Scribd Logo
Hochladen

Willkommen bei Scribd!

  • Tomasevich - Jozo - Cetnici U Drugom Svjetskom Ratu

    Hochgeladen von

    aka1921
    842 Ansichten225 Seiten
    a

    Originaltitel

    Tomasevich_Jozo_ Cetnici u Drugom Svjetskom Ratu

    Copyright

    © Attribution Non-Commercial (BY-NC)

    Verfügbare Formate

    PDF oder online auf Scribd lesen

    Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

    Sind diese Inhalte unangemessen?

    Dieses Dokument melden
    a

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Als PDF herunterladen oder online auf Scribd lesen
    Markieren Sie unangemessene Inhalte
    842 Ansichten225 Seiten

    Tomasevich - Jozo - Cetnici U Drugom Svjetskom Ratu

    Hochgeladen von

    aka1921
    a

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Als PDF herunterladen oder online auf Scribd lesen
    Markieren Sie unangemessene Inhalte
    von 225
    SETS BINS MONOGRAFIJE — BIOGRAPIJE DOKUMENTI Txdaje SVEUCILISNA NAKLADA LIBER-ZAG REB Direktor Slavko Goldstein. Glavai uredaik: Milan Mirié JOZO TOMASEVICH CETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 Preven Nikica Petrak ZAGREB, 1979. Recongesti VOJMIR KLJAKOVIE JOVAN MARJANOVIC Likona oprema MIHAJLO ARSOVSKL lor original War and Revolucion in Yugoslavia 1941— 1945 THE CHETNIKS Stanford University Press 158 by he toad of Trams of 2 Leland Stanford Junior University Predgovor izdavaéa Nije u nas obiéaj dao osjetljivim temama nase nedavne proslosti objavijujemo prevedene knjige stranih autora. Djelo Joze ‘Tomasevicha »Cetnici« po mnogo ¢emu vasluauje da bude iznzetak Prije svepa, Jozo Tomasevich nije u ponom smiss te eijeéi strani autor, iako je njegova knjiga napisana na engleskom jeziku i po prvi put objavijena 1975. godine u icdanju wglednog kalifornijskog sveutilisnog izdavaéa Stanford University Press. Jozo Tomasevich roden je 1908. godine na Pel sio. je Trgovacku akademija u Sarajevus, a studira je i diplomirao ekonomske nauke u Basel, gdje je 1932. godine stekao i doktorat radom »Dic Staarsschulden Jugoslrwiens« (objavijeno u Zagrebu 1934). Radio je zatim u éasopiss »Narodno blagostanjes u Beogradu, pa u rBkonomistu« u Zegrebv, objavio je i dvije knjige u Zageebu (sFinancijska politika Jugoslavije 1929 1934« i »Novac i kredita) i dobio je 1938. godine Rocketelerovu stipendija 2a dvogoditnju specijalizaciju iz podrucja ckonomsko-financijskih nauka u SAD. Rat ga je zatckao a SAD, Nastavio se bavi nau€nim radom na podru¢ju ekonomije i financj radio jeu odjelu UNRRA-e za Jugoslaviju, ukljuéio se w rad nanénih i sveudilignih institucija uw Kaliforniji, objavio nekoliko nauénih radova, primio je ameritko drzavljanstvo i postao_ nastavnik na sveutiligtu u San Franciseu. Bavedi se pretezno ameri¢kim privredno-financijskim temama, ipak je uspio rezimirati svoja znanstvena saznanja 0 politi¢ko-ckonomskom polodaju sela u juguslavenskim zemiljama do TE svjetskog rata u knjizi »Peasants, Politics, and Economic Ghanges in Yugoslavias (740 ste, ivdanje »Stanford University Presse 1958. godine). Tek sezdesetih godina, potkraj Njegove sveutiligne karijere, zainteresirao se znanstveno temeljitije za rata zbivanja wu niegovo| bivsoj domovini i potco rad na knjizi »Rat i tevolucija u Jugoslava 1941 — 19450. Pristupio je tom poslu s ctikom objektivnog znanstvenog radnika, kaji sttastveno ‘tradi istinu; 8 akribijom i tutinom veé iskusnog istrazivata; s nepristranogéu distanciranog, Amesikanca, ali is razumijevanjem éovjeka koji poznaje jezik, liude, keajeve i Prethistorije glaevnih zbivanja kojima se bavi njegova knjiga. Obilno je koristio prednosti Sto th pruza znanstveni rad pod patronatom bogatog ameritkog sveusiligta kakwo je Stanford: moguénost da se nabavi sva literatura, da se nabave mikrofilmovi relevantnth, sjematkih, talijanskih, jugoslavensko-cmigrantskih, ameri¢kih, britanskih i drugih: dokumenata, da se po potrebi putuje i istrazuje po svim arhivima od Washingtona do Beograda. ‘Takader je zahvaljujuéi prijatelisko} suradoji s kolepama u Jugoslavijt lakge Prokréio put kroz obiljc jugoslavenskih dokumenata u Vojnohistorijskom instimm uw Beogrady iu drugim arhivima, a bilo mu je i omoguéeno. da tazgovara-Saie : & vainih sudionika. Rezultat je petnaestogodiinjcg takvoga rada golema pzikupliena prada, Ieoja je aurora navela da svaj prvobienl plan o jednoj kayial zatno prosiri | da naipriie Gbjavi knjigu »The Chemikse, a sada dovetava deugu kojigu 0 ustaSama i drugim Kalaboracionistima, dok ée crea knjiga biti posvecena partizanima. 1 prije pojave Tomasevicheve knjige u inozemstyy, porebno u SAD, bilo je pokuéaia da se povijesno obradi éeinigk! pokret ratnim godinima u Jugosiavii Prercino se, medutim, radilo © pristeanim apologijama cemni¢kih emigranata u kojima se zagidijivim antikomunizmom pokusala opravdati vlastita kadai ii pak 0 objektivaijim pokusajima koji su obiéno bili necjelovit ili sw pak tspjell od neporpunon.uvide u tore, voga je razumijive da jeu znansewenim kragovimma, posebno medu povjesniéarima Il svictskog fata, kniijt Joze Tomasevicha »The Chetnikss bila dotekana s najlaskavijim superlativirna: z sDogadaji u Jugostaviji koji su usiijedii poslije raspada vitenacionalne deZave 1941. godine... bili su toliko kompleksni, ca jo8 nijedna zadoveljavajuce porpuna i objektivaa povijest o com razcablu nije napisana, Pojava knjige »The Chemnikse .. kao prvog dlijela Piavliene tradjelne studije, pruza nam obecanje da napokon takyu kompletau § ompleksnu povijest imamo aa vidiku. .. Profesor Tomasevich zaslufuje najveée pohwale Ja remeliit | objckrivan znanstveni pristup velo slozenoj tematic, 2a koju ée ova knjiga jo dugo ostati temeljaim pricuénikom,..« (Stephen Clissold u English Historical Reviews, januar 1977) (Knjiga Joze Tomasevicha) »:.. daje-nam. 0 predmete kojim se bavi takva razjasnienja, koja bez sumnje w svim bitnim dijelovima mozemo smatrati definitivnim. -.« (Jean-Marie d’Hoop « »Revue historiques, Paris, svezak CCLVI, 1) »Tomasevicheva analiza éetnickog pokeeta zasluzuje epitet djela koje je 7a ovu term neaobilarnow (O. N. Haberl u »Sidost-Forschungens, sverak XXXLV, 197) wo je knjiga s dubokim povjesni¢arskim uvidom, kakay se mogay i oéekivati od autora klasiénog djela yScljaci, politika i ckonomske promjenc u Jugoslavijic, koja je objavijena prije 20 yodina...« (D. Wilson u »Histotieal Journale Vol. 19/1, mart 1976) »Profesor “Tomasevich, istaknuti amerigki povjesniéir dalmatinskog poriiekla, napisao je djelo velike znanstyene vrijednosti, koje ima daleko iri zamah nego li vo sam vslow sugeriza. ..« (F, B. Singleton u »The Times, Higher Education Supplements, 22 &. 