prema odgovarajuim podraajima manje je jasan (Sroufe i Waters, 1976; Wolff, 1987) . U prvim tjednima ivota osmijesi se pojavljuju tijekom faza sna u ko - jima se dogaaju ivahni snovi (spavanje s brzim pokretima oiju ili REM spavanje). Nakon prvog mjeseca ivota osmijesi se poinju pojavljivati uz njeno milovanje, a u dobi od dva mjeseca pojavljuju se esto u interakciji s roditeljem (Malatesta i sur., 1989.a). Prema tome, ako je osmjehivanje poka- zatelj

Pristupi shvaanju emocija

159

emocije, tada se radost moe pojaviti nekoliko sati nakon roenja. No ako REM spavanje jednostavno izaziva refleksno osmjehivanje, bez ikakvog unutranjeg stanja radosti, tada se jasni znakovi radosti ne pojavljuju sve dok dijete ne navri jedan ili dva mjeseca ivota (Sroufe, 1978). U dobi od tri mjeseca djeca se sasvim sigurno osmjehuju na iste vrste dogaaja koji i stariju djecu i odrasle takoer ine radosnima - pokazivanje panje, pozivanje na igru i tome slino. Lewis, Alessandri i Sullivan (1990.) pokazali su da se osmjehivanje takoer pojavljuje i onda kada djeca ovlada- vaju odreenim vjetinama. Oni su djecu dojenake dobi stavili u sjedalice za dojenad i na njihove su ruke privrstili uzice. Za djecu u jednoj situaciji po- vlaenje uzice ukljuivalo je kratki glazbeni ulomak: djeca stara dva, etiri, est i osam mjeseci ubrzo su nauila ukljuiti glazbu povlaenjem uzice. Ona

Slika 6.1 Fotografije male djece koja izraavaju emocije: (a) pozitivan ili radostan izraz, (b) negativan izraz. su pokazivala vie zanimanja i osmjehivanja negoli djeca kod koje je glazba ukljuivana neovisno o njihovu povlaenju uzice. Kao i kod odraslih, ovlada- vanje vjetinom djecu ini radosnom. Jedna se uloga dojenakih osmijeha sastoji u pobudivanju zanimanja odraslih osoba i izazivanju radosti kod njih. Malatesta i Haviland (1982) utvrdili su kako onda kada malo dijete pokazuje zanimanje za igru sa svojim roditeljima, roditelji takoer pokazuju poveano zanimanje. Huebner i Izard (1988) majkama su pokazivali slike izraza lica dojenadi. Majke su izvijestile o tome da se kada vide izraze pozitivnih emocija ili interesa osjeaju dobro i d a bi tom djetetu priale, igrale se s njime, stupile s njime u interakciju i poka - zivale mu ljubav. Prema tome, ak i prije nego to dojene moe usmjeriti svoje emocionalne izraaje prema specifinim ljudima, njegovi osmijesi imaju sposobnost da uvuku od raslu osobu u njenu interakciju s njime. Odraavaju li ti osmijesi doista radost ili su samo refleksni pokreti lica manje je vano, nego to je njihova uloga pospjeivanja pozitivnih odnosa.

160

Razumijevanje emocija

Dokazi o ranom izraavanju zasebnih negativnih emocija znatno su prob- lematiniji. Neki istraivai, kao to su Oster, Hegley i Nagel (1992), tvrde da negativni izrazi kod male djece pokazuju samo nediferenciranu uznemire- nost. Drugi, poput Izarda i Malateste (1987), tvrde kako se ve od rane doje- nake dobi mogu vidjeti zasebni izrazi straha, ljutnje i tuge. Kao to smo opisali u 4. poglavlju, postoje dvije sheme za analiziranje izraza lica: Izardov (Izard, 1979) i njegova kasnija modifikacija AFFEX (Izard i sur., 1983) te Osterov Baby-FACS (Oster i Rosenstein, u tisku) koji je zapravo adapta- cija Ekmanova i Friesenova (1978) FACS-a namijenjena djeci dojenake dobi. Oster, Hegley i Nagel (1992) uzeli su 19 fotografija djece dojenake dobi koje su na sustavu procijenjene kao odvojene negativne emocije (ljutnj a, tuga, gaenje), a zatim su ih ponovno procjenjivali pomou Baby- FACS sustava. Za svega tri od devetnaest fotografija FACS sustavom pro- cijenjeno je da pokazuju istu emociju kao to je procijenjeno i MAX -om. Uz tako nisku razinu slaganja istraivanja koja koriste razliite sustave kodiranja vjerojatno e rezultirati razliitim zakljucima o tome koje se emocije po- javljuju tijekom razvoja i kada. Neki istraivai jednostavno kodiraju djetetov izraz lica -zadovoljava li on kriterije kodiranja, zakljuuje se o specifinim negativnim emocijama. Na ovaj nain istraivai koji su upotrebljavali sustav, uoili su izraze ljut- nje, tuge i bolne uznemirenosti kod tromjesene djece za vrijeme igre s majkom, odvajanja od nje i ponovnog susreta s njome (Malatesta i sur., 1986). Izard, Hembree i Huebner (1987) snimali su djecu staru dva, etiri, est i osanmaest mjeseci dok su primala injekcije redovitog cjepiva protiv dif- terije i drugih bolesti. Sva dvomjesena djeca imala su bolno -uznemiren izraz, 96% pokazivalo je ljutnju, a 44% tugu. Drugi su istraivai takoer primijetili izraze ljutnje kod djece mlae od godinu dana. Prisjetite se da je u eksperimentu koji su proveli Lewis, Alessan- dri i Sullivan (1990) jedna skupina djece ukljuivala kratki glazbeni ulomak povlaenjem uzice koja im je bila privrena za ruku. Dvomjesena djeca u takvim su uvjetima pokazivala vie ljutnje i vrpoljenja onda kada njihovo po vlaenje uzice vie nije ukljuivalo glazbu negoli onda kada su mogla ukljuiti glazbu. Ljutnju moemo oekivati kao reakciju na frustraciju, i upravo to je ono to se ovdje pokazalo. Meutim kao odgovor na ovakvu frustraciju djeca su takoer pokazivala i vie straha, tuge i vrpoljenja. Ovaj nalaz dovodi do problematinog teorijskog pitanja. Kada vidimo izraz lica koji izgleda poput straha, ali ga vidimo kao reakciju na neto za to se smatra da ne predstavlja podraaj koji obino izaziva strah, moemo li takav izraz lica zvati strahom? Zbog toga neki ljudi tvrde kako je pravi test za pitanje doivlja vaju h mala djeca odvojene emocije samo to ako pokazuju specifian izraz lica kao odgovor na odgovarajui podraaj. To su strogi kriteriji za prisutnost odvo- jenih emocija: emocija nije tek izraz lica, ve izraz lica u odgovarajuem kon- tekstu. Elegantno zamiljeno istraivanje Hiatta, Camposa i Emdea (1979) prua nam uvid u povezanost izmeu unutranjih stanja, izraza lica i podraaja. Oni su djecu uzrasta od deset do dvanaest mjeseci stavili u est podraajnih situa- cija. Poli su od sljedeih hipoteza: igranje skrivaa (ku-kuc) ili igranje igrakom izazvat e radost; stavljanje na napravu koja se naziva vizualnim ponorom (vidjeti sliku 6.2) ili prilaenje nepoznate osobe izazvat e strah:

Pristupi shvaanju emocija

161

Slika 6.2 Fotografija vizualnog ponora. Dijete ima dojam strmog ponora - uoa- vate sitniji izgled kockastog uzorka s desne strane djetetova desnog koljena - no de- bela staklena ploa sigurno podrava dijete dok puzi prema svojoj majci (Gibson i Walk, 1960). gledanje nekog predmeta kako nestaje (pomou tahistoskopa i ogledala) ili male arolije u kojoj se jedna igraka sakriva i zamjenjuje drugom, izazvat e iznenaenje. Komponente djetetova izraza lica kodirane su koritenjem obiljeja koja su opisali Ekman i Friesen (1978). Da bi se zakljuilo kako po- stoje odvojene emocije, trebaju biti zadovoljena dva kriterija: kao odgovor na odreeni podraaj, predvien izraz lica treba se pojaviti ee od bilo kojeg nepredvienog izraza lica; primjerice, kao reakcija na vizualni ponor ili na prilaenje nepoznate osobe mora se znatno ee pojaviti izraz straha nego izraz iznenaenja; predvien izraz lica mora se pojaviti znatno ee u prikladnoj po - draajnoj situaciji nego u drugim podraajnim situacijama; primje- rice, izraz straha mora se ee pojaviti kao reakcija na vizualni ponor i prilaenje nepoznate osobe nego kao reakcija na predmet koji nestaje ili na zamijenjenu igraku.

Hiatt, Campos i Emde utvrdili su da mala djeca doista izraavaju radost: oba su kriterija bila zadovoljena. Strah je najslabije udovoljavao kriterijima. Kao odgovor na podraaje za koje se pretpostavljalo da bi trebali izazvati strah, djeca su pokazivala niz razliitih izraza lica, a nepredviene izraze lica pokazivala su znatno ee negoli izraz straha. Meutim jedna od po draajnih situacija za koju se pretpostavljalo da bi trebala izazvati strah, doista je ee izazivala strah nego situacije za koje se predvialo da e izaz - vati radost ili iznenaenje. U podraajnim situacijama koje su osmiljene za izazivanje iznenaenja, predvieni izraz lica opaen je ee nego nepred- vieni izrazi lica. Medutim izraz iznenaenja jednako se esto pojavio i u situacijama za koje se pretpostavljalo da izazivaju strah i radost. Prema tome, radost u veo j mjeri udovoljava kriterijima za odvojene emocije nego druge dvije ispitivane emocije.

162

Razumijevanje emocija

Ovi nalazi pokazuju kako tvrdnja da kod djece dojenake dobi postoji ve - lik broj odvojenih emocija ima odreene tekoe. Nema sumnje da mala djeca pokazuju razliite izraze lica, no ini se kao da ti razliiti izrazi lica moda nisu izravno povezani s unutranjim emocionalnim stanjima, osim u sluaju radosti. Neki naturalistiki podaci dalje ilustriraju ovo pitanje. Camras (1992.), is - traivaica u podruju emocija, nainila je videosnimke izraza lica svoje kerke Justine tijekom prve godine njezina ivota. Uz to je takoer vodila i paljive biljeke o okolnostima u kojima se svaki izraz lica pojavio. Koristei Izardovu shemu kodiranja AFFEX, Camras je utvrdila da je Ju stine u prvim mjesecima svoga ivota pokazivala izraze gadenja, straha, uznemirenosti - boli i ljutnje. Meutim, njezini izrazi lica esto se nisu pojavljivali uz oeki- vane podraaje. Primjerice, Justine je pokazivala izraz straha dok je protesti- rala zbog toga to je hrane. Premda je mogue da se osjeala uplaeno, nje - zina je majka smatrala kako u tim okolnostima to ba i nije vjerojatno. Dok je dobivala gorak vitamin, pokazivala je izraz tuge. Zbog ega bi taj podraaj trebao izazvati tugu? Camrasova je pribavila puno ovakvih opaanja epizoda u kojima se podraajne okolnosti ne ine sukladnima djetetovu emocional nom izrazu. Ako tijekom dojenake dobi djeca ne pokazuju niz odvojenih emocija koje odgovaraju odvojenim unutranjim emocionalnim doivljajima, kako onda moemo protumaiti ove razliite izraze lica? Neki smatraju da dojenad doivljava nediferenciranu uznemirenost (Oster, Hegley i Nagel, 1992), premda njezin doivljaj moe biti razliitog intenziteta. Camrasova je (1992) elaborirala ovo gledite: veina negativnih emocionalnih izraza kod do- jenadi moe se kodirati kao uznemirenost-bol, kao ljutnja ili pak kao mjeavina razliitih odvojenih izraza. Kada ine negativne izraze lica djeca esto kontrahiraju miie orbiculciris oculi i sklapaju oi. Prema AFFEX-u, jedina je razlika u kodiranju izraza uznemirenosti-boli i ljutnje to to su kod ljutnje oi otvorene. Kod djece dojenake dobi negativni izrazi lica sasvim sigurno postoje, ali su razliitog intenziteta: kod visokog intenziteta AFFEX-om taj se izraz lica kodira kao uznemirenost-bol, kod neto slabijeg intenziteta kao ljutnja, a kod niskog ili slabog intenziteta kao tuga. Kako se razvoj odvija, tako dolazi do promjena u izrazima lica. Camrasova vjeruje kako su emocije komunikacije koje se mijenjaju kako se mijenjaju i djetetove potrebe. Ona podupire Fogelovo gledite o dinamikim sustavima: u odrasloj dobi vidljivi su razliiti obrasci emocija, ali u dojenakoj dobi oni ne postoje. Tijekom razvoja ti razliiti obrasci spajaju se u svoje prepoznatljive oblike, u funkciji unutranjih ogranienja i interakcija s drugim ljudima. Ovaj smo odjeljak zapoeli dvjema teorijama: Izardovom (1991) teorijom o odvojenim emocijama i Fogelovom teorijom dinamikih sustava. Govorei o nainu na koji se odvija emocionalni razvoj, te teorije istiu razliite stvari. Jedna od tekoa u njihovu procjenjivanju sastoji se u tome to je iznimno teko konstruirati kljune testove. Kada se promatraju s razliitih gledita, podaci koji se protivnicima jedne teorije ine opovrgavajuima, njezinim se zagovornicima ine podupiruima - pogledajte komentar Fogela i Reimersa (1989) te kasniju repliku Malateste i sur. (1989b). Iz ranije rasprave poznato nam je da tijekom prve godine ivota djeca mogu pokazivati razliite izraze lica, koji odgovaraju zamislima odraslih o tome kako izgledaju specifini izrazi lica za pojedine emocije. Meutim, ne znamo jesu li ti izrazi lica valjani pokazatelji unutranjeg doivljaja odgovarajuih emocija. Budui da s tako malom djecom nemamo mogunosti razgovarati, ne moemo znati to ona osjeaju. Najbolji nain pogaanja kojim raspolaemo jest to da ih izloimo neemu to bi trebalo izazvati unutranji doivljaj odreene emocije: pri- mjerice, stavljanje na vizualni ponor trebalo bi izazvati strah. Reagiraju li djeca na takav podraaj neoekivanim emocionalnim izrazom, postoje dvije mogunosti. Jedna je da ne postoji uvijek isti odnos izmeu unutranjeg emo - cionalnog doivljaja i izraza lica. Takvo se

Pristupi shvaanju emocija

163

tumaenje suprotstavlja gleditu o odvojenim emocijama. Drugo je objanjenje, meutim, kako situacija za koju pretpostavljamo da izaziva unutranji doivljaj straha ne izaziva strah kod svakog djeteta. Neka djeca mogu biti iznenaena ili frustrirana. Obje su teo - rije podjednako vjerojatne. Premda kljune provjere ovih teorija jo nisu na pomolu, te nas teorije usmjeravaju u razliitim smjerovima. Teorija o odvojenim emocijama usmjerava nas prema sazrijevanju uroenih, unaprijed pri premljenih, gotovih struktura. Teorija dinamikih sustava usmjerava nas prema transakcijama osobe i okoline u kojima veze izmedu unutranjih doivljaja i njihova vanjskog izraavanja nisu unaprijed odreene. Na vlastiti zakljuak jest da se negativne emocije u dojenakoj dobi ne razlikuju dobro jedne od drugih. Mi mislimo kako je malo vjerojatno da su unutranji doivljaji emocija i njihovi vanjski izrazi kod sasvim male djece povezani u odnosu 1 : 1. Meutim tijekom razvoja unutranja stanja doista postaju u veoj mjeri odijeljena i sve organiziranija. Ona se, takoer, kod svakog pojedinca i u svakoj kulturi izraavaju na karakteristine naine. Unu- tranji doivljaji emocija povezani su sa spremnou na djelovanje. Kao takva, ta su unutranja stanja ee povezana negoli nepovezana s odreenim obrascima izraajnog ponaanja: izrazima lica, bojom glasa itd. Meutim okolinski utjecaji vani su u oblikovanju kako unutranjih doivljaja, tako i naina na koji se izraava sprenmost na djelovanje. Teorija dinamikih sus - tava postaje privlanom kada se naglasak stavlja na povezanost izmeu po - jedinca i okoline u stvaranju ovih obrazaca reagiranja. Prije nego to napustimo ovu polemiku, razmislimo na trenutak o ulozi emocija u ivotu djece dojenake dobi. Djetetov osmijeh roditelja ini sret- nim i zainteresiranim kao da se djetetova radost izravno komunicira. Djete- tovo izraavanje negativnih emocija signalizira da neto nije u redu. Roditelj e tada vjerojatno uzeti dijete u naruje, pruiti mu utjehu, ponuditi hranu i uzeti u obzir niz drugih moguih razloga djetetove uznemirenosti. Tijekom prve godine djetetova ivota, dok ono jo nije pokretno, sposobnost roditelja da razlikuje neto vie nego samo negativne i pozitivne emocije nema ba puno smisla. Umjesto toga, kako bi otkrio znaenje djeteto vih signala roditelj poklanja panju kontekstu: koliko je sati prolo od kada je dijete posljednji put jelo (Richards i Bernal, 1972)? Je li starija sestra udarila dijete? Je li u sobu ula nepoznata osoba? Je li se dijete preokrenulo na otru igraku? Fin ije razlikovanje negativnih emocija postaje vano tek onda kada se dijete pone samostalno kretati i funkcionirati na odreenoj udaljenosti od ro - ditelja.

Razvojne promjene u izazivanju emocija

to se mijenjaju djetetove sposobnosti signaliziranja razliitih emocija kako dijete raste, tako dolazi i do znaajnih promjena u vrstama podraaja koji emocije izazivaju. Scarr i Salapatek (1970) proveli su eksperimente ko- jima su dokazali neke od tih promjena u prve dvije godine ivota. Oni su djecu uzrast a od dva mjeseca do dvije godine izloili nepoznatim osobama, vizual - nom ponoru, klaunu koji iskae iz kutije, igraki-psu koji hoda, glasnim zvukovima i osobi koja je nosila masku. Vrlo mali broj djece mlae od sedam mjeseci pokazivao je izrazitiji strah ili uznemirenost na bilo koji od ovih po- draaja. S poratom dobi do uzrasta od dvije godine djeca su sve vie pokazi- vala prestraeno izbjegavanje vizualnog ponora te sve izraeniji strah od

164

Razumijevanje emocija

nepoznatih osoba i osoba s maskom. Njihov je strah od glasnih ili iznenadnih zvukova te od nepoznatih igraaka pokazao drugaiji obrazac: za te po - draaje strah se pojavio u dobi od oko sedam mjeseci, krajem prve godine ivota dosegao je svoj maksimum, a nakon toga njegov je intenzitet poeo slabjeti (vidi sliku 6.3).

N=(11) (17) (22) (22) (12) (5) Dob (u mjesecima)

------ pas .............. klaun ------------glasni zvukovi

N=(11) (17) (22) (22) (12) (5) Dob (u mjesecima)

Slika 6.3 Postotak djece koja pokazuju strah od (a) vizualnog ponora te (b) igrake-psa, glasnih zvukova i klauna koji iskae iz kutije, u funkciji
a' c S >
-o

dobi (Scarr i Salapatek, 1970).

100
afriki Bumani \ (n=2S)

Slika 6.4 Postotak djece koja plau tijekom odvajanja od osobe kojoj su privrena. Krivuljepokazuju razvoj- ni tok straha od odvajanja kod djece afrikih Bumana, Indijanaca iz Gvatemale, obitelji nieg drutvenog stalea iz Antigve i Gvatemale te djece iz jednog izraelskog kibuca (Kagan i sur., 1980).

ja ^

o z, c a > o ^ > <j

c

80

60

a. c* <t>

O a>
T

40
/ /, ... . / / Indijanci (Gvatemala) ,
=

\ Antikva, Gvatemala (n=36) , . ' izraelski kibuc

( -1 )

>o5/3 f J 20
0

10 15 20 25 30 35

Dob (u mjesecima)

Pristupi shvaanju emocija 165 Kasnije u djetinjstvu olazi do daljnjeg razvoja. Djeca predkolske dobi najvie se boje imaginarnih stvari: udovita, duhova, zastraujuih snova. Poetkom kolovanja najizraeniji su strahovi u vezi s tjelesnim ozljedama i fizikim opasnostima (Bauer, 1976), dok u adolescenciji prevladavaju soci- jalni strahovi (Bamber, 1979). Neki su dogaaji univerzalno zastraujui. Uznemirenost prilikom odva - janja od osobe kojoj je dijete privreno jedan je od takvih dogaaja. Kao to je istaknuo Bowlby (1973), razvoj tog straha praen je i sve veim oprezom prema nepoznatim osobama prema ljudima kojima dijete nije privreno. Uznemirenost zbog odvajanja od bliske osobe pojavljuje se u drugoj polovici prve godine ivota, maksimalni intenzitet dostie u dobi izmeu 15 i 18 mje- seci, a zatim se poinje smanjivati, tako da su u dobi od tri godine vrlo burne reakcije na odvajanje ve prilino rijetke. Premda je ovakav obrazac ovog straha univerzalan, on takoer ovisi i o kontekstu. Ako dijete samo otpue ili odgega od roditelja, tada pokazuje znatno manju uznemirenost nego onda kada je roditelj taj koji odlazi (Rhein- gold i Eckerman, 1970). Djeca su takoer manje uznemirena ako njihovi ro - ditelji naputaju dom odlazei kroz vrata kroz koja redovito odlaze nego onda kada odlaze kroz neuobiajena vrata (Littenberg, Tulkin i Kagan, 1971). Prema tome, djeca dojenake dobi procjenjuju dogaaje, a nepozna- tost je jedna od odrednica njihove uznemirenosti i reakcije izbjegavanja.

Dojenake sposobnosti razlikovanja emocija kod drugih ljudi i reagiranja na te emocije

Razmotrimo sada koje informacije djeca imaju i koliko rano percipiraju emocije kod drugih ljudi. Kakve uinke na malo dijete imaju emocije drugih ljudi? Jedan je od izazova razvojnih istraivanja otkriti imaju li djeca dojenake dobi neka znanja - kada su djeca mala to ih ne moemo izravno pitati. Uo- biajena metoda kojom se to ispituje jest metoda privikavanja (habituacije), koja se temelji na spoznaji da dojene due promatra nove strukture od onih koje su mu ve poznate. Prema tome, prikae li se dojenetu radosno lice, ono ga dugo vremena promatra, a zatim skrene pogled. Prikae li mu se zatim jo jedno radosno lice, moemo oekivati da e ga dijete samo kratko pogle- dati, jer mu taj izraz lica nije nov. Meutim prikae li mu se potom tuno lice, moemo oekivati da e ga dijete dugo promatrati, jer mu je taj izraz lica nov. Pomou ovakve metodologije moemo utvrditi to su u vezi s emocijama djeca dojenake dobi sposobna razlikovati. Field i suradnici (1982) koristili su ovu metodu kako bi utvrdili mogu li no- voroena djeca razlikovati emocionalne izraze. Djeca koja su bila stara 36 sati promatrala su odraslu osobu koja je svojim licem izraavala radost, izne- naenje i tugu. Dijete se prvo priviknulo na jedan izraz lica, a zatim je vidjelo novi izraz lica. Kada se priviknulo na drugi izraz lica, prikazan mu je trei. Djeca su se uistinu privikavala i odvikavala (dishabituirala) od tri razliita emocionalna izraza. Osim toga, pokazivala su takoer i odreenu sposobnost imitiranja emocionalnih izraza koje su gledala. Ona su u veoj mjeri otvarala usta i oi kada su promatrala odraslu osobu koja je izraavala iznenaenje, u veoj su mjeri prila i vjesila usne kada je odrasla osoba izraavala tugu i vie su irila usne kada je odrasla osoba izraavala radost. Haviland i Lelwicka (1987) potvrdili su ove nalaze na djeci staroj deset tjedana.

166 Razumijevanje emocija Zakljuak ovih istraivanja bio je da prije nego to djeca imaju razvijene vee mogunosti uenja, ona su sposobna razlikovati emocije koje izraava jedna te ista odrasla osoba i mogu imitirati neke aspekte tih emocija. Ovakav zakljuak podrazumijeva postojanje genetski utemeljenog mehanizma pre- poznavanja emocionalnih izraza i njihova stvaranja, koji se moda moe obja - sniti pomou teorije o odvojenim emocijama. Ali mogue je da je u stva - ranju ovog zakljuka preskoena jedna stepenica (Nelson, 1987) -moda se djeca privikavaju na druga obiljeja lica, a ne na ona koja doista pokazuju emocije. Prisjetite se kako su sloena razlikovanja u AFFEX-u ili u FACS-u potrebna da bi se identificirali emocionalni izrazi. Prisjetite se takoer kako je suptilan znak kojim se pravi osmijeh, koji ukljuuje i kontrakcije miia oko oiju, razlikuje od lanog osmijeha u kojem se pomiu samo usta. Caron, Caron i Myers (1985) dokazali su da mala djeca najvjerojatnije ne mogu razlikovati emocionalne izraze kao takve. Oni su djeci uzrasta od etiri

Slika 6.5 Podraaji upotrebljavani u eksperimentu koji su proveli Caron, Caron i Myers (1985). Kod djece koja su se priviknula (habituirala) na ljutito lice s vidljivim zubima nije dolo do reakcije odvikavanja (dishabituacije) kada su im prikazana nova lica (na desnom dijelu slike) koja se osmjehuju uz takoer vidljive zube. do sedam mjeseci prikazivali fotografije ena koje su pokazivale lju tnju i ra- dost, pri emu su zubi ili bili vidljivi ili se nisu vidjeli. Djeca su bila sposobna razlikovati lica na kojima su se vidjeli zubi od onih na kojima se zubi nisu vi- djeli, ali ako su se zubi vidjeli i na ljutom i na radosnom licu, tada ih nisu mo- gla razlikovati. Prema tome, djeca dojenake dobi mogu prepoznati istaknuta obiljeja lica, no ta se obiljeja ne moraju podudarati s onima na temelju kojih se razlikuju emocije. Caron, Caron i MacLean (1988) nastavili su istraivati dalje kako bi ispitali kada mala djeca doista razlikuju kljune aspekte emo cionalnih izraza. Oni su djecu dojenake dobi privikavali na jedan emocio - nalni izraz lica i boju glasa i to za est razliitih odraslih osoba. Djeca su zatim vidjela i ula dvije nove odrasle oso be koje su pokazivale i novi izraz lica i izraz lica koji im je ve bio poznat. Kada su djeca bila priviknuta na

Pristupi shvaanju emocija 167 radostan ili tuan izraz lica, a zatim im je prikazan novi izraz lica (tuan ili radostan) koji je proizvela nova odrasla osoba, djeca stara pet mjeseci bila su sposobna razlikovati emocionalne izraze kao takve. Meutim, djeca stara etiri mje- seca to nisu mogla. Djeca stara pet mjeseci nisu mogla razlikovati radost i ljutnju, ali djeca stara sedam mjeseci jesu. Kada su eksperimentatori nastavil i dalje istraivati, uklonivi glas i pokazujui samo lica odraslih osoba, djeca stara pet mjeseci i dalje su mogla razlikovati radost i tugu, ali ak ni sed - momjesena djeca nisu mogla razlikovati radost i ljutnju samo na temelju izraza lica. Prema tome, prije dobi od etiri mjeseca djeca ne razlikuju razliite emocionalne izraze lica koje proizvedu razliite odrasle osobe i vjerojatno prije mogu razlikovati emocije na temelju glasa nego vizualno. Glas je vaan za emocionalnu komunikaciju i Fernald (1989) je pokazao da odrasle osobe djetetu dojenake dobi govore drugaijom bojom glasa nego to govore drugoj odrasloj osobi. Tom posebnom, tzv. majinskom go- voru, djeca poklanjaju veu panju i za vrijeme govora namijenjenog ba njima pokazuju vie pozitivnih emocija. Djeca starija od pet mjeseci mogu razlikovati emocionalne poruke kojima se izrie odobravanje ili zabrana i to bilo na jeziku svojih roditelja ili na jeziku kojim njihovi roditelji ne govore. Djeca pokazuju vie pozitivnih emocija na odobravanja , a vie negativnih emocija na zabrane (Fernald, 1993). U dobi od sedam mjeseci djeca mogu spojiti izraz lica s odgovarajuom bojom glasa. Walker Andrews (1986) prikazivao je djeci staroj pet i sedam mjeseci filmove na kojima su izraavane emocije radosti i ljutnje. Snimio je takoer i glasove koji su pratili izraavanje tih emocija. Na filmu su usta bila skrivena, tako da dijete nije moglo povezati micanje usana s glasom. U dobi od sedam mjeseci djeca su dulje gledala snimke izraza lica koje su odgovarale glasu koji su sluala negoli one snimke na kojima izrazi lica nisu odgovarali glasu koji su ula. Medutim u dobi od pet mjeseci, djeca nisu bila sposobna za takvo razlikovanje. Prema tome, jasno je da u prvim mjesecima ivota djeca imaju sposobnosti izraavanja i percepcije emocija koje su primjerene njihovim potrebama u odnosima s drugim ljudima. Ona mogu signalizirati svoju uznemirenost od prvih trenutaka ivota, a ubrzo zatim mogu signalizirati i radost. Ona takoer mogu prepoznati razliite oblike emocionalnih stanja svojih roditelja, osobito na temelju boje glasa. Strog zahtjev prema kojem se prepoznavanje emocija mora dokazati za nekoliko razliitih osoba veini djece nije potreban budui da imaju samo jednu ili dvije osobe koje najveim dijelom vode brigu o njima. Mogue je, tovie, da sposobnosti imitacije koje djeca pokazuju ve prvih sati svoga ivota imaju za njih vane emocionalne posljedice. Melzoff je (1993) demonstrirao te sposobnosti i pretpostavio da pokreti lica kojima dijete imitira emocionalne izraze odraslih osoba mogu kod djeteta izazvati emocije. To se moe dogoditi bilo zbog toga to postoje odvojeni neuralni programi emocija koji se pokreu kada se aktivira bilo koji njihov dio, pa e u tom sluaju emocija izazvana kod djeteta biti ista kao i emocija koju pokazuje roditelj, ili pak zbog toga to pravljenje odreenog izraza lica utjee na odreeni mod u dinamikom samoorganizirajuem sustavu. U oba sluaja to bi moglo znaiti da je djeja imitacija emocionalnih izraza dr ugih osoba vana za dijeljenje emocionalnih stanja s roditeljem ili drugom osobom koja o dje - tetu brine (Stern, 1985.; Trevarthen, 1979). Do uzrasta od godinu dana raz- viju se sposobnosti koje djeci omoguuju sudjelovanje u sloenim interakci - jama.

Izgradnja djetetovih odnosa s drugima

Kakva je uloga emocija u izgradnji odnosa s drugima? Emocije pokazuju odvija li se

168

Razumijevanje emocija

neka interakcija dobro ili je potrebno izvriti odreena prilagoa - vanja. Ovdje, primjerice, iznosimo opis majke slijepog djeteta starog tri i pol mjeseca, koje sjedi u stolici za dojene. U tom primjeru vidljivo je kako majka reagira na djetetove emocionalne signale i regulira vlastito ponaanje kako bi se slagalo s ponaanjem njezina djeteta. Ovaj odjeljak preuzet je od Alsa. Tronicka i Brazeltona (1980). ... majka se pribliava i prijateljskim, pomalo grlenim glasom govori: Bok, mrvice. Bok, mrvice. Marci pribliava lice jo vie prema majci, otvara usta i usmjerava svoj kaiprst prema njoj. Veoma je mirna, a njezino je lice otvoreno prema majci. Majka se naginje vrlo blizu, dodiruje Marcinu desnu ruku i svojim licem gotovo dodiruje lice djevojice. Govori toplim, pjevueim glasom: Sto to radi? Jo nekoliko puta ponavlja: to to radi? i svojim licem mazi lice djevojice. Marci se oslanja natrag, jo uvijek upijajui svaki dodir i zvuk ... Majka dodiruje Marcin nos. Marci se istog trenutka uznemiri i uzmie prema natrag, plazi jezik te otvara i zatvara usta. Majka juputa i kae: Da! Sjeda malo dalje i njeno kae: Lijepo si se vozila! Ba si se lijepo vozila! Na te rijei Marci se ponovno umiruje, podie obrve, otvara usta i poludi za svo jom mamom. Majka sada klizi svojim prstima prema gore po Marcinoj ruci i trbuhu govorei kroz igru: to to radi? to to radi? Marci primie svoje lice blie majinu licu. Majka naizmjence primie svoje lice blie Marcinu i od mie ga od nje te u ritmu svojih pokreta govori: Aaa -bu! Aaa-bu! Aaa-bu! Marcina usta iroko su otvorena. Njezina ramena podignuta su prema majci, a njezina desna ruka pomie se u ritmu majina glasa. Zatim se naglo iroko osmjehne, ostajui licem i tijelom i dalje privezana za svoju majku. Majka to nagrauje govorei mrmoreim glasom: Kakav divan osmijeh! Aaa -bu! Jo jednom izgovara: Aaa-bu! Zatim itavo Marcino tijelo pomie prema sre- dini. Marcino se lice mijenja. Majka se odmah vraa igri Aaa-bu, pribliava- jui svoje lice jo blie Marcinu licu nego to je to inila prije. Marci se jo jed - nom oputa, iroko otvara usta, podie desnu ruku, podie obrve i ponovno se poinje smijeiti. (Als, Tronick i Brazelton, 1980., str. 30) Ovdje vidimo vjeto usklaenu interakciju u kojoj majka promatra djete - tovo emocionalno stanje i usklauje svoje reakcije s njim. Kako bi ukljuila dijete u interakciju, majka zapoinje tzv. majinim govorom, inei velike promjene u intonaciji svoga glasa, ime privlai djetetovu panju (Fernald, 1989). Ona se primie vrlo blizu djetetu i mazi ga. Podraivanje se postupno pojaavajer majka dodiruje djevojicu i pria joj. Majka je osjetljiva na razinu djetetova uzbuenja pa se stoga malo povlai kada se djevojica uznemiri, a zatim ponovno otpoinje interakciju, ali ovaj put neto manje intenzivno. Majka igra glasovno -dodirnu igru. Svojim osmijehom Marci majci signalizira svoje uivanje u igri. Kada je majka pomakne u njezinoj sjedalici, Marci si- gnalizira kako ne eli da igra prestane. Kada majka ponovno zapoinje igru, Marci ponovno pokazuje svoje zadovoljstvo. Stern je (1985) takoer doao do slinih nalaza, utvrdivi da kada se malo dijete smijei tada roditelj vrlo esto odraava taj radostan izraz, ali na drugaiji nain - primjerice, svojim glasom: Ooooh. Kakav divan osmijeh. Field (1994) smatra da roditelj pomae regulirati razinu djetetove pobuenosti na taj nain to ita djetetove signale, dri takt s njime i mijenja okolinu kako bi odrao za dijete najbolju razinu podraivanja. Ovo dranje takta naziva se usklaivanjem. Ono ut-

Pristupi shvaanju emocija

Iera !gra

169

6.6 Dijagrami prijelaza dojenadi u razliita stanja kada su njihove majke bile (a) u normal - stanju te (b) depresivne. Proporcija vremena provedenog u svakom stanju prikazana je velii - n ~ l<xuga. Debljina strelica pokazuje uvjetnu vjerojatnost, a numerike vrijednosti napisane su uz strelice.Iscrtkanestrelicepokazujuuvjetnevjerojatnostizakojejep< 0.05 (CohniTronick, 1983).
Protest

jee na djetetovu dobrobit; bez njega moe doi do poremeaja u organizaciji djetetova ponaanja. Uloga emocija u reguliranju interakcija izmeu majki i male djece doka - zana je takoer i eksperimentalno. Cohn i Tronick (1983) pokazali su vanu ulogu emocija u interakcijama izmeu majke i malog djeteta ispitujui to se dogaa onda kada majke svojoj djeci uope ne pokazuju emocije. U tom ek- sperimentu sudjelovalo je dvanaest djevojica i dvanaest djeaka. Dijete je sjedilo u sjedalici za dojene, a majka je sjedila licem okrenutim prema dje- tetu. U jednoj eksperimentalnoj situaciji (koja se nazivala ravnodunom) majkama je reeno da se zagledaju u svoje dijete, govore jednolinim, neza- nimljivim i monotonim glasom, da im lice bude bezizraajno, da pokrete t ijela svedu na najmanju moguu mjeru te da svoje dijete ne dodiruju. To je suprotstavljeno trominutnim razdobljima u kojima se majka ponaala nor- malno. Djeca su snimana kamerom na videovrpcu. Kada su majke pokazivale ravnodunost, djeca su u veoj mjeri pokazivala oprez, vie su protestirala, pokazivala su vie kratkih pozitivnih emocionalnih izraza, bila su znatno loije organizirana i u veoj su mjeri dolazila u negativna emocionalna stanja. Za vrijeme normalnih interakcija djetetovo se ponaanje kretalo u krugu iz- meu igre, kratkih pozitivnih izraza i motrenja. Kada je jednom uspostavljen takav pozitivan krug, postojala je manja vjerojatnost ulaska u negativno emo- cionalno stanje. Prema tome, ak i kod djece u dobi od svega tri mjeseca emocije reguli raju interakcije s drugim osobama. Djetetovo izraavanje radosti signalizira da su njegovi ciljevi postignuti. Negativni emocionalni izrazi signaliziraju da se in- terakcija za dijete ne odvija dobro. Iz opisa majine interakcije s Marci moemo vidjeti da majka obraa panju na djetetove signale, tumai ih kao poruke o interakciji i u skladu s njima mijenja svoje ponaanje. Tronick, Cohn i Shea (1986) to su nazvali modelom uzajamne regulacije: emocionalne po- ruke se razmjenjuju, tako da svaki partner postie vlastite ciljeve u koordina- ciji s ciljevima drugog partnera. Emocije su komunikacije: dijete signalizira roditelju, roditelj signalizira djetetu i oboje mijenjaju svoje ponaanje u skladu s time. Ovaj razvoj smislene komunikacije obuhvaen je i Wolffovim pomnim etolokim istraivanjima male djece u njihovim domovima tijekom prvih est mjeseci ivota. Wolff je opaao 22 djece, u prosjeku 30 sati, tijekom njihova prvog mjeseca ivota, prva tri mjeseca ivota ili prvih est mjeseci

170

Razumijevanje emocija

ivota. ak i u prvim tjednima ivota djeca su se vie osmjehivala glasu svoje majke nego glasu istraivaa. Tijekom prvih est tjedana vie su se smijeila glasovima nego licima, no nakon estog tjedna takav se obrazac promijenio i djeca su se poela vie osmjehivati licima. Tijekom sljedeih mjeseci koliina osmjehivanja se smanjivala kako se poveavalo glasanje. Vrijeme koje je proteklo od trenutka kada je dijete ulo majin glas pa do trenutka kada se nasmijeilo, takoer se produavalo kako se dijete pribliavalo treem mjesecu ivota. To se dogaalo zbog toga to su djeca poela pogledom traiti izvor glasa i nasmijeila bi se samo onda kada su ga pronala. Prema tome, na samom poetku stvaranja meusobne veze djeca svojim roditeljima pokazuju koliko su im vani, veui ih uz sebe emo- cionalnom komunikacijom namijenjenom samo njima. Razvija se takoer i djetetova sposobnost pravovremenog emocionalnog reagiranja, pa emocio- nalne reakcije postaju uistinu komunikativne. Umjesto da se smijee bestje lesnom glasu, djeca se osmjehuju onda kada netko moe primiti njihovu po- ruku. Istananost u komunikacijskom procesu moe se vidjeti i u nainu na koji se tijekom prve godine ivota izraava ljutnja. Stenberg i Campos (1990) ispi- tivali su na to djeca usmjeravaju svoju ljutnju. Djecu u dobi od jedan, etiri i sedam mjeseci smjestili su u sjedalicu za dojenad. Ljutnju su izazivali na taj nain da je jedan od istraivaa sjeo s jedne djetetove strane i uhvatio dijete za ruke, onemoguivi mu njihovo pomicanje. Majka je sjedila s djetetove druge strane. Kada im je bilo onemogueno pomicanje ruku, samo su djeca stara etiri i sedam mjeseci pokazivala ljutnju. Dok su etveromjesena djeca vie gledala u osobu koja im je onemoguila pomicanje ruku ili u njezine ruke, djeca stara sedam mjeseci, nakon to im se na licu pojavio izraz ljutnje, gledala su u majku. To pokazuje kako su starija djeca razvila odreeno shvaanje ljutnje kao sredstva koje se koristi u komunikaciji s majkom. Neposredno nakon sputavanja pokreta ruku pojavilo se glasanje, prije nego to se pojavio negativan izraz lica - kao da se glasovno izraavanje koristilo za privlaenje panje. Prema tome, emocionalni izrazi nisu samo vanjska oi- tovanja unutranjih stanja: oni u sve veoj mjeri postaju usmjereni prema odreenim Ijudima. Redoslijed pojavljivanja glasanja i emocionalnog izraza na licu pokazuje kako djeca najprije pokuavaju pridobiti majinu panju, a zatim joj signaliziraju svoju uznemirenost. Tijekom prve godine ivota djeca ne samo da mijenjaju svoje emocionaln e signale kako se razvijaju njihove veze s drugim ljudima, nego takoer stjeu i vjetine koritenja informacija koje dobivaju od osoba koje o njima skrbe, kako bi promijenili vlastito ponaanje, kao primjerice onda kada je neto u okolini nejasno. Te se vjetine nazivaju oslanjanjem na socijalno okruenje. Primjerice, Sorce i suradnici (1985) stavili su djecu staru godinu dana na vizualni ponor namjeten na visinu koja nije izazivala jasno izbje- gavanje. Sedamdeset i etiri posto djece prelo je preko ponora onda kada je majka pokazivala radostan izraz lica. Meutim kada je majka pokazivala strah ni jedno dijete nije prelo na drugu stranu. Djeca starija od deset mjeseci, u usporedbi s djecom dobi od est do devet mjeseci, vjerojatnije e emocionalne informacije traiti na licu roditelja nego na drugim dijelovima tijela i samo starija djeca pogledaju roditelja prije nego to zaponu neko ponaanje u vezi s nejasnim podraajem (Walden i Ogan, 1988) . Prema tome, krajem prve godine ivota djeca poinju mijenjati svoje ponaanje na temelju procjena svojih roditelja i njihovih emocija, i to utjee na nain na koji oni sami procjenjuju svijet i reagiraju na njega.

Pristupi shvaanju emocija

171

Kooperativno djelovanje i partnerstvo voeno ciljevima

to smo vidjeli u 4. poglavlju, emocije mogu djelovati tako da omo- gue ljudima suradnju u sloenim planovima. Bowlby (1971), utemeljitelj teorije privrenosti, iznio je verziju ove zamisli koju je nazvao ciljem vodeno partnerstvo to je meusobna suradnja dvoje ljudi koja im omoguuje po- stizanje njihovih ciljeva. (U 3. poglavlju raspravljali smo o prema cilju usmjerenom ponaanju: ponaanju usmjerenom prema postizanju cilja.) Izrazi prema cilju usmjereno (koji smo uveli u 2. poglavlju) i ciljem voeno imaju jednako znaenje. Bowlby je preferirao ovaj drugi izraz i preteno ga je zanimalo kako se partnerstvo voeno ciljevima pojavljuje iz- meu roditelja i djece. No takvo je partnerstvo vidio takoer i kao temelj od - nosa suradnje tijekom itava ivota. Poetkom ivota dijete zna vrlo malo o ciljevima svojih roditelja. Meutim sa sve veom kognitivnom zrelou i kroz ponavljane interakcije, ono razvija model elja i namjera druge osobe, koji mu omoguuje stvaranje partnerstva u kojem roditelji i djeca surauju u is - punjenju ciljeva obiju strana. O Bowlbyjevu radu raspravljamo u sljedeem poglavlju, a sada nas zanimaju vane promjene u kognitivnom razvoju koje omoguuju razvoj i usavravanje kooperativnog djelovanja.

Razlikovanje sebe od dmgih

Sposobnost stvaranja partnerstva oslanja se na sposobnost razlikovanja sebe od drugih. Razvojni psiholozi tvrde da je djetetovo prepoznavanje sebe kao odvojenog od drugih bia u prvoj godini ivota vrlo slabo (Stern, 1985) te da ovisi o kognitivnom sazrijevanju. Prisjetite se takoer da je u nekim kultu- rama razlikovanje sebe od drugih mnogo slabije nego u zapadnim individua- listikim drutvima, o emu smo raspravljali u 2. poglavlju. Tijekom druge go- dine ivota razlikovanje sebe od drugih postaje razvijenije. Tada opaamo pojavljivanje emocija koje se temelje na takvom razlikovanju: empatije i neugode. Novoroene reagira na pla druge djece vlastitim plakanjem. Neki sma - traju da je ovo rano pokazivanje emocionalne zaraze vana pretea kasnije empatije, no drugi tvrde kako je ta reakcija vie poput refleksa, pri emu dijete pla druge osobe brka s vlastitim plaem. Meutim, ve u dobi od est mjeseci djeca pokazuju znatno jasnije zanimanje za emocije drugih osoba naginjui se prema djetetu koje pokazuje uznemirenost, dodirujui ga i tome slino (Eisenberg, 1992). Izmeu 12. i 24. mjeseca ivota djeca reagiraju na uznemirenost druge osobe tako da je tjee, dovode roditelja, nude joj neki predmet (Zahn -Waxler i sur., 1992). Ona doista pokazuju brigu - meutim, sklona su nuditi onakvu vrstu utjehe kakvu i sama vole primiti. Kadaje naa kerka Hannah bila stara 14 mjeseci, u naem je stanu plakalo drugo dijete. Hannah je imala cipelice koje je posebno voljela. Kada je ula drugo dijete kako plae prila mu je, nakratko ga pogledala, a onda mu pokuala ponuditi svoju cipelicu. Dunn i Kendrick (1982) iznose drugi primjer: Ovo se dogodilo kada je petnaestomjeseno dijete bilo u vrtu sa svojim bra - tom. Petnaestomjeseni Len bio je bucmasti djeak s lijepo zaobljenim trbuiem, koji je u to

172

Razumijevanje emocija

vrijeme sa svojim roditeljima igrao posebnu igru kojoj se uvijek smijao. Igra se sastojala u tome da doe do roditelja, hodajui na smijean nain, podigne majicu i pokae im svoj veliki trbui. Jednog dana njegov stariji brat pao je s ljestava koje su imali u vrtu i estoko se rasplakao. Len ga je netremice promatrao. Zatim mu je priao, podigao majicu i pokazao svoj trbui, gledajui u njega i priajui mu. (Dunn i Kendrick, 1982, str. 115) Ovi opisi pokazuju kako djeca percipiraju tuu uznemiren ost i motivirana su za poduzimanje neega u vezi s time. Meutim, djeca nude utjehu na nain na koji sama vole biti utjeena, a nisu sposobna misliti o tome to bi drugoj osobi moglo pruiti utjehu. U dobi od tri godine naini na koji djeca nude utjehu zna tno su prim- jereniji potrebama druge osobe. Primjerice, djeca tjee uznemireno dijete dovoenjem njegove, a ne svoje majke. Isto tako, kako djeca rastu tako e sve vjerojatnije na uznemirenost drugog djeteta reagirati zabrinutou ako tu uznemirenost nisu prouzroila ona sama (Zahn-Waxler i sur., 1992). To po- kazuje sve veu sposobnost starije djece da o nekom dogaaju razmiljaju s drugih gledita i da vjerojatno ponu osjeati krivnju. U razliitim pokazivanjima empatije moemo uoiti kljunu ulogu djete- tova poimanja sebe. Hoffman (1984) je u tom razvoju naznaio etiri stupnja

Slika 6.7Dijete postaje zainteresirano za ogledalo: djeca koja su razvila pojam o sebi znaju da je ono to vide u ogledalu odraz njih samih i dodirnut e crvenu mrlju koja im je kradomice stavljena na nos ili elo, iako taj dio svog tijela mogu vidjeti jedino u ogledalu.
Tablica 6.1 Broj djece koja su pokazala neugodu ovisno o tome jesu li se prepoznala u testu ru-na- -nosu. Pokazali samoprepoznavanje Nisu pokazali samoprepoznavanje Pokazali neugodu Nisu pokazali neugodu Izvor: Lewis i sur. (1989) 19 7 5 13

koja ovise o djetetovoj sve veoj sposobnosti razlikovanja sebe od drugih. O globalnoj empatiji govorimo onda kada je djetetov osjeaj uznemirenosti izazvan uznemirenou druge osobe putem zaraze ili imitiranja. O egocen- trinoj empatiji radi se onda kada

Pristupi shvaanju emocija

173

dijete zna da je uznemirena druga osoba, ali reagira kao da je uznemireno ono samo. Na treem stupnju djetetova em- patija za osjeaje drugih ukljuuje razumijevanje toga da se osjeaji drugih ljudi mogu razlikovati od njegovih vlastitih osjeaja. Posljednji stupanj odnosi se na empatiju za tue ivotno iskustvo, koja podrazumijeva znanje o tome da razliita iskustva dovode do razliitih reakcija tijekom neijeg ivota. Kakvi bi bili kooperativni pokuaji bez empatije? Kada vidimo da je druga osoba tuna ili ljuta zbog nekih naih postupaka, obino smo motivirani na promjenu naeg ponaanja i ponovnu procjenu vlastitih postupaka. I ve vrlo rano u ivotu doivljavanje emocija slinih emocijama neke druge osobe postaje nam stepenica za unutranji svijet drugih. Sa sve veim kognitivnim sposobnostima naa mogunost razumijevanja tog svijeta postaje sve sloenija i omoguuje nam prikladnije reagiranje na drugu osobu. Druge sloene emocije usko su povezane s prvim poecima djetetova poznavanja sebe. Neugoda se, primjerice, smatra sloenom emocijom. To je zbog toga to se ne primjeuje u dojenakoj dobi i osl anja se na razvoj razli- kovanja sebe od drugih, do kojeg dolazi s kognitivnim sazrijevanjem. Neugodu doivljavamo onda kada osjeamo da smo predmet zlonamjeme panje. Lewis i suradnici (1989) usporedili su djeju sposobnost doivljavanja neugode s njihovom sposobnou doivljavanja straha tvrdei da je strah znatno temeljnija emocija, koja ne ovisi o samoprepoznavanju. Reakcije straha ispitivali su pomou nepoznate osobe. Samoprepoznavanje su ispi tivali tako to su djecu stavili ispred ogledala, prethodn o im kradomice sta- vivi malo rua za usne na nos. Djeca koja su prepoznala da je odraz u ogledalu njihov pokazala su to dodirujui svoj nos. Kako bi ispitali neugodu. istraivai su djeci pretjerano laskali ili su ih zamolili za ples. Istraivai su pretpostavili da e sva djeca pokazati strah, ali da e samo ona koja e se pre- poznati u ogledalu biti sposobna doivjeti neugodu. Odnos izmeu samoprepoznavanja i neugode moe se vidjeti u tablici 6.1 Djeca su znatno ee doivljavala neugodu kada su se prepoznala u ogledalu. Ali izmeu samoprepoznavanja i pokazivanja straha nije bilo znaajne povezanosti. Zakljuak je da se neugoda doivljava uglavnom onda kada je ve razvijeno poimanje sebe. Ja, meutim, nije izoliran objekt: sam pojam o sebi ima socija lne odlike. Bilo bi ga bolje opisati kao ja-u-odnosu-s-drugima, jer kada poinjemo izgraivati pojam o sebi to ne inimo poput nekog osamljenog Robinsona Crusoea, sami i neovisni o drutvu. Ja je onaj aspekt linosti koji nam omo guuje da znamo kako se valja odnositi prema drugim ljudima. U istraiva- njima empatije vidimo neto od njegova razvoja: ja-s-drugim-u-nevolji. A u istraivanjima neugode ja kojemu je neugodno je ja kojemu je poklo- njeno previe panje drugih. Prema tome, u zapadnim drutvima idealno ja nije ja odvojeno od drutva. Mi poimamo sebe ne kao izolirane od drugih, ve kao samodostatne, a ne ovisne. U azijskim i drugim drutvima koja istiu zajednitvo i mi -osjeaje, idealno ja shvaa se kao ovisno o drugima. Prema tome, na Zapadu su emocije svojstvene tome koliko uspjeno postiemo nezavisnost, unato potrebama za drugima. Na Istoku su moda svojstvene tome koliko se uspjeno postie meuovisnost, unato fizikoj nezavisnosti.

Jezik emocija u kooperativnom djelovanju

Naturalistika istraivanja pokazala su na koji nain djeca ue emocio - nalne rijei i koliko znaju o emocijama - Bretherton i sur. (1986) napisali su opsean pregled o toj temi. Djeca poinju govoriti o

174

Razumijevanje emocija

unutranjim stanjima u dobi od oko 18 mjeseci, a proporcija vremena koje provedu govorei o emocijama s dobi se postupno poveava. Dunn i njezini suradnici (Dunn, Brether - ton i Munn, 1987; Dunn, Brown i Beardsall, 1991) snimali su razgovor o osjeajima izmeu majki, djece i njihove brae/sestara u njihovim domovima kada je promatrano dijete bilo staro tri godine. Najee teme u razgovorima majki i djece bile su ugoda i bol, no kada su majke zapoinjale razgovor u najmanje 5% sluajeva radilo se o specifinim emocijama kao to su ljutnja, uznemirenost, zabrinutost, suosjeanje ili gaenje. Djetetovo uenje o tome kako raspravljati o emocionalnim doivljajima ima nekoliko vanih posljedica za kooperativno djelovanje. Najea rana funkcija govorenja o emocijama je jednostavno komentiranje (Dunn, 1987). Ali u vrijeme kada su djeca imala tri godine Dunn, Brown i Beardsall (1991) utvrdili su da se polovica razgovora o emocijama odnosila na uzroke osjeaja i pokazali su sloenost djejeg znanja. Primjerice, djeca stara 28 mjeseci ra - zumjela su uobiajene prethodnike uznemirenosti - Mama tuna. Sto je tata uinio? - kao i nain na koji emocije jedne osobe mogu utjecati na ponaanje druge osobe: Ja plaem, teta primi me i dri (Bretherton i sur., 1986). Ovdje govor o emocijama nije vie samo komentar, ve postaje d io pregovaranja o meusobnim odnosima. Majke izrazito poveavaju svoje govorenje djeci o unutranjim stanjima kada su djeca stara izmeu 13 i 28 mjeseci, to je po svoj prilici odgovor na djetetovo razumijevanje takvih tema. Kada je dijete staro 28 mjeseci, 60% majinih obraanja djetetu ukljuuje govorenje o unutranjim stanjima (Bee- ghly, Bretherton i Mervis, 1986). Putem svog govora roditelji implicitno poduavaju djecu kako opisati svoja unutranja stanja, kako emocije djeluju u meuljudskim odnosima, kako se emocije izraavaju, kontroliraju itd. (U 7. poglavlju detaljnije raspravljamo o takvoj socijalizaciji.) Vidimo da se djeca bave razumijevanjem vlastitih emocija i emocija dru- gih ljudi. Uei govoriti o emocijama i njihovim uzrocima, ona se odmiu mnogo dalje od jednostavnog komunikacijskog sustava koji omoguuju izrazi lica i boja glasa. Jezik o emocijama omoguuje razvoj zajednikih znaenja o unutranjim stanjima (Stern, 1985). Mogu je novi stupanj meusobne povezanost i. Djeca mogu govoriti o osjeajima, iznositi svoje vienje njihovih uzroka, ponovno se vraati na emocije mijenjajui svoje razumijevanje tih emocija. Sto je najvanije, umjesto modela koji se temelji samo na djetetovu iskustvu, roditelji mogu ponuditi svoje razumijevanje i pridruiti ga djetetovu razumijevanju. Slino tome, roditelji neki dogaaj mogu razumjeti s djete- tove toke gledanja. Zajednika znaenja koja se na taj nain stvaraju postaju dio tog odnosa i njihove zajednike povijesti. Dunn i Brow n (1991) iznijeli su predivne primjere; ovdje prikazujemo razgovor u kojem je dijete staro 21 mjesec zapoelo razgovor sa svojom majkom o dogaaju koji se odigrao za vrijeme doruka (str. 97). Dijete: Papam moje biksie (proizvod od itarica koji se jede za doruak). Papam moje biksie. Plaem. Majka: Plakao si, zar ne? Imali smo pravu borbu. Jo jedan zalogaj, Michael. I to si ti uinio? Ispljunuo si ga! Dijete: (Pretvara se da plae). S djetetom su razgovarali o tom dogaaju imenujui emocije - Plakanje - i zatim ga ponovno odigravali. Majka je nauila da je dijete razmiljalo o dogaaju, a dijete je nauilo to majka misli zato se to dogodilo. Dijete se moda opravdava, moda

Pristupi shvaanju emocija

175

pokuava saznati je li majka jo uvijek ljuta na njega, a moda ga zanima kako e izgledati sljedei doruak. Majka i dijete zajedno su doivjeli jedno iskustvo i nalaze se u procesu stvaranja zajed- nikog prikazivanja tog iskustva koje svakome od njih daje bolji model onog drugog. Jednostavni empatini doivljaji ljude meusobno povezuju; po- mou jezika zajednika znaenja postaju mogua, ime se pospjeuje proces kooperativnog djelovanja.

Djeje razumijevanje uzroka emocija

U dobi izmeu dvije i tri godine ivota dolazi do znaajnog razvoja jezika, koji obuhvaa i usvajanje izraza za emocije te razvoj sposobnosti komunika- cije o emocijama s drugim osobama. Od tada pa nadalje posve je jasno da djeca razmiljaju o tome to su uzroci emocija, razmatraju naine na koje ih se moe kontrolirati itd. Djeca izgrauju, moemo rei, vlastite teorije o emo- cijama. Razumijevanje emocija od strane odraslih osoba podrazumijeva razma- tranje ovjekovih elja: Zelio je taj kamion pa je bio ljut kad su ga uzeli ili vjerovanja: Bio je iznenaen kad ju je ugledao jer je mislio kako je otila. Smatra se da djeca mlaa od etiri godine nisu sposobna za takva razmi - ljanja. Posljedino tome, njihove zamisli o emocijama vie su ponaajne negoli mentalistike (Harris i Saarni, 1989). Tvrdi se da e mala djeca emo- cije vjerojatnije opisati kao izraze lica ili ponaanje nego kao unutranje osjeaje te kao prouzroene vanjskim zbivanjima prije negoli izazvane men - talnim entitetima kao to su neije elje ili vjerovanja. U dobi od tri godine naa kerka Hannah dala nam je primjer za to nakon to ju je prekorila zbog neega to je uinila. Njezino se lice iskrivilo i poela je plakati. Trenu - tak nakon toga uzviknula je: Pogledaj to si uinila od mog lica! Mogli bismo rei da je njezina teorija emocija u to vrijeme glasila: Ono to netko pokazuje jest ono to on osjea. Pa ipak, danas raspolaemo brojnim kontra-primjerima koji pokazuju kako ve djeca u dobi od svega dvije ili tri godine mogu govoriti o emocijama na naine koji se ine uvjerljivo mentalistikima, kao da razumiju kako unu- tranja mentalna stanja pokreu njihova ponaanja. Wellman (1995) je prika- zao rezultate intenzivnog istraivanja govora petero djece, koje je zapoelo kada su djeca bila stara dvije godine. Zanimalo ga je smatraju li djeca da jedna vrsta situacije izaziva samo jednu vrstu emocija. Tvrdio je da ako djeca razumiju da ista situacija moe izazvati razliite vrste emocionalnih reakcija kod razliitih ljudi, tada imaju razvijeno odreeno shvaanje emocija kao unutranjih emocionalnih stanja. Wellman je utvrdio da u dobi izmeu dvije i tri godine djeca govore o istom predmetu koji izaziva razliite emocije kod razliitih ljudi: Adam (star 3 godine): Brijanje. Ne volim kremu za brijanje ......... Majka: Ne voli kremu za brijanje. Adam: Ne. Tata voli kremu za brijanje. Tata voli kremu za brijanje. Mama, obrii je. (Wellman, 1995, str. 296) U dobi od tri do etiri godine djeca daju logine razloge za doivljavanje emocija, pri emu se pozivaju na ciljna stanja (ili elje) drugih ljudi. Stein i Levine (1989) itali su djeci uzrasta od tri do est godina prie u kojima su ci- ljevi i posljedini ishodi bili razliiti za razliite protagoniste: u jednoj prii dijete je neto eljelo i to je dobilo. U drugoj prii dijete je neto eljelo, ali to nije dobilo. U treoj prii dijete neto nije htjelo, ali je to dobilo. Ako djeca razumiju da su specifine emocije posljedice ciljeva koje imamo (tj. da men- talna stanja pokreu doivljavanje emocija), tada moemo oekivati da e djeca predvidjeti negativne i pozitivne e mocije na temelju ciljeva protagonista. Djeca stara tri godine to su bila sposobna uiniti, i takoer su bila spo - sobna dati objanjenja koja su se pozivala na ciljeve protagonista. Harris i sur.

176

Razumijevanje emocija

(1989) pruili su daljnje dokaze o tome da predkolska djeca objanjavaju uzroke emocija upuujui na mentalna stanja. Oni su djeci uzrasta od tri do est godina ispriali priu o slonici Ellie koja je voljela samo mlijeko. Zatim je doao majmuni i izlio mlijeko iz vra te ga zamijenio Coca Colom. Djecu su zatim pitali kako e se Ellie osjeati kada e okusiti Coca -Colu. Djeca stara etiri godine, premda su sama vie voljela Coca-Colu nego mlijeko, odgo- vorila su da e Ellie, kada okusi Coca-Colu, osjetiti gaenje. Cetverogo- dinjaci su bili sposobni predvidjeti emociju na temelju elje nekog drugog. U oba ova istraivanja dob djeteta pokazala se vanom: to su djeca bila starija, to ih je vei broj dao predvianja koja su uzimala u obzir ciljeve protagonista. U naturalistikim okolnostima predkolska djeca esto objanjavaju emo- cije druge djece pozivajui se na njihove elje i vjerovanja. U istraivanju Fa - besa i sur. (1991) opaai su biljeili detalje pojavljivanja emocija kod trogo - dinje, etverogodinje i petogodinje djece u djejem vrtiu. Dijete koje je bilo najblie svakom dogaaju, ali nije bilo ukljueno u njega, pitali su koja se emocija pojavila i to ju je uzrokovalo. Ta su djeca davala vanjske atribucije, upuujui na ponaanje poput: On se ljuti jer mu je ona uzela igraku. Da bi se oznailo kako je dijete dalo unutranje objanjenje, ono je moralo jasno uputiti na unutranje ili psiholoko stanje, poput: Ona je tuna jer joj nedo- staje mama ili: Ljuta je jer je mislila da je red na nju. Trogodinjaci su u veini sluajeva (55%) za negativne emocije davali vanjska objanjenja, ali u 45% sluajeva objanjenja su bila unutranja - uglavnom se radilo o obja- njenjima koja su se odnosila na neostvarivanje djetetova cilja. Za negativne emocije ee su se davala unutranja objanjenja nego za pozitivne. Djeca su takoer davala vie unutranjih objanjenja za intenzivne emocije, kako pozitivne tako i negativne. Prema tome, negativne emocije i intenzivno poka- zivanje emocija navode djecu na traenje objanjenja koja su po svojoj naravi vie mentalistika. Ovo istraivanje pokazuje kako u svakodnevnom ivotu predkolska djeca poinju razmiljati o unutranjim svjetovima drugih ljudi. Ako su emocije komunikacije u socijalnom svijetu, ini se loginim da nega- tivne emocije, kao i one intenzivne, izazivaju razmiljanje o unutranjim sta njima drugih: one signaliziraju potrebu za panjom i mogunost da ponaanje sudionika u nekoj zajednikoj aktivnosti treba promijeniti. Vidjeli smo da predkolska djeca objanjavaju emocije upuujui na men- talna stanja protagonista - ona to ine pozivajui se na ciljeve ili elje pro - tagonista. Djetetova sposobnost takvog objanjavanja emocija s dobi se ne - sumnjivo poveava, ali kod mnoge djece dokaze da to ine vidimo ve u dobi od tri godine. Ovaj razvoj razumijevanja uzroka emocija rani je pokazatelj djetetove teorije uma: djejeg razumijevanja toga da su njihova vlastita men- talna stanja razliita i da se mogu mijenjati te da se mentalna stanja drugih osoba mogu razlikovati od njihovih (Astington, 1993; Harris, 1989). Ovaj razvoj djetetove sposobnosti predoavanja mentalnih stanja drugih ljudi vaan je za razvoj kooperativnog partnerstva. Kada su djeca sposobna za poetak razumijevanja elja, ciljeva i vjerovanja drugih ljudi, ona mogu pre - govarati o planovima, znajui to druga osoba eli i vjeruje. Astington i Jenkins (1995) utvrdili su da djeca s potpunijim razumijevanjem naina na koji vjerovanja mogu utjecati na ponaanje pokazuju vie zajednikog plani- ranja za vrijeme simbolike (kao da) igre s drugom djecom.

Pristupi shvaanju emocija

177

Razumijevanje prikrivanja emocija

Ako su emocije barem jednim dijelom mentalne prirode, postavlja se pi- tanje: to je s prikrivanjem emocija? Mi, kao odrasle osobe, prepoznajemo razliku izmeu onoga to osjeamo u sebi i onoga to pokazujemo ili onoga kako se ponaamo. Ako mislimo da bi otvoreno pokazivanje ljutnje moglo imati negativne posljedice, svoje izraavanje ljutnje moemo prilagoditi. Kat - kada ak pokuavamo pokazati jednu emociju, premda u sebi doivljavamo drugu. Takve stvari inimo kako zbog sebe, tako i zbog drugih, primjerice zato da bismo odrali pozitivne odnose s ljudima koji su nam vani. Katkada se osjeamo krajnje tuno zbog nekog dogaaja, ali umjesto da si dopustimo razmiljanje o njemu, nastojimo razmiljati o neemu drugom. Kada djeca mogu uoiti razlike izmeu onoga to se osjea i onoga to se pokazuje, i na koji im nain kontroliranje emocija moe pomoi u ostvarivanju kooperativ- nih planova? Svjesno prilagoavanje emocija ili zamjena jedne emocije drugom poinje u ranoj kolskoj dobi. P. L. Harris i sur. (1986) itali su prie djeci staroj etiri, est i deset godina o djeci koja su se osjeala na odreeni nain, ali ako bi tu emociju ili neki drugi osjeaj pokazala, dogodile bi im se nepoeljne poslje- dice. Djecu su pitali kako se lik iz prie stvarno osjeao i koje e osjeaje po kazati. Primjerice: Dijana eli ii van, ali je boli trbuh. Ona zna da ako mami kae kako je boli trbuh, mama e rei da ne smije van. Dijana pokuava sakriti kako se osjea, kako bi je mama pustila van. Nakon toga dijete su pitali: Kako se Dijana osjeala kada ju je bolio trbuh? Kako je nastojala da izgleda njezino lice dok ju je bolio trbuh? Djeca stara est godina dosljedno su razlikovala ono to je dijete osjealo od onoga to je pokazivalo. Kod etvero- godinjaka takvo se razlikovanje tek poelo pojavljivati, i to samo u vezi s prikrivanjem negativnih osjeaja, ali ne i pozitivnih. Premda etverogodi- njaci razumiju kako se stvarne i vidljive emocije ne moraju podudarati, nji- hovo je razumijevanje tog pitanja manje sustavno nego kod starije djece. Ono to djeca misle o priama, kao o onima koje su im itali Harris i sur., i ono to mogu initi kako bi prilagodili vlastite emocije u svakodnevnom i- votu, moe biti razliito. Saarni (1984) je inscenirala dogaaj za koji je pret- postavila da e zbog socijalnog pritiska djecu navesti na prilagoavanje svojih emocija. U prvoj sesiji djeca stara est i deset godina dobila su poklon prikla dan svojoj dobi, nakon to su izvrila jedan nevaan zadatak. U drugoj sesiji na poklon su dobila igraku za posve malu djecu. Hoe li djeca pokazati svoje razoaranje kada prime igraku za sasvim malu djecu? Njihovi su izrazi lica snimani na videovrpcu i kodirani kao negativni, pozitivni ili prijelazni (defini- rani kao oni koji pokazuju nesigurnost ili napetost). Izraunate su razlike iz - meu izraza lica nakon primanja poklona odgovarajueg za dob i igrake za sasvim malo dijete. Djeja sposobnost prikrivanja razoaranja poveavala se s dobi, premda je ta vjetina u ogranienom opsegu primijeena ve kod esto- godinjaka. Djevojice su u veoj mjeri prikrivale izraavanje svojih emocija nego djeaci. Tervvogt, Schene i Harris (1986) ispitali su takoer i stupanj u kojem djeca mogu u pravljati svojim osjeajima. Oni su jednoj skupini estogodinje djece itali tunu priu i rekli im neka ne dopuste da ta pria utjee na njih. Drugoj skupini djece rekli su neka slobodno dopuste da pria utjee na njih. Prije i poslije itanja prie djeca su testirana zadatkom pamenja. U odnosu na djecu kojoj je reeno neka ne dopuste da pria utjee na njih, djeca kojoj je reeno da slobodno dopuste da pria utjee na njih pokazala su odreeno po- goranje pamenja i procijenila su da se osjeaju tunije. Djevojice su znatno uspjenije od djeaka pojaavale i priguivale svoje emocije. Znaajan je takoer i nalaz da je vrlo mali broj djece mogao neto rei o strategijama koje su pritom koristili, to pokazuje kako se svjesno razumijevanje tog procesa dogaa jo i kasnije.

178

Razumijevanje emocija

Mogli bismo pretpostaviti kako e se u drutvima koja naglaavaju vanjsku kontrolu emocija djeje razumijevanje razlike izmeu stvarnih i vidljivih emocija razvijati bre. Hess i sur. (1980) utvrdili su, primjerice, kako japanske majke oekuju od svoje djece da ranije kontroliraju izraavanje svojih emo- cija nego to to oekuju majke u Sjevernoj Americi. To je sukladno zamisli kako Japanci openito emocije poput ljutnje i gaenja smatraju podlonijima kontroli nego Amerikanci, o emu smo raspravljali u 2. poglavlju (Matsu- moto i sur., 1988). Meutim, Gardner i sur. (1988), koristei Harrisove me- tode ispitivanja djece o emocijama koje doivljavaju likovi iz pria, nisu pro- nali razlike u dobi u kojoj japanska djeca i djeca sa Zapada imaju razvijeno svjesno razumijevanje razlike izmeu unutranjih emocija i onih koje se po - kazuju. Svijest o kontroliranju emocija u irokom rasponu razliitih okolnosti vjerojatno se nee pojaviti prije navrenih est godina ivota. To je sukladno nalazu da roditelji u nmogim kulturama oekuju od djece da se ponaaju - u veoj ili manjoj mjeri - u skladu sa standardima drutva odraslih upravo u toj dobi, o emu smo raspravljali u 2. poglavlju (Briggs, 1970; Lutz, 1988). Sposobnost prikrivanja emocija Ijudima moe pomoi da surauju u soci- jalnom svijetu u kojem oni i drugi ljudi imaju brojne ciljeve. Katkada su ti ciljevi u meusobnom sukobu i moe biti potrebno izabrati koji je cilj vaniji. Dijete se osjea razoarano kada primi poklon neprimjeren njegovu uzrastu. ali zna da bi se druga osoba osjeala loe pokae li svoje razoaranje. Kada djeca poinju shvaati taj proces kod sebe i drugih ljudi, ona se oslanjaju na razraeniji - zapravo bolji model razumijevanja drugih ljudi. Sposobnost stvaranja takvih modela ljudima omoguuje pregovaranje u sloenim situaci- jama u kojima razumiju da su ciljevi druge osobe viestruki, katkada meu- sobno proturjeni, a katkada prikriveni. Putem prikrivanja emocija, o - vjekovi osjeaji katkada mogu prevariti ak i sami sebe - to je proces o kojem raspravljamo u 12. poglavlju.

Djeji pojmovi ambivalentnosti

O ambivalentnosti govorimo kada istodobno doivljavamo dvije meu - sobno proturjene emocije. Djeja sposobnost razumijevanja ambivalent- nosti proizlazi iz razvoja njihovih sposobnosti stvaranja sloenijih modela vlastitih i tuih mentalnih stanja. Kao i kod prikrivanja i prilagoavanja emocija, ambivalentnost djeca takoer pokazuju prije nego to je postanu svjesna. Primjerice, neka jednogo dinja djeca reagiraju na ponovni susret sa svojom majkom nakon odvajanja od nje istovremenom eljom za njezinom blizinom i ljutitim pokuajima da je odgurnu od sebe (Ainsworth i sur., 1978). Meutim sve do dobi od priblino deset godina, djeca ne razumiju eksplicitno da istodobno mogu doivljavati dvije meusobno suprotne emocije. Harter i Buddin (1987) traili su od 126 - ero djece dobi od etiri do dvanaest godina da razvrstaju fotografije etiri s negativne i tri pozitivne emocije u dvije skupine. Djeca su izabrala po dvije fo- tografije ili iz iste skupine ili iz razliitih skupina, a zatim ih se pitalo mogu li imati osjeaje prikazane na tim dvjema fotografijama istodobno i to prema is- toj stvari ili prema dvjema razliitim stvarima. Utvren je razvojni slijed: neka od najmlae djece izjavila su kako se istovremeno ne mogu doivljavati dvije emocije. Na sljedeem razvojnom stupnju djeca su govorila kako je mogue istodobno doivljavati dvije pozitivne ili dvije negativne emocije prema razliitim predmetima: Bio bih sretan da dobijem motocikl i zadovoljan da dobijem trkai auto. Sljedei stupanj bio je doivljavanje dvije emocije iste valencije prema istom cilju: Bio sam sretan i ponosan to sam optrao sve baze (u bejzbolu, prim. prev.). Nakon toga djeca su izjavila da se istovre- meno mogu doivjeti dvije

Pristupi shvaanju emocija emocije razliite valencije prema razliitim cilje- vima: Bio sam radostan zbog toga to sam gledao Ratove zvijezda, ali tuan zato to sam propustio utakmicu. Naposljetku djeca govore o emocijama razliite valencije prema istom predmetu: Bio sam sretan zato to sam za Boi dobio bicikl, ali tuan zbog toga to je imao samo tri brzine. Sto su djeca bila starija, to su njihovi primjeri dopirali dalje u ovom razvojnom slijedu, a prosjena dob u kojoj su dosegla posljednji razvojni stupanj iznosila je 11.3 godine. Spoznaja o ambivalentnosti vaan je korak u razumijevanju raznolikosti ciljeva koje kako mi sami, tako i drugi ljudi imaju u svakodnevnom ivotu. tovie, doivljavanje neke emocije nije samo stvar doivljavanja rada odreenog biolokog mehanizma, kao to je to kod kihanja. Genetski dani te- melji emocija razrauju se u sloene socijalne vjetine i ine elemente, a ne konane proizvode, u izgradnji naih unutranjih teorija o nama samima, o drugim ljudima i o meuljudskim odnosima.

179

Saetak
Emocije su od sredinje vanosti za nain na koji se roditelji i djeca odnose jedni prema drugima i na koji izgrauju meusobni odnos. Izraavanjem emocija roditelji i djeca jedni od drugih ue o eljama i vjerovanjima onog drugog. Djeje doivljavanje emocija signalizira to je za njih u nekoj interak- ciji u redu, a to nije u redu. Cak i sasvim mala djeca mijenjaju svoje ponaanje kao odgovor na pozitivne ili negativne emocionalne izraze druge osobe, pa su emocije kljuni elementi djetetova doivljavanja drugih. Emo- cionalni komunikacijski sustav zapoinje krajnje jednostavno, tako to djeca signaliziraju negativna stanja poput uznemirenosti te pozitivna stanja osmjehivanjem i kontaktom oima. Tijekom prve godine ivota postupno dolazi do stvaranja razlika izmeu emocionalnih izraza (npr. izmeu radosti, izne - naenja, straha i ljutnje ) i usmjeravanja tih izraza prema odreenim ljudima. Slino tome, u prvoj godini ivota djeca poinju razlikovati razliite emocije kod odraslih osoba, najprije pomou boje njihova glasa, a kasnije takoer i na temelju njihova izraza lica. Djeca i njihovi roditelji razvijaju zajedniki ples u kojem emocije jednoga od njih onaj drugi smatra vanim priopenjima koja bitno utjeu na njegovo ponaanje i njegovo razumijevanje te druge osobe. Emocionalni izrazi navode djecu na razmiljanje i na izgradnju modela (ili unutranje teorije) o unutranjem svijetu drugih ljudi. Pojava govora o emo- cijama omoguuje razvoj zajednikih znaenja u vezi s emocionalnim doivljajima. Takva zajednika znaenja postaju dio strukture meusobnih odnosa. Metakognitivne sposobnosti omoguuju stvaranje razraenih mo- dela drugih Ijudi. Ljudska bia usmjerena su k injenici da ljudi imaju vie- struke ciljeve i da su ti ciljevi katkada u meusobnom sukobu. Covjekove reakcije na takve dileme ukljuuju prikrivanje emocija i doivljavanje ambi - valentnosti. Bez razraenih modela o drugim ljudima, koji postaju sredinja tema rasprava kod starije djece i od raslih ljudi, zajednika suradnja bila bi znatno tea.

Prijedlozi za daljnje itanje

Najbolji opi uvod u razvoj emocija koji poznajemo: Paul L. Harris (1989). Children and emotion: The development ofpsychological un- derstanding. CMord: Blackvvell.

180

Razumijevanje emocija

Prikaz ranog izraavanja emocija kod djece: Carol Z. Malatesta and colleagues (1989). The development of emotion expres- sion during the first two years of life. Monographs ofthe Society for Research in Child Development, 54 (1-2, Serial No. 219), 1-103. O vanosti djetetovih emocija i njihova razumijevanjau obiteljskoj interakciji: Judy Dunn & Jane Brown (1994). Affect expression in the family, childrens un - derstanding of emotions and their interactions with others. Merrill-Palmer Quarterly, 40, 120-138. Dobar saetak razvoja sloenih emocija koje ukljuuju pojam o sebi: Michael Lewis (1995). Self-conscious emotions. American Scientist, 83 (Jan-Feb), 68-78.

Pristupi shvaanju emocija

181

fZ/i (// (c/ua//t e /4(z/(Zi e (( /Hizo oju

e/no c/o/i a//iOrV/(
Sadraj
Uvod Regulacija emocija Privrenost

Toplina Uenje govora o emocijama Uinci modeliranja Razliito reagiranje na razliite emocije Nain na koji kultura utjee na razvoj emocionalnosti Emocionalne sheme: mostovi od ranih do kasnijih odnosa
Temperament

Sklonosti odredenim emocijama kao sr temperamenta Stabilnost temperamenta Genetska osnova temperamenta Odnos temperamenta i stila privrenosti
Emocionalne sklonosti - reakcije na okolinu

Zatita od prijetnje i Nepoznata situacija Unutrasnji radni modeliprivrenosti Cinitelji koji utjeu na stilprivrenosti
Socijalizacija emocija u meuljudskim odnosima

Obrasci emocionalnosti u djetinjstvu koji se proteiu u odraslu dob Dimenzije i crte linosti
Saetak

Ponovno razmatranje usklaenosti

Prijedlozi za daljnje itanje

182

Razumijevanje emocija

Naputeno dijete, odjednom se prenuvi, Prestraenim pogledom luta uokolo I vidi jedino da ne moe pronai Oi pune Ijubavi. George Eliot

Uvod
to smo vidjeli u 6. poglavlju, djetetove su emocije prva sredstva nje - gove komunikacije s odraslima. Takve komunikacije imaju vanu ulogu u od - nosu roditeljdijete. One signaliziraju potrebu za hranom, toplinom, blizi- nom, ljubavlju. Premda emocije imaju univerzalne aspekte, koji se temelje na naoj potrebi za komunikacijom s drugima i za dobivanjem panje i zatite u dojenakoj dobi, razliiti pojedinci na razliite naine doivljavaju i pokazuju razliite emocije. Neka su djeca veinu vremena radosna i zadovoljna, a takva nastavljaju biti i kao odrasle osobe. Druga su razdraljiva i lako se frustriraju. Trea su pak esto tuna ili uplaena. Ovakve individualne razlike u emoci- jama od sredinje su vanosti za linost. Kako one nastaju? U ovom se poglavlju usredotoujemo na dvije glavne teme. Prva, o kojoj raspravljamo u prvoj polovici poglavlja, odnosi se na to da jedino kroz razu- mijevanje djeteta u kontekstu njegovih odnosa s drugim ljudima doista moemo razumjeti individualne razlike u emocionalnosti. Obrasci emocio- nalnosti su, jednim dijelom, proiena povijest djetetovih bliskih odnosa s roditeljima, vrnjacima, uiteljima, braom, sestrama i drugim osobama. Kao to postoje brojni razliiti odnosi koji utjeu na razvoj djetetove emocional- nosti, jednako tako postoje i brojni razliiti procesi unutar tih odnosa koji ut- jeu na nain na koji djeca doivljavaju i izraavaju emocije. Druga tema, o kojoj raspravljamo u drugoj polovici poglavlja, odnosi se na to da djeca u in- terakcije s osobama koje o njima skrbe kao i u interakcije s drugim ljudima unose vlastitu emocionalnu konstituciju. ak i u nekoliko prvih mjeseci i - vota djeca se u velikoj mjeri razlikuju po svojoj emocionalnosti. Neku je lako utjeiti podizanjem na ruke i grljenjem. Drugu je teko utjeiti. Ovakve uroene razlike nazivaju se temperamentom.

