Sie sind auf Seite 1von 187

FIT

FOR LIFE

II

ŽIVJETI ZDRAVO

Harvey & Marilyn DIAMOND

"Naučila sam više praktičnih podataka iz vaše knjige nego na satovima o

prehrani koje sam pohađala više od godinu dana. Kad se rezultati provjere

na sebi, odmah su vidljivi. Zaista se osjećam bolje

H.

Moja je energija tu!"

D.

 

Chicago, Illinois

"Imam 15 godina i bavim se natjecateljskom gimnastikom

Izgubila sam

4 kilograma i jača sam no ikad. Prije no što sam započela s vašim programom, odlazila bih na satove tjelovježbe i otprilike na pola puta obično potpuno istrošila svu energiju. No, jedanput se to nije dogodilo Moja je majka počela raditi prema istom programu zajedno sa mnom. Kaže da se nikad nije osjećala bolje, a izgubila je 8 kg.

"Sedamdesetih smo godina, umirovljenici nam život učinili lakšim i boljim."

 

J. W.

Reno,

Nevada

I zahvaljujemo vam što ste

Gosp. i gđa J.

H. W.

Ocala, Florida

"U slučaju da postoji netko tko sumnja da ovaj način prehrane i življenja dovodi do stanja boljeg zdravlja i opće dobrobiti, osobno mogu poslužiti

kao primjer za to

Kupit ću

Postao sam zdraviji no što sam bio u cijelomu svom

životu, imam mnogo više energije nego itko od mojih poznatih knjigu živjeti zdravo svakomu u mojoj obitelji.

A.G. Seattle, Washington

Kopije ovih i drugih potpisanih svjedočanstava i preporuka stoje na uvid u uredu izdavačke kuće Warner Books, 666 Fifth Avenue, New York, New

York

10103.

"Hvala vam, mnogo vam hvala za

prekrasno i toliko sam oduševljena svime što sam naučila da moram o

se

živjeti

zdravo

Osjećam

tome pričati svim mojim prijateljima

sve to prenijeli na način koji razumijemo razgovarate s nama."

I na kraju, hvala vam što ste nam

baš kao da ste ovdje i

P. N.

Wooster,

i J.

M.

Ohio

"Pročitao sam obje vaše knjige i sviđaju mi se. Također sam isprobao vašu dijetu te izgubio 7 i pol kilograma u tri tjedna i osjećam se kao nov." R.S. Fallbrook, California

"Izgubila sam 11 i pol kilograma u 7 tjedana! sretnika više na svijetu."

Hvala vam, evo jednog

J.B.

Cocoa, Florida

"U obitelji nas ima petero

preuzeti pristup preventivne prehrane za doživotno zdravlje. I još je nešto

u svemu tome predivno, a to je da ne moramo sav novac koji smo štedjeli cijeloga života potrošiti na to da steknemo zdravlje i životnu snagu."

Nisam ni sanjala da bismo i mi mogli zaista

EJ.

Winston-Salem, North Carolina

"Upravo sam pročitala živjeti zdravo i po mome mišljenju to je najvažnija knjiga o zdravlju i hrani koju sam ikad pročitala. Imam 80 godina i namjeravam slijediti prirodan način hranjenja kako bih ostatak života proživjela uravnoteženo."

A.W. Santa Monica, California

"Posljednjih 6 tjedana radim prema programu vaše knjige živjeti zdravo i

Upravo

pokušavam i djecu navesti da tako jedu, a polako uvjeravam i supruga da promijeni način prehrane."

primijetila sam značajnu promjenu u onome kako se osjećam

M.

O'Fallon, Missouri

E.

"Prije četiri godine imala sam rak grlića maternice pa sam pročitala mnogo toga o pravilnoj prehrani. Vaše su mi knjige zaista pomogle. Osobito sam

Moja kći i ja se osjećamo mnogo bolje. Ne

Prekrasno

mogu vjerovati kakva se razlika na koži naših lica primjećuje je moći prestati koristiti propisane lijekove."

uživala u vašim receptima

C.R.

Rockland, Maine

"Uistinu sam uživao u knjizi živjeti zdravo. Prije tri tjedna započeo sam s programom i već osjećam veću životnu snagu i krepkost."

P.M. W. Amherst, New York

"Toliko sam zahvalna

moja prekomjerna težina nije mi pomagala! Jedući samo voće ujutro u prvom sam tjednu izgubila 3 i pol kilograma. U iduća tri mjeseca izgubila

Ni

Cijeloga života imala sam bolove u leđima

Boli u leđima je gotovo nestalo (boli me

samo kad se jako umorim), a emocionalno se osjećam poput sasvim nove

osobe

sam ukupno 14 i pol kilograma

I IMAM TOLIKO MNOGO VIŠE ENERGIJE!!!"

M. M. Clarksburg, West Virginia

"Hvala vam što ste mi spasili život. Upravo sam pročitao vašu drugu knjigu, živjeti zdravo, a vaša me je prva knjiga spasila od smrti i operacije prostate. Moj je urolog bio zaprepašten kad je na nedavnom pregledu ustanovio da moja prostata više nije uvećana. Nije vjerovao da je to moguće."

D.S. La Crosse, Wisconsin

"Moj suprug i ja

sedmom mjesecu trudnoće, to je naše prvo dijete i ja uživam u izvrsnom zdravlju i puna sam energije cijelo vrijeme. Još trčim tri kilometra dnevno, šest dana u tjednu."

L.

Midland, Michigan

skloni smo prirodnom načinu života. Trenutačno sam u

N.

NA SJEVERU I JUGU, ISTOKU I ZAPADU - LJUDI SU PRONAŠLI PRAVI PUT I NAČIN DA SE OSJEĆAJU DIVNO U FIT FOR LIFE II: ŽIVJETI ZDRAVO

"Pročitao sam vašu drugu knjigu živjeti zdravo i nisam mislio da je to

moguće, ali nadmašili ste Fit for Life ovako živim, sretnim i zdravim."

Nikad u životu nisam se osjećao

R.N.W. Markham, Ontario, Canada

"Nikad vam neću moći dovoljno zahvaliti za sve što ste učinili za mene kao i za tisuće drugih. Vi ste mojoj budućnosti otvorili nova vrata svjetlosti Volim se kretati na zraku i spavati s otvorenim prozorima - i više se ne razbolijevam tako lako niti ne patim od alergija kao prije."

W.

Indiana

A.

Fort Wayne,

"Po zanimanju sam medicinska sestra i radim u uobičajenom liječničkom okruženju. Međutim, iskreno vjerujem u prirodne načine očuvanja zdravlja Hvala vam za knjigu živjeti zdravo! I meni i mojoj obitelji ona je bila od neprocjenjive vrijednosti."

A.D.W.

Austin, Texas

"Ovaj je program načinio čuda s mojim dijabetesom cijeli ormar nove odjeće. Moja je kći ostala zapanjena."

Jučer sam kupila

F.J.

Blakes, Virginia

"Cijelog sam se života gnjavila s dijetama, ali otkad sam preuzela vaš program, izgubila sam na težini i održala je takvom uživajući pritom u svakom zalogaju hrane. Bilo je to nešto što sam tražila godinama! Blagoslovio vas Bog!!"

P.

Seattle, Washington

S.

L.

ODUŠEVITE SE

Na pragu ste otkrića da živjeti zdravo nije umjetnost koju moramo učiti, već jednostavno način življenja prema našim nagonima kojemu se možemo vratiti

HRANA - Uživajte u neodoljivim jelima koja vas održavaju mladima i pomozite sami sebi steći tjelesnu spremnost. VODA - Ustanovite čega sve ima u vodi iz slavine i koja je voda najbolja za vaše tijelo. ZRAK - Naučite disati pa ćete doživljavati manje stresova u životu. SAN - Otkrijte kako ćete svake noći disati duboko i odmorno te zašto vas kratak san održava mladima i zdravima. SUNČEVA SVJETLOST - Uzmite od sunca ono najhranjivije i to tako da ne oštetite kožu. VJEŽBANJE - Osjetite bolju tjelesnu spremnost kroz jednostavan program koji oslobađa od stresa za sve uzraste i pruža vam svakodnevni trening. MEĐULJUDSKI ODNOSI PUNI LJUBAVI - Neka vještine iz pradavnih vremena unesu u vaš život više ljubavi, učine vaš seksualni život punijim i pospješe vaš duhovni rast.

BRAČNI PAR DIAMONDS VEĆ JE PREOBRAZIO ŽIVOTE MILIJUNA ČITATELJA KNJIGOM "FIT FOR LIFE", KNJIGOM BROJ JEDAN NA

PODRUČJU

ZDRAVO

PREHRANE SVIH VREMENA TE "FIT FOR LIFE II: ŽIVJETI OKRENITE MOLIM VAS STRANICU I POGLEDAJTE ŠTO

SAMO NEKI OD NJIH IMAJU REĆI O PROGRAMU IZLOŽENOM U OVOJ KNJIZI.

ZAHVALE

Poduzeću Warner Books želimo izraziti svoju duboku zahvalnost na ustrajnim naporima da u područje zdravstva unesu slobodni napredak, za profesionalni pristup njihova predanog osoblja, te odajemo posebno priznanje Larryju Kirshbaumu i Nansey Neiman za njihovu snagu i razumijevanje. Mnogo hvala Normanu Brokawu, Melu Bergeru i Irene Webb iz Agencije William Morris na njihovoj stalnoj podršci i savjetima. Također moramo posebno spomenuti velike reformatore zdravstva, naše učitelje i prethodnike koji su u teškim uvjetima i sami progonjeni vodili bitku za slobodu izbora u zdravstvenoj njezi: Isaac Jennings, Russell Trail, John H. Tilden, Sylvester Graham, Florence Nightingale, Herbert M. Shelton i svi oni drugi previše brojni da bismo ih ovdje navodili. Svim onim današnjim obnoviteljima bez čijega rada ne bi bilo niti našega dugujemo vječnu zahvalnosti. Našim roditeljima, Irvingu Diamondu koji je u najboljim godinama izgubio život jer je jedina pomoć koju je mogao zatražiti bio sustav liječenja koji je zanemarivao njegove biološke potrebe. Sophieji Diamond čija je ljubav uvijek našla put do nas. I Fran i Bernie Horecker čija nam je pedesetogodišnja ljubavna veza i obvezanost na savršenstvo pomogla shvatiti da je ljubav ono nešto što sve spaja i drži zajedno. Uz to bismo željeli izraziti i našu bezgraničnu ljubav našoj djeci Beauu, Lisi i Gregu koji su još jednom na prstima prošli kroz svoje ljetne praznike iz poštovanja prema radu koji se odvijao u njihovom domu. Hvala vam svima i sve vas blagoslovio Bog Bog blagoslovio i Itu koja je uvijek tu i na pomoći.

Za Boga i za svu Božju djecu

PREDGOVOR

UVOD

I DIO - Onda i sada

1.

Nove informacije

2.

Pogled unatrag

3

Zašto ovo činimo?

4.

Pregled načela

II DIO - Elementi zdravlja

SADRŽAJ

5. Uvod u elemente >:dravlja

6. Zrak

7. Voda

8. Hrana

9. Odmor i san

10. Tjelovježba

11. Sunčeva svjetlost

12. Odnosi puni ljubavi

13. Čistoća, ugodno okružje i tihi trenuci

III DIO - Posebne teme

14. Namirnice životinjskog podrijetla

15. Za našu djecu

16. Naša djeca imaju tekođer pravo biti FIT FOR LIFE

17. Detoksikacija - što činiti za vrijeme krize

18. Česta pitanja

19. Dva tjedna zdravog življenja

IV DIO - KUHARICA ZA ZDRAVI ŽIVOT

Uvod Dvotjedni jelovnik Živjeti zdravo Sokovi i frapei Voćne salate i umaci Salate od povrća i preljevi Jela od povrća Juhe, sendviči i delikatesni savici Krumpiri i žitarice Tjestenina i umaci Kolutići, kolačići i pogačice Riba i piletina Mlijeko od koštunjavog voća, shake-ovi i smrznute poslastice

ZAKLJUČAK

BIBLIOGRAFIJA

01

03

08

21

24

39

41

53

78

93

114

121

140

146

164

177

179

210

222

238

249

267

275

277

281

288

295

298

310

319

329

338

342

345

348

PREDGOVOR

HARVEY I MARILYN:

Ovo je knjiga o vašem tijelu i onomu što možete učiniti da biste mu pružili odgovarajuću njegu. To je priručnik koji vas korak po korak vodi praktičnom i razboritom načinu održavanja zdravlja. U njemu su za vas skupljeni i prerađeni najnoviji podaci iz mnogih područja povezanih sa zdravljem, on vam pruža razumijevanje utjecaja tjelovježbe, prehrane, disanja, sunca, sna, vode, ljubavi, seksa i još mnogo toga na vaše zdravlje. Raščišćuje zbrku koju možda osjećate i vodi vas s novom odgovornošću i pouzdanjem uz točno saznanje o onome što možete učiniti da biste izgledali i osjećali se najbolje što možete. I nikoga ne izostavlja. Od malih, puzavih beba do tinejdžera, od roditelja do baka i djedova, ova knjiga svima nudi razumna, SIGURNA rješenja za kojima ste tragali. Ona je prepuna novih podataka koji će promijeniti vaš odnos prema tijelu. Pošto smo završili turneju gotovo dvije godine nakon izdanja Fit for Life u kojoj smo obišli 17 gradova, pružila nam se velika mogućnost biti svjedocima nevjerojatnih rezultata koje je kod stotina tisuća ljudi požnjeo program iznijet u knjizi Fit for Life. Od gubitka težine do značajnih poboljšanja zdravlja, o svemu postoje dokazi. To je nešto što za ljude znači dugotrajni napredak, oslobađa ih ovisnosti o lijekovima i liječenjima i omogućuje im da samostalno uklanjaju mnoge svoje zdravstvene probleme. Izgledajući i osjećajući se bolje no ikad, oni traže još više podataka pomoću kojih će steći još veću moć nad svojim tijelima. Ovo je razdoblje velikih napredaka u području "samopomoći". Toliko toga ima što možete naučiti činiti da biste živjeli zdravije. Postaje sve očitije da sva liječenja i "kure" svijeta ne mogu donijete vječno zdravlje ako sami niste voljni živjeti zdravije. Godine zlouporabe tijela - pušenje, pijenje alkohola, prenajedanje pogrešne hrane, nedostatak tjelovježbe - to se samo može kositi s dobrim zdravljem. Emocionalna nestabilnost je također nespojiva s dobrim zdravljem. A kad se rezultati toga očituju u obliku narušenog zdravlja, lijekovi i operacije mogu djelovati samo poput raznih Band-aid akcija. Da biste popravili oštećenje ili izliječili bolest, morate živjeti zdravije. Ili još točnije, da biste spriječili bolest morate živjeti zdravije. Po svoj prilici vi to već znate. Ova vam knjiga govori kako treba izgrađivati to nagonsko znanje.

Danas na svjetlo dana izlazi obilje informacija o onome što sve podrazumijeva zdraviji život. I kako dolazite u dodir s tim informacijama postaje očito da ima također i mnogo obrazovanih, upućenih ljudi školovanih u sklopu mnogih različitih filozofija koji vam pomažu u potrazi za vašim oblikom "samopomoći". Svi ti specijalisti - liječnici higijene zdravlja, kiropraktičari, osteopati, medicina, psihologija, akupunktura kao i

fizikalni terapeuti, primalje, homeopati, maseri te specijalisti za tjelovježbu - svi vam oni mogupomoći kad vam je potrebna njihova određena specijalnost. Nitko od njih ne moze učinit i međutim posao za vas i na nikoga od njih se ne biste smjeli za tako nešto osloniti. Za vas se izazov sastoji u tome da odvagnete ono što vam oni imaju reći, iskoristite ono što se čini da se može primijeniti na vašu situaciju i odbacite ono što se ne može primijeniti. Nijedan se liječnik ne smije smatrati najvišim i jedinim stručnjakom po pitanju zdravstvene njege. Svaki vam od njih može pružiti dobrobiti onoga što je sam naučio, ali je na vama da - koristeći se svojim zdravim razumom, nagonima, iskustvima iz prošlosti, sadašnjim potrebama i budućim ciljevima - odlučite je li ono što taj liječnik zaključuje za vas istinito i od pomoći. Na taj način vi ostajete onaj koji vodi igru. Napisali smo ovu knjigu kao jedan prijedlog, u obliku nacrta za način zdravog življenja. Nakon zajedničkog dvadesetogodišnjeg proučavanja potreba ljudskog tijela predstavljamo vam običnim riječima ono što smo otkrili kao nužno da bi se vodio zdrav život. Ovdje su također i objašnjenja o tome kako svoje potrebe za zdravljem možete ispuniti lako i rutinski u sklopu svog uobičajenog načina života. Ne radi se o tome da nećete ništa morati mijenjati - morat ćete. Da bi ovaj program vrijedio za vas, morate biti voljni primjenjivati barem jedan njegov dio. I kako budete doživljavali te prve skromne promjene, dobit ćete pozitivne rezultate koji će vas potaknuti da učinite još veći napredak. Mijenjanje je zabavno. I ako možete u mislima dočarati svoj novi, zdrav način življenja koji uključuje stvaranje novih navika a ne prekidanje starih, osjetit ćete se vrlo dobro i uzbuđeni pred onime što za vas sprema budućnost. Premda promjena katkad boli, ona je vrlo važna pojava. "Na tom svijetu stvarna samo mijena jest." Kako je Benjamin Franklin jednom rekao: "Kad se prestanete mijenjati, gotovi ste." Možete li zamisliti kako bi bez promjene vaš život bio stravično jednoličan? Postoji samo nešto što može dovesti do svježe promjene, a to su novi podaci. Ne tvrdimo da mi imamo jedini odgovor ili najbolji odgovor. Ono što mi nudimo jest filozofija zdravstvene njege, jedan pristup življenju koji se pokazao dobrim za zaista mnoge ljude. Postojalo je vrijeme kad smo i sami bolovali i tragali za ozdravljenjem, a isto tako imali i dovoljno sreće što smo stupili u dodir s područjem proučavanja koje nam je, iako posve novo i strano, donijelo iscjeljenje i dobrobit koje smo tako žudno trebali. Kad smo počeli s drugima dijeliti naš rad, uočili smo kako i oni postižu svoje ciljeve glede zdravlja. Osobno smo se osvjedočili kako tisuće ljudi unapređuje svoje zdravlje koristeći se tek manjim dijelom ovih podataka. Izdavanjem naše prve knjige zdravlje milijuna ljudi počelo se poboljšavati!

Ono što vam predstavljamo jest način zdravog življenja koji u mnogočemu može poboljšati vaše zdravlje ako se samo počne provoditi. To je način življenja smišljen za one koji se žele osjećati sigurnijima u

pogledu svoga zdravlja te preuzeti veću moć nad svojom sadašnjošću i onime što će im budućnost donijeti u tom životno važnom području. Nitko ne želi biti bolestan. Nitko od nas ne uživa u zamisli da možemo postati dio medicinske statistike. To je jednostavan, razumljiv način zdravog života koji vam može omogućiti da karte porazmjestite na svoju dobrobit. Naše iskustvo govori da nam zdrav način života doista i donosi zdravlje koje svi želimo i cijenimo. Nezdrav način života donijet će i bolesti kojih se grozimo. Temeljna je postavka ovdje da ŽIVJETI ZDRAVO NIJE UMJETNOST KOJU MORAMO UČITI, VEĆ JEDNOSTAVNO NAČIN ŽIVLJENJA PREMA NAŠIM NAGONIMA KOJEMU SE MOŽEMO VRATITI. Stranice ove knjige će putem zdravog razuma i običnim riječima ovu postavku učiniti očitom! Da, ono što vam imamo priopćiti jest drukčije! Da, to jest novi pristup. Da, on se suprotstavlja mnogim današnjim učenjima, ali on ubire plodove u vidu mnogostruke dobrobiti za ljude, o čemu nema nikakve sumnje. Možda taj pristup neće pružiti odgovor za svakoga, ali se već odražava na milijune ljudi u pozitivnom smislu, stoga svakako postoji mogućnost da ćete i vi od njega imati koristi. To je nešto čega biste trebali barem biti svjesni, kako biste mogli prepoznati mogućnost izbora koja se otvara za vas. A to je upravo to - jedna mogućnost izbora. Nadamo se da niste podigli zid prema promjenama zbog previše razočaranja u prošlosti, jer taj isti zid koji vas čuva od razočaranja vas isto tako čuva i od onoga što vam doista može pomoći i što je vrijedno vaše pozornosti. Nitko nema sve odgovore. Niti mi, niti bilo tko drugi. Ono što vam mi nudimo jest MOGUĆNOST NOVOG NAČINA ŽIVLJENJA. Stoga je ovo naša najvažnija poruka: SVE ŠTO NAM JE POTREBNO DA BUDEMO ZDRAVI ILI DA POVRATIMO NAŠE ZDRAVLJE VEĆ NAM JE PRUŽILA PRIRODA. Ne nudimo vam program liječenja, već bolje reći razborit plan življenja koji se zbiva prema zakonitostima i uobičajenim uvjetima života pa tako neće samo očuvati zdravlje, već će također bolesnima omogućiti da se vrate u zdravo stanje. Predstavljamo vam mogućnost razumijevanja jedne zaista nečuvene vjerojatnosti: da VI MOŽETE IMATI POTPUNU MOĆ NAD SVOJIM ZDRAVLJEM! Na vama će uvijek biti odluka želite li to prihvatiti ili ne. Istražite tu mogućnost i vidite sami možete li od nje imati koristi kao i toliki drugi. Kakva bi to bila šteta propustiti nešto što bi iz temelja moglo povećati trajanje i kvalitetu vašeg života samo zato što niste tu mogućnost istražili i dopustili da vam dokaže svoju vrijednost. Svi mi želimo biti sretni i zdravi. Svi želimo sreću i zdravlje onima koje volimo. To je naša zajednička istina. S ljubavlju i poštovanjem nudimo vam ovaj nacrt življenja kao naš doprinos vašem osobnom naporu da postanete sjajan, radostan, pravi životni primjer zdravog života!

UVOD

HARVEY I MARILYN:

Ako ste pročitali našu prvu knjigu, Fit for Life, možda ćete i vi dati napomenu koja se često čuje: "Aha, postigli su veliki uspjeh pa ga sada pokušavaju iskoristiti u drugoj knjizi koja je zapravo sve to isto samo ima drukčiji naslov." Premda je to svakako istina u nekim dijelovima, živjeti zdravo nije jedna od takvih knjiga. Zapravo, ovo je knjiga koju smo oboje željeli napisati prvu, ali smo morali, da tako kažem, ispitati vode prije no što smo vam je mogli predstaviti. Fit for Life je samo jedna nit u tapiseriji znanosti o prirodnoj higijeni koja se odnosi na sve vidove izgrađivanja i njegovanja zdravlja te sprečavanja bolesti. Prirodna higijena drži da ZDRAVLJE NIJE ODSUTNOST BOLESTI, VEĆ PRIJE SAVRŠENO STANJE TJELESNIH FUNKCIJA. Ono što prirodna higijena čini za nas jest da nas dovodi do tog savršenog stanja. Prije pisanja ove knjige morali smo biti sigurni da su ljudi spremni za pristup zdravstvenoj njezi koristeći se skupom netradicionalnih životnih načela o kojima se nikad prije nije tako naširoko raspravljalo. Stoga smo odlučili ponajprije napisati knjigu koja neće obuhvatiti cijeli golemi predmet zdravstvene njege, već će se ograničiti na jedno područje koje se čini toliko važno mnogim ljudima: gubitak na težini. Ako smo mogli imati uspjeha s pristupom koji nije dijeta, već pruža ljudima potpunu moć nad njihovom težinom, s pristupom koji je jednostavan za primjenu, nudi ukusnu hranu i djelotvoran je, ti će isti ljudi svakako postati prijemljivi i za srodne činjenice i podatke u svim drugim vidovima zdravstvene njege. No, taj smo odgovor dobili, a naša su najveća očekivanja ostala premašena. Zaista, Amerika jest spremna! Knjiga Fit for Life se do sada u tvrdom uvezu prodala u više od 2 milijuna primjeraka, na popisu bestselera stajala je više od godinu dana i izdaje se u četrnaest zemalja. Primili smo tisuće pisama sa svih strana svijeta, toliko mnogo da smo pokrenuli dvomjesečnu publikaciju kako bismo omogućili ljudima da podijele svoja divna iskustva. Ljudi gube kilograme i osjećaju se prekrasno u svojem novopronađenom blagostanju. Što je to omogućilo? Ima li iscrpljenijeg čovjeka od nekoga tko je isprobao svaku zamislivu pomodnu dijetu samo da bi morao potražiti još jedan program pomoću kojeg će skinuti kilograme i održati takvo stanje. Pristup izložen u knjizi Fit for Life je s uspjehom okončao tu potrebu za dijetama kod stotina tisuća takvih ljudi. Kao rezultat toga ona nam je otvorila vrata kako bismo uveli još mnogo više od toga istog sustava, prirodne higijene, kako bismo pokazali da ona može dovesti do izvrsnog zdravlja i slobode od mnoštva boljki koje inače opsjedaju ljude. Jer kao što je sigurno da sunce

daje toplinu, tako je sigurno da i primjena načela prirodne higijene djeluje jednako uspješno za one s ozbiljnijim problemima kao i za one s prekomjernom težinom. Ovdje je izložen sveobuhvatni pristup koji omogućuje pojedincu da dosegne svoje najviše potencijale, najviši stupanj blagostanja. Primjenom načela u ovoj knjizi možete vrlo lako preuzeti nov način zdravog života, unapređujući svoje zdravlje toliko da će svaki dan vašeg života biti radost i zadovoljstvo što živite slobodni od bolesti, napasnih oboljenja i smetnji. Štoviše, bit ćete oslobođeni straha da ćete patiti od njih. Zapamtite, kad bi se put do zdravlja mogao predočiti kao jedna tapiserija od mnogo niti, knjiga Fit for Life predstavljala bi samo jednu takvu nit. Ova knjiga daje mnogo više pojedinosti u tomu tkanju. Sada kad postoje uvjerljivi dokazi da je knjiga Fit for Life vrlo djelotvorna u jednoj od glavnijih američkih preokupacija, smanjenju težine, vrijeme je da spojimo i ostale niti. Ako vam je naša prva knjiga otvorila oči, tada je bolje da sjednete kad budete čitali ovu. Mnogo je od onoga što ovdje iznosimo izazovno i proturječno. No baš kao što vam se u Fit for Life pokazuje da možete preuzeti nadzor nad svojom težinom te da se više ne morate u tom području osjećati nesretnom žrtvom, ova će vam knjiga pokazati kako ćete tu moć preuzeti nad svojim zdravljem. Uz isto samopouzdanje možete sebi osigurati život bez boli i bez bolesti. Ovo su burna vremena. Sve više ljudi žudi biti zdravo i u dobroj tjelesnoj spremnosti pa čine sve što je potrebno kako bi tu spremnost povećali i održali. Svi su podaci ovdje i vama na raspolaganje i pomoć. Uz želju za uspjehom i otvoren duh ništa vam neće stajati na putu u dostizanju najviše razine krepkog zdravlja koje je VAŠE PRAVO PO ROĐENJU. Napokon, ZDRAVLJE KOJE U NAMA SJAJI I TITRA JE PRIRODNO STANJE NAŠEG BIĆA, I ISCJELJENJE JE BIOLOŠKI PROCES U TIJELU, A NE UMJETNOST KOJA SE IZVODI NA TIJELU. Zdravlje bi trebalo biti ustavljeno pravilo. Činjenica da toliko mnogo ljudi ima barem neke pritužbe u vezi sa zdravljem može dovesti do pogrešnog zaključka da su neke boli, neugode ili oblici narušenog zdravlja pravilo. Da niste u to povjerovali! Nitko nas nikad neće uvjeriti da je Bog koji je u svojoj beskonačnoj, nepojmljivoj mudrosti stvorio nas i ovaj veličanstveni planet kao dio tog uzvišenog poretka stvari ugradio i jedan naum o neprestanoj tjelesnoj patnji od kolijevke pa do groba.

Ne želimo vas navesti na pomisao da posjedujemo nekakvu čarobnu formulu, ne! Postoji više puteva do vrha planine, ovo je tek jedan od njih. On se temelji na zamisli da je ZDRAVLJE BESPLATNO I DA IMAMO NA NJEGA PRAVO. Mi i tisuće ljudi poput nas smo otkrili da je ovaj put jednostavan, siguran i pouzdan. To možete i vi. Ako mu pružite mogućnost, put prirodne higijene može vas dovesti do vašeg cilja.

siguran i pouzdan. To možete i vi. Ako mu pružite mogućnost, put prirodne higijene može vas

PRVO

POGLAVLJE

Nove

informacije

HARVEY:

Hajdemo popričati o nečemu uistinu uzbudljivom. Zapravo, razgovarajmo 0 onome što je bez sumnje najuzbudljiviji predmet rasprave: nove informacije. "Što!" - reći ćete. "Nove informacije?" Skijanje na pijesku je uzbudljivo. Sedma igra na Svjetskom prvenstvu - World series 1 je uzbudljiva. Vatromet na Dan nezavisnosti je uzbudljiv. Ali sve to blijedi u usporedbi s novim informacijama. Da ne stoji činjenica kako nove informacije uvijek zamjenjuju stare, još bismo se uvijek bojali brodovima isploviti predaleko od straha da ne bismo pali s planeta. Pogledajte oko sebe bilo što - televizija, automobili, svjetla, telefoni, pisala, kompjutori, knjige, štednjaci, izaberite sami. Bez novih informacija ništa od toga ne bi postojalo. Zamislite ako hoćete što bi od svijeta nastalo kad bi od danas prestajale postojati nove informacije. U vrlo kratkom vremenu život bi postao ustajao, neugodan i nepodnošljivo dosadan. Jednoličnost bi bila stalno na dnevnom redu. život bi bio žalosno nezanimljiv. Stoljećima su ljudi sanjali o letenju, no sve dok braća Wright nisu u Kitty Hawku letenje i ostvarili, ono je bilo upravo to - samo san. Njihov je uređaj za letenje bio nezgrapan i nesavršen, ali je njihov doprinos bio u tome što je taj uređaj doveo do uređaja za letenje toliko savršenog da će putovati 27200 km na sat te otići do Mjeseca i natrag. Alexander Graham Bell govorio je pomoću jednog uređaja iz jedne sobe u pYugu što je dovelo do razgovora s jednog kontinenta na drugi. Razmislite o eksperimentima Thomasa Edisona s elektricitetom. Pokušajte zamisliti svijet bez električne struje. Toliko toga što činimo ovisi o njemu da bismo, kad bi elektriciteta nekako nestalo, teško mogli uopće funkcionirati. Astronomske količine novih informacija bile su potrebne da bi nastalo ono što imamo danas, svijet pokretan električnom strujom. Radi se o ovomu: život bi bio iznimno teško iskušenje bez novih informacija koje redovito dolaze na svjetlo dana. Mi žudimo za njima. Trebamo ih. Mi ovisimo o njima. Mi ih tražimol Razmislite o nekom stručnjaku u bilo kojoj grani znanosti. Njegova pobuda za istraživanje jest svakodnevna nada da će otkriti nove informacije. Bez izgleda da će osvanuti s novim inoformacijama, ne bi bilo niti znanstvenika. Znajući da je sve to istina, znajući da nove informacije gotovo svatko nestrpljivo sluti i sa žudnjom iščekuje (bilo da je toga svjestan ili ne), zaprepašćujuće je da

1 World series = godišnji niz igara između prvaka dviju glavnih liga u bejzbolu u kojemu pobjeđuje prva momčad koja osvoji četiri igre

se kroz cijelu povijest na nove informacije gledalo s negativnošću, neprijateljstvom te katkad i uz žestoko opiranje. "Ali zašto?" možda ćete upitati. Hej, to je pravo pitanje. Ako ste otkrili i razuman odgovor, javite i nama. Mi ljudi smo čudna vrsta. Odupiremo se onome što najviše želimo. Kao da se sve što je novo mora odbaciti prije no što će se prihvatiti, čak i kada to opiranje uopće nema smisla. Glasno zahtijevamo poboljšanja, a onda progonimo upravo one ljude koji nam ih donose. Mi smo poput gledatelja koji glasno pozdravljaju i divlje toptajući nogama traže od glumca koji je upravo ostvario fantastičnu glumačku izvedbu da se ponovno pojavi na pozornici kako bi ga obasuli trulim jajima. Baš kao što je Zemlja okrugla, nove će informacije neizbježno zamjenjivati stare. Pa ipak, kad god se one nove pojavljuju, pruža im se uvijek isti otpor.

Prije tri stotine godina je Galileo uz pomoć jednog od prvih teleskopa dokazao Kopernikovu tvrdnju kako se Sunce ne diže niti ne spušta ili kreće preko nebeskog svoda, nego da se Zemlja vrti na vlastitoj osi što stvara iluziju kretanja Sunca. Je li ova strahovito vrijedna i značajna informacija donijela Galileu svjetsku slavu i poštovanje? Ne, priskrbila mu je boravak u tamnici gdje je imao vremena trljati čvoruge koje je zaradio od ljudi što su na njega bacali kamenje zbog njegovih bogohulnih izjava. A ipak danas ima vrlo malo ljudi koji ne priznaju istinitost njegovih zapažanja. Prije stotinu godina je liječnik Ignaz Semmelweis iznio svoju zabrinutost da liječnici izlažu svoje pacijente dodatnoj opasnosti jer ne peru ruke prije operacije ili izvođenja porođaja. Čak bi i neposredno nakon autopsija na bolesnim leševima kirurzi odlazili izravno u drugu prostoriju asistirati pri porođaju ne isplahnuvši ruke. A kako je ta nova informacija primljena? Dr. Semmelweisa su njegovi vlastiti kolege osudili i nemilosrdno oklevetali. Umro je u umobolnici, obeščašćen i uništen. Znade li tko peru li danas kirurzi ruke prije operacije? Još češće su nove informacije predmet napadanja ni iz kojeg drugog razloga već stoga što su one različite. One uznemiruju lijene umove, osobito ako su ovi svoje zanimanje potpuno predali starom načinu življenja. Naučiti nešto drukčije čini se za mnoge poput zabranjenog čina. No ono što zaista zapanjuje jest činjenica da se ono područje koje smisleno najžešće traga za novim informacijama ujedno najžešće i odupire novim informacijama! Nije li čudno što skupina koja je na najjasniji način odana priljevu svježeg znanja i novih informacija također zapodijeva

i najveću bitku protiv njih te protiv promjena koje one navješćuju? Ta

skupina svodi se na zajednički naziv: "znanosti". Marilyn i ja smo to već često vrlo osobno i doživjeli.

Kad je knjiga Fit for Life objavljena prvi puta, predstavljala je veliku količinu novih informacija. Ne radi se o tome da su to bile

novootkrivene informacije, već su one bile nanovo razotkrivene. U skladu

s poviješću bilo je gunđanja i nezadovoljstva. Negodovanje je dolazilo od

malene skupine na rubu ustaljene medicine, od nutricionista i dijetetičara. Na sreću, mnogi su članovi liječničke profesije koji su u tom programu imali uspjeha pružili više podrške. Profesionalni liječnici su obično oni prvi koji priznaju da u okviru školovanja za liječnike prehrani nije posvećena pozornost koju ona zaslužuje. Od 127 medicinskih fakulteta u SAD tek jedna trećina nudi prehranu kao predmet, a samo pola od toga zahtijeva i pohađanje. Pa ipak je maleni dio nutricionista i dijetetičara, zamišljajući se čuvarima svetog Grala kad se radi o tome kako treba jesti, bez okolišanja odbacio nove informacije otkrivene u knjizi Fit for Life - ne zato što one ne bi bile izvedive, već zato što su bile nove i različite od onoga što su oni bili naučili. I dalje su uporno prežvakavali iste stare besmislice o prehrani koje su u posljednjih nekoliko desetljeća nastojali protisnuti niz grlo javnosti. Je li moguće da je prehrana jedino područje istraživanja koje se ne bi smjelo mijenjati, koje ne bi smjelo uživati pogodnosti od novih informacija? Teško! Pa ipak nove informacije u prehrani rutinski napadaju neki nutricionisti i dijetetičari jednostavno zato što one nisu potekle iz njihovih redova. To nepovoljno stanje novih informacija prečesto zapada u okvire scenarija koji je opisao francuski filozof šesnaestog stoljeća Montaigne. Prema njegovim riječima: "Kad god se novo otkriće objavi znanstvenom svijetu, oni prvo kažu: 'Vjerojatno nije istinito'. Prema tome, kad se istinitost novog prijedloga dokaže neupitnom, oni kažu: 'Da, možda jest istina, ali to nije važno.' Konačno kad već prođe dosta vremena da se ta značajnost dokaže u potpunosti, oni kažu: 'Da, svakako to je važno, ali više nije nikakva novost'." U slučaju knjige Fit for Life ti su se protivnici donekle povukli jer su čuli svjedočenja mnogih ljudi. Kad se velik broj ljudi osjeća bolje i to zbog uporabe neke nove informacije, teško će vas uzeti za ozbiljno budete li ih uvjeravali da im one ne pomažui. Sve što itko u bilo kojem području nastojanja traži od drugih jest pošteno saslušanje. Kad se pojavi neka nova informacija koju je možda teško prihvatiti i koja napada uspostavljeni sustav vjerovanja, prvi odgovor i može biti odbacivanje. No sve nove informacije zaslužuju da ih se razmotri s nastojanjem da se uoče njihove moguće vrijednosti. Sve se mora pomno ispitati, vrlo pomno ispitati. A osuđivanje bez ispitivanja jesu najveće neznanje i oholost. Za ilustraciju navest ću ulomak iz knjige koju je 1912. napisao liječnik Isaac Peeples. Osoba bez predrasuda vjeruje u ono što čini jer čvrsto vjeruje da je to istinito te je kao takva spremna raspravljati o tome s bilo kime također bez predrasuda. Voljan je to podložiti preispitivanjima i testovima do krajnjih granica, jer

2 podatak se odnosi na razdoblje u kojem je tiskan izvornik (1989.) op. prev.

ne želi vjerovati u ono što bi bilo neistinito, a zna da će istina podnijeti sve prave ispite, te isto tako da će se bolje vidjeti kao istina što se više bude preispitivala. On dopušta da su oni koji se razlikuju od njega iskreni sve dok se ne pokaže suprotno te to otkriće o neiskrenosti ne pobije njegove argumente. Ako njegovi argumenti budu i pobijeni, on neće pokušati skinuti sa sebe poraz tako što će objediti svoga protivnika, već će mu zahvaliti što mu je omogućio da shvati svoje slabosti i nesavršenosti svojih uvjerenja.

O, kakav bi to bio blagoslov kad bismo mogli računati na to da će

svi zdravstveni profesionalci zauzeti ovako pošten stav.

A sada postavimo jasno smisao ovoga govora o novim

informacijama te svih ovih primjera iz povijesti koji pokazuju kako nove informacije tako često doživljavaju teško rođenje. Smisao je ovaj:

MNOGO TOGA IZNESENOG U OVOJ KNJIZI JESU PONOVNO OTKRIVENE INFORMACIJE. Mnoge zamisli u usporedbi s uobičajenim razmišljanjem izazovne su i proturječne. OVDJE IZNESENE ZAMISLI NAMIJENJENE SU POTICANJU RAZMIŠLJANJA I ISTRAŽIVANJA. Riječima Herberta M. Sheltona, jednog od najvećih mislilaca u području prirodne higijene: "Svaki se napredak koji je ljudska rasa učinila morao suočiti sa starim poretkom i prevladati ga. Kako je stari red stvari bio sastavni dio ustroja umova toga razdoblja, napredak se mogao ostvariti samo putem mentalne revolucije. Ljude je trebalo učiti da vide stvari na drugi način. Morali su naučiti da napredak ne znači uništenje svemira. Morali su usvojiti novo gledanje na svijet." Prema riječima liječnika Russella T.Tralla, jednog od očeva prirodne higijene: "Uvijek je jedan od najtežih praktičnih problema na svijetu bilo kako predstaviti nove istine tako da se ne povrijede stare pogreške, jer su ljudi vrlo skloni smatrati argumente koji su protivni njihovim mišljenjima napadima na svoju osobnost, a mnogo je njih koji svoje ukorijenjene predrasude pogrešno uzimaju za ustaljena načela."

