Sie sind auf Seite 1von 149

PERL BAK: TVORAC GRADA. Izdavako preduzee Rad", Beograd Moe Pijade 12.

Izdavako preduzee Matice srpske, Novi Sad Trg Toze Markovia 2. Nacrt za korice: Stevan Vujkov. Korektor: Branka Joveti. tampa: tamparsko preduzee Kultura", Beograd Makedonska 4.
NASLOV ORIGINALA:

Pearl Buck
THE TOWNSMAN

Prevela ZORA MINDEROVIC

1967

MATICA SRPSKA RAD.

PREDGOVOR
Pre nekoliko godina probudila sam se jednog jutra neobino potitena. Iznenada sam osetila da nisam vie slobodna linost. Postala sam ukalupljena. Napisala sam toliko mnogo knjiga o kineskom narodu da sam postala poznata kao pisac o Kini. To je bilo prirodno, i niko nije za to bio kriv. Kad sam poela da piem, jedino sam Kineze dobro poznavala. Ceo ivot sam provela u Kini, odnosno u Aziji. Tokom vremena, meutim, preselila sam se na Zapad i u svoju zemlju, Ameriku. Poto svaki pisac pie o sredini koja ga svaki dan okruuje, poela sam, mada obazrivo, da piem o amerikom narodu. Zbog toga sam postala neko drugi. Taj neko drugi, koji sam sad, dakle, bila ja, jer moje staro ja, azijsko ja postoji i dalje, i uvek e postojati, to moje drugo ja, ponavljam, bilo je potiteno. Potitenost je bila rezultat odluke mojih italaca da zahtevaju da ne sme postojati nikakvo drugo ja izuzev onog koje su uvek poznavali, to jest azijskog ja. Ali tu je bilo moje novo ameriko ja, eljno da istrauje i okua sreu u svome narodu. Da bi se obezbedila sloboda ovom mojem amerikom ja, bio je potreban pseudonim. Pisac mora imati novo ime. Izabrala sam Ime Don Sedis, jednostavno a muko, zato to mukarci imaju manje tekoa u naem drutvu nego ene, kako u pisanju tako i u drugim profesijama. Moj prvi roman pod imenom Dona Sedisa bio je Tvorac grada. To je dugaka knjiga, pria o Zapadu, i dogaa se u Kanzasu, koji sam esto poseivala. Bila sam zadovoljna kad je Kanzas pohvalio njenu autentinost. Glavni junak je skroman ovek koji odbija da jae divlje konje, da bude kauboj, da puca iz pitolja u vazduh, da ubija neprijatelje, da trai zlato u brdima, da unitava Indijance, odbija ak i da se napije. Zadovoljava se da postane samo ozbiljan osniva jednog grada. Kritika je dobro primila roman i bilo je prodato na desetine hiljada primeraka. Pokazao se kao uspeo roman nepoznatog pisca.

Jo su etiri romana objavljena pod imenom Dona Sedisa, a nagaanja o piscu sve su vie rasla. Na ovom svetu nita ne ostaje veita tajna. Neko je uvek sazna i otkrije.

A moja dva ja poela su da se stapaju. Sad sam bila kod kue u svojoj zemlji, moji su koreni postajali sve dublji, sve sam se vie zbliavala sa svojim narodom. Zatita Dona Sedisa nije vie bila ni tako potrebna ni tako delotvorna kao ranije. U Evropi su se romani Dona Sedisa otvoreno prodavali kao dela Perl Bak. Pribliavala sam se slobodi. Stit vie nije bio potreban. Tako je Don Sedas odsluio svoje, i sad moe da se odbaci i ostavi u srebrni list uspomena. Objavljujem svoju nezavisnost i odluku da piem kako mi se svia u slobodnoj zemlji, birajui materijal prema svom nahoenju. Narod je narod, bio on u Aziji ili u Americi, kao to svata zna ili bi trebalo da zna, a za mene je mesto zbivanja samo pozadina za ljudske nastranosti. itaoci e i dalje biti kritiari naravno ali ja u se nadati i boriti da ih zadovoljim i zabavim. Zbog ega drugog bi se knjige pisale?

PERL S. BAK

PRVI DEO

1
Sa prozora svoje sobe u potkrovlju Donatan Gudlif mogao je da vidi, ako je dan bio lep, bela jedra brodova na Irskom moru. Dan bi morao biti prozraan, nebo plavo i neprevueno engleskom bledom izmaglicom, tako da bi more ispod njega moglo biti tamnoplavo a sunce moglo da blista na jedrima. Po tome je sudio kakav je dan.

Kuica je bila dovoljno blizu grada Blekpula da bi on mogao, ako bi hteo, da odeta do morske obale, poto mu je bilo petnaest godina. Njegov brat Edvard, tri godine stariji od njega, bio je zaposlen u jednoj trgovini uadi i esto se odatle vraao kui nedeljom ili ak i preko nedelje, uvee. Ali on se razlikovao od Donatana. Edvard je kao deak mogao da ostavi svoju motiku ma kog dana usred popodneva i da ode bez rei. Donatan to nije mogao. On je ostajao dok ne zavri posao koji je odredio da e zavriti, a to bi uvek trajalo do veeri. Mogao je ii u Blekpul uvee, ali video je kako se njegova mati brinula to je Edvard odlazio suvie esto u godinama kad je on ostajao kod kue, i sad nije imao srca da poveava njene brige. Stoga bi on posle veere pomagao da se operu sudovi, a onda bi sedeo u dnevnoj sobi s njom i mlaom decom. Ponekad bi joj glasno itao, kad otac nije bio tu, a ponekad bi se igrao sa decom dok ne bi pola na spavanje, i onda je razgovarao s majkom pokuavajui da se doseti ta bi je moglo zanimati.

Bilo je etvoro dece mlae od njega. Znao je da najmlae dete majka nije elela da rodi, mada nije nikad pred njim izustila ni rei o deci koju je raala. Sve to bi mogao da sazna od nje jeste to da se dete jednog dana jednostavno pojavilo. Njen govor bio je tako probran, ona tako stidljiva, tako mala i tanana da se inilo kao da ta velika deca koju je raala jedno za drugim nemaju nikakve veze s njom. Bilo mu je milo to ona ne govori o njima. Mogao je da se pravi kao da ona nemaju nikakve veze s njom, mada ih je voleo. A bio je tako osetljiv na svaki izraz njenog nenog lica da mu se inilo da moe da oseti trenutak kad njeno bie pone da se razdvaja. Mogao je da oseti njen duh, upola alostan a upola povuen u sebe, dok bi joj se telo opet prihvatilo posla. Kada se to dogodilo prolog puta, brzo se popeo u svoju sobu i briznuo u pla. Plakao je tiho i gorko nekoliko trenutaka, ne znajui zato. Dok je plakao, uo je njene lake korake na stepenicama i jurnuo da namakne drvenu rezu na vratima. Ona prodrma malo vrata i otkri da su zakljuana. Donatane, hou da ti namestim postelju! vikala je kroz pukotinu. Umivam se odvratio je on. Zato sad, posle doruka? viknula je zaprepaeno. Nisam se pre dobro umio odgovorio je kratko.

uo je kako uzdahnu: Eto ti ga sad! Idi, majko! viknuo je. Danas u sam namestiti krevet. Nije odgovorila, a posle jednog trenutka u je kako silazi. Ali njen dolazak mu je prekinuo pla. Priao je prozoru i pogledao, a u tom trenutku poslednji ostaci jutarnje magle su nestali i on iznenada ugleda male bele pege, koje su bile jedra brodova na Irskom moru. Sama njihova pojava umiri ga kao i uvek. Bio je opet zahvalan to je, kad su on i Edvard delili potkrovlje, izabrao ovu stranu za sebe. Bilo je to sluajno. Niko nije znao da se sa ovog prozora mogu videti brodovi. Bio je uzbuen kad ih je prvi put ugledao, i danima se nije dogodilo da ih vidi... Donatane, silazi odatle! grmeo je njegov otac iz vrta. ta ti misli, da lenari u ovo doba dana, a sav posao eka? Okrenuo se od prozora, smuilo mu se im je ugledao oca toga jutra, i pojurio je niz stepenice. U kuhinji je mati sklanjala sudove laganim pokretima. Kad je uao, ona die pogled i on primeti da je i ona plakala. Poeleo je da je zagrli, ali to nije uinio ve dugo vremena. Njegov otac je to zabranio. Prestanite sa grljenjem i liublieniem majke, vi odrasli momci naredio je dvojici odraslih sinova. Zaista mi se zgadi kad to vidim. Sram te bilo, Klajde Gudlife! uzviknula je mati, a njena bela koa pod utom kosom obli se tamnim rumenilom. Ali od toga dana je ni Donatan ni Edvard nisu ljubili. Najradije bi je sad poljubio, mada nije znao zato. Uvek mu je bila lepa, a sada dirljiva, dok je stajala kraj slivnika, tako siuna u prostoj plavoj pamunoj haljini. On nije bio dovoljno visok za svoje godine, ali ve je bio vii od nje. Majko, zasadiu ti one grake to cvetaju... Graak ree ona blago ne grake. Ispravila ga je tako neno da nije imao nita protiv. Bilo mu je ak milo to ga je u neem ispravila. Tako mu je izgledala obinija. Onaj graak ponovi posluno. Pre no to se udala, ona je bila uiteljica u nekom internatu i znala je pravilno da govori. Bie mi milo, sine ree tiho. Lep je, ako je istina ono to ujem. On se nasmeja i iznenada se zagrcnu. Oh, majko promuca. Ona se okrete i pogleda ga. I polete mu, a on je zagrli i zamalo opet nije plakao. Dopusti mi da ti pomognem mucao je. Daj da ja obavljam teke poslove. Majko, ti me samo zovni. Provodiu vie vremena kod kue. Ti si moj dobri deko aputala je. vrsto su se zagrlili. Bila je velika uteha drati je u naruju. Ali njene male pleke bile su veoma otre. Majko, ti si mrava, zar ne? pitao ju je zabrinuto. Na ovo se ona povue. Ne vie nego obino ree. Zagladi ispali pramen glatke kose i iznenada oboje postadoe stidljivi. Majko, treba da jede, molim te ree ozbiljno. Da, da, hou obea ona. Vratila se opet slivniku, gledala je na drugu stranu. Nastavio je da pohaa kolu. Ali je znao u emu je stvar, a ona je oseala da on zna. U toku dugih meseci inio je sve to je mogao da podie teke stvari i da vea rublje na ue, a svako jutro, pre no to bi siao, spremio bi svoju postelju. A ponekad se plaio sebe to je tako duboko mrzeo oca. Ipak, kad se Megi rodila, on ju je zavoleo. On ih je uvek zavoleo poto bi se rodili. Voleo je Demija, prvo, zato to je bilo zadovoljstvo imati brata mlaeg od sebe, tako da nije on bio jedini Edvardov mlai brat. a zatim, voleo jc Demija to je bio pun ala i smeha. A onda se rodila Rut i on ju je zavoleo jer mu je ona bila prva sestra. A Artur je bio nean od dana roenja, i od tri godine bio je nean, tako da ovek nije mogao nita drugo nego da ga zavoli to je tako strpljiv i dobar. I Megi je uskoro napunila osam meseci, i nju je voleo to je bila tako ivahna i nezavisna i zato to nije bila tako lepa kao Rut pa joj je nenost bila vie potrebna. Runa ena! uzdisala je njegova mati. Bie potrebno da joj se to nekako nadoknadi, jer e imati dobro da tegli. Neka da bog da bude promuurna! A Megi je bila promuurna. U etvrtom mesecu dobila je dva vrsta bela zuba, u petom je sama sedela, a sad u osmom mogla je da hoda od stolice do stola i da galami da bi dobila komadi iz Donatanovog tanjira za vreme obeda. Hranio ju je kradom, ponosan to ona moe sve da jede. Pokvarie joj stomak! vikala je mati. Ali njoj nita nije moglo da pokvari stomak. Gledajui njeno okruglo, obino, zdravo malo lice, osueno na pege, oseao je kako mu srce zagreva nena toplina koju je uvek oseao prema majci i mlaoj deci. Ponekad je oseao da su on i oni stvarno porodica. inilo se kao da otac i Edvard ne pripadaju njima. A, ipak, ni on ni mlaa deca nisu posedovali tu mo da uznemire majku kao to je to otac mogao. Godinama ve. navikao se da dolazei kui strahuje, zastaje i oslukuje da li je kua tiha ili e uti oca kako vie. svaa se. koraa goredole po spavaoj sobi iznad male gostinske sobe, na koju je njegova mati bila tako ponosna. Kad je odlazio u svoju prohladnu sobicu u potkrovlju, nije nikad mogao sasvim da uje ta je, u stvari, njegov otac govorio. Ali uvek je ulazio i stajao drui dok se razlegala grmljavina oevog glasa. Majku nije mogao da uje. Zidovi kuice bili su od starog i debelog kamena koji su mnoge ruke vie puta malterisale i premazivale, a tavanica je bila debela. Da je kua bila kao ona u Blekpulu. koje se samo nejasno seao, bilo bi lako sve uti. Ipak. sve to mu je ostalo u seanju od te kue jeste to kako je njegova mati vikala dok se Demi raao. Moda nikad nije ni bilo svae oko naputanja Blekpula, ali njemu se ini da se sea svae izmeu oca i majke oko toga. Mati je mrzela pristanite i neotesane mornare koji bazaju po njenoj maloj radnji, koju je drala tako isto i uredno. Ma gde se odselili, ona je uvek nekako otvarala malu radnju u jednoj od soba. Njen otac je drao suknarsku radnju i, skromno reeno, dobro mu je ilo, tako da je ona mogla da pohaa kolu do svoje sedamnaeste godine, a onda je jo tri godine u koli predavala.U radnji svog oca upoznala je Klajda Gudlifa. Tada je on bio prodava tekstilne robe, a stari gospodin Lejtn hteo je da ga uzme u radnju posle venanja, poto je imao dve keri, a ni jednog sina. Ali to nije

potrajalo. Mati kae da njegova tetka Mira nije mogla da trpi oca. Zna da je izbila estoka svaa i onda se njegov otac bavio neim drugim. Otac se bavio gotovo svaim. Svi su se ve navikli na njegovo mljackanje ustima kad bi poinjao jednu od svojih razmetljivih pria o nekom izvanrednom dogaaju. Bilo je to kad sam bio nadniar, kad videh najdivniji, najstraniji prizor..." Ili bi rekao: Jednom kad sam radio sa sveama i ugljem, neki bratac je mislio da je lukaviji od mene.. Ali poslednjih deset godina oni ive u ovoj kui. Klajd Gudlif je dolazio i odlazio; uzimao as ovu, as onu zemlju pod zakup i ostavljao je sa gnuanjem zato to je bila suvie vlana ili suvie suva, suvie kamenita ili suvie prljava; prodavao as ovo. as ono, ili nita; a majka ih je sve vrsto drala u ovoj niskoj belo okreenoj kuici koja je bila dom. Sagraena je na padini brda iznad sela Dentvotera, a bata je bila na brdu iza kue, tako da je Demi, kopajui krompir, pokuao da ga skotrlja do kuhinjskih vrata. Ispred kue posadila je cvee, a sa druge strane njihovog komadia zemlje bila je seoska ulica. Iznad Dentvotera brdo se uzdizalo, talasalo i utapalo u ravnice oko Blekpula. Ovaj dom Donatan je voleo. Neprestano ga je zabrinjavala, a ponekad nou i plaila, pomisao da ga mora napustiti zato to je porastao. Mnogi mladii su u petnaestoj godini naputali kuu. Zato da hranim momka od petnaest godina? gunao je otac. Neka ide jo jednu godinu u kolu, dok ne napuni esnaestu molila je mati. Dobar je za kuu kao devoika i velika je pomo u radnii. Dovoljno je to je Edvar u tom prljavom Blekpulu. Ne moe se nai novac u rupi kao to je Dentvoter! vikao je otac. Klajde, novac se ne moe nigde nai. On se mora zaraditi odgovarala je mati sa blagom odlunou. On je svim srcem bio uz majku. Ali izmeu ovo dvoje svojih roditelja Donatan Gudlif je odavno nauio da uti, zato to je nekako znao da se uprkos svim svaama oni vole, i da ta ljubav njega iskljuuje. Ma koliko da ga je mati volela, oca je volela vie. Svest o tome inila je Donatana tihim i smernim, i to god je inio za majku nije bilo sasvim dovoljno. Trinaestog januara 1866. godine, u etiri i po posle podne, Donatan se vraao kui iz seoske kole prozebao i gladan. Ako otac nije kod kue, on, mati i maliani pie aj pored kuhinjskog ognjita. On je ceo dan u vlanoj hladnoi uionice zamiljao taj as pored vatre, kako pije aj, ugrejanih kolena, usplamtelog lica, ruku i nogu najzad zagrejanih. Ako je otac kod kue, aj e biti sluen za stolom, a on e morati da zauzme svoje mesto i da slua oev buan govor. Gazio je vrsto kaldrmisanom ulicom drei kiobran da se zatiti od vetra i kie koja je sipila. Ve je bilo mrano, i dvadeset dentvoterskih kuica bilo je ve osvetljeno kao da je pala no. Jedan po jedan, etvorica starijih uenika zaustavljali su se pred ovim kuicama dok najzad nije s njim ostao samo Arci Beinter, deak malo mlai od njega. E pa, ja sam stigao, Donatane ree Arci kad se neka svetlost pojavila iz magle. Tako je odgovori Donatan. Videemo se sutra, Arci. Pa, moda hoemo, a moda i neemo ree Arci vano. A kuda e? zapita Donatan zaueno. Zastade pod kiobranom da pogleda Arijevo lice, koje se jedva naziralo. Dojadila mi je kola ree Arci. Mislim da nam je svima dojadila ree Donatan ozbiljno. Da, ali ja hou da je se otresem ree Arci. Da pobegne u Ameriku? zadirkivao ga je Donatan. Smejao se dok je to govorio. U Dentvoteru je ta reenica sluila za podsmeh. 0, bei u Ameriku!" Svet se grohotom smejao smatrajui to najveom glupou. Ne znam ree Arci zlovoljno. Ali ja odlazim. Odlazim i ja, ali kui odvrati Donatan. eka me dobar aj, a ja sam se smrzao. Nastavio je put zaboravivi na Arijevu detinjariju. Arci Beinter je uvek imao neprilika u koli. Ba ovog popodneva uitelj je vikao na njega. Sram te bilo, Arci Beinteru, tako velik deak, koji bi trebalo da bude primer mlaima! Da nisu oni puteni iz kole pre tebe, osetio bih se pozvanim da te kaznim pred svima da bih ih pouio ta se deava mladiima u koli koji ne naue lekciju a itaju rave knjige u utom povezu stavljajui ih u geografiju! Drao je palcem i kaiprstom utu knjigu. Ameriko ubre! frktao je. Ali mlae dece nije bilo posle tri sata, samo su se njih trojica spremala za ispite. Ako Donatan poloi ispite, mogao bi da nastavi i postane ui teli. On se tome potajno nadao. eleo je da nastavi kolovanje, moda ak i da ide na Londonski univerzitet i jednog dana postane upravitelj neke kole. O tome je znala samo mati i niko vie. Hic ... haec ... hoc... huius ... huius ... huius mucao je. Trebalo je odavno da pone da ui latinski, ali nisu ga predavali u seoskoj koli. Gospodin Hopkins, uitelj, pouavao ga je kako je umeo, svaki dan za vreme odmora. Trebalo je odavno da kae gospodinu Hopkinsu da eli da bude uitelj. Ali to mu se inilo suvie smelo i nije mu nita rekao. Jednog dana kad gospodin Hopkins bude ostario, moda bi on imao istu ovu kolu ili neku bolju. I iveo bi kod kue sa majkom. Do tog vremena on bi joj stvorio sve to eli, kao, na primer,mali trem na junoj strani, zastakljen, u kome bi zimi drala cvee. Proe kroz malu kapiju, a sa niskih prozora svetlost svece svetlucala je blago kroz pramenove magle. Sad, samo ako otac nije kod kue, rei e majci ta je gospodin Hopkins kazao danas o njegovom latinskom: Ti ui izvanredno brzo, mladiu, i prava je teta to moram da troim sate na gomilu tikvana, a za mladia kao to si ti imam samo minute. Ali takav je kolski sistem po kome mi radimo. A onda izgubi svaku nadu. im je otvorio vrata, uo je oev glas kako odjekuje kroz sobu: Kaem, idem u Ameriku i otii u! On polako zatvori vrata. Niko ga nije primetio. Svi su gledali u oca, koji je stajao nasred kuhinje. Drao je na grudima hleb i odsecao veliki komad. I Edvard je bio tu, stajao je naslonjen na malu drvenu policu iza pei, s rukama u depovima, usta napuenih pod tek naraslim brkovima. Deca su sedela za stolom, jela hleb s maslacem i pila mleko s vodom. Ali Donatan pogleda majku. Sedela je za stolom sa malom Megi na grudima, a njeno lice, okrenuto ocu, bilo je bledo i nesreno. O, Klajde! proaputala je. Ti nee nikad otii u Ameriku.

Zato da ne? odvrati Klajd Gudlif. O tome sam sluao. To je sad jedino mesto na ovom .bojem svetu gde se ovek moe ponadati da dobije zemlju. Ovde, u ovoj prokletoj Engleskoj, treba da bude roen sa zemljom pod nogama, inae mora da dirindi celog ivota. Dozlogrdilo mi je da savijam lea i dajem krv za tuu zemlju. E, mnogo ti daje za zemlju! uzviknu ona, izazvana. Ogromna, lenja ljudina, uvek u Blekpulu, gde ti nije mesto, a zemlja eka da bude obraena! Aha, ali ba u Blekpulu sam to uo! izgovori otac pobedniki. Spustio je hleb i razmazivao maslac po komadu koji je odsekao. Sluaj, Meri, ukrca se na brod ...
S Tvorac grada

17 Ne besplatno, podvlaim upade mu ona u re, ali otac ne obrati panju na to.
I otplovi u Njujork, vidi, a onda jedan deo putuje vozom, pa, moda ceo put vozom, do Kanzasa. Kanzas je zemlja za nas. Zemlja je tako masna i crna, i niko je ne meri, i besplatna je, ili skoro dabe. Njima su potrebni preduzimljivi ljudi, ljudine velikog duha, koji e zemlju napraviti velikom. U Engleskoj je oveku tesno. Engleska e se poneti lepo prema tebi ako i ti prema njoj bude dobar upade mu ena u re. Klajd Gudlif udari rukom o sto tako jako da svi sudovi odskoie. Ja idem u Ameriku! ree Ijutito. Potpisao sam hartije da odlazim. I vi ete svi sa mnom. ovek me je pitao: Ima li pomo?" a ja sam rekao: Imam trojicu." A on e na to: To je dobro, Amerika je zemlja u kojoj to vie sinova ima, tim bolje!" Ja ne idem progovori Edvard svojim krtim glasom. Bio je estit mladi koga su drugovi smatrali lepim zato to mu je kosa bila plava a koa rumena. Ii e ako ja to kaem! uzviknu otac okrenuvi mu se. Ne ja, oe ree Edvard. Dobro napredujem u poslu, a Mili Terner i ja verili smo se. Majko, hteo sam to veeras da ti kaem. Ti i Mili, pa nije valjda, Edi! uzviknu mati. Ova vest ju je obradovala, i njen pogled upuen Edvardu Izraavao je iznenaenje i pravo oboavanje. Donatan je znao da nita drugo izuzev ove vesti ne bi moglo da privue oevu panju. Stari gospodin Terner imao je najbolju trgovinu brodskom uadi u Blekpulu, u kojoj je Edvard radio. Znao sam da si se odlino snaao, Edi ree otac iznenaeno ali nisam znao da stvari idu tako dobro. Edvard se smeio samozadovoljno. Kad se ve penje, penji se do vrha, kaem ja. Stoga sam je sino zaprosio i ona je prihvatila. Pa, neka te bog blagoslovi zagrme Klajd Gudlif. Povedi i nju, mome, i otvoriemo trgovinu brodskom uadi u Kanzasu. Ali Kanzas nije pored mora, oe, zar ne? primeti Donatan. Otac presta da pije i pogleda zaueno. Do avola, on je usred Amerike! Svako ko bi na mome mestu otiao bio bi budala ree Edvard pobedonosno. Bio bi budala ma ko da je odvrati mati. A i ti, Kiajde, ako napusti zemlju, izgubies novac koji si pet godina u nju ulagao, a ovo je prva odina, posle sveg ubrenja i obraivanja, to smo toga makar neto videli. Zemlja uzeta pod zakup! mrmljao je Klajd ilif. Opet je uzeo hleb, kidao velike komade kore 1 umakao ih u maslac pre nego to bi ih stavio u ta. Zemlja vredi onoliko koliko izvue iz nje igovori njegova ena. A ta emo s mojom radnom, kuicom i vrtom, o, Kiajde! Ona brinu u a, a Megi, koja je sve to ozbiljno posmatrala, poe urla. Donatan, koji je stajao naslonjen na vrata, "e i uze je iz majina krila. De, de, devojice umirivao ju je. Hodi niju! Ruti, daj joj gutljaj mleka. On prinese Rutino poluprazno lone bebinim lama i umiri je. Ali nije bilo naina da stia majin pla. Bili su vikli na njega, i ipak nisu mogli sasvim da se na"viknu. Deca su tuno obesila glave i pokuavala da ?tave da jedu i piju. Rut je drala u ustima koma hleba s maslacem i nije mogla da ga proguta, pledi mali Artur jo vie se smanjio u svojoj stolici, i jedino je Demi izgledao kao da nije dirnut. Oborenih oiju nastavio je uporno da vae. enine suze su uvek terale Klajda da se preznoji od besa. Grake znoja mu se pojavie na elu, i on skoi i baci hleb na pod. Idite svi do avola! vikao je. Ti uvek sputava oveka svojim duaniima i predikama da
2

19ovek treba da radi ovo, da radi ono, dok sasvim ne poludi, kao brod privezan za stenu. Ostani sa svojim ubogim duaniima! Ja idem u Ameriku, pa makar ostatak svog ivota proveo sam! On utnu hleb preko kuhinje, izie i zalupi vratima tako da je otpao kre sa belo obojenih zidova. Kad je iziao, svi su ostali sedei kao i ranije, samo to je mati prestala da plae. Ona okrete oi od njih i obrisa ih keceljom. Zatim, posle nekoliko trenutaka, ustade, podie hleb, obrisa ga rukom i stavi na sto. Niko ne progovori ni rei. Ona zagladi kosu drhtavim rukama. Opet sede i isprui ruke. Donatane, daj mi bebu ree. Donatan posadi Megi na njeno krilo i nagi njui se nad nju opazi da njena olja nije bila upotrebi jena. Majko, da ti sad nalijem aja? zapita je. Nalij, Donatane odgovori mu ona drhtavim glasom. On napuni njenu solju, a onda svoju, i sedeli su, mala ozbiljna grupa, u tihoj kuhinji. Iznenada ajnik na tednjaku poe da umi, a uta maka, koja je spavala pod penicom, izie proteui se i zevajui. Edvarde, kad misliS da e se venati? zapita mati. Ne znam, majko odgovori joj on. Ja kaem: Mili, odredi dan", ali ona odgovara: Rano je za to, Edi." Ali ja mislim moda idueg leta.

Nije potrebno ekati kad je devojka takva premija kao to je Mili sloi se mati. Skoro je sasvim dola k sebi, i deca oivee. Artur je pio mleko, Demi je mazao dem na drugi komad hleba, a Rut skoi sa stolice, otra majci i toplo zagrli bebu. Ti si slatka mala igraka! uzviiknu i odjuri u ugao gde je drala svoje lutke. Edvarde, gde e iveti? ispitivala je mati Preseliu se Ternerovima ree Edvard ozbiljno. Nikad! uz viknu mati. Stari to eli, a i stara odgovori Edvard. Poto je Mili njihova jedinica, nee ni da uju za neto drugo. To je lepa kua ree Donatan s potovanjem. Pametan si to nisi popustio ocu ree mati. Majko, nemoj ni ti da mu popusti ree Edvard i ustade. Mislim da moram da idem. Mili me eka. Poe da oblai kaput od debelog sukna. Napolju se sumrak zgusnuo u mrak. Majko, verujem da ne misli da sam bio suvie grub. Ali ti vidi kako bi bilo glupo da ja, sa svojim izgledima, odem u Ameriku. Vidim, Edvarde odgovori mati. Ona je umala komade suvog hleba u aj s mlekom i hranila

sbu.
Edvard se sae i poljubi je u obraz, a zatim pojubi bebu. Pa, zbogom svima ree. Stajao je s rukom vratima. Majko, hoe li mu popustiti? Ona podie tune oi. Otkud znam ta da ras njim? Znam samo da kad pomislim na napuije Engleske, oseam kako mi je muka. Bilo bi dovoljno strano da napustim Dentvoter i ovaj jmadi od koga sam napravila dom za sve vas. Ali napustim Englesku! Ona se ugrize za usnu i mu glavom, a suze poee opet da se skupljaju njenim plavim oima dok je nastavljala da hrani lfegi. I Donatan, posmatrajui je, prvi put shvati . pravo znaenje onoga to se moe dogoditi. Da napu?, fti Englesku! Nikad nije razmiljao o takvoj straho II. Napustiti Englesku znai napustiti sve to je ivot, kuu i svoje mesto na svetu. Majko, savetovao bih te da ostane pri svome ree Edvard. Nije samo to u pitanju ree mati, tuno. Znam da nije sloi se on. Oklevao je zbunjeno. Pa, zbogom ree i izie. Kad je ostao sam sa majkom, Donatan odlui da je nita ne pita. Otkud ona moe da zna ta da ui

ni? Kako moe ma ko od njih to da zna? On obrisa Arturu usta i odveza mu portiklu, a dete sie sa stolice. Demi se ve igrao iza pei svojom laom. Odjednom mati die pogled. Sine, razmakni zavese. Otac e se vratiti kui kad mu proe bes. Uvek se vraa, mada e moda zakasniti. I stavi svecu na prozor. On razmae to je vie mogao mrke zavese domae izrade i odmah zatim stavi upaljenu svecu na niski kameni prozorski prag.

2
Oni idu u Ameriku. Donatan je to znao kad je siao ujutru na doruak. Opet je to uinila no. No je imala neku udnu mo. Jo ranije je video kako ona oevu ljutinu pretvara u dobro raspoloenje, a majinu pobunu u pomirenje. Prole noi kad je otiao gore na spavanje, sveca je jo uvek gorela na prozoru, bio je uznemiren. Samo da ne predstoji no! Mati je celo vee izgledala mirna, mada se otac nije vratio. Deca su otila da spavaju, a ona je sedela i ila koulju. Poto je zavrio svoje zadatke, hteo je da sedi s njom i da joj ita. Ona je volela da joj ita, ali noas je odbila. Bolje je da ide da spava, Donatane. Kasno je. Kasno je i za tebe protivio se. Ali moja je dunost da ga ekam odgovori ona. On je pogleda. Njeno malo lice lepih crta izgledalo je opet pribrano i odluno. On se sae i poljubi je u obraz, i pope se uskim stepenicama koje su visile uza zid kao lestve. Pao bi u iskuenje da joj poveruje, samo da nije noi pred njima, pomisli i uzdahnu zbunjen onim to nije shvatao.

On joj uvek podvali na neki nepoznat nain, razmiljao je tuno i dugo leao budan, pokrivaa uredno navuenog do brade, a niska tavanica bila mu je tako blizu iznad glave da je mogao da je dodirne kad bi podigao ruku.Ujutru nije bilo potrebno da uje oev buni i veseli glas pa da zna da je no jo jednom uinila svoje, ega se i bojao. On se malo uspavao, pa kad je urno siao, pe je ve bila vrela, ajnik pristavIjen, a mati je postavljala sto za doruak. Pored pei otac se brijao pred mlenim ogledalom i brijui se govorio, a po sobi su se deca oblaila. Samo je Megi sedela na ponjavi na podu, jo uvek onakva kao to su je podigli iz kreveta, sisala koru od hleba i sve ih posmatrala otrim, sjajnim oima. Hej, Doni! doviknu mu otac. Isturio je donju vilicu i strugao po njoj. Hoe li, mome, da pomogne Artiju da obuje cipele? Dere se zbog pertli. Ne mogu ja da im vezujem cipele, ni sa svojima ne mogu da izaem na kraj. Kad stignemo u Ameriku, svi e moi da idu bosi. Kau mi da je sunce tamo vrlo toplo. Tako je Donatan saznao. On se sae i zaveza Arturove male zakrpljene cipele, a Rut je ekala da joj zakopa kecelju. Donatane, umij ih malo pre no to sednu za doruak naredi mu mati. Voda u ajniku je vrela. Dobro, majko. ekao je da otac zavri s umivanjem, a onda je uzeo zemljani umivaonik i prosuo ga pred vratima. Brzo zatvori vrata, napuni umivaonik i opra jedno lice za drugim iz reda koji se stvorio pred njim. Sva su deca bila dobra izuzev Demija. Ja sam se umio ree Demi kratko. Nisi! ree Donatan strogo. Jesam, umio sam se u oevoj vodi izvrdavao je Demi. Donatan mu rukom vrsto obavi glavu i istrlja mu lice. Onda je najbolje da se jo jednom umije. Polako, Donatane! viknu mu mati. utni ga, Demi! viknu otac i grohotom se nasmeja kad Demi zamahnu nogom i udari Donatana u cevanlcu. Sram te bilo, Klajde! ree mati. Demi, treba da se zahvali bratu. Hajde svi da jedete kau. Jutro je bilo kao i svako jutro, a ipak kao nijedno drugo. Kad je dorukovao, oprao je svoj anak i kaiku i ostavio ih na policu kao to je uvek inio, obukao kaput, stavio kapu i mrki pleteni al i uzeo svoje knjige. Nije progovorio ni s kim ni rei mada je otac sve vreme za dorukom torokao o tome ta namerava da uini. Kroz zid, koji je dugom navikom podigao izmeu sebe i oca, uo je samo delove hvalisavog, brbljivog glasa. Hiljadu jutara... Ne treba da se ubri, samo se baci seme... aka ljudi u zemlji deset puta veoj od Engleske... Sagradiu ti kuu, devojko, koja e biti kneevski dvor prema ovoj... Indijanci su oterani, kaem ti... sad nije kao to je bilo... zemlja sad pripada Englezima, kao to smo mi Majko, ja odlazim ree Donatan sa vrata ekajui da ga ona pogleda. Do vienja, sine. Ali ovog jutra ona nije mislili na njega, a on je to video i iao je usamljen, teko koraajui kroz sive ulice do prohladne, fenjerom osvetljene uionice. Gospodin Hopkins je ve bio stigao i postavljao problem etvrtastim belim brojkama na cmo obojenom zidu. Dobro jutro, Donatane Gudlife ree bodro. Dobro je to si rano stigao. Imaemo vremena za petu deklinaciju dok ne stignu ostali. Donatan spusti knjige na klupu. Sumnjam da ima smisla da nastavim da uim latinski, gospodine. Gospodin Hopkins mu se okrete zaprepaeno, sa okruglim komadom krede u ruci. ta ti je? zapita otro. Idemo u Ameriku odgovori mu Donatan. U Ameriku! ponovi gospodin Hopkins. Zbog ega? Donatan odmahnu glavom. Ne znam, gospodine.Gospodin Hopkins skide naoare jednom rukom, Nisam nikad uo da neko iz ovih krajeva odlazi! ree iskreno. Iz Kornvola, da, oni su dovoljno siromani da idu ma kuda, i koti i Irci... zato da ne idu od onog to ovde imaju? Ali odavde ii, to je glupost! Siroti mome, Donatane Gudlife! Ti si u pravu. ta e onim divljacima tamo latinski? Donatan oseti kako mu se grlo stee. Nije mogao da govori. Eto ti ga sad! rekao je gospodin Hopkins polako i, stavivi naoare, posmatrao je Donatana tako strogo da se ovaj oseti slab i sede i poe da tufl pomamno. Jutro se oteglo, a u podne on ode kui na ruak. Ali tamo nije zatekao oca, a mati je bila neoekivavesela. Donatane, ne moramo ii jo godinu dana ekla je im je prekoraio prag. To jest, ti i ja i jdeca. Tvoj otac e prvi otii. Ako mu se posle navrle godine bude tamo dopalo, mi emo ii za njim. ako mu se ne bude dopalo, on e se vratiti. Ja sam :tala pri tome dodade pobedonosno. Gledali su jedno drugo. Majko! uzviknu on, a ona odjednom poe se smeje i on zajedno s njom. Godina! ona uzviknu nestano. Kad se ljemu ita dopadalo celu godinu dana? To je bilo odlaganje, ali ne i osloboenje od presude. Onda u se ja vratiti latinskom ree on radosno. Gospodin Hopkins kae kako latinski nije potreban divljacima. A ja u nastaviti da negujem vrt ree ona. Htela sam da posadim jedan ili dva bokora rua. Prole noi sam mislila da je to nepotrebno. Ali danas, kad je on rekao da e nas ostaviti jednu godinu, zakljuila sam da ipak uzmem ruine sadnice od svetenikove ene. Izgledala je vie godina mlaa nego za vreme doruka. Ona je bila malo, veselo, ivahno stvorenjce kome je tuga uvek smeno pristajala. Ali veselost joj je priliila. Majko! On pojuri k njoj, uze je u naruje i nije mogao da progovori. Godinu dana, razmiljao je, celu godinu, on, ona i deca!

Ostavi me, Donatane ree majka odgurnuvi ga. Sedi i ruaj! Njen praktini, razumni glas, jasan i mek, kao da u trenutku naini opet svet bezbednim mestom i otera ogromni mrani kontinent nepoznatog. Plave oi su joj sijale, obrazi se zarumeneli, i trkarala je po kuhinji postavljajui sto. Majko! uzviknu opet Donatan, a kad ga je ona pogledala detinjski zaueno, on je seo i ruao slatko. Nova godina je poela onog dana kad je otac otputovao. Kad se Klajd Gudlif na neto odlui, nita mu nije dovoljno brzo da to privede u delo. Posedovao je preteranu odlunost nestrpljivog i nestalnog oveka. U roku od dvanaest dana bio je spreman da otplovi u Ameriku. Jedini kamen spoticanja bilo je dvadeset jutara zemlje koje je uzeo pod zakup od tri oveka. Hteo je sve to da napusti i da ostavi ozimu penicu, od koje je veliki deo trebalo da ode na zakupninu. Bogme, izgleda da neu biti ovde da to poanjem ree. Ali Donatan je opazio da mati eli da zadri zemlju. Lako je osloboditi se zemlje, a teko je ponovo je dobiti ree. Nikad mi vie nee biti potrebno tih nekoliko triavih jutra! uzviknu Klajd prezrivo. Dvadeset jutara nije dovoljno ni za povrtnjak u Kanzasu! Ne znam ta e s tolikom zemljom kad vidim da ti je ovde bilo suvie i dvadeset jutara odvrati mu ona. Engleska zemlja podrugivao se uvek joj je potrebno ubrivo, kre i svata jo! Ja u se pobrinuti za to ree Donatan. Nikad ranije nije sam obavljao sav posao, ali sad je oseao da e moi. Kad otac ode, on e raditi dvaput vie za sve njih, a to ne bude znao, pitae susede. eleo bih da se oslobodim zakupnine ree otac kratko. Postarau se da to radnja isplati ree mati. Bilo bi ba glupo od nas da napustimo ono to je tek poelo da donosi koristi. Jasno je da e ove godine biti dobra etva posle nekoliko ravih. Zima je dobra, sa snegom ree Donatan iskreno. r Onda radite kako hoete sve dok ja ne moram da plaam za to odvrati Klajd. Ja moram dosta da tedim da bih vas doveo idue godine u prolee. Niegove tamne oi postadoe nestano nene. Bie to izvrsna prilika da se ovek oslobodi briga i nevolja i da pone iz poetka. ta bi ti radila, devoj ko, kad bih ja ostavio tebe u staroj Engleskoj i rekao zbogom zauvek? Ako ti tako osea, biu srena da te se otarasim odvrati mu ena. On zabaci glavu tako da mu se videlo maljavo grlo i poe grohotom da se smeje. Do vraga, ako ne volim i tebe i svu tvoju derlad! uzviknu on i uze njenu glavu u ruke, i poigravao se njom kao loptom dok ona ne povika, smejui se i bunei se: Klajde, Klajde, pusti me, vrti mi se u glavi! Donatan se iskrade u dvorite. Odjednom mu se smuilo. Nije mogao podneti da gleda nenu plavu glavu u oevim velikim maljavim rukama. On je strano grub prema njoj! mislio je strasno. Grudi su mu se nadimale i plakalo mu se. Zato mu to ona ne zabrani? razmiljao je besno. Osetio je potrebu za neposrednim snanim pokretima, i on se sae i poe da cima veliki etvrtasti kamen koji jo bio gornji stepenik od dva to su vodila od vrata do staze. Vrata se otvorie i na njima je stajao otac spreman da izie. to to radi, luckasti deae? zapitao je. Donatan, sa kolenima u blatu, pogleda ga. Ispravljam stepenik ree mrzovoljno. Odavno su ve iskrivljeni. Nisam primetio da su iskrivljeni ree otac veselo. On izie i uputi se kapiji. Uvek ti neto ispravlja! I ode ulicom zvidei. Opet ide u kafanu, pomisli Donatan gorko, a zatim se oseti jo nesrecnijim jer je znao da je nepravedan. Njegov otac nije bio pijanica i nije provodio vreme sa pijanicama. U tome je muka kad je on u pitanju, pomisli Donatan. Nije bilo niega na ta bi se moglo ukazivati prstom. Nije imao neku pravu manu. Bilo bi lake kad bi je imao. Zeleo je da mu je otac pravi obini nevaljalac kao Arijev, koji se opija i, kad je pijan, tue enu. Kad bih samo video oca da podigne ruku na majku! pomisli besno. Ali ne, njegov otac je udarao nametaj, mogao je da zavitla preko sobe hleb ili tanjir, ali nije tukao ak ni decu. A istog dana kad bi bio ljut, svaalaki raspoloen zbog neega, mogao je da obustavi sve pa da nalije mleka u tanjiri za maku i da ga stavi pod penicu. Smuen, teak ovek, pomisli Donatan sa uobiajenom setom. Danas, dok je posmatrao oca kako odlazi prema Blekpulu, razmiljao je: Uvek i suvie misli o neemu ega nema, a nikad ne vidi ono to mu je pod nosom i to treba uiniti." Da nije njega, njenog sina, ta bi bilo s majkom pored takvog oveka? A ipak, kad su njegova dva starija sina dola u Blekpul da se pozdrave sa Klajdom Gudlifom, bio je to udno tuan dan za sve njih. Dobio je posao da odradi svoju vonju na nekom teretnom brodu koji je plovio iz Liverpula u Njujork. Nemoj da mi kae da se ne isplati vrljati malo po gradu, devojko? rekao je svojoj eni. To jest, ako si pametna, kao ja. Iz Blekpula je putovao besplatno zato to je poznavao kapetana broda koji je vukao ugalj. Kod kue je mati s vremena na vreme tiho plakala pakujui stvari, dok je on nije nestrpljivo pogledao. Prestani, Meri, molim te! Hoe li da sve ovo vreme dok budem daleko nosim uspomenu na tebe kako plae i kuka? Godinu dana e biti slobodna, bez mene. Pomisli na to, devojko, i prestani da plae. Zar to nije uteha? Godinu dana e moi da spava bezbedno u krevetu i da se ne budi sa brigom da li si u drugom stanju! Klajde! Bila je tako zaprepaena da je prestala da plae. Mislim da si razmiljala o tome ree, a oi su mu poigravale. On je epa i protrlja njen obraz o svoj. Pripadaj sada sebi, devojko. Neu! uz viknu ona. Onda mora ree on smejui se. Ako moram, to ne znai da neu eznuti za tobom. Oh, Klajde, drago mome! Ona baci kaput koji je drala u ruci i pribi se uz njega na svoj ljupki nain. To nije esto inila. Ali kad je inila, oaravalo ga je kao uvek. Klajde, nemoj da gleda druge ene! mola ga je jedva ujnim apatom. Nita se ne boj, Meri! aputao je i on njoj.

Vratie se ako ti se ne bude tamo svialo, "ar ne, Klajde? molila je. Nee biti ponosan ostati u Americi samo iz tvrdoglavosti, zar ne? I nenas sve naterati da napustimo Englesku ako Amenije ono to ti misli da jeste. ak ako nije bolje no to ja mislim, vratiu !e rekao joj je on. Onda je dvaput snano poljubio, a ona podie kaput i spakova ga. Sili su, i on izljubi mlau decu, a Demija povue za nos, kao dodatak", rekao je, Jer je Demi bio njegov ljubimac, i oni su stajali i posmatrali ga kako odlazi sa dvojicom velikih, Edvardom s jedne i Donatanom sa druge strane, koji su nosili njegov prtljag. Hej, vi rmpalije, to e biti poslednji put u mnogo meseci rekao je. Oni uzee zaveljaje, Edvard manji, a Donatan, uvek utljiv, teku vreu. Na kraju ulice, pre no to put poinje da se penje uz brdo, Klajd zastade, okrete se i obema rukama mahnu maloj grupi koja je stajala na vratima; odgovorie mu mahanjem Merinom keceljom kao zastavom. Zatim opet nastavi put, trupkajui tekim cipelama kaldrmisanom ulicom. O emu je razmiljao, njegovi sinovi nisu znali. Ali kad su silazili niz malo brdo i kad se vie nije mogao videti Dentvoter, a pred njima se dole u daljini video samo Blekpul, on poe da govori, ne o njima, ve o Americi. Prvi put u ivotu oseam se slobodnim ree svojim promuklim, jakim glasom. Guio sam se na ovom komadiu stare zemlje. Ve stotinu godina ovde nema mesta, kaem. Nova Zemlja je zemlja za ljude i momke. Zatim se seti da Edvard ne dolazi. Edvarde, nemoj sasvim da iskljui dolazak obrati se najstarijem sinu. im bude sve polo naveliko, obavestiu te, pa ti udesi nekako da doete ti i Mili i ono dece to budete imali. Ja ciljam da ponem na veliko. To je tajna Amerike, kau. Svako ti tako poinje. Mali su izgubljeni. On skide kapu i vetar mu podie gustu crnu kosu sa niskog i etvrtastog ela. Isturene jagodice su mu bile crvene, a pune usne stisnute s neuobiajenom odlunou. Ni jedan od njegovih sinova nije bio tako krupan. Tananost njihove majke ublaila je njegov udeo u njima. Edvard je ve bio dostigao visinu na kojoj e uvek ostati, a bio je tri palca nii od oca. Jedino e me Demi prevazii imao je Klajd obiaj da kae. Ali Demi je sad bio samo mali pegavi deak. To je izvanredno dobra stvar koju inim za vas produio je. Drum je bio blatnjav, ali on je nastavljao da gaca po njemu. Doiveete da budete zahvalni to sam bio dovoljno hrabar da to uvidim i da se odluim na veliku stvar. Ili su sad preko prostranih ravnica, a Blekpul je leao pred njima, taman prema uzburkanom sivom moru. Bio je februar i ve mesec dana nisu videli sunca. Nije ga ni danas bilo, ali dok su ili, vazduh nije bio hladan. Naie jedan rabadija. Kola su mu bila prazna, a vukla su ih dva velika troma konja. On zastade. Hoete li da se povezete? zapita. Virio je u njih ispod pohabanog filcanog eira, lica uskog i krivog. Hoemo! uz viknu Klajd veselo. Poeo je da biva zbunjen dugom etnjom sa sinovima. Nije navikao da bude s njima nasamo. Popee se na kola. Putujete nekuda? ispitivao je koija spre; man za razgovor. Sad, kad bi ga ovek pogledao praivo u lice, bilo bi mu oigledno da mu je nekad vilica bila iaena i nikad vie dobro nametena. Ali tak ira lica su se videla u Blekpulu. Idem u Ameriku odgovori Klajd ponosno. Koija zviznu. Daleko ree. Pogleda Ed Ivarda. I ti ide? zapita. Ne idem odgovori Edvard hladno. On je srezno sedeo na ivici kola da bi sauvao odelo od jljene praine. A ti? koija se obrati Donatanu. Ja... ne znam zamuca Donatan i poJeda oca. Koija se nasmei. Reklo bi se da si ti, stari seljak ree Klajdu Gudlifu. U Ameriku, a? se mnogo pria o Americi. To je jedino mesto za oveka, ako je pravi vek ree Klajd. I pored Amerike, ja u do kraja ivota da se im Engleske ree koija i otpi junu preko ivikola. Dri se ree Klajd. Amerika je za one 9ji hoe prostora. Ipak, dok nisu sili sa kola i stigli na obalu, njeovi sinovi nisu imali oseanje da on putuje. Sve eme je to izgledalo samo kao jo jedan od njegovelikih hvalisavih planova. Ali na ugljem zarljanom doku to odjednom postade istina. Tu je bio koji je trebalo da ga odveze do Liverpula, mali jteretnjak koji se ljuljao na konopcima. Oni se pojpee na brod i spustie prtljag na palubu, a onda je doao as rastanka. Nikad se ranije nisu rastajali.Uprkos svojim svaama i benjenju, on ih nije nikad ostavljao. On u trenutku postade i dostojan saaljenja i heroj. Odlazio je tako daleko. Pred njegovom usamljenom prilikom bili su okean i nepoznati kontinent. Kako e se snai sam kad ga je kod kue zbunjivala neka sitnica? A ipak je bio staloen i hrabar. Zbogom, momci ree srdano. Edvarde, zahtevam od tebe da ne dopusti da te Mili potpuno zaokupi. Poseuj majku! Hou, oe odgovori Edvard sveano. A ti, Donatane nastavi otac kad poaljem po sve vas, pomozi joj da uvidi da je to ispravno i najbolje. Ona tebe toliko voli da e, ako ti bude eleo da doe, biti vie nego napola spremna da to uini. onatan se jo vie raznei. Hou, oe ree sveano. On ih epa za ruke i prodrma ih snano. Sad odlazite. Nemam vremena da stojim. Posluae ga i polako se udaljie sa broda. Okrenue se jednom kao po komandi. Jo uvek je bio tamo i odlunim pokretima im pokazivao da idu idu! Nastavie put do ugla gde je bila Temerova uarska radnja, i tu Edvard zastade. Pa, ja u ui da svrim dananji posao. Ja u se vratiti kui odgovori onatan. Oklevali su za trenutak. Hoe li skoro doi kui, Edvarde? zapita onatan. Hou, doi u, i misilm da dovedem Mili im se zaruke objave. Majka e se obradovati odgovori onatan. Nisu vie imali ta da kau jedan drugom. Onda, zbogom, Doni ree najzad Edvard.

Zbogom, Ede odgovori onatan. Oni se rastadoe, obojica mislei na usamljenu priliku koja e ove noi sama da se naveze na more; a onatan. koraajui kui u popodnevnom sumraku, udio sesebi to moe da se osea tako snuden zbog oevog odlaska. Mora da ima neto u njemu, ipak, misilo je. Pred njim se ocrtavao otri crni horizont prema sivom nebu. On mora da usrei majku. Uvek je oseao tu potrebu, ali sad se to pretvorilo u strast. Jedino je on moe usreiti. Edvard ima Mili, a njegova majka jma samo njega. Ustajao je ujutru i potpaljivao vatru u kuhinji, a kaa se ve puila pre no to bi ona sila. Ostajao bi posle doruka da raspremi sto, a u podne jurio kui da joj pomogne oko dece. Svakog ponedeonika ustajao je u pet sati ujutru da joj poaogne pri pranju rublja. To je bilo jedino to je jptac inio. Ponedeonikom je njegov otac ustajao, poivljao korita, potapao u njih rublje i cedio arave. Jikad ga nije veao na konopac, ali je iznosio korpe istim rubljem do konopca. Otkako zna za sebe, Donatan je prepoznavao nedeoniko jutro, jo pre no to bi se sasvim razdio, po sapun javom toplom zadahu prljavog ruba, koji se irio iz kuhinje sve do krova. Ispunjavao potkrovlje kao kuno isparenje, i on se budio gue, a u nozdrvama ga je peklo. Taj zadah je za jega bio zadah sirotinje, sumoran i memljiv; ustajao bi optereen trudom svojih roditelja koji su morali tako teko da rade. Snebivao se to postoji kad bi njegov otac, duvajui i pretei, seo da dorukuje. Pazite vi, momci, za ime boje, na pantalone i koulje. Skoro sam precrko danas perui ih. Kad bih se ja pitao, pustio bih vas da trite goli, a kad se isprljate, prali biste svoju kou. Ali sad je voleo da ustaje rano i da bude sam s majkom. Ona je imala svoj nain pranja najpre belo rublje u istoj sapunici, pa onda areno, zatim ispiranje u malom limenom koritu koje su upotre
1 Tvorac graa

33bljavali za kupanje subotom uvee. Miris sapuna bio je otar i sve kad je zamakao rublje u istu vodu.
Majko, daj da operem svoju koulju! zapovedao je. I onu pantalonu to je blatnjava na kolenima, ja u oprati. One pantalone popravi ga ona blago. Donatane, pazi kako govori. Gramatika je obeleje oveka. Makar obukao i najlepe odelo, govor e odati kakav si. Ona mu prui njegovu odeu i onda nastavi pomalo stidljivo: Ako bude imao oevo zaista dobro srce a bude govorio kao ja, biu zadovoljna. Ako je do mene, ugledau se na tebe u svemu. Uvek si bio mamin deko ree ona blago. On u samoj utrobi oseti toplinu od prevelike sree kao da je popio neto vrelo. Maiko, nadam se da si srena ree zbunjeno. Nadam se da ga nisi mnogo poelela. Nikad ranije o tome nije govorio. Ali on je morao da bude naisto s tim da li je ona srena ili nije, sama s njim i decom. Pretpostavimo da se otac nikad ne vrati da li bi ona bila srena? Poelela sam ga ree ona tiho. Ali to nema veze s tobom. Meki glas kojim je izgovorila ove rei kao da ga je iskljuivao. Uvreen, on oseti kako srea u njemu zatreperi i stade. Majko, tvoja srea ima mnogo veze sa mnom odgovori vatreno. Kad si ti srena, i ja to oseam. Kako to? Stojei kraj korita, ona ga pogleda radoznalo. To je kao kad oblak zakloni sunce odgovori on. Ona se bolno nasmei. Moram li ja da budem vesela i kad to moje srce nije? Ne, ne mora odgovori, a onda ne mogade da nastavi. Kad god bi pokuao da joj kae neto o svojim oseanjima prema njoj, zaustavio bi se jer bi ga uvek neto steglo u grudima. To ga je vezivalo. Nita tu nije mogao da uini dok se ne bi oslobodio udaljavanjem od nje. Bilo je tako slatko, a ipak neizdrljivo biti tako blizu nje. Bio je najsreniji kad je ona vesela jer je oseao da je njoj dobro, i nije bilo vano da li je on tu. Kad je bila tuna, guio se u njenoj tuzi. On je mora usreiti da bi bio slobodan. Majko, milo mi je to ti se Mili tako dopada ree da bi govorio o neem drugom. Edvard je prethodnog dana doveo Mili u posetu. Ona mi se zaista dopada odgovori mu mati. Dobacivao joj je vlane, isceene arave im bi ih oprao, a ona ih je ispirala. Ona uopte ne lii na tebe nastavi on da ne bi prekinuo razgovor. To nimalo ne govori protiv nje ree ona nasmeivi se blago. Za mene govori ree on odvano. Ja u se oeniti samo kad naem devojku koja je kao ti, majko. Ima ih mnogo ovakvih kao to sam ja. Bie ti teko da izabere. Verovatno u ostati neenja odgovori on utivo. Ona se nasmeja, a on se oseti zadovoljan samim sobom, nasmei se i namignu joj. Ti si devojka za mene dodade. Razmiljao je o Mili Terner. To je bila velika, nezgrapna devojka, krupnih kostiju i sklona gojenju. Njene svetiosmee oi, malo izbuljene pod razmaknutim obrvama, bile su zabrinuto blage, a njena tamna kosa retka i prava. Ali je vrlo uporno pokuavala da uestvuje u pripremanju aja i da ne izgleda kao gost. Kad ju je Edvard doveo na aj, rekla je: Majko, dajte da ja iseem hleb i namaem ga maslacem. Bilo je te, majko, ovo, te, majko, ono" ree Meri Gudlif Donatanu kad ostadoe sami. Oi su joj sijale i smejala se blago. Oseala sam se sasvim neobino to me tako ogromna glomazna ena zove majkom. Ona je tri godine starija od Edvarda, a tako i izgleda... ali, bogami, devojka ima dobre namere i bie dobra u uarskoj radnji i trudie se da zadovolji mua. To e odgovarati Edvardu. Oi su joj opet zasjale. Ili svakom oveku... ... Hajde da nastavimo, Donatane Gudlife ree. Kako ti kae nasmeja se on, uze korpu sa isceenim rubljem i ponese je napolje. Otac nikad nije veao rublje zato to bi se susedi mogli smejati to mukarac radi takav posao, ali on nije mario za to. Podigao bi arave, pretresao ih i oseao kako onako vlani lepraju oko njega dok ih vea na ue.

Ona je srenija no to je ikad bila, mislio je radosno. Njoj je bolje kad on nije tu. Vrlo esto u toku dana mislio je kako je ona sad srenija. Zajedno su pripremali setvu zakupljene zemlje, a kad je on zavrio oranje, ona je posejala ovas i penicu. Kukuruz nikad ranije nisu sejali, ali su uli za njega, a sad su imali veliko uto zrnevlje. Neto od toga posejali su na njivi pre no to je stiglo pismo, a onda su videli da ga treba zasejati na bregu, po nekoliko zrna zajedno. Hoemo li sad sve to da iskopamo pa da pravilno posejemo? pitao je zabrinuto majku. To, bogme, neemo odgovori ona odluno. Posejan je u dobru englesku zemlju i nekako e izrasti. I izrastao je: velika, snana, svetlozelena koplja, oblika kakav nikad ranije nisu videli. Da ne znam ta je, pomislila bih da je korov ree mati posmatrajui ga. Rastao je bre nego aa im je dolo leto. Nikad nije toliko radio kao toga leta, i u video je jednom zasvagda da nije za farmera. Mrzeo je obraivanje zemlje, plevljenje od koga pucaju lea i tekoe da se sve dobro odgaji. Prokleti, aavi, neotporni su usevi, razmiljao je znojei se u sparnim julskim danima. kola nije radila i on je obraivao zemlju od jutra do mraka. Korov je bio neobino snaan. Ipak je zlo snano.Iznad svega je mrzeo zavisnost od vremena. Svest da sav njegov trud i briga da seme koje je posejao donese plod ne znae nita ako ne bude kie ili ako je bude suvie, terala ga je u oajanje. A ipak, zabrinutost i pobuna su beskorisni. Tamo je nebo, koje je nepropustljivo kao kamen ili se iznenada pretvori u blagu beskrajnu kiu. Ne mogu da se pomirim sa oseanjem da moj razum tu nije ni bd kakve koristi, mislio je. Ako je neko farmer, slobodno moe da bude i tikvan razmiljanje mu nita ne pomae. Ali dobro je pazio da ovu mrnju sakrije od majke. Za nju je zemlja bila dragocena. Ipak, bilo mu je samo esnaest godina i nije mogao a da ponekad ne izvrda od beskrajnog posla oko zemlje i da nagovara i podmiuje Demija, a ponekad i da ga primora da mu pomogne u obraivanju zemlje. Kad je kukuruz sazreo, nije im se dopao. Imao je ukus kao da je sirov, mada su ga kuvali kao to im je otac pisao, a kad su ga osuili i samleli, imao je udan buav ukus. Mirie na mieve ree Demi otvoreno, i mada su skuvali kau, prelili je mlekom i zaeerili, nikome se nije dopala. ak i Megi ju je ozbiljno ispljunula, uplaena udnim ukusom na jeziku. Celo jutro zemlje otilo je ni na ta gunao ie Donatan. A koliko je tek korova oplevIjeno! Ipak smo pokuali ree mati praktino i sad znamo da nam se ne dopada. Bar neto znamo. Te jeseni im je dobro ilo. Gotovo uopte nisu troili novac koji im je otac slao s vremena na vreme. Ako ga ne troite, tedite ga za put", pisao im je ...... Mati ga je stavljala u limenu kutiju od biskvita koja je bila u njenoj sobi. I mala radnja je dobro ila. Bila je to dobra godina u Engleskoj. etva je bila dobra, i svet je imao vie novca za troenje i davao je deci sitninu za slatkie. Kad bih bila sigurna da e se otac vratiti, nabavila bih robe za radnju ree mati Donatanu i odmahnu glavom. Majko, ti uvek misli da emo ii? Ispitivaki je posmatrao njeno lice da bi proitao odgovor. Ne eli, valjda, da napustim mua odgovori ona. On se okrete. Nikakav njegov trud nee imati ploda ako njen duh, dok on radi, nije u njenom telu. Jo uvek se plaio noi. Jer onda, kad mlaa deca odu na spavanje, a ostanu samo on i ona, on sa knjigama, a ona sa ivenjem ili pletivom, nastupa trenutak kad njen pogled odluta daleko, i on je znao o emu mati razmilja. Leti kad sumrak dugo traje, mogao je da odloi taj trenutak. Ponekad ak, kad bi radili oko leja sa ruama, takav trenutak nije uopte nastupao. Ili bi samo njeno lice postalo setno i ona bi rekla: Ne mogu da podnesem misao da napustim ovu batu. Na drugom zemljitu je ne bih mogla napraviti. Nita mi ne bi raslo kad moje srce ne bi bilo tu da ga nateram da raste. Tada je uvideo da Engleska radi za njega, a protiv oca. Engleska je nju vrsto drala, i sve to je Engleska velika prostranstva nenog zelenila, mali breg na kome je bio Dentvoter, stara crkva i drvee povijeno od morskih vetrova i kuica. Kad se gospodin Hopkins vratio da otvori kolu i zapitao: Donatane, ide li u Ameriku? on je odgovorio: Nije ni izdaleka sigurno, gospodine Hopkinse. Dobro ree gospodin Hopkins. Hoe li onda nastaviti da ui latinski? Ako vi hoete, gospodine Hopkinse odgovori zahvalno. A tvoj otac? zapita gospodin Hopkins. On tamo radi za nekog farmera, kao to je radio i ovde odgovori Donatan s osmehom. Tako je zaista i bilo sa Klajdom Gudlifom, ali se uvek nadao da e dobiti zemlju. Drugi su ljudi, pisao je, doli pre njega. Kanzas nije vie tako slobodan. Nije bio siguran gde e stanovati kad ih tamo dovede. Jo nije kupio zemlju zarauje samo toliko novca da bi mogao njih da dovede, a onda e videti. Ali ipak je divno biti okruen tako prostranom zemljom da ovek, ma kuda pogledao, zna da ga ekaju hiljade milja. Pisma su mu bila kao i on puna velikih neostvarenih zamisli. Pisma su bila ono ega se Donatan bojao u mranim jesenjim veerima, koje su bile sve due to se zima vie pribliavala. Prvi put u ivotu godina mu je izgledala kratka. Dosad u njegovom ivotu mesec je bio skoro beskrajan, a godina venost; ali oeva pisma su iseckala vreme u komade. Stizala su jednom meseno, a to je bilo i suvie esto da bi bio mir. Jer u dugim mranim veerima, poto bi radila malo, mati bi postajala nespokoina. Naipre bi oslunula vetar, a onda bi proaputala: Ipak, on nije na moru. Bolje je to je u Americi nego da je mornar. Onda bi ostavila rad, podstakla vatru i pogledala da li je maka nahranjena. A onda bi se opet smirila. Ponekad je brojala novac, a ponekad mesila hleb, ili odlazila na prozor i gledala. A Donatan bi, sa knjigama razasutim po kuhinjskom stolu, ekao da ona ode do ormana sa f i okama, da izvue gornju fioku i pronae pisma. Onda je ona bila izgubljena za njega; jer bi sela sa pismima u krilu i itala ih jedno po jedno, i razmiljala nad njima, a najdue nad poslednjim. I sve to je imao od nje bile su mrvice misli koje mu je dobacivala.

Pored svega to pie, ne mogu da zamislim to mesto. Moe li ti, Donatane? Ne mogu, majko rekao bi nesreno. Sve ravnica dokle oko moe da dopre nastavljala bi. Zvui veoma dosadno, majko. Ne znam, ima drvea, kae, a cvee, kakvo mi ovde imamo, raste divlje. Klajd je stavio u pismo poljsko cvee iz Kanzasa, ali ono je izgubilo boju dok je stiglo do Engleske. Samo je ostao njegov udan oblik, a i on se uskoro pretvorio u prah. Neobine boje", kae ponavljala je gledajui u prah. Donatan nije odgovorio. Poeo je da shvata da zbog borbe koja se vodila u njoj, ako bi se on sloio s njom kad bi govorila protiv oca, ona bi pourila da ga brani, ili neposredno, ili branei zemlju koju nikad nije videla. A najgore od svega je pismo koje je otac pisao kad je bio bolestan. Malarija, pisao je, ali niko od njih nije razumeo tu re dok nije rekao groznica i vatra. Tada je bila skoro luda. Napisala mu je dugako pismo, sedela je do pola noi da bi ga zavrila i molila ga da se vrati kui. ta ako tvoj otac umre tamo sam meu divljacima? aputala je Donatanu. Ali njeno pismo mimoilo se na moru s njegovim u kome pie da mu je bolje jer je zahladnelo, i pisao joj je o bojama jesenjeg drvea i kako nikad nije video takve boje u Engleskoj, gde vlaga svodi sve na zeleno i sivo. Divna zemlja, govorio je stalno, i silno lepa. To pismo je stiglo jednog hladnog novembarskog dana kad se siva morska magla spustila na Dentvoter i odsekla ih od sveta. Deca su imala nazeb; Megi, teturajui okolo, pala je na pe i ispekla ruku i rame. Donatan je video kako se oi njegove majke pune suzama dok je mazala mau dete koje je vritalo. Ni on ni ona nisu spavali te noi skoro do zore jer je Megi stalno plakala. Kasno posle pola noi Donatan je uo majku kako apue u oajanju: Dragi boe, moe li sama ena ovo da izdri?" Hteo je da vikne: Ali ja sam ovde, majko!" a nije mogao, jer je bio i suvie skroman da bi to uinio. Ako sama nije to oseala, kakvu bi korist imao od toga da je opominje? ak i Edvardovo venanje, odlagano do januara, jedva je razagnalo tminu vlane zime. Svi su ili na svadbu jer je Edvard poslao iz Blekpula kola po njih. Svi su obukli najlepe odelo, a Donatan se razneio to mu je mati lepo izgledala u mrkoj haljini sa irokom suknjom i ogrtaem, u malom eiru optoenom ruiastom trakom. Imala je dar da se lepo obue i da izgleda mnogo bolje ak i od parohove ene, koja se uvek oblaila u crnu svilu. Njegova mati izgledala je lepe od svih na svadbi. Mili nije mogla da bude lepa ak ni kao mlada. Haljina od tekog belog satena inila ju je samo debljom, a okruglo crveno lice pod velom od grube ipke ni za trenutak nije izgubilo brian izgled. Svadba je bila sveana dok se nije poelo jesti i piti, a onda je poeo razgovor, ene sa enama, mukarci s mukarcima, i Donatan je video da je njegova mati stalno bila u centru male grupe koja je sluala njenu priu o Klajdu Gudlifu. Bila je lepa i pomalo vana dok im je priala ta je pisao. Strana zemlja, ogromna, ali cvee je divno i ima mnogo zemlje, a nebo je tako prostrano kakvo se ne moe videti nigde osim nasred okeana, i ogromno drvee i mnogo rodne crnice, koliko se moe duboko kopati... Da li je ve kupio zemlju? prilazei enama, pitao je Milin otac, debeo ovek jednolikog glasa. Nee je kupiti dok se ne opredeli za jedno mesto odgovori mati. Vi ipak neete napustiti Englesku, gospoo Gudlif? ree gospoa Terner, mladina mati, mala naborana ena naprenih usta i iroka struka. A onda, mada se Donatan napredao da uje odgovor, nije ga uo, jer jedan sve, otar glas progovori pored njega: Jeste li vi Donatan Gudlif? On se okrete i ugleda pored sebe crnpurastu devojku u crvenoj vunenoj haljini sa okovratnikom od bele ipke. Crna kosa bila joj je prava, a plave oi su neobino izgledale na tamnom licu. Jesam ree on. Ne moe se rei da je bio stidljiv, jer je bio suvie samopouzdan, ali teko da je ikad u svom ivotu progovorio sa devojkom. Zovem se Konstanca Fejvor Koni, i, u neku ruku, mi smo roaci. Bar sad kad se moja roaka Mili udala za vaeg starijeg brata. ta mi onda doemo jedno drugom?Govorila je nekako lenjo; njene pune, prilino blede usne jedva su se micale, i on odmah oseti da mora biti starija od njega. Ali nije bila visoka kao on, a njene plave oi dopale su mu se odmah. Ne znam, ali neto sigurno jesmo ree on i nasmei se. Da li odlazite u Ameriku ili ostajete sa bratom? pitala je, i rukama preplanulim kao i njeno lice gladila okovratnik. To zavisi od majke odgovori joj on ozbiljno. Okrete glavu majci, ali ma ta da je ona rekla, bilo je ve reeno. On to nije uo. Sad je razgovarala sa gospodinom Ternerom o Edvardu. Videete da je pomalo tvrdoglav ponekad, gospodine Terneru: to je na oca; ali uporan je kad neto pone: to je na mene. I ne verujem da e vaa Mili poaliti zbog ovog dana. Nadam se da nee odgovori g. Terner. Gospoa Gudlif se narogui malo ispod svoje ruiaste trake. A ja se nadam da nee ni Edvard odvrati mu. Nadam se ree g. Terner blae. Sad kad je vor zavezan, malo je kasno za takve razgovore. On zastade i pogladi guste rie brkove. U svakom sluaju, kako ja to vidim, brak se ne sastoji u tome da dvoje misle samo o sebi. To je duan i zaraivanje, deca i tome slino. Bilo bi najbolje da svet to ima na umu. Naravno sloi se Meri Gudlif. Sve jasan glas bio je opet pored Donatanovog uva. Kad bih bila na vaem mestu, otila bih u Ameriku. Glupo je ovde. Otila bih dok udari dlanom o dlan. Zato? zapita Donatan. Pa, ne znam odgovori ona. Koni, Koni zovnu gospoa Terner. Hodi ovamo, dete! Oh, boe! uzviknu devojka. Ba sad smo poeli da se upoznajemo! Donatane, igrate 11? Bie igranka! Nisam nikad igrao odgovori on. Onda u vam ja pokazati. Ja sam retko dobra igraica dodade sa nestalukom u oima, koje najednom obasjae njeno lice.

Kad je otila, on ostade sam u gomili, i ode majci. Sedela je sad sa zaspalom Megi u krilu, a Artur se naslonio na nju i trljao oi. Donatane, pomozi mi da stavim ovu decu da malo odspavaju. Kad pone igranka, vrzmae se oko nogu. On podie debelo, nepomino dete sa majinog krila, odnese ga u mranu spavau sobu, pronae jedno mesto na krevetu gde je dvoje dece ve spavalo i tu poloi Megi. Ona se i ne pomae. Lezi ovde, mali moj deko, na ovu lepu prostirku na podu ree mati Arturu, i deak se sklupa na vunenu prostirku pored kreveta, a ona ga pokri. U drugoj sobi poe muzika. Gde su Demi i Rut? zapita Donatan majku apatom. Demi je u duanu, posmatra kako dolaze i odlaze mornari. Pitao je da li srne, i ja sam mu dozvolila. A Rut je otila da se igra sa devojicom iz susedstva. Onda je sasvim slobodan. Ako Koni hoe da ga naui da igra, nema razloga da ne ui, izuzev to ga odjednom bi stid da pred majkom igra sa devo j kom. Majko, ima li neto protiv ako malo igram? Ona rairi oi. Nisam znala da ume da igra! uzviknu. Konstanca Fejvor je rekla da e me malo uiti. Oseti kako mu se toplota razli po grudima i pope u obraze. Mati ga pogleda sa oseanjem sumnje i iznenaenja. Pa, mislim nee nita koditi ree ona, a sumnja prevagnu na njenom licu dok se on udaljavao od nje.Kad je uao u veliku sobu, ve su igrali neku brzu poskoicu u kojoj se uz igru i pevalo. Na kraju reda igraa ugleda mladu i mladoenju, Edvarda, nehajnijeg nego ikada, u ulozi mladoenje, i Mili, jo uvek brinu. Drala je obema rukama suknje, tupkala nogama i klimala glavom u strahu da ne izgubi takt. I pored svega, ona malo pogrei. Pazi, devojko! uzviknu Edvard. Oh, Edi! ciknu ona. Ali Edvard se zanjiha i ona jurnu da ga prihvati, dok su se svi smejali i tapali. A Donatan, oklevajui, oseti kako ga Koni vrsto zgrabi za ruku. Hajdemo. Traila sam vas. Sad me sledite! Nije imao vremena da ita misli. Bio je uvuen u igru i primoran da pazi da je svojim neznanjem ne poremeti. Ponekad je mislio da nije bilo te igranke, ceo njegov ivot bio bi moda drukiji. Ali kako je to onda mogao znati? Liio si na pravu budalu rekla mu je mati sa odvratnou dok si se naginjao da uje njeno brbljanje, a haljina joj je bila tako duboko izrezana da si joj morao videti stomak. Nisam mucao je. Nije, ali joj je video grudi podeljene u dva puna kruga. Nije hteo nita da vidi, ali je stalno gledao. Ne marim ni za nju ni za ma koju devojku rekao je ljutito majci. Onda je to neobian nain na koji ih mrzi odvrati mu mati. Na njegovom ramenu Megi je poela da cvili. Ostala deca su ve odvezivala cipele, utke, bleda lica od slatkog umora. Razgovarao si i igrao samo s njom i ni s kim vie! Nije bilo nikog drugog, majko, izuzev starih ena odgovori on. Ako je tako, i ona je suvie stara za tebe. Dovoljno je jedna Ternerova, biu ti zahvalna ako to zapamti. Mili Terner je dobra za Edvarda. Ona nije drska kao Koni. Koni ima tuinske krvi u sebi. Otac joj je bio mornar, i nju je doneo kui kao bebu. Rekao je da joj je mati umrla. Majko, majko! molio je. Ne govori tako kao da ja mislim da se enim njome, kad sam je tek veeras prvi put video! Ali ona misli, takve kao ona uvek misle odvrati mu mati. Daj mi to dete. Takve uvek gledaju sve to nosi pantalone. Oh, Donatane, ti treba da postane uitelj, zapamti, i da uspe u ivotu. Edvard nee biti ni za tvoj mali prst ako produi da napreduje i ne upetlja se. Neu se upetljati, majko mucao je. Predade joj Megi i sae se zbunjen i poe nasumce da otkopava Arturovu kouljicu. Hoe li spavati u gaicama, Arti? Kasno je, a ti si vrlo umoran. On podie na rame Arturovo mravo malo telo, pope se uza stepenice, poloi ga na krevet i pokri. Demi ip ve spavao u istom krevetu. Zaspao je obuen, i Donatan poe paljivo da mu odvezuje cipele, a onda ih skide ne probudivi ga. Nalazio je utehe u brizi oko ovih malih i bespomonih stvorenja. Nita nisam uinio, mislio je bolno, nisam nikuda iao sa devojkom. A onda se gore dounja Rut u dugakoj flanelskoj spavaici i on je ututka u krevecu u istoj sobi. Poljubi me, Doni zamoli ga. On se sae, poljubi je u obraz i oseti prijatan miris njene kose. Ona je mirisala drukije zato to je devojica. iako je to bila samo njegova sestra Rut. Ni Demi, ak ni Artur ne bi zamolili da ih poljubi, niti bi ga obgrlili dok je to inio. Devojke su drukije. On je mukarac. U tome je bilo neega to nije shvatao. Siao je niza stepenice sa oseanjem da postoji neto izmeu njega i majke to e ih razdvajati do venosti. Nikad joj vie nee biti blizak. Nije znao kako da joj se opet priblii. Nita nije uinio, a ipak je uinio neto. Siao je nesrean i video da ga je mati, oigledno, zaboravila. Sedela je pored ognjita, jo uvek u lepoj mrkoj haljini. Ali stavila je Megi u krevet i skinula ogrta i eir. Ne znam ree tuno. Ne znam, ali ipak emo morati da idemo u Ameriku, Donatane, on se nee vratiti. Ja to znam. Pogledae se. Majko, priekaj malo molio je. Sad nekako vie nego ikad nije eleo da ode iz Engleske. Priekaj do prolea. Mati okrete glavu od njega. U prolee u ga samo jo vie eleti proaputa. Luda sam za njim, Donatane. Nije mogao da odgovori. Sve to nije razumevao navaljivalo je na njegovu svest. No i otac i mati, muzika i igranje, sa Koninim gipkim punakim telom u naruju, i krugovi njenih grudi kad bi spustio pogled, i miris Rutine kose i sva ta privlana sila meu ljudskim biima koju je oseao a nije mogao da razume. Mili i Edvard prve brane noi! Pomisli na njih i skrete misao gadei se na sebe, ali opet ih je video i gnuao se prizora. Kako ti kae, majko ree sputenim glasom.

Nee imati protiv, zar ne, Donatane? Zato bih imao, majko? Mladii obino vole avanture rekla je moleivo. On pomisli na more sa mrnjom. Nikad nije voleo more, ak ni ono malo to je video u Blekpulu. A preko mora bile su hiljade jutara zemlje. Dvadeset je bilo mnogo. Dvadeset jutara zemlje ga je pouilo da eli da bude uitelj. Svi mi kau da sam srean to imam toliko sinova da obrauju zemlju", pisao je otac... Moe to da bude za tebe zabavno ree mati. On okrete pogled od nje. Oseao je nekako da je on doprineo da ona odjednom eli da otputuje, on i Koni, mada nije nita uinio. Moda ree snudeno.Bilo je u Dentvoteru bezbroj sitnica koje je primeivao tek sada, kad je morao da ih napusti, i sve su postale dragocene. Ako bi ga neko zapitao ta mu je najtee da ostavi, kolebao bi se izmeu asova koje je provodio u klupi pored prozora uionice, i onih kod kue u kuhinji, naroito1 veernjih asova kad su zavese navuene, ili retkih jutara kada je, zato to je video brodove na Irskom moru, znao da e sunce sijati na ciglenom podu kad on sie. Sa prozora uionice vidik je bio sasvim mali nekoliko starih grobova u uglu crkvenog dvorita i sivi zid crkve. Ali ak i ovaj komadi vidika izgledao mu je dragocen kad je znao da ga uskoro nee opet videti. Nikad nije mnogo mario za crkvu jer nije voleo parohovu enu. Znao je da se njegova mati stidela pred tom postarijom enom i nije volela da ide u crkvu kad nije imala nita da stavi na tas. Gospoa Klemoni posmatra me tako strogo! rekla je. Moda misli da bi trebalo da bolje vodim kuu. Ali ja je vodim kako najbolje umem. Kao da imam redovne prihode kao ona! Zbog toga nikako nije voleo gospou Klemoni, visoki skelet ene uvek u crnoj svili. O parohu nije nikad mislio neljubazno i nije mnogo ni mislio, jer to niko nije inio. On je bio neodreena vrsta oveka koji nije nikad izlazio iz senke osim kad se penjao na predikaonicu. Obino bi mrmljao propovedi koje je pisao na polutabacima, ali ponekad bi ga neto uzbudilo i onda je drao propoved iz glave, bez papira, i tad bi svako sluao mada niko nije mogao da shvati zato je on tako uzbuen. Zato, na primer, da jedan starac, ija bela kosa pliva kao magla oko elavog temena vie i mlatara tapovima od ruku na predikaonici i uzdie da e bog kazniti Englesku zbog onoga to Englezi ine sa crnima u Indiji? Kao da je neko u Dentvoteru imao neke veze s tim. uvi razgovor posle crkve, Donatan se oseti postien jer je potajno bio dirnut onim to je paroh govorio. Ako oti crni oseaju isto to i mi? zapitao je jednom majku kad je doao kui na ruak. Oni crni popravi ga mati i zaboravi ta je dalje Mela da kae. Poslednje nedelje njihovog boravka u Engleskoj g. Klemoni se popeo na predikaonicu, i odmah im je podigao glavu posle priziva, znali su da ima jedan od svojih retkih nastupa. Ali ovog puta poeo je da govori o najveoj besmislici o kakvoj nikad nije govorio, o razoruanju", tako je to nazvao, da se svi sloe da ne prave puke, a onda je zavrio molitvom za lorda Klarendona. Ko je lord Klarendon? Posle crkve ljudi su se iskupili u crkvenom dvoritu na slabom suncu blagog februarskog dana da razgovaraju o tome. Ja to zovem pravom ludou ree g. Hejnis, mesar, iupavi suvu travu sa nekog zaputenog groba i vaui je ... kad Prusi nameravaju da nas iskomadaju. Ako tako misli lord Klarendon, kaem vam da e Engleska otii do vraga. On otpljunu i pogleda toliko smrknuto koliko mu je to doputalo njegovo okruglo crveno lice. Donatan, sa ostalim starijim deacima koji su se naikali oko ljudi, sluao je ovo ne toliko to ga je to zanimalo koliko zbog tuge to sledee nedelje nee biti ovde, nego na moru. Bilo mu je kao da razmilja kako bi bilo ako bi morao da umre. Sve e biti isto kao i sada, samo on nee biti ovde. Za rukom je glasno izrekao svoje misli. Majko, radujem se to je paroh danas imao svoj dan. Volim da mi ostane u seaniu onakav kakav je bio jutros, sa kosom koja je trcala i oima kao svetiljke. udno je to kako on moe da izgleda kao dva sasvim razliita oveka sloi se mati kao senka kad mu nije stalo do onoga to govori, a danas kao zapaljena buktinja. Tako sada, mada nije mario to nee vie videti gospou Klemoni, bilo mu je ao to nee videti starog paroha. Ako ikad bude mogao da se vrati u Englesku, tako nean stari gospodin nee tada vie postojati i on ga, moda, vie nikada nee uti kako se uzbuuje i dri pravu propoved. Sve se pretvorilo u tunu smrt mnogih trenutaka za koje Donatan dotad jedva da je znao da ih voli. Sad mu se inilo da je gospodin Hopkins, koji je umeo da bude tako strog kad bi on ispustio nastavak nekog nepravilnog latinskog glagola, bio uvek blag, a njegovo izbrazdano, suvie rano ostarelo lice manje ljutito no to je ikad bilo. inilo mu se nemogue da napusti klupu, i na njoj veliku mastionicu, tako dragu i blisku. Uvek je u svom srcu smatrao Arija Beintera bednim stvorenjem koje stalno govori o beanju, a nikad to ne ini, a. ipak, ovih dana postao je ak i s njim blizak i otkrio da je Arci uznemirena dua koja se sama sebe plai zbog tako crnih misli o ocu koga je eleo da ubije i bojao se da to ne uini. Poverio je to Donatanu; bledo lice mu se grilo a ruke drhtale. Odavno sam eleo da to kaem nekome, Doni, ali nisam se usuivao. Misli li da sam prema bibliji isto to i ubica? Ne, ne mislim ree Donatan brzo. Oklevao je, a onda oseti da je nepoteno da primi ovu Arijevu ispovest a da sam nita ne kae. injenica je ree tihim glasom da ja smatram da sam bio srean cele zime to je moj otac u Americi. Ali on ne pije ree Arci. Ne, on to ne ini dopusti Donatan. Hteo je da nastavi i da kae ta misli o oevim grubostima i bombastim priama, ali mu se ipak to uini nevanim kad se seti gospoe Beinter, ponekad sa modricom ispod oka ili zavijenom glavom. Sad joj je iaio zglob na ruci promrmlja Arci. Ja to ne bih trpeo! uz viknu Donatan ljutito. Pred oi mu ne izie neuredna, nezgrapna gospoa Beinter, ve njegova sopstvena mati, lepa i nena i uvek uredna u svojim skromnim arenim haljinama, mlitavo oputene glave. Mogao je da uje njen glas: .,0, Klajde, povredio si me!"
4 Tvorac grada

49 injenica je ree Ariju, gutajui dok je govorio ja idem u Ameriku samo zbog majke, da vidim da li e moj tata biti
dobar prema njoj. Inae bih ostao, a njih pustio da odu. im je to rekao, bilo mu je jasno da zaista zbog toga ide, mada mu to dotad nije bilo jasno. Naravno, on mora ii u Ameriku da bi ona imala nekoga da je brani i vodi rauna o njoj. Lagano, dok je razmiljao o tome, to postade njegova dunost. Konstancu Fejvor nije video od one noi na svadbi. Sada ju je odluno zaboravio. 4 Nije mislio da se zapita ta bi njegova mati uinila da on nije jasno video svoju dunost. Nikad nijedno more nije bilo tako gadno kao ovo, i nije bilo vremena da se misli ni o emu osim o neposrednim potrebama troje bolesnika majke, Rut i Artura. Tako mu je ostala Megi, koja je, im se privikla na promenu, htela samo da bude na nogama. Nauila je da tri svuda pre no to su napustili Dentvoter, i trala je i sada, mada se brod ljuljao i bacao je o duge redove trupaca na meupalubi. Onda bi pala i plakala, ali njena vika se, sreom, gubila u huci nemirnog mora i kripi drvene grae. Kad god je mogao, Donatan ju je drao, protiv njene volje, da bi je sauvao od povreda i opekotina. Ali ni za to nije imao mnogo vremena, osim kad ju je drao na krilu i hranio dok bi jeo za grubim drvenim stolovima, gde su dvaput dnevno kusali iz limenih inija supu, paprika ili kau to su mornari postavljali za meupalubu. Ostali deo vremena, jednim okom pazei na Megi, iao je od jednog do drugog bolesnika, ili bi trao da ublai neku tetu koju je napravio Demi. Demi, prokletinjo! uzviknuo je jednog dana kad je stjuart doao da mu kae da su Demi a uhvatili gore u salonu. Bio je izazvan zamorom i iscrpen glupim, neprestanim ljuljanjem broda i Demijevim bezobrazlukom, to je morski vazduh samo pojaao. Zeleo bih da si dobar i bolestan kao ostali! Zar ne moe da ostane tamo gde ti se kae i da ne ide i zaviruje u prvu klasu, gde ti nije mesto? Ja sam isto tako dobar kao i onaj svet tamo ree Demi, a njegove pege se izgubie u rumenilu koje ga obli. Nije u pitanju da li si ti dobar kao oni ili nisi odgovori Donatan nego da li moe da plati. Demi, sa ijeg je lica iezlo rumenilo, poe da se svaa sa starijim bratom. Ti ne mari ta svet misli o nama! Ti si ba kao neki sluga ili neto slino, sve prima, a nikad ne odgovara! U svakom sluaju, neu to da primam od tebe! Donatan gavrknu po glavi, a onda, na Demijevo uvreeno zaprepaenje, mrzeo je sebe. Hajde, okani se toga, hoe li, Demi? Neu da se ljutim na tebe. Samo to ti uvek govori ono to me naljuti. Voleo bih da sam s ocem! uzviknu Demi i zagrcnu se, i poe da grize usnu. Opet ti! Voleo bi da si s njim zato to te on kvari i puta da radi ta hoe. Prekide ih Artijev slabaak uzvik: Donatane! Donatane! Demi, pripazi asak na Megi naredi Donatan nadurenom deku. Otila je iza onog zavijutka. I on se pouri do postelje na ijem je jednom kraju leao Artur, a na drugom Rut. Ona je spavala mada je bilo kasno jutro, a mali deak je sedeo, sablasno bled, i povraao. Kad je povratio, opet je legao, uzdrhtao i iscrpen. Tako sam bolestan proaputa jedva ujno. Bie ti sigurno bolje odgovori Donatan od srca, mada je bio uplaen deakovom slabou. Pre jednog sata ga je nagovorio da jede, ali otkako su se ukrcali, on nije mogao nita da zadri u sebi. Hou li umreti? proaputa opet podiui svoje velike bledoplave oi da vidi Donatonov odgovor. Sauvaj boe, nee! uzviknu Donatan. Sae se i uze na ruke malog, kao kost mravog deaka. Neu da me stave u kutiju i bace u vodu proaputa deko oiju prepunih suza. Odakle ti je to palo na pamet? uzviknu Donatan ljutito. Bio je toliko nesrean da mu se plakalo, i jedino pribeite bio mu je bes. Demi mi je rekao odgovori Artur. Taj Demi! grdio je Donatan. ekaj samo dok ga vidim! Udariu ga jae nego malopre. Lezi, Arti! Moram da idem i pronaem Megi. Lezi mirno, inae e probuditi Rut pa e njoj biti muka. Ostalo nam je jo samo deset dana. Danas u podne biemo na pola puta. Onda e nas svaki sat pribliavati dobroj zemlji. Neemo morati vie ni da se Vraamo ree Artur malo obradovan. Neemo, nikad sloi se Donatan, preko srca. U sebi je uporno govorio: Ali ja u se vratiti u Englesku jednog dana, kad oni svi porastu, a mati bude negde na sigurnom mestu. Moda e se i ona vratiti sa mnom, samo ona i ja." On e se pobrinuti da joj starost bude lepa i mirna ako se to dogodi. Nee se vratiti ni u Dentvoter. Nai e neku dobru kolu, recimo u Devonajru, i kuicu lepu od one koju su ostavili, mada je tako draga izgledala kad su je ostavili onog jutra, bez njih i celih njihovih ivota! Takvu ludost uiniti izii na vrata koja je voleo i zakljuati ih, znajui da vie nikad nee na njih ui! On zaviri u gornju postelju gde mu je leala mati. Bila je budna, pokrivena do brade sivim brodskim ebetom. Da li Megi jede? zapita kad im se pogledi susretoe. . j ,. Kao i kod kue odgovori on. Ne dajem joj meso, ak ni kad trai. . , Daj joj malice ree ona apatino. Ona mnogo voli meso, kad bi joj dopustio, jela bi ga sirovo.eleo je da joj kae neto to e je uteiti, ali mu nita nije padalo na pamet. Ne brini se bilo je sve to je uspeo da kae. I ne mogu odgovori ona jednostavno nemam za to snage. Napolju je more grmelo i udaralo o bokove broda tako da je na njemu podrhtavala svaka greda i svaki leb. Blagi boe! promrmlja mati i zatvori oi. Po elu joj izbi znoj i ona vrsto stisnu zube. On nije imao vremena, a dan i no su ipak bili beskrajni. Na pretrpanoj meupalubi bilo je mnogo drugih koji su putovali u Ameriku, ali on nije imao vremena da razgovara s njima ili da pita zato putuju. Veinom su to bile porodice zauzete same sobom, ali bilo je mladia koji su, oigledno, bili sami. Jedan od njih spavao je u postelji do Donatanove, i to je bilo prvo lice koje je Donatan ugledao svako jutro kad bi se probudio u mranom zaguljivom vazduhu. Bilo je to plavo englesko lice, svetle boje i velika nosa, lepo ako se uzme u obzir da je pripadalo ogromnom oveku. Oni zapoee neku vrstu uzgrednog prijateljstva; ovek se zabavljao Donatanovim neprilikama, a Donatan se naprezao da se pravi kao da nije bolniarka trojici bolesnika i pored toga, otac Demiju a mati Megi.

Ima pune ruke posla, zar ne, drukane? pitao je mladi dobroudno. Dajder mi tu malu kalaturu. Mala kalatura" bila je Megi, koja je u tom trenutku urlikala od gladi. On je odnese na doruak i nije se vratio ceo sat. Sve jede, zar ne? ree zadivljeno kada ju je doneo natrag, nasmejanu i situ. Pojela je moju kau sa mnom poto je najpre pojela svoju, popila je moju kaiu i, da sam joj dao, popuila bi moju lulu. Ona je od moje sorte ila i vesela. Dolazio je stalno da je trai i nosao ju je. a kad su poslednjeg dana stajali i posmatrali kako im se pribliava njujorko pristanite, on predade Donatanu komadi papira na kome je napisao velikim okruglim slovima: Dord Teni, Skru Fols, Arkanzas". Tamo imam strica koji ima farmu ovaca ree. Pii mi, mladiu. Voleo bih da budem u vezi s ovom riokosom malom kalaturom. Volim je. Stvarno me zasmejava. Donatan savi papir i stavi ga u dep, pa sie sa Megi na rukama. Sad mu nita nije izgledalo vano osim da sakupi decu i da ih pripremi da se iskrcaju. Mati i Rut su obuene leale na svojim posteljama ekajui, i on spusti Megi pored majke. Demija je sklonio na prostor izmeu dva amca za spaavanje, dobivi od njega izriito obeanje da e tu ostati dok on ne doe po njega. Njegova mati je bila alosno mrava, ali je bila u stanju da se sama obue iza ebeta koje je Donatan zategao oko njihovog ugla. A Rut se malo oporavila, tako da je poslednja dva dana mogla malo da jede i da zadri u sebi hranu. Ali Arturov neni organizam nije mogao da se oporavi. Leao je, zbrkana lica, zabrinut od straha da ga ne zaborave. Doni, ti nee otii a mene ostaviti, zar ne? preklinjao je svojim slabakim glasiem kad je Donatan doao da kae da je Njujork blizu. Drau te u naruju dok ne naemo oca obeao mu je Donatan i seo na postelju pored deteta. Nikome nije govorio, ali potajno se grdno plaio da otac moda nee biti na obali. Skoro im uopte nije ostalo novaca poto su platili karte i namirili ostatke rauna kod mesara i pekara u Dentvoteru. Radnju su prodali nekom mladom branom paru u Dentvoteru, koji e doi da ivi u kuici posle medenog meseca. Da nije bilo toga, ne bi imali novca da podmire raune. On podie Artura, uvi ga u al i oseti kako mu se srce stee od straha zbog deakove male teine i labavih kostiju. inilo se da ih nita ne dri povezane. Budi dobar deko pa mi stavi ruku oko vrata ree i oseti Arturovu ruicu kako promile oko vrata i zaustavi se tamo, slabana kao senka i jedva toplija od senke. Gde je naa kua, Doni? ispitivao je Ar tur. avo e ga znati odgovori Donatan. U svakom sluaju, negde u Americi. Ako otac ne doeka brod, ta da rade? Morau da se zaposlim, razmiljao je, im budem mogao. Sedeo je na ivici postelje sa mravim malim deakom u naruju, koji se pripijao uz njega. Bio je to ozbiljan mladi srednjeg rasta i osrednjeg izgleda, ni crnomanjast, ni plav, nije imao nita to bi se moglo zapamtiti. Svet je sad urno prolazio pored njega i hitao na palubu da vidi grad kome su se pribliavali. On je jo uvek sedeo plaei se da vidi nove obale Amerike, dok najzad nije i na njih doao red da se popnu i pripreme za naputanje broda. Ali Klajd je bio meu gomilom sveta i naprezao oi kao i ostali da bi ih ugledao. Demi ga je prvi opazio. Vidim tatu! ciknu radosno. Gde? uzviknu Meri. Posmatrala je obalu stisnutih usana i zamirivi malo. Ne bi ni za ta na svetu rekla deci kako joj je strano izgledala ova nova obala, bez imalo nenog. obilnog zelenila Engleske. Znala je da Blekpul nije lep, ali kad se udaljavala od njega, inio joj se lep, okruen sveim prolenim zelenilom. Ali ovde nije bilo zelenila, nije bilo nieg da sakrije ravni grad razbacan ak do ivice vode. Izgledao je, i pored kua, nekako jo divalj i nesreen, kao da su zgrade na brzinu sagraene, da ne traju vie od jednog dana. I ovo je, Klajd joj je rekao, najvei grad u Americi! Onda sve ostalo mora da je prava divljina. Oko nje se svet smejao i vriskao od uzbuenja. Ali ona je oseala samo kako se u njoj uvruje jedna izvesnost.Nikad vie nee videti Englesku. A onda zau Demijev krik, uzviknu i poe pogledom za njegovim malim kaiprstom i ugleda Klajda. Izvesnost postade manje mrana, ali je ne napusti; Da, to je on odgovori i ne ree nita kad se Demi otkide od njene ruke i prokri put kroz guvu kao krtica, pope se na ogradu i pridravajui se za stub, ciknu: Hej, tata, tata, tata! Idi, Ruti, i dri ga za noge ree ona. Tog trenutka, kad je mogla jasnije da vidi Klaj dovo lice, neizvesnost kao da ju je manje titala. Ona podie Megi, koja joj se prilepila uz kolena, i zadra je gore mada su joj ruke bile jo slabe zbog morske bolesti. 4 Megi, gledaj tatu! ree. Sad ga je videla sasvim dobro. Imao je na sebi isto odelo u kome je otiao iz Engleske. Ali ono je bilo od dobrog grubog mrkog tvida, kupljeno da traje. Lice mu je bilo crvenije nego pre. To je od sunca i vetra. Govorio je o neprestanim suvim vetrovimar ali ona nije mogla to da zamisli. Bio je tei, deblji i temeljitiji. Moda mu je naporan rad dobro inio. Dok ga je gledala, oseti kako je obuzima stidljiva, nehotina radost. ena mora da sledi svoga oveka. Uinila je ono to je pravo. Ne bi bilo dobro da je odbila da napusti Englesku ili da ga je naterala da ostane. Posle bi je krivio za svaki neuspeh. Sad e ona biti u boljem poloaju poto je uinila ono to je od nje zahtevao. Ma ta se desilo, to nee biti njena krivica. Oseti se vedrije i iznenada lake no to se oseala meecima. Tako treba da se osea ena kad moe da se osloni na oveka. Onda odjednom oseti da joj neto obuzima lice, neka vatra i trzaj, i ona se nehotice okrete i vide Donatanov pogled uperen u njeno lice. Nije shvatila taj pogled, ali odmah joj je bilo nelagodno, i on to oseti i pogleda u stranu. Ipak, on je ovde! ree prkosno, iako nije bila naisto s tim zato je potrebno da prkosi sinu zbog oca. Da, tu je sloi se Donatan, a glas, oi i izraz postadoe mu bezbojni kao magla. Iza te magle koja ga je skrivala nije toliko razmiljao koliko je oseao da, kad se ovo dvoje njegovih roditelja sastane, opet e biti sve isto. Mati e uvek poputati ocu. Poputanje je ak i njen dolazak ovamo. Artur u njegovom naruju uz viknu zaueno. Doni, zato drhti? Zato to si strano teak ree Donatan ozbiljno i naglo ga spusti na zemlju.

Sad kad su mu svi bili ovde, Klajd Gudlif bi za njih uinio sve. Bio je drukiji ovek; odmah su to osetili i videli u izrazu njegovog lica, slobodi njegovih pokreta. U Engleskoj je bio mrzovoljan i pokunjen, a kad je govorio, bio je ili nehajan ili osoran. Nehajnost je postala glasna veselost, a osorljivosti je nestalo. Probio se na brod skoro pre no to su baeni konopci za pri vezivanje broda za stub na obali. Bio je tu, podigao je enu sa zemlje i poljubio je dok se ona privijala uz njega. Megi se najpre uplaila, onda naliutila i briznula u pla, a Artur se za trenutak pri bi uz Donatana jer mu se otac uinio tu. Ali Rut i Demi navalie na njega i obgrlie mu noge, a zatim ih je on grlio sve, ak i Donatana; a Donatan, oseajui topao, snaan zagrljaj oko svojih ramena, pusti da mu sumnje malo zamru. Moda je Amerika dobro inila ocu, i moda e svi biti sreniji. avo da me nosi ako ovo nije najsreniji dan u naem ivotu, Meri! vikao je. Za mene je bolji ak i od dana kad smo se venali! Sve je divno, devojko! Sua je poela. Doli smo u pravi as. ito napreduje, i ne mari nita ako bude malo sue. Mi smo osigurani. Stotine jutara, Meri, sve pod penicom. .. snanom crvenom penicom kakvu Engleska nikad nije videla! Mislila sam da si govorio o itu, Klajde ree ona. ito je ovde penica objasni joj on a kukuruz je ito. Tako, dakle! uzviknu ona smejui se. ta ih je natteralo da to tako izmeaju? Svi su se smejali, i Megi prestade da plae. A sad, u hotel! ree Klajd. Zauzeo sam dve sobe. Ali mi se ovde ne zadravamo, zar ne, Klajde? zapita Meri. Zadravamo se da vidimo Njujork. Neemo se skoro vraati na Istok, Meri, i ja sam planirao da se tri dana ovde provedemo pre nego to sednemo na voz. Megice, hodi tati. Sae se da podigne Megi, ali ona nije htela k njemu. Drala se za Donatanovu nogu. Tada videe prvi nagovetaj starog Klajda. Prokleto derite! ree neobino ljutito. Ona se ne raduje to me vidi. To je zato to je jo mala ree njegova ena brzo. Budalatina ree on nemarno i okrete se od nje. Hodi, Demi, ja i ti protiv njih svih! Njih troje pooe, Demi izmeu roditelja; a Megi, kad ugleda majku kako odlazi s ovim ovekom, pogleda u Donatana i napri se spremna da zaplae. Ne plai. Ja u te poneti. Sae se, uze je na ruke i poe za roditeljima. Rut mu se uhvati za jedan kraj kaputa, a Artur za njenu ruku. Mnogo pre no to su prola tri dana, Megi je zaboravila da se ikad plaila oca. Svi su oni zaboravili sve to je bilo nesreno, i svi su verovali u njega. Prvi put u svom ivotu Klajd Gudlif se oseao glavom porodice. Svaki dan je on odluivao ta da se radi i ta da se vidi, a oni su ga pratili kao u nekom radosnom snu. Sad me sluajte izjavio je. Sve sam ovo planirao cele zime. Sve sam uredio. Ali to e mnogo da kota, Klajde uzviknu Meri. Da uti, Meri! pod viknu joj on, ali smejui se. Ja sam zaradio pare, odsad ja zaraujem. Jo ih ima. Uostalom, gledanje ne kota nita, zar ne? Sva ta tri dana ona je najvie volela razgledanje. Deca, izuzev Demija, ustruavala su se pomalo zbog njenog potajnog straha od troka, uveanog Donatanovim utanjem kad je taj strah kod nje osetio. Jedanput je to naljutilo Klajda. etali su ulicama i zastali ispred jednog velikog hotela. Pogledajte ga! uzviknuo je kao da ga je on sagradio. est spratova je visok, ne raunajui reklame na vrhu i dimnjake! Stajali su ispred hotela zurei uvis. Demi poe da broji. Jedandvatrietiripet, jest ima ih est, oe! Karlton Hauz" Meri Gudlif proita glasno ime hotela napisano iznad vrata. ovek u svetloplavoj uniformi sa mnogo mesingane dugmadi pogleda ih ljubazno. Vi ste Englezi? zapita ih kroz nos. Sad su ba stigli ree Klajd i dodade brzo: A ja sam iz Kanzasa. Raunam da ni vi u Kanzasu nemate ovako neto ree ovek pokazujui glavom na zgradu. Nemamo jo dopusti Klajd ali imaemo jednog dana. ovek nije izgledao u to ubeen i promeni predmet razgovora. Mislim da ste uli za arlsa Dikensa? pitao je. uli smo odgovori Meri. Bili bismo udni Englezi da ne znamo za njega. ovek znaajno pouta, a onda otpljunu pre no to progovori. Jednom, kad sam ja bio mladi, tek to sam stupio ovde na posao, ruo je ovde. Ta ta kaete! uskliknu Donatan. Netremice je gledao zgradu. Nismo nikad imali takvu guvu kao tad. Svu veliku gospodu i njihove gospoe. On je bio malog rasta, ali imao je velike crne oi, i inilo se kao da je uvek spreman da prsne u smeh! Dolazio je opet, pre dve godine nastavio je ovek uivajui u utisku koji je njegovo prianje ostavljalo na nju. Ali tad je bio bolestan. Kau da je bio ut i naboran i sasvim drugi ovek. Sad niko nije dolazio da ga vidi. Meri Gudlif je sluala. Okrenula se Donatanu. To me podsea kao da nismo tako daleko od Engleske ree ona sanjalaki. Tako je sloi se on. S vremena na vreme glasno joj je itao iz novina delove pria koje je napisao g. Dikens. Nikad nisu bili u mogunosti da ih stalno kupuju i zato su velike delove preskakali. Ali Donatan je uvao sve to bi naao, a g. Hopkins mu je ponekad davao novine koje je kupovao. Onda emo i mi svi ovde veerati objavi Klajd Gudlif. Koliko to kota, drukane? Mnogo, sa svom tom decom ree ovek. To jest ako imate na umu veliku trpezariju u kojoj je on jeo. Kafana, naravno, ne bi bila tako skupa... Nemoj, Klajde, molim te! preklinjala je Meri. Nemoj, nismo mi za takvo mesto. Nije ovo Engleska odvrati on. Nita mi nismo gori od ostalih. Tako je umea se ovek smeei se. Samo ako moete da platite. To je sve to mi traimo. Mogu da platim, sasvim dovoljno... ree Klajd.

Ali Meri ga prekide: Klajde, govori kao preispoljna budala. Mi smo prost svet, i ti to zna, a i ja. Nije to za nas. Ako hoe tamo da veera, idi i jedi sam. Ja i deca emo nai neku malu gostionicu. Hajdemo, Donatane, povedi maliane. Va otac je izgubio glavu. I ona se uputi ulicom uzdignute glave; jednom rukom je vodila Megi a drugom Artura, i Demi i Rut, pune prieljkivan ja i nesigurne. Prvi put je Donatanu bilo ao oca. Reklo bi se da moramo poi ree izvinjavajui majku.Ali Klajd je sustie u tri velika koraka i zapoe estoku svau s njom, svau koja je poela toga dana i trajala do njene smrti. Meri, ti ne razume kako je u Americi! Ja razumem ta je pravo i prilino mome poloaju u ivotu, kojim sam ja zadovoljna zato to sam tako roena! Ovde nema visokih i niskih! Ko o tome govori? Ja govorim o gluposti i o zdravom razumu. A bilo bi glupo od nas da se guramo u ono veliko lepo mesto, da tamo jedemo! Ali mi smo kao i ostali! Nemoj da bude preispoljna budala, Klajde Gudlife! Moj otac je bio duandija, a tvoj pastir koji je iao u najam. To ovde nita ne mari. To mari svuda i marie dok postoji svet, i to nije nikakva sramota ni za nas ni za ma koga. Ti si ista kao to si uvek bila; tmurna i mrana, i kad se ovek malo uzdigne, vue ga dole gde je bio. Ako ide tamo gde mu nije mesto! ak i iarko njujorko sunce, sunce kakvo nikad ranije nisu videli, pomuti se malo od estine njihove svae, dok je najzad Meri Gudlif, ugledavi sluajno snudena lica svoje dece, naglo ne prekide. Evo ovde pie da je govei paprika deset centa, a meni e to sasvim prijati izjavi ona. I trenutak kasnije sedeli su oko istog neobojenog stola u prostoriji koja je bila upola pod zemljom, a neka debela ena u kariranoj beloplavoj kecelji govorila im je ljubazno: Svakako, moete uzeti jednu porciju za dvoje maliana, a mleka e dobiti koliko hoe besplatno. Deko je mrav. Mora mnogo da jede, malia, i da stigne ostale. Ona se nasmei na Artura i postavi na sto debele bele inije. Ovde nam je mesto ree Meri odluno i cela Amerika me nee naterati da mislim drukije. Niko joj ne odgovori, i ona omeka, a kroz nekoliko trenutaka inilo se da je sve prolo, i ona je hranila Megi hlebom umoenim u paprika. U sebi je razmiljala sa neizbenim kajanjem: 1 suvie sam okrutna prema njemu, hteo je da mi ugodi", i gledala je mua oima nenim od kajanja. Da li bi hteo da nas poasti onim udnim hladnim pudingom? upitala je. Hoe li sladoled? upita Klajd enu. Dabome da hoemo odgovori ona. I dok je pokazivao kako voli tu zaleenu poslasticu, koju su oni jeli tako oprezno i zaprepaeno, on zaboravi da se duri, a kad su izili i kad je pozvao koije koje su prolazile i oni se svi popeli, Meri je zadrala mir i pustila ga da plati za sve izuzev dvoje najmlaih. Ali i to je uinila apatom. Donatane, ti uzmi Artura, a ja u Megi. Nije potrebno za njih plaati. Klajde, kuda emo? zapita ona kad koije pooe. Idemo da vidimo Akvarijum ree on ponosno. Dobro, ako ti tako kae sloi se ona, i sedela je tako mirnog i pokornog izgleda kao da nikad nije rekla muu da moe da pogrei. Donatan, koji ju je stalno posmatrao, uhvati njen pogled. Ona mu se nae. Pustiemo oca neka uiva proaputa. Njene oi, upravljene u njegove, bile su svetle od nenog smeha. To ga privue k njoj, oseti joj se blizak, dirnut njihovim uzajamnim razumevanjem ovog velikog deteta od oveka kome se mora povlaivati i podvaljivati a da on to ne zna. I u ovom trenutnom sauesnitvu on se oseti opet srenim.
5

Voz se ljuljao i poskakivao pod njima, okreui, savijajui i klatei se. Ni jedno od njih nikad se nije vozilo eleznicom. Zaista mi se ini da nije potrebno da ide tako ubistveno brzo gunala je Meri. Sedela je na praljivom plianom seditu sa Arturovom glavom na krilu. On je imao temperaturu, i usne su mu bile crne i ispucane. Videe da je u Americi sve brzo hvalisao se Klajd. Bio je uznemiren kao Demi, koji se zabavljao vitlanjem goredole po vagonu izmeu sedita. Vagon je bio pun sveta, izgledalo je da svi imaju decu, tako da niko nije obraao panju na tue dete. Treba da bude zahvalna to postoji voz da se vozi nastavljao je savijajui i onruajui noge. Nema tome mnogo godina kad je svet iao na Zapad u pokrivenim kolima... u nekim krajevima jo se tako voze. U takav kraj ja ne idem ree Meri. Nije to tako rdavo, Meri. Stari ljudi kau da je to kao neki veliki izlet. Svake noi zaustave se da prenoe zajedno i postave se ukrug da se zatite od Indijanaca, a u sredini naloe veliku vatru i kuvaju hranu i svi su onako drugarski. Demi u prolazu uhvati re Indijanci". Tata, zar mi neemo nikad videti Indijance? pitao je tuno. Uvek se o njima pria ree Klajd. A ono malo Indijanaca koje viam u Kanzasu ne izgleda uzbudljivije od onih koji su dobro potueni. Nikako mi ne ide u glavu kako se svet mogao njih plaiti. Rekao im je da putuju u grad Medijan. To je lepo mesto, novo i jo maleno, ali mnogo obeava. Ti me ne bi vodio tamo sa svom ovom decom kad bi tamo jo bila divljina odgovori ena. Ona pogleda u Donatana. Doni, budi dobar deko pa mi opet donesi malo vode. Donatan ustade sa sedita gde je sedeo pored oca i poe nesigurnim korakom izmeu klupa, bacan sa jedne strane na drugu. Na kraju je stajao sud za hlaenje vode, sada skoro prazan. Pri dnu je bilo malo mlake vode. On napuni limeni sud do polovine, a onda tanak mlaz presui. Ali bilo je kasno popodne, a pre zalaska sunca oni e se zaustaviti negde na ovoj pustoj

ravnici i izvui vodu iz nekog rezervoara postavljenog kao straarska kula u pustinji.Paljivo je nosio posudu, pokuavajui da ide u ritmu voza i da ne prolije vodu. To je sve dok ne zastanemo da uzmemo vodu ree majci. Onda u ja tu zamoiti istu maramicu i pokvasiti Artijeve usne dok on spava. Jutarnja uurbanost putnika koji se peru, jedu i pripremaju za dan inila je vagon podnoljivim, ali im se pribliavalo vee i svi bili na pragu jo jedne neudobne noi, sve je obuzimala seta. Donatane, vidi ta je ostalo u korpi za Megi. Najbolje je, moda, da ih sve nahrani pre no to se smrkne. Donatan otvori korpu od prua koju su kupili u Njujorku i napunili hlebom, usoljenim mesom, sirom, voem i konzerviranom hranom. Za ova etiri dana otkako su u vozu, pojeli su svu svezu hranu. Ali sad je Megi pokazala svoju sposobnost da svari sve. Ona uze od Donatana komad hleba i unke i sede nasred prolaza da jede, ne obraajui panju na povorku nogu koje su je preskakale i obilazile. Demi uze komad i grickao ga je, lica priljubljena uz prljavi prozor. Ali kad je Donatan pruio hranu Ruti, ona odmahnu glavom. Sedela je utke a rukom je drala obraz. ta ti je? zapita je. Boli me zub proaputa ona. Jesi li zato mirna i sedi leima okrenuta nama? uzviknu on. Ona klimnu glavom, i na njegov pogled i glas pun saoseanja oi joj se napunie suzama. Ceo dan me boli proaputa opet. I nita ne govori! uzviknu on. Nisam htela da vam smetam kad Arti ima toliku vatru. Ali mogla si meni rei prekore je on. Bilo bi ti lake, a i ja bih moda neto smislio. Usne joj zadrhtae, ona obrisa oi i ne odgovori. Priekaj malo ree on. Setio se da je preko dana nekoliko puta video kako neki ovek gruba lica, koji je sedeo na etvrtom seditu od njihovog, pije viski iz boce koju je vadio iz depa. Oekivao je da e ga videti pijanog, ali se tako neto nije dogodilo. Nastavljao je sat za satom da se karta sa jo trojicom, potpuno usredsreen. Jo i sad je igrao kad se Donatan pribliio. Molim vas da mi oprostite ree odluno. Mrzeo je da razgovara sa nepoznatim svetom, ali kad je morao, ipak, to je inio. Dodirnu ovekovu ruku, i za trenutak ovek podie na njega pogled otrih oiju. ta hoe, mladiu? zapita ga oteui kroz nos. Moja sestra ima zubobolju odgovori Donatan. Da li biste joj hteli dati kap viskija da podri u ustima da joj utrne bol? Je li sigurno da tvoju sestru boli zub? ispitivao je ovek. Ostala trojica, bradati prljavi ljudi, nasrne jae se. Tano je, nju boli zub ree Donatan mirno. Nikad ne odbijam damu odgovori ovek. Izvadi bocu, prui je Donatanu i vrati se kartama. A Donatan, drei Rut za bradu, nasu joj malo ljute tenosti u usta. Ona malo jauknu od bola, ali on ju je hrabrio. Strpi se, Rut, strpi se samo za trenutak i to e pomoi. Ja sam to isto inio. To je gadno, ali ako malo trpi, bol e uminuti, a onda e se divno oseati. On zaepi bocu, izbrisa joj uzdrhtalo lice njenom suknjom i odnese bocu natrag. ovek zastade za trenutak da je pogleda. Reklo bi se da je istina ree nemarno i strpa je opet u dep. Upalie dimljive gasare i mrak odmah proguta predeo, a jo jedna no se spusti na njih. Jedno sedite Klajd Gudlif je zauzeo za sebe. Megi je spavala na ebetu prostrtom na podu izmeu dva sedita. Meri je sedela nepomino sa glavom bolesnog
5 Tvorac graa

65deaka na kolenima, a na drugom seditu leao je Demt pored Rute. Zub joj je utrnuo od viskija, kao to je Donatan rekao, i ona je bila blaeno pospana i glava joj je klonula pored Demijeve. Preko puta njih sedeo je Donatan, i on sanjiv, ali se budio svaki as da pogleda majku. Tako su se vukli sati. Odjednom on ustade i prie majci. Da ja uzmem Artija na krilo, pa se ti malo isprui. Ali ona odmahnu glavom gledajui maliana u svom naruju. Ne dopada mi se to ovako dugo spava. To vie lii kao da je u nesvesti. Pogledi im se sretoe podjednako zabrinuti. im stignemo u Medijan, pozvaemo lekara obea joj Donatan. Eh, ali da li tamo ima lekar? odvrati ona. Mora da ima u takvom gradu ree on. Oklevao je za trenutak, a onda se vrati na svoje mesto. Svet je svuda spavao u smenoj bespomonosti. On pomisli da lie na stvorenja u nekom komaru. Jednom kad je svratio da popije aj u sobi g. Hopkinsa, video je knjigu sa slikama ljudi u paklu. Izgledali su kao ovaj svet koji se koprca u gru neudobnog sna. Sedeo je sasvim budan dok ih je voz sve nosio kroz mrak njihovom nepoznatom cilju. Voz nije iao do Medijana. Morali su da siu u Fort Tomasu i da se odatle ceo dan voze u neemu to je Klajd nazivao fijakerom. Kao kola sa krovom objanjavao im je. Dugo putovanje se primicalo kraju, a oni su se deli, uredni koliko je to bilo mogue u ovim uslovima, spremni da se iskrcaju, svi izuzev Artura, koji je malaksalo leao, sa glavom na majinom krilu. Nije mu bilo ni bolje, a ni gore, danas, a sad se inilo da mu je malo bolje. Traio je jaje. Nemamo ovde nijedno jaje, zlato moje odgovori mu mati. Ali sigurno e biti kad stignemo. Tata e ti nai jedno, zar ne, tata? Dabome da hou odvrati Klajd od srca. I nekoliko dana sunca i vetra izleie ga. Nigde nema takvog sunca i vetra kao ovde. To verujem odgovori mu ena. Svi dani su bili puni estokog svetlog sunca. Nju je bolela glava od svetlosti.