Regulacija emocija
Moda je jedna od najutjecajnijih zamisli o individualnim razlikama u emocionalnosti ona kako djeca doivljavaju emocije, a individualne razlike pojavljuju se u nainu na koji te emocije reguliraju. Primjerice, obrasci izraavanja emocija pod snanim su utjecajem dobi djeteta i stupnja njegova razvoja. Plakanje je dugotrajnije i intenzivnije kod djece dojenake dobi nego kod neto starije djece. Ispadi bijesa najuobiajeniji su tijekom druge godine ivota, a nakon toga njihov intenzitet slabi (Goodenough, 1931). Prema tome, i kod plakanja i kod ispada bijesa moemo zamisliti razvoj individual - nih razlika u uspjenosti kojom djeca reguliraju izraavanje tih emocija. Sposobnost upotrebe jezika vaan je initelj koji utjee na nain na koji djeca reguliraju svoje

Pristupi shvaanju emocija

183

emocije. Kako djeca ue govoriti, tako mogu priati o tome to ih uznemiruje ili ljuti, a ne moraju vie komunicirati samo putem izraza lica ili gestama (Kopp,1992). Sposobnost govorenja o emocionalnim pitanjima moe imati znaajan uinak na djetetov odnos s roditeljima, jer djeca postaju sposobna prepirati se umjesto pribjegavati tjelesnom nasilju, ekati umjesto vikati, obuzdati svoju nestrpljivost umjesto da bijesno eksplo- diraju (Dunn i Brown, 1991, str. 89). Razvoj pokretljivosti takoder ima vaan uinak: kada se djeca poinju kretati i kada mogu sama zadovoljiti neke od svojih elja, njihova se potreba za vrlo intenzivnim sustavom signaliziranja sm anjuje (Campos, Kermoian i Zumbahlen, 1992). Razvojne promjene u neurofiziologiji takoer doprinose promjenama u emocionalnoj nestabil- nosti i kontroli emocionalnog uzbudenja (pregled istraivanja vidjeti u Thompson, 1994). Prema jednom gleditu regulacija emocija zapoinje s modulacijom izraavanja emocija, koju u poetku potiu roditelji, a potom je dijete poinje internalizirati. Kopp (1989) primjerice tvrdi da regulacija poinje onda kada roditelj dijete tjei. Plakanje ima veoma snaan uinak na rodit elje i oni ga pokuavaju smanjiti, modulirajui emociju podizanjem djeteta na ruke, tje - enjem, ljuljanjem i tome slino. Naglasak je ovdje na obuzdavanju, graenju povjerenja i intimnosti; na temelju toga dijete postaje sposobno utjeiti sa- moga sebe. Cicchetti, Ganiban i Barnett (1991) razradili su razliite stupnjeve ili za - datke koji su ukljueni u regulaciju emocija. Neuspjeh u jednom stupnju ima posljedice na uspjenost regulacije na drugim stupnjevima. U prvim mjese- cima zadatak je postii stabilnost funkcioniranja. Kada dijete postane previe uznemireno, mora se ponovno vratiti u stanje u kojem je sposobno funkcioni - rati. To se postie na taj nain to je dijete sposobno signalizirati svoju uzne - mirenost, a roditelj na to reagira pomaui mu da se umiri. Tijekom sljedeih nekoliko mjeseci emocije se izraavaju tako da socijalna interakcija izmeu roditelja i djeteta postaje od sredinje vanosti. Razvijaju se i neuroloki sus - tavi, tako da dijete moe inhibirati neke emocionalne izraze i istodobno biti sposobno samo sebe utjeiti. Krajem prve godine ivota sredinje pitanje postaje privrenost. U to vrijeme emocije, spoznaja i sustavi ponaanja postaju organizirani tako da osiguravaju blizinu roditelja i njegovu emocio - nalnu dostupnost. Iz interakcija s roditeljem stvaraju se mentalne predodbe o tome kada je, gdje i na koji nain roditelj dostupan. Prema tome, i dijete i roditelji reguliraju svoje emocije u skladu s onime to se moe oekivati od druge strane. Sljedei stupanj odnosi se na razv oj pojma o sebi i samoregula- cije. U to vrijeme dijete poinje razvijati shvaanje sebe kao nezavisnog bia. Procesi regulacije od preteno senzomotorikih sve vie postaju simbolini. Djeca poinju razmiljati o dogadajima, poinju pronalaziti razliite naine njihova tumaenja i poinju mislima umirivati sama sebe. U ovim tumaenjima naglaena je uloga pojma o sebi u sposobnosti svla - davanja uznemirenosti. S vremenom djeca se u regulaciji emocija sve manje oslanjaju na roditelje. Ipak, bilo bi pogreno vjerovati da je u predkolskom razdoblju, pa ak i krajem djetinjstva, regulacija emocija proces koji se u pot- punosti odvija na unutranjem planu. Kao to emo vidjeti u sljedeim po - glavljima, jedan od najvanijih initelja koji i djeci i odraslima pomae odrati emocionalnu ravnoteu, jest prisutnost ljudi koji im u ivotu pruaju podrku. Emocije koje naruavaju ravnoteu ublaavaju se pomou prisutnosti vo- ljenih osoba. Prema tome, ne bismo smjeli misliti kako je odravanje emo - cionalne ravnotee zadatak koji izvrava pojedinac sam. Sada, nakon to smo razmotrili razvojne promjene u intenzitetu kojim djeca doivljavaju i pokazuju emocije, okreemo se teem pitanju. to je za - pravo regulacija emocija? Taj se pojam upotrebljava na brojne razliite naine. Neki ga istraivai koriste kako bi ukazali na individualne razlike u in- tenzitetu, frekvenciji i trajanju emocija. Tako, primjerice, kada je sprijeeno postizanje nekog cilja, jedna osoba moe postati vrlo ljuta, vikati i izgledati ljutito nekoliko minuta, dok druga

184

Razumijevanje emocija

moe osjeati laganu uznemirenost, na trenutak izgledati ljutito, a zatim na to zaboraviti. Drugi istraivai, poput Cassidyja (1994), pojam regulacije emocija upotrebljavaju kako bi uputili na ravnoteu emocija koje neki pojedinac pokazuje. Primjerice, jedna osoba moe pokazivati sklonost ljutnji vie negoli tuzi ili pak moe openito pokazi- vati malo emocija. Pojam regulacije emocija koristi se takoer i za oznaavanje procesa koji su ukljueni u modifikaciju emocionalnih reakcija: procesa suoavanja koji smanjuju ili pojaavaju intenzitet doivljaja. Ako ste na putu do zrane luke zapeli u prometnoj guvi, moete na razliite naine pokuati smanjiti svoju anksioznost: moete ukljuiti radio, uvjeravati se kako uvijek moete pole tjeti drugim avionom ili pak moete nekoliko puta duboko udahnuti i pokuati se opustiti. Procesi regulacije utjeu na sve faze emocionalnog - cesa: na procjenu dogaaja, procjenu konteksta, zatomljivanje potreba, jed- nako kao i na izbor i kontrolu razliitih naina izraavanja emocije i razliitih naina djelovanja (Frijda, 1986). Thompson (1994) je regulaciju emocija de - finirao kao vanjske i unutranje procese odgovorne za motrenje, procjenji - vanje i mijenjanje emocionalnih reakcija, posebice njihovih intenzitetnih i vremenskih obiljeja, a u svrhu postizanja ciljeva (str. 27). Kao primjer takvog procesa Rothbart, Ziaie i 0Boyle (1992.) pokazali su da djeca reguli - raju razinu svoje pobuenosti na taj nain da odvraaju panju od predmeta ili ljudi ko ji izazivaju visoki stupanj pobuenosti. Poremeaji u regulaciji emocija proizlaze iz definicija regulacije, u kojima se naglasak stavlja na pojedineve sposobnosti modulacije izraavanja teme- ljnijih ili osnovnih unutranjih doivljaja. Poremeaji regulacije odnose se na ono to se dogaa kada ljudi ne mogu prilagoditi ili kontrolirati svoje emo- cije. Kada se taj izraz koristi kao sinonim za psihopatologiju (Garber i Dodge, 1991) , tada proizlazi da je uzrok psihopatologije nedostatak u pojedinevoj sposobnosti modulacije unutranjeg iskustva. Ako su djeca depresivna, to znai da ne mogu regulirati svoj doivljaj tuge. Imaju li anksiozni poremeaj, nisu sposobna modulirati svoj doivljaj straha, to moe dovesti do izbjega - vanja odreenih situacija. Regulacija emocija je pojam koji zbunjuje. Taj se pojam upotrebljava i za oznaavanje obrazaca emocionalnosti (primjerice, sklonost pokazivanju vrlo intenzivne ljutnje) i za oznaavanje pretpostavljenih procesa koji mogu djelo - vati na nae izraavanje emocija (primjerice, pokuaji da odvratimo panju od neega). Implicitno shvaanje, zajedniko za oba ova znaenja, jest da svatko ima odreene emocije te da postoje optimalne razine na kojima bi se te emocije trebale doivljavati i pokazivati. Potpuno razliita shvaanja mogu dati bolje opise. Primjerice, uzmemo li emocije kao komunikacije izmeu ro- ditelja i djeteta, mogli bismo govoriti o uinkovitosti te komunikacije, no da li bismo mogli govoriti i o njezinoj regulaciji? Ili, smatramo li da su emocije nainjene od komponenata koje se nalaze u meusobnoj interakciji u jednom dinamikom samoorganizirajuem sustavu, o emu smo raspravljali u 6. po glavlju (Camras, 1992), tada e to hoemo li neku emociju doivjeti ili koliko emo je intenzivno osjetiti proizlaziti iz obrasca koji se razvio kao odgovor na ogranienja unutar djeteta i u njegovoj okolini. Primjerice, roditelj ne voli kada njegovo dijete plae. Roditelj potie dijete na to da govori umjesto da vie i da ne brine o malim stvarima koje nisu po njegovoj volji. S vremenom dijete plae manje, jednim dijelom zbog toga to drugaije procjenjuje dogaaje, a drugim dijelom zbog toga to mu plakanje ne pomae u posti- zanju ciljeva. Je li to najbolje opisati kao regulaciju ili kao komponente emo- cija koje postaju organizirane zbog ogranienja unutar pojedinca i u okolini? Vidjeli smo takoer da Ijudi u razliitim kulturama razliito doivljavaju

Pristupi shvaanju emocija

185

emocije. Je li o tome najbolje razmiljati na taj nain kao da su neke emocije u tolikoj mjeri regulirane da su u nekim kulturama nepoznate, ili bi bilo bolje pretpostaviti kako, da bismo funkcionirali u odreenom drutvu, moramo postati vjeti u stvaranju odreenih signala koji nam omoguuju komunika - ciju?

Privrenost
Bez obzira na to podravaju li pojam regulacije emocija ili ne, veina is- traivaa u ovom podruju slae se u tome da su za objanjavanje individual - nih razlika u emocionalnosti vani i okolinski i konstitucijski initelji. O tome emo raspravljati govorei o emocionalnim sklonostima: neki pojedinci, bilo zbog odgoja, genetske konstitucije ili oba ta initelja pokazuju sklonost prema doivljavanju i pokazivanju odreenih emocija u veoj mjeri nego ne- kih drugih emocija. Za neke istraivae najvaniji su aspekti odnosa roditelj - dijete, kao to je privrenost (Cassidy, 1994) i oni ine temelj najvanijih emo- cionalnih sklonosti. Za druge vaniju ulogu imaju uroeni initelji unutar djeteta (Kagan, 1994). Nau raspravu zapoet emo privrenou.

186

Razumijevanje emocija

Zatita od piijetnje i Nepoznata situacija

Teorija privrenosti vjerojatno predstavlja najrazvijenije i najutjecajnije gledite o tome na koji nain odnos izmeu roditelja i djeteta dojenake dobi utjee na emocionalne sklonosti i obrasce. Sustav privrenosti djeluje unutar odnosa roditelj -dijete na taj nain da roditelj i malo dijete ostaju jedno drugome u blizini. Emocije djeluju kao signali: dojene plae signalizirajui strah i potrebu za zatitom, to roditelja dovodi u djetetovu blizinu. Bowlby je (1971) na privrenost gledao kao na evolucijski proizaao oblik odnosa roditelj -dijete, koji se aktivira onda kada dojene doivljava prijetnju. Privrenost zadrava majku u djetetovoj blizini tijekom prvih nekoliko go- dina djetetova ivota. Ona je psiholoki jednako vana kao to je majino mlijeko vano fiziki. Kroz interakciju s roditeljem u trenucima straha, do - jene izgrauje model o tome moe li se roditelju vjerovati ili ne. Ako dijete oekuje da e mu roditelj biti na raspolaganju i pruiti mu zatitu, osjeat e se sigurno i istraivat e svijet i uiti nove vjetine. Presudan korak u istraivanjima privrenosti uinila je Ainsworth smje - stivi taj pojam unutar dviju najistaknutijih i najznaajnijih paradigmi is- traivake psihologije. Ona je, naime, privrenost istodobno uinila predme- tom eksperimentiranja i utvrivanja individualnih razlika. Ainsworth je raz-

'SA
g

B
S-.

>

<DO
O > o p
(M,D) (N,M,D) (N,D) (M,D) Epizode (D) (N,D)

Slika 7.1 Uestalost plakanja tijekom 15-sekundnih intervala opaanja u razliitim epizodama testa Nepoznata situacija. Na apscisi su prikazane epizode sljedeim redom: (Klju: M = Majka nazona, D = Dijete nazono, N = Nazona nepoznata osoba) 2. Majka mirno sjedi s djetetom; 3. Ulazi nepoznata osoba i tiho sjeda, a kra- jem epizode majka nenametljivo odlazi; 4. Nepoznata osoba pokuava s djetetom stupiti u interakciju; 5. Majka se vraa, a nepoznata osoba nenametljivo odlazi; - jem epizode majka odlazi i govori pa-pa; 6. Dijete je samo; 7. Vraa se nepoznata osoba i stupa u interakciju s djetetom (Ainsworth i Bell, 1970).

Pristupi shvaanju emocija

187

vila test za utvrivanje djejih reakcija na situaciju koja im je bila nepoznata - to je test koji se naziva Nepoznata situacija. Test se temelji na opaanju dje- tetovih emocionalnih reakcija na kratkotrajna odvajanja od roditelja i nje- gova ponaanja kada se roditelj vrati. Koristei taj test, Ainsworth i sur. (1978) utvrdili su tri razliita stila privrenosti. Prvi je sigurna privrenost. Dojenad s takvim stilom uzne- mirena su prilikom odvajanja, no kada se roditelj vrati tada trae njegovu blizinu i moe ih se utjeiti. Drugi je stil ambivalentna privrenost. Kada se roditelj takvog djeteta vrati nakon odvajanja, dijete eli biti u njegovoj blizini, no istodobno ono se ne moe utjeiti i pokazuje veliku koliinu ljutnje i ot - pora. Trei stil je izbjegavajua privrenost. Dojene s takvim stilom ne trudi se uspostaviti interakciju s roditeljem kada se on vrati. Sa svakim je stilom privrenosti povezan specifian obrazac emocionalne sklonosti. Sigurno privrena djeca pokazuju i pozitivne i negativne emocije, jednako kao i neutralnost. Ambivalentno privrena djeca u veoj mjeri poka- zuju negativne emocije, a djeca s izbjegavajuim stilom pokazuju manju ko- liinu svih vrsta emocija (Goldberg, i Rochester, 1994). Neki istraivai (Cassidy, 1994) tvrde da djetetov stil privrenosti sam po sebi pokazuje na koji je nain roditelj do tada reagirao na djetetovo izraavanje emocija te na koji se nain dijete nauilo nositi s roditeljevim sti- lom reagiranja. Tvrdi se kako sigurno privrena djeca pokazuju veliki raspon negativnih i pozitivnih emocija zbog toga to su njihovi roditelji re agirali na sve njihove emocionalne izraze. I doista, Goldberg, i Rochester (1994) utvrdili su da kada su se u testu Nepoznata situacija majke vratile svojoj djeci, majke sigurno privrene djece reagirale su na iri raspon djeteto - vih emocija nego majke ambivalentno ili izbjegavajue privrene djece. Majino reagiranje definirano je kao ono to majka govori ili ini kao svoj odgovor na djetetovu emociju, a obuhvaalo je ponaanja poput odvraanja panje, zabranjivanja ili ohrabrivanja djeteta. Za razliku od toga, smatra se da su na emocije ambivalentno privrene djece roditelji reagirali nedosljedno, pa su djeca razvila strategiju bunog izraavanja negativnih emocija pokua- vajui primorati roditelje da na njih reagiraju. Goldberg, i Rochester utvrdili su da su majke ambivalentno privrene djece najvie reagirale na dje - tetove negativne emocije, a najmanje na pozitivne. Za djecu s izbjegavajuim stilom privrenosti vjeruje se da su stalno doivljavala neuvaavanja. Gold - berg, i Rochester utvrdili su da su majke te djece najslabije reagirale na djetetove negativne emocije. Prema tome, smatra se kako djeca s izbjega- vajuim stilom privrenosti doivljavaju negativne emocije, ali su usvojila strategiju njihova rijetkog pokazivanja. Dokazi za to dolaze iz istraivanja Spanglera i Grossmanna (1993) koji su mjerili broj otkucaja srca i razinu jed- nog hormona kore nadbubrene lijezde (kortizola, koji se izluuje u stresu) za vrijeme i nakon testa Nepoznata situacija. Premda je kod dojenadi s izbjegavajuim stilom privrenosti utvrdeno manje emocionalnih pokazatelja na licu i u glasu nego kod sigurno privrene dojenadi, broj otkucaja srca kod djece iz te dvije skupine za vrijeme testa bio je slian, a razina kortizola nakon testa bila je vea kod djece s izbjegavajuim stilom privrenosti. To pokazuje kako je toj djeci unato tome to nisu pokazivala svoje emocije Nepoznata situacija bila jednako stresna dok je trajala, a sudei po razini kortizola nakon to je zavrila jo i stresnija nego sigurno privrenoj djeci. Ovi procesi nisu svjesni - prisjetite se da smo u 6. poglavlju objasnili kako se svjesno prikrivanje emocija pojavljuje znatno kasnije u djetinjstvu. Prema tome, prikrivanje emocija kod dojenadi s izbjegavajuim stilom privrenosti moe pomoi u odravanju odnosa privrenosti: vee pokazivanje negativnih emo- cija taj bi odnos moglo ugroziti. Istraivanja provedena u zemljama engleskog govornog podruja na ispi - tanicima srednje klase openito su utvrdila da u testu Nepoznata situacija priblino 65% dojenadi pokazuje sigurnu privrenost, 15% ambivalentnu privrenost, a 20% izbjegavajuu privrenost. U drugim zemljama ti su pos- toci prilino drugaiji. U Izraelu su Sagi i sur. (1985) pronali vrlo velik posto - tak djece koja

188

Razumijevanje emocija

su u Nepoznatoj situaciji pokazivala ambivalentan stil: kod odvajanja od majke pokazivala su veliku uznemirenost, a kad se majka vratila pokazivala su ljutnju i tugu. Za mnogu izraelsku djecu postupak Nepoznate situacije morao se skratiti jer su postal a toliko uznemirena da ih se nije moglo utjeiti. U Njemakoj su Grossmanovi i njihovi sur. (1985) utvrdili da pri - blino polovica djece ima izbjegavajui stil privrenosti - pokazala su malo emocionalnih reakcija kako na majin odlazak, tako i na njezin povratak. U Njemakoj, u usporedbi sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, roditelji su manje poticali tjelesni dodir sa svojom djecom, i im bi dijete postalo po - kretno vie su poticali njegovu nezavisnost. U Japanu Miyake, Chen i Cam- pos (1985) nisu pronali ni jedno dojene izbjegavajueg stila privrenosti. Smatra se da ove razlike meu djecom iz razliitih drutava nastaju zbog toga to su djeca u veoj ili manjoj mjeri naviknuta na odvajanja od roditelja. Zbog toga je postupak odvajanja i ponovnog susreta s roditeljem za neke od njih doista zastraujui, dok je za druge uobiajen. Mogue je takoer i to da neke kulture visoko vrednuju ranu nezavisnost, dok je druge obeshrabruju. Jedna je mogunost takoer i to da se u nekim kulturama pokazivanje straha i tuge ohrabruje, dok se u drugima obeshrabruje, to onda dovodi do toga da za vrijeme postupka Nepoznata situacija djeca pokazuju razliite emocije.

Unutranji radni modeli privrenosti

Bowlby je pretpostavio da kroz iskustva u dojenakoj dobi i ranom d je- tinjstvu dijete izgrauje unutranji radni model odnosa s drugim ljudima. To je mentalni model o tome to se moe oekivati u nekom bliskom odnosu. Moemo li vjerovati drugoj osobi u trenucima koji su za nas stresni? Moemo li oekivati da emo dobiti utjehu? Pretpostavlja se da su ti modeli stvoreni prije nego to dijete naui govoriti, no kad bi se oni mogli izraziti rijeima. model sigurno privrenog djeteta glasio bi otprilike: Kada sam u opasnosti. mogu imati povjerenje u to da e me moj roditelj zatititi. Model djeteta iz- bjegavajueg stila privrenosti glasio bi otprilike: Kada sam u opasnosti mo - ram biti oprezan i mogu se osloniti jedino na samoga sebe. Prema tome. pretpostavlja se kako ti unutranji modeli ine temelj trajnih emocionalnih sklonosti. Razlog zbog kojeg ih je Bowlby predloio jest to to su takve sklonosti vremenski postojane. One zapoinju u ranim odnosima s rodite- ljima ili drugim skrbnicima, prilino su otporne na promjene i utjeu na sve budue bliske odnose (Bowlby, 1988). Tako je, primjerice, za djecu koja su u dobi od godinu dana bila sigurno privrena utvreno da su kasnije, u pred- kolskoj dobi, bila drutvenija i komunikativnija s odraslim osobama (Lutkenhaus, Grossmanm i Grossmann, 1985; Main, Kaplan i Cassidy, 1985), da su imala razvijenije sposobnosti rjeavanja problema i da su bila poslunija (Londerville i Main, 1981; Matas, Arend i Sroufe, 1978) te da su imala bolje odnose s drugom djecom (Sroufe i sur., 1984). Ako su unutranji radni modeli vani i ako oni doista utjeu na kasnije od- nose, mogli bismo oekivati da iskustva koja su odrasle osobe imale u svom djetinjstvu utjeu na njihovo roditeljsko ponaanje kada jednom sami postanu roditelji. U prvom istraivanju koje je provedeno u ovom podruju George, Kaplan i Main (1985) razvili su Intervju privrenosti za odrasle (Adult Attachment Interview), kako bi ispitali na koji nain ljudi razmiljaju o svojim ranim odnosima privrenosti. Tim intervjuom ljude se ispituje o tre - nutanom odnosu s njihovim roditeljima, kao i o tome kakav je taj odnos bio dok su bili djeca. Intervjuom se ispituju sjeanja odraslih na ono to su kao djeca radili kada su bili uznemireni, pita ih se jesu li se ikada osjetili odbae- nima i tome slino. Na temelju intervjua odrasli se svrstavaju u kategorije sigurnih/autonomnih, zaokupljenih i odbaenih. Pretpostavlja se da te katego - rije imaju svoje korijene u (redom) sigurnoj, ambivalentnoj i izbjegavajuoj privrenosti u dojenakoj dobi. Autononme odrasle osobe su one osobe koje 0 svojim iskustvima iz djetinjstva govore objektivno i uravnoteeno. One daju cjelovitu sliku tekoa u svom djetinjstvu i svojih iskustava koja su bila i dobra

Pristupi shvaanju emocija

189

1 loa. Zaokupljene odrasle osobe one su osobe koje daju nepovezan prikaz svojih iskustava i jo uvijek se ine optereenima svojim sjeanjima na vlas- tito, esto traumatino djetinjstvo. Odbaene odrasle osobe daju prilino suzdran i hladan prikaz svog djetinjstva, koji obiljeava nesposobnost pri- sjeanja dogaaja, idealiziranje ili pretjerana racionalizacija, uz oskudno po- kazivanje emocija. Jedno od pitanja koje se postavlja jest: Kako odrasli s ovim razliitim stilovima privrenosti utjeu na stil privrenosti svoje djece? Kako bi odgovorili na ovo pitanje Fonagy, Steele i St eele (1991) procijenili su ene Intervjuom privrenosti za odrasle tijekom njihove trudnoe, a zatim su testom Nepoznata situacija odredili stil privrenosti njihove djece kada su bila stara godinu dana. Sedamdeset i pet posto ena iz kategorije sigur- nih/autonomnih imalo je sigurno privrenu djecu, a 73% zaokupljenih i od - baenih ena imalo je nesigurno privrenu djecu (ambivalentnog ili izbjega - vajueg stila). Ovi nam podaci govore kako odrasli doista imaju mjerljive sti- love odnosa s drugim ljudima te kako se ti stilovi jednim dijelom prenose iz generacije u generaciju. Do slinih su nalaza doli i drugi istraivai (Van Ijzendoorn, 1992). Meutim na temelju ovih nalaza ne bismo smjeli zakljuiti kako podudaranje stilova privrenosti djece i njihovih roditelja proizlazi jedino iz naina na koji se roditelj odnosi prema djetetu. Kao to emo vidjeti kasnije, roditelji i djeca pokazuju sline obrasce emocionalnosti jednim dije- lom i zbog genetskog naslijea. Roditelj koji zbog svog temperamenta u soci - jalnim odnosima ne pronalazi zadovoljstvo, moe imati dijete koje takoer
Tablica 7.1 Broj osoba klasificiranih kao sigurno privrene, ambivalentno privrene ili izbjegavajue privrene u testu Nepoznata situacija u dobi od 12 mjeseci, koje su kasnije, u dobi od 20 godina, na te- melju Intervjua privrenosti za odrasle klasificirane kao sigurne/autonomne, zaokupljene i odbaene.

Status utvren Intenjuom privrenosti za odrasle u dobi od 20 godina Sigurni/autonomni Zaokupljeni Odbaeni Izvor: Waters i sur. (1995)

Status utvren testom Nepoznata situacija u dojenakoj dobi Sigumo privrzeni Ambivalentno privrzeni 20 3 34 62 Izbjegavajue privreni 2 2 8

pokazuje takvu nedrueljubivost, zbog ega ih se oboje klasificira kao od - baene (u odrasloj dobi) ili kao izbjegavajue (u dojenakoj dobi). Sve donedavno nije bilo izravnih dokaza kojima bi se povezivao po- jedinev status utvren Intervjuom privrenosti za odrasle s njegovim stilom privrenosti u djetinjstvu. Klasifikacija odraslih, iako je usmjerena na dje- tinjstvo, moe predstavljati samo mjeru naina na koji pojedinac razmilja o odnosima s drugima, a meugeneracijski nalazi Fonagyja i sur. moda samo pokazuju kako se taj stil proiruje i na djecu. Waters i suradnici (1995) proveli su istraivanje u kojem su pratili osobe iji je stil privrenosti procijenjen u dobi od godinu dana. U dobi od 20 godina te su osobe ispitali Intervjuom privrenosti za odrasle. Utvrdili su da postoji znaajna povezanost izmeu stila privrenosti u dobi od godinu dana i klasifikacije proizale iz Intervjua privrenosti za odrasle primijenjenog u dobi od 20 godina (vidi tablicu 7.1). U tablici valja uoiti kontinuitet naina na koji je dijete reagiralo na susret s ro - diteljem nakon odvajanja u dobi od godinu dana i njegova stava prema odno- sima s drugima izmjerenog Intervjuom privrenosti za odrasle u dobi od 20 godina, o emu svjedoe brojevi u

190

Razumijevanje emocija

glavnoj dijagonali (od lijevo gore do desno dolje). Dvije treine sigurno i izbjegavajue privrene djece zadralo je svoj stil privrenosti u ranoj odrasloj dobi. Meutim, manje od polovice ambiva- lentno privrene djece zadralo je svoj stil privrenosti. Premda je pojam unutranjih radnih modela kljuan za objanjavanje ovog kontinuiteta, ne bismo smjeli drati kako ti modeli rigidno programiraju ponaanje promjene u djetetovoj okolini povezane su s promjenama u nji- hovoj privrenosti (Vaughn i sur., 1979). I kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, ak i ljudi koji su u uspostavljanju rane privrenosti doivjeli neuspjehe, mogu se oporaviti od tog iskustva i kasnije u ivotu izgraditi zado- voljavajue odnose privrenosti.

initelji koji utjeu na stil privrenosti

U naem dosadanjem razmatranju privrenosti zadrali smo originalno Bowlbyjevo shvaanje iji su korijeni u teoriji evolucije. Prema tom shvaanju privrenost je specifian sustav koji se temelji na djetetovu izraavanju straha i uznemirenosti, ime se majka zadrava u njegovoj blizini i osigurava se nje - zina pomo djetetu. Utvreno je da majino reagiranje na djetetovu uzne- mirenost utjee na stil djetetove privrenosti. Ainsvvorth i sur. (1978) proveli su jedno opseno istraivanje u kojem su svaka tri tjedna posjeivali majke i djecu u njihovim domovima tijekom prve godine djetetova ivota. Jedn a od stvari koje su biljeili bila je i brzina kojom su majke reagirale na pla svoga djeteta. Djeca majki koje su brzo i dosljedno reagirale na njihov pla u dobi od godinu dana u testu Nepoznata situacija u veoj su mjeri klasificirana kao sigurno privrena. Ali postoje takoer i podaci koji pokazuju kako majine reakcije na djete - tovu uznemirenost nisu jedini initelj koji utjee na stil privrenosti. Pri- mjerice, Crockenberg je (1981) procjenjivala majino reagiranje na djetetovu uznemirenost u vrij eme kada je dijete imalo tri mjeseca, a zatim je, kada su djeca bila stara godinu dana, utvrdila stil njihove privrenosti. Otkrila je da su majine reakcije na djetetovu uznemirenost povezane s kasnijim stilom djete- tove privrenosti samo u odreenim okolnostima - primjerice, onda kada su majke imale slabu podrku svojih partnera ili drugih osoba; kada su majke imale snanu podrku, tada te povezanosti nije bilo. U drugom istraivanju sline vrste Bates, Maslin i Frankel (1985) uspjeli su dokazati samo sl abu povezanost izmeu majina reagiranja na djetetovu uznemirenost kada je dijete imalo est mjeseci i stila djetetove privrenosti u dobi od godinu dana. Cini se, prema tome, da majino reagiranje na djetetovu uznemirenost dopri- nosi djetetovu doivljaju povjerenja, a stoga i sigurnosti njegove privrenosti procijenjenoj testom Nepoznata situacija, ali da taj utjecaj nije onako snaan kako se ranije vjerovalo (Goldsmith i Alansky, 1987). Vani su takoer i drugi utjecaji na stil djetetove privrenosti. Majina openita osjetljivost Ainsworth i sur. (1978) pretpostavili su da djeca dojenake dobi razvijaju osjeaj povjerenja i sigurnosti kao rezultat toga to roditelji osjetljivo reagi - raju, kako na djetetovu uznemirenost, tako i na njegove pozitivne emocio- nalne signale. Ovaj pojam majine osjetljivosti odveo nas je ve daleko od Bowlbyjeva obrazloenja evolucijske vanosti majina ragiranja na djetetovu uznemirenost. Ainsworth i sur. opaali su majke tijekom njihove interakcije sa svojom djecom. Procjenjivana su majina ponaanja kao to su: pravilno tumaenje djetetovih signala, prihvaajue ponaanje prema djetetu, poti- vanje djetetove autonomije, pristupanost djetetu, njenost. Utvreno je da su sve ove procjene interakcije izmeu majke i djeteta povezane sa sigur- nou djetetove privrenosti. Drugi su istraivai potvrdili ove nalaze, ali u tim istraivanjima nije dobivena tako snana povezanost izmeu procjena majine osjetljivosti i djetetove privrenosti (Goldsmith i Al ansky, 1987). Primjerice, Grossmann i sur. (1985) utvrdili su da su majke koje su tijekom prve godine djetetova ivota bile

Pristupi shvaanju emocija

191

najosjetljivije, imale djecu koja su krajem godine bila sigurnije privrena, premda ta povezanost nije postojala za sve toke mjerenja tijekom prve godine ivota. Usklcienost Daljnju razradu pojma majine osjetljivosti predstavlja izraz usklae - nost. Kao to smo vidjeli ranije, majina osjetljivost mjerena je na taj nain da su opaai davali globalnu procjenu stupnja majine usklaenosti s djete- tom. Drugi su pojam majine osjetljivost pokuali ispitati znatno finijim is - traivakim oruem: promatrajui interakciju majka-dijete trenutak-po- trenutak. Prisjetite se interakcije izmeu majke i njezine slijepe djevojice, Marci, koju smo detaljno opisali u 6. poglavlju. Ta majka i njezina djevojica bile su usklaene jedna s drugom, svaka je reagirala na ponaanje one druge, pri emu je majka slijedila djevojicu u svojevrsnom plesu. Isabella, Belsk>' i Von (1989) definirali su mjeru te vrste ponaanja i podijelili su majke u dvije kategorije. Usklaene majke bile su vremenski i raspoloenjem us - klaene sa svojim djetetom - kada se dijete glasalo, glasale su se i one, kada je dijete eljelo promatrati majino lice i majka je promatrala njegovo lice, kada je dijete eljelo istraivati, majka mu je u tome pomagala itd. Interakcije majke i djeteta bile su reciprone i uzajamno potkrepljujue. Za razliku od toga, neusklaene majke glasale bi se ili su pokuale stimulirati dijete kada je ono bilo pospano ili tiho, bile su tiho i nisu reagirale kada se dijete glasalo i tome slino. Isabella, Belsky i Von utvrdili su da su u dobi od godinu dana u veoj mjeri bila sigurno privrena ona djeca ije su majke u interakcijama s njima u dobi od mjesec dana i tri mjeseca bile vremenski bolje usklaene. Ovaj pojam usklaenosti jo se vie udaljava od Bowlbyjeve evolucijske teorije u kojoj se uloga plakanja sastoji u izmamljivanju roditeljeve skrbi i zatite. On ukljuuje nain na koji roditelji reagiraju na djetetove pozitivne emocije, jednako kao i na njegove negativne emocije, kao i to jesu li emocio- nalna stanja majke i djeteta meusobno usklaena. Istraivai u podruju privrenosti upotrebljavaju pojam privrenosti u znatno irem znaenju nego to je bila Bowlbyjeva namjera (Bretherton, 1985; Hinde, 1976). Prema naem miljenju, to proirivanje pojma dovelo je do odreene teorijske zbrke. U sljedeem emo odjeljku razjasniti neke od mehanizama u odnosu roditelj-dijete koji su vani za razvoj djetetove emocionalnosti, a koji obuhvaaju vie od same aktivacije sustava privrenosti. Zapravo, vraamo se ne - kim procesima o kojima smo ve raspravljali, kao to je usklaenost, da bismo vidjeli kako drugi znanstvenici, koji rade izvan okvira teorije privrenosti. tumae vanost takvih procesa za razvoj individualnih razlika u djejoj emo - cionalnosti.

Sojalizacija emocija u meuljudskim odnosima

to smo vidjeli u 2. poglavlju, u razliitim drutvima naglaavaju se razliite emocije, a postoje takoer i razlike u znaenju razliitih emocional- nih izraza. To isto vrijedi i za obitelji - jedna obitelj moe biti puna smijeha. druga moe biti ozbiljna, u treoj se moe izbjegavati bilo kakvo pokazivanje ljutnje itd. U ovom odjeljku ispitat emo kako obitelj, vrnjaci i odrasle osobe izvan obiteljskog kruga socijaliziraju pokazivanje emocija kod djece. Koje vrste procesa djeluju na to da odreene emocije djeca doivljavaju i pokazuju u veoj mjeri nego druge emocije?

192

Razumijevanje emocija

Ponovno razmatranje usklaenosti

Razmislimo ponovno o usklaenosti: o tome kada su majka i malo dijete usklaeni jedno s drugiin i ukljueni u svojevrstan ples koji im prua uza - jamno zadovoljstvo. Nekoliko je autora tvrdilo kako je usklaenost vana zbog toga to na temelju nje mala djeca stvaraju predodbe o tome hoe li nji- hovi ciljevi u promatranom odnosu biti zadovoljeni, to pak utjee na to koje e emocije djeca pokazivati (Stern, 1994; Tronick, 1989). Kao to smo vidjeli u 6. poglavlju, ti su istraivai pretpostavili da u izraavanju emocija dojene pokazuje svoje ciljeve. Cak i posve mala djeca imaju ciljeve: podijeliti s nekim trenutak zadovoljstva, istraiti svoju okolinu, glasati se ili izmamiti neiju reakciju. Kada se ciljevi pokazuju, oni mogu biti ili zadovoljeni ili neza- dovoljeni. Ako je majka previe zaokupljena drugim stvarima, moe se dogo - diti da ne obraa panju na djetetove pozive za interakcijom. Ako se takvo iskustvo neprestano ponavlja te ako predstavlja glavno iskustvo koje neko dijete ima u svojim odnosima s drugima, tada to dijete moe zakljuiti da se njegovi ciljevi ne mogu ostvariti kroz odnose s drugim ljudima. U interakci- jama s drugim osobama djeca stvaraju predodbe vlastitih ciljeva. Ako se nji- hovi ciljevi ne ostvaruju, ee e doivljavati ljutnju ili tugu. S odrastanjem e graditi oekivanja o tome to mogu oekivati u odnosima s drugima. Tom emo se pitanju uskoro ponovno vratiti.

Toplina
Emocionalna toplina i osjeajnost vjerojatno su posebno vane za razvoj ovjeka. MacDonald (1992) je pokazao da je emocionalna toplina povezana s radou, dok strah i uznemirenost, koji su prema Bowlbyjevu gleditu pokre- tai sustava privrenosti, proizlaze iz sasvim drugaijeg emocionalnog su- stava. O razliitim emocionalnim sustavima raspravljali smo u 4. i 5. poglav - lju, no nalaz koji je vaan za ovu raspravu jest taj da djeca dojenake dobi kada gledaju svoju majku kako im se pribliava rairenih ruku pokazuju ra- dost i aktivaciju lijeve strane korteksa, dok kod uznemirenosti zbog odvajanja od majke u Nepoznatoj situaciji dolazi do aktivacije desne strane korteksa (Fox i Davidson, 1987). MacDonald je takoer istaknuo kako, premda privrenost postoj i kod svih primata, samo neke vrste stvaraju emocionalne veze. Prema tome, nema nikakvog razloga za pretpostavku da su ta dva su- stava jedno te isto. Kod ljudske vrste takoer se moe vidjeti kako roditelji u nekim drutvima pokazuju snana ponaanja privrenosti, a da istodobno pokazuju razmjerno malo emocionalne topline prema svojoj dojenadi. Zapravo, takvo je bilo drutvo u Ugandi koje je Ainsworth (1967) prvo prouavala kako bi opisala itav raspon obrazaca ponaanja privrenosti. Primjerice, ugandske majke nisu pokuavale izmamiti od svoje djece zagrljaje ili poljupce. Ne radi se o tome da kod ugandskih majki nema emoeionalne topline; primijeeno je. primjerice, povremeno maenje. Radi se prije o tome da njihova emocio- nalna toplina nije isto to i njihovo reagiranje na djetetovu uznemirenost. Ainsworth je zakljuila da su amerike majke emocionalno toplije, ali da je njihovo reagiranje na djetetovu uznemirenost slabije nego kod majki iz Ugande. Prema tome, znai da je, prema MacDonaldsovoj hipotezi, emo- cionalna toplina sustav koji je odvojen od sustava privrenosti. Ta dva sustava u pravilu djeluju zajedno, pri emu neka drutva veu vanost pridaju jed - nom, a neka drugom. Sustav emocionalne topline i osjeajnosti izgraen je na pozitivnim potkrepl jenjima, a ne temelji se na sprjeavanju odvajanja do- jeneta od majke. On se razvio kako bi se stvorile i odrale emocionalne veze koje su svojstvene samo ljudskim biima. Taj sustav moe biti osobito znaa - jan kada se drutva organiziraju oko preteno monogamnih seksualnih veza u kojima mukarac ekonomski doprinosi odreenoj obitelji (Lovejoy, 1981), o emu smo raspravljali u 3. poglavlju. U svojem prvom istraivanju u kojem su utvrivali majinske prediktore stila privrenosti, Ainsworth i sur. (1978) mjerili su takoer i majinu toplinu u interakciji s djetetom tijekom prve godine djetetova ivota - na temelju tog initelja takoer je bilo mogue predvidjeti hoe li dijete u dobi od godinu dana biti sigurno ili nesigurno privreno. Cini se prema tome moguim da ak

Pristupi shvaanju emocija

193

i onda ako se Nepoznatom situacijom mjeri djetetov osjeaj povjerenja, to povjerenje, barem u zapadnom drutvu, ne proizlazi jedino iz poklanjanja panje djetetu kada je uplaeno niti samo iz toga to su majke reagirale na djetetove signale. Toplo i osjeajno roditeljstvo takoer je vano. Dva su razloga zbog kojih ova razlika izmeu temeljne teorijske zamisli teoretiara privrenosti (o majinu reagiranju na djetetove signale) i alternativne zamisli o roditeljskoj emocionalnoj toplini i osjeajnosti moe biti vana. Jedan je t: to je u velikom broju istraivanja utvrdeno kako roditeljska emocionaln; toplina i osjeajnost utjeu na brojne aspekte djetetova razvoja - ne samo na stil njegove privrenosti. Emocionalna toplina i osjeajnost rodite lja utjeu na djetetova prijateljstva i brojne druge aspekte kasnijeg emocionalnog zdravlja (Maccoby i Martin, 1983). Drugi se razlog vie tie istraivake za- jednice. Privrenost je postala izraz kojim se obuhvaa sve to ima bilo kakve veze s odnosom roditelj-dijete ili sa socioemocionalnim razvojem. Kada se medu djecom pronau razlike u stilu privrenosti, implicitna je pretpostavk . kako su te razlike proizale iz razlika u majinu reagiranju ili osjetljivosti dijete. Oito je da su i druge vrste procesa takoer vane za razumijevanje emocionalnosti. U odjeljcima koji slijede razjanjavamo te druge procese.

Uenje govora o emocijama

Meu procesima koji su vani za obrasce emocionalnog izraavanja koje razvijamo razmotrimo, primjerice, ulogu jezika. Kroz uenje jezika o emoci- jama roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu strukturiraju svijet koji dijete okruuje, to e doprinijeti djetetovu emocionalnom iskustvu. Roditelji to ine na nekoliko naina. Jedan je da djetetu priaju o vrstama dogaaja koje u njihovu drutvu izazivaju emocije. Primjerice, otac jednom prigodom kae svojoj kerki koja se trgne ugledavi velikog psa: Ne mora ga se bojati. Drugom prigodom ona zaluta na biciklistiku stazu i biciklist je zamalo udari. Njezin otac dotri do nje i kae: To je opasno! Stvarno si me uplaila. Takve emocionalne komunikacije pouavaju djecu tome koji dogaaji u njihovu drutvu opravdano izazivaju emocije, uvodei ih u kulturalna pravila izraavanja emocija. Govorenje o emocijama strukturira takoer i djetetovo unutranje iskustvo i omoguuje mu saznanje o unutranjim iskustvima dru - gih ljudi. Dunn i sur. (Dunn, Brown i Beardsall, 1991) pokazali s u vanost govora o emocijama za kasnije razumijevanje emocija. Oni su snimali razgovore o os- jeajnim stanjima izmeu majki i njihove trogodinje djece te djetetove brae i sestara. Prosjean broj razgovora (definiranih kao najmanje dvije promjene govornike uloge izmeu djeteta i drugog lana obitelji) bio je 8.4 po satu; u nekim obiteljima bilo je svega 2, a u nekima ak 25 razgovora u jednom satu. Dunn i sur. utvrdili su da takvi razgovori o osjeajima imaju dugorone posljedice za djetetovo razumijevanje emocionalne komunikacije. Sto su majke sa svojom trogodinjom djecom vie razgovarale o osjeajnim sta - njima, to su u dobi od est godina djeca bila uspjenija u prepoznavanju emo- cija koje su izraavale njima nepoznate odrasle osobe. Razgovori o negativ- nim emocijama bili su najjae povezani s djetetovom sposobnou razumije - vanja i prepoznavanja emocija u standardiziranom zadatku. Mi vjerujemo kako takva vrsta razgovora pomae djeci razviti eksplicitne modele vlastitih i tuih ciljeva, plano va i emocija. Razmotrimo, primjerice, situaciju u kojoj majka govori o tome zbog ega je ljuta. Ona jasno iznosi svoju motivaciju i namjere. Dijete moe stvoriti model o tome to majku ljuti i zato. Kada majka ne objanjava svoje osjeaje, informacija koju dijete dobiva manje je cjelovita i vea je vjerojatnost da je pogrena. Zahn-Waxler, Radke-Yarrow i King (1979) utvrdili su da su ro- diteljska objanjavanja i zakljuivanja (priopena kada je razina emocional- nog uzbuenja visoka) povezana s djetetovim veim pokazivanjem empatije. Kada se djeci putem jezika daju bolja objanjenja o unutranjim stanjima drugih, ona su sposobnija pokazati brigu i razumijevanje za druge.

194

Razumijevanje emocija

Uinke odreenih vrsta ekstremnih obiteljskih iskustava na govor o emo - cijama moemo vidjeti u radu Cicchettija i Beeghlyja (1987). Oni su us- poredili govor o mentalnim i drugim unutranjim stanjima skupine zlostavljane djece i skupine djece slinih sociodemografskih obiljeja koja nisu bila zlostavljana. Mala djeca koja su bila zlostavlj ana, upotrebljavala su manje rijei za tjelesna stanja kao to su glad i e, kao i za negativne emocije kao to su mrnja, Ijutnja i gaenje. Pretpostavlja se kako zlostavljana djeca ili nisu imala puno mogunosti raspravljati o unutranjim stanjima ili t o nisu inila zbog straha od negativnih posljedica.

Uinci modeliranja
Svaki put kad roditelj izvodi neko ponaanje, brie sue ili se ljutito obraa maki, za djecu u obitelji on djeluje kao model ponaanja. Ta e djeca potom vjeroja tnije izvoditi te iste vrste ponaanja. Smatra se kako je ovaj proces iznimno vaan u prenoenju poruka o tome koje emocije valja pokazivati i na koji nain. Obitelji se meusobno razlikuju po vrsti i uestalosti emocija koje se djeci pokazuju. Malatesta i Haviland (1982) utvrdili su da veina majki iznimno rijetko svojoj dojenadi pokazuje negativne emocije. Za vrijeme e- stominutnih razdoblja interakcije majki i djece dojenake dobi, majke su dje - tetu u prosjeku pokazale 21 izraz radosti, 0.5 izraza tuge i 0.2 izraza ljutnje. Prema tome, majke su svojoj djeci pokazale 100 puta vie izraza radosti nego ljutnje te 40 puta vie izraza radosti nego tuge. Kako djeca rastu, tako im nji- hovi roditelji pokazuju sve vie negativnih emocija, ali ti emocionalni izrazi i dalje su vrlo rijetki. Kao to emo vidjeti u 8. poglavlju, neki roditelji, kada su izloeni snanom stresu ili branim sukobima, ili pak imaju psihijatrijske probleme poput depresije, pokazuju svojoj djeci znatno vie negativnih emo- cija. Tijekom vremena djeca u svojem izraavanju emocija postaju sve slinija svojim majkama (Malatesta i Haviland, 1982). Ako emocionalno izraavanje njihovih majki ukljuuje vie Ijutnje nego emocionalno izraavanje drugih majki, tada u dobi od est mjeseci ta djeca takoer pokazuju vie ljutnje nego druga djeca. Ako njihove majke pokazuju vie radosti, tada i djeca u dobi od est mjeseci pokazuju vie radosti. Nain na koji djeca mogu pokazati iste emocije kao i ljudi koje opaaju naziva se jo i emocionalnom zarazom (Hat- field, Cacioppo i Rapson, 1994). Kao to smo vidjeli u 6. poglavlju, to se po- javljuje vrlo rano u razvoju.

Razliito reagiranje na razliite emocije

Kako djeca razvijaju jezik, tako dobivaju puno razliitih naina na koje mogu komunicirati o unutranjim stanjima. Kada roditelji vide da njihova djeca raspolau fleksibilnijim nainima izraavanja svojih potreba, tada mijenjaju naine na koje reagiraju na djetetove emocije. Jedan je nain na koji se to ini poklanjanje panje prihvatljivim nainima emocionalnog izraavanja, a ignoriranje drugih naina emocionalnog izraavanja. Brooks- Gunn i Lewis (1982) utvrdili su da u prvih est mjeseci djetetova ivota majke u veoj mjeri reagiraju na djetetov pla nego tijekom druge godine djetetova ivota. Meutim, poveava se njihovo reagiranje na djetetovo glasanje i pokuaje govorenja (vidi tablicu 7.2). Takvo ponaanje djetetu govori:

Pristupi shvaanju emocija

195

Tablica 7.2 Postoci majinih reakcija na razliite vrste emocionalnih izraza njihove djece u razliitoj dobi.
Dob djeteta Majino Na djetetovo glasanje 13 35 50 reagiranje na djetetovo ponaanje Na djetetovo plakanje 21 8 6

2 do 7 mjeseci 8 do 16 mjeseci 17 do 27 mjeseci

Izvor: Brooks-Gunn i Lewis (1982)

Obratit u panju na tebe kada mi govori, ali ne i onda kada samo plae. Utvrdili su takoer i to da majke u manjoj mjeri reagiraju na plakanje djeaka nego na plakanje djevojica. Vidimo kako ve dvogodinju djecu majke uvode u kulturu u kojoj je manje prihvatljivo plakati kako bi se postigli ciljevi, i u kojoj je pokazivanje tuge manje prihvatljivo za djeake nego za djevojice. Drugo istraivanje, koje su proveli Dunn, Bretherton i Munn (1987), takoer nam prua dokaze za to da roditelji mijenjaju nain na koji reagiraju na djetetove emocije kako dijete raste. O ni su utvrdili da se majino upui- vanje na osjeajna stanja nakon djetetove uznemirenosti u razdoblju od dje tetovih 18 do 24 mjeseca ivota smanjuje. Majke su vjerojatno pokuavale umanjiti vanost negativnih emocija na taj nain to o njima nisu raspravljale. Na temelju nae rasprave o privrenosti i roditeljskom reagiranju mogli bismo pomisliti kako je najbolje to roditelji mogu uiniti kada dijete postane uznemireno to da odmah i suosjeajno reagiraju. I doista, govorili smo o jed- nom istraivanju provedenom u okviru teorije privrenosti u kojem je ut vreno da su majke sigurno privrene djece reagirale na iri raspon djetetovih emocija nego majke nesigurno privrene djece (Goldberg, i Roches - ter, 1994). Ali, na temelju toga to roditelji selektivno reagiraju na djetetove emocije, moemo vidjeti da su ciljevi roditelja oito znatno sloeniji od pukog pruanja zatite ili utjehe djetetu, osobito kod starije djece. Zamislite, pri - mjerice, trogodinjaka koji plae svaki put kada drugo dijete p osegne za ne- kom njegovom igrakom. Roditelj koji to promatra moe djetetu pruiti ut- jehu, ali e mu vjerojatno takoer i objasniti potrebu dijeljenja s drugom dje- com. Ako dijete sve jae plae i sve snanije odbija dijeliti igrake, roditelj se moe posluiti tehnikama nametanja sile, poput: Ako nastavi tako plakati, nee se smjeti igrati tim igrakama. Kako djeca prelaze iz dojenake dobi u razdoblje ranog djetinjstva roditelji donose sloene procjene o tome u kojoj je mjeri njihovo dijete uznemireno, kakav je kontekst u kojem dijete izraava svoju emociju, koliko je ta situacija vana za usvajanje neke dugorone lekcije itd. (Dix, 1991). S obzirom na sloenost tih interakcija ne iznenauje to to razmjerno malo znamo o vrstama roditeljskih reakcija koje su povezane s razliitim emocionalnim ishodima kod djece nakon dojenakog razdoblja. Obino se is- trauju dvije vrste ishoda: uestalost izraavanja odreenih negativnih emo- cija (primjerice, ljutnje) i djetetova omiljenost meu vrnjacima (socij alna kompetentnost). Roberts i Strayer (1987) ispitivali su reagiranje roditelja na emocije djece stare od tri do pet godina. Utvrdili su da veina roditelja reagira odluno, ali takoer pomae djetetu pronai uzroke uznemirenosti priopavajui mu na taj nain da razumiju njegove ciljeve. Umjerena razina roditeljeva reagiranja bila je povezana s djetetovom veom socijalnom kom - petencijom, dok visoka razina reagiranja to nije bila. Neki su roditelji pretje- rano reagirali na djetetove negativne emocije djeca tih roditelja bila su manje kompetentna u interakcijama s drugima. Ostali radovi takoer upu uju na osjetljivo balansiranje koje roditelji moraju primjenjivati kada reagi - raju na emocije svoga djeteta. Eisenberg i Fabes (1994) utvrdili su kako ro- ditelji koji u veoj mjeri pokuavaju kontrolirati ili smanjiti pokazivanje nega- tivnih emocija kod svojeg djeteta govorei mu, primjerice, neka ode u drugu sobu kada pone plakati, imaju djecu koja u grupi svojih vrnjaka pokazuju manje ljutnje.

196

Razumijevanje emocija

Meutim, ti su istraivai utvrdili i to da je vie roditeljske suo - sjeajnosti i utjehe kada dijete pokazuje negativne emocije takoer povezano s djetetovim pokazivanjem manje ljutnje u grupi vrnjaka. Mogue je da kako djeca rastu tako, suosjeajno reagiranje na njihovo izraavanje negativnih emocija, a da ih se pritom ne poduava o razvojno, so - cijalno i kulturalno prihvatljivim nainima priopavanja ljutnje ili uznemire- nosti, moe pojaati izraavanje negativnih emocija. Snyder i Patterson (1986) utvrdili su da odreene vrste roditeljskih reakcija na djetetovu ljutnju djeluju kao potkrepljivai te stoga poveavaju vjerojatnost da e dijete drugom prigodom takoer reagirati ljutito ili agresivno. Patterson je (1982) opazio kako su, kada su djeca agresivna, dru gi lanovi obitelji skloni povui ili smanjiti svoje zahtjeve dajui tako djetetu ono to eli i potkrepljujui nje - govo izraavanje agresije. Takvo je ponaanje povezano s poveanjem agre- sivnosti. Koji initelji mogu utjecati na nain na koji roditelji reagiraju na ponaanje svoje djece? Jedan initelj moe biti nain na koji su se roditelji suoavali s emocionalnim pitanjima u svom ivotu. Ranije u ovom poglavlju govorili smo o tome da roditelji i njihova djeca pokazuju slinosti u stilovima svoje privrenosti. Moda je jedan od mehanizama koji doprinosi toj slinosti to to roditelji poduavaju one emocionalne stilove koji su njima prihvatljivi. Jedan od naina na koji se to moe ispitati jest da se roditelje pita o njihovu gledanju na izraavanje ljut nje i tuge. Hooven, Gottman i Katz (1995) to su nazvali meta-emocijama - to ljudi misle o emocijama. Oni su ispitivali ro - ditelje o meta-emocijama kada su im djeca bila stara pet godina. Utvrdili su da su djeca onih roditelja koji su bili svjesni osjeaja tuge i ljutnje kod sebe samih i koji su poduavali djecu o znaenju takvih emocija i nainu na koji se s njima valja nositi u dobi od osam godina pokazivala manje znakova stresa i manje negativnih emocija u igri sa svojim prijateljima, postizala bolji uspjeh u koli i imala manje problema ponaanja. Potpuno je nemogue oekivati da postoji bilo kakva formula za odrei - vanje naina na koji je najbolje reagirati na djetetove emocije. Isto tako nema ni formule za najbolji nain na koji bi dijete trebalo izraavati svoje emocije. Prema naem shvaanju sve emocije, kako negativne tako i pozitivne, imaju komunikacijsku ulogu u interakcijama. Jedino ako izraavanje emocija anali - ziramo u kontekstu u kojem se ono dogaa, moemo saznati djeluju li neki obrasci emocionalnog izraavanja tetno po osobu koja ih pokazuje. Moda ono to roditelji ine pomae djeci razumjeti izraavanje svojih emocija u kontekstu: je li to izraavanje bilo prikladno s obzirom na kulturu i okolnosti koje su ga izazvale te na koji je nain utjecalo na one prema kojima je bilo usmjereno? Ako je takvo gledite tono, tada e najuinkovitija biti ona ro- diteljska ponaanja kojima se djeca potiu na razmatranje svojeg emocional- nog izraavanja u kontekstu njihovih interakcija s drugima. Nakon dojenake dobi to ne znai da uvijek treba reagirati i pokazati suosjeajnost. Katkada to znai da je dijete potrebno ignorirati. Katkada e to znaiti intenzivno emo- cionalno reagiranje i primjenu sile, kako bi se djetetu pokazalo da je njegov nain izraavanja emocija drugima neprihvatljiv. Vano je takoer upamtiti da kada govorimo o roditeljskim reakcijama na djetetove emocije, tada govo- rimo o zasebnom aspektu odnosa roditelj-dijete. Ako roditelj primjenjuje silu u kontekstu koji je openito pun topline i osjeajnosti, tada to za dijete ima sasvim drugaije znaenje, nego ako se roditeljska primjena sile dogaa u kontekstu neprijateljstva i zanemarivanja djeteta. Prema tome, ukupan emo - cionalni ton odnosa roditelj-dijete moe imati utjecaja na nain na koji dijete shvaa roditeljske reakcije na svoje emocije. Podulje smo razmatrali utjecaj roditeljskog reagiranja na djetetove emo- cije. to je s nainom na koji druge znaajne osobe u djetetovu ivotu reagi - raju na djetetove emocije? O tom podruju socijalizacije emocija puno se manje zna. Strayer je (1980) opaao etverogodinju i petogodinju djecu u zajednikoj igri i pokazao na koji nain vrnjaci reagiraju na djetetovo izraavanje emocija.

Pristupi shvaanju emocija

197

Za vrijeme interakcija djeca su najee pokazivala ra - dost (34%), zatim tugu (30%), pa ljutnju (22%), a najrjee su pokazivala bol (13%). U veini sluajeva njihovi vrnjaci jednostavno su pustili da ih to proe. Najee su ignorirali bol, nakon toga ljutnju, zatim tugu te na - posljetku radost. Prema tome, emocije koje su najee pokazivane isto - dobno su bile i one na koje su druga djeca najee reagirala. Djeca su poka- zala vie empatinih reakcija na izraavanje radosti od strane drugog djeteta nego na sve druge emocije zajedno, a na izraavanje ljutnje empatino su reagirala rjee nego na sve druge emocije zajedno. Onda kada su reagirala, njihove su reakcije bile razliite za razliite vrste emocija: na izraavanje ra- dosti obino su reagirala radou, na izraavanje tuge pokuajem dijeljenja igrake ili zajednikim sudjelovanjem u nekoj aktivnosti, na izraavanje ljut - nje najee verbalnim ili fizikim uvaavanjem poput micanja s puta, a na izraavanje boli utjehom ili pitanjem poput: Jesi li dobro? Prema tome, na razliite emocije djeca reagiraju vrlo razliito. Vano je istaknuti kako se ovakve reakcije mijenjaju s djetetovim uzra - stom. Primjerice, opaajui djecu dobi od dvije do tri godine, Denham je (1986) utvrdila da su u veoj mjeri reagirala na ljutnju drugog djeteta nego na tugu, to je prilin o razliito od nalaza Strayera. Mogue je da kako djeca rastu, tako postaju sve sposobnija reagirati na emocije slabijeg intenziteta (poput tuge) kod drugih ljudi. U svakom sluaju, takvo razliito reagiranje vjerojatno utjee na djetetovo izraavanje emocija u drutvu vrnjaka. U skupini svojih vrnjaka djeca ue kakve posljedice ima njihova ljutnja, njihova tuga i druge njihove emocije te u skladu s time mijenjaju izraavanje svojih emocija.

Nain na koji kultura utjee na razvoj emocionalnosti

Smjestimo sada ovakve utjecaje u iri kulturalni okvir. Obitelji postoje unutar drutava i pod utjecajem su obrazaca emocija koji postoje u tom drutvu. Kao to emo vidjeti u 10. poglavlju, u zajednici Janomamo cijene se ljutnja i agresija. Djeci i odraslima koji nisu okrutni, u toj je zajednici teko ivjeti, a odgoj se sastoji od poticanja agresivnosti (Eibl -Eibesfeldt, 1979). Patterson je (1985) dao isto objanjenje za agresivnost djece u obiteljima u kojima prevladavaju prisilne interakcije. Kada su drugi neprijateljski naklo- njeni prema nekoj osobi, ta osoba, da bi se zatitila, takoer mora pribjega- vati sve veoj agresiji. U prilino razliitom drutvenom ureenju, Briggs je (1970) opisala svoja opaanja popustljivog stila ranog odgoja u jednoj inuit- skoj obitelji: u dobi od est godina inuitska djeca pokazivala su vrlo malo ljut- nje ili je uope nisu pokazivala. U nekim drugim kulturama odgojem se djeca nastoje uiniti neosjetljivom i nauiti da ne pokazuju strah ili tugu. Tako su Harkness i Super (1985) opisali Kipsige iz jedne male zajednice u Keniji. Kada dijete staro dvije godine plae, majka eka da joj ono prie. Tada ga utjei, ali takoer i vrlo brzo nastoji skrenuti njegovu panju na neto drugo. Cim se dijete malo umiri, majka ga vraa skrbi njegove brae i sestara. Tu se djecu socijalizacijom potie na zanemarivanje svakog unutranjeg doivljaja tuge i boli. U adolescentskoj dobi djevojice se podvrgavaju klitorektomiji, a djeaci obrezivanju, kao ritualima ulaska u svijet odraslih. Tijekom tih bolnih postupaka oni ne smiju plakati, jer u protivnom nanose sramotu sebi i svojoj obitelji, to ima vrlo nepoeljne posljedice. Ova kulturalna vjerovanja o emocijama i njihovu pokazivanju imaju snane utjecaje na djeju emocionalnost. Ona takoer utjeu i na ekstremnije mjere emocionalnosti. Zastupljenost odreenih vrsta emocionalnih pore- meaja u djetinjstvu u razliitim je kulturama prilino razliita. U odnosu na djecu iz Sjedinjenih Amerikih Drava, u Tajlandu su (Weisz i sur., 1987) kod djece koja se upuuju u klinike, u vrlo maloj mjeri zastupljeni poremeaji koji se temelje na ljutnji (i koji ukljuuju agresivnost, neprijateljstvo, krau i la- ganje). Tajlandska djeca ive u buistikoj kulturi u kojoj se visoko cijene mirnoa i popustljivost kako b i se izbjeglo uznemiravanje drugih. Ali su zato kod

198

Razumijevanje emocija

tajlandske djece u veoj mjeri prisutni problemi povezani sa strahom, anksioznou i psihosomatskim simptomima nego kod njihovih vrnjaka iz Sjedinjenih Amerikih Drava.

Emocionalne sheme: mostovi od ranih do kasnijih odnosa

Na je zakljuak kako djeca razvijaju sheme ili mentalne modele o emoci - jama unutar odnosa s drugim ljudima. Te sheme sline su Tomkinsovim (1979) skriptovima o kojima smo raspravljali u 4. poglavlju. To su pre- dodbe slijeda akcija, znaenja emocija i naina na koji emocije djeluju. Stu pajui u interakcije s drugim ljudima, kako unutar nae obitelji tako i izvan nje, spoznajemo kako su i gdje neke emocije prikladne, dok druge nisu. Znamo da e neke emocije sluiti naim ciljevima, dok druge nee. Znamo da u nekim situacijama svoju ljutnju moemo izraziti, a da to nema loe poslje dice po nas, dok bi u drugoj situaciji ili s odreenim Ijudima pokazivanje ljut - nje bilo problematino. Prema tome, nae emocionalne sheme su proiena znanja o tome to moemo oekivati, i one se temelje na naem ranijem doivljavanju emocija u odnosima s drugim ljudima (Baldvvin, 1992). Te sheme ukljuuju predodbu sebe, druge osobe te sebe i druge osobe u meu - sobnoj interakciji (Mitchell, 1988) Stern (1994) je opisao na koji nain na temelju naih ranih iskustava razvi - jamo brojne sheme druenja s drugom osobom. Jezgru takvih shema ini predodba naih ciljeva u interakciji s drugima. Malo dijete eli da se neto dogodi te gleda roditelja kako bi mu se pridruio u ostvarenju tog cilja. Cilj i emocije koje su s njime povezane tijekom vremena se razvijaju, to nas do- vodi do razliitih predodbi o tome kako to izgleda biti s drugom osobom. Stern opisuje kako moe izgledati interakcija izmeu djeteta i majke koja je depresivna. Najprije dijete svojom ivahnou poziva majku na igru i pokuava izmamiti njezin odgovor. Meutim, depresivna se majka ne us - pijeva prilagoditi djetetu. U drugom pokuaju druenja s majkom, dijete preuzima majino depresivno raspoloenje. Djetetovo raspoloenje od ivahnog je postalo tuno jer se pridruilo svojoj majci u njezinu tunom ra- spoloenju. Nakon toga dijete se moe okrenuti sebi, a ne majci, kako bi se zabavljalo i podiglo razinu svog uzb uenja, alijo uvijeku pozadini doivljava svoju suzdranu majku. Tada se moda majka poinje osjeati snanijom; moe se prisiliti na druenje sa svojim djetetom. Dijete je doivljava kao ivahnu, ali malo neusklaenu sa sobom jer interakcija nije prirodn a. Iz ove umjetne interakcije moe se pojaviti nova vrsta sheme: lano ja s lanom majkom. Stern je pretpostavio da su sve to sheme druenja s drugim koje se, kako dijete odrasta, doivljavaju i s drugim osobama. Iz djetinjstva i naih kasnijih odnos a nosimo sa sobom emocionalne sheme o tome kako sudjelo- vati u interakcijama. Te se sheme temelje na vrstama odnosa koje smo imali. To je jedno od gledita o nainu na koji se informacije o odnosima i emoci - jama ugrauju u nae sheme ili modele. Svaka istraivaka tradicija ima vlas- titi nain opisivanja naina na koji rani emocionalni oivljaji u odnosima s drugim ljudima utjeu na kasnije odnose te kako se emocionalna reakcija koju nauimo u jednoj situaciji moe prenijeti u drugu situaciju (Baldvvin, 1992) . Predloeno je najmanje est vrsta procesa u razvoju individualnih razlika u emocionalnosti: (a) razvoj povjerenja i pojma o sebi iz reagiranja drugih na djetetovu uznemirenost; (b) emocionalna toplina i osjeajnost; (c) modeliranje i slini uinci; (d) potkrepljenje, pri emu se emocionalni izrazi koji se nagrauju pojavljuju ee, dok se oni koji se ignoriraju pojavljuju rjee; (e) poduavanje, meta -emocije i uenje govora o emocijama; (f) zajed- nike strukture ciljeva, pri emu svaka osoba igra svoju ulogu. Jo uvijek smo daleko od potpunog razumijevanja tih modela, ali znamo da je neto

Pristupi shvaanju emocija

199

poput modela ili shema nuno za objanjavanje naina na koji izgraujemo obrasce emocionalnog reagiranja s jednim skupom ljudi, koje zatim ponovno odigra- vamo u drugo vrijeme, na drugim mjestima i s drugim ljudima.

Temperament
U prethodnim odjeljcima raspravljali smo o initeljima koji utjeu na soci - jalizaciju emocija. Sada se okreemo onim aspektima emocionalnosti koji

200

Razumijevanje emocija

svoje porijeklo imaju u djetetovu konstitucijskom ustroju - neke smo od tih uinaka ve spomenuli u naoj raspravi o nainu na koji se izgrauju stilovi privrenosti. Od prvih sati svog ivota djeca pokazuju znaajne individualne razlike u svom ponaanju i emocijama. Neka su djeca mirna, a kad se uzne mire lako se ponovno umire. Druga su razdraljivija - ona se lako uznemire i svoju uzne- mirenost intenzivno pokazuju. Neka djeca uivaju u socijalnim interakcijama i lako se uputaju u odnose s drugim Ijudima. Druga se uznemire kada se ljudi s njima poku aju igrati i tada se nastoje povui. Takve se razlike nazivaju temperamentom. Temperament se definira kao oni aspekti ponaanja i emocija koji su kon - stitucijski odreeni, stabilni u vremenu i kroz razliite situacije, imaju neuro - fizioloku osnovu i u odreenoj su mjeri nasljedni (Goldsmith, 1993). Postoje brojna shvaanja temperamenta, a unutar tih razliitih shvaanja emocijama se pridaje vea ili manja vanost.

Sklonosti odreenim emocijama kao sr temperamenta

Campos i sur. (1983) tvrde da se temperament temelji na uroenoj struk- turi koja organizira izraavanje emocija te da veina dimenzija tempera- menta ini dio sustava koji odreuje nain na koji se izraavaju emocije. Da bi

Tablica 7.3 Povezanost dimenzijatemperamenta i aspekata emocija za dvije dobro poznate teorije tem- peramenta: Bussove i Plominove (1975) teorije koja obuhvaa etiri dimenzije temperamenta, te Roth- bartiine (1981) koja obuhvaa est dimenzija.
Dimenzije temperamenta

Aspekti emocija koji su povezani sa svakom dimenzijom

Strah, ljutnja i uznemirenost Opa pobuenost motorikog sustava Interes za druge ljude i pozitivne emocije koje se prema njima izraavaju Vrijeme potrebno da se izrazi emocija ili aktivnost Opa pobuenost motorikog sustava Radost ili zadovoljstvo Strah

Buss i Plomin (1975)

Emocionalnost Aktivnost Drutvenost Impulzivnost Rothbart

(1981)

Aktivnost Osmjehivanje Strah i smijanje

Uznemirenost zbog ograniavanja Ljutnja Vrijeme oporavka od negativnih emocija kad se primjenjuju tehnike tjeenja Trajanje interesa _______________________________________________

Izvor: prilagoeno iz Campos i sur. (1983)

Utjeivost Ustrajnost

Pristupi shvaanju emocija

201

to ilustrirali, oni su izradili tablicu u kojoj su pokazali kako se dimenzije temperamenta koje su predloili vodei teoretiari temperamenta mogu smjestiti u okvire odvojenih emocija o kojima smo raspravljali u 4. i 6. poglavlju. Na toj se tablici temelji i naa tablica 7.3. U ovom poglavlju pojam temperamenta smatramo vanom komponen - tom emocionalnosti koja je bioloki utemeljena i naslijeena, te koja utjee na emocionalnost i linost. Neki su istraivai ograniili dimenzije tempera - menta na one za koje je dokazana nasljednost (Buss i Plomin, 1984). Naalost, kada je u pitanju mjerenje temperamenta, takva se otra razli - kovanja ne mogu lako odrati. Mjerenje temperamenta ukljuuje roditeljske procjene brzine kojom se djeca razljute ili jaine straha koji pokazuju u nekoj situaciji. Druga mogunost mjerenja temperamenta je opaanje, kojim se moe obuhvatiti koliina negativnih emocionalnih izraza koje dijete pokae tijekom razdoblja opaanja. Ovakvim mjerama procjenjuje se ono to smo u ovom poglavlju oznaili kao djetetovu emocionalnost i to proizlazi i iz oko - line i iz pojedineve konstitucije. Kao to nam je pokazalo istraivanje koje su proveli Belsky, Fish i Isabella (1991), ak ni individualne razlike u djejoj emocionalnosti koje su prisutne u prvih nekoliko mjeseci ivota nisu samo konstitucijski uvjetovane. Belsky, Fish i Isabella ispitali su promjene u djejoj negativnoj i pozitivnoj emocio - nalnosti u razdoblju od treeg do devetog mjeseca ivota u funkciji obiljeja njihove obitelji. U usporedbi s djecom koja su nastavila pokazivati malo nega- tivnih emocija, djeca koja su u dobi od tri mjeseca pokazivala malo negativnih emocija, a u dobi od devet mjeseci puno negativnih emocija, imala su oeve koji su u odnose s drugima unosili manje osjeajnosti, prije djetetova roenja manje su pozitivno gledali na svoj brak i vie su se razlikovali od svojih su- pruga po koliini ukljuenosti u skrb o djetetu. U uspo redbi s djecom koja su nastavila pokazivati puno negativnih emocija, djeca koja su u dobi od tri mje- seca pokazivala puno negativnih emocija, a u dobi od devet mjeseci malo negativnih emocija, imala su majke visokog samopotovanja, s manje negativ - nih iskustava u svom braku, koje su u interakciji s djetetom pokazivale veu harmoninost, meusobno nadopunjavanje i osjetljivost. Prema tome, stabil- nost i promjene u djetetovoj emocionalnosti u funkciji vremena pod utjeca- jem su emocionalnog tona u obiteljskom okruenju.

Stabilnost temperamenta
Jedan od kriterija za odreenje temperamenta jest vremenska stabilnost. Stabilnost temperamenta tijekom razdoblja od est mjeseci i godinu dana prilino je visoka, osobito ako se kao mjera temperamenta upotrebljavaju iz- vjetaji roditelja. U istraivanju Rothbartove (1986) korelacije izmeu ro- diteljskih procjena osmjehivanja/smijanja, straha i uznemirenosti zbog ogra- niavanja prikupljenih kada je dijete bilo staro est mjeseci te kada je bilo staro devet mjeseci i znosile su redom r = 0.48, 0.37 i 0.51. Worobey i Blajda (1989) za razdoblje od drugog mjeseca ivota do navrenih godinu dana utvrdili su korelaciju od 0.46 za pozitivnu reaktivnost te 0.50 za negativnu reaktivnost (iritabilnost). Stabilnost temperamenta utvrdena je takoer i za dugogodinje razdoblje. Chess i Thomas (1990) u odrasloj su dobi procijenili skupinu Ijudi za koje su imali

202

Razumijevanje emocija

procjene temperamenta prikupljene jednom godinje tijekom prvih pet godina njihova ivota. Dobili su svega nekoliko znaajnih korelacija izmeu svojih devet pojedinanih dimenzija tempera- menta i odgovarajuih osobina u odrasloj dobi. Meutim kada su od procjena pojedinanih imenzija formirali ukupan rezultat koji predstavlja opu mjeru tekog-lakog temperamenta, korelacije su bile vie. Korelacije izmedu uku- pne mjere tekog-lakog temperamenta u dobi od tri, etiri i pet godina i iste mjere u odrasloj dobi iznosile su redom: r = 0.31, r = 0.37 i r = 0.15. Cak i kada se upotrebljavaju mjere emocionalnosti koje se temelje samo na tome koliko esto dijete izrazom lica pokazuje odreene emocije, stabil - nost u vremenu je oita. Hyson i Izard (1985) videokamerom su snimali djecu za vrijeme kratkotrajnih odvajanja od majke tijekom Ainsvvorthiine Nepoznate situacije i to u dobi od 13 i 18 mjeseci, a njihove su izraze lica ko- dirali uz pomo sustava . Stabilnost od jednog do drugog mjerenja bila je izrazito visoka za izraze lica kojima se pokazuju interes (r = 0.90) i ljutnja (r = 0.61), kao i za negativne izraze ukupno (r = 0.90), ali je za tugu bila ni- ska. Slini su rezultati dobiveni takoer i kada se koristio Lewisov postupak privrivanja na djetetovu ruku uzice ijim se povlaenjem ukljuuje glazba. Sullivan, Lewis i Alessandri (1992) usporedili su uinke istih situacija svak a dva mjeseca poevi od navrena dva mjeseca ivota, a zavrivi s navrenih osam mjeseci ivota. Utvrena je visoka stabilnost uestalosti pokazivanja ljutnje, interesa, radosti i iznenaenja, ali je za tugu i strah stabilnost bila mala. Istraivanja spomenuta u prethodnom odjeljku temelje se na istim po- draajima koji su primijenjeni u dva navrata. Jo uvjerljivije dokaze stabil - nosti prua rad Malateste i sur. (1989a), u kojem su se podraajne okolnosti u dva mjerenja u veoj mjeri razlikovale. Djetetovi izrazi lica kodirani su za vrijeme dok se majka igrala s djetetom te ponovno prilikom susreta s majkom nakon kratkog razdoblja odvojenosti. Izmeu sedmog i dvadeset i drugog mjeseca ivota djeca su pokazala stabilnost za negativne izraze ljutnje (r = 0.32) i tuge (r = 0.37). Za pozitivne emocionalne izraze stabilnost nije pro- naena. Srameljivost je jo jedna od dimenzija temperamenta. Vrlo srameljiva djeca imaju visok i stabilan broj otkucaja srca te veu simpatiku reaktivnost. to upuuje na nii prag limbiko-hipotalamike pobudljivosti zbog neoeki- vanih podraaja u okolini. Ove fizioloke mjere takoer pokazuju stabilnost u vremenu (Kagan, 1982). Davidson i Fox (1989) mogli su predvidjeti koliko e djeca plakati prilikom odvajanja od roditelja na temelju vee elektroencefa- logramske (EEG) aktivnosti desne u odnosu na lijevu stranu korteksa tije- kom poetnog mjerenja. Kagan, Reznick i Sniman (1988) pratili su djecu koja su u dobi od dvije godine bila krajnje zakoena u ponaanju do navrenih sedam godina ivota - u dobi od dvije godine ta su se djeca kod susreta s nepoznatom djecom i odraslim osobama priljubila uz svoju majku, prestala su priati i dugo vremena nisu se uputala u interakciju s nepoznatom oso - bom. Priblino 7% djece iz neselekcioniranog uzorka dvogodinjaka svrstano je u tu skupinu. U dobi od sedam godina ponovno je procijenjena zakoenost u ponaanju. Djetetovo ponaanje opaano je zavrijeme dokje dijete ulazilo u situaciju u kojoj se nalazilo deset njegovih istospolnih vrnjaka. Mjerila se uestalost djetetovih spontanih primjedbi i razdoblja stajanja po strani. Sta- bilnost je pronaena samo u onoj maloj skupini djece koja su u dobi od dvije godine pokazivala krajnje zakoeno ponaanje, ali ne i u ukupnom uzorku djece. U dobi od sedam godina ta krajnje srameljiva djeca u manjoj su mjeri prilazila

Pristupi shvaanju emocija drugoj djeci i bila su manje razgovorljiva s istraivaima. Stabilnost srameljivog ponaanja utvrdio je takoer i Rubin (1993), koji je pratio soci - jalno zakoenu djecu od etvrte godine ivota pa do razdoblja srednje adole- scencije. Procjene srameljivosti u predkolskoj dobi nisu bile prediktivne za socijalno ponaanje u dobi od 14 godina, ali se na temelju procjena srameljivosti u dobi od sedam godina mogla predvidjeti usamljenost (r = 0.50) i slaba ukljuenost u grupu vrnjaka (r = 0.40) u dobi od 14 godina. Prema tome, i na temelju roditeljskih procjena i na temelju emocionalnih izraza lica utvreno je da djeca imaju odreene karakteristine stilove emo - cionalnosti. Neke sklonosti koje se mogu opaziti u dojenakoj dobi utjeu na karakteristine emocionalne obrasce u djetinjstvu i kasnije u ivotu.

203

Genetska osnova temperamenta

Veina teoretiara temperamenta smatra da je temperament jednim dije- lom naslijeen (Buss i Plomin, 1984). Provedena su brojna istraivanja na bli - zancima kako bi se procijenila veliina tog utjecaja. Usporeivane su rodi - teljske procjene temperamenta ili, u nekim istraivanjima, procjene tempera- menta koje su dali opaai u laboratoriju za identine ili monozigotine (MZ) blizance, koji dijele sve svoje gene, i neidentine ili dizigotine (DZ) blizance, koji dijele polovinu svojih gena. Drugi istraivaki nacrti kojima se ispituju genetski uinci ukljuuju usporeivanje bioloke i posvojene brae/sestara. Postoje dokazi za genetske uinke na glavne dimenzije temperamenta (Campos i sur., 1983), premda se procjene nasljednosti razlikuju ovisno o tome je li mjera temperamenta utemeljena na izvjetajima roditelja ili na opaanju, po kakvom je nacrtu istraivanje provedeno te o kojoj se dimenziji temperamenta radi. Tablicu 7.4 prilagodili smo iz Plominova (1988) pregled- nog rada u kojem su prikazana istraivanja na blizancima. Pogledajte stupac Rezultati. U njemu ete vidjeti parove koeficijenata korelacije, primjerice 0.37 prema 0.13. Prvi koeficijent u svakom paru odnosi se na slinost (korela- ciju za odreenu dimenziju) monozigotinih blizanaca, a drugi na slinost dizigotinih blizanaca. Genetski utjecaj postoji ako je korelacija vea za monozigotine nego za dizigotine blizance, a veliina tog utjecaja odreuje se na temelju razlike izmeu tih dvaju koeficijenata. Prema tome, istraivanja prikazana u tablici pokazuju da na emocionalnost utjeu genetski initelji jer su u svim sluajevima korelacije vee za monozigotine nego za dizigotine blizance. Goldsmith je (1993), na temelju roditeljskih procjena, utvrdio da razina aktivnosti, strah i uznemirenost zbog ograniavanja pokazuju snane genetske utjecaje. Za druge dimenzije temperamenta, poput utjeivosti, ut - vreni su samo slabi genetski utjecaji - u zadnjem redu tablice 7.4 vidi se da je za utjeivost razlika u koeficijentima korelacije mala. U jednom istraivanju koje su proveli Emde i sur. (1992) definicija emocionalnosti bila je ira i nije obuhvaala samo mjere temperamenta. U is - traivanju je sudjelovalo dvjesto parova blizanaca starih 14 mjeseci, od kojih je pola bilo monozigotinih, a pola dizigotinih. Neke mjere djeje emocio- nalnosti i temperamenta temeljile su se na roditeljskim procjenama, neke na izvjetajima nezavisnih opaaa, a neke na obje vrste podataka. Genetski ut - jecaji utvreni su za

204

Razumijevanje emocija

zakoenost u ponaanju (mjerenu opaanjem) i za slian konstrukt srameljivosti (mjeren i roditeljskim izvjetajima i opaanjem). Za roditeljske procjene temperamenta i negativne emocionalnosti takoer su ut- vreni genetski utjecaji. Meutim za mjere negativne i pozitivne emocional- nosti, ukupnog raspoloenja i frustracije koje su se temeljile na opaanju, genetski utjecaji nisu utvreni. Za neke mjere kojima bi se trebao mjeriti isti konstrukt, dobiveni su proturjeni podaci - kada su roditelji procjenjivali negativnu emocionalnost dobivene su visoke procjene nasljednosti, ali kada se mjera negativne emocionalnosti temeljila na opaanju procjene nasljed - nosti bile su niske. Ukratko, istraivanja na blizancima pokazuju da genetski initelji utjeu na djeju emocionalnost, premda veliina tog utjecaja nije posve jasna. Dio problema proizlazi iz mjerenja. Pred nama se jo uvijek na- lazi velik dio puta koji moramo prijei prije nego to emo saznati koje mjere Tablica 7.4 Saeti rezultati nekih bihevioralno-genetikih istraivanja emocionalnosti kod blizanaca. U svakom paru rezultata prva brojka pokazuje slinost monozigotinih blizanaca, a druga slinost dizigo- tinih blizanaca.
Autori istrazivanja Mjera Rezultati U dobi od 6 mjeseci U dobi od 2 godine
Matheny i sur. (1981) Intervju s roditeljima o: osjeajima boli uestalosti ispada bijesa razdraljivosti plakanju Matheny i Dolan (1975) Goldsmith i Campos (1982) Procjene emocionalnosti u igraonici nakon majina odlaska Roditeljske procjene: straha uznemirenosti zbog ograniavanja utjeivosti 0.39 prema 0.26 0.45 prema 0.29 0.62 prema 0.51 0.37 prema 0.13 0.41 prema 0.15 0.46 prema 0.28 0.59 prema 0.23 0.66 prema 0.30

0.66 prema

0.46 0.77

prema 0.25 0.71 prema 0.69

Iz\or: prilagoeno iz Plomin (1988)

predstavljaju najvaljanije mjere konstrukta koji nas zanima. U istraivanjima posvojene djece, u kojima su procjenjivane emocionalne karakteristike ro- ditelja i njihove bioloke i usvojene djece, dobiveni su slabiji dokazi nasljed- nosti emocionalnih stilova nego u istraivanjima na blizancima (Plomin, 1988).