Još jednom ćemo se, kao i u Fit for Life, pozvati na sposobnosti

kojima smo svi bili obdareni kod rođenja kao pomoć u preusmjeravanju naših nastojanja da shvatimo nove informacije: to su naime naši nagoni, smisao za logiku i što je najvažnije naš zdrav razum. Ova su urođena svojstva s nama kroz cijeli naš život. Ona nam pomažu i usmjeravaju nas. Ako jedan stručnjak kaže jedno, a drugi kaže suprotno, što je onda s običnim čovjekom koji se samo želi osjećati dobro, a ne postati dijelom medicinske statistike? Koristeći se sredstvima koja je Bog smatrao odgovarajućim za vas te dopustivši sebi da osluhnete što to osjećate je u vašem najboljem interesu, pa tako možete započeti ponovno zadobivati svoju prirodnu sposobnost da vodite sami sebe u smjeru koji će donijeti najviše dobrobiti vašem zdravlju i dugovječnosti.

Ne trebate nikakvog "potvrđenog stručnjaka" koji će vam reći da se osjećate bolje. Vi možete stručnjaku reći kad se osjećate bolje. Ako iskoristite pojedine nove informacije i počnete se osjećati znatno bolje, hoće li vas bilo kakvo zastrašivanje ili pokušaji nekog takozvanog stručnjaka obeshrabriti tako da ćete možda i napustiti svoj novi pristup pa se opet vratiti onomu što ste radili i zbog toga se osjećali loše? Svakako se nadam da neće! Nema boljeg dokaza o vrijednosti nečega nego što je to uspješnost. Ako se nečim okoristite i to za vas ima rezultata, kakve druge dokaze o djelotvornosti toga još trebate? Ako u jednom razdoblju jedete drukčiju hranu pa kronične probavne smetnje od kojih ste godinama patili nestanu i više se ne vraćaju, hoćete li prestati jesti na taj način pokaže li vam netko papir na kojemu piše da taj način prehrane nije djelotvoran u liječenju probavnih bolesti? Biste li prestali da vas na televiziji neki liječnik ili stručnjak za prehranu čiji je pokrovitelj tvornica kemikalija koja proizvodi sredstva za probavu pokuša prestrašiti i odvratiti od vašeg novog načina prehrane kako biste mogli nastaviti podupirati tu industriju od dvije milijarde dolara? Svi smo toliko uvjetovani da se oslanjamo na druge u vezi sa savjetima o tomu kako bismo trebali brinuti za vlastita tijela, da se bojimo vjerovati vlastitim nagonima. Ali vi na tom području imate mnogo veće sposobnosti no što ste toga svjesni ili što to vjerujete. Ako se možete dovesti natrag u sklad s vlastitim tijelom, ono će vam reći što ono želi. Jedan od načina na koji se to postiže jest da imate više vjere i pouzdanja u vlastite nagone, prosuđivanje i zdrav razum. Dok ovo pišem, ispunjen sam golemom zahvalnošću što sam imao dovoljno sreće naučiti i iskoristiti to u svom životu te ponovno zadobiti vlastito zdravlje. Isto tako u meni počiva i neodoljiva želja da drugima pomognem otkriti kako isto tako mogu imati moć nad vlastitim zdravljem. Da bih opisao sposobnost kojom se može dospjeti od doslovce potpunog neznanja o tome kako tijelo radi ili kako se treba pravilno brinuti za sebe pa sve do točke razumijevanja načina na koje se zdravlje postiže i neprestano održava na visokoj razini, želio bih vam ispričati o svoj putovanju - od boležljivog, neobaviještenog pojedinca koji se boji vlastitog tijela do osobe koja je potpuno sigurna u činjenicu da može poživjeti dugo, bez boli i bez bolesti samo ako to želi!

DRUGO

Pogled unatrag

POGLAVLJE

HARVEY:

Rodio sam se kašljući. Kao maleno djetešce ležao sam i kašljao u svojem bolničkom pregratku teško narušenog zdravlja koje je na nesreću trebalo postati još gore prije no što se popravilo. Tek s tri kratka tjedna na životu hitno su me vratili natrag u bolnicu na hitnu obradu. Imao sam akutne simptome izgladnjelostil Dječja mješavina koju su mi prepisali u bolnici bila je strahovito manjkava hranjivim sastojcima pa sam kao rezultat toga u dobi od tri tjedna gotovo izgubio život! To baš nije bio početak s povoljnim znamenjem. Od vremena kad sam bio vrlo malo dijete sve dok nisam navršio dvadeset pet godina patio sam od najjačih oblika trbobolje kad god bih jeo. To je u toj mjeri postalo dijelom moga života da sam jednostavno zaključio kako je to zapravo dio mojeg doživljaja hranjenja. Pojeo bih večeru, desert, dobio svoju trbobolju i podnosio bol sve dok ne bih zaspao. Kao dijete često bih se od boli budio usred noći i odlazio spavati u kupaonicu s jastukom na krilu. Ujutro bi me jedan od mojih četiri brata pronašao i uzviknuo: "Harv je opet spavao u kupaonici." Radije i nisam nikome govorio o tome kako me boli želudac, jer bi mi inače davali neki Pepto Bismol koji sam uskoro prozvao Pepto Abysmal (nepopravljivo gadan). Pepto Bismol me je privlačio otprilike kao i šetnja bez odjeće kroz afričke predjele u kojima vlada muha cece. Nikad nisam znao što mi je gadnije, trbobolja ili Pepto Bismol. Uz sve to, uvijek sam imao prehlade - tri, četiri, katkad i šest prehlada godišnje. Vječito sam ispuhavao nos. Siguran sam da sam osobno podignuo cijenu dionica Kleenexu. Nisu to bile manje prehlade kod kojih kišete i kašljete nekoliko dana, ispušete nos i gotovo. Bilo je to sličnije onome: "Bože, ja umirem?. Možda poznajete vrstu prehlade o kojoj govorim - kad osjećate da ćete zaurlali ako još jednom budete zakašljali onako prodorno da imate osjećaj kao da vam vruć brusni papir prelazi preko unutrašnjosti grla. Svaki put kad zakašljete je kao da vas netko udara po glavi. Sjećam se da sam uzimao toliko lijekova da sam jedva hodao - nešto za kašalj, nešto drugo za mlitavost, nešto za glavobolju, nešto drugo za "sveopće olakšanje", a povrh svega toga i dovoljno strašnog Nyquila koji bi zaustavio i vodenog bivola u trku. Između prehlade i lijekova osjećao sam se kao da me je pregazio kamion. Kao dijete bio sam kost i koža. Ne mislim samo mršav, mislim bez dovoljno mesa na kostima. Kad bi naišao vjetar, morao sam se zgrabiti za

najbliži čvrst predmet. U tim godinama nisam ni sanjao da ću se ikad morati boriti s problemom težine. Od osamnaeste do dvadeset druge godine služio sam u zrakoplovstvu Sjedinjenih država. Posljednju godinu na dužnosti proveo sam u Vijetnamu gdje je velik dio hrane koju smo jeli bila preostala doslovno iz Drugoga svjetskog rata. Uistinu, za nekoga poput mene čija se ljubav prema hrani može pripisati jedino saznanju kako je to kad gotovo umireš od gladi što sam doživio kao dijete, ovi su "ostaci" bili gori od stražarenja usred noći. Vrlo često obroci su bili konzervirani. Ako nikad niste jeli jogurt kolač, kajganu od jaja u prahu i "odabrano miješano meso" iz konzervi s oznakom "pakirano 1944.", rođeni ste pod sretnom zvijezdom, budite zahvalni za to. Pošto sam otpušten iz službe, zbog depresije koja me je zahvatila nakon podosta ratnih užasa i pojedenih "mesnih štruca" iz malih zelenih limenih konzervi zapakiranih prije no što sam se i rodio, odao sam se hrani kao da su mi rekli: "Nikad više nećeš ništa dobiti za jelo, danas ti je posljednji dan." Jeo sam ali baš sve i svašta što mi je stalo u usta i počeo dobivati na težini brže od sumo hrvača. Nekada siroto mršavo dijete je sada težilo preko 90 kilograma. A onda te kilograme više nisam mogao skinuti! Nisam to mogao vjerovati, ali BIO SAM DEBEO! Ja! Dijete kojemu bi stranci davali hranu jer su mislili da nisam jeo tjedan dana. Mrzio sam što sam debeo. Sva mi je težina bila između pupka i koljena. Izgledao sam kao divovska kruška s rukama i nogama. Bilo je to ponižavajuće. Kad sam hodao, bedra su mi se sudarala poput dva kita. Kao i toliko drugi milijuni frustriranih Amerikanaca pridružio sam se vrtuljku s dijetama - izgladnjivao se do granice smrti pa onda opet gomilao kile. Između svakodnevnih bolova u želucu, čestih prehlada i prekomjerne težine nisam baš bio najsretnija osoba na svijetu. A onda me je nova svijest, nadošla kao rezultat pogubnog događaja u kasnim tinejdžerskim godinama, odbacila u potragu za pomoć od koje me više nijedna sila na svijetu ne bi mogla zadržati: smrt moga oca. Nije se radilo samo o činjenici da je on umro, već kako je umro! Nakon nekoliko godina pritužbi na žestoke bolove u želucu, umro je od raka želuca. Imao je samo 57 godina. Iskreno govoreći nikad nisam imao dobar odnos s ocem kakav sam želio imati. Često smo se razilazili u mišljenjima. Međutim, možete biti posve sigurni da sam ga od srca volio. Nažalost nikad mu to nisam rekao. Otišao sam u zrakoplovstvo nekoliko mjeseci prije no što je umro, a neposredno prije njegove smrti pozvali su me po hitnom pozivu kući. Nisam ga vidio od odlaska u vojsku. Dok sam letio kući, svjestan da je to posljednji puta što ću ga vidjeti živoga, bio sam prepun nesavladive želje da izrazim svoju ljubav prema njemu. U mislima sam tisuću puta ponavljao što ću mu reći: "Tata, volim te. Znam da ti to nikad prije nisam govorio, ali kažem ti sada. Bez obzira što se događalo između nas, volim

te zaista duboko i iskreno." Kad sam stigao u bolnicu, osjetio sam olakšanje pa čak i radost pri pomisli da ću ocu prenijeti svoje najdublje osjećaje ljubavi za njega. U času kad sam bio na vratima njegove sobe zaista sam bio ushićen. Spremao sam se pokopati godine nerazumijevanja i razočaranja. Spremao sam se prosuti nesputanu ljubav - zagrliti ga i nadoknaditi godine propuštenog razgovora i podijeliti s njim, čak i ako to bude tek na kratko, iskrene, predane osjećaje. Ušavši u njegovu sobu s nagomilanim osjećajima i srcem koje je ludo lupalo, nisam mogao doživjeti veći šok nego da me je tamo dočekao sam vrag s podignutim rukama spremnim zariti svoje plamteće vile u moje grudi. Jednostavno nisam bio pripremljen za prizor koji me je dočekao. Bio sam razmišljao samo o pozitivnim stranama našeg ponovnog susreta. Nisam znao što su sve učinili mojem ocu tih mjeseci dok sam ja bio u vojsci. Sve su tri znanstvene metode liječenja koje se jedino smatraju "dokazanima" bile iskušane na mojem ocu. Između operacije kojom su mu odstranili želudac i veći dio crijeva, zračenja od kojeg mu je koža bila sva opečena i lijekova s kojima su ga bombardirali da bi mu ublažili nepodnošljivu bol od kemoterapije sveli su ga na bezbojnu, bezobličnu, praznu olupinu od čovjeka koji ne čuje, ne vidi i ne govori. Stajao sam tamo posve šokiran, ne vjerujući, a moja je majka doslovce povikala u njegovo uho: "Irving, Harvey je ovdje, Harvey te je došao vidjeti." Kao da me je pogodio plimni val, činjenica da čak neću ni dospjeti izgovoriti barem one tri riječi koje sam mu s toliko iščekivanja želio reći. Od pogleda na njegovo slomljeno, izmučeno tijelo smjesta mi je pozlilo do najdublje nutrine. Istrčao sam iz sobe plačući i povraćajući. Bio je to posljednji put što sam vidio oca. Rak je uzeo njegov život. Liječenje mu je oduzelo dostojanstvo i više ga nije bilo. Taj posljednji prizor usjekao se zauvijek u moje pamćenje kao užareni žig. Tijekom idućih nekoliko godina mnogo sam se puta s trzajem budio usred noći u lokvi znoja, dok mi je srce kucalo u grlu, iznuren od straha pred ponovnim prizorom oca na samrtnoj postelji uvjeren da ću i sam podlegnuti istoj sudbini. Zašto ne? Imao sam sve simptome. Pomislite kako sam se osjećao. Moj se otac tužio na strašne trbobolje prije no što je umro od raka na želucu, a ja sam imao strašne trbobolje svakog Božjeg dana. I eto me, s jedva dvadeset pet godina, umjesto da razmišljam o karijeri ili ženidbi, moje su se misli rojile oko raka i boli i patnje. Uza sve to, pretvorio sam se u balon teži od 100 kilograma pa sam i o tome imao što misliti u slučaju da mi ostane kakvih par sati kad me želudac ne boli.

No nešto se dogodilo. Čak niti ne znam točno što. Nije to bilo nešto posebno. Iznenada sam umjesto da se osjećam poput bespomoćne žrtve koja očekuje da stvari krenu na gore, postao ljutit, ljutit na cijelu tu zbrku - na svoje trbobolje, prehlade, neprestane dijete za gubljenje kilograma i prikazu raka. Bilo mi je svega dosta. Ako zaista moram postati dio statistike o oboljelima od raka, to neće biti bez borbe. Zapravo sam se

zakleo cijelom svemiru da neću dopustiti da se to dogodi. Učinit ću sve što se mora kako bih spriječio svoje postupno propadanje i smrt. Postao sam uzbuđen. Znao sam da će to biti dugačka borba, no već sam se počeo osjećati mnogo pozitivnije. želudac me i dalje bolio, ali se moje gledište mijenjalo. Razmišljanja o tome da postanem liječnik, da pobijedim rak i spasim milijune ljudi činile se su kao dobar početak. Započeo sam istraživanje po raznim institucijama kako bih saznao u kakvu bih se školu uključio, koji bih smjer odabrao, želio sam zdravlje, pa sam želio i studirati zdravlje, baš kao što sasvim sigurno ne bih, da sam htio biti bogat, studirao siromaštvo kako bih shvatio načine na koje mogu postati siromašan. Ali dok sam išao od jedne do druge škole ispitujući koji je najbolji način da se nauči predmet zdravlje, svugdje su mi stalno govorili da ću za to morati učiti o bolestima. Svi studiji uvijek imaju mnogo predmeta vezane uz patologiju (bolesti), ali nijedan vezan uz zdravlje! Nisam to mogao shvatiti. "Mislite postoji riječ za studij bolesti, ali ne i riječ koja bi označavala studij nečega tako važnog kao što je zdravlje? ZAŠTO?" Nešto je od mojeg oduševljenja splasnulo. Zapravo sam postao iskreno razočaran. Ono zbog čega sam zaista počeo osjećati da život sa mnom zbija neslane šale bile su prigode kada sam odlazio liječniku da bih dobio savjet o tome što moram činiti kako bih poboljšao zdravlje. Vrlo često moji su posjeti bili zakazani s ljudima koji su imali prekomjernu težinu baš kao i ja. Mnogi su bili i ćelavi, blijede, nezdrave kože pa čak su i pušili! Kad sam ih upitao slijede li oni sami svoje savjete, rekli su mi:

"Nisam ja pacijent, vi ste." Ah, da, jasno mi je. Postalo mi je očito da tradicionalni pristup iscjeljivanju možda i nije pravi put kojim sam ja želio putovati. Ali nije to baš bilo tako da sam jednostavno mogao u rubrici poslovnih usluga potražiti "Alternativna briga o zdravlju". Ne radi se o tome da takva mjesta nisu postojala, ali tko je ikad za njih čuo? Moj je duh pomalo klonuo, ali moja zakletva nije. Osjećao sam kako radnja poprima dramatski snažniji smjer. Odlučio sam se "sam baciti u potragu na terenu". Nešto mi je reklo da ako putujem otvorenih očiju, uši i uma, možda će ono što tražim pronaći mene. Upalilo je. Nakon tisuća prevaljenih milja po cijelim Sjedinjenim državama, moji su me putevi doveli do Santa Barbare, samo 150 kilometara od mjesta s kojeg sam krenuo. Tamo je bilo tako lijepo i mjesto mi je pružalo tako dobar osjećaj. Premda sam se nalazio na mjestu gdje sam se baš mogao i odmoriti i Iješkariti na suncu, bol u želucu podsjetila me je na onozbog čega sam tamo. Bilo je to ubrzo po mojem dolasku u Santa Barbaru kad sam se susreo s najsjajnijim primjerom zdravog života koji sam ikada sreo, a ta mi je nevjerojatna osoba predstavila filozifiju zdravstvene njege koja će moj život zauvijek promijeniti na bolje. Ta se filozofija zvala prirodna higijena. Ako ste slični meni, možda mislite: "Dobro, prirodna higijena. Treba prati zube, prati uši,

je li tako?" Ne baš sasvim. Otkrio sam da u prirodnoj higijeni ima mnogo više od pukoga pranja. Iznijeli smo povijest i pozadinu prirodne higijene u knjizi Fit for Life, u orječju gubljenja težine i povećanja energije. No prirodna higijena predstavlja toliko mnogo više od toga. Taj pristup življenju također nudi razumljivu, jednostavnu i razboritu formulu za dug život pun energije time što je usmjeren na svaki vid života kao što se odnosi na naše zdravlje i dobrobit.

Znao sam da su moje molitve uslišane te da sam pronašao ono što će u mom životu biti zaista važno. Znao sam to jer je osoba koja me je u

taj predmet uvela i izgledala kao utjelovljenje zdravlja: bistre oči, gusta kosa, gotovo prozirna koža, bez viška kilograma te prepun oduševljenja životom što nisam vidio dugo vremena. Za mene je točka na i bilo kad sam ga upitao je li ga ikad bolio želudac. Njegov je odgovor bio

jednostavno:

"Nikada!"

Objasnio sam mu kako sam patio od prodornih želučanih bolova svakoga dana tijekom dvadeset godina, da mi je i otac imao iste tegobe te da je doista i umro od raka želuca, i da sam siguran kako i mene čeka isti kraj. Dao mi je da se pridržavam jednog jednostavnog načela (pravilnog kombiniranja hrane) kako bih vidio može li se ustanoviti kakvo poboljšanje. Bio je to posljednji dan što me je ikad bolio želudac. Da, dobro čitate i, ne, ne pretjerujem. U jednom danu dvadeset godina patnji i muka došlo je kraju. Nisam to mogao vjerovati. Očekivao sam da se bol vrati, ali nikad se nije pojavila. A onda sam, kako sam počeo čitati više o tomu predmetu i primjenjivati druga načela prirodne higijene, u kratkom razdoblju prestao imati glavobolje i prehlade i izgubio više od 20 kilograma i to tako da sam cijelo vrijeme jeo\ Napokon nirvana. Bilo je to 1970. godine. Otada nisam više patio od ovih problema, niti sam ponovno dobio na težini. Počeo sam vjerovati da to djeluje. Ne možete zamisliti tu radost i oduševljenje koji su me ispunili, niti žar s kojim sam učio i naučio sve što se uopće može znati o prirodnoj higijeni. Dakako, želio sam znati kuda čovjek mora poći formalno studirati taj predmet. Rekli su mi da premda prirodna higijena ima pisanu povijest od 150 godina te da na tu temu postoji vjerojatno više knjiga no što bih ja ikad mogao pročitati, ne postoji škola koja predmet nudi kao studij. Nisam to mogao vjerovati! Bilo je to kao da su mi otkrili mjesto na kojem se nalazi škrinja krcata neprocjenjivim blagom, a onda i to da ne postoji način na koji bih do blaga mogao doći. Kako je to moglo biti da postoji jedan po svojoj primjeni tako djelotvoran i univerzalan pristup zdravlju pa opet toliko nepoznat da čak nema niti ustanove na kojoj bi se o njemu moglo učiti? Kako se to znanje, dragocjeno kao sam život, moglo čuvati u tajnosti svo to vrijeme?

I tako sam proučavao prirodnu higijenu samostalno, pročitao svaku knjigu o predmetu koje bih se dočepao i družio se s ljudima u Santa

Barbari koji su načela prirodne higijene uklopili u svoj način života. Tri godine poslije smjestio sam se u Los Angelesu i nastavio studije, a neslužbeno sam savjetovao ljude po pitanju prirodne higijene.

PRIRODNA

HIGIJENA:

ZDRAVSTVENA ZNANOST KOJA

NE

ODUMIRE

Imao sam dovoljno sreće što sam prirodnu higijenu otkrio sam za sebe, unatoč naporima utemeljene medicine da sruši njezin ugled i spriječi njezin razvoj. Nakon osam godina samostalnog proučavanja na moje veliko oduševljenje i zadovoljstvo konačno je 1978. godine javnosti postao dostupan cijeli jedan program utemeljen na načelima prirodne higijene. Američka visoka škola za znanost o zdravstvu osnovana je kasnih sedamdesetih godina. Škola nije "priznata". Znate li zašto škole koje nude predmete i programe o alternativnom pristupu zdravlju nisu priznate? Početkom ovog stoljeća Rockefeller i Carnegie zaklade su se naveliko upustile u posao dobrotvornog izdavanja stipendija medicinskim školama. Njihov je cilj bio stvoriti "uglednu" medicinsku profesiju za muške pripadnike višeg društvenog sloja koja se temelji na filozofiji što zastupa terapiju lijekovima. (Sasvim slučajno su u to vrijeme Rockefelleri već i bili u poslu trgovine lijekovima.) U tom je povijesnom času postojala velika raznolikost po pitanju zdravstvene njege te su se lijekovi koristili uglavnom među bogatim ljudima, a one prirodnije pristupe zdravstvenoj njezi podupirao je veći dio ostatka populacije. Zaklada Carnegie je 1909. godine poslala Abrahama Flexnera na nacionalnu turneju koja je obuhvaćala sve škole koje su nudile poduku o zdravstvenoj njezi, od najvećih pa sve do najskromnijih. Na Flexneru je bilo, dakle na jednom čovjeku koji predstavlja samo jednu filozofiju, da odredi koje će škole dobiti tu dobrotvornu potporu kako bi postale uspješnije, a koje neće. Flexner je kao primatelje tih velikodušnih stipendija izabrao samo veće, bogatije škole koje su bile voljne raditi prema medicinskom modelu liječenja lijekovima kako su to izabrali Carnegieji i Rockefelleri. Za manje škole te za one s prirodnijim pristupima poruka je bila jasna: "Postupajte u skladu s medicinskim modelom ili zatvarajte školu." Što se Flexnera tiče, te škole i nisu bile vrijedne spašavanja. Želja stanovništva za slobodom izbora nije uopće ni uzeta u obzir.

Danas zloglasni Flexnerov izvještaj iz 1910.g. pokopao je raznolikost zdravstva u ovoj zemlji. Alternativne škole zatvarali su u velikom broju, uključujući osam američkih medicinskih fakulteta za crnce i sve medicinske fakultete koji su primali žene. One koji su se borili protiv zatvaranja divljački su razarale i uništile čete plaćenih razbijača. Nova medicinska elita koju su ozakonili Rockefeller i Carnegie zaklade nisu

imale želju dijeliti područje zdravstva ni sa kime čiji bi pogledi na svijet mogli biti drukčiji od njihovih, nisu imali ni najmanju namjeru učiniti svoje skupo učenje dostupno crncima, ženama ili iscjeliteljima laicima. (U svojem se izvještaju Flexner ustvari žalio da je, kao ishod popularnog tiska u prethodnom stoljeću, svaki "bezobraznik" bio u stanju tražiti medicinsko obrazovanje.) Sad su vrata bila zatvorena svima osim muškarcima srednjeg i višeg društvenog sloja. Kao rezultat toga zakonskog utjecaja koji su zaklade Rockefeller i Carnegie posjedovale donošeni su strogi državni i savezni zakoni i odredbe o izdavanju dopuštenja ograničavajući službeno priznanje omiljenom medicinskom pristupu. Radilo se to putem na brzinu izbacivanih objava o namjeri zaprečavanja različitosti u pristupima zdravstvu u javnosti, što je u biti jamčilo monopol na liječenje u okviru zdravstva. To pojašnjavaju ove napomene dr. W. A. Evansa, povjerenika za zdravstvo u Chicagu koje su se pojavile u Dnevniku Američkog medicinskog udruženja od 16. rujna 1911. godine: "Kako ja to vidim, za medicinsko je zvanje mudro da se postavi ravno usred svakog pokreta zdravstva te da ga opskrbi osobljem. Postavite ih u odjele za zdravstvo, društva sušičara, u odjele socijalne skrbi za djecu, stambena društva itd. Budućnost te profesije ovisi o tome da drži konce u svojim rukama, tako da kad javnost pomisli o njoj, ona automatski pomišlja na liječnike, a ne na sociologe ili sanitarne inženjere (njegov naziv za pobornike prirodne higijene). Ova si profesija ne može dopustiti da ta mjesta zauzme bilo tko drugi osim medicinara." Ova si profesija ne može dopustiti da ta mjesta zauzme bilo tko drugi osim medicinara? U nadolazećim desetljećima svi su oblici liječenja drukčiji od medicinskog pristupa bili zabranjeni zakonom i stjerani na skrovita mjesta. Homeopatija i primaljstvo bili su protuzakoniti. Prirodna higijena je stavljena izvan zakona. Kiropraktika je ozloglašena do te mjere da je postala gotovo protuzakonita. Danas smo, hvala Bogu, svjedoci velikog pokreta za oslobađanje i slobodu izbora. Ono što je bilo stavljeno izvan zakona je danas zakonito u nekim državama. I premda joj nemedicinske zdravstvene obrazovne ustanove još uvijek ne mogu dobiti državnu potporu ili priznanje medicine (očito), svejedno one danas doživaljvaju procvat jer ljudi odlučno zahtijevaju nove odgovore na probleme u kojima nisu pomogla "dokazana" medicinska rješenja. Uz sav slobodan protijek nemedicinskih informacija koji je danas zamjetan, očito je da se nalazimo usred sveopćeg pokreta reforme zdravstva, sloboda govora i sloboda izbora se konačno protežu i na područje zdravstva.

Alternativni oblici nisu se ponovno pojavili niotkuda. Javnost ih je tražila, a tijekom posljednjih trideset godina muškarci i žene čvrstih uvjerenja podnosili su uznemiravanja pa čak i prijetnje zatvorom kako bi zadovoljili potrebe narodnih masa. (Zdravstveni stručnjaci poput dr. Herberta Sheltona, dr. Williama Benesha i dr. Gian-Cursia su uistinu i bili u

zatvoru zbog

uspješnog

liječenja

žrtava

raka

koji

su

prije

bili

liječeni u

sklopu

tradicionalne

medicine

te

otpušteni

bez

nade

u

uspjeh

ozdravljenja.) Diplomirao sam prehrambenu znanost na Američkom fakultetu znanosti o zdravstvu u veljači 1983. godine. Ne, taj fakultet nije "priznat" - današnji Abrahami Flexneri su se pobrinuli za to - ali to je jedna jedina institucija u cijelim Sjedinjenim državama koja među studijima ima čak i predmet prirodnu higijenu. To me dovodi do teme kojoj se treba obratiti i pokopati je:

priznanje. Kad je napokon nekim dijetetičarima i nutricionistima postalo očito da su njihovi pokušaji da ocrne podatke u knjizi Fit for Life jednostavno jalovi potezi zato što postoji mnogo ljudi koji očito od nje imaju koristi, odlučili su umjesto toga napasti mene, tvrdeći kako nemam priznanja - ako ti se ne sviđa poruka, napadni onoga tko poruku prenosi. To je, dakako, tipična poluistina koju naširoko koriste oni koji nisu sigurni u vlastiti status. Ispustili su jednu riječ. Ne radi se o tome da nemam priznanja, već o tome da nemam njihovih priznanja. S njihovim priznanjima veselo bih deklamirao one iste ustajale, prastare mitove o prehrani i zagovarao "one četiri osnovne skupine hrane" koje su nam uporno gurali niz grla potpomažući i potičući time širenje bolesti i patnji koje danas haraju Amerikom. Istina se ne uspostavlja priznanjima!

Američka udruga dijetetičara (American Dietetic Association - ADA) kojemu je propao bijedan pokušaj da američkom narodu predstavi jednostavan, primjenjiv pristup jedenju koji donosi rezultate pune zdravlja vrlo je ugroženo i neprijateljski raspoloženo prema onima koji uspijevaju tamo gdje oni nisu uspjeli. Postali su stručnjaci u nabacivanju dimnih zavjesa u svrhu prikrivanja vlastitih nedostataka, zablaćenja rada drugih ljudi i odvraćanja pozornosti s glavne teme, njihove vlastite nedjelotvornosti. Njihov cilj čini se odražava razinu javne zbunjenosti koja ljudima otežava da prihvate i zadrže bilo kakav novi program jedenja koji se razlikuje od onoga što ADA nameće. Meni se čini da su ljudi koje najviše zanimaju priznanja oni koji samo njih i imaju - nemaju novih ideja, nemaju novih informacija koje bi priopćili ljudima, nemaju ništa od praktične vrijednosti, ali imaju svoje diplome. Što je- ADA? Početkom ovog stoljeća postojalo je nekoliko prehrambenih filozofija. Nekoliko se građana sličnih pogleda skupilo, izdali su sami sebi diplome i nadjenuti si službeni, zvučan naziv, Američka udruga dijetetičara. Otada pa sve do danas pokušavali su potisnuti sve druge filozofije u golemom području proučavanja prehrane. Nije ih postavilo nikakvo zakonodavno tijelo. Nisu ih izabrali ljudi. Oni su jednostavno sami sebe proglasili stručnjacima i sada tvrde da imaju

posljednju riječ u području prehrane. Oni vole sami sebi čestitati na tome što imaju priznanja i osvetnički napadati koga god nisu primili u svoj klub. Da su ovi priznati dijetetičari imali sve odgovore, bi li se 90% ljudi u

ovoj zemlji smatralo debelima? Bi li milijuni ljudi toliko žudjeli navaljivati u knjižare po nove odgovore svaki puta kad izađe neka knjiga o dijeti? Kako

je to apsurdno da takva organizacija uskih pogleda koja služi sama sebi

kao što je Američka udruga dijetetičara smatra da je odgovorna za donošenje odluka o tome tko bi trebao i tko ne bi trebao primiti "priznanje" pa postati kvalificiran da izdaje podatke o prehrambenom području. To je gotovo kao da nekoga tko nikad nije uspješno jedrio na otvorenom moru zatražite da procijeni je li brod vrijedan ploviti oko svijeta.

Vječna dimna zavjesa iza koje se skrivaju dijetetičari, taj predmet priznanja ne bi smio uopće biti predmet rasprave. Pravi je predmet istina. "PRIZNANJA" SAMA PO SEBI NE ČINE ISTINU VEĆOM ISTINOM, A NEIMANJE "PRIZNANJA" NE ČINI ISTINU MANJE ISTINITOM. Istina je istina tko god je iznosi. Ako vam čovjek koji nije završio više od četvrtog razreda osnovne škole kaže da će vam sila teža uništiti tijelo ako skočite s vrha Svjetskog trgovačkog centra, hoćete li bez obzira na to skočiti samo zato što on nema diplomu iz fizike? Bi li netko s diplomom iz fizike tko ne vjeruje u silu težu mogao biti pošteđen i ostati živ? Što to točno znači biti "priznat"' John Bear ima diplomu. Predavao je na glavnim univerzitetima (Iowa, Berkeley, Michigan State). Bio je direktor istraživanja u Bell & Howellovu odjel za obrazovanje, direktor Centra za nadarenu djecu u San Franciscu te savjetnik za velike organizacije kao što su General Motors, Xerox i Encyclopaedia Brittanica. Od 1974. g. dr. Bear je istraživao i pisao

o području netradicionalnog obrazovanja. Njegova knjiga Bear's Guide to

Non-Traditional College Degrees (Bearov vodič kroz netradicionalne akademske stupnjeve) smatra se standardnim tekstom koji istražuje alternativno obrazovanje. Predstavljajući izjavu Carnegiejeve komisije za visoko školstvo u vezi priznanja i akademskih stupnjeva te netradicionalnih pristupa dr. Bear je rekao: "Jedna od čestih pritužbi koja se upućuje priznatim tijelima za izdavanje titula jest da one uglavnom vrlo sporo priznaju glavne trendove prema alternativnom ili netradicionalnom obrazovanju." Bez šale! U devetom izdanju knjige dr. Beara, njegove posljednje knjige, on kritizira program Američkog fakulteta znanosti o zdravstvu. Naznačuje kako je u početku imao nekih sumnji, ali je nakon proučavanja povelike količine materijala ustanovio da je to "opsežan i bez sumnje vrijedan fakultet". On nije jedini koji priznaje tu vrijednost. Pariški medicinski univerzitet, jedan od najuglednijih medicinskih škola u cijeloj Europi preveo je i ugradio taj "nepriznat" pristup u svoj nastavni plan prema kojemu uče njihovi studenti. Zanimljivo je da je odrednice prirodne higijene

vrijedno preuzeti od tako ugledne institucije visokog školstva, ali ne i od "dijetetskog uređenja" iz Sjedinjenih država. Klevetnici mogu koliko god hoće pokušavati odvratiti pozornost od istinitih stvari ocrnjujući naša priznanja. To neće pomoći prestrašiti ljude kako ne bi istraživali i koristili se vrijednim, ispravnim podacima u vezi s predmetom koji je previše značajan da bi ga monopolizirala odabrana nekolicina koja je sama sebe proglasila jedinim kvalificiranim osobama koje mogu širiti informacije iz područja prehrane i to na snazi svojih "viših" priznanja koja su si sami dodijelili.

Komad

papira na zidu? Ili rezultati u životima ljudi? Predmet vjerodostojnosti jest

Kakva su to priznanja koja se doista mogu

uzeti

u obzir?

uspjeh

knjige

Fit for Life po tome što je poboljšao živote stotina tisuća

ljudi.

To su naša priznanja - pozitivni rezultati u

ljudskim životima.

To su

jedina priznanja kojima ćemo mi ikada težiti. Jednom sam upitao g. T. C. Frya, utemeljitelja Američkog fakulteta znanosti o zdravstvu, zamjera li što su mu rekli da njegov fakultet ne može biti priznat unatoč iznimno velikim naporima koje je uložio u razvoj životno značajnog programa studija. Njegov odgovor pokazuje kako je ziasta posebna osoba, čovjek kojega zanima istina, a ne počasti. Ne trepnuvši, rekao je: "Sumnjam da će nam na sudnji dan suditi prema tome kakve diplome nam vise na zidu, već prije prema ožiljcima koje smo zadobili u borbama za čovječanstvo." To je T. C. Fry u jednoj rečenici. Uopće mu nije stalo što ga današnji "stručnjaci" nisu prihvatili. On jednostavno radi svoj posao i pušta da rezultati govore za sebe. U prvim godinama studiranja često bih se uzbudio kad bi dijetetičari i nutricionisti napadali prirodnu higijenu zato što nije "pošteno" područje. Danas se, dakako, zbog izvanrednog uspjeha knjige Fit for Life, moraju okrenuti na drugu stranu. Mogli biste, napokon, ispasti vrlo glupi ako uvjeravate stotine tisuća ljudi da informacije kojima se koriste da bi se osjećali bolje i poboljšali zdravlje nisu održive i to samo zato što se dijetetičari s njima ne slažu. Uz fantastične rezultate koje doživljavaju toliki ljudi, čovjek bi pomislio da će dijetetičari to područje ozbiljno proučiti da bi ustanovili, ako ništa drugo, u čemu su možda pogriješili. Niti ne pomišljajte na tako nešto! Umjesto da uvide blagodati koje ljudi dobivaju primjenom načela prirodne higijene, dijetetičari ih svim silama pokušavaju proglasiti nezakonitim, strpati u zatvor sve liječnike koji ne spadaju u njihovo društvo ili ih novčano kazniti ako se ne suglase s njihovim stavovima. Tako je! Oni žele da prirodna higijena bude zabranjena, ne zato što ona nema što pružiti - svakako je vrlo živopisno dokazano sasvim suprotno - već zato što se oni s njome ne slažul Da, točno ovdje u prosvijetljenim, tehnološki uznapredovalim 1980.-tim godinama vidimo sljedbenike jednog područja proučavanja kako žestoko pokušavaju zabraniti drugo područje proučavanja da bi ostali sami i neugroženi na tronu koji su sami sebi izgradili. Valjda misle da se napis na našem novčiću od dva centa:

"Sloboda govora - korijen demokracije" ne odnosi na nutricionistička i prehrambena pitanja. Možete li zamisliti kako jedna bejzbolska momčad zabanjuje drugoj momčadi da igra zbog toga što ova druga ima bolju mogućnost pobijediti na World Series? I nije baš tako da su dijetetičari toliko usklađeni sa zahtjevima tijela da se njihov pristup ne bi mogao poboljšati. Ako želite vidjeti koliko dijetetičari u ovoj zemlji znaju o onome što bismo trebali jesti, posjetite najbližu bolnicu i pogledajte što se nudi bolesnicima. Čini se kao da postoji neka zavjera da ih se tamo zadrži s obzirom na hranu čiju kvalitetu nadmašuje čak i bilo koji trećerazredni restoran u zemlji. Osobno se ne sjećam nikoga tko je izišao iz bolnice s napomenom: "Ah, kakva hrana! Gotovo bi se radi hrane vrijedilo vratiti u bolnicu!" Sustav bolničke prehrane je djelo ruku samih dijetetičara koji pokušavaju zabraniti svako drugo područje koje nudi prehrambene savjete! Američka udruga dijetetičara pokušalo se 1984. i 1985. godine kroz privatne razgovore sa zastupnicima u parlamentu pobrinuti da se donesu zakoni koje je predložio izaslanik Claude Pepper (zakoni HR-6049, HR-6050 i HR-6051). Prema njima je trebalo ispasti da je protuzakonito ako netko samo predloži da bi osobi koja umire od žeđi trebalo pružiti čašu vode - dakako, bilo bi to nezakonito ako niste član Američkog udruženja dijetetičara ili ako vas ono nije označilo kao "prihvatljivog". Ti su zakoni zamrli na zakonodavnoj skupštini zbog zapanjujućeg izljeva bijesa javnosti te zahvaljujući predanom i neumornom radu reformatora zdravstva kao što je Maureen Kennedy-Salaman, predsjednica Nacionalnog zdravstvenog saveza (National Health Federation) u Californiji. Maureen Salaman otišla je u Washington, razgovarala sa zastupnicima u parlamentu i skrenula pozornost javnosti na izopačenosti kojima su izloženi. Ovi zakoni, prerušeni u zakone "usmjerene protiv nadriliječništva" koji ne dopuštaju prijevaru starijih ljudi uključuju odredbe prema kojima bi ljudi poput T. C. Frya, M. Salaman, mene i tisuće drugih bili kažnjeni i poslani u zatvor kroz dugo godina jednostavno zato što širimo informacije koje smo ustanovili kao istinite - ne zbog toga što one ne bi bile istinite, već zato što su ih članovi Američkog udruženja dijetetičara procijenili kao bezvrijedne.

Neometana u svojim pokušajima da stekne moć nad cjelokupnim sustavom informacija u području prehrane u Sjedinjenim državama samo zbog pukog prosvjeda javnosti, Američka udruga dijetetičara nagovorila je zastupnika Peppera da uvede novi zakon, HR-1581, koji će im dati doslovno istu moć koju su se nadali ostvariti putem ona prijašnja tri zakona.

