Sie sind auf Seite 1von 4

OKSALNA KISELINA

Dr Jovan Tucakov "Leenje biljem"

Oksalna kiselina je vrlo rasprostranjena u prirodi. Od nje potie slabija ili jaka kiselost nekih naih biljaka koje se zbog ukusa tako i nazivaju: kiselica, kiseljak, kisela soca i sl. Oksalna kiselina je dvobazna organska kiselina, COOH-COOH. Od svih organskih kiselina ona je najjaa (kao kiselina), a i najotrovnija. Oksalna kiselina se ne upotrebljava kao lek. esto se kod nas naziva "so za ienje" ili "kiselina za ienje" i sl. i zbog tog naziva dolazi do zablude, neispravne upotrebe i trovanja. Tako je pre rata jedan skopski kujundija poslao egrta u apoteku da kupi "so za ienje", popio i umro, jer je on mislio na gorku so za ienje (protiv zatvora), a apotekar, videi egrta svog suseda kujundije, dade mu oksalnu kiselinu za ienje srebrnog i zlatnog nakita. Oksalna kiselina ima iroku i raznovrsnu primenu u hemiji i industriji, ali nije lek, nego otrov. Oksalna kiselina se nalazi u bilju slobodna, poluvezana (u obliku kiselih soli, najee kao kalijum kiseli oksalat) i vezana (najee kao potpuno nerastvorljiva so kalcijum-oksalat). Najopasnija za zdravlje i ivot oveka je slobodna oksalna kiselina. Kalcijum-oksalat, poto je potpuno nerastvorljiv, uopte nije kodljiv jer se ne resorbuje ni u eludac ni u crevima. Slobodna, a osobito poluvezana oksalna kiselina (u obliku kalijum kiselog oksalata: COOHCOON) javlja se osobito u biljkama roda Oxalis i Rumex, neto manje u spanau (Spinacia oleracea), u vinobojki ili grozdboji (Phytolacca decandra), u kiselom zdravcu (Geranium acetosum), u raznim vrstama roda Rheum, osobito onim koji se gaji kao povre tzv. rabarbara (Rhemus rhabarbarum), ledeno cvee (Mesembryanthemum crystallinum) i dr. Solnjae (Salsola, Salicornia, Sueda) koje ratu na zaslanjenom zemljitu pored mora i na slatinama u Vojvodini i na Ovem polju u Makedoniji imaju oksalnu kiselinu vezanu na natrijum. I neke gljive imaju oksalne kiseline. U dlakama leblebije ili nauta ( Cicer arietinum) ima slobodne oksalne kiseline. Oksalna kiselina deluje ne samo lokalno, kaustino, slino drugim kiselinama (na primer, kao trovanje jakom, koncentrovanom siretnom kiselinom tzv. "gromesencijom"), ve ona ima i jedno drugo, ne manje opasno svojstvo. Oksalna kiselina se resorbuje, upija u naem organizmu, vezuje se na kalcijum sa njim daje potpuno nerastvorljivo jedinjenje, i na taj nain ga taloi i time smanjuje koliinu, koncentraciju kalcijum-jona u krvi, zbog ega nastaje opasno oboljenje dekalcifikacija. Ovo se najee javlja u osoba koje stalno i svakodnevno troe hranu sa mnogo slobodne ili poluvezane oksalne kiseline (neki dijetalci koji jedu 2-3 puta dnevno spana). Oksalna kiselina deluje i kao ugljenmonoksid (CO), vezujui se na hemoglobin (crvena boja krvi) i dajui postojano jedinjenje karboksihemoglobin (trovanje svetleim gasom, gasovima iz furune, pei kad je potpuno zatvorena, te nema promaje, vazduha sa kiseonikom koji potpomae sagorevanje). Osobama koje su se otrovale oksalnom kiselinom ili obaniima koji iz dosade po vasceli dan jedu kiselicu, kiseljak ili zeju socu, treba ispirati stomak razblaenom krenom vodom (Aqua calcis) nabavljenom u apoteci.