Odnos temperamenta i stila privrenosti

Bowlby i drugi (Hinde, 1976) istaknuli su vanost recipronosti u izgradnji emocionalnog odnosa izmedu roditelja i djeteta. Ba kao to se dijete mora uklopiti meu svoje roditelje, tako se i roditelji moraju prilagoditi djetetovu temperamentu. Za roditelje je ivotna injenica da su neka djeca po svom temperamentu tea od druge djece. Temperament neke djece takav je da od roditelja zahtijeva da svoje sposobnosti prilagoavanja iskoriste do kraj - njih granica. Neki istraivai tvrde da razlike meu djecom u nainu na koji reagiraju na odvajanja i ponovne susrete s roditeljem u Nepoznatoj situa- ciji nisu u tolikoj mjeri pod utjecajem roditeljskih reakcija ili roditeljske os- jetljivosti, ve da

Pristupi shvaanju emocija

205

se bolje mogu objasniti djetetovim temperamentom - pri- mjerice, time koliko se lako dijete razljuti ili time koliko ga zanimaju pred- meti, a koliko ljudi (Kagan, 1987). Primjerice, dijete koje po svom tempera- mentu nije drueljubivo moe majinu odlasku ili povratku u prostoriju pri - davati malo panje. Takav e obrazac reagiranja rezultirati njegovim svrsta- vanjem u skupinu nesigurno privrene djece. Podrka ovakvom shvaanju o vanosti djetetova temperamenta za stil njegove privrenosti dolazi, primjerice, iz istraivanja koje su proveli Miyake, Chen i Campos (1985) i kojim su utvrdili kako su djeca koja su kao novo- roenad bila razdraljiva u dobi od 12 mjeseci u veoj mjeri bila nesigurno privrena. Podrku takvom gleditu pruaju takoer i istraivanja Foxa i sur. (Aaron, Calkins i Fox, 1990; Calkins i Fox, 1992), kojima je utvreno da se ambivalentni stil privrenosti najbolje moe predvidjeti na temelju neuro- fizioloke mjere djetetove rane reaktivnosti na umj ereno stresne dogaaje. Thompson, Connell i Bridges (1988) utvrdili su da je teak temperament djeteta povezan s intenzitetom djetetove uznemirenosti kod odvajanja od ro- ditelja i nainom njegova reagiranja na roditeljev povratak. Sto se tie djete- tova zanimanja za predmete, Lewis i Feiring (1989) utvrdili su da su djeca koju su u dobi od tri mjeseca vie zanimali predmeti nego ljudi u dobi od 12 mjeseci u najveoj mjeri pokazivala izbjegavajui stil privrenosti. Postoji takoer i jedno istraivanje u k ojem se pokazalo da kako djeca postaju starija, tako ovi uroeni initelji imaju sve jai utjecaj na stil njihove privrenosti (Vaughn i sur., 1992). Cini se intuitivno loginim da se roditelji razliito ponaaju prema djeci razliitog temperamenta. Primjerice, moemo pretpostaviti da e na djecu koja su razdraljiva i teko ih je utjeiti roditelji reagirati povlaenjem od svog djeteta kako bi se zatitili od osjeaja bespomonosti i razoaranja. Crocken- berg je (1986) dala pregled rezultata istraivanja ovog pitanja, na temelju ko jeg je zakljuila kako postoje nalazi koji govore u prilog toj hipotezi, premda oni ba nisu snani. U nekim istraivanjima utvreno je kako se majke u veoj mjeri povlae od djece tekog temperamenta (Peters-Martin i Wachs, 1984), ali u drugima su majke bile vie angairane kada je dijete imalo teak tem- perament (Bates i sur., 1982). Neki su istraivai ispitivali sloeniju hipotezu prema kojoj je teak temperament povezan s negativnim ishodima jedino ako se roditelji zbog nedovoljne fleksibilnosti ne mogu prilagoditi djetetovu tem- peramentu, to onda dovodi do negativnog roditeljstva. Ovakvo shvaanje meusobne povezanosti temperamenta djeteta i k arakteristika roditelja na- ziva se modelom stupnja podudaranja (Thomas i Chess, 1977). Mangles dorf i sur. (1990) istraili su to pitanje. Utvrdili su da lako uznemiravanje u dobi od devet mjeseci samo po sebi nije bilo prediktivno za stil djetetove pr ivrenosti etiri mjeseca kasnije, kao to to same po sebi nisu bile ni karak- teristike majine linosti. Ali djeca koja su se lako uznemiravala, ee su bila nesigurno privrena svojim majkama onda kada su majke bile rigidne i tradi- cionalne. Takva povezanost nije postojala kod djece koja nisu bila sklona uznemirenosti. Prema tome, ovdje imamo dokaze o uvjetnoj povezanosti: temperament je vaan za stil privrenosti samo onda kada je majka u odree- noj mjeri rigidna. Premda se ini vrlo uvjerljivim, mod el stupnja podu- daranja nije podran u svim istraivanjima (Windle i Lerner, 1986). Prema tome, stil privrenosti ovisi o zajednikom djelovanju roditeljskog ponaanja prema djetetu i djetetova temperamenta. Goldsmith i Alanskv (1987) izvrili su meta-analizu istraivanja kojima se utvrdivala povezanost izmeu roditeljskog ponaanja i djetetova temperamenta, s jedne strane, te stila djetetove privrenosti, s druge. Utvrdili su da je veliina utjecaja majina ponaanja i djetetova

206

Razumijevanje emocija

temperamenta na stil djetetove privrenosti slina te da se u oba sluaja radi o umjerenom stupnju povezanosti. Meutim, razmjerno mali statistiki uinak moe imati veliko znaenje za roditelje i za kvalitetu odnosa izmeu roditelja i djeteta. Roditelji koji se mue sa svojim djetetom tekog temperamenta mogu s olakanjem doekati priznanje kliniara da je njihovo dijete po svom temperamentu takvo da bi do krajnjih granica iscrpilo roditeljske sposobnosti svakog roditelja. Nekim ro- diteljima koji trae pomo za sebe i svoje dijete, pojam temperamenta moe biti od izuzetne vanosti. On im moe pomoi da obnove svoja nastojanja da se uhvate u kotac s idiosinkratinostima svoga djeteta.

Emocionalne sklonosti - reakcije na okolinu

Ukratko, emocionalni se obrasci s vremenom uvruju i to k ako unutar samog djeteta, tako i izmeu djeteta i roditelja. Razmiljamo li o specifinim emocijama, tada neke od njih mogu poeti prevladavati. Razmiljamo li o di - namikim sustavima, tada se putem ponavljanih vrsta interakcija mogu oblikovati specifini modovi i razviti kontinuitet u vremenu. Bez obzira na to koja nam se teorija vie svia, oito je da u djetetovoj interakciji sa svijetom koji ga okruuje i s drugim ljudima emocije postaju organizirajue strukture. Odreeni kontinuiteti imaju adaptivnu ulogu: dijete ui obiljeja socijal- nog svijeta kako bi izgradilo korisna oekivanja i djelotvorne obrasce interak- cije. tovie, ako je dijete u odreenoj mjeri emocionalno predvidljivo, ro- ditelj moe predvidjeti njegove reakcije i prilagoditi okolinu na nain da smanji mogunost pojave onih reakcija koje su najvie uznemirujue. U slje - deem odjeljku objanjavamo na koji nain djetetova emocionalnost obavlja organizirajuu ulogu u djetetovu ivotu, to u odrasloj dobi ima niz razliitih posljedica.

Obrasci emocionalnosti u djetinjstvu koji se proteu u odraslu dob

Kada smo ranije raspravljali o kontinuitetu, govorili smo o obrascima emocionalnog reagiranja koji u vremenu ostaju slini. Na koji nain obrasci izgraeni u djetinjstvu utjeu na odrasle oso be? Caspi, Elder i Bem (1987; 1988) pratili su ljude koji su u dobi od osam godina bili ili teke naravi ili srameljivi, i ponovno su ih ispitali trideset godina nakon poetne procjene. Caspi, Elder i Bem utvrdili su da su osobe koje su u dobi od osam godina imale napade bijesa u odrasloj dobi ee imale teku narav. Djeaci teke naravi ee su naputali kolovanje, a kao odrasli mukarci imali su nestabil- niju radnu karijeru. To je dovelo i do toga da su imali nii profesionalni status i vie nazadovanja u karijeri u odnosu na djeake blae naravi. Kod ena su uinci teke naravi bili vidljivi u njihovu obiteljskom ivotu. U odnosu na ene koje su u dobi od osam godina bile uravnoteene, ene koje su u dobi od osam godina bile teke naravi udale su se ispod oekivanja za svoj drutveni stale, ee su se razvodile, bile su manje zadovoljne svojim branim odnosima, a njihovi muevi i djeca doivljavali su ih kao teke roditelje.

Pristupi shvaanju emocija

207

Mukarci koji su kao djeca bili srameljivi kasnije su stupali u brak, kasnije su postajali oevi i kasnije su uspostavili stabilnu radnu karijeru nego mukarci koji nisu bili srameljivi. Njihov kasni ulazak u svijet rada bio je, pak, povezan s time koliko su kasnije postigli u svom poslu, kao i s time koliko je njihov posao bio stabilan. Za razliku od toga, srameljive ene i u odrasloj su dobi nastavile biti srameljive, ali je to imalo blae posljedice. One nisu kasnije stupale u brak niti su kasnije raale djecu, ali su isto kao i srameljivi mukarci provele manje vremena u svij etu rada. One su se udale za mukarce koji su postigli vii status u karijeri, moda zbog toga to su bile pripremljene na to da ostanu kod kue i da pred svoje mueve stavljaju manje zahtjeva u vezi s kunim poslovima. Ovo nam istraivanje prua uvid u naine na koje se ostvaruje kontinuitet emocionalnog funkcioniranja. Ne radi se samo o tome da emocionalne reak- cije u vremenu ostaju stabilne, ve i o tome da obrasci emocionalnog reagi- ranja, izgraeni u djetinjstvu, nastavljaju utjecati na izbore koje ljudi tijekom itavog svog ivota ine.

Dimenzije i crte linosti

Veina dimenzija i crta linosti, gotovo po svojoj definiciji, emocionalne su i socijalne naravi. Raspravljali smo o tome kako su neke od njih genetski utemeljene te kako se neke proteu od djetinjstva do u odraslu dob. Genetski utemeljene crte linosti su poput obrazaca ponaanja karakteristinih za vrstu, kao to su oni o kojima smo raspravljali u 3. poglavlju. Neki obrasci karakteristini za vrstu omoguuju prilino specifine obrasce ponaanja, kao to su privrenost i majino njegovanje. Meutim drugi genetski utjecaji nisu tako specifini. Oni se mogu izraavati u obliku sklonosti, kao to su emo - cionalna toplina i osjeajnost, srameljivost ili podlonost ljutnji. Znamo da je varijabilnost bitan dio mehanizma evolucije: premda svi ljudi imaju spo- sobnost doivljavanja straha, neki su pojedinci vrlo srameljivi, dok su drugi

208

Razumijevanje emocija

Slika 7.2 Veina djece u dobi izmeu tri i pet godina srameljiva je u prisutnosti nepoznatih osoba: uoavate kako se ovaj djeak uhvatio za svoju majku i kako bojaljivo promatra nepoznata mukarca. Ekstremna srameljivost u djetinjstvu moe se nastaviti i u odrasloj dobi. to u znatno manjoj mjeri. Za svakog od nas takve su sklonosti izgradene kroz individualno iskustvo i utjecaj kulture. Moda su najintrigantnije meu oito genetski determiniranim sklono - stima ove vrste naznake koje upuuju na to da konstelacija initelja koji obuhvaaju toplinu u meuljudskim odnosima, osjeajnost i lakou socijalnih interakcija unutar obitelji (o emu smo govorili ranije u ovom poglavlju) ima genetsku osnovu (Plomin i Bergeman, 1991). Prema tome, u bihevioralnoj genetici ne radi se o tome da geni pruaju samo temelj za ponaanja karakte - ristina za vrstu, kao to je djetetovo nastojanje da ostane u blizini svojih ro- ditelja. Geni takoer omoguuju i varijabilnost, u obliku razliitih sklonosti, za veu ili manju srameljivost, veu ili manju osjeajnost itd. Mjere osobina kao to su emocionalna toplina i osjeajnost redovito pokazuju da tek dio varijance (openito izmeu 20 i 50%) objanjavaju genetski initelji. Linost se u pravilu mjeri upitnicima kojima se ispituje ovjekovo reagi- ranje u razliitim situacijama, kako bi se utvrdilo koji se ovjekovi stavovi, sklonosti i tendencije grupiraju zajedno i postojani su u vremenu. Takav je pristup linosti bio dobro uvren i postojala su brojna razliita shvaanja linosti od kojih je svako rezultiralo vlastitim skupom crta linosti, sve dok Mischel (1968) nije obrazloio kako linost ne ovisi samo o unutranjim dis - pozicijama: u jednoj vrsti situacije osoba se moe ponaati na jedan nain, dok se u drugoj vrsti situacije moe ponaati na drugi nain. Premda je takvo tumaenje openito prihvaeno, linost ipak moemo uzeti kao pojam kojim se

Pristupi shvaanju emocija

209

opisuje stupanj u kojem je osoba sklona ponaati se na karakteristian nain u vremenu i u razliitim situacijama. U nekim domiljatim istraiva- njima rezultati dobiveni samo-izvjetajima usporeeni su s podacima pri- kupljenim od partnera (Costa i McCrae, 1988) i utvrena je njihova stabil - nost za razdoblje od najmanje est godina. Vjerojatno linost s godinama postaje sve stabil nija (Wiggins i Pincus, 1992), moda zbog toga to se ovje - kov posao, njegovi partnerski odnosi, njegove ivotne okolnosti i sposobnosti iskristaliziraju iz mnotva mogunosti, a potom ih okolina koja je stvorena podrava. Teoretiari linosti uglavnom priznaju postojanje takozvanih velikih pet dimenzija linosti (John, 1990; McCrae, 1992; Ozer i Reise, 1994). To su: neuroticizam (koji obuhvaa anksioznost, neprijateljstvo i depresivnost), ek- straverzija (koja obuhvaa toplinu, drutvenost i sklonost pozitivnim emoci- jama), otvorenost (prema mati, estetici, osjeajima, idejama), ugodnost (koja obuhvaa povjerenje, iskrenost i popustljivost) i savjesnost (koja obu - hvaa tenju k postignuu, samodisciplinu i osjeaj dunosti). Neuroticizam i ekstraverz ija po svojoj su prirodi izrazito emocionalne dimenzije, otvorenost takoer ima emocionalnu kvalitetu, a ugodnost je bliska zamisli o emocional- noj toplini i osjeajnosti. Neuroticizam u velikih pet dimenzija linosti odgovara isto imenoj di- menziji koju je predloio Eysenck. Eysenck je smatrao da neuroticizam ima osnovu u limbikom sustavu (Eysenck, 1990). Prisjetite se da smo u 5. poglav- lju opisali ulogu limbikog sustava u klasinom uvjetovanju podraaja koji signaliziraju kaznu na reakciju straha. Prema Eysenckovoj teoriji, ljudi se razlikuju po lakoi kojom njihov ivani sustav stvara takve veze ukljuujui i socijalizacijske zabrane i stvaranje savjesti. Kod ivanih sustava koji se lako uvjetuju strah je obino intenzivan i moe imati znaajne uinke, pa su ljudi skloni estom strahu i svoj ivot ureduju tako da izbjegnu okolnosti u kojima se moe pojaviti strah. Za faktor ekstraverzije Eysenck je imao objanjenje koje se temelji na drugom dijelu ivanog sustava. Razliiti ljudi, tvrdio je, imaju razliitu te- meljnu razinu aktivnosti mozga, koju odreuje retikularni aktivacijski sustav. Ljudi nastoje odrati razinu svoje pobuenosti na odreenoj optimalnoj raz - ini. Ekstraverti su ljudi ija je razina pobuenosti openito niska. Kako bi postigli svoju idealnu razinu pobuenosti, trae uzbudenje u socijalnim in- terakeijama i vanjskim podraajima. Introverti ve imaju prilino visoku unu- tranju pobuenost. Oni nastoje osigurati da se toj unutranjoj pobuenosti ne pridodaju vanjski initelji, tako da preferiraju mir i aktivnosti koje sami or- ganiziraju. U mjeri u kojoj su dimenzije linosti stabilne, moemo oekivati i njihovu nasljednost. Suvremene procjene iz istraivanja monozigotinih i dizigotinih blizanaca pokazuju kako su ekstraverzija i neuroticizam doista u znaajnoj mjeri nasljedni (Plomin, Chipuer i Loelin, 1990). Bioloka osnova tih faktora daleko je jo od potpune prihvaenosti, a najvra je za dimenziju ekstraver- zije (Eysenck, 1990). Grayev (1991) pristup, koji se preteno temelji na istraivanjima uenja kod ivotinja, doveo je do sline hipoteze o dvije bioloki utemeljene dimen - zije. Jedna je sklonost anksioznosti, koja se temelji na osjetljivosti za signale kanjavanja, nenagraivanja i novosti. Ta je dimenzija slina Eysenckovoj di- menziji neuroticizma, ali prema Grayu ona proizlazi iz sustava bihevioralne inhibicije, ija se osnova nalazi u septumu i hipokampalnim podrujima mozga. Druga Grayeva dimenzija, prilino razliita od Eysenckove ekstraver- zije, jest nezavisni sustav impulzivnosti. Sve u svemu, jasno je da, premda smo razliiti u razliitim situacijama i s razliitim ljudima, za veinu nas ipak postoji kontinuitet nae linosti. Velik dio tog kontinuiteta ima emocionalnu odliku i ukljuuje nae odnose s dru- gim ljudima: jesmo li openito

210

Razumijevanje emocija

ljubazni, melankolini, srameljivi ili agre - sivni? Postoji pretpostavka o strukturama koje prenose na stil emocional- nosti: to su emocionalne sheme. One su zasigurno pod utjecajem emocional- nih sklonosti kojima zapoinjemo ivot, odnosno obiljeja naeg tempera- menta, ali one se takoer i znaajno mijenjaju pod utjecajem naih bliskih veza. U sljedeem poglavlju razmatramo to se dogaa onda kada djeca imaju ekstrenme oblike tih shema.

Saetak
Individualne razlike u emocionalnosti imaju dva glavna izvora. To su utje- caji bliskih veza, koji obino poinju s onima unutar obitelji te genetski ute - meljena ponaanja i emocije, koji se nazivaju temperamentom. Najvie is - traivana vrsta rane emocionalne povezanosti jest privrenost, odnosno povezanost djeteta s roditeljem, u kojoj se na temelju roditeljevih reakcija na djetetovo pokazivanje straha izgrauje osjeaj povjerenja. Utvrena su tri stila privrenosti: siguran, ambivalentan i izbjegavajui. Postoje podaci koji pokazuju kako se neki aspekti tih stilova proteu od uzrasta od godinu dana pa sve do odrasle dobi te kako se mogu prenositi s roditelja na njihove po- tomke. Takvi kontinuiteti mogu biti pod utjecajem temperamenta kao i iskustava u odnosima s drugima. No vani su takoer i drugi aspekti rodi- teljskog ponaanja, posebice emocionalna toplina i osjeajnost. Roditelji ob- likuju emocionalnost svoje djece na razliite naine - govorom, modelira- njem odreenih emocionalnih obrazaca te veim reagiranjem na neke emo- cije u odnosu na neke druge emocije. O temperamentu se najee govori kao o genetskoj sklonosti odreenom obliku emocionalnosti - primjerice, podlonosti negativnim emocijama. Postoje podaci koji pokazuju kako su neke od tih sklonosti, osobito kada su prisutne u ekstrenmom obliku, posto- jane od ranog do kasnijeg djetinjstva, pa ak i do odrasle dobi. U odrasloj dobi o trajnim oblicima emocionalnosti obino se govori kao o linosti. U su - vremenim teorijama linosti najee se navodi pet dimenzija: neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost, ugodnost i savjesnost. Prve etiri od tih dimenzija imaju jasnu emocionalnu kvalitetu. Vjerojatno je najbolji nain razmiljanja o individualnim razlikama u emocionalnosti to kako Ijudi stvaraju emocio- nalne sheme koje se djelomice temelje na iskustvu, a djelomice na tempera- mentu. Na tim emocionalnim shemama zasnivaju se sklonosti odredenim sti- lovima emocionalnog reagiranja u odnosima s drugim ljudima.

Prijedlozi za daljnje itanje

Klasino djelo koje je jo uvijek poticajno zbog svog paljivog i temeljitog razma - tranja kljunih pitanja o ulozi emocija kod ovjeka: John Bowlby (1971). Attachment and loss, Volume 1. Attachment. London: Ho- garth Press. (Ponovno izao Penguin, 1978). Moda najbolja knjiga o emocionalnom ivotu i meuljudskim odnosima kod sasvim male djece: Daniel Stem (1985). The interpersonal world of the infant. New York: Basic Books. Obrazlaganje emocionalnih shema u socijalnoj interakciji, s pregledom razliitih teo - rijskih pristupa toj zamisli: Mark Baldwin (1992). Relational schemas and the processing of social informa- tion. Psychological Bulletin, 112, 461-484.

Pristupi shvaanju emocija

211

O kontinuitetu emocija kroz cijeli ivotni vijek: Carol Magai (ranije Carol Malatesta) i Susan H. McFadden (1995). The role of emotions in social and personality development. New York: Plenum.

212

Razumijevanje emocija

(9. /)<)(//(/

ci/noc/ /
Sadraj

1(/1{

Uloga emocija u djejoj psihopatologiji

Sluaj Petra Klasifikacija poremeaja u djetinjstvu Na koji su nain emocije ukljuene u djeju psihopatologiju?
Prevalencija psihopatologije u djetinjstvu

Ekstemalizirani poremeaji Anksiozni poremeaji Depresivni poremeaji

Kontinuitet poremeaja Rizici i uzroci psihijatrijskih poremeaja kod djece

Sukobi meu roditeljima Psihijatrijski poremeaji kod roditelja Odnos izmedu roditelja i djeteta Siromatvo Kombinacija rizinih initelja Dvosmjemi utjecaji i potkrepljenja u okolini Koristitucijski initeljipovezani s psihopatologijom Zatitni initelji
Dijateza-stres: model poremeaja Saetak Prijedlozi za daljnje itanje

Slika 8.0 Djeaci su u djetinjstvu skloniji psihijatrijskim poremeajima nego djevojice. Vrste poremeaja koje najvie zabrinjavaju temelje se na ljutnji i agresivnosti i mogu baciti dugaku sjenu na njihov ivot: kod djeaka koji su tijekom svog djetinjstva esto i izrazito agresivni, rrisutna je opasnost da e u adolescenciji postati deImkventi, a u odrasloj dobi zloinci.

Pristupi shvaanju emocija ....dunost nam je da u povijesti sluaja jednaku panju posvetimo posve Ijud skim i socijalnim prilikama naih pacijenata kao i tjelesnim podacima i simpto - mima bolesti. Na e interes, prije svega, biti usmjeren prema njihovim obitelj - skim prilikama. Sigmund Freud, 1905, str. 47

213

Uloga emocija u djejoj psihopatologiji

Psihopatologija je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem psi - hikih stanja u kojima se ljudi vie ne mogu uspjeno nositi sa svojim ivotom. Velik dio tog podruja bavi se ekstremima emocionalnog doivljavanja - in- tenzivnim i dugotrajnim stanjima anksioznosti, depresivnosti ili ljutnje. Takva se stanja pojavljuju u djetinjstvu: o njima se esto govori kao o smetnjama ili o poremeajima. Na cilj u ovom poglavlju jest razumjeti odnos izmeu normalnih emocija i psihopatologije. Premda najea psiho- patoloka stanja u djetinjstvu sadre emocije kao glavne komponente, pore- meaj nije tek ekstremna emocija. Dijete koje je jako tuno razlikuje se od djeteta koje je depresivno. U 7. poglavlju vidjeli smo da djeca razvijaju emocionalne sheme i da one mogu trajati dugo vremena. U ovom poglavlju prikazujemo kako s djetetovim rastom i izgradnjom ponavljajuih obrazaca interakcije s drugim ljudima te sheme katkada postaju manje fleksibilne.

Sluaj Petra
Na koji se nain emocije i psihopatologija meusobno preklapaju? Kako bismo dobili osjeaj za to, opisat emo djeaka s poremeajem ponaanja. To je izmiljeni djeak koji predstavlja mjeavinu nekoliko djeaka koje je je - dan od autora ove knjige (J.J.) upoznao tijekom svog klinikog rada i is - traivakih intervjua. Tog smo djeaka stvorili kako bismo osigurali anonim- nost i ilustrirali brojna pitanja koja se odnose na dijete, obitelj i zajednicu o kojima raspravljamo u ostatku ovog poglavlja. Petar, djeak star 11 godina, ivio je u stambenoj zgradi sa svojim roditeljima te jednom starijom i jednom mlaom sestrom. U koli je esto dolazio u razliite neprilike i nedavno je na nekoliko dana udaljen iz kole zato to se po - tukao s drugim djetetom. Prilikom te tunjave nastavnica je eljela interveni - rati, a Petar je uzeo stolicu i bacio je na nju. Vikao je na nastavnicu i psovao je, a prestao je biti agresivan tek kad su ga dvije odrasle osobe koje su ule u uionicu sprijeile u tome. Taj njegov ispad bio je gori od ranijih, ali protekle godine ravnatelj kole alio se Petrovim roditeljima kako je Petar drzak, prost i verbalno agresivan te kako izostaje s nastave. Kod kue je njegovo ponaanje bilo slino. Kad bi ga majka zamolila da neto uini, on bi to uvijek odbio i izderao se na nju, a katkada bi i podigao ruku na nju. Redovito se tukao sa svojim sestrama, a nedavno se njegova mlaa sestra poalila kako joj je Petar zavrnuo ruku i kako ju je poslije toga ruka boljela nekoliko dana. Petrova majka u zadnjih je nekoliko mjeseci vie puta primijetila da joj nedostaje no - vac iz torbe, iako je Petar poricao da ga je uzeo. Ona j e osjeala da je izgubila kontrolu

214

Razumijevanje emocija nad svojim sinom. Petrov otac odnedavno ne obraa panju na Petrovo ponaanje, jer se posljednji put kada ga je disciplinirao tako razbi - jesnio da ga je udario jae nego to je namjeravao. Obitelj se bojala doi u klinik u. U vrijeme kada smo ih upoznali Petar je pokazivao ozbiljne smetnje ve vie od 18 mjeseci. Govorimo li o njegovu emocionalnom stanju, ovaj je djeak vrlo ljut. Svaki put kad mu se roditelji obraaju, on im odgovara neprijateljskim tonom. Kad je s drugim ljudima, njegov izraz lica esto pokazuje ljutnju. Ali on takoer govori i o osjeajima tuge i usamljenosti. Katkada je uplaen, osobito ne - davno kada je udaljen iz kole, a njegovi su se roditelji strano ljutili na njega. Ovdje vidimo djeaka koji je neprijateljski raspoloen prema drugima, premda njegovi vlastiti emocionalni doivljaji ukljuuju takoer i usamlje- nost i strah.

Klasifikacija poremeaja u djetinjstvu

Petrov obrazac smetnji nije neuobiajen. Velik broj djeaka i neto manji broj djevojica pokazuje sline obrasce ponaanja. Strunjaci za duevno zdravlje razvili su sustave klasifikacije takvih obrazaca ponaanja. Glavni sustav je sustav psihijatrijskih dijagnoza u kojem se sluajevi utvruju, obino uz pomo intervjua, na temelju odreenih kriterija proizalih iz klinikog iskustva psihijatara, psihologa, socijalnih radnika i drugih strunjaka za du- evno zdravlje. Te dijagnoze zapravo su opisi dijelova ponaanja i emocija, poput pretjerana ili nerealna zabrinutost zbog buduih dogaaja. Da bi se postavila neka dijagnoza, odreen skup obrazaca ponaanja, doivljaja ili emocija mora postojati odreeno vrijeme u odreenoj dobi. Psihijatrijske di- jagnoze temelje se na tzv. modelu bolesti. Netko se klasificira kao sluaj ako ispunjava kriterije za odreeni poremeaj. Vanost ove zamisli sastoji se u tome to ljudi koji se oznaavaju kao sluajevi pokazuju tekoe u svojem funkcioniranju: kod djece to moe znaiti da su odnosi u obitelji i u koli postali previe napeti ili da postojei simptomi djetetu onemoguuju voenje normalnog ivota. Shema koja se trenutano upotrebljava za klasifikaciju psihijatrijskih problema odraslih i djece u Sjevernoj Americi je DSM-IV (Amerika psihija- trijska udruga, 1994). Tu je shemu izradila radna skupina Amerike psihija- trijske udruge i ona se stalno revidira kako istraivai i kliniari prikunliajp ---^. nove informacije o poremeajima. Druga iroko upotrebljavana ps i klasifikacijska shema je ICD 10 (Svjetska zdravstvena organizacija,yfel). Te dvije sheme imaju sline kriterije za dijagnosticiranje poremeaja/^ \*\ $, *U hrvatskom prijevodu DSM-IV je objavila Naklada Slap iz Jastrebarskog.

X /k a
Prema drugom nainu shvaanja psihopatologije, koji esto preferiraju psiholozi, nema otrih razlika izmeu prisutnosti i odsutnosti poremeaja. Umjesto toga, postoji kontinuum. Metoda procjene obino ukljuuje liste za oznaavanje simptoma ili obrazaca ponaanja te katkada upitnike koje ro - ditelj ili uitelj ispunjava za odreeno dijete. Liste oznaavanja i upitnici daju kontinuirane mjere. Sklopovi ponaanja (slini onome to psihijatri nazivaju sindromima) odreuju se postupkom faktorske analize, koji pokazuje koja se ponaanja grupiraju zajedno. Kriterij prema kojem se kod djece utvruju poremeaji odreen je statistiki, tako da je obuhvaeno ekstremnih 5 ili 10% populacije. Premda je slaganje ove vrste mjera s psihijatrijskim dijagnozama daleko od savrenog (Jenson i sur., 1988), zakljuci o initeljima koji uzrokuju psihopatologiju slini su bez obzira na to

Pristupi shvaanju emocija koja se od tih dviju metoda procjenjivanja koristi.

215

Koristei bilo koju od ovih dviju metoda istraivai su utvrdili da se pore - meaji u djetinjstvu koji ukljuuju emocije pojavljuju u dvije iroke katego- rije. Jedna su eksternalizirani poremeaji koje odreuju ljutnja, neprija teljstvo, agresija, krae i laganje, a druga su internalizirani poremeaji koji se temelje na emocijama tuge i tjeskobe, zajedno s tendencijom povlaenja.

Na koji su nain emocije ukljuene u djejupsihopatologiju?

Dva glavna eksternalizirana poremeaja u djetinjstvu nazivaju se pore - meaj s prkoenjem i suprotstavljanjem te poremeaj ponaanja. Kriterij za dijagnozu poremeaja s prkoenjem i suprotstavljanjem jest da dijete esto pokazuje najmanje etiri od nie navedenih ponaanja tijekom razdoblja od est mjeseci, te da taj obrazac ponaanja teti njegovu drutvenom, akadem- skom ili profesionalnom ivotu: esto se razbjesni; svaa se s odraslima; suprotstavlja se ili odbija pokoriti se zahtjevima i pravilima odraslih; namjerno ometa druge ljude; okrivljuje druge za vlastite pogreke; razdraljivo je ili osjetljivo na postupke drugih; ljutito je, zlovoljno, zlobno ili osvetoljubivo; esto psuje ili upotrebljava proste rijei.

Kriteriji za poremeaj ponaanja su slini, ali obuhvaaju ozbiljnija antiso - cijalna ponaanja kao to su namjerno izostajanje iz kole (markiranje) prije trinaeste godine ivota, kraa, podmetanje poara, seksualni napad. tunjave, fizika okrutnost prema ljudima ili ivotinjama te uporaba oruja. Petar, iji smo sluaj prikazali na poetku ovog poglavlja, dobio bi dijagnozu poremeaja ponaanja, na temelju toga to se vie od est mjeseci ponaao drsko, krao je, tukao se i bjeao iz kole. Premda se poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem i poremeaj ponaanja opisuju ponaanjima, a ne emoci- jama, ta ponaanja pokazuju ljutnju, agresivnost i vjerojatno prezir. Sto se tie internaliziranih poremeaja, dvije glavne vrste su anksioznost i depresija. U opisu anksio znih poremeaja, sredinju ulogu ima doivljaj straha koji je abnormalan po svom intenzitetu, trajanju i nainu na koji je izazvan. Jedan se sindrom naziva generaliziranim anksioznim poremeajem. Kod tog je poremeaja prisutna izrazita ili nerealna anksioznost ili zabri- nutost te snana napetost, a takvi simptomi traju najmanje est mjeseci i proteu se kroz razliita podruja: razmiljanja o buduim dogaajima, os - jeaje nekompetentnosti, samosvijest, zabrinutost zbog ranijih postupaka. Anksiozni poremeaj zbog separacije predstavlja razliit obrazac ponaanja, a odreuje se kao pretjerana anksioznost zbog odvajanja od osoba kojima je dijete najsnanije privreno i to u trajanju od najmanje dva tjedna. Kod tog poremeaja postoji zabrinutost da e se bliskim osobama dogoditi neto loe, odbija se odlazak u kolu ili na spavanje zbog odvajanja, dijete se hvata za osobe kojima je privreno itd. U epizodi velike depresije dijete se najmanje dva tjedna osjea jako nera - spoloeno ili ga nita ne zanima, i to se mora razlikovati od naina na koji se ranije osjealo. Da bi dobilo dijagnozu, dijete takoer mora imati pet simp- toma kakve smo opisali u 4. poglavlju, poput promjena tjelesne teine, pro - blema sa spavanjem, umora, osjeaja bezvrijednosti, nemogunosti koncen- tracije te ponavljajuih misli o smrti i samoubojstvu. Prema tome, emocionalni doivljaji od sredinje su vanosti za definicije odreenih oblika psihopatologije u djetinjstvu. Meutim u tim opisnim kriterijima, kao i u naem openitom znanju o poremeajima, nedostaje razumijevanje naina na koji se razliite razine emocionalnog doivljavanja od - nose jedne prema drugima. Prisjetite

216

Razumijevanje emocija

se da smo u 4. poglavlju govorili o kon- tinuumu emocionalnog doivljavanja i izraavanja. Na jednom kraju tog kon- tinuuma nalaze se emocionalni izrazi koji traju svega nekoliko sekundi i emo- cionalne epizode koje traju nekoliko minuta ili sati. Blizu drugog kraja kon- tinuuma nalaze se psihopatoloke pojave poput poremeaja ponaanja ili de- presije, kod kojih dugotrajna emocionalna stanja drastino pogaaju svakodnevni ivot. Psihopatologija je zbirni pojam poput linosti, i razina opisivanja razlikuje se od razine opisivanja emocija koje traju nekoliko mi- nuta ili sati. Sada je na zadatak razmotriti kakva je pove zanost izmedu krat- kotrajnijih emocija te dugotrajnijih i zbirnih psihopatolokih stanja. Premda je rad u tom podruju zapoeo, nae je razumijevanje jo uvijek oskudno (Cole, Mischel i ODonnell-Teti, 1994). Prikazat emo neke od mogunosti, iako za sada ne raspolaemo s dovoljno podataka koji bi nam omoguili izbor meu njima. Hipoteze o vezi izmeu emocija i poremeaja Prema jednoj od hipoteza o povezanosti izmeu emocija i psihopatologije kada neka osoba ima neki psihopatoloki poremeaj, tada u emocionalnoj organizaciji tog pojedinca jedna emocija postaje istaknuta. Tu je hipotezu predloio Tomkins (1962; 1963). Ona se moe operacionalizirati na nain da se pretpostavi kako depresivni ljudi doivljavaju tugu u veoj mjeri nego druge emocije ili kako je doivljavaju ee nego drugi ljudi. Tomkins je sma- trao kako se emocionalna pristranost u kojoj je jedna emocija istaknutija od drugih moe razviti kao reakcija na ivotne dogaaje. Tomkins je iznio pri - mjer djevojice koja je prilikom odlaska u bolnicu bila odvojena od svojih ro- ditelja (Tomkins, 1979). Taj je dogaaj kod nje izazvao velik strah i tugu. Sjeanja na njega, ukljuujui i osobe koje su se tamo nalazile i nain na koji se to dogodilo, ugraena su u mentalnu shemu. Kasniji dogaaji koji imaju bilo kakvu slinost s prvobitnim podraajnim okolnostima oslobaaju te iste emocije, pojaavajui ih i poveavajui. Tako se kod ove djevojice svaki put kada se odvaja od svojih roditelja ponovno oive sjeanja na ranije odvajanje. Mukarac u bijelom kaputu kojeg vidi kada nije sa svojim roditeljima, podsjeti je na lijenika u bolnici i ona se ponovno osjea uplaeno. Dakle, bolne emocije kod nje izaziva iri raspon dogaaja nego kod druge djece. Tomkins ne tvrdi kako pojedinani dogaaji izazivaju dugotrajne smetnje, ve kako kasniji emocionalni dogaaji pojaavaju uinke ranijih dogaaja, tako da se s vremenom razvija tipian obrazac reagiranja. Drugo gledite o povezanosti izmeu kratkotrajnih emocija i psihopatolo - gije jest kako djeca s psihopatolokim poremeajima reagiraju na dogaaje s iskrivljenim emocionalnim odgovorima, na nain na koji druga djeca na te iste dogaaje ne bi reagirala: smiju se kada je druga osoba uznemirena, plau kada se nita nije dogodilo, ljute se kada netko uini prij ateljsku gestu. Nji- hove su emocionalne reakcije neobine i drugim Ijudima one nemaju smisla. Prema tom gleditu ne radi se o tome da djeca jednu emociju pokazuju u veoj mjeri nego druge emocije, nego o tome da obrazac podraaja i reakcija drugim ljudima izgleda neobian ili neprikladan. Trea mogunost, o kojoj smo ve raspravljali u 7. poglavlju, odnosi se na to da djeca s psihopatolokim poremeajima imaju emocije koje se ne reguli- raju na odgovarajui nain - emocije koje su intenzivnije i dugotrajnije te koje ometaju svakodnevni ivot. Prema toj zamisli moemo oekivati da e djeca s psihopatolokim poremeajima imati emocije koje su jaeg inten - ziteta i dueg trajanja od emocija djece koja nemaju poremeaje. Koji su aspekti emocionalnogprocesa kod djece s psihopatologijom poremeeni? Kao to smo prikazali u 4. poglavlju, emocionalni procesi sastoje se od brojnih komponenata: cilja koji netko ima, procjenjivanja dogaaja u odnosu na taj cilj, izraza lica, tjelesnih promjena, ponaanja itd. Sada se okreemo pi- tanju na koji je nain utvreno da su kod djece s psihopatologijom ti razliiti elementi emocionalnog procesa poremeeni. Najvie je panje posveeno pristranostima u procjenjivanju dogaaja. U istraivanju koje su proveli Dodge i Coie (1987) agresivnoj i neagresivnoj djeci itane su kratke prie ili su im pokazivane videovrpce na kojima je pri- kazano kako se dogodilo neto negativno - jedno dijete udarilo je u drugo dijete ili pak jedno dijete nije

Pristupi shvaanju emocija

217

dopustilo drugom djetetu da se igra - a zatim ih se pitalo je li poinitelj bio namjerno zao. Agresivna djeca ee su izjavljivala kako je poinitelj namjerno postupio neprijateljski. Neprijateljske atribu - cijske pristranosti (kako su nazvane ovakve pristranosti u procjenjivanju) nisu specifine samo za djecu koja su previe agresivna. Utvreno je da one takoer obiljeavaju i miljenje depresivne djece, kada ih se usporedi s dje - com koja nisu depresivna (Quiggle i sur., 1992). Jedan drugi obrazac procje- njivanja naziva se depresogenim atribucijskim stilom. Depresivna djeca, u odnosu na djecu koja nisu depresivna, sklonija su negativne dogaaje obja - njavati stabilnim (uvijek e biti tako), unutranjim (to je moja greka) i globalnim (sve e situacije biti poput ove) initeljima (Bodiford i sur., 1988). U 11. poglavlju razmatramo teoriju koja objanjava ovaj atribucijski stil. Takav obrazac procjenjivanja dogaaja nije pronaen kod eksternaliziranih poremeaja i on bi mogao biti specifian za depresiju (Quiggle i sur., 1992). Za druge aspekte emocionalnog procesa takoer je utvreno da su kod djece s psihopatologijom poremeeni. Djeca s eksternaliziranim poremea- jima razlikuju se od svojih vrnjaka koji nemaju poremeaje po svojim cilje- vima u interakciji s drugim osobama. Oni veu vanost prida ju stjecanju kon- trole nad drugim djetetom koje im je pomrsilo planove (Boldizar, i , 1989). Utvreno je takoer da je i procjenjivanje posljedica izra- avanja emocija kod djece s psihopatolokim poremeajima drugaije. Djeca s eksternaliziran im poremeajima procijenila su agresivna rjeenja pozitiv- nije nego neagresivna djeca (Boldizar, i , 1989). Djeaci ee nego djevojice smatraju kako agresivnost poveava samopotovanje (Slaby i Guerra, 1988), to moe doprinositi spolnim razlikama u agresivnosti. Casey i Schlosser (1994) utvrdili su da djeca s eksternaliziranim poremeajima poka- zuju takoer i slabije razumijevanje svojih emocija nego djeca bez takvih poremeaja. Djeca s eksternaliziranim poremeajima davala su slabije razraena objanjenja razloga zbog kojih su se pojavili njihovi osjeaji i loije su pamtila elemente dogaaja koji su izazvali emocije. Meu djecom s inter- naliziranim poremeajima utvreno je kako ona s depresijom vie vrednuju povlaenje, poput tihog naputanja mjesta sukoba, nego djeca koja nisu de- presivna (Quiggle i sur., 1992). Ometanje normalnog funkcioniranja Rei kako su emocije poremeene, jednostavno znai kako su one razliite od onih kod veine djece. No da li emocije u psihopatologiji onemoguuju pojedinevo normalno funkcioniranje? U ovoj knjizi zauzimamo se za gle- dite prema kojem su emocije uglavnom funkcionalne za odnos izmeu ljudi i svijeta koji ih okruuje. Kako onda moemo pronai smisao sindroma kao to je poremeaj ponaanja, u koje m zbog ljutnje i agresije dijete tako esto do- lazi u neprilike? Na koji nain moemo objasniti depresiju, u kojoj osjeaji tuge mogu biti toliko snani da ljudi razmiljaju o samoubojstvu? Takvi se obrasci emocionalnog doivljavanja ne ine ba funkcionalnima. Jedan od naina na koje moemo razmiljati o tome jest kako netipine emocije proizlaze iz netipinih okolina. Neka emocionalna reakcija, premda je u itavom drutvu devijantna, u situaciji u kojoj se pojavljuje moe biti funkcionalna. Na koji nain ekstremno emocionalno izraavanje moe biti funkcionalno? Patterson (1982) je utvrdio kako je esta posljedica ljutnje to da osoba koja izraava ljutnju postie svoj cilj, to smo opisali u 7. poglavlju. Agresivna djeca esto ive u obiteljima u kojima su roditelji takoer agre- sivni. U takvim okolnostima ljutnja i agresija za djecu mogu predstavljati najbolje naine postizanja ciljeva. Neto kasnije u ovom poglavlju razmotrit emo istraivanje koje je pokazalo kako depresivnost obuzdava agresiju kod drugih lanova obitelji. Prema tome, jedan od naina na koji moemo razma- trati funkcionalnu vanost emocija u psihopatologiji jest kako se te devi- jantne emocije razvijaju unutar obitelji u kojima one imaju neke korisne posljedice, ali se u druge okoline ne prenose dobro.

218

Razumijevanje emocija

Prevalencija psihopatologije u djetinjstvu

U razumijevanju razvoja emocija u djetinjstvu opaanje i eksperiment bili su glavne istraivake metode - u razumijevanju psihopatologije neki od najvanijih nalaza potjeu iz psihijatrijske epidemiologije. Epidemiologija je znanstvena disciplina koja se bavi utvrivanjem broja Ijudi u opoj populaciji koji imaju neki poremeaj i statistikim povezivanjem poremeaja s inite- ljima u ivotu tih ljudi. Vane su dvije vrste statistikih pokazatelja - preva- lencija i incidencija. Prevalencija je proporcija populacije koja u odreenom razdoblju ima neki poremeaj. Incidencija se odnosi na broj novih sluajeva odredenog poremeaja u odreenom vremenu. Prevalencija psihijatrijskih poremeaja meu djecom u zapadnim drut- vima kree se izmeu 15 i 22%. Te se procjene temelje na istraivanjima provedenim u razliitim zemljama, pri emu su koriteni instrumenti za- snovani na kriterijima iz DSM-III ili ICD 9 (Anderson i sur., 1987; Earls i Young, 1987; Offord, Boyle i Racine, 1989; Richman, Stevenson i Graham, 1982). Jedan od initelja koji doprinose razlikama u procjenama prevalencije jest to je li uzet u obzir stupanj tekoa prouzroenih poremeajem. Eksternalizirani pormeaji i anksiozni poremeaji najuestaliji su psihija- trijski poremeaji u djetinjstvu i adolescenciji (Kashani i sur., 1989; McGee i sur., 1990). Izmeu 6 i 9% djeje populacije udovoljava kriterijima za pore - meaj s prkoenjem i suprotstavljanjem tijekom estomjesenog razdoblja. Poremeaji ponaanja su rjei ima ih izmeu 1 i 5% djeje populacije. Ank- siozni poremeaj zbog separacije postoji kod 3 do 5% djece, generalizirani anksiozni poremeaj kod 1 do 3%, a specifine fobije kod 2 do 9% djece. De- presija i njezin blai oblik koji se naziva distimijom manje su uobiajeni i po- stoje kod 1 do 5% djece. Da bismo pokazali kako se dolo do tih procjena prevalencije, prikazat emo metodu koja je koritena u prvom veem istraivanju u djejoj psihija - trijskoj epidemiologiji, koje su proveli Rutter, Tizard i Whitmore (1970), a poznato je pod nazivom Istraivanje na otoku Wight. U tom su istraivanju kontaktirani roditelji ili staratelji sve desetogodinje djece koja su ivjela na otoku Wight, smjetenom uz junu obalu Engleske. Najprije je provedena poetna procjena djece pomou upitnika o djetetovu ponaanju i emocijama koji su ispunjavali roditelji i uitelji. Tim upitnikom obuhvaena su i po- naanja koja upuuju na psihijatrijske poremeaje, kao to je djetetova ner a- spoloenost, esta agresivnost prema brai ili vrnjacima itd. Zatim se stupilo u kontakt s djecom koja su pokazivala puno problema kako bi se proveo in- tervju kojim se utvrdilo trebaju li ta djeca dobiti psihijatrijsku dijagnozu i ako da, koju. Neka d jeca za koju je upitnikom utvreno da imaju malo problema takoer su intervjuirana kako bi se utvrdilo koliko ih ima psihijatrijski pore - meaj koji upitnikom nije otkriven. Na je ovaj nain procijenjena stvarna prevalencija poremeaja u populaciji. Roditelji su takoer intervjuirani o brojnim aspektima njihova ivota, kao i o prolosti svoga djeteta, njegovu kolovanju i obitelji. Budui da su ispitanici u tom istraivanju bila sva djeca iz populacije desetogodinjaka, moemo dobiti tonu sliku o tome koliko ih ima poremeaje te zbog ega. Procjene prevalencije ili nalaze o uzrocima pore- meaja nije dobro temeljiti samo na osobama koje dolaze u klinike - to je neizbjeno za dio onih osoba koje imaju poremeaje. tovie, u klinikim uzorcima u prevelikoj su mjeri zastupljene odreene skupine ljudi, primjerice djeca koja imaju eksternalizirane poremeaje i ljudi koji su vjeti u iskorita- vanju pogodnosti zdravstvenog sustava. Kao to smo vidjeli u sluaju Petra, problemi su bili prisutni dugo vremena prije nego to je doao u kliniku. Ustvari, svega 10 do 30% djece s psihijatrijskim poremeajima dobije bilo kakav oblik

Pristupi shvaanju emocija pomoi (Esser, 1990; Richman, Stevenson i Graham, 1982).

219

Epidemioloke metode uinile su prodor u razumijevanje porijekla pore - meaja i pomogle su u planiranju slubi za djecu. Razvijeni su psihologijski instrumenti (primjerice, intervjui) kojima se procjenjuje prisutnost psihopa- tologije, a koji se primjenjuju na roditeljima, uiteljima ili na samoj djeci (Edelbrock i Costello, 1988; Rutter, Tuma i Lann, 1988). Kod tih instrume- nata odreeni su kriteriji za poremeaje tako da se, primjerice, dvoje Ijudi koji intervjuiraju isto dijete ili istog roditelja o djetetu u velikoj mjeri slau u tome ima li dijete neki poremeaj ili nema. Meutim, dijagnoze se ipak razlikuju ovisno o tome uzimaju li se podaci od roditelja, od uitelja ili od samog djeteta. Tko je najbolji poznavatelj ponaanja ili emocionalnog stanja o kojem se radi? Djeca sama izvjetavaju o veem broju strahova i o vie tjeskobe nego to to ine njihovi roditelji. Ro- ditelji pak izvjetavaju o vie eksternaliziranih ponaanja nego sama djeca (Achenbach i Edelbrock, 1984). Pouzdanost djece kao izvora podataka poveava se s dobi, to pokazuje kako dio razlika koje postoje u izvjetajima same djece i drugih osoba nastaje jednostavno zbog toga to su mala djeca kognitivno nezrela (Edelbrock i sur., 1985). Drugi je initelj to to djeja emocionalna stanja i ponaanje ovise o situaciji u kojoj se nalaze. U koli dijete moe biti alosno, sklono samopodcjenjivanju i povueno, interakcija s drugom djecom moe mu predstavljati tekou, moe se osjeati odbaeno i usamljeno i uitelj moe smatrati da mu je potrebna odreena vrsta pomoi. Isto to dijete kod kue moe biti ivahno, osjeati se ugodno i roditelji mogu smatrati da uope nije problematino. Prema tome, neke razlike mogu odraavati stvarne razlike u djetetovu ponaanju u razliitim situacijama.

Ekstemaliziran i poremeaj i

Kad su djeca mala, ona pokazuju vie eksternaliziranih ponaanja poput unitavanja stvari, vritanja i okrutnosti prema ivotinjama nego internalizi- ranih ponaanja poput tuge, anksioznosti i povlaenja. Achenbach i sur. (1991) ispitali su roditelje 2500 djece stare od 4 do 16 godina koja su potjecala iz razliitih zajednica irom Sjedinjenih Amerikih Drava i koja su pred - stavljala reprezentativni uzorak. Svaki je roditelj ispunio upitnik za jedno dijete. Uzorak djece iz ope populacije usporeen je s komparabilnim uzor- kom djece koja su bila kliniki pacijenti. Upitnik koji su Achenbach i sur. primijenili imao je 215 estica o ponaanju, a roditelji su oznaavali uesta - lost kojom njihovo dijete pokazuje svako od tih ponaanja. Cestice upitnika odnosile su se na ponaanja i emocionalna stanja koja se redovito u potrebljavaju u procjenjivanju psihijatrijskih poremeaja. Neki primjeri su: puno vriti, srameljivo je ili bojaljivo, zadirkuje drugu djecu, psuje, fiziki napada druge ljude. Unutar eksternaliziranih ponaanja, obrasci izraavanja mijenjali su se s dobi. Sto su djeca bila starija, to je koliina agresivnog ponaanja bila manja, a koliina delinkventnih ponaanja vea (Achenbach i sur., 1991). Isti obrasci vidljivi su kada se koriste mjere psihijatrijskih poremeaja koje se temelje na DSM III kriterijima. Poremeaj s prkoenjem i suprotstavlja- njem najei je u ranom djetinjstvu, dok se uestalost poremeaja ponaanja poveava s djetetovom dobi (Offord i sur., 1987). To moe biti odraz veih mogunosti za ozbiljno antisocijalno ponaanje kod starije djece, primjerice lakeg dolaenja do oruja, kao i veeg znanja o tome kako poiniti tetu. Tijekom cijelog djetinjstva djeaci pokazuju vie eksternaliziranih po - naanja nego djevojice (Achenbach i sur., 1991), a razlika u razini agresiv- nosti djeaka i djevojica vidljiva je ve u dobi od dvije godine (Prior i sur.. 1993). U jednom ranom naturalistikom istraivanju ljutnje i agresije kod djece Goodenough je (1931) utvrdila da se uestalost ispada bijesa u drugoj godini ivota naglo smanjuje. Meutim kod djevojica je to smanjenje znatno vee nego kod djeaka. Spolne razlike u agresivnom ponaanju pronaene su u mnogim drutvima (vidi 10. pogl.), a prisutne su takoer i kod drugih vrsta primata (vidi 3. pogl.). Sto se tie dijagnoza eksternaliziranih poremeaja. kod djeaka je prevalencija znatno vea nego kod djevojica (Anderson i sur..

220

Razumijevanje emocija

1987) . Graham je (1979) procijenio da omjer djeaka i djevojica u prevalen - ciji poremeaja ponaanja iznosi 3:1, a ta je procjena potvrena i u novijim is - traivanjima (Bird, Canino i RubioStipec, 1988; Fleming, Boyle i Offord. 1993).

Anksiozni poremeaji
Tijekom djetinjstva, anksioznost se s dobi openito poveava (Achenbach i sur., 1991). Richman, Stevenson i Graham su (1982) na temelju izvjetaja majki utvrdili deveterostruko poveanje djetetove zabrinutosti u razdoblju od tri do osam godina ivota. Izmeu srednjeg djetinjstva i adolescencije prevalencija dijagnosticiranih anksioznih poremeaja prilino je stabilna (McGee i sur., 1990) ili se s dobi ak malo smanjuje (Velez, Johnson i Cohen, 1989) . Meutim, oblici koje anksiozni poremeaji poprimaju, s dobi se mije - njaju (Bernstein i Borchardt, 1991). Anksiozni poremeaj zbog separacije ei je u ranom djetinjstvu, dok je generalizirani anksiozni poremeaj koji pogaa brojne aspekte ivota ei u adolescenciji (Kashani i Orvaschel, 1988). Djevojice u veoj mjeri nego djeaci pokazuju pojedinane simptome anksioznosti (Achenbach i sur., 1991), kao i anksiozne poremeaje (Ander- son i sur., 1987; Costello, 1989). Ova spolna razlika redovito se pronalazi, ali je razmjerno mala. Nije neuobiajeno da dijete pokazuje dvije razliite vrste anksioznih poremeaja (Last i sur., 1992). Anksiozni poremeaji takoer se esto javljaju zajedno s depresijom. Anderson i sur. (1987) utvrdili su da je 17% predadolescenata s anksioznim poremeajem tako^r i depresivno. Ka- shani i Orvaschel (1990) utvrdili su da se u adolescenciji ta brojka penje ak na 69%.

Depresivni poremeaji
Kako djeca postaju starija, tako i normalna neraspoloenost i depresiv- nost postaju uobiajenije (Angold, 1988). Larson i Lampman-Petraitis (1989) zamolili su predadolescente i adolescente da procijene kakvo im je ra- spoloenje tijekom dana svaki put kada im to oznai zvuni dojavljiva (beeper). Emocije adolescenata nisu se mijenjale ee nego emocije mlae djece, ali je njihovo raspoloenje openito bilo tmurnije. U populacijskom is - traivanju predadolescenata i adolescenata u Njemakoj, Esser je (1990) utvrdio slinu pojavu - 11% osmogodinjaka izvijestilo je o depresivnom ra- spoloenju ili su njihovi roditelji izvijestili o tome, dok je kod trinaestogodi - njaka ta brojka iznosila 30%. Za dijagnosticiranu depresiju nalazi su takoer slini. Uestalost depresivnih poremeaja u adolescenciji se drastino po- veava (Costello, 1989; Weissman, Gammon i John, 1987), pri emu neka is- traivanja upuuju ak na deseterostruko poveanje izmeu djetinjstva i ado- lescencije (Rutter i sur., 1976). U djetinjstvu su djeaci i djevojice u podjednakoj mjeri s kloni depresiji. U kasnoj adolescenciji i odrasloj dobi, kao to je pokazao Angold (1991), ene su dvostruko ee depresivne nego mukarci, pri emu s odrastanjem i ulaskom u odraslu dob sve vie adolescentica postaje depresivno. Medutim kod djeaka to nije sluaj i koliina njihovih simptoma stabilna je od ranijeg djetinjstva pa kroz itavu adolescentnu dob. Kao to vidimo iz ovih podataka, postoje znaajne razlike u nainima na koje djeaci i djevojice pokazuju svoje smetnje. Razloge toga jo uvijek ne razumijemo u potpunosti. Socijalizacijski utjecaji vjerojatno imaju odreenu ulogu. Mogue je da roditelji u veoj mjeri doputaju izraavanje straha ituge djevojicama nego djeacima. Izraavanje ljutnje mogu pak smatrati prihvat - ljivijim kod djeaka nego kod djevojica (Golombok i Fivush, 1994). Bioloki initelji vjerojatno takoer imaju ulogu u nastajanju spolnih razlika. U ra-

Pristupi shvaanju emocija

221

zliitim drutvima i kod razliitih vrsta, agresija je uobiajenija kod pripad - nika mukog spola. Dosljednost ovih nalaza u uvjetima znaajnih socijaliza- cijskih razlika i razlika u okolini pokazuje kako bioloki initelji vjerojatno ut - jeu na agresivno ponaanje. Tom pitanju ponovno se vraamo u 10. poglav- lju.

Kontinuitet poremeaja
Raspravljajui o normalnom razvoju, istaknuli smo kako djeca pokazuju odreeni kontinuitet emocionalnog reagiranja. A to je s ljudima koji poka - zuju ekstremnije emocionalne reakcije? Postoji li kontinuitet i u vrstama poremeaja od ranog djetinjstva nadalje? Stabilnost poremeaja s vremenom vrlo je visoka. U uzorku ope popula - cije Richman, Stevenson i Graham (1982) utvrdili su da 60% djece koja su u dobi od tri godine imala neki poremeaj u dobi od osam godina takoer ima poremeaj. Najvei kontinuitet postoji kod djece s eksternaliziranim pore- meajima (Verhulst, Koot i Berden, 1990). U nastavku istraivanja na otoku Wight, Graham i Rutter (1973) utvrdili su da 75% djece koja su u dobi od de- set godina imala poremeaj ponaanja u dobi od 14 godina i dalje ima taj poremeaj. Robins je (1978) utvrdio stabilnost za znatno due vremensko razdoblje: 50% djece s eksternaliziranim poremeajima u djetinjstvu u odrasloj je dobi pokazivalo poremeaje linosti. Magnusson je (1988) utvrdio kako kod djeaka koji u djetinjstvu pokazuju kombinaciju agresivnosti, hiperaktivnosti i loih odnosa s vrnjacima postoji peterostruko vea vjerojat- nost da e u orasloj dobi postati zloinci ili alkoholiari nego kod djece bez takvih problema. Stabilnost agresivnosti gotovo je jednake veliine kao i stabilnost inteli- gencije (Ohveus, 1979). Huesmann i sur. (1984) proveli su longitudinalno is- traivanje u trajanju od 22 godine. Djeaci i djevojice koje su u dobi od osam godina njihovi vrnjaci imenovali kao osobito agresivne bili su takoer i naj- agresivniji mukarci i ene u dobi od 30 godina. Oni su vie puta osuivani za poinjena kaznena djela, bili su agresivni prema svojoj djeci i u veoj su mjeri zlostavljali svoje brane partnere. Kada se jednom razvije stil agresivnog ponaanja, on p ostaje trajan. U istraivanjima provedenim na opoj populaciji, stabilnost internalizira - nih poremeaja pokazala se manjom nego to je stabilnost eksternaliziranih problema (Esser, 1990). Offord i sur. (1992) utvrdili su da izmeu 70 i 75% djece koja su prilikom prvog intervjuiranja imala dijagnoze internaliziranih poremeaja kod ponovnog procjenjivanja vie nije imalo poremeaj. Za depresivni poremeaj, meutim, longitudinalna istraivanja prove - dena na djeci koja dolaze u klinike pokazala su da je ponovno pojavljivanje psihopatologije vrlo visoko. Harrington i sur. (1990) pratili su dvije skupine djece izjednaene po dobi i spolu, od kojih je jedna obuhvaala depresivnu djecu, a druga djecu koja su imala neke druge psihijatrijske poremeaje. Kod osoba koje su kao djeca bile depresivne, u odrasloj je dobi postojala znatno vea vjerojatnost depresije nego kod osoba koje kao djeca nisu bile de- presivne. Kovacs i sur. (1984) pratili su uzorak djece uzrasta od 8 do 13 godina nakon to su imala prvu epizodu velikog depresivnog poremeaja. U dvogodinjem

222

Razumijevanje emocija

razdoblju nakon oporavka kod 40% njih poremeaj se po - novno pojavio. Promjene iz internaliziranih poremeaja u eksternalizirane znatno su rjee nego to je postojanost iste vrste poremeaja. Djeca iz istraivanja na otoku Wight praena su etiri godine nakon prvog susreta s njima. Ni jedno dijete koje je prilikom prvog susreta pokazivalo internalizirani poremeaj nije kasnije pokazivalo eksternalizirani poremeaj, premda su djeca koja su prvobitno imala poreme aj ponaanja kasnije katkada razvila internalizirane tekoe (Graham i Rutter, 1973). Fleming, Boyle i Offord (1993) pratili su uzorak djece iz ope populacije u Ontariu u Kanadi. Utvrdili su da etvrtina djece koja su prilikom prvog susreta imala dijagno zu depresije etiri godine kasnije takoer ima depresiju. Ni jedno dijete koje je prvobitno imalo dija- gnozu depresije nije kasnije imalo antisocijalni poremeaj linosti. Spol ima vaan utjecaj na postojanost problema kao i na to hoe li se pro - blemi nastaviti pokazivati na isti nain. Kod djeaka koji su praeni od predkolske dobi pa sve do srednjeg djetinjstva poremeaji su bili postojaniji nego kod djevojica (Richman, Stevenson i Graham, 1982). Eksternalizirani

Mala Srednja Velika Mala Srednja Velika

Mala Srednja Velika Mala Srednja Velika

Agresivnost u dobi od 8 godina

Agresivnost u dobi od 8 godina

Slika 8.1 Na slici (a) prikazana je prosjena agresivnost u dobi od 30 godina, izmjerena ljestvicama F. 4 i 9 upitnika MMPI (Minnesota Multiphasic Personality Inventory), za osobe koje su u dobi od osam godina njihovi vrnjaci imenovali kao agresivne. Na slici (b) prikazan je prosjean broj osui- - anja za poinjena kaznena djela do tridesete godine ivota za istu tu skupinu ljudi. (Iz Huesmann i sur., 1984) poremeaji pokazuju znatno vei kontinuitet kod djeaka nego kod djevoj - ica, dok internalizirani poremeaji pokazuju znatno vei kontinuitet kod djevojica nego kod djeaka (McGee i sur., 1990). Postoje neki preliminarni podaci o tome kako kod malog postotka djevojica koje u djetinjstvu imaju eksternalizirane poremeaje postoji vea vjerojatnost promjene vrste pore- meaja te pokazivanja depresije u odrasloj dobi (Quinton, Rutter i Gulliver, 1990; Robins, 1986). Cini se kao da spolni stereotipi o prikladnim emocijama utjeu i na prevalenciju i postojanost odreenih vrsta problema. Ovi podaci o kontinuitetu vrste poremeaja koji dijete ima, bilo da se radi

Pristupi shvaanju emocija

223

o internaliziranom ili o eksternaliziranom poremeaju, daljnji su dokaz koji podupire pojam emocionalnih shema, o kojem smo raspravljali u 7. poglavlju. Djeca razvijaju emocionalnu orijentaciju koja je stabilna u vremenu. Ona mogu ulaziti i izlaziti iz odredenih vrsta poremeaja, osobito internalizi- ranih, ali, u cijelosti gledano, ona ostaju vjerna tipu emocionalnog usmjerenja koji su prvotno pokazivala. Ne bismo, meutim, smjeli zakljuiti kako kontinuitet postoji jedino unu- tar osobe (Lewis, 1990). Nepovoljna okolina od sredinje je vanosti za razvoj poremeaja, a mnoge okoline s vremenom ostaju stabilne. Okolina koja je prvobitno uzrokovala poremeaj esto nastavlja izazivati isti poremeaj. Primjerice, Richman, Stevenson i Graham (1982) istraili su kontinuitete u skupini obitelji iz ope populacije. Istraivanje je provedeno u razdoblju od kada su djeca imala tri godine pa do kad su navrila osam godina. Utvreno je da je polovica majki koje su bile depresivne kada je dijete imalo tri godine jo uvijek bila depresivna kada je dijete imalo osam godina, a 60% roditelja iji su brakovi bili puni sukoba na poetku istraivanja na kraju je istraivanja takoer imalo konfliktne odnose. Ako su odnosi u obit elji na poetku is- traivanja bili pozitivni, na kraju istraivanja takoer su najee bili pozitivni.

Rizici i uzroci psihijatrijskih poremeaja kod djece

U ovom odjeljku raspravljamo o tome zbog ega djeca razvijaju interna - lizirane ili eksternalizirane poremeaje. Procesi ukljueni u razvoj psihopa- tologije esto su samo ekstremnija verzija procesa koji ine normalnu emo - cionalnost. Prema tome, jednako kao i za individualne razlike u linosti, od sredinje su vanosti uloga temperamenta i nain na koji se emocije pokazuju u obitelji. Poremeaji kod djece rijetko su kada uzrokovani samo jednim initeljem. Razliiti initelji najee se kombiniraju i na taj nain poveavaju ili smanjuju rizik od poremeaja. Vratimo se najprije Petru, djeaku iji smo sluaj opisali na poetku ovog poglavlja, i razmislimo o initeljima u njegovu ivotu koji su mogli pridonijeti stvaranju njegovih problema. Petar nikada nije bio lako dijete. Njegova majka ispriala je kako ga je kao bebu bilo teko umiriti i kako obino nita nije htio ekati. Smatrala je da se njime bilo teko baviti. Kako je Petar rastao, obiteljski ivot postajao je sve napetiji. Njegov otac bio je nekvalificirani rad- nik koji je proglaen vikom na nekoliko radnih mjesta. Petrovi roditelji nisu imali nikakve uteevine i premda su razdoblja nezaposlenosti bila razmjerno kratka, obitelj je tijekom tih razdoblja bila pod velikim stresom. Kada je rodila tree dijete, Petrova se majka nije vie mogla nositi sa svim zahtjevima i imala je razdoblje u kojem je bila kliniki depresivna i u kojem je razmiljala o naputanju obitelji. Odnos izmeu Petrovih roditelja kasnije je postajao sve napetiji, pa su u vrijeme kada je Petar imao sedam godina e- stoke svae i tunjave bile uobiajene. Jednom prilikom Petr ov je otac na mjesec dana napustio obitelj, no vratio se jer je bio zabrinut za djecu. Petrov je odnos s oba roditelja bio teak. Kada bi ga majka zamolila da bilo to uini, on bi vikao neka ga ne gnjavi time. Ona bi tada vikala na njega, ali bi potom popustila smatrajui kako to nije vrijedno sukoba. Petrov otac rekao je da je katkada bio toliko ljut da bi snano udario Petra, premda to zapravo nije htio. Petrove sestre oduvijek su bile bliskije jedna drugoj nego Petru. Iskljuivale bi ga iz svoje igre, pa se Petar esto osjeao usamljenim i naputenim. Ovakve ivotne prilike nisu neuobiajene kod djece koja imaju psihopa - toloke poremeaje. U

224

Razumijevanje emocija

Petrovu ivotu nije samo jedna stvar pola krivim putern, nego puno njih. Petar je bio dijete tekog temperamenta. Njegovi su roditelji imali financijske tekoe, trebali su podmirivati potrebe jedne velike obitelji, a imali su i tekoe u meusobnom odnosu. Petar je bio izloen ek - stremnom izraavanju emocija, ukljuujui i veliku ljutnju jednog roditelja na drugog , kao i njih oboje na Petra. Ve tu nalazimo sjeme tragina ivota, jer Petar ni sa kime nema osobito pozitivan odnos. U sljedeem odjeljku prika- zujemo na koji nain takvi initelji u djetetovu ivotu sudjeluju u nastanku poremeena ponaanja. U istraivanju na otoku Wight Rutter, Tizard i Whit- more (1970) otkrili su sedam kljunih initelja, ukljuujui i neke iz Petrova ivota, koji su bili povezani s poveanim rizikom od psihijatrijskih pore- meaja kod djece. Sada emo razmotriti one koji nam pomau rasvijetliti odnos izmeu emocija i emocionalnih poremeaja.

Sukobi meu roditeljima

Djeca koja su izloena ozbiljnim i dugotrajnim sukobima izmeu svojih roditelja pod poveanim su rizikom za razvoj eksternaliziranih poremeaja (Grych i Fincham, 1992). Ta kva djeca, osobito djeaci, pokazuju agresivnost i ljutnju prema svojim roditeljima i prema drugoj djeci. Jedan od vanih meha- nizama pritom je izloenost otvorenom pokazivanju neprijateljstva - roditelji ljutito viu jedno na drugo. Jenkins i Smith (1991 ) ispitali su tri aspekta loih branih odnosa: uestalost i ozbiljnost ljutitih svaa, neslaganje u pitanjima odgoja djeteta i razdoblja tihe napetosti. Pokazalo se da je s djejom psihopa- tologijom povezana uestalost i ozbiljnost roditeljskih svaa. Otvoreno i estoko svaanje bilo je takoer povezano i s vie problema u roditeljstvu, poput slabijeg nadzora nad djecom i kritinosti prema njima. Nakon kontrole ovih aspekata odnosa roditelj -dijete, djeja nazonost bunim svaama iz-

Pristupi shvaanju emocija meu roditelja i dalje je bila povezana s njihovim eksternaliziranim prob- lemima.

225

U samim poecima pokuaja objanjavanja razloga zbog kojih djeca postaju delinkventna, dralo se kako razvod braka roditelja poveava vjero jatnost djeje psihopatologije. Meutim, danas je jasn o da se eksternalizirar.: problemi pojavljuju prije nego to se roditelji rastave i da su povezani s ro diteljskim sukobima prije rastave (Block, Block i Gjerde, 1986; Cherlin i sur.. 1991). Slino tome, djeja psihopatologija nakon rastave braka roditelja najsnanije je povezana s nastavljanjem sukoba izmedu roditelja (Emerv. 1988). Istraivanja o kojima smo do sada govorili su korelacijskog tipa. Kako bi se ispitali uzroni odnosi, provedena su takoer i eksperimentalna istraivanja. Cummings je (1987) osmislio situacije u kojima su se parovi djece igrali za- jedno i dok su se igrali vidjeli su dvije nepoznate odrasle osobe kako prijatelj- ski razgovaraju, a kasnije kako se ljutito svaaju. Kao to se moe vidjeti na slici 8.2, nakon svae odraslih osoba dolo je do poveanja djejeg agresivnog ponaanja. Meutim, djeja izloenost ljutnji nepoznatih odraslih osoba moe imati prilino razliito znaenje negoli njihova izloenost ljutnji vlasti-

O 1A (prvo izlaganje emocijama) t 1B (drugo izlaganje emocijama) 2 (ponavljanje situacije 1A) C (kontrolna skupina)

bez emocija

pozitivne emocije u pozadini

bez Ijutnja bez emocija u pozadini emocija

pozitivne emocije u pozadini

Razdoblje 1

Slika 8.2 Prosjeno trajanje agresije (u sekunama) izmeu dvoje djece koja su u is traivanju Cummingsa i sur. (1987) bila izloena ljutitom svadanju dvije nepoznate odrasle osobe. Valja uoiti kako je kod djece koja su bila izloena Ijutnji odraslih osoba u petom razdoblju dolo do poveanja agresivnog ponaanja, osobito kod one koja su ljutnji odraslih bila izloena po drugi put. Za razliku od toga, kod kontrolne skupine djece, koja nisu bila izloena ljutnji odraslih osoba, zabiljeeno je smanjenje agresivnosti.

226

Razumijevanje emocija

tih roditelja. Unato tome, ovi eksperimentalni podaci, zajedno s epidemi- olokim nalazima, pokazuju kako neprijateljske i negativne emocije izmeu odraslih osoba mogu kod djece izazvati agresivno ponaanje. Prisustvovanje izraavanju negativnih emocija moe kod djece poveati rizik z a razvoj eksternaliziranih ponaanja na nekoliko naina (, Fin - cham i Cummings, 1992). Putem modeliranja djeca mogu od svojih roditelja nauiti da je izraavanje negativnih emocija nain na koji mogu izai nakraj sa sukobima. Ljutnja kod njih moe izazvati povienu razinu aktivacije, a ta poviena razina aktivacije moe utjecati na njihovo ponaanje. Prisustvovanje izraavanju negativnih emocija meu roditeljima moe promijeniti i djete- tova oekivanja o meuljudskim odnosima, i to na takav nain da neutralno ponaanje drugih ljudi ponu tumaiti u negativnom svjetlu (Jenkins i sur., u tisku). Ovo su izravni uinci nesuglasica u braku. Sukobi meu roditeljima imaju takoer i posredne uinke, jer mogu dovesti do prdhijena u odnosu iz - meu svakog roditelja i djeteta (Fauber i Long, 1992).

Psihijatiijski poremeaji kod roditelja

Epidemioloka istraivanja redovito pokazuju da su psihijatrijski pro - blemi kod roditelja povezani s poveanim rizikom za razvoj poremeaja kod djeteta (Bird, Canino i Rubio-Sripec, 1988; Richman, Stevenson i Graham, 1982). Cesto djeca pokazuju slinu vrstu poremeaja kao i njihovi roditelji. Tako je, primjericej depresivnost roditelja snanije povezana s djejim inter - naliziranim poremeajima nego s eksternaliziranim poremeajima (Dowd- i , 1990; Williams i sur., 1990). Hammen i sur. (1990) utvrdili su da kada djeca depresivnih roditelja imaju neki poremeaj, najee se takoer radi o depresiji. Kod djece iji roditelji imaju anksiozni poremeaj, takoer je poveana vjerojatnost simptoma anksioznosti (Rosenbaum, Biederman i Gersten, 1988). Djeca koja ive s roditeljima koji imaju antisocijalne pore- meaje (koji ukljuuju i agresivnost) sklonija su eksternaliziranim poremea- jima nego drugim vrstama poremeaja (Huesmann i sur., 1984; Rutter i Giller, 1983). Poveani rizik od poremeaja kod djece iji roditelji imaju psihijatrijske poremeaje proizlazi iz nepovoljnih genetskih i okolinskih initelja - obje vrste initelja imaju ulogu u razvoju poremeaja (Rutter, Tizard i Whitmore, 1970). Kao to smo vidjeli u 7. poglavlju, utvreni su znaajni koeficijenti nasljednosti za barem neke od mjera negativne emocionalnosti. U okolini takoer postoje vani uzroni initelji: djeca depresivnih roditelja izloena su tuzi i razdraljivosti ee nego djeca nedepresivnih roditelja (Cohn i sur., 1990; Field i sur., 1990). Kod takve djece postoji poveana vjerojatnost da e i sama pokazivati ljutnju i tugu. Primjerice, Cohn i sur. utvrdili su da tijekom interakcija sa svojim depresivnim majkama dojenad provodi 6.7% vremena pokazujui tugu i 7.6% vremena pokazujui ljutnju, dok djeca nedepresivnih majki tijekom interakcija sa svojim majkama tugu pokazuju 0.2% vremena, a ljutnju 0.8% vremena. Dio te povezanosti moe se objasniti modeliranjem. Meutim mogue je takoer i to da su djetetovi ciljevi tijekom interakcija s depresivnim ili razdraljivim roditeljem osujeeni, to dovodi do veeg poka - zivanja negativnih emocija (Tronick, 1989). U interakciji s depresivnim roditeljem dij ete ui kako reagirati na rodite- ljeve emocije, na koji nain roditeljeve emocije izazivaju emocije kod njega te na koji nain njegove komunikacije utjeu na roditelja. Kroz svoje iskustvo dijete poinje graditi shemu o vlastitim emocijama i o emocijama svog ro- ditelja. Field i sur. (1988) usporedili su interakcije male djece depresivnih majki s interakcijama male djece nedepresivnih majki. Djeca su snimana na videovrpce za vrijeme igre s

Pristupi shvaanju emocija

227

majkom, a potom za vrijeme igre s nepoznatom osobom. Nepoznata osoba nije znala je li djetetova majka depresivna ili ne. Tijekom igre s majkom djeca depresivnih majki pokazivala su vie odvraanja pogleda i openito su bila negativnija. Takvo se djetetovo ponaanje preno - silo i u interakciju s nepoznatom osobom. Nepoznata osoba bila je manje ak- tivna, manje je priala i manje se igrala s djecom depresivnih majki nego s dje-

Slika 8.3 Depresija je razmjerno esta kod majki male djece. Ona obuhvaa beznae, koje je esto u nepovoljnim ivotnim i materijalnim uvjetima te pri slaboj podrci branog partnera - i naravno, ona utjee na djecu. com nedepresivnih majki. Prema tome, ve u prva tri mjeseca ivota djeca izgrauju obrasce reagiranja koji se temelje na prilagoavanju emocionalnim stanjima njihovih majki, i te obrasce nose sa sobom u nove interakcije. Ovakve interakcije mogu kod sasvim male djece izazvati osjeaj nepovje - renja u roditelje, to ometa razvoj odnosa privrenosti. Utvreno je da djeca depresivnih majki ee razvijaju nesiguran stil privrenosti (Lyons-Ruth, Alpern i Repacholi, 1993; Radke-Yarrow i sur., 1985). Dijete takoer ui i o uinku emocija na interakcije, promatrajui depre - sivnog roditelja u interakciji s drugim lanovima obitelji. Hops i sur. (1987) opaali su obrasce interakcija u obiteljima u kojima je majka bila depresivna. Utvrdili su da majino depresivno raspoloenje dovodi do obuzdavanja oeve agresivnosti prema majci, kao i agresivnosti djece prema majci. Prema tome, majino raspoloenje ima funkciju poteivanja majke od ljutnje drugih la - nova obitelji. Kada su

228

Razumijevanje emocija

otac i djeca pokazivali ljutnju prema majci, to je privre- meno obustavilo njezino depresivno raspoloenje. Sto djeca iz ovakve vrste iskustava ue o emocijama? Ona ue da izraavanje tuge sprjeava druge ljude da se ljute te da izraavanje ljutnje druge ljude aktivira i izvlai iz depre- sivnih stanja. Otkriven je jo jedan zanimljiv nalaz: kada su oevi obuzdavali svoju ljutnju prema suprugama, pokazivali su vie ljutnje prema svojoj djeci. To znai kako djeca takoer mogu nauiti da emociju koju ljudi doivljavaju prema nekoj osobi ne moraju nuno prema toj osobi i izraziti. Jo jedna posljedica ivota u obitelji s depresivnim roditeljem jest to to dijete moe biti izloeno negativnim procjenama svijeta, koje onda kasnije i samo upotrebljava u svojim procjenama dogaaja. Zahn-Waxler i Kochanska (1990) utvrdili su da majke s depresijom ee govore stvari koje kod njihove djece izazivaju osjeaje krivnje i anksioznosti te da ee izraavaju svoje ra- zoaranje nego nedepresivne majke. Garber, Braafladt i Zeman (1991) utvrdili su da su depresivne majke kritinije prema svojoj djeci od nedepresiv- nih majki. Roditeljeve negativne procjene djeteta mogu pospjeiti razvoj odreenih obrazaca procjenjivanja dogaaja o kojima smo raspravljali ranije: pripisivanje negativnih dog adaja svojim slabostima. Prema tome, na naine koje smo ovdje prikazali, djeca razvijaju emocionalne reakcije koje im postaju uobiajene i koje se sjedinjuju u emocionalne sheme. Premda u poetku u njihovim obiteljskim prilikama te sheme mogu biti adaptivn e, one se nastavljaju i dalje u ivotu i prenose u druge okolnosti.

Odnos izmeu roditelja i djeteta

Kao to smo vidjeli u 7. poglavlju, tekoe u odnosu roditelj -dijete vane su za razumijevanje djetetovih obrazaca emocionalnosti. Ovdje prikazujemo svega tri od nekoliko vrsta tekoa koje su povezane s poremeajima kod djece. Odsutnost ranog odnosa privrenosti U ranoj formulaciji teorije privrenosti, Bowlby je smatrao kako su djeca koja nemaju mogunost stvoriti primarni odnos privrenosti u ranom dje - tinjstvu time trajno pogoena (Bowlby, 1951). Razlog za to nalazio se u Bowl- byjevoj pretpostavci da je roditeljska ljubav jednako vana za djetetov razvoj kao i hrana. Istraivanje koje su proveli Harlow i Harlow (1962), kao i druga istraivanja prikazana u 3. poglavlju, poduprla su takvo shvaanje. Longitu - dinalna istraivanja djece koja su odrasla u institucijama omoguuju nam is - pitivanje dugoronih uinaka odsutnosti primarnog odnosa privrenosti u ra- nom ivotu. Tizard i Hodges (Hodges i Tizard, 1989a, 1989.b; Tizard i Hodges, 1978) pratili su djecu koja su smjetena u institucije prije nego to su navrila dvije godine ivota, a napustila su ih izmeu druge i sedme godine ivota. Osoblje koje je bilo zaposleno u tim institucijama prualo je dobru tje- lesnu skrb i poticalo kognitivni i govorni razvoj, ali su djeca imala velik broj odgajatelja (u prosjeku 50) i nisu izgradila ni jedan poseban odnos pri- vrenosti. U dobi izmeu dvije i sedam godina djeca su ili bila vraena u svoje bio- loke obitelji ili su bila trajno posvojena. Obnovljene bioloke obitelji imale su malo sredstava za ivot i vei broj djece koji je ivio u obitelji; one su imale ambivalentan stav prema djetetovu povratku. Posvojiteljske obitel ji openito su bile vrlo oduevljene dolaskom djeteta, izuzetno su se trudile izgraditi od - nos s njime i bile su spremne tolerirati znatnu ovisnost rano u odnosu. Djeca vraena u bioloke obitelji i posvojena djeca usporeena su s djecom istog uzrasta koj a su cijelo vrijeme odrastala uz svoje roditelje. Kada su djeca navrila 8 i 16 godina, ona koja su bila smjetena u instituci - jama u veoj su mjeri pokazivala psihopatoloke poremeaje nego djeca koja su cijelo vrijeme odrastala uz svoje roditelje. Prema procjenama uitelja obje su skupine ranije institucionalizirane djece pokazivale vei broj simptoma koji upuuju na psihopatologiju - traenje panje, nemir, nepopulamost, svadljivost i

Pristupi shvaanju emocija

229

agresivnost - nego njihovi neinstitucionalizirani vrnjaci. Odnosi s vrnjacima takoer su bili loiji. Kod kue je slika bila drugaija. Tu su se, prema procjenama roditelja, posvojena djeca i djeca vraena u bioloke obitelji razlikovala u svom odnosu prema drugim lanovima obitelji, kao i po psihopatolokim simptomima. Djeca vraena u bioloke obitelji imala su znatno vie smetnji - vie psihopa- tolokih simptoma, manje vrste odnose privrenosti te konfliktnije i tee obiteljske odnose. Meutim djeca koja su bila posvojena, prema izvjetajima roditelja funkcionirala su dobro. Roditeljiposvojitelji za njih su izvijestili da imaju bliske i tople odnose s drugim lanovima obitelji. Kvaliteta njihove privrenosti nije se razlikovala od kvalitete privrenosti djece koja su cijelo vrijeme odrastala uz svoje roditelje. Posvojena djeca nisu pokazivala vie psi- hopatolokih simptoma. Ovi nalazi pokazuju kako se institucionalizirana djeca koja nisu imala pri- marni odnos privrenosti u ranom djetinjstvu doista tee slau sa svojim vrnjacima. I uitelji i vrnjaci to primjeuju i udaljavaju se od te djece. Meu - tim, u obiteljima kojima je stalo do te djece lanovi obitelji izuzetno se oko njih trude. Moda u poetku njihova meusobnog odnosa oni toleriraju neo binosti, dajui djetetu priliku da bude voljeno i da doivi prisne odnose. sti so
Z 5

Stil privrenosti

O' bi u I sk i Pt i st

Premda je Bowlbyjeva teorija privrenosti formulirana kako bi se ob - jasnila znaajna odstupanja u odgoju i skrbi o djetetu, npr. institucionalna skrb, Ai nsvvorth i sur. (1978) proirili su tu teoriju kako bi povezali ponaanje roditelja i djeteta u normalnom rasponu. Kao to smo objasnili u 7. poglavlju, razmjerno male varijacije u majinoj osjetljivosti povezane su sa specifinim stilovima privrenosti koji se utvruju testom Nepoznata situacija. Privrenost se mnogim istraivaima ini toliko temeljnom da se postavilo pi- tanje predviaju li stilovi privrenosti - siguran, ambivalentan i izbjegavajui - psihopatologiju. Provedena su brojna istraivanja, ali povezanost izmeu stila privrenosti u dobi od godinu dana i kasnijih psihopatolokih pore - meaja pokazala se slabom i nedosljednom. Tako je u jednom istraivanju ut - vrena povezanost izmeu stila privrenosti i psihopatologije kod predkol - ske i kolske djece samo za djeake, ali ne i za djevojice (Lewis i sur., 1984), u drugom samo za djevojice, ali ne i za djeake (La Freniere i Sroufe, 1984), a u treem je utvrena za ponaanje u jednoj situaciji, ali ne i u drugoj situaciji (Oppenheim, Sagi i Lamb, 1988). U drugim istraivanjima utvrdeno je, una- to preciznoj metodologiji, da stil privrenosti uope nije povezan s psihopa- tologijom (Fagot i Kavanagh, 1990; Goldberg i sur., 1989). Ova nedosljednost pokazuje da je nesiguran stil privrenosti, u najboljem sluaju, samo slab pre- diktor psihopatologije.