Dio strategije ADA-e u postizanju apsolutne moći nad cjelokupnim područjem prehrane jest da napada svaki rad koji se razlikuje od njihova. Razmislite o ovome: Hrana koju jedu naša djeca u školi širom Sjedinjenih država toliko obiluje masnoćama da bi se ona mogla točno istisnuti iz nje. Te školske ručkove odobrila je ADA, uistinu je ADA taj

program i utvrdila. Gotovo svaka škola ima automate za prodaju napitaka, čokoladica i ostalu bezvrijednu hranu. Zašto nije ADA napala proizvođače koji su odgovorni za taj napad na našu djecu? Zašto su njeni članovi umjesto toga odlučili napasti program koji je pomogao milijunima ljudi da počnu jesti više voća i povrća, pomogao smanjiti uporabu soli, šećera i konzervirane hrane te smanjiti količinu masnoća i kolesterola - sve ono što stoji uz bok prehrambenim preporukama Nacionalnog instituta za rak, Američkog udruženja za srčane bolesti i Nacionalnu akademiju znanosti? Jednostavno zato što se ti ljudi više bave zaštitom svojih moćnih položaja, nego zaštitom ljudi. I zbog tog razloga oni će nastaviti napadati svakoga tko nije primljen u njihov uzak krug odličnika, bez obzira na to ima li osoba koju napadaju informacije koje vrijede ili ne. Budite sigurni u jedno: činjenica što Američka udruga dijetetičara nije presretna s našim radom nas ni najmanje ne brine. Pružili smo im veliku mogućnost da se izjasne kako ih zanimaju ljudi, a ne moć. Dokazali su da to nije tako. Mi nismo knjige pisali za ADA-u, napisali smo ih za ljude koji su vrlo jasno pokazali svoje oduševljenje i zahvalnost. ADA može i dalje ostati zaokupljena pokušajima da sebi osigura monopol moći, a mi ćemo biti zaokupljeni pokušajima da popravimo štetu koju su prouzročili ljudi iz ADA-e te pomagati ljudima. Vidljivo je da postoje strašna proturječja oko toga tko smije ili tko ne smije "imati dopuštenje" za dijeljenje prehrambenih savjeta, ali gdje ste u svemu tomu vi dok se stručnjaci prepiru? Najvažnije je da javnost bude slobodna u svom odabiru između alternativa zdravstvene njege. Ta sloboda izbora mora postojati. To nije zvanje opterećeno svojim "službenim" položajem, odlučno u želji da sačuva samo sebe od prigovora koje mi pokušavamo ustanoviti i dokazati. Upravo je javnost ona čiju pozornost mi želimo zadobiti, ljudi koji se bore za svakodnevnu brigu o zdravlju. Otkrili smo da su ti ljudi i više nego voljni čuti jednostavne istine koje su uistinu poruke prirodne higijene i koje oni mogu provjeriti osobno za sebe. Javnost mora imati pravo odabrati ono što je dobro za nju. Mi smo potpuno uvjereni da načela u ovoj knjizi mogu podnijeti najpomnija ispitivanja te da će do najmanje pojedinosti dokazati kako su upravo onoliko vrijedne i iznimne kako to mi i navodimo. Nenalik na druge sustave prirodna higijena ne ide za tim da skriva svoju jednostavnu poruku iza zagonetnih i nerazumljivih izraza. Ona nema što skrivati. Ona je otvorena, jasna i jednostavna za razumnijevanje. Ne nudi tajnovite napitke, ne nudi lijekove protiv svih bolesti niti čudesne lijekove koji donose zdravlje tamo gdje ono ne može logički ni postojati. Mi jednostavno upućujemo za prirodne zakone koji nam svima omogućuju da postignemo i održimo odlično zdravlje. Sve što se nadamo je da će informacije koje sadrži ova knjiga nešto značiti vama, te da ćete ih jednostavno isprobati pa vidjeti sami za sebe pomažu li vam da doživite višu razinu dobroga zdravlja. Svaki će tekst koji donosi neko znanje, koliko

god značajan bio, imati i napadače, i mi ne očekujemo da ćemo izbjeći toj sudbini. Ali ono što je doista dobro izdržat će kušnju vremena i dokazati svoju vrijednost, samo ako mu se pruži mogućnost. Prirodna higijena i ne traži ništa više - i ništa manje - nego da ima mogućnost vama prikazati svoje vrijednosti.

Svi napori koje sam uložio u ovo područje proučavanja nagrađeni su na najbolji mogući način. Uživam u blistavom zdravlju koje mi se nekada činilo izvan domašaja. Vidio sam druge ljude probuđene na dodir čistog zdravlja koje nam priroda svima omogućuje. A kao krunu svemu, univerzum mi je poslao "svjetlost moga života" u obliku najljepše, najosjećajnije i najdraže osobe koju sam ikad upoznao - Marilyn. Godinama smo plivali zajedno protiv struje, borili se da nas čuje mamutski sustav koji je odbijao priznati vrijednost informacija koje su nam doslovno obojima spasile život. A sada vidimo kako se stvari mijenjaju. Oči javnosti su sve otvorenije za činjenicu da je prirodna higijena prošla jedini stvarni ispit znanosti: Ona djeluje!

TREĆE

POGLAVLJE

Zašto ovo činimo?

MARILYN:

Kad mi se konačno u dobi od trideset jedne godine 1975. pružila mogućnost da sjednem na travnjak ispred trgovine zdravom hranom u Veneciji, državi California i razgovaram s Harvevem, bila sam bolesna i očajna. Više od dva desetljeća patila sam od grčeva u probavnom sustavu. Jasno se sjećam žestokih, prodornih bolova ispod ošita koji su me u tinejdžerskim godinama toliko oslabili da bih se često na sastanku s dečkom ili na školskom plesu morala ispričati, otići u ženski toalet i legnuti na pod jer više nisam mogla podnijeti mučninu. Na fakultetu mi je ta neprestana tjelesna patnja priječila da sudjelujem u velikom dijelu uobičajenih društvenih aktivnosti u kojima su drugi uživali. Zbog toga sam postala razdražljiva i napeta, a moji su odnosi s ljudima trpjeli. Na kraju sam s dvadeset godina otišla u bolnicu na operaciju, ne želuca ili probavnog sustava kako biste očekivali, već zbog kroničnog oštećenja koljena. Na standardnoj Američkoj prehrani u koju je bilo uključeno mnogo mesa, mliječnih proizvoda i jaja u koljenima se pojavio toliki manjak kalcija da ih je oba trebalo operirati. Ono što mi je ta operacija pružila bio je osobni doživljaj bolničke njege. U javnoj bolnici koju je podignuo grad New York - bolnici u kojoj su učili polaznici jedne važne njujorške medicinske škole - vidjela sam prizore patnje i te doživljaje još nosim u sebi. Kirurg koji me trebao operirati bio je specijalist iz Južne Afrike koji nije imao dozvolu za rad ni u jednoj drugoj bolnici. Ali da nije bilo toga, nikad ne bih imala mogućnost vidjeti kroz što sve prolaze ljudi koji si ne mogu priuštiti boravak u privatnoj bolnici, i ta je mogućnost djelovala na moju budućnost vjerojatno više od bilo čega. U toj javnoj bolnici pacijenti su bili poredani u krevetima toliko blizu jedni drugima da su se mogli dodirivati. Sobe su bile turobne i zagušljive. Ono malo nedovoljno raspoloživog osoblja iznurenog od previše posla i sve samo ne brižnog osoblja odgovaralo je na molbe za pomoć sedativima, laksativima, sredstvima za ublažavanje boli i za živce. Pacijenti koji nisu bili vezani za krevet često su morali pripomagati donoseći drugima bolesničke noćne posude i prazneći ih jer nije bilo dovoljno osoblja koje bi to obavilo. Osjećala sam se zarobljenom u toj sobi kao iz noćne more uz

- ona blještava svjetla iznad glave, sitne prozore s rešetkama i uz BOL.

A hrana! Dobacivali su nam je baš kao što se u vojsci vjerojatno dostavlja pošta. Bilo bi bolje da su je zadržali. Sastojala se od masnih, vodnjikavih umaka preko stišnjenog krumpira napravljenog kao od prašine, žilavo, sivo meso, bijeli kruh i margarin, vodenasto konzervirano povrće, konzervirano voće i ustajale šećerne deserte. (Hvala Američkom

udruženju dijetretičara.) Kako je itko mogao očekivati da će "ozdraviti" uz takav način prehrane? Gotovo sam umrla od gladi! Kad je moj liječnik konačno zaključio da ne dobivam onu njegu koja mi je potrebna da bih se oporavila, poslali su me kući. Tamo sam iduća tri tjedna provela u krevetu, oporavljajući se od operacije / boravka u bolnici.

To je

iskustvo

bilo

prekretnica

u

mom

životu.

Nikad

više

nisam

imala

dobro

mišljenje

o

sustavu

zdravstvene

njege

koji

dopušta

toliki

nemar u

odnosu

na temeljne

potrebe

bolesnih

ljudi.

Nesvjesrfo, ja

sam

već započela svoju potragu za nemedicinskim alternativama. Operacija je zaista popravila moja koljena uništena prehranom, ali se bol u želucu nastavila. Nekako sam uspijevala gurati, ali u mojim dvadesetim godinama (bila sam udana, s dvoje djece) ta je bol postala poput noža. A onda se proširila i na leđa. Povremeno sam osjećala kao da je srednji dio mog tijela zapaljen! Jedino bi olakšanje bilo kad bih uzela Valium 3 , koji sam uzimala redovito pet godina. Također sam redovito miješala Valium s koktelima, vinom i ostalim lijekovima protiv boli. 1971. godine pružila mi se mogućnost preseljenja iz New Yorka u Los Angeles. Tamo sam počela postajati svjesna novih ideja o zdravlju. Počela sam mijenjati način života, uzimala sam cjelovite žitarice, smanjila uzimanje alkohola i počela se osjećati vrlo nelagodno u vezi s ovisnošću o Valiumu. Prestala sam uzimati taj lijek ne shvaćajući da ću doživjeti neke vrlo stresne simptome detoksikacije. Postala sam vrlo izgubljena i depresivna, a bol u trbuhu je sada bila nešto s čime nisam više mogla živjeti.

Kad sam toga dana 1975. godine sjela na travu s Harveyem, zagledana u najjasnije plave oči koje sam ikad vidjela, bila sam u najgorem stanju u cijelom životu. Tijelo mi se fizički slamalo, emocionalno i duševno ja sam bila olupina. Ono što sam vidjela u Harveyevim očima i na njegovoj glatkoj preplanuloj koži bio je čisto zračenje koje nikad nisam vidjela. On je treperio od zdravlja. Doimao se tako čistiml Oko njega je bilo neke lakoće i radosti koja je govorila o ljepoti i jednostavnosti života koju nisam poznavala. To "zdravlje" kojemu sam bila svjedok bilo mi je toliko strano da sam se zbog njega osjetila poraženom i posramljenom. Ono je unatoč tomu predstavljalo izazov i znala sam da taj izazov moram prihvatiti. Požejjela sam tada, više no ikad u životu, naučiti ono što'je Harvey bio naučio. Željela sam sjati od istoga unutarnjeg žara zdravlja prepunog pouzdanja koje sam vidjela u njemu. Znala sam da on ima sve odgovore za mene. Počeli smo gotovo cijelo svoje vrijeme provoditi zajedno, a ja sam počela shvaćati da mogu preuzeti moć nad svojim zdravljem. Dva mjeseca poslije Harvey i ja smo se oženili u trgovini u kojoj smo se

3 Valium = anksiolitik, sredstvo za umirenje živaca

upoznali i gdje je on radio. Bio je to obred uz svijeće, rano ujutro, uz orošeno, svježe voće i povrće svuda oko nas. To mjesto na kojem se zbivao obred bio je za mene jasan znak o tomu što će nam zajednički život donijeti! Unatoč svemu prve su godine za mene bile bolno iskušenje naše snage i izdržljivosti. Tijekom prve godine moje je tijelo prošlo proces prirode detoksikacije od lijekova koje sam bila uzimala velik dio života u odrasloj dobi. Oboje smo bili iznenađeni žestokim simptomima koje sam doživljavala i koje je bilo teško razumjeti. U to vrijeme nije bilo poznato da su to simptomi zbog neuzimanja Valiuma. Harveyeva nepokolebljivost u razdobljima uspona i padova u mojem oporavku nikad me nisu prestali oduševljavati, ali sada kad ga poznajem, shvaćam da je ta ustrajnost zapravo Harveyeva predanost ljudskom zdravlju. U ono su doba prirodnu higijenu još potiskivali pa se ona nije mogla javno provoditi, ali je unatoč tomu Harvey slijedio svoj poziv predajući svoje znanje svakomu koga je ono zanimalo. Bile su to teške godine, ali je Harvey uvijek govorio da će na kraju sve biti dobro ako on samo bude ustrajno otkrivao ljudima ono što zna i pomagao im.

Najbolje je od svega bilo da je, dok smo radili na programu iz knjige Fit for Life a ja se polako okretala vegetarijanizmu, bol koju sam osjećala u želucu cijeloga života - nestala! Pošto su prošle tri godine, osjećala sam se dovoljno jakom roditi dijete. Naš je sin rođen kod kuće, u razdoblju od jednog sata i dvadeset minuta, na najprirodniji mogući način. Nisam mogla vjerovati koliko sam energije imala tijekom te trudnoće za vrijeme koje sam slijedila naš program. Napisala sam i ilustrirala cijelu jednu dječju knjigu. U tjednu prije njegova rođenja radila sam dan i noć za šivaćim strojem sastavljajući novi prekrivač od raznobojnih krpica za naš krevet koji je uskoro trebao pružiti dobrodošlicu našemu ljubljenom novom članu. Osjećala sam se tako divno da sam četrdeset pet minuta pošto se on rodio mogla ustati i sama ga okupati. Za nekoga čije je zdravlje desetljećima bilo oštećeno ovo je bilo izvanredna osobna potvrda da je to moje zdravlje ponovno vraćeno. Bila je to također potvrda o tome kako se dobro i snažno može osjećati trudna žena koja provodi zdrav način prehrane. Ljudi su me pitali zašto smo se posvetili ovomu radu. Dobila sam drugu šansu u posve novom životu zdravlja i zato radim ono što radim. Biti bolestan i ovisan o lijekovima, pod jarmom boli i lišen moći nad samim sobom, to je živa noćna mora. Nitko tko je bio tako daleko od zdravlja kao što sam ja jednom bila i tko je bio tako blagoslovljen da pronađe prave odgovore ne bi mogao odoljeti pozivu da te odgovore podijeli s drugima. Uistinu mi je mrsko saznanje da ljudi nepotrebno pate. Eto zato sam se posvetila ovomu radu. Harvey jest taj rad. Zbog toga se i on posvetio njemu.

ČETVRTO

Pregled načela

POGLAVLJE

HARVEY:

Najbolji način da se prikaže vrijednost nečega, ma što to bilo, jest da se vidi kako to djeluje. Mislim kako zaista djeluje. Prava je ljepota ovih informacija u tomu da nam ništa od svega ne morate vjerovati. Doista, molim vas i ne vjerujte* Vrlo lako možete sami ustanoviti koliko je prirodna higijena djelotvorna. Budući da nije složena, budući da je jednostavna, budući da stoji rame uz rame s načinom na koji u fiziološkom smislu djeluje vaše tijelo, možete se vrlo lako sami za sebe uvjeriti koliko će vam dobra ona donijeti. Bez obzira na ono što nastojite postići s vlastitim zdravljem, možete se koristiti određenim temeljnim načelima. Najosnovnija od njih zaslužuju da budu spomenuta. lako su ta načela opisana u pojedinost u knjizi Fit for Life, važno je barem ih navesti. Pristup prehrani koji je predložen i opisan u toj knjizi izrađen je s ciljem da se ostvari vitalna funkcija održavanja unutrašnjosti vašeg tijela čistom i u vrhunskoj radnoj spremnosti. Kad je sve u redu iznutra, to se odražava i na vanjštinu. Premda je knjiga Fit for Life upućena na povećanje energije i smanjenje težine, njezin je temeljni cilj pročišćenje tijela. Imajte stalno na umu da vaše tijelo kao i sve ostalo može postati nečisto. Ako se unutarnji dijelovi vašeg automobila zamaste i zaprljaju, auto neće raditi dobro sve dok ga ne očistite. To isto vrijedi i za vaše tijelo. Rad unutarnjih dijelova tijela može biti zapriječen neizbačenim metaboličkim otpadom. Možete ih ili pročistiti ili se na sve oglušiti. Dakako, ako sve zanemarite, što u biti znači dopustiti da sve postane sve gore i gore, to ima smisla otprilike kao i da skočite pred jureći kamion. Kako vaše tijelo postaje tako začepljeno? Zbog onoga što se zove metabolička neravnoteža ili toksemija - otrovanje krvi. Metabolizam je ukupan zbroj svih procesa u tijelu koji se tiču uzimanja hrane, iskorištenja onoga što se može iskoristiti i oslobađanja svega ostaloga. Postavljeno nešto drukčije, metabolizam je izgrađivanje (anabolizam) i razgrađivanje (katabolizam) tkiva u tijelu. Kad se otpad izgrađuje brže no što ga tijelo može izbacivati, vi ste otrovani. Što ste više otrovaniji, to bolesniji možete postati.

Svakoga dana vaše tijelo razgrađuje otprilike između 300 i 800 milijardi stanica. Svakoga dana! One se moraju eliminirati. Zašto? Zato što su, uz to što više ne koriste tijelu, one zapravo otrovne ili toksične za tijelo, a tu se pojavljuje riječ toksemija. Potrošene stanice su mrtve. Ako im se dopusti da se gomilaju većom brzinom no što ih se tijelo može rješavati, onda ćete dosegnuti točku u kojoj oni postaju otrov za tijelo i počinju uništavati njegove unutarnje organe. Razgradnja stanica nije jedini izvor

toksične građe. Postoji još nešto što pridonosi razini toksemije i s čime se tijelo mora boriti. Hrana! Tako je, naš stari prijatelj kojeg svi znamo i volimo.

Ljudi u Sjedinjenim državama imaju prehranu u kojoj velik dio čini prerađena hrana te prekuhana hrana. Budući da tijelo upija neiskoristive

ostatke i toksične aditive iz probavnog sustava, ostaci hrane i aditiva (koji su toksični) razgrađuju se sporo. Taj otpad zajedno s toksičnim otpadom nastalim pri razgradnji stanica je ono što stvara metaboličku neravnotežu

ili toksemiju.

Vi želite imati sustav koji je što je više moguće čist i oslobođen od toksičnog otpada. Ključ dugog življenja bez bolesti i boli leži u razumijevanju toksemije i smanjenju njezine razine. Dr. John H. Tilden koji je otkrio fenomen toksemije početkom dvadesetih godina prvi je izložio te nalaze u svojoj značajnoj knjizi Toxemia Explained (Razjašnjenje toksemije). Dr. Tilden je bio liječnik koji se razočarao s pristupom iscjeljenju putem lijekova pa se okrenuo prirodnoj higijeni. Uspjeh koji je postigao primjenom načela prirodne higijene sa svojim pacijentima potpuno ga je uvjerio u vrijednost i odličnost ovog područja znanosti. Opisao je u kojoj je mjeri toksemija temeljni uzrok mnogih bolesti od kojih ljudi pate. Zorno je prikazao da se prečesto događa da ONO ŠTO ZOVEMO BOLEŠĆU NIJE NIŠTA VIŠE OD f\ PUKOG NAPORA SAMOGA TIJELA DA SE OČISTI OD TOKSINA. Dakako, različitim su problemima nadjenuta različita imena, ovisno

o dijelu tijela koje se koristi za eliminaciju od toga otpada, te se tako stvara

iluzija da postoje tisuće zasebnih oboljenja, a uistinu je većina njih jedna i ista - toksemija. Misliti da je svaka pojedina bolest odijeljen i različit problem jest kao i misliti da voda, rosa, led, mraz i snijeg imaju odijeljenu i različitu bit. Predočite si golem jarak u kojemu ima mnogo vode. Taj je usjek načinjen od cigala i žbuke. Zbog neprestanih kišnih oluja vodeno tijelo postaje sve veće i veće i vrši sve jači i jači pritisak na jarak. Na kraju jarak počinje popuštati sve većem vodenom tijelu. Isprva popušta nešto žbuke i voda počinje ukapavati. Zatim iskoči nekoliko cigli i voda počinje prodirati kroz pukotine. S tim prodorom dio same konstrukcije počinje pucati i raspadati se, konačno su i temelji podlokani i narušeni, a kao rezultat svega dijelovi konstrukcije se ruše. Napokon razina vode postaje tako visoka da voda jednostavno prodire potpuno preko cijelog jarka i preplavljuje ga.

Problem ovdje nije u ciglama ili žbuci ili temeljima ili samoj konstrukciji. Problem je neprestani porast, golema količina vode koje je na kraju bilo više no što je taj ukop mogao zaprimiti. Nisu postojala četiri problema, već samo jedan: preopterećenje vodom. Da bismo shvatili što se događa kod toksemije, zamislite da je vaše tijelo poput toga jarka, a voda je vaša razina toksemije. Bez obzira koliko ste snažni, bez obzira što sve poduzimate da biste ostali snažni,

razina toksemije koja neprekidno raste će s vremenom uzeti svoj danak. Ona će vas preplaviti i svaliti na vas kakvu bolest. Zbog toga i govorim da je tajna dugovječnosti u održavanju razine toksemije što nižom. Kad se jede u skladu s načelima izloženima u knjizi Fit for Life, postižu se tri važna cilja: 1. Doživljaj jedenja jest radostan doživljaj - vi jedete istinski prvorazrednu i slasnu hranu i ne morate slijediti neki dogmatski propisani način hranjenja koji vam zadaje muke; 2. u vašem se sustavu stvara minimum otrovnih ostataka hrane; 3. postojeći toksični otpad se neprestano uklanja iz tijela. Načela je zaista jednostavno slijediti i ona gotovo odmah svjedoče o svojoj djelotvornosti. Jedan od razloga zbog čega djeluju tako dobro jest činjenica da su ona u skladu s prirodnim ciklusima vašeg tijela ili onime što se naziva cirkadijanim ritmovima. Cirkadijan znači "tijekom dana". Cirkadijani ritmovi su ritmičke pojave različitih funkcija tijela u određenim razdobljima svakog razdoblja od dvadeset četiri sata. Nitko ne osporava postojanje tih ritmova. O njima postoje stotine studija, jedan pogled u katalog bilo koje medicinske knjižnice navest će doslovno stotine knjiga o cirkadijanim ritmovima. U svojim proučavanjima tjelesnih ritmova dr. Charles Czeisler s Harvardskog medicinskog fakulteta uvjerljivo je prikazao da SE SVAKA FIZIOLOŠKA TJELESNA FUNKCIJA OBAVLJA UNUTAR ODREĐENIH JASNO DEFINIRANIH CIKLUSA. Što se tiče iskorištenja hrane u tijelu postoje tri različita ciklusa od otprilike osam sati unutar svaka dvadeset četiri sata: aproprijacija (jedenje i probava), asimilacija (upijanje i iskorištenje) te eliminacija (uklanjanje otpada iz tijela te ostataka hrane). Ovi procesi ne isključuju jedan drugi, svi se mogu događati istodobno. Ipak, u različitim razdobljima prevladava jedan ili drugi. Švedski znanstvenik po imenu Are Waerland je 1940. godine prvi izložio koji sati u danu odgovaraju svakomu ciklusu. Učinio je to tako što je odredio trajanje ciklusa eliminacije. Ako se zna kad je dominantan ciklus eliminacije, lako je odrediti kad će doći na red ostali ciklusi jer oni poštuju prirodni redoslijed. Tako ciklus asimilacije mora slijediti ciklus aproprijacije. Ako bi trebalo ispitati krv svaki sat tijekom dvadeset četiri sata, pokazalo bi se da je krvotok najjače opterećen između 4 sata izjutra i podneva, što upućuje na povećanje ciklusa eliminacije, jer je krv ona koja odnosi otpadne tvari u četiri kanala eliminacije: crijeva, mjehur, pluća i kožu. Stoga su tri ciklusa i njihova odnosna razdoblja ova:

Ciklus aproprijacije:

Ciklus asimilacije:

Ciklus eliminacije:

12.00 do 20.00 sati 20.00 do 04.00 sati 04.00 do 12.00 sati

lako se svaki od ovih procesa na neki način uvijek događa, funkcija svakog od njih posebno je izraženija i povećana tijekom određenih sati u

danu. Ciklus aproprijacije je vrijeme u danu kad je tijelo najsposobnije na najdjelotvorniji način preuzimati i probavljati hranu. Asimilacija je intenzivnija dok spavamo i upravo se tijekom toga ciklusa najbolje iskorištavaju hranjive tvari koje se odvajaju iz hrane i apsorbiraju iz probavnog sustava. Ciklus eliminacije zbiva se kad je tijelo obavilo sve svoje ostale zadatke pa se oslobađa otpada. Eliminacija nije tek pokretanje crijeva, to je cjelokupno izbacivanje otpada iz svih stanica i tkiva u tijelu. Kad se ujutro probudite s onime što se zove "jutarnji dah" ili jezika prevučena tankom opnom, svjedok ste učinaka ciklusa eliminacije. Ciklus eliminacije je neupitno vaš najveći saveznik u očuvanju zdravlja i sprečavanju bolesti. Znam, to je odvažna izjava. Ona je međutim točna. Ako se otrovne otpadne tvari koje se gomilaju u vašemu tijelu mogu djelotvorno i redovito uklanjati, vaš će sustav ostati čist i umjesto bolesti u njemu će se razvijati zdravlje. SVRHA JE CIKLUSA ELIMINACIJE UKLONITI OTROVNE OTPADNE TVARI IZ TIJELA. On je doslovno vaš ugrađeni mehanizam za čišćenje i on radi svakodnevno, automatski. Ne morate ga prisiljavati na rad ili uzimati neka sredstva da biste ga naveli na rad baš kao što ni sebe ne morate prisiljavati da dišete ili trepćete. Jedina vaša obveza jest da dopustite tomu ciklusu funkcionirati slobodno te da ga ni na koji način ne sprečavate. Uplitanje u njegov rad je da tražite da postanete bolesni. Ubrzo ću vam i objasniti načine na koje mu pripomažete ili odmažete. Kao što je već ranije izneseno, načela iz knjige Fit for Life uzimaju

U obzir spomenute fiziološke cikluse i stvorena su da bi omogućila njihov

savršen rad. Postoje samo tri načela koja se odnose na uzimanje hrane:

1. NAČELO HRANE S VISOKIM UDJELOM VODE

Zdrav pristup jedenju smišljen je da bi se unutrašnjost vašeg tijela čistila od nakupljenih otpadnih tvari. Vaše se tijelo mora pročistiti istom onom tvari koju koristite kod čišćenja bilo čega, bio to vaš auto, vaša odjeća, posuda za smeće ili ulazni puteljak do kuće - VODA! Bez vode biste teško čistili sve ove stvari. (Pokušajte očistiti auto komadom pice.) Voda koja se nalazi u svom voću i povrću ima jedinstvenu kvalitetu. Za razliku od čiste vode za piće voda u voću i povrću igra dvojaku ulogu koja je neprocjenjivo važna. Ponajprije, ona je sredstvo za

prijenos hranjivih tvari. Svi se vitamini i minerali te ostali elementi koji su sastavni dio voća i povrća dobivaju iz celuloze i vlakna i nošeni su vodom

u crijeva gdje ih tijelo apsorbira i koristi. Kao drugo, ta ista voda, pošto ispusti hranjive tvari, preuzima otpadne tvari i odnosi ih iz tijela. Zbog iznimne značajnosti ove dvostruke uloge unošenja hranjivih tvari i izbacivanja otpadnih tvari važnost uzimanja dovoljnih količina hrane^ s visokim udjelom vode (voće i povrće) je jasna sama po sebi. U vašoj

prehrani ne treba biti isključivo hrana s visokim udjelom vode, ali je svakako mora biti u popriličnim količinama. Osoba čija se prehrana sastoji uglavnom od hrane s visokim udjelom vode (za razliku od hrane iz koje je veći dio vode ili čak i sva voda uklonjena konzerviranjem ili kuhanjem ili uz pomoć oba procesa) bez sumnje stvara okolinu pogodnu za zdravlje i dugovječnost, mnogo više nego osoba u čijoj prehrani prevladava hrana s niskim sadržajem vode. Unutrašnjost vašeg tijela ne zaslužuje manju pozornost od vanjskoga dijela. Većina ljudi koje poznam kupaju se ili tuširaju svakoga dana ili barem svakoga drugog dana. Zamislite kakva bi se isparavanja širila iz tijela osobe koja se nije prala recimo, uh, šest mjeseci. Znate da bi zadah bio tako ružan, tako neugodan da joj ne biste mogli prići na dva metra, a da vam ne pozli. Uvedite tu osobu u zatvorenu prostoriju i svima će trebati plinske maske. E, dragi moji prijatelji, dan-danas u ovoj zemlji živi mnogo ljudi koji desetljećima nisu prali unutrašnjost svojih tijela. Nikakvo čudo da od raka i bolesti srca u Sjedinjenim državama svakoga dana umire 4.000 ljudi. Njihova su tijela iznutra toliko prljava i krcata otpadnim tvarima koje su se nakupljale tijekom godina i godina da ta tijela jednostavno prestaju biti sposobna funkcionirati. Ali ne uzbuđujte se ako ste od onih koji su zanemarili redovito pranje svojeg tijela jer nikad nije prekasno da učinite pravu stvar. Ako mu se dade mogućnost, vaše je tijelo uvijek spremno očistiti se, popraviti se i održavati se. Na stranicama ove knjige bit će vam predstavljena sredstva koja će vam pomoći upravo u tomu. Jedno od tih sredstava, i to ono presudno, jest uzimanje dovoljne količine hrane s visokim udjelom vode, svježeg voća i povrća.

2. NAČELO PRAVILNOG KOMBINIRANJA HRANE

Jesti hranu u skladnim kombinacijama je u kemiji probave obvezno za savršeno zdravlje. Kombiniranje hrane djeluje ispravno, i to može potvrditi svatko tko u kratkom razdoblju barem pokuša uzimati kombiniranu hranu. Postoje oni - većina ljudi koji to nikad nisu iskušali - koji kažu da ovo načelo nije znanstveno, što su prazna naklapanja. Kao rezultat Flexnerova izvještaja i medicinskog monopola na prijelazu u ovo stoljeće, znanost o zdravstvenoj njezi je preko noći definirana kao nešto što pripada medicini i odnosi se na liječenje lijekovima. Kako je to moguće? Zastupnici jedne filozofije u danom predmetu ne mogu jednostavno prigrabiti riječ "znanost" i prisvojiti je samo zbog političkog utjecaja! ZNANOST JE ONO ŠTO DJELUJE I IMA REZULTATA! Dakako, ova jednostavna definicija znanosti koja se temelji na zdravom razumu možda je i previše očita za one koji imaju previše obrazovanja ili su obrazovani iznad svoje inteligencije. Unatoč tomu, pravilno kombiniranje hrane jest znanstveno zato što ono ima rezultata i ne postoji na Zemlji netko tko može dokazati suprotno.

Kombiniranje, istina je, nema nikakve veze s medicinskom znanošću koja se temelji na liječenjem lijekovima, ali je ono važno načelo u znanosti o prirodnoj higijeni. Isti ljudi koji danas tvrde kako je kombiniranje hrane neznanstveno se prije deset godina nisu slagali s time da prehrana bogata vlaknima može izliječiti rak jetre. Za deset godina govorit će vam da morate pravilno kombinirati hranu koju jedete. Zašto su ti "stručnjaci" uvijek posljednji koji shvate? Nakon više od dva desetljeća nepodnošljivih probavnih bolova pravilno kombiniranje hrane uklonilo ih je kod mene u roku od dvadeset četiri sata, a od izdanja knjige Fit for Life u lipnju 1985. godine primili smo tisuće pisama u kojima su ljudi širom Sjedinjenih država sami od sebe slali svoja svjedočanstva o sličnim pozitivnim rezultatima. Ako još niste podlegnuli umjetnosti kompliciranja, možete početi s pobiranjem (niste li to već učinili) mnogih nagrada koje vam donosi kombiniranje hrane prema načinu na koji radi vaš probavni sustav, a ne prema četiri osnovne skupine hrane.

Jeste li se ikad nakon jela osjećali umorno? Jeste li ikad primijetili činjenicu da ste nakon jela umorniji što je obrok bio veći? Sjećate li se kako su vam dok ste bili dijete govorili da ne smijete ići plivati nakon ručka jer ćete dobiti grčeve? Razlog zbog kojega ste umorni nakon jela jest taj što probava uobičajene hrane troši strahovite količine energije. U biti troši i mnogo više energije no što je potrebno za bilo što drugo. Prema načinu na koji je izrađen naš želudac hrana mora tamo ostati otprilike tri sata zbog probave prije no što nastavi do tankog crijeva. Pravilno kombiniranje hrane je sredstvo koje osigurava da hrana koju pojedete neće ostati u želucu duže no što bi trebala. Baš kao i sve ostalo probavni sustav ima određena ograničenja. Ja ne bih od vas tražio da skočite s trokatnice jer biste se mogli teško ozlijediti. Ne bih vas tražio da se s 320 km na sat autom zaletite na nasip jer biste mogli poginuti. Jedan moj prijatelj koji je radio na gradilištu pao je s visine trećeg kata i završio na rubu bazena, ustao i otišao. Shirley Muldowney, profesionalna vozačica auto-utrka, udarila je 1985. godine u zid pri brzini od 350 km na sat, a godinu dana kasnije već se pripremala vratiti se utrkama. Tijelo uistinu ima sposobnost preživljavanja kazne, ali zašto pretjerivati? Koliko samo padova i koliko sudara može čovjek očekivati da će preživjeti? Da, ljudi mogu i dalje funkcionirati čak i ako jedu gotovo sve u bilo kojoj kombinaciji dok im god stane u usta. Ali, je li to u redu? Ispitajmo to. Prastara zamisao da moramo jesti namirnice iz svake od četiri temeljne skupine hrane u svakom obroku je vjerojatno odgovorna za više probavnih poteškoća od svake druge prehrambene navike. Ako promotrite bilo koju životinju u prirodi, u divljini, vidjet ćete da rijetko gdje postoje "obroci od sedam dijelova". Zapravo, toga nigdje nema! Mi smo jedina vrsta na Zemlji koja svoje obroke čini toliko zamršenima. Svugdje u prirodi

su obroci vrlo jednostavni - obično je to jedna vrsta hrane po jedna. Jeste li ikad vidjeli zeca da poseže za Rolaidsom? Jeste li ikad vidjeli tigra s Tumsom? Žirafu s Gelusilom? Ili pandu s Pepto Bismolom? 4 Smiješno, zar ne?

Zašto ljudi u Sjedinjenim državama potroše više od 2 milijarde dolara godišnje na sredstva za probavu? Zašto! Je li to možda zato što hrana u tim ispaćenim probavnim sustavima doprinosi problemu? Bi li moglo biti što drugo? Ako stotinu balona bude napuhano jače no što se oni dadu napuhati pa se svi raspuknu, hoćete li to pripisati nečemu drugome, a ne činjenici da su puknuli od previše zraka? Ako deset automobila u savršeno dobrom voznom stanju počnete puniti kerozinom umjesto benzinom sve dok svaki od njih postane neupotrebljiv, hoćete li shvatiti da je to zato što je upotrijebljena pogrešna vrsta goriva? Budući da je prva funkcija ljudskog probavnog sustava prerada hrane (najmanje 50 tona tijekom prosječnog ljudskog života) koja se redovito unosi u tijelo, a većina kroničnih probavnih tegoba pojavljuje se nakon uzimanja hrane, koliko je potrebno zdravog razuma da se shvati kako je hrana zapravo problem? Pa ipak, vrlo često nije toliko sama hrana koliko kombinacija različitih skupina hrane koje se nasumce i bez razmišljanja nabacuju u želudac zajedno i u isto vrijeme ono što uzrokuje poteškoće. Evo i zašto. Veći se dio probavljanja hrane zbiva u želucu pomoću probavnih sokova. Vrsta probavnog soka koji se izlučuje za probavu jedne vrste hrane ne vrijedi kod probavljanja druge vrste hrane. Zapravo neki probavni sokovi isključuju jedni druge kad se silom prilika nađu u dodiru. Žalosno je što tradicionalni način jedenja u ovoj zemlji gotovo uvijek stavlja hranu zajedno u kombinacijama koja jamče probavne tegobe - na primjer meso i krumpir, riba i riža, piletina i tjestenina, jaja i prepečenac, sir i kruh, žitarice i mlijeko.

Sada već možda i govorite: "Što time mislite? Jedem takvu hranu cijeloga života." I ja sam je jeo dok sam hodao uokolo s osjećajem kao da mi je u utrobu zauvijek usađen neki užareni nož. Evo jednostavnog razloga: Svaki pojedinačni gore navedeni primjer je kombinacija bjelančevina i škroba, a BJELANČEVINE I ŠKROB NE MOGU SE U ŽELUCU ISTODOBNO PROBAVLJATI NA ZADOVOLJAVAJUĆ NAČIN. Bjelančevine, uključujući svu mesnatu hranu (znači govedina, piletina, riba, svinjetina, janjetina ili bilo koje drugo meso životinje), mliječni proizvodi i jezgričavo voće zahtijevaju probavni sok koji je po svojoj prirodi kiseo. Ugljikohidrati koji se nalaze u kruhu, tjestenine, žitarice, krumpir (kuhani) i žitne pahuljice zahtijevaju probavni sok koji je po prirodi lužnat.

Rolaids,

Tunis, Gelusil, Pepto Bismol =američki

neki od njih poznati su i na našem tržištu

lijekovi za želučane i probavne tegobe,

Svatko tko ima najosnovnije znanje o kemiji reći će vam da će kiselo i lužnato u zajedničkoj kombinaciji neutralizirati jedno drugo. Kad istodobno jedete meso i krumpir i oni zajedno ulaze u vaš želudac, kiselina se izlučuje kako bi razgradila odrezak, a lužine se izlučuju da bi razgradile i krumpire.' Hrana se nalazi u želucu zbog probave, ali dok kiseline i lužine neutraliziraju jedna drugu, za taj zadatak nema djelotvornih probavnih sokova.

