You are on page 1of 3

TOIONICA DUA

U jednoj dalekoj zemlji, mnogima nepoznatoj, postoji krma pod nazivom Toionica dua. Ljudi tu uglavnom grekom svrate, nanese ih put dok izgubljeni lutaju traei srodnu duu. Lakomisleni kakvi jesu, naziv krme shvate kao markentiki potez i ak im se takva i dopadne. Povrni kakvi jesu, u svojoj izgubljenosti ne razmiljaju o tome gdje ih je to put nanio. eljni odmora i osvjeenja, tekim korakom razoarenja ulaze u krmu i naruuju hladnu au najboljeg vina. Nekad, promrzli, naruuju najbolje kuvano vino ije porijeklo vide u bujnoj konobarici koja im osmijehom uvijek poeli dobrodolicu. Zaboravljaju da je vino pie bogova i edno ga iskape u jednom gutljaju, dolivajui u sebe duu nepoznatog porijekla. Samo za trenutak uspiju da osjete oporost ili slatkou, prije nego osjete plimu topline koja im se razlije tijelom. Previe su bili opsjednuti potragom i nisu sluali upozorenje krmarice koja im je uljudno nudila vinsku kartu i pitala ih za ukus koji preferiraju. Odmahivali su rukom i doputali njoj da napravi izbor umjesto njih. Mudra je to krmarica bila. Nagledala se ona sluajnih prolaznika i izgubljenih pogleda, lica sa zarobljenim duama koje su kruile oko tamnih zjenica, usahlih i mrkih, skupljenih u tanani krug ludila koje je isijavalo svojim monim sjajem. Po sopstvenoj intuiciji, darivala je due onako kako je mislila da prolaznici zasluuju. Utakala je dugo uvane due u oajnike koji se nisu osjeali oajnima, u napaene koji su bili ophrvani ravnodunostima, u nesrene koji su premoreni potragama dozvoljavali tijelu da klone. Dijelila je samopouzdanje bez konsultacija, svojim istim srcem i iskusnim okom. Svi oni koji su bili njeni gosti, po izlasku iz krme dobijali su novi lik, obojen sjajem nadanja i novom snagom za potragom ovoga puta ne beznadenom i ne bez ikakvog smjera. Ali, samo rijetkim posjetiocima je vadila iz najstarijih buradi od orahovine one najvrijednije, dugo godina dobro uvane due. To su bile one due koje u nekim davnim nemoima molie da ih svojim bosim tabanima izgnjei i uskladi da doekaju trenutak kada e preko ula ukusa, skliznuti u neije tijelo i spojiti se sa svojim aurama iz kojih bijahu protjerane nekada davno, od zlih sujeta to ivjee u neadekvatnoj, dvojnoj linosti, neto to bijee neskladna slika alter ega. Naiao je tako jednog dana ovjek praznog pogleda, ugaenih oiju i pobijelelih usana. Prila mu je vedra krmarica i zapitala ga ime moe da ga uslui. Lagano je podigao pogled i zagledao joj se u usne, iskreno poeljevi da su pehar iz koga bi popio bilo kakvu tenost. Nasmijeio se i odgovorio joj da bi vrlo rado popio gutljaj njene due jer pogled joj bijee tako bistar da je mogao da se ogleda u njemu. I tada je u njima vidio starca kojeg su i nada i snaga napustili. Nasmijeila se zbunjeno, nimalo iznenaena narudbinom, sa nekom udnom tugom koja je samo u trenutku preletjela preko bjeline njenog lica.