1975) Mogli bismo tako nanizati jo8 priliéan bro} sligaih pohyala iz ugledoih pera w ugiedaim listovima i asopisima, ali moramo takoder reéi da te pohwale nisu bile jednodusne. U »Amerikanskom Srbobranue (Pittsburg, jula 1976) izisao je Zuéljiv napad iz pera hivseg lyotiéevca Karapandtia, w kojem je glavni argument protiv profesora Tomaseyicha i njegave knjige tvrdnja, de jedan Amerikanac hrvatskog porijekla ne bi Smio tako samopouzdano izticati svoje sudave o jednom stbijanskom. politi¢kom i vojnom pokretu i o historijskoj epizedi koja je prvenstveno srpska, Istovremeno, u pHrvatskoj revijie (Bareelona-Zirich decembra 1975) emigrant Bogdan Radica doduie priznaje ‘Tomasevichevo) kajizi dekumentarnu veijednost odaosa na éetniéki pokret, ali mu dustro zamjera 3to prema ustadkom pokretu i NDH ima jednako negativan, ill éale jof negativniji odnos, nego li prema éetnicima Drive Mibailoviéa, U »Canadian Journal of Historyx (bro) 1 od 1976) Alex N. Dragnich optuzio je profesor Tomasevicha da zanemaruje ili namjerna pregucuje postene motive koji su pokretali éetnike w svim njibovim zapetlianim kolaboracijama “skvi mapadi na knjign ostali su ipak zancmarivo malobrojni, a argumentacija im je bila providno politicki pristrana, sasyim izvan sfere objektivnih znanstveno-povjes- ni¢arskih mjerila. 6 ines U brojnim knjigama o NOB koje su objavljene u nado} zemiji ncke se usput, kao perifernom temom, bave i éctnigkim pokretom. U ajima ima vrijednih podaaka, pa i pojedinih ocjena, ali nema niti cjelovitog pregleda niti sintcti¢kih sucova o éetnistvu, Neato sligno se moge re¢i i za manstvene radove u kojima se naii povjesnicari, medu njima i acki od velo istaknutih, bave pojedinim cpizndama ili aspektima éetnigtva w Jugoslaviji za vrijeme proslog rava: éetnici u Srbiji 1941, podeci éetniétva u Hrvatsko} 194142, cetnici u vrijeme bitaka na Neretvi i na Sutjesci, likvidacija éctnickog vodstva uy Crnoj Gori i dr. Mahom su to ozbiljni navéni radovi koji temeljito istrazuju i historiéarski iserpliuju dijelove jedne opsedne teme i pruzaju neophodan materijal za ‘buduce sinteze, ali te povjesnitarske sinteze 0 Cetniétvu xasad jok nemamo. Stoga je sazumiljivo da je pojava Tomasevicheve knjige »The Chetniks« i u strutnim krugovima u slaviji bila odmah zapagena i sa zadovoljstvom prihvaéena, O tome je prvi oplirnije pisao naé povjesni¢ar drugog svjetskog rata Dugan Biber v »Casopisu za suvtemenu povijests bro) 2~3 1976, godine, Analizirajuci iscrpne sve vrijednosti Tomasevicheve knjige, Biber nedvosmisleno zakljuéuje kako tako ¢jelovito djelo 0 toj temi jo% nemamo, pa ono svakako zasluzuje da bude prevedena i prudeno na uvid 4 oatem eitoca, To su reelozi pored ocjene struénih recenvenata koji su potakli izdavaca da objavi prvo jugoslavensko izdanje Tomasevicheve knjige »The Chetnikse u hrvatsko-srpskom, prijevodu. Tedavaé to ini s provjerenim osvjedotenjem, da nado} jaynosti pruza yrlo- ano u stranoj zemlji | od autora koji nije naé dravijanin, ipak pokazuje veliko razumijevanje nagih pdlika, paralelno x nuinom histori¢arskom distancom i objcktivnoséu. Vrijednost te knjige neée bitne umanjiti ni neke rezerve sto ih sam izdavaé osjeéa prema dijelovima teksta, pa na to Zeli upozoriti i buduéeg ditaoca, vrijedna djclo koje, iako na Na primjcr, raspravljajuéi o slahostima stare Jugoslavije i uzrocima njena sloma profesor Tomasevich iscrpno sagledaya nacionalni aspekt problema {nerijeleno nacionalno pitanje), ali Gini nam se da miestimiéne zanemaruje socijalni. To se onda ncminovao produzava ina procjene 0 uzrocima sukaba izmedu cernika i partizana 2a vrijeme rata, Potpunijim sagledavanjem secijalno-klasne komponente uh sukoba autorova je analiza mogla biti bogatija za jedan vazan sloj, u kojem se éetnistvo pojavljuje ne samo kao protivnik antifatisti¢kih, borbeno:patriotskib, demokratsko-republi- kanskih i federalisti¢kih koncepeija, vee i kao predstavnik jednog secijalno i klasno nevelienog, regis Moglo bi se rasprav ‘© nadinu kako autor tretita kompleks izdaje, Tomasevich je kao nitko prije njega temeljite i detalino prikarao i dokazac- sve vidove éetnidke kolaboracije s okupatorom, i to je jedna od velikih vrijednosti njegove knjige, All, a autora, éini se, ta je kolaboracija bila samo politi¢ka pogreska, dok se mi, u ovoj zemiji, ne mogema osloboditi muénog dojma o rainoj izdaji. Tesko mozemo samo kao politi¢ku Pogresku tretirati mucka ubistva partizanskih komandisa i komesara na spavanju, udarce daa leda veé u prvoj iw syim ostalim ofanzivama, poubijane ili okupatoru izraéene Partizanske ranjenike, denuncijacije ckupatorskim viastima, uloge vodiéa | prethodnice okupatorskim jedinicama koje pale sela, orkrivaju skrivene partizanske bolnice i plisékaju hranu koju je narod sakrio u zemunice. Iz svoje vremenske i prostome distance autor mozda nije ni mogao imati senzibilicet za taj najncéasniji aspekt cetni¢kog djelovanja. Sliéno je s odnosom prema éetaitkem teroru. U sypjoj vilo opieza} i iserpnoj studiji a cetnigtvu autor raspravija © eetnickom teroru aa svega pet-dest stranica. Opée Konstatacije, kojima se autor tu zadovoljava, svakako su toéne, 1 neumjesno je i pomislitt da se bilo $10 presuduje ill zataskava. Ali teror je bie jedan od vaenth sastavnih dijelova kctni¢kog programa i gotove uvijek najocirija manifestacija ¢etni¢kog prisustva na 1 nekom terenu. Jugoslavenshi titalac stops alle mavitao dase spits sae Be Spominje samo periferno, jer tetor i éetnistvo u nagem su iskustvu, uw mato} syijest, stat a oiaiva pavezani, golovo kao sinonim ili barem kao velo évesta simbiozs. Aurore fladniji odnos moramo | ovaj put peipisati ajegova} amerika} distanci, Koja se otigleclng ponegdie pokazuje kao prednost, ali ponegdie 1 kao nedostatalk- davat je jugoslavensko izdanje ave knjige priredio prema engleskom originals othe een Raanje Stanford University. Press. 