Od velike doze oksalne kiseline nastaju znaci slabosti cirkulacije, a od manjih trovanja javljaju se znaci oteenja bubrega (krv u mokrai), pojava belanevine (albuminurija), teko i smanjeno mokrenje, a izuzetno i prestanak mokrenja. Biljke sa oksalnom kiselinom izazivaju simptome naruavanja pravilne, normalne izmene soli u naem organizmu. Ova pojava je i kod nas dosta esta, ali o tome izgleda da malo ko zna niti vodi rauna. Navodimo neke biljke koje su kod nas vrlo rasprostranjene, ima ih svuda, svakom su pristupane: Kiseljak, kiselica, sitni kiseljak (Rumex acetosella) je viegodinja zeljasta biljka kiselog ukusa, pogotovo dok je jo sasvim mlada. Veliki kiseljak, krupna kiselica (Rumex acetosa) je viegodinja zeljasta biljka, visoka do 1m. I ostale vrste roda Rumex (tavolji) sadre oksalne kiseline ali manje od prethodne dve. U soku kiseljaka ima do 1,3% kalijum kiselog oksalata. Zbog toga su svi kiseljaci i razne vrste tavolja otrovne. Najee stradaju obanii, osobito kad ga jedu na prazan eludac. U ratovima i gladnim godinama bivalo je masovnih trovanje ovim biljkama, jer nije bilo druge hrane. Biva i trovanja ovaca, krava i svinja. I kisela detalina ima oksalne kiseline. Umesto spanaa moe se upotrebljavati list od branjenika (Chenopodium bonus Henricus) i koprive (Urtica dioica), jer su isto tako zdrava hrana i, to je najvanije, ne sadre oksalne kiseline pa ih svi mogu jesti. Do XV veka, dok Arapi nisu sa Istoka preneli u Evropu spana, upotrebljavali su branjenik i druge vrste lobode i koprivu.

PINAT (Spinacia oleracea)

Doc. dr. sc. Elika Mesaro-Kanjski, dr. med.

Poznata je jo po imenima: spinat, spinaa, spina, pinjaa, panjak, pinak, zelje obino i dr. Pretpostavlja se da je pinat podrijetlom sa srednjeg Istoka, najvjerojatnije iz Perzije. Zbog svojih sonih listova ta jednogodinja biljka uzgaja se na Istoku od pamtivijeka. Nije poznata kao divlja biljka. Uzgajanje pinata proirilo se s Istoka i preko Arapa u XI. stoljeu donesen je u panjolsku. U Francuskoj se poinje uzgajati tek u XII. stoljeu, a zatim u ostalim dijelovima srednje Europe. Stari Grci i Rimljani nisu poznavali pinat. Perzijski je naziv za pinat "aspanach" ili "ispany", arapski je "esbanach" ili "sebanach". Smatra se da i ostali nazivi imaju podrijetlo od perzijskih ili arapskih naziva. panjolski je naziv "spanochia", engleski "spinach", njemaki "spinat", francuski "e'pinard", latinski "spinacia". Nai narodni nazivi slini su nekima od spomenutih naziva.Zapisano je da se pinat za vrijeme rata koristio kao lijek kojim su lijeili francuske vojnike koji su oslabili zbog gubitka krvi.. Davali su im vino ije je djelovanje bilo pojaanom sokom od pinata. pinat je rano povre, koje ubiremo u proljee pa do kasne jeseni. Danas je poznato vie vrsta pinata koji se meusobno razlikuju po veliini i obliku listova. Njegovi soni listovi, izrazito su zelene boje koju im daje velika koliina klorofila (0,1-.0,2%), pa se s pravom naziva "kraljem povra s klorofilom". Kao i sve vrste lisnatog povra, i pinat ima vrlo malu energetsku vrijednost: 100 grama jestivog dijela ima svega 22 kcal ili 92 kJ. To potjee od male koliine hranjivih sastojaka: bjelanevina 2,2%, masti 0,3%, ugljikohidrata 3,9%. Bioloka je vrijednost pinata u bogatstvu mineralnih tvari i vitamina. Ukupna koliina mineralnih tvari u 100 grama pinata iznosi 1,4 grama, od ega ima najvie kalija 572 mg, kalcija 88 mg, magnezija 56 mg, natrija 55 mg, fosfora 47 mg, sumpora 40 mg, eljeza 3 mg. Potrebno je ukazati na sadraj magnezija koji se rijetko nalazi u namirnicama u tako velikoj koliini. Vaan je i sadraj mikroelemenata u pinata, a to su mangan, bakar, cink, kobalt, fluor i jod. U pinatu se nalaze i organske kiseline u koliini od 80-90 mg%. Od vitamina, u pinatu ima najvie vitamina C, oko 59 mg%, zatim vitamina A oko 672 RE. Sadri gotovo sve vitamine grupe B: B1 0,13 mg%, B2 0,21 mg%, niacin 0,55 mg %, B6 0,21 mg%. Vana istraivanja posljednjih desetljea otkrila su da pinat sadri izuzetno vanu folnu kiselinu. U prosjeku sadri 194 g, gdje se pri toplinskoj obradi neto gubi i kree se oko 145 g. Folna kiselina ima znaajnu ulogu u grai crvenih krvnih zrnaca, a potrebno je istai njezinu vanost tijekom trudnoe, iji deficit u trudnoi moe imati za posljedicu poroajne deficite u djece, mogu preran poroaj te smanjenje poroajne teine.