I što se događa s hranom? Sjetite se na koji je način izgrađen ljudski želudac, hrana mora ostati u njemu otprilike tri sata prije no što prođe u tanko crijevo. No ako se hrana ne razgradi, ona tamo stoji i, nažalost, kvari se. Jeste li ikada pojeli obrok i nakon šest, sedam ili osam sati i dalje imali onaj osjećaj "težine" u želucu? To je zato što hrana nije bila probavljena zbog ove ili one neskladne kombinacije, obično je to kad se bjelančevine jedu sa ugljikohidratima. To u želucu stvara tako teške zbrke da bez sumnje poželite da vas nema. Neprobavljene bjelančevine se rapadaju, a neprobavljeni škrob fermentira što dovodi do kisele, loše probave, plinova, nadutosti trbuha od plinova, žgaravice, nervoze želuca i eto na! Treba posegnuti za raznim lijekovima: Rolaids, Turns, Gelusil, Pepto Bismol, Digel, Alka Seltzer, Bromo Seltzer, Gaviscon, Gas-X, Tempo, Mylanta, za mlijekom od magnezije, Maalox, Maalox-Plus, Riopan, Amphogel, Simeco 5 itd., itd. Sve probavne smetnje koje nas nagone da uzimamo bilo koji od ovih lijekova kako bismo ublažili bol nastaj* u zbog truljenja hrane i fermentacije u želucu. Međutim zbog nekog posebnog razloga nitko od dijetetičara i nutricionista sa želucima punima hrane koja se raspada ne može podnijeti kad čuje da njihova hrana smije tamo trunuti. To im je tako mrsko čuti da neki od njih uporno ustraju na tomu da (i to tonom koji bi značio da oni uistinu znaju o čemu govore) "hrana ne smije trunuti u želucu". Dakako, to uključuje samo one koji su operacijom uklonili centar za zdrav razum, da tako kažem. (Ne želim time ustvrditi da svi dijetetičari i nutricionisti pobijaju fiziološku istinu. Zapravo su mnogi od nih stupili u dodir s nama kako bi nas izvijestili o uspješnoj primjeni ovih novih informacija.) Svatko tko izjavi da hrana ne smije trunuti u želucu kriv je za krajnje, neoprostivo nepoznavanje fiziologije. Jedno je ako to ustvrdi netko tko vlada područjem za koje nije potrebno znanje o zbivanjima u ljudskom tijelu, ali za neke navodne stručnjake za prehranu takvo je trabunjanje neoprostivo. Pitam se je li itko od tih "stručnjaka" ikad povraćao. Ta čak i

5 Američki lijekovi za želučane i probavne tegobe ' Zapravo se samo malena količina lužina izlučuje iz želuca. Međutim kad se u ustima žvaču ugljikohidrati, slina zasićuje ugljikohidrate lužinom koja se tada proguta i dolazi u dodir s kiselinom.

stručnjak za prehranu zna da se povraćana hrana izbacuje iz želuca - ne iz crijeva ili jednjaka, već iz želuca. A kad se hrana (koja je trebala iz želuca proći dalje za otprilike tri sata) povraća šest, osam ili čak deset sati pošto je pojedena, zbiva se nešto vrlo pogrešno. I kakav miris ta povraćana hrana ima? Ugodan ili užasan? Privlačan ili pokvaren? Ona ima pokvaren miris zato što y'esf pokvarena. Nimalo privlačno, znam, ali to je istina\

Nevjerojatno je da čak niti dokaz o tomu kako tijelo odbija hranu nije dovoljan da bi uvjerio još i tvrdoglavije "stručnjake" od ovih. Jedan takav slučaj koji je toliko klasičan da ga moram ovdje navesti zbio se na nekoj javnoj diskusiji u kojoj sam i sam sudjelovao. Jedan od sudionika koji nije smatrao da hrana smije trunuti u želucu ispitivao je vjerodostojnost kombiniranja hrane pa je izjavio da ne postoje znanstveni dokazi koji bi njezinu osnovanost potvrdili. Istaknuo sam da postoji gomila znanstvenih dokaza u prilog tomu, počevši od dr. Ivana Pavlova, jednog od najvećih znanstvenih istraživača svih vremena, Nobelovca koji je svojim radom utro put istraživanju u tomu području, što služi kao potvrda našim informacijama o kombiniranju hrane. Ovo je smjesta bilo odbačeno kao nevažno, premda je "stručnjak" priznao da o tome nema saznanja - klasičan primjer stava koji bi sažeto bio ovo: "Ja sam svoje rekao, nemojte me zbunjivati s činjenicama." Na temelju kojih podataka je ovo pobijanje bilo izvedeno? Sasvim slučajno se izneseno nije slagalo s onime što je "stručnjak" želio da bude istina! Pa ipak, do dana današnjeg nije rad dr. Pavlova nikada bio opovrgnut. Bilo je vrlo teško uzeti kao ozbiljno sve što je ta osoba nakon toga imala za reći. Ta koliko biste ozbiljno uzeli osobu koja nikad nije ni vidjela utakmicu bejzola, a govori Reggieu Jacksonu da ima potpuno pogrešan stav pri izvođenju udarca? Radi se o tomu da se neki ljudi bez obzira na sve uporno drže uvjerenja koja njeguju i ne osvrću se na nedvojbene dokaze koji pokazuju da je istinito upravo suprotno. Ali znate li što? Još ima ljudi koji tvrde daj e Zemlja ravna. Ima ljudi koji tvrde da nikad nije bilo Holokausta. A ima i ljudi koji uporno tvrde da hrana ne smije trunuti u želucu. Dobro. Netko mora izvući one milijarde dolara kojima se održava proizvodnja antacida . Samo nemojte vi biti među njima. Pustite da želudac boli one "stručnjake" koji ne vjeruju u kombiniranje hrane. A što je s onima koji redovito jedu te neželjene kombinacije bez nekih izraženijih probavnih smetnji? No, ljudsko je tijelo izvanredno prilagodljivo. Ono ima tu sposobnost da preživi poprilično mnogo zlouporabe te da i dalje funkcionira s prividnom lakoćom. Ali imaju li ti ljudi

' Kem. sredstva koja neutraliziraju ili vežu višak kiseline u želucu (soda bikarbona, magnezijev oksid). Op. prev.

ikad kakve druge poteškoće? Glavobolje? Obamrlost? Osipe na koži? Bolove u leđima? Prehlade? Nesanicu? I ove tegobe mogu biti rezultat oslabljene i nedjelotvorne probave. Posljedica nekritičkog kombiniranja hrane koje je proturječno načinu na koji je probavni sustav izgrađen te načinu na koji on djeluje uzima danak među američkim stanovništvom. O tome svjedoče i proizvođači prepisanih i neprepisanih lijekova. No cijela se situacija može izbjeći vrlo jednostavno i lako. Štoviše, možete u vrlo kratkom roku dobiti i jasne dokaze o djelotvornosti pravilnog kombiniranja hrane.

Jednostavno pokušajte ispravno kombinirati. Ako želite pojesti odrezak ili komadić piletine ili ribe, jednostavno se odrecite u tomu obroku uzeti i nešto što sadrži škrob (krumpir, riža, kruh, tjestenina). Kombinirajte s mesom nešto iz izbora dobro pripremljenog povrća - na pari, pirjanog na roštilju, pečeno ili kakvo god povrće volite - i nadopunite to s finom miješanom salatom. Nema potrebe da budete gladni ili da ne uživate u hrani koju volite. Samo nemojte jesti sve u isti čas. Ako ste željni krumpira, odlično! Pojedite pečene krumpire ili jam'" kao glavno jelo u tom obroku, s odabranim povrćem i salatom. Ili možda želite neko izvrsno jelo s tjesteninom. Nema problema. Neka to bude sa sosom od povrća i salatom. Ako ste imalo slični meni, tada jednostavno obožavate stišnjeni krumpir s umakom od pečenke i dvopekom. O da! Ali, reći ćete vi, to tako debljal Pogrešno! To deblja samo kad se jede uz pečenku ili neke druge n bjelančevine. To je ono zbog čega nastaje problem. Kad ih jedete s povrćem i salatom umjesto na tradicionalan način, možete uživati u "zabranjenim" omiljenim jelima poput ovih pa tako ne morate svjesno uništavati svoje tijelo i dugovječnost tako što pridonosite količini otrova u svom tijelu.

(I neka to bude umak od povrća za koji, dakako, ovdje imamo i recept.) Hrana koja se u vašem probavnom sustavu kvari neće donijeti ništa hranjivoga, ona će samo povećati razinu vaše toksemije. Kombiniranje hrane djeluje, u to možete biti posve sigurni. Ali molim vas, NEMOJTE NAM VJEROVATI. Mi nikoga ne tražimo da nam bilo što vjeruje. DOKAŽITE TO SAMI SEBI. To je izvanredno jednostavno. °Q Uzimajte kroz cijeli jedan tjedan sve svoje obroke na tradicionalan način. Drugim riječima, pomiješajte sve skupine hrane zajedno u svakom obroku, baš kao što to zagovaraju neki dijetetičari i nutricionisti. A onda tijekom drugog tjedna slijedite prijedlog da se ne- miješaju bjelančevine i ugjjikohidrati u istom jelu. (Čak ni najnazadniji dijetetičar ne bi smatrao da ima neke opasnosti u tome što nećete uzeti krumpir uz odrezak.) Na kraju toga drugog tjedna znat ćete bez i najmanje moguće sumnje što to pravilno kombiniranje hrane pruža. Ako uistinu želite potvrditi koliko je

" Jani = slatki krumpir, batata

kombiniranje hrane djelotvorno, nakon jednog tjedna pravilnog kombiniranja obroka vratite se miješanju bjelančevina i škroba u vašim obrocima. Tu ćete naći nepobitne dokaze. Vidjet ćete da to nema nikakve veze s vjerovanjima. To je sasvim jednostavno. To je način na koji vaše tijelo djeluje i čim počnete poštivati njegove napore, a ne ih izbjegavati i sprečavati, dobit ćete kao rezultat zdravlje i vitalnost. Vrijedi li kombiniranje hrane za svakoga? Da. Apsolutno za svakoga. Ljudska bića imaju nešto što se zove probavni sustav specifičan za vrstu. Unutarnji rad svih vrsta životinja jednak je načinu rada unutar njihovih vrsta. Probavni sustavi svih pčela bilo gdje na svijetu su posve jednaki. Probavni sustavi svih žirafa, konja, klokana, tobolčara, gorila ili ljudi rade na isti način kao i probavni sustavi svih drugih unutar njihove vrste. Nigdje nećete pronaći znanstveni tekst iz područja fiziologije koji poučava da ljudi imaju međusobno prirodno različite probavne sposobnosti. Nigdje nećete pronaći niti najmanji dokaz da se ljudi razlikuju po svojoj biološkoj opremi. Ono što se događa u želucu jedne osobe jednako je onomu što se događa u želucu bilo koje druge osobe bilo gdje na svijetu. Zato kažem da to nema nikakve veze s uvjerenjima. Čak i ako odbijete povjerovati u kombiniranje hrane, ono će i dalje biti za vas djelotvorno, unatoč vašoj nevjerici. Bit će djelotvorno čak i za one dijetetičare i nutricioniste Jroji su obrazovani toliko iznad razina svojih sposobnosti da znaju mnogo toga što nije dobro postavljeno (iako bi neki radije da ih dograbi neka divlja životinja nego da to priznaju). Pravilno kombiniranje hrane ne može se opovrgnuti i ja pozivam svakoga da učini tako nešto. Ovdje, u konačnoj analizi, nalazi se ono najvažnije. Vama ne čini nikakvo dobro da slušate stručnjake kako se natežu o tome tko je u pravu. Najjednostavnije je na svijetu da vam netko kaže: "Ja mislim da je to istina", pa ustanoviti kako netko drugi kaže: "Ne, nije." Kako znate što je ispravno? Dokažite to sami sebi u najvećem laboratoriju na svijetu: vašem tijelu. Ako tjedan dana pravilno kombinirate vaše obroke pa osjetite golemo poboljšanje te budete sposobni odbaciti sve lijekove za probavne smetnje, hoće li vas ikoji stručnjak s bilo kakvim količinama podataka uvjeriti da se vratite navikama koje su vam prouzročile boli? Ne tražimo ništa drugo doli vašu poštenu procjenu u sklopu jednostavnog, jednotjednog pokusa Jkojis e može izvesti s najvećom lakoćom." Zapamtite: £NAN ^

Na posljednjoj stranici ove knjige nalaze se upute kako možete nabaviti tabelu pravilnog kombiniranja hrane prema programu iz knjige Fit for Life

3. NAČELO PRAVILNOG UZIMANJA VOĆA Pošto ste pročitali ovo, možda ćete upitati: "Kako to mislite pravilnog uzimanja voća? Pravilno je da ga stavite u usta i prožvačete." To je istina, ali je također nužno shvatiti način na koji radi vaš probavni sustav. Postoje vrlo specifični tjelesni uvjeti u kojima se voće može iskoristiti na najdjelotvorniji način. Voće ima posve jedinstvenu kvalitetu što se tiče njegova probavljanja. Kako sam već istaknuo u opisu pravilnog kombiniranja obroka, hrana mora ostati u želucu otprilike tri sata. Postoji jedna iznimka: voće. Voće je jedina hrana na svijetu koja ne zahtijeva probavu u želucu. Ono ( sadrži svoje vlastite probavne enzime i kad je voće zrelo ono je već ( gotovo prošlo probavni proces te zahtijeva samo oko dvadeset do trideset minuta boravka u želucu prije no što prođe dalje u crijeva gdje se hranjive tvari apsorbiraju i budu iskorištene u tijelu. Budite svjesni činjenice da voće sadrži sve potrebne hranjive tvari koje zahtijeva vaše tijelo kako bi održalo život. To uključuje glukozu iz ugljikohidrata za energiju i vitamine, minerale, masne kiseline te aminokiseline za izgradnju proteina. Ovdje u igru ulazi riječ pravilno. Da bi se tijelu omogućila uporaba tih temeljnih elemenata, potrebno je zadovoljiti dva osnovna preduvjeta. Ponajprije se voće zbog svoje prilično istančane strukture mora jesti samo u svježem, zrelom stanju. Bilo da se radi o voćnom soku ili o cijelom voću, jedino svježe može ono biti značajno i vrijedno za tijelo. Konzervirano ili kuhano voće ili pasterizirani sok (kao što je sok napravljen iz koncentrata) će fermentirati u vašem želucu pretvarajući se u kiseline te zapravo pridonijeti toksičnom opterećenju tijela, dok.svježe voće i voćni sokovi djeluju tako da pomažu tijelu da se očisti od toksičnog otpada. , Kao drugo, da bi brže prošlo kroz želudac kako to zahtijeva tijelo, VOĆE SE MORA JESTI SAMO, NA PRAZAN ŽELUDAC. NE SMIJEMO GA JESTI UZ NEŠTO DRUGO NITI ODMAH NAKON NEKOGA DRUGOG JELA. Tradicionalna navika uzimanja voća uz obrok ili kao desert je upravo razlog što ljudi imaju toliko mnogo pogrešno stvorenih pojmova o tomu da voće deblja, da stvara kiselinu, da ima previše kalorija ili da je štetno za hipoglikemiju. Ako voće mora ostati u želucu s drugim vrstama hrane koje se duže probavljaju, ono brzo fermentira i upliće se u probavu ostale hrane u želucu. Pod tim uvjetima voće zaista ima negativne posljedice. Međutim ako se uzimaju ispravno, znači sami za sebe na prazan želudac, svježe voće i sokovi mogu imati samo pozitivan utjecaj na vaše zdravlje. Dokažite to i sami. Uzmite nekoliko namirnica uključujući i voće na kraju svakog obroka, a zatim uzmite nekoliko obroka tako da pojedete najprije voće pa pustite da prođe dvadeset do trideset minuta prije no što pojedete ostatak obroka. Uvjerite se da li postoji osjetna razlika u onome kako se osjećate.

Ovdje voće u najvećoj mjeri služi vašemu zdravlju i dugovječnosti. Ako još niste pročitali knjigu Fit for Life, čeka vas senzacija. Odmah ću vam to reći: TRADICIONALAN DORUČAK JE JEDNA OD NAJNEZDRAVIJIH PREHRAMBENIH NAVIKA U CJELOKUPNOM POSTOJANJU OVE ZEMLJE. Sve to reklamiranje ideje da je doručak najvažniji obrok u danu je gomila komercijalnih gluposti. Ta je propaganda mamac za svakoga tko ne posjeduje znanje o ljudskoj fiziologiji. Ona služi komercijalnim interesima. Čak i dijetetičari i nutricionisti, za koje čovjek očekuje kako su pametniji, pali su kao žrtve zavjere koju su skovali proizvođači žitnih pahuljica početkom ovog stoljeća kako bi prevarili i zbunili ljude tako da ovi počnu jesti njihove proizvode svakoga dana odmah ujutro pošto se probude. Doručak je najvažniji obrok u danu koji treba preskočiti*. Vaš vlastiti zdrav razum, ono što strašno nedostaje današnjim "stručnjacima", potvrdit će vjerodostojnost ove tvrdnje. Sjetit ćete se kako smo ukazivali na to koliko je energije potrebno za probavljanje uobičajene hrane. Zapamtite, probava troši više tjelesne energije nego bilo koja druga funkcija. Hrana koja se stavlja u želudac ima najveću prednost, a tijelo mora s probavom odmah krenuti. Ona zahtijeva goleme količine energije kako svjedoči tradicija popodnevnih siesta i upozorenje da se ne ide plivati nakon ručka kako se energija ne bi morala podijeliti između probave i tjelesne aktivnosti. Kakve su vaše uobičajene sklonosti nakon jela? Odmoriti se ili trčkarati unaokolo? Možda se sjećate posljednjeg blagdana? Pošto ste nekako pronašli način na koji ćete strpati u sebe još jedan zalogaj, jeste li poželjeli raditi neke vježbe skakanja ili malo prijateljevati s ležajem? Kad se ujutro probudite, baš tada imate na raspolaganju više energije nego u bilo kojem drugom dijelu dana. Ako pojedete obilan doručak, iskoristit ćete obilnu količinu raspoložive energije. Tu sada dolazi do izražaja poznata američka stanka za kavu. Pošto ste pojeli tradicionalan doručak koji djeluje kao pljuska načelu pravilnog kombiniranja hrane, tijelo tako teško radi probavljajući ga, iskorištavajući energiju toga doručka da se mora pokrenuti ravno do automata za kavu po ono nešto što će vas "podignuti". Tragedija je u tom da je energija koja je zatražena za probavu doručka ona energija koja je trebala biti iskorištena kao gorivo u ciklusu eliminacije. Umjesto toga ona je preusmjerena na želudac i na taj način teško zaprečuje iznimno važan svakodnevni ciklus čišćenja. Ako se ovakav scenarij odigrava svakoga dana, to znači da se tom presudnom ciklusu nikad ne dopušta obavljati njegove funkcije koje donose zdravlje. Loše zdravlje je tada jedina moguća posljedica.

Kad redovito sprečavate svoj ciklus eliminacije, zajamčeno postavljate time temelje narušenom zdravlju. Unesite u prehranu voće, jedinu namirnicu koja gotovo i ne zahtijeva energiju za probavu. To je savršeno jelo za jutro. To je jedina hrana koja bi se ujutro trebala jesti. Ako želite da vaš ciklus eliminacije pošteno pročisti vaše tijelo - a zašto to ne

biste htjeli - JEDINA NAJBOLJA NAVIKA KOJU UOPĆE MOŽETE RAZVITI JEST NAVIKA UZIMANJA ISKLJUČIVO SVJEŽEG VOĆA I SVJEŽIH VOĆNIH SOKOVA OD VREMENA KAD SE PROBUDITE PA ><; DO PODNEVA. Isključivo to! Sve će drugo ostati u vašem želucu i biti zaprekom u vašem ciklusu eliminacije. Dakako, to ne znači da je sve propalo ako se povremeno ne budete držali ove strategije. Ne, ne! Pa ipak, što manje budete kršili to načelo, to bolje. Čak i ako jedete voće ujutro samo dva ili tri puta u tjednu, to je bolje nego ništa. Ali prije no što ovo prihvatite ili odbacite, pokušajte! Kako smo rekli, najlakše na svijetu je dokazati istinitost toga za sebe. Ne vjerujte nam. Jednostavno pokušajte kroz jedan tjedan pa idući tjedan ne činite to. Vidjet ćete! Ne trebate stručnjaka da vam kaže kako se vi osjećate bolje. Vi ćete to znati! Ništa ne uspijeva poput uspjeha, i nema boljeg dokaza o vrijednosti nečega od dobrih rezultata.

Razlog za kratko proučavanje tri tjelesna ciklusa i ova tri načela uzimanja hrane jest taj što je to sastavni dio razumijevanja i iskorištenja elemenata zdravlja. Kad pogledate zgradu od cigle, nećete bez pomnijeg promatranja zamijetiti žbuku između cigala koja cijelu strukturu drži zajedno. Gore opisana načela su za prirodnu higijenu i elemente zdravlja ono što je žbuka za cigle. Opširniji opis tih načela molim vas potražite u knjizi Fit for Life.

PETO

POGLAVLJE

Uvod u elemente zdravlja

HARVEY:

Nije li život veličanstven? Razmislite načas o ljepoti i savršenosti prirode. Pomislite na stalnu sklonost života prema onomu što je za život najbolje i

u biljnom i životinjskom kraljevstvu. Svuda oko nas vrvi od primjera

neopisive mudrosti i Tvorčeve moći, a na samom vrhu njegove tvorevine kao u znak najsjajnije počasti beskonačnom stvaraocu nalazi se remek- djelo svega stvorenog - ljudsko tijelo. Kao čudo neumornog rada bez prestanka ljudsko je tijelo izgrađeno zbog zdravlja i sreće. Krajnje postignuće života na zemlji, postignuće vrijedno najveće hvale jest živjeti život radosti i krepke životne snage - život ispunjen zanosom, blagostanjem, bezgraničnom energijom i životnom strašću koja je stalna i nepokolebljiva. Kakva divota!

Je li to moguće? Je li moguće da djeca prolaze kroz svoje djetinjstvo slobodna od muka svakog zamislivog problema, od upala uha do prehlada, od kožnih osipa do trbušnih bolova? Je li moguće da budu slobodna od zlovolje i bijesa? Je li moguće da se adolescenti razviju u odrasle ljude a da prije toga ne pate od glavobolja, bolova u želucu, nečiste kože i prekomjerne težine? Je li moguće da budu uravnoteženi i pošteđeni silovitih iskustava uspona i padova? Je li moguće dosegnuti zrelost i uživati u poznijoj dobi slobodan od stotinu tegoba i bolova koji se pojavljuju kao neizbježni? Je li moguće živjeti život bez boli, bez stresa i bez bolesti, život ispunjen ljubavlju prožetim odnosima? Moguće je! Bez dvojbe. I SVI Ml TO MOŽEMO!

MARILYN:

Ljudska vrsta živi na ovom planetu mnogo milijuna godina. Povijest se

bilježi tek 6000 godina unatrag, a pisana povijest zdravstvene njege stara

je samo 3000 godina. Ako vam itko kaže da je sve što oduvijek znamo o

našem zdravlju obuhvaćeno kratkom poviješću od 3000 godina koje suvremena medicina smatra samo svojima, vjerujte mu ako hoćete, ali to nije istina. Davno prije znali smo više o opstanku no što znamo danas. Naši su preci preživjeli kroz sve te milijune godina bez ikakvih "napredaka" u kojima mi danas "uživamo". Da su bili snažni i izdržljivi, o tome nema dvojbe. Onaj koji je ukrotio prvog konja nije bio slabić! Da su oni nailazeći na izazove prirode gubili, kako bismo se mi našli ovdje? Oni su živjeli u skladu s prirodom, a ne u raskoraku s njom. Posjedovali su bogatstvo instinktivnog znanja koje im je omogućilo da prežive, da se razmnožavaju i podižu svoju djecu.

Kakvo je bilo to instinktivno znanje? Možemo steći o njemu osjećaj kad promislimo kako su ljudi davnih vremena živjeli: na svježem zraku i na suncu, pili su čistu vodu, odmarali se i spavali kad bi sunce zapadalo, pouzdavali se u hranu koju im je pružala priroda, živjeli tjelesno aktivnim životom u međusobnoj ovisnosti i u zajedništvu. Svi su ti prirodni elementi odredili nagonski način života naše vrste.

Mi smo nasljednici onog golemog znanja koje proistječe iz takvog načina

života i premda je civilizacija između nas i prirode ispriječila silne mase nerazumljive tehnologije, još imamo ta znanja duboko u sebi. Odvlače nas sve dalje i dalje od našega prirodnog dara i urođenog razumijevanja načina na koji treba živjeti, ali je unatoč svemu tomu naša urođena priroda kao vrsta uvijek preživljavala uz katkad zvonke, a katkad slabašne glasove one nekolicine koji su, srećom po nas, odbili predati to pradavno sjećanje. Danas su ti glasovi jasni i svi ih možemo čuti ako to želimo. U Grčkoj se nalaze hramovi koji potječu iz otprilike 1500 g. pr. n. e., hramovi velikoga grčkog iscjelitelja Asklepija. Hramove su vodili svećenici. Bile su to prekrasne, prozračne građevine, istaknute po svojim ljekovitim lokacijama, smještene na brežuljcima iznad mora, u gajevima ili pokraj vrućih mineralnih vrela. Te "ondašnje bolnice" služile su stotinama tisuća Grka kroz gotovo 1500 godina. One nam pružaju veliki uvid u njegu i liječenje koje su dobivali bolesni ljudi na vrhuncu jedne od najvećih civilizacija u pisanoj povijesti. Mnogi povijesni opisi nam daju jasnu sliku djelotvornih mjera zdravstvene njege kojima su se koristili Grci za svoja savršena tijela, jednom davno živa a danas ovjekovječena za nas u kamenu. Victor W. Robinson, liječnik, govori nam u Priči o medicini da su hramovi bili smješteni u tako predivnim okružjima da "je sam prizor sumornom bolesniku često izmamio prvi osmijeh nade".

Kao i naši davni preci svećenici su se znali osloniti na ono što

priroda donosi. Oni su shvatili da se prirodne biološke potrebe života koje

su dio nasljedstva naše vrste - svjež zrak, voda, sunčeva svjetlost, hrana,

odmor i san, mirna i lijepa okolina, tjelovježba i emocionalna sredina puna ljubavi i podrške - moraju zadovoljiti kako bi se iscijelila neka bolest. A da smo mi u današnje doba to zaboravili opisao je živopisno u svojoj knjizi Rubini u pijesku dr. Herbert M. Shelton) jedan od onih koji su u ovom stoljeću svojim zvonkim glasom doveli do reforme zdravstva.

Tijekom proteklog stoljeća smještali smo naše bolnice usred kožara i klaonica i drugih mjesta s kojih su se širili ružni mirisi. Danas ih smještamo u prenatrpane gradove, u prometne ulice gdje koncentracija ugljičnog monoksida i prometne buke najveća i u kojima je bučno baš kao i vani oko njih. Suvremena je bolnica poput kolodvora, sve sama buka i metež u kojem vrvi od liječnika, medicinskih sestri, bolničara, pacijenata i posjetitelja i svi oni puše. Bezalkoholni napici se prodaju na svakom katu i svi loču te omiljene otrove. Zadah

kemijskih preparata vrijeđa nos, a sredstva za umirenje zamjena su za tišinu. Svećenici zaslužuju vječnu hvalu i slavu što su omogućili da uokolo vlada ugodan miris cvijeća umjesto odbojnog mirisa lijekova te glazba umjesto štropota strojeva za čišćenje po hodnicima.

Od vremena propasti Asklepijevih hramova 400. g. n. e. zaronili smo u sve mračnije i mračnije doba tijekom kojega se na naše tijelo sve više gledalo kao na neprijatelja. Učili su nas da se usredotočimo više na život poslije smrti nego na ovaj. Nakon mnogo milijuna godina opstanka jedino uz prirodu, u bolesti i zdravlju, kroz najveću civilizaciju u povijesti te kroz razumijevanje uloge prirode u iscjeljivanju, upravo smo u tom mračnom razdoblju počeli prihvaćati otrove svih vrsta kao nešto što nas iscjeljuje. Zatomili smo svoje nagone i emocionalno i intelektualno počeli vjerovati tim otrovima koje su nam prepisivali kao lijek i na ih taj način pretvarali u čudotvorna ljekovita sredstva. Da bismo povratili zdravlje, prije tri stotine godina smo gutali krv šišmiša, konjske i kravlje balege, pčele, jegulje, paukove, zmije, miševe, mokraću bikova i koza, ljekovite masti za mumifikaciju, uši, životinjska crijeva, ljudsku slinu, ljudsku posteljicu, menstrualnu krv, ljudski izmet i mokraću, lubanje, mozak, kosu, krv, usni vosak, nokte s nožnih prsta i prsta na rukama i majčino mlijeko. Činimo to još i danas! Tvari kao što su raspadnuti bubrezi majmuna, žlijezde i jetra životinja, svinjski ili kravlji hormoni, mokraća bređih kobila, gnoj zaraženih konja i krava, prepucij novorođenčadi, amnionska tekućina, placente, španjolske muhe, zmijski otrov, iperit donedavno su bile u uporabi, a još se koriste i danas u cjepivima, serumima, "zdravim" dodacima, lijekovima, kozmetičkim preparatima za pomlađivanje te u kemoterapiji. I dalje iskušavamo sve vrste otrovnih eksperimentalnih metoda liječenja na bolesnima, a vrlo, vrlo često popratni efekti tih "kura" dovode do oboljenja koja su i gora od prvobitne bolesti.

Očito je u ime zdravstvene njege našim tijelima učinjeno mnogo toga prilično zaprepašćujućeg. Stoljećima je puštanje krvi bio popularan postupak iscjeljivanja. Primjenjivali su pijavice da bi povratili zdravlje! U prošlom su stoljeću liječnici branili da se bolesnicima daje voda smatrajući da bi im ona naškodila. Bojali su se svježeg zraka. (Doktori higijene borili su se protiv ovoga neznanja i na koncu pobijedili, unatoč tomu što su ih kao šarlatane zlobno napadali liječnici koji se s njima nisu slagali.) Dr. Oliver Wendell Holmes je ističući koliko gluposti ima u liječenju koje propisuju njegovi kolege liječnici jednom napisao: "Bog je svojim stvorenjima s neba dao svjetlost i zrak i vodu. Čovjek ih zatvara u zagušljive brloge i pita se zašto mu braća umiru." Kako su neki liječnici vjerovali da voće i povrće uzrokuje bolesti, ono je na prijelazu stoljeća zabranjeno. Danas se najsmrtonosniji postupak u našem društvu,

instinktivno

uzmičemo. Intelektualno nas traže da prihvatimo. U Sjedinjenim državama ima više bolnica i više liječnika nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta. Unatoč tomu naši radnici vode u svijetu po degenerativnim bolestima! Dvadeset posto naše djece rađa se s oštećenjima. Naši stari ljudi drogirani su s prosječno trinaest propisanih lijekova godišnje. Presađujemo organe kao da presađujemo voćke u našim vrtovima.

zračenje,

koristi

kod

onih

koji

su

najbolesniji.

Mi

od

toga

HARVEY:

Kad čovjek razmisli o činjenici da se u Sjedinjenim državama na zdravstven u njegu godišnj e potroši gotovo pola bilijuna dolara te da_ unotoč tomu bolesti srca i rak još uvijek odnose 4000 života svakoga daria,)rr\ora se upitati gdje smo to pogriješili. Kad tomu dodate činjenicuUa milijuni ljudi pate od artritisa, dijabetesa, emocionalnih slomova i bolesti kože, probavnog sustava, bubrega, jetre, prostate - ustvari od bolesti u svakom području tijela - to je dvostruko teže prihvatiti. Nažalost, došli smo do toga da na oštećeno zdravlje gledamo kao na normalno stanje. To nije normalno! Zdravlje je normalno i takvo bi trebalo i biti. Činjenica da ono to nije služi kao tužno tumačenje položaja naše vrste. Činjenica da se tako nizak stupanj zdravlja tolerira i smatra normalnim jest uvreda našoj inteligenciji. Dobro zdravlje je naše pravo po rođenju! Ako ga ne posjedujemo, to nije pogreška naših tijela ili zakona koji našim tijelima vladaju. PRAVI UZROK LOŠEG ZDRAVLJA LEŽI U TOME ŠTO SE NE USPIJEVAMO PONAŠATI U SKLADU SA ZAKONIMA I ZAHTJEVIMA ŽIVOTA. SVI PROBLEMI SA ZDRAVLJEM NASTAJU ZBOG NEPOŠTIVANJA PRIRODNIH ZAKONA, A NE ZBOG PRAVILNOG KORIŠTENJA TIH ZAKONA. Prirodni se zakoni ne smiju kršiti. Može ih se ne poštivati, zlorabiti, zanemarivati, ali ne - kršiti. Reći da je netko prekršio prirodni zakon je samo jedan zgodan izraz, kao da kažemo da sunce izlazi i zalazi, što se uistinu ne događa. Ako bi čovjek pao sa zgrade od dvadeset katova, on ne bi time kršio zakon sile teže, on bi ga time ilustrirao. Kako se prirodni zakon odražava na vas ovisi o uvjetima u kojima on djeluje - o uvjetima koje vi stvarate. Vi, dakle, možete voditi računa o načinu na koji na vas utječe prirodni zakon.

Automobil je fantastičan izum. Možete ga ili rabiti ili zlorabiti. Ako vozite svoj auto razborito, on vam može odlično služiti. Ako ga odlučite voziti tako da ga zlorabite, možda ćete se zaletjeti s njime u stablo i ubiti se. Tako je to s prirodnim zakonima. Možete živjeti prema zakonima stvarnosti i žeti nagrade ili zakone zanemarivati i zlorabiti pa trpjeti posljedice. Sve ovisi o tomu kakav ćete odnos odabrati prema njima. Zdravlje je spontano. Organi tijela stvoreni su tako da rade normalno i u svrhu zdravog stanja od samog početka te da tako nastave

tijekom cijeloga života. Ako se to ne poremeti ili ne spriječi nečime što je rezultat kršenja prirodnih zakona, oni će funkcionirati baš tako dobro kao i samo Sunce, na prirodan, životan način, zato što drukčije i ne mogu. Uistinu će tjelesni organi obavljati svoje funkcije normalno \ uz manje poteškoća nego kad rade nenormalno.^JDajDisJe_js^ manje mišića nego da se namrštite. Nije teško disati ili disati pravilno ili dovoljno ili disati svjež zrak, ali jest teško suzdržati se od disanja ili disati premalo ili udisati zagađeni zrak. Snaga i prilagodljivost tijela su zapanjujuće. Često ono može nastaviti funkcionirati unatoč tomu što je redovito zlorabljeno. Čak i kad postane bolesno, ono podnosi tu zlouporabu i nastavlja raditi godinu za godinu sve dok se čovjek ne upita kako ono uopće ostaje na životu. Da bi tijelo smanjilo svoje funkcije u toj mjeri da se dovede do stanja narušenog zdravlja poznato kao bolest, potrebno je da se tijelo dugotrajno i intenzivno zlorabi. Život je prirodno ^drav! U pravilnim uvjetima života zdravlje je neizbježno poput plime i oseke. Jednostavnije je imati dobro zdravlje no imati loše zdravlje/. Vi se ne razbolite samo tako. Morate na tomu marljivo raditi. Morali biste uporno i dosljedno zanemarivati potrebe života da biste se razboljeli. Pa ipak, najveća, najmoćnija snaga na Zemlji, prirodni zakon, je na vašoj strani da bi vam pomogao postići i održati najvišu moguću razinu zdravlja.-Bilo bi za nas dobro da nikada ne zaboravimo kako smo dio prirode, ne iznad nje i ne odvojeni od nje. Postoje prirodni zakoni koji vladaju životom na Zemlji. Što više živimo prema tim zakonima, to nam je bolje. To je jednostavno pitanje zdravog razuma. Da nismo toliko uvjetovani, obasuti reklamom, pod raznim pritiscima i prinuđeni na to da zaboravimo i potisnemo naše prirodne sklonosti, bilo bi nam jasn o sa/770 po sebi kako se možemo ispravno brinuti za sebe da bismo zaživjeli radostan život blagostanja koji zaslužujemo. ŽIVJETI NA ZDRAV NAČIN NIJE UMJETNOST KOJU MORAMO UČITI, VEĆ JEDNOSTAVNO NAČIN ŽIVLJENJA PREMA NAŠIM NAGONIMA KOJEMU SE MORAMO VRATITI! Mi već posjedujemo ono što nam treba. Baš kao što pčela gradi saće a nikada nije studirala graditeljstvo, i kao što krava pretvara travu i žito u mlijeko bez ikakvog znanja o kemiji, tako smo i mi prirodno opremljeni i sposobni živjeti zdravo, frek izlegnuto pile nitko ne uči o vrijednosti pšenice ili kako je lisica opasna pa ipak ono zoblje pšenicu i bježi od lisice. Mi od rođenja imamo sličan nagonski uređaj koji nas vodi na našem putovanju kroz život. Duboko u ljudskom ustroju leže neizbrisivi prirodni zakoni prema kojima bismo se trebali ravnati kako bismo život vodili na ispravan način. Ti su zakoni postojali od početka vremena i dalje će postojati sve dok ima i života. Prije no što su postojali liječnici, prije no što su postojale bolnice, prije no što su postojali nutricionisti i dijetetičari, prije no što su postojale

mnoge proturječne škole i struje, prije svega toga postojao je prirodni zakon.

ZNANOST ĆE NAS IZNEVJERITI AKO NAM MOŽE OBJASNITI UZROK MRLJA NA SUNCU A NE OBJAŠNJAVA NAM ZAKONE ŽIVOTA I POSLJEDICE NEPRIDRŽAVANJA TIH ZAKONA. Zakoni su zakoni i njih se mora poštivati. Oni upravljaju onime što je nama biološki potrebno. Sve živuće vrste na Zemlji imaju biološke potrebe. Mi ljudi moramo razumjeti naše biološke potrebe da bismo ih mogli zadovoljavati. U protivnom postajemo odmetnici od biološkog zakona pa plaćamo i kazne u skladu s time. U tom je slučaju kazna loše zdravlje, patnja i prerana smrt. Razumijevanje onoga što naše biološke potrebu uistinu jesu i onoga čemu smo mi biološki prilagođeni jest ključ za zdravlje, krepkost i dugovječnost. Bez obzira na vječno promjenjiva mišljenja i nove sustave te pojavljivanje i nestanak različitih teorija, potreba ljudskih bića kao vrste su stalne, strogo određene i nepromjenjive. Radi se o tomu da su načini života koji zanemaruju prirodne zakone življenja uzroci slabog zdravlja i od tog se zaključka jednostavno ne može pobjeći. NAČIN NA KOJI SE ZDRAVLJE MOŽE PONOVNO ZADOBITI TE OSIGURATI NJEGOVO OČUVANJE JEST U TOMU DA SE ŽIVI NA ZDRAV NAČIN. Upravo oni prirodni elementi koji su bili potrebni da nas prije svega izgrade će nas i održati zdravima i potpomognuti ponovno uspostavljanje našeg zdravlja ako ga izgubimo! Ti su elementi potrebni u stanju krepkog zdravlja, a potrebni su i u stanju narušenog zdravlja, jer su to naše biološke životne potrebel Te potrebe ne ovise o nekim slučajnim otkrićima ili o nečemu na što se je slučajno nabasalo u slijepom traganju, čak niti o rezultatima pomnih istraživanja. Naprotiv, one ovise o nečemu što je vezano uz nas od samog početka postojanja. Ukorijenjene su u samome životu. Što je to? To su oni isti elementi o kojima su ovisili naši stari: zrak, voda, hrana, sunčeva svjetlost, tjelovježba, odmor i san i ljubav. Jednako su važni i čistoća, ugodna okolina i trenuci mira i tišine. Nagrade za pravilnu uporabu ovih elemenata ne mogu kupiti ni prigrabiti niti nabogatiji ljudi na svijetu, a opet njih mogu imati besplatno i najsiromašniji na svijetu. Oni su neprocjenjivo vrijedni. Da se utapate, radije biste još jednom udahnuli punim plućima nego da vam daju škrinju prepunu dijamanata, rubina i smaragda. Da skapate od žeđi i na rubu ste smrti, radije biste popili čađu hladne vode nego imali sve zlato Fort Knoxa. Sunčeva svjetlost je vrednija i dragocjenija od najljepše umjetnosti na svijetu.

