Sie sind auf Seite 1von 163

SVJEDOANSTVA O ZLOINIMA ARMIJE BIH NAD HRVATIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

TR 012 Svjedok: J.., muko, 49 god. ISKAZ Sredinom travnja 1993. Godine Hrvati iz ajdraa, Janjca, su sa svojih ognjita od strane Armije BiH. Bili prinueni da trae spas po hrvatskim selima, Grahoviima, Ovnaku. Teko se ivjelo. Priliv izbjeglica je bio veliki, zalihe hrane su bile minimalne. Ja sam radio na prihvatitu prognanih. Sredinom svibnja zatvoren je put prema Travniku, takoer i prema Zenici se nije moglo ii. Prolaz kroz muslimanski dio okolnih sela ( ukle, Rudnik - Bila ) je bio opasan i nesiguran. Muslimani su stavljali barikade na hrvatsku zemlju kao to je na Rudniku. Bilo je oduzimanja auta, kao to je oduzet kamion Jandri Vinka. Hrgi Ivi je pri povratku s pijace oduzeto na Han Biloj traktor i krave. Ovo se deavalo u travnju. Stanje u selu je bilo vrlo loe, po pitanju hrane, smjetaja, lijekova. Grahovii su pripadali ambulanti Rudnik, ambulanta je bila kontrolirana od strane Muslimana. Poetkom estog mjeseca doli su predstavnici UNPROFOR-a u civilnu zatitu u koli. Obraali smo se UNPROFOR-u za pomo ranije. U svibnju smo od UNHCR-a dobili pomo u hrani za 10-ak dana. Rekli su da pazimo na hranu i da ne znaju kada e ponovo moi donijeti hranu. Poetkom lipnja, UNPROFOR je rekao da ima hrane u magazinu u Han Biloj ( muslimansko selo ). S UNPROFOROM sam doao u hrvatski dio ukala iz ukala s UNPROFOR-om je otiao Jozo Erenda u Han Bilu. Traio sam neke garancije od muslimanske strane za sigurnost za odlazak u Han Bilu. Doao je lan taba Musliman, Civilne zatite iz Han Bile u ukle. Dogovorili smo se da nee biti problema za moj odlazak u Han Bilu po hranu. Po povratku iz Han Bila, dobio sam neto hrane, vraajui se kroz muslimanski dio ukala. Izili su ene, djeca, odrasli mukarci, bilo je i uniformiranih osoba, s maskirnim uniformama i oznakom pripadnika Armije BiH. Demonstrirali su i protestirali zbog hrane koju oni navodno ne dobivanju, a ja sam siguran poto sam lan Civilne zatite, znam da su hranu redovno dobivali. Hranu nisu oduzeli. Prebacivali u UNHCR-u da vie hrane daje Hrvatima. Zbog nepovjerenja Muslimana i Hrvata, linije su se drale od travnja 1993. godine meusobno. 07.06.1993. godine u jutro oko 3 sata muslimanske snage su napale Strmac. Strmac je naa najvia kota. U tom napadu stradao je ( poginuo ) Markovi Boro, 20-ak godina star. Bilo je ranjenih civila: Jandri Dario ( Franje ) maloljetnik, Radi Pero ( Ive ), Filipovi Jozo ( Mirka ) invalid. Tog dana u selu je vladala panika. Iseljavanja civilnog puanstva nije bilo. Drugi dan 08.06.1993. godine je napad poeo u jutro rano. Muslimanske snage napale su isto vrijeme sve linije prema Grahoviima. Pucalo se iz tekog naoruanja, minobacaa po civilnim ciljevima. Civilno puanstvo se poelo povlaiti, po dojavi komande HVO, oko 12 sati. Nastala je panika u selu. Krenula je kolona od oko 2500 ljudi, ena, djece. Ili smo 2 km do zaseoka eke kod Rudnika. Prilikom povlaenja do eka bilo je poginulih. Poginuo je Markovi Rudo, vozei traktor na povrinskom kopu ( Rudnik ) granate su padale na sve strane. Bilo je bolesnih, nemonih, ljudi na nosilima, konjima. Do ekinih kua bila je ranjena ena Bili, vodei djecu za ruke. Ilo se puzei. Izmeu povrinskog kopa ( Rudnik ) i eka djelovao je snajper po koloni. Morali smo trati, kriti se izmeu bunja, ograda, puzati.

ekine kue su bile odredite za skupljanje odakle se dalje nije moglo ii. ekala se no, da bi smo nastavili put prema Novoj Bili. ekali smo 4-5 sati kod ekinih kua. Djeca su plakala. ene, djeca, bolesni svi su leali po zemlji, nitko nije smjeo ustati zbog snajpera. Uveer do 21 sat smo ekali i krenuli prema Novoj Biloj. Palavra Vito iao je na elo kolone. Ja sam bio zadnji. Oko 21 sat sa povrinskog kopa Armija BiH je vikala: "Predajte se, civilima garantujemo sigurnost". U isto vrijeme su pucali po krovovima kua, crijepu. uo se samo pla, dreka, vika. U koloni smo imali dva ranjena ovjeka, Barbi Luka ( Pave ) stariji ovjek i eko Lovro ( Petra ). Nosili smo starije, ranjene, iznemogle u dekama. Nepokretne osobe su prevoene u kolicima u kojima se prevozi graevinski materijal. Ili smo do aria kua. U ariima smo bili oko 24 sata. Udaljenost od eka do aria je oko 3 km, a povlaili smo se oko 3 sata,. U Novu Bilu smo stigli ujutro oko 3 sata. Poto sam radio u civilnoj zatiti Grahovia i mjetanin tog sela primjetio sam da nam nedostaju i za koje se zna da su ubijeni, te ukopani u groblju Ovnak, ume oko Grahovia. POGINULI I NESTALI: 1. Bili Nikola, sahranjen u groblju Svibak, Grahovii 2. Boran Markovi, sahranjen u groblju Vinite, Grahovii 3. imun uturi, civil 80-ak godina star, ostao u selu, za 4 mjeseca se nije javio 4. Stipo uturi, 65 godina, sahranjen u groblju Ovnak 5. Ana uturi ( Stipina supruga ), sahranjena u groblju Ovnak 6. Markovi Anto, civil, invalid, 60-ak godina star 7. Barbi Kata, 80 godina stara, ostala u selu 8. Barbi Marko, civil, ubijen. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 08.10.1993.godine. TR 024

Svjedok. M.B., ensko, 59 god. I S K A Z Selo Brajkovii bilo je zatvoreno. Hrvati nisu mogli da se slobodno kreu prema Travniku i Zenici zbog barikada koje su postavili Muslimani. Ovakvo stanje je bilo mjesec dana prije napada na selo. Napad na selo je bio 08.06.1993. godine. Jozi imiu su Muslimani oteli kola stvari na izlazu iz Brajkovia. Kola su odvezena prema Mehuriu. Hranu su dovozili sveenici Franjo Krianac i Pero Karajica iz Zenice. Na Rudnik gdje je bila ambulanta, nitko nije smio da ide. Pripadnici zenikog 3. korpusa su istjerali s pukama mjetane Brajkovia, Hrvate njih oko 30 iz kua. Srijedom ujutro 09.06.1993. godine u moju kuu su upala u uniformirana lica, namazani po licu svakakvim bojama, trake zelene, crne su imali vezane preko ela. Neki su imali takve trake ispod vrata. Natjerali su me pukom da izaem iz kue. Ja sam poela da

plaem. Jedan od njih je rekao da e me raniti. Izala sam iz kue. Rekao je idi prema crkvi. Kod crkve me je doekao jedan poznat Musliman iz Konjevia. Ne znam mu ime. Rekao je meni i Ani uman da mu damo naunice, prstenje. Dale smo mu. Uputio nas je u kuu Vlade Baraa. U toj kui sam zatekla Anu Milanovi, Ivu Gai- invalid u nogu, Fabijan Josipovi, Manda Batini, Anto Gai i supruga mu Filka, Stipo Pea iz ukala, bilo je jo ljudi iz ukala, Ana Papi, Jozo Lovrinovi, Ana Gai i njen mu Ivo Gai. U kui Ante Gaia traili su pare od Ante, udarili ga pitoljem u sljepoonicu i u elo. U Kui Vlade Baraa bila sam 4-5 sati. Pripadnici zenikog korpusa su spominjali Ahmie, pitali nas gdje su vam sada vai borci, Boban i Kordi. Rekli su mi da pomuzem kravu Mije Matoevi. Rekla sam da ne znam i da nikad kravu nisam imala. Dok sam bila u kui zatoena. Ispred kue su pijani kolo igrali, vritali, pjevali, harmonika je svirala. Oko 15-16 sati stigli su u Vladinu kuu, komje FERID GRABUS, KEMO MUJAGI, jedan Musliman sa Han Bile, odveli su nas u kuu Lovre imia. U kui Lovre imia bilo je iz ukala devetero: abi Dragica i njezinih dvoje djece, blizanci Ivan i Ivana, Jankovi Ivica zvani Brico, Gazibari Pero, Kata zvana Trokica , Dajui Anto i supruga mu Luca, Marjanovi Danko. S Podova su bili: Bara Franjo i Bara Stipo Matoevi Mara Matoevi Slavica Bara Filka Bara Ljuba Bara Luca Josipovi Ljuba Udovi Mara Matoevi zvani Began Iz Brajkovia su bili: uman Marija uman Ana Batini Manda Gai Ivo Gai Ana Lovrini Jozo Pea Stipo Josipovi Fabijan Josipovi Nikica Pea Stipu su jedne noi izveli u nepoznatom pravcu. Vratio se sutradan s nateenom glavom, krvave koulje i izbijena 2- 3 zuba. Udarili su me, rekao je. Poslije 15 dana Stipe Pea, Marijanovi Danko i Jankovi Ivica su prebaeni u KPD Zenica, jo su u KPD Zenica. Kua Barbi Luce je zapaljena, u kojoj je Luca izgorjela. Zapaljena je kua Klari Ante. Anto je naen ubijen ispred kue. Marka Josipovia, 60-tak godina starog su ubili Muslimani na Majdanu, iznad crkve u Brajkoviima. Sahranili su ga M.. i N.J.. Ubijen je Stipan Boba, star oko 60-65 godina u kui. Stipana su sahranili pred kuom. Alfons Matkovi je ubijen na povrinskom kopu rudnika Bila. Pored njega su bila ubijena dva nepoznata lica. Sve troje je sahranjeno na groblju Ovnak. Sva ova ubojstva su poinili pripadnici Armije BiH iz Zenice. To znam na osnovu amblema kojeg su nosili na ruci (ramenu). U Lovrinoj kui sam bila 2 mjeseca i 10 dana. Nou su dolazili Muslimani, pucali oko kue.

Prolazei pored kue govorili su ustae treba poklati. U kui 10 x 9 m bilo nas je 36. U kui nas je uvao straar Musliman, koji nije dozvoljavao ulazak vojnika pripadnika Armije BiH. Dana 16. kolovoza sam (smo) razmijenjeni. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 12.10.1993. TR 025 Svjedok: N.J., muko, 39 god. ISKAZ Utorkom, 08.06.1993. godine oko 13 sati, Jadranko Boba je bio u komandi HVO u Grahoviima, dojavio nam je da se civilno puanstvo iseli iz Brajkovia. Napad muslimanskih snaga na selo Brajkovie bio je oko 5 sati u jutro. Ja sam bio u svojoj kui sa svojom porodicom. Oko Brajkovia, po selima Grahovii, Ovnak, ukle, su voene borbe itav dan do uvee 12 sati .Bio sam kod kue s ocem, hranio stoku. Majka, supruga s djecom su izbjegli za Novu Bilu. Oko 19.30 sati su doli do moje kue uniformirani ljudi, arenom maskirnom uniformom, sa amblemom ljiljani, bilo ih je dvojica. Kada su me nali, pitali su me: "Kako se zove? Odakle si!" Rekao sam . Rekli su:"Otkud sada tu". Rekao sam: "Ja sam kod svoje kue". Pozvali su me iz moje bae da izaem na cestu. Kada sam doao do njih pozdravili su me sa Salem-alejkum. Ja sam odgovorio s par puta sa zdravo. Komandir, tako se predstavio, rekao je da nije u redu pozdravljati sa zdravo, nego sa Salem-alejkum. Ja sam bojei se da me ne ubiju odgovorio alejkum al salam Merhaba. Potapao me je po ramenu rekavi mi da se ne trebam plaiti, da me vojska nee dirati. Rekao mi je da idemo prema mojoj kui, gdje mi je bio otac. Na putu prema mojoj kui srela me je druga grupa vojnika. Neki su imali arene alove oko glave i sputene niz lea. Namazanih lica raznim bojama, bili su sa maskirnim uniformama, oznake su imali na lijevoj strani grudi crvena podloga preko koje su ukrtene crne puke, drugi su imali ljiljane na nadlaktici. Neki su imali trake objeene od pojasa niz hlae. Prolazili su po grupa po 3-4-5-. Ulazili su u kue, pljakali, od ena skidali naunice, otimali novac, satove. Meni su rekli da saberem ostale civile koji su ostali u svojoj kui. Ja sam bio od Hrvata. Uz pratnju jednog muslimanskog vojnika, kojemu ne znam ime, nepoznat mi je najvjerojatnije je od Zenice, poznavo sam: 1. Gai Antu starog 65 godina 2. enu mu Finolemu, staru 70 godina 3. Batini Manda, stara oko 70 godina 4. Lovrinovi Jozo, star oko 55 godina 5. Milenkovi Ana, stara 78 godina 6. Josipovi Fabijan 83 godine Vojska mi je naredila da ih sve vodim pred crkvu. Nikom nisu dali da ponesu ita od odjee i obue. Doli smo pred crkvu u Brajkovie oko 20.30 sati 08.06.1993.godine. Pred crkvom je bilo 50-tak vojnika pripadnika Armije BiH, MOS-ovaca i onih koji su izjavljivali da su "gerila". Mjetani su posjedali ispred crkve na klupe. Dok sam sjedio ispred crkve, vojska je pljakala crkvenu kuu. Ustajao sam, hodao izmeu vojnika. Jedan od njih me je upozorio da sjednem da me ne bi netko od vojnika ubio. Doao je jedan vojnik sa alom ( turban ) na glavi, unuo je pred baku Anu Milenkovi, upitao je: "Bako jeli ti drago to je naa vojska oslobodila ovo", ona je pitala "Koja vojska sinko?". Odgovorio joj: "Ustaka vojska bako". Baba je rekla: "Kako mi nee biti drago, kad sam i ja iz srca ustaa". Jedan od vojnika je

viknuo da je treba strijeljati ili zaklati, to hoe. Ja sam molio da je ne ubiju. Nisu je ubili. Ispred crkve su odveli Antu Gaia njegovoj kui, traili su novac. Pitali ga, "gdje su ti sinovi". Rekao je u Austriji i vicarskoj. Rekli su, mora da ima novac. Rekao je da nema. I da im nije dao. Vratio se u crkvu krvave glave. Anto je priao da su mu pitolj stavljali u usta, da su ga tukli pitoljem po lijevoj strani glave. I meni su oteli 3500 DEM. Dok su mjetani sjedili pred crkvom, jedan od komandira je uzeo puku i pucao u zrak. Uio je EZAN ( molitva ). Svi vojnici su odloili oruje, klanjali se pred crkvom. Kad su zavrili sa klanjanjem, jedan od komandira me pozvao u crkvu, da naem i upalim svijee po crkvi. Ja sam to uradio. Doveli su i ostale mjetane u crkvu. Sjeli smo u prve klupe ( oko 7 mjetana ), vojska se sklonila ispred nas. Rekli su da se molimo Bogu, po svom zakonu ako hoemo. Mi smo se pomolili. Pozvali su mene na oltar, ponudili cigaretom, ispitivali me o vojsci. Koliko smo je imali, pitali za vojsku sa strane, pitali za oruje. Ja sam rekao da nije bilo vojske sa strane. Odgovorili su da smo slabi borci. Vratio sam se u klupe, sjeo sa svojim ljudima. Priali su da e nas voditi za KPD Zenicu. Tada je u crkvu stigao sa Han Bile tzv. KAJAN, sin ASIMA ARNAUTOVIA. Pozdravio se sa nama. Odvela ga je vojska da priekaju. Kad je KAJAN otiao doao je meni jedan od zenikih vojnika, rekao "Tvoje ti komije kau da si dobar, da se ne treba plaiti", da mi nee nita faliti. Oko jedan sat poslije pola noi odvedeni smo u kuu Vlade Baraa, gdje smo prenoili. U kui Vlade Baraa sam zatekao vojsku, pripadnike Armije BiH-a, nisam ih smio puno zagledavati. Oko 3 sata je doveden Stipo ( Rude ) Pea iz ukala, oko 50 god. star. Ujutro je dovedena oko ( 7-8 sati ) Bara Mara, 60god.stara, uman Marijan 50 god. star, uman Ana ( Marijanova supruga ) oko 50 god.stara, Gai Ivo, oko 70 godina star i supruga Ana, 65 godina stara. U kui Vlade Baraa smo ostali do 12 sati. Tada je doao iz Han Bile LIKOVI SENAD, GRABUS FERID i ARNAUTOVI KEMAL, pozdravili su se s nama i ponudili da nas vode u kuu Lovre imia, ako dozvoli Zenika vojska. U dogovoru sa Zenikom komandom, prebaeni smo bili u kuu Lovre imia. U kui Lovre imia nas je bilo 37 ( ukupno sa Lovrom i suprugom mu Jelom ). U kui Lovri imia sam bio zatoen 75 dana. Hranu su nam dovlaili iz Han Bile, muslimanska vojska, neto hrane su dovlaili sveenici iz Zenice, Franjo Krianac i Pero Karajica. uvala nas je straa muslimanske vojske. 09.06.1993. godine odveden sam ja i Marijan uman na ispitivanje u kolu u Han Bilu. U Han Biloj sam zatekao: Jankovi Ivicu, 30-35 godina star Marjanovi Danko, 20 godina star Pea Stipo, 50 godina star Nas petorica prenoili smo u jednoj maloj prostoriji u koli na betonu. Danko i Ivica su mi priali da su njih dvojica dvije noi spavali i hranili se u WC-u. 10.06.1993. godine smo pojedinano ispitivani. Meni je zamjenik komandanta BEGI, imena se ne mogu sjetiti, HUSENINOV sin pogledao dokumenta i nije me puno ispitivao. Ja sam vojno nesposoban, te nisam bio vojni obveznik. Mene i Marijana umana su nakon par sati ispitivanja, vratili u kuu Lovre imia. Danko, Stipo i Ivica su doli iz Han Bile nakon dva dana ispitivanja. Isti dan kada su vraeni iz Han Bile, poslije podne oko 15 sati doao je KEMAL ARNAUTOVI i odvezao Stipu Pea autom u Gornje ukle ( muslimanski dio ukala ). U sami mrak, Stipo se vratio oteknutih usana i oteenog lica, s izbijenim zubom. Sutradan doao je u kuu Lovre imia GRABUS FERID s jo par civila, Muslimana:HASAN DELI ALIJA DELI, braa FEHIM HUSANOVI i NEDAD HUSANOVI. Doli su lopatama i krampom da idem sa jo jednim da pokopamo ubijene Hrvate. Doao sam kod kue Stjepana Bobaa, koji je ubijen u svojoj kui u fotelji i prema vani, prema balkonu. Neko od njih ( od muslimanske vojske ) ga je izvukao pred kuu na livadu. Stjepan je imao oko 70 godina. Stjepana nisam prevrtao. Bio je sav u krvi. Kada sam ga nosio prema grobu,

bila mu je prebijana lijeva noga, potpuno. Noga je bila prebijena ispod koljena. Stjepana smo sahranili u dvoritu njegove kue. Grupa koja je sahranjivala Stjepana otila je da sahrani Marka Josipovia, oko 60 godina starog, nije bio vojni obveznik. Njegovo tijelo je naena na Majdanu, iznad crkve u Brajkoviima. Marka sam vidio. Ubijen je u desnu stranu grudi i tragovi metaka su bili iznad desnog uha, manja rana, na lijevoj strani iznad lijevog uha je bila rana veliine muke ake. Leao je na lijevoj ruci na koju je iscurio mozak. Marka smo uzeli na nosili, odnijeli ga u njegovo dvorite, sahranili ga. Klari Anto ( Drage ), 70 godina star, ubijen je kod svoje kue, Muslimani su ga sahranili. Sahranjen je u rov, po prii, Civilne zatite Han Bile. Kue po Brajkoviima su paljene: Josipovi Fabijana, Barbi Luce, Klari Ante ( Dragin ), Klari Anto ( Matin ), Klari Stipe, Matoevi Nade, Matoevi Marka, Pea Mirka je zapaljena tala, Barbi Luca se vodi kao nestala. Ona je 70 godina stara, ja smatram da je Barbi Luca izgorila u kui. Alfonz Matkovi, 60 godina star, invalid bez lijeve noge, krenuo je s autom Nike Matkovia. Kod ekinih kua presjeen je put, nisu mogli dalje prema Novoj Bili. Njegov sin, Stane Matkovi 25 godina star je htio da ga nosi, uslijed pucnjave nije mogao. U toku povlaenja Alfons je ranjen i podlegao ranama. Poslije 75 dana zatoenitva razmijenjen sam 16.kolovoza 1993.godine. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 14.10.1993. TR 026 Svjedok: M.., muko, 59 god. ISKAZ 08.06.1993. godine sam bio na redovnoj dunosti seoske strae na Stijenama u Brajkoviima. 08.06.1993. je poeo napad muslimanskih snaga, najprije iz Grahovia i pravca ukala, poelo je sa svih strana. Pripadnici HVO su me zamijenili na dunosti i poslali kui, jer svi nismo imali dovoljno oruja. Iz kue, sklonita sam gledao kako Muslimani napadaju na hrvatska sela. Ja sam bio u svojoj kui do veernjih sati. Po prestanku pucnjave ( uveer ), iziao sam da nahranim stoku. Vratio sam se u kuu da prespavam. Moja supruga nije smjela da spava u svojoj kui, otila je kod Mare Bara. Iste veeri se vratila oko 22 sata, da me obavijesti da selo gori. Gorila je kua Fabijana Josipovia. Otiao sam do Fabijanove kue, nikoga nije bilo. Vratio sam se u svoju kuu, da spavam. Ujutro sam ustao, probudio se oko 6 sati. Otiao sam u kuu Mare Bara. U kui Mare Bara sam zatekao: Maru Bara ( staru oko 60 godina ), Ivo Gai ( 79 god. star ), Ana Gai ( Ivina supruga ) stara 68 godina, Ana iz Brda Zabilje 63 godine stara. U Marinoj kui smo popili kavu. Ja sam poslao svoju suprugu i Maru Bara prema crkvi, da vide imali li tko iv ili mrtav. Ja sam krenuo prema Sreinoj Bobaa kui. Kad sam doao do Sreine kue uo sam neki razgovor u kui. Ja sam mislio da su u kui Sreo, ura Srein Milko Lovrinovi. Kada sam doao u kuu, vidio sam dva vojnika s maslinasto zelenom uniformom, jedan je imao crnu pletenu kapu, drugi zelenu kapu, jednog sam poznavao, komija kojemu ne znam ime. Govorili su meni Napolje!. Pitali su me gdje su ovi pobjegli? ( mislei na blie komije ) Vratio sam se svojoj kui. Otiao sam da nahranim stoku, dok sam to radio vojska je dola ispod moje kue. Bilo ih je dvojica. Meni nepoznatih. Bili su namazani crno plavom utom bojom. Jedan je imao crni eir, areno-maskirnu uniformu. Oznaka posebnih nisu imali. Meni su rekli: Ruke u vis. Rekli su da raskopam koulju i da je podignem. Rekao mi je da

idem u kuu, da donesem novac i oruje. Ja sam mu rekao da nemam ni novca, ni oruja, neka ide sa mnom ako nae oruje u mojoj kui, neka me s njim ubiju. Prijetio mi je da e me ubiti, ako mu ne donesen to je traio. Kada je vidio da nemam nita, udario me u lea s cijevi od puke. Rekao je da idem ispred njega. Tjerao me jedan vojnik, drugi se vratio ( vojnik ) u Bobaa kuu. Mene je dotjerao do Ante Matkovi kue. Dva vojnika isto obuena kao ona to su bila kod moje kue su me srela. Ovaj to je mene tjerao rekao mi je da je naao auto Kadeta. Ja sam bio vraen opet uz pratnju dva vojnika, do Kadeta. U Marinoj kui su me vojnici natjerali da odvaljujem vrata od podruma, gdje je bio smjeten auto. U tom momentu je Mara poela plakati. Vojnik joj je zaprijetio da ne smije plakati. Kad sam istjerao auto, izaao na cestu, kod druge kue su bile moje komije HUSANOVI EZO, GRABUS FERID, ARNAUTOVI KEMO i jo ih je bilo dvojica kojima se ne mogu sjetiti imena. Svi su iz Han Bile ( muslimansko selo ). Oni su uli u kuu Stipe Josipovia u kojoj je bila trgovina. Otvorili su pivo, nudili i mene. Dok smo pili pivu uao je nepoznat i vojnik sa arenim maskirnim odijelom, oznaku nisam vidio. Rekao mi: Kakvi ste vi Muslimani pa pijete?. Svi smo ostavili neispijene flae piva. Ti isti ljudi, moje komije su me pitale: Koji je ono ovjek mrtav kod Bobaove kue?. Rekao sam da ne znam. Rekli su: Hajde vidi i prepoznaj tko je. Kad sam doao u Stjepana Bobaa kuu vidio sam da je mrtav pred svojom kuom. Stipan Boba je roen 1927. godine, nije bio ni u kakvim vojnim formacijama. Stipan je bio u poluleeem poloaju s nogama koje su visile preko terase. Vidio sam mu potpuno slomljenu desnu potkoljenicu. Svukao sam ga s terase, zatvorio usta. S prednje strane glave nisam vidio ranu, usta su bila puno otvorena, dok sam ga svlaio na zemlju, vidio sam ispod glave ( sa stranje strane vrata ) veu koliinu krvi. Smatram da mu se pucalo na usta. Sklopio sam mu ruke, zatvorio usta, pokrio dekom i ostavio ispred njegove kue. Moje komije FERID, HEMO i EZO su me otjerali prema crkvi. Rekli su mi da e razgovarati s komandantom da nas ne tjeraju u KPD Zenica. Dok su se oni dogovarali, mene su natjerali da tovarim crkveno brano, odijela, hranu, odjeu, sve se trpalo u hladnjau mesnice Zmajevac. Kada su se moje komije i komandir dogovorili, mene su otjerali u kuu Vlade Baraa. Komandant je bio nii rastom s maskirnom formom bio je domai, ja ga ne poznajem. U kui Vlade Baraa sam zatekao moje komije Hrvate: Josipovi Fabijan, 84 godine star Josipovi Nikica, Fabijanov sin Batini Manda, oko 70 godina Lovrinovi Jozo, oko 60 godina star Gai Anto, 65 godina star Gai Filomena, 67 godina stara Milenkovi Ana, 80 godina Gai Ivo, 70 godina Gai Ana, 68 godina Bara Mara, oko 63 god uman Ana, 55 godina stara Pea Stipo, 49 god. star U kui Vlade Baraa smo bili od 9-12 sati 09.06.1993. godine. Bili smo zakljuani. Straar kojeg ja ne znam je naoruan uvao vrata. Dok sam bio u kui Vlade Baraa, kroz prozor sam vidio kako pljakaju selo nosei televizore, radio aparate, builice, brusilice i odnose u teretni kamion, koji je otiao u Zenicu. U meuvremenu, mene i jo dvojicu su otjerali kui Mije Matoevia. Natjerali su nas da kopamo i zatrpavamo ubijene svinje Dok smo kopali, provocirali su nas viui Hoete li Herceg-Bosnu?. Kad smo to zavrili, vratili su nas ( dvojica ) ponovo u kuu Vlade Baraa. Tu smo bili otprilike pola sata. Pred Vladinu kuu doao je kamion, okovan daskama, izmeu dasaka je bio nabijen pijesak. Sve

su nas utrpali u taj auto. Dovukli su nas do kue Lovre imia. U kui Lovre imia sam zatekao moju enu, Lovru i njegovu suprugu Jelu imi. U toj kui sam bio oko 2 sata. Doao je GRABUS FERID s trojicom radnika: DELI HASAN DELI HALIL HUSKI FEHIM Rekli su meni i jo jednom da idemo s njima, da sahranimo mrtve Hrvate po Brajkoviima. Doli su po Stipana Bobaa kue. Pitao sam kako da sahranim Stipana. FERID je rekao samo ga zakopaj pred kuom. Rekao sam da idem po sanduk. Nije mi dozvolio. Stipan je sahranjen pred vratima svoje kue. Kad smo ga sahranjivali FERID je rekao da vidim ima li Stipo kakve dokumente. Ja sam ga pregledao i vidio sam mjesto gdje je Stipan ubijen. Stipan je ubijen u spavaoj sobi ispred prozora, vidio sam tragove krvi od spavae sobe ( prozora ) do terase, gdje je bio dovuen. Stjepan je sahranjen. Molio sam FERIDA da mi dozvoli da zatitim Stipana, da zemlja ne ide direktno na njega. Rekao je da uzmemo cjepanice, koso poloene. Naao sam jedan komad najlona, zamotao ga, cjepanice poredao i zasuo zemljom. Kad smo sahranjivali Stipana, doao je visok uniformiran vojnik s maskirnim odijelom i velikim konim eirom, meni nepoznat. Rekao FERIDU: to e Hrvati ovdje!. Kad smo sahranili Stipana krenuli smo prema crkvi. FERID je rekao da treba sahraniti Marka Josipovia, 59 godina starog, nije bio ni u kakvoj vojnoj formaciji. Iz crkve smo uzeli nosila. Otili smo i donijeli Marka s Majdana ( Majdan je iznad crkve ) Primijetio sam da Marko nema desnog uha. Probijena mu je glava i s jedne i s druge strane. Primijetio sam na desnoj strani grudi da ima ranu iroku 4 cm. Kao ubod noem. Najvjerojatnije da je glava probijena puanim kundakom. Vidio sam udubljenje oko uiju s jedne i druge strane. Bio je mokar po licu s desne strane, leao je na lijevoj strani. Prenijeli smo Marka s Majdana njegovoj kui. Marko je sahranjen u vrtu ispred svoje kue. Zamotao sam ga u najlon, pokrio daskom, preko daske sam stavio debelu gumenu traku ( 2 cm debelu ). U kui Lovre imia sam bio 68 dana. Muslimanska djeca i odrasli Muslimani su prolazei pored kue vikali da smo mi ustae da nas treba napatiti pa tek pobiti. Razmjena zatoenih civila Hrvata, sela Brajkovi, ukala i Podova je bila 16.08.1993.god. Razmijenjeno je 29. Ukupno nas je u kui bilo 37. Trojica su otila u KPD Zenica: Pea Stipo Marjanovi Danko Jankovi Ivo, zvani Brico Dvojica su ostala u Brajkoviima: Lovro imi i supruga Jela. Svojoj djeci u Zenicu otili su: Matkovi Anto Matkovi Kata Bara Luca Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. U Novoj Bili, 16.10.1993. TR 030 Svjedok: A.G. muko, 75 god.

I S K A Z Poetkom estog mjeseca 1993. godine u jutarnjim satima, izvren je napad Muslimanske vojske sa svih strana. Napad je izvren sa podruja Zenice. Najmanje 5 6 granata palo je povie moje kue, a fijukalo je i streljivo, tako da nisi bio u stanju izai napolje. Ja sam u svojoj kui bio sa svojom enom, starom 70 godina. Granate su padale na podruju gdje su se nalazile hrvatske kue u Brajkoviima. U Brajkoviima je mijean sastav puanstva; Muslimanima i Hrvatima. Kue su nam grupirane odvojeno. Hrvatskih domainstava je bilo 70, a muslimanskih 30. HVO je organizirao obranu u crti od Ovnaka do ukala, pa prema Han Biloj. U 12,00 sati, zbog njihove brojane nadmonosti, HVO je bio primoran na povlaenje. Kasnije, kada sam bio u logoru, na hrvatskom radiju sam uo da je bilo oko 7 tisua Muslimanske vojske, pri napadu. HVO se sa civilnim puanstvom preko rudnika na arice povukao prema Novoj Biloj. Ja sam sa svojom enom ostao u kui. Oko 18,00 sati, istoga dana napada Muslimanske vojske, ja sam sa svojom suprugom bio kod susjeda Fabijana Josipovia. Mi nismo htjeli bjeati, jer smo smatrali da nemamo zato. Kada smo se vraali kui susreli su nas dvojica bojovnika Armije BiH. Rekli su: Stoj, ruke u vis! Mi nismo htjeli bjeati, jer smo smatrali da nemamo zato. Kada smo se vraali kui susreli su nas dvojica bojovnika Armije BiH. Rekli su: Stoj, ruke u vis! Mi smo to uradili. Supruga i ja smo primijetili kako muslimanski bojovnici obijaju kuu Matkovi Ante, a drugi kola Gaia Zorana. Odveli su nas do crkve. Odatle smo vidjeli kako gori preko 20 kua: Matoevi Marka, Matoevi Nade, Klari Ante, Klari Stipe, Barbi Marijana, Barbi Luce, Josipovi Fabijana i druge dvije nama nepoznate kue. Tu su, pred crkvom muslimanski bojovnici vrili vjerske obrede. Kada su zavrili obrede, ona dvojica istih bojovnika su mene otjerali kui, a ena je ostala u crkvi zajedno sa ostalim preostalim mjetanima. Kada smo doli u moju kuu, poeli su sa ispitivanjima i fizikim zlostavljanjima. Pitali su me: Gdje su devize. Ja sam im rekao da nemam deviza. Potom su mi skinuli sat sa ruke. Poeli su me udarati. Udarali su me pitoljem po ruci, glavi i stavljali mi cijev od pitolja u usta. Rekli su mi: Za tri minuta mora rei gdje su devize. Ja sam im rekao, da nemam. Muslimanski bojovnik, koji mi je drao cijev od pitolja u ustima, rekao je ovom drugom: Zatvori ta vrata da se ne uje pucanj. Ja sam sebi rekao Boe u Tvoje ruke. On je izvadio cijev pitolja iz usta, nakon to sam mu ponovio da nemam deviza. Izveli su me napolje, a jedan od njih me udario kundakom od puke, tako da sam jauknuo od bola. Potom su me doveli u crkvu. Moja ena je primijetila da sam krvav iza vrata. Pitala me je: ta su ti uradili? ja sam joj sve rekao. U crkvi nas je bilo zatoeno oko dvadesetoro. Oko 1 sat doli su i izmjestili su nas u jednu sobu u kui susjeda Baraa Vlade. Sutra ujutro oko 10 sati dola su naa trojica susjeda Muslimana: GRABUS FERID, star oko 41 godinu, ARNAUTOVI KEMO, star oko 32 godine i SANO, ne znam mu prezime, star oko 45 godina. Rekli su nam: Izmjestit emo vas u kuu Lovre imia, tu ete ostati dva-tri dana, pa ete se najvjerojatnije vratiti u svoje kue. Meutim, mi smo ostali tu zatoeni neto vie od dva mjeseca. Spavali smo na podu, a bilo nas je 37 zatoenih. To su bili veinom stare osobe iz sela: Brajkovii, ukile i Podovi. Trojici zarobljenih bojovnika HVO su otjerani u KP dom u Zenicu. Tu su bili zatoeni moji susjedi: Gai Ivo i Ana, Suman Marjan i Ana, Josipovi Fabijan i Nikica, Bara Filomina i Ljubo, Udovi Mara, Josipovi Ljuba, Matoevi Mara i Slavica, Matoevi Zoran i drugi. Pijani bojovnici Muslimanske vojske, kada su nailazili pored zatvora psovali su nam: Majku ustaku i vikali: Hoete li Herceg-Bosnu, gdje vam je Boban i dr. Isti dan kada su muslimanski bojovnici uli u selo, ubili su: Stjepana Bobaa, star 67 godina i Josipovi Marka, star 56 godina. Obadvojica su bili nai susjedi i nisu ni prije bili

mobilizirani u vojski. Ubijeni su nenaoruani u svojim kuama. Zapovjednik Muslimanske vojske je naredio da se zakopaju. Zakopani su pored kue. Razmijenjeni smo 20. 08. 1993. godine i trenutno sam prognanik sa suprugom. TR 044 Svjedok: V.., ensko, 65 god. ISKAZ Mjesec dana prije napada muslimanskih snaga na ukle mjetani Hrvati ukala nisu smjeli da se slobodno kreu prema Zenici i Travniku. Barikade su bile postavljene na putu prema Travniku i Zenici. Muslimani Gornjih ukala zadnjih mjesec dana nisu htjeli da razgovaraju sa nama, okretali su glave. Hrvati iz ukala zbog nesigurnosti i straha za svoje ivote su se iseljavali mjesec-dva prije napada muslimanskih snaga. Ujutro 08.06.1993.god. napad muslimanskih snaga na ukle je poeo u 4 sata. Bila sam u sklonitu. U sklonitu su bili jo Ivo Eri i njegova supruga Zdravka, Ana Gali i ja. Nismo mogli izai iz sklonita od pucnjave. Iz sklonita sam izala ujutro oko 7 sati. Krenuli smo da bjeimo prema umi. Naili smo na komije Muslimane pripadnike Armije BiH. Bili su namazani po licu blatom i bojama. Imali su crvene i crne trake preko ela. Sa mnom su bili Boo, Ana Gali, Zdravka Eri, Marijanovi Marojka, Lau Sarafina i njezina svekrva Mara Lau, 80 godina stara, Sarafinina dva sina Miroslav i Drago Lau. Iznad Gornjih ukala koje su Muslimani naseljavali, mjesto po imenu Uice, tu nas je srela muslimanska vojska, bilo je stranaca, bradati, povezani, u maskirnoj uniformi, nisu priali. Ta vojska nas je postrojila da nas strijelja. Nala sam snage da kaem da nismo krivi i da nas ne tuku. Prolazei kroz umu Boo je nagazio na minu koja mu je odbila nogu. Zamolila sam komiju OMERA LUKOVIA da ga prebacimo do bolnice, on je samo okrenuo glavu, vie ga nisam vidjela. Naoruana muslimanska vojska okruila nas je. Natjerala nas je da idemo ispred njih. Moda sam se udaljila 100 m, ula sam pucanj puke. Ja mislima da je Boo tada ubijen. Dotjerala nas je vojska u Gornje ukle ( muslimanski dio ) u 19 sati uveer. Traila sam nekog od komija Muslimana da nam pomogne, nikog nije bilo. Zatvorili su nas u kuu Pea Marinka. Tu sam zatekla Ivu Stojak i njegovu enu Mandu te Gazibari Ruu. Rekli su:"Evo, jo smo ih skupili". U toj kui su mi oteli 200 DEM i naunice. Oduzimali su novce i zlato. Stojak Ivi je oduzeto 2000 DEM. U toj kui su naizmjenino dva po dva uniformirana lica ispitivala nas, prijetili nam da emo biti pobijeni, da emo zaspati u pola noi za sva vremena. Spominjali su Ahmie i ta su "nai" radili. Rekli su:"Svi ete to vi platiti". Oko pola noi su nas izveli ispred jedne garae, postrojili uz zid. Bilo nas je 10-ero. Htjeli su da nas strijeljaju. Iza nas se uo govor, glas "bit ete svi pobijeni, svi ete zaspati". Uz zid smo stajali 10-15 minuta. Poslije su nas zatvorili u garau veliine 2*2 metra. Nas 10 u garai 2*2 metra. U garai smo bili dan i no. Garau nisu otvarali do 13 sati sutradan. U 13 sati su otvorili garau, donijeli kruh i vode. Vojnik, pripadnik Armije BiH nam je odrao govor:"Sve ubiti i oteti hrvatsko, ubiti i od 1/2 kg muki hrvatsko dijete". Oko 17 sati izveli su iz garae dva mladia brau Lau Miru i Dragu i odveli ih malo dalje od garae.. Mi u garai smo uli pucanj puke. Ubijeni su. U garai smo ostali do 18 sati. Pred garau je stao kombi, reeno nam je da idemo kombijem do Ovnaka. Na Ovnaku ispred kavane postrojili su nas. Ukljuili su kasetu, njihovu muslimansku molitvu za duu. Neto su opet ekali. Jednom od Muslimana u policijskoj uniformi ( plavoj uniformi ) obraala sam se govorei da nam pomogne, da nas ostavi u ivotu. Rekao je: "Redajte se na Ovnaku". Pripadnici Armije BiH njih pet su nas postrojili za strijeljanje. Nekim pregovorom policajca sa komandirom MUJOM iz Brajkovia spaeni smo bili od

strijeljanja. Komanda sa Ovnaka nije nam dozvolila da se vratimo svojim kuama. Pitala sam gdje ima "naeg" naroda da idemo tamo. Reeno nam je da ima jedna kua Joze Markovia. Moete ii u tu kuu, rekli su. U kui sam zatekla jo 80 Hrvata, svi su mi bili poznati. To su ljudi iz unja. Ljudi iz unja, muslimanska policija, sveenik Pero Karajica i Franjo Krianac su tri dana od napada muslimanskih snaga na ukle, upu Brajkovaku, sahranili 19 ljudi. Ja znam neke od njih: Markovi Kaimir, Markovi Vlado i Markovi Zoran. Neki od zatoenih su preli sa Ovnaka u Zenicu kod rodbine. Ja sam ostala sa 4 ene mjesec dana. Sa mnom su bile: Gali Ana, Gazibari Rua i Marjanovi Marojka. U vrijeme zatoenitva u kui Joze Markovia domai Muslimani su nou dolazili maltretirati nas. Odvaljivali vrata, opkoljavali kuu, dolazili s noevima, psovali majku ustaku. Nakon mjesec dana pobjegla sam u Zenicu zajedno sa Anom, Ruom i Marojkom. U Zenici sam bila mjesec i pol. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. TR 045 Svjedok: I.M., muko, 29 god. ISKAZ Tragedija koja se desila na prostorima upe Brajkovii je poela masakrom Hrvata u Miletiima 24.04.1993. godine. Muslimani su poslije toga blokirali putove prema Zenici, Travniku i Vitezu. Tono 56 dana do dana 08.06.1993.god. kada su nas muslimanske snage napale i poinile ono o emu u priati nisu nam ( Hrvatima ) dali da prevozimo do bolnice trudnice, bolesnu djecu i starce. U tih 56 dana blokade UNHCR je Hrvatima samo jednom dovukao kamion hrane. Koristili smo najvie no da bi na nosilima prebacivali bolesne do bolnice u Novu Bilu. Od zdravstvenih radnika upa je imala samo nekoliko medicinskih tehniara. Zdravstvenu ustanovu na Rudniku Dom zdravlja koja je bila jedina na podruju upe Brajkovii drali su i kontrolirali Muslimani. Oni nisu dozvolili da se lijee Hrvati. Ne mogu se sjetiti datuma kada su u mjestu Han Bila Muslimani oduzeli 6 tona brana od naih sveenika Pere Karajice i Franje Krianca, a isto je trebalo za prognane ene, djecu i starce iz zenike opine. Njih oko 1700 protjerani su iz Stranjana, Konjevia, Janjca, ajdraa, Rudnika, unja i dijela grada Zenice. Muslimani su vrili psiholoke pritiske na Hrvate ubacivanjem diverzantskih grupa na nae ( hrvatske ) prostore. Tako su dana 25.05.1993.god. jedna od diverzantskih grupa uhvatila Matu ( Ive ) Pea i Ivicu ( Tome ) Blaevi, tukli ih, skidali gole. Ivici Blaeviu su loili vatru pod spolne organe. Natovarili su Matu i Ivicu sa teretom od 70-80 kg i tjerali da isti nose od mjesta Uice do planine Lisac ( oko 10 km ). Zatim su ih odvezli u zatvor KPD Zenica gdje ih je MOS svakodnevno tukao kundakom od puke, vezali ih za ruke i vjeali, te loili vatru pod tabane. U selu Grahovii su pripadnici muslimanskih snaga ubili iz snajpera Nikolu Bili. Dana 06.06.1993.god. ubaena je diverzantska grupa na brdo Strmac iznad sela Grahovii. Ona je teko ranila Borislava Markovia, Peru Radia, Darija Jandria, Bou Stojak, Jozu Filipovi. Nisu nam dozvolili da ranjene prebacimo iz bolnice u Novu Bilu, uslijed ega je Borislav Markovi zbog tekih rana od granate ispaljene iz runog bacaa preminuo, a ostalu etvoricu ranjenih smo nou na nosilima prebacili u bolnicu na Novu Bilu. Odnos broja stanovnika hrvatske i muslimanske nacionalnosti na prostorima upe Brajkovii je 5000 Hrvata prema 20000 Muslimana. Sve saobraajnice i vanije objekte su

drali Muslimani. Na poetku sam rekao, bili smo u okruenju. Dana 08.06.1993.god. muslimanske snage su izvele totalni napad na nau upu iz pravca Zenica - Mehuri - Han Bila - Uice. Tukli su nas svim sredstvima koja su imali, tenkovima, haubicama, minobacaima, pjeadijskim naoruanjem. Vrili su pravo ienje i ubijali su sve na to su naili, ene, starce, ranjene. Palili su staje, kue, ubijali stoku. Samo u selu ukle izgorilo je 35 kua i staja, a na podruju upe oko 65 kua. U selu uanj strijeljali su starce koji nisu uspjeli pobjei iz sela. Strijeljani: 1. Vlado Markovi 2. Kaimir Markovi 3. Anto Markovi 4. Dragan Vidoevi 5. Niko Vidoevi 6. Ilija Vidoevi 7. Stanko Markovi 8. Drago Markovi Strijeljanje je izvreno u mjestu Ovnak.. Ubijen je ranjeni Ilija ( Zorke ) Markovi, kad su ga pokuali Jozo Markovi i Filomena Vidoevi prebaciti na traktoru u zeniku bolnicu. Ubojstvo su izvrili pripadnici Armije BiH, imali su takve oznake. Boru ( Nike ) Lei iz sela Ovnak, dana 08.06.1993.god. su pripadnici Armije BiH ranili iz PAT-a ( protuavionskog topa ) u stomak, da bi isti nakon 7 sati umro, jer ga nismo mogli prebaciti do bolnice u Novu Bilu. Teko su ranili Dragana ( Marka ) Gazibradia rafalom iz mitraljeza M-84 zbog nemogunosti prebacivanja, isti je nakon 10 sati umro. Istog dana su zarobili Marka ( Nike ) Barbia, masakrirali ga noem i bacili u jezero na povrinskom kopu Grahovii. U mjestu eke su okruili oko 4000 civila, ena, djece, staraca i ranjenih. Pucali po njima ( nama ) pozivali nas na predaju. Meu pripadnicima muslimanske vojske bilo je i stranih dravljana koje sam osobno vidio. Imali su brade i zelene trake oko glave, glasno su izgovarali rijei na arapskom jeziku, bili su od mene nekih 30-ak metara. Znam sigurno da se radi o Mudahedinima, jer sam ih viao i ranije. 08.06.1993.godine pripadnici muslimanskih snga su ubili iz snajpera Zorana Buhia pogodivi ga u glavu rasprskavajuim metkom. Za jedan dan Muslimani su protjerali Hrvate iz Grahovia, Ovanka, ukala, Podova, unja, Brajkova, Oraca. Protjerali su oko 5000 civila. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 16.10.1993. godine. ifra iskaza: tr077 Svjedok: D.., ensko, 18 god. ISKAZ

Sredinom estog mjeseca poelo se pretpostavljati da bi se moglo zapucati, jo je bilo mirno. Okolna sela, ukle, Ovnak, Podovi, Brajkovii, Stranjani, Rudnik, su ve bila okupirana od Muslimana. Sutradan ujutro oko 4 sata poelo se pucati iz pravca Oroma sa Releja. U Grahoviima nije bilo Muslimana, 10-ak Srba (koji su ranije otili) i sve ostalo Hrvati. Pripadnik HVO nas je obavijestio da idemo u sklonite (u kuu Babi Ane - bilo nas je oko 20ak ljudi). Tu smo bili do 8 sati ujutro, uli smo da je Radi Pero ranjen (spasio ga je jedan kolega - bila bi mu potpuno unitena noga) i da je Radi Boban ubijen. Taj dan su pripadnici HVO-a odbili muslimanski napad, bilo je mirno. U noi oko 3 sata smo vidjeli da selo Maljine gori (tu su Hrvati bili u manjini), a zapalili su ga Muslimani. Ponovo smo ili u sklonite jer su padale granate (od Kljaka, ukala, sa Uica....). U muslimanskoj vojsci su bili "krajinici", domai Muslimani i mudahedini (govorili su arapski). U sklonitu smo bili do 11 sati i dolo je nareenje od HVO da se moramo povlaiti. Brat je tada bio na liniji. Krenuli smo svi zajedno put sela eke (tu ima 5-6 kua). Smjestili smo se u jednoj kui, nismo mogli izai od snajperista i granata. Bilo je dosta ena i male djece. Nakon 2-3 sata stigla je i utova mafija ("elave ZENGE") i upozorili nas da ne idemo dok se ne oslobodi put do Nove Bile. Omladina je morala van kue, a starci unutra, jer ih je bilo dosta a prostora malo. Vani mi je prijateljica Zorica (1975.) plakala jer su joj Muslimani ubili supruga Dragana. Kad su zaprijetili da e granatirati selo u kojem smo se skrili nastavili smo put k Novoj Biloj. Putem je dosta momaka poginulo. Iz Zenice su Muslimani javili da nas puste da smo civili, to smo iskoristili da odemo. Poto sam bila s kolegicom koja je padala u nesvijest izgubila sam roditelje. Putovali smo 4 sata nou kroz umu. Odmarali smo se u naputenom selu arii (stanovnitvo je pobjeglo ostala je samo vojska). U Novoj Biloj je tada bilo jo uvijek mirno. Oko 25.08.ranjena snajperistom u desnu nogu. Ila sam sa sestrom i roakom kod kolegice i pogodilo je mene i roaka (isti metak). Snajperom je pucao sa Grbavice. Vojnici UNPROFOR-a su itav sluaj vidjeli, susjed me je odveo u Novu Bilu u bolnicu. Primio me doktor Tabak i doktor Peri, odmah sam ila na operaciju. U bolnici sam provela 9 dana, bolnica nije gaana. Taj dan je nastradalo jo 8 ljudi. Humanitarnu pomo smo dobivali jednom mjeseno od razliitih organizacija. UNPROFOR opskrbljuje samo Muslimane. UNPROFOR je nas ranjenike (oko 40) prebacio do Kiseljaka. Taj dan nije bilo pucanja jer dogovoreno da Muslimanski ranjenici idu za Tursku, a mi za Split. To je bilo 03.09.1993.g. (slabo se sjeam datuma). Helikopter je stigao oko 2 sata popodne i odmah smo krenuli za Split. Ovaj se iskaz daje dobrovoljno, a potpisom na svaku stranicu iskaza potvrujem njegovu istinitost i povjerljivost. U Splitu, 14. rujna 1993. god. ifra iskaza: ze003 Svjedok: I.V. muko, 48 god. ISKAZ 06.06.1993. presjeene su nam vodovodne cijevi u selu tako da smo ostali bez vode. 07.06.1993. od granatiranja naeg sela ostali smo i bez struje.

08.06.1993. poela je i pucnjava pjeakim naoruanjem po selu. Negdje oko 500 metara od naih kua smo se sastali u podrumu Slavka Vulete, jer je imao dobro sklonite, tu smo ostali oko pola sata. Vidjeli smo da gori kua Tomislava Markovia i tad smo otili u podrum Kazimira Markovia i tu smo se zadrali 15 minuta, kad je naa vojska rekla da se moramo povui iz sela. Rekao sam porodici da bjee, a ja ako mognem da u doi za njima. Poto sam invalid bez obje noge, nosim proteze oko 5,5 godina. Ja sam imao vozilo sa preureenim komandama da bi se koristio sa njim.. U tom momentu svi su se razili, ja sam otiao do kue Franje Martia jer mi je auto bio tu. Upalio sam auto i povukao Danicu Markovi sa djetetom u naruaju, cijelo vrijeme je pucano po nama, granate su fijukale preko nas, PAM-ovi, PAT-ovi, ali smo sreom uspjeli se izvui iz sela sporednim putem u pravcu Ovnaka. Doli smo na Ovnak u kuu Joze Kafadera u podrum, a Danica i dijete su uli u drugu kuu Zlatka Vulete gdje su i ostali mjetani iz unja. U Jozinoj kui bilo nas je 12, ostali su otili prema Grahoviima. Iz kue Joze Kafadera nas je istjerao RAIF RIZVI, bio je MOS-ovac iz Konjevia zaseok Bukova Glava, zenika opina. Nogom je udario u vrata ispaljujui jedan metak ispred mene, Kazmira i njegove supruge Franke Markovi. Odmah je poeo psovati: "Izlazite, majku vam ustaku, vi mislite nas Muslimane unitit, neete to doivit, ovo je nae, nee biti ustako, vi nemate ovdje nita!" Ja sam mu rekao: "RAIFE, jel' dolo vrijeme da jedan drugog ubijamo, a zajedno u kolu ili i zadau prepisivali jedan od drugoga?!" On kae: "Izlazite gori, neka vas vai ubiju!" Mi smo izili. Rekao sam mu da me ne goni dalje bez auta jer ja ne mogu hodati. On me je istjerao pred Jozinu talu i Kazmira i njegovu enu isto. Franka je pala uz traktorsku prikolicu, snalo je srce, Kazmir je govorio RAIFU da joj donese vode, a on kae: "Neu ti ja donijeti, idi ti pa joj donesi." Kazmir je ustao da donese vode, a RAIF mu je traio da mu da oruje, mada ovaj nije imao, samo je imao papir da mu je oduzet pitolj. Zatraio je puku, Kazimir je rekao: "Pa ovjee, nemam!", a ovaj u bijesu priao njemu na pola metra i ispalio mu u abdomen tri metka, tako da je Kazmir pao uz Jozinu punicu, onda se okrenuo u pravcu Ovnaka i ispucao pun okvir, a Franka se ve osvijestila i rekla: "to mi ubi Kazimira?!" On joj vie: "uti, ubiu i tebe!" Meni je rekao: "Je li ovo tvoj auto?" Ja sam odgovorio: "Jest." "Ajde vozi ga u Zenicu u bolnicu, ranio sam ga!", a ja sam sa izderao na njega: "to si ga ranio?", a on veli: "J... ga". On mi je sa Frankom stavio u auto Kazimira i vikao je svojim vojnicima da ne pucaju na moj auto, a oni su bili 100 metara od nas. "Kako u RAIFE dalje, ubie me tvoji?", a on veli: "Nee moji, ve tvoji." Odvukao sam ga do kole u Poljske (zenika opina), svirao sam nee li se ko pojaviti. Iza oka prodavaonice pojavio se jedan policajac, ja sam mu rekao da skine mine sa mosta da proem jer imam ranjenika. Sklonili su mine i rekli mi da se parkiram ispred kole. Pitaju me: "Ko je ranjen?", ja sam rekao, a oni su traili od mene linu kartu i rekli da iziem i dam im kljueve, oni e ga voziti, a mene e u zatvor i Kazmirovu enu. Policajac visok, mrav proelav, po imenu ISAK, uzeo mi je kljueve, ja sam ga molio da ga ja vozim jer je invalidsko vozilo, da se on ne bi spetljao u komandama pa e poginuti. On kae: "Nemoj puno priati nego idi u zatvor, a to je moj problem." Pitao me je ko ga je ranio, a ja sam rekao RAIF RIZVI, a on pita ko je taj, a drugi veli: "ta te briga." Tu su nas dvoje zatvorili u koli u improvizirani zatvor. Odvukli su Kazimira u bolnicu, kasnije su se vratili i rekli: "Dovukli smo ga ivog u bolnicu, a to e poslije biti ne znamo." U zatvoru smo nali jo trojicu ljudi iz Konjevia. To su Ivo Hrgi, Zvonko Hrgi i Jozo Markovi. Oni su nam rekli da su bili poli na pijacu i 500 metara od kole su ih zaustavili i tu zatvorili. Doao je ISAK i jo jedan policajac i traio joj linu kartu, ona je poela traiti po tanici i on je rekao daj meni, a ona je i dala. On je izvadio novanik, izvadio pare i bacio joj novanik, a u torbici

joj je bilo zlata i to joj je uzeo. Kad je on iziao, ona je vidjela da joj je sve uzeto. Do mraka smo ostali tu i naveer oko 19:00 ili 20:00 sati doveli su iz upe Brajkovia upnika Franju Krianca, kapelana Peru Karajicu i dvije asne sestre, Tikoslavu i Elzabelu, te Anu Matoevi - enu Mije Matoevia. Poslije sat vremena doveli su ene, djecu i starije ljude koje su nali u kui Zlatka Vulete. Sveenike, asne sestre i Anu su odmah otpratili u Zenicu, jer su oni bili sa svojim vozilom. Tada su razdvojili ene i djecu od mukaraca, njih su stavili na sprat, a mi smo ostali u prizemlju. Naveer oko 22:00 sata doao je jedan vojnik, crn sa crnim naoalama, sa crnom bujnom bradom, drao je puku u rukama. Govorio je: "Ovo su ustae, ovo treba pobiti, ova zemlja nee biti vaa!". Na polasku govorio nam je: "Alah imanet", a mi smo svi utali, drugi put je ponovio: "Alah imanet" na to je Mato Vidoevi (roen 1920.) odgovorio "Alah imanet, a on na to: "Svi u jedan glas" i mi smo morali svi odgovoriti. On nas je napustio i otiao, a uvar e na to: "Eto vidi kakvih ljudi ima, provokatora." Uveer oko 24:00 nailazi jedna grupa vojnika i viu: "Evo ustaa, to treba pobiti!" Virili su kroz prozor i tako su nas vrijeali, a ja sam skinuo proteze, a jedan je provirio i rekao: "Eno i onaj bez nogu, j... ti njega." Ostali smo tu cijelu no. Ujutro 09.06.1993. u 10:00 sati su nas pustili i rekli da su nam kue provaljene da se ne bi iznenadili, pitali su ko hoe kui, ko hoe u Zenicu i mi smo krenuli kui, obeali su mi vratiti auto, saekao sam jedan sat, u to je dovuen moj auto, ali vojnik koji ga je vozio rekao je: "Ja ga ne dam ni Bogu dok ne obavim zadatak." Jedan vojnik ENVER SPAJI me je odvukao nazad kui. Tada sam vidio da su me pokrali. Jedan grupa naoruanih vojnika je naila kraj kue i rekla da nemamo to traiti, a oni su po selu pljakali i odvlaili elektrine aparate, video, televizore itd.. Bez ikakve zatite bojali smo se zadrati u selu i tako smo otili u Zenicu. Od 09.06.1993. do 25.08.1993. bio sam u Zenici, a poslije doao u Busovau. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno, a njegovu autentinost i provjerljivost svjedoim svojim potpisom na svakoj stranici. Busovaa, 12. listopada 1993. ifra: ze029 OKRUNI VOJNI SUD U ZENICI Broj: kri. 162/93 Zenica, 12.6.1993. SLUBENA ZABILJEKA sainjena u povodu dovoenja leeva u prostorije Prosekture gradske bolnice Zenica, a u vezi dogaanja na linijama borbenih dejstava jedinica III korpusa Armije R BiH na podruju SO-e Zenica. Od suda prisutni: Vlado Adamovi, sudija

OD OVT Zenica prisutan: Hadiselimovi Mehmed, krim. tehniar Od VP Zenica prisutan: Kundali Mehmed krim. tehniar Struna pomo Turki dr. Faruk, patolog Dana, 10.6.1993. godine deurni sudija Okrunog vojnog suda u Zenici obavijeten je da su u Prosekturu gradske bolnice Zenica dovezeni leevi sa podruja borbenih dejstava na rajonu uanj. Bliih podataka u tom momentu nije bilo. Deurni sudija izlazei na lice mjesta u prisustvu naznaenim konstatira: U Prosekturu gradske bolnice Zenica zaista dovezen vei broj leeva. a u vezi toga, pristupili su pred prostorije prosekture roaci i poznanici unesreenih zahtijevajui od istraenog sudije da se provode identifikacija obrazlaui svoju pomo u tome. Cijenei neophodnost poduzimanja identifikacije pristupilo se uz pomo sljedeih lica istoj: Unesreene su prepoznavali, 1. Markovi Boi, Seada krge 3 a Zenica LK 9546/89 Zenica 2. Markovi Jozo, selo uanj LK 7416/84 3. Markovi Mijo, Saliha Skomorca 2 b Zenica LK 7707/86 4. Kolak Vinko, Zdravka Jeftia 65 Zenica LK 4722/82 Zenica Vrei identifikaciju naznaivani su osnovni podaci, prema naznaci lica koja su prepoznavala i njihovim tvrdnjama, a patolog Turki dr. Faruk dao je vizualan opis naenih povreda, te pretpostavljeni uzrok smrti, pa se nalo slijedee. Prepoznati su: 1. Vidoevi Niko sin Stjepana, roen 1922. godine nastanjen u unju, kod istog evidentirana ustrelina na prednjoj strani grudnog koa; 2. Markovi Anto, sin Mate roen 24. godine u unju kod istog evidentirana ustrelina na prednjoj desnoj strani grudnog koa i na desnoj nadlaktici, 3. Markovi Vlado, sin Barie, roen 1922. godine, nastanjen u unju, kod istog evidentirana ustrelina u predjelu glave, 4. Vidoevi Drago, zv. Dragun roen 1909. godine nastanjen u unju, kod istog evidentirana ustrelina grudnog koa. 5.Vidoevi Anto, sin Ante roen 1916. godine nastanjen u unju, kod istog evidentirana ustrelina u predjelu glave i grudnog koa. 6. Markovi Zoran, sin Joze, roen 1956. godine nastanjen u unju, kod istog evidentirana ustrelina u glavu (isti je uniformiran u maskirnu uniformu bez oznaka) 7. Vidoevi Ilija. sin Stipe, ro. 1912. godine, nastanjen u unju, kod istog je evidentirana ustrelina u glavu,

8. Lau Fabijan, sin Ive, ro. 5.2.1961. godine u Travniku nastanjen u uklama, kod istog evidentirana ustrelina u glavu i 4 ustreline u predjelu grudnog koa (isti unifrmiran u maskirnu bez oznaka) 9. Markovi Dragutin, sin Pave, ro. 1933. godine, nastanjen u unju, kod istog evidentirana ustrelina u grudni ko, 10. Markovi Ilija, sin Zorke, ro. 1962. godine, nastanjen u unju, kod istog evidentirana ustrelina grudnog koa, te zamotana zavojem desna podlaktica za to vjetak naznaava da je sanirana povreda od ranije, vjerojatno ranija ustrelina), 11. Vidoevi Jordan, sin Tome, roen 1973. godine iz unja, kod istog evidentirana ustrelina u glavu, 12. Markovi Rudo, sin Zorke, roen 1951. godine iz unja, kod istog evidentirana zavijena rana od ustreline lijeve natkoljenice. Taj dio tijela deformiran vjerojatno od posljedica iskrvavljenosti po naznaci vjetaka 13. Matkovi Alfonzije, sin Joze roen 1930. godine u Brajkoviima, nastanjen u Grahoviima, kod istog je evidentirana ustrelina u glavu, 14. Kolak Zoran sin Jage roen u Kuli 1932. godine nastanjen negdje u Zenici, kod istog evidentirana ustrelina grudnog koa i glave. To su leevi koji su identificirani prema licima koji su ih prepoznavali, a za slijedea tri lea naznaeni su mogui podaci koji podlijeu provjeri: 15. Kafadar Stipo, roen 1920. godine, nastanjen u unju, a kod leeva evidentirana ustrelina u glavu i grudni ko. 16. NN mukarac mlae ivotne dobi (naknadno prepoznat Vidoevi eljko sin Ante) pronaen preko puta kue 106a, ispod gornje zemunice u arenoj koulji, crnim farmericama sa karakteristinim crnim kaiem na kome je vei broj ukrasnih nitni. Kod istog evidentirana ustrelina u glavu i grudni ko, 17. Barbi Josipa ili Snjeana, pronaena na balkonu kue u Grahoviima u blizini bio automobil Yugo ZE 734-24, vlasnitvo Jurei Josipa, kod iste evidentirana ustrelina u glavu (ena starije ivotne dobi), Za ova tri lica koja su prepoznavala su izuzela karakteristine detalje odjee i obavezali se da e stupiti u kontakt sa mjetanima toga kraja to prije saznati da li postoji lice koje bi moglo identificirati naznaene kako bi se izvrila, odnosno za pretpostavljena lica potvrdila identifikacija u tom pogledu. U nastavku dana 11.6.1993. godine deurni sudija nadalje obavijeten je da na prostoru ukla dolo do sahranjivanja veeg broja lica na licu mjesta, te je od Tatarevi Ilijasa predstavnika Civilne zatite Zenica sudija dobio slijedee podatke za ta lica: 18. Marijanovi Marka Dragun (civil) 1921. godite (kod istog navodno pronaene 3 bombe), 19. Kozina Ive Pero (HVO) 1956. godite,

20. Kolenda Ivice Pero (HVO) 1964. godite, 21. Lau Fabijana Ivica (HVO) 1940. godite, 22. Jankovi Marka Vinko, 1932. ili 1933. godite, 23. Stojak Joze Tomo, 1936. godite, 24. Stojak Joze Franjo, 1930. godite 25. Kozina Berta, ena Ive 1933. godite, 26. Markea zv. Brko iz Oraca, 1938. godite 27. imi Nine ili Kozina Nine iz Brajkovia ili iz ukla, 28. Gazibari Mara, ena Pere. NAPOMENA: Kod lica naznaenih od 18 do 28 naznaene su godine koje mogu biti godine roena ali pri uzimanju podataka godita davaoci nisu sigurni moglo se dogoditi da su zadnja broja godita, odnosno broj godina, pa je naznaeno da se prikuplja dalji podaci u tom pogledu iz matinih knjiga. Nadalje u Prosekturu gradske bolnice Zenica odvezena 11.6.1993. godine jo dva lea koja su prepoznavali ranije naznaeni u prisustvu istih lica, pa prepoznaju: 29. uturi Stipo, sin Draguna 1928. godite, naen u kui br. 56 u Grahoviima, kod istog evidentirane ustreline u trbuh i grudni ko, 30. NN ena starije ivotne dobi pronaena u kui br. 56 u Grahoviima, kod iste evidentirana ustrelina u grudni ko, a gornja strana tijela je zapaljena. Na mjestu gdje je naen u blizini uturi Stipe, nije bilo tragova paljevine osim na tom leu. Pretpostavljena varijanta da je zapaljena donesena u kuu. Kod iste karakteristina tri zuba srebrene boje, metalna, a obuena u dva arena dempera (to se evidentira po ostacima) suknju prevladavaju plave nijanse. Osim naznaenih 30 leeva predstavnici Civilne zatite naznaava da je obavijeten da je Podama kod Bukvi traneje zakopano 3 do 5 pripadnika HVO sa naznakama da us podaci doli do mjetana, ali ne zna ko je izvrio zakopavanje. U svezi sa svim naznaenim kod vrenja neophodnih provjera i dalje identifikacije od VP i lica koja su prepoznavali zatraeno je poduzimanje svih daljnjih neophodnih radnji vezano za to. Time je konstatirano dogaanje u periodu 10.11. 6.1993. godine u formi slubene zabiljeke. Obaveza je da se izvri uviaj, ali je prema podacima dobivenim od predstavnika Civilne zatite i Vojne policije zona u kojoj je trebalo izvriti uviaj, ali je prema podacima dobivenim od predstavnika Civilne zatite i Vojne policije zona u kojoj je trebalo izvriti uviaj te identificirati mjesta i okolnosti nalaenja leeva prema tim tvrdnjama nije bezbjedna. Insistiranje istranog sudije da ide na lice mjesta nije shvaeno jer je stavljena otvorena naznaka da niko ne moe garantirati sigurnost. Zatraio sam od vojne policije da mi se dostavi podatak koje se jedinice nalaze u tom podruju, te mi to niko sa sigurnou nije mogao potvrditi. Kako su predstavnici Civilne zatite izuzimali leeve bez sudije, tako uviaj i nije mogao biti obavljen. Stoga je sve naeno i ono u emu je deurni sudija uestvovao naznaeno u ovoj slubenoj zabiljeci i u toj formi. Stavio sam naznaku da se to prije omogui odlazak istranom sudiji na to podruje. Naznaio sam da vojna policija, predstavnici armije, civilne zatite i dr. ne vre nikakve radnje bez prisustva istranog sudije u daljem. Obzirom da stanje leeva bez prisustva istranog sudije u daljem. Obzirom na stanje leeva prisutnoj rodbini, poznanicima, a na ime Markovi Boe izdao sam dozvolu za izvoz leeva i sahranu osim lica koja sa sigurnou nisu prepoznata i NN lica za koja sam naznaio na neophodnost dalje provjere obzirom da jo postoje uvjeti za to. Od

Tatarevi Ilijasa sam obavijeten da se vie ne oekuje dovoz leeva sa tog podruja, te sam stoga 12.6.1993. godine odluio prekinuti popis u ovoj zabiljeci, a ukoliko se pojave nove okolnosti iste e biti dopunjene a kod pojave novih leeva, eventualno sainjavat e se slijedea slubena zabiljeka. Generalna naznaka patologa je da su sva lica usmrena iz vatrenog oruja. Istrani Okrunog VLADO ADAMOVI Svjedok: K.H., ensko, 64 god ISKAZ Nekoliko dana prije napada dolazili su pojedini ljudi Hrvati i pozivali na povratak civile koji su ranije iz sela izili i otili u Grahovie Dolazio je Marko Markovi sin Vlade i Fako Roar koji su traili da se vojska iz unja preda i poloi oruje, meutim nai su to odbili. Civili su se ipak iz Grahovia vratili u uanj. Par dana prije napada pripadnici MUP-a obilazili su selo i nae poloaje. Pitali su ima li u blizini muslimana, dali ih se bojimo i ima li mudahedina. Rano ujutro 8.6.1993. godine oko 3,00 sati poela je pucnjava. Civilno stanovnitvo sklonilo se u jednu kuu van sela u pravcu Ovnaka. Stari ljudi koji nisu mogli bjeati ostali su u selu, a meu onima za koje znam da su ostali bili su: Ilija Vidoevi, Niko Vidoevi, Drago Vidoevi, Ante Vidoevi, Vlado Markovi, Anto Markovi, Stanko Kozini, Drago Kozini, Ilija Markovi. Kada smo vidjeli da e selo pasti neki su nastavili bjeati prema Ovnaku meutim sve je ve bilo kasno. Oko 10,00 sati zauli smo galamu i vrisku MOS-ovaca. Uletjeli su u kuu psujui nam sve i svata. Meu nama je bio i jedan vojnik, Jordan Vidoevi, sin Tome. Nali su ga skrivenog, izveli ga ispred kue, a malo potom zauli su se pucnji. Tu je bila i Jordanova majka koja je plakala i molila za sina. Meutim, samo su je psujui odgurnuli. Iz te kue otjerali su nas na Ovnak i zatvorili kod nekog lagera. Tu smo bili oko 2 sata, a zatim su nas odveli u Poljske i zatvorili nas u Osnovnu kolu. Tu nas je bilo preko stotinu ena, djece i staraca. U koli smo prenoili, a ujutro su doli neki uniformirani ljudi koje ne poznajem i pitali nas hoemo li ii u Zenicu ili se vratiti kuama u selo uanj. Odluila sam da se vratim kui. Vratila sam se u selo ali tamo sam zatekla sve do temelja opljakano. Nekoliko kua i tala bilo je zapaljeno. Poto tu nisam imala vie gdje ivjeti otila sam kerki u Zenicu. Poto je ve i tamo bilo neizdrivo dana 15.9.1993. godine putem razmjene stigla sam u Busovau jer tu su mi od ranije kerka i zet. Zaboravila sam rei da su nekoliko sati prije napada Boo i Mirko Markovi otili iz sela u Zenicu. Kasnije su Boo, Mirko, Stipo i Mijo Markovi sa CZ kupili leeve po selu. Izjavu sam sluala u diktatu, smatram je svojom i kao takvu vlastoruno je potpisujem. vojnog suda sudija Zenica:

Dana, 1. listopada 1993. ifra: ze079 Svjedok: S.V., ensko, 58 god. IZJAVA Prije napada stigla je dojava da e se napasti uanj. Jedan sat prije napada sklonili smo van sela u podrum kue Ivice Markovia. Tu nas je bilo 20-ak civila. Kad je poela pucnjava iznad sela odmah smo poeli bjeati prema Ovnaku. Kad smo doli na Ovnak sklonili smo se u podrum kue Zlatka Vuleta. Tu nas je bilo oko 70 civila i jedan ranjeni vojnik Ilija Markovi, koji je bio ranjen u ruku. Kad smo doli u ovu kuu ubrzo zatim doli su muslimanski vojnici. U podrum ih je ulo 4 i rekli su nam, tiina. Pitali su nas odakle smo, kad smo rekli da smo iz unja jedan je upitao ima li itko sa strane. Svi su bili namazani crnim bojama preko lica. Rekli su, nitko vas nee dirati i zatvorili su vrata i izili. Poslije pola sata u podrumu je postalo zaguljivo i vikali smo da otvore vrata, to su i uinili. Otvorili su neko vrijeme i ponovo zatvorili. Kasnije su opet uli i rekli nam da idemo u neku garau gdje smo se i premjestili. Iliju Markovia onda su poeli maltretirati i jedan koji ga je poznavao rekao mu je: Ako te itko ubije, ja u te ubiti. Malo potom su izveli Iliju i rekli mu, odvest emo te u bolnicu i odveli su ga. Iz te garae nas su odveli u Poljske u kolu gdje smo i prenoili. Sutradan je doao jedan vojnik i rekao da se moemo vratiti u selo i da e nas njihova policija uvati. Kad smo se vratili u selo bilo je puno vojske koja je hodala po selu i iz kua na nae oi iznosili sve to je bilo u kuama i trpali u traktor. Tu mi je priao jedan musliman mladi iz Veselja i rekao nam da su juer pobijeni svi starci u selu. Takoer je rekao da je Ilija ubijen i da ne ostajemo ovdje nego da kupimo stvari i da idemo. Tu nam je vojska poela psovati i govoriti da e nas pobiti i da se odmah kupimo. Mi smo se vratili u Poljske.