230

Razumijevanje emocija

Meutim postoji jedna kategorija privrenosti za koju je utvreno da je snano povezana s psihopatolokim poremeajima kod djece. To je katego - rija dezorijentirane/dezorganizirane privrenosti, koju su Main i Solomon (1986) dodali trima stilovima privrenosti (sigurnom, ambivalentnom i izbje - gavajuem). Djeca takvog stila privrenosti reagiraju na majin povratak nakon odvajanja proturjenim ponaanjima i dezorijentiranou. Ona ne- maju povezanu i organiziranu reakciju na svoje roditelje u vremenima stresa. Takav obrazac privrenosti ee je pronaen kod rizine djece. U populaciji srednje klase on se pojavljuje kod 13% dojenadi (Main i Solomon, 1990), dok kod dojenadi siromanih majki koje im aju depresiju njegova zastuplje- nost iznosi 54% (Lyons-Ruth i sur., 1990), a u uzorku zlostavljane djece ak 82% (Carlson i sur., 1989). Utvreno je da je ovaj obrazac dezorganizirane privrenosti snano povezan s psihopatologijom. Lyons-Ruth, Alpern i Repacholi (1993) pratili su skupinu djece od navrenih 18 mjeseci pa do pet godina ivota. Ta su djeca bila izloena viestrukim rizicima, ukljuujui siromatvo, zlostavljanje i majinu psihijatrijsku bolest. Meu njima, 71% onih koji su u dobi od pet go- dina pokazivali znaajnu razinu neprijateljstva u dobi od 18 mjeseci bilo je klasificirano u dezorganizirani stil privrenosti, a svega 12% u sigurni stil privrenosti. Predvianja unaprijed nisu bila tako dobra: priblino polovica djece koja su u dobi od 1 8 mjeseci pokazivala dezorganizirani stil privrenosti nije razvila psihopatologiju. Ovo istraivanje potvrdilo je da kod djece iz vrlo poremeenih okolina postoji rizik za razvoj psihopatologije, a rani znakovi mogu se pronai u emocionalnim reakcijama u dobi od 18 mjeseci. Meutim nije jasno koje su specifine okolinske i temperamentalne pretee tog obrasca reagiranja. Prema tome, sigurni, ambivalentni i izbjegavajui stilovi privrenosti u dobi od godinu dana nisu vani prediktori psihopatolokih poreme aja. De- zorganizirani stil privrenosti povezan je s psihopatologijom, ali je taj stil privrenosti toliko vrsto povezan s vodeim rizinim initeljima u djetetovoj okolini da se ini vjerojatnim kako ti initelji, a ne nedostaci u majinoj osjet- ljivosti, zapravo predstavljaju rizike. U usporedbi s ekstremnim neprija- teljstvom, zlostavljanjem i zanemarivanjem, o kojima emo raspravljati sada, male razlike u majinoj osjetljivosti imaju tek neznaajne uinke na psihopa- tologiju. Razlike u kvaliteti odnosa izmeu roditelja i djeteta Neprijateljstvo i kritiziranje u odnosu roditelja prema djetetu dosljedno se pokazuju vanim prediktorima psihopatologije u djetinjstvu, posebno pojave eksternaliziranih poremeaja (Ohveus, 1980; Patterson, 1982; Stubbe i sur ., 1993) . Primjerice, Richman, Stevenson i Graham (1982) intervjuirali su obitelji kada su djeca bila stara tri ili osam godina. Na temelju boje majina glasa i sadraja njezinih izjava o djetetu tijekom dvosatnog intervjua procije- njena je njezina toplina i kriticizam. U odnosu na djecu koja nisu imala ni- kakav psihijatrijski poremeaj, trogodinjaci s psihijatrijskim poremeajima etverostruko su ee imali majku koja je bila kritina prema njima, tri i pol puta ee imali su majku ija je toplina prema djetetu procijenjena niskom i tri puta ee imali su majku koja ih je tukla. Kod oeva su utvreni slini obrasci. Tjelesno zlostavljanje djece rezultira itavim nizom razvojnih, spoznajnih,

Pristupi shvaanju emocija emocionalnih i socijalnih posljedica (Cicchetti, 1990). to se tie psihopa- tologije, postoji vjerojatnost razvoja eksternaliziranih poremeaja i problema povezanih s agresivnou (Simons i sur., 1991). Pronaeni su takoer i inter - nalizirani simptomi, osobito depresija (Sternberg i sur., 1993). Djeca iz zlostavljajuih obitelji sklona su postupke drugih ljudi procijeniti neprijateljskima. Dodge, Bates i Pettit (1990) istraivali su djecu iz ope populacije. Sest mjeseci prije nego to su djeca krenula u kolu njihovi su ro - ditelji intervjuirani o uestalosti tjelesnog kanjavanja djeteta i jaini tih kazni. Kad su djeca krenula u kolu procijenjena je njihova agresivnost prema vrnjacima na temelju sociometrijskih intervjua, kojima je od svakog djeteta iz razreda traeno da imenuje djecu koja su zloesta i puno se tuku. Utvreno je da su uestalost i ozbiljnost tjelesnog kanjavanja kod kue povezani s dje- tetovom agresivnou prema vrnjacima u koli. Od djece je takoer traeno da zakljue o namjeri koja se nalazi iza nekih neutralnih socijalnih podraaja. Djeca koja su kod kue bila izloena velikoj koliini tjelesnog kanjavanja neutralnim postupcima druge djece ee su pripisivala neprijateljske nam - jere nego djeca koja nisu bila tjelesno zlostavljana. Njihove kognitivne procjene namjera drugih ljudi djelomice objanjavaju povezanost izmedu nji- hova iskustva kod kue i razine njihove agresivnosti s vrnjacima. Prema tome, djeca koja ive u zlostaVljajuim obiteljima sklonija su u postupcima svojih vrnjaka vidjeti neprijateljske namjere prema sebi te, posljedino tome, reagirati agresivno. Nije samo izloenost negativnim emocijama ono to kod djece poveava rizik od psihopatologije. Nedostatak pozitivnih emocija u odnosu roditelj- dijete takoer je povezan s poveanom psihopatologijom kod djece. Pettit i Bates (1989) vrili su opaanja interakcije roditelj-dijete kod kue kada je dijete bilo staro 6,13 i 24 mjeseca. Procjenjivane su pozitivne emocije koje su majke pokazivale prema svojoj djeci: osjeajan kontakt (u dobi od 6 mjeseci), osjeajno poduavanje (u dobi od 13 mjeseci) i verbalno poticanje (u dobi od 24 mjeseca). Kada su djeca bila stara 4 godine procjenjivana je njihova psiho- patologija. Manja koliina pozitivnih majinih emocija u prve dvije godine ivota bila je prediktivna za internalizirane i eksternalizirane probleme u dobi od etiri godine. Nedostatak pozitivnih majinih emocija bio je snaniji prediktor djetetovih problema nego to su to bile negativne emocije. Kao i kod branih sukoba i roditeljske depresivnosti, mehanizmi koji su ukljueni u stvaranje povezanosti izmeu djetetova odrastanja u vrlo kri- tinoj ili tjelesno zlostavljajuoj obitelji i razvoja problema povezanih s agre- sivnou, vjerojatno su takoer razliiti. Oni obuhvaaju podudaranje visokih razina ljutnje, uenje negativno pristranih sustava procjenjivanja i uenje emocionalnih nizova u kojima se na razliite emocije reagira ljutnjom. Odsut- nost emocionalne topline takoer je vana u predikciji obrazaca emocional- nosti koje djeca razvijaju. Jo uvijek ne znamo dovoljno o tome zbog ega zlostavljanje katkada rezultira eksternaliziranim poremeajima, a katkada internaliziranim poremeajima. Konstitucijski initelji kao to su spol i tem- perament mogu imati odreenu ulogu u tome.

231

Siromatvo
Siromatvo je snano povezano s poveanom prevalencijom psihijatrijskih poremeaja (Costello, 1989). Boyle je (1991), izvjetavajui o uzorku djece iz ope populacije u Ontariu, dobi od 4 do 16 godina, utvrdio da prevalencija poremeaja meu

232

Razumijevanje emocija

djecom iji su roditelji godinje zaraivali vie od 50 000 S (podatak za 1983. godinu) iznosi 14%, a meu djecom iji su roditelji go - dinje zaraivali manje od 10 000 $ 35%. Pojam siromatvo ne omoguuje nam razumijevanje naina na koji kod te djece dolazi do poveanog rizika. U industrijaliziranom drutvu siromatvo znai raspolaganje s malo resursa, a u obiteljima s oskudnim resursima razina stresa je poveana (Rutter i sur., 1975). To je pak povezano s uestalijim izraavanjem negativnih emocija prema djeci (Radke-Yarrow, Richters i Wilson, 1988), psihijatrijskim pore- meajima i poremeajima linosti kod roditelja te branim neskladom. Ali si- romatvo moe takoer imati i izravan uinak na razvoj problema, osobito eksternaliziranih. Siromana djeca mogu osjeati da su sprijeena u posti - zanju svojih ciljeva. Putem medija i na druge naine ona su izloena razliitim predmetima, aktivnostima i dostignuima koji su drugim ljudima dostupni. ali njima nedostupni.

Kombinacija rizinih initelja

Prisjetimo se ponovno sluaja Petra, o kojem smo govorili na poetku ovog poglavlja. Kao to smo vidjeli, u njegovu ivotu istodobno je postojalo nekoliko stresora. Njegova je majka u jednom razdoblju bila depresivna, nje- govi su roditelji bili u sukobu i obitelj je ivjela u siromatvu. Nekoliko skupina istraiva a koji su se bavili epidemiolokim istraivanjima pokazalo je da su djeca pod najveim rizikom onda kada se vei broj stresora pojavljuje zajedno (Rutter, 1979; Williams i sur., 1990). Rutter je opisao est obiteljskih initelja koji djecu stavljaju pod povean rizik za razvoj psihopatologije. Mi smo opisali etiri od tih est initelja: depresiju roditelja, brani nesklad ili razvod, uklanjanje djeteta iz obitelji od strane dravnih organa i siromatvo to su initelji koje najbolje moemo razumjeti razmo trimo li emocije koje su kod njih ukljuene. Ostala dva Rutterova initelja nismo razmatrali; to su ve- lik broj lanova obitelji i kriminalitet roditelja. Utjecaj veliine obitelji moe se objasniti, kao i siromatvo, oskudnou vanih resursa, ukljuujui i dostupnost roditelja, to poveava uestalost i intenzitet negativnih emocija. Kriminalitet roditelja moe biti povezan s negativnijim roditeljskim odgoj- nim postupcima, poput poveanog neprijateljstva prema djetetu i slabijeg nadzora nad njime (Patterson, 1986). Rutter i sur. (1975) utvrdili su da u ur- banim podrujima, u odnosu na ruralna, dvostruko vei broj djece ima pore- meaje, uglavnom zbog poveane prisutnosti ovih est rizinih initelja. Iz ovoga proizlazi jedan vaan zakljuak, koji je pri kazan i na slici 8.4 Djeca kod koje je prisutan samo jedan od tih est rizinih initelja ne razlikuju se od djece kod koje ne postoji ni jedan rizini initelj. Ali s prisut - nou svakog sljedeeg rizinog initelja vjerojatnost da e dijete imati neki poremeaj naglo se poveava. Prisutnost dva stresora u odnosu na samo je- dan etverostruko poveava vjerojatnost da e dijete razviti neki psihopa- toloki poremeaj. Prisutnost etiri stresora poveava taj rizik ak 20 puta.

Dvosmjemi utjecaji i potkrepljenja u okolini

Premda smo opisali nain na koji roditelji utjeu na svoju djecu, prilino je nevjerojatno da se taj utjecaj ostvaruje na tako jednostavan nain. Djeca tekog temperamenta ee izazivaju ljutnju kod svojih roditelja, a ljutnja ro - ditelja djetetovo ponaanje vjerojatno ini jo teim (Lytton, 1990). Patterson (1982) je pisao o uzajamno prisiljavajuim obrascima ponaanja u agresivnim obiteljima. Na djetetovo

Pristupi shvaanju emocija agresivno ponaanje roditelj reagira jo agresivnije, to kod djeteta moe izazvati daljnju agresiju itd. Nae emocije drugim oso - bama neto priopavaju. U sljedovima emocionalnih komunikacija pripisi- vanje izraavanja emocije nekom pojedincu ima svoju problematinu stranu. to se vie neka osoba protivi razgovoru sa svojim branim partnerom, to ona osjea snaniju frustraciju i Ijutnju. Kako se njezina ljutnja poveava, tako se kod prvog partnera smanjuje elja za razgovorom. Opisivanje emocije unutar
20

233

15 10

4+

Slika 8.4 Rutterov (1979) dijagram uinaka rizinih initelja na razvoj psihijatrijskih poremeaja kod djece. Djeca kod koje je prisutan samo jedan rizini initelj imaju jednaku vjerojatnost razvoja poremeaja kao i djeca kod koje nije prisutan ni jedan rizini initelj. Meutim sa svakim sljedeim rizinim initeljem prevalencijapsihijatrijskih poremeaja viestruko se poveava. nekog pojedinca ne govori nita o tome to je tu emociju prouzroilo, kao ni o tome to ju odrava. Ovdje smo se usredotoili na obitelji koje su povezane s odreenim tipo - vima psihopatologije. Grupe vrnjaka takoer imaju vanu ulogu u odravanju psihopatologije, osobito eksternaliziranih poremeaja. Patter- son, Capaldi i Bank (1991) smatraju da djeca ue obrasce antisocijalnog ponaanja kod kue, a zatim ih prenose u kolu. Takvi obrasci ponaanja brzo dovode do odbacivanja od strane druge djece (Coie i Kupersmith, 1983), ime se poveava vjerojatnost da e se dijete i dalje ponaati agresivno.

Konstitucijski initelji povezani s psihopatologijom

U prethodnom smo poglavlju raspravljali o ulozi temperamenta u emo- cionalnosti. Temperament smo smatrali jednim od elemenata koji sudjeluju u stvaranju emocionalnih sklonosti. Rane karakteristike temperamenta umje- reno su povezane s vjerojatnou razvoja psihopatologije i vrstom psihopa - tologije (Bates, 1987; Maziade i sur., 1990). Rende (1993) je proveo is- traivanje na reprezentativnom uzorku koji se sastojao od 164 djece. Tem- perament je procjenjivan u dobi od jedne i dvije godine, a zatim ponovno u treoj i etvrtoj godini ivota. Kada je dijete navrilo sedam godina majka je, ispunjavanjem upitnika, dala podatke o djetetovim problemima ponaanja. Kod djeaka je emocionalnost u dojenakoj dobi objanjavala 4%, a emo - cionalnost u ranom djetinjstvu dodatnih 4% varijance anksioznosti i depre- sivnosti u dobi od sedam godina. Kod djevojica je predikcija bila uspjenija. Emocionalnost u dojenakoj dobi objanjavala je 9%, a emocionalnost u ra- nom djetinjstvu dodatnih 8% varijance kasnije anksioznosti i depresivnosti. Problemi panje kod djeaka mogli su se predvidjeti na temelju ranih procjena aktivnosti, jedne od dimenzija temperamenta, pri

234

Razumijevanje emocija emu su te rane procjene aktivnosti objanjavale 20% varijance problema panje u dobi od sedam godina. Prema tome, temperament ima odreeni utjecaj na razvoj problema ponaanja kod djece. Mogue je da se psihopatologija razvija samo onda kada nepovoljan temperament djeluje u interakciji s negativnom okoli- nom. Primjerice, kada su djeca tekog temperamenta ivjela u poremeenim obiteljima, Maziade i sur. (1990 ) utvrdili su da postoji vei rizik nastanka kasnije psihopatologije nego onda kada su ivjela u obiteljima koje su dobro funkcionirale. U novije vrijeme pojavilo se veliko zanimanje za genetske utjecaje na psihopatologiju. To pitanje neemo detaljno razmatrati, ne zbog toga to ono nije vano, nego zbog toga to se vie zna o vezi izmeu emocija i okolinskih rizika za nastanak psihopatologije nego o vezi izmeu emocija i genetskih rizika za razvoj psihopatologije. Metode za istraivanje genetskih hipoteza u posljednjih su 15 godina znatno unaprijeene i postoji nekoliko opsenih pre - gleda nalaza o poremeajima u djejoj dobi, ukljuujui i pregled Ruttera i suradnika (1990). Nekim poremeajima u djetinjstvu, osobito autizmu, mora se prvenstveno pristupiti s genetskog gledita. Rutter i sur. zakljuili su kako je, premda postoje dokazi o genetskim utjecajima na eksternalizirane i inter- nalizirane poremeaje u djetinjstvu, teko znati koliko su ti utjecaji snani. Rezultati dobiveni u razliitim istraivanjima katkada su zbunjujui. Tako, primjerice, za kriminalitet odraslih osoba postoje snani dokazi o genetskim utjecajima, ali za genetske utjecaje na poremeaje ponaanja u djetinjstvu i na delinkvenciju dokazi nisu osobito snani. S obzirom na to da kriminalitetu odraslih osoba gotovo uvijek prethode raniji poremeaji ponaanja, to se ini iznenaujuim. Mogue je da trajna delinkvencija ima snaniju genetsku os - novu nego delinkvencija koja prestaje prije odrasle dobi, ali to jo uvijek ne z namo. Za internalizirane poremeaje u djetinjstvu, Rutter i sur. zakljuili su kako, premda je opravdano izvesti zakljuak da genetski initelji imaju odreenog utjecaja, u vrijeme kada su pisali svoj pregledni rad nije bilo izrav- nih dokaza za to koji bi proizlazili iz dobro kontroliranih istraivanja bli- zanaca. Pitanjem genetskih utjecaja na psihopatologiju bavimo se ponovno u 11. poglavlju. Neki konstitucijski initelji koji su vani zbog toga to poveavaju rizik od poremeaja kod djece, a mogu i ne moraju ostvarivati svoj uinak putem emocionalnih initelja, jesu zaostajanja u razvoju i misaoni nedostaci. Kod djece s niim kvocijentom inteligencije (Anderson i sur., 1987; Rutter, Tizard i Whitmore, 1970), zakanjelim jezinim razvojem (Richman, Stevens on i Graham, 1982) i blagim misaonim tekoama povezanima s preranim roe - njem (Minde i sur., 1989) postoji vea vjerojatnost razvoja psihijatrijskih poremeaja kasnije u djetinjstvu.

Zatitni initelji
Kao to se stresori pridruuju jedan drugome i poveavaju ukupni rizik, rizinim initeljima mogu se pridruiti neki drugi initelji i poboljati ukupnu situaciju (Rutter, 1992). Jedno od vanih pitanja u djejoj psihopatologiji je zbog ega neka djeca razviju \\ potemeaie i poremeaje ponaanja, dok druga djeca, koja su izloena istim tim rizicima, takve pore-

Pristupi shvaanju emocija meaje ne razviju. Razmislite ponovno o Petru. Zbog ega je on pokazivao smetnje, a njegove sestre, koje su odrastale u istoj obitelji, nisu? Petrove ses- tre imale su jedna drugu, kao sasvim male bile su lakeg temperamenta i obje su imale bolji odnos s majkom. injenica da su bile djevojice takoer je vana - djevojice su manje podlone razvoju odreenih oblika psihopatolo - gije nego djeaci. Za koje je initelje u djejem ivotu utvreno da tite od poremeaja? Djeca iz vrlo stresnih okolnosti pokazuju manje problema ako imaju brau s kojom su bliska (Jenkins, 1992), bake i djedove koji u velikoj mjeri sudjeluju u skrbi o njima (Jenkins i Smith, 1990; Werner i Smith, 1982) ili ako u koli doivljavaju uspjeh (Quinton, Rutter i Liddle, 1984). Takvi initelji mogu imati presudnu ulogu u tome hoe li dijete funkcionirati dobro unato stresu ili e podlei uincima stresa i razviti psihopatoloki poremeaj. Primjer za to dolazi nam iz istraivanja Jenkinsa i Smitha (Jenkins i Smith, 1990), koji su in- tervjuirali roditelje i djecu iz obitelji u kojima je postojala visoka razina su- koba izmeu roditelja, kao i one iz komparabilnog uzorka obitelji u kojima je razina sukoba meu roditeljima bila niska. Na slici 8.5 moemo vidjeti da su djeca iz konfliktnih obitelji koja su imala blizak odnos s odraslom osobom iz- van obitelji (najee s bakom ili djedorn) pokazivala manje psihopatologije od djece koja nisu imala takav blizak odnos. Prisutnost bake ili djeda nije bila prediktor psihopatologije kod djece koja nisu ivjela u stresnim okolnostima. To pokazuje kako bake i djedovi katkada mogu kompenzirati probleme prisutne u djetetovoj okolini. kole takoer mogu dosta toga uiniti kako bi zatitile djecu od tetnih posljedica stresnih obiteljskih okolnosti (Rutter i sur., 1979). Jedan od naj-

235

dobar brak

lo brak

Slika 8.5 Prosjean broj psihijatrijskih simptoma kod djece iji su roditelji imali dobar ili konfliktan brak, ovisno o tome je li dijete imalo blizak odnos s odraslom osobom izvan obitelji (Jenkins i Smith, 1990).

236

Razumijevanje emocija

dojmljivijih primjera za to je rad Comera (1988), djejeg psihijatra koji se bavi poboljanjem ivotnih izgleda djece kod koje postoji veliki rizik kako za razvoj psihopatologije, tako i za neuspjeh u koli. Comer je poeo raditi s dvije kole u najsiromanijim podrujima New Havena u Connecticutu . Nje- gova je hipoteza bila da crnaka djeca doivljavaju kolski neuspjeh zbog otuenosti od kole. Vrijednosti njihovih roditelja i vrijednosti kole bile su proturjene. Comer je radio na promjeni ustroja kola, tako da je roditelje ukljuio u rukovoenje i upravljanje kolom. U kolama su osnovani timovi za duevno zdravlje kako bi uiteljima pomogli razumjeti poremeeno ponaanje te kako bi rano intervenirali kod djece koja su takvo ponaanje po- kazivala. kole su se povezale s lokalnom zajednicom i organizirale drutvene dogaaje u kojima su se roditelji i osoblje kole meusobno upoznavali u ne - prijeteim okolnostima. Prije nego to je ovaj program zapoeo, dvije kole u kojima su Comer i njegov tim radili imale su najnie razine postignua u ita - vom New Havenu. Djeca su esto bila iskljuivana iz kole zbog tekog ponaanja. Deset godina kasnija, a bez da nije dolo do ikakve promjene u so - cioekonomskoj razini roditelja iz dviju promatranih kola, te su dvije kole zauzimale tree i etvrto mjes to u gradu po rezultatima na testovima mate- matikog postignua i itanja - i deset godina u njima nije bilo ozbiljnih pro- blema ponaanja. Ovo je vaan i ohrabrujui primjer toga kako se ivot rizine djece moe znaajno poboljati.

Dijateza-stres: model poremeaja

Kakvim modelima raspolaemo u psihopatologiji i u normalnom emo - cionalnom razvoju, kojima bismo mogli objasniti injenice prikazane u ovom poglavlju? U modelu dijateza-stres pretpostavlja se da meusobna interak- cija fiziolokih i okolinskih varijabli dovodi do psihopatologije. Neki su ljudi osjetljiviji od drugih i skloniji razvoju psihopatologije zbog svoje konstitucije - ukljuujui genetsku osjetljivost, misaone nedostatke uzrokovane ozlje - dama nastalim u porodu i znaajke temperamenta. Takvi initelji pred- stavljaju dijatezu, odnosno predispoziciju. Zatim, dogadaji i tekoe u ovjekovu ivotu mogu stvoriti zahtjeve s ko - jima se ta osoba ne moe nositi. To su stresori. Djeca mogu doivjeti gubitak roditelja, roditeljsku nebrigu ili stalne sukobe izmeu roditelja. Ako dijete nema unutranje resurse ili resurse u okolini koji bi mu omoguili suoavanje s takvim stresorom, njegovo emocionalno stanje i ponaanje mogu se pore- metiti. Kada su prisutni zatitni initelji, oni djeluju na taj nain da pomau osobi u njezinu suoavanju s nepovoljnim okolnostima. Ovakav model ukljuuje initelje na razliitim razinama: konstitucijske, obiteljske i drut - vene. Ti se initelji meusobno kombiniraju te uzrokuju poremeaje ili tite od njih. U 7. poglavlju vidjeli smo da konstitucijski i okolinski initelji utjeu na razvoj obrazaca emocionalnog izraavanja. Ti obrasci mogu se shvatiti kao dijateza. To se moe odnositi na sklonost odreenim emocijama kada dogadaji postanu stresni primjerice, sklonost tome da se u stanjima po- titenosti ili tjeskobe uvijek reagira ljutnjom ili povlaenjem. Na temelju ovakvih emocionalnih sklonosti ne moe se predvidjeti kada e dijete poka- zati poremeaj, no one su vjerojatno vane u odreivanju vrste poremeaja koji e se pojaviti.

Pristupi shvaanju emocija

237

Vratimo se jo jednom Petru. Premda su druga djeca izloena slinim rizinim initeljima, redoslijed kojim se oni pojavljuju, vrijeme u koje se po - javljuju, njihov intenzitet te unutranji doivljaj tih dogaaja ine iskustvo svake osobe j edinstvenim. Takvi initelji djeluju u meusobnoj interakciji i dovode do ishodakoji je mnogo vie od zbroja pojedinanih uinaka. Stoga je prilino razumljivo da smo u istraivanjima psihopatologije, kada razma- tramo mnogobrojne rizine initelje, rijetko kad sposobni predvidjeti vie od priblino 25 do 30% varijance djeje psihopatologije. Ovo nas vraa naoj raspravi o dinamikim sustavima, koju smo zapoeli u 6. poglavlju. Emocionalni razvoj odvija se kroz interakciju brojnih initelja unutar pojedinca te izmeu pojedinca i okoline. Pojedinani sustav doista postaje organiziran na odreene naine. Neka su djeca vie sklona ljutnji, neka tuzi, a neka tjeskobi. Ali toj su organizaciji doprinijeli viestruki utjecaji. Premda najznaajnije od tih utjecaja moemo utvrditi, naa sposobnost pred - vianja ishoda za pojedince i dalje je prilino ograniena - a vjerojatno tako i treba biti. Istraivanje djeje psihopatologije u zadnjih 30 godina u velikoj nam je mjeri pojasnilo to predstavlja ozbiljne rizike za d ijete, pa ak i to uinkovito moemo poduzeti kako bismo ih ublaili. Pa ipak, naposljetku. svaka se osoba probija kroz ivot na svoj vlastiti nain i nitko ne moe tono predvidjeti kakav e biti ishod.

Saetak
Emocije su ukljuene u djeju psihopatologiju zato to su smetnje koje ine poremeaje po svojoj naravi emocionalne: eksternalizirane poremeaje obiljeavaju ljutnja i agresivnost, depresiju obiljeava tuga, a anksioznost je obiljeena strahom. Naela uzrokovanja tih poremeaja po mnogoemu su slina naelima uzrokovanja manjih emocija. Meutim postoje razlike iz- meu emocija i poremeaja. Vjerojatno je najvanija ta to se emocionalni poremeaji u pravilu temelje na obrascima emocionalnog reagiranja, a ne na pojedinanim emocijama i ti obrasci rea giranja smanjuju djetetove sposo- bnosti normalnog funkcioniranja u svakodnevnom ivotu. Pokazali smo kako su ti obrasci reagiranja pod utjecajem emocionalnog izraavanja u obi- teljskom okruenju: emocija koje djeca vide kao i emocionalnih komunika - cija koje su usmjerene prema njima, znaenja koja se pridaju emocionalnim dogaajima kao i naina na koji lanovi obitelji reagiraju na djetetove emo - cionalne izraze. Eksternalizirane poremeaje najee pokazuju djeaci, de- presiju podjednako esto djeaci i djevojice, a anksioznost neto ee pokazuju djevojice. Neki poremeaji imaju znatan kontinuitet, a neki se nas - tavljaju i u odrasloj dobi. Utvreno je est najvanijih stresora ili rizinih initelja za djeju psihopatologiju: (a) sukob izmeu roditelja; (b) depresiv- nost roditelja ili drugi psihijatrijski problemi; (c) zanemarivanje, zlostavljanje i druga slina obiljeja odnosa roditelja prema djetetu; (d) loi socioekonom - ski uvjeti; (e) velik broj lanova obitelji; (f) kriminalitet roditelja. Jedan od tih initelja sam po sebi ne poveava djetetov rizik za razvoj poremeaja, ali dva initelja zajedno poveavaju taj rizik etiri puta, a etiri initelja zajedno ak 20 puta. Temperament i drugi genetski initelji takoer imaju ulogu u poveanju riz ika i valja razmisliti o tome kako se initelji unutar djeteta kom - biniraju s vanjskim dogaajima u stvaranju poremeaja. Istodobno, neki initelji u djetetovu ivotu mogu djelovati kao zatita protiv stresora - prisut- nost brata ili sestre s kojima dijete ima blizak odnos, prisutnost bake ili djeda s

238

Razumijevanje emocija

kojima je dijete blisko te postizanje uspjeha u nekom podruju kolskog ivota. Openito, genetski i drugi initelji stvaraju emocionalne sklonosti koje pridonose predispozicijama (dijatezama) za odreene vrste poremeaja, a ivotni dogaaji i tekoe mogu djelovati kao stresori koji mogu pokrenuti nastanak poremeaja i koji taj poremeaj odravaju.

Prijedlozi za daljnje itanje

Velik i koristan prirunik iz djeje psihijatrije; osobito pogledajte poglavlja 12 i 13, koja govore o nepovoljnim initeljima kod djece te poglavlja 18,19 i 20 koja govore o eksternaliziranim i internaliziranim poremeajima: Michael Rutter, Eric Taylor, & Lionel Hersov (Eds.). (1994). Child and adoles- centpsychiatrv: Modern approaches (3rd ed.). Oxford: Blackwell. Izvrstan uvod u djeji razvoj i djeje probleme: Michael Rutter i Marjorie Rutter (1992). Developing minds: Challenge and conti- nuity across the life span. Harmondsworth: Penguin. Jasno napisan lanak o djejoj osjetljivosti i otpornosti: Emmie Werner (1989, April). Children of the Garden Island. ScientificAmerican, 260,106-111. Dobro razmotreno pitanje regulacije kod djece: Pamela Cole, Margaret Michel, & Laureen ODonnell-Teti (1994). The develop- ment of emotion regulation and dysregulation: A clinical perspective. In N. Fox (Ed.), The de\elopment of emotion regulation. Monographs ofthe Society for Research in Child Development, 59 (2-3, Serial No. 240), 73-103.

Pristupi shvaanju emocija

239

^u/i/zcrijc i u eifici e/?ioc(Ja u 'Spozfiaji ihe/swaziji

Kognidvne funkcije Racionalnost i emocije Emocije kao heuristici

Uloga emocija u upravljanju djelovanjem

Emocije koje katkada nisu povezane s objektom (tzv. slobodno-lebdee emocije) Emocije koje su uvijek vezane uz objekt Zbog ega o emocijama ne valja razmiljati jednostavno kao o pozitivnima ili negativnima?
Uinci raspoloenja i emocija na kognitivno funkcioniranje

Uinci na percepciju Emocije i panja Emocije ipamenje Uinci raspoloenja na prosuivanje Persuazija

Sadraj
Funkcije emocija

Saetak Prijedlozi za daljnje itanje

Sllka 9.0 to se dogaa na ovoj slavnoj slici? Pierre Auguste Renoir njome je ilustrirao Lhotinu priu o umjetniku koji pokuava nagovoriti mladu enu da mu bude model. Na slici vidimo mukarca koji svoje lice poudno gura prema mladoj eni i posesivno je dri. Pr<ten na eninoj ruci pokazuje da je udana. Zadravajui uljudan socijalni osmijeh, ona se okree u stranu. Renoir: Ples u Bougivalu 1882.-1883. (detalj).

240

Razumijevanje emocija

... doktrina prirodne selekcije i istraivanje prirodnih tvari pokazuju kako se u odsutnosti bilo ega to se moe imenovati mogu pojaviti voljni, humani, svrhoviti mehanizmi s tono odreenim funkcijama te kako razlika izmeu funkcije i svrhe ni u kom sluaju nije jasna. Kenneth Craik, 1966, str. 153

Funkcije emocija
Prepoznavanje funkcija emocija moda je vie nego bilo to drugo postavilo istraivanje emocija na vrste i trajne temelje. Nijedan od ute - meljitelja istraivanja o emocijama iz 19. stoljea nije smatrao da su emocije svrhovite. Za Darwina su emocionalni izrazi bili obrasci akcije koji su nekada imali funkcije, ali koji se kod odraslih ljudi pojavljuju bez obzira na to jesu li od ikakve koristi. James je drao da su emocije percepcije unutranjih stanja, ali bez neposrednih uinaka na ponaanje, jer se pojavljuju u trenutku kada je stvaran posao oko proizvoenja ponaanja ve zavrio. Freud se usredotoio na naine na koje emocionalna stanja mogu aktivno remetiti funkcioniranje. Ali u tim ranim pristupima nalaze se zameci novijih shvaanja. Potaknuti Darwinovim radom, danas vjerujemo kako su putem izazivanja obrazaca ponaanja karakteristinih za vrstu u situacijama koje su se tijekom evolucije ponavljale (Tooby i Cosmides, 1990) emocije pomogle ljudima u prilagodbi na fiziki i socijalni svijet. Na temelju Jamesova razmiljanja o emocijama kao percepcijama tjelesnih procesa moemo postaviti pitanje o tome na koji nain emocije mogu izvravati kontrolnu funkciju, koja moe biti vana. Freudovo isticanje nefunkcionalnih aspekata podsjea nas na to da se valja pitati i o funkcijama emoc ija u svakodnevnom ivotu. Funkcije emocija vane su ne samo s evolucijskog gledita (o emu smo raspravljali u 3. i 5. poglavlju), nego su vane takoer i tijekom individualnog razvoja, jer se naa djelovanja usklauju s djelovanjima drugih ljudi (kao to smo vidjeli u 6. i 7. poglavlju). U ovom poglavlju proirujemo ovu temu ras - pravljajui o dva glavna kognitivna obiljeja emocija: upravljanju djelova- njem i ustrojavanju kognitivnog sustava u razliite modove organizacije. Uinci tog ustrojavanja oitu ju se kao modifikacija percepcije, usmjeravanje panje, laka dostupnost odreenih sadraja u pamenju te pristranost u raz- miljanju. U sljedeem poglavlju raspravljamo o funkcijama emocija u soci- jalnim interakcijama odraslih ljudi.

Kognitivne ftmkcije
Pokret pod nazivom kognitivna znanost, koji se razvio 60-ih godina 20. stoljea, znaajno je promijenio nain na koji istraivai razmiljaju o psi - hikom ivotu. Osnovna metoda tog novog pokreta je konstrukcija kompju- torskih procesa koji su nalik na psihike procese. Pitanje koje postavlja kogni- tivna znanost je sljedee: ako moramo kreirati um, s kojim emo se problemima morati suoiti, kojih se naela moramo pridravati, to sve mo - ramo uzeti u obzir - ne samo u vezi s ljudima, nego i s bilo kojim inteligentnim biem? Ako moemo razaznati neke od tih temeljnih naela, ta e naela po- stati vana za razumijevanje psihologije ovjeka. U jednom vrlo utjecajnom radu Simon je (1967) obrazlagao kako emocije, ili neto nalik na njih,

Pristupi shvaanju emocija

241

nisu samo bioloke pojave. Emocije su nune kod svakog inteligentnog bia: kod ovjeka, Marsovca ili - ako emo ikada biti sposobni kreirati ga - kod inteligentnog kompjutora. Drugim rijeima, emocije nisu samo bioloki hir. One su rjeenje opeg problema. Simono va ras- prava povela je Danvinovu teoriju evolucije korak dalje, primjenjujui je na emocije na nain na koji sam Darwin to nije inio. Simon se pitao: to za bilo koji misaoni sustav znai prilagoditi se kompleksnom svijetu, koja naela mo- raju biti zadovoljena u kreiranju bia koja funkcioniraju poput nas ljudi? Pravilno istraivanje ljudske vrste, rekao je Simon, jest kreiranje. Izazov otkrivanja naela kreiranja nalazi se u sri kognitivne znanosti. Jedno od tih naela bilo je predmetom Tomkinsova teorijskog prijedloga (1995, o emu smo raspravljali u 1. poglavlju): radi se o tome da ljudi imaju brojne razliite motive ili ciljeve te da emocije meu njima odreuju pri- oritete. Simon je tvrdio da kako emo poeti razvijati kompjutorske pro- grame koji nee imati samo jedan, nego vei broj ciljeva, tako e se pojaviti dogaaji koji moraju prekinuti ono to program radi. Kod ivotinja se takvi prekidi pojavljuju onda kada se dogaa neto glasno ili neoekivano ili pak neto to upozorava na opasnost, o nda kada neka fizioloka potreba postane hitna, ili pak onda kada nas odreene misaone asocijacije podsjete na neko vano znaenje. Svi takvi dogaaji utjeu na nau panju - i kao to je rekao Simon: Svi dokazi upuuju na usku povezanost izmeu djelovanj a ovog sus- tava za prekidanje i velikog dijela onoga to obino nazivamo emocionalnim ponaanjem (Simon, 1967, str. 36). Ova hipoteza Tomkinsa i Simona ini temelje veine suvremenih kognitiv - nih pristupa emocijama. Emocije djeluju tako da upravljaju naim brojnim motivima, preusmjeravajui nau panju s jedne stvari na drugu kada se u okolini, u naem tijelu ili u naim mislima pojave nepredvieni dogaaji koji utjeu na te stvari. Kao to je pokazao Mandler (1984), zamisli o povezanosti emocija s pre - kidima aktivnosti prisutne su najmanje od francuskog psihologa Paulhana (1887). U novije vrijeme predloene su kao vane u utjecajnoj knjizi Millera, Galantera i Pribrama (1960) te u lanku Mandlera (1964). Nita novo ne predstavlja takoer ni razmatranje ponaanja uz isticanje njegovih nepred- vidivih uinaka, kao ni naina na koji razliiti motivi mogu dolaziti u sukobe jedni s drugima. Te su teme bile obraivane u klasinim grkim dramama, ne- kim Aristotelovim djelima i nmogim od Freudovih radova. Nova je u doba kognitivne znanosti bila samo zamisao o tome koliko su emocije (ili neto nalik na njih) vane, ne samo za ljudska bia nego i za svaki sloeni inteli - gentni sustav koji ima nekoliko motiva i koji djeluje u sloenom svijetu. Emo - cije nisu tek nusprodukti naeg biolokog porijekla. One upuuju na temeljnu problematiku djelovanja u svijetu koji ne poznajemo savreno i koji nikada ne moemo u potpunosti kontrolirati. Kognitivna teorija koja je zapoela tom idejom i koja objedinjuje podatke koje smo prikazali u 3., 4. i 5. poglavlju ove knjige jest teorija Oatleyja i Johnson-Lairda (1987, 1995). Oatley i JohnsonLaird predloili su komu- nikacijsku teoriju emocija koja se temelji na dvije razliite vrste signaliziranja u ivanom sustavu. Jedna je vrsta informacijsko signaliziranje. To je ona vrsta signaliziranja koju psiholozi i neurofiziolozi dobro poznaju. Te poruke prenose informacije o dogaajima i takoer prenose naredbe na odreena mjesta. Meutim postoji i druga, evolucijski starija i znatno jednostavnija vrsta signaliziranja, o kojoj se mnogo rjee govori. Njome se ne prenose spe- cifine informacije. Ona jednostavno kontrolira mozak stavljajui ga u posebne modove organizacije. Ti razliiti modovi - jedan za sreu, jedan za tugu itd. - ine temelj emocija i raspoloenja. Signal koji postavlja jedan od tih modova moe poeti na brojne razliite naine (Izard, 1993). Kao to je utvrdio LeDoux (1993) u svojim eksperimentima uvjetovanja, izazivanje neke emocije ne zahtijeva sudjelovanje korteksa ni bilo kakve svjesnosti. Raz- motrimo signal za strah. On se iri mozgom. Kod ljudi, on dovodi do prekida trenutane aktivnosti. On ini spremnima fizioloke mehanizme i repertoar ponaanja za bijeg ili za obrambenu borbu. On usmjerava panju na okolinu kako bi se uoio svaki znak opasnosti ili sigurnosti i pokree proces provjera - vanja rezultata

242

Razumijevanje emocija

upravo zavrenih akcija. U ovom modu mozak moemo zamisliti kao da je pojednostavljen, a resurse kao da su spremni za reagiranje na opasnost. Emocionalni signal i ma kontrolnu funkciju ukljuivanja tog moda ili, u raspoloenjima kao to je anksioznost, koja je produeno stanje straha, odravanja mozga u tom stanju unato dogaajima koji ga nastoje sta- viti u neki drugi mod. Kontrolni emocionalni signal obino je praen informacijskim signalom, tako da najee znamo to je pokrenulo neku emociju. esto je to neki dogaaj koji svjesno prepoznajemo: neugodno vam je kada postanete svjesni da ste u sreditu zlonamjerne panje. Ali takvo svjesno, hotimino znanje nije nuno za sve emocije. Oatley i Duncan (1992) utvrdili su da su ispitanici iz - vjetavali o nekim pojavama radosti, tuge, ljutnje i straha u svakodnevnom ivotu, a da nisu znali to ih je prouzroilo. Takve emocije - nazovimo ih emo- cijama nepovezanim s objektom ili slobodno-lebdeim emocijama - bez svjesnog znanja o njihovim uzrocima bile su rijetke. Zabiljeeno je svega 6% takvih emocija. Meutim vanija je injenica da takve emocije uope postoje, jer to znai da se neke emocije mogu dogaati, a da svjesno ne znamo to ih je uzrokovalo ili na koje su objekte usmjerene. Iz Bradwejnova rada (1993) znamo da neurokemijska tvar kolecistokinin moe izazvati sve simptome slobodno-lebdeeg straha. Poznato je takoer da lijekovi poput antidepre - siva i trankvilizatora mogu mijenjati raspoloenja tuge i anksioznosti, a da se u vanjskom svijetu ne dogodi nita to bi te promjene moglo prouzroiti. to - vie, aure kod epilepsije sljepoonog renja, kao to je pokazao McLean (1993), takoer pokazuju da se odreene em ocije mogu pojaviti, a da osoba koja ih doivljava ne zna to ih je pokrenulo. Svi ovakvi podaci pokazuju kako, da bismo razumjeli emocije, moramo razmiljati o dvije vrste signala. Jedni pokazuju to je uzrokovalo neku emo - ciju ili prema kome je usmjerena. Drugi kontroliraju organizaciju mozga i imaju emocionalan ton (radost, tuga, strah itd.), ali nemaju nikakav drugi

Pristupi shvaanju emocija

243

sadraj. U normalnim uvjetima te se dvije vrste signala pojavljuju zajedno i proizvode emocionalni doivljaj sa svjesno poznatim objektom. Medutim te se dvije vrste signala mogu pojaviti i odvojeno. Slika 9.1 predstavlja dijagram te dvije vrste signala. Oatley i Johnson-Laird (1987) tvrde da je funkcija kontrolnog signala promjena organizacije kognitivnog sustava, kako bi se reagiralo na posebnu vrstu dogaaja koji se tijekom evolucije esto ponavljao. Postoji vrlo mali broj takvih osnovnih emocionalnih signala, od kojih svaki postavlja razliit modul organizacije mozga. Broj tih modula manje je vaan nego to je hipoteza o

(u)

() (g) (33) ||4>

()

<2jfc

(23)

Slika 9.1 Dijagram modula mozga i razliitih vrsta poruka koje njima prolaze. Na slici (a) signali su informacijske prirode i putuju du posebnih putova, prenosei osjetilne informacije, specifine naredbe itd. Na slici (b) prikazan je kontrolni emocionalni signal koji se difuzno iri iz jednog od modula (2.3), pri emu neke od drugih modula ukljuuje, a neke iskljuuje. U normalnim uvjetima i c) te dvije vrste signala pojavljuju se zajedno, ali oni mogu biti i odvojeni (Oatley, 1988).

244

Razumijevanje emocija

Pristupi shvaanju emocija

245

tome da svaka vrsta emocije ima specifine funkcije u ivotu vrste i da su se razvili mehanizmi kojima se te funkcije izvravaju. Primarne funkcije osnovnih emocionalnih signala povezane su s akcijom. Tako kada se neki plan dobro ostvaruje, uz napredovanje prema odreenom cilju i suoavanje s novim dogaajima raspoloivim resursima, iri se signal da se nastavi s tim pravcem aktivnosti, a emocionalni ton je zadovoljstvo. Posta- jemo potpuno zaokupljeni onime to radimo, ne obazirui se pritom na dogaaje koji su za tu aktivnost nevani ili mogu ii u suprotnom smjeru od nje. Openito je prisutna tendencija prilaenja i nastavljanja aktivnosti. Kod negativnih dogaaja pojavljuju se prekidi trenutane aktivnosti i postoji vea diferencijacija: u emocije tuge, ljutnje, straha, a vjerojatno i neke druge. U tablici 9.1 saeto su prikazane funkcije i uinci devet osnovnih emocija koje su predloili Oatley i Johnson -Laird (1995). Kako za emocije koje katkada nisu povezane s objektom, tako i za one koje su uvijek vezane uz neki objekt obino postoje dva dijela - osnovni emo- cionalni kontrolni signal koji postavlja mod spremnosti za odreenu vrstu djelovanja i neka informacija o tome to je emociju izazvalo.

Tablica 9.1 Devet osnovnih emocija te funkcije koje izvravaju i promjene koje izaziva ju. Emocije iz prve skupine mogu se pojaviti a da osoba koja ih doivljava ne zna to je tu emociju uzrokovalo. Emocije iz druge skupine uvijek su vezane uz neki objekt. U ovoj analizi, planovi se odnose na prema cilju usmjerene sljedove akcija.
Emocija (mod) Dogaaj koji je izaziva ili objekt na koji Akcije na koje se prelazi je usmjerena emocije) Nastaviti plan i ako je potrebno preinaiti ga; suraivati; pokazati naklonost Nita ne poduzimati; traiti novi plan; traiti pomo Jae se potruditi; napasti Prekinuti trenutani plan; pozorno motriti okolinu; ukoiti se i/ili pobjei

Emocije koje katkada nisu povezane s objektom (tzv. slobodno -lebdee Radost Ostvarenje podciljeva

Tuga Ljutnja Strah

Neuspjeh u glavnom planu ili gubitak aktivnog cilja Osujeenost aktivnog plana Prijetnja cilju samoouvanja ili sukob ciljeva neki objekt Roditelj (skrbnik) Potomak Seksualni partner Prljanje Osoba izvan vlastite skupine

Emocije koje su uvijek vezane uz Privrenost (ljubav djeteta prema skrbniku) Roditeljska (skrbnika) ljubav Seksualna ljubav Gaenje Prezir Izvor: Oatley i Johnson-Laird (1995)

Odrati kontakt; priati Njegovati; pomoi; podrati Upustiti se u udvaranje; aktivnost Odbaciti neku tvar; povui se Postupati bezobzirno seksualna

Ovakvo svrstavanje emocija u osnovne funkcionalne skupine poput onih koje su prikazane u tablici 9.1 ne prihvaaju svi autori. Sr je ove hipoteze to da postoji ogranien broj ovakvih signala,

246

Razumijevanje emocija

od kojih se svaki temelji na speci- finom sustavu koji se razvio kako bi se mozak postavio u stanje spremnosti prikladno za vane dogaaje koji se u ivotu vrste ponavljaju. Ti mehanizmi nalaze se u limbikom sustavu: ali kod ljudi svaki instinktivni obrazac ima takoer i svoje znaenj e unutar drutva i mijenja se - koristei procesiranje korteksa - pod utjecajem kulture i individualnog razvoja.

Racionalnost i emocije
Razmislite o funkcijama emocija kao o sredini izmeu vrlo jednostavne i vrlo sloene kontrole ponaanja (De Sousa, 1987; Oatley, 1992). U vrlo jed- nostavnih ivotinja ponaanje kontroliraju refleksi. Primjerice, ponaanje enke krpelja kontrolirano je na taj nain (Von Uexkull, 1934). Nakon pa- renja, ona se penje na drvo i vjea na kraj jedne od niih granica. Kada ot - krije poseban podraaj - miris buturike kiseline - ona se pusti. Budui da bu - turiku kiselinu u malim koliinama u zrak isputaju sisavci, reakcija is- putanja granice na taj podraaj daje veliku vjerojatnost pada na lea nekog sisavca koji tuda prolazi, primjerice jelena koji pase ispod granice na kojoj krpelj visi. Ako krpelj padne na lea sisavca, tada njegovo ponaanje poinje kontrolirati drugi podraaj: tjelesna toplina sisavca uzrokuje kretanje krpelja kroz krzno prema toj toplini. Kada enka krpelja doe do koe sisavca, novi podraaj oslobaa reakciju ukopavanja u kou, to omoguuje sisanje krvi sisavca koje je nuno za leenje jaja. Ponaanje krpelja je shvatljivo, pa ak i racionalno. No svijet krpelja je vrlo jednostavan. U njemu nema nikakve sloenosti. Perceptivni sustav po- deen je samo za nekoliko vrsta podraaja. I u svijetu krpelja nema ni traga emocionalnosti. Zamislite sada drugo bie, koje se nalazi na suprotnom kraju dimenzije sloenosti, bie koje je neizmjerno inteligentnije od nas, moda boanstvo. Bog se esto prikazuje kao sveznajui i svemogui - ili kao to bi mogao rei kognitivni psiholog, kao netko tko ima savren mentalni model svijeta i neo- graniene resurse. Takvo bi bie, prema tome, moglo predvidjeti rezultate svojih postupaka ak i u sloenom svijetu. Ni ovdje nema mjesta emocijama. Sve je poznato, sve je predvidljivo i oekivano. Mi ljudi i drugi sisavci nalazimo se negdje izmeu krpelja i bogova. Na je svijet sloen i djelujemo sa svrhom - no nai postupci katkada proizvode uinke koje nismo predvidjeli. Mi imamo ograniene resurse i znanje, pa nam je katkada potrebno poticanje da bismo nastavili s onim to smo radili ili pak moramo promijeniti svoje ciljeve i prilagoditi svoje planove. Budui da nismo samodovoljna bia, suraujemo s drugim ljudima u brojnim od naih vanijih ciljeva, ali naa komunikacija s drugim ljudima nije savrena. Sve to znai da se kod nas, ljudskih bia, pojavljuju dogaaji - mali uspjesi, gubici, frustracije, prijetnje - za koje nemamo spremne gotove odgovore, nemamo vjetine ili navike koje bi bile djelotvorne, niti dovoljno znanja da bismo mogli biti pot puno sigurni to je potrebno uiniti sljedee. I kada se takvi dogadaji pojave, emocije ih signaliziraju. One nam ne kazuju tono to sljedee trebamo uiniti, jer obino nemamo dovoljno znanja. Meutim, one nas potiu na nain koji je u prosjeku, tijekom evolucije i potpomognut naim vlastitim raz vojem, bio bolji ili od pukog sluajnog djelovanja ili od toga da se izgubimo u vlastitim mislima pokuavajui odrediti najbolje mogue djelovanje. Emocije se, prema tome, temelje na neemu poput ugraenog zakljui - vanja o tome to se dogaa i to treba uiniti sljedee. Filozof Peirce nazvao je takve zakljuke nagaanjima ili abdukcijama i meu njih je uvrstio i emocije. Bez sposobnosti abduktivnog zakljuivanja, rekao je Peirce, ljud - ska rasa ve bi odavno bila iskorijenjena zbog svoje potpune nesposobnosti u borbi za opstanak (citirano u Sebeok i Umiker-Sebeok, 1983, str. 17). Prema tome, strah je vrsta zakljuka koji se pojavljuje kao odgovor na odreene vrste dogaaja, podrazumijevajui da su ti dogaaji opasni, i on potie odreene vrste ponaanja: prekid trenutane aktivnosti, umirivanje (ukoe - nost), pripremu za bijeg ili za borbu

Pristupi shvaanju emocija

247

itd. Tijekom evolucije takvi su se me- hanizmi prepoznavanja i reagiranja sabirali u ivanim sustavima ivotinja, ukljuujui i ovjeka. Emocionalne abdukcije stoga su postale implicitne (Polanyi, 1966). One se pojavljuju a da sami sebi ne trebamo rei: Ova je situacija opasna. Umjesto toga, jednostavno osjetimo strah i mozak postane pripremljen za odgovor na tu vrstu situacije.

Emocije kao heuristici

Zbog ega bi takva pojednostavljenja mogla biti adaptivna? Razlog je u tome to je svijet sloeno mjesto. ak i najpamentiji od nas, opremljeni knjinicama, vjetinama, tehnologijom i svim drugim znanjima nagomilanim tijekom proteklih tri tisue godina ne mogu ga do kraja poznavati niti u pot punosti predvidjeti. Drugi nain na koji to moemo rei je da se ljudska bia samo iznimno rijetko mogu ponaati posve racionalno - samo iznimno rijetko dovoljno znamo da bismo mogli predvidjeti najbolji tok djelovanja. Stovie, esto imamo ciljeve koji su meusobno nespojivi, pa ne postoji jedan tok djelovanja koji bi sve te ciljeve zadovoljio. Ali ta sloenost ne otklanja nunost djelovanja. Ono ime nas je evolucija zbog toga opremila jest skup emocionalnih stanja koja organiziraju gotove repertoare ponaanja. Premda nisu savrene, emocije su bolje od toga da ne poduzimamo nita, kao i od toga da djelujemo posve sluajno ili da se izgubimo u svojim mislima. Emocije su heuristici. Heuristika je metoda poduzimanja neega to je obino korisno u situaci - jama u kojima nema sigurnog rjeenja. U rjeavanju problema (Polya, 1957) ili u raunanju, ona se moe usporediti s algoritmom koji jami rjeenje. Meutim u ivotu nas ljudi, uz izuzetak odreenih tehnikih problema, ima vrlo malo algoritama - mi se veinom oslanjamo na heuristike, a emocije predst avljaju na osnovni paket heuristika koji nam slui za suoavanje s ne - kim od problema na koje nailazimo.

Uloga emocija u upravljanju djelovanjem

U sljedeim odjeljcima ukratko su prikazane, bez puno dodatnih poja - njenja, emocije koje Oatley i Johnson-Laird (1995) smatraju osnovnima, kako bi se ukazalo na njihovu prirodu, nain njihova izazivanja i njihove funk- cije unutar pojedinca - u 10. smo poglavlju usredotoeni na funkciju emocija u meuljudskim odnosima.

Emocije koje katkada nisu povezane s objektom (tzv. slobodno-lebdee emocije)

etiri osnovne emocije katkada nisu povezane ni sa kakvim objektom, ve su nehotine. To se dogaa vrlo rijetko, samo onda kada se kontrolni emo - cionalni signal na kojem se temelje pojavljuje, a da osoba ne zna to ga je prouzroilo. U pravilu se, meutim, kontrolni signal pojavljuje zajedno s dru - gim signalom, koji pokazuje to je emociju izazvalo. Kako te etiri emocije, ak i u normalnom ivotu, ne moraju biti vezane ni uz kakav objekt, one su ujedno i os nova raspoloenja: zadovoljstva, depresivnosti, razdraljivosti i tjeskobe (anksioznosti). Radost
1

Radost je emocija ili raspoloenje ostvarivanja podciljeva, potpune po - sveenosti onome to se radi. U stanju radosti, kao to su pok azali Isen i sur. (vidi tablicu 1.2), mozak je organiziran fleksibilnije. U jednoj od Iseniinih demonstracija (Isen i sur.,

248

Razumijevanje emocija

1987) kod ispitanika je izazvana radost, ili su pak ostavljeni u svojem ranijem emocionalnom stanju, na taj nain to im je prika- zan film smijenog ili neutralnog sadraja. Zatim im je postavljen problem: koristei samo kutiju avlia, bloki ibica i svijeu trebali su uvrstiti svijeu na zid od plutenih ploa, tako da se moe upaliti. avlii nisu bili do- voljno dugaki da bi mogli proi kroz svijeu i u svakom sluaju samo su je slo- mili ako su se u nju gurali. Rjeenje se sastojalo u tome da se isprazni kutija od avlia, te da se jedan njezin dio privrsti avliima na zid kao dra za svijeu. Nakon gledanja neutralnog filma 20% ljudi ili jo manje od toga dolo je do ovog rjeenja u vremenu od 10 minuta. Za razliku od toga, u jed - nom je eksperimentu 75%, a u drugom 58% ispitanika koji su gledali smi- jean film rijeilo problem za 10 minuta. Isen je to objasnila tumaei kako ra- dost ini kognitivnu organizaciju fleksibilnijom i stvara neobinije asocijacije. Utvreno je takoer da radost potie ljude na tenje viim ciljevima (Hom i Arbuckle, 1988), kao i na to da nastave sa zapoetom aktivnou i da se odu- pru promjeni u neko drugo stanje. Kada srno radosni takoer smo sprenmiji pruiti pomo i suraivati. U neke se aktivnosti uputamo jednostavno zato da bismo u njima uivali - igre, odlasci na godinji odmor, itanje romana, razgovori. Ne radi se o tome da tijekom takvih aktivnosti nema drugih emo- cija, nego o tome da postajemo radosno zaokupljeni onime to radimo, bez

Pristupi shvaanju emocija

249

ometanja, i da smo sposobni s lakoom se suoiti s dogaajima koji se javljuju.

Tuga je suprotnost radosti. To je emocija gubitka cilja ili socijalne uloge, a znanje o tome ne moe nas vratiti u prijanje stanje. U usporedbi sa strahom. koji je usmjeren prema budunosti, tuga je usmjerena prema prolosti. U usporedbi s ljutnjom, prisutna je pomirenost s dogaajem koji ju je prouzroio, a ne tendencija na pada na njega. Tuga je povezana sa alou. depresijom, grinjom savjesti i kajanjem, a svi oni podrazumijevaju neko unu- tranje preusmjeravanje. U tuzi se usredotoujemo na samoga sebe i ponovno procjenjujemo sebe u odnosu na ono to se dogodilo. Meutim , kao to je istaknuo Stearns (1993), u ranijim povijesnim razdobljima tugu se shvaalo drugaije. Engleska rije sad, koja znai tuan, potjee od rijei sated, koja znai prezasien. tovie, u nekadanjim europskim drut- vima tuga je imala znaenje koje se vie kulturalno vrednovalo, oznaavajui neto puput dostojanstvenosti te prihvaanja i strpljivog podnoenja tekoa. U drugim kulturama takoer je prisutno drugaije znaenje tuge. Tako je Lutz (1988) opisala kako na Ifaluku izraz fago znai samilost/ljubav/tugu - emociju koja se vrlo cijeni i koja se osjea prema onima za koje brinemo, a koji mogu biti usamljeni ili na bilo koji nain neto trebati. U naem drutvu, koje je vie usmjereno na postignua, kada je tuga prouzroena gubitkom njezina se funkcija sastoji u poticanju na odustajanje od tog cilja. Kada se gu- bitak koji ju je prouzroio odnosi na smrt neke bliske osobe, tada je praena socijalnim ritualima koji oznaavaju i olakavaju alovanje. Meutim kada je dugotrajna, smatra se patolokom, poput depresije.

Ljutnja je emocija naeg dokazivanja u dominaciji. Openitije, to je emo - cija frustriranosti bilo ime to pokuavamo raditi ili bilo kime tko nas u neemu onemoguava ili pokazuje premalo obzira. Ako nam se ini da se cilj u ijem smo postizanju sprijeeni moe ponovno postii, ljutnja nas potie na jo vei trud. Ako se ini moguim ukloniti nau frustraciju u odreenoj mjeri, ljutnja nas ini agresivnima i osvetoljubivima. Kao to je pokazao Ber- kowitz (1993) u brojnim eksperimentima, ljutnja se moe izazvati izlaganjem ljudi ogranienjima ili boli, i ona potie agresiju bilo prema osobi koja je izvor frustracije ili prema nekoj drugoj osobi koja sluajno postane prigodna meta. Istodobno, kao to je pokazao Averill (1982), ljutite svae esto dovode do ponovnog pregovaranja, kada su naa oekivanja od prijatelja, roaka ili kolega iznevjerena. Strah je emocija oekivanja opasnosti. Uz prijetnju u okolini, sukob naih ciljeva ili nedostatak resursa, strah postavlja sustav u mod spremnosti za suoavanje s opasnou; on potie pozorno motrenje dogaaja kojeg se bo - jimo i potpuno zaokuplja nau panju. Strah moe obuhvaati vie skupina reakcija. Kalin je (1993) kod mladunadi rezus majmuna utvrdio tri vrste

250

Razumijevanje emocija reakcija. Jedna se vrsta reakcija pojavljuje kada se majmunii ostave sami: oni tada guguu, a funkcija tih glasova sastoji se u dozivanju majke. Druga je vrsta reakcija ukoenost: njezina je funkcija da se oblinjem grabeljivcu one - mogui otkrivanje mladuneta. Ta se reakcija moe izazvati ako ovjek stoji izvan kaveza s majmuniima, ali ne gleda izravno u njih. Trea vrsta reakcija je prijetei izraz lica. Njegova je funkcija plaenje potencijalnog napadaa, a moe se izazvati ako ovjek gleda izravno u mladune. Svaka od ovih reakcija ima vlastiti neurokemijski mehanizam, i razliitim farmaceutskim manipula- cijama na njih se selektivno utjee. O strahu razmiljamo kao o vrlo neugod- noj emociji - i doista, ljudi koji doivljavaju strah u paninim napadima kat- kada kau da je taj osjeaj gori od bilo kojeg drugog doivljaja. Ali to ne znai da je strah nefunkcionalan. Poput boli ija se funkcija sastoji u zatiti tijela od daljnjeg oteenja, intenzivna neugoda i iskljuivanje svih drugih stvari znae da se radi o neemu izuzetno vanom.

Emocije koje su uvijek vezane uz objekt

Ostalih pet osnovnih emocija (emocije ljubavi i odbacivanja) uvijek se os- jeaju prema nekoj vrsti cilja. Reeno psihologijskim rjenikom, te emocije imaju objekte; filozofskim rijeima, one su uvijek intencionalne. Moemo se pitati kakva je priro da tih objekata. Objekt emocija ljubavi i odbacivanja je osoba viena pomou mentalnog modela. Razlog za miljenje da postoji mentalni posrednik izmeu naeg osjeaja i relevantne osobe ili stvari iz svijeta oko nas jest to to, kao to je istaknuo Darwin (1872), sve te emocije moe izazvati ne samo stvarna osoba ili stvar, ve i sama pomisao na njih. Tako nas, primjerice, moe priviii neka filmska zvijezda koja nam osobno nita ne znai. Kod svih emocija koje su vezane uz neki objekt prisutan je ele ment naeg projiciranja odreenih svojstava na neki objekt koji ih moe, ali i ne mora posjedovati: u ljubavi idealiziramo, a kod odbacivanja ocrnjujemo. Privrenost (Ijubav djeteta prema skrbniku) Privrenost je emocija koju dijete (potomak) osjea prema majci ili drugom skrbniku. Ona se pokazuje gledanjem u skrbnika, njegovim slijee - njem, eljom da se bude s njim, veom ivahnou u njegovoj nazonosti nego u nazonosti drugih osoba, koritenjem te osobe kao sigurne baze iz koje se istrauje svijet. Sup rotno tome, kada ta osoba nije prisutna, dijete je ank- siozno, a ako je izgubi onda je tuno. U emociji privrenosti dojene izgrauje model osobe koja brine o njemu i stupnja u kojem se toj osobi moe vjerovati. Taj mu model omoguuje prepoznavanje te os obe, a kasnije i zadravanje njezine predodbe onda kada ona nije nazona. Roditeljska (skrbnika) Ijubav Roditeljska ljubav reciprona je privrenosti - to je ljubav koju roditelj ili drugi skrbnik osjea prema svom potomku. Roditelji se moraju zaljubiti u svoje dijete kako bi osigurali svoju brigu, zaokupljenost, posveenost, vrijeme i druge resurse koji se djetetu moraju pruiti. Bez te emocionalne privlanosti stupanj posveenosti koji djeca zahtijevaju bio bi prevelik: djeca su izvor najvee zaokupljenosti i zahtijevaju vie resursa nego ijedan drugi objekt u ovjekovu ivotu; mogua iznimka jedino je osiguravanje hrane. Roditeljska ljubav moe se osjeati i prema drugim osobama, kao to su seksualni part - neri.

Pristupi shvaanju emocija Seksualna Ijubav Kada se ljudi zaljube, obino ih privlai njihova predodba druge osobe. Prilagodba realnosti moe trajati godinama. I ova emocija takoer ima bioloke temelje. Ona je opisana u veini kultura (Jankowiak i Fischer, 1992) i sadri elemente koji jasno potjeu od udvaranja i parenja kod drugih ivo- tinjskih vrsta. Gaenje Gaenje je emocija gnuanja i izbjegavanja svega od ega nam je, do - slovno ili metaforiki, zlo. Rozin i sur. (Rozin i Fallon, 1987 Rozin, Haidt i McCauley, 1993) povezali su gaenje s uroenim odbacivanjem tvari zbog toga to su pokvarene, zagaene ili otrovne. Mehanizam se sastoji u tome da se odvratnost lako ui i povezuje s okusom ili mirisom. Uzimanje neega odvratnog u usta praeno je osjeajem munine. Kod ljudi tu emociju ne uzrokuju samo stvarni prizori i mirisi, nego takoer i predodbe. Tako postoji gaenje prema tome da nas objekti koje dodirujemo, ili koje ak samo zami- ljamo, zaprljaju - primjerice, prema seksualnim aktivnostima koje sma- tramo neprihvatljivima. Ljudima se gadi plastina muha u njihovu piu, premda znaju da je potpuno ista, dok se na tapi za mijeanje koji je na - pravljen od istog materijala ne ale. Prezir Prezir je emocija meuljudskog odbacivanja, osobito lanova skupina ko - jima sami ne pripadamo. Pojam koji se u tom kontekstu esto koristi je pre- drasuda: odbacivanje i diskriminacija druge osobe samo na temelju neke pre- dodbe. Ta se predodba moe pojaviti kako se procjena neke osobe pro- mijeni iz pozitivne u negativnu. Ona se takoer moe pojaviti i onda kada se druga osoba uope ne poznaje - postoji samo odreena predodba o nekoj osobi kao o osobi suprotnog spola, pripadniku druge rase ili nekome tko ima neki nedostatak koji mi sami nemamo. Nijedno od toga ne mora se temeljiti na nekoj stvarnoj osobi.

251

Zbog ega o emocijama ne valja razmiljati jednostavno kao opozitivnima ili negativnima?
Klasifikacija emocija u pozitivne i negativne ili ugodne i neugodne esto je korisna. Takva je klasifikacija bila sredinje pitanje nekoliko utjecajnih pris - tupa emocijama i raspoloenjima (Russel, 1980; Watson i Tellegen, 1985). Pozitivne i negativne dimenzije mogu se prikazati kao prilaenje i izbjegavanje. Meutim prema funkcionalnim tumaenjima, postojanje samo dimen - zije pozitivno-negativno za neke emocije uzrokuje nejasnoe. Razmotrimo, primjerice, ljutnju: premda se u veini sluajeva ljutnja doivljava kao nega - tivna (Averill, 1982), to je ipak emocija prilaenja, pa ak i pomirenja na no - voj osnovi. Prema naem gleditu, pozitivne procjene proizlaze iz podciljeva koji e se vjerojatno ostvariti (ukljuujui i ciljeve zadravanja u blizini vo - ljene osobe) i openito ukljuuju prilaenje. Negativne procjene pojavljuju se onda kada je manje vjerojatno da e se cilj postii nego to se to oekivalo i esto navode na povlaenje. Meutim tijekom evolucije dolo je do vee dife- rencijacije od one koju podrazumijeva samo prilaenjeizbjegavanje ili ugoda-neugoda. Odvojene emocije navode na prikladnije klase ponaanja i organizacije mozga nego to to omoguuju s amo ugodnost ili neugodnost.

252

Razumijevanje emocija

Uinci raspoloenja i emocija na kognitivno funkcioniranje

O raspoloenjima i emocijama moemo razmiljati kao da imaju dvije vrste uinaka na pojedinca. Jedni, o kojima smo upravo raspravljali, jesu neposredni: sr emocije je promjena u pripravnosti, koja stavlja na raspola- ganje repertoar ponaanja koja su ranije u tim okolnostima bila korisna. Ali emocije obino traju neko vrijeme, a katkada se produe u raspoloenja. Jed - nako kao to imaju uinak na promjene u pripravnosti, emocije takoer pospjeuju i traenje moguih planova. Mijenjajui kognitivnu organizaciju, one pomau u voenju te potrage. Svi se mi moemo znaajno smijati zamisli da rukovodioci svom gostu daju besplatan ruak nastojei ga navesti na pozitivan odnos prema poslovnom prijedlogu. Kao to smo vidjeli u 1. poglavlju, Isen je (1990) u eksperimen - tima koje je provodila od 1970. godine utvrdila, da mali pokloni ili bilo to drugo to uzrokuje blagu radost, imaju mjerljive uinke na niz kognitivnih i socijalnih procesa (vidi tablicu 1.2). Radost, kao i druge osnovne emocije, predstavlja poseban mod organizacije mozga. Ona uzrokuje pojedno- stavljenje itavog skupa moguih mozgovnih procesa i operacija i tijekom evolucije je selekcionirana za bavljenje stvarima onda kada se aktivnosti odvijaju dobro. Koje to promjene u kognitivnoj organizaciji uzrokuju radost i druge emocije? U sljedeim odjeljcima usredotoit emo se samo na tri takva uinka: uinke na panju, uinke na pamenje i uinke na miljenje.

Uinci na percepciju
Jedna od posljedica ideje o postojanju osnovnih emocionalnih modova jest to da se utjecaj tih modova moe pronai u percepciji. Etcoff i Magee (1992) demonstrirali su jedan takav uinak. Tvrdili su da ako postoje osnovne emoci je, tada bi se emocionalni izrazi lica trebali prepoznavati u kategori-

Pristupi shvaanju emocija 253 jama. Sva radosna lica trebala bi se svrstati u jednu katego- riju, sva ljuta lica u drugu itd. Percepcija tih izraza trebala bi biti slina odreenim pojavama u percepciji govora. Ono po emu se izgovoren glas b razlikuje od izgovorenog glasa p u engleskim rijeima poput bit i pit jest vrijeme koje proe od trenutka otvaranja usta do pojave zvuka koji proiz- vede grkljan. To vrijeme naziva se vrijeme pojave glasa. Ljudi prilino loe razlikuju vremena pojave glasa s obje strane granice b-p, ali izvrsno razlikuju tu granicu, to poka- zuje kako se vremenske razlike od svega nekoliko milisekundi svrstavaju u funkcionalne kategorije kako bi se odredilo b i p. Etcoff i Magee proveli su eksperiment s ljudskim licima: kreirali su nekoliko nizova lica koji su se pro- tezali izmeu sljedeih parova emocionalnih stanja: od rado- sti do neutralnog stanja, od radosti do tuge, od ljutnje do gaenja itd. Da bi to postigli, s fotografija koje su snimili Ek- man i Friesen (1975) precrtali su lica koja prikazuju est os- novnih emocija kao i neutralno lice, a zatim su koristili Bren- nanov (1985) kompjutorski program za generiranje karika- tura. Za svaki par emocionalnih stanja kreirali su ljestvicu od 11 stupnjeva s potpuno jednakom veliinom promjena od stupnja do stupnja. Na slici 9.2 prikazan je niz od 11 lica koja se kreu od radosti do tuge. Etcoff i Magee utvrdili su da kod tih nizova postoji nagla promjena u mogunosti razlikovanja lica, koja pokazuje granicu izmeu, primjerice, radosti i tuge, Ijutnje i gaenja itd. S obje strane te granice ljudi nisu mogli dobro prepoznati razliku izmeu, primjerice, drugog i etvrtog lica u nizu. Meutim na toj granici, npr. izmeu etvrtog i estog lica u nizu, bili su uspjeni. Ovaj eksperiment podrazumijeva da funkcionalne kategorije osnovnih emocija utjeu na mogunost razlikovanja izraza lica. Kakvi su uinci raspoloenja na percepciju? Jesmo li po- deeni tako da lake zamjeujemo stvari koje su sukladne naem raspoloenju? Takve je uinke teko pokazati. Prema jednom objanjenju, koje su ponudili Niedenthal i Setterlund (1994) , ta je tekoa rezultat toga to su raniji pokuaji de monstracije tih uinaka koristili dimenziju pozitivno- negativno. U dva eksperimenta oni su pronali uinak selek- tivne percepcije za specifine emocije radosti i tuge, ali ne i za openitu dimenziju pozitivno-negativno. Niedenthal i Setterlund izazvali su raspoloenja radosti i tuge na taj nain to su svojim ispitanicima dali slualice i tije- kom cijelog eksperimenta putali im glazbu. Za izazivanje ra- dosnog raspoloenja putali su glazbene odlomke poput alle- gra iz Mozartove Male none muzike ili dijelova Vivaldijeva Koncerta u Cduru. Kako bi izazvali tugu, putali su djela kao

Slika 9.2 Niz izraza lica od radosnog do tunog, uz jednak stupanj pro- mjene od lica do lica.

254

Razumijevanje emocija

to je Mahlerov Adagietto ili adagio iz Rachmaninova Koncerta za klavir br. 2 u C-molu. Zadatak koji su ispitanici izvravali standardan je zadatak u ek- sperimentalnoj psihologiji - to je zadatak leksikog odluivanja. Na ekranu su se nakratko pojavljivali nizovi slova. Neki od tih nizova bili su rijei, dok drugi nisu bili rijei (ve nizovi slova kojih nema u rjenicima, ali koji se na engleskom jeziku mogu izgovoriti, poput, primjerice, blatkin). Ispitanicima je reeno da to bre mogu pritisnu jednu tipku ako niz slova koji im je prika- zan predstavlja rije, a drugu tipku ako ne predstavlja rije. U tom is- traivanju rijei su bile iz pet kategorija: rijei povezane s radou, kao to je oduevljenje, pozitivne rijei koje nisu povezane s radou, kao to je mir - noa, rijei povezane s tugom, kao to je plakati, negativne rijei koje nisu povezane s tugom, kao to je ozljeda te neutralne rijei kao to je navika. Niedenthal i Setterlund utvrdili su da je glazba doista kod ljudi proizvela radosno ili tuno raspoloenje. Openito, ispitanici su bre donosili odluke za radosne nego za tune rijei. tovie, kada su bili u radosnom raspoloenju bre su prepoznavali radosne nego tune rijei. Suprotno tome, kada su bili tuni bre su prepoznavali tune negoli radosne rijei. Meutim, uinci ra dosnog i tunog raspoloenja nisu se protegnuli i na pozitivne ili negativne rijei koje nisu bile povezane sa specifinim emocijama radosti ili tuge.

Emocije i panja
U svojem udbeniku psihologije William James (1890., vol. 1, str. 402) je napisao: Moje je iskustvo ono na to pristanem obratiti panju. To je takoer i ono na to obratimo panju ak i onda kad na to ne pristanemo svjesno. Emocije utjeu na panju. Uinci se proteu od preteno nesvjesnih procesa filtriranja ulaznih informacija do svjesne zaokupljenosti neime, kao onda kada smo zabrinuti. Najpotpunije istraivani uinci emocija na panju tiu se anksioznosti: jasno je da anksioznost suava panju. Kada su ljudi uplaeni ili anksiozni, usredotouju se uglavnom na ono ega se boje ili na zatitu od te stvari, a zanemaruju gotovo sve drugo. Mnogi uinci anksioznosti na panju mogu se demonstrirati u laboratoriju. Matthews i sur. (Broadbent i Broadbent, 1988; Matthews, 1993) koristili su metodu u kojoj se dvije rijei, jedna iznad druge, vrlo kratko projiciraju na ekran, a zatim ih zamijeni toka. Jedna od dviju rijei ima prijetee znaenje, kao primjerice neuspjeh ili bolest. Druga je neutralna, kao to je, primjerice, stol. Ispitanicima se kae neka onda kada se pojavi toka pritisnu odreenu tipku. Neki od ispitanika bili su anksiozni, to je utvreno ljestvicom anksioznosti kao crte linosti, dok drugi nisu imali crtu anksioznosti. Kada se toka pojavi na mjestu na kojem je bila prijetea rije, anksiozne osobe imaju krae vrijeme reakcije na njezino pojavljivanje nego osobe koje nisu anksiozne. Kada se toka pojavi na mjestu na kojem je bila neutralna rije, nema razlike izmeu anksioznih i neanksioznih osoba. Objanjenje koje je ponudio Mathews jest da je vrijeme reakcije krae onda kada se toka pojavljuje na mjestu rijei na koju je ispitanik aktivno usmjerio svoju panju. Anksiozni ispitanici puno ee gledaju prijeteu rije nego neutralnu. Na kliniki anksioznim pacijentima dobiveni su jednaki nalazi kao i na osobama koje imaju anksioznu crtu linosti. Slina vrsta eksperimenta temelji se na tzv. emocionalnom Stroop testu. Stroop je (1935) otkrio da su ispitanici kada im se kae da gledaju u rijei kao to su crveno, uto i plavo, koje su otisnute razliitim bojama, te se od njih trai da imenuju boju kojom je svaka rij&otisnuta, sporiji ako se boja ko- jom je rije otisnuta i boja koju ta rije oznaava razlikuju sporiji su ako je rije crveno otisnuta plavom bojom i moraju rei plavo nego ako je otisnuta crvenom bojom i moraju rei crveno. Znaenje rijei plijeni nau panju protiv nae volje i

Pristupi shvaanju emocija

255

ometa nas u imenovanju boje kojom su rijei otisnute. Zamisao o emocionalnom Stroop testu sastoji se u tome da se prika- zuju rijei koje su ili neutralne ili imaju neko emocionalno znaenje, kako bi se utvrdilo jesu li Ijudi sporiji u imenovanju boja kojima su otisnute rijei s emocionalnim znaenjem. Foa i sur. (1991) utvrdili su da osobe koje su bile rtve silovanja sporije imenu ju boje kojima su otisnute rijei povezane sa silovanjem. Kod osoba koje su se bolje nosile sa svojom traumom takvo je ometanje bilo slabije. Mat- thews je (1993) saeo zakljuke brojnih istraivanja u kojima se upotrebljavala ova tehnika: usporavanje u imenovanju boja najvee je za rijei koje su povezane s ovjekovom najveom anksioznou. Tako ljude koji imaju socijalnu fobiju usporavaju rijei o samosvijesti, ljude s poremeajima hranjenja usporavaju rijei o hrani itd.

Neutralne rijei \//\

8 0

Pozitivne - nepovezane

Slika 9.3 Prosjeno vrijeme koje je bilo potrebno anksioznim i kontrolnim ispitani cima za imenovanje boja kojima su bile otisnute rijei. Rijei su bile neutralne, povezane sa specifinim anksioznostima anksioznih ispitanika ili prijetee rijei koje nisu bile povezane s njihovim anksioznostima (Matthews i Klug, 1993). Matthews i Klug (1993) utvrdili su da

rijei ne moraju biti prijetee kako bi proizvele ovaj uinak: vano je da imaju emocionalno znaenje. Ako su emocionalne rijei obuhvaale pojmove poput samosvjestan ili zdrav, tada su ljudi koji su bili socijalno anksiozni ili anksiozni zbog bolesti bili sporiji u imenovanju pozitivnih rijei otisnutih bojama, ali samo onda kada su ti pozitivni pojmovi bili povezani s njihovom specifinom anksioznou. Ovi rezultati prikazani su na slici 9.3. Pogledajte tu sliku i usporedite dva stupca s desne strane histograma sa svim ostal'im stupcima. Moete vidjeti da su ispitanici koji su bili anksiozni bili sporiji od is- pitanika iz kontrolne skupine u imenovanju boja onih rijei koje su bile povezane s njihovim specifinim anksi oznostima, bez obzira na to jesu li te rijei bile pozitivne ili negativne. Za ove uinke panje ponuena su brojna objanjenja. Najjednostavnije je ono prema kojem

6 5

Kontrolni ispitanici

Anksiozni ispitanici

256

Razumijevanje emocija

se kada su ljudi uplaeni - bilo zbog nekog trenutanog straha ili zbog toga to pate od anksioznosti koja ih ini uplaenima velik dio vremena - njihov ivani sustav nalazi u posebnom modu procesiranja. U tom modu panja je suena i usmjerena na one znakove u okolini koji upuuju na prijetnju i sigurnost. Ona je ak jo specifinije podeena z a znakove koji su povezani s posebnim objektima ovjekove anksioznosti. Primjerice, ljudi koji smatraju da su skloni karcinomu, poinju brinuti svaki put kada doive neto to ih podsjeti na tu njihovu dispoziciju, ukljuujui i tjelesne simptome koji uope nisu nalik na one kod karcinoma (Easterling i Leventhal, 1989). U normalnom toku dogaaja mehanizam straha i anksioznosti nesum - njivo ima neprocjenjivu vanost za na opstanak, ali ini se da on moe postati gotovo stalno ukljuen i tako potpuno okupirati ovjekove kognitivne re- surse, uiniti da ta osoba svijet doivljava kao opasno mjesto, unititi joj sa- mopouzdanje i onemoguiti joj da se koncentrira na druge stvari. O tome emo dalje raspravljati u 11. poglavlju. Nekoliko je istraivaa ukazalo na to da emocije postoje na brojnim razinama - na razini osnovnih mehanizama nalik na reflekse, na razini sloenijih emocionalmh shema te na razini naeg poimanja vlastitih emocija i njihovih uinaka (Leventhal, 1991). Stalan pro- blem predstavlja pitanje na koji nain moemo koristiti nae pojmovno shvaanje samoga sebe kako bismo modulirali procese nie razine kao to su oni koji se odnose na anksioznost (Bandura, 1988).