Kad smo mi bili stvoreni, također je stvoreno i sve što nam treba da bismo živjeli naše živote na zdrav i sretan način. Možemo birati da iskoristimo to što nam je dano za našu dobrobit ili zanemariti svoje potrebe i jednostavno se nadati da će sve ispasti kako treba. Osobno, radije bih izuzeo nadu i učinio sve da to bude više sigurna stvar. To postaje moguće kad čovjek živi zdravim načinom života. Radi se o tomu

da mnogi tragaoci za zdravljem pokušavaju povratiti ili poboljšati svoje zdravlje poduzimajući djelomične ili nepotpune mjere. Umjesto sveukupnog programa oni preuzimaju samo jedan ili dva elementa načina

života koji izgrađuje zdravlje i odnose se prema njima kao prema hobiju. Stoga ćete naići na ljude koji jedu razmjerno dobro, ali nikad ne vježbaju i ne mogu shvatiti zbog čega se ne osjećaju odlično. Ili na one koji mnogo vježbaju, ali onda odbacuju potrebu da se dovoljno odmaraju te isto tako ne jedu osobito dobro. Misle da bi vježbanje trebalo biti dovoljno da se osigura zdravlje, baš kao što prva skupina misli da će sama ishrana dovesti do toga. To nije tako. Ravnoteža svih elemenata zdravlja je ono

što se traži u vašem načinu života

neprekidno zdravi. Za potpuno zdravlje potrebno je - ne, ono to zahtijeva - cjelokupni program zdravog življenja, a to znači više od puke prehrane ili vježbanja ili samo mentalne uravnoteženosti. Nijednu od ovih potreba zdravog života se ne smije zanemariti, niti im se treba prekomjerno udovoljavati. Zdrav razum potvrđuje da je tako a, kako smo rekli i kako ćemo opet ponoviti, zdrav razum, logika i nagoni su sredstva na koja se nikad ne smijemo prestati oslanjati. Ta se sredstva nikad ne smiju smatrati pukim ostacima prošlosti koje treba odbaciti na hrpu otpada proiz davninalosti, o kojima se raspravlja ali koje se ne koristi. Možda i jesu bila potisnuta, ali nisu i iskorijenjena. Čovjek ne smije očekivati da će s čičkovog grma ubirati smokve. Ako je posadio čičak, tada će čičak i rasti. Niti bi smio očekivati kako će brati lubenice ako je zasadio divlje ruže. Ako je vaša želja krepko zdravlje, tada to mora biti ono što ćete i njegovati. Živjeti zdravo danas osigurava i zdravo sutra. Ako svakodnevnim izbjegavanjem elemenata zdravlja njegujete samo sjeme lošeg zdravlja, tada je loše zdravlje jedina moguća posljedica. ZDRAVLJE ĆE SAMO PO SEBI SLIJEDITI KAO REZULTAT ZDRAVOG NAČINA ŽIVOTA! Previše mnogo ljudi je uvjereno kako mogu svoja tijela dogurati i do samog ruba propasti pa ih onda ponovno uskrsnuti uz pomoć pilule ili injekcije ili nekog drugog čarobnog napitka koji će ih spasiti od neizbježnog oštećenja nastalog zbog njihovih negativnih životnih navika. Ali to je jednostavno pitanje logike: ako želite zdravlje, tada morate zdravlje i njegovati. Slušajte svoje nagone. Vi znate da vas otrovi ne mogu učiniti zdravima. Nema veće lude od one koja vara sama sebe. I svakako nema ničeg vratolomnijeg nego misliti da se godinama možete uporno odricati elemenata zdravlja, a onda silom nastojati ostvariti zdravlje uz pomoć lijekova ili neke druge štetne mjere. Biste li se podvrgnuli liječenju zračenjem u vrijeme kad se osjećato dobro? Pa zašto to onda činite kad ste bolesni?

Moramo ponovno uspostaviti nadzor nad našim zdravljem. Čini se da smo mi vrsta koja odbija preuzeti odgovornost za svoje probleme. Mi ćemo zagledati pod svaki kamen, iza svakoga drveta i u svaki mračan

neprekidno - to jest, ako želite biti

kutak ne bismo li pronašli nešto na što ćemo svaliti krivnju za naše bolesti.

Mi preuzimamo stav žrtve, kao da je tijelo tek bespomoćna, nesretna žrtva

nesretnih događaja, pogodno tlo ostavljeno na milost i nemilost svakog zlonamjernog bića koje se slučajno nađe u blizini. Žrtva okolnosti? Pogrešno! Postoji mnogo toga što možemo učiniti da bismo odredili svoju sudbinu u odnosu na naše zdravlje pa se hitno moramo baciti na taj posao.

Upoznajte se sa svojim biološkim potrebama pa ćete odvaliti velik komad puta u postizanju toga cilja. Oslonite se na veličanstvene prirodne elemente da biste ojačali sami sebe. Svaki se način na koji djelujete na svoju okolinu odražava i na vaše zdravlje. Elementi kao što su hrana, zrak i voda očito će dobiti najveću pozornost jer biste bez njih doslovce nestali. Premda zanemarivanje drugih elemenata nema ovako izravne negativne posljedice, ono će zaista uzeti svoj danak nakon nekog dužeg vremena ako se ti elementi ne priznaju, ne njeguju i isto tako ne upotrijebe korisno. Dobro ćemo promotriti te elemente zdravlja pa vidjeti ne samo kako oni utječu na svakog od nas pojedinačno, već i kako oni zajednički pružaju sve što je potrebno da bi se izgradili snažni temelji dinamičnog i trajnog zdravlja. Dok budete čitali opise tih elemenata zdravlja i kako se njima koristiti u životu, iznenadit će vas njihova iznimna jednostavnost. Neki su

od njih uistinu toliko jednostavni da bi vaša prva reakcija mogla biti i da

obezvrijedite mogućnost da tako neznatan napor dovodi do takvih golemih dobrobiti. Unatoč tomu, to i jest ljepota prirodnih darova: jednostavno ali moćno. Toliko smo naviknuti očekivati kako će promjene biti teške i složene da smo, kad se doista sretnemo s onima koje i nisu složene, skloni sumnjati. Ono do čega ćete i sami doći jest da je svaka naša preporuka sama po sebi jednostavna, ali ono po čemu su one zaista značajne jest u njihovu zajedničkom korištenju. Njihovo međusobno djelovanje je ono što ih čini tako moćnima. Ono što se čini beznačajnim samo po sebi postaje iznimno veliko kad se nađe u dodiru s drugime. To će vam postati jasno kad ih počnete koristiti u svom životu.

ENERGIJA - BIT ŽIVOTA

MARILYN:

Kad jednom shvatimo elemente zdravlja, možemo ih uklopiti u cjelovit program načina življenja kako bismo ponovno uspostavili nadzor nad načinom na koji trošimo svoju energiju. Zbog čega bismo to htjeli? Zbog

toga što je, dragi čitatelji, ENERGIJA TEMELJNA BIT VAŠEG ŽIVOTA. Što više energije, to bolji je život. Bez energije nema ni života. Svaki proces u tijelu ovisi o energiji. Svaka životna djelatnost zahtijeva energiju. Djelatnost koja energiju najviše traži i koja ju vrlo često ne dobiva jest

proces

prirodnog

iscjeljenja

tijela.

Prava je istina i osnovna pretpostavka na kojoj se temelji cjelokupna prirodna higijena da je ISCJELJENJE BIOLOŠKI PROCES U TIJELU, A NE UMJETNOST KOJA SE NA TIJELU PRIMJENJUJE. Vaše tijelo ima tu sposobnost i moć da se bez dodatne pomoći razvija od jednog jedinog oplođenog jajašca do odrasle osobe. Sve što je bilo potrebno postići u tom rastu bilo je postignuto bez izvanjskih uplitanja, već samo uz elemente zdravlja koji se koriste kao sirovina. Vi znate kako to ide. Tijelo raste u skladu sa svojom urođenom inteligencijom koja nadaleko nadmašuje našu. Ako rastemo uz obilje dobrog zraka, vode, hrane, odmora, sunčeve svjetlosti i vježbu, ako nas nauče kako da budemo čisti, ako nam pruže okolinu punu podrške, obasipaju nas ljubavlju i dopuštaju nam da živimo u miru, mi rastemo bolje nego ako smo lišeni svega toga. Pa čak i da je tako, tijelo ipak raste. Budući ima tu sposobnost da se samo obnavlja, može li se uopće zamisliti da se ono ne bi moglo samo i održavati? Kako bi samo moglo ono posjedovati takvu inteligenciju da bude sposobno rasti pa onda bude ostavljeno na milost i nemilost nekih izvanjskih "iscjeljivačkih faktora" u slučaju da se u njemu nešto poremeti? Kad se porežete, nije li tijelo ono koje zacijeli ranu? Gotovo biste mogli promatrati kako se stanice kože oblikuju da bi prekrile rez. Kad se slomljena kost namjesti, ne obavlja li tijelo sve ostalo?

Kakav gop 1 bio problem, tijelo će ga riješiti. Znam da je ovo teško prihvatiti s obzirom na našu prirodnu sklonost da se bolest "liječi" lijekovima, operacijama i svim vrstama drugih liječenja, ali je istina da je VAŠE TIJELO ORGANIZAM KOJI ODRŽAVA SAM SEBE. Baš kao što će biljka kojoj je oduzeta svjetlost posegnuti za njom iz sve snage prema bilo kojemu mogućem izvoru svjetlosti, tako i VAŠE TIJELO UVIJEK TEŽI ZDRAVLJU. Razlog zbog kojeg nam se ne čini da je tako leži u nama. Mi se tomu protivimo! Mi se uplićemo, naknadno ustanovljavamo što je trebalo činiti, činimo sve moguće u nastojanju da ozdravimo, a naš način života nam oduzima toliko energije da je u tijelima nikad ne ostaje dosta kako bi se izliječila sama. Bolest je kriza energije u tijelu. U načinu života koji donosi bolest oduzimamo sami sebi elemente zdravlja. A onda se pitamo zašto smo bolesni. Način življenja koji donosi rak prouzročit će bolest raka.^ Način života koji donosi SIDU prouzročit će SIDU. Tu nema zagonetke! Želite li biti zdravi? Odaberite svoj način života. VAŠE JE TIJELO JE POTPUNO SPOSOBNO ODRŽAVATI SAMO SEBE SAMO AKO MU TO DOPUSTITE! Sve se svodi na energiju. Bez energije naša tijela prestaju funkcionirati. Dobar rad svih naših organa ovisi o bogatstvu energije. Mogli bismo se usporediti s automobilom koji je baš kao i naša tijela načinjen od mnogo povezanih dijelova. U automobilu postoji akumulator. Iz njega kablovi i mnoge žice vode u razne dijelove auta - u svjećice, svjetla, okretač, sirenu, upaljač, radio i tako dalje. Kad je akumulator pun, auto vozi dobro. Kad okrenemo ključ, motor se pokreće.

Svjetla se upale. Sirena svira kad je pritisnete. Radio lijepo svira. Ako je akumulator slabo napunjen, motor će se vrtjeti, ali se neće pokrenuti. Zvuk sirene je slab, svjetla su prigušena, a radio slabo svira. Bez električne energije koju proizvodi akumulator "organi" automobila prestaju raditi. Naša su tijela slična. Živčana energija započinje u mozgu, a leđna moždina i živci prenose je kao hranu svim dijelovima tijela. Ako živčane energije ima u izobilju, organi dobro rade. Probava je uredna, disanje je normalno, cirkulacija na potrebnoj razini, a apsorpcija, asimilacija i eliminacija se zbivaju normalno. Tkiva i tekućine u tijelu su slatki i čisti. Stanice su njegovane i mi smo zdravi. Ali ako se dopusti da naše energije kolaju smanjenim protijekom, ako nam je "akumulator" iscrpljen, sve funkcije u tijelu bit će oštećene. Probava je slaba, apsorpcija, asimilacija i eliminacija su spore, cirkulacija je ispod normalne, disanje je nedjelotvorno. I znate li što? Sva tkiva i tekućine tijela od slatkih postanu kiseli. Stanice više ne dobivaju hranu i mi se ne osjećamo dobro. Naše je zdravlje narušeno. Bolesni smo! Pa što se ovdje čini najvažnijim sastojkom? Živčana energija! A što je živčana energija? Nitko uistinu ne razumije njezinu temeljnu prirodu, ali nitko isto tako ne zna točno što je električna struja pa je isto tako koristimo. Mi (ili stručnjaci za elektroniku) se doduše razumijemo u zakone koji vladaju elektricitetom, pa smo tako i ne znajući što je to sposobni njime se na mnoge načine i koristiti. I premda ne znamo kakva je to životna sila u našim tijelima koja se zove energija, poznavanjem zakona koji njome vladaju možemo se ipak njome koristiti. Osobito moramo poznavati zakone koji vladaju potrošnjom energije - načinom na koji se ona iskorištava. Ako poznajemo te zakone, možemo vladati energijom u svojim tijelima onako kao što stručnjaci za elektroniku vladaju elektricitetom. Kad kontroliramo energiju u tijelu, mi kontroliramo naše zdravlje. Kad zadobijemo svijest o tomu da je potrebno znati na koji se način troši naša energija, počinjemo živjeti na zdrav način.

Pogledajmo ponajprije kako se energija koristi. Kako je gubimo? Živčana energija u ljudskom tijelu troši se na cjelokupan rad koji tijelo obavlja kako bi se održalo. U svim životnim procesima - od treptanja do disanja i probave - mi koristimo živčanu energiju. Slušanje, vid, jedenje, cirkulacija krvi, razmišljanje, rabljenje mišića, govor i doživljavanje emocija - sve to koristi energiju.

Kako

se

onda

živčana

energija

izgrađuje

i

stvara?

Kroz

odmor i

san. Samo kad ne radimo, samo kad smo pasivni ili neaktivni mogu naša tijela nadoknaditi energiju. Postoji jedan jednostavan, čak i očit matematički zakon koji se odnosi na energiju. Kad je količina živčane energije koju trošimo veća od količine koju izgrađujemo, dolazi do smanjene opskrbe živčanom energijom u naša tijela. To dovodi do stanja koje se vrlo često događa pa ga je potrebno shvatiti i izbjegavati. To se stanje zove enervacija (živčana iscrpljenost, razdraženost). Kad su nam

živci oslabljeni, svi procesi u tijelu odigravaju se ispod razine uobičajenih vrijednosti. Organi prestaju djelotvorno raditi i sve se odvija usporeno i tromo. Kad ste živčano iscrpljeni, ulazite u stanje "samotrovanja". Kako je to moguće? To je doista vrlo jednostavno. Kako je opskrba živčanom energijom slaba, ništa ne radi dobro. Eliminacija, u kojoj se skupljaju toksični konačni proizvodi metabolizma i izbacuju iz tijela, je potisnuta. Toksični otpad se počinje nakupljati jer nema dovoljno živčane

energije da ih se izbaci. Taj je otpad otrovan i čini tijelo kiselim. U isto su vrijeme ostali procesi također oslabljeni pa čak i obustavljeni jer više nema dovoljno živčane energije koja će ih provoditi. Tako imamo slabu probavu,

slabu asimilaciju

apsorbira hranu koja se kvari u tromom probavnom sustavu. Vidite li kako enervacija vodi do toga da se ne osjećamo dobro? Budući da su sve funkcije u tijelu otežane i produženog trajanja, mi se sve više i više trujemo. Na kraju to stanje trovanja dovodi do stvarnog sloma u tijelu. Postajemo bolesni. Onaj dio tijela koji je genetski najslabiji ili kojega se je najviše zlorabilo jest područje u kojemu se bolest očituje. Kako se, dakle, možemo očuvati od enervacije budući da se ona čini uzrokom za to što se ne osjećamo dobro kao što bismo se željeli osjećati te napokon i uzrokom same bolesti? Kako sam već spomenula, živčana energija se troši na aktivnosti - sve aktivnosti - aktivnosti tijela za održavanje te aktivnosti koje tijelo obavlja u sklopu svakodnevnog života. Život zahtijeva potrošnju. To ne znači da bismo morali prestati trošiti. Nikako! To samo znači da biste morali biti svjesni načina na koji trošite svoju dragocjenu energiju. Energija nije bezgranična vrijednost. Ako ostanete bez nje, osjećat ćete se spori i letargični a možete se i razboljeti. Stoga pokušajte ne trošiti energiju preko mjere i nerazumno. Ako vam predstoji tjedan u kojemu imate mnogo posla, to je razdoblje u kojemu morate jesti pravilno, redovito vježbati, biti na svježem zraku i omogućiti sebi dosta sna te održavati emocionalnu ravnotežu. To nije doba za noćne zabave, za uživanje alkohola, za bavljenje s tuđim problemima niti je to čas da se uzrujavate zbog pomoćnika koji kasni na posao po sat vremena. Tajna je u tomu da naučite živjeti tako da ne potrošite svakoga dana više živčane energije no što je možete nadoknaditi svake noći. Trik je u tomu da se izbjegavaju sve vrste prekomjernosti:

previše rada, previše uživanja, previše jedenja, previše rada, seksa, emocionalnih uzbuđenja, briga. Baš kao što vrlo savjesno svake noći pazite da ne ostavite svjetla na autu kako vas ujutro kad se probudite ne bi dočekao prazan akumulator, morate biti svjesni koliko je važno da zatvorite i dovod vlastite energije kako biste spriječili da se vaš osobni akumulator isprazni.

Enervacija može biti i kronična. Neko vrijeme možete biti puni snage, osjećati se odlično, a onda će nešto puknuti jer ste pretjerali. Istrošili ste se. Ne izgledate i ne osjećate se dobro. Vaše je tijelo otrovano

i mješavinu samotrovanja za vrijeme dok tijelo

povratiti.

Treba samo zaustaviti sve pukotine kroz koje ona otječe. Načinite popis elemenata zdravlja u svom životu. Imate li dovoljno svježeg zraka, dovoljno čiste vode, čiste hrane, vježbate li dosta, odmarate li se i spavate li dovoljno, boravite li na suncu, imate li mir i ljubav? Je li vaše gnijezdo u redu? Jesu li svi ovi elementi u ravnoteži? Ako to nije tako, na vama je da učinite ono što se mora. Nitko to ne može učiniti za vas onako kako treba. Dolazi kraj vremenu kad smo odlazili nekomu drugomu da bismo na pasivan način "zadobili zdravlje" ZDRAVLJE DOLAZI JEDINO OD ZDRAVOG ŽIVLJENJA.

i

tromo.

Na

sreću

se

uobičajena

živčana

energija

lako

može

Mnoge navike svakodnevnog života koje uzimamo zdravo za gotovo oduzimaju mnogo više energije no što smo toga svjesni. Na primjer mnogi ljudi misle da se pred televizirom opuštaju. Mnogo toga što se na televiziji daje može biti vrlo enervantno, kako mentalno tako i emocionalno. Sadržaj večernjih vijesti može pridonijeti enervaciji. Tko to može poreći? Neprekidan govor koji predstavlja golem dio većeg dijela programa može djelovati suvišno u ovom društvu koje je već samo po sebi bučno. Jeste li ikad promatrali kako se sportski navijači "opuštaju" kad njihova omiljena momčad gubi? I većina dječjih programa je enervantna zbog napasno neskladnih zvučnih podloga i pripovijesti prepunih nasilja. Reklame su posve sigurno oblik gubljenja energije. Radi se o tomu da treba biti svjestan onoga što činimo u razdobljima razmjerne neaktivnosti, u vrijeme kada bismo mogli puniti

svoje batereije

stanja tijekom kojih nadoknađujemo svoju živčanu energiju. Pogrešno je misliti da živčanu energiju dobivate iz bilo koje aktivnosti zato što svaka aktivnost zahtijeva potrošnju živčane energije.

Mir i tišina su temelj za odmor i san, a odmor i san su

kasnijim

poglavljima. Za sada treba znati da je najbolji način da se izbjegne enervacija i loš osjećaj do kojega ona dovodi te njezino akutno stanje (bolest) taj da se usvoji jedan razuman plan življenja koji će razinu vaše energije održati na visini dovoljnoj da biste vi mogli neprestano biti u vrlo dobrom stanju zdravlja. Taj je razuman plan življenja ono o čemu govori ova knjiga.

Sada kad razumijete koliko energija utječe na vaše dobro zdravlje i blagostanje, nastavimo s razmatranjem elemenata zdravlja i načina na koji oni, u ovom ili onom smislu, utječu na vašu energiju.

Govorit

ćemo

više

o

odmoru

i

snu

i

miru

i

tišini

u

ŠESTO

POGLAVLJE

Zrak

HARVEY:

Mogli bismo započeti upravo s elementom bez kojega bismo najmanje mogli opstati. O njegovoj važnosti nema spora. Zrak je nezamjenjiva potreba živoga tijela u svim mogućim uvjetima postojanja. Tjednima je moguće biti bez hrane, danima bez vode, ali šest minuta bez zraka pretvorit će vas u leš. A znate li što je najluđe od svega? Sve do prije otprilike sedamdeset pet godina mnogi su tadašnji liječnici smatrali svjež zrak opasnim za bolesnike! Zraka su se zapravo bojali, osobito noćnog zraka. Prozore su čvrsto zatvarali a svi otvori za zrak bili su začepljeni kako bi se spriječio ulazak svježega zraka. Zaista! Ondašnje pobornike prirodne higijene (nazvane sanitarnim inženjerima) koji su pokušavali objasniti da je svjež zrak poželjan, a ne nešto što treba izbjegavati, smatrali su ludima što podupiru takva "neznanstvena" gledišta. Kako smo već istaknuli nove informacije ne nailaze uvijek na jednostavan prijem, a to uključuje čak i nešto toliko očito kao što je potreba za svježim zrakom! Na sreću danas čak ni najnazadniji "stručnjak" ne bi tražio da se provode eksperimenti kako bi se dokazalo da vam je potreban svjež zrak, ili bi ustcajao na testovima kojima će se dokazati da je svjež zrak vrjedniji od ustajalog, pa se čini da napredujemo. Premda je zrak naša najveća potreba, jer nam je potreban svakog časa u budnom stanju ili dok spavamo, mi ga u potpunosti uzimamo kao gotovu činjenicu. Kad se ujutro probudimo, pretpostavljamo da ćemo moći duboko udahnuti zrak pun života. Ne budimo se s mislima poput ove: "Oh, duboko se nadam da će danas biti dovoljno zraka za disanje. Baš imam naporan raspored." Rijetko, gotovo nikada, ne razmišljamo o neizmjernoj važnosti zraka koji udišemo i iako se gotovo sav život na Zemlji održava tek jednim slojem zraka tanjim od tri kilometra, nismo pripravni ostati bez njega. U ovom času na ovom planetu ima oko 6000 milijardi tona zraka, stoga količina nije nešto zbog čega bismo morali biti zabrinuti. Ali bi se na kvalitetu zasigurno mogla obratiti dužna pozornost. Kaže se da je sav zrak na svijetu u određenoj mjeri zagađen. Čak je ustanovljeno da su i pingvini na Sjevernom polu kontaminirani.

Znate li zašto je zrak toliko važan? Zbog kisika. Vaša krv i bilijuni stanica od kojih je načinjeno vaše tijelo koje obavljaju životne funkcije moraju se redovito opskrbljivati kisikom, inače nastupa smrt. Oduzmite nekome zrak za jedno kratko vrijeme pa će ubrzo poplaviti. Otprilike 21 posto zraka se sastoji od kisika, a mi se kisikom opskrbljujemo tako što ga

izvlačimo iz zraka koji udišemo u pluća. To se zove disanje. Zdrava pluća sadrže oko milijardu sitnih plućnih mjehurića. Ovdje se krv pročišćuje, opskrbljuje kisikom i odašilje u ostale dijelove tijela. Kad izdišemo, mi izbacujemo ugljični dioksid te mnoge druge otpadne tvari. Jednostavno reći da je ugljični dioksid smrtonosan jest kao da kažete da je Grand Canyon tek pukotina u zemlji. Da morate udisati zrak sa samo 3 posto udjela ugljičnog dioksida, postali biste vidno pospani. Udahnite i veće količine od toga, pa vas mogu odvesti na groblje. Svakih dvadeset četiri sata iz vaših se pluća izbacuje količina ugljičnog dioksida jednaka grudici ugljena za grijanje koja teži dvadeset dekagrama. Znate li što? Sva gazirana pića uključujući soda-vodu, selters (vrsta mineralne vode) i pivo imaju u sebi ugljičnog dioksida. Dakako, kao da čujem nekog predstavnika proizvođača osvježavajućih napitaka ili piva kako objašnjava da biste morali popiti 100.000 galona da u sebe unesete dovoljno ugljičnog dioksida zbog kojega biste tek zijevnuli. O da! Za mene je to kao da mi netko kaže: "Daj da te opalim po licu sasvim lagano, nećeš to gotovo niti osjetiti. Morao bih te udariti deset puta po istom mjestu da bi ono barem poplavilo ili pocrnjelo." Hvala, stari, ali ja radije ne bih. Zadrži te svoje udarce po mojem licu, baš kao / svoj ugljični dioksid. ŠTO NE VALJA, NE VALJA NI U KOJOJ KOLIČINI. Kad uzmete u obzir gotovo nevjerojatnu činjenicu da u sebe unosimo više vrijednosti sa zrakom nego s hranom i vodom zajedno, postaje vrlo očito zašto na ljude zagađeni zrak djeluje tako umrtvljujuće i zašto mi jednostavno moramo poduzeti sve što se može kako bismo opskrbili pluća najboljim mogućim zrakom. Zrak u većini gradova sadrži toliko zagađivača da je sličan nekoj kemijskoj juhi: ugljični monoksid, sumporna kiselina, solna kiselina, dušična kiselina, cijanova kiselina, benzen, metan, amonijak i još mnogo toga. S obzirom na iznimnu važnost zraka, u prvom redu dobroga zraka, predlažem vam tri načina koji vam mogu pomoći da dobijete ono najbolje

te da na najbolji način iskoristite zrak koji

udišete.

1. ODLAZITE TAMO GDJE JE ZRAK NAJBOLJI

lako je u današnje doba gotovo nemoguće udisati zaista čist zrak, svakako se možemo postaviti u situacije u kojima udišemo najčišći mogući zrak. Ne postoji jamstvo za najbolji mogući zrak bez obzira što činimo ili bez obzira kuda idemo, ali nije potrebno mnogo da bi se shvatilo kako je zrak na otvorenome i daleko od civilizacije najbolji zrak koji nam se nudi. Na našu sreću priroda ima svoj vlastiti obrambeni mehanizam i ona neprestano pročišćuje i čisti zrak. Kiša pročišćuje zrak. Biljke pretvaraju ugljični dioksid u kisik, a oceani stalno obnavljaju kružni tok zraka te pročišćuju zrak po cijelom planetu.

Mi možemo birati, i da bi se živjelo zdravim načinom života i osiguralo vlastito postojanje važno je napraviti neke dobre odabire za sebe. Primjer: Gdje se osjećate bolje? U jurnjavi po gradu i auto-putevima,

udišući ispušne plinove iz tisuća automobila koji rigaju ugljični monoksid. Ili

u šetnji seoskim puteljkom. Nije potrebno odgovoriti. To je kao da vas

pitam biste li radije odmor proveli na nekom tropskom otoku ili hodajući bosi po Sibiru. Razlog zašto se čovjek uvijek osjeća opuštenije i obnovljeno nakon šetnje po šumi je u ljepoti, skladnosti i čudesnosti veličanstvenog sustava zajedništva između biljaka i životinjskog carstva u Majci prirodi .

Seoski je zrak svjež zato što biljke i drveće koje tamo raste upija naš ugljični dioksid i izbacuje kisik. Biljni život i životinjski život neprestano zadovoljavaju potrebe jedno drugomu. Otpadni proizvod jednoga je potreba za onoga drugog. To je preveličanstveno za riječi. Kad god razmišljam o nečemu ovako izvanrednom, preplavi me strahopoštovanje pred blistavom veličinom i jedinstvenošću uzvišenog plana svega na ovom planetu. Usporedite koliko vremena provodite na prometnim gradskim ulicama s vremenom koje provedete u šetnji plažom, u parku ili kroz šumu. Vaše je zdravlje jednostavno previše važno da ne biste mislili na to. Razlika u vašem zdravlju kad u pluća i krv dobivate svjež zrak je strahovito velika i očita. Učinite to! Otiđite tamo i obdarite sebe i svoje drage s darom vrednijim od zlata. Vi znate kako se lijepo osjećate kad to učinite, pa ipak se mnogo češće nešto drugo uspijeva ispriječiti ovomu što

je toliko bitno.

Razmislite o tomu što ste ovdje pročitali. Razmislite o tomu kako je dobar zrak krajnje važan. Razmotrite činjenicu da je za život zrak potreba broj jedan i molim vas unesite u svoj način života šetnje tamo gdje je zrak najsvježiji. To može samo povećati vaše mogućnosti za dug život bez bolesti.

Davno u vrijeme kad su ljudi živjeli u skladu s prirodom okruženi biljnim životom mi smo se sami od sebe prilagođavali kako bismo zadovoljili naše biološke potrebe za svježim zrakom. Danas smo toliko udaljeni od razumijevanja svojih istinskih bioloških potreba da se, nakon cijeloga tjedna provedenog u zatvorenom prostoru, onoga jedinog slobodnog dana dobrovoljno zatvaramo u trgovačke centre u kojima nema ni daška svježeg zraka. Postoje i druge, zdravije mogućnosti koje bismo trebali iskoristiti.

2. VJEŽBANJE

Vježbanje

je

nešto

poslije.

drugi

element

zdravlja.

Raspravljat

Međutim

važno

je

napomenuti

da

ćemo

o

vježbanje

njemu

u

našire

mnogome

pomaže kod spajanju s kisikom u cijelom vašem tijelu, osobito aerobične vježbe, koje ubrzavaju rad srca. Ono što bih ovdje želio naglasiti jest da kad god je moguće morate nastojati vježbati tamo gdje je zrak najbolji. Najbolje vrijeme za šetnju i vježbanje je rano ujutro. To je vrijeme prije no što se svi automobili pokrenu i počnu se voziti uokolo zagađujući zrak. Ako trčite ili odlazite na jogging, pronađite stazu u blizini plaže ili parka ili šumske staze ili barem u pokrajnjim ulicama. Kad vidim ljude kako trče glavnim cestama, niti dva metra od samoga gustog prometa, sav se sledim. Zgranut sam što je toliko mnogo ljudi izgubilo zdrav razum pa trči i unosi duboko u sebe sav onaj ugljični monoksid izravno iz ispušnih cijevi automobila. Što bi oni mogli misliti? To je kao da ste saznali kako ste kao nagradu osvojili besplatan put u Europu pa se, kad vas upitaju gdje biste u avionu voljeli sjesti, vi umjesto da odaberete sjediti u odjelu prvog razreda odlučite za odjeljak za prtljagu. Odaberite mudro. Ako već imate tu obvezu redovitog vježbanja, povećajte mnogostruko blagodati od toga tako što ćete vježbati na najčišćem mogućem zraku. Vrijednost toga mjeri se dužinom vašeg života.

MARILYN:

3. DUBOKO DISANJE

Vrlo malo ljudi u Zapadnom društvu razumije utjecaj koji disanje ima na svaki vid našeg života. Skloni smo zanemariti naše disanje, ponašati se kao da smo od njega odvojeni. Pa ipak naše disanje jest mi: ono je naša životna snaga koja ulazi i izlazi iz tijela. Kad disanje prestaje, životu je kraj. Kad je disanje duboko i ujednačeno, život je moćan. Ako je ono plitko i uznemireno, sam je život u opadanju i ugrožen. Disanje nas opskrbljuje gorivom koje nas održava na životu. Način na koji dišemo utječe na to kako upijamo kisik u naša tijela. Kisik hrani mozak, živčani sustav i svaku stanicu tijela. Međutim ova životna tjelesna funkcija koja utječe na samo naše biće se u Zapadnoj kulturi strahovito zlorabi. Disanje se onemogućuje od samoga rođenja, i u većini slučajeva, teško oštećuje tradicionalnim medicinskim porođajnim postupcima. Kad se dijete rodi, ono još prije toga nije imalo mogućnost upotrijebiti svoja pluća. Sav kisik koji mu je bio potreban dobivalo je kroz pupčanu vezu kojom je bilo povezano s majkom. Kod rođenja pluća nisu odmah spremna za uporabu. Postoji jedno iznimno važno prijelazno razdoblje od otprilike četrdeset pet minuta tijekom kojega se djetetu mora dopustiti da se prilagodi disanju vlastitim plućima. Za to se vrijeme pupčana vrpca nikako ne smije prerezati. Sve dok dijete ne može u potpunosti disati samo, ono se još oslanja na kisik koji mu dolazi od majke. Za vrijeme tog prijelaza dijete treba smjestiti na majčin trbuh s

glavom u blizini poznatih otkucaja srca i dopustiti mu da se odmara u tišini dok polako počne disati samo od sebe. Tek tada, pošto se iz pupkovine iscrpe sve preostale tekućine bogate kisikom, može se prekinuti pupčana vrpca. To je jedan logičan i vrlo čest postupak koji provode primalje. Taj postupak uspostavlja temelj za pravilno disanje. A što mi stvarno s druge strane viđamo u našim bolnicama? Kao već ustaljenu naviku vidimo ponašanje prema novorođenčadi koje na odvratan način zanemaruje mehanizam životvorne funkcije disanja. U slučaju za slučajem nailazimo da je žurba, brzina porođaja, onaj kriterij kojemu se daje prednost pred svime ostalime. Dijete bude izvučeno iz porođajnog prolaza što je brže moguće, a ono što se dalje događa uspostavlja smetnje u disanju koje utječu na djetetovo zdravlje za cijeli' preostali život. Umjesto da mu se omogući da postupno prijeđe na samostalno disanje, pupčana vrpca se smjesta odstranjuje. Dijete koje nije sposobno disati samo, svojim plućima prevrnu naglavačke i lupaju po stražnjici, prisiljavajući ga tako da udahne zrak. Prvi udah života je uistinu očajnički hropac. Hladan zrak (sjetite se, svi su elementi u djetetovu životu do sada održavani na temperaturi od 37° C, na temperaturi majčina tijela) uvlači se u njegova nejaka, nespremna pluća. Ovo je čimbenik koji doprinosi astmi i drugim respiratornim oštećenjima poslije u životu. Nadalje, ono neuko lupanje liječnika uništava krvne žile u kralježnici, a to u mnogim slučajevima dovodi do sindroma iznenadne smrti novorođenčeta. Ono je uzrokom teških emocionalnih oštećenja u djeteta koje je biološki određeno da se s njime postupa s krajnjom nježnošću i blagošću od čas rođenja, a ne da ga se udara! U životinjskom svijetu nikad nećete vidjeti takve grubosti. Životinje kod porođaja pokazuju nježno, nagonsko ponašanje puno ljubavi koje smo mi "superiorna" ljudska bića izgubili.

Ovi grubi postupci utječu na naše disanje do kraja naših života. Naš je prvi udah hroptav i, za većinu nas, svaki je udah iza toga plitak i težak. Kakvo bi trebalo biti naše disanje? Kako tolike mnoge nas od samog doživljaja rođenja sprečavaju da dišemo normalno, na način na koji smo građeni kao vrsta, mi zapravo moramo "naučiti disati" poslije u životu kad postanemo svjesni da dišemo nepravilno i kao rezultat toga strašno patimo. Kako bismo unaprijedili disanje, Harvey i ja smo s Alanom Fingerom proučavali rad njegovih studija za jogu u Santa Monici, u Californiji i New Yorku. Iduća objašnjenja ispravnog disanja i vježbe koje smo ovdje iznijeli temelje se na Alanovim učenjima.

Obično bismo morali disati trbušno.

Trbušni je

udah potpun,

cjelovit

y

udah. Tipično je da mi dišemo brzo iz gornjeg dijela naših pluća. Ne koristimo se cijelim mehanizmom za disanje pa stoga moramo disati brže da bismo unijeli dovoljno zraka. Što brže dišemo, to smo napetiji. To se može lako potvrditi. Ako ste uplašeni ili ljutiti, vaš dah dolazi vrlo brzo i to samo iz gornjeg dijela grudi. Ako ste šokirani, vi ustvari dahćete - plitkim

dahom iz grla. Ako ležite na suncu, odmarate se ili vas netko masira, disanje vam je polaganije i dublje. Vaše se disanje izravno odražava na vaš um. Ako dišete brzo i plitko, um vam podivlja, a tijelo je napeto. Ako dišete polagano i duboko, um vam je miran a tijelo opušteno. Budući da mnogi od nas mogu zahvaliti svojim porođajnim doživljajima za nemogućnost normalnog disanja, moramo sada kao odrasle osobe učiti kako treba činiti ono bismo morali izvoditi nagonski. Ponajprije moramo usvojiti intelektualno razumijevanje nečega što bi se trebalo događati ali se ne može događati - automatski. Jednom kad ste intelektualno shvatili mehanizam uobičajenog disanja, možete ga početi i provoditi. Nakon mnogo godina nepravilnog disanja uočit ćete strahovitu razliku u načinu na koji se osjećate kad počnete disati normalno. Postoje goleme blagodati koje idu uz disanje na način na koji je vaše tijelo izgrađeno da treba disati. Ono će se odraziti na cijeli vaš život jer disanje jest život, i ako mislite da je život već divan, čekajte samo! Postat će neizmjerno ljepši kad naučite u pluća udisati dublje i potpunije. Evo ovako se zapravo izvodi pravilno disanje: ono započinje u trbuhu. Mišić vašeg ošita postavljen je po polovici srednjeg dijela tijela, u grudnom košu, tik ispod pluća. Kad udahnete, mišić ošita koji je oblikovan poput kupole mora se povući prema dolje. Da bi se to dogodilo, trbuh i probavni organi se moraju maknuti s puta. Trbušni mišić se i moraju izbaciti kako bi napravili mjesta da bi se trbušni i probavni organi pomaknuli nadolje. Tako se kad vi udahnete, trbuh izbočuje prema van, želudac potiskuje prema dolje, a ošit se spušta da bi u grudnom košu proizveo usisavanje. To usisavanje u grudnoj šupljini stvara vakuum koji tjera pluća, koja nemaju mišiće, da se napune zrakom. To se uglavnom događa na donjoj polovici pluća koja apsorbira oko 80 posto kisika. Gornja polovica koja apsorbira 20 posto koristi se samo kad se zbiva poseban napor, kad je živčani sustav u stanju stresa ili kad se nalazite u nekoj krajnje opasnoj situaciji. Drugim riječima gornju polovicu pluća morate upotrebljavati samo kad morate nekoga napasti ili od nečega bježati ili kad ste usred iznimnih fizičkih napora. Ali to se događa samo kao usputna djelatnost uz korištenje preostalog kapaciteta pluća. Da morate izvoditi sve one specijalne radnje ne koristeći cijeli svoj aparat za disanje već samo gornju polovicu (što većina nas i čini), vjerojatno bi vam to bilo vrlo teško. Kad ste, međutim, u uobičajenom stanju, morali biste disati trbušno, radeći samo s donjim dijelom pluća, što će vam dovesti 80 posto zraka koji trebate za normalan život.

Zbog stresnih porođaja koje smo proživjeli i navika disanja koje

smo kao rezultat toga razvili skloni smo dahtanju i prisiljavamo sami sebe preživljavati na sve plićem i plićem disanju. Osim toga, za mnoge od nas

je

život pun dodatnih šokova i stresova koji nas neprestano bombardiraju

u

suvremenom životu. I tako zbog toga plitkog disanja koje naše tijelo

baca u stresnu situaciju / zbog stresnih napada izvana živimo život pod stalnim stresom. Većina ljudi danas diše potpuno iz grudi. Nikada ne koriste trbuh pa se stoga nikad ne puni donji dio njihovih pluća koji bi njihova tijela trebao opskrbiti s 80 posto kisika. Oni žive u određenom stanju polugušenja i to im je normalno! Neprestano su u prenapetom stanju, pod stresom, puni tjeskobe i mnogi žive na sredstvima za

umirenje, a sve što im uistinu treba je zrak\ Onog časa kad nauče disati duboko iz trbuha te na taj način unositi zrak u donji dio svojih pluća, stres

se u njihovu životu značajno smanjuje. Stres možda izvana i dalje postoji,

ali kako je iznutra sve mirno, oni se s tim vanjskim stresovima mnogo lakše bore. Upravo to i omogućuje nekim ljudima da veselo brode kroz ludnicu suvremenog života dok drugi čupaju kose. Disanje i stanje vašeg duha je izravno povezano. Ako vam je disanje kratko i plitko, um vam juri uokolo. Kad usporite i produbite disanje, um vam postaje mirniji. Cijela se vaša svijest mijenja. Umjesto mahnitog, nepovezanog, prividno neracionalnog stanja koje nastaje kao rezultat te jurnjave uma vi postajete svjesniji sebe, sposobniji izdvojiti se na pozitivan način od pritiska oko vas. Ljudi vrlo često ustanove da kad se više koncentriraju na pravilno disanje, taj pritisak i kaos potpuno nestaju i oni shvate kako je cijelo vrijeme te stresove stvarao njihov um.

Ovdje je zanimljivo dodati da vas jasan, miran um koji će postati takav kod trbušnog disanja neće učiniti manje svjesnim ili aktivnim.

