Sie sind auf Seite 1von 32

POVIJEST GRADA ZAGREBA Knjiga 1. Od prethistorije do 1918.

Izdava Novi Liber Juriieva 23, Zagreb www.novi-liber.hr Za izdavaa Sanja Petrui-Goldstein Novi Liber 2012. Recenzenti akademik Petar Stri akademik Franjo anjek Autori Hrvoje Graanin, Zrinka Nikoli Jakus, Borislav Grgin, Nataa tefanec, Hrvoje Petri, Drago Roksandi, Kreimir Regan, eljko Holjevac, Zoran Grijak, Ivo Goldstein Urednici Ivo Goldstein Slavko Goldstein Lektura i korektura Ljiljana Cikota Izbor ilustracija Sanja Petrui-Goldstein Dizajn Denis Stankov, Roketa d.o.o. Partner na projektu Muzej grada Zagreba

Fotografija na naslovnici Kraljevski peat na Zlatnoj buli Sva prava zadrana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se umnoavati ili javno reproducirati bez prethodnog doputenja nakladnika.

POVIJEST GRADA ZAGREBA

Knjiga 1. Od prethistorije do 1918.

Zagreb, 2012.

od prethistorije do 1918.

Knjiga 1.

Zagrebako podruje do osnutka Biskupije

Zidna freska s prikazom polunagog sviraa u plesu, Andautonija (itarjevo), 1. stoljee.

Zagreb prije Zagreba

d davnina je zagrebako podruje bilo ivo naseobinsko tkivo u koje je ovjek utisnuo tragove svoga postojanja. U tim su minulim vremenima, zapretanima u prolaznosti i jedva dohvatnima, oivjele razvojne silnice koje su, bez obzira na prekide u kontinuitetu, premostile tisuljea i umnogome odredile ivotne cikluse ishodinih naselja buduega velegrada. Tek kolijevka tih jezgri dananjega Zagreba nudi klju koji otkriva cjelovitu sliku. Upravo stoga tema ovoga poglavlja su, kako se esto znalo rei, poeci prije poetka, Zagreb prije Zagreba, Zagreb dok ga jo nije bilo, ukratko pretpovijest Zagreba. Ve prije 50.000 do 80.000 godina na junim obroncima Medvednice obitavao je praovjek, koji je tu nalazio pogodna sklonita i lovita. Najstariji tragovi o naseljavanju u podsljemenskom podruju i u ravnicama prema Savi potjeu iz mlaeg kamenog doba (neolitik, 6. do 5. tisuljee pr. Kr.), kad se ovjek na tom podruju poeo baviti poljoprivredom i stoarstvom. O daljnjem napretku svjedoe grobita opremljena arama i vjeto izraenim bronanim nakitom iz druge polovice 2. tisuljea pr. Kr., pronaena u Vrapu, Horvatima i kraj Velike Gorice. U 1. tisuljeu pr. Kr. autohtono stanovnitvo bilo je izloeno naletima bolje organiziranih i naoruanih Skita i dominaciji keltskih skupina sve do 2. st. pr. Kr.; 156. godine pr. Kr. poinju pohodi rimskih legija zagrebakim podrujem, koje se potpuno ukljuuje pod rimsko gospodstvo 8. godine pr. Kr.

Tijekom tog vremena, na lijevoj obali Save, oko 10 kilometara jugoistono od centra dananjeg Zagreba, razvio se grad Andautonija (danas selo itarjevo), koji svoj procvat doivljava od 1. do 3. stoljea, u zlatno doba Rimskog Carstva. Bio je stjecite vanih rimskih prometnica i administrativno sredite cijelog podruja od Save do Medvednice. S najezdom Huna, Gota i Langobarda od 4. do 6. stoljea propadaju ustanove rimske vlasti u srednjem Podunavlju, pa stradava i zagrebako podruje, zajedno s Andautonijom. Potkraj 6. i poetkom 7. stoljea nadiru Avari. S njima dolaze i Slaveni, koji se naseljavaju na podruju dananje Hrvatske i s vremenom, postupno, prihvaaju kranstvo. Pod njihovim utjecajem poslavenjuje se i zateeno stanovnitvo. Za vrijeme franake dominacije u 8. i 9. stoljeu polako nastaje novo naselje na dananjem Kaptolu, jezgro budueg Zagreba. S pojaanim franakim utjecajem razvijaju se i institucije kranstva, pa se na Kaptolu osniva upa. Dominacija sjevernih susjeda, Maara, poinje u 10. stoljeu. Pod njihovim utjecajem 1093. ili 1094. osniva se Zagrebaka biskupija, koja se stavlja pod nadlenost Nadbiskupije u maarskom Ostrogonu. Ipak se i maarska vlast morala prilagoavati jezino-kulturnom karakteru cijelog podruja, pa je za prvog zagrebakog biskupa postavila ovjeka imenom Duh, o kojem se znade vrlo malo, osim da je najvjerojatnije bio ekog porijekla.

5
ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE

Hrvoje Graanin

1. Prapovijesni tragovi
Najranija svjedoanstva o nazo nosti prvih ljudi na prostoru dananjeg Zagreba potjeu jo iz starijega kame nog doba. Praljudi su pogodna mjesta za svoja obitavalita pronalazili na obroncima Zagrebake gore. Takvo sta nite otkriveno je u spilji Veternici na jugozapadnim padinama Medvednice. Iz taloina spilje izili su na svjetlo dana brojni arheoloki nalazi koji zor no i iscrpno govore o ivotu i djelatno sti najstarijih stanovnika zagrebakog podruja neandertalskih praljudi. Ovi nalazi, tragovi vatre i ostaci ognjita, orue izraeno od kamena i kosti, stariji su od 50.000 godina. Prvi ljudi prapovijesni lovci kro ili su umskim stazama u potrazi za plijenom, a Veternica im je bila redovita postaja, njome su se sluili kao odmoritem u lu tanjima i u njoj su traili privremen zaklon.1 U mlaem kamenom dobu ovjek je svoje naseobine podizao u plodnim nizinama, u doli nama bogatih vodotokova koji su na rijene obale nanosili plodan mulj i zemlju crnicu. Ta kav obrat nalagala je potreba za vlastitom pro izvodnjom hrane koja je podrazumijevala ze mljoradnju i stoarstvo. Zagrebako je podru je bilo upravo idealno za nov nain ivota i privreivanja u ondanjim ljudskim zajednica ma. Dosada jo nisu otkriveni ostaci mlaeg ka menodobnog naselja na prostoru Zagreba, ali brojni, iako mahom sluajni nalazi kamenih i ko tanih sjekira ukazuju na veu gustou naseljeno

sti u tom razdoblju. Nalazita su razbacana diljem Zagreba, od irega sredita (Opatovina, potok Medveak, Trnje) do rubnih dije lova i prigradskih naselja (Jarun, Ru de, Markuevec, Donja Kustoija, juni obronci Medvednice, Podsused, Vido vec, Jalevec).2 Bronano doba donijelo je daljnje promjene. Razvoj kovinarstva i jaanje proizvodnje predmeta svakodnevne uporabe dali su poticaj trgovini. Pogo dan smjetaj i povoljni prirodni uvjeti odrazili su se i na sve snanije nase ljavanje zagrebakog prostora. O tomu poglavito svjedoe grobnice, ostave i sluajni pojedinani nalazi, ali i prva naselja koja niu na uem gradskom podruju i u okolici. Iz srednjeg bronanog doba, koje se okvirno smjeta u vrijeme od 1600. do 1300. godine pr. Kr., poznata je s uega podruja Za greba ostava zlatnog nakita. Zlatna vitica, spi ralno svijena ica, okrugle karike, sljepooni arke enski nakit kojim se ukraavala sljepo onica i kosa te stoaste kapice koje su resile odjeu oslikavaju profinjen ukus ondanjih lju di i pokazuju prilino razvijen stupanj razmjene dobara. U kasnom bronanom dobu, koje je trajalo od oko 1300. do 750/700. godine pr. Kr., ovim se krajevima prostirala kultura polja sa arama. Njezini su nositelji spaljivali pokojnike, a njihove ostatke pohranjivali u aru i polagali u zemljani grob. Uz pokojnika su kao popudbinu stavljali razne predmete kojima se sluio tije kom ivota. Nazonost groblja ukazivala bi i na

 uplja bronana sjekira s uicom, ukraena V motivom, potjee iz kasnog bronanog doba, 12-11. st. pr. Kr., naena na podruju Medvedgrada.

Veternica

STANITE ZAGREBAKOG PRAOVJEKA


Otkrie arheolokog blaga koje je skrivala spilja Veternica3 omoguio je zapravo sluaj. Na ime, pristup u spilju bio je dugo vremena zaprijeen zbog odrona koji je navalio zemlju na ulaz. U to su se umijeale lisice. Prokopale su rupu kroz zatrpani ulaz i poetkom 20. stoljea prokop je privukao pozornost ljudi. Nakon to je prolaz proiren, otkrila se cijela spilja. U nalazinim slojevima spilje, debljima od dva metra, pronaen je velik broj okamenjenih kostiju divljih ivotinja iz ledenodobnih i toplodobnih razdoblja spiljskog medvjeda, divlje make, spiljskog lava, raznovrsnih jelena, nosoroga, pragoveda, dikobraza, alpskog svisca, dabra, imia. Mnotvo kotanih ostataka spiljskog medvjeda, od ega vie od sto i dvadeset lubanja, upuuje na zakljuak da je spilja dugo vremena bila medvjei brlog. Pronaene ivotinjske kosti su jamano jednim dijelom i ostaci lovakog plijena. U jednoj udubini nalazila se dobro ouvana lu banja odraslog spiljskog medvjeda koja je ondje bila hotimice poloena. S lijeve pak strane ulaza u spilju uoena je i vuja lubanja koja je bila stavljena izmeu dva ovea kamena i pokrivena kamenom ploom. Ova dva nalaza mogla bi upuivati na postojanje totemistikog kulta. U donjim slojevima spilje i uz ulazni prostor otkriveni su ostaci prapovijesnog ognjita i razliiti primjerci kamenog i kotanog orua, okresine doraivane kostima strugala, iljci, sjeiva i bodei. Pronaeni su i jednostavni kotani gumbi nainjeni od kostiju spiljskog medvjeda. Ove krajnje jednostavne rukotvorine koje su izradile nevjete ruke neandertalskih praljudi pripadaju musterijenskoj kulturi starijega kamenog doba. Prema novijim paleontolokim analizama, datiraju iz vremena otprije otprilike 50.000 do izmeu 80.000 i 100.000 go dina.

 pilja Veternica nalazi se na jugozapadnom dijelu Medvednice na nadmorskoj visini od 320 m, najranije je praS povijesno stanite na zagrebakom podruju.

7
ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE
Zlatni nakit: tutuli (unjoliki ukrasi), sljepooniarke, okrugle karike, vitice i spiralno savijene ice, potjeu iz srednjeg bronanog doba, 15. st. pr. Kr., naene na podruju Zagreba.

postojanje oblinjega naselja iji su se stanovni ci pokapali na tom mjestu. Manje naselje iz starijeg razdoblja kulture po lja sa arama jamano je postojalo u dananjem Vrapu, gdje je na rubu padine Medvednice otkri veno grobite s vie arnih grobova. Ti su grobovi bili zapravo krinje izraene od kamenih ploa, a nalikovali su kuama, to pokazuje da su zamilje ni kao vjeni dom pokojnika. Ovo je i jasna na znaka da su tadanji stanovnici vjerovali u zagrob ni ivot. Prema nainu ukopa i bronanim nalazi ma poput dvosjekle britve, igle, hvataljke i nakita u obliku uvojnice za kosu, groblje se datira u 12. stoljee pr. Kr. Slino manje naselje moda se nalazilo i u Horvatima budui da je ondje takoer otkopano groblje. Grobni prilozi, koji su se sastojali od ra znovrsnih ara, ulomaka posuda od peene gli ne, nagorjelih bronanih narukvica, ukrasnih

okruglih ploa i ostataka drugih metalnih ruko tvorina, potjeu iz 11. stoljea pr. Kr. Iako tek u tragovima s obzirom na kasnije intenzivno kori tenje istoga prostora, u samom je srcu Zagreba, na Gornjem gradu, nedvojbeno utvreno kasno bronanodobno naselje. Ta visinska, gradinska naseobina nastala je moda ve u 11. stoljeu pr.Kr. Smjestila se na sjevernom, najviem dijelu gradekog breuljka, oko dananjega Popova tornja, odakle se lake i preglednije moglo nadzi rati okolno podruje, a sputala se prema jugoza padu padinom koja danas vie ne postoji. Naselje se sastojalo od poluzemunica, plitko ukopanih kua, iji su zidovi bili nainjeni od kolaca oko mito zabodenih u tlo i propletenih ibljem te pre mazani debelim slojem ilovae s unutranje i vanjske strane. U kuama ili u njihovoj nepo srednoj blizini iskopane su otpadne jame u koje su odbacivani svakojaki ostaci poput razbijenih