U selu je bilo MOS-ovaca i onih sa oznakama Armije BiH. Dosta ih je bilo bradatih i udnih, a bilo je tu i naih komija koji su ipak bili fer prema nama i nisu nas maltretirali. Kasnije sam saznala od Ivane Markovi da je ona vidjela Iliju Markovi na jednoj livadi kako lei mrtav. Nekoliko dana poslije toga otili smo u Zenicu, a iz Zenice putem razmjene stigla sam u Busovau gdje su mi bila djeca. Izjavu sam sluala u diktatu, smatram je svojom i kao takvu vlastoruno potpisujem. Dana, 09. listopada 1993. ifra iskaza: ze087 Svjedok: S.M., ensko, 30 god. ISKAZ

Dana, 8.6.1993. godine u jutarnjim satima oko 4 sata poeo je napad muslimanskih snaga. Ja sam bila u kui Zlatka Vulete sa djecom. U kui nas je bilo oko 16 mjetana. Tu je ubijen Jordan Vidoevi. Cijeli dan se ula pucnjava oko 16,00 sati muslimani su probili crtu i uli u selo. Ubrzo su uli i nau kuu. Jedan je govorio da nas tjeraju kao ivi tit da bi osvojili Grahovie. Meutim poveli su nas na Ovnak u kuu Mirka Kafadara. U toj kui bilo nas je oko 90, to znam jer sam ja vodila spisak za hranu. Od tog broja bilo je 22 djece, 3 vojno sposobna ovjeka, dok su ostalo bili starci i ene. Tu smo boravili do veernjih sati kada su nas odveli u kolu u Poljske. Dok sam bila u unju vidjela sam dosta poznatih domaih muslimana kojim ja ne znam imena, ali znam da su iz sela Maratje, Mehrovac i Vrselje. Tako da sam tada vidjela jednog muslimana po imenu GUGCA i tom prilikom nosio je puku i na njoj snajper. Tog dana vidjela sam da u selu gori samo jedna kua dok su naknadno zapalili 3 kue i dvije tale. Taj dan smo noili u kolu, a sutra su nas vratili u selo. Kad smo doli u selo vojska je pljakala kue, vodila krave i nosili sve to se moglo donijeti. Taj dan prolazili smo kolone traktora konjskih kola i auta. Ja sam otila kui Zvonke Markovia, kad sam ula pla u kui Ane Markovi. Kad smo otili nali smo tijelo ubijenog Drage Markovia, leao je na pragu kuhinje i sobe. Nakon toga smo nali kod kue Ivice Markovia tijelo ubijenog Jordana Vidoevia. Tijelo Jordana je bilo iza kue, a dok je vidljivo da je ubijen na pragu ulaznih vrata gdje je bilo dosta krvi. Takoer je poznato da su Ivana Markovi i Branko Vuleta tada vidjeli le Ilije Markovia. Ilija Markovi je bio vojnik ranjen granatom u ruku te je bio sa nama cijelo vrijeme dok ga nisu povezli za bolnicu. Ilija je sam traio da ide za bolnicu, dok neki doktor NEZIR (plav, ikave kose, srednje visine roen oko 65. godine) govorio da ne ide da je bolje da tu ostane jer ga moe neko ubiti. Taj doktor NEZIR je odveo Iliju i jo dvije ene i to Danicu i Slavicu Markovi sa djecom prema bolnici. Kasnije sam saznala da dok su ili tako na traktoru, da ih je zaustavio neki vojnik i tom prilikom Iliji rekao, silazi rudaru i odveo ga. Nakon tog se uo rafal i tada je najvjerojatnije ubijen Ilija Markovi. Takoer sam ula da doktor nije dao da vode Iliju, meutim nije to mogao sprijeiti. Taj dan dok smo bili u selu predsjednik MZ Poljske RAMIZ SPAHI rekao nam je da su pobijeni neki starci. Tako sam saznala da je Anto Markovi star oko 65-70 godina ubijen u autu, Kazimir Markovi ubijen pred enom Frankom, Vlado Markovi star oko 70 godina, Dragan Vidoevi star oko 90 godina, Niko Vidoevi star oko 70 godina, Ilija Vidoevi i jo drugi koji se trenutno ne mogu sjetiti. Taj dan sam vidjela nekog EKREMA koji je kasnije poginuo. Dok smo bili u selu kue su se i dalje pljakale. nakon nekog vremena mi smo krenuli u Zenicu, meutim nisu nam dozvolili nego smo smjeteni u kuu Zorana Markovia. Tu smo bili smjeteni svi tj. nas oko 90. Dana, 12.6.1993. godine ila sam na sahranu civila pobijenih od strane muslimanskih snaga. Na groblju u selu Ovnak taj dan sahranjeno je 19 osoba. Nakon sahrane jedan broj mjetana sela unja je otiao u Zenicu a meu njima i ja. Tako sam ostali dio vremena provela u Zenici do izlaska u Busovau. To je sve to sam imam izjaviti, izjavu sam sluala u diktatu te je kao takvu smatram svojom i potpisujem. Dana, 1. rujna 1993. ifra iskaza: ze088

Svjedok: I.M., ensko, 27 god. ISKAZ Rano ujutro 8.6.1993. godine muslimanska vojska napala je selo, tad sam sa svoje troje malodobne djece bila u kui dok mi je mu bio na crti obrane. Poelo je granatiranje sela i oko moje kue palo je 9 granata. Tijekom najee pucnjave izila sam iz kue i sa djecom namjeravala bjeati prema Ovnaku. Poto su se djeca prepala, morala sam jedno dijete nositi dio puta pa se vraati po drugo i tree. Tako sam nekako uspjela doi do sklonita tj. do kue Ivice Markovia. Bilo nas je tu oko 20-tak civila, a meu njima i 2 vojnika, Jordan Vidoevi i Nenad Vidoevi. Ovaj zadnji sakrio se u talu pored kue i tu ostao 2 dana. Od prilike oko 14.00 sati po podne uli su MOS-ovci u kuu, bilo ih je 5 nepoznatih, bradatih vojnika u arenim uniformama bez oznaka., Jedan od njih pitao je ima li mukaraca u kui, na to smo odgovorili da nema, ali oni su pretresli kuu i ispod stepenica nali Jordana i odmah ga poeli udarati. Jordanova majka koja je bila tu poela je zapomagati, ali uz psovke su je samo odgurnuli, Jordana su izveli napolje, a malo potom ula su se 3 pucnja. Ponovo su se vratili i od Milke Vidoevi uzeli torbicu u kojoj je bilo preko 1000 DEM i porodina zlatnina. Istjerali su nas iz kue i poeli goniti kao ivi tit, jer nai su jo pucali na Grahovie. Kada smo dotjerani na Ovnak, zatvorili su nas u jednu kuu gdje smo ostali neko vrijeme, a potom su nas odveli u kolu u Poljske. Sutradan smo puteni i reeno nam je da idemo kuama da sahranjujemo svoje mrtve. Kolona od 60-tak ljudi, ena i djece krenula je prema unju i negdje pred samim selom zaustavili su nas neki vojnici i poeli provocirati vadei i otrei noeve. Priao mi je jedan vojnik i drei no u ruci ree mi: Jebem vam majku sve emo vas poklati. Nastavili smo put u selo dok smo djecu ostavili ispred sela jer znali smo da ima leeva. Branko Vuleta i ja otili smo prema kui Drage Markovia i kada sam ula u kuu vidjela sam Dragu, starca od oko 60 godina kako lei mrtav u kuhinji, bio je ubijen s lea. Potom smo otili prema kui Ivice Markovia i ispod kue nali Jordana mrtvog koji je imao ogromnu ranu na sljepoonici. Le smo pokrili ebetom i otili prema mojoj kui. Idui tako u ivici pored kue Vinka Vulete ugledala sam le. Imao je na sebi arene vojne hlae i teget plavu majicu kratkih rukava i vojne izme. Oko glave uhvatio se roj muica, i kada sam bolje pogledala prepoznala sam Iliju Markovia sina Zorke Markovi. Za njega znam da je bio ranije zarobljen i ranjen u ruku, a za njega su MOS-ovci rekli da e ga odvesti u bolnicu. Jedan njegov radni kolega rudar kojem ne znam ime, crn, srednjeg rasta iz sela Orovica rekao mu je: Ilija ja u te ubiti. Kad smo obili selo sastali smo se svi i zamolili vojnika koji su tu bili i sve redom pljakali da nas puste za Zenicu, jer se u selu nije moglo ivjeti.

Iz sela smo se ponovo vratili u Poljske, a kada smo tamo doli ponovo su nas namjeravali vratiti nazad, ali jedan musliman po imenu AIR rekao nam je da ostanemo tu i da e nas on i jo 10tak ljudi uvati. Smjestili su nas u kuu Zorana Markovia, a oni su na polju straarili i donosili nam hranu. Tu sam sa djecom provela oko 30 dana. Neki MEHO MEHMED DIZDAREVI, jednog dana doao je pred kuu sa bombom u ruci sa namjerom da je baci u kuu, rekao nam je da e nas tu no poklati i zapaliti. Nakon toga dola je policija i odstranila ga, a oni su nam garantirali sigurnost., meutim im su oni otili MEHO se ponovo vratio i poeo lupati na vrata i psovati. To je trajalo nekoliko sati nakon ega je otiao. Sutradan sam sa djecom otila u Zenicu, a odatle poslije 30-tak dana uspjela sam doi u Busovau gdje mi je bio mu. Izjavu sam sluala u diktatu, smatram je svojom i kao takvu vlastoruno je potpisujem. ifra iskaza: ze090 Svjedok: A.M., ensko, 57 god. ISKAZ Dana, 8.6.1993. godine u jutarnjim satima krenuo je napad na selo uanj. ja sam bila u kui Ivice Markovia a bilo nas je ukupno 15 osoba. Cijeli dan trajale su borbe a u popodnevnim satima ugledala sam neku vojsku kako ulazi u selo. Znajui da to nisu nai, jer su se ve uli muslimanski povici alah uegber i dr. Ubrzo poslije toga u kuu je upalo 5 muslimana, od kojih ja nisam nikoga poznavala. Svi su bili namazani po licu crvenim i crnim bojama. Dok su uli jedan od njih je pitao da li ima vojnika?, na to sam ja odgovorila vojnika nema, samo su ene i djeca u kui. meutim njih 5 su ve pretraivali kuu i ubrzo su ispred stepenita pronali Jordana Vidoevia, sin Tome, star oko 20 godina iz sela uanj. Kad su ga pronali bio je u uniformi i imao je kod sebe puku, meutim nije pruio nikakav otpor i predao se. U meuvremenu nas su utjerali u sobu, a njega poveli prema izlaznim vratima. Samo to smo uli uli smo rafal na samim ulaznim vratima kue. Tom prilikom je ubijen Jordan Vidoevi. Njegova majka nalazila se s nama u sobi, derui se i govorei da je to njen sin. Nakon 5 minuta, istjerani smo iz kue i tom prilikom vidjela se krv na pragu, a tijelo su ve bili odnijeli, te su tu najvjerojatnije i ubili Jordana. Jedan od 5 vojnika naredio je da nas vode u Ovnak u neki podrum. Tako su nas 15 poveli u selo Ovnak i smjestili u kuu Mirka Kafadara. Za cijelo to vrijeme moj mu je najvjerojatnije bio u svojoj kui, ali mi je poznato da je 10 minuta prije nego e Muslimani ui u selo izaao iz kue. Tu u podrumu ubrzo su doli ostali civili iz sela. Nisam sigurna koliko nas je bilo, ali mogu rei da nas je bilo negdje oko 80. Dok smo bili u podrumu dolazila je vojska i provocirala nas, psovala ustaku majku i govorila hoete li Herceg-Bosnu.

uvao nas je jedan vojnik srednje visine, 25-30 godina s crnom kosom i bradom. Ubrzo u podrum gdje smo smjetani doao je Ilija Markovi, sin Matilde, iz unja, ranjen u desnu ruku. Tu je s nama proveo neko vrijeme, nakon ega mu je dola muka. Dok smo boravili u spomenutom podrumu dola su neka dvojica Muslimana, vojnika, po Iliju i rekli mu da ide u Zenicu zajedno s Danicom Markovi, ena Zoranova i Nevenkom Vuleta enom Boe. Imenovani su trebali ii traktorom iz sela u Zenicu, meutim samo to su oni krenuli tj. nakon kratkog vremena uo se rafal. Naknadno sam saznala da su tada ubili Iliju Markovia ispod ceste u jednoj njivi vlasnitvo Ive Vuleta, a sutradan sam vidjela le Ilije Markovia. Uveer doli su po nas te jedan dio kombijem, a drugi dio pjeice otiao u kolu (Osnovnu) u Poljske. Tu smo prenoili dobivali kruha i drugih prehrambenih stvari. Zaboravila sam da dok smo bili na Ovnaku doao je unuk od SULJE AERI iz Orahovice. Taj unuk je pitao: Da li ima netko od Drage Markovi?, a po njegovom ponaanju vidjelo se da su nali nekog od Drage da ne bi dobro proao. U koli gdje smo smjeteni bilo nas je oko 70 djece, ena i staraca. Ujutro je doao jedan vojnik koji se predstavio da je iz Gradia (plav, srednje visine, puniji, star oko 30 godina) i pitao nas hoemo li kui ili u Zenicu? Svi smo se sloili da idemo kui. Tako smo uz pratnju oko 5 vojnika otili u svoje selo. Idui uz put smo provocirani, pojedini vojnici su vadili bodee i uz put nas plaili. Kad smo doli do samog ulaza u selo, vojnici su se udaljili, a nas su pustili da idemo kuama. Kad smo doli u selo vidjela sam zapaljenu jednu kuu i dvije tale, dok su gotovo sve kue opljakane ili su pljakane. U moju kuu zajedno sa mnom krenuo je i Branko Vuleta i njegova ena, Ivanka i Nada Markovi. Ivanka je prva ula i ugledala mua Dragu, roen 1933. godine (nije bio vojnik, kako lei na pragu izmeu sobe i kuhinje. Drago nije bio vojnik, jer je bio bolestan, operirao je kimu i imao slabo srce. Vidjela sam na leima ima 4-5 rana od metaka. Kua je bila opljakana stvari isprevrtane i razbacane. Nakon kraeg zadravanja krenuli smo u kuu Ivice Markovia. Idui tako prema kui, ugledali smo tijelo Jordana Vidoevia. Kad smo se pribliili vidjela sam da ima veliku povredu glave, sljepoonice. Na ulazu, na samom pragu bila je velika lokva krvi, gdje je najvjerojatnije ubijen Jordan. Tu smo se zadrali neko vrijeme i otili ponovno u moju kuu.

U kui Stanka Markovia vidjela sam 3 vojnika. Ulazili su i uzimali neke stvari i otili. mi smo otili u selo i tu se svi skupili. Dok smo ili tako po selu prolazila je kolona traktora, kola konjskih, teretnih auta i drugih vozila opljakane stvari prema Zenici.

Kad smo se skupili krenuli smo vi prema koli nastojei da odemo u Zenicu, meutim nakon kraeg vremena zaustavljeni smo od strane muslimanskih vojnika i prekopani. U Zenici su nam rekli da ne moemo nastaviti put u Zenicu, te smo smjeteni u kuu Zorana Markovia. Ubrzo poslije toga doao je neki AIR iz sela Paratije, sin MUHAREMA, oenjen, 2 djece (kerka i sin) ima oko 35 godina, ena EMSA. On nam je rekao da emo neko vrijeme ostati u Zoranovoj kui. Tu smo bili, a uvala nas je vojna policija. 12.6.1993. godine subotom, nakon sahrane 19 osoba na groblju Ovnak jedan dio mjetana je otiao u Zenicu dok je drugi ostao. Tog dana i ja sam bila na sahrani na groblju u Ovnaku. Taj dan sahranjeno je 19 osoba i to: Vlado Markovi, Anto Markovi, Zoran Markovi, Ilija Markovi, Rudo Markovi, Drago Markovi, Kazimir Markovi, Anto Vidoevi, Ilija Vidoevi, Niko Vidoevi, Dragutin Vidoevi, eljo Vidoevi, Jordan Vidoevi, Stanko Markovi, iz Brajkovia Jozo Markovi, Fabo Petrovi, Stipica uturi i Ana uturi, imo uturi te jedan ovjek i ena nepoznati. Svi oni su 11.6.1993. godine odvedeni u Zenicu u Crkvice, a 12.6.1993. godine dovezeni u Ovnak i sahranjeni. Bila su prisutna i 3 sveenika i to neki Boo iz ajdraa, Franjo iz Brajkovia dok treem ne znam ime. Neki ILIJAS iz Zenice stariji ovjek oko 60 godina proelav bio je u Komisiji i saopio nam da moemo prisustvovati sahrani, ali smo po jedan lan obitelji. Nakon jednog mjeseca dola sam do podatka da su tu sahranjena jo 3 lea i to: Ivo Vuleta sin Dragutina iz unja, Dragan Marti sin Mate i Ilija Matri sin Frane. to se tie pogibije navedenih osoba koliko ja znam a i koliko sam ula od drugih Vlado Markovi, Anto, Drago, Kazimir i Stanko su civili stariji ljudi u prosjeku oko 70 godina, ubijeni tj. streljani kao civili i nisu uestvovali u borbama. Dragan Vidoevi star oko 90 godina, Niko, Ilija i Anto stari oko 70 godina, takoer nisu uestvovali u borbama nego su ubijeni tj. streljani kao civili. Drago Jerkovi iz sela Janjac, nastanjen u Zenici, a inae radi u bolnici je smjetao u sanduk spomenute osobe te mu je poznato kakve prirode su im rane. On mi je rekao da su svi ubijeni iz puke dok jedino Ilija Vidoevi nije imao pola glave. Pored toga eljo Vidoevi sin Ante i majke Luce, je imao takve rane da nije ubijen od metka, nego je umro od zadobivenih povreda, donja vilica mu je smrskana. Za Dragana Markovia rekao je da je ubijen rafalom iz puke po prsima. Drago Jerkovi mi je priao da je bilo dosta ranjenih. Nakon sahrane u selu Ovnak jedan broj mjetana je otiao u Zenicu a jedan broj je ostao jo 14 dana u selu uanj. Cijelo vrijeme dok smo bili u unju, pitali su za Jozu Kafadara ili njegovu obitelj i govorili da ukoliko ga naemo da e ga objesiti. Pored toga raspitivali su se za Ivu Palavra. Dok smo boravili u selu cijelo vrijeme se pljakalo, gotovo sve odneseno, jedino su svinje sve pobili. Prvih dana sukoba dok smo bili u podrumu Mirka Kafadar vidjela sam svoga susjeda SALIHA MEJMEN iz sela Poratije, star oko 30 godina, oenjen, 2 djece i NEZIRA iz Poratija ne znam mu prezime, znam da ima oko 35 godina da je oenjen, plav, srednje visine, podebeo. Oni su ulazili u podrum, gledali nas i otili. Tih prvih dana dolazio je neki RAMO iz

sela Pojske, predsjednik CZ i govorio nam da se vraamo u selo. On je popisivao to je kome ukradeno. Znam takoer da su kasnije u nae selo useljene izbjeglice iz Doboja, Jajca i Karaule. To je sve to sam imala izjaviti u svezi ovoga sluaja, izjavu sam sluala u diktatu, smatram je svojom, te je kao takvu vlastoruno potpisujem ifra iskaza: vz011 Svjedok: A.B., ensko, 62 god. ISKAZ U nedjelju ujutru 09.01.1994. ula sam govor i izila sam u hodnik. Kod vanjskih vrata povirim i vidim ih na cesti. Odmah se vratim da se obuem. Kad sam se obukla uzmem kaput, provirim kroz prozor, oni mi se svraaju u avliju. Dok sam se oblaila bacili su mi bombu. Deka mi je bila u torbi na vratima i iza toga sam se sklonila. Tada sam izletila van i uvukla sam se u rov - trap za korumpir i ekala. Oni su mi doli do rova gdje sam se uuljala. ula sam pla ena i djece. Jedan vie: "Nemojte tui ene i djecu!", a drugi "Ubijte ustaku im majku j...!", "Alah uegber!" Onda su se posakrivali iza drva i ne znam nakon koliko vremena krenula sam prema UNPROFOR-u. Tad sam dola do jedne grupe tu sam nala dvije ene i dvoje male djece. Jednoj je ime Nevenka, a oni su izbjeglice iz Zenice. Jedan od grupe kojoj sam pristupila bio je ranjen. Tek iz treeg pokuaja UNPROFOR nas je preveo da Viteza i tu nas ostavio. Dok sam bila u rovu i ula pla ena i djece znam da su ubijene Ankica Grabovac stara oko 30 godina i Ankica Vidovi isto toliko stara. Ranjena su djeca ker od Ankice stara oko 12 godina (bila je ranjena) i njen brat, star oko 7 godina, poslani su od muslimanske vojske prema cesti ne pruivi im ni prvu pomo. Djevojica iako ranjena u rame vukla je brata koji je bio ranjen u trbuh, sve do afradina, jedno 300 do 500 metara. Sada su oni u bolnici u Splitu. Bilo je jutro, 5:00 sati, magla kao tijesto gusta. Zarobili su u tom asu 13 ena i jedno dijete. Bose i u spavaicama odvezene su u Zenicu. Za Dragicu Petrovi, nau kominicu inae duevnog bolesnika, vrlo lijepu, staru oko 26 ili 27 godina nisu dozvolili majci i sestri da ju povedu sa sobom ve su je ostavili u kui da bi ju nakon dva dana ciglom u glavu, a potom ju ubili. Njeno tijelo je izvueno nakon 30-ak dana, a tijela Ankice Vidovi i Ankice Grabovac jo uvijek ne znam gdje su. Iako je HVO vratio taj dio teritorije ta tijela nisu pronaena. Poginuli mjeani tog dana su: Marko Buhi star oko 35 godina. Nala ga je civilna zatita na cesti, samo trup koji smo sahranili, a nakon 20-ak dana - noge i donji dio trbuha. S njim na cesti leala je i Novka Juri. Petar Perkovi star oko 40 godina. Nali smo ga nedaleko moje kue kao i Stojana Ramljaka starog oko 50 godina u sjedeem poloaju. Na vratu mu tragovi JUTANDA. Draenko star 33 ili 34 godine naen je ispod terase gdje je ubijena Dragica Petrovi. Troje Vidovia: otac Marijane i Brane, Dragan kao i brat mu Mirko i njegov sin Draen jo uvijek nisu pronaeni.

Nikola Juri star oko 60 godina i cijela njegova porodica od 5 lanova odvedeni su navodno prema Zenici. O njima nemamo nikakvih informacija. Kod nas su Muslimani doli i svoj poloaj na brdu zauzeli oko Uskrsa 1993. Brdo na kojem su oni zove se Krivae. Odatle su svakodnevno tukli snajperom po civilima, tko god naie ili se kree. Meu snajperistima primjeene su ene koje su gaale ene i djecu. Od snajpera s tog brda stradalo je oko 15 osoba a bilo je i 10-15 ranjenih. Ja sam samo po noi ili kad bi doao UNPROFOR izila vani da naupam travu za kravu. Od snajpera je poginuo Mirko amija star oko 30 godina. Bio nam je sudija u Travniku, te Magdalena Damjanovi stara 17 godina. Magdalena je poginula koncem ljeta, a amija poetkom jeseni. Jo jedan Buhi, od Marka brat, poginuo je isto od snajpera samo ne znam kako mu je ime. Jo su neki iz Busovae poginuli samo mi ne znamo imena ni prezimena. Ranili su mi i kravu. Ja svaki dan odem do Buhinih kua, zagnem sa u araf. Svu isu robu iz ormara izbacili su mi vani i po njoj izgazili. Nema mi ni psa ni krave. Rotvajler pas, vrlo vrijedan, voen na izlobe, nestao mi je. Imala sam i 10 kokoiju, ni jedne nema, a kokoinjac mi je izgorio. Oba su izgorila jer sam ja ranije nasaivala kokoi. to god sam nala u kui nita vie nije za upotrebu. Ja sam tkalja. Tri trube platna su mi prostrli od kue prema vani. To sam juer nala ispod snijega. Imala sam dva televizora i tri radio aparata. Nemam nita, samo ja. U Vitezu, 23. veljae 1994. ifra iskaza: vz014 Svjedok: M.V., ensko, 13 god. ISKAZ No prije upada muslimanskih snaga u Buhine kue, pred spavanje sama sam se pitala: "Da li da se raspremim za spavanje ili ne?" Zadnjih mjesec dana, a pogotovo od dana 22.12.1993. god. kada su muslimanske snage upale u Krianevo selo i izvrile pokolj, spavala sam opremljena. Legla sam da spavam. Ujutro rano, negdje oko 5:00 sati probudila me jaka detonacija u blizini moje kue. Detonacije su postale sve ee i ee. Skoila sam iz kreveta. Mama, tata i brat su takoer bili na nogama. Vika, galama, dozivanje, prasak metaka, bljesak svjetlosti koja je dopirala kroz prozor, inilo mi se da sam u paklu. Ustajte ustae! Za dom spremni!, dopirali su glasovi s vana. Stakla na prozorima su se tresla, lomila i prskala po kui. Meci su ulijetali u prostorije. Mama se uurbano spremala. Pognutih glava smo pretravali po kuhinji. Moj tata je istrao iz kue, i nije se vie vratio. Ja ne znam da li je moj tata ubijen ili uhvaen. Mama nije stigla da braci obuje izmice, istrala je nosei bracu, 6. god. starog i ja za njom sam istrala na polje (pred kuu). Pred kuom je stajao uniformiran vojnik, sa crvenom beretkom i utim platnom na nadlaktici, puku je okrenuo prema nama. Prvo je pucao na mamu oko 1-2 m.

ula sam prasak (zvuk, detonaciju) i vidjela kako je mama pala, ne sjeam se 1 ili 2 metka je opalio taj vojnik. Ja sam vrisnula, uhvatila brata i poela da bjeim. Isti vojnik je pucao u mene i moga brata, sa udaljenosti od 4-5 m. Odjednom sam osjetila da ruka, desna, nije moja i stranu bol. Uspjela sam utrati u svoju sobu. Sakrila sam se, nisam smjela da diem. Meci su mi fijukali pored glave. Ponovo sam istrala iz kue. Vojnici su me zvali, trali za mnom. Ja sam brata nosila, jednom rukom.

Po selu su muslimanski vojnici bili rasporeeni po grupama, njih 15-20-tak. Po selu su se i dalje uli rafali, krici, vatra iz kua se sve vie irila. Dok sam trala prema glavnom putu, naila sam na grupu vojnika, uniformirani sa crvenom beretkom. Zaustavili su me. Jedan od njih je rekao da mene i brata ubije, drugi me povukao i trznuo za ranjenu ruku, govorei da idem sa njim. Iz iste grupe, jedan vojnik je rekao: "Ma pustit emo ih, ionako su ranjeni". Taj je rekao i ime svoje, kojeg se ne mogu sjetiti. Nastavila sam da trim prema glavnom putu. Ponovo me zaustavio jedan muslimanski vojnik, dvoumio se da li da me ubije. Na kraju je rekao da idem prema UNPROFOR-u. Kad sam dola do ulaza u Vitez, sreo me jedan ovjek, kojeg ja ne znam, ponio mi brata i meni rekao da moram da izdrim jo malo. U Buhinim kuama sam vidjela kako je muslimanski vojnik ispalio rafal u Grabavac Ankicu, 20. god. staru. Ani Buhi su muslimanski vojnici ubacili bombu u kuu, ona je vritei istrala iz kue, traei pomo. U selu je bilo jo ubistava, ali ih ja u strahu nisam mogla vidjeti. U bolnici se nalazi i moj brat, kojeg su muslimanski vojnici ranili. Teko mi je. Mislim na mamu, koje vie nema, ne znam ta mi je sa tatom. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno sa namjerom da ljudi koji nam svima mogu pomoi da ne oklijevaju, nego to bre pomognu. Potpisati se ne znam lijevom rukom, a desna mi je ranjena i boli me. ifra iskaza: bv001 Svjedok: I.L., muko, 61 god. ISKAZ 28. sijenja 1993. u 10:45 otpoeo je napad Muslimana na Prosje. Nakon to su ve okupirali sva sela od Kaana do Bitalovaca. Sjedio sam u podrumu sa Nikicom Livaniem (Zelkom) (1937.), sa koji sam ostao brinuti o blagu. Zbog muslimanske ofenzive koja je trajala ve etiri dana iz sela su otile ene i djeca. Nikica mi je rekao da skuham kavu, a da e on pomusti kravu. Popili smo kavu. Ve je pucalo. On je htio zamotat jednu cigaretu. Otvorio sam vrata i vidio da prema nama ide muslimanska vojska. Oko glave su imali crne trake, a bili su umotani svi u bijele plahte to ih je inilo manje primjetljivim jer je vani bio snijeg. Bilo ih je u grupi vie od 30. Rekao sam: "Zelko idu Turci, bjemo!" Potom smo se obojica dali u trk koliko smo kao ljudi u godinama mogli bjeati. Preli smo neopaeni nekih 20 metara, a onda se na nas sruila kia metaka. Kako sam bio prvi, a na vrh strmine, pao sam naglavake i otkotrljao se niz padinu u pravcu ume. Nisu me pogodili. Dolje u umi je bila neka vikendica u iji podrum sam se zavukao i sakrio. Nikice nije bilo. Znao sam da je ili mrtav ili zarobljen. Dok je bilo pucnjave nisam se usuivao micati iako sam se sav zaledio od hladnoe. Svanulo je i ja sam se sav ukoen odvaio izii napolje jer je prestala pucnjava. Iziao sam napolje i na vrhu strmine vidio sam mrtvog Nikicu. Bio je sav rasjeen rafalima po prsima. Sav preplaen otiao sam u pravcu Busovae.

Nakon izvirivanja i provjeravanja odvaio sam se ui u kuu Lozana Blaevia u Donjem Polju. Kod njega sam proveo etiri dana i nakon toga uputio se u Busovau. Nikicu sam sahranio nakon tri dana jer su u meuvremenu pripadnici HVO otjerali muslimanske snage. Ovaj iskaz dajem odgovorno i dobrovoljno, a potpisom svake stranice svjedoim o njegovoj autentinosti i provjerljivosti. U Busovai, 3. listopada 1993. ifra iskaza: bv005 Svjedok: L.L., ensko, 50 god. ISKAZ 24.01.1993. god. poela je pucnjava po naem selu Prosje oko 15:00 sati. Vatra je otvorena sa Papre po naim kuama. Prepala sam se ta je to jer nisam se nadala da bi tako neto se desilo, da bi nae komije Muslimani mogli na nas pucati. Uzela sam djecu za ruke ( sina i curicu 78. i 81. godite) i spustila se ispod naeg sela u Plje, selo udaljeno 2 km od naeg. Tu sam ostala sa svojom djecom u kui Duana Lukia, Nikica Livani je ostao kod kue sa I. L. Poto su bili sve jai napadi muslimanskih vojnika mi smo se morali iz Duanove kue pokrenuti u Busovau. 28.01.1993. god. kad smo se mi povukli u Busovau tad je i Nikica Livani poginuo na Prosju kod kue, mada ja nisam znala do subote ujutro (30.01.1993. god.). Doao mi je sin i javio mi, da je Nikica poginuo i dovuen je u mrtvanicu u Busovau. Sin mi je rekao da ga je naao komija Blaen ispod strieve kue mrtvog. Pogoen je rafalom na lea. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i njegovu autentinost i povjerljivost svjedoim svojim potpisom na svakoj stranici. U Busovai, 10. studeni 1993. ifra iskaza: bv006 Svjedok: J.., ensko, 67. god. ISKAZ Ponedjeljak ujutro oko 6:30 sati dana 25.01.1993. god. poeo je napad na nae selo Javor povie Kauna, blizu udina. Ustala sam i izila da poloim ovcama, a okolo sela se ula pucnjava, u Kaunima, Nezeroviima i drugim okolnim selima. Do mog prvog komije Stapia bilo je oko 100 m, a ispred njegove kue sam ugledala RAMIZA - komiju koji stoji ispod hrasta i vie EJUBE nemoj paliti, a ja nisam znala to se deava. Odjednom se plamen vatre izvio iz kue Stapia Joze, a prema mojoj kui je trao Jozin sin Anto, a za njim su pucali muslimani i tako je Anto 10 m od moje kue pao. Odjednom se zaderala Antina majka Jela i dotrala do njega: "Sine moj nek su te i ubili, nek te nisu dumani ivog u svoje ruke uhvatili. Ja sam im prila i dala joj krpu, a ona je obrisala Antu po licu, bio je mokar od znoja. Pogoen je na lea gdje je imao ranu, a na prsima jo vea rana, odmah je bio mrtav. U tom momentu doao je i Antin otac Jozo, povikao je nek je poginuo - poginuo je za slobodu, i samo

se klatio s noge na nogu. Ja sam otila u kuu i uzela deku i donijela pag i dva podvora (to se nosi sijeno). pag smo omotali oko podvora i stavili u deku, da bi mogli prenijeti Antu do njegove kue. Kod kue kad smo doli kua je ve izgorila, a samo su zidovi ostali. Unijeli smo ga u upu pored kue gdje je bio 15 dana mrtav. Majka je Antina bila kod mene spavala i svaki dan ila da mu upali svijeu, a kad god bi dola nala bi izjutra upu otvorenu, i njega otkrivenog. Jela je ila u tab muslimana u Rijeku (mjesto gdje stanuju muslimani) i molila ih da joj daju da sahrani sina (nisu joj dali), a tek nakon 15 dana pozvali su je Muslimani iz udina da ga sahrane i to u bati kraj kue. Tri dana posije napada doli su muslimani (vojnici) i pljakali po kui, odnijeli su mi svu hranu iz kue, 50 kg soli, i zbog toliko soli su me provocirali i rekli da solim ustaama, a ja sam im rekla da nisam vidjela ustae od onog rata, te 30 kg eera, graha, brana, a ja poto sam bila daleko od centra za snabdijevanje, uzimala sam toliko hrane koliine hrane, a i djeca su mi slala pare i pakete hrane iz vicarske.

15 ovaca su mi odnijeli, a svaka 3-4 dana su ponovno dolazili da pljakaju, mada vie nisu imali ta da nose. Zatim su preli na kuu Sofije i Sarafine Pokrajac. Jedan dan kad su mi kuu pljakali jedan vojnik musliman, oko 20 god. je otiao u kuu i Sarafinu je izvukao iz kue u podrum i silovao je. Ona ima 65 god. Taj dan subota uveer, 30.01.1993. god. doao je komandir MOS-a meni nepoznat i dotrala je Sarafina plaui i rekla da ju je silovao jedan vojnik, na to je komandir samo odmahnuo rukom i otili su dalje kroz selo u udine. U nedjelju ujutro 31.01.1993. god. dolazio je vojnik to je silovao moju sestru mojoj kui i rekao mi da ga vodim na tavan da bi on traio oruje, a ja poto sam ga prepoznala po opisu svoje sestre ja sam mu rekla ajde ti, dou ja na tavan, a ja sam uzela mantil i pobjegla u udine komijama muslimanima i ekala kod njih dok se ovaj vojnik MOS-a iz moje kue vratio, a Jeli je rekao pobjegla je jebla majku svoju. Kad su mi muslimanski vojnici pljakali po kui pucali su po prozorima iz kue i po plafonu, a kad su izali napolje ponovo su pucali po kui, tada sam pomislila da je Jela mrtva, ali sam vidjela samo da sjedi uz poret i bila je sva kreava od zida i pijeska. Zatim su se popeli na tavan kue i pucali po crijepu, tako da su itav krov otetili po kui, vriskali su po plafonu i skakali viui: "Ustae, majku vam ustaku". ito su posuli iz buradi, tako da normalan ovjek ne moe da povjeruje to se sve deavalo. Jedan dan pole smo ja i moja kominica Jela sa takama do mojih sestara da vidimo imaju li one imalo brana za kruha, u tom momentu idui putem zapucali su Muslimani vojnici (dvojica) po nama. Nama je bilo vie svejedno nek nas i pobiju jer nam je vie dojadilo trpiti svaki dan maltretiranja i provociranja bez hrane, a morale smo biti u kui, a komija MUAN je dolazio i govorio da ne izlazimo pobie nas muslimanska vojska i ponekad je dolazio u 2-3 dana donosio nam malo orbe. Govorio nam je da nam on ne moe pomoi. Kad su pucali na nas rasjekli su nam take mecima, a nam nije nita bilo, nijedna od nas dvije nije bila ranjena. Svaki dan smo molili muslimanske komije da nas sprovedu da idemo u Busovau, a oni kao ne moe se, pobie vas vojska, ali jednog dana je dolazio Crveni kri odvukli su Jelu Stapi u Busovau (petkom), a nedjeljom su doli po mene i dovukli me u Busovau kod familije. Tako su proli mojih mjesec dana patnje i straha u Javoru. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost i povjerljivost svjedoim potpisom na svakoj stranici. U Busovai, 27. listopada 1993. ifra iskaza: bv066 Svjedok: J.S. ensko, 61 god. ISKAZ

Doli su nam izjutra etvorica ovaj ZEJDIN (MUANOV) JUHI, njih etvorica pa su nas pitali: Kamo nam sinovi? ta ja znam. ZEJDIN je otiao njih je ostavio poslije su oni nas ispitivali svata neto i otili su na Mejdane. Kad su se vratili s Mejdana ubili su Antu Stapia, zapalili su nam kuu, i jednu i drugu staru, naa kua to je bila, tale zapalili, krave otjerali, svata je neto bilo. Eto, kad sam ugledala Antu jesam ja rekla: J.. ti mater balijsku ubie ga komije balije! To jesam rekla, ja to ne krijem nigdje tako je i bilo. Poslije nam je dola Jela odozdo kada smo mi sali ja i moj Jozo, kad smo sali da ga iznesemo, dola nam je Jele Pokrajac i donijela nam podvore pa, smo ga iznijeli. Dola nam je isto ta omladina koja ga je ubila pa su ga otkrili i gledali, da vide ko je, ta je, kako je? I pitaju: Koliko ima godina? Imao je 24 godine. I odatle mi smo produili i gore ga iznijeli u upu, u upi sam bila 14 dana kod njega. Svaki dan iz dana u dan, a etiri noi sam bila sama. I kad smo ga doveli u upu otiao je moj Jozo da odvede sinove i kola da ga ukopamo. Niti su dali njemu proi, niti su djeca dola, niti sam ja vie znala i za koga mjesec dana da li je ko iv ili nije. A svaki su mi dan dolazili, poneko s pukom, nepoznati da pitaju ta radim, ta u tu, kako u. Kaem da tu lei Anto Stapi, neko se odmakne, neko puku nategne, napucaju. Doao mi mladi pa mi kae: E baba, baba Anto je bio nerazdvojen sa ZELOM KAJTAZOM. Rekoh: Znam da je. Kae: Dolazio je nama na igranku sa ZELOM. kao to i je bio sa tim Muslimanom. Kae: Komije su nam naredile da ubijemo, naredio je predsjednik UDINA? A tko je predsjednik UDINA? Ja nisam znala tko je. Sad sam saznala ko je bio predsjednik udina, eto i sad znam ko je predsjednik UDINA da je RAMI HASIM. On je valjda naredio tako mi ta omladina poslije kae, ko kad sam ja bila mjesec dana, svata su mi neto priali. Poslije su se kajali to je to bilo, nije to trebalo biti. Mada smo mi mislili u tome da nema na niko u Busovai. Oni su na to raunali. Kad smo poslije, nakon desetak dana, vidjeli smo da su i oni oaloeni, valjda su izgubili Busovau, izgubili su valjda pravo neko pa su bili okarani nisu bili veseli to nekoliko dana. I kaem tim svojim komijama kad e doi Antu ukopati kau da emo danas, sutra pa nema, nema. Ja otila srijedom gore u njihov tab i u tabu sam nala urinjana devet ih bilo i oni su svih devet na vrata, sve jedna po jedan po jedan, ja kad je zadnji izaao velim: ULAGA bolan to ti ide? Rekoh: Kad se kuma nije stidila ovamo doi (oni mene kumom zvali) kad se kuma nije stidila vas, doi u va tab, to se vi stidite pa bjeite? I on je meni doao, okrenuo se i rekao: Mi smo doli da malo razglabamo o tome tvome sinu. Rekoh: Hajde ti kud si poao, ja sam dola da razglabam. Primili su me fino, nema ni govora, ustala su dvojica sa seije: Hajde baba proi i sjedni. ja sam prola i sjela, rekoh dajte mi malo vode edna sam. Dao mi je ovjek au i popila sam i nastavila svoju priu radi ega sam dola, traila sam njihovog starjeinu ko ima, ko nema. Da mi kau neto i da ga ja ukopam i da ga vuem ili na Dusinu ili na Smrekama ili na Kulu bilo gdje. Oni su rekli da ne moe, ne moe na Kulu, na Kuli je svaki pedalj miniran, da nije moglo. Pa rekoh: Moe na Dusinu tamo je vaa vojska. Ree: Ne moe ni tamo, ne znam vidjet emo za na Dusinu, a na Smreke ne moe nikako, Kula ne moe ubiti e nas Hercegovaka vojska, to nas nebi naa ubila, ubit e nas Hercegovaka neka vojska. I eto tako, to je bilo tako i prolo. Ja odem u tab gore ljudima i kaem tako, pristupio je ovjek fino nema ni govora, u to su mog Tomu zarobili prije na dva dana. Ja kaem njima: Gdje je moj Tomo, vi ste njega zarobili, otjerali ste ga u Lugove. Kae: Nije u Lugove,

otjerali su nas u Kaune, ali Tomi ne smije dlaka faliti. A ja kad sam dola kui poslije mjesec dana, ja sam svog Tomu zatekla crna ba kao crni kaput, tako su ga isprebijali u Kaunima. A sve kau ne smije mu dlaka faliti, komije ga zarobile i otjerale. On je doao gore u Javor da vidi svoju mater, donio i svoje oruje, donio je sve, trebaju da budu svjesni to je on doao, kuda je on njima proao, linije na sve strane, oni svukud hodaju, trebali su ga nagraditi, a ne ga izubijati u Kaunima. A sve kau ne smije mu dlaka faliti, komije ga zarobile i otjerale. I eto to je tako prolo, doli su ljudi pa su ukopali, Antu, etrnaesti dan je ukopan, ja sam kod njega sjedila 14 dana, svaki dan iz dana u dan. I eto oni doli sahranili ga, poslije je doao moj Jozo poslao ga CK, taman mjesec dana bilo. Crveni kri me je doao traiti tu, pa sam otila sa komijom. Onda to se sve razmotrilo tako, onda su doli u Javor i silovali su jednu staru enu, koja im je mogla biti majka, nju su silovali u toj kui oevidci bili. eto to je doveo ZEJDIN JUHI, tu vojsku, oni kau da su komije, poslije kad sam ja ostala mjesec dana, da su komije poslali tu vojsku i to je doveo taj ZEJDIN JUHI tu vojsku da se to ukine, da se ubijemo, da pobiju svijet, eto to je taj ZEJDIN JUHI on je doveo tu vojsku, a oni su bili u toj tamo tzv. Muanovoj umi tamo komije gledale kako kua gori, kako ostalo sve rade, kako pucaju, iivljavaju se. BV 068 Svjedok. I.K., muko, 61 god. ISKAZ Tog dana kad smo doekali napad muslimana na nae selo, mi smo se nalazili kod naih starih kua koje su udaljene od ceste oko kilometar. Mi nismo ili da pucamo ni na koga, mi smo izili da stoku namirimo, tako da smo po zavretku posla, prije nego to je zapucalo na nas, najprije je pucalo na cesti. Otili smo od Nikine kue jedno 820m, a mi smo bili udaljeni jedan od drugog oko 20-tak metara.Ja sam za jedan hrast stao i istog je momenta zapucalo odtud, ja sam skoio iza hrasta moda na 4 ili 5 m prebio sam nogu, valjao sam se, puzao, bjeao. Niko je ostao iza mene i ne znam ta je bilo sa njim. Kad sam prebio nogu ja sam zvao Niku ali nije bilo glasa od njega. Tu mi je pala kapa odatle sam se valjao i dopuzao sam do naih. Oni su se spremali kod Nike Jozina kue Jeline i kod Ante teke pokojnog, on je poginuo tada ja sam im objasnio ta se desilo.Oni su otili gore i nali Niku mrtva i vratili su se po Antu teku, obadvojicu su donijeli u kuu Nike Jozina. A nas su tada pobile komije, jer tada nisu doli Krainici pa nas pobili, tada su na nas samo komije pucale. BV 069 Svjedok: N.K., muko, 33 god. ISKAZ . Prilikom napada Muslimana na naa sela Gusti Grab, Osolite i Bukovce izjavit u slijedee: U to vrijeme kada su Muslimani napali na nas nije bilo borbenih djelovanja, a s tim to su oni prvi postavili barikadu na mjestu Kokoti, tako da su totalno zaprijeili put KiseljakBusovaa. Mi koji smo bili vojnici u to vrijeme drali smo samo strae, nije se ilo nigdje

naprijed. Bilo je naih par starijih ljudi, meu kojima je bio pokojni Niko Krito, bili su u brdu ne oekujui nikakvo iznenaenje, niti kakve napade. Doivjeli su napad Muslimana jer su tom prilikom ubijeni Krito Niko i Ante teko. Po nekim kasnijim saznanjima, kako sam i ja mogao saznati, po priama ak pojedinih i muslimanskih bojovnika, saznao sam da je u to vrijeme tu na licu mjesta bio prisutan BRKI FEHAJIA, veliki poznanik i prijatelj pokojnog Nike, on najvjerojatnije znao ko je bio u toj grupi i ko je naredio i ubio pokojnog Niku. Nakon ubistva uzeli su mu neke line stvari, provalili su u kuu traei vrijednosti i potjerali su ovce, oko 30-ak ovaca, to se moe po tome zakljuiti da im je bi cilj samo pljaka. Obzirom da su Muslimani ve postavili barikadu na mjestu Kokoti, kretanje nae i civila bilo je totalno sprijeeno, tako da mi nismo bili ni u stanju sahraniti pokojnog Niku Kritu i Antu teku po danu, nego smo ih morali sahraniti kasno naveer 25. 01. negdje oko 24,00. Obzirom da sam ja i jo etiri prijatelja njih dvojicu sahranili, znamo sve gdje, kako smo ih sahranili. Meutim, kasnije kada je CK dolazio po tijela i iskope tijela vidjelo se da su grbovi otkopavani i da su gledali muslimani ko je sahranjen. Zapovjednik tada njihovog II bataljona je bio BRKI IDRIZ, i on mogue da zna gdje mu je vojska bila. ifra iskaza: bv082 Svjedok: A.B., muko, 66 god. ISKAZ to se tie dogaaja oko muslimanskog genocida koji je izvren u selu Neziroviima u napadu Muslimana na nae selo, mogu rei slijedee: Ja sam bio kod kue, umirovljenik sam, toga dana Muslimani su napali nae selo i iz snajpera ubili Anu Batista, koju smo naveer sahranili kraj kue jer je nismo mogli nositi u groblje. Mene je drugi dan zarobio HUSIJANOVI MUHAMED, sin MUJIN on je bio zapovjednik MOS-a inae mi je bio prijatelj, jer je moj sin njegovu kerku oenio. On me svezao u mojoj kui psujui mi mater ustaku i svata neto mi je najgrdnije rekao i otjerao me u Mejtef u Bugojno. Odmah me je predao nekim drugim elatima, koji su bili kao i on. On se vratio natrag u nae selo i pljakajui kuu Akrap Ruice poginuo je, jer su sinovi Ruiini postavili mine u kuu i tu je poginuo on i jo jedan Musliman koji je sa njim skupa pljakao kue. U Mejtefu su me zatvorili u WC i tu su me maltretirali, tukli, pitali za mog sina Boka i ostale momke koji su bili iz mog sela. Tu sam bio dva dana i dvije noi. Nada mnom su vrene svakakve provokacije, inae ja sam fiziki jako slab, ali su me bez obzira na to to sam star, nisu mi dali nita jesti i tukli su me skoro svaki dan. Drugi dan doveli su me u Silos u Kaune, gdje su me zatvorili sa jo drugim naim Hrvatima koje su zarobili, tu su me takoer svako vee ispitivali. Po noi bi doli po dva, tri puta po nas pojedinano i u tim kancelarijama upere nam bateriju u oi, da ne vidimo tko je. Onda pitaju to, ta psuju nam Tumana, psuju Kordia i hrvatsku dravu. Gdje vam je sad Kordi? Gdje vam je Tuman? to vas ne spase i tako dalje. Na koncu, ako neto kae udari te akom po ustima, tako da mora da uti, a kad ti kae: Govori! Govori, a on te opet tue, najee me obori i tuku te nogama po tijelu. Poto sam ja jako slab, nekoliko sam puta rekao: Pa daj ljudi ubijte me! to me ovako patite! - Ne, ne polako emo mi vas, vi ste pobili nae bojovnike, nae prave vojnike. to vi hoete? Svoju dravu. Eto vam drave, sad e te je dobiti!

Tucite ih po glavi! Nisam siguran koji su to bili nai muitelji, zato to je u isto vrijeme bila zarobljena jedna naa jedinica, neki interventni vod, kad su oni doli tek onda je poela ta tunjava tih ljudi i dreka po tom Silosu. Nekima su lomili ruke, nekima noge, rebra i tako dalje. Uglavnom znam ja dobro da je kljuar, ne znam mu ja ime, ali on zna dobro te ljude koji su nas tukli. Pitali smo: Ko su ovi to su nas tukli? Kae: Krainici. - Pa to nas tuku, bolan ne bio, ta smo im mi skrivili? On je samo slijegao ramenima, kae: Ja se nita ne pitam. Ja moram raditi taj posao. najvjerojatnije on zna imena od ovih koji su nas muili. Nakon dva mjeseca dolo je do razmjene zarobljenika. Odnosno u martu mjesecu 1993.g. ja sam razmijenjen u Busovai za neke Muslimane, gdje i sada ivim u gradu Busovai jako bolestan. To su posljedice, jer su mi neka rebra slomljena, tako da imam velikih problema sa zdravljem, sumnjam da u vie ikad ozdraviti. To je otprilike ono to bi ja mogao rei to je bilo za vrijeme muslimanskih napada na nae hrvatsko selo. ifra iskaza: bv083 Svjedok: Z.B., muko, 38 god. ISKAZ Bio sam u formacijama HVO-a brigada "Nikola ubi Zrinski" kad smo bili napadnuti od strane Armije BiH. Tad je pokojna Ana Batista iznijela kavu i nite kruha namazane patetom da poslui roake. Tad je pucano do strane Armije BiH, a vrlo dobro se zna tko je pucao, tko je imao snajper, jer nisu mogli da ne vide da je starija ena, ili su s namjerom da ubiju, bila je pogoena u trbuh sa strane, na kunom pragu, metak je ostao u lijevoj ruci, oko 2,30 sati je bilo, ranjena je 23.01.1993.g.. Nismo imali mogunosti da je izvuemo u bolnicu da pruimo adekvatnu pomo, tako da je oko 7,30 sati 23.01. umrla, ustvari podlegla posljedicama ranjavanja. Da se zna da je na nju iz snajpera pucao KARI DEMAIL, SIN HAZIMA, sa njim su bili HALID (SAFETA) PASJANOVI, REI (IBRAHIM) IBRAHIM, od njih trojice zna se tko je pucao, sto posto sam siguran poto imam svjedoka da je on dao vola za snajper, prije sukoba je prolazio kroz sela sa snajperom. Prije sukoba jedno 24 sata sjedili smo, prve su nae komije, i pili kafu i priali a poslije su ili s namjerom, kojom sve se zna, da ubiju, da nas se oisti. Na kraju u rei posljedice svega toga razrueno selo, zapaljene kue, odneseno iz kua, za sve dokumentacija ima. ifra iskaza: bv084 Svjedok: M.D., muko, 64. god. ISKAZ Mogu vam rei o ubojstvu Mije i Ane Grubei i tko je meni doao kui. Njih je dolo jedno 10, ja sam izaao iz kue pred njih, oni su pucali oko kue, zapalili su kuu Radana, Tomislavovog brata Rade, zapalili su sijena i meni su rekli: Ima li oruje? Kada su doli pred kuu, rekoh: Imam, Nisu toliko mene, kae jedan: Ne dirajte tog ovjeka, to je ovjek dobar. Ja sam im dao oruje izali su na put, kae jedan: Hajde gore zapalite Perinu kuu, Markiinu, a ove kue ne dirajte. Oni su sve kue poodvajali, kad sam ja pogledao preko puta gori Radanova kua, kad sam gore niz polje pogledao Cvijina gori, vidio sam koliko je sati.

Oni su otili gore, poodvaljivali su sve kue. Jedan je ostao kod mene, kae: Ubit u te lopove! i rekao im je da mene ne diraju. Valjda je poznato bio, ja sam bio skroz izgubljen, ja samo znam da je LJIVAR. Rekao mi je: Ubili su nekog Miju. A to je bio Mijo i Ana Grubei, i ubili su onog Antu imia, njega u presjekli odmah. Otili su gore sve su kue poodvajali, zapalili su Perinu kuu, Markiinu i odozgo su se vratili, meni je rekao: Nemoj da bi spavao veeras na kauu. Onda je probao onaj jedan crni iz Kauna, je probao kalanjikov, da mu nee pucati. Otili su odatle od mene. Ja sam tako i uradio. Ono ajvana obletio, poloio, idem rekoh sebi zaiskati od Ane i Mije kruva, otili su to jutro od mene. Kad sam doao tamo vidio sa ga mrtav lei, sav krvav po prsima, ja sam se vratio, ja dole nisam smio otii da vidim Anu, da li je ubijena ili nije, dok je on ubije ona bi dola vamo kroz kamen meni, ali nije se mogla izvui. Kad sam se vratio, naili su oni i odozgo putem, stali su dole kod jabuka mojih, pita me jedan: Je li te strah? Rekoh: Jata je. Stadoe kod jabuke, kae: Treba ovog dedu spasiti. Ovaj kae: Ko ga j....., dole to e i on ovdje! Ja sam tu ostao tu no sam tu noio. taj isti dan ja sam ih pratio hoe li u opinu kuu, oni isti, ja nisam ni obraao panju, meni neko za leima, pita me: Dobar dan! -Pomozi Bog. ta hoete? -Zna li gdje je Jozinkova kua i koja je! Rekoh: Ja sam mu roeni daida, eno ona tamo. Ja sam ga uveo u kuu, pitao sam ga: Je si li ti MIRSO? On je iz Mua. kae: Jesam. Rekoh, ispekao sam kavu i molio ga da mi pomogne da Miju i Anu zakopa bar u bau. On mi je rekao: Ja moram ii na lice mjesta. Zapisao je, kad on Miju pokojnog zna, kae: Je li to onaj to je prolazio na motoriu u Kakanj? - Jeste. Kae: Ja moram ii na lice mjesta. Ja sam ga sveo dole u potok, pokazao mu put, ja sam se vratio nisam nikog vidio. Drugi su dan doli, doao je onaj iz Lugova sobom, komandant njihov, dovukao je dva auta, sve je nae stvari i kaike su odvukli, sve to je postojalo, sve i rekao mi je da e me zaklati sutradan. - Gdje su minobacai zakopani? - da ja moram njemu kazati. Sam ne bi ostao ni za Boga, ve sam ostao s Anom da namirim krave, konja, a ne bi ja ostao, ali kad sam se vratio zadnje auto ode za Kiseljak. Pitao me je: tko je ubio Miju? Rekoh: Ovi sad to su proli prid tobom, LJIVAR ih pobio. On je rekao meni da idem tamo i da vidim, nije se navratio. Ja sam ga molio ko Boga da mi pomogne, moe li mi pomoi ili ne moe. Nije doao. ja sam doao drugi dan, za jutra za Planovac, otiao bratu mu javio. Otiao je on i izvukao ih jedva i gore smo ih sahranili na Brdima. Eto nita drugo. ifra iskaza: ze 005 Svjedok: A.K., ensko, 45 g. ISKAZ Dana 26.01.1993. ujutro u 6:00 sati probudila nas je pucnjava. U kui smo spavali, ja, mu i ki. Ubrzo su uslijedile i detonacije. Nazvala sam suprugu muevog brata da vidim to se dogaa. Rekla je da pucaju po njenoj kui. Rekla sam joj da doe kod nas, jer da imamo dobar podrum. Dola je ona i ki joj i druga ogorica sa sinom i dvjema kerima. Kako jo nije svanulo uspjeli su doi do nas. Pucnjava se nastavila i narednih sat vremena. Jedan rasprskavajui metak razbio nam je podrumski prozor. Nakon toga zauli su se povici "Allah Uegber!", "Otvarajte!". Ja sam potrala i rekla : "Ne pucajte, otvorit u!" Primila sam za kvaku ali je metak prosvirao bravu, ali me nije okrznuo. Vrata su se otvorila sama. Ukazala su se dvojica vojnika s uperenim pukama i rancima na leima. Bili su u maskirnim uniformama. Preko ela su imali zelene trake i zelene beretke na glavi. Plakali smo i molili da nas ne ubiju. Rekli su: "Ne bojte se nita! Mi ne ubijamo ene i djecu. Nismo mi ustae i

etnici! Mi smo muslimanska vojska!" Vidjeli su da su samo ene i djeca. Rekli su nam da se ne miemo i da e se odmah vratiti. Preplaeni ekali smo, a potom su dolazili jo tri puta po dva vojnika i govorili da se ne miemo. Kad su ovi zadnji doli naredili su da to prije izaemo iz podruma. Pred sobom su dotjerali Vinka Kegelja (roen 1940.). Vinko je imao modricu na licu i naoteknutu bradu. Bio je u civilu. Kad smo izili prikljuili su nas ostalim Hrvatima koje su pohvatali i tjerali nas u muslimanski dio sela. U Dusini je bilo 7 hrvatskih kua, a primili smo i Srbina Voju Staniia (roenog 1924.) i njegovu enu Gospavu (roenu 1926.). Selo je bilo puno vojske. Tukli su nae mukarce i Srpkinju Gospavu. Doveli su nas kod kue ZUHDIJE ELVIDA. Od seoskih Muslimana vidjela sam NIJAZA ELVIDA, FILDU AGU i ... Bilo je i drugih ali se ne mogu sjetiti. S obzirom da je bilo jo desetak naih vojnika u zaseoku Brdo koji se nisu predali, pa su razdvojili djevojke, mlae ene i sve mukarce da ih koriste kao ivi tit. Nas ostale su vratili u kuu Stipe Kegelja odvedeno nas je oko 20-ak. Bilo je pripomenuti da je tu veer u nae kue stiglo oko 40-ak ljudi iz Vinjice i Lave koji su bjeali u pravcu Busovae. Kua Stipe Kegelja je bila pogoena granatom i unutra je vladao nered. U kuhinji gdje su nas ugurali nije bilo prozora, bio je izvaljen. S obzirom da je bio snijeg bilo je uasno hladno. Straa nas je uvala. Nakon jedno 2 sata, oko 10 sati, stigli su oni koji su koriteni kao ivi zid. Stavili su nam i zvono iznad vrata, da nitko ne bi mogao izai. Sve su njih potrpali sa nama. Mukarci su bili krvavi i u modricama, a djevojke i ene preplaene. Potom je uao vojnik, meni nepoznat i rekao: "Govorite gdje je oruje. Ako mi i metak otkrijemo pobit emo vas i djecu!" Moj mu im je dao ve prije puku. Traili su minobacae, PAM-ove... Mu je rekao: "to sam imao dao sam!" "Daj da mu ubijemo ker", rekli su i povukli je za ruku. Svi smo zapomagali, a mu je rekao: "Ubijte mene, nemojte nju". Onda su je pustili. Potom su poeli izvoditi mukarce, jednog po jednog i pretraivali kue i ispitivali ih, a potom ih vraali. Mukarci su se vraali krvavi i modri. U jednom momentu dotrao je jedan vojnik koji je bio potpuno rastrojen. Vikao je: "Poginuo mi je komandant, sve u vas pobiti!" Oni su zalupili vratima i otpoelo je pucnjava po kui, a kroz vrata je dolazio miris benzina. Mislili smo da smo svi gotovi. Pucnjava po kui i vika je trajala 15 minuta i onda se sve umirilo. Nakon toga doao je vojnik AHMET ELVIDA sa spiskom i dao nepoznatom vojniku koji je otpoeo s prozivkom. Prozivali su sljedee: 1. Mladen Kegelj (roen 1969.) 2. Niko Kegelj (roen 1938.) 3. Vinko Kegelj (roen 1940.) 4. Stipo Kegelj (roen 1931.) 5. Milenko Raji (roen 1970.) 6. Franjo Krito (roen 1931.) 7. Vojo Stanii (roen 1924.) - Srbin 8. Ivica Kegelj (roen 1957.) 9. Pero Ljubii (roen 1924.) Kad su mi prozvali supruga ja sam zaplakala i rekla: "Kud ga vodite, on nije nita kriv!" "Vodimo ih sunetiti", odgovorili su vojnici uz smijeh. Nepoznat vojnik me je odgurnuo i rekao: "Ja u ih ubiti!" i zalupio vratima. Kada su ih izveli, nakon desetak minuta uli smo rafale. Pitala sam vojnika do sebe: "ta se dogaa?". Rekao je: "Isprobavamo nae oruje." Bilo je to oko 15:00 sati po mojoj procjeni. Pitala sam jednog vojnika: "emu sve ovo?" On je odgovorio: "Na zadatak je oistiti ovaj teren. Zahvalite Bogu to vam nisu doli Krajinici! Tek bi onda vidjeli ta bi bilo s vama!" Preostali dio dana do 18:00 sati proveli smo u kui. Vojnici su se smjenjivali, neki su ak pokuali biti fini, a veina nas je vrijeala i maltretirala.

Oko 18:00 sati rekli su nam da moramo ii u Lavu, jer da tamo HVO hoe napasti njihovu vojsku. Pretresli su nam sve stvari i potjerali nas. Ili smo u koloni, a muslimanski vojnici oko nas. Usput su nas kao i prije psovali i vrijeali: "Eto vam Herceg-Bosna! Jebo vas Kordi, di vam je sad Kordi" i tome slino. Hodali smo po snijegu i ledu nekih sat vremena. Smjestili su nas u kolu u kojoj su ve bili dotjerani svi Hrvati iz Vinjice i Lave. Rekli su nam da emo ostati dva do tri dana. Obeali su hranu, ali je nikad nisu dali. U 02:00 sata poslije ponoi su nam rekli da smo slobodni i da moemo ii. Razili smo se po kuama poznanika u Lavi. Sutradan smo otili u Zenicu u HDZ da traimo pomo. Nahranili su nas i sasluali. Smjestili su nas u rudarski hotel, a nakon toga smo se razmjestili kod rodbine. Tamo smo od preivjelih, od Ivice Kegelja i Franje Krite doznali da su ostali strijeljani, masakrirani i mueni. Razgovarajui kasnije s osobama koje su bile koritene kao ivi zid doznala sam da su se svi nai vojnici koji su bili na poloaju predali. Ukupno je odvedeno u KP dom preko 20 mukaraca. ene i djevojke iz ivog zida kau da im se prijetilo silovanjem, ali da ih nitko nije dirao. U dogaajima u Dusini u borbi su poginuli: 1. Franjo Raji (roen 1965.) 2. Draenko Kegelj (roen 1973.) Strijeljani su: 1. Niko Kegelj (roen 1938.) 2. Vinko Kegelj (roen 1940.) 3. Stipo Kegelj (roen 1931.) 4. Mladen Kegelj (roen 1969.) 5. Augustin Rado (roen 1964.) 6. Pero Ljubii (roen 1924.) 7. Zvonko Raji (roen 1957.) 8. Vojo Stanii (roen 1924.) Ranjeni su: 1. Marko Raji (roen 1943.) 2. Nedjeljko Raji (roen 1973.) 3. Blako Bonjak (roen 1963.) Iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a o njegovoj autentinosti i provjerljivosti svjedoim potpisom na svakoj stranici. U Busovai, 2. listopada 1993. ZE 006 KEGELJ ( Martina ) LUCA, roena 06.06.1933.godine u Kaunima. Po nacionalnosti Hrvatica, ( udovica ). Mjesto stanovanja Dusina. Sadanja adresa Busovaa, Marka Akupovia. O dogaajima u kojima sam bila sudionik dajem slijedei: ISKAZ

26. sijenja ( utorak ) 1993. godine kad je poela pucnjava u selu pobjegli smo u podrum, muslimanski vojnici su nam ubacili dvije bombe na sprat u kuhinju i to nam je nanijelo veliku materijalnu tetu. Trea je baena pred podrum gdje sam bila ja i jo 42 civila iz naeg sela. Sreom bojom nitko nije ranjen. Mi smo svi zavritali, djeca su plakala, tada je KEGELJ STIPO izaao napolje i rekao im da ne pucaju, mi se predajemo sve su civili. Kako smo izlazili iz podruma oni su nas prekopavali i rekli su nam da stavimo ruke na vrat. Tako smo stajali 15 minuta ispred kue. Vrijeali su nas, govorili da e nas poklati, e vam je Kordi, oete li Herceg-Bosnu, evo vam Herceg-Bosna, djevojke emo vam silovati i tako su nas otjerali ispred sebe u njihovo selo gdje stanuje muslimansko stanovnitvo i tu smo ostali jedan sat. Zatim su nas opet vratili natrag, stare i nesposobne i ene s malom djecom, odvojili nas, otjerali nas u kuu STIPE KEGELJA, a ostale mukarce djevojke i ene koje nisu imale djecu, otjerali su kao ivi tit da bi se naa vojska predala. Kad se vojska predala vratili su ih ponovo kod nas u kuu i zatvorili ih s nama. Mukarce su izvodili i fiziki ih maltretirali napolje. Izvodili su i moju nevjestu, da bi je okrivili za oruje i minobaca da se nalazi kod nje, ali poto je imala dijete u rukama vratili su je opet unutra. Pred sam mrak su rekli ko ima stoku da ide nahraniti. Ja sam izila, a iza mojih lea je uao moj prvi komija BAHRE AGO i drao puku uperenu u lea. Rekla sam mu to je to trebalo ovo da nam napravite. On mi je odgovorio Zavei, nemoj da te tresnem isto kao onu krmau Vinkovu jutros. Pomuzla sam kravu i ponovo me dotjerao ispred sebe u kuu. Straa je bila pred kuom, a uveer oko pola 8 su nas stjerali u Osnovnu kolu i u 3 sata ujutro su nas pustili iz kole da idemo, da smo slobodni. Mi vam ne garantiramo da e te biti sigurni kod kue i mi smo otili u Zenicu kod svog sina Stipe. Osam dan sam bila kod sina i bili smo u kontaktu s HDZ-om kada e nas moi prebaciti Crveni kri i UNPROFOR za Busovau. Za to vrijeme saznala sam da su nai iz Busovae strijeljani isti dan kad su i zarobljeni. Srijedom, 3.veljae ispred Hrvatskog doma krenuli smo autobusom do ajdraa. Kad smo stigli u ajdra ispred crkve dovukli su i mrtva tijela u kovezima, uli smo u crkvu i bila je misa zadunica za poginule. Oko 12 sati povorka je krenula za Busovau i svi civili iz Dusine. Kada smo stigli u Busovau ispred robne kue doekalo nas je puanstvo iz Busovae, odakle smo svi skupa krenuli da bi obavili pokop mrtvih na groblju Carica. Sada sam smjetena u Busovai. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno a njegovu autentinost i povjerljivost svjedoim svojim potpisom na svakoj stranici. U Busovai, 7. lipanj 1993. ISKAZ DAO: Kegelj Luce ifra iskaza: ze007 Svjedok: M.R., mukarac, 23 godine ISKAZ Utorak ujutro, bio sam na seoskoj strai kao pripadnik HVO. Ujutro oko 5:30 poela je pucnjava iz pjeadijskog naoruanja po selu. Prije na no, iskljuila nam je Zenica gradsku rasvjetu, tako da su se muslimanske snage uvukle u selo i opkolili sve kue. Mene i jo: Ivicu Kegelj, Mladenka Kegelj, Augusta ISKAZ UZEO: S. Slikovi

Rado i Blaka Bonjak su zarobili i otjerali u muslimansko selo kod Mejtefa uz samu damiju. Naredili su nam da se izujemo bosi, a bilo je toliko hladno jer je bio snijeg i led. Tukli su nas domai MOS-ovci i psovali nam ustaku majku i govorili da e nas protjerati do Hrvatske i da nee ni jednog Hrvata biti u Bosni. Skidali su nam HVO obiljeja i palili pred naim oima i govorili da e nam sijei ui i da e nas poklat. Odatle su nas odveli oko 20 (od toga oko 10 djevojaka i nas 10 bojovnika) kao ivi tit prema brijegu iznad sela da bi se naa vojska predala. Tu su nas doveli na taj brijeg oko 10:00 da se nai predaju, enama su rekli da zovu zapovjednika da se predaju. U sluaju da se ne predaju da e isturiti ene ispred sebe kao ivi tit i pobit ih sve. Dok su nas tjerali prema brijegu udarali su nas pukama u glavu, a mi smo tako i padali ali smo morali ii ispred njih. Poto nije bilo puno pripadnika HVO oni su se morali predati, tako su nas sve skupa zatvorili u kuu Stipe Kegelj. U jednoj prostoriji su bile ene i djeca, a u drugoj mukarci i tad je ponovo poelo maltretiranje, pucanje rafalima po plafonu i ispitivanje jednog po jednog, a u meuvremenu su slijedili udarci akama, nogama i pukama. Oko 12:00 su odveli Mladenka Kegelj u Mejtaf i tu su ga muili, a na kraju je i podlegao mukama. U 3:00 su naredili da se izvedemo: Vinko Kegelj, Niko, Stipo, Pero Ljubii, Vojo Stanii, Augustin Rado, Ivica Kegelj, Franjo Krito, a ja sam ostao sa sinom od 3,5 godine gdje mi je spavao u krilu i tada me je nepoznat vojnik pogledao i nije mogao nita da mi kae, samo je iziao, a ovih 8 su odveli na streljanje mada ja nisam bio svjestan kud su ih odveli, samo sam uspio pogledati kroz prozor za njima. Strah me bilo ta e biti sa njima svima. Oko 8:00 naveer su izveli mene, Ivicu Kegelja i Franju Krito i ponovo odveli u muslimansko selo gdje su nam svezali icom ruke na leima. Odveli su nas do Lave u selo gdje su bili ostali zarobljeni civili i bojovnici u osnovnoj koli "Ivo Lola Ribar". U jednu uionicu su zatvorili ene, djecu i starce, u drugu vojnike. Ostali smo u koli do 12:00 naveer, dok je dola vojna policija Armije BiH i odvezli nas autobusom do KPD Zenica. Dok smo putovali tukli su nas pukama, palicom, nogama, rukama, udarali su nas glavom o glavu. Stalno su nas tjerali da pjevamo muslimanske pjesme i viemo "Alah Uegber Tekbir", psovali su nam Kordia da e mu poklati obitelj i da su muslimanske snage ve ule u Busovau. Na ulazu u Zenicu rekli su nam: "Ustae, sagnite glave i vie nikad neete vidjeti Zenicu!" Dovezli su nas u KP dom i tu smo ostali 14 dana. Hranu smo imali izjutra i uveer, a veinom pliva dva - tri graka na vodi, a tako i 2-3 zrna rie u vodi sa etvrtinom kruha. Tjerali su nas da istimo WC-e, elije i da stojimo mirno kad prolazi kraj elije vojna policija BiH.

Razmijenjeni smo 6. veljae 1993. i odvezeni za Busovau kod svojih obitelji. Plakao sam od dragosti to sam ostao iv i sreo se sa porodicom. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno, a njegovu autentinost i provjerljivost svjedoim potpisom na svakoj stranici. U Busovai, 6. listopada 1993. ifra iskaza: ze008 Svjedok: N.R., mukarac, 20 godina ISKAZ Dana, 26. sijenja 1993. godine deurao sam u komandi kao pripadnik HVO, iziao sam iz komande oko 5:00 da izvidim to se dogaa napolju. Kad se krenuo putem niz selo ugledao sam pripadnike MOS-a, koji su me zaustavili i rekli: "Stoj!" jer su oni bili ve rasporeeni oko sela. Ja sam doao do njih, jedan nepoznati MOS-ovac mi je pretresao i rekao, da me odmah ubiju. U tom trenutku je jedan drugi iziao pred mene i rekli da zovnem ostale iz komande. Zvao sam kolegu, ali on je ve primijetio i obavijestio druge da je selo opkoljeno. Naredili su mi da odem do puta ispred komande, da unem, a ja sam se odmicao od njih i zakotrljao se niz brijeg. Oni su zapucali po meni i ranili me u desnu natkoljenicu i u drugu nogu i natkoljenicu. Ostao sam tako leei potrbuke na snijegu okrenut prema njima neko izvjesno vrijeme. Zatim sam se puzei prebacio u prvu umicu, oko 30 metara, a ve tad sam osjeao nemo i malaksalost pa sam uzeo snijeg i trljao po vratu da bi ostao pri svijesti. Poele su mi se oduzimati ruke i noge, tako da nisam mogao nogu svezati, da ne iskrvarim. Pola dana sam ostao u toj umici leei. Oko 12:00 su doli muslimanski vojnici. Jedan od njih pucao je u mene i jo dvojica nepoznatih. Uperili su oruje u mene i rekli: "Ustaj ustao!" Ja sam govorio da ne mogu hodati, rae me ubijte, ja dalje ne mogu. Jedan od njih je imao rusku ubaru i zimsku opremu zeleno-maslinastu u linijama. On je uperio PM meni u elo, zatim je stavio prst na obara da vidi to u ja, a ja sam leao napola mrtav. Drugi je uzeo no i stavio ga meni na vrat i rekao: "Mi emo njega klat!" U tom trenutku je jedan moj komija "ZIRE" dotrao i rekao da me ne diraju da on odgovara za mene. Dok sam ja leao na snijegu uo sam iza sela da viu: "Alah uegber, pobijte ih sve od reda, nemojte nita ostavljati." "ZIRE" me s jo jednim nepoznatim odveo do raskrija na Dusini i ostavili su me na cesti.