Nekada se mislilo da je pinat jako bogat eljezom te stoga pogodan u prehrani u oporavljanju krvne slike. ak je stvoren i edukativni crti s popularnim Popajem, koji u tekim ivotnim situacijama crpi snagu iz limenke pinata, bogate eljezom. Meutim, nakon istraivanja, uoeno je da je bogatstvo pinata u folnoj kiselini koja takoer ima vanu ulogu kod anemija. Od fiziolokog je znaenja i sadraj sirove celuloze, koje u pinatu ima preko 2 grama. Mladi pinat sadri manje celuloze od starijeg, tako da njezina koliina moe varirati. Celuloza je bitna u procesu probave, poboljava rad crijeva i izluivanje otpadnih tvari iz organizma. Nedostatak je pinata u relativno velikom sadraju oksalne kiseline, u prosjeku oko 485 mg%. Osim kiseline, pinat sadri i dosta mokrane kiseline, 70 mg% i purinske baze 25 mg%. Upravo o tim nedostacima pinata treba voditi rauna jer on zbog njih nije pogodan za prehranu nekih osoba. Zbog visokog sadraja oksalne kiseline, ne preporua se bubrenim bolesnicima, zbog vee koliine mokrane kiseline i purinskih baza - osobama koje boluju od gihta, artritisa, reume, koje imaju kamence u ui i mokranim organima. Zdravim osobama takoer se preporuuje da ga ne koriste esto i u velikim koliinama zbog navedenih kiselina. Kod pinata je izrazit primjer potvrivanja pravila - umjerenost prije svega. Najvei sadraj oksalne kiseline nalazi se u peteljkama i rebrima listova te ih treba odstraniti prilikom pripreme pinata. Da bi se ublailo tetno djelovanje oksalne kiseline na organizam, treba ga pripremati s mlijekom, jogurtom, kiselim mlijekom i sirom. Na taj nain oksalna kiselina vee kalcij iz mlijeka, stvarajui netopiv spoj - kalcijev oksalat koje se izluuje iz organizma. Na taj nain, da bi se odstranila oksalna kiselina iz pinata, rtvuje se kalcij iz mlijeka. Potrebno je znati da se nitrati iz pinata mogu fermentacijom ve skuhanog pinata, ak i u hladnjaku, pretvoriti u opasne nitrite koji mogu biti razlog trovanja odstajalim pinatom. Zato se preporua pripremiti samo onoliko koliko se moe pojesti svjee pripremljenog za jedan obrok. Ostatak treba obvezno baciti, a nikako ostaviti za sutra. Potrebno je znati da pinat posijan u proljee, a ubran ljeti, naroito u tijeku suhog perioda, sadri vie oksalata i nitrata od pinata posijanog ljeti, koji se ubire tijekom jeseni i zime. Kod kupovine pinata potrebno je znati da se otpad kree od 10-34%, tako da u prosjeku otpada 1/4 od kupljenog pinata. Od njega se mogu pripremiti razne vrste jela: juhe, variva, umaci, pire, nadjevi i sl. Treba ga kuhati na pari ili u vrlo malo kipue vode, ne stavljati ga kuhati u hladnu vodu. Kuha se oko 5 minuta, a vodu treba baciti jer je zasiena nitratima. Moe se jesti i kao salata, sirov ili kuhan, pomijean s kuhanim krumpirom, sirom, jogurtom ili vrhnjem i sokom od limuna. Zbog mineralnih sastojaka i vitamina, pinat je izvrsna namirnica. Zbog visokog sadraja kalija, potie izluivanje mokrae, ime olakava rad bubrega i srca, sniava krvni tlak. Sekretin potie rad guterae i probavu te ienje organizma.

Das könnte Ihnen auch gefallen