Emocije i pamenje
Da bismo razumjeli uinak emocija na pamenje, najprije moramo rei neto o tome na koji nain pamenje openito funkcionira. Jedno od dosad najznaajnijih istraivanja pamenja je ono Bartlettovo (1932). Bartlett je lju- dima davao smislene materijale kao to su slike ili prie, koje su trebali upam- titi, a zatim je od njih traio da ih to tonije reproduciraju i to kako nepo sredno nakon to su im prikazani, tako i kasnije, u intervalima ak i do neko - liko godina. Bartlett je zakljuio kako kod dosjeanja verbalnih sadraja rijei nikada nisu tono onakve kakve su nam prikazane. Dogaa se da ono to percipi-

Bartlettovo istraivanje pamenja

Bartlett je (1932) ljudima dao da itaju jednu indijansku narodnu priu, koju je zapisao Franz Boas. Pria poinje ovako: Jene noi dvojica mlaia iz Egulaca spustila su se do rijeke kako bi lovili vidre. Dok su bili tamo spustila se magla i zahladnjelo je. Potom su zauli ratnike poklike i pomislili: Moda je to ratni pohod. Pobjegli su na obalu i sakrili se iza jednog debla. Zatim su se pojavili kanui i uli su zvuk vesala te ugledali kako se jedan kanu pribliava njima. U kanuu su se nalazila petorica mukaraca koji su rekli: Sto mislite? elimo vas povesti sa sobom. Idemo uzvodno ratovati. Jedan od mladia je rekao: Nemam strijele. Strijele su u kanuu, odgovorili su. Neu poi s vama. Mogao bih poginuti. Moji roaci ne znaju kamo sam otiao. Ali ti, rekao je okrenuvi se prema drugom mladiu, moe poi s njima. I tako je jedan mladi otiao ........ Slijedi 11 redaka o tome kako je mladi koji je otiao sudjelovao u borbi u kojoj je pogoen, ali nije osjeao bol pa je pomislio: Oh, pa oni su duhovi. Pria zavrava na sljedei nain, nakon njegova povratka kui:

Pristupi shvaanju emocija

257

Sve je to ispriao, a zatim uutio. Kad je sunce izalo, pao je. Neto crno izalo je kroz njegova usta. Lice mu se iskrivilo. Ljudi su poskakivali i plakali. Bio je mrtav. Nakon to su dva puta proitah priu, od ispitanika se trailo da je ponove. Ovdje iznosimo poetak prvog ponavljanja ispitanika H, nakon 20 sati: Dva mukarca iz Edulaca otila su pecati. Dok su bili zauzeti time pokraj rijeke, iz daljine su zauli neki zvuk. Zvui poput plaa. ree jedan i uskoro su se pojavili neki mukarci u kanuima koji su ih pozvali da im se pridrue u njihovoj avanturi. Jedan od mladih mukaraca odbio je otii zbog obiteljskih obveza, no drugi je pri- stao poi... Obratite panju na ono to se dogodilo. Neto se od sadraja izgubilo - zabora- vilo, poput broja mukaraca u kanuu i izjave jednog mladia kako ne moe poi jer nema strijele. Prisutne su zatim druge, suptilnije promjene, koje obuhvaaju stilske promjene, pa se sada pojavljuju fraze poput zbog obiteljskih obveza. Sada su takoer mladii otili pecati, a ne loviti vidre, ratni je pohod postao avantura, a jedan je od mladia pristao poi, dok je u stvarnoj prii samo otiao, a ne spominje se nje- gov pristanak. Sada emo prikazati reprodukciju Bartlettova ispitanika P, od kojeg se trailo da priu ponovi nekoliko puta u prvim mjesecima nakon itanja, ali zatim dvije i pol go - dine o toj prii nije mislio: Neki su ratnici krenuli u rat protiv duhova. Borili su se itav dan i jedan je od njih bio ranjen. Naveer su se vratili kui, nosei svog ranjenog druga. Kako se dan primicao kraju, tako mu je bivalo sve loije i seljani su ga okruili. U suton je izdalmuo: neto crno izalo je kroz njegova usta. Bio je mrtav. U ovoj je verziji mnogo toga izgubljeno - poput itavog uvodnog dijela o dvojici mladia koji su otili loviti vidre - a mnogo je toga i promijenjeno. Sada ovjek umire u suton, a neu zoru. No jedan istaknut detalj: neto crno izalo je kroz njegova usta ostao je sauvan, kao to je bio i u veini reprodukcija koje je Bartlett prikazao.

ramo, asimiliramo u nau strukturu znaenja, koju je Bartlett nazivao she - mom i koja obuhvaa velik dio opeg znanja. Kada se potom trai dosjeanje, ispitanik uzima nekoliko znaajnih detalja kojih se sjea i opi emocionalni odnos prema prii, te iz svoje sheme konstruira kakva je pria morala biti. Tako stil prie postaje ispitanikov stil, detalji poput loviti vidre postaju pe- canje i stvari se dogaaju na nain koji je prikladan kulturi osobe koja se dos- jea, kao to je umiranje naveer, a ne u zoru. Bartlett je primijetio da su njegovi ispitanici sudjelovali u ovom eksperi- mentu krajem Prvog svjetskog rata, kada je u Britaniji pitanje odvajanja od obitelji, koje uzrokuje anksioznost, bilo vrlo istaknuto. Mukarci su ili bili u ratu ili su bili suoeni s mogunou odlaska u rat. U jednoj skupini ispi - tanika, iju su polovicu inile ene, a drugu polovicu mukarci, 10 od 20 Ijudi u prvim ponavljanjima nije spomenulo kako je jedan od mladia rekao da ne moe poi u rat djelomice zbog toga to nema strijele. Meutim svega je dvoje ispitanika zaboravilo ispriku u vezi s rodbinom. U kasnijim ponavlja- njima sve u vezi s isprikama tog mladia najee je bilo zaboravljeno.

258

Razumijevanje emocija

Loftus i Loftus (1980) dali su ljudima sljedee dvije izjave i zamolili ih da kau koja od njih bolje opisuje njihovo vjerovanje o nainu na koji funk- cionira pamenje. (a) Sve to uimo neprekidno se pohranjuje u na um, premda nam katkada neki posebni detalji nisu dostupni. Pomou hipnoze ili drugih posebnih teh - nika ti nedostupni detalji mogu se na kraju obnoviti. (b) Neki detalji koje uimo mogu se trajno izgubiti iz pamenja. Takvi se de talji nikada nee moi obnoviti hipnozom ni bilo kojom drugom posebnom tehnikom, jer ih tamo jednostavno vie nema. Loftusovi su utvrdili da 69% ope javnosti vjeruje u izjavu (a) - to je u naem drutvu vrsta narodnog vjerovanja, vrsta vjerovanja koja bi se mogla pr omijeniti na temelju znanja o Bartlettu i psihologiji pamenja. To je pitanje nedavno postalo istaknuto, i sada se u medijima raspravlja o brojnim sluaje - vima odraslih osoba koje tvrde kako nakon to se nisu mogle dosjetiti da su u djetinjstvu bile seksu alno zlostavljane, sada su se, uz pomo terapeuta, takvih dogaaja sposobne prisjetiti. To je pitanje vrlo kontroverzno. S jedne se strane nalaze oni poput Bassa i Davisa (1988) koji tvrde da se sjeanja na emocionalno traumatska zlostavljanja mogu potisnuti, a zatim obnoviti. S druge se, pak, strane nalaze oni koji tvrde da su takva sjeanja lana te da su izazvana sugestijama terapeuta koji vjeruju u ovaj fenomen (Ofshe i Watters, 1994). Jedan je od vanih nalaza to da broj ljudi koji se bave duevnim zd ravljem, a koji vjeruju u izjavu (a) iznosi 84%, to je znatno vie nego u opoj javnosti. Nema dokaza o tome da se ljudi mogu savreno prisjeati dogaaja, sa svim detaljima i potpuno tono, kao da su bili pohranjeni u neku vrstu unu - tranjeg videozapisa. Premda je pamenje obino dobro, ak i ljudi s najtoni - jim pamenjem prave odreene pogreke. tovie, postoje dokazi o tome da se detalji koji se pojavljuju nakon nekog dogaaja -primjerice, koje spomenu drugi ljudi ili ih se sugerira postavljanjem pitanja -ugrauju u pamenje, tako da ih se vie ne moe razlikovati od stvarnog pamenja. Kao to je rekao Bartlett, dosjeanje je stvaralaka rekonstrukcija izgraena iz naeg emo - cionalnog stava prema itavoj aktivnoj masi organiziranih prolih reakcija ili iskustava i malog istaknutog detalja...Stoga ono gotovo nikada nije doista tono... i uope nije vano to bi to trebalo biti (1932, str. 213). U nekim je sluajevima tonost vana, primjerice onda kada se iznose do - kazi na sudu. Zbog toga se pred istraivanje emocija postavlja sljedee pi- tanje: poveavaju li intenzivne emocije tonost pamenja ili ga smanjuju? Ponimo razmatrati ovo pitanje kratkim odjeljkom ruske spisateljice Esthere Salaman (1982) iz jednog eseja o autobiografiji. Sjeam se da me je kada sam imala tri godine ugrizao pas. Oduvijek se toga sjeam. Stojim s vanjske strane zatvorenih ulaznih vrata i odjednom ugledam golemog psa kako skae prema meni, a njegovo potrgano ue vue se s lijeve strane; nema snijega ni blata, kasno je proljee .......... Trenutak koji se vratio u sjeanje nakon pedeset godina bio je ovaj: pas me sruio i ja okreem glavu u stranu i ukopavam svoje lice u zemlju dok pas trai izmeu moje djeje haljinice i dugakih crnih arapa na lijevoj nozi, kako bi pronaao golo meso u koje e zarinuti svoje zube. To je poput slika u usporenoj snimci. Danas piem tek sjeanje na sjeanje, ali u trenutku kada mi se to vratilo u sjeanje zaista sam bila to trogodinje dijete; onda je bilo sada i vrijeme je stalo. (Sala- man, 1982, str. 56). Salaman raspravlja i o drugim takvim dogaajima iz svog ivota, kao i iz ivota drugih pisaca ukljuujui De Quincyja, Martineaua i Prousta, o sjea- njima koja se pojavljuju protiv nae volje, esto nakon mnogo godina. Ona kae da su ta sjeanj a uvijek povezana s emocijama i stvaraju

Pristupi shvaanju emocija

259

osjeaj oivljavanja prolosti. Osjeaj uvjerenosti u takva sjeanja moe biti vrlo snaan, nepokolebljiv, ali to je s njihovom vjerodostojnou - to je sasvim drugo pitanje, koje zahtijeva potpuno drugaiji pristup. Ono treba is- traivanja koja e pruiti nezavisnu potvrdu. Odgovore na neka od tih pitanja moemo poeti davati s istraivanjem koje je provela Linton (1982) na vlastitom pamenju. Ona je est godina svakodnevno zapisivala kratke opise najmanje dva znaajna dogaaja na posebne kartice za biljeenje. Na poleini svake kartice zapisivala je datum kada se to dogodilo. Svaki je dogaaj takoer procijenila i na ljestvici emo - cionalne vanosti. Krajem svakog mjeseca izabrala je uzorak parova dogaaja iz itavog skupa sjeanja prikupljenih do tada, kako bi vidjela moe li se prisjetiti redoslijea kojim su se dogaali i ponovno je procijenila emo- cionalnu vanost svakog dogadaja. Utvrdila je da su dogaaji koji su se u vrijeme kada su se odvijali inili znaajnima u cijelosti nestali iz njezina pamenja brzinom od priblino 5 % godinje. Da bi se dobro upamtio kao zasebno sjeanje, zakljuila je: dogaaj mora biti ne samo znaajan u vrijeme kada se odvija, nego takoer i jedinstven - primjerice, kada je prvi puta uinila neto to je za nju bilo emocionalno vano. Primjer za to je kada je bila oduevljena svojim izborom u jedno ugledno vijee koje se povremeno sasta - jalo u jednom udaljenom gradu. Znaajan dogaaj bio je prvi sastanak kojem je bila nazona. Kad a su se dogaaji iste vrste ponavljali, njihova se osobitost izgubila i zamijenila ju je znatno openitija informacija. Tako, kada je Lin- tonova nastavila odlaziti na sastanke tog vijea, upoznala je plan zrane luke u gradu u kojem su se sastajali, stil lanova vijea na sastancima i njihove meusobne odnose, ali nije bila sposobna prisjetiti se to se dogaalo na ko - jem sastanku. Za dogaaje koji su postali dio strukture njezina ivota, odvo- jena epizodina sjeanja su se izgubila i pretvorila su se u semantiko pamenje. Lintonova je zakljuila da emocionalni dogaaji koji ostaju u pamenju kao posebne epizode, moraju imati sljedea obiljeja: 1. Taj ogaaj mora biti znaajan, i u vrijeme kada se odvija mora se percipi - rati kao emocionalno vrlo vaan (ili se ubrzo nakon toga mora preraditi na takav nain) 2. Kasniji ivotni tijek mora tom dogaaju dati sredinje mjesto u dos - jeanju; taj dogaaj mora biti prekretnica ili poetak nekog niza ili pak mora biti instrumentalan za kasnije aktivnosti. 3. Taj dogaaj mora u odreenoj mjeri ostati jedinstven. Njegova slika ne smije se zamagliti kasnijim pojavama slinih ogaaja. (Linton, 1982, str. 89 -90) Iz ovih zakljuaka Lintonove moete poeti uviati zbog ega se odreeni dogaaji koji su emocionalno vani ujedno dobro pamte kao zasebne epi- zode. Upravo ona obiljeja koja nekom dogaaju daju emocionalno znaenje - njihova vanost za neki cilj, njihova neuobiajenost, njihova nepredvid- ljivost, odsutnost od prije postojeih vjetina za suoavanje s njima - ine taj dogaaj osobitim u naem pamenju. Primjeujete takoer da Lintonova kae kako se taj dogaaj mora u vrijeme kada se odvija percipirati kao emo - cionalno vrlo vaan ili se ubrzo nakon toga mora preraditi u takav dogaaj. Neki dogaaji, moda sus ret s novom osobom, ne moraju se odmah initi znaajnima, ali ako se u tu osobu zaljubimo, poet emo o njoj nmogo razmiljati. Psihika zaokupljenost uzrokovana tom emocijom djelovat e i na takav nain da se dogaaji prilikom prvog susreta ponavljaju, kako bi se sauvali u pamenju. Wagenaar je (1986) ponovio Lintoniino istraivanje. U svojim glavnim serijama dogaaja biljeio je po jedan dogaaj iz svog ivota svakodnevno tijekom etiri godine. Izradio je standardizirane obrasce u koje je za svaki dogaaj zapisivao tko je u njemu sudjelovao, o emu se radilo, gdje se to dogodilo i kada se dogodilo. Za svaki je dogaaj takoer opisao i kritini de -

260

Razumijevanje emocija

talj, i procijenio ga je na tri ljestvice: istaknutost (koliko se esto dogaaji poput tog pojavljuju, od svakodnevno do jednom u ivotu), emocionalna ukljuenost i ugodnost. Jedan je Wagenaarov suradnik sve dogaaje pretip- kao u posebne knjiice, tako da mu se kod dosjeanja redom mogao davati po jedan, dva, tri ili sva etiri znaka za dosjeanje (tko, to, gd je, kada). Wage- naarov je zadatak bio da se dosjeti svih ostalih znakova, a kad su mu dana sva etiri znaka, tada se takoer trebao dosjetiti i kritinog detalja. Ako je u svemu tome bio neuspjean, dogaaj je oznaen kao potpuno zaboravljen. Tijekom razdoblja od pet godina broj zaboravljenih dogaaja iznosio je oko 20%. Wagenaar je utvrdio da se dogaaji koji imaju emocionalno znaenje openito bolje pamte nego dogaaji koji ne ukljuuju emocije, kao i da se ugodni dogaaji pamte bolje od neugodnih (vidi sliku 9.4). Takav rezultat

Vrijeme zadravanja (u godinama)

Slika 9.4 Rezultati Wagenaarova istraivanja vlastita autobiografskog pamenja, uz etverogodinje razdoblje biljeenja dogadaja nakon kojeg je slijedilo jednogodinje razdoblje njihova prisjeanja. Na svakom je grafikonu prikazan postotak dogaaja ko - jih se Wagenaar tono prisjetio kada su mu dani svi znakovi za dosjeanje, i to u funk - ciji tri varijable i tijekom razdoblja od pet godina. Na grafikonu (a) prikazan je uinak varijable istaknutosti; crta oznaena s 3-6 prikazuje dogaaje koji se dogaaju od jed - nom u mjesec dana do jednom u ivotu, crta oznaena s 2 prikazuje dogaaje koji se pojavljuju jednom tjedno, a crta oznaena s 1 prikazuje dogaaje koji se pojavljuju jed- nom dnevno. Na grafikonu (b) prikazan je uinak varijable emocionalne ukljuenosti. Dogaaji koji umjereno ili u najveoj moguoj mjeri ukljuuju emocije prikazani su crtom oznaenom s 3 -5, oni koji u maloj mjeri ukljuuju emocije prikazani su crtom oznaenom s 2, a oni koji uope ne ukljuuju emocije prikazani su crtom oznaenom s 1. Na grafikonu (c) prikazani su uinci varijable ugodnosti. Crta oznaena s 5 -7 prika- zuje ugodne i izrazito ugodne dogaaje, crta oznaena s 4 prikazuje neutralne dogaaje, a crta oznaena s 1 -3 prikazuje neugodne i krajnje neugodne dogaaje. predvia i Freudova teorija - radi se o tome da se u odreenoj mjeri titimo od neugodnih misli. Emocionalna ukljuenost i iskazi svjedoka to se dogaa ako ste svjedok zloina - to e utjecati na vae pamenje tog dogaaja? Iz Bartlettovih (1932) naela (o kojima smo rasp ravljali ra- nije), kao i iz jednog posebnog istraivanja (Loftus i Doyle, 1987) psiholozi znaju da iskazi svjedoka u pravilu sadre pogreke. Ni sigurnost u te iskaze niti ivost tih sjeanja ne jame da su zapameni detalji toni. U Velikoj Britaniji Izvjetaj Devlin (Devlin Report) (to je izvjetaj jednog slubenog povjerenstva imenovanog kako bi se ispitali sluajevi pogrenih presuda za poinjene zloine) upozorava da

Pristupi shvaanju emocija

261

nije pouzdano nekoga osuditi na temelju is- kaza svjedoka osim u izuzetnim okolnostima ili kada je taj iskaz potvren do- kazima druge vrste. Provedena su brojna istraivanja o pamenju emocionalno obojenih dogaaja (Christianson, 1992). Ovdje prikazujemo jedno utjecajno istra- ivanje. Pet mjeseci nakon to je provalnik izvrio oruani napad na prodava- onicu orujem u predgrau Vancuvera, Yuille i Cutshall (1986) imali su mo- gunost ponovno ispitati 13-oro svjedoka o tom dogaaju, koje je ranije ispi - tala policija. Provalnik je zavezao vlasnika trgovine i pobjegao s novcem i nekoliko komada oruja. Vlasnik se oslobodio, uzeo revolver i izaao van kako bi zapisao broj provalnikova automobila. Provalnik jo nije bio otiao i pred oima nekoliko ljudi s dva je hica pogodio vlasnika trgovine. Nakon toga vlasnik trgovine ispalio je svih es t metaka iz svog revolvera u provalnika i on je umro. Vlasnik trgovine je preivio i oporavio se. Budui da je provalnik bio mrtav i nije bilo nikakvih pravnih nejasnoa, Yuille i Cutshall dobili su pri - stup policijskom dosjeu, kako bi rekonstruirali slijed dogaaja na temelju prilino kompletnih forenzikih dokaza o sluaju, koji su sadravali i poli- cijske fotografije, te na temelju iskaza svjedoka u onim dijelovima u kojima su se oni meusobno slagali. Yuille i Cutshall nainili su popis detalja dogaaja, nazonih ljudi i predmeta. Svojim istraivakim intervjuom Yuille i Cutshall utvrdili su da su svjedoci koji su bili u kontaktu s vlasnikom prodavaonice ili s provalnikom procijenili da su tim dogaajem bili vrlo potreseni te da su nekoliko noi nakon toga imali tekoe sa spavanjem. Drugi svjedoci, koji su bili manje ukljueni u dogaaj, nisu njime bili toliko uznemireni. Svjedoci su se prilino tono pri sjeali dogaaja, ak i sporednih detalja kao to je boja provalnikova autom o- bila i pokrivaa kojim je prekriveno njegovo tijelo. U policijskim intervjuima svjedoci koji su bili jako pogoeni dogaajem tono su zapamtili 93.36% de- talja, a u istraivakom intervjuu provedenom nekoliko mjeseci kasnije upamtili su 88.24% detalja. Tonost svjedoka koji su bili manje pogoeni dogaajem bila je manja - iznosila je priblino 75% i u policijskom intervjuu i u kasnijem istraivakom intervjuu. Cini se stoga da je tonost pamenja vea za dogaaje u kojima smo emocionalno ukljueni. No takvi su dogaaji podloni takoer i procesima rekonstrukcije o kojima je raspravljao Bartlett. Pynoos i Nader (1989) intervjuirali su djecu koja su pohaala kolu u kojoj je snajperist pucao u djecu na osnovnokolskom igralitu (str. 236) iz jednog stana nasuprot koli u Los Angelesu, 24. veljae 1984. godine. Jedan pro - laznik i jedno dijete bili su ubijeni, a 13-oro druge djece i podvornik kolskog igralita bili su ranjeni. U iskazima 113-oro djece koja su bila intervjuirana 6 do 16 tjedana nakon doga aja pojavile su se karakteristine iskrivljenosti. Djeca koja su bila ranjena imala su tendenciju emocionalnog distanciranja od dogaaja i petoro ih za vrijeme intervjua uope nije spomenulo da su u pucnjavi zadobili manje ozljede. Za razliku od toga, djeca koja tog dana nisu bila u koli ili su kada se to dogodilo bila na putu od kole do kue, imala su tendenciju da se prikau blie dogaaju nego to su uistinu bila. Naturalistina istraivanja ne omoguuju potpuno potvrivanje nekog stvarnog dogaaja, pa se takva istraivanja nadopunjuju laboratorijskim ek- sperimentima, premda se njima, dakako, nikada ne postie isti stupanj emo - cionalne potresenosti i ukljuenosti. Ipak, zajedno s opim naelima, ta is - traivanja pruaju vrijedne spoznaje. Christianson i Loftus (1991) iznijeli su rezultate pet eksperimenata u kojima je 397-oro studenata u vedskoj i Sjedinjenim Amerikim Dravama gledalo niz od 15 dijapozitiva u boji, koji su prikazivali to bi neka osoba mogla vidjeti naputajui kuu i odlazei pjeice na posao. Na svakom je dijapozitivu postojao sredinji detalj i peri -

262

Razumijevanje emocija

ferni detalj. Postojale su tri verzije kritinog osmog dijapozitiva - koje su pri- kazane na slici 9.5. U neutralnoj verziji sredinji detalj bila je ena koja vozi bicikl po cesti ti k ispred jednog automobila. U neobinoj verziji ena je ho - dala cestom ispred automobila, nosei bicikl preokrenut naopake. U emo - cionalnoj verziji ena je leala uz rub ceste neposredno ispred automobila i bilo je oito da je povrijeena i da krvari, a pokraj nje se nalazio prevrnut bi- cikl. U svakoj od tih situacija ena je imala ili be ili plavi kaput. U svim verzi- jama periferni je detalj bio automobil volvo 242, koji se nalazio u daljini i koji je bio ili bijele ili naranaste boje. Christianson i Loftus utvrdili su da se ispi- tanici koji su vidjeli emocionalnu verziju osmog dijapozitiva sjeaju sredinjih detalja - ene i boje njezina kaputa - bolje nego ispitanici koji su vidjeli neutralnu verziju. Suprotno tome, periferni detalj kod emociona lne se verzije pamtio loije nego kod neutralne verzije. Neobina verzija osmog dija-

Slika 9.5 Tri verzije kritinog osmog dijapozitiva u nizu koji su upotrijebili Christianson i Loftus: Prizor (a) je neutralan, prizor (b) je neobian, a prizor (c) je emocionalno okantan. pozitiva primijenjena je kako bi se kontrolirala injenica da su emocionalni dogadaji u pravilu neobini. Meutim u usporedbi s emocionalnom verzijom, ispitanici se nisu ba dobro sjeali ni sredinjih ni perifernih detalja neobine verzije. Istraivanje Neissera i Harscha (1992) o potresnoj eksploziji amerikog svemirskog broda Challenger u jedanaest sati prije podne 28. sij enja 1986. godine, nalazi se na pola puta izmeu eksperimenta i naturalistikog is- traivanja. Neisser je preko noi sastavio upitnik u kojem se od ispitanika trailo da slobodno napiu o tome na koji su nain uli tu vijest, a zatim su na sljedeoj stranici postavljena specifina pitanja, npr. gdje su se nalazili kada su to uli, to su radili u tom trenutku i tko im je tu vijest priopio. Taj je upit - nik primijenio na skupini od 106 studenata psihologije sa Sveuilita 24 sata nakon to se dogaa j zbio. Dvije i pol godine kasnije svi studenti koje su uspjeli ponovno pronai (njih 44) ispunjavali su slian upitnik i neke do - datne skale kojima se mjerilo koliko su sigurni u svaki od svojih odgovora. Neisser i Harsch za svakog su ispitanika uparili njegov iskaz dan dvije i pol go- dine nakon dogaaja s onim koji je dao 24 sata nakon dogaaja, i pridruili mu rezultat od 0 do 7 za tonost (po dva boda za svaki od odgovora o tome gdje se osoba nalazila, tko joj je priopio to se dogodilo i to je ispi tanik u tom trenutku radio, te jedan bod za tone manje detalje). Jedanaest ispi - tanika ostvarilo je rezultat 0 - njihova sjeanja nakon dvije i pol godine prilino su se razlikovala od iskaza koji su dali 24 sata nakon dogaaja. Pro sjean rezultat za sve ispitanike iznosio je 2.95. Unato tome, ljudi su op - enito bili sigurni u svoja sjeanja, neovisno o tome koliko su ona bila tona. Sve u svemu, moemo zakljuiti kako se i u stvarnom ivotu i u laborato - riju emocionalno istaknuti sadraji pamte bolje od neutralnih sadraja. Kada je neki dogaaj osobi vaan i kada se

Pristupi shvaanju emocija

263

prepriava, Stein, Liwag i Trabasso (1995) , koristei metodu Steina i sur. opisanu u 4. poglavlju, pokazali su da se ve trogodinja djeca mogu s prilinom tonou prisjetiti dogaaja i da su ot- porna na alternativne iskaze koje daju odrasle osobe. Unato tome, pamenje nije savreno - ono ipak moe biti podlono rekonstrukcijama i promjenama nakon dogaaja, osobito ako se o njemu raspravlja i ako ga se socijalno modificira. Procesi koji su tu u igri jesu oni koje su utvrdili Bartlett (1982) i Linton (1982). Ako je neki dogaaj vaan i neobian, postavljen je uvjet i za pojavu emo - cije i za posebno sjeanje. A ako se o tom dogaaju esto razmilja ili ako se stalno ponovno vraaju slike tog dogaaja, to je mogue nakon dogaaja koji su izrazito traumatini (Ameriko psihijatrijska udruga, 1994, str. 424), tada e dogaaj sam po sebi ostati istaknutiji u pamenju. Pitanje postoji li neki poseban oblik potisnutog pamenja je kontroverzno: mnogi psiholozi koji se bave istraivanjima pamenja ne odbacuju takvu mogunost, ali su prema njoj skeptini (Loftus i Ketcham, 1994).

264

Razumijevanje emocija

Uinci raspolozenja na pamenje

Nakon Bovverovih (1981) istraivanja, o kojima smo raspravljali u 1. po - glavlju, proveden je velik broj istraivanja uinaka raspoloenja na pamenje. Ovdje emo prikazati jednu laboratorijsku demonstraciju iz podruja rada u kojem su istraivani uinci selektivne panje i pamenja na socijalno prosui- vanje. U istraivanju o stvaranju dojmova Baron je (1987) doveo zajedno pa- rove osoba istog spola. Zapravo, dok je jedan lan svakog para bio student - ispitanik, drugi je bio eksperimentatorov pomaga. U svakom paru student - ispitanik bio je izabran, prividno na temelju sluaja, kao ispitanik koji e u vjebi za voenje intervjua za zaposlenje biti ispitiva, dok je eksperimenta- torov pomaga izabran za osobu koja e biti intervjuirana. Dok je eksperi - mentatorov pomaga (toboe) prouavao pitanja iz intervjua, eksperimenta - tor je kod studenta-ispitanika izazvao radost ili tugu dajui mu da rjeava probleme i izvjetavajui ga ili o tome da je postigao znatno bolji rezultat od drugih, ili o tome da je postigao prosjean rezultat, ili o tome da je postigao znatno loiji rezultat nego drugi. U intervjuu je voditelj intervjua trebao postaviti est una prijed pri- premljenih pitanja. Intervjuirana osoba davala je iste, unaprijed pri- premljene, ali pomijeane odgovore na ta pitanja. Jedno je pitanje bilo: Koje su vae najvanije osobine? U odgovoru na to pitanje intervjuirani je spomenuo tri pozitivne osobine, govorei: Ambiciozan sam i pouzdan. Takoer sam i prilino ljubazan. On (ili ona) spomenuo bi takoer i tri nega- tivne osobine: S negativne strane, neki od mojih prijatelja govore mi da sam prilino tvrdoglav, a znam takoer i da sam nestrplji v. Osim toga, prilino sam neorganiziran. Nakon intervjua, voditelj intervjua procjenjivao je in - tervjuiranu osobu na dimenzijama vezanim uz posao, kao i na osobnim di- menzijama. Kada su bili radosni, voditelji intervjua intervjuiranu su osobu procjenjivali pozitivnije i ee su izjavljivali da bi ga (ili je) zaposlili. Meu-

Izazvano raspoloenje

Slika 9.6 Prosjean broj pozitivnih i negativnih osobina spomenutih u intervjuu ko; _ su zapamtili voditelji intervjua koji su bili u raosnom i oni koji su bili u tunom ra - spoloenju (Baron, 1987).

Pristupi shvaanju emocija

265

266

Razumijevanje emocija

tim kada su bili maloduni, intervjuiranu su osobu procjenjivali negativno i izjavljivali su kako je vjerojatno ne bi zaposlili. Ovi uinci bili su izraeniji kod mukih nego kod enskih voditelja intervjua. Baron je od voditelja intervjua traio takoer i da se prisjete stvari koje je intervjuirana osoba rekla o sebi, na temelju kojih su vjerojatno donosili svoje sudove. Na slici 9.6 moete vidjeti dobivene rezultate. Voditelji intervjua kod kojih je prethodno izazvana ra- dost dosjetili su se znaajno vie pozitivnih stvari koje je intervjuirana osoba izjavila, a manje negativnih stvari. Voditelji intervjua kod kojih je izazvana tuga prisjetili su se vie negativnih, a manje pozitivnih stvari. Prema hipotezi o pamenju ovisnom o raspoloenju, pozitivne odluke o zapoljavanju trebale bi biti pod utjecajem toga to su se radosni voditelji intervjua prisjetili veeg broja pozitivnih stvari, dok bi negativne odluke trebale biti pod utjecajem toga to su se maloduni voditelji intervjua prisjetili veeg broja negativnih stvari. Utvreno je, meutim, da fenomen pamenja ovisnog o raspoloenju nije tako vrst niti tako iroko rasprostranjen kao to se u poetku pretpostavljalo. On se lake pojavljuje kod radosnih nego kod tunih raspoloenja, jai je u situacijama koje nalikuju na one iz stvarnog ivota nego u artificijelnim zada- cima, izrazitiji je onda kada su dva raspoloenja suprotstavljena jedno drugome nego onda kada se jedno raspoloenje usporeuje s neutralnim stanjem i jai je za intenzivna raspoloenja nego za blaga. Najvanije od svega, uinci raspoloenja na pamenje najpouzdanije se dobivaju onda kada ono to se pamti ima emocionalnu vanost za osobu koja pamti (Ucros, 1989). tovie, uinci se openito ne mogu dobro objasniti kao oblik uenja ovisnog o stanju, kao to je to prvobitno mislio Bower, kod kojeg se svega to uimo u jednom stanju, poput neke liste rijei, bolje prisjeamo kada smo ponovno u tom istom stanju. Takve je uinke teko demonstrirati i kod odraslih osoba (kao to se pokazalo u novijim Bowerovim istraivanjima ) i kod djece (Duncan i sur., 1985). Meutim ipak postoji nekoliko laborato- rijskih demonstracija umjerenih uinaka raspoloenja na pamenje proizvol- jnog verbalnog materijala (Eich i Metcalfe, 1989). Opi je zakljuak da se veina uinaka moe bolje objasniti pomou hipoteze o podudaranju ra- spoloenja, prema kojoj se onda kada se u ovjekovu ivotu dogodi stvaran emocionalno znaajan dogaaj, tog dogaaja bolje prisjeamo kada ponovno doivljavamo tu istu emociju (Blaney, 1986). Prema Bowerovoj (1981, 1992) hipotezi o takvom prisjeanju, svaka je emocija posebno mentalno stanje koje tvori uporite u mrei pamenja (vidi sliku 9.7). Kada se emocija ponovno pojavi, ona moe djelovati kao znak za dosjeanje drugih dijelova mree. Mi p referiramo alternativno objanjenje: raspoloenja su posebni modovi organizacije mozga, pa odreena ra - spoloenja omoguuju laki pristup sjeanjima na dogaaje koje smo doivjeli u tom istom emocionalnom stanju (vidi sliku 9.7). Ovu zamisao moemo povezati s objanjenjem Conwaya i Bekeriana (1987) koji su poka- zali da je emocionalno znanje organizirano u skupine koje odgovaraju os- novnim emocijama: ljubav/radost/srea; patnja/alost/tuga; ljutnja/ mrnja/ ljubomora; te strah/uas/panika. Oni su utvrdili da, u usporedbi s podraivanjem neutralnom rijei, podraivanje bilo kojim izrazom za emociju unutar jedne od ovih osnovnih skupina rezultira brim reagiranjem u zadatku lek - sikog odluivanja (poput onog koji su upotrebljavali Niedenthal i Sutterlund i koji smo opisali ranije u odjeljku o percepciji). U jednom drugom is- traivanju Conway je (1990) utvrdio da kada se od ljudi trai da stvore pre- dodbu na temelju neke emocionalne rijei, vie od 60% tih predodbi odnosi se na specifine dogaaje koji su se dogodili u odreeno vrijeme u njihovu ivotu i koji su za njih bili emocionalno znaajni. Za razliku od toga, druge su vrste rijei proizvele drugaije uinke. Predodbe koje su se stvorile na te melju rijei povezanih s vlastitim osobinama linosti, proistekle su iz ivotnog iskustva, ali se nisu mogle poistovjetiti ni sa jednim posebnim dogaajem. Predodbe

Pristupi shvaanju emocija

267

koje su stvorene na temelju apstraktnih rijei bile su semantike: one su odraavale dijelove znanja koji nisu bili povezani sa specifinim iskus- tvima. Conway je stoga smatrao da kada se prisjeamo posebnih dogaaja, nmogi se od njih u naem pamenju nalaze pod oznakom za specifine vrste emocija. Prema ideji o emocionalnim modovima, emocionalno-indeksi- ranom skupu sjeanja na dogaaje, lake nam je pristupiti kada smo u tom is- tom emocionalnom stanju. Vjerujemo kako je funkcija ovog mehanizma to da se u um dovedu dogaaji koji su slini dogaaju koji je izazvao trenutanu emociju, kako bismo dobili primjere naina na koje smo se u prolosti n osili s tom vrstom problema i kako bismo imali osjeaj kontinuiteta naih postu - paka u situacijama koje izazivaju odreenu vrstu emocija.

Slika 9.7 Dijagram preuzet iz Bowera (1992), koji prikazuje dio mree pamenja. Elipse prikazuju uporita u pamenju. Ako se od nekoga trai da se prisjeti jednog dogaaja iz svog ivota kao odgo - vora na rije jezero tada, ako se ta osoba nalazi u tunom raspoloenju, znak iz uporita tuga moe potaknuti sjeanje na prijatelja koji se utopio. Meutim, ako je osoba u radosnom ra- spoloenju, tada radosno uporite moe potaknuti sjeanje na jedan dogaaj kada je ta osoba uivala u skijanju na vodi. Predikcije koje proizlaze iz objanjenja pomou emocionalnih modova ne razlikuju se mnogo od predikcija koje proizlaze iz Bowerova modela mree. Ono to, meutim, hipoteza o zasebnim emocionalnim modovima donosi jest odlazak dalje od samog pamenja. Ona predst avlja jedan korak u moguem objanjenju uinaka raspoloenja, kao to su uinci na panju koje smo prika - zali u prethodnoj raspravi i uinci na prosuivanje o kojima raspravljamo u odjeljku koji slijedi. Zbog tih razloga neki istraivai (Mathews, 1993) toj hi- potezi daju prednost nad modelom mree. Vjerujemo kako je ona takoer korisnija i za objanjavanje nekih pojava kod emocionalnih poremeaja, o emu emo raspravljati u sljedeem poglavlju.

Uinci raspoloenja na prosuivanje

Gerald Clore u svom je lanku iz 1992. godine dao upadljivu napomenu: Najpouzdaniji fenomen u kognitivno-emocionalnom podruju jest uinak raspoloenja na vrijednosno prosuivanje (Clore,

268

Razumijevanje emocija

1992, str. 134). Upuivao je na dokaze za to da kada se od nas trai da prosudimo o neemu kao o dobrom ili loem, da nekoga pohvalimo ili osudimo, da prihvatimo ili odba - cimo neki tok akcija, glasujemo na ovaj ili onaj nain, ono to pritom inimo nije samo vaganje injenica. Zivot je redovito u znatno veoj mjeri neo- dreen. Zbog toga prosuivanje vrimo na taj nain da ono to znamo kombiniramo s onim kako se osjeamo. U 1. smo poglavlju opisali kako je Aristotel raspravljao o problemu uvjer- ljivog govorenja, primjerice u politikom govoru ili u sudnici. Aristotel je naglasio uinke emocija kod sluaa. Pa kako se to ostvaruje? Na jedan su nain ukazala istraivanja koja su se bavila pitanjem zbog ega ljudi mijenjaju svoje miljenje pod utjecajem persuazije. Chaiken, Lieberman i Eagly (1989) opisali su dvije vrste obraivanja argumenata. Jedno je sustavno - osoba paljivo razmatra valjanost samog argumenta. Drugo se odnosi na preice - ono je povrno, znatno nemarnije i ukljuuje reakcije na manje vane aspekte komunikacije, primjerice na linost ili ugled osobe koja iznosi neki argument, a ne na valjanost samog argumenta. Petty i Cacioppo (1986) smatraju da ljudi u dobrom raspoloenju slijede preicu, dok su u neutralnom ili negativnom raspoloenju skloni sustavnijem obraivanju argumenata. Worth i Mackie (1987) proveli su eksperiment u kojem su mjerili (poet- kom i krajem eksperimenta) studentske procjene njihova slaganja ili nesla- ganja s prijedlogom o kontroliranju kiselih kia. Nakon prve procjene ispita- nici su sudjelovali u postupku koji naizgled nije bio povezan s temom eksperi- menta i za koji su smatrali da se odnosi na sklonost preuzimanju rizika. Eksperimentatori su taj postupak zapravo upotrijebili kako bi kod polovice ispi- tanika izazvali dobro raspoloenje, omoguujui im da osvoje jedan dolar. Druga polovica ispitanika niti je ita osvojila niti je znala da su neto mogli os- vojiti. Zatim se od ispitanika trailo da procijene kratki govor o kontroliranju kiselih kia, koji je odran na studentskoj konferenciji. Polovica ispitanika dobila je govor koji je sadravao argumente prethodno procijenjene kao slabe, a druga je polovica dobila odjeljak s argumentima koji su prethodno procijenjeni kao snani. Zatim je u sljedeoj podjeli ispitanika polovici ispi- tanika reeno kako je govor koji su itali napisao strunjak (student ekologije), dok je drugoj polovici ispitanika reeno kako ga je napisala nestruna osoba (student matematike). Rezultati koje su dobili Worth i Mackie prikazani su na slici 9.8. Pogle- dajmo najprije gomji grafiki prikaz i to rezultate za situaciju kada nije izaz- vano nikakvo raspoloenje (neutralna situacija). Ispitanici su promijenili svoj stav u skladu s onime to je izneseno u prijedlogu o kiselim kiama za gotovo jednu i pol mjernu jedinicu (na ljestvici od devet stupnjeva) nakon to su proitali snane argumente. Meutim kada su proitali slabe argumente, pro - mijenili su svoj stav za svega pola mjerne jedinice. Za razliku od toga, kada su bili u veselom raspoloenju zbog toga to su upravo osvojili jedan dolar, svoj su stavpromijenili u jednakoj mjeri neovisno o tome jesu li proitali snane ili slabe argumente. Sto su ljudi u veselom raspoloenju inili? Donji grafiki prikaz na slici 9.8 prua nam neke naznake toga. To, je li im reeno da je govor napisao stru -

Pristupi shvaanju emocija

269

tzazvano raspoloenje

Izazvano raspoloenje

Slika 9.8 Promjena stava u smjeru slaganja s prijedlogom da se kontroliraju uinci kiselih kia u veselom i neutralnom raspoloenju, kao reakcija na snane i slabe argu- mente te ovisno o tome je li izvor argumenata struna ili nestruna osoba (Mackie i Worth, 1987). njak ili nestruna osoba, nije imalo utjecaja na promjenu njihova stava ako su bili u neutralnom raspoloenju. Ali osobama koje su bile u veselom ra - spoloenju uvjerljiviji je bio pretpostavljeni strunjak nego pretpostavljeni nestrunjak. Dvije godine kasnije, Mackie i Worth (1989) objavili su rezultate slinog istraivanja, premda su, vjerojatno zbog inflacije, u tom istraivanju pozitivno raspoloenje izazvali dajui ispitanicima dva, a ne jedan dolar. Kada su ispi- tanici imali ogranieno vrijeme za itanje prijedloga, stavovi onih koji su bili u neutralnom raspoloenju promijenili su se znaajno vie u smjeru koji je nu - dio prijedlog nakon itanja odjeljka sa snanim argumentima, u odnosu na odjeljak sa slabim argumentima . Ali kada su bili u pozitivnom raspoloenju, promjena stava bila je jednako velika pod utjecajem slabih kao i pod utjeca- jem snanih argumenata, ustvari ak i malo vea. Meutim kada su imali neo granieno vrijeme za itanje prijedloga, ispitanici u veselom raspoloenju ponaali su se kao i oni u neutralnom raspoloenju. Mackie i Worth smatrali su da ovaj uinak ima veze s panjom - moda su veseli ispitanici bili zao- kupljeni svojim dobrim osjeajem izazvanim neoekivanim osvajanjem dva dolara, zbog ega su se slabije mogli koncentrirati na argumente. Kada im je doputeno da itaju argumente onoliko vremena koliko su htjeli, onima koji su bili u veselom raspoloenju takoer su manje uvjerljivi bili slabi argumenti. Prema tome, barem u nekim okolnostima, to kako se osjeamo moe pro- mijeniti nae sudove, i to iz razloga koji su prilino nevani za problem o ko - jem se radi: u eksperimentima Mackieja i Wortha raspoloenje je izazvano malim novanim dobicima koji nisu imali ama ba nikakve veze s kiselim kiama. Moemo zamisliti da bi ovaj uinak, ako je sveopi, mogao dati pri - kladnu formulu

270

Razumijevanje emocija

oglaivaima u asopisima i na televiziji - moda onu koju ionako ve znaju i bez psihologijskih eksperimenata - ako moete izazvati veselo raspoloenje i ne dopustiti ljudima previe vremena za razmiljanje, moete ih navesti na pozitivan stav prema vaem proizvodu, bez obzira na njegovu vrijednost ili upotrebljivost. Pokazalo se da je ovaj uinak doista prilino openit. Forgas i Moylan su (1987), primjerice, intervjuirali gotovo 1000 ljudi koji su odlazili iz kina nakon gledanja filma. Kina koja su istraivai izabrali prikazivala su filmove koje su prema emocionalnom tonu ranije svrstali u vesele, tune ili agresivne. U intervjuima su ispitanike ispitivali o politiarima, buduim dogaajima, kriminalu i njihovu zadovoljstvu vlastitim ivotom. Ljudi su davali razliite odgovore, koji su bili u skladu s emocionalnim tonom filma koji su upravo odgledali. Meu drugim ljudima, koji su intervjuirani prije odlaska u kino, nisu postojale takve razlike u odgovorima. Forgas i Bower (1988) te Forgas (1991) iznijeli su vrlo dugaku listu dokaza za to da raspoloenja utjeu na brojne vrste prosuivanja. Prema hipotezi Schwartza i Clorea (1988) raspoloenje ima uinak poput dodatnog dijela informacija. Recimo da ste upitani o gospodarskim postig- nuima svoje zemlje u iduoj godini. Dakako da ne znate kakva e ta postig- nua biti. To ne zna nitko. Moete uzeti u obzir neke podatke o sadanjim trendovima, ali ak i ako ste strunjak za to podruje, svoj sud ipak morate zasnovati na nepotpunom znanju. Mislite li kako neki strunjaci moda imaju dovoljno znanja koje im omoguuje potpunu sigurnost, prisjetite se kako pro- past SSSR-a strunjaci nisu predvidjeli. Openito, kod svi h takvih prosui- vanja moramo se koristiti nepotpunim znanjem i pod takvim okolnostima u proces prosuivanja ulaze druge stvari. Osjeate li se openito optimistino, to e utjecati na vae prosuivanje. Tome moemo pridodati lake dosjeanje radosnih dogaaja u radosnom raspoloenju (o kojem smo raspravljali u prethodnom odjeljku). Dobre osobine i pozitivni pojmovi lake su dostupni. Pridodamo li tome jo i uinak prema kojem je svaka epizoda u pamenju obiljeena kao ona koja nas je uinila sretnima, tunima, ljutima itd., tada, kada donosimo svoj sud, nae raspoloenje moe djelovati kao dio informa- cija. Ono se moe kombinirati s drugim nepotpunim dijelovima informacija koje imamo na raspolaganju. Spomenuli smo zamisao o tome da su emocije heuristici - jedan dobro istraen uinak heuristika na razmiljanje (Kahne - man, Slovic i Tversky, 1982) sastoji se u tome da koristimo ono to nam je na raspolaganju. Ako je neka emocija istaknuta i na raspolaganju, koristimo je kako bi nam pomogla u naoj nesigurnos ti.

Pogrena atribucija
Ono to je, dakako, u svemu tome uznemiravajue, jest injenica da se ra - spoloenjem moe manipulirati prilino neovisno o svemu drugome. Moemo misliti kako to, hoe li netko dobiti posao ili nee, ne bi smjelo biti pod utjecajem raspoloenja osobe koja vodi intervju. Moemo misliti kako procjenjivanje argumenata o tome to bi se moglo uiniti u vezi s kiselim kiama ne bi smjelo biti pod utjecajem toga jesmo li upravo dobili dva dolara. Moemo smatrati da nain na koji emo procij eniti nekog politiara ne bi smio biti pod utjecajem filma koji smo upravo odgledali. Ulazak raspoloenja u proces donoenja ovih sudova neki psiholozi objanjavaju kao pogrene atribucije - raspoloenje nastalo u jednom kontekstu prenijelo se u drugi kontekst, kojemu, zapravo, ne pripada. Prototip pogrenih atribucija pred- stavlja poznato istraivanje Schachtera i Singera (1962) u kojem je utvreno da su se ispitanici koji su dobili injekciju adrenalina, koja ima pobuujui ui - nak, kada su stavljeni u socijalni kontekst u kojem su bili poticani da se osjeaju veselo, doista osjeali i ponaali veselo ako im nisu bili poznati fizioloki uinci injekcije. Kada su bili stavljeni u poniavajuu i frustrirajuu situaciju, osjeali su se i ponaali ljutito. Gl avna predikcija Schachterove i Singerove teorije, kako se fiziolokim uzbuenjem zajedno s pridruenom kog>iitivnom ili socijalnom interpretacijom moe proizvesti svaka emocija, nije dokazana (Manstead i Wagner, 1981; Reisenzein, 1983). Ali eksperi- mentalna istraivanja potvrdila su uinak pogrene atribucije, kao, pri - mjerice, u

Pristupi shvaanju emocija

271

draesnom istraivanju u kojem su ispitanici koji su preli preko vi - sokog i prilino zastraujueg viseeg mosta, u veoj mjeri postali ljubavno ra- spoloeni nego oni koji su preli preko niskog i bezopasnog mosta (Dutton i Aron, 1974). Emocija, ili uzbuenje, koji nastanu u jednoj situaciji mogu utje- cati na ponaanje i intenzitet emocija u drugim situacijama, osobito onda kada ljudi ne znaju to je izvor njihova raspoloenja. Clore je (1992) pokazao da se neki uinei raspoloenja na persuaziju takoer ostvaruju na takav nain: ako se ispitanikova panja usmjeri na izvor izazvanog raspoloenja, manja je vjerojatnost da e se njihovi sudovi promijeniti.

Uinci raspoloienja na donoenje sudova o Ijudima

Mnoga istraivanja uinaka raspoloenja ukljuivala su donoenje sudova 0 drugim ljudima, kao i o ispitanikovu vlastitom ja. Clark i Williamson (1989) dali su pregled tih istraivanja i zakljuili kako postoji najmanje est razliitih vrsta utjecaja, kako u eksperimentima tako i u stvarnom ivotu. O etiri od njih raspravljali smo u prethodnim odjeljcima: raspoloenje moe biti znak za informaciju koja je sukladna tom raspoloenju, raspoloenje moe proizvesti opi mod razmiljanja i reagiranja kao to radost ini osobu sklonom suradnji, raspoloenje samo po sebi moe djelovati kao jedna infor- macija i raspoloenja se mogu pogreno atribuirati. Druge se dvije mo- gunosti odnose na to da razliita raspoloenja mogu nametnuti razliita ogranienja kognitivnom sustavu i na to da se ljudi mogu ponaati na takav nain da nastoje odrati raspoloenje u kojem se nalaze - tako e osoba koja je vesela nastaviti u svoj um unositi sadraje koji e imati tendenciju odravanja tog raspoloenja. Clark i Williamson zakljuili su kako nam inje- nica da se ovaj utjecaj moe ostvarivati na nekoliko razliitih naina, moe pomoi objasniti koliko su raireni uinci raspoloenja kada razmiljamo o samima sebi ili o drugim ljudima.

Persuazija
Aristotel je bio jasan o pitanju uinaka emocija, ali je to obrazlagao na drugaiji nain nego to to ine suvremeni socijalni psiholozi. Smatrao je da postoje tono dvije vrste sluajeva o kojima se moraju donositi sudovi. Kod jednog, recimo logikog ili matematikog problema, mogue je raspolagati potpunim ili gotovo potpunim znanjem. Do istine se moe doi sa sigurnou 1 stoga su sudovi jasni. Ali u drugom sluaju, kada nemamo dovoljno znanja, moramo koristiti metode koje dovode do rezultata koji su bolji od prosj enih. U socijalnom prosuivanju, politici, pravosuu - i brojnim drugim po- drujima - nikada ne raspolaemo potpunim znanjem. Tamo nema neobo- rivih dokaza ni neospornih istina. To je podruje za uvjerljiva obrazlaganja koja e se pribliiti istini, premda do nje nee doi. Ako se prisjetimo 1. poglavlja, sjetit emo se da je Aristotel rekao kako je u persuazivnoj retorici vjerojatnije da e sluatelj povjerovati dobroj osobi nego looj, kako e ga se lake uvjeriti ako su pobuene emocije i kako e ga se lake uvjeriti argumentima koji se pribliavaju istini ili prividnoj istini. Premda su prema socijalnim psiholozima (Petty i Cacioppo, 1986) emocije nuno sporedne i nisu vane za dokaze ili argumente na koje bismo trebali obratiti panju, Aristotel uink e emocija ovdje ne vidi kao one koji iskrivljuju prosuivanje, ve kao one koji ga potpomau. Prema argumentima iznesenim u ovoj knjizi, emocije spadaju u heuristike prirode - one potiu donoenje zakljuaka onda kada nemamo dovoljno znanja, kao i onda kad a nemamo dovoljno vremena ili drugih resursa za donoenje tonih odluka. Ono to su socijalni psiholozi uinili jest razdva- janje razliitih komponenata sudova, kao u eksperimentima Mackiea i Wortha (1991) u kojima se pokazalo da ugled osobe koja iznosi neke argu- mente, raspoloivo vrijeme za obraivanje

272

Razumijevanje emocija

tih argumenata, raspoloenje i snaga argumenata svi utjeu na prosuivanje. Uinci raspoloenja mogu biti potpuno neovisni o sadraju. To moe znaiti kako neki ljudi koriste te uinke, cinino, kako bi bili uvjerljivi neovisno o tome da li bismo im trebali vjerovati. Ali to ne znai da mehanizmi na kojima se ti uinci temelje tete prilagodbi. Openito je korisno vjerovati Ijudima u koje imamo povjerenje. Uoit ete jednu drugu stvar, o kojoj je Aristotel bio jasan. U veini slua- jeva u kojima se sudovi moraju donositi u uvjetima neodreenosti, jedna osoba nije izolirani donositelj odluka, ve sudjeluje u dijalogu. Vie ne vjeru- jemo u to da pravdu u sudskim sluajevima moe donijeti jedna osoba koja provodi lov na vjetice. Danas jedna osoba zastupa tuitelja, druga obranu, a tree osobe - sudac i porota - odluuju o tome to je u nekom sluaju potrebno uiniti. Raspodjeljujui spoznaju na vei broj Ijudi, u podrujima u kojima je znanje pojedinaca nedo voljno, ili kada spoznajni procesi dovode do zablude (primjerice, onda kada se neka osoba previe dri svoje vlastite teo - rije) vjerujemo da se pravdi moemo pribliiti u veoj mjeri. Slina podjela uloga postoji i u znanosti - jedna osoba predlae neko objanjenje koje joj se svia i za koje se vee. Pojedincu, unato tome to je preporuio Popper (1962a), nije lako pronai naine pobijanja vlastitih argumenata (K. Dunbar, 1993) . Druga e osoba, kojoj se taj pristup ne svia, predloiti drugo obja - njenje - moda ak sudjelujui u ljutitoj polemici. A tree osobe, autori pre - glednih lanaka i udbenika, odluit e koje je gledite plodonosnije. Ako pravosue i znanost predstavljaju naine dolaenja do istine, to je zbog toga to se ogranienja individualnog miljenja i emocija - obojeg - premouju raspodjelom znanja i uloga na razliite ljude. Emocije, kao dio infrastrukture ovjekove spoznaje i interakcija meu lju - dima, nune su za taj proces. Ovdje iznosimo kako Kvintilijan (otprilike 90.), rimski autor koji se bavio retorikom, objanjava nain na koji trebauvjeravati obrana na sudu: Pretpostavimo da se alimo kako je na klijent bio pretuen. Najprije moramo govoriti o samom tom inu; zatim emo prijei na isticanje toga kako je rtva bio starac, dijete, sudac ... te da je napada bio bezvrijedan i podao ovjek ili (uzmimo suprotan sluaj) netko tko ima izuzetno moan poloaj ... mrnja pobuena tim inom bit e jo vea ako je on poinjen u kazalitu, u hramu ili na javnom mjestu te ako udarac nije zadan zabunom ili u trenutku strasti ili, ako je to bio rezultat strasti, tada je bio prilino neopravdan, zbog injenice da je rtva ila pomoi svom ocu, ili ............................ (str. 393) Kvintilijan istie kako uloga tuiteljeva odvjetnika u sudskom procesu podrazumijeva omoguavanje onima koji e odluiti o sluaju da u to veoj mjeri osjete kako je bilo biti ta rtva. To se mora uiniti potujui u potpu - nosti jedinstvenost svakog sluaja, uz to ivopisnije izazivanje emocija pri - klanih za sluaj. Uloga je obrane da sluaj prikae drugaije - tako da i to moerno osjetiti. Da je sudac Bog, on bi znao to se dogodilo i to u vezi s time valja poduzeti. Ali mi smo tek ljudska bia. Mi moramo poveati nae ogra- niene ljudske sposobnosti koritenj em emocionalnih heuristika u interakci- jama s drugim ljudima.

Saetak
Premda su ranije zamisli o emocijama naglaavale njihovu razornu pri - rodu, prema veini suvremenih gledita emocije su, najveim dijelom, funk- cionalne. U ovjekovoj

Pristupi shvaanju emocija

273

prilagodbi, u kojoj je nae znanje vrlo vano, premda nuno nepotpuno, a nai ciljevi mnogobrojni i katkada meusobno nespojivi i u kojoj moramo suraivati s drugim ljudima, emocije obavljaju vane funk- cije. One su heuristici proizali iz nae evolucije koji nam pomau premostiti situacije u kojima nemamo dovoljno znanja ili resursa da bismo mogli od- luiti na koji je nain najbolje djelovati. Openito, ini se da emocije imaju dva dijela: informacijski dio koji je svjestan, tako da u pravilu znamo to su objekti naih emocija te kontrolni dio koji stavlja mozak u mod koji je tijekom evolucije odabran za suoavanje sa situacijama koje se stalno ponavljaju, kao to su napredovanja prema nekom cilju, gubici, frustracije, prijetnje itd. Kod nekih emocija, emocija ljubavi i odbacivanja, objekt emocije uvijek je poznat. Pokazalo se da emocije i raspoloenja imaju znaajne uinke na druge psi- hike procese. One mogu utjecati na percepciju i obino ograniavaju panju na dogaaje koji su vani za emociju koja se doivljava. Emocije, osobito one pozitivne, poboljavaju pamenje dogaaja u naem ivotu. One takoer utjeu na donoenje sudova, pogotovo socijalnih, i mogu se koristiti kod uvjeravanja. Kada su informacije nepotpune, drugi utjecaji kao to su oni emocionalni, mogu postati znaajni.

Prijelozi za daljnje itanje

Openit prikaz funkcija i disfunkcija emocija: Keith Oatley & Jennifer M. Jenkins (1992). Human emotions: Function and dysfunction. Annual Review of Psychology, 43,55-85. Izvrstan uvod u filozofiju emodja, koji prua temelje za razumijevanje naina na koji su emocije racionalne vie negoli iracionalne: Ronald De Sousa (1987). The rationality of emotions. Cambridge, MA: MIT Press. Koristan pregled eksperimentalnih istraivanja o uincima raspoloenja na pamenje i panju koji obuhvaa i neke klinike implikacije tih pojava: Andrew Mathews (1993). Biases in emotional processing. The Psychologist: Bul- letin of the British Psychological Society, 6, 493-499. Izvrsno teorijsko razmatranje uinaka raspoloenja na socijalno prosuivanje: Joseph Forgas (1995). Mood and judgment: The affect infusion model (AIM). Psychological Review, 117,39-66.

274

Razumijevanje emocija

/. /)<Hj/aoJje

ti///oc/ye u <//(/ / //
Sadraj
Ljubav i srea: emocije suradnje

lntimnost i suradnja Pravila spolne Ijubavi Evolucijskipogled privrenost i spolnost Izbor partnera
Ljutnja, strah, prezin emocije natjecanja

na

Agresija
Ljutnja i podreivanje unutar drutvenih grupa: status i potovanje

Meukulturalne razlike u izlaenju na kraj s Ijutnjom Meuzavisnost i individualnost Ljutnja i agresija u prilagodbi na odnos Kulturalne norme
Funkcioniranje unutar grupe i meu grupama

Meugrupni sukob Nasilje meu drutvima Gadenje i prezir

Ljutnja i prezir u braku Saetak Prijedlozi za daljnje itanje

Pristupi shvaanju emocija

275

Postojati znai biti tu za drugoga, a kroz njega za sebe. ovjek nema svoje unu - tranje nezavisnopodruje, on jepotpuno i uvijek na granici; gledajui sebe iznu- tra, gleda u oi drugoga ili oima drugoga. Mihail Bahtin, Tekoe poetike Dostojevskoga, str. 287

Ljubav i srea: emocije suradnje

Evo dvije osnovne injenice ljudskoga ivota: prva je da se oslanjamo jedni na druge, tj. ovjekova prilagodba slui tome da zajedno postignemo ono to ne moemo postii sami. Druga injenica je da svatko od nas ivi u svome tijelu; ak i kad suraujemo, ak i u drutvima koje obiljeava izrazita meu - zavisnost, svatko ima poneto drukije brige. Prema tome, kad su mogunosti ograniene, sukobi s drugim ljudima javljaju se zbog materijalnih ili simbo- linih stvari. Razliku izmeu emocija ljubavi i agresije Kemper (1990) prikazuje dvjema koordinatnim osima kao to su sjever-jug i istok-zapad, pomou kojih moemo u svakom trenutku sebe smjestiti u meuljudskoj geografiji. On ih pronalazi jo kod grkog filozofa Empedokla (Wright, 1981), koji ih je nazi - vao ljubav i razdor. Kemper im daje suvremene socioloke nazive status i mo. U ovom odjeljku upotrebljavat emo naklonost kao si- nonim za status te agresiju i dominaciju kao sinonime za mo. Kem- per tvrdi kako su te dvije dimenzije esto puta utvrene i u filozofskim anali- zama i u empirijskim prouavanjima meuljudskih interakcija. One obja- njavaju sutinu onoga to se zbiva meu ljudima. Utvrene su u ispitivanjima djejeg razvoja, gdje se nazivaju ljubavlju i kontrolom (Sroufe, 1978), u antropologiji gdje ih Triandis (1972) naziva intimnou i nadreenou podreenou, u semantikim analizama poput onih koje su proveli Os- good, i Miron (1975) gdje se pojavljuju kao procjena (dobrota) i snaga te u mnogim drugim prouavanjima socijalnih interakcija (Kemper, 1978). Za - pravo, prema Kemperovu miljenju, one nisu samo dimenzije, ve bi mogle biti temeljni pojmovi u razumijevanju meuljudskih interakcija. Prema tome, status ili naklonost moda odgovaraju stanjima mirnoe za koje je Hess ot- krio da se mogu postii podraivanjem prednjeg dijela hipotalamusa make, a agresija (mnogo vjerojatnije) odgovara napadima ljutnje koji se javljaju zbog podraivanja stranjeg dijela hipotalamusa (kao to je bilo govora u 1. poglavlju). Moda su status i naklonost jae povezani s emocijom tuge, koja je pak povezana s aktivacijom desnog prednjeg dijela korteksa i s emocijom obrane, koja je povezana s aktivacijom lijevog prednjeg dijela korteksa (vidi 5. pogl.). Prema tome, status ili naklonost u ovom sluaju odnose se na suradnju i prihvaanje drugih ljudi. Mo i agresija tiu se upravljanja drugima, neovisno o njihovoj elji. Tada se javljaju emocije koje mijenjaju poloaj osobe u inter personalnoj geografiji. Dok dajemo ili primamo naklonost, ljubav i podrku, javlja se srea. Malo mijenjajui Kemperovu shemu, mogli bismo rei da se mo ob rane pojavljuje preko emocija ljutnje i prezira, dok se uz prijetnju neijom moi javljaju emocije straha i tjeskobe. Teorija evolucije ranije je bila vrlo stroga kad je rije o sukobu. Budui da se geni natjeu jedan s drugime, to je lako pretvoreno u temeljno zanimanje za natjecanje meu ivotinjama i potaknulo je istraivanja prevare, manipu- lacije, utrke u naoruanju itd. (Krebs i Dawkins, 1984). Suvremene

276

Razumijevanje emocija

teorije su- radnje takoer su nastale unutar tog okvira (Axelrod, 1984). Unato sukobima, primati su, poput kukaca koji ive u zajednici, stvorili nain ivota gdje suradnja i meuzavisnost imaju prednosti u stvaranju gena pojedinaca i njihovih bliskih srodnika. Razliite vrste primata razvile su razliite naine suradnje. Sada moramo objasniti kako naini postupanja pot- pomau reprodukciju gena i to pojedince potie na djelovanje. To je podruje motiva i emocija. Kao to je reeno u 3. poglavlju, prijelomni evolucijski pomak ljudskoga roda bio je kada su mukarci poeli osiguravati specifian oblik roditeljstva i ekonomsku brigu nunu za podizanje djece (Lovejoy, 1981). Razumno je pretpostaviti da su taj pomak pratile emocije naklonosti i topline, to je u skladu s MacDonaldovim (1992) miljenjem. Pomak je pratila i tendencija stvaranja dugotrajnih seksualnih veza samo s jednom osobom. Covjekovo djetinjstvo toliko je dugo i zahtjevno da iscrpljuje snagu samo jednog skrbnika. Ljudska obitelj - ena, njezino dijete i muki partner povezana je emocijama naklonosti, kao i specifinim vrstama ljubavi i u zajamne predanosti koja iz tih ljubavi proizlazi. Funkcija ljubavi jest osigurati speci- fian obris skripta za bliske odnose: privrenost za ovisnost, skrbnu ljubav za brigu o djeci, seksualnu ljubav za erotske aktivnosti. U usporedbi s emocijama privrenosti, emocija skrbne ljubavi prilino je neistraena. U 5. poglavlju opisali smo neke od procesa skrbne ljubavi. Iz is- traivanja koje su proveli Quinton, Rutter i Liddle (1984) jasno je da us- pjenost skrbi kod ljudi ovisi o tome jesu li imali dobre odn ose privrenosti, bilo u djetinjstvu ili kasnije. Moe se pretpostaviti da se kod Ijudi ljubav meu odraslim seksualnim partnerima takoer temelji na privrenosti. Rano iskustvo je osnovni model ne samo za jednu, ve za dvije uloge - ulogu volje- noga i onoga koji je sposoban voljeti (Shaver, Hazan i Bradshaw, 1988). U zapadnom nainu miljenja uobiajeno je shvaanje da je linost sa - stavljena od dijelova. Tako je Platon tvrdio da osoba nalikuje koijau trijum- falnih kola (razum) koji vozi dva konja jednog istokrvnog, a drugog mjeanca Fedar (Phaedrus). Freud je drao da se ivot vrti oko dva sredita: seksualnosti i smrti, koja po njegovu miljenju predstavljaju ovjekove stvara - lake i unitavajue tendencije. Vizije poput Platonovih i Freudovih imale su dramatian utjecaj. Moda bismo ninogo jednostavnije mogli rei da emocije Ijubavi, naklonosti i sree kreativno pribliavaju ljude u suradnji. Emocije ljutnje, straha i prezira dovode ljude u sukob. Prema tome, te dvije skupine emocija stvaraju dva osnovna naina socijalne interakcije, i na njima teme- ljimo ovo poglavlje.

Intimnost i suradnja
Mnogi dre da su ovjekovi osjeaji ljubavi i voljenosti ono to daje glavni smisao ivotu, i oni se esto slave u knjievnosti. Evo, primjerice, to kae Lau ra Esquivel u romanu Kao voda za okoladu: Moja je baka imala vrlo zanimljivu teoriju; tvrdila je da se svatko od nas raa s kutijom ibica u sebi koje ne moe sve sam zapaliti...kisik e doi od daha osobe koju volimo; svijea moe biti bilo koja hrana, glazba, cjelov, rije ili zvuk i oni mogu potaknuti eksploziju koja e upaliti jednu ibicu. Na trenutak smo zaslijepljeni jakom emocijom. U nama buja ugodna toplina... Da bi mogao ivjeti, svaki ovjek mora za sebe otkriti to e pokrenuti takve eksplozije, jer je gorenjejedne od ibica ono to hrani duu. (Esquivel, 1992,6. poglavlje). Veini ljudi iz zapadnih drutava ljubav je najvanija stvar u ivotu. Freed - man (1978) je

Pristupi shvaanju emocija

277

pomou ankete objavljene u jednom asopisu prikupio odgo - vore 100.000 Amerikanaca, i utvrdio da je ljubav u braku, a ne bogatstvo, mo, mladost ili zdravlje, ono to su ispitanici izjednaili sa sreom.

Pravila spolne Ijubavi

Sve vie panje poklanja se pretpostavci da obrasci privrenosti nastali u vrlo ranom djetinjstvu ine ablonu za ljubavne veze u odrasloj dobi. Pri- sjetite se obrazaca privrenosti o kojima je bilo rijei u 3. poglavlju i pogle- dajte tablicu 3.3, gdje je nabrojeno 16 takvih obrazaca. A sada zamislite da to nisu opisi obrazaca interakcija izmeu majke i malog djeteta, ve izmeu dvoje odraslih ljubavnika. Poklapaju li se ti obrasci? Smiju li se i komuniciraju li glasom ljubavnici drukije, prate li jedan drugoga, zure li jedan u drugoga, jesu li uznemireni prilikom razdvajanja? Ako je odgovor potvrdan, potvruje li to prvotnu Darvvinovu pretpostavku da su obrasci ljubavnih odnosa odraslih ljudi odraz onih u ranom djetinjstvu? Razumno je pretpostaviti da ovjek koji postane objekt erotine ljubavi ima neke karakteristike koje su steene tijekom razvoja privrenosti u ranom djetinjstvu (Hazan i Shaver, 1987). Ljudska bia imaju repertoar postupaka karakteristian za ljudsku vrstu, kao to su milovanje i s njim povezane emo- cije te izraze kao to su osjeaj radosti i smijeak, a koji se temelje na ranim odnosima sa skrbnicima. Kao to smo pokazali u 7. poglavlju, emocionalni ton odnosa odreuje to e se dogaati izmeu bebe i skrbnika o kojem ovisi bebina udobnost, sigurnost i emocionalni razvoj. Darwin (1872) je pretpostavio da se obrazac dranja malog djeteta u odr asloj dobi pojavljuje u obliku milovanja. Toj zamisli Freud je dodao ro- mantinu notu da je ljubav odraslih, zapravo, povratak u raj gdje se blaeno spajamo s prvotnom ljubavi, sa svojom majkom. Odrasloj ljubavi dalje pomae razvoj seksualnih poriva u adolescenciji. Pravilo razvoja jest da nove funkcije (poput seksualnosti u odrasloj dobi) ne nastaju ni iz ega. One su razrada ranije steenih funkcija, koje pak proizlaze iz univerzalnih ponaajnih obrazaca. U mnogim drutvima zaljubljenost se slavi u knjievnosti kao jedno od najdubljih doivljaja, no ona je rijetko bez tekoa i to vjerojatno vrijedi za sve emocije. Emocija je reakcija na problem. Ona daje prednost jednom ili se radi o vie ciljeva povezanih s problemom i na njih usmjerava panju. Zbog toga Dyer (1987, str. 337) emocije naziva lokalno racionalnim procjenama koje se esto donose brzo, bez razmatranja svih mogunosti. One pruaju odreen osjeaj nedobrovoljnosti i prostodunosti u kojem uivamo i doivljavamo ga autentinim. Jedna od najveih razlika izmeu ljudi i veine njihovih roaka sisavaca jest da vani ljudi u naem ivotu nisu samo ono to odreuje njihova ivotna uloga - roditelji, djeca, seksualni partneri, ve oni postaju jedinstveni po- jedinci. S obzirom na to na kojem su stupnju razvoja, razvijena je i njihova in- dividualnost. Goodall (1986) je pokazala da e mlada impanza koja u estoj godini izgubi majku venuti od tuge i umrijeti, premda je bila sposobna brinuti se za sebe. U ovom primjeru izgubljen je osobit odnos s pojedincem, a kako je taj pojedinac jedinstven, on je i nezamjenjiv. Ista stvar dogaa se i ljudima. Nai roditelji nisu samo skrbnici, ve nai osobiti majka i otac. Naa djeca nisu samo potomstvo koje treba paziti, ona su jedinstveni pojedinci. Kad je rije o seksualnim partnerima, valja rei da katkada mislimo kako impanze ele samo nekoga ljubaznog s kim e se pariti, no i kod njih postoji enja za nekim posebnim, odreenim pojedincem. Naa ljubav prema jedinstvenim drugima ini nas jedinstveno ranjivima. Z aljubljivanje je trenutano, jer je odreena osoba izabrana za cjeloivotno partnerstvo. Naravno da se ta osoba moe

278

Razumijevanje emocija

razboljeti, umrijeti ili ne biti ba onakva kakvu smo oekivali. Katkada mi sami ili na izabranik, moemo po- misliti da je netko drugi ona jedinstvena osoba koja e nam ivot uiniti vrijednim ivljenja. To pitanje je problem ne samo na Zapadu, ve i u ostalim drutvima, gdje je osobni izbor temelj braka ili slinog odnosa, primjerice u melanezijskom drutvu, gdje se obiteljska loza nastavl ja po majinoj liniji (Macintyre, 1986). Premda je zaljubljivanje poticaj za promjenu, promjene potaknute tom i ostalim emocijama obino zahtijevaju proradu. Na Zapadu je ljubav osnova predanosti i stvaranja obitelji. No, postoje razliite vrste ljubavi: skrbna, strastvena, prijateljska i erotska (Berscheid, 1988). Mnogo se razmilja o pi- tanju kako postii prijelaz od hitnog, pomalo fantastinog, privremenog erot - skog stanja zaljubljenosti u drukije stanje trajne ljubavi i brige za drugoga, i na kraju zadravanja u stanju suradnike naklonosti tijekom veeg dijela i- vota u odrasloj dobi. Jung (1952) je napisao dirljiv lanak o psiholokim posljedicama nestajanja fantazije na kojoj se osniva zaljubljenost i mijenjanja uloga tijekom ivota. Tekoe postoje i u drutvima gdje je osnova za brak roditeljski dogovor (Seth, 1993). Kako to da se u takvim drutvima ljubav tretira kao manje vano pitanje, kad su emocije erotske ljubavi toliko vane da zahtijevaju panju koja moe biti toliko snana da emo z anemariti brigu za obitelj i druge ljude?

Evolucijski pogled na privrenost i spolnost

Nema sumnje da su procesi koji potiu reprodukciju Ijudskog ivota najvaniji koje posjedujemo i, kao to kau Shaver, Hazan i Bradshavv (1988), u to su ukljuena tri naslijeena sustava: privrenost, roditeljska skrb za malo dijete i seksualno povezivanje koje vodi reprodukciji. Svi oni ukljuuju barem dvoje ljudi koji surauju kako bi zajedniki postigli ono to ne mogu sami po - stii. Tako djetetov razvoj obino zahtijeva skrbnika koji slui kao sigurna baza iz koje se vri istraivanje; briga za malu bebu ukljuuje zaokupljenost djetetom, njegovim potrebama i dobrobiti, a u idealnom sluaju i ekonomski doprinos mukarca koji se temelji na odanosti jednoj eni; spolni odnos ukljuuje dva sudionika. Sve to zahtijeva stvaranje trajnih ljubavnih veza. Bowlby kae: Ljubavne veze i subjektivna stanja jakih emocija idu zajedno, kao to zna svaki romanopisac i dramatiar. Veina vrlo jakih ljudskih emocija javljase tijekom stvaranja, odravanja, prekida i obnavljanja ljubavnih veza, koje se zbog toga katkad nazivaju emocionalnim vezama. U terminima subjektivnog iskustva, stvaranje veze opisuje se kao zaljubljivanje, odravanje veze naziva se volje- njem nekoga, a gubitak partnera kao tugovanje (Bowlby, 1979, str. 69.). Privrenost osigurava bihevioralne mehanizme i emocionalni ton povje - renja. Upravo to i mnogo openitiji ton topline ili naklonosti u interakciji, kljuevi su za ulazak u socijalizaciju. Oni zajedno snano utjeu na to kako e dalje tei razvoj. Ako su tijekom djetinjstva privrenost i naklonost ozbiljno ugroeni, ovjek e odrasti na rubu ljudskog postojanja. Drugi sustav instinktivnog povezivanja je skrbljenje. Kad je rije o rodi - teljstvu, to znai da se majka, a poeljno i otac, zaljubljuju u svoje malo dijete. Ta e im ljubav biti podrkom tijekom ivotnih preokreta koji su posljedica podizanje djeteta. Oni e razviti ono to Winnicott (1958) naziva primarnom majinskom zaokupljenou, i to e im stanje omoguiti da razviju odanost potrebnu za djetetov napredak. Klaus i Kennell (1976) opisuju proces tije- kom kojeg majka postaje vezana za svoje dijete putem tjelesnog dodira u prvim danima nakon poroda. Oni takav tjelesni dodir preporuuju kao dio najranije brige za malo dijete. Rad Klausa i Kennella izazvao je velike promjene u organizaciji bolnike majinske skrbi, premda njihovi nalazi o po - voljnim uincima ranog

Pristupi shvaanju emocija

279

povezivanja s majkom na djetetovo zdravlje i razvoj nisu uvijek potvreni u kasnijim istraiv anjima (Svejda, Campos i Emde. 1980, Svejda, Pannabecker i Emde, 1982). Isto tako, prenaglaen je njihov model ranog kritinog razdoblja povezivanja: roditelji koji bilo iz kojeg razloga ne mogu biti u bliskom dodiru sa svojim bebama tijekom prvih dana nji hova ivota, kasnije postaju posve dobri roditelji koji vole svoju djecu i nji- hove bebe jednako dobro napreduju. Stovie, usvojitelji koji nisu imali rani dodir s djetetom, jednako su tako dobri i brini roditelji kao i bioloki roditelji (Tizard i Hodges, 1978). Rani dodir moe pomoi: ne samo majke, ve i oevi postaju vezani za malu djecu. Oevi koji su prisustvovali roenju djece (Peterson, Mehl i Lei- derman, 1979) ve su zarana jako privreni svojoj djeci. Tjelesni dodir, smijeak, veliko elo, velike oi i djetetovo okruglo lice lako izazvaju poglede i uzdahe od odraslih te olakavaju razvoj odnosa ljubavi s malim djetetom. No, povezivanje s djetetom ukljuuje vrlo irok raspon mehanizama, a ne samo rane senzorne i bioloke znakove (Corter i Fleming, 1990, 1995). U 7. poglavlju iznijeli smo dokaze da majina pristupanost ovisi o tome koliku je privrenost ona sama osjeala u svome djetinjstvu. Sjetite se i is - traivanja koje su proveli Quinton, Rutter i Liddle (1984), o kojem je bilo rijei u 8. poglavlju, kada je skupina djevojica koje su odrastale u djejem domu praena do odrasle dobi. One koje su odrastale u instituciji i ostvarile odnos s nepodravajuim mukarcima, postajale su loe majke, dok su one koje su se zbliile s podravajuim mukarcima, postajale jednako dobre majke kao i one koje nisu rasle u domu. Osjeaj da nas netko voli i da se brine za nas moe biti vaan za obavljanje roditeljske uloge, premda nedostatak ra- nih iskustava moe biti i kasnije nadoknaen.

Izbor partnera
U veini drutava, genetski govorei, ene biraju mukarce na temelju predvianja o tome koliko e se oni ukljuiti u roditeljstvo, a ne (kao kod ne - kih drugih vrsta ivih bia) prema pokazateljima naslijeene sranosti kao to su veliina i jaina. Logika po kojoj su mukarci pouzdano monogamni je ono to je Maynard-Smith (1984) dokazao da je evolucijski stabilna strategija, tj. ona koja dobro prolazi u populaciji gdje veina drugih radi to isto. Meutim ona istodobno doputa manjini da se samo pretvara kako je pouzdana, pokuavajui unaprijediti svoje gene s mnogim enama, a da ni jednoj od njih ne pomae podizati dijete. Budui da ene najvie ulau u podizanje djece, genetski vid mukog zani - manja pri odabiru partnera temelji se na pokazateljima eninih sposobnosti da podie djecu. Prema tome, enska privlanost, kao to mnogi istiu, ukljuuje vidljive pokazatelje mladosti i zdravlja. I kakve li ironije da ono to se doivljava najerotskijim i ono to najjasnije reklamira seksualnost ena, nisu spolni organi (kao kod impanzi), ve grudi - organi ija je primarna funkcija dojenje djeteta. Covjek je jedini sisavac iji su organi za sisanje tako jako izraeni, i nije sluajno da su grudi kao poticaji seksualnog zanimanja kod odraslih mukarca isti oni objekti koji su im silno vani u djetinjstvu. Shaver, Hazan i Bradshavv (1988) opirno raspravljaju o onome to su ve spominjali mnogi autori od Darwina i Bowlbyja naovamo, a to je da zaljublji- vanje nije samo paralela stvaranju veza privrenosti u djetinjstvu, ve je psi- holoki izgraeno na istom temelju. I skrb za osobu koju volimo temelji se na obrascima skrbi koju smo i sami dobivali. Prema tome, zaljubljivanje nije samo zavrni in izbora partnera, ve ono stvara obrasce meusobne podrke. Za dvoje odraslih ljudi jako je vano da se brinu jedan o drugome, kao i o djeci. Shaver, Hazan i Bradshaw

280

Razumijevanje emocija pretpostavljaju da je u braku upravo taj ele- ment najosjetljiviji - kad partner vie ne osjea da onaj drugi brine o njemu. Hazan i Shaver (1987) kau da se u seksualnosti odraslih ponavljaju obrasci privrenosti iz ranog djetinjstva. Moda meu ljudima postoji ele - ment ponavljanja i nade da emo moi ponovo ostvariti bliskost naeg prvog odnosa s nekim tko nam se ini poznatim - kao da ga oduvijek poznajemo. S druge strane, tabui protiv incesta i drutveni procesi egzogamije koji potiu spajanje odraslih koji nisu u rodbinskim vezama, zajedniki su svim ljudima. Cini se da taj mehanizam ukljuuje seksualnu neprivlanost lanova ue obitelji: djeca odrasla u kibucima ne ulaze u seksualne odnose s onima koji su odrastali u istom kibucu. Prema Batesonovim (1983) rijeima, to moe biti najvie to moemo rei o karakteristikama ljudi u koje se zaljubljujemo: za partnera nastojimo izabrati nekoga tko je slian ljudima koje poznajemo, ah ne pretjerano slian!

Ljutnja, strah, prezir: emocije natjecanja

U literaturi se slave i emocije koje stoje u podlozi sukoba: ...Doao sam k sebi kao da sam prebolio teku bolest. U mojim doivljajima bilo je neto udno, neto neopisivo novo i, zbog te novine, nevjerojatno slatko. Tjelesno sam se osjeao mlaim, lakim, sretnijim; iznutra sam bio svjestan opojne bezbrinosti-.rastapanja okova obveza, nepoznatu, ali ne i nedunu slobodu due... ...Taj poznanik koga sam dozvao iz svoje vlastite due i poslao da uiva, bio je priroeno zlo i pokvareno bie, svaki njegov in i misao bili su usmjereni na njega samoga, ivotinjskom poudom pio je uitak muenja drugoga; bio je bezduan poput kamena ovjeka (str. 83, 86). Ovo su izvaci iz knjige Roberta Louisa Stevensona (1886) Dr. Jekvll i go- spodin Hyde, gdje se opisuju prvi doivljaji gospodina Hydea. Prema ovoj prii, obini ljudi su mjeavina dobra i zla. Dr. Jekyll je otkrio napitak za od - vajanje zlog dijela; zlo se sastoji u oslobaanju od okova drutvenih obveza" i, kao to moemo zamisliti, nije prolo dugo prije nego to je to utjelovljenje asocijalne individualnosti poinilo okrutno ubojstvo.