Tada su mi skinuli izme s nogu i rekli: "Ovdje e umrijeti, nee nigdje dalje." Ja sam se gubio povremeno, u jednom trenutku sam ugledao svog oca sa Blakom Bonjakom, iz istog sela Dusine. uo sam oca kako moli da me vode u bolnicu da ne bi podlegao ranama, jer sam bio natopljen krvlju, a oni nisu htjeli ni da uju. Kasnije, ne sjeam se tono, nakon pola sata doao je Saa s jednim MOS-ovcem iz Zenice i odvukli me do Ua u hitnu i dalje prema Zenici (Ue je kod nadvonjaka prema Zenici Sarajevo). Kod Ua sam vidio Pericu Radoa kako ga tuku kundakom po glavi i leima. Za kratko vrijeme stigao sam u bolnicu Zenica, gdje me je odmah operirao dr. esti bez anestezije (jer su mi rekli da nema anestezije). Operacija je uspjela, a dr. esti je rekao da sam imao sree jer sam mogao ostat bez noge. Leao sam 14 dana u bolnici s muslimanskim vojnicima pod stalnim prijetnjama od onih koji su dolazili u posjete, Zelene legije i pripadnike MOS-a. Za 4 - 5 dana poslije operacije davao sam izjavu za radio Zenicu, ali s tim to su mi svaku moj rije istine isjekli iz mog govora, a da bi dokazali Hrvatima iz Zenice kako su oni humani prema vojnicima HVO. Nakon 14 dana bio sam prebaen za ajdra, ali sam ostao 8 dana, jedva su me izvukli iz ajdraa, dalje za Split jer ve osjetila napetost u ajdrau poslije onog sluaja u Lavi. Poslije moje operacije saznao sam da je Franjo Raji poginuo. U Splitu sam leao na Firulama, 2 mjeseca. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno, a njegovu autentinost i provjerljivost svjedoim svojim potpisom na svakoj stranici. U Busovai, 6. listopada 1993. ifra iskaza: ze009 Svjedok. R.K., ensko, 32 godine ISKAZ Dana, 26. sijenja (utorak ujutro) poeo je napad na nae selo Dusine. Muslimanska vojska je okupirala nae selo i otvorila pucnjavu po naim kuama. Bili smo svi na spavanju. Kad smo uli pucnjavu sili smo u podrum nae kue, dotrao je i komija u nau kuu. U jednom momentu mojoj strini je pozlilo, pala je u nesvijest od straha, pa sam odmah otrala ispred u kuu i donjela joj au vode. Dok sam se vraala sa vodom ispred kue dotrao je Draen Kegelj. Rekla sam mu da bjei ali on je sa mnom utrao u kuu, zadrao se 10 minuta u kui. Kad je ugledao muslimanske vojnike da se grupiu oko naih kua on je istrao napolje i oko 3 metra od kue pokosio ga rafal.

Draen je bio odmah na mjestu mrtav. Poto su Draena ubili, u nau kuu su na spret bacili 2 bombe, ispred podruma jednu. Nastala je vriska i pla djece. Mi smo povikali: "Ne pucajte, civili su u podrumu." Tada su nam rekli: "Hajde sada svi napolje, jedno po jedno." Kako smo izlazili morali smo staviti ruke na vrat i stajati kraj zida kue. Bilo nas je 42 civila. Kako je pucalo po krovu kue mi smo se poeli povlaiti u podrum. Dvojica muslimanskih vojnika su dreknula i stala pred nas da nam jebu majku ustaku, sad e nas sve pobit kad ue u podrum. Nisu nam dali dijete od 4 godine da drim u naruju. Rekli su mi da pustim dijete, da i mala digne ruke u vis i stane uza zid. Vikali su: "Alah uegber." Dolinom ispod kue je odjekivalo tako jezivo da se krv sledi u venama. Tu su poeli provokacije sa nama svima, jedni su vikali: "Pobit emo vas, prvo djecu pa onda vas. e vam je Kordi? Hoete Herceg - Bosnu, evo vam Herceg Bosne, ovo je Damahirija, ovo je islamska drava, za ovo se mi borimo." Sami su govorili i odgovarali, a mi smo utali. Stajali smo uza zid oko 2 sata, a tijelo malog Draena koje je lealo u snijegu na oku nae kue, nitko nije smio pustiti ni suze. Kad su nas potjerali od kue u muslimansko selo vidjela sam tijelo Franje Rajia, na drugom oku kue kako lei mrtav i kraj njega izuvene njegove izme uz njegovo tijelo. Kada su nas tjerali prema muslimanskom selu, ponovo je zapucalo po nama. Tada su zavikali da se deremo, da kaemo da smo zarobljeni, da ne pucaju po nama i oni su vikali: "Zarobljeni su, nemojte pucati." Jer su znali da mogu da ih pogode. Ulazei u njihovo selo ugledala sam mua i jo naih vojnika kako ih tjeraju s rukama na glavi kroz selo, tako da su se sastali s nama i ja sam zastajkivala i ekala mua u koloni. Svi smo skupa dotjerani kod Mejtefa. Zatim su nas ponovo vratili i potok u skupili su ostalo stanovnitvo iz Dusine. Ostali smo jedno sat i pol u potoku. Draenovoj majci je netko priopio da joj je sin poginuo. Ona je zaplakala. Jedan vojnik joj je pritrao i rekao: "to plae? Oe i ti sad da te ubijem!?" Ona je povikala, "Moj Draenko!" i pala u nesvijest. Nisu dali da joj donesemo vode. Natopila sam joj svoju maramicu snijegom i trljala po vratu i tako je dolazila k sebi i gubila se. Ponovo su nas pokrenuli do Stipe Kegelja kue i tu su nas razdvojili starije nemone, ene i malu djecu, utjerali nas u kuu, a ostale su otjerali na brdo povrh sela kao ivi tit, da se predaju nai vojnici. Kad se predala naa vojska na brdu, tada su vraeni svi oni koji su bili ivi tit. Utjerali su i njih s nama u kuu, poeli su izvoditi jedno po jedno i ispitivati, tako da je doao red i na mene, a ja sam drala dijete u naruju.

Pitali su me gdje mi je puka. Ja sam rekla da sam im dala puku, a non-stop je bio prisutan i jedan komija, Musliman zvani "PICA". Ponovo su me 'marnuli' i vratili u kuu. Nakon 15 minuta pozvali su me opet da iziem napolje. Ponovo sam izila s djetetom. Tada su me pitali gdje je minobaca, a ja sam im rekla da je vojska povukla oruje od svih bojovnika i da je minobaca odneen u Travnik na ratite, jer se tada ratovalo sa Srbima na Vlaiu. Niko se nije nadao da e do ovoga doi. Tako su me vratili opet u kuu. Pucali su u kui po plafonu, lupali rafalima prozore, po podu i hodniku, ali sreom nitko nije ranjen, jer smo se zabili u okove sobe, iza kaua i iza stvari u kui. Dok smo mi bili tu pljakali su nae kue i pokupili nam pare i zlato iz naih kua. Naveer je doao jedan vojnik i rekao alosnu vijest da nitko ne moe ostati u selu, da nam ne garantiraju sigurnost i da svi moramo u kolu u Lavi "Ivo Lola Ribar". Kad smo kretali iz kue ponovo su nas pretresali da nema tko oruje ili koji metak uza se, a stare i nemone su ostavili u kui. U koli su bili mjetani iz Vinjice i Lave ve prije zatvorenih. Svi smo bili tu skupa. U to vrijeme su doveli mog mua, Milenka Rajia i Franju Kritu kao zarobljenike. Tad sam molila jednog vojnika iz Zenice da mi da da vidim mua. Onda su ga pustili i tad sam razgovarala s njim. Rekao mi je da su nai streljani i da su ih unjeli u podrum do garae. Tad me molio i klekao pred mene, "Molim te ne govori nikom, veeras ako mene ubiju da zna ta se dogodilo." Ostao je pola sata sa mnom i odveli su ga u KP dom. Dana 27. sijenja u 3:30 su nas pustili i rekli su nam da im zarobljenici nisu potrebni da toga imaju dosta. Bojali smo se vratit u kue, jer su nam ve rekli da nam ne garantuju zatitu i mi smo otili u naputene srpske stanove u Lavi. Ujutro oko 9:00 smo vlakom otili u Zenicu. Bila sam u Zenici 8 dana, a svaki dan sam ila u KP dom da posjetim mua, ali ga nisam nikad vidjela za tih 8 dana. Dana, 3. veljae smo obavijeteni da ako hoemo u Busovau moemo doi u Hrvatski dom da emo odatle otii na pokop naih mrtvih. U ajdrau je bila misa zadunica gdje su prisustvovali svi mjetani, a poslije mise je povorka krenula za Busovau. Busovani su nas doekali ispred robne kue i zajedno s nama krenuli na groblje "Cernicu". Ovaj iskaz dajem dobrovoljno, a njegovu autentinost i provjerljivost svjedoim svojim potpisom na svakoj strani. U Busovai, 10 listopada 1993. drugi izvori / ifra iskaza: ZE 011 Svjedok: A.K., ensko, 40. g.

ISKAZ Utorak, 26. sijenja 1993. poela ja pucnjava u Dusini. Nisam bila svjesna to se dogaa, probudila sam djecu. Izila sam napolje i vidjela sam da je pucnjava po kuama u prozore i vrata. Mu je otiao da straari u selo i da vidi ta je. Ja sam ula u kuu, obukla djecu. Samo to smo uli u djeverovu kuu zapucalo se po prozorima i vratima. Tu nam je muslimanska vojska rekla da idemo u njihovo muslimansko selo. Nakon 10 - 15 minuta doli su po nas i otjerali su nas u svoje selo. Kad smo doli u selo kod njihovog Mejtefa nali smo nae ljude iz sela pretuene gdje viu: "Ubijte nas nemojte nas vie muiti!" Ljude su ostavili i vratili nas nazad ponovo u kuu Stipe Kegelja. U kui Stipe Kegelja ostali smo svi stariji i nemoni, a ljude i djevojke su otjerali kao ivi tit iza naeg sela 2 km. Vojska muslimanska nas je uvala u toj kui. Psovala nam je ustaku majku: "e vam je Kordi, Kordi vas je predao, hoete Herceg - Bosnu, ovo je Bosna i Hercegovina, hoete u Busovau, te ete tamo, mi smo do etvrtka u Busovai." Oni su nam psovali i sami odgovarali, non-stop su se derali: "Alah uegber!" Pucali su po plafonu i prozorima. Gospu su nam satrli pod nogama, kri i krunicu Gospinu su bacili na pod i zgazili. Uzeli su benzin i posipali oko kue. Vikali su: "Palite ustae! ta ekate?!" Ostali smo u toj kui do 6:00. Tada su nas ispred sebe vodili kao ivi tit i stjerali nas kroz selo. Poto nisam mogla dalje da idemo po ledu i snijegu s jednim nepokretnim mladiem koji je opirui se na takama pao. Rekli su mi da se vratim nazad, ponovo u djeverovu kuu. Kad sam se okrenula da krenem rekli su mi da im dam kerku. Ja sam se odmah izgubila i pala, djeca su me digla na noge i pustili su nas da idemo nazad u djeverovu kuu. Ja sam ostala tu u kui sa etiri starice i troje djece. U noi su dolazili i pucali oko kue, svijetlili baterijom kroz vrata i vikali: "Hoemo unutra." Drugi su vikali: "Samo su babe unutra." Ujutro su doli KASIM HELVIDA i OMER HELVIDA s pukama da idem stoku namiriti po selu. Kad su stajali pred vratima ispalili su rafal pred vratima i rekli mi da iziem. Krenula sam ispred njih, odmah su mi vikali svi su na broju iz sela samo nam nema Joze. Vratili su me nazad u kuu i tako tu sam bila 5 dana. Nedjeljom su doli nepoznati muslimanski vojnici i pitali: "Ko vam je napravio ovaj nered?" Ja sam odgovorila: "Takvi kao vi." Jer sam vidjela iste oznake "Armije BiH". Pitali su me gdje vojska HVO dri liniju i gdje je put za Merdane i za Kulu. Ja nisam znala, a oni su produili kroz selo i oko 100 - 150 vojnika za njima. Iza njih je doao nepoznat ovjek u zimskoj bundi na traktoru. Zapucao je i rekao da ulazimo u kuu, a on je otiao pred Nikinu kuu i tamo je iznio kaue, deke, poret i ostale stvari iz kue. Iao je ponovo sa stvarima u muslimansko selo i rekao da to treba za vojsku. Ja sam taj dan krenula iz kue s djecom i sila u Lavu (3 km od Dusine). Tu sam saekala voz i otila za Zenicu kod sestre da vidim ta je sa mojim muem jer su mi muslimanski

vojnici rekli da mi je mu zatvoren. U selu je bila tiina jer nije bilo nikog u svojim kuama jer su sve otjerali. Kod sestre sam bila ponedjeljak, utorak, a u srijedu ujutro doao je Cvijan Kalai (Srbin) da se spremim ako hou u Busovau da kree autobus u 10:30 ispred Hrvatskog doma. Kad sam stigla u dom vidjela sam smrtovnice: Vinko Kegelj, Niko Kegelja, Draen, Mladen i Stipe Kegelja, Augustin Rado, Frane Raji, Zvonko Raji, Pero Ljubii, Vojo Staniia (Srbin). U domu sam saekala dok su dole ostale komije i familije i krenuli autobusom do ajdraa gdje se nalazi crkva. Izali smo iz autobusa i uli u crkvu gdje je bila misa zadunica za poginule i dovukli su dva mrtva tijela u kovezima pored crkve. Poslije mi smo doli u Busovau autobusima ispred robne kue u Busovai. Tu su nas doekali mjetani i skupa smo krenuli na groblje "Caricu" da pokopamo poginule. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno, a njegovu autentinost i provjerljivost svjedoim potpisom na svakoj stranici. U Busovai, 5. listopada 1993. ifra iskaza: ZE 012 Svjedok: F.K., mukarac, 62 g. ISKAZ Dana, 25. sijenja po pokretima muslimanske vojske i ponaanju naih sumjetana Muslimana, vidjeli smo da bi se u Vinjici moglo dogoditi zlo za Hrvate. Vinjica je imala oko 40-tak kua, od kojih je polovica bila hrvatskih, a pola muslimanskih. Zapovjednik seoskih pripadnika HVO, Ivica Filipovi nam je rekao da se sprema muslimanski napad na selo, da bi bilo najbolje da se zaputimo prema Dusini pa potom Busovai. Nas 15-tak ena i djece i ja kao jedini mukarac krenuli smo prema Dusini. Oko 40 vojnika HVO mjetana Dusine, Vinjice i Lave pokualo je na brzinu improvizirati nekakvu liniju obrane, jer te linije do tada prema Muslimanima nije niti bilo. Doli smo u Dusinu kod enine sestre koja nas je uvjeravala da nema zbora o nekoj opasnosti i da moemo kod njih noiti i sutra nastaviti put Busovae, to smo i prihvatili. Probudili smo se ranije i spremili da krenemo ujutro 26.01.1993. oko 5:20. Ali tada je otpoela pucnjava i pjeadijska i minobacaima, te protuoklopnim sredstvima. U kui je bilo oko 20 ena i djece. Oni su pobjegli u podrum, a ja kako sam bio vani pobjegao sam u talu. U tali sam bio sam bez oruja. U jednom trenutku utrao je muslimanski vojnik koji me otkrio. Bio je u maskirnoj uniformi i imao je traku oko glave. Pitao me za oruje, ja sam rekao da nemam i on me potjerao prema

kui Nike Kegelj, koji je ve bio zarobljen kao i njegov brat Vinko (roen 1940.) od strane muslimanskih vojnika. Usput su pokupili i Srpkinju Gospavu Stanii (stara oko 65 godina). Poredali su nas uza zid i natjerali su nas da se izujemo, iako je vani bilo snijega nekih 10 centimetara. Izut se morala i Gospava Stanii. Prijetili su nam da e nas pobit i poklat. Tukli su Niku i Vinka cipelama i orujem, a mene i Gospavu nisu. Nakon desetak minuta doao je neko 'ko im je oito zapovjednik (imao je motorolu) i rekao nam da se moemo obuti. Obuli smo se i otjerali su nas u kuu Stipe Kegelja, gdje su bili ostali mjetani Dusine i Vinjice. Bilo nas je u dvije prostorije, ja mislim oko 50-tak. Straari su se mijenjali i po redu nas maltretirali, neki vie, neki manje. Psovali su nam majku ustaku, govorili su da su ulovili Darija Kordia i: "ta ete sad? Ovo je Damahirija, a ne Herceg - Bosna." To je tako trajalo do 16:00, kada su prispjela dvojica koja su istjerala nas mukarce govorei: "Sad ete svi na kamaru! Svi napolje!" Istjerali su nas 9: 1. Augustin Rado 2. Niko Kegelj 3. Ninko Kegelj 4. Vojko Stanei (Srbin) 5. Stipo Kegelj 6. Franjo Krito 7. Ivica Kegelj 8. Milenko Raji 9. Pero Ljubii Vojnici su bili samo Ivica Kegelj, Augustin Rado i Milenko Raji, ostali smo civili. Potom je doao jedan vojnik i odveo Milenka Raji, pa je ostalo nas 8. Postrojili su nas kod kue Ivice Kegelj. Vidio sam estoricu muslimanskih vojnika kako sjede na nekim graevinskim blokovima. Jedan od njih nas je pitao za imena i prezimena i to upisao. Kad je doao do me pitao me je: "ta ima kod sebe?" Rekao sam da imam: osobnu kartu 4.000 BiH dinara i naoale. Pitao me osobnu kartu koju sam mu i dao. Pitao me ta u ja ovdje? Doao sam kod enine sestre u goste, rekoh. Vratio mi je osobnu i rekao da priem k njima da me pretrai. Kad je to uinio ne naavi nita vratio me u stroj sa ostalim. Isto je postupio i sa Ivicom Kegeljom. Nakon toga taj zapovjednik je rekao ostalim vojnicima: "Sada svako po jednoga." Vojnici Muslimani su ve bili spremni da streljaju. Mislim, da su pucali pojedinano, a ne rafalno. Kako je bilo 6 muslimanskih vojnika oni su ubili estoricu od nas. Ubijeni su: 1. Augustin Rado oko 1964. god. 2. Niko Kegelj oko 1938. god. 3. Vinko Kegelj oko 1940. god. 4. Vojko Stanei oko 1924. god. 5. Stipo Kegelj oko 1931. god. 6. Pero Ljubii oko 1921. god. Preivjeli smo Ivica Kegelj i ja. Muslimanski vojnici su se nakon toga okrenuli i otili. Ostao je samo njihov zapovjednik. Pitao me kad sam mjenjao odjeu, rekao dam da nisam mjenjao

odjeu. Traio je moju konu jaknu, dao sam mu. Nakon kraeg razmiljanja, a pozorno me motrei dobacio mi je jaknu natrag. Niim, kao da se nita nije dogodilo nije spominjao sreljanje ovih ljudi. Nakon toga potjerao nas je dignutih ruku u kuu Stipe Kegelja k ostalima. Sjeo sam, traei od ene cigaretu da doem sebi. Nisam je dopuio kad je doao njihov drugi vojnik i rekao: "Vas dva za mnom!" Mislio sam da smo mi na redu za streljanje. Odveli su nas da pokupimo streljane i jo dvojicu koji su tokom jutra bili ubijeni. Bili su to Frano Raji (oko 1970. god.) i Draenko Kegelj (oko 1972. god.). Dovukli smo ih na hrpu u garau Ivice Kegelj. Morali smo krv posuti slamom, a nakon toga su nas ponovo dotjerali pred kuu Ivice Kegelj i postrojio nas pred zid okrenute licem prema zidu. Mislio sam: "Gotovo je. On je dva puta puknuo, zasuo nas je malter, ali nas nije pogodio. Dotrao je drugi vojnik koji se na njega izgalamio govorei da to vie ne ini. Ovaj koji je pucao na nas pitao je ta e s nama. Ovaj je rekao: "Vodi ih u Muslimanski dio sela." Dok nas je vojnik vodio u muslimanski dio Dusine nije nita govorio. Tamo je neki zapovjednik naredio da nam veu ruke icom. U to se ve oformila kolona ena i djece smjetenih u kui Stipe Kegelja. Ne elu kolone smo hodali prema Lavi svezanih ruku , a okruivali su nas Muslimani. U jednom trenutku zaustavili su kolonu, a oni su se razili po kuama. Mi smo stajali sat vremena na snijegu. Vojnik koji je bio kraj mene pitao me da li sam ja za Herceg - Bosnu? Rekao sam da ja kao penzioner niti gradim niti razgraujem Herceg - Bosnu, da se kao umirovljenik nisam nadao ovome. Nudio me cigaretom. Rekao sam da ne mogu jer su mi ruke vezane. Ipak, mi je stavio cigaretu u zube i premjetao kad bi i sebi. Bio je vrlo korektan prema meni, ali je rekao da e me ubiti budem li bjeao. Rekao sam da neu bjeati jer da nisam kriv. Pitao me jesam li u vojnim formacijama HVO? Rekao sam da neu bjeati jer da nisam kriv. Pitao me, jesam li u vojnim formacijama HVO? Ja sam rekao da nisam kao to stvarno nisam. Tako svezan doao sam zajedno sa ostalima u Lavu, u kolu. Tamo su me i odvezali. U koli su bili mjetani Vinjice, Lave i Dusine - Hrvati naravno. Razdvojili su vojnike i civile, a mene pripojili civilima. Tamo sam prepoznao neke od domaih Muslimana, na primjer: 1. EKREM II 2. FAHRUDIN DELI 3. HAJRUDIN DELI U koli smo bili negdje do oko 3:00 nou, kada su nas po dojavi iz Zenice pustili kuama. Vratili smo se kui u Vinjicu. Ujutro 27.01.1993. poele su granate padati po Vinjici. ena i ja smo pokupili najnunije i zaputili se keri u Zenicu, gdje smo proveli tjedan dana. Potom sam otiao u Busovau gdje se i danas nalazim.

Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a potpisom svake stranice svjedoim o njegovoj autentinosti i provjerljivosti. U Busovai, 3. listopada 1993. ifra iskaza: ze101 Svjedok: A.K., mukarac, 39 godina ISKAZ Dolje sam bio kada je poeo sukob izmeu Muslimana i Hrvata, navodno ono Hrvata koliko je bilo gore ne bi trebao biti nikakav sukob. Tada se desio taj najvei genocid streljanje tih ljudi. Krenuo sam iz Donje Vinjice sa jednim iz MOS-a kada su stupili neki pregovori koji su zakazani, krenuo sam za njima da vidim gdje su ti ljudi koji su krenuli na pregovore. Kad sam doao gore pred Komandu na Dusini, to je Mejtaf na Dusini, gdje je Armija BiH imala svoju komandu, navodno Armija BiH, jer je to bio MOS. Oni su izvrili streljanje vjerojatno u periodu od 2 sata do 2,15 izvrili su streljanje ovih ljudi: Ivica Kegelj, je rekao da je ubijen prvo Avgustin Rado, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vojo Stanii, Vinko Kegelj, Pero Ljubii, a prije su ubijeni Kegelj Draen i Frano Rai. Poslije toga su mueniki ubili i Mladena Kegelja. Te ljude je poubijao najvjerojatnije zapovjednik streljakog voda VAHID zvan GELER, a Zvonku Raia ubio je PATKOVI, dozapovjednik ANDIA. Glavni krivci za masakr na Dusini su bili tada: BRAIJA NAZIM, BRAIJA EKREM, BRKI NEZIR, BAKIR KARI svi su znali za ove zloine, a nisu htjeli da poduzmu nikakve mjere, oni su najvei krivci za ovo to se desilo na Dusini i na podruju Donje Vinjice. Ja sam bio na raspoznavanju, nisu ih vie mogli raspoznati. PATKOVI je ubio Zvonku Raia. Zvonko je bio poao na pregovore i on ga je ubio i onda su raunali da sve poubijaju. PATKOVI je rekao: Nemojte samo ubijati ovdje u koli bez mene. Tu su nas provocirali i pustili nas u dva sata nou. Kad su nas pustili u dva sata nou, kljueve smo uzeli prije toga da ne bi vrata provaljivali ali kad smo doli kui sva su vrata bila odvaljena. Uzeli su to su htjeli, iskljuivali svjetlo, koga su imali namjeru da ubiju, ja tu ni u kom sluaju nisam mogao ostati, morao sam traiti i bjeati odatle, iseliti se. Bio sam u Zenici 7 dana i iao sam na raspoznavanje mrtvih tijela, iao sam tamo na uviaj. Prvi dan sa MCK nisu nam dali prii, jer je trebalo odobrenje od A BiH, da bi se mogla ta tijela u razmjenu uzeti. Meutim, drugi dan su neki nali shodan nain, ali nisu dali ve su na mudar nain razmjenu izvrili, a da nisu dali da se snimi i da se vidi masakr koji su izvrili. Razmijenjena su tijela i mi smo doli ovdje u Busovau. Kad sam vidio da su jednom srce vadili, jedne klali to je masakr koji se nije mogao upamtiti. Toliko koliko ja znam o tome. Imam jo rei ovo da ovi ljudi koji su preivjeli ovo koji su ili tim autobusom tu su bila i moja dva sina koji su to preivjeli. Sve su mi kazali ta su radili, da su im doturali iz mjesne zajednice spisak koji su jo trebali izvesti iz KPD-a da ih ubiju., To je slao EKREM BARUIJA. A ovi na Dusini izmasakrirani koje sad napominjem Mladen Kegelj, Draen Kegelj, Niko, Stipo i Zvonko Rai, Franjo Rai, Pero Ljubii i Augustin Rado i srbin Vojo Stanii. E toliko sam imao da kaem jo i ovo

Prilikom sluaja kada je u selu Dusini pobijeno 9 Hrvata i 1 srbin, muslimanske su postrojbe toga dana poinile taj zloin, tada su nas dotjerali sviju u kolu u Lavi. Prilikom dolaska u kolu odvojili su vojsku u jednu uionicu a nas su sviju u jednu drugu. Tada je doao PATKOVI i rekao: Vidite li koliko je vas ovdje vi hoete da komandujete ovolikom narodu. Vas su Kordi Dario i vaa Herceg-Bosna, eto do ega su vas doveli. I na to je rekao: Nemoj da bi sluajno ubijali bez mog znanja. Taj PATKOVI i izaao je odatle. Meutim, kad je prolo jedno izvjesno vrijeme vojsku su iz druge te uionice, koji su bili tamo, natjerali ih da viu Alah uegber i natjerali ih da skidaju oznake HVO-a. Meutim, kad su to sve morali uraditi doao je autobus do na stanicu, njih su u KPD trebali da odvedu i postrojila se njihova vojska u dvije kolone i izmeu njih je svaki na bojovnik morao proi, a s tim da su sve mogue udarce upotrebljavali do autobusa dok su poli. Kad su doli u autobus, u autobusu su ih tukli do KPD-a. Samo onaj kae: Znam te dobro. Namigne na drugoga i ovaj ga udari ili nogom ili orujem, tupim predmetom. Tako da su doli u KPD, a 6 ih je bilo u Muzikoj koli koji su pretrpili znatne posljedice udaraca, koji su ivi mogu sve tono kazati. Ubojstvo ovih na Dusini kojih je bilo 9 i ovaj jedan Srbin. Doao je spisak iz kue ESADA BARUIJE, gdje im je bio tab, taj spisak je donio HALID HELVIDA, ISMETA HELVIDE sin iz Dusine. Po tom spisku JASMINA ARIA, ARI je naredio da se streljaju. Steljali su ih i nakon streljanja su izvrili straan masakr. Dana, 12. oujka 1995. ifra iskaza: ze102 Svjedok: I.F., mukarac, 48 godina ISKAZ Bio sam oevidac nekih stvari, bio sam u borbi, radi se o pogibiji Hrvata Dusine i Vinjice. Znam da mi je V.R. prenio o ubistvu Zvonke i da je ga ubio PATKOVI, on je bio zamjenik ANGIA zapovjednika Sedme muslimanske brigade. Poslije te borbe na Brdu, zaseoka Brdo, kad je nastupilo primirje zarobili su nas na muki nain, tu su nas maltretirali. Poslije maltretiranja negdje oko 11 sati noi otjerali su nas u KP Dom Zenica, sjeli smo u autobus Lave u Zenicu. Usput su nas maltretirali, govorili: ta ete vi gnjide jedne, ima vas 17%, protjerat emo vas do Posuja! I jo kojekakve stvari. Kad smo doli u KPD Zenica tu smo bili 14 dana niko nas tu nije dirao. Glavni krivac za masakr na Dusini iz ratnog predsjednitva Lave PERUIJA HAZIM, sin MEHMEDA, on je mislim da je on sve to izdao nareenje doveo je brigadu iz Visokog Sedmu muslimansku, bilo ih je jedan prema dvadeset protiv nas. Znam zasigurno da je Zvonku Raia ubio PATKOVI, ne znam mu ime, ali znam da je bio zamjenik brigade, tj. AMDJIA. Mene su zarobili i odveli sa drugim zarobljenicima u kolu gdje su nas maltretirali, a iz kole su nas odveli u KPD u Zenicu, a uz put su nas tukli

sve do Zenice. Glavni krivac za masakr, kriv je HAZIM BARUIJA, sin MUHAMEDA. On je naredio ubijanje, odnosno strijeljanje Hrvata. Dana, 6. travnja 1995. ifra iskaza: ze103 Svjedok: M.K., mukarac, 19 godina ISKAZ Toga dana muslimanska vojska rano izjutra upala je u nae selo. Odmah s odvojili nas mukarce od ena u posebne prostorije. Tada su govorili da e poubijati sve mukarce, a da e samo ostaviti ene i djecu. Toga dana odvoeni su mukarci da navodno nahrane stoku. Meutim, kako se koji vraao svaki je bio pretuen. Istog dana odveli su djevojke i djecu na mjesto zvano Brdo, kao ivi tit, s tim da se i ostala vojska HVO-a preda, to su i uinili. Kasnije su mukarci voeni i na sasluanje gdje su ih prebijali i muili. Oko 15 sati toga dana, mukarci su prozvani da idu navodno ponovo na sasluanje, a nakon toga zaula se pucnjava i tada su ubijeni slijedei: 1. Mladen Kegelj, sin Joze, 2. Stipo Kegelj, sin Mate, 3. Vinko Kegelj, sin Mate, 4. Vinko Kegelj, sin Jure, 5. Niko Kegelj, sin Mate, 6. Franjo Krito, sin Ante, 7. Vojo Stanii, sin Alekse, 8. Augustin Rado, sin Nike, 9. Pero Ljubii, sin Mije. Znam pouzdano da je ubistvo nareivao VAHID SUBOTI, SULEJMAN BARUIJA zvan PULJO, MIRNEZ KAREMUJE, on je ubio Vinka Kegelja. U toj ubilakoj grupi uestvovali su jo i HAZIM BARUIJA, NEDIM MAKANOVI. MAKANOVI NEDIM je i doveo svoju jedinicu koja je izvrila ubijanje. Znam i to da je BARUIJA HAZIM bio tada zapovjednik ovih ubica. Tu sam doao u tab, onako isprepadan, sav izmrcvaren, otiao sam. Kad sam ja pobjegao u selu su ostali: Kegelj Vinko, Niko Kegelj, Avgustin Rado, Pero Ljubii, Vojo - srbin i Mladen Kegelj, oni su ostali ivi, a putem pouzdanih izvora doznao sam da su oni kasnije svi streljani. A ene i djeca su otjerani u osnovnu kolu u Lavu. ifra iskaza: ze104 Svjedok: K.M., muko, 24 g. ISKAZ Priat u o strijeljanju 9 Hrvata i 1 Srbina u selu Dusina 26. sijenja 1993. godine. Bio sam zatoen u kui gdje me muslimanska vojska zarobila i traila od mene neko oruje koje mi

nismo imali. Jedan me njihov vojnik proveo kui, prilikom dolaska kui vidio sam mrtve Draena Kegelja i Franu Raia, koji su bili streljani odmah. Meni je prijetio ovaj muslimanski vojnik klanjem, vodio me kui i rekao ako bilo ta pokuam da e mi odmah prosuti mozak. Doveo me do kue rekao da uem i da mu dam oruje. Doli smo do kue meutim, vrata su bila zakljuana, on je udario nogom i nije mogao na prozor. Prilikom prolaska kraj kue ja sam vidio da je prozor provaljen, ja sam se pravio da ne vidim, u meuvremenu i on nije isto vidio, otiao sam s druge strane na prozor, vidio sam da je prozor zakljuan. On je u meuvremenu vidio da je prozor provaljen i zvao me da se vratim da uem. U meuvremenu on je zamakao za oak kue, ja sam uspio pobjei, bjeao sam samo da me ne kolje, rijeio sam da me ubiju iz puke. Pobjegao sam kroz avliju preko puta u jedno muslimansko groblje od kue jedno 30-40 metara, kad je on izletio i ugledao da ja bjeim, poeo je psovati mater ustaku i pucati za mnom. Ja sam bjeao, u onom strahu nisam osjeao nita da sam pogoen, prebjegao sam preko ograde, bacio se na jednu meu, gdje je pucnjava utihnula. Tu sam saekao jedno 10-15 sekundi, oni su vjerojatno mislili da sam pogoen. Odatle sam opet nastavio bjeati prema Merdanima, jednom brdu zvanom Hrastovina, gdje sam pobjegao u jedne stijene i poeo se skidati da vidim da nisam sluajno ranjen, a u meuvremenu sam ugledao dvojicu muslimanskih vojnika kako idu za mnom. Odatle sam opet poeo bjeati prema oblinjem selu Kula, gdje je bio na HVO gdje sam pobjegao tamo. ifra iskaza: ze105 Svjedok: L.K., ensko, 58 godina ISKAZ Stipo Kegelj je streljan na Dusini 25. januara. Kad je izjutra bio napad mi smo se zadesili u jednoj kui, htjeli smo da preemo u Busovau jer smo vidjeli da se sprema vojska. Dola je etvrtkom, po selu je bila vojska, po kuama, mi smo to primijetili nismo vjerovali da e oni nas napasti, mi smo mislili da e nas nae komije obraniti. Ali takvi su komije bili zloinci da su oni naruili tu vojsku. Oni su s njima bili uporni da nas uklone odatle jer smo im puno smetali. Kad se svanulo Stipo je doao od kue, kad smo mi bili u toj kui, u tom sklonitu. Ja sam pola na vrata, zapucalo je, Stipo je otrao u kuu jer je ostao Marinko u kui. On je otrao kui gore, ja sam ostala, mi smo otili u sklonite, nije polo 10-15 minuta, okolo je puno pucalo i vojska je se sruila, bilo je vojske najmanje od 700 do 1000 vojnika je bilo. Naih je vojnika bilo samo 8, tu u naem selu. Mi kad smo uli u podrum moj pokojni je za 10 minuta doao u podrum, za 10 minuta mi je doao Marinko. Kad je sjeo ja pitam njega: 'ta se deava?' Kae: Deava se sve ono to nevalja, nae su komije uporne da nas pobiju. On je sa mnom popriao i dao mi zlatni lani za uspomenu, kae uvaj mi ovo za uspomenu. Meutim kad je toliko zapucalo kaem Stipi: Otvori vrata, pobit e nas, jer pucaju gore, bacili su dvije bombe u moje jetrve kuu, dvije bombe jednu u kuhinju, jednu u sobu. Onda je Stipo rekao ljudi ne pucajte predat emo se, jer nismo mislili da e tako od nas uraditi, da e nas pobiti. Vjerovali smo njima kao i sami sebi, kad smo otvorili vrata, doli su njih etvoro na vrata da nam majku ustaku, gdje ste se skrili tu, nai emo vas. Kad smo mi izili jedno po jedno, Marinko, je usto sa mnom ispod ruke i izveo me, ja da sam bila puno bolesna. Stipo je izaao sa nama i svi ostali bilo nas je jedno 25. Kad smo izali vie kue onda su nas poredali, Kae: Sad emo vas sviju postreljati, da nam j... majku ustaku gdje vam je Kordi nek vas brani. Kae: Gdje vam je Herceg-Bosna, hoe te li Herceg-Bosnu. Mi smo svi utili ko zaliveni ne smijemo priati.

Bilo je tu i jedan komija, ja sam pogledala u njega ja sam mislila da e on spasiti nas, on se izgubio odatle, pobjegao. Ja sam se okrenula nema Marinka, uzeo ga jedan i odveo iza kue. Tu nas je maltretirao jedno 10 minuta, tu su djeca poela cvrati, mi smo ih uutkali, onda su rekli: Hajde, krenite sa nama. Krenuli smo s njima, kad smo izali na put gore kad sam ja pogledala prema svojoj kui, tu ima groblje muslimansko, kad sam pogledala, kad je zapucalo Marinko je preskoio, tri kroz niane, prepoznala sam ga da je on, jer je imao crnu vestu na sebi i pulover kao neki bjelkasti. Poznala sam da je Marinko. Onda sam krenula do nae kue. Stali smo pod jednim veliki orahom, tu su nas sviju drali, hajdete sa nama na Dusinu da vidite ta smo ustaa pobili. Kad smo doli tamo u njihovo selo pretjerali su nas, na nas su pljuvali, na nas su vikali: Ustae, ustae ta hoete sada, hoete li Herceg-Bosnu? Gdje vam je Kordi? Kad smo se vratili iz sela doli smo u jedan potok tu smo stajali 20 minuta. Doao je SENAD, zv. SENO HELVIDA i on kae: Kud ih gonjate to ih ne pobijete odmah tu na tom potoku. -Neka ih, nek stoje tu da ih moemo gledati ta smo radili od njih, ta bi oni od nas. Tako smo krenuli gore, otjerali su nas u kuu Stipe Kegelja. Tu su nas sviju zatvorili jedni su nas maltretirali, jedni su nas razgovarali, jedni su nas nudili cigarama, jedni pucali oko kue, jedni su svezali zvono na ljestve kod kue, zvono svezali od ovaca i kad su njih potjerali od kue, bili smo tu moda tri do etiri sata u kui. Stipu nisam vie vidjela, tad se on pojavio negdje oko pola dva. Doao je u kuu, pitala sam: Stipo jesu li te tukli? On mij nije mogao nita progovoriti. Zadnja mu je rije bila kae: Luce, Marinko je pobjegao. Kaem: Da Bog da. ula sam kad je jedan rekao da je le u groblju. Ja sam ula za to, ali nisam htjela to Stipi da reknem. Nije prola minuta i vrata su se sobna otvorila i pitaju: Ko je Stipe Kegelj? Kae Stipo: Ja sam. Ovakvim tonom jer mu je to bila zadnja rije kod kue. Stipu su otjerali, jo je njih otjerano osam otale, sedam Hrvata, Stipo je bio osmi i jedan Srbin. Otjerali su ih prema Jurinoj kui gdje smo bili u sklonitu dole. Dole su ih postreljali sviju, ja sam vidila da Stipe nema da se vie ne pojavljuje. Onda smo bili u kui do pola est, onda su doli i kau: Spremajte se ustae. Netko pita: Gdje emo? Kae: Zna se kuda e te. Ako i jedna puka pukne, zna se kako e te zavriti. Tad su nas otjerali u kolu u Lavu. Ili smo jedno 50m onda stanite, iscrpljeni, gladni, prepadnuti. Tu smo bili do pola dva. Kue su nam sve bile opljakane i popaljene. Kud emo? Tu smo ostali noili smo, kad smo vidili da se nemamo kuda vratiti. Ujutro smo poli na voz za Zenicu. Nisam znala ta se deava dok nisam u Zenicu dola. Drugi dan u Zenici doao mi je zet. Nita vie ne bi znala priati o tome. ifra iskaza: ze106 Svjedok: J.K., muko, 46 g. ISKAZ O zloinima u Dusini mogu da kaem podatke koje sam ja doivio. Kua se tresla, izaao sam na vrata da vidim to je. 26. sijenja ujutro iz sela je zapucano u moju kuu, sipa fasada, sipala je meni za vrat, pogledao sam bila je magla, nije se moglo vidjeti odakle puca, ali pucalo je iz sela Dusine muslimanskog sela. Odmah sam zvao suprugu da bjei bilo kuda da se skloni i ona je otila u podrum, tamo su otili svi u podrum se sklonili. Ja sam onda vidio da nema izlaza sa svih je strana poelo pucati, poelo je urlikanje ALAH UEGBER, Tegbir, ne znam te njihove obiaje. Ja sam iao da traim, krenuo sam prema Rivinama zvanim, da traim pomo.

Nismo mogli dobiti vezu nikakvu, ovdje gdje sam se ja zatekao, ovdje u Busovai, gdje su bile veze, veza je radila Viteka. Iao sam na Hrasno selo odatle sam saznao to su mi dokazali zet i ostali koji su saznali da su ti svi streljani gore 9 Hrvata i jedan Srbin. Tu ima mlaih ljudi ima i starijih. Kegelj Stipo, roen 32. godine, Kegelj Niko roen 1938. godine, Kegelj Vinko roen 1940. godine, Mladen Kegelj roen 1969. godine, Stanii Jovo, je Srbin, on je 1926. god. Frano, Markov, on je 1966. godite. Strijeljan je Rado Avgustin iz istog zaselka Brdo, a ne znam tono koje je godite, mogue je da je 1964. godite. I ubijen je Zvonko, zapovjednik on je isto na Brdu negdje streljan, to sam uo, nisam siguran poto nisam bio prisutan. Za sve dogaaje ovo je pripremano, mogue da je pripremano prije nekoliko mjeseci, jer krajem 9 mjeseca poetkom 10 mjeseca, na podruju gdje se odvaja put za Brdo, zaseok Brdo, tu su me zaustavili zapravo stavljena je barikada, ja sam naiao poao sluajno u Trivuu kod rodbine. Zaustavili su me barikadom, bilo je tu i neko drvo postavljeno s pukama, tu su bili HELVIDA MIRNEST, BARUIJA ESAD (MUHAMEDOV), HAKANOVI FAHRUDIN (OSMANOV) I SULEJMAN BARUIJA ZV. POLJO (ISAKOV ZV. SEJO), tu su me zaustavili i zato ja sklanjam barikadu tu. Rekli su mi da se to ne smije dirati, ja sam pitao zato postavljaju tu barikadu kad ovdje nitko ne prolazi osim nas. Jeste ELVIRA ETHEM zagalamio na njih zato to rade, a to je samo bilo ublaavanje te situacije. To je pripremano moda nekoliko mjeseci, uglavnom mjesna zajednica je uesnik svih tih dogaaja. U Mjesnoj zajednici Hrvati su bili samo oni koje su oni birali,. Glavni krivac za sve te dogaaje na podruju Dusine, odnosno podruja Vinjice, Dusine gdje su Hrvati ivjeli, koji su trenutno i oieni nema ni jednoga vie. Kriv je predsjednik Mjesne zajednice tada je bio BRI NEZI (IBRAHIMOV), BARUKIJA EKREM (MUHAMEDOV), KARI DEVAD (ULAGIN) iz Gornje Vinjice i jo ta kompanija BRKIA, KARIA koji su sainjavali mjesnu zajednicu jer iz familije je bilo po pet, est iz jedne familije, koji su radili te pripreme da se izvre zloini, da se oiste Hrvati sa MZ Lava. A mogu da kaem o strijeljanju, to su bili sve spiskovi pripremljeni koje su pripremili komije, jer su oni kad su doli na vrata, koji su se jo zatekli, odmah su itali, itali su mene prvoga, jer sam bio na listi, prvi, tada su itali sve po redu moju brau, moje sinove, znai i ja sam trebao biti strijeljan, to se zna, a nekom sreom sam ja izbjegao to. Uglavnom komije su pripremile ELVIDE BARUDIJE, AGE, I HAKANOVII, ti etiri tu imaju familije. Jo mogu da kaem ovo 25-oga na 26., u dva sata poslije pola noi, svaku nau kuu hrvatsku je pozvalo telefonom koji smo imali telefone, veina nas je imala. pozvali su i samo kae: Dobra veer. I prekinu, a to je bio znak da znaju da mi nismo nikuda otili, da nismo saznali da se pripremaju zloini da se izvre sutra dan. Oruje je dovlaeno u selo Brdo tu je i vojska dovuena i svaka porodica u muslimanskom selu preko noi, a preko dana mu da uniformu civilnu i on se eta, mi smo to vidjeli ali uope nismo mislili da se to sprema nama. Jer jedini neprijatelj je bio tada Srbi. Mi smo se uvijek sa njim govorili: Jedino nam je da se obranimo od Srba. Mi smo i pomiljali da e te komije iste pripremiti isti zloin na nama Hrvatima koji su i izvrili. Da jo dopunim slijedei izvjetaj sa tim Muslimanima mojim komijama koji su radili slijedei izvjetaj i to pripremali. Tu se nalazi HELVIDA FIKRET (ZAHIDOV), HELVIDA ZUHDIJA (NEZIROV), ELVIDA MEHMED ZV. OMER, kad su izvrili te zloine vriska ih je stajala po selu, pucali su u zrak pukom kad su izvrili i pobili svoje komije Hrvate. SURI VEHID ZV. GELER, bio u Hrvatskoj u vojsci JNA, ranjen je u oko, po tome je i

nazvan Geler, jer mu je geler izbio oko, bio je dozapovjednik MOS-a. Na Dusini je po njegovom nareenju izvreno streljanje Hrvata i jednog Srbina. uo sam da taj ovjek ide u Hrvatsku na kontrole, jer su mu tamo hrvatski ljekari ugradili stakleno oko. ifra iskaza: ze112 Svjedok: anoniman ISKAZ Dogaaj na Dusini koji se dogodio 26.1.1993. godine gdje je streljano 10 Hrvata znam slijedee: Tog dana 26.1.1993. godine spavali smo u kuama, ujutro oko 6 sati smo uli veliku pucnjavu u naem selu gdje smo izali iz tih kua gdje smo spavali, sa svih strana je selo bilo opkoljeno. uli su se uzvici Alah uegber, i tad smo nas osam organizirali neku obranu da bi mogli civili izii, poto je tu bilo samo 6 bojovnika nije mogla nikakva obrana biti jer je veliki broj bio MOS-a koji su napali to nae selo. Nas osam se rasporedilo, dvojica su bili rasporeeni da izvuku civile iz kua a nas est je bilo da drimo obranu dok bi se izvukli civili. Poto nismo znali nikakve uvjete da bi mogli spasiti civile i nas mi smo se morali predati. Predali smo se ja i Ivica Kegelj, Mladen Kegelj, Augustin Rado, ia. Poto smo se predali prili su nam vojnici i rekli da legnemo na zemlju. Mi smo legli oduzeli su nam lino naoruanje i rekli su da ustanemo. Poto je poelo odmah maltretiranje, psovanje hrvatske majke, Herceg-Bosni, potom su nas odveli u muslimansko selo i tu nam je jedan komija SULJO BARUIJA i naredio jednom vojniku da odmah ubiju Mladena Kegelj. Potom je doao jo jedan komija koji je bio zapovjednik jedinice te HAKANOVI EDIN i naredio je nama da obuemo izme i arape i rekao je da emo ii za ivi tit dok se nai ne predaju. Potom su stigle i ostale komije moje iz mog sela, Vinko Kegelj, Niko Kegelj, Rado, Vojo Stanii, Pero Ljubii tu su nas zajedno skupili i naredili da idemo ponovo u nae selo. Tu su bili i civile dotjerali u nae selo. .... poeli su nas odvajati ene koje nemaju djece, one starije ene koje nisu mogle ii. Odvojili su na jednu stranu ene koje imaju malu djecu i starije ene, a nas mlae ene i cure koje su bile, morale su sa nama ii tamo za ivi zid u selo Brdo, tamo gdje su se jo vodile borbe. Tu su naredili da mi idemo svi, oni su za nama ili. Kad smo doli do tog sela naredili su jednoj gospoi da zove zapovjednika Zvonka Rajia, njoj su naredili da rekne ako se on nee predati da e nas sve strijeljati. Potom je ona zvala zapovjednika i tako mu rekla, jer e nas sve pobiti. On se odazvao i rekao da idu na pregovore u Lavu u Mjesnu zajednicu. Kad su se dogovorili nas su ponovo vratili u nae selo tamo i zatvorili su nas u kuu Stipe Kegelja. Tad je poelo to maltretiranje, pucanje po kui, straenje, izvoenje iz te kue, voenje kuama gdje su nas tukli i tako. potom su dola dva vojnika i pitali ko je Mladen Kegelj, izveli su ga iz kue, svezali ruke i odveli u nepoznato, taj se momak nikad nije vratio, svezali su mu ruke icom od telefona i odveli u nepoznato.

Prolo jedno dva sata, ponovo dola trojica vojnika i naredili da se svi mukarci iz kue izvedu. Izveli su sve iz kue, ja sam jedini ostao u kui u jednoj sobi sa djetetom i sa enom. Poto je taj vojnik doao da i mene vodi, ja sam jedio na podu i drao dijete u krilu, on me samo gledao i iziao iz kue, prolo jedno dvije minute opet je doao, gledao, gledao i nije me izveo iz kue, iziao je. Ja sam ustao, bio je prozor u te sobe vidio sam ih vode prema kui Ivice Kegelj. Kad su ih odveli dolje za jedno 10-15 minuta uli su se rafali. Potom, poto je doao taj vojnik zv. GELER u kuu i vidio mene rekao je otkud ja tu. Ja sam rekao da sam tu bio, rekao je da preemo u drugu sobu da dam izjavu. Poto sam otiao sa njim u sobu on mene pitao to sam imao od oruja kad su me zarobili. Takvu sam dao izjavu, on je rekao da takvu dam izjavu i u budue ako mi je tko bude traio. Rekao mi da idem ponovo tamo da sjedim gdje sam bio. Tu smo bili do naveer do 10 sati kad su nas izveli Franu, Ivicu Kegelja i mene i rekao da idemo sa njim ponovo u njihovo selo, muslimansko selo, gdje su nas odveli meu vojsku. Tu su nas odveli, naredio je da donesu icu da nam veu ruke. Svezali su nam ruke, odveli su nas u jednu kolu gdje su bili svi zatvoreni civili i vojnici. Kad smo ili niz Lavu tukli su nas, kad smo doli kroz koloniju tad je izaao iz kamiona jedan njihov zapovjednik a to je BARUIJA HAZIM bio uitelj i pitao je ovog zapovjednika njihovog: Jeste li obavili sve na Dusini, oistili? On je rekao: Jesmo oistili. Odveli su nas u kolu gdje smo bili zatvoreni ene, djeca i vojnici, dali su amo pet minuta da se vidimo ko je imao tu roditelje, ene i djecu da se vidimo. Tad su doli Armija BiH iz Zenice VP i MOS, izveli su nas iz kole i tu je bila svaa izmeu njih tko e nas voditi Armija ili MOS. MOS je govorio Armiji da su nas zarobili oni, da e nas voditi oni i tu je bila svaa izmeu njih tko e nas voditi. Doao je njihov zapovjednik da nas mora voditi Armija u KP Dom. Tu su se dogovorili, sjeli nas u autobus i tukli nas do Zenice, pukama, od prozor, od glavu tukli, svata radili. Tu su nas doveli u KP Dom Zenicu tu smo boravili 14 dana, u zatvoru i po tom su nas zamijenili za Busovau. Kad su odveli Mladena Kegelja njega su ubili, kasnije su ga muili i iivljavali se na njegovom tijelu. ifra iskaza: ze113 anoniman ISKAZ Izaao sam iz none 25-ga, bio sam u civilu, a 26 izvrena je tu agresija. Nita nisam znao odveden mi je sin 26-ga, neto kasnije oko 8 sati izjutra i rekli su da su ga odveli na Dusinu. Poslije toga sam se vratio nazad kui da bi spasio, vidio sam o emu se radi, da bi spasio civilne te rtve, enske. Poslije toga sam vidio da smo svi okupirani, zaokrueni svi, nisam imao nikakvog drugog izlaza poao sam da bjeim, nisam mogao brisani je prostor, sakrio sam se ispod jedne tale, ono me je ranilo. Poslije kako sam ranjen, doao sam do sebe za jedno pet, est minuta, otiao sam u podrum. U podrumu su enskadija bila, njih je pet silo niz stepenice u podrum i kae: Svi izaite vani. Mi smo svi izali i krenuli prema tamo, u tome sve su moje

komije, prema muslimanskom tom selu zvano Potok, bili su to znai Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Niko Kegelj, sva enskadija. Nas je potjeralo tamo prema opet selu. Poslije ovi momci koji su deurali nisu znali o emu se radi, njih je odvelo tamo u selo, oduzelo im oruje, oni su ih otuda maltretirali, oni su ih poveli. Ovaj to je ubijao on je njih postrojio kod Izudine kue uz ogradu i rekao im da dignu ruke za vrat i oni su digli, mi svi gledamo svi civili. Poslije toga neki je uinio to ne mogu kazati koji je, je li to bio enski ili muki, uglavnom neko je rekao: Nemojte ljudi ta mislite od civilnog tog naeg naroda ovdje i on je puku spustio nizase. Taj UZEIR HAKANOVI sin EDIN, bivi penzioner Visokog, on je doveo zelenu legiju, poslije toga povelo nas je opet tamo prema selu, ovi kae kuete ih tamo vratite ih nazad. I oni su se vratili nazad svi ovi civili. Ja sam doao i Blako Bonjak, mene su smjestili u Potoku u kola od toga EDINA, biveg tog komandira njihove Zelene legije. To je on doveo specijalce iz Visokog, ja sam smjeten tu u kola, poslije toga ovima to su bili u Potoku civilima rekli su da ih vode tamo da prave ivi tit. Ja sam tu doao, dola je medicinska sestra, tu su imali pokretnu kuhinju za koju nikad nije niko ni znao o emu se to radi, oni su to smiljeno radili i ova medicinska sestra iz sela je dola i donijela mi aj i jednu tabletu protiv bolova to znai kafetin, ja sam uzeo tu tabletu da vidim ta je moe biti otrov, kad sam vidio da je to tableta kafetin ja sam tu tabletu popio i ja sam pitao: ta ste to uradili? Kae ona meni: Nisam ti ja kriva, nisam ja vama kriva nita, ja sam dola da vas previje. Ona to meni i uinila. Poslije toga ja sam zapomagao, sin mi odveden, ne znam ni ta je s komijama, nismo nita znali, dolje nas je napalo da nismo nita znali. Ja sam zapomagao u kolima i taj Blako Bonjak to je bio sa mnom, odozdo su neki dolazili i vikali: Treba to pobiti! I nas je pokupilo, koliko sam zapomagao dolje kod EDEMA HEVDE kui i kad su tu je bio HEVIDA EDME, HEVIDA SUAD, AGO MUSTO, HEVIDA ZUDIJA, HEVIDA SAMIT i doao je neki HARO ERKANOVI on je doao a doao je isto Frane batinkina sin sa orujem, neki njihov komandir odozdo sa ua, on je rekao: ta radite to? Onda su ga razoruali fino i uveli u podrum dolje, on je rekao: Neu u podrum ubijte me ovdje! SUDIJA HELVIDA je ispucao metak. Poslije toga doao je FARO JAKANOVI i rekao to je na ovjek pustite tog ovjeka, predajte mu oruje. A EDIN HAKANOVI koji je doveo Zelenu legiju, rekao je i ovome isto to znai ovom Marinku da mu dadne oruje, Marinko nije, nisu mu dali svi oruje pa je traio neto ne znam ta je traio. Ovaj ELVIDA EVKO on je rekao da treba to sve pobiti. Jer ili su na to da mi nismo znali nita prvo komije da nas svi pobiju, ali to se tie glavni ubistvo je BARUIJA NEZIM komandant 3. korpusa, EKREM BARUIJA i KARI BAKIR i NEZIR BRKI. ifra iskaza: ze114 anoniman ISKAZ Napali su nas nae komije Muslimani negdje oko 5 sati ujutro. Bio sam zbunjen i poeo sam bjeati, ali poto nismo mogli bili smo u okruenju, sakrili smo se u kuu Nike Kegelja, civili, a vojnici su bili razbacani. Borbe su trajale negdje oko sat vremena jer se mi nismo imali s im suprotstaviti poto je njih bilo masa. Negdje oko 7 sati ujutro su napali kuu Nike Kegelja uli su u kuu poto su vidili mene meu tim enama odmah su rekli: Odavde se pucalo snajperom, ta e ti tu s njima? I nareeno je bilo da iziemo, mi smo izili i ja poto sam invalid uzeo sam

taku, tada me jedan vojnik udario u taku ja sam pao, ponovo sam uzeo take i ustao i nastavio dalje. Njihov zapovjednik NEDIN NAKANOVI i naredio nam je da idemo u muslimansko selo. Ja nisam mogao da idem tu su nas razdvojili od vojske, od mukaraca, bilo je tu i vojno sposobnih i starijih, tu su nas razdvojili. Civili su otili u kuu Stipe Kegelja, a vojnici u muslimansko selo. po iskazima kad su se vratili bilo je psovki, pljuvanja, maltretiranja koje su komije nae Muslimani vrili nad zarobljenicima, koje su nae zarobili. Onda su se vratili oko 9 sati , nareeno je bilo da idu na ivi zid na selo Brdo, gdje se nalazila naa nekolicina vojnika, oko 10, da bi se i oni predali, tu su mukarci i nekoliko djevojaka bili tamo kao ivi zid da bi se i oni predali. Mi smo ostali u kui tu civili, ja jedini mukarac sa enama i djecom. Izvodili su pojedinano, maltretirali, psovali. Po njihovom povratku sa Brda svi smo bili smjeteni u kui Stipe Kegelja, no nakon 15 minuta je uao njihov neki vojnik, naredio da idu stoku da nahrane, oni su izili. Nakon pola sata se svi modri, mi smo ih pitali ta se deava neke od njih ali nitko nije smio vjerojatno da kae, a po njihovom izgledu vidili se da su ih tukli. Tako je bilo izvoenje po dva ili tri puta da nahrane stoku, svaki put kad su se vraali, vraali su se modri. To je trajalo negdje do 12 sati, oko 12 sati je odveden Mladen Kegelj izveden je i zavezane su mu ruke icom i odveden je, on se nije vratio. Mi smo pitali: Gdje je, ta je? - Odveden je na ispitivanje u komandu u Lavu. Mi smo vjerovali jer nismo mogli vjerovati da se to desilo, jer nije bio kriv, to to se desilo. Onda su izvodili pojedinano mukarce na ispitivanje da daju neke izjave, kad su se vraali, navodno sa danih izjava, ponovo su bili pretueni, tako je bilo sve do 15 sati. U 15 sati je HALID ELVIDA doao i poeo da ita slijedeim redom: Vinko Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Pero Ljubii, Augustin Rado, Ivica Kegelj, Frano Krito i Vojislav Stanii da iziu. Oni su izili i odvedeni su, mi smo pitali: Gdje, gdje su odvedeni? Po njihovim izjavama: U komandu odvedeni na ispitivanje. Mi smo vjerovali jer smo znali da nema razloga da se desi to to se desilo. Kasnije, po izlasku, sam saznao da su oni odvedeni pred kuu Jure Kegelja i tu su streljani. Meutim da se vratim na dogaaj gore. poslije njihovoga odvoenja ponovo su dolazili i maltretirali nas i negdje oko 6 sati su naredili da moramo da iziemo iz tog sela to je ratno podruje, vode se borbe. Mi smo pokuali svi da iziemo, prvo ja nisam mogao ii jer je bila zima, no, snijeg, led, a trebao sam pjeaiti negdje oko tri kilometra, ja sam odluio da ostanem. Kad su oni vidjeli da ne mogu ii ostao sam sa majkom, sa sestrom i sa dvije, tri starice. Sutradan su ponovo dolazili ja sa pitao: Gdje su ostali, gdje su odvedeni mukarci? Po njihovim izjavama, navodno u KP Dom na ispitivanje, bit e puteni uskoro, ja sam vjerovao. Meutim, kako je to trajalo sve pet dana to njihovo dolaenje, psovke: ta ste nam uradili? Kao da smo mi njih napali, a ne oni nas. Ja sam odluio da vie ne mogu tu, nema vie ostanka tu za Hrvate i peti dan sam odluio da idem za Zenicu, tamo imam tetku, rekao sam mami da idemo i krenuli smo. Doli smo u Lavu i krenuli za Zenicu i dalje mi nije poznato ta se deavalo. Jo da nadopunim ovu izjavu da kaem imena aktera koji su naredili i izvrili ubistva, a to su po mojim saznanjima: naredio ubistva VAHID SUBOTI, izvrio ubistvo Marijana Kegelja SULEJMAN BARUIJA zvan PULJO, izvrio ubistvo moga oca MIRNEZ KARAMUJA, maloprije kao to sam napomenuo sva ubistva je naredio VAHID SUBOTI. ifra iskaza: ze137

Svjedok: I.F., mukarac, 48 godina ISKAZ Roen sam u selu Donja Vinjica, bio sam oevidac nekih stvari, ujedno bio sam zapovjednik, dozapovjednik Zvonke Rai zapovjednik Samostalnog izviakog voda. Bio sam oevidac nekih stvari, bio sam u borbi, radi se o pogibiji Hrvata Dusine i Vinjice. Znam da mi je V.R. prenio ubistvo Zvonke i da je ga ubio PATKOVI, on je bio zamjenik ANGIA zapovjednika Sedme muslimanske brigade. Poslije te borbe na Brdu, zaseok Brdo, kad je nastupilo primirje zarobili su nas na muki nain, tu su nas maltretirali. Poslije maltretiranja negdje oko 11 sati u noi otjerali su nas u KP Dom Zenica, sjeli smo na autobus Lave u Zenicu. Usput su nas maltretirali, govorili: ta e te vi gnjide jedne, ima vas 17% proptjerat emo vas do Posuja! I jo koje kakve stvari. Kad smo doli u KP Dom Zenica tu smo bili 14 dana nitko nas tu nije dirao. Glavni krivac za masakr na Dusini iz ratnog predsjednitva Lave PERUIJA HAZIM, sin MEHMEDA on je mislim da je on to sve izdao nareenje doveo je brigadu iz Visokoga Sedmu muslimansku, tu radniku brigadu, eljezarsku, uglavnom bilo ih je jedan na prema dvadeset protiv nas. Znam zasigurno da je Zvonku Rajia ubio PATKOVI, neznam mu ime, ali znam da je bio zamjenik brigade, tj. AMIA. Mene su zarobili i dveli sa drugim zarobljenicima u kolu gdje su nas maltretirali, a iz kole su nas odveli u KPD-m u Zenicu, a uz put su nas tukli sve do Zenice. Glavni krivac za masakr, kriv je BARUIJA HAZIM, sin MUHAMEDA. On je naredio ubijanje, odnosno strijeljanje Hrvata. ifra iskaza: ze138 Svjedok: .C., mukarac, 26 godina ISKAZ Ja sam roen u Lavi, opina Zenica. Bio sam pripadnik HVO-a od samog izbijanja rata. ivio sam u Lavi, gdje sam bio nastanjen, tamo gdje sam doivio sve ove ratne nezgode. 24-og sam bio doao sa terena kui. kad su zapoeli sukobi izmeu HVO-a i Armije, zatekao sam se kod svoje kue. Bio sam sa komijama i iao sam na Dusinu, bio sam itavo vrijeme tamo gdje sam i zarobljen. Prisutan sam bio na Dusini dok je narod bio maltretiran, ovi streljani komije mi, roaci, gledao sam to svojim oima. Bio sam na Dusini, prebacio sam se na Brdo, tamo sam isto bio itavi tok dogaaja. Gledao sam oima kad je tzv. GELER vojnik pripadnik MOS-a i streljao gore na Dusini, a takoer i EFIK PATKOVI kad je ubio Zvonku Raia, zapovjednika i kad je povezao ovih 7, ja sam se predao. Predali smo oruje i ili na pregovore u kolu. Tamo su nas drali od 4,00 do 11,00 navee, povukli su nas, tu su nas maltretirli i ispitivali. Povukli su na s prema eljeznikoj stanici od kole do eljeznike stanice bilo je tue, maltretiranja, dole su bili autobusi. Sve moje komije, kolege , roake je uvelo u autobuse, a mene je tu ostavilo.

Tu je doao EFIK PATKOVI tu su me tukli MOS-ovci, tada me je BATAN PAALI zv. BATAVILO, pomokrio se po meni, po glavi komija mi je, bio sam pretuen. Ponovno me MOS oteo, stavili su me u auto, povukli su me ne znam ni ja kuda. BAKIR ALISPAHI me oteo dva, tri puta. Bio sam u MOS-u vrlo kratko, malo su me pretukli, prebacili su me u neku kuu. Ponovo me BAKIR ALISPAHI oteo i vrati me u Lavu na Petri dole, tada su me stavili u autobus. Doao sam u KP Dom, bio sam sav pretuen, slomljen, samo to sam bio iv, srce mi kuca. Tu sam bio 15 dana, za tih 15 dana BAKIR ALISPAHI me vodio u bolnicu, slikao me, pomogao mi je, ne znam zato, ne znam zbog ega, mogao me ubiti, svi su me u stvari htjeli ubiti, ali on nije dao, on me je sauvao. Za vrijeme moga boravka u zatvoru davao sam izjave bio sam maltretiran. 15 dana nakon toga sam razmijenjen u Busovai. Poslije toga bio sam normalno ponovo u brigadi, poslije moga ozdravljenja. Kada sam se malo prilijeio, bio sam itav rat ponovno u svojoj postrojbi u Internom vodu. Imam jo uvijek posljedica polomljen nos, polomljenih 6 rebara, fraktura glave, imao sam unutranje krvarenje, mokrim krv, oteene bubrege, to su mi sada posljedice u toku rata od toga moga zarobljivanja. TR 011 Svjedok: LJ.V., ensko, 58 god. I S K A Z Dana 07. 06. 1993. godine oko 16,00 sati doao je susjed i rekao meni i Dragi Voliu da se sklonimo u sklonite Petrui Frane. To nam je rekao na brzinu u prolazu, a razlog nije rekao. Drago mi je rekao, da ne moe ii u sklonite Petrui Frane jer je bolestan, nego da emo se nas dvoje skloniti u podrum kue, pa kada nam bude hladno, vratit emo se u kuhinju. Sutra dan, 08. 06. 1993. godine, ujutro oko pola etiri sati je zapucalo. Drago i ja smo bili u podrumu. Ja sam rekla: Evo Drago, zapucalo je, koliko je sati? On je rekao: Pola etiri, sat mi je sporiji 5 minuta. Pucalo je sa svih strana. Padale su granate i sipalo streljivo. Prozori na kui uz prasak su se polomili. Kroz jedan sat i pol, nisam sigurna, pred vrata su skoila trojica ljudi. Iz podruma smo mi vidjeli noge samo do koljena. Imali su vojnika odijela. Jedan od njih je rekao: Odvaljivaj, misli on da se ne moe do njegove kue. Prvo su odvalili strugicu na dvoritu, potom klizea vrata na balkonu i vrata od kuhinje kada su uli u gornji kat kue. Mi smo prestraeno utili. Drago sav zelen je rekao: ta emo sad? Ja sam njemu rekla: Drago, to ti god rekne, ja pristajem! On je rekao : Ajmo se predati Drago je prije 10 godina na stolarskoj maini izgubio 4 prsta. Tri prsta na lijevoj i jedan na desnoj ruci. On je otkljuao vrata. Ja sam ga uhvatila ispod ruke jer se sav tresao. Tresao se kao prut, kao da je imao visoku temperaturu. Zubi su mu cvokotali jedni od druge. Ja sam mu rekla: Drago, hajdemo u Franino sklonite. On je meni rekao: Ti idi, ja u te stii, ti sporije hoda. Samo da vidim tko mi je u kui. Zato mi provaljuju i preturaju kuu. Ja nikada ni sa kim nisam bio u zavadi. Naime, kada je poela pucnjava uli smo muslimanske poklike Allah uegber. U poetku smo mislili da se to nai ale. Meutim, kasnije sam spoznala da je to bio sukob izmeu Hrvata i Muslimana. Nae selo Krpeljii mijeanog je nacionalnog sastava. Hrvata ima oko 20 domainstava, a Muslimana ima mnogo vie, oko 100 domainstava. Drago nita nije rekao, samo sam vidjela po njemu da pretpostavlja danas pljakaju susjedi Muslimani.

Dana 05.06.1993. godine oko 19,00 sati pri kavi susjedi: Voli Vito i Petrui Drago, kasnije je poginuo, rekli su Dragi Voliu, da trebaju kopati rov od nae kue. Drago je negodovao, ali je ipak iskopan rov. Rekli su mu: Muslimanima nije vjerovat, trebamo se pripremiti za obranu. Drago bilo bi dobro da se skloni negdje. On je rekao: Ja neu nigdje, ja sam bolestan, a ni sa kim se nisam zamjerio. Ja sam ga povlaila da krene sa mnom u Franjino sklonite. On je uporno odbijao da krene sa mnom, govorei: Idi ti, hou da vidim tko je! Ja sam ipak krenula, a on je ostao u avliji. Dola sam u Franjino sklonite uz pucnjavu streljiva i granata sa svih strana. Po putu su pratali meci. Ja sam govorila: Sveti Anto, pomozi! Kada sam dola u sklonite, saekala sam malo i rekla: Gdje je Drago? Zato ne dolazi? Zamolila sam Niku Ive Petruia da sa mnom krene da vidim to je sa Dragom. On je pristao. Kada smo doli do kue, primijetili smo tijelo kako lei u dvoritu kue na leima rairenih ruku.. Niko je rekao: Eno, vidi, zaklali su ga! Mi smo doli do njega, oko njega i na njegovoj glavi bilo je krvi. Ja sam pala u neznanje. Niko me je podigao. Niko je star oko 70 godina. Ja sam dola sebi. Onda me je on odveo u sklonite. Kada smo doli u sklonite, pitali su nas ostali: ta se desilo? Mi smo im sve rekli. Tada smo mi poeli bjeati prema crkvi. I dalje se pucalo! U sklonitu su bili sa mnom i susjed Niko i njegova supruga Kata, stara oko 73 godine, njegov sin Frano, star oko 41 godinu, Franina supruga Ana stara oko 36 godina, Petrui Ana Nikina sestra, stara 58 godina, Anina ker Kata, stara 27 godina, Kuganovi Kata, stara oko 58 godina, Kata Voli, stara oko 58 godina, Katina ker Branka, stara oko 24 godine i bolesnik od dijabetesa i drugi. Bilo je i dvoje djece od 10-12 godina. I dalje se pucalo. Doli smo do jedne tale i tu stali. Mislili smo krenuti prema Novoj Biloj. Najedanput ugledali smo vozila UNPROFORA. Dvije djevojke, sestre Kata i Kike (nadimak) ne znam im prezime zaustavile su vozila UNPROFORA. Meu njima je bio jedan prevodilac iz Viteza, mukarac star oko 30 godina. Njih dvije su ispriale ta se sve desilo. Prevodilac je tada otiao i neto kasnije doao sa predstavnicima UNPROFRA. Rekao nam je da uemo u crkvu. Sveenika nije bilo. Dvije asne sestre su nam rekle da su negdje otili i da nisu tu. To je bila crkva Svetog Frane Asikog u Guoj Gori. Mi smo tu bili od 08. 06. 1993. godine od 12 sati do 09. 06. 1993. godine do 17,30 sati. Muslimanska vojska je pucala i po Crkvi, tako da je UNPROFOR morao uzvratiti. Da nije bilo UNPROFOR-a sve bi nas zaklali. Dana 09. 06. 1993. godine oko 9 sati UNPROFOR je dovukao mrtva tijela: Voli Drage, Petrui Drage, star oko 58 godina, Petrui Rudo, star oko 60 godina, Petrui Ljubo, star oko 61 godinu, Niko, ne znam mu prezime bio je jedan u matere, mogao bi biti star oko 35 godina, Kafadar Stipo, star oko 42 godine, nije imao jedno oko od djetinjstva i Voli Vlado, star oko 34 godine, njega su muili prije nego su ga ubili. Kau da je njih 6 ubila muslimanska vojska poto su se predali, pa su ih razoruavali. Tada sam vidjela da Drago nije zaklan nego pogoen metkom u glavu. Rekli su mi da ga je ubio GRABUS DEMO, star oko 35 godina i NAID, mislim da mu je prezime GRABUS, star oko 30 godina, za treeg ne znam, neki EMINA sin, stanuje kod damije, svi susjedi iz Krpeljia. On je bio zidar i dosta je puta sjedio kod nas. Dragu i ostale je pokopao UNPROFOR, zamotane u ebad u dvoritu crkve. Sutradan smo doli u pratnji UNPROFOR-a do Nove Bile, kod naih. Trenutno sam prognanik u Novom Travniku. Ovaj iskaz dajem neopozivo, dragovoljno i sa potpunom istinom. Nova Bila 13. 10 1993.