Nebo je svakako vee nego ono kod kue progovori ona gledajui kroz prozor. To je zato to nema nita izmeu nas i njega ree Klajd. Zaista, vidik nije zaklanjalo ni brdo, ni drvo, niti ikakvo uzvienje. Zemlja je bila ravna i njene krune ivice pritiskivala je teina neba, metalnoplavog danju, elinoplavog i poprskanog zvezdama nou. Nebo je bilo beskrajno znaajnije nego zemlja. Jer zemlja se nije menjala. Nita nije zadravalo oko miljama i miljama, ak ni zelena trava. Nekoliko kua koje su sainjavale grad bile su beznaajne i uzgredne. Nebo je bilo velianstveno. Oko mu se stalno vraalo. Zvezde su bile ogromne i sjajne, a mesec prizor za gledanje. Raanje i zalazak sunca nije nita zaklanjalo i oni su irili svoje boje po nebu kao bojne zastave. Moralo bi biti nekog zvuka uz takve boje, pomisli Donatan, zurei poluplaljivo u nebo jutrom i veerom. Kad bi se voz zaustavio, bila je duboka tiina. U podne nije bilo niega izmeu neba i zemlje. Nou i rano ujutru drhtali su od hladnoe, a u podne su bili izloeni nemilosrdnom suncu; ene i deca su se razboljevali od vruine. Otkako su se iskrcali, nije bilo kie. Ali sad je sve prolo. Dok su se pribliavali Fort Tomasu, drugi putnici su dolazili da se pozdrave. Polovina je ve sila na raznim stanicama, a kad su odlazili, predavali su ostatak hrane onima koji su putovali dalje. Sad je i Meri razdelila hleb i meso onima koji su nastavljali put, zadravi samo ono to bi im moglo zatrebati pre mraka, jer e veerati u Medijanu. Bilo je rano jutro, Klajd Gudlif pokaza na nekoliko taaka ispred njih i desno od njih.
5

67 To je tamo ree. Ono je tvrava.


Tata, zato je to tvrava? upita Demi. Gradili su ih nekad protiv Indijanaca objasni mu otac. Ima ih celim putem do Kalifomije, sve nanizane u pravilnom redu. Naravno, sad nisu .potrebne. Nije ba neko mesto ree Donatan sumnjiavo. Voz je jurio, i ovdeonde videle su se razbacane neobojene brvnare. ta da radi ako tako izgleda Medijan? Uvideo je da on Medijan zamilja kao neto slino Dentvoteru, uredno seoce sa cikvom, kolom i potom moda, i lepim kuama ije bate opasuje obojena ograda. Danas nema razloga da tvrava bude velika odvrati Klajd. On uze Artura na ruke. Voz je usporavao brzinu. Sad svi za mnom naredi. Donatan uze Megi na jednu ruku, a veliku korpu u drugu, i tako su svi zajedno stajali drei svoj prtljag. Svet im je ljubazno pomagao, a ovek koji je dao viski za Rut prie povlaei pantalone. Vie te ne boli zub, sestro? povika, a kad ona klimnu glavom, suvie stidljiva da uini neto vie, on se nasrne ja. U ovim krajevima viski je dobar skoro za sve ree. On putuje za Oregon. Kae da je Kanzas za njega i suvie civilizovan. Pokatkad se, vrljajui okolo, zaustavljao da porazgovara s njima. Pa ja se ba radujem to ujem da je civilizovan ree Meri Gudlif. Ne elim da ivim u divljini. Meni, gospoja, Kanzas ne odgovara. Ima i suvie sveta. On ispljunu na pod veliki mrki ispljuvak, a ona odvrati pogled i proaputa gnevno Donatanu: Ne daj da deca stanu na to, prljava ivotinja! Stisnula je usne i odluno gledala kroz prozor, i Donatan vide da je resila da joj se ne smui. Klajde Gudlife progovori ona strogim glasom ako ikad pone to da vae, neemo vie iveti u istoj kui!Klajd prsnu u smeh. Probao sam ja to, devojko. Ali ne dopada mi se, na moju sreu, jer bi me napravilo belim udovcem. Prljavo, gadno, odvratno! vikala je ona. De, de umirivao ju je on to vau dobri ljudi, videe, Meri. Ne verujem u to odvrati mu ona. Ali visoki ovek bio je sad prema njima vrlo dobar. Pomagao je Ruti da sie na drveni peron, a onda se vraao po njihove zaveljaje i kutije dok sve nije bilo nagomilano oko njih; zatim je uskoio u voz na vreme, dovikujui Demiju dok ga je voz odnosio: Deko, kad poraste, doi na Zapad! Prijatan momak, pomisli Donatan, mada je na peronu ostavio mrke ispljuvke, na koje su pazili da ne zgaze. Priekajte ovde na stanici dok ja odem da vidim da li je Harvi Blejk spremio fijaker ree Klajd. Poruio sam ga pre no to sam poao, ali nikad se ne zna ta se moglo otada dogoditi. Daj mi Artija ree Meri. Ona sede na jedan zaveljaj i isprui ruke da ga uzme. Na pranjavom peronu stajalo je est ili sedam ljudi i tri ene. Na svakoj stanici bilo je takvih ljudi koji su izlazili iz neobojenih drvenih kua, stajali u mrtvoj tiini i posmatrali voz. Svi su bili isti, preplanuli, imali su istu boju, koa im je bila isuena i priviknuta na sunce. Nisu bili Indijanci, a ipak je Donatan bio iznenaen kad jedna ena prie i ree blagim glasom: Je li malia bolestan? Da je progovorila stranim jezikom, ne bi ga iznenadila. Hvala vam najlepe odgovori mati. Imao je morsku bolest i tako mu je bilo zlo da se jo nije oporavio. Kuda idete? opet e ena. U Medijan. Da li bi vam bilo po volji da doete i poloite maliu na moj krevet? Ono je moja brvnara. Ne, hvala ree Meri uznemirena. Moramo da nastavimo put. Jeste li iz ovog kraja? upita ena. U glasu joj se oseala glad za razgovorom, a sam govor joj je priinjavao zadovoljstvo. Dok je govorila, posmatrala je Merinu odeu. Mi smo iz Engleske ree Meri usiljeno. Donatan je oseao da se odluila protiv ove ene uvelog, ispijenog lica i prijatnog glasa. Ipak je oseao kako sad misli da je ona tuinka. I ena je to osetila. Pa idem promrmlja. Zaista mi je ao zbog malog deka. Ona se uputi jednoj od kua, i jedno po jedno mala grupa poe za njom dok najzad ne ostadoe opet sami. Je li idemo kui? upita Artur i otvori oi da vidi. Jo ne, zlato odgovori ona. Navue mu kraj svoe ala preko lica da ga zatiti od sunca. Ali, sreom, u tom trenutku naioe ogromne mase talasastih, srebrom optoenih oblaka, prvih oblaka koje su ugledali, i zaklonie im sunce. Kad se pojavi sunce izmeu oblaka, vruina je

bila suva i saiua. Gledali su kad e naii sledei oblak, a im njegova ivica dotae sunce, bilo im je kao da ih je dotaklo neto prohladno i vlano. Voleo bih da ovamo dou oni ogromni to su se tamo zaglavili! povika Demi. On pokaza prstom na horizont, gde se ogromna masa tamnosivih i srebrnobelih oblaka gomilala u obliku okruglih vrhova i tornjeva. Toliko su bili ogromni i vrsti da su izgledali nepomini. Ovakvi oblaci u Engleskoj donose nepogodu ree Meri ali ovde oblaci imaju toliko prostora da ja ne znam kakvi su u stvari. Ipak, sad su milostivi. Sedeli su zahvalno u senci oblaka koji je zaklanjao sunce, a onda, pre no to je on proao, Klajd doe s fijakerom. Sam je terao dva konja upregnuta u fijaker. Neki momak u Medijanu hoe sutra da se vrati objasni im. Tako u ja odvesti kola, a on e ih vratiti. Harvi nee da gubi vreme. Kae da se sprema nepogoda, pa hoe da unese seno. On zastade i pogleda u nebo sa udnom zabrinutou. Da nije Artija, priekali bismo da proe nepogoda ree. Meri Gudlif pogleda iznenaeno. Letnja nepogoda nas nee ubiti ree ona. Ovde su nepogode jae od onih na koje si ti navikla odgovori on. Pre u rizikovati da nas uhvati oluja nego da ovo dete provede jo jednu no bez lekarske nege ree ona odluno. Pa, mislim da je tako najbolje dopusti Klajd. On sie i ubaci u kola zaveljaje, torbe i mali koveg, a onda se svi popee i konji krenue sigurno preko zelene ravnice, tako zelene da su dve pranjave brazde, to su se zvale put, jedva razbijale zelenilo, jer je i izmeu njih rasla trava. Bila je napeta tiina, ulo se samo kloparanje konjskih kopita po dubokoj praini, tiina se oseala i ula. Bila je teka, pritiskivala je i nita se nije kretalo osim to su oni ili preko beskrajnog zelenila. Ni jednog jedinog drveta ree Donatan posle dueg utanja. Bilo je naporno progovoriti u toj tiini. Niko nije govorio. Video je da su svi sanjivi. ak i otac je klimao glavom, drei labavo uzde. Ali konji su, ini se, bili na to naviknuti i sigurno su kaskali. I zaista, za njih nije bilo izbora jer je bio samo jedan put, koji nije presecao nikakav drugi. ist vazduh, toplota, lagani ritam kola, sve ih je utialo i uspavalo. Ali Donatan nije nikad bio dalje od sna. Bio je potiten, oseao se udno i upola zaplaeno. Sve je ovde bilo i suvie veliko. U Engleskoj se znalo da more dri zemlju, tako da joj je bilo kraja. Polje je opasivala ograda, a sve to je u ogradi pripadalo je tebi. Ali ovde se zemlja pruala unedogled. Niko je ne moe posedovati. ak ako se i odsee komad, sve ostalo ostaje. Sedeo je drei zaspalu Megi i bilo ga je strah to je samo on budan. Jer, na njegov uas, velika masa oblaka koja je izgledala tako nepomina na horizontu poela je sad da se nadima, raste i da se iri, ivice su postajale svetlije, vrhovi vii a tornjevi sjajniji. I zemlja koja je leala tako mirna poe da se kree, ili se samo inilo da se ona kree, jer je on znao da je to brzo kretanje smenjivanje svetlosti i senke na travi. Ali kako zelenilo moe da izgleda tako opasno i modro kad na njemu nema sunca? Dok je to posmatrao, trava poe da podrhtava i da se nabira kao da se zemlja ispod nje trese. Da li to zemlja tutnji? On u duboku pritajenu grmljavinu. Oe! kriknu. Na njegov krik Megi se probudi, pa glasno zaplaka i sve ih razbudi. Hej! viknu Klajd i obrisa rukom usta. Jedan konj zabaci glavu i zarza. Oe, pogledaj! viknu Donatan i pokaza na nebo. Ipak e biti oluje ree Klajd izvirujui. Harvi je rekao da e biti. Bolje e biti da izvadimo votano platno i da se pripremimo. Zaustavie se i izvadie ispod sedita zastore od votanog platna. Momci, pomozite mi naredi otac. Megi, koja je jo uvek plakala, Donatan spusti na Rutino krilo, i on i Demi su se batrgali oko zastora. Ovako, nespretnj ako vicu! nareivao je Klajd. Za tren oka Donatan shvati kako se to radi, i privrivao je zastore bre no otac. Terao ga je strah. Nikada u svom ivotu nije bio tako uplaen. Za nekoliko sekundi nebo se zamrailo, sve je bilo tamno izuzev takvog sevanja kakvo nikad u svom ivotu nije video. Munja na engleskom nebu je blaga svetlost buktinje u poreenju s ovim velikim pomamnim pukotinama kojima u ove munje cepale nebo, a grmljavina prigueno dobovanje prema ovom neprestanom tresku. Oseti kako ga obliva znoj, jezik se sui, a oi ire od straha. Samopotovanje, ponos, sve ga napusti izuzev straha. eleo je da nekuda ode to je bre mogao. Ali noge su mu bile nepomine i dah mu je zastao. Oseti da mu se vrti u glavi. Jedva je uo oev glas kroz grmljavinu: Sad svi unutra, evo kie! Jedva je uspeo da se uvue kroz poslednji otvor zastora. Njegova mati kriknu kad ga ugleda. Donatane, ta ti je? Nije mogao da odgovori. Celo njegovo bie uhvatilo je gr. Klajde, Klajde, Donatan je poludeo! On vide kako se svi okreu i gledaju u njega. Ali nije mogao da govorit, bar ne dotle dok je oko njega treskalo i grmelo. A onda poe vetar i kia, vodopad od kie, koja je curila i probijala kroz svaku pukotinu. Konji su stajali u mestu, nisu vie mogli da nastave put. On oseti otar, snaan udarac po obrazu i, nasvoju sramotu i alost, brinu u pla. Otac ga je udario. Povrati se! zapovedi mu. Klajde Gudlife! viknu Meri. Meri, uti! To je potrebno, deko se zamalo nije izbezumio od straha. Malo e plakati i povratie se. Ali on se nije povratio. Drhtao je i plakao, mada je pokuavao da se uzdri. Svaki put kad bi sevnula munja i udario grom, on se gubio. ak je i majku video kao kroz maglu. Ona je bila zabrinuta zbog njega, a i sama uplaena, ali on nije mogao nita da uini za nju jer je bio izgubljen. Najzad, kad je grmljavina oslabila, a kia prola kao tamni talas, poeo je polako da se pribira. Sreom su ga ostavili na miru. Poplaio je decu, i ona su sedela i gledala u njega. Otac skide zastor ne govorei nita, a mati nae pekir i prui mu ga.

Donatane, duo, obrisi lice i glavu ree neno. Mokar si od znoja, a vazduh je hladan.Strana nepogoda dodade ona ljubazno. Svi smo se uplaili. Nije odgovorio zbog dubokog stida koji je oseao. Konji, vlani i sjajni, opet pooe, a oblaci se povukoe. Nije znao ta mu se to dogodilo. Sedeo je bespomoan u svojoj iscrpenosti. Posle dueg vremena mati mu se obrati. Da li ti je bolje? zapita ga neno. On klimnu glavom, a zatim je hteo da progovori, ali nije znao kako da ma ta objasni. Bio sam kao gromom pogoen ree. Nisi, jer da si bio, ne bi sad mogao to da kae ree otac. Nisam odgovori Donatan. Zatim, posle jednog trenutka, on priznade svog neprijatelja, novog neprijatelja u ovoj zemlji. Mislim da sam se, jednostavno uplaio progovori slabim glasom. I ja mislim ree suvo otac. Klajde, odmah moramo nai lekara za Artija ree Meri posle jednog sata. Njihala se dok je govorila, pokuavajui da na svoje telo preuzme truckanje zbog neravnog puta. Oporavie se on na ovom vazduhu ree Klajd srdano. Odlian vazduh. Nee tu doktor imati nikakva posla. Nije hteo da joj kae da lekara nema u blizini Mediiana. Sad kad je ona ovde, bie vremena za sve. Uostalom, istina je da je svet zdrav. Deko e se oporaviti jer vie nije na moru. Poe da razmilja o svojim planovima velikim planovima, i bilo mu je milo to je Donatan toliko porastao da e moi da mu pomogne. Mada je udno kako se uplaio od nepogode. Baci brz pogled na sina koji je sedeo pored njega. Spada u omanje ljude. Donatan nikad nee biti tako krupan kao otac. Hoe li da malo tera konje? zapita. Neu, hvala, oe ree Donatan. Nisam ih nikad ranije terao. Hajde! ree Klajd kratko i baci mu uzde. Donatan se ugrize za usnu, ali primi uzde, a konji, kao da su osetili pramenu, zabacie glavu i pokuae da ubrzaju korak. Blato se lepilo za tokove. Ali Donatan, jo ne znajui kakvo je to blato, sedeo je uspravno i utao, a srce mu je tuklo protiv oca. Klajd ga je posmatrao. Pomisli kako e Donatan biti slabaak mali ovek. Nasledio je Merinu siunost. Edvard je jai. Da li je Edvard rekao da e doi? zapita iznenada. Ni rei odgovori Donatan ne okreui glavu. Edvardu je dobro primeti Meri. Moda emo jednog dana biti sreni to nam je jedan sin kod kue sa dobrom radnjom. Ovo je sad naa kua odvrati Klajd. udno prostrano mesto za kuu, pomisli Donatan. Baci brz pogled levo i desno. Ma kuda pogledao, sve je izgledalo isto. Zemlja je bila ravna, pokrivena dugakom talasastom travom. Put su bile dve blatnjave brazde koje dele sever od juga. Ispred njih, kroz pukotinu u oblacima, sunce je prosipalo jasnu utu svetlost na vlanu travu. Zar ne moe ve da se vidi Medijan? upita on. Moe da ga vidi ako gleda u njega odgovori Klajd. On klimnu glavom, i svi pogledae napred. Prema utom nebu dizao se nizak pravougaoni krov nekoliko stopa iznad horizonta, a zatim jo jedan, pa jo jedan, dok ih ne nabrajae oko pola tuceta. Ono! ree Donatan slabim glasom. To nije Medijan! viknu mati. To je Medijan ree Klajd pomalo zlovoljno. U tiini koja ga je okruivala branio se. Neka misle ta hoe, ja sam podneo prvi udarac, razmiljao je. Teko je radio cele godine, bez kue i ene, i platio je njihov put ovamo. Neka gledaju Medijan, jer doi e vreme kad e Medijan izgledati di vno i bie mesto kojeg e se seati. Medijan e biti veliko mesto ree glasno. Bie sedite okruga, i imae ulice, kue, banke, ak i kolu. Znai, sad nema kolu ree Donatan. Nije ni potrebna odvrati Klajd. Bie potrebna kad mi tamo stignemo ree Donatan. Ali u ovom trenutku izgubio je svaku nadu da e moi da ui. Ko bi ga ovde mogao poduavati u latinskom? Tebi nee biti potrebna ree Klajd. Malianima hoe ree mu Meri. itanje, pisanje i malo rauna, to je sve to je oveku ovde potrebno odgovori Klajd. To je jedna od lepota Amerike. ovek moe da napreduje pomou svojih ruku i svoje pameti, i nije mu potrebno da zavlai nos u knjigu. Niko mu ne odgovori. On die oi i uhvati poglede koje su u tom trenutku izmenjali Donatan i njegova mati pa, naginjui se, epa uzde od Donatana i osinu konje. Hajde, napred! viknu. Bilo je dobro govoriti ivotinjama koje nisu mogle nita da mu odgovore. Ali Donatan se oseti uteen, posle onoga dugog pogleda kojim je uspostavio vezu s majkom. Otkako je doao u ovu zemlju, oseao se u dui strano nesrean. Mati se toliko obradovala to je opet bila s ocem, pa je on imao oseanje da joj nije vie potreban. Sa tugom se seao protekle godine u Dentvoteru kad je bila upuena na njega kao jedinog mukarca u kui, godine ispunjene milinom, dirljivom poto je sad pripadala prolosti. Oevo prisustvo ga je vratilo natrag, da opet bude mlad i ne ba dobar. Sve ono to je uvek inio za mlau decu dok je otac bio odsutan, u oevom prisustvu izgledalo je samo kao enski posao. I bio je nesrean zbog ljubavi koju je mati oseala prema ovom oveku. Na njujorkim ulicama ona se obema rukama veala o njegovu miicu, i on bi okretao pogled kad bi to ugledao. Sad ga je svojim dugim pogledom opet zvala k sebi. Bio joj je jo uvek potreban, i u oduevljenju zbog toga on se nae i uze Megi, koja je sedela upola zaspala i oslonjena na Rut. Daj mi je ree neno. Sva se skupila. Podie debeli zamotuljak na ruke i drao ju je neno u tihom sumraku. 6 Medijan je bio blato. Gledali su iz kola u tokove koji su se jedva pomicali, i videli crnu masu kako se lepi za paoce i dopire do polovine toka, glatka, sjajna i gusta kao lepak. Konji zastadoe i poee da frku. Prokletinje, morau da siem i da ih povedem gunao je Klajd. Moe li da ih dovede uz kraj ulice, a mi da idemo peke? zapita Meri.

Kuda peke? odgovori Klajd. On se uhvati za konjska lea, skoi dole i potonu u blato skoro do kolena. Hajde, ivotinje! ree i epa em. Kola opet lagano pooe, stopu po stopu. ulo se kako Klajdove izme propadaju u blato dok se probijao napred. Ve je pao mrsk, i slaba svetlost koju je bacao kolski fenjer nije im osvetljavala ak ni ivicu puta, nita izuzev debele, glatke povrine blata, koje se nabiralo oko nogu i tokova. Klajde, je li ceo Kanzas blato? zapita Meri. On je nije uo. Gurao je konje koji su se opirali, podstiui ih biem kad bi zastali. Tako su ili etvrtinu milje, a onda ugledae slabe svetlosti sa obe strane irokog blata. Kola skrenue, produie, pa stadoe. Evo nas ree Klajd zadihano. On prebaci uzde preko znojavih konjskih lea, prie kolima i isprui ruke prema svojoj eni. Oboje u vas uneti ree i podie je sa Arturom u naruju. Hej, Drijere! povika. Jedna vrata se otvorie, a u svetlosti koja je izlazila iz kue stajala je visoka, temeljna figura. Hej, vi tamo! zagrme dubok glas. Klajd je posrtao etiri ili pet stopa izmeu kola i vrata, a onda spusti enu na prag. Ima ih jo! povika. Vratio se. Sad vas dvoje, Ruti i Demi. Podie ih, na svaku ruku po jedno, i zastade da pogleda Donatana. Ali Donatan se ve izuvao. Oe, zavrnuu pantalone. Trenutak kasnije on skliznu u crno blato. U urednom, skuenom ivotu Dentvotera nije stupio bosom nogom na zemlju jo otkako je bio mali. Ali ovo nije liilo na glatku, vlanu kaldrmu dentvoterske peskovite zemlje. Stopala i noge su mu upadale u blato, i ono ga je vuklo dole dok nije osetio strah. vrsto se uhvatio za kola drei Megi na desnoj ruci. Megi, obavij mi ruke oko vrata. Ona to uini i on oprezno spusti drugo stopalo. Oseti kako mu noga tone u blato bez dna i htede da je izvue Ali bilo je tee izvui se nego tonuti. On se pusti, sa oajnikim saznanjem da mora negde biti dno, a onda oseti vrstu podlogu. Posrtao je probijajui se kroz blato dok nije stigao do vrata gostionice. Oklevao je da zakorai na pod, a onda vide da nije potrebno da se ustee. Blatnjava stopala su ve pre njega hodala po grubim daskama tako da su bile pokrivene blatom kao tepihom debelim jedan palac. Odmah pomisli na suknju svoje majke, koja je stajala i gledala okolo, jo uvek sa Arturom u naruju. Video je da je zbunjena. A Megi odjednom poe da plae. Pa, Drijere, tu smo ree Klajd. Mnogo nas je kad smo svi zajedno. Nahraniemo vas ree ovek srdano imaete gde da spavate ako niste probirai. Okrete se i prodera: eno! ta je? odazva se neki piskav glas. Stigli su Gudlifovi! viknu on. Ta ta kae! ciknu ona. Ona dotra, visoka, krupna, sredovena ena otrih crta i suve rie kose spletene u punu navrh glave. Milostivi boe! ree ugledavi ih. Nisam vas oekivala pre sutranjeg dana, ali uite. Rekao sam da emo moda stii danas ree joj Klajd. Tvoje danas je obino sutra odvrati mu ona, mada ne neljubazno. Ali kad Meri ugleda drugu enu, pribra se. Mogu li da dobijem lekara za mog maliana? Veoma je bolestan. Lekara? ponovi ena iznenaeno. Pa ja nisam videla lekara u ovom kraju skoro celu godinu. Prole godine proao je jedan na putu za obalu. Ona se okrete muu. Henri, kad si uo za lekara? On odmahnu glavom. Ne znam. Oboje prioe da pogledaju dete. Da li spava? zapita ena. On samo tako lei odgovori Meri. Usne joj zadrhtae, a suze navree na oi. Klajde, da sam znala da nema lekara u Medijanu, ne bih dola ree otro. O, nemojte, gospoo Gudlif! viknu ena. Vi ste umorni. Ovo je divna zemlja. Ozdravie on. Dau mu malo kae i mleka. Sreom, imamo kravu. Poloite ga ovamo na moj krevet. Ona ode do jednog prolaza i razgrnu ebe koje je sluilo kao zavesa. Donatan spusti Megi, i uze Artija od majke. Ja u ga poneti ree. Ode u sobu za gospoom Drijer i poloi malog deka na krevet, a majka je ila za njim. ak i pod Artijevim lakim telom zauta slama. Ali to ie ipak postelia. pokrivena ebaima i tkanim beloplavim prekrivaem. Arti se nije micao. Gospoa Drijer se nae i opipa mu elo. Videla sam i takvih koji su se spasli iz samih eljusti smrti ree ozbiljno. Takav je ovde vazduh. Doneu malo toplog mleka. Ona urno ode, i dok su Donatan i mati stajali pored kreveta, ue otac. Drijer je ovek na svome mestu ree Klajd. Rekao je da moemo prenoiti u ovoj sobi. Izgleda da je ostale tri zauzela jedna grupa koja putuje na Zapad. Kia je sve pokvarila. Nisu mogli da nastave put kao to su nameravali. Drijer i njegova ena spavae u kuhinji. Ali kako ... poe Meri pa zastade. Gospoa Drijer opet ue nosei iniju i kaiku. Ajde, narode! zapovedi ona. Denet, to je moja ki, spremna je da vas nahrani. Idite i ostavite ovog maliu meni. Ona sede i poe sa nezgrapnom nenou da sipa mleko u Artijeva usta. On je gutao ne otvarajui oi. Njemu je dobro! uzviknu Klajd. Hajdemo! Vi svi idite ree Meri. Ja neu da ostavim Artija. Majko, ja u se brzo vratiti ree Donatan. On poe za ocem u drugu sobu. Rut je jo uvek stajala nasred blatnjavog poda drei Megi za ruku, a Demi pored njih, sa rukama u depovima, zurio je u sve oko sebe. Hajde ree Donatan i podie Megii. Sedoe za jedan dugaak neobojen sto. Neka riokosa devojka u prljavoj plavoj kecelji ue i unese drveni anak pun kae i bokal mleka. Ona to spusti na sto pa ode i vrati se sa hlebom i komadima debele slanine. Kia je opet poela da pada i ulo se kako monotono udara po krovu. Srea to smo stigli ree Klajd. Srea to sam sklonio konje. Donatan uze Megi na krilo i spremao se da je hrani, kad tanak mlaz vode poe da prska po stolu. Kapljice mu poprskae lice. On se pomae. a devojka Denet, videvi to, ode i donese neki sud i postaviga tamo gde je procurilo, kao da je ve navikla na to. Donatan ju je posmatrao. Da li krov uvek tako prokinjava? zapita Donatan.

Ona ga pogleda i odjednom njene velike zelenkaste oi zasijae. Ne odgovori mu drsko samo kad pada kia. Dok su se Klajd i gospodin Dri jer glasno smejali, ona se izgubi ozbiljna lica ali sjajnih oiju od uzdravanog smeha. Donatana razgnevi njihov smeh. Nije video ta je tu bilo smeno. Sae glavu i die galamu hranei Megi, odbijajui da joj da slanine i terajui je odluno da pojede kau i mleko, tako da se ona neoekivano uplaila u ovom nepoznatom mestu i gutala pune kaike koje joj je sipao u usta. Uzgred je i on jeo, gadei se hrane, ali suvie gladan da je odbije. Njegova mati je odlino kuvala, i on je navikao na odlinu hranu. Ali jeo je, a kad je bio sit, podie Megi i odnese je u postelju u drugu sobu. Gospoa Drijer bila je izila, pa je mati ostala sama. Gde emo svi spavati? ree ona kad on ue. Video je da je bila zbunjena i zaplaena. Donee slamarice ree on. Samo u da spustim Megi ovde pored Artija. Arti se niie probudio. Posmatrala ga je dok je sputao Megi. Bila je tako utljiva da se on tre i pogleda je. Oi su joj bile ispunjene strahom. Tvoj otac nas je doveo u stranu zemlju ree ona. Nije mogao to da ospori. Ali ree joj ono to je uvek govorio: Majko, nemoj da se sekira. Smisliu ja neto! Razmiljao je kako bi mogao da se vrati u Englesku. Nai e posao i tedee dok ne skupi dovoljno da je vrati. I jo dok je razmiljao, u sobu ue otac trupkajui veselo i poputajui kai. Devojko, ja sam sit i sanjiv. Gospoa Drijer e prostreti na pod slamaricu za mlade, ja i ti emo spavati u krevetu, a!
6 Tvorac graa

81 Mati jo nije veerala ree Donatan ljutite. Idi, majko, ja u te zameniti.


Idi ree Klajd dobroduno. Ja u se svui im gospoda Drijer izie. Dok je to govorio, ona ue, ruku punih pokrivaa. Ne ustei se zbog mene! viknu ona. Svata sam videla za svog ivota. Gospodine Gudlife, koliko slamarica? Va mladi ... Molim vas, ja neu ovde spavati prekide je Donatan. Oh, milostivi boe nasmeja se gospoa Drijer spavaj onda u drugoj sobi. Denet spava u jednom uglu, ali vi ne morate spavati u istom. Klajd prsnu u smeh, ali Meri odjednom postade dostojanstvena kao gospoa. Spusti ruku na Donatanovu miicu. Mi emo sad izii. Klajde, molim te pripazi na Artija. Donatan oseti kako mu njena mala ruka vrsto stee miicu dok su izlazili. Prava prostakua! Kao da e ti, Donatane, da gleda jednu sluavku! proguna kad on podie zavesu od ebeta da je propusti. Ujutru je video ime gostionice. Dugaka i iroka daska bila je prikucana na vrata, a na njoj je belim slovima pisalo Amerika kua". Iznad toga na etvrtastoj tabli bila je naslikana neka ukruena, pozlaena pernata ivina koja je trebalo da predstavlja orla. Kia je i dalje padala. Kua je bila puna sveta. Za doruak je sedam ljudi silo niz lestvice sa tavana. Da bi se umili, drali su limeni lavor ispod nadstrenice sa koje je curilo, a onda ga unosili unutra. Donatan, posle nekoliko pitanja koia su uvek izazivala smeh, nije vie pitao, ve je posmatrao ta drugi rade. ekao je, a kad je doao red na njega, uhvatio je kinicu, oprao Megino lice i ruke, pa onda opet napunio lavor kinicom i odneo ga majci. im je uao, video je da je u crnom oajanju. Meri je razgovarala sa gospoom Drijer o kui, a ova se smejala. Bog s vama, draga! Ovde kue ne niu, nego se moraju sagraditi. Znai da u gradu ne moe da se dobije kua? pitala je Meri. Ima samo est kua osim nae ree gospoa Dri jer. Jednog dana e ovo biti veliki grad, ali mislim da sve treba zapoeti. Meri ne odgovori. Ona je rano ustala, uredno se obukla i pobrinula o deci. Artiju je bilo malo bolje. Otila je u kuhinju da uzme toplog mleka i smuilo joj se od onog to je tamo videla. Prevrnuta prljava slamarica jo je bila na podu, a devojka Denet pripremala je doruak, neumivena i neoeljana. Neu da jedem dok ne budem u svojoj kui rekla je Klajdu im se vratila u sobu. On je sedeo na ivici kreveta i oblaio se. Meri, nemoj da bude tako probirljiva. Oni su me hranili kad nisam imao ta da jedem. Klajde, koliko ima novca? Nita, ili skoro nita ree on iskreno. Ali obeali su mi posao. Drijeru je potreban kokoinjac i rekao mi je da mu ga napravim. Ti! uzviknu ona. Nisi nikad u ivotu povukao testeru. Mogu da pokuam. Kao da je za to potrebna neka pamet. Uostalom. Donatan e mi pomoi. Ona ne odgovori. Zaista im Donatan mora pomoi dok se ne snau. Moram imati kuu ree ona, vie za sebe. Ali kako? Sagradiemo je od zemlje odgovori on. Od zemlje? Od zemlje ree on odluno. U tom trenutku naie Donatan nosei umivaonik sa kinicom. Donatane ree ona okrenuvi mu se tuno ovde ima samo zemlje za graenje kua... On uopte nije imao pojma kakva je kua od zemlje, ali ree od sveg srca da bi je uteio: Ne sekiraj se, majko! To e biti najbolja kua od zemlje. iveli su jedanaest i po dana u Amerikoj kui". Drugog dana kia je prestala, ali zarobilo ih je blato. Vrata gostionice su gledala na prazan skver, iju su travu ugazila kola i konjska i volovska kopita tako da je to sad bilo polje debelog crnog blata. Jednom ili dvaput, a ponekad i etiri puta dnevno jedna kola bi prola drumom, sva uprskana blatom. Konji su bili blatnjavi do oiju, a ponekad bi ovek koji ih je vodio padao i tako bi se umazao blatom da su mu se samo oi belele kao u aveti. U gostionici je bila nepodnoljiva guva. Vazduh su ispunjavale svae, smeh i pla dece. Denet je utke obavljala poslove

kojima nikad nije bilo kraja, tako da je Donatan preuzeo na sebe da postavlja na sto anke sa hranom. Za tren oka hrane bi nestalo. Nikako nije mogao da shvati kako su ti ljudi tako brzo jeli. Tiina je vladala jedino kad su jeli. ubacujui u usta hleb i ispijajui u velikim gutljajima, izmeu zalogaja mesa i krompira, ogromne vreve kafe. Rukama su uzimali velike komade usoljene svinjetine i kidali ih zubima, a Donatanu je od toga pripadala muka. Kad je video da ih Demi oponaa, udario ga je preko levog uva. Otac to vide. Zato bijes Demija? viknu na Donatana. Nita nisam uinio promrmlja Demi ljutite Zna ti dobro to si uinio ree Donatan. Zna ti ta mati ne voli. A ja kaem, ako treba da se neko bije, tu sam ja odvrati mu otac. Kao odgovor na to Donatan uze svoj tanjir, stavi ga pored Rutinog i poe da jede polako i lepo. Meso je sekao pa ga onda stavljao u usta, kafu je pio tiho, nije srkao. eznuo je za oljom aja, ali ga nije bilo. Svi su pili gorku crnu kafu zaslaenu melasom. Morao je polako da je srkue da se ne bi udavio.Za ovih nekoliko dana potpuno je zaboravio na kolu i knjige. Morao je najpre da pronae sredstva za ivot uopte kuu, osamu i mir. Arti je jo uvek bio u krevetu; bilo mu je malo bolje ili se bar tako inilo. Rut je bila s majkom, daleko od neotesanosti ljudi koji su dolazili i odlazili. Ali Demi je bio uzbuen i srean. Visio je oko ljudi sluajui ta govore i podraavajui ih. Niko nije mogao da sprei Megi da ne tri okolo i da sve ne dira. Za ovih nekoliko dana postala je bezobrazna i samovoljna jer su joj se svi smejali, a Denet ju je kvarila hranom i podsticala je da ne slua Donatana, tako da je jednog dana, kad joj je naredio da doe da je umije, viknula: Neu, neu! i otrala Deneti, a ova se kidala od smeha. On, smrknut, ode da potrai majku. Ako ne odemo odavde, Demi i Megi e se potpuno razulariti ree. Njegova mati uzdahnu. Kamo sree da nikad nisam ni dola ovamo. Zar i pored toga to je otac hteo da ide u Ameriku? upita Donatan. Trebalo je da ga pustim da ide sam bez mene odgovori ona. Primetivi njegov pogled, dodade: Gotovo da je trebalo. Sedmog dana blato se osuilo i poelo da puca. Ispod debele kore jo je bilo meko, ali kora je bila vrsta. Toga dana u podne putnici ode. a nekoliko asova pre mraka dooe jo tri oveka, gonii iz Teksasa koji su terali stoku na severoistok. U popodnevnoj tiini Donatan sede na klupu pored prozora u velikoj sobi i izvadi iz depa jednu knjiicu. Trenutno nije imao posla i u toj praznini oseti potrebu za itanjem i razmiljanjem. Poneo je nekoliko knjiga, a ova je bila Vergilijeva. Otkako je napustio Dentvoter, nije otvorio knjigu. Ali tek to je otvorio, ue Denet u sobu. Bila je skinula kuhinjsku kecelju, ietkala riu kovrdavu kosu i umila se. Sela je za dugaki sto, zevnula i spustila glavu na ruke. Mogla bih da spavam dok ne osedim.Nije razgovarao s njom od one prve veeri. Gledao ju je kako stavlja i skida lonce s pei, kako zamasima dugake ruke prljavom krpom brie stolove. Vi mnogo radite ree Donatan utivo. Kao konj sloi se ona nemarno. Zatim se uspravi. Zna li ta u uiniti? ta? upita Donatan videi da ona to oekuje. Idem na Zapad, pravo u Kaliforniju. Svi idu na Zapad. Ali ta ete raditi? pitao ju je iznenaeno. Umesto odgovora ona podie glavu i pogleda ga kroz trepavice. Njene blede oi, jasne i bledozelene kao senke drvea na vodi, zasjae. Hteo bi da zna, je li? Pa, neu da ti kaem! Ona ustade, lenjo se otklati do vrata, stade tamo i, naslonjena na dovratnik, gledala je napolje. A on, sagnuvi glavu nad knjigu, pitao se ta je htela da kae, ali se nije usuivao da je pita. Pred zoru je Meri podsticala Klajda, koji je bio u postelji. Klajde, lepo je jutro. Zar ne bi bilo bolje da ustane i otpone dan? On je voleo dugo da spava; bio je jedan od onih kojima kao da je tek nastajala pono kad drugi ve ustaju i idu na posao. Ostavi me proguna i ne pomae se. Leala je jo nekoliko trenutaka, dok je svaki mii na telu nije zaboleo od potrebe da ustane i radi. Nije vie mogla da izdri, ve ustade. im je ustala, podie se i Rut, a Megi se skotrlja sa iste slamarice na pod, podie se i opet pade, sapliui se o dugaku spavaicu. Demi je ustao i ve je bio negde napolju. Artur se promekolji i zovnu slabim glasom: Majko, mogu li da pijem? Odmah odgovori Meri. Bilo mu je bolje poslednja dva dana, ali, kako je bio slab! eznula je da mu nae jedno jaje, ali nije bilo ni jedne kokoi u Medijanu. Nije mogla u to da poveruje, ali tako je bilo. Uvek sam imala nameru da nabavim kokoke, ali nisam naila na nj i rekla je gospoa Dri jer. Kad je Meri ula ovo priznanje nesposobnosti, odluila je da, im bude imala svoj krov nad glavom, nabavi nekoliko kokoi. Klajde! zovnu ga otro. Sunce je udarilo u mali prozor. Uskoro e podne! Klajd je rekao da za puna dva dana mogu da sagrade kuu od zemlje; ukoliko ona ne bude imala svoje namere. Kua od zemlje moe da bude rapava ili glatka, esnaest stopa iroka i dvadeset dugaka. Hou da bude glatka rekla je Meri ne ekajui da vidi ta znai glatka" i zbog pristojnosti, Klajde, mora imati etiri sobe. To je on nazivao namerama". Idi do avola, Meri. ne moe ti biti najfinija u Americi. To ih ljuti. Pa, niko u Medijanu nema etiri sobe u kui od zemlje. Najzad je pristala, za sada, ako bude brzo radio, da se zadovolji dvema. Pomoi e Donatan, mislila je u sebi. Posmatrala je Klajda kako se izvlai iz kreveta i oblai. Budan, on je bio brz i aktivan, ali ovako sanjiv kretao se kao da je pijan. Ona pouri da mu spremi doruak. U drugoj sobi Donatan je bio spreman, obuen u najstariju odeu. Majko, konji su spremni. Gde je tata? Upregao sam ih u plug. Doi e im budem mogla da ga nateram odgovori ona. Gde je Demi? Mora i on da pomogne. Rekao sam mu to ree Donatan. Ona ode u kuhinju, a on je pusti da ode ne rekavi joj da je pre pola sata izvukao Demija iz kola koja su ila na Zapad. Deko se sakrio pod neki veliki pokriva, a pronaao ga je u poslednjem trenutku vlasnik, jedan dugajlija iz Nove Engleske.

Nije dao do znanja Demiju da ga je primetio, nego je smeei se otiao da nae Donatana. Izgleda da sam grekom dobio neto to je vaa imovina. Donatan poe za njim i ugleda Demija kako ui iza jednog malog pisaeg stola meu duecima, loncima i zaveljajima odee. On ue unutra, iznenada snano povue deaka napolje i dobro ga udari po glavi. ta trai tu? upita strogo. Neu da ostanem ovde ree Demi. Lice mu je bilo crveno. Hou da idem na Zapad gde, kau, ima zlata. Zlata! ree Donatan podrugljivo. Uhvatio je Demija vrsto za jaku, odvukao ga do gostionice i posadio na prag. Pomisli na majku! ree mu i doeka Demijev buntovniki pogled tako strogim oima da ovaj obori svoje. Idi u talu i vidi da li su konji nahranjeni nastavi Donatan. Gospodin Drijer nam je dao na zajam za danas konje i kola. Nije skidao oi sa Demija dok ovaj nije nestao u staji napravljenoj od zemlje u kojoj su nekad stanovali Drijerovi. Ko bi pomislio da Demi eli da ide na Zapad kao i ona devojka Denet? Kao da ve nismo na kraju sveta! pomisli i izie napolje da eka na suncu da se majka vrati.

7
Terajui konje, Klajd zari plug duboko u zemlju, a onda se osvrnu. Proklete ivotinje, seku brazde svakojako ree Donatanu, zaustavi se i obrisa elo. Daj da ja pokuam ree Donatan. Nije mogao da gleda kako su brazde krivudave. Drijer mu je rekao da moraju biti podjednako duboke i podjednako iroke, inae e kua biti nakrivljena. On dade motiku ocu i otro pogleda Demija. Uskoro e dobiti pomo. Henri Drijer je obeao da e doi im zavri svoje poslove, a kasnije e dovesti jo tri oveka. Ja u uzeti motiku ree Klajd. Bie mi lake da radim po svojoj pameti umesto po ivotinjskoj. Donatan uze uzde i zatee ih, naterujui konje da uspore. Oni su bili mladi, i jutarnji vazduh i sunce lazdragali su ih, a pod kop tama im je bila mekana trava. On ih nemilosrdno natera da rade. Kad su polazili, majka mu je pred vratima rekla, tie, da samo on uje. Sine, nateraj ih da rade, inae kua nee biti nikada gotova. Hou, majko obeao je. Shvatio je proces graenja pomou zemlje. Razgovarao je o tome sa Drijerovima, postavio nekoliko pitanja, a onda iao da prostudira staru staju napravljenu od zemlje. Peaio je jednu milju po nesigurnoj povrini druma koji se suio, da vidi jednu kuu od zemlje. Pred kuom je neka ena prostirala rublje i posmatrala ga. Mogu li da pogledam kuu? zapita je utivo. Mi smo novi ovde, moj otac hoe da zida takvu kuu, pa bih hteo da vidim kako je napravljena. Ona je bila eljna razgovora i uvede ga unutra. Smuilo mu se od onoga to je video u bednoj rupagi bez prozora, ali ne ree nita. Nije bilo razloga da kua od zemlje bude bez prozora niti da ubre lei na podu. To je takav svet koji tu ivi. Meutim, dok se muio da mu brazde budu duboke i prave, odluio je da njihova kua ima etiri prozora. Nemojte nikad graditi pored reke brbljala je ena. Dolaze zmije zvearke. Moj stari sagradio je zemunicu na renoj obali da bi nam voda bila pri ruci, i im smo naloili vatru, pojavie se zmije. Mogu vam rei da smo brzo kidnuli odatle! Nasmejala se i pokazala neravne zube. Neemo graditi pored reke ree Donatan kratko i zapita se da li je kao reku smatrala stari potoi koji je tekao od Medijana kroz mali trar.Prvog dana kad je prestala kia, majka je izila i posmatrala beskrajnu, travom pokrivenu ravnicu u kojoj je bio Medijan. Gde je drvee? pitala je, zbunjena to ga nigde ne vidi. Pa ima topola rekla je gospoa Drijer tako kao da su to ume. Majko, zasadiemo drvee rekao je. Videete da je ovo zemlja trave odgovorila je gospoa Drijer. Ali on e ve nekako zasaditi drvee oko kue svoje majke. Da li vam je pod uvek blatnjav? zapitao je ovu zaputenu enu. Samo u prolee kad se sneg topi ili kad leti pljusne jaka kia odgovori ona nemarno. Pa, zbogom ree on najzad i ode, pomislivi kako je od nje doznao vie onog to nije hteo nego onog to je hteo da sazna. Zajedno s ocem izabrao je mesto na Drijerovoj zemlji. Uzeli su dva jutra zemlje, s tim da Drijeru plaaju rentu radom kakav mu bude zatrebao. Tom prilikom Klajd se ponaao vrlo oholo. Ako se ja budem bavio trgovinom konja, kao to i ou im bude lepo vreme, Donatan e ispunjavati obaveze. Mesto je bilo malo udaljeno od puta, ali na dovoljnoj visini, mada ne na brdu, da bi voda mogla da se sliva i da kn ne plavi pod. Malo je daleko, ali Henri Drijer je rekao uvereno: Kroz godinu ili dve to e biti centar grada, kako se Medijan iri! Oko devet sati upee sunce, i Klajd sede da se odmori, gunajui i stenjui: Dugo nema ovih ljudi. Donatan ne odgovori. Nije nikad voleo zemlju, ak i u Engleskoj bilo mu je teko da ore mala polja. Ovde se polje prualo do neba, a on je voleo granicu svemu. Ipak mu je godilo ovo oranje i seenje zemlje u kocke i podizanje ravnih vrstih slojeva. Moda je to zbog vazduha. Ovaj vazduh bistrio je glavu i hranio krv. Bio je ist, preien vetrom. Ovde je ak mogao da vidi vetar. Poinjao je daleko 0 treperenjem svetlosti na visokoj, ravnoj travi, a zatim nadirao kao morski talasi, sve, snaan taias za talasom. Tata, da li ovde uvek duva? zapita. Uvek odgovori Klajd. ekaj samo dok se zavee u vorove ciklona! Pravi kovitlac ie taj ciklon, zgrabi zemlju i vue je u nebesa, i pokrene ih oboje. Izvadio je iz usta lulu dok je govorio. Vetar je ovde jak, ogroman, kao sve u Americi. Donatan ne odgovori. Ugleda kako se preko trave pribliava Henri Drijer sa jo tri oveka i bi ga sramota da vide oca kako sedi i pui tako rano. Tata, uzmi opet konje ree odjednom. Ja u pomoi Demiju. Ali, na njegov bes, Demija nigde nije bilo. Iskoristio je dolazak ljudi da se izvue ispod Donatanovog pogleda i da kroz travu otri put grada. Donatan ga opazi i viknu, ali Demi ne zastade.

Idem za njim ree Donatan odluno. Nee ree Klajd. Ostavi ga. On je tako mali za ovakav posao. Ljudi su stigli. Jedan od njih vodio je mazge, i Donatan ugleda neto to mu je sve drugo istislo iz glave. Jedan od ljudi bio je crn. Semjuel Hejsti, mlinar, prole godine doao iz Vermonta predstavljao ih je Henri Drijer. Lu Meridi, duandija i njegove mazge, a ovo je Stivn Peri. Milo mi je to smo se upoznali ree Semjuel Hejsti. On je bio omalen ovek duga nosa na dugakom licu. Drago mi je to vas vidim ree Lu Meridi srdano, pruajui ruku Klajdu i Donatanu. Ali crni ovek nije istupio niti je pruao ruku. Bar dan, gosin progovori mekim basom i odmah se lati posla, podiui tri stope duge kaieve zemlje na kolica. avo da ga nosi kako grad raste! ree Klajd. Raste Medijan sloi se Henri Drijer. Otpljunu na travu. Svake godine se udvostruava stanovnitvo. Pre deset godina, kad sam sagradio Ameriku kuu" na raskrsnici, raunam da sam bio jedini belac stotinu milja naokolo. Sad ima ovde oko stotinu stanovnika, zar ne, Hejsti? Stotinu i tri ree Semjuel Hejsti. Meni su se prole noi rodili blizanci ree Lu stidljivo. Bogami, stotinu i pet! grmnu Drijer. avo da te nosi, Lu, ti si dobar graanin! Ni jedan od njih nije radio izuzev crnca, koji nije izustio ni rei, a Donatan, oseajui se mlad i neprimeen, poe da mu pomae. Nije mogao da ne gleda Stivna Perija. Nikad ranije nije bio blizu jednog crnca. Kad im je otac pisao u Englesku o crncima i Indijancima, mati je uzdahnula: Zemlja je puna divljaka." Ali oni su videli vrlo malo crnaca, a jo ni jednog Indijanca. Sada je kradom posmatrao neobinost crne koe na ljudskom liku. Ali nema nita divljako na ovom oveku, pomisli. Niti mu je koa crna kao ugalj. Bila je nekako svetla. Bio je boje okolade, i imao je lepu glavu. Ruke su mu bile najudnije, vrlo tanke, a dlanovi bledi, ruiasti. Donatan je bio stidljiv pred njim i pokua da to savlada. Lepo je od vas to ste doli da nam pomognete ree usiljeno. Svet je bio prema meni ljubazan ree ovek mekim dubokim glasom. Svet je ovde mnogo ljubazan. Da li ste odavno ovde? zapita Donatan. ovek je oklevao i onda odgovori: U teko vreme velikog rata bio sam ovde. Opet zastade i vide da ga ljudi ne sluaju, ve samo ovaj sitni mladi nena lica. Pobegao sam, gosin, u prvim danima rata. Bio sam rob, gosin. Donatan ga pogleda, u njemu se sve pobuni. Rob! Milo mi je to ste pobegli ree gnevno. Sad smo svi slobodni odgovori mirno ovek. Kolica su puna! viknu Henri Dri jer, a Meridi poe da upree svoje mazge. Hoe li da doe i pomogne da istovarimo? Svakako, gospodine odgovori Donatan. Iao je pored kolica koja su klizila preko visoke trave. ini se da e zavoleti ovu zemlju? zapita Lu Meridi. Ne znam odgovori Donatan. Meridi pogleda iznenaeno, a onda se nasmeja. Sigurno e je zavoleti. Ovo je velika zemlja za mladia kao to si ti, najvea zemlja na svetu. Donatan ne odgovori. Nije jo bio navikao na govorljivost Amerikanaca niti na njihovo hvalisanje. I Engleska je velika zemlja, pomisli u sebi, ali on to nikad ne bi izrekao. Ako se o neemu govori, onda to postaje banalno, mislio je i radio uporno i utke dok se Lu Meridi nije okanio razgovora i poeo da zvidi. Zvidao je glasno i isto kao divlja ptica. Te noi obeleen je oblik kue i kua postavljena prema zvezdi Severnjai. Ceo dan su orali, sekli i nosili kaieve zemlje na mesto gde e podii kuu. Kad se na nebu koje je tamnelo pojavila Severnjaa, Henri Dri jer povue liniju pravo prema njoj, odmeri dvadeset stopa i pobode kolce. Evo, kua je dobro postavljena. Pravo prema Severnjai. Vratili su se u gostionicu umorni i gladni. Hajde, uite da neto popijemo pozva Klajd sa vrata ljude koji su mu pomagali. Terae kuu baksuz ako ne popijemo neto poto smo joj udarili temelje. Samo je Stivn Peri odmahnuo glavom u znak odbijanja da ue. Hvala, gosin, ja moram ii. On dodirnu svoj stari slamni eir na pozdrav i ode. Dobar ovek ovaj Stivn ree Henri Dri jer dok su ulazili u gostionicu. On je isto tako dobar kao i ostali, i on to zna, ali ne istie. Kanzas je slobodna drava i tome slino, ali nije za crnca da svuda sedi sa belcem. Prevrne se stomak sloi se Semjuel Hejsti. Oni posedae i Klajd odnekud iz depa izvadi metalni novi. Drijer viknu i Denet doe branjavih ruku. Viski! viknu njen otac ne gledajui je. Kako da ga donesem kad mesim hleb? Ja u doneti ree Donatan i die se. U redu ree Denet. On poe za njom i vide da joj je crvena kosa, koju nikad nije video drukiju sem neureenu, ietkana i spletena u dugu pletenicu, koja je niz lea dopirala do kolena. Kako imate lepu kosu ree iznenaeno. On zaista nikad nije video tako dugu i sjajnu kosu. Izgleda lepo. Imala sam danas vremena da se uredim ree kratko, ali joj lice nije bilo ljutito. Ona pokaza bradom na jedna niska vrata. Tamo je viski u buretu. Moe ga naliti u bokal to je na buretu. Ona se vrati da mesi hleb, a on ue u zgradu gde je stajalo pie i natoi viski. Miris mu je bio jak i pekao mu nozdrve kao vatra, a kad ga je izneo na sto, ljudi su ga pili kao aj. Probaj naredi mu Klajd.

On nali au, i Donatan je prinese usnama i oseti kako mu usta gore. Brzo proguta i stomak mu se sknni. Oi mu se napunie suzama i eleo ie da skoi da se napije vode, ali oni su mu se smejali. ta je. mladiu? grohotom se smejao otac. Morae nauiti da pije viski ree Drijer. Inae, ta e raditi kad se razboli ili kad te zmija uipde? Semjuel Hejsti ne ree nita, ali se podmuklo smejuljio, to je bilo odvratno. Ali Lu.Meridi ustade i donese punu kutlau vode i prui je Donatanu. Pij ree i ne osvri se na smeh. Svet ovde mora neemu da se smeje. Donatan popi vodu i rashladi se. Sad popij jo jednu naredi mu Klajd. Donatan ustade. Ne, neu, hvala, oe ree I ne ekajui ode u drugu sobu da potrai majku.Ona je sedela pored kreveta rta kome je leao Artur i krpila pocepanu odeu. Kad on ue, ona podie pogled. Kako je bilo? upita. Dobro. Sutra emo poeti zidove. Zatim se namrti. Da li se vratio Demi? Jeste, i ja sam ga pustila da ode s nekim ovekom koji lovi zeeve. Ovde ih zovu kuniima dodade. Pobegao mi je ree Donatan. Meri se nasmeja. On je jo dete. Njemu je dvanaest godina ree Donatan tvrdoglavo a kad sam ja imao dvanaest godina, vie sam znao. O, nemoj predikovati ree iznenada Meri Bio je veoma umoran i oseti se uvreen do srca. Bilo je neto u njoj to nikad nije mogao da shvati, naroito to to je, kad bi i najvie radio za nju, mogla da brani Demija ili oca samo zato to nije znala ta on njoj znai. Zbog toga je uvek bio u nju nesiguran, i cseao se nepouzdan u sebe. Bio je sada ljut, ali strah mu ublai Ijutinu. Pouta za trenutak, a onda potrai u mislima da joj kae neto to bi je obradovalo, i nae. Majko, rei u ti neto lepo. Bio je mrak i mi smo postavili kuu prema Severnjai. Ona die pogled, lice joj oive i zablista od oseanja poezije. To je vrlo lepo, Donatane uzviknu toplo i svojim zadovoljstvom opet ga priblii sebi. U zoru su ve radili. Sad su poeli kuu. Temelj je bio iskopan, ne dubok jer e kia i sneg stopiti zemlju sa zemljom. U temelje su postavljene prve cigle od zemlje u tri reda. Ostavljen je otvor za vrata okrenut prema jugu. Sad sve pukotine zapuite zemljom, a onda jo dva sloja busenja nareivao je Henri Drijer. Danas su svi radili brzo, i mnogo, i vrlo malo razgovarali. Stivn Peri iao je od jednog ugla kue do drugog izjednaujui ih i pomiui busen ako se ne bi dobro uklopio. Tri sloja pa onda unakrst ree Drijer otro Klajdu, koji je hteo da stavi pogreno etvrti sloj. Ostavi mesto za prozor kad zavri dva reda. Molim vas, bie etiri prozora progovori Donatan. Svi prestadoe sa radom, zaprepaeni. etiri prozora! ponovi Drijer zapanjeno. Pa, mladiu, kroz etiri prozora e tako duvati da e vam odneti krov. Donatan oseti kako mu plamte obrazi. Moja mati voli sunce i svetlost ree uporno. Oni pogledae u Klajda, a on otpljunu u ake: Gluposti! Kaem da se gradi kako je najbolje, a ona neka to proguta. Ona nee, oe. Dosta to je kua od zemlje, a bie peina ako bude imala samo jedan prozor. Kua od zemlje nije nita ravo ree Meridi. Hladovita leti, a topla zimi! Ja sam roen i odgajen u takvoj kui i, ako poduprete krov da se ne srui od vode i snega, onda je to dobra kua. Ali Drijer ima pravo to se tie vetra. Dva prozora su dovoljna po jedan za svaku sobu. Napravili su dva prozora i, poto su zidali do mraka, kua je bila gotova do krova. Kad su otac i ljudi otili, Donatan se jo zadrao pored nje. U veernjoj svetlosti mesto je izgledalo pusto i beznadeno. Teko bi bilo odrediti da li je kua nova, u kojoj jo niko ne ivi, ili je bez krova zato to je naputena. Iao je oko nje tuno. Sutra e staviti drvene okvire za prozore i postavie grede da dre teinu zemljanog krova. Peri e sve to napraviti od grae koju im je iznajmio Semjuel Hejsti, s tim da mu plate polovinu u gotovom kad otac bude imao novaca, a polovinu da odrade u vreme kad u mlinu bude najvie posla. im budem imao malo novaca, staviu drveni pod, planirao je Donatan. Kad su iveli u malenoj kui u Dentvoteru, ona im je izgledala vrlo siromana i znali su da su najsiromaniji u selu. Ali to je bila bogataka kua prema ovoj hrpi zemlje, a ipak e biti jednaki sa veinom u Medijanu, gde su samo gostionica, radnja i mlin bili od drveta. Ali on jo nije bio Amerikanac. Nije ga radovalo to je veina ista kao i on. Umesto toga rastuivala ga je pomisao da je to istina. To je zatvaralo vrata neem boljem. On se uputi u gostionicu, obuzet tugom. Zemlja je sad bila dovoljno vrsta, ispeena suncem. Iao je drumom koji je bio jedina ulica u Medijanu i zavijao oko praznog, golog skvera, centar onoga to je predstavljalo Medijan. Ako moram ostati ovde, pomisli, i tamo u zasaditi drvee.

8
Pitanje da li mora ostati postalo je deo njegovog najintimnijeg bia, ali on to nije nikad pokazivao. Sad mora ostati jer nema kuda da ide. Novaca nema da se vrati u Englesku, a od kakve bi koristi bilo da se uputi preko beskrajnih prerija? Medijan mora biti njegov ivot. Pomou one prefinjene neobjanjive veze koju je imao s majkom shvatio je da je i njeno unutranje bie u isto tako velikom oajanju kao i njegovo. Pa iako je tako bilo, ona to nije pokazivala ni jednom reju. Preselila se u kuu im su podigli krov i pre no to su postavili stakla na prozore. Staklo e dobiti im Lu Meridi bude mogao da ga dopremi, ali pola Medijana nije imalo stakla. Na prozorima im je visila koa od bufala ili staro ebe. Neka ostane trava na podu dok ne stavimo daske rekla je Klajdu. Bie istije nego blato. Drvo i staklo e imati, a ako mora da ivi u kui od zemlje, pokazae svima kako treba iveti. I decu e podizati kako treba, nauie ih lepom ponaanju, a ne da budu neotesani kao Klajd. Donatan e mi pomoi, pomisli. Tako je samo za nekoliko dana napravila neku vrstu doma od ove zemljane kue. Gospoa Drijer

7 Tvorac grada

97dala je stari krevet iz gostionice, a ene koje nije ranije ni videla dolazile su jedna po jedna, prelazei etvrtinu milje kroz travu, i donosile joj lonac, tanjir hrane, zakrpljeno ebe, drvenu stolicu. Iz Meridijeve radnje dobila je est drvenih sanduka. Njegova radnja bila je jedino mesto gde je za jedan sat mogla da zaboravi beskrajnu ravnicu i nebo, koji su je plaili kad god bi ih ugledala. Bila je njom zadivljena. ak ni u Dentvoteru nije bio vei izbor robe dodue, razbacane, bez reda. Kad bih mogla tome da se posvetim rekla je Donatanu napravila bih od nje mesto gde bi se moglo neto pronai. Meridi kae da se ljudi voze miljama da bi se snabdeli kod njega i kola se zaustavljaju da ljudi kupe hranu, odeu i ebad, a svako mora da eka dok on pronae ono to im je tako potrebno. Palo mi je neto na pamet, majko ree Donatan. Zaposliu se kod njega ako me bude hteo uzeti. Ne moe ree Klajd. Obeao sam Drijem da e mu uzorati batu u ime otplate rente za zemlju i konje. Mislila sam da e ti odraditi Drijeru odvrati mu ena. Ja? viknu Klajd. Kad budem zavrio kokoinjac koji sad pravim, a to e biti kroz pet ili est dana, ii u nekuda da traim zemlju. Moramo je nabaviti dok je slobodna i dok je pohlepni ne ugrabe. Sad je kasno. Pre deset godina bilo bi bolje i dosad bih ve mogao biti bogat zemljoradnik sa svojom stokom i konjima. Ja u... O, ti uz viknu gorko Meri. Uuti, molim te, Klajde! On ode, u jednom od svojih nastupa besa, a Meri je za trenutak usrdno ila zavesu koju je pravila od daka za brano. Gospoa Drijer dala joj je hrpu dakova, praznih, obojenih i gotovih za upotrebu. Sine, idi sutra da poseti gospodina Meridija rekla je Donatanu. On je privrivao policu iznad dubokog zemljanog ognjita. Bio je to riskantan posao jer je morao da ukuje dva kratka i debela komada drveta u debeo zemljani zid da bi se polica odrala. Ali on je uio kako da upotrebljava alatke koje mu nisu bile potrebne u Engleskoj; a Stivn Peri, ija je kua bila jedna zemunica na obali reke nie Medijana, pozajmio mu je eki i testeru i dao nekoliko eksera. Tako je on prikucao sanduke i napravio neku vrstu ormana za odeu. Na sanduke je prikucao tri daske da slue kao sto. Slomljenom kosom iz Drijerove tale izravnao je unutranje zidove kue. Rad je bio jedino to je imao da da u zamenu za sve to mu je bilo potrebno, i on je radio dok uvee ne bi pao na slamaricu. Imajui u vidu njegovu potrebu za svojim kutkom, mati je razapela ebe u jednom uglu sobe i stavila njegovu slamaricu na daske iza ebeta. On je iznad toga ukucao komade drveta za policu za svoje knjige i nekoliko kuka za odeu. Ponekad bi se setio da je nekad sa svog prozora mogao da vidi Irsko more i bela jedra brodova na suncu. Ali toga sledeeg dana nije vie bilo sumnje da se mora najmiti, ma gde, za bolju platu. Bilo je negde izmeu jutra i podneva kad Meri, veajui zavese koje je saila, ugleda kroz prozor kako se pribliavaju neka kola. Bila su Drijerova. Poznavala je njihov crveni trup i kroz jedan trenutak e ugledati onu stranu na kojoj utim slovima pie Amerika kua". Kad su se pribliila toliko da se to moglo videti, ugledala je neto drugo. Ugledala je Klajda poduprtog na seditu; izgledao je kao mrtav. ta je sad? promuca, spusti zavesu i urno izie. Bio je u nesvesti, ali nije bio mrtav. Henri Drijer ga je pridravao, a konji se zaustavie pred kuom. Posekao se po nozi ree Henri Drijer nestrpljivo. Nespretnijeg momka nije majka rodila, jue sam kazo eni gledajui ga kako dri sekiru.
7

99 Nije, valjda, sam sebi nogu odsekao! uzviknu Meri, a znala je da jeste, jer mu je debela vunena nogavica bila natopljena krvlju i krv mu je curila i iz cipele. Umalo to nije, ini mi se ree Drijer. Je li tu Donatan? Nije, otiao je jutros do Meridija ree Meri a Demi, razume se, nikad nije tamo gde je potreban. Ruti! viknu. Rut izie. ta je, majko? Ona prinese ake ustima. Tata! viknu i stade u mestu. Hodi i pomozi mi, ludice ree Meri. Gospodine Drijeru, vi ga spustite, a mi emo ga pridravati. Ona i Rut prihvatie Klajda, tekog kao olovo, dok Drijer ne sie s kola. Tada on prebaci Klajda preko svojih ogromnih ramena. Uneu ga ree i savetujem vam da potraite enu Stivna Perija. Neki kau da je vetica, ali nekad je i vetica potrebna. Kau da je ponovo prisila nekom oveku glavu poto je skinut s veala. Klajdu je tekla krv i natapala suvu travu po podu, slamaricu na kojoj je leao Artur iroko otvorenih plavih oiju. On nije izustio ni rei. Uf! Taj Demi! zavapi Meri, sva nesrena. Nema ga da ga poaljem u selo. Otii u ja ree Drijer ozbiljno. Od oveka napravi prokletu bebu, sekirom, ali on ne izgleda dobro. Gospoo Gudlif, podveite mu vrsto nogu ispod kolena. Hou, hou protenja Meri, pocepa keceIju i napravi uzice. Rut, pomozi mi! Henri Drijer se udalji, a Meri sa strahom obavi uzice oko Klajdove noge i pozva Rut da pridri vor. Megi je tumarala nezapaena i ugledala na pragu svetlocrveni mlaz. Poto je bila punaka i nesigurna, polako se sae, zamoi prst u krv, poe da ga zagleda, a onda ga strpa u usta. Ukus joj se nije dopao i ona napravi dirljiv izraz. Ali crvena boja bila je neodoljiva i ona poe da pljeska po njoj. Majko, Megi se igra u oevoj krvi pozva slabano Artur. Sram te bilo, Megi! vrisnu Meri i polete k njoj. Nevaljalice, nevaljalice, nevaljalice! pri svakoj rei udarala je dete. Nevaljalo, neoseajno, neposluno derite viknu i poe Ijutito da jeca. Oh, da se Klajd posee i moda umre i ostavi ih bespomone u ovoj divljini! Ona sede i prvi put otkako je otila iz Engleske poe da plae glasno, a deca, videvi nju, poee takoe da plau. Megi glasno, Rut u malim jecajima, a Artur u nekoj vrsti nemog bola. Ali ona nije obraala panju i plakala je bespomono jer, poto je zapoela, nije mogla da se zaustavi. ta je sve ovo? u se neki blag glas na vratima. Oni digoe pogled. Rut prestade da plae. Bila je to enavetica! Megi, sedei na podu, pogleda je iznenaena. Ali Meri je videla samo enu. Molim vas, uite ree hvatajui dah. Odjednom je bi sramota to plae kao neka velika beba. Moj mu je nesreno posekao nogu, i gospodin Drijer mi je rekao da vi moete sve da izleite.

Ja mogu da izleim poneto ree ena Stivna Perija. Ona ue, obie Megi, nasmei se na nju, uputi se krevetu i poe da odvezuje Klajdovu cipelu. Je li malian bolestan? zapita. Ne mogu da ga izleim ree Meri. Ne znam ta mu je. Krupna ena ne odgovori. Ali Arti oseti na sebi njen topao, nean i prodiran pogled i ne uplai se. Prestade da plae i leao je mirno, ekajui. Sigurno, mirno skidajui Klajdovu cipelu i arapu, ona mu otkri ranu. Posekao se do kosti i video se veliki razrez u mesu koje je visilo i podrhtavalo. Ona zatrese glavom. Mnogo dana protei pre no to ovaj ovek prohodati ree a moe biti i da vie nikad ne ii pravo. Ona mu poloi nogu i skide kotao sa vatre; odvijajui mali zamotuljak mrkog papira, istrese neto u limeni umivaonik koji je bio na sanduku, pa to preli vodom. Zatim odvi guvu pamuka koja je bila u njenom svenju, izvadi iz nje sirovog pamuka, potopi ga u tu smeu i opra ranu. Klajd zastenja. Do avola zausti, otvori oi, pa se opet onesvesti. Pouriu dok ne doe k sebi ree ena. Izvadi iglu i konac iz kalema u svom svenju i potopi ih u vodu; onda, kao da zaiva poderotinu na tkanini, ona sastavi ivice rane. Posmatrali su je utke, a onda Rut uzviknu: Jeste li tako prisili glavu oveku? ena se nasmei. Duo, nisam ja niiju glavu prisila. Neko siroto crnac dole na Jugu bilo je iseeno od neki ludi beli ljudi i pobeglo je, i krilo se u nekoj movari, a ja sam ga izleila pa je bilo celo. To bilo pre rata. Oh! proaputa Rut. Oi su joj sijale od pitanja, ali nije ih postavljala. Kad je ena zavrila sa ivenjem, izvue iz svog zaveljaja iste bele zavoje i zavi Klajdovu nogu paljivo i vrsto. Ne dati mu da mie nogu obrati se Meri. Mora samo leati. Ako ima vatra, opet u doi. Ako nema vatra, onda mu je dobro. Dok je govorila, zavezivala je svoj zamotuljak i spremala se da poe. Veliko vam hvala, gospoo Peri ree Meri i, kad budem mogla, oduiu vam se. Nita se ne plaa ree krupna ena. Niko mi ne plaa za ovu vrstu pomoi. I niko me ne zove gospoa Peri. Ja sam samo Sju. Ona im se polako, duboko pokloni, smireno se nasmei i ode. Donatan je iz Meridijevog duana proao kroz Medijan i uputio se stazom koja vodi kui. Ovo e jednog dana biti ulica, pomisli. Bio je u boljem raspoloenju nego ikad otkako je otiao iz Dentvotera.Sa stidljivou koja je bila prikrivena ispod njegove uobiajene uporne istrajnosti, otiao je jutros gospodinu Meridiju i ponudio mu se za prodavca. Doao je u veoma povoljnom trenutku. Gospodin Meridi bio je zbunjen zbog odsustva svoje ene i zbog perspektive da e joj narednih meseci blizanci oduzimati najvei deo vremena. Meni je zaista preko potrebna pomo ree on tuno, gledajui po neureenoj praljivoj sobi. Jo vei nered su pravili farmeri i njihove ene koji su doli da obave subotnje kupovine i, nestrpljivi da budu to pre uslueni, prevrtali su odeu i uzimali robu sa polica. Hej, poto ti je ovo, Lu? vikali su jedan za drugim. Odma dolazim! viknuo bi Lu i nastavljao da razgovara sa Donatanom. ak i Keti, to je moja najstarija, a ima svega trinaest godina, vezana je potpuno bebama dok se moja ena ne oporavi. Kaem ti, ne moe ni da zamisli kakva je to razlika imati blizanke, a ne jedno dete. Nisi spreman za to, to je udarac. Da, gospodine ree Donatan. Mrava crnokosa devoj ia u izbledeloj kockastoj crvenozelenoj pamunoj haljini prie unutranjim vratima i ree usiljeno: Tata, zove te mama. Dobro, Keti ree gospodin Meridi. On se opet okrete Donatanu. Eto, tako ti je to. Moe odmah da pone? Da, gospodine ree Donatan. Devojica je ekala na vratima. Tata, hoe li doi? ree. Ali ona je posmatrala Donatana svojim mirnim pametnim oima boje lenika. Nije uopte lepa, pomisli on i zaboravi je. ta elite, gospodine? obrati se odmah nekom pogurenom starcu, koji je nepomino stajao pored bureta biskvita. Dve funte ovih biskvita, jedan usoljen svinjski but, malo graha i crne melase ree stari.U meuvremenu, kad nije bilo kupaca, pokuavao je da raspremi tezge i da sredi ispreturanu robu. Prihvati se malo jela, bie nam dobrodoao ree Meridi. Hvala, otii u kui da kaem majci da sam dobio posao. Vratiu se kroz jedan sat. Tako je on udario stazom prema zemljanoj kui koju jo nije mogao da naziva domom. A, ipak, kad se pribliio, uini mu se da moe da vidi delo ruku svoje majke ak i na toj gomili zemlje. Stivn Peri je stavio stakla im su stigla; ona su sad sjala u prozorima i videle su se ivice bele zavese. Ugledao je kako se lepra odea na konopcu i iznenadio se jer mati obino nije prala subotom. Ali nije mogao da vidi kakva je to odea. Ona nikad nije veala rublje blizu puta. Porodino rublje pokazuje sve", uvek je govorila, koliko ga ima, koliko si siromaan, da li ume da krpi ili ne. Ne volim da tuini znaju o nama sve." Kad je uao u kuu, ona je bila na kolenima i istila zemljani pod. Majko! viknu on. Tvoj otac je sve zakrvavio. Strano se posekao, i nema drugog naina da se ovo oisti nego da se ukloni trava. Kako se to posekao? upita zaprepaeno. Sekirom, radei kod Drijerovih odgovori mu mati kratko. Nastavila je da strue pod. Nemoj, majko ree Donatan. Uze od nje komad slomljene kose i klee da oisti pod od mrlja koje je ostavila oeva krv. Ugleda oca kako lei na krevetu, ali mu se nije odmah obratio. Otac se posekao i nee raditi, pomisli ogoreno. Samo mu je jo to sad trebalo, kad je rad bio jedino to im je mogao da prui. Donatane ree Klajd slabim glasom tu si.

Zdravo, oe! Mnogo sam se povredio ree Klajd. ao mi je, oe odgovori Donatan. Postide se zbog svoje hladnoe, prie ocu, stade i pogleda ga. Sve zbog sekire protenja otac. Bio je bled zbog gubitka krvi, i upalih oiju. Nepodesna, sa dugakom drkom, kovitla se u ruci. Taman sam pobo ugaoni stub kad se prokletinja okrenu na mene kao divlja zver koja ujeda, i prvo to sam video jeste da mi lipti krv. Jedva sam stigo do Drijerovih vrata i stao tamo urliui, kad pado. Strano, oe ree Donatan. Nije smeo pokazati gnuanje jer ovo je njegov otac. Ali sad je tiina bila teka. On se sae i podie Arturovo malo telo. Hodi da posedi malo na mome kolenu, Arti ree. Tvoje male kosti mora da su umorne od leenja. Od leanja popravi ga iznenada Meri, koja je bila pored pei. Majko, mislim da to nije vano. Nema ovde nikoga ko zna razliku pravilnog i nepravilnog naina govora. To je razlog vie da se pravilno govori ree ona otro. Zatim omeka. Demi se izvetio u lovu na zeeve. Dok ne nabavim ivinu, i to je pomo. Gde je on? zapita Donatan. On ne moe a da ne bude blizu kola koja idu na Zapad ree ona. Sigurno je gore na drumu, posmatra ih. Dobra stvar u Medijanu jeste to to ne moe neko veliko zlo da mu se dogodi. Donatane, mislim da e ti morati da zavri kokoinjac umesto mene prekide ih Klajd. Donatan pomilova Artura u svom naruju Ne mogu, oe, jedino nedeljom. Dobio sam posao kod Meridijevih. Ta ta kae, Donatane! okrete mu Meri veselo lice. Jeste, stalan posao, majko. Nismo jo razgovarali o plaanju, ali ja u traiti ono to je pravo, a onda u raditi to najbolje mogu. Oh, Donatane, dobri sine! uzviknu mati neno i, na njegovo zaprepaenje, prie mu i poljubi ga u teme. Zatim, poto je bila zbunjena, sae se, poljubi Artura i ree: Sad e, roeni moj, dobijati neto od ega e ti biti bolje. Donatan e ti donositi. Megi, koja je sve ovo gledala dok se igrala na podu, poe da vie: Poljubac, poljubac! Ah, ti! ree Meri smejui se. Ti uvek mora sve da dobije. Ona podie teko dete, poljubi ga u oba obraza, opet ga spusti na pod i okrete se Donatanu. Donatane, da zna kako se ena osea strano bespomona kad zna da nita nee dobiti u kuu na kraju nedelje! U poslednje vreme teko je podnosio nastupe hrabrosti i trenutne ustreptalosti kod svoje majke. Sad je bila ustreptala i u njemu neto uzdrhta. Moemo uzimati bilo u naturi bilo u novcu, prema potrebi. A onda, razneen to je u stanju da uini neto za nju, ree ocu: Oe, nikad u svom ivotu nisam pravio kokoinjac, ali pokuau idue nedelje; danas posle podne u to rei gospodinu Drijeru. A sad, Arti, moram da ruam i da se vratim na posao. Poloi neno Artura pored oca, prie stolu i sede na sanduk koji je sluio umesto stolice. Dobro je govoriti o radu, pomisli, i sladio je tu re sa hranom koju je jeo. Duan je bio preko puta gostionice, a izmeu njih se nalazio skver. Bila je to drvena zgrada napravljena od dasaka prikucanih na drveni skelet, prekrivena spol ja neobojenom sindrom a iznutra tankim lestvama i gipsom, belo okreena. Donatana je oblik zgrade podseao na adaju koju je jednom video u parohovoj kui u Dentvoteru na slici,,Sv. ore i adaja". Bila je to adaja sa velikim ljuspastim naborima na glavi i oko vrata, ali telo joj je bilo malo. Spreda je izgledala strana, a pozadi nije. esto je o tome mislio zabavljajui se potajno kad se svaki dan pribliavao duanu sa strane. Imao je veliku lanu fasadu, visoku tvorevinu od debelih obojenih dasaka, preko koje je velikim slovima bilo napisano Meridijeva meovita radnja", a ispod toga isto tako velikim slovima Medijan". Spreda, sa dva izloga kao oi, i vratima, uvek otvorenim kao usta, duan je izgledao kao neto ogromno. Ali iza te namazane fasade bila je zgrada u obliku sanduka, jedan pravougaonik za radnju, odseen pozadi da bi se napravile tri sobe za porodicu Lu Meridija. Skoro u svako doba dana kupci su mogli da uju iz tih soba tanki pla u duetu. To je podsticalo ljubazne ljude da upitaju: Kako su blizanci, Lu? Dobro rekao bi on. Samo to uvek trae vie hrane no to im mati moe pruiti. Njima je potrebna koza. Iz ovih soba je dolazila i u njih se vraala Keti, otroumno, sposobno dete, spremno da primeti ako Donatan spusti neku stvar tamo odakle je nije uzeo. A ipak se slagao s njom prilino dobro na neki udan, suvoparan nain, sa malo rei i ponekom prikrivenom alom. Brzo je shvatala ta on hoe da uradi i pomagala mu. Izlozi su mu trovali ivot. Lu Meridi ih je upotrebljavao za ubre i otpatke, a to je bila za Donatana uvreda. etvrtog jutra poeo je da sprovodi plan koji je kovao jo od prvog trenutka. Bila je sredina sedmice i nije dolazilo ni mnogo farmera ni ena: on navue prljave sive zavese koje su odvajale izloge od radnje. ta namerava, Donatane? zapita gospodin Meridi. Sedeo je na burencetu od viskija i itao novine stare dve sedmice, koje su mu stigle potom toga jutra. Hoete li imati neto protiv, gospodine, ako malo poistim? Neu odgovori Meridi ne skidajui pogled s novina mada e uvideti, Donatane, da je beskorisno troiti vreme i snagu na to. Kanzas e i bez toga procvetati. Zaboravio je na Donatana i itao je tampu mrtei se. Crnako stanovnitvo u Kanzasu poveava se strano ree. Sve je to zbog prie o etrdeset jutara zemlje i mazge". Zovu ih izbeglice. Donatan, glave pokrivene prainom, pomisli na Stivna Perija i njegovu enu. Dobro bi bilo da ih ima vie takvih, mislio je, i htede to da kae, ali snano kinu, a kad je doao k sebi, Meridi je ve preao na neto drugo. On poe da rasporeuje sve u gomile to je mogao urednije duvan, fitilje za lampu, okrnjene sudove, svece, stari bakar, dugmad, eksere svih veliina, jarde platna poutelog zbog prokinjavan ja, gomilu malih umoljanih koa od kunia, krtica i jazavaca, donetih za razmenu. Dok je radio, tiho je zvidao da bi spreio sebe da ne kae ono to misli. Sve to ubre! Postoji neki momak po imenu Bufalo Bil nastavi gospodin Meridi najmili su ga da ubija bufale zbog eleznice na Zapadu, i on je ubio etiri hiljade i vie bufala... pravi David i Golijat.

Donatan die pogled. Gospodine Meridi, hoemo li u Medijanu dobiti eleznicu? Sigurno da oemo odgovori Meridi. Kako bi onda dobavljali svoju robu, a grad procvetao! Pa neki gradovi u okolini, kad ih je eleznka preskoila, pokupili su se i preselili sa svim svojim prnjama tamo gde je eleznica, toliko im je bilo stalo da to ne propuste: postavili grad na tokove i hajde... Ta ta kaete! ree Donatan jednostavno. istio je pod u izlogu, i sad gospodin Meridi kinu i pogleda otro. Zakleo bi se da nije zdravo dirati sve to staro ubre ree. Poprskau ree Donatan. Uze vedro i ode napolje na pumpu. Tamo je Keti pumpala vodu; tanke ruke letele su goredole. Neka, ja u to ree on dobroudno i napumpa joj puno vedro. Ima li, moda, komad krpe za brisanje? upita je. Za brisanje ega? upita ona. Prozora odgovori on. Mama je htela da oisti ote izloge, ali je dobila bliznake ree ona. Te izloge ree Donatan vano. Ali ona nije razumela, a on se nasmeja i vrati u radnju. A trenutak kasnije ona doe sa krpom u ruci. Otkako imamo bliznake, teko je pronai krpu ree. Sve smo upotrebili za pelene. Ona je stajala i posmatrala ga kako prska pranjave daske i isti ih. Zatim on potopi krpu u vodu. Ja u to obrisati ree ona. Zabavljalo ga je da posmatra njeno malo telo kako se kree u malim brzim skokovima dok radi. Kao skakavac, pomisli. Govorilo se da e Medijan biti sedite optine ree gospodin Meridi. Pa zato ne? Imamo reku koja ne presuuje i na raskrsnici smo. Mi emo rasti, stalno emo rasti. Pa mi smo se utrostruili za poslednje dve godine! Prvo je doao Drijer, onda sam ja sazidao svoj duan, a pogledaj kako je svet poeo da se prikuplja! Donatan pokvasi okna. Ja se ne bih petljao oko okana ree gospodin Meridi. Prva kia e ih opet uprljati. Ja u onda opet obrisati odgovori Donatan pomirljivo. Keti! Glas gospoe Meridi nadjaa iznenadno pla u duetu. Keti se podie sa kolena. Moram da idem ree brzo. Da, da razmiljao je gospodin Meridi Medijan e biti ogroman grad.Medijan je bio malo srce velikog tela. Bilo je dana kad je to srce jedva udaralo, a Medijan se inio Donatanu tako daleko od svih drugih delova zemlje kao da je usamljen na nekoj zvezdi. U takve dane dolazilo je malo kupaca. Denet bi dotrala iz gostionice da kupi sodu bikarbonu, ili gospoa Drijer po suve jabuke za pitu, a moda bi preko dana zalupale jo jedna ili dve ene da kupe kalem konca, paketi igala ili funtu kafe. Njegova mati nije mogla da napusti kuu od naboja dok god otac nije bio u stanju da odskakue dalje od vrata. Noga mu je zarastala, ali oiljak je bio takav da e Klajd, dokle god je iv, hramati. Donatanu su svi bili dobrodoli izuzev Denet; nju nije voleo, ili je bar mislio da je ne voli. Ali, nije je voleo samo kad je bila tu. Kad je stajala pored tezge, njeno lice, neno i drsko u isti mah, nekako ga je uznemiravalo. Ona nije bila runa, ali mrzeo je zelenu staklastu boju njenih oiju, i nije imao poverenja u nain na koji je s njim razgovarala, kao da ga je poznavala celog ivota, a u stvari razgovarali su svega nekoliko puta. Zdravo, Donatane, mladiu! uvek bi rekla nemarno. Dobar dan, gospoice Denet odgovarao bi on uvek na svoj najbolji nain kao prodava. ime mogu da vas usluim? Pa, mogao bi da prestane tako da govori. On bi ekao ukoeno. Govorie onako kako mu se dopada. O, balavce, ba me briga kako ti govori! uzviknula bi nezadovoljno. Daj mi jardu i po crvene trake. Nadam se da nije za vas ree on. Zato nije za mene? upita ona. Ne ide uz crvenu kosu ree on ne znajui zato, jer to ga se nije ticalo. To je moja crvena kosa odvrati mu ona. Ima dosta crvenog i bez crvenih pantljika ree on. Ona epa pantljiku iz njegove ruke, zaveza njom kosu i napravi manu preko uveta. Eto ti ree. On ne bi hteo da prizna da joj lepo stoji, pa ipak je lepo, mada svako zna da crvenokose ene ne treba nikad da nose crveno. Jo neto? zapita on hladno. Crvenog cica, za crvenu haljinu. Osam jardi. On izmeri osam jardi cica sa crvenim i belim prugama, zavi i prui joj ga u napetoj tiini. Srea to joj je koa bila udno bleda i nije se pegala kao veini riokosih! Ali on nije hteo da joj to kae. Kad budem saila haljinu, doi u da ti je pokaem ree drsko. On ne odgovori. Mrzeo je njeno prisustvo, a ipak kad je otila, nije mogao da je zaboravi. Bila je jedna od onih devojaka iji se svaki pokret pamti. Podsticala ga je da se seti Konstance, koja ga je uila da igra. Ali Konstanca je bila usplahirena kao da je sve vreme svesna da moda nije pristojna. Denet ak i ne zna ta je pristojnost. On pogleda zamiljeno kroz izloge koje je odravao iste. Pogled mu je lutao preko prerije, i on potisnu Denet iz svojih misli. Nebo se menjalo, ali prerija nikad, izuzev kad je od neba pozajmljivala svetlost ili senku. ovek bi rekao da nema ni ive due na toj beskrajnoj ravnici. Ipak, to je vie posmatrao preriju, sve vie je primeivao da nije ravna. Uzdizala se postepeno, lagano, ujednaeno, sigurno u pravcu zapada. Hodajui preko nje iz dana u dan, on je oseao da mu je zemlja pod nogama ravna, ali kad bi odetao jednu milju, osetio bi kako se zemlja uzdie. Ponekad, kad je nebo bilo vedro na horizontu, naroito u trenutku najjasnijeg sumraka izmeu zalaska sunca i noi, ugledao bi prema nebu uzvienje, a Medijan je bio u sredini. Ta dugaka prava ravnica koja se dizala bila je telo Medijana, a svet koji je izlazio odatle bio je krv koja daje ivot Medijanu. Bile su dve vrste ljudi: oni koji su dolazili samo jednom, na putu za Zapad, i oni koji su stalno pristizali i ostajali. A Lu Meridi i Donatan nikad nisu mogli da se sloe koga treba najpre usluiti ako dou zajedno. Jer bilo je dana kad je duan bio pun bunih, nestrpljivih ljudi, zabrinutih da to pre snabdeju svoja kola i nastave put, i drugih koji su eleli da nabave hranu, so i ribu da ih ponesu kui. Bilo je suparnitva, a ponekad i netrpeljivosti izmeu ove dve vrste. Oni koji su odlazili dalje bili su ubeeni da su oni koji ne idu s njima prave budale, koji gube sve za raun neke

takozvane mudrosti; a oni koji su ostajali i gradili kue od naboja, krili zemlju za farme, gajili svinje i kokoi, sejali i sadili voke rugali su se velikim razmetljivim snovima onih koji su ili na Zapad. Hej, Donatane vikao je g. Meridi usluzi taj narod! Idu za Nebrasku i treba da pou! Samo trenutak odazvao bi se Donatan i nastavljao da ispunjava urednu porudbinu nekog farmera koji ivi deset milja daleko. Dve funte mrkog eera, da, gospodine, malo bure crne melase, funtu slanine i neto eksera, da, gospodine... Ovaj e ovek opet doi sa istim potrebama. Lepo vreme govorio bi Donatan sabirajui brojke. Malo vetrovito odgovarao bi farmer. Obrve i kosa bili su mu puni praine koja se uvukla u bore na licu. Vi ovde u gradu nemate takav vetar kakav mi imamo na selu. Mislim da u uzeti onu eernu luu za mog maliana. Lei danas zbog neke povrede pa nije mogao da doe. Donatan stavi dve lue. Hvala ree farmer. Izmenjae poglede i Donatan se nasmei. Takav ovek mu se sviao, postojan momak, koji radi na svom komadiu prerije. On zavi robu paljivo i ostavi mu dugaak komad kanapa. Kanap je uvek dobrodoao u kui. Zatim prie nekom ogromnomkosmatom oveku u velikom eiru, koji ga je ekao cupkajui bradu. Proklet da sam ako nisam gotov da odem odavde! viknu ovek. I otiao bih da sledea radnja nije tri dana odavde. Sad samo pouri, mome, i daj mi dak brana, komad slanine i dosta pasulja, suvih jabuka, bure crne melase, eera, soli i kafe, jedan kotao, na je napukao prole noi. Donatan je utke slagao robu. Ovaj ovek e otii i vie ga nikad nee videti. Pri kraju dana, u tiini, kad se duan zatvara, g. Meridi bi rekao ozbiljno: Donatane, ovako stoji stvar. Stalni e opet doi. Njih moe pustiti da ekaju. One druge mora brzo usluiti i od njih izvui to se moe. Ali radnju dre stalni ree Donatan. Mislim da njih najpre treba uzimati u obzir. Pa, nije neophodno, to nikako nije neophodno, Donatane. Njihove pare nisu tako sigurne, kad im se dopusti da prave tolike raune kao to ja doputam, onda me pretrpaju robom koju donesu umesto novca. A drugi moraju da plate u gotovom novcu zato to ih vie neemo videti i moemo im to rei. Na due staze... ree Donatan. Nije potrebno misliti na duge staze u zemlji kao to je ova prekide ga g. Meridi. Sve o emu je potrebno voditi rauna jeste ovde i sad. Ne slaem se s vama, gospodine Meridi odgovori Donatan. Gospodin Meridi ga pogleda preko lule. Pa, nemoj onda! ree. Ali ti si mlad i zato tako govori. Da, gospodine ree Donatan sa potovanjem. Ali idui kui preko one duge uzviice ispod Medijana, mislio je tvrdoglavo: Ja sam ipak u pravu, a Meridi nije. Svuda stalni dolaze na prvo mesto." Donatan mora da ide umesto mene. Iza svoje zavese od ebeta uo je oca kako to nou mrzovoljno izgovara. Navikao je ui da budu gluve im bi se uvukao u svoj ugao u kui od naboja, ali sad su one uhvatile ove rei iz mraka, i on ih je uo. Bio je svestan tihog razgovora izmeu roditelja, isto kao to je uvee, kad bi dolazio kui ranije nego obino, bio svestan prepiranja koje se osealo u atmosferi. Ali njegovo mladistvo je zahtevalo neku vrstu osame, a poto je imao samo ono to su on i njegova mati stvorili, nije obraao panju na oevu uznemirenost i preduzeo je da to pobolja. Majko, nee biti vie potrebno da spavam na podu ree veselo. Neko mi je neto sasvim sluajno rekao. Izgleda da ljudi prave krevetsko postolje na taj nain to samo uglave u zid daske i stave podupirae. Ii u na reku da naseem trske. Ta ta kae ree Meri ne osvrui se na njegove rei. Klajd ne bi smeo da govori pred Donatanom o onome o emu ceo dan razmilja i razgovara. Donatan uze oevu sekiru i prebaci je preko ramena. Demi, koji je doao kui zato to je bio gladan, poe za njim. Idem i ja da vidim da li ima odatri ree Demi. To su andatre1, Demi ree Donatan ljubazno. Ovde ih zovu odatri odvrati Demi. Ne eli, valjda, da govori kao oni ree Donatan. Veina od njih nije nikad imala prilike da ode u kolu. Ve due vremena nije mu se dogodilo da misli na kolu. Otkako su doli u Medijan nije imao vremena da misli ni o emu drugom izuzev o krovu nad glavom, hrani i duanu. Ovde mi nije potrebna kola ree Demi. Nema knjiga za itanje. A ako budem iao s to Vrsta vodenih pacova poznatih zbog krzna; ima ih u Severnoj Americi.bom, kao to je rek.o tata, nee mi kola nikad biti potrebna. ta je tata rekao? upita brzo Donatan. On i mati odgovori Demi ceo dan su nagvadali; kad god sam uao, o tome su razgovarali. Otac kae da ti mora ii na Zapad umesto njega. On kae da nee ovog prolea nita uiniti ako odmah ne krene, a ne moe da krene jer ga boli noga, i zato mora ii ti, a ja s tobom. Ravnica i nebo protezali su se pred Donatanovim oima. A ko e ih hraniti kad ja odem? pitao je ogoreno. To lii na oca, nareuje ta ja treba da inim, a ne misli na majku i na malu decu. On kae da e ih on paziti. A ta je mati rekla? upita Donatan. Ona kae, ako ti ode, ide i ona odgovori Demi. Iao je za bratom pa potr a, uhvati korak s njim i uzviknu: Done, nemoj rei da nee ii! Hajde da idemo! Mrzim ovo mestance. Svi kau da je bolje na Zapadu. Donatan spusti pogled na Demijevo moleivo lice. Odjednom mu se uini neobino, ivo i lepo, kakvo e biti kad Demi postane mladi. Pegav si ree. U Engleskoj nisi bio pegav. Zato to ovde ima vie sunca nego u Engleskoj ree Demi. Nije stalno kia i magla. Padala je kia kad smo stigli ree Donatan kratko. Znam, ali kad kia pada, onda pada, zatim prestane i izgreje toplo sunce. Nije kao u Dentvoteru... stalno as kia, as sunce.

Dopada ti se ovde? zapita Donatan. Mnogo vie nego u Engleskoj odgovori Demi. A tebi? Ne. Stigli su na reku. Tekla je pred njima pravo skoro kao kanal zato to nije bilo stena da joj skrenu tok; crna zemlja bila je glatka i bez prepreka, a trska je rasla u gustiu blizu blatnjave vode. Skliznue niz obalu potoka i Donatan poe da trai drvo.
B

11 fS Donatane, poi e, zar ne? vikao je Demi.


Morau da razmislim odgovori Donatan. A nee razmiljati. On nee ii. Nee da ostavi majku i decu oevom staranju. Nee da ostavi svoj posao. Hoe da dogradi jo jednu sobu. I kakva je korist od toga to e iupati mlade korenove koje su tek pustili ovde da bi ili na drugo mesto? Srea je to postoji Tihi okean da zaustavi svet ree sarkastino inae bismo se vrteli ukrug obilazei globus kao make kad tre za sopstvenim repom. Demi die pogled sa rupe koju je pravio tapom: Ima zlata na Zapadu. Ako voli da kopa odvrati mu Donatan. Poeo je da see jedno meko drvo dok ga sa nekoliko udaraca nije oborio. Henri Dri jer ga je nauio jedne nedelje, kad je zavravao kokoinjac, kako da zamahuje sekirom. Brzo je posekao grane i odsekao dva dua i jedan krai komad. Gotov sam ree. Ja u malo da priekam ree Demi. ova se ovde krije. Leao je na stomaku virei u rupu i nije se ponudio Donatanu da mu pomogne da izvuku motke uz jarak, a Donatan to nije traio. Od nas je jedino Demi kao otac, mislio je penjui se sam i uputio se opet kui. Oni su se jo uvek svaali. Znao je po tome to je razgovor naglo prestao im je uao u kuu. Ali odluio je da odsada ne primeuje tiinu, kao ni razgovor. Ako mati moe da pobedi ne uvlaei njega u svoju bitku s ocem, neka je. Ako bi on poeo svau, nikad joj kraja ne bi bilo. Rut, hodi i pomozi mi naredi sestri. Ona je kovrdala Meginu kosu. Donatane, voleo bih da ti ja mogu pomoi ree Artur. Sedeo je pored vatre u jedinoj stolici koju su imali, poduprt presavijenim jorganom umesto jastuka. Uskoro e ree Donatan. On ode iza svoje zavese. Vidi sad, Rut, podupira doe ovde, a zatim u da uglavim ovu motku u ovaj zid, a dugaku motku ovako i da ih zaseem u podupira. Ono to ti treba da uini jeste da saije one dakove koje sam doneo iz radnje, i provui emo motke kroz njih pre no to ih vrsto zakucam, a ja u imati dobar krevet, uzdignut od poda. Donatane, to je vrlo pametno! uzviknu Rut. Ko te je to nauio? Jedan momak koji je doao u radnju po dakove. Doe i mati da vidi, a Megi je trkarala tamoamo dok su oni radili; i Donatanu je kua prvi put izgledala kao dom. Napolju je bilo toplo, ali vatra je gorela na ognjitu od naboja radi pripremanja veere. Imali su vie sree nego veina drugih, jer je Donatan mogao da donosi kui iz radnje drvene sanduke koji su bili i suvie tanki da se upotrebe umesto dasaka, a pomagali su da zelena trska gori. Neke ene su jo uvek upotrebljavale balegu od bufala, ali Meri je mrzela da to dri u kui. Ona je dobro uglaala zidove, a u duboke prozore stavila saksije sa prerijskim cveem. Oseala se srenijom otkako je cvee procvetalo, mada joj je bilo nepoznato kao i svima, tako da je veina cvetova bila bez imena. Donatan ie napravio dve klime i stolice i doneo crvenobelu kariranu muemu za sto. Kad su zapalili gasaru, svetlost na belim zavesama, cvee, vatra i miris hleba koji se pekao stvarali su atmosferu doma. Demi doe. Nosio je tri ribe o kanapu. Ja u ih oistiti ako ti, Rut, hoe da ih skuva ree. Veerali su hleb, ribu, pasulj i maslaak koji je Rut nabrala i oprala. Jeli su, ali Klajd je utao, a Meri je govorila i suvie, kao da je na taj nain pokuavala da ga sprei da govori. Ali Donatan je primetio promenu kod nje. Prole sedmice govorila ie samo o vrtu. knH bi mogla da oisti busenje, i on joj je obeao sad, kad je zavrio kokoinjac za g. Drijera, da e to uiniti sutra. To je njegova prva slobodna nedelja, i ona ju je jedva doekala. Sakupila je seme sa raznih strana, ali najvie od ene Stivna Perija. Veeras uopte nije pominjala vrt. Govorila je kako je srena to je podigao svoju slamaricu sa poda, i kako je on dobar to je mislio na to i uo za to, i kako je Artur danas dobro jeo bez prisiljavanja, i kako je Megi dvaput pobegla, a drugi put se trei vratila zato to je videla neto veliko i dugako". Naravno, zmiju ree Meri brzo a i a sam se uplaila. Mogla je biti zvearka ili neka druga otrovnica. Nevaljala Megi. Nevaljala Megi ponovi Megi sa zadovoljstvom. Oh, Megi! Zatim, usred noi, u neuobiajeno mekom krevetu koji je visio u dakovima umesto da bude prostrt po podu, uo je oca kako kae: Donatan mora ii umesto mene. Znao je ta to znai. On ustade, obue pantalone i kaput i izie u prostoriju gde su spavala deca. Roditelji su spavali do te prostorije. Vide svetlost ispod ebeta koje je visilo na vratima. On prie i viknu neno: Majko! Nije bila u krevetu. Ali kad je razgrnuo zavesu, video je da je bila legla pa ustala, moda zato to se naljutila, jer je bila ogrnuta alom. Ispod ala njena nebeljena pamuna spavaica leprala se kao suknja. Majko, nisam mogao a da ne ujem ree. Onda ui odgovori ona. Moe da uje sve. On ue s njom. Drhtaji male gasne lampe napravljene od limene konzerve i fitilja osvetijavali su i senili tamne zidove. On sede na sanduk. Oe, uo sam ta si rekao. Zato sam ustao da vidim o emu je re.

Klajd se uspravi u krevetu. Otkako je posekao nogu nije se brijao, i crna brada mu je senila glatko, veno mlado lice. Milo mi je to si me uo. Tvoja mati me je toliko uutkivala dok mi nije dolo da puknem. Hoe da me pokori, a ti da ne uje razloge za i protiv. Dakle, ovako stoji stvar, Donatane. Zemlja se na Zapadu moe dobiti jeftino, ali to nee veito trajati kako je svet nagrnuo. Demi kae da je jue prolo etrdeset kola. Jasno je da to nee potrajati jer zemlja je izvrsna. Ja sam prolog leta tamo gonio ovce za nekog drugara, trava je kratka a sona, hranljiva za stoku. Ali ja ne elim da gajim ovce. Zemlja je za to i suvie dobra. Nije crna lepljiva masa kao ovo blato pod naim nogama. Laka je kao pesak i dobra za penicu. Meri ga prekide suvo i prekorno: Poto sam videla kako nisi mogao da odgaji ni zrno ita u Engleskoj, ne vidim kako e te to to ga naziva drukijim imenom nauiti da ga gaji. Klajd joj ne obrati panju. On je sad razgovarao sa sinom kao ovek sa ovekom. Tamo se nita ne moe ni postii sa komadiem zemlje. Nije stvar u tome imati konja, kravu, nekoliko svinja i pomalo od svaega, pa da se moe ponjeti kad mu je vreme. Tamo sve mora da se radi na veliko, i tako se postaje bogat. Meri protenja! Sluam ja o tim velikim stvarima od onog dana kad sam te prvi put videla u Blekpulu kako besposlii na ulinom uglu priajui kako si uhvatio kita. I ti si zastala da uje ree Klajd. Jesam, i to me je naterao avo koga nisam videla kako mi se okaio o suknju, jer sam ivela u dobrim uslovima, predavala u koli i primala platu svake nedelje tano kao sat, to se vie nikad nije desilo poto sam se udala za tebe. Klajd se nasmeja: ekaj, Meri, dok dobijem zemlju i dok ti sagradim veliku drvenu kuu usred nje! Da bi mi se vie dopala, treba da bude drvea ree Meri udljivo. Muka mi je od ove gole zemlje. Drvee u posaditi kad se postave temeJji ree Klajd izdano. Mi smo budale! uz viknu Meri. Nemamo ni kue ni zemlje, a govorimo o drveu. Bie svega ako uini kako ja kaem, Donatane ree Klajd iskreno. Ovakav je plan. Nai mesto u nekim kolima i idi tamo da nae zemlju za nas. to pre, to bolje, jer moda je najbolja ve otila. Zakon ie da se mora postaviti neki znak da je naseljena. Pa, neka mala kuica od naboja, kao neka vrsta zaklona, bie sasvim dovoljna, a pomo e dobiti ako i ti bude drugima pomagao. To je lako. Zatim, kad mi noga dopusti... Donatan je sedeo posmatrajui oeve pune i rumene usne kako se miu u crnoj bradi. Meri uz viknu: Neu da Donatan ode sam, Klajde, nije pravo da na takav nain prebacuje svoj posao na njega. Kao da mu ja ne pruam bolji posao! grmnu Klajd. A ja u ostati ovde da mirujem u ovome mestu, u kome je dosadno kao u rupi, i da ekam! Ma gde da si, za tebe je to uvek rupa ree ona a ono to predstoji, za tebe je sve. Dovukao si nas iz Engleske ovamo, i jo nema ni est meseci a ovo je ve rupa, mada nemam nita protiv da kaem da si jednom u pravu. Izraz koji su Donatan i njegova mati poznavali prelete preko Klajdovog lica. Da je mogao da ide, izaao bi iz kue. Ali nije mogao. Skloni se ili umukni promrmlja on. I dok su se oni svaali, Donatan je doneo odluku. On nije razmiljao o odgovoru, nego se itavo njegovo bie spremalo za jedno veliko ne. Oe, neu da idem! Sluaj, Donatane... ree otac. Nemam nameru da idem ree Donatan. Zato, to ne mogu nikome da iskaem recima. Nisam eleo da odem iz Engleske, a otiao sam. Sad sam ovde i neu vie da se miem. Od svih prokletih luckastih stvari koje moe da kae jedan mladi, ovo je najgore! viknu Klajd. Donatane, ta bi bilo sa svetom kad bi svi bili kao ti? Pa. svet ne bi uopte bio ni otkriven, i mi bismo svi bili negde u istoj rupici, ubijajui jedni druge i borei se za iste mrvice hleba, ne znajui da izvan toga ima izobilja i bogatstva. Oe. ia ne kaem da svako treba da bude onakav kakav sam ja. Kako ja vidim, na svetu postoje dve vrste ljudi, ba kao i dve vrste ivota u jednom semenu. Neto tera jednu vrstu da trai hranu u svetlosti i vazduhu, a drugu vrstu alje u zemlju da pusti koren. Pa, ja sam koren. Opazio je da mati sedi na ivici kreveta i slua sve to on govori. Pletenica plave kose pala joj je niz ramena, a ruke je uvila u al. Mada je govorio ocu, ovu figuru je upotrebljavao za njene ui, a otac odgovori: Pametno je ak i za koren da pronae najbolje mesto. Koren je tamo gde seme padne ree Donatan mirno i ja ostajem ovde. A ja u ostati s tobom, sine ree Meri. Klajd izbaci ruke, zatvori oi i steui vilice za stenja. Zatim skliznu u krevet i navue na sebe jorgan napravljen od otpadaka. Oh, idite oboje do avola! promrmlja. U redu, oe odgovori Donatan i vrati se u postelju. Majci ne ree nita, ali izmenjae duge poglede i to je bilo dovoljno. Sledeeg jutra, kad je Donatan iziao, zatekao je oca kako sedi za stolom, umae hleb u aj i jede. Demi je sedeo pored njega. Dobro jutro, oe ree Donatan i sede nodalje od njega. Rut, koja je bila kraj pei, utke brzo prie i postavi aj pred njega. On joj klimnu glavom i zapita: Gde je mati? Boli je glava, pa sam joj kazala da ostane u krevetu, a ja u raditi ree Rut. Dobro odgovori Donatan. Rut se razvija u dobru devojku, tihu i dobru, pomisli. Morae da ode da vidi majku pre no to poe na posao. Ustao si ree ocu. Moram ree Klajd ogoreno. Noga mi jo nije dobra, ali morau da se zadovoljim njom i Demijem, a Demi? Da, oe ree Demi. On pogleda Donatana oprezno preko komada hleba namazanog melasom.

Demi i ja idemo na Zapad ree Klajd glasno. Idem danas do Drijera da se za to pobrinem. Dakle, zato mati ima glavobolju! Taman je hteo da uzvikne kao odgovor ocu, kad vide da on to oekuje i ne uzviknu. Ali zar e ga ona pustiti da ide i povede Demi ja? Demi e pomoi svome starom ocu govorio je Klajd saaljevajui sam sebe. Demi je jedini u porodici koji osea to i ja. Odlino emo se provoditi nas dvojica, a, Demi? Videemo mnogo lepih stvari. Tamo jo ima bufala i divljih konja, moi e zamkom da hvata prepelice i divlje ptice, a nou emo logorovati pored velike vatre. Ima i Indijanaca, dobrih i onih surovih, i oni e ti doneti Ijutenih kukuruza i pokazae ti kako da upeca ribe golicajui ih ispod brade. Za sve to vreme dok je otac govorio Demiju, Donatan je oseao kao kanal kroz koji je trebalo raniti majku. Otac je pogaao majku. Donatan je pokuao da zatvori kanal utanjem, jedenjem, dozivanjem Megi da doe i popije solju aja, ali Klajd je i dalje govorio. Jahaemo kroz planine i pronai emo neko dobro mesto, ja i Demi, i sagradiemo lepu kuu, a onda, kad vi svi doete, mi emo stajati pred vratima i rei da smo vam kazali da e tako biti. a, Demi?Demi je bio rasejan jer je oseao da u svemu tome ima neeg to on ne moe da shvati. Tako je, oe ree on. A onda emo razmisliti o putanju korenova ree Klajd glasno. Donatan nije vie mogao da izdri. Oe, da li danas odlazi? zapita hladno. Megi je nagnula solju sa ajem i vrsto je pri pila uz lice ekajui da melasa sa dna doe u usta. im naem kola s jednim praznim mestom odgovori Klajd. Moe da se desi danas, ili sutra. Ne smem vie da gubim vreme ako hou da stignem pre ostalih. Onda u kasnije uti ta je bilo ree Donatan. I ispravivi svoja nena ramena, uputi se majci. Leala je sklupana i veoma mala na onome mestu na kome je prole noi video ispruenog oca. Majko, da li ti je ravo? zapita Strano me boli glava ree ona ozbiljnim glasom i ne otvori oi. eznuo je da je utei, da joj kae: ,.Ne obraaj panju na njega, majko. Neka ide. Ti i ja emo se snai." Ali intuitivno je oseao da je njena unutranja ravnotea u ovom trenutku veoma osetljiva i sitnica bi je udaljila od njega ako bi govorio protiv oca. Zato izbaci iz misli ono to je eznuo da kae i seti se neeg drugog. Majko, u podne u otii do Stivna Perija i zamoliti ga da nam postavi drveni pod. Sad to mogu uiniti, jer radim i subotom. Na ovo ona otvori oi. To e biti ba lepo. Donatane ree, a zadovoljstvo joj se ogledalo u oima. Dobro ree on i poljubi je u elo, a dok se saginjao, ona isprui ruke i pomilova ga po obrazu, i on je znao da je odrala unutranju ravnoteu. Posle est dana Klajd ode iz Medijana. Rana na nozi jo mu nije bila zarasla, ali je dobro zarastala i nije tako hramao kao to e kasnije, kad se miii budu skupili u vor ispod oiljka. Ipak, noga nije mogla da izdri njegovu teinu, pa je u jednoj ruci imao tap, a drugom se oslanjao na Demijevo rame Donatan istra iz radnje da vidi prolazak kola. Nije video kakav je rastanak bio izmeu njegovih roditelja, i to mu je bilo milo. Takoe je dobro to e mati imati nekoliko asova na raspolaganju pre no to se on vrati u podne. Zbogom, oe ree on mirno. Klajd ga nije uo. Bio je veseo i crne oi su mu sijale od smeha i svetlosti. Ba u tom trenutku ugledao je Denet, koja je istrala iz gostionice nosei puno naruje hlebova. Hej, sino sam ih ispekla! povika Denet. Neki visok mladi uze ih od nje i ona ne u da je Klajd zove. elela bi i ja da odem ree Denet smelo mladiu. Hajde, poveu te odgovori on isto tako smelo. Bio je visok i plav i otezao je u govoru. A da li bi ja pola s tobom? upita Denet smejui se. To treba ti da kae odgovori mladi. On pritee kai, zaveza crvenu maramicu oko vrata i nakrivi veliki slamni eir. Zovi me drugi put ree Denet. Kad? Pa kroz godinu ili dve ree ona izigravajui nemarnost. I suvie je dugo ree on. Bie prestara Ako za mesec dana od danas naiu neka kola, uskoi u njih i vozi se do reke, koja see jedan put i rava se u dva kraka u duini jedne milje. Negde na toj milji ja u te ekati. ta e imati na sebi da bih te video izdaleka? Ona opazi Donatana. Crvenu haljinu. Odlino ree on i uskoi u kola pored Klajda. Takva cura mi se dopada ree Klajd srdano uvek spremna. Visok plavi mladi ga pogleda. Ti stari jarce! ree ljubazno.Donatan se priblii kolima i dodirnu oevo koleno. Zbogom, oe ree razgovetno. Klajd poskoi od dodira i pogleda dole. Zbogom, Donatane, traio sam te. Sve vreme sam bio ovde ree Donatan suvo. Zbogom, Demi, gledaj da vodi brigu o ocu i ne istravaj ispred njega. Nije potrebno da mi to kae odgovori Demi. Obrazi su mu bili crveni, i sedeo je stenjen uz kola pored oca, sa zaveljajem na krilu. Kola pooe, a mladi osinu konje i oni otkasae u oblacima crne praine, uz kripu tokova i osovina. Donatan ih je posmatrao dok se buka ne izgubi u daljini i dok na prostranoj preriji praina nije izgledala tako mala kao da ju je ovek prosuo iz aka.

Ko je taj mladi, pitao se, i da li se on alio sa Denet ili nije? Nije uvek bilo lako saznati da li se ljudi iz prerije ale ili su ozbiljni. Oni su o veselim dogaajima priali hladnim, nemarnim glasom i nije bilo jasne linije izmeu istine i lai ni u njihovim mislima ni u prianjima. On je mogao da doe do istine jedino sluajno i pomou zdravog razuma. Ali kad je okrenuo glavu, Denet je ve otila, a nije bila njegova stvar da je prati i otkrije ta je mislila. On je imao svoj posao i vratio mu se. U podne je poao kui, strepei, ali tvrdoglavo odluan da se ponaa kao obino. Nikad nije bio siguran u raspoloenje svoje majke. Ako je rastanak s ocem bio teak, onda e ona nai neto zbog ega e ga prekoievati, i on se pripremi na to. Ali ju je zatekao mirnu, veselu i punu neke vrste olakanja koje nije mogao da razume. Proveli su jedan sat za stolom tako veseli kakvi nisu bili otkako su otili iz Dentvotera. Tako mu je laknulo da nije mogao a da joj to ne kae. Kad je ostao s njom nasamo za trenutak, dok ga je pratila, ree: Majko, plaio sam se da doem kui zato to bi ti mogla biti tuna. Ja sam tuna ree ona brzo. ena je uvek tuna kad joj je ovek daleko. Sve je bez ukusa, kao neposoljeno. Oseao se potiten, ali ne ree nita zato to je video da ona hoe jo da govori o neem neprijatnom, jer njeno glatko lice malo porumene. Vreme je da ti kaem neto kao oveku, Donatane ree ona zato to e jednog dana imati enu. Ja sam zahtevala od tvog oca da razgovara s tobom i Edvardom, ali on nikad nije hteo, jer kae da se stidi. Ali ja mislim na tvoju enu i mislila sam na Mili, i na dan Edvardovog venanja skupila sam hrabrosti i rekla mu: Dopusti da i Mili ima svoju re u vaim odnosima." Donatane, izmeu mene i vaeg oca jedno ne valja. Uvek je on imao re, i ma koliko da sam se bojala da zatrudnim u vreme kad za to nisam imala snage, on je uvek imao svoju re. Zaista sam plakala jutros kad je otiao jer mi mnogo nedostaje, a ipak sam bila srena to u za neko vreme biti poteena straha. Donatane. ne elim da imam jo dece, mada ih sve mnogo volim. to je vie govorila, postajala je sve poverljivija a ipak manje stidljiva, i govorila mu je s nekom vrstom nenog, otmenog dostojanstva. A on je bio odbojan, neodluan i pomalo mu se gadilo ne zbog nje, nego zbog otvaranja vrata koja je eleo da budu zatvorena izmeu njih. Sva druga je eleo da su otvorena, izuzev ova. Jer kroz njih je nju ugledao odvojenu od njega: video je nju ne kao majku, ve kao enu koja ima tajne probleme svoje enstvenosti koje on nee shvatiti dok, moda, i sam ne bude imao enu. Ustuknu pri pomisli na tu enu koja treba da doe, jer nije hteo zabunu, zaista, nije hteo nikako da povezuje nju s ovom enom pred sobom. Majko, mislim da razumem ree vrlo suvih usta. Pogledao je po preriji traei da ugleda neto i da o tome govori. Ali nije bilo niega. Visoka trava povijala se miljama na uvek prisutnom vetru, a nebo je bilo beskrajno plavo. On spusti pogled na zemlju pored nogu i neto mu pade na pamet. Majko, poeu da ti obraujem vrt kad se vratim veeras. Veeri su sad duge. Dobro, sine ree or,a tiho i u uzajamnom razumevanju se rastadoe.
10

Kao to su se bili privili uz kuicu u Dentvoteru kad je Klajd otiao, tako isto su se sad privili uz kuu od naboja u Medijanu. Ali kuica u Dentvoteru nije toliko podseala na neko ostrvo kao kua od naboja. Tamo, u Dentvoteru, bilo je mnogo veza sa ivotom, ali ovde izbaen konopac nije mogao da dopre ni do kakve druge strane. Medijan je bio odskona daska, usputna stepenica. ak i oni koji su tu iveli nisu imali svog ivota. Dane su provodili sluei one koji su nekud ili. Za njih je napravljena gostionica, duan je iveo od putnika, a Stivn Peri je smestio kovaki nakovanj u svoju drvodeljsku radionicu da bi mogao potkivati konje koji su prolazili. Doao je jednog dana Donatanu sa glatkom belom jelovom daskom. Molim, gospodine Gudlif, hoete li mi napisati neka slova na ova daska? ree s potovanjem. Naravno da hou ree Donatan. Malo se trgao to je bio nazvan gospodinom Gudlif om. Niko ga dosad nije tako zvao. Stideo se i bilo mu je milo. Ali kakva slova? Ja ne znam ime nijednog slova priznade Stivn Peri tuno. ta hoete da kaete? zapita Donatan. Moje ime odgovori ovek i da ja mogu praviti drvodeljski i kovaki posao i da je cena samo pristojna. Donatan uze papir i natampaStivn Peri, drvodelja i kova. Cenp umerene". On die pogled i ugleda Stivnove oi, pune uenja i udnje, prikovane za njegovu olovku. Ba bi eleo da ume itati. ovek kao u zatvoru kad ne zna itati. Hoete li da vas nauim? zapita Dona tan. Stivn Peri je oklevao. Ja bi voleo moja deca ue ree. eleo bi ima kola za njih. Pogleda Donatana sa iznenadnom iskrenou. Gospodin Gudlif, zato vi ne otvori kola? Niko to nije od mene traio ree Donatan stidljivo. eleo bi da neko trai ree Stivn Peri. Koliko imate dece? zapita Donatan. On je viao mala crna stvorenja kako izlaze iz zemunice u kojoj je Stivn iveo. est odgovori ovek ali samo etiri stara za uenje. Gospodine Peri, znate ta u uiniti ree Donatan. Ako hoete da postavite drveni pod u naoj kui, ja u ih pouavati subotom posle podne i uvee. Rado to uiniti ree Stivn Peri. Stajao je i vrteo eir u ruci. Ne znam da li vi primetili moj sin Bomon, gospodin Gudlif. Moja ena i ja mislimo, on, znate, pametan. Mi elili da dobije priliku ne samo zato to na, ve to mi mislili da mi sad obojeni svet dobili sloboda, sad treba pokazati ta moemo sa sloboda. Moja ena i ja, mi mislili da ne moemo uiniti mnogo osim to dati naim maliama prilika da moe to mi ne mogli. Bomon je takav, ili mi tako mislili. Bomon! povika Donatan. udno ime! Moja ena pripadala Bomonima pre nego mi oenili ree ovek. Ja uvek bio Peri, a i moj otac. Pa, ja idem, gospodin Gudlif. Odneu dobre vesti porodici. I odma nabaviti graa za pod. On se udalji svojim udnim dugim, galopirajuim korakom. Kao deak trao je pored gospodarevih koija i njegovi miii bili su tako formirani. Tako se dogodilo da je Donatan imao kao ake u svojoj prvoj koli etvoro crnake dece. Pojavili su se u predveerje istog dana. Stivn Peri je doao s njima.