8
posuda, oteenog orua te kosti domaih i div ljih ivotinja. Znatniju naseljenost zagrebakog podruja u 12. stoljeu pr. Kr. dodatno potvruju i dvije ostave, jedna iz Demanova prolaza koja je sadr avala nekoliko bronanih predmeta, ukrasnu iglu, veliko koplje, srpove i neobraenu broncu, te druga, s ukrasnim predmetima, bronanim narukvicama, kariicama i privjeskom, koja je pronaena na obronku podno Medvedgrada. Ovim skupnim nalazima potrebno je pribrojiti i pojedinana otkria, poput dva bronana maa razliitog tipa koji su bili sastavni dio opreme ratnika starijeg razdoblja kulture polja sa ara ma, a otkriveni su na Jarunu u razmaku od pet naestak godina; zatim je otkrivena po jedna u plja bronana sjekira s Medvedgrada odnosno Podsuseda, te komad neobraene bronce prona en u Barutanskom jarku. Nalazi s prostora Medvedgrada ine vjerojatnim pretpostavku da je i ondje u kasnom bronanom dobu postojalo naselje. Navedeni primjeri upuuju na zakljuak da je ovo bilo vrijeme kada je i ue i ire zagre bako podruje upravo bujalo ivotom.4 eljezno je doba na prostoru Zagreba iznje drilo nova naselja. Na poloaju Goljak u Podsu sedu sluajno su ispod sloja zemlje otkriveni ulomci lonarije i komadii kunog lijepka koji upuuju na postojanje nastambi. Spomenuti na lazi datiraju iz 7. stoljea pr. Kr. O ivotu u stari jem eljeznom dobu na zapadnom rubu dana njega grada svjedoe i tragovi materijalne kultu re s poloaja Dolje Stenjeveko koji se okvirno datiraju u vrijeme od 8. do 4. stoljea pr. Kr. Oba lokaliteta smjetena su na jugozapadnom pod noju Medvednice koja je, zajedno sa irim po drujem istonog umberka, ondanjim stanov nicima bila zanimljiva i zbog leita eljezne ru dae. Dosadanja, uvodna istraivanja osvijetlila su ponajvie ureenje naselja na Gradecu, na vrhu brijega; naselje je trajalo jo od kasnoga bronanoga doba, a puni razvoj je doseglo u sta rijem eljeznom dobu. Stanovnici su ivjeli u ve likim nadzemnim, kamenom poploenim kua ma, dok je naselje po svoj prilici bilo zatieno zemljanim nasipom i drvenom ogradom od kolja te opkopom. Naeni ostaci vjerojatno su pripa dali lonarskoj i talionikoj pei i ukazuju na po stojanje razvijene keramiarske i metalurke pro izvodnje. Glavnina nalaza, meu kojima preteu vjeto izraene keramike posude, potjee iz 8. do 6. stoljea pr. Kr. Naselje se, po svemu sudei, odralo do 6. stoljea pr. Kr. prema nekim pret postavkama i do 5. stoljea pr. Kr. a tada se, koliko se moe prosuditi, mirno ugasnulo.5 ini se da je to bila posljedica znatnoga pro rjeenja stanovnitva u jugozapadnoj Panoniji. Uzrok tomu nije poznat, premda se navodi da bi kriva mogla biti epidemija kuge koja je opustoi la iri prostor zapadno od istonih ogranaka Alpa ili pljakake provale iranskih Skita koji su, nadirui s prostora dananje Ukrajine, bili u to vrijeme u velikom pokretu.6 Meutim, nema ar heolokih pokazatelja da je naselje na Gradecu pretrpjelo kakav razoran napad ili da je naglo na puteno, to bi valjalo oekivati ako je bilo opu stoeno u navali skitskih konjanika.7 Stoga treba pretpostaviti da je broj njegovih stanovnika s vremenom toliko opao da vie nisu bili u stanju odravati naselje i jednostavno su otili iz njega, prepustivi ga propadanju. POVIJEST GRADA ZAGREBA

2. Osvit antike
Tako je, prema dosadanjim saznanjima, od otprilike 6. stoljea pr. Kr. ivot u naselju na Gradecu zamro i prekid je trajao nekoliko sto ljea. Propast naselja dogodila se prije nego to su Panoniju potkraj 4. stoljea pr. Kr. zahvatile nove seobe Kelta koje su oznaile kraj starijeg i poetak mlaeg eljeznog doba.8 U tim su seo benim valovima sudjelovali i keltski Taurisci koji su tijekom 3. stoljea pr. Kr. zaposjeli isto noalpsko podruje i zavladali glavnim rudono snim oblastima.9 Taurisci su svoju vlast potkraj 2. i poetkom 1. stoljea pr. Kr. protegnuli i na sjeverozapadnu Hrvatsku, usredotoivi se pr venstveno na ravniarske predjele u Posavini i Podravini kuda su prolazili vani trgovaki i prometni pravci. Njihova je premo dugo vre mena onemoguavala da na povrinu isplivaju razliite domorodne narodnosne zajednice koje su u povijesnim vrelima bile prikrivene tau rianskim imenom.

9
ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE
Keramike uljne svjetiljke, s utisnutim imenom proizvoaa STROBIL, iz 1. st. , dio su grobnih nalaza iz Stenjevca.

Taurisci su u ove krajeve donijeli razvijeniji nain prerade eljeza, bolju bojnu opremu i dru gaije pogrebne obiaje. Nakon to su ezdesetih godina prije Krista pretrpjeli teak poraz u srazu s Daanima, uvelike je opala njihova snaga i bili su prisiljeni ustuknuti pred keltskim Latobici ma. Uskoro su se iz povijesne tmine pomolili i dotadanji taurianski podlonici Varcijani, keltizirani panonski narod, ije se podruje sa sreditem u Andautoniji (itarjevo) prostiralo Posavinom po svoj prilici do Medvednice i ju nih padina umberka, gdje su se nadovezivali na Latobike.10 Zagrebako je podruje tako vje rojatno potpadalo pod Varcijane, pa bi njihova zasluga bila to je u 1. stoljeu pr. Kr. ponovno oivjelo naselje na Gradecu, o emu svjedoe ulomci lonarije iz mlaeg eljeznog doba i dvije bronane fibule (ukrasne kope).11 Utvren je i uruen sloj nekadanjega kamenog podzida be dema, a pronaeni su i tragovi naseobinskih gradnji te ostaci metalurkoga radionikog objekta.12 Rasprostiranje keltskoga utjecaja na prostoru dananjeg Zagreba potvruju i tri slu ajna nalaza koji pripadaju u 1. stoljee pr. Kr.: eljezni bojni no s nepoznatog poloaja u Za grebu, eljezno koplje iz Ruda kraj Podsuseda i dva eljezna koplja s Jaruna.13

Bilo kakve promjene u odnosima snaga iz meu keltskih i autohtonih panonskih naroda potpuno je zasjenilo primicanje nove sile koja je u konanici vrsto zavladala cijelim ovim prosto rom. Bili su to Rimljani, ije se postojano zani manje za Panoniju probudilo najkasnije poet kom 2. stoljeu pr. Kr. Polazei iz Akvileje, kao stoerne strateke toke, rimske su legije u napa du na Segestiku (buduu Sisciju), koja je bila sre dite panonskih Kolapijana i imala izuzetnu pro metnu i vojnu vanost, prole 156. godine pr. Kr. podrujem Tauriska i Varcijana, a da nisu naile na otpor. Ta okolnost u najmanju ruku pretpo stavlja dobre odnose izmeu njih i Rima, ako ne i kakvo privremeno saveznitvo. ini se da su Ta urisci i njima podloni Varcijani ouvali samo stalnost prema Rimljanima i tijekom novoga rimskog pohoda 129. godine pr. Kr. Deset godina kasnije, rimske su snage po drugi put napale Se gestiku, proavi iznova zemljom Tauriska i Var cijana nizvodno Savom.14 Tako su se prvi koraci mone rimske drave u Panoniji dotaknuli i ire ga zagrebakog podruja. Sveobuhvatna rimska vojna 35-33. godine pr.Kr. koja se sastojala od nekoliko zasebnih po hoda imala je za posljedicu i osvajanje jugoza padne Panonije s kolapijanskom Segestikom na

10
mjestu koje je utemeljena rimska naseobina Sis cija (Sisak).15 Zacijelo su se tada rimskoj vlasti konano podvrgnuli i Varcijani. Varcijanska je Andautonija u rimskim planovima igrala vanu ulogu budui da je leala na istaknutom promet nom pravcu du rijeke Save, kako kopnenom, tako i rijenom. Ondje se nalazio i jedan od ma lobrojnih podesnih savskih prijelaza koji je bio kljuan za komunikacijsku os izmeu sjevera i juga, od prostora Varadina dalje prema Rijeci i Senju.16 Otuda i nije neobino da je Andautonija u rimskim oima vanou nadmaivala samo zagrebako podruje. Juna Panonija je bila po prite novih borbi poevi od 14. godine pr. Kr. pa do 8. godine pr. Kr. kada je konano sva pot pala pod rimsko gospodstvo. No, u rimski je vla stodraki sustav snano uklopljena tek poslije guenja velikoga panonsko-dalmatinskog ustan ka koji je trajao od 6. do 9. godine.17 Od tog je vremena prostor budueg Zagreba bio u punom smislu ukljuen u politiki, gospodarski i kultur ni ustroj Rimskoga Carstva. Prva dva stoljea potpune rimske vlasti u ovim krajevima bila su vrijeme slavnoga rimskog mira, zlatnoga doba Rimskog Carstva. Brojne su oblasti rimskog svijeta proivljavale tada svoj vr hunac. Nicala su nova naselja, ureivali su se gradovi, doseljavalo se stanovnitvo, gradile se ceste, gospodarstvo je cvalo. Ovim blagotvornim djelovanjima bilo je zahvaeno i dananje zagre bako podruje, o emu svjedoe brojni rimsko dobni nalazi koji potjeu s vie desetaka lokalite ta.18 Naroito bujanje ivota na ovom prostoru u rimskom dobu bila je posljedica povoljnih pri rodnih uvjeta i dobroga zemljopisnog poloaja. Pogodno zagrebako podneblje i plodna savska nizina s obiljem vode te bogatim oranicama i panjacima pruali su odline preduvjete za ra zvoj poljoprivrede i stoarstva. umsko bogat stvo Zagrebake gore nudilo je drvne grae na pretek, a bilo je i vie nego dovoljno graevnog kamena. Poznato je da su na Medvednici u anti kom dobu postojala etiri kamenoloma: u Pod susedu, Gornjem Vrapu, Crnoj Vodi kod Mar kuevca i u uerju. Zagrebako je podruje bilo gusto premree no prometnicama. Ovuda su, kako se ini, prola zile dvije vee dravne ceste. Jedna bi bila odvo jak glavne magistralne prometnice koja je preko Nevioduna (Drnovo jugozapadno od Krkog) spajala Emonu (Ljubljana) sa Siscijom. Taj pro metni krak inae nije zabiljeen u sauvanim an tikim itinerarijima,19 a moda se kod Bregane odvajao od magistralnog pravca koji se otprilike do ove toke gotovo u cijelosti podudarao s tra som dananje autoceste Ljubljana Zagreb. Po tom se, vjerojatno, pravocrtno usmjeravao kroz Samoborsko polje do Kerestinca, preao uz obronke Vukomerikih gorica u Turopolje te preko Donje Lomnice, Petrovine Turopoljske i Buevca produavao do Siska.20 Druga je vea dr avna cesta povezivala Petovion (Ptuj) i Sisciju, odnosno glavnu podravsku i posavsku prometnu os, a prolazila je kroz Andautoniju.21 Na irem zagrebakom podruju ova se prometnica uprav ljala kroz Jelkovec kod Sesveta (ondje je prona en rimski miljokaz22), Savu je prelazila kod Iva nje Reke, a od itarjeva je prema Sisku tekla u gotovo ravnoj crti kroz Turopoljsku ravnicu uz dananja sela Obrezina, Bapa, Staro ie, Novo POVIJEST GRADA ZAGREBA

3. Rimsko doba
U rimskom carskom dobu zagrebako je podruje u upravnom smislu pripadalo gradu Andautoniji. Na vioj administrativnoj razini cijeli je taj prostor od prvih desetljea 1. stoljea pokrivala pokrajina Panonija koja je jo na po molu istog stoljea pripadala sjevernom dijelu jedinstvenog Ilirika. No, poetkom 2. stoljea, za vladavine cara Trajana (98-117), Panonija je po okomici podijeljena na dvije zasebne pokra jine, Gornju Panoniju i Donju Panoniju, pa se podruje andautonijske gradske opine otada nalazilo u Gornjoj Panoniji. Nije ovo bio i po sljednji preustroj pokrajina. Pod carem Diokle cijanom (284-305) dotadanje su panonske po krajine iznova ralanjene, ovoga puta du vo doravne osi, a granica je najveim dijelom pra tila tok rijeke Drave. Andautonija, a time i pro stor dananjega Zagreba potpali su tada pod Savsku Panoniju ili Panoniju Saviju sa sreditem u Sisciji. Takva upravna razdioba zadrala se sve do nestanka i posljednjih ostataka rimskog ustroja.