TR 048 Svjedok: N.S., muko, 71 god. ISKAZ Dana 07.06.1993. godine oko 12.00 sati naiao je kurir Paali Franjo star oko 65 godina i rekao da se spremimo oko 17.00 sati za povlaenje cjelokupnog puanstva Gue Gore. O pravcu povlaenja nije nita rekao. Meutim u 17.00 sati naiao je kurir i rekao da ostajemo jer e nam stii pomo. Mi smo ostali. Ujutro, sutradan 08.06.1993.godine tono u 3.30 sati muslimanska vojska napala je Guu Goru iz svih pravaca. Granatirane su kue i pucalo se po svim stranama. U jednom trenutku doao je na susjed Martinovi Veska Nikola, star oko 28 godina; i rekao nam: "Bjeite, to ekate, evo ih u selu i kolju ljude". Kasnije sam saznao da su zaklali: Petrui Rudolfa i Voli Dragu, stari preko 60 godina. U meusobnim borbama poginulo je oko 9 naih bojovnika, preteno mladih ljudi. Ja sam uzeo svoju babu ( suprugu ) ispod ruke i kroz kiu streljiva otiao do kole. Sa nama u grupi su bjeale, majke sa djecom, starim od 1 do 10 godina. Tu smo se malo pribrali i saekali da nam se odredi pravac kretanja. Dat nam je pravac do aria kue. Povlaenje je bilo izuzetno teko. Iako su nas muslimanski bojovnici vidjeli oni su tukli: streljivom i granatama ne obazirui se ni na djecu. Njih je bilo u napadu 4 do 5 tisua, a mi smo organizirali obranu sa 70 bojovnika. Ja sam sa svojom suprugom uspio pobjei i trenutno smo prognanici u opini Novi Travnik pod kontrolom HVO-a. Isti dan, poto sam ja izbjegao, UNPROFOR je doao u selo i sve preostalo puanstvo skupio i odveo u katoliku crkvu. Navodno ih je bilo 180 raznih poli i doba. Tu su i prenoili. Te noi puanstvo sabranu u crkvi uvano je od UNPROFOR-a. Sutradan ih je UNPROFOR odvezao na slobodno podruje. Ovako je UNPROFOR postupio zbog mogueg masakra hrvatskog puanstva od Muslimanske vojske. Ovu izjavu dajem neopozivo i dragovoljno sa potpunom istinom. U Novoj Bili, 13.110.1993. TR 049 Svjedok: M.P., muko, 28 god. ISKAZ Ponedjeljkom 07.06.1993. naiao je Goran epina kroz Guu Goru, rekao je da su civili Hrvati Jankovia, Ovareva i hrvatskih sela iznad Kalibunara ( Travnika ) evakuirani prema Vlaiu. Hrvati Gue Gore su bili zabrinuti na tu vijest. Taj dan je u Guu Goru palo par granata iz pravca Mehuria ( muslimanskog dijela ). Stanje je bilo vrlo napeto, pogotovo to nam se to uinilo odjednom, poto smo sa Muslimanima relativno mirno ivjeli. Ja sam ujutro oko 10 h otiao do komande HVO u Gui Gori, da vidim znaju li oni za iseljavanje hrvatskog puanstva iznad Travnika. Komanda, HVO Gue Gore o tome nije znalo nita. U komandi je dolo jo par vojnika, da vide to e biti sa nama. Oko 10 h iz Maljina je dovuen Balta Boo iz "Postinja" ranjen. Od Boe akovia, vojnika HVO-a sam saznao o vrlo tekom stanju u Maljinama. Rekao je da put od Maljina do Gue Gore je blokiran od strane Muslimana. Ljudi u Guoj Gori nisu znali ta da rade. Bojovnici HVO-a su se rasporedili po liniji. Na liniji u rovu sam bio do 3 h. Zapovjednik me je poslao da se odmorim. U no bila je tiina,

pukaranja nije bilo. Doao sam kui. U kuu nisam uspio da uem, poele su granate da padaju po selu iz pravca Mehuria. Ponovno sam poao na liniju. Nisam uspio da stignem do svoga rova, poele su pjeadijske borbe. Uao sam u rov sa ocem. Moj otac nije bio vojno sposoban. S njim sam bio u rovu. Pucalo se do 6.30 sati. Meni sa strane je dolazio ovjek srednje visine; vie civilna uniforma, tamnoput, sa crnom bradom, naoruan pukom, oznaku nisam vidio, uio neto, kao da je pjevao na arapskom jeziku. Izaao sam iz rova, bacio bombu na tog ovjeka. Mislio sam da ih ima jo, iz pravca odakle je doao ovaj meni nepoznat, rekao sam tati da se izvue za mnom. Ja sam izaao 30 m od roka. Domai Muslimani, nae komije su pozivali na predaju. Ustae predajte se, neemo Vam nita. Uz sve to su prema nama pucali. Ja mogu 100% da tvrdim, da su 1. Vlado Voli, 34 g. star 2. Stipan Kafadar, oko 45 g. star 3. Rudo Petrui, 58 g. star 4. Drago Petrui 58 g. star. se predali, poto su bili na 3 m od mene. Doao je jedan od Mudahedina, uz povik TEGBIR pucao po njima. Ja sam otiao do sklonita, gdje mi je bila mama sa jo 50 mjetana, da kaem da je linija na tom mjestu pala, te da idu u crkvu. U Guoj Gori, zaseok Volii vieni su Drago Voli, na vratima svoje kue. Drago je 60-ak godina star, nije bio ni u kakvoj vojnoj komisiji (psihijatrijski je bio sluaj ). Ubijen je, Petrui Ljubo, 60-ak godina star. Niko Sluganovi, 40-ak godina star. 08.06.'93. sam preao u Novu Bilu. Poginuli i ubijeni bojovnici i civili su sahranjeni, 09.06.'93. sahranjeni su ispred crkve. Sahranili su ih civili mjetani koji nisu uspjeli da se izvuku iz Gue Gore, a bili su zatvoreni u crkvi Gue Gore. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 17.10.'93. ifra iskaza: and64 Svjedok: E.B., ensko, 46 god. ISKAZ U subotu, 12.06.1993., poeli su sukobi. Roena sam u Kovaima, a ivila u Bradariima. Jedno selo od drugog je udaljeno oko 10 minuta hoda. Ljudi i ene iz Kovaa doli su kod mene kao u sklonite. Kod mene je velika kua, trokatnica. Doli su u moju kuu zbog granata koje su stalno odnekud padale. Kad su doli rekli su da im je tu najsigurnije sklonite. Tu je bilo 13 mojih susjeda Kovaana. Te veeri ene su bile u podrumu, a mukarci na katu. U nedjelju, 13.06.1993. ve su se neki poeli grupirati u neke male grupe. Imali su svezane neke trake kao neki mudahedini. Vidjeli smo ih na oko 100 metara. Vidjeli smo da se moramo povlaiti. Tada smo se poeli dogovarati kako i na koju stranu. Poto je njih bilo prema Kraljevoj Sutjesci, morali smo ii prema Vareu. Sve okolo su bili ti Muslimani s kojima smo dijelili dobro i zlo. Nikad nije proao Bajram da mi nismo ili kod njih, niti Boi da oni nisu doli kod nas.

Dogovor izmeu nas je bio da idemo prema Kraljevoj Sutjesci, prema Grmaama. Kasnije su ljudi jo malo ekali i gledali da li se tuda moe proi. Poto smo bili u okruenju nije nam bilo drugog izlaza nego da se povuemo. Povukli smo se oko 11:00 iz moje kue. Poto smo imali jednu peinu u kojoj je bilo kao sklonite. Odmah su poeli pucati sa svih strana. Poli smo prema toj peini da se sklonimo. Mislila sam da e prestati. Prije toga, moda 15 dana, dogovorili su da se nee ubijati izmeu sebe. Izmeu sela smo imali mirovno vijee. Iz svakog sela je odabran po jedan ovjek koji e predstavljati to mirovno vijee. Dogovorili su se da nee ni oni nas ubijati, niti mi njih. Zbog toga se nismo nigdje ni micali iz sela. Nismo se povlaili dok nismo morali. Ta mirovna vijea su govorila da nitko nee biti diran. U tojh peini smo bili do oko 13:00. Sa mnom su se povukle ene koje su bile u mojoj kui, a bilo ih je oko 14. Tu je bilo i 12 mukaraca koji su se razili kao u odbranu. Kako oni nisu mogli nita, vratili su se kod nas. Rekli su nam da se moramo povlaiti u tri grupe. Prva grupa je ve otila, za njom je otila i druga, a mi iz moje kue smo bili u treoj grupi. Grupa Bradaria iz mog sela (gdje sam udana) ve je otila, grupa iz Kovaa (gdje sam roena) je takoe otila. U treoj grupi u kojoj su se povlaili svi iz moje kue, povukli su se prema Grmaama (zvane Gobelje). Kako smo tu doli skrili smo se u jednu ikaru. Vidjeli smo kako neki govore: "Lezite! Ruke u vis!" Tu su tukli. Tu je bila jedna movara, a nas 14 se skrilo u toj movari. Neto kasnije smo provirili i vidjeli smo da je prva i druga grupa cijela pobijena. Mi smo bili u jedno dolini, a oni su pobijeni na ledini iznad. Pobijeno je oko 17 ljudi. Tada, su jo tukli ljude iz druge grupe. Neke su klali, noge su im bile prebijene. Oni su naili na te kao mudahedine, a sve to su bili vie nai susjedi. Svi oni su bili namazani po licu, neki su imali arape na licu, neki su imali neto svezano oko glave. Njih je doekalo 5 ili 6 tih vojnika. U prvoj (iz Bradaria) grupi su poginuli: Marko Bradari i njegova ena Janja, Mato Bradari, Robert Bradari, Ivica Bradari, Pepinko Bradari, Ana Bradari. Od njih Markovica (Markova ena) je zaklana, a ostali su ubijeni iz puaka. Markovica je zaklana, a u nju je i pucano. To smo vidili jer smo pored nje naili. Ovi iz druge grupe su ubijeni vatrenim orujem. Vidjeli smo kako su im govorili: "Lezite! Ruke rairite!" U toj drugoj grupi (iz Kovaa) su pobijeni: Juro Juri i njegova 3 sina, Marinko Juri, Ivo Matanovi, Blako Franji, Jagoda Juri. Tu je ranjena: Tonka Juri koja je i sada u bolnici. To mi nismo smjeli gledati jer smo znali da i nas eka. Samo smo ponekad provirivali. Stjepan Juri (Jurin sin) je skoro do nas dopuzao. Njegove noge su bile odbijene, a tu se okretao oko 2 sata. Od te dvije grupe, tko je bio ranjen, otjerali su ih u nekakav podrum. ula sam kad su im govorili: "Vi ene, krmae, ulazite u podrum! Ako netko od naih pogine i vas emo sve pobit!" Taj to je govorio, imao je na domai naglasak. Jedna grupa od druge je bila udaljena oko 20 do 30 metara. Tako su ile grupe jedna za drugom. Moda bi i do nas doli da oni nisu pobijeni. To je bilo u selu Gobelje kod kue Joze Ruina i Ive Gobelje.

Kasnije sam vidjela leeve od etvorice vojnika. Kod ovih ljudi koje su poubijali uzeli su novac i sve to im se svidjelo kod tih ljudi. Kruh su pogazili nogama, hranu su razvukli izmeu sebe. Cijelim putem je bila pucnjava. Tako smo stalno morali lei na zemlju. im bi mi legli pucnjava bi prestajala. Kad bi se ustali, da preemo od kue do kue ili od buna do buna, pucnjava se nastavljala. Oko 9:00 smo svi bili u tom selu, tamo preko potoka ima jedna kua u kojoj je bila jedna polovina, a druga polovina je bila u mojoj kui. Ovi ljudi koje sam vidjela kako su pobijeni, bili su ba u mojoj kui. Svega ih je pobijeno oko 18. Ivu, Blaku i Ljubomira su dotjerali na isto mjesto gdje su pobijeni i ostali Kovaani. Kad su ih doveli rekli su im: "Lezite ustae! Da vam majku ustaku!" Ivo mu rekao: "Neu!" Ovaj mu kae: "Klekni ustaa!" Na to mu on kae: "Znam da u poginuti, neka ovako poginem." Kako je stajao i stavio ruke u dep, tako su ga i ubili. Od tih ljudi nitko nije davao otpor, jer su vidjeli da su opkoljeni. Ova grupa koja je bila u mojoj kui ih je molila: "Vidite da se povlaimo, da idemo sa djecom, da ne pucamo, da nemamo oruje. Pustite nas da proemo, eto vam sve." Meutim oni ih nisu sluali samo su govorili: "Lezite!" Netko je htio lei, a netko nije. Ba kad su doveli njih trojicu, njima su nekoliko puta govorili: "Lezite ustae! Majku vam jebem!" -"Neemo!" -"Lezite ili kleknite!" -"Neemo!" Njih su samo pokosili. Ti leevi nisu dugo pokopani. Roak od mog mua iz Kraljeve Sutjeske, doao je u Vare nakon 10 dana. Traio me tamo i naao. Rekao mi je: "Naalost, jo nisu pokopani." Ljudi koji su odlazili i dolazili i priali su da ovi jo nisu pokopani. Franjo Bradari je otiao 23.06.1993. naveer, a 24.06.1993. je ubijen. Ljudi su priali da nije ubijen, nego cijeli isjeen. Ubijen je iznad Kraljeve Sutjeske. On je otiao sve to pregledao i dao mi izvjetaj, nakon toga je ubijen. Drugi dan je otiao i Pero Bradari. Franjo je ubijen 24.06.1993. a Pero se vratio nazad. Pero je priao da je Franjo sve pregledao i poao nazad. U putu ga je zaustavio neki PLACO. Taj PLACO je govorio: "Frano, kud e, to nam se ne javi." Frano mu je rekao da ve s pukama etaju kroz nae selo. Rekao mu: "to nam se ne javi, mislili smo ko zna ko je. to se odmah nisi javio?" Kad je bila sahrana nekog ansije s Poda, doao JE PLACO (ZLATKO) doao je na tu sahranu i rekao: "Eno gore ne brijegu, ovjek iz Bradaria je ubijen. Pored njega su naoale, ini mi se da je Frano Bradara. Otiite pa i njega sahranite." PLACO (ZLATAN) je bio Musliman, do zadnjeg dana je bio u HVO-u, a kasnije je preao njima. Niko je bio na toj sahrani i do 12:00 navee nitko ga nije mogao sahraniti. Teevljani njih 5 ili 6 (koji su bili s njim) su se vratili. Preko njega su preskakali. Rekli su da je toliko pucalo da su samo preko njega preskoili. Priali su kakvo je odjelo na njemu bilo. Govorili su da su mu ruke, grudi i sve ostalo isjeeno. Sahranjen je iznad Kraljeve Sutjeske u nekom groblju na breuljku. Gvardijan mi je rekao gdje je on sahranjen. To je na Grmaama, u "oku" je nae groblje. Taj gvardijan se zove Stjepan, to bolje zna i fra. Marijan Petrievi. Marijan je iao sa UNPROFOR-om, rekao je da postoji ta grobnica i da je jako velika.

Kad smo se povlaili iz te peine vidjeli smo da su neke kue ve gorile. Ovamo dalje je gorilo: Vjeke Bradaria, Veljke Bradaria, Franje Bogelja. Te grupe su dolazile sa strana, gdje god je bio kakav puti. Poto je Mijo Juri imao dalekozor, vidio je kako su kaue iznosili iz kue. To su napravili prije nego su tu kuu zapalili. Kako je gledao sve nam je govorio ta vidi. Doli smo u Kraljevu Sutjesku. Nitko nije znao da emo morati bjeati, nitko nije ponio nikakve dokumente. Ljudi koji su se povukli u moju kuu, kao u sklonite ponijeli su po neku torbu. Meutim, ljudi su to u putu izgubili. Kako su ih pobili tako su im to uzeli. Neki su imali i stranih novaca. Svi ti ljudi su imali po neto novaca. Netko je radio privatno, netko u firmi... Uglavnom svi su dobro ivili. Malo tko da nije imao dukata, sve to je u putu odneeno. ula sam od ljudi da je ISO NEIMARLIJA poruio Boi Bradariu, Vjeki Bradari, Veljki Bradari i Miji Juriu iz Kovaa da se ne smiju nikad vratit jer e biti ubijeni. Rekao je to i Paviu Juriu. Kad je poginuo ZEMO NEIMARLIJA, rekli su da e prvih 10 biti ubijeno za tog ZEMU. ISO je bio u mirovnom vijeu. Glavni u MOS-u je bio iz sela Kaparovia OMER SPAI - hoda. On je doao u svoje selo Kaparovie i osnovao taj MOS. Vjerovatno je prije toga bio u Sarajevu. On je prvi osnovao taj MOS, od tada je poelo prepiranje izmeu susjedstva. Taj njegov MOS je najvie ubijao i pravio propagandu. Vezali su trake oko glava i pravili se kao neki mudahedini, iako smo mi znali te ljude. To su bili sve nai susjedi. Imali su oznake MOS, trake oko glave, bili neobrijani. Kad bi sretali na putu te ljude nismo ih mogli prepoznati. U apljini, 05. svibnja 1994. ifra iskaza: and68 Svjedok: J.F., muko, 61 god. ISKAZ Dana, 12.06.1993. poli smo i noili u selu Bradarii. Sutradan 13.06.1993. poli smo prema Kraljevoj Sutjesci. Izmeu Teeva i Kovaa doekani smo od strane muslimanske vojske. Bili su maskirani. Kad smo bjeali, meu nama je bilo ena, djece i ostalih. Izvukao sam ranjene. Ranjena mi je nevjesta i susjeda. Nas 5 je bilo tamo. Kad sam ih izvukao van, oni su nam rekli: "UNPROFOR, Hrvat, Musliman..." To je znailo da se mi predamo. U toj grupi imali smo samo dvije puke. Svoju puku nisam ni nosio. Od susjeda sin Stjepan, rekao je svom ocu: "Tata! Tata! Ovdje je UNPROFOR." Puke su bacili pod jednu kacu. Oni su nam se lano predstavili kao da su UNPROFOR. Rekli su: "UNPROFOR! UNPROFOR! Hrvati, Muslimani." Kad su doli do nas bilo ih je 6, a bilo je nas 5 mukaraca. Kako smo bili pored jednog betonskog zida, rekli su nam da tu unemo. To je bio nekakav put kojim smo poli. Tu smo unuli. Moj brat i drugi susjed ili su s ostalima. Kako je moj brat nosio karabinu rekli su mu: "Baci to!" Kad je bacio pitali su: "Ima li jo ta?" Rekao je: "Nemam!" ene i djeca su jaukale. Tu je bilo ranjenih ena i djece. Bilo je oko 7 ili 8 ena i isto toliko djece.

Netko od naih bacio je bombu. Izgleda da je ta bomba bila kolska. Kad su je bacili sve se zadimilo, prebacio sam se u neko trnje. Kad se dim raziao oni su nae 3 ranjene ene unijeli tamo u jednu kuu. Poto su njih unijeli poeli su ubijati ostale. Prvo je izila ena od Mije Juria da uzme neku vreicu. Kad je izila rekla je: "Nemojte ih ubijati! Nije to vojska, to su civili." Stjepan Juri je jedno vrijeme bio u vojsci, a kasnije mu je otac rekao da ide raditi u rudnik. Tako da on poslije nije iao u vojsku. Poslije toga su ih poeli ubijati. Svi oni su leali potrbuke. Prvo su u njih pucali rafalno, a kasnije pojedinano. Kad su ih poubijali, rekao je: "Daj onom to ima prsluk." To je bio susjed Ivo Markanovi. On je bio elav, a moj brat je imao malo bolju kosu. Kasnije su ispalili i osmi metak. Odmah poslije toga su poeli sa svojim: "Alah..." Nakon toga su poli prema meni. Na sebi sam imao jednu plavu jaknu. Pitali su: "Gdje je onaj u plavoj jakni? Izlazi, vidimo te!" Mislio sam: Ne moe me vidjeti. Ako vidi pucaj, a ja se dii neu. Govorili su jedna drugom: "Pucaj!" Ovaj mu kae: "Nemam municije!" Na to mu drugi kae: "Baci bombu!" Tada sam se preplaio: Ako baci bombu, mogu biti ranjen. Ako me i ubiju, ostali su ubijeni. Meutim, nisu bacili bombu nego su poli odatle. Kad su poli na njih je otvorena vatra, iznad ovih susjeda. Jo malo sam leao u tom trnju. Neto kasnije su izile i ove ene. Kad su izile poele su da govore: "Vidi: Jure, Stjepana, Marinka, Ive, Bileta, Blake..." Iziao sam iz onog trnja, nisam mogao hodati. Iako su izme bile na meni, preplaio sam se, pa nisam mogao hodati. Od njih su uzeli dva pitolja i jednu bombu. Pitolje su imali Mladenko i Ivo. To su uzeli Muslimani. Kad sam se ustao ene su poele jadikovati. Odatle su pole prema Sutjesci. Moja ena je bila kod ovih dviju ranjenih na vratima. Meutim, nitko joj vrata nije otvarao. Odatle sam i ja poao prema Kraljevoj Sutjesci i prema Poljanima. Moja ena je plakala i traila me jer je ula da sam poginuo. Kad su oni doli do Poljana, netko joj je rekao da sam iv. Ovi koji su poginuli su: Blako Franji, Juro Juri i njegova tri sina (Stjepan, Ljubomir i Dragan), Marinko Amezi, Ivo Markanovi i Jagoda Juri (Jure Juri nevjesta). Prvi koji je iao imao je plavu kacigu. Imao je isto lice, drugi je bio maskiran, ostale koji su dolazili nisam vidio. Ta kua u koju su stavili ranjene je od Ive Bogoljia.

Iao sam doktoru u Vare. Gledao sam mrtvih ljudi u rudniku. Tako sam se stalno susretao s krvlju. Krv mi je bila stalno u glavi. Doktor mi je rekao: "To e proi." Rekao sam mu: "Nemoj ti meni..." To sam sanjao noima i noima. To ubijanje je bilo oko 7:15 ujutro U Poitelju, 04. svibnja 1994. ifra iskaza: ka010 Svjedok: A.J., ensko, 47 god. ISKAZ Nas su napali muslimani 11.06.1993. god. u naem selu Kovaima gdje smo ivjeli. Kad su nas napali tri dana nismo mogli izii iz kua. nas je tu bilo dvanaest stanovnika u selu civila i vojnika 6. Nae selo je bilo u okruenju od muslimana susjeda naih, pucali su po nama nismo mogli izai iz kua. Napadali su nas svim i svaim, granatama. Tri dana nismo izlazili iz kue moj mu je govorio da se povlaimo. Nismo imali kuda izii, doao je u subotu navee jedan ovjek i rekao nam da se moramo izvlaiti. Krenuli smo, bio je mrak, imali smo malu djecu, moji sinovi pomogli su iznijeti ih gore u selo Bradarie, tu smo i prenoili. Sutradan smo krenuli, 13.06., krenuli smo jedno 100 m a odozgo su susjedi na nas pucali ne moe proi. Krenuli smo prema Kraljevoj Sutjesci i kad smo krenuli zarobila nas je njihova muslimanska vojska. Jure Juri se predao i vie: Ljudi moji mi smo civili, ja mislim djeca se ne ubijaju! Izaao je jedan i samo vie: Da nam majku ustaku! Pukomitraljez je naslonio na jedan zid. Rekli su nam da moramo svi lei, mi smo svi legli, Jure nije legao. Kad sam glavu podigla, kraj Dragana Juria sam leala, bilo nas je moda 25. Mi smo legli, a Jure Juri nije legao on je stajao i vikao njima: Ljudi moji ta mislite vi, mi smo vai susjedi da nas vi ubijate djeca su to, mi smo svi civili! Oni su odmah na njega pucali, ja vidim on pade, pucali su iz pukomitraljeza i to naslonili ga na betonski zid. On je ubijen. Podigla sam glavu, kod Dragana sam leala, on meni vie: nemoj plakati! - i pritie mi ruku. Rekoh: Kako ne bi plakala? ujem Stjepana kako vie svojoj eni, ova dri curicu od 2,5 godine, na Stjepana su pucali i on mrtav, ena mu ranjena noga joj visi, a curica joj u krilu, ja samo jem gdje Stjepan vie: Tonka! Tonka! Svoju enu zove, dva puta sam ga ula gdje je zove. Jure Juri, roen 1941. godine. Ranjena Juri Antonija je 1969 godite, ostala je iva a bila je ranjena bila je u bolnici Stjepana koji je 1968. godite, on je leao i oni su u njega s lea pucali i to sve iz pukomitraljeza, jedan je pucao a drugi su stajali, gledali i psovali nam ustaku majku. Ja sam podigla glavu i vidim vode Ljubomira, tu su Ljubomira doveli, on je stajao i jednog Ivu i Blaku, trojicu ih. Onaj Ljubomir stao kraj svog tate na njega su poeli pucati i on pade po svom tati. Ja samo vidim, a ovaj to je kod mene leao Dragan njega nisu odmah ubili. Jagoda die glavu i vie: nemojte nam boni mukarce ubijati! Kerka joj kraj nje leala i oni je samo u srce pogodie, ona se zvala Jagoda Juri bila je 1952 godite. Kerka joj kraj nje leala i ona je pala njoj u krilo, ova Mirjana, ustade i vie: Ljudi to radite? Ubijte i mene! Oni viu: Da nam majku ustaku, neemo tebe ubiti! kako je Mirjana ustala oni kau: Ustajte nosite ranjenike! Jedna je bila ranjena i jo jedna Franji, mlada isto tee je ranjena, ona je drala malog Ivu i Alena za ruku, kako su pucali za njom ranili su je u nogu, pala je i tu je vriska djece. To je sve bilo prema selu Bradarii. Oni nam viu: Ustajte nosite ove ranjene! Ovaj Dragan vie: Hou li ja svoju nevjestu prenijeti? Oni njemu viu: nee ti ustao, ene e prenijeti! Onda su nas u jednu kuu utjerali, ujem puka pue, mi smo izili na vrata, oni nas psuju: U kuu! Mi smo u kui tu leali, djece stoji dreka, viu, ovjek ne zna ni ta

bi. Oni pobie :Dragana, Marinka, Ivu. Dragan je roen 1973.god. Marjanovi Ivo on je 52 godite, sve ih je poubijala ista osoba iz tog mitraljeza, a drugih je bilo jedno 6, bili su u uniformama zelenim trenirkama, maskiranih lica, to je vojska muslimanska MOS. Tu je od poznatih bio jedan IRFAN. Jagoda, ona je kasnije rekla: Bolan IRFANE to od Jure poubija sinove? Sa njima si u kolu iao! On je rekao: Da Blako nije bacio bombu ni njih ne bi poubijali, mi bi njih vratili tamo nazad u Kovae. Ovaj Blako to je doao, oni su doli Ivo i Blako, oni su njih dotjerali, ovaj Blako je bacio bombu ali bomba nije eksplodirala. IRFAN je iz Makedonije, porijeklom iptar, stanovao u valjama, sa mojom djecom je iao u kolu, godite je mog sina jer sa njim je iao u kolu pa po tome znam da je on bio. U to vrijeme nitko nije bio uniformiran, svi su bili civili samo je Marinko imao na sebi prsluk i izme vojne, oni mu viu da mu majku ustaku to e to na tebi. Ja sam digla glavu i vidim imao je vojni kai jo iz vojske donio ga, oni njega udaraju po leima i viu: ta e ti ovo ustaa? Ja sam digla glavu i htjela rei: to ste vi sluili? Kome ste vi sluili? Titin kai jo iz vojske donio ga, oni njega udaraju po leima ? Oni njega udaraju i viu: ta e ti ovo ustaa? Nakon toga oni su nas utjerali u kuu, a oni su tu ostali, onda su se borbe vodile okolo kue. Mirjana je previjala, ja sam isto ranjena bila od gelera i Delfa Juri njen sin Marinko je poginuo, ona je isto ranjena u nogu, ja nisam nikad gelere ni izvadila iz noge. Nas je smrtno stradalo tom prilikom, stradalo osmoro tu na tom mjestu na moje oi, sve sam vidjela, a ranjeno nas je bilo ja, Delfa, Mirjana Franji i troje djece, eljka Juri u prsa i nogu, Slaana i Branko Franji, brat i sestra, Branko je ranjen u ruku. U toj kui smo mi bili jedan sat vremena, kasnije smo izili na je narod naiao tuda. Mi kad smo izili svinje hodaju kod ovih naih to su poginuli. Mirjana pita onog jednog muslimanskog vojnika: Daj molim te da uzmem prvu pomo gore mi je u torbi? Ma kakvi, da nam majku ustaku, ulazi u kuu, najmanje dijete emo vam ubiti. Tako smo u kui sjedili oni su otili gore se boriti. Mi smo krenuli prema Kraljevoj Sutjesci. Ove to su ranjene one su ostale u toj kui i kasnije ih je naa vojska izvukla. Ovi mrtvi su ostali ne znam ni gdje su pokopani, Poslije kad sam ila u Kakanj ula sam da u groblju naem pokopani, ali je opet nisam sigurna, ima grobnica ali ne znam je su li tu pokopani. jedan vojnik mi rekao kad sam ila do kue na dan Svih svetih, MEHO, on je sa mojom djecom bio skupa iao u kolu, kae da je bio gore kad su ih kopali .Ja sam rekla: MEHO ja znam gdje je tko ostao MEHO nije vie ni rijei progovorio, on je iz avalja, susjed na. Ja to ne mogu vjerovati niti im vjerujem da bilo ta priaju ne mogu im vie vjerovati. Tako poslije kad smo krenuli za Sutjesku uz put smo viali nae poginule. Vidjela sam dvije ene i njih su ubili oni isti to su i moje ubili i njih su ubili isto u selu Bradarii, a to su Bradari Ana i Bradari Janja, isto taj dan joj je i mu poginuo, nisam vidjela mua gdje je poginuo samo sam vidjela njih dvije, a to je ista vojska pobila. Doli smo u Vare poslije ja ne znam ni gdje su ukopani. Mi smo bili u Vareu ja nigdje nisam mogla. Poslije je UNPROFOR htio da ide da vidi te nae selo i da ih pokopaju. Ja bih otila ali nisam mogla. Tako da ja ne znam gdje su pokopani, po nekoj informaciji da su u groblju, ja doem to je zemlja nema nikakvih oznaka, nita. Neka ena mi je rekla da gdje su poginuli da su tu ukopani. Ila sam i na to mjesto nema nikakvih oznaka. ifra iskaza: ka011 Svjedoci: P.J. muko, 41 god; K.J. muko, 27 god.; V.B., muko, 34 god. BILJEKA O ISKAZU Tokom razgovora pomenuta trojica upoznali su nas o zloinima MOS-a koje su poinili u 06. i 07. mjesecu 1993. god. na podruju opine Kakanj a naroito sela Kovai, Bradarii, Grmae,

Juke, Vidii i dr. Po navodima P. J. sve zloine na podruju opine Kakanj poinili su pripadnici VII muslimanske brigade nakon to su 13.06.1993. godine probili crte obrane HVO Kaknja, opkolili civilno puanstvo u manjim grupama, a zatim vrili likvidaciju istog i masakriranje. Pored pripadnika VII musimanske brigade tom prilikom zloine su poinili i pojedini pripadnici MOS-a redom sa podruja Kaknja. Prilikom poinjenih zloina VII muslimansku brigadu kao izviai vodili su NEIMARLIJA ISO, NEIMARLIJA FARUK i (ADEMI FAHRIJA po nacionalnosti iptar) koji dobro poznaju hrvatska sela i puanstvo na podruju opine Kakanj. Po kazivanuju pomenuta tri izvora zapovjednik MOS-ovaca u Kaknju je zavrio teoloke kole u Jordanu.) Isti je u Kaparovie doveo vie mudahedina pri tome angairajui vie mladia muslimanske nacionalnosti iz Kaknja u MOS kojima je bio idejni voa i zapovjednik kao i mudahedinima koji su se nalazili u njegovoj jedinici. Svi pripadnici MOS-a kojima je komandovao OMERSPAHI oblaili su garderobu kao i mudahedini. Pomenuta jedinica esto je odlazila na bojita Busovae, Viteza i epa. Najozloglaeniji pripadnik OMERSPAHIEVE jedinice kako pomenuta tri izvora navode je KRZI SEJO roen 1959. godine sin ASIMA roen u mjestu Kaparovii, Kakanj. Isti je izmeu ostalog u IV mjesecu 1993. godine u Zgoi opina Kakanj ubio stariju enu noem. kada ide na bojite isti nosi PM M-53, turbane oko glave i ostalu dekoraciju tako da izgleda kao mudahedin. Isti je poznat i po nadimku Karajica. Tijekom 1993. godine esto izjavljivao kada je iao na ratita u Vitez, Busovau i epe: (da mu je najvee zadovoljstvo kada kolje hrvatsku djecu). Po navodima svjedoka dana 13.06.1993. godine oko 10 sati u mjestu Drenovniku opina Kakanj pored kue Joze Andria pripadnici VII. muslimanske brigade i pripadnici MOS-a rodom sa podruja Kaknja ubili su: 1. Juri Juru sin Stjepana roen 1941. god. u mjestu Kovai opina Kakanj gdje je i stalno bio nastanjen, iz vatrenog oruja, 2. Juri Stjepana sin Jure roen 1972. god. u mjestu Kovai opina Kakanj gdje je i stalno bio nastanjen iz vatrenog oruja, 3. Juri Ljubomir sin Jure roen 1972. god. u mjestu Kovai opina Kakanj gdje je i stalno bio nastanjen, iz vatrenog oruja, 4. Juri Dragana sin Jure roen 1963. god. u mjestu Kovai opina Kakanj (Stjepan, Ljubomir i Dragan su roena braa i ubijeni su zajedno sa ocem Jurom), 5. Marinko Juri roen 1974. god. sin Pave u mjestu Kovai gdje je i stalno bio nastanjen, 6. Jagoda Juri ki Joze roena 1952. god. u mjestu Kovai gdje je bila stalno nastanjena, 7. Ivo Markanovi sin Franje roen 1952. god. u mjestu Kovai gdje je i stalno bio nastanjen ubijen vatrenim orujem, 8. Blako Franji sin Ive roen 1953. god. u mjestu Kovai opina Kakanj gdje je bio stalno nastanjen. Za vrijeme navedenog masakra kome je prisustvovala J. M. prepoznala je i jednog od ubojica ali zna samo da se preziva TRAKO i da je rodom sa podruja Kaknja. Kako izvori navode ista je molila pomenutog TRAKU da ih ne ubijaju govorei mu da ih spasi jer TRAKO sa njenim bratom iao u kolu mislei da bi ih on mogao zatititi. Pored J.M. masakru je prisustvovala J. A, tom prilikom i sama je bila ranjena u nogu., zatim D. J. kojom prilikom je i sama bila ranjena u lea (16 gelera od rasprskavajueg metka) i ruku, zatim J. . kojom prilikom je i sama ranjena u glavu i obje noge, zatim A. J. koja je tom prilikom i sama bila teko ranjena iz vatrenog oruja, prebijena noga (otvoreni lom), zatim J. Z., zatim F. M. Za vrijeme masakra teko je ranjena u nogu, zatim M. R., zatim M.F. zajedno sa M.F. bilo je i njenih troje djece mlae od 12. godina koji su takoer vidjeli masakr, zatim J.F. koja je i sama bila ranjena i J. F. On je jedini punoljetni mukarac koji je preivio navedeni masakr. Sva tri izvora navode da pobijeni nisu bili sahranjeni najmanje 60. dana ve da su leevi leali na mjestu ubojstva preputali vremenu i ivotinjama.

Svjedoci kao i druga rodbina od ubijenih traili su od UNPROFORA da im omogui sahranu ubijenih, meutim UNPROFOR je to odbio obrazlaui time da im muslimanske vlasti i UNPROFOR ne mogu garantirati sigurnost dodajui da sahranu ne dozvoljavaju muslimanske vlasti. Po kazivanju svjedoka istog dana tj. 13.06.1993. god. oko 11. sati na putu od Bradaria do Teeva blie Drenoviku pripadnici VII muslimanske (isti oni koji su izvrili pomenuti masakr u Drenoviku nad mjetanima Kovaa) ubili su: 1. Bradari Marka sin Ante roen 1930. god., u mjestu Bradarii opina Kakanj gdje je bio stalno nastanjen, 2. Bradari Janju ki Avgustina i Ane roena 1930. god. u mjestu Bradarii (supruga od Bradari Marka). Oboje su ubijeni iz vatrenog oruja. Marko je ubijen u potiljak, a Janja je mrtva masakrirana noem naroito u predjelu lea. 3. Bradari Stjepan star oko 1947. god., sin Boe iz Bradaria gdje je bio stalno nastanjen, 4. Bradari Ivo (brat od Stjepana) sin Boe roen oko 1950. god. u mjestu Bradarii gdje je stalno bio nastanjen, ubijen iz vatrenog oruja, 5. Ana Bradari roena 1947. god. u mjestu Teevo bila stalno nastanjena u Bradariima (ista je supruga od Filipa Bradaria) u momentu ubojstva u naruju je imala unue od 3. godine, 6. Bradari Robert sin Franje roen u Bradariima opina Kakanj gdje je bio stalno nastanjen, star oko 16. godina ubijen iz vatrenog oruja 7. Bradari Mato sin Pere star oko 17. godina roen u Bradariima gdje je i bio stalno nastanjen ( napomena tijelo od Bradari Mate nije nikad pronaeno, a sva tri izvora navode da su muslimanski bojovnici njegovo tijelo odnijeli u selo Zagrae, Kakanj mislei da je musliman i da su ga tu sahranili. Svi ubijeni su bili civili, a ubojstvo su poinili pripadnici VII muslimanske brigade uz pomo MOS-ovaca koji su rodom sa podruja Kaknja. Dalje sva tri pomenuta izvora navode da je 23.06.1993. god., ubijen Franjo Bradari sin Avgustina roen 1948. god. a da se pria da je ubojstvo poinio PLASTO ALIJA zvani ALJO brat od PLASTO ESADA iz Riice. Preivjeli svjedoci iz navedena dva masakra navode da su ubojice bile u maskiranim uniformama sa oznakama ljiljana i da im je lice bilo premazano ratnim bojama te da su pomenutu VII muslimansku brigadu kao izviai na hrvatska sela vodili ADEMI FAHRIJA, NEIMARLIJA FARUK i NEIMARLIJA ISO sva trojica nastanjeni u Kaknju. Isto tako 13.06.1993. god. za vrijeme sukoba postrojbi Armije BiH i postrojbi HVO-a nestala je Jagoda Franjievi iz Teeva supruga od Ive Franjievia zvanog Naelnik stara oko 60. godina, na lokalitetu zvanom ivalji. Osnovano se pretpostavlja da je ista ubijena od strane pripadnika MOS-a. Pored nevedenog svjedoci su nas upoznali da su 13.06.1993. godine u mjestu Lijeska opina Kakanj ubijeni: Filipovi Marko sin Davorije roen 1948. god. i Jurii Jelenko sin Marijana roen 1974. god. Obojica su ubijeni kao civili vatrenim orujem a prema neprovjerenim podacima saznanjima iste su ubili KARZI SEJO, MIRSAD REFIK I NAZIF svi iz Kaparovia opina Kakanj. U pljakanju hrvatske imovine i paljenju stambenih i gospodarskih objekata istjecali su se: KARZI ISMET (izmeu ostalog opljakao je i zapalio kuu od Juri Pave u mjestu Kovai Kakanj), KARZI SEJO, KARZI ZIHNIJA, KARZI MUHAREM. Kako izvori tvrde isti su popalili sve hrvatske kue u mjestu Kovai opina Kakanj. Po navodima svjedoka za vrijeme masakra nad civilima sela Kovai i Bradarii 13.06.1993. god. u mjestu Grmae 200-300 metara od mjesta zloina bili su i pripadnici UNPROFORA sa dva oklopna transportera i vojnicima koji su etali oko njih. transporteri su bili stacionirani pored katolikog groblja a vie vojnika je bilo izvan transportera te su morali vidjeti pomenute masakre. Vojnici UN-a su bili pripadnici Francuskog bataljhuna. Ovo tvrdi svjedok dodajui da sve ovo mogu posvjedoiti preivjeli civili sela Kovaa i Bradarii iz navedena dva masakra.

Pomenuta tri izvora istiu da su u selu Balii opina Kakanj 13.06.1993.god. ubijena dvojica civila i to: Mioevi Mijo roen 1930. god. i Duvnjak Jelenko ro. 1974. god. iz vatrenog oruja, pri tome dodajui da je veliki broj hrvatskih civila izginuo u selu Slapnica, Kakanj. Sva tri izvora navode da su doznali da je rimokatoliko groblje u mjestu Kovai i Bradarii opina Kakanj (gdje su sahranjivali Hrvati iz pet sela), skrnavljeno, kapela demolirana, ukrasna ograda odnesena a nadgrobni spomenici porueni. Na kraju razgovora svjedoci su nas upoznali da su pripadnici VII mjuslimanske brigade i pripadnici MOS-a sa podruja Kaknja opljakali, a zatim potpuno spalili slijedea hrvatska sela na podruju opine Kakanj: 1. Vidii, 2. Juke, 3. rijete, 4. Boice, 5. Balii, 6. Ruii, 7. ite, 8. Teevo, 9. Kovai, 10. Bradarii, 11. Grmae, 12. Bjelavii, 13. Bistrik, 14. Haljinie (dio kraj ceste nije spaljen) 15. Klanac, 16. ratanj, 17. Kopljari, 18. Lipnice, 19. Slagoii, 20. B. Polje, 21. Trnovci, 22. Bulii, 23. Bitrani, 24. Zajezdu, 25. Slatnica, 26. Turbie, 27. Goru, 28. Poljica, 29. Luii, 30. Babii, 31. Celinkovinu, 32. onje, 33. Seoce i 34. Ravne. ifra iskaza:ka013 Svjedok: Z.J., ensko, 20 god. ISKAZ Do lipnja 1993. god. ivjela sam u selu Kovai, opina Kakanj. Roena sam i ivjela u selu Kreevo. Udala sam se polovinom 1992.g. u selo Kovai, opina Kakanj. Poto mi mu nije bio nigdje zaposlen ivjeli smo u zajednikom kuanstvu, sa njegovim roditeljima Na kraju 1992.g. dobili smo i sina, a kako moj mu do tada nije sluio vojsku nije se ukljuio ni u vojne formacije koje su tada formirane u Kaknju. Ja u poetku nisam primjeivala da je bilo nekih nesporazuma izmeu nas i Muslimana, izuzev sam ula kad su bili moji svatovi, prolazili od Kreeva do Kovaa da je neki Musliman htio baciti bombu na nas ali ga je netko sprijeio. Muslimani iz susjednog sela su esto dolazili, nikad nisam primjeivala da su se svaali, tako mi se inilo da su u dosta dobri odnosi. Nisam sigurna da li je to bio utorak ili srijeda poetkom lipnja 1993. godine, kada su Muslimani iz sela Riica, Kaparovia poeli pucati po naim kuama, odnosno po svemu to se kretalo, tako da nismo smjeli izlaziti iz kua. Prvih nekoliko dana uglavnom mi nismo ni izlazili iz kua mi ene i djeca, dok su mukarci, njih oko 12-13, bili oko sela na strai. Nisu pucali jer je moj svekar govorio da ne treba pucati da e se to sve srediti. Mislim da je bio petak, odnosno dva, tri dana od poetka pucnjave. U selo ivalji, tu su ih zaustavili nai muki traili da muslimani prekinu vatru, pokazivali su unproforcima svoje jo neupotrijebljene puke. Unproforci su otili prema ivaljima, kad su se nakon nekog vremena vratili rekli su nam da nisu stupili u kontakt s Muslimanima jer su i po njima pucali. Nakon toga Muslimani su i dalje pucali po naem selu. Svi mi, ene i djeca bili smo u podrumu Mije Juria, a inae nas nije bilo puno jer u itavom selu Kovai ivjelo je jedno 50-ak stanovnika od toga 12-13 vojno sposobnih, ostali su bili starije ene i djeca. Kad su nai htjeli da uzvrate vatru, jer su Muslimani bez prestanka pucali, svekar nije dao govorei da e sve to prestati. Mi smo inae bili opkoljeni sa svih strana, izuzev to smo imali jedan uski prolaz prema Bradariima u kojem su isto bili nai. Tog dana 12.06. doao je jedan ovjek iz Bradaria i rekao da se trebamo provui u selo Bradarie, jer nam je u Kovaima postalo previe opasno. Istu no izmeu 22,00 sata i 23,00 mi smo krenuli u Bradarie. Kad smo stigli u Bradarie ene i djeca su se smjestila u kuu, a mukarci su ostali da uvaju strau.

U nedjelju ujutro 13.06.1993. godine otpoela je najjaa pucnjava, negdje izmeu 09,00 i 10,00 sati. U kui u kojoj smo bili doao je moj svekar rekao nam da se moramo povlaiti prema Kraljevoj Sutjesci. Mi koji smo bili u kui, mi smo svi krenuli Krenuli smo preko predjela zvanog Grab i doli do zaseoka Drenovik. Tad smo krenuli do sela tu su sa svih strana otvorili na nas vatru, otvorena je pucnjava iz raznog oruja. Nekako smo stigli do Drenovika do kue Joze Andria. Tu je ranjena u nogu Mirjana Franji. Tad smo se mi ostali sklonili u garau. Tom prilikom lake je ranjena Mirina ki Slaana, sin Branko i Juro Juri i dijete od Jelke Juri, eljka. im smo uli u garau trojica naoruanih skinuli su uniformu obukli civilna odjela i bacili oruje u grmlje iza garae. Jedan je zatim provalio zid od garae jer su vrata od garae bila pod stalnom vatrom MOS-ca. Pa kroz taj otvor vidio to je sa Mirjanom te je pruio prvu pomo, previo nogu. Sve to vrijeme MOS-ovci su pucali po garai. Tada je Juro Juri rekao da emo se predati. MOS-ovci su prolazili kraj garae viui "ALAH UEGBER" Do ulaznih vrata garae prila su 4 MOS-ovca sa pukama u rukama. Svi su bili u maskirnim uniformama mlai ljudi do 25. godina. Od njih 4 jedan mi je bio poznat iz vienja ali ne znam tono odakle. Radi se o momku starom oko 20. godina, plave kose, srednje visine oko 175 cm, srednje uhranjen, isti je nosio naoale za poboljanje vida, njega sam prije rata esto viala u Kaknju ali ne znam odakle je, ostala tri mi se nisu inila poznatim. Svi su imali oznake MOS-a na uniformama, a jedan je bio neim crnim namazan po licu. Kad su nam prili rekli su da svi iziu iz garae, da ranjenu Mirjanu iznesemo i da svi u grupi legnemo na zemlju, tada sam vidjela da iz pravca Kreeva dolazi jo jedan MOS-ovac, a ispred njega ili su: Ivo Markanovi, Blako Kralji, i Ljubomir Juri te je oigledno bilo da su zarobljeni. Svi su oni bili u civilnim odjelima i nenaoruani. Blako je u ruci nosio lovaku puku. Kad su prili do nas, Blako je rekao da svi legnemo, a zatim je bacio neto prema MOSovcima, mislim da je bila bomba, ali nije eksplodirala. tada su MOS-ovci poeli galamiti i psovati sve ivo a zatim su rekli Blaki i Ljubomiru da preu k nama u grupu. Kad su njih trojica preli k nama u grupu, tada su svih 5 MOS-a poeli pucati po nama iz automatskih puaka, a mislim da je jedan od njih imao pukomitraljez. Vidjela sam kako ljudi pogoeni padaju oko mene i jauu, preplaeni vrite. Ja sam u jednom trenutku vidjela na glavi Jure Juria jednu veliku krvavu rupu, vidjela sam da je Jagoda Juri pogoena u prsa. Zatim da je Stjepan Juri sa vie metaka pogoen u lea, odnosno preko itavih lea. Vidjela sam malo dalje Ljubomira Juria kako se neprestano trza ali nisam vidjela u ta je ranjen. Vie ena i djece su takoer bili ranjeni. Svi mukarci izuzev Dragana i Marka Juria su bili ranjeni ili ubijeni. Ranjeni su Delfa Juri, Anica Juri, a tee je ranjena Antonija Juri. Vidjela sam da Stjepan Juri doziva svoju Antoniju, ali to je bilo nerazgovjetno poto je bio teko ranjen. Tad su MOS-ovci prestali pucati i rekli da ene i djeca uu u kuu vlasnika Ive Pogaria, a da mukarci ostanu vani. Tad jo svi nisu bili mrtvi. Dragan Juri je pitao da on unese ranjenu Antoniju Juri u kuu, ali oni nisu dozvolili. Poto smo mi ene unijeli ene i djecu uu u kuu vlasnika Ive Pogaria, mukarci su ostali vani. Tad jo svi nisu bili mrtvi. MOS-ovci su zatvorili vrata tada se izvana ponovno ula jaka rafalna pucnjava, a zatim se ulo hodanje MOSovaca oko kue. Mi smo u kui pruili pomo ranjenima Mirjani Franji i Antoniji Juri, bile su tee ranjeni, te i onima koji su bili lake ranjeni. Nakon izvjesnog vremena sa jedne strane kue uli smo dovikivanje, u meuvremenu su doli pred kuu druga grupa naih koji su bili: Rua Markanovi sa djecom, Iva Bradari, Mara Juri, Jagoda Pranji i neka djeca. Opet je neko dozivao Stjepana, te na na upit odgovorio da je Pero Juri i koji nam je rekao da bjeimo prema Kraljevoj Sutjesci. Mi smo rekli da imamo

tee ranjenih, on nam je rekao da mi koji moemo da bjeimo, a da e oni i ostali pobrinuti se za ranjene. Kad smo mi izili iz kue MOS-ovaca nije bilo oko kue, a ispred kue su jednoj grupi leali su ubijeni, nisu davali nikakve znakove ivota: Juri Juro, Jagoda Juri, Dragan Juri, Ljubomir Juri, Blako Pranji, Marinko Juri, Stjepan Juri. Mi smo nastavili bjeati prema Kraljevoj Sutjesci a u kui smo ostavili ranjene. Bjeei na mjestu Bievac vidjeli smo pored puta mrtve, ubijenu Janju Bradari zatim blizu nje Anu Bradari, jo nekoliko mrtvih kojima ne znam imena, odnosno nisam ih mogla prepoznati. I tada su MOS-ci po nama pucali, ali vie koliko ja znam niko nije bio ranjen. Mi smo stigli do Kraljeve Sutjeske, pa smo ili u Poljane i dalje do Varea. Do ranjenih su se probili vojnici HVO-a od kojih ja znam te su ih iznijeli do Teeva, zatim do Poljana dalje prema Vareu. Ja sam u meuvremenu ula priu kako da je neki IRFAN iz ivalja priao kako su u Kovaima svi pobijeni, a odakle on to zna meni nije poznato. ifra iskaza: milj84 Svjedok: M.J., ensko, 21 god. ISKAZ Bilo je to 13.06.1993. kad smo se povalaili iz sela Bradaria, gdje smo no prije doli. Tu smo se povukli jer se u naem selu pucalo. Poto je bila velika paljba, morali smo se povlaiti dalje prema Kraljevoj Sutjesci. Naredili su nam da idemo dalje. Povukli smo se kroz neko grmlje oko 500 metara, iako je kia padala. To je bilo u selu Bradarii. Tada, nas je ilo oko 20, a bilo je ena i djece. To su bili sve civili. Dvojica vojnika su dola pomoi nositi svoju malu dijecu. Bjeali smo i doli do kue Joze Andria. Kad smo doli tu, odjednom su zapucali po nama. Zapucali su sa Teeva iz Cema. Izili smo na put i tu je ranjena jedna ena. Ta ena je jedno dijete nosila, a drugo vodila za ruku. Kad su ponovo poeli pucati, ona je legla. Metak se odbijao, geleri su i ostale ranjavali. Tu je bilo dosta ranjenih. Odatle smo utrali u jednu garau. Tada je Jure Juri zavikao ovoj dvojici vojnika, da skinu uniforme i bace oruje. Oni su to uinili. Vidjela sam da jedna ena nije ula u garau, nego je ostala kod ove ene to je ranjena. Uzela sam jedan zavoj i otila za njom. Tu smo previli tu enu. Ta ena je bila ranjena u nogu. Ta ena je bila iz Vikoljena. Kad je dola vojska Jure Juri je rekao da se predamo. Rekao je: "Mi smo civili, nee nam nita." Rekli su nam da iziemo na put. Kad smo izili, Jure Juri je rekao svima da iziu. Kad smo izili, bila su samo etvorica njihovih vojnika. Imali su plave oznake na rukavima na kojima je pisalo MOS i neto arapskim slovima. Svi su bili neim crnim namazani ili iarani po licu. Na glavi su imali zelene marame. Samo jedan od njih nije bio maskiran. Taj je bio plav i imao je naoale. Izili smo i iznijeli ovu ranjenu enu. ena je govorila: "Nemojte nas! Mi smo civili." Oni su nam opsovali majku ustaku i rekli da utimo. Kad smo izili rekli su nam da legnemo. Kad smo legli govorili su da se dignemo. Tako je bilo stalno: dii se, lezite... Ako je koji mukarac bio blizu tog vojnika udario bi ga nogom. To je trajalo oko 15 ili 20 minuta. To je trajalo sve dok nisu doveli trojicu naih. Pitali su gdje su vam mukarci.

Oni su kao nas pratili, titili. Kad su uli kako ene i djeca plau, vjerojatno su se i oni izgubili. Nitko od njih nije imao oruje. Blako Sadi je imao lovaku puku. Kad su ih doveli uzeli su od Blaka puku. On je potrao prema nama i izvadio bombu. Samo je izvadio osigura i bacio pred moje noge Kako je ovaj bacio bombu, netko mi je rekao samo da legnem. To sam i napravila. U tom trenutku, oni su rafalima zapucali po nama. Tada je i bomba eksplodirala. Leala sam i ekala da me netko pogodi. Osjetila sam kako kamenje pada po meni. Ustala sam i mislila da nitko nije pogoen jer nisam ni ja. Ustala sam i vidjela da su svi oni pogoeni i mrtvi. Juri Juriu je raznijelo pola glave, skupa su tekli krv i mozak ovom jednom po nogama. Pitala sam ga je li ranjen, rekao je da nije. Drugi vojnik je doao, stavio ovom puku na glavu. Poto je naao futrolu od pitolja, odveo ga je u garau da mu pokae gdje je sakriven pitolj. To je od Pavia sin, Marinko. Kasnije ga je vratio i rekao da legne na isto mjesto. Opet su naredili da legnu ovi koji nisu bili ranjeni. Nisam htjela i govorila sam da me ubiju. Rekla sam im: "Hvala vam. Jue ste sa mnom zajedno ili u kolu, a sad mi sve moje poubijate. Ubijte i mene." Na to su mi oni rekli: "Neemo tebe." Molila sam ih da i mene ubiju: to da i ja ivim kad su mi svi pobijeni. Na to su mi oni rekli: "Neemo mi tebe." Rekla sam im: "Molim vas, ubijte me!" Kasnije su mi naredili da ja prenesem ranjene u jednu kuu. Svi oni su pucali po nama, osim jednog. Taj nije htio nikako pucati po nama. Otiao je i razvalio vrata od kue. Govorila sam da mi pomognu. Jedan koji nije bio ranjen govorio je: "Mogu li pomoi nevjesti?" Rekli su mu: "Ne moe! Ti lezi! Ti si mukarac." Kasnije mi je pomogla jedna ranjena ena. Ovaj to je razvalio vrata mi je rekao: "Evo ti jedan zavoj. Sad emo se mi povui, a ti se vrati i uzmi ostale pa ih previj." Rekla sam da zovu hitnu, na to mi je on samo odmahnuo rukom. Stajala sam na vratima. On mi je rekao da zatvorim vrata. Poto nisam htjela tukao me. Rekao mi je: "Zatvaraj! Bre!" im sam zatvorila vrata zaula su se dva rafala. Nakon 5 minuta otvorila sam vrata i vidjela mrtvu dvojicu momaka. To su bila ona dvojica vojnika. Oni su kao poeli bjeati i pored jednog grma su ih ubili. Od Jure Juria sin je bio ranjen, njegova ena je bila ranjena, a malo dijete je ostalo. On je uzeo svoju nogu i povlaio se u grm. Bio je presjeen preko lea, ispod i iznad koljena, raznjelo mu je nos i dio obraza. Tu sam previjala ove ljude. Nakon sat vremena, otvorila sam vrata i vidjela kako svinja upa nogu od ubijene ene. Pola sam da potjeram tu svinju, ali mi nisu dale druge enske koje su bile tu. Nekako sam se izvukla i otjerala svinje. Otila sam do Jurina sina i vidjela da je mrtav. Vratila sam se. Pitali su me ima li u ovog ili onog novaca. Kad sam govorila da me ubiju, samo je susjed Blako govorio da utim. Leao je potrbuke. Kad sam se kasnije vratila leao je na leima i bio cijeli izmasakriran. On je bio ranjen u noge, kad su ovi vidjeli da je iv iivljavali su se na njemu.

Uzela sam malo djete od kojeg je mama bila ranjena, a otac mrtav. Odatle smo bjeali prema Teevu. Naa vojska je vikala: "Bjeite!" Govorila sam: "Ako ste nai, neka neko doe pomoi ranjene nositi." Oni nisu htjeli doi, dok mi nismo doli gore. Ove dvije to su bile teko ranjene ostale su dolje, a ovi to su bili lake ranjeni nekako su doli do sela Teevo. Tada su ranjeni: Mirjana Franji, Antonija Juri, Branko Franji, Slaana Franji, Anica Juri, eljka Juri, Delfa Juri. Mrtvi su: Ljubomir Juri, Dragan Juri, Marinko Juri, Juro Juri, Jagoda Juri, Blako Franji, Ivo Markanovi. Iznad garae su bile dvije ene iz Bradaria. Njih su ubili prije nego su poeli pucati po nama. Od vojnika sam prepoznala NESUDINA IMARLIJA. On je bio maskiran i imao je zelenu maramu oko glave. Bio je najgori i najvie je pucao. U ovih ostalih vojnika koji su poginuli nali su neke tablete kao drogu i po depovima dosta zlata. Ubijali bi civile i to im uzimali. Nali su i dokumente, jedan je bio iz Varea, jedan iz Zenice, dvojica su bili domai, a jedan je bio iz arapskih zemalja. Naa vojska koja se vratila po te dvije ranjene ene uzela je dokumente i predala varekoj policiji. U Stocu, 05. svibnja 1994. ifra iskaza: ko047 Svjedok, M.K. muko, 25 god ISKAZ U kritino vrijeme ja sam stanovao u selu Orlite opina Konjic. U to vrijeme predsjednik ratnog predsjednitva u Konjicu bio je SAFET IBO. Odmah po njegovom dolasku na mjesto predsjednika, on je stvarao zategnute i netrpeljive odnose izmeu Hrvata i muslimana na tom podruju. Prije nego je izvren napad na selo Orlite bilo je zakljueno nekakvo primirje izmeu hrvatske i muslimanske strane. Sjeam se tono bilo je to dana 25.03.1993. godine odmah iza 12:00 sati. Otpoeo je silovit napad sa svih strana na selo Orlite, od strane MOS-a. U prvi mah nitko od nas se nije snaao a i mi smo brzo shvatili da se radi o napadu muslimasnke vojske. Bila je gusta magla, pa nas je to spasilo tako da se veina stanovnitva spasila bjeei iz sela. Tom prilikom ubijen je Branko Kosti, a pored njega ubijen je Ivan Kosti, Janja Kosti, i nepokretna starica Ana Kosti. Odmah pri ulasku u selo jer je vrlo mali otpor pruen, muslimanska vojska je poela paliti pa su odmah zapaljene dvije kue i jedna tala. U tali su izgorile i ivotinje koje su bile zatvorene. Koliko se sjeam u tali su bile krave i konji. Zapovjednik Brigade "Neretvica" bio je HASAN HALAKOVI, odnosno on je bio zapovjednik brigade, a MIRSAD BARJAKTAREVI je bio zapovjednik nekog voda, a nekakav zapovjednik bio je i MUHAREM BULJINA. Ja ne znam tono kako su se te njihove jedinice zvale ali njih osobno poznajem. Poznato mi je da je u sastavu te brigade "Neretvica" bio i HAMZA AJANOVI, MUHAREM MRAVOVI I SAMIR BARJAKTAREVI.

Nije mi poznato kakve su njihove dunosti bile u toj brigadi. Moram napomenuti da je prilikom muslimanskog napada na nae selo uspjeli se izvui svi Hrvati osim ovih koje sam maloprije poimenino spomenuo, a oni su dakle koji su ostali, svi poubijani. Nakon izvjesnog vremena predstavnici Crvenog kria, su uspjeli ui u selo i izvui leeve Ane Kosti i Ivana Kosti, koji su pronaeni u njihovim kuama. Ne bih imao vie nita izjaviti. Sluao sam glasan diktat u zapisnik, pa su moje rijei istinito unesene, pa ga potpisujem vlastoruno. U Mostaru, 24.02.1995. ifra iskaza: ko048 Svjedok: A.J., muko, 26 god. BILJEKA O I S K A ZU Svjedok je potvrdio da je da dan masakra bio kian dan i gusta magla (po njegovom sjeanju to je bilo 25.03.1993.) U momentu napada on se nalazio na putu prema selu, gdje su mu bili ena i djeca. Zahvaljujui sretnim okolnostima uspio je izvui enu i djecu ispod kie metaka kako izjavljuje. Potvrdio je da su u masakru u selu Orlite poginuli: - Ivan Kosti, roen 1907. godine - Branko Kosti, roen1937. godine - Janja Kosti, roena 1937 godine - Ana Kosti, roena 1923 godine, zadnjih osam godina nepokretna, ranjena, a potom od zadobivenih rana umrla. Po iskazu on je sa grupom mladia, nekoliko dana nakon masakra, nou uao u selo. Bio je visok snijeg, selo je bilo popaljeno. U selu su zatekli Anu Kosti, koja je bila teko ranjena kroz usta, metak joj je iziao na lijevu stranu vrata. Tu su joj dali vode, ali joj nita nisu mogli pomoi jer je osjeala strahovitu bol, pri svakom dodiru je jeala. Zbog opasnosti da ih ne primijete, ali i zbog visokog snijega nisu joj mogli nita vie pomoi. Naknadno je dola mjeovita komisija Meunarodnom crvenim kriem, ali je Ana u meuvremenu umrla. Po svjedokovom iskazu od poznatih poinitelja masakra, bili su: - SAMIR BARJAKTAREVI, nii oficir u Armiji BiH, porijeklom iz MZ Danii, opina Konjic - MUHAREM MARAVOVI zvani "MRAV" iz Parsovia, opina Konjic te vojnici iz oblinjih sela Buljine, Raotia, Parsovia, Redia itd. ifra iskaza: ko049 Svjedok: M.J., muko, 42 god. B I L J E K A O I S K A ZU Dana 25.03.1993. godine iz razliith smjerova oko 12:00 sati snage MOS-a su izvrile napad na selo Orlite koje se nalazi u podnoju planine Bitovnija. Dan je bio maglovit, otpoela je snana

pucnjaca i veina stanovnitva (kojeg su inili civili) uspjela se povui u oblinje hrvatsko selo Obrenovac. Tom prilikom u selu su ubijeni slijedei civili: 1. Ivan Kosti, sin Tade, roen 1907. godine, iz Orlita 2. Janja Kosti, roena 1913 godine, iz Orlita 3. Branko Kosti, sin Tade, roen 1937. godine 4. Ana Kosti, ena Ilije, roena 1924. godine, prvo ranjena kroz usta, nakon toga esti dan umrla. Po svjedokovom iskazu napad su izvrili ekstremni pripadnici MOS-a, pod zapovjednitvom HASANA HAKALOVI, meu kojima se naroito isticao: 1. MIRSAD BARJAKTEREVI, sin SALKE, roen 1969. god., iz sela Lokve, opina Konjic 2. MUHAMED BULJINA, roen 1960 godine, iz sela Bukovja, opina Konjic Prilikom ovog napada hrvatska imovina je opljakana, a selo u potpunosti spaljeno i uniteno. ifra iskaza: sil011 Svjedok: I.K., ensko, 47 god ISKAZ Branko Kosti je stradao 23.03.1993. godine. Razilazili smo se iz kue, jer netko je izgonio ajvan a mi gonili ajvan i hodali kada je on bio izmeu kua. Ovi su doli da se priobuku kad oni idu pored mene odozdo. Nisam gledala u njih. To je bila muslimanska vojska. Zapovjednik je bio ACO, kako ga zovu, i to su bili njegovi ljudi. ACO se prezivao ARKALOVI iz Gornjeg Vinjevca. S njima je bio Mirsad Barjektarovi iz Lokve. Ja zaboravim njihova imena. Oni su iz susjednih sela. Izazivali su dva-tri dana prije i govorili nam ustae i da nam majku ustaku i da e nas popaliti. Naih vojnika je bilo deset-petnest, a bilo je i neto oruja u naoj kui. Zato su oni izazivali. Nekad oni otjeraju nae, a nai njihove i kada je bilo neko primirje navukli su svoje iz Sarajeva, Konjica... Iz Sarajeva su doli mudahedini koji su bili plaeni. Dali su im 25.000 DM da oduzmu tu kotu. Svaodkud je doao napad. Grupe su dolazile svaodkud. Taj ZUKA je doao isto. Mi smo se prepali kada smo vidjeli koliko je vojske dolo s autobusima. Ja kada sam ugledala one i kada su mi rekli - stoj, ne bjei - onda sam se okrenula a inae ne bih ja njih ni vidjela. Pitao me je ima li ovdje vojske. Ja sam utila. On ode izmeu kua. Branko govori - koji je to nain da se selo napada? To je bilo taj dan kada su uli u selo, deset minuta prije. Kada su uli nisu nas tjerali. Upali su i gotovo. Izazivali su. Oni metak naima, nai njima. Njihov trei zapovjednik je bio iz Vukovlja, tri etiri km iza naeg sela prema Jaseniku, prema Fojnici. Mijo hoe da se obue, a ja mu govorim - Mijo, evo ji! On veli - ko? Pa, balije. A Branko tamo izmeu kua, nije bilo dva metra od mene. Ja sam izbjegla. A je imao puku i metke u depovima, jer on je bio vojnik u postrojbama HVO. Mi smo nali njegov le tri metra ispod kue. Kuu su zapalili i ubili njiha. To je bilo poslije sedam dana kada smo doli na mjesto

zloina zajedno s Crvenim kriom. One koji su bili u kuama nali su ih. Mi nismo ili nego samo po njizi. Anu i Ivana su donijeli, a Janju i Branka nisu nali (oni su bili u snijegu). Poslije 14 dana, a to je bilo 01. etvrtog kada smo ili prvi put, kada je ila prva komisija nali su Anu i Ivana. Oni su bili civili. Ana je bila 22. godite, a Ivan 07. godite. Oni nisu suprunici. Anin suprug je bio u snijegu. Mi smo te mrtve opremali za ukop. Ana je bila sva ukoena, nisi joj mogao nita. Sedam dana je bila ranjena dok onako savijena nije izdanula. Bila je ko klupko. Metak je proao kroz usta pa na desnu stranu, Ivan je pogoen u elo i sve mu je bilo obrezano. Jesu li ga rezali iva ili kasnije. Nije imao uho, nos, usta, ni grkljan. Oblaila sam ga, pa sam to vidjela. On, Ivan je naen u njegovoj kui. Naao ga je njegov sin. Naao ga je u sjedeem stavu. Anu su pokuali nai vojnici spasiti dok je bila iva. Snijeg je bio tada visok metar i neto. Nisu je mogli nositi. Dali su joj vode, a voda samo ode. im su ju uzeli ona bi se derala. Nisu ju smjeli nositi. Stavili ju u vreu i dali joj vode i hrane i ostavili, nisu joj mogli nita. Drugi dan iza toga kada je dola komisija nali su ju mrtvu. Branka smo nali ispod kue na ulazu u kuu, tri etiri metra dalje. Anu smo nali trideset metara dalje od njega. To je bilo u zaseoku Orlite. Branka smo nali kod bandere zatrpanog snijegom. Kada je komisija dolazila prvi put nismo mogli doi do njega. Ila je Vida, ker od ove to je bila sedam dana ranjena a lagirana sedam godina, to jest kerka od Ane i kada se vraala vidjela je Branka kada je ostao leei. Ona je njima govorila gdje je on ostao. Onda smo mi ili razgrati snijeg i traili ga. Od pasa gore je imao rane, na jednoj ruci je imao oko trideset rana. Samo dolje nije imao rana. Glava je sva izvaljena s jedne strane, s desne strane. Puku su mu odnijeli, a meci jesu bili u depu. Sat je ostao na ruci, to mu nisu uzeli. Janja Kosti je naa kominica, nije nam nita u rodu. Ona je trinaesto godite. Roena je u Jesovini. Ona je isto ubijena od strane muslimanske vojske. Ona je imala veliki klju na prsima. To je ona nosila, da joj se ne izgubi. Tu su joj bile i moi i 900 DM. Stresli su rafal u nju kako je gore ila. Klju je bio prebijen. Ja sam ju oblaila. Imala je ranu na sisi, malo na ramenu. Klju je bio velik, to od onih starih brava. Ukopani su u Obrenovac. Obrenovac nije bio osvojen od muslimanske vojske, nije bio nikako osvojen dok je bila naa vojska tamo. Nai su sve drali.

Kada smo drugi put ili snimali smo tajno s kamerom. Kue su sve opljakane i zapaljene. Zapalili su dvije kue im su upali u selo. Janjina tala je izgorila, a i krava, tele, konj i ovce u njoj. Sve je izgorilo, sve je ivo izgorilo. Otjerali su nam muslimani naih 57 ovaca. Imali smo osmero goveda: krave, volovi i junad. Imali smo i konja i kokoi. Goveda nisu sve otjerali, neto su klali, a ovce su sve otjerali. Sve to su uradili muslimani. Komije su ih doveli, a drugi su potpomagali. To su inili FEJDO KEZO i braa mu, pa FERID, HAMID I MUHAREM ZATEGA, jedan i drugi. Nisam ih volila i nisam im ni imena pamtila. Bili su svakako obueni. Nisu svi imali oruje, a svejedno su svi ili. Kada smo ukopali Branka opet sam se vratila dolje, jer gore nije nitko mogao biti. Ja nisam mogla biti vie gore. Ja sam dola u Mostar u prvom mjesecu. Vojska se povukla u sedmom mjesecu, a ja sam tek onda kada sam nala nekog ko me je preveo preko ume nakon toga kada sam platila. Platila sam 1000 DM. Bilo nas je petnaest. Platili smo 15.000 DM jednome iz Vinjevca. On se preziva Arkalovi. Znala sam mu i au, radio je u fabriki. Da bi doli na slobodno hrvatsko podruje traili bi i po dva mjeseca tko e nas prevesti. Mora mu dati 1000 DM za to da ide pred tobom. Mi smo ili na Bukovicu, gore i na Vrljinu ravan i Buevicu, prema Rami, prema Prozoru. Ja sam bila u Prozoru kada su izvrili pokolj u selu Here, Vrane. I tako smo doli u Mostar. U Mostaru, 20.10.1995. ifra iskaza: sil014 Svjedok: F.K.. muko, 43 god. ISKAZ Selo Orlite se nalazi u predjelu Klis u opini Konjic. To je u blizini Butorovi Polja i Seonice. To su vea sela, koja su poznatija u naoj blizini. Vie sela je bila crta obrane HVO prema muslimanima. Nas je bilo desetak, koji smo drali strau na smjene. Napali su nas, vjerojatno preko dvjesto njih. To je bilo sedam dana prije Uskrsa 1993. godine. Mi smo se morali povui. Nismo se mogli braniti. Oni su upali u selo, pobili etvero civila, zapalili dvije kue i jednu talu. Pobili to etvero starih ljudi, jedino je jedan bio malo mlai. I on je imao preko pedeset godina. Ostali su imali preko ezdeset, ak preko sedamdeset-osamdeset godina. Datum ne znam. To je bilo sedam-osam dana prije Uskrsa 1993. godine. Bio sam u postrojbama HVO-a i morali smo se povui. Ja sam otiao u susjedno selo poto ja nisam mogao dalje. Vidio sam da mi se pogorava stanje zbog toga to sam imao operaciju. Nisam mogao dalje ii. Tako sam jedno vrijeme bio u susjednom selu kod tetka. Tu sam prespavao dok smo uspjeli izvui mrtve iz sela. U selo smo se vratili s Crvenim kriem. Tada smo uspjeli izvui dvoje, a dvoje nismo nali. Izvukli smo Ivana Kostia i tu enu koja je bila nepokretna. Tu enu smo zvali Budisanka Njih smo uspjeli izvui, sahranili u naem hrvatskom susjednom selu Obrnovcu. Nakon etiri-pet dana opet smo ili ali sada je iao ne Crveni kri nego iao je jedan musliman i jedan na Hrvat iz HVO. Bio je dogovor da se ode i zato nisu pucali iznad sela, gdje su imali strae. Tako smo uspjeli nai i to dvoje: Janju Kosti i Branka Kostia. Nali smo ih u snijegu, jer prvi put ih nismo mogli

nai zato to je bio velik snijeg. Nas je napala veinom muslimanska vojska; kolovoe su bili susjedi, ali glavni su bili mudahedini s Igmana. Zapovjednik njihove Neretvica brigade je bio HARKALOVI iz Gornjih Vinjevica. Njegove su postrojbe bile jedan dio, a jedan dio su bili s Igmana. Tko je bio zapovjednik tih s Igmana, ne znam. Odakle su mudahedini isto ne znam, valjda iz islamskih zemalja. Imena tih susjeda isto ne znam, jer ja sam davno otiao sa sela u Sarajevo. Oni su bili iz susjednih sela: Raotii, Buljina ili Bukovlje, netko zove Buljina a netko Bukovlje, bili su iz ta dva sela i iz Gornjih Vinjevica, odakle je glavni zapovjednik Neretvica brigade. Ovi s Igmana su ZUKINI, ZULFIKARPAIA. On se tako preziva. Zovu ga ZUKA. Njega osobno znam iz Sarajeva. U momentu kada su ubili civile ja nisam bio tu, jer smo se tada povlaili. to sam saznao oni su Ivana Kostia ubili u kui. On je sjedio na kauu. Oni su upali u kuu. Rekao im je - ja s kaua nigdje neu. Ja sam njima obadvoma govorio da idu iz sela, da ih izvuem. Nisu htjeli. On je govorio i meni - ja s kaua neu. I na kauu su ga ubili i to s metak dva iz udaljenosti najvjerojatnije s teim orujem jer sam naao metak mitraljeskog oruja od 7,9 mm. Glava mu je bila probijena. Mozak mu iziao. Svu su kuu iarali, bacali bombe, sve pobacali po kui, pravi rusvaj u kui, tako u svakoj. Nisu pisali u kui dok smo mi bili. Pucali su i bacali bombe po kuama gdje su ivili, a ima nekoliko kua gdje nitko nije ivio - tu nisu ulazili. Po tome se zna da su predvodili susjedi, jer to zna mudahedin gdje je tko ivio. Bio je jedan predvodnik tih napada iz Bukovlja sela. Ja mu ne znam ime. Znam da mu se mati zove MUKA. To sam uo. Taj je bio u naoj kui i pio kavu s nama u jedanaestom mjesecu 1992. - tada kada sam ja bio kod njih, pa sam ga prepoznao. Ime mu ne znam, jer ja sam davno otiao od kue. Jedan Mio mi je rekao da mu je mater MUKA. On im zna imena, tamo je iao u kolu i bio je tamo stalno. Janja Kosti je vjerojatno, prema onome kako sam je naao, pola gasiti talu i tu su je presjekli s mecima. Znam po tome jer je imala veliki klju od podrumskih prostorija, veliki klaus klju. Koliko je klju debeo, kao prst, bio je sav presjeen. Malo se drao ovdje. Kako su je presjekli tako je pala, nisu je dirali. Znam da ju nisu dirali po tome, jer je imala malu vreicu s moima i neto maraka u njoj. Po tome znam da ju nisu dirali. Bila je zatrpana u snijegu. Prvi put je nismo mogli nai koliko je bila zatrpana. Prvi put smo pokuali ui to je bilo dan dva prije Uskrsa. Tada smo uli s Crvenim kriom. Kua je ostala. Nije sruena. Ostala je kada sam ja otiao odozgo. Ja sam pet-est dana poslije Uskrsa, kada se stialo, s jednim prijateljem iz Seonice priao s kolima kroz Ostroac i kroz Jablanicu. Bilo se stialo, pa su putali promet i nai i njihovi, koji su kontrolirali, tako sam uspio izii. Morao sam doi ovdje kod brata. Otiao sam opet u bolnicu. Zato sam morao doi ovdje da bi otiao u Mostar. Kua je ostala gore, a to je kasnije bilo ne znam. Nisam uspio kasnije otii, jednom sam pokuao i nisam mogao. Ubijene smo pokopali u susjednom selu. Selo se zove Obrenovac. Tu su blizu i Obre, malo nie.