Naprotiv, on će pridonijeti tomu da budete još aktivniji, ali će vaše aktivnosti biti točnije i svrsishodnije. Trbušno disanje pročišćuje vaš um i opušta vas. Ono vas ne izbacuje iz kolotečine. Ono vas uravnotežuje. Trbušno disanje je ključ za relaksaciju i za pravilnu opskrbu vašeg tijela kisikom. Bez njega bi neizbježna napetost i uskraćivanje kisika pripremile

tlo za bolest i bol u tijelu.

Druga se blagodat, ako je još nešto i potrebno, odnosi na vaše srce. Srce je smješteno između pluća, a kad dišete plitko u grudima, pritisak se prebacuje na unutra i gotovo davi vaše srce, budući da vaše tijelo nije građeno za disanje na taj način. Trbušno disanje preuzima taj pritisak sa srca, što još jednom svjedoči o važnosti pravilnog disanja kao zaista izvanrednog ključa našega življenja.

Trbušno disanje, uz to što nas oslobađa stresa i opušta nas te preuzima prekomjeran pritisak sa srca, ima također i izvrstan utjecaj na živčani sustav. Disanje je nesvjesna funkcija autonomnoga živčanog sustava i ono je jedina funkcija tog sustava koju mi uistinu možemo koristiti da bismo sustav svjesno premorili. Vi ne možete znojnim žlijezdama reći: "Prekinite znojenje." Neće vas poslušati. I ne možete svojim crijevima reći: "Prestanite s probavom." Tim funkcijama autonomnoga živčanog sustava ne možete vladati. Ali promjenom disanja

vi možete svjesno zavladati autonomnim živčanim sustavom. U Zapadnoj

kulturi mi zovemo taj nenamjerni sklop funkcija autonomnim ili

"automatskim" živčanim sustavom jer se općenito smatra da smo nemoćni kontrolirati ga. Međutim jogiji već tisuće godina znaju da mi uistinu imamo potpunu kontrolu nad njime putem našeg disanja. Kroz duboko trbušno disanje možemo usporiti sve takozvane "autonomne" funkcije našeg tijela. Sad kad smo intelektualno istražili mehanizam i blagodati trbušnog disanja, obratimo pozornost na praktične načine kako možete (i to smjesta) početi uživati u tim pogodnostima. Nažalost, puko znanje o tomu da je trbušno disanje uobičajeno i da bez sumnje donosi blagodati neće automatski i dovesti do toga da se ono i provodi u našim tijelima. Mi moramo dovesti do toga da se ono događa i u početku se moramo koncentrirati na taj cilj kako bismo prekinuli s navikom nepravilnog disanja. U osnovi želimo da se dogodi ovo:

Želimo da se trbuh proširi dok udišemo, a zatim da se zrak prenese gore u grudi koliko je god potrebno i udobno. To možda uopće neće biti vrlo visoko, budući da čovjeku kad je opušten i diše normalno ne treba mnogo zraka. (Primijetit ćete da se isto zbiva i kad jedete isljučivo

v živu hranu. Toliko od nje dobivate hranjivoga da nije potrebno mnogo jesti.

) Ono čemu mi težimo je da

disanje bude stalno trbušno te da ne dopustimo da postane plitko Postoje dvije male vježbe koje možete raditi da biste to postigli, koje bi ako je moguće, trebalo raditi svakodnevno. Zapamtite, disanje je život. Radeći ove vježbe ulažete nekoliko minuta u vlastiti život. Stoga ih napravite. Možda će vam se isprva činiti nezgodno, ali vježba dovodi do savršenstva, a dobrobiti su neopisive.

i Vidite uvod u Kuharicu za zdrav život,

VJEŽBA

TRBUŠNOG

DISANJA

Ovo se može izvoditi sjedeći ili ležeći. Ako vježbate sjedeći, morate držati kralježnicu uspravnom, pa sjednite ravnih leđa ili na podu prekriženih nogu s leđima uza zid. Dok udišete, stavite ruke na trbuh, jednu iznad pupka a jednu na njemu. Prvo osjetite kako se nadima pupak, a onda osjetite kako se dah polako penje u grudi. Dok izdišete, ruka koja je postavljena iznad pupka će "potonuti", a za njom i donja ruka. Na taj način možete zapravo osjetiti kako se zbiva trbušno disanje. Dišite tako udobno kroz barem dvije minute a vježbu postupno produžujte i do pet minuta svakoga dana. Dok izdišete, brojite do četiri, zadržite dva brojanja, a onda otpustite dah brojeći četiri.

Drugi

način

izvođenja

ove

vježbe je

da

legnete

leđima

na

pod, a

to djeluje osobito dobro ako imate loše držanje, ako ste

vrlo napeti i pod stresom ili ste proživjeli kakav šok ili strahove zbog kojih vam je dah "zarobljen" u grudima. Smotajte ručnik za kupanje po dužini i stavite ga ispod kralježnice od struka do vrha glave. To će vaše grudi prisiliti da se izboče prema gore i prošire dok ležite na ručniku. Ovaj će položaj također automatski potisnuti dah dolje u trbuh. Stavite ruke na trbuh kako je gore rečeno i udišite polako i udobno kroz dvije minute, ako možete radite to do pet minuta. Ovo je uistinu najbolja vježba dubokog trbušnog disanja koju možete izvoditi. Dok je budete radili, ustanovit ćete da ste postali svjesni načina na koji biste zapravo trebali disati cijelo vrijeme i ta će svijest početi prodirati i u vaš svakodnevni život. Počet ćete primjećivati razdoblja kada ne dišete normalno i kad vaš dah dolazi u kratkim dahtajima iz grudiju a um vam treperi. Automatski ćete početi disati trbušno što će vas odmah opustiti i umiriti vaš um.

NAIZMJENIČNO DISANJE KROZ NOS

Ova druga vježba disanja se može koristiti kao vrlo djelotvorno sredstvo za uravnoteženje vašeg živčanog sustava. U svakoj našoj nosnici postoje živci koji vode u središte mozga. Mozak ima dvije strane. Desna je strana kreativna, inspirativna i relaksirajuća. Lijeva je strana mehanička i određena za proračune. Jogiji su ustanovili da postoji jedan tjelesni ritam po kojemu svakih sat i dvadeset osam minuta strane mozga naizmjenično preuzimaju dominaciju. Nosnice to odražavaju. Jedna će nosnica također biti dominantna u tom razdoblju. Ako je desna strana mozga - strana za iscjeljivanje, odmor - dominantna, lijeva će nosnica također biti dominantna. Ako je lijeva strana mozga - mehanički kalkulator - dominantna, desna će nosnica biti dominantna. U našem načinu života na Zapadu koji je tipično ubrzan većinu vremena provodimo koristeći mehaničke i kalkulatorske aktivnosti lijeve strane mozga. U našem je društvu teško izgraditi život prema kreativnim, inspirativnim, iscjeliteljskim i reklaksirajućim aktivnostima desne strane mozga. One se ne poklapaju s osobinama mahnitoga američkog životnog stila, osobito u gradovima. Upravo naš način života nameće neravnotežu između dviju strana mozga što u mnogome dovodi do napetosti u našem životu. Pomoću saznanja da je svaka nosnica povezana sa suprotnom stranom mozga i

koristeći se tom informacijom u vježbi disanja vi uistinu možete uravnotežiti dvije strane mozga, a rezultat je zaprepašćujući osjećaj ravnoteže. Sjednite na stolac ili se udobno smjestite na podu s uspravnim leđima. U biti je ono što ćete u ovoj vježbi radili udisanje kroz jednu nosnicu i izdisanje kroz drugu, zatim udisanje kroz drugu nosnicu i izdisanje kroz prvu. Drugim riječima, udahnut ćete u lijevu nosnicu dok nabrojite do šest, pomažuići si prstima koji drže desnu nosnicu zatvorenom. Zadržite dah dok nabrojite do tri. Zatim otpustite desnu nosnicu i izdahnite dok nabrojite do šest zatvarajući lijevu nosnicu prstom te udišući opet u desnu nosnicu dok nabrojite do šest Zadržite dah nabrojivši do tri. Zatim otpustite lijevu nosnicu i izdišite dok nabrojite do šest. Izmjenjujući protijek zraka kroz nosnice šest puta, doživjet ćete nevjerojatan osjećaj opuštenosti i učinak uravnoteženosti koji će ovo imati na vaš mozak će biti čudesno umirujuć. U vaše će se biće spustiti golemi mir i sklad.

Ovu vježbu možete raditi koliko god želite, ali biste je morali pokušati izvesti barem jednom na dan. Ona je osobito pomaže prije nekog sastanka ili kao priprema za neki događaj prepun emocija koji bi mogao donijeti stres.

Obje ove vježbe trbušnog disanja i naizmjeničnog disanja kroz nosnice su izvanredna sredstva u današnjem društvu u kojemu vlada visoka napetost. Iskušajte ih, imajući na umu da je dah život, a život možete zajamčiti posvetivši mu nekoliko minuta svakog dana. Bila bi to loša usluga prema dobrobitima koje ćete sami osjetiti kad bismo vam ih ovdje opisivali. Njih je potrebno doživjeti da bi im se vjerovalo, a vi svakako zaslužujete da ih osjetite.

HARVEY:

Postoji još jedna situacija u kojoj morate imati svjež zrak, a zaprepastili biste se koliko mnogo ljudi koji su te činjenice nesvjesni, zapravo prisiljavaju sami sebe disati loš, ustajao zrak. To se događa u vremenu dok spavate. Često pitam ljude ima li prostorija u kojoj spavaju otvoren prozor i vrlo često je odgovor ne! Ovo je jedna od onih jednostavnih, malih mjera koje možete poduzeti da biste proizveli golemu promjenu na bolje. Zapamtite, sa svakim dahom koji izdahnete vi izbacujete otrovni ugljični dioksid baš kao i ostale otrovne otpade. Ako spavate u zatvorenoj sobi šest, sedam ili osam

sati, taj ugljični dioksid se nakuplja i vi počinjete nešto od njega i udisati. Osim toga, svaki daljnji udah ima manje kisika u sebi. Premda mnoge tjelesne funkcije počivaju dok spavate, mnoge druge rade. Kao prvo, to je vrijeme kad se obavljaju procesi asimilacije, apsorpcije i iskorištenja hranjivih tvari. Djelotvornost ciklusa asimilacije je znatno umanjena kad tijelu koje spava nedostaje svježeg zraka. Jedan od glavnih razloga zašto se ljudi ujutro bude mamurni je taj što su se njihova pluća cijele noći morala zadovoljavati ustajalim zrakom umjesto sa svježim. A ako u prostoriji spava dvoje ljudi, zrak postane ustajao dvaput brže. Hej, imam dobru ideju - otvorite prozori Ako je hladnije doba godine, otvorite prozor samo centimetar, dva i pokrijte se, ako je potrebno, još jednom dekom. Molim vas ne uzimajte ovaj prijedlog olako. Primijetit ćete značajno povećanje životne snage odmah kako ste proveli ovo doista jednostavno, pa ipak iznimno blagotvorno rješenje. I opet je to pitanje zdravog razuma. Kad god se mora uzimati svjež zrak vi iskoristite tu mogućnost. Život je dragocjen dar. Svi koji smo imali dovoljno sreće primiti taj dar želimo biti zdravi. Nitko ne želi biti bolestan ili nesretan ili slomljen od boli ili se susresti s preranom smrću. Svjesno stavljati život u opasnost, namjerno ugrožavati svoje dobro stanje tako što ćete namjerno sudjelovati u opasnim navikama za koje se zna da ubijaju jednako je najbezumnijim potezima. Život je jednostavno previše poseban da bi ga se tratilo. Kako bez sumnje znamo da je zrak pri vrhu popisa bioloških životnih potreba te da su naša pluća uređaj koji se koristi za pretvaranje zraka u naš život, zašto, zašto bi itko namjerno uništavao svoja pluća? U ovo možete biti sigurni: Svako uplitanje u funkciju vaših pluća donijet će odgovarajuće iscrpljenje vaše životne snage i skratiti vam život.

PUŠENJE I ZDRAVLJE

Ni na koji se način ne može raspravljati o važnosti zraka i pluća a da se ne dotakne predmet opake, smradne, ružne, gadne, bolne, neprirodne, neživotne navike pušenja koja je kako fizički tako i emocionalno, stvaralački, intelektualno i duhovno štetna. U jeziku ne postoji dovoljno ružnih riječi koje bi primjereno opisale ovu odvratnu, izopačenu naviku. Ružne riječi? Ne za mene. Ne postoji jezik koji bi bio previše ružan da osudi ovu naviku samouništenja, patnje i prerane smrti. Kako je nešto tako samo po sebi loše, tako užasno štetno, tako potpuno lišeno bilo kakve vrijednosti uopće postalo sveopćom sklonošću tolikih milijuna ljudi? To je ljudska tragedija monumentalnih razmjera. Tako je tužno što Je_ova smrtonosna navika toliko prevladalau svim sredinama na svijetu. Gade li se ljudi toliko sami sebi da namjerno žele uništavati svoja tijela? Naš je stvoritelj smatrao da se pristoji podijeliti dar života. Je li to primjereno iskazivanje zahvalnosti kad se tom daru nanose ovako razorna

djelovanja? Tisuću ljudi umire od bolesti u svezi s duhanom svakoga dana samo u Sjedinjenim državama. To je više nego sedam puta od broja ljudi koji ginu u nesrećama u motornim vozilima. Više ljudi umire svake godine zbog duhana nego što ima sveukupno poginulih Amerikanaca u Prvom i Drugom svjetskom ratu te u Vijetnamskom ratu zajedno*. Ne znam kako je s vama, ali mene to potresa do srži. Širom svijeta godišnje umire 2 do 2,5 milijuna ljudi. To je više od 6000 ljudi dnevno! U uvodniku svog dnevnika je 1986. g. Američka medicinska udruga (AMA) otvorila nemilosrdnu paljbu na kompanije za proizvodnju duhana, nazvavši ih "lešinarima koji vrebaju kako bi stvorili ovisnike koji žude za njihovim proizvodima." (Američko društvo za plućne bolesti ih zove "trgovcima smrti") Ako je širenje ove ovisnosti cilj tih "lešinara", morali bi biti uistinu ponosni na sebe. Bivši predsjednik Jimmy Carter je u osvrtu na cigarete kao najveću prijetnju zdravlju rekao: "Mislim da se je industrija duhana svjesno posvetila prouzročenju smrti za vlastitu dobit." 6

Danas u Sjedinjenim državama ima nekih 54 milijuna pušača, od kojih se otprilike 75 posto smatra ovisnicima o ovom opakom narkotiku. 7 Dakako, kad ljudi čuju riječ ovisnost, skloni su pomisliti na heroin ili alkohol ili neku drugu opasnu drogu. Prema dr. Williamu Polandu, direktoru Nacionalnog instituta za droge, duhan je mnogo gori ovisnički potencijal od alkohola ili heroina. Zapravo, on kaže da duhan može biti čak i do osam puta smrtonosniji od prekomjerne uporabe alkohola te da je uspješno liječenje od ovisnosti o njemu mnogo teže nego kod ovisnosti heroinu, koji je uz to i manje opasan od duhana. Dr. Poland je zatražio da se uporaba duhana prizna kao mnogo opasnija i smrtonosna od bilo koje druge opasne droge.

Samo nebo zna u kojoj se mjeri bolesti i slabo zdravlje mogu pripisati pušenju. Ali ono što jest poznato zvuči kao priča strave i užasa - jeziva priča strave i užasa: rak, bolesti srca, emfizem, bronhitis, spontani pobačaj, fetalna smrt, oštećenja kod rođenja, čirevi, oštećenja DNA, visoka razina šećera u krvi, visoki krvni tlak, neplodnost u žena, impotencija muškaraca, atrofija testisa, patološko povećanje brzine otkucaja srca te posljedična oštećenja srca, suženje pa čak i totalni kolaps krvnih žila, neosjetljivost šaka i ruku, znatno povećanje kiselosti u želucu, kržljanje okusnih pupoljaka te posvemašnje razaranje životnih stanica od usana do pluća. Duhanski je dim mnogo više vruć od vruće hrane. On potpuno i bez razlike razara stanice i okusne pupoljke. Jeste li ikad primijetili koliko soli i papra koriste pušači? To je zato što ne osjećaju okus

• Los Aftgeks Times,

30. rujna 1986.

onoga što jedu. Ti začini dalje nadražuju sluznicu u ustima, usne, jezik, zubno meso, obraze, grlo. Najnoviji nalazi govore o tome da pušenje može

pridonijeti čak i Alzheimerovoj bolesti kod ljudi u dobi od četrdeset osam

godina.

Zvuči privlačno?

Duhanske kompanije zgrću više od 20 milijardi dolara godišnje prodajom proizvoda koji prouzročuje neizmjernu bol, patnju, muke i smrt. Nije čudo što ih u AMA zovu "lešinarima". A kad se samo pomisli da prije manje od sedamdeset pet godina mnogi liječnici nisu pušenje smatrali štetnim. Obratite pozornost na ovu izjavu jednog liječnika iz Brooklyna 1913. g. : "Povijest ljudskog iskustva kao i iscrpnih istraživanja koje su provodili visoko obrazovani ljudi u znanstvenim istraživanjima upućuju na činjenicu da umjereno pušenje duhana nije štetno niti za tijelo niti za duh." Usporedite to s trijeznim realizmom dr. Russella T. Tralla, liječnika i pobornika prirodne higijene koji je prepoznavši iznimnu opasnost duhana posvetio cijeloj jednoj od mnogih knjiga koje je napisao napadu na uporabu duhana. (Bilo je to 1857. g.)

Dim

cigarete

sadrži više

od

3000

zaslužuje da bude spomenuto:

kemijskih

tvari,

a

nekoliko

njih

ACROLEIN

isparavanjima.

-

toksična,

bezbojna

tekućina

s

kanceroznim

- iznimno toksičan, zapaljiv plin koji se rabi u

proizvodnji brojnih kemijskih proizvoda. Udisanje ugljičnog monoksida kosi se s prijenosom kisika iz pluća u tkiva, na mjesta gdje je to potrebno.

UGLJIČNI MONOKSID

f-

NIKOTIN - otrovni alkaloid, glavna tvar koja u duhanu stvara ovisnost.

Također se koristi kao insekticid za ubijanje parazitnih crva na životinjama Jedna kutija cigareta dnevno udahnuta u pluća daje vam dovoljno nikotina da vas smjesta ubije kad biste cijelu tu količinu primili u samo jednoj dozi.

§- AMONIJAK - plinoviti lužnati spoj dušika i vodika koji se koristi kao sredstvo za hlađenje u opremi za smrzavanje i rashladnim uređajima te kod eksploziva, umjetnih gnojiva i dezinfekcijskih sredstava.

f-

kože. Izlaganje ovoj kiselini nadražuje sluznicu i izaziva osip mjehurima.

MRAVLJA KISELINA -jedak tekući plin koji se koristi u preradi tkanine i

 

VODIKOV

CIJANID

-

iznimno

otrovna

tekućina

koja

se

koristi

u

7 Do posljednjeg izdanja Taberovog Medicinskog rječnika u njemu je duhan sustavno opisivan kao narkotik.

mnogim

kemijskim

procesima

uključujući

raskuživanje

te

kod

kaljenja

željeza i čelika. Plin vodikova cijanida koristi se kao sredstvo kod izvođenja smrtne kazne.

DUŠIČNI OKSID - skupina nadražujućih i katkad otrovnih plinova koji se spajaju s hidrokarbonatima i stvaraju smog. Dušični oksid može oslabiti tjelesna tkiva i povećati sklonost oboljenjima dišnog sustava.

FORMALDEHID - jak

plin

koji

se

ponajprije

koristi

kao

dezinfekcijsko

sredstvo i konzervans. Vrlo je nadražujuć za sluznicu.

FENOL - kaustičan, otrovan kiselinski spoj koji

kamenog i drvenog ugljena te se koristi u dezinfekcijskim sredstvima.

je

prisutan

u

katranu

i

sluznicu te ubrzava rad srca. Duža izloženost uzrokuje povišenje krvnog tlaka te povećanu ubrzano množenje bijelih i crvenih krvnih stanica.

ACETALDEHID

- vrlo

toksična,

zapaljiva

tekućina

koja

nadražuje

oči

SUMPOROVODIK - otrovan plin

koji se prirodno proizvodi iz tvari koje

trunu i vrlo se često koristi u kemijskim laboratorijima.

- sredstvima za zaštitu od štetočina, u baktericidima i herbicidima.

PIRIDIN

zapaljiva

tekućina,

koristi

se

u

proizvodnji

lijekovima,

u

METIL-KLORID - toksični plin koji se koristi u proizvodnji gume i skidača boje te kao antidetonator (primjesa u benzinu koja koristi da se smanji "lupanje" u motoru).

ACETONITRIL - toksičan spoj kojega ima u katranu kamenog ugljena i melasi kao popratnom proizvodu kod proizvodnje šećera. Koristi se u proizvodnji plastike, gume, akrilnih vlakana, insekticida i parfema.

PROPIONALDEHID - bezbojna tekućina zagušujećeg mirisa, koristi se kao kemijsko sredstvo za dezinfekciju i konzervans kao i u proizvodnji plastike i gume.

METANOL - otrovan tekući alkohol koji se koristi u antifriz tekućinama za automobile, u gorivu za rakete, u sintetičkim bojama, gumama, lijekovima i parfemima.

Ne zaboravimo arsen.

Sve ove kemikalije stvaraju u tijelu neopisive opasnosti. Dr. Paul Erlich, profesor biološke znanosti na univerzitetu Stanford tvrdi da bi se moralo provesti gotovo pola milijuna testova samo da bi se odredilo kakav

utjecaj na tijelo imaju bilo koje ove dvije kemikalije u zajedničkom spoju. {Los Angeles Times, 2. lipnja 1978. g.). Ne postoji tehnologija koja može odrediti štetnost njih šesnaest u isti mah. Jeste li ikad primijetili neke rekiame kojima se industrije duhana služe kako bi na pušenje pridobili što više žena? Uvijek je to slika neke nadasve dopadljive, vitke ljepotice koja se upravo ludo provodi. (Iz očitih razloga oni neće prikazati sliku osobe koja usred grčevitog kašlja iskašljava komadić bolesnih pluća.) Jeste li ikad primijetili da te reklame nikad ne prikazuju gadnu travurinu na njezinim usnama? Ona je uvijek drži tako oprezno, kao da se radi o kakvoj dragocjenosti. Znate li zašto? Zato što je prizor žene kojoj s usne visi cigareta toliko odvratan da je postavljeno i reklamno pravilo da se to ne prikazuje. Međutim zbog nekog razloga kad se cigareta prikaže kako visi s muškarčevih usana, to se

smatra "macho" potezom

govoriti kroz cijev ugrađenu u vrat. Jedan me prizor nikad ne prestaje čuditi. Obično se to događa u zračnoj luci. Vidim vrlo, vrlo dobro odjevenu ženu prekrasnog izgleda, besprijekornog stila, s frizurom i make-upom bez pogreške - očito je mnogo vremena i truda uloženo u upravo ovakav izgled. Znate li one uspravne pepeljare koje stoje po svuda u zgradi luke? Visoke su šezdesetak centimetara, okrugle, dvadesetak centimetara u promjeru, s velikom rupom na vrhu u koju se odlažu pepeo i čikovi. Sjećate li se toga smrada kad se približite? Točno. Govorimo o jednom od najgorih mogućih smradova - o nečemu poput krepane životinje koja se raspada već nekoliko tjedana. Ta predivno uređena žena prilazi jednoj od tih pepeljara i privlači je sebi kako bi u nju mogla otresati pepeo s cigarete koju je upravo pripalila. Tako lijepa izvana, bez ijedne dlačice u obrvi koja bi stršila u pogrešnom smjeru, a dobrovoljno dovlači jednu od onih ogavnih, smrdljivih posuda prepunu smeća. To je kao da se zaustavite na auto­ cesti kako biste pokupili pregaženog, mrtvog tvora pa ga spremili pod košulju. Sate je provela radeći na tome da joj vanjština ispadne savršena, a onda je napala svoju unutrašnjost kanceroznim otrovima. Vidio sam ovakve prizore stotine puta, i svaki puta ne mogu ne osjetiti nevjericu i tugu zbog takve situacije.

Teško mi je progutati činjenicu da Ministarstvo zdravstva godišnje potroši kroz porez milijune dolara nastojeći suzbiti pušenje, a jedan drugi odio istog državnog aparata, Ministarstvo poljoprivrede troši stotine milijuna dolara od našega poreza kako bi tu industriju potpomagali. Razmislite o tomu. Vlada jednim krajem usana govori: "Bolje da prestanete pušiti, umrijet ćete od raka", a s druge strane kaže: "Hajde, platit ću ti da zasadiš duhan." Doima li vam se to čudnime? Znate li da ako se seljakova žetva ne može na tržištu prodati po čvrstoj cijeni, neka korporacija na saveznoj razini kupuje duhan novcem posuđenim od

to jest, sve dok mu ne odstrane grlo pa mora

države pa ga zadržava kako bi ga poslije prodala po boljoj cijeni? Vi možete biti odlučno protiv pušenja, ali se vaš novac u obliku poreza može iskoristiti za razne oblike financijske potpore države proizvodnji duhana koju vi ne odobravate. Zgodno.

PASIVNO

PUŠENJE

Znam da će biti ljudi koji će spremno reći: "Hej, ako želim pušiti, to je moja stvar." To je istina. Isto tako si možete zabiti i nož u grudi, zapaliti kosu ili skočiti sa stijene. I premda bi svaki takav čin bio potpuno lud, barem ne biste ozlijedili nikoga drugog. To nas dovodi do onoga što smatram najsramotnijim i najuvredljivijim dijelom pušenja: pušenje iz druge ruke ili pasivno pušenje - dim koji se povija i završava u plućima nevinih promatrača. Ljudi možda i imaju neotuđivo pravo trovati sami sebe, ali nipošto nemaju prava trovati vas ili vaše dijete. Da se nalazite u trgovini gdje nešto kupujete i netko vam priđe pa ošamari vaše dijete, što biste učinili? Mogli biste ga dati uhititi. Ali ako ta ista osoba otpuhuje gadan dim ružnog mirisa iz svojih kanceroznih pluća u lice i pluća vašega djeteta, vi biste trebali "shvatiti da i pušači imaju svoja prava." E, ovo je odista zanimljivo shvaćanje. Kako ljudi imaju nezdrave, izopačene navike da truju sami sebe, oni očekuju da će zdravi dio stanovništva nepomično stajati dok se ovi drugima nameću sa svojim izopačenostima. Načinimo još korak dalje. Ima li osoba koja se voli napiti pravo pregaziti dijete na biciklu? Ima li zanesenjak vatrenim oružjem pravo upucati nekoga u glavu? Možete reći: "Čekajte, malo ste se zanijeli." Jesam li? Reći ću vam nešto o pasivnom pušenju. Nisam o pasivnom pušenju imao baš mnogo podataka kad sam započeo istraživanje za ovu knjigu, iako su mi zdrav razum i prirodna nesklonost pušenju govorili što se može slutiti. Stupio sam u vezu s poznatom organizacijom visokog ugleda (Action on Smoking and Health (ASH) u VVashingtonu) koju je prije dvadeset godina pokrenulo društvo liječnika, pravnika i drugih istaknutih građana kako bi se pomoću zakona branili od moći duhanskih industrija. Nazvao sam ih i zatražio da mi pošalju što god mogu u vezi pasivnog pušenja.

Ono što sam primio me je zaprepastilo. Znao sam da je pasivno pušenje štetno, ali nikada nisam shvaćao točno koliko. Tijekom proteklih petnaest godina pojavile su se doslovno tisuće studija o pasivnom pušenju koje su bile objavljene u najuglednijim medicinskim časopisima u svijetu, uključujući Journal of the American Medical Association, The New England Journal of Medicine, Lancet, British Medical Journal i mnoge druge. Rezultati su očajnički obeshrabrujući. Neupitna, nepobitna činjenica jest

da duhanski dim izlaže nepušače vrlo jakim, ubitačnim karcinogenim tvarima. Problem nije u tomu da li pasivno pušenje predstavlja opasnost od raka za nepušače, već je problem značaj i veličina te opasnosti. Razmislite o ovome kad netko bude primjenjivao ona svoja "prava"

i otpuhivao vam u lice oblake dima. Dokazano je da su tri najotrovnija elementa u dimu cigarete smola, nikotin i ugljični monoksid. Ugljični

monoksid je najgori od njih. Kod pasivnog pušenja ima dokazano dva puta više smole, dva puta više nikotina i pet puta više ugljičnog monoksida

U jednom članku u Los

Angeles Timesu od 15. kolovoza 1986. navodi se nalaz jednog proučavanja: "Ljudi koji sjede u prostoriji ispunjenoj duhanskim dimom zadržavaju u sebi opasne kemikalije (krajnje proizvode nikotina) koje udišu dvaput duže od samih pušača." Prekrasno! I zato kad idući puta budete u restoranu jeli neko ukusno jelo (ili barem to pokušavali), a ljudi do vas dokazivali svoja pušačka "prava", imajte na umu da oni nameću vašim plućima vjerojatno najmoćniji oblik zagađenja. Jedna četrnaestogodišnja studija u Japanu je pokazala da žene pušača razvijaju mnogo veći rizik obolijevanja od raka pluća nego žene nepušača. To je pripisano pasivnom pušenju. Izvještaj Agencije za zaštitu okoliša (Environmental Protection Agency) temeljena na desecima studija iz nekoliko zemalja te objavljena u glavnim medicinskim časopisima zaključuje da svake godine čak 5000 nepušača umire od raka pluća koji je prouzročen isključivo udisanjem dima cigareta drugih ljudi. Svaki će vam alergolog u većoj bolnici posvjedočiti o ljudima koji spadaju u onih procijenjenih 30 do 40 milijuna Amerikanaca s oboljenjima poput astme, peludne groznice ili sinusitisa koji mogu biti osjetljivi do te mjere da im je zbog izloženosti duhanskom dimu u svakodnevnim situacijama toliko slabo da im je potrebna liječnička njega a katkad i bolničko liječenje. Za mene je neoprostiv zločin, nešto najvrednije prijezira ona šteta koju pasivno pušenje nanosi djeci. U jednom proučavanju povezanosti između dišnih infekcija u djece i pušačkih navika članova njihovih obitelji pokazano je da se postotak djece s tim bolestima podizao u izravnoj

nego u aktivnom pušenju. / više od toga!

povezanosti s razinom pušenja kod članova obitelji. Učestalost upale pluća i bronhitisa kod djece koju su ispitivali tijekom prve tri godine života pokazala je izravnu vezu između tih bolesti i pušačkih navika roditelja. Ona je bila najniža kad su oba roditelja bili nepušači, najviša kad su oba roditelja pušila i negdje između ovih dviju razina u slučajevima sa samo jednim roditeljem koji puši. U prvoj godini života izloženost dimu cigareta od roditelja pušača podvostručuje kod djeteta rizik da oboli od upale pluća

ili bronhitisa.

Imate li djecu? Pušite li? Učinite im uslugu - maknite im se s puta! Medicinska literatura navodi izvještaje o brojnim proučavanjima koja se obavljaju kako bi se otkrilo kakav utjecaj ima pasivno pušenje na razvoj većine najnedužnijih nepušača - fejus. Vrlo loš. Osim što oduzima

fetusu zrak (što je jednako gušenju!), pušenje može smanjiti porođajnu težinu i do 10 posto ispod uobičajene. Nedostatak kisika u razvoju fetusa uzrokuje oštećenje mozga. 8

REKLAMIRANJE LOŠEG ZDRAVLJA ?

U našem je društvu ustvari postalo uobičajeno da sami sebe trujemo. Da

na ulici vidite čovjeka koji se udara ciglom po glavi, zaprepastili biste se. Pokušali biste mu pomoći, zar ne? Ali posvuda neprestano viđate ljude koji se truju tvarima koje dokazano uzrokuju rak pa čak niti ne trepnete. Te se tvari čak i reklamiraju zbog prodaje, za ime Božje! I to onda kad je već dokazano da je uporaba duhana ubojitija od bile koje druge opasne droge, uključujući heroin.

Budući se duhan može javno i zakonski reklamirati, možda bismo također trebali dopustiti i reklame preko cijelih stranica novina koje populariziraju umirujuće vrijednosti heroina? Besmisleno, zar ne? A DUHAN JE JOŠ I GORI! Zašto je u redu da se duhan širom zemlje prodaje putem časopisa

i oglasnih panoa? Industrija duhana godišnje troši 2 milijarde dolara kako

bi namamila vas i vaše tinejdžere. Možda ste vidjeli neke od onih reklama

preko cijele stranice koju je neka duhanska kompanija dala otisnuti kako bi pobila napore ljudi u smjeru zdravlja. Pomislili biste da bi se kompanija koja zarađuje bogatstvo na patnjama, bolima i smrti milijuna ljudi držala što je više moguće po strani od javnosti. Zaboravite! Zamislite samo tu oholost koja je potrebna da bi zapravo apsolutne, neosporive, nepobitne dokaze o štetnosti premazivali lažnim sjajem, u nastojanju da sebe prikažu kao obične ljude koji samo zarađuju za život. U jednoj se reklami kaže: "Mi ne odobravamo djela onih koji pokušavaju manipulirati javnim mnijenjem metodama zastrašivanja." Pogodite na što ciljaju - na sveukupnu medicinu koja nastoji upozoriti ljude da se čuvaju pušenja što više mogu jer ono može biti štetno. Duhanska kompanija to ne odobrava. Ono što oni uistinu ne odobravaju jest smanjena zarada.

Ima jedna židovska riječ, chutzpah. Najbolja ilustraciju te riječi na koju sam naišao je jedna priča o čovjeku koji je ubio roditelje i na suđenju tražio pomilovanje zato što je bio siroče. A duhanske bi kompanije trebale osvojiti najveću nagradu za chutzpah svih vremena. Uznijeli su ga do nikad slućenih visina. Za jednu duhansku kompaniju koja zarađuje na ljudskoj nesreći je neodobravanje spašavanja ljudskih života kao "taktike

8 Želite li da vam se pošalju podaci u vezi predmeta o kojemu je ovdje riječ ili pročitati neke od ovih studija, stupite u vezu s AS H 201 3 H Street, N. W., Washington. D. C. 20006 , broj telefona (202) 659-4310 .

zastrašivanja" kao da teroristi koji raznesu zračnu luku u Rimu ne odobravaju rad vozača hitne pomoći koji su došli po unesrećene. Duhanske kompanije mogu reći što god žele. Zdrave navike ne uzrokuju patnju i smrt. Stupci obavijesti o smrti ne se pune imenima onih koji su umrli od posljedica čistog zraka! Ako nikad niste čuli za Duhanski institut, dopustite mi da vam ga prestavim. Duhanski institut je smješten u pomodnom, poslovnom dijelu Washingtona u uredskoj zgradi nedaleko Capitol Hilla. Tamo ima oko osamdeset zaposlenika i lobista te oko još dvadesetak njihovih suradnika koji su porazmještani posvuda po zemlji. Što se u Duhanskom institutu radi? Najbolje se to može opisati analogijom. Zamislite da se Adolf Hitler koristi nekom P.R. tvrtkom kako bi uvjerio ljude da "Adolf zaista nije tako loš striček. On samo nastoji provoditi svoje pravo ljudskog bića da se izrazi na svoj osobeni način." Eto to je ono što Duhanski institut želi učiniti s duhanskom industrijom. Njezini zaposlenici imaju na svojim stolovima napise koji govore o tako zgodnim stvarima kao npr.: "Hvala vam što ne dišete dok ja pušim", a predstavnici Instituta govore o istraživanjima koja su oni proveli i koja upućuju na to da u 96 posto slučajeva kad su ljudi kašljali u zatvorenom prostoru gdje se je pušilo to kašljanje nije bilo zbog pušenja cigareta. "Bile su to gljivice u zraku koje su dovele do toga da su ljudi imali alergijske reakcije, a krivnju su svalili na duhanski dim." Ovu obožavam. U njoj ima taman toliko smisla kao da kažete da osobu koju je ubio pijani vozač nije ubio niti automobil niti vozač, već da je smrt prouzročena bojom kojom je slučajno bilo premazano 3 tone jurećeg čelika kojim je naslijepo upravljao pijani čovjek. Duhanski institut vrlo odlučno ističe da to nije obrana pušenja per se, već je to obrana "prava". Oni vrlo često upošljavaju i svoje vlastite medicinske "stručnjake" i ubacuju ih da bi svjedočili na saslušanjima na kojima se raspravljaju zakoni o zabrani pušenja. Nešto čime se ljudi u tom Institutu zaista vrlo ponose jest činjenica da svatko koga oni zaposle, od predsjednika pa do uredskih službenika, može u svako doba podlegnuti u samrtnom hropcu napadaju kašlja i nitko neće obratiti ni najmanju pozornost. Bez zabrinutih i sažalnih pogleda, bez prijezira ili straha. To je to toplo prihvaćanje i drugarstvo na koje je Duhanski institut uistinu ponosan. A njegovi predstavnici ne mogu po noći spavati dok svuda ne bude takve demokratske slobode. Neće se smiriti dok svaki čovjek, žena i dijete ne sazna da može poći do bilo kojeg uličnog ugla, ščepati stup svjetiljke i izgubiti se u grčevitom kašlju koji će vas navesti na pomisao da će upravo tu na ulicu izbaciti komad svojih pluća a da mu neki suludi antipušački nastrojen fanatik ne odbrusi sarkastično: "Hej, je li ti dobro?" Prema Duhanskom institutu potrebno jer pokazati određeno dobro ponašanje kad naiđete na nekoga koga, sa žilama koje mu izbijaju na vratu, napadne žestok kašalj od kojega prosipa

slinu na sve i svakoga u krug od tri metra. Vaš bi odgovor trebao biti sličan ovomu: "Oprostite, jeste li sinoć gledali utakmicu Lakersa?"

da

pokušate uzeti za ozbiljno nečiju tvrdnju da je rat zabavan. To je beznadno. Ako slušate njih, samo jedan od 2 milijuna pušača jedva ikad zakašlje, a kad to i učini, to je zbog neke zloće u zraku. Prema ljudima iz Instituta manja je mogućnost umiranja od uzroka koji su povezani sa smrću, nego što je mogućnost da na vas nagazi dinosaur. Na sreću sve manje i manje ljudi dopušta da budu nasamareni takvim šupljim riječima. Postoji jedan pokret protiv pušenja koji je uistinu ohrabrujući. Od 1979.g. se prodaja cigareta redovito smanjuje. Sve ankete pokazuju da bi 60 do 90 posto pušača vrlo rado smanjilo pušenje ili prestalo pušiti. U trideset devet država i brojnim mjestima postoji danas odredba o zabranjenom pušenju. U New York Cityju je u ožujku 1986. g. gradonačelnik Ed Koch predložio nešto što je sam opisao kao najstrože odredbe protiv pušenja u Sjedinjenim državama. Zakon je trebao zabraniti pušenje u baš svim zatvorenim javnim prostorima. U okrugu Los Angelesa je u rujnu 1986. g. pušenje zabranjeno u svim javnim bolnicama. Pomislite. Pušenje u bolnicama mora se zakonom ukidati! Čovjek bi logički očekivao da će bolnice biti jedino mjesto gdje uopće nećete naći ljude koji puše. Otiđite u bilo koju bolnicu u ovoj zemlji (osim u okrugu Los Angelesa)pa ćete naći profesionalce "zdravstva" kako sjede i otpuhuju dim iz svojih "kanceroznih štapića". Liječnici i medicinske sestre! Gospode, pomozi.

Pokušaj

da

se

Duhanski

institut

uzme

za

ozbiljno

je

kao

Mislim da se Nobelova nagrada za zdravstvo mora dodijeliti dr. C. Everettu Koopu, ministru zdravstva Sjedinjenih država. Kao gorljiv i otvoren borac protiv pušenja on cigarete naziva jednom od najpogubnijih tvari u našoj okolini te glavnim uzrokom smrti u našem društvu, koji se doduše može spriječiti. Njegov je uzvišen cilj načiniti Sjedinjene države društvom u kojemu nema pušenja i to do 2000. godine. Takve ljude cijenim.