1975, Prilikom, prevodenjs na huvatsko-sepski autor knjige mnoge je pomogso prevodiocy | urednittvu. ui precizraniy terminologije, t¢ » provjeravanju citata i izvora. U sporamumu s autorom izdavae je terminologijumjestimiéno prilagodio jugoslavenskim standardima, Na peeniae edavaé je sam izostavio sazete prikaze povijesnih povadina sekih zbivanja, koja e stranen vierojatno neophodas, ali jugoslavenskom éitaocu dobro poznaa, pa ga u ovale presazetom i simplificiranom oblileu mogu 1 smetath Po istom je kriteriju Szostartjen i Prime na ktaju kejige, Koji je svakako bio namijenjen ameritkom éitaocu, a 2 jugoslavenskog koji protita cijelu knjigu nije od interesa, Time je ‘knjiga u odnosu na original skri¢ena za ukupno 11 stranien ‘ Predgovor amerigkom izdanju izostavljen je po autorovoj Zeli. Znanstven! apart (indexi, bibliografija) obraden je i u ovom izdanju jednaka kao i ameriékom, na iasicitt autorov zabtjev. eae ee i Iedavad je sebi tzeo dobodu da na desetak mjesta u kajizi stavi ispod testa svoje viastite wilfeshe, koje su uvijek oznagene zvjezdicom i potpisane s /zdarad. Pokusali smo w tim biljedkama dopuniti autora u nekint pojedinostima koje su nam se Cinile vasnima, 4 n= Gsnowi dokumenata ili podataka koji su postali poznati nakon Sto je ova knjiga vee bila napisana (1974) ili il autor iz bilo kojeg drugog razloga nije reo u obzir. Takoder = zamolili jednog od recenzenata ove knjige ~ pukovnika Vojmira KIjakoviéa— da napise $vo} pfedgovor ovo} kajiz!, u kojem se znanstveno djelo Joze Tomasevicha smite Sie pkvire cjelokupne historiografije 0 cetnicima, \ Nia keraju, izdavaé i ovim patem zahvaljuje aurora Sto mu je povjerio jugoslavensko iadanje ovop’ djela, a recenzentima pakovniku Kljakovigu i prof. dru Marjanoview zahvaljuje na strudnoj i drugarsko} suradnji, ¢ uvjerenjem da smo svi zajedno natin jogoslavenskim éittocima priredili zanimijivo i vrijedno izdanje, IZDAVAC Dosadasnja historiografija i knjiga Joze Tomasevicha 0 éetnicima Nijedan tat modernog doba nije bio coliko dinamigan u razvoju ni ruznoyrstan u sadriaju kan ita je drugi svjetski rat. Tz njegovih globalnih dimenzija tetko je izdvajiti relativna mali prostor kao sto je Jugoslavija, na _kome su dogadaji razmjerom bili opsezaiji # pojavama slozeniji. Tu su injenicu uoelli jos mnogi dok je cat bio u toku. Otada interesiranje stranih historitara i deupih 2a Jugoslaviju tog vremena nije prestalo. Od prvih ratnih izdanja o nama, koja su napisali L. Adamic, B, Newman, A. Russo, W Bermstein idrugi, do Aapisane su stotine knjiga na svim vodecim jezicima svijera ai deugim, bilo da u cjelini govore o Jugoslaviji ili u konrelsea firih tema. Si autor objavili su veliki broj djela 0 narodnooslobadilaekom ratu. Ali, reklo bi se da su strani raznovrsniji. Ked njih su zastupliena jugoslavenska medusaveznitka politiéka pitanja, unutrainja politika, savezniéke vojne misije, prruganje materijalne Pomodi narodnooslobodilackom ratu, okupacione sile i njihova djelatnost, pravni problemi rata i okupacije u Jugoslaviji, kvislinzi i drugi suradnici okuparora, rani alotini, vojna surdnja § Narodnooslobodilaékom vojskom i mnoga druga pitanja. Interesiranje stranih fora za ong Sto se u ratu zbivalo uw Jugoslaviji i poricaj dao tome pigu nije prestao ni nakon tri i po decenije od kraja drugog svjetskog rata, niti su iscrpli teme o kojima treba pisati. Kao da se Zeli reci nesto so jeS nije kazano, mesto drugatije objasniti nego sto je do sada tumateno ili da se ude u novu nedirnuty problematiku, w jedno od maogobrojnih aspekata koji karakteriziraja jagostavenski natodnooslobodilaéki rat i revoluciju. © Jugoslaviji u xatm pisali su iz razliéitih pobudla autori tz zemalja ratnih saveznika i ramnih protivnika, kao i politika emigracija. Veé u njihovim prvim radovima odraavala se nova jugoslavenska stvarnost koja je dovela do polarizacije opredjeljenia stranih autore prema tokovima u Jugoslaviji u ratu, Braneci drustveni sistem doratne Kraljevine Jugoslavije, predivjele nacionalne, socijalne i druge odnose tog vremena, branile su se Fanije stetene pozicije nekih zemalja na zapadu. Oruda su se njihovi sljedbenici stavili na steanu jugeslavenske politi¢ke emigracije 5 kraljem na ¢elu, a s njima i u obranu éctniksa i Vode tetnitkog pokreta Drage Mibailoviéa, Pisci zemalja koje su bile w ratu protiv savemnitke koalieije ne zaboravljalu iserpliujuei rat i poraz u Jugoslaviji, Syojim djelimna eni uglaynom ostaju odani ratim suradnicima koje su tu nagli, ohrabrivani pruzenom Podrékom tim clementima od strane onih prvih. Tako se stvarno splet radova svih nivoa Koji su pisani u apriorno} viziji jedne juderainjice. Ranijih godina, u kimi politi¢ke aktualnosti koja se. vjeétacki gradila, pisali su 0 njima i branili éetnike judi kopi su za vrijeme rata dolazili u kontakt sa éetnicima, kao to 9 su D, Martin, J. Roocham, A. Seitz, C. Lawrence i drugi. Oni su svjetskoj javnosti pris svoja videnja | svoja uvjerenja. Njima i njihovim gledanjima dali su podrsku ili dijetili njihova misljenja ncka poznata imena kultumog i politiékog Ziveta, kan sto su John Dos Passos, William Green, Robert Taft, Sumner Welles i drug. Trebalo je dosta vremena dok su jednusteane interpretacije postepeno zamjenjivali pauéni radovi i ove problematike, koji su se poéeli javljati u inoseranstvu. Od prvih knjiga, koje su pisane s naklonoséu prema nagoj borbi ili prema drugoj strani, do nauéaih studija bio je dug put. $ vremenom su se na strani sve éefe javijali autori s ozbiljnim djelima o Jugoslaviji u rarw. Za tazliku od nekih drugih manjih zemalja, nismo ponudili nijedno znaéajno sveobuhvatno djelo o nagem ratu i revoluciji na nekom od vodedih svjetskih jezike. Tako smo strane istrazivaée koji ne poznaju hrvatsko-srpski jezik lisili potrebne pomodi u traganju za istinom, Njima su u najvecem broju ostali nepristupaéni radovi nagih historiéara koji su pisali posebna o éetni¢kom problemu, kao sto su J. Marjanovié, F Saje, D. Stanisavijevié, R, Pajovic i drugi, ne ra€unajui publiciste i amtore manjih raspriva. Tu prazninu izdagno su koristili emigranti koji su na jezicima zemalja u kojima tive pisali i piu kako cle, pa su i ozbiljni autori vige-manje bili upuéeni na takvu literatura Podvojenost stranih autora iz zemalja satnih savemika u pristupu problematici Jugoslavije u rata kreée se uglvnom oko pitanja partizana i éctnika. Godinama su ieazeni argumenti da se obrani i rehabilitira Draza Mihailovie, iz poznatih razloga, Ta aju do danas i prisurna su u novim publikacijama j povremenim izjavama, U rqumentaciji za ajegovu obranu, neke politiéke lienosti na zapadu govore o »preko 500 ameri¢kih avijatiéara koje su spasile Mihailovi€eve snages, a presuéuj koliko ou ih cetaicd predali Nijemsima, Nitko medu njima ne spominje da je samo u prvoj polovici 1946. godine Raridolph Churchill, sin britanskog predsjednika viade, sa slobadne tefitorije organizirao evakuaciju oko hiljadu spagenih savezni¢kih pilota, za koje su ponekad partizanske jedinice vodile borbu da ih ae bi zarobio okupator ili kvislinzi. To se u racy znalo, a u mira se zaboravlja, Ameri¢hi general Ira Eaker, komandant emicke avijacije na Sredozemlju, pisao je Titu jo§ 28. marta 1944: »Svi anovi saveznigkih 2eaénih snaga aa Stedozemlju duboko cijene i dive se mnagim sluéajevima kada je Vada vojska pomagala u spasavanju nadeg osoblja oborenop nad Jugoslavijom, U njihovo ime delim da se zahvalim Vama i Vatim hrabrim Partizanima za ovu smjclu i plemenitu