Nisam oenjen. Ovdje sam u HVO-u evo punih godinu dana. Gore smo imali dvije kue, dvije tale, sto duluma zemlje. Sve to, koliko sam uo, koriste zemlju a u kuama nema nikoga. To je visoko, nitko nee gore, jedino sad iz Srebrenice da su uselili, to ne znam. Sela oko jezera su naseljena. Naselili su se muslimani iz Istone Bosne i oni koji su protjerani iz Banja Luke. Naselili su Kostajnicu, Butorovi Polje, Folanovo Brdo. To znam sigurno. U tali su imali konja, kravu, tri-etiri ovce i tele. To je izgorilo skupa sa talom. Zapalili su sa talom i stoku. tala je bila zatvorena. To smo vidjeli kada smo doli tamo, vidjeli smo izgorenu stoku, jo je tinjala vatra. Tada su zapalili tri objekta; dvije kue i talu. Te kue od ove dvojice, od ovog Mije i od jo jednog Juria, koji su od prvog dana bili u HVO-u, a iz tog su sela Bukovlja i vazda su se prepirali s njima. Te kue su zapalili, a talu su zapalili mislei da je tala od ovog Mije. Sjetio sam se - onoj nepokretnoj eni je ime Ana Kosti. Sjetim se naknadno, jer ivci su otili poslije onoga skroz. U Sarajevu mi je operirana guteraa, jedva sam ostao iv. To je bilo u petom mjesecu, kada sam operiran. Bio sam u bolnici peti i esti mjesec. Nije bilo lijekova. Ve poeo rat. Nisu uradili kako treba. Pojavila se neka guta ovdje, pa sam to morao skinuti u Mostaru. Sada, hvala Bogu, dobro. U Ploama 02.11.1995. Svjedok: D.K., ensko ISKAZ Do 22.12.1993. ivjela sam u Krianevu selu do 6:30 sati. U 6:00 sati ujutro ustala sam s namjerom da napiem pismo bratu i snahi u Zagreb. Mu je ustao ranije da skuha kavu i naloi vatru. Mu nije uspio popiti kavu ve je otiao u 6:10, bez puke jer su puke mijenjale smjene u rovovima odnosno na crti razgranienja. U 6:20 iznjela sam djevojicu od 7 godina iz sobe u kuhinju ne znajui da u za pet minuta napustiti kuu jer su ve tada padale granate. Otrala sam do prve susjede. Na njenom dvoritu sam susrela drugu susjedu Anu u spavaici sa kerkom Danicom i dvoje unuadi Dajanom i Anom. Rekla mi je da je moj suprug ranjen i da su Muslimani kod njene kue. Tad sam shvatila da moram bjeati jer su od moje kue bili udaljeni samo 100 metara. Susjeda Ana i ja izile smo meu zadnjima. Od kue smo bili 700-800 metara. Okrenula sam se i vidjela veliki plamen. Gorjela je tala, upa, garaa od susjede Ruice Krianac (Ruica je stara oko 50 ili 51 godinu). Ruica je zaplakala, ne zbog kue koliko zbog sina koje je poginuo od muslimanske ruke te je i mrtav ostao u tuim rukama. Moje djete je otralo sa susjedom Danicom. Po stizanju u Vitez moja curica je otrala sa mladim enama. Putem kojim smo bjeali naili smo na ranjenog hrvatskog vojnika, pomogli smo ga prebaciti do Viteza, a odatle u bolnicu u Novu Bilu. Njegovo je ime Franjo amija. U Vitezu sam saznala da mi je mu teko ranjen. Moj mu je umro u bolnici u Novoj Biloj, prije 11:00 sati istog dana. etvrti dan, u nedjelju, vratila sam se u Krianevo Selo gdje sam po njivama, putevima i ispred kua vidjela leeve. U Vitezu, snaha od moje susjede nazvala je kui u Krianevo Selo i isti momenat je bacila slualicu iz ruke. Na moj upit to se dogodilo rekla je: "Armija BiH". Birali smo ponovo broj u elji da ja sa njima razgovaram. Kad smo ih dobili pozdravila sam ih sa "Dobar dan!" i

pitala sam s kim razgovaram. Odgovoreno mi je: "Zovem se TERAHIJA, iz Poulice (selo u neposrednoj blizini sa veinskim muslimanskim ivljem)." Pitala sam ga zato pale, ne znajui da su ubili ve toliki broj ljudi i ena. Rekla sam im: "Koji vi to suivot hoete ako palite i ubijate ljude?" Odgovorio mi je: "Zapalio sam onu talu da se zna da smo tu." Isto tako spomenula sam mu moje susjede Muslimane i rekla sam da mu svi mogu posvjedoiti da smo ih ispratili sa suzama, da su ponijeli to su htjeli i da nikome nije falila dlaka s glave, spomenuvi da su oni zauzvrat Hrvate s Poulice ispratili mecima, na to mi je on odgovorio da se sve zna, da mu je ispriala moja susjeda BIHASA to potvruje da je istina da su oni dobrovoljno iselili odvozei sve to su eljeli. Rekao mi je da se vratimo da nam se nita runo nee dogoditi. Pitala sam: "to poslije, kad se vratimo?" Odgovorio mi je da emo samo lijepo biti zatvoreni. Dok sam s njim razgovarala neprestano sam ula drugi glas koji ga je opominjao da je dosta razgovora. Po boji glasa zakljuila sam da je mlai ovjek to sam mu i rekla pitajui ga zato sve to. On mi je priznao da ima 30-ak godina. Kad nam je uputio poziv da se vratimo rekla sam da emo razmisliti ne znajui za dimenziju rtava koje su ostale u Krianevu Selu. Svakih 10-15 minuta stizale su informacije o poginulim civilima (Kata, Matilda, Stipo, Franjo). Svi stariji od 50 godina ubijeni na kunom pragu. U bjeanju je ranjena Stanislava Maros zvana Beba, a mu joj je poginuo isto tog jutra. Tog ranog jutra u Krianevu Selu je poginulo vie od 30 ljudi i to sve bez puke. Baka Kata, star 70-ak godina, priala mi je jer je sve gledala sa prozora svoje kue ne znajui to se dogaa. Zvali su ispred moje kue: "to ne pucate?" stoga pretpostavljam da su cijelu akciju predvodili nai susjedi. Poginule osobe iz Krianeva Sela su: 1. Dragan Krianac roen 1945. 2. Dragan Krianac zvani "uran" star oko 30 godina 3. Tomo Krianac star oko 30 godina 4. Anto Krianac star oko 52 godine 5. Joso Krianac roen 1938. 6. Franjo Krianac imao je vie od 60 godina 7. Ivica Krianac star oko 30 godina 8. Ranko Krianac star oko 30 godina 9. Slavko Maros star oko 45 godina 10. Jerko Milievi star izmeu 50 i 60 godina 11. Ivo amija star skoro 60 godina 12. Marinko amija star izmeu 20 i 30 godina (brat Blaenov) 13. Blaen amija star izmeu 20 i 30 godina (brat Marinkov) 14. Jozo Jakeevi izbjeglica iz Jajca 15. Kata Alilovi (majka Marinkova) 16. Marinko Alilovi (sin Kate) 17. Franjo Alilovi 18. Jozo Tomi 19. Matilda Pranjkovi 20. Josip Pranjkovi zvani "op" 21. Stipo Livani 22. Milorad Nedi (srpske nacionalnosti) 23. Zdravko Kozina 24. Jako Maros

25. Ivo Kneevi (otac Nikin) 26. Niko Kneevi (sin Ive) 27. Stipo trbac 28. Snjea Kovaevi (srpske nacionalnosti) 29. Zoran eura zvani "Vitko" 30. Dragan Raji 31. Goran Livani - poginuo od snajpera 32. Ante Grebenar 33. Ivan Grebenar 34. Ivica Maros To je samo to se to jutro dogodilo u Krianevu Selu, a istog momenta desila se muslimanska agresija na Grobi i afradine gdje su ginuli civili i vojnici, meu 71 osobom ukupno poginulih sa Krianevim Selom. Jo trojica izbjeglica, meu njima dva brata sa prezimenom Delije, a treem ne znam prezime. Sredinom sijenja 1994. Meunarodni crveni kri, UNHCR i predstavnici vlasti izvukli su 30 tijela iz masovne grobnice koja se nalazi na lokaciji Crvena zemlja. Identifikacija je izvrena u Vitezu a nemogue ih je bilo prepoznati po bilo emu drugom osim garderobe po kojoj su ih roditelji prepoznali. U Vitezu i okolici ubijali su stoku, krupnu i sitnu, jednom rijeju sve to se kretalo. U Krianevu Selu krave zavezane za jasle lancima, zapalili su. Dok su one umirui mukale, muslimanski vojnici sa crvenim i zelenim beretkama svirali su harmoniku i plesali. U Vitezu, 22. veljae 1994. ifra iskaza: vz013 Svjedok: S.P., ensko, 38 god. ISKAZ O pogibelji eljka (Mirka) afradina, ro. 04.11.1964. god. dipl. veterinar, od muslimanske vojske, na dana, 22.12. do 29.12.1993. god. u selu afradini, opina Vitez, kako i o ostalim deavanjima u svezi pogibelji ostalih pripadnika HVO od muslimanske vojske. Dana, 16.04.1993. god. poeo je sukob izmeu HVO i A BiH na podruju opine Vitez. Moja kua u kojoj ivim sa svojom obitelji nalazi se u neposrednoj blizini "Mahale" koja je pod muslimanskom kontrolom. Odatle je A BiH dejstvovala na Hrvate. Tukli su sve ivo to se kretalo i vidjelo. Mi smo se povukli u podrum moje kue. Kod nas su doli susjedi, tako da nas je bilo ukupno trinaestero, meu kojima i beba od 6 mjeseci. Deset mjeseci smo spavali u podrumu. jedva smo se pohranjivali jer nam nije stizala pomo u hrani, te smo troili nae kune zalihe. Prvu pomo u hrani smo dobili u kolovozu mjesecu. Muslimanski vojnici su pucali vatrenim orujem po mojoj kui. Nekada nismo smjeli proviriti iz kue, ni na prozor, koliko su bjesnili pucajui.

Zapaljivim mecima uspjeli su zapaliti tavan, te smo ga jedva ugasili. U 12 mjesecu 1993. god. dobila sam obavijest od Ivice Zdenke, roena 1958. god., da se odmah javim kod nje. Tu sam obavijest dobila preko naeg sveenika Franja Drage. Ona stanuje u sreditu Viteza. Ja sam osjetila da neto nije u redu. Ona je zvala 22.12.1993. god., a ja sam dobila poruku 23.12.1993. god. ujutro, kad sam otila. Dana, 22.12.1993. god. ujutro sa svoga tavana vidjela sam da gore afradini u kojem su ivjeli Mara afradin i eljko afradin.. Kada sam dola do Zdenke, vidjela sam njeno zgreno lice. Bila je u paninom strahu.

Ona je sa prozora svoga stana vikala: "Ulazi, ulazi!" Ja sam joj rekla: "ekaj dok stavim auto u garau!" Ona je strala niz stepenice i otvorila vrata od auta. Rekla je panino: "Izlazi nema elje!" Tada je rekla: "Treba da vidimo to je sa mnom!" Nisam ni pomiljala da je mrtav. Tako sam pomislila jer je veterinar, a ja zdravstveni radnik, koja sam pomagala u Karitasu (apoteka) ne samo Hrvatima nego i ostalima. Ja sam se pribrala i ostavila auto u garau. Potom sam ula u stan. Zdenka mi je rekla da je dobila vijesti da je eljko iv, odnosno zarobljen. Prijavila sam njegov nestanak u zapovjednitvu "Viteke" brigade. Srela sam Gorana Kovaa, star oko 32. god., pripadnik Vojne policije HVO. Pitala sam ga za eljka i ostale u afradinima. On mi je rekao da od eljka susjed lei u ambulanti ranjen, te da bi mi on mogao dati podobnije informacije. Otrala sam u ambulantu. Nala sam susjeda. On se zove anti Nikica, nadimak Pia. Bilo mu je zamotano koljeno, ini mi se lijevo. Pitala sam ga: "Jesi li vidio moga eljka? Je li iv?" On je odgovorio: "U kui u kojoj sam ja bio, svi su ostali ivi". On mi je rekao imena i prezimena, sve su to bili susjedi. To sam javila u "Viteku" brigadu. Bila je blokada. Pokuala sam putem telefona dobiti prijatelje iz Zenice. Traila sam dr. CERU IBRAHIMA spec. kirurg i putem telefonske linije iz vicarske sam ga dobila. On je pretraio itavu bolnicu u Crkvicama i nije naao eljka. On je poznavao osobno eljka i rekao je da e uiniti sve to je u njegovoj moi. Iz vicarske su moji roaci izravno zvali dr. CERU. Zvali su i mua moje prijateljice u Zenici kojemu je ime VEHBIJA, prezimena se ne mogu sjetiti, njegova supruga tj. moja prijateljica je Hrvatica. Od njih sam dobila informaciju da je ranjen i da je van ivotne opasnosti. Traila sam eljka na sve strane putem UNPROFOR-a i putem pisama prijateljima Muslimanima u Zenici, koje sam slala preko UNPROFOR-a. Nakon 7. ili 10. sijenja nisam dobila nikakve informacije, preko gore navedenih da je iv. Saznala sam iz vicarske, preko Bore afradina i Zore Inhof, koji su telefonirali u Zenicu, da se informacije vie ne mogu dobiti ili su me moda htjeli potedjeti. Rekli su mi da su oni izgleda sakriveni. Da rade u nekom rudniku Nisu mi rekli od koga su dobili informacije. Dana, 01.02.1994. god. izvrena je razmjena. Bila sam tu jer sam smatrala da mogu dobiti informacije. Nisam vjerovala da je mrtav. Meutim, ok se desio u meni. Meu 30 isporuenih leeva od muslimanske strane nalazio se i eljko. Prila sam leu. Pogledala sam le i konstatirala ustrijelnu ranu u lijevom kuku kirurki obraena i zamotana zelenim zavojem. Koa potpuno oiena, nema tragova krvi. Iz nosa mu je curila krv. Glava mu je bila sprijeda

spljotena, a otpozadi smrskana. Hlae svuene skroz. Gae svuene do koljena. Jakne nema. Skinut mu je sa ruke zlatni prsten. To je uvijek nosio jer mu je bila uspomena. Imao je srebreni lani i njega nisu skinuli. Ostali leevi su bili mokri i zemljavi od izrazito ute zemlje. eljkov le je bio suh to znai da nije bio zakopan. Le od afradina Franje Stipo je bio totalno masakriran. Le me se strano dojmio, zaprepatenjem. Nisam mogla vjerovati to ljudi ljudima mogu uraditi. Oi su mu bile izvaene, glava sva smrskana strahota, kao da je tokmakom (veliki eki) ili cjepanicom bio udaren. Le od Josipa afradina, roen oko 1969. god. bio je sav izboden noem po grudima. Mislim da je bilo deset uboda noem. Pogledam jedan pa drugi le i dalje nisam mogla gledati. Spazila sam le od Delije ivko, Hrvat, izbjeglica iz Grahovia, kome je vrat bio prerezan doslovno od uha do uha, jo uvijek je curila krv. Izgledalo je kao da je juer zaklan. Oni su nestali 22.12.1993. god. i od tada je proteklo 40 dana do razmjene, a bile su oite razlike starosti leeva, to navodi na zakljuak da nisu isti dan poubijani. Tu no sam sahranila eljka, jer se to po danju nije moglo obaviti, od vatrenog djelovanja muslimanske vojske. I nou pri sahrani su pucali po nama. Tada je na tom groblju Donja Dubravica sahranjeno ini mi se 19 mladih Hrvata. Pri identifikaciji lea bili su prisutni tri lijenika ope medicine: 1. dr. Boko Pavli 2. Striak Ljiljana 3. Franjo Tibolt spec. epidemiolog. Po sukobu muslimanske vojske i HVO ja sam bila uesnik u zatiti oko 80 Muslimana od kojih su neki bili i vojno sposobni. Prijavili smo ih Meunarodnom Crvenom kriu, kada su ih oni prema eljama rasporedili na muslimansku teritoriju. Muslimani su znali i za mene i eljka, nisam mogla vjerovati da e ga muslimanski vojnici ubiti pri zarobljavanju i to na takav gnusan nain. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno, sa potpunom istinom, na moj zahtjev, to svjedoim svojim potpisima na svakoj stranici iskaza. TR 008

Svjedok: P.B., muko, 16 god. I S K A Z 08. 06. 1993. godine, utorak u jutro, razoruala je muslimanska vojska nae bojovnike u selu. Komplet nae selo je skupljeno u Gornje Maljine i tu su nas razdvojili, mukarci na jedno mjesto, a ene, djeca i stariji i nemoni na drugu stranu. Tada su nas mukarce poveli prema Mehuriu, sa nai bojovnika su poskidali maskirne uniforme, a to je bila sve strana vojska, Krajinici i Arapi Mudahedini. Neki su bili u crnim uniformama, neki u maskirnim uniformama, nosili su crnu zastavu sa natpisom arapskih slova. ene su odveli u Mehurie, a nas mukarce u selo Bikoe (Travnika opina). Jedan od naih ljudi je poeo da bjei, a oni su zapucali na tog ovjeka (Puelja Vlado sin Andrije

poginuo poslije pet dana na Pjeari gdje su ga nai vojnici ubili, tako da su mislili da je Musliman, jer je naiao na nae poloaje), a on je uspio pobjei. Zatim je poela pucnjava po nama, a nas je bilo 40, petorica su pobjegli. Jedan strani Mudahedin je krenuo od jednog do drugog i pucao u glave naih ljudi, poslije strijeljanja, jer nije htio da i jedan ostane iv, a u meuvremenu puko je jedan metak od asfalt i ranio tog Mudahedina u nogu. Mudahedini su ga odnijeli u Mehurie i tada je Darko Puelja ustao, ranjen je bio u desnu stranu grudnog koa, desni kuk i u desnu ruku. Rekao je Ima li iko iv, a nas petorica smo ustali. Ja sam sa njima krenuo u selo Podstine oko 2 km od Mehuria, doli smo u jednu umu, ja sam Darka uspio previti sa svojom kouljom i zavojem. Zatim su za nama dola dvojica vojnika Armije BiH i pucali na nas. Zatim su nam govorili da se predamo, a ja i jo jedan smo uspjeli pobjei, a oni trojica su bili ranjeni i nisu mogli bjeati tako da su ih zarobili. Doli smo u selo Oraac oko 3 km od Podstinja, uli smo u jednu umu i tu smo bili dva dna i noi i odatle smo krenuli prema Biloj i subotom ujutro smo stigli u Bilu. Ovaj drugi je uao u bolnicu u Biloj da mu zamotaju nogu jer je bio lake ranjen. Sutradan sam doao u Busovau. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno, a njegovu autentinost i povjerljivost svjedoim svojim potpisom na svakoj stanici. Busovaa. 08. listopada 1993. godine. TR 010 Svjedok: M.B., muko, 53 god. I S K A Z 08. 06. 1993. godine (utorak) oko 4 sata u jutro, zaula se pucnjava iz sveg artiljerijskog naoruanja. Ja sam bio u selu Postinju, a inae sam iz Podova, gdje se narod iselio prije 5 dana (petak), a samo su se mukarci zadrali da hrane stoku i paze kue, a 08. 06. i oni koji su ostali u Podovima i Postinju su otili u Maljine i Guu Goru. Postinje je isto hrvatsko selo (oko 20-ak kua), a okolna sela su: Maljine (muslimansko selo i neto oko 30-ak hrvatskih kua), Lager (hrvatsko selo Puelje 20-ak kua), Fazlii i Mehurii (muslimani) i Suvi Do (takoer muslimansko selo) i sva ova muslimanska sela su napadala na Postinje. Ja sam iziao iz kue i sa prve linije je ja mislim doao jedan i rekao da se svi povlaimo prema Maljinama, a u Maljine smo stigli u rani svit jutra (nas oko 40, svi mukarci) i u maljinske rovove nismo uspjeli ni ui ni da se branimo, jer su iz Maljina svi otili i povukli se, a nas su zarobili odmah im smo stigli u selo, jer smo bili okrueni. Na putu od Postinja do Maljina ima ubijenih i ranjenih, a to su: Puelja Tomo ubijen kod zastave (u Maljinama) i stariji od mene, oko 1930. godite, u rovovima ubijen. Puelja Franjo (Vinkov) mlai, oko 25 godina, on je u selu ubijen pri povlaenju iz kue do kue. Balta Mare, ena Matina oko 1930. godite, ubijena takoer u selu pri prelazu iz kue u kuu, a ja sam bio u ambulanti na previjanju kada su ovi pobijeni, a s njima i Jurevi zvani Buco, Nikin sin oko 25 godina, isto ubijen u selu. U toku borbi ulo se dozivanje na dogovor, da se ne puca, da se preda oruje i sa nae i sa muslimanske strane, ali od toga dogovora nita nije bilo, nego su se borbe nastavile, a u toku

tih borbi se ula vika muslimana meu kojima je bilo dosta Mudahedina i vikali su Tegbir brao i Alah Uegber, a Mudahedini su bili maskirani i govorili su arapskim jezikom. Iz ambulante nas je odvezlo na kamionu, nas osmero, a naim doktoricama, nisu dozvolili da idu s nama u Bikoe, a potom u Mehurie, gdje su se nalazili i ostali ljudi iz okolnih sela. A iz ove grupe koja je bila voena u Mehurie izdvojena je jedna grupa mladia i vojnika i starijih civila, a i jedna djevojka u uniformi (njih oko 32-oje), a sa tom grupom smo se sreli u Poljanicama i sviju nas vratili nazad u Bikoe. To bi sve moglo biti oko 9-10 sati. Jedan vojnik, naoruan i uniformisan, nije Mudahedin, maskiran, priao normalno i jo jedan sa njim, koji je poslije bio ranjen, a govorili su i pitali: Znate li ta je ENET?, a kada mu nismo odgovorili, jer ne znamo, on je rekao: Znaete sada i prijetili su da e nas pobiti, da ovo nikada nee biti Hrvatska i Herceg-Bosna i stigli smo na Bikoe, na cesti (asfaltu) pored jedne stare male kuice (tale) idui tako u koloni jedan od naih ljudi koji je imao bolest (padavicu) i on se razderao i zajaukao i kako se on tako zaderao tako je i po nama zapucano, od njih moda 8-10 Muslimana, jer je svako od njih vodio nas pet. Zaulo se sa svih strana po cesti jauk i zapomaganje naih tih ranjenih ljudi, a jedan je traio pomo - Bara Bojan oko 20-ak godina), ali mu niko nije uspio prii i pomoi, a jedan od tih Muslimana je bio ranjen i pucnjava je prestala dok su oni izvukli tog svog ranjenog Muslimana, a i sam sam ranjen u rame dok sam bio u tom leeem poloaju u pleku, ali na sreu lake. Primijetio sam u tom meteu i guvi nau etvoricu ljudi kako bjee, a i ja sam krenuo za njima i svi smo skupa pobjegli preko livade, pa ne znam to je bilo sa ovom grupom na cesti a meu njima su bili: Boba Niko brati mi, 1937. godite, oenjen, estero djece, civil Boba Goran sin Nikin, 1971. godite Boba Slavko Fabijanov, preko 30-ak godina, ostalo troje djece iza njega (civil) Jankovi, Stipo, Frano preko 30 godina, civil Jankovi Dalibor - sin Stipin, mlai, jo u armiju nije iao, 18-ak godina. Boba Pero (Mijin) oko 23-24 godine, neoenjen Puelja Predrag (Kaimirov) oko 22 godine Puelja Ljuban (Berein) oko 30 godina, oenjen, otac troje djece Iz Postinja trojica brae: Balta Anto i brat. Jozo i Nikica (Franini sinovi). Balta Ivo (sin Nike) oko 25-26 godina iz ukala, oenjen iz Postinja. Pea Tihomir (sin Drage) 15-16 godina (nije bio uniformisan). Bara Bojan (Zvonkin) 22 godine Puelja. Brat mu Davor 16 godina, neuniformisan. Boba Sreo (Franin) oko 30-ak godina, oenjen, ima jedno dijete. Puelja Vlado (Andrijin), oko 30-ak godina, pobjegao od Muslimana iz te grupe ubrzo za nama, ali nai ne znajui da je to na ovjek, ubijen je, kod aria kua na pjeari Banovii. Za Puelju Franju (Mijin) 22-23 godine ne znam nita od napada borbe u Maljinama, za njega, a nije bio u toj grupi to se predala i u grupi ovih streljanih. Mati Anto (Mijin) 30-ak godina. Za ove ostale se ne mogu sjetiti, ko su i kako se zovu, a inae su iz Maljina. Jo uvijek tog istog dana 08. 06. oko podne u Pustinjskom polju pored vodenice, sjeli smo da se odmorimo ja i prethodno navedena etiri ovjeka, koji smo pobjegli sa ceste, zaula se pucnjava i vikali su na nas Predajte se, opkoljeni ste. Ova dvojica mladih su preko vode pobjegli, a mi (nas trojica) jer smo bili ranjeni nismo mogli pobjei i predali smo se. Od nas trojice odvelo je dvojicu na previjanje (elju i Darka Puelju) a ja sam ostao sa njima pored vodenice, njih je bilo 10-ak od kojih znam i prepoznajem. SALKO(sa Lagera) oko 30-ak godina, sin RAIDOV, bio je i SULJAN BAJRIN) iz Lagera, 25 godina, on je govorio ostalima da me treba ubiti i NAIL oenjen na Lageru od SEIDE, njih dvojica su skupa inzistirali i zahtijevali od ostalih da me ubiju, ali drugi nisu dali da me udare kundakom i da

mi se priblie, znam i ostale ali im ne znam imena. Pitali su me za oruje u selu, za miniranje, ali me nisu udarali. Naredili su mi da zovem ovo dvojicu to su pobjegli da se predaju, ali su oni ve bili pobjegli. Od vodenice smo otili do Zvonka Baraa kue da vide da nije moda tu pobjegao i tu je pristigao jedan nepoznati milicionar u pratnji jednog doktora (za kojeg oni kau da je doktor), on je upitao ko je zarobljen, a on je pitao: Ustao priznaj gdje vam je oruje i gdje su vam minska polja, a pri tom je cijelo vrijeme drao no pod vratom i pitao me, a ostali su stajali i gledali. Ja sam rekao da smo oruje predali, a traio je i moja osobna dokumenta, predao sam mu to na pregled, a bilo je i 5000 HRD koje je odmah poderao, a 30 DEM mi je vratio, nisu ih zadrali. Poslije tog pregleda odveli su me na Mehurie u kolu, gdje sam zatekao ostalo stanovnitvo iz Maljina, Podova, Postinja i Oraca, ukupno 280-300 ljudi, ena i djece u kolskoj fiskulturnoj dvorani, gdje je zadrao taj narod 17 dana, sve do razmjene 24. 06. 1993. godine. U meuvremenu me je nakon 4 dana odstranilo kao vojnog zarobljenika, do dolaska Crvenog kria, kada su nam dali neke kartice, dva puta su nam hranu davali, bili smo pod kljuem, putali su nas po potrebi u WC, bili su korektni prema nam. ARIZ iz Podova bio je pravnik na pilani na Novoj Biloj, on nas je ispitivao o stanju u selu, u vojsci, pita nas pa pie, kod nas je stalno radio, bili smo kuni prijatelji, unazad 10 dana prije nego se sve ovo desilo, dolazio mi je orati frezati njivu i ja mislim da sam zahvaljujui njemu ponovno vraen u kolu, dvoranu, gdje sam ostao do razmjene, a ova etiri dana smo bili u nekoj maloj upici, gdje nas je bilo 13, a puteno nas 7, za njih sam poslije uo da su ih odveli u KPD Zenici i do danas ih nije pustilo Vitez, 18. 10. 1993. godine. TR 035 Svjedok: A.J., ensko. 68. god. I S K A Z Ponedjeljkom uveer, 07. 06. 1993. godine bila sam u sklonitu Jaki Mate. U tom sklonitu su bili: Martinovi Kata roena 1926. godine, njezin mu Ivo - 1927. godine, Vera Kramar oko 55 godina stara. Sutradan u sklonite su doli rano u jutro oko 5 sati Ivo Puelja, njegova ena Ljubica, Ivina kerka Mira, Anica Puelja starija ena (65 godina stara), Anto Luci 70 godina star, njegova ena Mara Luci 70 godina stara, Franjo Jaki roen 1924. godine. U jutro oko 5 sati smo svi krenuli preko ume prema Radonjiima da se spasimo.Na putu prema Radonjiima pridruio nam se Mato Kramar 60 godina star. Bjeali smo prema Radonjiima da se spasimo. Svi ljudi koje sam navela nisu bili ni u kakvoj vojnoj formaciji. Izali smo na breuljak zvani Crvene stijene. Zbog pucnjave smo se morali skrivati ispod bunja, pretravali od grma do grma. Franjo je iao ispred nas da izvidi teren U takvom jednom izvianju nije se ni vratio. Ja mislim da je Franjo ubijen. Do danas 16. 10. 1993. godine nema nikakvih informacija o njemu. Ja sam se skupila ispod jedne stijene. Ja sam ostala sama, nikoga nisam vie vidjela. ula sam povike Muslimana Alah Uegber u blizini. Kata, Vera, Mara, Ljubica, Mira, Anto, Ivo, Mato svi su bili otjerani prema lovakom domu na Carinama. Otjerala ih je muslimanska vojska koja je rano u jutro stigla na Carine. Ja sam ostala sama, nisam znala kuda u. Odluila sam da se vratim u selo u svoju kuu. Opet sam pretravala od buna do buna, po rosi i kii. Kad sam se vratila kui ispod moje kue sam zatekla tri

uniformirana vojnika, imali su zelene trake oko glave, nisam ih prepoznala. Oni su stajali pored kamiona, stvari iz moje kue su bile ve odnesene, opljakane. Isti dan pred mrak oko 18 sati je doao SULJO DAUTOVI (VEHABOV sin). Pitao me otkud je tu. Rekao je da mogu ostati u svojoj kui. No nisam mogla da prespavam od straha. U jutro 09. 06. 1993. godine oko 8 sati ula sam u kuu, za mnom je upao vojnik sa maskirnom uniformom, mlai, sa oznakom ljiljana na ruci. Drao je no vojniki u ruci i krenuo prema meni. Baba gdje su pare i zlato pitao je. Ja sam zaplakala, rekla da nemam nita. Rekao je: Zaklat u te. Rekao je Baba zaklat u te zaklat u te baba, daj naunice, istjeraj psa. Moj pas je utrao u kuu za mnom. Dala sam mu svoje naunice. Izila sam plaui iz kue. Pred kuom su stajali moje komije SULJO DAUTOVI, SULEJMAN DAUTOVI, SMAIL DAUTOVI (braa). Rekli su da to rade Krajinici koji su bijesni na sve. Dok sam bila u svojoj kui (dva dana) sve moje su odnijeli, opljakali, oteli sinovi i kerke VEHABA DAUTOVIA, TARAKIJA RAHMAN, PRCANOVI RAHMANA sin. To su bile moje komije. 10. 06. 1993. godine VEHABOVI sinovi su rekli da ne smijem biti vie u svojoj kui. Otjerali su me u kuu Ante Kramara koji je bio sa suprugom Katom. Pucalo se oko kue tako da nismo smjeli izlaziti van. Anto i Kata su bolesni stariji ljudi (oko 70 godina stari). Sedamnaest dana smo bili u kunom pritvoru. 24. 06. 1993. godine smo razmijenjeni. Nadala sam se da u sresti Franju, Franje nema. S njim je nestao Mato Kramar, penzioner koji do dananjeg dana se nije nitokud javio. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 16. 10. 1993. godine. Jaki Ana ro. 1925. godine sa stalnim prebivalitem u Maljinama, domaica, privremeno smjetena u staroj kui Ljubii Joze ul. 18 Studeni, BUSOVAA. Ja sam ujutro poela bjeati iz sela, moj mu Franjo, Martinovi Ivo (Cajet) i njegova ena, Luci Anto i njegova ena, Kramar Mato, Puelja Ivo, Njegova ena, Ivina kerka Mira, Poanka, bio je Pea Anto i njegova ena Mara, Kramar Vera. Izili smo do Crvenih stijena. Moj Franjo je iziao da vidi (izvidi) ta je na Crvenim stijenama. Od tada ga nisam vie vidjela. Ja sam se vratila kui. Nisam znala kuda u. U svojoj kui sam noila. Ujutru kad sam ustala, dole su komije Muslimani pitali me koga jo imam? Upadali su u kuu vojnici pripadnici a BiH komije i ljudi sa strane. Strani vojnik je drao no u ruci, pitali me za zlato, oruje, pare, ima li vojske, jo koga? Rekli mi da izvadim unjake ili u te zaklati. Izvadila sam i dala unjake. Komije mi nisu mogle garantirati sigurnost. Rekli su mogu doi strani (ljudi sa strane) i ubiti te. Rekli su mi da odem kod komije Kramar Ante i njegove ene. Dolazile su komije, obilazili nas, nudili hranu. Pitali me za moje krave (2) da oni sebi privedu krave. Odvukli su mi sijeno, stono brano a da me nisu pitali. Odnijeli su mi 3 (tri) televizora, kasete radio i to im se svidjelo. Zlati Hasan me pitao za brano, dala sam mu. Kad sam bila kod Kramar Ante nisu mi dozvolili da posjeivam svoju kuu. ISKAZ UZELA: Dr. Ljubica Puelja Djakovi

SVJEDOK: Juri Smiljka ISKAZ DALA: Jaki Ana TR 036 Svjedok: K.B., ensko, 28 god. I S K A Z Nedjeljom 06. 06. 1993. godine sam trebala da se javim na posao u Travnik. Nisam mogla zbog zatvorenosti puteva prema Travniku. Put prema Travniku su kontrolirali pripadnici Armije BiH. Napetost u selu je rasla. Pripadnici HVO-a su me upozorili da budem spremna za eventualna ranjavanja (ratna dejstva, neto sanitetskog materijala, zavoja, rastvora, lijekova) je bilo u selu. Nedostajalo je plahti koje sam traila od mjetana. Sumnja na neto strano da e se desiti se obistinila. Ponedjeljkom 07. 06. 1993. godine u jutro dovuen je Boo Balta, ranjen u Postinju. Poslije ukazane medicinske pomoi prebaen je u ratnu bolnicu Dr. Fra MATO NIKOLI Nova Bila. To je jedini ranjenik kojeg je maljinski sanitet uspio da prebaci do bolnice. Istog dana je blokiran, presjeen put od strane muslimanskih snaga prema Guoj Gori i dalje prema Novoj Bili. Bili smo u nemogunosti da ranjene transportiramo prema Novoj Biloj. Ponedjeljkom u jutro ranjena je Juri Mara roena 1937. godine u zaseoku Jurii (dio Maljina). Pomo joj nije mogla biti ukazana zbog djelovanja snajpera iz pravca Donjih Maljina koje su muslimanski dio. Mara je preleala ranjena itav dan, ispred svoje kue. Uveer su njeni sinovi Anto, Zoran i Pero donijeli je u improviziranu ambulantu. Tavi Anto roen 1940. godine civil je bio ustrijeljen u grudni ko. Transport nije bio mogu prema dalje. Anto je umro na putu preko uma do Gue Gore. Ranjeni su pristizali i Juri Drago, Mati Anto, Boba Marijan. Mogla im je biti ukazana samo opa medicinska pomo. Utorkom rano ujutro negdje oko 3.20 probudila me je pucnjava i detonacije. Bila sam sa Tavi Ivankom, deurala pored ranjenih. Kua u kojoj je bila ambulanta sluila je kao sklonite. U sklonitu je bilo ena, djece, starijih negdje 30-40. U sklonitu je vladala panika i strah. Djeca su plakala, ene stisnute jedna uz drugu Bogu se molile i tiho plakale. U jutro oko 6 sati ispred sklonita je ubijena, ustrijeljena u grudni ko sa stijene Vranjaa, Balta Mara, 60-ak godina stara. Nastala je jo vea panika. Borbena djelovanja su se poveavala. Bili smo onemogueni bilo kuda, bilo ta da uradimo. Pristizali su bojovnici, ranjeni Puelja Predrag, Boba Sreko, Puelja Ana, Balta Jozo kojeg nam pripadnici armije BiH nisu dali medicinski obraditi. Zbog pribliavanja pripadnika Armije BiH, MOSovaca i Mudahedina prema selu, jedini izlaz je bio predaja na koju su nas pozivali sa stijene Vranjaa. U 8.30 selo je bilo opkoljeno, a zbog straha za sudbinu ranjenih i civila u sklonitu bila sam primorana sa doktoricom da se predamo. Izale smo iz ambulante preko livade do prvih pripadnika Armije BiH. Bili su uniformirani, sa arenim maskirnim uniformama, oznakom (amblemima sa ljiljanima), imali su crvene trake oko glave. Sa jednim od njih po imenu IBRAHIM iz Kotor-Varoa smo doktorica i ja pregovarale o predaji. Pitale smo ta e sa ranjenima i civilima. Obeano nam je da e ranjeni biti upueni u bolnicu, civili e bit

smjeteni u Mehuri. IBRAHIM je rekao, ako se ne predamo, biemo preputeni Mudahedinima, Armija BiH eli da nas spasi. Traio je da se bojovnici koji su se zatekli u sklonitu razoruaju i da im nee nita biti. Prolazei putem do IBRAHIMA, vidjela sam dva ubijena pripadnika HVO-a Puelja Franju i Jurevi Dragana. Prolazei pored ubijenih bojovnika, pucali su na nas, iako je IBRAHIM upozoravao da ne pucaju. Civili su bili odvedeni prema Mehuria. Ranjene, njih su pripadnici Armije BiH utrpali u kamion mercedes strane proizvodnje. Ranjeni transportirani kamionom kojeg je vozio nii rastom, tamnoput, bradat, nije znao na jezik: Mati Anto Puelja Predrag Boba Sreko Balta Jozo Boba Marijan Juri Mara Balta Luka, civil, ranjen u svibnju 1993. god. Tavi Stipo, civil, ranjen u veljai 1993. god. Juri Mara je bila na lijeenju u zenikoj bolnici. Boba Marijan se nalazi u Grbavici, opina Vitez. Za ostalih 6 ranjenih, i djevojka Pranje Ana, roena 1972. god. koja je radila pri sanitetu, se ne zna nita. Do danas 12. 10. 1993. godine nisu se javili. Obeano je doktorici i meni da emo ii uz pratnju ranjenih. Po prianju moje koleginice, nisu nam dozvolili pripadnici Armije BiH, zapravo Mudahedin koji je bio bijesan to je doktorica imala oznaku Crvenog kria na nadlaktici. Sa ranjenim u kamionu su odvezeni razoruani bojovnici, njih 11: Tavi Jako Puelja Vlado Pranje Zdravko Boba Goran Sin Boba Niko Otac Dalibor Jankovi Puelja Darko Balta Ivo Balta Anto Balta Nikica Puelja eljko Po prianju, svjedoka ranjeni, razoruani su strijeljani. Mjetani, Hrvati Gornjih Maljina su istjerani sa svojih ognjita, zatoeni u Osnovnoj koli u Mehuriu. Skupa sa Tavi Ivankom, ranjenom trudnicom Puelja Anom i doktoricom sam zadnja napustila selo. Bila sam zatoena sa ostalim civilnim puanstvom njih tono 270 je bilo smjeteno u fiskulturnoj sali Osnove kole u Mehuriu. Dolaskom u Mehuri, Ivanka, doktorica i ja smo bile na neugodnom sasluanju od strane policije Armije BiH. U zatoenitvu sam bila 17 dana. 24. 06. 1993. godine je bila razmjena, kojom prilikom je razmijenjeno 250 ljudi, ena i djece. 20 ljudi je zadrano kao vojni obveznici. Oni su prebaeni iz Mehuria u KPD-Zenica.

Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 12. 10. 1993. godine. TR 037 Svjedok: M.J., muko, 29 god. I S K A Z U selu Maljine, gdje ivim mijean je nacionalni sastav puanstva., Hrvatima i Muslimanima. U Gornjim Maljinama ive Hrvati, a u Donjim Maljinama ive Muslimani. Hrvata ima 100 domainstava, a Muslimana duplo vie, oko 200 domainstava. Dana 16. 04. 1993. godine, neposredno iza Uskrsa, vozila koja su voena iz pravca Gue Gore prema Maljinama, od strane pripadnika HVO Franje Marka Franjo, star oko 38 godina, vozio je teretno vozilo marka Mercedes i Pranje Ante Niko, star oko 29 godina, vozio je putniko vozilo marke Golf, bila su zaustavljena uslijed pucnjave po njima, pjeadijskim naoruanjem rafalno, od strane Muslimanske vojske, susjeda iz Donjih Maljina. Pri tome je u blizini rezervoara pogoeno teretno vozilo. Oni su uz bru vonju uspjeli doi u selo. Prisutni bojovnici HVO u selu su se organizirali i pripucali na Muslimansku vojsku da ih vrate od puta. Ja sam bio dozapovjednik HVO u selu, a zapovjednik je bio Juri Mije Slavko, star oko 36 godina. Stariji ljudi u selu: Pranje Anto, Pranje Ivo, Pranje Anto (zvani veliki tata), Tavi Ivo (zvani unuk), Tavi Dragun i drugi pokuali su stupiti u kontakt sa Muslimanima radi pregovora. Meutim, neki su bili voljni da pregovaraju, ali su u tome bili oruano sprijeeni od JUSUFOVI JUSE, star oko 45 godina iz Donjih Maljina. Poslije toga sa Donjim Maljinama nismo imali nikakvih kontakata. Naim enama ni u crkvu nisu dali ii, jer su na njih uvijek otvarali vatru iz pjeadijskog naoruanja, na putu prema crkvi u Guoj Gori. Neke ene, krijui se iza grmlja, po livadama, uspijevale su doi u crkvu na uobiajenu molitvu. Takvo stanje je trajalo dva mjeseca. Nakon toga smo ih zamolili da nesmetano obavimo poljske radove. Oni su to dozvolili. Dana 01. 06. 1993. godine u veernjim satima, poginuo je nesretnim sluajem na zapovjednik Juri Mije Slavko, star oko 36 godina. Poto smo obavili poljoprivredne radove ponovno su poeli pucati po nama, tako da nam je kao i prije bio blokiran izlazak iz sela. Ja sam imao osjeaj da smo za potrebe Muslimana obavljali poljoprivredne radove na naoj zemlji. Oko 20. 04. 1993. godine mi smo postavili crtu obrane prema: Mehuriima i Suhom Dolu iskljuivo radi obrane i organizacijske pripremljenosti. Prema Donjim Maljinama nismo imali crtu, sem uobiajene strae, da nas susjedi ne bi pogreno shvatili. Mi smo pokuali ponovo, uspostaviti kontakt sa njima, da bar ne pucaju po civilima, kada se ide u crkvu. Nismo u tome uspjeli. Dana 07. 06. 1993. godine u jutro iz Postinja dovezen je ranjenik Balta Veska Boo, star oko 24 godine. Ranili su ga muslimanski bojovnici iz sela Fazlia, opina Travnik, snajperom u nogu. Sanitetskim vozilom sa urednim oznakama crvenog kria, po nalogu lijenika, pokuan je prijevoz ranjenika do Gue Gore. Meutim, muslimanski bojovnici, rafalno i pojedinano pucali su iz pjeadijskog naoruanja na sanitetsko vozilo. Umalo nisu pogodili vozaa. Zrno je prolo tik iznad glave, probivi prozor od vrata vozaa i krov vozila. Oni su pucali sve dok auto nije izilo iz vidika. Kasnije se voza nije smio vratiti nazad. uo sam da je Boo ostao bez noge. Mi smo bili primorani uzvratiti vatru. Tako smo se borili itav dan. Tada je poginuo Anto Jakova Tavi, star oko 54 godine. Ne znam jesu li Muslimani imali gubitaka. Sutradan

rano ujutro oni su nas napali sa jakim snagama iz sela; Mehurii, Suhi Dol, Poljanice, Dub, Jezerci, Fazlii, Gornje i Donje Orahovo, Zagrade, Skomorja, Vinjevo, Podovi i druga sela, bile su i snage iz Zenice. Kau da su nas Hrvate iz Ovnaka, ukle, Grahovia, Postinja, Podova, Oraca, Radonjia, Bukovice i Gue Gore, napadnulo 12 tisua bojovnika. Ja znam da su bili mnogobrojni mi smo se povukli. Povukli smo se prema Guoj Gori pa prema Novoj Biloj. Civilno puanstvo se nije uspjelo izvui, a zarobili su i oko 50 bojovnika HVO iz: Maljina, Postinja, Podova i jedan dio iz Oraca. Civilno puanstvo iz pomenutih sela zbilo se u Gornje Maljine. Saznao sam da su Mudahedini u zeseoku Bikoi, odmah po zarobljavanju, strijeljali: Tavi Ive Miju, starog oko 31 godinu, bolesnika od epilepsije, Kramar Mije Slavka, star oko 26 godina, Prenje Drage Anu, bolniarku, star oko 20 godina, svi iz Maljina. Skupljeno je jo vojnika HVO kojima ne znam tano imena i prezimena iz sela Postinja, Podovi i Oraac. Sa strijeljanja su neki uspjeli pobjei:. Jo su neki uspjeli pobjei sa strijeljanja u Bikoima, ali su ponovo uhvaeni i dovedeni u zatoenitvo na Mehurie, gdje su bili zatoeni civili. Civili su vidjeli: Puelja elju, star oko 27 godina iz Podova, opina Travnik i jo neke kojima ne znam ime. Zlatko Juri, star 19 godina i Fabijan Juri, star oko 33 godine, te ja sa preostalima smo uspjeli se povui. Bilo nas je ukupno 33 bojovnika, a od toga 25 iz Maljina, koji su se uspjeli povui do Nove Bile. Pretpostavlja se da su zarobljeni bojovnici HVO, sada u zatoenitvu KP dom Zenica, a to su: Tavi Ive Jakov, star oko 23 godine, Tavi Pere Stipo, star oko 22 godine, Voli Joze Ivo, star oko 40 godina, Martinovi Nike Franjo, star oko 33 godine, Kramar Drage Mirko, star oko 40 godina Luci Ive Franjo, star oko 40 godina Kramar Mato, star oko 55 godina, Jaki Franjo, star oko 65 godina Juri Ive eljo, star oko 28 godina, Juri Ante Drago, star oko 56 godina, svi iz Maljina. Balta Mate Luka, star oko 24 godine, Balta Franjo Anto, star oko 33 godine, Balta Franje Nikica, star oko 26 godina, Balta Franje Jozo, star oko 23 godine, Balta Nike Ivo, star oko 29 godina, Jurevi Marka Juro, star oko 26 godina, Balta Mate arko, star oko 32 godine, Balta Vesko, star oko 50 godina svi iz Postinja. Zatoeni su i drugi bojovnici iz sela Podova i Oraca, za koje ne znam imena. Na crti obrane su poginuli: akovi Ante Boo, star oko 28 godina iz Maljina, Puelja Vinka Franjo, star oko 31 godinu i Jurevi Nike Dragan, star oko 22 godine, obojica iz Postinja, i drugi za koje ne znam taan broj. Ove iskaze dajem dragovoljno, neopozivo i sa potpunom istinom.

TR 038 Svjedok: LJ..P., ensko, 30 god. I S K A Z 02. 06. sam dola u Maljine da obiem i posjetim familiju. 04. 06. 1993. godine sam htjela da se vratim u Travnik, Kalibunar, gdje stanujem i gdje radim. Stigla sam 04. 06. 1993. godine do Ranjge, do ulaza u Travnik. Dalje nisam mogla. Vratila sam se ponovo u Maljine mislei da e do ponedjeljka biti bolje. Petak, subota i nedjelja su bili puni napetosti i neizvjesnosti. Tih dana sam stupila u kontakt sa, medicinskom sestrom. Radile smo na organiziranju improvizirane ambulante. Neto sanitetskog materijala i lijekova selo je imalo, dobilo od ljudi koji su privremeno zaposleni u inostranstvu. Ponedjeljak, 07. 06. 1993. godine u jutro oko 9 sati sam obavijetena da trebam biti u ambulanti, da se oekuje ranjeni bojovnik, Balta Boo iz Postinja. Ranjeni bojovnik je stigao oko 9 sati na konju, uz preplaenost. Poslije ukazane ope medicinske pomoi vojnik je upuen u Franjevaku bolnicu u Novoj Biloj. Na vozilo (landrover) sa zastavicom Crvenog kria se pucalo iz Donjih Maljina, a na putu Maljine-Gua Gora. U 10.30. stigao je ranjeni Tavi Anto, civil. Radilo se o ustrelnoj rani u desnu stranu grudnog koa. Ukazana je opa medicinska pomo. Put prema Guoj Gori i dalje je bio presjeen. Transportovati ga nisam mogla. ovjek je lagano umirao. U 13 sati rodbina je odluila da ga prenesu na rukama zaobilaznim putem preko uma i brda. Ante je bio u jako tekom stanju, do Gue Gore je izdahnuo. Ponedjeljkom 07. 06. 1993. radio je snajper iz pravca Donjih Maljina (muslimansko naselje), u zaseoku Jurii ranjena je Juri Mara, civil, roena 1937. godine. Ranjena je u prijepodnevnim satima. Pristup Mari nije bio mogu zbog snajpera, leala je i ekala. Njeni sinovi Ante, Zoran i Pero su ekali da padne no, da bi je prenijeli do ambulante. Ruan dan. Ponedjeljkom popodne sam po selu organizirala skupljanje zavojnog materijala, plahta, te lijekova iz kune apoteke. Ponedjeljkom uveer Maru su sinovi prenijeli do ambulante. Dobro se drala. Deurala sam do nje zajedno sa medicinskom sestrom, i priuenom bolniarkom. U ambulanti sam bila do 1.30. Bio je 08. 06. 1993. god. utorak. U to vrijeme sam otila do mamine kue da joj se javim. Mislila sam i da malo odspavam. Spavati nisam mogla. U 3 sata u jutro krenuo sam prema ambulanti. Dola sam do sklonita smjetenog u tali, gdje je bila Matilda, Tavi Josipa roena 1987. godine i njezin brat Tihomir djeak od 6-7 godina, Puelja Ana, trudnica i njeno dijete Miel - star oko 5 godina. U 3.20 sam istrala iz sklonita. Pod kiom metaka sam stigla do ambulante. Uz ambulantu je bilo sklonite koje se ubrzo od 5-6 sati napunilo. Mahom su to bile ene i djeca. Na ulazu u sklonite je pogoena Balta Mara iz Postinja. Na licu mjesta je ubijena razornim projektilom u lea. U sklonitu je bio njen brat Pranje Ivo te njegova ena Julijana. Strah i panika su ispunjavali prostor sklonita. Dio bojovnika je stigao sa ranjenicima (ranjeni: Puelja Predrag ranjen rasprkskavajuim projektilom u lijevu nadlakticu, Boba Marijan je imao prostrelnu ranu lijeve potkoljenice, Boba Sucko prostrelne rane na obje noge, natkoljenica i koljena). Vrijeme odmie, panika i strah hvata. Pomoi niotkuda. Radio veza sa Guom Gorom je prekinuta od zore. Ranjeni jauu. Djeca plau, ene vrite. Medicinskoj sestri predlaem da izaemo napolje, zaurliemo i da se predamo. Sa Vranjee stijene iznad sela uju se usklici Allah Uegber, uglavnom su to bili Muhadiri (uobiajnije Mudahedini). Uzela sam nekoliko traka na kojima je bila oznaka Crvenog kria, spojila ih flasterom. Imala sam krpu kojom u zamahati i predati se. Uzela sam tap, preko njega stavila krpu i provirila. ovjek do mene Pranje Anto (Antun) je jako glasan, te sam mu rekla da on

govori ono to u mu ja govoriti. Pitao je: Hoete li pucati?, rekli su da nee. Krenula sam sa medicinskom sestrom preko livade, gdje me je na 100 metara ekao pripadnik Armije BiH, po imenu IBRAHIM. Na putu prema njemu u sebi sam se oprostila sa mamom i tatom, da mi oproste, ako me ne bude vie. Tridesetak koraka od ambulante leala su dva pripadnika HVOa. Bojala sam se pogledati ih, bojala i eljela da vidim ko je. Mogao je biti moj brat, mogao je biti moj mu, mogao je biti mogao je biti bilo ko. Svejedno. Ja volim sve vojake koji su bili na liniji i uvali selo. Oba umrla, ustrijeljena ovjeka su mi bili isti. Boe i isti su. Prolazi prema IBRAHIMU. Metak fijuknu pored glave. Ne pucajte, IBHRAHIM ljut iz sveg glasa vie. Dolazim do njega. Bitno mi je da ponem da priam i da mu kaem da ljudi u sklonitu nemaju namjeru da pruaju otpor. IBRAHIM trai da mu kaem ko sve ima u sklonitu i ambulanti. Rekla sam mu. Uinio mi se razuman. Trai da se vojska koja se povlaei nala uz sklonite razorua. alje medicinsku sestru da donese oruje od razoruanih vojaka. Ona se vraa praznih ruku. Nee, kae. Medicinska sestra ostaje kod IBRAHIMA, ja se vraam u ambulantu u sklonite. Prolazim ponovo pored dva umrla vojaka, opet nikog ne prepoznajem. Dvoje lee ovdje, prolazi mi kroz glavu. Dolazim u sklonite ljudi nemamo izbora, moramo se predati. Nikad neu zaboraviti oi koje su me gledale, ne znajui ta da se radi. Ponavljam, nemamo izbora. Darko Puelja, Davor Janekovi, Vlado Puelja, Boba Niko i njegov sin Goran, Balta Anto i Balta Nikica braa, Bara Davor i Pavo braa, Balta Ivo, Tavi Jako i Pranje Zdravo su pripadnici HVO-a, nerado odlau svoje oruje. Boje se bilo ta da uine. Boje se i sram ih, ali nita ne uine. Ipak predaju mi svoje oruje. Odlazim sa orujem. Ponovo isti put prelazim pored umrla dva bojovnika, gledam ih i ne prepoznajem. Bacam puke pred IBRAHIMOVE noge. Pripadnici Armije BiH su sve blie, slijevaju se sa svih strana prema sklonitu. Mi smo Armija BiH, nee vam nita biti, iznad nas su Mudahedini, hoemo da vas zatitimo od njih, govorio je IBRAHIM. Civili iz ostalih zaseoka su se skupljali na Uzojornik (zaseok) gdje je ambulanta i sklonite. Ranjeni mi pristiu. Medicinska sestra odlazi po Puelja Anu trudnicu, civil, ranjenu. Dolazi mi Balta Jozo djearac 17-ak godina, ranjen, ne daju mi da ga medicinski zbrinem. uri im se. Anu sam uspjela djelomino zbrinuti. Iznenada kao iz zemlje da su nikli pojavie se dva Mudahedina i jedan domai Mudahedin. Uzimaju kamion od Franje Ante da transportuju ranjene. Pitam gdje e sa ranjenim. U zeniku bolnicu, mi rekoe. Hou da idem i ja. Pripadnik Armije BiH mi se obraa, bolje je da ne idem. Traim Mudahedina da razgovaramo. Ne, kod njega nema razgovora. Ja imam oznaku kria na traci na nadlaktici, nema on tu ta razgovarati, mimikom pokaziva isprueni palac ispod vrata to njoj treba. Auto (kamion) loe pali, uz vrisak guma kamion odlazi, odlaze i moji ranjeni za koje ne znam do danas 01. 07. 1993. god. gdje su: Mati Anto Boba Sreko Puelja Predrag Balta Luka, civil, ranjen 15 dana ranije. Tavi Stipo, civil, ranjen 4 mjeseca ranije. Balta Jozo, ranjen, medicinski nezbrinut. Meu ranjenim utrpanim u kamion bila je i Juri Mara, civil ranjen iz snajepera ispred kue u Juriima, dan ranije. Mara je ostavljena negdje na cesti i neki ljudi su je prenijeli do ambulatne u Mehuriima, kako ona kae. Mara je prebaena u zeniku bolnicu na ortopediju . Boba Marijan, koji je takoer bio sa ranjenim u kamionu je razmijenjen dana 24. 06. 1993. Na putu Maljine Mehuri nestali su ranjeni., nestao je dio civila, izdvojen iz konvoja, dio razoruanih vojaka.

Tavi Mijo (epileptiar) Ive, ro. 1962. godine Kramar Slavko (mentalno retardiran) Pranje Zdravko Voli Ivo otac Stjepana Voli Stjepan sin od Ive Marjanovi Berislav Balta Anto (Antara) Puelja Vlado, groblje Prahulje Balta Ivo Boba Niko otac od Gorana Boa Goran sin od Nike Bara Bojan Jankovi Stipo otac od Dalibora Jankovi Dalibor sin od Stipe Bara Pavo Bara Davor brat od Pave Pranje Drago otac od Ane Pranje Ana kerka od Drage, streljana. Nova Bila, 30. 06. 1993. TR 046 Svjedok. B.M., muko, 27 god. ISKAZ Dana 08.06.1993. godine, utorak u jutro oko 4 sata, Muslimani ( Armija BiH ) su napali nae poloaje. Bio je to kombinirani topniko pjeadijski napad. Topnitvo je tuklo po linijama, ali i u dubinu teritorija po selu i civilnim ciljevima. U napadu su koristili strano puno vojnika i vrlo brzo se pokazalo da e njihova brojana premo biti presudna po ishod napada. Borbe su trajale sat do sat i pol kada su nam probili linije i opkolili nas. Posao im je bio olakan injenicom da su Maljine bile okruene skoro sa tri strane muslimanskim selima. Selo je pokualo obraniti oko 40-50 pripadnika HVO-a. Tri su poginula u samom napadu. U nasrtajima na selo koristili su i zapaljivu municiju kojom im je polo za rukom zapaliti nekoliko kua ime su unijeli dodatnu paniku. Jedan dio pripadnika HVO-a se uspio izvui prema Guoj Gori, a ostali su stjerani u selo gdje je bilo ostalo dosta civila, jer su se selili ljudi iz drugih sela. Mislim da je bilo oko 300 civila. Pripadnici HVO-a su se u selo povukli oko 6 sati, ali Muslimani nisu uli sve do oko 13 sati. Pucali su sa okolnih kota i izvikivali nerazumljive arapske rijei. Prepoznao sam "Alah Uegber" kao najuestaliju. U selu je vladala panika i iekivanje. Ja sam bio u kui u kojoj je bilo 15-ero ena i djece. Dvoje djece nije imalo ni godinu dana. Nas trojica vojnika smo shvatili da nam nema druge nego predati se sa civilima. Muslimani su upali oprezno, osvajali su kuu po kuu pucajui ne znajui na kakav otpor ili neotpor mogu naii. Vidjeli smo da civili iz drugih kua izlaze pa smo i mi postupili isto. Predali smo se. Predali smo oruje Voli Ivo, Voli Stjepan i ja. Bili smo korektni. Voli Stjepan ih je poznavao i zna njihova imena. Ja ne, jer sam i drugog kraja. Pokupili su nas sve i skupili pred jednom kuom u centru sela. Operaciju samog prikupljanja provodilo je 10-15 ljudi, dok je ostalo mnotvo muslimanskih vojnika bilo dalje. Svi su bili uniformirani i nosili su crne i

zelene trake. Jo uvijek su bili uglavnom korektni. Meu njim je kao glavni nastupao vojnik, vrlo mlad, oko 20-21 godinu, crne ravne kose. Domai momci su mi rekli da je iz Suhog Dola. Nosio je snajper. On nam je rekao da emo svi u Mehurie. Poeli su izdvajati, kako su govorili "bojovnike". Uglavnom su to bili ljudi preko 40 godina,. Bilo ih je mislim oko 15. Mene nisu izdvajali, niti jo 7-8 pripadnika. Prije nego smo mi krenuli oni su ve odveli jednu skupinu vojnika, bilo ih je oko 18. Sa nama je bilo i oko mislim 60-ak civila. U preostalom dijelu sela jo uvijek su skupljali Hrvate, meu kojima su bili i ranjenici: Tavi Stipo - 1972.godite, Luka Balta 1969.godite, Balta Nikica - 1972.godite, Boba Sreo - 1962. godite, i Juri Mara 1939. Godite, civil. Krenuli smo prema Mehuriima. Nakon 15-ak minuta na putu prema zaseoku Bikoe doekao nas je jedan Mudahedin, bio je u maskirnoj uniformi, nizak, crn i sa pravom mudahedinskom bradom. Nije govorio hrvatski. Znao je samo rei sa vidnom primjesom arapskog izgovora "ustaa" i "bojovnik". Sa njima je bio i prevodilac za kojeg ne znam da li ga je tko god poznavao. Bio je plavokos, isto visine kao i Arapin i neizbrijan ( par dana staru bradu ). Prevodilac je sa lakoom ini se baratao arapskim. Mudahedin je priao jednom od momaka i strgao mu lani sa vrata na kom je bio kri. Kri je bacio na tlo, ugazio ga petom izme, lani stavio u dep. Razgledao je cijelu skupinu i izveo nas 7-8, od kojih smo bili vojnici nas petorica, ali smo bili u civilu. Preostali izdvojeni bili su vojno nesposobni: Tavi Mijo - epileptiar, 1960. godite i Slavko Kramar - duevno zaostao, 1968. godite. Osim ovih vojno nesposobnih bili su izdvojeni jo: - Voli Ivo, 1953. godite, Voli Stjepan, 1977. godite i jo jedan momak s Podova kojem ne znam ime i ja. Mudahedin je traio da mu poguramo Golf koji nije htio upaliti. Mi smo gurali Golf 500-700 metara jednim putom, a civili su uli u zaseoku Poljanice. Dok smo gurali Golf u kojem su bila etiri domaa Muslimana i Mudahedin vikali su nam: "Gurajte ustae, gurajte, dovoljno ste jaki. Prikljuili smo se koloni civila, a zbog nizbrdice koja je uslijedila Golf je iao bez guranja. Izmeu Mehuria i Poljanica susreli smo prvu skupinu vojnika, njih 18, koja je iz Maljina odvedena u Mehurie. Nije mi bilo jasno zato se vraaju iz Mehuria. Kolona se zaustavila kraj nas. Nae momke vrlo grubo su provodila petorica, u maskirne uniforme odjeveni vojnici. Trojica su imali "NINJA" maske s prorezom za oi na glavi i govorili su hrvatski. Druga dvojica su komunicirala sa zarobljenim Hrvatima iskljuivo uz pomo prevodioca iz Golfa, koje se uz Mudahedina koje je trgao lani i jo jednog novog takoer prikljuio. Jedan sa "NINJA" maskom je uao meu civile sa drvenom palicom i vrlo grubo izdvojio nas koji smo gurali Golf tukui palicom poneke. Predao sam petomjeseno dijete koje sam nosio i prikljuili smo se ovoj osamnaestorici vojnika. Civili i ljudi preko 40 godina su produljili prema Mehuriima, a nas su vratili u pravcu zaseoka Poljanice. Jako im se urilo pa su nas pourivali da to bre hodamo. Na ulazu u Poljanice susreli smo grupu od 15-ak civila. Zaustavili smo se. Mudahedin ije smo vozilo gurali pristupio je jednoj djevojci koja je bila u maskirnoj uniformi sa znakom Crvenog kria na rukavu, strgao joj taj crveni kri, zgazi ga, pogledao joj je. Razmiui okovratnik ima li lani oko vrata i izdvojio je k nama. Bila je to Pranje Ana - 1973. godite. Produili smo dalje i u selu Poljanice sreli nae ranjene ( naprijed pobrojane ) i sa njima jo pripadnike HVO-a: Balta Anto - 1959. Godite, Balta Jozo - 1963.godite i Pero Boba 1970. godite. Oni su nosili ranjenike. Bila su jo 3-4 civila mukaraca postarija, koji su pomagali nositi ranjenike, ali im ne znam imena. Vojnik sa palicom i "NINJA" maskom ( bio je u trapericama i tenisicama ) je priao ranjeniku Niki Balti ( ranjen u koljeno ) i pourivao ga s nekoliko udaraca palicom, vikao je: "Ustaj, ustaj, bre, da te ne bi sahranjivao ovdje. Hoe Herceg-Bosnu ustao". Prikljuili su nam ranjenike, osim Juri Mare, pa smo krenuli

prema zaseoku Bikoe. ovjek sa palicom i "NINJA" maskom je bio najagresivniji. Luki Balti je govorio da su upravo zapalili crkvu u Gua Gori. Doveli su nas u selo Bikoe. U koloni smo ili po dva. Ranjenici su ili sa takama. A Sreu Bobaa koji je bio ranjen u obje noge, nosili smo na nosilima. Bilo nas je sve skupa oko 35-40. Mijo Tavi koji je bio epileptiar, zadobio je napade epilepsije od straha i poeo se neaktivirano glasati i griti. U tom trenutku na sred ceste izmeu dvorinih zgrada poeli su rafalno pucati po nama. Ja sam osjetio pogodak u nogu. Svi smo popadali. Dok smo bili na zemlji poeli su pojedinanim hicima pucati u glavu ljudima na zemlji. Musliman koji je bio blizu meni, kako je pucao iz bliza nisko u ljude na zemlji, ranio se odbijenim metkom od asfalta. Zavikao je da je ranjen i odepao u njivu siavi sa asfalta.. To se dogaao pred kuom Kramar Ante i Kozina Drage. Ostali Muslimani su se strali prema njemu. Jedan od naih je zavikao: "Ima li itko iv da pomogne, ranjen sam" . Mi smo se preivjeli usudili podii glave i vidjeli da su se Muslimani skupili oko samo ranjenog Muslimana. Vidio sam da krv svuda curi asfaltom. Vidio sam da su jo 3-4 ustala i poeli smo bjeati. Okupljeni oko samo ranjenog nae ubojice nisu primijetile na bijeg, ali su zato primijetili Muslimani koji su bili 200-300 metara lijevo od mjesta strijeljanja i zapucali na nas 7-oricu koji smo bjeali. Od nas sedmorice koji smo bjeali svi mi osim Zdravka Pranjea i Stjepana Voli krenuli smo prema selu Postinje. Ili smo kroz bunje, niz rijeku Bilu. Kad smo doli do Postinja, isto je hrvatskog sela, polovica kua je bila ve spaljena. U nekom bunju smo se meusobno previjali. Tek to smo se previli na udaljenosti od 100-150 metara naletjeli smo na dvojicu Muslimana koji su s uperenim pukama vikali: "Lezi i predaj se". Mi smo nastavili bjeati razdvojivi se na dvije grupe. Sa mnom je nastavio jedan, a drugu grupu ( Darko Puelja, eljo Puelja i Marijan Boba ) su zarobili. Mi smo nastavili bjeati prema selu Oraac. Ovaj drugi je poznavao teren, tu smo u umi noili. Od zarobljavanja nita nismo ni jeli ni pili. Dok smo bili u umi vidjeli smo kako Muslimani pljakaju, a potom uz ope veselje i pucnjavu pale hrvatske kue. A ujutro su ve dvojica Muslimana poeli kositi travu na naim livadama. 09.06.1993. godine krenuli smo nou oko 11 sati prema Gua Gori. U Gua Goru smo doli 10.06.1993. godine oko 3 sata nou, ne znajui da je Gua Gora pala. Krenuli smo prema samostanu u Gua Gori i vidjeli smo da nema nikog, shvatili smo da je to Muslimanima palo u ruke. Vidjeli nered po selu i iznijete i razbacane stvari. U svanue smo krenuli prema Novoj Biloj. Kod Bandola su Muslimani nas otkrili i otvorili vatru i ponovno smo krenuli put Gue Gore. Pokuali smo proboj prema Vlaiu, ali smo i tamo bili otkriveni, pljaka Gue Gore je bila u punom jeku. Bjeali smo prema hrvatskom selu arii, opet su nas otkrili i krenuli za nama, ali sreom smo se uspjeli dokopati naih linija. Na sigurnom smo bili 10.06.1993. godine oko 7 sati. Noga mi je ve bila u takvom stanju a vie nisam mogao hodati, pa su me odvezli u improviziranu bolnicu Nova Bila. Iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 06. listopada 1993. godine. ifra iskaza: tr082

ISKAZ

Dana 21.06.1993.god. od strane mladia koji je bio oevidac strijeljanja zarobljenika u mjestu Bikoi kod Mehuria, opina Travnik: "Ja sam iz sela Podovi, opina Travnik. Zajedno s drugim mladiima i sposobnim mukarcima sudjelovao sam u uvanju naeg sela jer smo se svi bojali napada muslimanskih snaga a naroito smo se bojali mudahedina kojih je bilo mnogo na podruju Mehuria. Na strah od napada jo se vie pojaao kad smo saznali da je krajem travnja u susjednom selu Miletii masakrirano pet mukaraca. Dana 06.06.1993.godine nama je iz Gue Gore javljeno da se povuemo u selo Postinje zbog toga to nam u naem selu prijeti velika opasnost. To smo uinili tako da je nas oko 50 osoba, preteno mukaraca i nekoliko ena, s napomenom da su veinom bili stariji mukarci, povuklo se u oblinje selo Postinje koje se nalazi s druge strane rijeke Bile. Dana 08.06.1993.god. oko 4,00 sati poeo je napad na muslimanske vojske na selo Postinje i susjedno selo Bikoe. Mi nismo pruali otpor nego smo se opet povukli u susjednom selu Maljine tako da su se u tom selu nali svi stanovnici ta tri sela. Napad je nastavljen i na to selo. Ve je bilo dosta mrtvih, ja sam svojim oima vidio nekoliko leeva. Javljeno nam je da smo opkoljeni, tako da smo prestali pruati i ono malo otpora to je bilo. S muslimanskom vojskom stupila je u kontakt voa saniteta. Njoj je reeno da e biti pobijeni svi civili ako se ne predamo. Imali smo samo neto malo pjeadijskog oruja koje smo odmah sve predali a muslimani su ga pokupili u automobile i odvezli. Poneko od nas je na sebi imao uniformu HVO-a, ali smo svi iz straha tu uniformu skinuli i obukli se u civilna odjela, tako da nakon toga nitko nije imao uniformu. Kada smo mu se pribliili i opkolili na jednom mjestu vidio sam da meu njima ima dosta mudahedina stranaca iz arapskih i muslimanskih zemalja, zatim dosta pripadnika MOS-a, kao i pripadnika Armije BiH. Odmah su razdvojili na jednu stranu sve mukarce a na drugu ene i djecu te neto staraca te nas sve tako razdvojene poveli prema Mehuriu. Usput su nas maltretirali i nazivali pogrdnim nazivima. Dok su nas vodili, izdvojili su se mudahedini i otili ispred. Kad smo doli na jedan kilometar do Mehuria zaustavili su nas sedam mudahedina. Trojica su imali preko cijele glave navuene zelene kape sa otvorima samo za oi na kojima su bila ispisana arapska slova. Ostala etvorica su bili bez tih kapa tako da je bilo oigledno da su iz arapskih zemalja. Meutim svih sedam njih je govorilo arapskim jezikom. Oni su izdvojili nas 30 mlaih mukaraca i vratili nas u suprotnom pravcu. Usput smo susreli dvojicu ranjenika koji su se mogli kretati te jo dvojicu zdravih mladia koji su nosili treeg ranjenika. Mudahedini su uzeli i njih petoricu tako da nas je sada bilo oko 35 i sve su nas doveli do ulaza u selo Bikoi. Zaustavili su nas na putu. S desne strane je bila jedna izgorena kua, a slijeve dvije itave. Mudahedini su prvo neto obilazili onda su se vratili i odjednom nas zasuli rafalnom pucnjavom. Svi smo popadali. Ja nisam izgubio svijest, a zadobio sam tri prostrijelne rane. Jo su se malo zadrali provjeravali tijela da li je netko iv. Do mene nisu doli, a zatim su svi otili. Ja sam uspio ustati i vidio sam da je ustalo njih jo etiri koji su preivjeli Od onih koji nisu preivjeli to streljanje ja osobno poznajem sljedee: 1. Stipo Jankovi /oko 40 godina/ iz Podova 2. Dalibor Jankovi sin Stipe r.1973.g. iz Podova 3. Pero Boba Mijin r.1970.g. iz Podova 4. Srea Boba Franjin r.1961.g. iz Podova 5. Niko Boba Perin /oko 60 godina/ iz Podova 6. Goran Boba Nikin r.1972.g. iz Podova