Agresija
Agresija je pojam koji oznaava emocije i ponaanje u sukobu. U povijesti zapadnog naina miljenja ljutnja, agresija i osveta smatrali su se velikim grekama ljudskog karaktera. Stoici su smatrali da je od svih emocija u sebi najvanije svladati ljutnju. Kasnije, prvi psihoanalitiari i dananji etolozi raspravljali su o nastanku ljudske agresije i pitali se to se moe s njom uiniti. Ne morate biti znanstvenik drutvenog usmjerenja da biste razmiljali o ra - zornim mogunostima koje naa vrsta ima za unitavanje svojih pripadnika u politikim represijama, etnikom neprijateljstvu i ratu. U suvremenim oblicima takvog razmiljanja postojala su gledita nalik Lo renzovima da je agresija uroeni nagon poput gladi i da je ljudska kultura u opasnosti:

Pristupi shvaanju emocija agresija prijeti da e izmaknuti kontroli jer tehnologija i birokra- cija ne doputaju ljudima da primijete geste podinjavanja i da reagiraju na

281

f/u'at/ni /)f<>q/'ujfr/xr: /fion/iac/ (bi^enz

Konrad Lorenz bio je istaknut lik u suvremenoj etologiji. Roen je u Beu 1903., a umro je 1989. godine. Cijeloga ivota imao je menaeriju ivotinja i poznat je po guski koja ga je posvuda pratila. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljea nije bio zaposlen i otac ga je uzdravao sve dok 1927. godine nije oenio lijenicu Gretu Gebhardt, a onda ga je ona uzdravala! Konano se zaposlio kao profesor, ali je taj posao oba- vljao samo godinu dana kada je izbio rat i kada je bio regrutiran u vojsku kao lijenik. etiri godine bio je u ratnom zarobljenitvu u Rusiji, gdje je preiv- ljavao jedui kukce i pauke. Nakon rata opet je bio bez posla. Godine 1955. orga- nizacija Plank omoguila mu je os- nivanje instituta u Seewiesenu u Bavar- skoj, a 1973. godine dobio je Nobelovu nagradu, zajedno s Nikom Tinbergenom i Karlom von Frischom. je okantan lanak u kome je pred- lagao da ljude koji su pretjerano pri- pitomljeni treba ukloniti radi javnog zdravlja. Ostatak ivota alio je zbog tog stranog zastranjenja. Meutim njegova teorija da je agresija jaki nagon, koji nalikuje konju... koji mora svaki dan vjebati kako bi ukrotio svoju obilnu energiju (Lorenz, 1967, str.77) uinila ga je neprijateljem onih koji su takve ar- gumente drali opravdanjem za ovjekov militarizam. Premda nitko ne moe opravdati Lorenzovu vezu s nacizmom, valja rei da su nakon rata mnogi njegovi prijatelji vjerovali da je njegovo uklju- enje u taj pokret vie bilo rezultat loe procjene nego odanosti. Meu te pri- jatelje ubraja se i Tinbergen, koga su na- cisti poslali u koncentracijski logor jer se bunio protiv otputanja tri sveuilina profesora Zidova sa Sveuilita u Lei- denu, gdje je radio. (Biografski podaci preuzeti od Batesona, 1990)

Kad je na vlast doao Hitler, Lorenz je pristupio nacistima. Godine 1940. na- pisao njih. Drugo dobro poznato gledite bilo je Arreyevo (1966). On je iznio zamisao o teritorijalnom imperativu: tj. da su Ijudi programiraniza agresiju prilikom obrane teritorija koji se kreu od sjedalice u autobusu do nacije. Smisao takvog stava bio je da se ispod uljuene odjee skriva ubojiti majmun koji moe nekontrolirano iskoiti i biti bezrazlono nasilan. Jasno je da su Lorenz i Ardrey generalizirali bez dokaza. Osporavatelji nji- hovih zamisli tvrdili su da se zagovaranjem instinktivnog repertoara agresiv- nih postupaka opravdava Ijudsko nasilje (Foy, 1991). Meutim i suprotno sta - jalite da je nasilje potpuno kulturalno uvjetovano ima svoje slabosti; ono ukljuuje neutemeljeni optimizam u odnosu na ljudsku prilagodljivost i usavrivost. Agresija je dio ljudskog ponaanja koliko i, primjerice, tranje. Vana pitanja jesu kako je ona ugraena u ljudsko drutvo te zato je neki izbjegavaju, a drugi slave? Kako moemo izbjei isprike za ljudsko nasilje? Kako sudari kultura mogu biti manje razorni?

282

Razumijevanje emocija

Ljutnja i podreivanje unutar drutvenih grupa: status i potovanje

Kod sisavaca koji ive u zajednici i kod ptica, hijerarhija dominacije je uo - biajena pojava (Eibl-Eibesfeldt, 1970). Takve hijerarhije detaljno su opisane kad je rije o primatima, ukljuujui majmune ( i Seyfarth, 1990, De Waal, 1982; Goodall, 1986). Takve se hijerarhije emocionalno pregovaraju pokazivanjem ljutnje : komplementarnim pokazivanjem pokornosti ili stvarnim borbama koje imaju pobjednika i gubitnika. Osvojen ili zadran poloaj u hijerarhiji traje neko vrijeme. Savezi s roacima i drugima koji nastaju i odravaju se uzajamnim njegovanjem, takoer traju neko vrijeme, a tijekom nesuglasica saveznik moe intervenirati u korist drugoga. Dri se da visoki poloaj u hijerarhii: mnogih vrsta primata osigurava pojedincu bolji pristup hrani i seksualnim partnerima (Mason i Mendoza, 1993). U ljudskom je rodu visok poloa; mukaraca i pristup razliitim mogunost ima seksualno privlaan. Meha- nizmi na kojima se temelji dominacija, a koji su karakteristini za pojedin. vrste, vjerojatno su sjeme individualnosti koja je postala tako izraenom u za padnom drutvu. Ne samo da primati znaju svoje mjesto na drutvenoj ljestvici i da znaju tk; su im roaci i saveznici, ve i Seyfarth opisuju kako e majmun po - bijeen u tunjavi vrlo vjerojatno postati agresivan i prema roaku ivotinje s kojom se tukao. Takvi nalazi pokazuju da primati gledaju na pripadnike soci- jalne grupe kao na pojedince. Pomirenje je jednako vano kao i agresija. Majmuni nisu uvijek supami Umjesto toga, nakon borbe ili natezanja gotovo uvijek slijedi pomirenje. Kc d patuljastih impanzi, u 61% sluajeva pomirenje zapoinje prvotni agresor, a kod obinih impanzi to se zbiva u 44% sluajeva (Visalberghi i Sonetti, 1994) . ak i moni mujaci visoko na drutvenoj ljestvici trebaju saveznike. Poraziti nekoga u borbi i zadrati poloaj znai imati dugotrajnog protivnika, koji moe pribaviti podrku s druge strane i postati prijetnja. Prema tome, postoji tipian slijed agresije od: a) faze agresivnosti, b) ponovne prilagodbe ili priznavanja dominirajueg poloaja ili rjeenja nekog drugog pitanja i c ) pomirenja na temelju nove prilagodbe. Visalberghi i Sonetti kau da bi, bez obzira je li rije o vrsti ili o pojedincu, agresija bila pogubna kada ne bi po - stojali mehanizmi za uspostavu pozitivnih interakcija (str. 66).

Mehanizmi nastanka Ijutnje Ljutnja je meu primatima, ukljuujui i ljude, emocija karakteristina za interpersonalni sukob i jo uvijek vrijedi 50 godina stara postavka da frustra - cija izaziva agresiju. Berkowitz, Cochran i Embree (1981) su u svom ispiti- vanju traili od studentica da procijene kvalitetu primjedbi o djelotvornosti nekog posla koju je nainio student s kojim su bile upoznate, a koji je bio ek sperimentatorov suradnik. Sudionice u pokusu sjedile su same u maloj pro- storiji i na uima su imale slualice. Polovici je ruka bila uronjena u vrlo hladnu vodu (6 C), a drugoj polovici u vodu

Pristupi shvaanju emocija

283

sobne temperature (18 C), to je bilo manje bolno. Svaku primjedbu eksperimentatorova pomonika, studen- tice su mogle nagraditi jednim do pet novia i to pritiskom na dugme na grada, mogle su je zanemariti pritiskom na dugme zanemarivanje, a mo - gle su i jednom do pet puta pritisnuti dugme kazna, ime bi proizvele glasan i vrlo odbojan zvuk. Polovici sudionica eksperimenta bilo je reeno da e kazna vjerojatno poboljati postignue eksperimentatorova pomonika. Drugoj polovici bilo je reeno da e to nepovoljno djelovati na njegov uinak. Naravno, primjedbe eksperimentatorova pomonika bile su jednake za sve sudionice eksperimenta - bile su snimljene na audiovrpcu i emitirane putem slualica. Dobiveni rezultati prikazani su na slici 10.1. Openito govorei, su - dionice eksperimenta davale su vie nagrada nego kazni, ali su najvei broj kazni dale sudionice ije su ruke bile uronjene u jako hladnu vodu i kojima je bilo reeno da e kazna nepovoljno djelovati na drugu osobu. Sudionice koje su bile u bolnijim uvjetima, dale su znaajno vie kazni u odnosu na nagrade u usporedbi s onima koje su bile u manje bolnim uvjetima. Openito govorei, Berkowitz (1993) je utvrdio da eksperimentaln o izaz- vana bol (kao u opisanom pokusu) ili tjeranje ljudi da dulje vrijeme dre ruke u vodoravnom poloaju, izaziva ljutnju. Ona ne samo da podsjea na emo - cionalno slina iskustva, ve ljude tjera na traenje smisla takve situacije i na planiranje. Ona potie agresivan poriv za kanjavanjem koji se iskaljuje na bilo kome, neovisno o tome je li netko odgovoran za izazivanje bola ili neugode.ini se da je taj proces mehanizam s osobinama koje Darwin smatra automatskim.

284

Razumijevanje emocija
vi'ij Broj rugraa ] Broj kazni

Slika 10.1 Prosjean broj nagrada i kazni koje su studentice dale drugom studentu za njegove primjedbe. U jako 20.0 neugodnim uvjetima
20

sudionice imale su vrlo o 1

>
o
5

im

0 0 4 3
o

1 0

broj

'o
X ! Tjelesno vrlo neugodno Tjelesno rnanje neugodno

eksperimenta ruke uronjene u hladnu vodu, a u manje neugodnim uvjetima ruke su bile u vodi sobne temperature. Najvei mogui odgovora za svaku sudionicu bio je 50 (Berkowitz i sur.,

Eksperimentalni uvjeti

1981).

Meukulturalne razlike u izlaenju na kraj s Ijutnjom

Najzanimljiviji izazov meukulturalnih istraivanja emocija jest utvrditi kako razliita drutva izlaze na kraj s ljutnjom. U nekim drutvima vlada stav da je ljutnja destruktivna i da je treba izbjegavati. Jedno od takvih drutava je pleme Utku, dio naroda Inuita, koji ive u blizini sjevernog pola. Briggs (1970) je opisala 17 mjeseci koje je u razdoblju od 1963. do 1965. godine proivjela u igluu ili u atoru s obitelji koja ju je posvojila, a sastojala se od branog para i njihove djece. Briggs je ivjela sa skupinom koja se sastojala od 35 ljudi, lanova osam obitelji. Jeli su uglavnom ribu, a lisice koje su lovili zamkama mijenjali su za industrijske proizvode u Gjoa Havenu, trgovakom mjestu udaljenom 280 km. Zimi su ivjeli u selu u igluima, dok su se ljeti obitelji rasprile na razliita mjesta i ivjele pod atorima. Briggs je bila najvie iznenaena time to odrasli pripadnici plemena Utku nisu meusobno pokazivali ljutnju, a u odgoju djece nisu koristili ni ljutnju ni prijetnje. Prema maloj djeci odnosili su se s blagou i nikada ih nisu grdili. Nasuprot tome, lanove plemena Utku plaila je Briggsina sklonost ljutnji. Tijekom njezina boravka na sjeveru, to je ukljuivalo mjesece ivota u male - nom prostoru s drugim ljudima, Briggs je, ma koliko se trudila, esto bila ljuta zbog hladnoe i tjelesnih napora koje je teko podnosila, zbog djece koja su stalno traila da im d svoje zalihe groica i zbog mnogih drugih stvari koje b: svakome smetale. Vrhunac svega bio je tijekom ljeta, pri kraju njezina bo-

Pristupi shvaanju emocija

285

ravka. Izletnici iz kanadskog grada doli su na sjever, posudili su jedan od dva kanua iji su vlasnici bile obitelji iz plemena Utku i zbog nepanje su ga otetili. Reakcija Utkua, kao i u drugim slinim situacijama, bilo je mirno prihvaanje sa smijekom. A tada su izletnici htjeli posuditi drugi kanu! Briggs im se ljutito suprotstavila, u ime obitelji koja ju je posvojila i koja je ivjela izrazito teko, posjedujui vrlo malo stvari nunih za preivljavanje. Posljedica toga bila je da je pripadnicima plemena Utku nakon toga bilo izu- zetno teko imati posla s Briggs - s osobom koja je u stanju reagirati na tako nestabilan i udan nain. (U sluaju da itatelji pomisle kako je Briggs oso - bito sklona ljutnji, moramo rei da ju jedan od nas, tj. K.O., upoznao i daje prema europsko -amerikim standardima ona vrlo armantna i ljubazna osoba.) Nasuprot tome Chagnon (1968) je tijekom tri posjeta, od 1964. do 1968. godine, 19 mjeseci ivio sa skupinom Yanomam, koji ive u praumama june Venezuele i sjevernog Brazila, a bave se lovom i uzgojem povra. Yanomam pleme4ima otprilike 10 000 pripadnika. Oni sebe smatraju srditim ljudima. Stalno su u ratnom stanju ili saveznitvu sa susjednim Yanomam selima. Agresija pojedinaca je uobiajena pojava, kao i kolektivna agresija kada sku - pine mukaraca odlaze u pohode u druga sela s namjerom da svaki put ubiju barem jednog mukarca i da, ako je ikako mogue, otmu ene. Chagnon je zabiljeio da je tijekom njegova terenskog istraivanja jedno od sela gdje je ivio bilo napadnuto otprilike 25 puta (str. 2). Prema njegovoj procjeni, 54% smrti odraslih ljudi uzrokovano je malarijom i drugim zaraznim bole- stima...dok je 24% odraslih mukaraca poginulo u borbi (str. 20). Djeake i djevojice odgajaju da u meusobnim interakcijama budu strastveni i da se tijekom svaa tuku tapovima. Eibl-Eibesfeldt (1979, str. 157) opisuje kako je snimio dogaaj kada malu Yanomam djevojicu ue kako da udari i ugrize svoga brata radi osvete zbog neeg loeg to joj je on uinio. Chagnon opisuje kako mu je tijekom boravka s Yanomamima bilo jako teko provoditi terensko istraivanje jer je morao pronalaziti estoke naine izlaenja na kraj s ljutitim prijetnjama poput: Ne okrei kameru prema meni ili u te udariti (str. 8). S vremenom je postajao sve vjetiji u lju- titom uzvraanju na takve pristupe i u osveivanju nakon to bi mu ukrali zalihe. Yanomami ive u kolibama i svaka obitelj ima svoju kolibu. Primjerice, u kolibi iji je vlasnik Kaobaw, seoski poglavica koji je bio jedan od najvanijih Chagnonovih informatora, ivio je on, njegove dvije ene i djeca te njegov brat koji mu je pomogao izgraditi k olibu i koji je s Kaobawom dijelio njegovu mlau enu. Skupina koliba ini selo. Najmanje selo ima otprilike 40 stanov - nika, a prema Chagnonovoj procjeni selo mora biti dovoljno veliko da se u njemu moe skupiti 15 odraslih mukaraca koji mogu ii u jahake pohode. Najvea sela imaju otprilike 250 stanovnika i kako su u tako velikom naselju razmirice postale vrlo este, selo se podijelilo na dva dijela i polovica stanov nika otila je na drugo mjesto kako bi stvorila novo selo. Premda samo

286

Razumijevanje emocija

Slika 10.2 Preljub je naveo dva mukarca iz plemena Yanomam na tunjavu tapo - vima. Drugi mukarci sa zanimanjem promatraju borbu. mukarci sudjeluju u jahakim pohodima i u organiziranim tunjavama, ljut- nja i tue vrlo su este i meu enama. Medu Yanomamnima postoje razliite vrste dvoboja. Najmanje razoran oblik ukljuuje udaranje u prsa kada jedan mukarac mirno stoji dok ga nje - gov protivnik svom snagom akom udara u lijevi prsni mii (str. 114), izazi- vajui veliku masnicu, nakon ega udareni pone posrtati i jo nekoliko dana potom kalje krv. Nakon jednog ili nekoliko udaraca, uloge se izmjenjuju i onaj koji je prvi udarao dobiva onoliko udaraca koliko ih je i sam zadao. U kolektivnom obliku takve borbe, primjerice medu lanovima dva saveznik.. sela tijekom zabave, iz svake skupine istupaju najbolji, svaki od njih veoma uzbuen jer se borba ne odvija onako kako su eljeli i zbog prilike da poveaju svoj ugled krvolonosti. Sljedea uobiajena borba je tapovima dugakim 2.5 do 3 metra, gotovc dvostruko veim od biljarskog tapa, kada protivnici jedan drugoga udaraju po glavi debljim krajem tapa. Chagnon opisuje borbe sa tapovima meu po - jedincima koje poinju u selu, primjerice zbog toga jer je ena uhvaena u preljubu. im pone tei krv, tua se esto proiri na sve muke stanovnike sela koji uzimaju svoje tapove i pridruuju se jednoj od strana u tunjav'. Gornji dio glave veine mukar aca pokriven je dugakim runim oiljcima kojima se jako ponose (str. 119). Pripadnici plemena Utku i Yanomam izvorno su amerika drutva, genet - ski povezana, ali to je s trenutano prevladavajuom kulturom u obje Amerike, koja uglavnom potjee od europ skih kolonista, i s Afrikancima ko: su bili prisiljeni doi onamo? U industrijski razvijenim Sjedinjenim Ame- rikim Dravama svi smo svjedoci ljutnje koja vodi nasilju. Uestalost tekog nasilja u SAD -u razmjerno je velika. Hammond i Yung (1993) nainili su pre- gled suvremenih epidemiolokih nalaza o nasilju meu mladima. Jedno is- traivanje provedeno u SAD-u pokazalo je da je 50% mladia adolescentne dobi i 5% djevojica bilo ukljueno barem u jednu tunjavu u proteklih godinu dana, dok je 23% djeaka izjavilo da u kolu nosi no, a 3% da nosi pitolj. U drugom istraivanju pokazalo se da je 20% amerikih srednjo - kolaca u proteklih 30 dana nosilo oruje, dok je etvrtina

Pristupi shvaanju emocija

287

medu njima (dakle 5% od ukupnog broja) priznala da je to oruje bio pitolj. Mladi ljudi esto su ozlijeeni u razbojnikim napadima: otprilike 8% amerikih mladia u dobi izmeu 12 i 19 godina bilo je ukljueno u zloine s nasiljem. Richters i Marti - nez (1993) razgovarali su sa kolskom djecom i njihovim roditeljima u jednoj od manje nasilnikih etvrti Washingtona, D.C., grada s najveom stopom ubojstava u SAD-u (703 ubojstva tijekom 1990. godine). Utvrdili su da je 9% djece od 6 i 7 godina bilo svjedocima pucnjave, 13% je bilo nazono ubodu noem, 16% je vidjelo mrtvaca na ulici, a 25% je prisustvovalo razbojnikim napadima. Emocionalne posljedice takvih dogaaja na djecu i ivljenja u bli- zini nasilja ukljuuju osjeaj straha, nametajue misli i druge znakove stresa i traume. Takvi su znakovi izraeniji kod djece koja su bila osobno nazona na- silju, u usporedbi s ostalima (Martinez i Richters, 1993).

Meuzavisnost i individualnost
Premda se obrasci Ijutnje i nedostatka ljutnje jako razlikuju od drutva do drutva, mogue je prepoznati nekoliko obrazaca koji se ponavljaju. Jedan se javlja u drutvima gdje ljudi ive vrlo blizu jedan drugome u meusobnoj zavisnosti. U takvim drutvima ivot je esto veoma teak i, da bi preivjeli, ljudi ovise jedan o drugome. Unutar nekih od tih drutava ljutnja i agresija se rijetko javljaju. Tako ive pripadnici plemena Utku (Briggs, 1970), stanovnici Ifaluka (Lutz, 1988) i jedno od posljednjih izoliranih drutava koje su ot - krili zapadnjaci - skupina Aborigina na Filipinima (Nance, 1975) koji su svoj prvi dodir s vanjskim svijetom doivjeli tek prije 30 godina. Jo uvijek nedostaju istraivanja o tome kako se u takvim drutvima ponaaju mala djeca kad su frustrirana, no jedno od moguih objanjenja i - njenice da je ljutnja kod njih rijetka pojava jest da pojava ljutnje ovisi o tu- maenju dogaaja. Markus i Kitayama (1991) kau da u meuzavisnim drut- vima preivljavanje ovisi o tome da se lanovi drutva oslanjaju jedan na drugoga, a ljudi sebe doivljavaju putem bliske meuzavisnosti, tj. prije kao mi -ja nego kao ja. U skladu s time, ljud i sebe ne doivljavaju odvojenima od ostalih, pa nemaju osjeaj da su izigrani ili iznevjereni od drugih. Kada bi se pojavila interpersonalna ljutnja, ona bi pokazivala kidanje meuzavisnih veza meu ljudima, to bi bio znak raspada grupe. To bi bilo isto kao kad bi se netko okrenuo protiv sebe u individualiziranom drutvu, tj. kad bi ozlijedio samoga sebe ili poinio samoubojstvo. Povremeno se i to dogaa, no takvi se lanovi grupe smatraju bolesnima. (Nalaze o potpuno nenasilnim drutvima valja oprezno tumaiti: izvjetaji o drutvima gdje uope nema ljutnje, obino se odriose na male skupine ljudi tijekom kratkih vremenskih razdoblja.) Nasuprot tome, u individualiziranim drutvima ljutnja moe preuzeti vodeu ulogu upravo zbog toga to se pojedinac mora izboriti za sebe. Jedan obrazac ponaanja, koji se ponavlja tijekom povijesti i u razliitim kulturama, ukljuuje dominaciju mukaraca, temelji se na agresiji, moi i osveti. Takav obrazac postupanja je uobiajen i esto slavljen: vidimo ga u Homerovoj Ili- jadi, kod Eshila i klasinih grkih dramatiara u ciklusima o obiteljskoj osveti, u sagama o Vikinzima (Miller, 1994), u srednjovjekovnim priama o zlim vitezovima, u antropolokim izvjetajima o predindustrijskim ratnikim skupinama kao to su Yanomami t e u povijesti industrijaliziranog ratovanja 20. stoljea. Bez obzira na to jesu li odjeveni u epsku tradiciju ili u priu o ka - valjerstvu i hrabrosti, elementi su iznenaujue slini: muki protivnici spek - takularno se bore jedan protiv drugoga, to izaziva veliko zanimanje i uzbuenje. Borbe se odvijaju u grupama, ali i meu pojedicima. Kampanje se opravdavaju osvetom zbog zla nanesenog drugome. Promjenljiva saveznitva temelje se na ekonomskoj nudi ili na vojnikoj slabosti. Neki pojedinci postaju hero ji, odreeni svojim junakim djelima. Mogunosti koje stjeu pri - kazuju se u tajnosti (Veblen, 1899), a drugi im se vie dive nego to im zavide.

288

Razumijevanje emocija

I, naravno, postoje kulture koje posjeduju obje opisane karakteristike: mirne interakcije, bez ljutnje unutar vlastite kulture, i ratniku agresiju prema pripadnicima drugih kultura. Uloga ljutnje u agresivnim drutvima jest da ljudima omogui izvravanje djela za koja, inae, ne bi bili sposobni. I svaki put iznova, prepriavanjem agresivnih junakih djela nasto jimo objasniti kako ovjek postaje ljutit, i po- kazati kako ta ljutnja raa hrabrost i opravdava ubojstvo to slijedi. Tako, primjerice, u starogrkoj Ilijadi Ahilej stupa u rat s Trojom nakon svog dugo- trajnog puta, s osvetnikim bijesom to je njegov najbolji prijatelj Petroklo ubijen (Homer, oko 850. pr.Kr.). Erec, u Chrtien de Troyesovoj srednjo- vjekovnoj prii o Erecu i Enidi (Chrtien de Troyes, 1180) izlazi iz kue traei kavgu, jer ga je vlastita ena osramotila rekavi kako ljudi misle da je pos tao mekan i da se posvetio Ijubavnim uicima. I Chagnon (1968) u svom izvjetaju o plemenu Yanomam, opisuje mukarca imenom Damowa, koji voli zavoditi tue ene. On je bio poglavica i najsraniji mukarac sela Monou-teri. On i njegovi ljudi ljutito kreu u napad na selo Patanowa-teri, jer su muki stanovnici toga sela oslobodili pet od sedam ena koje su Damowaovi jahai oteli. U neizbjeivu uzvratnom napadu, Damowaa su napali iz zasjede, dok je bio u vrtu s dvjema od svojih ena i s djetetom, i ubili ga strijelom. Nakon toga se njegov brat udruio sa saveznicima i organizirao neizbjeiv povratni napad. Borbe pokretane ljutnjom, u ljudskom rodu i nekim drugim vrstama sisa- vaca, djelomino slue i kao poluga moi pojedinaca da upravljaju dostupnim snagama, ukljuujui i pristup enama koje su u agresivnim drutvima obino nieg ranga od mukaraca. Ljutnja suzbija strah i smanjuje brigu za druge ljude. Ali i ovdje, kao i u ljubavi, postoje proturjenosti i kad bi netko iz nena - silnog drutva itao nasilniku povijest Europe i Amerike, bio bi zapanjen i nita ne bi razumio. Osveta je esti pratilac ljutnje. No, s praktine strane gledajui, to djeluje zbunjujue. Kao to kae Frijda (1994), osveta ne moe popraviti uinjeno zlo, esto teti pojedincu koji se osveuje i neumjerena je jer esto nadilazi prvotnu uvredu. ini se kako je objanjenje onoga to se zbiva to da je osve- toljubivost izrazito socijalna emocija: ona uspostavlja ravnoteu moi i prijet - nja njome moe zastraiti. Axelrod (1984) je pokazao da je vraanje milo za drago vrlo uspjena drutvena strategija (nije sigurno da u nekim konfliktnim situacijama postoji bolja) i vjerojatno se tako i razvila. Stovie, ako je netko ponien, tada osvetiti se znai barem da onaj drugi nee uivati plodove svoga ina, a ako se osveta ini pretjeranom ili ako zahtijeva viemjeseno ili viego dinjeplaniranje, to je modazato to je drutvena nejednakost tako oita. Is - todobno, ciklusi osvete u nmogim drutvima smatraju se vrlo razornima za drutveni poredak. Biblijsko pravilo oko za oko nije izraz okrutnosti, ve njezino ograniavanje. Svjetski poznati pisci kazalinih djela, ukljuujui So- fokla i Shakespearea, uvijek su se iznova vraali obrascima osvete i mo - gunostima da se oni zamijene drutvenim procesima. Miroljubiv ivot u za- padnim drutvima ukljuivao je kontrolu razmirica, gdje su ciklusi osvete i protuosvete, trijumfa i sramoenja stalno eskalirali. Umjesto toga, odgovor- nost za popravljanje nanesenog zla preputen je neosobnim institucijama , tj. policiji i sudovima.

Ljutnja i agresija u prilagodbi na odnos

U modernim zapadnim drutvima uglavnom je postignuto stanje javnog i interpersonalnog mira. U tim drutvima ljutnja openito slui za prilagodbu na odnos bez tjelesnog nasilja. U najpoznat ijoj studiji interpersonalnih funk- cija ljutnje u zapadnim drutvima (o kojima je bilo rijei u 2. poglavlju), Ave- rill (1982) je podijelio strukturirane dnevnike sluajno izabranim branim pa rovima i studentima samcima (po 80 u svakoj skupini). Njegova pretpostavka bila je da ljutnja ima

Pristupi shvaanju emocija

289

osobinu govora kojim se neto obeava. Biti ljut na ne - koga ukljuuje spremnost da se rasprava dovede do nekog kraja. Nasuprot tome, dodijavanje ne sadri osjeaj predanosti i moe brzo proi. Veina sudionika istraivanja (66%) izvijestila je o pojavi ljutnje jednom ili dva puta tjedno, a 44% o pojavi dodijavanja barem jednom dnevno. Ti su postoci vjerojatno podcijenjeni, jer ljudi obino zaboravljaju razliita zbi- vanja. Dogaaje koji su ljutili sudionike ispitivanja, obino su izazivali drugi ljudi ili institucije, a za ljude koji su izazivali ljutnju smatrali su da su inili neto na to nemaju pravo, odnosno da su uz malo panje to mogli izbjei. Ot - prilike 94% dogaaja koji izazivaju ljutnju opisuju se kao frustrirajui, no to nije jedini uzrok Ijutnje. Od ispitanika koji su spomenuli frustraciju, njih 96% spomenulo je i neispunjenje vanih osobnih oekivanja ili drutveno prih- vaenih naina postupanja, gubitak ponosa, moguu ili stvarnu tetu materi - jalnim vrijednostima ili osobnu ozljedu. Neki Ijudi nisu spomenuli frustraciju, ve su rekli da su bili ljuti zbog gubitka samopotovanja, neispunjenja osob - nih elja ili oekivanja odnosno prihvaenih naina postupanja. Ljutnju su obino izazivali ljudi koje su s udionici ispitivanja poznavali i voljeli - roditelji, djeca, brani partneri, prijatelji. Veina ispitanika rekla je da su njihovi rnotivi ukljuivali vraanje milo za drago zbog trenutanog dogaaja ili zbog ranije nanesenog zla, no najei razlog za lju tnju, koji navodi 63% sudionika, bio je borba za autoritet ili nezavisnost, odnosno za po- boljanje slike o sebi. Drugi esti motivi ukljuuju pokuaj mijenjanja druge osobe ili uvrivanje odnosa. Bilo je i pojava koritenja ljutnje radi pokazi- vanja nesvianja ili prekida odnosa, ali je to bilo puno rjee u usporedbi s ojaavanjem odnosa ili ponovnoj prilagodbi na njega. Averill je od 80 studenata traio i da vode sline strukturirane dnevnike o dogaajima kada su bili objekt ljutnje, i 95% njih reklo je da se druga osoba naljutila zbog neeg to su oni uinili. Meutim objekti ljutnje obino misle da su oni u pravu ili da je dogaaj bio izvan njihove kontrole. U raspravama koje su uslijedile, veina ljutih ljudi ponovno je procjenjivala dogaaj, i to obino drukije, objanjavajui motive onoga tko je bio objekt Ijutnje. Otprilike dvije treine ljutih ispitanika svoju su ljutnju doivljavali nega - tivnom, a oni koji su bili objekt ljutnje osjeali su se jo i gore. No usprkos tome, 62% ljutitih i 70% onih koji su bili objekt ljutnje, procijenili su doivljaj ljutnje korisnim. U dugotrajnim vezama ljutnja obino slui za mijenjanje onoga to ne valja. Premda ljutnja obino poinje osjeajem da nam je nane - sena nepravda, ona zavrava prilagoavanjem oba partnera i pomirenjem na novim osnovama. Meutim mogui ishod ljutnje je i teta nanesena drugome te prekid odnosa. Nakon toga obino slijedi razdoblje osvete kada sudionici nastoje nadoknaditi tetu. Prema Averillovu miljenju, u zapadnim dru- tvima ljutnja, poput ljubavi, ima privremenu drutvenu ulogu, tj. ulogu agre - sora koju igra onaj kome je naneseno zlo.

Kulturalne norme
esto se dogaa da osoba koja je objekt ljutnje na simetrian nain reagira na tuu ljutnju, premda je ljutnji komplementaran strah. Hman (1986) je po- kazao da drutveni strah predstavlja poseban obrazac, tj. odgovor iz po- tovanja prema socijalnoj ljutnji, premda se prvotni obrazac straha razvio od bjeanja pred napadaima. U 3. poglavlju raspravljali smo o skupinama emo - cija, tj. o zbunjenosti, stidu i socijalnoj anksioznosti s kojima je strah povezan. U drutvima s vrlo strogom hijerarhijom ili tamo gdje se mo esto iskazuje. oni koji nisu moni moraju biti oprezni. Premda kapacitet za ljutnju moe biti univerzalna pojava u ljudskom rodu. drutva koja se temelje na agresivnom dokazivanju i obrani poloaja u hije- rarhiji nisu univerzalna (kao to je bilo

290

Razumijevanje emocija

govora u 2. poglavlju). 1 premda je podjela poslova na muke i enske uobiajena, velike razlike u moi i poti- vanju povezane sa spolom ipak nisu takve. Leakey i Lewin (1991) istiu da su dominacija mukaraca i prema tome nii poloaj ena u odreenoj mjeri povezani s proporcijom koliine hrane pribavljene lovom. Tamo gdje je lov vaan, mukarci su obino na viem poloaju s obzirom na to da skupinu kojoj pripadaju opskrbljuju mesom i to je uvijek popraeno velikim slavljem. Kad ljudi ive od lova, to obino rade mukarci. Pleme Chambri (Gewertz, 1981) su rijetka iznimka: kod njih je ribolovveoma vaan dio ivota, a njime se bave ene. Kod ljudi ljutnja nije tako usko povezana s dokazivanjem i obranom poloaja u hijerarhiji kao to je to kod ostalih primata, premda barem jedna suvremena i vrlo poznata analiza pokazuje da se mukarci iz zapadnih drutava jedan prema drugom odnose prvenstveno smjetanjem u hijerarhiji dominacije (Tannen, 1991), ak i kad nema otvorene agresije. Shweder (1990) smatra da se sva drutva temelje na jednoj od tri etike norme, premda ete, dok ih budemo opisivali, u onoj normi k oja vam je najpoznatija prepoznati naznake ostalih. U najveem broju zapadnih drutava vrijedi norma koja se tie autonomije i prava pojedinca. Emocija koja se vee uz nju je ljutnja zbog moralnog prijestupa, to dovodi do dru- tvene prilagodbe, dok pojedinci nastoje ouvati svoja prava protiv onih koji ih ugroavaju. Drutvena i zakonska odredba te norme je sudska tuba. Nedaleko od toga, jedva prikriven, nalazi se moral hijerarhije dominacije, gdje pojedinci stjeu i brane svoj poloaj i mogunosti, dok drugi podnose ne- jednakost koja iz toga proizlazi. Potpuno drukija vrsta drutva osniva se na etici boanstva, na zamiljanju sebe kao duhovnog entiteta koji treba zatitu od zagaenja svih vrsta. U takvim drutvima, kao to kau Rozin, Haidt i McCauley (1993), u sreditu svega je emocija gaenja. Ostala drutva temelje se na etici dunosti, a Rozin i suradnici tvrde da je u njihovu sreditu emocija gaenja, odnosno jedna od blizanakih emocija prezira i asti, jer se vlastita i tua djela procjenjuju i komentiraju prema onome to jest i prema onom to nije u redu.

Funkcioniranje unutar grupe i meu grupama

Godine 1949. Sherif i Sherif (1953) proveli su eksperiment koji je pokazao kako hijerarhija kod Ijudi ne mora ukljuivati ljutnju. Istraivai su pozvali 11- i 12-godinje djeake na uobiajeno ljetno kampiranje. Djeaci su iza - brani tako da kao skupina budu kulturalno homogeni: svi su bili bijelci, zdravi, dobro prilagoeni, porijeklom iz stabilnih obitelji srednje klase, i svi su bili prosjeno inteligentni (prosjeni kvocijent inteligencije iznosio je 105). Podatke su prikupljali promatrai, mladii koji su ve zavrili kolu, a djeaci su mislili da su oni savjetovatelji u kampu. Oni su samo najavljivali razliite aktivnosti, ali nisu bili voe niti su donosili odluke, a biljeke su vodili kada djeaci nisu bili u blizini. Muzafer Sherif imao je ulogu odgajatelja, to mu je omoguilo opaanja i povremeno postavljanje naivnih pitanja djeacima. U kampu su se odvijale zanimljive aktivnosti i djeaci su ih rado obavljali i ne pomiljajui da ih netko opaa. U prvoj fazi eksperimenta sva 24 dje^ka, koja se ranije nisu poznavala, zajedno su ivjeli tri dana. Sve njihove aktiv - nosti osnivale su se na osobnom interesu i izboru. Djeaci su brzo uspostavili prijateljstva i izabrali najbolje prijatelje. U drugoj fazi, koja je trajala pet dana, sastavljene su dvije usporedive sku- pine i pritom se pazilo da najbolji prijatelji budu razdvojeni. Svaka skupina sada je imala svoju kolibu za spavanje. Tekoe

Pristupi shvaanju emocija

291

odvajanja ublaene su i- njenicom da su skupine odvojeno ile na planinarenje i na kampiranje, to je djeacima bilo uzbudljivo. U toj fazi eksperimenta poslovi u kuhinji, igre i sve druge aktivnosti obavljale su se u odvojenim skupinama, a sve nagrade bile su skupne. Svaka grupa brzo je razvila svoju vlastitu kulturu. U objema se poja- vio voa i stvorena je hijerarhija sa strukturama vrlo slinim onima koje je Goodall (1986) opazila kod impanzi. Razlika je bila samo u tome to je hije rarhija 12-godinjih djeaka nastala uglavnom tako to su djeaci, bez borbe i prijetnji, poeli preuzimati odreene uloge i predlagati odluke grupi. Djeaci su izabrali imena svojim grupama i nazvali su se Bulozima i Crvenim vragovima. Stvorili su obiljeja grupe, utvrdili njezin teritorij, obiaje i nadimke. Voa Buldoga doao je na taj poloaj zahvaljujui svom velikom doprinosu planiranju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti te odrei- vanju i integriranju zadataka i uloga lanova grupe (str. 252), ukljuujui vrlo sloene aktivnosti poput popravljanja spavaonice, gradnje zahoda i pro- nalaenja tajnog mjesta za plivanje. Hvalio je lanove grupe nakon dobro obavljena posla, davao im podrku, brinuo se za njih, ukljuujui i brigu za one nieg poloaja. Samo jednom prijetio je jednom lanu grupe (i to rijeima, str. 262), a kazna je ukljuivala premjetanje kamenja s mjesta za plivanje i doivljena je pravednom. Obje grupe bile su stabilne, a prevlada - vajui ton bio je sklad meu lanovima, dok izmeu grupa nije bilo natje- canja. Povezanost s grupom i veze meu pojedincima bile su veoma vrste. Prijatelji izabrani u prvoj fazi eksperimenta bili su zamijenjeni, i na kraju druge faze otprilike 90% prijateljstava bilo je unutar grupa. Solidarnost Buldoga nastala je suradnjom usmjerenom prema zajed- nikim ciljevima koje su svi eljeli postii, a ne meusobnim natjecanjem. Premda u aritu istraivanja nisu bile emocije, opisi naklonosti meu Bul- dozima su zapanjujui. Premda su Crveni vragovi takoer postigli grupn u koheziju, njihov stil bio je potpuno drukiji. U toj grupi vladala je mnogo vea udaljenost izmeu vie i manje omiljenih djeaka, voa je bio sklon klikama, proteirao je svoje pomonike. Katkada je provodio svoje odluke pomou prijetnji ili tjelesnih odmjeravanja (str. 259), a kao kaznu koristio je grubosti. Usprkos tome, ostao je priznati voa i imao je velik presti u grupi (str. 259). Prema tome, ini se da grupe mogu funkcionirati prvenstveno na temelju dominacije (kao u sluaju impanzi, ili kao u sluaju Crvenih vragova) ili na osnovi naklonosti i podijeljenih aktivnosti, kao kod patuljastih impanzi ili kod Buldoga, gdje su lanovi bili zainteresirani za organiziranje zajednikih planova radi ostvarenja dogovorenih ciljeva grupe.

Meugmpni sukob

Ljudi i impanze prilagoeni su suradnji u malim grupama: to vrijedi za skupljanje hrane, podizanje mladunadi, za lov i u borbi. Ostali koji ne pripa - daju grupi mogu postati objekt neprijateljstva, i ini se da je to vid znaajnog ljudskog kapac iteta za emocionalno povezivanje unutar grupa gdje vlada su- radnja. Od svih Goodalliinih (1986) opaanja, moda je najzanimljivije opaanje impanzi iz Gombea, kada je uoila stvaranje nove zajednice nakon to se prvotna podijelila. U manjoj skupini koja je ivjela juno od Goodalliina kampa bilo je est odraslih mujaka. Premda su se dvije zajednice povremeno sastajale, primjerice da bi donijele voe u njezin kamp, i premda su kontakti pojedinaca bili prijateljski, openito govorei, prilikom susreta je u dvjema skupinama vladala napetost. Poeli su se izbjegavati. Na koncu su mujaci s juga prestali dolaziti u kamp. Godine 1974. poela su zbivanja koja su ukljui- vala nasilje. Mujaci sa sjevera, koji su uvali svoje granice, poeli su upadati u juno podruje. Pri jednom takvom upadu skupina koja se sastojala od est odraslih mujaka, mukog mladuneta i enke, naila je na samog junjakog mujaka. On je pokuao

292

Razumijevanje emocija

pobjei, no mujaci su ga uhvatili. Dok ga je jedan drao, drugi su ga desetak minuta tukli akama, a jedan ga je mujak nekoliko puta ugrizao. Kad su ga ostavili, bio je teko ranjen i premda njegovo tijelo nije nikada naeno, pretpostavlja se da je umro od zadobivenih ozljeda. I sve ostale odrasle ivotinje iz grupe s juga, ukljuujui i enku, ubijene su jedna po jedna na slian nain. Zenska mladunad iz june grupe prikljuila se grupi sa sjevera. Istraivai nisu nimalo sumnjali da je cilj napada meu za- jednicama bio ubijanje. Napadi su trajali dulje nego oni unutar zajednice, a ukljuivali su ugrize i trganje mesa, to se moe vidjeti prilikom jedenja ivo - tinja druge vrste. Napad nisu vodili stranci, jer su neki od njih ranije bili pri- jatelji s nekim od napadnutih. Opaanja su pokazala da pojedinci s juga nisu upadali na prostor onih sa sjevera. Skitnike bande mujaka napadale su pojedince ili brojano manje skupine u zajednici na jugu. Prema tome, razloga unitavanja zajednice na jugu nije bio preteno teritorijalno pitanje. ini se da je nasilje bilo vie povezano s injenicom da su junjaci postali samostalna grupa. Postali su oni. Vie nisu bili mi. Emocionalna preferencija nas i neprijateljstvo prema njima vjero - jatno je bioloki naslijeena pojava uobiajena kod ljudi. Fenomen muka - raca koji djeluju u grupama, timovima i patrolama koje se mogu pretvoriti u borbene skupine, to napadaju lanove druge grupe takoer je esta pojava kod ljudi i impanzi. Instinktivna osnova takvih aktivnosti proizlazi iz zajed - nikog obrasca i lakoe kojom se oni mogu pokrenuti. Drugim rijeima, oni jako nalikuju ponaanju karakteristinom za odreenu vrstu koje se javlja po - vodom nekog podraaja i to ak i onda, kao to kae Darwin (1872), kada nisu ni od kakve koristi (str.8). To je vidljivo u dvije skupine istraivanja: jednu su proveli Tajfel i sur., a drugu Sherif i suradnici. O Tajfelovim studijama nairoko se raspravljalo (Tajfel i Turner, 1979). One su se sastojale u sluajnom rasporedivanju ljudi, npr. kolske djece, u grupe i potom u pokazivanju da ljudi pref eriraju lanove grupe za koju su mislili da joj i sami pripadaju, ak i kad nisu znali tko je u njihovoj grupi ili kad njihovo djelovanje i preferencije nisu imali nikakav uinak na njih same. Prvu i drugu fazu Sherifovih istraivanja (Sherif, 1956, Sherif i Sherif, 1953) o stvaranju unutargrupnih odnosa meu djeacima u nizu ljetnih kam- pova ve smo prikazali. U treoj fazi istraivai su se okrenuli prouavanju odnosa meu grupama. Organizirali su natjecateljski turnir izmeu Buldoga i Crvenih vragova u povlaenju ueta, nogometu i bejzbolu, gdje su se bodovi zbrajali, a svaki lan grupe koja skupi vie bodova trebao je dobiti privlanu nagradu u obliku noa za kampiranje. Dakle, uspjeh jedne grupe znaio je poraz druge. U tom trenutku, premda ne i prije toga, djeaci su poeli praviti razliku izmeu nas i njih. Grupe su se poele optuivati i nazivati pogrdnim imenima. Javljale su se tunjave izmeu lanova dviju grupa. Frus - tracija je poticala ljutite akcije i stavove prema lanovima druge grupe. Sve vie je jaao ponos i samovelianje. Svaka grupa za sebe je mislila da je jaka i neustraiva, svaki pojedinac smatrao je da ba on ima svu snagu cijele grupe. Dok je unutar grupa postojao odnos naklonosti i oslanjanja jedan na drugoga, za drugu se grupu dralo da ima samo negativne osobine. Nakon pogoranja odnosa meu grupama, istraivai su ih nastojali po - praviti. Jednoga Ijeta pokuali su organizirati da svi djeaci zajedno jedu. No jedna je grupa dola ranije, i gotovo sve pojela. Druga je grupa bila bijesna, poela je tunjava i objed je prekinut. Konano su istraivai uspjeli pronai nain za smanjenje sukoba i to je bila suradnja na zajednikim projektima, a ne zajedniko sastajanje. Jedan od takvih projekata zapoeo je tako to su is - traivai prekinuli opskrbu kampa vodom. Djeaci su morali pregledati du- gaku vodovodnu cijev koja je vodila u kamp, pronai kvar i potom ga po- praviti. To su mogli uiniti jedino suradnjom dviju grupa. Drugi projekt poeo je tako to su djeaci bili gladni, a istraivai su uredili da kamion, koji je trebao otii u grad po hranu, ne moe krenuti. Djeaci su upotrijebili ue - ono isto koje su koristili u igri povlaenja

Pristupi shvaanju emocija

293

ueta - kako bi zajedniki povukli kamion. Neprijateljstvo nije odmah nestalo, no nakon nekoli ko takvih zajed- nikih aktivnosti bilo je jako smanjeno (vidi sliku 10.3). Cini se vjerojatnim da su emocije grupnog zajednitva dio nasljedstva koje dijelimo s impanzama. Premda su one bitne za suradnju ljudi, i bez njih bismo kao vrsta bili nitavni, o ne lako izazivaju emocije prezira i neprija- teljstva (kao svoj suprotni pol) prema onima koji nisu lanovi grupe.

Nasilje meu drutvima

Pri raspadu cijelih drutava, kao to je to bio sluaj kada su tradicionalna drutva bila zaposjednuta od strane industrijskih drutava, nasilje esto postaje vrlo raireno. Primjerice, u Sjevernoj Americi gotovo su potpuno unitene starosjedilake kulture, ukljuujui i grupe lovaca i sakupljaa, savez

294

Razumijevanje emocija

100
90

3
12 Slika 10.3 Neprijateljstvo prema drugoj grupi u Sherifovu istraivanju. Bijeli histo - gram na lijevoj slici pokazuje postotak djeaka u grupi 1 koji su smatrali da su svi (a ne samo neki ili nitko) iz grupe 2 prevaranti, podlaci itd., dok crni histogram pokazuje postotak djeaka iz grupe 2 koji su drali da su svi lanovi grupe 1 prevaranti, podlaci itd. Na desnoj slici prikazani su usporedni histogrami nakon to je sklad ponovo uspostavljen suradnikim aktivnostima. nezavisnih irokekih naroda, gradove-drave Meksika, Guatemale i Perua, te mnoga druga drutva (Wright, 1992). Na dan 15. svibnja 1521. godine, poto je asteki poglavica Montezuma formalno i u suzama potpisao papire kojima je potpao pod vladavinu panjol- skog kralja Karla V., pokoravajui se zahtjevima osvajaa, i nakon to su panjolci opljakali njegovo obiteljsko blago, skupina astekih plemia za- traila je doputenje da odri proljetni festival koji ukljuuje ples. panjolski vojskovoa Cortez je pristao pod uvjetom da plemii budu nenaoruani. Al - varado, jedan od Cortezovih porunika, iskoristio je priliku neopreznog skupljanja ljudi da izvri krvoprolie astekih asnika i plemia. Slijedi opis tog dogaaja od strane jednog Asteka, koji je zapisao panjolski misionar: Oni (Spanjolci) su se iznenada pojavili (na festivalu) u ratnoj odori...brzo su opkolili plesae, a potom su se zajurili meu bubnjeve. Nasmuli su na bubnjara i osjekli mu obje ruke; odrezali su mu glavu i ona se otkotrljala na pod. Potom su probadali ljude eljeznim kopljima i sjekli ih elinim mae- vima. Neke su rasporili s lea i oni su pali na zemlju, a utroba im je virila iz tijela...Krv...je teklapoput vode, poput sluzave vode, zadah krvi ispunio jezrak i inilo se da se crijeva sama migolje po zemlji (Wright, 1992, str.40). Takvi prizori ponavljali su se bezbroj puta prilikom sukoba drutava. Na drugoj strani svijeta, Dentan opisuje kako su Semai uli u rat s komunistikim

Pristupi shvaanju emocija

295

trupama u Malaji. Dralo se da Semai nikada ne mogu postati vojnicima jer su bili posve nenasilno drutvo, no kada je nekoliko njihovih ljudi ubijeno, nji - hovo ponaanje postalo je posve razliito i potpuno izvan konteksta njihove kulture. Jedan od tipinih Semai veterana je rekao: Ubijali smo, i ubijali. i ubijali. Malajci bi stali i pretraivali depove ubijenih te im uzimali satove i novac; mi nismo ni pomiljali na uzimanje satova i novca. Mi smo mislili samo na ubijanje (Dentan, 1968, str 59). Odnos izmeu agresije i ljutnje nije dovoljno objanjen. S jedne strane, ciklusi osvete javljaju se u mnogim drutvima i sigurno su povezani s ljutnjom. No, takvi nasilni dogaaji idu dalje od ljutnje, sve do zapanjujue sposobnosti ljudi, koji obino djeluju u grupama, da pripadnike dru gih kultura ne sma- traju ljudima.

Gaenje iprezir
Moda emo te pojave bolje razumjeti ako o njima ne razmiljamo samo u terminima ljutnje, premda je ona vjerojatno ukljuena, ve u terminima emo - cija gaenja i prezira. Premda je prvenstveno usmjereno na predmete i po- jave, moemo ga osjeati i prema ljudima. Evo, na primjer, opisa kada Mon- tezumini Asteci nude dragocjeni dar, umjetniko djelo izraeno od zlata i drugog vrijednog materijala, nadajui se da e tako ukloniti Cortezovu agre - siju i agresiju panjolskih osvajaa, te ishoda tog dogaaja: Lica Spanjolaca su se ozarila: bili su ouevljeni, presretni. Zgrabili su zlato poput majmuna. .Grili su se od pohlepe; bili su prodrljivi; bili su gladni toga zlata poput divljih svinja...Trabunjali su na svome barbarskom jeziku; sve to su rekli bilo je reeno jezikom divljaka. (Wright, 1992, str. 6). Ovo je reakcija Asteka koji su bili svjedoci toga dogaaja. Asteci su pro - matrali ponaanje Spanjolaca s gaenjem, uviajui da se ti stranci ponaaju kao ivotinje, a ne kao ljudi. Kao to su pokazaji Rozin, Haidt i McCaulev (1993) , gaenje, premda prvotno potjee od okusa, moe se primijeniti i ni misao. Ono se od zatite tijela od bolesti proirilo na zatitu od zagaenja sviju vrsta, na sve to bi moglo natetiti dui ili drutvenom poretku. Ako su u navedenom odlomku Asteci osjeali gaenje, to bismo trebali rei mi, suvremeni ljudi? Umjesto s pristojnou kako se prima dar od nekoga ravnog sebi iz iste kulture, panjolci su se ponaali prezrivo. Ne samo u oima Asteka, vei u oirna nas suvremenih ljudi, njihovo ponaanje bilo je zapanju- jue. Takvo ponaanje puno prezira prema lanovima nae vlastite vrste. zaista je mrlja cijelog Ijudskog roda. Premdaje u odreenoj mjeri sliangaenju, prezir je ipakponeto razliit: to je emocija odbijanja ljudi koje smatramo lanovima neke druge grupe, a ne nae. Pojam koji se u tom kontekstu najee rabi je predrasuda. Gledati na suparnike kao na neljude, esto je kritian potez u situacijama koje pod- sjeaju na rat. Zbog predrasuda druge masakriramo, muimo, zarobljujemo i to bez razmiljanja. Hitlerovi nacisti mogli su vrlo lako sebe uvjeriti da su Zidovi, homoseksualci i druge manjinske skupine neljudi koje valja ukloniti. U opisima koncentracijskih logora esto se j avljaju agresivne okrutnosti, no glavni ubojica bila je indifirentnost puna prezira, smatranje Ijudi neljudima, stvarima (Levi, 1958). Pri susretu razliitih drutava javlja se uobiajen repertoar emocija: u poetku tjeskobno nepovjerenje, katkada neprijateljstvo, a moda i mogue prijateljstvo. Takve reakcije bile su prisutne

296

Razumijevanje emocija

prilikom susreta prvih Eu- ropljana s domorocima u obje Amerike (Wright, 1992), tijekom susreta kape- tana Cooka s ljudima na Pacifiku ili u nedavnim susretima s nekoliko preostalih skupina do sada neuznemiravanih meukulturalnim kontaktima (Nance, 1975). Vei je problem ono to se dogaa nakon toga. Wright u svom opisu europskih osvajaa obiju Amerika istie da su i pa - njolci i Asteci bili srani, ratniki nastrojeni ljudi. Meutim, Europljani su imali tajno oruje. U Novi svijet sa sobom su donijeli zaraze i bolesti - ospice, gripu, male boginje, koleru i malariju, to Chagnon dri uzrocima visokog postotka smrtnosti meu odraslim Yanomamima. Osvajai su stoljeima raz vijali otpornost na te bolesti, dok su ameriki domoroci bili posve neotporni na njih jer one naprosto nisu postojale u njihovoj domovini. Godine 1492. kada se Kolumbo iskrcao u Novom svijetu, u obje je Amerike ivjelo otprilike 100 milijuna ljudi, oko jedne petine ukupnog svjetskog stanovnitva tog doba. Do 1600. godine uzastopni valovi bolesti smanjili su domorodaku populaciju na nekih 10 milijuna (Wright, 1992, str. 14). Da biste shvatili to se dogodilo, zamislite da polovica svih ljudi koje poznajete, ranije dobrog zdravlja, umre u sljedeih nekoliko godina, ukljuujui i vae roditelje, djecu, poznate ljude i one na odgovornim poloajima. Taj vid europske invazije na Amerike pred stavlja pravu tragediju. Smrti od bolesti u poetku nisu bile izazvane namjerno, no kasnije su Eu- ropljani koristili zarazu kako bi ubijali domoroce. Tragedija nije prikladan pojam za takve i druge namjerne vidove europskog osvajanja, ubrzanog pukama i tehnologijom utemeljenom na metalu, a obiljeenog potpunim nepotivanjem bilo kakvog ljudskog standarda ponaanja. itajui o tome, osjeamo se slino kao i kad itamo o namjernom unitavanju est milijuna ljudi od strane nacista jer su bili pripadnici neke druge grupe. Emocije koje se javljaju u ratu vjerojatno su jo sloenije: katkada su izaz- vane pohlepom za materijalnim dobrima, vrlo esto potpirivane ljutitom os- vetom, gotovo uvijek odvojene od suosjeanja prema onima koji su ubijeni s prezirom, uvijek podravane bliskim vezama unutar grupe mukaraca koja njeguje svoju tradiciju i heroje. Na takav nain ratnici svih vremena i kultura doivljavali su svoje emocionalno uzbuenje. Kao to kae Keegan (1994) u svojoj knjizi, koja se smatra do sada najbolje napisanim djelom o povijesti ratova (ukljuuje i antropoloke nalaze), mogue je da je rat star kao i sam ovjek i da dopire u najskrivenija mjesta ovjekova srca, mjesta gdje ja unitava razumnu svrhu, gdje vlada ponos, gdje emocija ima najveu vanost i gdje je instinkt kralj (str.3). Ratniki mentalitet dio je ljudskog repertoara, no da bi bio izraen, mora biti kulturalno njegovan, a kulture se mijenjaju. Prema tome, kao to kae Keegan, u srednjem vijeku Vikinga su se bojali svi koji su ivjeli uz obalu sje - verne Europe, njihovo ime bilo je sinonim za bezobzirnu agresiju. Danas su Skandinavci poznati po svojoj miroljubivoj neutralnosti i toleranciji. Ka- naani su bili meu najsranijim borcima u Drugom svjetskom ratu; danas je kanadska vojska poznata po svojim odredima za ouvanje mira. Istaknuti i uvjerljivi vid Keeganova opisa povijesti su dokazi o tome da je ratovanje kul- turalni oblik koji moe nestati i koji nestaje kada ga drutveni poredak vie ne podrava, ali da njegovi korijeni nisu toliko politiki koliko emocionalni. Kada se ti korijeni zalij evaju lojalnou etnikoj, religioznoj ili nekoj drugoj grupi i emocijama osvete zbog oskudice, stida ili ponienja te iste grupe, tada ratniki mentalitet ponovo izranja u svoj svojoj razornoj snazi. Najvanija svrha shvaanja povijesti je mogunost predvianja budunosti. U prvom dijelu 90-ih godina 20. stoljea istona Europa bila je u velikim prekretnicama. Nacionalistika agresija oitovala se na nevjerojatne naine; izbjeglice i ekonomski

Pristupi shvaanju emocija

297

migranti dolazili su u nova drutva. Istodobno, u nekim zemljama je viekulturalizam slubena politika. Moramo pronai naine razumijevanja i potivanja drugih kultura, premdaje jedna od osobina kulture da iskljuuje jedne, a ukljuuje druge ljude. Zapadna kultura nije se svugdje proirila zato to bi nje zin sustav vrijednosti bio iznad onoga u dru- gim kulturama. Daleko od toga: ponaanje panjolskih osvajaa u Americi samo je jedan primjer uobiajenog i sramotnog obrasca postupanja protiv ne Europljana. Europske kulture i njihovi ameriki nasljednici ubrajaju se meu najagresivnije, a u brojanom smislu najdestruktivnije koje je svijet ikada vidio. Meutim ako su emocije u odreenoj mjeri univerzalna pojava, tada one mogu razdvojiti, ali i spojiti ljude. Isto kao to empatija postaje emocionalna osnova dj etetova osjeaja morala prema drugoj djeci, tako i emocionalna em- patija prema drugim Ijudima i kulturama moe postati osnovom za meukul - turalnu moralnost. Da emocije nisu univerzalna pojava, ne bi postojala os- nova za usklaeno svjetsko jelovanje ni u emu, ne bi bilo Ijudske simpatije za potlaene, bijesa prema tiranima, strasti za pravdom, brige za zatitu ili dijeljenje ogranienih svjetskih potencijala.

Ljutnja i prezir u braku

Ljudska agresija i nasilje ne proizlaze iz jedne, ve iz vie vrsta emocija. Netko moe biti ljut, a netko osjea prezir. U ratnim odnosima postoi: razlika. U jednoj vrsti sluajeva postoje pravila, kao npr. enevska konven - cija: usprkos namjeri da ubiju, borci zadravaju neka prava u oima drugih ljudi. U drugim sluajevim a nema pravila: u logorima smrti ljudi se tretiraju 5 prezirom. Jesu li sline emocije prisutne i u intimnim odnosima? Odgovor je potvrdan. Neke od sila koje se mogu primijetiti u sudaru drutava javljaju se : izmeu pojedinaca u seksualnim odnosima. Da bismo upotpunili poetak ovog poglavlja o initeljima koji dovode do zaljubljivanja, zavrit emo ras - pravom o odravanju ljubavi i o odljubljivanju. Agresija moe proizai iz ljutnje i iz onoga to se dogaa ljudima, a nalikuje svaama oko dominacije kod ivotinja ili moe nastati iz prezira. Gottman i Levenson (1992) su u nizu svojih 20 godinjih istraivanja traili od branih parova da dou u njihov laboratorij. Osim ispunjavanja razliitih upitnika, brani parovi trebali su raspravljati o tri teme, nakon to su osam sati bili razdvojeni. Jedna tema odnosila se na dnevne dogaaje. Druga se od - nosila na neto u emu se suprunici nisu slagali, a treu su temu zajedniki dogovorili i ona je bila oboma ugodna. Prilikom rasprave, videokamerom su snimani njihovi izraaji lica i mjerene su razliite fizioloke vrijednosti, ukljuujui otkucaje srca, elektrinu provodljivost koe i amplitudu pulsa na kaiprstu (pokazatelj aktivacije autonomnog ivanog sustava). Nekoliko dana nakon rasprave, brani partneri su s e odvojeno vratili u laboratorij i od njih je traeno da pogledaju videosnimku rasprave s partnerom. Tijekom gledanja trebali su pomicati kazaljku u okviru raspona od Izrazito nega - tivno, preko Neutralno do Izrazito pozitivno kako bi oznaili sjeanje na svaki trenutak snimljene rasprave. Gottman i Levenson (1992) prouavali su 73 brana para i na temelju sadraja njihovih rasprava o temi gdje se nisu slagali, svrstali su ih u 4 urav- noteena i 31 neuravnoteen brani par. Prvi su bili oni gdje su oba su- prunika izricala uglavnom neutralne ili pozitivne sadraje. Meu neuravnoteenim parovima barem je jedan suprunik tijekom rasprave izricao uglavnom negativne sadraje.

298

Razumijevanje emocija

Uzimanje rijei u raspravi eskperimentatori su svrstavali prema pet oznaka sadraja. Prilikom svakog uzimanja rijei, govornik je dobivao jedan pozitivan bod za svaki od sljedeih sadraja: opis problema, podatak o od- nosu usmjeren na zadatak, slaganje, humor ili smijeh i sve ostale pozitivne sadraje. Negativni sadraji bodovani su (po jedan negativni bod) svaki put kad bi govornik uzimao rije u raspravi sa sljedeim sadrajem: prigovor, kri - tika, govor o odnosu u negativnim terminima, izraz da-ali, obrambeni manevar, omalovaavanje, porast intenziteta negativnih osjeaj a i svi ostali negativni sadraji. Rezultat koji pokazuje ravnoteu izraunat je za svako uzi - manje rijei u raspravi i to oduzimanjem govornikovih negativnih bodova od pozitivnih. Na slici 10.4 moete vidjeti primjere tih rezultata uravnoteenih i neuravnoteenih branih parova. Gottmanovi i Levensonovi neuravnoteeni brani parovi bili su ee u su - kobu, vie su se branili, bili su ljui, vie povueni kao sluai, iskazivali su manje naklonosti, bili su manje zainteresirani za svoje partnere i manje ra- dosni u interakciji. Eskperimentatori su pretpostavili da se nestabilnost braka, tj. poetno nezadovoljstvo, zatim ozbiljno razmiljanje o razdvajanju, razdvajanje i na kraju rastava braka, mogu predvidjeti kod parova koji ne us- pijevaju zadrati odnos od pet pozitivnih prema jedan negativni sadraj tije- kom sukoba.

Pristupi shvaanju emocija

45 S 40 354 2 30 25 N
E

/^

299

20H Sg. 15 io 50
i-------- , ---------,---------1-------- 1- , -------------20 40 60 80 100 120 140 Uzimanje rijei tijekom rasprave (a)

Z3

0 20 40 60 80 100 120 140 160

(b)

'Uzimanje rijei tijekom rasprave

| Mu ena |

Slika 10.4 Grafiki prikaz kumulativnih rezultata dva brana para iz Guttmanova i Levensonova (1992) istraivanja tijekom njihove rasprave: a) uravnoteeni brani par, b) neuravnoteeni brani par.

Prema onome to kae Kemper (1990), kod ispitivanih parova pitanje j e jesu li oni zaokupljeni s moi ili nastoje jedno drugome osigurati poloaj i lju - bav. Gottman (1993b) u svojoj knjizi samopomoi (1993a) tvrdi da stabilnost ukljuuje zadravanje barem odnosa 5 :1 izmeu pozitivnih i negativnih osje - aja u interakcijama, premda ne razmatra znaenje izraenih briga. Isti autor predlae sljedeu taksonomiju parova. Neke parove naziva Procjenjiva- ima i kod njih oba partnera sluaju, shvaaju i procjenjuju ono to drug: partner govori. Prevrtljivci manje poputaju, ali imaju jae emocije, i pozitivne i negativne. Izbjegavai umanjuju znaaj sukoba i openito su manje emocionalni od druge dvije skupine. Prema Gottmanu, nestabilnos: braka osobina je Neprijateljskog i Neprijateljski-udaljenog stila gdu barem jedan partner ne uspijeva zadrati odnos od pet pozitivnih spram jedne negativne emocije. Prouavajui verbalne razmirice parova srednjokolaca, Stein i sur. (u tisku) pokazali su da uenici koji zauzimaju suprotne strane mogu postii kompromis. Parovi koji ga ee postiu usmjeravaju se na planiranje budunosti i ee koriste prihvaajui ton prilikom razmatranja partnerovih argumenata. Oni koji zauzimaju poziciju dobitak-gubitak ee se usmjer;- vaju na prolost, izraavaju negativne procjene poput okrivljavanja te izraavaju frustraciju, ljutnju i prezir. U svjetlu teorije emocija, ini se da ljutnja nije glavna razarajua snaga od - nosa, premda je ljudi ne vole i premda je bila manje esta kod Gottmanovih

300

Razumijevanje emocija

uravnoteenih branih parova. Prema Gottmanu, mnogo jai razarajui ele- menti su izraavanje prezira, ee jadikovanje i obrana, tvrdoglavost, po - vlaenje i ee ograivanje kamenim zidom. Ljutnja moe biti izraz osob - nosti, i premda su neki brakovi (poput Gottmanovih procjenjivaa) uglavnom intimni u svom odnosu mizajednitva, drugi doputaju vie individual- nosti, to neumitno ukljuuje vie ljutnje i sukoba. Meutim, prevrtljivi pa- rovi znaju kako e rijeiti sukobe. Potvrujui Averillove (1982) zakljuke da se veina izljeva ljutnje moe protumaiti kao ponovna prilagodba odnosu, Jenkins, Smith i Graham (1989) su u svom prouavanju 193 obitelji utvrdili kako 79% ena intervjuira - nih o svaama sa suprugom koje su ukljuivale barem 10 -minutno podizanje glasa zbog Ijutnje, smatra da je ipak neto dobro proizalo iz tih svaa. Premda este, otvorene i bune roditeljske svae sigurno nisu dobre za djeje mentalno zdravlje, o emu smo raspravljali u 8. poglavlju, one mogu biti vane i funkcionalne u braku gdje partneri ele zadrati poneto od svoje in- dividualnosti. Gottman pretpostavlja da neto drugo predstavlja tekou za odravanje braka: to je kad partneri ponu gledati jedno na drugo s prezirom, emocijom koja pokazuje da onaj drugi vie ne zasluuje brigu ili potovanj e. Pod vidom evolucije ini se da je prezir emocija potpunog odbijanja, neu - mjerene moi, tretiranja druge osobe ne-ovjekom. Tooby i Cosmides (1990) tvrde da nam emocije omoguuju opaanje nekih uvjeta u kojima su ivjeli nai preci. Moemo zamisliti da je prezir bio funkcionalan meu naim pred- ljudskim i rano ljudskim precima, u sukobu s drugim ovjekolikim vrstama, koje je Horno sapiens konano zamijenio. Prezir je mogao biti funkcionalan i u polunomadskim grupama, kada su velike povrine Zemlje jo bile dostupne. Nakon svaa koje se nisu dale uspjeno rijeiti, grupa se mogla po- dijeliti i svatko je mogao otii na svoju stranu. Dvije podgrupe se nikada vie (ili rijetko) nisu morale sresti. U suvremenom drutvu rastava braka je slina strategija za brane parove. Prema Averillovoj teoriji, mogue je da ovdje prezir djeluje kao privremena mjera koja dovodi do razdvajanja. Trajne emo- cije prezira, gnuanja i mrnje javljaju se kad postoji psihiko povlaenje, ali tjelesna blizina. Na razini zajednice tada je rije o etnikom sukobu. U brako- vima koji su se pokvarili, to se vidi kada brani partneri ostanu zajedno s preteno negativnim umjesto pozitivnim osjeajima jedno prema drugome.

Saetak
Ljubav i ljutnja, povezani s naklonou i moi, dva su emocionalna pola ovjekova drutvenog ivota. Za ljubav je moda najbolje rei da ima razliite strane: jednaje uobiajena radost, utemeljena na toplini i naklonosti, a druga je privrenost, briga za druge i erotska Ijubav. Pod vidom evolucije sve to je jako bitno za suradnju meu ljudima koji ine par i meu lanovima grupe, a o suradnji ovisi ovjekova prilagodba. Emocije sukoba unutar grupe su ljut- nja i strah. Kod nmogih primata razvile su se hijerarhije s obzirom na dominaciju, a one postoje i u ljudskim drutvima. Njima pripadaju emocije ljutnje i straha prilikom podinjavanja. Meutim, ljutnja je tipina emocija koja se javlja meu ljudima koji ive u zajednici: premda neka meuzavisna drutva izbjegavaju ljutnju, u individualiziranim drutvima funkci ja

Pristupi shvaanju emocija

301

ljutnje je da omo- gui dokazivanje pojedinaca u konfliktnim situacijama i ponovno dogova - ranje odnosa. Nasuprot ljutnji, emocije prezira javljaju se prilikom odbaci- vanja pojedinca ili skupine iz drutva, i s tom emocijom povezano je tretiranje drugi h kao ne-ljudi. Premda je Ijutnji i preziru zajedniko agresivno dje- lovanje, postoje vani razlozi za odvajanje te dvije emocije. Kada je rije o drutvima, prezir omoguuje da se nepripadnicima skupine ospore ljudska prava. Ljutnja i prezir javljaju se i u intimnim odnosima, npr. u braku. Tada prezir ima mnogo razorniju mo od ljutnje, zbog ega moe doi do raspada odnosa.

Prijedlozi za daljnje itanje

Meu nekoliko zanimljivih knjiga nedavno objavljenih o ljubavi ova ima mnogo ko - risnih lanaka: Robert J. Sternberg i Michael L.Barnes (ur.) (1988). Psihologija Ijubavi, New Ha- ven, CT: Yale University Press Meu najboljim djelima o Ijubavi je knjiga jednog antropologa: Helen E. Fisher (1992) Anatomija Ijubavi, New York: Norton Prema naem miljenju, najbolja opa knjiga o ljutnji: Carol Tavris (1982). Ljutnja: neshvaena emocija. New York: Simon i Schuster Kada je rije o emocijama rata, vjerojatno nema bolje knjige od ove: John Keegan (1994). Povijest ratovanja. New York: Vintage

302

Razumijevanje emocija

/ /. froijfAio/je
(l//o

cja emoe/ja a

tjeskobu Indeks Izraavanja emocija" ipovratak shizojrenije

Psihosomatske bolesti

ftrsi/i oft alo /ocjjV

0(//4(A'/(Z
Sadraj
Uzroci emocionalnih poremeaja

Stres i imunoloki sustav Interakcija izmedu mozga i imunolokog sustava kod ivotinja Stres i rak Osobine linosti i bolest Priroda stresa
Saetak Prijedlozi za daljnje itanje

Psihijatrijska epidemiologija Zivotni dogaaji i tekoe Cinitelji ranjivosti Povezanost ivotnih dogadaja s uobiajenim emocijama i emocionalnim poremeajima
Sto odrava psihijatrijske poremeaje?

Osobni planovi i interpersonalni odnosi Kognitivni initelji koji odravaju depresiju i

Slika 11.0 Depresivna ena. Jedan od zapanjujuih naIjza psihijatrijske epidemiologije jest da je uestalost mocionalnih poremeaja otprilike dvostruko vea kod ena nego kod mukaraca. Nasuprot tome, mukarci su mnogo ee ovisni o alkoholu i drugim drogama i ee su poinitelji nasilnih zloina.

Pristupi shvaanju emocija

303

...Ijudska nevolja se probudila, stala ispred tebe i odmah zahtijeva svoje pravo mjesto. JeanJoures (1897), prema Kleinman, 1988, str. 53

Uzroci emocionalnih poremeaja

U ivotu mnogih ljudi postoje razdoblja izrazito jakih emocija: beznadne depresije ili onesposobljujue tjeskobe i takva stanja nazivamo psihopatolo - gijom. Cilj ovog poglavlja nije pokriti cijelo to podruje (za to vam treba knjiga Oltmannsa i Emewryja, 1995), ve objasniti neke uloge koje emocije imaju u psihopatologiji. Dok djeca sprenmo reagiraju na svoju bliu okolinu, primjerice na zadovoljnu ili na poremeenu obitelj, odrasli ljudi mnogo toga nose sa sobom, u svojim glavama.

Psihijatiijska epidemiologija
Koliko su izrazito jaka emocionalna iskustva uestala meu obinim lju - dima? Odgovor na to pitanje daje nam psihijatrijska epidemiologija, tj. statis- tika prouavanja uestalosti pojave poremeaja. Epidemiolog je detektiv, on otkriva za to neki ljudi imaju takve poremeaje, a drugi nemaju. Mogli bismo pomisliti da medicina svoj uspjeh duguje otkriima lijekova kao to su antibiotici ili, primjerice, napretku kirurgije bez mikroba i s ane- stezijom. No, povijest pokazuje da su se infekcije povlaile i prije tih inova- cija; zapravo, najvaniji medicinski pomaci u poboljanju zdravlja posve su drukiji. Rije je o epidemiolokim otkriima o tome kako ljudi obolijevaju od zaraznih bolesti i o tehnikim te drutvenim dostignuima u smanjenju za- raze, zahvaljujui istoj vodi i uklanjanju smea iz gradova (Cartwright, 1977). Slino tome, u psihijatriji su bila vana otkria lijekova za lijeenje de- presije, tjeskobe i shizofrenije, no mnogo vanija je prevencija. Zahvaljujui psihijatrijskoj epidemiologiji doli smo do uvida u to tko postaje psihijatrijski poremeen, a tko ne, i to je temelj za smanjenje rizika od obolijevanja. Psihijatrijska epidemiologija je sporo zauzimala svoje mjesto uz epidemio- logiju tjelesne medicine, uglavnom zbog toga to je bilo teko usuglasiti kriterije o tome to ini poremeaj i zato to nije bilo pouzdanih psiholo - gijskih instrumenata (npr. standardiziranih obrazaca za voenje intervjua). U 8. poglavlju rekli smo da u djejoj psihijatrijskoj epidemiologiji danas ve postoje prikladne klasifikacijske sheme i mjerni instrumenti, a to vrijedi i za odrasle. Prouavane su razliite populacije kako bi se utvrdilo koliko su ue- stale tekoe duevnog zdravlja. U najnovijoj studiji provedenoj u SAD-u. Kessler i sur. (1994) primjenjivali su tehniku istraivakog intervjua kako bi dijagnosticirali i odredili rizike pojave duevnih poremeaja u 48 drava. In - tervjui su provedeni s 8 098 ljudi dobi od 15 do 54 godine, a svoje odgovore dalo je 82.6% ispitanika. Meu zapanjujuim rezultatima tog i slinih is- traivanja (Robins i Regier, 1991) jest da je uestalost depresije i tjeskobe, dva najpoznatija emocionalna poremeaja, gotOvo dva puta ea kod ena nego kod mukaraca. Kao to se vidi iz tablice 11.1, u istraivanju Kesslera i sur. pokazalo se da je 21% odraslih ena u nekom trenutku svoga ivota imalo epizodu velike depresije, u usporedbi s 13% mukaraca. Slino tome, ene su mnogo ee od mukaraca (30.5% prema 19%) imale jedan od pet vrsta anksioznih poremeaja dijagnosticiranih u toj studiji.

304

Razumijevanje emocija Kao to smo objasnili u 8. poglavlju, postotak ljudi s dijagnosticiranim poremeajem u odreenoj jedinici vremena nazivamo prevalencijom. Na - suprot veoj prevalenciji depresije i tjeskobe kod ena, Kessler i sur. su utvrdili da 35% mukaraca i samo 18% ena u nekom trenutku svoga ivota imaju poremeaj zloupotrebe alkohola ili droga, odnosno ovisnosti. Kod mukaraca je utvrdena i vea prevalencija antisocijalnog poremeaja linosti u usporedbi sa enama (6% prema 1%). Takve sp olne razlike u nainu mani- festiranja psihijatrijskih tekoa nastavljaju trend prisutan jo u djetinjstvu (vidjeti 8. poglavlje), kada djeaci ee od djevojica imaju eksternalizirane, a djevojice neto ee od djeaka internalizirane poremeaje. Razlika iz- medu djetinjstva i odrasle dobi vidljiva je u sluaju depresije. U djetinjstvu ne

Tablica 11.1 Prevalencijapsihijatrijskih poremeajatijekom ivota kod enai mukaraca u48 susjednih drava SAD-a dijagnosticiranih pomou Kompozitnog meunarodnog dijagnostikog intervjua, a na te- melju DSM-III-R.
Poremeaj Emocionalniporemeaji (povezani s depresijom) Epizoda velike depresije Nlanina epizoda Dislimija Bilo koji emocionalni poremeaj Anksiozni poremeaji Panini poremeaj Agorafobija bez panike Socijalna fobija Jednostavna fobija Generalizirani anksiozni poremeaj Bilo koji anksiozni poremeaj Dmi poremeaji Zlouf>otreba alkohola ili droga ili ovisnost Antisocijalni poremeaj linosti Nemocionalna psihoza Bdo koji psihijatrijskiporemeaj 35,4 5,8 0,6 48,7 17,9 1,2 0,8 47,3 26,6 3,5 0,7 48,0 2,0 3,5 11,1 6,7 3,6 19,2 5,0 7,0 15,5 15,7 6,6 30,5 3,5 5,3 13,3 11,3 5,1 24,9 Makarci Ukupno 12,7 1,6 4,8 14,7 ene 21,3 1,7 8,0 23,9 17,1 1,6 6.4 19,3

Iz : Kessler i sur. (1994) postoje spolne razlike u prevalenciji depresije, dok u odrasloj dobi one postaju velike. Postoje i razlike u prevalenciji poremeaja u funkciji veliine prihoda: ljudi s manje prihoda ee imaju poremeaje, to se vidi iz tablice 11 2

..

Drugo veliko epidemioloko istraivanje provedeno u SAD-u bila je Epidemioloka studija u podruju Catchment (Robins i Regier, 1991). Dvadeset tisua ljudi intervjuirano je u pet podruja: New Haven, istoni Baltimore, St.Louis, Durham i Los Angeles. U tom su istraivanju utvreni slini obrasci to se tie depresije, tjeskobe, poremeaja povezanih s konzumiranjem alko - hola i droga te antisocijalnog poremeaja linosti kao i u ispitivanju Kesslera i suradnika. Meutim Robins i Regier procjenjuju da je prevalencija depresij e u ivotnom vijeku ena 10.2%, a mukaraca 5.2%, to su nie vrijednosti od onih koje navode Kessler i suradnici (1994). Vjerojatni razlog tome je to su intervjueri postavljali drukija pitanja o istim simptomima i to su iskljuili poremeaje ako su oni bili reakcija na specifine dogaaje poput, na primjer,

Pristupi shvaanju emocija

305

gubitka. Openito govorei, siromatvo je bilo povezano s veim rizikom po - jave poremeaja, no to ne vrijedi za iste poremeaje u dvjema studijama.

Tablica 11.2 Razrajerna prevalencija psihijatrijskih poremeaja u funkciji spola i veliine prihoda. U svakoj koloni tablice prvoj skupini pripisana je vrijednost 1,0, dok su vrijednosti za ostale skupine u koloni izraene kao umnoci te brojke. Primjerice, u prvoj koloni, uestalost bilo kojeg emocionaln og poremeaja kod ena je 1,8 puta vea nego kod mukaraca.
Bilo koji emocionalni poremeaj Spol Muki Zenski Prihodi 0-19 000 $ 20 000-34 000 $ 35 000-69 000 $ 70 000 $ i vie 1,56* 1,19 1,16 1,00 2,00* 1,52* 1,48* 1,00 1,27* 1,06 1,06 1,00 1,49* 1,21 1,21 1,00 2,46* 1,71* 1,55* 1,00 1,00 1,82* 1,00 1,85* 1,00 0,40* 1,00 0,95 1,00 1,24* Bilo koji anksiozni poremeaj Svaka zloupotreba Bilo koji alkohola ili droga poremeaj Tri ili vie poremeaja

Napomena: Zvjezdica (*) oznaava prevalenciju kaa se ona statistiki znaajno razlikuje od one sa standardiziranom vrijednosti 1,0. U tablici nisu prikazane relativne prevalencije s obzirom na godine kolovanja: ljudi koji nisu zavrili srednju kolu imali su podj ednaku prevalenciju emocio- nalnih poremeaja kao i ostali ispitanici, ali su imali znaajno vie anksioznih poremeaja. Antiso - cijalni poremeaj linosti bio je statistiki znaajno povezan s niskim prihodima i s malo godina kolovanja. lzvor: Kessler i sur. (1994)

306

Razumijevanje emocija

Detektivi epidemiolozi poinju svoje istraivanje s razlikama u prevalen - ciji povezanim sa spolom i siromatvom. Neke od tih razlika nmogo su vee od glavnine onih kojima se bave psiholozi. No, prikupljeni nalazi su korela- cijske prirode, to znai da nam ne govore je li vjerojatnije da je siromatvo uzrok depresije ili depresivni ljudi tee zadravaju posao. Prema tome, slje - dei korak je utvrditi koje su vrste dogaaja i okolnosti povezane s pojavom depresije. Je li mogue, na primjer, da dogaaji koji izazivaju negativne emo- cije uzrokuju i emocionalne poremeaje?
v

Zivotni dogaaji i tekoe

Brown i Harris (1978) proveli su jedno od najvanijih istraivanja o tome to uzrokuje anksiozne poremeaje i depresiju. Intervjuirali su 458 odraslih ena u Londonu (Engleska) i utvrdili da se u prethodnoj godini kod njih 37 (8%) pojavila vrlo jaka depresija (katkada zajedno s tjeskobom), tj. depresija na razini klinikog sluaja. U svakodnevnom govoru takve depresije nazi - vamo psihikim slomom. Sljedeih 9% ena imalo je dulje od godinu dana ozbiljan kliniki psihijatrijski problem (to ukupno iznosi 17% ena s pore- meajem tijekom godine dana prije intervjua). U studiji Browna i Harrisa, 89% ena koje su imale depresiju doivjele su izrazito prijetei dogaaj ili tekou neposredno prije psihikog sloma. Takvi

Slika 11.1 Siromatvo je glavni uzrok depresije koja u svojoj sri ima bezn pojavi drugih emocionalnih poremeaja te poremeaja antisocji zapadnom industrijskom drutvu biti siromaan znai imati malo im izlaenje na kraj sa nedaama ili ih uope nemati. Siromatvo n: pojam, ali u psihijatrijskim prirunicima ne dobiva panju koju zasluuj

fflosti

pridonosi ivotnim

tlK

Pristupi shvaanju emocija

307

ogaaji ukljuivali su kronine tekoe poput ivota s nasilnim muem ili skrb o zahtjevnom i kronino bolesnom roaku. Brown i Harris razvili su novu metodu koja tonije od prethodnih pred- via tko e postati depresivan i to u obliku polustrukturiranog intervjua (Lista ivotnih dogaaja i tekoa). Ljudima se postavljaju pitanja iz 40 ivot- nih podruja, npr. zaposlenje, materijalna situacija, djeca, odno si s drugim ljudima itd. Intervjui se snimaju na audiovrpcu, a kasnije se piu kratki opisi svakog stresnog dogaaja ili tekoe. Ti se zapisi potom itaju istraivakom timu koji procjenjuje stupanj kronine prijetnje (koja traje dulje od tjedan dana) koj u svaki dogaaj ili tekoa moe predstavljati eni koja ivi u opi- sanim okolnostima. Procjene ozbiljnosti kronine prijetnje dogaaja ili tekoe donose se na temelju intuicije ljudi (istraivaa) koji ive u istom drutvu. Provjere pokazuju da je pouzd anost takvih procjena zadovoljava- jua. One se s vremenom ustaljuju, to se vidi po usporedbama s ranijim procjenama istraivakog tima nainjenim tijekom vie godina. Procjene su nepristrane jer procjenjivai nisu znali dijagnoze ena. Isto tako, one ne ovise o procjenama ena o tome koliko je njima neki dogaaj uznemirujui, to, naravno, moe ovisiti o tome koliko su depresivne. Kad su u izrazitim nevoljama, ljudi postaju depresivni. Evo prikaza sluaja gospoe Trent, jedne od ena iz Brovvnove i Harrisove studije: Gospoa Trent (ime je promijenjeno) ima troje male djece i udana je za vo - zaa kamiona. Obitelj ivi u stanu s dvije sobe i kuhinjom. Godinu dana prije intervjua imala je povremene migrenske glavobolje, no bila je potpuno prisebna. Njez ino tree dijete rodilo se osam mjeseci prije intervjua. Otprilike tada je njezin mu ostao bez posla. Ona nije pretjerano brinula zbog toga i on je ubrzo naao drugi posao. No nakon dva tjedna otputen je i s tog posla, i to bez objanjenja. Sedam tjedana nakon toga bila je toliko zabrinuta da je stalno bila napeta, osjeala se jadnom, loe je spavala i postala je razdraljiva s dje - com. Bilo joj je teko obavljati kuanske poslove, nije se mogla koncentrirati, a apetit joj je oslabio. Lijenik joj je dao tablete za spavanje. Odnos s muem se pogorao. Spolni odnosi je vie nisu zanimali i mislila je da je njezinu braku doao kraj. Tri puta se pakirala i odlazila, ali se vraala zbog djece. Prekora - vala je samu sebe, osjeala da vie ne moe i razmiljala o tome da sve prekine. Tri tjedna prije intervjua stvari su poele bivati sve bolje. I dalje je bila op - tereena situacijom u kui, ali se sada uspijevala dovoljno koncentrirati da je mogla gledati televiziju i to joj je odvlailo panju od briga. Ponovo je poela imati spolne odnose s muem i openito joj je bilo bolje nego ranije. Bila je de- presivna pet i pol mjeseci. Lijeniku nije otila zbog depresije, ve zbog mi- grene. Rekla je da je tablete za spavanje dobila zbog glavobolja. Drala je da bi bilo pogreno gnjaviti lijenika s depresijom jer je ona bila jasno povezana njezinim novanim i branim brigama (prepriano prema Brown i Harris, 1978, str. 28 - 30). U ovom sluaju ozbiljno prijetei dogaaj bilo je drugo muevljevo ot - putanje s posla, zbog ega je obitelj ostala bez prihoda. Tekoe sa spava- njem, gubitak tjelesne teine, nemogunost koncentracije, samoprekora- vanje, gubitak zanimanja za spolne odnose i pomisao na samoubojstvo su sve simptomi depresije. Primjenom Brownove i Harrisove m etode, brane te- koe gospoe Trent nisu smatrane dogaajem koji bi mogao izazvati depre - siju jer je depresija vjerojatno izazvala sam dogadaj. I drugi autori razlikuju dogaaje koje Ijudi sami izazivaju i one koji su izvan mogunosti kontrole. Shrout i sur. (1989) utvrdili su da se bolesnicima koji pate od depresije tri puta ee nego ljudima iz uzorka nedepresivnih dogaaju negativni dogadaji koji su izvan kontrole. Prema tome, depresija nije nuno iracionalna pojava. Ona ukljuuje tugu i beznae izazvane dogaajima koji imaju teke poslje- dice na na ivot i na nau samoprocjenu. Dogaaji koji mogu izazvati depresiju su gubici onoga to nam je bilo oso - bito vrijedno. Primjenom intervjua o ivotnim dogaajima, Hammen i sur. (1989) utvrdili su da ljud i koji izrazito cijene svoje odnose s drugima postaju depresivni kad doe do gubitka odnosno prekida nekog odnosa.