11
ie i Buevec. Buevec je bio vorite gdje su se spajali prometni pravci iz Nevioduna i Andautonije, nakon ega je cesta na stavljala do Siscije.23 Sporedni, vicinalni putovi povezivali su naselja, ladanj ska imanja, kamenolome i rijena pristanita, omo guavajui promet na lo kalnoj razini. Najvanija je mjesna cesta presijecala zagrebako podruje od zapada prema istoku. Mo gue ju je pratiti od sela Drenje Brdoveko i Ladu na lijevoj obali Sutle, preko Brdov ca, ibica i Podsuseda do Stenjev ca, gdje se ravala u dva pravca: sje verni, koji je pratio padine Medvedni ce i juni, koji se vie primicao Savi. Sje verni je smjer od Stenjevca vodio kroz Grmo icu i Kustoiju, pa preko Ulice Svetog Duha, krianja Frankopanske ulice i Ilice, poetka Petrinjske ulice te Banjavieve ulice prema Maksimiru i Dubravi, zavravajui u Bratovtini (Vukomere ka cesta). Juni je smjer prolazio kroz Trenjevku pa preko krianja Savske ceste i Ulice grada Vu kovara, Kupske ulice, Miramarske ceste, Kruga te sjecita Avenije Marina Dria i Ulice grada Vukovara smjerao dalje prema Bratovtini. Tu su se oba pravca spajala i nastavljala zajedno do Iva nje Reke. S Medvednice, od tamonjih kameno loma, takoer su se sputale vicinalne ceste, uglavnom pratei brdske potoke (Bliznec, Vrap ak, Dolje, Medveak). Jedna od tih cesta (zapo injui kod kamenoloma u Gornjem Vrapu) je preko Vrapa, Stenjevca, panskog, Blata, Botin ca, Gornjih eha i Male Mlake stizala u Donju Lomnicu, gdje se prikljuivala na odvojak magi stralnog pravca iz Nevioduna. Druga, ije je is hodite bio kamenolom u Crnoj Vodi kod Mar kuevca, usmjeravala se pokraj Gradia u Re metama prema Dubravi i Bratovtini. Trea se od kamenoloma u uerju sputala du istoimenog potoka do Graneine, gdje se nadovezivala na pravac iz Markuevca. Jo jedan vicinal ni put poklapao se veinom s trasom da nanje ceste izmeu Graana i Mar kuevca, dok se cesta koja je pratila tok potoka Medveaka upravljala preko sredinjeg dijela dananjega grada do Trnja, gdje je prelazila Savu i odatle preko Velike Mlake nastavljala do Velike Gorice i Petrovine Turopoljske.24 U rimskom dobu su po stojala bar etiri prijelaza pre ko Save, iji se tok u antici i u srednjem vijeku pruao na ovom mjestu neto sjevernije, dopirui nadomak Stenjevca.25 Prvi se prijelaz nalazio kod Podsuseda, do kojega se za cijelo sputao put od oblinjega kamenolo ma, dolinom potoka Dolje. Drugi je prijelaz bio kod Stenjevca, moda u Savskoj Opatovini, panskom ili Prekom. Ovdje je, sudei po ka snijim, srednjovjekovnim svjedoanstvima, bilo podignuto i pristanite koje je najvjerojatnije sluilo za utovar kamena vaenog u gornjevrap anskom kamenolomu. Ovakva, manja pristani ta su zacijelo postojala i kod ostalih prijelaza, naroito na cestama koje su vodile od kameno loma. Do treeg se prijelaza stizalo negdje u da nanjem Trnju, ali toniji poloaj nije poznat. Najvaniji prijelaz bio je smjeten kod Ivanje Reke jer je onuda prolazila poprena magistral na prometnica koja je Sisciju povezivala s Peto vionom. Tu je Sava bila i premoena drvenim mostom ostaci nosaa bili su vidljivi jo 1937. godine.26 Vrijedi istaknuti i da je rijeka Sava u antici bila gotovo cijelim svojim tokom plovna za splavi, amce i lae. U rimskom razdoblju, u zapadnom dijelu zagrebakog podruja, postojalo je vee naselje u samom sreditu dananjeg Stenjevca, na mje stu upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Ma rije i u neposrednoj okolici, ali njegovo ime ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE

 ara u obliku kue s otvorom na prednjoj strani i poklopcem datira s kraja 1. st., grobni je nalaz s podruja da nanje Avenije Marina Dria u Zagrebu.

Andautonija
PRETEA GRADA ZAGREBA
Andautonija27 je u rimsko vrijeme bila sredite opine Andautonjana (res publica Andautoni ensium), podrune zajednice autohtonog stanovnitva. Njezina jezgra protezala se na dananjem lokalitetu Gradie, blagom uzvienju u selu itarjevu desetak kilometara jugoistono od Zagreba. Cijela je gradska opina obuhvaala mnogo iri prostor, omeen prirodnim zaprekama: Zagrebakom gorom na sjeveru, Vukomerikim goricama na jugu, rijekom Zelinom na istoku te padinama Samoborskog gorja na zapadu. Na jugoistoku je granicu izmeu siscijske i andautonijske gradske opine moda inio Buevec. Ve u 1. stoljeu, najkasnije tijekom osamdesetih, Andautonija je postala grad sa samostalnom upravom (municipium), to je jasan odraz njezine strateke vanosti kao savske luke (itarjevo je u ono vrijeme bilo mnogo blie rijeci) i mjesta na istaknutim prometnim pravcima. Andautonija je u prva tri stoljea svoga postojanja ivjela ivotom cvatue urbanizirane sredine. Grad je isprva, od svog osnutka jamano u prvim desetljeima 1. stoljea, zapremao povrinu od oko 250 m u smjeru sjever jug i 250 m u smjeru istok zapad. Potkraj prve etvrtine 2. stoljea, prema arheolokim spoznajama, grad je stradao u velikoj poplavi koja je nanijela znatnu tetu. To je bila prigoda za temeljitu obnovu naselja koje se, u sklopu opega graditeljskog zamaha, proirilo prema jugu. Ipak, kako je strah od poplave bio i dalje snaan, izgradnjom je bio zahvaen tek uzak povieni prostor uz prilaznu cestu. Stoga je grad poprimio izduen i nepravilan oblik, veliine od oko 1000 m u smjeru sjever jug i oko 400 m u smjeru istok zapad. Stare su nekropole na istonom i junom gradskom rubu naputene, a novo je ureeno grobite podignuto na poloaju Kutelo, nekoliko stotina metara junije.

13
vito navalama i udarima stranih, mahom germanU ovoj obnovi i dogradnji Andautonija popriskih naroda koji su provaljivali i doseljavali se na tlo ma zavrni unutarnji izgled i raspored. Nekadanja Rimskoga Carstva. O prekidu naseobinskog kontiprilazna cesta postala je sredinja, kamenom oplonuiteta Andautonije u 5. stoljeu svjedoi nalaz ena gradska ulica, a na mjestu june nekropole kostura djeaka sa eljeznim noiem, ukopanog sagraene su u prvoj polovini 2. stoljea prostrane u naputenu stambenu graevinu. Nedavno otkrigradske kupelji, povrine oko 2000 m2. Grad je tada dobio i razraen sustav javne odvodnje. Otkrivena su dva velika sabirna kanala graena od opeke, jedan u sjeverozapadnom, a drugi u sredinjem dijelu Gradia, s prikljunim kanalima. O dobroj opskrbi vodom svjedoi i drveni bunar iz 1. stoljea te manja zgrada koja je, barem jedno vrijeme, sluila kao spremnik za vodu. Nesumnjivo su u gradu postojale i druge javne graevine poput kazalita i hramova posveenih rimskim i domaim bogovima (poznat je mjesni kult rijenoga boga Sava). U Andautoniji su uvjeti stanovanja bili na visokoj razini: kvalitetno zidane gradske kue bile su ukraene zidnim slikama i podnim mozaicima te opremljene sustavom grijanja zidova. Bilo je i Dio sustava za zagrijavanje prostorija (hipokaust) u gradskoj kupelji (termama). stambenih zgrada (insulae). Povrine tzv. ratnikog groba preliminarno datiranog u ski nalazi ukazuju na to da su se uz juni rub grada poetak 6. stoljea, u kojem je posljednje poivalinalazila skladita i radionice te prigradske vile. te moda pronaao germanski ratnik, ukazivao bi Kako se ini, Andautonija je u drugoj polovini na zadravanje ljudi i nakon to je rimska Andau2. stoljea (moda za Panonskih ratova voenih u tonija ve bila podlegla zubu vremena. Iako je, s doba cara Marka Aurelija Antonina) pretrpjela naobzirom na ostrogotske pogrebne navade iskljupad u kojem su poruene kupelji. One su tijekom eno da je u grobu pokopan Ostrogot, moda bi se 3. stoljea dograivane i pregraivane, a zadrale nalaz mogao dovesti u vezu s nastojanjima ostrosu funkciju i u veem dijelu 4. stoljea. Potkraj gotskih vlasti da stave pod nadzor glavne kopne3.stoljea grad je snala jo jedna velika poplava, ne pravce u pokrajini i uspostave funkcionalnost nakon koje je opet uslijedila obnova. Stambena se naselja i prometnih postaja koji su leali du tih izgradnja tako nastavila i u etvrtom stoljeu, ali su komunikacija. Nije iskljueno ni da je pokojnik bio kue neto jednostavnije graene, iako su i dalje langobardski ratnik, to bi znailo da je andautobile dobro opremljene. U prvoj polovini etvrtog nijski kraj privlaio naseljenike jo i sredinom odstoljea podignute su i obrambene zidine koje su nosno u drugoj polovini 6. stoljea. ini se da pose na sjeveru sastojale od dva usporedna, masivna slije toga prostor nekadanje rimske Andautonije zida s meuprostorom, ukupne irine 4,60 m. Iznije bio naseljavan sve do izmaka ranoga srednjogradnja ovog dijela zidina presjekla je veliki sabirni vjekovlja odnosno 11. stoljea, to potvruju nalakanal na sjeverozapadu. Valja naglasiti da se kazi grobova oko crkve sv. Martina u itarjevu. No, men za izgradnju grada dopremao iz kamenolomnogobrojni ostaci i danas sasvim zorno oslikavama na Medvednici. U posljednjoj etvrtini 4. stoljeju svu raznolikost i bogatstvo ivota ovoga antia ivot u gradu je poeo naglo zamirati, to je bila koga gradskog sredita. posljedica ope nesigurnosti prouzroene pogla-

Nadgrobna stela Lucija Egnatuleja Florentina s pokojnikovim poprsjem i natpisom koji u slobodnom prijevodu glasi: Bogovima Manima (tj. duama pokojnika) Luciju Egnatuleju Florentinu, Lucijevu sinu, tridesetogodinjaku, dao je nainiti otac. Ovdje su poloeni. Stela datira iz 2. st., a naena je na Ribnjaku u Zagrebu. Glava bradatog sredovjenog mukarca od mramora datira iz zadnje treine 3. st., a naena je na podruju dananje Petrinjske ulice u Zagrebu.

15
ovijest nije sauvala. Ondje p su jo potkraj 19. stoljea otkriveni ostaci antike arhitekture i nekropola iz ranoga carskog doba, a istraivanja su nastavlje na poetkom osamdese tih godina 20. stoljea. Ukupno je u nekropoli, koja se nalazila uz jugoza padni rub naselja, utvreno 129 grobova. Prema brojnim grobnim nalazima, moe se za kljuiti da je naselje osnovano u prvoj polovini 1. stoljea, za vlada vine cara Klaudija I (41-54), a da je procvat doivjelo u 1. i 2. stolje u. Njegov je poloaj pomnjivo odabran jer je za tri metra vii od okolnog zemljita pa nije bio izloen plavljenju Save koja je tada tekla u blizini (tu je u rimsko vrijeme moda postojala i luka). S obzirom na srodnost ondje pronaenih pred meta s onima iz itarjeva oigledno su postoja le tijesne trgovake i kulturne veze meu naselji ma u andautonijskoj opini, ali i s drugim nase obinama u jugozapadnoj Panoniji. ini se da je naselje stradalo za tzv. Panonskih ratova u vrije me cara Marka Aurelija Antonina (161-180) kad su germanske skupine u jednom trenutku pro drle preko granice na srednjem Dunavu sve do Italije. No, to nije bio i kraj naselja jer je ono, prema nalazima, ivjelo jo u 3. i 4. stoljeu.28 Vjerojatno je, poput Andautonije, konano pro palo poetkom 5. stoljea. Sami ostaci antikog naselja u Stenjevcu su razmjerno oskudni: rije je tek o bunaru, temeljima zidova, tragovima puta. Veina je ostataka unitena irenjem su vremenoga groblja, ali je i kamena graa s razva lina naselja bila u kasnijim razdobljima obilato koritena za zidanje novih zgrada. To je sudbina koja je snala mnoga naselja iz antikog doba, ije su ruevine postale izvor prijeko potrebnoga graevnog materijala. Najpoznatiji pojedinani rimski nalaz iz Stenjevca svakako je podnoje s poasnim natpisom za kip cara Trajana Decija (249-251) koji je vladaru podigla andautonijska gradska zajednica.29 Osim u Stenjevcu, pretpo stavlja se da se na tlu Zagreba razvilo jo nekoliko manjih rimskodobnih naselja. Na temelju pojedinanih nala za, mramorne portretne gla ve bradatog mukarca dati rane u 3. stoljee i ulomaka keramike iz Petrinjske ulice te novca cara Hadrijana (117-138) s Trga Nikole Zrinskog, vjeruje se da je upravo na ovom potezu stajalo naselje.30 Na dva mjesta na uem podruju Zagreba otkriveni su i osta ci drvenih rimskih bunara, u Zagorskoj ulici na Trenjevci i u Matoevoj ulici na Gornjem gra du.31 Posebno je vrijedno otkrie ne kropole u Aveniji Marina Dria, na mjestu dananje srednje kole Faust Vrani, s paljevinskim i kosturnim grobovima koji poka zuju kontinuitet ukopa od 1. do 4. stoljea. Istra ivanja su na vidjelo iznijela i dva mauzoleja, je dan iz prvoga, a drugi iz drugoga stoljea. Ovak vo grobite jamano je pripadalo trajnijem nase lju razvijenijeg naina ivota. Njegovi su se sta novnici poglavito bavili zem ljoradnjom, ali su bili i djelatni sudionici prometa kopnom i plov nog oblinjom Savom. Naselje je u drugoj polo vini 2. stoljea stradalo po svoj prilici u pustoe nju koje je prouzroila provala germanskih sku pina za vladavine Marka Aurelija Antonina, iako je mogue i da je teta nastala zbog kakve nepogode, naprimjer, poplave.32 Na jugoistonom rubu Zagreba, u Trnavi Res nikoj, jo su 1873. godine otkopani ostaci rim skih zgrada i jedan grobni humak, pored brona nog poprsja mladia iz 3. stoljea, ukrasnog na stavka rimskih kola. S obzirom na to da su se ovdje sjekle prometnice koje su smjerale od kamenolo ma u Crnoj Vodi prema itarjevu i od Podsuseda i Stenjevca prema Bratovtini, smatra se da se na ovom mjestu nalazila prometna postaja sa zdanji ma za odmor i okrepu putnika.33 Otkrie pojedi nanih grobova, u Gornjem Borongaju, Lain aku (Heinzelova ulica), Maksimiru, na krianju ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE

16
Savske ceste i Ulice grada Vukovara i u panskom, ukazivali su na smjerove rimskih cesta.34 S prua njem rimskih prometnica vjerojatno se mogu po vezati i ostaci temelja rimske zgrade odnosno zi dova otkriveni u Blatu i Dotrini.35 Vaan seg ment ivota u rimskom dobu tvorila su i ladanjska imanja, sredita velikih poljoprivrednih dobara koja su se sastojala od cijelog sustava zgrada, stambenih i gospodarskih. Dosada je na irem podruju Zagreba utvreno pet takvih komplek sa: u Gornjem Stenjevcu, Graanima, Gradiu kod Remeta, Gradiu kod Vugrovca i Resniku.36 O kontinuiranoj viestoljetnoj rimskoj na zonosti na zagrebakom podruju svjedoe i nalazi novca koji je esto prilagan u grobove. Rimski novac nije imao samo gospodarsku funk ciju nego i simboliko-propagandnu ulogu jer je i u najudaljenije krajeve Carstva donosio likove vladajuih careva, pripovijedao priu o njihovim uspjesima te o rimskoj moi i slavi. Primjerci rimskog novca su otkriveni na raznim mjestima u Zagrebu: u Mletakoj, Matoevoj i Opatikoj ulici, u Tkalievoj ulici i Novoj Vesi, na Opato vini, Dolcu, Tukancu, Ribnjaku i Mirogoju, na Trgu svetog Marka, Trgu bana Jelaia, Trgu Ni kole Zrinskog i Trgu Stjepana Radia, u Aveniji Marina Dria, Ulici Svetog Duha, Ulici Pavleka Mikine, Remetinekoj cesti, Mikuliima, Pod vornici, potoku Medveaku, ak i u Veternici. Upravo je novac careva iz kasnoga doba Carstva, sve do izmaka 4. stoljea, pokazatelj kako je i u ovim vremenima zagrebako podruje bilo ivo. tovie, u polju panjsko, u dananjem pan skom, davne je, 1864. godine, otkriven i zlatnik zapadnorimskog cara Valentinijana III (425455).37 Meu rijetke nalaze iz ovih poodmaklih rimskih vremena ubraja se i bronana svjetiljka u obliku janjeta, zvjezdoliko oblikovanoga pred njeg dijela i s Kristovim monogramom nasae nim na dralo. Pronaena je 1947. godine u vrtu na Mirogojskoj cesti i jedinstvena je po tomu to nedvojbeno upuuje na prve korijene koje je u ovim predjelima uhvatilo kranstvo. Po svojim obiljejima pripadala bi ranobizantskom radio nikom krugu i potjecala s kraja 4. ili poetka 5. stoljea.38 Ovdanja rana kranska zajednica ja mano je potpadala pod Biskupiju u Sisciji koja je dotada bila ve vrsto oblikovana.39 POVIJEST GRADA ZAGREBA

4. Kasnoantiko vrijeme
Dalekosenim slabljenjem rimske drave u kasnom dobu Carstva popustile su brane na gra nici, naroito du Rajne i Dunava. Pritisak brojnih naroda onkraj rimskog svijeta postao je do konca 4. stoljea toliki da snaga rimskog oruja vie nije bila dostatna da mu se uinkovito odupire. Bez to liko potrebne sigurnosti koju je neko jamila rimska mo postupno je kod stanovnika osjeaj odanosti prema Carstvu bio zamijenjen tek pod noenjem sve opresivnijeg dravnog sustava. Tako su se kidale spone koje su neko drale Carstvo na okupu, a mjesne zajednice, tijekom 5. stoljea sve vie upuivane same na sebe, pod utjecajem niza initelja polagano su ali neumitno odumirale. Ta kav nepovoljan razvoj dogaaja osjetili su i ovi predjeli, utoliko vie to su zbog blizine granice i smjetaja na vanim putovima bili naroito izloe ni navalama stranih, veinom germanskih naro da. Potkraj 378. i poetkom 379. godine upravo je juna Panonija postala popritem estoke navale pobunjenih odreda Huna, istonogermanskih Ostrogota i iranskih Alana, koji su od jeseni 376. ivjeli na tlu Carstva, u oblastima uz donji Dunav, ali su zajedno s Vizigotima podigli ustanak protiv carskih vlasti vjerojatno poetkom 377. godine. Napad su jo veom estinom ponovili u proljee 380. godine. Na udaru je naroito bila juna Pa nonija, a tada su po svoj prilici od pljake i pusto enja stradala mnoga mjesta, gradska i ladanjska naselja, koja su se zavojevaima nala na putu prodora. O panici koja je zavladala meu stanov nicima ovih krajeva svjedoe vee koliine u zem lju pohranjena novca du posavskog pravca, poput ostave s bronanicima careva Valentinija na I (364-375), Valenta (364-378) i Gracijana (375-383) pronaene u Markuevcu.40 Ovakve su ugroze dodatno u prvi plan stavile goruu potrebu da se naselja fortificiraju i podiu utvreni zakloni. Jo u kasnom 2. stoljeu zapoe la je u mnogim dijelovima Carstva izgradnja utvr da, a kako je vrijeme odmicalo i prilike se pogor avale, takve su utvrene toke na povienim mje stima bile sve brojnije. Kad ni vrste zidine grado va vie nisu mogle pruati zatitu budui da je njihovo redovito odravanje postalo prevelik teret, a sve je i manje bilo branitelja, na cijeni su poeli

17
dobivati utvreni zbjegovi na uzvisinama i teko pristupanim poloajima. Njih je civilno stanov nitvo isprva prolazno koristilo u trenucima ne posredne pogibelji, ali se kasnije u njima i trajnije naseljavalo, pri emu se obrana dodatno osnaiva la bedemom i kulama. Na uem zagreba kom podruju nisu dosada utvreni ostaci takvog utvrenja koje bi pri padalo 4. ili 5. stoljeu kad je ka strizacija poela dobivati na za mahu.41 No, na utvrenje bi va ljalo pomiljati, jamano na gradekom breuljku, gdje je i u prapovijesti stajalo utvreno na selje.42 Brojni su primjeri iz tog vremena da su iznova otkrivani prastari poloaji koji su zbog otea nog pristupa, prirodne zaklonjenosti i boljeg nadzora nad okolicom pruali veu zatitu. Nadomak Zagreba takvoga je poloaja Kuze lin (Kozelin), 511 metara visoko brdo s istone strane Laza, prijevoja na Medvednici, sjeverno od sesvet skoga sela Donja Glavnica. Nase ljen jo od prapovijesti, Kuzelin je u drugoj polovini 2. stoljea iznova oivio, pretvoren u utvr du koja je nudila zaklon itelji ma oblinjih ladanjskih imanja u dananjoj Blagui, Donjoj Glavni ci i Moravu. U drugoj polovini 3. stoljea, razdoblju novih opasnosti za rajnsku i dunavsku granicu Rimskog Car stva, ponovno je otkrivena vrijednost kuzelinske utvrde i ona je obnovljena u jo znatnijem opse gu. Meutim, tek je posljednja treina 4. stoljea donijela utvrdi puni uzlet jer je sada dobila ka mene bedeme i stalnu vojniku posadu. U njoj su podignute i nastambe od tesanih drvenih greda, dodue skromne veliine, svega etiri sa etiri metara, koje su jamano bile namijenjene i bo ravku izbjeglica. Kuzelinska utvrda je titila i vaan prometni pravac izmeu Andautonije i Petoviona. tovie, nasuprot Kuzelina, a zapadno od njega, nedavno je utvreno nalazite na brdu Tepina pica, viso kom 642 metra, s ostacima zida koji vjerojatno pripadaju kasnoj antici i po svoj prilici su razvali na jo jedne utvrde koja je sluila obrani spome nute prometnice.43 Kuzelinska utvrda odi grala je ulogu i u kasnorimskim prije stolnim borbama koje su se dota knule irega zagrebakog podru ja. Tako je pretrpjela manja raza ranja u sukobu izmeu cara Teo dozija I (379-395) i uzurpatora Magna Maksima (383-388) na kon bitke kod Siscije voene vje rojatno u srpnju 388. godine. Nai me, na Kuzelinu su, meu ostalim orujem, pronaena i tri vrka hunskih strelica koji zacijelo upuuju na hunske savez nike vojnike u Teodozijevim odredima.44 Obino se uzima i da su ete vizigotskog kra lja Alarika (395-410) prolazile posavskim prometnim pravcem u svom prodoru prema Italiji u kasnu jesen 401. go dine.45 ini se da je isti pravac Alarik odabrao i nakon to se u ljeto 402. povukao iz Italije.46 To bi znailo da je ovim pohodom bilo zahvaeno i ire zagrebako podruje, to je nuno unosilo nemir meu mjesno puanstvo. Vjerojatno je i velika germanska provala preko srednjeg Dunava u ka snu jesen 405. godine, najvea dotada, utje cala barem psiholoki na ove prostore. Napa dako je mnotvo, predvoeno svojim ratnikim kraljem Radagaizom i sastavljeno najveim dije lom od Gota, u rano proljee upalo u sjevernu Ita liju, a u svom su nadiranju jamano okrznuli i za padni rub june Panonije.47 Dodue, ovakve nava le, pa i one mnogo izravnije i otuda pogubnije, nisu podrazumijevale potpuno razaranje naseobi na. Stoga su naselja i ladanjska imanja opstala jo neko vrijeme, ali s obzirom na neprestanu opa snost koja je onemoguavala redovite prometne ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE

 ovac cara Valentinijana II (375-392) naen na Ribnjaku u Zagrebu. Novac potjee iz kovnice novca u antikoj N Sisciji (383-387).