Evo ih, gosin ree kad Donatan ustade od veere i prie vratima. Ovo je Bomon. Koliko ima godina, Bomone? Trinaest odgovori brzo visoki tamni de ak. On jedini koga imali pre rata ree njihov otac. Ostali roeni slobodni. Ovo Melisa, a ovo Demi; njegovo ime od Dem iz himne o draguljima u njegovoj kruni"1, a ovo Pol. Moem ui, gosin, i izmeriti pod? Uite ree Donatan. Bilo mu je pomalo zazorno pred ovom decom, ivom i veoma istom. Ipak povue u stranu kou bufala koja je visila na vratima kao zatita protiv vetra, i oni uoe i zbie se u mali krug. Njegova mati, koja je raspremala sto, die pogled. Sedite, deco naredi im ona. Zaista se ovek moe od njih da uplai, pomisli gledaiui ih, ali bog ih je stvorio, iako je teko objasniti zato ba crne. Oni odjednom posedae. Utirkane haljine devojica utale su. Meri se nasrne ja. Nisam videla tirak otkako sam otila iz Engleske. Mama to pravi od krompira ree Melisa tankim glasom i stidljivo se nakalja u malu crnu ruku. Morau da uzmem recept ree Meri. Ona ih dobro potopi u vodu progovori Dem, koji se uopte nije stideo. Izie neto belo i slegne se na dno lonca. To je tirak. Svi su bili opanjeni grupom crne dece, usana tako crvenih i tako velikih ernobelih oiju. Megi prva prekinu opinjenost glasnim krikom straha, a Rut je uhvati i odnese u drugu sobu. Sram te bilo, Megi viknu Meri i da popravi stvar, odsee etiri komada hleba i namaza ih
Gems m His crown". 9 Tvorac Kraa

129melasom. Jedite pre no to ponete uiti. itati je veoma teko. Ja to znam zato to sam i ja nekad predavala u koli u
Engleskoj. Stivn Peri podie pogled sa poda koji je merio: Zaista, gospoo? Zato va sin tako pametan. Donatan je uvek bio veoma vredan ree Meri mirno. A Donatan, da bi oni prestali da govore o njemu, podie Artura i posadi ga na stolicu na kraju stola. Ovaj momak ume da ita bolje nego iko ree veselo. Ti mi moe pomoi, a, Arti? On uvi paljivo malog deaka u jorgan i vrsto ga ututka oko njega da bi uvrstio kosti koje uopte nisu izgledale dovoljno jake ak ni da odre ovo mravo telo. Stivn ga je posmatrao. Bolestan? zapita neno. Mnogo mu je bolje ree Meri. Moda bi moja ena biti u stanju nai trave za njega. Ona razume u bolesti. Ona moe rei u jedan pogled da li e telo ozdraviti ili ne ree Stivn. Nema sumnje da e Arti ozdraviti ree Meri brzo i isto tako pouri da kae: E pa, Arti, ti e pokazati prvo slovo. Napii veliko A kredom po stolu. Ona mu prui komad grube krede koji je Donatan doneo iz radnje, i Artur paljivo povue dve dugake linije i prepreci ih. Svi su posmatrali. Meri je gledala bledo lice. Ne elim niko da ga gleda i da vidi smrt u njemu, pomisli. etvoro crne dece se nagnulo i sa strasnom udnjom posmatralo. To je A ree Artur vrlo ozbiljno i jasno, podiui pogled. A ponovie sva crna deca glasno i brzo. Donatan oseti da ga neto privlai. Podie nehotice pogled i ugleda Stivna Perija kako zuri u svoju decu kao da je gromom pogoen. Stivn Peri podie oi ka Donatanu, i one mu se iznenada napunie suzama koje su se slivale niz obraze. Otirao ih je velikom crnom rukom i srne jao se, a zatim ree: Niko u mojoj porodici nikad pre ne mogio itati jedino slovo, ali ja ne zna zato treba plakati sad kad e nauiti. Dva dana kasnije Denet doe posle podne u radnju. On je ugleda im je stala na vrata. Bila je u crvenoj haljini i malom crvenom eiru koji je napravila od istog materijala. Svi koji su bili u radnji videe je. Nije bilo ena. Svakodnevna guva u poslu bila je zavrena, i sedmoro ili osmoro ljudi razgovaralo je dok su natenane vritli sitne kupovine: burmut, viski ili aku eera u fieku od mrkog papira. Ljudi koji su bili oko bureta sa biskvitima povukoe se u stranu da je propuste, a ona prie Meridiju, koji je crpao viski iz bureta za nekog starca ija su stopala bila uvezana krpama. Lu, je li bilo danas pote? Njen glas, nemarno jasan, zapliva iznad njihovih glava. Nema, danas nije stigao dak odgovori Meridi. eka neko pismo? ekam ree ona. Stajala je i njena iroka crvena suknja lagano se njihala. Kakav je to viski? zapita. Ja sam ga sam napravio od ita odgovori on. Hoe li da proba? Nemam nita protiv ree ona i prui ruku da uzme limenu solju. Zabacila je glavu i pila ga lako kao vodu, a oi svih ljudi bile su prikovane za njeno belo grlo. Ona ispii do poslednje kapi i vrati solju. Dobar je ree. Ne pee, a? Nita mene ne pee. A onda, sjajnih zelenih oiju, odeta do Donatana, i on oseti njen dah, sladak i jak. Svet pria da si ti, Donatane, otvorio kolu. On je pogleda i opet brzo skloni pogled u stranu. Gospodin Peri pravi pod za nas, a ja pouavam njegovu decu umesto da mu platim ree i nastavi da savija cic koji je ostao nagomilan u neredu posle jutronje guve.
3

131 Ne poznajem nikakvog gospodina Perija ree ona. Nisam ula ni za jednog osim za starog Stivna Perija. On je crnac.
Donatan ne odgovori. Ljudi su se odmarali sedei u radnji. Kraj dana bio je tih. Niko nije kupovao, samo su razgovarali. uo je odlomke njihovog razgovora, novosti primane i prepriavane od usta do usta, neto od njihovih miljenja, predvia-

nja, proricanja, uspomena, i sve je to stvaralo, a da on toga nije bio svestan, osnove znanja bolje od onih koje bi stekao iz knjiga i novina. Ima sad vie od hiljadu dvesta milja eleznike pruge u dravi govorili su. Jeste li uli da se sad meso prevozi pravo u Njujork u onim modernim kolima sa ledom? ini se da je najbolje da se svi bavimo stoarstvom. Velika zgrada je dovrena u Topeki, video sam svojim oima prolog meseca. Vrlo lepo izgleda. Tako je on doznao da su telefonske linije pokrile Kanzas, da se otvaraju koledi, da eleznice odvoze stoku na hiljade, a vraaju novac koji rasipaju divlji kauboji u Abilenu i Dod Sitiju, da se ovek moe obogatiti ak i na kostima bufala koje se sakupljaju u preriji i odvoze na Istok za pravljenje ubriva. Ali nita od toga nije imalo veze ni sa Medijanom ni s njim, kome su dani bili tako jednaki kao da je iveo u nekom drevnom engleskom selu. Dopada li ti se moja haljina? ree Denet, Nisam je video ree on obazrivo iza gomile cica. Pa, pogledaj je odvrati mu ona. On poeka trenutak pre no to baci pogled. Vrlo je lepa ree namerno bezbojno. U sebi je bio zaprepaen kako joj je crveno lepo pristajalo. Jarkocrvena boja napravila je od nje lepoticu. Zasenila je njene rie kovrde i uinila ih zlatnim i tamnim, pojaala joj belinu koe. Samo joj se zelena boja oiju isticala kao kontrast. Ove oi su ga sad zastraivale svojom moi. Znao je, kao to zna svoje ime, da je u stanju da voli devojku i da se sav izgubi u toj ljubavi. Oseti kako mu telo zadrhte i okrete joj lea iznenada, pretvarajui se da neto trai na nekoj polici. Mogu da nosim crveno zato to to volim ree ona. ena moe uvek da nosi ono to voli. Pokuavao je da tiho zvidue dok je sreivao materijale, ali nije mogao jer su mu usne bile suve. Neka me avo nosi ako nju zavolim, pomisli, i odjednom mu se toliko smui da je mogao povraati. Vreme je da idem ree. Vreme za kolu? zadirkivala ga je. Da nisam starija od tebe, Donatane, dola bih da ti budem uenik. Ali kako stoji stvar, ta me ti moe nauiti? Nita, to je istina ree on protiv svoje volje. I suvie joj je tesna haljina preko grudi, pomisli, gledajui je. Poe vratima i izie na skver, a ona poe za njim, stie ga i poe s njim ukorak. Bilo ga je sramota da ona ide s njim u toj dreavoj crvenoj haljini i, svestan njene lepote, kao da je dri u zagrljaju, koraao je vrsto, ne gledajui je i odolevajui kovitlanju svoje krvi. Ona se zaustavi nasred skvera. Donatane, ja odlazim odavde. Je li? ree on glupo. Da li ti je ao? Pogleda ga u oi ispod crvenog eira. Nije ree Donatan i preblede od napora da izrekne tu la. Lae ree ona. Nije odgovorio jer nije imao ta. Zatim mu ona postavi jo jedno pitanje: Donatane, ima li nameru da ostane u ovoj rupi od Medijana celog ivota? Imam odgovori on. Pa dobro ree ona i ode od njega iznenada, nemarno se kreui kroz jasnu letnju svetlost, kao vatra koja izbija iz prerijske trave. On odvrati pogled od nje i nastavi put. Vatra, to je ona. Ne moe da se igra njom, jer ona bi ostala iva, a on bi se pretvorio u pepeo. Neka je, nek ide na Zapad i neka sagori ako hoe.

Sledeeg dana uo je da je otila. Pobegla je s prvim kolima koja su to jutro napustila gostionicu. Kad je nestala, niko se nije mogao setiti ko je bio ovek koji je vozio kola. To je onaj bratac iz Pensilvanije, onaj Dankard ili tako neto, sa dugom bradom jadikovao je Henri Drijer. Ne, nije otrese se ena na njega. Vritala je od besa. To je bio jedan od onih Rusa iz bog te pita koje zemlje. Pri kraju dana mislili su da to nije bio ni jedan od tih, nego neki Englez, mlai sin nekog plemia, koji je ostao bez zemlje i doao u Ameriku da nae imanje. Doao je u Medijan pre dva dana, veoma elegantan u prsluku i visokim izmama, u pantalonama saivenim u Londonu i u plavom kaputu koji mu je bio tesno pripijen u ramenima. Donatan ga je video, posluio ga i utke sluao njegove este i nestrpljive uzvike: Blagi boe, ni to nemate? Na kraju ga je to zamorilo pa je rekao: Mi drimo sve to je ovde svetu, izgleda, potrebno. Mladi Englez se iznenadi na ovu drskost i gledao je strogo za trenutak. Pa, vi ste Englez! Bio sam ree Donatan. Onda ste jo uvek odvrati Englez. Ne, nisam ree Donatan odluno. Nije nikad do ovog trenutka o tome mislio, i ne bi ni sanjao dosad da bi se mogao odrei Engleske. Ja sam Amerikanac ree. avola ste! odgovori mladi. Zatim dodade: Pa, zaista, ovo nije Engleska. Ne, nije ree Donatan i odole, pobedivi instinkt da doda gospodine". avolski ohol bratac, ako je to taj bilo je miljenje u radnji. Zbog takve vrste ljudi treba da smo sreni to smo dobili rat 1776. Donatan ne ree nita. Ako je Denet otila sa Englezom, to je njena stvar. Setio se pravca koji joj je dao visoki mladi pre tri meseca, onog dana kad je i njegov otac otiao. Iza prerije, tamo kud pogled njegovih oiju nee nikad stii, jedna reka se rava i stvara bogatu zelenu dolinu. Negde u toj dolini ona e zastati, bar jedan dan, bar jednu no. Oseti otar trzaj kroz telo, izdra ga i nastavi da radi.

Kad je te veeri doao kui i zakoraio kroz vrata, oseti pod nogama pod od istih belih dasaka. Mati mu pouri u susret, i on ugleda njeno malo lice veselo kako nije bilo otkako su napustili Englesku. Oh, Donatane, pod je gotov! uzviknu. Dopada ti se? zapita je. Pravio se kao da ga proba, ispituje, trupkajui po njemu. Ba je divan ree ona. Opet se oseam kao kod kue kad su mi noge na podu. To je dobro, majko. Hladno prolee, kada je Klajd otiao, ustupi mesto letu, tako razliitom od onih za koja su znali da je i samo sunce izgledalo drukije nego ono koje si ja nad Engleskom. Leta u Dentvoteru bila su jutra sa sunanom izmaglicom koja se u podne razie preko milja nenog zelenila ak do plave vode u daljini. To zelenilo je ak i u vedre dane bilo u senci drvea i udoljica; a pod vekovnim drveem stoka i ljudi su u podne mogli da nau hlada. Ali u Medijanu nije bilo drvea. Nebo je pritislo zemlju svetlou i vruinom koje niko nije mogao izbei. Stoka je odlazila na reku koja je presuila i ulazila u plitku vodu do kopita, kretala se onako kako se tanka senka trske kree i savijala se u njoj da se isprui tek uvee. U radnji je bilo toplo kao u pei, a kad bi otvorili prozore, vetar pun praine cepao je svaki slobodan komadi papira, nosio otpatke, kanap i egrtao i treskao dok se cela radnja ne bi ispunila uznemiravajuom bukom, nepodnoljivom za uvo. Tada je kua od naboja izgledala tiha i prohladna kao peina. Donatan je ujutru iz nje izlazio preko volje, a u podne rado ulazio u njenu tminu. Mati je drala prozore i vrata zatvorene i prskala vodom zidove, a sve miris zemlje pojaavao je hladovinu. Nastavljala je iz sedmice u sedmicu da nekako pretvara u udobno mesto ovu kuu koja se zaela kao koliba. Podu se mnogo obradovala, pa kad je bio dovren, napravila je prostirke od otpadaka koje joj je Donatan donosio. Otpadaka je uvek bilo. Meridi se uvek alio na ene to nee da plate ni penija vie za nekoliko palaca koji su njemu bili beskorisni. Jer ene Medijana jo nisu bile poele da prave prostirke, jorgane i jastuie i sve one znake stalnosti koje imaju ene. Jo nisu bile sigurne u Medijanu, i ako jednog dana mu vikne: Selimo se!" oricTa bi ceo njihov rad postao drangulija nekorisna u kolima koja su premalena i za potrebne stvari. Ali Meri je u Medijanu imala onu oajniku sigurnost izbeglog na ostrvo nasred okeana, do kojeg lae ne dopiru. Za nju nije bilo nade na povratak, a dalje ona nee; i tako malopomalo stvorila je oko sebe malu Englesku. Tako od svih na brzinu napravljenih kua u Medijanu, kua od naboja, zemunica, nekoliko drvenih, nekoliko i od drveta i od zemlje, jedimo je njena izgledala kao pravi dom kad bi ovek u nju stupio. Napravila je dve stolice od bureta i pokrila ih jastucima presvuenim mrkobelim cicom, i postavila ih pored kamina. Njen pod je bio ist, mada je voda bila dragocena kao srebro i morala se donositi sa gostionikog bunara; a na policama, napravljenim od dasaka koje su leale na kukama ukucanim u zid, sijali su se tanjiri i limene olje. Kad je nestalo prolenog sunca, ona je, da bi imala zelenila, brala travu i stavljala je u boce i konzerve umesto vaza. Do veeri se nije micala iz kue. Vrt koji je Donatan zasadio dobro je uspevao, ali sad je umirao pod letnjim suncem. Bilo je i suvie malo vode, a kia je dolazila s olujom i provalom oblaka i za nekoliko asova sve bi se osuilo. Sve je u ovoj zemlji ludo rekla je Donatanu jedne nedelje dok su na nebu sevale munje i grmelo i tretalo, a kia se sruila na njih kao vodopad. Nita nije umereno i promiljeno. Brzo se kretala dok je govorila i podmetala erpe i zemljane lonce tamo gde je prokinjavalo. Sad kad su imali pod, krov im je bio bolna taka. Donatan je razgovarao o tome sa Stivnom Perijem. Treba ga skinuti rekao je Stivn i staviti grede i pravi krov. Ali ne bude nikad takve hladovine. Onda da priekamo do jeseni rekao je Donatan. Neka ih krov zatiti bar od sunca. udno je izgledao taj krov, jer je na njemu izrasla trava i divili suncokreti pa je bio kao bata. Ali proputao je kiu u potocima i raskvasio se pod teinom vode, pa se Donatan uplaio da se ne ulegne i podupro ga motkama i daskama da ne padne na njih dok spavaju i ne pretvori kuu od naboja u njihov grob. Jeste ludo sloi se Donatan s majkom. Bio je srean to je nepogoda naila u nedelju kad je bio u ovoj niskoj kui od zemlje prilepljenoj za tlo, umesto u krhkoj zgradi radnje gde se inilo kao da munje uleu kroz prozor. Bilo ga je sramota da pokae strah poto je jednom video kako se gospoa Meridi uplaila. On je nju jedva i video, jer je retko izlazila iz soba u kojima je ivela; ali ako bi se nebo zacrnelo pred oluju, ona bi ulazila u radnju, mrava, nervozna, utljiva ena, nosei u svakoj ruci po jednog bliznaka. Spustila bi ih u prazne sanduke, a onda bi, sedei na stoiu izmeu njih, ekala, ruku sklopljenih na grudima, da nepogoda proe. Veselost je nikad nije obuzimala. Izmeu pucnjeva groma govorila bi tune stvari svome muu. Lu, ovakva ie nepogoda bila prolog leta kad je grom udario u Hejstijevu vodenicu. Nije bilo mnogo tete rekao bi Meridi zabavljajui prstima svoje sinove, koji su spokojno sedeli u sanducima za pakovanje i sisali peksimit. Da nisu spreili, sve bi izgorelo posetila bi ga. Da, ali nije, izgleda da se toga nikad ne sea. Uostalom, nita ne moe da izgori na ovakvoj kii. Kia je dobovala po limenom krovu. Sreujui vredno raune, Donatan je pokuavao da ne vidi blesak zelenkaste svetlosti, da ne uje prolamanje grmljavine, oseajui kako mu se pod odeom sliva znoj dok mu se najzad nije inilo da stoji s cipelama u vodi. Jednom se zapitao gde li je Keti za vreme nepogoda. Ona je svaki dan utravala u radnju da vikne: Tata, mama trai biskvita!" ili: Nemamo vie soli", ili da donese praznu teglu od melase. Ali za vreme nepogode nikad je nije video. Jednom je zapitao: Keti, kuda se ti dene kad je oluja? Mislim da bi trebalo da doe da bude s nama. Ona zabaci svoju oskudnu smeu pletenicu sa ramena. Ne bojim se ja kao mama ree i posle jednog trenutka nastavi: Munja te pogodi samo ako se boji. Od tada je za vreme svake nepogode mislio o ovoj njenoj reenici, mislio je i sad, pod krovom kue od naboja koji je prokinjavao. Ako je to istina, on e jednog dana poginuti od ove prerijske grmljavine. Ali leto se sastojalo od nepogoda, sue i plave suneve svetlosti. Bacani su iz jedne krajnosti u drugu, dok najzad nisu bili svi iscrpeni od toga, izuzev Megi, koja je napredovala i rasla. Svako se branio kako je mogao od nasilja klime. Rut je toga leta poela da ui latinski! Molila je Donatana da joj pokazuje za vreme obeda ili dok je kopao batu, kad je pokuavao da zadri rosu pokrivajui je slamom. Artur se opet vratio krevetu i leao je satima zatvorenih oiju odravajui svoj ivot utanjem i mirnoom. A Donatan se odravao odbrajajui asove svojih dana kroz uobiajen tok raznih poslova. Jedina neobinost u

tim danima bio je Bomon, crni deak. Jer taj deak udne rase bio je takve inteligencije kakvu Donatan nikad nije video, i skromno je uviao da je bila daleko iznad njegove. Ostala tri deteta uila su dosta dobro, sriui iz svojih bukvara pri kraju leta; ali Bomon nije uio toliko pomou slova i rei u reenici koliko pomou ideja koje je otkrivao. Od sve ove crne dece on je najvie bio mrkout, sa tamnozelenom nijansom u smeoj kosi, a u crnilu jednog oka imao je udnu plavu taku. I njegova kosa bila je gua no u ostale dece i manje vunasta. Sta da radim s tobom, mome? pitao je Donatan polualjivo ali uznemireno. Moja uenost nee dugo trajati. Ne znam ree Bomon jednostavno i moja majka ne zna. Uvek me to isto pita. Gledali su jedan drugog ozbiljno i u nedoumici. Ovaj deko, govorio je Donatan u sebi, ne srne da propadne; a, ipak, zar nije osuen na to? Leto se zavri tano onoga dana kad je Klajd doao kui. Dva puta je pisao nejasna, pompezna pisma, iz kojih se nije moglo razabrati ta su planovi, a ta su ve svrene stvari. Pisao je da se zemlja brzo popunjava. Srea je to nije odlagao put. Dolazili su ljudi iz svih krajeva sveta, iz Engleske, Rusije, Nemake, vedske. Kau da je doao i sin nekog engleskog vojvode, pun para. Kako joj se svia da ima u susedstvu vojvodinog sina? Ali ovde su svi isti i vojvodin sin nije nita bolji od drugih. Oh, veliki lakrdijau! uzviknula je Meri kad je ovo razabrala iz Klajdovog rasejanog rukopisa i udljive ortografije. Kao da sin jednog vojvode moe ikad biti na sused! Donatane, zapamti moje rei, jednog dana e biti nevolje zbog sve te jednakosti, jer sva Klajldova prianja ne ine ga jednakim ni s kim ako nije takav roen. Pametno kae, majko sloi se Donatan. Ostavie Klajdovo pismo, oboje uznemireni na pomisao da im jedan plemi bude sused. ta li e se jo dogoditi? ree Meri ozbiljno. Jednog septembarskog dana, ranog i iznenada hladnog, ue Klajd hramljui. Noga mu je ozdravila, ali je jo nosio tap. Meri! viknu sa vrata. Nikoga nije bilo na vidiku, i moglo se pomisliti da su svi mrtvi da se nisu tikve utele u bati, a da kua nije bila tako ista, i da na stolu nije bila jedna zeleno obojena konzerva s jesenjim cveem, po emu se moglo zakljuiti da je Meri iva. Klajde! ciknu ona i istra iza zavese. Oh, Klajde! Baci mu se u naruje, a on je obuhvati jednom rukom i nasmeja se. Zaelela si me se! uzviknu pobedonosno. Nedostajao sam ti, a, eno? Strano ree ona zaboravljajui sve. Nikoga nije bilo u kui da je uje, izuzev Artura u krevetu; sreom, Donatan jo nije doao kui, a Rut je izila sa Megi da je uva od zmija u visokoj travi. Oh, bilo je tuno bez tebe uzdahnu ona. Deca ine sve to najbolje mogu, a Donatan je uvek bio dobar mladi; ali, Klajde, oni su druga generacija. Tako je sloio se on. Sad kad je bio siguran u nju, oseti glad i umor: Ostavi me, srce, za trenutak. Boli me noga. Zar ti noga jo nije zdrava? uzviknu ona. Daj da vidim, Klajde. On sede i isprui nogu, a ona mu podie nogavicu i ugleda dubok, crven oiljak isprepletenih miia na jednoj strani lista. Nikad to nee biti zdravo, pomisli dodirujui ga neno. Opet joj je bilo drago njegovo telo. Snalazim se ja odgovori on. Snalazio sam se izvrsno. Gde je Demi? viknu ona iznenada. Pa, ja sam rava majka, zaboravljam na sina. Klajde, gde je deko? Ostavio sam ga tamo, Meri ree Klajd. Klajde! ciknu ona. Nisi ga, valjda, ostavio samog u toj divljini. Ima suseda u blizini. I sad se ne sme ostaviti ni stopa zemlje. Neko e je ukrasti dok si odsutan Ali, Klajde, malog deaka! On je divno porastao ovog leta ree Klajd. A nije mali deko. Prolog meseca je napunio trinaestu. Skoila je na noge, veoma Ijutita. Svejedno, ti nema prava da ga ostavi, Klajde. Ali ti nisi nikad imao prava oinska oseanja. Uvek je bilo pitanje ta deca treba da uine za tebe, a nikad ta je tvoja dunost prema njima. Pria bezobzirne gluposti! viknu Klajd. Da ih nisam ja stvorio, gde bi bila? Ja sam im dao ivot! I doveo ih ovamo da ga proive! odvrati mu ona. Sede uzdiui i skrsti ruke. Gde ivi? ispitivala je. Ima li dete krov nad glavom? Meri ree Klajd. Sasluaj me pre no to se pone ljutiti i sekirati. Nee on dugo biti sam. Ja se vraam s tobom i decom, to je moja molba, makar i bez tebe, ako tako mora da bude. Uvideo sam da si u pravu u pogledu Donatana. Njemu je sedamnaest godina, a to je ve ovek, pusti ga, neka bude kako on eli. Ali ja imam kuu i tri stotine dvadeset jutara najbolje zemlje ... Kakvu vrstu kue? prekide ga ona. Meri, neu ti rei da je neto drugo ve dobra kua od naboja, ali sagradiu drvenu odgovori on. Obeau ti ... U tom trenutku naie Donatan, jer je bilo podne. Zdravo, oe ree on. Zdravo, mome odgovori mu otac. Donatane, tvoj otac je ostavio Demija! uzviknu majka. Samo za nekoliko sedmica ree mu Klajd. Ne bi poznao Demija. Porastao je kao ovek, nekoliko palaca je vii i jae konja kao kauboj. Ima tamo divni konja, i on je dva uhvatio a jednog je ukrotio. Mnogo je pametan i stvoren za ivot. To je veliki ivot i trai velike ljude. Sluajui taj poznati oev glas, Donatan oseti kako se u njegovom biu uvruje tvrdoglavost. Valjda je tako odgovori ulazei, pa nali vode u limeni umivaonik i umi se pre ruka. Moram da se vratim ree. Gospodin Meridi e biti danas posle podne zaposlen oko jesenje robe. Paljivo prosu vodu na tikve zasaene pred vratima.

Mati ustade i poe da postavlja sto. U daljini preko uzviice Rut je trala za Megi. Vidim da je Medijan porastao ree Klajd sinu. Dvanaest porodica ree Donatan. Pregusto za mene primeti Klajd. Tamo moe gledati dokle oko moe da dopre i videe samo svoju zemlju. I Demi je tamo bez ive due! viknu Meri. Nije mogla da mu to oprosti. Oh, umukni! prodera se Klajd. Opet poinju, pomisli Donatan bespomono. Ali je nekako oseao da on nije u toj svai. To ga se vie ne tie. To je bilo duboko izmeu njih, izmeu oveka i ene iji deo on vie nije. Sedeo je i jeo dok su se oni prepirali. Kad je Megi jula, on je podie i posadi na krilo, obrisa joj pranjavi znoj sa lica i nahrani je iz svog tanjira. Zatim ih ostavi jo uvek u prepirci. Ko bi znao kako bi se svaa zavrila? Ali zavrio ju je Artur, najslabiji u kui. Svaa je dola dotle da je ona stalno ponavljala: Klajde, u svakom sluaju, neu da vodim Artura tako daleko. Tamo nee biti dalje od doktora no to si ovde. A tamo je vazduh bolji, dobar visinski vazduh; svet kae da dolazi pravo sa planina. Sauvali smo mu nekako ivot ostavi na jednome mestu ree Meri. On nee izdrati seobu.Raspravljali su gledajui u bledog deaka na krevetu, a on je gledao u njih kao da mu je teko da dahne svoj slabi dah izmeu njih. A hoe li se vratiti, majko? zapita je slabakim glasom. Neu ii, pile moje odgovori ona. Mogla bi da ga ostavi sa Donatanom dok ne ojaa ree Klajd. Neu odgovori Meri. Sada je bilo sigurno da Donatan nee ii. Ni jedno od njih nije primetilo strah u oima bolesnog deaka. Te noi, kad je Donatan uzeo tu aicu kostiju da ih odmori, oseti da Artur ima temperaturu. Arti, ti si vru ree. Donatane proapta mali skelet da li je tata jai od mene? Mislim da jeste odgovori Donatan pa ta je s tim, moj hrtiu? Onda ga se bojim odgovori dete. Gluposti ree Donatan veselo. On te voli kao i mi svi. On opipa Arturovo elo i uznemiri se. Majko! viknu. Ovo dete gori! Ona brzo doe i opipa Arturove ruke, glavu i noge. Neki deo tela mu je hladan, a neki vreo ree ona. Oh, Donatane, spusti ga i idi po onu crnu enu. On otra kroz jesenji sumrak po enu Stivna Perija. Ali zaudo, ona nije odmah dola. Kad je polazio, obeala mu je da e doi, i oni su je ekali cele noi pune nemirnog sna, dok je on satima sedeo i drao Artura u naruju. Dola je rano u jutru kad je ve drugi vedar jesenji dan prosipao sunce, i na toj jakoj svetlosti ona paljivo pogleda bolesno dete. Pored njega slabakog bila je tako ogromna, crna i jaka da niko u nju ne posumnja ni za trenutak. Zatim pree u drugu sobu i stade meu njih. Mogu doneti neka trava ree dubokim glasom mogu oboriti njegova vatra. Ali kad padne vatra, on ne imati nita dovoljno jako da ivi unjemu. Vatra odnese sa sobom njegov ivot. Ona pogleda Meri. Nisam htela rei, oni prvi put kad ga videla, znala da mu je kraj. Stajala je tamo kao da je izvan ivota i smrti, koje, ini se, dobro je razume vala. Mnogo mi vas ao, gospoa obrati se Meri. Ali njega nije. Teko vreme danas da se ivi i za one to jaki. Bie poteen onog to bilo iznad njegova snaga. To zapamtite. Ona ode, i u tiini koju je za sobom ostavila nije vie bilo svae. Meri prie Klajdu i uvue mu se u naruje, on je zagrli pred svima, a Donatan ustade i ode u drugu sobu i, kleknuvi pored kreveta na kome je Artur spavao, zagnjuri lice u jorgan i utke zaplaka. Najednom oseti da je jo neko tu i, diui pogled, ugleda Rut. Nije trebalo da se stidi pred njom, ali ustade i zajedno su stajali drei se za ruke, posmatrajui ozbiljno brata. . Samo Megi nije nita znala. Bila je napolju i trala za velikom crnom enom. Ali nije mogla da stigne te dugake, neumorne korake, i posle nekoliko minuta sede nasred puta i sva srena poe da se igra prainom. U kui je bilo nepodnoljivo za vreme tih asova ekanja. udno, ali Klajd je bio taj koga su svi teili, jer on je bio najmanje sposoban da to podnosi. Sedeo je pruivi krutu nogu i prebacivao sebi zbog svega, dok su ga iz potrebe za olakanjem svi teili. Ja sam ga ubio stalno je ponavljao. Ja sad rav i nisam video kako je mome sirotom malom momku. uti! ta smo mi mogli? ree Meri. Mogao sam ga odneti natrag na Istok tuio je Klajd. Mogao sam ga odneti u Englesku pre ovoga. On bi umro na moru, oe ree Donatan. Bar e biti sahranjen u zemlji ree Meri.Nije plakala niti se za trenutak odmicala od Artura, osim to bi otila, kao sada, da uzme neto to je njemu bilo potrebno. Klajd se die da poe za njom, ali ga ona zaustavi. Molim te, ne pribliuj mu se ree ona. Neka ga, neka u snu mirno ode. Bio je to teak mir u kome je Artur umro. Stivn Peri, kad je njegova ena dola kui i rekla mu da e dete umreti, napravio je mali koveg od zelene trske. Hou li crno obojiti, Sju? zapita je. Imam dovoljno boje za to. On je tako mali odgovori ona. Hajde da ga obojimo belo. Napravio je sandui beo kao sneg, okreio ga spolja i iznutra i doneo ga onog dana kad je bio po treban, podigao malo telo i poloio ga unutra. Arturu su obukli ono odelo koje je imao na sebi kad su napustili Englesku. Ponosio se njime onog dana jer je imalo manu, i Meri se toga seala. Nije bilo groblja u Medijanu, ali na jednom jutru zemlje na jugu bili su sahranjeni neki ljudi; skoro svi koji su tu leali bili su na putu za Zapad i, savladani starou ili boleu, zadrali se ovde zauvek. Arturov grob bio je iskopan pored jednog novoroeneta ija je mati otila dalje.

Toga dana Donatan je prvi put video sve stanovnike Medijana na okupu. Dolazili su jedan po jedan da donesu hrane, goriva, vode i da ponude pomo onih poslednjih dana, ali sad su svi bili ovde. Semjuel Hejsti, njegova ena i dva sina, Henri Drijer i ga Drijer, i on se za trenutak seti Denete, ali je opet odagna iz svojih misli. Video je Stivna Perija i njegovu porodicu kako stoje malo po strani, i nekog velikog oveka oenjenog Indijankom i njegovo petoro dece meleza, sve ih je manje ili vie poznavao. Bio je to bezbojan svet, siromano odeven, preplanuo, iban vetrom. Bili su tui jedan drugome dok Lu Meridi ne poe glasno da ita psalam, poto nije bilo svetenika meu njima. Jer dani naeg ivota su kao trava koja vene itao je. Oko njih se talasala dugaka prerijska trava na jesenjem suncu. A usred nje stajala je ova aka ljudi sakupljena oko neeg svog to treba ovde da se sahrani. Donatan ugleda njihova lica, ljubazna i puna tuge. Neki, koje je ovaj as na neto podseao. plakali su, i on iznenada oseti da su mu to prijatelji. Te noi, u kui koja je izgledala prazna zato to je neto iz njenog ivota nestalo, nije bio iznenaen kad mu je mati rekla: Donatane, ipak u poi s ocem. Znam, majko odgovorio je. Moram misliti na Demija. Znam ponovi on. Kad se jednom odlui na neto, onda se ona uri da to pre sprovede svoju odluku, a Klajd ju je pourivao tvrdei da ne smeju propustiti jesenje vreme. Svi kau da e ove godine zima brzo doi. Prerijske ivotinje ve kopaju duboke rupe, a trava je rano poela da vene. U tunoj urbi da to pre ode, Meri je spakovala u kola najneophodnije stvari slamaricu, jorgane i svoju englesku ebad, zimsku odeu i druge tople stvari koje su nabavili u Meridijevoj radnji, suvu hranu, semenje svih vrsta; isekla je svoje najbolje bundeve u kaieve, kao to joj je pokazala jedna Indijanka koja je ivela u Medijanu, i suila ih na suncu i vetru. Ali sve to je smatrala da ima stvarnu vrednost ostavila je Donatanu. Porodinu bibliju koju je ponela iz Engleske, a u koju je na njen zahtev Donatan paljivo zapisao Artur Don Gudlif, roen u Dentvoteru, u Engleskoj, 10. novembra 1862. Umro 3. septembra 1871. u Medijanu, u Kanzasu, u Sjedinjenim Dravama Amerike", zatim fotografije njene majke i oca, njenu i Klajdovu na dan njihovog venanja. Nekoliko arava od platna i dve jastunice oiviene ipkom koju je ona izradila, zatim polatuceta porculanskih tanjira i olja, srebrnu ogrlicu sa medaljonom od agata, bro sa kosom njene majke, sliku Edvarda i Mili na dan njihovog venanja, i tek prispelu sliku njihovog prvog deteta, deaka Tima, koji je dobio ime po Milinom ocu. I pored svega to je ponela sa sobom, postarala se da Donatanu ostavi kuu u istom stanju kakva je i pre bila. Usred pometenosti od bola i neraspoloenja stizala je da misli na to kako e se on snai i da li treba da ostavi Rut da mu vodi kuu. Mada ne znam ta u s tom Megi bez Rut uzdisala je. Ponekad mi se ini da je Megi potpuno na Klajda. Tri od jutra do mraka, a te smrtonosne zmije i rupe ovde, i sad tamo moe biti vukova i Indijanaca, i ne znam ta jo, tako da nemam snage da iziem na kraj s njom. Demi je bio isti takav, samo to je gore kad je devojica takva. Zadri Rut, majko. Ja u se snai. A Ruti je rekao nasamo: Nastoj da je potedi svega to moe, a ja u ti to jednog dana nadoknaditi i pruiu ti sve to najvie eli. Oh, uiniu tako i bez toga rekla je ona. On primeti njene osenene drage oi dok mu je govorila, i pomisli u sebi da niko od njih ne obraa dovoljno panje na Rut. Bila je jedna od onih koje svi brzo zaboravljaju ma ta inili. Bilo bi prijatno da ona ostane, ali lake je mogao da pusti majku da ode ako i Rut ode s njom. ta misli, hoe li moi da mi pokatkad napile pismo i obavesti me kako je mati? upita je. Donatane, zna da nisam nikada pisala pismo ree ona ozbiljno ali mogu pokuati, pa ako neku re ne znam, pitau majku. Trebalo je tebi da pomognem umesto onoj crnoj deci ree iznenada, kajui se. Ali sad je kasno. Uvek sam morala da stavljam Megi da spava, a uvee da se pobrinem za tota drugo ree ona strpljivo. 10 147Otputovali su sedmog dana posle odluke, a Donatan nije iao toga dana na posao da bi im pomogao. Bilo je pometnje i uzbuenja, a Klajd je stalno vikao da se to ne zaboravi i obeavao tota unapred. Pourivao ih je u kola pred vratima kue od naboja. Upregnuo je dve mazge koje nije platio, ali Donatan je potpisao da e platiti ako otac to ne uini. Ulazi, ulazi, eno! viknuo je eni. Ako kasno poemo, neemo imati sree celim putem. Ali ipak ih je on zadrao. Bili su u kolima i taman da pou, kad Meri ree: Jesi li poneo naseljenika dokumenta, Klajde? Naravno, razume se odvrati on. Ali kad opipa depove, vide da nisu tu. Tada nastade prevrtanje stvari, traenje, Klajdovo psovanje i proklinjanje, dok najzad Rut, ugledavi porodinu bibliju na polici, opazi da iz nje vire hartije, povue ih i to su bila dokumenta. Klajd ih je tamo ostavio. Do vraga, biblija je za uvanje stvari, i nisam ni sanjao da je nee poneti! viknu na Meri. Biblija ostaje Donatanu ree ona. ta? A mi emo biti bez biblije? grmnu on. elim da bude kod Donatana ree ona tvrdoglavo. Tako u znati da je na sigurnome mestu. On najzad popusti, i pooe u takvoj zbrci da je Donatanu ostao samo trenutak da se sa svima pozdravi. On ga celog pokloni majci. Oh, Donatane uzviknu ona plaui vodi rauna o svemu! Maiko. ti vodi rauna o sebi. Uze je u naruje, i prvi put je bio svestan koliko je porastao jer je ona bila tako mala prema njemu. Zbogom, moja najmilija promuca i pusti je da ode.DRUGI DEO 11 Nikad nije znao da li je stajao i gledao za njima ili se slepo okrenuo kui. Video je njihova lica. Svako kristalno jasno za trenutak oevo uurbano i zaneto, Rutino uplaeno, Megino okruglo od uenja, a onda majino, uplakano i puno enje dok je gledala u njega. Njen pogled ga se kosnu. Oseti kako mu bol stee grudi, a oi poee da ga peku. Mora da je jurnuo u kuu, jer kad je opet doao k sebi, besno je radio, prao je sudove i brisao pod. Krivo mi je to ostavljam ovakav kr, Donatane rekla je mati kad je bacila poslednji pogled na sobe. Urediu ja to za tren oka odgovorio je. Ali nije bilo za tren oka. Dugo se zadravao na

svemu, iscrpen, jer nije vie bilo potrebno da bude jak. A sad, kad je mati otila, inilo mu se kao da nije bilo razloga da ne ode s njom. Kua i bata, koje je bilo nemogue ostaviti kad je ona bila u njima, nisu znaili nita sad kad nje nema; a njegovo zaposlenje, koje je bilo spas za kuu, jedini siguran izvor prihoda svake nedelje, izgledalo je bezvredno. On ne voli da bude trgovac, razmiljao je razdraeno dok je hodao po kui. Preci koji su se bavili trgovinom i uverenje njegove majke u valjanost takvog posla uinili su da se dobro snaao u tome, ali to nije zadovoljavalo njegove sopstvene elje. Svih ovih meseci nije imao vremena da misli na svoje elje, ali sad se one pokrenue u njemu.Razmiljao je o njima dok je radio celo poslepodne. Mati je rekla: Donatane, kad mi odemo, uredi kuu tako da ti bude udobna. Spavaj u unutranjoj sobi, a ivi u ovoj sa kaminom; to e biti pogodnije. Traio je od Meridija da bude slobodan ceo dan i, poto mu je ovaj to dozvolio, on prenese svoje stvari i skide zavesu iz svog ugla. Kua od naboja izgledala je velika i prostrana sad kad je bio sam u njoj; a to su asovi vie odimcali, tiina i prostor su se poveavali, a s njima i njegova usamljenost i nezadovoljene udnje. Oseti se odraslim ovekom. Ali ovekov ivot mora imati vie sadrine nego njegov u Medijanu. U Dentvoteru je bilo izvora kuda je mogao da ode tamo je bio g. Hopkins, kola, koledi, knjige i uenje; paroh i oni dobri dani kad bi se on raspalio; more i brodovi u Blekpulu, i Edvardov posao u uarskoj radnji, koji je, mada je znaio samo kupovanje i prodaju obinih stvari, ipak imao veze sa svim lukama u svetu. Seti se svoje sobe u kamenoj kuici kad je po vedrom danu mogao da vidi bela jedra na Irskom moru, pa ode do vrata kue od naboja i pogleda napolje. Nije video nita izuzev duge, nepromenljive strane prerije. Za njega ovde nema ivota. Ali dok je posmatrao, ugleda kako se preko tog prostranstva pribliuju etiri male crne figure. To su bili njegovi uenici, deca Stivna Perija. Zaele da im je rekao da ne dou zato to je bio umoran i to je hteo da ostane u raspoloenju sanjarske melanholije. Zaboravio je da im ma ta kae, i tako su oni doli kao obino. Posmatrao ih je dok su se pribliavali. Dvoje najmlaih ili su polako poslednji, a Dem je mirno iao sam. Ali Bomon, kad ugleda Donatana, poe da tri i stie mnogo pre svih. Dobar dan, gospodine Gudlife ree zadihano. Zdravo, Bomone odgovori Donatan. Deakovo tamno lice bilo je uzbueno. ta se dogodilo? Znate, gospodine Gudlife, proitao sam celu onu knjigu to ste mi je jue dali. Nisam mogao da prestanem, itao sam, i otac mi je dao svecu prole noi dok je nisam dovrio. Knjiga je bila o Robinsonu Krusou. Donatan je tu knjigu dobio kao nagradu u koli u Dentvoteru. Video je sebe, sada u Bomonu, kako skuplja hrabrost, davno, da ode hrabro g. Hopkinsu i da mu kae, duboko uzbuen: Proitao sam celu knjigu, gospodine, nisam mogao da se odvojim od nje." Njegova knjiga tada bila je prevod Odiseje, ali to nije bilo vano. Ono to je imalo znaaja jeste elja i ak oboavanje s kojima je gledao u uitelja kao u izvor gde moe nai znanje i mudrost. Sad je video u oima ovog deaka isto oboavanje istu elju, a on sam bio je izvor. Dobro ree kratko. Bio je i suvie dirnut i uzbuen da bi mogao rei neto vie. Ali sedei uvrh stola, uio ih je dvaput due no obino i s novom i odlunom tanou. Sledeeg dana ustao je rano i spremio sebi doruak. Zatim je otiao u radnju. Vrata su bila otvorena i on ue, ali nije bilo nikog osim g. Meridija, koji je akao zube i gledao u poslednje novine koje su stigle u Medijan. Dobro jutro, gospodine Meridi ree Donatan. Zdravo odgovori Lu ne podiui pogled. : Gospodine Meridi, hou da dam ostavku. Nadam se da neete imati nita protiv ree Donatan. U emu je stvar? zapita Meridi. Hou da otvorim kolu odgovori Donatan. Gospodin Meridi spusti novine i die pogled. Donatane, nama ovde nije potrebna kola. Nema dovoljno dece da je izdravaju. Ima esnaestoro dece, koliko ja znam odgovori Donatan. Ne, nema ree g. Meridi. Hejsti ima samo dva mala deaka, a ona familija iz one zemunice na obali reke ima etvoro. To je estoro. A oni novi jo se nisu odluili da li da ostanu ili da idu. Medijan je grad koji e rasti, ali bie mnow dolaenia i odlaenja pre no to se najzad svrte na jednome mestu, a svet koji se stalno seli ne moe da se bake sa kolom. Ima etvoro Perijeve dece ree Donatan blago a i Bil Vajt ima estoro. Nee, valjda, da dri kolu za crne i indijanske meleze! uzviknu g. Meridi. Pa to e ih upropastiti ako ponemo da ih kolujemo. Uostalom, ta da radimo s njima kad svre kolu? Kaem ti, Donatane, nee biti ni za ta. Hteo sam odavno da razgovaram s tobom o tome to ui onu decu. Ne ini dobro ni njima ni gradu. Bomon je veoma inteligentan deak ree Donatan. Mnogo je inteligentniji od mene, gospodine Meridi, i ja to znam. To je jo jedan razlog vie da ne ui kolu, jer kad to sazna, bie tuan dan za tebe i sve nas ree g. Meridi. Glas mu je postao strog. Kaem ti, Donatane, bila je strana stvar to su doveli crne robove u ovu zemlju belih ljudi, ali je jo strasnije to su im dali slobodu. Niko ne zna ta e iz toga izii za sve nas. A kad ih ui da itaju, piu i raunaju, ti stavlja u njihove ruke oruje belog oveka, a oni e ga upotrebiti protiv tebe i mene. Gledali su se uporno. Radije u to rizikovati nego da rizikujem da kaem kako neu pouavati Bomona ree Donatan, a posle jednog trenutka dodade: Ne osloboditi duh poto je osloboeno telo, ne izgleda li to nepravino? Lu Meridi neto proguna. Uostalom nastavi Donatan tu je i Keti, gospodine. Mislim da biste vi eleli da ona ide u kolu. Ne, ne elim odgovori Meridi. Ne verujem u obrazovanje enskinja. Od majke je nau ila da ita, a ja sam je nauio da rauna kako bi mi pomogla. Ne vidim nikakvu potrebu da zna vie. ukao je novinama, namrgodio se, gladio nepodseene brkove i kalj ao. Hoete li primiti moju ostavku, gospodine? pitao je Donatan. Gospodin Meridi jo jednom spusti novine i povika: ta, nikogoviu, ti jo uvek daje ostavku! Da, gospodine. Dobro, idi i isti se odavde!

Hou odgovori Donatan, stavi eir i izie, a kolena su mu klecala. Meridi mu nita nije bio duan. Pre dva dana je podigao poslednju platu da bi je dao majci. A nije imao nita izuzev male rezerve hrane u kui. Ako hoe da otvori kolu, mora to uiniti odmah, da bi mogao iveti i raditi. A imao je samo sebe da hrani. To je prvi put kako je video da je dobro to je sam. Da oni nisu otili i ostavili ga, ne bi se usudio da ini ono to sad ini. On ne bi prepoznao sebe u Bomonovim oima, i ne bi se probudio usred noi da otkrije da ono to eli jeste da otvori kolu, a ne da stoji iza tezge. Iznenada prestade da mu nedostaje ak i mati. Od prednje sobe e napraviti uionicu, a zimi e je zagrejavati jer ima ognjite. Druga soba bie sasvim dovoljna za njega samog. Ako svaki uenik donese stolicu, stavie dugake daske na panjeve i napraviti klupe, dva reda klupa sa prolazom izmeu njih. Ima samo nekoliko svojih knjiga, ali tu je i velika biblija, a u svakoj kui u koju ue traie knjige. Tablu e lako napraviti, a krede ima u radnji. Tako e imati sve to mu je potrebno za rad. Bio je lep dan, sad to primeti, lep dan za njegovu porodicu koja se seli nekud preko granice horizonta izmeu neba i zemlje. Ali bio je to lep dan i za njega. Jesenje nebo bilo je plavo, bez oblaka, a visoka trava dobijala je tamnu crvenosmeu boju. Povijala se pod neprekidnim naletima vetra, ali danas vetar nije bio neprijatan. Donosio je ist sve vazduh preko prerije; on ga udahnu, i to ga ojaa iuzbudi. Ovo je dobra zemlja, a moda je dobro to u njoj tota ima da se uradi. U Engleskoj bi se borio da dobije slubu pored stotina drugih koji to isto ele. Ovde je bio jedini koji izmeu istoka i zapada, severa i juga, na daljini dokle oko moe da dopre, eli da otvori kolu; i iznenada u ovoj samoi on nazre pustolovinu. Evo najvee pustolovine pod nebom ba ovde u Medijanu! Zato svet ide na Zapad? Idui, poe glasno da zvidi neku staru pesmu koju je njegova mati pevala: Ja u poi gornjim putem, a ti donjim, i ja u stii u kotsku pre tebe!" i, jo uvek zvidei, zakuca na vrata jedne stare, obino prazne kue od naboja. Neka nova porodica se tu zaustavila na nekoliko dana. Znao je da se zovu Kob i da e ii dalje. Ali moda ne bi ili dalje kad bi znali da e se u Medijanu otvoriti kola. Video je deaka i devojicu kako trkaraju okolo. Mala ena jednostavnog izgleda doe na vrata i zapita ga: ta elite? Dobar dan, gospoo ree Donatan blago, skidajui kapu. Otvoriu kolu ovde pa hou da znam da li vas to interesuje. Uite odgovori ona. Uite. On se sae da bi uao jer su vrata bila i suvie niska ak i za njegov srednji rast. Sedite ree mu. A sad mi recite o koli. Kakve su vae sposobnosti, mladiu? Njene otre sive oi gledale su ga ispitivaki, i on im se predade. Uio sam u Engleskoj. Da sam tamo ostao, polagao bih ispit za koled, ovek koji me je uio bio je kembridki ak, i imao je dobro miljenje o meni. Moja mati je bila uiteljica. Zato ne odete na Zapad kao i ostali? zapita ona. Nije hteo da joj otvori duu: Meni izgleda i ovde dovoljno daleko. I jeste sloi se ona. I za mene je vie no dovoljno daleko. Mi smo poli u Ohajo, ali dokle god jo ima Zapada, izgleda da e moj mu ii tamo.Ja mu kaem da e ii dok ne stigne do Pacifika, a onda e nastaviti da gazi kroz njega dok se ne udavi. To je bolest, eto ta je to. Deak i devojica od devet i dvanaest godina uoe neujno, bosih nogu, i stadoe iza nje posmatrajui Donatana. Kad bismo mogli da dobijemo neki posao da se pomognemo nekako, moda bih mogla nagovoriti Adama da provedemo zimu ovde i da oni idu bar est meseci u kolu ree ona. Mogao bi da trai moje mesto u radnji ree Donatan. Ja sam ga ba sad napustio. Vidi, pa to je dobro smiljeno! uzviknu ona. Pa skoi suvo maleno olienje energije. Idem da to isposlujem. Kako se zovete, mladiu? Donatan Gudlif. Kilometarsko ime ree srnejui se. Dobro, gospodine Gudlife, ovo je Marta a ovo Metju, i oni e ii u kolu ako budemo mogli plaati kolarinu. Plaanje e zavisiti od toga koliko moete dati odgovori Donatan. To je ovog trenutka smislio. Moda dolar meseno za svakog ne bi bilo i suvie. Ako dobijemo posao, urediemo nekako. Ako ostanemo, nee nam biti potrebni volovi i moda emo moi da ih prodamo. Da, gospodine, zapiite Martu i Metjua Kob. O, mama! zavapi Metju. Zar neemo ii na Zapad? Neemo ove zime ako se ja budem pitala ree ona odluno. Ovo je poslednja prilika da ui. Ali ti se uvek pita uzviknu dete. Tako je sloi se ona. Pa, zbogom, gospoo Kob ree Donatan. Brzo pogleda Metjua i Martu. Marta nije progovorila ni rei. Stajala je, nepomina, riokoso bezbojno dete u haljini kao dak od debelog platna. Zbogom ree pruajui joj ruku.Ona je jo uvek ctala, ali mu je pruila svoju malu grubu ruku. Zbogom, Metju. Mislim da e moda zavoleti kolu? Ne, neu ree deko. Ne vidim da su knjige potrebne. Zapamtiu to ree Donatan blago. To je bio udan, namrgoen deak, tankih i vrsto stisnutih usta i ve otrih oiju. On poe, i iao je preko skvera i drumom etvrt milje od mlina na obali reke. Dobro ga je poznavao jer je ovamo donosio ito koje su farmeri razmenjivali u radnji za robu. Sad se uputi vratima mlina umesto kui. Semjuel Hejsti bio je tamo usred belog i gustog oblaka od brana. Dobar dan, gospodine Hejsti! viknu Donatan nadjaavajui buku drvene mainerije. Mali mlinar ga ugleda i izie, beo kao moljac, iza nekog sanduka. Zdravo. ta hoe Donatane? Hou da otvorim kolu, gospodine Hejsti. Nastavio je da govori, a mlinar ga je sluao va

ui uporno duvan. Ta crna rupa od usta udno je izgledala u branjavoj belini kojom je bio pokriven od glave do pete, tako da su mu se ak. i bledoplave oi gubile u njoj. On ispljunu grudvicu crne pljuvake koja se stvori u loptu u branjavoj praini kod njegovih nogu i ree: Ne znam. kole su strano skupe, a deacima tamo svaim pune glavu. Nisi siguran u celu tu stvar. Dok se okrene, imaemo u ovoj zemlji aristokratiju zbog tog kolovanja. Ali ja planiram da svi polju svoju decu ree Donatan. Stivn Peri i Bil Vajt... A, ne bih eleo da mi deca idu u kolu sa takvim otpacima usprotivi se mlinar. Donatan ne ree nita za trenutak. Zatim poe blago: kola civilizuje, gospodine Hejsti. Teko da emo moi da uporeujemo ovu zemlju s Engleskom ako ne budemo dizali kole.Gospodin Hejsti odvrati pogled i ree: Ne mogu da plaam vie trokove. Platite kako moete odgovori Donatan. U hrani, ili branu, ili senu. Gorivo e mi zadavati brige. Neu imati vremena da skupljam travu. Dobro, razmisliu ree mlinar. Razmislite onda, gospodine, i poaljite mi Abrama i Sama ako dobro mislite odgovori Donatan. On dodirnu eir i ode. Na kraju dana, od trinaest medij anskih kua i etiri farmerske do kojih se moglo stii peice, dobio je obeanje za sedamnaest uenika. A onda, kasno posle podne, oseajui se zadovoljan, uputi se u kovanicu i drvodeljsku radionicu Stivna Perija. Kad je uao, bila je prazna, ali se oseao miris kuvanog i zainjenog mesa i proje. Od toga mirisa oseti stranu glad, uze jednu potkovicu i udari njom no komadu gvozda koji je bio prislonjen uza zid. Istra Bomon s komadom proje u ruci. Kad ugleda Donatana, sakri je iza lea. Tata e odmah doi ree. Ne, ja u ui, Bo ree Donatan veselo. Gladan sam i moda biste mi mogli dati koji zalogaj. Nije video Bomonov pogled jer je ve bio nasred sobe, poto ga je potapao po ramenu i zajedno s njim uao na vrata. Porodica je bila za veerom, ali svi skoie. Ne diite se! uzviknu Donatan. Pomislio sam da biste mi moda dali neto da prezalogajim, gospoo Peri. Hou da razgovaram s vaim muem o kolskim klupama. Hou da otvorim kolu. Mogu li da ostanem na veeri? Da, gospodine ree Sju Peri svojim mekim glasom. Posta vicu vam u radnji, gospodine Donatane. Ne, nikako ree Donatan. Seu ovde izmeu Dema i Bomona. Tako emo moi da razgovaramo. Ve je sedao kad ga Stivn zaustavi. Niko od njih nije ponovo seo. Gospodine Gudlif, za nas to ast. Ali to ne biti dobro za vas. Bie nevolja i bez toga. Ve je nevolja, gosin. Kakva nevolja? zapita Donatan. On ustade, primoran njihovim odbijanjem da sede s njim. Ve danas grad podelio na dvoje ree Stivn Peri. Ba za vama io gosin Hejsti i izgleda kao da ja ne treba slati moju decu u kolu zbog nevolja koja e biti. Ja moram zaraditi ivot, gosin. To je ono to je Hejsti podrazumevao pod razmislim", shvati sad Donatan. Hoete da kaete da neete slati svoju decu k meni? Stivn obori pogled. Nema zato slati ih u kolu ako ne mogu hraniti decu ree on jednostavno. Gospoo Peri... ree Donatan, ali ga ona prekide: Gospodine Gudlife, vi novi ovde, naravno, i ja znam da vi hoete dobro. Ali bude bolje ako kaete samo Stiv i Sju kao ostali. Mi crni i mi to znamo. Bomone zausti Donatan, ali mu ona i to odue. I Bomon crn ree ona odluno. Pa zbog toga se vodio rat! ree Donatan. Rat ne izmenio oseanje ree Sju. Ona je bila tako ogromna, sigurna, mudra i tuna, a svi ostali tako utljivi da se on oseti savladan. Onda mu pogled pade na Bomona. Celog ivota mrzeo je oev udljivi prostakluk, i zbog te mrnje nikad nije psovao. Sad najedanput oseti potrebu za tim i planu. Prokleta, avolska, vraja nepravda! povika. Neu joj popustiti! Bo nije moj sin ree Stivn mirno, a Donatan najednom zastade kao da mu je neko podneo no pod grlo. Njegov otac jedan Bomon ree Stivn. Mladi Pjer Bomon. Ja ne imala izbor ree Sju tuno. Imala samo petnaest godina kad on roen, a pripadala Bomonovima. Kad stara gospoa Bomon doznala nastavi Stivn ona htela udati Sju i ja to uo, i nju video, i tako stari gospodin Stivn Peri, moj gospodar, govorio za mene. Bomon zna sve kako bilo, je li tako, sine? Da, znam ree Bomon. Njegovo lepo izvajano zlatnosmee lice se i ne pomae, ali Donatan skrenu pogled na njega. Neu da odustanem ree tvrdoglavo. Sve se u njemu uzbudilo, uzburkalo i smuilo mu se od onoga to je rekao Stivn Peri, ali bio je odluan uprkos svemu. Ipak e, na kraju, svi zajedno sedeti u njegovoj koli. Vi mnogo ljubazni ree Stivn Peri. Ne, nisam ree Donatan i namrti se. Ono zbog ega sam, u stvari, doao jeste, gospodine Peri, da vidim da li biste mogli da mi napravite neke dugake klupe; daske na panjevima bile bi sasvim dobre. Da, gosin, vrlo rado ree Stivn Peri. U redu. Donatan je oklevao. Svi su gledali u njega izuzev Sju. Stajala je oborene glave, ruku putenih niz telo. Njeno blago puno lice bilo je tako mirno i tako neprozirno kao oblak. Laku no, gospoo Peri ree odseno. Laku no odgovori ona ne diui pogled. On izie brzo i buno i uputi se kui. Nije vie bio gladan, ali kad stigne kui, skuvae malo mleka sa kukuruznim branom i nahranie se.

To je uinio, i sve vreme je bio ljut i zbunjen, lomei se izmeu opreznosti i arke elje da izie i od svakoga trai pravdu za crnu decu. Zato mu je Stivn Peri ono ispriao? Nije video za to nikakav razlog. Nije krv belca unela genija u to crno telo. Mnoga bela krv vodena je kao obrano mleko. Ne, to je Bomonovo seme u plodnom mesu Sju Peri. Oseti tako jako uzbuenje da se od toga zastide, pa ustade i poe da preureuje nametaj. Ipak, to nije bilo uzbuenje tela, niti se ticalo ma koga, koga je ikad video, niti ak njega samog. Bilo je nejasno i mono kao privlana sila zemlje pod njegovim nogama i kao svetlost meseca i zvezda iznad njegove glave, i to uzbuenje bilo je u dui. Jer on iznenada shvati da kad dva tela, muko i ensko, lee zajedno, svata moe izii iz toga, i sve zavisi od njih dvoje. Prvi put je odreeno pomislio na svoju enidbu, kakvu enu eli i kakvom e se oeniti. Nita osrednje, pomisli, nego veliko i uzvieno, enu kakvu nikad nije video. Izuzev, moda, pomalo kao Denet spolja, ako bi iznutra bila kao njegova mati. Sanjario je o toj aroliji dok mu se ne zavrte u glavi i lice ne zaari, i dok pod ne izriba tako isto da mu je bilo ao da i sam stane na njega. kolu je otvorio prvog oktobra, i bio je prilino zadovoljan jer je prethodnog dana obiao svaku kuu i raspravljao, kad god je bilo potrebno, o sluaju Perijeve dece. Nekima to nije nita smetalo. Bil Vajt, dremuckajui na jesenjem suncu, probudi se i poe da se smeje. Do vraga, ja ne marim. Neko ih voli crne, neko ih voli bele. Ja ih volim smee. Zadovoljan sam svojom Indijankom. Mislim, u zemlji kao to je ova, vremenom, svi emo se izmeati. Kau da ima neki uti ovek iz Kine tamo na Gold Koustu ... Ej, ti viknu Indijanki, koja je sekla bundeve na tanke kaieve ti ne mari kakve ti je boje tvoj stari, a? Ona odmahnu glavom i nasmeja se pokazujui velike bele zube. Eto, ne mari proguna on. Tako su tri poluindijanska deteta sedela u koli prava kao kipovi i gledala u Donatana dok je pisao azbuku na tabli. Danima ne bi progovorila ni rei, i nikad nije znao koliko je to utljivost a koliko neznanje. Ali oni su mu donosili prerijsko voe koje nikad pre toga nije jeo, divlje ljive, groe, lenike, indijanske orahe i crne orahe sa drvea tako dalekog da on nije znao ni da postoji. Donosili su nizove u kocke iseenih suenih bundeva, suvih kupina,malina, ravena, graka u turiji a, pre no to je poeo mraz, kiseljaka, pa je Keti ostala jednog dana posle kole i od njega napravila pitu, koja je jo uvek bila nakisela iako je nasula u nju melase. I donosili su mu tek ubijene zeeve, prepelice, i prerijske pilie. Polovinu svoga izdravanja dobijao je od indijanske dece, ali nikad ni dolara u gotovom. Ali nije bilo sa svima tako lako. Lu Meridi je bio protiv kole dok to sama Keti nije uredila. Dabome da u ii u tvoju kolu, Donatane rekla je. Ula je jednog dana u radnju kad je ula njegov glas. A, hoe da ide! ree Meridi. A ta e biti s tvojom mamom i blizancima? Mama ih vie ne doji ree Keti svojim praktinim glasiem. Meridi je pogleda, poea se po glavi i nasmeja: Pa ako ona kae da e ii, ii e. Ali to ne menja ono to sam rekao, Donatane. Ne verujem u kolovanje obojenog sveta, Indijanaca i enskinja. Njima to nije potrebno, a nama samo stvara nevolje. Neki farmer i njegova ena naioe, i Meridi viknu svog novog prodavca: Hej, Kobe! Jedan dugonogi ovek podie se iza tezge, a gospodin Meridi ga je posmatrao. Kae da e dalje na prolee okrete se da to saopti Donatanu ali nisam ba siguran. Cini se da u njegovoj kui gazdarica nosi pantalone, ma koliko da su njegove duge! Zar nije onda bolje kolovati ene? zapita Donatan smeei se. Ali Meridi zatrese glavom: Ne, ne, gospodine! Onda bi sve nosile pantalone! Tako je od radne aice pojedinaca, koji su sainjavali Medijan, Donatan sakupio decu i poeo da radi u koli. U kasnu jesen stiglo mu je prvo pismo od majke. Proitavao ga je nekoliko puta pokuavajui da pronikne kroz krutost koja je nju obuzimala kad god bi uzela pero. Ali godine provedene u koli oblikovale su je tako da se nije mogla menjati. Gledao ju je kad pie, njene pripreme, ozbiljnost, sveano probiranje pobonih reenica. Dragi moj sine, Dcnatane!" Mogao je da vidi njena mala naprena usta, uspravnu priliku i pero koje elegantno pridrava srednjim prstom. Uzimam pero u ruke da ti kaem da smo, sa bojom pomou, stigli na na cilj i, mada nae prilike nisu najbolje, izdraemo zimu. Tvoj otac planira da na prolee rizikuje jo jedan poduhvat u nadi i oekivanju da gajimo stoku na veliko..." O, duice moja, kako si ti? aputao je Donatan. To se nije videlo. Da nije imao kolu, poao bi da je trai. Ali imao je ovu decu, kao drugu duhovnu porodicu, i nije mogao da ih ostavi. Poduavanje njih zadovoljavalo ga je na nain koji ni sp.m nije razumevao niti, u stvari, shvatao. Znao je samo da je sreniji no to je ikada bio, ak i u Dentvoteru, i mada mu je mati bolno nedostajala, a na druri nain i Rut, pa ak i ivahna i nestana Megi, imao je sad neto drugo. Imao je ono duboko zadovoljstvo zbog hrane koju daje gladnim duhovima. Nisu svi duhovi bili gladni! ak i u ovoj deci svih uzrasta i razliite krvi bilo je dua koliko hoe. Ali on je nauio da ih upoznaje jednu po jednu koja hoe hranu, koja mora biti hranjena i protiv svoje volje, a koja, kao Keti, zna tano ta hoe a ta nee. Mnogo se smejao Keti. Odjednom je poela da raste, i njeno mravo malo telo dobilo je oblike rane mladosti. To mu je izgledalo smeno. Kad je prvi put primetio mala uzvienja tek naraslih grudi pod debelim platnom haljine, smatrao ih je smenim kao paperje na nakostreenoj kokici. Kad je poela da se ponaa kao odrasla, zadirkivao ju je i pravio se kao da joj se pokorava. Ona je u svemu bila ista. Donatane, treba da nabavi seme za zimu, inae e te uhvatiti sneg rekla mu je jednog dana posle kole. Ako moram, nabaviu ree on dobroudno. I mora da trai da ti jedan od velikih deaka loi vatru. Najbolje je da pita najveeg Indijanca. I kofa s vodom se ne puni dovoljno esto, a danas sam videla kako najstariji Kobov deak vraa u kofu vodu iz svoje kutlae. Postarau se o svemu, gospoo.

Ona je jedno tako runo malo stvorenje, pomisli, gledajui je kroz smeh, tako savreno obino, osim te njene nasrtljive prirode koja je izbijala iz krutih kika i otrih oiju boje lenika i iz svakog pokreta brzog, malog tela. Nije mogao zamisliti da e se razviti u pravu enu. Donatane, u nedelju e ovuda proi jedan propovednik rekla je. Propovednik! Ta nije valjda, Keti. Nikad ranije nije dolazio propovednik u Medijan, zar ne? Jeste, ponekad dolazi jednom ili, moda, dvaput godinje. I ja bih elela da ide na skup, Donatane. Zato? zapita on veselo. Zato to svet kae da nisi ba dovoljno poboan da bude uitelj u koli. Kau da ne ita bibliju i ne moli se bogu pre poetka kole, kao to bi trebalo. A, sad to govore, zar ne? odvrati Donatan. Razmislio je odmah o tome. Ni trenutka nije sumnjao u istinitost tih rei. Keti mu je prenosila sve to bi ula da se govori u radnji. Pa, nee mi koditi da idem u crkvu jednom godinje! A onda, da bi je zadirkivao, dodade: Hoe li i ti doi, Keti? Naravno odgovori ona ozbiljno. Ja sam krtena hrianka. Ne znajui ni sam zato, on prte u glasan smeh, a kad ona pokaza da ga smatra ludim, samo se jo vie smejao. u 163 Oh, draga uzviknu najzad. Oh, Keti! Da li se meni smeje? upita ona. On potvrdi glavom i poe opet da se smeje. Zar ti se ja ne sviam? zapita ga opet, i on vide da je uvreena. Dabome da mi se svia ree, i odjednom prestade da se smeje i instinktivno uze njenu malu kandu od ruke i pomilova je. A onda, na svoj uas, ugleda kako se njeno mravo deje lice promeni i pocrvene. Ti se meni svia neto strano proaputa ona. To je lepo promuca on i spusti joj ruku kao da ga je opekla. 12 Dudi Spender, ekajui da njen otac objavi crkvenu pesmu, sedela je i drala na krilu veliku staru harmoniku na kojoj ga je pratila otkako joj je mati umrla. Morala je da eka bar est minuta dok on ne otpone pesmu, pa je dokono posmatrala lica ljudi sakupljenih ovog nedeljnog jutra u velikoj sobi gostionice da se mole bogu. Poznavala je Ameriku kuu" vrlo dobro. S vremena na vreme dolazila je ovamo s majkom i ocem, skoro otkakG pamti za sebe, to je, poto je njoj sad sedamnaest, iznosilo oko dvanaest godina. Najpre je postojala samo gostionica na raskrsnici istokzapad i severjug, i svet se dovozio tu na skup. Zatim, godinu za godinom, poele su da niu nove kue na ovom mestu koje se zove Medijan, dok to najzad nije postao pravi prerijski grad kao toliki koje je poznavala. Njena mati je mislila da e jednog dana otac postati veliki propovednik, moda u nekoj gradskoj crkvi, i da e se oni tada nastaniti. Ali mnogo pre no to je umrla, prestala je o tome da govori, i oni su znali da e ovo naporno putovanje od jednog gradia do drugog trajati toliko dugo koliko bude iveo Doel Spender. Nosilac dobrih vesti" tako je Doel sebe nazivao. ta e biti od tebe, Dudi? jadikovala je njena mati. Ta jadikovka odravala je nju u ivotu jo dugo poto je ve elela da umre. Mirno bih umrla kad bih znala ta e se dogoditi sa Dudi alila se muu. Gospod e gledati svoje rekao bi Doel uvereno. Nikad nije bilo znaka da je Dudi Gospodova odvraala bi gospoa Spender sa slabim prizvukom stare pobune. Pa, moe da ide sa mnom, a izvesno je da sam ja Gospodov. Njegova ena je uzdisala, ali nita nije mogla da uini. I jednog dana, kad Dudi jo nije imala ni punih dvanaest godina, gospoa Spender podlee tumoru koji je proirio njenu tanku figuru u nepriline oblike. Godinama pre toga ona je htela da taj tumor operie, u vreme kad je to jo bilo izvodljivo, ali Doel nije hteo ni da uje. Smatrao bih to nedostatkom vere rekao je. Ti zna, Miti, da ja isceljujem pomou vere, i neu da podlegnem iskuenju. Predano se molio u odreene sate svakog dana da mu bog izlei enu i verovao da je njoj svakim danom sve bolje, a onda, to je tumor postajao vei i jai, on je produavao asove molitve i pojaavao svoje molbe. O, boe! mogao se uti njegov glas upuen nebu kroz tanke zidove pansiona u gradovima, ili pod drveem pored gostionica, ili iz prerije bez hlada. Uslii svog slugu i isceli enu svoga sluge! Tvoj sluga ne trai nita to je izvan tvoje moi, o Gospode, ali ja traim da to bude volja tvoja da izlei Miti. Kad je opet progovorila o operaciji, bio je nepopustljiviji nego ikad. Ne, Miti, nee biti nikakve operacije. Bie borbe izmeu mene i boga, i ja u pobediti.Gospoa Spender nije nita vie govorila. Ona se uzdala u boga mnogo godina, ali sad joj je bilo jasno da je sva nevolja u tome to nema naina da se otkrije boja volja pre no to bude kasno da se ma ta uini. I poelo je da joj biva jasno vrlo brzo da e u njenom sluaju bog trijumfovati nad Doelom. Nije mu to rekla, ali je vrila pripreme. Jedna od tih priprema bila je da razgovara to je mogla jednostavnije sa Dudi, koja je bila jedino dete od sedmoro koliko je rodila. Ostalih est je pomrlo dok su bili mali it ponekad, kad je leala bespomono podupirui parazita koji se njome hranio, mislila je na njih i alila to im je dala biblijska imena. Samo Dudi nije umrla, a njoj je dala ime po nekoj eni na lai, koja joj je pomagala kad se dete rodilo. Ta ena se zvala Dudi, i to je sve to je o njoj znala ga Spender. Kasnije je pronala u bibliji ime Dudit i onda je rekla Dudi: Tvoje ime je samo Dudi, a nikakva skraenica nekog drugog imena. A moda je dete ostalo ivo to je roeno na Misuri. Ljudi kau da biti roen na vodi donosi sreu. U svakom sluaju, ona je uvek bila jako, zdravo stvorenje, rumenih obraza, sjajnocrnih oiju i utih kovrda. I Dcel je bio crnomanjast, ali nikad nije bio zdrav zbog slabog varenja, niti je ikad bio dovoljno promuuran da bi se time objasnila Dudina prerana zrelost. Bilo je strano umreti ba kad njoj poinje da biva potrebno majino staranje. Ali boja volja je nepromenljiva, i izlino je traiti milost ako je bog doneo odluku. Jednoga dana pozvala je Dudi k sebi i rekla joj: Dudi, ja u umreti. Dudi je rairila svoje tamne oi: Otkud zna, mama?

To je boja volja, izlino je o tome razgovarati. Hou da govorim o tebi i ta e raditi kad mene ne bude. Sad me sluaj, Dudi. Dobro, mama odgovorila je Dudi. Njena mati bila je tako praktina da je to izgledalo kao da je ostavlja u nekom pansionu, kao to je uinila kad je Dudi imala veliki kaalj. Idi za ocem i prati ga na harmonici kao to sam i ja inila, i sviraj crkvene pesme zaista dobro i glasno. I nikad nemoj dopustiti da te se ijedan mukarac dotakne, nikad! Ni za ta na svetu. Ali ako te neki jednostavan radan ovek, zaposlen na nekom stalnom mestu, zaprosi, ostavi posao odmah i pusti oca da se sam o sebi stara, a sa svojim muem ostani dok si iva. Dobro, mama ree Dudi. To je sve, ali nemoj nita da zaboravi. Neu, mama. U dnu svoga srca nikad to nije zaboravila. uvala je to kao tajnu izmeu sebe i majke. Kad je mati bila iva, one su esto imale svoje tajne, kao, na primer, zadravanje penija koje bi sakupile da bi utedele i kupile haljinu za Dudi. Nije greh to imamo tajne za koje otac ne zna kad ih bog zna govorila je mati. Jesi li rekla bogu? zapitala je jednom majku. Bog uvek zna sve odgovorila je mati. Ako je bog znao za ovu tajnu, nije to pokazivao, mada je ponekad bila sigurna da je znao i namerno nije dao da je zaprosi neko ko ima stalan posao. Sad je u gostionici u Medijanu zevnula i setila se da joj je mati govorila da stavi ruku na usta kad zeva. Odjednom, usred zevanja, ona uhvati par plavih oiju koje su je posmatrale smeei se potajno, i ona odmah zatvori usta. Oi su pripadale nekom mladiu srednjeg rasta koga nikad pre nije videla. Nije liio ni na koga u sobi. Imao je na sebi uredno odelo od smeeg materijala, okovratnik i kravatu, a smea kosa bila mu je glatko oeljana. Njegovo lice ona to primeti obuhvatajui ga brzim pogledom koji sve vidi bilo je bledo, malo mravo, ni runo ni lepo, ali prijatno. Njenu panju prekide otac. Dudi ree strogo. Najavio sam pesmu, to je Bjula Lend".Ona poe da svira, pritiskujui i razvlaei harmoniku to je jae mogla. Zatim zapeva glasno i isto. Posmatrajui je, Donatan pomisli da nikad nije gledao u tako lepu devojku. Cim je uao, gotovo odmah je nju ugledao. Dolazei sa jake suneve svetlosti kasne jeseni, za trenutak su mu se svi uinili bledi i u senci, svi izuzev plavokose i crnooke devojke u tamnocrvenoj haljini, koja je sdela sa starom harmonikom na krilu. Ona ga nije videla, jer je pogled prenosila na sve oko sebe, ali on je nju posmatrao dok se svet sakupljao i sedao na stolice, klupe, burad i sanduke koji su bili poredani u neravne redove ispred anka. Police iza anka bile su pristojno prekrivene indijanskom ebadi da bi se sakrile boce, a od anka je napravljena predikaonica pomou belog arava. Gospoa Drijer je na nju stavila teglu za so punu cvea, a za predikaonicom je stajao visok crnomanjast ovek spreman da propoveda i da se moli. Donatan, i suvie osetljivih uiju, nije mogao da ga slua. Propovednik je svoj ar pretakao u reenice u kojima je svaku re izgovarao naopako i gramatiki pogreno. Umesto toga, posmatrao je mladu devojku, lepo, pravo stvorenje koje je tako nemarno sdelo pored predikaonice da bi joj harmonika skliznula sa kolena da je nije vrsto drala jednom preplanulom rukom. Sdela je smeei se i razmiljajui, i sigurno ne sluajui, a onda je, iznenada, zabacila glavu da zevne i usred zevanja ugledala je njega kako joj se smeje. Bio je malo uznemiren brzinom kojom je zatvorila vilice i pogledom koji mu je dobacila. A onda tvrdoglavo odlui da je se ne plai i uzvrati joj pogled pogledom. Nastavio je da je posmatra kad ju je propovednik pozvao, a ona poela besno, iz sve snage, da svira na harmonici. Kad je zapevala jasnim glasom, on otkri da i on peva, mada je mrzeo pevanje u crkvi. Paroh u Dentvoteru nije podsticao svoju pastvu da peva, i bilo je nepristojno isticati se. 48Ali sad je nalazio za to opravdanje, jer ovo je, ipak, samo gostionica, koja je uvek puna vike i larmadija, a on nije mogao da veruje da je ovaj buni evangelista svetenik kao to bi to bio paroh, a ni melodija nije liila na crkvenu pesmu. Ova devojka je to svirala kao igru, njiui se, ubrzavajui ritam i pevajui visokim glasom, lepim, ali ne za crkvene pesme. U Dentvoteru bi ga tako neto vrealo, a ovde ga je nateralo da i on zapeva. Prijatan i skladan glas ima na Donatan, ali nije dovoljno dobar za crkveni hor", rekla je mati jednom davno. On proisti grlo i pusti glas malo jae. A posle skupa on ne prie propovedniku nego njoj. Morao je uvek da zaboravi na svoju stidljivost i sad ju je savlaivao. Ja sam Donatan Gudlif. Izvinite to vam se predstavljam. Ona isprui mrku ruku i on oseti da je meka i punaka. Ja sam Dudi Spender ree ona. Svetenikova ki? Da. Nije mogao da se uzdri Znam, vi nastavljate put, zar ne? Zavisi ree ona. Ponekad ostajemo ako svet eli da se produi skup. Nadam se da e eleti ree on iskreno u stvari, sasvim sam siguran da e eleti. Ona se nasmeja veselo razdvojivi najrumenije usne koje je ikad video. Nadam se. U svakom sluaju, volela bih da se negde zadrimo nekoliko dana, da naem priliku da operem nae rublje. Morate ostati ree on. Pod mirnim licem srce mu je odjekivalo. Morate, morate! A onda oseti kako ona blago izvlai svoju ruku iz njegove i shvati, na svoj uas, da je sve vreme drao njenu ruku. Otiao je tsko zbunjen da nije ni o emu drugome mislio sve do nedeljnog ruka kod Meridijevih. Kako je dolo do toga da mu postane navika da svake nedelje rua kod Meridijevih ni sam nije znao, ali, eto, tako se dogodilo. To je zapoela Keti pitajui ga jednog dana ta ima u kui od hrane, jer, izjavila je, izgleda mrav, a onda je sama nala odgovor pregledanjem njegovih lonaca i njem svih kutija i vrea. Sledeeg dana rekla je odluno: Mama kae da e redovno nedeljom ruati kod nas, a ako si i suvie ponosan, moe mi to odbiti od kolarine. Tako je poeo da odlazi svake nedelje u one tri sobe iza radnje i da se igra sa blizancima dok su Keti i njena mati radPe. Gospoa Merdi, mrava i bleda i sva od ilavih miica, bila je roena kuvarica. Njena pita od zejeg mesa, biskviti sa sodom bikarbonom, njene kukuruzne pogaice sa varcima, hlebovi, i kolai sa pavlakom, njeno povre i turije, i njeni pudinzi od

kukuruznog brana bili su pripremljeni da daju snagu i prue uivanje; i, uprkos samom sebi, Donatan bi se jednom nedeljno sit najeo i provodio nedeljno popodne u prijatnoj obamrlosti sa porodicom. U tim asovima bio je svestan priline udobnosti u ovim sobama. Poto su joj sredstva iz radnje bila na raspolaganju, ga Meridi je imala muslinske zavese na prozorima, crvene geranije, begonije i snanu bostonsku paprat. Na zidu su bili tekstovi i izreke izraeni vunom i dva velika portreta njenih roditelia izraena ugljem i uramljena u pozlaeno drvo. Usred toga komfora Donatan je bio svestan, ne opaajui to, Ketine uske uurbane prilike, kako ureuje i preureuje, postavlja sto, podie maku sa stolice, i umiruje blizance odsenim malim udarcima i iznenadnim prekorima, i insistira na nekom svom kaprisu za njegovu veu udobnost. Dobacivala mu je s vremena na vreme: Donatane, nemoj tu da sedi. Mrka stolica za ljuljanje je bolja. .. Donatane, stavi nogu na ovu stolicu. Uvek se pokoravao guranju i vuenju njenih odlunih malih ruku, zato to je bilo lake pokoriti joj se. Bila je sposobna za beskrajno raspravljanje dok se ne bi postupilo po njenom. Danas usred ruka ona ree otro: Donatane, ti nita ne jede. Jedem, Keti. Bio je zbunjen to je ona to opazila, jer bila je istina da nije mogao da jede. Nije mogao ni da jede ni da pije zbog Dudi. Ostavi ga na miru, Keti ree ga Meridi tuno. Znam ja kako je to kad se ovek vrati sa skupa; izgubi svu volju na jelo kad opet pone da razmilja o venosti, i onda ti se ini da skoro i ne vredi hraniti telo. Smatram, gospodine Gudlife, da treba da traimo od brata Spendera da odrava skup nedelju dana pre no to pone zima. To bi nam dalo neto o emu bismo mogli da razmiljamo u duge veeri, a moda bi spasio neke due da ne odu u pakao, ako neko umre, kao to sigurno i hoe. Lu se prigueno nasmeja i proguta veliki komad peene svinjetine. Neki farmer mu je doneo polovinu tek zaklanog praseta umesto novca za raun koji je imao kod njega, a on je voleo prasetinu. Pa, ti zna ta ja uvek govorim, Lulo; na tim produenim skupovima vie se dua napravi no to se spase. A ja uvek kaem sram te bilo, Lu Meridi, to tako govori, naroito pred mladima, to daje takvo znaenje recima. Blagi boe, Lulo, Donatan je odrastao ovek ... Trebalo bi da pone misliti o svojoj roeno keri ree ga Meridi. Gospodin Meridi se zaprepasti. Pa, Keti, ona je samo devojica. Skoro mi je petnaesta ree Keti strogo. On je pogleda pravei se da je iznenaen. Pa, zaista je tako, kokice! Ja znam ta si hteo da kae ree Keti nevino i mislim da ne bi trebalo tako da govori.Lu, koji je ba hteo da uzme veliki lonac sa kafom, spusti ga opet, prte u glasan smeh i potapa Donatana po leima. Ja i ti, Donatane, moraemo da ruavamo u kuhinji. Mi nismo pristojni. Donatan se nasmei i pogleda Keti sa malom odvratnou koju nije razumevao, izuzev to je znao da ne voli da misli na to kako ona razume takve stvari kao kao to je pravljenje dua. Ali, mada to nije znao, tu odvratnost je oseao i zbog Dudi. Otkako je uao u ove sobe, blaen i zbunjen, mislio je na Dudi i na to kako da udesi da bude produen skup. Bio je suvie poten da se pretvara kako osea religioznu potrebu. Ako je imao takvu nejasnu potrebu, zadovoljavao ju je ponekom glavom iz biblije koju je itao pokatkad uvee pre spavanja, i molitvama uvee i ujutru, jednostavnim obrednim molitvama kojima je njegova mati uila svu decu kad bi progovorila. Neke izmene koje im je on privatno dodao nisu imale nikakvog rezultata. Kad se poslednji put molio, bilo je to da mu brat Artur ne umre, a kad je Artur umro, prva mu je misao bila: nikad vie neu nita traiti od boga. U toj odluci nije bilo nieg buntovnikog, nego je to bilo samo odbacivanje nade da se njegova sudbina moe promeniti njegovim molbama. Boja odluka, ma kakva bila, doneta je unapred, i izgledalo mu je dostojanstvenije za oveka da ne cvili i ne prosjaci svojim molitvama. Nije mogao poteno da ubedi susede da je potrebno cele sedmice odravati skupove sa molitvama i propovedima kad je on sam smatrao molitve beskorisnim i eleo jedino da via mladu devojku svaki dan to je due bilo mogue. uo je kad ga Meridi poe prkosno: Lu, prestani da se ponaa kao udovite i pomozi mi. Mnogo nepreobraenog sveta dolazi preko leta u Medijan, i kad bismo mogli da ih preobratimo, imali bismo bolju zimu. Zna da i sam kae da skupovi dobro ine: svet plaa raune, a ljudi kupuju stvari za svoje porodice. Pa ja nemam nita protiv ree Lu. Meutim, malo je kasno da svet sedi napolju, a ne verujem da bi im Drijer mogao davati gostionicu svaki dan sad, kad se svet uri da stigne na Zapad pre zime. Donatan dobi inspiraciju. Podie glavu i brzo izgovori: Mogu da upotrebe moju uionicu ako roditelji pristanu da kola ne radi nedelju dana. Lu se tre: Dabome da mogu. To je ideja, Donatane, a roditelji nee imati nita protiv. Oni vole da im se deca duhovno probude dok su jo mala, ponekad to utedi mnogo batina. Keti, ja te nisam tukao otkako si krtena, zar ne? Ne, tata odgovori Keti. inilo im se da je to uopte dobra zamisao. Svet e doi da se snabde za zimu i da dobije duevne hrane. Treba da postoji vera u jednoj zajednici, inae bi ljudi poeli da ubijaju jedni druge, naroito zimi kad su zatvoreni svi zajedno. Ja u da skoknem danas posle podne da vidim brata Spender i Medij ance. Donatane. u dnu due sam religiozan. Zasmeja se odnekud iz stomaka. To jest, ako se moe nai dno! Donatan odgurnu tanjir. Hrana mu je bila suva, zastajala je u grlu tako da je nije mogao progutati. Ipak se ne oseam dobro. Molim vas izvinite me, gospoo Meridi. Skoi na noge i izie iz sobe. Bio je tako uzbuen da nije mogao ni da sedi, ni da slua, ni da govori. Mora ostati sam da razmisli i pokua da vidi ta moe uiniti sa samim sobom. Bio je na putu da se zaljubi u Dudi Spender. U danima produenog skupa, zbog nekog udnog nejasnog potenja, napustio je svoje privatne molitve. Kua mu je bila puna molitelja, ali on se oseao nelagodno da kazuje svoje male detinjaste molitve. Svako jutro je ustajao rano, istio sobe, brisao klupe, stolove i tablu, a onda izlazio da nabere jesenjeg cvea i da ga stavi na svoj sto koji je sluio Doelu Spenderu kao predikaonica. Onda bi dorukovao i ekao. Ali malo je ekao. Jer Doel je dolazio rano da bi mu on napisao na tabli tekst za

taj dan, a s njim je dolazila Dudi. Svojim urednim, etvrtastim, vrlo itkim rukopisom Donatan je ispisivao estoke gromovite kletve, dok ih je Doel gromoglasno izgovarao. Dospee u pakao, na obale bezdana, oni koji te vide gledae te i rei e: ,Je li ovo ovek koji je uinio da zemlja drhti, koji je uzdrmao Kraljevstvo ... Ti si izbaen iz groba, kao leina pogana, jer kraj onih koji zlo ine nee nikad biti slavan." Urlaj, o kapijo! Plai, o grade!" Jauk ide oko granica Moaba, zavijanje u Engleimu, jer vode Dimona bie pune krvi." Otac se veba na vama, Donatane ree Dudi nestano. Stajala je pored vrata tiho svirkajui na harmonici delove raznih melodija koje nije zavravala, neto iz jevaneljskog hora, veselu melodiju koju je ula negde u amcu na reci, dva ili tri nedovrena akorda. S vremena na vreme bi pogledala Donatana, ali ee kroz vrata u nebo i preriju. Ne vebam se ree Doel. Ali nije mogao da nastavi i dalje sa grmljavinom svojih rei. Bio je acnut i besan. Ti si mi pravi trn u mesu, Dudi, kao to ti je i mama bila ree ozlojeeno. Molio sam boga, kao Pavle, godinama da ga izvadi, i kad je tvoja majka umrla, mislio sam da ga je izvadio. Ali on je ostavio aoku, a to si ti. Ona ne odgovori, a Donatan, okrenuvi se naglo, ugleda njen nasmeen profil, i brzo se opet okrete, uplaen estinom svoje prve ljubavi. Onda, da bi ljudi i ene, pa ak i deca bili podstaknuti da uju boju re, nastadoe u preriji te sedmice tako dugi zlatni dani kakve nikad nije video. Svet iz Medijana dolazio je peke po blagom suncu, stazom do kue od naboja tapkala su kolska deca svaki dan, a kroz visoku travu dolazila su kola sa ljudima, enama i decom. Svi su izgledali isto, u potpuno izbledeloj odei, preplanule mrke i crvene koe. Ali kad bi progovorili, menjali su se, a oi su im drukije sijale, mada su veinom bile plave. Zastajali su napolju da porazgovaraju, eljni razgovora, i Doel je morao da kae Dudi da rone da svira pre no to bi jedan po jedan uli u hladovitu sobu. Moja Indijanka kae da je ovo miholjsko leto ree Bil Vajt. Sedeo je na suncu dremuckajui na klupi kod vrata, odakle je mogao da skrene pogled sa Doelovog tamnog lica i da posmatra glatko i tamno crvenilo trave, bar jednom mirne pod nebom bez vetra. Kad bi gledao dovoljno dugo da ga to umiri, onda je mogao sluati Doela. Priznau pred ljudima da je bog dobar otezao je. Jesi li se otkupio, brate Vajte? kliknu Doel. Odavno sam se otkupio ree Bil Vajt. Da li se jo neko otkupio? Da li jo neko eli da se otkupi? viknu Doel i osinu ih zakrvavljenim oima. Ako niko ne bi odgovorio, on bi viknuo Dudi: Sviraj neto, devojko! Sviraj neto da ih probudi iz mrtvog sna! A Dudi, ije se lepo lice nije pokrenulo, svirala je Ba kao to sam bio bez odbrane", sa takvom strau, tako usrdno da se svi uskomeae na seditima, a nekoliko ih ustade, nesreni i znojei. se, da promumlaju svoje grehe. Ali Donatan se i ne pomae. Ni za trenutak se nije varao. Dok je Dudi svirala, znao je da misli o njoj, a ne o bogu. to su dani vie prolazili, njegovo razmiljanje prestade da bude misao i pretvori se u elju; dok jedno popodne, ne mogavi vie da izdri, ustade i ode u svoju spavau sobu, i sedeo je tamo ekajui da svi odu. Kad su otili, ona ue sklanjajui kosu sa lica. Oh, umorna sam uzdahnu kao da pripada ovde isto kao to je pripadala svuda, i baci se na njegov krevet.Bio je uasnut, pogledao ju je i video svaki prevoj njenih grudi i butina. A ona otvori oi, koje je bila zatvorila, i pogledala ga. Donatane, hodi ovamo! On ustade, preko volje, a ipak kao da ga je neto primoravalo da ode k njoj, i sede na samu ivicu kreveta. Donatane, je li ovo tvoja kua? Jeste. Hoe li ovde uvek iveti? Verovatno. Oh uzdahnu ona i isprui ruke. Buditi se na istome mestu svaki dan! On ne odgovori nita obuzet svojim oseanjima. Oh, moja divna, govorio joj je u sebi. Oh, moja divna, divna draga! Donatane, lezi pored mene. Nisi nikad uo 0 spavanju u odei? zapita ga ona. Nisam. Pa, to nije nita ravo ree i nasmeja mu se. Samo se lei zajedno, sasvim obuen, ovako, 1 razgovara, i to je sve. Kako to moe biti! promuca on. I uplaen jer je srljao u provaliju koju je video pred sobom, skoi na noge i odjuri u drugu sobu. Bila je prazna. ak je i Doel otiao zaboravivi na Dudi, to je esto inio. A kad Donatan vide da nikoga nema, on odmah izie i uputi se pravo u Medijan. Strano sam rav, mislio je. Bio je rav ako je to bilo ono to je eleo da uini i to bi uinio da je ostao jo jedan trenutak pored nje. On ode u gostionicu. Henri Drijer je bio iza anka. Dajte mi jedan viski. Nisam znao da ti pije ree Drijer smeei se. On natoi pie iz bureta koje je stajalo na podu iza tezge. Nisam nikad ni pio odgovori Donatan. Pio je, stojei, vatrenu tenost i ekao da se utia vatra u njemu. Moda je to zbog religije ree Henri Drijer ljubazno. Kad su skupovi, mnogo vie sveta svraa ovamo da gucne koju aicu. Zar? ree Donatan. Celo vee proveo je utke u gostionici dok su ljudi dolazili i odlazili. Jednom ue u kuhinju, gde je gospoa Drijer kuvala na usijanom tednjaku. Nedostaje mi Denet ree ga Drijer alei se. Zelela bih da dobijem pismo od nje. Ali raunam da ne moe da nae nikoga da joj ga napie, a ona nikad nee nauiti slova da ga sama napie. Nije mislio na Denet nedeljama, ali sad mu se inilo da je Denet zaela u njemu ljubav prema Dudi. Najzad je otiao kui. Oslukivao je poluplaljivo dok je palio svecu. Ako je Dudi ovde, izgubljen je. Podie zavesu koja je razdvajala sobe i ugleda svoj krevet uvaljen na onome mestu gde je Dudi leala, moda i spavala. On prie i pogleda u trag koji je ostavilo

njeno telo, a ljubav se opet uunja u njega. Ona je nevina, nevino neuko dete. Ako nije nevina? Srce mu je govorilo da jeste; a onda njegov duh, priseajui se kako se bacila na njegov krevet, pokaza hladnu malu sumnju. Moe li ona biti nevina? udna vruina kasnog leta proela je preriju toplotom i tiinom. Sedam dana uzastopce ak ni vetra nije bilo, a u kui od naboja Doel Spender je izmenio nain svoje propovedi. Ostavio je proroke i okrenuo se Solomonovoj pesmi. Sad im je prikazivao boga koji nije ljut, ve moli i ezne da ljubavlju zadobije njihova srca. Stajao je pred njima u starom crnom odelu, pohaban, dok ovek ne zaboravi na njega u tamnoj vatri njegovih oiju i u moi njegovog zvunog povodljivog glasa. Ako je ovo glas boga, onda su ovo rei ljubavi, a srca od mesa bila su podstaknuta da na ljubav odgovore nejasnom ljubavlju. Ustajali su, postieni, bojaljivi, mucajui neto to su oseali, a nisu razumevali ta je, lica crvenih ili bledih, ali uvek uznemiren; i uvek poslieni kao da su nesreni. Samo je Bomon bio veseo i nije se stideo svoje ispovesti. Ja hvalim Gospoda! viknuo je radosno i skoio na noge. Hvala Gospodu! mucala je Sju iz ugla gde su sedeli odvojeni od ostalih. Ali zaboravljali su na stid kad je Dudi svirala na harmonici. Bili su ostavljeni njoj na milost i nemilost kad je svirala, a ona je svirala kako je htela, i oni su je pratili. Ponekad ih je razveseljavala, i jednom su mali crnci ak poeli da pljeskaju rukama po njenom ritmu. Svirala je jo bre kad iznenada Sju visokim glasom prekide melodiju i pade u ekstazu, a oni svi zapevae:
Isuse, samo tvoje ime volim, Tvoja blagost ispunjava mi grudi."

Oiju uprtih u Dudi, Donatan oseti kako mu srce u grudima pritajeno gori. Jer se ona, rasteui i pritiskujui harmoniku i njiui se pri tom, okrenula njemu i gledala ga netremice dok je on sedeo u uglu daleko od vrata. Nisu razgovarali od onog dana, a sutra e biti poslednji dan. Nije se molio niti se podigao kad im je Doel viknuo da govore i izjave ta je bog za njih uinio. Sedeo je za vreme svih opomena, mrzei ih, i oseajui se postien zbog njih. Ipak je bio preobraen i izmenjen, mada je znao da to nije uinio bog. Lu Meridi, koji je sedeo pored njega, iznenada ga gurnu. Od ovoga e avo imati najvie koristi, Donatane proaputa. Ne moe se skinuti poklopac sa sveta a da se neto ne desi. Donatan ne odgovori. Morae razgovarati io jednom sa Dudi. Nije znao ta 2 joj rei, jer nije znao ta hoe od nje. Ali nee je pustiti da ode a da ne uspostavi neku vezu Ne obeanja jer za to nije spreman, a i suvie je bio mudar da ih daje dok ne bude spreman. Samo mora bar znati da e se ona vratiti.Pri kraju toga dana kad je svet, umoran od opornijanja, posrtao preko neravnog skvera kuama, u gostionicu, a neki da upregnu konje u kola da idu na farme, Dudi zastade na njegovim vratima. Doel je otiao napred i nije se oKrecao da vidi da li ona ide za njim. Pa ree ona skoro je prolo. Da, tako je sloi se on. Govorio je sa blagom preciznou koja mu je bila uroena i koja je potpuno prikrivala njegov nemir. Da li je bilo onako kako si zamiljao da e biti? Misli, skupovi? Mislim, sve. Nisam zamiljao kako e to biti odgovori on. Kako da je ma ta pita kad nije znao ta hoe da je pita? Kako da trai uveravanje kad ne zna u ta hoe da bude uveravan? Nadam se da emo se opet sresti? Mislim da u se vratiti na prolee ree ona nemarno. Gledala je preriju dok je govorila. Obino dolazimo u Medijan dvaput godinje, i ne vidim da emo to menjati. Idemo sad na jug jer otac ne moe da propoveda ovde zimi. Svet ne izlazi napolje kad pone meava. Izgledala je tako nemarna, kao da je se ne tie kuda ide, da se on uplai. eleo je da joj skrene pogled na sebe. Nadam se da e se vratiti na prolee ree iskreno. Ako hoe da se vrati, tome u se nadati cele zime. Hoe li da ti obeam? Njene oi uokvirene crnim trepavicama blesnue, a njihov pogled upravljen na njega bio je tako topao da on zaboravi na svaku obazrivost. Da, hou. U redu, obeavam ree ona. Nasmei se, zatim iznenada isprui ruku i dodirnu mu obraz dlanom, i suvie povrno da bi to bilo milovanje, a onda odmah izie u sumrak.
12

179A on je stajao, dodir na obrazu nainio ga je njenim robom, i ona je to znala. Odakle joj ta mudrost da zna da bi ovog mladia odbila i suvie brzo ispoljena strast? Nije zastala da razmisli, ve je instinktivno izabrala jedini pravi nain da ga oara, dodir tela, sladak, ovlaan, koji se nee ponoviti jer ona odlazi. Dopao joj se ovaj mladi tako razliit u svakom pogledu od njenog oca, koga je skoro prezirala, a drukiji od neobrijanih grubih ljudi koje je gledala svaki dan. On izgleda ist kao da se kupa svaki dan, mislila je. Znala je da se ne kupa, naravno, svaki dan. Niko to ne moe da ini u preriji, gde je voda dragocenija od viskija. Neto u Donatanu natera je da se seti majke. Ako me zaprosi idueg prolea, moda u pristati, pomisli ona, i u tom razmiljanju ue u gostionicu, uputi osobito sjajne osmehe trojici nepoznatih ljudi koji su stajali kod anka i ue u kuhinju. Da vam pomognem da ljutite krompir? zapitala je gu Drijer. Bila bi to velika pomo ree ga Drijer vatreno. Dudi priveza kecelju oko pasa i poe da Ijuti krompir. Je li tvoj tata toliko zadovoljan da bi se vratio u prolee? zapita ga Drijer. Snano je meala kukuruzno brano s mlekom. Mislim da jeste ree Dudi sanjalaki. Njegov obraz je gladak kao i njen, mislila je. Jo ga je oseala na dlanu. Ne postoji razlog da muki obraz ne bude gladak. Sledeeg dana nisu progovorili ni rei jedno s drugim, ne toliko to su se izbegavali koliko to su znali da nema vie nita da se kae. Zima mora da doe pre prolea. Donatanova kola je bila opet otvorena, i on je ponovo poeo da predaje. Ali to je postalo dunost. Izgubio je volju. Posmatrao je decu sa dubokom sumnjom. Prljava, pocepana skupina, pomisli sumorno. Brevitova deca iz zemunice pored rejke bila su u dakovima na kojima su probuene rupe da bi mogla provui ruke. Pored tih dakova imala su na sebi vrlo

malo odee i ve su drhtala. Sva su deca bila bosa, ali bosa je bila veina stanovnika u Medijanu. Meu njima jedino su Marta i Metju Kob izgledali negovani i oprani. Svako ko ima prljavo lice moe izii na odmor da se opere naredi on iznenada. Svi vi Vajtovi, i Sam i Abram Hejsti, i svi Brevitovi i Meri Anson i Dim Anson, svi izuzev dvoje Kobovih. Kobovi i Perijevi su isti. Posmatrao je njihovo zaprepaenje sa nekom vrstom stida. Nikad pre toga nije gubio strpljenje ni s jednim od njih, a ako su prljavi, to nije njihova krivica. Znai, moramo doneti vodu sa Drijerovog bunara ree Sam Hejsti. Ja neu da se perem ree Abram. Bio je to visok i jak deak crne kose do ramena. U etrnaestoj je preko volje poeo da ui slova. Hoe, Abrame ree Donatan. Bolje da ih je ostavio da budu prljavi, jer ipak to nema nikakve veze sa njihovom pameu, a video je da mu njihova prljavtina toliko smeta samo zato to je bio pun svoje sete. Dudi je otila. Nije joj rekao zbogom. Jednostavno je pustio da ode poslednje veeri bez rei. Osam dolara rekao je Doel tuno poto je izbrojao novac koji je sakupio. Dudi, mislim da emo morati drati propovedi putujui na jug. Bog mi nije dao mnogo sree u Medijanu, gospodine Gudlife. Ona brzo odgovori umesto njega: Zavisi od toga da li broji due ili dolare, to e gospodin Gudlif pomisliti, tata. Dudi, to je tvoja svirepo otra misao odvrati joj Doel. Gospod zna da je duan da hrani svoje. Ko e me hraniti ako ne on? Ona ne odgovori na ovo, ve izie, a izlazei dobaci Donatanu pogled pun molbe za milost! A on joj ga brzo uzvrati sa razumevanjem. To je bilo njihovo jedino zbogom. Ona nije kao njen otac, pomisli. Ona je dobra i osetljiva ona jeste nevina! Posmatrao ju je kako odlazi, gologlav, sa eirom u ruci, a sad se zima ispreila izmeu njih, kao venost. Same, ti i Abram uzmite dve kofe i napunite ih lece otro. Sam je ustao i oklevao bacajui pogled na vrata. Sam nee ii ree Abram, i Sam sede. Ii e ree Donatan u roku od tri minuta. ta bi uinio s ovim velikim deakom kroz tri minuta, nije znao, a imao je samo tri minuta. Nikad nije bio borben niti je ikad udario uenika. Zbog toga su ga kritikovali. Nema uenja bez pruta rekla mu je ga Kob jednog dana. Svet kae da si i suvie blag za uitelja rekao mu je Lu Meridi jednom za vreme nedeijnog ruka. Ipak se svi boje Donatanovih svetlih oiju rekla je Keti. Boje se mojih oiju! ponovio je Donatan. Kau da ima udne oi. Zato? Ne znam odgovori ona. Valjda to gleda kao da prodire kroz oveka. Sad se setio toga; podie se i polako i sigurno poe prema velikom deaku. Abram ga je mrzovoljno posmatrao iz one velike kose, kao besan pas, dok mu se ovaj nije pribliio. Abrame ree Donatan mogao bih da te tuem, ali neu zato to mogu neto to mi je lake. Ti e otii da donese vodu. On zastade, zatim ponovo poe da recituje prve stihove Vergilijeve, koje je nekad nauio napamet zbog njihove melodinosti. Arma V:rumque cano ..."Pevuio ih je polako i jasno, ne skidajui oi sa tog tamnog lica dok iznenada Abram urliknu, skoi i uputi se vratima, a Sam za njim. Uz put zgrabie dve kofe, a Donatan prie tabli i napisa dvadeset rei. Uite ovo dok se oni vrate ree strogo. U sobi se niko ne pomae i ne progovori. On je ekao jedan trenutak, a onda sede za svoj sto i otvori veliku bibliju. Ona se nekim udom otvori na mestu gde je ona pesma Solomonova, i on je proita, a srce ga je bolelo od ljubavi:
Neka tvoje grudi budu kao grozdovi A miris tvoga daha kao jabuke A tvoja usta kao najbolje vino Koje klizi za moju ljubljenu Kroz uscne onih koji spavaju."

Bog govori svojoj blagoslovenoj ne vesti crkvi, rekao je Doel kad je glasno izgovarao ove rei. Ali Donatan je znao bolje. To su bile rei mukarca upuene eni. On zatvori knjigu. 13 Jesen se pribliavala kraju. Trava je najpre pocrvenela, onda dobila mrku boju. Duvao je vetar, a nije bilo dovoljno velikog oblaka da bi se mogli nadati kii. Prolazio je dan za danom dok se nije navrilo deset dana otkako je Dudi otila. Bila je no, i Bomon je bio kod njega. On je nagomilavao u sebi pitanja, misli, iuavanja kojima je zasipao Donatana uvee; a Donatan, borei se da mu razum, bude jasan u vrtlogu Bomonova duha, bio je podstican, jaan i najzad uvek iscrpen zato to je znao da njegovo znanje nije dovoljno za ovog deaka. Bomon je brzo rastao poslednjih meseci. Bio je vii i krupniji od Donatana, mada nije bio debeo. Nosio je svoju teinu prema svom kosturu, a kosti su mu bile lepo uobliene i ak elegantne. Voleo bih da moe da ode nekud u kolu ree Donatan. U Engleskoj bi mogao ii na univerzitet. Da li bi mi dopustili to u Engleskoj? ivnu odjednom Bomon i podie glavu. Mislim da bi ree Donatan. Bar ja nisam uo tamo da ovekova koa utie na njegovu pamet. U razgovoru su izili napolje. Bomon ne odgovori nita, ve podie glavu i pomirisa pomrinu. Oseam neto ree Bomon. Stajali su mirno miriui mrak. Ja oseam samo miris pranjave suve trave ree Donatan posle jednog trenutka. Ali Bomon je irio nozdrve kao pas. Ja oseam poar ree. A ipak se poar nigde nije video. Ako bi bio s one strane horizonta, video bi se odsjaj na nebu. Ali odsjaja nije bilo. Nebo je bilo nisko nad njima, meko i crno. Nita ree Donatan. Poar ponovi Bomon.

Zatim, dok su ekali, osetie daak vetra sa zapada. Jedva da je bio jai od nonog povetarca koji se podie iz trave, samo to je donosio blag, jedva osetan miris dima. Nije to bio povetarac, nego prvi nagovetaj veoma dalekog vetra. Dim! uzviknu Donatan. U trenutku kad je to uzviknuo, uini mu se da ga osea. Sluao je o poaru u preriji; ljudi su govorili o tome kao to govore o vetru, grmljavini, snegu i svim onim elementima koji su bili njihovi neprijatelji. Sluao je te prie dok je radio kao prodava. Ljudi su sedeli na buradi ili, naslonjeni na tezge, pljuvali, trljali noseve, eali glave i smejali se tuno. Pa, kaem ti, kad sam ugledao plamenove kako besne oko mene, znao sam da moram otii ko prerijski vuk i kaso sam, krei sebi put. Jedino su ispred mene bili divlji konji, ali brzo sam ih stigo i uhvatio im se za repove ...Sluao je i nije znao ta je istina, a ta velika la na koju ih je prerija nauila. Ali bilo je nepogoda i oluja veih ak nego njihova sposobnost da lau; i znao je da e i on neizbeno morati jednom da se bori sa poarom poarom za koji jo niko ne zna kako izbija i gde e se ugasiti. Treba obavestiti svet ree Bomon. On potra dugim poskakujuim korakom prema gostionici. Donatan htede da potri za njim, a onda zastade. Sve to je imao bilo je u kui od naboja. To je njegov dom i jedino utoite koje je imao za majku i decu. Razmiljao je trenutak, priseajui se svega to su ljudi govorili da treba initi da se zatite od poara. Ljudi koji su stanovali pored reke bili su obezbeeni. Ali kua od naboja bila je udaljena od reke itavu milju. Nije imao nikakvu ivotinju da mu dovue vodu, a ovde nije bilo vode sem one koju je donosio za svoje potrebe sa Drijerovog bunara ili koju bi nakupio u bure kad je kia padala. Ali odavno nije bilo kie. Priali su da je jednom neka ena prolila po krovu mleko koje je uvala da od njega napravi masi. Ali on nije mesecima ak ni okusio mleko. Stoga jedino sredstvo kojim se mogao boriti protiv poara jeste jo jedan poar, i dok je razmiljao ta je uo o tome, on ugleda kako se svetle vatre iz mraka oko razbacanih kua u Medijanu. Ljudi su potpaljivali preriju, i on ue i iznese ugarak sa ognjita. Vetar se sve vie podizao i on zastade za trenutak da oceni iz kog pravca dolazi, da bi otklonio plamenove od kue. Dok je stajao, ugleda svoj vrt pun utih bundeva. Ostavio ih je da postepeno sazrevaju, jedna po jedna, prkosei mrazu, a u jedan ugao kue nagomilao je one koje su ve sazrele. im osuim nae, osuiu i tvoje, Donatane rekla je jednom Keti. I naterau njih Indijance da pomognu. One Indijance rekao je Donatan blago, ali ona nije obratila panju na njega. Dok trava gori, on e sakupiti preostale bundeve i ubaciti ih kroz vrata. Sae se i zaklanjajui lice rukama, potpali vlat trave. Trava odmah planu, suva kao barut, a onda se plamen proiri potpomognut vetrom. On ustuknu pun dostojanstvenog straha... Uinio je ozbiljnu stvar potpalio je preriju. Pogleda po Medijanu da se ohrabri i ugleda i druge vatre. Buktale su uokrug kua. Ljudi su ih gasili kad bi dospele nadomak kua. Trao je i palio jednu vatru za drugom u velikom krugu oko kue od naboja, a onda otra do bundeva, pokupi ih sa vrea i otkotrlja unutra kroz vrata. Pre nedelju dana obrao je kukuruz, zasaen na komadiu zemlje, i ostala je samo aa, pa ipak mu je bilo strahovito ao jer je to trebalo da mu poslui kao jedan deo goriva za zimu. Ali morae pustiti da izgori, jer vatra koju je potpalio to je mogao dalje od kue ve se i suvie pribliila. Jurnu da je ugasi i udarao je po njoj nekom starom metlom. Za nekoliko minuta to je bilo iznad njegove snage i on se prestrai. Pomisli da bi bolje bilo da je pustio da ga sagori divlji poar nego vatra koju je potpalio sopstvenim rukama. Skakao je od jednog plamena do drugog, ali vatra kao da se pretvorila u tenost koja se razliva ispod trave, crvena kao krv, dok najzad ne bukne u plamenovima, malim, ali koji su mu svuda izmicali. Poe da se preznojava od toplote i straha, a onda iznenada u kako neko uzvikuje njegovo ime. Donatane! Bio je to Henri Drijer, koji je nosio dva velika vedra vode, a oko vrata je imao neke stare koe od bufala. Donatane, pokvasi ove koe i razapni ih preko prozora i vrata. Zatim prestani da se bori sa to malo vatre. Ona ne moe otetiti kuu od naboja. Moramo izii i politi. Pravi poar tek nailazi, pogledaj tamo u nebo. Drijer je ve kvasio odeu i trpao je u prozorske okvire. Donatane, ne smemo gubiti vreme. Svakog trenutka moemo ugledati plamen onde na ivici neba. Donatan obesi dugaku kou iz koje je kapala voda u otvor vrata i vrsto ih zatvori. Zatim poe za Drijerom, trei s njim u pravcu zapada. Daleko od Medijana poari su poeli da plamte. Svi su izili napolje i palili velike krugove vatri. Video je ljude koji su ili peice i na konjima osvetijeni za trenutak plamenom. Treba otii to dalje dahtao je Dri jer. Mi idemo uz vetar. Trali su prema plamteem nebu dok ne ugledae crnu liniju horizonta ispresecanu plamenim takama. Dosta! viknu Dri jer. Neemo dalje! Sagnue se, potpalie travu, i pregrtima plamtee trave kao buktinjama potpaljivali su drugu travu, razdvajajui se i trei u suprotnim pravcima dok se najzad u toj naizmeninoj tami i svetlosti Donatan ne izgubi. Ali nastavljao je nasumce da potpaljuje vatru za vatrom dok se iznenada nije naao usred reke plamenova i poeo da se gui od dima. On se uspravi, a zec mu protra izmeu nogu i zamalo ga ne obori. Uspe da se odri, a zatim ugleda kako se veliki poar ustremio na njega. Okrete se i nadade u beg. Trao je u jedini zaklon koji je znao u kuu od naboja. Nebo je bilo tako svetio kao da ga je obasjavalo krvavo sunce, i u toj uasnoj svetlosti uvide da je i on samo jedna od mnogih ivotinja. Ne zaustavi se, ali ugleda pored sebe jelena i lisicu, a ispred sebe neku malu zdepastu ivotinju koju nije poznavao kako zgrbljena poskakuje na kratkim nogama; prerijski pilii su upola trali upola leteli preko pocrnele trave, a ptice su jurile kroz vazduh pun dima. Ali on se ne zaustavi ni zbog jedne. Bio je dobar trka, izdrljiv iako ne brz, a imao je dobar vetar. Dobar vetar mu je bio potreban, jer vazduh je bio vreo od dima, i, kad je stigao do kue, otvorio vrata i opet ih zatvorio, bio je zadihan. Vazduh u kui od naboja jo uvek je bio prijatan i sve i on se baci na pod da se izduva. Ali samo trenutak. Za veoma kratko vreme poar e biti oko njega, i on mora sauvati ovaj vazduh. Skoi opet na noge i poe traiti ponjave, papir, ma ta to bi mogao da stavi u pukotine prozora i vrata. Sve to je imao nije bilo dovoljno, i on zgrabi nekoliko tabaka papira koje je dao deci. Papir je bio dragocen, i samo kad je sastav bio odlian, mogao im je dozvoliti da ga napisu na papiru. Sad ga dograbi, zguva, a onda vide da je na jednom tabaku bio Bomonov zadatak. Deko je napisao priu o nekom svom ljubimcu, ptici koju je drao u kavezu i najzad je pustio na slobodu zato to je za njega postalo muenje da je dri u kavezu. Bila je to udna mala pria, poludetinjasta, polustrasna. On zastade, odvoji ovaj zadatak izmeu ostalih i vrati ga na sto.

Zatim je pola noi probdeo ekajui da se poar zavri. Iz poetka nije mogao da sedi. Morao je da se kree, da hoda, da radi ma ta, samo da ne sedi i ne eka. Morao je stalno da se bori sa glupom silnom eljom da otvori vrata i da bei. Ali uzdrao se od toga hladnim rasuivanjem. Da bei sa svim ivotinjama? Reka je i suvie plitka da ga sakrije. ak i da nije, pitanje je bilo da li da se udavi ili da izgori. Ne, zidovi kue od naboja su dovoljno debeli, a zemlja moe da izdri vatru, zato se on stia. Legao je na krevet i razmiljao kako je dobro to mati i deca nisu ovde i kako bi pomrli od straha da su tu. A Dudi sad mu je bilo milo to je otila. Zamiljao ju je onakvu kakvu je najee gledao u dugim asovima dok je Doel propovedao. Nikad ga nije sluala, a o emu li je razmiljala u tom dubokom sanjarenju iz koga bi se prenula samo da bi odsvirala drhtave ritmove koje je davala crkvenim pesmama? Plaio se ak i da misli o njoj, o tome kako je vie nee videti. Podie se guei se od vruine, zapali svecu na sanduku pored kreveta koji je sluio umesto stola, uze Vergilija i poe da ita. Ali sve vreme je itao samo jednim delom svesti. Ako ostane, da li e biti u stanju da se bori s ovom tvrdoglavom zemljom? Zar nije i suvie prostrana za oveka kao to je on, koji voli da je njegov svet mali. jasan i siguran? Ako doivi da izie iz ove kue, zar joj nee okrenuti lea zauvek i vratiti se u Englesku i, silom ili milom, prokriti sebi put. Oseti kako od dima vazduh u sobi postaje topliji i zaguljiviji. Silna i duboka grmljavina pojaavala se oko njega, suva pucketava tutnjava koja je bila glas poara. Ustade, nije mogao da die, umoi pekir u vedro s vodom za pie, obavi ga oko lica i kroz njega poe da die. Ali plua su mu bila napregnuta i bolela su ga. Svue koulju i sedeo je polunag, a znoj mu se slivao niz telo, crn od dima. Umree, pomisli smrknuto. Ovo e mu biti kraj, a u kui od naboja je kao u penici. Kad je skoro gubio svest od vruine, a dim kuljao u kuu, iznenada oseti kako poar pree preko krova kue i odjuri dalje. ekao je nekoliko minuta. Vazduh posta sveiji. Strana potmula tutnjava se stiavala. Prisili sebe da eka. Kad vie nije mogao da eka i kad mu se inilo sasvim sigurno da e umreti bez vazduha, on oprezno otvori vrata. Nije bilo svetlosti. Pogleda u potpuni mrak. I nebo i zemlja bili su crni. Ali vazduh je bio sveiji, a tiina je godila. Stajao je i udisao vazduh. Samo disati bilo je dovoljno. Bio je to ljut vazduh pun pepela, ali vazduh, i on ga je pio kao napitak i snaga mu se vraala. Kad se vratio na svetlost svece, bio je crn. Ruke i lice bile su mu pokrivene au od trave. Ali nije na to obraao panju. Ostavio je vrata otvorena, bacio se na krevet i zaspao. Niko nije doao ujutru da ga probudi. Medijan je spavao ljudi, ene i deca neoprani, gladni ali bezbedni. U kasno popodne probudio se i uspravio na postelji. Sve je u kui bilo crno. Krevet, sto, stolice, pod bili su pokriveni pepelom. Na zidovima, na svakoj i najmanjoj izboini bile su naslage crnog pepela. Ali vazduh je bio ist i sve, a plua opet ista i zdrava. Skoi i uputi se vratima. Nebo je bilo plavo, a suneva svetlost bez senke obasjavala je polucrnu zemlju. Daleko, dokle mu je oko dopiralo, nije bilo znaka ivota u celoj tamnoj pustinji. Kua od naboja, na ijem je krovu rasla trava i korov, stajala je crna kao pe. Medijan je bio nekoliko razbacanih gomila. Natpis iznad vrata gostionice izgoreo je; visile su jedna ili dve ugljenisane daske. Nirje bilo ni traga ivom biu. Ipak, ako je on iv, bie i drugih. Nameravao je da najpre ode u gostionicu, ali kad je stigao do radnje, na vratima je stajala Keti, glave uvijene krpom i aava lica. Besno je istila. Donatane! ciknu i mahnu metlom. On zastade, a ona viknu: Donatane, im ovo zavrim, doi u da oistim tvoju kuu. Izbacivala je hrpe ai. ime to isti? zapita je. ubretom ree ona veselo. ubre isti ubre. Voda ne pomae protiv ove ai. Treba sve dobro poprskati suvim ubretom i sve zajedno iistiti. Bila je tako vesela da se on nasmeja. ta ti je? zapita ga. Nije videla razlog za smejanje. Oh, ti! odgovori on. ta je sa mnom? Nita. Bila je tako runa i tako nesvesna toga da on oseti naklonost prema njoj i povue je za uvo. Ti si dobra devoj ka ree i produi u gostionicu, udei se to na svetu mogu da postoje tako dva razliita enska stvorenja kao to su Keti i Dudi. Keti je vikala neto za njim i on zastade da je uje. Sad e doi zima govorila je. Ovaj poar je spalio jesen. 14 Zlo koje je poar naneo bilo je to to je progutao sav ogrev za zimu. U preriji nije bilo nieg vie to bi moglo goreti.U uionici deca su sedela umotana u svu svoju odeu i stare kapute i suknje svojih roditelja. Najudobnije je bilo indijanskoj deci poto su ona bila umotana u ebad, a crnaka deca su bila najjadnija; bila su plava od hladnoe. Bila je duboka zima. Nabavljanje ogreva za kolu postalo je Donatanovo glavno zanimanje. U dane kad kola nije radila pozajmljivao je kola od Henrija i vozio se miljama izvan pustoi koju je ostavio poar. Kad bi naiao na visoku travu, upao ju je i slagao u kola. Iao je du reke i skupljao grane i korenje koje je voda nanela na obalu. Uvek kad bi sedeo sam, uzimao bi travu koju je preko dana nasekao, uvrtao je u koturove i slagao uza zid. U gostionici je bila jedna pe koja se loila senom; kad je Donatan to video, kupio je limeno bure za pranje rublja i odneo ga Stivnu Periju. Molim vas, gospodine Peri, napravite mi poklopac za ovo bure a sa strane stavite unak. Hoete bubnjaru? zapita ga Stivn. Tako je. Sledeeg dana Stivn donese pe i postavi je na jedan kraj velikog zemljanog ognjita. Kad se napuni senom, mogla je da gori jedan sat. Ali pred Boi Donatan uvide da se mora jo neim ispomoi ako hoe da deci bude toplo. Jednu nedelju je proveo idui od kue do kue da bi razgovarao sa roditeljima. Ne mogu i da ih uim i da ih grejem ponavljao je stalno. Oduzima mi mnogo vremena da skupljam gorivo i odravam vatru. Poto je kola, u neku ruku, opta stvar, mislio sam da biste vi mogli pomoi.