pomo¢ uéinjeny nama.x U teinji da se istine podrede interesu jedne strane, nema ograni¢avanja u pronalazenju proiwvoljnih twrdnji. Kada se vee ne move parrizanima predbaciti da su bili u sluzbi okupatora, onda se negiraju éinjenice da su to radili éetniei i uyjerava w njihovm bozbu protiy okupatora, Na suprotan argument branieci ove fame kazu da su tako ponckad postupali samo pojedinci, neki nedisciplinirart vode, mimo i protiv opéeg stava. Lignost Mibailoviga se uvijek ogeaduje od toga, usprkos njegovim pregovorima s ‘Nijemcima u Divcima. Prelazi se preko njegove izjave u Lipovu, kada je kazao da ssve dok Talijani ostaju njihov (éetnitki ~ primj, V. K.) jedini pravi izvor pomodi i opée podtske, saveznici neée uopée moti utjecati da izmijenimo svoj stav prema kako je zabiljezio tadaénji Sef britanske misije kod Mihailoviéa, pukownik Bailey. Prvi put Sef britanske voine misije pri Vehovnom stabu Narodnooslobodilacke vojske, brigadir Maclean izjavio da ‘Titov stab raspolage nepobitnim dokazima o susadaji éetnika s okupatorom, odgovarajud saveznidki organi ignorirali su tu istinu Bezbrojnt i revi pokazatelji o tome to su éetniel bill i 3t0 su radili za eau u Jugoslaviji, na geografsko) distanci od Jugoslavije do Amerike i pri jezitnoj barijeri, nisu 10. istinul mogll izvesti do krija. Ali, u posljednjih sekoliko godina pojava ozbiljnih djela na tm tomu @ zemijama na zapadu, posebno u Americi, suzila je dotadainje moguénosti éetnitke emigeacije i njihovihy prijatelia da uvjeravaju svijet u svoju priéu. Gotoyo istoveemeno 1975. godine objavljene su dvije znaéajne knjige: Jozo ‘Tomasevich The Chemniks | Marto Milazeo The Caetuik Movement and Yugoslav Resistance. Pojava ovih knjiga pokamije trajno intercsiranje stranih pisaca i éitalaca cijelog svijeta da stznaju sto se uistinu dogadalo u Jugoslaviji za vrijeme rata. Dok je Milizzova Rajiga skromnijit pretenzija, Tomasevicheva knjiga najdublje ‘a ovo pitanje od svih koji su do sada o tome pisali na bilo kojem jeziku j lia pevi dio ajegove trilopije »Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941~ 19450. Ono &to ie napisto plod je njegovih dugogodiinjih istraZivanja po svim dostupnim arhivama u Feropi_i Americh. Impresivan je njegov nauéni aparat i koriétena bibliografija koji pokazoju koliko je autor duboko pronikao u ovu problematiku. Najavljujuéi njen izlazak # Stampe, ameriéki izdavaé kaJe da ona predstavlja »konatnu historiju jedne od najdramariénijih cpizoda drugog svjetskog rata, uspon i pad — kako pa naziva jugoslavenskog pokreta otpora poznatog pod imenom /#fnict koji je vodio geneeal Draka Mihailovié.« Zaista, te&ko da bi neki strani autor magao dati nesto vise, Tomasevich nije vostavio nijedmy bitnu komponentu éetnitkog fenomena. Stoga ée pisci koji se budu vraéali ovom pitanju i dalje imati otvorene moguénosti za interpretactje i dopune, magi ‘ati postojedi sadréaj, ali nee pronalaziti nove osnovne éinioce sireg znaéaja, Reagiranje jaynosti na Tomasevichevu knjigu, do écga je ubrzo doilo u Americi, Velikoj Britaniji, Kanadi, Njematko}, Franeuskoj i drugim zemljama i kod jugaslavenske cmigeacije, pokazuje koliko su ajen sadréaj i dokumentiranost uzdrmali stara uvjeravania | Jegende, U kratko vrijeme o knjizi je napisano preko Cetrdeset prikava 1 osyrta u exznim »pisima i novinama. Svi se slazu da j¢ Tomasevicheva knjiga do sada najtemeljitija tudiia o éetnicima, Tek ito je izaila ix dtampe davela je do preispicivanja mislienja amenéhog javnog maijenja o tim problemima. Njen sadciaj izavao je revielizanja izvjes- sik polusluzbenth dréanja nekih krugova u Americ o éernicima i Draéi Mihailovieu. Nemoéna bez arguments, razgoli¢ena dokazima i Ginjenicama koje ruge jedan mit a njim i sliku godinama proturanog aestwarnog svijeta, éctnitka cmigracija i njoj bliski krugovi éine nov napor da neurraliziraju ovaj efekr. Nakon Tomasevicheve Enjige, siari prijarcly éetnika David Martin, autor 4//) Betrayed, pod urednittvom Milorada Drachkovitcha, objavio je kajigu Patriot or Traitor. The Case of General Mobaitoicho, pokusaju da spasi 3to moze od nekadainje reputacije Draze Mihailovica i njegovih pozicija, coliko dugo i brizno gradenih u paslijeratnom svijet na vapadu. S druge strane, uy Drachkovitcheva pomoc, Milije Lasi¢-Vasojevie knjigom Euearier On All Siders The Jal] of Yugoslavia Gini neuspjeli pokua) da se zasjeni oruzana borba maroda Jugoslavijc- "1 uoéljiva veza ovih lignosti i njihovik politiékih pogleda pokazuje svrhu objavl vil nidova, Ali, Tomasevich je dao odvile zselu { iserpnu studiju da bi se njen sadréaj mogao epovrgnuti ovakvim pokusajima, 5. M. Horak je bio u pravu kad je napisao; »Niti period a iti predmet knjige struénjaku nisu nepoznati, jer ima yee dosta knjiga Soje se time bave, ali nijedna od njih &k se i ne priblitava analitiéko) savjesnosti ove studije, koja nadmasuje sve dosadasnje.« pred: , Tomasevich je knjigu Getic’ napisao u prvom redu za ameri¢kog Citaoca, kao i za druge a9 zapedi, godinama opteredivane kontrayerznim informacijama 0 oom piranjue ‘Onda autor zadire iw neka druga srodna pitanja koja su posredna s tim u vezi. To je sulog aso je pokrenio neke teme 1 ncke progirio mimo porreba nageg citaoca. Autor je savjesno kortstio obilje arhiyske grade i veoma brojnu literaturu na vite jezika. Ali kako Se u_vrijeme rata nalazio u Sjedinjenim Amerikim Dréa ta se udaljenost od Popritta zbivanja 0 kojima pise morala odraziti u izvjesnoj mjeri na njegova saznanja, sud n i prezentiranje dogadaja uw zemiji. Zaro autor ncke sivari objainjava uprosceniie dok ponckad niihova delikarnost i slozenost zahrijevaja vite finese pa ne treba obekivas da é eal navod i objasnjenje dati pravi odgovor { biti w skladu s videnjem svjedoka dogadaja i ijadi koje je zahvatila struja ruta kakav se vodio a Jugaslaviji. Jugoslavenski Gralac, upravo zbog bliskosti peoslosti tradi da se jo8 neki faktori navedu, a lzneseni aaglise Pairodno je sto nagi judi, stariji i mladi, koji su dozivjeli ili naslijedili duboku impresiiu jednog teikog vremena, OEckuju w sadréaju ona psiholoska doimanja koja su tiictka pojava u racovima druge vrste. Dati historijsku panoramu éeinittva i njegovog rukevodstva s Dratom Mihailovi- dei na telu nije ni za koga lak zadatak, Tomasevich je realistitki pridao ovome i nije Mibailovien vidio wheroja Klasiénih grékih tragedijae, niti je tazio. uporedenja kod uripida i Esbila, kao Sto su neki napredai ali slabo verzirani pisci vidjeli. Dao je pospon portter njegovog dometa, koji je rvocarao jo8 ma sata njegove pristelje s slezove ee veonikee s obie strane barikade. Ocjena Mihailoyicevth slabih vojaih sposobnosti koju je dao njcmaeki Komandant Balkana, general Lohr, nakon bitke na Neretvi, trajna je Mihailoviceva karakteristika: »Dosadainje borbe pokazuju da je Mihailovié kao vojni komandant zatajio. Mihailovié snosi osnovnu krivicu za dosadainje neuspjehe.. +. (17 Predgovora Vojmira Kljakoviéa}. To je vatijanta ocjene general Badera, tadaénicg, njemachog Komandanta Schije, da Mikailoviceve snage u odllueujuéem éxsu mast polo ispit zrelosti.