18
veze i uobiajenu gospodarsku aktivnost, oteava la normalno odvijanje ivota i poticala stanovni tvo na bijeg i odseljavanje, moe se utemeljeno pretpostaviti kako su u prvim desetljeima 5. sto ljea ureene prilike kakve je rimski svijet po znavao prestale postojati. Meutim, sauvala su se rijetka svjedoan stva iz 6. stoljea o politikim i gospodarskim vezama Istonog Carstva (koje je 437. godine preuzelo formalnu nadlenost nad panonskim pokrajinama od Zapadnog Carstva48) s ovim kra jevima: na Gradecu je otkriven bronanik isto norimskog cara Justina II (565-578) iz 570/571. godine.49 Taj bi se nalaz moda mogao dovesti u vezu s predmnijevanom utvrdom na gradekom breuljku, iako dokazno gradivo jedva da dostaje za takvu pretpostavku.50 Napokon, i kuzelinska utvrda je po svemu sudei bila koritena u tom vremenu jer su otkriveni ulomci keramike koji se datiraju u 6. stoljee, a za koje se smatra da su bili u uporabi kod germanskih Langobarda,51 tada jo istonorimskih saveznika kojima su carske vlasti 547. godine prepustile utvrena uporita u zapadnom dijelu june Panonije.52 No, sve su to bili posljednji izdisaji. obrambeni zid sainjavala je nabijena i peena ilovaa umetnuta u nosivi okvir od kasetno polo enih drvenih oblica. Dendrokronolokom me todom sauvani drveni dijelovi datirani su u ka sno 7. stoljee, u 679. godinu.54 Premda nisu pro naeni drugi istodobni nalazi koji bi dodatno upuivali na naseljavanje, ini se sasvim oprav danom pretpostavka da je ovaj bedem opasivao utvreno naselje koje je, po svoj prilici, sluilo i kao vrsta toka za nadzor okolice, a napose oblinjih prijelaza preko Save. Jedino je jo u Donjem Stenjevcu otkrivena 1913. godine bron ana luna fibula iz ranoga 7. stoljea koja potje e iz unitenoga enskoga groba, ukopanog u rimskodobno grobite.55 Rije je o nakitu koji se uobiajeno pripisuje slavenskom kulturnom kru gu. Zacijelo je u blizini postojalo manje naselje, ve i s obzirom na to da su Slaveni zaposjedali poloaje s naseobinskom tradicijom iz prethod nih vremena ako su odgovarali njihovim potre bama i navikama. ini se da je tijekom 8. stoljea, koje je inae i na junopanonskim prostorima vidjelo znatnije poveanje gustoe naseljenosti pod vrhovni tvom Avarskog Kaganata,56 gradeki poloaj iz gubio privlanost u korist susjednoga, kaptol skog breuljka. Povod tomu teko je dokuiti zbog krajnje oskudnosti arheolokih vrela i ne postojanja pisanih izvora. Moda je gradeka utvrda jednostavno stradala u kakvoj prirodnoj nepogodi i mjesno je stanovnitvo vie nije htjelo odravati. Mogla je biti unitena i u franako-avarskom ratu potkraj 8. stoljea. Ili je, to je jo vjerojatnije, razorena tijekom burnih prvih de setljea 9. stoljea. Kako god bilo, nedavno arhe oloko iskapanje na Opatovini, izvedeno 2002. godine pred crkvom svetog Franje, iznjedrilo je nalaze koji sasvim zorno ukazuju na naseljava nje. Otkriveni su ostaci kamenih ognjita koja su pripadala poluzemunicama, nastambama karak teristinima za ranosrednjovjekovne slavenske naseobine. Takve su poluzemunice bile malene povrine (desetak do dvanaestak etvornih me tara), ukopane u prosjeku oko pola do jedan me tar u zemlju, sa zidovima od nasloenih greda, oblijepljenih zemljom ili ispunjenih mahovinom, a u unutarnji prostor vodio je katkada koso polo eni, ukopani ulazni prilaz. Ulomci lonarije su POVIJEST GRADA ZAGREBA

5. Ranosrednjovjekovna naselja
U kasnom 6. stoljeu ovim su prostorom za vladali Avari i Slaveni. Rjeito arheoloko svjedo anstvo o avarskom ratnom pohodu koji je ne umoljivo skrio posljednja istonorimska obram bena uporita na ovom podruju utvreno je na kuzelinskoj uzvisini. Ondje je otkrivena trokril na ranoavarska strijela, zacijelo preostala iza borbe za ovu utvrdu.53 Dolaskom novih vlasto draca ostaci domaeg, romanizirano-barbarizi ranog stanovnitva koliko ga je moglo i biti vrlo brzo su se poslavenili, prihvativi ne samo vrhovnitvo doljaka nego i njihov nain ivota. Avari i Slaveni su takoer uvidjeli prednosti i strateku vanost zagrebakog podruja. Na to ponajprije upuuje otkrie ostataka bedemske konstrukcije na Gradecu, s istone strane brda, juno od zgrade Muzeja grada Zagreba, prema Radievoj i Tkalievoj ulici. est metara iroki

Arheoloka istraivanja ispod samostana klarisa (danas Muzej grada Zagreba) otkrila su povijesne slojeve naselja u kontinuitetu od starijeg eljeznog doba, preko ranoga srednjeg vijeka do kasnosrednjovjekovnih nalaza.

omoguili da se utvrde barem dva ranosrednjo vjekovna naseobinska sloja, datirana u vrijeme od kasnog 8. do prve polovine 10. stoljea i od druge polovine 10. do ranog 11. stoljea. Ostali pak nalazi svjedoe o kontinuiranom naseljava nju od 11. do 13. stoljea.57 Ovo otkrie je plodotvorno upotpunilo mo zaik zaet pronalaskom etiri primjerka rano srednjovjekovnog bronanog nakita jo poet kom prologa stoljea, 1906/1907. godine, prigo dom ruenja Bakaeve kule na Kaptolskom trgu ispred proelja katedrale. Taj nakit radilo se o naunici sa zvjezdolikim privjeskom, kariici sa zavojitim zavretkom, kariici s lananim pri vjescima i naunici s grozdolikim privjeskom neko je vrlo vjerojatno pripadao grobovima u koje su pokapani stanovnici naselja u neposred noj blizini. Poznato je i da je na tom mjestu staja la kasnosrednjovjekovna crkvica svetog Emeri ka, oko koje se, po svoj prilici sve do njezina ru enja poetkom 16. stoljea, nalazilo groblje koje je moglo ouvati tradiciju ukopnog mjesta iz ra noga srednjovjekovlja.58 Isprva je spomenuti enski bronani nakit bio datiran u 11. stoljee,

ali je poslije datacija pomaknuta na drugu polo vinu 9. stoljea, dok je prema najnovijem, lunula sta (u obliku polumjeseca) naunica sa zvjezdoli kim privjeskom smjetena u drugu polovinu 8. stoljea,59 pa se po svojim obiljejima nakit moe datirati u irokom vremenskom rasponu od dru ge polovine 8. do poetka 11. stoljea.60 Navedeni nalazi s Kaptola i Opatovine, dakle, neodoljivo upuuju na zakljuak kako je jo u ka snom 8. odnosno u ranom 9. stoljeu niknulo na kaptolskom breuljku naselje koje se vrlo vjero jatno oblikovalo unutar obrambenog jarka i nasi pa. Odabrani je prostor veliinom, izgledom i smjetajem bio nadasve pogodan. S june i za padne strane obrubljivao ga je potok Medveak (nekadanji Crkvenik), dok se na njegovu isto nom boku pruala ira udolina koja je u ranom srednjem vijeku jamano bila movarite, prije nego to je kasnije pretvorena u biskupske rib njake (dananji park Ribnjak).61 Ovaj vodom bo gati prostor dodatno objanjava zato se slaven skom stanovnitvu novi poloaj inio jo pode snijim za podizanje naselja, budui da je iz vrela poznata slavenska ljubav prema vodi. Napokon,

20
POVIJEST GRADA ZAGREBA

Bronane naunice s privjescima (cjelovite i u dijelovima) naene na Kaptolu, nakon ruenja Bakaeve kule, gdje se nalazilo ranosrednjovjekovno groblje. Nalaz potjee iz 9-10. st., prije osnutka Biskupije.

dalje na istok, zapad i jug, sve do rijeke Save, pro stiralo se plodno zemljite i livade savreni za po ljodjelstvo i stoarstvo kojima su se Slaveni bavi li. Stoga se s prilinom sigurnou moe rei da je upravo nastanak ovog naselja oznaio roenje srednjovjekovnog Zagreba koji je neprekinuti vi estoljetni ivot zapoeo kao tipino ranoslaven sko gradite.62 U njegovoj je blizini potkraj 8. stoljea posto jalo jamano manje naselje u dananjim Kruga ma,63 gdje su 1911. godine otkrivena etiri groba, od kojih su samo dva sadravala priloge. U jed nom je ukopu bila bojna sjekira i dvije keramike posude, dok su se u drugom, mnogo bogatijem, pronale konjske vale, dva stremena, okovi od sedla, bronane preice s konjske opreme, brona ni lijevani pojasni jeziac ukraen motivom kru golike lozice, kotani iljak, dugi bojni no, tzv. skramasaks, koji je potjecao iz franake radionice, kotana ploica od nomadskog refleksnog luka, eljezni noi, eljezno koplje i eljezni ulomci.64 Ovdje je zapravo nevano je li u konjanikom gro bu bio pokopan avarski ratnik ili slavenski odli

nik, s im u vezi su u strunim krugovima bila iznesena razliita miljenja.65 Tada se ovuda vjero jatno jo protezala avarska vlast, pa je svejedno radi li se o Avaru ili o Slavenu koji se identificirao s avarskom elitom. Mnogo je vanije to i ovo ot krie govori u prilog pretpostavci da je zagrebako podruje bilo poprilino naseljeno u ranom sred njem vijeku. Kad su potkraj 8. stoljea Franci dokrajili ostatke avarske vlasti na prostoru izmeu Save i Drave, pod njihovim se pokroviteljstvom poet kom 9. stoljea obrazovala kneevina Donja Pa nonija kojoj je na elo postavljen mjesni knez.66 Prvi poznati donjopanonski knez bio je Ljudevit, protiv ijeg su ustanka Franci izmeu 819. i 822. godine poveli niz vojnih pohoda. Ne bi bilo ne vjerojatno da je gradeka utvrda konano unite na upravo u ovim borbama jer bi se Ljudevit ja mano i na nju oslanjao u svom otporu. Zna se iz franakih vrela da je donjopanonski knez uvr ivao utvrde na svom podruju, pa to ini sa svim izglednom mogunost i da je gradeka utvrda tada prolazno obnovljena.67 No, sudbina

21
joj je zapeaena Ljudevitovim porazom i naseo binsku je tradiciju preuzelo naselje na kaptol skom breuljku koje je moda nastalo tek poet kom 9. stoljea ili poslije slamanja ustanka. Ipak, ostaci gradeke utvrde, koja je po svoj prilici po ela kao kasnoantiki zbjeg, iako dokazi za to za sada izostaju, morali su biti vidljivi s obzirom na toponim Gradec (od slavenskoga grad, utvrda, utvreno naselje). Moe se pretpostaviti kako je pod franakim utjecajem mjesna slavenska zajednica zadobila vri ustroj i da je kaptolsko naselje postalo sre dite slavenske upe. Istovremeno se postupno poelo vraati kranstvo koje je u ovim krajevi ma od sloma kasnoantikih struktura bilo svede no tek na zakrljale oblike. Povratak kranske vjere je podrazumijevao i uvoenje osnovne cr kvene organizacije, pa je opravdano predmnije vati da je naselje tijekom 9. stoljea dobilo i up sku crkvu. Bila bi to crkva svete Marije za koju je iznesena pretpostavka da se nalazila na mjestu budue katedrale svetog Stjepana.68 Franaki utjecaji ogledaju se i u grobu istaknutog ratnika otkrivenom 1941. godine na podsusedskom bre uljku podno Susedgrada. Grob, koji se obino datira u poetak 9. stoljea, u doba kneza Ljude vita, premda bi mogao biti i iz kasnijeg vremena, sadravao je karolinki eljezni ma s petodijel nom jabuicom i lijevane bronane okove s po mou kojih se ma vezao za pojas.69 Slavenski je ratnik moda bio u franakoj slubi, a njegov bi ukop mogao upuivati na jo jedno ranosrednjo vjekovno naselje na zagrebakom podruju.70 U ranom 10. stoljeu Donjopanonska je kne evina propala u navalama Maara.71 Iz kasnijeg vremena postoji podatak koji bi svjedoio o ovim maarskim napadima, a posredno i o postojanju naselja Zagreb. Anonimni je maarski ljetopisac u djelu Djela Ugr (Gesta Hungarorum), nastalom potkraj 12. stoljea, naveo castrum Zabrag (utvrdu Zabrag > Zagreb) kao jedno od uporita koje je maarska konjanika vojska osvojila, po svoj prili ci poetkom 10. stoljea.72 Slavensko je gradite nedvojbeno preivjelo maarski nasrtaj, a osvoje nje je moglo biti tek prolazno. ini se da se od pr vih desetljea 10. stoljea na ovim prostorima po stupno s juga proirio utjecaj hrvatske drave.73 Zagrebako je naselje jamano izraslo u jedan od oslonaca novih vlastodraca u zapadnom dijelu savsko-dravskog meurijeja, napose u prvoj po lovini 11. stoljee kad je, koliko se moe prosuditi, hrvatska vlast u ovim krajevima osnaila. Mogue je da ovom vremenu pripadaju i zameci upanij skog ustroja. U tom sluaju Zagreb bi ve tada po stao upravno i politiko sredite ire oblasti, to se zacijelo povoljno odrazilo i na uzlet samog naselja. Ustaljivanje prilika i porast stanovnitva, initelji koji su bili vidljivi irom onodobne Europe, zahva tili su i ove predjele, potaknuvi veu naseljenost i nastanak novih naseobina.74 Tako je u 11. i 12. sto ljeu u blizini Zagreba postojalo naselje, iji su sta novnici pokapani na groblju u Stenjevcu. Juno od crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije, u vo njaku upnog dvora, a nedaleko od rimskodobne nekropole, otkrivena su u iskapanjima koja su s prekidima trajala od 1983. do 1997. godine, ukup no 193 groba. Budui da je u njima posljednje po ivalite nalo pokrteno stanovnitvo, malo je grobnih priloga, izuzevi enski nakit i ukrase sa enskih nonji, poput naunica i sljepooniarki te prstenja. Nakit i ukrasi su nainjeni od bronce, eljeza i srebra, a razliite su veliine i profinjeno sti obrade: ima ih od malih i jednostavnih do veli kih i raskonih. Ovo upuuje na zakljuak da su pokojnici bili razliitih imovinskih prilika, ali da je, ukupno uzevi, rije o dobrostojeoj zajednici.75 I pojedinani nalaz naunice u vinogradima izme u Vrhovca i rnomerca, koja je okvirno datirana vremenom od 10. do 12. stoljea, mogao bi ukazi vati na to da je u blizini postojalo ranosrednjovje kovno groblje te shodno tomu i naselje.76 ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE

6. Podrijetlo imena grada Zagreba


Podrijetlo imena grada Zagreba77 zaokuplja pozornost ve vie od dva stoljea. Ovo je zani manje u strunoj i znanstvenoj javnosti do da nas rezultiralo pravom malom knjinicom. Ne ko se ime najee izvodilo iz glagola zagrabi ti, zaimati ivu vodu, temeljem ega su ispreda ne brojne legende i prie, meu kojima je i ona o Mandui i zdencu. Kako navodi jedna od pre daja koje je potkraj 19. stoljea zabiljeio Ivan Tkali, ovim je krajevima u vrijeme silne sue

22
prolazio ban sa svojom vojskom. Iscrpljeni od ei, stigli su do izvora, gdje su zatekli djevojku Manduu koja je onamo dola po vodu. Ban joj je tada doviknuo: Zagrabi, Manduo! Po tomu je zdenac na dananjem Trgu bana Josipa Jelai a nazvan Manduevac, a sm grad je dobio ime Zagreb. Baltazar Adam Kreli (1715-1778) u djelu ivlenje blaenoga Gassoti Augustina zagrebakog biskupa (Zagreb, 1747) odrekao je va ljanost takvim umovanjima. Njegovo je ueno domiljanje povezalo ime Zagreba s kanom Za berganom, voom turkijskih Kutrigura iz druge polovine 6. stoljea. Ovo je s pravom kao ne osnovano bio odbacio jo Ivan Krstitelj Tkali (1840-1905). Ne sloivi se ni s miljenjem da je ime poteklo otuda to je Zagreb leao pod ili za brijegom, Tkali je, dodue, smatrao da je rije Zagreb sla venskog korijena, ali da je valja tumaiti od glago la zagrepsti, odnosno ukopati, opkopati, pa bi znaila opkopom ojaano mjesto. Vjekoslav Klai (1849-1928) mislio je da je Zagreb nazvan po na sipu (grebu) koji je titio itav ovaj kraj od poplava Save, a moda i od napada. I jezikoslovac Petar Skok (1881-1956) zakljuio je da je u osnovi ime na rije greb koja bi znaila obalu, nasip, pomi ljajui na obalu potoka Medveaka, pa bi Zagreb bio naselje iza obale. Povjesniarka Nada Klai (1920-1988), nadovezujui se jednim dijelom na miljenje P. Skoka, ustvrdila je da je osnova staro slavenska rije breg u znaenju obala i da se radi o obali Save, a da je izriaj za bregom, po kojem bi izvorni naziv naselja glasio Zabreg, likvidnom metatezom (premjetanjem slova ili slogova u rije i) postao Zagreb. N. Klai je dodatan argument u prilog svojoj postavci pronala u injenici da se i danas u pukom govoru esto kae Zabreg umje sto Zagreb. Pretpostavku o metatezi uznastojao je potkrijepiti jezikoslovac Miroslav Kravar. Matija Perak iznio je miljenje da je Zagreb nastao od imena rimskodobnog ladanjskog dobra Agria koje je poslavenjeno predmetanjem glasa Z, pokuavi ga osnaiti navoenjem brojnih primje ra za to protetsko Z. Iz ovog pretpostavljenog la tinskog imena nastao bi, po njemu, i njemaki naziv za Zagreb, Agram. To se ime prvi put pojav ljuje u drugoj polovini 13. stoljea u tajerskoj sro kovnoj kronici Ottokara von Hornecka78 u obliku Agrim, to je zapravo njemakom jeziku prilago en izvorni slavenski naziv, uz gubitak glasa Z koji je shvaen kao njemaki prijedlog zu (kod, kraj). U novije se vrijeme Oto Ulovec domislio da bi ime Agram bilo povezano s toponimom Agram iz sje vernog Pakistana i da je to izvorno ime koje su Zagrebu bili nadjenuli jo Avari. Povjesniar Mi roslav Brandt (1914-2002) je tumaio da ime Za greba vodi podrijetlo od staroruskog i staroukra jinskog pojma zahrebetnjik koji je oznaavao po daniki sloj seljaka koji rade na tuoj zemlji, pot kmetove odnosno seljake koji sjede za hrptom ili leima nekom kmetu. Pravni je povjesniar Lujo Margeti, oslonivi se na Skokovo lingvisti ko-onomastiko obrazloenje, pokuao osnaiti staro miljenje da ime Zagreb potjee otuda to se naselje smjestilo za bregom, ali iza brda, a ne iza obale. Jednako tako je i jezikoslovac Stjepan Babi objanjavao da je ime nastalo od imenice zgreb u smislu zagrebenog mjesta, dakle opkopanog po loaja, pa bi Zgreb znaio opkop. Najnovije rjeenje, sabravi sva dosadanja miljenja i pretpostavke, ponudio je jezikoslovac Danijel Aleri, tvrdei da je naziv grada zapravo eklezionim, izveden iz pretpostavke o postojanju samostana svetog Gabrijela (Navjetenja Gospod njeg) u Zagrebu prije osnutka Biskupije, na mjestu dananje katedrale, a koji su navodno utemeljili sjevernotalijanski benediktinci. Naziv Monasterio d'sa(n) Gabrie bi se preko oblika *d' sa(n) Gabrie u uima mjetana pretvorio u *Zagrab. Sva ova razli ita domiljanja, vie ili manje uvjerljiva, neka ak i fantastina ili potpuno nedokaziva, samo dodat no usloavaju pitanje koje zbog nepostojanja izri itih izvornih podataka najvjerojatnije nikada nee u cijelosti biti razrijeeno. Ipak, najsuvislijim se objanjenjem ini ono koje je iznio jezikoslovac Alemko Gluhak i koje je s obzirom na recentna arheoloka otkria najbolje zasnovano: etimon, osnovna rije, bio bi praslavenski *greb u znae nju nasip, opkop, iz kojeg je dodatkom prijedloga za nastalo *zagrb jer je novo naselje doista bilo za starom utvrdom na gradekom breuljku, ije su razvaline tada jo bile vidljive. POVIJEST GRADA ZAGREBA

23
ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE

7. Osnutak Biskupije
Nemogue je dati odgovor na pitanje je li u Zagrebu imao sjedite ili ondje barem prigodice boravio budui kralj Dmitar Zvonimir, dok je kao ban, kako se misli, upravljao ezdesetih go dina 11. stoljea sjeverozapadnim dijelom Hr vatskog Kraljevstva.79 Nakon njegove smrti 1089. godine i preminua posljednjeg kraljevskog Tr pimirovia Stjepana II godinu dana poslije, na stalo su bezvlae iskoristili Arpadovii. Vjero jatno u proljee 1091. godine, provalio je ugarski kralj Ladislav I (1077-1095) s vojskom preko Drave i bez otpora napredovao u sredinje dije love Hrvatskog Kraljevstva.80 U tom pohodu oito je bez ikakvih potekoa ovladao za padnim dijelom savsko-dravskog meu rijeja, koje je vrsto uklopljeno u ugarski vladavinski sustav, pa je i Zagreb doao pod neposrednu vlast Arpadovia.

Ladislav I je uskoro pokazao da mu je itekako stalo do jaanja maarskog poloaja na ovom pro storu. U planovima ugarskog kralja izvanrednu je ulogu imao upravo Zagreb koji je promaknut u prvorazredno upravno i vjersko sredite. Nakana Ladislava I je oigledno bila da uzdizanjem Zagre ba stvori uvjete za bolje i vre prostorno povezi vanje Ugarske i Hrvatske, jer su ove oblasti trebale posluiti kao svojevrstan most izmeu udaljenog panonskog sjedita maarskih vlastodraca i pri jadranskih krajeva ranosrednjovjekovne hrvatske drave, ali pod snanijim ugarskim nadzorom. Osnutkom Zagrebake biskupije ciljano se htjelo dodatno ojaati tek uspostavljenu vlast Arpadovi a, a uvoenjem nove crkvene organizacije pod pokroviteljstvom Ladislava I nedvojbeno je prekinuta prijanja upravnocrkvena tradi cija koju je utjelovljivala Siscijska bisku pija podvrgnuta jurisdikciji Splitske nadbiskupije.81 Pritom nisu zane mareni niti vjerski obziri budui

Plat ugarskog kralja Ladislava I iz 11. st. izraen je od svilenog lampasa, satkanog u Bizantu, a izvezeni likovi kralja i kraljice vjerojatno su nastali u samostanskoj radionici u Regensburgu. uva se u Riznici zagrebake katedrale.

Biskup Duh
Povelja ostrogonskog nadbiskupa Felicijana iz 1134. godine zabiljeila je ime osobe koja je po volji ugarskoga kralja Ladislava I, osnivaa Zagrebake biskupije, preuzela vodstvo u njoj. Bio je to Duh82 (Duch), mu asna ivota, kojega je u bis kupsku slubu uveo ugarski dvorski kapelan F(r)ancika. Prema istom vrelu, Duh bi bio ekoga podrijetla (Boemicus) i prikladan za svoju pastirsku dunost kod slavenskoga puka, jamano zbog jezine bliskosti. Nita drugo se o prvom zagrebakom biskupu ne zna. Niti gdje i kada se rodio niti gdje je sve slubovao prije nego to je dospio na biskupsku stolicu niti to je sve uinio tijekom biskupovanja niti do kada je bio zagrebaki biskup odnosno gdje je i kada umro. Ovo je otvorilo polje za razliita domiljanja i nagaanja. Tako se smatralo da je Duh bio eh ili Slovak, da je ak potjecao iz dananjih hrvatskih krajeva (na to bi navodno upuivali toponimi Gornji i Donji ehi u Turopolju), da je bio benediktinac slavenskoga (glagoljakoga) ili latinskoga obreda. Na temelju izriitog svjedoanstva vrela oigledno je vodio podrijetlo iz ekog Kraljevstva, a po njegovu imenu bi se dalo zakljuiti da je bio slavenskoga roda. Jedan je kasniji pisac, goriki arhiakon Ivan, naveo u 14. stoljeu da je Duh moebitno bio slavenske uenosti (forsitan fuit de littera sclavica), to je nekima posluilo kao potkrepa tvrdnji da je bio glagolja. No, ve i sm ovaj navod izraava tek mogunost, a povrh toga bi se mogao openito odnositi na njegovu naobrazbu. Uostalom, sasvim je jasno da je Zagrebaka biskupija od poetka vrsto slijedila latinsku tradiciju. Misli se da je Duh sa sobom ponio u Zagreb najstarije crkvene kodekse Sa cramentarium sanctae Margaretae, Missale anti quissimum ili Agenda pontificalis i Benedictionale, koji su nainjeni u 11. stoljeu, ali se to nikako ne moe dokazati. Ili da su ih donijeli francuski benediktinci koje je biskup pozvao u Zagreb. Dodue, ove je liturgijske knjige Zagrebaka biskupija mogla jednako tako pribaviti kasnije, u 12. stoljeu. Duhu se pripisuju i glose u tzv. Radonovoj Bibliji, nastaloj potkraj 8. ili poetkom 9. stoljea u Franakoj. Te su

zabiljeke pisane latinicom na nekom slavenskom jeziku koji bi, prema jezikoslovcima, bio eki sa staroslavenskim elementima i hrvatskim utjecajima ili staroslavenski sa sjevernohrvatskom kajkavskom osnovom i usputnim bohemizmima. Ne treba posebno naglaavati da niti ova tvrdnja nije dokaziva. Konano, s Duhom su u Zagreb prispjeli i njegovi pomonici iz omoske i Zaladske upanije, koji su vjerojatno takoer bili Slaveni ili su se sluili slavenskim jezikom, pa ako glose i potjeu s kraja 11. stoljea, mogao ih je sastaviti netko od njih ili pak kakav mjesni sveenik. Izmeu ostaloga, iznesena je i pretpostavka da je Duh zapoeo gradnju zagrebake katedrale. S ovime bi se naelno slagala i datacija ulomka kapitela, otkrivenog u temeljima katedrale, u zidu prigradnje svetita iz vremena prije provale Tatara, u kraj 11.stoljea. No, zbog oteenosti teko je provesti tonu stilsku i datacijsku analizu, pa bi kapitel jednako tako mogao pripadati i u 12.stoljee kad je katedrala doista i graena (dovrena je i posveena 1217. godine). Imajui na umu sve izneseno, o Duhu, prvom zagrebakom biskupu, mnogo se vie pretpostavljalo nego to je mogue utvrditi. Sigurno je da je svojim djelovanjem stvorio temelje razvoju Biskupije kojoj je i sm kralj postavio dobru gospodarsku i financijsku osnovicu darivanjem posjeda Dubrava kod Zagreba.

Bjelokosni plenarij (diptih) sa 8 reljefa koji prikazuju Isusov ivot, izraen u 11 st. , najvjerojatnije je imao funkciju ukrasnih korica za svete knjige najstariji i najvredniji predmet Riznice zagrebake katedrale.  Biskup Duh predaje krunu kralju Ladislavu I slika je dio oltara svetog Ladislava koji se nekada nalazio u zagrebakoj katedrali, autor je hrvatski barokni slikar Bernardo Bobi (oko 1690).