Naravno da hoemo govorili su ljudi jedan za drugim. Uoi Boia polovina Donatanove sobe bila je ispunjena ogrevom: koturima trave, kukuruzovinom, korovom, stabljikama suncokreta, dovezenim iz krajeva koje nije opustoio poar. Primao je ak i balegu koju su Indijanci donosili u korpama. Sunce i vetar su je dobro oistili rekao je Bil Vajt. ak je i balega dobrodola rekao je Donatan. Dok je govorio, setio se majke i, kao uvek, za trenutak osetio ubod potmulog bola. Otkako je poela zima i pokret na Zapad prestao, oseao se odseen od nje kao da ih je delio okean. Ali ako je iva, poslae mu neto za Boi. Nije oseao potrebu za njom kao nekad. Druge sitnije stvari doprinele su da se osea bezbednijim. Tako je zaliha ogreva u njegovoj sobi bila mala bezbednost, ne toliko zbog ogreva koliko zbog injenice da mu je svet iz Medijana pritekao u pomo. Oseao je da su se ujedinili oko njega u prijateljstvu ne intimnom, ali vrstom. Pokatkad, leei opruen mirno na krevetu, razmiljao je o njima, svakom ponaosob. Trsku su doneli Bentlijevi iz zemunice pored reke. Kobovi su doneli seno, a Perijevi su odnekud doneli kukuruzovinu. Mora da je Stivn nekako za nju odradio. A Hejstijevi su doneli upletenu slamu koju su nali meu otpacima u mlinu. Siroti Abram Hejsti nikad nee moi da se pomakne dalje od itanke, ma koliko iao u kolu, i moda je jedino poteno da to kae njegovom ocu. A onda se seti neeg. Prole noi Bomon mu je rekao da bi voleo da bude hirurg. Hirurg! uzviknuo je Donatan. Pogledao je Bomonove ruke, maslinaste boje, i dugake prste etvrtaste na vrhovima. Nikad mi ne bi palo na pamet da bi to eleo da bude. Gde si uo o hirurzima? Moj deda Bomon je hirurg odgovori mu deak, i ponosni pogled koji je dobacio Donatanu iznenada ga uini tako dalekim od njegove majke kao da ga je njena krv napustila. Za trenutak preovlada sva njegova bela krv. Pade mi neto na um ree Donatan razmiljajui. Kae da ti je deda iv? On je vrlo star, ali znam da je iv. Moja mati to nekako zna. Ona kae da e saznati ako on umre. Gde on ivi? zapita Donatan. U Nju Orlienzu ree Bomon. Ime mu je Pjer Bomon, a i moje ime je Pjer. Nazvao sam se tako kad sam doznao ko sam. Uzbuenje mu se osetilo u glasu i sijalo u oima, a Donatan, shvativi to, pribee obazrivosti. Deak je bio i suvie vatren. Pa, ne znam, moram malo da razmislim. Da, gospodine. Bomonovo lice se brzo smrai. Bio je uvreen, a ipak, ta mu Donatan moe obeati? Deak je bio razdraljivo spreman da se uhvati za slamku nade, a tako ta pomoglo bi mu da se brzo povue ako se ta nada za trenutak odgodi. Razmiljajui sad o tome polako i paljivo, Donatan donese odluku da pie Pjeru Bomonu u Nju Orlienz, a da o tome ne obavesti Sju i Stivna Perija. Neto se mora uiniti s ovim sjajnim deakom, a ta ima u Medijanu? Bilo je nedeljno jutro uoi Boia, i kad se Donatan umio i dorukovao, obukao je kaput i seo blizu slabe vatre da napie pismo Pjeru Bomonu. Potovani gospodine", pisao je svojim jasnim bezbojnim rukopisom. Uzimam pero da vam se obratim u jednoj vaoj linoj stvari. Ja sam uitelj i u ovoj koli imam uenika, mladia ije j" ime Pjer Bomon." Pisao je paljivo i hrabro, na svoj pribran, jednostavan nain i postavio svoj zahtev. Zbog toga mi se ini, gospodine, da e instinkt prirode i vrline podstai vas da kolujete ovog neobinog mladia u ijim venama tee vaa krv i koji nosi vae ime." On se potpisa i ispod imena stavi Uitelj". Savi list, zapeati ga voskom i napisa adresu Doktoru Pjeru Bomonu, Nju Orlienz, drava Luizijana, u Sjedinjenim Dravama Amerike". Kad je poao na ruak kod Lua Meridija, poneo je pismo. Pota je ila jednom nedeljno iz radnje, ponedecnikom ili utorkom, izuzev kad je nepogoda. Danas, dok je iao preko crne, smrznute zemlje, oseti novu i opasnu otrinu vetra. Potrebna je muka snaga da bi se zadrala vrata od vetra ree Lu. Ui, Donatane. Ne znam da li e se danas moi vratiti kui. ini se da e biti meave. Zajedno prooe kroz radnju, koja je bila hladna zato to je nedelja. Rano je za meavu ree Lu. Obino nastaju posle Boia. Vetar se probijao ispod vrata i duvao im oko lanaka. Ali kad su uli u sobe, tamo je bilo veoma udobno. Lu je imao starih sanduka i burica kojima je loio vatru, a pokatkad su mu farmeri donosili sena i okomaka od kukuruza umesto da mu plate novcem robu. Keti je ba ubacivala okomke u pe, i soba je tutnjala od toplote. Zdravo, Donatane ree. U koli ga nikad nije zvala po imenu, ali izvan kole i dalje se ponaala kao ravna njemu. Sedi ovde zapovedi mu i isprui noge pored vatre. Ona primae klupicu njegovoj stolici. On sede posluno. Sad, u toploti, bi mu jasno kako mu je bilo hladno u kui od naboja. Ali nije mu izgledalo u redu da za sebe upotrebljava gorivo koje su roditelji doneli za svoju decu. Izvue pismo iz gornjeg depa. Keti, hoe li da se pobrine da se otpremi ovo pismo kad naie potar? zapita je. Ona uze pismo i proita ime. Ko je taj Pjer Bomon? Pa rei u ti ovih dana zadirkivao ju je, znajui da joj nikad nee rei. Pobrini se, Keti, da ga poalje. Poslae ga Keti ree Lu, paljivo pljujui u limenu konzervu punu pepela koja je bila pored pei. Ona sad redovno vodi rauna o poti i pomae u radnji subotom. Sad sama zarauje svoj hleb. U radnji je lako raditi ree Keti. Dok je govorila, gledala je Donatana, a on se nasmei svestan njene elje da bude pohvaljena i dirnut time.On joj se nasmei, a onda se seti Dudi i odvrati pogled od nje. Posle podne, poto su ruali i poto su sudovi ve bili oprani, bilo je jasno da dolazi meava. Donatane, ostae kod nas ree Lu. Ali sutra je kola ree Donatan stidljivo Zbog ovakvog vetra nee biti kole pre Boia. Za jedan sat on se uveri da je Lu opet u pravu. Vetar se podie, kua se strese od njegovih naleta, a nebo je bilo ve mrano. Oko tri sata, virei kroz prozor, Donatan ugleda samo svoje lice, koje ga je gledalo u svetlosti lampe. Trebalo je da sam kod kue, pomisli. Mislim da ipak treba da se vratim. Zato? odvrati mu Lu. Nema ni kueta ni maeta da te eka kod kue.

To je bilo istina. Nije imao razloga da se vraa u kuu od naboja, izuzev to mu je na neki nejasan nain ona postala dom, poto nije imao drugog, a on je eleo da je kod kue. Donatane, nee nai put do kue ree Lu. Za vreme meave ovek moe da se izgubi i da se smrzne na putu izmeu svoje kue i tale Ostani ovde s nama. Bie nam milo. Izgleda da moram, hvala ree Donatan posle jednog trenutka, jo uvek preko volje, mada, kad je o tome razmislio, nije mogao rei zato mu se nije ostajalo. Zaista nije bilo nigde ni ive due koja bi ga ekala. Odjeanom se oseti usamljen i okrete se od prozora toploj sobi, svetlosti i vatri, i Keti, koja je vezivala portikle oko vrata dvojici maliana; blizanci su sedeli na visokim stolicama koje je Lu napravio od buradi. Prestanite da galamite, vas dvojica! podviknu, a onda ih poljubi. Bila je praktina, sigurna u sebe, zdrava u svim svojim navikama. On ree: Keti, ti si retko dobra devojka. Ona ga pogleda sa stidljivou tako tuom njenim bledim prostim crtama da je bio dirnut. Ja to mislim. Ovog puta ona nije imala ta da kae. Okievala je za trenutak, obrazi joj se zacrvenee, a onda se odjednom okrete i pobee iz sobe. Te noi, dok je besnela nepogoda, on i Lu sedeli su sami pored pei. Gospoa Meridi je rano otila da spava. Ja mogu da spavam ako ti hoe, Lu, da sedi. Obavestie me ako vetar oduva kuu rekla je. Rei u ti rekao je Lu suvo. Onda se die i Keti. I ti ide? zapita Lu. Ona klimnu glavom. Mnogo si mirna, da nisi bolesna? Nisam, tata. Nikad te ranije nisam video tako mirnu. Telo moe ponekad i da miruje ree ona. Pa, naravno, ako je to prirodno ree on gledajui je sa sumnjom. A onda u tiini tople sobe, usred vetra koji je besneo, on pripali lulu. Kad ovek sedi usred nepogode u ovoj preriji, Donatane, onda razmilja ree Lu posle nekog vremena. Tako je sloi se Donatan. Razmilja o onima koje je doneo na svet ree Lu tuno. Donatan ne odgovori, poto nije imao pojma ta Lu hoe da kae. Ali bio je navikao da eka. ovek se ree Lu podiui glas pita kako e zbrinuti decu, naroito ensku. ensko ima tune izglede u ovom ivotu, Donatane. Mora da zavisi od nekog oveka, a pravi je sluaj ta e dobiti. Ona mora da izabere ta je pred njom najbolje, a devojka kao Keti mora da izabere onog ko je hoe. Jo uvek Donatan nije shvatio ta se krije iza Luovih prosedih brkova i gustih obrva. Ali bio je svestan da je Lu zbunjen. Mislim da je tako ree zaueno. Keti e biti odlina ena ree Lu ali za oveka dovoljno mudrog da vidi ta je iza njenog lica. Donatan ne progovori. Opreznost se javi u njemu. Do vraga ree Lu iznenada i udari se po kolenu za mene bi to bila velika uteha, Donatane, kad bi ti bio taj mudar ovek. Donatan oseti kako mu se telo koi. Ne bi mogao da govori sve da je i znao kako da kae ono to zna. Voleo je ovog velikog aljkavog oveka, voleo je i gu Meridi, uprkos njenoj ljutnji, i voleo je ovu kuu gde je uvek dobrodoao. Ali je znao da ne moe uzeti Keti za enu. Ona je kao dobra ljuta i verna kuka ree Lu. Nije gledao u Donatana. Napuni lulu, uze iku iz pepela ispod tednjaka i pripali je. Ostae uz oveka sigurno i verno i imae decu i drae ih isto, i uie ih da se bore asno i da ne lau, a dobra je kuvarica i tedljiva je. Bie srean onaj ko uvidi ko je Keti. Donatan proisti grlo: Uveren sam da je sve to istina, gospodine Meridi. Utanjio je glasom. Tutnjanje krvi u njegovim uima bilo je jae od zavijanja vetra u prozorima. Lu je ekao, ali Donatan nije mogao nita vie da kae, i najzad Lu to shvati. Povue dva duga dima, a onda istrese pepeo iz lule. Donatane, ne obraaj panju na ovo to sam ti reko. Ali ja ipak moram ree Donatan. Strano mi je stalo do toga, jer... ja vas volim, gospodine ... Zovi me Lu, kao i ostali ubaci Lu. Da, gospodine ree Donatan znojei se. Hou, hvala. Ja volim Keti, ali ja nisam slobodan, u neku ruku, to je ... On zastade. Pa ja te nikad nisam video da gleda neku! uzviknu Lu. Ali ja sam ... ja sam zaljubljen priznade Donatan.Lu ga je posmatrao i njegove plave oi se uozbiljie. Onda izvini to sam govorio. Ne bi da sam sanjao o tome. Ali nisam. A Keti te voli. Mnogo te voli. To me je podstaklo da govorim. Ona ne ume da hrabri, zadirkuje i privue oveka kao neke devojke. Neko mora to za nju da uini, a poto smo ja i ti dobri prijatelji, pa, rekao sam sebi, govoriu za svoje dete. Bie joj teko. Da li ona zna da ste nameravali da razgovarate sa mnom? Ne, ali moram joj rei, Donatane, da ne sme misliti na tebe. Donatanu poe da se vrti u glavi. Ona je jo dete promrmlja. Ovde devojka od petnaest godina nije dete. Ovde se devojka udaje im napuni esnaestu. On ustade, uze lampu i prie prozoru. Na svetlosti se inilo kao da ih pobesneii sneg gaa streiama. Oseam da nije trebalo da ostanem ovde ree Donatan ojaeno. Oseam da treba odmah da napustim vau kuu. Ne moe ree Lu. Uostalom, ja te ne bi pustio. Ono to sam reko treba da se zaboravi. Biu besan na tebe ako to ne zaboravi. Sad na spavanje. Mislim da moe spavati na toj sofi. Dabome ree Donatan i nehotice ustade kad se Lu uputi vratima.

Pa, do vienja do jutra, a ujutro emo morati da se iskopavamo ree Lu preko ramena. Hoe li da pripazi na vatru? Hou odgovori Donatan. Kad je ostao sam, potara se o vatri i zasu je pepelom, a onda lee na uzanu sofu i pokri se koom od bufala, koju je za njega donela Keti. Pod njom mu je bilo toplo i udobno ako se ne okree, ali on nije mogao da zaspi. Mislio je na Keti dok je celo njegovo bie uporno nije htelo. Nisam mogao drukije da govorim, razmiljao je ozbiljno, nesrean zbog svoje nezahvalnosti. Kako je udljiva ljubav. Uskrauje se onom ko je zasluuje, a obasipa drugog koji ne ini nita osim to izgleda onako kao to Dudi izgleda, to hoda, smeje se i govori onako kao to ona to ini! Bilo mu je ao to je tako. ali tome nema leka. 1 u istom sudbinskom raspoloenju razmiljao je: veeras sam se verio sa Dudi, mada ona to ne zna. Obeao sam joj se. Leao je budan usred huanja nepogode i nije je primeivao, dok kasno posle pola noi ne primeti da je prestala. Ustade, upali lampu i vide da je takva tiina zato to je sneg bio dublji od prozora pa se vetar nije vie uo. Bio je sahranjen u ovoj kui. 15 U maloj zemunici koju je Klajd napravio uz jedno brdo usred svoje zemlje, leala je Meri na jastuku uvijena komadom starog ebeta i posmatrala svoje tek roeno dete. Zatim pogleda Rut, koja je neodluno stajala pored njenog kreveta. Bilo je nepristojno to je Rut, njena roena ki, i sama jo dete, morala da joj pomogne. Ali dete se rodilo pre vremena. Klajd nije bio tu, a nikog drugog nije bilo. Jedino je bila srea to se Demi najmio kod jednog oveka da mu otera ovce u podnoje brda. Pogledala je Rut nesrenim i izvinjavajuim oima. Od srca mi je ao ree slabo. Nanela sam ti nepravdu, Rut. Oh, nisi, majko ree Rut brzo. Ali ona nee nikad zaboraviti, nikad; Meri je to videla u njenom umornom pogledu koji je skrenuo u stranu. Nemoj dopustiti da to utie na tebe ree moleivo. Ipak, to je prirodno, neto to ene moraju da izdre na ovaj ili onaj nain; samo, ne daj boe da ti se to dogodi ovako. Rut ne odgovori. Nije mogla, jer se stidela to je mati pogodila ta ona misli. Majko, da ti donesem malo aja? Bila bih ti zahvalna ree mati jedva ujno. Malo stvorenje na njenoj tuci bilo je jedva ivo.Ona opet pogleda tu malu zgrenu grudvicu. Oh, moje siroto malo! promuca i zatvori oi. Ali Rut ne ree nita. Poto je donela solju aja i podigla joj glavu da bi mogla da ga popije, izila je napolje da od vee konopac kojim je privezala Megi za jedno krljavo drvo da ne pobegne dok je ona bila zabavljena oko majke. Megi je najpre glasno plakala, a onda se jecajui uspravila. Sad je leala u kratkoj mekoj brdskoj travi, blatnjava lica i od sunca izbledele crvene kose pune trave i zemlje. Rut se sae i podie je, ali punako dete ovako zaspalo bilo je za nju i suvie teko, i ona sede na zemlju i poloi njenu glavu sebi na kolena. Bilo je suvie hladno da due tu ostane, mada je bio topao dan miholjskog leta. Ona blago prodrma Megi: Megi, probudi se! Postaje hladno. Ustade, ispravi devojicu na noge i uoe u kuu. Rut! viknu mati iz kreveta, a glas joj iznenada postade ivahan. Molim, majko? Nemoj nita rei Donatanu. Jesi li mu pisala? Nisam jo. Onda ostavi to meni da mu kaem. Gnuae se oca. . U redu, majko. Nastavila je da isti Megi i da joj vadi travu iz kose, a onda je nahranila kaom od kukuruznog brana i stavila je da spava. Ali Meri nije pisala Donatanu ak ni kad se podigla iz postelje. Nije mogla. Kako moe jedna sredovena ena da objasni mladiu, osetljivom i nenom i uz to svom sinu, zato ona raa decu protiv svoje volje. Stoga ree sebi da je i suvie umorna. Malo stvorenje skoro nije isputala iz ruku. Sve drugo je zanemarila. Pustila je da Rut radi kako ume, a ona je danju i nou leala na krevetu ili sedela poduprta jastukom privijajui to detence uz svoje telo da ga ugreje. Klajd izgubi strpljenje. Ponaa se kao da je ono sve to ima gunao je. Ona nije odgovorila. Nije obraala panju na njega dok ne bi nou osetila da se pribija uz nju. Tada bi proaputala strogo: Klajde, uzdri se! Dovoljno mi je na savesti ovo malo jadno dete. Oh, ti uvek misli o istoj prokletoj stvari kad se ja pribliim odvrati on. A to je poslednje to hou od tebe kad si ovakva. Onda se odmakni ree ona. Deca su zlo u ovakvoj rupi. aputala je zbog nepristojnosti njihovog ivota, koji su morali da vode u ovoj jednoj sobi. iveli su kao zveri u jazbini. Nije imala narr.etaja. Njena postelja bila je slamarica postavljena na etiri direka ukucana u zemlju i isprepreena daskama. Deca su spavala na slamaricama prostrtim po suvoj travi. A bilo je krajnje ivotinjski roditi dete u ovoj rupi, i to ona, pristojna Engleskinja! Seaia se kuice u Dentvoteru i kako je bila lepa njena kuhinja, kako su sijali predmeti od bakra i mesinga, i kako je imala lep prozor u koji se moglo staviti cvee. Nemam nita dobro da piem Donatanu, pa mu neu ni pisati, pomislila je. Snaga joj se nije vraala, i najzad nije ustajala iz postelje. to je ona vie slabila, i dete je bilo slabije, i na Boi ono izdahnu na njenim rukama. Ona se okrete Ruti. Maleno je umrlo ree. Otkako se rodilo, stalno je sebi govorila da bi bilo bolje da to malo stvorenje ne ostane ivo, a ipak nije mislila ni o em drugom nego kako da ga odri u ivotu. Jedva da je izgledalo moje dok je bilo ivo, ali sad kad je mrtvo, znam da je moje, mislila je. Oh, majko, nismo mu ak ni ime dali! uzviknu Rut i brinu u pla. Daemo joj moje ime ree Meri. Pokrila je svoje mrtvo dete i ekala vee da Megi zaspi, a onda ga je uz Rutinu pomo paljivo oprala i obukla mu haljinicu za krtenje koju je sauvala i ponela sa sobom iz Dentvotera zato to su sva njena deca u njoj krtena. A onda, poto nije bilo nieg boljeg, rekla je Ruti da donese

jedan od sanduka koje su upotrebljavali umesto stolica, prostre u njega sivo ebe i poloi dete. Sve vreme Rut je neujno plakala. Ne plai, mila moja ree mati tuno. Kako da poelimo da je imamo na ovakvom mestu? Ali volela bih da je krtena. Inae je to kao ivotinja. Oh, majko, nemoj! plakala je Rut. Ona se baci na krevet, a Klajd ue i tako ih za tee. ta se to deava? poe, a onda ugleda malu priliku u sanduku kao lutku u dugakoj beloj haljini, ukoi se i lice mu se izmeni. Pa kad se ovo dogodilo? upita. Danas posle podne odgovori mu Meri. Lice joj je podrhtavalo. Oh, Klajde, to se moralo dogoditi. Mislim da jeste ree on polako. Stajao je trenutak, zatim zapita plaljivo i ponizno: ta da inim, Meri? Odnesi ga do onog malog udubljenja, Klajde, ti zna, onog koje ja uvek zovem Prevoj. I, Klajde, stavi kamen odozgo, zbog prerijskih vukova. Svakako hou. Traio je i naao neke daske i ba je hteo da ih prikuca kad zastade. ta je? proaputa Meri. Ovaj komad sivog ebeta, Meri, njoj nee biti potreban, a nama hoe. Meri sevnu oima na njega: Klajde, ostavi to njoj! Ali, Meri... To je sve to ima, to jadno parence, ni pravog sanduka, ni sahrane ... U redu, Meri! Blagi boe, samo sam mislio na ive umesto na mrtve! Znam... I onapoe da plae, a on joj prie i sede pored nje. Meri, draga moja... Ona nije mogla da prestane sa plaem, a on malo poeka, uzdahnu, die ruke od nje i uputi se vratima sa sandukom ispod mike. Tada ga ona zovnu i zastade. ta je, Meri? Klajde, nemoj da je ostavi a da neto ne oita. Oitau Oena ree Klajd sputenim glasom. Kad je otiao, ona je leala mirno na postelji. Najzad e moi mirno da se odmori, ako ovo oseanje slabosti i gubitka moe biti odmor. Nije imala snage. Poroaj joj je oduzeo ono malo to je ostalo. Neeljeni poroaj ena veoma teko podnosi. On epa snagu tela i volje. Leala je, i suvie umorna da plae sad kad je Klajd otiao. A onda u tiini, u kojoj je Rut samo tiho jecala, ona se seti Donatana. Nije mu pisala i nee mu pisati. Nije potrebno da mu ita javi. Jedino bih ga raalostila. Bar toga mogu biti poteena, mislila je. Tako Boi nije doneo Donatanu pismo ni od majke ni od Rut. Tri dana je Donatan bio u Luovoj kui. Lu je iskoristio trenutak kad je bio nasamo sa Donatanom da mu kae: Nita neu rei Keti dok ne ode kui. Tako mi je teko da ne znam kako to da izrazim ree Donatan tuno. Ne treba da se tako osea. Ti tu nita ne moe. Znam ja kako je to. Uzeo sam svoju enu ne znajui ni sam zato. Bilo je mnogo lepih devojaka, mnogo zabavnijih; ali ja sam hteo samo riju. aava stvar! Ponekad sedim i mislim o tome. Uoi Boia probili su se do glavnog puta i tamo su nali veliki komad gole, crne zemlje. Meava je udljivo nagomilala sneg u nanose dvadeset stopa duboke, ali je zato vetar zbrisao jedan veliki komad zemlje i ostavio ga golog. Donatan je iao preko gole zemlje, pa bi opet upadao u plitke nanose i probijao se kroz duboke, dok najzad nije dospeo do kue od naboja. Sve je bilo onako kako je ostavio. Bio je opet kod kue. ak je bio srean to je odbio Luov poziv da ostane na boinjem ruku. Poneo je hrane, biskvita, kukuruznog brana i suvih bresaka i bilo mu je milije da ovde jede sam. U Luovoj kui bilo ga je sramota ak i da misli o Dudi. Ovde je mogao da je priziva po svojoj volji, da sedi i sanja o njoj, da ita ono malo svojih knjiga i da vidi nju u svakom stihu poezije i u svakoj rei. Pisao joj je tri puta, ali mu nije odgovorila. Sumnjao je, sa nenou, da ona ne zna da pie, a suvie je osetljiva da drugome poverava svoje misli o njemu. Pa, u redu, ja sam majstor u ekanju, mislio je. Ali ipak Boi nije proveo sam. Henri Dri jer doe buno i zalupa tako snano da se sneg sa krova srui na njega. Kad je Donatan otvorio vrata, unutra upadoe i ovek i sneg i ispunie polovinu sobe. Do vraga, zar se ovako postupa sa ovekcm ujutru na Boi! viknu Henri. A ja doao da te zovnem da pijemo moj vrui rum! Donatan se nasmei. Napravili ste pravi lom ovde ree mirnim glasom, uze lopatu i poe da izbacuje sneg. To je tvoj sneg odvrati mu Henri a ja sam ga samo uneo na sebi. Pa, Donatane, doi oko podneva u Ameriku kuu" da pije sa ljudima iz Medijana. Hvala, doi u, mada, kao to znate, nisam ba za pie. Pa ti si uitelj i svet eli da bude tamo. I ja to isto elim ree Donatan. Dobro! viknu Henri. Uvek je vikao i sve to bi rekao bilo je vikanje. Potapa Donatana po ramenu. Hajde napolje da pomogne da istimo puteve. Svi su tamo. Hou ree Donatan.

Proveo je boinje jutro kopajui sneg suv i kristalan kao so. Ali to mu je bilo prijatno. Sreo je ljude koje nije video jo od Doelovih skupova; oni su na svetlom suncu zastajali da porazgovaraju i uporede ovu meavu sa meavom prolih godina. Bio je to lak, susedski razgovor, pun razmetanja, na koje se sad navikao mada nikad nije mogao da uestvuje u njemu. Ova meava poe Bil Vajt otpljunuvi na sneg nije nita prema meavama kakve su bile kad sam doao u preriju. Ono su ti bile meave. Najpre bi napado sneg. Onda bi duvo vetar i podigo ga i tero u kovitlac dok ti se ne zavrti u glavi ako pogleda kroz prozor. Ako otvori vrata, vie ih ne moe zatvoriti. Poznavao sam ljude ija su se vrata tako otvorila, a oni se smrzli u krevetu pa su ih iskopali u prolee! Meni je dovoljna i ovakva meava, gospodine Vajte ree Donatan blago. Treba da se navikne na velike stvari ree Bil. Boino popodne proveli su u gostionici. Svi Medijane! su bili tu osim Perijevih. Sad kad ih je video kako se vesele, pade mu na pamet kako je svet u Medijanu mlad. Bilo je malo sedih glava. Bila je tu majka ge Kob i jo neki starac koga nikad nije video, ali veina je bila mlada. Pevali su i igrali, a video je da Keti stalno igra. Otkako je Denet otila, nije bilo drugih devojaka i Keti je sijala u osamljenoj slavi, koja, ako nije mogla biti blistava zbog njenog runog lica i sivkaste kose, svakako je bila stvarna. Bila je mlada, nije bila ena. a ni dete, i mukarci su igrali s njom pomalo je zadirkujui, pomalo izazivajui je, a ona je ila od jednog do drugog sa ozbiljnom i marljivom energijom. Nijednom nije pogledala Donatana. Ona zna! pomisli i odjednom se oseti olakanim i glupo uvreenim. On voli Keti. Jednom, kad bude mogao, mora joj objasniti kako mladi moe da voli devojku ak i kad je zaljubljen u drugu. Ali nije joj prilazio. Igrao je malo sa gom Drijer, koja mu je rekla da joj je pisala Denet. Ona je u San Francisku i nada se da e se udati za nekog bogataa. Tamo ima mnogo bogatih ljudi. Da li su ti pisali tvoji? zapita ga ga Drijer. Nisu, ali sigurno u dobiti pismo im se putevi otvore. Sigurno ree ona i nasmeja se. Sad me ostavi. Donatane. Nemam daha, i suvie sam stara za mladia. On je pusti i stade da posmatra svet. Umorni od igranja, poeli su da pevaju i tada su bili najvie u svom elementu. Svako je nesvesno postajao ono to je. A Donatan, koji je samo jednom popustio jednoj Doelovoj crkvenoj pesmi, oseti se odjednom dirnut, podie stidljivo glas i poe i on da peva. Ali on nikad nee biti u stanju da se uje pored Drijerove vesele grmljavine, i uvek e moi samo da srkue vru rum umuen sa maslacem umesto da ga guta u velikim gutljajima. Pena od maslaca bila je i suvie masna za njega, i on odmah spusti vr. Ipak je sve bilo dobro, i voleo je to je tu. Svi su ga voleli, i on je to oseao. Bio je duboko zadovoljan kad mu je prila ga Kob i rekla mu na svoj jednostavan nain: Hou da vam kaem, gospodine Gudlife, da je zaista vredno zastati u Medijanu. Oba deteta itaju odlino. To mi je milo, gospoo Kob ree iskreno. A tako sam zadovoljna to je Marta malo pametnija od Metjua. I njoj kaem. Hou da moje devojke visoko dre glavu kao i svaki mukarac. Zato da ne? sloi se on, mada se u sebi nije slagao. Zena ne treba da bude pametna kao mukarac. ak i pored svega to osea protiv oca, manje bi voleo majku da mu se nije pokoravala. Ipak ja imam veoma visoko miljenje o Metjuu ree on. On je vrlo dobar u matematici. Gospoa Kob je bila ponosna. I treba da je dobar, jer mu je deda najvea tvrdica u dravi Masausets. Stari gospodin Kob je zaista bogat ovek, ali od toga niko nije video nikakva dobra jer on to sve nagomilava. Zato smo mi ostavili radnju i poli na Zapad. Zaista! ree Donatan utivo. Najvie ga je dirnulo toga dana to to je, kad se vratio kui u sumrak, naao na stolu zaveljaj zamotan u novine obojene neim crvenim i uvezan uzicom od ispletene trave. Na komadu papira bilo je napisano najlepim Bomonovim rukopisom: Srean Boi ele Perijevi", a granica sa bobicama bila je zadenuta za uzicu. U paketu je bilo ueerenog voa, suvih divljih malina i neto oljutenih crnih oraha u maloj drvenoj kutiji, veoma lakoj i tankoj i tako izglaanoj da je pri dodiru bila kao porculan. On potpali vatru, sedeo je pored nje, jeo malo slatkia i oraha i mislio na majku, decu i Dudi. Onda, na svoje zaprepaenje, mislio je malo i na Keti. Otkrio je da je uvreen zato to je pustila da ovaj dan proe a nije ni pomenula neto to je znao da je odavno pripremala za njega. Sumnjao je da je to koulja, poto je pre vie od mesec dana donela komad konopca u kolu i izmerila mu ruku, irinu ramena i grudnog koa. Nita me ne pitaj, Donatane rekla mu je vano. Doznae, moda, o Boiu. Ali sad je kraj Boia, a ona nije razgovarala s njim. Bio je smeno ljut na samog sebe to na to obraa panju. Ja sam nerazuman stvor, doe do zakljuka posle dueg razmiljanja, i mnogo se iznenadi samom sebi. 16 Na dombastoj severnoj ivici grada Nju Orlienza stajala je Dudi u gomili sveta i posmatrala njeno ponaanje. Gomilu su sainjavali veinom mukarci, ali to njoj nije smetalo. Gomila je obino bila sastavljena od mukaraca jer su ene sedele kod kue. Da je imala kuu, moda bi i ona sedela unjoj. Kad bi o tome mislila, nejasno bi se setila Donatana, ne odluujui se ni za ta. One dve ili tri stotine ljudi stajale su oko zatvora tupo oekujui neto. Znala je ta je pitala. Izila je iz pansiona gde su ona i Doel stanovali i sa korpom u ruci pola na trnicu da kupi hrane. Na ulici kojom je svaki dan prolazila ugledala je gustu masu ljudi i zastala. Zato stojite ovde? zapitala je nekog mladia u mrkom odelu i visokom eiru. Danas e Lema Bomona sprovesti iz zatvora u sud odgovori on. Kad je to ula, okanila se kupovine. To moe uvek uiniti, ali ne moe uvek videti tog velikog crnca koji je ubio Pjera, sina starog Pjera Bomona. Ona je sve to ula jer su svi o tome priali. Nikog nije bilo briga to je mladi Pjer umro. On je bio bezvredni sin dobrog oca. Ali bio je belac, a Lem je bio sin crnkinje, melez, koji je nekad bio rob Bomonovih. Svet je priao da mu je mladi Pjer otac. ali Lemov stvarni greh nije bio u tome to je ubio oca. Stvar je u tome to je crnac ubio belca a jo vie to je ubio belca kome bi zakonski pripadao da rat nije imao pogrean ishod.

Gomila je bila tiha. Da su galamili, ona ih se ne bi plaila. Bila je navikla na uzbuene ljude, i nije vano kakve vrste je bilo uzbuenje. Ali ovi ljudi su savreno mirni, lica su im paljivo okrenuta vratima zatvora. Neki ovek pijunu, drugi otkinu komad duvana za vakanje, a ostatak stavi u dep Ali ovi mali pokreti nisu remetili ukoenost mase. Neki debeli postariji ovek u prljavom platnenom odelu posmatrao je Dudi. Kad je podigla pogled, nesvesno privuen njegovim, on ree: Bolje da produite tamo kuda ste poli. Ono to e se dogoditi je za nas, mukarce ... Nemam nita protiv odgovori Dudi i uputi mu pogled tako namerno ist i bez straha da se on zbuni i udalji od nje. Pod tim mirom neto se krilo. Pokrenue se kad se vrata otvorie i erif izie. To je bio visok ovek lenja izgleda. On pree trpeljivim pogledom po gomili. Progovori sa nekom vrstom spore dobrodune snage. Hej vi, ne treba tako da se ponaate. Pravda e biti zadovoljena. Nema ni trunke sumnje da e Lem biti obeen. Dau vam lino svoju asnu re. Ljudi su ga posmatrali u tiini i mirno. On pijunu i, skinuvi eir irokog oboda, poea se po glavi. Pa ja nisam odgovoran promrmlja, okrete se i vrati u zatvor. Sad se malo komeanje vie osealo no to se videlo. Ljudi su tapkali po praini, zatezali kaieve, brisali usta rukama, nabijali eire na oi i ekali. Vrata se otvorie i erif opet izie. Iza njega su ila dva straara, a izmeu njih je bio veliki crnac vunaste kose boje blata i kriljastih oiju. Gomila, kao ivotinja dugo zgrena u iekivanju, iskoi. Dudi, koja je stajala iza njih, vide kako skau na svoj plen i udaljuju se s njim. Tiina je bila prekidana jaucima i mumlanjem, a zatim iznenada crnevim kricima. Stajala je nepomino posmatrajui ih kako odlaze. Preko praznog prostora izmeu nje i zatvorskih vrata, ona ugleda erifa i straare. Nisu je gledali, ali je jasno ula njihove glasove. Mislim da e stari doktor Bomon biti mnogo ljut na mene ree erif. Mislim da oe sloi se straar. Izgleda da nisu mogli izdrati kad su uli da stari doktor ne eli da drava kazni crnca. To ih je razbesnelo. Pa svakako da nije zdravo da se u ovom gradu ne progoni crnac zbog zloina ree straar. erif se okrete da pljune, ali ugledavi Dudi. zastade da se nasmei; a ona, kad ugleda poznatu vrstu osmeha na mukarevom lenjom i lepom licu, seti se svoga posla i produi svojim putem zamiljeno. Bomon! Postoji jedan lepi deak u Donatanovoj koli koji se zove Bomon. Kad doe prolee, akose vrate u Medijan i ako se dogodi da se ona i Donatan opet sretnu, ispriae mu ovaj dogaaj. Uozbiljila se pri pomisli ta se sad dogaa onom crncu sive koe i oiju udne boje, ali nije bila potresena. Takve stvari su morale da se dogaaju. Ni erif ih nije mogao spreiti, i tu se ne moe nita uiniti. Ako se vrati u Medijan, ako se uda za Donatana i poslua svoju majku, to e biti boja volja. A ako to ne uini, i to e biti boja volja. Kupila je pasulja, kukuruza, neto povra i komad goveeg mesa i zagledala se u neko svetlocrveno voe. ta je to? zapitala je neurednu belu enu koja je nju usluivala. To je paradajz. Da li je to dobro za jelo? Neko kae da je otrovan, a neki ga jedu odgovori ena. Ne znam, jer ga, za svaku sigurnost, ne jedem. Uzeu dva komada ree Dudi. Na putu kui ona zastade pod jednim drvetom magnolije, zavue ruku u korpu i izvadi jednu od one dve sjajne voke i zagrize je. Bila je sona, i crveni sok joj potee niz bradu. Najpre je osetila prijatan ukus, ali poto je pojela celu, usta su joj bila kisela. Obrisa bradu i nastavi put ekajui ta e se dogoditi. Ako je otrovna, bie boja volja, a ako nije, i to e biti boja volja." Ila je dalje, razmiljajui, stigla do pohabanog pansiona i ula u dve sobe u prizemlju, gde su se ona i otac zaustavili. On nije bio tu, i ona ostavi sve povre izuzev paradajza, koji stavi u policu iznad kamina. Oseam se sasvim dobro, pomisli mirno, posmatrajui paradajz. A onda joj se uini da je otkrila jedini nain da spozna boju volju. Treba da ini ono to joj se svia, a onda da eka da joj bog neto uini ili da nita ne uini ako nema nita protiv. Nasmeja se, zevnu i baci se na krevet. Mogla je da spava u svako doba, dana, i sad, posle jednog trenutka, zaspa, glave okrenute malo u stranu, zatvorenih usana koje su se smeile. Stari doktor Bomon sedeo je nepomino u svojoj biblioteci i sluao erifa. Sedi, Hari ree iznenada. Ne, gospodine, radije u stajati odgovori erif. Ionako sam reko sve to sam imo rei, kao to sam uinio sve to sam mogo. Bili su sasvim odluni, doktore. Nita nisam mogo rei ni uiniti to bi i zadralo. Izgleda kao da i je gonilo neto u njima. Doktor Bomon ne odgovori. Soba je bila tamna zbog senke koju je pravila loza na prozorima, visoka loza na ploicama od hrastovine. Ali on nije dozvoljavao da se ita u vrtu posee zato to je pre mnogo godina njegova mlada ena Lavinija zasadila taj vrt. Zvala ga je Moj vrt". Umrla je pod hirurkim noem kad njegovom sinu Pjeru nije bilo ni pune etiri godine. Imala je neko neobino unutranje zapaljenje, i za nekoliko asova bila je u takvoj temperaturi i agoniji da je on insistirao na operaciji. Sjajan hirurg Malori Bejl izvrio je operaciju, a on je stajao pored njega. Hiljadu puta se priseao tog sata i ispitivao ga sekund po sekund. On nije mogao da je operie. Da zasee to divno romantino telo, bilo je izvan njegove moi. Ruka bi mu zadrhtala. Ljubav ne pribegava nou ak ni kad treba da spase. Za to je bila potrebna Bejlova hladnokrvna mladost. Nije mogao rei da je ma ta pogreno uraeno. Meutim, da je prisilio sebe da on operie sa svim svojim iskustvom, ne bi li moda utedeo nekoliko minuta koji su bili i suvie velik teret za njeno srce? A ipak, da je umrla pod njegovim noem, da li bi to mogao da preivi i ivi zbog Pjera? Veliki deo svoga ivota proveo je razmiljajui o tome. Razmiljao je o tome sve vie i vie kad se Pjer razvijao u bezvred
14

211nog mladia, a zatim i besposlenog i bezvrednog oveka. Pre jedanaest dana, kad ga je ubio mladi crnac, sin jedne od Bomonovih robinja, pitanje je najzad dobilo odgovor. Trebalo je da izvri operaciju i da pokua da spase Laviniju jer deaka nije vredelo spaavati.

Hari, mislim da si uinio sve to si mogao rekao je sad. Bio je veoma star ovek, osamdesetih godina. Oseao se umoran i hteo je da ostane sam u sobi, a ovaj krupni ovek, koji je mirisao na znoj, ispunio je sobu i kvario vazduh. Mislim da je trebalo da! se to pre svri ako je mladiu bilo sueno da umre. Ali mrzim da moja porodica ima veze sa linom. Smatram da crncu treba zakonom suditi, ak i ako je ubio moga sina. Da, gospodine odgovori erif. Svako zna kako vi volite pravdu. Ovo ga podseti na pismo koje je primio od nekog mladia iz Kanzasa i na koje nije odgovorio. Odnosilo se na nekog deaka po imenu Bomon Pjer Bomon. Rekao bi da je to lano polaganje prava na ime da nije bila pomenuta Sju. Seao se nje vrlo dobro, lepo dete, melez, mati joj je bila Lavinijina Betina. Betina je dola sa Lavinijom i sa sobom dovela bebu staru est meseci. Jednom je pitao Laviniju o tome, ali ona je odmahnula glavom. Ne pitaj me, Pjere. Mi ne znamo. Betima je polubela, a dete je vie nego polubelo. Nikad nisam pitala Betinu. Mi to i ne elimo da znamo. U svakom sluaju, bela krv se ne rauna, crna odluuje. Lavini ja, tako blago i izvanredno stvorenje, mogla je ponekad da bude tvrda kao kristal. Zbogom, Hari ree jedva ujno. Zbogom, doktore. Zao mi je to se tako dogodilo. erif poe natrake do vrata. Izie i napolju u hodniku nabasa na jednog crnca koji se uspravljao kod kljuaonice. Hej, ti, ta radi tu, Do? Nita odgovori Do.erif ga pogleda. Ne bi se reklo da je ba nita. Izgleda avolski smeno kad se ovek sagne da gleda kroz kljuaonicu. Ne gledao, ja sluao ree Do. Hteo doznati neto. ta? zapita erif. Da li dobro razumeo da vi rekli da oni uhvatili Lem? Jesu odgovori erif. Doovo nabrano lice uzdrhta. To hteo ja znati, gospodin. ta se to tebe tie? upita erif. Lem bio moj deko, ili bolje rei bio sin moje ene. Ona njega rodila pre osamnaest godina kad bila sobarica ovde, a doktor Bomon meni kazali ja nju oenim, zato jer moralo to ii brzo. Ja njega posluao, a onda se rodi Lem. Ali ona dobra. Ona bila dobra ena, samo uvek voli Lem najvie od sve dece. Mislim da moram ii rei njoj da Lem mrtav. On odgeguca, a erif osta gledajui za njim, slee ramenima i stavi na glavu veliki eir. Sve je zapetljano, pomisli. Kako onda da se zadovolji pravda? Izie iz kue i stra niz mermerne stepenice na travnjak. U biblioteci stari doktor Bomon uzdahnu i pomae se. Pravda mora biti zadovoljena, pomisli umorno. Nae guije pero, zaotri ga i sa tekom mukom i mnogo malih kolebanja i nepotrebnih pokreta sede za svoj veliki sto od engleske hrastovine da odgovori na pismo Donatana Gudlifa. ..Dragi gospodine, S obzirom na vae pismo od dvadeset prvog decembra slobodan sam da kaem, ako je mladi koji je u pitanju valjan i sposoban, bie mi milo da mu ponudim sumu od pet stotina dolara godinje dok ne zavri medicinske studije, s tim se podrazumeva da mi ne postavlja nikakve druge zahteve. Ostajem, gospodine, va s potovanjem dr Pjer Diboa Bomon."Onda je opet seo da posmatra dugake senke na tamnoj hrastovim ... Kako je moglo jedno plavo dete sa Lavinijinim oima da poraste i postane visok nasmejani tuin, besposliar i rasipnik? Kad je poela promena, i kako je on nije primetio sve dok nije bilo sve gotovo i suvie kasno? Ni u emu nije uspeo sjajan hirurg, a nije bio u stanju da spase svoju enu; otac, a nije bio u stanju da spase sina. Pravda! To je krupna hladna re, ali to je sve to je preostalo jednom usamljenom starcu. Moram ovo staviti u svoj testament, pomisli on. 17 Prola je zima i dolo prolee. Medijan je bio sav u blatu. Svake godine Donatan bi zaboravio na blato, ali svakog prolea ono je bilo sve gore. Biti zatrpan snegom bila je jedna stvar, ali biti opkoljen blatom bilo je neto sasvim drugo. Meava, jak vetar, sneg u visini krova sve su to veliki, dostojni neprijatelji. Ljudi su se hvalisali njima i poredili svoje napore u borbi protiv njih. Ali blato je odvratna prljavtina koja se hvata na noge. Bilo je razdraujue gledati u nebo nenoplavo kao polje engleskog nezaboravka, sa oblacima nevinim i belim kao jaganjci, a drati i prljati noge u kalu koji se svuda iri. Nee biti kola dok najgore ne proe govorio je tuno Henri Drijer u svojoj praznoj gostionici. Donatan je prestao da isti pod jer su deca dolazila ukaljana do kolena. Niega dobrog nee doneti prolee dokle god traje ovo blato. Dudi nee doi, jer je nagaao da su Doelova udobnost i boja volja tesno povezane. Bila je prava nesrea sedeti za stolom i oseati kako kroz otvorena vrata ulazi prijatan topao vazduh i znati da e, ako kroi preko praga, upasti u crno blato. Gnuao ga se sa naroitom estinom jer je mrzeo da bude prljav. Nije mogao da ide ceo dan, kao to je inio ostali svet u Medijanu, sa naslagama blata na nogama, koje je dosezalo do polovine butina. To ga je drailo. Poeu da pravim puteve rekao je jednog dana u duanu, gde je doao da kupi hranu. I poee neto ree Lu suvo. Odakle e polaziti, kuda e voditi u zemlji kao to je ova to se prostire svuda? Polazie od Medijana ree Donatan odluno a ii e onoliko daleko koliko je to potrebno svetu iz Medijana. On je zaista toga prolea zapoeo rad na putevima, prokopavajui od kue od naboja do skvera usku, pravu stazu. Sta e da stavi na to? upita ga Bil Vajt. Staviu grede i daske odgovori Donatan. To e izgledati kao da postavlja pod do skvera ree Bil, zauen. To e posluiti dok jednog dana ne budemo imali drumove kao hrianska zemlja odvrati mu Donatan. Bio je to poetak daanih staza u Medijanu. Kad je Donatan bio u stanju da od kue, pa oko jedne strane skvera stigne u duan za jedanaest minuta, Lu je rekao: Mislim da u ja moi da produim put do Drijerovih, a Drijer ga moe dovriti do ugla ako bude hteo. Drijer ga je dovrio, posle mnogo protivljenja. A onda se Donatan, gledajui u blato koje se suilo na skveru, seti jo neega.

Bilo bi lepo da tamo zasadimo drvee i travu. To bi mnogo doprinelo izgledu grada. Zato ne bi kola to uinila? To je ostavilo utisak na ake, mada su neki bili protiv. Abram Hejsti nije video u tome nita dobro, ali Bomon je jedva ekao da pomogne, i na Dcnatanovo iznenaenje, tako je isto bio spreman Meti u Kob. U Masausetsu, odakle smo mi doli, bilo je drvea i trave du ulica rekao je Metju. Kada idete na Zapad? zapita Donatan. Ne izgleda da emo ii ree Metju obeshrabreno. Mama je odluila da ne ide dalje sad, kad tata ima dobar posao u radnji. Njoj se dopada ovde. Po tvom izgledu rekao bih da se tebi ne dopada ree Donatan. Nema ta da se radi u Medijanu. Nema ta da se radi? ree Donatan. Pa, u svakom sluaju, nema Indijanaca da se protiv njih bije, ni zlata da se kopa iz zemlje, a nema ni kauboja. Sutra nee biti kole. Sadiemo drvee ree Donatan. Ugleda Keti, koja je zavezivala knjige uzicom, kako se naljuti na ovo. Ne mogu da kvasim noge rekla je. Ne mora da kvasi noge ree joj Donatan. Keti je od Boia redovno dolazila u kolu, ali vie nije ostajala da poisti i uredi kuu kao to je nekad inila. Dolazila je, radila osrednje svoje zadatke i odlazila kui sa ostalim. I on je odjednom prekinuo da odlazi na nedeljne rukove rekavi otvoreno Luu: Bolje u se oseati ako ne budem dolazio nedeljom na ruak, Lu, ako hoe da me izvini. Naravno ree Lu nemarno. Sad je gledao Keti sa skrivenom odvratnou. Znao je ta ona misli. Izgledala je vana i daleka, a svoje male trave vitice omotala je oko glave. Najednom oseti da je ljut na nju to se razvija u enu. Sledeeg jutra odveo je deake na reku. Pronali su mladice topola, osuili ih i stavili na sanke za blato i pomou zaprege koju su pozajmili od oca jednog deaka, farmera u blizini Medijana, odvukli su ih na skver i zasadili. Keti se nije pojavila i njemu je to bilo milo. Sa ostalima je radio mnogo, i za tri dana posadili su pedeset mladica topola. Svet je zastajao da ih gleda sa radoznalou i zadovoljstvom. Ne znam zato se niko nije ranije setio da zasadi drvee rekao je Henri Drijer. Covek osea da je tu grad ree Abram Kob sa vrata duana. Ovo je dobar posao ree Donatan iskreno blatnjavoj deci. U ponedeljak e biti zabavnije u koli posle ovog rada. A ti, Abrame okrete se velikom nespretnom mladiu dobro si radio. Video sam te kako izvlai drvee. Abram se zbuni, i pijunu pre no to odgovori: Nije to nita. To pokazuje da za neke poslove nisu potrebne samo knjige ree Donatan ljubazno. Abram. zaprepaen ovakvim shvatanjem svoga uitelja, samo se io vie zbuni. Laku no svima, do ponedeljka ree Donatan spokojno. Nedelie u bile njegovi dobri dani. Paljivo je napravio raspored ta sve treba uraditi. Najpre brijanje i umivanje, zatim doruak, a onda ienje kue. To bi mu oduzelo najvei deo jutra. Sledeeg dana bio je usred toga Dola, istio je pod, kad ugleda na pragu Sju. Drala je u rukama ivo pile. Uite, gospoo Peri ree iznenaen. Stivna je esto viao, ali ne Siu. r Ostanem samo minut, gospodine Gudlife. Sedite ree Donatan ostavljajui metlu. Ali njoj nije bilo lako da sedi u njegovom prisustvu. Sela je na kraj stolice, a pile poe da lepra krilima i da kreti. Ja donela ovu koko, mislila vi moda voleti poeti gajiti pilie. Ona puna jaja i nosie, ja sigurna. Hvala. Mnogo mi je milo. Ona se sae, otcepi komad poruba od podsuknje, uveza kokoki noge i odnese je napolje. Zatim se vrati, sede opet na ivicu stolice i posmatrala ga je dunim i ozbiljnim crnim oima. Gospodine Gudlif, da lit dobili odgovor na ono pismo koje meni Bomon rekao vi pisali za njega? Nisam. Napisau drugo im se blato osui. Pota je u zakanjenju zbog blata. Ja ekam, jer neto znam. ta? zapita Donatan. Jedan Bomon mrtav odgovori ona ozbiljno. Da li ste dobili pismo? zapita je. Bilo je neeg udnog u njoj. Ne. Imala je u uima zlatne minue sa sivkastim biserima. Ali ja znam. Znam ja ve jedno vreme. Ali ne bila sigurna. Sad sigurna. Kako? zapita je. eleo je da ga to zabavlja, ali nekako ga nije zabavljalo. Ona mu okrete svoj jaki profil, najpre jednu stranu, a zatim drugu. Vidite, gospodine Gudlif? Ovi minui stavio u moje ui moj gospodar Bomon. On kae nikad ih ne skidam dok on ne umre. On kae one pune arolije, i dok on iv, one sijaju. Kad potamne, ja mogu znati on mrtav. Onda ih mogu skinuti. On vide da se minue sive na njenoj lepoj tamnoj koi. Ne mogu u to da poverujem, gospoo Peri ree on odluno. Verujem da je on to rekao, ali ne verujem da je to istina. Ne, gospodin, ja ne oekujem vi to veruje ree ona mirno. Ali, naravno, ja zna ta zna. Htela sam znati da li vi uli neto. Ne, nisam, ali obavestiu vas ako neto dobijem, a ako ne dobijem, opet u pisati. Ona ode, a on nastavi ienje. Nije verovao u takve stvari. Ali prvom potom doe mu pismo zapeaeno voskom, a kad ga je otvorio, vide da je od neke advokatske firme. U pismu je pisalo da je stari doktor Pjer Bomon umro. Njegovo poslednje delo, to je bilo oigledno jer je umro sam u biblioteci, bilo je pismo kojim dodeljuje pet stotina dolara godinje jednom mladiu po imenu Pjer Bomon. Da li mogu da dobiju obavetenja u vezi s tom linou?

Donatan je bio tako iznenaen da je zaboravio kako je pre pet minuta bio razoaran to je stiglo samo ovo pismo, i da jo nije dobio ni rei od Dudi i majke. Odmah je doneo pismo Sju Peri. Ona je prala rublje napolju pod topolom, i Donatan pouri k njoj. Bili ste u pravu ree. Jedan Bomon je umro, a izgleda da je ostavio dovoljno novca vaem deaku da ga uini slobodnim. Ona izvadi svoje crne ruke iz sapunice i podie ih uvis. Hvala ti, boe ree nebu. Spusti ruke i viknu Bomona. On istra bos iz kue. Deko, ti slobodan ree sveano. Bomonove crvene usne se razdvojie. Gledao je nemo u Donatana, a Donatan brzo ree: Mislim da je sve u redu. Odgovoriu advokatima i objasniti ko si. Dade pismo Bomonu. Deak ga uze, paljivo proita i vrati mu ga. Hvala, gospodine Gudlife ree, postoj a mirno za trenutak, a onda otra preko ravnice. Donatan i Sju pogledae se i nasmeie. Blato se osuilo i proleni karavani stigoe u Medijan. Jednog dana Donatan je doao u gostionicu da kupi hleb i tamo je naao kuu punu sveta koga nikad ranije nije video. Svet je opet u pokretu! grmnu Henri na njega. Dvoja kola danas, a ini se da jo jedna dolaze. Donatan se bez volje okrete vratima. Preko blagog zelenila nove trave mogao je da vidi ne jedna, nego troja kola kako ure, nesumnjivo da potrae utoite u Amerikoj kui" za tu no. Kad ugledam prva kola, znam da je prola zima ree Henri. Neka mlada ena izae iz kuhinje sa ankom kae i ieze u

unutranjoj sobi. Henri je posmatrao enu, zatim pijunu u limenu pljuvaonicu koju je drao u anku. Mnogo fini svet. ini se da svakog prolea dobijamo sve bolji svet. Ne znam ta e biti sa istokom kad se te seobe zavre. Ona je iz Fiiladelfije, ona, njen mu i dva mala deaka. Maliani su pokvarili stomake, pa su se zadrali jedan dan. Onda e produiti pravo na Zapad. Zato svi oni ele da idu dalje na Zapad? zapita radoznalo. Neki visoki mladi dugog lica ue. Bar dan ree i proe pored njih u unutranju sobu. To je njen mu, ime mu je Blum ree Henri. Do avola, ne znam nastavi. Moda zato to se zemlja okree na tu stranu. Bar ja tako mislim. Mi ne znamo, nego oseamo, ali nekako mu ispada da oseamo da se okree i baca nas na zapad. Evo, na primer, Kolumbo... ta ga je nateralo da doe ovamo? A kladim se da nas ni Tihi okean nee zaustaviti. Kad zemlja bude popunjena do same obale, mi emo nastaviti da idemo preko Kine. To je besmisleno ree Donatan. U tom sluaju bismo veito ili ukrug. On ustade, ode u kuhinju i uze sa stola jedan od svee peenih hlebova. Gospoa Drijer, lica tamnocrvenog od toplote koju je irila uarena pe, pogleda ga. Denet se ipak nee udati za onog oveka ree iznenada. Nee? A zato? zapita Donatan. Ne kae zato ree ga Drijer ljutito. Brisala je znoj sa oiju debelom rukom. Donatane, pravo je prokletstvo imati lepu devojku u ovim krajevima. Ima i suvie mnogo mukaraca na biranje. Devojka ih baca kao kocke da vidi koji e joj dati vie. elim da Denet doe kui, ali ona nee. Sad govori o Oregonu. ta je to trupa, Donatane? Pa to su glumice ree on iznenaeno. Ona je u trupi ree ga Drijer snudeno i zalupi vrata od pei. Donatan izie. Kola su se pribliila pa je mogao da vidi lica u svetlosti kasnog popodneva. Alion se uputi kui. Pod mikom mu je svee peen hleb divno mirisao, i on otkide okrajak i pojede ga ... Zato svet ide uznemireno sve dalje i dalje kad se sve to mu je potrebno da bude srean nalazi izmeu etiri zida pod krovom na komadu zemlje? Ako kola stiu, doi e Dudi. Pred vratima je Bomon prekopavao vrt. Donatan je, seajui se svojih prvih elja, rekao deaku da e mu dati dolar ako mu prekopa vrt, a za taj dolar e mu kupiti papir za pisanje i pero za njega lino, ili, ako vie voli, knjigu. Odluiu onda kad budem imao novac u ruci rekao je Bomon. Potrciu ga na ono to ga bude inilo najlakim. Kad je ugledao Donatana, uspravi se i nasloni na motiku. Da li su vam pisali oni advokati iz Nju Orlienza, gospodine Gudlife? Nisu, Bo odgovori Donatan. Ako uskoro ne dobijem nita, opet u pisati. A ako vam opet ne odgovore? Moda u morati da odem i da se vidim s njima. Ali ne elim da idem ba sad. Dobro, gospodine. Donatan ue u kuu. Nije hteo da putuje sad kad je Dudi mogla naii svaki dan. Bomonova lepa glava pomoli se na vratima. Da li ste im rekli da nisam beo? Nisam ree Donatan otro. Mislim da se to njih ne tie. Ali sam smatrao za potrebno da im kaem da si vanbrani sin. To po zakonu treba da znaju. Bo, hoe li hleba i sirupa? Hou, gospodine, hvala. Stalno sam gladan nasmei se Bomon, postiena lica. Sino smo uhvatili u zamku neto slino divljem prasetu, ali tata kae da nije prase, i mama je napravila paprika i ja sam jo uvek jeo poto su ve svi bili siti, a danas sam opet gladan. To je ba obeshrabrujue. On isprui veliku lepo izvajanu i blatom uprljanu ruku. Donatan je pogleda kao to je uvek inio. Poznavao je Bomonovu ruku bolje no svoju. Njegova sopstvena ga zaista nije uopte zanimala, sa irokim dlanom i prilino kratkim prstima. Nije mu se dopadala zato to je bila kao oeva. Odsekao je dve krike hleba, polako jer je bio sve, namazao ih melasom, i stajali su pred vratima i jeli. Zatim Donatan zavue ruku u dep i izvadi srebrni dolar. Bo, evo ti tvoj novac. Kakva mu je teina? Bomon, smeei se, podra ga trenutak. Najlaki je kad mislim na knjigu.

Kakvu knjigu? zapita Donatan. Molim vas, gospodine, neku knjigu o anatomiji. Mnogo sam radoznao ta je u unutranjosti oveka. Vrlo dobro, Bo ree Donatan. Odavno je isekao iz novina oglase knjiara na Istoku, i kupio u toku godine etiri knjige, mada uvek sa oseanjem krivice zato to majci moe iznenada zatrebati sav njegov novac. Ponekad je imao ozbiljno oseanje da je nju zadesila neka nesrea, zato to mu jo uvek nije pisala. Hvala, gospodine Gudlife ree Bomon. Idem sad kui, Laku no, Bo odgovori Donatan. On postoja trenutak, kao to je sad esto inio, gledajui ozelenelu preriju, koja je izgledala tako veselo posle mokrog crnila nagorele zemlje. Kad ne bi gledao u pravcu Medijana, mogao bi da zamilja da. nema drugog ljudskog bia na zemlji i pod nebom izuzev njega. Zatim, na veernjem odsjaju istonog neba, ugleda nakrivljeni crni krov nekih kola. Stizala su jo jedna kola. Ako ne uje nita o majci, uskoro e i on morati da zauzme mesto u nekim kolima i da ode i vidi kako je ona; a onda se seti da e moda morati da ode u Nju Orlienz. Morae ii ako bude tekoa oko Bomonovog naslertstva. Na samu pomisao da ide nekud, ovo njegovo uporite u preriji postade odjednom dragoceno. Neu ii pre no to Dudi doe. U ovoj ogromnoj preriji dvoje ljudi, poto su cele zime ekali, mogu da se mimoiu u prolee ako jedno ne ostane na jednome mestu. 18 On bi rekao da dan Dudinog dolaska mora biti drukiji od ostalih dana, ili bar da e se probuditi sa oseanjem njenog pribliavanja. Sad je svaki dan stizalo sve vie kola i Medijan je bio sav uznemiren. Lu je imao toliko posla u radnji da je Keti prestala da dolazi u kolu. Donatan ju je video jedno poslepodne kako isti svoju policu ispod stola za kojim su svi sedeli. Nije na to obratio panju zato to je esto istila i preureivala ono malo svojih stvari. Toga dana ona uveza sve konopcem, a on to ugleda i odmah je znao ta e se dogoditi. Ali nita nije rekao. U poslednje vreme retko joj je ma ta govorio. Ona se njemu obrati: Donatane, neu vie dolaziti u kolu. Potrebna sam tati u radnji. Dobro, Keti. Stajala je pred njim, mrava mlada devojka, sitna, ali bez ikakve lepote sem dobrote. Ali zato to je bila tako dobra, neto ga acnu u srcu. Zbogom ree ona. Zato kae zbogom? Viau te kad god budem doao U radnju, a moda e i ti ovamo ponekad naii da mi kae kako ravo vodim kuu, a moda da mi neto malo i poisti ... a, Keti? Kao u staro vreme? Htede da prui ruku, ali ne popusti toj elji, znajui da, u stvari, ne eli da joj dotakne ruku. Ona ga je posmatrala izbliza. Imau mnogo posla ree mrzovoljno. Ali on shvati njenu mrzovolju i oprosti joj. Onda u ja dolaziti ponekad da ti pomognem ree on. Zbogom, Keti.On se vrati svom posiu. .Pisao je na taDii lekciju za sledeci dan, i pustio je da octe, mada je nekako oseao, iako joj je bio leima okrenut, slabi trzaj srca, ni mozaa samo savesti, kad je ona odlazila. Ali on ju je pustio da ode i nije okrenuo glavu dok nije bio siguran da je otila, a Kad se okrenuo, ona je teko koraala aaanom stazom, i tad je video da ona, u hodu, i suvie izbacuje svoja dugaka stopala. Meutim, ova nejasna tuga, ovo kajanje ili ma ta bilo, pomutila je malo njegovo bice. Inae, kako da ne oseti da e Dudi doi siedeeg dana? Bila je subota i praznik. Ali njegov posao u koli bio je smanjen jer su stariji deaci morali da rade na farmama. Samo su Hejstijevi deaci mogli jo uvek da dolaze jer e u mlinu biti malo posla sve do vridbe. A Donatan je, pre nekoliko nedelja, razmiljajui na koji nain da zaradi neto vie, doao do zakljuka da bi subotom i nedeljom mogao da radi u gostionici kod Henrija Drijera za hranu i pola dolara dnevno. Tako se dogodilo da je usred komeanja subotnjeg jutra ugledao da dolaze jedna kola i iz njih se pojavljuje Doelova dugaka, kruta prilika, a onda ugleda Dudi kako pridrava suknju, oklevajui trenutak pre no to e skoiti na zemlju. Video je nju sa vrata gostionice, lepu devojku u irokoj zelenoj haljini i zelenom eiru; zlatnosmee kovrde su joj visile s obe strane rumena lica. Vide kako i.jene crne oi gledaju svuda okolo i pomisli, sa onrabrenjem u srcu, da njega trae. On izie, elei da potri, ali savladan stidijivou uputi se mirno k njoj. Zdravo, Dudi ree tako nemarnim glasom da je bio sam sebi odvratan. Ali nije mogao da govori drukije ili da unese vie topline u svoj glas, jer srce mu je tako besno tuklo da je morao to da sakrije. Tada primeti da nju svet posmatra, ljudi i ene, dok dolaze i odlaze od radnje do gostionice sa svojih kola, i mrzeo je to ona stoji tamo pred njima. Pomoi u ti da sie ree on. Mogu sama ree brzo i skoi pre no to je mogao da joj pomogne. On oseti kako ona pade na njega za sekund i isprui ruku. Ali ona se uspravi. Kako si, Donatane? zapita ga. Dosta dobro, a ti? Ja sam dobro ree ona. Glup razgovor, koji nije uopte liio na ono to je pripremio. Zbog toga je bio ljut, a ipak nije mogao nita da uini. Kad god je sanjao o njihovom susretu, uvek je zamiljao da e biti sami. Doel prie urnim korakom, zanet svojim poslom. Dobar dan, Gudlife. Isprui dugaku, tanku i uvek prljavu ruku. Milo mi je to vas vidim. Dudi, neemo se zadravati. Jedna kola kreu danas posle podne za Kaliforniju. Protiv mojih principa je da putujem na praznik, ali ba sam se sad molio bogu i on mi kae da nastavim put jer je teko nai kola koja mogu da povezu dvoje ljudi pravo za Kaliforniju bez zaustavljanja. A bog je to udesio. ovekova ena je umrla i jedna od starijih devojaka, tako da u kolima ima mesta. Pa, gospodine Gudlife, odavnoi sam oseao da me neto vue u Kaliforniju i sad izgleda da u dospeti tamo, u zemlju gde tee med i mleko. Zato, Dudi, idi i odmori se malo, i poto neto pojedemo, kreemo. Izvinite me, gospodine Gudlife. Moram da se pobrinem za neke sitnice. On klimnu glavom, crnih blistavih oiju, dok mu je vetar sa ramena podizao dugu, pravu, crnu kosu ispod irokog eira, i urno ode. Ali ono to je rekao rastera Donatanovu stidijivost, Oh, Dudi ree Donatan teko diui ne moe otii... kad nismo imali priliku da budemo zajedno, Dudi, nisi mi ak ni pisala! Htela sam da ti piem ree ona onim svojim laganim, prijatnim, bogatim glasom ali nekako mi je vreme izmaklo.

Znai, ona ume da pie! Najednom se veoma naljuti. Dudi, ti si znala kako sam se nadao i nadao, i koliko sam ti pisama napisao! Sve sam ih sauvala. To ga malo utei i on postade neniji. Dudi, to je lepo od tebe. Ali pomisli na mene, koji nemam ni jednog tvog pisma da sauvam! Svakako je trebalo da piem ree ona tuno, okreui mu svoje velike oi. Kad ga je tako pogledala, on opet vide kako su joj oi izvanredne. Zenice neobino velike, one jabuice bistre, a trepavice duge i guste. Oh, Dudi promuca kuda da odemo? Hajdemo tvojoj kui ree ona. Zavrte mu se u glavi, a borio se da bude razborit. Moda ne bi trebalo da dolazi sama u kuu jednog samca. Mi nismo vie deca, Dudi. On pomisli ozbiljno da dete svakako ne bi moglo da osea ono to on osea. Ona se nasrne ja: Dobro, idi sam, a onda u ja proetati tim putem. On shvati njene rei, nasmei joj se i oseajui se bezbriniji nego ikad u ivotu, uputi se kui. Dudi, gledajui za njim i videvi sve, kao da ga zaboravi. Povue jednu malu kutiju od trenjevog drveta iz zadnjeg dela kola. Dva oveka iz razliitih pravaca, koja su oigledno veoma urila svojim poslom, zastadoe. Da vam pomognem ree stariji. Ali mlai se pre stvori tu. Dopustite ree i spusti malu kutiju. Oh, hvala ree Dudi obojici i uputi im svoj divni osmeh. Kuda da je odnesem, gospoice ...? zapita mladi i zastade nadajui se da e ona rei svoje ime. Ali ona ga ne ree. Uze neno kutiju od njega. Mogu sad sama poneti, hvala ree im i kao nagradu dopusti im samo da joj dodirnu prste. Poznavala je mukarce vrlo dobro i doputala im ove male bezopasne nagrade. Uze kutiju i ode u gostionicu,zastade pred kuhinjskim vratima da se javi gi Drijer. O, blagi boe ree ga Drijer. Zar ste i ti, i Doel ovde, Dudi? Sve su sobe pune, draga moja. ini se da se ovog prolea ceo Istok seli. Hvala, gospoo Drijer, mi se neemo zadravati ree Dudi. Mogu li samo da se oeljam u vaoj spavaoj sobi? Razume se, dete ree ga Drijer odsutno. A Dudi, shvativi da je zaboravljena, nasmei se i uputi spavaoj sobi. Soba je bila u jutarnjem neredu, postelja jo nije bila nametena, a Henrijeva odea je leala na podu. Ona namesti postelju i povea odeu o ekser na zidu, ali ne zato to je smatrala da to mora da uini, ve prosto iz neke polulenje dobrote. Zatim iz bokala nali vode u porculanski umivaonik i opra lice i ruke. Otvori kutiju od trenjevog drveta, izvadi iz nje malo okruglo ogledalo i ealj, i dugo je eljala kosu u kovrdice, a onda obrve jednim perom, i napudra nos iz jedne male kese sa krobnim branom. Stavi na glavu eir i zatvori kutiju. Poto je sad izgledala sveza kao da nije bila nedeljama na putu, mirno se uputi stazom u pravcu kue od naboja, izbegavajui oca, ali tako da se to nije uopte primeivalo. Ovaj je raspravljao sa Luom Meridijem ispred vrata radnje. Lu, ona primeti mirno, preznojavao se, a to znai da je otac imao boga na svojoj strani. to se ticalo nje, nije imala pojma kakva e biti boja volja sledeeg sata. Donatane? zovnu ga polako ali jasno na vratima kue od naboja. On odmah izie iz spavae sobe. Ona vide da je obukao istu koulju i zagladio smeu kosu, i nasmei se na njega. Dudi, ui, sedi. Skuvao sam aj, mada ne znam da li ga ti voli, ali moja mati uvek hoe solju aja. Sedi ovde na ovu stolicu. Oh, Dudi! Ona sede, a on je stajao gledajui u nju. Dudi ree ozbiljno video sam te ovde toliko puta za vreme ove dugake zime.
15

227Ona se nasmei, dobro shvatajui kako se on osea. Gde ti je mati? Ona je na Zapadu sa ocem i decom. Dudi, hajde da razgovaramo malo o nama. Dudi, da li si mislila na mene? eznuo je da klekne pred njom, ali se stideo, bar dok mu ona ne da znak. Ona je skidala eir i gladila kovrde, a on je posmatrao svaki pokret njene bele ruke na toj svetloj kosi. esto sam mislila na tebe, Donatane. Pitala se kako da sazna kakva je boja volja. Moda bi bilo lake kad bi mogla sama da se odlui. Jesi li, draga? A da li si eznula da me vidi kao to sam ja eznuo tebe da vidim? Sad je mogao da klekne, i kleknuo je i bio iznenaen kako se skoro uopte nije stideo. elela sam da te vidim ree ona ozbiljno. Oi su joj bile tako potene i iste da nije mogao da isprui ruke. Oseao je strahopotovanje pred tom divnom dobrotom. Oh, Dudi, ne moe da ode kad si tek dola. Ne mogu to da podnesem. Nismo se videli tako dugo, mi se volimo, zar ne, najdraa? Ali mi se jedva poznajemo. Zar ne misli da ubedi oca da te ostavi ovde? Gde da ostanem? zapita ona nevino. Zeleo je od sveg srca da kae: Ostani kod mene, udaj se za mene." Ali njegova uroena obazrivost ga je spreavala. ovek ne treba da se oeni enom koju ne poznaje, ak i ako je voli. To nije razumno, i u srcu je znao da se iznad svega drugog pokorava ljubavi prema razboritosti. A ona je ekajui mislila, ako me zaprosi, moda u pustiti da to bude boja volja. Mogla bi da stanuje kod gospoe Drijer dok se bolje ne upoznamo promucao je i proklinjao sebe, a onda se bez veze seti svog oca i kako bi, da je oev sin, sad drao Dudi u naruju i brzo joj govorio sve to je eznuo da joj kae. Ali ovako nije bio sin svoga oca. Dudi progovori glasom slatkim i zabrinutim: Pretpostavimo da me ne bude voleo kad me upozna, Donatane, a onda u ovde biti sasvim sama. Ovo je bar mogao da porie: O, moja najdraa draga, samo u te jo vie voleti. Ona ga pogleda rairenih oiju punih pitanja. ta je, Dudi? insistirao je.

Nita, Donatane ree ona tiho. A mislila je, zato je onda ne bi zaprosio kad bi je samo vie voleo, i tako pustio da se izvri boja volja? Ona bi to rekla, ali moda nije poteno da vri pritisak na boji prst. Dudi, ima neto, vidim po tvojim oima. Ne, nema nita ree ona, a onda, da bi to odbila, dopusti da joj se dve velike bistre suze skupe u oima dok ga je gledala. Donatan se zbuni. Ne znajui ta radi, on isprui ruke i ona mu elegantno pade u naruje, pomalo jecajui, i poloi mu glavu na rame, a on oseti njenu slatku teinu. Oh! protenja on, privi je na grudi i prisloni svoj obraz uz njen. Izgubio je dah. Privijala se uz njega, telo joj je bilo podatno i toplo. Samo je jednom drao devojku u naruju, a to je bilo kad je igrao sa Konstancom Fejvor u Dentvoteru. Ali njeno telo kruto od midera nije bilo ni nalik na Dudino, koje je sad drao u naruju. Ispod haljine je oseao njene slatke, neutegnute oblike, nene i meke. Pomae ruku da je vre zagrli i dotae njene divne grudi ispod prsluka. Bio je zapanjen ovim udom, i brzo tre ruku, instinktivno znajui da mora gospodariti sobom, jer mu ona ne moe pomoi. Oh, mila moja! ree neno i zagladi joj kosu s lica da bi mogao da vidi njene zatvorene oi. Ovo je, mislila je, isto kao da me je zaprosio. Sad emo biti vereni, i ako mi se to bude dopadalo, venaemo se. A on je mislio, usred kovitlaca krvi i mozga, kako e, kad bude rekao majci, ona postaviti stotinu pitanja o Dudi, na koja on ne moe odgovoriti. Da li je pametna, da li voli knjige, da mu bude par, da lii ume da ije i kuva, da li ume od kue od naboja da napravi dom, da li voli decu i da li je hrabra da ostane sama sa malom decom kad mu mora da otputuje, lei li dugo ujutro u postelji, da li je stidljiva i dobroudna u siromatvu, a mudra u bogatstvu samo to on nikad nee biti bogat! da li u ovom lepom telu ima mudrosti ima li mudrosti? ... Odjednom Dudi podie glavu: Ne mogu tek tako da ostanem a da ne kaem ocu zato. On je pogleda: Ne, ne moe. Osetio je neki udni mali pritisak s njene strane, kao da ga je primoravala da doe do take do koje nije bio u stanju sam da stigne. ekala je, a posle jednog trenutka progovori najnenijim glasom: Donatane, mislim da je najbolje da idem. Ali vratie se! proaputa on. Dudi, ti e se vratiti! Zna, mila, pisaemo jedno drugom... preko pisama emo se dobro upoznati, a onda emo znati ta treba initi. Nije skidala oiju s njegovog lica. On oseti njihov topli nepomini pogled kako zatreperi na njegovim usnama, a onda se opet vrati na njegove oi. Dudi, ti me voli? Lepe bistre oi se ne oborie. Otkud znam, Donatane? Ne poznajem te dovoljno. Te noi poto je otila, usred najvee patnje koju je ikad doiveo, otkrio je da ova njena reenica kao da je tajno zabola ma u najosetljiviji deo njegovog bia. Ubrzo posle ovog uboda ona se digla, govorei tako ljubazno da je bio potpuno obmanut: Donatane, moram sad da se vratim, vreme je za polazak. Ali, najmilija, pisae mi? Svake nedelje. Donatane, ako i ti bude pisao. Hou... obeavam, nijednom neu propustiti. Zbogom, Donatane. Podie lice i poljubi ga u obraz tako lepo da mu kolena zadrhtae. Oh, Dudi ne mogu... Re mu zastade u grlu. Ali ona se udalji od njega i brzo se uputi vratima, zastade da se nasmei i da mu dobaci jedan pogled. Hteo je da potri za njom, ali zastade. Ne bi mogao sakriti od one zadirkivake srdane i vatrene gomile ono to osea. Ako bi prisustvovao njenom odlasku, njegova navika da se uzdrava rasprila bi se i ostavila ga onakvog kakav, u stvari, jeste, nesrean ovek koji pati, zaljubljen u enu, a ipak reen da sauva svoju duu. Pusti je da ode, a asove pbsle njenog odlaska proveo je radei strasno u bati. Rad, rad. Ali sunce je zalo i on je bio gladan i morao jesti, a onda je pala no i on je legao da spava, a onda je otkrio ma koji je ostavila u njemu. Na neki nain ona je uzela njegovu mudru i pravinu odluku, izvrnula je, zaotrila i bacila mu je natrag. Otkuda da zna da li ga voli, pitala ga je mirno, kad ga ne poznaje dovoljno. To je bila njegova mudrost. Prepoznao ju je ovako vraenu njemu, a onda rana prokrvari. Mogao je da je ima, ona bi ostala. Ali ja znam da sam u pravu", ree u sebi tvrdoglavo. U pravu sam, ona e morati da me voli na taj nain ili u ja morati biti bez..." Ali rana je i pored svega i dalje krvarila, prolee je za njega prolo.
19

ta je dobra zemlja za oveka koji nikad nee umeti da je obrauje? ree Meri gorko. Na vrelom letnjem vetru koji je neprekidno duvao preko kratke, krute trave, ona zagladi pramen suve kose. Govorila je Klajdu, ali svi su je uli, jer su bili za stolom. Znala je da kad ovako optuuje Klajda pred decom vrea svoje najdublje oseanje pristojnosti; jer ako ena uniti oveka u oima njegove dece, sredite kue je nestalo. Godinama je uila decu da potuju oca. Odbijala je ak da slua Donatanove optube protiv njega. Ali sad vie nije mogla da zadri svoju gorinu. Kad nisi mogao nita da postigne sa komadom bogate zemlje u Engleskoj, kako moe ovde neto uiniti u ovoj divljini, punoj divljaka? Nije puna divljaka, majko ree Demi. Doao je kui da provede nedelju, visok, tamnog lica, plavook deak, kovrdave crne kose, suncem opaljene. Bio je u doba kad se najbre raste, i jeo je kukuruz, pasulj, ribu koju je sam pecao, i mnogo kolaa sa crnom melasom, koje je Meri umesila da ga poasti. Samo zato to je jue svratio jedan Indijanac i uplaio te, ne znai da je zemlja puna divljaka! Ne volim ih i nikad ih neu voleti ree Meri gorko. Bila je ne manje ogorena i zbog toga to im nije mogla rei stvarni strah koji ju je pritiskivao. U obinim okolnostima ona bi pustila da to proe kao da je nju mnogo uplaio Indijanac, mada dotad ni jednog nije videla izbliza. Nije ak ni mislila na njih, jer je znala da su svi odvedeni iz Kanzasa i smeteni u rezervate na jugu. A onda jue, usred popodneva, kad je bila sama u kui Klajd je otiao da kupuje ovce, a Rut napolju uvala Megi od zmija jedan Indijanac je uao pravo u kuu.

Niti je kucao niti viknuo da znam da je neko u kui govorila je Meri Ijutito, priajui im o tome opet uvee. Stajala sam tamo i mesila hleb, kad osetih neku teku ruku na ramenu, digoh pogled i ugledah velikog pocepanog Indijanca, njegovo zlo lice ba pored svog. Ispustila sam iniju, vrisnula a testo se sve prosulo, a on je pokazivao na svoja usta. Bio je gladan, molim lepo! I ja sam morala da mu dam hleba i dobrog mesa da bi otiao. Nije rekla nikom od njih, ak ni Klajdu, razlog svog straha. U trenutku kad se uplaila ugledavi ono divlje lice, osetila je da joj je oivelo dete u utrobi. Kakvo dobro moe biti od deteta koje je na ovaj nain oivelo! Razmiljala je dugo o tome i, poto se zbog toga plaila, nije mogla nita da podnosi. Uostalom, majko ree Demi ovce su ovde glavne, a s njima je lako. Gospodin Benks kae da e lako zaraditi tri hiljade na stadima, i to ne raunajui ostalu stoku. Ako tvoj otac nabavi ovce, one e pocrkati od neega ree ona. Prestani, Meri, molim te, budi dobra devojka ree Klajd uzdravajui se. Ljuta je, pomislio je zlovoljno, zato to e roditi jo jedno dete. ene su prokleta stvorenja. Hoe da imaju mua, a kad ga dobiju, onda se veito ale to su oni mukarci. A Meri bi se, pomisli gnevno, odmah naljutila kad bi arao okolo sa drugim enama. Uvideo je to kad se sasvim obino ponaao prema Deneti Drijer. Nije mu ni padalo na pamet da misli o Deneti onda kad je ona ila na Zapad u istoj grupi s njima, osim to mu je bilo milo da opet vidi kako se jedna devojka smeje. ene se brzo uozbilje. A onda mu je Meri rekla. Klajde Gudlife, jesam li ja pola s tobom na ovaj put da gledam kako bulji u jednu vulgarnu mladu devojku? Oh, idi do avola! uzviknuo je Klajd. Samo da to ima na umu rekla je taka ozbiljno da je on zaurlao od ljutine i odjurio. Ipak, imao je to na umu, i sledeeg puta kad se Denet smejala, on je okrenuo lea. Dosta je imao nevolja sa naseljavanjem i porodicom na vratu, i nije mu bila potrebna jo i Merina ljutnja. Bila je tako mala i ponekad tako ljubazna da ga je samo strano iskustvo nauilo kakva moe da bude kad je ljuta na njega. Klajde, nema ti sree, i nikad je nee imati ree Meri tuno. Ali je prestala da se ljuti, ne zbog Klajda ili Demija, koji je uvek branio oca, ve zato to je videla da su Rutine oi pune suza koje je krila kad se okrenula da isee meso za Megi. Rut je bila devojica tako osetljiva da ju je sve vrealo, a najvie od svega svaa u kui. Hou jo malo mesa ree Megi glasno. Evo ti, lue ree Klajd odmah. Smejao se detetovom rumenom licu. Meri, zar nije teta to je ensko? Bila bi redak deak, a nama bi jo jedan deak dobrodoao. Nikad nije mnogo deaka kad se ovek naseljava. Lako je rei, poto mukarci ne moraju da ih raaju ree Meri. Klajd odustade od razgovora. Besno odgurnu stolicu. Idem ree besno. Svuda je prijatnije nego ovde. Sigurna sam da je tako viknu Meri za njim a ipak ja moram ostati ovde! Oh, majko, nemoj! molila je Rut. Meri uzdahnu i obrisa lice. Ima pravo, jer emu to vodi? Nita ne moe izmeniti oveka od trenutka kad je roen. I ti njega napada, majko ree Demi. I mene to ljuti. Meri je gledala as u jedno as u drugo dete. Dri mu stranu, de? ree otro. Uvek je tako, majka mora da raa decu i da ih ui pristojnosti i ponaanju, a otac ne obraa panju na njih, ali ga ona ipak vie vole. Ne, ne, majko zapoe Rut, a oi joj se opet napunie suzama. Mi tebe vie volimo, ali to nije, Demi misli... Meri skupi poslednje ostatke svoga dostojanstva i die se. Sve to je bilo oko nje mrzela je. Crne, zemljane zidove zemunice, zemljani pod, sto napravljen od dasaka, nekoliko jadnih sudova, staru pocepanu odeu koju su imali na sebi, hranu koju nije mogla pripremiti da bude vredna jela. Od vrta koji je poela da obrauje u prolee nije ostalo nita. eznula je za ukusom sveeg povra i stalno je dosaivala Klajdu dok joj nije uzorao komad vrste, kratke trave. Ali jedno oranje nije bilo dovoljno da uniti otporno korenje. Opet su izikali i zaguili seme koje je posejala, a onda su naili suvi letnji vetrovi i duge nedelje bez kie, a hlada nije nigde bilo, i ona se okanila vrta a prerija ga je opet epala. Nije skoro ni primeivala da je trava bila preorana. A sad se svim svojim biem bunila protiv trudnoe. Ipak, ta da ini kad mora da ivi sa ovekom koji postaje zlovoljan i besan ako odbije da mu prui svoje telo? Izgledalo joj je sad neverovatno da je nekada Klajdov poljubac bio aroban, a njegovo telo izazivalo u njoj najdublje uzbuenje. Neto nije u redu izmeu mukarca i ene kad navika moe tako da zamagli sjaj. Ali nije znala ta da ini da ga sauva, mada je taj gubitak izazivao tragino stanje njenog bia koje ona nije mogla da shvati i samo ga je nejasno oseala. Katkad je eznula da ponovo doivi stari sjaj, pa ipak, kad bi dopustila da Klajd to primeti u njenom kratkom pogledu ili reci nagovetaja, to se uvek svravalo na isti nain neim to je izgubilo svako znaenje, izuzev to je izazivalo strah. Idem da prilegnem malo. A onda njeno usplahireno srce dirnue ovo troje, njena deca: Rut tako zabrinuta, Demi zlovoljan, pa ak i Megi, koja nije znala ta da kae. Ne obraajte panju na mene. Jadni moji, neete se nikad seati mene kakva jesam, nego kao umorne, ljutite stare ene... Oni su utali. U toj tiini ona prie vratima i ugleda put u daljini. To je bio samo trag preko trave koji je poinjao daleko na istoku a zavravao se na ivici Tihog okeana. Videla je male pokretne take u jari koja je treperila iznad letom sasuene trave, take koje su se belele na suncu. Bila su to kola. Idite promucala je samo nastavljajte put kao da u tome ima nekog smisla! Donatan je pisao majci: Sad je leto u jeku i neu biti zaludan. Imam mnogo planova u glavi a neki su ak stavljeni na papir za unapreenje Medijana. to se tie vode i raskrsnice, grad ima dobar poloaj, ali je podizan bez plana i daje utisak nereda. Kad se vrati, nadam se da e sasvim drukije izgledati." U pismu je dalje izneo svoje planove do detalja, a na poleini tabaka nacrtao je neto kao mapu onoga to se nadao da Medijan moe postati. Bio je to crte ulica, kakav bi mogao napraviti neki crta, koje su pravilno presecale jedna drugu. Uzeo je u obzir sadanjih nekoliko kua u Medijanu i skver, i ucrtao ih u plan tako vesto da bi neko mogao pomisliti da su namerno tu postavljene. Niko u Medijanu nije znao o njegovom planu. Stideo bi se da ga nekom pokae jer je dobro znao da je neskromno da jedan mladi i novajlija pravi plan grada. Ipak, samo je on sebe smatrao za novajliju. On je bio navikao na dug ivot oca, sina i unuica u mestu kao to je Dentvoter. Ali za stanovnike Medijana Donatan je bio, uprkos svojoj mladosti, jedan od

nastanjenih graana, zato to je u preriji bilo uobiajeno zastati samo jedan dan. Ljudi su se zadravali due u jednom mestu samo ako su bili bolesni ili zbog neke druge smetnje, a ako to nije bio sluaj, onda u mestu gde su resili da se nastane. A veini se inilo da nemaju zato da se nastane u Medijanu. Nije bio nita bolji od ma kog drugog seoceta usred prerije, i nije bilo razloga da se ostane u njemu kad su brdski krajevi obrasli bogatom travom za stoku i iza njih su planine gde se moe zlato isprati iz peska u potoku. Medijan je mesto da se u njemu samo zanoi. Ali za Donatana je bio dobar kao i svako drugo mesto. Doao je ovamo sluajno, kao seme koje nanesu vetrovi ili ispusti neka ptica u letu, i, kao seme, poto je naao ovde zemlju, nebo i vodu, pustio je korenove i razvio listove. Njemu nije bilo uroeno da sanja velike snove kao njegov otac i da zamilja da je najbolje tamo gde on nije, niti mu je bilo uroeno da se ali i sedi besposlen na mestu gde je. Posle Dudinog odlaska postao je uznemireniji nego to je ikad bio u ivotu. Nije oseao ukus hrane, a kola je bila nesnosna dok se nije zavrila dolaskom leta. Nita to bi poeo nije mogao da zavri, a zla srea kao da ga je pratila u sitnim stvarima. Tako je njegov vrt, kao i drugi te godine, bujno napredovao u junu, ali u julu su ga napali skakavci. Nije ih bilo mnogo, mogli su se pohvatati kad bi se paljivo hvatali dva do tri puta dnevno; ali Donatan je mrzeo da u rukama oseti njihova meka tela i da uje pucketanje njihovih suvih krila dok ih je stavljao u kofu na ijem dnu je bilo nekoliko palaca petroleja. Advokati mu nisu pisali nita o Bomonovom nasleu, a kad je molio majku da mu pie, napisala mu je jedno od svojih usiljenih kratkih pisama koje je poinjalo: Uzimam pero u ruku..." Proitao ga je mnogo puta, ali nije mogao iz njega nita da sazna. ,.Vreme je vrlo lepo:, itao je. A kako si ti, majko? mrmljao je borei se da proita neto izmeu pravilnih redova. Vetar duva neprestano, ali ja pokuavam da se ne alim." Ali da li ima neto na ta bi se ona aJila? Tvoj otac je kupio dve stotine ovaca s tim da ih plati kad ih proda. Demi jadikuje da ide na Zapad da trai zlato. Ne voli obraivanje zemlje. Ali mora da pomae ocu. Rut je moja uteha, a Megi iskuenje, tako je tvrdoglava, nemirna i vrlo glasna, a ja imam malo vremena da je uim lepom ponaanju. Dragi sine, eznem da te vidim i molim boga da se nekako sastanemo. . . Voli te tvoja mati." Nije se alila, ali ipak, on je osetio atmosferu potajnog oajanja koje je izbijalo iz njenih golih rei. A moda je to samo njegova mata, uvek gotova da oseti kad je ona u nevolji. ak i kad je bio mali deko, imao je obiaj da joj prie kad bi video njene ozbiljne oi i da joj kae tuno: Majko, zato se ne smeje? Ponekad bi ga ona polj libila, a ponekad nije imala strpljenja i rekla bi: Donatane, ovek ne moe uvek da se smeje. Ima i ozbiljnih stvari na koje mora da se misli. Zato joj je sada, da bi sebe uteio, pisao o svojim planovima i nacrtao joj mapu sa ulicama tako lepo isprepletenim i mestom gde e jednog dana biti crkva, banka, kola, pota i optinska zgrada onakva kao u Blekpulu i gde e biti nove radnje magazini e se zvati, a moda e jednog dana biti i neka mala fabrika za predenje vune od ovaca koje gaje ljudi u zapadnim krajevima. Ali nije joj nita pisao o Dudi, a u svojim pismima Dudi nije pisao o Medijanu. U njima je pisao o sebi. Kad je Dudi stigla u Kaliforniju, ekala su je pisma na poti u San Francisku, kuda je rekao da e joj pisati. I ona je njemu pisala skoro svake nedelje, ali njena pisma nisu bila kao njegova. Nije mu pisala o sebi zato to je malo mislila o sebi i o budunosti. Nauila je da ono to je okruuje bude njen ivot. Tako je pisala Donatanu da su jednog dana preli dvadeset est milja, i da su u nekom gradu naili na eleznicu i da su se jedan dan vozili njom, da je u vozu bilo vrlo prljavo i da su bili svi uplaeni jer je iao suvie brzo, i da je put bio tako neravan da su se jedva drali na seditima i da je zvono neprestano zvonilo da se ne bi s nekim sudarili, i da je jednom kondukterova puka sluajno opalila. Niko nije bio povreen, ali su se svi uplaili jer su mislili da su ih napali Indijanci. A u mestu gde su sili sa voza morali su ekati nedelju dana pre no to su nali kola da pou preko planina. Dok je itao ovo teno pismo po nekoliko puta, sam u svojoj kui, Donatan je oseao da je ima, a ipak da mu izmie, da mu, govorei o svemu, ipak ne govori nita. Pii mi o onome to misli i osea, najdraa moja", pisao joj je, mada elim da znam i sve drugo i mada je divno itati o svemu to ti se dogaa, ipak najvie elim da znam ta misli i osea o svemu, a najvie o sebi i meni." Dudi je sedela u maloj pohabanoj spavaoj sobi sivih zidova, u jeftinom hotelu u San Francisku, sa njegovim pismima na krilu, i gledala na ivu, runu ulicu. Pokuavala je da misli i osea kako bi mogla o tome da pie Donatanu, ali nije uspevala. Ulica je pruala izvanredan prizor. Bila je puna pocepanih kopaa zlata sa planina, dobrostojeih farmera i njihovih ena u kolima punim povra i voa, gospoa koje su se vozile u koijama i gospode u visokim eirima i svetlim prslucima sa tapovima u ruci. Izgledalo je sve izmeano i veselo, i kao da su se svi ponaali prijateljski, izuzev to je otroumno primetila da gospoe i gospoda razgovaraju samo izmeu sebe. Ali bilo ih je mnogo, i neki su bili vrlo lepi. Pitala se da li gospoe kupuju ovde svoje haljine i da li se zaista takve haljine mogu kupiti u San Francisku. Kad je proitala sva Donatanova pisma, iskreno je nameravala da mu napie jedno dugako pismo puno svojih misli i oseanja. Umesto toga, ustala je posle nekoliko trenutaka na svoj lagani i ljupki nain i ostavila pisma u fioku, a onda je stavila svoj najlepi slamni eir koji je sama postavila redovima uske nabrane ipke i izala na sunanu ulicu. Misliu i oseau dok tata bude drao propoved, a posle u mu pisati. A nekom visokom, mladom gospodinu, koji je ba prolazio pored nje, rekla je uz svoj najistiji i najneviniji pogled: Izvinite, gospodine, hoete li mi rei kako da pronaem najbolje radnje za dame? Ja sam strankinja u ovom gradu. On podie svoj svileni cilinder. Bie mi veoma milo ree, a glas mu je bio divan. 20 Toga dana Donatan je, u stvari, bio udaljeniji od Dudi nego to je nameravao. Sedeo je u advokatskoj kancelariji Bertleta i Bejna u gradu Nju Orlienzu. Doao je ovamo tako neoekivano da je jedva mogao poverovati gde je. Jednog jutra bio je zaposlen kreenjem unutranjih zemljanih zidova kue od naboja. Setio se da na ovaj nain osvetli uionicu za novu kolsku godinu. Trebalo je da ove godine dobije sedam novih uenika i bilo mu je teko da za njih obezbedi prostor. Mislio je o novoj kolskoj zgradi koju je stavio u svoj plan Medijana i eleo da je sad ima. Bila bi preko puta crkve, na skveru. U svakom trenutku, bilo danju ili nou, mogao je jasno da je zamisli. Trebalo je da ima dva odeljenja i mnogo prozora. Dok je kreio kuu od naboja, doe Bomon. Doneo sam vam pismo, gospodine, bio sam u radnji i gospodin Meridi je rekao da je ba stigla pota, a ja sam rekao da u doneti vau. Iz Nju Orlienza je, gospodine. Na re pismo" Donatanovo srce zaigra, jer je uvek postojala mogunost da dobije pismo od Dudi! Ali se pribra i prui ruku.

Bo, daj da vidim. Bilo je iz Nju Orlienza, suvo pravniko pismo od advokatske firme u ijim prostorijama je sada sedeo. Pismo je trailo dokaze o navodnom roenju Pjera Bomona i elelo da zna da li je navodnog sina rodila bela majka. ,,U sluaju da mati nije bela", zavravalo se pismo, cela stvar se mora ponovo razmotriti." Morau da otputujem da razgovaram s njima rekao je Donatan kad je proitao poslednju reenicu. Ali najpre je te noi otiao u Perijevu zemunicu i ispitivao paljivo Sju. Sedeli su na meseini pod drvetom topole da ih ne bi ula deca, koja su spavala. Bomon je pobegao nekud u mrak, znajui da e mati moi da govori slobodnije ako on ne bude prisutan, a oni su ga pustili da ode. Sve to mi budete rekli bie korisno, gospoo Peri rekao je Donatan ozbiljno. Moda bolje i ja idem rekao je Stivn. Ne! povikala je Sju. Zato treba ti ii, Stivn? Sve rekla tebi mnogo puta. Ali ipak je on sedeo malo podalje od nje, na panju u senci drveta. U oblinjoj reci kreketale su abe. Pod nogama im je bio komad zemlje bez trave, tvrd i suv kao pod. Danju je ispod ovog drveta radio Stivn, porodica ruavala i deca se igrala. A onda posle kratke tiine Sju otpoe: ta da kaem? Ja ne radim u polju, gospodin Donatan. Moja mati bila Betina, sobarica gospoici Lavinija, koja bila Pjerova majka. Ja vie nego pola bela, moj otac bio brat gospoice Lavinije. Moja majka rasla u velika kua kao i ja. Mi nita nemali sa drugim crncima, ak ni u kua, samo jeli s njima. Ali moja majka ak ni jela s njima. Mi prezalogajili gde god bili, tako ne trebali jesti s njima. Znai da je Bomon skoro beo ree Donatan. Crni deo se rauna odvrati Sju gorko. Ne vano to njegov pamet beo ili koa svetla a kosa smea. Bomon moe proe kao beo ako ode od nas. Iz mraka pod drvetom u se Stivnov glas, dubok i setan: Draga, ne pusti ga da poe. To isto kao kad ovek izie iz zatvora. Negde ga nai i vratiti, a onda on nee moi izdrati. Zbog ega bio rat? zapita Sju. Zavlada tiina. ulo se samo meko kreketanje aba, meseina je bila bela kao blaga suneva svetlost, a onda progovori Donatan pokuavajui da bude prirodan. Kad biste mogli da mi kaete okolnosti vae ... vae veze sa Bomonovim ocem, moe mi to pomoi kasnije. To jest... da li je upotrebljena sila, da li se s vama okrutno postupalo. Ne, gospodin ree Sju tuno. Ne bilo sile, mislim, osim to se moe rei jedan rob uvek osea prisiljavan od mladi gospodar ako on kae njoj da. .. da ga pusti u njena soba. Stivn se pomae u senci, ali ne ree nita. Moja mati mene gajila ne dobro ree Sju iznenada. Uvek meni govorila: Ako beli ovek hoe tebe, idi. Svaki vrsta beli ovek bolje od crnca. Ravo beli ovek bolje od dobro crnac. Nikad ne daj crnac tebe takne, uje, Sju? Ali kad beli ovek hoe tebe, kai ja dolazim." Nikad mi to ne kazala, Sju protenja Stivn iz senke. Znam ree ona. Nisam kazala tebi jer tako nije. Znam nije tako. Svaki crnac bolje od beli ovek koji hoe crna devojka. To ja sama pronala.Moja mati nemala pravo. Ona govorila: Jedini nain da mi ne budemo crnci jeste promeniti nama krv. Svako crna ena koja ima dete sa beli ovek sve vie pribliava slobodi." Ali to bilo pre nego to rat nama pokazao drukije. Rat pokazao da sloboda nas ne oslobodi. Uvek nas vrate gde mi bili: crna krv sa crna krv. Oh, Gospode boe protenja Stivn iz senke. Sju ree: Ja mislila Pjer mene voli, on rekao mene voli. Jednom kazo, mene ak eni i mi idemo na sever, i mi mogli kazati ja panjolka. A ja imala esnaest godina i verovala svaka njegova re. On imo osamnaest, moda i on verovao, ne znam. Ali kad Bomon se rodio, Pjer mene odbaci ovako. Na meseini Sju podie ruku, pue palcem i kaiprstom, a onda opet spusti ruku. A stari gospodar doe i kae moja majka da ona mora mene uda za dobar crnac, i on dao njoj novac i dva novi haljina, a kad ona meni rekla, ja kazala: Hou najcrniji crnac na ceo svet." To ja protenja Stivn. To ti, hvala bogu ree Sju. Ona ustade, prie Stivnu i stade pored njega, a on obavi ruke oko njenog jakog struka. Donatan se okrenu obazrivo: Sad znam. Laku no i hvala vam oboma. I tako je otiao od njih ostavljajui ih oboje u senci. Sad je sedeo u kancelariji i ekao. Mislio je da moe lako da eka sve, ako je to potrebno, ali ovo ekanje ga je naljutilo. Dva puta je dolazio za poslednja dva dana, da bil mu rekli da doe danas, a za to vreme je video mnogo tota to mu se nije svidelo. Ovaj grad je bio lep i ruan. Crnci i sirotinja bili su njegova runa strana, a bela gospoda i gospoe i njihov luksuz sainjavali su lepotu. Crnci su stajali u prisustvu belaca, i brzo se sklanjali s puta belcu. Neki starac se jue njemu sklonio s puta i kad mu je on rekao ono to bi svakom drugom: Molim vas izvinite", stari crnac se uplaio kao damu se obratio luak. Lep grad sa mnogo palata, vrtova i cvea i koje je raslo izmeu drvea obraslog mahovinom, ali oseao je neist vazduh dok je ukrueno sedeo u kancelariji, obuen u svoje najbolje mrko odelo, mada je prostorija bila prazna. Najzad ude jedan crni posluitelj, s rukama punim pisama. Gospodin Bejn e sad vas primiti, gosn ree drei vrata otvorena. Donatan se brzo die i ue u neku kancelariju, gde mu se uini da je sve pokriveno gomilama otvorenih pisama, akata i novina. Za stolom je sedeo visok, crnokos mladi bez kaputa i nogu podignutih na sto. Bio je tako lep da se Donatanova ljutina odmah pretvori u stidljivost. Dobro jutro ree mladi veselo, ali se ne podie. Uite. Nadam se da nemate nita protiv to razgovarate sa mlaim ortakom. Ja sam Evan Bejn. Gospodin Bertlet brani jedan sluaj. Radujem se to mogu da razgovaram ma s kim ree Donatan. Mladi ovek se nasmeja kao da bi se nasmejao pod svakim moguim izgovorom. Advokati uvek putaju klijente da ekaju ree. To nas ue u pravnikim kolama. Od ovakve drskosti Donatan zaneme. Sede, i jedan trenutak gledao je strogo. Evan Bejn nije to primeivao. Pripaljivao je dugaku i tanku cigaru.

Hoete li jednu? zapita. Donatan odmahnu glavom: Ne puim, i molim vas, gospodine Bejne, ja bih voleo da preem na stvar. Ja sam uitelj i moj posao poinje skoro, a to zahteva moj brzi povratak kui. Evan Bejn spusti hitro noge sa stola. Izvinite, gospodine ree i brzim pokretima gipkih ruku nae kao nekim udom pismo na kome Donatan prepozna svoj rukopis. Evan Bejn ga je studirao skupivi tamne, prave obrve. Za trenutak je izgledao ozbiljan. Zatim se njegovo pokretno lice izmeni. Crne oi mu zasijae, a desna obrva se podie. Vi ste iz Kanzasa! Uvek sam mislio o tome kako bih voleo da odem tamo. Kaite kako je tamo? Znam samo kakav je Medijan ree Donatan paljivo. Pa, dobro, kakav je Medijan? zapita Evan Bejn. Opet podie noge na sto, a Donatan oseti njegov pogled na sebi kao toplu svetlost. Nije nita naroito sad. U stvari, to nije grad koji biste izabrali da u njega odete. Ja sam tamo jer nas je sve otac doveo iz Engleske. Ali su oni svi otili na Zapad, a ja sam od onih koji ne vole da se sele. Ne vidim nikakvo dobro u stalnom seljakanju. Teko ete nai mnogo ljudi da u to poveruju nasmeja mu se Evan Bejn. Nije u Medijanu suvie ravo ree Donatan. Lei na raskrsnici severa i juga, istoka i zapada, i ima reku, malu, ali koja nikad ne presui. Sva kola prolaze kroza nj. Istina? Evan Bejn opet spusti noge sa stola. Ja sam stvorio u pameti neku vrstu plana Medijana. Nije da je to moj posao, ali volim da pravim planove za neto to se razvija, a mislim da se Medijan moe razvijati. Ide li tamo eleznica? zapita Evan. Oi su mu bile bistre, tople, otre i sjajne. Jo ne ide ree Donatan. Zato ne bi ila? zapita Evan. Ima jo jedan put koji ide skroz do obale juno od Junion Pacifika do Denvera. Ne, mislim da nema ree Donatan polako. Obojica su sasvim zaboravila zato je on ovde. Donatan prinese svoju stolicu blie stolu, izvadi olovku i jedan koverat iz depa. U kovertu je bilo Dudino pismo, ali on to ne primeti. Okrenu ga i poe da crta. Vidite, ovde je skver, prilino veliki skver, moji su ga uenici zasadili drveem ove godine. Preko puta je prodavnica meovite robe, a ovde je gostionica. Ovde je prazno zemljite koje se prua na zapad i istok. Dole prema jugu je moja kua, i kola, a ovde je etiri ili pet ostalih kua. Ovde je Peri, drvodelja, i ta jo sve nije, a ovamo blizu reke je mlin. Dolaze li farmeri izdaleka? zapita Bejn. Sa trideset, etrdeset a ponekad i sa vie milja daljine ree Donatan. Ovog prolea smo stavili daanu stazu oko skvera... strano je blato u prolee. Jednog dana e se to ukloniti i nasuti kamenom, ako je kamen tako dobar u Kanzasu kao to ujem. Skver e biti park, a u sredini e biti gradska venica, a pota ovde, a kola tamo. Od skvera e ii ulice ovako ... Crtao je taj Medijan koji je oseao da poznaje isto kao onaj koji sad postoji, a Evan Bejn ga je posmatrao. Otkud znate da e sve biti tako? Donatan die pogled na ovu sumnju i oseti kako u njemu planu potreba da brani svoj grad. Ima sad tamo dovoljno ljudi da to ostvare.., Zemlja u okolini je bogata, a miljama naokolo nema grada gde bi farmeri mogli da potroe svoj novac; a, uostalom, tu su kola. Celog prolea i leta dolazi dnevno vie od dvadeset kola. Imate li advokata? zapita Bejn. Ni advokata, ni lekara, ni crkve, a sve je potrebno. Bejn se nasmeja: Vi me nagovarate. Ne, ne nagovaram ree Donatan brzo. Ako je tako ispalo, nisam to mislio. Ja vrlo dobro znam kako Medijan izgleda strancu. Kad sam ga prvi put ugledao, izgledao mi je kao blatnjava rupa u preriji, a prerija samo zelena pustinja. Ali sad tako ne oseate? I ne bih vam mogao rei zato ne oseam ree Donatan iskreno jer bio je ovog prolea blatnjaviji no ikad, a zima je bila duga i otra, poar je zbrisao jesenju travu tako da je gorivo bilo rede i skupocenije no zlato, i pet meseci se niko nije ni pribliio Medijanu. Ali prerija mi vie ne izgleda kao pustinja. Zavoleo sam prostrano nebo. I mada ivim u kui od naboja, u njoj drim kolu, i nema druge kole na dve stotine milja koju bi deca mogla pohaati. Stalno mislim da nema razloga da Medijan ne napreduje. Ja sam nagovoren ree Bejn veselo. Nikad nemojte rei da sam vas ja nagovorio odvrati mu Donatan. Ne, neu. Istina je da sam bio tri etvrtine ubeen pre no to ste doli. Sit sam ove kancelarije. Pripadala je mome ocu. On je umro, ali njegov stari ortak nije, i ja moram da gegucam uz njega. Hteo bih da budem svoj gospodar. Ali to ne mogu ovde, suvie je starih porodinih veza. Sedeli su za trenutak utei i u toj tiini Donatan otkri, na svoje iznenaenje, da mu se ovaj mladi mnogo dopada. Nikad u svom ivotu nije sreo oveka koga je zavoleo tako brzo i tako mnogo. Bilo je neeg u njemu to je bilo iskreno i otvoreno, buno, aljivo, neusiljeno i brzo. Donatanu pade na pamet da nije imao nikog priblino svojih godina ko bi mu mogao biti prijatelj. Medijan bi za njega mogao biti obogaen kad bi u njemu bio takav mladi kao ovaj ovde, obrazovan ovek i sposoban da s njim raspravlja o svemu i u stanju da mu bude drug kao to niko u Medijanu nije. Usuujem se da kaem da bi se Medijan bre razvijao kad biste vi bili tamo ree sa nagovetajem osmeha. Evan Bejn prte u glasan melodian smeh. Razvijae se ili e eksplodirati! uzviknu. Skoi na noge i prui mu ruku. Dolazim! Bar ja mislim da dolazim. Kad se vraate? im zavrim posao ree Donatan razvukavi sad usta u pravi osmeh. Opet se podie ona pokretna obrva na lepom licu pred njim. Boe, tako je, ta ono bee? Ne mari, smatrajte ga svrenim.

Ne, bar dok se ne setite o emu je re ree Donatan i svojom ozbiljnou primora mladia da opet sedne. Zatim on ispria Bejnu sve to mu je rekla Sju i kakav je Bomon i kako je pisao starom doktoru Bomonu i ta mu je Bertlet pisao. Evan Bejn je sedeo, vrtei guje pero u rukama, oiju oborenih, sluajui. Svako zna da je mladi Pjer Bomon bio pokvarenjak. Nazivali su ga mladim, ali on nije bio mlad. Bilo mu je etrdeset kad je prole godine ubijen, i nikad nita nije radio osim to je jeo ivot starome. Stari gospodin je bio dobar, bogat ovek, kome nije bilo potrebno da radi nijedan dan, ali on je bio veliki hirurg zato to je hteo to da bude. Sin nije bio nita. Ubijen? zapita Donatan. Ubijen ree Bejn kratko. Ubio ga je jedan crnac. Bilo je to oceubistvo. Ne! povika Donatan. Jeste ponovi Bejn, a onda mu ispria kako je Lem umro. uo sam da se gomila skuplja pred kapijom zatvora i otiao sam erifu. Stari doktor Bomon bio je na klijent. Bertlet je uvek radio za njega, ali ja sam, naravno, poznavao ceo sluaj. Doktor Bomon nije hteo da ga progoni. Imao je dugaak razgovor sa Lemom u zatvoru, a kad je iziao, izgledao je bolestan. Moj sin je mrtav, ali ja neu dizati tubu", rekao je. Drava je, naravno, morala da ga kazni. Ali narod je uzeo stvar u svoje ruke. Bio sam tamo u gomili i video da e se to dogoditi. Gomila je bila suvie tiha. Kad pevaju ili se deru, ima nade da se s njima neto postigne, ali kad ute, onda nema. Obesili su Lema. Ali zato, ako je drava htela da ga kazni? Ovde crnac ne moe da ubije belca i da bude siguran da e doiveti suenje ree Evan Bejn jednostavno. Nikad to neu rei Bomonu ree Donatan mekim glasom. Niti njegovoj majci. On se podie i pogleda u ovog oveka, koji mu se sviao. Vidite kako stoji stvar: ovaj mali deak je tri etvrtine beo, nita nije tamniji od nekog panjolca. .. nije crn ni kao Indijanac. Usne su mu tanke a kosa blago talasasta. U njemu lei genije. Kad bismo ga mogli poslati nekud gde bi se mogao pomeati u gomili, kad bih ga mogao poslati, recimo, u Englesku, on bi postao veliki ovek. To se osea. Kad bih ga mogao poslati u Englesku, poslao bih ga tamo oveku koga poznajem, to je moj stari uitelj, i on bi se brinuo o njemu i pomogao mu da napreduje. Ali on e uvek biti crnac ako se vrati ovamo opomenu ga Evan Bejn. Moda e u vreme kad on bude spreman da se vrati ovamo i ovde biti drukije ree Donatan. Na takvoj nadi nemojte nita graditi odvrati mu Bejn. Crni e biti crni, a tako isto e crni i beli biti crni dokle god postoji seanje u ovoj zemlji. Ipak u se nadati odgovori Donatan nepokolebljivo. A ako ne budem imao pravo, on moe ostati u inostranstvu. Postoje i druge zemlje. Gledali su jedan drugog, sumnja i nada, dok sumnja ne popusti. Dopadate mi se ree Bejn bez ustruavanja. Niko mi se nije nikad tako dopao na prvi pogled... ko nije ena dodade vragolasto. A Donatan mada je oseao da ga obliva rumen i znao da mu je lice toliko crveno da ga je bilo sramota, savlada svoju stidljivost i odgovori: I vi se isto tako meni dopadate. Ja se zovem Evan. A ja Donatan. Ii u s tobom u Kanzas. To mi je milo. Rukovae se toplo i vrsto, i Evan ustade. Kad se vraa? im zavrim svoj posao ree Donatan mirkajui. O, boe, opet! povika Evan. Zasmejae se obojica, a onda Evan ree: Sluaj, urediu to zbog tebe. Rei u starom Bertletu da mora popustiti, da nema pravnog oslonca. Rei u mu da je deak sasvim beo. Ne, to ne sme ree odmah Donatan. Mora mu rei istinu. Bejn se opet nasmeja. ta, ja advokat? On time tako zbuni Donatana, koji nije znao kako da nastavi ovu alu. Zato se okani toga. Neu ba rei tu la ree. Hajde i budi zadovoljan. Neu rei kako u to izvesti, ali uiniu ti to. Kad polazi? Sutra? zapita Donatan. Prekosutra ree Evan. Moram da uredim stvar sa majkom i sestrama. Vrlo dobro ree Donatan. Doi k nama na veeru da te vide i da imaju poverenje u mene kad sam u tvom drutvu ree Evan, uz onaj brzi osmeh kojim se opet smejao. Dok je govorio, nakrabao je ime i adresu na komadu papira. Doi u, hvala ree Donatan uzimajui ga. Opet se rukovae i rastadoe, obojica zadovoljni jedan drugim i potajno zaprepaeni brzinom svog prijateljstva. U est i po Donatan je stao pred velika bledouta vrata stare kue od cigala i udario o mesingani zvekir. Poao je od svoga malog hotela i iao kroz ulice sa radnjama, zatim kroz ulice gde su bile kue za stanovanje, i najzad stigao u ovu mirnu iroku ulicu gde su stare kue od cigala ili belo obojenog drveta stajale meu drveem obraslim mahovinom. Svaka kua imala je svoj cvetni vrt, i on je proao stazom oivienom cveem i stigao do ovih vrata. Otvori ih sluga crnac i ljubazno mu ree: Uite, gospodine, molim vas i uze mu eir. Vrata su vodila u hol, iz koga se penjalo iroko stepenite. Kroz neka otvorena vrata brzo izie Evan, vrlo lep u drugom odelu. Donatan pomisli tuno da je trebalo da i on promeni odelo, ali je imao samo ovo, a jutros je obukao poslednju istu koulju. Ui, ui povika Evan. Znao sam da e biti taan, pa sam i ja bio. Vidim da spada u onu vrstu ljudi koji su uvek tamo gde kau da e biti i u vreme u koje kau da e biti. Lupi Donatana po leima i proaputa: Tvoj posao je svren! Kako si. .. ree Donatan. Pst! Zar ti nisam rekao da ne pita? Hajde, moja mati je ovde, a devojke su se doterale za novog mladia. Sad zapamti Donatane, ti si Englez, nikako Jenki. Nikada ne bi dospeo u ovu kuu da si Jenki!