« Mibailovié ni u jednoj znatajno} prilici nije pokazao potrelsn! aurast mth opravdao sva| polozaj, Njegova voina i polititka nedoraslost potwedivala s¢ kroz cijelo ‘hijeme rata, Stara SchlieHlenowa postavka i ovdie se porvrduje da pobjedu jednog grade obs protivaika, svakina svoj natin. Konatni poraz Cemika s jedne strane je poterda njegove vojne i polititke inferiomosti a s druge strane vitalne dinamicnosti 1 superiornosti narodaooslobodilatkog pokreta i njegovog rakovodstva. Bio je tuéen u svako} redavajuéo} bitki — na Nerervi 1943, u Stbiji 1944., u Bosni 1945, godine. Miheiloviceva organizacija niti je stvorena s preipostavkom da se bor protiy okupatora, niti_ je mogla opstati bez oslona na okupacione sile, Rastuea, snags patodnooslobodilackog pokreta, koju éctnici nisu mogli slijediti ni dostici, sve wise fe ectnike cinila ravisnim od okupatora, Pod njlhovim okriljem imali su izglede da se odric, s nadom da ée u otvorcno i bespostedao} barbi Narodnooslobodilacka vojska napokon klonuti, 4 oni saéuvati soagu 2a konaéni obratun. $ vremenom kada su éetnici bill na izmaku snaga, s izgubljenom nadom da ée pobijediti, Drata Mihailovié audio je Yesniu suradnju svinia i svakome tko je bio spreman da je pribvati, od vet postojece suradnie s okupatorom i kvislinzima do ideolodkih protivnika j nesklonih mu vjerskih zajednica. To. trebalo di pojaéa borbu protiv. nurodnooslobodilackog pokreta, + parolom da im je yrajedini¢ki cil) uniStenje komunistax Qsfon éctnika na snage koje su se borile na strani Osovine bio je vrlo dobro poznat saveznicima, Ali, polities! razlozi colerirali su takvo stanje: Britanci su w_ ojima vidjeli jedinog politiékog saveznika u upornoj teZnii da poslijeratnoj Jugoslaviji vrate dinastiju, a preko nje isvo} raniji utjeca). Svaki drugi pokret koji nije bio te orijentacije ignorican je. Rukovodstvo narodnoostobodilaékog pokreta dobro je osjetilo tu politiku. Na éetnike nale i vodeée okupacione cile, s ajima su suradivale i snabdijevale ih. General Zanussi iz {taba talijanske okupacione 2. armije u svojim sjcéanjima navodi ta su sve éetnici dobili od njih. Razlozt su bili jasni: »Zasto bismo mi morali oklijevati — piée Zanussi da se koristimo ctnicima i time uétedimo talijansku kev-u obrani od ustanika?« Pai onda kada su nastali lokalni keizni, ali prolazni treauei u takvim odnosima, okupator je bio obziran prema écinicima, Na Sutjesct, kada je njemadki general naredio da se svaki vacobljeni partizan odmah strijelja, dao je uput i za postupak prema tetnicima na tom podrugju: Cetnike, suprotno od Komunista i drugih hapSenika tretirati kao ratac 12 “garobljenike i odvojeno smiestitiss Tomasevich je objasnio ove privremene i rijetke [pojave u odnosima okupatora prema detnicima { istakao onu drugu trajnu i The Subjugation of South-eastern Europe, June 1940 to June 19414 4 ogajniéki osvetala 2a alternativama, vodeéi neke neformalne razgovore s Italijom (kao posrednik posludio je beogradski odvjetnik dr Vladislav Stakié, inace pravai savjetnik talijanskog poslanstva)* i ispitujuéi moguénost da dobije efikasnu pomoé, osobito od Velike Britanije, au izvjesnoj mjeri i od Sayjetskag Saveza i Sjedinjenth Ameritkih Drzava. Miu sredista svih nevolja bili su njemacki planovi i jugoslavenski odnosi s Njematkom, Nijemci su svoj prvi potez, povukli krajem aovembea 1940. traveéi od jngoslavenskog ministra vanjskih poslova Cincar-Markoviéa da dode u Njemacku i da se sastane s Joachimom yon Ribbentropom, Sastanak je uslijedio u najveéoj tajnosti 27. novembra, a slijedeéeg je dana Cincar-Markovié razpovarao s Hitlerom., Ovi su razgovori oznatili poéctak meposrednog njematkog pritiska ma. Jugoslayiju da pride Osovini i pridruzi se Trojnom paktn. Na udicu je kao mamac stavljen Solun,* Neato viSe od tjedan dana nakon povratka Cincar-Markoviéa iz Njematke, 7. decembra, jugoslavenska je vlada obavijestila njemaékog poslanika u Beogradu Viktota von Heerena, da je Jugoslavija voljna raspraviti potpisivanje pakta o nenapudanju s Njemaékom i Italijom, ma osnovi talijansko-jugoslavenskog sporazuma od 25. marta 1937, Tokom slijedeéa tri i pol mjeseca, jugoslavenski i njemacki predstavnici (ovi potonji zastupali su i Italiju) pokugavali su posti€i suglasnost 0 naravi pakta koji je Jugoslavija trebala potpisati, i o tome koje specijalne note biti prikljucene protokolu o potpisivanju pakta. Jugoslavija je Ginila sve Sto je bilo u ajeno} moéi da otegne proces pregovaranja, nadajuéi se da ée nekako naci alternativa umjesto pristupanja Osovini. U meduvremenu, 30. decembrs 1940, britaaska je vada ponudila Grékoj da uspostavi zraénu bazu u Solunu io toj je ponudi obavijestila Jugoslaviju i Tursku, Knez Pavle smatrao je taj potez teskom popreskom, jer ée ta britanska akcija biti dovolina jaka provokacija da izazove njemacku invaziju balkanskih dréava, a nedovolina da je sprijeci. To su misljenje takoder dijelili Grci.® Otegle su se rasprave o slanju britanskih snaga u Gréku, i rano u marty, to jest poslije njematkog ulaska u Bugarsku, britanske su se trupe poéele iskreavati na gréko kopno. Jugoslayenskoj vladi posralo je jasno da ni Velika Britanija niti Sovjetski Saver ne mogu pruditi dovoljno direktau pomoé kao protutedu njemackom pritisku. Jos manje se mogla ogekivati podréka od Sjedinjenih Dréava. Pukovnik William J. Donovan posjetio je od 23-25. januara 1941. Beograd kao specijalni predstavnik ministra mornarice Franka Knoxa, trageci natina kako da podupre Jugoslaviju u njenom otporu njemaékom pritisku; on je bio sklon britanskom 32 Za slijed dogadaja koji ou doveli do ulasia Jugoslavije « Trojnl pak, vidi Hoptner, ste, 202~243; Culioovie, Deedeses sede mart Ht, ser. 13-222: ‘Tersie, wr. 99-126, Pavelig, nJugostayiia | Trojni mak Takodcr vidi Greporié, sir. 92-157. 33 Stakié je posictio Rim jedanpur uw novembya 1940, godine i dvapur u february 1941, | opfimmo fargavarao s Mussolinijem | Cianom; Stikié, str. 80-117 34 Iivictt © posixanju Ginezr vidi u DGEP, seria D, sverak XI, str. 692, 2 o predmeta Fargovora Hitlerom, kaka su ga zabi jee, vidi ibid, at. 728-735. Biljetka o razgovoru dmedu Gincar-Markoviea j yom Ribbentrops tino je izgubljens kav 35. 