26
da se ovim potezom uznastojalo osigurati odra vanje pravovjernog kranskog bogotovlja i latin ske liturgije.83 Granice netom osnovane Zagrebake bisku pije, koja je bila podreena Ostrogonskoj nadbi skupiji, poklapale su se dobrim dijelom s grani cama kasnorimske pokrajine Savske Panonije, to dodatno potkrepljuje tvrdnju da je nova Bis kupija u potpunosti progutala prostor stare Sis cijske biskupije. Tona godina osnutka Biskupije nije poznata jer je ne donosi jedino vrelo koje spominje taj in: povelja ostrogonskog nadbisku pa Felicijana od 26. travnja 1134. godine. Otuda je godina osnutka do danas ostala predmetom spora izmeu hrvatskih i maarskih povjesnia ra budui da se s njom povezala rasprava o tomu je li bilo ugarske vlasti u zapadnom dijelu savsko-dravskog meurijeja i prije intervencije kralja Ladislava I. Potvrdan odgovor na ovo pitanje po lazina je toka maarskih historiografa, to nu nim ini pomicanje datacije postanka Zagreba ke biskupije na vrijeme prije 1091. godine. U hr vatskom se povjesnitvu uobliilo snano stajali te prema kojem je Biskupija mogla biti uteme ljena tek poslije Ladislavova pohoda jer on prije toga nije niti vladao podrujem budue Biskupi je. Naposljetku, kada se poblie razmotre datacij ske mogunosti na temelju podataka iz povelje, sve se svodi na to u koje su vrijeme s povijesne pozornice nestala dvojica vanih svjedoka nave denih u ispravi, ugarski palatin Jula i veszprm ski biskup Kuzma. Kako je poznato da je vesz prmski biskup 1091. i 1092. godine bio Almari je, a da je dunost ugarskog palatina 1091. godi ne obnaao izvjesni Petar, maarski uenjaci dre da Kuzma i Jula 1091. godine nisu vie bili na svojim poloajima, ali je jednako valjana i po stavka da oni te godine jo nisu preuzeli spome nute dunosti nego tek kasnije, poslije 1091. od nosno 1092. godine. Uzevi u obzir i da je 1092. godine u maarskom mjestu Sabolu (Szabolcsu) odran ugarski kraljevski sabor crkvenih i svje tovnih dostojanstvenika na kojem su zacrtane osnovne smjernice crkvenog razvoja u Ugarskoj, ini se posvema loginim zakljuiti da je osnutak Zagrebake biskupije bio izravna posljedica upravo ondje donesenih zakljuaka i odredaba. Prema tomu bi i taj in bilo, moda, najpodesnije staviti u 1093. godinu.84 Smjetanje sijela nove Biskupije u Zagreb ukazuje na to da je tamonje naselje bilo ve pri lino razvijeno budui da osnivanje biskupskih sjedita u neznatnim mjestima nije, po crkvenim propisima, naelno bilo doputeno.85 Dodue, u ono vrijeme je i Zagreb bio zapravo malo mjesto, ali vrlo povoljno smjeteno i po svoj prilici jedina dobro ureena naseobina u iroj okolici. Udara nje temelja Zagrebake biskupije okrunilo je po litiki uspjeh ugarskog kralja Ladislava I i pruilo vrstu osnovu za daljnji uspon Zagreba kao cr kvenog i svjetovnog sredita srednjovjekovne Slavonije. POVIJEST GRADA ZAGREBA

27
ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE

Biljeke
 Za starije kameno doba, usp. Radovi koberne, Zagreb prije poetaka, str. 58-64; Radovi, Starije kameno doba paleolitik, str. 19; Kampu Karaman, Tisuljetni Zagreb, izd. 1994, str. 7-11; Zagreb prije Zagreba, str. 81-82, br. 1-17. 2  Za mlae kameno doba, usp. Radovi koberne, Zagreb prije poetaka, str. 68-77; Cvitkovi, Mlae kameno doba neolitik, str. 21-22; Zagreb prije Zagreba, str. 84, br. 30-37. 3  O spilji Veternici, usp. Radovi koberne, Zagreb prije poetaka, str. 58; Radovi, Starije kameno doba paleolitik, str. 19; Kampu Karaman, Tisuljetni Zagreb, izd. 1994, str. 8-9. 4  Za bronano doba, usp. Radovi koberne, Zagreb prije poe taka, str. 98-116, naroito popis nalazita s kartom, str. 83; BalenLentuli, Bronano doba, str. 25-29; Kampu Karaman, Tisu ljetni Zagreb, izd. 1994, str. 11-12; za nalaz iz Barutanskog jarka, usp. Radovi koberne, Zagreb prije poetaka, str. 139; za kasno bronanodobno i starije eljeznodobno naselje na Gradecu, usp. Majnari-Pandi, Prapovijesna naselja na Gradecu, str. 1-12; Majnari-Pandi, Zagrebaki Gradec, str. 200-204; Balen-Lentuli, Bronano doba, str. 26-27; Kampu Karaman, Tisuljetni Zagreb, izd. 1994, str. 12; Zagreb prije Zagreba, str. 86, br. 48, str. 89-91, br. 60-71. 5  Za starije eljezno doba, usp. Radovi koberne, Zagreb prije poetaka, str. 122-127; koberne, eljezno doba, str. 30-31; za ivot gradekog naselja u starijem eljeznom dobu, usp. Majnari-Pandi, Prapovijesna naselja na Gradecu, str. 6, 11; koberne, eljezno doba, str. 30-31; Zagreb prije Zagreba, str. 97-98, br. 108117. 6 Usp. Domi Kuni, Plinijeva geografija i etnografija Ilirika, str. 52-53. 7  Usp. Majnari-Pandi, Prapovijesna naselja na Gradecu, str. 11. 8 U vezi s keltskim naseljavanjem meurijeja Save, Drave i Dunava, usp. Domi Kuni, Plinijeva geografija i etnografija Ilirika, str. 57-66. 9  O Tauriscima, usp. Domi Kuni, Plinijeva geografija i etnografija Ilirika, str. 57-58, 173-174; Domi Kuni, Bellum Pannonicum, str. 74-76. 10  O Varcijanima, usp. Domi Kuni, Plinijeva geografija i etnografija Ilirika, str. 174, 178-179; Domi Kuni, Bellum Pannonicum, str. 80-81. 11 Usp. Majnari-Pandi, Prapovijesna naselja na Gradecu, str. 1-12; koberne, eljezno doba, str. 32; Mai, Zagreb Muzej grada Zagreba samostan klarisa, str. 310. 12 Usp. Mai, Zagreb Muzej grada Zagreba samostan klarisa, str. 310. 13  Usp. Radovi koberne, Zagreb prije poetaka, str. 131, naroito popis nalazita, str. 93; koberne, eljezno doba, str. 32; Zagreb prije Zagreba, str. 99, br. 128-129. 14  O rimskim prodorima 156, 129. i 119. g. pr. Kr., usp. Domi Kuni, Bellum Pannonicum, str. 86, 89-90. 15  Usp. Domi Kuni, Bellum Pannonicum, str. 92-95, 97. 16  Domi Kuni, Bellum Pannonicum, str. 101. 17  Usp. Domi Kuni, Bellum Pannonicum, str. 100-115; Graanin, Festov Brevijarij kao izvor za staru povijest hrvatskoga povijes nog prostora, str. 40-42. 18  Za popis rimskodobnih nalazita iz Zagreba i ire okolice sa zem ljovidom, usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 68-73. 19  Uklapanjem podataka iz tzv. Antoninova itinerarija (Itinerarium Antonini) i Peutingerove karte (Tabula Peutingeriana) dobivamo jedino pravac Emona (Ljubljana) Latobiki Pretorij (Trebnje) Krucij (Gorenja Gomila sjeveroistono od Novog Mesta) Neviodun (Drnovo jugozapadno od Krkog) Romula (vjerojatno Dubovac kod Karlovca) Kvadrata (vjerojatno Topusko) Kod Granice (vjerojatno Mali Gradac jugoistono od Gline) Siscija (Sisak); za pojedinosti i literaturu, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 30-31. 20  Gregl, Pokuaj rekonstrukcije antike cestovne mree, str. 10; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 40-41; Nemeth-Ehrlich Kuan palj, Municipium Andautonia, str. 107, 110. smatraju da je odsjeak preko Donje Lomnice bio glavni dio ceste Neviodun Siscija i da je Buevec bio postaja Kod Granice.
1

 Ta je prometnica od Akve Vive (Petrijanec kod Varadina) preko postaje Pir (vjerojatno Komin zapadno od Krievaca) stizala u grad Andautoniju i odatle u Sisciju; za pojedinosti i literaturu, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 35. Od okolice Sesveta cesta se upravljala prema sjeverozapadu i dijelom slijedila suvremenu prometnicu do Varadina, usp. Nemeth-Ehrlich Kuan palj, Municipium Andautonia, str. 107. 22  Miljokaz je postavljen uime cara Maksimina I (235-238) i njegova sina, cezara Maksima (236-238), a oznaavao je udaljenost od Siscije trideset rimskih milja (44,43 km); za miljokaz i natpis, usp. Degmedi, Sadraj antiknih kamenih spomenika, str. 112-113; Zagreb prije Zagreba, str. 109, br. 162; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 40. 23  Gregl, Pokuaj rekonstrukcije antike cestovne mree, str. 9-10; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 40. 24  Gregl, Pokuaj rekonstrukcije antike cestovne mree, str. 11-12; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 42; usp. Buntak, Povijest Zagreba, str. 19-20. 25  Pretpostavlja se da je korito Save i nizvodnije, kod dananjeg itarjeva, bilo u ovo vrijeme drukije poloeno odnosno da je rijeni tok prolazio junije, pa bi se Andautonija nalazila na lijevoj obali, ime bi bila i bolje povezana sa sjevernim dijelom svoje gradske opine, usp. Nemeth-Ehrlich Kuan palj, 2000 godina Andauto nije, str. 31; Nemeth-Ehrlich Kuan palj, Municipium Andautonia, str. 114. 26  Gregl, Pokuaj rekonstrukcije antike cestovne mree, str. 10-11; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 41-42. 27  O Andautoniji, usp. Viki-Belani, Etape urbanog razvitka Andautonije, str. 129-145; Nemeth-Ehrlich Vojvoda, Andautonija rimsko urbano sredite, str. 39-45; Nemeth-Ehrlich Kuan palj, Municipium Andautonia, str. 107-129; Nemeth-Ehrlich Kuan palj, 2000 godina Andautonije; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 1519; Posavec, Podruje Zagreba u rimsko doba str. 233-236; Za greb prije Zagreba, str. 115-144, br. 193-350; za tzv. ratniki grob, usp. Kuan palj Nemeth-Ehrlich, Lokalitet: itarjevo dvorite osnovne kole, str. 201. 28  Tako je, naprimjer, otkriven novac careva Dioklecijana (284-305) i Valentinijana I (364-375), usp. Viki-Belani, Etape urbanog razvitka Andautonije, str. 146; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 73, br. 91. 29  O antikom naselju u Stenjevcu, usp. Viki-Belani, Etape urbanog razvitka Andautonije, str. 145-146; Gregl, O nekim povijes nim pitanjima nastanka i razvoja rimskodobnog naselja na lokalitetu Zagreb-Stenjevec, str. 61-73; Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 19; Gregl, Antiko (rimsko) razdoblje, str. 34; Kampu Karaman, Tisuljetni Zagreb, izd. 1994, str. 18; Posavec, Podruje Zagreba u rimsko doba, str. 236-237; za veliku antiku nekropolu, usp. Gregl, Rimskodobna nekropola Zagreb-Stenjevec, str. 17-32; Zagreb prije Zagreba, str. 101-103, br. 132-145; Gregl, Rimske nekropole, str. 18, br. 58; za poasni natpis caru Trajanu Deciju, usp. Degmedi, Sadraj antiknih kamenih spomenika, str. 105-106; Zagreb prije Zagreba, str. 109-110, br. 164. 30 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 19; Gregl, Antiko (rimsko) razdoblje, str. 34. Kamene skulpture, poput glave bradatog mukarca, obino su krasile bogatije kue ili su stajale u javnim zdanjima. 31 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 72, br. 62, str. 73, br. 110; Buntak, Povijest Zagreba, str. 21. 32  Usp. Gorenc, Ostaci antiknog groblja u Drievoj ulici, str. 9-28; Viki-Belani, Obiljeje i kronologija grobova novootkrivene antikne nekropole u Drievoj ulici, str. 29-46; Viki-Belani, Etape urbanog razvitka Andautonije, str. 148-149; Buntak, Povijest Za greba, str. 21-22; Kampu Karaman, Tisuljetni Zagreb, izd. 1994, str. 18; za nekropolu, usp. Gregl, Rimske nekropole, str. 18, br. 55. Treba napomenuti da je mramorna nadgrobna ploa mauzoleja iz 3. stoljea izraena od mramora s Pohorja, to ukazuje na trgovake i kulturne veze andautonijskog podruja s kamenorezakim i klesarskim radionicama na tlu dananje tajerske, usp. Gorenc,
21