Sve ovo izrui na Donatana svojim aljivim melodinim glasom, vragolastih ooiju, aljivo krivei usta dok mu je desna obrva poigravala. Jednom rukom je uhvatio Donatana za rever na kaputu, a drugom ga blago ukao u rebra. Evane! u se neki jasan glas. Uzevi Donatana pod ruku, Evan umarira u veliki salon ovalnog oblika, gde je jedna crvenokosa gospoa sedela na zeleno presvuenoj stolici, nogu prekrtenih na stoliici pred njom. Iza nje je stajala visoka lepa devojka koja je liila na Evana i jedna manja i mlaa devojka, u stvari jo dete, koja je liila na majku. Majko, ovo je Donatan Gudlif ree Evan. Gospoa Bejn isprui ruku tako naglo kao da je htela njom da ubode. Dobro doli, gospodine Gudlife. Ovo je moja starija ki Laura, a ovo je Lujza. Obe devojke se poklonie, visoka otmeno, a mala jedva primetno. Gospoa Bejn povue ruku isto tako brzo kao to ju je i ispruila. Za onaj tren kad je dodirnula Donatanovu, leala je na njegovom dlanu kao uveo list. Sedite ree ona. Moj sin mi kae da ste Englez. Da li ivite u Londonu? Poznajem London vrlo dobro. Otac moga mua bio je tamo slavan advokat, i ja sam ila njemu kao mlada kad smo bili na svadbenom putu.Glas joj je bio jasan, svi suglasnici meki, a samoglasnici otegnuti, a ipak je bio zapovedniki, ba kao i njena mala stopala u papuama od crnog satena, koja, mada su bila prekrtena na stoliici, kao da se nisu odmarala nego jedva ekala da potre. Ne poznajem London, gospoo ree Donatan sedajui na sivu satensku sofu. Moja kua je bila u jednom selu blizu Blekpula. Bilo je to malo selo, i mi smo doli ovamo da popravimo oevo stanje. Nadam se da ste ga popravili poto ste u Kanzasu, ali sumnjam ree ga Bejn sa mekom otrinom. Evan se nasmeja: To se odnosi na mene, Donatane. Ona misli da sam ja budala. Ne mislim, poto si moj sin odgovori mu ga Bejn. Ali smatram da je glupo ii u Kanzas bez obzira na to ko to ini. Evan se nasmeja i sae da je poljubi, ali ga ona odgurnu rukom. Nee me poljubiti. Misli da moe initi sve to hoe, a onda doi i poljubiti me pa u ti ja oprostiti. Ali ja ti neu oprostiti. Govorila je aljivo, ali, ipak, bilo je neega u njoj to nije bilo aljivo, i Donatan to oseti. Ako su devojke to osetile, nisu nita rekle. Evan je jo uvek bio veseo. Majko, recimo da idemo samo u posetu, ili na put, ili ma ta to mladii ine kad zavre, kolovanje. Da ti otac nije umro, ti bi preduzeo veliki put kao gospodin ree ona Poto sam izvrstan i rodoljubiv Amerikanac, umesto toga otii u na Zapad. Nije to isto. Za sve vreme ove vesele bitke koja nije bila sasvim vesela obe devojke su stajale, Lujza smeei se malo, a Laura ne smeei se uopte. Ona je besno gledala majku, i najzad njena mati, kao da je osetila taj pogled, okrete glavu. Laura, idi i kai Demiju da postavi veeru zapovedi ona. Ja u ii skoi Evan na noge. Ne, ja u ree Laura ivo. Oni se susretoe na vratima iza majine stolice, a Donatan opazi taj susret, prilino veseo, ali pun znaenja jer Laura obavi ruku oko bratovog struka i vrsto ga stee, a Evan je povue za kratku crvenu kovrdu. Lujza se, iza majine stolice, smeila na njih. Sedi, Lujza, nervira me kad tako stoji iza mene ree ga Bejn i Lujza sede pored prozora. Za sve vreme veere Donatan je oseao kako se njih tri bore za Evana, svaka na svoj nain. Razgovor je bio prijatan, bilo je mnogo smeha, a Evan je neprestano zadirkivao as jednu, as drugu, as treu; ali ispod svega postojala je borba za ljubav, i suvie otra i raznovrsna da bi bila laka. Donatan, koji je malo govorio a mnogo sluao, vide kako Evan, ni sam toga svestan, stalno motri na tri ene. Kad bi jedna uutala, on bi se njoj okrenuo i nekako, inilo se, kao da razgovara sa svakom ponaosob i sa svima zajedno. To je Donatana podsetilo na nekog onglera, koga je jednom video na poljani u Blekpulu za vreme nekog praznika, koji je okretao u vazduhu tri tanjira odjednom tako vesto da ni jedan nije doticao drugi niti je pao na zemlju. A ipak, za sve vreme veere svako bi rekao da je ovo kua izobilja i udobnosti, gde je svima sasvim dobro. Luster iznad stola bacao je blagu svetlost, dugaki prozori bili su otvoreni od tavanice do poda, a veernji vetri osveavao je vazduh. Hrana je bila lepo posluena i tako ukusna kakvu nikad u ivotu nije jeo gusta supa od kornjae, mladi pilii dobro peeni na kajmaku, dvopek, mladi graak i zelena salata, i puding od pomorandi. A ipak, pored svega toga postojala je potajna rava igra ljubavi izmeu njih tri o jednog, mada je najjaa bila izmeu majke i Lujze, a Laura je u njoj najmanje uestvovala. Tako je to ilo dok se ga Bejn ne podie, a devojke pooe za njom i ostavie njega i Evana. Crni sluga donese na sto vino i orahe. Napetosti nestade, a Evan je za trenutak sedeo utke i izgledao umoran. Nedostaje mi otac ree. To je neizbeno odgovori Donatan, tek da neto kae. Dok nije umro, nisam znao kako smo se svi oslanjali na njega. A onda pogleda Donatana bez imalo veselosti. Da li misli da treba da ostanem s majkom i sestrama? Donatan se iznenadi. Otkud ja znam? Postoji li jo neki mukarac u porodici, i da li im je potrebna tvoja novana pomo? Lujza je verena; udae se u junu za jednog mog starog prijatelja i ivee u susedstvu. A imamo ovde dva ujaka i njihove porodice ... stotine roaka. Mojoj majci nije potreban novac. A, moj boe, meni je potrebna sloboda! On proaputa ovu re. Donatan klimnu glavom. Znam kako je to ree ozbiljno. Ja volim svoju majku i tugovao sam kad je otila, a ipak sam sad sreniji. Kad je ovek sam, nema neeg to ga duboko u njemu razdire. Tano ree Evan. On nali obojici vina. Podie au: Nazdravljam tebi, sebi i Kanzasu! ree i ispi. Veselost se opet vrati, a Donatan je pio i znao da je drugi deo njegovog ivota otpoeo. 21 Povratak kui liio je Donatanu vie na neki izlet. Samo Evanovo prisustvo stvaralo je takvu atmosferu. Imati kao druga mladia samo dve godine starijeg od sebe, i to takvog druga koji sve vidi i hoe da razgovara o onom to vidi, tako prijatnog

u svojoj ivoj elji da podeli svako dobro, tako utivog ak i u njihovoj uskoj kabini na renom brodu kojim su preli veliki deo puta, znailo je provoditi svaki trenutak prijatno. Evan nije rekao Donatanu kakav je bio njegov rastanak s majkom i sestrama. Nali su se na keju, gde je Donatan stigao rano sa svojom putnom torbom, a Evan u poslednjem trenutku iskoio iz svojih koija sa dvojicom crnaca koji su nosili etiri kofera i dva sanduka sa knjigama. Evan se obazirao podrugljivo. Neu se oseati prijatno sve dok ne budem siguran da stari Bertlet ciiie doao da me epa. Niani znao da sari tako neophodan njegovoj firmi! Mislio sam da sam trkaralo, praina na starevim kamanama, ili dadilja, crnac, sve samo ne neophodni mlai ortak. Ali nisam bio u pravu, Skide eir i obrisa elo belom maramom. Brod pisnu, a jedan melez poe da die mosti izmeu broda i keja. Donatan je stajao drei se za ue i ekao Evana. Odbij! u se povik. Dva crnca pourie na brod gurajui i vukui Evanove kofere i sanduke. Zbogom, gospon Evan, zbogom! Mi svakako nadamo da ne volite Kanzas! Evan baci neto novca. Pite i Solone, idite do avola, naravno da u zavoleti Kanzas! Idite kui i dobro vodite rauna o svemu! Da, gospon! Oni otrae. Mosti je bio podignut i lepo putovanje poe lepo zato to su oba mladia svakim danom sve vie volela jedan drugog i sve slobodnije razgovarala o svojim ivotima. Donatan je vie sluao no to je govorio, dok je Evan priao o svojim putovanjima, o devojkama koje je voleo, uvek veselo i povrno i nikad dugo. Ali bilo je u tom mladiu takve ljupkosti koja je i iz Donatana izvukla njegovu istinu. Samo nijednom nije spomenuo Dudi. Nju je zadrao za sebe. Kad su se pribliavali kraju putovanja, a do Medijana ostalo samo jo dva dana, Donatan poe da se osea nelagodno iz straha da nije predstavio Medijan boljim no to je u stvari. Njemu je bilo teko da ne gleda na Medijan onako kako ga je zamiljao da e biti jednog dana. Kad su izili iz voza i poeli da se voze kroz preriju, on otkri da je jo zabrinutiji. Evan je posmatrao preriju. Moj boe ree da li se samo tako prua unedogled? Da. Ni brda, ni stene ree Evan. Ne odgovori Donatan nema bar dok se ne ode daleko na Zapad. Zemlja se postepeno uzdie, ali se to ne vidi izbliza. Ipak, dobra je to zemlja kad na njoj raste ovakva trava ree Evan. Kau da jeste ree Donatan oprezno. Evan ga pogleda sa strane. Ti ne mari da li se meni dopada ili ne. Marim odgovori Donatan. Ali neu da utiem na tebe. Vidi sam kakva je. Najzad stigoe u Medijan. Nebo se ozlatilo na zapadu, pa je ak i istok bio obasjan tom zapadnom svetiou. Medijan je bio tako postavljen da, kad se dolazilo sa istoka u grad, video se, izmeu nekoliko kua preko praznog skvera, zapad; a poto je bilo kua samo severno i istono od skvera. Medijan je izgledao pri zalasku sunca kao kapija za zapad! Veeras je dobro izgledao. Gospoa Drijer je oprala zastavu koja se leprala sa motke na Amerikoj kui" i ona se vijorila crvena, bela i plava. U duanskim izlozima bilo je novih tkanina, a Keti je nabrala veliki buket zelenila i stavila ga u sredinu, u veliku zelenu bocu. Pred vratima oko nekoliko kua rasli su suncokreti, a ga Kob je zasadila lepu katu, ije je seme donela iz Nove Engleske, Nedavno je moralo biti kie, jer su mladice na skveru bile zelene, kao i trava to je rasla ispod njih. Evan povue uzde, koje je drao Donatan. Zaustavi, pusti me da gledam. Gledao je ispred sebe. Nije ba neki grad ree. Ali, kakav zapad iza njega! Ti si kao svi ostali! ree Donatan.On uze uzde i potera preko trave ka kui od naboja. Titila ga je misao da Evan moda ipak nee da ostane u Medijanu, ali je odluio da to ne pokae. Neka ide ili ostane, nek ini to hoe, on e se snai sam, i u Medijanu. U sumraku kua od naboja izgledala je mala kao koliba, a vrt ispred nje nitavan usred visoke divlje trave. Donatan otvori vrata utke, mislei na kuu iz koje Evan dolazi. Izgledae ti sasvim sirotinjski ree. Ali ja tu ivim i radim. Stajali su trenutak zajedno, i dok je Evan razgledao okolo, Donatan je posmatrao Evana. Izgleda udobna ree Evan. I ja tako mislim odgovori Donatan. On upali gasnu lampu. Ona je bila njegov luksuz, jer mu je omoguavala da lake ita nou nego pre, pri treperavoj svetlosti svece. U utoj svetlosti uini mu se da prvi put vidi kako njegova kua, njemu bliska kao materino lice, moe da izgleda tuincu. Video je sitnice koje nije ranije primeivao ogrebotine koje su njegovi uenici ostavili po neobojenom stolu, inicijale Abrahama Hejstija koje je usekao na jednom kraju, primetio je da je drveni pod neravan, brazde na belo okreenom zidu od vode koja je curila sa krova koji je prokinjavao, progorele rupe oko ognjita, siromatvo svojih stolica i svoju odeu obeenu o kuke na zidu. Morau da odem do radnje po hranu. Hoe li da ide sa mnom ili e ostati? Ostau da malo sperem ovu prainu odgovori Evan. Morau najpre da donesem vode ree Donatan. Onda u ti pomoi ree Evan. Jo uvek u dugakom smeem kaputu i visokom eiru, uze jednu kofu, a Donatan drugu, i pooe na Drijerov bunar. Na vratima radnje stajala je Keti sa dvojicom maliana i posmatrala ih. Kako si, Keti? viknu Donatan. Dobro odgovori Keti, jo uvek posmatrajui ih. To je moja biva uenica ree Donatan izvlaei konopac na ekrku. Verujem da nije pravi uzorak medijanskih devo jaka odgovori Evan tihim glasom. Nema ovde devojaka.

To je trebalo da mi kae ree Evan nestano. To je vano. Treba... zausti Donatan i zastade. Hteo je da kae. Treba da vidi Dudi", ali se predomisli. Nema razloga zbog kojeg bi Evan trebalo da vidi Dudi. Nas dvojica i kola, to je suvie za kuu od naboja, rekao je Evan. Prolo je sedam dana, i svakog dana Donatan je oseao da je Evan nestalan u Medijanu kao ptica u letu. On sam proveo je najneobiniju nedelju dana u svom ivotu, i to je znao. ak ni Dudi mu nije pruala ono to mu je Evan pruao stalno veselo snalaljivo drutvo duha mnogo razliitijeg od njegovog. Ako je Evan oseao nedostatak udobnosti i komfora, nikad o tome nije govorio ili ga zaista nije primeivao. Jeo je usoljeno meso, renu ribu, kuvan krompir, kukuruzni hleb i kau kao da je to bilo ono to bi izabrao da jede, a kad je Donatan nabrao svee boranije iz vrta, Evan je od toga napravio gozbu. Za nedelju dana Evan je upoznao ceo Medijan. Uvek veseo i naoko bezbrian, a uvek u stanju da uvee sa Donatanom razgovara pronicljivo o svakom ponaosob koga bi upoznao. Dri jer je ovek za koga se treba vezati rekao je a tako isto i Meridi. Heisti je prostak, a Kob je od slabe loze. I suvie je kasno napustio Novu Englesku. Ali njegova ena je drukijeg kova i dala je deci dobru, jaku krv, mada e se slabost kadtad pojaviti. Ali ono to je osvojilo Donatana bilo ie to to se Evan potpuno slagao s njim u pogledu Bomona.Bomon je doao k njemu prvo jutro, bojaljiv a ipak sav uzavreo od elje da dozna svoju sudbinu. Stigao je pred vrata kad su njih dvojica dorukovala i ekao. Donatan ga je ugledao kad je iziao napolje da uzme vode i opere sudove. Ui, Bomone. Imam dobre vesti. A Evanu je rekao: Ovo je Pjer Bomon. Deak se pokloni, a Evan, ruku punih sudova, samo klimnu glavom i nasmei se: Zdravo ree. Bo, ovom gospodinu ree Donatan gledajui sa naklonou Evana treba da se zahvali. On je na neki nain, meni nee da kae koji, uredio tvoju stvar. Hvala vam, gospodine ree Bomon. Dovoljno je beo da moe da se zarumeni, opazi Evan. U Francuskoj bi mogao da proe kao Francuz. Zna, ti mora da ide u Pariz ree on veselo. Mogu da te zamislim tamo kako postaje pravi Francuz. Ipak nikako u Englesku, Doni, ve u Pariz! Ne poznajem nikog u Parizu ree Donatan sa sumnjom. Nisi ti jedini ovek na svetu odgovori mu Evan. Dopusti da te podsetim da i ja postojim. Sluajno poznajem neke Bomone u Parizu, roake starog gospodina. On mi je rekao da ih potraim jednom kad sam bio tamo sa majkom posle oeve smrti. Vodili smo je u inostranstvo. Nikad nisam uo da ima solidnog sveta u Parizu ree Donatan. Oni ipak nekako upravljaju narodom odgovori Evan smejui se. Nisam nikad video nijednog Francuza. Otkud znam ta e tamo postati od Bomona? Uostalom, oni moda nee biti dobri prema njemu. Oni e ga voleti izjavi Evan. Nezakonito roenje uveseljava ih.Tako su se oni prepirali dok Donatan ne prinieti da su deakove tamne oi preplaene. On onda prestade da se prepire. Dobro, kasnije emo odluiti ree. Glavno je da si ti, Bomone, dobio svoje nasledstvo, a gospodin Bejn ti je to uredio, i ti e biti hirurg. Bomon je sluao i ovo dobro utuvio, otvorio je usta, opet ih zatvorio, i odmahnuo glavom. Hvala vam obojici, gospodo ree bez daha i jurnu iz sobe. Oni prioe vratima i videe ga kako tri i poskakuje kroz travu, ali ne u pravcu kue, ve prema otvorenoj preriji. Evan se glasno nasmeja. Dragocen crni, svakako. Ali Donatan se nije smejao. Dobro je znao da je Bomon trei plakao. On e trati plaui dok se ne umori, a onda e se sklupati na travi i zaspati. A kad se probudi, vratie se ovamo i onda mogu praviti planove. Park je pravo mesto, zna, Done ree Evan gledajui za Bomonom, koji je poskakivao i leteo. Moda ree Donatan. U tom trenutku ni on nije mogao da zamisli Bomona u Londonu. Dobro, videemo ta emo ree preko volje. Zna, Done, Pariz je dobar grad ree Evan smeei se. Je li? odvrati Donatan ne verujui mu. Evan prte u smeh. Oh, Done, kunem se da te volim! Ima li neto protiv to te zovem Donom? Donatan oseti da je pocrveneo od glave do pete i zbog toga odgovori to je mirnije mogao: Moe me tako zvati, mada dosad nisam nikom doputao da me zove drukije izuzev mojim imenom. Jednom, sanjarei o Dudi, pomislio je da bi ona moda mogla da ga zove Donom, kasnije, kad se venaju, moda. Ali neka ga Evan tako zove ako hoe. Za dandva Evan je uinio da ono zvui prirodnije nego ita drugo. Don kad bi ga uo, Do
17

259natan bi se osetio ivahan, vedar, veseliji i sposobniji da izloi svoje misli. Zato kad je Evan rekao: Nas dvojica i kola, to je i suvie za kuu od naboja Donatan se uplai. Odlazi iz Medijana ree polako. Znao sam da e otii, nije dovoljno velik za tebe. Ne odlazim odgovori Evan. Samo odluujem da sagradim sebi kancelariju. To e biti kancelarija, ali ja u tu i stanovati, a ti i ja emo videti ta se moe ovde uiniti. Zato da Medijan ne bude okruno mesto? Drijer kae da imaju nameru da ovaj okrug podele na dva. Prvo da postane okruno mesto, a onda emo dobiti elezniku prugu, i nema razloga da se Medijan ne razvija i ne postane jednog dana veliki grad kao ikago. Ja sam za velike planove. Ah uzviknu Donatan podsea me na mog oca. On uvek govori o velikim planovima, ali ne preduzima nita da ih ostvari. Ti si mudriji od njega. A ja ne znam da li bih eleo da Medijan bude kao ikago. Nee moi da ga zaustavi ako ja zaponem ree Evan.

Zapoeo je time to se preselio u Ameriku kuu" onog dana kad je Donatan otvorio kolu. Kupio je od Henrija Drijera etvrtast komad zemlje odmah do gostionice i ugovorio sa Stivnom Perij em da mu sagradi drvenu kuu na sprat, jednu sobu iznad druge. Ona u prizemlju da mu bude kancelarija, a soba iznad nje da mu slui za stanovanje. Sve da bude gotovo za dva meseca. U meuvremenu, platio je Henriju Drijem deset dolara meseno za njegov magacin, iz koga je sve izbacio izuzev jedan sto i dve stolice, a pod novim orlom koga je Drijer stavio poto je u poaru izgoreo stari znak, Evan je prikucao lepu tablu koju je sam obojio i napisao Evan Bejn, advokat". Ovom natpisu, kao grenici koji se pribliuju nebu, dolazili su svi oni koji su bili nezadovoljni svojim susedima, i oni koji su bili prevareni u vezi sa zemljom i hipotekama. Ali Evan nije nikad izgledao zauzet onim to je radio. Po ceo dan je sedeo u kancelariji, nogu podignutih na sto, sluao, smejao se, dovikivao nekom ko je prolazio pored uvek otvorenih vrata. Ceo Medijan ga je voleo. Da je Donatan bio u stanju da bude ljubomoran, mogao bi to sada biti, jer svi su ili Evanu i smatrali ga prijateljem. Ali Donatan nije bio ljubomoran. Uostalom, ranije ili kasnije, Evan bi svako vee odetao daanom stazom do kue od naboja i pomagao Donatanu u svakom poslu. Ponekad bi ostajao do ponoi. Bili su to lepi asovi. Za vreme tih asova pravili su planove za Bomona i jednog dana su ga ispratili, odevenog u Evanovo odelo od ukastosmeeg finog tofa. Bilo je malo tesno jer je Bomon bio krupniji, ali su bili pribline visine i Bomon je sa kratko podianom kosom izgledao u njemu kao gospodin. Nikad nikom nemoj da kae da si crnac rekao mu je Evan. Odsada, zaboravi sve izuzev da se vraa u zemlju svojih predaka. A francuski ui dok ne pone da misli na tom jeziku. Deak je sve dobro zapamtio i otiao, sa punim novanikom i neto malo svoje odee u Evanovom najboljem koferu. Niko drugi u Medijanu izuzev Stivna i majke nije znao kuda ide niti da je, u stvari, otiao. Izrei Pariz" kao cilj putovanja izgledalo bi kao ludost, i Evan i Donatan se sloie da tu re ne izgovore. Ova dva mladia sedela su u mraku obasjanom meseinom koja je ulazila kroz vrata otvorena prema preriji za vreme blagih veeri rane jeseni, ili pored vatre kad je vie zajesenilo, i oblikovala svoj svet prema svojim zamislima. Stvoreni su da rade zajedno, mislio je esto Donatan. Ono to nam je sad potrebno ... poeo bi Evan, a Donatan bi sluao. Kad bi doao red na njega, onda bi on poeo: Prvi korak koji treba preduzeti jeste...I u raspravljanju pre no to bi se rastali, Donatan bi satima zaboravljao na ono to ga je titalo kad je bio sam to Dudi nije odrala obeanje da mu pie svake nedelje. Ako je Evan mislio o majci i sestrama, nikad nije o tome govorio sa Donatanom. Stivn Peri, radei prekovremeno na kui Evana Bejna, morao je najvei deo posla da svrava sam jer je bilo teko nai radnu snagu. Niko nije hteo da zastane i pomogne u graenju kue u preriji kad se mogla dobiti zemlja zapadnije, a istone pijace bile su otvorene za svu stoku koju Zapad moe da proizvede. Nedelju dana mu je pomagao jedan ovek iz Pensilvanije ija se ena porodila u Amerikoj kui". Gospoa Drijer nala je vremena da bude babica i da jo jednog zdravog deaka poalje na Zapad. Devedeset esti rekla je ponosno. Jo nekoliko dana Stivnu je pomagao neki ovek ija je ena umrla na poroaju; onda su i oni otili, Hejstijevi deaci su izvodili grube radove kad nisu bili potrebni ocu, ali najvie mu je pomagao Metju Kob. Metju se razvijao u visokog, mravog mladia ijem su se piskutavom glasu svi smejali, ali on je umeo da upotrebi svoju pamet u poslu koji je obavljao, i da uglavi spojke i prikuca gredu kao pravi drvodelja. Prvi put je naao neto to ga je inilo zadovoljnim u Medijanu. Volim drvo rekao je Stivnu. isto je i suvo i nema prljavtine kad se na njemu radi. ak i poto je poela kola u kui od naboja, Metju je provodio slobodne asove radei drvodeljski posao za Stivna. Bilo je sad prihvaeno da e porodica Kob postati deo Medijana. Gospoa Kob je nameravala da podigne novu kuu pored duana. Dudi je pisala Donatanu samo jednom za tri nedelje. Ona je od njega dobij ala pisma svake nedelje, i jo jedno vie kad mu je srce bilo prepuno na Dan zahvalnosti. Poto je mnogo razmiljao, zapisao je ta mu je dnela godina, za ta se zahvalio bogu. Dva dara, rekao je Dudi, bie uvek neto najbolje u njegovom ivotu ma ta se drugo dogodilo. Prvi je ona, Dudi Draga moja, ljubavi moja", pisao je Donatan, iji i najmanji pogled uvam kao svoje blago, a svaki dodir tvoje ruke je dragocena uspomena." Posle Dudi dolazi Evan, moj prijatelj, pametan, astan, veseo ovek. U njemu su najbolje osobine koje jedan ovek moe imati, veselost kao u moga oca, ali kod Evana to nije povezano sa nerazboritou i nehatnou; takvo potenje da bi sve uinio za prijatelja, kao to je, u stvari, i inio za mene; pametan je jer je doao u Medijan i za nekoliko nedelja stekao takvo ime da je svako iju parnicu on vodi siguran da e je dobiti. Njegova kancelarija, tek otvorena u njegovoj kui, ve je puna i on govori da e je proiriti. On moe svakoga da ubedi u sve." Donatan je bio sam dok je ovo pisao, jer je Evan priredio veliku igranku u Amerikoj kui" na Dan zahvalnosti. Donatan je samo ekao na as da i on ode tamo; i oseajui se zahvalan, veseo i pun sigurne nade u budunost, stavio je na papir toplinu svoga srca. Evan ga je nainio manje opreznim no to je to bilo u njegovoj prirodi, i dvaput se bre odluio da napie ove rei no to bi to uinio da se nije upoznao sa Evanom. Najdraa moja", pisao je Dudi poto je naveo dva razloga zbog kojih je duboko zahvalan sad sam spreman da te pitam: hoe li da bude moja ena? Strano si mi nedostajala ovih meseci. Mila Dudi, ne prebacujem ti to i napisala tako malo pisama da sam za svih ovih nedelja primio svega jedanaest. Kad doe nedelja i od tebe nema pisma, ja sednem i opet itam stara. Ali mi moramo udesiti tako da uvek budemo zajedno, a onda nee biti potrebno nikoga kriviti to pisma nisu napisana." Kad je ovo napisao, zastao je za trenutak oseajui se veoma sveano. Mnogo ega mora da se uradi ako Dudi bude dola u ovu kuu kao mlada i supruga. Na primer, kola mora da se preseli. Razgovarae o tome sa Evanom i videe da li bi izdavanjem obveznica mogli sakupiti dovoljno novca da sagrade kolu, koju je planirao da bude na skveru najblie crkvi, a koje jo nema tamo. Ustade i dva puta se proeta po sobi; a onda, poto mu pogled sluajno pade na kolski sat koji je visio na zidu iznad kamina, vide da e, ako ne pouri, zakasniti na ono to je Evan nazivao svojom gungulom". On pouri preko meseinom obasjanog skvera u gostionicu. Svi prozori bili su osvetljeni. Mada se inilo da e biti mraza, vrata su bila otvorena i uli su se glasovi, smeh i igranka. Prie vratima i zastade da pogleda. Svako ko je imao kola doao je. Mala deca jo nisu spavala, ve su trkarala okolo ili se drala za suknje majki. Kad bi ih savladao san, stavljali su ih negde na slamaricu. Sva lica su bila vesela. Detinjast, dostojan ljubavi svet, pomisli Donatan, i voleo ih je. Ipak se pitao, udei se samom sebi, zato on nikad ne moe

da odbaci opreznost i bude isto ovako detinjast. Da li su, moda, detinjasti samo oni koji ostavljaju ognjite i kuu negde kao ovi i idu na Zapad ne znajui kuda7 Evan, igrajui, projuri pored njega. Igrao je sa Keti, ugledao Donatana i stao za trenutak, sa rukom jo uvek oko njena struka. Zdravo, Done. Hteo sam da poaljem nekoga po tebe! doviknu mu. Bio je tako lep, crne oi su mu bile tako bistre da se Donatan ponovo oseti ponosan na njega. ak je i Keti, u sjaju Evanove lepote, vesela i zdrava, bila skoro lepa. Imala je na sebi ruiastu haljinu koju nikad nije video. Ramena su joj bila gola, a nabrana suknja duga do zemlje. Zdravo, Keti. Zar nije divna! uzviknu Evan. Promenite partnere! odjeknu Bil Vajtov glas. On je odavno bio suvie debeo da bi mogao igrati, pa je svirao bendo i objavljivao igre.Evan napravi veliki gest. Evo, Done, sauvao sam je za tebe, najmlau i najlepu devojku u Medijanu. Duboko se pokloni, predade Keti Donatanu i udalji se. Posle nekoliko minuta Donatan ga vide naslonjenog na ank u razgovoru sa nekim nepoznatim ovekom; neki trgovac stokom pomisli Donatan, jer ima kone pantalone i otkopan okovratnik. Stalno se sad poveavao broj trgovaca stokom koji su prolazili kroz Medijan. Bili su to sirovi, buni ljudi koji su mnogo pili i epurili se oko duana i gostionice. Zatim spusti pogled na Keti. Igrala je spokojno po novoj melodiji koju je Bil egrtao; njeno mravo malo lice bilo je sasvim ozbiljno. Donatan je oseao u svojoj ruci njenu nepominu, pasivnu ruku. Bojim se da ne igram tako dobro kao Evan ree Donatan tuno. Evan je odneo sa sobom onaj mali sjaj koji kao da je i nju obasjavao dok je s njim igrala. Ipak ti dobro igra odgovori ona brzo. Ali ga ne pogleda niti mu se nasmei, i mada je znao da nije koketna, pade mu na pamet da je Lu moda pogreio. Moda ona nije nikad ni marila za njega. Njih dvoje su bili i suvie slini, dva nekako ozbiljna mlada stvorenja, uvek spremna da misle o poslu umesto o igri. ta bi bilo bolje nego da ona zavoli Evana kad za to doe vreme? Pogleda njeno lice, koje je bilo ba ispod njegovog jednostavno, pravilno malo lice, svaka crta za sebe prilino lepa, ali svima zajedno je nekako nedostajao ar lepote. On se seti Dudi sa iznenadnom i ogromnom udnjom, i doe do saznanja da je, za njega, samo ona lepota i niko drugi. Muzika prestade, a on i Keti zastadoe za trenutak nesigurni. Hvala, Keti progovori on i pusti je da ode. On i Evan se vratie u kuu od naboja kad se pribliavala zora. Dok su ili, svetlost u kuama se gasila, kola su tandrkala iz grada na putu pored kua, pospana deca su plakala. Evan je stalno ponavljao: Laku no, laku no svima! Mnogo mi je milo to ste doli, mnogo! Svaki put, pomisli Donatan sluajui ga, glas mu je isto tako radostan kad se obraa jednom kao kad se obraa drugom. Sjajan narod ree Evan sedajui najzad u Donatanovu najudobniju stolicu. Podstakni vatru, mladiu, kua ti je ledena kao peina. Done, prenoiu kod tebe. Pun sam razgovora kao ipak kotica. Ne nadaj se da e spavati, jer nee. Dobro, sutra je, sreom, praznik odgovori Donatan. Dok je govorio, uze meh, raspali ar i nareda preko njega komuinu tako vesto da vatra odmah planu. Evan se isprui na stolici, okrenu noge vatri, a ruke zabaci iza glave. Done ree iznenada hou od Medijana da napravim stoarski grad. Donatan, na kolenima, prestade da radi mehom. Evane, da nisi rekao onom oveku... Sumnjao sam da je raner iz Teksasa! Rekao sam ree Evan. Zato da ne? Zato da im Medijan ne uzme novac? ..Amerika kua" bi zaraivala, duan bi zaraivao, to bi donelo i razne druge poslove. Ali put je i suvie daleko na severu ree Donatan glasno. Medijan e ga pribliiti eleznici za dva dana; Done, dobiemo elezniku prugu. Donatan stavi tedljivo tri drveta na vatru tako da ih sva tri uhvati plamen. Zatim ustade, oisti sa sebe prainu i sede na drvenu stoliicu. A ta e biti sa Medijanom? ta hoe da kae? Bie ga vie nego ikad! Bie atra i sala za igranje. Amerika kua" e postati kafana, a bie i burdelja, tue i ubijanja, za Medijan nee biti mesta. Ti, nikogoviu jedan nasmeja se Evan. Medijan e procvetati! Bie na hiljade ljudi koji e ovde primati pare ako se ovde bude vrilo ukrcavanje, i ljudi e ovde troiti svoj novac. Jeste, a ta jo? Bie stonih bolesti i gadnih boletina koje e dobiti na svet, i jo gorih bolesti za sve nas. Ne, Evane! Evan obori svoju stolicu sa treskom i spusti ruke koje je drao iza glave: Donatane, ne misli to, valjda, ozbiljno! Mislim odgovori Donatan. Pa, to je, ovee, zakon razvitka! Ne moe zaustaviti izvore, a oekivati da se Median razvija! Moda ti i ja ne vidimo isti Medijan ree Donatan. Moda ree Evan. Moda ti ne vidi Medijan kao napredan grad, svake godine sve vei, kako privlai novac u svoje banke, poslove u svoje radnje, razailje robu po elom Zapadu, vri razmenu izmeu dve polovine zemlje. Nema razloga da to ne bude kad smo mi geografski skoro tano sredite nacije! A ti i ja, Done, mogli bismo da budemo to god hoemo, guverner, senator, u svakom sluaju bogati ljudi. Ne elim da budem bogat ree Donatan kratko. Donatane, svakako ne eli da provede ivot u kui od naboja! Ne eli da ivi miljama daleko od eleznike pruge, da upotrebljava svece i gasne lampe celog ivota i da izvlai vodu iz bunara. .. kao to je Avram inio. Hou dobar grad ree Donatan tvrdoglavo. Hou grad sa kolom i pravom crkvom. Hou posao, razume se, ali neu buku, psovanje, tuu, vrstu posla kakvu donose trgovci stokom. Donatane, a ta e onda da donese posao? Ne moe samo da sedi i eka da on sam doe! Mora pruiti neku nadu. Medijan je usred dobre zemlje ree Donatan ozbiljno. Razumljivo je da solidan svet sa farmi mora negde da kupuje, prodaje, koluje decu i odrava sajmove i skupove. Kad se dovoljno narade zemlje i ostare, selice se u grad, a i oni imaju novca za troenje kao i stoarski trgovci, i jo boljeg novca. Ali mi emo osedeti pre nego ma ta bude od Medijana viknu Evan.

Kad bude, bie to solidan grad, a ceo njegov put bie dobar izjavi Donatan. Bie to takav grad gde e ljudi eleti da se nastane i osnuju porodicu dodade. Dva mladia se pogledae, lica im je obasjavala vatra. Evan se nasmeja. Donatane, ti si zaljubljen? ree Evan, ne slutei da je pogodio istinu. Jesam, ne poriem ree Donatan jednostavno i ja sam izneo sve svoje misli o onome to smatram najvrednijim. Pa ko to moe biti, Done? Ovde nema nikoga, nije to, valjda, mala Keti Meridi! Ne, nije ree Donatan pocrvenevi. Ti je ne poznaje, Evane, mada sam odavno hteo da ti kaem. To je jedna mlada dama koju poznajem ve godinu dana i koju sam zavoleo na prvi pogled. Njen otac je evangelist, a ona je u Kaliforniji. Danas sam joj pisao, i zaprosio je, a pismo sam poslao veeras. A ima li povoda da se nada da te nee odbiti? zapita Evan, oiju veselih i u isto vreme punih ljubavi. Kako je nemogue ne voleti ovog Donatana, pomisli sa nenou i nestrpljenjem. Imam povoda da se nadam odgovori Donatan. Sedeo je sa rukama na kolenima i izgledao tako nevin u svojoj odlunosti da Evan poe da se ali. I zato ceo Medijan treba da bude udeen prema tebi, zar ne? Ne prema meni, nego prema onom to je najbolje. A pretpostavimo da se ja ne slaem? zapita Evan. Onda mislim da emo morati da vidimo ko e od nas pobediti ree Donatan mirno. Onda sam ja propao ree Evan.U visokoj, uskoj kui u Parizu, Bomon se kretao pipajui kao da je slep. Nita to je ranije video nije mu bilo ovde od pomoi, izuzev obinih predmeta u sobi. Stolica je sluila za sedenje, postelja za spavanje, stepenice da se njima penje i silazi iz svoje sobe, koju je delio sa 2orom, svojim roakom. Jo se nije usuivao da ora naziva roakom, mada ga je or ponosno predstavljao u koli kao moj roak Pjer, iz Amerike". Jednom, u nastupu iskrenosti, kad su njih dvojka leali budni u svojim krevetima, poto je devojka Mari ugasila lampu, Bomon je rekao: Mislim da treba neto da ti kaem, or. Moja mati je bila... robinja. Hteo je da kae: ,.Moja mati je crnkinja." Ali nije mogao. Bilo mu je lake rei robinja". Na ovo or iznenaeno odgovori: A ta je to? U Americi su sad svi robovi osloboeni. Moj otac to kae. Pjer ne odgovori odmah. Dok mu je tuklo u slepoonicama, on ree: Ona nije .. . bela, zna, ore. Pa ta? zapita or. Jednom sam video nekog crnog oveka u koijama na Jelisejskim poljima. Pratilo ga je deset koija, a on je bio odeven u grimiz i zlato, a na glavi je imao zlatan turban sa belom kokardom od dijamanata velikih kao kajsija. Bio je to neki afriki princ, ali i Francuz. or zevnu. Pjere zovnu ga sa iznenadnim interesovanjem jesi li video onog debelog deka koji me je danas namerno gurnuo kad smo ili sa gimnastike? Sutra u ja njega dvaput jae gurnuti iz sve snage. On je nemaka kobasica! or, dve godine mlai od Bomona, krgutnu zubima u mraku. Bomon se nasmeja, a onda uuta. Izmeu njega i ora bile su godine koje nisu proveli zajedno. On nikad nee moi potpuno da podeli ni s kim ono to e doiveti ovde, gde niko ne obraa panju na njegovu rasu. U poetku je mislio da su se orovi roditelji morali pretvarati kad su mu rekli da treba da ih zove stricem i strinom. Mada smo mi samo tvoji roaci, dragi Pjere rekla je ljubazno 2orova mati prikladnije je, poto smo mnogo stariji, da nas zove ,,mon oncleki i ma tante". Dragi Pjere, srea je to si nam doao, jer mi imamo samo Zora, a ponekad se on osea usamljen sa postarijim roditeljima. Mi smo se uzeli kasno, a sad samo ostaje da ti brzo naui na jezik da bismo mogli biti srena porodica. Mi engleski ne moemo nauiti. Brzo je uio francuski. Bilo mu je milo to e promeniti ak i jezik. Hteo je sve da promeni. Moda mu se sad koa izmenila, jer ga svet nije zvao crncem. Ali nije bio siguran u svoju potpunu promenu sve dok nije skoro godinu dana kasnije sreo Mielu Diboa. Taj susret bio je kruto utiv i dogodio se u nekom zlatnobelom salonu. Gospoa Diboa bila je orova tetka sa majine strane, udovica koja je ivela u kui Diboa na selu. Jednom godinje, o Novoj godini, dolazila je, sa Mielom, da provede praznik u gradu sa sestrom. or je govorio malo i uzgred o Mieli, kao to brat govori o sestri. Ona je prijatna devojka, prilino lepa, ali devojka! Ali Bomon, prilazei da se pokloni kao to ga je nauila ga Bomon, ugleda mladog anela, ija je plava kovrdava kosa, podseena u ike na belom elu, bila zlatni oblak oko nebesko plavih oiju. Kad joj dotae ruku, srce mu iskoi iz grudi i lee pred njene noge. Dva dana kasnije tajno su jedno drugom izjavili ljubav. Miela, pa ja sam tako crn! Ali ti si tako lep, mon Bo! Od toga dana on je bio Bo za svoju ljubljenu. Preko planina, u San Francisku. Dudi je proitala Donatanovo ljubavno pismo, spustila ga na orman i nastavila da elja dugu, blago talasastu kosu. Sedela je kod ormana sa fiokama u irokoj beloj podsuknji i prsluku, i posmatrala sebe zami 47sijeno u umrljanom ogledalu. Soba u kojoj je ivela nekoliko meseci bila je uredna i ak lepa, zato to je ona uvek uspevala da uredi sobe u kojima je stanovala. Tako je preko oguljenog ormania prostrla ist ubrus, a preko kreveta pokriva koji je sama izradila. Doelova soba do njene, sa istim grubim nametajem, nije uopte liila na Dudinu. Kad je dobro ietkala kosu da je postala leprava i naelektrisana, ukrotila ju je eljem i uvila oko prstiju. Zatim je paljivo prikaila kovrde na potiljak u obliku vodopada i podiui se, skliznula pod iroku suknju haljine koja je visila o kuki na vratima. Polako je klizila, elegantno telo se uvijalo i glava se pojavi kroz veliki izrez ne otetivi kovrde. Haljina je bila od utog muslina, sva u naborima od grudi do poda, sa pojasom od trake na struku. Haljinu je sama saila i porubila nabore finim bodovima. Celo leto je radila na njoj, ali je smatrala da je vredelo to je utroila na nju tolike asove. Zamoila je komad kao krv crvene pamune tkanine u bokal na umivaoniku i njime dodirnula obraze i usne, a onda je napuderisala lice, vrat i ruke kukuruznim prahom. Uz haljinu je imala runu torbicu od muslina. u koju stavi kesicu sa prahom, maramicu, a onda Donatanovo pismo. Ovako opremljena, raspremi orman, dodirnu grudi i ui parfemom i zakuca na oeva vrata. Ui! viknu Doel. Ona ue i zatee ga kod prozora kako smrknuto posmatra zaliv.

Gotova sam, oe. Kapetan Lesti e doi po mene svakog trenutka. Da li si donela odluku? otro zapita Doel. Nisam odgovori ona tiho. Njegova soba bila je u uobiajenom neredu. Skoro nesvesno ona poe da je rasprema. U stvari, oe ree veajui uredno Doelov smei kaput kapetan Lasti nije govorio o braku. Govorie izjavi Doel. Ako se bude ponaala kako valja, on e uvideti da ne moe dobiti grenim nainom ono to eli i bie primoran na pravednost. To su putevi Gospodnji. Da, oe odgovori Dudi. Ona je odvajala Doelove iste koulje od prljavih. A ta e initi, oe, ako on ne popusti Gospodu? Teko je to znati odgovori Doel. On sede i sastavi prste svojih dugih, mravih, nikada istih ruku. Mislim da u morati da pregledam Sveto pismo. u se jako udaranje u vrata i jedan deaki glas viknu: Kapetan Lasti je dole. Zbogom, oe ree ona, bre no ikad. Zbogom ree Doel ne pogledavi je i ne prestavi da se mrti. Dudi, kreui se kao da klizi kroz uske hodnike kue sa sobama za izdavanje, sie stepenicama istim takvim korakom, pridravajui obema rukama suknje. Znala je kako izgleda visokom oveku koji je eka dole u holu, i bila je zadovoljna, ali ne toliko da bi bila sujetna. Zdravo, moja lepotice progovori on srdano kad ona stie do poslednjeg stepenika. Dobro vee, kapetane Lasti ree ona pruajui desnu ruku. Njen srednji prst bio je grub od ivenja, i on to oseti kad je prineo njenu ruku usnama. ta je ovo? zapita razgledajui ga. Uvek se ubodem u prst kad porubljujem nabore ree ona i nasmei se tako nevino da on oseti kako mu se vrti u glavi. Nikog drugog nije bilo u holu, i on joj obavi ruku oko ramena. Prsti mu se naoe ispod njenog mekog i toplog levog pazuha. Oni poslae razbijene poruke mozgu i on bi izgubljen. Poljubiu vas promuca. Ona nita ne ree, ali mu se blago nae i zatvori oi. Na punim, toplim usnama oseti njegov poljubac ne uzvraajui ga. Prilino je prijatan, pomisli, i suvie vlaan, moda, ali poljupci mukaraca su obino takvi. Ona mu dopusti da ga produi jo za jedan sekund, a onda irom otvori crne oi. Pogledtih oiju, tako blizu njegovih i tako direktan, pokvari poljubac kapetanu Lastiju. Nije mogao da ga nastavi, pa se ispravi i nasmeja nesigurno, jo uvek svestan svojih prstiju u njihovom toplom gnezdu. Vi me imate primeti on. Ona se pomae malo bez ikakvog znaka odbijanja, i on vide da su mu ruke prazne. Zar neemo poi? zapita ona. Vi elite da idete? Pa, elim da vidim brod. Nikad nisam bila na pravom morskom brodu. Oni nisu kao rene lae, zar ne? Nisu odvrati on prezrivo. Ona ga uhvati ispod ruke i neprimetnim stiskom povede ga vratima. Znam ree sa novom, podstiuom udnjom. Kaem da elim da vidim kako izgleda pravi brod, i kako svet na njemu ivi. Pred vratima su ekala kola. Kapetan Lasti joj pomoe da ue, uskoi i on, a onda promoli glavu kroz prozor. Hej, ti! viknu koijau. Vozi na pristanite odakle sam te uzeo i zaustavi kod Devianske kraljice". Koija neto proguna i poter kola. Kapetan Lasti se zavali na seditu. Dok se oblaio za vee u svojoj kabini, stalno je mislio o mogunostima ovih pola asa, kad bude sam u zatvorenim kolima sa lepom, detinjski nevinom devojkom. Ali sad je bio svestan samo njenih tamnih oiju i kako su udno izgledale tako blizu njegovih oiju suvie velikih i suvie crnih. Ona je avrljala sedei elegantno uspravna dok su kola poskakivala preko neravne ulice. Oh, tako bih volela da vidim Sendvika ostrva govorila je iskreno. Kao da mi nikad nije bilo dosta kad sam vas sluala dok ste priali o njima! Kapetan Lasti joj uze ruku i pomilova: Moda ete ii sa mnom, a gospoo, jednog dana?Ona mu dopusti da joj dri ruku, ak se i nasmei. Ali kad je progovorila, rekla je sa jednostavnom ozbiljnou: Ako bude boja volja, kapetane Lasti. On ispusti njenu ruku: Vi znate ponekad da govorite na uznemiravajui nain. Zar? zapita Ddi iznenaeno. Ali ja ne mogu da inim ono to jo nije boja volja, a vi ne biste eleli da to inim, zar ne, kapetane Lasti? Kapetan Lasti opsova neto apatom. ta kaete, kapetane? zapita Dudi. Rekao sam: prokletstvo odgovori on. Ona se nasrne ja, i u treperavoj svetlosti ulinih svetiljki on ugleda njeno divno lice kako iznenada zadrhta i zagreja se koliko ju je sve to zabavljalo. Ona mu se smeje! Svih ovih meseci dok je on udeo za njom, ona mu se, moda, smejala. Plovei tamoamo izmeu Kalifomije i Honolulua, ni o emu drugom nije mislio nego o njoj jo od onog dana kad ga je pitala kako da nae neki duan. Poao je s njom toga dana mislei da je lakog morala. Jo uvek je mislio da je laka. Kad je bio daleko od nje, bio je u to siguran. A ipak, mada mu je doputala da je ponekad poljubi, nije doputala nita vie nije, mislio je gnevno, tako inila to je htela njega da odbije koliko to je nije zanimala ljubav. A ipak, ne moe se on prevariti kad je u pitanju ena koja ima usta i oi kao to su njene. Sede uspravno, pun iznenadnog dostojanstva, i ne pokua da je dotakne. Ipak, on je kapetan jednog dobrog broda, imuan ovek i uspeo u ivotu, a ona je samo ki nekog aavog putujueg propovednika. Jednom je rekao nemamo: ..Doite da drite propoved u Honolul, ima tamo mnogo greha", i Doel je zasiao kao da se u njemu vatra razbuktala. Moda to bog hoe, jer me vodi uvek na zapad! uzviknuo je...

Evo mog broda ree kapetan Lasti iznenada.Eno ga, poznate linije lepe i otre ocrtavale su se prema jo svetlom nebu. Kola se zaustavie. On izie, plati koijaa, a zatim, uzimajui ceremonijalno Dudinu ruku, povede je ka mostu. Jedan mornar koji je stajao na palubi salutira i pogleda je. Sve u redu? zapita kapetan. Sve je u redu odgovori mornar ostali ekaju. t Bilo je jo sveta jer je Dudi odbila da doe sama, i on je bio primoran da pozove svog pomonika i da mu naredi da dovede enu. Ali da se brzo isti, uje li rekao je nemarno. Da, gospodine odgovorio mu je pomonik, mislei na zlatnik koji je dobijao kad bi posluao svoga kapetana. A Dudi, idui za kapetanom i ne obraajui panju na poglede na koje je bila navikla, slatko se nasmeila pravei jamice na obrazima kad se poklonio nekoj sedoj eni srdanog crvenog lica i oveku koga je kapetan predstavio: Moj pomonik, gospodin Brigs, i gospoa Brigs, hvala vam, gospoo Brigs dodao je. Bilo mi je zadovoljstvo, kapetane ree ga Brigs stidljivo, ne gledajui u Dudi. Sve je prijatno, pomisli Dudi. Veera je bila izvrsna koko biserka, koju nikad pre toga nije jela, i vino koje je probala ali nije pila. Smejali su se, a drugi priali prie kojima se ona smejala, i sve je bilo veselo dok iznenada ne pozvae Brigsove jer im se mali sin razboleo. Oni odoe tako brzo da je jedva bila svesna da su otili, i ona osta sama sa kapetanom. A ipak nije, u stvari, sama, ree u sebi, jer tu su mornari i stjuard. Odnesi kafu i slatkie u kabinu naredi kapetan stjuardu, a on se die i uze Dudi pod ruku. Neemo se odvajati za vreme dezerta poto smo sami. Ona poe s njim podozrevajui, a ipak govorei u sebi da mora da nastavi, ako ni zbog ega a ono da otkrije kakva je boja volja. Uostalom, ima jo mnogo ega na brodu to dotad nije videla.
18

275U trenutku kad je ula u kabinu znala je da je pogreila. avo, a ne bog, doveo je nju ovamo. Kapetan zatvori vrata za
njom. Njegovo lepo lice bilo je crveno, a ruke su mu drhtale kad je podigao loni s kafom. Dudine oi, koje su preletale po maloj, luksuznoj sobi, zaustavie se na fotografiji koja je stajala na polici ispod ogledala. Bila je to slika neke ene, nenog, svetlog lica, tunih oiju i malih tunih usta. Ko je to? zapita ga. To je moja ena odgovori kapetan. Nikad mi niste rekli da ste oenjeni. Nikad me niste pitali odvrati on. Spustio je lonac sa kafom i okrenuo se k njoj. Vi me nikad nita niste pitali, draga moja. Zato jer sam vas smatrala asnim, dobrim ovekom potenih namera ree uasnutim apatom. Pade joj na pamet kako je uska staza do njenog spasenja, u stvari, samo ono malo daske izmeu nje i obale. Blagi boe, spasi me ree glasno najjednostavnijim glasom. Malo je kasno za boga odvrati kapetan smeei se. Prie joj i stavi ruke na njena topla, gola ramena. Malo je kasno ponovi i polako pree rukama niz njene ruke i vralti ih pod pazuha, a onda je naglo podie. A ona, uasnuta, visila je mlitavo kao lutka. Oseti kako se ohladi i pretrpe njegov poljubac ne miui se. A on usred tog vatrenog poljupca ugleda one velike irom otvorene oi koje su ga ranije tako isto osujetile. Gledale su ga tako odsutno, bez ikakvog oseanja da on ustuknu da bi se spasao. Da li je i devojka luda kao i otac? On je prodrma. Bilo je isto kao kad bi protresao vreu. ta ti je? povika on. Ovo nije boja volja proaputa Dudi. Kaem da nije! Ti si luda ree on i pusti je.Ona se stropota na sedite, teko diui, i opipa svoju malu utu muslinsku torbicu. Da, tu je Donatanovo pismo. Ja sam verena ree. Verena sam za jednog solidnog dobrog mladia koji hoe da se oeni mnome, i nisam ni sanjala da ste vi tako ra vi. Ti ne postupa nevino, zato mora da si luda bilo je sve to je rekao. Zazvoni i, kad doe stjuard, ree mu: Tome, isprati ovu damu na obalu. Da, da, gospodine ree stjuard. Bio je zaprepaen, ali to nije pokazivao. ekao je dok je Dudi ustala i prola kroz vrata, a onda je povede ka mostiu. Mosti je bezbedno vodio na obalu i ona ga prekaska tako radosno kao to bi neki grenik gledao prema nebu. Ali njeno lice je opet bilo nevino kad je ula u Doelovu sobu. Oe, dola sam da ti poelim laku no. Doel se okrete prema njoj sa oima punim sveanog ara. Dudi, otkako si otila bio sam na kolenima. Bog mi je naredio da idem na zapad, na morska ostrva. Gledala ga je nepomino. Zar, oe? Onda se moramo rastati. Ali DDudi... Doelovo zaprepaen je se umanji pred smirenou njenih oiju. Udau se za Donatana Gudlifa. 23 U kui od naboja Donatan je uvek iznova itao rei: Ja sam odluila, dragi Donatane, da se udam za tebe." Dudino pismo bilo je kratko. Zato da pie mnogo kad odmah polazi u Medijan? Putevi e skoro biti zatvoreni zbog zime, a ako bude odlagala, morae da eka mesecima. A nije vie imala zbog ega da odlae. Kapetana je izbrisala iz svojih misli kao to ena brie prainu u sobi pre no to je zatvori, praznu i istu. Dudi je imala dara za oseanje zavrenosta. koje je samo po sebi bilo definitivno, tako da nije videla ironiju u tome to e Doel ploviti na Havaje na Devianskoj kraljici". To vie nije imalo nikakve veze s njom. Spremala se na sopstveni put ozbiljno i sa sve vie zadovoljstva.

U svakom sluaju, imau neto to u moi nazvati svojim, mislila je poto je napisala pismo, dok je savijala paljivo nabrane suknje u jedan mali putniki koveg. Taj koveg je pripadao njenoj majci, i o njoj je setno razmiljala dok je inila brze, precizne pokrete da bi to pre napustila sobu u kojoj je provela nekoliko meseci. Morau da odem do gospoe Dri jer, mislio je Donatan. Dudi e morati kod nje da stanuje krae vreme. Lice mu se zacrvene pri pomisli na Dudi. Ona e stii pre Boia. Odmah e se venati. ta da uini sa kolom? Razmiljao je o mogunosti da ubedi Henrija Drijera da mu dozvoli da je dri u Amerikoj kui". Nemoguno je drati je ovde kad se on i Dudi venaju. Hteo je da ima kuu samo za njih dvoje. I Evan pre svega, mora rei Evanu. Skoi na noge. Srea to je subota pa nije vezan radom. Ako sve pripremi, bolje e doekati njen dolazak. Evana nae, kao i uvek ovih dana, u njegovoj kancelariji okruenog ljudima. Evan je sedeo u sredini puei lulu, sa nogama na stolu, sluao i smejao se. Bilo je teko rei da li su ljudi tu zbog posla ili samo zbog razgovora. Za Evana je sve bilo posao. ovek koji bi doao na razgovor mogao bi mu se neto poaliti na suseda, i to bi se razvilo u parnicu. Evanove tamne, tople oi, njegov laki smeh, beskrajno strpljenje u sluanju privlaili su ljude. Lu se na to otvoreno alio i gunao dobroudno. Idi do vraga, Evane, uzima mi hleb. Pre su ljudi dolazili u moj duan na razgovor, a onda bi kupili neto da ponesu kui deci. Sad se zaustavljaju kod tvojih vrata pre no to stignu ovamo, kad ti s njima svri, nemaju vie para da kupe ni slan biskvit. Onda u ih ja dovesti rekao je Evan. I dovodio ih je. Ponekad tuce odjednom, da popiju Luov domai viski. Da bi i Henri Drijer bio zadovoljan, vodio ih je u Ameriku kuu" mada je tamo iao ee s jednim ili dvojicom ljudi koji nisu bili farmeri, ve ljudi sa eleznice i trgovci stokom iz drugih drava. Dugo bi s njima razgovarao tihim glasom sedei na kraju stola. Ali za Donatana je Evan bio uvek isti. Sad. dok je Donatan ulazio, on mu ree: Pravo da ti kaem, Done, imamo vrlo dobre izglede da postanemo stoarski grad! Osmehnu se lepim lenjim osmehom na ljude koji su sedeli u njegovoj kancelariji, gde je uvek bilo mnogo stolica i pljuvaonica. Donatan ne odgovori. Dudino ime ne treba ovde spominjati. On ue i sede. Evan ga predstavi: Ovo je moj najbolji prijatelj i najljui neprijatelj. Mi se u svemu slaemo izuzev u tome kako da se od Medijana napravi veliki grad. Vraga, nita ga bre nee napraviti od stoke! uzviknu neki ovek. To mu i ja kaem ree Evan. Njegove tamne oi gledale su Donatana s ljubavlju. Ali on je tvrdoglavi sin jednog Engleza. On vas ne eli ovde, ljudi ree. A ja vas elim. Hoete li da se kladite koji e od nas dvojice pobediti? Kladim se da e ti, Evane! viknu neko. Deset prema jedan promrmlja drugi i ispljuva mrku pljuvaku daleko od najblie pljuvaonice. Evan, koji nije vakao duvan, prekrio je pod strugotinom. Jednom nedeljno Sju Peri bi sve to poistila, a Stivn bi doneo drugu strugotinu. Ovi ljudi su iz Teksasa ree dobroduno Evan Donatanu. eleznika pruga e svakako ii na jug, Done. To su mi obeali kad sam prole nedelje bio u Topeki. Ako bude ilo sve po planu, prolazie kroz Medijan. Sigurno e prolaziti krozMedijan ako od njega napravimo veliki stoarski centar. Sedi, Done! Englez? zapita ga neki ovek iuavajui se. Pa, kako je tamo? To je druga zemlja odgovori Donatan suvo. Vraa li se? zapita drugi nemamo. Ne odgovori Donatan. Po atmosferi u sobi, po malom trijumfu koji je primetio kod Evana, on oseti da se neto sprema. Pre nego to uini ma ta, mora odmeriti brzinu kojom Evan sprema ono to je naumio, a da bi to postigao, mora ovde ekati i sluati. Ali Evan je isto tako njega prozreo. Njih dvojica su bili tako bliski da ni jedan nita nije mogao sasvim da sakrije od drugog. Zato je Evan sad poeleo da bude daleko od Donatanovih oiju. Jo nije bio spreman da sve kae Donatanu. Kad bude neopozivo, onda e mu rei. Ustade sa stoilce. Hajdemo, ljudi do Lua ree lenjo posle jednog trenutka. astiu vas piem. Propusti ih sve da iziu, a onda se okrete Donatanu. Done, jesam li ti neto potreban? Hou samo da ti kaem da se enim ree Donatan. Glas mu je bio miran, ali pun oseanja i, na njegovo zaprepaenje, oi mu se napunie suzama. Nisam mogao da ti kaem pred strancima. Najednom Evan postade onakav kakvog ga je Donatan eleo. Vrati se u sobu, zagrli Donatana i iskreno se obradova. Done! Je li to Dudi? povika. Ne bi mogla biti nijedna druga ree Donatan ozbiljno. Jupitera mi, radujem se! Evan ga je stezao i pljeskao, i desnom rukom dohvatio Donatanovu ruku: Sad u je videti i rei u joj, ako ti ne bude dobra ena, ja u biti taj koji e uzeti drenov prut u ruke. Ti nikad nee tui svoju enu, Done, ti tako meka srca. Ali ona te mora usreiti, kunem se, mora!Evanov glas malo zadrhta. Nasmejao se da bi to izbegao. Bogamu, ja, ja... i ja te volim, zna! Donatan, plaei se da i njega ne izda glas, umiri se. Hvala, Evane; pravo je da te opomenem da u uiniti sve to mogu, sad vie no ikad, da Medijan ne postane stoarski centar. ta? Oh, u redu nasmeja se Evan. Potapa Donatana po ramenu: Dobro, ovee. Samo ne zaboravi da je razlika deset prema jedan u moju korist! on istra i ode za ljudima koji su ve ili daanom stazom prema duanu. A Donatan, gledajui za njim, pomisli da ga eka posao. Mora posetiti svakog oveka u Medijanu i objasniti mu ta bi znailo kad bi Medijan postao stoarski grad. Henri Drijer e biti za to jer bi Amerika kua" procvetala. Ali Drijer nema sinove, a Denet je otila. Nee da troi vreme s njim. Poee sa porodicama kao to su Kobovi, Vajtovi i Iringovi koji su tek doli iz Ilinoisa, i Benetovi iz drave Njujork. Svi ovi imaju velike porodice. On izie u prohladno osunano podne i krenu kui Vajtovih. Dudi e morati da prieka dok joj ne stvori dom. Evan ree: Daemo to gradu. Njegovo se ponaanje prema Donatanu nije, na izgled, ni najmanje promenilo. Po onome to je on pokazivao kao da se poslednjih nekoliko dana vodila neka igra izmeu njih. Mada strana igra, pomisli Donatan dok je gledao Evana mirnim plavim oima. to su dani vie prolazili, sve vie su se pretvarali u trku koji e od njih prvi stii do ratrkanih farmi. Nekoliko puta su stigli zajedno pred neku usamljenu zemunicu ih kuu od naboja. Tad su imali mnogo obzira jedan prema drugom.

Kod svake su ekali na red da bi onaj drugi uao prvi. Nisu pitali jedan drugog ta su govorili. Ali Donatan je prilino dobro znao koji su bili Evanovi, a koji njegovi ljudi. Oni koje je nazivao solidnim svetom" bili su na njegovoj strani. To su bili ljudi koji su odluili da se nastane i obrauju zemlju, koji su hteli da alju decu u kolu. Donatan je uvideo da je s njima zaista najbolje zapodenuti razgovor o koli. Ako Medijan treba da bude pravi grad kakav on eli, onda to pre sagrade kolu, tim bolje. Pomislio je da su za to najbolje obveznice. Prvi put je mislio o obveznicama kad je uo Evana kako govori o izdavanju obveznica za eleznicu. Ako je svet na taj nain plaao za eleznicu, zato ne bi i za kolsku zgradu? Zbog toga, kad bi uao u neku farmersku kuu, ovako bi poeo: Ja sam uitelj u Medijanu. Vidim da imate decu doraslu za kolu. Da li biste hteli da ih kolujete? ee se deavalo da govori ena nego mu: Naravno da elimo da ih kolujemo. Ne znam rekao bi mu. Ne mogu bez pomoi deaka. Moi e isto tako kao i ja bez pomoi devojaka! uzviknula bi ena. U svakom sluaju, urediemo. Koliko e to kotati, gospodine? Pa, zavisi rekao bi Donatan na svoj lagani i jednostavan nain koji je uvek inio da ono to hoe izgleda kao glas istine. Dolar meseno je redovna kolarina, ali ja mislim na kolsku zgradu. Potrebna nam je. Moja mala kua od naboja ne moe da primi vie ni jednog uenika. U svakom sluaju, Medijan treba da ima kolu. Da li biste hteli da priloite neto u tu svrhu? Ja u rado spustiti na pola svoju kolarinu, a drugu polovinu priloiti za zgradu, ako biste na taj nain vi neto tome dodali. Nemamo gotovog novca najee bi odgovarao ovek ali mogu da priloim rad. Ili bi rekao da e dati komuine i sena za ogrev, ili stoku za vuu, ili rede, ako ivi pored reke, nekoliko drveta. Najee su mu davali cedulje za sledeu etvu. Ako bude dobra etva, moda u vam dati pedeset ili ak i sto dolara. Posle toga bi bilo lako povesti razgovor o tome kakav grad treba da bude Medijan. Kad su prole dve nedelje i jedan dan, Donatan je imao pune depove takvih obeanja zapisanih na komadiima papira. Spreman sam da to dam gradu rekao je Evanu. To je pravo. A u isto vreme u im rei 0 kolskoj zgradi. Zar bi hteo da tvoja kola bude u stoarskom gradu? Evanove nestane obrve se izvie. Nee biti stoarski grad ree Donatan mirno i nasmei se kad se Evan nasmejao. Prva dva sastanka graana Medijana odrana su u Amerikoj kui". Evan je pourio da kae: Tvoja uionica je suvie mala. Kao i tvoja kancelarija odgovorio mu je Donatan. Ne doputajui jedan drugom prednost sopstvenog tla, sloili su se da se sastanak odri u velikoj sobi u gostionici. Drijer, koji je bio sasvim uz Evana u ovoj stvari, bio je srdaan i voljan da na to pristane. Sve u redom astiti po dva pia izjavio je. Da sam znao kolika e guva biti rekao je posle sastanka najpre bi dvaput razmislio. Sam Donatan bio je iznenaen kad je video koliko je sveta dolo u Medijan toga prohladnog decembarskog dana. Bio je to dan kakav moe biti u preriji na poetku zime, blag i bez vetra. Nou se svata moglo dogoditi. Moe da se podigne vetar 1 da sledeeg dana donese zimu, ili da pone kia i pretvori zemlju u poznato beskrajno blato, i to e se zamrznuti i biti smrznuto do prolea. Kao da su znali da ovo moe biti poslednji lep dan, svaka porodica koja je mogla kolima doi i vratiti se za jedan dan dola je sa korpama punim hrane, a ene sa malom decom u naruju. Evan i Donatan su se dogovorili kako da ponu. Treba da imamo neki red po kome e se govoriti rekao je Donatan. Treba da postoji neka vrsta glave sastanka. Pogledae se. Ti bi bio bolji nego ja, i ja to znam rekao je Donatan. Ali, svejedno, neu da ti dam prednost ako ne vidim razlog za to. Ne krivim te zbog toga rekao je Evan nemarno. Kako bi bilo da bacamo kocku? Donatan se sae i otkide dva lista iz nekog krljavog buna i stavi ih u svoj eir. Crven list e poeti, uti list e ekati. Je li poteno? Poteno sloi se Evan. On okrete glavu, zavue ruku u Donatanov eir i izvue crveni list. Poteno? zapita Donatana. Poteno ree Donatan pouzdano. Kad se toga dana rano pre podne svet skupio u gostionici, Evan ustade prvi, a Donatan je sedeo, ekao i bio na oprezu. Gospoe i gospodo ree Evan prijatelji... Prirodna toplina zasija u njegovim oima. Sva lica mu se okrenue, a njegove oi postadoe jo toplije. Donatan Gudlif i ja uzeli smo na sebe veliku odgovornost pozivajui vas da doete, neke od vas ak izdaleka. Ali on i ja imamo dva predloga da iznesemo pred vas, a poto se to tie svakoga, ini se da je jedino poteno da ih iznesemo pred vas da vi odluite. Mi smo bacili kocku ko e poeti, i zato ja govorim prvi. Prelazio je pogledom od lica do lica zadravajui se na svakom toliko koliko mu je bilo dovoljno da vidi reakciju. Zatim nastavi. Svaki od nas gleda na Medijan drukije. Donatan vidi jednu vrstu varoi. Ja drugu. Narode, ovako ga ja vidim. Vie nego varo, vidim ga kao napredan, poslovan grad u stalnom porastu. Grad sa eleznicom; vozovi dolaze ovamo sa istoka i odvoze stoku i ito sa jugozapada. Ti vozovi e se opet vraati ovamo da nam donesu sve vrste fabrike robe. U mom gradu nee biti zemunica i kua od naboja. Bie lepih zgrada, kola, crkava i velikih duana i hotela. Biemo veliki centar, mi to moemo biti zato to smo na glavnom putu koji vodi na istok, zapad, sever i jug. Mi smo centar velike zemlje zapadno od Misisipija. Narode, grad ne dolazi samo tako to ete mu zviznuti. Vi ga morate stvoriti. Novac se mora troiti ovde, mora se privui posao. A naa velika mogunost je u trgovini stokom. Ovde treba da bude sredite svih stoarskih krajeva. To znai da e se ovde troiti hiljade i hiljade dolara. Ljudi e ovde biti isplaivani i imae novca da potroe. Posmatrajui lica pred sobom, Donatan vide stroge, neustraive oi, vrsta usta, ruke grube i unakaene od rada. Jedva da je bilo neko neno lice ak i meu enama.

A kafane? progovori neka seda ena sa kraja jedne klupe. Odbila je pie koje joj je ponudio Henri Dri jer. Evan se odmah okrete njoj, sa licem punim saoseanja. Gospoo, znam ta mislite, ali mi moemo da uinimo ono to budemo hteli. Niko nas ne moe naterati da inimo ono to neemo, ne u ovoj slobodnoj zemlji. Mi moemo, ako hoemo, da damo dozvolu da se stoka odvodi daleko na kraj grada, dovoljno daleko da trgovci stokom nikog ne uznemiravaju. Evanovo lice se uozbilji. Gospoo, moemo uiniti vie od toga. Moemo od Medijana napraviti idealan stoarski grad, mesto u kome e ljudi postajati pre bolji nego gori. Mi moemo odbiti da izdajemo dozvole ... Henri Drijer mu upade u re: Do vraga, Evane, ako ne bude prodavao dozvole, odakle e dobij ati novac? Tako je, Henri zakokota Hejstijev visoki glas. Tuce glasova zagraja u jedan mah. Evan ih pusti da govore, i stajao je neusiljeno, sluajui jednog, hvatajui nekoliko rei od drugog, stvarajui nekako utisak kod svakog da ga slua. Iz te zbrke njegovo uvo je biralo ono to bi mu moglo pomoi. Kad je to pronaao podie glas. Evo jednog oveka sa dobrom idejom. Ustanite, gospodine, i kaite svima . .. Neki ovek viknu: Kaem, zato da mi dopustimo da neko drugo mesto dobije posao? Kaem, dobijamo posao, a onda, kad ga budemo imali, razgovarajmo kako emo ga voditi; to je i suvie dobra prilika da bismo je propustili. Posle jednog sata Donatan vie nije mogao da izdri. On i Evan su se dogovorili da svaki govori po jedan sat. Evan je govorio manje, ali pomou vrlo vetog lukavstva jer to je lukavstvo". Donatan ree u sebi gnevno Evan je ponavljao ono to je eleo da ponavlja od onoga to je uo da se govori meu glasovima koji su vikali i cikali jedan na drugog. Stvarao je atmosferu kao da ono to oni hoe jeste posao sa stokom. Na nekim licima se pojavi strah. Ljudi i ene su vikali: Mi ih neemo? ali govorili su i drugi, pa ih Evan nije uo. U optoj zbrci Henri Drijer je odavno zaboravio da e astiti svakog samo sa po dva pia. Donatan ustade. Nikad nije bio upadljiva pojava, a sad niko ne primeti urednog mladia srednje visine koji ie staiao u dnu gostionice. Donatan poeka trenutak da uhvati Evanov pogled, a onda, poto ga nije mogao uhvatiti, uputi se preko sobe ka anku gde je Evan stajao naslonjen, smeei se, sluajui i razgovarajui. Tvoj sat je proao, Evane ree Donatan jasno. Evan se iznenadi i izvadi zlatan sat iz depa. Tako je ree. Mislio sam da je prolo samo pola sata. Ali, Done, nee me, valjda, prekinuti. Mislio sam da je poteno da pustim svet da sam govori. Ja nisam ni polovinu rekao. Drau se nae pogodbe ree Donatan. Funta mesa, a ajloe? Evanove oi, jo uvek nasmeene, zablistae malo i suvie. Kako hoe ree Donatan tvrdoglavo, gledajui ga pravo u oi. Gledali su jedan drugog, a u tom trenutku u sobi nastade tiina. Svi su posmatrali ova dva mladia. Evan popusti elegantno. Oh, u redu, Done. Narode, ovo je moj prijatelj uitelj. On je na drugoj strani i eli da zadri Medijan onakvim kakav je. Gromoglasan smeh omogui Evanu da se pokloni i stane u stranu. Nije seo. Donatan je ekao, ali on jo uvek nije sedao. Ostao je da stoji elegantno po strani, aljiva lica i ljubaznih oiju. On e stajati tako da upravlja miljenjem ljudi. Oni e ga gledati i videti da je vii od Donatana, mnogo lepi, brz na smeh, trpeljiv i prezriv, kao to poslovan ovek gleda na uitelja. To je Donatan video. Ali nije hteo o tome da misli. Stajao je ne naslanjajui se, i sa rukama u depovima poe da govori tihim, prilino bezbojnim glasom, kako je obino govorio. Nije ih oslovio nikakvim imenom, ali je gledao redom lica dok je govorio. Neka je poznavao, a neka nije. Nije tano da hou da zadrim Medijan onakvim kakav je. U stvari, neu, to Evan vrlo dobro zna kad prestane da zbija alu. Ja samo vidim Medijan kao drukiju vrstu grada. To je prirodno, jer mislim na svoje uenike, a svi su oni i vaa deca. Beskorisno je da krijemo od nas samih ili jedan od drugog na ta se troi novac u gradu trgovaca stokom. Ti ljudi troe novac na pie, kocku i ene. Oni jedu to manje mogu, a potrebno im je malo odee. Ako hoemo da ovde ostave novac, moramo dopustiti da niknu burdelji, kafane i kockarnice. Treba izabrati ili jednostavan dobar grad sa bibliotekom, kolom, crkvom, kuama i duanima, ili grad stoarskih trgovaca. Njihov e biti grad jer uvek je tako. Nai deaci e rasti smatrajui da je divno jahati konje i galopirati goredole pijan i pucati iz puaka, a nae devojke e morati da sede u kuama. A kakva nam je korist od novca ako moramo na taj nain da ivimo da bismo ga dobili?Donatanov mirni hladni glas u zagrejanoj sobi bio je kao hladna voda. Tako je! viknu jedan enski glas. Tako je, tako odazvae se enski glasovi. Dame ti odaju priznanje, Done ree Evan smejui se. Iza anka Henri Drijer gledao je prestraeno. ekajte, ljudi povika ovo je zemlja mukaraca. Lu se teko podie na noge. Ali dve ga ene uhvatie za revere od kaputa. Jedna je bila njegova ena, a druga Keti. Donatanovo brzo oko to opazi. ta ti kae, Lu? zapitao ga je. Ali dve ruke su ga vrsto drale. Stajao je za trenutak tvrdoglavo, a onda se sve oi uperie u njega i on se nae u neprilici. On je uvek bio rumen, opaljen prerijskim vetrom i suncem. Sad, kad je video lica oko sebe kako mu se smee, lice mu postade ljubiasto. Nita promuca i iznenada sede. Soba oko njega zaori se od smeha. I na talasima toga smeha Donatanov grad odnese pobedu. Evane, nadam se da nee dopustiti da to pokvari nae odnose ree Donatan izvinj avaj ui se. Pozvao je Evana kui na slaninu i kau. Evan je oklevao, borei se protiv elje da ne ode. Zatim je popustio i doao. Sad su ili zajedno daanom stazom u pravcu Donatanove kue.

Naravno da neu ree Evan brzo. Tamne oi mu blesnue. Ono to me je zaista uvredilo, Done, jeste to to su ti ene pomogle da me pobedi. Ja sam lako pridobio mukarce. Nema oveka koji nee noas gunati u sebi zbog izgubljene dobre prilike. Ali ene su bile na tvojoj strani, i ja sam uvreen. Done, uvek sam mislio da mogu da pridobijem enu! Donatan se nasmei. To je vrsta ale na koju on nikada ne bi mogao da odgovori ili da uestvujeu njoj, ali ona mu je pokazivala da se Evan nije promenio. Oseti kako njegovo divljenje prema Evanu oive. Veliki je ovek Evan i iznad sitnih zavisti. Ume da bude poraen, a da ne izgubi dobroudnost. Nikad ranije nisam imao takav uspeh ree Donatan pokuavajui da mu odgovori na isti nain. Ne znam zato to kae odvrati mu Evan. Sam si rekao da si veren sa najlepom devojkom koju si ikad video. Naravno, nisam je video, ali... I ti e to rei kad je bude video ree Donatan ozbiljno. Mada lepota nije ono to je najbolje kod Dudi, kao to e i sam videti. Ona je i dobra, solidna devojka, ki svetenika. Siguran sam da si u pravu ree Evan zadirkujui ga. Ali ono to hou da kaem jeste to: kako ih ti sve pridobije za sebe, Done? Ti si zgodan momak, ali... Prestani, molim te ree Donatan. Uvek je bio nesrean kad ga je na ovaj nain zadirkivao Evane, to se tie izgleda, ti si deset puta naoitiji od mene, a to zna isto tako dobro kao i ja. Nisam deset puta ree Evan sa podrugljivom pravnikom tanou ali moda dva puta jesam, toliko mogu da dopustim kad si u pitanju ti. Zatim primeti da na ovaj nain mui Donatana i odustade od zadirkivanja, nasmeja se grohotom i munu ga laktom u rebra. Oh, Done, ne bih te zamenio za sve devojke u Kanzasu! Ako te tvoja Dudi odvoji od mene, mrzeu je. Obeaj mi da ena nee pokvariti nae odnose. Evane, znam da e te Dudi voleti kao i ja obea mu Donatan. U svom ozbiljnom mladom srcu jo ozbiljnije se zaree da dok je iv nee zaboraviti da mu je Evan prijatelj. Pri kraju jednog sivog dana Dudi izie iz kola. Hladnoa je samo isticala njeno bledilo. ak ni vrh njenog pravog nosia nije bio crven. Sa zadovoljstvom je prihvatila pomo dvojice ljudi iz kola koji

su joj se nali oko kofera i sanduka, :nije primeivala da su druge ene iz kola primorane da se bore sa svojim prtljagom. U kolima r Ubila neka porodica, ve samo nekoliko osoba u ovo doba godine putovale na istok. Dudi je pokuala da razgovara sa nekom postarijom enom stroga lica, ali je digla ruke od toga. Pomislila je da je uvek lake razgovarati sa mukarcima. Kad je stigla na suvu golu zemlju druma i koraknula na daanu stazu, ugledala je Ameriku kuu", solidnu i gostoljubivu. Donatanovo drvee na skveru ve je prilino poraslo. Sve je otro posmatrala jer e sad sve to biti deo njenog ivota. Zatim ue u gostionicu. Gospoa Drijer istra iz kuhinje i zagrli je branjavim rukama. Blagi boe, pa to je Dudi! Moram odmah poslati nekog da javi Donatanu. Kao i uvek, kod anka je bilo ljudi i jedan od njih odmah prie. Idem ja, gospoo Drijer. Po navici svog hitrog oka, Dudi ugleda jednog lepog oveka, visokog i mladog, ije su oi bile tamne. Gospoice Dudi, biu oaran da ja odem. Ja sam Donatanov najbolji prijatelj, Evan Bejn. On vas oekuje. On isprui ruku i ona mu prui svoju za trenutak, a onda je povue. Priekajte samo jedan asak zamoli ga. Gladna sam, umorna i zaista mi je hladno. Svakako nasmeja se ga Drijer prigueno. Hoe da je njen mladi vidi kad je najlepa. Evane, priekaj dok se nahrani, spremila sam veeru. Dudi, hoe li da veera u kuhinji ili ovde? Ovde uzdahnu Dudi.

BP

Kao da nikoga ne primeuje, ona se spusti na klupu za stolom, svue rukavice i skide filcani mrki eir sa manom od somota. Toplota povrati njenim obrazima uobiajenu nenu boju, a usne joj se opet zacrvenee. Dudi, je li bio put teak? viknu Drijer iza anka. Kola su bila prljava, a vetar hladan, i to je sve odgovori mu ona. Hoe li jedan gutljaj? zapita je. Malo otre jabukovae, molim. Ona mu se nasmei kad je pred nju stavio malu limenu solju. Gde ti je tata? Dobio je poziv da bude misionar na Sendvikim ostrvima. Henri se nasmeja: Jo uvek ide na zapad? Ona klimnu glavom, sa oljom na usnama. Ako nastavi tako, jednog dana e se pojaviti ovde sa istone strane. Henri se prigueno nasmeja, a Dudi se opet osmehnu. Sedela je i srkutala jabukovau pognute glave, edno sputenih onih kapaka kao da nikog ne primeuje, a oni su svi u nju gledali jer nisu mogli da je ne posmatraju. ak je i ga Drijer stajala na kuhinjskim vratima i posmatrala je, mada je mislila na Denet. Ve mesecima nije od nje dobila nikakvih vesti. Devojka se izgubila na Zapadu, koji se raenjao i razvijao tako brzo da je u tom rastu bacao ljude tamoamo. Dudi, nisi nita ula o Deneti tamo negde? Dudi podie velike nevine oi: Ne znam, gospoo Drijer, i ao mi je. Gospoa Drijer uzdahnu: Pa nisam to ni oekivala, to bi bilo kao da si nala iglu u plastu sena. Ona se vrati u kuhinju. Evan se ne pomae dok je posmatrao Dudi. ekae, pomisli, ispunjen besom, dok ova devojka ne pojede veeru do poslednjeg zalogaja pre nego to ode da potrai Donatana. Ve je mrzeo tu sebinu, hladnu enu koja misli na sebe umesto na Donatana. Donatan je bio sav obuzet poslom da iseli kolu iz svoje kue da bi ova ena imala dom. Bila je ludost, i svak mu je to govorio, sagraditi
i

291kolsku zgradu pre zime. Ve je bilo mraza izuzev u popodnevnim asovima, a svakog trenutka mogla je da nastane meava. Zimski vetrovi ledili su ruke i lice, pa je rad na kui bio izvanredno teak. Ali za Donatanovu ljubav Stivn Peri je pokuavao da je zavri. Jedini izlaz je da sagradi privremenu kuu od naboja rekao mu je Evan. Ali Donatan je odmahnuo glavom: Neu da dam ni pare od novca koji sam sakupio za neto to e da se srui na prolee. To ne bi bilo poteno prema ljudima koji su ga dali. ta se to tie ove devojke? mislio je Evan sumorno, posmatrajui Dudino lepo lice. To je bilo istina. Dudi, koja se uvek otmeno ponaala za stolom, veeras je bila otmenija no ikad. Bio je to njen jedini odgovor na poglede uperene u nju. Evan se duboko pokloni kad je najzad spustila kaiku. Gospoo, mogu li sad otii da javim svom prijatelju da mu je stigla verenica? Glas mu je bio sarkastian, ali Dudi samo podie trepavice. Ako hoete ree neno. Oi joj se zaustavie na njemu zamiljeno. Evan se okrete i izie u gustu hladnu pomrinu. Samo je gore za Donatana, pomisli, to je tako lepa. Bilo bi teko oveku da zaboravi tako lepu enu. Iao je brzo i razmiljao setno kako ona spada u onu vrstu ena koje zahtevaju od mukaraca takvu potinjenost da mu ceo ivot proe u neobinom strahu. Snano zakuca na Donatanova vrata i ue. Donatan je sedeo pored vatre sa knjigom u ruci. Zdravo, Evane! Dola je Dudi ree Evan. Donatan ispusti knjigu i skoi da uzme kaput. Imao sam neko predoseanje pre jedno desetak minuta! povika. Ugasi lampu i uze fenjer od Evana. Daj, ja u ga poneti. Kakvo predoseanje? Evan prui korak da bi iao uporedo sa Donatanom. t Neko udno prijatno oseanje, kao da se neto lepo dogodilo, mada nisam znao ta, jer dan je bio kao i svaki drugi. Kako je ona? Izgleda li dobro? Ona izgleda sasvim dobro odgovori Evan tako hladno da se Donatan zaprepasti. Evane, u emu je stvar? Nije nita. Evane, ti nee neto da mi! kae. Nemam ta da ti kaem. Onda zato ... Evan zastade: Ne dopada mi se, i to je injenica ree. Razgovarali su u mraku. Donatan podie fenjer i osvetli Evanovo lice. Ti je ne poznaje ree. Evan pogleda Donatana i suvie mlad, i suvie dobar, pomisli. Hteo je da kae: Upoznao sam je u trenutku kad sam je ugledao." Moda je ne poznajem ree umesto toga i nastavie put. Ali nije ponovo uao u gostionicu. Ui ree Donatan. Neu, moram noas jo neto da napiem odgovori, a onda dodade: Nisam ti potreban, i ti to zna. Donatan se nasmei na to i pusti ga da ode. Ne moe on da eka nikoga kad njega eka Dudi. Kad je ula njegov glas na vratima, ga Drijer mahnu prstom Dudi da ue u kuhinju, a ona izie i zatvori vrata. Ona te eka unutra ree Donatanu. Njeno crveno lice obli nenost zatitnika, i kad Donatan ue, ona uzdahnu: Neka ih ree ljudima.

Nikad im vie nee izgledati tako lepo. Hej, stara! zagrme njen mu. Sedeo je na visokoj stolici iza anka i meao kaikom, po limenoj olji. Ne, nee, Henri Drijeru ree ona i, dohvativi pekir koji je visio na zidu iznad njegove glave, poe da brie ank.Iza zatvorenih vrata Donatan i Dudi stajali su jedan tren, a onda Dudi isprui ruku i podie glavu. Dragi Donatane! ree neno. A na znak njenog glasa on prie i uze je u naruje. Dudi, Dudi! Ljubio je njenu kosu, slepoonice, glatke vrste obraze i puno grlo, a sa svakim poljupcem sve vie ju je stezao u naruje. Donatane! uzviknu ona. Bila je malo uplaena. Ali strast, duboka i spora u njegovom biu, uzburkala se i probudila podiui se do povrine njegovih oiju i usana, nova strast koja se nikad ranije nije uznemirila. Pritisnuo je njenu glavu na svoje rame, priljubivi dlan uz njen obraz, a onda joj je ljubio usne neprestano. A ipak, na kraju, on je bio taj koji se povukao, a ne ona. Olabavi zagrljaj, okrete glavu i poe da se smeje. ta ja to inim, Dudi? Ali mi emo biti mu i ena, a, Dudi? Da proaputa ona. Bila je toliko iznenaena da se i ne pomae. Mislila je kako je Donatan ipak isti kao i drugi mukarci. Nekako je zamiljala da on nije takav zato to je izgledao tako tih, nean i bled. Ali u dui su moda svi isti... Ona se povue sasvim malo i poe sebe da dovodi u red malim, neprimetnim pokretima. Dodirnu kosu, ipkanu maramu oko vrata, ipku oko runih zglobova. Ovim pokretima, tako brzim i ovlanim da ih Donatan i ne primeti, ona se dovede u red. Mala, da li si srena to si ovde? Stvarno sam srena ree ona. Njene oi, podignute prema njemu, bile su pune divne, nene plaljivosti. Njemu je to izgledalo kao sutina svega to je neobino u jednoj eni. Oseti se postien zbog svoje strasti. Bog zna da on ne moe da bude kao njegov otac. Hoe samo da bude jak, zatitnik, sposoban ovek da zadovolji ovu odanu enu koja mu je potrebna a ije je telo savrena lepota Uze je za ruku. Mila moja, moja najdraa! Privue je sebi neno, a kad je bila sasvim blizu, on na svoj uas primeti u dubini njenih tamnih oiju neto kao strah, a u ruci kao malo opiranje. Ne boji me se, valjda, Dudi! Ta niko se mene ne plai, mila! Nije ba da se bojim. ta onda? zapita je. Opet ju je privukao sasvim blizu sebi, ali njen pogled i opiranje zaustavili su strast. To je samo... zar ne treba sad da iziemo? Oni nas tamo ekaju. Dudi, i ja sam dugo ekao. Znam. Ona mu se sama priblii i poljubi ga. Mislim da si u pravu, Dudi. Hajde da iziemo. Sa njenom rukom ispod svoje on otvori vrata koja vode u gostionicu, a u istom trenutku prolomi se larma kao u ludnici. Soba je bila puna. Svi Medijanci su bili tu osim Perijevih a niko nije bio bez neke erpe, roga iili klepetue kojima su dizali buku, a uz to su svi vritali. Dudi zagnjuri lice u njegovo rame, a on je zagrli i stajao je u vratima i smeio se dokle god je trajala buka. Zatim Evan skoi na ank, udarajui u limeno korito ge Drijer, koje je izvrnuo kao dobo. Kad je uhvatio Donatanov pogled, poeo je da udara jae. Da vidimo mladu! viknu Evan. Digni pogled, gospoo u se neki muki glas. Pogledaj nas, Dudi! zagrme Henri Drijer. Dudi, pogledaj okolo za asak proaputa Donatan. Oni misle najbolje. Dudi, posle jednog trenutka nagovaranja, skloni kovrde sa lica, podie glavu i svi je u sobi videe. A Donatan, koji je takoe u nju gledao, vide pravac njenog pogleda. Bio je upravljen uvis, neno moleiv, i Donatan ga je pratio kao to bi se mogao pratiti meseev zrak i pronae cilj. Gledala je Evana, a Evan je gledao nju.Stivn Peri odloi alat. Radio je na kolskoj zgradi uprkos dubokoj zimi, ali zima e pobediti, on je sad bio svestan toga. Dan je poeo otrim vetrom, a pred podne je zasneilo. Sa severa se irila po nebu glatka ujednaena sivina. Vetar se pojaa i on je morao paziti da se ne oklizne na tek palom snegu. Oko podne odustade od posla. Sie niz konstrukciju kue i nae ruak koji mu je Sju spremila. Jeo je stojei u uglu pod krovom. Hleb i svinjetina bili su tvrdi kao kamen, a u debelom bokalu od keramike kafa je bila hladna kao led. Poto ie poieo ruak i popio kafu, poe kroz sneg, koji je ve bio dobro napadao, ka Donatanovoj kui i pokuca na vrata. Jedno dete ih otvori, a galama, razgovor i smeh dece na podnevnom odmoru dopree do njega. Donatan je podsticao vatru, podie se i pogleda Stivna sa maicama u rukama. tive, ui! viknu mu. To jest, ako moe. Melisa, zatvori vrata. Veina njih je danas ponela ruak i zato je takva graja. tive, sad vidi zato hou da ih preselim iz svoje kue. Svakako odgovori Stivn. Bilo mu je teko da kae Donatanu, ali mora to uiniti. Gospodin Gudlif ree polako. Ja zaista mrzim vama rei ne mogu zavrim onu kuu pre prolee. Ba ne mogu. On isprui ruke: Danas ja dobio promrzline, a ako ja izgubi ruke, onda nema nita sa im zaradim za ivot. Deja graja prestade. Njih se nije mnogo ticalo da li e biti gotova nova kolska zgrada. Donatanovs kua im je bila udobna i smatrali su je svojom. Donatanovo lice se zgri oko usta: Ja, svakako, neu da ti se smrznu prsti. On ispusti maice. A mislim da si pokuavao da dobije pomo. Jesam, gospodine, svuda. Ali niko nee radi na otvoreno na ovo vreme. Ja koristio svaki topao dan da svri krov. Ali malter smrzne pre no to ga ja mea. Ne u pitanju samo radna snaga. Dobro ree Donatan mislim da se tu nita ne moe. Zastade za trenutak, a onda nastavi, sa uobiajenim obazrivim izrazom na licu: Cim grane prolee, ti e to dovriti? Hou ree Stivn pribliavajui se natrake vratima. Mnogo meni ao. Donatan nakrivi malo glavu i pokvasi usne. Dobro, zbogom, tive. Vreme je da pone popodnevna nastava.

Zbogom. Stivn izie i zatvori vrata za sobom. Deco, molim pazite ree Donatan mirno. Deca sedoe na svoja mesta, a Donatan uze pokaziva i prie tabli. Kvadrat hipotenuze pravouglog trougla jednak je zbiru kvadrata obeju kateta, tako... Poe da ispisuje po tabli brojke kao i uvek lepo i uredno. Morau da nagovorim Dudi, pomisli. Dudi, mila, nema drugog izlaza govorio joj je. Bili su u njenoj sobi u Amerikoj kui". Sobu je nainila udobnom i nekako lepom. Napravila je od indijanske ebadi zavesu i zaklonila krevet tako da joj je ostatak sobe sluio za sedenje. Bila je tu i malena pe, pored koje je stajala hrpa iscepkanih drva. Na stolu je bila gasna lampa. On je sedeo u stolici za ljuljanje pored vatre, ali se nije ljuljao, jer je ona sedela na jastuetu sa glavom na njegovim kolenima. Svako vee su provodili zajedno u ovoj sobi. Ona nije micala glavu ispod njegove ruke koja ju je milovala. Voleo je njenu kosu. Nije bila meka kao kosa njegove majke. Bila je otra i kovrdava i nita je nije moglo nainiti glatkom. Voleo je kad mu se hvatala i kovrdala oko prstiju. Ti se udaje za uitelja ree aljivo i zato e morati da podnosi moju kolu. Ali gde u da sedim po ceo dan? Tamo ima samo mala soba, a jo je zima.Mislio je samo na njihove veeri zajedno, kad je rekao sebi da e pomai i stolove i stolice u jednu polovinu sobe. Njije mislio na one asove koje ona treba da provodi sama. Sad se seti kako je hladna spavaa soba. Moe da sedi pored kolske vatre. Ona se nasmei i nita ne odgovori. Lice joj je bilo rumeno i spokojno, a ispod toga spokoja razmiljala je o onome to bi elela da ima. Ali nije nita govorila. Mi elimo da se to pre venamo, zar ne, draga? upita Donatan neno je milujui po belom vratu ispod kovrda. Kad budemo zajedno, zima e nam brzo proi. Kad doe prolee, kola e se iseliti, i mi emo imati lepu kuu samo za sebe. Ona protrlja glavu o njegovu ruku kao maka: Meni nije vano da li smo venani ili ne dokle god smo zajedno ree ona tiho. Donatan se nasmeja: Mislim da si i suvie lenja da se uda. Draesnu mekou njenih pokreta, ljupko odugovlaenje svega to je inila, njeno dugo sanjivo utanje kad su ovako dugo sedeli, ili kad bi mu sedela na kolenima, voleo je da naziva njenom lenjou, ali mu je bilo prijatno jer je pod tim mirom kiptela nemirna i nervozna snaga. esto je mislio da nije znao za odmor dok ona nije dola. Ali odmor nee biti potpun ako ne budu spavali zajedno iz noi u no. A to joj nije mogao rei. Ona mu se nasmei i odgovori. Znala je otkako je roena da, ako se nasmei, nije potrebno da govori. Zbog toga se malo ljutnu kad je jedan trenutak kasnije Donatan insistirao. Dudi, da se venamo odmah? Zato ne? Ovde je jedan svetenik. Neki putujui propovednik doao je u Medijan, i poto ga je zabolela ruka, na koju je ga Drijer stavljala obloge, odloio je put. Ne, ne sutra ree Dudi. Onda sledee nedelje? zapita je on. Zato da ne, milo srce? Uhvati je za bradu i pogleda je. Dudi, voli li me?

4695

Naravno izgovorie njene usne. Naravno, ta? pitao je. Volim te ... Onda sledee nedelje, Dudi? U subotu. Drao joj je bradu tako vrsto da joj je to bilo neugodno, a nije mogla izbei. U redu, Donatane, ali tek kroz dve nede je. Zato? bio je uporan. Nisam .. . spremna za iduu nedelju. On oseti kako pocrvene. Znao je dovoljno o enama da mu bude poznato da one imaju svoje vreme. Jednom je dosaivao majci pitanjima zato to je bila mnogo bleda, dok mu nije rekla nestrpljivo: Prestani, Donatane, to je samo moje ensko prokletstvo. ta je to, majko? Evino prokletstvo, mislim. Jednom meseno svaka ena mora da bude malo bolesna, i dobro je da to zna, jer e i ti imati enu jednog dana, pa e ti ona biti zahvalna ako je tad ostavi na miru. Sad se odmah raznei i pristade. Kroz dve nedelje. svakako. Dudi... makar morao da podmitim svetenika. On je pusiti i podie na krilo. Moja roena ena ree zadovoljno. Sedeli su zajedno na stolici u sobi toploj i tihoj. Oko kue je zavijao prerijski vetar, a u gostionici se ulo zveckanje kalajnog posua, ,limenih olja, tanjira i brujanje ljudskih glasova. U tiini Donatan u kako tresnue vrata i kako se zaori smeh. To e biti Evan ree odmah. Ispitivao je, jedva i sam toga svestan, slatku teinu Dudinog tela koje se odmaralo u njegovom naruju. Za vreme svih ovih dana nije otkrio niti ta Dudi misli o Evanu niti ta Evan misli o njoj. Ni jedno od njih nije spominjalo pred njim ono drugo. Ali sad ne zadrhta nijedan nerv u Dudinom telu. Nije se pomakla niti skrenula pogled sa otvorenih vrata pei u koja je gledala. Svako voli Evana ree Donatan. uo je kako se ljudi jo smeju. Evan je uvek mogao da podstakne na smeh na svakom mestu. Ja ga ne volim ree Dudi lenjo. Mrzim ga. Rekla je to meko, polagano, kao to je sve govorila, bez trunke estine. Zato? zapita je Donatan. Bio je veoma iznenaen. Ne znam ree Dudi blago. Samo ga stvarno mrzim. Donatan se nasmeja, oaran njome. Ona je tako divna, tako nerazumna, vredna divljenja u svim svojim ludorijama. Dudi moja, ne sme to da kae ukori je neno. Evan je moj najbolji prijatelj, izvanredan ovek i odan. Uvek bi bio uz mene ma ta da se dogodi, i uz tebe, za moju ljubav.

Ne volim njegove oi proaputa ona. Pa svi smatraju da on ima neuobiajeno lepe oi, tako tamne i blistave. Uobraen je ree ona. Ne, to nije! pobuni se Donatan. To su njegove velike sposobnosti; on je roen govornik, tako da je pravo zadovoljstvo sluati ga kad brani neki sluaj. Nikad ga nisam video u sudu, ali ponekad je pravio probu sa mnom da bi se vebao za parnicu. Njegov glas se moe uti svuda. Jednom je bilo u novinama u Topeki da se njegov glas mogao uti kroz ceo sud kad je vodio sluaj eleznikog drutva. On misli da je dovoljno samo da podigne desnu obrvu na neku enu ree Dudi. Nije se micala iz njegovog zagrljaja. Nemoj sad, on tako podie obrvu kad god hoe da napravi neku alu povika Donatan. Ona se uspravi: Njega voli vie no ikog, vie nego mene. Bio je duboko potresen: Dudi, uuti, draga. Tako neto se ne srne govoriti. On je moj prijatelj, a ti si moja ena. 7609Ali u sebi je pomislio da u tome lei uzrok hladnoe izmeu Evana i Dudi. Oni su bili zbog njega ljubomorni jedno na drugo. Ba pre neki dan mu je palo na pamet da su se on i Evan jedva viali u poslednje vreme. Bila je to njegova greka. Svaki slobodan trenutak provodio je sa Dudi, a Evan, pun obzira, nije hteo da se namee. Kada se budemo venali, videe da ti je Evan prijatelj kao to je i moj. Ponovo privue njenu glavu na svoje rame. Lezi opet, draga. Dugo poto je on otiao, sedela je ona nepomino pored pei, podnimljena, s laktovima na kolenima. Jo su se uli glasovi u gostionici i ona ih je sluala. Uostalom, kakva korist od toga to e lei u krevet kad ne moe da spava! Bila je skoro pono kad zavlada tiina. Donatan je otiao u devet i po, osetljiv na njen dobar glas. Sad kad je nastala tiina, ona ustade, prie vratima i otvori ih. Evan je sedeo sam za stolom, sa vrem piva u ruci. Mislila sam da ste i vi otili, hou da spavam. Idem ree kratko. Ona ue i stade pored stola. Udajem se za Donatana kroz dve nedelje. Idite do avola odgovori Evan gledajui je. Ue ga Drijer, oiju mutnih od pospanosti. Vreme je da zatvorim. Rei su bile obine, ali se oseala otrina u glasu. Ba sam govorila Evanu da smo Donatan i ja odredili dan ree Dudi ne pomaknuvi se. Cistota njenog lica pojaa se kao to se deavalo uvek kad se neko ljuti na nju. Nedelju dana od idue subote. On kae da kolska zgrada ne moe biti zavrena, tako da je sad svejedno. Milo mi je to to ujem ree ga Drijer. Spustila je puno naruje prljavih vreva. Evan ustade. I meni ree on od srca. Dudi, dovoljno fp je Donatan ekao. Vala i jeste sloi se ga Drijer. I ja tako mislim ree Dudi. Glas joj je bio mek od ljubaznosti. Da vam pomognem, gospoo Drijer. Nemam nita protiv odgovori ga Drijer. Niko ne moe da upre prstom u Dudi, pomisli. Devojka je uvek ljubazna i voljna da pomogne. Zato onda imam ponekad neko udno oseanje kad je Dudi u pitanju? Denet je bila dosta rava. Mada je Denet bila Henrijeva ki, nepotrebno je pretvarati se da se nije vie bacila na onu njenu drolju od majke nego na Hernija. Ali Denet je otvorena kao knjiga. Gospoa Drijer zevnu, a onda uzdahnu, jeste, Dudi voli da pomogne. Ne moe se porei da je zaista devojka od pomoi. Rekao bi ovek da je dobra devojka kad bi nekako mogao da bude siguran u to. Donatan je leao u postelji budan od udnje. Bio je svestan toga i stideo se. Ljubav i pouda su dve razliite stvari, i on je hteo da tako i bude. Neu da budem kao moj otac, mislio je. Neu da moja Dudi proe kao moja jadna mati. Doznao je da mu je mati rodila jo jedno dete i da je ono umrlo. Ruti mu je kradom napisala pismo tampanim slovima. Mada nije eleo da bude ubica, radovalo ga je to je dete umrlo. ivot je i bez toga dovoljno teak. Moda je trebalo da ode na Zapad i vidi kako je tamo. Ali dobijao je od majke pisma, oskudna kao i obino. Prirodno je to mu nije nita rekla o detetu. Nikad nije njemu govorila o poroajima. ivot je tamo teak, pisala je, ali uvek je govorila da e moda biti bolje. A on sad ne moe da ode. Dok je razmiljao o majci, udnja za Dudi ga napusti. Dudi nee raati decu ako to ne bude htela. A on je nikad, nikad nee nagovarati protiv njene volje, i nikad je nee plaiti svojom zlovoljom ako ga ne bude htela. Leao je i mislio na oca sa nepopustljivim besom. On e biti prema Dudi onakav kakav nije bio njegov otac prema majci. A onda, zaudo, po

58 58to je na ovaj nain poeo da razmilja o majci, nije mogao vie da misli ni o kom drugom. Kao da je ona obuzela sve
njegove misli. Nedeljama nije na nju ovako mislio. Pokuao je da ponovo misli o Dudi, ali je mislio samo o majci. Uznemiri se i najzad se uspravi u krevetu. Kad bih verovao u tako neto, upitao bih se da li joj se nije neto ravo dogodilo, pomisli. Nije bio sujeveran, ali je sedeo oslukujui, sa oseanjima upuenim kroz mrak majci. Vukovi su zavijali u noi. Vetar se utiao pa je mogao da uje tunu agoniju njihovog zavijanja. Ali taj zvuk bio je prilino uobiajen nou i on mu nije poklanjao panju. Duh mu je prodirao kroz mrak kao drhtava sonda za ispitivanje. Neto, moda, nije u redu, ili zaista nije. Proao je skoro ceo sat pre no to je opet legao. Pisae sutra. Jo jednom je pokuao da misli na Dudi i nije uspeo. Zaspao je mislei samo na majku. 25 U ubogoj kui od naboja usred ravnica Zapada, Meri odustade od borbe. Pored nje je Klajd spavao tekim snom i hrkao. Od napornog posla preko dana ogrubeo mu je svaki deo. Njegovo telo, potkrepljujui se za dnevni posao, zadovoljavalo se hranom uzimanom na brzinu i grubo, galamom i naprasitou, strau esto divljakom u svojim prohtevima, a onda bi padalo u nemiran san. Meri, leei budna na ivici postelje, podalje od njegovog neopranog tela, tiho je plakala. Ne mogu vie, mislila je. Nema nikakve svrhe. Ne mogu da umrem ovde sama sa Ruti. To je i suvie za nju. Oh, Donatane. Takvu enju oseti za sinom da joj se zamuti u glavi. Donatane! Ime opet izlete iz nje kao tih jecaj, kao da ga je neto iz nje iupalo. Klajd se probudi.

A! proguna. Klajde! proaputa ona u mraku. ta je? Nije hteo da se probudi. Vratiu se u Medijan ree ona. To ga probudi. Zato? Ne usuujem se da ovde provedem jo jednu zimu kad sam opet u drugom stanju. Ali dobro nam je. Meni nije. Bilo bi drugaije da nisam opet zanela. Ali sa mnom nije u redu kao to bi trebalo da bude. Ja to znam. Ti si uvek nervozna kad ti se priblii vreme rekao je zlovoljno. Sad nije samo to. Dovoljno sam dece rodila da bih to znala. On se Ijutito okrete: Kako mogu da idem kad moram da pazim na ovce i krave? Ovo je meni najgore doba godine za putovanje. Ako naie meava, ko e da pazi stoku kad ja ne budem ovde? Demi ne moe sam. Ali Dema moe da odveze Rut, Megi i mene. A ti moe da ostane sa svojom stokom. Kad bi samo mogla da stigne do Medijana, gde je Donatan, bilo bi to skoro kao da ide kui. A ga Drijer joj moe pomoi pri poroaju. Klajde, ja odlazim i zato ti ne vredi to govori. Amerika je nju nainila udljivom, ali ona tu nije nita mogla. Sve je ovde upereno protiv ene. Ona mora da se bori za svoj ivot. Onda neu da govorim ako ne vredi ree Klajd. Okrete joj lea i povue pokriva. Znala je da je besan, ali ta se to nje tie. Mnogo puta je govorila sebi da je i njemu teko. Nije bio lenj, bar ne onako kao to je bio u Engleskoj. Radio je mnogo, na svoj nain, ali nije imao sree. Stoka mu se gubila iako ju je obeleavao. Govedari iz susednih naselja su lopovi, kao to je svako znao, ali kako da se to dokae? Ne moe se oekivati da se prostom oveku kao to je Klajd vie veruje nego jednom obrazovanom Englezu, koji je bio sopstvenik ranca. A tamo je i Denet. Denet je dolazila i odlazila dva puta, a sad se opet vratila. Rut joj je rekla da ju je Demi video. Neu to da znam kazala je ona Ruti. Stisnula je usne u mraku. Nije elela da mora da kae gi Dri jer, kad se vrati u Medijan, da je Denet dvaput ivela kod Engleza, jednom tri meseca, drugi put jedan, sad se opet vratila. Odjednom oseti da joj se povraa. Ali to nije bilo uobiajeno gaenje od trudnoe. Dolo je sa bolom u donjem delu stomaka, koji nije bio otar, ve veliki i dubok, pa je izgledalo kao da joj je zahvatio neki centar ivane snage. To je gadna vrsta bola, pomisli zabrinuto i zagrcnu se da povrati, a znoj je svu obli. Ovo je, pomisli u strahu, ivot ili smrt. Poi u sutra ili e biti kasno. Dva dana pred venanje Donatan se brijao u predveerje. Za plavog oveka brada mu je bila otra i brzo je rasla, i on se brijao uvee umesto ujutru zato to je eleo da mu obrazi budu glatki kad ode do Dudi. Zvidao je, sav srean. Sve je ilo kako treba izuzevi jednu stvar, a i to e se moda ipak urediti. Evan nije bio siguran da e moi da mu bude dever na venanju. Danas posle kole proveo je polovinu popodneva u Evanovoj kancelariji raspravljajui o tome. Odloi venanje za nekoliko dana, i ja. u doi rekao je Evan na svoj nemaran nain. Donatan je bio duboko ogoren: Venanje se ne odlae. Evan se nasrne ja. Dabome da se ne odlae, ja se samo alim. Samo ti kaem, mladiu, ti se venaj, a ja u doi ako budem mogao. Nesrea je u tome to je ba sad zakazan pretres u Topeki. ekaj dok izradim da Medijan postane okruno mesto. Doputa li mi, Done, da to uinim kad nisi hteo da postane stoarsko?On je oprostio Donatanu, ali je njihovo neslaganje upotrebljavao da ga zadirkuje. Donatan se nasmei ne odgovorivi. Evan nastavi: Ne, sine, moram da idem. Ja sam u ovim krajevima korporacijski pravozastupnik za Santa Fe, i pitanje stoke koju ubijaju na eleznikoj pruzi mora da se uredi. To postaje nain na koji se neuspeli stoari bogate. Oni oteraju krave na elezniku prugu... Evanov bogati glas oamuivao je svojom lakoom. Donatan ga prekide. Neu nikog drugog. Ako ti ne doe, ja u biti sam. Ako ikako bude mogue, biu pored tebe odvrati mu Evan ak i ako se ne slaem s tvojim izborom. Nije krio da mu se Dudi ne dopada. Je li to pravi razlog to ne eli da doe9 Ne volim je, Done, i ti to treba da zna. Ali zato, Evane? I suvie je lepa odgovori Evan odmah. Tako lepa ena misli samo na sebe. Ti zasluuje nekoga ko e misliti samo na tebe. Evane, ne sme tako da govori. Moram i hou ako treba da ostanem tvoj prijatelj. Donatan ne ree nita. Zna ih oboje, pomisli neno, i jednog dana, kad Dudi bude njegova ena, Evan e uvideti kakva je ona, a Dudi e nauiti da ceni njegovog prijatelja. On e ekati. Pa, ja ne gubim nadu ree i nasmei se svojim malo krivim osmehom. U redu ree Evan srdano. Kad je svratio na trenutak da kae Dudi, pomislio je kako udno izgleda. Milo mi je to nee doi rekla je. U njegovom prisustvu se uvek oseam kao da sam obukla odeu na nalije. Donatan se nasmeja. Oh, vas dvoje! rekao je. Poljubio ju je ovlano. Poljubiu te jae kasnije poto se budem obrijao rekao joj je polualjivo. Bio je tako srean ovih dana da su se svi 1961njegovi mali instinkti za veselost probudili u njemu. I tako je poao kui da se dotera za nju. Nije nikad voleo da ima na sebi odelo u kome je radio kad je iao njoj u posetu. A ove dve poslednje noi pred venanje bile su mu naroito dragocene. Nije hteo da se Dudi i najmanje povlai pred njim. uo je neto. Sa brijaem u ruci zastade da oslune. Bilo je mrano kao da je pono, a vrata su bila zatvorena zbog hladnoe. Ali jedna kola su se zaustavila pred kuom. On spusti brija na policu ispod malog ogledala i obrisa sapun sa lica. Zatim otvori vrata.

Svetlost iz kue obasja jednu tunu grupu. Za trenutak nije mogao da poveruje svojim oima. Jedan visoki deak i devojica silazili su sa kola. Donatane! zovnu ga jedan slabi glas. On potra. Majko, nisi valjda ti! Rut, Demi, ta, za ime boje! I Megi! Gde je otac? Oh, majko, ta je s tobom? Meri se podie iz ugla starih pokrivenih kola, i on ugleda njeno bolesniko lice. Podie je i onda vide u emu je stvar i zakrguta zubima. Ui, ui brzo i lezi u postelju. Boe moj, Ruti, zato ste joj dopustili da putuje! Ona je htela ree Rut. Njena stara plaljivost jo vie se pojaala za vreme dugih meseci u ravnicama, i sad je bila divlja kao zec. mirkala je na svetlosti sobe i vrsto drala Megi. Spasite me, brzo protenja Meri. Brzo, i pozovi gospou Drijer, Donatane. Mislim da mi je dolo vreme. Blagi boe, kako sam se molila da pre toga stignem kui. Pa, bar jednom mi je ispunio elju. Uzdiui od bolova, sela je na krevet i pokuala da izuje cipele. Demi, izuj je, ili ti Ruti! povika Donatan. Ja idem po gospou Drijer. On jurnu u mrak i trao je preko klizavih suvih dasaka u pravcu gostionice. Gospoa Drijer je
20:

307sedela sama za kuhinjskim stolom i veerala pre no to e poi da slui veeru drugima. On utra njoj. Mati je dola jedva izgovori gospoo Drijer, hoete li . .. ona .. . ona ... ona ... njoj je potrebna ena, brzo. Gospode boe! kriknu ga Drijer. Skoi i podie sa pei kotao kljuale vode. Henri, ti e morati da poslui veeru! viknu prolazei pored anka i odjuri. Do duboko u no Donatan joj je pomagao. Zaboravio je Dudi i gde je trebalo sad da bude. On, Rut i ga Drijer zajedno su se borili za ivot njegove majke. Nikad ranije nije video poroaj i bio je uasnut onim to je video. Da li svako roenje tako opustoi drugo bie? Kupao se u znoju i glasno stenjao i sam nesvestan toga, dok ga ga Drijer ne opomenu da uuti. On istra za trenutak i od srca se isplaka pred Demijevim preplaenim licem, a onda jurnu natrag iz straha da bi ona mogla umreti u njegovom odsustvu. Dete se rodilo u pono, devojica, mala i mrava, ali iva, a posle manje od jednog sata, Meri je umrla. Dok je sedeo pored vatre sa malim novoroenim stvorenjem u naruju, imao je neko udno oseanje da je nekako ostao udovac pre no to se oenio. Zavesa od ebeta izmeu dve sobe bila je navuena. Obe sobe bile su veoma tihe. Demi je otiao do Stivna Peri ja da mu kae da napravi mrtvaki sanduk. Rut se kretala po sobi, raspremala je i tiho plakala. Uenici nisu doli u kolu, jer ih je raspustio na nedelju dana zbog venanja. Gospoa Drijer je ostala da pripremi Meri za sahranu, a onda je otila kui i povela Megi sa sobom. Mislim da je i suvie iva da sad bude tu rekla je. Zastala je za asak drei Megi za ruku: Donatane, rei u Dudi. Pa, naravno, znai da se venanje odlae.On je, u stvari, zaboravio da je sutra trebalo da bude njegovo venanje. Sad se setio i klimnuo glavom. ta da se radi s ovim crviem... Gospoa Drijer okrete tune tamne oi ka ognjitu, gde je u drvenom sanduku spavalo novoroene. Ne znam ree Donatan. Morau o svemu da razmislim. Veliko vam hvala, gospoo Drijer. Nema na emu uzdahnu ona. Tako je ona otila. Dete poe da plae, a Donatan je uze i zavi u svoj stari kaput i sede prvi put posle probdevene noi, drei je. Neto umirujue pree iz njega na dete i ono opet zaspa. inilo mu se nekako kao da je ovo njegovo dete, ija je mati umrla. Izgubio je jo neto pored majke. Njegova odgovornost je vea od dunosti sina. Ne moemo ekati dok tata dozna, zar ne? Rutino pitanje, izgovoreno apatom, tre ga. Ne ree kratko. A kako bismo? Uiniu to mora da se uini. Obuzdavao je snano podrhtavanje u grlu. Zato je niste odavno doveli kui? Mislio je na majino telo. Poto se dete rodilo, ono se skupilo kao zamotuljak. Bila je tako mala, ak i kad je najbolje izgledala, a sad je od nje ostala samo aka kostiju. Ako je ikada postojalo ubistvo, ovo je ubijena ena, mislio je sumorno i bio je srean to otac nije u ovoj kui. Kako sam mogla? upita Rut bojaljivo. Uostalom, ona je uvek govorila da e moda stvari krenuti nabolje, i kako da ostavi oca. Pretpostavljam da on nije uviao da sam treba da je dovede? Ne, nije odgovori Rut jednostavno. Donatan je pogleda strogo preko zaspalog de teta. Reci mi istinu, da li je bilo strano sve vreme? Rut klimnu glavom: Jeste, bilo je. Ona je bila stalno preplaena. Bilo je zmija i ona je uvek mislila da e jednog dana neka ujesti Megi. Strano mnogo zmija ima, Donatane, i one su se zavlaile u pukotine u zidovima. Jedna je domilela u njen krevet i ona je posle toga stalno to sanjala. A voda je gorka i tvrda. Demi sad psuje strano, i ona se sekirala to postaje grub i raste kao neznalica. Megi nikoga ne slua, i, oh, vetar koji duva danju i nou dovodio ju je do ludila. Jednom je izila napolje i vriskala, vriskala, i ja sam mislila da je sigurno poludela, a onda je poela da plae i kad se malo isplakala, opet se povratila. Zar otac nije nita video? On nije kod kue po ceo dan, a esto ni nou. A zar nije bilo suseda? Nije, osim . . nije, ne moe se rei da smo imali susede. Englez nije sused, a mati nikad nije htela ak ni da uje za Denet. Denet! povika Donatan. Dolazila je ponekad na njegov ran. Bila je tamo kad smo mi otili. Sedeo je i razmiljao o onome to je uo. Mislio sam da je ona u San Francisku ree. Jeste, na ran dolazi samo ponekad odgovori Rut. Nemoj da kae gospoi Drijer ree on kratko posle jednog trenutka. Neu kaem ree ona.