2x ssopéeniejugoslavnske vse ajemackon poslanihu Kojem: se porrrdje ta spremnoet vide bid we 05-809, oe i i 36 Woodward, 1, 519-520, 45 planw za otvaranje balkanskog fronta, ali nije ponudio neposredau ameritku pomo¢3” Slijedeéi poziv Nijemaca uslijedio je sredinom februara, ovaj pura i predsjedniku viade Cvetkovicu i ministru vanjskih poslova Cinear-Markovicu. Dok su Nijemci obecavali da éc svi jugoslavenski interesi biti zafti¢eni i u stvari ojaéani, takoder su uporno isticali kako nitko nije u stanju oduprijeti se stalnom napredovanju ajematkog oruzja u Evropi. Prema parafrazitanoj biljesci © razgovorima, Hitler je u jedaom éasu rekao Cvetkoviéu da je za Jugaslaviju doila jedinsevena, povijesna prililea da uévrsti swoje mjesto u Evropi definitivno i auvijek. Ona je ta koja sada treba zauzeti jasan stav prema novom porctku u Fvropi, a to je, da budemo sigurni, u njenom najsvojskijem interesu; to jest, da swoje mjesto u poretkn koje su zamislile Njemaéka i Italija zauzme odmah, pristupanjem Trojnom paktus.* Jo8 uvijek je kao meku audio Solun, ali bilo je jasno da nije ostavia mjesta odbijanju, kad je pozurivao Jugoslavene da izaberu nodmah pristupanje Trojaom pakene, To jo’ uvijek nije bio iztayni ultimatum, ali do ultimatuma nije bilo daleko. Konaéno, knez Pavle je 4. marta pozvan u Berchtesgaden na tajni sastanak, na kojem je Hitler ponovio mnogo od onoga sto je rekao Cvetkoviéu. Ponovio je obeéanje da ée Jugoslaviji odobriti kontrola Soluna poslije rata, ako Jugoslavija pristupanjem Trojnom pakeu na vrijeme osigura svoje pretenzije, ali odlaganja ne moze biti: u interes Jugoslavije j¢ da vt odluku donese u slijedecih éctenaest danac® Jos uvijek su Jugoslayeni pokusavali odgoditi porpisivanje, nastayljajudi da od Nijemaca trae ustupke. Osobito su hijeli pismenu izjava od Njemaéke i Italije kojom bi se osigurala jugoslavenska nezavisnost i nepoveedivost jugoslavenskog teritorija, sto bi iskljudilo pokrete osovinskih trupa peek jugoslavenskog teritorija, zajedno s obeéanjem da se od Jugoshvije neée traziti vojna pomoc. Jugoslavenska je vlada, kao i druge evropske vlade prije nje, bila ueasnuta pomiilju na unistavajucu snagu njemacke eatne magine, te na politi¢ko i policijsko divljasevo nacisti¢kog sistema. Tokom nekoliko miescci, od talijanskog napada na Gréku krajem oktobra, Jugoslavija je bila suocena s dilemom: ili pristupiti Osovini, ili ée je voina masina Osovine zdrobiti. Nijemci nisu pretjeravali kad su urgirali zakljucenje ugavora s Jugoslaveni- ma, Dvanaesti maj odreden je kao dan napada na Sovjctski Savez, a prije tog datuma trebalo je asvojiti Gréku, je su snage potetkom marta bile pojaéane jedinicama britanskog ekspedicionog korpusa od oko 50.000 Hudi; trebalo je takoder, osigurati jugoslavenski prostor, na ovaj ili onaj naéin. I Velika Britanija i Sjedinjene Ameriéke Dréave pomnim su okom pratile Jugoslaviju i opcu situaciju na Balkanu, a Britanci su upotrebljavali sva raspoloziva sredstva ne bi li sprijetili da se Jugoslavija pod njemackim pritiskom srugi. Britanci su poslali tokom tih kriznih mjeseci neke od svojih glavnih vojnih ljudi u Beograd, « drugi 37 Hoptner, ste. 205; Woodwned 1, 528-529, 36 Za njemacicu biletlu o raxgovorima s Cvetkovieem, vidi DGEP, seija D, svezak XIL, str. 79-96; cine je uate 95, Za Cvotkovideva ejotinia s tog castunka vidi njepov dlanak »Rexgovori u Berchtesgadenus takoder wich Cvetkowie, wJugoslaviia + reave) medunarodlne situacile iamedu dva estas 39 Za ojersadha biljedku © raxgovorima lemeda knera Pavia { Hitlers 4, marta, vidi DGEP, seria D, sverak XM, ste. 230-231 46 vojai i diplomatski predstavnici sastajali su se s jugoslavenskim vojaim predstavnicima u Grékoj da rasprave probleme § kojima se Jugoslavija suogila, kao i eventualnu btitansku pomoé. Takoder su u Beogradu velo pojacali svoju obavjestajinu sluzbu i grupu za specijalne operacije (bili su to operative! britanske SOF ili Special Operations Executive — Uprava za specijalne operacije, sluzba za suradnju s pokretima otpora u Evropi),!@ s namjcrom da djeluju protiv njemackog pritiska, i da prema potrebi pruge podrku grupama protivnim jugoslavenskoj yladi i njenom plutanju prema Osovini.!! Zanimljivo je zabiljediti Ga su, upravo dok je Hitler pokusavao podmititi Jugoslaviju da pride Osovini, obeévajudi joj gréku luku Solun, i Britanci obecavali Jugoslaviji ispravak granice peema Italij, ako ostane izvan Osovine i pridrudi se Britancima® Nakon éto su poslali ckspedicione snage u Gréku, Britanei nisu bili u stanju ponuditi Jugoslaviji vojnu pomog, ali dali su mnogo savjcta i moralnog Shrabrenja i bili spremni uporrijebiti swa sredstva da odvrate Jugoslaviju od pristupanja Osovini, Jedaa takva sugestija, koju je prenio delegat jugoslavenskog Glavnog deneralStaba, major Milisav Perigié, koji je 8. marta prisustvovao. konferenciji britanskih i grékih predstavnika u Ateni, bila je, da bi Jugoslavija ceebala izwrtiti invaziju Albanije koju su dréali Talijani. Takva akcija, osim sto bi Jadean uéinila sigurnijim, oslobodila bi dio pritiska na Grke i rasterctila neke grtke jedinice i sve britanske trupe za borbu protiv Nijemaca, te im omoguéila prisvaianje velikih skladita talijanskog oruzja u Albaniji.!® Jugoslaveni se na ovu sugestiju nisu obazirali, sigurni da bi Njematka smjesta uzvratila invazijom nithove zemlje, Iste se sugestije, pored ackih drugih, litio u svom pismu knezu Pavlu 17, marta ministar vanjskih poslowa Anthony Eden, i opet bez povolinog 40. Sef SOE grupe u Beogradu bio je Tom 8: Masterson, koji je s uspiehom invr8io sabotagw aaftoananib polin » Rumunjskoj a prvom evjetskom rata. Pomagali su mu Julius Hasau, engleski paslovnd Covjek koji je Beorrdu zivio od avrietka preg svietsko rata, S, W, Bailey, rudieski infenjer koji je do uda radio w briasko| emi Trepéa Mines Led, Duane T: (Bill) Hudson, rudarski indenjer juanoafriekog pocrjetit tkoder reposlen u jednom tad britanekom rudniles « Srbiji, te ackollko drupih, ukliaéujudi ax 1 vite intetekruslno vemjerenog Hugh Seton-Watsona i fullasa Ameryja Nekplika mjeseci pri invazije Jugoslavije, geupa je pojataas + jedaim od glavah SOE fuakeionars Geargom Taylorom, Australijancem po padnijelu. Vidi Sweet- FFecor, ef. 21-22, 35, 60-64, 1 parian, U-yrijeme sloms, sredinom apeila M41, veda ch Hedi potla je prem 1adranékoj obali da ih evakuieaju britanske podmornice, ali su th ulvatii Talijani i odveli uw lealiju, Bras ey bit slobodeai kao diplomat i kasaije su tokom rata imall vadie uloge ili kao kljuéo! ljudi u SOF sekeljama koje su s luvile Jugoslavijom ili kao offeiti za vee sa éexnicima, O ustanovlenjy 1 opéim ciljevima SOE takoder vidi Dahon, ste 466-384. Naravno, prije invieije su a Jugosliviji djelovali i mnogi drugi engleski redovni basse 41 Jedan od plspowa SOE i ritanshog Inicllgence Services sahnjevao je sabotazu u Demirkapiji Vardaru; w plany fe bilo il potapanje brocova il munizanje obrls.U jugosiavemska i njemadka cbavietsion ‘luvin 2nale 24 plan, Pod ijemiekim priiskom ubspien je i fulus Hanau, jedan od britanskib operativacs Apriuat net 194, 9. 