7. Bojan 8. Davor 9. Predrag 10. Tihomir 11. Slavko 12. Ljubo

Bara Bara Puelja Pea Boba Puelja

Zvonkin Zvonkin Kazimirov Dragin Fabijanov Bartola

r.1971.g. r.1975.g. r.1972.g. r.1977.g. r.1946.g. r.1956.g.

iz Podova iz Podova iz Podova iz Podova iz Podova iz Podova

Meu streljnima su takoer iz Postinja: 13. Anto Balta sin Franje 14. Balta Nikica sin Franje 15. Jozo Balta sin Franje 16. Luka Balta sin Mate

oko 40 godina oko 25 godina oko 22 godine oko 25 godina - bio ranjen

Takoer je meu strijeljanima bilo mukaraca iz Maljina ali njihova imena ne znam. Mi preivjeli smo se uspjeli spasiti tako to smo dotrali do prvih kua. Ja sam prevezen do bolnice sanitetskim vozilom Armije BiH. Sada se nalazim na skrivenom mjestu, svoj identitet ne smijem otkriti jer se bojim. im budem uvjeren da za mene ne bude opasnosti ovakvu izjavu bih dao pred svim domaim i stranim organima i za svaku rije ove izjave garantiram da je apsolutno tona. TR 014 Svjedok: I.P., muko, 72 g. ISKAZ Selo Miletii nadomak Mehuria, selo kua pamtie se za sva vremena. Bilo ih je oko 50 kad su doli u Miletie bilo je i Muahedina i domaih Musliman. Opkolili su selo i otjerali nas sve na jedno mjesto kod tale Sree Pavlovia. Bilo nas je oko 40 osoba kad su nas sve povezali konopcem za ve, meu nama je bilo 5 ( pet ) mukaraca vojno sposobnih i njih su odvojili od nas, a ostale ( uglavnom ene, djeca, starci ) odveli na Mehuri. Smjestili nas u Savia kue gdje smo bili dvije noi. Nakon toga su nas pustili u selo gdje smo vidjeli stravian masakr, vidjeli smo ubijene: - Pavlovi ( Jozo ) Stipo star od 45-50 godina - Pavlovi ( Mije ) Frano star oko 30 godina - Pavlovi ( Zorke ) Vlado star 19 godina - Pavlovi ( Sree ) Tihomir star 19 godina - Petrovi ( Stipe ) Anto star oko 50 godina Muslimani su sve mrtve prenijeli u moju kuu, okrenuli su ih na stomak, licem prema podu, kod Pavlovi Frane sam vidio na vratu tragove davljenja konopcem. UNPROFOR je civile prevezao do Nove Bile jedino nisu dali da idu meni, Pavlovi Marko, ena mu Mara, Pavlovi Zdravko i ena mu i Sreko Pavlovi. Bili smo u selu naveer bjeali u umu i kad su iz Malina dotjerali zarobljenike i nas su otjerali jedino ne znamo gdje su: - Pavlovi Zdravko i ena mu Mare - Pavlovi Sreo TR 015

Svjedok: A.P., ensko, 54 g. ISKAZ Mjesec dana prije dogaaja u Miletiima, s muslimanske strane, iz sela Zagrae, dolazili su svijetlei metci i osvetljavajue naprave nou. Mjetani Miletia, Hrvati su pitali Muslimane Zagraa: "to je to?" Rekli su da to rade mladii, koji ne sluaju starije. Hrvati Miletia nisu mogli ii u crkvu ( u crkvu Brajkovii ) jer je put do crkve vodio kroz tri muslimanska sela ( Mehurii, Pode, Han Bila ). ene su u zadnje vrijeme mogle slobodno da se kreu, ali mukarci, Hrvati nisu. Pavlovi Marko je iao u Jezerce ka Miovici. U Jezercima ( muslimansko selo ) mu je reeno, da se ne kree, dok se "ovo ne rijei". Mi nismo imali pojma, ta se to trebalo rijeiti. Od oujka nitko iz Miletia nije nikuda iao. Mjetani Miletia nisu znali razlog, zato se ne smiju kretati. Subotom 24.04.1993. god. vraala sam se s djetetom iz Mehuria. Naila sam pored kue Sree Pavlovia. Ispred kue sa Sreom su sjedila 3 Muslimana, nai susjedi, iz Donjih Miletia. Poslije podne ti isti ljudi ( DEDO SULJI i AKIF SULJI, trei je RAID iz Fozlia ) doli su ( DEDO, AKIF i brat im AVDO ) u selo Miletii, rekli su: Izmakli su se kontroli Mudahedini, otili su prema Miletiima, umi doite da se dogovorimo, da se odbranimo i da nam kae da se ne bojimo, da se skupimo na selo, ispred kue Stipe Pavlovia. Svi smo se skupili, ene, djeca, mukarci. DEDO je naredio da AVDO i Franjo Pavlovi idu u komandu na Mehuri, javiti da doe pomo Armije BiH-a, da zatiti nas od Mudahedina. Franjo i AVDO su otili na Mehuri, u meuvremenu, Mudahedini i domai ekstremisti su opkolili selo. Imali su arenu maskirnu uniformu, namazani bojama, blatom domae Muslimane sam prepoznala. Ne znam im imena, ali znam odakle su bila dvojica iz Jezerca naseljena u Mehuriu, braa su. Jedan je bio iz Fezlia, jedan iz Zagrae, zove se TAHIROVI OSMAN. Bio je jedan iz Vrania. Svi su imali neku oznaku, ja ne znam koju. Ukupno je vojske bilo 20-ak, poslije ih je bilo vie. Radio stanicom su kontaktirali i dolazili sa autima. Kada su krenuli prema selu, DEDO je rekao da uemo u kuu Stipe Pavlovia. Svi mjetani nisu uspjeli ui u kuu. Dok su se pomaljali prema kui, poeli su pucati. Doli su na vrata, odvalili vrata. Stipo Pavlovi je imao puku. Opalio je i ubio jednog "dana" iz Jezerca, koji je odvaljivao vrata. Ubili su Stipu, enu mu ranili. Bacili su dvije bombe. Mi smo se uutili u kui, tako da misle da nema nikoga. Poeli su da odvaljuju vrata od sobe, te su uli u prostoriju, gdje smo bili. Istjerali su nas napolje. Kad sam izlazila, pred vratima sam vidjela mrtvog Stipu Pavlovia, te "onog" iz Jezerca. Na polju su nas postrojili, natjerali da sjednemo na zemlju. Rekli su, tko ima oruje da donese, ako neko ne preda oruje a nae se, pobie nas sviju. Tko je ta imao od oruja donio je iz svoje kue. Oruje se odlagao na jednu deku. Uzeli su nas i povezali sa trikom za ve. Povezali su nas ljudi, crni s bradom, sitni, ne znaju na jezik i domai Muslimani koji su prijetili da e nas zaklati, noeve su drali u rukama, premjetali po rukama i govorili da emo mi platiti, to je jednom u Prijedoru nastradala, poklana porodica. To je govorio jedan Musliman iz Jezerca. Mislio je da ga ne znamo, ili da ga neemo prepoznati. Nismo smjeli nita priati, govorili su nam da ne smije niko nita govoriti, vritati. Plakala je sestra od Stipe Pavlovia, Pavlovi Manda, zaprijetili su nam da e nas pobiti ako nastavi plakati. Sa Mehuria su se vratili Franjo i AVDO. Mudahedini i domai Muslimani su opkolili AVDU i Franju .AVDO je rekao, rairivi ruke "Udrite, ja sam brat Musliman". Mudahedin je ih okrenuo nazad od kud su doli. Otili su 100 metara. Iz Fozlia je "jedan" rekao nisu oba Muslimani. Zovnuo je Franju nazad. "Franjo, ti se vrati!". Otjerali su Franju u njegovu kuu da im donese kljueve od auta. Svezali su Franju, jedan od Muslimana je rekao:"Njega treba pojaati, jae svezati ruke". Postrojili su nas po dvoje i uputili prema Mehuriu. Pratili su nas sa svih strana, sprijeda, sa strane i nazad. Tako postrojeni ili smo kroz Mehuri ( muslimansko selo ). U koloni nas je bilo 31. Dotjerali su nas do Savi Milojka tale. Rekli su da se razdvojimo, mukarci na jednu

stranu, ene na drugu. Mukarci su ostali kod tale, a ene su nastavile put do Milojkove kue. ene i djecu su utjerali u podrum te kue. Bila je no. Donijeli su nam svijeu. U podrumu su bile ve dotjerane dvije Srpkinje, Savi Smiljka i Savi Savka, one su iz Poljanca. Nismo nita smjeli priati, samo smo plakali. Bili smo u podrumu od 21-23 sati. U 23 sata su nam rekli da idemo nazad u Miletie. Rekli su da je doao autobus po nas. To je rekao DERVI SULJI i AMID SULJI, te RIBO SULJO, te da nas ekaju mukarci. Kad sam ula u autobus primijetila sam da nema 4 mukarca. Nije bilo Petrovi Ante, roenog 1937. god. Pavlovi Franje, ro. 1960. god. Pavlovi Tihomir, ro. 1973. god. Pavlovi Vlado, ro. 1973. god. Kad sam ula u autobus pitala sam: "Gdje su!" rekli su ( AMID i DERVI SULJI ) da se ne brinemo i da im nee biti nita. Dovukli su nas od Milojkove kue (Poljanice) do kole u Mehuriima, rekli su: "Srbi neka idu u kolu, a Mileani idu u Zagrae, u muslimanske kue". Rekli su da ne moemo u Miletie, dok ne doe komisija zbog poginulih, Stipe Pavlovia i Muslimana iz Jezerca. Pripadnici Armije BiH su rekli da se vraaju u Mehurie da vide ta je sa naa etiri ovjeka. U Zagraama smo noili u kui OSMANA RIBE. Do 12 sati smo ekali da ujemo to je sa naim ljudima. Na pitanje to je sa naim ljudima, utili su. U 15.30 sati UNPROFOR je otiao u Miletie, nama nisu dali da idemo sa njima. Dragoljub .... sa Oraca nam je rekao da je iao s UNPROFOR-om u Miletie i da su ubijeni ( Franjo, Tihomir, Vlado, Anto ). U Miletie nam nije dala Armija BiH da idemo. Prenoili smo u nedjelju u Zagraama, u istoj kui. Ponedjeljkom, 26.04.1993. godine smo otili u selo. U selu nikog nije bilo. U selu je stigla Armija BiH, itav dan su bili u selu pripadnici Armije BiH-a. Naoruani, uniformirani sa arenim odijelima, hodali su po selu. ekali smo UNPROFOR da dopremi sanduke za mrtve. Lice, osim Tihomirovog nismo vidjeli. Na bradi je bilo tragova od petka. Ostali ( Franjo, Vlado, Anto ) leali licem okrenutim prema podu ( leali su u kui Pavlovi Ive ). Na Franji sam vidjela da mu je vrat prerezan, odvojen od glave. Odjea mu je bila sva u krvi. Mrtva tijela ( Franje, Ante, Vlade, Stipe i Tihomira ), su leala prekrivena dekama, naim iz kua. 26.04.1993. godine UNPROFOR je evakuirao seljane Hrvate iz Miletie u Novu Bilu. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 09.10.1993. TR 016 Svjedok: S.P., muko, 47 g. ISKAZ 24. travnja 1993. godine radio sam na njivi. Oko 17.30 sati su do mene dola neka djeca koja su mi rekla da je Musliman iz Donjih Miletia ( muslimanski zaselak u Miletiima ) DEDO SULJI ( 1934.god. ) doao u selo i da nas sve poziva na sastanak. Ja i Pavlovi Stipo ( 1934.god. ) i Franjo Pavlovi ( 1960.god. ) smo odmah poli u selo... Sa nama je takoer bio Pavlovi Sreko ( 1931.god. ) i Pavlovi Ana ( 1938.god. ), te Pavlovi Ivo ( 1947.god. ) i njegova ena Pavlovi Manda

( 1952.god. ). Svi smo krenuli u selo. Na sred sela pred talom Sreka ve su se iskupili svi sumjetani. Gornji Miletii su bili hrvatski zaselak Miletia s 10 kua, trinaest domainstava, oko 50-tak dua. Osim mjetana Hrvata tamo su bili i Muslimani iz Donjih Miletia: 1. DEDO SULJI, 1934. 2. HASO SULJI, 1915. 3. HAKIF SULJI, oko 1955. 4. AVDO SULJI 1958. DEDO, HAKIF i AVDO su braa, a HASO im je stric. Svi su bili u civilu. Svi okupljeni Hrvati su bili takoer u civilu. DEDO nam je rekao da e nam neto rei, ali da ne paniimo. Rekao je da su oko sela Mudahedini, da im ne pruamo otpor i da se ne plaimo, dokle god je on ( DEDO ) i njegova braa tu, bez obzira to su Mudahedini odluili uzet nae selo. Mi smo govorili da nikad nita Muslimanima nismo napravili i da nema razloga da napadnu nas i nae selo. Nismo vjerovali da bi nas netko mogao napasti i dogovoreno je da Franjo Pavlovi i AVDO SULJI odu u zapovjednitvo muslimansko u Mehuriima i provjere da li je to njihova zapovijed, ili to Mudahedini rade na svoju ruku. Oni su otili u zapovjednitvo i to s traktorom. Tek to su oni otili Boo Pavlovi ( 1957.god. ) je rekao: "DEDO, ja ti ne vjerujem, ti nama sprema klopku. Ja idem bjeati a ostali kako hoe". Otiao je u kuu u nakani da uzme puku i pobjegne. DEDO nas je i nadalje uvjeravao da nema mjesta panici. Da je bila rije o klopci kasnije mi je potvrdio Boo koji je uvajui ovce vidio Mudahedine pred DEDINOM kuom. Dok smo jo razgovarali sa DEDOM iza kua je izbilo 15 naoruanih Muslimana, 11 Arapa Mudahedina i etvorica domaih Muslimana. Zapucali su na Bou, koji je upravo izlazio iz kue. Na sreu nisu ga pogodili i on je pobjegao. Zavladala je panika. ene i djeca su vritala i plakala. Pavlovi Stipo, je rekao: "DEDO, laove idem u kuu i niko me nee odvesti". Musliman iz Jezerca po imenu KASNIM JUSI je pitao: "Gdje je Stipo?", iako je i sam vidio gdje je. "Sad u ja po njega" rekao je, i sa uperenom pukom poao u kuu. Otvorio je ( razbio ) nogom vrata i dva rafala su se slegla u jedan i Juso je pao. Potom se zauo jo jedan rafal kojeg je na prozor ispucao jedan Mudahedin te eksplozija bombe nakon koje se je zaulo zapomaganje Stipine supruge Lucije da joj ubie mue i da je i sama ranjena. Uli su unutra Mudahedini i donijeli je k nama. Nije mogla stajati na nogama. Htjela je sjesti nauznak i poao joj je pomoi SULJI AKIF ali ga je Arapin pogodio pukom po licu. DEDO je govorio: "Ubie mi brata!" "Ubit emo i tebe", rekao je Arapin koji im je izgleda bio voa. DEDO je potom uutio. Arapi su meusobno komunicirali na arapskom i jo vie francuskom. Ja sam i jedan i drugi jezik znao jer sam etiri godine ivio i radio kao radnik Hidroelektre u Aliru. Objanjavali su kad su upali u selo da to selo ni dosad nije smjelo ostat. Da treba razdvojit i pobit vojno sposobne mukarce. Svi su bili u uniformirani, tamne puti i veina ih je imala brade. Inae smo ih i prije viali u muslimanskom dijelu Miletia. Neki su kod DEDE i spavali i njegove brae, a baza im je bila u koli u Zagrau. Domai Muslimani su bili umazani ilovaom da ih ne bi prepoznali, no ipak sam prepoznao: 1. TAHIROVI OSMANA iz Zagraa 2. SULJI BUU ZIJADOVA iz Mehuria 3. JAAREVI SAKIJA unuk iz Fazlia 4. DEDE JUSIA sin iz Jezerca U meuvremenu je prispjelo jo njihovih vojnika ( domaih Muslimana ) ali ih nisam prepoznao. Stigla su jo i dvojica Mudahedina sa Landroverom. Otpoela je pljaka po selu a privodilo se i one koje se jo nalo u kuama. Tad su se vratili iz Mehuria Franjo Pavlovi i AVDO SULJI, rekli su nam da u zapovjednitvu ne znaju nita o ovoj akciji u Miletiima. No, da to nije tako, svjedoi i injenica da jedan od ovih Mudahedina to su stigli

Landroverom bio i glavni zapovjednik iz Mehuria Arapin RAMADAN koji e osobno ravnati kasnijim hrvatski i pitao je: "Obojica Muslimani?" DEDIN brat AVDO je rekao da su obojica Muslimani, nato je priao netko od novopridolih domaih Muslimana i rekao, da je jedan od njih Hrvat. Arapin RAMADAN je rekao:"Hrvat ovamo" i prikljuio Franju ostalim Hrvatima. Jedan domai Musliman je uzeo Franji kljueve i odvezao mu automobil. Rekli su ako nae jo negdje skriveno oruje da e sve poubijati. Ja sam priznao da imam bombu. Poao sam sa Arapinom i predao mu bombu. Pitao sam ga na francuskom zato su napali selo. Bio je iznenaen. Pitao me je otkud znam francuski. Rekao sam mu da sam bio u Aliru 4 godine. Rekao mi je da je ALIJA IZETBEGOVI bio u Bukovici ( 8 km od nas ) i da je traio da se zauzme ovaj prostor, da su se mjetani Muslimani tome usprotivili i da je potom ALIJA rekao: "Dobro, onda barem moete pomagati Mudahedinima, oni e to obaviti umjesto nas. Mi radimo samo ono za to smo plaeni, i to nam je nareeno" - rekao je. Obeao mi je da ja i moja ena neemo biti vezani. Kad smo se vratili otpoeli su vezivanje ruka na lea. Sjekli su ue za suenje rublja i vezali nas. Jedino nisu vezali djecu ispod 12 godina. Sve preko 12 godina mukarce, ene i djecu su vezali. Vladu i Tihomira Pavlovi su tu uhvatili za kosu i tukli ih koljenom u lice. Oni su inae pripadnici male zajednice "Jehovih svjedoka" Bili Han i traili prigovor savjesti, da im religija ne doputa noenje oruja, to je HVO i usvojio i nikad nisu bili mobilizirani. Tukli su i Petrovi Antu na isti nain. Rekli su nam da e ubiti svakog nevezanog ako se ne javi, ili ako se naknadno pokua odvezati. Tad su rekli da e prozivati i da prozvani istupe iz grupe. Prozvali su: 1. Pavlovi Franju ( 1960. ) 2. Petrovi Antu ( 1937. ) 3. Pavlovi Vladu ( 1973. ) 4. Pavlovi Tihomira ( 1973. ) 5. Pavlovi Stipu ( 1934. ) Prozvani su istupili i po zapovjedi Arapina RAMADANA morali su kleknuti kao u crkvi. Zapovjedi je izdavao na hrvatskom jeziku. Nas ostale su postrojili u kolonu po dva i naredili pokret put Mehuria. Naprijed pobrojani Hrvati su ostali kleui. Nadomak Mehuria su nas ekala dva osobna vozila u kojima su bili domai Muslimani u civilu, sinovi POPARIA RAME. Bili su zaposleni u vicarskoj. Napali su Mudahedine da, to im to rade susjedima, to ih zavaaju sa njihovim ljudima. Mudahedini su im prislonili pukom na elo i prijetili da e ih pobiti. POPARII su nam rekli da e doi u Mehurie i oslobodit nas za sat vremena. Produili smo u Mehurie. Smjestili su ene u kui Srbina Milojka Savia kojeg su ve prije protjerali. ene su ile u kue a mukarci u talu. I dalje smo bili svezani. Oko 21.30 sati su nam rekli da idemo u selo Zagrae i da e nas razmjestiti ponovno po muslimanskim kuama. Tad su nas i odvezli. U autobusu je nas doekao lijenik, pitao je treba li pomo. Doli smo u Zagrae gdje su nas razmjestili po muslimanskim kuama. Bili su vrlo korektni i iskazivali su al zbog onog to je uinjeno u Miletiima. Tamo smo ostali dvije noi. Traili smo da odemo u Miletie da vidimo to je sa izdvojenim ljudima. Rekli su da moemo, ali da ne smijemo nita dirati, da tamo treba doi UNPROFOR i zajednika komisija HVO i Armija BiH. Nas etvorica, ja i : 1. Pavlovi Sreo 2. Pavlovi Marko 3. Pavlovi Zoran Kad smo doli 27.04.1993. godine u kui Pavlovi Stipe pronali smo njegovo tijelo, koje je bilo izreetano mecima. U drugoj prostoriji naao sam Franju Pavlovia koji je leao potrbuke. Bio je zaklan. Kraj glave mu je bila erpa od oko 8 litara i do pola puna krvi. U erpi je bila grabilica za juhu. Okolo su se vidjeli tragovi krvi, kao da je netko raznosio krv i

razlijevao je pri tom iz te grabilice. Do Franje je bilo tijelo Vlade Pavlovia. Leao je na leima. Imao je na lijevoj strani grudi tragove paranja noem kao i ubod na vratu. Bio je oito tuen po licu. U drugoj sobi na kauu je bio Tihomir Pavlovi. Zatekao sam ga u sjedeoj pozi, podmotanih nogu ( "po turski" ) i ruku na leima. Po bedrima je imao rupe od metaka. Jedan metak je oito dobio i u bradu. U kui Ive Pavlovia smo nali tijelo Petrovi Ante. Bio je na boku zgnjeen, koljenima dodirivala bradu. Bio je sav krvav. Kue su sve bile opljakane i rasturene. Vratili smo se u Zagrae. Sutradan je UNPROFOR doao po nas, mogao je ii tko je htio. Sedmero starih i oboljelih ljudi nisu htjeli ii - rekli su "Umrijet emo kod svojih kua". Bili su to: 1. Pavlovi Marko - 1910. 2. Pavlovi Mara - 1913. 3. Pavlovi Ivo - 1919. 4. Pavlovi Luca - 1922. 5. Pavlovi Zdravko - 1925. 6. Pavlovi Mara - 1925. 7. Pavlovi Sreko - 1931. Pavlovi Luca koja je teko ranjena pri ubojstvu svog supruga Stipe umrla je od rana. U srpnju mjesecu su razmijenjene 4 osobe. Po njihovu prianju u umu su pobjegli mislei da ih Muslimani love da ih ubiju, a ne da ih razmjene: 1. Pavlovi Zdravko 2. Pavlovi Mare 3. Pavlovi Sreko Jo i danas ne znam to je s njima. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a potpisom svjedoim im njegovu autentinost. U Vitezu, 07.10.1993. TR 017 Svjedok: B.P., muko, 36 g. ISKAZ Dana 24. travnja 1993. godine oko 17.30. sati ja sam na njivi uvao ovce i primijetio sam da iz Donjih Miletia, muslimanskog dijela sela ( Gornji Miletii su hrvatski ) idu tri civila prema Gornjim Miletiima. Bila su tri brata u civilnoj odjei: 1. SULJI DEDO oko 60 godina 2. SULJI AKIF oko 45 godina 3. SULJI AVDO 1958. godite uo sam kako DEDO govori: "Za sve je kriv HAMID". ( Rije je zasigurno o sinu SULJI AKIFA kome se DEDO obraao kada je to govorio ). Bili su od mene udaljeni oko 100 metara i nisam uo AKIFOV odgovor. Produljili su u selo. Nekakva slutnja mi je govorila da razlog njihova odlaska u hrvatski dio sela nije uobiajen pa sam ostavio ovce i pourio u selo. Sreli smo se nasred sela pred talom Sree Pavlovia. Kad sam stigao sa njima je ve razgovarao, Tihomir Pavlovi ( 1974. ) i Vlado Pavlovi ( 1974.). DEDO je govorio, a ova dvojica su utjela. Rekao je da je doao da nas upozori da e nas Muslimani napasti i da bi najbolje bilo da budemo svi na okupu, da budemo nasred sela. Ja sam rekao da je pametnije da bjeimo, da je to bolje. DEDO je rekao: "Ostanite, bolje, mi emo vas zatititi". Ja sam

rekao DEDI kad ste nas ve mislili tititi to niste ponijeli oruje da nas branite? U selu je ( u hrvatskom dijelu ) bila mala zajednica Jehovih svjedoka kojoj su pripadali Sreo Pavlovi, sinovi mu Tihomir i Vlado. Oni i lanovi njihove obitelji su odloili kod HVO tzv. prigovor savjesti, jer da im vjera brani koritenje oruja, to im je HVO i prihvatio, te nisu nikad bili mobilizirani. Inae, u hrvatskom dijelu sela ( Gornji Miletii ) bilo je 13 domainstva s oko 50-60 lanova. DEDO je uvjeravao - bolje vam je ne bjeite ali se nemojte niti hvatati oruja, jer e te se teko suprotstaviti Mudahedinima. U muslimanskom dijelu sela ( Gornji Miletii ) su inae ve poetkom zime stigli arapski dravljani ( uniformirani - Mudahedini ) koji su imali bazu u koli u Zagrai ( ispod D. Miletia ), a neki su spavali i u DEDINOJ i AKIMOVOJ kui, valjda zato jer su im sinovi radili u lokalnom muslimanskom zapovjednitvu. DEDO mi je govorio da bi bilo najbolje da ja odem u njihovo zapovjednitvo i da tamo razjasnim stvar. Ja sam to odbio jer sam pretpostavljao da je to zamka, ali je Franjo Pavlovi to prihvatio i otiao se opremiti. Franjo je inae dan prije sa svojim konjima AKIFU SULJIU iao orati njive. Ja sam i na dalje insistirao na bjeanju, ali stric mi Sreo nije vjerovao da bi se ita od tog moglo dogoditi i protivio se bjeanju. ene i djeca koja su se u meuvremenu sakupili otpoeli su plakati. Odluio sam zatvoriti ovce i poao u kuu zatvoriti ovce. Uzeo sam puku i zakljuavao vrata kad je netko zapucao na mene. Bila je ova posjeta oito dogovorena samo s ciljem da nas to lake pokupe i pobiju, ve smo bili opkoljeni. Meci su udarali po zidu, razbili prozor. Vidio sam na sve strane puno uniformiranih vojnika - Muslimana. Poeo sam bjeati prema umi, prema selu Jezerci. Ljudi nasred sela u bili ve opkoljeni, nitko od njih nije imao oruje i nisu imali anse pobjei jer su bili u klopci. Usprkos pucnjavi pobjegao sam, mislio sam traiti pomo u hrvatskom selu Oraac. Doao sam do seoskog zapovjednika Ljubomira Bobaa i molio za pomo, no on mi je rekao da ih je premalo, da se boji da se isto ne dogodi i u njegovom selu, a i bez zapovjedi da ne moe nita uiniti. Vidjevi da pomoi nema odluio sam se vratiti u selo. Dovukao sam se na stotinjak metara do kue, a svi moji sumjetani ukljuujui i djecu bili su svezanih ruku na leima. Sjekli su konopac za suenje rublja i vezali ljude, ene, djecu. Formirali su kolonu po dva i poveli ih put Mehuria. Bilo je oko dvadesetak domaih Muslimana i 5 Mudahedina. Bila su tamo i naa trojica "dobrotvora", koji su kad je kolona krenula zaputili se prema D. Miletiima zajedno sa njima. Lucija Pavlovi ( oko 60 godina ) oito ranjena, je pokuavala puzat za kolonom. Stric mi je rekao da su joj ispalili nekoliko metaka u noge. U koloni sam vidio sve osim: 1. Pavlovi Stipe 2. Pavlovi Franje 3. Pavlovi Tihomira 4. Petrovi Ante 5. Pavlovi Vlade Od domaih Muslimana prepoznao sam TAHIROVI OSMANA iz Zagraa ( oko 30-tak godina ). On nije za razliku od ostalih namazan po licu. Kad je kolona otila poelo je pljakanje sela, odvodili su stoku i iznosili stari. Po Pavlovi Luciju i Pavlovi Maru koje nisu mogle hodati ( prva ranjena druga stara i nemona ) doao je automobil "zastava" i odvezao ih. U meuvremenu je pala no. Noio sam u umi iza sela. Ujutro oko 5.30 sati odluio sam ui u selo, iskoristiti svitanje i vidjeti da moda netko nije ostao u selu, skriven ili ranjen. Douljao sam se do svoje kue gdje je sve bilo razbijeno i razbacano. Potom sam uao u kuu Pavlovi Stipe i na hodniku sam naao mrtvog Stipu kako lei na leima. Stipina glava je bila sva smrskana i jedva sam ga prepoznao. Pogledao sam u drugu sobu ( dnevnu sobu ) tamo je na kuu u sjedeoj pozi sjedio Pavlovi Tihomir. Noge su mu bile podmetnute tako da je sjedio "po turski". Ruke su mu bile na leima. Bio je sav krvav. Na bedrima su mu bile vidljive rupe od metaka te na bradi. Bio sam kao u transu. U susjednoj spavaoj sobi naao

sam dva tijela. Franjo Pavlovi je leao potrbuke, a glava mu je bila u nekakvoj erpi koja je bila puna krvi. U erpi je bila i grabilica za juhu ( poljak, kutljaa ). Kad sam ga pokuao okrenuti prsti su mi uli u veliku rupu u predjelu srca. Bio je sav krvav. Uz njega je bio i Vlado Pavlovi. Leao je na boku, zgren tako da su mu koljena bradu dodirivala. Bio je kao i ostali sav u krvi. Otiao sam u kuu Pavlovi Ive gdje sam naao Petrovi Antu. Leao je na podu. Uz glavu mu je bio prislonjen televizor razbijenog ekrana. Usta su mu bila puna trave, zemlje, a iz usta mu je virila stapka ( stabljika ) rue. Proao sam i sve ostale kue, ali osim razbijanja, nereda, razbacanih stvari nikog drugog nisam naao. Tada sam tog istog jutra 25.04.1993.godine zaputio se prema muslimanskom selu Jezerci. Uao sam u Jezerce a tamo je ve bio UNPROFOR s tri oklopna vozila. Ugledali su me Muslimani i SAFET ( ne znam mu ime ) me razoruao. Iz onog to sam shvatio UNPROFOR-ci su se raspitivali za Miletie, a Muslimani okupljeni su ih pokuavali odvratiti od toga. Bili su bez prevodioca. Pokazivali su na kartu i spominjali "Miletii". Ja sam im pokazivao rukom smjer u kojem su Miletii. Put preko Jezeraca ka hrvatskim selima bio je jedini mogui, stoga sam iskoristio guvu oko transportera i nestao. Otiao sam put Oraca i doao u zapovjednitvo i objasnio to se dogodilo. Taj dan u Miletiima vidio sam slijedeih pet ubijenih civila: 1. FRANJO PAVLOVI 1960. godite 2. STIPO PAVLOVI star oko 60 godina 3. TIHOMIR PAVLOVI 1974. godite 4. VLADO PAVLOVI 1974. godite 5. PETROVI ANTO star oko 55 godina O Pavlovi Zdravku ( 1925. ) i majci Pavlovi Mari ( 1925. ) od tog dana ne znam nita. Ne znam da li su mrtvi ili ivi, kao i o Pavlovi Sreku ( oko 65 godina ). Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentinost svjedoim potpisom svake stranice. Nova Bila, 07.10.1993. drugi izvori / ifra iskaza: tr075 Svjedok: B.P., muko, 26 g. ISKAZ Dana 24.04.1993.god. oko 17,30 sati dok sam se nalazio na njivi i radio svakodnevne poslove primjetio sam da je kod kue SULJI /DERVI/ DEDE parkirano auto neposredno uz ogradu s ciljem da se tee uoi. Neposredno iza toga dotini SULJI DEDO nas je upozorio da se kod njegove kue nalaze Mudjehedin i da hoe da nas napadnu i pobiju. Predloio je da se skupimo na jedno mjesto, da ne pruamo otpor i ne pokazujemo oruje. Isto su potvrdili i njegova dva brata koji su doli skupa sa njim. Moram rei da smo od Zapovjednitva HVO brigade "Frankopan" tj. njihove 3. satnije upozoravani o mogunostima ovakvog napada i to 22. i 23.04.1993.god., te da smo dobili zapovijed o evakuaciji stanovnitva kao i vojno sposobnih, ali da nitko iz sela nije otiao. Neposredno nakon to nas je DEDO upozorio mogunosti napada selo je bilo napadnuto i opkoljeno sa tri strane, tako da nije postojala nikakva mogunost bijega. Budui da se veina

ljudi okupila na jednom mjestu u centru sela kako im je DEDO savjetovao napadom Mudjehedina oni su pohvatani i povezani, a ja sam u meuvremenu uspio ui u kuu i uzeti puku. Videi to se sprema ni trenutka nisam ekao, nego sam se udaljio u pravcu oblinje ume koja se od centra sela nalazi neki 100 metara. Gledajui sa tog mjesta bio sam svjedok zloina koji se deavao nad nenaoruanim pripadnicima hrvatskog naroda. Oko 20-30 Mudjahedina postrojili su ih i povezali Hrvate koje su zatekli u selu tjerajui ih da klee, a Antu Petrovi da jede travu i cvijee trgajui ih ustima jer su mu ruke bile vezane. Kako su pojedini itelji sela jo uvijek bili u svojim kuama Mudjahedina je krenulo da pretrauje kue i istjeruju preostale ljude iz njih. Meu Mudjahedinima nisam mogao prepoznati o kome se radi jer su po licu bili namazani zemljom i bojama a bio sam udaljen oko 100 metara. Meutim, ipak sam prepoznao da je jedan od njih bio osoba po imenu KASIM a mislim da se preziva EHI. Njega sam prepoznao jer nije bio namazan a imao je i bradu. Isti KASIM zajedno sa jo nekoliko Mudjahedina je takoer traio ima li po kuama jo koji stanovnik sela. Kada je doao do kue Stipe Pavlovi i pozvao Stipu da se pridrui drugima u centru sela, Stipo je kroz zatvorena vrata otvorio vatru iz ruskog automata /doboar/ i usmrtio KASIMA EHIA. Istovremeno su zapucali i Mudjahedini i tom prilikom ubili Stipu te provalivi vrata kue ubacili bombu u kuu koja je ranila Stipinu enu Luciju koja se takoer nalazila u kui. Nakon toga Mudahedinni su izmeu postrojenih ljudi u centru sela izdvojili sve mlae mukarce na vojne obveznike i odveli ih u Stipinu kuu a one starije, te ene i djecu putem prema Mehuriu. U Stipinu kuu su uvedeni slijedei mukarci: 1. Franjo 2. Tihomir 3. Vlado 4. Anto Pavlovi, Pavlovi, Pavlovi, Pavlovi, sin sin sin sin Mije roen 1960.g. Sree roen 1973.g. Zorka roen 1973.g. Stipana oko 40 godina

Nakon toga poela je pljaka po kuama Hrvata. Izmeu ostalog prepoznao sam OSMANA TAHIROVIA SINA TUFIKA iz Zagraa koji je otjerao fiu vlasnitvo Franje Petrovia. Mogao sam ga prepoznati budu9i da se nije mazao. Nakon toga ja sam se udaljio u pravcu sela Oraac s namjerom da o zloinu izvijestim Oraane. U meuvremenu ve je padala no, a iz Stipine kue ulo se pet do est pojedinanih pucnjeva. Kada sam doao u Oraac izvjestio o masakru ponovno sam se vratio u Miletie, ali budui da sam tu zatekao jo 4-5 Mudahedina udaljio sam se s namjerom da se ponovno vratim u Oraac. Ali kako me u muslimanskom selu Jezerci zaustavila patrola muslimanskih snaga u tom selu sam prenoio. Tu mi je oduzeta automatska puka. Ujutro 25.04.1993.g. oko 6,00 sati iz Jezeraca sam se ponovno vratio u Miletie da vidim to je sa selom te da bih nekome pomogao ako bude ranjen. Zajedno sa mnom iz Jezeraca su dola i dva Muslimana. Znam ih samo iz vienja, a jednoga znam da ga zovu VABO/krupan plav/ a drugi je crn. Po dolasku u selo prvo sam uao u svoju kuu a nakon toga u kuu Stipe Pavlovia koji mi je prvi komija. Vrata Stipine kue bila su provaljena. Stipo je leao na hodniku, na leima odmah do ulaznih vrata. Nije imao jedno oko i jednog dijela glave. Ostala trojica su svi bili u jednoj prostoriji. Tihomir je sjedio na kauu sa rukama iza lea a noge su mu bile namjetene tako da je sjedio "turski". Oko vrata je imao tragove davljenja i rane po stegnima. Vlado je leao postranice skupljn kao da su mu zajedno vezani glava i noge, sve mu je bilo oteklo, bio je sav krvav. Pored Vlade na stomaku je leao Franjo sa glavom u posudi u kojoj je

bilodosta krvi. Glava je bila skoro potpuno odsjeena a bilo je puno rana i po cijelom tijelu. Antu sam naao u kui moga amidje Ive. Na glavi mu je bio televizor, polupan na nain da mu je bio nataknut na glavu. Svuda je bila krv. Nakon to sam se uvjerio da su svi mrtvi i da im ne mogu pomoi obiao sam i druge kue u selu. Sve kue su bile pokradene, imovina opljakana, po kuama sve razbacano, a naroito se bjes iskaljivao na vjerskim obiljejima, /krievi polomljeni, svete slike iscjepljene i sl./. Tu sam se zadrao oko dva sata, pa sam onda preko Jezeraca Oraca i itluka otiao za Grahovie, gdje u Zapovjednitvu dao izjavu. U Travniku, 07. svibnja 1993. tr080 Svjedok: A.P., ensko, 34 god. ISKAZ Svjedokinja navodi da su dana 24.travnja 1993.god. oko 17,30 sati u mjesto Miletie doli njihovi sumjetani SULJI DEDO, SULJI AKIF i SULJI AVDO, koji su im kazali da su ih doli upozoriti jer u mjesto Miletie dolaze pri-padnici tzv. "mudahedina" te da im prijeti opasnost. U vrijeme dok su od navedene trojice dobivali upozorenje do njih je doao Pavlovi Boo, ro. 1957.g. sada sa prebivalitem u Divljaku, Vitez, koji im je rekao da se sa brda vidio kako se mjestu Miletii pribliava traktor na kojem su se nalazili "mudahedini". Sve prisutne upozorio je da nemaju to ekati nego da svi napuste mjesto Miletie, inae e svi biti ubijeni. Budui da ga mjetani starije dobi nisu posluali on ih je zamolio da makar djecu izvedu iz mjesta Miletiina sigurno, jer nee ni ona biti poteena. Budui da se nitko nije htio odvajati od svoje djece, a Pavlovi Boo vie nije imao strpljenja da ih nagovara sam se dao u bijeg, plaei se da e ga "mudahedini" likvidirati. Ubrzo su se mjestu Miletii poeli pribliavati "mudahedini" koji su tom prilikom pucali, na to su se svi sklonili u kuu. Pavlovi Ana navodi da se sklonila u kuu Pavlovi Stipe r.1934.g. koji je tom prilikom zakljuao ulazna vrata, govorei da je to njegovo privatno vlasnitvo i da nitko ne moe nasilno provaljivati. Nakon toga uzeo je automatsku puku i bio spreman uzvratiti ukoliko bi "mudahedini" nasilno pokuali ui u njegovu obiteljsku kuu. U tom trenutku na vratima se pribliila osoba po prezimenu JASAREVI, imena se ne sjeam star oko 40 godina koji je poeo lupati po vratima, kao i pucati kroz ista, nakon ega je Stipo uzvratio vatru te ubio JAAREVIA. Budui da je dolo do istovremene paljbe poginuo je i Pavlovi Stipo. Tom prilikom ranjena je i Stipina supruga, Pavlovi Lucija, sada sa prebivalitem u Vitezu koja je zadobila ustrijelne rane u predjelu grudnog koa. Ostali nazoni sklonili su se u zadnju sobu obiteljske kue te su isekivali to e se dogoditi. Ubrzo do zadnje sobe doao je NN mukarac, pripadnik "mudahedina" za kojeg navodi da je visok oko 175 cm, slabije tjelesne grae, star oko 30 godina, koji je u njh nakon to je otvorio vrata sobe uperio auomatsku puku zapovjedivi da izau svi van te upitao da li ima meu nazonima mukaraca. Svi "mudahedini" imali su iste uniforme, a nosili su i brade. Za

"mudehedine" navodi da su to bili muslimanski fundamentalisti, uvezeni plaenici iz arapskih zemalja, a da su u svoje redove regrutirali i domae ekstremiste pripadnike muslimanskog naroda od kojih ona poznaje samo brau JAAREVI, dok su joj ostali nepoznati. U obiteljsku kuu Pavlovi Stipe sklonili su se: - Pavlovi Katica, - Pavlovi Marija, - Pavlovi Vlado, ro.1973.god. - Pavlovi Ana, ro.1973.god. - Pavlovi Manda majka od Katice, Marije i Lucije Pavlovi., kao i dr., a po izlasku na dvorite ispred obiteljske kue ugledala je nekoliko "uvezenih mudahedina" sa kojima su bili i domai "mudahedini", koji imaju prebivalite u mjestu Miletii. Predmetna im je rekla da oni nisu nita krivi te da ih ostave na miru. Nakon toga prila im je osoba po prezimenu JAAREVI koji se predstavio da je roeni brat od gore navedenog JAAREVIA koji je ubijen u obiteljskoj kui Stipe Pavlovia te je pitao tko mu je ubio brata. Pripadnici "mudahedina" rekli su im da ih nitko ne bi dirao da pripadnici postrojbi HVO-a nisu izvrili pokolj u mjestu Ahmii nad civilnim stanovnitvom. U njihovu zatitu stavio se SULJI DEDO, star oko 50 godina koji je rekao da nitko od nazonih Hrvata nije naputao mjesto Miletie te on garantira svojim ivotom da su to sve poteni ljudi. Ubrzo zatim usljedilo je vezanje ruku svim mukarcima pripadnicima hrvatske narodnosti, a sa njima su zajedno svezani i SULJI DEDO, AKIF i AVDO. Posebno su izdvojili Hrvate: - Pavlovi Franju, ro.1960.g., - Pavlovi Tihomira, Ro. 1973.g. - Pavlovi Vladu I Pavlovi Antu, star oko 60 godina. Njima etvorici svezane su ruke, a nakon toga natjerali su ih da kleknu na koljena. Ostale mukarce kao i ene i djecu u koloni "mudahedini" su sproveli u svoju bazu, a predmeta navodi poimenino: - SULJI DEDO star oko 50 godina, - SULJI AKIF star 40 godina, - SULJI AVDO star 35 godina, - SULJI ASO star 70 godina, - Pavlovi Sreko - Pavlovi Zdravko, ro.1925.g. sada sa prebivalitem u Staroj Bili i njegova supruga Pavlovi Ivka, - Pavlovi Marko, star oko 85 godina, sada boravi u Delnicama kod kerke Pavlovi Zore i njegova supruga Pavlovi Mara, - Pavlovi Ivo, star oko 70 godina, za kojeg navodi da boravi u Busovai ili kod kerke u apljini, - Pavlovi Draenko, star 15 godina, a boravi kod rodbine u mjestu Bizovac, - Pavlovi Ivana, stara 7 godina, - Pavlovi Manda, r.1952.g. - Pavlovi Stipo, star oko 62 godine i njegova supruga Slavka, za koje navodi da borave u Vitezu, - Pavlovi Ana, r.1963.g., - Pavlovi Vule.

Predmetna navodi da je sveukupno u koloni bilo oko 35 civila, a sada ih ne moe sve poimenino navesti. Poto su sprovedeni u bazu odvojene su ene i djeca od mukaraca, a zatim su smjeteni u odvojene prostorije u 20,00 sati. Oko 22,00 sati pripadnici Armije BiH doli su u bazu "mudahedina" da oslobode navedene civile pripadnike hrvatske nacionalnosti. U sjeanju su joj ostali - RIBO SULJO, star od 35-40 godina po zanimanju profesor, a koji je mobiliziran u Armiji BiH na asniko mjesto. Isti je bio obuen u uniformu. Zatim NN muka osoba, stara oko 40 godina, predstavljao se kao vojni lijenik i SULJI DIAN, koji je bio obuen u vojnu uniformu, a isti se obratio rijeima "doli smo vas osloboditi, ima li meu prisutnima ranjenih". Nakon toga pruili su prvu medicinsku pomo Pavlovi Luciji, koju su nakon toga slubenim vozilom Armije BiH prebacili na bolniko lijeenje u Zenicu. Preostalih 34 civila autobusom je prevezeno u mjesto Luka gdje su prenoili u obiteljskim kuama mjetana pripadnika muslimanske narodnosti. Predmetna je prenoila u obiteljskoj kui vlasnitvo RIBO OSMANA. Sutradan ujutro htjeli su otii u mjesto Miletie budui da ih je interesiralo to se dogodilo sa etvoricom mukaraca koji su ostali zadrani, no to im nije bilo dozvoljeno. Pripadnici britanskog bataljuna UNPROFOR-a iz Viteza, sastavili su komisiju za oevid koju su sainjavali pripadnici Armije BiH iz Zenice od kojih navodi zapovjednika po prezimenu MERDAN i pripadnika HVO-a Naki Franju asnika. Predmetna navodi da joj je poznato da je po navedenoj komisiji obavljen oevid te da je napravljen fotoelaborat. Poznato joj je da fotografije izmasakriranih Hrvata posjeduje i Pavlovi Ana, ro.1963.g., sada sa boravitem u Grubinom Polju, Kralj Zvonimira 34 te se iste mogu od nje zatraiti. Od strane pripadnika UNPROFOR-a sutradan ujutro reeno im je da se mogu vratiti u svoje obiteljske kue, a da e im sigurnost garantirati pripadnici Armije BiH. Na tu ponudu negativno su odgovorili te su napustili navedeno podruje. U mjestu Miletii do lipnja 1993.god. ostali su Pavlovi Zdravko i njegova supruga Mara. Sreko Pavlovi preminuo je u svibnju 1993.god. Koliko joj je poznato bio je pregledan po lijeniku koji je konstatirao prirodnu smrt. Po prianju Pavlovi Mare saznala je da je mrtav u staji, a pored njegove glave pronaeni su tragovi krvi te predmetna smatra da bi trebalo obaviti inf. razgovor sa Pavlovi Marom budui da je ona vidjela mrtvo tijelo te bi mogla kazati da li je vidjela tragove, a koji bi upuivali na nasilnu smrt. Predmetna kao bitno istie da su pripadnici Armije BiH pred njima govorili da nisu izvrili masakr nego da su to uinili mudahedini. Na te rijei energino je reagirao zapovjednik "mudahedina" osoba po prezimenu RAMADANI, koji je rekao da im je osoba po prezimenu SIFI ili SIPI, inae pripadnik Armije BiH rekao gdje se nalazi mjesto Miletii, isto tako im je zapovjedio da trebaju izvriti masakr nad civilima pripadnicima hrvatske nacionalnosti. Za_Pavlovi Bou roen 1957.g. sada se nalazi u Divljaku, Vitez, navodi da je navedenog dana pobjegao plaei se da e biti likvidiran, a u kasnim veernjim satima vratio se u mjesto Miletie gdje je zatekao izmasakrirana tijela Pavlovi Stipe, Pavlovi Frane, Tihomira, Vlade i Petrovi Ante. Zajedno sa predmetnom u slubene prostorije ovog Odjela dola je i njena majka, koja je navela da je 24.-04.1993.g.pri upadu "mudahedina" pobjegla u svoju obiteljsku kuu. Sjea se da je dola osoba po prezimenu JAAREVI ZV. "TRUMPF", koji je kundakom puke udario u drvena vrata dok ih nije razvalio, a nakon toga uao je u prostoriju te joj rekao da je nee ubiti. Tom prilikom bio je obuen u civilnu odjeu. Poznato joj je da su petorica izmasakriranih Hrvata sahranjeni na groblju ikovo u mjestu Graovii. Za navedenog JAAREVIA zv. "TRUMPF" navodi da je visok oko 160 cm, star oko 30 godina, srednje tjelesne grae, kestenjaste kose, a da je prije rata bio sklon asocijalnom ponaanju.

Na gore navedene okolnosti predmetne vie nisu imale to za izjaviti. ifra iskaza: tr081 Svjedok: A.P., ensko, 42 g. ISKAZ Razgovor je voen na okolnosti poinjenog masakra nad petoricom Hrvata iz BiH, koji su ubijeni od strane tzv. "mudahedina" dana 24.04.1993.god. u mjestu Miletii, opina Travnik. Dogaaj se zbio u Miletiima dana 24.04.1993.god. oko 18,00 sati, kada je u selo stigla grupa oko 30 mudahedina (koji su sami sebe tako nazivali), a svi su bili naoruani lakim naoruanjem i djelomino u maskirnim odorama. Poelo je tako to su SULJI DEDO iz Miletia, SULJI AKIF iz Miletia i SULJI HASO iz Luke, pozvali i nakon toga oteli Pavlovi Franju (r. 12.05.1960.g.), a zatim ga odveli u muslimansku komandu u Mehuri. Ostale su upozorili da ne pruaju nikakav otpor. Iza toga su stupili u akciju i ostali mudahedini i povezali sve ene i djecu. ene i djecu su povezane, zajedno i sa njom, odveli u selo Poljanice i tamo ih zadrali tri dana. U selu su ostali ve ranije otet Pavlovi Franjo, Pavlovi Vlado (1974.), Pavlovi Tihomir (1973.), Pavlovi Stipo (1935.) i Petrovi Anto (1938.) svi su iz Miletia i u meusobnoj uskoj rodbinskoj vezi. Nakon tri dana kada je putena iz zarobljenitva, vratila se u Miletie i tada pronala navedenu petoricu ubijene i izmasakrirane, u kui od Pavlovi Stipe i Pavlovi Pere. Iz fotografija je vidljivo da su svi mueni, a nakon toga zaklani. Od mudahedina koji su uestvovali u zloinu prepoznala je slijedee: 1. TAHIROVI OSMAN 2. SULJI DEDO 3. SULJI AVDO 4. SULJI AKIF 5. SULJI HASO 6. BEO ZAIR i njegov mlai brat 7. JAAREVI ZV. "VABO" 8. JAAREVI DEDE I NJEGOVA DVA SINA ZV. "TRUMFOVI" 9. KORI ISMIJAN, 10. MUHI MUSTAFA Od ostalih mjetana saznala je da su u akciji uestvovali jo: 11. KUMRO 12. LUKOVI 13. KASUMOVI 14. JUSI 15. JUSI 16. HODI 17. DELI BAHRUDIN, zapovjednik II Bat.306 brigade, (zeniki korpus), iz Pode, SENAD iz Han-Bile, ABAN iz Han-Bile, COSO iz Han-Bile, MUSTAFA iz Han-Bile, "BILAN" iz Mehuria, "FUHAD" iz Han-Bile, iz Zagraa, iz Miletia, iz Miletia, iz Miletia, iz Luke, iz Jezerca, iz Jezerca, iz Mehuria, iz Vrania.

18. JAAREVI 19. OLO 20. PRCANOVI 21. KASUMOVI 22. KASUMOVI 23. ARNAUTOVI 24. DELI

JASMIN HEDIN EREF EREF ZUHDIJA DEVAD ZUHDIJA

iz Han-Bile, iz Donje Maljine, iz Pode, iz Han-Bile, iz Han-Bile, iz Han-Bile, iz Han-Bile,

Prije izvrenog masakra u kuama ubijenih izvreni su pretresi. Smatra da nije bilo nikakvog povoda za ovaj zloin. Nakon izvrenog zloina pripadnici UNPROFOR-a (iz Poljske) su preivjele prevezli u Novu Bilu, odakle je ula u RH u srpnju 1994.god. Pored nje, svjedoci u ovom zloinu su i osobe koje su tada bile neposredno prisutne u Miletiima: Ista jo napominje da joj je poznato da KORI ISMIJAN, koji je uestvovao u masakru ima brata KORI ZIJAFA koji ve 10-15 godina ivi u Zagrebu, a radi kao lijenik u jednoj od bolnica. Spomenuta etvorica SULJIA koji su uestvovali u masakru (DEDO, AVDO, AKIF I HASO), imaju takoer blisku rodbinu u RH, u nekom selu kod Naica, RIBO OSMAN i dr., bave se ovarstvom (dre oko 400 kom. ovaca), a 1992/93.godine su SULJIIMA slali pomo u hrani. Drugo nije imala to za izjaviti. U Grubinom Polju 02. listopada 1995. ifra iskaza: tr084

ISKAZ PREGLED traginog stradanja Hrvata katolika upe Brajkovii Prema do sada prikupljenim podacima na podruju upe Brajkovii izvreni su zloini od takozvane Armije BiH i njezinih grupacija kako slijedi: 1. Dana 24.02.1993.god. masakrirani su petorica /5/ mukaraca u selu Miletii kod Mehuria. Njihova imena navedena su u prilogu. Na tom podruju nije bilo nikakvih vojnih postrojbi niti borbe. 2. Dana 08.06.1993.god. u selu Bikoi kod Mehuria streljani su zarobljeni civili i pripadnici HVO-a od strane Mudahedina. Broj streljanih je 35 ljudi od kojih su trojica /3/ preivjela. Od sveukupnog broja streljanih esnaest /16/ ih je s podruja upr Brajkovii. Streljani su

pokopani na Pjearki iznad Maljina nedaleko kod puta prema Bikoima u zajednikim grobnicama. /Prilog/. 3. Takoer 08.06.1993.god. u selu Sunju i po selima upe streljano je 27 /dvadesetsedam/ ooba od kojih su dvije ene gorile. Meu strijeljanima najvei je broj civila koji su ostali kod svojih kua i poslije borbi Armije i HVO-a. /Prilog/. Od svih poginulih na podruju upe samo je jedan dio pokopan u grobljima uz duno potovanje, a vei dio pokopan je neadekvatno po dvoritima, njivama i traneama/ eke, ukle, Mrkonje, Rajkovii/. - S pravom se moe pretpostaviti da nisu pronaeni svi poginuli, te prema tome nisu ni sahranjeni. 4. Od materijalnoh dobara navodno da su sve kue u upi /njih 950/ opljakane, pa i upni ured i ..... prema naem uvidu spaljeno je cca 100 kua, a o drugim materijalnim dobrima da i ne govorimo. Kao dokazni materijal postoje zapisnici, svjedoci, snimci i fotografije.

SPISAK POGINULIH I STRELJANIH IZ UPE BRAJKOVII 1. Markovi Ovnak 2. "" 3. "" 4. "" "" 5. 6. 7. 8. 9. "" "" "" "" "" Stanko, Ilija, Rudo, Zoran, Ljupko, Pavla Zorke Zorke Joze Stanka Mate Stipe Ante Stipe Tome Ante Drage Marka Stipe Ante Fabijana Ivice Ivice Ivice Marka Joze Joze Stipe Marka Ive Ive Ivice .Pere Ive Ive .Jake Matije 1931.g. "" 1962.g. "" 1952.g. "" 1956.g. "" 1956.g. "" "" poginuo "" "" "" "" "" "" Vlado, Anto, Kazimir, Drago, Barie Mate Stipe Pavla 1922.g. 1926.g. 1951.g. iz unja, "" "" "" strijeljan pokopan "" "" "" "" ""

1933.g.

""

"" 10. Vidoevi Dragun, 11. Vidoevi Ilija, 12. Vidoevi Anto, 13. Vidoevi Niko, 14. Vidoevi Jordan, 15. Vidoevi eljko, 16. Vuleta Ivo, 17. Vuleta Ivica, 18. Marti Ilija, 19. Marti Dragan, 20. Lau Ivica, 21. Lau Drago, "" 22. Lau Miro, 23. Lau Fabijan, Ovnak 24. Jankovi Vinko, selu ukle 25. Stojak Tomo, 26. Stojak Franjo, 27. Marjanovi Zlatko, 28. Marjanovi Dragun, 29. Eri Drago, "" 30. Kozina Pero, 31. Kolenda Pero, 32. Gazibari Mara 33. abi Boo, 34. Pea Jako, ukle 35. Pea Manda, 36. Matkovi Pero,

1909.g. "" 1912.g. "" 1916.g. "" 1922.g. "" 1970.g. "" 1970.g. "" 1952.g. "" 1957.g. "" 1968.g. "" 1969.g. "" 1940.g. ukle 1959.g. "" 1970.g. 1961.g. "" "" ""

strijeljana "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" u selu ukle strijeljan "" poginuo "" u

1933.g. 1936.g. "" 1928.g. "" 1965.g. "" 1924.g. "" 1958.g. 1959.g. 1964.g. 1925.g. 1927.g. 1926.g. 1919.g. 1968.g.

strijeljan "" "" "" "" poginuo "" strijeljan "" poginuo

""

"" "" ? "" "" ? "" streljana i spa. u selu ukle "" ? ? Oraac strijeljan u selu "" Brajkovii "" poginuo "" ?

37. Matkovi Alfonz, Joze 1933.g. "" Ovnak 38. Klari Anto, Drage 1926.g. "" 39. Beba Stjepan, Marka 1926.g. "" 40. Josipovi Marko, Pere 1934.g. "" 41. Barbi Marijan, Nike 1958.g. "" 42. Lei Boro, Nike 1966.g. Ovnak 43. Martinovi Jozo, Marijan 1973.g. Plaviii 44. Barbi Tomo, Ferde 1962.g. Grahovii 45. Barbi Marko, Nike 1967.g. "" 46. Bili eljko, Sree 1971.g. "" 47. Bili Niko, Stjepana 1967.g. "" 48. Markovi Boran, 1967.g. "" 49. uturi Stipo, Draguna 1928.g. "" Ovnak 50. uturi Ana, .Stipe 1927.g. "" 51. Bara Iva, Ante 1927.g. "" 52. Jankovi Stipo, Franje 1949.g. "" 53. "" Dalibor, Stipe 1973.g. "" 54. Boba Pero, Mije 1970.g. "" 55. "" Sreo, Franje 1961.g. "" 56. "" Niko, Pere 1937.g. "" 57. "" Goran, Nike 1972.g. "" "" 58. "" Slavko, Fabijana 1946.g. "" 59. "" Marijan, Pere 1940.g. "" 60. Bara Bojan, Zvonke 1971.g. "" "" 61. "" Davor, Zvonke 1975.g. "" 62. Puelja Predrag, Kazimira 1972.g. "" 63. "" Ljubo, Bartola 1957.g. "" 64. "" eljko, Pere 1976.g. "" 65. "" Vlado, Joze 1966.g. "" 66. "" Vlado, Andrije 1958.g. "" "" 67. Pea Tihomir, Drage 1977.g. "" 68. Mandi Ivica, Tome 1960.g. Konjevi 69. Jankovi Miroslav, Drage 1967.g. ukle 70. N.N. starija ena naena u Grahoviima strijeljana Ovnak Ovnak 71. Kurt Jadranko, Pere 1973.g. D. Bila 72. Brki Franjo, Sree 1970.g. "" 72. Petrovi Anto, Stipe 1937.g. Miletii Grahovii 74. Pavlovi Stipo, Joze 1934.g. "" 75. "" Franjo, Mije 1960.g. "" 76. "" Tihomir, Sreka 1973.g. "" 77. "" Vlado, Zorke 1974.g. ""

strijeljan "" ? "" pored kue "" "" poginuo ? "" u ekama "" ? "" ? strijeljan Grahovii poginuo ? "" Grahovii "" "" strijeljan "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" poginuo "" strijeljan poginuo ubijen masakrir. "" "" "" "" "" ? ? ? ? "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" "" ""

78. N.N. stariji mukarac naen na Ovnaku Ovnak ifra iskaza: ko072 Svjedok: J.., muko, 75 god. ISKAZ

""

""

A ne znam ta da vam izjavim, samo vam mogu ovo izjaviti: 1993. godine kad je ta muslimanska vojska odozgo napala na nae selo. to se ticalo vojske, vojska je nosila rakiju, video, radio po koji televizor. Nosila je runo, runo je nosila, uzme video odnese, uzme radio odnese. Onda gonila nam je stoku, pa eto pljakali, to je tono pljaka. Ja sjedim u kui svojoj on dolazi, iz kue mi kupi to mu zapada, to mu se zamjerilo, to mu se svia. Hvata moje ovce, otjera ih. Nisam nikog poznavao to dolaze sve mlai, ALIJINA vojska, ALIJINA vojska to je bila bosanska vojska ili ALIJINA, ista je muslimanska. Ko god dolazi na vrata puka prva ue, okrenuta je, ja ne znam hoe li on pucati ili nee, prvo ulazi na vrata puka, nego ovjek, vazda je okrenuta prema nama. A to se tie da nas je ko tukao, dirao nije, ali su primeali to je bilo gore, to su ruili dole, ve jedno 15-20 dana. To je bilo etvrti, peti mjesec 93., narod je prije pobjegao iz sela, ostalo je nas tu etvoro. Ja i moja baba i jo tri enske. Jedan put su neki tzv. ZUKINOVCI doli, poeli su praviti nered. Jednu babu, malo je mlaa od moje, uerali su u sobu, ta su radili od nje, pitali je svata, zapitivali. U tom momentu dolo je iz komande te njihove vojske i njih je sprijeila i sprovela, koliko ja znam u komandu. etvorica su njih bila, koliko ja znam da su ih proveli u komandu, a ta je bilo dalje ne znam. Onda prema tome kad su se ove tri ene uplaile one su pobjegle u selo Oke. Ja nisam htio ii, ja sam ostao sam gore, tako sam bio jedno 8, 10 dana sam sam bio u selu. Selo je bilo puno stoke i ja bi to ko malo uvee zatvorio, ujutro otvorio. Svaku vee crkne, ujutro ne osvane, onda krava, onda tele, onda ovako, eto to bi ti pljakai otjerali. uvao sam ja ovce svoje, a Cvitan svoje, ovaj to je poginuo. A u roku kad smo zajedno sjedili, on je u roku sat i po, Cvitan je bio ubijen, poslije nego smo mi sjedili. U roku sat i pol Cvitan i ovaj Brko su bili pobijeni. Zovu se Cvitan Kneevi, Ilija Ili. Ovaj momak je meni rekao da su pobijeni na desnoj strani, momak se valjda uplaio, a oni su pobijeni na lijevoj strani. Tu moja kominica ena jedna, dola je i kae: Hajdemo, dedo, otii u to selo Rezie, nali smo tamo MEHU LIPOVCA u selu Reziu. Njemu smo ovako ispriali, ja mu govorim: Hajdemo MEHO, oni su u umi jednoj, hajdemo MEHO da ih unesemo unutra, da ih ne izjede noas ivina. MEHO kae: Ja ne mogu sam. Tu je kao odbornik neki IKO SALKO, ali njega nema, otiao je u drugo selo. MEHO je gotovo da ide, dola njegova ena: Nee ii, nee ii, ubiti e te. Ukoliko te ubiju njihovi, misli u koliko te ne ubije hrvatska vojska, ubit e te nai, ta e tamo. Mi smo se vratili kui, onda sam ja doao ovoj dvojici i ova ena ila sa mnom u to selo, a gdje su poginuli na licu mjesta. U Ilije ovog Brke, nema glave do oiju i ova desna mu je ruka, lei, kao da je sjekirom zasjeena meso, debeo ovjek i bio. A Cvitan lei do njega jedno 4 m, Cvitan lei strmoglavce. Bog ti dragi pomogao, napale te muhe, sunce grije strano, sunce grije ja sam naao tu, poto su tu izbacili i smee i svata, jedan veliki najlon, metnuo sam njima na glave, da im muha ne pada na njih i onda sam doao kui, bila je ve no, oni su tu no prenoili tu.

Sutradan sam vikao ovim enama, ove dvije i njegova ena, taj mali to je meni doletio, sin mu: Hajdemo ih barem unijeti u podrum, nedjelja je bila, u podrumu mrtvi, sutradan je dola od ovog Cvitana ena. Meni kae: Hajde da ih pokopam Ja sam iza njih ostao jedno pet minuta nisam otiao. Kad sam doao njihovim kuama nema ive due tu, nema ni nje premda je otila dole. Ja sam mislei da je ona otila na groblja i da su joj dole te komije da ih kopamo. Ja sam otiao odatle na groblje, daleko 1 km i vie, na groblje doao nema nikoga. Vratio se opet nazad ka njihovim kuama. Tu sam naao ISMETA IKU, on je sam jedini doao da pomogne da ih ukopamo. Ne moemo ih nositi na groblje. Iliju i njegovu enu, kako je umrla oni dan kad i on, ona je svojom umrla. Iznijeli smo ih od kue za 3 m, tu smo im napravili grob, pokopali ih, pokrili najlonom. E sad treba Cvitana. To je ovjek teak od 100 kg da i njega idemo pokopati. Onda on Musliman ISMET kae: Vala Cvitan nije zasluio da se kopa bez groblja, hajdemo ga nositi u groblje. Ja kaem: Ja vam ljudi moji ne mogu pomoi. Kae on, nosit e ga on i njegov sin, ako se smiju odmarati. Rekoh smije, odmaraj se sto puta. Ja sam ponio krampe i lopate, a oni Cvitana, pa su mi onda i ove dvije ene iz sela pomogle. Njih etvoro su ih odnijeli do groblja. Otvorili smo tetkin grob i tu smo Cvitana sahranili. A nisam nikad uo ni od koga, niti ja mogu ni na koga rei, niti sam ita uo u vezi toga ko ih je pobio. Cvitan je bio 1942. godite. Ilija 1912. godite, samo ovaj Ilija je imao jo od onog rata tih posljedica ratnih. Ja ne mogu ni na koga rei, neko jeste, a od Muslimana, oni su ih pobili, a koji su pojma ja nemam. Pa i Brko Ilija, oni su s njima vazda bili dobri. Ilijinom je ocu bilo ime Antun, Ante Ili, Cvitanovom je ocu bilo ime Bla. Bila su obadvojica zemljoradnici, a Cvitan je bio kao i prijevoznik, ovako verc prijevoznik, nije se tamo ulanjivao da je prijevoznik, zemljoradnici su bili. Ja sam napustio Mrkosovice 8 ili 10.05.1993. godine. Napustio sam zato to mi je prijetila opasnost, ostao sam sam tu. U svako doba dolaze novi iz kua, pljaka se. to se tie vojske ja ne znam to u rei, kad svaki od njih nosi ko god da doe puku. Radi toga sam morao napustiti. Kad sam saao u to selo Luki, dole imaju tri kue Muslimanske, oni su me rado doekali, nikad mi nije niko rekao ni tamo se stari. Pa sam bio ko sa svojom braom gore. To vam je imam rei. ifra iskaza: sil006 Svjedok: I.D., muko, 65 god. ISKAZ Svjedok sam ubojstva dvojice ljudi u Mrkosovicama, selu pored Lukija. Mi se kopamo u jedno groblje. U biti jedno smo selo. Ima nas etrdeset domaina. To se dogodilo 02. svibnja 1993. u sred dana. Taj pokojni brko Ilija je doao po mene, da ja pomognem Cvitanu, a on je otiao navodno u Redie. Trebali smo pomoi da skujemo sanduk njegovoj eni jer ona je u noi umrla normalnom smru. On je doao po mene u Lukije. Kad sam ja doao Cvitan je bio na stepenicama. Drao je kemijsku i malo papira. Poao je da uzme mjeru za sanduk. U tome sam ja doao i odmah smo produili tamo i uzeli mjeru. Vratili smo se od Brkine kue od te mrtve ene u Cvitanovu garau. Uzeli smo Cvitanovu dasku. Daska je bila duga etiri metra. Mi smo je prerezali. Trebalo ju je malo skratiti. Runo smo krajili i rezali jer nismo imali nikakva alata. U

tome je Cvitan zavikao - eto nam ide i Brko. Brko je suprug od te pokojne ene kojoj smo htjeli napraviti sanduk a nismo ga napravili. Kako smo mi ono rezali ja nisam gledao i nisam vidio Brku. Cvitan je pustio dasku i izaao i on na vrata. Poto je Cvitan iziao na vrata - to je bila brzina, a da nije ja bi njih moda i prepoznao. Ugledao sam kroz garau Cvitana kako je doao do njih dolje, to je oko dvadeset metara udaljeno, a Brko vie jednome. Jedan od njih je vojnik. Drali su puke, meni se ini tandare, one dugake. Oznake im nisam mogao vidjeti. To je trajalo moda dvije tri minute. Brko, Ilija Ili, je 12. godite, Hrvat, a Cvitan je 42. godite, prezime mu je Kneevi, roen je u Obrima. Tetka ga je donijela tu poslije Drugog svjetskog rata s obzirom da mu je otac nestao ili poginuo za vrijeme rata. Oni su ga tu odgojili i oenio se tu. Brko je roen u Mrkosovicama, a oni dva su bili kua uz kuu. Ta dvojica kod kojih je Cvitan doao, a Brko im neto govorio, jedan od njih malo krupniji i crn, kape nije imao, a drugi je bio okrenut leima prema meni. Taj je imao maskirnu vojniku uniformu. Imao je svezanu maramu na glavi, repovi su visili otraga, a kosa mu je bila kovrava plava. Onaj drugi je imao pravu crnu kosu gore okrenutu. Crni je pitao Cvitana - ima li gore netko. uo sam to. ta je njemu Cvitan rekao to ne znam. U tome kada je Cvitan doao on je odmah prstom pokazao tamo kud su ih odveli, jedno ezdeset metara cestom dalje u pravcu prema Lukijama. Ja sam i dalje ostao u garai. Kada sam obukao svoju jaknu iziao sam vani. Cvitanova ena je izila pred kuu. Ona meni veli drei se za obraze - ta ono? Zatim ree kuda u ja sada, da izvinete u pizdu materinu?! Ona meni veli - hajde ti gore u nau talu ili na na tavan, eno klju je u vratima na tavanu pa se negdje sakrij. Ja sam se ili pripao, ili ne znam ta, ja se nisam za jedno deset minuta odatle maknuo. Kada su oni njih odveli ispalili su dva hica, a iza toga odmah i trei je hitac ispaljen. Mislio sam da su ubijeni, a mislim da moda i nisu. Kada su u nas inae do tada dolazili oni bi ili otjerali neiju frezu, ili bi otjerali nekoga, provocirali, pucketali, ili bi odvezli neije auto. Mislio sam tada - vratit e ih. Krenuo sam i vidio sam Cvitanovog Tunju vie kue, za jednim panjem, u utoj vindjakni Prije dva dana digao se snijeg. Blato se stvorilo svukud. Kod nas se dolje zelenilo i vidio se pokoji behar. Trenje su poele bearat. Ja sam doao Tunji. Pitao me je - jesi li ih ti vidio? Jesam. Zna li ti? Rekao sam - znam. Jesi li ti ikoga poznao? Ja mu kaem - kako u ja poznavati, ti kao mladi bi mogao njih poznavati. On je Cvitanov sin. On i njegova mater su platili nekom koji ih je preveo u Hrvatsku. Plaalo se ini mi se ak po tisuu maraka za to. Ne znam gdje se nalaze sada. Tunja i ja smo se sakrili iza onog panja, stajali smo tamo. Rekao sam Tunji, da rekne svojoj mami neka ode tamo i neka vidi. Otila je tamo i ubrzo se vrati i ode Brkinoj kui. Ja sam mislio da e ona doi k nama. ekali smo i ekali oko sat i pol iza tog panja. Meutim, ona je otila odatle u Redie da javi to. Sutradan su mene zvali da ih idem zakopati. Ja nisam htio. Kada su ispaljena ona tri hica oni su ubijeni. Brku su i njegovu enu sahranili pred kuom u bai, a Cvitana su latili u ebe i odvukli ga u groblje. Otvorili su grob te njegove tetke koja ga je primila. Tko je to radio ne znam. Vidio nisam, uo jesam. Onda sam ja otiao odatle od Tunje, jer nisam mogao vie ekati. Imao sam visok tlak, a eve ve dvije godine nemam. Prije sam padao i razbio sam glavu, to prije rata. Njih dvojica su ubijeni ezdeset metara dalje od njihovih kua. Kue su im bile jedna do druge. Kada su oni pobijeni to je bilo drugoga. Po mene su doli petoga. Doli su FAA AMI, FADIL i MUHAREM MRAOVI. Jedan je iz Parsovia, a jedan iz Podhuma. Mi smo sjeli nas sedam, osam staraca, svi koji smo ostali kako je vojska otila. U mojoj kui smo zajedno molili Boga i veerali smo, pa i kavu smo popili. Otili su svatko svojoj kui. Od moga roaka

ena je bila bolesna, bolila je noga. Ona i jo jedna od mog strievia ena su bile u mojoj kui. One jo nisu izile, da idu spavati. U tome je bilo pola jedanaest. Ja sam rekao - ja odoh spavati, vi sjedite koliko hoete. Svjetla nije bilo, nego one lojne svijee. Debele zavjese su bile navuene, ali svejedno se moglo vidjeti izvana malo svjetla. Kad jedno gruva na vrata, a jedno na prozor. U mene su metalna vrata. Kako ono zvecka mi utimo. Ono opet zvecka i poe zvati. Zvao je moju enu. Ja utim. Taman sam poao i oslonio se na sudoper, a ostali su bili u dnevnom boravku. Ja sam onda, sluajui kako stalno tuckaju i zovu, rekao eni - javi se. Ona se javila. Pitala je tko su oni. Meutim, oni nisu rekli tko su, nego su samo govorili - otvori bona to ne otvori. Ja sam joj rekao - hajde otvori. Tada sam mislio da e me ubiti. ena je otila i otvorila. Kada oni unioe rekoe - dobra veer, dobra veer, pa ta ne otvorite i vadi onu staru osobnu kartu. Ree - evo, bona, nemoj se bojati, ja sam AMI FADIL, ja sam doao, dobio sam nareenje, da te ja privedem. Ti e se vratiti ujutro kui. enskadija se poe derati. Mene su odveli u Parsovie, u kolu. Zatvorili su me u jednu sobu, posebno, ne sa zatvorenicima. Bio sam posebno pet dana, sam. Imali su tu kau. Meni nije bilo loe. Bile su tu knjige od tog FAE. On bi tu ulazio, pisao nekog vraga. Te veeri kada su me odveli nisam iao na ispitivanje. Sutradan sam morao ii na ispitivanje kod tadanjeg naelnika JUSE HADAJLIA. On mi je kazao - e, dedera ti sada malo pjevaj. to u pjevati? A, on mi veli - ti zna kako je to gore bilo, ti e nam to fino kazati. Ja mu kaem - ja u vama sve kazati. On meni na to - nemoj bolan lagati. Ako hoe vjeruj, ako nee, ta u ti ja. Ja ti ne mogu drugaije priati. Ono to sam vidio, vidio i eto. I, tako im ja pripovidim ko to sada pripovidam. On tada kae jednomu - vodi ti njega, a gumenjaa e kazati, ko da e me iidrikati. Ja sam otiao i njega do dan-danas nisam vidio. Otiao sam pred SAFETA JUGA i to etiri puta. On je zamjenik toga JUSE, bio je u toj bezbednosti, vrag ga zna, nisam ga nikada vidio do tada. On je fino sa mnom. Ti zna, deder ti meni pripovidi. Te, ja mu kaem ko to sam i drugima pripovidio. On kae da laem, da sam konj, da sam svinja. Ja ne znam to u mu drugo govoriti. On su mene tjerali da ja kaem da su to Hrvati uradili. Da sam im ja kazao neto oni bi mene isto drali u zatvoru kao to su me drali. Oni bi s time skinuli svu krivicu sa sebe. Tako sam ja to procijenio. Jedan dan, drugi, pa trei, pa etvrti dan, svaki dan iao sam pred njega. U zatvoru, u Parsoviima sam bio tono etrdeset jedan dan. I 16. lipnja dooe, pokupie nas fino u autobus, nas osamnaest, i u Konjic. Svi su bili iz Buaka, moje komije iz Lukija, onda bili su dvojica iz Vratne Gore. Josip je uhvaen u Vratnoj Gori. Oni su doli iz Banje Vruice po neku odjeu. Vratna Gora je bila pusta, pa su njih dvojica rekli - ajmo malo prii tamo, jer to nije bilo daleko, da uzmemo neke odjee i da naspu bidol rakije ako nau. Oni su nali to u vremenu od tri sata koliko su bili u tom selu. Vidjeli su ih na dvogled, javili na komandu. Pohvatali ih i s njima u ipe u zatvor i dvadeset dana. Ubilo sveca u njima. Njih dvojica su proli teke muke.. Oni su bili u ipama dvadeset dana, pa su bili dvadeset dana s nama u Parsoviima, pa su bili s nama u Konjicu. U Parsoviima ih nije nitko tukao. Kada su doli u Konjic Boe te sauvaj. Mi smo bili u Konjicu u sportskoj dvorani, na Muali. Tu sam bio do 13. kolovoza. Tretman nad zatoenicima je bio - ma ne mogu rei kako je to bilo u Konjicu. Bili smo gladni, jedva smo hodali, ljudi su padali kao svijee. Padali smo od gladi, od iscrpljenosti u nesvijest. Ni zraka nije bilo unutra. Eno jedne veeri onaj Pavo Matkovi sa Radeina i njegova obojica sinova padoe ko svijee, ko pjevci. Jedan put opa, na Ivo, i on je jednom tako pao. Svako etvrti, peti dan zvali su tko e dobrovoljno dati krv. Govorili su da emo dobiti dobar ruak, veeru, ovo-ono. Kada dadne krv dobije mrvu, a kasnije nita. Tako opet trei, etvrti dan i rekli bi nam - ajte, da mi ne kontroliramo, a ako budemo kontrolirali onda e morati. Mene u Konjicu nije nitko maltretirao, samo sam se patio zbog gladi. Nisu me gonili da radim.