Morate biti na čistu s jednime. U vašemu tijelu ima 154.000 kilometara krvnih žila. Sa svakim udisajem dima svaka se od tih krvnih žila steže. Zato se pušači često tuže na hladne ruke i noge. Njihovi ekstremiteti ne primaju dovoljno krvi. Još je strasnija činjenica da svaki organ vašega tijela ovisi o svježe opskrbljenoj krvi kisikom. Kada redovito prisiljavate organe tijela da se odriču svojega potrebnog udjela krvi, izazivate i veću nevolju no što možete zamisliti. Shvatite da je sve spriječeno tako da ne može optimalno funkcionirati. Vaša jetra, bubrezi, srce, želudac, štitnjača, mozak, vid, sluh, koža, SVE!

Nema uzvišenijeg niti plemenitijeg nastojanja no što je nastojanje da se ostavi pušenje. Sretni smo što smo bili svjedoci kako se mnogim ljudima život doslovce promijenio tim činom. Zaista je predivan prizor kada doživite onaj prekrasan osjećaj kojime ljudi zrače kad s uspjehom odbace

ovu užasnu naviku. Ako ste pušač, i vi ćete blagoslivljati dan kad se budete konačno oslobodili smrtonosnog zagrljaja pušenja. Pretpostavimo da ste odlučni u želji da prestanete pušiti te da ste skloni da vam se malo i pomogne. Imate za to dva načina: Ili jednostavno odbaciti pušenje zauvijek u jednom iznenadnom napadaju odlučnosti ili ga ukloniti polagano. U svakom slučaju postoji nešto što možete očekivati da će se dogoditi, ali postoje i sredstva koja će vam pomoći da postignete svoj cilj. Držite na umu da ovdje imate posla s ovisnošću, te da bi kao i s bilo kojom drugom ovisnošću moglo biti nekih simptoma koji se javljaju s prekidanjem navike. Možda će biti i neugodni, ali oni se mogu umanjiti. Razumljivo je da možete doživjeti i glavobolje, smetnje i/ili razdraženost. Napokon, vaš je sustav bio zasićen vrlo toksičnim tvarima pa kad se one počnu izbacivati, to može djelovati zaista neugodno. Tijekom godina vidjeli smo stotine ljudi koji su se ostavljali pušenja i njihovi simptomi prestanka kretali su se od normalnog prihvaćanja do reakcija izazvanih takozvanim postupkom "cold turkey" te do reakcija onih pojedinaca koji su doživljavali krajnje nelagodnosti i smetnje i koji su samo pokušavali polako smanjiti pušenje. Ne postoji neka norma, nema propisanog pravila koje govori o tomu što ćete ili nećete iskusiti. Jednostavno morate biti pripremljeni na neke moguće neugodnosti. Ako i osjetite razdraženost i potištenost, molim vas nemojte se obeshrabriti. Radije se utješite činjenicom da ste započeli s ponovnim uspostavljanjem dobre koncicije svoga tijela te da će to vaš život učiniti ljepšim. Imajte na umu da smo mi vrsta u kojoj prevladava osobina lužnatosti. Naša su tijela dijelom lužina. 10 Ako se prekomjerno prepustimo navikama koje stvaraju kiseline, to smanjuje našu ravnotežu lužnatosti, naše tijelo pati i mi moramo tu cijenu platiti. Ne mogu zamisliti ništa što proizvodi više kiseline od pušenja. Sjetite se našeg objašnjavanja o kombiniranju hrane. Tamo smo istaknuli da se, kad se kiselina i lužina pomiješaju, obje neutraliziraju. Ovaj dijelić znanja o fiziologiji možete iskoristiti za vlastito dobro kako biste umanjili moguće negativne posljedice prestanka pušenja. Nažalost nikotin, smola i ostale gadosti u cigaretama zasićuju vaša tkiva pa kad ih se tijelo počinje oslobađati, kiselina se počinje uzburkavati, a to je ono što stvara smetnje i neugodnosti.

Mnogi ljudi ustanove da onoga časa kad prestanu pušiti počinju dobivati na težini. Nešto od toga je očito zbog povećanog uzimanja hrane, ali ovdje je upleten još jedan činitelj koji morate razumjeti. Tijelo je beskrajno mudro. Nikotin i smola koji se oslobađaju iz tkiva su opasno otrovni, tako da tijelo čini jedino što može da bi uklonilo prijetnju: ono zadržava vodu kako bi razblažilo otrov sve dok se ne može isprati i izbaciti

" "cold turkey" = naglo i potpuno odu/imanje neke ovisničke tvari, npr droge ili nikotina. '" Ravnoteža lužine/kiseline (pll) kreće se od potpune kiselosti, preko 0. to potpune lužnatosti. 14; 7 je neutralno, a pll naše krvi se kreće između 7,35 do 7.4.

putem običnih kanala za eliminaciju. To doprinosi i dobivanju na težini, a traje koliko god je tijelu potrebno da eliminira svu nakupljenu smolu i nikotin. Što duže netko puši, to duže retencija vode kod njega traje. Ne bojte se. Proces detoksifikacije može se ubrzati promjenama u prehrani, osobito usmjeravanjem prehrane na voće i povrće koji pospješuju eliminaciju. Još nešto možete učiniti. Ponajprije, budući da se kiseline pokušavate riješiti, čini se jednostavno najpametnije da smanjite količinu kiseline koju u to doba unosite u svoj sustav. Većina elemenata koji stvaraju kiseline u prosječnoj prehrani su životinjski proizvodi (sva mesa, mliječni proizvodi i jaja), soli, žitarice, kava, mineralne vode i alkohol. Nije potrebno izbaciti ove elemente u potpunosti. Radije ih smanjite koliko god možete na jedan prihvatljiv način te za to vrijeme pročišćujte tijelo od kiselinskih popratnih proizvoda pušenja cigareta. Ne čini li vam se to najmudrije na svijetu? Ako se želite riješiti kiseline, zbog čega je još i dodavati? Kad biste pokušavali ugasiti vatru, biste li na nju nabacivali još više benzina? Ako biste se našli u čamcu koji tone, biste li u brod ubacivali još više vode? To je isto. Do one mjere u kojoj budete smanjili količinu kiseline koju unosite u svoj sustav vi ćete ubrzati i oslobađanje od onoga što u vašem sustavu već postoji. Što prije očistite vaše tijelo od tih otrova, to će prije nestati i vaše žudnje. Drugi način na koji možete smanjiti kiseline u svom tijelu je da se one neutraliziraju lužnatim jelima. Sva hrana koju jedete je u tijelu ili kisela ili lužnata, osim masnoća koje su neutralne. Ako smanjite uzimanje kisele hrane koja je gore spomenuta i istodobno uzimate određenu hranu koja je vrlo lužnata, možete znatno smanjiti i kiselost u tijelu i želju za cigaretama. Vidjeli smo kako to djeluje nebrojeno mnogo puta. Kladim se da znate koje je iduće pitanje: Koja je hrana lužnata? Dobro pitanje. Uistinu kad se jede sirovo i u pravilnim kombinacijama, sve je voće i povrće lužnato. Stoga to znači da ćete ako slijedite program izložen u knjizi Fit for Life ili trodnevni jelovnik za detoksifikaciju u 17. poglavlju automatski jesti hranu koja smanjuje unos kiselina i istodobno povećava uzimanje lužina. Zanimljivo je da je jedna od najlužnatijih namirnica celer. Poznajem ljude koji su zbog nekih prehrambenih nesmotrenosti (malo pristojniji način da se kaže kako su zapravo "zabrljali") dobili žestoku žgaravicu i bolove u želucu pa su pošto su pojeli nekoliko stabljika celera potpuno neutralizirali kiselinu i našli se u bolovima. Celer je gotovo nemoguće loše *° iskombinirati. Možete ga jesti kad god želite. Celer djeluje prije, za vrijeme i nakon jela. Otkrio sam da je on osobito koristan kad se nakon sat i nešto poslije obroka osjećam tako da bih rado još nešto pojeo ili sam žedan, a prerano je da bih popio vode. Zbog visokog sadržaja vode celer je uistinu prava stvar za utažiti žeđ.

Postoji i drugo povrće koje služi istoj svrsi: krastavci, crvene ili zelene papričice ili listovi zelene salate. Unutarnji listovi jedne vrste divlje salate su vrlo lužnati, slatki i ukusni, s vrlo velikim sadržajem vode pa fantastično gase žeđ. Na taj se način može pametno iskoristiti neka hrana kojoj obično ne poklanjate previše pozornosti i koja nam isto tako pomaže ispraviti pogreške kod povremenih nesmotrenih postupaka. Možda mislite: "Ali, pa neću ja tu samo stajati i jesti listove salate." Razumijem, i sam sam upravo to izjavio kad su mi to prvi puta preporučili. Ne mogu si pomoći a da ne pomislim na Woodyja Allena kako se lecnuo na "zdravu hranu" kad u filmu Annie Hall dolazi u restoran na ručak i naručuje "izdanke alfalfe sa stiješnjenim kvascem". Znam da je predložiti nekim ljudima da jedu zelenu salatu ili celer kao da im se kaže neka si gurnu prst u oko. Ali reći ću vam nešto: to je mnogo bolje no što možda zvuči i klasičan je primjer kako se uz pomoć dobre navike može iskorijeniti loša navika. Osim toga će, kao bonus u cijeloj priči, žvakanje celera i listova salate, u kojima uopće nema kalorija (što znači da te namirnice za svojega rastvaranja oduzimaju iz vašeg tijela više kalorija nego što mu ih daju) pomoći da se pobijedi debljanje koje tako često ide u korak s pokušajem da se prekine pušenje. Mogli biste se iznenaditi. Ne postoje magične formule, ali kad se pokušavate osloboditi vlasti nečega tako zlokobnog i štetnog kao što je pušenje, moraju se istražiti čak i najjednostavnije mjere koje mogu pomoći. Zrak je vaša temeljna i prirodna biološka potreba. Vaša su pluća razvijena tako da mogu koristiti najsvježiji zrak koji ovaj planet nudi. Njegujući svijest o ovoj činjenici i imajući je stalno na umu možete samo poboljšati svoje zdravlje. O tomu nema sumnje. Koliko god truda ćete uložiti da biste udisali najbolji zrak što možete i kad god možete, to će uroditi plodom za vas i to daleko većom dobrobiti no što je napor koji ste učinili. Tijelo može učiniti mnogo s vrlo malo toga na raspolaganju. Čak i sitni napori donose velike nagrade. Uvijek sam smatrao da bi ljudi, kad bi imali samo nešto malo znanja o stvarnim fizičkim potrebama svoga tijela, učinili sve što je potrebno da te potrebe i zadovolje ako samo mogu. Mislim da mnogi profesionalni stručnjaci za zdravlje ne pružaju ljudima dovoljno pouzdanja. Ljudi su stavljeni u položaj da se moraju oslanjati na "stručnjake" za gotovo svaku odluku, bila ona dobra ili loša. Oni su spremni preuzeti vodstvo u svojim vlastitim životima. Napokon, oni su spremni još i više se oslanjati na sebe same te na svoje urođene sposobnosti da usmjeravaju svoje živote na pravilan način.

Kako budete razvijali samopouzdanje, uživat ćete u pozitivnim izgledima koji će tada utjecati na sve vidove vašeg života, na vaš posao, vaše odnose i sve ostalo. Odlučite li korisno upotrijebiti neke od ovih jednostavnih smjernica koje su ponuđene u ovom poglavlju kako biste popravili kvalitetu zraka u svom životu te vitalnost pluća, doživjet ćete

neposredno iskustvo upravo onoga o čemu govorim. Osobno se nadam da ćete taj napor i učiniti. Vi ste vrijedni toga.

MARILYN:

Za mnoge ljude pušenje je gotovo nesvjesna navika. Upitajte ih puše li pa će se neodlučno ispričavati umjesto da se oduševljeno diče s time što puše. Mnogi ljudi otvoreno ili potajno mrze činjenicu da puše. Žele se osloboditi cigareta, ali im se čini da tu ovisnost ne mogu prekinuti. To je teška sittuacija, ali ni u kojem slučaju nije i beznadna. Mnogi su se ljudi odali cigaretama pa su se uspjeli i riješiti te navike. To je nešto što treba zapamtiti. Ako netko može prestati pušiti, svi mogu prestati. Znam to iz prve ruke jer sam i sama bila ovisna o cigaretama u dobi između sedamnaest i trideset godina, pa ipak sam mogla prestati pušiti. Živo se sjećam kako je to bilo pušiti. Cijeli bi se moj želudac i probavni sustav stisnuo u jednom osjećaju mučnine dok sam u pluća uvlačila prvi dim. Kad sam dovršila cigaretu, u glavi mi je lebdio čudan osjećaj koji je kako sada znam bio rezultat nedostatka kisika u mozgu. Mrzila sam okus dima, baš kao i njegov miris na rukama i u dahu, i uvijek sam bila duboko svjesna same sebe kad bih držala cigaretu, kao da činim nešto što nitko drugi ne bi smio vidjeti. (To vjerojatno i ima smisla budući da samoubojstvo, pa makar i postupno, nije baš nešto što bi čovjek poželio izvoditi u javnosti.) Sjećam se kako me je moj sin Greg koji je bio vrlo malen dok sam pušila preklinjao da ne "zapalim tu cigaretu" jer on ne može disati kad ja pušim. Ali kao i tolike mnoge druge pušače moja me ovisnost učinila gluhom za potrebe drugih, čak i na potrebe mojega djeteta!

Kad sam konačno shvatila da mogu prekinuti s pušenjem, počela sam se odvajati od čina pušenja i objektivno ga analizirati. Ono čega sam postala svjesna bilo je da je za mene pušenje često bio način da skrenem svoju pozornost s vrlo negativnih misli o sebi samoj i o svom životu. Bilo da sam bila sama, besposlena ili u jeku neke aktivnosti (obično društvene), jedna bi poznata, depresivna misao isplivala na površinu, obično bi to bila pomisao povezana s nekom negativnom emocijom poput zavisti ili ljubomore ili nesigurnošću koju sam osjećala. Usred tih misli posegnula bih za cigaretom. I dok bih "se ubijala" emocionalno i intelektualno tim razornim mislima upotpunjavala bih taj proces prolazeći u mislima kroz slike kako se malo po malo fizički ubijam. Kako sam postajala sve jača i bliža prekidu s cigaretama, počela sam zamjećivati kakve vrste situacija i kakvi ljudi me navode da posežem za cigaretom. Shvatila sam da te situacije i ti ljudi vjerojatno i nisu za mene tako dobri te da ih moram izbjegavati.

Također

sam

počela

shvaćati

da

sam

ja

gospodar

svojih

misli.

Umjesto

da

dopustim

mozgu

da

djeluje

kao

poludjeli

projektor

koji

vrti

negativne

vrpce

na

moj

račun, ja

bih

preuzela

glavnu

riječ.

Mogla

sam

postati producent vlastite "zvučne vrpce" pa kad bi mi mozak spontano i iz neke navike prešao na negativnosti, rekla bih: "Dosta s time, djevojko!" i okrenuti se nečemu pozitivnom. Kad sam naučila ovaj mali trik, psihološka okolina koja je običavala podržavati pušenje postala je sve manji i manji dio mene. Kad sam već znala da ne moram pušiti, moji su se osjećaji o meni samoj kao o osobi potpuno promijenili. Zadobila sam osjećaj o vlastitoj snazi i sposobnostima. Osjetila sam se slobodnijom i, dakako, zdravijom. Pušenje ogrubljuje cijelo tijelo. Ono lišava tijelo kisika uzrokujući tako da se sve stanice nakupljaju zajedno mnogo čvršće pa koža izgleda deblja, grublja i mnogo starija. Kad sam prestala pušiti, prva promjena koju sam zamijetila, osim velike promjene u općem osjećaju zadovoljstva, je bila na mojoj koži koja je postala prozirnija i sjajnija. Otada sam tu istu promjenu primjećivala i na svojim prijateljima koji su ostavili pušenje. Kad god danas vidim djecu kako puše, osobito nedužne mlade djevojke, poželim da shvate što to čine svojoj prirodnoj ljepoti. Ništa je neće uništiti brže od pušenja. Predočite si čin pušenja. Dim koji izlazi iz naših usta. Pa gdje to vidimo prizore ljudi kojima iz usta izlazi dim? Svakako ne u slikovitim predočenjima duša u raju! Kad pušimo, ne stvaramo li mi uistinu svoj vlastiti mali pakao na Zemlji? Ako pušite i želite prestati, prije svega SHVATITE DA VI NISTE PUŠAČ. Ljudska vrsta čiji ste član nije po prirodi načinjena tako da u plućima sadrži dim. Zato i nećete naći nekoga kako tumara po zgradi koja gori u požaru! Možda ste razvili naviku neprirodnog uvlačenja dima u pluća, ali to ne znači da ste po prirodi pušač. Ako ispijate jedan martini ili čašu vina, to vas ne čini alkoholičarem, zar ne? Počevši od danas MISLITE O SEBI KAO O OSOBI KOJA NE PUŠI. Možete li to? Čak i kad posegnete za cigaretom, ZNAJTE DA VI NISTE PUŠAČ! Neprestano na to podsjećajte sami sebe pa će vam biti sve teže i teže uzeti cigaretu. VI MOŽETE PRESTATI PUŠITI. MILIJUNI LJUDI SU TO VEĆ UČINILI. I vi ste jaki poput njih. Svakako za to imate svu moju podršku za svaki napor koji u tom cilju učinite, a sigurna sam da imate podršku svih onih milijuna ljudi koji znaju da je naš zrak naš život.

SEDMO

POGLAVLJE

Voda

HARVEY:

Kad imate nečega u golemim količinama, kad je to nešto posvuda prisutno i ima ga toliko da nikad ne biste tolike zalihe mogli iscrpsti, ne možete ne uzeti to kao gotovu činjenicu. Tako je to s vodom. Međutim postali biste i te kako svjesni koliko je voda dragocjena kad biste umirali od žeđi. Da ste izgubljeni u pustinji, dehidrirani i na rubu smrti od žeđi, da jedva gutate i na rubu ste kolapsa, radije biste popili čašu hladne vode nego da vam daju sve zlato i dijamante na svijetu. Unatoč nevjerojatnoj, neizmjernoj važnosti vode, pitam se koliko ljudi uistinu shvaća i cijeni duboki značaj njezine uloge u našim životima. lako nema prednost koju uživa zrak, voda također zaslužuje jednaku pozornost. Zapravo bi, s obzirom na to da je disanje automatski a pijenje svjestan proces, voda zaslužuje čak i veću pozornost. Lišene vode, biljke venu i propadaju. Bez vode životinje žeđaju i umiru. Voda je temeljna bit života. Bez nje nema života. Sjeme ne bi moglo proklijati. Biljke ne bi mogle rasti. Životinje ne bi mogle živjeti. Bez vode bi ovaj planet zauvijek ostao jedna golema, jalova, beživotna pustinja. Vodu su oduvijek obožavali i štovali kao izvor života. Egipćani su obožavali Nil. Hindusi obožavaju Ganges. Prirodna vrela u Grčkoj odabrana su kao mjesta za hramove. I, dakako, krštenja se obavljaju u vodi.

Ne

Sedamdeset posto

vašeg tijela jest voda. Sedamdeset posto! Ova vam tablica daje postotke vode u različitim dijelovima tijela:

Bez vode

bi

se

naša tijela

svela

na

nekoliko grama

prašine.

postoji u tijelu ni jedna funkcija koja ne ovisi o vodi.

Zubi

10%

Pluća

Kosti

13%

Mozak

Hrskavica

55%

Žuč

Crvena krvna tjel.

68,7%

Plazma

Jetra

71,5%

Krv

Mišićno tkivo

75%

Limfa

Slezena

75,5%

Slina

Želučani sokovi

95,5%

80%

80,5%

86%

90%

90,7%

94%

95,5%

Kad razmislite o tomu kako je samo dalekosežno voda uključena u funkcioniranje tijela, ne možete ne osjetiti strahopoštovanje. Razmotrite neke važnije funkcije vode u tijelu:

1. Voda podržava sve procese u vezi s prehranom, od probave i apsorpcije do iskorištenja i eliminacije. Od časa kad hrana uđe kroz vaša usta, svaki proces koji je nužan za transformaciju hrane u krv, kosti,

mišiće i tkiva - što nije mali pothvat - ovisi o vodi. Neki ljudi kažu da nikad nisu vidjeli neko čudo. A što je onda proces koji pretvara jabuku u krv i kosti? Vidite li kako samo uzimamo stvari zdravo za gotovo? Manjak vode

u bilo kojemu dijelu toga lanca procesa koji stvara ova čudesa života ubrzo se očituje u poremećajima samih tih operacija.

2. Voda sadrži hranjive tvari u tekućem stanju i prenosi svu hranu koja je

potrebna za život u različite dijelove tijela. Jeste li se ikad upitali kako to da pošto ste nešto pojeli, te hranjive tvari iz hrane završe baš na pravom mjestu i opskrbljuju svaki organ, štoviše svaku stanicu, onime što joj treba da bi obavila svoju zadaću? Svi znamo da naša hrana sadrži vitamine, minerale, proteine (aminokiseline), ugljikohidrate, masnoće i ostale temeljne hranjive tvari za život. Ali kako se one izlučuju i distribuiraju? Pogodili ste - pomoću vode! Tijelo koristi vodu da bi ih ekstrahirala, prenosila sve na prava mjesta i ostavila u točnim količinama koje su potrebne u točno određeno vrijeme. Nenadmašiva savršenost. I društvo bi trebalo odražavati ovakvu sinergiju i točnost. Kladim se da bi bilo mnogo

manje stresa i sukoba.

3. Voda sadrži otpadne tvari i toksine koje uzima iz stanica i prenosi ih do

organa za eliminaciju. Već smo opisali proces kojim se toksini proizvode u tijelu kao nusproizvodi razlaganja hrane i stanični otpad. Naglasili smo važnost njihova što hitnijeg oslobađanja. Ugljični dioksid, dušik iz

metabolizma proteina, mokraćevina i amonijak su samo neke od toksičnih tvari koje se moraju skupljati, razblažiti i izbaciti iz tijela. Voda ih prenosi

do četiri organa za eliminaciju - crijeva, mjehura, pluća i kože - kako bi bili

uklonjeni. Kako je to izvanredna organizacija. U isti čas voda dovodi ono

što nam treba i odvodi ono što nam ne treba.

4. Voda je temeljni sastojak svih stanica i tkiva te svih tjelesnih tekućina.

Bez vode ne biste imali pljuvačke. Ne biste mogli gutati! Vaš bi jezik bio prilijepljen za unutrašnjost usne šupljine. Ne biste mogli govoriti. Kako su želučani sokovi gotovo u cijelosti voda, bez nje se hrana u vašem želucu ne bi mogla probavljati. Vaše uže za spašavanje - krv - je više od 90 posto voda. Organi koji obavljaju životne funkcije su načinjeni od vode u većoj

mjeri no bilo što drugo.

5. Voda održava različite vrste sluznica u vašem tijelu vlažnima i sprečava trenje između površina raznih tkiva. Bez ovog svojevrsnog podmazivača u vašem tijelu organi bi se slijepili zajedno i rastrgali se. Kosti bi strugale i otkrhavale se, a ne lagano klizile u zglobovima. Mišići bi izgubili gipkost i prestali funkcionirati na odgovarajući način. Svi vaši unutarnji organi plivaju u oceanu tekućina koje su pretežno voda.

6. Voda je glavno djelotvorno sredstvo koje regulira tjelesnu temperaturu te u mnogočemu djeluje poput vode u automobilskom hladnjaku. Jedan od glavnih razloga zbog čega je ravnoteža vode u tijelu tako presudna za naše zdravlje jest taj odnos prema kontroli i regulaciji temperature. Promjena unutarnje temperature za samo nekoliko stupnjeva može značiti smrt. Tijelo neprestano izlučuje vodu iz bubrega, crijeva, pluća i kože. Znojenje rashlađuje kožu pri hlapljenju. Sve to pomaže kod održavanja tjelesne temperature. Iz svega navedenog mislim da je jasno kako je neopisiva važnost vode u održavanju našeg života neosporna. Čak ću se usuditi reći da vjerojatno u cijeloj zemlji nema mnogo dijetetičara koji se s time ne bi složili. Vaše tijelo svakoga dana obično izbacuje oko 4,5 I vode i to se, dakako, mora svakoga dana i nadoknaditi. S obzirom na tu dragocjenu ulogu dužna se pozornost mora usmjeriti na to da se omogući uzimanje najbolje vode. U vezi s time potrebno je razmotriti tri pitanja. Kad bismo trebali piti vodu? Koliko bismo je trebali popiti? I kakvu je vodu najbolje piti?

Kada - to je lako odgovoriti. Kad ste žedni! Potrebe za vodom mijenjaju se s godišnjim dobima i u odnosu na aktivnosti. Osobi koja se upušta u aktivan fizički rad na ljetnom suncu će očito trebati mnogo više vode nego službeniku koji boravi u uredu s rashladnim uređajem. Jasno je da vode trebamo više preko ljeta nego zimi te tijekom dana nego po noći. Najjednostavnije pravilo koje treba zapamtiti je ovo: AKO STE ŽEDNI, PIJTE. Vaše je tijelo jednostavno previše pametno da vas ne bi obavijestilo kad mu je voda potrebna. Ovo zvuči prilično jednostavno, zar ne? No neki ljudi zaista zanemaruju žeđ kad se ona pojavi. I kad popiju nešto, radije posežu za nekim pićem sumnjive kvalitete. Ljudi u Sjedinjenim državama danas konzumiraju više bezalkoholnih pića od vode! Čak i djeci kad su žedna daju radije soda- vodu nego vodu! Biološki gledano je to, moji dragi prijatelji, prava perverzija. Ni na koji nam način ti kemijski napici ne mogu donijeti dobra. Zapravo su i vrlo štetni o čemu ćete više saznati nadalje u ovoj knjizi. Gdje mislite da bismo pronašli prirodne izvore soda-vode tijekom svih milijuna godina za koje se vrijeme naša vrsta razvijala u punoj snazi (sve dok nismo započeli 6.000 godina nazadovanja)? Samo u posljednja četiri

desetljeća su nas lukavim reklamama s poiukama koje ispiru mozak uspjele konačno odvratiti od prirodnog izvora života. Postoji jedna jednostavna formula kojom se možete koristiti kako biste zadovoljili potrebu svoga tijela za vodom te se istodobno oslobodili ovisnosti o raznim vrstama gaziranih pića. Ponajprije POPIJTE ČAŠU VODE UJUTRO PRIJE NO ŠTO POJEDETE ILI POPIJETE BILO ŠTO DRUGO. Kao drugo, POPIJTE ČAŠU VODE DESET MINUTA PRIJE °> SVAKOG JELA. Ako se počinjete gubiti tijekom tjelesne vježbe ili napornog hoda ili trčanja, popijte malo vode pa ćete opet doći k sebi. Voda koju popijete prije obroka spriječit će vašu žeđ za vrijeme ili nakon obroka.

Jedini negativni vid pijenja vode koji zaslužuje da bude spomenut u vezi je s vremenom određenim za jelo. Kako voda napušta želudac prilično brzo (za pet minuta), svakako je dobro piti vodu prije jela. Uzrok za zabrinutost jest u tomu da se voda pije uz jelo ili odmah nakon obroka. Probavni sokovi su tekućina, atekućina u vašem piću, i to bilo kakva, uz jelo ili poslije njega razblažuje probavne sokove i odnosi ih ravno iz želuca van. To vrlo ozbiljno usporava probavni proces i dovodi do mnogih probavnih tegoba koje more toliko mnogo ljudi. Osim toga kad pijemo uz jelo, skloni smo gutati hranu koja je samo djelomično prožvakana. Ne samo da je najbolje ne piti uz obrok, već biste na to trebali pričekati dva sata nakon jela. No neki ljudi se jako opiru čekanju pa ako jednostavno morate popiti nešto vode, neka to bude u vrlo sitnim gutljajima kako biste smanjili ove štetne posljedice. Ili uzmite stabljiku celera ili vlat krastavca ako možete. Oboje sadrže vrlo mnogo vode, a neće se previše kositi s vašom probavom. O tomu koliko vode treba piti postoje zacijelo različita mišljenja. Jedno je sigurno: Što manje dobivate vode iz hrane, to je više morate piti. Ustvari je učestalost žeđi izravno povezana s količinom vode u vašoj hrani. Kad je sva voda iz hrane pokuhana ili isušena preradom, morat ćete, dakako, unijeti više vode pijenjem. Nema sumnje, upravo je zbog toga neki pametnjaković osvanuo s onom suludom idejom da se na dan mora popiti najmanje osam čaša vode. Niski i visoki, muškarci i žene, fizički aktivni ili oni koji sjede, ljudi koji žive u vrućim i hladnim klimatskim uvjetima, mladi ili stari - svi oni moraju piti osam čaša vode na dan. To je klasičan primjer besmislenog pristupa situaciji koju se moglo isto tako riješiti i na pametniji način.

Koliko bi vode trebalo piti? I opet je tu samo jedno osnovno pravilo:

Pijte kad ste žedni. Inače po tom pitanju nema nekih krutih pravila. Razumna osoba neće pokušavati odrediti količine. Bez sumnje je istina da naša tijela zahtijevaju određeni minimum vode na dan. Većina ljudi dobiva dvije trećine vode koja im je potrebna iz svoje prehrane. Umjeren višak vode može proći bez posljedica, ali će velike količine popijene vode dovesti do toga da tkiva nabubre vodom, do razvodnjavanja tekućina u

tijelu i do oštećenja stanične funkcije. Nadimanje vodom također smanjuje sposobnost krvi da upija i prenosi kisik. Čovjek se i više znoji kada više pije pa to pretjerano znojenje može biti razdražujuće. Iskustvo će spremno potvrditi da oni koji piju najviše vode najviše i pate od ljetnih vrućina, Dakako, moglo bi se pomisliti da piju više zato što kod njih vrućina uzrokuje veću žeđ. Međutim ako piju nešto manje, smanjuje se njihovo znojenje i tako se pokazuje da je uglavnom to prekomjerno pijenje, a ne vrućina uglavnom odgovorna za znojenje. Mnogo puta "žeđ" koju osjećaju oni koji piju velike količine vode nije uistinu fiziološka potreba za vodom. Žeđ koju izaziva sol, začini, masna hrana, prerađena i prekuhana hrana te hrana s vrlo niskim sadržajem vode. Možete popiti i galon vode pa nećete utažiti žeđ koju uzrokuju ove tvari.

Prekomjerno pijenje je jednako štetno kao i prekomjerno jedenje. Prekomjerno pijenje nečega tako neškodljivog kao što je voda može se činiti bezazlenim, ali to ni u kom slučaju nije tako. Primijećeno je da se težina oplođenih jajašca nekih morskih životinja koja su stavljena u vodu iz slavine povećala čak i tisuću puta. Takav rast nije normalan, a stanice koje se oblikuju u takvim uvjetima su manjkave i slabe. Prevelika zasićenost biljaka koje su uronjene u vodu oslabljuje ih pa čak i ubija. Previše vode dovodi do slabije vodene vegetacije, a duže stajanje u vodi će uništiti većinu vegetacije baš kao što se to događa i kod poplava. Ništa se ne može dobiti prekomjernim pijenjem vode. Jednostavno ne postoji pametan razlog zbog kojega biste morali popiti određen broj čaša vode svakoga dana samo zato što je netko proizvoljno zaključio da svakomu toliko treba. Ljudima se savjetuje da ispijaju te dnevne količine bez imalo razmišljanja o individualnim potrebama ili instinktivnim zahtjevima njihovih tijela. Savjetuje im se da piju čak i kad nisu žedni te da njeguju naviku da popiju čašu vode u redovitim razmacima. Za takvo rutinsko pijenje vode nema razloga baš kao ni za rutinsko jedenje. Zašto biste pili ako niste žedni? Je li to imalo pametnije nego da jedete kad niste gladni?

Pa koliko biste onda morali piti? Ovisi. Koliko biste morali jesti ili disati ili spavati? Koliko god priroda traži. A to će ovisiti o vašem osobnom načinu života, o vrsti vaše hrane, klimi, tjelesnoj aktivnosti itd. Obraćajte pozornost na znakove svoga tijela pa ćete postati usklađeni s njegovim potrebama. Najvrednije zdravstvene navike su one koje proistječu iz sklada koji vi ostvarite sa svojim tijelom. Koja je voda najbolja za piće? To je lako - ČISTA! Ako postoji nešto što svatko želi, to je čista voda. Nitko ne želi nečistu vodu, pa ipak većina ljudi pije sve samo ne čistu vodu. Čista voda je jednostavno voda, samo voda i ništa osim vode. Vidjeli ste da se voda spominje u njezinoj kemijskoj formuli, H 2 0. Voda je vodik i kisik i to je sve! Sve drugo što u vodi ne spada u ova dva sastojka je zapravo zagađuje.

Većina ljudi u ovoj zemlji pije vodu koja im je najdostupnija - onu koja se nalazi na tržištu, "pročišćenu" vodu iz slavine. Malo ih je svjesno koliko mnogo nečistoće i otrova može biti u vodi koju piju. Ljudi uglavnom piju vodu bez razmišljanja, ali svatko tko pozorno razmotri pitanje vode iz slavine i sve ono što je zagađuje neće joj biti sklon. Osim brojnih kemikalija koje se vodi dodaju u pogonima za pročišćenje voda koja putuje kroz zamršenu mrežu cjevovoda obično usput pokupi i kovinaste otrove. Uz to kao rezultat našeg neprekidnog nepoštivanja krhke ravnoteže naše okoline gotovo sve vode na zemlji sadrže kemijske zagađivače. DDT je pronađen čak i u dalekim predjelima Sjevernog pola. Voda iz slavine je danas vrlo slična nekoj kemijskoj juhi. Među zagađivačima su sapun, drvenjača (nepročišćena celuloza), nafta, sumporna kiselina, bakar, arsen, boje, pesticidi, radioaktivni otpad, poljoprivredna gnojiva i kemikalije iz raznih industrija koji su previše brojni da bi ih se sve navodilo. Postoje još i anorganski minerali u rasponu od lagano toksičnih do vrlo toksičnih - sumpor, željezo, sadra, kalcij, magnezij, vapno, natrijev karbonat, klor itd. K tomu se daljnji kemijski zagađivači namjerno dodaju u vodu navodno u nastojanju da se pročisti voda i poubijaju bakterije koje se nalaze u njoj. Samo što su te kemikalije mnogo, mnogo štetnije od bakterija koje one navodno uništavaju. Voda prolazi kroz mnoge procese i pogone za "pročišćenje": sedimentacija, filtracija, koagulacija, omekšavanje, kloriranje, bromiranje, jodiranje i fluoridacija. Možda je najvažnije o vodi iz slavine zapamtiti ovo: Ona je više nego samo voda! Sve su kemikalije beskorisni otrovi. Dragi tragaoče za zdravljem, želio bih da ima nekih posebnih riječi koje bih ovdje mogao upotrijebiti kako bih vam ukazao na neusporedivu važnost činjenice da morate biti iznimno osjetljivi i pokazati posvemašnju moć rasuđivanja i krajnju selektivnost u vezi s vodom koju unosite u hram svog života. Molim vas nemojte učiniti strahovitu pogrešku da stavite vodu koju pijete na manje vrijedan položaj ili kažete nešto poput ovoga: "Pa to je samo voda. Voda je voda." To nije istina. Voda je životi Što je bolja voda, to je bolji vaš život.

Ako mislite da ste zaboravili kako presudnu ulogu u vašem životu ima voda, samo pročitajte ponovno ovo poglavlje. Čitajte ga svakog dana ako vam toliko treba da biste shvatili kako je kvaliteta vode koju pijete vrijedna koliko god vremena i napora uložite u pronalaženje najbolje vode za sebe. Kako je čista voda ona koju vaše tijelo treba, postoji samo jedna vrsta vode koja je pogodna za vaše tijelo - destilirana. Destilirana voda je najčišća voda koja nam je dostupna. To je upravo sama voda! Kad se pojavi potreba za vodom uz onu koju prirodno dobivate iz voća i povrća u svojoj prehrani, destilirana voda je bez sumnje najbolja. Ovu temu svakako okružuju mnogostruka proturječja. Ali ne postoje vjerodostojni

argumenti

protiv

uporabe

destilirane

vode.

Nema

ni

najmanjeg

čvrstog

dokaza

koji

upućuje

na

nešto

drugo

osim

na

potrebu

za

destiliranom

vodom.

Priroda je neumorno zaokupljena destiliranjem vode. Da se taj proces ne obavlja vječito, Zemljina bi voda već odavno postala toliko zagađena i nečista da ne bi bila pogodna za život. Unatoč tomu sva je voda koja se pojavljuje u prirodi manje ili više nečista. Neke su vode vrlo nečiste. To uključuje mineralnu vodu i izvorsku vodu. U ovim su vodama rastvorene i raspršene mineralne tvari, ne one kakve rabi tijelo, već anorganski minerali. Čak i kišnica sadrži plinove i nečistoću koju je pokupila za padanja. Kiše u nekim područjima svijeta imaju tako visoku koncentraciju kiselosti da uništavaju šume i biljni život. Destilacija nas opskrbljuje najčišćom vodom koju možemo dobiti. Neki tvrde da se čista destilirana voda (drukčija od one u biljaka) ne može naći u prirodi, da naši preci nisu znali način na koji dobiti destiliranu vodu. Istina je. Ipak, na veliku sramotu čovječanstva dokazano je da su sve naše vode zagađene toksičnim otpadom civilizacije. To je žalosno, ali sad moramo pribjegavati mehaničkim postupcima pročišćavanja vode. Neosporno, činjenice su jasne: Bez destilacije nema čiste vode.