Razmiljala je ta joj je initi. Svoju je duu imala samo za jo par aa jer ju je dijelila svim neznancima za koje bi poelela da su njena srodna dua. Ako udijeli jo malo njene due koje joj je preostalo, onda e ostati bez nje, postae bezdunica. Onda nikada nee moi da doeka dan kada e u krmu uetati njena srodna dua, koju bi svojom eljom napojila i sa sobom sjedinila. Dua koja bi poelela da je pije nektar njene due do kraja ivota i da nikada e vie ne osjeti. ovjek je samo odmahnuo rukom rekavi da ne obraa panju na njega i donese mu ta god ona poeli, ta god e mu utoliti e i makar prividno odganati umor. Otila je iza paravana i bez ikakvog oklijevanja podmetnula au ispod bureta svoje due. Napunila ju je do vrha i odnijela ovjeku praznog pogleda. Pio je polako, uivajui u svakoj kapi udnog nektara, nemajui pojma o tome da utae u sebe dijelove jedne iste due protkane velikom emotivnom snagom. udio se ei koja ga nije tjerala, kako to obino biva, da iskapi tenost u jednom gutljaju i da nastavi dalje svoj put. Sa svakom kapljicom arobne tenosti osjeao je novu snagu kako se raa u njegovim miiima, osjeao je udne pokrete lica kojima su usne upravljale, osjeao se udesno dobro nakon toliko dugo vremena, da je prosto na to osjeanje i zaboravio, osjecao sa kao da se nalazi u svom domu. Pozvao je krmaricu da je priupita kakvo mu je to vino boanskog ukusa donijela, ali prema njemu je ila nepoznata, divna, graciozna ena koja mu se nekim udom, kao da se poznaju, smijeila. Upijao je pogledom osmijehe koji su pri svakom njenom koraku bivali ljepi i stavljao ih je kao melem na napaenu, izrabljenu svoju duu. to mu je bila blie, on se to srenijim osjeao, a u isto vrijeme nejasno raznjeen od pomisli koja mu je tog trenutka prola kroz glavu: kad bi mu, kojim udom, spustila dlan na obraz, na njemu bi do kraja ivota mogao da ostane. Ona je gledala ovjeka koji ju je dozivao i uinio joj se poznat, ali je bila sigurna da nikako nije to mogao biti onaj isti ovjek praznog pogleda. Prilazila mu je polako, nezadrivo se smjekajui i osjeajui kako joj se kukovi ritmino njiu u ritmu tajnovitog plesa, samo za njegove iznenada oivjele oi, iz kojih je isijavao zvjezdani sjaj. to mu je bila blia, udnije se osjeala. Tabani su joj bridjeli, dlanovi su joj bili vreli, a srce joj ludaki lupalo u nekom novom ritmu, prebrzom za njen sistem krvotoka. Iznenadni nagon da mu spusti dlan na obraz iiban vjetrom, ali ne i naruen njime, iznenadio ju je, ali je nije i uplaio. Prila je bez rijei i prepustila se svojoj nepogreivom osjeaju, tuno oekujui da e neznanac tog trenutka samo potraiti raun i otii. A onda, kada je dola sasvim blizu, dlan joj nekontrolisano poe ka obrazu ovog ovjeka i ona osjeti toplinu spoja savrenog sklada tog dodira. Draga eno, ne pitam ta kota, samo elim da to to sam popio dobijem jo. Tanije, elio bih da otkupim sve zalihe koje imate. rekao joj je, gledajui je pravo u oi. Dragi ovjee, dua se ne kupuje. Kako da to niste shvatili kada ste doli ovamo? uzvratila mu je ona, gledajui ga pravo u oi.

Na te rijei on se trgnu, okrete se oko sebe i po prvi put nije shvatao da ne zna gdje je, niti koliko daleko je otiao od kue. Ali udan osjeaj da je na pravom mjestu, nije ga naputao. Snana privlanost prema eni, krmarici nepoznate krme, eni sa najbistrijim pogledom koji je ikada vidio, promijenio mu je duu. ini se, za samo par trenutaka, Zemlja se zavrtjela oko svoje ose u suprotnom smjeru. Moda, dragi ovjee, ako ikada ponovo svratite ovamo, dobiete jo koju kap due koja vas je promijenila. Sada putujte, ve je kasno, uhvatie vas mrak. dodala je ona, vidjevi da je on zanijemio posmatrajui je. U mraku u nastaviti da ivim, ako me vi odavde otjerate, jer svjetlost u vaim oima je jedino to moju mranu duu osvjetljava. Ostau ovdje dokle god me vi elite. ree ovjek predavi sopstvenu sudbinu u njene ruke.