308

Razumijevanje emocija

Oni kojima su autonomija i rad najvaniji, vjerojatno e postati depresivnima kad im se dogodi poslovni neuspjeh. Neki autori kau da je depresija utvrena u uzorcima obinih Ijudi i povezana sa stresnim dogadajima drukija od depresije koju moemo vidjeti u klinikama (Bebbington i sur., 1981). Prva vrsta depresije naziva se reaktiv- nom, a druga endogenom. Pretpostavlja se da je endogena depresija pre- teno bioloki utemeljena i da ima jau genetsku komponentu. Meutim, ak i u uzorcima klinikih bolesnika s ponovljenom depresijom, pa ak i kod onih s tzv. endogenom depresijom, pokazalo se da su teki ivotni dogaaji po - vezani s poetkim depresije (Bebbington i sur., 1981, Frank i sur., 1994). Brown i Moran (1994) tvrde da je kod ljudi s ponovljenom depresijom poe - tak bolesti uzrokovao teak ivotni dogaaj ili tekoa, iako su se sljedee de - presivne epizode javile bez vidljivog uzroka u njihovu ivotu. I tjeskoba moe biti izazvana negativnim dogaajima (Monroe i Wade, 1988). U jednom istraivanju intervjuirano je 2902 mukaraca i ena iz ope populacije standardiziranim mjerama za dijagnosticiranje generalizirane anksioznosti i za procjenu ivotnih dogaaja u prethodnoj godini (Blazer, Hughes i George, 1987). Teki negativni dogaaji bili su povezani s trostruko veom uestalou anksioznih poremeaja kod mukaraca i ena. Manje teki dogaaji bili su povezani s osmerostrukim poveanjem uestalosti generalizi- ranog anksioznog poremeaja kod mukaraca, ali taj odnos nije utvren kod ena. Uzrokuju li depresiju i tjeskobu iste vrste dogaaja? Finlay-Jones (1989) je primjenom Harrisove metode intervjuirao ene prilikom posjeta lijeniku ope prakse i utvrdio sljedee: 85% ena s anksioznou, 82% onih s depresi- jom i 93% ena s anksioznou i depresijom doivjelo je teak ivotni dogaaj u usporedbi s 34% onih koje nisu imale emocionalni poremeaj. Neki do - gaaji bili su usmjereni na budunost i ukljuivali su opasnost: dijagnoza raka, neeljena trudnoa i prijetnja izbacivanjem iz kue. Anksioznim pore- meajima najee su prethodili takvi opasni dogaaji. Nasuprot tome, de- presivnim poremeajima najee su prethodili gubici. ene koje su patile od anksioznosti i depresije doivjele su dogaaje koji su sadravali opasnost i gu - bitak. Specifina vrsta anksioznog poremeaja, posttraumatski stresni pore- meaj, kao dijagnostiki kriterij ima teak neugodni dogaaj. Takvi dogaaji zbivaju se u ratu, kad je ljudima ugroen ivot, kada su njihovi prijatelji ubijeni i osakaeni (Grinker i Spiegel, 1945), ali i tijekom prirodnih i indus trijskih katastrofa ili napada poput silovanja (Burnam i sur., 1988). U takvim dogaajima ozbiljno je ugroena ovjekova dobrobit. Simptomi toga pore- meaja ukljuuju vrlo jaku tjeskobu, poremeaje spavanja i nametajue ponovno proivljavanje traume u ponavljajuim, iznenadnim slikama. Jasno je da se u veini sluajeva depresija i neke vrste tjeskobe javljaju kad stvari u ivotu krenu jako loe i kad imaju dugotrajne posljedice. Emocio - nalni poremeaji su reakcije na dogaaje i okolnosti, isto kao i pojava uobia- jenih emocija. Oni nam pokazuju to nam je najvanije. Kad je suprug go- spoe Trent ostao bez posla, ona je osjeala poraz i bojala se da nee moi ivjeti odgovarajuim ivotom ili skrbiti o svojoj obitelji. I tako smo doli do prvog, a moda i najvanijeg, odnosa izmeu emocija i emocionalnih poremeaja. Kratkotrajne emocije i raspoloenja su stanj a spremnosti za akciju. Emocionalni poremeaji ukljuuju emocije, ali kad je rije o poremeaju, emocije su intenzivnije, dulje traju (vidi vremenski vid emocionalnih stanja u 4. poglavlju) i onemoguuju funkcioniranje. Gospoa Trent doivjela je gubitak materijalnih sredstava potrebnih za brigu o obitelji i izgubila je nadu. Njezino stanje moemo opisati kao jako smanjenu spre - nmost na djelovanje, kao nemogunost da normalno obavlja poslove koji su joj bili najvaniji, poput brige o djeci. Zato je ovjek podloan tako onesposobljujuim stanjima, jo uvijek je zagonetka koju moraju rijeiti teorije emo - cija. Meutim, valja imati na umu da danas ivimo mnogo drukije nego to je to bilo u okolini na koju smo se tijekom evolucije prilagodavali; tovie, de- presija moe pomoi ljudima da se povuku ili iskljue iz postojeih planova i obveza tjerajui ih na stvaranje i organiziranje novih ciljeva (Oatley, 1992).

Pristupi shvaanju emocija

309

Cinitelji ranjivosti
Danas je iroko prihvaen zakljuak da depresija obino poinje nekim tekim ivotnim dogaajem ili tekoom. Pa ipak, psihiki slom ne dogaa se svima koji zapadnu u teke ivotne nevolje. U emu je razlika izmeu reagi- ranja emocijom ili raspoloenjem i reagiranja emocionalnim depresivnim ili anksioznim poremeajem? Sto neke ljude ini ranjivijima u usporedbi s dru- gima? Rano iskustvo: vanost osjeaja voljenosti od, strane roditelja Osoba koja je u djetinjstvu izgubila roditelja, osobito majku, vjerojatnije e kasnije u ivotu imati depresiju (Brovvn i Harris, 1978). U poetku se dralo da nas gubitak osobe kojoj smo privreni ini ranjivima. Danas izgleda da za to nije odgovoran sam gubitak, ve da negativan uinak ima nedostatak roditeljske brige koja obino prati takav gubitak. ene koje su u djetinjstvu bile zanemarivane ili tjelesno odnosno spolno zlostavljane, imaju vei rizik za pojavu depresije i tjeskobe u odrasloj dobi (Brewin, Andrews i Gotlib, 1993, Brown i Harris, 1993). Nedostatna briga u djetinjstvu jedan je od razloga zato ljudi koji su joj bili izloeni sami z apadaju u rizine ivotne situacije. Tako su Quinton, Rutter i Liddle (1984), o emu je bilo rijei u 8. poglavlju, utvrdili da su ene odrasle u institucijama ostajale trudne u mlaoj dobi, imale manje kvalitetne spolne odnose i bile su loiji roditelji od uobiajenog. I druga istraivanja pokazala su da depresivne ene same izazivaju mnoge teke ivotne dogaaje; tako je Hammen (1991) utvrdio da su ene oboljele od velike depresije imale vie stresnih dogaaja, ak i kad nisu bile depresivne, od nedepresivnih ena. Veina spomenutih dogadaja ticala se odnosa s drugim ljudima, npr. s branim partnerom ili djecom. Opasnost ranog zanemarivanja djelomino lei u injenici da ono na - ruava sliku o sebi kao o biu koje ima svoju vrijednost i koje zasluuje lj ubav. Negativne emocionalne sheme o sebi u odnosima s drugima mogu poveati rizik od obolijevanja od depresije, poveavajui vjerojatnost pojave situacija koje loe zavravaju po pojedinca. Ljudi koji su osjetili nedostatak brige eljni su ljubavi, to ih tjera na brzopleto, nepromiljeno ili rano stupanje u brak. No zahvaljujui nedovoljnom promiljanju, poveava se rizik da e takvi od- nosi biti jako loi. To pak potvruje da su oekivanja poraza i gubitka bila opravdana, to moe postati dio obrasca samookrivljavanja u depresiji. Whitbeck i sur. (1992) su utvrdili da depresivni roditelji ee odbacuju svoju djecu. Takva djeca ee imaju razliite tekoe to jo vie pridonosi roditeljskom odbacivanju. Naalost, takvi krugovi ranjivosti unutar odnosa s drugim ljudima prenose se s generacije na generaciju. U 8. poglavlju dali smo pregled nalaza istraivanja koji pokazuju da e djeca ee biti depresivna ako ive u obitelji s depresivnim roditeljem nego ako u obitelji nema depre- sije. Na temelju vlastita iskustva odnosa roditelj-dijete, ta djeca stvaraju sheme o sebi u odnosima s drugima koje nose sa sobom u odraslu dob. Atribucijski stil Najpoznatija klinika teorija o kognitivnoj osjetljivosti (Beck, 1983., Beck i , 1985.) otkriva da su obrasci iracionalnih misli prenesenih iz dje- tinjstva povezani s depresijom i tjeskobom. Takvo razmiljanje je pretjerano i previe uopeno, i esto je potaknuto obraanjem panje na dogaaje s nega- tivnom konotacijom, dok se oni pozitivni ne primjeuju. Ono ukljuuje proiz- voljno zakljuivanje i osobno doivljavanje dogaaja, ak i kad oni nemaju ni - kakvo osobno znaenje. (U 4. poglavlju pokazali smo primjer Beckova rada, tj. opisali smo medicinske podatke o inovnici koja vodi brigu o medicinskim dosjeima i koju je uzrujavalo uvjerenje medicinske sestre instrumentarke). Atribucijski oblik teorije nauene bespomonosti (Abramson, Metalsky i , 1989, Abramson, Seligman i Teasdale, 1978) takoer uzima u obzir stil razmiljanja kao neto to moe uzrokovati depresiju. Prema toj teoriji ljudi, postaju depresivni nakon dogadaja nad kojim nemaju kontrolu, a

310

Razumijevanje emocija

uviaju: a) da se taj dogaaj javlja zbog unutranjih razloga, dakle zbog njih samih, a ne nekih vanjskih initelja, b) da je rije o opoj pojavi, tj. da se ona dogaa u svim uvjetima, a ne samo u trenutanim okolnostima i c) da je rije o stabil- nom, tj. trajnom, a ne o privremenom zbivanju. i Gotlib (1983) poka- zali su da su Beckova i atribucijska teorija vrlo sline u svojim formulacijama i predvianjima. Prikazat emo nedavno istraivanje glavnih zagovornika atribucijske teo - rije koji se bave depresijom (Matelasky i sur., 1993). Rije je o studentima koji su polagali polugodinji ispit. Prije ispita i u nekoliko navrata nakon to su saznali ocjene, pri kupljeni su podaci o njihovu samopotovanju i depresiv- nim simptomima (Beckovim upitnikom depresije). Kada su studenti dobili ocjene, rezultati na Beckovu upitniku depresije mogli su se predvidjeti samo na temelju uspjeha na ispitu, a ne i na temelju atribucijskog stila. Meutim pomou njihova atribucijskog stila i samopotovanja bilo je mogue predvi- djeti one koji e biti tuni dulje od jednog dana nakon nepoloenog ispita. Meutim, ovdje je potreban oprez: opisano ispitivanje na studentima koji su pola gali ispit izuzetno je kvalitetno, jer provjerava stvaran dogaaj koji je sudionicima istraivanja jako vaan. Istodobno, poput nmogih drugih kva- zieksperimentalnih istraivanja, u njemu se promjene na ljestvicama ra spoloenja, kao to je Beckov upitnik, smatraju pokazateljima depresije. (1994) istie da promjene na takvim ljestvicama samoiskaza ne poka- zuju da ispitanici postaju kliniki depresivni. U epidemiolokim istraiva- njima, o kojima smo govorili na poetku poglavlja i u onima koje su proveli Brown i sur., koriste se dijagnostiki intervjui kako bi se utvrdilo imali li osoba sindrom velike depresije na klinikoj razini, a iz tih istraivanja znamo da su razlozi pojave klinikih sluajeva mnogo ozbiljniji od pada na polugo- dinjem ispitu. istie kako ne postoje dokazi da pogoranje raspo- loenja, vidljivo na ljestvicama poput Beckove, odgovara klinikoj depresiji. Samopotovanje Kad je rije o depresiji koja dostie klinike razmjere, pitanje kognitivne osjetljivosti prouavano je u istraivanjima samopotovanja (Gotlib i Ha- mmen, 1992). U svom longitudinalnom istraivanju Brown i sur. (1990) mje- rili su samopotovanje, pojam vrlo blizak internalnim atribucijama neus pjeha, brojei omalovaavajue primjedbe koje su ene davale o s ebi tijekom prvog intervjua. Godinu dana kasnije, od onih koje su doivjele neki tea*; dogaaj, one koje su sebe omalovaavale dva su puta ee imale veliku de- presiju u usporedbi s onima koje su se pozitivno procjenjivale. Prema tome, iako su rano iskustvo i kasnija depresija povezane, a iz 8. po- glavlja znamo da neka djeca pokazuju depresivne obrasce koji se mogu nas:;- viti i u odrasloj dobi, jo uvijek nije posve jasno koji je vid kognitivnog ih err.: - cionalnog funkcioniranja oteen. Cini se da j e negativno razmiljanje o se'r: ukljueno u teke sluajeve depresije kao i kod manjih neuspjeha u nekorr. zadatku. Razmiljanje koje se temelji na procjeni Novi pristup prouavanju stilova razmiljanja kao initelju ranjivosti, o>> bito zanimljiv istraivaima emocija jer se temelji na procjenama opisanir: _ 4. poglavlju, potjee od istraivake skupine koja je koristila narativnu ana- lizu za predvianje obrazaca suoavanja sa stresom nakon smrti voljene osobe. Stein i sur. (1995) pratili su 30 os oba koje nisu bile zaraene HlV-om, ali iji su partneri umrli od AIDS-a. Ispitanici su intervjuirani dva i etiri tjedna nakon gubitka, a potom godinu dana kasnije. Tijekom prva dva in- tervjua od njih je traeno da priaju o svojim partnerima, doivljaju gubitka, o tome to se dogaalo kad im je partner umro i to im je pomagalo da izau na kraj s gubitkom. Situacijske procjene definirane su kao procjene ljudi, mjesta, dogaaja, djelovanja ili ishoda koji su utjecali na njihove ciljeve i dobrobit. Pozitivne procjene ukljuivale su razgovor o povoljnim vidovima njihova od- nosa s partnerom ili o tome to ispitanici misle jesu li bili dobri

Pristupi shvaanju emocija

311

skrbnici. Negativne procjene ukljuivale su izjave o strahu od budunosti i aljenje zbog kvalitete odnosa koji su imali s partnerom. Postotak pozitivnih procjena u razgovoru ubrzo nakon gubitka bio je izuzetno dobar prediktor pozitivnog morala (r = - 0.63), isto kao i samoprocjene depresivne simptomatologije (r= - 0.51) godinu dana nakon toga. Pozitivne procjene ostale su znaajan prediktor dobrobiti i nakon godinu dana, ak i uz kontrolu dobrobiti i depresije u prvom mjesecu nakon gubitka. Socijalna podrka Bliski odnosi s drugim ljudima imaju snaan uinak na pojavu velike de - presije kao reakcije na ivotne nedae. Postojanje intimnog odnosa djeluje kao odbojnik. Mnogo istraivanja potvrdilo je postojanje te povezanosti, prvo ono Brovvna i Harrisa (1978), a potom i mnogih drugih autora. Tako su, pri- mjerice, i Shapiro (1986) intervjuirali ene s niskim primanjima i s barem jednim malim djetetom. Meu onima koje nisu doivjele ni jedan teak ivotni dogaaj ili tekou, veliku depresiju je imalo 5% onih koje su bile u intimnom odnosu i 10% onih bez takvog odnosa. Meutim od onih koje su doivjele teak dogaaj ili tekou, veliku depresiju je imalo 10% onih koje su bile u intimnom odnosu i ak 30% onih bez takva odnosa. U istraivanju Solomona i Brometa (1982) prouavane su majke male djece nakon teke nesree u nuklearnoj elektrani Otok tri milje u Pennsylvaniji, kada su u at- mosferu isputene velike koliine radioaktivnih tvari. I ovdje su dobiveni slini rezultati koje, uz ostale, moete vidjeti u tablici 11.3. Opi je zakljuak da je socijalna podrka sama po sebi imala slab uinak, ali je sluila kao od - bojnik protiv ivotnih dogaaja i tekoa kad su se pojavile (Cohen i Wills, 1985). Veina istraivanja o kojima smo dosad govorili bila su provedena sa enama, kako bi broj sudionika ispitivanja bio to vei. Ali to je s mukar - cima? Je li njihova ranjivost slina ili drukija? U transverzalnom istraivanju provedenom u Los Angelesu, Anashensel i Stone (1982) su utvrdili slian obrazac pojave depresije nakon stresnih dogaaja kod mukaraca i ena, kad sudionici ispitivanja nisu imali intimnu socijalnu podrku (vidi tablicu 11.3). Neki autori pretpostavljaju kako je mukarcima najvaniji oblik socijalne po- drke injenica da su integrirani u zajednicu (Bolton i Oatley, 1987), ali za tu pretpostavku nema onoliko pouzdanih podataka koliko ih je prikupljeno o zatitnoj ulozi dobro funkcionirajueg intimnog odnosa za ene. Socijalna podrka vrlo je vaan pojam u objanjavanju psiholokog utje - caja ivotnih dogaaja, ali on nije jednostavan. Uobiajene mjere socijalne podrke ukljuuju postojanje osobe od povjerenja, izostanak interpersonal- nih trzavica, odobravanje od strane drugih ljudi, integraciju u socijalnu mreu i praktinu pomo. Thoits (1986) identificira socijalnu podrku kao pomo drugih ljudi u izlaenju na kraj sa ivotnim mukama. Sarason i sur. (1987) usporeivali su razliite mjere socijalne podrke usmjerene na razliite vi- dove odnosa s drugim ljudima. Ti su autori zakljuili da visoka socijalna po- drka openito pokazuje je li netko prihvaen, voljen i ukljuen u odnose gdje je komunikacija otvorena.
\

312

Razumijevanje emocija

Tablica 11.3 Postotak sudionika nekoliko istraivanja velike depresije s obzirom na to jesu li doivjeli teak ivotni dogaaj i jesu li imali socijalnu podrku u obliku intimnog odnosa
Teak ivotni dogaaj ili tekoa Intimnost sudionikova najblieg odnosa Visoka Niska % depresivnih % depresivnih

Originalno istraivanje Brown i Harris (1978) (N = 419, London, Vel. Britanija) Ponovljena istraivanja Costello (1982) (N = 386, Calgary, Kanada) Babbington i sur. (1984) (N = 152, London, Vel. Britanija) i Shapiro (1986) (N = 189, Sheffield, Vel. Britanija) Slina istraivanja Paykel i sur. (1980)* (N= 104, nakon poroda) Anashensel i Stone (1982) (N = 998, Los Angeles) Solomon i Bromet (1982) (N = 432, nesrea u nuklearnoj elektrani Otok tri milje) Murphy (1982) (N = 200 starijih Ijudi) Ne Da Ne Da Ne Da Ne Da 12 24 12 24 9 12 3 11 14 82 22 37 7 21 0 35 Ne Da Ne Da Ne Da 5 21 6 24 5 10 7 57 11 22 10 31 Ne Da 1 10 3 32

* ukljuujui i kronine sluajeve Izvor. Oatley i Bolton (1985) Usprkos nedaama koje umanjuju osjeaj vlastite vrijednosti, ljudi koji imaju socijalnu podrku doivljavaju sebe osobama koje mogu postii ciljeve interakcije s drugima. U interakciji s podravajuim partnerom ili prijateljem ne osjeamo poraz ili odbijanje koji se mogu javiti u drugim vidovima ivota. U podravajuim odnosima osjeamo da drugu osobu zanima to je nama vano i da e nam ona pomoi u ostvarenju ambicija i planova.

Genetski initelji
U 7. poglavlju govorili smo o tome da su obrasci emocionalnosti pod utje- cajem genetskih initelja, a to vrijedi i u podruju psihopatologije, o emu je bilo rijei u 8. poglavlju. Ljudi nasljeuju sklonosti koje poveavaju rizik za pojavu depresije i tjeskobe na klinikoj i na blaoj razini, a te sklonosti nalikuju osobinama linosti (Kendler i sur., 1986). Mogue je naslijediti sklonost niem pragu podnoenja nekih negativnih emocija ili prema eem doivljavanju straha i tuge. Prema jednoj pretpostavci, sklonost tjeskobi je bioloki utemeljena (Hamm, Vaitl i Lang, 1990). Velika genetska osjetljivost mehanizma kojim uimo odreene znakove povezati sa shemama osnovanim na tjeskobi, moe objasniti zato su neki ljudi openito plaljiviji od drugih, usprkos tome to u ivotu nisu bili izloeni veoj opasnosti.

Pristupi shvaanju emocija

313

Slika 11.2 ene zaposlene izvan kue. Pedesetih godina 20. stoljea u SAD-u je 50% ena s djecom bilo zaposleno izvan kue. Brown i Harris (1978) su u Londonu (Ve- lika Britanija) utvrdili da zaposlenost izvan kue djeluje zatitniki protiv depresije prilikom pojave tekih ivotnih dogaaja ili tekoa. Jedan od naina prouavanja genetskih initelja je usporedba uestalosi: poremeaja kod jednojajanih blizanaca iji su geni 100% jednaki i dvo - jajanih s genima koji su 50% isti. Kao to smo objasnili u 7. poglavlju, utjeca; gena pretpostavlja se kada postoji mnogo vee slaganje (pojava neke osobine u oba lana blizanakog para) kod jednojajanih u usporedbi s dvojajanim blizancima. Utvren je utjecaj i dvije vrste okolinskih initelja. Kadje slaganje izmeu jedno - i dvojajanih blizanaca istodobno slino i visoko za neki poremeaj. tada je vjerojatno da je utjecaj zajednike okoline (npr. roditeljska svada) ve- lik. Kad je slaganje slino i nisko, tadaje vjerojatno da su vani odvojeni oko- linski initelji, primjerice da jedno dijete dobiva vie ljubavi i panje od drugoga. U nekoliko studija utvren je utjecaj gena na pojavu depresije. Kendler i sur. (1993b) ispitali su 938 blizanaca iz popisa stanovnitva u jednoj vremen - skoj toki i potom godinu dana kasnije. U prvom ispitivanju slaganje kod jed- nojajanih blizanaca bilo je 27% (tj. kod 27% blizanaca oboje su imali pore- meaj), dok je kod dvojajanih blizanaca slaganje iznosilo 17%. Razlika je bila neto vea prilikom drugog prikupljanja podataka (28.9% prema 15.4%). Rije je o razmjerno niskim slaganjima koja pokazuju da kod velike depresije veu ulogu imaju razliiti okolinski initelji, kao npr. ivotni dogaaji o kojima smo ranije govorili, nego genetski initelji. Meutim dje - lovanje gena, na koje upuuje razlika izmeu slaganja kod jedno- i dvo- jajanih blizanaca, bilo je dosta izraeno. Jedan od naina na koji geni mogu utjecati na pojavu depresije je pristra - nost - bilo pozitivna ili negativna - i to u smislu oslanjanja na drutvene norme i dominaciju, gdje su djelomini posrednici (kao to smo govorili u 3. poglav- lju) vjerojatno mehanizmi koji koriste serotonin (tvar koja prenosi ivano uzbuenje). Mnogi antidepresivi djeluju tako da poveavaju dostupnos: upravo te tvari.

314

Razumijevanje emocija

Meutim, utjecaj gena na depresiju ne temelji se samo na sklonosti prema samoj depresiji. Plomin i sur. (1990) prouavali su ivotne dogaaje u populaciji blizanaca. Utvrdili su da su jednojajani blizanci medu- sobno mnogo sliniji po broju stresnih dogaaja tijekom ivota u uspo redbi s dvojajanima. Kendler i sur. (1993a) istraivali su ivotne dogaaje u prote - kloj godini kod jedno- i dvojajanih blizanaca i utvrdili da je uestalost nji - hove pojave bila u veoj korelaciji kod jednojajanih parova nego kod dvo- jajanih, a procijenjeno je da je utjecaj gena objanjavao otprilike 20% zajed- nike varijance. Jedno od moguih objanjenja jest da geni utjeu na osobine linosti koje pak mogu djelovati na pojavu ivotnih dogaaja. Primjerice, im- pulzivnost moe poveati uestalost opasnih dogaaja. Plomin i Bergeman (1991) daju prikaz studija prema kojima na pretpostavljeno okolinske vari- jable (npr. ivotni dogaaji) mogu utjecati geni. Ne zaboravite da smo rek kako neki ljudi sami sebe dovode u teke situacije, a one pokazuju vrlo jak_ povezanost s genetskim initeljima. Osim toga, lako je uoljivo da su nek; ljudi predodreeni za stvaranje dugotrajnijih podravajuih odnosa od dru- gih. No, ak su i dogaaji na koje ne moemo utjecati, umjereno povezani s genetskim initeljima. Uloga kulture u nastanku depresije i tjeskobe Kulturalni initelji imaju vanu ulogu u sklonosti prema emocionalnim poremeajima i u njihovu oblikovanju (Kleinman, 1988). Na primjer, Jones i Horne (1973) su meu 2360 australskih Aborigina pronali samo jedan sluaj vidljive tjeskobe. tovie, ako se sjetite ljudi na Ifaluku koje opisuje Lutz (1988, vidi 2. pogl.) koji zajedno provode cijeli svoj ivot, opazit ete da kod njih naprosto nema agorafobije - straha da ne bude sam daleko od kue. U odreenoj mjeri takve razlike mogu odraavati strukturu zajednice, uloge i mogunosti koje ljudima stoje na raspolaganju u razliitim drutvima i mogunosti na koje se mogu osloniti. Meutim, pojavljuju se i drukije razlike. Svjetska zdravstvena organizacija (1983) provela je istraivanje o depresiji u etiri drave: vicarskoj, Kanadi, Japanu i Iranu. U svim zemljama primijenjen je isti dijagnostiki instrument i on se pokazao pouzdanim. U svim zemljama utvren je isti srni klaster depresivnih simptoma: tuga, nepostojanje radosti, tjeskoba i nedostatak energije, dok su ostali simptomi imali razliitu uestalost od zemlje do zemlje. Primjerice, u Iranu je 57% bolesnika izvjetavalo o tjelesnim simptomima, dok je u Kanadi o tome iz - vjetavalo samo 27%. Osjeaji krivnje i grinja savjesti bili su uobiajeni u Ka- nadi i vicarskoj (68% bolesnika), a rjei u Iranu (32%). Prema tome, moemo rei da u razliitim drutvima ljudi pokazuju depresiju na razliite naine. Kulturalne razlike vrlo su se jasno pokazale i u Kleinemanovu (1982) is- traivanju 100 neurasteninih pacijenata dnevne bolnice u Kini. Obrazac simptoma sastojao se od glavobolja, vrtoglavica i nedostatka energije. Simp- tomi su podsjeali na tjelesne, i takav je obrazac stoljeima imao svoje znaenje u Kini. Bolesnici su bili usmjereni na bol kao prevladavajui simp - tom - njih 90% osjealo je jaku bol u glavi, leima i grudima. Veina je mislila da su bolesni od neke tjelesne bolesti, premda kod tog poremeaja obino nema utvrenog tjelesnog uzroka. Ostale simptome nije bilo lako objasniti: primjerice, nekim bolesnicima je uznemiravajui simptom bio strah od veeg gubitka sperme zajedno s vrlo smanjenom koliinom ivotne energije. Svih 100 neurastenikih bolesnika dijagnosticirano je i pomou standardiziran ih psihij atrij ski h instrumenata stvorenih na Zapadu. Na temelju njih, 87% bole- snika dobilo je dijagnozu velike depresije, a 69% dijagnozu anksioznog pore- meaja. Prema tome, ini se da su kategorije simptoma utvrene instrumen - tima stvorenim na Zapadu zajednike i drugim drutvima. Istodobno, isto kao to kultura oblikuje doivljaj emocija, ona oblikuje i nain doivljavanja te izraavanja psihijatrijskih stanja.

Pristupi shvaanju emocija

315

S tim je povezano pitanje o ulozi simptoma unutar drutva. Mechanic (1982) je intervjuir ao bolesnike i kod veine njih (93%) simptomi su sluili izraavanju osobnog ili interpersonalnog nezadovoljstva. U 74% sluajeva sluili su za manipuliranje odnosom. U 1% sluajeva omoguavali su izostanak s posla ili oslobadanje od drugih drutvenih obveza. Prema tome, moemo vidjeti da se u nekim drutvima nekim simptomima openito pripisuju odreeni uinci i uloge, dok ih drugi simptomi nemaju. Primjer in- terpersonalnog uinka koji je neobian po svojoj jasnoi izraavanja (premda vjerojatno ne i po tome da se javlja kod svih ljudi) dolazi s Anda u Ekvadoru. gdje postoji emocionalno stanje zvanopena, to znai gubitak, tuga ili patnja (Tousignant i Maldonado, 1989). Kad je to stanje vrlo jako, ono postaje de- presivna bolest. U toj kulturi smatra se da pena pokazuje gubitak reci- prociteta, pa kada ena zapadne u to stanje, ukljuuju se roaci i istrauju njezine osjeaje obino pretpostavljajui da mu ne izvrava svoje interper - sonalne obveze prema njoj. Nastoje pronai rjeenje tog problema, a ako je potrebno, krivcu odreuju i kaznu.

Povezanost ivotnih dogaaja s uobiajenim emocijama i emocion a In im poremeajima

Kako emo osmisliti istraivanje ivotnih dogaaja i depresije u svezi s uo - biajenim emocijama? Za to nam trebaju dva koraka. Jedan je zapamtiti da je velika depresija vrlo jaka emocionalna reakcija tuge zbog gubitka ili razoa- ranja, koju obino prati vrlo jaka tjeskoba glede budunosti, a katkada i ljut- nja na uzrok dogaaja. Razlika izmeu dogaaja koji izazivaju tugu i onih koji uz rokuju depresiju jest da su ovi drugi mnogo tei. Oni nisu samo gubi - tak, oni su razarajui gubitak koji unitava neiji doivljaj sebe i naina ivota. U sri depresivnog sloma nalazi se emocija potpunog beznaa. Pojam tekog ivotnog dogaaja moemo objasniti pomou dijagrama pri- kazanognaslici 11.3. Iznenadnidogaaj kojismanjujevjerojatnostpostizanja nekog cilja uzrokuje emocije. Ako je rije o tekom dogaaju, tj. o takvom koji prijeti postizanju ivotnog cilja ili plana, on moe izazvati depresiju. Meutim, depresija nije samo skup vrlo jakih ili dugotrajnih emocija. Za dijagnozu velike depresije mora postojati depresivno raspoloenje, gubitak zanimanja za uobiajene aktivnosti ili nedostatak ugode koji traju barem dva tjedna te etiri dodatna simptoma, ukljuujui gubitak tjelesne teine, speci- fian obrazac tekoa sa spavanjem i razmiljanje o samoubojstvu. Svi nabro - jeni simptomi ne mogu se jednostavno izvesti iz postojeih teorija emocija. Prema tome, drugi korak je povezati emocionalne poremeaje s onime to znamo o emocijama, a to znai ukljuiti pojam ranjivosti. Opa postavka u psihopatologiji je da se poremeaj moe objasniti pomou dijateze i stresa, tj. naslijeem i provocirajuim dogaajem. Na slici 11.3 prikazano je mogue djelovanje nedostatka socijalne podrke, jednog od initelja ranjivosti.

316

Razumijevanje emocija

Sto odrava psihijatrijske poremeaje?

Tijekom posljednjih 30 godina mnoga istraivanja emocionalnih pore - meaja bavila su se uzrocima depresije i tjeskobe. Sada emo se pozabaviti pi- tanjem kako se takva stanja odravaju tijekom duih razdoblja.

Osobni planovi i interpersonalni odnosi

Otprilike 60% epizoda velike depresije traje krae od est mjeseci, ali 20% njih postaje kronino i traje dulje od godinu dana (Coryell i sur., 1994). Prema dijagramu sa slike 11.3, jedna od glavnih razlika izmeu epizode de - presije koja e se razrijeiti ili postati kronina jest moe li osoba stvoriti novi odnos, nove planove ili novi ivotni projekt u zamjenu za izgubljenim, to e joj omoguiti da se osjea vrijednom ivanom. Oporavakje povezan s novim poecima, pozitivnim procjenama sebe (Brown, Lemyre i Bifulco, 1992) i uivanjem u novim planovima (Oatley i Perring, 1991). O depresiji moemo razmiljati kao o odbacivanju implicitne teorije na kojoj je osoba temeljila

Teak dogaaj tekoa

svoj ivot: moemo promiljanje ivotnog

je

shvatiti kao poticaj na ponovno

Emocije, plan za ostvarenje samoodreenja. Nema depresije Da Razrjeenje krize i

Kronini psihijatrijski i/ili tjelesni simptomi

nestanak simptoma

Emocije, npr. tuga, ljutnja disforino raspoloenje. Nema depresije

Pristupi shvaanju emocija

317

Slika 11.3 Dijagram razlikovanja uobiajenih emocija i depresivnog sloma (Oatley, 1988)

318

Razumijevanje emocija

projekta. Premda je psihiki slom vrlo bolan, on zahtijeva ponovno promi - ljanje. Meutim, ishod ovisi o dostupnim mogunostima. Vaan mehanizam odravanja stanja tuge i tjeskobe je da takva stanja sama po sebi ljude ine jo tunijima i tjeskobnijma - ona mogu pokrenuti zaarani krug koji se sam odrava, to oteava oporavak od nevolje. Postoii nekoliko vrsta takvih procesa. Jedan od njih, koji prikazuje Hammen (1991). jest da je depresivnost stresna, to ima posljedice na odnose s drugim ljudima. a to produuje trajanje depresije. Drugi proces odvija se kada tekoe koje su uzrok depresije i dal je traju, pa ni depresija ne prestaje. Kod nekih ljudi depresija se povlai, ali ostaje kronini anksiozni pore - meaj koji takoer moe odravati samoga sebe. Neke situacije izbjegavamo zbog straha. U kroninim anksioznim poremeajima poput agorafobije i soci- jalne fobije izbjegavamo nepoznato (Mathews, Gelder i Johnson, 1981). To to izbjegavamo postaje jo vie prijetee i dalje rui samopotovanje, to pro duljuje tjeskobu i izbjegavanje. Osobita vrsta initelja je kvaliteta odnosa s drugim ljudima. Ve smo go- vorili o tome kako podravajui odnosi mogu djelovati zatitniki protiv negativnih ivotnih dogaaja. Nasuprot tome, ljudi skloni depresiji sam: stvaraju negativne socijalne mree i time poveavaju rizik obolijevanja od de- presije i njezina odravanja. Primjerice, i sur. (1987) su utvrdili da je 40% suprunika depresivnog bolesnika takoer imalo kliniki znaajne simp - tome depresije u usporedbi sa 17% mueva ije ene nisu imale depresivni poremeaj. , Burchill i Stiles (1991) pretp ostavljaju da ljudi skloni de- presiji biraju partnere koji su takoer skloni depresiji. Loi odnosi sa skrbni - cima u djetinjstvu mogu Ijude usmjeriti tako da se osjeaju nesigurnima ili so - cijalno nevjetima, i zbog toga tee dobivaju dobru socijalnu podrku u odrasloj dobi. U ovom poglavlju pokazali smo da je spol, tj. muka ili enska spolna uloga u drutvu, povezan s velikim razlikama u prevalenciji emocionalnih - meaja. No zanimljivo je da se u istraivanjima uobiajenih emocija ne nalaze tako velike razlike izmeu mukaraca i ena. Prema tome, premda se u za- padnom drutvu od ena oekuje da vie od mukaraca izraavaju svoje emo - cije, Shields (1991), nakon pregleda empirijskih istraivanja, zakljuuje da su razlike u emocionalnosti i u sposobnosti prepoznavanja emocija openito male i nepotvrene u svim istraivanjima. Usporedba takvih neodreenih - zultata o uobiajenim emocijama s velikim razlikama u prevalenciji emocio nalnih poremeaja navodi nas na pitanje u emu je stvar. Prema Shieldsovu miljenju, velike razlike u spolno odredenim vidovima emocija uglavnom se javljaju kada je spolna uloga sama po sebi jako vana. Na primjer, razlike u ulogama postaju vidljive u braku gdje prvenstveno mukarci stvaraju prihode. a ene prvenstveno podiu djecu i brinu o kuanstvu. Prema tome, problemi u braku mogu biti osobito teki enama kojima se ivot vrti oko kuanskih po - slova. Weissman (1987) izvjeuje da 45% ena iz konfliktnih brakova pati od depresije u usporedbi sa samo 3% onih iz zadovoljavajuih brakova. Mogue je da su ene osjetljivije na negativne uinke nezadovoljavajuih odnosa, to djelomino moe objasniti spolne razlike u prevalenciji depresije. Bebbington i sur. (1981) su utvrdili da je mukarcima brak zatitni initelj od velike depresije ili anksioznog poremeaja: takve poremeaje imalo je 2.6% oenjenih mukaraca i 8% samaca. Kad je rije o enama, brak djeluje obrnuto: depresivni ili anksiozni poremeaj imalo je 4.1% ena koje su same i vie od etiri puta (18.4%) udanih ena. I drugi autori pokazali su da brak poveava rizik od duevnih poremeaja kod ena, a smanjuje kod mukaraca (Roberts, 1981, Weissman i Boyd, 1983), a isto vrijedi i kad je rije o tjelesnim bolestima (House, Landis i Umberson, 1988). Brak zbog razliitih razloga ee djeluje povoljnije na mukarce nego na ene. Prema nekim autorima, ene i mukarci razlikuju se po tome to ele od braka. Mukarci obino imaju ostvarene emocionalne ciljeve, npr. stabilno i podravajue

Pristupi shvaanju emocija

319

zalee. Zene obino ne uspijevaju postii ono to ele, npr. intinmost odnosa (McGoldrick, Anderson i Walsh, 1991). Loi brakovi produuju trajanje depresije i poveavaju vjerojatnost njezine ponovne pojave. Miller i sur. (1992) pratili su hospitalizirane psihija- trijske bolesnike s dijagnozom depresije. Oni koji su ivjeli u nesreenim obiteljima, imali su znaajno jae simptome godinu dana nakon otpusta iz bolnice od bolesnika koji su se vratili u obitelji koje su dobro funkcionirale. Slino tome, Hooley i Teasdale (1989) utvrdili su da su u razdoblju od devet mjeseci nakon otpusta iz bolnice, bolesnici ee ponovo obolijevali ako su imali brane tekoe i suprunika koji im je stalno prigovarao. Depresivni ljudi nepovoljno utjeu na postojee odnose s drugim ljudima: u usporedbi s nedepresivnima oni izraavaju vie negativnih emocija, uklju- ujui tugu i ljutnju (Biglan i sur., 1985). Njihove negativne emocije odbojne su drugim Ijudima i njihovi partneri prema njima su neprijateljski nastrojeni (, 1976). Hokanson, Hummer i Butler (1991) pratili su raspoloenja i interakcije meu studentima koji su ivjeli zajedno u sobi. U istraivanju su sudjelovale tri skupine parova studenata. U jednoj skupini jedan lan para neprekidno je imao povien rezultat na Beckovu upitniku depresije. U drugoj skupini jedan lan imao je prvi put povien rezultat na Beckovu upitniku, ali je kasnije on bio prosjean. U treoj skupini jedan lan para imao je stalno ni - zak rezultat na spomenutom upitniku. U razdoblju od godinu dana studen- tima koji su ivjeli sa stalno depresivnim kolegom poveala se razina depre- sije. Izjavljivali su da su postali stroi prema svome kolegi i da su ga procje- njivali ovisnijim o drugima. Negativne emocionalne interakcije meu partnerima mogu postati dugo - trajne kad imaju pozitivnu ulogu u odnosu. Obiteljski terapeuti uvjerljivi su u svojoj tvrdnji da simptomi poput depresije i tjeskobe, koji nepovoljno djeluju na pojedinca, mogu na nevidljive naine imati pozitivne funkcije. Na primjer, Byng-Hall (1980) tvrdi da posjedovanje simptoma moe biti nain pridobivanja moi u odnosu, bez priznavanja takve namjere. Zamislite enu koja vodi kuanstvo bez muevljeve pomoi. Kad ona postane depresivna, njezin mu prisiljen je kuhati, istiti i obavljati kupovinu. Njezina depresija titi je od njegovih zahtjeva, a njega tjera da shvati prirodu njeziih uobiajenih po- slova. Budui da ona nije namjerno depresivna, mu joj ne moe prigovarati. Depresija moe ublaiti agresiju drugih ljudi i potaknuti pruanje skrbi (Hops i sur., 1987). Prema tome, iako je depresija osobno bolna i premda kat- kada ima i nepovoljne interpersonalne uinke, ona moe imati svoju funkciju u odnosu i zbog toga dugo trajati.

Kognitivni initelji koji odravaju depresiju i tjeskobu

Sada emo razmotriti posve drukiji proces. Nekoliko teoretiara dri da miljenje, pamenje i panja pridonose nekim vidovima depresije (Gotlib i Hammen, 1992). Postoje razliite verzije ove pretpostavke. Prvo, Brewin (1985) tvrdi kako dokazi da je atribucijski stil kognitivni initelj osje tljivosti za depresiju (o emu je bilo rije u prethodnom tekstu), nisu vie onako vrsti kao to se nekada mislilo. Mnogo jai su dokazi da je takav stil (tj. tendencija objanjavanja neuspjeha unutranjim, globalnim i stabilnim uzrocima) simptom depresije i da on produljuje njezino trajanje. Na primjer, u longitudinalnom istraivanju oporavka od dijagnosticirane de - presije, Oatley i Perring (1991) utvrdili su da su atribucije o dogaaju koji je doveo do psihikog sloma bile najbolji prediktor hoe li simptomi trajati jo est do osam mjeseci. Druga pretpostavka tie se suoavanja sa stresom i zaokupljenosti istim mislima. Osamdesetih godina 20. stoljea, Folkman i Lazarus utvrdili su razliite naine koje ljudi koriste za izlaenje na kraj s izazovnim situacijama. Neki su bili usmjereni na dogaaj ili odnos, a drugi na emocije

320

Razumijevanje emocija

(Folkman i Lazarus, 1989). Na temelju toga definiran je nain miljenja nazvan zao - kupljenost istim mislima, koji je usmjeren na emocije i to osobito na nega - tivne emocije i njihovo znaenje. ene imaju vie izraen takav stil dok mukarci ee koriste distrakju (Nolen -Hoeksema, Morrow i Fredrickson. 1993), to moda pridonosi veoj prevalenciji depresije kod ena. Nolen - Hoeksema i Morrow (1991) utvrdili su da su ljudi koji su stalno razmiljali o prirodnoj katastrofi - potresu u Zaljevu San Franciska, koji se dogodio 17. li- stopada 1989. godine i usmrtio 6 ljudi te 1 000 stanovnika ostavio bez krova nad glavom - bili loije raspoloeni deset dana i sedam mjeseci nakon trage- dije, u usporedbi s onima koji to nisu inili. U istraivanju ljudi iji je blizak roak nedavno umro, Nolen-Hoeksema, Parker i Larson (1994) utvrdili su da raspoloenje ljudi zaokupljenih istim mislima nije bilo loije od raspoloenja drugih Ijudi mjesec dana nakon gubitka, ali je nakon est mjeseci jo uvijek bilo loe, dok su neoptereeni mislima bili sve bolje. Trea vrsta kognitivne pretpostavke i trenutano najpopularnija za objanjenje trajanja depresije i tjeskobe jest pretpostavka o kognitivnim iskrivljenjima (Williams i sur., 1988). Ona najvie povezuje emocionalne poremeaje s obiljejima uobiajenih emocija i raspoloenja. U 9. poglavlju pokazali smo da emocije mijenjaju organizaciju mozga i time dovode do po- greaka u obradi podataka. Budui da depresivni ljudi imaju tendenciju pri- sjeanja gubitaka i neuspjeha, Teasdale (1988) pretpostavlja da tak\e emo- cije zauzvrat pogoravaju raspoloenje i produljuju depresiju. Depresivni ljudi obino prosjeno dobro izvravaju razliite zadatke ako im ponudimo odgovarajuu strategiju rada, ali ako ih prepustimo samima sebi, moe se do - goditi da tu strategiju ne otkriju (Hertel i Hardin, 1990) i to zbog nedostatka inicijative. Osim toga, oni budunost tumae na pesimistian nain, usmjera- vajui se na negativne dogaaje i rijetko obraaju panju na one pozitivne (Pyszcynski i Greenberg, 1987). Ako zbog takvih iskrivljenja postanu nespo- sobni stvarati nove ivotne planove, tada i nedostatak inicijative moe pri- donijeti produljenju depresije. Meutim pretpostavka o zaaranom krugu ne vrijedi potpuno u sluaju depresivnih ljudi, jer, prema Blaneyevu (1986) miljenju, ona objanjava pre - vie stvari. Nije jasno kako, kad se jednom pojavi emocija tuge ili potitenosti, obeshrabrujua pamenja prestaju navirati, to jo jaa potitenost, izaziva- jui jo vie tunih misli itd. Parrott i Sabini (1990) istiu da ljudi ne ostaju zauvijek zarobljeni u takvim zaaranim krugovima. Oni mogu upravljati svo - jim raspoloenjima, a neke misli koje im padaju na pamet nisu tune. Moemo rei da im ljudi nakon pojave depresije ponu drukije gledati na svoj ivot, oni poinju preispitivati neuspjehe iz prolosti, ali istodobno stvaraju planove za budunost. Osim toga, smatra se da iskrivljenja u obradi podataka pomau u odravanju stanja tjeskobe unutar zaaranog kruga, i ee od depresivnih stanja postaju kronina. Dok se mehanizam odravanja depresije temelji na pamenju, glavni mehanizam odravanja tjeskobe osniva se na panji. Pri- mjerice, postraumatski stresni poremeaj ukljuuje velike promjene u panji. McNally i sur. (1990) su pokazali da ljudi koji pate od tog poremeaja selek - tivno usmjeravaju svoju panju na znakove prijetnje i to moe objasniti odravanje ponavljajuih i nametajuih misli i slika. Ljudi s izraenom tjesko- bom kao osobinom linosti i oni koji imaju anksiozni poremeaj takoer pri strano usmjeravaju svoju panju na dogaaje povezane s tjeskobom, osobito

Pristupi shvaanju emocija

321

Slika 11.4 Zaarani krug. Depresiju obino izaziva teak ivotni dogaaj, koji potie sjeanje na ranije gubitke i neuspjehe, to osobu ini jo depresivnijom. To zauzvrat izaziva nove tune misli i sjeanja itd. prema vlastitim osobitim tjeskobama (Eysenck, 1992, Mathews, 1993). Tako. na primjer, osoba tjeskobna zbog zdravlja obraa panju na tjelesne - mjene smatrajui ih simptomima bolesti, primjeuje novinske lanke o zdra- vlju itd., stvarajui mentalne sheme i navike koje poveavaju vjerojatnost po- jave tjeskobe i poveanja njezina intenziteta. I ovdje kognitivna organizacija. nastala na osnovi emocionalnih stanja, priziva iz sjeanja dogaaje koji jaaju i produljuju takvo emocionalno stanje.

Indeks izraavanja emocija ipovratak shizofrenije

Dok emocionalne poremeaje najee izazivaju ivotne nedae, psiho - tina stanja poput shizofrenije vie su genetski uzrokovana. Primjerice, Go - ttesman (1991) na temelju prouavanja blizanaca procjenjuje da slaganje meu jednojajanim blizancima iznosi 48%, a meu dvojajanima 17%. U drugim istraivanjima, slaganje kod dvojajanih blizanaca bilo je jo manje Onstad i sur. (1991) utvrdili su slaganje od 4% kod dvojajanih, a 48% ko jednojajanih blizanaca. Simptomi shizofrenije ukljuuju deluzije, odredene vrste halucinacija. vrlo dezorganizirano ponaanje i poremeene odnose s drugim ljudima Prema dijagnostikim kriterijima iz DSM -IV, poremeaj mora trajati barerv. est mjeseci i mora izazivati poremeaje u drutven om i poslovnom ivotu (Amerika psihijatrijska udruga). Poremeaj ima razliit tijek: neki se lju: potpuno oporave, nekima se bolest esto vraa, a ostali se nikada ne vrate na raniju razinu funkcioniranja (Harding, Zubin i Strauss, 1992). Za razliku od depresije i tjeskobe, ivotna prevalencija shizofrenije je ni- ska (otprilike 1%) i gotovo da nema razlike izmeu mukaraca i ena, oc - nosno izmeu stanovnika industrijski razvijenih zemalja i onih u razvoju (Svjetska zdravstvena organizacija, 1979). Medutim povratak bolesti ie mnogo rjedi, i ona openito krae traje u seoskim zajednicama neindustri :3.- liziranih zemalja nego u zapadnim industrijski razvijenim drutvima (Leff : sur., 1992). Premda ovaj poremeaj imajaku bioloku komponentu, ini se da emocije utjeu na njezin tijek i stopu povratka. Ranih 60-ih godina 20. stoljea, Browr. i sur. utvrdili su odnos izmeu emocionalnog tona u obitelji i povratka boler.: kod oboljelih od shizofrenije. Povratak bolesti nakon boravka u psihija- trijskoj bolnici moe se predvidjeti na temelju tri osobine intervjua s bliskim rodakom (suprunikom ili roditeljem) o bolesniku koji se vraa kui: a) broji kritikih primjedbi, npr.: On samo pui, pui i pui, b) jaine neprijateljsk: g stava vidljivog u neverbalnim znak ovima poput tona

322

Razumijevanje emocija

glasa i sadraju, npr Volio/Voljela bih da je umro te c) stupnju pretjerane skrbi kao to je postu panje prema bolesniku kao da je dijete, npr.: Jako sam omravio/omravjela. ne mogu spavati od brige (Brown, Birley i Wing, 1972). Nabrojeno se mo^ kombinirati u indeks poznat pod nazivom Indeks izraavanja emocija (IE |.

Pristupi shvaanju emocija

323

U istraivanju utemeljenom na takvom radu, Vaughn i Leff (1976) pratili su oboljele od shizofrenije koji su bili otputeni iz psihijatrijske bolnice, kako bi utvrdili na temelju kojih initelja se moe predvidjeti hoe li se unutar slje- deih devet mjeseci bolest ponovo javiti i hoe li oni ponovo zavriti u bolnici. Ispitivane su dvije skupine obitelji: one s visokim Indeksom izraavanja emo - cija, gdje su roaci dali est ili vie kritikih primjedbi o bolesniku i obitelji s niskim Indeksom izraavanja emocija, gdje je zabiljeeno manje od est takvih primjedbi. Dobiveni rezultati prikazani su na slici 11.5. Bolesnici koji su se vratili u obitelj s niskim Indeksom izraavanja emocija, u manjem su postotku ponovo obolijevali, neovisno o tome jesu li uzimali propisane antipsihotike. No od onih koji su se vratili u obitelj s visokim Indeksom izraavanja emocija i koji su s obitelji provodili vie od 35 sati tjedno, odnosn o nisu uzimali lijekove, 92% je ponovo oboljelo unutar devet mjeseci. Od 1976. godine naovamo provedeno je mnogo istraivanja koja su uklju - ivala Indeks izraavanja emocija (Goldstein, 1988). U preglednom radu, gdje su prikazani rezultati tri istraivanj a, Kavanagh (1992) je utvrdio da je prosjeni povrat bolesti u obiteljima s visokim IE indeksom 48% u usporedbi s 21% kod bolesnika iz obitelji s niskim IE indeksom. Ispitivanja su prove- dena u zapadnim i istonim kulturama (Jenkins i Karno, 1992). Istraivanja su ukljuivala i primjenu IE indeksa na obiteljima ljudi oboljelih od drugih psihijatrijskih bolesti, ukljuujui bipolarni emocionalni poremeaj (Miklo- witz i sur., 1988) i poremeaje ponaanja kod djece (Stubbe i sur., 1993). Iz tih istraivanja ini se da Indeks izraavanja emocija ne predstavlja samo rizik za dulje trajanje shizofrenije, ve on ima i mnogo ire znaenje.

Svi bolesnici zajeno _ - Visok IE

Nizak IE ineks = 71 bolesnik indeks = 57 bolesnika

Visok IE indeks 51%

Nizak IE indeks 13% <35 sati 28%

>35 sati 69%

1 Uzimaju lijekove 12% Ne uzimaju lijekove 15%

2 3 Uzimaju Ne uzimaju Uzimaju lijekove lijekove lijekove 15% 42% 53%

4 Ne uzimaju lijekove 92%

Slika 11.5 Postotak oboljelih od shizofrenije koji su ponovo oboljeli unutar devet mjeseci od izlaska iz bolnice u funkciji visine Indeksa izraavanja emocija u obitelji kamo su se vratili, ovisno o tome jesu li s obitelji provodili vie ili manje od 35 sati tjedno i prema tome jesu li uzimali propisane lijekove (Vaughin i Leff, 1976)

324

Razumijevanje emocija

Pokazatelj izraavanja emocija je nain zahvaanja emocionalne tem- perature u obitelji. Taj se indeks moe mijenjati s vremenom i s obzirom na bolesnikovo ponaanje. Ono sigurno utjee na koliinu kritike, to izaziva novu vrstu povratnih informacija koje se vrte ukrug. Pojam indeksa Indeksa izraavanja emocija doekan je s kritikom. On se smatra najnovijim primjerom okrivljavanja obitelji za psihijatrijske tekoe (Hatfield, 1987) i problematian je u razliitim kulturama: tko moe rei da to nije samo nastojanje Engleza da proire svoj stav kako obiteljski ivot, a moda i ivot openito, treba biti osloboen emocija (Di Nicola, 1988). Vjerojatno najuvjerljiviji odgovor na takve kritike bilo je objavljivanje tera- pijskih mjera za smanjenje kritikog izraavanja emocija koje prikazuje Leff (1989) . Sve te mjere bile su uspjene u smanjenju postotka povratka bolesti i o njima emo govoriti u 12. poglavlju. Prema tome, Indeks izraavanja e mo- cija nije pojam koji slui okrivljavanju. Istraivanja i terapija osposobili su la- nove obitelji da uspjenije izlaze na kraj s uznemiravajuim stanjem kao to je shizofrenija; oni koji je smatraju boleu i koji su popustljiviji prema ponaanju bolesnika, najrjee su neprijateljski nastrojeni. Pretpostavlja se da su razliite razine Indeksa izraavanja emocija odgo - vorne za bolji ishod shizofrenije u nerazvijenim zemljama. Kuipers i Bebbing- ton (1988) prouavali su podatke o tom indeksu kod seoskih i gradskih stanovnika pokraj Chandrigarha u Indiji (Wig i sur., 1987). Premda je tamo postotak povratka bolesti bio mnogo manji nego na Zapadu, kao to je to i uobiajeno, a osobito je bio manji na selu, spomenuti indeks bio je povezan s neprijateljskim s tavom roaka prema bolesniku. Kupires i Bebbington iznose rezultate koji pokazuju da se bolji ishod shizofrenije u seoskim drutvima zemalja u razvoju moe pripisati niem Indeksu izraavanja emocija meu roacima. Teorijski govorei, ono to je problem s Indeksom zraavanja emocija usporedivo je sa zakljucima koje smo iznijeli u 8. poglavlju o tome to odrava psihopatologiju kod djece: snaan initelj odravanja djejih pore- meaja bila je okolina koja stalno izaziva patoloke emocionalne reakcije. In- deks izraavanja emocija ne govori o bilo kojoj emociji - on ukljuuje ljutnju u interpersonalnim odnosima te prezir i kritiku nekoga tko je ne moe izbjei, npr.: Ona stalno i svugdje ide za mnom, kao to kae jedan bolesnik (Kui - pers i Bebbington, 1988, str. 905). To je suprotno od topline i ljubavi. Poznato je da shizofreni bolesnici (Sturgeon i sur., 1984, Tarrier i sur., 1988) i djeca s poremeajima ponaanja (Hibbs i sur., 1992) reagiraju pojaanim tjelesnim uzbuenjem kad su u prostoriji s roacima koji imaju visok Indeks izraavanja emocija, ali ne i kad su s onima iji je indeks nizak. Nema sumnje da je vrlo teko izlaziti nakraj s psihotinim roakom i on je velik teret svojim skrbnicima. To e vam postati jasnije proitate li popis simptoma shizofrenije u DSM-IV (Amerika psihijatrijska udruga, 1994, str. 274-278): poremeeno miljenje, paranoidno nepovjerenje, neprikladno ponaanje, neprikladne emocije. Zamislite svoga suprunika ili neku drugu voljenu osobu kako se poinje tako ponaati. Ono to smo nauili od Indeksa izraavanja emocija jest da prihvaanjem bolesnog stanja i prilagoavanjem u izlaenju nakraj s njime, ivot obitelji sa shizofrenim lanom moe postati laki, ali moe biti prekinut i zaarani krug poticanja bolesnika na jo pro- blematinije ponaanje.

Psihosomatske bolesti
Emocije su povezane ne samo s psihijatrijskim poremeajima, ve i s tjele - snim bolestima. Odnos izmeu emocija i bolesti danas prouava psihosomat - ska medicina.

Pristupi shvaanju emocija

325

Stresori odreeni kao prijetei uvjeti koji izazivaju negativne emocije, pridonose pojavi i odravanju tjelesne bolesti. U prouavanju psihosomatskih bolesti postoji nekoliko tradicija. Jedna, utemeljena na psihoanalizi, kae da unutranji sukob moe potaknuti bolest (Alexander, 1 950). Suvremenije miljenje je da su ljudi koji rijetko izraavaju ili doivljavaju emocije (osobina zvana aleksitimija) skloniji bolestima (- lor, Bagby i Parker, 1991). Dogaaji koji u drugima izazivaju emocije kod ljudi s aleksitimijom izazivaju tjel esne simptome. To se moe usporediti s nainom na koji se psihijatrijske tekoe doivljavaju u tijelu u nekim dru- tvima, o emu je bilo rijei u prethodnom tekstu. Meutim, glavnina proua- vanja psihosomatskih bolesti temelji se na zamisli da svaka velika promjena predstavlja izazov psihofiziolokom sustavu. Rijeje o pojmu generaliziranog stresa koji je uveo Selye (1936). On je drao da jaki ili dugotrajni podraaji mogu iscrpiti fizioloke mogunosti i da to ljude moe uiniti sklonima bolesti. Selye je podraaje primjenjivao na laboratorijskim ivotinjama i to hladnou, ozljedu, elektrook, intenzivno vjebanje miia. U prouavanju ljudi, umjesto izlaganjem hladnoi i tome slino, pokazatelj stresa dobiva se primjenom liste oznaavanja, gdje osoba mora oznaiti promjene u prila- godbi na neki dogaaj koji je nedavno doivio (Holmes i Rahe, 1967). Ispi - tanik oznaava koji je od 43 dogaaja nedavno doivio, npr. smrt suprunika, rastava braka, sklapanje braka, prornjena mjesta stanovanja, odlazak na od- mor itd. Svakom dogaaju pripisan je odreen broj bodova, a ukupan rezul- tat povezan je s pojavom bolesti (Rahe, 1972). Prvotna lista ivotnih dogaaja poboljana je u istraivanjima (Dohremvend i sur., 1990) i rezultati su ko riteni u predvianju depresije, ali takve liste oznaavanja danas se ine manje zadovoljavajuim od Brownova i Harrisova intervjua (Thoits, u tisku).

Stres i imunoloski sustav

Glavnina prouavanja psihosomatskih bolesti danas ukljuuje imunoloki sustav. Taj je sustav rasprostranjen po cijelom tijelu i ukljuuje kotanu sr, ti- mus, limfne vorove i bijele krvne stanice poput limfocita i makrofaga. Ko - risno uvodno objanjenje dijelova imunolokog sustava i njegovih funkcija te njegovih aspekata mjerenih u prouavanju stresa i bolesti daju 0Leary (1990) te Maier, Watkins i Fleshner (1994). Taj se sustav razvio kao jedan od naina obrane od infekcije bakterijama, virusima, parazitima i gljivicama. Obino razlikujemo dvije vrste imuniteta. Jedan je uroen i sastoji se od akutne upalne rea kcije i zarastanja rane odnosno izljeenja infekcije te pokretanja bijelih krvnih stanica makrofaga kako bi unitile strane estice i otpad. Druga vrsta imuniteta je steena jer se njegova djelotvornost poveava u susretu s boleu: nakon dodira s odreenim stranim napadaima, dolazi do prepoznavanja njihovih bjelanevina (nazvanih antigenima) i potom do unitavanja napadaa. U toj reakciji glavnu ulogu imaju bijele krvne stanice zvane T-limfociti: svaka na svojoj povrini ima receptor koji prepoznaje odreenu vrstu antigena i povezuje ga s T-limfocitom. Budui da se pret- postavlja kako postoji milijun milijardi (1015) razliitih receptora, proizlazi da u svakom ovjeku moe postojati samo mali broj T-limfocita koji se mogu vezati na antigen. Imunoloka reakcija ukljuuje kloniranje T-limfocita s re- ceptorima za napadaki antigen, sve dok ih ne bude dovoljno da mogu unititi sve napadae s tim antigenom. To kloniranje potpomau limfociti pod ime - nom T-stanice pomagai, a da bi se ono do kraja razvilo potrebno je nekoliko dana. Nakon pojave takve imunoloke reakcije, stvaraju se T -

326

Razumijevanje emocija

stanice pamenja koje omoguuju bru reakciju kod ponovnog susreta s istim antige - nom. Druge stanice, B-limfociti, prolaze kroz isti proces prepoznavanja i raz- mnoavanja kako bi izazvale drukiju vrstu reakcije u obliku molekula imu - noglobina, koje nazivamo antitijelima, a koje krue u krvi i mogu se povezati s antigenima te ih onesposobiti. Sljedea vrsta limfocita, stanice prirodni ubo- jice, takoer se razmnoavaju tijekom imunoloke reakcije. Te stanice mogu unititi virusom zaraene tjelesne stanice i neke vrste stanica raka. Postoje tri glavne vrste promjena u imunolokim funkcijama na bolest (0Leary, 1990). Prvo, oteeni imunoloki sustav moe propustiti pre- poznati i unititi antigene (to je takoer jedan od uinaka AIDS-a, gdje tijelo postaje sklono infekcijama kojima inae nismo skloni). Drugo, oteen imu- noloki sustav moe propustiti prepoznati i unititi maligne stanice raka, tj. tjelesne stanice koje su doivjele patoloku promjenu (i to se dogaa kod AIDS -a koji esto ukljuuje rak pod nazivom Karposijev sarkom). Tree. mogu se javiti promjene u sposobnosti imunolokog sustava da prepozna tkivo vlastita tijela. Kod nekih bolesti, nazvanih autoimunim bolestima, k ao to je reumatoidni artritis, nema takvog prepoznavanja i tada se pretpostavlja da je rije o oteenju funkcije T-stanica. Zamisao da stres slabi imunoloku funkciju potvruju mnogi rezultati. Primjerice, utvrene su promjene u imunolokom sustavu kod austronauta koji se nakon svemirskog leta vraaju u atmosferu (Kimsey i sur., 1986), kod studenata prilikom polaganja ispita (Glaser i sur., 1987), suprunika tijekom brane svae (Kiecolt-Glaser i sur., 1988), kod ljudi koji su doivjeli gubitak i rastavu braka, a koje nisu bile vidljive kod ljudi bez slinih stresova. Spomenute promjene ukljuuju smanjenje broja T-stanica i stanica prirodnih ubojica te smanjen broj antitijela. Premda su takvi rezultati uobiajeni u literaturi, njihove implikacije kod stvarnih bolesti optereene su tekoama. U veini istraivanja kao ishodi izvjetavaju se samo mjerenja imunoloke reakcije. U drugima su prikupljani i podaci o bolestima o kojima su izvjeta- vali sami bolesnici: na primjer, Glaser i sur. te KiecoltGlaser i sur. su uz ut- vrene imunoloke promjene utvrdili i istodobni porast uestalosti bolesti poput prehlade. U treim studijama (npr. Arnetz i sur., 1987) nije bilo za - mjetljive razlike u postotku samoprijavljenih bolesti, usprkos promjenama u mjerama funkcioniranja imunolokog sustava.

Interakcija izmeu mozga i imunolokog sustava kod ivotinja

Posljednjih petnaest godina u laboratorijskim istraivanjima ustanovljeno je da stres utjee na mozak, to zauzvrat utjee na imunoloki sustav (Ader i Cohen, 1993) . Na primjer, Fleshner i sur. (1989) su kod mujaka takora uve- denih u zauzeto podruje drugih takora, koje su alfa -mujaci tog podruja pobijedili, primijetili smanjenu proizvodnju antitijela. Ta je pojava bila povezana s podreenim ponaanjem, a ne s injenicom da je ivotinja bila ranjena; u novopridolih takora koji su nastavili borbu i zadobili mnogo oz- ljeda nije primijeeno smanjenje broja antitijela. Sapolsky (1993) je is- traujui primate utvrdio da mujaci koji su visoko u hijerarhiji domina cije imaju djelotvornije, manje potencijalno patogene mehanizme koji ukljuuju adrenokortikalne hormone od mujaka smjetenih nie u hijerarhiji, kada je hijererhija stabilna. Meutim, razina kortikoida ivotinja visokog rangapora- sla je nakon poraza prethodnog alfa mujaka tijekom stresnog razdoblja pu- nog sukoba oko hijerarhijskog poretka s mnogo borbi. Kod laboratorijskih ivotinja pokazalo se i da imunoloki sustav moe utjecati na mozak. Maier, Watkins i Fleshner (1994) prikazuju podatke o tome da je taj utjecaj odgovoran za poveanu osjetljivost na bol (vjerojatno zbog smanjenja peptida zvanih opijati) i za uinke sline uincima straha: smanjenje aktivnosti, jedenja i pijenja, istraivanja novih predmeta i socijalne interakcije.

Pristupi shvaanju emocija Mogue je da su se takvi uinci razvili kao dio repertoara ozdravljujuih reakcija na bolest.

327

Stres i rak
Nakon to su u 19. stoljeu zarazne bolesti dole pod kontrolu zahvaljujui napretku javne medicine, a u drugoj polovici 20. stoljea otkriem antibio - tika, sve vie se poinjemo bojati raka. Rak nastaje kada se odreena skupina tjelesnih stanica pone raznmoavati mimo kontrole procesa koji od stanica stvara dijelove tijela. Tako je gliom rak odreenih stanica u mozgu, limfom je abnormalno raznmoavanje limfocita itd. Dobroudni tumori obino rastu sporo i ogranieni su. Zloudni tumori napadaju i okolna tkiva. Dijelovi raka mogu se odvojiti i proiriti na druge dijelove tijela gdje se, ako ponu rasti, na- zivaju metastazama ili sekundarnim rakom. Svojim rastom u tjelesne organe, rak interferira s tjelesnim funkcijama, izaziva bol i konano smrt. Obino se misli da se stanice raka cijelo vrijeme stvaraju, no imunoloki sustav ih pri - mjeuje i unitava. Dri se da se u uvjetima emocionalnog stresa i u funkciji dobi poveava vjerojatnost rasta tumora ili se smanjuje vjerojatnost da e tu- morske stanice biti unitene. Meutim rak se ne javlja zbog genetike, dobi ili nesree; Doll i Pero (1981) daju prikaz epidemiologije razliitih vrsta raka i pokazuju da je njegova po - java pod velikim utjecajem stila ivota ili okoline. Primjerice, uestalost raka dojke u amerikih crnkinja slina je onoj kod amerikih bjelkinja. Istodobno je vie od tri puta vea od uestalosti pojave istog raka kod crnkinja u Nigeriji s kojima su crnkinje iz Amerike genetski povezane. Zakljuak je da je takvu razliku proizvelo neto to je povezano sa ivotom u Americi. U skladu s takvim razmiljanjem, 80% sluajeva raka moe se pripisati stilu ivota ili okolini, to znai da je izbjeivo. Puenje cigare ta odgovorno je za 30% smrti u zapadnim drutvima, uglavnom, ali ne i jedino, zbog raka plua. Osim toga, zbog jo neobjanjivih razloga, vjerojatno povezanih s koliinom masti i vlakana, prehrana je odgovorna za sljedeih 35%. Kao to smo ve objasnili, poznato je da postoje neurohormonalni me- hanizmi putem kojih stres moe djelovati na imunoloki sustav. Pitanje je ko - liko su vani ti procesi, tj. koliko se varijance raka moe objasniti stresom. Razmotrimo rak dojke od kojeg obolijeva jedna od devet Amerikanki. Derogatis, Abeloff i Melisaratos (1972) proveli su poznato istraivanje na 35 ena sa sekundarnim oblikom raka dojke. U usporedbi s onima koje su ivjele manje od jedne godine, ene koje su ivjele dulje od godinu dana bile su vie ljute i uznemirene, opisane su kao ene koje su u stanju pokazati svoje nega - tivne osjeaje (str. 1507). To se inilo posve jasnim, a i odgovaralo je intuitiv - nom shvaanju da je rak na neki nain povezan s neizraavanjem emocija, tj. s osobinom linosti zvanom aleks itimija. No kasnija razraenija studija koju su proveli Cassileth i sur. (1985) pokazala je da ni jedan od psiholokih i socijal- nih initelja, ukljuujui ivotni stres i emocionalnu prilagodbu na dijagnozu, nije imao nikakva uinka na produljenje ivota kod razliitih oblika raka. U svom istraivanju Ramirez (1988) je upotrijebio Brown i Harrisowu listu za procjenu ivotnih dogaaja i tekoa umjesto upitnika i lista oznaa- vanja, a intervjuirao je 50 ena s operabilnim rakom kojima se bolest ponavljala i 50 kojima nije. Svaka ena s ponovljenim rakom paljivo je uparena sa enom iz usporedne skupine kojoj se bolest nije ponovila, i to prema varijablama koje se tiu operacije, lijeenja i napretka bolesti. Odreen je broj tekih ivotnih dogaaja i tekoa koji su se pojavili izmeu prve operacije i ponovne pojave bolesti, odnosno tijekom ekvivalentnog razdoblja za ene iz usporedne skupine. Teak ivotni dogaaj znaajno je poveao rizik ponovne pojave bolesti: pronaeno je devet parova ena gdje je ena s ponovljenom boleu doivjela teak dogaaj, dok to nije bio sluaj kod ena gdje se bolest nije ponovila. Samo je kod jednog para ena bez

328

Razumijevanje emocija

ponovljene bolesti doivjela teak dogaaj dok druga nije, premda se kod nje bolest ponovo javila. Levy i sur. (1991) pratili su 90 ena nakon operacije zbog raka dojke. Premda se na temelju raspoloenja nije moglo predvidjeti kod koje e se ene bolest ponovo javiti, tamo gdje se to dogodilo, one s loijim ra- spoloenjem i slabijom socijalnom podrkom to su ranije doivjele. Literatura o uincima stresa na rak i na zarazne bolesti vrlo je sloena. Postoje brojni rezultati koji potvruju barem dio pretpostavljenog me- hanizma koji povezuje stres i bolest. Na primjer, Herbert i Cohen (1993) su u svojoj meta-analizi pronali 35 metodoloki dobro utemeljenih istraivanja, gdje se velika depresija povezuje s promjenama u imunolokoj funkciji kao to je reakcija limfocita na antigene. Utvreni uinci su umjereni do veliki. Osim toga, postoje i rezultati, poput onih koje smo spominjali glede raka doj- ke, gdje je stres bio izravno povezan s boleu. Meutim postoji vrlo malo stu- dija gdje su stres, posredujui imunoloki mehanizmi i bolest uvjerljivo meusobno povezani. Usto, postoje i brojni nalazi koji su negativni ili ne - dosljedni i, kao to kau Cohen i Williamson (1991), veina dokaza je provo - kativna; moda treba priekati neko vrijeme da postanu uvjerljivi.

Osobine linosti i bolest

Dok je stres bio u aritu veine istraivanja psihosomatskih bolesti, druga vrsta istraivanja bavila se osobinama linosti. Ako o ivotnim dogaajima i stresovima razmiljamo kao o onome to proizlazi iz okoline, za osobine linosti moemo rei da se osnivaju na sklonosti pojedinca da tumai ono to mu se dogada i da na osobit nain na to emocionalno reagira. Jednu skupinu istraivanja proveli su Grossarth -Maticek i sur. (1988). Ti su autori definirali etiri tipa linosti. Emocionalna dobrobit ljudi koji pripa - daju Tipu 1 linosti (nedovoljno stimulirani), ovisi o drugoj osobi ili o nekoj izrazito cijenjenoj aktivnosti, a kad toga nema, postaju depresivni i gube nadu. Ljudi koji pripadaju Tipu 2 linosti (pretjerano uzbueni), imaju vi - soko cijenjene ciljeve i ljuti su ako ih ne postignu. Ljudi Tipa 3 linosti (ambi - valentni) reagiraju kao oni koji pripadaju Tipu 1 i 2. Ljudi Tipa 4 linosti (autononmi), postigli su odreen stupanj emocionalne autonomije. Autori komentiraju da su tipovi 1 i 2 ovisni o vanim objektima koji potiu njihove emocije, ali ne mogu postati autononmi kad oni nestanu ili kad su nedostini (str. 480). U prospektivnom istraivanju sluajnog uzorka od 773 ljudi iz Hei - delberga (Njemaka), spomenuti su autori utvrdili da je 17% ljudi Tipa 1 umrlo od raka unutar deset godina od prvog susreta s istraivaima, 2% ih je umrlo od sranih bolesti, a 7% je bilo ivo. Od ljudi Tipa 2, 6% je umrlo od raka, 13.5% od sranih bolesti, a 16.5% od drugih uzroka. Od ljudi Tipa 3 i 4 linosti (koji su zajedno inili 74% od ukupnog uzorka) samo ih je 1.2% umrlo unutar deset godina . Tip 2 linosti Grossarth-Maticeka i sur. odgovara Tipu A linosti (Fried - man i Rosenman, 1959, Rosenman i sur., 1975) koji obiljeava nestrpljivost, natjecateljski duh i rad prema osobno postavljenim rokovima, tj. obrazac koji je povezan s velikom uestalou sranih bolesti. Istraivai dre da je Fried- manova i Rosenmanova prvotna kategorizacija ljudi u Tip A suvie hetero - gena, i kasnije je suena samo na jednu komponentu: osjeaj neprijateljstva. Shekelle, Gale i Ostfield (1983) utvrdili su tijekom 20-godinjeg praenja da se bolest sranih arterija moe predvidjeti komponentom neprijateljstva ut- vrenom kod ispitanika na poetku projekta.

Priroda stresa
Razmotrimo sada razliite odgovore - psiholoke, fizioloke i imunoloke, na stresor, npr. na

Pristupi shvaanju emocija

329

razdvajanje branih partnera ili na smrt suprunika. Psi - holoki odgovori ukljuivat e tugu zbog gubitka, strah od buduih zbivanja, a katkada i ljutnju na sve koji su na bilo koji nain odgovorni za ono to se dogo- dilo. Ako je osoba ranjiva, tj. ako j e izgubljeni odnos jedina stvar koja je odravala dobar osjeaj o sebi, tada je vjerojatno da e postati kliniki depre - sivna. Istodobno, mogu se javiti i fizioloke promjene. Jedna skupina takvih promjena koja se odnosi na rad simpatikog dijela autonomnog ivanog su- stava i izluivanje adrenalina iz sri nadbubrene lijezde ukljuuje trenu tanu reakciju koja priprema tijelo na borbu ili bijeg. Sljedei odgovor odnosi se na hipotalamus koji potie hipofizu na izluivanje hormona koji upravljaju izlu ivanjem adrenokortikalnih hormona iz kore nadbubrene lijezde (kod ljudi to je ponajvie kortizol). Funkcija tih hormona je mobilizacija energije, ali na ivotinjama je utvreno da je upravo ta kortikoidna reakcija odgovorna za koenje rada imunolokog sustava (Maier, Watkins i Fleshner, 1994. Riley, 1981). Kod ljudi je taj uinak manje jasan. U 4. poglavlju raspravljali smo o tome kako iskustvene, tjelesne i ponaajne komponente emocionalnog odgovora nisu uvijek usko povezane. 0 imunolokom sustavu moemo razmiljati kao o etvrtoj komponenti, i time tekoe povezivanja razliitih sustava postaju jo vee. Na primjer, u prethodnom odjeljku razmatrali smo kako dogaaji poput gubitka uzrokuju depresiju. Slino tome, postoje dokazi da gubitak poveava uestalos t smrti od raka i drugih uzroka (Stroebe i sur., 1982). Osim toga, dobro je potvreno da se neke mjere imunolokih funkcija mijenjaju zbog depresije (Herbert i Cohen, 1993), no usprkos takvim rezultatima, u nekim dobro provedenim studijama, poput one Zondermana, Costa i McCraea (1989), na velikom broju Ijudi nije utvrena veza izmeu depresije i kasnije pojave raka. Cak i da je veza izmeu bolnih emocija koje slijede nakon tekih dogaaja 1 raka odnosno zaraznih bolesti bolje utvrdena, i dalje bi ostala zbunj ujua pi- tanja. Zato bi nas stres inio osjetljivijima na bolesti, zato bi se ljudi tijekom evolucije razvili tako da sa sobom nose reakciju koja ih ini manje sposo- bnima preivjeti? Evolucija reakcija na stres Maier, Watkins i Fleshner (1994) pretpostavljaju da potiskivanje imu- noloke funkcije koje se javlja uz stres moe odraavati njegove evolucijske pretke. Ti autori tvrde da je uroeni imunoloki odgovor akutne upale star koliko i evolucija. On se javlja kad postoji ozljeda ili lokalni napad bakterije. Unutar dva sata makrofagi koji mogu pojesti strane napadae kreu prema mjestu napada, isto kao to to ini gradivni materijal kako bi popravio lom kosti. Taj proces jako troi tjelesne zalihe. Glavna uloga adrenokortikalnih hormona u toj reakciji je mobilizacija energije potrebne za taj proces. Kod sisavaca dio tog procesa je poveanje tjelesne temperature, to pomae u borbi protiv bolesti. Temperatura se poveava pomou kemijskih glasnika (interleucina) iz makrofaga koji djeluju na hipotalamus kako bi temperatura porasla s poetne toke. Kod sisavaca te iste kemikalije smanjuju tjelesnu ak- tivnost i socijalnu interakciju. Adrenokortikalni hormoni djeluju i kao negativna povratna informacija, regulirajui taj proces. Sljedea pojava tijekom evolucije, prema miljenju Maiera, Watkinsa i Fleshnera bila je ponaajna reakcija bijega ili borbe i to kod ivotinja koje mogu opaati i djelovati kako bi neto izbjegle ili napale. Moda je tim ivo- tinjama tijekom bijega ili borbe koristilo da zaustave upalnu reakciju. Meha- nizam za to osiguravali su adrenokortikalni hormoni; prema tome, reakcija bijega i/ili borbe i akutna upala bili bi povezani procesi. Tijekom borbe i bijega oslobaaju se peptidi zvani opijati koji smanjuju osjetljivost na bol. On a se poveava samo nakon priljeva energije; prema tome, ako na tijelu postoji ozljeda, tijelo se smiruje s osjeajem bolesti i povlaenja. Tjelesne snage posveuju se oporavku i moe poeti upala nakon koje slijedi iscje - ljenje. U tom procesu ponovo

330

Razumijevanje emocija

djeluju adrenokortikalni hormoni kako bi mo- bilizirali energiju i potom regulirali reakciju. Meier i sur. tvrde da se imunoloki odgovor steen tijekom evolucije raz - vio jo kasnije. On postoji samo kod kraljenjaka. Dok akutna upalna reak- cija traje satima, imunolokim odgovorima trebaju dani kako bi se razvili, tako da na razliita izluivanja kortikalnih hormona i interleucina treba gle- dati kao na dio nejasno reguliranog procesa. Steeni imunoloki odgovor raz - vio se iz uroenog odgovora i koristi neke iste fizioloke komponente. Prilikom itanja i razmiljanja o uincima emocija i stresa, nije dobro pre - vie pojednostavljivati stvari. U razliitim istraivanjima stresa govori se kako su komponente pojaane ili oslabljene; neke od tih promjena mogu biti oteenja uzrokovana boleu, a neke mogu biti vidovi sloeno reguliranih procesa. Stres gubitak zanosa Kao to smo opisali u 3. poglavlju, bit uspjeha ovjekove prilagodbe sastoji se u zajednikom obavljanju onoga to osoba ne moe uiniti sama. Pozitivne emocije sree i ljubavi su emocije koje se javljaju u interakciji s drugim lju- dima: prema Tomkinsovoj pretpostavci, one poveavaju motivaciju za dje- lovanjem. Jednostavnije reeno, one ine ivot vrijednim ivljenja, one mu d aju snagu. Prema tome, ne udi da kada izgubimo veze s drugim ljudima, zbog smrti ili odvajanja (to su najtei stresori, prema svim mjernim instrumentima), gubimo i tu motivaciju, osjeaj smisla i mogunosti. Tada ivot postaje tako tegoban, otrcan i beskoristan. Prema tome, o depresiji i sklonosti prema bolesti ak moemo razmiljati ne toliko kao o negativnim stanjima, ve kao o odsutnosti tog pozitivnog smisla koji ivot i njegove pro- jekte ini moguim. Postoji ligen za samounitenje? Totman (1988) kae da je poveznica istraivanja stresa to da nakon gu - bitka odnosa sa svojom socijalnom grupom ljudi, zbog poveane sklonosti prema bolesti, mogu umrijeti i prestati biti teret toj grupi. Da je veza izmeu jakog stresa i bolesti potvrena, takvo objanjenje vrijedilo bi samo ako su so- cijalne grupe iz kojih potjeemo genetski povezane, to ba nije vjerojatno. Gen za samounitenje meu ljudima koji ive u nepovezanim skupinama ne moe se sam reproducirati. Ali, kao to kae Hamilton (1964), premda, genetski govorei, ne biste trebali dati svoj ivot za prijatelja, to ete uiniti za dvoje brae/sestara (od kojih svaki ima 50% vaih gena) ili osam roaka u prvom koljenu (od kojih svaki ima 12.5% vaih gena). Svi oni mogli bi poma- gati u preivljavanju vaih gena isto kao svatko pojedini od vas. Je li funkcioniranje meusobno povezanih lanova socijalne skupine bilo vano tijekom evolucije, tako da su pojedinci koji nisu funkcionirali unutar skupine postali protivnici, pitanje je o kojem e morati razmiljati biolozi koji prouavaju evoluciju, ako elimo potvrditi vezu izmeu stresa zbog socijal- nog raspada i bolesti. U meuvremenu, shvaajui da nismo programirani samo genima, moramo nastaviti koristiti drutvene snage kako bismo po - boljali emocionalno ozraje za psihiko i tjelesno zdravlje to vie ljudi.