28
Ostaci antiknog groblja u Drievoj ulici, str. 27; Viki-Belani, Etape urbanog razvitka Andautonije, str. 152; Buntak, Povijest Zagreba, str. 22; Kampu Karaman, Tisuljetni Zagreb, izd. 1994, str. 18. 33 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 20, 34, 73, br. 98. 34 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 71, br. 34, str. 55, 57, 73, br. 93; Gregl, Rimske nekropole, str. 18, br. 54, str. 56, br. 57; Viki-Belani, Etape urbanog razvitka Andautonije, str. 148. Godine 1995. pronaen je na Gornjem Bukovcu ulomak krunita rimskodobne nadgrobne ploe pa se moe pretpostaviti da se kod Gornjeg Bukovca ili na podruju Dubrave takoer nalazila nekropola uz prometni pravac koji je vodio prema kamenolomu Crna Voda, usp. Gregl, Sadraj antiknih kamenih spomenika naenih u Zagrebu i okolici II., str. 14, 16. 35 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 70, br. 5, 23. 36 Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 21. 37  Dukat, Nalazi rimskoga novca, str. 37; Dukat, Nalazi antikog novca na podruju grada Zagreba, str. 35-42; Gregl, Rimljani u Za grebu, str. 72, br. 63, 64, 65, 67, 73, 77, 78, 84, 85, 87, 93, 94, 95, 96, 101, 102; Viki-Belani, Obiljeje i kronologija grobova novootkrivene antikne nekropole u Drievoj ulici, str. 29-46. 38  Viki-Belani, Starokranska lampica iz Zagreba, str. 131-134; Viki-Belani, Obiljeje i kronologija grobova novootkrivene antikne nekropole u Drievoj ulici, str. 146; Gregl, Rimljani u Zagre bu, str. 72, br. 66; Buntak, Povijest Zagreba, str. 28-29. 39  Za Siscijsku biskupiju, usp. Buzov, Sisaka biskupija u svjetlu pisanih i arheolokih izvora, str. 245-271; Brato, Razvoj organizacije zgodnjekranske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. do 6. stoletja, str. 367-368, 370, 372, 378, 384. 40 Usp. Graanin, Juna Panonija, str. 54-57, 234-235. 41  Kastrizacija (od latinske rijei castrum, utvrda, utvreno mjesto) pojam je kojim se oznaava opsena obnova i izgradnja utvrda, tvrava i drugih vojnoobrambenih instalacija, kula i straarnica, te popravak bedema i podizanje snanijih zidina oko gradskih naselja i zgrada na ladanjskim imanjima u kasnoj antici, navlastito u 5. i 6. stoljeu. O glavnim oblicima vojnih i civilnih utvrda te zaklonita u kasnoj antici, usp. Cigleneki, Hhenbefestigungen aus der Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum / Viinske utvrdbe iz asa 3. do 6. st. v vzhodnoalpskem prostoru. 42 Ovu je pretpostavku ve bio iznio Klemenc, Predhistorijski i ranohi storijski spomenici na podruju grada Zagreba, str. 14, ali ju je Klai, Zagreb u srednjem vijeku, str. 11. odluno odbacila zbog nedovoljne utemeljenosti. Dakako, njoj nisu bili poznati noviji arheoloki nalazi (vidi kasnije u tekstu). Posavec, Podruje Zagreba u rimsko doba, str. 236. istie da su takva zaklonita mogla leati na nekoliko breuljaka u podsljemenskoj zoni izmeu uerja i Graana. 43  O kasnoantikoj utvrdi odnosno utvrenom zbjegu (refugium) na brdu Kuzelinu, usp. Sokol, Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno razdoblje, str. 46-48; Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 7-19; za popis nalaza, usp. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 20-47; Zagreb prije Zagreba, str. 144-152, br. 351-405. 44  Ti su Huni pripadali panonskim napadaima iz 379-380. godine. Ostrogoti, Huni i Alani su, kako se ini, jo 380. godine bili naseljeni uz granicu na srednjem Dunavu u svojstvu saveznikih vojnika (federata); za pojedinosti, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 57-58. O nalazima, vidi Sokol, Kuzelin, str. 109-110; Sokol, Kuzelin, str. 155. 45  Usp. Graanin, Goti i juna Panonija, str. 87. 46  Za pojedinosti, Graanin, Juna Panonija, str. 62-63. 47  Usp. Graanin, Huni i juna Panonija, str. 20-21; Graanin, Goti i juna Panonija, str. 88, 105 (za datum provale). 48  Usp. Graanin, Huni i juna Panonija, str. 28-30. 49 Za bronanik, usp. Mirnik emrov, Byzantine coins in the Zagreb Archaeological Museum Numismatic Collection. Anastasius I (A.D. 497-518) Anastasius II (A.D. 713-715), str. 176, br. 488. 50  Kako je rije o sluajnom, sporadinom nalazu, valja biti itekako oprezan u iznoenju pretpostavki i oblikovanju zakljuaka, usp. Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 49. 51  Usp. Sokol, Doba izmeu antike i ranoga srednjeg vijeka na podruju Zagreba, str. 47. 52 Usp. Graanin, Juna Panonija, str. 106-107, 110-111.  O nalazu, usp. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 18, 24, br. 25; Filipec, Kasnoavarski ukrasni okov (falera) u obliku veprove glave iz Siska, str. 133, br. 21; za interpretaciju, usp. Graanin, Juna Pano nija, str. 133-134. 54 Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 288; Buntak, Povijest Zagre ba, str. 25; Mai, Zagreb Muzej grada Zagreba samostan klarisa, str. 310; Majnari-Pandi, Zagrebaki Gradec, str. 205-208. 55 O nalazu, usp. Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 50; Simoni, Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku, str. 156; Simoni, Stenjevec. 56  Za pojedinost, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 139-141. 57 Usp. Demo, Opatovina, str. 26-29. 58 Usp. Klai, Zagreb u srednjem vijeku, str. 15; Sokol, Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno razdoblje, str.49; Buntak, Povijest Zagreba, str. 27-28; za pretpostavku o postojanju ranosrednjovjekovnoga groblja, usp. Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 54; Simoni, Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku, str. 163, 165. 59  Za dataciju u 11. stoljee, usp. Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 54; Simoni, Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku, str. 165. Pomicanje datacije u drugu polovinu i konac 9. stoljea predloio je Sokol, Podruje sjeverozapadne Hrvatske u razdoblju izmeu 400. i 800. godine, str. 56; Sokol, Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno razdoblje, str. 49-50; za dataciju lunulaste naunice sa zvjezdolikim privjeskom u drugu polovinu 8. stoljea, usp. Demo, Opatovina, str. 24. 60 Usp. Demo, Opatovina, str. 25. 61  Usp. Kampu, Zagreb i Sveta Marija tijekom povijesti, str. 7; Demo, Opatovina, str. 30. 62 Usp. Demo, Opatovina, str. 30. 63 Buntak, Povijest Zagreba, str. 27. 64  O nalazima, usp. Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 52-53; Simoni, Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku, str. 157-160; Sokol, Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno razdoblje, str. 48-49. 65  Da je u pitanju avarski pokojnik mislio je Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 52, dok je Klai, Zagreb u srednjem vijeku, str. 12-14. zakljuila da se radi o slavenskom poglavaru koji je stajao uz bok knezu Ljudevitu. Dodue, to je nekoliko desetljea kasnije od uobiajene datacije grobova. 66  O tim dogaajima, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 147-157. 67 Usp. Graanin, Juna Panonija, str. 162-163; Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, dri da su gradeku utvrdu ak bili obnovili Franci radi nadzora nad okolnim podrujem, uz to to navodi da je mogla biti i Ljudevitovo uporite. Meutim, ini se da su Franci svoju potporu radije pruili naselju na kaptolskom breuljku koje se moglo razviti i izravno na njihov poticaj. 68 Usp. Budak, Prva stoljea Hrvatske, str. 109; Demo, Opatovina, str. 30. 69  O nalazima, usp. Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 53-54; Simoni, Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku, str. 163. 70  Usp. Kampu Karaman, Tisuljetni Zagreb, izd. 1994, str. 20. 71  Za pojedinosti, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 191-196. 72  Gesta Hungarorum, str. 100-102. 73  O tomu, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 200-206. 74  Ukratko o ovim procesima u srednjovjekovnoj Europi, usp. Goldstein Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 228-229. 75  Za groblje, usp. Simoni, Stenjevec, str. 13-19, 51-58, s popisom nalaza str. 22-49; Sokol, Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno razdoblje, str. 50-51. 76  Usp. Vinski, Ranosrednjovjekovni arheoloki nalazi u Zagrebu, str. 60; Vinski, O postojanju radionica nakita starohrvatskog doba u Sisku, str. 80, br. 25; Tomii, Srednjovjekovno razdoblje, str. 64. 77  Literatura je navedena abecednim redom prema prezimenima autora: Aleri, Najstarija zagrebaka tajna, str. 96; Babi, O podrijetlu imena Zagreb, str. 29-31; Babi, Novo tumaenje imena Zagreb, str. 64; Brandt, Prilog temi o znaenju imena 'Zagreb', str. 5-22; Gluhak, Jo o imenu grada Zagreba, str. 56-59; Klai, Zagreb u srednjem vijeku, str. 19-20; Klai, Zagreb 1910.-1913., str. 18; Margeti, O novijim tumaenjima naziva Zagreb, str. 199-200; Marks, Zagrebaka usmena tradicija izmeu ljubavi i politike,
53

POVIJEST GRADA ZAGREBA

29
str. 359-360; Perak, Odakle potjee ime grada Zagreba?; Skok, Toponomastiki prilozi. 5. Zagreb, str. 1-4; Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I, str. 600; MCZ 1, str. VIII, IX; Ulovec, Razmiljanja o porijeklu imena Agram, str. 311-331. 78 Horneck, Ottokars sterreichische (steierische) Reimchronik 12501309, stihovi 8058-8088. 79  O tomu, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 213-215. 80 Graanin, Juna Panonija, str. 215. 81  U vezi s nadletvom Splitske nadbiskupije, usp. Graanin, Juna Panonija, str. 199, 210, 268-269. 82  Razliita miljenja i spoznaje o biskupu Duhu saeo je Lipovac, Biskup Duh; za dataciju ulomka kapitela iz zagrebake katedrale, usp. Goss, Stotinu kamenia izgubljenoga raja, str. 109, br. 105; Sokol, Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno razdoblje, str. 51. 83  Felicijanova povelja iz 1134. godine (CD 2, str. 42), u kojoj se spominje osnutak Zagrebake biskupije, navodi kao razlog njezine uspostave zabludu idolopoklonstva koja je tamonje stanovnitvo otuila od pravoga bogotovlja. Ta se zabluda idolopoklonstva svakojako tumaila. Fancev, O najstarijem bogosluju u Posavskoj Hrvatskoj, str. 518-519. smatrao je da ona opisuje slavensko bogosluje odnosno glagoljatvo. To je odluno odbila Klai, Neki problemi najstarije povijesti biskupsko-kaptolskog Zagreba i kraljevskog Gradeca, str. 19-22, zastupajui tezu da se sintagma odnosi na poganstvo odnosno da je mjesno stanovnitvo zapalo u stara vjerovanja. Tomu se pribliava Lukinovi, Zagreb devetstoljetna biskupija, str. 17-18. koji dri da podatak govori o potrebi da se ovi krajevi rekristijaniziraju jer se puk zbog neredovite pastoralne brige i nepostojanja stalne crkvene uprave uvelike bio vratio poganstvu. Ovaj pak navod izvora u cijelosti odbacuje anjek, Crkva u hrvatsko-ugarskim odnosima, str. 37-38, istiui da je jo u prvoj polovini 10. stoljea prostor (zapadnog) savsko-dravskog meurijeja imao velik broj sveenika i kranskog puka. Negdje na razmeu ovih miljenja stoji Kolari, Povijest kr anstva u Hrvata I: Katolika crkva, str. 42-43, koji navodi opasnost od krivovjerja (dodue, pomilja na arijanstvo, to nije vjerojatno) ili ostataka poganstva na ovom podruju gdje nije bilo dostatno sveenstva i odgovarajue pastoralne skrbi. 84 Za podrobno pretresanje mravoga dokaznoga gradiva o osnutku Biskupije, usp. Margeti, Kritika ralamba vrela najstarije povijesti zagrebake biskupije, str. 97-101; Margeti, Pitanja iz najstarije povijesti Zagrebake biskupije i Slavonije, str. 33-43; Pandi, Uz 900. godinjicu osnutka zagrebake biskupije, str. 8-18; Pandi, Godina osnutka Zagrebake biskupije (godine 1094. ili 1090?), str. 161-169. U novije su vrijeme Dobroni, Bis kupski i kaptolski Zagreb, str. 21, anjek, Crkva u hrvatsko-ugarskim odnosima, str. 38. i Demo, Opatovina, str. 23, zakljuili da bi ona bila osnovana oko 1090. godine, pribliivi se stavovima maarske historiografije. 85 Usp. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 500; Dobroni, Biskupski i kaptolski Zagreb, str. 8-9; Budak, Prva stoljea Hrvatske, str. 109-110; Buntak, Povijest Zagreba, str. 31-32; Krivoi, Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, str. 27. Dodue, Krivoi istie (nav. dj., str. 27-28) da se na temelju ove zabrane ne moe suditi o veliini ondanjeg Zagreba te procjenjuje (nav. dj., str. 30) da je zagrebako naselje moglo pokrivati povrinu od 1,5 hektara i imati oko dvjesto stanovnika.

ZAGREBAKO PODRUJE DO OSNUTKA BISKUPIJE