Neu da kaem ispravi je on. Ako je on sad ne bude ispravljao, nikog drugog nema da to ini. Neu da kaem ponovi ona. Dete poe opet da plae, i on se pitao da nije gladno. Znao je da detetu nije potrebna hrana, ali ovo je tako majuno da e mu moda biti potrebna pre no ostaloj deci. Stiavao ga je i najzad poe da ga njie u naruju, ali dete je i dalje plakalo. ta da radimo? zapita on Ruti. Da izmeam malo brana i vode? promrmlja ona. Da mu nee to koditi? Mislim da nee. Ali dok su oni oklevali, vrata se otvorie i Sju i Stivn uoe. Sju je alom uvila glavu, a oko ramena uvezala muki kaput kao ogrta. Sve to skinu jednim zamahom ruku. Dajte je meni ree. Uzela je dete od Donatana i zastala jedan trenutak. Zatim odluno nastavi: Gospodin Gudlif, nemate nita protiv ja nju podojim? Moja beba stara est meseca, ali ja mislim bie jo svee, a ja imam uvek puno mleka. Gledao je Sju zabezeknuto jedan trenutak, i ona, sa svojom neobino razvijenom osetljivou, kao da poraste pred njegovim oima. Ako mene ne elite... ree ona ponosno. Kod njega odmah nadvlada razum. Veliko vam hvala, Sju. To moe spasti ivot detetu. Ali on odmah izie iz te sobe i ue u drugu sa Stivnom, i stajao je tamo dok je Stivn u tunoj tiini uzimao meru zaspalog tela na krevetu. Ima ja sad samo drvo od topole ree kad je zavrio merenje. Ali ja moe da upotrebi smola da bude vrsto. Donatan klimnu glavom. Sju ima belo platno da postavi ree Stivn blago. Donatan opet klimnu glavom. Noas to zavri, bie potrebno za sutra? Da ree Donatan, a onda se seti da je sutra trebalo da bude dan njegovog venanja. 26 Zar nee odmah ii do Donatana? zapita ga Dri jer Dudi. Svakako mu je potrebna ena da pomogne. Oseala se iscrpena ovog jutra, a pojava Dudi, koja je bila vrlo lepa u crvenoj vunenoj haljini sa okovratnikom i manetnama od somota, nekako je pojaavala njenu iscrpenost. Ona dosu mleka u Meginu solju. Otii u im dorukuj em ree Dudi blago. Graciozno se kretala po kuhinji, nalila sebi solju kafe iz velikog granitnog lonca na tednjaku, odsekla komad hleba i namazala ga maslacem, ne bacivi nijedan pogled na malu devojicu okrugla lica i crvene kose koja je sedela za stolom nasred kuhinje. Gospoa Drijer ju je probudila pre pola sata da joj ispria ta se dogodilo prole noi. Sedela je u krevetu i sluala, sa kovrdavom kosom rasutom po ramenima. Gospoa Drijer je pogleda, ne mogavi da je zavoli vie, i bi joj ao Donatana, jer je devojka bila i suvie lepa tako u spavaici. Svakako se ne moete venati sutra. Naravno da ne moemo sloi se Dudi. To je bilo sve to je rekla. Ali je ustala iz postelje i nalila vodu u porculanski lavor na umivaoniku. Gospoa Drijer je tad otila. Da li joj je stalo ili nije? Pola sata je razmiljala o tome dok je prila usoljenu svinjetinu i kaamak. Kad je Dudi ula, u crvenoj haljini, sa kovrdama uredno privrenim uz glavu, jo uvek nije mogla da zna. Crveno, pomisli ga Drijer, nije ba prikladno. Ali, moda devojci to nije palo na pamet. Sela je pored prozora i jela male, tanke krike hleba. Gospoa Drijer, gledajui u nju, spazi Demija, koji proe pored prozora sa Sju i Stivnom, i potra da kucne u okno. Demi! povika, a kad se on okrete, prstom ga zovnu da ue. Trenutak kasnije stajao je u vratima, visok, crnook deak, vesela lica uprkos svemu to se dogodilo. Ui da neto pojede naredi mu ga Drijer. U tvojoj e kui biti dovoljno briga i bez pripremanja doruka za tebe. Ovo je Dudi, tvoja budua snaha. Poto bude jeo, moe je povesti sa sobom. Milo mi je to sam vas upoznao ree Demi. Zdravo, Megi. On se zbunio u prisustvu ge Drijer zato to je video Denet nekoliko dana pre no to su poli sa oeva ranca. Jahala je sa Englezom, galopirajui uz njega na konju kestenjaste boje. Jahala je kao mukarac, u pantalonama od prugastog somota, visokim izmama i sa kaubojskim eirom. On je skupljao ovce, a ona uspori kad ga ugleda i posmatrala ga je, a kad ga je prepoznala, lako ga je udarila vrhom bia po nosu. Ti ne zna ko sam ja? Znam rekao je tako zlovoljno da se ona nasrne jala. Onda nemoj da mi kae rekla je jer ja neu da znam. Uto je dojahao Englez, dugaak lenj ovek. Ko je to, Deni? zapitao je. Deak koga sam poznavala odgovorila je nestano. A najzad je rekao Englez onda nemoj vie da ga poznaje. Odgalopirali su zajedno, a on je gledao za njima dok ne nestadoe u preriji. On se udno oseao zato to je Denet izgledala drukija nego u ovoj kuhinji starija, i ne onako lepa, a ipak je eleo da je gleda. Kradom podie oi na Dudi, susrete se s njenim pogledom i brzo pogleda u stranu. Evo! Gospoa Drijer mu prui tanjir prenog kaamaka. Sedi preko puta Dudi. Hvala. On uze tanjir i sede na drugi kraj stola. Njen blagi glas ga natera da opet podigne oi. Mnogo mi je ao... zbog prole noi. On klimnu glavom i iznenada mu se stee grlo tako da nije mogao da proguta hranu. Hoete li sad svi ostati ovde? Dudin neni glas mu se opet obrati. On s mukom proguta hranu. Mislim da u ja morati odma da se vratim da pomognem ocu. Jedan ovek ne moe sam da pazi na ovce i na krave. Ne znam ni da li je trebalo da drimo oboje.

Onda znai da e ostali ostati kod Donatana? Mislim da e morati. Mi ne moemo tamo drati bebu. Nije vie govorila. Sedela je srkuui kafu i grickajui hleb otmeno i lagano, a kad je bila gotova, ustage i nasmei se. Staviu eir, i idemo. Oh, Dudi! Donatan skoi na noge, uze je u naruje i zagnjuri lice u njeno rame. Znao sam da e doi. Proveo sam stranu no. Ona mu poloi ruku na obraz: Znam, zato sam dola. Ona ugleda mladu crnokosu devoj iu i nasmei se na nju preko Donatanovog ramena. Sav ovaj svet, mislila je, svi e da ive u ovoj kui! Naravno da se sad ne mogu udati. Ona se blago izvue iz Donatanovog naruja, ali mu zadra ruku. Je li to sirota mala beba? Prie sanduku u kome je dete spavalo poto ga je Sju nahranila. Veoma je malo ree Dudi. Donatane, kako joj je ime? Gledala je dete, ali ga ne dodirnu. Nisam... nisam mislio o tome ree Donatan tuno. Zato da se ne zove Meri? zapita Dudi. Po tvojoj majci. Donatanov se pogled susrete sa Rutinim. Zato da ne? Vidi, Ruti, kako Dudi odmah zna ta treba. Bie Meri, ona e to voleti. Ali mi smo dali to ime detetu koje je umrlo ree Rut. Jo jedan razlog vie da se ovo to je ivo tako zove ree Donatan. On nije uopte plakao, ali sada sa Dudinom rukom u svojoj eleo je da plae, da joj kae... Ruti, budi dobra devojica pa istri malo napolje rekao je. A kad je ona otila, on poloi glavu na Dudino rame, a oi mu se napunie suzama. Ote mu se jecaj. Dudi, draga, moe li da se uda za ovakvog oveka, sa svima ovima u kui? Donatane, nemoj da sada govorimo o tome rekla je najnenijim glasom. Glas joj je bio tako nean da mu nije nita govorio. Samo ne smemo drati Rut napolju rekla je. Danas ja hladno, a ona nema kaput. Lako ga stee i ode vratima. Ui, Rut ree. I suvie je hladno napolju. I tako, on nije imao vremena da plae. Ostala je skoro ceo dan u kui od naboja. Ula je sa Donatanom u unutranju sobu i stajala je pored njegove mrtve majke koja je leala na krevetu koji treba sutra da bude njen. Ako je o ovome mislila, nije rekla nita. A kad je u podne, dok je pomagala Ruti da pripremi hranu, dola Sju da opet podoji dete, nije pokazala da je iznenaena. Nisam znao ta da inim, a Sju se ponudila rekao je Donatan kao u odbrani, zbog ega se stideo. To je lepo od nje ree Dudi mirno. Posle podne sela je da zakrpi Donatanov kaput, izgledala je tako tiha i lepa da se njegovo ranjeno srce smiri. Primae do nje jedan tronoac. Moda emo se ipak nekako snai rekao je. Ona se nasmei: I izbacivati Rut i decu napolje kad budemo hteli da smo sami? Moda bismo mogli svi da ivimo u Amerikoj kui"? Pa da ne bude mesta za putnike, ne raunajui i trokove? Ona odmahnu glavom nastavljajui da ije. Izgledala je tako daleka da se on uplai. Dudi, hoe li ekati? ta ti misli? Mislio je da hoe, ali nije nita rekao. Uze lepu ruku s naprstkom, ija je koa bila glatka i bela, i poljubi je strasno u dlan. Drago srce! promrmlja. Ona je izvue da nastavi sa ivenjem. Posle jednog trenutka ree: Kako e se Evan iznenaditi kad se vrati! On nije mislio na Evana, jedino se seao da je u Topeki. Otkud ti Evan pade na pamet? Zato to e mu biti milo odgovori Dudi jer ne eli da se oeni mnome. tMir na njenom licu se ne poremeti. Sedeo je posmatrajui joj brze ruke dok mu se srce privijalo uz nju u tuzi. Celog dana ni za trenutak nije zaboravljao na mirno telo koje je lealo na njegovom krevetu. ak ni sada nije mogao da zaboravi. Stivn je rekao da e doneti koveg u smiraj sunca. Kasno je ree Dudi iznenada gledajui u nebo. Ako nemam vie nita da uradim, Donatane, morau da idem. Ona se nasmei na Ruti, koja je drala bebu okrenuvi im obazrivo lea. Moram je pustiti da ide, pomisli Donatan. Nema razloga da bude ovde kad doe Stivn. Bie to i suvie teko za nju. Ona se uvi u ogrta, zaveza mrku kapuljau ispod brade, i on je pusti da ode. Iziao je s njom nekoliko koraka na otar vetar, a onda ugleda Stivna, ispred koga je ila Sju. Laku no, jedina moja ljubavi proaputa i zabaci joj glavu da bi pronaao njene usne. Laku no, Donatane. Lice joj nikad nije izgledalo istije nego sad u bledoj veernjoj svetlosti, a usne su joj bile meke no u deteta.

Meri je sahranjena dan pre velike meave. Dok su stajali oko otvorenog groba, vetar je bio otriji no to je Donatan ikad osetio. Megi je plakala od zime i ga Drijer ju je odvela natrag u kuu od naboja da ostane sa Sju i detetom. Pored njega je Rut tako drhtala da je najzad proaputao Demiju: Stani pored Rut s druge strane. Neki putujui svetenik itao je nad grobom dvadeset trei psalam, ali vetar je nosio njegov krupni glas tako da su se uli samo odlomci. Donatan odmah primeti da Dudi nije tu. Odloio je pogreb nekoliko minuta ekajui nju. Onda je Henri viknuo kroz vetar. Donatane, svi emo se smrznuti. Gde je Dudi? promucao je. Ona se obukla za polazak, ali ne treba da je ekamo vikao je Henri kroz vetar. Gledao je u nebo, koje se spustilo iznad njihovih glava. Svakog trenutka moe poeti. Tako su otpoeli malu sveanost. Stivn Peri je iskopao grob u zemlji koja e biti groblje oko crkve, koja jo nije sagraena u gradu kakav e jednog dana biti Medijan. Donatan i Evan su zajedno to isplanirali. Neu poeleti! zagrme svetenikov glas kao truba, kad se za sekund vetar utia, pa se opet izgubi. Ali Donatan nije ni sanjao da e ovde prva leati njegova mati. A ona je bila eljna svega u svom kratkom ivotu. Odluio je sad da u prolee prenese malog Artija iz one rupe i sahrani ga ovde pored nje. .. .dolina senke... u se svetenikov glas, a vetar otrgnu rei i razbaca ih preko ravnice gde nema ni brda ni doline. Evan nije bio ovde, ni Dudi. Svi ostali su bili. Stajali su usred ogromne praznine oko njih. Nebo i zemlja inili su da izgledaju mali kao bubice. Nekoliko koraka dalje bio je slabaki zaklon Medijan. On ih pogleda u uznemirenom strahu zato to je i on jedan od njih. I suvie je ovde prostrano za nas, pomisli, i zaele sa iznenadnom bolnom enjom da ga opet okruava mala Engleska. Sad vie nikad neu moi da odvedem majku natrag u Englesku. Starost kakvu je eleo da joj prui kad su napustili Dentvoter nikad joj nee pruiti jer ona nee imati starosti. Pomislio je da sad nema zato da se vraa. Kad bi se vratio sam u Englesku, ona bi mu nedostajala. Engleska i mati su jedno. Ne, on je sad vezan za ovu novu zemlju. Dudi, gde je ona? Pogleda na drum koji je vodio gostionici, ali nje nije bilo tamo, A onda, skrenuvi tuno pogled, srete se sluajno sa drugim parom oiju. Bile su Ketine. Nije je video mesecima. Lu mu je rekao da je celo leto provela u gostima kod tetke.Nije ni mislio da pita kad se vratila. Ali sad je bila tu, visoka, mrava, mlada devojka koja je za poslednjih nekoliko meseci toliko porasla da je sad izgledalo da su joj iste ostale samo oi lenikove boje. Bile su tako okrugle i potene kao i uvek na njenom jednostavnom licu, a sad su bile crvene od plaa. Oseti zahvalnost prema njoj zato to plae. Ona je jedva poznavala njegovu majku; znao je da plae zbog njega. I preko otvorenog groba on se malo osmehnu na nju tunim smekom. Poivau u kui Gospodnjoj zauvek! Svetenikov glas najzad nadjaa vetar i on buno zatvori bibliju. ... Dudi je, kad je trebalo poi na sahranu, zavezala pod bradom mrki, krznom opiveni ogrta, a onda je stavila malu krznenu kapu, koja je ila uz njega. Popravila je krajeve trake i pogledala na veliki sat prolazei kroz praznu gostionicu. Bio je tano as u koji bi se venala sa Donatanom i to u ovoj istoj sobi, da se njegova mati nije vratila kui. ak da je umrla tamo na Zapadu, venanje bi se ipak obavilo jer oni to ne bi znali. A deca bi dola kui Donatanu, i tad bi bilo i suvie kasno da ma ta uini da se spase. Sad je spaena. Neto me uvek spase, pomislila je ozbiljno. Mora da je to bog. Postoja za trenutak gledajui kroz okna gostioniarskih vrata. Vetar je napolju brisao diui velike kovitlace praine i snega. elela je da je neto sad spase od izlaenja napolje. Gostionica je bila topla i zaklonjena. Kao i Doel, mrzela je zimu i celog svog ivota svake zime su ili na jug da tamo dri propovedi. I tamo gde je klima dobra ima dua koje treba spaavati uvek je govorio. Da je otila s njim, pomisli, mogla je sad biti na Sendvikim ostrvima, divnom mestu pisao joj je Doel gde samo ovek ne valja. Da je otila, moda bi se i tamo mogla udati i nastaniti.Odugovlaila je rizikujui da zakasni. Svi su ve otili, pa je bila sama. Kad bi kasnije rekla da joj je iznenada pozlilo pa nije smela da izie, nikog ovde nema ko bi rekao suprotno. Ali je poekala jo jedan trenutak na neko spasenje sa strane. A onda je ono opet dolo. Na Evanovoj kancelariji, koja je bila odmah do gostionice, otvorie se vrata i on urno izie, uvijen u veliki ogrta, saginjui glavu da mu vetar ne odnese eir. Ona pomisli da je sad tek morao stii iz Topeke, jer je pre manje od jednog sata ga Drijer rekla izlazei sa Megi: Ovo e teko pogoditi Evana. On mnogo voli Donatana. Niko mu jo nije nita rekao, pomisli Dudi posmatrajui ga. On e, znai, doi ovamo jer misli da je ovde venanje. Ona odmah zaboravi na Sendvika ostrva u uzbuenju zbog ovog spasenja. Brzo sede pored velikog stola, zagnjuri glavu u ruke i poeka. Kad je ula da su se vrata otvorila i osetila vetar, ne pomae se. ekala je da uje njegov glas. Dudi proaputa on. Ona tad podie glavu. Crvene usne su joj drhtale, a trepavice su bile vlane. Nikad nije izgledala tako lepa i tako tuna. Zaboga... zato, ta je... Nema venanja promuca ona. Ipak se ne udajem. Umesto venanja je pogreb. Donatanova mati je dola kui i umrla. Rodila je dete. Podigla je prema njemu uzdrhtalo lice kao da ne misli na njega niti mari ko je on, ve kao da je sva obuzeta svojom nevoljom. Ba sam pola na pogreb. A onda sam se setila da bismo ba u ovom trenutku, da je sve bilo kako treba, stajali ovde zajedno, tako da nisam mogla da odem. .. Evan je bio zbunjen. Ja sam pourio... zbog Donatana... gde su. .. pretpostavljam da su svi na pogrebu. Ona klimnu glavom, izvue iz mufa maramicu od ipke i prinese je usnama. Evan sede na dugaku klupu, ali ne sasvim blizu nje. Ali... udae se uskoro, Dudi. Kako? Nemamo gde da ivimo. Kua je puna dece, a tu je i beba. Ja ne znam da gajim novoroenad. Uostalom, Donatan ne moe da se eni. Ne treba, nema kuu da prui eni. Hoe da kae... da se nee uopte udati za njega? Duboko je disao. Dudi, hoe li to da kae? Kako da se udam? odgovori ona naj umilnijim glasom. Nema mesta za mene. Tome moe da se nae leka. Odjednom oseti kako mu se usne ukoie te nije mogao da govori. Ako ti...

Evane ... oh, nemoj da misli da sam rava ree ona brzo ali otkud sam znala? Poslednjih nekoliko dana mi je pokazalo... ja ga ne volim. Nije trebalo da se udam za njega. Bog me je spasao, Evane. Mogla sam se udati i unesreiti se. Sad sam spaena. On se nae k njoj ispitujui joj lice, upijajui njene rei. Njegove crne oi bile su strane u svom plamteem sjaju, ali ona ne ustuknu pred njima. Umela je da se baci u taj plamen da je on zahvati i uniti. Ona zabaci glavu i ustade. A on skoi na noge, zgrabi je u naruje i poe da joj ljubi usne, i ona, tako esto hladna pri poljupcima mukarca, sad se zagreja. Voleo me je sve vreme, pomisli pobedniki. Nikad nijedan mukarac nije bio tako grub prema njoj kao to je Evan bio, niti joj se rugao tako otvoreno kao on, a sve to zato jer ju je ovoliko voleo. A ipak dok ju je ljubio, stenjao je i mrtio se, i ona je videla njegovo mrko lice iznad svoga i ula ga kako guna, ali ne njoj. A sve vreme neprestano ju je ljubio, i ona se pribijala uz njega dok najzad nije bila iscrpena i osetila da e sad zaista da se onesvesti, tako da je on morao da je dri dok mu se ne srui pred noge. Ovo je neizbeno protenja on. Ali ko e njemu rei? Spusti je na klupu i poe dobro da brie usta maramicom, a ona mu prisloni glavu uz butine jer je stajao pored nje, i poe da drhti od zime, uzbuenja i straha. Zaista, ko e kazati Donatanu? Ko e ih sad spasti, nju i Evana? Pogleda ga u stvarnom strahu. Hajde da pobegnemo proaputa ona. Po ovoj nepogodi? Je li suvie jaka? Ti si se probio. Da, ali... ali zato da te vidim poslednji put pre no to bude izgubljena za mene. Jesi li zato doao? Jesam. Evane, da li si me uvek voleo? Jesam, otkako sam te prvi put ugledao. I ja sam tebe ree ona jednostavno. Sad joj se inilo da je i ona njega tako volela. Bar kad ga je ugledala onog dana, znala je da je on ovek koga bi mogla voleti. Ona je sve mukarce delila na one koje bi mogla da voli i one koje nikad ne bi mogla voleti, a sad je znala da Donatan spada u onu grupu koju ne bi mogla voleti. Oh. opet je spaena! Odjednom se oseti jaka, srena i dobra i ustade. Hajdemo. Ne bojim se. Evane, moemo sad da idemo, i nikad niko nee znati da si se ti vraao. Oni e samo videti da mene nema. A ja u pisati Donatanu iz Topeke da sam se predomislila. A onda kasnije, rei emo mu samo da smo se venali. Vidi, na taj nain ga ak nee ni izgubiti. Ne moe tebi da zameri to sam se, poto sam se predomislila, udala za tebe. Bila je tako lepa dok ga je preklinjala oima, glasom, prstima na njegovim obrazima, onim kapcima i usnama, i on je bio siguran da se ona nee udati za Donatana. U to je bar uvek bio uveren... Unesreila bi ga promuca on. Znam da bih ree smeei se veselo, ulagivaki. Zaista si ga spasao od mene. On se nasmeja ljutito. Verovatno na svoj nain. Ali tebe u ja usreiti! U glavi mu se vrtelo, a krv mu je plamtela. Ona je ena kakvu eli, suprotno od onog to su njegovamati i sestre, ova jednostavna, strasna ena, tamnih oiju, sa svojim hladnokrvnim ponaanjem i koom belom kao mleko, sa divnim mekim glasom i onim obeanjem ara u njoj, koji se nazirao u nainu kojim hoda kroz sobu i u naj sluaj nijem pogledu njenih oiju. Ako Donatan ikad dozna ree ona onim slatkim dubokim glasom on je tako dobar da e razumeti. Da, mogao je da zamisli Donatana, da ga skoro uje. Naravno, da je znao, on bi ovo eleo sloi se on. Ali, kao to kae, ne treba da sazna. Nikad proaputa ona. Ne progovorivi vie ni jedne rei, zagrljeni, brzo izioe iz gostonice, a ona prieka dok on pripremi svoje konje da se opet suoe s nepogodom.

27
Gospoa Drijer se vrati sa Donatanom da vidi je li beba smirena. Sju je dojila dete, i ona se malo tre kad ugleda to bledo detence na crnim grudima. Ali se savlada. Svata se dogaa, i ovek mora da se prilagodi. Ali Sju, osetivi to iznenaenje, prebaci kraj ala preko grudi. Nee dugo ja ovo initi ree, govorom koji je uvek bio meavina robovskog i gospodskog izgovora. Ve odbijam nju i hrani kukuruznim branom, vodom i mlekom od krava. Lepo sisa preko krpa iz flaa. Ima jednu pljosnatu od viski i ja isto oprala. Vidim da ini dobro delo ree ga Drijer utivo. Donatan je otiao pravo u spavau sobu, i sad je iziao u starom odelu drei Megi za ruku. Sasvim izgleda kao udovac, pomisli ga Drijer saaljevajui ga. Seti se Dudi i odmah je zasvrbe veliki nos, kao uvek kad bi bila ljuta, i ona ga protrlja, im stigne kui, odmah e joj pokazati. Donatane, ima li dovoljno hrane? zapita ga. Imam, hvala ree Donatan. Nije mogao da izgovori Dudino ime, toliko je bio uvreen to nije dola na pogreb njegove majke. Ali im nahrani decu, otii e do nje. Sutra u vam doneti hleb ree ga Drijer. Hvala odgovori Donatan. Ona ih sve pogleda. Rut je svlaila kaput. Bio je to stari kaput njene majke i ona je grizla usne i okretala glavu da sakrije suze. Demi je stajao pored vatre i grejao ruke. Nita vie? zapita ga Drijer. Mislim da emo se snai odgovori Donatan. Pokua da se nasmei, ali nije mogao. Samo dodade: Moda u doi malo kasnije. Doi odgovori ga Drijer. Dobro e ti initi.

Ona ih onda ostavi i poe da se probija kroz sneg i vetar koji je sve jae duvao. Manju enu bi oduvao sa puta, ali ona se probijala kroz mnoge meave da nahrani stoku ili da pritekne u pomo bolesnim ljudskim biima. Znala je kako treba navui al preko lica a da moe da die, i kako da ne uzmie vetru, nego da se bori s njim. Ipak joj vreli zadah ugrejane gostionice nije nikad izgledao gostoljubiviji nego sad kad je ula. Henri, nalij mi jedan vr ree zadihano. U glavi joj se zamutilo od toplote posle one otre hladnoe. Nekoliko ljudi iz Medijana sedelo je u gostionici Lu i Adam Kob, Bil Vajt, Semjuel Hejsti i dvojica novih koji su doli ove godine i, mada nisu iveli ba u Medijanu, bili su sa oblinjih farmi. Sve ih je poznavala i nije na njih obraala panju . Gde je Dudi? zapita oporo. Nisam je vido uopte odgovori Henri. Gospoa Drijer se uputi Dudinoj sobi. Rei u joj ta mislim o njoj to nije dola na pogreb ree glasno. Neka uje, pomisli. irom otvori vrata Dudine male sobe i pogleda po njoj. Dudi je
2:

323nekako uspela da je napravi jedinom lepom sobom u kui. Sve njene stvari bile su tu, ipkom opiveni pokriva za orman sa fiokama, izvezen stolnjak, jastuci na staroj stolici za ljuljanje, navlake za jasstuk, pokriva za krevete i nabrane zavese na prozoru. Te stvari nosila je uvek sa sobom da preobrazi, koliko moe, sumornu pusto koja ju je neizbeno okruavala. Gde se krije ta devojka? povika ga Drijer. Crni eir joj pade sa glave dok je urila da pogleda u garderobu. Tamo je visilo ono malo Dudinih haljina, sve iste i uredne. Nita nije uzela, zato mora da je tu negde proaputa. Okrete se ljudima koji su zevali u vrata. Mislite li vi da bi se mogla izgubiti na putu za pogreb? zapita preplaeno. Reklo bi se da je tako ree Lu polako. Onda svi napolje, svaki iv ovek! povika. Ovo e dokrajiti Donatana. Zastade. Ali mislim da mu treba rei, Henri, idi i reci mu. Traenje Dudi po preriji vodio je Donatan sa takvom silnom energijom da ga nikad posle toga ljudi iz Medijana nisu smatrali ovekom srednjeg rasta, tihog u ophoenju i nena glasa. Bio je plamen koji ih je pekao svojom estinom, general koji ih vodi da ine ono to je vie od njihove dunosti, div izdrljivosti i besa. Ne, neemo se odmarati! viknuo je u pono kad su posrtali ka gostionici. Oi su ga pekle u dnu duplji, usne mu behu ispucale, a lice posivelo od zime. Sa svetle kose ispod kape visile su ledenice. Ispio je solju viskija naiskap. Sram da nas bude, odrasli ljudi, ako ne moemo da izdrimo meavu u kojoj se izgubila jedna nena devojka! Demi htede neto da kae, ali ne ree nita. On je uestvovao u traenju ravnopravno sa odraslima i moe opet da nastavi im se ugreje, mada je izgledalo uzaludno nastaviti traenje. Ga Drijer, u ljubiastom flanelskom ogrtau sa viticama savijenim navrh glave, skuvala im je kafu u sumornoj tiini i posmatrala ih kako opet odlaze. Zatim se uvue meu sivu ebad na krevet i lee da eka. Ne mogu da zamislim da je Dudi u nekoi stvarnoj nevolji, mislila je. Ne mogu da je z imislim na nekom mestu gde se pati, a da se nije spasla pre nego to je tamo dospela. Ona je nekako oekivala da Dudi ue, uredno obuena kao uvek. Ali nije ula. Dugo posle sumornog sunevog izlaska ljudi se vratie iscrpeni. Ona se tre iz polusna i sie sa kreveta, savijajui opet vitice, i obue neku staru crnu suknju preko spavaice. Nita niste nali? zapita Henrija. Nita. Kladila bih se da nije mrtva ree ona. On joi polako namignu poluzamrznutim kapkom. Ne kladim se protiv tebe ree. Male ledenice na dugim brcima zazveckae. AH Donatan e misliti da je zasigurno mrtva zastenja ga Drijen On to ve misli odgovori Drijer U kui od naboja je tako tiho. tako tonlo da u trenutku Donatan pomisli: Ona ie ovde! Dola ie. moda, i zagrejala kuu za njega. Oseao se miris prene slanine i kuvane kafe. Sedi, Demi naredi bratu. Premoren si. Nisam ree Demi zadihano. AH sedp. Uvek bi rekao da IP iai od Donatana ali rW.atau je bolje od svih izdrao ovu no. Stisnutih usana, bledog lica. jo uvek se energino kretao, a blede oi su mu plamtele. Pojeu neto pa u izii ree. Ti si lud odgovori mu Demi. Meava se pojaava. Tako je. i Donatan je to znao. Ali nita ,ga ne bi moglo zadrati ovde pri pomisli na Dudi kako se bori sa nepogodom. Mora da ju je oduvao vetar sa puta kao mali brod na moru, pomisli jeei u sebi. Velike ljude je ponekad skretao miljama sa njihovog puta. Nee opet ii napolje, Donatane Gudlife. On skoi na ovaj neoekivani glas. Neko izie iz sobe. Bila je to Keti sa detetom u naruju, i on zastade od iznenaenja. Keti! To je... to je... vrlo lepo od tebe to si dola. Ne, nije odgovori ona istim detinjastim glasom kojim mu je tako esto protivreila, mada je sad nekako udno zvuao zbog njene nove visine. Setila sam se da sam gajila bliznake kad su se tek rodili, pa da bih mogla biti ovde od koristi pomaui Rut. Mama sad moe bez mene, nai su ve veliki. Drala je dete sa svojom ustrom sigurnou koja mu je godila. Lealo je malim licem okrenuto njenim ravnim mladim grudima, gledalo u nju i zevalo, Donatan ga je jedva i video. Kako je ona? zapita. Dobra je kao zlato odgovori Keti srdano. Njeno jednostavno smee lice se raznei. Odlino sisa zaeerenu krpicu. Ne treba nimalo da brine. Ne brinem ree on otvoreno. Ne mogu. Ona nita ne odgovori na ovo. Ali kad u tom trenutku ue Rut sa Megi, umivenom, obuenom, crvene kose oeljane u vrste kovrde, ona joj predade dete i zaposli se oko doruka. Donatan je jeo ne elei da govori vie. Hrana mu je zastajala u grlu, a ipak je znao da mora jesti. Pokuavao

je da ne uje vetar koji je sve jae zavijao oko prozora. Sunce je izilo, ali od toga nije bilo nita svetlije. Ii e, ali nee zvati Demija. Kad je pojeo hranu koju mu je Keti prinela, on ustade i stavi ruku na rezu na vratima. Tek tada Keti progovori. Otro mu doviknu od pei: Ako se ne vrati, ta e biti sa decom? Da ga je molila da ne ide, on bi je odgurnuo u stranu ubeujui je da e se sigurno vratiti. Ali kad je ovako otvoreno postavila pitanje njegove odgovor 2497nosti, on zastade u mestu. Moda se nee vratiti, a onda ta e biti s ovom decom, Rut, Megi i sa novoroenom Meri? On otvori vrata da vidi kako je napolju pre no to odgovori, a vetar ga odbaci preko sobe. On, Demi i Keti pojurie zajedno kroz zavesu ledenog snega i jedva ih zatvorie i zamandalie. Znao je da je ovo odgovor. Glavake jurnu u spavau sobu, baci se na postelju i prepusti Dudi najstranijoj smrti. U maloj kui od naboja, oko dvadesetak milja daleko od Topeke, Dudi je sedela za dorukom sa Evanom i sopstvenikom kue. Spavala je prilino dobro na dueku od sena, na postelji napravljenoj kao u brodskim kabinama, dok su Evan i Do spavali na ebadi na podu. Konji su bili smeteni u zavetrini kue, Putujete za Topeku? pitao je Do. Da odgovorio je Evan. Pogled mu pade na Dudinu levu ruku. Na njegovo zaprepaenje, odnekud je imala na ruci burmu. Da li ona ima burmu spremljenu za ovakve sluajeve? zapitao se sarkastino i zapazio nevoljnim oima i sa zlovoljnim lupanjem srca kako je sveza i uredna mada je spavala ode vena. On nije ni trenuo. Jednom kad je vatra planula poto je dodao goriva, ustao je da je pogleda. Spavala je tako tiho kako nikad nije video ljudsko bie da spava. Nemogue je misliti ravo o njoj, doapnu ljubav razumu. ivite li u Topeki? zapita Do. Bio je gladan razgovora, ali je iz ovo dvoje morao da cedi, pomisli. Da odgovori Dudi. Spremala je doruak i ispekla dvopek. Do uze peti komadi. Ba je dobro opet jesti domau hranu ree. Ne elim vam zlo zbog ove nepogode, ali neka samo besni, kaem! Nasmei se na Dudi iskezivi zube, a ona mu uzvrati osmeh. Napraviu indijanski puding za doruak ree ona prijatno. Ba je prava srea to vas je meava nanela ovamo, gospoja ree Do. Ali pomislila je da nije sasvim spaena. Sve je zavisilo od toga kako e drati Evana na ovoj nepogodi. Ako je izda njen oprobani instinkt ako ne bude mogla da pobedi njegovo kajanje ne, ako ga ne bude iupala iz korena jo uvek je moe ostaviti zbog Donatana. Njegova ljubav prema Donatanu jaa je od oseanja koje gaji prema njoj. Uvidela je to jutros po hladnoi njegove ruke i oima okrenutim od nje, i primila je to bez ljubomore, ali sa uenjem. ta je imao u sebi Donatan da ga ovek kao Evan toliko voli? Ceo dan je bila tiha i zauzeta sitnim poslovima u bednoj kui od naboja, uvek skromna i tiha, skoro uopte nije razgovarala sa Evanom, ali ga je esto gledala krupnim oima. Odmerava me, mislio je, oseajui ih na sebi, prema svom nekom skrivenom sudu. To mu je bockalo ponos. Nije ti ao, zar ne? zapita je on posle podne kad je Do zaspao. Ona mu uputi svoj divni neni osmeh, dounja se do njegovih grudi i oeknu. Kad je obrazom osetila da mu srce jae kuca, povrati joj se hrabrost. Sve e biti kako treba. Ja nemam nikog na svetu proaputa. Nemam nikoga osim tebe. Nee se vratiti? upita je. Ne mogu proaputa. vrsto obavi ruke oko njega i podie lice. ak i kad bi umro ili me ostavio, ne bih se vratila. Zato? Bilo bi to pogreno. Sigurna sam. On se sae i spusti lice na njenu svetlu kosu, a ona mu stavi ruku na usne. Tad on oseti prsten. Kako si pronala taj prsten ba kad nam je najvie bio potreban. To je prsten moje majke. Otkako je ona umrla, nosim ga na pantljici oko vrata. U svemu je bila kako treba, sve je bilo u redu s njom, tako da uverenje u neizbenost njihove ljubavi savlada u njemu ponovo svako drugo oseanje, danas kao i jue. Ti si slatka promuca ti si savrena. Ona se nasmei, spusti trepavice i oseti na usnama njegov vreo i snaan poljubac. Sad e ovo trajati, pomislila je. U svakom sluaju, dok ne stignemo tamo. 28 Na svoj udnovat nain Keti je savrena, pomisli Donatan. Na kraju drugog dana Donatan je znao da bez nje ne bi uspeo da preivi nepogodu. Da je bio zatvoren u kui sa Demijem, iji ga je svaki pokret i svaka re podseala na Klajda, posvaao bi se s njim. Megino neprestano avrljanje, njeno petljanje u sve i buka koju je podizala bolno bi ga izmorili jer joj Rut nita nije mogla, a, uostalom, ona je bila zauzeta oko male Meri. A najvie bi ga zamorila i izmuila sama alost ove njegove porodice za majkom, alost koju je u njemu potisnuo gubitak Dudi. Bio je sad ubeen da je ona izgubljena. Ako se nije sklonila u neku farmersku kuu, nije mogla preiveti nepogodu. Ali on je posetio svaku farmu u blizini Medijana gde su je traili, a ako je otila dalje, morala se izgubiti. Istina, drugi ljudi, kad su uli da se izgubila, traili su je i dalje, i postojao je zraak nade da, kad se nepogoda stia, stigne vest da ie naena. Ali uroena melanholija nije mu dozvoljavala da se u to uzda. Kroz sve njegove patnje i utanje Keti se kretala spokojno i sve dovodila u red. Znala je njegovu nevolju, ali nijednom je nije spomenula. Bilo bi nepodnoljivo da je o tome govorila. Ona je s njimgovorila veoma malo i samo kad je traila da on neto uradi. Donatane, moe li da mi donese jo suve balege? Ne smemo pustiti da se vatra ugasi. Napipao je put iza kue, srean to ima suve balege, koju su mali melezi tamo nagomilali kao platu za zimsku kolarinu. Mrzeo je miris amonijaka, koji se oseao kad su je loili, i retko ju je upotrebljavao, ali sad je davala toplotu i bio je srean to je nije vratio, kako je nameravao kad su je deca donela. Hteo je da im potedi oseanje da su ak siromaniji od drugih. Ali Keti je njome loila pe uredno, dohvatajui je komadom papira izmeu palca i kaiprsta. Daje dobru toplotu za peenje rekla je. Nekako je napravila red u kui i red u njihovoj

alosti. Njeno neprestano bavljenje sitnim poslovima, energija sa kojom je istila, prala i kuvala potiskivali su mogunost oseanja, i Donatan, obuzet svojom tragedijom, pri vi jao se uz ovo hitro i praktino bie. Keti ga je naterala da oseti da ivot mora tei dalje. Nastavljalo se hranjenje, spavanje, pranje, kuvanje i gajenje dece, mada je sve ostalo bilo izgubljeno. Polako je poeo i on da uestvuje u tom poslu dok je ekao da se stia meava. I najzad je uspeo malo da jede, spava i da planira nou, leei na slamarici pored vatre, kako e odmah im mu Henri Drijer da konja, otii i pitati u svakoj kui u preriji ne bi li doznao neto o Dudi. A, ipak, mislio je zbunjen, oni e doneti vesti u Medijan, i ako on ode, da li e ih uti? Najzad odlui da prieka dva dana. Za to vreme vesti mogu da stignu. To je vrsto odluio i, kad je nepogoda prestala, ostao je pri tome mada ga je svaki deli tela boleo od elje da neto preduzme. Pri kraju drugog dana stie prva pota iz Topeke. Demi je bio u gostionici da se raspita za prevoz na Zapad i doneo mu je pismo. Donatan ga uze i ugleda Dudin rukopis Zurio je u pismo i gledao okolo kako da ostane sam da ga proita. Poto to nije bilo mogue u nje govoj sobi, on izie napolje na tihi, suncem obasjani sneg, i prislonivi lea uza zid, pocepa omot. Dragi Donatane." Tanak papir zauta u rukama koje su drhtale. Najbolje je da ti odmah kaem da sam otila jer ne mogu da se udam za tebe. To mi je bilo jasno kada sam pola na pogreb. Zato sam sela u jedna kola koja su ba ila u Topeku. Ovde u nai neki posao. Oprosti mi ako moe, ali mogao ili ne, znam da sam u pravu i da je to najbolje reenje za oboje. Neu ti dati adresu jer ne elim da me nae. Dudi." On zguva pismo i zadra ga u ruci zurei u beskrajni sneg. Nebo je bilo svetloplavo, belina mu je bockala oi, ali on nije nita oseao. Vie nije mogao da pati, poto je prepatio onoliko koliko je mogao izdrati. Ovo je prevrilo svaku meru. Ne kae zato, pomisli tupo. Ali Dudi nikad ne govori zato neto ini. I kad mu je ma u kom pismu koje je poslala nekad rekla neto? Usta mu se osuie, i on najednom oseti da mu je muka kao da se njegovo bie mora sasvim isprazniti. Dok ga je upalo u telu, on zajea i nasloni glavu na kuu. Oh, kad ne bi nikad vie morao da ue u ovu kuu, kad bi mogao samo da ode preko tog beskraja pred sobom i da se izgubi u njegovoj praznini! Ali se vrata na kui otvorie i zau se Ketin glas. Donatane, ruak! Ona promoli glavu i ugleda ga. ta ti je? A on, koji nije hteo pred njima da pokae svoje nevolje, sad oseti da ih s nekim mora podeliti jer ne moe izdrati usamljenost. Prui joj ruku sa zguvanim pismom na dlanu, a ona ga uze. Cu lagano utanje dok je gledao u zaslepljujuu belinu, a onda nastade tiina dok ga je itala. Zatim u otar zvuk papira koji se cepao na komadie i oseti kako ga za ruku epa njena gruba ruka. Odmah da ue i rua dok je hrana topla ree Keti.Sad je izmeu Donatana i Keti postojala tajna njegove nesrene ljubavi. JMi jedno od njih nije govorilo o tome, ali to je bilo u njima, mada Donatan nije mogao nita da primeti kod nje jer se ni za dlaku nije izmenila. Svaka promena bila je u njemu. Bio je tako beznadno izgubljen u praznini koju je u sebi oseao da je sve to je inio bilo beskorisno, a on nije prestajao da radi od rane zore do mraka, kad ga je bolesni umor primorao da spava. Svaki trenutak mu je bio ispunjen, zahvaljujui kolskoj deci, zahvaljujui maloj Meri, koja je morala biti nahranjena, oprana i uspavana, zahvaljujui Megi, koja je bila uvek svuda. Nekako je postizao da vodi sav taj ivot pod jednim krovom, mada je mislio kako bi to uspevao da nije Keti dolazila uj litru i uvee da sve dovede u red. Jer Rut nije bila u stanju da radi nekoliko poslova u isti mah. Sa nenim srcem i blagim postupkom i uvek spremna da se prihvati svakog posla, kao da nikad nije uspevala da jedan posao zavri. Radila je mnogo, ali do podne nijedan posao nije bio zavren ruak se kuvao, ali polovina sudova do ruka nije bila oprana; pod poien, ali postelja nenametena; Megi nahranjena, ali njena crvena griva neoeljana i lice neumiveno. Keti bi za jedan sat dovela sve u red i sve ih oprala i nahranila. Nepravedno je bilo prema njenoj dobroti to to joj, i pored toga to su svi znali ta ona radi, niko nije bio zahvalan. Ali ona je mogla da uini dobro delo rukama, a u isto vreme jezikom da ga pokvari. udno je to sa enama, pomisli Donatan tuno, Dudi, koja nita ne ini ni za koga i koja ga je ranila za ceo ivot, on e voleti i eznuti za njom zbog njenog divnog izgleda, slatkog glasa i nenog ophoenja. I mada je Keti bolja od Dudi, u neke dane bilo mu je muka i jedva je ekao da ode kui iako je uvek bila ljubazna prema njemu, Oseao je svako pootravanje njenog glasa i primeivao svaku nagi ost njenog mravog, otro izvajanog tela. Ruti, zato ne radi ono to ti kaem i ne uva masne otpatke za sapun? Ko tedi, taj ima. 4941 Megi, ti si nevaljala. Ne diraj bebino oko. Demi, ima ovde mnogo posla za svakog, a ti samo sedi i eka da ide na Zapad. Ako nita drugo, idi odmah i donesi balege. Prezirem lenjost! Kad su se najzad putevi otvorili toliko aa su konji mogli da se kreu, nije se pretvarala da joj nije milo to je Demi otiao. Nije volela njegovu nemarnost, dobar apetit i prljave noge koje je uvek zaboravljao da obrie. A ipak ni Donatana nije ostavljala na miru. Ako bi ostala na ruku, koji je ona esto kuvala, terala je Donatana da jede kad on nije mogao nita da okusi. Potpuno je izgubio elju za hranom, a ona bi ga ipak naterala da jede. Donatane, nee, valjda, tu sedeti i odbijati da jede dobru hranu. Jedi to dobro kuvano meso. Uzmi neki lep komad. Ja u ti napuniti tanjir. Njegov stomak, uvek preosetljiv na hranu kad mu je dua bila u oajanju, pobuni se protiv punog tanjira koji mu je ona prinela, sa komadima utog kukuruznog hleba, gomilom krompira i usoljene svinjetine. Jednom je rekao: Mogao bih da jedem mamine kolaie kad bi ona bila tu da ih napravi a Keti je rekla ne mislei nita zlo: Ona nije tu, alim to to kaem, ali ti mora da jede ono to ima! Mora da jede ono to ima. Te rei dobie tuno simbolino znaenje u ovim danima kad je pravio simbole od svaega dok je pokuavao da odlui ta da ini. Da li da ide u Topeku i potrai Dudi? Ali kako, jedino mu ostaje da ide od kue do kue? A ko e predavati u koli i ko e voditi ovu kuu? A onda se seti da ga je Dudi odbacila. Dani su prolazili, a Evan se nije vraao u Medijan. Naila je i druga meava i prola. Za vreme te meave est dana kola nije radila, a dva dana ak ni Keti nije mogla da doe, pa je on hranio bebu retkom kaom umesto mlekom. Te zime bilo je

dosta meava i Donatan je mislio da zbog njih Evan ne dolazi. U poetku mu je bilo milo to Evan nije bio tu da dokae kako je bio u pravu zbog Dudi. Zatim je poeo da ezne za Evanovom utehom, prijateljstvom i razgovorom. U razgovorima koje su njih dvojica vodili uvek je mogao sve da zaboravi, a nikog drugog nije bilo u Medijanu ko bi imao iste misli kao on i Evan. Mislio je, ako Evan doe, rei e mu sve i bolje e se oseati. Ali Evan nije doao. Februar se zavri sa nekoliko blagih dana pre no to nastade mart, a onda poe neto da se zucka u Medijanu o Evanu i Dudi. Farmer sa neke farme, Dord Lejsi, otiao je u grad da uredi mee zemlje koju mu je odsekla eleznica, a advokat eleznike kompanije bio je Evan. Otiao je u kancelariju kompanije, ali poto je bilo kasno, advokat nije bio tamo, zato on uze adresu i ode njegovoj kui. Dobra kua od cigala, etvrtasta i uvuena od ulice. Otvorila mu je njegova ena, nenog glasa i obuena kao prava gospoa priao je Dord sedei pored pei u radnji. Pa Evan nije oenjen! zagrme Lu. Jeste ree Dord Lejsi. Pa koga nam vraga nije to rekao? Ne znam ree Dord Lejsi. Nisam ga dobro poznavao, video sam ga samo ovde jednom ili dvaput. Jesi li uo kako joj je ime? zapita Lu. Merio je komad sira i oi su mu bile na vagi. Zovnuo je Dudi, ili Duli, isi neto slino ree Dord Lejsi. Sir je bio za njega i on otkide komad i pojede ga. Dudi! proaputa Lu. Ima li crne velike oi? Aha, primetio sam ih. Zato, poznaje li je? Moda. Lu stisnu usta u liniju koja je ila nanie JEmeu pljosnatih, neobrijanih obraza. On objavi novost za rukom. Keti je tog dana bila kod kue. Iako nije dopustila da to primeti, Donatan ju je uvredio toga jutra sluajnom grubou. Ona je rekla: Donatane, nemoj doputati da kolska deca upadaju u kuu blatnjavih nogu. To nema smisla. Uvezala sam malo slame da o nju obrisu noge. A on, koji je uopte retko govorio, ree brzo: Dovoljno mi je to im uim glave te ne mogu da se jo bakem i sa njihovim nogama. Ti ne isti za njima ... poe ona, ali joj on ne dopusti da nastavi. Prestani, Keti, molim te. Ima stvari koje su mi pree od struganja i ienja. Ona je odmah od vezala kecelju i smesta otila, i mada je on vikao za njom da se vrati, nije se vratila. uo sam neto gadno ree Lu polako svojoj eni za rukom, zevajui i gledajui u prazno. Gospodine Meridi, elim da pazi kako govori pred decom ree ga Meridi. To je ba gadost i ne mogu o njoj drukije da govorim ree Lu. Pogledao je u enu ozbiljno. Evan i Dudi su se venali. Gospoa Meridi se zagrcnu ajem. Ta nije valjda, Lu Meridi! To je sigurno kao to sam ja roen ree Lu. Ako Evan ikad pomoli lice u Medijanu, ja u ga pukom. Keti ne ree nita. Njeno pegavo lice potamne. Prestade da jede i spusti vrsto stisnute ruke u krilo. Ko e kazati Donatanu? zapita ona. Ne znam ree Lu. To je sasvim strano, eto to je. Zato mu ti ne kae, Keti? Ide tamo skoro svaki dan. Ne mogu ree Keti, a grlo joj se stee Otii u do Drijera ree Lu. Posle ruka on ode do gostionice, i za jedan sat ceo Medijan je znao novost, svi izuzev Donatana, a niko nije hteo da mu kae; onda naie Donatan kao to je esto inio subotom po podne, samo da vidi ljudska lica i da posedi i popije malo s njima, a pod izgovorom da dolazi po hleb koji je mesila ga Drijer.Kad je uao, ono nekoliko ljudi uuta kao da je on neki tuinac. Zatim i suvie pourie da ga pozdrave, a glasovi su im bili i suvie srdani. A onda ga Drijer promoli glavu iz kuhinje da vidi ko je doao. Lice joj postade strogo. Donatane, doi ovamo ree ona. On ode u kuhinju, a ona zatvori vrata: Sedi! Sad sluaj! Treba neto da te obavestim. To je strano ... Da se nije to dogodilo Demiju? Nije, tebi se to dogodilo. Dudi se udala za Evana. Njeno lice poe da mu se ljulja pred oima i da se gubi, zatim ieznu i opet se pojavi. Za Evana! proaputa. Na, popij ovo. Ona mu prui svoju au piva. Ali on to nije video. Ali... ali... Evan... je nju mrzeo ree teko diui. Ono, nju ne moe niko da mrzi, ali ... ali ... Izgleda da je nije mrzeo ree ona. Donatane, primi to kao mukarac. Ima i drugih devojaka isto tako dobrih i mnogo boljih. teta je to si prvo naiao na Dudi. Svaki ovek mora da sretne neku enu prvi put i onda misli da je ona jedina. A svi oni sretnu najpre neku koja je kao Dudi. Evo moj Henri. I on se zaljubio u neku nedostojnu devojku koja je putovala sa Istoka u Kaliforniju, zadrala se ovde i posle se klela da je Denet njegova, a ona je pobegla i ostavila mu bebu od mesec dana. ta bi bilo od njega da se ja nisam saalila i odgovorila na oglas u kome je traio dobru kuvaricu, pazila na dete bez majke, udala se za njega i osnovala mu dom? Lice joj zadrhta. Ali misli li da je on zaboravio kako je izgledala ta drolja? Nije, on kae: Denet je lepa kao njena mama." Govorie to do svoje smrti. Donatan je sluao, ali nije nita uo. Ma ta da se ikad dogodilo, nema nikakve veze s njim. Podie se, oiju uprtih u pod. 71 Hvala promrmlja, uputi se vratima i proavi kroz tajac u drugoj sobi, izie napolje. Zastade oklevajui. eznuo je da ode ma kud samo da ne bude ovde. Ali pred njim, i oko njega, leala je ljubiasta prerija pod ljubiastim nebom. Na zapadu se jo videla svetlost, ali tako slaba da su zvezde jasno sijale. Nije imao nikud da ode. Prerija ga je odsekla od ostalog sveta kao okean. Ima samo svoju kuu; i posle jednog trenutka on zakopa kaput, navue eir i ode putem koji je najbolje poznavao. Na vratima svoje kue srete Keti. Kad ga je videla da ulazi u gostionicu, prebacila je preko glave majin stari crveni al i otrala njegovoj kui. Nije htela da se s njim sretne niti da je on vidi; ali moi e da proveri, dok on ne bude tamo, da li je u kui sve u redu i da li mu je spremljena veera. Trei TOZ duan, uzela je konzervu voa, breskve sa Isoka, sa namerom da ih izrui u iniju kao dezert. Radila je u stranoj tiini da raspremi sobe do njegovog dolaska, nahranila je bebu i stavila je da

spava, zatim umila Megi posle veere i stavila je u postelju, i najzad je podstakla vatru i besno proaputala Ruti: Uini sa breskvama kao to sam ti rekla, nemoj da mu kae da sam ih ja donela, ve mu reci da ih je poslao tata. U redu, Keti ree Rut zbunjena. Zbog svega toga je zakasnila i tako se srela sa Donatanom na vratima. On joj pogleda u lice zaklonjeno crvenim alom. U sumraku joj je jedva nazirao crte. Ali oseao je njeno postojano prisustvo i bio svestan njene dobrote. Opet si bila da mi uredi kuu, a, Keti? ree on sumorno. Ruke je drao u depovima, a okovratnik mu je bio podignut, ali vetar je bio otar. Nije to mnogo ree ona suvih usana. Jeste, mnogo je ree on iznenada. To je veoma mnogo. Vie no to bi iko na svetu uinio za mene. Izvadio je ruke iz depova i stavio ih na njena mrava, povijena ramena: Zato te pitam, Keti, hoe li da bude moja ena?Ona postaja jedan trenutak pod njegovim rukama, dah joj zastade u grudima. Zatim teko uzdahnu, sae glavu i otra u mrak ostavljajui ga ne rekavi ni da ni ne. A on je stajao i gledao za njom. Zato da ne? pomisli tuno. Sad je svejedno. Uao je u kuu, veerao i znao, il ne pitajui, odakle su breskve. Bio je veoma nean prema Rut i obrisao joj sudove, a onda je rekao: Rut, ima li neto protiv ako te ostavim samu za asak? Nemam ako ne ostane dugo ree ona. Neu se dugo zadrati ree ozbiljno. Upali fenjer i kroz mrak ode u Meridijevu radnju i otvori vrata. Bila je subota i jo je bilo ljudi iz Medijana. Lu je bio iza tezge pored bureta, ali on izie, a Donatan ga povue napolje. Da li je Keti kod kue? zapita. Legla je da spava ree Lu. Malopre se vratila i rekla da joj nije dobro. Onda je neu uznemiravati, Lu. Moram da ti kaem... pitao sam je da li hoe da se uda za mene. Keti? Luova debela vilica se obesi. Pazi, Donatane, nemoj opet da se zalee. To bi svakako bilo pogreno ... Ne, ne prekide ga Donatan nije to u pitanju. Kai joj, Lu, da sam rekao i reci joj da u doi sutra po odgovor i da se nadam od ... od sveg srca, reci joj, da e ona pristati. On strugnu u mrak i ostavi Lua tamo da stoji. Bilo mu je milo to je nije video. To e mu dati vremena. Pred njim je cela no. Proveo je vee sa Rut. Bilo je neoekivano mirno i prijatno uprkos bolu u grudima. Oseao je bol za neim to je prolo, to se zavrilo. Bol, moda, nee nikad proi, ali on je nastavljao ivot, ma kakav bio. Podstakao je vatru i navukao zavese koje je njegova mati saila. Niko u Medijanu nije navlaio zavese, ali je on noas hteo da iskljui preriju i da se zatvori sa ovo troje koji su bili njegove krvi imesa. Stavio je jo goriva u limenu pe i seo u stolicu za ljuljanje koju im je jednog dana donela Keti da sede kad ljuljaju bebu. Mada su mnoge kue u Medijanu imale takve stolice, on ih je smatrao glupim nametajem. Ne mogu da mi se noge klate kao da sam na nekoj ogradi uvek je govorio. Stolica je imala pleteno sedite, a Keti ga je pokrila plavim kariranim jastuiem, i sad mu je bilo udobno na njemu. Sedeo je ljuljajui se lagano, a onda poe da razgovara sa Rut kao to nije razgovarao otkako im je mati umrla. Raspitivao se o onim mesecima kad je mati bila daleko od njega i sastavljao odlomke njenog ivota kojih se Ruti seala. Kad je legao, prvi put je posle mnogo noi osetio da mu se spava. Osetio je patnju do dna. Nita mi se gore ne moe dogoditi, pomisli. Odsada mora biti samo bolje. Mirno je razmiljao o Keti i o tome kako e razgovarati s njom sutra, a onda ga uhvati dreme te nije mogao vie da razmilja. Izmeu nas e to doi nekako prirodno, pomisli bez uzbuenja. Probudio se posle dugog sna, i posle trenutnog munog oseanja setio se. Ustao je, umio se i obukao svoje skoro najbolje odelo, a onda, poto je dodirnuo rukom obraz, otiao da se obrije. Bie mi lice grubo za Keti, pomisli. Bez urbe je dorukovao i spremio sto, jer Rut je odavno ustala zbog Megi; a onda stavi eir i poe polako daanom stazom. Dan je bio i suvie lep za mart, vie je liilo na april. Bilo je sunano, mada je pod daskama blato bilo bez dna zbog snega koji se topio, Ali on se uvao da se ne uprlja i otiao je pravo u duan i pokucao na vrata Luove kue. Lu mu otvori. Izgledao je sveano. Ui, Donatane ree i nakalja se u ruku. Lulo, ovde je Donatan.
22

339Gospoa Meridi je sedela na sofi u svojoj najboljoj crnoj haljini. Zdravo, Donatane, ui rekla je. Rukovali su se s njim kao da je neki tuin, a on se oseao neobino i stoga to prekide. Je li tu Keti? zapita jednostavno. Ona je u gostinskoj sobi ree Lu neno. On ue u gostinsku sobu, u koju nikad ranije nije ulazio. Bila je to jedina gostinska soba u Medijanu, a od njegovog dolaska nikakav dogaaj nije bio dovoljno znaajan da bi je upotrebili. Ali sad je Keti tu sedele na sofi od konjske dlake, ruku vrsto sklopljenih u krilo na pup Unskoj haljini. Pogledala ga je nesreno, sa dve svetlocrvene pege na obrazima, i mada je glatko oeljala kosu, savila je oko glave i stavila okovratnik od bele ipke, izgledala je kao i uvek. Ona je bila od onih ena koje bez obzira na to ta obuku, uvek izgledaju iste. Ta misao mu prolete kroz glavu i on se ne zadra na njoj. To nije vano. Sede pored nje i uze je za ruku. Bila je kruta i uzdrijiva, ali prsti joj zadrhtae kad dodirnue njegove. Keti, jesi li donela odluku? Ona klimnu glavom, i on vide da joj je lice bledo. Nadam se da pristaje. Ona opet klimnu glavom, jer su joj usta bila i suvie suva da bi mogla govoriti. Oklevao je i u grudima osetio poslednji bolni trzaj srca. Ali to je bilo sve. U najdubljoj tiini on se nae i poljubi je u obraz. Posedee trenutak drei se za ruke. Tada on ree neno: Da idemo da kaemo tvojima. Ona se odmah die, a on je povede jo uvek je drei za ruku.

Sve je u redu ree on Luu i gi Meridi. Oni ustadoe i pruie mu ruke, a on se rukova najpre s jednim pa s drugim, i onda svi posedae i Lu proisti grlo. Sad kad je prolo ree on i ja ...Ali ga Meridi ga prekide otro: Keti, tri i vidi ta to gori. Ako sam zaboravila da dolij em vode u paprika ... Keti odjednom postade ono to je. Oh, mama! povika i izjuri iz sobe. Ali nou, te duge noi, on se probudi da sam sebe prekoreva. to je to uinio tako brzo? Pourio je da sam sebe razapne na krst, ne saekavi ak ni da vidi da li je to potrebno. Trebalo je da ode u Topeku i da se sam uveri da li je to sve istina. Nije ak ni pitao Lua kako je to doznao. Trebalo je da nae Evana i da ga pita da li je Dudi njegova ena. Leao je i grio se od onoga to je sam sebi napravio. I suvie je kasno. Da li je suvie kasno? Ako je Dudi jo uvek slobodna, ako bi mogao da je ubedi i da je vrati sebi u tihoj noi svaka ludost je izgledala moguna. Ali on je nikad ne bi mogao dovesti u Medijan. Medijan bi bio uz Meridijeve, a njega bi izbacio. Nastavio je da razmilja potpuno rasanjen. to je vie razmiljao, sve mu se inilo neizbenije da su Dudi i Evan zajedno. Njihova prividna mrnja bila mu je jasna. Pokuavali su da je ne nazovu ljubavlju. U skromnom obliku, ali isto tako, on je nekad mrzeo Denet. U svakom sluaju, pisau mu, pomisli sumorno. Toga dana poslao je pismo. Evane, gde je Dudi? Donatan." To je sve to je hteo da dozna od Evana. Kad je prolo vreme koliko je potrebno da pismo ode i stigne odgovor, dobio je pismo od Evana, mnogo redova napisanih i precrtanih onim tenim, poznatim rukopisom. Mora da zna, dragi, stari Done, da je ja nisam uzeo dok nije bila sigurna da je pogreila. Naao sam je spremnu da pobegne ona tvrdi da bi ishod bio isti kad si ti u pitanju i da nije videla mene... Veruj mi, ja sam uvek isti i eznem da ti nekako pomognem. Da li bi hteo mesto ovde u visokoj koli sa dobrom pla tom? Mogao bih da ga osiguram za tebe ..." Proitao je pismo, bacio ga u pe i otiao da pronae Stivna Peri ja. Kad e zavriti moju kolu? zapita ga. Zima je skoro na isteku, a ja hou u prolee da ponem sve iz poetka. Odma ponem raditi obea Stivn. 29 Dudi je bila u svojoj novoj kui. Bila je to lepa zgrada, na neobino irokom travnjaku, ne mnogo irem od uvuene kue. etiri topole i dva bresta davali su hlad i otmenost, a bio je tu i kamen za penjanje u koije. Svako poslepodne jedan crnac koga je ona najmila dovozio je koije do tog kamena i ona se penjala u njih, otvarala mali nabrani suncobran i vozila se ulicom do Evanove kancelarije da ga saeka na ivinjaku trotoara. Obino nije morala dugo da eka. On bi izlazio hitro, vrlo elegantan u redengotu, cilindru, u sivom prugastom prsluku i pantalonama, i sedao pored nje. Zajedno bi se vozili ulicom koja nije jo bila poploana mada je imala trotoare i male brestove. U takvim prilikama Dudine oi su se vlaile od sree. Bila je privlani ja za oko nego ikad, tako privlana da se ovek zaljubi u nju, mislio je Evan u sebi. Veinom, zaista, ili skoro stalno bio je oduevljen njome, ponosan na njenu lepotu i jo ponosniji na njen brz instinkt kako se treba ponaati ma u kom drutvu. Na jednom mestu bila je najlepa ena, ali ona je bila vie od toga. Bila je najtia u sluajevima kad druge ene obino nisu tihe i bila je najgracioznija meu enama koje su bile ili okaste ili su naginjale gojaznosti. Kad su bili sami u svojoj kui, iji su ga fini detalji kotali toliko da nije eleo ni da misli o tome, ona nije bila manje privlana niti manje savrena. Nou ili danju bila je prijatna, strasna kad je on traio strast, nena kad nije. Spremao se da poseti majku bez imalo straha. Dudi, koja mu je davala svoje telo bez ustruavanja, mogla je u prisustvu drugih ena da bude nevina kao mlada devojka. U maju je nju odveo u Nju Orlienz i kupio joj letnje haljine koje su se talasale oko njenog tankog struka i velike eire pod kojima su joj oi bile kao tamne ljubiice. Vrlo lepo rekla je gda Bejn, odmeravajui je. Nisam mislila, Evane, da Kanzas moe da ima ovako neto; tvoja koa je lepa kao i Laurina. Dudi se nasmeja svojim sveim, dubokim smehom. Ja nisam odrasla u Kanzasu. Nego gde? zapita ga Bejn. Nigde, u stvari ree ona skromno. Nije A Evan joj se nikad nije divio sa vie razloga se nita pretvarala u pogledu svoje porodice, mada nije nikad govorila o Doelu. Zar je on nije ostavio? nego u kui svoje majke. Ako nije bila dama, izigravala je damu tako dobro da svet nije primeivao razliku. U razdraganosti pomeanoj sa divljenjem odvukao ju je iza velikog jasminovog buna u majinoj bati, a kad ju je poljubio, jo uvek ga je to uzbuivalo. Bilo je tako uzbudljivo, kao da krade poljupce, kad je stavio cvee izmeu njenih oblih grudi. Ali ponekad, nou, u njihovoj kui, kada je veselo uestvovala u njegovoj strasti, seao se kako je hladno odbacila Donatana, kako je lako dola njemu. Voleo je njeno telo i voleo bi je sasvim kad bi mogao da zaboravi da je prevarila njegovog prijatelja. Ali nije mogao uvek da zaboravi, i ispod njihovog zajednikog ivota postojao je tanki i tajni ivac koji je trepereo od nepoverenja prema njoj. Dudi nije nita znala o tome. Leala je u njegovom naruju u prijatnoj praznini koja je bila njena srea. Pred njom su se pruali dani puni radosti. Male izmene u nametaju, cvee koje treba namestiti u novu vazu, priiti ipku na novu hajlinu od tafta boje vina, izdati uputstvo crnkinji koju je najmio Evan da obavlja kune poslove sve su to bile stvari koje je trebalo svravati sa uivanjem i bez odgovornosti. Volela bih kad bi mama mogla sad da me vidi rekla je iznenada Evanu. Ne ba sad! rekao je zadirkujui je. Mrsio je njenu kovrdavu kosu rasutu po jastuku, a kad se ona nasrne jala, on je zgrabi u naruje u divljoj radosti. Kad bi je tako zgrabio, ona je na neki nain postajala tako meka, tako podatna da su joj ak i kosti postajale meke. Oseao je samo mekou i diskretan miris njenog parfema. Oh, ona je sasvim dobra za njega, mislio je, ili skoro sasvim, poto je postavio ve sam sebi pitanje i na ovaj ili onaj nain odgovorio na njega.

Sledeeg dana naao je Donatanovo pismo na svome stolu u kancelariji eleznike kompanije za Santa Fe. Tu je sad stalno imao svoj sto zato to je sjajno branio prava eleznice da prolazi kroz neiju zemlju. Progres je pravo naroda nad privilegijama pojedinaca." Vatreno je insistirao na ovim recima. Uostalom, zar nije ceo Zapad otvoren? Ako neko nije zadovoljan, uvek se moe odseliti. Koraao je veselo kroz sunano jutro, vrteo tap i razmiljao kako je Dudi izgledala u penjoaru od ipke bledoute boje dok je sedela iza srebrnog servisa za kafu, koji je bio svadbeni dar njegove majke. U takvom raspoloenju Donatanovo pismo ga nije uznemirilo vie od trenutka dok ga je itao. A trenutak kasnije razmiljao je, polusanjivo i sa ne ba mnogo kajanja, ta bi mogao da uini za njega da mu nae mesto, moda u gradskoj koli, i da dobije platu u gotovom umesto u kukuruznom branu, balezi od bufala, krompirima i crnoj melasi. Kad bi Donatan bio ovde, mogao bi mu pomoi i na drugi nain, ne da ga obeteuje, ve da mu pokae da ena nije razlog da se pokvari prijateljstvo izmeu mukaraca. Moda e ak biti prijatno, pomislio je veselo, kad godine prou, setiti se da je njegov najbolji prijatelj bio jednom oajniki zaljubljen u njegovu enu. Kad je stigao Donatanov odgovor, on slee ramenima oseajui da je uinio sve to jedan ovek moe da uini i da je bio odbijen. Toga prolea Donatan je poeo da gradi novi; ivot sa arom koji mu je nalagao razum. Ono to nije dalo srce, dae glava. Rekao je Keti: Neemo se venati dok sve ne uredimo po svojoj volji. Rekao je Luu: Hou da Keti ima sve ono to sam nekada nameravao da pruim drugoj. akajui zube na pragu duana, Lu mu dobaci pogled ispod upavih obrva koje su mu se sastavljale iznad nosa. Mislim da je tako pravo, a smatram i da je to lepo od tebe. Keti zasluuje vie ree Donatan. Tako je ree Lu miroljubivo. Zamislio se za trenutak, a onda je nastavio: Ne mora nita meni da govori. Ti i Keti moete se sami brinuti o svojim poslovima. ovek moe da se brine samo osopstvenom braku, a moj jo nije zavren. Obnovljeni su nedeljni rukovi, i Donatan i: Keti bi malo posedeli u gostinskoj sobi ili, ako bi dan bio lep, odlazili u etnju pored reke. U takvim prilikama on bi govorio mnogo, prebacivi ruku preko njenog ramena ili drei je za ruku. Uvek je bio svestan, dok ne bi to savladao u sebi, razlike izmeu Ketine i Dudine ruke. Dudina ruka bi se savila u njegovoj sa aneoskom mekotom ruke malog deteta, a Ketina je uvek bila kruta. Jednog dana je pogledao njenu ruku. Dobra radna ruka rekao je neno. Korisna, dobra ruka, uvek u poslu. Pomislio je poteno da je cna mnogo postojanija od one ruiaste i bele ruke koju je nekad tako strasno prinosio usnama. Ketinu ruku nije nikad poljubio i moda nikad i nee. Ali s njom je razgovarao kao to nije nikad inio sa Dudi. Dudi mu je uvek sve drugo izbijala iz glave. ak je sa tekoom mislio i o koli. Mogao je jedino da vidi kako se Dudina kosa kovrda oko uiju i kako se njen vrat blago gubi u divnim grudima. Ali kad je bio sa Keti, njegov duh je pravio planove, a ona, koja bi uvek utala ili se postidela na neki znak nenosti, odgovarala je brzo i sa razumevanjem za sve to je on nameravao da uradi. kolska zgrada je rasla, plaena obveznicama koje su graani dali. Nije bilo dovoljno novaca da se kupi moderna pe koja bi se loila u podrumu i zagrevala celu zgradu, o emu je itao u jednom kolskom asopisu na koji je bio pretplaen. Bila mu je preko potrebna, jer kako e inae da zagrevaju veliku dvospratnu kuu? Imao je malo novaca u Farmerskoj banci u Topeki, koji je bio utedeo da odvede majku kui. Ali Keti mu nije doputala da ga upotrebi. Ako jednom pone da upotrebljava na novac za kolu, tome nee biti kraja rekla je tako odluno da se nije usudio da je ne poslua. Progutao je ponos i pisao Evanu, traei zajam da kupi pe, spreman da garantu je da e novac biti vraen. Evan je odmah odgovorio sa svom svojom starom veselou. Raduje ga to se Donatan njemu obratio, mada nema novca za pozajmljivanje. Njegova nova kua mnogo ga je kotala, a on je hteo da Dudi ima sve to eli. Ali moe isposlovati zajam od Gradske banke, a on e garantovati. Potajno se radovao to mu se dala prilika da to uini. On je bio Donatanov dunik, na ovaj nain e mu se oduiti: elim da ti pomognem na svaki nain", pisao je Donatanu, a Donatan mu je zahvalio ne pominjui ni Dudi ni Keti. Tako su njih dvojica opet bili prijatelji, mada vrlo daleki.Polovinom leta kolska zgrada bila je zavrena, etvrtasta drvena graevina na temelju od cigala, dvospratna, sa limenim krovom. Imala je etiri sobe u prizemlju a etiri na spratu, sa dobrim prozorima. Najmanju, pored vrata, Donatan je uzeo sebi za kancelariju. Dao je oglas za uitelja u nekim novinama sa Istoka. Primio je tuce pisama i od njih je izabrao dvoje, jednog mukarca i jednu enu. Ne nameravajui da odloi venanje, on ga je odloio ak i poto je kola bila gotova. Rekao je Keti jednog dana da je kua od naboja i suvie mala i mrana. Kad se vratim iz svoje nove kancelarije, kua od naboja mi se ini kao peina rekao je. Uostalom, Keti, kako emo svi stati u nju? Ruti je skoro ve devoj ka, a ona, Megi i mala Meri treba da imaju zasebnu sobu. U svakom sluaju, nama treba soba za sedenje i kuhinja. Nikad nije bilo razgovora da troje dece ne bude s njima. Ni on ni Keti nisu mislili da ive sami. Na kraju, uzeo je iz Farmerske banke novac koji je tamo imao a Keti se s tim sloila i kupili su od medij anske optine komad zemlje odmah do kole, dovoljno velik za malu prizemnu drvenu kuu. On i Keti su planirali da sagrade tri spavae sobe, sobu za sedenje, malu kuhinju i trem ispred kue. Voleo bih onu jednu modernu sobu za kupanje rekao je. Svet na Istoku poeo je da gradi kupatila, i on je video u katalogu koji je proitao za kolsku zgradu slike tekih drvenih kada obloenih metalom i obojenih belo. Ko je jo uo za tako neto? uzviknula je Keti. Cela soba za pranje, kad imamo kuhinju? To je rasipanje. Tako on to pusti zasad, poto je zaista uinio sve to je mogao da sagradi kuu. Da bi utedeo, i sam je pomagao pri graenju, a mladi Metju Kob i Stivn radili su s njima za vreme dugih letnjih dana i veeri. Metju je sad imao skoro petnaest godina i ve je bio visok koliki e uvek biti. Razvio se u mladia jednostavna lica koji se pribliavao ranoj zrelosti, i govorio je tiho da e kupiti farmu negde ne suvie daleko na Zapadu kad bude dovoljno zaradio. Imao je otro oko i mogao da oceni da li prozorski okvir stoji u zidu nagiba. Njegova greka je bila u tome to je sve radio i suvie paljivo, tako da nije nikad

uspevao da za jedan dan uradi sve to je naumio, i saznanje da mu je svakog dana preostajao posao za sledei inilo ga je ozbiljnim i zabrinutim; ali Donatan je mislio da se takva osobina kod jednog mladia teko moe smatrati nedostatkom. On je toga leta vrlo dobro upoznao Metjua dok su sastavljali konstrukciju kue i zakucali indru ispod limenog krova, prekrivali letvama i malterisali unutranje zidove. Lu je rekao Keti da izabere zidne tapete iz njegovog duana i, mada je sve ono to je ona izabrala bilo suvie areno za Donatanov jednostavan ukus, on je utao. Imao je stalno oseanje da joj je neto duan, kao da joj je uinio neku nepravdu, i sve vie joj je putao na volju. Ipak, kad je ispitivao sebe da pronae kakvu je to nepravdu uinio, nita razumno nije mogao pronai. Znao je da je niko drugi nije prosio. Znao je da e s njim biti bezbedna i da joj nee nedostajati njegova dobrota, a da su mu njeni otac i mati zahvalni. Tek na dan svog venanja, poslednjeg ponedeljka u oktobru pre otvaranja kole, otkrio je zato e biti Ketin veiti dunik. Kad je sanjao o onome drugom venanju, bilo je to nestrpljenje da se sve brzo svri, da se svi gosti raziu, a on i Dudi ostanu sami zauvek. Ali sad to nije bilo ono venanje i on je pustio da njegova svadba bude praznik za Medijan. Mnogo se razgovaralo o tome gde e se obaviti. Gospoa Meridi je uzviknula: Najprilinije je da se devojka vena u svojoj kui. Ali njena gostinska soba bila je mala, a Donatan je tvrdoglavo insistirao da svi njegovi uenici i njihovi roditelji dou na svadbu. U tom sluaju gostinska soba bi bila savim mala. Njegova mala kua nije bila nita vea. Uostalom, Keti nije htela da tamo bude svadba. Neu da prvi dan posle svadbe istim kuu izjavila je pametno. Ostala je jo gostionica, ali bila je u ovo doba pretrpana putnicima na Zapad, a, pored toga, podseala je na mnoge dogaaje iz prolosti na majku kako stoji na vratima sa Artijem u naruju, na Denet kako sedi za stolom sa glavom zagnjurenom u ruke, na Dudi kako je stajala drei ga ispod ruke i gledala u Evana, toga se setio sad sa dubokim unutranjim bolom, i to mu je pokazalo da rana jo nije zarasla. Dogodilo se da je sam pronaao mesto, ulazei u praznu, suncem obasjanu kolsku zgradu jednog ranog septembarskog dana. Zato da se ne odri ovde, pomislio je, ovde gde radim? U ovoj kui nema senki, nema tuge. ekala je da pone svoj ivot. Neka ga onda otpone s njim. Klupe koje je napravio Stivn od borovih dasaka dovezenih sa Istoka mirisale su svee i isto. A od katedre mogu napraviti predikaonicu. Ako je sad i suvie kasno doba godine za putujue propovednike, mogao bi za taj dan da pozove nekog svetenika iz Topeke. Radio je mirno do podne, a onda je poao kui i uz put svratio da vidi ta Keti misli o tome. Naao ju je u kuhinji njene majke kako na tednjaku mea krastavce u uskipelom siretu i eeru. Keti, da se venamo u koli rekao je. Imala je na sebi sivu kockastu kecelju koja ju je pokrivala od grla do poda, a lice joj je bilo crveno od vrele pei. Nije prestala da mea ni kad je uao, niti kad je govorio. To je zaista pametno rekla je. Te godine od prolaznih putnika na Zapad u Medijanu je ostalo dvanaest porodica. Privukla ih je kola rekao je Henri. ena sa decom ugleda kolu, a onda ni nebo, ni pakao ni sva njena muka eljad ne mogu je odvui odatle. Bio je veseo zbog pune kue i zbog dva uitelja koji e stanovati u gostionici cele zime, i ve je odavno prestao da krivi Donatana to Medijan nije stoarski grad. Sad je polagao nade u novu elezniku prugu za Zapad. Mada bi mogli da pronaemo gas ili naftu kao to neka mesta u okolini ine zagrmeo bi kroz bradu. Grad mora da ima jo neto osim kole, Donatane. Pronaite, pronaite govorio je Donatan veselo. kola je moj prilog Medijanu i ja u se nje drati. Ve je bilo dana kada je, ne obraajui panju na trenutna raspoloenja, smatrao da mu je ivot plodan i dobar. Hteo je da se svadba to pre zavri. Kad to bude gotovo, jedna e se vrata zatvoriti za njim i vie se nee moi otvoriti. Sa druge strane, on i Keti e zapoeti zajedniki ivot. I on i ona su voleli rad, a posla ima mnogo. Sam je malo radio za svadbu. ene iz Medijana izile su u preriju i nabrale cvea i zelenila, a Sju je napravila zvono od staniola koje e visiti iznad katedre pretvorene u predikaonicu. Keti je sama ispekla svadbeni kola i saila venanu haljinu, ali ne belu jer kad u jo moi da obuem belu haljinu? rekla je. Izabrala je svetloplavu svilu koju je Lu imao u duanu. A Donatan je motrio da naie neki putujui propovednik i sluajno je naiao, jednog dana rane jeseni, na nekog malog grbavca koji je peice putovao na Zapad sa jednim zaveljajem. Bio je u crnom pranjavom odelu, a na glavi je imao iroki crni eir. Kad je govorio, zaplitao je jezikom tako da je Donatan poskoio koliko mu je to bilo blisko. Vi ste Englez! po vikao je na njegov pozdrav. Pa ta ako jesam? odvrati ovek. Prikucavao je neku daicu na jedno drvo na skveru, a kad je to Donatan, sedei za stolom, ugledao, jurnuo je napolje da ga zaustavi. Drveta su rasla i on je bio osetljiv na njih. Leti je moljakao za vodu, a zimi ih zaklanjao ibljem koje bi stariji deaci nasekli na obali reke. ta to radite? zavikao je sa kolskih vrata. Ovo je posao moga Oca odgovorio mu je oveuljak, a Donatan ugleda dasku. Bila je glatka i ista i na njoj su bila napisana velika crna slova: Mora se ponovo roditi." Jeste li vi doli ak iz Engleske zbog ovoga? zapita ga smeei se. Jesam ree ovek. Imao je udno, namrgoeno, malo smeurano lice. Bog me je poslao ree. Mi ovde nismo neznaboci ree Donatan. Nisu samo neznaboci grenici. Jeste li vi redovni svetenik? zapita ga Donatan. Metodist, bojom milou ree ovek vatreno. Donatan ga uhvati za krivu levu ruku. Onda mislim da vas je zaista bog poslao. Hoete li ostati da me venate? Ako je boja volja ree ovek mirno. Bez galame, on se spusti na kolena pred Donatanovim nogama i, mirei i miui usnama, utke se molio minutdva, a onda je ustao i oistio kolena. Bog kae: Uini po svojoj volji ovog puta, Pole Higinse. Stoga u ostati i malo se odmoriti. Umoran sam od peaenja. Ne mogu svaki dan da dobijem kola, i vei sam deo puta od Indijane propeaio.

Pol Higins? zapita Donatan. Stvarno ga je zaprepastio ovaj kvrgavi oveuljak koji je sad brbljao slobodno kao da mu je bog dao dozvolu. Sol1 su me krstili roditelji u Engleskoj, ali ja sam preobraen pre deset godina i promenio sam ga u Pol2. Deset godina prikucavam boje rei na drvee u celoj zemlji. Na drvetu je Hristos umro, mislim, i ljudi moraju na drveu traiti svoje spasenje. Mada ovuda putujem danima a da ne naiem ni na jedno drvo. Danas sam ugledao ovo drvee sa nekoliko milja daljine i uputio se njemu. Mora se Savle biblijsko ime. 2 Pavle biblijsko ime.opet roditi" moja je omiljena izreka, ali ja imam i drugih. On izvue iz daka druge tekstove i razastre ih po zemlji, Bog je voljen", Gde e provesti venost" i Mnogo zvanih, malo izabranih" ... Meni se dopada Mora se ponovo roditi" ree Donatan, ne znajui da li da se smeje ili da bude ozbiljan. Pa da, to ide uz svaku priliku ree mali svetenik. Nema nikog ko je toliko dobar da ne bi mogao biti bolji, tako ja to tumaim. Gospodine, gde mogu da odsednem? Da li e u Medijanu biti ljubazni prema meni kad vide da sam siromaan evangelistiki svetenik i da imam samo ono to mi udele srca koja je pokrenuo Gospod, a ima mnogo srca ak izvan njega, kaem vam. Mislim da hoe ree Donatan suvo. Poite sa mnom. Odveo ga je do gostionice i pronaao Henrija Drij era u upi kako pravi za zimu viski od kukuruza. Evo naeg propovednika ree mu. Henri ga pogleda i pljesnu po pogrbljenim ramenima koja su dopirala malo iznad njegova struka. Pa, kako si ga naao? uzviknu. Bog me je poslao odgovori jednostavno oveuljak. Henri opusti vilicu. E, svakakvih sam ih video ree i dodade svoj uobiajeni pozdrav svakom prolazniku: Ui da jede. udan oveuljak ih je venao prilino vesto Imao je nekakvu knjigu uvijenu u pocepano platno, ali nije itao iz nje. Pod velikim srebrnim zvonom izgledao je groteskno. Slubu za sahranu, venanje i roenje znam napamet rekao je Donatanu dok je ekao da pone obred. Mislim da sam spreman za sve to je svetu potrebno. Neno voljena... Imao je prijatan i plaan glas, piskav i jasan kao u divlje ptice. Donatan ga je posmatrao, odgovarao i uo Ketine odgovore. Utanjila je glasom od ozbiljnosti kad je rekla da", podigla desnu ruku i u nju je dvaput utivo kaljucnula kao to ine ene kad se izvinjavaju. On se venava, u dobru i u zlu, do kraja ivota, nikad da se ne odvaja od Keti dok ih smrt ne razdvoji. Ali oni su mladi i dug ivot je pred njima. Sad nema smisla misliti o smrti drukije nego kao o dalekom kraju svakog ivota. Proglaavam vas muem i enom. On se okrete sa Ketinom rukom na svojoj. Sobe su bile svetle od jesenjeg cvea, a oktobarsko sunce je sijalo kroz prozore bez zavesa. Obasjavalo je ove strpljive stanovnike Medijana, vredne i dobre, ali ne i lepe. Iao je utke i paljivo izmeu klupa ka vratima. Sad je bio jedan od njih. Sjedinio se s njima duom i telom. Na vratima su zastali i ekali. Bil Vajt polako zasvira svadbeni mar, a svet se podie i prie da ih obaspe dobrim eljama, radou i uzvicima. Gore eka zakuska! povika Lu i oni pooe gore, Donatan i Keti napred, za njima Rut, Megi i Sju sa Meri, velikih oiju, koja se pribijala uz nju. Malo stvorenje, koje je raslo lagano i muno u svojoj prvoj godini, uvek je bilo mirno kad ga je Sju drala. Smeh, glasan dobroudan razgovor i deja galama ispunili su odaje i izlivali se na utljivu preriju. Donatan je iao od jednih do drugih starajui se da svi budu poslueni, nudei svakom sendvie i kolae. Lu je pripremio sladoled i nije bio zadovoljan dok svaiji tanjiir nije bio dvaput napunjen. Niko nije urio da ode. Veeri su bile duge, a venanje je namerno rano zakazano. Donatan i Keti nisu nikud ili izuzev to je trebalo da uu u novu kuu, koja je bila odmah do kole. On nije eleo da putuje jer je poetak kolske godine bio blizu, a Keti je jedva ekala da se useli u novu kuu. Ako nekud odemo, ja u misliti na posao koji me eka ovde rekla je Donatanu. Tako je on tumarao na svojoj svadbi i sluao smeei se kako Lu i Henri priaju jedan drugome prie da bi ih ule novajlije. Sea li se onog momka to je doo jednog dana, skalpirana koa sa glave bila mu je navuena na oi? pitao je Lu Henrija. Pobego od Indijanaca. E, pa Bil Vajt je otkinuo icu sa svoje violine, uio mu kou i momku je bilo dobro, jedino je ostao luckast. Moro ga je poslati na istok rodbini. U ono vreme Indijanci su bili strani ree Henri ozbiljno. Semjuel Hejsti, koji je uvek bio na repu svake grupe ljudi, podie svoj tanki glas: Kad sam doao ovamo ezdeset pete... ezdeset tree zagrme Henri i ugui njegove rei bio sam u Lorensu, i, tako mi boga, mugnuo sam jedne noi sa krdom divljih konja koje sam gonio na istok, a sledeeg dana Kantril i njegova banda upali su u grad i ostavili na ulicama stotine mrtvih ljudi. Donatan je pronaao svoje uenike i razgovarao s njima, a gospoa Drijer ga je pohvalila opratajui se. ini se kao da se ceo Medijan venao, a ne samo ti i Keti rekla mu je naginjui mu se na uvo. Svi su zastajkivali. Bilo je tako malo prilike za veselje, a kad bi se ukazala, koristili su je to su vie mogli. Ni Donatan se nije urio, obuzeo ga je mir. Stajao je i sluao, uestvovao u razgovoru i prilino zaboravljao da je Keti njegova ena, a ovo njihova svadba. Jednom, poto je to zaboravio, on ugleda njenu ukruenu mladu pojavu i seti se kad je videona njenom prstu novi venani prsten koji joj je sam stavio. Izabrao ga je izmeu tuceta prstenova koje je Lu drao u duanu za putnike na Zapad koji su se upoznavali i venavali na putu. Moja ena? pomislio je. Bie potrebno vremena za to. 01Kad su najzad svi otili, a ostali samo on i Keti, zatvorili su prozore i sili u prizemlje. Keti pogleda po sobama u neredu. Morae mnogo da se isti ree ozbiljno. Nemoj sad na to da misli rekao je. Imae kad sutra.

Sutra! No je izmeu sad i sutra. A ovo je samo Keti. Stajala je i ekala ga, a on uze njenu ruku i stavi na svoju miicu. Drala je ruku nepomino, i on opet pomisli na udan nedostatak veze izmeu ive energije njenog tela i njene velike teke ruke. Ali on odano stavi svoju ruku preko njene i zajedno preoe preko malog prostora koji ih je delio od kue. Sunce je zalo sa svim jesenjim bojama na nebu. Prerija je bila tamna i ravna duboka linija ljubiastog i crnog sve do horizonta, koji je bio zlatno obrubljen. Na novoj kui zastori su bili podignuti, a Rut je upalila sve svetlosti. Ona ih je oekivala i otvorila je vrata kad su naili. Meri joj je bila u naruju, a Megi pored nje. Dobro doli kui rekla je stidljivo. Mnogo je razmiljala o ovom trenutku i bojala ga se. Sasvim je prirodno da oni ele da dou kui sami, mislila je. Kad bi samo ona bila u pitanju, vratila bi se sa Demijem. Ali tu je bilo dvoje malih. Ako je i postojala elja da oni ne budu ovde, ni Keti ni Donatan je nisu pokazivali. Hvala, Ruti ree Donatan i uze Meri u naruje kao to je inio svako vee kad je dolazio kui, a Megi ga je obuhvatila oko nogu i smejala se kad ju je vukao koraajui. Keti ue hitro i zatvori vrata. Hladno je ree. Ne bih se iznenadila ako bi noas bilo mraza. Bilo je to kao svako drugo vee, izuzev to su u novoj kui i sve to su inili bilo je uinjeno pri put. Sve je vie liilo na use jenie nego na svadbenu no. Posle veere u novoj kuhinji on se uputi vratima druge spavae sobe da vidi Megi i Meri kako ih stavljaju u postelju, Meri u kolevku, koju je on obojio u plavo, a Megi na slamaricu. Uskoro u kupiti krevet za Megi ree saginjui se da je poljubi i poeli joj laku no. Velik i visok krevet povika Megi. Da ispadne iz njega? ree Keti Ne, mali nizak krevet. Megi je velika devojka ree Donatan neno ugledavi kako se Megine pune usne napuie. Nesvesno je zadrao Ruti da ostane s njima, razgovarajui o majci i Klajdu. Moramo pisati ocu o novoj kui rekao je. Razmiljao je o majci i ocu, i o tome kako je nekad mrzeo no i kako joj nije verovao zato to mu je odnosila majku u svet koji nije poznavao. Sad je bila no pred njim. Nije mogla da se odloi. Rut se iunjala, a on i Keti su ostali sami. Ne gledajui je, on navi sat i zasu vatru pepelom. Ona ustade, a on je onda pogleda i vide ono sto nikada ranije nije video, strah u njenim oima Saaljenje ga odmah smiri. Ne sme da se plai mene, Keti rekao je. Nita se nije promenilo, ja sam onakav kakvog si me uvek znala, moja... moja draga. Ona nije mogla da govori, a on je uze za ramena i okrete u pravcu vrata. Ui. Ja u malo ostati ovde. Zatim sede sam i pomisli da bi eleo da pui lulu, mada nikad ranije nije osetio takvu potrebu. Kua je bila veoma tiha njegova kua, kojoj je sad on glava, a Keti je njegova ena. Najednom oseti strah. U njemu nije bilo ni trunke strasti. Sad je znao zato je oseao da neto duguje Keti i da e biti njen dunik do kraja ivota. Uasno sam se poneo prema njoj, mislio je sumorno. Oenio sam se njome bez ljubavi. Oseti nenost u srcu, a saaljenje ga opet ojaa. Ustade, ugasi lampu i odluno poe u sobu u kojrj je ona ekala. Bar se moe ponaati tako da ona to nikad ne primeti, i bar ona nikad nee morati da se boji da e biti surov prema njoj zbog prevelike ljubavi.Kad je uao, ona je bila u postelji. Njena svetlosmea kosa bila je spletena u dve pletenice, kao to je obino nosila. Izgledala je isto kao i uvek, i za trenutak on oseti da je no nemogua. Ali se odluno svue, ugasi svetlost i pope se u veliki krevet koji su im njeni roditelji dali kao svadbeni dar. Leali su budni i razgovarali, kratko, u razmacima, as o jednoj as o drugoj stvari, oboje uplaeni od onoga to ne mogu da kau. Donatane, da li si zakljuao vrata? Jesam. On: Pst, da li je to vetar? Ona: Ako je vetar, nee biti mraza. Ali u neko doba noi, ne bi se moglo rei kad, njegovo deviansko telo probudilo se od njenog tela samo od sebe i nezavisno od njegove volje, i tako se dogodilo ono ega se plaio. Od ove nedragovoljne veze gradio se njegov brak. Bio je to brak bez rei. Izvor njegovog duha bio je zapeaen. Ponekad se udio seajui se kako je u ljubavi prema Dudi prosipao rei, nesvesno, kao poeziju. Kad je Dudi drao u naruju, nije mogao da neto ne apue dok ju je milovao. Kao da je ona otvarala sve njegove izvore, sva mu se dua izlivala u njenom prisustvu kao istopljeno srebro. Ali izmeu njega i Keti vladalo je utanje, prekidano samo razgovorom o poslu i svakodnevnim stvarima. Ona je bila prilino govorijiva kad je bilo rei o lasici koja je prodrla u kokoarnik, o zmiji pod terasom, a mogla je beskrajno da pria, mislio je ponekad kad je bio umoran, o nekom trau u gradu. Ali kad su bili sami, kad bi nou dolazilo do nedragovoljnog sjedinjavanja koje je postalo ista navika, i on i ona su utali. Njihov zajedniki ivot malo se razlikovao, mislio je to je vreme vie prolazilo, od onog koji su vodili pre venanja, izuzev to sad Keti nije nikad odlazila iz njihove kue.Tri godine nisu imali dece, a onda Keti zatrudne prvi put. Ona je utala uzdrljivo kao to su inile sve ene u preriji, dokle god je to bilo moguno. A onda mu je saoptila pocrvenevi tako da su joj po jagodicama i vratu izbile tamne mrlje. Mama kae, Donatane, da sam ja u drugom stanju. Izgovorila je to iznenada jedne prolene noi dok je on sreivao kolske raune, a ona sedela i krpila. On die pogled, ne shvatajui odmah. ta ... Keti, hoe da kae ... promucao je, a onda i on pocrvene. Oseti kako mu topla krv pojuri iz tela do samog korena kose. Dobro ree i spusti olovku. Izmeu njih opet zavlada utanje. On se oseao kao da ga je neko udario, i poznata nenost uvue mu se u srce. alosno je da ena nosi dete oveka koji je ne voli, i u tom trenutku njegov dug Keti naraste kao planina u njegovim oima. Draga moja ree neno, ali ne ustade i ne prie joj nita na svetu ne elim kao dete. Ona ga pogleda sa svojom nespretnom stidljivou, a njemu se uini da joj je video suze u oima. Ona spusti rad u krilo. Molim boga da bude deak ree niskim glasom.

I deak i devoj ia su dobrodoli ree Donatan. Nije vie mogao da rauna, ostavio je knjige i posmatrao ju je dok je zavravala krpljenje. A onda vide da joj je to neprijatno, zato ustade, navi asovnik i sredi kuu za no. Dani su prolazili, a utanje izmeu njih nije naruavano. Kad je u decembru pao prvi dubok sneg, Keti lee jedno vee rano u postelju i pre ponoi rodi mu se sin. Nije ulazio dok ga Sju Peri nije pozvala. Malo dete rodilo ree Sju neno. Deak, gosn. Nije hteo da ue jer je znao da bi se Keti stidela pred njim. Ali sad se die. Sju je dostojanstveno ekala da proe pored nje i ue u sobu.Ugleda u Ketinom naruju malu priliku, okruglu crnu glavu, i sae se nad njom. Za trenutak zaboravi na nju. Bio je obuzet ovim novim biem, njegovim, kao to nijedno drugo bie na svetu ne moe biti njegovo, pomisli u nastupu bolne radosti. Najzad ima neto svoje roeno. Tada ugleda Ketino lice okrenuto njemu i srce mu se u grudima stee. Drugo dete moglo bi biti jo vie njegovo Dudino i njegovo dete. Da su se njeno i njegovo telo izmeali, plod bi bio savren. Za sekund oseti samrtne muke. Prieka da to proe, onda dodirnu deakovu glavu. Hvala, Keti. Iznenadi se kad vide kako joj se male oi boje lenika napunie suzama. Umorna si, draga ree on neno. Ali ona odmahnu glavom i proaputa: Nije to zato. Onda zato? Ruka joj je oputeno leala na grudima i on natera sebe da je uzme i zadri u svojoj. ta je, draga? zapita je ponovo. Ona opet malo odmahnu glavom. Ne znam ree oklevajui. Ja treba tebi da zahvalim, Donatane. Kad mu se rodila ki, dve godine kasnije, rekao je sebi da vie nee imati dece. Sinu je dao ime Donatan, a Keti je erki dala ime Lula po svojoj majci. Ali on nije rekao Keti da nee vie dece. utanje meu njima nikad nije bilo narueno.TREI DEO 30 Rut, neka skitnica je na kapiji. Megi, nezgrapna, rumena devojka od petnaest godina, spusti iniju koju je brisala, na prstima prie prozoru kuhinje crvene vitke su joj poskakivale na leima i proviri iza zavese. Ima veliku crnu bradu proaputa. Oh, boe! uzviknu lako Rut. Bilo je mnogo skitnica ove 1881. godine. Dve godine nije bilo dobre kie, i iz zapadne polovine drave kroz Medijan je tekao potok propalih ljudi. Oni sa porodicama nastavljali su put, ali usamljeni ljudi su se zadravali dok grad nisu izveli iz strpljenja. Medijan nije ikago gunao je Lu Meridi. I mi moramo da zaradimo za ivot, bilo kie ili ne bilo. Volela bih da Keti nije u duanu ree Rut. Njen stari strah se opet pojavi. Mislila je na dvoje dece na spratu, koje je Keti ostavljala njenoj brizi dok je ona pomagala u duanu. Njenog oca je prole godine udarila kap i Keti je tamo provodila mnoga popodneva. Da je bar povela Donija i Lulu. Ide pravo prema vratima! povika Megi. Otri kroz glavni ulaz do kole i reci Donatanu da odmah doe ovamo proaputa Rut. Ja u neuino zakljuati vrata.Ona gurnu Megi, dounja se do vrata i neujno okrete klju. Zatim se nasloni leima na vrata. Ako skitnica pogleda kroz prozor, nee je videti i kuhinja e izgledati prazna. Stajala je tako kad oseti, kao izmeu pleki, kako neka snana ruka udara na drvena vrata. Tako je stajala sa krpom za brisanje sudova u ruci kad Donatan urno ue. ta je to... ree on. Neka skitnica, ogromna! proaputa Rut. Pa nee te pojesti ree Donatan kratko. Hajde, budi dobra pa se odmakni od vrata. Nikad nije gubio strpljenje zbog Rutinog straha, zato to je taj strah vukao korene iz godina koje je kao sasvim mala provela s majkom. Rutin strah bio je strah njegove majke, i pokatkad mu se inilo da vidi opet majku u suvie nenom licu ove devojke. Ali Rut nije posedovala onu krajnju snagu oajanja koja je inila Meri jakom. Kad nije bilo pomoi niotkud, Rut je bila nemona da se bori protiv svog straha. Zato bi inae oklevala toliko da se uda za dobrog mladog Metju Koba! Plaila se braka, jer ga je videla suvie izbliza u onoj kolibi na ravnicama Zapada. To je bio jedan od njegovih problema i kad god bi je ugledao, setio bi ga se jer ga je trebalo nekako resiti. Metju ga je stalno saletao. On povue vrata. Pa ta je ovo... Zakljuala sam ih ree Rut bez daha. On okrete klju. Zaista, Ruti, meni je ovo veoma nezgodno. Moj as istorije... Otvori irom vrata, nestrpljivo, uprkos samom sebi. Nepotrebno je bojati se tih ljudi koji lutaju kroz Medijan. Ako ikad padne kia, oni e se vratiti i biti opet dobri farmeri. Dobar dan ree odlunim glasom. Krupan, bradat ovek u odei boje praine stajao je pred njim. Stopala su mu bila uvijena u krpe, a pod mikom je nosio zaveljaj. Zdravo, Donatane, mislim da nisi zaboravio svog oca. Donatan ga je posmatrao. Klajd je postao krupniji, bradatiji, crnji. Ali njegove usne su se crvenele kao i uvek u crnoj bradi. Ne, nisam zaboravio ree Donatan mada nisam mislio da emo se ovako sresti. Ali on je mislio o tome kad je gledao skitnice koje su prolazile kroz Medijan. Pitao se gde su otac i Demi u ovim tekim vremenima. Nije im nikada vie pisao jer mu nisu odgovarali na pisma. Ui. Gde je Demi? On je s jednom grupom koja hvata divlje konje, kroti ih i alje na Istok ree Klajd i odgega u kuhinju. To je dobro za mladia, ali ja to ne mogu, mada sam prilino dobar skoro za sve. Hej, ta nije valjda to Rut! Pogleda Rut, a onda je pljesnu po pleima. Devojko, hajde poljubi me! Eh, ti si ista kao neko ko mi do dananjega dana mnogo nedostaje. Prinese joj lice, a Rut oseti njegove vlane pune usne i ekinjastu bradu i ustuknu. Ali Klajd to ne primeti. Hajde, budi dobra pa mi spremi neto da pojedem. Pregladneo sam. Sede, stavi zaveljaj pod stolicu i poe da odvija stopala. Pre neki dan sam izgubio i poslednji komad koe sa donova.

Zar nisi mogao da se poveze? zapita Donatan. Jo uvek je stajao. ta da ini s ovim ovekom? Kua je ve bila prepuna. Da su bila bolja vremena, dozidao bi jo jednu sobu za svoje dvoje dece. ali vremena su teka i nikakvog znaka da e biti bolje dok ne padne kia. Niko nee dabe da poveze ree Klajd. Izuo se, sedeo i razgledao kuhinju. Rut je postavljala na sto solju, tanjir, viljuku, kaiku, hleb, maslac i eer. On ustade, prie stolu, uze hleb i otkinu krajku. Odjednom sve uspomene iz detinjstva nagrnue na Donatana. Kuhinja u Dentvoteru onog dana kad se vratio kui i zatekao Klajda kako kida krajku engleskog hleba, reen da ide u Ameriku evo ga sad, prosjak jo uvek? Lepo vam je ovde, Donatane? ree Klajd. Rekao bi da je ovde malice blagostanja. Razgledao je kuhinju. tednjak na ugalj, pumpa za vodu u kuhinji, eh, Meri bi se to svialo. Kakva je voda, izvorska ili bunarska? Bunarska ree Donatan kratko. Oklevao je. Da li bi sad mogao da ostavi Rut? Oe, eka me as istorije ree gledajui u Rut. Ona lako klimnu glavom, ali nije bio siguran. Poslau Megi da pozove Keti, a ona e se vratiti za tren oka, dok ti bude jeo. Gde je Megi? zapita Klajd. Voleo bi da vidim malog arambau. Nije ona vie mala ree Donatan i sigurno se vratila na popodnevnu nastavu. Klajd sede za sto. Idi ti na svoj posao ree glasno i veselo. Oprau se malo poto se najedem, da bi bio uljudniji kad doe tvoja gospoja. U redu ree Donatan. Oseaj se kao kod kue. I hou odvrati Klajd. Ne mora to ni da mi kae. Rut, kafu. aj mi sad izgleda kao vodica. Nije se promenio, pomisli Donatan sumorno. Izie i pogleda na sat, i suvie je kasno da se ide na as. Zavren je. Otii u sam po Keti. Ona e biti u prvi mah, kako je to sama govorila, izbaena iz koloseka", ali to je uvek bilo s njom kad bi se neto novo dogodilo; a kad bi to prolo, znala je ta hoe. Brzo je proao pored est kua do duana svoga tasta. To su sad bide prave zgrade. Stare istrulele daane staze nije vie bilo, zahvaljujui i njegovom zauzimanju pre dve godine, a skver je bio oivien smesom tvrde povrine koju je pronaao neki ovek po imenu Makadam. Ulice su sad dobre, izuzev to su ponekad bile lepljive pod letnjim suncem. Ali on je uvek sumnjao da nisu pravilno izmeali tu smesu, mada je lino glasno itao uputstva dok su Hejstijevi mladii meali. Posle toga Abraham Hesti se posvetio izgradnji puteva i iao je po celoj dravi. Bilo je dobro to je pourio da zavri put kroz Medijan pre ove sue. Bacio je pogled prema topolama na skveru, kao to je uvek inio kad je tuda prolazio. Sad su bile velike, ali nee dugo trajati.Pokuavao je da ubedi svet koji je stanovao u blizini da ih zaliva prljavom vodom da bi se ouvale, ali sva voda je bila potrebna za sasuene bate sa povrem pred kuhinjskim vratima. Ako uginu, posadie brestove, platane i kestenove, pomisli. Oni su trajni. Stigao je do duana. Nita se nije izmenilo od onog dana kad ga je prvi put ugledao, ak nije ni okreen. Unutra je gospodin Kob merio prugasti cic za neku usamljenu enu koju Donatan nije poznavao. Pomisli koliko je Medijan sad veliki. Toliko da je bilo sveta koji nije poznavao. Gde je Keti? zapita. Gospodin Kob premesti duvan koji je vakao iz jednog kraja usta u drugi i obrisa bradu krajem pamune kravate. Unutra ree. Lu se danas ne osea dobro. Donatan produi, otvori vrata i ugleda Lua, sad neverovatno debelog, kako lei opruen na kauu, prekriven preko stomaka starim kukianim afganom. Gospoa Meridi se tuno ljuljala u stolici pored njega, vrsto prekrtenih tankih ruku. Zdravo ree Donatan. Lu, ao mi je to ti nije dobro. Trbuh mi ne da mira. Ispod afgana se ulo kranje. uje li? Opet poinje, trai hranu. A ako pojedem neto estito, nastane takva uzbuna da sam potpuno iscrpen. Veerao sam kukuruz iz konzerve, i ovo je rezultat. Nekad si mogao da jede kukuruz kao vepar ree ga Meridi tuno. ao mi je ree Donatan. Gde je Keti9 U kuhinji, kuva metvicu ree Lu slabo. Misli da e mi to pomoi. On ode u kuhinju i nae Keti kako paljivo trlja kuhinjske krpe dok je ekala da voda provri. Kad Donatan ue, ona podie pogled. Mamin vid je toliko oslabio da ne vidi da li je neto isto ili prljavo ree ona.Nikad joj nije padalo na pamet da izie iz svoga sveta u njegov. Uvek je morao da eka dok ona ne izgovori sve to ima pre no to bi on poeo. ao mi je to toliko mora da radi pored svoga redovnog posla ree on neno. Pa moram odvrati Keti i morau jo vie. Radnja ide u propast. Taj Kob nije ni za ta drugo izuzev da preko tezge prui neto kad mu zatrae. Kaem, ako je Metju na njega, Rut bi bila pametna ako kae ne". Poekao je trenutak, plaei se da jo jedan teret stavi na njena plea. Da li kod kue neto nije u redu? zapitala je. Ton njenog glasa bio je takav da je pitanje bilo kao hitac. Pa, jeste, pretpostavljam da e ti to tako nazvati. Keti, doao je moj otac. Tvoj otac! Ona zastade, ruku u sapunici. Zato, zbog ega? ini se da mu ide ravo ree Donatan izvinjavajui se. Hoe da kae da e ostati kod nas? Ne znam, on ne moe iveti kod nas, Keti, ali... Kao da mi nije dosta! uzviknu ona. Poe ponovo da trlja. Pena od sapunice letela je i prskala mu kaput i on ga obrisa. Da li je bolestan? Nije, nije, dobro izgleda ree on brzo. Skoro ne izgleda ni stariji. To je zapanjujue. Nije govorila dok je ispirala krpe, prosula vodu i stavila ih opet u posudu iz koje je prala. Prostreu ih i odmah u doi. Pomoi u ti ree on. Ne, nee. Neu da svet kae da ti mora da mi pomae kad prostirem rublje svoje porodice. Idi ti, stii u te.

Odavno je nauio da poputa njenom ponosu kad god je on bio u pitanju. Bila je sasvim nezavisna. Njegov poloaj upravitelja kole napravila je fetiem, a odmah zatim dolazila je njena reenost da svoj posao svrava sama. Jedino je doputala da joj pomau Rut i Megi. Mukarci tako je zvala Donatana i malog Donija ne treba da rade enski posao. U redu, ali dopusti mi da ti ponesem tu posudu s krpama. On je uze i izioe iz kuhinje u dvorite, a onda je ona dograbi. Oklevao je, kao to je esto inio kad je bio s njom, oseajui da meu njima neto nedostaje. Izvinjavam se zbog oca ree. Tu se nita ne moe. To je sve to je rekla i to je uvek govorila, i on pusti da tako proe, kao to je uvek inio, i uputio se kui. Trebalo mu je dugo vremena, da shvati da ta reenica nije ni gorka ni neljubazna, ve samo znak da je Keti, poto je prethodno bila izbaena iz koloseka", spremna da uini to se najbolje moe u takvom poloaju. Iao je brzo kroz suvo oktobarsko sunce, reavajui da li da se vrati poslu ili da ode i vidi ta radi otac. Pade mu na pamet da se deca mogu probuditi i uplaiti, kao to se on plaio kad je bio mali, a otac mu golicao vrat svojim dlakavim licem. Neu da se to dogodi ree odluno mislei na svog malog sina. urno je uao u kuu i uo Klajdov smeh kako se ori iz kuhinje. Lula mu je sedela na krilu, a Donatan stajao malo po strani i sisao palac! A onda ja kaem starom medvedu: Ja u uzeti med, tako mi boga, a ne ti." I tako ja jurnem sa tapom, a meda, kad ugleda moju bradu, pomisli: Ah, pa ovaj je vei medved nego ja i moda e biti bolje da odem kui." I tako sam ja imao meda za doruak sledeeg dana. Rut je prala Klajdove sudove, smeei se. Niko ne primeti Donatana i on se udalji na prstima. Ne sea se da je ikada u ivotu sedeo na oevom krilu. Ali se seao da je Klajd na svoj nain voleo Artija i Demija, i da je mazio neprestano Megi kad je bio za to raspoloen. Moda se promenio, pomisli. Uao je u kolu pitajui se prvi put u ivotu da ga mati nije nainila nepravednim. Moda brak pripada enama, a mukarci nemaju mnogo uea u njemu. Uzdahnu, uspravi se i sede za svoj sto. Uze papir koji je tu ostavio kad je otiao na as. Bio je to primerak zakona koji je nedavno donela dravna uprava, a kojim se prodavanje alkohola u dravi Kanzas proglaava nezakonitim. Potpisao je Evan Bejn, predsednik zakonodavnog tela. Nikad nije mogao da vidi to ime a da mu se ne javi stari drhtaj u grudima, a viao ga je sad esto. Za svih ovih godina nikad se nije sreo sa Evanom, mada su se dopisivali kad je bilo potrebno on je pisao kad je Medijan isplatio dug zbog kole, Evan da mu estita, on opet kad je traio od Evana pomo da se postavi eleznika pruga kroz Medijan u pravcu jugozapada, a Evan da ga obavesti da je to uinjeno. Onda, opet, on kad je traio Evanov savet oko podizanja nove pote, Evan da mu kae kakve formulare da trai i potpie i ta jo da uini; i sad je nova pota stajala pored kole, mala lepa jednospratna zgrada od cigala. Najzad, prole godine mu je Evan pisao i molio ga da se ne bori protiv ovog zakona o prohibiciji koji je sad drao u rukama, a on mu je govorio da nee, mada je mrzeo kao i svaki drugi ovek da vladi daje pravo da odluuje hoe li jedan ovek piti ili nee. Ali sad je u Medijanu bilo est kafana, a hotel je bio malo bolji nego kafana, a on je morao da misli na svoje deake iz viih razreda, farmerske sinove koji su za vreme zime dolazili u Medijan da pohaaju kolu. Da su oni bili kod svojih kua, on se ne bi brinuo, ali oni su iveli gde su mogli da bi pohaali njegovu kolu, a on ne moe da zaboravi onu enu koja je prole godine uletela u njegovi kancelariju i otvorila na njega paljbu zato to je njen sin u Medijanu nauio da pije. Primio je to hladno, dok nije najzad poela da plae i jecajui rekla: Kakva je korist od toga to ui iz knjige ako postane pijanica? A svi govore lepo o vama, pa sam mislila da ete paziti na njega! Otada je pazio na deake i borio se za ovaj zakon protiv Drijera, pdravajuei govore za vreme leta u elom kraju. Verujem u ovekovu nezavisnost, ali ja govorim za one koji jo nisu u stanju da budu ljudi tako je uvek poinjao svoje govore. Kad bi se on i Henri sreli, odgovarao je dobrim raspoloenjem na Henrijev bes. Tvoj nos je suvie crven, Henri rekao bi blago ali to se mene ne tie. To je tvoj nos. Ono protiv ega sam ja jeste da mladi Vil Hili u esnaestoj godini izlazi iz tvoje gostionice teturajui se. On je jedan od mojih starijih uenika. Ako Medijan treba da bude za bebe vikao je Henri ja u se iseliti. Pa ja ne mogu zaraivati na hotelu bez kafane, i ti to zna, vraki sine jednog Engleza! Jeste, i voleo bi da te vidi otac. Voleo je da popije kao i svako drugi. I ja, i ja volim ree Donatan nestrpljivo ali reci mi kako da spreim deake da ne dolaze u tvoju kafanu? To se svrilo pobedom, koja je bila manje slatka no to je mogla biti, zato to je Keti bila svim srcem uz njega. Stideo se samog sebe, ali je istina da se borio vatreni je za neto u emu Keti nije bila na njegovoj strani. Ona nije mogla da ostane u prijateljskim odnosima sa neprijateljem kao to je on mogao, niti je zaboravljala. Smetalo mu je to jo uvek nije govorila sa Drijerovima. Otkrio je u sebi zadrtost, za koju nije eleo da zna, kad ga je ona, pritisnuta time to je bila lino zainteresovana, zapitala: ta si odgovorio Drijeru kad je to rekao? Rekao sam samo da mladii od esnaest godina nisu ba bebe i da su oni vani za budunost grada. Da sam ja bila na tvome mestu, rekla bih mu dvetri stvari. On ima kockarnicu u onom njegovom hotelu. Oh, Keti, mislim da nije tako. Svi to kau! Ovo je bio njen veiti odgovor, a on nije mogao da ga podnosi. Svi govore svata. 6136 Pa ja znam da ti nikad ne veruje u ono to ja kaem, ali moramo misliti na svoju decu. Mislim ja na svoju decu rekao je strpljivo. Pre mnogo godina borio sam se da Medijan ne postane stoarski grad zbog dece. Sad ne elim da imamo kafane. Ali on je oseao da ga izaziva njena kruta prilika, iji su se svi uglovi zaotrili, dok je sedela tu pored lampe, s njegovom arapom u levoj ruci dok je desnom provlaila dugaku iglu. Neu kafane, ali ipak ne smatram da je pravo da drava zabranjuje oveku da pije u slobodnoj zemlji. O tome treba razmisliti, i ja ovo inim samo kao korak ka tom poslednjem zakljuku. Kafane treba da nestanu iz Medijana, a ja ne mogu da smislim nijedan drugi nain da se to sad uini izuzev prohibicijom. Ali moda e idua stvar na kojoj u raditi biti: kako da odrastao ovek dobije pie ako ga eli. Ona ga pogleda oiju razrogaenih od gneva: Onda neka te je sramota! U redu, ako ti tako kae odvrati on i nasmeja se sebi. To je bio njegov veiti odgovor, i pitao se da li ona to zna. Ali o takvim stvarima nisu mogli da razgovaraju jer ona nije imala smisla za humor.

Tada ga njegovo neuzdrljivo saaljenje natera da se pokaje. Ona je dobro vodila njegovu kuu, bila savesno pravedna prema njegovim sestrama i pazila da bude ljubazna prema njima kao to je prema svojoj deci. I nikad mu nije dala na znanje da osea neki nedostatak kod njega. Ona je mogla da plane na neku njegovu pogreku, a onda je to nadoknaivala tako da je jedva mogao da izdri, jer bi ga u tom sluaju obuzimalo kajanje jae od njegove naklonosti, a to nije mogao da podnese. Ali bio je to brak. To je postao brak. Ljubav je jedna veza, a brak moe da bude mrea ispletena od hiljadu niti koje same za sebe nisu dovoljno jake, ali spletene zajedno vremenom postaju jake isto kao ljubav. Doao je do toga, da u to veruje. Pogled mu opet pade na Evanovo ime. Evanov brak se drao tom jedinom zlatnom vezom. U svakom sluaju, dri se nikad nije uo nita ni dobro ni ravo o njima, a u Medijanu svet je zaboravio kako se Evan oenio. U svojim pismima Evan je uvek pisao: Dudi mi se pridruuje u dobrim eljama tebi i tvojima." Ali to je bilo sve. Dudi mi se pridruuje ... Evan via Dudi svaki dan. Kao to on gleda Keti svaki dan, tako Evan gleda Dudi. Uh! uz viknu glasno, i odjednom savi zakon i gurnu ga u fioku. 31 Oe, ta namerava da ini? Donatan je otvoreno postavio to pitanje jednog dana ranog prolea. Klajd je proveo zimu s njima, bez para i ne preduzimajui nita da ih zaradi. Spavao je nou na slamarici u dnevnoj sobi, a po ceo dan je besposliio u kuhinji ako je napolju bilo ravo vreme. Za sve to vreme Keti nije nijednom izgubila strpljenje. Klajd je nju prilino voleo ne zaboravljajui ni trenutak da je runa. U sebi se udio kako Donatan moe da spava s njom. Zato nije nikakvo udo to ima tako malo unuica, mislio je zlobno. Do vraga, divim se snazi Donatanova duha. eznuo je da ima nekoga kome bi to mogao rei i smejati se. ali u Medijanu nije bilo nikoga ko bi se smejao Donatanu. Bio je pomalo ironian prema svom sinu. Donatan se sad spremao da gradi crkvu. Nisam znao da si poboan rekao je. Nisam ba mnogo odgovori Donatan iskreno. Ali dobro je imati crkvu u gradu. Pa, tako je ree Klajd. Nisam bio u crkvi otkakao sam sluao starog Klemonija u Dentvoteru. PoslednjL svetenik koga sam video bio je neki mali grbavko koji je sebe nazivao kiotvorcem. Pustio sam ga da pokua, ali kia nije pala. Izgleda da nije poznavao trik. Svet kae da neki ipak stvaraju kiu, pomou sumpora ili neeg slinog, ali ovaj je znao samo molitve. 7649 Jedan mali grbavko venao je Keti i mene ree Donatan. Poto je otiao, skidao sam njegove izreke sa drvea kao jabuke. ini se da je to taj ree Klajd. Uvek je prikucavao negde neto o tome da e opet biti roen. Nastavio je da govori i govori. Sedeo je u toploj sobi i priao cele zime. ekam na neku priliku rekao je. ekao je celo leto i sledeu zimu do poetka prolea. Pale su kie i sve to je ekalo u zemlji rano oive, a jednog dana iznenada on se spremi da ide. Mislim, da u otii, Donatane, ako moe da mi odvoji pedeset dolara. Mogu ree Donatan ne gledajui u Keti. Odvojio je pedeset dolara od svoje uteevine i dao ih ocu. S tim novcem, i u odelu koje mu je dao Donatan, on sede na voz za Zapad. Bie dobro da opet vidim svoju zemlju rekao im je. Pa, zbogom svima. Klajd je podiao bradu i razdelio je po sredini, natukao eir na crne oi, vezao oko vrata crvenu maramu koju mu je poklonila Rut za Boi. Mahao im je veselo iz voza. Izgledao je deset godina mlai no kad je doao jo uvek mlad ovek, pomisli Donatan sa odvratnou. Te noi inilo se da u kui ima mnogo prostora bez oevog nemirnog prisustva. Keti, pravo je udo kakva si bila prema tom oveku iekao je Donatan te noi. Nemoj misliti da ja to nisam primeivao svih ovih meseci i da se nisam udio tvojoj dobroti. Zbuni ga njen odgovor. Oh, ne znam, ima neto u njemu to mi se svia. Ali neto se dobro dogodilo kao posledica njegovog boravka. Rut se zauvek oslobodila izvesnog straha. Ona se godinama plaila oca u svom seanju na svae koje je izazivao u onim prerijskim noima, kad je oslukivala protiv svoje volje, leei na
24"

371slamarici iza ebeta koje je zaklanjalo postelju njenih roditelja. Prestani, molim te! ula je majin otri apat. E, ta je sad? Glavobolja ili te boli stomak, ili neto drugo svako vee, boli te noni prst ili sad ima ir na prstu. Klajde, tie! Probudie decu. Nek se probude! Klajde, stidi se, ta e Rut misliti? Saznae uskoro. Ali za vreme ovih meseci ona se navikla na Klajda i nije ga se vie bojala. On je nju zadirkivao ili joj je gunao, a ona se nije obazirala ni na jedno ni na drugo. Eh, i kosa ti je lepa, kao to je njena bila! Ali mamina kosa je bila plava, oe, a moja je tamna. Nemoj ti meni da pria kakva je bila njena kosa jer ja znam. Obavijao sam njene ute pletenice oko svog vrata kao al kad je no bila hladna. Kad smo se uzeli, mogla je da sedi u kosi kao u ogrtau, a da sam znao da e umreti zbog mog deteta, spalio bi sebe pre no to se ijedno od vas rodilo, ali ovek ne misli na to u to vreme. Nije ga ubeivala u ono to je znala, to jest da je mamina kosa bila plava kao Donatanova i tako isto prava kao njegova. Umesto toga, ona mu se smejala, a on je stalno zbijao ale na raun njene stidijivosti prema Metjuu. Kad bi nedeljom popodne Metju dolazio da je poseti, Klajd bi lino otvarao vrata. Ui, mome! Ona te eka ceo dan. Nije mogla ni da rua naa Ruti, a obukla je najlepu haljinu. Ali tada ne bi mogli da pronau Rut. Onda bi on viknuo Metjuu: Sedi i ekaj, ja u je nai! Jurnuo bi kao vihor kroz malu kuu, traei ispod kreveta i po ormanima, i odnekud bi izvukao Rut, koja bi tamo upola plakala a upola se srne jala, uhvatio bi je za ramena i ubacio u dnevnu sobu.