Saetak

Pristupi shvaanju emocija

331

Udbenici iz psihijatrije obino poinju opisom bolesnika koji pate od razliitih vrsta poremeaja, a potom iznose teorije utemeljene na naslijeu ili ranim iskustvima u djetinjstvu koje ih objanjavaju. Suvremeniji pristup tome je epidemioloke prirode, i ukljuuje postavljanje psihijatrijske dijagnoze na reprezentativnom uzorku ljudi iz neke populacije. Takav pristup nije oslo- boen pristranosti prilikom donoenja zakljuaka samo o ljudima koji su sti- gli do klinike. Primjenom epidemiolokog pristupa, utvreno je da su depre- sija i tjeskoba najei psihijatrijski sindromi, od kojih svaki zahvaa otprilike petinu ljudi u zapadnim industrijaliziranim drutvima, u nek om trenutku nji- hova ivota. Tim je pristupom utvrdeno i da ene dva puta ee od muka- raca imaju spomenuta dva poremeaja. Nasuprot tome, mukarci ee od ena pate od poremeaja povezanih sa zloupotrebom alkohola i od trajnih antisocijalnih ponaanja koja su nastavak eksternaliziranih poremeaja u djetinjstvu. A sada o ulozi emocija u poremeajima. Prvo, depresivna i tje- skobna stanja ukljuuju emocije ili raspoloenja kao glavne simptome. Drugo, ti emocionalni poremeaji obino imaju iste uzroke ka o i negativne emocije, tj. uzrokuju ih negativni dogaaji. Meutim, emocionalni pore - meaji nisu samo jake ili dugotrajne emocije. Da bi postali depresivni, ljudi obino moraju biti ranjeni. Nedostatak socijalne podrke je uobiajeni initelj ranjivosti, i zbog njega ovjek gubi osjeaj da vrijedi i da je voljen. Putem neugodnih ranih iskustava stvaraju se negativne sheme o sebi u odno- sima s drugim ljudima. Genetska osjetljivost moe ukljuivati sklonost prema doivljavanju nekih emocija, poput tuge ili straha, a moe ukljuivati i osobine linosti, to poveava vjerojatnost pojave odreenih vrsta ivotnih dogaaja i oteava odravanje socijalne podrke. Tree, neke osobine emo - cija pomau u objanjenju odravanja nekih psihopatolokih sindroma. e - tvrto, isto kao i u sluaju emocija i raspoloenja, socijalni svijet je izvor najveeg broja uzroka emocionalnih poremeaja, a oni, poput emocija i ra- spoloenja, utjeu i na odnose s drugim ljudima. Smatra se da su stresni i- votni dogaaji vani i kod tjelesnih bolesti, premda ta veza nije dovoljno vrsto dokazana. Dobro su potvreni mehanizmi putem kojih emocionalno vaan stres poveava luenje adrenokortikalnih hormona, to slabi funkcioni- ranje imunolokog sustava. Postoje podaci da ti uinci mogu ljude uiniti podlonima zaraznim bolestmai i raku.

Prijedlozi za daljnje itanje

Jedna od najvanijih knjiga o psihijatriji odraslih koja se lako ita: George W. Brovvn i Tirril Harris (1978). Socijalnoporijeklo depresije: Prouavanje psihijatrijskog poremeaja kodena. London: Tavistock. Vrlo korisna knjiga za razumijevanje depresije: Ian Gotlib i Constance Hammen (1992). Psiholoki aspekti depresije: Prema kognitivno-interpersonalnoj integraciji. Chichester: Wiley. Odlian pregledni i teorijski lanak koji ukljuuje meukulturalna istraivanja o in deksu Izraavanja emocija autora Janisa Jenkinsa (nije u rodu s autorom ove knjige!): Janis Hunter Jenkins (1991). Izraene emocije i shizofrenija, Ethos, 19,387-431. Najbolji sveobuhvatan pregled koji poznajemo o uincima emocija i stresa na imunoloke funkcije kod zaraznih bolesti i raka: Ann 0Leary (1990). Stres, emocije i imunoloke funkcije kod ljudi. Psychological Bulletin, 108, 363-382.

332

Razumijevanje emocija

/2. /)()(jf/a()//e

Sadraj
Psihoterapija i emocije

Temeljne zamisli psihoanalitike terapije

Razliiti psihoterapijski pravci i njihov uinak

Iskust\ena i humanistika terapija Bihe\'ior terapija Kognitivna i kognitivno-bihevioralna terapija Obiteljska terapija Zato su emocije u sreditu psihoterapije? Pomae lipsihoterapija? Psihoterapija bez strunjaka
Emocionalna kreativnost Svjesnost

Osvjetavanje emocija u knjievnosti Emocije i umjetnost Emocije u kazalinoj umjetnosti, ritualima i psihoterapiji Kultura razumijevanja Saetak
Prijedlozi za daljnje itanje

S - - IZ.'J Ronald De Sousa koristio je ova tri crtea za nasiovnicu svoje knjige Racionalnost emocija. Crtei su pre-zeti iz knjige Thomasa E.Hilla (1885) o pravilima pdstojnosti, tj. o osvjetavanju naina provedbe dru . obiaja.

Pristupi shvaanju emocija

333

Sigurno je da postoji umjetnost lijeenja due i pritom mislim na fdozofiju, iju pomo ne treba traiti, kao kod tjelesnih bolesti, izvan nas samih, ve moramo upotrijebiti sav svoj trud, svu svoju snagu, kako bismo mogli sami sebi biti lijeni - cima. Cicero, Tusculan Disputations, III. 4

Psihoterapija i emocije
Emocije mogu preuzeti na ivot. Katkada nas pptiu na djela, a da nismo ni svjesni razloga za to. Zaista, emocije imaju vidove koje do kraja ne razu- mijemo. One mogu biti samo poetak neega nejasnog i neoblikovanog, i mogu imati znaenja koja nam postaju jasna tek kad ih izrazimo pred dru- gima. Istodobno osjeamo da su emocije pokazatelj naeg autentinog ja. One su u sreditu mnogih religijskih obiaja i rituala, kazalinih i drugih knjievnih djela te psihoterapije. Cini se kao da se u religijama, knjievnosti i psihoterapijskoj praksi ljudska svijest bori da pronae pravu vezu s emoci- jama. I ako su emocije znakovi dogaaja koji bude nae najdublje strahove i brige, moemo pretpostaviti da to i jest tako. Na istoku se smatra da se ton emocionalnog ivota najbolje modulira vjebama poput meditacije i uvjerenjima poput onog koje ukljuuje nevezi- vanje za ovozemaljske stvari. Na Zapadu je zamisao o mijenjanju sebe zani- mala klasine Grke i Zidove. Takve zamisli pripisivane su staroegipatskim iz- vorima, procvjetale su u brojnim sektama Srednjeg istoka., a uklj uene u kranstvo postale su pokretajua sila u renesansi (Jonas, 1958, Yates, 1964). Evo jedne verzije takvih zamisli. U sri svakoga od nas nalazi se mali dio boanske tvari - dua, koji je odvojen od Boga i smjeten u ljudsko tijelo. Na zadatak na Zemlji jest gledati kroz veo tjelesnog postojanja i krenuti na duhovno putovanje. Uz pomo uitelja uklanjamo sve ono to nam zaklanja vidik, prolazimo kroz ponovno duhovno raanje, s mukom se iz mraka izvlaimo na svjetlo kako bi se naa dua mogla sjediniti s boanstvom. Emo- cije su dio prekrivajueg vela koji prvo treba prepoznati i usvojiti, a potom nadmaiti. Razmotrimo katoliku praksu pokore i ispovijedi kao jedan od izraza ove zamisli. U ranom kranstvu ispovijed se provodila skupno. U ra- nom srednjem vijeku obavljala se s pojedincem i samo s jednim sveenikom i takva se praksa provodi i danas. No cijelo vrijeme imala je nekoliko kompo- nenti. Prvo dolazi ispovijed ne samo opih grijeha, ve i onih specifinih, npr. jake ljutnje ili neprimjerene enje. Potom su na redu emocije stida i aljenja zbog tog grijeha. Tree, nuna je nekakva nadoknada zbog loe uinjenoga. Cetvrti dio je ve predvien, a predstavlja poboljanje ivota. Ispovijed ni - kada ne moemo uiniti sami, jer su crkveni oci vrlo jasni u stavu da je najbit- niji dio ispovijedi prisutnost druge osobe koja e u pokajniku izazvati emociju stia, to se dri najvanijim dijelom oprosta od grijeha. U mnogim drutvima postoje razliite djelatnosti koje bi se mogle oznaiti psihoterapijskima, a medu razliitim drutvima postoje usporedivi elementi. Evo opeg obrasca. Svakome od nas moe se dogoditi da se odvoji od sebe, drutva gdje ivi ili od bogova, a znakovi takva odvajanja ukljuuju jake i uznemiravajue emocije. Tada se primjenjuju razliiti postupci i rituali koji esto ukljuuju vidove poremeena emocionalnog stanja, to je samo po sebi vjerojatno dio iscjeliteljskih snaga

334

Razumijevanje emocija

vlastita uma. Drutveni postupci mogu sadravati manipulaciju i tumaenje odreenih stanja svijesti ili njihovo uvoenje, odlazak na neko zabitno mjesto, osamljivanje, meditaciju, a u ne- kim drutvima i upotrebu droga. Obino se organiziraju susreti s mentorima, guruima, sveenicima, amanima i s lanovima ue zajednice. Cilj je lijeenje (izvorno znaenje grke rijei terapija), to znai ponovna uspostava cje- lovite osobe i ponovno ukljuenje pojedinca u drutvo. Kao to moemo oe- kivati, mnogi od tih elemenata postoje i u suvremenoj svjetovnoj psihotera- pijskoj praksi. U svim takvim tenjama, u sreditu procesa mijenjanja nalaze se emocije (Greenberg i Safran, 1987, Neu, 1977). Razmotrimo to najprije iz pravca koji je postao uobiajen u naoj kulturi, tj. iz smjera psihoanalitike terapije koja se primjenjuje u razliitim kulturama. Psihoterapeut nastoji raditis klijentom kako bi on shvatio simptome, u usporedbi s medicinskim pristupom, gdje se izravno nastoji smanjiti patnja.

Temeljne zamisli psihoanalitike terapije

Prvi oblik Freudove psihoterapije bio je usmjeren na traumatske dogaaje u bolesnikovu ranijem ivotu. U 1. poglavlju prikazali smo Katharinin sluaj (1895), tj. prototip takvog rada.Tera piia ie pomou hipnoze ili drugih tehnika bila usmjerena na prisjeanje traume. to je omoguavalo njezino osvjesta- vanje, doputajui izraavanje emocija povezanih s traumatskim dogadajem, a to jc bolesnika oslobadalo otl trajnih tetnih posljedica. Medtrtim nedtTgo nakon objave prvih lanaka o histeriji, Freud je shvatio kako je pogrijeio u razmiljanju da je poremeaj nuno uzrokovalo spolno zlostavljanje u dje- tinjstvu. Sr takve nove zamisli koja je nastala krajem 19. stoljea bila je da neuio.tini Ijudi pate od unutranjeg sukoba,npr. zbog istodobne seksualne privlanosti prema nekome i osjeaja zakoenosti drutvenim zabranama. Psihoanaliza je gotovo odmah privukla oduevljene sljedbenike i napa- daki nastrojene kritiare. Kritiari su tvrdili da je psihoanaliza vie stvar za policiju, a manje terapijski postupak. Takva rasprava traje i danas, premda psihoanalitika terapija cvjeta i dalje, osobito u SAD -u. Najnovije napade vodi Frederick..Crews (1994), profesor knjievnosti kojeg je svojedobno psi - hoanaliza privukla, ali koji danas tvrdi da se ona temelji ne samo na Freudpvu nepotenju, ve i da teti pojedincu i drutvu. Vjerojatno najcjenjeniji su - vremeni pristup tekoama povezanim s psihoanalizom jest Grnbaumov (vi- djeti sadraj njegove knjige objavljene 1986. godine zajedno s komentarima koji je prate). Ovdje neemo detaljno ulaziti u tu raspravu. Kakve god bile Freudove manjkavosti i tekoe psihoanalitike prakse i teorije, teko je porei da je Freud za sobom ostavio barem dvije pozitivne ostavtine. Prvo, on je prvi predloio terapiju bolesnika s psihijatrijskim poremeajima pomou paljiva sluanja zajedno s uvaavanjem i potivanjem njega kao ovjekarU'apadnoj psihijatrijskoj praksi sve psiholoke terapije s pojedincima neto duguju Freudu. Drugo, i ovdje elimo istaknuti taj vid: Freud je uveo pojam transfera koji e preivjeti ak i ako psihoanalitika terapija u tome ne uspije (Singer i Singer, 1992). O pojmu transfera raspravlja se u Freudovu prvom sveobuhvatnom pri- kazu povijesti sluaja (1905). Ta je terapija voena tijekom posljednja tri mje - seca 20. stoljea kada je Ida Bauer, koju je Freud nazivao pseudonimom Dora, svaki dan osim nedj eljom dolazila Freudu u njegovu psihoterapijsku ordinaciju u Beu, u Berggase 19 (Bernheimer i Kahane, 1985). U toj povi - jesti sluaja Freud je objasnio svoj novi nain rada kada se od bolesnika trai da legne na kau i da pria svoju ivotnu priu govorei sve to mu padne na- pamet, dok analitiar predlae tumaenja kako bi

Pristupi shvaanju emocija popunio praznine u prii.

335

a 6/: < \i(//nu/ix/ r/neut/

Sigmund Freud roen je 1856. go- dine. Njegov otac bio je siromaan trgovac vunom. Od svoje etvrte godine pa sve do godinu dana prije smrti ivio je u Beu. Godine 1938. Freud je sa svojom obitelji pobjegao pred nacistima u En- glesku. Posljednju godinu svoga ivota proveo je u Londonu. Umro je od raka u rujnu 1939. godine. Godinu dana nakon stjecanja diplome lijenika, 1881. go- dine, upoznao je Marthu Bernays, u koju se silno zaljubio i tada je zapoela nji- hova kreposna etverogodinja veza, ije su frustracije vjerojatno pridonijele nje- govim teorijama seksualnosti. Nakon razliitih vie-manje uspjenih pokuaja napredovanja u podruju biologije i neu rologije, Freud je zapoeo lijeenje bolesnika hipnozom tvrdei kako u tome nije osobito uspjean pa je zapoeo lijeenje koje je postalo poznato kao psihoana- liza. Freud je 1902. godine na Bekom sveuilitu bio proglaen izvanrednim profesorom. Premda je uvijek bio osjetljiv na priznanje za koje je drao da mu pripada, unazad gledajui moe se vidjeti da mu je otada sudbina postala naklonjena i njegov se utjecaj irio sve dak jo za ivota nije postao jedini psi- holog ije je ime bilo poznato veini ljudi. Njegov rad predstavlja temelje ne samo psihologije i psihijatrije, ve je va- an i u umjetnosti odnosno knjievnosti. Freud je utjecao na strukturu miljenja u 20. stoljeu. Premda je bio kontroverzna linost, Freud je ipak osniva psihotera- pije razvijene na Zapadu, jer je njegova elja bila da shvati znaenje psihija- trijskih simptoma, a ne samo da ih ubla- i. Danas se ponovo preispituje Freudova reputacija zbog kontroverzi glede ljudi koji izvjetavaju o vraanju potisnu- tih sjeanja (biografski podaci preuzeti su iz Gay, 1988, Salloway, 1979).

Slika 12.1 Skoro svi oblici terapije ukljuuju sluanje i razgovor s klijentom, razu- mijevanje emocionalnog ivota osobe - postupci koje je uveo Freud.

336

Razumijevanje emocija

Transfer jej>okazatelj onoga to se u ovoj knjizi naziva emocionalnim she - mama, tj. mentalnim modelima koji ukljuuju pravila i emocije koje prate stvaranje veza s drugim ljudima, a proizlaze iz naih intimnih odnosa. Freud se pitao to je to transfer (1905). To su nova izdanja ili faksimili impulsa i fantazija koji... zamjenjuju neku drugu osobu iz djetinjstva (kao to su majka ili otac) u obliju lijenika (str. 157). Emocionalni stavovi prema ljudima iz djetinjstva projiciraju se u terapeuta. Tako je, na primjer, Dora, u Freudovu sluaju, rekla da je njezin otac uvijek volio tajnovitost i zaobilazne putove. Potom se tijekom svoje analize, prema Freudu odnosila jednako oprezno kao i prema svome ocu. Uzmimo jo primjer bolesnika dananjega doba, Toma (Singer i Singer, 1992): Tomov otac potjee iz dobrostojee obitelji, ali obavlja slabo plaen i neprestian posao. On je verbalno zlostavljao Toma, bio je ironino kritian prema njemu, dominirajui prema Tomovoj majci, koja je Tomu bila izvor utjehe. Tijekom terapije Tom je opisao sljedei dogaaj. U prvom razredu os - novne kole Tom i ostala djeca dobili su zelene bojice. Tom je svoju savijao kako bi vidio koliko e izdrati. Naravno, bojica je puknula i Tom je zatraio novu. Uiteljica je podigla smeu (braun) bojicu koju je odluila dati Tomu i rekla: B kao braun i kao beba (str. 518), posramivi ga pred cijelim razredom i potom ga zakljuavi u garderobni ormar u dnu uionice, gdje se Tom osjeao sigurnim. Naravno, ovaj davnanji zapamen dogaaj nije bio poetak Tomovih psihikih tekoa, ali je on osjeao da je on obiljeio njegov ivot. Singer i Singer slau se da je to tako. Premda se Tom elio obrazovati za raunovou, radio je kao ista po kuama. Prema svom terapeutu drao se na odstojanju. U Tomovu ivotu prevladavala je emocionalna shema straha od stida i ponienja, i ona ga je gurnula u marginalizirano i osamljeniko zani - manje, gdje je mogao biti ljut na druge ljude a da im se ne mora suprot- stavljati. U transferu prema terapeutu ponavljale su se iste te teme, ali u drukijem izdanju, dok je Tom ostao na udaljen osti i rteukljuen. Tuio se da je terapeut suzdran i na pomalo prikriven nain Tom je izraavao ljutnju i prezir prema terapeutu, kao i prema ostalim autoritetima. Teme koje ljudi donose u terapiju, esto u svojoj sri imaju duboJd sukob tako da dovode do samoporaza. Tomova tema bila je da bi on htio imati pro- fesionalnu karijeru, ali se boji ponienja. Volio bi se odluno suprotstaviti autoritetima, ali to moe uiniti samo prikriveno. Polako, pomou terapeuto - vih tAimaenja, Tom je poeo uviati svoj strah da e ga terapeut kritizirati i odbaciti. Istodobno je u vanjskom svijetu poeo postupati mnogo svrsishod - nije. Na kraju terapije zavrio je prvu etvrtinu obrazovanja za raunovou. Kao to smo ve objasnili, transfer je vaan jer su emocionalne sheme koje lee u podlozi ivotnih stilova i odnosa s drugima davno stvorene, a potom se razrauju i upleu u mnoga ivotna podruja. Iskustva iz djetinjstva nije mo - gue izmijeniti, ak i ako ih tono raspoznajemo. Pojam transfera znai da se uinci emoci onalnih shema izravno pojavljuju u terapijskom onosu. S tera- peutova gledita Strachey (1934) pie sljedee: Umjesto da najbolje to znamo izlazimo nakraj sa sukobima iz prolosti koji se odnose na davno prole okolnosti i mumificirane linosti, a iji ishod je unaprijed odreden, mi smo ukljueni u stvarnu i neposrednu situaciju kada su terapeut i bolesnik glavni likovi prie (str. 132). Usto, prema Stracheyu, postoji mogunost da e, kada

Pristupi shvaanju emocija djelomino nesvjesni uvjeti emocionalne sheme u kojoj je klijent bio ukotvljen dou na svjesnu razinu, on moi izabrati novo rjeenje u odnosu s terapeutom i ono e se poopiti i na druge odnose izvan terapije. Singer i Singer (1992) kau da je transfer sastavni dio mnogih odnosa. Psi hoanalitika terapija je mjesto namijenjeno prepoznavanju emocionalnih shema i nastojanju da ih se izmijeni. Meutim transfer se javlja pri gotov: svakom susretu s lijenikom, dok se nadamo da e on (ili ona) paziti na na;. poboljati nae stanje, kao to su to nekada mogli ljudi koji su se brinuli o nama. Cak i terapeuti koji nisu analitiari priznaju da se transfer javlja u go- tovo svim vrstama psihoterapije. Javlja se prilikom poduavanja, u susretima s ljudima koji imaju odreenu mo ili utjecaj.

337

I to je najgore, transfer se javlja i u intimnim odnosima. Izravni pokazatelj kako teme o intimnosti u djetinjstvu traju i u odrasloj dobi, utvren je u longi - tudinalnom istraivanju (opisanom u 7. poglavlju) koje su proveli Waters : sur. (1995) kada je stil privrenosti iz prve godine ivota bio prenesen _ razoblje nakon vie od 20 godina u obliku osobite vrste prepriavanj:- (autononmo, zaokupljeno, naputeno) tijekom Intervjua o privrenosti u odrasloj dobi. Sjeate li se Bartlettove (1932) teorije shema o kojoj smo gc - vorili u 9. poglavlju? Shema je organizacija znanja i spremnost na djelovanje. Novi dogaaji uvrtavaju se u emocionalne sheme kao i u sheme znanja koje je Bartlett prouavao. Isto tako se dogaaj s bojicom, koji je u prvaiu Tomu izazvao sram, uklopio u njegovu ivotnu priu koju on pria sebi i svom tera - peutu. Ta bi shema, kada bismo je prepriali rijeima, ukljuivala neto poput ovoga: Izbjegavam sve prilike gdje bih mogao biti ponien od strane autoriteta, jer e to u meni izazvati stid. Ta shema predstavlja oi kroz koje Tom promatra svijet u kojem ivi, ruke i noge kojima djeluje u njemu. Ona stvara nezadovoljavajui svijet i potkrepljuje upravo ona iskustva koja je po- tvruju. Problematine emocionalne sheme esto su utemeljene najakim eljama usko povezanim s uvjerenjima o tome zato elje ne valjaju ili kako ne mogu biti ispunjene.(Dahl, 1991). Tako, na primjer, ljudi mogu imati emocionalne sheme prema kojima znaju da e se uvijek dogoditi neto loe , ako su ljuti, ili da ne bi smjeli biti uplaeni i osjeati stid. Osim toga, mogu osjeati da je pre - vie opasno imati jake emocije zbog opasnosti od gubitka kontrole ili mogu udjeti za intimnou i istodobno biti prestravljeni da e ih ona preplaviti. Prema veini psihoanalitiara, glavni cilj psihoanalitike terapije je pre - poznavanje i tumaenje transfera, jer se u njemu odigravaju glavni uvjeti srnih emocionalnih shema, kao u predstavi, i to u odnosu s terapeutom. Bilo je mnogo pokuaja empirijske provjere transfera. Najpoznatija takva is- traivanja u podruju terapije proveli su Luborsky i Crits-Christoph (1990) koji su stvorili metodu prepoznavanja neega to oni nazivaju srnim te- mama konfliktnih odnosa u transferu. Ti su se autori potrudili pokazati da kada terapeuti prepoznaju i protumae pojavu takvih tema, bolesnikova tera- pija bolje napreduje ( i sur., 1994).

338

Razumijevanje emocija

Razliiti psihoterapijski pravci i njihov uinak

Trenutano postoji nekoliko stotina psihoterapijskih pravaca koje emo ukratko razmotriti. Veina njih ukljuuje blizak odnos s terapeutom, razgo - vor i prijedloge odnosno davanje smjernica. Gotovo svi ukljuuju emocije (Greenberg i Safran, 1987, 1989). Terapija je interakcija s drugom osobom pri kojoj moemo otkriti neka obiljeja naih emoonalnih shema i u odree- noj nijeri moemo promijeniti njihova obiljeja. U svim psihoterapijskim pravcima to se nastoji postii mijenjanjem konteksta gdje te sheme djeluju. O psihoanalitikoj terapiji raspravljali smo ne stoga to ona to najbolje radi, ve zato to se prva pojavila. Njezin cilj je stvoriti kontekst onosa gdje e klijen tove emocionalne sheme biti razumljive. U drugim terapijskim pravcima tome se pristupa na razliite naine. Ovdje emo koristiti grubu podjelu tera - pijskih pravaca koju su nainili Bergin i Garfield (1994).

Iskustvena i humanistika terapija

Iskustvena terapija danas ima vrlo raznolike oblike. Meu njima su getalt terapija, poznata po udaranju jastuka u ljutnji i razgovaranju s praznim stoli- cama kao da na njima sjede drugi ljudi kojima elimo otvoriti dio svoje due (Perls, Hefferline i Goodman, 1951); transakcijska analiza, poznata po poj- movima uznemirujuih igara koje ljudi igraju (Berne, 1964); i psihosinteza^ poznata po voenoj fantaziji, unutranjim pomagaima i ostalim dijelovima linosti kojima je potrebna integracija (Assagioli, 1965). Sve su te pravce stvorili psihoanalitiari vjeti u Freudovim metodama rada, koji su preobliko- vali ili izdvojili jednu ili vie psihoanalitikih zamisli kako bi stvorili novu tera- piju. Obino se dri da je otac iskustvenih terapija u SAD -u Carl Rogers (1951) sa svojom terapijom usmjerenom na klijenta koja je izrasla izvan psihoanali- tike tradicije. U toj terapiji cilj je da klijent u odnosu s terapeutom osjeti da je ovaj iskren, emocionalno empatian i da ga ne procjenjuje. Premda iskust- vene terapije osobito cvjetaju u Sjevernoj Americi, one su prepoznatljive i u europskim tradicijama fenomenologije i egzistencijalizma (npr. Binswanger. 1963). Sredinja zamisao u ovoj skupini terapija je da emocionalne sheme uklju- uju potiskivanje ili iskrivljavanje kako bi se pojedinac uklopio u drutveni okvir prihvatljiv i drugim ljudima, ali koji porie pojedinevu autentinost. Prema tome, glavni zadatak u terap iji je dopustiti klijentu da osjeti emocije koje se javljaju prilikom prvotne procjene, umjesto da ih porie, iskrivljuje ili potiskuje. Sheff (1979) predlae svoj nain razmiljanja o takvim primarnim emoci - jama: o tome kako su nastale i kakav je uinak njihova ponovnog stjecanja. Sheff proces pronalaenja izgubljenih emocija naziva katarzom. To je bilo obiljeje mnogih Freudovih ranih sluajeva, poput Katharine o kojoj smo ra- spravljali u 1. poglavlju. Premda se Ijudi esto sjeaju traumatskih dogaaja iz djetinjstva poput okrutnosti, zlostavljanja ili uskraivanja, odnosno gubitka voljene osobe, neuspjeha u odnosima s drugim ljudima ili u poslu, tj. do- gaaja koji izazivaju vrlo jake emocije, esto se dogaa da nisu izrazili emo- cije povezane s njima. Kada se u terapiji pojave sjeanja na vaan, emocijama nabijen dogaaj, to je obino popraeno brojnim emocijama. Njihovo doivljavanje moe biti vano u oslobaanju klijenta od emocionalno bezvrijednog ili pretjerano tje- skobnog ivota. Sheff (1979, str. 14-17) opisuje taj proces na sluaju mu- karca koji je sudjelovao u grupnoj psihoterapiji. Roditelji su ga odgajali da bude pravi

Pristupi shvaanju emocija

339

mukarac, tj. da bude jak i tih. Od esnaeste do etrdesete go - dine samo je jednomplakao. Nije izraavao svoje emocije i esto je imao jake napade migrene. Nakon dugogodinjeg braka, u svojoj etrdesetoj godini od- vojio se od ene i djece. Bio je napet i usamljen. U psihoterapijskoj grupi koja je isticala vanost izraavanja emocija, na prijedlog voditelja, ponavljao je reenicu Boli me. Pomalo je zavidio ostalim lanovima grupe koji su mogli plakati. Jedne veeri dok je u prijateljiinoj kui opisivao svoju grupu, pono- vio je neke reenice koje je tijekom grupnog susreta izgovorio i poeo je plakati. Plakao je 20 minuta i u poetku je bio napet, a potom se sve vie oputao. Nakon kratkotrajnog odmora poeo se znojiti i jako tresti i to je tra - jalo otprilike 30 minuta. Potom je nakon drugog kratkog odmora postao neizrecivo ljut i poeo je psovati. Osjetio je da se njegov a prijateljica zabri- nula, no ona je rekla da je sve u redu pa je jo neko vrijeme tako nastavio. Rekao je da ne moe dokuiti zbog ega je ljut. Nakon toga je kratko predah - nuo pa se poeo smijati i silno se razveselio. est mjeseci kasnije doivio je neto slino. Godinu dana nakon prvog izljeva emocija gotovo je svakonevno plakao. Imao je osjeaj da se u temeljima promijenio, da je postao emocionalno otvoreniji, manje predan poslu, manje nestrpljiv i krea- tivniji. Prema Scheffovu miljenju, kad se pojave intenzivna emocionalna iskustva, bilo rano u ivotu ili, govorei jezikom Browna i Harrisa (1978), kad se u odrasloj dobi naemo u tekim ivotnim situacijama, moemo ih doivjeti preplavljujuima ili prilino udaljenima od nas. Tako, na primjer, kad je tuga preplavljujua, ona ukljuuje vrlo jaku alost, ali i glavobolje, krvarenje iz nosa i osjeaj sveopeg beznaa. Nasuprot tome, ako se od dogaaja odmaknemo pretjeranim poricanjem, tada e biti potisnuti ne samo tuga, ve i ostale emocije. Prema tome, ne samo da dogaaj nije potpuno asimiliran, ve time to nas preplavi ili to ga pretjerano poriemo, prate ga iskrivljenja i druge popratne pojave. Samo kada dogaaj doivimo takvim kakav jest i to na prikladnoj udaljenosti, on moe izazvati odgovarajuu tugu i plakanje i tada ga moemo ukljuiti u svoju svjesno prihvaenu ivotnu priu. Prema tome, terapija, a osobito iskustvena terapija, mjesto je gdje emocije poput sree, tuge, ljutnje i straha mogu biti doivljene s osjeajem sigurnosti i na odreen oj udaljenosti, a bez iskrivljavanja.

Bihevior terapija
Bihevior terapija prvotno je nastala radi primjene principa Pavlovljeva uvjetovanja za ublaavanje tjeskobe (Wolpe, 1958), i ona je vjerojatno najvre utemeljen oblik terapije nastao nakon psihoanalitikih pristupa. Wolpe je razvio terapijsku tehniku koja se naziva desenzibilizacijom. Ako je ometajua tjeskoba odgovor strahom, a nauen uvjetovanjem na ogaaje koji u drugim ljudima ne izazivaju strah, tada se za njezino ublaavanje mogu primij eniti principi uvjetovanja. Ne postoji lagan nain kojim se moe naprosto oduiti uvjetovana veza; potrebno je nauiti novu vezu koja e pos - tati istaknutija. Uzmimo primjer agorafobije, koja, prema Kessleru i sur. (1994) ima prevalenciju od 5.3% (v. tablicu 11.1) i uestalija je kod ena, a jo je ea ako ukljuimo sluajeve gdje se javlja i panika. Osoba koja ima agorafobiju boji se izii iz kue i ini sve kako bi to izbjegla, osim kad je u pratnji nekoga kome je privrena, obino suprunika ili rodit elja. Tijekom postupka desenzi- bilizacije klijenta se sustavno poduava da u leeem poloaju oputa jednu po jednu skupinu miia, usmjeravajui panju na disanje i doputajui za - brinjavajuim mislima da nestanu. Ovaj se postupak usmjerava na tjelesne znakove i na odreen nain slian je tehnikama meditacije nastalim u is- tonim religijama (mnogi praktiari desenzibilizacije zaista se poinju zani- mati za istonjake zamisli). Uvoenje oputanja, kao reakcije na terapeutcv poticaj, po mnogo emu nalik uje i hipnozi. Temeljna zamisao je uparivanje slika koje izazivaju strah s oputanjem tijela, to je nespojivo s

340

Razumijevanje emocija

jakom reakd- jom tjeskobe i to e, ako se nastavi, ublaiti strah. Klijenta se potom ohra - bruje da tehnike oputanja primjenjuje i u svakodnevnom ivotu te da ih vjeba pri izlaenju iz kue. Bihevior terapija provodi se na mnogo razliitih naina uz koritenje razliitih tehnika za ublaavanje razliitih tekoa (Emmelkamp, 1994 Danas se lijeenje anksioznih poremeaja obino ne temelji na zamiljanju. kako je to Wolpe prvotno predlagao, ve na izlaganju klijenta stvarnoj situa- ciji koje se boji. Suoavajui se sa stvarnim ivotnim situacijama koje izbjega - vaju, klijenti se na njih privikavaju i doivljavaju ih podnoljivima umjesto nepodnol jivima (Mathews, Glede i Johnson, 1981). Terapeut razliiiin: tehnikama te ohrabrivanjem i umirivanjem, uvjerava klijenta da poduznu

Slika 12.2 U bihevior terapiji tijekom esenzibilizacije terapeut (ovdje dr. Amol; Lazarus) koristi uputu koja nalikuje onoj kod hipnoze, navodei bolesnika da >. opusti i zamisli ugodne scene. Terapeut potom nastoji pomou uvjetovanja upar:: slike koje izazivaju tjeskobu s oputajuim i ugodnim slikama kako bi se tjeskob- ublaila. ono to mu se inae ini pretekim. Terapeut obino uspijeva pridobiti klijente da doive sebe u novom kontekstu i na nove naine. Ova vrsta tera - pije moe se opisati kao edukacija, savjet, voenje, stvaranje planova za vjetije djelovanje u vanjskome svijetu. Odnos izmeu bihevior terapeuta i klijenta podsjea na odnos atletiara i njegova trenera. Bihevioralne metode omoguuju klijentima da sebe doive djelotvorni - jima, uz istodobnu sposobnost podnoenja tjeskobe i drugih vrsta otpora prema postizanju ciljeva, a katkada i upravljanja njima. Prema tome, o tim se metodama esto govori kao o metodama upravljanja stresom i raspoloe- njima. Meu novijim savjetima koji se temelje na ispitivanju onoga to lju- dima koristi u upravljanju loim raspoloenjem je i prijedlog ch se uz tjelesno oputanje koristi i tjelovjeba (, Nevvman i McCain, 1994).

Pristupi shvaanju emocija

341

Kognitivna i kognitivno-bihevioralna terapija

Najpoznatiji i najbolje istraeni oblik kognitivne terapije razvio je Beck (1976). Rije je suvremenom potomku stoikog filozofskog lijeka za duu. Temelji se na pouavanju ljudi da prepoznaju i izbjegnu pogreke u situa- cijskim procjenama dogaaja koji izazivaju emocije. I druge vrste kognitivne terapije temelje se na slinim principima. Argument za to je da ljudi nee doi do oajavajuih emocionalnih zakljuaka i nee postati depresivni ako ne raz - miljaju po odreenim obrascima. Da bismo vidjeli kako terapija djeluje u takvim sluajevima, opet emo razmotriti Beckov primjer, o kojem je ve bilo rijei u 4. poglavlju, o inovnici koja vodi brigu o medicinskim dosjeima i koja je imala depresivne osjeaje kad joj je medicinska sestra operaterka rekla: Mrzim medicinske podatke. Od klijentice se traiio da u dnevnik zapisuje takve dogaaje, sve emocije koje su se pritom javljale, misli koje su ih pratile i potom druge mogue misli. Ona se uspjela odmaknuti od svojih nizova emocija i misli, tj. krugova misli koje izazivaju emocije koje izazivaju misli, a koje potom izazivaju nove sline emocije (Teasdale, 1988). Pokazalo se da je pisanje, u svim kulturama gdje se ono rabi, postalo glavno sredstvo za razmiljanje o znaenju emocija i za nji - hovo osvjetavanje. Osim toga, Beck (1976, 1979) u svojoj te rapiji tvrdi da obrasci koji izazivaju tjeskobu i depresiju ukljuuju situacijske procjene koje su proizvoljne, apsolutne i osobne. Ako klijenti uspiju nainiti drukije procjene, tj. atribucije koje su vanjske umjesto unutranje, lokalne a ne globalne, nestabilne a ne stabilne, o dogaajima koji izazivaju emocije, tada se mogu pojaviti drukije emocije koje e prekinuti zaarani krug. Prema tome, kognitivna terapija doputa reviziju srnih uvjerenja i planova mijenja- jui odgovor na pitanje koje Stein, Trabasso i Liwag (1994) dre sredinjim pitanjem situacijske procjene, a to je: Sto mogu uiniti glede toga? Openito se pokazalo da Beckova kognitivna terapija depresije (katkada nazvana kognitivnom bihevior terapijom) ima povoljno djelovanje (Hollon i Beck, 1994). Njezini uinci usporedivi su s uincima antidepresiva. U jednon: od do sada najobuhvatnijih istraivanja psihoterapije, gdje je u klinikim uvjetima sudjelovalo 239 bolesnika (Elkin, 1994), pokazalo se da je Beckova kognitivna psihoterapija bila uspjena. Druga vrsta psihoterapije i antidepre- sivi takoer su povoljno djelovali. Meutim, ni psihoterapija niti antidepre sivi nisu imali jae djelovanje od placebo tableta kombiniranih s podrava - juim odnosom kliniara. Djelotvornost takvih placebo uvjeta moe se povezati s nalazom da se depresija openito povlai poto ljudi nakon veih nedaa pronau nove ivotne projekte. Meutim ini se da uinak psihotera pije dulje traje. Postoje i pokazatelji da je u lijeenju depresije Beckova koe - nitivna terapija bolja od drugih vrsta psihoterapije (Robinson, Berman i Ne- imeyer, 1990). Prikupljeni su i podaci prema kojima nekim bolesnicima vie pomae kognitivna terapija, nekima vie koriste antidepresivi, ali do sada nisu utvrene razlike u uincima ta dva oblika tretmana na obrazac depresije. Takav bi nalaz bilo teko objasniti ako obje vrste tretmana ne djeluju prek: - danjem zaaranog kruga o kojem govori Teasdale (1988).

Obiteljska terapija
U veini sluajeva emocije se ne javljaju samo u pojedincima, ve se po- javljuju tijekom interakcije s drugim ljudima. Obiteljska terapija je vrsta psi- hoterapije koja se ne provodi s pojedincem, ve terapeut radi s cijelon: obitelji s ciljem razumijevanja takvih obrazaca i pomaganja obitelji da ih rijek (Goldenberg i Goldenberg, 1991). Tipian i dobro poznat pojam u obiteljsk terapiji je triangulacija. Kad izmeu mua i ene postoji emocionalni suko'r koji ne ele izravno pokazati, oni

342

Razumijevanje emocija

ipak svojoj djeci prenose dio tjeskobe ko :. vlada u njihovu odnosu, to u djeci, primjerice, moe izazvati strah da e roditelji razvesti. Tada se moe dogoditi da dijete sklono izraavanju tjeskobe na tjelesni nain, pone razvijati tjelesne simptome, ime se roditeljski panja zadrava upravo na njima. Oni se mogu objasniti jedino u terminima strukture cijele obitelji. Minuchin, Rosman i Baker (1978) u svojoj knjizi gc- vore o djeci koja obolijevaju od anoreksije, astme i psihosomatskog oblika eerne bolesti. Sve te bolesti imaju veliku snagu monopoliziranja panie obitelji i sve mogu ugroavati djetetov ivot. Posljedica toga je da majka i ota; poinju svoju panju usmjeravati na djetetovu bolest, umjesto na sukobe u svom odnosu. Prijetnja zbog meusobnog nezadovoljstva se smanjuje, ali ntetu kronino bolesna djeteta. Oblik obiteljske terapije nazvan struktural- nom terapijom sastoji se od rada s cijelom obitelji: na primjer, pridobivanjer roditelja da jedan s drugim razgovaraju umjesto da ostaju u pretjerano eir. > cionalnom odnosu s djetetom. To moe pomoi u oslobaanju djete ta od tereta odravanja obitelji na okupu, to roditeljima omoguuje da postanu svjesni svojih sukoba i time sposobniji da ih rijee. Druge vrste obiteljske terapije oslanjaju se na vie bihevioralne metoe poduavanja i savjetovanja. Razmotrit emo samo jednu od njih koja potje;: iz istraivanja Indeksa izraavanja emocija o kojem smo govorili u 11. poglr. - lju. U novije vrijeme provedena su etiri pokuaja intervencije koja su uklju- ivala psihosocijalnu edukaciju i obiteljsku terapiju s obiteljima viso kog In- deksa izraavanja emocija. U svima su dobiveni slini rezultati koji pokazuju ublaavanje psihotinih simptoma. Evo rezultata jednog takvog istraivanja provedenog u Pittsburghu (Hogarty i sur., 1986). Autori su zapoeli rad sa 130 obitelji shizofr enih bolesnika koje su imale visoki Indeks izraavanja emocija. Od ukupnog uzorka, 90 obitelji bilo je spremno prihvatiti cjeloviti tretman i istraivai su od njih nainili etiri skupine: obiteljska terapija i terapija lijekovima shizofrenog bolesnika (N=21) poduavanje i uvjebavanje socijalnih vjetina i terapija lijekovima (N=20) obiteljska terapija, poduavanje i uvjebavanje socijalnih vjetina te terapija lijekovima (N=20) samo terapija lijekovima (N=29)

Obiteljska terapija sastojala se od edukativne radionice i susreta sa svakom obitelji u njezinu domu. Cilj je bio poveati znanje o bolesti, ojaati socijalnu mreu i pomoi u suoavanju s tekoama. Poduavanje i uvjeba- vanje socijalnih vjetina provoeno je samo s bolesnicima radi poboljanja njihove percepcije socijalnih odnosa te poticanja izravnijeg i odlunijeg od - nosa s lanovima obitelji. Poetna stopa povratka bolesti u razdoblju od jedne godine bila je 41% (12 od 29 obitelji koje su bile ukljuene u lijeenje samo lijekovima). U svakoj od skupina koje su imale bilo obiteljsku terapiju ili trening socijalnih vjetina, samo je pet bolesnika ponovo oboljelo unutar godine dana. U skupini koja je bila ukljuena u obiteljsku i farmakoloku terapiju, ni jedan bolesnik nije ponovo obolio. Dobivene razlike bile su statistiki znaajne. Obiteljsko ozraje poboljano je time to su lanovi obitelji izraavali manje neprija- teljstava prema shizofrenom lanu, a on je postao izravniji u izraavanju emo- cija, tj. bio je manje uznemiravajui, odnosno manje patogen.

Zato su emocije u sreditu psihoterapije?

Greenberg i Safran tumae kako treba poimati razliite vrste emocija u terapiji. No zato one

Pristupi shvaanju emocija

343

imaju takvu sredinju ulogu? Greenberg (1993) kae da iskazivanje emocija daje smisao shemama na kojima se one temelje, daje jas- nou i osjeaj kontrole u ivotu i pokazuje na to se valja usmjeriti. U skladu sa sadrajem ove knjige, drimo da se na to pitanje moe odgovoriti trojako. Prvo, i vjerojatno najvanije, emocije upuuju na ciljeve ili brige. Tijekom ivota postavljamo si mnogo ciljeva i zapoinjemo razliite projekte. Neki od njih, poput privrenosti, oblikuju se bez rijei. Ono to nastaje kasnije, moe nastati na vidljivije naine, ali bez naeg uvida u to kako nai cijevi utjeu je- dan na drugoga, pa nismo svjesni nekih njihovih posljedica. Emocije su znak da je neki cilj ugroen. Ako smo toga samo djelomino svjesni, emocije moeu biti najbolji pokazatelj njegove vanosti. Prema tome, jedan od zadataka ps: - hoterapije je raditi na timpokazateljima kako bismo stvorili osvijeten mode! strukture ciljeva kao dio svijesti o sebi. Drugo, emocionalne navike stjeu se tijekom ivota. Mi stvaramo i posje - dujemo odreenu unutranju teoriju ili shemu koja nam pomae da shvatimo to nam se dogaa i koja nas obavjetava o tome to treba uiniti, osobito u odnosima s drugim ljudima. Teki ivotni dogaaji i unutranji sukobi pred- stavljaju izazove naoj implicitnoj teoriji, tjerajui nas na promjenu stavova i uvjerenja i stvaranje drukijih planova. Terapija je mjesto gdje moemo pos- tati svjesniji obiljeja svojih shema ili teorija i gdje ih moda moemo pro- mijeniti. Tree, ako postoje osnovne emocije, tada se njihovi dijelovi mogu javljati neovisno o onome to ih je uzrokovalo, i stoga mogu biti u obliku nejasnih, ah uznemirujuih strepnji. Budui da se neke emocije (ukljuujui ljubav) mogu projicirati sada u jedan, a potom u drugi objekt, neke emocije mogu biti doivljene kao udna prieljkivanja. Jedan od zadataka terapije, ali i ivota. jest postii da izraavanjem emocija u susretu s drugim ljudima one postanu jasnije. One se tada kristaliziraju u razumljivije emocije, a njihovo podrijetlo: sadraj postaju jasniji; kao to bi rekli filozofi, one postaju vie namjerne, a mi smo ih svjesniji.

Pomae lipsihoterapija?
U odjeljku o kognitivnoj terapiji i obiteljskoj terapiji utemeljenoj na In- deksu izraavanja emocija, spomenuli smo sluajeve kada je terapija bih uspjena. Ali to je s mnogim drugim vrstama terapije? Pomau li openit: psihoterapije? Odgovor je: Pomau, usprkos glasinama u suprotnom smjeru. Do sada je provedeno na stotine istraivanja razliitih vrsta ps: - hoterapije gdje su klijenti po sluaju svrstavani u skupine kako bi se us - poredili uinci terapije kod onih koji su bili u terapiji i onih iz usporedne sku- pine. Jedno od najboljih istraivanja u tom podruju proveli su Sloane i sur. (1975) kada su utvrdili da su i bihevior i psihoanalitika terapija, koju su pro - vodili vrsni terapeuti, imale pozitivne uinke u razliitim mjerama, u odnosu na usporednu skupinu ljudi na listi ekanja za terapiju. Uinci dvije vrste tera- pije nisu bili jako razliiti. U jednoj od prvih upotreba statistike tehnike nazvane meta -analizom. procijenjeni su prosjeni uinci terapije (Smith, Glass i Miller, 1980). Pregle- dom 475 istraivanja spomenuti autori pokazali su da je prosjena veliir.; uinka razliitih vrsta psihoterapije, ukljuujui psihoanalitiku i bihevie: terapiju, iznosila 0.85 jedinica standardne devijacije. To znai da je pros - jenoj osobi ukljuenoj u terapiju bilo bolje u odnosu na 80% lanovi usporedne skupine koji nisu bili u terapiji. Lambert i Bergin (1994) daju sveobuhvatan pregled meta-analiza razliitih vrsta psihoterapije i dolaze do slinih zakljuaka, s dodatkom da su uinci psihoterapije trajali mjesecima, a u nekim sluajevima i godinama, Ti su rezultati uglavnom potvreni i u jo jednom pregledu meta -analiza psihoterapijskog djelovanja i edukativnih in- tervencija (Lipsey i Wilson, 1993). Razmjerno kratkotrajna psihoterapija (obino 12 susreta) bila je djelotvornija od veine edukativnih intervencija oblikovanih, npr. radi

344

Razumijevanje emocija

poboljanja uenja matematike. Spomenuti rezultati prilino su openiti i predstavljaju prosjek odreden na velikom broju klijenata. To ne znai da je svaka terapija djelotvorna ili da svi terapeuti uspijevaju pomoi klijentima. Neke terapije vidljivo su uinkovitije od drugih. Meutim loa je vijest da psihoterapija moe i tetiti. Lambert i Bergin (1994) pronali su istraivanja gdje se pokazalo da s u terapeuti bili nedjelotvorni ili da su ak natetili klijentu. Na primjer, Orlinsky i Howard (1980) prikazuju sluajeve 143 ena koje su bile u terapiji kod 23 terapeuta. Sest terapeuta bilo je uspjeno: vie od 84% njihovih klijentica bilo je u bo- ljem stanju na kraju terapije, a ni jednoj od njih nije bilo loije. Pet terapeuta nije bilo uspjeno: manje od 50% klijentica bilo je u boljem stanju, a njih 10% osjealo se loije nego prije terapije. Zenski terapeuti mnogo su vie pomogli tim klijenticama, vjerojatno zahvaljujui empatiji. A to je s odreenim vrstama terapije? U literaturi se mogu pronai is - traivanja terapijskih ishoda za veinu starijih vrsta terapija, obino s pozitiv- nim rezultatima. Usprkos svojoj silnoj predanosti, terapeuti razliitih orijentacija esto postiu sline uinke. Neka terapijska postignua veoma nalikuju uincima koji sami po sebi nisu psiholoki: Spiegel i sur. (1989) utvrdili su da su bolesnice s metastaziranim rakom dojke, po sluaju svrstane u terapijske skupine podrke koje su se sastajale jednom tjedno, ivjele ot- prilike 18 mjeseci dulje u usporedbi s usporednom skupinom slino bolesnih ena koje su jednako medicinski lijeene, ali bez grupne terapije. Lijekovi, a osobito antidepresivi i lijekovi za smirenje koj i ublaavaju tugu i tjeskobu, i dalje su terapija izbora mnogih psihijatara. Rije je o drevnom medicinskom postupku: ublaavanju patnje. Cilj takva pristupa razlikuje se od ciljeva veine psihoterapija, ukljuujui i kognitivno-bihevioralnu tera- piju, a to je razumjeti emocije koje izazivaju patnju.

Psihoterapija bez strunjaka

Vjerojatno najvei problem s terapijom je njezina dostupnost. U 11. po - glavlju iznijeli smo podatke o prevalenciji psihijatrijskih poremeaja u SAD -u koje su prikupili Kessler i sur. (1994). Sada emo razmotriti dva najea poremeaja, tjeskobu i depresiju. No prije toga pozabavite se raunanjem: pomnoite stope prevalencije ovih poremeaja s brojem stanovnika SAD -a (otprilike 250 milijuna), od kojih vie od polovice ima izmeu 15 i 54 godine, tj. u dobi su na kojoj su i prikupljeni podaci o prevalenciji. Zakljuit ete da svake godine nekoliko desetaka milijuna Amerikanaca pati od klinike tjes- kobe ili depresije ili od oba poremeaja. ak i u drutvu tako velikih mo- gunosti, jo uvijek nema dovoljno strunjaka u podruju duevnog zdravlja koji bi bili svima dostupni. Promatrajui svaku godinu zasebno, Kessler i sur. (1994) utvrdili su da se samo petina ljudi s poremeajem obratila strunjaku, a od njih je samo polovica potraila pomo strunjaka u podruju duevnog zdravlja. Psihoanalitike seanse koje se odravaju etiri do pet puta tjedno, oigledno su dostupne samo malom broju ljudi. ak i krai tretmani poput bi - hevior i kognitivne terapije obino ukljuuju dvanaest susreta. I to onda rei o dostupnosti psihoterapije? S jedne strane, uz terapiju s pojedincem koju su razvili Freud te njegovi sljedbenici i kritiari, postoji i druga vrsta terapije, vie populistika, koja ukljuuje sastajanje ljudi u gru- pama. Meu utemeljiteljima takvog terapijskog oblika je i Jane Addams, koja je 1889. godine otvorila kuu za grupni socijalni rad i kasnije dobila Nobelovu nagradu te Joseph Pratt, koji je 1950. godine otkrio da su tuberkulozni bole- snici koji su se sastajali u grupama od otprilike 20 lanova stvorili meusobne socijalne veze koje su vrlo povoljno djelovale na tijek bolesti. Otprilike u isto vrijeme kada su se u SAD-u poele primjenjivati metode grupnog terapijskog

Pristupi shvaanju emocija

345

rada, u istom gradu gdje je Freud zapoinjao svoju tera - pijsku praksu s pojedincima, poeo je raditi jedan drugi terapijski inovator. Bio je to Jacob Moreno, koji se kao student medicine sastajao s ljudima u bekim parkovima u obliku koji je bio spoj djeje igre i neformalnog teatra, i kasnije je nazvan psihodramom. U takvom nainu rada, sudionici u mati ponovo glume neke elemente tekih obiteljskih i ivotnih situacija. Godine 1921. Moreno je u Beu otvorio Teatar spontanosti i on je skovao pojmove grupna psihoterapija i susretanje (ENCDUNTER) (Moreno, 1940). Kad je rije o ishodima, utvreno je da je grupna terapija djelotvorna poput individualne (Tillitski, 1990). Meutim osim struno voenih grupa, u SAD -u se pojavio niz razliitih vie populistikih oblika grupnog rada, kao to su, na primjer, grupe susretanja . Njihova popularnost bila je najvea 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea. Premda je ona danas neto smanjena, takve grupe nisu prestale s radom. Takvi i mnogi drugi oblici rada imaju terapijske ciljeve, no veina se nalazi pomalo izvan uobiajene psihijatrijske i psihologijske prakse (Shaffer i Galinsky, 1974). Taj pokret danas ukljuuje brojne organi- zacije samopomoi utemeljene na grupnim susretima, kao to su, primjerice, grupe Anonimni alkoholiari. ak i uz populistiku grupnu terapiju, pomoi jo uvijek nema dovoljno. Zbog toga ne udi da na pitanje o tome kome se obraaju, kad su u emocio - nalnoj krizi, ljudi nabrajaju razliite osobe ukljuujui sveenike, rabine, lijenike, ali prvenstveno prijatelje. Prisjetite se da smo u 8. i 11. poglavlju rekli da je najbolji zatitniki initelj od emocionalnih poremeaja, u djejoj i odrasloj dobi, odnos s drugim ljudima, tj. prijateljstvo, to se struno naziva socijalnom podrkom. Prema tome, meu najvanijim ciljevima psihijatrijske zdravstvene brige treba o bi biti takav razvitak drutva koji e onemoguiti drutvenu marginali - zaciju ljudi. Istodobno, one aktivnosti za koje su strunjaci u podruju duev-

Siika 12.3 U Sjedinjenim dravama i Europi 1970-ih bile su vrlo popularne grupe -r-retanja, a grupna terapija je jo uvijek populama. Jedan od utemeljitelja bio je Carl Rogers. (na slici desno, s naoalama) nog zdravlja utvrdili da pomau u terapiji emocionalne patnje, treba uvesti u zajednicu, umjesto da ih provode samo strunjaci koji naplauju svoje usluge.

346

Razumijevanje emocija

onalna kreativnost
Emocije pruaju velike mogunosti za kreativnost. Averill i Thomas - Knowles (1991) istiu da u podruju emocija ljudi mogu biti kreativni isto kao i u intelektualnim i umjetnikim podrujima. Premda smo u ovoj knjizi iznijeli dokaze da su emocije bioloki utemeljene, one nisu nepromjenljive. One su vie poput slikarske palete, tj. osnova su za razradu. Ili da upotrije- : rno drukiju usporedbu: emocije su poput razliitih uroenih pokreta - pu- zanja na sve etiri, hodanja, tranja, skakanja, koji omoguuju kreativnu razradu u plesu, klizanju, gimnastici itd. Emocije imaju neke univerzalne vi- ;ve. ali se ipak razlikuju od kulture do kulture. To nam pokazuje da su one ;no podruje kreativnosti i terapijskog razvoja. AveriU i ~Nun\ey (1992) kau da pjesnik. Dante jedan od najboY) \h pri- mjera emocionalne kreativnosti. On se 1274. godine zaljubio u Beatrice. Drimo da neemo pretjerati ako kaemo da je otada europski i ameriki po- jam zaljubljivanja i ljubavi pod utjecajem njegova pisanja. Dante je upoznao Beatrice kad je njemu bilo devet, a njoj osam godina i on se istog asa u nju zaljubio. Njih dvoje prvi put su razgovarali tek devet godina nakon prvog susreta, kad su se jednog dana sreli na ulici u Firenci. Ona ga je pozdravila i on je bio ispunjen sreom. Cini se da se Dante sretao s Beatrice jedino na javnim mjestima i premda je ona umrla kad je imala 24 godine, njegova Ijubav prema njoj postala je i ostala glavna tema njegove poezije. Dante je ljubavi pridavao najveu moguu vanost. U svojim prvim pjes - mama iz zbirke Novi ivot (1295) Dante pie o svojoj ljubavi, ali i o svom oaju . U jednoj pjesmi opisuje kako su ga druge ene zadirkivale jer je padao u nesvijest u prisutnosti Beatrice i kako je odluio potraiti duevni mir umjesto da se mui Betriceinom dobrotom i ljepotom. Reynolds u svom predgovoru tim pjesmama kae kako je pje sma koju je Dante napisao nakon te odluke bila prekretnica njegove i europske knjievnosti: ona je otvorila vidike i dubine gdje ljudski doivljaj ljubavi proviruje kao neto najuzvienije i upravlja univerzumom (str. 160). U vrijeme kad je pisao svoje r emek-djelo. Boansku komediju (1307 - 1321), Danteova ljubav prema Beatrici pretvorila se u hodoae, prvo k dubinama pakla - mogli bismo rei u ovjekov nesvjesni dio, a potom kroz istilite, gdje se osvremo na svoj ivot i njegovo znaenje, i naposljetku u raj, gdje je Beatrice postala njegovvodi. Dante nije tvorac romantinog njegovanja ljubavi prema nekom idealizi - ranom biu zbog kojeg postajemo dobri, ali je pronaao rjeenje protu - rjenosti dvorske srednjovjekovne ljubavi, o emu je bilo rijei u 2. poglavlju. Premda njegova ljubav nikada nije ukljuivala i spolne odnose, njegovo pi - sanje ima duboke kulturalne implikacije. Mogli bismo rei da je njegovim djelima zapoela nova era. Za sve nas koji ivimo u zapadnim drutvima, ve samo pos tojanje erotike predstavlja priliku za vrlo osobnu kreativnost. Neki Ijudi to izraavaju pjes - mama. Drugi su vie okrenuti razliitim vrstama izraavanja za koja ranije nisu mislili da su sposobni. I zaista, u zapadnoj kulturi voljeti nekoga moe biti najkreativniji dogaaj u ivotu, reakcija na promjenu, gdje se jedna osoba iri kako bi obuhvatila drugu i gdje postoji mogunost otvaranja vrata razu- mijevanja. No izgradnja sebe i bez takvog jako mitologiziranog iskustva moe biti jo vei izazov.

Pristupi shvaanju emocija

347

Svjesnost
Emocije mogu biti samo gibanja, nejasna uzbuenja, neoblikovani pokret: uma. Ve smo prikazali podatke o biolokoj utemeljenosti emocija. No kad bismo se tu zaustavili, nae bi emocije nalikovale na emocije naih roaka, ve- likih majmuna. Ljudska bia roenjem ne dolaze samo na svijet, ve postaju dio drutva. Svako drutvo ukljuuje razliite tradicije vjetina i tehnologije Ono ukljuuje i pojedince s kojima smo u prijateljskim i drukijim odnosima. A u svakom drutvu, u svakoj zajednici, u svakoj obitelji, povijest sa svojim obiljejima oblikuje vlastite tradicije obiaja i shvaanja onoga to ljudi smjeraju jedni s drugima. Kad je rije o takvim tradicijama, njihov najvaniji dio su emocije i njihovo razumijevanje. Ljudi su svjesna bia. Razmiljanjem moemo postati svjesni da smo svjesni. No zato je to vano? Sto mi to inimo, a to ne bismo mogli initi da nismo svjesni? Mnogi oblici terapije temelje se na zamisli da je vano osvijes - titi neke vidove emocionalnog ivota, a u prethodnom odjeljku ovoga poglav- lja rekli smo zato bi to moglo biti korisno. Leventhal (1991) tvrdi da se emo- cije izraavaju na nekoliko razliitih razina, poput refleksa, shema i pojmova. Samo su pojmovi otvoreni za svijest i (vie-manje) za namjerne promjene, tako da je trajno pitanje koje se vrste pojmovnih promjena mogu dogoditi i koje od njih mogu djelovati na strukture niih razina. Ili drukije reeno, kako moemo utjecati na svoj misaoni i emocionalni ivot (Wegner i Penne- baker, 1993)? Meutim pitanje zato svjesnost moe biti vana je i mnogo openitije. Jedna od najoitijih injenica glede emocija jest da one mogu izazvati pore - meaj svjesnog razmiljanja. Kakvo je znaenje te pojave? Zamisao da mi djelomino sami sebe oblikujemo pomou svje snog raz- miljanja moe se nai jo kod Shakespearea. Harold Bloom to ovako opisuje: ono to je kod Shakespearea najoriginalnije, to je toliko originalno, ali tako potpuno u svojim kulturalnim uincima da to danas i ne primjeu - jemo, ili zamjeujemo da je to netko zapoeo, bilo je predstavljanje pro - mjene prikazivanjem ljudi kako promiljaju svoje vlastite govore i kako se mijenjaju kroz to razmiljanje (Harold Bloom, 1989, str. 54). Ako je Bloom u pravu, za ljude naega doba osvjetavanje je nain da postanemo to to jesmo. Pogledajmo stoga ukratko kako se svjesno razmiljanje o sebi pojavilo u povijesti zapadne kulture.

Osvjetavanje emocija u knjizevnosti

Karl Popper je napisao: Ne postoji povijest ovjeanstva, postoji samo bezbroj povijesti svih moguih vidova ljudskog ivota. Povijest koju veina nas ui u koli, nastavlja Popper, uglavnom je povijest politike moi koja nije nita drugo do povijest meunarodnog zloina (Popper, 1962b, str. 270). Meu povijestima koje bolje pouavaju, npr. povijest zamisli, tehnologije, obitelji, nalazi se i povijest svjesnosti i emocija. Tome se moe pristupiti po- mou zapisanih pria gdje su emocije i njihovi uinci obino u sreditu zbi- vanja. Openito se smatra da u povijesti Zapada postoje etiri velike c ivilizacije, od onih koje su ivjele oko istonog Sredozemlja i u podruju to se danas na - ziva Srednjim

348

Razumijevanje emocija

istokom, a koje su pridonijele kulturi u kojoj zapadnjaci danas ive, pa do sadanjeg naina razmiljanja i osjeanja. ini se da su najstariji izravni preci nae civilizacije bili Sumerani koji su ivjeli uz rijeke Eufrat i Ti - gris u dananjem Iraku. Prije nekih 5000 godina, oni su izumili pismo koje se najprije osnivalo na malim dijagramima, a potom se razvilo u mnogo ap- straktniji sustav nazvan klinovim pismom koji moe predstavljati izgovorene slogove. Sumersku civilizaciju nastavili su Babilonci koji su govorili drukijim jezikom, ali su sauvali sumerski sustav pisanja, te njihovu matematiku i kul- turu. Otprilike u isto doba u Africi se pojavila znamenita egipatska civilizacija s drukijim sustavom pisanja. Kasnije su se pojavili Grci i idovi koji su svoje zamisli i kulturu crpili od Babilonaca i Egipana (Bernal, 1987) i iji jezik i nain pisanja vrijedi i danas, to njihove kulture ini dostupnijima. Od Sumerana potjee ep, napisan prije otprilike 4000 godina, o kralju Gil - gameu te o njegovim i Enkidinim nevoljama, ukljuujui opis Gilgameove depresije zbog smrti Enkide. Iz Egipta potjeu mnogi zapisi koji ocrtavaju ivot toga doba: meu nj ima je i jedan vrlo poznat pod naslovom Rasprava iz- meu ovjeka i njegove due, koji je nastao prije otprilike 3700 godina, gdje se mukarac tui na svoju nevolju, prieljkuje smrt, a njegova mu dua odgovara da e smrt doi kad za to bude vrijeme (Licht heim, 1973). Od Zidova potjee prvih pet knjiga Biblije, iji su najstariji dijelovi navjerojatnije napisani rije ot- prilike 2800 godina s temom obiteljske povijesti i gdje glavni protagonisti. Adam, Eva, Abraham, Sara, Jakob, Izak i ostali, naizmjenino osjeaju strah pred svojim bogom Jahvom i ovisnost o njemu punu nade (Rosenberg i Bloom, 1990). Istodobno s prvom knjigom Biblije u Grkoj je nastala Ilijada.

Pristupi shvaanju emocija

349

Slika 12.4 Pisanje i itanje potie osvjetavanje emocija i razmiljanje o njima. slici je Christina de Pisan, srednjovjekovna spisateljica. Prije nego to je izumljenc tiskanje, samo je mali broj ljudi znao itati i pisati. Prve rijei u njoj su: O ljutnji pjevaj, boice. To je pria o posljedicama Ahilejeve mrzovolje tijekom dugog i rata koji je zapoeo kada je sin trojan - skog kralja Paris oteo Helenu, enu spartanskog kralja Menelaja (Homer, ot- prilike 850. g. pr. Kr.). Prema tome, od samih poetaka Zapada, u pisanim djelima vidi se nastojanje da se shvate emocije te da se razmilja o njima i o njihovu osvjetavanju. U 3. poglavlju rekli smo kako je jedna od razlika izmeu ljudi i majmuna u tome to su nae emocije postale vie namjerne i to smo ih mi svjesni. Glavni nain osvjetavanja emocija, barem nama samima, sastoji se u njihovu opisi - vanju sebi i drugima. U svakodnevnom ivotu drugim ljudima priamo o svo - jim emocionalnim doivljajima (Rim i sur., 1991),doputajui sebi da ih svjesno istraujemo, a u kontekstu odnosa s drugima. Meutim, moemo i pi - sati o onom to nas emocionalno mui. Na primjer, Pennebaker, Kiecolt- Glaser i Glaser (1988) traili su od 50 studenata da tijekom etiri dana po 20 minuta piu bilo o takvim iskustvima ili o obinim temama. Kod onih koji su pisali o uznemirujuim emocionalnim pitanjima zamijeeno je poboljanje imunoloke funkcije u obliku izraenije reakcije limfocita na napad antigena i manje obraanja lijeniku u sveuilinom zdra vstvenom centru. Premda je tu skupinu pisanje vie uznemiravalo, tri mjeseca kasnije oni su bili statistiki znaajno sretniji od usporedne skupine i, gledajui unazad, oni su iskustvo suoavanja s opisivanim emocionalnim pitanjima procijenili pozitivnim. Pennebaker (1989) je utvrdio terapijsko djelovanje pisanja i razgovaranja u suoavanju s traumatskim iskustvima. On taj proces tumai time to potiski- vanje traumatskog dogaaja izaziva poremeaj koji se ublaava iznoenjem takvog iskustva i popratnih emo cija te suoavanjem s njima.

350

Razumijevanje emocija

A to je s itanjem ili sluanjem takvih pria? Bruner (1986) tvrdi da je ra zumijevanje prie osobito obiljeje ljudskog uma i da je bit prie ljudsko dje - lovanje i njegova sudbina". Isto tako mogao je rei: ljudsko djelov anje, nje- gova sudbina i emocionalne posljedice. Pisani izriaji, od pradavnih vre - mena pa sve do danas, usmjereni su na nae emocionalne ivote i njihovu problematiku, kao da je prianje i sluanje pria oduvijek bio pokuaj da se oni shvate. Takva aktivnost prua zadovoljstvo jer prie omoguuju uivljavanje i daju djelie odgovora na pitanje kako djelovati i kako biti osoba u opisanom drutvu. Prie dostupne javnosti daju lanovima drutva ope primjere djelovanja i emocija. One nam pomau da razmilj amo o kultural- noj tradiciji u kojoj ivimo i da postanemo njezin dio.

Emocije i umjetnost
Od poetka razdoblja romantizma u teoriji knjievnosti, o kojem je bilo rijei u 2. poglavlju, arite teorije umjetnosti na Zapadu prebacilo se na od - nos umjetnika i umjetnikog djela. Postignut je konsenzus (Abrams, 1953), i teoretiari se slau da je umjetnost umjetnikovo izraavanje emocije kroz razliite medije: glazbu, poeziju, romane, slikarstvo. U engleskom govornom podruju Wordsworth je bio meu prvim zagovaraima toga pokreta. U predgovoru drugom izdanju Lirskih balada (1802) on je napisao: Poezija je spontani izljev snanih osjeaja: ona potjee iz emocija kojih se prisjeamo u mirnoi: o emociji razmiljamo sve dok zbog neke reakcije mir - noa ne iezne, a emocija, slina onome to je ranije bio predmet razmi - ljanja, pone postupno nastajati i stvarno postojati u naem umu (str. 611). Taj je predgovor pjesnicima romantizma i romanopiscima 19. stoljea postao manifest. Moe se rei da knjievnici na Zapadu jo uvijek svoj rad te- melje na toj tradiciji i da slijede mnoge njezine principe. Zato je zamisao da je umjetnost izraz emocije tako vana psiholozima i drugima koji pokuavaju razumjeti emocije? Vana je jer pokazuje da su emocije esto protejske, poput sirovine, a ne gotovi proizvod. Kultura obli- kuje te jo nerazvijene osjeaje. Roditelji ih objanjavaju svojoj djeci. U priama za djecu, kao i u romanima, kazalinim djelima, novinama i fil- movima, sreemo primjere zbivanja koja izazivaju emocije i njihove poslje- dice. Budui da bioloke osnove emocija imaju uinke koji su esto snani, ali nespecifini, umjetnici su od davnina osjeali prisilu da kreativno oblikuju i izraze emocije u svojoj individualnosti. Time su emocije dobile namjeru. One se pojavljuju kad se sretnemo s problemima, ivotnim nesigurnostima, kad ne znamo kako treba djelovati. One nam govore da se dogaa neto emu valja obratiti panju. Cesto zahtijevaju kreativan odgovor. Umjetnici takve ne- jasne osjeaje, sukobe s drugim Ijudima i unutranje sukobe te nesigurnosti koje oni predstavljaju dovode na razinu svijesti dajui im sadraj i osobitost. izraavajui ih kroz umjetnika djela.

Pristupi shvaanju emocija

351

Emocije u kazalinoj umjetnosti, litualima i psihoterapiji

U mnogim drutvima ritual i kazalina umjetnost, a kasnije i knjievnos: imaju vidljivu funkciju koju bismo openito mogli nazvati terapijskom (Hel - man, 1984). U svim drutvima ljudi prakticiraju rituale koji ukljuuju grupne aktivnosti poput pjevanja, plesanja i procesija. Prema tome, u svim drutvinu postoji teatar ili njegov ekvivalent. U svima se priaju prie, a pojavom pisnu poelo je i njihovo zapisivanje (Olson, 1994). U nekim kulturama, kao to su idovska i ona kranskih protestanata nakon reformacije, postoji eksplicitnc shvaanje da je pisani tekst sam po sebi svet te da ga treba tumaiti i o njem _ razmiljati. Isto kao to su emocije u sreditu psihoterapija kao suvremenih svjetovnih potomaka nekih rituala i drutvenih religijskih aktivnosti, tako su : emocije u sreditu pripovijedake knjievnosti. Isto kao to je katarza. t doivljavanje primarnih emocija, sredinji dogaaj u terapiji, isto tako j katharsis, tj. Aristotelov pojam koji oznaava razjanjavanje odnosa izme_ emocija i ovjekovih djela (Nussbaum, 1986, str. 391), sredinji pojam u tea- tru, sluanju prie ili u itanju romana. Kako to shvatiti? Jedno objanjenje daje Scheff (1979). On tvrdi da sve spomenute drutvene aktivnosti: formalna ili neformalna terapija, ritual, teatar, prie, u svom sreditu imaju mogunost ne samo doivljavanja emo- cija, ve i njihova doivljavanja na onome to on naziva najboljom estetskom udaljenosti. Scheff tvrdi da ako se emocionalno uznemiravajui dogaaji doive preplavljujuima, ili ako se od njih previe udaljimo, tada gomilamo neku vrstu emocionalnih dugova koji iskrivljuju na emocionalni ivot. Prema Scheffeovu miljenju, ritual, kazalino djelo ili prianje pria potiu sjeanje na nae vlastite emocije u sigurnom kontekstu, gdje ih moemo doivjeti na najboljoj estetskoj udaljenosti. Kad plaemo nad sudbinom Romea i Julije, oslobaamo svoje osobne doivljaje preplavljujueg gubitka, ali u novim i manje tekim uvjetima. Doivljaj tueg gubitka, u pravilno oblikovanoj kazalinoj predstavi dovoljno je teak da probudi nau raniju bol. Meutim, kako taj bol ipak pripada drugome, emocije koje osjeamo nee nas preplaviti (Scheff, 1979, str.13) Scheff kae da takvim proivljavanjem emocija, ili, kao to tvrdi Penne - baker, u njihovu povjeravanju drugome i pisanju o njima, osje aje moemo razumjeti, to e imati terapijski uinak. Ve smo rekli da je dostupnost tera - pijske pomoi u zapadnim drutvima previe ograniena kako bi zadovoljila postojee potrebe. Meutim pria koju moemo uti, proitati ili stvoriti nije ograniena ni u jednom drutvu. Stovie, ti su oblici izraavanja vie pod klijentovom kontrolom nego to su to mnoge vrste terapija - moemo ih upo- trijebiti kako i kada elimo. Sheffovi argumenti ne pokrivaju sve razloge za sudjelovanje u ritualu, ka- zalinoj predstavi ili pripovijedanju. Moemo ak zakljuiti da se veina drutvenih aktivnosti u tom podruju - sluanje glazbe, sudjelovanje u sportu i njegovo promatranje, odlazak u kino - uglavnom pojavljuje radi zabave, bez ikakvog terapijskog cilja. Sigurno je da ljudi veinom uivaju u takvim aktiv- nostima, ak i kada pritom doivljavaju neugodne emocije, kao primjerice, kada plaaju da bi gledali triler film. ini se da ljudi vie vole biti u ikakvom nego u nikakvom emocionalnom stanju. Zato nam je doivljavanje emocija zabavno? Odgovor na to pitanje moemo samo pretpostavljati i ono zapravo ostaje neodgovoreno.

352

Razumijevanje emocija

Kultura razumijevanja
U 19. stoljeu romani poput onih Gustava Flauberta i Emila Zole u Fran - cuskoj, Jane Austen i George Eliot u Engleskoj, Lava Tolstoja i Fjodora Dostojevskog u Rusiji, Hermana Melvillea i Harriet Beecher Stovve u Americi, postali su sredstvo uivanja, nain doivljavanja emocija tako da mogu biti asimilirane (kao to kae Scheff) i nain poistovjeivanja s drugim Ijudima, kako bi doivljaj emocionalnog sudjelovanja u ivotu izvan granica nae osobne sudbine mogao postati, kao to kae George Eliot, sirovina za nastanak osjeaja morala (Pinney, 1963, str.270). Na samom poetku 20. stoljea dogodila se promjena, djelomino po - taknuta modernistikim djelima u knjievnosti kao to je ciklus romana Mar- cela Prousta Upotrazi za izgubljenim vremenom (1913 - 1927), gdje se i- tatelj poziva da postane pisac, a djelomino novim psihoanalitikim - tom, gdje se od klijenta trai da iznese...cijelu priu svoga ivota i bolesti" (Freud, 1905, str. 16). Dvadesetih godina 20. stoljea, romani se sve vie okreu prema unutra. a uobiajenom postaje zamisao (koja nije bila nova jer ju je formulirao ve; Shakespeare) da biti cjelovitom osobom znai moi razumjeti sebe u termi - nima opisa vlastita ivota. Kao to kae Marcus, a u odnosu na psihoanali - tiku terapiju, na kraju uspjene terapije ovjek postaje vlasnikom svoje vlastite prie...zamiljene konstrukcije kojom smo zadovoljni jer je u obliku istine, ali i kao oblikom istine (Marcus, 1984, str.62). Pod zamiljenim- Marcus ovdje ne podrazumijeva neistinitim, ve radije da je takva naa po- vijest nuno konstrukcija, kreativno tumaenje sastavljeno od pojedinan;i elemenata, kao to je to pokazao Bartlett (1932.). Marcus nastavlja znamenitim odlomkom o psihoterapiji koju je zapoe: Freud: Nema vee poasti kulturi gdje su razliiti oblici pripovijedanja i opisivanja nestvarnih zbivanja stoljeima nadilazili moralni i filozofski aut oritet, i koja je kao svoj najvei klimaks proizvela velike burujske romane 19. stoljea. I zaista, Freudovo pisanje i nain rada moramo promatrati kao dio te kulmina - cije, a u isto vrijeme, zajedno s velikim romanima moderne iz prve polovice 20. stolje a, kao poetak kraja te tradicije i njezina autoriteta (str. 62) Sto je onda s drugom polovicom 20. stoljea i nadolazeim 21. stoljeerr to je s postmodernizmom? Poznato je da se neka djela itaju zbog m> gunosti razmiljanja i uvida koje potiu, a ne samo zato kako bi se dolo i; kraja (kao u djelima punim akcije) i shvatilo to se dogodilo te kako bi nes: i tjeskoba (Cupchik i Lszl, 1994). Meutim, danas je itanje romana bilo kej vrste uglavnom zamijenjeno gledanjem televizije (u Sjevernoj Americ; prosjeku dva sata dnevno po stanovniku). Iz tog kuta gledanja, kol:*:: moemo vidjeti, pojam drame obino znai izazivanje straha u neko~e kome se prijeti ili ija su prava ugroena, nakon ega slijedi nasilje prer \ poinitelju. Taj je motiv toliko nepromijenjen da ima sve osobine ritua!; : milijunima strastvenih poklonika pa se moe rei da je to na Zapadu nai.- nova religija. Autori ove knjige nadaju se da su i drugi obrasci emocija u naoj ku.;_r prepoznatljivi, tj. da postoje i drukiji zapleti u drukijim priama. . moemo prepoznati ljudsku ranjivost i gdje su ivoti meusobno povez^ra . ljubavi kao i u sukobu. U takvim se obrascima ivotne prie vrte oko upc r.: _ u emocijama, dodue ne uvijek

Pristupi shvaanju emocija

353

Saetak

lako, ali s mogunou za kreativnost i rar_- mijevanje.

Psiholoke terapije u razliitim oblicima postoje u religioznim aktiv- nostima i ritualima mnogih drutava. Njihov opi cilj je ponovno ukljuenje u drutvo Ijudi koji su prestali biti povezani sa svojom zajednicom. U takvim ak- tivnostima emocije imaju glavnu ulogu. U svjetovnoj praksi psihoanalitike terapije 20. stoljea klijent terapeutu pria svoju ivotnu priu u okviru struk- ture odnosa, gdje se pitanja skupljena u klijentovu emocionalnu shemu ponovno pojavljuju u obl iku transfera. Meutim postoje brojni oblici psi- hoterapija i u veini njih je emocionalna osnova vie ili manje izraena. U ne- kim vrstama terapije dri se da je izraavanje emocija korisno, u drugima je vanije razumjeti uobiajene i obrambene emocije, a u treima je cilj dopustiti nove naine razmiljanja i djelovanja koji nemaju stare i dobro poznate emocionalne uinke. Emocije su u sreditu terapije, jer one pokazuju nae ciljeve ili brige, ukljuujui i one najdublje. U terapiji je obino mogue po eti iznova s brigama koje su nam najvanije. Openito govorei, povoljni uinci terapije empirijski su dokazani, premda nije svaki terapeut uspjean sa svakim klijentom. Iz podruja terapije i iz podruja pripovjedake knjiev- nosti zapisane tijekom posljednjih 4000 godina jasno je da emocije nisu ne- promjenljive, ve su podlone kreativnosti. One se javljaju kad se u ivotu po- jedinca pojave problemi, tako da one odreuju prioritete, ali i predstavljaju izazove kako se suoiti s tekoama. U veini psih oterapija od klijenta se trai da ispria priu o svom ivotu, priu gdje emocije imaju istaknuto mjesto. Vjerojatno nije sluajno da se svjetska knjievnost takoer sastoji od pria koje najee ukljuuju likove s nekim ciljem ili brigom, koji stvaraju plan za rjeavanje neke tekoe, a zbog toga se kod njih javljaju emocije koje ih mogu potaknuti na rjeavanje problema. Da bismo mogli svjesno razumjeti svoje emocije, moramo se bolje upoznati s priama koje i mi i drugi ljudi priamo o sebi i svojim djeli ma.

Prijedlozi za daljnje itanje

I u psihoterapiji, kao i u drugim podrujima, postoji vrlo koristan prirunik koji se sastoji od poglavlja o ishodima terapije, razliitim terapijskim pristupima i o terapiji u razliitim okruenjima: Allen Bergin i Sol Garfield (1994). Prirunik o psihoterapiji i promjeni (4. izd.), New York: Wiley. Evo knjige koja moe posluiti za raspravu o odnosu izmeu psihoterapije, autobio grafskog pamenja, emocija i prianja o sebi: Jeff Singer i Peter Salovey (1993). Zapameno ja: emocije ipamenje u linosti. New York: Free Press. O emocijama i kreativnosti proitajte u knjizi: James R. Averill i Carol Thomas-Rnowles (1991). Emocionalna kreativnost, U: K.T. Strongman (ur.), Pregled. meunarodnih istraiivanja emocija (str. 269-299). Chichester: Wiley. U ovom lanku nalazi se pregled odnosa izmeu psihologije i knjievne kritike te o

354

Razumijevanje emocija

ulozi emocija u itanju i pisanju pripovjedake knjievnosti: Keith Oatley (1994). Taksonomija emocija u knjievnom izriaju i teorija id entifikacije u pripovjedakoj knjievnosti, Poetics, 23, 53-74.