VODA I MINERALI

Glavni razlog koji se navodi protiv destilirane vode jest da ona iz tijela ispire minerale. To je djelomično istina, ali ne na onaj način kako to misle protivnici destilirane vode. Prije no što objasnim zašto, važno je shvatiti razliku između organskog minerala i anorganskog minerala. Osim drugih važnih uloga koje minerali imaju u tijelu oni su potrebni za metabolizam. TIJELO SE MOŽE KORISTITI SAMO S ORGANSKIM MINERALIMA. Fiziološki je nemoguće da vaše tijelo iskorištava anorganski mineral. Ono to jednostavno ne može i neće činiti. Svatko tko poznaje biokemiju i fiziologiju zna da je to točno. Ironija je u tomu koliko mnogo ima ljudi koji bi to trebali znati pa ipak ne uspijevaju pojmiti ovu jednostavnu činjenicu. Vaše tijelo ne može koristiti anorganske minerale kao što ni vaš automobil ne može voziti na Coca-Colu. Istina je da je u kemijskom smislu organski mineral isto što i anorganski. Ali ovdje sva sličnost prestaje. Ljudsko tijelo ne može se koristiti anorganskim mineralima - to jest, mineralima koji već nisu bili organski prerađeni. Minerali se mogu koristiti jedino ako se nađu u organskim oblicima života kao što su biljke koje tvore prekrasnu vezu između zemlje i tla te životinjskog svijeta. Biste li otišli u neku šljunčaru, podigli kamenčić i pokušali ga sažvakati? Biste li otišli u prirodu, podignuli šaku zemlje i pojeli je? Jasno da ne biste. Eto, ovdje neka odgovor da vaš zdrav razum. Biste li pojeli taj komadić šljunka da je zdrobljen u čestice dovoljno sitne da se mogu progutati? Biste li jeli zemlju da je smljevena u

fini prah? Između njih nema razlike osim u veličini čestica. Mi ne jedemo kamenje i zemlju. Vaše tijelo ne može u strukturu svojih stanjca ugrađivati kamen. Kada pijete vodu koja sadrži minerale, oni su anorganski. To su fino izmljevene stijene! Oni u tijelu nemaju veću vrijenost nego bi imale zemlja i kamen kad biste ih jeli. Vaše stanice moraju biti opskrbljene s mineralima koji su im potrebni kako bi obavile svoju zadaću. Minerali koje stanice ne mogu iskoristiti će se, ako se apsorbiraju, samo uplitati u rad stanice. Stoga stanice odbacuju anorganske minerale. Nakon određenog vremena to odbacivanje ostavit će iznenađujuće nakupine odloženih minerala, štetnih ostataka. Te minerale odlaže tijelo u razna tkiva - organe, zglobove, kosti i krvotok. Oni će dovesti do bubrežnih kamenaca, žučnih kamenaca, okoštavanja mozga, artritisa i srčanih bolesti. Zajedno s kolesterolom i masnoćama u žilama ovi anorganski minerali oblikuju debelu prevlaku sličnu betonu koja uzrokuje "otvrdnjenje žila". Oni doslovno začepljuju tijelo i krvožilni sustav. Vrlo, vrlo malo ljudi je svjesno kakvu minerali izazivaju propast. Ako minerali kojima opskrbljujete svoje tijelo nisu organski, vaše će ih tijelo odbaciti na veliku štetu svoje vitalnosti. Pa kako dobivamo organske minerale? Kroz biljni svijet! Biljke uzimaju minerale iz zemlje i transformiraju ih. Biljka uzima u sebe ugljični dioksid, vodu i elemente iz zemlje. Ona također uzima sunčevu svjetlost kroz klorofil, a procesom fotosinteze stvara ugljikohidrate. Kako biljka raste, minerali iz zemlje postaju organski dio same biljke. Tek tada se mogu minerali asimilirati u ljudskom tijelu. Koje su to biljke? Sve voće, povrće, cjelovite žitarice, jezgričavo voće, sjemenke i izdanci. Sve je to hrana koja vas opskrbljuje najboljim mineralima: organskim mineralima. Svi drugi minerali, bilo da se nalaze u vodi ili u dodacima hrani, nisu ništa više od kamenja ili u prah smljevenih metala. Tko god vam kaže drukčije ili prodaje mineralne nadopune hrani ili bi morao na sebi imati neki znak za raspoznavanje koji bi vas trebao upozoriti na opasnost od njegova neznanja o ovom važnom predmetu. A što se tiče tvrdnje da voda otapa minerale, to je jedno od najgrubljih pogrešnih tumačenja podataka iz područja fiziologije. Podsjeća me na priču o jednom znanstveniku koji je proveo jedno istraživanje kako *bi ustanovio djelovanje uklanjanja buhinih nožica. Ponajprije je buhu istrenirao da skoči na njegovu zapovijed. Uspješno je otkinuo svaku nogu i svaki puta nakon toga joj je ponovno dao nalog "skoči!". Buha je svaki put slušala. Sve do poslednje noge buha je slabašno pokušavala skočiti na zapovijed. Znanstvenik joj je otrgnuo i posljednju nogu i zapovijedio joj "skoči", ona se nije mrdnula. Glasno je povikao zapovijed - "SKOČI!". Buha se nije ni pomaknula. U izvještaju o svojim nalazima u znanstvenim časopisima taj je znanstvenik napisao: "Na temelju praktičnih prikaza može se zaključiti da će buha, ako joj uklonimo sve noge, postati gluha."

Možda se čini da je buha postala gluha, ali to nije razlog zbog kojega nije skočila. Možda se čini da se Sunce kreće preko svoda, ali se to uistinu Zemlja okreće. Možda se čini da destilirana voda otapa minerale, ali minerali koje ona uklanja su anorganski minerali i mineralni otpad.

Destilirana voda ima jednu bitnu kvalitetu. Kako djeluje gotovo poput magneta, ona preuzima odbačene i neiskorištene minerale te ih uz pomoć krvi i limfe odvodi u pluća i bubrege da bi ih tijelo izbacilo. Nazivati eliminaciju ovih štetnih minerala otapanjem minerala jest pogrešno. Tvrdnja da destilirana voda ispire minerale iz tijela nema uporište u činjenici. Ona ne ispire minerale koji su postali dijelom strukture stanica. Ona to ne može i neće. Ona skuplja i uklanja samo minerale koje su stanice već prije odbacile ili izlučile.

hranjive sastojke. Voda je tijelu

potrebna jednostavno kao voda, a ne kao izvor bilo kakvih slučajnih

nečistoća koje je mogla preuzeti iz zemlje ili stijenja. Nikad ne biste od

vode smjeli tražiti ništa

U

vodi

ne

biste

trebali

tražiti

vode.

drugo osim

Ustvrditi da voda ispire nešto ili obavlja nešto u samomu tijelu znači načiniti temeljnu pogrešku. Voda ne čini ništa. Tijelo je, i jedino tijelo, ono koje djeluje. Tijelo usmjerava i nadzire procese kemijske apsorpcije i eliminacije koji se zbivaju u njemu. Voda je potpuno beživotna supstanca. Reći da voda ispire minerale znači pripisati vodi moć djelovanja koja je svojstvena samo živom tijelu. Tijelo je gospodar. Tijelo je ono koje djeluje. Voda ne određuje što će ili neće unositi u tijelo. Tijelo rabi vodu. Ne rabi voda tijelo. Tvrditi da destilirana voda oduzima minerale iz hrane pa stoga tijelo od nje nema nikakve koristi jest besmisleno. Ovo nije pitanje koje se uzima olako. Nema razloga zbog kojega biste u tijelo unosili bilo što drugo osim destilirane vode, baš kao što je besmisleno u spremnik vašeg automobila ulijevati petrolej za rasvjetu. Možda se čini da se oko ovoga pitanja podiže previše prašine, ali je potpuno jasno da se nijedna funkcija vašeg tijela ne može obavljati bez vode. Zašto ne biste htjeli da to bude voda najčišća što može biti? Zapamtite, tijelo ne može iskoristiti anorganske minerale. Oni samo zagađuju vodu, opterećuju tijelo zato što ono mora trošiti energiju kako bi je eliminiralo. Osim toga oni začepljuju vitalna tkiva i krvne žile. Sjetite se joda kao primjera kako organski minerali imaju predmoć nad anorganskim. Jod je mineral koji je tijelu životno potreban, ali samo u organskom stanju. U anorganskom obliku on je smrtonosni otrov koji se prodaje u ljekarnama s naljepnicom na kojoj stoji mrtvačka lubanja s prekriženim kostima.

Kad smo kod predmeta vode, obratimo pozornost na dva uobičajena postupka "pročišćenja" koji se izvodi s vodom iz slavine. Prvi je kloriranje. Uz neke iznimke klor se dodaje u vodu u svakom velikom gradu

u

Sjedinjenim državama. Smatra se da on truje i ubija klice. A i sposoban

je

za tako nešto, s obzirom na to za što se klor prvobitno koristio. Čini se

da smo mi lakovjerni Amerikanci već otupjeli na uobičajene otrove koji se rutinski dodaju u našu hranu /'vodu. Klor se u Prvomu svjetskom ratu koristio za ubijanje ljudi - naših neprijatelja, dakako. A bilo je to i prilično gadna metoda koja bi potpuno sagorjela njihove unutarnje organe. Zapravo su mnogi vojnici i civili koji bi samo došli u dodir s tom kemikalijom zauvijek ostali fizički uništeni zbog oštećenja koja su pretrpjela njihova tijela. Danas napredujemo. Mi klor pijemol Dragi Bože! Sad će nas zacijelo počastiti s još nekim stihom sličnim onomu: "Da biste u sebe unijeli dovoljno klora koji bi vam uništio jednu jedinu stanicu, morali biste popiti vode u količini dovoljnoj da zaplovi Queen Mary." Da, da. Jeste li ikad primijetli koliko nam puta pjevaju tu pjesmu? I uvijek je to zato da bi nas nagovorili da progutamo još jedan otrov koji nam posluži kemijska industrija. Za ime Božje, pa naša su tijela gotovo poput odlagališta za smeće.

Klor (kakvoga ima u kloriranoj vodi iz slavine) zajedno sa životinjskim masnoćama iz prehrane (kakvu u tonama konzumira ova zemlja) rezultira u kemijskom spajanju klora i masnoća, u obliku guste, ljepljive mase. Ta se mašta lijepi za stijenke krvnih žila uzrokujući na taj način aterosklerozu - jednu srčanu bolest koja je, jednostavnim jezikom rečeno, najveći ubojica u ovoj zemlji. Kloriranje vode je dovoljan razlog sam po sebi zbog kojega treba uzimati destiliranu vodu. Drugi postupak kojemu se podvrgava voda predstavlja najsramotniji oblik zlouporabe i prijevare koju zbog interesa velikih komercijalnih poslovanja trpi nedužna javnost. Fluoridacija. Dokaz koji se koristi da bi se ljude uvjerilo kako je fluor u našoj vodi za piće koristan ili da ima neka pozitivna djelovanja na naše zdravlje jest nemoguće smiješan. Pitam se koliko je ljudi uopće svjesno što je uopće fluorid. S obzirom na način na koji se cijeli predmet zastire oblacima svega samo ne istine sumnjam u to. Za početak možete uzeti rječnik i pogledati riječ natrijev fluorid. Ustanovit ćete da je to otrovna tvar koja se između ostaloga koristi u liječenju zuba kao zaštita od kvarenja, što je samo po sebi nepouzdana primjena, s obzirom da je kvarenje zubi danas jednako rašireno kao i uvijek do sada. Korištenje otrova na ljudskim bićima je postalo toliko uobičajeno da ih svaki rječnik suhoparno navodi kao standardne sastojke u našoj prehrani. Postoje i druge uporabe natrijevog fluorida. Oni uključuju otrov za štakore, kiselinu za rezbarenje, prašak za žohare, industrijske proizvode kao što su boje i plastika, lijekove (dakako), sredstva za sunčanje, sredstva koja se koriste u izradi metalnih predmeta, raskuživače, insekticide, fungicide, sredstva za uništavanje zaraznih klica, sredstva za gašenje vatre, otapala i nesagorive materijale. Zar ovo ne zvuči kao nešto upravo savršeno za vašu vodu za piće koju ćete unijeti u

kojom

odvedete zubaru?

sebe

ili

s

će

vašemu

djetetu

U

najvećoj tvornici aluminija u

ispirati

zube

svaki

puta

kad

ga

Sjedinjenim državama ustanovio je

direktor prodaje 1945. g. kako tijekom proizvodnje u otpad odlaze milijuni kilograma aluminija u obliku strugotina, posebno fine prašine koja se za vrijeme obrade odvajala od čvrstog tijela aluminija. Rukovodstvo kompanije je smislilo da bi svake godine moglo ubrati zgodnih 15 milijuna dolara kad bi samo moglo prodati taj otpad pa makar i po beznačajnoj cijeni od jedan i po cent po gramu prašine.

Ta je prašina bila toliko otrovna da je samo njezino odlaganje predstavljalo problem. U prvom se redu koristila kao otrov za štakore jer je imala takvo djelovanje da je mogla samljeti njihove probavne organe na komadiće kao što bi to učinilo staklo. Toliko je otrovna za čovjeka da su gotovo četrdeset godina napadali posuđe od aluminija upravo zbog te štetne metalne tvari koja bi se za vrijeme kuhanja bila ispuštala u vodu i hranu, osobito kiselu. Mnoge su zemlje uključujući Njemačku, Francusku, Belgiju, Englesku, Švicarsku, Mađarsku i Brazil zabranile prodaju aluminijskog posuđa. Čak je ustanovljena neosporiva veza između aluminija i Alzheimerove bolesti.

Otkriveno je da voda u Herefordu, državi Texas, sadrži mnogo kalcijevog fluorida u prirodnom stanju - koji je proizvela sama priroda tijekom tisuća godina - što je navodno pomagalo u jačanju zubi. Stoga su vodeće kompanije za proizvodnju aluminija odlučile proizvoljno proglasiti ove čestice aluminijske prašine "natrijevim fluoridom" i zatim ga prodavati u svim gradovima Sjedinjenih država tako što bi se ona dodavala u vodu kroz mjesnu vodoopskrbu. Oduševljenje javnosti ovim oblikom prevencije kvarenja zubi zasjenilo je razboritost i razum prenagljenim testovima bez podloge i dokaza te tvrdnjama osnovanima na tima neodgovarajućim testovima. Moćna aluminijska industrija je uložila sva svoja sredstva kako bi nadvladala glavne protivnike svoga velikog nauma da ostvari dobit na tom svojem nesretnom projektu, iznimno toksičnog aluminijskog otpada. Dokazi i objašnjenja na temelju kojih se promicala fluoridacija temeljili su se na testovima provedenima u dva grada u državi New York, Kingstonu i Newburghu. Testovi koji su se tamo provodili četrdesetih godina se i danas koriste kako bi se opravdala fluoridacija. Kako izvješćuje trust proizvođača aluminija rezultati su pokazali da je 817 testirane djece iz Newburgha, grada u kojemu je provedena fluoridacija, imalo 60 posto manje pokvarenih zuba od 711 djece iz Kingstona, grada u kojem fluoridacija nije provedena. Sve ovo zvuči uvjerljivo, ali tko će otići u New York i osobno provjeriti podatke?

Činjenice su, međutim, ovakve. Industrijski su istraživači jednostavno skupili određen broj djece iz svakoga grada i pregledali im stanje zubi. Iskoristili su djecu iz Newburgha koja nisu imala mnogo problema sa zubima i djecu iz Kingstona koja su ih imala. Na taj je način

izgledalo kao da grad u kojemu je provedena fluoridacija ima mnogo bolje

rezultate s fluoridiranom vodom. Ali istinski brojevi nisu bili 817 i 711. Sva je voda u Newburghu fluoridirana i sva su je djeca pila. Bilo je mnogo, mnogo više od 817 djece koja su vodu pila. Citiram dio iz The New Drug Story( Priča o novom lijeku): Voda u Kingstonu ostala je nedirnuta. Voda u Newburghu je podvrgnuta fluoridaciji. Ministarstvo zdravstva Sjedinjenih država je najavilo da će za pet godina ispitati stanje zubi školske djece u ove dvije zajednice te da će rezultati toga ispitivanja pokazati kako će fluoridacija smanjiti kvarenje zubi za pedeset posto." 11 Ovaj je test donio sasvim suprotne rezultate od očekivanih! Pripremna anketa koju je provelo Ministarstvo zdravstva pokazala je da je fluoridacija uistinu prouzročila mnogo više pokvarenih zuba nego čista voda. I tako su odustali od svega nadajući se da taj predmet neće opet negdje iskrsnuti. Ministarstvo prosvjete države New York imalo je druge ideje. Njihovi su školski liječnici proveli ispitivanja zubi u djece iz oba grada i evo što su ustanovili:

"U Newburghu je (gradu s fluoridacijom) pregledano 4.969 učenika, a u 3.139 su pronađena oštećenja zubi. U Kingstonu (gradu s čistom vodom) je pregledano 5.308 učenika i pronađeno da ih 2.209 ima oštećenja. Konačni rezultat: u Newburghu (fluoridirani grad) je ustanovljeno da 63% učenika ima loše zube; u Kingstonu samo 41% . Tako je u četiri godine izvještaj pokazao da je fluoridacija prouzročila 50% više problema sa zubima nego neprovođenje fluoridacije." 12 To su činjenice. Nažalost, komercijalni su ih interesi izvrnuli tako da je ispalo kao da je fluoridirana voda najbolja stvar na svijetu. Zbog dobiti i samo zbog dobiti su zagovornici "natrijevog fluorida" željeli da u svim vodovodima bude proveden proces fluoridacije. A zamislite ovo: samo se 5 posto gradske vode koristi za piće. Ostalih 95 posto otpada na uporabu u domaćinstvu, na sanitarne potrebe, zalijevanje travnjaka i vrtova, za potrebe industrije, otčepljenja kanalizacije, pranje ulica i gašenje požara. I opet jedan navod iz The New Drug Story: "John S. Johnson, gradonačelnik grada Fultona u državi New York objavio je da je mjedene šipke koje su držale opremu za mjerenje razine vode u gradu

" Gradsko je vijeće je uklonilo fluorid iz

gradskog vodovoda. "U Chicagu, državi Illinois, su jedne novine iz toga područja objavile fotografije postupaka snimljene kada je fluorid bio stavljan u rezervoar južnog dijela Chicaga. One su prikazivale radnike u azbestnim

nakon

tri

godine

izjeo fluorid.

odijelima i svemirskim kacigama. Natpis je na pošiljkama fluorida bio ovakav: 'UPOZORENJE: Standardni naziv ove tvari je "korozivna

11 Morris A. Bealle, The New Dn, K Story (Washington, D.C.: Columbia Publishing

Company, 1958), str. 127. 12 Bealle, str. 127.

tekućina". Ovaj natpis uistinu i znači ono o čemu govori. Isparavanja tekuće tvari su vrlo opasne kad dođu u dodir s očima, kožom ili bilo kojim dijelom tijela, /'//' ako se unesu u tijelo (naglasio autor). Kad dođe u dodir s kožom, može prouzročiti bolne opekline koje teško zacijeljuju. Poznato je da je izloženost isparavanjima u određenoj koncentraciji u roku od trideset do šezdeset minuta smrtonosna. To je tako korozivna tvar da će za deset minuta progristi i čeličnu ploču centimetar debelu.'" 13 Ovo je uzeto izravno s natpisa na supstanci koja se treba staviti u vašu vodu za piće. I tako eto poznati otrov završava u našoj vodi za piće. Plaćati da bi vam fluoridirali vodu aluminijskom prašinom (natrijev fluorid) i još je piti čini se razumnim koliko i platiti nekom grubijanu da vas opali preko usta. Ne samo da ćete izgubiti zube, već će vas i stajati novca da se to izvede. I još nešto iz The New Drug Story. "Posljednji, smrtonosni udarac iluziji Ministarstva zdravstva Sjedinjenih država, koja se sastojala u tomu da na sve strane širi poruke kako "je fluoridacija bezopasna" ili da "ona čuva zube dječice", zadala je u Worcesteru, državi Massachusetts, skupina od pedeset devet liječnika medicine i sto pedeset i jednog zubara toga grada.

"Njih su kroz prijevaru nagovorili da pristanu na fluoridaciju ne znajući o njoj baš ništa. Mudrije glave su prevagnule pa je pokrenuto istraživanje. Zubarsko društvo u Worcesteru je zanijekalo svoj pristanak otvorenom i časnom izjavom, priznavši da je ta podrška dana pošto su čuli samo jednu stranu, i to onu koju su zastupali direktori prodaje iz trusta proizvođača aluminija. Ovo nepriznanje koje su potpisala sto dvadeset sedam člana Zubarskog društva u Worcesteru glasi: 'Saznavši, nakon odobrenja bez razmatranja prije samoga čina odobrenja, za drugu stranu plana fluoridacije te saznavši činjenice o njegovoj opasnoj i neznanstvenoj prirodi: da nije bitan za dobar razvoj zubi; da ne sprečava kvarenje zubi; da postoje bolji i manje štetni načini kontroliranja kvarenja zubi i to bez zagađenja vodoopskrbe te prinuđivanja cijele populacije na pijenje lijekom natopljene vode koja im ne nudi nikakve vrijednosti već je štetna za sva ljudska bića kao polagani, kumulativan otrov, da sve koristi koje se fluoridu pripisuju uopće ne pripadaju fluoridu, već boljoj prehrani, boljoj higijeni i boljoj kontroli. Kako sve ove navedene tvrdnje potkrepljuju sveučilišta u mnogim dijelovima zemlje, istaknuti znanstvenici, biokemičari, liječnici i zubari, zahtijevamo da se poništi ovo bezvrijedno odobrenje Zubarskog društva u Worceseteru koje je dobiveno na temelju prikaza samo jedne strane cjelokupne priče o fluoridu.'" 14

Prodavači i zagovornici fluorida i dalje uspijevaju prodavati svoj otrov. Kada je riječ o poslu koji donosi novac, raspon njihovih zamki i smicalica je samo naoko bezgraničan. Dovoljno je već ljudi svjesno

l

l

3 BealIe, str. 138.-139.

4 Bealle, str. 144.

opasnosti fluorida pa neće dopustiti da im se on ubacuje u vodu. Stoga su proizvođači fluorida osvanuli s "fluoridnom otopinom za ispiranje" koju bi prodavali školama u zajednicama u kojima u vodu nije dodan fluorid. Postojala je mogućnost da barem 20 milijuna djece u takvim zajednicama rabi otopinu. Prodavala bi se školama za po pedeset centi po učeniku. To je godišnje najmanje još 10 milijuna dolara više za one koji provode fluoridaciju. Svaka se sitnica računa. Kako je lijepo znati da se za vas i zube vaše djece brinu uz pomoć otrova za štakore\ U slučaju da se niste uvjerili u štetnost fluorida, razmotrite ovo. Ako je za čitanje ovog poglavlja potrebno pola sata, tijekom čitanja troje će ljudi umrijeti od raka prouzročenog fluoridom. Prema dr. Deanu Burkeu, bivšem glavnom biokemičaru u Nacionalnom institutu za rak, više od 50.000 Amerikanaca umire godišnje od raka koji je prouzročen

fluoridiranom vodom za piće! Njegovim riječima: "

dosta vremena da bismo mogli proučiti fluoridaciju i vidjeti kakve rezultate po ljudsko zdravlje ona ima te znamo da je ubojita. Svaka institucija koja podržava fluoridaciju je kriva za masovno ubojstvo." Ovo je oštra izjava! Dr. Burke je ove riječi izrekao na raspravi Organizacije za zaštitu okoliša 18. lipnja 1985. g. Preklinjao je tu organizaciju da učini sve što se može kako bi se okončalo to užasno trovanje naših voda. Na istoj je raspravi dr. John Lee, liječnik iz Mill Valley u Californiji svjedočio o tomu da je fluorid također glavni uzrok oštećenja kod novorođenčadi. Dr. Burke je naveo jednu studiju o smrtnosti od raka u Birminghamu u Engleskoj te ustanovio da se nakon samo nekoliko godina umjetnog fluoridiranja vode izvanredno povećala i stopa oboljelih od raka. Rak s kojime se fluorid ponajprije povezuje jest rak crijeva, bubrega, mokraćnog mjehura, dojki i jajnika. Opasnosti fluorida poznate su već odavno. Dr. John Yimouyannis, biokemičar i znanstveni direktor Zavoda za nacionalno zdravlje smatra se jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za fluorid i njegov utjecaj na zdravlje. U studiji koju je provodio s dr. Burkeom o smrtnoj stopi ljudi u dobi od četrdeset pet i više godina u deset najvećih američkih gradova u kojima je provedena fluoridacija ustanovili su da je smrtna stopa među tim ljudima bila znatno viša od kad se počela provoditi fluoridacija nego u velikim gradovima bez fluoridacije a sa sličnim smrtnim stopama od raka u razdoblju između 1944. do 1950. g. Čak i u području u kojemu bi fluorid navodno trebao donijeti određene koristi, manje kvarnih zuba, postoje ozbiljne sumnje u to, s obzirom na nalaze zubara da on prouzročuje mrlje na zubima. Pa zašto se ne bi počelo ljude obrazovati o tomu kako prehranom spriječiti kvarenje zuba, a ne izazivati opasnost od raka ovim vrlo štetnim otrovom? Riječima Ralpha Nadera, zastupnika potrošača: "Fluoridacija je problem koji odvraća pozornost od mnogo važnijeg problema, ona odvraća pozornost javnosti od uloge koju bezvrijedna hrana ima u nastajanju kvarnih zuba.

smo sada već imali

Često sam se pitao zašto ljudi koji su toliko orni za fluoridaciju nikada ne govore ništa o tomu kako je slab izbor hrane uzrokom za toliko mnogo zubnih šupljina naše djece." 15

i

političko. Jeste li čuli za SIDU? Ne možete zaviriti ni u jedne novine ili časopis ili uključiti televizor, a da ne naiđete na neki izvještaj o toj užasnoj situaciji. Jeste li ikad čuli koliko ljudi umire od otrovanja fluoridom? U istih pet godina, od 1981. do 1986., kada je 10.000 ljudi podleglo SIDI, izvanredno velik broj od četvrt milijuna ljudi je umrlo od otrovanja fluoridom. Dvadeset pet puta više smrtnih slučajeva i ni riječi o tomu. Kako je to moguće? Svakako ne predlažem da zanemarimo SIDU, ali bih sasvim sigurno želio znati zašto se uistinu zanemaruju smrti zbog fluorida.

Nemojte ni na čas

pomisliti da pitanje fluorida

nije

i financijsko

neusporedivoj mudrosti i

funkcionalnosti ljudskog tijela, ne možete skriti strahopoštovanje pred tom veličanstvenošću. Mi moramo učiniti sve ono što svatko od nas može učiniti fizički kako bi se rad tijela pomogao, a ne spriječio. Imamo obvezu činiti najbolje za sebe same. Sada kad znate puno značenje važne uloge koju voda ima u svim operacijama vašeg tijela, svakako učinite pametan izbor po pitanju toga kakvu vodu pijete. Samo bi jedan izbor trebao postojati - ČISTA VODA! A čista znači destilirana.

Kad

razmislite

o

neobičnoj,

uvijek

preporučuje za uporabu. Destilirana. A znate li zašto? Zato što će ako rabite vodu koja nije destilirana, minerali u njoj korodirati i uništiti vaše glačalo. Poznajem ljude koji nipošto ne bi u svoje glačalo stavili destiliranu vodu, pa ipak piju upravo onu vodu koju ne bi ulili u glačalo. Ako nedestilirana voda uništava unutrašnjost glačala, što tek može učiniti s vašim unutarnjim organima?

Usput,

ako imate glačalo na paru,

vi znate kakva se vrsta

' 5 Edith K. Rooosevelt: "Poison in Your Drinking Glass". Nutrition Health Review Vol 20, Listopad 1981., str. 23.

OSMO

POGLAVLJE

Hrana

HARVEY:

jedna od mojih najdražih slabosti. Volim hranu. Zaista

volim i oduvijek sam je volio. Jedan od razloga zbog kojih sam sretan što sam naučio kako jesti i održavati zdravu tjelesnu težinu jest da mogu jesti, uživati u hrani i ne dobivati na težini. Kako sam krenuo, da nisam naučio što treba činiti, mogao sam do sada imati već i preko 200 kilograma - da sam to mogao preživjeti.

Evo zanimljivog podatka za vas. U prosječnom će životu svatko od nas pojesti otprilike između pedeset i devedeset tona hrane. To je mnogo hrane koju treba preraditi jedan mali želudac, ne mislite li? Pedeset do devedeset tona! Svi elementi zdravlja su važni, u to nema sumnje. I premda su zrak i voda očito najvažniji elementi s obzirom na to što moramo imati kako bismo zadovoljili svoje najneposrednije potrebe, hrana

igra ključnu ulogu po pitanju našega dugotrajnog zdravlja i dugovječnosti.

O tomu ne može biti nikakve sumnje.

Što se događa ako prestanete jesti? Umrijet ćete. Možda ćete se održati još mjesec, dva mjeseca ili možda čak i više, ali bez hrane ćete

zasigurno umrijeti. Svakog pojedinog dana vaše tijelo gubi stotine milijardi stanica i svakoga dana one budu zamijenjene novim stanicama. Od čega su te nove stanice načinjene? Od hrane koju unesete u tijelo. Najlogičnije

je zaključiti da će KVALITETA HRANE KOJA SE NAĐE U VAŠEM TIJELU

BITI GLAVNI ČIMBENIK KOJI DOPRINOSI KVALITETI VAŠEG

Ahhh, da, hrana

ZDRAVLJA.

Hrana

koju

jedete

će

postati

vi.

Posve

doslovno,

vaše

će

se"

stanice izgrađivati od onoga što pojedete. Taj je zaključak neizbježan.

Upravo zato i jest ovo poglavlje tako važno, zato što je hrana područje u kojemu smo na najsramotniji način napustili svoje biološke potrebe i zbog

te činjenice plaćamo skupu cijenu - i to plaćamo našim zdravljem.

Htio bih da načas razmislite o nečemu. Shvaćate li da smo mi jedina vrsta na cijelom planetu koja ne jede hranu u njezinu prirodnu obliku? Molim vas, nemojte reći da to ne čine ni naši ljubimci niti životinje u zoološkim vrtovima. Kad njima vladaju ljudi, životinje jedu ono što im dajemo pa tako i boluju od istih zdravstvenih problema kao i mi. Kad su ostavljene sebi na brigu, sve životinje će u divljini uzimati svoju hranu u prirodnom obliku. Ljudi to ne čine i u tom smo pogledu potpuno sami. Znate li isto tako da smo mi jedina vrsta koja miješa različite vrste hrane u jednom obroku? Znate li da smo mi jedina vrsta koja nakon jela uzima lijekove u vrijednosti od mnogo milijardi dolara kako bi se oslobodila poteškoća i neugoda koje je proizvelo uzimanje obroka?

Nešto se čudno dogodilo u ovoj zemlji kad smo kod hrane. Premda je UZIMANJE NAJBOLJE, NAJSVJEŽIJE HRANE JEDNA OD NAJZNAČAJNIJIH BRIGA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA, hrana često ne dobiva pozornost koju zaslužuje. Zbog komercijalnih interesa, pohlepe, pogodnosti, apatije i sveukupne loše informiranosti previše je ljudi uljuljkano u vjerovanje da je sve što mogu strpati niz grlo i dobro da bi se tamo strpalo. Ali nije.

Možda su vas kroz reklamu, lažne tvrdnje, obećanja o vrijednosti ili štogod drugo uspjeli nagovoriti da kupite nečije proizvode. Ali većina je hrane koja se nameće Amerikancima tako bezvrijedna kao da jedete zdrobljenu opeku. U ovoj zemlji ima mnogo lošega zdravlja, a daleko više no što biste mogli i očekivati se može utvrditi prema onomu što ljudi jedu. Reći ću vam što predstavlja njajveću prijetnju vašem zdravlju na ovom planetu. Ne, to nije sve veća proizvodnja nuklearnih tvari. NAJVEĆA PRIJETNJA VAŠEMU ZDRAVLJU JE PRERAĐENA HRANA! Danas se Amerikancima nudi više lažne, patvorene, devitalizirane, bezvrijedne "hrane" nego prave, istinski vrijedne, izvorne hrane koja je potrebna za održavanje života. A za to imamo zahvaliti prerađivačima hrane. Kako se debljaju naši strukovi (i krvne žile), tako je i s njihovim novčanicima. Tako se po navici koristimo izrazom prerađena hrana da je za mnoge od nas ona počela predstavljati "tek jednu vrstu hrane". Shvatite što ona uistinu znači. Shvatite da se riječ prerađeno odnosi na postupke koji na koncu oslabljuju vaše zdravlje. To je izraz koji možete vrlo lako i točno zamijeniti s riječju uništeno. Prerađivanje je skup postupaka kojima se savršeno dobroj hrani, onoj koja sadrži hranjive sastojke potrebne da bi se nastavio život, oduzima sve što ima vrijednost pa se zatim opet nudi na prodaju. Drugim riječima, prerađivanje je izrađivanje nečega što treba staviti u ljudski želudac, a što više ne sliči onome što je priroda proizvela da bi se konzumiralo.

smislili

prerađivači hrane. Ponajprije se, kao prvi korak, hrana koja je jednom ustvari bila hrana, stvorena od prirode i sposobna opskrbiti potrebe vašeg tijela, prerađuje. Drugim riječima, ona se denaturira i devitalizira - grije, pregrijava, patvori, melje u prah, usitnjuje, oštećuje, degradira i na mnoge druge načine lišava svojih prvobitnih vrijednosti - sve dok više uopće ne sliči na proizvod prirode koji je rastao za vas. Idući je korak broj dva. Dodavanje kemikalija. Više od pola milijarde kilograma kemikalija dodaje se po sasvim ustaljenim pravilima u hranu koju Amerikanci pojedu svake godine. Postoje kemikalije za sve što uopće možete zamisliti: za bojanje u svrhu pojačanja ili promjene već postojećih boja; boje koje pojećavaju izgled; konzervansi koji štite od

Opisat

ću

za

vas

jedan

zgodan,

mali

scenarij

koji

su

kvarenja - tako da je i tri tjedna nakon kupovanja jedan bijeli kruh (kojega

mi volimo zvati vitaminski obogaćenim stiroporom) još uvijek mek;

omekšivači, stabilizatori, sredstva protiv pjenjenja; kemikalije koje sprečavaju fermentaciju; kemikalije za površinsku strukturu, čvrstoću, zgušnjavanje i emulgiranje; sredstva za dodavanje arome uz pomoć proizvoda uglavnom sintetičkog katrana kamenog ugljena proizvedenog u laboratoriju; kemikalije koje ili povećavaju ili smanjuju sadržaj vlage te mnoštvo umjetno proizvedenih hranjivih tvari na kraju kao pokušaj da se doda nešto od onoga što je uništeno. Onaj dan kad je znanost stupila u područje industrije hrane uistinu je jedan tužan dan. Prirodna se hrana rutinski pretvara u mješavinu skupih kemikalija koje su i izrađene tako da simuliraju hranu. Kad prerađivači hrane proizvedu te odvratnoće uz pomoć čudesa suvremene tehnologije za izradu hrane, vrijeme je da im predate svoj teško zarađeni novac. Treći je korak je izopačenost uznesena na nove visine. Prerađivači hrane unajmljuju lobiste da bi im ovi pomogli pri donošenju zakona koji im omogućuju da tu hranu nazovu ni manje ni više - prirodnom. Jeste li se ikad upitali kako se može nazvati prirodnom hrana koja je više od 50 posto prerađeni bijeli šećer i u kojoj vrvi od aditiva? Ali to su zakoni, čovječe, zakoni!

Prerađivači hrane su ustvari imali uspjeha u donošenju zakona koji

su im dopustili uporabu riječi prirodno na naljepnicama sve dok je

određeni postotak sastojaka uistinu i dolazio od prirodnog proizvoda.

Lukavo, vrlo lukavo. Kad pogledate na popis sastojaka pakiranog

proizvoda s nazivom "Sve prirodno" pa vidite nekoliko riječi s više slogova

no što ih možete nabrojiti na obje ruke, to nije prirodno! Prirodno znači

onakvo kakvo se pojavljuje u prirodi - i točka. Ne znam kako je s vama, ali

kad sam ja bio dijete, ja se nisam odmarao u hladu starog, hidriranog klormetanskog 16 stabla. Ovakve su nejasne tvrdnje moguće budući da ne postoji općenito

prihvaćena definicija prirodne hrane. Stoga FDA (Američka organizacija za hranu i lijekove) vrlo široke ruke dopušta proizvođačima da definiraju tu riječ sami za sebe. Kako zgodno. To je kao da automehaničarima kažete

da moraju biti pošteni kad vam izdaju račun za obavljene usluge, ali o

onome što je pošteno odlučit će oni sami. Pa će vam tada možda

"pošteno"zaračunati 650 dolara promjenu ulja na autu ili 300 dolara zato

što

je popravio brisač stakla.

Sada slijedi četvrti korak, pakiranje. To je vrlo važno. Na pakiranje

se

troši više novca nego na sam proizvod: četverobojne kutije vrište

obećavajući vrijednost i okus, besplatne kupone, "SVE JE PRIRODNO"

"'Klormetan (metil-klorid) - spada u organohalogenc spojeve koji nisu mnogo rasprostranjeni u prirodi, već predstavljaju proizvode kemijske industrije te između ostaloga imaju i posebnu namjenu npr. u pesticidima.

ispisano golemim slovima te možda uključuje i besplatnu zviždaljku ili neku drugu igračku kakobi vas navela da je kupite. Toliko toga dobijete. I na koncu je tu korak broj pet. Unajmljuje se neka tvrtka koja vodi marketing i reklamiranje kako bi vas uvjerila da taj proizvod kupite. Dovoljna količina reklame navela bi neke ljude da kupe pa pojedu i katran ako im je predstavljen na pravi način. Ne smijte se. Pa ljudi već i jedu tako loše proizvode, pa čak i lošije. Te vam reklame zapravo ne prodaju hranu. One vam prodaju splačine. Reklame prikazuju sretne, zdrave ljude koje uživaju u proizvodima u ritmu zgodnog, živahnog jingla, govore o svemu samo ne o stvarnoj vrijednosti hrane. Sjećate li se jedne reklame za kečap koja vam je, umjesto da govori o tomu kako ova vrsta ima okus po rajčicama, taj proizvod prodavala na temelju činjenice da je ovom kečapu trebalo više vremena da ga se nakaplje na tanjur nego neki konkurentni proizvod? Ovaj vrlo uspješan scenarij prerade hrane ima jedno vrlo odgovarajuće ime. Zove se "kašektomija" i izvodi se s preciznošću potrebnom za operaciju mozga. Vaš se novac stručnjački vadi iz vašeg novčanika, a za uzvrat dobivate nešto što nije samo bezvrijedno već i štetno. To je prvoklasna "kašektomija". Što biste pomislili da otkrijete kako postoji jedna skupina ljudi koju nazivaju National Water Contaminators Association (NWCA - Nacionalna udruga zagađivača voda) koja se brine o tomu da vaša voda bude zagađena? Ili National Air Polluters Association (NAPA - Nacionalno društvo zagađivača zraka) čiji je posao pobrinuti se da vam bude zagađen zrak? Ili National Food Processors Association (NFPA - Nacionalno društvo prerađivača hrane) čiji je posao da prerađuje vašu hranu? Biste li bili zgranuti, iznenađeni, razočarani ili što drugo? Zacijelo ćete reći: "Ne

postoje takve skupine." No, dobro, imate pravo

skupina ne postoje, ali NFPA uistinu postoji. Ona održava konvencije, konferencije za sponzore o reklamiranju i nazivima hrane, a njezini su članovi upravo oni prerađivači koji prerađuju vašu hranu i provode "kašektomije". Dopustite mi da vam predstavim Paula A. Stitta. Gospodin Stitt je biokemičar koji je svoj rad posvetio pomaganju Amerikancima da dobiju pravu hranu i razotkrio velike proizvođače hrane koji se koriste skupim reklamnim kampanjama vrijednim milijune dolara kako bi uvjerili ljude da je "antihrana" upravo ono što bi oni trebali jesti. Zbog otvorenog iznošenja svojeg mišljenja o američkoj prehrambenoj industriji dospio je u gotovo sve novine i časopise te intervjue u gotovo svakoj glavnoj emisiji na radiju i televiziji u zemlji. Napisao je knjigu s nazivom U borbi protiv prehrambenih divova (Fighting the Food Giants). Tu je knjigu napisao zato što se osjetio uvrijeđenim. Kad sam je pročitao, i ja sam bio ljutit i uvrijeđen. Ako je i vi budete pročitali, i vama će biti tako.

uglavnom. Dvije od ovih

Ono što Stittovu knjigu čini tako napetom i značajnom jest činjenica da je nije napisao kao neki izvanjski protivnik. On sam bio je četiri godine profesionalni prerađivač hrane i radio je za dva golema proizvođača hrane u Sjedinjenim državama. Otpustili su ga kad je prosvjedovao zbog nekih potajnih, nepravilnih i prijevarnih načina na koji su se vodili poslovi u kompaniji za koju je radio. Kad je ustrajao na tomu da se javnosti mora ponuditi više hranjivih prehrambenih artikala, smaknuli su ga. Činjenica da je ta knjiga napisana s pogledom iznutra je ono što je na mene ostavilo snažan utisak. On zna što se događa. To nije nagađanje.

U uvodu svoje knjige gospodin Stitt navodi: "Postoji u ovoj zemlji jedna utjecajna sila koja se namjerila trovati vašu hranu, koja vas želi učiniti ovisnima preko te hrane i manipulirati kemijskim ustrojem vašeg tijela. Ova zavjera želi da budete prenajedeni, ali neishranjeni. Tko stoji iza te zavjere da vam oduzme život? Veliki prerađivači hrane. "Bez vašeg znanja i pristanka oni kontroliraju sve što jedete, kada jedete, koliko pojedete, čak i način na koji o hrani razmišljate. Ti divovi su učinili sve što mogu kako bi vas spriječili da to saznate. Tako su izobličili vašu svijest o hrani da bi vas mogli pretvoriti u svojevoljnog sudionika u svojoj vlastitoj propasti." Teško nama! Ovo je zaista zastrašujuće! Pročitao sam taj navod

više puta kako bih u potpunosti shvatio ono o čemu govori. Vi

truju vas svjesn