Evo je, mome! grmnuo bi i zalupio vrata za njima. Vi ste strani rekla bi Keti, ali bi se i ona smejala. A Donatan, koji tako neto ne bi nikad mogao uiniti, znao je da je to ba bilo potrebno tim stidljivim stvorenjima. Iza tih zatvorenih vrata Rut e crveneti, brisati suze, pokuavati da se srne je, a Metjuu e se ukazati prilika de se izjasni. Nije bio iznenaen kad je u nedelju posle Klajdovog odlaska Metju izaao iz dnevne sobe i doao u kuhinju, gde su Keti i on sedeli. Ispravio je ramena. Gospodine Gudlife, ako vi pristajete, Rut kae da me hoe. Donatan die pogled sa novina, a oi mu zasijae: Ja sam odavno pristao, Metju. A onda se podie i ode u dnevnu sobu, gde nae Rut samu, kako oko prsta uvija kovrdu kose. Pa, Rut! Poljubi je u obraz crven kao krv. Bio je vreo pod njegovim hladnim usnama. Milo mi je to si se odluila. To si dobro uinila. Donatane, da li ti zaista tako misli? proaputa ona. Svakako. Met je dobar i fin mladi, i bie dobar prema tebi i ti prema njemu. Te noi rekao je Keti: Ako je ovo uinio moj otac, oprostiu mu to ti je smetao u kui a meni uvek. Ipak je udno to je to uinio. Isprui ruku da uzme njenu pokretom koji nije esto inio. Ona bi malo zadrhtala kad god bi to uradio. Ima neto u njemu to tera ljude da se ponaaju prirodno rekla je i zaelela da kae Donatanu da ga voli. Ali izmeu njih nikada nisu izgovarane takve rei.Klajd je teko koraao preko tek ozelenele zemlje, sa velikim zaveljajem na leima. Pruga Santa Fe ila je do mesta dvadeset milja udaljenog od njegovog cilja, i on je siao u Garden Sitiju nizu jedraospratnih kua dufs iroke nepoploane ulice. Ostavio ju je iza sebe za nekoliko minuta i uputio se na jugozapad. Bio je ispavan, sit, nemiran i nestrpljiv. Vratila mu se opet stara snaga. Svuda je iz tvrde zemlje izbijala vrsta, jaka trava. Duga sua je prola. Pod nogama mu je zemlja bila vlana. Bilo bi blato da se busenje nije vrsto dralo svojim prastarim korenjem. Nebo je bilo plavo, ali veliki beli oblaci valjali su se ka Stenovitim planinama. Nikad nije video te planine, ali one su ipak tamo. Moda e jednog dana otii da ih vidi. Ako dou farmeri i ponu da oru zemlju i seju svoju prevrtljivu letinu, on e otii na Zapad. Zevnu na podnevnom suncu poto je pojeo hleb i usoljeno meso koje je kupio u Garden Sitiju, a onda lee i odspava jedan sat. Toplota, miris mlade trave i vlane zemlje probudie ga. Nije odmah otvorio oi. Krv mu se uzburka nelagodno. Moda u morati opet da se oenim, pomisli. Kad je Meri umrla, zaklinjao se da je brak prokletstvo za oveka. Ali kasnije je zakljuio da nisu sve ene kao Meri. Ima ena kojima je stalo do mukaraca, a ne do toga da li e imati dece ili nee. Kad bi ovek imao svake noi takvu enu, sve bi bilo drukije. Polako ustade, nemoan da podnosi fiziku teinu svoje elje. Nije dobro da se razraujem razmiljanjem proguna. Prebaci preko ramena svoj zaveljaj i poe da prevali jo osam preostalih milja. Ali sunce ga je peklo, a tiina nije mogla da mu odvrati misli od potrebe koju je oseao. Postade nezadovoljan sobom. Da sam o ovome mislio, vraga bih mogao da ostanem u gradu; ve bih se sutradan vratio kui. U Donatanovoj kui mesecima nije oseao preteranu elju. Tamo ga je sve teralo da misli na Meri, a otkako je umrla, o njoj je mislio kao o anelu, i udnja za njom je prestala. A to je moda zbog knjiga u Donatonovoj kui. One su ga rashlaivale i inile da se osea neznalicom. Ali ovdje nije bilo niega, samo on izmeu zemlje i neba. Ljutito je koraao, svestan potrebe svog tela, i tako stie do svoje kue od naboja. Izgledala je kao gomila zemlje usred prerijskog zelenila, ali jo uvek je stajala uprkos dvema zimama i kii. Ubrza korak i sa srdbom primeti da su vrata otvorena. Koji se to kukin sin uselio ovde dok sam bio odsutan? povika. Zbaci zaveljaj, svue kaput i pouri vratima. Neko je stajao pored tednjaka, gde je Meri obino stajala. Bila je to neka ena crvene kose oputene niz lea. Ona se okrete kad on ulete u kuu. Zdravo, Klajde. On opusti ruke, a dah mu zastade u grudima. Denet! Ta nisi valjda ti! Zato da ne? Drala je kaiku u ruci i liznula je vrhom crvenog jezika. Preko levog oka imala je veliki oiljak. Provela sam ovde skoro celu zimu. Nadam se da nema nita protiv. Nije bila ni blizu onako lepa kao nekad. Lice joj je bilo bledo, kosa suva i izbledela. Zelene oi bile su joj jo uvek kao drago kamenje, ali kapci su bili umorni. Ona spusti kaiku u jelo koje ie kuvala i poe da splie kosu. Nasmeja se promuklo: Da sam znala da e doi, moda bi se malo doterala. Bio je toliko oamuen pogodnou njenog prisustva da mu se zavrte u glavi. Ne znam da li bi ita voleo vie nego to sam naao tebe u kui, Denet. Ako hoe, moe uiniti da to bude stalno. Okrenula mu je lea dok on ovo shvati. Englez e mi razbiti glavu ree on. Mislim da nee. Jo uvek mu je bila okrenuta leima. Ostavila sam ga. Zauvek?Ona se kratko nasmeja. Za udaju ree. Da li je to isto? Grlo mu se stee: Za mene e se udati, Denet? U redu ree ona ravnoduno. Samo nemoj nita da poinje pre toga. Ali u noi ona mu se iznenada podade, a on uzviknu od sree. Bie zabavno oeniti se takvom kao to si ti ree zadihano. Pred mladimi svetenikom stajao je Donatan sa Rut, koja se pribijala uz njegovu ruku dok je izgovarala brana obeanja. ekali su sa venanjem celo prolee do juna, kad se neki mladi svetenik zaustavi u Medijanu. Bio je to mladi misionar na putu za Zapad, Indijancima.

Ovo dugo ekanje uvrstilo je Donatana u odluci da sledea zgrada u Medijanu bude crkva. Na mapi koju su nekad zajedno napravili on i Evan precrtao je olovkom kolu i potu. One su sagraene. Sledea zgrada trebalo je da bude sud ili crkva. Ako ovaj veliki okrug bude podeljen, kao to se trailo, Medijan bi mogao postati novo sedite okruga. U tom sluaju bi, moda, sudnica dola na prvo mesto. U meuvremenu bi mogli i dalje da upotrebljavaju kao crkvu dve uionice u kojima su se on i Keti venali. Ali mu se dopadao ovaj Pol Graham. U njegovim mirnim sivim oima nije bilo ni traga od Doelovog fanatizma. A poto Donatan nije nikad mogao da misli o neemu to je u vezi sa Dudi a da se ne seti nje, pitao se, kao to je esto i pre inio, u tunim potajnim razmiljanjima, da li je Doel dao Dudi neto od ivog peska svoga bia. Keti je siva stena, a Dudi srebrni pesak. Jo uvek je video Dudi jasnije nego ikog drugog. Ketino lice, koje je gledao svaki dan, pretvaralo se u mrlju kad je mislio o Dudinom licu, koje nikad nije viao i bez sumnje ga vie nee ni videti. Silom se otre od uspomena i vrati ovom trenutku jo jedne svadbe. Ba sad lice mladog svetenika porumene. Rekao je Donatanu da mu je ovo prvo venanje, i zamuckivao je dok se odjednom Rut ne oslobodi. On se zbunio ba kao Metju i ja, pomislila je. Znala je sad da je Metju jo stidljiviji od nje. To otkrie joj je pruilo tiho zadovoljstvo, i u srcu je grdila sebe zbog svog oklevanja. Sad kad je Pol Granam izgovorio odluujue rei, ona izvue levu ruku ispod Donatanove, a desnu provue ispod Metjuove ruke i stee je blago. Kupio je farmu, mada je bila teko optereena hipotekom, i sagradio na njoj kuu od dve sobe, kuda e otii noas. Sju je stavila na prozore zavese od belog organdina kao svadbeni poklon. Porodica Peri se gotovo nije viala dok se ne ukae potreba da se neto uradi, a onda su bili tu. To je bilo zato to je Donatan stalno slao njihova pisma Bomonu u Francusku. Donatan je inio usluge svima. Iz celog okruga je svet dolazio njemu zbog dece, a u Medijanu se nita nije radilo bez njega. Prema Ruti je bio bolji no iko i inio je da se u njegovoj kui osea kao u svojoj. Mislila je da u svakom sluaju treba da povede Meri sa sobom, ali on nije pristao. Imae svoju decu rekao je suvim, tihim glasom. Marta Kob zasvira svadbeni mar na kolskim orguljama i ona poe izmeu klupa. Oseti svoju staru stidljivost kako joj se razliva iz grudi kad ugleda toliki svet. Kad bi se svi skupili, bilo je mnogo sveta u Medijanu. Nedostajae mi, draga moja Rut rekao je Donatan. Ali mu nije nedostajala. Ma kakva da je bila, ona je samim svojim prisustvom inila da Megi smatraju detetom. Sad, bez ikakve opomene, ili se to inilo Donatanu, Megi, debela devojica, ustala je jednog jutra iz postelje kao debeljuna mlada ena, ije se vrsto meso lepo rasporedilo u okrugle kukove, grudi i pune bele ruke. Prekono, ili se to njemu inilo, kad bi se toga setio, svaki mukarac u okrugu ispod dvadeset pet godina saznao je to. Prvi put u njegovoj kui posvaale su se ene. Keti je grdila Megi kao to ih je sve grdila, a Megi nije htela to vie da trpi. Donatanu je smetala ta nesloga zato to je verovao da enske svae nisu ni od kakvog znaaja, a jo vie zato to je odluio da Medijan mora biti novo sedite okruga. Na ovu odluku je doao jer je hteo red u novom okrugu i zato to su medij anski trgovci, predvoeni Luom i Henrijem starosedeocima, hteli posao. I nemoj da misli da e dobiti okrug svojim mirnim nainom rekao je odluno Henri Drijer. Ovde ene nemaju posla. Poslau na Istok po dva tuceta puaka na moj raun. Svakako e nam biti potrebne. Znam ja dobro one iz grada Ebija. Nabavi u pare za sudnicu ako dobijete izbore za Medijan rekao je Donatan. Polu Grahamu otvoreno je rekao: Medijanu su potrebne crkva i sudnica. Naim duama je potrebna crkva, a depovima sudnica. Daj nam vremena pa emo imati oboje, ali propovedi e biti bolje primane ako nam depovi budu puniji, naroito posle sue. Samo, ja elim da ostane ovde i da nam uva due dok ne postanemo sedite okruga. Pa ja sam se dobrovoljno prijavio da idem meu Indijance rekao je Pol. On je u Donatanu video mravog, kukavnog oveka koji nije bio ni mlad ni star, jer nikad nije bio mlad niti e ikad biti star. Donatan je energija u ljudskom obliku, tvrdoglava snaga oveka koji vue Medijan za nos. Nisam nikad polagao mnogo na Indijance ree on sad. Pametno je to su ih sve skupili zajedno tako da se moe voditi briga o njima. Svako ljudsko bie ima pravo da ivi kad je roeno. Aii dokle god ima dua onakvog sveta kakav je u Medijanu, glupo je muiti se oko Indijanaca. Pa zemlja je sastavljena od sveta kao to je ovaj! Bog me je poslao neznabocima ree Pol. Indijanci nisu pravi neznaboci odvrati Donatan. Oni su ostatak neega to je iezlo. Naravno da ih treba spasti ako ima dovoljno spasenja, ali zato ne bi spasenje dolo najpre k nama? Moe da dri propovedi u koli, a kad dobijemo sudnicu, boriu se za podizanje crkve. Medijan je grad iji si tvorac i graditelj ti, a ne bog ree Pol osmehnuvi se malo. Kad traim od tebe pomo, ja je traim od boga odgovori mu Donatan. Usred ovog posla otii kui i zatei Keti i Megi u svai izvodilo ga je iz strpljenja. Nou je leao pored Keti i sluao ta se dogodilo tog dana. Htela bih da udarno Megi to pre. Ona nije kao Rut. Ona je kao onaj stari jarac, tvoj otac, ne misli ni na ta drugo osim na mukarce, mada nije jo napunila sedamnaestu. I kako mi samo odgovara, oamarila sam je danas, Donatane, rei e ti na, a ja hou da zna kako je bilo. Neka kae ta oe, ali ovako je bilo. Rekla sam joj da raspremi svoju sobu. Nee da radi nita to ne mora, i ja sam sobu raspremila, i nala na stoliu otvoreno pismo. Nisam ga itala, ali sam videla prvu stranu. Ona odlazi nou kroz prozor u apoteku, kad nama kae da ide da spava. Ne moe joj se nita dogoditi u apoteci ree Donatan pomirljivo. Novu apoteku drao je neki metodist iz Ajove. Ali, to je no! uzviknu Keti. Oh, u redu draga ree Donatan uzdiui. Moda je za nekoga no magina. Razgovarau sa Megi. Sutradan je razgovarao s njom, pozvavi je u svoju kancelariju u koli kao to bi pozvao svakog drugog uenika. Sedi, Megi. Pogleda je kao to bi gledao svaku drugu devojku i vide kako joj se na mladom telu zategla izbledela karirana haljina. ini mi se, dete, da ti je potrebna nova haljina ree joj.

Njeno ivo lice celo zasija, plave oi postadoe plavlje, pune usne se razvukoe, crvena kosa kao da se ukovrda. I kosa joj je bila udno iva, kao i celo njeno bie. Mogu li da dobijem haljinu, Donatane? Strano mi je potrebna. Nisam se ugojila, ve sam samo porasla! Pokretom ruke pokaza na grudi i on vide kako joj se vrat osipa rumenilom. U svakom sluaju, tu ne sme vie da nosi! ree on. Megi, draga, ti si u takvom mestu gde mora da pazi kako se pojavljuje... to jest, ako hoe da nae oveka na svome mestu. I nije dobro da se pravi da nee, jer ta drugo lei svakoj eni na srcu nego da nae oveka za koga e se udati, a svaki ovek misli o onoj koju e... voleti. Nemoj da se ponaa tako da on ne moe da te pozna kad te gleda zato to se pretvara kao da si neko drugi. Megine pune grudi poee da se podiu, a svetle, plave oi brzo se napunie toplim suzama. Nije oekivala nenost posle onog to je vrlo dobro znala da je bila drskost prema Keti. Ali kako da objasni presipanje svoga bia u poslednje vreme? Vene su joj prepune, ne moe da govori tihim glasom niti da se tiho smeje. Naizmenino je uzbuena i preplaena promenama na svome telu, koje bi htela da sakrije, a ipak da ponekad njima paradira okolo ne znajui zato. Za Keti e to biti velika briga da mi saije haljine, mislim rekla je. Keti ima mnogo posla ree Donatan strogo. Jue je oistila tvoju sobu, a to je trebalo da ti uini. Zato da ti jo uvek ona ije haljino? Idi u duan, izaberi materijal za dve haljine i reci Luu da u ja platiti. Posle kole odnesi ga do Perijevih i reci Sju da sam te ja poslao da te naui kako da ih saije. Sad idi i nemoj dopustiti da Keti opet isti tvoju sobu. U redu. Donatane.Oklevala je za trenutak da li da mu prie i da ga poljubi. eznula je da izlije svoja jaka oseanja kad god bi joj se ukazala prilika. Ali ona nikad nije poljubila brata, niti je videla da on ikoga ljubi. Bio joj je blizak kao niko drugi na svetu te nije ni mislila na njega, primajui njegovo prisustvo ili odsustvo podjednako kao prirodno. Sad ga, sa intenzitetom s kojim je gledala sve u poslednje vreme, vide kao tihog uzdrijivog oveka ija su kosa i koa bile suncem i vetrom opaljene da su bile boje peska. Jedino su mu oi bile ive. eznula je da razgovara s njim, da kae neto to bi mu pokazalo kako sad nije ono dosadno dete kakvo je uvek bila. Ali nije znala kako da pone, a on je onda pogleda ispod riih obrva i ree odlunim uiteljskim glasom: To je sve zasad, Megi. Svi sluaju moga brata Donatana ree Megi ponosno. Ona je prijatno askala sa Sju, koja je malo govorila i paljivo sluala. Uzbuenje zbog crveno i zeleno karirane suknje pokretalo joj je jezik. Ali bilo je jo neto pored novih haljina. Jue, kad je ula u duan, dogodilo se neto neobino. Dobila je pismo. Nikad u svom ivotu nije dobila nijedno pismo, a sad nije mogla da veruje u to. Stiglo je jue rekao je Lu. On je bio ozdravio. Mislio sam da u ga dati Keti, ali oni ne mare za mene dok ne doe do umiranja. Treba da mi se pojave moji stari bolovi u trbuhu da bi mi se familija sakupila. Uzeu svoje pismo rekla je Megi i stavila ga u dep. Jedva je izabrala ono to je htela da kupi jer je stalno mislila na pismo, a kad joj je sve bilo izmereno i sloeno pod mikom, ona izie iz grada prema preriji sa rukom na pismu u depu. im je bila dovoljno daleko, sela je pored pranjavog druma i izvadila pismo. Krupnim, aljkavim rukopisom bilo je na njemu napisano njeno ime. Otvorila ga je i proitala polako. Bilo je od nekoga o kome nikad nije ula, od nekog Dorda Tenija.Draga Megi, Iznenadie se to ti piem jer me se ti jedva sea, ali pitaj brata Donatana da 1 se on sea da je Dord Teni tebe vodio na doruak na brodu. Pa, sad si ti, Megi, skoro odrasla. U poetku mi je bilo teko, sli od pre godinu dana srea mi se osmehnula i sad ivim u izobilju. Onda sam se setio male Megi koju sam poznavao. Da li ti je kosa jo crvena? Doi u uskoro lino da vidim. S potovanjem Dord Teni." Ali njoj se nije ukazala prilika da bude nasamo sa Donatanom. Bio je u jednom od svojih poslova", kako je on to nazivao. Sad je radio da Medijan postane sedite okruga. Kad bi dolazio uvee kui, priao je Keti ta se dogaa, i oni su razgovarali dugo poto bi ona legla. Leala je sa pismom pod jastukom. Jednom, ranije, ustala je nou; nije mogla da spava zbog meseine i, poto se obukla, iunjala se kroz prozor i otila u Helijevu apoteku. Bilo je uzbudljivo mada nikog nije bilo u apoteci izuzev g. Helija koji se iznenadio kad ju je ugledao. Dok je meao napitak od jagoda, rekao je: Megi, da li tvoj brat zna da si izala? Slagala je i rekla kako je dugo uila. Kad sa ula tri oveka i lupila pesnicom traei pivo, drao ju je na oku i najzad rekao: Megi, sad idi kui Sad vie nije morala da se iskrada kroz prozor. Pismo pod jastukom bilo joj je dovoljno. Sju je glaala rukav haljine peglom u obliku lonca punog vrelog uglja. Ja ne zna o svima ree Sju. Ja zna da ja njega slua zato to nikad ne mogu oduiti to on uinio za Bomona. Ko je Bomon? Bomon moj sin.Sju spusti peglu na pe i ode do ormana, otvori gornju fioku i izvadi zamotuljak u belom papira. Izvadi iz njega fotografiju mladia stranog izgleda u fraku, sa tankim briima zavijenim nagore. U rukama, ak i na slicii jakim i mekim, drao je eir, bele rukavice i tanak tap. U rupici od kaputa imao je beli cvet. Ovo Bomon ree Sju. On u Pariz, Francuska. ta radi tamo? Megi uze fotografiju rukom na kojoj je bio naprstak i pogleda je. Mladi nije izgledao crn. On bude hirurg za mozak. Nita drugo ne operie, samo mozak. Ne lii ni na koga od vas ree Megi, jo uvek gledajui fotografiju. Ne ree Sju. Vrati fotografiju u hartiju, stavi je u fioku i opet uze peglu. Ovlai prste, dotae je i, kad zacvra, poe da pegla. Hoe li se on vratiti ovamo? zapita Megi. Ja ne elim da se on ikad vrati ree Sju tiho. Hoe li ti onda ii tamo? Mislim da neu. Ali ti ga onda vie nee videti! Megin nezgrapni glas hrabro izgovori ono to je Sju znala, ali o emu nikad nije govorila. Mislim da neu ree ona.

Megi je utala nekoliko minuta. Kako da se neki ovek ponaa prema nekom ko tako izgleda kad zna da je on samo jedan od Perijevih? Perijeva deca su zavrila kolu, a onda su otila da rade. Melisu je neko uzeo u slubu, Pit je pomagao ocu, a Dem e idue godine prestati da ide u kolu. Mislim da je vreme da idem kui ree Megi. Njeno pismo zauta u nedrima kad se sagnula da dohvati konac sa ponjave. Znala je svaku re, ali je htela da ga opet proita. Doi u sutra odmah posle kole ree veselo. Ako se on moe pojaviti svakog dana, haljina mora da bude to pre gotova.Poto je kola prestala da radi zbog letnjeg raspusta, Donatan se svim srcem bacio na posao oko Medijana. Nije mogao da izdri da bude besposlen ni jedan dan. ivot mu je bio lep kad bi uvee dolazio kui posle dnevnog rada. Ali mala kua je postajala kavez kad ne bi iz nje izlazio ceo dan. Ketin glas, sam po sebi ne tako neprijatan, imao je neku naroitu drhtavu prodornost koja je probijala zid i vrata, tako da je svaka soba bila puna njenog prisustva. I ne znajui, bio je primoran da pobegne od njega. Iz prazne kole drao je mreu medijanskih poslova. Mladi Graham otiao je svojim Indijancima na godinu dana probe. To je bio njegov kompromis sa Donatanom. I meni to odgovara rekao je Donatan. To mi daje godinu dana da svrim ovaj posao oko sedita okruga. U stvari, odluio je da to uini preko leta. Postavljao je sebi ogromne zadatke i sam sebe naterivao da ih izvri. Danas, treeg jula, ljudi koje je najbolje poznavao doi e njemu da se dogovore o borbi Lu, Henri, tri Hejstija, Semjuel i njegova dva sina, Bil Vajt sa najstarijim sinom Frenkom; a on je pozvao L Metjua da doe ako bude mogao. Dolazili su jedan po jedan, ljudi ija je lica poznavao bolje no svoje starosedeoci, pomisli, gurajui im stolice da sednu. Bili su sveano utljivi pri pomisli na sastanak, razgovarajui tihim glasom o letini. Kau ljudi da su se na Zapadu pojavili skakavci. . . Seam se skakavaca iz sedamdeset etvrte; bilo ih je, vala, i po direcima ograda, a u polju su pravili buku kao kad stoka vae. Seam se kako sam uzeo vile iz staje, a ono izgrizli mi drku pa je bila sva rapava. Pa ipak su kanzake jabuke dobile zlatnu medalju u Filadelfiji. U to vreme sam bio u okolini Saline. Bilo je to mravo kopanje. ekali su Donatana. On je sedeo za svojim stolom, nad papirima. Podie rie obrve na njih. Pa, narode, najbolje da ponemo. Prvo pitanje moe da bude gde da se povue granica okruga. Da li da bude trideset milja zapadno od Medijana i da obuhvati Hajman, ili da pustimo da to pripadne Ebiju? Ue Metju, ali niko ne progovori dok su razgledali mapu koju je Donatan drao. Ako izostavimo Hajman, Medijan e biti tano u sredini ovog okruga ree Donatan. Metju se nakalja, ali niko ne obrati panju na njega. Ne znam da li to neto znai ree blago ali moja farma je ba na drugoj strani Haimana. Jue sam jahao za drebetom koje je pobeglo i na udaljenosti od pet milja pronaem ga u jednoj rupi, sa slomljenom nogom. Ali u rupi je bilo vode, a voda je bila zagaena naftom. Bar je izgledalo kao nafta. On zauta. U sobi zavlada tiina. Cvrak u polju pod prozorom iznenada istesterisa dve note, a onda zavri dugim brektanjem pre no to iko progovori. Da li jo neko zna za to? zapita Donatan. Niko ivi ree Metju. Nafta! Ljudi su se zgledali, lica su im biia obazrivo skeptina. Da nije to ve pronaeno? Glas Henrija Drijera bio je promukao. Ne vidim kako ree Metju. Uostalom, niko nikad nije rekao ni rei o tome. Sam sopstvenik zemlje ne zna ta se nalazi u rupi. Zar nije doao tamo da ti pomogne da izvue drebe? zapita Semjuel Hejsti. Njegova tanka mala usta brzo su se micala. Nije, njegova ena je rekla da jue nije bio kod kue. Od nje sam pozajmio konopac, siao dole, zavezao drebe, uspuzao se opet napolje i onda ga izvukao. Sasvim mlado drebe. Raunam da je bolje da povuemo granicu zapadno od Hajmana ree Lu. Pitanje je koliko daleko na zapad ree Donatan. Da li nafta dolazi sa istoka ili sa zapada? Ma ta uinili, moe se desiti da odseemo najbolji deo. Stavi deset milja na zapad ree Henri. Stavi dvadeset pet odgovori Lu. Donatan je prouavao mapu. Reka tee trideset milja zapadno i juno. Verovatno je to granica. Da uzmemo trideset milja. Pogleda unaokolo glave koje su klimale u znak odobravanja i polako povue olovkom vrstu liniju. Zatim spusti olovku i podie glavu. Sledei predmet za razgovor je nain na koji e se glasati za Medijan ili za Ebi. Henri Drijer proguna: Donatane, ostavi da se ja pobrinem za dobijanje glasova. Svet uzima svoje glasove ozbiljno. To je pitanje ivota i smrti. Ti odredi dan, a ja u prikupiti druinu. Donatan se namrti nestrpljivo: Neu da Medijan dobije glasove na taj nain. Niko nee biti zadovoljan, a nema sree ono to donosi samo gnev. Medijan je pristojno mesto, i vanije je da bude takvo no da postane sedite okruga. Henrijeva stolica se preturi na pod: Kad bi polovina sveta bila sveci, a druga polovina grenici, pristao bih na to. Ali nije tako. Svet je pun greha, i ja neu da kaem da nisam jedan od grenika. Ja nisam preobraen. Nikad nisam bio krten. Idem na sastanke gde se ita jevanelje, ali se ne preobraam. Iziem onakav kakav sam i uao. Pusti ti mene da ja ovde upravljam ovim glasanjem. A za ta se ovde glasa? Donatanov tihi glas bio je postojan kao elik. Ljudi se pogledae. Ja sam za mir, ako se moe time neto postii ree Lu. Ali ja kaem da puke treba imati pri ruci. I ja tako mislim sloi se Semjuel.Donatan je ekao. Niko drugi ne progovori Posle jednog trenutka on nastavi: Sledee pitanje je datum glasanja. Ebi eli da to bude kroz mesec dana. Opet je ekao. Ljudi su razmiljali.

Nek im bude kako ele, jer ionako nee nita vie dobiti ree Henri. Dok je govorio, podie se, gurnu svoju stolicu, pijunu u pljuvaonicu pored sebe i ree: Mislim da u morati da idem. Ne, nee ree Lu, lagano izgovarajui rei odlunim glasom. Poeemo poteno. Svi prisutni, izuzev Donatana i Metjua, podigoe se i uputie vratima. Ali Luovo veliko telo prvo ih ispuni. Svi emo se poredati pred kolom ree. Izvadi pitolj iz depa. Kad opalim, poi emo. Nikome se nee isplatiti da bude prvi. Teko se spusti niza stepenice sa pitoljem u rukama i prieka dok ljudi stadoe u red. Opali trei, i svi potrae glavnom ulicom Medijana, svaki svome konju. Donatan i Metju su sedeli. Nisu se pomakli. Donatan je slagao papire na svom stolu u uobiajene uredne gomile. Ima li razloga da misli da nafte ima u tvojoj zemlji? zapita. Jo ne znam odgovori Metju. Nema razloga ni da ne bude. Ta rupa je samo polovinu milje udaljena od moje mee. Nafta je varljiva ree Donatan zamiljeno. On pokua da zamisli Metjua i Rut kako iznenada postaju basnoslovni bogatai, kao oni ljudi koji pronau skupocenu naftu u svojoj zemlji. ta bi ova dva prostoduna stvora sa tolikim novcem? Kad bi on imao novaca, sagradio bi u Medijanu crkvu i bolnicu, a za sebe bi nabavio punu sobu knjiga i dogradio kui radnu sobu, gde bi mogao da bude sam ponekad uvee.
25

387i. Donatane, hoe li da kupi tamo komad zemlje? zapita Metju.


Nemam vremena da se bogatim ree Donatan. Nasmei se jedva primetno. Mislim da e meni biti lake da dobijem novac koji mi je potreban od drugih kad postanu bogati. Ali ne bi mogao ni od koga drugog da traim za sebe sobu knjiga. Nemam mnogo vremena za itanje, pomisli. On se pokrete u stolici: Pa, mislim da je najbolje da se vratimo poslu, Met. Rut i ja nismo ba imali mnogo sree do sada ree Metju. On ustade, visok povijen mladi sa tako velikom adamovom jabuicom da je izgledao kao dral. Prole nedelje jedna naa krava je pokuala da preskoi ogradu i rasporila stomak. Brzo smo je zaklali, ali to je bila dobra krava i tek to smo je kupili. Sad je suvie toplo da se meso odri, a mnogo ga je ostalo. Rut je pokuala da ga usoli, a doneo sam danas malo i Keti. To je zlo to se desilo sa kravom, mada ti hvala za meso ree Donatan. Radio sam neke drvodeljske poslove na jednoj kui za Stivna Perija nastavi Metju bezbojnim glasom koji je bio deo njega. Pa, potrebna je energija ree Donatan bodro. Ne verujem mnogo u sreu. Ne znam odgovori Metju sa sumnjom. Nee biti da je energija nasula onu naftu u rupu, niti e energija staviti naftu u moju zemlju. Donatan se nasmeja: Tu si me uhvatio. Pa, onda sreno, Met! Hvala, Donatane izgovori Metju odsutno i, prikupljajui dugake noge, izie. est ljudi se spustilo niz blatnjave, crne strane rupe za pomije. Luovo lice bilo je ljubiasto, izukrtano crnim venama. Nije jahao konja skoro godinu dana i srce mu je tuklo kao da e iskoiti iz grudi. Ali se spustio u rupu. Po tome kako izgleda, nema nikakve sumnje ree Henri. Zamoi ruku u sjajnu crnu vodu i pomirisa je. Voda je bila prljava i ustajala, ali jai od prljavtine bio je prodoran miris nafte. PomirJsae svi redom, a onda ispitae zidove rupe. Zemlja je bila vlana, ali ne od vode. Kao git je, tako je puna nafte ree Semjuel Hejsti. Dva oveka brzo izioe iz rupe i pojahae konje. Hej, vi, tamo! viknu Henri. Uspuzae se uz blatnjave strane i izvukoe se napolje hvatajui se za vrsto ukorenjenu travu, svaki od njih mislei samo na sebe. Niko nije primetio da je Lu ostao. Ej, Henri! viknu. Nije bilo odgovora. uo je topot konja po tvrdoj zemlji. Sam! kriknu. Grebao je po klizavoj zemlji, ali bilo je nemogue podii to ogromno telo. On uini poslednji napor i oseti kako mu odjednom neto jako, vrelo i estoko sevnu u glavi. U trenutku izgubi svest i pade u masnu vodu duginih boja. Treba da kae Hansu da si naao naftu u onoj rupi za pomije rekla je Rut kad su sedeli za veerom i jeli govedinu sa kupusom. Metjuova usta bila su puna hleba, i on popi gutljaj mleka da ga protera kako bi mogao da govori. Nisam na to mislio uz viknu. Da je to nae, mi bismo sigurno cenili kad bi neko to nama rekao ree Rut urno. U njenim tamnim oima i nenoj boji preplanulih obraza bili su nedovreni i potiskivani snovi. Kad bi nali naftu, dozidali bi kui gostinsku sobu, kupili kola i par konja umesto mazgi, a onda bi ona kupila orgulje i veliku lutku za malu Meri, nove haljine Megi, krzneni muf Keti, a Donatanu zlatan sat. Volela je da daje poklone, ali nikad u svom ivotu nije ula u duan da neto kupi. Nekako su je prevideli, i niko joj nikad nije dao novac da neto kupi. Njena mati, a zatim Donatan i Keti kupovali su za nju, a sad je Metju iao u duan subotom. ak i kad bi ila s njim, kupovao je on. Nikad nije imala u ruci novac da bi ga zamenila za ono to eli. Mogla bih ga imati samo kad bih to rek.a, mislila je u srcu spremnom da brani. Ali nikad nije mogla to da kae plaei se da objanjava i da je smatraju luckastom. Otii u odmah, pre no to zaponem popodnevni posao ree Metju. Jedan sat kasnije on i Hans naoe Luovu veliku glavu i ramena pod bogatom vodom. Hans, ljubazan i melanholian Nemac, protenja: Neka ide do vraga nafta kad se tako neto dogodilo na mom imanju. Dvojica ljudi su mogli samo da podignu glavu iz vode. Morau da pozovem Donatana ree Metju zadihano. Hanse, moe li da ostane ovde? Svakako ree Hans. Uze kraj Luove koulje i obrisa mu naftu sa lica.

Metju se ispuza napolje, na mazgi odgalopira u Medijan i ue u praznu kolu. Donatan je bio za stolom. Lu se udavio viknu Metju. U rupi je za pomije. Trebae nas mnogo da ga izvadimo. Donatan skoi sa stolice: Nisu, valjda, otili i ostavili ga! Mora da jesu. Metju, eleo bih da nisi nikad pronaao tu prokletu naftu. Tera ljude da se ponaaju kao zveri. Donatane, ta da radim? Sakupi ih. Uzmi hotelske koije, izvadi zadnja sedita i prostri duek da na njega poloi Lua. Ja moram da obavestim Keti, a onda u vam se pridruiti. Ali nemojte me ekati. Pozovi druge. Moja kobila je brza, u svakom sluaju u vas stii. On izie iz kole u svetio julsko popodne. Kako da kae Keti i kako da je utei? eznuo je za ljubavIju koja bi mu pomogla tako da samo rairi ruke i sve nadoknadi. Ali poeti neto to im je tue samo bi oboje unesreilo. Uzdahnu i ulazei u kuu oseti miris cimeta i kolaa koji se peku. Uputi se kuhinji. Bila je pored stola i brzo sekla testo u obliku srca i zvezda. Kroz otvoren prozor video je decu kako se igraju pod drvetom u dvoritu. Ona die pogled, iznenaena to ga vidi, a on poe da govori brzo pre no to bi mogla da ga pita za razlog. Keti, draga, nosim rave vesti. Ona otvori usta, a okrugle oi jo se vie zaokruglie. ekaj ree on. Hoe li najpre da izvadi kolae iz penice? Bie bolje ree ona. Ionako su ve gotovi. Stajao je dok je izruivala mrke kolae na ist ubrus. Deca, koja su sve budno pratila, pritrae prozoru. Mama, rekla si da e nam dati kolaa! Bila je to Meri, koja je Keti zvala mamom kao i njena deca. Ona uze est komada i dade svakom po dva. Nemojte vie traiti. Zatim se okrete Donatanu. Tvoj otac je preminuo, Keti. Ona se srui na stolicu. Oh, Donatane! Na neobino straan nain, Keti... On joj nije rekao da je Metju naao naftu. Mislio je da je bolje to manje sveta to zna. Ali pravi razlog bio je u tome to nije hteo da ga ona nagoni da kupi zemlju. On je uitelj, bavi se ljudskim biima, a ne ljudskim bogatstvom. O tome je razmiljao kad je Metju uao. Neka se stide oni ljudi uz viknu Keti. I onaj Henri Drijer, uz koga je tata uvek bio! Zagrcnu se, podie cicanu kecelju ka ustima i tu je zadra. Oi joj se napunie suzama. On koraknu prema njoj oseajui da mora nekako da uestvuje i u njenom bolu za Luom. Voleo sam ga ree priguenim glasom. Jednom ili dvaput je potapa neno po ramenu: Keti, i meni e mnogo nedostajati. Keti, moram da pourim. Ona napipa dep na suknji, pronae maramicu i glasno se imrknu. Morau da kaem mami ree ozbiljno. On izie na prstima, srca punog bola i alosti koje nije mogao da izrazi jer izmeu njih nije postojao takav odnos. Mogao je da upotrebi samo obian nain, na koji bi joj pomogao i da nije bila njegova ena. A ipak je eznuo da joj bude blii kad joj je to potrebno. On je nju upoznao, ako ne pomou nadahnua ljubavi, onda trezvenim iskustvom dana i noi koje su prozi veli zajedno pod istim krovom. Ali taj ivot bio je ogranien na ono to se moe rei i uiniti. Sve to je bilo izvan tih granica nisu delili. Ponekad je mislio da je samo u njemu postojalo to to je izvan tih granica, a da se njen potpuni ivot sastojao u onome to je inila i govorila dok je vodila kuu i popodne odlazila preko skvera u duan. Ali sad nije imao vremena za razmiljanje. Ubrzao je korak. Dva sata kasnije pomagao je da skinu sa kola beivotnu masu Luovog mrtvog tela i da ga pronesu kroz duan u zadnju sobu i poloe na kau. Sju je ekala jer je pripremanje mrtvaca za sahranu postalo njena sluba u Medijanu. Bila je tu i ga Meridi sa blizancima. Izvedi Doa i Deka odavde ree Donatan Keti odluno preko ramena. Ali ona odmahnu glavom. Mama eli da budu ovde proaputa. Dok su Lua polagali, drala je maramicu na ustima. Gospoa Meridi je glasno jecala, a blizanci se ne pomakoe. Ali Sju je ula ovu zapovest. Svi napolje zapovedi im, a njen pun i mek glas uini da rei zazvuae neno. Moram initi to mogu pre no to se ukruti. Izioe na prstima, kao da bi ih Lu mogao uti. Keti je drala majku pod ruku, a Donatan stavi ruke na mrava ramena dvojice deaka koja su bila sad visoka koliko i njegova. Oni su bili uenici njegove kole i Ketina braa, ali on im nikad nije poklanjao mnogo panje. Uvek je mislio da su obini deaci, potpuno isti, od pranjave smee kose do bosih nogu. Ali sad ih je jasno video kao Luove sinove, zauvek liene Luovog srdanog i veselog prisustva. Hajdemo naoj kui, Don, Lula i Meri e se obradovati. Okrete se njihovoj majci. Hoete li i vi doi, gospoo Meridi? Nikad nije mogao da je zove majkom. Ne, hou da ostanem sa Luom zajeca ona. Sju e biti ovde, niko mi vie nije potreban. Ostavie je, a posle veere deca su se igrala pod drveem na skveru. Keti je dvatri puta izlazila da ih otro opomene jer su mnogo galamili. Zato ih ne pusti da budu veseli? ree Donatan. To nije pristojno kad je smrt u porodici ree ona srdito. Bila je tako ista kao i uvek da se pitao koliko ona osea ili koliko moe da osea. U noi mu se uini da je uo kako plae. Neto ga je probudilo, a to je bilo Ketino jecanje. On se pomae sa svog kraja velikog kreveta za dvoje, gde je po dugoj navici spavao u teskobnom miru, i isprui ruku. Dotae joj kosu. Jesi li budna, draga? Razmiljam odgovori ona. Glas joj je bio vrst. Moda ipak nije plakala. ekao je da nastavi. Donatane, ima neto to bih htela da uini. Hou ako mogu, Keti ree on neno.

U svojoj vatrenoj nezavisnosti malo je zahtevala od njega. Mislio je ponekad da bi mu bilo lake da je izgledalo kako joj je vie potreban no to jeste. Zavisnija, nenija ena bi moda probudila u njemu dublju nenost. Ali nije bio nimalo pripremljen za neobino delo koje je sad zahtevala od njega. Iz mraka u njen glas. elim da ti preuzme duan.Ui su mu ule, ali je razum odbijao da poveruje. Ne mogu, Keti, da vodim i kolu i radnju. Moe da ostavi kolu. Ne, ne mogu! Njegov uzvik otro odjeknu u noi. Zato? zapita ona. elela bih da je ostavi. esto sam to elela. ak i da tata nije umro, elela bih to. Dovodi me do ludila kako mora da slua tutore i kako si uvek spreman na svaiji poziv, a mora da prima onoliko koliko oni hoe da te plaaju. Prole godine smanjili su ti platu za treinu, a ti nisi mogao nita da kae. Nisi nimalo nezavisan, pripada gradu. A u radnji ti niko nee biti gospodar. Ne mogu odgovori on zadihano. Zaboravio je da je uopte mislio da je tei. Njoj nije potrebna uteha. Njemu e biti potrebna snaga da joj se odupre. Osetio je u njenom glasu veliku upornost, to je znailo da joj je neka misao potpuno obuzela ogranieni duh. Keti, nadam se da me nee primoravati na tako neto ree pokuavajui da bude vrst jer me niko nee na to naterati. ovek mora da radi ono to najvie voli, a ja sam uvek eleo da budem uitelj. ak i u Dentvoteru sam imao obiaj da razmiljam o koli. Nikad nisam mislio da u je imati ovde u Medijanu, a sad kad je imam, moj je ivot ovde. Znai, ti ne mari kad grupa ljudi kae da ti ne mogu platiti ono to si zaradio! povika ona ljutito. Ne marim kad znam da je rava godina i da niko ne dobij a ono to je zaradio. Ja ipak moram sve da vas ishranim odvrati mu ona. Da si u radnji, lako bi dobijao dvaput toliko. Tata je rekao da je prola godina bila njegova najbolja godina. Vie je ostavio na stranu no to je potroio. Keti, meni nije potrebno vie novca ree on blago. Mogu da plaam svoje raune. Kad ne bih mogao, svet u Medijanu bi mi verovao. ak ne elim da kupim zemlju zbog nafte. Hou da ivim ovako kako sad ivimo. Radije u upotrebiti svoje slobodno vreme onako kao to sam radio da dobijemo potu. Ako pobedimo na izborima za sedite okruga, sagradiu sudnicu ovog leta. Obeao sam Drijem da moe kazati da e Medijan sagraditi sebi sudnicu ako bude izabran. Ti si spreman da radi bez plate, ali neko plaa! Glas joj je bio gorak. Plaamo ja i deca! Ali, Keti, vi imate ono to vam je potrebno! ta bi inila da ima vie novca? Pitao je iskreno. Ona nije itala, nije svirala nikakav instrument, haljine je ne mogu izmeniti niti nainiti sujetnom. Volela bih da imam novca u banci. Ako se neto tebi dogodi... On je prekide: Nita se meni nee dogoditi. Ja u dugo iveti. U pononoj tmini on se oseti beskrajno umornim. U mraku moraju leati on i Keti jedno pored drugog. Dugo je jo do svanua. Vie nisu progovorili. 33 Pa ipak se radovao svakom novom danu. Donatan je bio ovek spreman da uiva u malim radostima. Voleo je dobru hranu, sunce, vidik na ravnice koje se spajaju s nebom, a koje nikad nije proputao da gleda, prijatnu samou svoje kancelarije, akta na svom stolu, knjigu koju je tajno kupio da bi popunio svoje police, neki udbenik koji su mu ponekad slali, to mu je uvek laskalo mada je znao da su ga slali stotinama kao to je on, pojavu sina Dona koji istrava iz kue da ga doeka uvee takve radosti su oivljavale dan. Tek to je proao Luov pogreb, kad Keti opet poe. Donatane, ta emo sa duanom? Moe da se proda ree Donatan odluno. Pa, nee se prodati ree ona. Ketina brada, koja nije bila nekog naroitog oblika, mogla je da izgleda kao stena pod ravnim ustima. Kad je posle nekoliko nedelja uvideo da Keti nee da proda radnju i da pokuava da je vodi zajedno s majkom, rekao je blago: Vodicu ti knjige, Keti, napraviu inventar i naloge. To e biti pomo ree ona. Ali se nije predavala, a on je znao da se nee ni predati. Oseao je da su mu ona i njena majka postavile klopku i oprezno je hodao; a ipak, mada to nije znao, imao je da zahvali gi Meridi za ono mira to je imao. Nemoj da dangriza Donatanu rekla je ga Meridi Keti. On je od onih koje e pre privoleti na neto bez toga. Luu se moglo dangrizati jer on bi sve uinio samo da te se otarasi. Ali Donatan ide svojim putem. Ipak e jednog dana biti onako kako ja hou ree Keti. Neu se smiriti dok ga ne vidim u duanu. Izvan kue Donatan nije mislio na skrivenu borbu izmeu njega i Keti. Skrivena sjajna nada u naftu ispunjavala se. etrnaest velikih builica niklo je oko rupe u kojoj se Lu udavio. Amerika kua" bila je prepuna kreveta za ljude koji su doli iz svih krajeva zemlje do kojih su glasovi o tome doprli. ak ni u danima kad su kola ila na Zapad nije bilo tako mnogo putnika. Sad su svi putnici bili mukarci. Ako bi naila neka ena, bila je udo, i ona je znala to. Ali veliki deo zemlje sa naftom nije bio na prodaju. Petrolejska kompanija Suncokret" kupila je zemlju. Niko nije znao ko su bili ljudi koji su to uinili. Hans je priao: Neko je doao meni poto je Lu umro u moja rupa, neki dobro ovek, Lua dobro znao, rekao: .,Zar nije strano kako Lu umro", a on bio prijatelj od Lu. Onda ja rekao: Da, svakako strano." A on rekao da li ja hou da prodam rupa i moda dvadeset pet jutara okolo. Kazao moda tamo ima nafta, a ako ima, ja dobiti dvadeset pet procenata. Tako ja rekao: Da, ja neu rupa u kojoj ovek udavio, a sledei put i moja dobra krava." Tako ja stavio moje ime na njegov papir. Isti ovek je zakucao jednog dana u podne na Metjuova vrata. Oni su ba jeli prve zelene kukuruze, a Metju je drao u ruci jedan veliki klip kad se vrata od kuhinje otvorie. Dobar dan ree ovek. Njegove crne oi blago su se smeile. Mogu li da govorim s vama? Uite ree Metju. Mi ba jedemo, pa izvolite nama se pridruite. Ovo je moja ena. Zovemo se Kob. Milo mi je, gospoo Kob ree ovek. Drago mi je to mogu razgovarati sa oboma. ena je koristan drug. Gospodine Kob, hteo bih da imam opciju na vau zemlju zbog nafte. Platiu vie no to je uobiajeno, recimo petnaest dolara godinje, a ako naemo naftu, etvrtina dobiti je vaa. Je li poteno?

Rut pogleda Metjua. Drugi su im nudili pet dolara godinje, najvie osam i deset. To je vie no to nam je nueno ree Metju oklevajui. Hoete li esti, strance? Hvala, neu. Moram da idem. Znai pristajete? Metju pogleda Rut. Nee nita koditi da primimo najviu ponudu, zar ne? Mislim da nee ree ona jedva ujno. U redu ree Metju. Onda, hoete li da mi potpiete? ovek mu prui savijenu hartiju. Molim vas, najpre proitajte. Ne bih eleo da potpiete ono to niste proitali. Dugaki pravniki izrazi gomilali su se pred Metjuovim oima. Mislim da je sve u redu ree on. Ne razumem ba mnogo, ali ja ne ulaem nikakav novac, zar ne? Dabome da ne ulaete ree nepoznati brzo. Naprotiv, im ovo potpiete, ja vadim novac.Izvadi novanik iz depa i odbroja petnaest dolara. Evo pero, jedno od onih novopronaenih, u kome je mastilo. Metju prebaci klip kukuruza u levu ruku i obrisa prste o tur farmerskih pantalona. Radi li? Hoe nekad da omane nasmeja se ovek grohotom. Metju se potpisa i uze novac, a ovek savi brzo hartiju i stavi je u dep. Dodirnu rukom eir kao pozdrav Ruti i nasmei se svojim prijatnim smekom. Zbogom ree i nestade ga. Videe ga kako skoi na konja i odgalopira preko ravnice prema istoku. Metju je izgledao oamuen. Da li mi se neto desilo ili nije? Ruti se nasmeja. Novac ti je u ruci, aavko. Kakvo je bilo ime na onoj hartiji? Vrag ga znao ree Metju tuno. Trebalo je da pogledam, zar ne? Neka ree Rut lako ne mari. Imamo novca. Oh, Metju, oh, Metju, zamisli ako nau naftu na naoj zemlji. ta emo raditi s novcem? Metju, mogu li da kupim klavir? proaputa Rut. Dabome da moe! sae se da je poljubi, a ona sede. Glupo je jer ne umem da sviram. Moe da naui, zar ne? Ako pronau naftu, moraemo se seliti. Mogli bismo kupiti kuu u Topeki. Tamo moe nai uitelja muzike. ta e ti raditi u Topeki? zapita ona zabrinuto. Mogao bih da pravim nametaj ree on polako. Uvek sam udeo da radim drvenariju. Umem da je uglaam kao staklo. Zautae za trenutak; u depu od koulje imao je petnaest dolara sr svih njihovih nada._ Trebalo bi da sve ovo podelimo s nekim proaputa Rut gledajui kroz prozor. . Treba da Donatan kupi, ali on nee ree jvletju. Nee da se bavi bogaenjem. _ Onda da kaemo Demiju. Rut podie svoje smee oi. Dobra ideja ree Metju spremno. Zna li gde je sad? U poslednjem pismu kae da je jo na rancu Velike etvorice. Onda svakako ree Metju. Mislim da sad moemo kupiti marku za pismo, zar ne, Ruti? Tako je! nasmeja se Rut. Oh, Met, zar nismo sreni? Neobino. Leei na travi u podne, na rancu Velike etvorice, Demi savi Rutino pismo, strpa ga u dep od koulje i protegnu se. Ko bi pomislio na naftu u Medijanu? Bio je vii od sve brae, vii od Klajda, plavih oiju, a crne kose. Od stalnog jahanja po suncu i vetru koa mu je postala bakarna, kao u Indijanca. Maljave ruke bile su mu jake kao elik. Najbri nain bogaenja na svetu promrmlja. Imao je ugovor sa Velikom etvoricom da ostane do zime, ali sad je odluio da ga raskine. Nikad ga nijedan ugovor nije zadrao da ne ispuni ,neki svoju elju, kad je sve to je trebalo da uini bilo da skoi na konja i odgalopira prerijom. Imao je sad boljeg konja no ikad ranije izabrao ga je izmeu divljih konja koje je uhvatio lasom jer je bio neobino vest sa konopcem. Konj nije bio njegov, al to mu nije smetalo. Brinuo se da ga odri u najboljoj kondiciji. Ako imam dobrog konja, esto je mislio, to je moja sloboda. Neki ovek prie vratima i viknu na njega: Hej, ti, tamo! Odavno je ve prestao odmor! Demi se nasmeja, ustade i, natukavi iroki filcani eir na jedno oko, lenjo se uputi vratima. Skupi konje s kojima si j ue svrio naredi mu nadzornik. Gutao je poslednji gutljaj crne kafe iz limene olje. Treba da budu prevezeni do etiri sata. Dobio sam hitan nalog iz Indijane. Demi ne odgovori. Promeni pravac kretanja od istoka prema jugoistoku i zaustavi se pred barakom za spavanje. Bila je prazna. Svi su se vratili na posao. On ode do svog leaja, otvori jedan kraj slama rice ispod ebeta i izvue zamotuljak zavijen u votano platno. U njemu su bile njegove letnje nadnice i sve to je imao, izuzev jedne koulje pod jastukom, koju izvue i strpa pod onu koja je bila na njemu. Zatim opet izie. Ako odlazim, poi u odmah, pomisli. Ubrza svoj laki korak i stie do malog ograenog prostora punog konja koji su se gurali i ukali. Hodi ovamo, Ledi! Imao je lep glas, Klajdov, samo zvuan i mlad. Jedna kestenjava kobila proturi glavu prema njemu, a on je uhvati za dugu crnu grivu i izvede. Stoj mirno dok ne donesem sedlo! zapovedi joj. Jedva se oseao trag Engleske u njegovom jeziku. Odmah se vratio poslunoj kobili i prebacio joj preko lea lepo sedlo koje je kotalo polovinu go,dinje plate. Kobila zadrhta, ali on ne obrati panju na to, ve privrsti kolan i isproba uzengije. Zatim uzjaha. im je osetila njegovu teinu, ona jurnu preko livade.

Dok je bio u vidokrugu kue na rancu, on se uputi kao da e u konj usnicu. Ali pre no to stie ,do nje, naglo zaokrete na istok. Zatim, polegavi po konju, pusti ga da juri. Ako bi iao ovom brzinom, mogao bi stii kui do zalaska sunca. Srce mu je igralo dok mu je vetar svirao u uima. Ovo je neto to je najvie u ivotu voleo. konja koji leti pod njim, a on juri u susret novom ivotu... Nije nikad mislio na majku, ali za trenutak mu srce zalupa kad se sae da ue kroz oeva vrata. Pored pei je sedela ena, podnimivi se kao to je Meri esto inila poslednjih dana svog ivota. Ugleda kako joj se debela pletenica crvene kose vinu preko ramena kad se okrenula njemu, i odmah je poznade. Zdravo, Denet. Zdravo ree ona ne miui se. Odakle dolazi? Bolje da ja tebe to pitam odvrati on. Ue. Ja, u neku ruku, pripadam ovde, a ta je s tobom9 Ona se iznenada nasrne ja i isprui mu levu ruku. iroka sjajna zlatna burma bila joj je na srednjem prstu. Upoznaj se sa svojom maehom ree ona. Lae! ree on polako. U trenutku oseti gnev i divljenje. Nesvestan gnev zbog majke, to je Denet, koju nikad nije volela, ovde, i tuno divljenje prema oveku koji je star kao njegov otac, a u stanju je da nagovori mladu enu. Zatim se zasmeja. Pa otac je pravi stari ia! povika. Sede za drugi kraj stola ne skidajui eir. Kako to da si ostavila njegovo visoanstvo? Dosadilo mi je da me izbacuje kad smatra da mu nisam potrebna. Njena usta, koja su nekad bila lepa kad bi se napuila, bila su sad gruba. Odluila sam da mu pokaem. Sad sam pristojna udata ena. Dolazi li ovamo? zapita Demi posmatrajui je. Tvoj tata je uperio puku na njega kad je jednom doao ree Denet. Pogledae se i prsnue oboje u smeh. Tata je stari jarac ree Demi i pijunu na zemljani pod. Nita ne moe da ga obori. Sad govori da e trati za zemljom kad raiste nove predele. Denet ponovo prsnu u smeh. Smeh joj se nije ifcmenio, bio je isti, tvrd i jasan, ak ni u detinjstvu nije bio melodian. Pa on ne moe da tri s onom hromom nogom! uzviknu Demi. A nikad nije nauio da pravilno osedla konja. Napravio je sebi sedite na zadnjim tokovima nekih starih kola ree Denet. A jedno drebe trenira da postane trkaki konj. Ugledae Klajda kako hitro hramlje prema njima preko travom obraslog predela. Demi skoi i poe da ga sretne. Zdravo! povika. Klajd stee u zagrljaj svog omiljenog sina. Odakle te vetar doneo? zapita. Ispod pocepanog eira od indijanske slame leprale su se sede kovrde, ali oi su mu bile otre i crne kao uvek. Oko vrata imao je crvenu maramu. Izgledao je mlai no ikad, i bestidan. Idem na Istok ree Demi. Izvadi iz depa Rutino pismo i prui ga Klajdu. Klajd pijunu u travu. Reci mi ta pie u njemu. Ne itam vie, nemam vremena. Demi vrati pismo u dep. Nali su naftu. Nije valjda na njihovoj zemlji! povika Klajd. Kod suseda ree Demi. A oni su dopustili da pokuaju i na njihovoj. avo da me nosi ako ne odem tamo umesto u nove krajeve! Klajd zahrama bre da bi sustigao sinov ravnomerni korak. To prevazilazi sve kako lepe prilike navaljuju ovde na oveka. Nafta iklja na jednoj strani, a na drugoj slobodna zemlja. Potpuno sam zbunjen. Kako stvari idu ovde? Dobro, ukoliko idu, ali ja nemam dovoljno zemlje. Sa trista dvadeset akara ne moe daleko doterati. U ovoj zemlji ovek mora da misli na veliko. Ali kako e upravljati zemljom i tamo i ovde? Klajd baci pogled na sina. Mislim da bi moda ti pomogao svom starom ocu. Demi, ja sam uvek na tebe raunao. Ali ja hou da radim sa naftom, oe. Klajd poea bradu. Pa, dobro, postii u nekako ree tvrdoglavo.I ne znajui, odluio se za zemlju, a protiv nafte, zato to mu Demi nije hteo da pomogne. Mogu ja sam ree s takvim samozadovoljstvom da ga Demi pogleda, a zatim poe da prati oev pogled. On pade na Denet, koja je stajala u vratima. Sunce se presijavalo na njenoj crvenoj kosi dok je zaklanjala oi da ih vidi. Demijevi beli zubi blesnue. Rekao bih da moe. Pravi stari jarac si ti, zar ne, oe? Pa ja sam estok ree Klajd, a njegove crvene usne izgledale su zavodniki.

34
Donatan je sedeo u kancelariji sa jo tri oveka i brojao uporno glasake listie, slagao ih u paketie i uvezivao gumicom. Kutija na podu levo od njega bila je Ebi, a desno Medijan. Napolju, na suncu avgustovskog popodneva, bila je gomila ljudi, konja i kobila. Konji su se branili od muva, a ljudi su se hladili granama koje su otkinuli sa drvea na skveru. Donatan prestade da broji, nae se kroz prozor i povika: Nemojte, ljudi, lomiti ono mlado drvee! Za topole ne marim, ali ono drugo sam poruio sa Istoka da ga zasadim oko sudnice. Kad oni poee da se grohotom smeju, on uvue glavu i nastavi da broji. Henri Drijer je strpljivo ekao sa pukom preko kolena. Ebi namerava da proglasi izbore nezakonitim ako mi pobedimo ree on. Ne mogu oni to da uine ree Donatan ne prestajui da broji. Ebi moe sve odvrati Henri. Ali ja sam ih udesio. Donatan zastade u brojanju: Medijan nee uiniti nita nezakonito, Henri. Produi da broji ree Henri. Donatan nastavi sa prebrojavanjem.Opet se javi Henri. Neki ljudi hoe da promene ime grada kad postanemo sedite okruga. Medijan zvui obino. Donatan opet zastade. Kako da brojim ako ti nastavi sa svojim prokletim idejama? Neu da grad menja ime. Zvao se Medijan kad sam doao u njega, i zvae se Medijan kad odem. To je dobro, prikladno ime koje ne pretenduje da bude veliko. Hoe da se zove Meka ree Henri odluno. Meka ponovi Donatan. Pa to je ime grada u bezbonikoj zemlji! Kau da je to mesto u koje svako eli da ode kao u nebo.

Ko eli da svako doe u na grad? Donatanov glas je zvuao svaalaki. Imam pametnu ideju da prekinem sav ovaj posao na licu mesta. De, Donatane, nemoj da bude svadljiv. Ja se zaklinjem u oveka kao to si ti... On uzdahnu i pijunu. Onda nemoj vie da ujem tu aavu priu o Meki. Donatan se tako smrai da se Henri uplai. Da nije neto ravo za Medijan? I suvie mnogo istog rukopisa na nekim ceduljama. Donatan lupi pesnicom o sto i viknu: Neka me avo nosi ako uestvujem u toj prevari. Henri, ovo mi izgleda kao tvoj rukopis. Pogledaj. etvrtastom vestom rukom izdvoji vie od tuceta listia sa krupnim nepravilnim rukopisom. Svi su bili za Medijan. Ljudi poee gromoglasno da se smeju. Henri se ne zbuni. Meni ne izgledaju isti. Donatan ih skupi i baci u korpu za otpatke. Henri je grickao smee krajeve dugih brkova. Pazi, ti ne moe... Onda emo objaviti da su izbori nepoteni. Pa, dobro proguna Henri. Bio se podigao, ali sad se svali na stolicu, skide filcani eir i obrisa elo. Ali ako Medijan ne pobedi, pretvoriu hotel u javnu kuu da prkosim tvojoj prokletoj zadrtosti, Donatane. _ Medijan e pobediti odvrati Donatan. _ ak il bez mojih glasova? upita Henri. _ ak i bez mnogih tvojih glasova ree Donatan. Ali Henri ne primeti podsmeh. Skoi na noge, jurnu prozoru i opali uvis. _Medijan je pobedio! prodera se. Medijan! Medijan ... Medijan ... Medijan .. . ura! I bacivi puku na pod, skoi kroz prozor i potra oko kole dok je gomila vikala. A Donatan za svojim stolom uze pismo. Bilo je veoma kratko: Dragi Donatane, Bie mi milo da te vidim, u svakom sluaju. Da zakaemo u subotu, osamnaestog? Dudi mi se pridruuje u pozdravima. Uvek tvoj Evan." Na kraju pisma Evan je nakrabao svojom rukom: Donatane, doi mojoj kui." Na spratu u velikoj spavaoj sobi, sakrivena iza ruiaste zavese od atlasa, Dudi je gledala kroz proroz. Bila je to ista kua u koju je Evan nju prvi put doveo, ali nova krila dozidana s obe strane inila su je onim to su novine u Topeki nazivale ..palatom". I sama Dudi postala je gospodstvena. Kosa zaeljana visoko leala je u kovrdama na temenu. A iznad ipkanog okovratnika njen beli potiljak jo je bio nean kao u deteta. I njene ruke, koje su drale zavese, bile su udno dejeg oblika. Usne su zadrale istou, a oi su joj bile tamne kao uvek iznad haljine irokih rukava od tafta boje vina. Ima li neto protiv da Donatan doe ovamo? zapitao ju je Evan prole noi. Zato bih imala protiv? odgovorila je podiui duge trepavice na njega. Vie ga nije uzbuivao pogled na duge trepavice koje se podiu kao krila tamnog leptira. Znao je da taj pokret nema znaaja, jer ga je upotrebljavala da odloi potrebu razmiljanja pre nego to progovori. Nema zato, draga odvrati on. Sve to je bilo muno prolo je, i sad izgleda smeno. Dudi ne odgovori. Ali da je tu bio neko ko je voli, mogao bi da vidi plaljivost u pogledu koji je uputila muu. Bojala ga se jer ga je volela, a on nju nije. Nije znala kad je Evan u njihovom zajednikom ivotu prestao da je voli. Mnogo je o tome razmiljala sedei sama u udnoj tiini koja je sad bila njen ivot, pretraujui godine da otkrije u kom trenutku se to dogodilo. Nisam se promenila esto je mrmljala sama sebi. Bila je lepa kao i uvek. Ispitivala je ruke, lice, ak i telo, stidljivo, sama pred ogledalom. Ne, nije se promenila, i nije znala da ba u toj injenici lei tajna Evanove promene. Evanova nevolja bila je u tome to je imao savest dentlmena i to je na svoj nain voleo Donatana vie no ijedno ljudsko bie. Samo je kod Donatana njegova dua upoznala duu drugog, ljudskog bia. Cak i sad, posle toliko godina rastanka, seao se razgovora s njim kad su kao dva mladia poveravali jedan drugom sve, raspravljali i svaah se, ali uvek imali poverenja jedan u drugog. Sa Donatanom je bio onakav kakav je, dobar, plemenit, poten i slobodan. Donatan mu je bio podsticaj i osoba pored koje su njegove dobre osobine dolazile do izraaja. Bio je lep jer je Donatan bio ruan, veseo jer je Donatan bio ozbiljan, bura pored Donatanova mira. Nastavio je da voli Donatana jer ga je jedino on, od svih ljudi koje je poznavao, inio najboljim. A znao je da je najsreniji onda kad je najbolji. Smejao se svojim trikovima, ali ih je prezirao. Nije mogao da uiva u nepotenju. Dudi je prestao da voli kad je shvatio da od nje ne moe oekivati nita vie osim lepote njenog tela. Uivao je u njenoj lepoti, naroito kad su bili na javnim mestima. Kad bi ostao sam s njom, zadovoljstvo bi brzo prolazilo. Nije bilo duboko. esto je eleo da pod tim divnim licem nae uzbudljiv duh. To je nerazumno, pomislio je sad spustivi pogled na to lepo lice. Uzeo ju je u naruje iznenada, u naglom i povrnom izlivu strasti podstaknute milju na Donatanov dolazak. Dudi, da li si zaalila to si pobegla sa mnom? proaputao je. Ona zatvori oi i stavi belu ruku na njegove usne. Nikad, Evane, samo ako me voli! On je brzo poljubi. Naravno ree i pusti je. Kakva pokvarenost ne voleti vie enu zato to ga toliko voli! Ali Dudi se samo stalno predavala, a on je voleo uzbuenja. Poljubi je jo jednom, ovla; njegova strast se izgubi u vihoru, mala i beskorisna, kao opalo lie na sredini puta jednog letnjeg dana. Nasmeio se, povukao je za malo uvo, pogledao se u ogledalo : udaljio. Njene oi su ga pratile svojim velikim, tamnim pogledom, a kad je izaao, ona prie prozoru kao to je uvek inila kad bi je ostavio. Ako je izlazio iz kue, posmatrala ga je. Ali iza zavese, koju je drala svojom dejom rukom, ona sada ugleda jednog vitkog oveka kako izlazi iz najmijene koije i zastaje za trenutak. Podigao je glavu i posmatrao kuu; inilo se kao da mu se pogled zaustavio pravo na njoj, kao zrak iz lampe. Ona ustuknu iza zavese i sakri lice rukama.

Oh! proaputa. On je ba isti! Sela je na stolicu od ruiastog tafta i ekala da vidi da li e Evan da je zovne. Dole u biblioteci Evan i Donatan su se gledali posle mnogo godina. Evan je video Donatana, ali Donatan je video Dudi izmeu sebe i Evana.Evan je Dudin mu. Ovo je Dudina kua. Kroz ove sobe ona se kree svaki dan. Moda su njene ruke stavile rue u vazu na Evanovom stolu. Velika fotografija u srebrnom ramu stajala je pored rua, i on nije mogao da vidi lice, ali sigurno je njeno. Zdravo, Donatane ree Evan srdano. Ustao je da se rukuje sa Donatanom, a onda je opet seo za svoj sto. Nameravao je da bude zvanian poslovan, ali Donatanova pojava u uobiajenom sivom odelu, kako mirno sedi pred njim, izazva u njemu neposrednost kakvu nije esto oseao u ovim danima svog sve veeg uspeha. Bilo mu je jasno da e postati guverner. Doni, nastaviemo tamo gde smo stali. Njegov prijatan osmeh uinio ga je dovoljno mladim da ga Donatan prepozna. Prva mu je misao bila koliko se Evan izmenio. Ravnomerno i rano osedela kosa inila ga je neobinim. Evane, nisam doao ni zbog ega to je prolo ree mirno. Doao sam zbog onog to mi je sada potrebno. Evan prestade da se smei. ta mogu sad da uinim za tebe? Potrebno mi je mnogo novaca ree Donatan odluno. Ne za mene, nego za Medijan. Izgleda da emo postati sedite okruga ako se Ebi ne pobuni protiv izbora, a ako to i uini, pomoi e nam ukoliko kaemo da imamo novac za sudnicu. Evanov osmeh zatreperi. Nisi mi dopustio da Medijan bude stoarski grad. Mogao bih sad da ti se osvetim, Doni. Ne smatram da je to bolje od onoga to sam hteo. Sedite okruga je dostojanstveno i potovanja vredno, veoma razliito od huke i buke stoarskog grada. To e doneti Medijanu crkve, zakon i red svake vrste. Svet koji kupuje zemlju u gradu bie bolji. Gledao je netremice u Evana svojim hladnim sivim oima. Zaboravio je Dudi, mislio je Evan. On je neobian, hladan ovek, ali ga ipak volim na neki nain.mada nikad nee biti nita vie no upravitelj kole u malom gradu. Doni, jo uvek gradi Medijan ree glasno. Koliko si daleko otiao na onoj mapi koju smo zajedno napravili? Podignuta je kola, pota, a posle sudnice nameravam da ponem crkvu. Imam na umu jednog mladia za svetenika, mada je sad meu Indijancima. Ali u ga moda privui natrag pomou crkve. . Ima li dece? Evanovo pitanje bilo je kao udarac. Deaka i devojicu odgovori Donatan. Ah, ti si sreniji od mene ree Evan znaajno. Dudi nije nikad rodila. Ime pade izmeu njih kao kamen i Donatan zauta. Nije mogao da progovori, mada je pokuavao. Njegovo srce, i suvie sakriveno, ak i od samog njega, udaralo je ispod sivog kaputa, a Evan, posmatrajui ga, vide kako mu tamno rumenilo obli bezbojne obraze. Jo misli na nju, pomisli Evan sa hladnim saaljenjem. On iznenada okrete prema Donatanu veliku uramljenu fotografiju na stolu. Ona se malo promenila ree nemarno. Donatan se i ne pomae. Drao je ruke na kolenima. Ali je svim srcem gledao Dudino lice. Bila je veoma lepa. U bogatoj veernjoj haljini i nakitu oko golog vrata, bila mu je beskrajno lepa i gospodstvenija no to mu je ostala u seanju. Iznenada mu pade na pamet kako ona ne bi odgovarala njegovoj maloj jednostavnoj kui. Ne, Keti je vrsta ene koju bi svako oekivao da vidi kako izlazi na njegova vrata, zaposlena domaica, lica istog i tamnog, ali koje ne bi niko dvaput pogledao. to je prolo, prolo je ree Evan. On se tiho nasmeja. Mislio sam da e Dudi biti moda malo lakomislena, Done, kao to su esto lepe devo jke. Ali ona se smestila u brak kao maka pored vatre. Oevidno je da nikad ne misli ni na ta izvan kue.Odjednom oseti kako ga obuze apsurdna elja da kae Donatanu da ga je nekako njegov brak razoarao, kao da je razoarenje ispatanje za izdaju prijatelja. Dudi je udna ena, Donatane ree odjednom. Zaista ree Donatan kruto. Nije hteo da slua Evana kako govori o Dudi. Niti je eleo da ijedan mukarac govori o njegovoj eni. Evan opazi kako bledo runo lice postaje strogo. Ovde nema kajanja! Nasmeja se nelagodno. Ti misli da sam sam sebi zamesio. Ja mislim samo o svom poslu. Hoe li uiniti ono to traim? Ali srce mu je besno lupalo. Kako se usuuje ovaj ovek da bude razoaran u svoju ljubav? Ali da li se Dudi zaista pokajala za ono to je uinila? Da li je njena hladnoa dolazila iz dubine srca? Da li me se jo uvek sea? pitalo se njegovo srce. Voljom epa srce i uutka ga. Pa, Evane? zapita glasom suvim kao utava zimska kukuruzovina. Evan vrati sliku. ta ti predlae? Deset hiljada dolara sa est odsto interesa, i nove gradske parcele kao pokrie. Moete li ih prodati? Vremenom emo moi. Za koje vreme? Deset godina. Koliko stanovnika imate sad? Tri hiljade dve stotine deset. Ukljuujui i crnce? Zato da ne? Donatanove blede oi blesnue hladnim sjajem, a Evan se nasmeja. Eh, Done, jo uvek misli mnogo o crncima? Nita vie nego o ostalima, ali isto toliko. Evan se nae prema njemu. ta je bilo s onim deakom koga si poslao u Francusku? Prole godine diplomirao je na Akademiji za hirurgiju u Parizu. Oenio se nekom mladom Francuskinjom. Ta ta kae! Ali Francuzi su beli!_ Uveren sam ree Donatan vrlo hladno. Evan uzdahnu. _ Pa, ovde se to ne bi moglo dogoditi. Sam Bomon pre dokazuje da bi.

_ ta hoe da kae? zapita Evan. Bomonov otac je bio beo. Mani, Done, to je neto drugo, i ti to zna. Ja to ne znam. Donatanovo mravo telo bilo je napregnuto od borbe, i odjednom Evan poe da se smeje. Doni, nisi se ni za dlaku promenio. Nadam se da bar u tom pitanju nisam ree Donatan otro. Pa nisi, a sad je dosta. Dakle, o tom novcu. Dobie ga. Rei u ti da mi ne bi palo na pamet da toliko ulaem u Medijan da to nije zbog tebe, Donatane. Medijan nije po mom ukusu. Ovde u Topeki sad ba izdajemo obveznice za novi trolejbuski sistem, i to je dobra investicija. Trolejbusi e biti potrebni dokle god postoji grad. Ali sumnjam da e se Medijan ikad toliko razviti da mu budu potrebni. U stvari, nema stvarnog razloga da se Medijan razvija. Donatan mu upade u re. Nemam elju da vidim kako Medijan raste samo prostorno. Vanije je kakvi ljudi ive u njemu nego koliko ih je. A mi sad imamo dobre ljude. Poteni su, izuzev jednog ili dvojice starosedelaca kao to je Henri Drijer, koji sve gleda kroz nian svoje puke, kao u vremenima kad je zemlja bila divlja. Ne treba da se plai da nee dobiti natrag svoj novac. Dok si ti iv, ja sam siguran ree Evan. Njegov dobri osmeh uini ove rei veoma toplim. Hvala ree Donatan. Podie se. Nameravam da dugo ivim. Nadam se ree Evan. Pritisnu zvonce, a kad se Markus pojavi, ustade i otprati Donatana do vrata biblioteke. Zbogom, Donatane. Milo mi je to si doao. Hvala, Evane.Dvojica ljudi se brzo rukovae i razdvojie, obojica svesni da nisu vie braa kao to su bili, i zato im nije bilo ao to su se rastali. U holu Donatan brzo obue kaput i uze eir od crnca. eleo je da ode iz ove kue, a ipak nije mogao da se ne obazre i da ne pogleda stepenite. Bila je to veoma tiha kua. Ni zvuk se nije uo iz soba ututkanih tepisima i zavesama. Kad bi se ovek oslonio na sluh, rekao bi da je prazna. Markus otvori vrata i pokloni se, a Donatan, klimnuvi glavom, izie. Za njim se vrata tiho zatvorie. Ali on je stajao pred njima oklevajui, sa udnim predoseanjem kao da to zatvaranje vrata nije konano. Da li je to sve ili nije? Hteo je da ode, ali se jo nije oseao slobodnim da to uini. I dok je stajao, vrata se otvorie iznenada i pojavi se Dudi. U trenutku kad ju je ugledao znao je da je zbog toga doao i da nije mogao otii a da je ne vidi. Bila je lepa nego u njegovim najdubljim seanjima. Lice belo i ruiasto pod neno sloenim kovrdama, crvena haljina, vaza za tu lepotu bila je to takva ena. U malim uima biseri, oko belog vrata fini zlatan lanac, a on je sve na njoj primeivao svaku boju, preliv i oblik, tajanstvene lepe uglove crvenih usta, blistave oi i izvijene trepavice. Nikad nije video lepu devojku dok nije sreo Dudi, a nikad nije video lepu enu dok je nije video sad. Ona najzad progovori: Donatane, nisam mogla da te samo tako pustim da ode. On je zanemeo, gledajui je, a ona mu prui ruku. Donatane, jesi li jo ljut na mene? On odmahnu glavom i oseti njenu ruku u svojoj, koja je drhtala. Ona se obazre oko sebe i proaputa: Donatane, esto mislim da si me ti najvie voleo. Nije mogao da govori. Prinese njenu malu ruku usnama, i tad mu bi jasno ta je uinio pa se okrete i potra niza stepenice, u koije koje su e 25kale. Zatim se okrete i pogleda u pravcu vrata. Stajala je tamo, sa rukom koju je poljubio na usnama. __Krei protenja koijau. Dok su kola klo parala ulicom, on sae glavu i rukom zakloni lice, uasavajui se samog sebe. U mene se ne moe imati poverenja kad sam u njenoj blizini, pomislio je. Jo uvek je volim. Jesi li dobio novac? Ketin glas, njeno lice preko puta njega za veerom, izmeu njih deca koju treba nahraniti, sve kao i svako vee. Nita ni bolje ni gore. Jesam, dobio sam. Keti ga je posmatrala. Da nisi bolestan, Donatane? Izgledao je blei no obino i skoro nije ni okusio prenu digericu i krompir. Nisam, umoran sam. , Mislila sam da e te jedan dan u gradu razvedriti. On se na ovo nemono nasmei: Smatra li da treba da budem vedriji? Veeras je uao u kuu pod novom senkom svog velikog duga Keti. Dugovao je veoma mnogo ovoj vrednoj dobroj eni, koja pripada njegovoj kui i koja je od nje napravila mesto pogodno za oveka kao to je on. Dudi bi bila rajska ptica, a ta bi s njom jedan jednostavan ovek kao to je on? Keti, izvini to sam umoran ree neno. U stvari, uo sam zanimljive novosti. U Topeki e uvesti trolejbuse ... Sve to me zanima to je da nisi bolestan ree Keti. Ali u toku noi, leei bez sna pored nje, odjednom oseti potrebu da joj se poveri. Bilo bi mu lake da s nekim podeli teinu svoje ljubavi, da joj kae da e zato to je voleo drugu enu, a danas je saznao da je jo uvek voli i da e je uvek voleti, njoj veito biti duan to se njome oenio. On isprui ruku, a onda je povue i dugo je leao ispitujui sebe. Zato eli da kae Keti neto toliko krupno, to e joj biti teko da podnese? Ona to nikad ne bi shvatila. Dokle god je iva, posrtala bi pod tim saznanjem. Drugi neko bi ostavio Keti, pomisli gorko, ali ja ne mogu, neu. I suvie mi je stalo do onoga to sam podigao ovde u Medijanu.

Da, on je od onih ljudi koji mogu da vole enu ovako silno i muno, a ipak da se ne odreknu sebe zbog te ljubavi. Ne moe izneveriti sebe ak ni zbog ljubavi. Leao je bez sna cele noi. Ali ja nikad ne smem ostati sam u sobi sa Dudi. Ako se opet sretnemo, nikako ne smemo biti sami. Ustao je rano, pre no to se Keti probudila, iskrao se u kuhinju, naloio vatru umesto nje, stavio ajnik na tednjak, skuvao sebi solju aja i postavio sto za doruak. Ona urno ue dok je on bio u poslu i povika: Blagi boe, ne treba meni da pomae, Donatane! Ali on je znao da je to njen udan nain na koji mu se zahvaljivala. Tata se oenio, Donatane rekao je Demi kao da pria neku alu. Donatan die pogled sa hrpe graevinskih planova koje je rairio po trpezarijskom stolu. Demi, ta kae? povika Donatan. Tako je, tata se oenio Denetom Drijer! povika Demi smeei se. Ta nije valjda! ree Donatan. Onom Denetom! kriknu Keti. Izgleda da je bila tamo kad se on vratio i, eto... Tako se to dogodilo ree Demi. Kako se to desilo da ona bude tamo? zapita Keti. Ona se seala Denet kao to se mala runa devojica sea starije lepe devojke, sa trncima stare zavisti. Pa prela je sa susednog ranca, gde je ivela neko vreme ree Demi onako kako se lae pred enama i decom. Kasnije e rei istinu Donatanu.Njegovo staro detinjasto divljenje prema ocu nagonilo ga je da se sad smeje to se Klajd opet oenio. Odjednom Donatan skupi svoje papire i izie. 2eleo je da bude sam da bi mogao shvatiti zato se tako naljutio na oca. Iao je po travi kroz senke i meseinu, popeo se irokim stepenicama u svoju kancelariju i upalio gasnu lampu na stolu. Bacio je planove na pod, seo i, zabivi ruke duboko u depove, posmatrao sobu. Na zidu je visila mapa Evrope, i on ugleda daleko u uglu mali duguljasti oblik koji je bio Engleska. Njegova bi mati bila sad iva da su mogli da ostanu tamo. Ona je umrla zato to njegov otac nije imao stalnosti, strpljenja za rad i svega onog to Englezi smatraju ispravnim. I sad, kao star ovek, nema u sebi pristojnosti da ostane udovac zbog nje. koja lei tako mala i naputena u svom grobu u ovim ogromnim ravnicama. Oh, moja jadna mati! plakao je utke. Na jednom mestu na mapi ugledao je zeleno ostrvo kome je ona pripadala. Ali, ne, njegov otac je morao da se oeni crvenokosom enom koja se skitala po gradovima Zapada i rudarskim naseljima, i ko zna kuda jo? A onda, u svom stranom potenju, on proniknu dublje u svoju mrnju prema ocu i nae joj korene. Poticala je otuda to je jo jednom, veselo kao deak, Klajd uzeo enu koju je hteo, neto to on nije mogao da uini. Ja sam zao i lukav ovek jer se pretvaram da plaem zbog majke! Opet mislim na Dudi, i uvek u na nju misliti. Sedeo je trenutak, stisnutih usana, a onda se sae i dohvati svoje planove. 35 Bilo je to oko est asova jednog letnjeg dana sledee godine kad je uo korake na stazi posutoj ljakom, koja je vodila od njegove kue do otvorenih kolskih vrata. Bio je nelagodno svestan da e svakog trenutka Keti poslati po njega da doe na veeru. Ona je podelila svoj dan na tri odluna trenutka obeda, i nita joj tako nije smetalo kao kad je ona spremna da slui jelo", a njega nema. Poputao joj je u takvim malim tiranijama, ali sad je oklevao. Pomislio je za sekund, pre no to je digao oi, da je to Megin trapav korak. Ali to nije bila Megi. Digao je pogled i ugledao u vratima nekog nepoznatog oveka. Na kasnom popodnevnom suncu letnjeg dana, koje je ulazilo kroz pranjavi prozor okrenut zapadu, ugledao je vitkog oveka, irokih ramena, jakih nogu, izbrijana lica kao da je mlad, a ipak dovoljno naboranog da pokae da nije mlad. Na sebi je imao novo sivo odelo, koje mu nije dobro stajalo, a korak mu je bio teak zbog novih utih konih cipela. Vi ste Donatan Gudlif? ovek osloni ruku na dovratnik. Jesam odgovori Donatan. On pokaza svoje oprezno englesko poreklo. Svako drugi u Medijanu bi doviknuo oveku da ue. ali on je ekao. Vi me ne poznajete? zapita ovek. Ne mogu da kaem da vas poznajem odgovori Donatan. Jeste li me ikad videli? Donatan je ispitivaki posmatrao suncem opaljeno lice pred sobom. Ne mogu da kaem da jesam. Jeste li ikad uli ime Dord Teni? Donatan ga opet pogleda, i sad mu se njegovo lice uini mlae i poznatije. Vi ste bili na brodu iz Engleske. Bio sam, i dao sam vam svoje ime, a vi mi nikad ni rei niste napisali o Megi, mada ste rekli da hoete. Nisam to ozbiljno shvatio ree Donatan smeei se.Dord Teni je jo uvek stajao na vratima rairenih ruku i gledao Donatana. Ja bih vas uvek prepoznao ree najzad. ini mi se da se ne menjam ree Donatan tiho. Uite dodade. Ali sad se ue Megini brzi koraci. Donatane! odjeknu jasni mladi glas kroz tiinu veeri. Veera! To je Megi! ree Dord Teni. Otkud znate? zapita Donatan. Poznajem ja Megi ree Dord Teni. Preko lica mu pree udan stidljiv izraz i on pogleda preko ramena. Uto stie Megi i zastade gledajui mladenaki otro u velikog oveka na vratima. Pa? zapita zajedljivo. Plave oi Dorda Teni ja nasmeie se na nju. Proi ispod moje ruke da vidim da li si prave veliine ree polako. Megi se odmah uvredi. Devojke su u Medijanu bile cenjene i maene jer ih je bilo suvie malo. Ne vidim da moja veliina ima neke veze s vama! povika ona. Kovrdavi krajevi crvene kose rasprie joj se oko lica na vetru. Jo kako imaju veze sa mnom. Ja sam Dord Teni.

Najbolji odgovor bio mu je ivo rumenilo koje obli Megino lice. Da li si dobila moje pismo? Ona zabaci glavu. Kakvo pismo? Nisi mi odgovorila, zato sam lino doao. Ne odgovaram tuinima! viknu ona. Nisam ja tuin ree laganim dubokim glasom. Proi ispod moje ruke, Megi. Ona se ne pomae, a on ponovi rei, koje sad nisu zvuale kao zapovest. Oi su mu se smeile na nju. Stajala je oseajui bunt, zlovolju i stid. Ali se borila da uporedi s ovim ovekom onog odreenog oveka iz pisma koje je uvala svih ovih meseci. Jedan trenutak su postojala obojica, a onda stvarni ovek nadjaa izmiljenu sliku i iznenada, ne saginjui glavu, ona proe ispod njegove ruke. On spusti ruku na njeno rame. Ba si onolika kolika sam eleo da bude ree neno. Sa rukom jo uvek na njenom ramenu, okrete se Donatanu. Donatane, idem s vama na veeru, poto u biti lan porodice. Dorde, Megi je i suvie mlada za tebe ree Donatan. Za vreme obeda nije govorio gotovo nita dok su tu bila deca. Samo je posmatrao Dorda Tenija kako jede, pije i uspostavlja prijateljstvo sa svom decom odreda, a Keti se s potovanjem obraa sa gospoja" i zahvaljujem". Malom Donu je govorio o poslu tako ozbiljno kao nekom oveku. Bavim se stokom rekao je. Gonim ih na hiljade iz Teksasa. To je gadan posao dok traje, ali se dobro isplati. Samo, nemam nameru da ostanem na tome. Imam ja drugih planova; prvo, ran sa konjima, i ako tata htedne da te pusti, voleo bih da mi doe jednog leta i da mi pomae. Moe da izabere jedno drebe. Mogu li, oe? zapita Don enjivo. Bio je temeljan, jak deak, vie je liio na svog dedu Lua nego na oca. Dord je zadirkivao Lulu zbog plavih kovrda. Kladim se da su to kupovne kovrde. Ne rastu na tvojoj glavi. Kupila si ih i prilepila lepkom. Nisam! vikala je Lula veselo i vukla kovrde da mu pokae da su njene. A ti rumeni obrazi su nafarbani i prave oi nisu tako plave kao tvoje. Ti si samo lutka iz duana. Nisam, nisam, nisam! cikala je Lula smejui se. Ja sam prava! Odi ovamo da opipam strugotinu ree Dord ozbiljno. On je utinu za ruicu. Nema ta, pa ona je prava, Donatane! Ona izgleda kao lutka iz duana, ali nije. Dok je razgovarao i zadirkivao, rukom je obuhvatio Meri, malu, tihu i crnu. Nju nije zadirkivao niti mnogo primeivao, a ona je bila zadovoljna utom velikom zaklonu. Donatanu se dopalo to je Dord bio zadovoljan da celo vee provede sa svima njima i to se nije urio da ostane nasamo sa Megi. Njih dvojica e morati da razgovaraju pre no to ostavi Megi nasamo s ovim ovekom koji bi joj skoro mogao biti otac. Megi je bila tia no ikad u ivotu i niko nije mogao rei ta misli. Kad su mlaa deca otila na spavanje, ona ustade i ree Keti: Ja u veeras umesiti hleb i ode u kuhinju. Tako su njih troje ostali sami, a Keti, stisnutih usta, uze korpu sa rubljem za krpljenje. Donatan e govoriti, ali ona e sluati i podravati ga. elela je da se Megi uda, da ne mora vie da se brine za nju, ali samo ako ovog oveka Donatan eli da primi u porodicu. Ja sam star za Megi dopusti Dord Teni ali jo uvek ne tako star kao drugi. Meni je etrdeset, a Megi osamnaest. Ali ja sam mlad u etrdesetoj, a ona je stara u osamnaestoj. Ovde devojke rano postaju ene. Ne elim da je neko otme. Mnogo godina sam mislio o Megi kao o svojoj. Ne izgleda mogue da se ovek moe seati jedne bebe ree Donatan. Nisam se ja seao bebe, nego Megi. Donatan je razmiljao jedan trenutak o Meginu ivotu. Zamorno zdravo dete, zamorna zdrava devojka, a za njega nita vie. Nee s njom biti lako izii nakraj. Ukrotio sam ja mnogo konja ree Dord Teni. Uvek na lep nain. Nikad nisam upotrebio bi. Radije u je ja ukrotiti nego da je prepustim drugom; nikad u ivotu nisam voleo konja koga je drugi jahao. Ne dopada mi se posao sa stokom. Ni meni, i ja ga naputam da bi se bavio konjima. Imam svoj ran i polovinu zlatnog rudnika. Nameravam da svojoj eni pruim klavir i sopstvena kola ako ih eli. Keti die pogled sa arape koju je krpila. Megi je tvrdoglava.
27

419 Tako je, gospoja, vidim da jeste odgovori Dord s potovanjem. Donatanova ena je vredna potovanja, sposobna domaica, kakvih ima mnoge u zemlji, sr zemlje, pomisli, dopada mu se, a runa je, sve u svemu. Seti se Meginih okruglih rumenih obraza, plavih oiju i vrstog okruglog tela. Voleo je da ene imaju telo. Uhvativi Donatanov pogled, Keti ustade. Izraavao je jasno kao rei da eli da ona ode, i ona se udalji. Kad su dva mukarca ostala sama, Donatan proisti grlo. Dorde, ja sam u neku ruku Megi kao otac. Je li va stari umro? Dordov srdani glas bio je pun potovanja prema smrti. Nije, ali on se o tome ne brine ree Donatan. I za ljubav svoje mrtve majke moram te zapitati da li ti smatra da si podesan da se oeni istom devojkom. Da si njenih godina, ne bih te to pitao. Ali trgovci stokom imaju iskuenja. A ti si ih imao dvadeset godina. Iskuenja! Dord se grohotom nasmeja. Pa, ako sam imao, odolevao sam im veinom. Donatane, neu da kaem da sam nevin, jer nisam. Teko bi naao oveka koji je to bio, a zapadno od Misisipija, koji to jeste. Ali ja sam ist, ako te to brine, a sad kad sam naao svoju devojku, svemu ostalom je kraj. Na svetu postoje samo dve vrste ena, dobre i rave, a rave su samo privremene u ovekovom ivotu. Govorio je sa poverenjem u obinog boga koji je stvorio enu i otuda poznavao svoj materijal, a Donatan mu nije protivreio. Keti je dobra. Denet je rava. A ta je Dudi, izuzev to je Dudi? Ali moda nema takve na svetu kao to je Dudi? Pa, ja jo uvek kaem da si ti star, ili da je ona mlada, jedno ili drugo. Ali mislim da e Megi morati da odlui ree preko volje.

Slaem se da to ostavimo Megi ree Dord i die se. Da idem u kuhinju? Mogu da je poaljem ovamo ree Donatan. Oseti malu odvratnost prema uzbuenju koje je opazio u Dordovim oima. Radije u ja otii u kuhinju ree Dord. Onda, laku no ree Donatan odjednom. Gore, u spavaoj sobi koju je delio sa Keti, on se svue i, po obiaju, uredno sloi svoju odeu. Keti je ve bila u postelji. Hoe li mu je dati? zapita ga ona. Megi e uiniti ono to hoe. On ugasi svetlost i, uvijajui nonu koulju oko kolena, pope se u postelju, isprui mravo telo i uzdahnu. Bio je umoran od ljubavi i svih njenih puteva. Ima on druga posla i drae se daleko od ovoga. Ali bilo mu je milo da Megi to pre ode iz njegove kue. Ne moe on da izie na kraj sa strau. Da li ti je dobro? zapita Keti. U mraku isprui ruku i opipa mu elo. Da te ne boli u? Ne, ne boli ree on blago. Najednom oseti zahvalnost prema njoj. Ti si, Keti, tako dobra kuvarica da oveka ne moe boleti u. Oh, prestani odgovori Keti, ali je oseao da je srena. Ubrzo posle toga ona zaspa, ali on je dugo leao budan, svestan onoga to se deavalo u kuhinji ispod ove sobe. Nije bio uznemiren, ali zapade u razmiljanje o udaljenosti izmeu oveka i ene. Taj ambis on nikada nee prei. Dokle god je iv, nee saznati ta je, u stvari, ena. Jer i na tom nebu vrata su tesna, a put do njega teak. ovek do njega ne stie preko mnogih ena, ve preko jedne. Ako mu je ta jedna uskraena, ili ako se nje odrekne, onda je nebo zatvoreno. Ali moda drugi ljudi nisu kao on? Razmiljao je o tome trenutak, a onda odbaci tu misao. Nemam razloga da mislim da sam ita drugo do obian ovek, pomisli. Najzad zaspa, mnogo pre no to su se ono dvoje u kuhinji rastali.Dord Teni je sedeo u staroj kuhinjskoj naslonjai postavljenoj ponjavama i drao Megi na krilu. tednjak je bio vreo od drva koja je ubacio u nj. Nek nam bude toplo rekao je kad je uao. Ona je umesila hleb i ekala. Onda je on uzeo Megi u zagrljaj. Milo mi je to si tako pozadruna, devojko. Nikad nisam voleo sitno iverje za potpalu. Megini obrazi su bili crveni kao krv i ona se glasno nasmeja. Ja sam i suvie velika. Nisi za mene. Izrasla sam iz svega ree ponosno. Zato mi je brat Donatan rekao da saijem dve nove haljine. Jesi li ti ovu saila? zapita je. Gladio je svetlozeleni materijal na njenim okruglim butinama. Imao je nameru da bude veoma nean s ovim mladim stvorom. Video je da je vrela kao vatra i da bi svaki mukarac mogao da je oamuti jer nije poznavala sebe. Za takve je bolje da se udaju brzo, i dok su mlade, za oveka dovoljno starog da njima upravlja! Imao je pravo to je doao pre no to je neko drugi to zapoeo. Rukom je prelazio preko njenog struka i mladih grudi. Ona mu zadra ruku. Nemoj ree otro i pokua da ustane sa njegovih kolena. Ali on ju je drao vrsto. ekaj zapovedi. Nikad vie neu to uiniti ako ti to ne eli. Razgovarao sam sa Donatanom, i on je rekao da ini to hoe. Zato... hoe li me, Megi? Ona se umiri. Jedva te poznajem. Ti me poznaje, ali se ne sea. Ali ti si danas doao! Jesi li sauvala pismo koje sam ti poslao, a na koje mi nisi odgovorila? Ona obesi glavu. Ovde je ree i stavi ruku na grudi. Jesi li mi zato odgurnula ruku? Ona ne odgovori, ali njena spremna krv se uzburka. Drhtala je od ljubavi koja se u njoj zainjala. Lepi je no ijedan mladi u Medijanu, lep ovek, 5onakav kakav se njoj dopada, irokih ramena, snanih nogu, jakih ruku i glasa koji se moe uti preko polja. A ona je samo devojka, a ponekad se plaila da nije ba ni tako mnogo lepa. Telo poe da je boli i ona ga pogleda. I iznenada zagnjuri lice u njegovo rame. Drao ju je kao drvo. De promrmlja de de, de! Neu da urim ni da te prisiljavam ni na koji nain. Ti e doi kad bude htela, mala moja Megice. Ali ona mu epa ruku i pritite je na grudi gde je lealo pismo. Evo, ovde je proaputa, vrsto drei njegovu ruku na svome vrelom mladom telu. Kroz mesec dana u Donatanovoj kui je ostalo samo troje dece, njegov sin, ki i mala sestra Meri. Dord Teni je odlazio i vraao se dva puta, a trei put on i Megi su se venali. Brak je bio na svome mestu. Dord se Donatanu svaki put sve vie sviao, mada je malo uio i nikad u ivotu nije proitao knjigu od poetka do kraja. Ali malo je ljudi italo u ovom kraju, a i sama Megi nije bila veliki italac. Za tih mesec dana ona se razvila u enu spremnu za brak. Njenu prirodu je odredila ljubav. Bila je razumna u troenju ono malo novca koji je Donatan mogao da joj odvoji i nijednom se nije posvaala sa Keti. Umesto toga zabavljala se receptima i kuvanjem, uei spremno da radi sve protiv ega se ranije bunila. Keti je bila velikoduna, uila ju je i pomagala savetima, i dala joj da izabere iz duana ono to joj se dopada. Megi je jednog dana oduevljena govorila o toj ljubaznosti Donatanu dok je plevio batu. Mada nema bogzna ta tamo dodala je praktino. Radnja je strano propala, Donatane. On podie pogled sa eerne repe. Je li? zapita otro. Kako, Megi? Pa, zalihe su siromane, gospoa Meridi se ne bavi mnogo radnjom, deaci uzimaju i jedu to god im se prohte, a stari gospodin Kob je stvarno lenj. Radi samo kad su tu Keti ili gospoa Meridi. Morau da razgovaram sa Keti ree Donatan. Nije namerno s njom razgovarao o duanu, oseajui se nelagodno zato to je znao njenu elju da se on vrati u radnju. Ali moda on to duguje Luu. Uostalom, Medijanu je potrebna dobra meovita radnja. Odloio je da to pitanje rei posle venanja, Venanje je obavljeno u novoj crkvi. Malu drvenu zgradu zavrio je pre nekoliko meseci Stivn Peri. Pripadala je svim sektama podjednako, episkopalistima, kojih je bilo malo, baptistima i prezviterijancima, kojih je bilo vie, i metodistima, kojih je bilo najvie i zbog ega im je pripadalo svako nedeljno popodne. Ali Donatan se pobrinuo da i nekr udna sekta iz

Rusije dobije crkvu jednom meseno, mada posle podne. Oni su bili menoniti i farmeri, a doli su u Kanzas sa malim zaveljajima zamotanim u maramice. U njima je bila njihova najdragocenija imovina, seme vrste, crvene penice. Putujui propovednici odravali su skupove sekti, ali Donatan je u dui sanjao o crkvi u kojoj e jedan ovek biti svima svetenik, a taj ovek da bude Pol Graham. Samo. Medijan jo nije bio zreo za to. On je ispitivao ljude i bio vatreno optuen da veruje u dravnu religiju, kao u Engleskoj. Ja ne verujem da drava i crkva treba da budu jedno poricao je ali ne vidim da je dobro razbacivati. To bi znailo da na svet sagradi est crkava i da se upinje da plaa pola tuceta svetenika, a da se sve vreme moli istom bogu. Ali se okanio toga za sada i zadovoljio se time to je pozvao Pola Grahama da doe i vena Megi i Dorda i posavetuje ga o ujedinjenju medijinskih dua. Pol mu se dopao vie no ikad, bled, ozbiljan, mrav mlad svetenik. Ali se uznemirio kad je primetio Polov pogled na svojoj sestri Meri, koja je jo uvek bila dete. Moda bi bilo bolje da Pol ne ivi u Medijanu? Na dan svadbe bio je uzrujan jer je Meri izgledala vrlo lepa i odrasla u dugoj haljini deverue, i bio je tako hladan prema Polu da se osetljivi mladi uplaio. Da li sam vas uvredio, gospodine? zapitao ga je pre obreda. Bio je obuen u sveteniku odedu i ekao sa Dordom i Donatanom u maloj sakristiji. Ali Donatan nije mogao da izrazi recima svoju ljutnju. Bilo je izvan njegovih snaga da kae Polu: Moja sestra je suvie mlada da je mukarac gleda kao anela. Nikako ree kratko i odlui da ne nagovara Pola da ostane posle svadbe. Tako je pitanje velikog ujedinjenja Medijana odloila za budunost jedna tako profana stvar. Medijan je bio sad i suvie velik da sav prisustvuje venanju, i Megi je dala da se natampaju pozivnice, prve koje je Medijan video. Nove male novine s mukom su tampane svake nedelje, a ovo im je bilo prvo venanje. Urednik je bio mladi ija je mati optuila Donatana to ne obraa panju na pijanenje u Medijanu. Donatan je otkrio kod njega sklonost ka recima, i odatle je izrasla deakova elja da tampa novine. Zato da ne? odgovorio je Donatan. Medijan je dovoljno velik da ima svoj list. Govorio je dosta o tamparskom slogu, naslovima i novostima, i sad bi svaki ili svaki drugi dan pegavi mladi urednik dolazio trei ulicom. ta mislite o dananjem broju, gospodine Gudlife? ta mislite kako sam izveo stvar sa novom guvom oko populista? Jue je sveano izjavio: Ja u lino da piem o venanju vae sestre, gospodine i za vreme obreda grozniavo je zapisivao u belenicu koja mu je bila na kolenima. Idui izmeu redova klupa sa Megi, koja ga je drala pod ruku, Donatan ugleda kako se sagnuta smea glava podie, pogleda ih i opet sae da pie. Iao je uz zvuke laganog svadbenog mara koji je Marta Kob svirala na malim orguljama. Jednog dana e morati da nae vremena da razmisli o velikim orguljama za crkvu. Bila je to lepa crkva. ta bi njegova mati mislila kad bi mogla da zna da u Medijanu postoji crkva? Ili kad bi znala da se ona punaka, nestana mala devojica, koju je tako esto grdila, a ponekad i tukla, razvila u ovu mladu? Ali Megi se promenila, veoma malo. Sve to je bila jednostavno se povealo u koliini. Oseti kako se u njemu budi njegov su vi humor i suzbi ga. Kad se venanje zavrilo i kad su svi bili u njegovoj kui da se poslue limunadom i kolaima, on pozva Dorda u stranu. Moja mati imala je obiaj da kae kako je potrebno ponekad istui Megi. Nemoj da bude suvie blag prema njoj. Ne brini ree Dord smeei se. U mojim godinama umeu da budem onaj koji se pita. Ispratio ih je iz svoje kue na mali zahuktali voz kojim su ili na Zapad. Nije vie bilo kola. Sad je svet iz Medijana putovao na Zapad vozom, mada Donatan nije nikad kroio nogom ni u jedan voz. Stavio je banknotu od deset dolara u Meginu ruku dok ga je ljubila u obraz, a onda ga ona zagrli i opet poljubi. I suvie si uinio za mene proaputala je. Uzmi rekao je emu je ako ne da se upotrebi? Ali ti je moe upotrebiti! Mislim da imam ono to mi je potrebno. Odgurnu je malo od sebe, ni sam svestan da je to uinio. Miris njenog toplog tela, koje se malo preznojilo, bio je prilino prijatan, ali ne njemu. Zbogom, zbogom rekao je i uputio se kui. Zato to je znao da nikad nee ostaviti Keti, radovao se to je ovaj ulni par otiao iz njegove kue. On i Keti su obini trezveni ljudi, i oboje su se pomalo stideli jedno drugog dok su Dord i Megi bili u kui. Ovo dvoje nisu mogli da sakriju svoju iskrenu strast i udnju da se venaju. Ipak, kad je otvorio vrata kue, tiina ga pogodi.Jedno po jedno ispraa iz svoje kue decu koju mu je mati ostavila, a uskoro e i svoju, pomislio je. Onda e on i Keti ostati sami, nikoga nee biti izmeu njih da im slui kao zatita. Kad taj dan doe, ja u biti star. Zatim odbaci starost daleko od sebe. Imam pre toga mnogo da uradim, pomisli odluno. Pogleda sudnicu nasred skvera. Morali su da uklone neko njegovo drvee kad su postavljali temelje, ali on je dopustio da poseku samo topole. Dugoveno drvee je presadio. Ono je stalno, uvek je mislio kad bi prolazio pored njega. Kad god bi sadio novo drvo, a svakog prolea kolska deca su ih sadila po Medijanu, uvek je to bilo dugoveno drvo. 36 Petrolejska kompanija Suncokret", Demi je otkrio, bila je Evan Bejn, novi kandidat za guvernera drave. Poslednjih meseci Demi je stanovao u Rutinoj kui. Tu je nou spavao, a dane je provodio na konju ispitujui svaki komad okolne zemlje. Kupio je tri stotine jutara i pravo korienja na tri puta toliko, dok nije potroio uteevinu. Tada se bacio na traenje pomoi i Metju mu je rekao za kompaniju Suncokret". Bez kapitala otiao je u Topeku da pronae menadera i da se ponudi da radi u kompaniji. Nigde jo na njegovoj zemlji nije pronaena nafta, ali to se moe dogoditi svakog trenutka. Za jednog mladia takva imovina je dobra, ak i ako nema gotovog novca. Procenivi ga otroumno, Evan je mislio to isto. Lep momak, ovaj Donatanov brat! Ni traga od Donatanovog blagog engleskog izgleda i ponaanja. Bio je visok, izgledao je smeo, kratko podiana crna kosa bila je otra zbog kovrda koje se nisu mogle odsei, a usta odluna. Evanu iznenada pade na pamet da mu sestra Laura dolazi u posetu, i da je proli put izjavila, ako joj ne pronae najmanje jednog slobodnog mladia dobru partiju, nee vie dolaziti. Nema vremena da ga rasipa... rekla je. Da li je ovaj mladi dobra partija?

Smatram da u moi uiniti neto za vas ree Evan. Mnogo volim vaeg brata. Podie obrve, nastojei da otkrije ta Demi zna o tome. Demijevo lice nije ga odavalo. Ja svakako ne bih eleo da ma ta uinite za mene zbog Donatana. Oekujem da stanem na sopstvene noge. Svakako... Neka mlada ena ue u sobu. Imala je na sebi modernu bluzu slinu mukoj koulji i suknju, a crna kosa uokviravala joj je bledo lice. Nije bila lepa, a poto mu nije bila predstavljena, Demi ne obrati panju na nju. Ali im je progovorila, on je opet pogleda. Imala je glas dubok i mek kao debela ica na violini. On mu proe kroz kimu. Jeste li zvonili, gospodine Bejn? Ovo je moja sekretarica, gospoica Pauer ree Evan. Rejel, kad stie Laura? U subotu, gospodine. Evan se lako namrti. Zato da ne? Ako jednim udarcem ubijem dve muve ili ako nijedna ne bude ubijena, nikakve tete nee biti. Doite mojoj kui u subotu uvee ree Demiju. Veeramo u sedam. Posle veere moemo razgovarati. Rejel, postarajte se da svakako dobijem poslednje cifre o Suncokretu" pre subote. Da, gospodine. Opet dubok, prijatan glas. Odgovara mi, gospodine. Demi se podie. Crnomanjasta devojka prui mu kartu na kojoj je neto brzo napisala. Va podsetnik, gospodine. Opet mu kimom prooe marci, i on pogleda u usko, pametno lice, jo nelepo, ali dovoljno mudro da ga zbuni. Hhvala promuca. Izie znojei se malo. Auh, ne bih voleo da stalno bude pored mene, pomisli. Pogleda kartu. Na njoj, najurednijim, najitkijim rukopisom koji je ikad video, bila su napisana sva obavetenja koja bi mogao zamisliti, ime, adresa i as za veeru u subotu. ak je napisala malim slovima u zagradi i napomenu za odelo. Pa, do vraga, da li ona misli da u doi go? _ udio se. Strpao je kartu u dep i opet izvadio. Bilo je neeg neobinog u toj rei u zagradi. etkao se okolo, a onda uao u jednu radnju sa mukom odeom i, pribliivi se oveku koji je nosio prugaste pantalone, dug kaput i visok okovratnik, upitao, pokazujui mu kartu: Kako ovo razumete? ovek uze kartu i proita. Rekao bih da je to veera, gospodine, na koju treba da odete u veernjem odelu. Demi se nasmeja. Moje veernje odelo je moja nona koulja. To nije to nasmeja se ovek. Pokaite mi kakvo odelo imate za mukarce. Za manje od jednog sata bio je u odei koju ne samo da nikad ranije nije nosio nego je nikad nije ni video. Dobro je promrmlja ovek. Slaem se s vama ree Demi gledajui mladia u ogledalu. I suvie je lep, mislila je Laura. Da li da se usudim? Ona je starija od ovog oveka, moda godinu, moda tri. Ali je mala, a on tako krupan. Uostalom, nije htela da se uda za onoga koga poznaje. Mrzim naftu rekla je glasno. Ima neprijatan miris. Preko belog ramena nasmeja se Demiju u lice. Nije ba dentlmen, mislila je, ali svi su ljudi koje poznaje dentlmeni, a oni je zamaraju. Ne mirie lepo sloi se Demi ali kako se isplati! Na njegovom licu zablista osmeh, a ona se nasmeja. Nemate nita protiv novca? ree ona. Novac je ono to najvie traim. Vie no ita? Kad ga budem imao, traiu enu ree on drsko.

Ova devojka inila je da se oseao kao njegov otac. Izvlaila je iz njega jarca kao to nijedna pristojna ena nikad nije uinila u njegovom ivotu. Mora lepo da se ponaa, jer je sestra njegovog gazde. Ali se oseao dobro. Nije prolo ni deset minuta a Evan mu je ve rekao da e biti mesta za njega u kompaniji ako se sloi s nekim finansijskim pojedinostima. Kladim se da u pristati, gospodine Bejn! rekao je. Tada je opet ugledao onu crnomanjastu devojku uz svog gazdu i uo njen duboki glas. Podsetnik je gotov, ali vi neete hteti da razgovarate dok se ne zavri veera, zar ne, gospodine Bejn? Neu ... u biblioteci, Rejel. Ona se udalji neujno, ali za veerom je opet sedela uz Evana, s njegove leve strane. Demi potrai oima Dudi. Kad ih je veeras Evan predstavio jedno drugom, ona je vrlo malo klimnula glavom kao odgovor na njegov poklon. Seao se kad ju je poslednji put video, ali joj to nije rekao. Sad se pitao ta ona misli o ovoj crnomanjastoj devojci pored njenog mua iji se violinski glas, koji se javljao tako retko, mogao uvek uti kad bi progovorila. Svako je mogao videti da se Evan njoj obraao kad bi mu neto zatrebalo. Nepotrebno je pretvarati se da ovek moe imati ceo dan pored sebe devojku a da ne postane zavisan od nje na sve mogue naine mada se to njega nita ne tie, sad kad mu je Evan poslodavac! Da li ma ta dobro moe Kanzas da da? Laurin lepi i nepopustljivi glas odjeknu mu pored uva. Mene odgovori on odmah. Mislila sam da ste Englez. Ako sam ikad bio, to je zaboravljeno. Jednom sam se upoznala sa vaim bratom, on je pravi Englez. Da, Donatan je onakav kakav je uvek bio. On ivi u Medijanu. Mi ostali smo se rasuli. Moj stari otac je ba odjurio po novu zemlju i skoro da ju je dobio, tako mi boga! Skoro? Hrom je u jednu nogu, a kola su mu se slomila, ili je to izmislio. A Donatan nee da se bavi naftom? Nee, on je uitelj. Ne eli da bude ita drugo. Oko njega se Medijan razvija, ali on je uvek isti. Volela bih da ga vidim. Izgleda kao i uvek. Ne kao vi? Nikada ne biste rekli da smo braa. Moda bi mi se sviao vie no vi. To bi me iznenadilo, a jo vie bi se iznenadio on.

Ona se nasmeja brzo i prigueno. Vi mi se prilino dopadate ree. Njeno koketovanje trebalo je da izgleda kao da uopte nije koketovanje. Demi se nae prema njoj. Volite me to vie moete, hoete li? Zato? Zato to se jednog dana moe dogoditi da se zaljubim u vas! I suvie ste brzi, jo nismo stigli do slatkia. U kraju iz koga sam ja, urimo ree on. Na prozoru dnevne sobe Keti pogleda na asovnik. Bilo je est asova jednog novembarskog dana i nebo je bilo tamno. Na sasuenom travnjaku sijala je svetlost iz kolske kancelarije. Donatan je jo uvek radio. Obino je mogla da ga vidi kroz prozor bez zavesa. A onda je jednog dana rekao da je svetlost od prozora suvie jaka i pomakao svoj sto tako da ga vie nije mogla videti. Meri! viknu ona podiui glas. Oh, Meri! Molim? Merin laki, deji glas doplovi kroz pod iz njene sobe na spratu. Idi i zovi brata na veeru! Odmah!Keti uzdahnu, ostavi ivenje i ue u kuhinju. Htela je da se veera zavri, jer je morala neto da kae Donatanu. Mora da mu kae, jer je bila bolesna i umorna od dranja jezika za zubima kad se svet ali na nain kako on vodi kolu. Danas joj je u duanu bilo svega dosta kad je debela ga Tenber traila od nje da pita Donatana zato ne puta njenog Teodora da poloi esti razred. Triput ide u isti razred, gospoo Gudlif, i jo uvek mu gospodin Gudlif ne dozvoljava da poloi! Mislim da bi poloio da je zasluio da poloi rekla je Keti. Nije se ona bojala nikakve ge Tenber, ali bilo joj je muka kad bi pomislila ta sve Donatan radi, a ipak svako ko hoe moe da ga kritikuje. Biti uitelj je nezahvalan javni posao. A na poslednjem sastanku tutora dovoljno jasno su rekil da Donatan nikad ne moe dobiti poviicu plate, pa makar iveo sto godina. Ona se posvaala sa Donatanom zbog toga, ne zato to je elela vie novca, nego zato to su ga uvredili. Bio je tako nean i tako joj je paljivo objanjavao zato oni tako misle da je znala da je bio duboko uvreen. Keti, potpuno je prirodno da sada, pored svih onih mladih ljudi koji izlaze sa univerziteta na Istoku, njima nije mnogo stalo do mene. Ja to vidim. I pored svega to si uinio! viknula je. Svako dete je kao tvoje, pa ropski rad i leti i zimi, i za vreme odmora, i sve ostalo! Keti, ipak oni ne trae da to radim. Ako ja elim da to radim, ne mogu oekivati da mi plate za to. Zar iskustvo nije nita? Znao je da ona preko njega grdi njih i zato je mogao da ima strpljenja s njom... Keti, dok sam sticao iskustvo, ja sam i ostario. Mrzim to to svet misli da moe da ti zapoveda zato to te plaaju od poreza. Bedno mala plata, i jo da ne bude tvoja kad je dobije. Volela bih da si u duanu. Onda ne bi bio nikom obavezan. Ne mogu da napustim svoj pravi posao. Ni jedno od njih nije pominjalo novac zbog samog novca, ona zato to nije elela da on misli kako ona ne moe da izie nakraj, a on zato to se oseao nelagodno poveavajui onaj svoj nejasni veliki dug njoj zato to se oenio njome. esto se pitao da li bi se neto oduio Keti kad bi mogao da joj obezbedi vie udobnosti? Ali kako da napusti svoju kolu? Sad se u kancelariji opet priprema za sastanak kolskog odbora. Vremena su se mnogo izmenila od onih dana kad je kao mlad uitelj jednostavno sakupljao svoje uenike. Tada je to bila kola u pretplati; plaali su je roditelji koji su eleli da im deca ue. Sad su kole bile javne. Ljudi su gunali zbog poreza, a onda su oekivali sve od onih mravih dolara koje su plaali. Voleo je uiteljski poziv, ali nije mogao da mu se sasvim posveti. Morao je da se iscrpljuje u smanjivanju svakog troka da bi mu dostiglo ono i suvie malo novca koji je kola dobijala. U kui od naboja bilo je tako malo knjiga da je svaka bila dragocena. Jedva je mogao misliti na mogunost kupovanja novih. Sad se trai toliko knjiga da nisu vie dragocene ni za uenje ni za posedovanje. Bilo ih je suvie mnogo novih za svaku kolsku godinu. Deca su dolazila i odlazila iz kole natovarena knjigama za koje nisu uopte marila. Ali on je jo uvek bivao ljut kad bi zatekao neko dete kako kraba i crta po knjizi. Knjiga je blago uvek bi govorio. Morate nauiti kako se nalazi blago. Zato dolazite u kolu. To je, u stvari, bila sutina njegovog uenja. Ali je njegov nain predavanja postao zastareo. Svet je hteo mnoge nove stvari koje ne bi trebalo da se ue u koli. Devojke ih mogu nauiti u kuhinjama svojih majki, a deaci kod kovaa i drvodelja. kola je mesto gde se stie znanje iz knjiga, koje su plod ovekova znanja i razmiljanja. U to je bio uveren. Donatane, veera je gotova.On die pogled i vide da je Meri istrala iz kuhinje u pamunoj kolskoj kecelji. Govorio je mirno: Meri, zato me opet ne slua i izlazi bez ogrtaa po ovom vremenu? Ona se iznenadi, a onda uplai: Na asnu re, zaboravila sam! Bio je tako pogoen da se nasmei na nju. U ovim danima ranog devojatva toliko je liila na majku da nikad nije mogao da je prekoreva. Kad je to inio, uvek mu je izgledalo da prekoreva umirue stvorenje koje je nalo naina da mu se vrati. Primeujem da nikad nita ne zaboravlja to ti Keti naredi ree on. Ona mi stalno guna proaputa Meri. A ja ne, a? Ti si miroljubiviji. Produio je da se smei ne sluajui je. Mislio je na svoju odluku da odbije zahtev tutora za kurs runih vetina u visokoj koli. Doi e do bitke, ali on e se boriti i pobediti. Potreban mu je novac za novog uitelja istorije. Svet ovde nije cenio

istoriju. Sve to im je trebalo bile su novine jue je bilo i suvie daleko, i samo je danas znaajno. Ali kako ovek moe da proceni sebe ako ne zna istoriju svoje vrste? Meri, doi u. Zatim se seti nje i dobaci joj svoj stari ogrta. A ti? zapita ona. Ja nisam u tankoj haljini. Ugleda za trenutak njeno lice uokvireno kaputom kao kapuljaom. Lepukasta devojka, moda i suvie finih crta, pomisli. Bar meu snanijim devojkama u Medijanu izgledala je siuna. Ne sme zaboraviti da obrati panju na to kako ona jede. Bila je mala kao i njihova mati, ali ne sme da postane slaba. Priekao je da ona ode, onda je ustao, ugasio plinske lampe koje je nedavno uveo jer je ceo Medijan poinjao da upotrebljava plin, i iziao u otar i hladan mrak. U vazduhu se oseao miris smrznutog travnjaka i cvea, i to mu probudi uspomene tako 4374iznenada i tako jasno da se odmah setio. Bio je to miris noi od pre mnogo godina kada je sanjao o enidbi sa Dudi. Ali on je na to zaboravio, svakako je dosad zaboravio. Donatane, ne otvaraj jo prozor. Hou neto da razgovaram s tobom rekla je Keti. Oklevao je, sa rukom na prozoru, zbog koga se nekad svaao sa Keti dok to najzad nije otklonio time to je jednostavno odbio da spava u sobi u kojoj prozor nije bio otvoren. U Engleskoj je nauio da voli ist vazduh, i guio se dok ga ne bi osetio sveeg i hladnog na licu. Donatan nije srean ako ne sedi na promaji. Keti je to tako esto izgovarala da on to nije vie ni uo. Prilino sam umoran noas rekao je, ali umesto da legne, seo je na postelju. Ova soba, namenjena miru i snu, bila je, u stvari, burno sredite njegovog ivota. Bila je to jedina soba u kojoj su on i Keti sami. Deca koja su rasla, glasna i buna, vukla su se, jurila i lutala po svim ostalim sobama. Pre no to je poela, znao je o emu hoe da govori. Bila je to jo jedna bitka u njenom dugom ratu protiv kole. Zavisilo je od njegovog raspoloenja i fizikog stanja da li e moi da bude spokojno aljiv u svojoj odbrani, da osporava i odugovlai, jer bi inae bio grub. Veeras nije bio siguran kakav e biti. Posmatrao ju je kako navlai iroku platnenu spavaicu. Za sve ove godine nikad se nije svlaila drukije nego ispod ovog velikog smotka bele materije. Sad se pod njim savijala i izvlaila iz odee, i uli su se slabi umovi svlaenja. Donatane, gospoa Tenber je opet strano ljuta zbog toga to njen sin nije poloio. Je li? Odjednom oseti da nee biti aljiv. Hoe da se ali kolskom odboru. Nita joj to nee pomoi. Deak je bukvan. Rekao sam joj da je trebalo da ga da u neku radionicu ili konjunicu da tamo radi.
28

435 Nisi, valjda, Donatane! uo se slab udar korseta sa elinim ipkama koji Keti spusti do stopala. Keti je stajala jedan trenutak razmiljajui o shvatanjima ge Tenber. Smatram da ona misli, poto plaa porez, da ima pravo da alje svoje dete u kolu kao i svaki drugi. Mada smo demokratska zemlja, to nije jemstvo da se nijedan od naih graana nee roditi kao bukvan odvrati Donatan. Oseao je potrebu da se naljuti i naljutio se. Povukao je rie brkove, koje je odluio da pusti prole godine. Ni lanovi kolskog odbora ne mogu to da shvate. Umesto da sagledaju istinu: da ljudi mogu da se rode slobodni, ali da nikad nisu jednaki oni predlau da se problem bukvana kao to je taj Tenber rei osnivanjem mehaniarske i stolarske radionice, i jo ne znam ega u mojoj koli. U gradu ima mnogo takvih mesta, ali ne, bukvani treba da misle da stiu obrazovanje dok petljaju neto rukama mada ne stiu pamet. Sad je bio tako besan da je grickao otre krajeve brkova. Nije u pitanju samo jedan deak, Keti, u pitanju su okolnosti, bitka, i ja u dobiti ili otii. Onda bi se radovala ako ne pobedi. Biti uitelj bedan je i nezahvalan posao. Biti uitelj to je najuzvieniji poziv oveka ree Donatan odluno. Ali oni mi vie ne doputaju da to budem u ovo moderno vreme. Kad sam poeo u kui od naboja, bio sam u stanju da budem uitelj. Mogao sam da se sasvim posvetim tome pozivu i stvarao sam pametne ljude od sirovih i neukih deaka i devojica. Sad se od mene oekuje da stvaram mehaniare, drvodelje i kovae umesto uene i civilizovane ljude. Ustade i irom otvori prozor, a hladan vazduh ga osinu kao morski talas. Jedne ovakve noi njegova mati je dola kui i ceo njegov ivot uzeo je drugi tok. Te noi je duvao hladan vetar. On se okrete Keti. Keti obeau ti neto. Ako ne budem imao kolu onakvu kakvu ja hou, napustiu je. I preuzee duan? Uplitala je smeu kosu u vrstu pletenicu. I preuzeu duan ree on. Ali nije imao nameru da dopusti da do toga doe. Bio je pun tvrdoglave udnje da uini to je naumio. Uvukao se u postelju i leao vrlo krut i prav dok je pozivao pred tribunal svoje svesti jednog po jednog lana kolskog odbora. Abram Hejsti je sad sopstvenik mlina poto je stari Semjuel umro od kapi udna smrt za takvu ivu vatru od oveka, ali njegove vene su bile zakreene od viskija koji je godinama pio umesto vode. Abram se razvio u tupog, bandoglavog oveka, koji je uinio dobru stvar to je mehanizovao mlin. Ali Abram je ipak ostao jedan od njegovih najglupljih uenika. Njega mogu da savladam, pomisli Donatan. Brzo pree u mislima ostale. Fajans, predsednik nove male medijanske farmerske banke; Rigs, upravnik pote; Bejker, glavni u konjunici. Nijedan obrazovan ovek meu njima, pomisli Donatan pobedonosno. Niko ne zna nijednu latinsku re! Pored njega je Keti mrknula. Patila je od kijavice koju izaziva miris sena, i mada je jak mraz uklonio njen uzrok, mesecima je zadravala naviku mrkanja. Mrzim to si na raspolaganju svakom ko plaa porez ree ona. Nisam ree Donatan odseno. Mrzeo je Ketino mrkanje, ali ni za ta na svetu ne bi to rekao. Umesto toga ree iznenadno i bez objanjenja: Trpi i uti! Donatane Gudlife! povika Keti.