505-506, 519-521 42, Prema Phyllis Aury, britanska vied ovlastila je mininteavaajsih poslova Edens 27 febriara 1941, sch ‘mgovesi prinew Pas da Foplavija, ako prede na stranu savemniksa, moze di oéckuic ispeavljenje granics © Pogledu Tires « Viel jen dlanak WNEKi aspekti betacsko-jogorlovenskih odnosa 1941. godince u Ustesak # Iuewdaigh 141. goebue 1 Eterpay ad, Srpske sbademije nauka 4 umeinost, ste, 92. 43 Eden, sr. 25% | narobito Klishovie w Politi’ od 7. 1 8. 1X 1990, Koji savodi dijelave Periigevog zupinika s tog sastanks. Vidi takoder Chuschillovy poruku Roosevelt, 10. masta 1944, u United States, Department of Sate, Farign Reet ofthe Usted Stat! Diplomate Papers 131, 1, 951 ~982 alle kao FRUS 941), Neki_ sa aniifassticki spologeni ljaaskioftcini povjesiivim Haalima skoer sugetital ugosiaveaskoj vlad’ da bi svoe vojae naporetrebula konccnirica na tzbacivane taliarike vojske ix Abate take di Maseolint gadne 8h se obnosi vst monaehije Vidi Viaders Miléevg, ste, 101102 a7 odgovora.# Ovo je bio posijedinji britanski pokusaj da se knez Pavle odvrati od prelaska na stranu Osovine. Ali, kao sto éc se vidjeti, britanska diplomatska i obavjeStajna sluzba, kao i grupa za specijalne opcracije, uz neito ameri¢ke potpore, nastavile su punom parom diclovati u Beogradu, s ackim dalckoscinim posljedicama Veé je tjednima bilo ofigledno da Jugoslavija ne moze dulje odgadati pristupanje Trojnom paktu. Otkad su knez Pavle i njegovi glavni savjernici bili protiv onog §to su smatrali beskorisnim vojnim orporom u obrani neurralnosti zemlje, izgledalo je da izlaea nema. Sestog marta ktunsko vijeée odludilo je da ée Jugoslavija porpisati Trojni paket ako se ispune svi njeni uvjeti, ali je odluka zadrzana u tajnosti.“® Nekoliko dana kasnije, knez Pavle i Glavni deneralétab primili su detaljau poruku od pukovnika Vauhnika iz Berlina, kojom ih obavjettava da se Njematka sprema napasti Sovjetski Savez vrlo skoros® Ta vijest trebala je Jugoslavenima objasniti da Hitler nece trpjeti nikakvo odlaganje na Balkanu, ali iz nekog razloga imala je potpuno obrauti cfekt: ohrabrila je Jugoslavene da izmisljaju nove izgovore. Medutim, do 19. marta Nijemei su izi8li u susret svim jugoslavenskim protupri i tajne Klauzule koje bi isle uz potpisivanje jugoslavenskog pristupa Trojnom paktu, kao is obzirom na na¢in njihovog objavijivania, pa vise nije bilo moguéeg Slijedeteg dana, na sjednici krunskog vijeéa, a nekoliko sati kasnije i na sjednici kabineta, odlugeno je da je kobni gas dosao. Trojica od sedamnaest dlanova vlade odbili su da se sloZe, a sama viada bila je toliko nesklona da Nijemeima nije htjela reéi kad ée potpisati pakt.!? lozima s obzirom na specijalne otvorene ‘Tek tada su Britanci odigrali svoju prvu jaku kartu, sklonuvéi jednog od svojih prijatelja u jugoslayenskoj vladi koji je glisao protiv pristupanja Osovini, da podnese ostavku. Takva gesta mogla je srusiti vladu, au najmanju ruku trebala je odgoditi potpisivanje.'* Potez je propao, Imenovani su novi ministri, a vlada je nastavila radom. Nijemei su ogito wzeli ostavku kao znak da odrede krajnji cok 2a definicivna odluku: u pono¢ 23. marta. Usprkos telegramu koji je Churchill uw posljednji cas, 22. marta, uputio Cvetkoviéu, trazeci da se odupre Nijemackoj, jugoslavenska je viada nakon nove sjednice krunskog vijeéa i kabineta, kasno uveéer 23. marta, obavijestila njemackog poslanika da é¢ sutradan uputiti svoje predstavnike, predsjednika viade Cvetkoviéa i ministra vanjskih poslova Cincar-Markoviéa u Beé, te da ¢e oni potpisati protokol 0 44 iden, str. 257-259, 48 Kiakovie, u Pati, 6. 1X 1970, 46 Vauhnikov élanak pod naslovom »Desct godin od raspada Jugoslavijee, djelomieno naveden uv Dotaoentis daeultst bx. 2 et. 23-26. Pukornik Vaulnil bio je vio spasohan obay jeiajn!vFier Koj |e ena doci do strogo. poviesivih njemudhih vojaih podataka. Za pojedinosti vidi Hopeaer, att. 231-233. 47 Hopiner, str. 233, 238, 48 Zsprave wu onavku poddnijela tri minim: de Sritan Budisavlievié, ministar unutratnjih postovs, de Branko Cubrilovie, minisie poljoprivrede i dr Mihailo Konstantinovid, minisar bes porfelja, all objavlions su fame prve dvije ontavke, Ni britanski ni jugostivensk) ievon mikada iitu ofkril tho je od tole kn uskn sunafivao « Beiancima, Vidi Balen, ste. 62; Kljakovie u Paitia od 9 1X 1970; Hoptner, ste 238, Blo je to Budisavlevie 49 Hopimer, st. 50 Churchill, 7 40, Second, Wortd War, UI, 159— 48 pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu na dan 25, marta.) U meduveemenu je knez Pavle rekao svom ministcu vanjskih poslova ncka obavijesti sve vode srpskih opovicionih stranaka da ée vlada potpisati pristupanje Paktu, ali da je ugovorila razne ublagavajuée klauzule koje ¢¢ postati dio dokumenta, Ovi su vode jo8 uvijck bili protiv potpisivanja, kao Sto je bio i patrijarh sqpske pravoslavne erkve Gavrilo.S Pesié, ministar vojske i mornarice, i Kosié, nadelnik Glavnog deneralitaba, bili su za potpisivanje, kao Sto su to oéito bili i komandanti sedam armija koji su, prema nekim izvorima, bili konzultirani tolom prethodnih tjedana i bro obavijesteni © konaénoj odluci. Sam knez Pavle objasnio je odluku gencralu Simoyi¢u, komandantu zrakoploystva i prijaanjem naéelniku Glavaog deneralitaba, koji je bio odluean pristalica prozapadne orijentacije i vrlo protivan Paktu, te se u nekoliko navrata pred Inezom Paylom. tako izjasnio. Simovi¢, potigten vijeéu, upozorio je kneza Pavla da é, ako viada izveti svoju odluku, doéi do ogoréenja naroda i pobune u beogradskom. gamizonu, ada ée vojska biti na strani naroda. Rekao je knezu Pavlu da je kao najvisi oficir a beogradskom garnizonu sazvao sastanak garnizonskih komanda- nata da rasprave situaciju i da ée o rezultatu obavijestid’ ministra vojske i mornarice.*! Cuvsi za Simoviceve prijetnje, viada se na njih uopée nije obazirala.55 Jugoslavenska vlada odréala je svoju rijeé, 125. marta u Beéu su Gyetkovic i Cincar-Markavié potpisali protokol kojim je Jugoslavija postala élan Trojnog pakta, Bio je to Gin predaje, ali pod danim okolnostima to se knezu Paylu i njegovim ministrima, kao i veéini jugoslavenskih polititara i generala, éinilo manjim zlom od beznadnog oruzanog otpora. Nema sumaje da su knez Pavle i njegova vlada bili ideoloski 1 politi¢ki protivnici Osovine i da su udinili sve kako bi odgodili kobno porpisivanje, ali bez nade u efektivnu inozemau yojnu pomoé nisu mogli vige izdraati. Cetiri su mjeseea pregovora, u syakom sluéaju, donijela dovoljno koneesija da porpisivanje uéine probavijivijim no sto bi inave bio slucaj Protokol je popracen sa ¢etiri klauzule; prve dvije trebalo je objaviti zajedno § objavljivanjem jugoslavenskog stupanja u Pakt, druge dvije su trebale ostati uw tajnosti, Sustina prye klauzule glasi: yNjemacka vlada potvrduje svoju odluku da ée u svako vrijeme podtoyati suyerenitet j teritorijalni integritet Jugoslavije.