Znai, u Konjicu sam bio od 16. lipnja do 13. kolovoza. Ja sam razmijenjen 13. kolovoza 1993. i otiao sam gore na Nabre gdje je naa vojska bila. Nadali smo se da e doi neki konvoj. Bio sam mjesec i pol dana gore na Nabru. U Rodou, 25. srpnja 1995. ifra iskaza: vz001 Svjedok: S.B., ensko, 63 god. ISKAZ U subotu 17.04.1993. zarobljeni smo ja i : 1. Stipo Brkovi, roen 1934. 2. Jozo Brkovi, roen 1943. 3. Anto Brkovi, roen 1951. 4. Nikola Brkovi, roen 1969. 5. Kata Ceko, roena 1927. 6. Kata Stojak, roena 1914. 7. Ana Brkovi, roena 1938. 8. tefica Brkovi, roena 1946. Zarobile su nas nae komije: 1. AKIF SMAJI, 2. AKIF CICVARA, 3. NIHAD SAMJI, 4. NEDAD VARUPA i drugi (oko 28 naih komija). Najopasniji su bili ESAD SIPI, NIHAD SMAJI i SMAJI zvani "PUHO". Mukarce su otjerali subotom, a ene nedjeljom. Otjerali su nas na Bukve u kolu. Tu smo noili dvije noi i bili dva dana. Odatle su nas otjerali u Preoicu u kolu. U Preoici smo bili isto dva dana i dvije noi. Trei dan kad smo bili u koli na Bukvama, nisu nam dali da jedemo. Uveer su nas otjerali za Preoicu. Tri dana smo u Preoici istili, ene vojniku sobu, a mukarci dvorite. Iz Preoice su odvojene ene i sprovedene sa dva vojnika pripadnika Armije BiH za Poulicu. Mukarci su ostali u Preoici. Kad smo doli u Poulicu smjetili su nas u omladinski dom. Tu smo nali petnasetak mukaraca iz Poulice i Vjetrenica, to su bili Hrvati, nismo ih poznavali. U domu smo samo prenoili. Ujutro smo oko 9:00 sati uli svau pred domom. Od straara se traio klju od doma. Straar nije htio da da klju od doma, rekao je, klju je kod efa, ja samo uvam da neko ne bi pobjegao. S vana je dovikivalo: "Izlazite!" Vani se vodi borba. Nai mkukarci su rekli da legnemo. Taj spolja je opalio dva rafala kroz vrata. Samo troje ljudi nije bilo ranjeno, trojica su bila ubijena (oko 14 ljudi je bilo ranjeno). Na spratu je bila "prva pomo", prva pomo nam je bila pruena onome tko je lake bio ranjen. urilo im se, dok im nije doao UNPROFOR. Pokupili su nas i odvukli u "KP-dom" Zenica. Tu nas nisu htijeli primiti, jer smo bili ranjeni. Odvukli su nas u Crkvice u bolnicu. Doktori su bili dobri prema nama. U bolnici je straar bio pored vrata i kad treba u WC,

straar me vodi do WC-a. Ja sam bila pokretna i nosala sam "tutu", pomonu posudu, vodu.. Sestre (medicinske) smo zvali, uzalud - mahom su to bile Muslimanke. Moj prijatelj Ljupko je preko vozaa koji dovozi ranjene, izbavio mene iz bolnice. Izala sam ja, tefica i Ana Brkovi, te Kata Stojak. U Novoj Bili, 16. srpnja 1993. ifra iskaza: vz002 Svjedok: J.J., muko, 67 god. ISKAZ Dana 16.04.1993. u Poulici, veinskom hrvatskom selu (oko 90 domainstava hrvatskih i 30 muslimanskih) iznenadno oko 9:00 sati otpoeo je muslimanski napad. Bilo je iznenada, jer do tada nije bilo nita to bi ukazivalo na sukob. Do tada nije bilo ak ni linija, selo je potpuno izmjeano, radili smo jedni drugima, zajedno pili kavu. Poulica je inae bila potpuno okruena muslimanskim selima Prnjavor i Vrhovine. Sjedio sam u kui sa suprugom kad je otpoela rafalna pucnjava po selu. ena je izala iz kue da vidi to se dogaa. Pred kuom je stajao susjed KRELI "FREJZER", ne znam mu ime. Bio je u uniformi i imao je puku. Rekao je eni da iziemo vani, da radi vlastite sigurnosti idemo pred druutveni dom. Malo je padala kia, izala je susjeda FERIDA TAHUNI i rekla da to emo mi kod doma, bolje da sjednemo kod nje u kuu. "FREJZER" je rekao da ne dolazi u obzir da moramo ii u dom. Supruga i ja smo prvi koji su dovedeni u dom. Akcija je oito bila dobro pripremljena. Oni su ili od kue do kue i hvatali iznenaene ljude. Nisu mogli otkljuati dom (pokuavao je to sin MUHAMEDA DIDIA iz Prnjavora), pa su nas odveli u kuu NAIDA BERTAA. U kui su nas ak ponudili kavom, bili su vrlo korektni. Ponovo su nas doveli pred dom, tamo je ve bilo naih mjetana. Strpali su nas oko 70 u dom i u jo dvije kue. Nai sumjetani Muslimani su bili korektni i ak nas pokuavali tititi, ali su na to vojnici koje nismo poznavali stalno prijetili. Vadili su noeve i govorili: "Ovim noem u vas klati!" ili bi repetirali puke i zauzimali poziciju da e pucati po nama, ali to nisu inili. Hvatali su Hrvate i stalno ih odvlaili. Bratovu talu i kravu u njoj su zapalili. Stalno su nas provocirali govorei da je kompetan Vitez pao i da ovo nikad nee biti Herceg-Bosna. U jednom trenutku sa minatera damije oglasio se i seoski hoda, pozivajui sa minareta Hrvate da se predaju i da im nee biti nita. Drugi dan su i nadalje nastavili sa dovlaenjem Hrvata iz drugih sela. Taj drugi dan nitko nas nije dirao. Susjedi Muslimani su nam kradom donosili hranu. Posebno su se oko nas trudili MUHAMED DIDI i NAID BEKTA. Straar je stalno govorio: "Ovo nije dobro to se radi!". Spavali smo na betonu. Imali smo po deku. U ostalom dijelu bilo je nekoliko dana u redu. Povremeno u dva navarata upali su dvojica vojnika koji su tukli nae mlae momke. Ostalo se svodilo na prijetnje poput "ustae sve emo vas poklat, j.... vam majku ustaku". Povremeno su gurali kroz kljuanicu cijev - puanu cijev i njome kruili po dvorani, prijetei da e nas upravo pobiti. Sreom te redovne prijetnje nisu ni jednom sproveli.

Negdje oko 21.04.1993. odbrojali su nas dvadeset. Rekli su da trebaju pokopati dvojicu svojih mrtvih, a kako im je groblje blizu linija HVO-a, da se boje da bi pripadnici HVO-a mogli pucati, pa da je na zadatak da ih titimo svojim tijelima od snajpera. Nakon toga, snajper sreom nije pucao, vratili su nas u dom. Sutradan su odvojili 18 ljudi koji su imali zadatak da zakopaju najprije svinje (sve svinje su u selu pobili) a potom da kopaju rovove za muslimansku vojsku. Ti ljudi se za vrijeme mog boravka vie nisu vraali u dom. Provociranja i prijetnje ubijanjem su postala sve uestalija i grublja. 24.04.1993. ujutro oko 7:30 uo sam kako neki glas vie: "Otvori vrata!" Straar je rekao: "Ne mogu, klju je u komandi". Nakon toga je usljedila rafalna paljba kroz vrata. U tom trenutku nas je bilo 15, od ega 5 ena i 10 mukaraca. Ja sam u odnosu na ulazna vrata bio na lijevoj strani i zavukao sam se u kut. Ispaljeno je mislim oko 100 metaka. Mislim da su dvojica pucala. Otvorila su se vrata na kojima se sve dimilo. S vrata je dolazio jedini izvor svjetlosti, jer su nam prozori bili zakovani daskama. U domu se ulo jecanje i zapomaganje. Bila je stravina slika: dvoje mrtvih i deset ranjenih. Poginuli su: 1. Jozo Vidovi (Poulica) star 45-50 godina, 2. Ivo Vidovi (Poulica) star 45-50 godina, 3. Pero Papi (Poulica) star oko 28 godina. Ivo Vidovi je kad su otvorena vrata davao znakove ivota. Krvario je po leima. Ranjeni su: 1. Pero Papi (otac pokojnog Pere) roen 1929. 2. Jozo Jurevi (ime oca Ilija) roen 1937. 3. eljo Papi roen oko 1950. 4. Ani iz Zenice roen oko 1955. Ranjeno je i svih pet ena koje su bile zarobljene, ali ne znam im imena. One su iz sela Potkovii (Vitez). Pozvali su lijenika. Dolo je etvero, petero ljudi iz saniteta, nisu imali ba previe volje da pomognu ljudima koji su ranjeni. Stalno su ili po neto, dogovarali se i nagovarali da odu po neku od medicinskih potreptina. Od njihove nevoljkosti je umro Ivo Vidovi koji je ivio jo pola sata nakon pucnjave, a da mu nitko od tog lijenikog osoblja nije uope pristupio. U meuvremenu su ula dvojica vojnika zapvjednikog dranja i vladanja. Slikali su mrtve, a od ranjenih i ostalih nepogoenih uzimali podatke. Jedan od njih je rekao: "Ama, trebali su ubaciti dvije bombe i stvar bi bila rijeena." Tek nakon toga su poeli odvoziti ranjenike u Zenicu. Nakon toga su nas trojicu nepogoenih prebacili u kuu Franje Jurevia. Tano su bile ene i djeca, nas oko 25-ero. SENAD TAHUMI je pozvao mene i Peru Tomia da idemo izvui nekog mrtvog muslimanskog vojnika, koji je ostao na brisanom prostoru kod HVO linije. Pero je bio 1938. godite. Kako sam se ja razbolio od leanja na betonu, rekli su da Pero ide prvi. Dali su Peri konopac, oni su drali jedan kraj na sigurnom, a Pero je za drugi kraj trebao povezati mrtvaca i onda bi ga oni izvukli. Rekli su Peri da vie da je Hrvat i da ne pucaju. Ja sam ostao oko 100 metara iza njega. Pero je vikao tko je i to je i onda je otpoeta pucnjava i s jedne i sa druge strane. Muslimanski vojnik koji je bio uz mene (imao je turban na glavi) pitao me: "to je

bilo?", rekao sam: "Pogodili su ga." Bio sam uistinu uvjeren da je mrtav, no po izvrenoj razmjeni doznao sam da je uspio pobjei na stranu koju kontrolira HVO. Vratio sam se. U kui u kojoj smo bili smjetni bila su manja maltretiranja. Razmjenjen sam 01.05.1993. Iskaz dajem dobrovoljno, a potpisom svake stranice svjedoim njegovu autentinost. U Vitezu, 12. listopada 1993. ifra iskaza: vz003 Svjedok: A.P., muko, 62 god. ISKAZ 16.04.1993. u Poulici, veinskom hrvatskom selu (ne znam koliko ima kua), izjutra rano u 5:30 ula se pucnjava (artiljerijska pucnjava po selu). Na vrata je doao komija Marijo Jurevi (roen 1979.) koji nam je rekao da idemo u sklonite i da bjeimo nie iz sela. Mislei da e i ova pucnjava kratko trajati, kao i one prethodne, ja sam ostao u kui, a ena i djeca su otili do jednog dijela zvanog Potok, a ostali koji nisu otili bili su uskoro zarobljeni kao i ja oko 10:30 kad sam krenuo iz svoje kue u susjedni podrum gdje su me na cesti susrela etvorica maskiranih i naoruanih (dvojica su imali brade), prekopali su me, pitali gdje idem, rekli mi da dignem ruke u vis i sproveli do damije, a onda do doma gdje se nalazilo jo 5 komija - takoer zarobljenih, tako da se do sutradan u domu nalazilo 30 zarobljenika, od kojih su svi bili mukarci, a bio je i jedan stariji brani par koji su prenoili jednu no i odvelo ih nekuda, a kuda je to ne znam. Jedan komija ida, donosio nam je pasulja i pogae da jedemo, to je bilo dva dana, a poslije smo jeli aj i po jednu kriku kruha za 24 sata. Uslovi za smjetaj su bili neuslovni. Leali smo po golom betonu, a tek poslije smo dobili po deku, ali vie nas je muila glad nego studen. Kroz prozor na vratima su pokazivali no, puke i prijetili, psovali da e nas od 24:00 sata (od ponoi) poeti klati kao svinje, i ostale strahote kao: nee ovo biti Herceg-Bosna, majku ustaku nam psovali i druge strahote govorili. Nakon nekoliko dana odvelo nas je iz doma na rekavi nam nita gdje idemo, dok nismo doli do Sivrinog sela, tad nam je BEO iz Kruice rekao da idemo na groblje kao ivi zid, a Muslimani su kopali dva groba za svoje poginule. Donijeli su nam da jedemo po jednu konzervu ribe i komad kruha. Ponovno smo se vratili uveer u dom bez ikakvih problema, a provokacije su se nastavljale i dalje, kao to su tjeranje da uimo njihove molitve (ezam). Jedan od Muslimana bi kroz vrata govorio ezam, a mi smo morali ponavljati za njim, a ako ne bi ponavljali oni bi prijetili da e pucati ili baciti bombu u dom ako ne ponavljamo za njima. Poslije dva, tri dana od zarobljavanja, odvojilo ih je od nas iz doma, a poslije smo saznali da su u Sivrinom selu na kopanju rovova. Dan uoi pucnjave u dom nam je dovelo pet ena koje su bile dovedene iz Preoice za razmjenu. Prijetnje su bile sve uestalije, a posebno 24.04.1993. kada se ujutro rano (kad se straa smjenjuje, ne znam koliko je bilo sati) pred vratima zaula galama, a neko je govorio straaru da otvori vrata, a straar je vikao da nee otvoriti, a ovaj glas da e pucati kroz vrata, to je i uradio pucajui prvo u vrata, a onda je nogom razvalio vrata. Ja sam se zadesio kod vrata pa me je odgurnuo vratima u zid, udario u rame vratima i ja sam pao pa je taj sa vrata opet pucao po prostoriji, a bio je mrak, ne znam koliko je metaka ispalio, ali mi se ini da sam

uo da mijenja oko 5 okvira municije. Potom se sve utialo, taj je otiao (nisam ga vidio). Onda su u prostoriju, brzo nakon pucnjave, dola takoer dvojica naoruanih ljudi i rekli da je teta to nije ubilo sve, a ne samo Ivu, Josu i Pericu, da je trebalo baciti dvije bombe u salu, a ne sve ovo razbiti, a pogledao je taj jedan u mene, Jozu i Peru i rekao da to nije i nas trojicu "svinja ustakih" ubilo, a onaj njegov to je bio skupa s njima ga je povukao i odveo. Nakon dueg vremena doli su doktori, prva pomo se ukazala, ali nije na vrijeme i brzo, nego tek poslije pola sata od pucnjave. Neko je bio skinuo deke i daske sa prozora to je bilo zamraeno, pa smo vidjeli sav uas i nered to je nainjen pucnjavom, gdje je poginuo: 1. Jozo Vidovi (Poulica) star oko 46 godina, 2. Ivo Vidovi (Poulica) star oko 50 godina, 3. Pero Papi (Poulica) star oko 30 godina, a ostali su svi bili ranjeni, a i mene je metak ranio, ali lake, pa mene nisu odveli u zeniku bolnicu kao ostale, nego su nas prebacili u kuu Franje Jurevia, gdje smo ostali oko etiri, pet dana, a onda je izvrena razmjena i otili smo, neko u Vitez, a neko u Zenicu, a ja i ne znajui gdje mi je porodica uputio sam se u Vitez, gdje sam se naao sa svojima. Iskaz dajem dobrovoljno, a potpisom svake stranice svjedoim njegovu autentinost. U Vitezu, 13. listopada 1993. ifra iskaza: vz004 Svjedok: .P., muko, 30 god. ISKAZ 16.04.1993. u 12:30 sati zaula se pucnjava iz svog naoruanja (artiljerija, granate i dr.). Ja sam bio na poloaju sa jo 10 svojih komija na uobiajenoj strai, nismo imali iskopane rovove niti tranee. Ja i Perica Papi roen 1960. (Perin sin) krenuli smo prema selu da se dogovorimo sa preostalim stanovnitvom u selu, da vidimo to da se radi u sluaju da Muslimani krenu u proboj, jer smo u prethodnim razgovorima sa svojim komijama Muslimanima bili dogovorili da nee biti promjena u naem selu i da se potuje taj dogovor, meutim Muslimani su taj dogovor ve bili prekrili, jer su pucali po selu i opkolili ga i okruili sa svih strana (iz pravca Prnjavora, Vjetrenice, Vrhovina), a to su sve isto muslimanska sela, a moje selo je bilo 70% hrvatsko, a 30 % muslimanskog ivlja. Oko 70 hrvatskih kua, jedan mali dio stanovnitva (Hrvata) se uspio izvui, a ostali su uskoro zarobljeni. Ili su Muslimani redom po selu, od kue do kue, zarobljavali ene i djecu, pucali po kuama i vodili ih do doma u Prnjavoru. ASIM BEKTA, otprilike star oko 35 godina, iz Prnjavora rodom, a nastanjen u Poulici, voa je Mudahedina, skupa sa BEKTAZEKRI, MUHAMEDOM KULBEGOVIEM I JASMINOM SIVROM, koji su prvog momenta bili najistaknutiji pri zarobljavanju naroda, oni su rekli da nee biti nikakvih problema, da vre ono to moraju da rade. Nisu nas u tom privoenju tukli, niti su jo tada traili naoruanje, do dolaska u Prnjavor. Doekao nas je njihov vjerski voa (hoda) koji je obeavao sigurnost i potom je traio da se iz grupe odvoje ene od mukaraca, gdje su ene i djeca (negdje oko 30-ero) odvedeni u kue ZIJADA BEKATAA, te AZIMA i TARAHIJE REUFA-FEHRETA, ime sam ja i ostali mukarci izgubili svaki kontakt sa njima. Mi smo odvedeni u dom (estorica mukaraca). Samo jo da napomenen da je u tom zarobljavanju u selu u kui Pere Papia (u podrumu) ostalo etiri starije ene Ana Papi

roena 1912, Mara Vidovi roena 1915., Mara Krito roena 1920. Ljubica Krito roena 1917. Milko Papi roen 1937., jer njih Muslimani nisu htjeli povesti sa ostalima. Komandant te njihove armije SAFET SIVRO (MEHIN sin) iz Poulice, ivio u Vitezu, roen 1958. doao je u dom i rekao da je njihov ef ehid REO poginuo od naeg snajperiste i traio od nas da netko prekine to krvoprolie nad Muslimanima, a i on nam je kao komandant armije garantovao sigurnost, a ja sam rekao da mi nismo prvi napali selo, nego da on vidi ta se deava sa naim kuama i ivljem. On je ljutito iziao napolje. Do uveer nas je bilo zarobljenih u domu 28, a privoenje je trajalo i dalje. Od te grupe pritvorenih bilo je desetak uniformiranih lica, a ostalo su bili civili i vojno nesposobna lica, stariji ljudi. Od samog dovoenja u dom uslovi su bili nemogui za boravak (hodnik nepokriven, prozori razbijeni, nedostatak deka i spuvi za spavanje), tek poslije su na prozore metnute deke, da se ne moe gledati ta se deava u selu, jer smo gledali kako nam pljakaju kue, iznose stvari, voze aute, traktore, a ja sam lino vidio ZEJDINA TATAREVIA kako sa svojom djecom vozi opljakane stvari. Poslije smo dobili jo nekoliko deka za spavanje. Prva tri dana su dozvoljavali naim enama da nam donose hranu iz naih kua (ono to nije bilo odneseno), a i to je nakon tri dana ukinuto i potom smo dobivali neukusnu hranu, neredovne obroke, neslano, to se zadralo do kraja. Ljudi koji su nam donosili takvu hranu rekli su nam u povjerenju, da je tako naredio njihov voa koji je bio logistiar Mudahedina, a ti isti Mudahedini su i sami uestvovali u naem zarobljavanju. Bili su maskirani, imali su crne arape na licima, ali su se prepoznavali po govoru, bili su u maskirnim uniformama kao i ostali pripadnici muslimanske vojske, a ova tri Mudahedina su imali crne marame na glavi. A jedan od tih Mudahedina je 17.04.1993. oko 18:00 sati uao u dom u salu sa hrvatskom zastavom i bacio je meu nas i jedva nekako promrmljao "Herceg-Bosna" i iziao napolje. Imao je crni ten, maramu crne boje preko glave. U toku mog boravka u domu trajala je konstantna tortura i teror nad nama, prijetnje strijeljanjima, da e nas sviju poklati, pobiti, sve runo to su mogli rei to su nam govorili, a to je najuestalije bilo kada je na vratima strau uvao ASIM BEKTA zvani LEPINA, na komija iz Prnjavora, koji ih je ak i nagovarao da nas maltretiraju. Nakon dva dana su odveli: Pericu Papia, Antu Kreu i Franju Jurevia da sahrane Antu Kritu koji je poginuo kod kole u borbama, a sahranili su ga kod svinja i ostalih ivotina, koje su poubijali. 21.04.1993. u 10:00 sati ujutro odvelo je mene, Josipa Papia, Pericu Papia i Franju Jurevia da zakopamo Anu Papi koja je umrla prirodnom smru u onoj kui (u podrumu) gdje je boravila sa ostalim starijim enama. Nju smo sahranili na groblju (hrvatsko) "Zvizda" - Vjetrenjaama. Dozvolili su mi da napravim sanduk, a mi smo na svoj rizik traili da je sahranimo na groblju, a ne u bati pored kue, a uvali su nas dvojica njihovih straara od kojih jednoga ne poznajem, a drugi se zvao ENKO BEKTA iz Prnjavora. Poslije te sahrane nas etvorica smo vraeni u dom gdje nije bilo nikoga (jer su ostali bili odvedeni na kopanje u Sivrino selo). Tada su u dom dola trojica uniformiranih lica - sa oznakama Armije BiH i maltretirali nas da za njima ponavljamo uzvike, kao to su: "Alah Uegber" i slino. A ako to ne uradimo bacit e bombu meu nas. Potom je doao straar po nas, smjestili su nas (etvoricu) u auto i odveli na kopanje u Suve Rastove (povrh eljeznike stanice) gdje su tada bili smjeteni Mudahedini, a sam sam razgovorao sa njima i jedan se predstavio kao student medicine iz Sarajeva, a priao je kao iptar - hrvatski jezik. Bilo je njih oko deset u dvije kue. Ponaali su se prema nama korektno i ak nam nisu dozvolili da

poemo kopati dok ne jedemo, jer po njihovom kazivanju njihovi obiaji ne dozvoljavaju da se maltretiraju zarobljenici, djeca, ene, vjerska lica i ruenje vjerskih objekata - ali dozvoljava im se - oko za oko, zub za zub, to znai: ti moje dijete, ja tvoje. Tu su nas zadrali do mraka i onda su nas skupa sa ostalima koji su se vraali iz Sivrinog sela vratili u dom, a uz put od Sivrinog sela do Prnjavora, od vie vrsta muslimanske vojske doivljavali razna maltretiranja (pljuvanje, psovanje, vrijeanje - kao to je: ustae, vidite dokle vas je doveo Boban, ui emo u Vitez za dva dana, ta ste vi uradili u Ahmiima i mi emo u Vitezu i ostale uvrede). Sutradan 22.04.1993. uao je policajac sa oznakom policije III. korpusa EDIN BEO, roen u Kruiu, star oko 27 ili 28 godina, radni kolega - skupa smo radili na Ilidi u Kruici i rekao da treba u Sivrino selo poslati 18 ljudi na rad, s tim da ne mogu ii otac i sin, dva brata istovremeno, a glasno je rekao: "Ti nee ii na rad", ali nije dao obrazloenje zato da ja ne idem. I on je izdvojio iz grupe 18 ljudi i od tog dana vie se nismo vidjeli. Tu istu no dovedeno je pet ena koje su bile zarobljene u Preoici, a rodom su iz Putkovia. a jedna od njih je Kata eko. Dovedene su u dom sa obrazloenjem da tu no prenoe sa nama, a ujutro e ih premjestiti u neku od kua. U toku tog istog dana u dom su privoena jo tri lica (ovjeka iz Zenice) koje su pustili iz Zenice, da idu u Njemaku, ali su ih tu zarobili. Dovedeni su u poslijepodnevnim satima, a odvedeni uveer. A uvar na vratima MEHMET ALAGI nam je u tajnosti rekao da su odvedeni na strijeljanje, jer je utvreno da su pijuni, ali se nita nije moglo provjeriti, a ja sam u prii sa jednim od njih trojice saznao da je skupa sa njima bila jedna asna sestra, koja je bila odvedena kod ena u kuu. U toku dana njih je mnogo puta izvodilo na sasluanje, a nama nije bio dozvoljen razgovor sa njima. Imena im ne znam. Opremu i auto su im oduzeli. 24.04.1993. ujutro oko 8:30 sati, uli smo neku galamu pred vratima, otvorite, pobit emo sve ako ne otvorite, pucaemo preko vrata. Poto im straar nije otvorio vrata rekavi da nee i ne smije nikoga pustiti unutra, uli su se pucnji preko zatovrenih vrata koja su bila od eljeza, a ja mislim da su mogli pucati najmanje iz tri puke, jedna kroz vrata, a druge preko malog prozoria na vratima. Ja sam se nalazio u lijevom gornjem oku od vrata, a potom su se zauli jauci gori nego u ulici Vase Miskina. Osjetio sam bol u ruci, potom u vratu, pa u leima, u meni je ostao jo dva neizvaena zrna, a imao sam sedam rana u svim djelovima tijela. Kada sam se okrenuo oko sebe ugledao sam prainu i mnogo krvi oko sebe, a sa vrata se uo jedan od njih koji je rekao: "Sve u vas pobiti", ispalio je jo jedan arer i otiao. Po tragovima na zidu i ostalom zakljuujem da je moglo biti ispaljeno najmanje 150 metaka. Tada sam vidio da je svih pet ena ranjeno, ranjen je jo Jozo Jurevi, Pero Papi i ja, a poginuli su: 1. Perica Papi roen 1960. 2. Jozo Vidovi roen 1945. 3. Ivo Vidovi roen 1937. Jozo i Perica su na mjestu ostali mrtvi, a Ivo je vio jo desetak munuta i podlegao. Jozo je pgoen u predjelu glave (u elo), a Perica preko lea (rafalnom pucnjavom). Nakon pet minuta uletio je SAFET SIVRO, upitao uvara ko je to uradio, a straar je odgovorio da ne zna, a ASIM BEKTA zvani LEPINA je rekao da ne zna. Taj isti komandant je naredio da doe prva pomo i da nam se ukae pomo, a doao je bolniar SEAD HASELJI sa Vjetrenica, koji je pokuao sve da uini, ak je SAFET traio da se meni ukae prvome

pomo, jer sam bio najtee ranjem, a uo sam da apu da neu preivjeti, ali su me ipak previli i ukazali mi pomo na vrijeme, i meni i ostalima isto tako. Nakon 15-ak minuta uao je jedan bolniar, a SEAD ga je upozorio i ljutio se zato i on nije doao da pomogne. Bili su u bijelim mantilima, a ovaj drugi nepoznati bolniar je odgovorio da je to sve trebalo ubiti, nije ukazivao pomo i napustio je tu prostoriju. Tog istog dana tek oko11:00 sati odvezeni smo iz doma ka bolnici, ali ne direktno u bolnicu nego u krug KP doma. Tu smo ekali i tek oko 12:00 sati su nas prebacili u Crkvice, u bolnicu. I od samog ulaska u bolnicu nismo imali potpunu slobodu, imali smo stalno pratioce, straare, nije nam bio dozvoljen razgovor ni sa kim. Ja sam tek uveer operiran. Poslije operacije boravio sam u sobi sa Jozom Jureviem koji je takoer operiran, Mirom Grabovcem iz Viteza (koji je ostao bez jednog oka) i Anelkom Kvesiem iz Busovae. Imali smo stalnu strau, pratnju uvara, (pregledi, voenje na injekcije) a za mene je pukla pria da sam ja jedan od uesnika iz Ahmia. Nisu nam dozvoljavane posjete, nismo sami bili u stanju da uzmemo vode, hrana je bila redovna za ruak ria, kao i ostalim bolesnicima. U bolnici sam bio 21 dan sve do razmjene, koja je bila 13.05.1993. kada smo razmijenjeni ja, Jozo i Kata eko koju sam ponovno vidio u toku razmjene. Poslije razmjene sam doao u Novu Bilu u bolnicu gdje sam ostao jo mjesec dana. Iskaz dajem dobrovoljno, a potpisom svake stranice svjedoim njegovu autentinost. U Vitezu, 22. listopada 1993. ifra iskaza: ko003 Svjedok: B.J., ensko, 33 god. ISKAZ O dogaajima u vrijeme napada muslimanskih snaga na selo Radeine u opini Konjic, u razdoblju od 14.04.1993. do 28.05.1993. Dana, 14.04.1993., u srijedu u 17:00, muslimanske snage napale su nae selo. Dan ranije, zauzeli su selo Javorik u kojem su ivjeli samo starci, sve su ih protjerali, nisu nikog ubili, samo su odveli jednog starijeg ovjeka (Ivana Tomia) i uli smo da su ga isprebijali i da je sad u bolnici. Poeli su nas napadati u srijedu. Napadali su nas snajperima, granatama, PAM-ovima, nisu birali ciljeve. U selu je bilo oko 300 ljudi, civila i vojnika. Prvi dan nas je napalo oko 20 ljudi, ali ih je drugi dan dolo toliko da se sve crnilo. Najprije je ila ZUKINA vojska, oni su obueni u crno i zovu se Crni labudovi. Iza njih su ili mjetani iz susjednih sela i oni su pljakali nae kue. etiri dana su se nai branili. Dok su borbe trajale, mi ene i djeca smo bili u podrumima. U borbi nije bilo poginulih, samo su ranjeni Ivica Azinovi i Kruno Krizanovi. Ivica je ranjen u stomak, sada je u bolnici u Jablanici, a Kruno u ruku i njega su iz bolnice vratili u zatvor.

U subotu su oni uli u selo i poeli paliti kue, a mi smo se morali povlaiti u 21:30. Oni su nas vidjeli dok smo se povlaili i pucali su po nama. Povukli smo se u zaselak Silii prema cesti i tu noili u 3 kue. Toga dana nai ljudi su ili do UNPROFOR-A i rekli su im da nas spase. Sutradan, u 7:00 ujutro UNPROFOR nas je ekao na cesti. Nai mukarci su poloili oruje i muslimani su ih zarobili. UNPROFOR im nije mogao nita, samo je nas civile titio. Prilikom predaje ubijena su 2 naa vojnika (eljko Azinovi i epo Panda. Nestao je Luka Matkovi i nita se za njega ne zna. Muslimani su tada zarobili 74 naa mukarca. Oni su izdvojili sve mukarce od 15 do 75 godina (jedan dedo ima toliko godina). Odveli su ih u kolu u elebie, a nas su rasporedili (oko 190 ena sa djecom, malo u Ostroac, a malo u elebie, u 4 hrvatske kua. Tu nas je uvao UNPROFOR. U Ostrocu hrvatske civile uva muslimanska vojna policija, njima je puno gore. Crveni kri nam je davao hranu, a muslimani su nam je oduzimali. Svata su nam govorili, psovali i prijetili nam. Zapalili su sve nae kue osim onih uz cestu (te vidi UNPROFOR), i u njih uselila muslimanska vojska. Prije 5 dana zapalili su crkvu u naem selu. Tamo je pokraj crkve bila dvorana, od CARITASa, puna hrane. Tu su hranu svu odnijeli, a dvoranu i crkvu zapalili. Sve kue su nam opljakali, a aute i stoku otjerali. Nai muki, zarobljenici su im kopali rovove, pravili prugu za Bosnu, prenosili su im robu koju su Muslimani opljakali od nas. Mukarce tuku i u zatvoru su ubili Marinka Pandu. Ispalili su mu 3 metka u glavu, a Slavka Kolara su ubili snajperom dok je vani radio. Kad je danas UNPROFOR doao po nas domai Muslimani nam nisu dali da idemo. Prijetili su nam i pucali na nae aute. Iz auta su izvadili Irenu Tomi, bolesnu djevojicu, njenu sestru Ivanu, i majku Dragicu Tomi. Izili smo moje troje djece, jedna trudnica i jedna bolesna ena iz sela . Potpisom svake stranice ove izjave, potvrujem njenu autentinost, da je izjava dana bez ikakve prisile i da sve to je pisano odgovara istini. U itluku, 28. oujka 1993. ifra iskaza: ko014 Svjedok: P.M., muko, 55 god. ISKAZ Svoj iskaz u poeti 12.04.1993., uz napomenu da smo do tada imali zajednike strae za uvanje svog naseljenog mjesta sastavljene od Hrvata, Muslimana i Srba (Srbi su bili uglavnom pripadnici postrojbi HVO-a). A u mome selu neto preko 80% nastanjenih bili su obitelji Hrvata, a slovili su kao izuzetno vrijedno, relativno bogato i napredno selo, a prosjek obrazovanosti neto iznad srednje spreme. Nae okruenje je bilo djelomino nastanjeno sa srpskim, a najveim dijelom muslimanskim ivljem. Poto je najvei broj Srba bio protjeran, ili sam izbjegao, jedino je neposredno uz nas ostalo petnaestak domainstava, koje smo mi titili od progonstva.

S Muslimanima smo imali takoer dobre odnose i mada je u naem okruenju ivjelo neto preko 1500 Muslimana nismo imali nikakvih problema, ak smo u naim vikendicama smjestili dvadesetak prognanih muslimanskih obitelji iz podruja zahvaenih ratom, pomagali im u hrani, ogrjevu i drugim potrebama. Na dogovor sa susjedima Muslimanima bio je da oni ne napadaju nas, niti emo napadati mi njih, te da se meusobno, uvamo i pomaemo. 12.04.1993. nai najblii susjedi Muslimani SEJO i MIRSAD HAJDUK dooe predveer, prije straa, pred nau kuu, a oba su bili kuni prijatelji i zatraie da mi i kompletna postrojba HVO Radeina predamo oruje i predamo se, poto je dola velika muslimanska vojska. To nas je iznenadilo, poto nikada nitko nije osporio legalitet i legitimitet Hrvata i njihovo pravo na pripadnost HVO-u. Naravno, znajui to znai poloiti oruje i prepustiti sebe i svoje obitelji na milost i nemilost pljakakim hordama, mi to nismo htjeli i dogovorili smo se da napustimo svoje domove s priobalnog dijela Jablanikog jezera, povuemo se na gornje Radeine, iznesemo njihov ultimatum o predaji, te ih izvijestimo o ishodu. Prije toga smo zamolili jo jednom svoje susjede da promisle o takvom svom potezu. Kazali smo im da mi na njih bez obzira na ishod dogovora neemo pucati niti granatirati ih. Skrenuli smo im panju da su njihova sela locirana ispod nas, zbijena, puna ena i djece i izbjeglica i da bi bila prava katastrofa da upotrijebimo tehniku protiv njih. Oni su to preutno prihvatili, kao i uvanje naih kua, nae imovine i nae stoke koju nismo uspjeli izvui, poto smo ve primijetili nastupanje njihovih jedinica iz pravca elebia, a znali smo da se odreene njihove jedinice ve nalaze i u naem malom selu Javorik. Jedva smo imali vremena da u podrume smjestimo djecu i ene te bolesnike, a njih je bilo preko 370, a otpoeo je artiljerijski napad na nae kue, nau djecu, nae ene, nae starce, i to iz svih pravaca. Bili smo odsjeeni, i u potpunom okruenju, a nas je svega 82 mukarca bilo sposobno za obranu. Samo tog 12.04.1993. na ue podruje oko crkve, gdje su bila smjetena najveim dijelom djeca i starije osobe, pale su 74 minobacake i topovske granate, i to s lokaliteta Bolobani, Ribii, elebii, Seljani i trbina. Za sve to vrijeme na nas su djelovali PAM-ovi i nekoliko sijaa smrti, uglavnom rasprskavajuom municijom. Sutradan se to nastavilo, jo intenzivnije, s tim to su pjeakim napadom iz svih pravaca pokuali da probiju nau obranu i zauzmu selo ali bezuspjeno, s tim to su zapaljivom municijom iz pravca Ribia i Seljana zapalili tri kue, koje smo uspjeli ugasiti, a djecu i ene povui ka sredini sela. Od 12. do 24.04.1993. registrirali smo preko 700 granata, te 6 VBR projektila samo na blii lokalitet, gdje smo mogli voditi evidenciju, a nae malo selo neprekidno su napadali sa est PAM-ova, 15 sijaa smrti, te runim bacaima, zoljama i osama, u emu su sudjelovale sljedee jedinice: - jedinica "Akrapi", pod zapovjednitvom MITKE PIRKIA, - dijelovi jedinica 44-te motorizirane brigade iz Sarajeva, - diverzantski vod iz Hrasnice, - jedinica "Crni labudovi" iz Sarajeva, - jedinica "Cipelii" iz Sarajeva,

- bataljun "Ljubina" pod zapovjednitvom Hote, - pripadnici muslimanskih jedinica iz Ribia, Obra, elebia i Seljana. Svako predveerje pokuavani su pjeaki napadi i proboj njihovih jedinica, a itavo vrijeme i itavog dana snajperi i pjeako naoruanje je djelovalo na svaku nau kuu, na svaki prozor i na svaka vrata, na sve to se kretalo. Pravo je udo da nitko nije poginuo za sve to vrijeme. Poto nismo dobili nikakvu pomo, mada je obeana za par sati, potroili smo municiju, imali veliki broj ranjenika bez ikakve mogunosti da ih izvuemo, bez veze sa svojom komandom, oekivali smo ili smrt, poto nismo htjeli u proboj a da ostavimo svoju neja, ili da e stii UNPROFOR da razdvoji zaraene strane, jer je imao mandat za takav potez, ili da on sam preuzme nae civile. I pored obeanja, a i injenice da smo mi malo hrvatsko selo napadnuti i danima se branimo od dvadesetak puta jaeg protivnika i regularnih jedinica Armije, UNPROFOR nikako nije htio da se zamjeri jaem i mi smo vidjeli da je on uglavnom na strani jaeg i pribjegli smo jedinom moguem rjeenju: proboj sa svojom djecom, enama, starcima, bolesnicima i ranjenicima, na magistralni put, gdje smo zaustavili dvije kolone panjolskog bataljuna UNPROFOR-a, objasnili svoj poloaj i svoje stanje. Zato su se oni "smilovali", da nas sasluaju ili je na njih djelovao ogroman broj bespomone djece, starih i iznemoglih, bolesnih i ranjenih, ili su od samog poetka imali namjeru da nas izrue na milost i nemilost protivniku, nije nam jasno. Ali uz konzultacije, izgleda ak do Madrida, i ekanja 3 do 4 sata dogovorili smo se da mi njima poloimo sve oruje, a oni da preuzmu brigu i na transport prema Hercegovini ili Klisu. Meutim, oko 10 sati njihovim transporterom i uz prisustvo njihovog komandanta dolazi upravo muslimanski zapovjednik "Akrapa", ak u kombinezonu, i oni njemu i njegovim vojnicima predaju nas i nae civile. Nije bitno da li u uniformi ili u civilnom odijelu, djecu od 16 godina ili mukarce od 70 godina - sve, i uz sve mogue psovke i uvrede, naoigled naih supruga, naih majki i nae djece. Nas 72, s rukama na glavi i u razvuenoj koloni, dok su nai dragi ostali plaui, uz najrunije psovke i uvrede, pljuvanja i dobacivanja, stalna batinanja, sprovoeni smo i gledali kue u plamenu, a nai dojueranji susjedi su nas pratili uz najrunije uvrede. Usput smo morali odbacivati prsluke, novanike i vrijedne predmete. Toga 25.04.1993. u 12:00 sati sprovedeni smo pred kolu u elebiima, gdje smo doekani od stotine lica punih mrnje. I ne samo da smo morali sluati psovke i pogrde tipa: "Gdje vam je Tuman, gdje vam je Boban? Ustae, majku vam..." "Sve vas treba klati i ubiti i nitko iv nee izai." "Pokaite sad vau Herceg-Bosnu..." Poslije nekoliko dana, kada sam mogao bar priblino normalno razluivati, vidio sam sliku uasa, preko 50 ljudi doslovno razbijenih. Najtee povrijeeni bijahu: - Boo ili - glava razbijena, rasjeena gornja usna i vilica, polomljeni zubi; - uitelj Vinko Kolar - polomljene vilice, otekline oko oiju i na elu, povrijeenih bubrega i plavilom u predjelu srca; - Marijan Zovko - pretuenog itavog tijela; - Mirko Tomi takoer leae polomljenih rebara;

- Ivica opa - slomljene ruke na nekoliko mjesta, te povrede u predjelu lea i nogu; - ja sam imao potres mozga uslijed teih povreda glave, a sav sam bio plav u predjelu grudnog koa te lea i lijeve noge; - Luka Miji - s tekim povredama lica i ruku. Njega je kao i mnoge druge bilo teko prepoznati. Samo manji broj je proao s lakim povredama i pomogao nam u tim tekim trenucima. Nakon nekoliko dana otpoe isljeivanje. Trailo se oruje - sakriveno i ostavljeno, podaci o organizatorima, ne obrane, nego napada na Armiju BiH - kakve li ironije; o poginulim i izvuenim bojovnicima, a to isljeivanje je posebna pria, kao i ljudi koji su ga vrili. Jedan po jedan pripadnik je odvoen u susjednu prostoriju i fiziki maltretiran. Svaki dan nanovo. Mada smo se dogovorili da damo iskaz o svakom skrivenom oruju, te toan popis, i mada su pojedinci pod straom ili na prikupljanje i iskopavanje oruje, isljednike nije bilo mogue uvjeriti da smo se mi s tako malo i s takvim naoruanjem mogli tako dugo suprotstavljati njihovim najelitnijim jedinicama. Zbog toga je bila strana i sama pomisao na pribliavanje vremena kada su nai muitelji trebali ui u zgradu. Najozloglaeniji su bili NUNA i IKA, posebno ovaj prvi, na ijem licu nikada i nitko nije vidio osmijeh i nitko nije kod njega uao da nije bio doslovno prebijen ili on nikada nije uao u nau prostoriju a da nekoga nije fiziki zlostavljao. Posebna meta su bili oni za koje se pretpostavljalo da imaju negdje u kuama sakrivenih deviznih sredstava ili dragocjenosti. Na primjer, epo ili, najstariji od trojice brae, morao je pod prisilom obeati da e mu od skrivenog novca (njemake marke) dati tisuu DM, da bi ga ovaj prestao zlostavljati. To je samo jedan od mnogih primjera. Moram dati krai opis same prostorije u kojoj smo bili smjeteni. Naime, to je bio kolski kabinet od 30 kvadratnih metara u kome je bilo smjeteno nas 72. Bili smo na katu, a da bismo upotrijebili toalet trebalo je sii do prizemlja. Posebna pria je bila savladati taj prostor gdje je bila smjetena njihova ambulanta, komanda bataljuna i vojnike spavaonice. Uvijek je tu netko ekao na na prolazak, da bi se iivljavao nad nama i nije udo da su mnogi tu nanovo maltretirani. Pravi spas za nas je doao kad je nae uvanje preuzela korpusna policija koja je ipak donekle korektno obavljala svoju dunost, mada su i tada mnogi na prolazu do toaleta bili teko pretueni. U ovom vremenu od mjesec dana mnogi su ulazili u prostoriju da zadovolje svoju strast zlostavljanja nad nama. Ulazilo se, uglavnom, s orujem, pod punom ratnom spremom. Najgori bijahu za itavo ovo vrijeme: SUBAI (BRUT), PAJAZITI, AVLO LAPO sa sinovima, OMEROVI (zamjenik komandira bataljuna LJUBINA), CERO NAZIF iz Ribia, te CERO MEHO iz elebia, koji istina nije sudjelovao u fizikom zlostavljanju, ali kao komandir policije ne samo da nas nije ni pokuao zatiti nego je i drugima davao povod za nae zlostavljanje. Poseban tretman ovih dvadesetak dana i kod ispitivanja imali su zapovjednik voda, te zapovjednik minobacakog odjeljenja. Svaki dan su ispitivani i tueni, uglavnom po glavi, i mislim da nisu slagali ni jednu rije jer se i nije imalo to kriti. Ve nakon petnaestak dana nitko ih nije mogao prepoznati. Otok glave je bio

takav da je ona bila ogromna i nije mi jasno kako netko moe podnijeti takvo fiziko zlostavljanje. Treba navesti ime su se sve koristili NUNA i IKA pri ispitivanju. Na primjer, svatko je morao dati pismenu izjavu, a pri ispitivanju su iskoristili neuraunljivog mladia, takoer zatvorenika. Naravno, nakon petnaestak dana neprekidne tue teko je bilo prepoznati ovog estitog mladia, studenta elektrotehnike, ali moram na plastian nain opisati zadnji dan ovoga zlostavljanja. Mislim da je bio 19. ili 20.05.1993. Oko 13:00 sati u prostoriju je uao visok mladi, ime mu nisam doznao, sa snajperskom pukom. Bio je ranjen u vrat i u nogu. Bio je pripadnik "Crnih labudova". I poto je kao obvezno prozvao zapovjednika da ustane, zatraio je da se javi onaj koji je pri jednom od napada psovao balijsku mater njemu i njegovoj jedinici. Kako se, naravno, nitko nije usudio javiti, to je zaprijetio da e doi za 15 minuta i svakih 5 minuta strijeljati po jednog ovjeka ako se nitko ne javi, a ako se javi, ili jave, on je obeao da e ga samo 15 minuta prebijati. Bio je uvjerljiv. Kada je iziao mi smo se dogovorili da se petorica koji su najmanje ozlijeeni jave da dobiju batine, da bi ostali preivjeli ovaj uas. Kada je ponovno uao s njim bijahu jo dvojica. I sam pogled na njih, na njihovo oruje, na pune redenike oko njih, unosio je uasan strah. Naravno, samo bi se lud ovjek, gledajui u njih prijavio i, naravno, ova petorica ne smjedoe se javiti. Poslije ponovnih prijetnji te ispitivanja, kako se nitko nije javio i kako ovi htjedoe ostvariti svoju prijetnju strijeljanjem Darko Matkovi ustade i javi se: "Ako netko treba zato dobiti batine, ja se javljam. Ja sam psovao." Plakali smo gledajui ga, onako velike, krvlju podlivene glave, ali punog ponosa i prkosa. Kada smo pomislili da e doi do najgoreg, ovaj ranjeni Sandaklija ga samo pogleda i ree: "Nisi ti taj, to sasvim dobro znam, i neu te pretui." I uz jednu poduu moralnu prodiku ode zajedno sa svojim pratiocima. Sutradan oko 10:00 sati ponovno Darko, Bero, Mario i Luka naoigled nas bijahu tueni. Najvie Darko i Bero. Dok su Darka ponovno zlostavljali, njegov otac Ivan je pored vrata uuren promatrao scenu ponovljenu, mislim, po dvadeseti put, a postao je u licu potpuno crn. Darko, Bero i Maksim Kujundi su od nas izdvojeni i prebaeni u Jablanicu, a mi smo pomislili da ih nikada neemo vidjeti. Bili smo tuni. Taj dan se zbio jo jedan tuan dogaaj koji se protivi svim pravilima ponaanja prema zarobljenim osobama. Svakog dana je odreen broj osoba izdvajan za odreene poslove a posebno je teko padalo kada smo bivali odvoeni na kopanje rovova na prve borbene linije u Orahovci. Nije nas brinulo toliko to su tu bila ratna djelovanja, koliko zlostavljanja nas zarobljenika. Taj dan je odreeno 15 jaih mladia. Stalno smo pogledavali kao da smo predosjeali da e se neto tuno dogoditi, i predveer tuna povorka se povrati, naravno mnogi isprebijani, a bez Slavena Kolara, moda najljepeg mladia meu svima, koji nas je hrabrio u najteim trenucima. Bio je doao po svoju suprugu i dijete, i rat ga upravo tog dana sprijeio da svoju obitelj odvede u Zagreb, a bio je civil. Tuno je bilo gledati njegovog prebijenog oca, koji leae skrhan novim bolom za svojim sinom. Prema izjavama oevidaca, straari su poslije Slavenove pogibije koga je snajper tko zna odakle ubio, isprebijali estoricu zarobljenika, a nitko ih nije zatitio. Jedan primjer zlostavljanja moram navesti. Dok su jedni tukli tri zarobljenika, dvojica, vjerojatno pijanih vojnika, postavili su licem uza zid dvojicu zarobljenika i poto je jedan vojnik usmjerio puku u pravcu njih, prisutne je

upitao: "Kojeg da ubijem?", a drugi uz smijeh odgovorili: "Svejedno kojega. Ustaa je i jedan i drugi. Jebi mu majku." Poto se puka klatila u pijanim rukama, svima je zastao dah. Ispaljen je kratak rafal i samo je Bog uinio da su meci pogodili izmeu njihovih sastavljenih glava, a oni ostali neozlijeeni. Naravno, opi smijeh i estitanje "vrsnom strijelcu". Poto nam je omogueno da pokojnog Slavena opremimo i sahranimo, i to na Radeinama, po elji njegovog oca i majke, tada doznasmo da tamo vie nema nikoga, niti jednog ovjeka, a doznasmo da je ve deset dana gore, u stanju raspadanja, poslije predaje ubijen epo Panda, civil - otpravnik vlakova, eljko Azinovi, vojnik HVO-a, iza kojeg ostade dvoje male djece i ena, od toga jedno dijete teko bolesno; Branko Raji, star 56 godina - radnik TADIV-a; Luka Matkovi, umirovljenik star 62 godine. Ubijeni kukaviki, a ubio ih je stariji sin AVDE LAPE, a njegov mlai, etrnaestogodinji sin ubio je Marka Maria. Sutradan, 26.05.1993. doe i druga naa grupa istim putem i po istom scenariju bi rasporeena i pronese se glas da smo dovedeni ovdje i da e se za par dana izvriti razmjena. Najee smo imali nazovi dva obroka: jedan oko podne i jedan pred veer. Oba puta, na etiri osobe malo prokuhane vode s riom, esto ve uzljuene, nikad osoljene i bez kapi ulja, a to 4 do 5 lica po osobi. Ponekad samo jedan obrok. Kruh je posebna pria. Jedanput na dan, obino uveer, dijeljen na 6 do 11 osoba, za itav dan, a dogaalo se da po dva, pa ak i etiri dana uope nema kruha. Padali smo od gladi, jer upravo tada kada smo mi doli otpoe ve poznati scenarij zabrane dostave hrane od obitelji. Iznurivanje na ovaj nain je trajalo 45 dana i mnogi od nas su bili toliko iznureni da nisu mogli biti prepoznati. Prava je srea bila ako je netko mogao da nam s rada kradomice donese sendvi, obino sakrivajui ga za pas ili u arapu. Oni koji su ili na rad: kopanje rovova, odnoenje hrane na poloaje, odvoenje smea i drugo, i pored izloenosti maltretiranju, pa i fizikom zlostavljanju, bili su sretni da se nahrane, jer nema niti jedne hrvatske due koja nije ivjela i radila samo za to da obvezatno, svaki dan, njima dostavi hrane. A prava umjetnost je bila kako su se te plemenite i hrabre ene znale snalaziti da se uvijek nau, kao sluajno, na putovima kuda su u koloni prolazili zarobljenici. I svi su dobijali hranu. Najlake je bilo ako bi ih vodio estit straar. Sklone se za oak kue ili u kanal i odjednom se tu pored njih nae toliko hrane da je nemogue i pojesti; ili kao sluaj, kad prolaze otvore se sama od sebe vrata garae a ona puna svih moguih jela; ili prolaze na kamionu zarobljenici a ono sa svakog balkona, s prozora, iz ulaza u kamion se baca svega i svaega. Tih dana nismo bar imali kolektivno prebijanje kao u elebiima, dok su ipak svake noi prebijani pojedinci i uz pijanke straara prozivani u kasne none sate. Tako je nakon 4-5 noi muenja podlegao Srbin Bogdan ivak, pripadnik HVO-a. Dvojicu Vrana nakon nekoliko noi zlostavljanja tuno je bilo pogledati, a posebna pria su dvojica mladia iz okoline Prozora. Na nesreu su priznali da su kod Prozora zarobili nekoliko Muslimana. Oni su desetak noi mueni, a kako su se ti mladii ipak uspjeli odrati nije mi jasno. Sredinom sedmog mjeseca dovedeno je 10 Bosanaca iz Dusine, zarobljenih kod Fojnice. Dugo ih nismo uspjeli vidjeti, a skrivani su i od Crvenog kria koji nas je tada posjetio. Jednostavno ih tada nije bilo, da bi se drugog dana njih pet pojavilo u dvorani i to u stanju u kakvom smo i mi bili, dok petoricu nikada nismo uspjeli vidjeti, ali smo u jednoj od svlaionica svake noi uli krike i jauke. Reeno nam je da su ta petorica priznali silovanje i ubojstvo jedne Muslimanke.

U ovim tuama, zlostavljanjima i maltretiranjima posebno mjesto zauzimaju MACI i dvojica IBA kao i upravnik ILI. Posebno MACI zvani MACA, na ijem licu nikada nitko nije vidio osmijeh, nikada nije uao u dvoranu a da svakoga ne zazebe oko srca. Razmijenjen sam 13.08.1993. nakon nepuna 4 mjeseca i najdrai trenutak mi je bio kada sam na crti razdvajanja ugledao toliko svojih dragih lica U Tomislavgradu, prosinac 1993 ifra iskaza: and15 Svjedok: J.LJ., ensko, 31 god. ISKAZ U sijenju i veljai 1993. primijetila sam da susjedi Muslimani okreu glavu od nas, da nee da se pozdrave s nama. U mome selu (Trusina) je bilo podjednako i Muslimana i Hrvata. Omjer stanovnitva je otprilike bio pola-pola. Ja ne znam to su Muslimanima Hrvati skrivili. Nisam nikad mogla primijetiti da nai njima neto spremaju, niti sam ikad ula. Kroz Trusinu su prolazili i vojnici HVO-a i Armije BiH. Bilo je napetosti izmeu njih. Znali su skupa sjediti (pripadnici HVO-a i Armije BiH) u kavani, piti i druiti se. Nitko od Muslimana iz Trusine nije bio u HVO-u. U postrojbama Armije BiH u Trusini bili su u poetku samo Muslimani iz Trusine, sve sam ih poznavala, meutim poslije su se poeli pojavljivati drugi ljudi koje nisam znala. Jedan od zapovjednika Armije BiH je HASAN HAKALOVI. Njega dobro poznajem. On je brigadir u brigadi Neretvica koja je za podruje Klisa. On je iz sela Vinjevica. Prije je bio lopov, kriminalac. Bio je po zatvorima. Ima oko etrdeset godina. Znam jo JUSA, ali njemu ne znam prezime. Prije rata je imao trgovinu u naem selu. On ima etrdeset do pedeset godina. Bio je zajedno s HASANOM. Klisa je cijelo podruje od Ostroca pa nadalje. Obuhvaa sela Trusinu, Butrovi Polje, Seonicu, Sutie, Parsovie itd. U Seonici je mijeano stanovnitvo (Hrvati i Muslimani), u Sutiima isto tako. U Parsoviima je veinsko muslimansko stanovnitvo. U Butrovi Polju je izmijeano stanovnitvo. U Kostajnici je hrvatsko stanovnitvo. HVO je drao poloaje prema etnicima. S njima na liniji je bila i Armija BiH. Zajedno su drali linije prema etnicima. U Klisi nije bilo etnika, nije bilo nikakvih problema. 16. travnja 1993. ustala sam oko sedam sati. Otila sam kod sestre na kavu. Sjedile smo i pile kavu. Ponegdje se uo rafal i pucnjava, ali ja sam mislila da je to tek tako, prolazno. Pucnjava je postala sve uestalija. Prele smo u drugu sobu, ali je pucnjava bila sve blia i blia. Krile smo se po kui. Vidjela sam kroz prozor da je velika sila vojske dola pred kuu i u susjedstvo. Pucnjava se ula sa svih strana. Sestra i ja smo bile same s djecom u kui. To je bilo oko osam sati. Nismo ni kavu stigle popiti. Najednom su dva mukarca poela lupati na vrata nogom. Sestra im je rekla da ne lupaju, da e otvoriti. Bojali smo se. Prepoznala sam jednog. On se zove SEID HAKALOVI. Inae je iz Butrovi Polja. Imali su arene uniforme s "ljiljanima" i crne trake oko glave. Pitali su ima li mukaraca na to smo im odgovorile da smo same s djecom u kui. Uli su u kuu, bez obzira na to i pregledali sve sobe. Kad su vidjeli da nema nikoga taj kojeg poznajem je ostao sjediti u kui, a drugi (kojeg nikad prije nisam vidjela) je otiao u moju kuu. Kada je HAKALOVI sjeo rekla sam mu da ga znam odnekud na to je on odgovorio da i on mene pozna, ali da moju sestru bolje poznaje. Rekla sam mu da se ne mogu sjetiti odakle je, na to je on rekao da nije bitno odakle je. Uli su u moju kuu. ula sam da ispaljuju rafale po kui, da pucaju. Zvali su mukarce da izau iz kue. Govorila sam im da tamo nema nikoga, da su svi otili na strau. HAKALOVI je govorio da se pogrena politika vodi u Grudama. Da ovo nee

biti Herceg-Bosna. Da Herceg-Bosna moe biti samo u irokom Brijegu, itluku i Grudama. Da e Konjic i Mostar biti njihovi. Pitao nas je to nam to treba. Rekla sam da mi nismo za to krivi. Nakon toga su otili. Tad je dola na vrata jedna ena s pukom. Tu enu nisam nikad prije vidjela. Bila je crna, niska, otprilike mojih godina. Po govoru i izgledu bih rekla da je domaa. Bila je isto obuena u uniformu, s pukom i bombama. Ona je bila jedina ena meu njima. Naredila je da dvije ene izau van. Od nas se nitko nije usudio da izae. Ponovila je opet: "Dvije ene van! Pucat u!" Izale smo ja i jedna susjeda Mara Drlja koju su oni ranije doveli iz susjedstva. Rekla sam joj da idemo ili e nas ubiti. Ta ena nam je rekla da nas tamo ekaju dva mukarca i da trebamo ii donijeti puke s puta jer da se puca i da oni ne smiju. Mara i ja smo otile dole na put. Pokupile smo oruje. Sa svih strana su meci udarali o asfalt. Bilo nas je strah. Ne znam otkud su se te puke nale na asfaltu. Vidjela sam i leeva po putu. Ne znam da li su to bili njihovi ili netko od mjetana koji su se na neki nain oduprli. Pokupile smo te puke i odnijele ih njima. Oni su se svi zaklonili iza jedne kue. Pitale smo da li se moemo vrati djeci u kuu. Neki od tih mukaraca su nam rekli da moemo, ali je ona rekla da ne moemo ii gore nego da ih pozovemo i da idemo s njima. Otile smo po djecu i moju sestru. Rekli su da nas vode gore u selo i da tamo ima jo civila. Ta ena je zapovijedala, nju su svi oni sluali. Dok smo ili putem ti njihovi mukarci su davali djeci bombone i okolade i ispitivali ih gdje su im oevi, imaju li puke i pitolje. Doli smo gore u selo. Tamo sam vidjela nae koji su bili na poloaju. Svi su bili vezanih ruku, poredani uz jednu talu, okrenuti licem uza zid. Kad smo stigli, ta ena im je naredila da se okrenu licem prema nama. Bili su tu: eljko Blaevi (1961. godite) inae je bio pripadnik HVO-a, a tad je bio u civilu; Nediljko Kreo (oko 40 godina) pripadnik HVO-a; Ivo Drlja (doao je prole godine iz JNA mlad); Pero Kreo (1961. godite); Franjo Drlja (oko 50 godina) civil; Dragan Drlja (14 godina). Tad su jo svi bili ivi. Jedan od njihovih vojnika je rekao Draganu Drlji da izae i da ide meu ene jer da je jo mlad. On je preao k nama. Tada nam je ta ena rekla da proemo iza tale. Poredali su nas uz jednu kuu. U tom trenutku smo uli rafale i PAM i sve naoruanje koje su imali. U toj vojsci sam od Muslimana iz Trusine prepoznala samo SEIDA HAKALOVIA i jo jednog kojem ne znam ime (radio je u Butrovi Polju u kafiu on je urjak od MUJE MUSTAFIA). Niko nije ni pokuao da ih odvrati od strijeljanja. Nisu znali to da rade sa nama. Ta ena (ona je bila jedina ena meu njima) je rekla da nas odvedu u jednu kuu, poliju benzinom i zapale. Bilo je meu njima ljudi koji to nisu mogli napraviti. Uli smo u kuu i sjeli. Doao je jedan (njega ne poznam) i traio da stavimo na stol novce i zlato, tko ima kod sebe. Izvadili smo to smo imali. Oni su to pokupili. Opet su nas izveli van. Ta ena nije dala da izaemo stalno je govorila da nas treba zapaliti. Otili smo da vidimo te strijeljane ljude. Vidjeli smo kako lee po zemlji. Naredili su nam da nosimo na njihove poloaje municiju, granate i oruje koje su nali kod naih. Ili smo uz brdo Marjevac (brdo iznad sela) vodei djecu i nosei oruje. Bilo nas je vie od dvadeset. Svi smo bili civili. Ja sam nosila sanduk municije i vodila sam dijete od tri godine. Nisu mi dali ni da se odmorim, niti su mi htjeli pomoi. Mali mi je poeo plakati. Nije vie mogao hodati, ali ja sam mu stalno govorila da emo brzo stii, da ne plae. Sa mnom su tu bili Bosiljka Kreo susjeda Mara Drlja s djecom (jedna ker esti, druga trei razred), Anica Blaevi (supruga od pokojnog eljka) s djetetom od dvije godine i sve ene iz tog sela. Kad smo stigli na to brdo dozvolili su nam da sjednemo. Ona ena je opet govorila da nas treba baciti u kuu i zapaliti benzinom. Neki muki su rekli da nee tako, da nama ne smije faliti dlaka s glave. Neki drugi su predloili da idemo u Parsovie (tamo gdje su njihovi) u kolu. Parsovii su muslimansko selo. Tamo im je vojarna i komanda. U tom trenutku im je javljeno radio-stanicom da civile vrate kui, da e se vratiti po civile ako im bude falilo. Naredili su nam da se vratimo kui. Da svi budemo u jednoj kui i da ne izlazimo jer ima straa i

dole. Vratili smo se u selo gdje su oni poinili masakr. Nismo mogli tu biti. Rekla sam da ja idem dole u sestrinu kuu pa to bude. Produili smo svi dole. Ostali smo u sestrinoj kui taj dan i no i drugi dan do poslije podne. Vidjela sam susjeda SMAILA MEMIA. Bio je u uniformi i imao je oruje. On je uvao da ne izlazimo dok smo bili zarobljeni. Za to vrijeme nitko nam nije prilazio. S njim su jo straarili MIRALEM MEMI (njegov brat), SEJDO PADALOVI (iz Butrovi Polja) koji je bio zapovjednik jednoj grupi. Mara Drlja je pitala SMAILA MEMIA zato su nam to napravili. Rekla mu je da su gore u Gaju sve nae ljude ubili. On je odgovorio: "ta u vam ja. Mukarce sve ubijamo. ene i djecu nee nitko dirati. Vama nita ne fali." Ti ubijeni ljudi su ostali leati nepokopani pred talom. U tom dijelu gdje su oni ubijeni su sve bile hrvatske kue. Pred talom su ubijeni oni ija sam imena nabrojala. Ubijen je jo Stipo Ljubi, ali je on ubijen u kui Andrije Drlje. Andrija je takoer tu ubijen. Njih dvojica su vjerojatno ranije ubijeni jer nisu bili pred talom prije nego su ostali strijeljani. Ubijeni su i neki stariji civili. Branko Drlja je ubijen u svojoj kui. Njih su ubili prije nego smo mi doli gore. Toma Drlja je isto ubijen u svojoj kui. To su sve civili. Ljudi pedesetih godina. Ubijen je jo i Zdravko Drlja. On je ujutro doao sa strae i kad je uo pucnjavu u selu izaao je u civilnom odjelu da vidi to je. Nije stigao ni pobjei. Ubili su i njega. Ona ena mu je naredila da baci puku. Morao ju je baciti. Njih je bilo sigurno stotinu. Poslije sam ga vidjela mrtvog pored puta gdje je ubijen. Poslije smo vidjeli da su pored puta ubijeni jo Veljko Kreo, Ivica Kreo. Njih dvojica su isto imali 50 ili 60 godina. Ante Drlja je isto ubijen pred svojom kuom. Istjerali su ga van i onda ga ubili. Oni su rekli da mukarce sve redom ubijaju. Ubijena je i Kata Drljo Antina supruga. Pokuala je da pobjegne. Ubijena je takoer i Antina majka Kata Drljo (isto se zove kao i supruga). Ubijen je njihov susjed Ivan Drljo s lea. Priala mi je njegova supruga. Ubijen je Smiljko Kreo u svojoj kui. ena i unuka su mu pri tome ranjene i jedna njihova susjeda je isto ranjena. Poslije su zapalili kuu i Smiljko je u toj kui izgorio. Dole na kraju sela je ubijen Ilija Ivankovi, a prvi susjedi su mu bili Muslimani. Ubijena je pred kuom i njegova supruga Ana Ivankovi. Vidjela sam je kako lei. Tada su poli u Polje, htjeli su da napadnu i Polje, ali su se vratili kad su vidjeli da nee tamo proi kao to su proli u Trusini.. Kad sam vidjela da dolaze ti nepoznati u susjedstvo govorila sam da bismo trebali otii odatle, da nam nije dobro tu biti. Ti nepoznati su dolazili kod ZEJNILA GOSTOVIA. On je bio autoprijevoznik. Ti nepoznati su svi bili u arenim uniformama. Dolazili su autima. Imali su preicu iz muslimanskog sela do njihovih kua tako da nismo mogli vidjeti svakoga im doe. Imali su malo duu kosu, nosili su naunice i puno prstenja po rukama. ZEJNIL se u zadnje vrijeme nije ak s naima ni pozdravljao. Njegov se sin igrao svaki dan s mojom djecom. Oni su ga tukli i branili mu da ne dolazi mojoj djeci. Prije smo bili u dobrim odnosima. Onda je odjednom zautio. Kad je bio njihov Bajram izbio je prvi sukob. Od tada nas nije vie ni pozdravljao. Sve se to desilo ujutro. Drugi dan pred mrak mi smo otili iz sela. Svi leevi su ostali tako nepokopani. Popodne oko etiri sata dola su dva njihova vojnika i rekli nam da je poslana jedna muslimanka iz Butrovi Polja da vidi to je s nama civilima u Trusini i da treba netko od nas civila otii u Butrovi Polje da im prenese pravu istinu. Jedna cura je otila u Polje. Prenijela im je da smo u kui moje sestre. Rekli su joj da doemo svi dolje u Polje jer da imaju i oni sedam civila zarobljenih. Tada smo svi koji smo bili u kui moje sestre otili za Butrovi Polje. Nismo znali to je sa ostalim civilima dok nismo doli u Polje. Kada su vidjeli da nismo svi doli poslali su po ostale.