Kaem to tebi koliko i sebi odvrati on. I ne dajui dalje objanjenje ni njoj ni sebi, okrete joj lea i zaspa.Kad je Donatan ugledao koije koje se zaustavie pred njegovom kuom, prepoznao je jedne od onih koje obino stoje pred eleznikom stanicom. Tada vide svog brata Demija kako iskoi iz njih, okrete se i prui ruku da pomogne nekoj maloj eni da sie. Oni uoe u kuu, a posle jednog trenutka izie Keti sa keceljom prebaenom preko glave, i on pouri iz kancelarije i srete je na pola puta. Demi je doveo svoju devojku! uzviknula je. Vetar je uvijao njenu suknju oko tankih nogu i velikih stopala. Nisam znao da ima devojku povika Donatan kroz vetar. Mislim da je to odskora! viknu ona. To je gospoica Bejn, Laura! On primi ime kao udarac i stisnu zube. Evanova sestra, ona vatrena devojica koju je video pre mnogo godina! Da, sad je ona odrasla i nije suvie mlada, starija je od Demija. Ali zato eli Demija? On ue u mali hol. Zagladi kosu ree Keti. Izgleda neuredan. On brzo zagladi kosu... Ali, da li bi ga ovaj brak pribliio Evanu? Nije to eleo. Zdravo, Donatane! Demi je stajao na vratima dnevne sobe. Bio je obuen u novu gradsku odeu od glave do pete. Donatan ga je razgledao oklevajui. Izgleda vrlo lepo. Naao sam naftu ree Demi smeei se. Prilino dubok bunar. udna stvar, nije ni stotinu stopa udaljen od Rutinog i Metjuovog panjaka. Ja sam kupio onaj do njihovog. Oni nisu nali nita? Ni kapi. Sam sam pregledao njihovu zemlju. Najprokletija stvar koju sam ikad video. Hm! Donatan je cupkao brkove. Moda vi ostali crpete njihovu zemlju. 76 Moda, ali ako je tako, to je po zakonu. Demijeve drske plave oi bile su mirne. To je svakako zla srea za Rut. Voleo bih da nije moja sestra. Zla srea za svakog ree Donatan suvo. Onda u utanje suknje od tafta i pribra se. Laura prie vratima. Prui mu ruku. Vi me se ne seate. Seam se. Zadrao je jedan sekund dugu mravu ruku u svojoj. Demi se nasmeja. Nisam naao samo naftu ... Uze njenu drugu mravu ruku u svoju i potapa je. Donatane, Laura i ja emo se venati. Doli smo da ti to kaemo. Ja sam dola da vidim Donatana pobuni se Laura, napuivi se jo uvek dovoljno devojaki da bi bilo lepo. Donatane, nekad ste napravili utisak na jedno mlado stvorenje. Bilo je izvesno vreme oarano ozbiljnim mladim Englezom, dovoljno dugo da njegovog brata pogleda bez razmiljanja. Pa, koji je od nas dvojice srenik? zapita Demi glasno. Ponosio se njome to je bila dama. Ali ovih dana bio je ponosan i na sebe. Srea je grmela oko njega. Novac se slivao na njegov raun u banci, a Evan je govorio o njegovom postavljenju za potpredsednika Suncokreta", tako da Demi, ako on bude izabran za guvernera, moe da preuzme kompaniju. Ui i sedi ree Donatan. Bio je sad svoj gospodar, pa ih povede u dnevnu sobu i klimnu glavom Keti kad je izila da donese kafu i kolae. Pa! Gledao je as jedno as drugo. Kad e to da bude? Jer u ovom trenutku on je u svojoj svesti ve zamiljao njihovu svadbu, kad e on i Dudi morati da se sretnu. Nije se jednom predavao matanju koje bi omoguilo da je opet vidi. Ali da se njegov brat oeni Evanovom sestrom, to je premailo svako matanje. 4:i 9 Posle velikog posta ree Laura. Moram otii kui da kaem mami i da nabavim spremu. Mati vam je jo iva? Posle posta, znai jo dugo, ali to due, to bolje. Laura skoro vrisnu od smeha. Mama bi bila besna kad bi iko pomislio da je umrla! Demi uzviknu, a Donatan se nasmeja suvo. Uruite joj moje potovanje. udno mu se uzbudila krv zbog veze izmeu ovo dvoje, zato to e to nekako pribliiti razdvojene orbite njegovog i Dudinog ivota. Zatim je shvatio da je to uzrok njegovog potajnog uzbuenja i odluno je to odbacio od sebe. ak i ako se sretne sa Dudi lice u lice, ta to moe da znai za njega? Odjednom se okrete Demiju. Reci mi kako je Rut. Da li je teko primila to nisu nali naftu? Rut to dobro prima ree Demi. Laura je razmiljala: On je tako lep, a kad se venamo, nauiu ga lepom ponaanju i baciti odelo koje sad nosi." Bilo je to odelo od kockastog materijala. Ali on je svakim danom bio sve lepi. Grad ga je doterivao. Odvela ga je kui i paradirala s njim pred svojim prijateljicama, zadovoljna kad su u horu izraavale divljenje: Kaem ti, mila, on je pravi lepotan!" Laura, pa kako si to..." Laura, vrti mi se u glavi kad ga pogledam!" Njena mati, koja je imala devedeset jednu godinu, dugo je posmatrala Demija. Vrlo lep mukarac! izjavila je najzad. Glas joj je bio srebrnast od starosti i samovolje. Laura je izvukla svoje odbrambeno oruje. Mukarac je mukarac rekla je veselo. Mislim da je tako odgovorila je stara ga Bejn. mirnula je starakim oima jednom ili dvaput. Ali ta e s njim, Laura, kad se venate? Ponaala se kao da je Demi, koji je sedeo ni deset stopa dalje od nje, od kartona. Da ga zadrim rekla je Laura odseno. Dete moje, uvek si bila ambiciozna rekla je njena mati...Bolje sam prola od majke, mislila je Laura i, gledajui Demija, oi joj se ovlaie od ljubavi. Donatan uhvati taj pogled i bilo mu je neprijatno kao da je prislukivao. Izvinite ree otii u da pomognem Keti. Ni jedno od njih ne primeti da je otiao. Demi, sedi pored mene zapovedi Laura. Jo uvek je morala da mu kae kad je elela da je poljubi. On ustade, stidljiv, veoma visok i lep, prie joj i uze je u naruje. Ona se prepusti beskrajnom uivanju predavanja. Voli li me? Svakako. Demi, jesi li ti ovek koji voli samo jednu enu?

On se nasmei njenom licu na svojim grudima. Otkud znam! ini se da je tvoj otac stari bludnik. On se nasmeja, a ona mu neno zari nokte u vrat. Osea li moje kande? Kao u tigrice! Zariu ih u tebe ako ikad prestane da me voli. Zapamtiu to. ak i kad budem stara, a ti jo uvek lep mlad ovek, morae samo mene da voli... oh, Demi, uvek e biti lep i mlad dok si iv, i s tim moram da se pomirim. On se opet nasmeja ne znajui ta bi drugo, a ona se izvue iz njegovog zagrljaja. Pitam se da li Donatan jo uvek voli Dudi? Pitam e da li je to ono to grize Dudi? ak ako i ne voli nikoga, ako on voli nju, a ona to zna? Ljubav je tako otrovna kad traje i dalje mada eli da prestane! Ona truje i onog koji voli i onog ko je voljen. Demi nije uopte imao pojma o emu ona govori, a ona je to znala. Oh, dobro! rekla je i opet mu se bacila u naruje i zatvorila oi. On mukarac, hleb njenom srcu i vino njenom telu. Kakvo je prokletstvo za enu inteligencija! Kako je nepotrebna, beskorisna i nepoeljna u ivotu oveka i ene! U ovom trenutku, na zalasku svoje mladosti, jedino je ovakav ivot elela. Vrata se otvorie. Keti se vratila sa kolaima i kafom. Iza nje je iao Donatan, hladnih oiju i stisnutih usana. S njim su bila njegova deca. Doveo ih je da budu pored njega, a kad je seo, obgrlio ih je ... Posle nekoilko nedelja Laura je pozvala Donatana da doe na venanje. On se osmehnu. Pa, Laura, ja sam veoma obian ovek, a Evan je sad veliki ovek. Gluposti!Evan ne zaboravlja svoje stare prijatelje. Ima neeg snobovskog kod ljudi kao to si ti! Uvek misli da si suvie dobar za ljude koji su ono to naziva velikim"! Donatan je znao da ga ona zadirkuje, ali ipak je bilo istine u onome to je rekla. A njega bi uvek zbunila i najmanja mrvica istine. Moda si u pravu sloi se. Ispitivao je sebe. Moda ja volim obian svet zato to se meu njima oseam dobar. Aha! uzviknu ona pretei mu kaiprstom. Ostaviu tebi da izvlai moje skrivene misli na videlo ree dobroudno. Sad mu se Laura dopadala i udio se njenoj ludosti to se udaje za Demija. Ona je itala Dantea na italijanskom, a on nije nikad mogao da natera Demija da ma ta proita. Nisam zavrila rekla je drsko. A onda se nagnula, iupala mu srce i gledala ga kako udara i podrhtava u njenoj ruci. Jo uvek voli Dudi? Mislim da u uvek voleti Dudi na neki udan nain odgovori on priguenim glasom. Nijednom drugom ivom stvoru osim ovoj ustroj i pametnoj eni ne bi to mogao da kae. Ali kad je jednom izrekao, oseti olakanje. Eto, rekao je. Odjednom se njegovo srce u njenoj ruci umiri. Ona se saali i paljivo mu ga opet vrati u grudi. Dragi Donatane proaputa. Nemoj da doe na moje venanje ako te to boli. Nije u pitanju bol ree on. Ve samo beskorisnost bola. Ali doi u. ... U tome je stvar beskorisnost ak i gledanja u Dudi. A ipak, gledao ju je tiho i slobodno sve vreme dok su se Demi i Laura venavali, i u elo j gradskoj crkvi punoj sveta on je video samo tu lepu enu koja je stajala pored Laure. Imala je na sebi haljinu od neke meke bledoute materije, i crni eir prema kome je njeno bledilo bilo ista lepota. Znao je da sve to je na njoj staje mnogo novca, vie no to on zaradi za godinu dana; ali na to uopte nije obraao panju. Hteo je samo da gleda nju, bez seanja na prolost, bez misli na budunost, bez strasti ili elje za posedovanjem. I dok ju je tako posmatrao, obuze ga misao da je ona njegov ivot kao to je uvek bila, misteriozni oblik koji su elementi uzeli da bi uobliili njeno bie bio je oblik koji je on voleo ili moe uvek da voli. Oseti pored sebe mrkanje i cupkanje znak Ketinog postojanja, i vrati se svakodnevnom ivotu. Uasna je promaja proaputa ona. On se osvrte po crkvi. Ne vidim odakle. Sve je dobro zatvoreno. Hladno mi je. Podigao je njen kaput sa sedita i pridrao joj da ga obue. U istom trenutku odjeknu svadbeni mar i mladenci se okrenue i uputie izmeu sedita. Pribliio se trenutak kad Dudi mora proi nadohvat njegove ruke. Svakako e ga videti. Oseti da mu je muka i da mu se vrti u glavi. Ako pogleda u njega? ... Pogled mu je bio prikovan za njeno hce koje se pribliavalo. Sagnula je glavu, ali ba pre no to je stigla do njegovog sedita, ona je iznenada podie i gledala je pravo ne. videi nikoga. On vide njeno lice, daleko i jo nevino. Tako je proao taj trenutak. Ona ga nije videla. Svetlost je otila s njom, muzika se utiala, a svet poeo da se komea. Pa gotovo je ree Keti poluglasno. Uvukla je nogu u novu cipelu koju je bila izula. Mislim da jeste sloi se on. Hajdemo kui. Te noi bio je veoma nean prema Keti. Ona se alila na glavobolju i nazeb, a on joj je skuvao aj i ugrejao crep. Dok joj je stavljao crep pod noge, palo mu je na pamet da je veoma mrava. Tako je retko primeivao te stvari da se sad stideo samog sebe. Keti, da li si zdrava? Naravno da jesam odgovori ona. Ona okrete pogled na drugu stranu, i on vie nita ne ree. Prvobitno utanje meu njima jo uvek nije bilo prekinuto. Ali te noi dugo je leao budan, zaprepaen kako ivot prolazi. Keti, ije su male mladalake grudi njemu izgledale sablanjive pre tako kratkog vremena, ta Keti je svih ovih godina bila njegova ena i sad je pri kraju mladosti. Pomislio je na Dudi, koja se promenila utoliko to je postala jo vea lepota. Ispruio je ruku i dodirnuo Ketino rame kroz spavaicu. Od ovog dodira ona se probudi. Da li si zakljuao kuhinjska vrata? Donedavno nisu nikad zakljuavali vrata u Medijanu. Ali posle uzbune na Istoku, penhendleri su doli na Zapad teretnim vozovima i peice, pa je bilo pljakanja na sve strane. ak i u Medijanu svet je poeo da zakljuava vrata.

Mislim da jesam, ali bolje e biti da proverim. Siao je sa postelje, napipao patike i upalio svecu. Na stepenitu mu je hladan vetri savijao nonu koulju oko bosih nogu. Mora da su se vrata otvorila. Dobro je to je ustao, pomisli, jer vrata su bila irom otvorena. Za trenutak izviri u mrak. Ali nita se nije videlo izuzev drvea na skveru, koje je izgledalo sablasno pri svetlosti. uline svetiljke. Kad ih je zasadio, bile su to mladice. On zatvori vrata, dobro ih zakljua i vrati se u postelju. Ne moete ii protiv vremena ree Abram Hejsti, a zatim dodade: gospodine. Donatan mu je pre mnogo godina ulio tu re u glavu. Bio je poslednji sastanak u kolskoj godini, i pitanje runih vetina, dugo raspravljano i uvek odlagano, trebalo je sada da bude reeno. Vi ste tako praktian ovek. Gudlife ree Fajans ljubazno. On je doao iz Virdinije. Ne znam nikoga kome grad duguje vie no vama. Ljudi mi kau da ste gotovo sve to imamo i to je od znaaja vi zapoeli. Ali va stav prema novom obrazovanju iznenauje me. Bio sam uitelj dovoljno dugo da znam ta se moe pouavati, a ta ne moe ree Donatan. Posao uitelja je da odabira, i to to odreenije ukoliko su razredi vii. Svako treba da ita i pie, rei ete mada ne znam ak da je i to za svakog dobro. Ali svako ne treba da ui viu matematiku i latinski. Tano ree Fajans zato rune vetine doputaju da se obrazuju oni koji to nee. To daje pravi znaaj obrazovanju u jednoj velikoj demokratskoj zemlji. To govori obinom oveku: Posao koji obavlja svojim rukama vredi isto toliko da se za njega dobije diploma kao i uenje iz knjiga." Donatan tvrdoglavo odbaci ovu bujicu rei. Fajans je bio novi predsednik optine u Medijanu i sve mu je sluilo da se veba za govore koje kao predsednik mora da dri. Ali rune vetine e se bolje nauiti tamo gde se stvarno upranjavaju. Pravljenje malih beskorisnih stvari koje se ne mogu prodati, koje nisu nikom potrebne, to nije obrazovanje ni za koga. To je nerealno. Ipak se ini da bi momcima trebalo pruiti priliku da dobiju diplomu iako ne mogu da zapamte ono to je u knjigama ree Abram Hejsti. Donatan preblede. Oi su mu sijale, a srce se ledilo. Pravi gnev ga je inio ledenim. Nije podigao glas. Vrlo dobro znate ta u vam rei, gospodo. Ako e se u koli predavati drvodeljski, kovaki i pekarski zanat, dajem ostavku. Bilo bi od mene nepoteno da ostanem. Gospodine Gudlife pobuni se Abram. Bio je krupan, kosmat, grub, ali se uvek plaio ovog mravog, odlunog oveka. On je znao tajne iz knjiga koje Abram nikad nije mogao da naui. ak ni novac nije mogao da oslododi Abrama nepoverenja prema uenosti koju nije mogao niti da stekne niti da upotrebi. kola je njega i Sama samo toliko nauila da se plae obrazovanog oveka. Donatan ustade i gurnu stolicu pod sto. Drao je glavu visoko, a ispod riih obrva oi su mu bile boje agata i pune hladnog sjaja. Povui u se, molim lepo, dok o tome budete razgovarali. Predau ostavku ako se donese odluka suprotna mome miljenju kao upravnika kole. Zbogom! Izaao je, krutih ramena, preao preko travnjaka i uao u svoju kuu. U tihom majskom popodnevu bila je prazna. Deca su bila u koli, a Keti u duanu. Stajao je trenutak ne znajui ta da uini. Zatim se okrete, opet izie i uputi se ulicom prema duanu. Na jedinoj i glavnoj ulici Medijana, koja je ila do skvera i oko njega, jedan mali crnac prodavao je novine. Donatan zastade. Bio je to Perijev najmlai deak. Deakovo lice, stvoreno za drskost, sad je izgledalo uplaeno. Premesti novine pod miku i ovlai pune usne. Moram da zaradim malo novaca, gospodine Gudlife. Zbog ega? Dolazi cirkus. Donatan ga je strogo gledao. Kad? U subotu, gosn. Zna da treba da te kaznim to si pobegao iz kole? Da, gosn. 22Donatan otee nesreno taj trenutak. Daj mi novine ree najzad i zadri kusur. Pruio je deaku novi od deset centa, i ubrzao korak, gluv na njegovo zahvaljivanje. Cirkus! Dakle, Medijan je dovoljno velik da cirkusi smatraju da vredi zastati u njemu. Grad je postajao i suvie velik skoro est hiljada stanovnika prema poslednjem brojanju. On uz put razvi novine i sudari se sa Evanom na naslovnoj strani. Nasmejane tamne oi gledale su ga ispod lepe srebrnastosede kose. Evan Bejn za guvernera" pisalo je u naslovima. Gledao ih je. Niti mu je bilo ao niti se radovao. Sve to su te rei znaile bilo je da se Dudi jo vie udaljavala. Ne, ja se radujem pomislio je. To ih je odvajalo, zakopavalo ga dublje u Medijan. Ovde u Medijanu je njegov ivot. Ako mu uzmu kolu, ima duan. Napravie cd njega dobar duan. Savi novine, uputi se vratima duana i ue gledajui ga prvi put kao neto to moe da bude njegovo. Bio je prazan. On viknu: Keti! Ona izie iz zadnje sobe; u puni navrh glave trcale su joj zabodene dve olovke. Donatane! Otkud ti ovde u ovo doba dana? Mi pravimo inventar ... Izgledala je umorna, a njegovo srce, koje je podrhtavalo u grudima, ode k njoj. Ova verna ena je njegova kua, njegovo stanite u Medijanu. Njeno dobro i poteno lice, njena obina pojava i radne ruke pripadaju njemu. Njegovo je i njeno bie stvoreno za vernost, odanost i samozaborav. Kako e joj ikad nadoknaditi ono to joj duguje? Znao je kako. Drao je nagradu u rukama. Keti, dao sam ostavku. Donatane Gudlife! Ona glasno pljesnu rukama. Oh, nadam se da to nisi uinio zbog onoga to sam ja govorila! Nisam. Hoe da unesu drvodeljski i kovaki zanat i tome slino u moj nastavni program. To nije kola. Oh! uzdahnu ona. Njene oi lenikove boje zamaglie se. Kad bi samo znao kako sam se molila!

Gledao ju je svako vee pored kreveta kako se moli, kleei u spavaici, glave sputene na jorgan. Tabani njenih velikih bosih stopala bili su mu neprijatni i izazivali saaljenje, ali uvek bi prekinuo svako utanje dok se ona ne bi podigla. Pa, eto, molitve su ti usliene ree on. Na usnama mu se za deli sekunde pojavi jedva primetan smeak. Mada nikad nisam mislio da sam u stanju da usliim molitve jedne ene! Ona se nasmeja jer je znala da se on ali. Pa mogao bih da ponem ree i ode iza tezge. Zato ne kad nije imao nita drugo da radi! Sad se potpuno oduio Keti. Prvi put u ivotu mnogo je razmiljao o svom braku. Nije imao nikakve veze sa ljubavlju, jer ono to je svet smatrao ljubavlju nije postojalo izmeu njega i Keti. Ali sve ostalo jeste. Bila su tu deca. Bio je naisto s tim da su to obina deca, bez traka onog plamena koji je bio u Bomonu. Ali on nije na njih bacao krivicu zbog toga. Nije ga naao ni u u jednom od stotina dece koju je uio. A zato bi mislio da je u njemu ili Keti postojao ma kakav povod za to? Dudi bi moda mogla da prenese neto to je Doel posedovao. Ali drugi nisu to dali ni njemu ni Keti. Ja sam obian ovek, pomislio je, i bilo bi sasvim neobino da su moja deca drukija. Oni su svi isti, dobri i obini. Svake nedelje u crkvi viao je Rut i Metjua kako se predano mole Bogu uprkos razoaranju. Prestao je da ih pita da li se jo uvek nadaju da e pronai naftu. Metju je obraivao imanje, a Rut vodila kuu. Jednom godinje dolazila je kui Megi sa Dordom. Za dve godine rodila je dvoje dece, ali je ona nisu izmenila. Jo uvek je bila nestrpljiva i udlji va, ali Dord ju je vrsto drao. Dobro su stajali, mada su pazili da o tome ne govore pred svetom. Megi je bila otroumna i umela je dobro da vodi kuu. Volela je lepu odeu i dobru hranu, i imala je oboje. Dord je odloio naputanje trgovine stokom dok ga Megi nije naterala na to, alei se zbog mirisa koji iri oko sebe. Do krize je dolo jedne noi kad je ona ustala iz kreveta i otila u drugu sobu. Ja u ostati ovde dok ne prestane da smrdi kao radnik na farmi rekla je. Sledeeg dana Dord je naao posao u osiguravajuem drutvu, jer je bio stalno zanet snanom, debeljukastom devojkom rumenih obraza koju je uzeo za enu. Sad je elela da se presele na Istok, i znao je da e ranije ili kasnije to uiniti mada je voleo Zapad. Da, svi su oni dobar, obian svet. Donatan je otkrio da je ak uivao u radnji kad je shvatio da mu je to sudbina. Imao je u sebi trgovake krvi, pomislio je seajui se male radnje njegove majke. Ne znai da ne bih u neem drugom vie uivao kad bi to bilo onako kako ja hou. Poto mu je to bilo uskraeno, bio je veseo, uredio je sve onako kako se njemu dopadalo, a to je bilo prijatno. Ako vie nije imao onih uzvienih trenutaka duha, koji su nekad bili njegovi kad bi pogledao u desetine mladih lica koja su ekala da progovori, imao je sigurne trenutke zadovoljstva. Voleo je da trai stvar koju je imao da bi zadovoljio neiju potrebu. Kad bi neko doao da neto trai, voleo je da kae: Imam. Voleo je da misli kako sve ima u duanu. eni koja doe da kupi haljinu, detetu koje doe po slatkie, oveku koji trai kosu, deacima koji hoe gumu za praku ili kanap za zmaja, eleo je da bude u stanju da odgovori: Imamo to ovde. Imao je ambiciju da u svom duanu dri sve to bi ma kome u Medijanu bilo potrebno i da ima pre no to mu iko to zatrai. Nabavio je mree od ice pre no to je svet o muvama mislio ita drugo osim da su neizbene, ili ma o kakvoj zatiti od njih, izuzev granice otkinute sa drveta kojom se mahalo iznad stola za ruavanje. Nabavio je gumene termofore, i topli crepovi su polako iezavali iz kua u Medijanu. U Amerikoj kui", Henri Drijer se toliko ugojio da nije mogao da hoda, i ga Drijer je imala crnce u kuhinji, koju je pretvorila u novu trpezariju. Na terasi su sad stajali redovi stolica za ljujanje, u jednoj od njih uvek je spavao Henri Drijer. Svet koji je tuda prolazio bio je siguran da e videti njegovo veliko telo, ruke sklopljene na stomaku i glavu sputenu na rame. Uvee je Donatan zakljuavao radnju, odlazio kui i razgovarao sa Keti o proteklom danu. Kad je bio u koli, malo to je mogao da razgovara s njom. Ali sad su tu bile stvari koje je ona poznavala celog svog ivota cena tkaninama i trakama, kvalitet tepiha i vrsta bakalske robe, boje eira i zavesa, stilovi haljina, koliina nametaja i donjeg rublja, kaputa, koulja, muke robe i gvoarije, povra i peciva koje su ene donosile na prodaju. Ovi domai proizvodi bili su mu propast, ali Donatan je eleo da prodaje hranu i nije mogao odbiti da uzme jaja kad neka ena nije imala novaca da plati haljinu koja joj je bila potrebna. U svemu ovome Ketin instinkt je bio otar kao igla i siguran kao novac u njegovom depu posle prodaje. Bila je tako prosena da je uvek znala ta je prosenima potrebno, i imao je u nju potpuno poverenje kad je poruivao robu. Nisu se slagali samo kad su u pitanju bile knjige i tapeti. Mrzeo je tapete, ali Keti je govorila da ih moraju imati jer dolaze u modu. Svet je gradio male gole drvene kue ijim su tankim zidovima bili potrebni papirni tapeti. Tako je protiv volje dao svoj obol u stavljanju na medijanske zidove velikih cvetnih ara koje su vreale njegovo oseanje za pristojnu jednostavnost. Sasvim je glupo lepiti na zidove masnice, cvee i razne prizore da u njih gleda ceo dan rekao je strogo Ruti kad ju je zatekao kako je zastala kod tezge sa tapetima. Stavio ih je u dno radnje i stalno govorio svetu: Nije vam to potrebno. . Ali njima je to bilo potrebno kao i Ruti, i najzad je rekao: Neka bude po vaoj volji u vaoj kui. . Ali u svojoj je imao obine okreene zidove i bio je nepopustljiv prema Keti, izuzevi novu gostinsku sobu, koju je dozidao te godine. Bilo je izvan svake sumnje da mu je trgovina donosila vie novca nego uitelj evanje. Jedina stvar u radnji koja se nije isplaivala bile su knjige. Imao je malu zalihu starih i novih pisaca u sluaju da ih neko zatrai. Ali to se retko deavalo. Cak i Carls Dikens, ije je prie njegova mati toliko volela, leao je mrtav na njegovoj polici u Medijanu. Donatan je itao poneku, nadohvat, po nekoliko stranica, kad bi u kino popodne radnja bila prazna po sat i vie, ali mesecima nijedna ruka osim njegove nije dodirivala ove knjige. Drao ih je pitajui se zato je toliki deo svog ivota proveo uei svet da ita, i gde su oni koje je nauio. I tako, u ovoj vrsti ivota, on i Keti bili su zajedno. To je bio njen ivot, a on je uao u njega. I dugi preutni sukob izmeu njih najzad je nestao. Nije bila ljubomorna ni na koga i ni na ta, jer su on i ona bili zajedno u duanu. Najzad mu je potpuno odobravala, i on je naao mir u ovom odobravanju. To ga je inilo slobodnim. Uinio je neto to je trebalo da uini za nju, ono to je ona elela vie nego ita drugo. I tako, poto je okajao svoju ljubav, smatrao je da je njegov brak bolji no to je ikad bio, solidno, svakodnevno drugarstvo, u kome su on i Keti zajedniki uestvovali u zaraivanju novca, hrane i dobara.

Radnja je imala uspeha i zbog toga mu se inilo da je ceo njegov ivot bio uspean. Dozidao je kupatilo, mada mu nije palo na pamet da ukloni nunik iz dvorita. Ali ga ene nisu vie upotrebljavale. Bio je samo za njega i Dona. Bilo mu je to olakanje, " uvek mu je bilo strano da, izlazei ili dolazei u to malo odeljenje, sretne Keti, Lulu ili Meri. Nije obraao panju na njih kao da ih nije video. Sad nije obraao panju samo na Dona, i nije vie bilo
29

451potrebno da se pretvara da ispituje kakva je to bolest na starom jorgovanu koji je skrivao nunik. Kad je nastala etvrta godina otkako je vodio radnju, u Medijanu je osnovana Trgovaka komora i on je bio njen prvi predsednik. 39 Jednog vrelog avgustovskog dana Donatan je sedeo u svojoj kancelariji. Bilo je rano popodne, svet je jo uvek bio za rukom i radnja je bila prazna. Izmeani mirisi turije, sira i ostale robe bili su jaki jer je naredio da se vrata i prozori zatvore zbog vruine. Stari Kob je iza tezge obeleavao tube cica. U tiini je uo kako se ulina vrata otvorie i zatvorie, a onda Donov glas. Gde je pop1? zapita Don. Ovde! viknu Donatan. I ne zovi me vie pop. Nije to nain da sin zove oca. Hoe li da poistim radnju, dad2? Donatan podie pogled sa raunske knjige. Nosio je male naoare elinih okvira kojima se snabdeo iz svojih zaliha u duanu. Ako iza tezgi poisti bolje no proli put. Zar nisam dobro poistio? Ne, nisi. Donatanov glas bio je ljubazan, ali suv. Dobro, hou. Mladi Donatan uze metlu iz ugla kancelarije i zastade. Tata! ta je, Done? Da li bi imao neto protiv da odem u mornaricu? Donatan skide naoari. O emu to govori, mladiu? Sit sam ovog malog grada. Donatan je gledao sina u oi, potpuno iste kao i njegove. Zato? Ovde je uvek sve isto. Ne, nije. Svaki dan je drukiji. Ja sam ovde vie od trideset godina, i nijedan dan nije bio isti. Kad pomislim na Medijan kakvog sam ga prvi put video kad sam bio tvojih godina, i na sadanji, to je kao drugi svet. ak je i prerija drukija. Meni je sve isto. Oi mladog Dona gledale su neprijateljski, ali ih nije oborio pred oevim pogledom, i Donatanu se to dopalo. Kuda eli da ode? U Manilu. U Manilu! uzviknu Donatan. Na Donatanovoj zemlji Manila je bilo mesto odskora tano odreeno jer je bila glavni uzrok unutranjeg nezadovoljstva. Retko je razgovarao o politici. Davno je otkrio da su ljudi u politici nerazumni kao i u religiji, a on je mrzeo nerazumnost. Ali od svega to nije odobravao u svoje vreme, najvie je bio protiv pokreta na Zapad preko Pacifika. Zapad, Zapad gunao je u sebi kao da su tamo nebesa. Sendvika ostrva smatrao je najveom glupou naroda koji ve ima vie zemlje no to moe da osvoji. Sad se govorilo o ovim drugim ostrvima. Kakve veze ima Manila s tobom? zapitao je glasom tako hladnim da je mladi Don eleo da uopte ne odgovori. Ali i on je u sebi imao uporne engleske krvi. Voleo bih da malo putujem ree brzo. Ti si, oe, preao okean u mojim godinama. A ja sam bio samo u Topeki, nekoliko puta. Donatan je razmiljao o sinu. Voleo ga je, ali deak nije bio samo njegov. Polovina je bila Ketina, a on to nikad nije zaboravljao. Bila je to udno tuna okolnost, za koju nije mogao da krivi svoju decu, to je uvek bio svestan da bi ih vie voleo kad bi im Dudi bila mati. Bio je zbog toga veoma pravian prema njima. Da li eli da ide u mornaricu ili samo da putuje? zapitao je. Ne oseam neku stvarnu naklonost prema mornarici odgovori mladi Don razmiljajui. Odjednom opazi svoje bose noge i stavi metlu, ispred njih. Samo sam umoran od Medijana. Zna ta u uiniti ree Donatan. Poslau te na put u Vaington. Poi u i ja s tobom. Uvek sam eleo da vidim prestonicu ove zemlje. To treba da vidi... a ne neko mesto na drugoj strani koja se ne tie nas Amerikanaca. Voleo bih da vidim Vaington ree mladi Don oprezno. Ali ta e biti ako jo uvek budem eleo da idem u mornaricu kad se vratimo? Ii e ree Donatan. Bie to protiv moga shvatanja, ali ako u svakom sluaju hoe da ide, bolje da to bude sa mojim odobrenjem. Prvi put u ivotu bio je svestan da je njegov sin suvie velik da mu on komanduje. Kako je to udno da samo zato to dani prolaze jedno malo stvorenje, koje je bilo toliko bespomono da nije moglo sebe da hrani, postane ovek! U mislima je uvek video Dona kao to malo stvorenje. Ali greio je. Don je bio ovek po uzrastu i volji. Onda ugleda njegova stopala, a Don zadrhta. Ali umesto da se naljuti, Donatan se nasmeja. Mislio sam kako si brzo postao ovek. Ali te bose noge me tee. U neku ruku, jo uvek si mali deko, i to me raduje. Prekor bi Don primio i utke se pobunio protiv njega, ali ova blagost potkopala je pobunu, pa je bio besan. Poe da isti pod stisnuvi mlada usta. Nije vie dete i nee vie ii bos. A Donatan, ne znajui da je okonao detinjstvo svoga sina, vrati se uredno ispisanim brojkama, koje su pomou panje i prorauna uvek pokazivale dobit, razumnu, pravinu, zaraenu dobit. Oseao je prijatno uzbuenje celog sledeeg meseca zbog odlaska u Vaington. Rekao je mlaom Donu da doe u duan i snabdeo ga novim plavim odelom i smeim cipelama, a sebe sivim odelom. Iz svojih zaliha izdvojio je dva kofera, neto

arapa i koulja i dve kravate. Potajno je bio uznemiren zbog toga to je mladi Don izabrao najveselije dezene. Da sam ja poruivao, on bi se snabdeo samo kravatama sitnih i ozbiljnih dezena, ali to Keti ne bi dozvolila. Mukarci treba da nose moderne kravate uvek je govorila. Ne znam zato, ali tata je imao obiaj da kae da mukarac osea da moe sebi dozvoliti slobodu kad je u pitanju kravata. Zato smo ih uvek imali pri ruci svih vrsta. Donatan je izabrao za sebe najneupadljiviju. Ni sam nije bio svestan da je ljude u Medijanu ocenjivao prema izboru kravata. U Fajansa nije imao poverenja jer je voleo ekstravagantne kravate. To nije pristajalo predsedniku jedne banke. esto je razmiljao da svoj novac prebaci u dravnu banku u Topeki. Poslednje noi uoi njihovog puta u Vaington ispitivao je Keti dok su leali jedno pored drugog. ta misli, da li Don ima neke svoje muice? Kakve muice? Lakomislenost ili neto slino. Ne toliko koliko veina mladia, a ti to treba da zna primeti mu ona. Kad vidim kako su druge ene zabrinute zbog sinova to poseuju kockarnice i kafane, srena sam zbog naeg Dona. Dobro ree Donatan blago. Poli su u Vaington jednog septembarskog jutra, dan pre poetka kolske godine. Planski je to uinio, jer nikad nije mogao da gleda decu kako se skupljaju u koli a da mu srce ne uzdrhti Izmeu kue i kole zasadio je ivu ogradu koja brzo raste, a svaki dan je obilazio oko skvera da ne bi proao pored kolske zgrade. Ali nita nije moglo da iskljui njihove glasove kad su, po obiaju koji je on zaveo, pevali Moia zemljo..." Poto bi zavrili pevanje, imao je obiaj da posmatra uionicu punu zdrave, poletne i nemirne dece. To ie za njegove oi bio naiuzbudliiviii prizor. Ponavljao ie uvek isto: ..Poinjemo naom himnom. Tako i treba poinjati jer vam Amerika prua ovu kolu. Deaci i devojice.Amerika se prema svima vama jednako ponaa. Amerika je sagradila ovu kuu, dala vam je knjige i najmila uitelje da vas naue kako da stiete znanje i kako da postanete dobri ljudi i ene. To je sve to od vas trai zemlja u zamenu za sve to vam daje..." Ove godine, na dan otvaranja kole, on i Don su bili u vozu na putu za Istok. Sedeo je pored jednog prozora, a Don pored drugog, i govorio Donu 0 ovoj zemlji i prvi put o Engleskoj, koliko je mogao da se sea. Tamo sam se sasvim drukije oseao, a kad sam prvi put doao ovamo, oseao sam se naputen 1 izgubljen, i nije mi se to dopalo. U Engleskoj je sve bilo blizu oko tebe i znao si kud svaka staza vodi. Ali kad smo mi doli u Kanzas, nije bilo ni estite staze. Nebo i zemlja, gde god si se nalazio, bili su isti unedogled. Sad sam se navikao na to prostranstvo i sumnjam da bih se mogao vratiti u teskobu. Moda bi mi bilo suvie tesno. Mladi Don je sluao utivo. Engleska je za njega samo ime i nita vie. Kad su stigli u Vaington, Donatan je kupio turistiki prirunik u hotelskoj portirnici, obeleio ta moraju videti, i na kraju svakog dana kontrolisao ta su videli. Kakav je utisak ostavio grad na njegovog sina, nije mogao da kae. Donovo preplanulo lice, uvek tamnije no kosa, nije pokazivalo promen. Ali nije ni Donatanovo. Kad su bili zajedno, svako je mogao da pogodi da su otac i sin i da su sa Zapada. Njihovi glasovi su se borili sa vetrom i prainom, pa su im suglasnici bili tvrdi kao to i moraju biti ljudski glasovi koji se bore s vetrom i dozivaju preko velikih razdaljina. U Donatanovom govoru jo se oseao odjek Engleske, ali mlai Don je imao pravi kanzaki grleni izgovor. Razgovarali su o onome to su videli ne saoptavajui ono to oseaju. Prelazili su milje preko tvrdih plonika i silazili niz kamene i betonske stepenice, a tabani su ih tako boleli kao nikad u ivotu. Videli su toliko da je sve gubilo svoje znaenje, a oni su ipak nastavljali da idu tamo gde bi se zadesili, a uvee bi se sruili u svoje krevete u jevtinom hotelu, suvie umorni za razgovor. Donatan je mislio da Dona poui neem iz istorije i uprave zemlje, ali bio je mnogo zauzet da bi pouavao, a Don da bi uio. Svoj duh su hranili kroz oi. Iz Vaingtona su otputovali jedne kine noi u pono. Don se sklupao na seditu, ali Donatan nije mogao da spava. Sedeo je uspravno i razmiljao. Sad je znao da je njegova zemlja velika. Ali on je to znao i u Medijanu. Nije bilo dana kad, etajui medijanskom ulicom i posmatrajui beskrajnu preriju, nije bio svestan da je njegova zemlja velika. Vaington mu je pokazao da su oni i veliki narod, neizmerno civilizovan narod. Lepe zgrade, velike biblioteke i umetnike galerije, velianstvene ulice, ambasade i hoteli, vrtovi i parkovi, a usred svega toga, u obinoj beloj kui ija se lepota sastojala u jednostavnosti, sedeo je obian Amerikanac. Videli su predsednika republike sasvim sluajno onog dana kad su ili da posete Senat. Krupan ovek etvrtasta lica, u fraku, proetao je kroz salu sa svilenim eirom u ruci. apat se irio od usta do usta. Predsednik! Je li to predsednik? To je predsednik! On i Don su zinuli kao i svi ostali. Posle toga Don je rekao: Izgleda kao i svako drugi, zar ne, tata? A Donatan mu je odgovorio: U tome je njegova slava. Vratio se u Medijan ponosan na sve to je video. Da, to je velika zemlja, a on je njen deo. Ljudi kao to je on izabrali su obinog oveka i rekli mu da ide u Vaington da upravlja narodom u njihovo ime, i dokle oni budu hteli, on e ih sluati. Kad budu hteli, poslae ga opet kui, a on e se vratiti u neko malo mesto kao to je Medijan i nee biti nita vie nego iko drugi. To je sjajan idealizam, njegova jedina slabost je slabost pojedinca. Govorio je o tome Keti one noi kad se vratio, ne oekujui od nje da ga shvati, ali morao je da govori. Divan je to prizor, taj grad, ali i straan. Primorava te da razmilja koga alje tamo. Samo je najbolji dovoljno dobar. A kako da nae najboljeg u ovako velikoj zemlji gde ljudi ive toliko udaljeni jedni od drugih? Kako da proceni oveka kad nema putokaza gde se on nalazi, ni klase da ga odredi, ni uzora roenja, rase ili religije po kojima e ga oceniti? Da li je demokrati ja suvie velika? Keti je sa potovanjem ekala da zavri. Ovo je bio muki razgovor, iznad njenog shvatanja. Zelela je da Don uje oca. Vrlo je pouno kad Donatan ovako govori. Kad je bila sigurna da je zavrio i da nee vie nita rei, setila se neega to joj je bilo na dui. Zalihe dugakog donjeg rublja su male. Danas sam izabrala za tebe dva nova para i primetila sam da ga nemamo dovoljno. Poruiu sutra ree Donatan. Opet je bio u Medijanu. Ali odrao je re datu Donu. Godinu dana kasnije, jedne nedelje posle crkve, u onaj prazan prijatan as posle molitve a pre ruka, Don doe ocu. Sad nije bio bosih nogu. Vie bi se on zgranuo zbog toga no otac.

Te nedelje u taj as Donatan je etao izmeu drvea na skveru. To je bio njegov posao da ga pregleda i neguje. Traio je crva na jednom brestu kad ugleda sina kako dolazi kroz hlad. Don je imao na sebi nedeljno tanko plavo odelo i bio je snaan momak. Donatan se ponosio njim i pretvarao se da ga ne vidi. Zdravo, tata. Zdravo sine. To si ti? Da, ta ti radi? Gonim crva. Uhvatio sam ga. Donatan izvadi depni no i otvori mali vijugavi tunel. Mladi Don ga je posmatrao kako mu pronae kraj, iskopa odatle debelog crva i prignjei ga paljivo. To je kraj jednog gadnog stvorenja ree Donatan. Tata! Zvuk Donovog glasa tre njegovog oca. Neto e pitati. Molim, sine? Voleo bih da te podsetim na neto to si mi obeao. Ako sam obeao, odrau re. Sea li se da si rekao da mogu ii u mornaricu? Donatanu se Medijan malo zaljulja. Deko nije zaboravio! Da, seam se. Sad ne elim da idem u mornaricu, ali elim da odem. Donatan je nastavio da hoda i razgleda drvee, jasno svestan svoga sina pored sebe. Done, elim da bude ono to ti hoe. Lepota Amerike je u tome to to moe otac da kae sinu. Ti ne mora da bude trgovac zato to sam to ja. Nita ne mari ta si po roenju. ak ni koliko ja imam novca. Moe da postane sve. Da li si o tome razmiljao? Voleo bih da odem iz Medijana, oe. Moe da ide kuda god hoe u koled. Na kestenu je bila neka bolest, i on uzabra jedan list da ga pregleda. Oe, ja ne elim vie da idem u kolu, Donatan ispusti list. Ne eli da ide u kolu! ponovi. Nikad to ranije nisam uo! Nisam hteo da ti kaem jer ti pridaje koli veliku vanost priznade Don. Bio je crven i uplaen. Ne mogu to da shvatim ree Donatan polako. Kad pomislim kako sam u Dentvoteru eznuo, patio za kolom, a ovde je besplatna! Don ne odgovori jer nije znao ta da kae. Zato je to tako da su stari, u svojoj mladosti, bili drukiji od mladih? ekao je. Ako ne eli vie da se koluje ree njegov otac tako ledeno da je on znao da je ljut mislim da je potpuno svejedno ta e raditi. Farmer, mornar, kova... Donatan je cupkao brkove. Obian svet je obian svet. To je jedna slabost demokrati je na koju niko ne obraa panju. Hou da idem u Nevadu ree Don. Mislim da u otii u rudnike zlata. Idi kuda hoe ree kratko sinu, i znao je da mu nee prijati ma ta Keti spremila za nedeljni ruak. Nee moi da jede. Usamljenost koju je osetio kad je video kako mu voz odnosi sina na novi Zapad bila je prekinuta pre no to su prola dva dana. Klajd se vratio u Medijan. Donatan je u meteu jednog subotnjeg jutra uo novost od ge Drijer, koja je dotrala u duan u kecelji. Donatane, doi brzo u hotel. Vratila se Denet i tvoj stari! Svi su odavno znali priu o Klajdu i Denet, ali niko nije postavljao pitanja otkad je ga Drijer otvoreno rekla: Zahvalna sam svakom oveku koji je stavio venani prsten na Denetinu ruku. Bilo je udno to je to bio Klajd Gudlif, ali ona je ipak bila zahvalna. Uostalom, Klajd je sad bio potovan u Medijanu zato to je Donatanov otac. Ta ta kaete! Donatan se nae preko tezge, sa komadom sira u ruci, i proaputa: Odmah u doi. Da li je zdrav? Slika krepkog, obesnog starca ree ga Drijer i nasmeja se. Ali Donatan se ak i ne osmehnu. Doi u. Brzo napuni paketima korpu i pozva jednog od blizanaca, koji su sad bili prodavci u radnji. Do! Iznesi ovo do kola gospoe Donson. Zatim se urno uputi prema hotelu. Otac mu nije pisao godinama. On mu je po dunosti pisao 76dvaput godinje, ali je odavno prestao da oekuje odgovor. Ono to je znao o ocu saznavao je od Demija, kome je Denet ponekad pisala. Uao je u hol Amerike kue", koji se sad zvao predvorje, i uputio se anku, koji je bio pretvoren u sto za portira. Tamo je stajao jedan mladi glatka lica. Donatan ga je poznavao dok je bio deak predavao mu je u petom razredu. Hale, u kojoj je sobi moj otac? U sobi iznad kuhinje, to je broj dvadeset osam. U Amerikoj kui" sobe su pre nekoliko godina numerisane, ali ee su ih jo uvek zvali po mestu gde su se nalazile. Donatan se pope uza stepenice, proe uskim zastrtim hodnikom i zakuca na vrata broj dvadeset osam. Slobodno! zagrme Klajd. On otvori vrata i ugleda oca i Denet. Sedeli su u stolicama za ljuljanje, a na podu izmeu njih stajala je korpa puna utih pomorandi. Pomorande su poele da stiu iz Kalifornije, ali su jo uvek bile luksuz. Ma koliko da je pokuavao da to shvati, bio je ogoren to je Denet u sobi njegovog oca. A ipak je odmah primetio da na njoj nema ni traga mladosti. Bila je sredovena ena. Ono to je na njenom licu bilo tvrdoglavost pretvorilo se u odlunost; poudnosti je nestalo; a ono to je bilo veselost postalo je sad samo aljivost. Zdravo, Donatane! Klajd skoi na noge, epa sina za ruku i prodrma je. I u tom trenutku Donatan opazi da je otac obojio kosu i brkove. Bili su crnji no to su ikad bili. Bradu je obrijao, a oko vrata je zavezao maramu. Prvi put u ivotu Donatan je ugledao oevu golu bradu. Nije uopte izgledala onako kako je on oekivao. Umesto da je prkosna i isturena, bila je uska i malo uvuena; i u trenutku kad je to opazio, Donatan se oslobodi straha od oca zauvek. Zdravo, tata! ree Donatan hladno, a Deneti ree: Kako si? ne rukujui se s njom.Ali Denet se nasmeja, a smeh joj se nije izmenio. Nema nita protiv mene to sam ti maeha?

Svakako da nemam ree Donatan sa svim svojim dostojanstvom. Ali je znao da ocu nikad nee oprostiti. Merin mali duh se dounjao pored njega, i on je sa prezirom gledao ovu crvenokosu enu u haljini od zlatnosmeeg tafta, koja je bila i suvie tesna preko grudi i butina. Dobro izgleda ree Donatan ocu. Nikad bolje ree Klajd. Sede i pokaza glavom na pomorande. Poslui se. Hvala, neu ree Donatan. Zatim upita: Ostaj e li dugo? Klajd je ljutio koru sa zrelog utog ploda pomorande. Stalno. Denet i ja prodali smo imanje i stavili novac u banku. Napravili smo dobar posao. I doli smo da pomognemo starima. Misli... Tati i mami je potrebna pomo ree Denet i ja i Klajd imamo nameru da preuzmemo Ameriku kuu". Donatanu odjednom bi milo to je mladi Don otiao. Bilo bi suvie teko jednom pristojnom mladiu da ima za dedu ovog raskalanog starca. Ne moram dugo ostati, pomisli, imaemo dosta vremena. Ali bilo je ipak vrlo malo vremena. Jer je Klajd u svojoj nemirnoj starosti posle dve nedelje boravka u Medijanu iznenada odluio da se vrati u Englesku i vidi kako ona sad izgleda. Imam sav taj novac u banci, i sad ili nikad rekao je. Denet je pristala jer je bila umorna od njega. Ali je uvek bila dobroudna prema ovom oveku koji je nju nainio udatom enom. Pametna misao rekla je i pobrinula se da otputuje sa svim to mu je bilo potrebno spakovanim u dva kofera. Stigao je u Englesku. To su saznali jer je Denet dobila pismo, koje je po Klajdovom nalogu pokazala Donatanu da ne bi morao i njemu da pie. A Donatan, itajui ga, prvi put je video kako mu je otac malo obrazovan. Nije znao ni pravopis ni interpunkciju. Ali, ipak, Klajd je bio jasan. Bio je pun prezira zato to se u Engleskoj nita nije izmenilo. Jedino je novo bilo to to su Edvard i Mili imali estoro dobre dece, kojima je on, ini se, pridikovao o veliini Amerike dok svi nisu postali nezadovoljni. Pismo je zavrio poljupcem Deneti. Nean poljubac kao to zna kako ja volem svoju devojku." Kod ovih rei Donatan naglo savi pismo i vrati ga Deneti preko one iste tezge sa koje joj je nekad prodao crvenu haljinu, a ona se nasmeja. Dobro se provodi, ali on to uvek ini, zar ne? Reklo bi se da je tako ree Donatan suvo. A onda im se nije vie javljao. Meseci su prolazili, i Denet je imala vremena da Ameriku kuu" renovira, oboji, promeni tapete, postavi novu tezgu za ruavanje na brzinu, a jo uvek nije bilo glasa od Klajda. Poela je da dolazi esto u radnju da pita Donatana da li treba neto da preduzme zbog Klajda, a onda iznenada, jednog dana u januaru, Keti donese neko pismo u duan zato to je imalo englesku marku i nepoznat rukopis. Bio je to Edvardov rukopis. Donatan ga proita iza tezge s mesom. Tezga je bila dovoljno velika da ga sakrije, jer je ba ove godine stavio hladnjak sa ledom ispod mesa. Dragi brate Donatane: Uzimam pero da ti javim tunu vest. Na otac je preminuo estog decembra. U etnji po eleznikoj pruzi. Mada smo ga opomenuli da to nije sigurno jer tuda esto prolaze vozovi, ali on je navikao na Ameriku i bio je neobuzdan starac. Rekao je da su engleski vozovi tako spori da je on bri od njih. Svoj tuan kraj naao je pod vozom i bio strano izmrcvaren. Njegove ostatke smo sahranili na dentvoterskom groblju. Stari paroh je umro, ali novi paroh ga je lepo sahranio, i Mili poruuje da vam kaem da je sve bilo kako treba.Mi smo svi dobro. Posao prilino ide. Imamo etiri sina i dve keri. Najstariji je oenjen, a dvojica su u radnji. Mili vas lepo pozdravlja a takoe i Tvoj odani brat Edvard." On prui pismo Keti da ga i ona proita. Pogledi im se sretoe. I otac da bude taj koji se vratio u Englesku i koji je bezbedno sahranjen na dentvoterskom groblju ree gorko. Setio se majke i njenog malog groba ovde u Medijanu, koji je paljivo negovao. Ali sve to sad ini nije dovoljno. Podii u nov nadgrobni spomenik majci rekao je Keti sa anelom na njemu. Posle nekoliko meseci stajao je pred anelom na majinom grobu. Aneo je bio vrlo lep, napravljen od vermontskog mermera. Ali ga to nije uzbuivalo. Zaista, nije znao ta se to dogaalo s njim ovog aprila. U martu je bio bolestan od tekog bronhitisa, od koga je omravio i oseao se umornim. Jutros je iao lekaru. Ponosio se to je mogao ii lekaru u Medijanu, i nije hteo ni da uje za Ketin zabrinut predlog da ode lekaru u Topeku. Nezgodno je da ovek nema poverenja u lekara u svom gradu! uzviknuo je. Raspoloenje mu oigledno nije bilo dobro kao nekad, i on je to znao. U kui su bile samo ene, Keti, Meri i Lula, i poto je bio jedini mukarac, imao je izvesne privilegije. Tako je sasluao mladog doktora Pitera Hala i ponosio se novom sjajnom ordinacijom. Vrlo ozbiljno je udisao i izdisao pod stetoskopom i dopustio mladom lekaru da ga dobro iskucka. Potreban vam je odmor rekao je Piter Hal prijatno. Kad je prvi put doao u Medijan, reeno mu je da se javi Donatanu Gudlifu. Beskorisno je da razmiljate o ostajanju u Medijanu ako se njemu ne budete dopali rekao mu je upravnik pote. Tako je sloili su se ljudi. Bili su se skupili ekajui da stigne pota. Odmor! uzviknu sad Donatan. Od ega? Pa, gospodine, niste vie mladi kao to ste bili nagovesti Piter. Donatan ne odgovori na ovo. Od nekog vremena potajno se plaio novog oseanja koje je imao da ivot prolazi i da pred njim nema vie nieg izuzevi jedan dan za drugim. To oseanje ga je opet teko pritislo dok je zakopavao odeu i ekao recept. Potrebno vam je mesec dana odmora ree Piter Hal.

Mesec dana! uzviknu. ta da radim? Da se zabavljate ree Piter Hal osmehujui se. Uivajte, gospodine Gudlife. Da se zabavlja! Iziao je iz ordinacije sa oseanjem kao da je osuen. Ipak, do avola, neu, valjda, da idem kui i da gledam Keti proaputa u toplo proleno sunce i prestravi se od svoje grenosti. Kajanje ga je dovelo ovamo na groblje, da potrai utehe u gledanju novog anela na grobu svoje majke. Voleo bih da malo uivam, pomisli ozbiljno. Ali kakvo bi to uivanje bilo? Da li zaista postoji jo neto to bi eleo? Medijan je postao lep grad. Sad e graanima biti lako da nastave sa izgradnjom grada i da dodaju ono to im je potrebno. Govorilo se o parku i bazenu za kupanje. Neki mladii su eleli trkalita, ali on se tome usprotivio na gradskom sastanku. Trke donose mnogo ubreta izjavio je. Nekad sam se iz istih razloga borio da Medijan ne postane stoarski grad. Kad je zavrio, savet je glasao protiv trkalita. Ne znam zato ne bih malo uivao, pomisli. Smatram da nisam vie potreban kao nekad. A onda se u njegovo srce uvue stara mala zmija udnje. Zapoeo je to aneo na grobu majke, a nastavio miris ljubiice u travi kraj njegovih nogu. Jo uvek mislim na Dudi proaputa. Dudi, mila moja! Da, to bi bilo jedino uivanje koje bi hteo, radost da je opet vidi, da razgovara s njom i moda da je dri za ruku. Nije da neto elim od nje pomisli. Jedino da ujem sa njenih usana ... Jedino da uje sa njenih usana zato je pobegla od njega, onog stranog dana, samo da sazna kako se Evan ponaa prema njoj, jedino da vidi, jednom za uvek, kako je! Podigao je lice suncu, zatvorio oi i, stojei tako ruku zabaenih na lea, oseti kako ga peku suze pod kapcima. Dudi, iveo sam uasno sam proaputa. A onda, uplaen da ga neko nije uo ili video, otvori oi i pogleda oko sebe. Nikoga nije bilo u blizini. Malo groblje, mesto mira, lealo je pored crkve, drveem zaklonjeno od ulice. Pored njega su bili samo tihi grobovi. Obrisa oi i oseti se bolje. Na srcu mu bi lake kao da je neto teko palo sa njega. I ne vidim zato ne bih otiao da vidim svoju ljubav bar jednom, mislio je. To ne bi uvredilo Keti kad ne bi znala za to. Ali bilo je nemogue da za jedan dan prekine dugogodinje navike. Morao bi se pripremiti za to, da razmilja o tome nekoliko nedelja moda, da sanja o tome, da pravi planove. Ni o Evanu neu da mislim. Uputio se polako kui. Bilo je podne, i Keti e biti nervozna ako zakasni na ruak. A ako Evan ue, pa, rei u mu istinu, da je pravo posle svih ovih godina da ujem njen glas. Uspravi glavu, kao da je na taj nain doneo odluku, i ubrza korak. U tom trenutku u Lulin piskavi glas kako ga doziva niz ulicu: Tata, tata, gde si bio? Nismo nigde mogli da te naemo! ta je, Lulo? On joj potra u susret. Tata, tata! jecala je Lula Mati je pala na pod u kuhinji! 43On pouri ulicom, drei Lulu za ruku i obasipajui je pitanjima. Ali ona nije znala kako se to dogodilo. Bila je gore u svojoj sobi. itala sam zapuivi ui prstima da ne bih ula ako me neko zove jecala je pokajniki a Meri je dola i prodrmala me za rame. ula sam kao da je neko pao u kuhinji! viknula je Meri. trcale smo dole zajedno, a mati je tamo leala jecala je Lula i nije znala za sebe. On joj pusti ruku, pouri na zadnja vrata i ue u kuhinju. Keti je leala na podu, a Meri kleala pored nje. Podmetnula je jastuk pod Ketiriu glavu i pokrila je starim afganom, ali Keti nije nita znala. isto posue koje je nosila da ostavi lealo je razbijeno na podu oko nje. Lula poe da ga skuplja, jo uvek plaui. Ali Donatan je sa uasom posmatrao njene zatvorene oi i mravo lice potamnelo od krvi. Za ime boje... ree zadihano. Sae se i podie nepomino telo, a teke ruke padoe niz telo kao tegovi. Unese je u dnevnu sobu i poloi na kau. Meri, telefoniraj lekaru! viknu preko ramena. Podigao je Ketinu ruku koja je skliznula sa kaua i poloio je na njene grudi. A zatim, poto nije mogao da podnese njeno teko disanje, ode u kuhinju, napumpa pun lavor hladne vode, nae ist pekir, vrati se i opra joj vrelo, tamno lice. Bila je to najintimnija usluga koju joj je ikad uinio. udno nezavisna, ona se ponosila to sve sama radi, kako za sebe tako isto i sve to moe za svoju porodicu. Sada, dok joj je kvasio elo i obraze i brisao zgrena usta, bilo mu je nelagodno, stideo se i bio dirnut do suza. Jadna Keti, nikad ranije u svom ivotu nije bila bespomona! Draga eno proaputa. Ali ga ona nije sad mogla uti.
30

467 Boe uz viknu Piter Hal njen krvni pritisak... Zauta i poe da je pregleda. Dobro su mu bili poznati ovi znaci. Te okretne, ilave, mrave ene koje se iscrpljuju pod biem svoje nemirne energije, koje se truju sopstvenim nemirom. Voleo je Keti i dopadala mu se dobroduna zajedljivost njenog jezika. Njegova mati bila je ba takva ena, ena iz prerije, mrava, ilava i otvorena kao prerijski vetar. Kap proaputa. Hoete da kaete da e biti bespomona? apnu Donatn. Ako ostane iva ree doktor. On ustade, i obojica su stajali i posmatrali Keti. Meri, koja je bila uz njih, pokri lice keceljom i poe da jeca, a doktor se okrete. Devojko, ti e morati da je zameni. Ova ena nee vie nikad raditi. Onda znam da e radije umre ti ree Donatan. Da, ali moda ipak nee ree lekar a sumnjam da e ikad moi opet da podigne ruku. Donatanova usta su bila suva. ta da radim? zapitao je. Stavite je u postelju, hranite je i pazite kao da je malo dete ree lekar tuno. To je sve to moete raditi ekajui da neki ivci i miii, moda, prorade. Pomoi u vam da je prenesete u postelju.

On podvue ruku pod Ketinu miicu, a Donatan je uhvati za kruta nepomina stopala. Jedna patika joj pade s noge. Jutros je video kako navlai na noge patike koje je nosila po kui ujutru, i pomislio je u sebi da su joj potrebne nove i da e joj ih pokloniti za Boi. Uvek je bilo teko pronai ta da joj ovek pokloni. Trebalo joj je tako malo, a sad joj ak ni patike nee biti potrebne. Poloili su je u postelju. Meri joj moe obui spavaicu, zar ne? ree Piter Hal. Meri klimnu glavom i oni je ostavie. Kad su uli u dnevnu sobu, sedoe. Da li vam je ipak rekla da se ravo osea zapita lekar. Nikad nikom nije govorila fo sebi ree Donatan jedva ujno. Oseti da drhti i da mu se grlo sui. Stalno se pitao: ta sad da radim? Ako Keti ostane ovakva, ta da on radi? ta e svi oni bez Keti? Lekar se nakalja. Moram da vam kaem, gospodine Gudlife, kao va porodini lekar, da se bojim da je va brani ivot zavren. Donatan ga je gledao ne shvatajui. Zatim shvati i pocrvene kao to godinama nije. To... to je u redu promucao je. To je najmanje vano. Pa, milo mi je to to tako primate ree lekar ozbiljno. Nije tako sa veinom ljudi. Vi ste poten ovek, gospodine Gudlife. Hteo je da kae lekaru da to nije zato to je poten mada se nadam da sam poten ovek, pomislio je u sebi. Ali kako da kae da je ono to je rekao istina, a ipak da lekar shvati kako je dobar bio njegov brak i kako voli svoju enu? Brani ivot je mnogostruk, pomisli ozbiljno, i u toj raznovrsnosti oseanja izmeu mukarca i ene on je na svoj nain bio srean sa Keti. Svojom neodoljivom dobrotom Keti ga je inila zadovoljnim. To je zato to je kod nas postojalo i neto drugo ree odluno. Lekar sae glavu. Va brak je pravi brak, gospodine Gudlife. Mislim da jeste odgovori Donatan. Danju i nou, razmiljajui o hiljadu sitnih i tunih stvari, Donatan je bdeo pored ove neme i nepomine ene. Uneo je kau iz dnevne sobe i leao na njemu za vreme dugih nonih asova, oekujui da uje i najmanji pokret sa postelje. Ali pokreta nije bilo. Samo se Ketino disanje, isprekidano, teko, nesigurno, nastavljalo. Ponekad bi ustao osetivi da je proleni vetar, koji je neprestano duvao, promenio pravac ili da se promenila temperatura aprilskog vazduha, i podesio njene pokrivae prema potrebi svog tela. Ujutru je ustajao i, dok je bio sam s njom, umio bi joj lice i ruke i oeljao suvu smeu kosu koja jo nije poela da sedi. Ali pranje njenog tela i menjanje odee ostavljao je Luli i Meri. Nije mogao da podnese da joj, dok je u nesvesti, gleda nagost koju je ona, u svojoj preteranoj i velikoj stidljivosti, krila od njega. Da je znala, patila bi to je iko gleda, ali ak i u tom sluaju oseao je da bi pre izabrala da to budu devojke nego on. Zbog toga je izlazio u dnevnu sobu, ekao, vraao se opet i sedao pored nje da eka. Lekar je rekao da svakog trenutka moe doi svesti. Kad taj trenutak doe, on mora biti tu. Nije naputao kuu ni asa. Nerado je naputao sobu u kojoj je ona leala kad bi iao da vidi ko kuca na vrata i da odgovori na mnoga raspitivanja suseda. Sat za satom, danju i nou, ekao je. Petog dana u tri sata ujutru doao je taj trenutak. Skoio je sa kaua kad je uo da glasnije die. Odvrnuo je fitilj na gasnoj lampi na stolu pored postelje, i video da podie one kapke, a onda je u njenim oima ugledao narastajui strah razuma koji se budio. Prvi put u njihovom zajednikom ivotu on se sae i uze je u naruje. Keti, ti e ozdraviti rekao je glasno i jasno da ga ona uje. Pobrinuu se da ozdravi, moja ... moja draga. Ne treba da se plai, niega. Ja sam ovde. Negovau te nou i danju. Tako je govorio dok su mu suze tekle niz obraze i slivale se na njenu kosu koja mu je bila na usnama, kad ona iznenada izdahnu. On je poloi u postelju i nehotino pogleda na sat na kaminu. Jedan ivot je bio zavren, i on oseti da je to njegov. 8620Kratak sat proveden pored anela na majinom grobu bio je sad samo san. Mislio je pokatkad o njemu i teko ga oseao na savesti kao pravi greh. Da nisam onog jutra sanjario za svoj raun, moda bih bio kod kue, stalno je tako razmiljao, predajui se toliko grizi savesti dok ne oseti kako iznutra krvari. Bar je mogao biti u duanu, gde bi ga mogli pronai. Devojke su ostavile Keti da lei ceo sat, traei njega umesto da zovu lekara. Proverio je da Ketina smrt nije nastupila zbog tog odlaganja. Ipak me to ne opravdava, mislio je sumorno. Znao je u emu je njegov greh. Sanjario je o Dudi. Nita drugo ga ne bi zadralo. Da nastavi taj san, vie nije bilo mogue. Opet je zavren, ree u sebi. Tuno se vratio ivotu u duanu, a Meri i Lula su mu vodile kuu. Sedao je za sto sa dve ene umesto sa tri, i to je bilo sve. I spavao je sam u postelji. Leto se vuklo, vrelo i suno. Bila je to godina kad su se pojavili skakavci. Posao je iao ravo i imao je dosta slobodnog vremena. Iako mu Keti nije nedostajala, oseao se usamljenim. A onda u avgustu stie pismo od Dona. Ovde sam, oe, i nameravam da se nastanim u San Francisku. Verio sam se s jednom vrlo dobrom devojkom, Izabelom Dent, i nadamo se da emo se venati idueg meseca. Njen otac e mi nai posao na eleznici." Donatan mu je odgovorio sa izvesnom gorinom. Zato ne doe da mi pomogne u voenju duana? Ako eli, moe da bude tvoj. Imam nameru da idem na odmor."Nije mislio na odmor, ali im je to izrekao, znao je da mu je ipak potreban. Don mu je odmah odgovorio. Zato to pre nisi rekao, oe? Naravno da emo doi ako ti doe na svadbu." Ali on nije eleo da ide na svadbu. Svrio je sa svadbama i ljubavima. eleo je da otputuje sam. Kuda e ii, tata? zapita ga Lula sa strahom kad joj je to rekao. Nije mogla da zamisli ni ovu kuu ni grad bez njega. To je predstojea katastrofa. Oseti kako mu mata postade bezbrina. Otii e to dalje moe, daleko od svega. Kuda hoe da ide, tata? insistirala je Lula. Da odem? ponovio je ispitujui enje svog srca. Odlazim daleko u Englesku. I moda se nikad vie neu vratiti. Oh, tata! zacvile Lula. A preko stola Meri, dete njegove majke, gledala ga je tunim tamnim oima.

Ali on zauta i ne dade im nikakva obeanja. Ako sad ne uini ono to voli, kad e? Dudina slika izie mu pred oi i on je pogleda. Ne ti, pomisli, ne ti! Jer on je poeo da misli na nju, na svoju sramotu, ak na Ketinom pogrebu. Stajao je dalek usred svoje porodice, usamljen u svom biu. Bio je slobodan, a plaio se slobode. Morau da odem iz ovoga, pomislio je gledajui dole u Ketin grob. Ponaam se kao neko ko nije ovek kakav sam ja. Otii u malo i povratiti svoju staru prirodu. Tada mu je iznenada pala na pamet Engleska. Ali stalno je zbog neeg odlagao odlazak. Pol Graham je doao u Medijan kao rektor episkopalne crkve. U Medijanu su sagraene razne crkve, kao to je Donatan predvideo. Sad ih je bilo etiri. Ali Donatan je sad bio trpeljiviji prema ljudskim duama. Postoji samo jedan bog rekao je jednog dana Polu ali ljudi to jo ne znaju. Morae ti da im to kae, Pole. Stariji Pol mu se ak dopadao vie nego mladi misionar, i nije se protivio kad mu je Pol otvoreno rekao jednog dana rane jeseni da se vratio u Medijan zato to hoe da uzme Meri za enu, a ona eli da ostane ovde. Meri je odavno dorasla za udaju, tanana, plava devojka, ispod ije se tananosti krila otpornost njegove majke. To venanje bilo je razlog zbog kojeg je Donatan odlagao put. Nije bilo pristojno praviti svadbu odmah posle Ketine smrti, a ipak nije hteo, iz oseanja dunosti prema Merinoj majci, da otputuje pre no to se uveri sopstvenim oima da je srena sa Polom. Dao je Meri za Pola jednog februarskog dana, na tihom venanju obavljenom u maloj novoj parohiji, i osetio da je izvrio poslednju obavezu prema svojoj majci. Bilo je teko da sredi svoje poslove. Marta Kob i blizanci mogu da vode radnju. Poto je malo razmislio, pozvao je Metjua i Rut da ive u njegovoj kui sa Lulom. Ruti e prijati da doe u Medijan, da ode s one usamljene farme koja srce razdire jer se nalazi kao suvo ostrvo usred mora bogate nafte. Ali sve to nije bio pravi razlog da od meseca do meseca odlae put posle Merine udaje. Dudi, jedino ga je Dudi zadravala. A ipak nije mogao da baci krivicu na nju, drago srce, poto nita nije znala o tome. U maju, samo mesec dana posle Ketine smrti, dola mu je Laura. Ona i Demi bili su u Njujorku za vreme pogreba. Evan je tamo poslao Demija da plasira neke nove akcije na tritu. Ali im su stigli u Topeku, Laura je doletela u Medijan u svetloutom automobilu koji je vozio Demi. Bili su ljubazni, suvie ljubazni zbog Keti, i Donatan je brzo poeleo da odu. A onda je Laura, u jednom od svojih zapovednikih raspoloenja, isterala sve napolje izjavljujui da mora da razgovara nasamo sa Donatan om. Plaio se da e neto da mu kae povodom Ketine smrti. Umesto toga, nagnula se u niskoj stolici na kojoj je sedela i, obavivi kolena rukama punim prstenja, iznenada je rekla: Donatane, Dudi je veoma nesrena. On se tre i uzviknu: Zar? Postideo se onog trenutka kad mu je jezik izleteo iz usta. Jo uvek je voli, bog te blagoslovio ! uzviknu Laura. Mora mi rei, Donatane, ta da uinim za nju. Sedeo je nepomino u staroj vindzorskoj stolici, oiju prikovanih za Laurino lepo, naminkano lice. Govorila je uz brze pokrete, utanje nabora od tafta, mrtei se i pravei grimase, sklapajui i rasklapajui ruke. Besna sam na Evana ... ali, u stvari, kriva je ona Rejel Pauer. Namamila je Evana da mu bude ljubavnica. To traje godinama, tako dugo da on to ve i ne porie. Stalno su zajedno u njegovoj kancelariji. Oh, boe, im je tu enu uzeo u svoju kancelariju, mama je govorila da e se to tako zavriti. Rekla je da se priroda uvek koristi takvim situacijama. .. ekaj! zapovedi joj Donatan. Izgovorila si neto veoma ozbiljno Misli da ja toga nisam svesna? Postoji li dokaz? zapita on. Svako zna... Svako, u stvari, uvek ne zna insistirao je on. ekaj! zapovedi sad ona njemu. Ne zaboravi da je Evan moj brat. Ja se njega ne bojim. Pitala sam ga i on nije porekao. Zna li ta je rekao? Vikao je neka se samo neko usudi da zbog toga promeni ponaanje prema Rejel. On, jednostavno, hoe da taj odnos nastavi na svoj uobiajeni oholi nain, terajui sve nas da je progutamo kao njegovu sekretaricu. ta to znai? zapita Donatan i epa naslone za ruke na vindzorskoj stolici. To znai da e Rejel biti u njegovoj kancelariji celog dana, da e ii s njim na sva putovanja kao sekretarica, i sedeti za stolom u njegovoj kui. I niko ne srne progovoriti ni rei, a najmanje Dudi. Zato je ona bespomona? zapitao je strogo. Izgleda da ona nema blieg prijatelja izuzev mene odgovori Laura. Da li je surov prema njoj? Setio se Dudi kakva je bila kad ju je prvi put video, mlada, vesela, bezbrina, kako svira u svoju staru harmoniku. Ako misli na batine, nije ree Laura. Ali Evan je surov. Misli samo na sebe. Mnogi ljudi su takvi ree Donatan. Usne su mu bile stisnute, a oi blede i svetle. Laura se opet nae k njemu. Njeno sitno, napregnuto lice plamtelo je. Donatane, naravno da mukarci misle samo na sebe. Demi je sebian ovek, zar ja to ne znam? Ali postoji jedno mesto gde ak i Demi zna da mora misliti na mene, zbog samog sebe. Dudi nikad ni s kim ne razgovara. Ona je kao sve to je lepo, ona jednostavno postoji. Donatan savlada lupanje srca. Ona... ona druga ena. Rejel Pauer... Ona se razlikuje od Dudi? Kao no i dan. Sebina je kao Evan, dovoljno pametna da iskoristi svoju ljubav. A on obraa panju na sve to ona kae jer je tako pametna. Morau da se vidim s Evanom ree Donatan. Laura poloi svoju usku ruku na njegovu. Nikog drugog nee posluati,. Donatane: Poznajem svog brata. Tebe e moda posluati zato to nikad nije ak ni sebi priznao da te je jednom uvredio. On ne odgovori na ovo, a ona povue neno ruku.

Ali Evan nije ni njega sluao. Kad je ovaj kratak i teak sastanak bio zavren, Donatan je znao da se on i Evan nee vie nikad sresti. Rei koje su jedar drugom izgovorili znaile su kraj. Doao sam da ti kaem neto otvoreno, Evane, za ljubav onog to je prolo. Kai to god hoe, Donatane. Bili su u Evanovoj kancelariji. Rejel Pauer je bila tu. Visoka, crnomanjasta, lepa ena u jednostavnoj haljini, i Evan je posla napolje. Na Evanov pogled odgovorila je neprimetnom nabusitou, a onda je neujno zatvorila vrata za sobom. Evane, uo sam da je Dudi nesrena. Dobacio je to Evanu, a ovaj je sakrio iznenaenje iza brzog osmeha. Zavalio se u stolicu. Gde si to uo? Evan je bio bogat, ali na njemu su se videli znaci razoaranja. Lepe oi su mu otvrdnule, a usne bile podrugljive. Dva puta se kandidovao za guvernera i oba puta izgubio. Prvi put od populista, a drugi put niko nije znao zato. Onda se okanio politike i bacio na zgrtanje novca. Sad je u svojim rukama drao pola tuceta industrijskih grana i poslova. On je kao ovek sa mnogo konja koji se otimaju i ne idu nikud, pomisli Donatan otroumno, posmatrajui ga. Nije vano gde sam uo ree glasno. Ovo hou da kaem: to je prolo, prolo je. Imao sam svoj ivot i zadovoljan sam. Sad idem u Englesku. Da ostane? upade Evan. Moda ree Donatan. Zato, Evane, hou da se seti da mi duguje... da... uini Dudi srenom. To je sve. Evan je mirno sedeo. Neka te avo nosi, Donatane ree polako. Ne dugujem ja tebi nita. Ustade i nalakti se preko stola. Ne dugujem nijednom oveku, ni eni. Podie se i Donatan, sitna prilika srednjeg rasta u novom odelu od sivkastog tofa. Kad se eni, uzima na sebe dug, Evane, ako si ovek. Dudi ima sve to eli ree Evan. 7501 U to ne moe da bude siguran dok vas smrt ne razdvoji ree Donatan ozbiljno, uze svoj eir od filca i izie. Godinu dana kasnije siao je rano ujutru da spremi sebi doruak. Od Ketine smrti stekao je naviku da se budi pred zoru. Obino je leao dok ne bi svanulo i sluao cvrkut ptica u brljanu koji je rastao oko prozora. Kad bi ih dan utiao, ustajao je, umivao se, oblaio i silazio. Bilo je est sati i uo je kako Bil Hejsti, Abramov sin, ubacuje jutarnje novine na terasu i odlazi zvidei. On otvori vrata i uze novine. Vetar ih je razvio i velika crna slova padoe mu u oi. EV ANA BEJNA UBIO ENIN UMOBOLNI OTAC. Sepao je novine obema rukama i stajao zurei u tu vest dok mu je hladan jesenji vetar mrsio proreenu kosu. Odjednom mu je sve bilo tako jasno kao da je bio tamo. Starog Doela su iz Honolulua poslali erci. Nali su ga tamo kako luta ulicama kao prosjak. U Dudinoj kui je manje od nedelju dana, a jue je uao u Evanovu kancelariju, pucao na njega i na mestu ga ubio. Donatan unese novine u kuu i baci ih u vatru u tednjaku. Zatim, zaboravljajui da nije dorukovao, pope se u svoju sobu, obue najbolje odelo i probudi Lulu. Idem u Topeku. Ne znam kad u se vratiti. Evan Bejn je mrtav. ... Crni sluga otvori vrata, ali se tu odmah stvori Laura. Dola je iz salona utei crnom haljinom od tafta. Oh, Donatane, kako sam se molila bogu da doe! Gde je Demi? zapita on tupo. U kancelariji, sreuje stvari. To je tako strano. epala ga je za ruku i povukla u salon. Sedi, da ti ispriam. To se dogodilo u minutu. Nemogu da nateram Dudi da se pomakne. Samo sedi u muzikoj sobi i zuri u svoje ruke. Ona baci pogled na zatvorena vrata. A njen siroti stari otac, potpuno je lud. Zatvorili su ga u odvojenu eliju u bolnici, gde eka suenje. Nee mu suditi ree Donatan. A kako bi? uz viknu ona. On je samo jedna stara avet. I svakom govori kako mu je bog naredio da to uini. Niko ak nije znao da je u zgradi. Jednostavno je upao u Evanovu kancelariju. Niko nije bio s Evanom? Ona Rejel Pauer, razume se. Ona kae da je pokuao da i na nju puca. Ali ga je ona epala, tako je slab i star. Nije govorio. Oslukivao je neto drugo. Ona to primeti i ree: Dragi Donatane, ti eli da vidi Dudi. Ne, bolje ne ree on neodluno. Poslau ti je ree i nestade je. Sledeeg trenutka vrata se otvorie. Na njima ugleda Dudi u mekoj, irokoj crnoj suknji. Znala sam da e doi, Donatane. Svakako ree on i uze je za ruku. Bile su meke kao i uvek, i tako krhke, kako se seao! Donatane, nisam htela da odem jer sam znala da e doi im bude mogao. Seli su na kau od satena, a on je zadrao njene ruke u svojima. Jadni tata rekla je neno. Mislio je da ini ono to je pravo. Ti zna, Donatane, kakav je on. Stalno mi je ponavljao: Izvrio sam boju volju, Dudi. i bog mi je pomogao." Siroti tata, tako je zadovoljan sobom. Nee ga, valjda, ubiti, Donatane? Nee, Dudi. Bila je tako lepa u njegovim oima, tako zaprepaujue lepa! Divna svetla kosa presijavala se na crnoj haljini, bledouta koa i tamne oi uokvirene lepim trepavicama. A ti, moja najdraa rekao je sa beskrajnom nenou kako podnosi sve to? Stavio je njene ruke na svoje grudi, milovao ih i ljubio. Nije mogao da se uzdri, posle toliko godina. A ona nije izvukla ruke niti sklanjala oi s njegovog lica. Ali velike bistre suze tekle su joj niz lice. Toliko sam volela Evana rekla je. Ma ta radio, volela sam ga. Govorila je sa tako nevinom iskrenou da je osetio kako mu se krvotok zaustavio. On neno poloi njene ruke na kolena. Jesi li, Dudi? Njegov sopstveni glas uini mu se slab i jedva ujan. Onda kako da ti pomognem, mila? Ona zajeca i nasloni glavu na njegovo rame. Oh, budi mi prijatelj, molim te, Donatane! eznuo je da je zagrli, ali je sedeo ukoeno. Biu to uvek, Dudi. Smatraj me za prijatelja, mila ree i prisili sebe da mu glas zazvui lanom veselou. Ona podie glavu i obrisa oi, a on je sedeo ukoen dok je ona govorila meko jecajui s vremena na vreme. Donatane, jadnog tatu su vratili iz Honolulua. Poslali su ga ovamo jer nije imao sredstava za izdravanje. Prosio je po ulicama, kau, da doe ovamo i stanuje kod mene, a ja u ga paziti. Sad vie nemam ta da radim.

To moemo da vidimo, draga. Glas mu opet zadrhta, ali se pribra. Mislim da to zavisi od drugih, a ne od tebe i mene. Njeni lepi bledi obrazi prelie se bolom. Ali ti im reci, Donatane. Hou, draga obea joj i odjednom oseti da ne moe vie da izdri. Dudi, idem sada da vidim tvog oca i da ispitam kako stvari stoje. Oh, hvala, Donatane. Opet se oseam sigurnom kad si ti ovde. Ona obrisa suze maramicom od ipke i muslina koju je izvukla iz pojasa. Otiao je ne dodirnuvi joj ruku, ali ona to nije primetila, a kad je ugledao njene odsutne oi dok se opratao od nje, osetio je udarac koji mu sledi srce. Kratak plamen koji se rasplamsao iz stare zapretane vatre njegove ljubavi iznenada se ugasi i pretvori u pepeo. Znao je u trenutku kad je zatvarao vrata da ga ona nikad nije volela. Da ga je volela kad je bio mlad, dola bi mu u kuu od naboja u danima njegovog bola, i ostala bi s njim. Kao to je Keti uinila promuca tuno. Umesto toga pobegla je sa Evanom i sve ove godine bila njegova ena. Danas, kad je Evan mrtav, i kad je ak oigledno da je Evan prestao da je voli, ona jo uvek ne misli na njega, koga je ostavila samog pre mnogo godina. Mada sam je verno voleo, pomisli potpuno ogoren. ak i danas Dudi mu je dola sa otvorenom, nesvesnom sebinou, raunajui na vernost njegove ljubavi. Ali sad je shvatio da je mislila samo na sebe. Pa, pomoi e joj i otii e. Nadam se da sam izleen, pomislio je. Ali osetio je ranu, u sebi, beskrajni gubitak, bol zbog neega to nikad nije postojalo izuzev u njegovim snovima. Bolje je to znam, pomisli. Zakopao je kaput i poao ulicom da ispuni poslednje obeanje koje joj je dao. U gradskoj bolnici zatraio je da vidi Doela. Ja sam prijatelj gospodina Bejna, i gospoa Bejn me je zamolila da doem jednostavno je rekao. Jedan bolniar odvede ga u sobu sa reetkama, a tamo je stari Doel sedeo prav kao sveca na drvenoj stolici nasred sobe. Na zvuk vrata podie glavu, a kad Donatan ue, ustade, visok i mrav u zaputenom crnom odelu. Bio je vei no to ga se Donatan seao, a bela kosa padala mu je na ramena. Ne seate me se? zapita Donatan. ao mi je, ne seam se odgovori Doel zvunim, jakim glasom. Sjajne luake oi nisu gledale u njega. Da li vas je Gospod poslao k meni? Donatan se osmehnu. Moda jeste. Ja sam Donatan Gudlif. Bio sam mladi kad ste pre mnogo godina dolazili u Medijan da drite propovedi. Gospod me je tamo poslao izjavi Doel energino. Gospod me je slao u mnoga mesta. Stajao je natkriljujui Donatana, oiju prikovanih za prostor iznad njegove glave. I Gospod vam je naredio da ubijete Evana Bejna? zapita Donatan tiho. Mutne plave oi zasjae, pokolebae se i zaustavie na Donatanovom licu. Doel podie ruku i uhvati se za kosu. Njegova ruka, mrava i krhka kao koljka, bila je pokrivena korom prljavtine. Taj ovek nije hteo da me pusti da vidim Dudi.. . nije ak hteo ni da mi kae gde je ona. Doelov glas odjednom posta slab i deji, a zvunosti nestade. Doao sam kui da budem sa Dudi, a ovek za stolom je rekao: Strpajte ovu staru budalu u ludnicu." A ta ste vi uinili, gospodine Spenderu? zapita Donatan glasom tihim i blagim, a Doel odmah odgovori: Pourio sam da iziem iz sobe, a ena pred vratima stavila mi je revolver u ruku, i ja sam posluao glas Gospoda. ta je Gospod rekao? upita Donatan. Ona je rekla: Idi i ubij tog oveka!" Doel se potpuno ispravi i isprui ruke kao da nekog priziva. Blagosloveno ime Gospodnje! povika. Gospodine Spenderu, sedite i odmorite se. Pokuau da vas odvedem do Dudi. Posluno, kao dete, starac sede. Donatan prenese ovaj neobini razgovor najblioj policijskoj stanici. Za manje od pola sata stajao je sa policajcem i sluao crnomanjastu lepu enu iza zakljuanih vrata od mahagonija u Evanovoj kancelariji. Nije hteo da se oeni mnome govorila je potiteno, udnim dubokim glasom. Voleo me je, ali nije hteo da se oeni. Govorio je da bi ga to upropastilo ako bi se razveo od ene i oenio mnome. Svet nee hteti da poverava svoj novac razvedenom oveku. Govorio je da moram da nastavim ovako. Naterao me je da sedim za njegovim stolom, da ga sluam, radim za njega. Koristio me je kao slukinju. Kupila sam taj revolver pre nekoliko nedelja. Kad je onaj ludi starac iziao govorei o bogu, iskoristila sam priliku. Odvedite je u glavnu upravu zapovedi policijski inovnik svojim ljudima. Tako se Evanov ivot zavrio, gorka, porazna istorija, pomisli Donatan tuno. Ali je najvie mislio na Dudi. Mogu da razumem moju sirotu dragu. Na neki udan nain ja je jo uvek volim. Ali je odluio da odmah otputuje u Englesku. Brod je pristao uz obalu, most za iskrcavanje je sputen i svet se gurao ispred njega. Celog ivota imao je naviku da ih puta da prou pored njega i nastave put. Zatim, kad je hteo da i on krene, oseti kako ga neko snano uhvati za ramena. On die pogled, zaprepaen; ugleda visokog crnomanjastog oveka i odmah ga prepoznade. Bomone! Otkud ti? Mati mi je pisala da vas doekam, gospodine, i evo me. Ovo je moja ena, Miel. Ruka mu se nae izmeu dva meka dlana, oseti lak parfem i jedno lepo ensko lice nae se drsko i poljubi ga u obraz. Ah, gospodine Gudlife, vi ste tako dobri, sad mogu da vas vidim! Njen topao enski glas govorio je s oaravajuim naglaskom. Bio je suvie zbunjen iznenaenjem i zadovoljstvom da bi mogao da govori. to je vie gledao u njih, sve je vie bio stidljiv. Bili su tako lepi, njihova odea bogata, lica vesela od bezbrine sree. Uzeli su ga pod ruke i poveli izmeu sebe; a nosa, dotad nevidljiv, uze njegov prtljag. Dok je negodovao, a u isti mah bio zadovoljan, odveli su ga u hotel za koji je ve po lakejima na ulazu utvrdio da je vrlo skup. Ne mogu ostati ovde, Bomone protestovao je Nije to mesto za mene. Vi ste na gost! uzviknu Bomon radosno. I meni se pruila prilika!

Poveli su ga u ogroman lift obloen mahagonijem, a onda du holova u apartman, ije su sobe gledale na more. Bomon otvori vrata velike spavae sobe, i liftboj spusti njegove kofere, i Bomon mu dade napojnicu od koje Donatan okrenu pogled. Ruaemo kroz dvadeset minuta objavi Bomon saekaemo vas u salonu. O svemu moramo da razgovaramo, ni trenutak ne smemo gubiti, mon cher! Donatan nije znao ni rei francuski, kojim su ovo dvoje govorili tako prirodno kao to diu, ali ih je razumeo. Nikad nije video dva tako sjajna stvorenja. U kolima je sedeo izmeu njih, gledajui as jedno as drugo, utei dok su govorili i razmiljajui o tome da je Bomon potpuno ispunio ono to je obeao, kao to je i mogao uiniti samo u zemlji u kojoj je bio slobodan onako kako je Francuska mogla da ga naini slobodnim. Donatan se seti, sa tunim poreenjem, Stivna i Sju, u Medijanu, koji traju svoje ivote skromno u senci. Ali na Bomona nije pala senka. Izvukao sam ga na vreme, pomisli Donatan presrean. A Miel je rasterala ak i uspomene. Bila je divno stvorenje ija je kovrdava kestenjasta kosa uokvirivala lepo ivahno lice, a ljubiaste oi poigravale i sijale. Ljubav izmeu nje i Bomona bila je oigledna, a nijedno nije pomiljalo da je sakrije. Stajao je sam u ogromnoj spavaoj sobi kad iznenada ugleda svoju priliku u ogledalu na zidu iza vrata. Nikad nije video sebe od glave do pete u isti mah, pa se zaprepasti i zbuni. ta je onaj sjajan par ljudi video u ovom obinom oveku srednjeg rasta kakav je on? Okrete se od svoje silke i poe na prstima po sobi. Sve je u njoj bilo veliko i solidno, nita privremeno. Na ovom malom ostrvu svet je gradio da sve traje veno. Vekovi ne mogu da unite takvu grau. Setio se Kanzasa i njegovih drve
31

483nih zgrada napravljenih na brzinu za nekoliko dana, loeg nametaja koji se poruuje potom iz kataloga. To je zato to je Amerika tako velika i svet uvek moe da se preseli na neko drugo mesto. Ovde znaju da moraju tu ostati. Pored spavae sobe bilo je kupatilo, tako ogromno da se zadivio. ak ni Amerika nema takvo kupatilo. Kada je bila velika, postavljena na pod kao spomenik, vodovodne instalacije masivne i suvie solidne da bi imalo ta da se usavrava. Ovo kupatilo e trajati onakvo kakvo je napravljeno, bez obzira na nove pronalaske. Pregledao je sve, pogledao kroz prozor, a onda neobjanjivo promenio kravatu. Ujutru je u brodskoj kabini stavio obinu sivu svilenu kravatu. Sad je uzeo najveseliju koju je imao, od satena sa tamnocrvenim uskim prugama. Onda je otvorio vrata druge sobe i osmehnuo se na njih sa ljubavlju u srcu. Jedan sat kasnije, u velikoj urednoj hotelskoj trpezariji, rekao je sebi da se ovo nikad ne bi moglo dogoditi u Americi. Oklevao je pomalo plaljivo na vratima trpezarije izmeu Bomona i Miel. Bomon je izgledao srean i ponosan, ovek koji oigledno pripada vioj klasi. Ali nije bilo mesta oklevanju. Kelner se urno priblii. Da, gospodine doktore Peri, izvolite, va sto je rezervisan. Oni pooe za njim i sedoe za sto pored visokog prozora koji je gledao na more, i on je jeo najbolji ruak u svom ivotu, englesku hranu, peenu toplu govedinu posluenu sa stoia za posluivanje doguranog do njihovog stola, koju je isekao kuvar u beloj kapi i beloj kecelji, jorkirski puding, pire od krompira i kuvan kupus, zelenu salatu i kola od ljiva. Srce mu se zagrejalo za ovu zemlju njegovih predaka. Oseao je vrste temelje pod sobom. Svet zna gde je. Svako ima svoje mesto. A sve vreme je sluao ovo dvoje. Govorili su u duetu, jer je svako od njih htelo da kae sve odjednom. Ipak, jedva ih je sluao jer ih je gledao. Bomone, voleo bih da te vidi tvoja mati. Voleo bih kad bismo mogli nju da vidimo ree Bomon vatreno. esto smo mislili da idemo u Ameriku, samo u posetu. Ja sam jo Amerikanac. esto o tome mislimo, je li, Miel? Veoma esto! ponovi Miel. eznem da vidim moju dragu belle mre i mog dobrog beau pre, i brau i sestre. Dem to je tako lepo ime! O tome emo kasnije razgovarati ree Donatan tiho. Razgovarali su kasnije o tome, ali je najpre morao da uje o velikim uspesima Bomona kao hirurga bolnice u kojoj on vlada neogranieno", rekla je Miel ponosno. Stavila je belu ruku na Donatanovu. Moram rei ono to on nee: da je on vrlo veliki hirurg. Oh, svet dolazi sa svih strana, samo zbog mozga. Prolog meseca neki princ iz Indije umirao je od tumora, a moj Bo ga je odsekao i izleio mozak, i princ se sad oporavlja. Kad bi hteo, moj Bo bi mogao biti veliki muziar, ali on je izabrao da radi ono ime pomae tolikim ljudima. Bomon se nasmeja, beli zubi zasijae na tamnom licu, a crne oi neno pogledae enu. Miel, sad je na mene red rekao je, a onda je ispriao Donatanu u nekoliko ozbiljnih rei ta Miel znai za njega. Zavoleli smo se vrlo brzo posle mog dolaska. Ne mogu da zamislim kako bi mi bilo bez nje. Ona mi je bila dom, sigurnost, pribeite. Tesila me je kad sam bio obeshrabren, hvalila me, korila me. Zbog nje nisam bio usamljen. Mieline oi se ovlaie. A zar nije nita to sam te imala sve te godine? ree ona. U prisustvu ove ljubavi Donatanova stara rana na srcu poe da krvari. Uvek je znao da je ljubav ovakva, ak iako nije mogao da je ima. Hvala vam, draga moja rekao je neno Mieli. A ti, Bomone ... dospeo si do vrha, sine moj ! Da, ovaj veliki tamni ovek je njegov sin, sin njegova duha. Pogledao je velike, veste ruke koje spaavaju ivote. Bomone, ne sme se nikad vratiti u Ameriku ree polako. Nikad, nikad! Bomonovo lice zadrhta. Da li je u Americi sve isto? Miel iznenada uuta. Njene svetle oi gledale su as jednog, as drugog. Ah, ovo dvoje, pomisli Donatan, tako sreni, tako obogaeni jedno drugim, znali su za senku tamo preko okeana! Nisu iveli u njoj, bili su slobodni; ali su znali da postoji u svetu s njima. Amerika se nije izmenila u srcu ree Donatan na svoj tih, tuan nain. Telo je poraslo. Kako telo raste! Bomone, ne bi nikad poznao Medijan. Sud, crkve, pota, lepa kola, nisam vie upravitelj kole, zna ... Ne mogu da zamislim da vi niste uitelj ree Bomon. Nenost u njegovom dubokom, prijatnom glasu dopre do Donatanovog srca. Sad drim radnju. Mislim da te je mati obavetavala o novostima u Medijanu. Jeste ree Bomon jednostavno. Jo uvek su mislili na senku tamo preko okeana. utei, Bomon se nae, stavi ruke izmeu kolena, spusti glavu. U tom poloaju nesvesno su oivele u njemu uspomene, uspomene na Stivna Perija, njegova ouha, i Sju, njegovu majku.

Ako se Amerika ne izmeni ree sumorno ako njeno srce ne bude shvatilo bratstvo ljudi, pocepae se na dva dela kad doe veliki rat. i Veliki rait? ponovi Donatan zbunjeno. Godinama nije mislio na rat. Oni mali sukobi na Pacifiku brzo su se zavravali, a admiral Djui dolazio bi kui da od njega naprave heroja od gline, a onda da bude ponovo pretvoren u prah detinjastog naroda. Najpre e biti malih ratova ree Bomon. Glas mu je zvuao kao proroanska zvonjava. Za sledeih pet godina bie rat u Evropi, ali to e biti manji rat. Moda e biti nekoliko takvih ratova. Ali dolazi veliki rat, rat za bratstvo ljudi.Poeo je da govori jezikom svog detinjstva. Miel je izgledala uplaena. Bo, ta to govori! uz viknu. Bomon odmahnu velikom glavom. Ne, neemo ii u Ameriku ti i ja, Miel. iveemo na suncu Francuske. Ali ja vie nikad neu videti svoju majku. Proveli su zajedno etiri dana, svaki dan su sve manje razgovarali, ali su se oseali sve blii. Uvee je Bomon sedao za klavir i svirao, a ponekad bi zabacivao glavu i pevao. Kad bi njegov krupni, grleni glas ispunio sobu, Miel bi stisnula Donatanovu ruku: Vidite zato ga oboavam apnula bi, a Donatan bi potvrdio glavom. Veinu tih pesama Donatan nije nikad uo, ali ponekad je Bomon pevao robovske pesme svog detinjstva, a Donatanove oi bi se napunile suzama. Ah, Bomon se ne srne nikad vratiti. Ujutru petog dana Bomon je pozvan u Pariz telegramom. Jedinac sin nekog ministra povreen je u automobilskoj nesrei i lubanja mu je naprsla. Nije moglo da se odlae. Poite s nama kui, gospodine molio je Bomon, a Mieline meke ruke vukle su ga Francuskoj. Ali Donatan je odbio. Ne, vratio sam se da vidim Englesku i bila je to retka srea to ste me ti i Miel doekali. Nikad neu zaboraviti ove dane. U neku ruku, bili su to najlepi dani u mom ivotu. Videemo se opet ree Bomon. . Donatan se osmehnu i ne ree ono to je znao, da se takvi sastanci ne ponavljaju. Srea je ako se dogode jednom u ivotu. 41 Nije prolo mnogo dana a Donatanu je bilo jasno da ne bi mogao ostati u Engleskoj. Nije vie naao takvo drutvo kakvo su bili Bomon i Miel. Veliki hotel bio je suvie luksuzan za njega kad je ostao sam. Otputovao je vozom u Blekpul, a na stanici ga je doekao Edvard sa dva starija sina. Ugledao je tri prilike srednjeg rasta, odevene jednostavno, i odmah ih prepoznao. Edvard se proirio u struku, a dugi sedi brkovi bili su mu uti na krajevima. Zdravo, Donatane ree Edvard i oni se rukovae. Zdravo, Edvarde odgovori Donatan. Ovo je Tom, moj najstariji sin, a ovo je Ed. Edvard pokaza tapom na svoja dva sina. Lepi momci ree Donatan srdano. Mladii uzee njegov prtljag, a braa pooe na pred. Uzeemo kola ree Edvard. Za mene nije potrebno odgovori Donatan. Ali popee se u kola i odjurie do duana. Nita se nije izmenilo. im je uao, Donatan je odmah prepoznao sobe, prepoznao je Mili, debelu i sredovenu. Mlai deaci bili su egrti u radnji, ali kua je, ipak, izgledala puna Edvardove dece. Ve posle prvog dana razgovor je teko tekao. Edvard i Mili su govorili dok je on sluao, i on vide sliku njihova ivota sitne tegobe sa konkurentskim radnjama, takmienje izmeu i suvie mnogo ljudi da zarade na istome mestu. Bio je to pristojan ivot, ali kako sitan! Sad je uvideo da je njegov ivot u Medijanu bio ispunjen velikim stvarima. O tom ivotu, na njegovo zaprepaenje, oni nisu postavljali pitanja. Kad bi o tome govorio, Edvard bi pripalio lulu i pustio da mu duh luta, a Mili bi rekla: Ta nije valjda i gledala svoje pletivo. Jednom ga je pogledala, a kad on zastade, ona mu upade u re: Donatane, sea li se Koni Fejvor? Donatan pocrvene protiv svoje volje. Da, seam se. Mili se osmehnu. Ti si joj se sviao, pola bi u Ameriku da si je zvao. Ali ja sam bio deak ree Donatan kruto.Mili se nasmei. E pa ona se udala za jednog oveka koji je otiao u Australiju. Sad ivi na nekoj farmi. Posle toga on prestade da pria o Medijanu, a kroz nekoliko dana bilo mu je svega dosta. Engleska je mala, suvie mala za njega, i znao je da ne eli da tu ostane. I protiv njegove volje Amerika mu je proirila duh. Mnogo je mislio na Medijan u uskim ulicama Blekpula, i eznuo za prostranim ravnicama i jo prostranijim nebom Kanzasa. Tamo ima mesta za razvitak, pomislio je. Druge nedelje svog boravka otpeaio je u Dentvoter. Ne oekujte me dok me ne vidite rekao im je. Poao je poznatim drumom na kome su se on i Edvard popeli na kola sa ugljem kad su pratili Klajda u Ameriku. Du puta se nita nije izmenilo. Stigao je u Dentvoter i video da se nije poveao ni za jednu kuu, niti mu je izmenjen ijedan dimnjak. Engleska je avolski zavrena, pomisli posmatrajui selo. Otiao je do kuice koja je bila njegov dom i posmatrao je ne traei da ue. Neki mrzovoljan starac kopao je batu i gledao ga podozrivo. Nekad sam kao deak ovde stanovao ree Donatan da bi objasnio svoje prisustvo. Eh, niste vi jedini odvrati ovek. esto je menjala gospodare ova kua. Pue se dimnjaci. Ne seam se toga ree Donatan. Ali se seam da sam sa onog gornjeg prozora, kad je dan bio vedar, mogao da vidim brodove na Irskom moru. Tavan je sad pun stvari ree mrzovoljno ovek. On onda ostavi kuicu i poe prema koli. Tu vie nije bila kola. Dva drevna i uvela starca sedela su na klupi pred vratima kroz koja je on svaki dan tako poletno prolazio. Kakva je ovo kua? zapita ih. Jedan je bio gluv, ali drugi izvadi lulu iz usta i ree: Dentvoterski staraki dom i opet vrati lulu u usta. U moje vreme bila je to kola ree Donatan, i da je dobio odgovor, pitao bi za svog uitelja. Ali poto odgovara nije bilo, on nastavi put i ode da rua u kafanici koja je bila razlog svaa izmeu majke i oca. Lica su mu bila tua, a on ih nije podseao na Klajda Gudlifa. Popio je au piva i pojeo sendvi sa sirom, a onda je poao niz ulicu, uao u praznu crkvu i malo posedeo. Ue sasvim mlad svetenik. Mogu li neto da uinim za vas? zapitao je.

U ovu crkvu sam dolazio kao deak s majkom ree Donatan. Paroh je bio star i zvao se Klemoni. Sahranjen je u crkvenom dvoritu ree mladi svetenik. Moda biste voleli da vidite njegov grob? Ako biste bili ljubazni ree Donatan. Poao je za njim stazom obraslom mahovinom u crkveno dvorite i zaustavio se u podnoiu dva uska groba. Seao se jasno, kao da je bio u crkvi tog jutra, starog paroha i njegove bele kose koja se leprala na vetru, kako propoveda bratstvo ljudi. ta je to stari Klemoni govorio o crnima u Indiji? Donatan se seao samo da su suze tekle niz parohovo lice dok je govorio mirnom i zauenom svetu u malom selu Dentvoteru ... Bomon i veliki rat! Nasuprot nejasnim nevoljama svoje due, Donatan ugleda lica Stivna i Sju Peri, tamna od tuge. Gde je grob Klajda Gudlifa? iznenada zapita. Ovde, gospodine odgovori svetenik. I u trenutku se nae pored oeva groba. Bilo je teko poverovati da pod ovim jo zelenim busenjem lee nemirne kosti onog neobuzdanog oveka. Poznavali ste ga? zapita svetenik. Da ree Donatan i uuta. Doao je ak iz Amerike, a vei deo njegove porodice je tamo, mislim da ima jednog sina u Blekpulu ree svetenik. Da ree Donatan i okrete se. Bilo mu je milo to nije preneo posmrtne ostatke svoje majke ovamo, u ovo staro crkveno dvorite. Neka lei tamo na sjajnom suncu zapada. Stavio je neto novaca u crkvenu kutiju, zahvalio se sveteniku i otiao. Sad je znao da ne bi mogao iveti u Dentvoteru, a to znai ni u Engleskoj. Da, Engleska je izgraena i dovrena, pomislio je i ubrzao korake putem kojim je doao. Ovde ovek ne moe uiniti nita izuzev da proivi svoj ivot i umre. U toku nedelje kupio je kartu za Ameriku. .. .Na brodu koji je prelazio okean nije mogao da spava od nestrpljenja. Ustajao je u zoru i izlazio na palubu, gde je mogao da oseti brzinu broda i da gleda kako see talase. I dok je njegovo telo noeno kui, duh mu je lutao kroz godine koje su prole i vratio se na prvo putovanje preko ove iste vode. Mislim da treba da budem zahvalan ocu, rekao je sebi mislei na onog deaka kakav je on bio koji je_ preko volje poao na onaj put. Sad mi je milo to me je iupao iz Dentvotera. Voleo bih kad bih mogao da mu to kaem. Bio je iupan iz jednog malog mesta i stavljen u veliko. Sa radou je mislio na Medijan. On je sr celog njegovog bia. To je grad kakav ja volim, pomisli sa ljubavlju. Na neki udan nain njegov otac je bio u pravu u pitanju ivota, a njegova mati nije. Ne, oboje su bili u pravu, svako na svoj nain. Ali se nikad nisu stopili. Niti je strast koju su oseali jedno prema drugom spojila njihove vene razlike, njega lutalicu i nju uvarkuu. Izgleda da sam ja meavina, pomisli zaprepaeno. Zar nije on rezultat tog spajanja? Gledao je u bistre zelene talase i razmiljao o sebi. On je domain, i od jednog grada je napravio sebi veliku kuu. Ali grad je podigao usred zemlje prostrane kao neko more.Ljubav prema gradu, pomisli neno, i onog trenutka kad je izgovorio te rei, znao je da je Dudi najzad izgubila vlast nad njim. Nije ga sad privlaila Dudi, ve Medijan, delo njegovog bia. Osetio je da udi da ga ugleda. Nije mogao podneti da izgubi ni trenutka izmeu broda i voza, i smestivi se pored prozora prvog dnevnog voza iz Njujorka za Zapad, posmatrao je neravne planine Istoka kako se skrauju i postepeno prelaze u ravnice, a srce poe da mu kuca bre. Znao je obrise svoga grada bolje no ijedno ljudsko lice, prijatan, solidan oblik, usaen u preriju a otvoren prema nebu. Bilo mu je milo to Medijan nikad nee postati veliki grad. Zatitio ga je od razornog dejstva trgovaca stokom i uskratio ga grubim ljudima koji su ga mogli pokvariti kockarnicama i trkalitima. Medijan je sad ono to je on predvideo, grad u kome se pravi zakon primenjuje bez surovosti, centar za domove i mesto odmora za stare. Svud oko njega, izuzev junu stranu, gde su bili tornjevi za buenje nafte, raslo je ito, zeleno u prolee, a uto u jesen, lepo, vrsto, crveno ito koje su doneli seljaci iz Rusije. Od njega je pravljeno najbolje brano u zemlji. Duh mu se zadrao, sa ljubavlju koja je rasla, pri svakom pogledu na njegov grad. Ponosio se svojom urednom belom kuom sa zelenim kapcima i svojim lepim duanom. Sad je tamo Don, koji vodi rauna o svemu. Deca njegovog sina rodice se u tome gradu. Medijan je pravi grad za decu, ba kao to je on uvek eleo. Treba da stigne tamo u subotu posle podne, a nikome nije javio da dolazi. Stalno je zamiljao svoj povratak kui. Sii e s voza i javie se starom Deksonu koji prodaje karte, a onda e se uputiti ulicom prema kui i ui e. Moda e sva deca biti negde napolju. Oni e doi kui i zatei e ga. Zdravo", kazae on. Eto, vratio sam se." Kad je voz proao poslednju stanicu, jo jednom je sve to zamislio i osetio da mu srce bije tako snano da se uplaio. Proao je izmeu sedita i uzeo au vode. Bila je ustajala i mlaka. Sledei put kad budem pio, bie to iz mog bunara. To je najbolja voda na svetu, bistra, hladna i ista. Ali srce mu je i dalje snano udaralo i morao je to da podnosi dok se voz ne zaustavi na stanici. Bavio se oko prtljaga i zaboravio eir, a onda se brzo vratio po njega. Najzad je siao i za trenutak stao zbunjen. Bio je jedini putnik za Medijan, i voz je odmah pisnuo i nastavio put. Sunce je bilo tako svetio da ga je zaslepilo. Zaboravio je kako je svetio sunce u Medijanu. Stajao je nesiguran, osvrui se. Odjednom zau glasove: Eno ga! Du perona gomila ljudi mu se pribliavala. Stajao je smeei se stidljivo, prepoznavi ih sve. Reklo bi se da je ceo grad iziao da ga doeka! Otkuda ste znali da dolazim? zapitao je kad su mu se pribliili. Poslali smo telegram stricu Edvardu ree Don ponosno. On nam je rekao kojim brodom si poao, a mi smo znali da nee gubiti vreme u Njujorku. Ipak smo saekivali svaki voz. Bio je opijen od sree. Ceo grad je eleo da se on vrati. Imao sam nameru da se uunjam i da vas sve iznenadim. Oe, ti si taj koga eka iznenaenje ree Don. Gde je Izabela? zapita Donatan. Poeo je da sumnja da su mu spremili neobian doek i da uva srce da mu se ne istopi zbog toga. Izgledao je ozbiljan.

Kod kue je, sprema kolae i sladoled da nahrani grad ree Don veselo. Ali nije bilo vie vremena za takav razgovor. Skupljali su se oko njega, svi su eleli da se s njim rukuju. Fajans, koji je jo uvek bio predsednik, uze njegov kofer. Mogu sam ree Donatan. Nosio sam ga nekoliko hiljada milja.Ali niko nije odgovarao na ono to bi on rekao Svi su bili vrlo tajanstveni. Dekson je zakljuao elezniku stanicu i pridruio im se. Proli su glavnom ulicom, omladina je pevala i uzvikivala, a deca duvala u pitaljke. Nisam znao da je u Medijanu takva galama! povika Donatan. Nikad ranije nije bila! doviknu mu jedan glas. Ili su glavnom ulicom, proli sud, zatim crkvu. Kuda idemo? zapita Donatan. Nije vano nasmeja se Fajans. Eto, samo idemo! Preli su ulicu, skupljajui se oko Donatana, pratei ga u stopu. Zatim se zaustavie i stadoe mirno. Tu, na velikom praznom prostoru gde je on pre mnogo godina zasadio drvee na ivici grada, ugleda temelje za neku veliku zgradu. Zidovi su bili izgraeni u visini tla, ali su se samo u jednom uglu izdizali iznad njega. ta... poe on. Pst! ree mu Don. Stajao je utke, a gomila se povue. Pogledao je dole i kod svojih nogu ugledao veliki beli mramorni kamen etvrtastog oblika i uglaan. Na njemu su bila slova. On proita svoje ime. VISOKA KOLA DONATANA GUDLIFA". Poe da drhti i na svojoj luci oseti vrstu ruku svog sina. Predsednik optine istupi, izvadi papir iz depa i poe da ita, a svet je sluao. Prijatelji i graani Medijana! ree predsednik glasno. Sakupili smo se danas da izvrimo jedan veoma vaan in ... Donatan je stajao nepomino, sa oima na kamenu. Tamo na venom mramoru, nastavio je da ita nazvana u ast Donatana Gudlifa, oveka koji je vie no iko drugi stvorio od Medijana prijatan dom za nas i nau decu". Predsednikov glas je odzvanjao kroz drvee. Postavili smo ove temelje za nau novu visoku ko lu koju posveujemo danas Donatanu Gudlifu, oveku koga svi sa zadovoljstvom slavimo. Mi namerno biramo da izrazimo svoju ljubav i zahvalnost sada dok je iv i meu nama. Hoemo da zna ta Medijan osea. Medijan mu je podigao spomenik! Srce mu se rastopilo, i zaplakalo bi da nije vrsto prikovao pogled za senke koje su poigravale na predsednikovoj elavoj glavi i izbrijanim obrazima Jedna ptica zape va kretavo u drveu pod kojim su stajali, a neki deak baci kamen u lie i ona odlete. Naravno, on nije zasluio sve ovo to je govorio Fajans. On je jednostavno iveo u Medijanu i vrio svoju dunost. Predsednik je zavrio, zatim se sagnuo, uzeo neto i stavio Donatanu u ruku. Bila je to sjajna srebrna mistrija. Donatane, hoe li da poloi kamen temeljac nae nove kole? zapitao je glasom koji je opet bio prirodan. Hou ree Donatan. Naravno... da ... Ali veliki beli kamen mu se zamagli od suza. Dva oveka istupie, njegov sin i Stivn Peri. Video sam Bomona proaputa Stivnu. Hou da ti kaem... Kasnije, gospodine Gudlife promrmlja Stivn. Doneli su kamen pred njega, a Stivn uze mistriju, zahvati malter i vrati je Donatanu, i on nekako razmaza malter po zidu i Don i Stivn postavie kamen. Kamen temeljac je poloen objavi predsednik. Bilo je svreno. Svi su gledali u Donatana. On skrenu pogled, ali kud god bi pogledao, sretao je tople oi Medijana. Obuze ga neizreciv stid. Pokuao je da se nasmei, ali oseti kako mu se lice ukoilo.

Pretresli smo mnogo stvari koje smo eleli da uinimo za tebe ree Fajans ljubazno. Neki su hteli da podignemo bronzani spomenik.

Donatan oseti kako mu se jezik odveza: To je glupost ree otro. Bacanje novca, i to na ta? Zaori se smeh, i on se osmehnu i oseti kako mu krv opet poe da radi. Pokaza rukom na temelje pokuavajui da mu pokret bude nemaran. kola je prva stvar izjavi. Oi mu zasvetlucae. Na ovom uglu u zasaditi brljan i pustiti da poraste. Ja sam obian ovek, nema razloga da moje ime bude na koli pre nekog drugog. Opet se zaori smeh, zagrlie ga i samo to ga ne zaguie od zadovoljstva. On je ba isti! povikae jedan drugom. Donatane Gudlife, nisi se izmenio ni za dlaku. Isto staro kljuse sloi se on. Zato da ne? Nosili su ga ulicom usred gomile, a Don ode napred da javi Izabeli da on stie. Ali Donatan se osvrte i pogleda. Neobino je zamisliti da e njegovo ime ostati na onom kamenu zauvek! Dugo poto bude umro i njegovo se telo bude pretvorilo u prah, ime e mu biti trajno usred Medijana. Generacije dece koje dolaze i odlaze itae: Donatan Gudlif. udno kako mi se to dopada, pomisli. To mi se izvanredno dopada.

Das könnte Ihnen auch gefallen