« U glavnom dijela druge klauzule kaze se: »Sile Osovine ne¢e Jugoslaviji upudivati zahtjev da dozvoli prelazak ili transport trupa preko jugoslavenskog teritorija.« (Ova druga klauzula nije objavljena doslovce, veé u parafraziranoj formulaciji s kojom su se slozile obje potpisnice). Dvije tjne toke sadrzayale su dodatni sporazum izmedu Jugoslavije i sila Osovine. Prva od njih glasi: »Uzimajuei u obzir vojnu situaciju, Njemaéka i Italija uvjeravaju jugoslavensku viadu, da neée 31 Hopuace, ste, 240, SE hid, ste. 237-238 53 Obie po nalogu saimeg kneza Pavla, did str 237. U tom smislu vid narotitoinjaeu prilaines ministen ‘dvara Milna “Antiéa pred Diniéevom komisijom (kemisiju je, na zibvjev ajemadhih okupacionih wlati, formirao general Nedié, ef sepske marionctske vlade, da se utvrdi odgovornist x1 put 27. marta 1981) Daksowcti « Jugotajiy be. 10, se, 4 54 Kliskovié, uw Palnict, 11. 1X 1970. 58. Hopener, see. 239. 240 4 > TOMASEVICH: CeTNICT 42 iz vlastitih pobuda postavijati bilo kakav zabtjey za vojnu pomeé. Ako bi jugoslavenska viada u bilo koje vrijeme smatrala da je sudjelovanje u vojnim eperacijama sila porpisnica Trojnog pakta u njenom interesu, ostavija se jugoslayenskoj vladi da u tom smislu uéini potrebne vojne sporazume sa silam: potpisnicama Trojnog pakta.« Druga tajna totka sadréavala je slijedeci biti paragraf: »Prilikom novog odredivanja granica na Balkanu, uzet ée se u obzir interes Jugoslavije za teritorijalnu povezanost & Egejskim morem, prodirenjcm ajenog suvereniteta na grad i luku Solun.« Ali u dokumentu nije bilo garancije da u buduénosti neée biti namctanja dodatnih obaveza, zavisno © promjeaama Hitlerovih ratnih planova u odnosu na jugoistoéau Evropu, Ipak su knez Pavle, Cvetkovieva vlads i jugoslavensko vojno. rukovodstvo — 5 nekim zacajaim iznimkama ~ smatrali da ce pristupajuéi Pakeu, s dodatnim klauzulama sto ih je vlada uspjela osigurati, saéuvati mir i teritorijalni integritet dréave bar za neko vrijeme. To je takoder pruzalo moguénost da se prede na stranu Saveznika kad okolnosti za to postanu povolinije, ko je precizno govorit o reakeiji Sirokih slojeva jugostavenskog Puéanstva na potpisivanje Trojnog pakta. Ono ito je sigurno poznato, to je Ginjenica da su mnogi Ijudi, osobito u Sebiji, iako potpuno svjesni opasnosti Tatnog razaranja u sluéaju odbijanja ili neprizavanja potpisa, vise voljeli rat i ckupaciju nego predaju, jer su vjcrovali u konaénu pobjedu Engleske i htjeli su da Jugoslaviia na kraju rata bude na pobjednitkoj strani. Ali najvjerojataije je dobar dio stanovaigwa i u Srbiji, a osobito u drugim krajevima, prihvatio potpisivanje kao manje od dva zla, upravo kao knez Pavle i njegova viada. Protivnici prismpanja Jugoslavije Osovinskom savezu bili su; velik dio oficirskog kora (posebno nizi cinovi), dobar dio sepskih politickih veda u Srbiji i » podrugjima izvan Srbije, glavari Srpske pravoslavne erkve, vode i velik dio élanscya sxpskih ozganizacija kao sto su Srpski kulturni klub, Narodna odbrana, éetni¢ka organizacija i udrazenje rezervnih oficira. Zatim veliki dio stanovnigtva u Srbiji tu drugim krajevima Jugoslavije, te liberali i Komunisti u cijeloj vemlji. Zadinjih dana prije porpisivanja Pakea, &ak i kad su predsjednik viade i ministar vanjskih poslova veé bili u Beéu, te su grupe sasvim otvoreno izrazavale sroje Protivlienje, Doslo je do masovnih uliénih demonstracija u Kragujevcu, Beogradu, Splitu, Suéaku, Ljubljani i deugdje. U svim tim demonstracijama cesta sw bili zapazeni élanovi i simpatizeti Komanistiéke partije Jugoslavije. Moda po Prvi_ puta akon mnogo godina Siri sloj stanovniitva postao je sviestan Spremnosti Komunisti¢ke partije da tim opasnim vremenima odigra vodeeu ulogu. Medu vojskom koju su kontrolirali srpski generali i med srpskim ©pozicionim politi¢kim strankama, neprijateljstvo prema Paktu imalo je dva usko povesana unutragajo-politiéka aspekta. Jedan je od njih bio opozicija regentu knem Pavlu, kojt je pokazivae mnogo trpeljivosti prema Hrvatima i sudjelovao je w donosenju sporazuma Cvetkovie-Matek u augustu 1939. Knez Pavle bio je S624 pond tehot nactia ovih totaka vidi DGY-P, senja D, svezake XM st. 312315, a 24 jugoslsvensko: siemacku pismen iusmenu etzmjea milienja oko ponpisivanjs protocols o stupaniu u Trojel pak, vid ie, ‘Se. 353357. Takoder vidi Hopiner, se..240-241, 303-305; Culinovie, Deuder tadmi mart, at. 19) 211 50 pomalo jalov, engleski odgojen intelektualae koji se dt#40 po strani od sepske politiéke i ckonomske elite. Smatralo se da ga umjetnost i knjievnost zanimaju mnogo vise nego politika, Odmagalo mu je ito, sto su tokom dvije posljednje 7 kljuéne godine njegove viadavine, i predsjednik vlade Gyetkovie i drugi stup njegova Kabineta, cr Maéek, bili adi tek osrednjeg formata, Opozicia je dake bila usmierena protiv. politike koja je utjelovljavac sporazum Cyetkovie- Mage, krojeg su mnogi Stbi smatrali prevelikim popustanjem Hrvatima i stoga opasnim po driavu. Razmjer srpskog nezadovoljstva nije bas bio tajna: veé je 25. oktobra 1940. njemaéko poslanstvo iz Beograda javilo Berlinu da opozicija knevu Pavlu i vladi Gverkovic-Magek raste meflu generalima i stpskim nacionalisti¢kim snagama, i da kruge glasine o moguénosti puéa.®" Odito je postojalo nckolike oficirskih grupa, a ponegdje su u njih bili ukljuéeni | civili, koje su razmisljale 0 zbacivanju re#ima kneza Pavla, (Neke takve grupe postojale su vee 1938, godine). Ali nije bilo zavjete koja bi obubvarila sve grupe i niti jednu od njih ne mozemo smatrati prethodnicom one grupe generala i oficira stednjey ranga koja je pripremila i izvela pué 27. marta. U tim krajnje tekkim martovskim danima 1941, u Beogradu su snaga od ne male vainosti bile britanska diplomatska i obavjestajna sluzba, te sluzba za specijalne operacijes one su éinile sve moguée da Jugoslaviju odurate od stupanja u Trojni pakt. U sluéaju da ti napori ne urode plodom, bile su spremne poduzeti sve mjere, uldjuéujudi tu i pomoe pri udaru, ne bi li nova vlada obraula odluku svojih prethodnika.™ Sjedinjene Dréave vrsile su takoder (diplomatskim

    Das könnte Ihnen auch gefallen