Bilo je jo civila zatvorenih u jednoj muslimanskoj kui. U Butrovi Polju smo ostali dva, tri sata dok nije pao mrak. Onda smo preko jezera prebaeni amcem u Kostajnicu. U Kostajnici nisu znali to se dogodilo u Trusini. Znali su samo da je bilo pucnjave. Kada smo doli ispriali smo im sve to se dogaalo. U Kostajnici sam ostala petnaest dana. Ljudi su mi rekli da je put dalek, da je kino vrijeme, da e mi biti teko s djecom, ali ako se usudim da odem. Od Kostajnice do Kuana sam cijeli dan ila pjeke. Kada smo krenuli iz Kostajnice penjali smo se uz planinu. Za nama je ostala jaka pucnjava. Pucnjava se ula od Butrovi Polja i Parsovia. Sa svih strana se pucalo. Sa mnom je krenula sestra s djecom. Ile smo s djecom koja idu konjima po municiju. Kada smo kretali reeno nam je da se pazimo jer da gore ima jo njihovih poloaja. Kada smo mi bili stigli u Butrovi Polje tamo vie nije bilo Muslimana, a u Kostajnici ive samo Hrvati. Kad smo im morali nositi municiju uzbrdo spominjali su nekog ZUKU. Tko im je preko stanice javio da nas vrate u selo, to ne znam. Kad su nas vratili u selo vidjeli smo kroz prozor Muslimane iz naeg sela. Oni su normalno hodali po selu. Vidjela sam ba ZEJNILOVOG malog kako se igra ispred kue. ena je normalno radila svoj posao. Nitko nama nije nita govorio. Jedan ovjek se drugi dan spremio i otiao gore u njihovo selo. Kada je doao gore uope mu nisu dali ui u tu kuu u kojoj su se oni dogovarali nego je morao sjediti pred kuom. On je krenuo gore da ih pita zato su to napravili, zato nisu javili da se civili spase. Pitao je ZEJNILA kako je mogao njegovog Nediljka ubiti, a bili su najbolji prijatelji. Rekao mu je da su svi u Gaju strijeljani. Zejnil se pravio iznenaen, ali je bilo jasno da svi znaju. Ja mislim da su oni znali da se to sprema Hrvatima. Non-stop su dolazili u tu kuu. Gaj (gdje su nai strijeljani) je jedan dio sela Trusine. Ubijeno je 23 ljudi tog dana u Trusini. Selo Buaci (hrvatsko selo) se nalazi iznad Parsovia (Parsovii su muslimansko selo). To selo je dva dana ranije palo u njihove ruke. Bilo je puno civila u njemu. Jo uvijek nitko nije doao od tamo. Ne moe se saznati to je u tom selu. Oni dre to selo i imaju tamo svoje poloaje. Predvia se da je tu jo vei masakr nego u Trusini. Trusina je imala pedesetak kua (hrvatskih i muslimanskih). Napadnut je poloaj i selo. Oni su imali svoje poloaje pa su onda i nai uvali. Tu nije bilo etnika. Kad su napali poloaj i selo nai su se odupirali koliko su mogli. Marijan Kreo je bio na poloaju. Poslije mi je priao da ih je Stipe prvi primijetio. Rekao je da idu trojica prema njima. Otvorili su vatru, pa su nai uzvratili. Onda su vidjeli da ide Mila Drlja, ena od Andrije, prema poloaju s dva njihova vojnika. Nisu mogli pucati kada su vidjeli tu enu. ena im je prila s ta dva vojnika. Rekla je: "Dole su u selu. Rekli su da se predate." Neki su htjeli, neki nisu. Znali su da su dole u selu djeca. uli su dreku i viku u selu. Momci koji nisu imali djece su pobjegli, a ostali su se vratili dole i bacili puke. Doveli su ih u selo. Neke su natjerali da prave kavu. eljku su obeavali da e ga odvesti u Konjic kad ovo sve proe, i njega i enu i dijete. Da e opet zajedno piti. Za deset minuta je bio strijeljan. Prozor sobe u kojoj sam ja spavala tog je jutra sav izreetan od metaka. Sreom ja sam nakon tog to je Ivina kua pogoena od te strane odluila spavati u podrumu. Prozor mi je gledao u njihov poloaj.

REO iz Trusine (ne mogu se sjetiti prezimena, on je JUNUZOV sin) je palio kue. Bio je isto u Armiji BiH. Zapaljene su tri hrvatske kue, kua od Smiljka Kree, kua od Jure Anelia i stara kua Ivice Kree. Jedna ena, koja nije odmah s nama ila na razmjenu, morala je dati kljueve od svoga auta. Odvezli su auto do Marine kue i vidjela ih je kako tovare pakete u auto. Nai su sa poloaja vidjeli da nakon tog dana dolaze s traktorima, frezama i autima ispred kua i pljakaju. U Ljutom Dolcu, 5. svibnja 1993. ifra iskaza: and26 Svjedok: I.T., muko, 65 god. ISKAZ Jo od osmog mjeseca 1992. godine bilo je pomalo pripucavanja, ali bi se to brzo stialo. Dali bi komandu i s jedne i s druge strane da se to prekine. U tom prekidanju oni bi se pregrupirali i organizirali. Uvijek su tvrdili da smo mi zajedno i da se neemo meusobno potui ve da emo se zajedniki boriti protiv etnika. Meutim u sijenju 1993. godine situacija se poela zaotravati. Do najveeg zaotravanja je dolo u Konjicu i u Butrovi Polju izmeu nae i njihove policije. U Konjicu su bile dvije policije, a u Butrovi Polju samo naa. Onda se naa policija rasformirala i prela u HVO. Na HVO je drao vojarnu u Seonici. Oni su je tijekom ove godine dva puta napadali. Jedanput u sijenju, a drugi put u veljai, ali su obadva napada odbijena. U to vrijeme jedan muslimanski zapovjednik po imenu MUSTAFA BUTOROVI je rekao da napadaju zato to e to biti njihova zemlja, njihova drava. Mislio je da e to biti njihova muslimanska drava. Poslije je dolo do velikih politikih zaotravanja izmeu sela. Dolo je do napetosti, ali jo nije bilo oruanih sukoba. Deset dana prije nego to je izvren pokolj, masakr u selu Trusini, koje je susjedno selo do moga, osjetili smo da neto nije u redu. Vidjeli smo pedesetak vojnika koji su esto prolazili ispred naih kua. Meu njima je bila i jedan enska. Izvjetavali smo nau komandu u Kostajnici o tome jer smo smatrali da ih moemo razoruati. Komanda nam je odgovorila da ih pustimo na miru. Tako je to ostalo. 16.04.1991., u 8:45 ujutro naglo su upali u selo Trusina i poeli pucati. Nai su poeli s ove strane otvarati vatru na njih. uo sam Ivana Kreu kako galami, ali se nije moglo razaznati to govori. uo se njihov glas kako zove Alaha u pomo da to vie ubiju. Za sat vremena ubili su 22 ovijeka. Ti ljudi su pobijeni, strijeljani, poklani... Ubijen je Ilija Ivankovi, zatim njegova supruga Ana Ivankovi, Jure Aneli, zatim dva Mandia, sin i otac kojima ne znam imena, Smiljan Kreo, njegov sin Pero Kreo, njegov amidi (strievi) Ivica, Veljko, Tunjo Drlja, njegova majka, njegova ena, Branko Mikota, Frano Mikota i njegov sin, Ivan i njegov sin, Andrija Mikota i njegov sin, Nedo Kreo, Stipo Ljubi. Moja kua je udaljena od centra Trusine gdje se to dogodilo oko 500 metara. To je selo do sela, samo nas rijeka dijeli. Vidjeli smo kad su ulazili u selo. Imali su arene uniforme. Nosili su bijele trake oko ruke. Te ljude su vodili nai susjedi AIR POTUROVI i njegov brat AZIZ, SENJIN PADALOVI (on je glavni voa te koljake grupe), HAMID SULTI, ABDULAH MAI i njegov sin, EFKIJA SULTI sa svoja dva sina ALMIROM I HADISOM, VESID SULTI sa svoja dva sina SULEJMANOM I SEJOM, HABIB SULTI, JUSUF AKETA I IKO. Svi su oni tu iz tog sela i deset dana su tu koljaku grupu pripremali po svojim kuama. Oni su svi iz Trusine i Sultia. Nai susjedi. Imali su pomo sa strane. Tu je bilo iptara, mudahedina, Sandaklija, muslimana iz Vakufa, Foe i ajnia. Kad su izvrili to zlodjelo u Trusini bio je petak. Mi smo bili dva dana u kui.

Nismo nikuda smjeli izai. Samo smo gledali kroz prozor. Stalno su pucali mitraljezima po kuama i po dvoritima. 17. uveer u 23 sata smo se pokuali izvui. Bilo nas je stotinjak civila i 24 vojnika. Krenuli smo iz Sultia kroz jedan potok koji se zove Kotlarica, pa uz brdo Gaj preko prijevoja Krivae i spustili se u selo Obre. Tu smo ostali deset, petnaest dana. Mi civili smo se povukli do Kostajnice. Vidjeli smo da nema nikakve jake pomoi. Mislili smo da e Vrci pasti. Kad smo vidjeli kakva je situacija u Kostajnici svi civili iz ova dva spaljena sela: Sultii i Trusina smo krenuli trbuhom za kruhom. Gledao sam sa brda kada su spaljene kue. A taj kojem sam najbolje valjao u ivotu mi je kuu zapalio. Javno su nam govorili da kri i oni koji se kriaju nemaju mjesta u Klisi. Oni su govorili to po selu. ak se i meu djecom tako govorilo. Meni osobno nitko od odraslih to nije rekao, ali mladii su znali kao kroz alu govoriti: "Ii e ti odavde. Ovo e biti naa drava, graanska drava. Ovo e biti muslimanska drava." udno mi je to to je bilo meu njima i starijih ljudi, muslimana. Kako je on naveer u pet sati uzeo puku i krenuo iz svoje kue prema mojoj kui da puca na mene? Ja sam mislio da e taj VEJSIL SULTI doi do mene i rei: "Ne moete ovdje opstati zasada. Opkoljeni ste. Sa svih strana se steu obrui." Mislio sam da e biti tako kako smo se dogovarali, da nee biti meusobnih sukoba i da neemo dozvoliti da nitko sa strane puca na nas. Mislio sam da e nam rei da nas ne mogu obraniti i da e rei da nam je jedini izlaz da pobjegnemo. On to nije uinio ve je otiao u susjednu kuu i nanianio puku u moj prozor. Nije pucao. Nije niti jedna puka pukla dok smo se mi izvlaili. Od napada na Trusinu mi smo ostali u selu cijeli taj dan i no i sutra do 23 sata. uli smo samo kuknjavu i odjednom je nastala tiina. Nai iz Obara su saznali za te dogaaje su doli i otvorili vatru na njih. Tada su oni pobjegli i nastala je tiina. To je strano. To nisu nikakvi ljudi. To nita ljudsko nema u sebi. Ne razumijem kako mogu doi u kuu i ubijati ene, djecu i starce. I to klati i crijeva vaditi. Sva stoka je ostala u talama. Prvo su mislili da smo se mi zabarikadirali po kuama. Kad su vidjeli da smo mi otili krenuli su po talama i pustili krave da hodaju, a svinje su sve pobili i stavili na gomilu. Bilo je trinaestero naih zarobljeno u kui od Janje. Kad su nai zapucali pustili su ih i rekli da pokopaju mrtve pa da se vrate, ali su oni iskoristili priliku i pobjegli u Butrovi Polje. Leevi su svi ostali nepokopani. Mogue je da su ih oni poslije uvukli u te popaljene kue i popalili kad su osjetili da e UNPROFOR doi. Sve je bilo popaljeno. Nai vojnici su bili tu desetak dana.. im su otili mi smo opet bili u strahu. Onda je dola druga smjena vojske. Mi koji smo doli u Kostajnicu (iz Trusine i Sultia) svi smo se razbjezali od Splita do Bea, gdje je tko imao porodicu Sela iz kojih su protjerani Hrvati su jo Tovarnice, Gornje Vinjevice i Donje Vinjevice. Sela u kojima su Hrvati u okruenju su Seonica, Budinja Ravan, Obrenovac, Ljesovinja, Obri i Kostajnica. U itavom Klisu, osim tih sela, nema vie niti jednog hrvatskog sela u kojem su Hrvati ili hrvatski vojnici. U Studencima, 28. svibnja 1993.

ifra iskaza: and27 Svjedok: M.M., ensko, 33 god. ISKAZ 16.04. 1993. oko 9 sati i 15 min. ujutro poela je pucnjava. Jako se pucalo. Kia je padala. Bilo je hladno. Odjednom se ula galama blizu kue. Na jednom dijelu su bili Hrvati, a na drugom Muslimani. Odjednom su se otvorila vrata od podruma. U podrumu je bio s nama jedan na susjed. Jedan je uao na vrata i krenuo prema tom susjedu traei puku. Rekao mu je da nema nita. Nas je istjerao van. Tog koji je uao na vrata ne poznajem. Bio je u crnom odijelu. Imao je traku i oruje. Dijete je plakalo i govorilo mu da ne puca. Rekao nam je da izlazimo. Psovao nam je majku. Meni je rekao da idem gore. Vidjela sam kako kua pokraj moje gori. To je kua Jure Anelia. Njih je bilo oko 20. Stajali su s obje strane ceste. Svi su bili u crnom. Trala sam. Nosila sam dijete umotano u "jorgan". Trala sam cestom. Nisam znala gdje u. Vidjela sam mrtvog ovjeka kako lei na cesti. To je bio Veljko Kreo. Prola sam pored njega i stigla do jedne kue u kojoj sam znala da ima sklonite. Ula sam, ali unutra nije bilo nikoga. To je kua Ilije Kree. Pucalo se i dalje. Sjela sam malo da se odmorim. Vidjela sam dvojicu kako stoje. Moja rodica i jo jedna ena su bile isto vani. Ta ena je plakala i traila djecu. Rekli su nam da idemo. Da emo mi ii sa strane, a oni u sredini. Pitali su nas gdje su nam muevi. Rekla sam da smo izbjeglice, a on je rekao da e provjeriti. Odveli su nas do kue. Tamo je leala ranjena ena, agolj Leala je sva krvava. Mislila sam da je mrtva. Bila je blijeda. Dijete joj je bilo ranjeno pa su ga previjali. ene koje su je nosile bile su skroz krvave. Tu smo uli kod te ene koja se zove SEJDEFA. Tu je bilo skladite. Bilo je puno brana. Zaklonili smo se za to brano. I dalje se pucalo. Tu smo ostali do 20 sati (naveer). Ta SEJDEFA isto ima malo dijete. Njeno dijete je slobodno hodalo. Nita se ona nije bojala da bi granata mogla pasti. Bilo me je strah da ne bi ovi iz Obara i ovi odozgo opet udarili po nama jer smo kod njih u kui. Ona je rekla da nee jer da su Obre "sreene". Rekla je da nam je to Boban kriv, da ne mogu dvije vojske biti u jednoj dravi. To je govorila ta SEJDEFA. Ona se preziva SULTI. Ona je supruga od SALKE. U osam naveer su rekli da hoe nekuda ii. Pitala sam njenog supruga, SALKU SULTIA, da nam kae ako misli da mi trebamo negdje otii. On je rekao da nam je pomogao i da bi nam pomogao koliko on moe. Rekao je jo da bi on najvie volio da se to nije dogodilo, ali kad je tako da bi trebali otii. Mi smo ponijele tu ranjenu enu do vrata. Kad smo dole na vrata skupilo se puno vojske. To su sve bili poznati, domai. Pomogli su nam da je odnesemo do njene kue. Tu je jo bilo zarobljenih. Kad smo stigli, poeo nam je psovati. Rekao je da nitko ne smije pokuati bjeati jer da e nas sve zapaliti. Traio je klju da nas zakljua. Na svu sreu nije bilo kljua. Prije toga su joj bacali bombu. To je kua Vide Drlja. Klju je traio SEAD PADALOVI. On je iz Gostovia, to je susjedno selo. Ja sam godinama radila u trgovini, tako da ga poznajem. Ona je neto poela priati, a on joj je stavio cijev na stomak. Rekao joj je da neka samo proba jo jednom progovoriti. Dok je bio civil on nije nigdje radio. Nije nam dozvolio da upalimo svjetlo. Takoer nam je zabranio da izlazimo van iz kue. Nakon toga je otiao. Bilo nas je tridesetoro unutra. Meu nama je bilo i dvoje ranjene djece kao i jedna ranjena ena. Nijedno dijete nije smjelo zaplakati. Kada bi ustala, nisam znala gdje sam, samo bi upalila upalja da vidim gdje mi je dijete. Tako je to trajalo do jutra. Ujutro su poeli dolaziti susjedi. Donijeli su nam hrane, mlijeka i borovnice (da pravimo sok za tu ranjenu enu). Rekli su da e doi SEAD PADALOVI i da e nas odvesti u dio Trusine koji zovemo Gaj. Poslali su jednu enu da ode u Sultie i da im kae da predaju oruje pa da im onda nitko nee nita napraviti. Ona nije htjela da ide. Mi nismo znali tko je poginuo, samo ono to smo vidjeli. Kad su doli ti susjedi Muslimani koje poznajemo, pitali smo ih tko je jo poginuo. Oni su znali tko je sve ubijen. "ZUKINA" vojska je jo uvijek bila u selu. Reeno nam je da ne idemo nikuda jer da e se sad voditi borbe u Kostajnici i Butrovi Polju

i da nam je najsigurnije da tu ostanemo. Ali mi vie nismo imali povjerenja u njih. Jedan ovjek je plakao i traio da ga odvedu kod oca. HVO nije imao punkt u Trusini. Imali su poloaj na jednom brdu. Ispod tog brda je jedno manje brdo na kojem su Muslimani imali poloaj. Tu nikada nije bilo sukoba. Tu su ih uhvatili i strijeljali. Neki su uspjeli pobjei. Neki su se predali jer su ih ucjenjivali enama i djecom. Bilo je ljudi sa orujem, ali nisu pruali otpor. U Trusini nije pruen nikakav otpor. Napad je poeo oko 9 sati i 15 min. U Trusinu je upalo oko 30 vojnika. Napada je trajao do 10 sati. Poslije toga nisam vidjela tu vojsku. Bilo im je sve slobodno. Mogli su ii kuda su htjeli. Pucalo se. Oni koji su preivjeli, nisu mogli izai. Bili su u kui i nikoga nisu mogli vidjeti. Nitko im nije pruio otpor. Vjerojatno su i mjetani sudjelovali u tom napadu. Znali su tono koga e ubiti. ula sam, nisam vidjela, da je jedan susjed, AIR..., da ih je doveo. Selo se sastoji od tri dijela (Gaj, Kree). Od susjeda Muslimana nije bilo nikakvih prijetnji prije sukoba, ali ovima koji su doli netko je pokazao koga sve treba ubiti. Doli su pred kuu u koju je moja ujna tog jutra svratila na kavu. Sin od te ene, ija je kua, je bio u HVO-u. Udario ju je akom i pitao je gdje joj je sin. Vjerojatno su znali koga treba ubiti. Svi koje sam ja vidjela su jednako ubijeni ili metak u elo ili preko lea, kao da je to sve radio jedan ovjek. Vidjela sam ubijene Anu i Iliju Ivankovi. Ubijeni su pred kuom. Ana je pogoena u elo, a Ilija preko lea. Dvojica susjeda Mandia, koji su doli iz Sarajeva, su takoer ubijeni. Svi ljudi su ubijani vani. ula sam od ena koje su unijele mrtve u kuu da su svi na taj isti nain ubijeni (metak u elo ili preko lea). Vidjela sam jo da je ubijen Veljko Kreo. Tog drugog dana su nas obilazili. Pazili su nas fino. Dozvolili su nam da se kreemo po kui, ali su nam rekli da ne izlazimo van jer da ima snajpera. SEJDEFA je dolazila obii tu ranjenu enu. Naveer su nam rekli da e ujutro doi auto po tu ranjenu enu i odvesti je u Parsovie. Mislila sam da je sve gotovo jer da bi se stiglo u Parsovie treba proi kroz Butrovi Polje. Meutim nisu doli. Ta ena je odvezena u kolicima. Do tada nitko nije znao gdje smo mi. Kada su nju odvezli onda su rekli da smo mi zarobljeni i da ne moemo nikuda. Moja kua je izgorjela nakon dva, tri dana. Bili smo dva ili tri dana u Kostajnici i te noi prije nego to emo krenuti ovamo moja kua je izgorjela. Selo je opljakano i svi auti su odvezeni. To su napravili nai susjedi, a ne vojska. Za vrijeme napada je samo jedna kua izgorjela. Naa vojska kod Obara dri poloaj i sa tog poloaja se vidi Trusina. Svaki dan gledaju kako pljakaju. U svakoj kui ima mrtvac. Bez obzira na te mrtvace oni iznose iz kua, pljakaju. Ne znam kako mogu. Ja sam u nedjelju ujutro ila kui. Tada se ve osjetio smrad. Kako se tek osjeti nakon 20 dana. Nije mi jasno kako mogu ui u te kue. Navodno su poruili da se doe sahraniti te ljude, ali su rekli da se doe bez oruja. Meni je jedan susjed, MEHO ABI, pomogao da ih unesem u kuu. Pitala sam zato su to uinili. Rekao mi je da je moj brat, navodno, ubio njegovog brata tog istog dana. Premda znam da nije on jer znam tko ga je ubio. Pitala sam ga da li je svjestan koliko je ljudi ubijeno. Rekao je da zna tko je to napravio. Nisam ga htjela dalje pitati jer sam se bojala da ne bih imala problema zbog toga. Djeca su mi bila ostala kod jedne ene. Kad su bili sukobi u Orlitu tada smo prvi put uli za 'ZUKINU' vojsku. Tamo su ubili sve na koga su naili. Tamo je ostalo malo ljudi. To je malo selo koje je udaljeno, tako da je tu bilo malo stanovnika. Moda je bio netko mlai ili netko od izbjeglica. Znam da su ubili jednu enu koja je bila nepokretna ve sedam godina. uli smo preko radija da su gore bili "ZUKINI" vojnici.

HALID PADALOVI, SEADOV brat, je poginuo u Gostoviima. Tamo je bilo prvo pucanje. Tada je jedna muslimanka iz Trusine rekla: "Poginuo je HALID, gorit e Trusina." To je rekla ADVERA AHI. Nije mi jasno zato jer to uope nema veze s Trusinom. Niti je njega netko iz Trusine ubio, niti su borbe bile u Trusini, niti bilo ta drugo. Kad su nas doveli gore u kuu od SEADA, neke su odveli u susjednu kuu. Ta je kua od njihove sestre. Nae ene su plakale, a sestra od SEADA i HALIDA je rekla: "Sad vidite kako je mojoj majci. Tako i ona plae." Svakom su uzimali novce. To im je bilo glavno. Traili su "marke". Hrvatske dinare nisu htjeli. Moju torbu su ostavili. U nedjelju kad sam ila kui, nala sam je na cesti. Ti vojnici u crnim uniformama bili su 1970. do 1975. godite. Bili su ba mladi. Znam po mom bratu, on je 1969. godite, a oni su izgledali jo mlai. U Gabeli, 31. svibnja 1993. ifra iskaza: and29 Svjedok: A.K., ensko, 28 god. ISKAZ Napad na nae selo poeo je oko 8 sati ujutro. S nama je bila starija jedna ena, kominica. Bili smo tu Kreo, Mara, Irena, Arijana, Sandra, Ana, Kreo Smiljko i ja. Kasnije su stigli k nama Anela agolj i njena sestra Spomenka i mali Mario od 2 godine. Izili su kroz prozor svoje kue i doli k nama. Uli smo u sobu do ceste. Svi smo se tu sastali. Mara i Ana Kreo su stale za vrata, Arijana, ja i Sandra, najmanja, iza ormara. Tu je usko, pokrila sam ih jorganom i kad je jae pucalo pokrivala sam ih sobom. Irena i Spomenka agolj leale su na podu. Anela je bila s gornje strane vrata, mali Mario je spavao na krevetu, ona je sjedila kraj njega. Trajalo je sat i neto. Samo smo se tako skrivali. Odjednom ujemo neko psuje u avliji, psuje Boga, da vam Bog mater. Odjednom neko poinje vikati: "Izlazite, izlazite." Smiljko pita enu pita to da radi. "Pa izii." -"A da se sakrijem?" -"Pa sakrij se ako moe." On je taman iziao iz te sobe gdje je bio, vrata su nam bila jedna do drugih. Uletjeli su, nisu ga nita ni pitali, ubili su ga. Uletjela je jedna enska, kratko oiana, crna, i mukarac, visok, crn. Imali su crnu uniformu, svata okaeno na sebi, crne trake oko glave. Nisam vidjela nikakve oznake neke vojske. Ona enska koja je ula u kuu ima oko 25 god., bila je konobarica kod ACE HAKALOVIA u Seonici. Bila je naoruana. Pucali su njih dvoje. Imali su puke. Po sebi su imali svata. Pucali su u kuu i u vrata. Oni su Smiljka ubili, nisu ni rije progovorili, samo su tako galamili i uletjeli, ubili ga tu na hodniku a onda rafalom kroz vrata napola otvorena. Mi smo stajali iza vrata. Kad je pucalo ja sam Arijanu pokrila. Oni su rafal opalili i onda smo se svi poeli derati: "Nemojte djeca su, djeca su!" Onda su ovi uletjeli u sobu: "Izlazite, izlazite!" Oni su svi izili, ja sam zadnja izila s Arijanom, vodim Arijanu a ovu od tri godine Sandru nosim. Ja samo vidim krv ispred vrata, tu gdje su oni bili. I kad smo bili na hodniku kae naoruana ena meni: "Neko je pucao." Ja govorim da nije niko pucao. Ona mene rukom udari i kae: "ta nije, sad je neko na nas pucao iz ove kue!" Ja sam onda, kad smo izili iz kue, vidjela da je Arijana ranjena, tek tad. Onda je jedan od njih uzeo i zamotao samo to Arijani. Poslije sam vidjela da Anela agolj pade u nesvijest. Nisam znala da je i ona ranjena. Oni su nas istjerali kod zida, malo joj dali vode... Ona je tu ostala iza

nas. to su oni tu njoj radili ne znam, poslije su je doveli. Tek naveer. Gore u tu kuu gdje su nas odveli. Kad smo ili cestom kau nam da uza zid idemo. Poredali nas tako. Kaem jednoj eni da povede ranjenu enu poto ja nosim ovu malu. Ona samo odmahne... kae da ne moe ni ona, ubili su joj mua tamo u upi negdje, tamo je bio. Onda je Ivan Kreo uzeo Sandru, a ja sam Arijanu nosila. Onda je jedan od ovih koji su nas pratili uzeo Arijanu, ja sam onda vodila ranjenu enu. Doli smo u tu njihovu kuu. Svi su se derali. Kae jedna njihova JASNA: Vodimo vas u bolnicu. A mi znamo da nema bolnice prije Konjica, a on nas vodi tom gornjom ulicom koja ne vodi prema Konjicu. Kad smo ili, samo nam je taj jedan rekao: "Lijevo." Nita on s nama nije priao. Jest rekao: "To vam je Boban dao, on nama ne da brano, ne da nita, mi nemamo nita." Mi velimo: "ta mi imamo od Bobana?" Veli: "utite!" Kad smo uli tu u jednu kuu sestre od tih PADALOVIA tu udata. Tu su bile njihove, dvije kominice Muslimanke. Veli: "Sad e vam one to premotati." Kad su one vidjele da je toliko ranjenih, ova jedna pala je u nesvijest. Mi se jo bojimo da nas ne bi ubili. Onda je jedna rekla: "Vodite ih iz moje kue!" Izveli su nas i odveli u kuu Vide Drljo. Tu smo bili do nedjelje. U subotu su dolazile komije Muslimani, prijatelji Ivana Kree. Mi smo traili za ranjenike. Rekli su da oni mogu to se njih tie oni e ranjenike pustiti, ali da e nam gore biti ako odemo u Kostajnicu. Mi smo traili da nas prevedu do tog njihovog mjesta, dolje u Trusini do kraja, da mi preemo... Ja sam povela ovu malu Arijanu, i Anelu smo stavili u kolica, i vozila je njena sestra, i njenog malog je nosila Ana agolj i ilo je jo dvoje Anine djece, oni su mogli hodati, 7 i 6 godina, ili su s nama. Ranjena ena nije mogla ii, ostala je gore u svojoj kui. Dvojica komija, POTUROVI i jo jedan, ili su s nama dok nismo preli Trusinu. Dok smo doli do naih. Aneli agolj je trebalo dati infuziju, ne bi mogla izdrati jer je ve toliko iskrvarila. Za nama su uskoro stigle dvije ene iz Trusine, Draga Drljo i ima Kreo, da narue sanduke, da se kopaju ti mrtvaci gore... Muslimani su ih poslali. Kad su one dole dolje reeno im je da se ne moe nita dirati, da se vrate. Kad smo mi dole odmah smo dale spisak ko je ostao u kui Drljo Vide. Jo mi nismo znali za drugu grupu u Gaju, ko je, gdje su. Oni su napravili spisak ko je ostao u selu od tih starih baba. U kui Drljo Vide nas je bilo oko 28 koji smo noili te dvije noi. Jo dok smo nosili ove ranjene na nas je pucano odozgo s njihovih poloaja izmeu Polja i Trusine iz snajpera. Mi smo se sklonili uz jedan brijeg. Nije se moglo oekivati da e do ovoga doi. Prije ovoga nije ni metak u selu ispaljen. Priali su svi do zadnjeg dana. Ovaj to je bio najgori, ZEJNIL GOSTIVI i ARIF PADALI. Ja sam gledala kad je prije dvije veeri ZEJNIL gore prema njihovim kuama stao s kamionom i s etvoricom ovih mlaih to su bili u HVO, to su stajali na cesti, on je stao i rukuje se s njima. Muslimanska vojska nije prije prolazila s orujem, osim ovih nekih koje znamo. U ovoj akciji sam vidjela i poznala jedino SEIDA PADALIA, koji nam je dolazio u kuu u koju su nas zatvorili. On je imao puku. I ovi koje je IVAN KREO traio, njegove komije

POTURII, svi su doli s pukom. Oni nisu doli u crnim uniformama, bili su obueni u arene, kao ovi domai. Od oznaka su imali ljiljane. Nikada nismo uli za vojsku u crnim uniformama. Niko nam ih nije spominjao. Ova jedna enska koja je bila u ovoj grupi u Gaju, ona je rekla da je ula kako su zvali ZUKA i jo dva imena, ja sad ne znam koja. Ranije sam ula za ZUKU. On je bio na Ostrocu. Taj put su drali Muslimani. On je bio tu. Ne znam da ga je neko osobno poznavao i kontaktirao od naih, od Hrvata. 16-og kad su nas poveli prema Vidinoj kui vidjela sam Veljka, leao je nasred ceste, leao je potrbuke u krvi. Kad su nas vraali u nedjelju da idemo voditi ranjene prema Podu, onda sam vidjela na cesti, skroz kraj ceste je leao Mandi Stipe, a ispod njega je, ispod ice je leao njegov sin Milenko Mandi, a kua do njih ispred je leala Grgi Ivankovi Ana, a na pragu je samo malo virio njen mu. Zapalili su nam kue isti dan. Kuu Smiljka Kree isti dan, 16-og. Pokojnik je ostao u kui. I kuu Jure Aneli, taj dan dok je Jure Aneli jo bio u kui i njegova ena, kua im je gorila, i Ivice Kree tala. Poslije kad smo mi poli, iz Kostajnice, sve kue su spalili. Mogli smo vidjeti s brda s Bokevice, vidi se na dvogled. Mogli su nai vidjeti kako dre poloaje sve do Trusine. Moglo se vidjeti kako gori kua Pere Kree. Domai su to uinili. Ovi bili su otili. Domai su sve to vozili iz kua. I auta, sve to ih je bilo. U Zagrebu, 10. lipnja 1993. ifra iskaza: ko005 Svjedok: D.D., ensko, 57 god. ISKAZ Skupa sa obitelji izbjegla sam iz Sarajeva u selo Trusina, rodno mjesto moga mua, kako bi se sauvali od srpske agresije. Tu smo ivjeli sasvim mirno sve do travnja 1993. Meutim, 16.04.1993. oko 9:00 sati, dok sam se nalazila u kui sa muem i sinom, a kerka je bila odsutna, dolo je do iznenadnoga i niim izazvanoga napada muslimanske vojske na hrvatske kue u Trusini. Muslimanska vojska je otvorila silovitu i snanu vatru po civilima i civilnim objektima, da smo se jedva uspjeli snai i skloniti u kuama. U trenutku otvaranja vatre po mojoj kui ja sam se uspjela skloniti u kuhinju, a mu je pobjegao u sunicu do kue, dok je sin uspio pobjei van kue. Nakon desetak minuta otvaranja tako silovite vatre, u moju kuu su upala tri muslimanska vojnika i uperenim pukama u mene traili da im predam novac, zlato i oruje. Kazala sam im da ja to nemam, na to su oni revoltirano poeli razbacivati stvari po kui, lupati i razbijati namjetaj. Potom su izili iz kue, a odmah je ula jedna djevojka u crnoj uniformi i prisilila me uperivi puku u mene da iziem iz kue. Poto su me tjerali da brzo idem nisam mogla vie nita vidjeti. Dotjerali su me do moga vozila "koda" i rekli mi da im dam kljueve. Nakon toga su me odveli do kue Ante Drlje gdje su ve bili iz kue izveli i postrojili Antu Drlju, njegovu majku Katu i enu Katu. Meni su naredili da stanem u red sa njima, a nakon nekoliko trenutaka jedan od tih vojaka pokazao je da ja, Ante i njegova ena Kata poemo putem ka glavnoj cesti. Idui tako oko 50 metara, primijetila sam da netko lei na zemlji pa sam skrenula prema njemu, prila mu i vidjela da je ubijen sa vie hitaca iz streljakog oruja. U tom momentu su muslimanski vojnici rafalima zapucali po Anti i Kati Drljo. Ante je

odmah poginuo, a Kata je zapomagala i traila pomo. Dok je tako Kata zapomagala i pokuavala se ustati po trei puta je po njoj rafalno pucano, a mene su natjerali da idem do glavne ceste. Mislim da je tada, na tom mjestu bilo oko 20 muslimanskih vojnika, a po estorica su upadali u hrvatske kue, ubijali civile, pljakali i palili. Dok sam se nalazila na cesti prema meni su gonili jo neke civile: Maricu Kreo, ijeg su mua Smiljka ubili u kui, a nju ranili, a s njom je bilo troje djece od njenoga sina Pere, jedno dijete je bilo ranjena, zatim su tu bili Anica Kreo, Anelka agolj i Ana Kreo. Anelka agolj je sa sobom vodila, takoer, troje djece od kojih je trogodinji Mario bio ranjen. Ova djeca kao i Marica su se nalazili u kui Smiljka Kree kad je na njih muslimanska vojska otvorila vatru i ranila ih. U toj kui je ostao samo Smiljko koji je bio ubijen, a kuu su mu odmah zapalili. Iza te grupe vodili su Veljka i Ivana Kreu, stare preko 60 godina. Veljka su odmah ubili, a Ivana su tukli kundacima od puaka i prebili mu tri rebra, traei da im pokae kuu Jure Kree. Tako su ga doveli do te kue iz koje je iziao Ivica Kreo, otac Jurin, zatim su izili Celija Aneli, Iviina ena ima, a vojnici su poeli psovati Celiju i tui je, govorei joj da je ona majka Jure Kree. ima je uspjela pobjei i sakriti se u podrum, a oni su nas odveli u jednu muslimansku kuu u Trusini, mislim da se zove MAI, dok su Ivicu Kreo zadrali pred kuom i tu ga kasnije ubili. U MAIEVOJ kui smo bili oko dva sata, kada su nas doveli u kuu Vide Drlje, gdje smo ostali prenoiti. Zaprijetili su nam da ne smijemo ni izlaziti iz kue, a nas je bilo toliko da smo jedva stali. Pored toga kuu su ve demolirali bacajui bombe u neke sobe iako su se tu nalazili samo civili, uglavnom djeca. Od Janje Drljo su traili novac, a ona im je dala oko 400 DEM, meutim time nisu bili zadovoljni pa su bacili tri bombe u neke prostorije te kue i na taj nain zlostavljali djecu i ostale civile koji su tu bili. Iako je Janja bila vidno u drugom stanju tukli su je i zlostavljali, to su sve gledala i djeca koja su se tu nalazila, a bilo ih je estoro. Poto nam je PADALOVI, ijeg se imena ne mogu sjetiti, zaprijetio da ne smijemo izlaziti, primijetili smo da gore hrvatske kue u selu. Tada smo shvatili da su pobili civile koji su ostali i da su opljakali kue te ih potom pale. 17.04.1993. doao je sin FEHIMA POTUROVIA i neki SMAIL, obojica iz Trusine i kazali nam da su doli da vide da li nam to treba. Tada sam ja pitala da li mogu otii do kue, pa su me pustili. Idui prema svojoj kui svratila sam u kuu Marka Kree, i tu zatekla njega i njegovu enu i majku, jer oni nisu ni bjeali iz svoje kue zbog toga to njihova kua i nije bila napadnuta tada, pa sam tu dogovorila s njima da unesemo mrtve u kue. Nitko od pripadnika HVO-a iz ovoga sela nije niti jedan metak opalio na Muslimane, samo je njih estorica izbjeglo van sela ali je muslimanska vojska prema njima krenula sa djecom i enama ispred sebe kao ivim titom i traila da se predaju, jer da e im u protivnom poubijati ene i djecu. Strahujui za sudbinu svojih, vojaci HVO-a su se predali, ali su ih Muslimani pobili gotovo odmah nakon predaje, samo to su od toga mjesta pomjerili djecu i ene. estoricu tih vojaka su ubili ispred stare kue Ivana Drlje. Nakon ovoga gnusnoga zloina natjerali su tu djecu i ene da nose streljivo i druga sredstva na njihove poloaje. Radei na sklanjanju mrtvih 17.04.1993. uspjeli smo samo estoricu opremiti i unijeti u njihove kue, a ostalih 16 ubijenih je ostalo na mjestima pogibije jer smo mi morali sutradan

napustiti selo. Dok smo pokuavali mrtve opremiti i unijeti u kue vidjeli smo sve ubijene civile. To su bili: Branko Mlikota, Tomo Drljo, Ivan Drljo, Anto Drljo, Kata Drljo, Kata Drljo (majka Ante Drlje), Jure Aneli, Veljko Kreo, Ivica Kreo, Smiljko Kreo, Ilija Ivankovi, Ana Ivankovi, Stipo Mandi. Ubijeni pripadnici HVO-a su: Andrija Drljo, Franjo Drljo, Ivan Drljo, Zdravko Drljo, Nedo Kreo, Pero Kreo, eljko Blaevi, Stipe Ljubi i Milenko Mandi. Iako nisam sve ubijene vidjela u smislu naina ubojstva, primijetila sam da je kod Veljka Kree polomljena ruka, kao i kod Ivice i Ivana Kree, a imali su i neke rezove po rukama, to znai da su mueni. U svezi sa navedenim nemam vie to izjaviti, a sve to sam navela tono je to potvrujem svojim potpisom. U itluku, 5. kolovoza 1993. ifra iskaza: ko006 Svjedok: J.K., ensko, 69 god. ISKAZ U selu Trusine sam ivjela zajedno sa muem i svekrvom (stara preko 90 godina). U mom selu su ivjeli i muslimani, a izmeu nas nije bilo nikakvih loih odnosa. ivjeli smo u dobrim komijskim (susjedskim) odnosima. Meutim, u prvoj polovini travnja 1993. godine neki su poeli da vrijeaju i provociraju Hrvate u selu Trusina, a u tom se posebno isticao ZEJNIL GOSTEVI iz Trusine. Ne sjeam se datuma, tono kad je ZEJNIL ispred svoje kue u Trusini glasno psovao Hrvatima faistiku majku, iako ga nitko niim nije izazivao niti je svojim ponaanjem neto uinio da bi se on tako mogao ponaati. Poto nitko od Hrvata iz Trusine nije inio nita to bi se moglo izazvati bilo kakav sukob sa muslimanima, ja sam bila uvjerena da se nama neto ne moe dogoditi negativno od strane muslimana. Meutim, 16.04.1993. oko 8:00 ja sam ne znajui da se bilo to zbiva, otila u talu da muzem kravu, kad sam ula da se jako puca u blizini sela. Vratila sam se kui i osjetila da se snano puca po hrvatskim kuama u Trusini. Tada sam vidjela da muslimanska vojska napada Trusinu, odnosno Hrvate u ovom selu i to sa tri strane, od kue ZEJNILA GOSTEVIA iz pravca Seonice i Buturovi Polja. Zatim su uli u selo i poeli otvarati rafalnu paljbu po hrvatskim kuama. U tom napadu nitko od Hrvata nije pucao na njih. Kada su uli u selo nastavili su upadati u hrvatske kue, ali u nau kuu nisu uli jer su se vjerojatno bojali da e netko na njih pucati, zbog toga to se naa kua nalazi na otvorenom prostoru. Nakon oko dva sata pucnjava se smirila, a ja sam izila iz kue i pola kroz selo da vidim ta se sve dogodilo. im sam izila iz kue vidjela sam da je ubijen Veljko Kreo (civil, star oko 60 godina), leao je na trbuhu, a iz kue sam vidjela kada je u njega pucano s lea. Njega su ubili nakon to su ga istjerali iz kue, pred garau Ivice Kreo. Odatle sam otila do kue Smiljka Kreo. im sam ula u hodnik kue vidjela sam da je Smiljko ubijen, leao je potrbuke u hodniku. Smiljko je bio civil, radio je u Njemakoj i stjecajem okolnosti doao za

Uskrs na odmor kui. Poslije toga sam otila do Veljkove kue i pred kuom vidjela ubijenog Juru Aneli (star preko 60 godina), njegovu enu Katu, majku Katu (staru preko 80 godina), Ivana Drljo (star preko 60 godina), a svi su se nalazili ispred svojih kua. Nakon toga sam otila kod kue Ilija Ivankovi - Grgi i tu zatekla ubijene Iliju i njegovu enu Anu (oboje stari oko 65 godina). Ubijeni su pred kuom, a i oni su najvjerojatnije ubijeni s lea jer su potrbuke leali na zemlji. Preko puta Ilijine kue uz cestu nalazio se le Stipe Mandia (star oko 70 godina) i njegovog sina Mile, star oko 30 godina, koji nije bio u postrojbama HVO-a. Mandii su se nalazili u poloaju da lee na leima, ali nisam mogla vidjeti na koji nain su ubijeni. Inae su oni doli kao prognanici iz Sarajeva i boravili u Trusini. U kuu sam se vratila oko podne i taj dan nisam vie vidjela nikoga od ubijenih. Za sve vrijeme dok sam hodala po selu, ja nisam vidjela nikoga od ena i djece, jer ih je muslimanska vojska istjerala iz kua i odvela. Meni nije bilo poznato gdje se nalaze. Tek pred veer su se neki vratili u kuu Nede Kreo, a drugi su bili smjeteni u kuu Vide Drljo. Nakon to sam se vratila kui oko podne vidjela sam da gori kua Smiljka Kreo, a istog dana je zapaljena kua Jure Anelia i tala Ivice Kreo. Sutradan 17. travnja 1993., oko 8:00, izila sam iz kue i otila sa imom Kreo koja je toga jutra dola u moju kuu, Nas dvije smo otile do njene kue i tamo vidjela da lei mrtav Ivica, leei na boku, a vidjelo se da je bio po nogama izranjavan, a zatim sam otila do kue Smiljka Kreo koja je ve bila izgorjela. Tamo sam vidjela izgorjele ostatke Smiljkova lea. Taj dan se nisam vie kretala, a naveer sam ula da su u Gaju, u gornjem dijelu Trusine, ubijeni mukarci iz sela koji su bili zarobljeni od strane muslimanske vojske. Taj dan je kod mene u kuu dola Dragica Drljo, pa je pokuala da opremi poginule i pripreme ih za sahranu. Uspjeli su opremiti estoricu ubijenih i unijeti ih u kue, ali smo svi su civili u veernjim satima morali napustiti Trusinu, tako da o daljnjoj sudbini ubijenih ne znamo nita. Napad muslimanske vojske na hrvate u Trusini je trajao vrlo kratko, koliko se ja sjeam, oko sat vremena i za to vrijeme su ubili sljedee civile koje su zatekli u svojim kuama, nenaoruane: 1. Ilija Ivankovi - Grgi i njegova ena Ana 2. Stipo Mandi 3. Mile Mandi 4. Cmiljko Kreo 5. Ivica Kreo 6. Veljko Kreo 7. Jure Aneli 8. Ante Drljo (njegova supruga Kata i majka Kata) 9. Ivan Drljo 10. Tomo Drljo 11. Franjo Drljo 12. Andrija Drljo 13. Branko Mlikota Pored njih muslimanska vojska je istovremeno, nakon zarobljavanja estorice pripadnika HVO-a izvrili njihovo streljanje, a to su: 1. eljko Blaevi 2. Stipo Ljubi

3. Nedo Kreo 4. Pero Kreo 5. Zdravko Drljo 6. Ivo Drljo Pored toga to su ubijali civile iz streljakog oruja pucali su po kuama od ega su dvije ene bile ranjene i dvoje djece i to: Anelka agolj (je tee ranjena) i njeno trogodinje dijete, Marica Kreo i njena petogodinja unuka Arijana. Poznato mi je da su tukli Celiju Aneli i nanijeli joj ozljede. Za vrijeme napada na Trusinu nisam mogla prepoznati nikoga od muslimana ali su mi sutradan priale ene da su meu muslimanskom vojskom prepoznali: SEIDA PADALOVIA, SEIDA HAKALOVIA i njegovog brata kome se ne sjea imena, te sin ADILA HAKALOVIA iz Gostovia op. Konjic. Kada smo trebali napustiti Trusinu u selo je doao SEID PADALOVI sa jo dvojicom meni nepoznatih, dok su im se kasnije pridruili: ERIF POTUROVI i njegov brat kome ne znam ime, zatim SMAIL MEMI sin EMINA. O svemu od poinjenih zloina nisu nita govorili, a mi smo poslije toga morali napustiti selo, tako da mi nije poznato to se dalje dogaalo. U svezi sa navedenim nemam vie to izjaviti, a sve to sam kazala tono je to potvrujem svojim potpisom. 7. kolovoza 1993. ifra iskaza: milj42 Svjedok: L.K., ensko, 38 god. ISKAZ Trusina je selo u kojem je mijeano stanovnitvo. Uvijek se ivjelo u miru. Sad su se samo podijelili: HVO, Armija BiH, jedni na jedne, drugi na druge poloaje. Nisu bili okrenuti etnicima. Svako je uvao svoje poloaje. Od Bajrama su se okrenuli jedni protiv drugih, kad su za Bajram pobili ljude gore u selu Gostoviima i u Orlitu. To je isto hrvatsko selo u planini. Pobili su 6 - 7 ljudi. Bili su ostali samo starci. Mlai ljudi su veinom otili negdje. Ubili su sve koje su nali. Jedna ena je leala ve sedam godina. Zaklali su i nju. Tko je pobjegao spasio se. Prije toga nije bilo problema. Unazad nekoliko mjeseci Hrvati, odnosno HVO je drao visei most. Malo prije njihovog poloaja, 100-200 metara ispred mosta poloaj su drali Muslimani da bi uzimali ljudima porez. Ne mogu definirati odnos izmeu tih vojski. Ljudi su se obraali jedni drugima, popriali. Problemi su poeli kad je postalo jasno da je na kraj pripao Herceg-Bosni. Oni to nisu htjeli. Oko Trusine nije bilo sukoba. Prvi napadi su bili za Bajram. uli smo kako su pobili nae ljude. Pucalo se okolo. Poginuo je i jedan Musliman. On je upao u muslimansku zasjedu, oni su ga i ubili. Ali su rekli da su ga ubili Hrvati, jer im je tako odgovaralo. Poslije su rekli da je Trusina izgorjela na osnovu tog jednog njihovog ovjeka.

Napad je poeo 16. 4. 93. ujutro oko 8,30 do 9 sati. Bila sam u svojoj kui. Muslimanske kue su iznad moje, a njihovi poloaji jo vie gore u brdu iznad Gostovia. Kad je poelo pucati najprije je palo par granata. Ja ne znam iz ega su sve pucali. U kui je sve tretalo. Pucalo je sa svih strana gdje su bile njihove kue: u ahiima, gdje su njihovi poloaji, u Barama, gdje smo mi bili zarobljeni, s tog brda odozgo, i gdje su uzeli te poloaje na Kljesima . Tu su oni njima davali podrku tako da je mogla ui njihova pjeadija. Oni su tako pucali da nitko od Hrvata nije mogao izai iz kua ni sakriti se. Bilo je oko 50 ili vie tih vojnika. Ne znam tono. Nije im nikakav otpor pruen. Jedino iz Obara, a i oni su to kasno shvatili, nisu se ni oni nadali da e to tako biti. Svi ovi vojnici to su doli u nae selo bili su isto obueni, u crne uniforme, crna traka oko glave, neto oko ruke, ne znam. Bila je to muslimanska vojska, Alijina, ija li. Kad je zapucalo bili smo u kui. Otrali smo do naih susjeda. Moj komija ima 12 godina. On je na prozor vidio i prepoznao i rekao: Mama, eno SEME! Taj SEMA je Musliman iz Buturovi Polja. Ime mu je SEMIR POTUROVI. Taj SEMIR i par njih, 5-6 momaka oko jedne kue hrvatske, pucaju u tu kuu. To je kua Drljo Ante koji je u Njemakoj. Kad smo bili na vratima, vidimo kako oni skau na vrata kue imuna Kree. Samo odvaljuju. Urliu, viu, da nas prestrae. Kad su doli k nama, pitaju ima li mukaraca. Kaemo da nema, da smo same s djecom. Istjerali su nas pred kuu. Poredane su bile ene i 4 djece. Ne poznajem toga koji nas je poredao. Svi su isti. Tako oko 25-30 godina, mladi ljudi. Pitala sam da me puste traiti djecu. Dopustio mi je, a ja sam rekla da me je strah ii sama. Rekao je jednom deku da me otprati. Mislila sam da nas samo strae. Nisam znala da ubijaju. Taj deko me je pratio. Tada sam vidjela kad su istjerali Drljo Antu i njegove sestre i njihovu djecu. Oni plau, nita im nisam mogla rei. Dolje, kad smo dalje ili vidim kako se skupljaju Muslimani, tridesetak njih. Ovaj ih pita kako su uradili. Oni vele: odlino, da su sve uradili kako treba. Na cesti dolje vidim jedan ovjek lei. okirala sam se. Nikad nisam vidjela osim na televiziji. Ne znam ime je ubijen. Lei potrbuke, krv ispod njega. Prolazim, vojnik me prati. Ubijeni je bio Veljko Kreo. Kad sam dola do kue Kreo Smiljka, s vrata vidim, lei ubijen. Na stomaku, krv ispod njega. Svoju sam djecu nala u muslimanskoj kui, u kui sestre PADALOVI ALIDA. Nala sam ih pod stepenicama. Plau, krvavi. Arijanu ranili, Maru ranili. Gledali smo otii u hrvatsku kuu, odmah do ove. Ponijeli smo dvije curice. Bila je jo jedna ena sa troje djece i agolj Ana sa dvoje djece. Uli smo u kuu Drljo Vide. Smjestili smo se tu. Bila je tu Vida i njena snaha Janja Drljo. Navee su donijeli Anelu agolj u deki, bila je ranjena. Ranjena je u ruku u kui gdje je ubijen Smiljko Kreo. Arijana i Mara Kreo su u toj kui isto ranjene. Pucali su po sobi. Svi su ranjeni u jednoj kui. Dolo je i njeno dijete i sestra. Anela je ve bila iskrvarila dosta, gubi svijest. Dolje im je jedan ovjek zamotao rane. Nije bilo strune pomoi. Bilo nas je trideset u maloj toj sobi, sjedili smo po podu. Rekli su da ne palimo svijeu i da ne izlazimo. SEID PADALOVI nas je zatvorio, tako nam je sutra komija Musliman rekao MAI, komija babe Vide. Stari Ivan Kreo je jedini preivjeli mukarac. Nisu ga dali ubiti namrtvo. Prebili su mu dva rebra, ali su ga prijatelji spasili.

Poginuli su Ivankovi Ilija i ena mu Ana, Mandi Stipe i sin mu Mile, izbjeglice iz Sarajeva; Jure Aneli, Smiljko Kreo, Ivica Kreo, Veljko Kreo ( kojeg sam vidjela na cesti), Ivan Drljo (ubijali su ljude koji su imali sinove u HVO). U jednoj kui su Muslimani ubili troje starih ljudi: Drljo Tunjo, Drljo Kata (ena mu), Drljo Kata (baka). Zatim Zdravko Drljo, eljko Blaevi izbjeglica iz Konjica, Ljubi Stipu, Kreo Nedjeljka, Kreo Peru, Drljo Franju i Andriju - to su braa, Andrijinog sina Ivicu, Mlikota Branka i Drljo Tomu. Njih su ubili. U Zagrebu, 10. lipnja 1993. ifra iskaza: milj43 Svjedok: M.D., ensko, 42 god. ISKAZ Napad na selo Trusinu je poeo ujutro oko sedam sati i dvadeset minuta. Tad se ve nije moglo izai van iz kue. Kod nas se dola skloniti susjeda Kata Boji. U selu je inae bilo samo 18 vojnika HVO. To su sve deki iz Trusine osim Stipe Ljubia. On ivi u Trusini ve deset godina. Moja dva sina su tada bila u kui. Spavali su. Bili su s nama i Franjo Drljo, supruga mu Mara i kerka Celija. Otili smo u podrum. Pucalo se nemilice. Nije se znalo s koje sve strane pucaju. ula se galama. Dola je susjeda Rua Drljo. Plakala je. Rekla je da su joj ubili supruga Tomu. On je 1926. godite. Rekla je da su nepoznati upali u selo i da su dvojica dola pred njenu kuu. Oni su rekli da znaju da je u kui dvoje starih ljudi i da moraju izai i predati se. Njih dvoje su izali iz kue. Njega su odmah ubili, im je krenuo u sklonite, a ona je uspjela dotrati do nas. U tom trenutku sam ula Dragana kako zove: 'Izaite i predajte se.' Dragan ima 14 godina. Uzela sam ker za ruku i krenula. Ovi izvana su nam vikali da izaemo svi, jer da znaju koliko nas ima. Rekli su da svi moramo izai inae e baciti bombu. Njih je bilo preko 40. Meu njima je bilo i naih susjeda. To su bili SEID PADALOVI, SEAD HAKALOVI i njegov brat SEIDO. Taj SEIDO je bio u crnom odijelu i nosio je crnu traku oko glave. Drugi su nosili arene uniforme. S njima je bio i njihov amidi MUSTAFA HAKALOVI. Kad smo izali iz sklonita vidjela sam da je jedna enska uperila puku Draganu u lea. Ta enska je nosila zelenu traku oko glave. Nju ne poznajem, ali su mi rekli da je ona bila konobarica kod HASE HAKALOVIA. Kau da je ona iz Sarajeva. S njom su bila dva mukarca. Prepoznali smo samo etvoricu ili petoricu od tih vojnika. To su ti koji su iz naeg sela. Ostale ne poznajemo. Neki su nosili crne trake oko ruke, a neki arene. Bila su sedmorica ili osmorica u crnim odijelima, a ostali su imali arene uniforme. Svaki je imao traku oko glave. Kod nekih su te trake bile crne, a kod nekih zelene. Rekli su da su oni iz Foe i iz Sandaka i da njih od tamo progone Srbi, a da e sad oni nas protjerati. Rekli smo im da mi nita nismo krivi i da ovdje nije bilo nikakvih sukoba izmeu nas i Muslimana. Rekli su da to nema veze, da oni tamo ne mogu biti, pa su se doli ovdje boriti. Pitali su nas da li mi hoemo HercegBosnu. SEAD je uzeo Dragana i odveo ga. Rekli su da e nas sve pobiti. U torbi su mi nali 400 DM i oko 100000 HRD, dva molitvenika i dokumente. Novce su uzeli, a dokumente su bacili na zemlju i izgazili nogama. Nali su iskaznicu od Ivana. Taj koji je iao s njim u kolu pitao je za njega. Rekao je da ga moram dovesti za deset minuta inae e ubiti ovo drugo dvoje djece. Rekao je da ih nee odmah zaklati ve da e ih komad po komad rezati. Uzeo je komad drveta i velikim noem ga rezao dok je to govorio. On je rekao da je iz Kiseljaka.

Rekao je da e nas sve tako... Pitali su gdje su ljudi iz susjedne kue. Rekli smo im da su u Njemakoj, a da je tu ivjela samo sestra, ali da je umrla prije dva mjeseca. Odmah su provalili u tu kuu i iznijeli garniture noeva i sataru za sjeenje mesa. Time su sjekli komade drveta koje su nali ispred kue i govorili da e nam tako sjei djecu i bacati komade u zrak i doekivati na no. Ja nisam znala gdje se Ivan nalazi. Odluila sam da se popnem na to brdo, na Kri. Kad sam krenula gore vidjela sam da jedan nosi njegovu puku. Nakon toga se uo veliki pucanj gore u naoj kui. uo se cijeli rafal. Dola sam na brdo. Gore je bilo 6 naih. Ivan mi je odmah priao i pitao me to je. Krenuo je sa mnom. S nama su poli jo trojica ili etvorica ije su ene i djeca isto bile dolje zarobljene. Poli su sa mnom i s Ivanom: Stipe Ljubi, Pero Kreo i Nedo Kreo. Prije napada su bacali granate na selo. Znali su da nas nema puno u selu. Kada smo doli u selo odmah su predali oruje. Tada im nita nisu radili. SEAD HAKALOVI je rekao da zna da imaju jo dvojica (eljko Blaevi i Zdravko Drljo) i da mora otii i rei im da se predaju. SEAD HAKALOVI je jo rekao da ne pokuava bjeati jer ako se on ne vrati, nas e sve pobiti. Tu gdje su nas drali (pred tom kuom) leao je mrtav Tomo Drljo. On je ubijen. Nakon to je ubijen jedan je doao, stavio mu puku u usta i ispalio nekoliko metaka. Mi nismo vidjeli kad je on ubijen, ali je to njegova supruga vidjela. Ali vidjeli smo kad su se iivljavali na njemu, pucali u mrtvog ovjeka. Kako mu je pucao u usta tako se zemlja posula po nama. Cijelo vrijeme su pucali sa brda, pa je pravo udo da nisu nikoga od nas pogodili. Mala Andrijana se poela tresti od straha. Jedan je rekao da unesu tog ovjeka (Tomu Drlju) u kuu kako djeca ne bi gledala mrtvaca. Rekao je: 'Unesite ga gore u kuu pokraj onog drugog.' Stipu su pitali to je radio. Rekao im je da je policajac i da je tu ve deset godina. Traili su ga da im da radio-stanicu. Rekao je da nema. Odveli su ga iznad stare kue i vie se nije pojavljivao. Tada se nije uo nikakav pucanj. Mi smo tada odvedeni u kuu. Doli su eljko Blaevi i Zdravko Drljo. Onda su nam rekli: 'Danas emo oistiti Trusinu i Butrovi Polje, sutra Kostajnicu i tako sve redom do Mostara. Nijedan Hrvat nee postojati. I Mostar emo oistiti i sve dole do Neuma.' Stalno su govorili njihove muslimanske uzreice kao: 'Alah uegber' i tome slino. Rekli su nam ako preivimo da emo i mi morati tako govoriti jer da e ovo sve biti pod muslimanskom vlasti. Rekli su da e za svakog njihovog poginulog otii 20 hrvatskih glava. Jedan dio njih je otiao prema dijelu sela koji mi zovemo Kree, a desetak ih je ostalo da nas uvaju. Jednom starom, bolesnom ovjeku, koji se zove Branko (1925. godite), su uzeli 1000 ilinga koje je imao u depu. On je imao svoj pitolj koji im je odmah predao. Dao im je i paket metaka koji je imao u kui. Rekli su mu da ode u kuu. Njegova ena je vikala da je bolestan. Jedan je viknuo da ga treba odmah ubiti, da mu skrate muke. Drugi je rekao: 'Neemo, neka ga jo, neka se jo pati.' Odveli su ga dole u kuu. Taj ovjek je dobivao penziju iz Austrije. Prije nekoliko dana je bio dobio 3000 DM zaostataka. Sakrio ih je na bojler da ne bi mogli nai, ali tada im je i to dao. Ubili su ga u njegovoj sobi, njegovim pitoljem.

Bili smo zajedno i civili i tih pet-est vojnika koji su se predali. Uzeli su zlato i novac. Sve to smo imali. Rekli su da e nas otjerati prema Parsoviima ili da e nas odmah strijeljati. Jo nisu bili sigurni to e biti sa nama. Tada je dolo jo ena i djece. Dola je Mara Dolinac s dvije kerke, Jela sa dva sina, Anica Blaevi sa sinom od dvije godine (nosila ga je u naruju) i Bosiljka Kreo s dvoje djece. Rekli su da e nas sada sve postrijeljati. Rekli su da se opet poredamo uz tu kuu, svako na svoje mjesto. Njih desetak je odmah uperilo puke u nas. Poele smo plakati. Jedan je rekao da ne plaemo, nego da odemo iza tale. Drugi je gurnuo Dragana Drlju da i on ide sa nama. Stajali smo na kutu... Poeli su pucati rafalima. Ljudi su popadali. Nas su odgurnuli da ne gledamo. Zaklonili smo se iza tale. Plakali smo. Jedan je viknuo da ne plaemo jer da e nas sve pobiti. uo se pucanj u naoj kui, ne znam tko je tada bio gore. Jednom djeaku od 13 godina su govorili da mu je brat poginuo dole i da on odlui to da naprave sa nama civilima. Ili e u nas pucati rafalima iz puke, ili da nas zakolje. Kako god on hoe. Mali je plakao i govorio da on nee nita od toga napraviti. Ponavljali su mu deset puta da on mora odluiti to da se s nama napravi. To je jedno muslimansko dijete. Ne poznajem ga. Bio je u civilu i imao je bijelu traku oko glave. Rekao je: 'Neu ja raditi nita. Moga brata nema, ali ja neu nita raditi, niti ja mogu ita raditi.' Njega su nagovarali ti koji su doli sa strane, tako da ih ja ne poznajem. Jedan od njih nas je nakon toga utjerao u kuu u kojoj smo i prije bili. Tu su ubijeni: Frano Drljo (1942. godite), Nediljko Kreo (1953. godite) - on je bio vojnik, Pero Kreo (1961. godite) - vojnik, Ivan Drljo (1971. godite), eljko Blaevi i Zdravko Drljo (on je imao oko 30 godina). Oni su svi tu strijeljani. Stipo Ljubi (1961. godite) je naen poslije, ubijen, u kui. Kada smo uli u sobu traili su od ovih ena koje su kasnije dole da daju novce koje imaju sa sobom. Rekli su da nas nee odmah ubiti nego da e nas odvesti u Parsovie gdje je njihova vojska. Rekli su da emo ih mi tititi jer da su nai poeli pucati. Rekli su da emo mi ii jedni pred njima, a drugi iza njih. Njih je bilo oko 40. Dali su nam da nosimo naoruanje koje su oduzeli od naih: nekoliko granata, sanduk municije, jedan pitolj (oko njega su se skoro potukli). Krenuli smo. Dio nas je iao ispred njih, a dio iza. Kad smo doli na vrh brda dozvolili su nam da se odmorimo. To je brdo iznad Gostovia. To mjesto su Muslimani zauzeli prije 20 dana. Tu su isto nainili zloin. est naih vojnika su ubili, ali nisu dali da se to sazna u javnosti. Pet dana nisu dali nikome da ue u to selo. Tek nakon pet dana su pokupili mrtvace, koji su onda pokopani, ali to nije ilo u javnost. U Gostoviima su bile samo tri hrvatske kue. Bilo je i pet, est srpskih kua. Njih su isto zarobili. Tamo je bilo desetak njihovih vojnika. Zvali su da pitaju da li da nas odvedu u to selo jer su vidjeli da ne moemo stii do Parsovia. Kia je padala. Odluili su da nas vrate u nae selo u onu istu kuu u koju su nas i prije tjerali. Rekli su da moramo svi biti na okupu i ako netko pokua bjeati da e nas sve pobiti. S tog brda smo vidjeli dio naeg sela koji se zove Kree gdje se nalazio ostatak mjetana. Vidjeli smo da dolje gore dvije kue (kua od Smiljka Kree i kua od Jure Anelia). Rekli su nam da idemo natrag istim putem.

Jedna susjeda, Rua Drljo, mi je rekla da su njih tjerali na brdo Kri da bi se nai predali. Vodili su ih ispred sebe za sluaj da je minirano. Ova ena je rekla da emo ii dole jer su na tom kutu svi ti mrtvaci. Tu su ti ljudi strijeljani. Kia je jo uvijek padala. Krenuli smo da vidimo da li je susjed Smiljko Kreo iv. Krenuli smo prema dolje. Opet su poeli pucati na nas. Kad smo doli do kue u kojoj je ubijen Branko Mlikota, njegova ena mi je rekla: 'Vidi, moga Branka tamo.' Provirila sam na vrata i vidjela sam ga kako lei sklupan. Ona je gledala dok su ga njegovim pitoljem ubijali. Ispalili su mu metak u usta. Krenule smo dalje. Opet su poeli pucati na nas iz ovog dijela sela gdje su muslimanske kue. Nae su kue bile u pravcu muslimanskih, a ispod su bile ostale hrvatske kue (na izlazu iz sela su opet bile muslimanske kue). Vidjeli smo da te kue gore pa je netko rekao da bi bilo najbolje da se vratimo. Rekla sam da se ja gore ne mogu vratiti, pa makar me ubili. Sili smo u Kree. Bile smo uglavnom ene s djecom. Ule smo u Bosiljkinu kuu. Bilo je to u tri sata popodne. Od 7 sati i 20 minuta pa do tri popodne su nas maltretirali i tjerali da hodamo okolo. Marko Kreo je doao k nama. On nam je rekao da je dole sve redom pobijeno. Ubijeni su Tunjo Drljo, njegova majka Kata Drljo, njegova supruga Kata Drljo. Ubijen je Ivan Drljo pokraj kue, a supruga mu Drage je nestala. Nema je nigdje ni ive ni mrtve. Ubijen je Veljko Kreo, a brata mu Ivana Kreu su vidjeli kako vodi jednu malu ranjenu djevojicu. Dok ju je vodio jedan ga je cijelo vrijeme tukao pukom po leima. Oni su gledali kroz prozor svoje kue. U njihovu kuu nitko nije ulazio jer su znali da su tu samo starci (Marko Kreo, njegova supruga i majka). Rekli su nam da su otili cestom prema Sultiima. Jednu enu koja je bila ranjena su vodila dva vojnika. Jedan ju je podigao kad je pala, a drugi ju je htio tui. Ta ranjena ena se zvala Mara Kreo. Bila je ranjena u ruku. Nosila je svoju ruku, a iz nje je tekla krv. Plakala je. Njeno unue od pet godina je isto bilo ranjeno. Marko Kreo je oko etiri sata iao obaviti poslove u tali. Vidio je da dole po cesti lee leevi. Vidio je da lei Stipo Mandi. Kako su koga gdje zatekli tako su ga ubili. Stigli smo do zapaljene kue Smiljka Kree. On je ubijen u kui i pritom mu je ranjena supruga i unuka. Tada je ranjena i Anelka agolj i njeno dijete koje je drala u naruju. Ta kua je odmah zapaljena. Dolje nie su leali drugi leevi. Ana Ivankovi je leala mrtva na ulazu u kuu, a njezin suprug prema hodniku. U naem selu je ubijeno 23 ljudi. Od toga su ubijene tri ene, a ostalo su mukarci. Bilo nas je tu zarobljenih 22 ili 23. Rekli su nam da budemo tu dok njihovi stignu od dole. Nai su drali poloaj 50 metara nie. Tu smo ostali 19 dana. Nakon nekih 10 ili 12 dana je doao UNPROFOR. Krenuli su prema naim selima da sahrane mrtve. Muslimani su traili da nai dou gore da ih pokopaju, ali bez oruja. Bilo ih je 22 ubijenih, a jedan vojnik je bio ranjen pa je preminuo jer mu nije pruena pomo. Njega su dovezli u Kostajnicu i tu je ukopan. Govorila sam im da ne idu jer treba iskopati 22 groba, a pri tom bi ih mogli poubijati. Rekla sam da ne idu bez UNPROFOR-a. Kad je UNPROFOR trebao doi zadrali su ih na punktu u Ostrocu 4 ili 5 sati. Tada ih je dolo 20 kola. Tu je bio i SEFER HALILOVI i Milivoj Petkovi. Bio je tu i Ivan Kreo. Njega su isto tukli. Bili bi ga ubili, ali je jedna mala djevojica od pet godina bila ranjena pa su mu rekli da brine za nju. Kad je poslije iao doktoru nali su da su mu dva rebra polomljena. Sada je na lijeenju. Sve smo ispriali. Onda su proitali imena naih ljudi koji su ubijeni pa su UNPROFOR-ci otili prema naem selu.

Meutim nisu im dali da uu ve samo da prou uz cestu. ene koje su ostale u selu su sklonile tijela u kue. Poslije su te sve kue zapaljene. 6 ili 7 tijela je ostalo vani. Poslije su govorili na Radio-Sarajevu: 'Eto kako su govorili to je radila Armija BiH u Trusini, a samo dva lea imaju.' To je zato to ta dva lea nisu sklonjena, a nisu dali UNPROFOR-u da ue u selo. UNPROFOR je samo proao kroz selo. Onda su poeli Muslimani pucati i nisu ima dali da idu dalje. Oni nisu vidjeli mjesto gdje su ljudi strijeljani. HALILOVI i Petkovi su ili isto s njima. Poslije su doli u selo Obre koje je blizu naeg sela Vrce. Tamo su nai vojnici bili ubili dvojicu mudahedina. Zato Muslimani nisu htjeli da UNPROFOR ue tamo jer bi onda vidjeli da imaju plaenike, Arape. UNPROFOR se vratio u Kostajnicu. Rekli su da im Muslimani ne daju ui. Drugi dan im opet nisu dali proi. Na radiju smo sluali kako govore sve obrnuto. Sve to su Muslimani napravili rekli su da je napravio HVO. Rekli su da HVO nije dao da se ue u selo Vrce. Zato mislim da nisu trebali dozvoliti da UNPROFOR izae iz Kostajnice. U Zagrebu, 15. lipnja 1993. ifra iskaza: vz007 Svjedok: M.G., muko, 39 god. ISKAZ Osobno sam bio sa suprugom u dvoritu, kad je granata pala. Meu prvima smo dotrali, ugledali stravian prizor za stolom. Pravi pokolj. Najmlae moje dijete, prepoznao sam po odjei. Sva djeca su bila masakrirana. Bio sam zauzet, troje moje djece je bilo tu. Zajedno sa suprugom sam obilazio, traio preivjele. Ubrzo su dola auta, vojska HVO, lokalna TV. Ranjene su prebacivli u bolnicu. Meu njima je bilo ranjeno mojih dvoje djece, tree moje djete je na licu mjesta bilo mrtvo. Nisam dozvolio snimanje svog masakriranog djeteta. Kad su ranjeni odvueni, vojska je donijela deke, da pokupi djeija, razneena tjela. Meni je ao to smo istu no morali sahraniti djecu bez povorke, bez iega. PET SANDUKA - PET RODITELJA i SVEENIK Dvoje djece je sutradan podleglo ranama. Jo mi je bilo bolnije kad sam uo poklike iz Mahale - muslimanskog dijela Viteza: "Eto vam Herceg-Bosne!" Najmlae djete mi je Musliman nakumio i ubio. Ja mislim da suivota sa Muslimanima nema. Svako u svoj tor! Od mojih troje djece ostao sam sam sa suprugom. U Vitezu, 20. srpnja 1993. ifra iskaza: vz008 Svjedok: V.R., muko, 38 god. ISKAZ Moj sin, roen trebao je. imati punih 15 godina. Poginuo je od minobacake granate 120 mm. Zajedno sa ostalom djecom koja su se igrala na klupi koju su sami svojim ruicama napravili. Klupa je i danas tu, ali na njoj i oko nje se vie ne igraju djeca. Na klupi se nalazi cvijee. U trenutku pada granate bio sam pred svojom kuom za minut sam dotrao na mjesto masakra. Vdio sam straviinu sliku. Poznao sam svog sina, jedinog sina svog, uzora, svoju nadu, sve to sam imao. Pao sam u nesvijest kod masakriranog sina. Nita vie ne znam. Kad sam doao sebi, ve su ranjena i mrtva djeca sklonjena i odvezena do ambulante.

Poslije svega ovoga, smatram da zajednikog ivota sa Muslimanima nema. Moja tragedija i ostalih roditelja koji su vidjeli i koji osjeaju veliko razoarenje u Muslimane, sa kojima smo do sada ivjeli, smatramo da je ovo kraj. U Vitezu, 20. srpnja 1993. ifra iskaza: ko062 Svjedok: Z.D., muko, 38 god. ISKAZ Osobe islamske vjeroispovijesti napale su selo Vrce na Bajram, 24.03.1993. god. sa svih strana i napad je trajao dva dana, tada su trenutno prestali da bi nas ponovo napali 14.04.1993. god. od kada se nalazimo u potpunom okruenju opkoljeni sa svih strana od strane njih. Napadali su nas iz pravca Viia, Memida, Nevizdraka, Hondia s Trgovnica. Napadali su nas svim i svaim, granatama, mecima. Kako su nas tjerali iz jednog djela sela tako su to te kue pljakali i palili. Kako su dolazili do staraca ili nekoga drugoga, tako su ih ubijali ili masakrirali ili klali. Tako su 23.04.1993. god. u zaseoku Brakovii Vrce masakrirali, zaklali ili ubili Ivana Stania, Anicu i Stoju Koul. U drugom djelu sela prema Nevizracima u Ristiima ubili su: Katu Kaleb i brani par Srbe, oku i Petru Risti. Te zloine ja nisam bio da sam ih vidio, ali pretpostavljam da su to uradili domai, naravno uz pomo ovih sa strane koji su doli, da im pomognu u tom zlodjelu. I ta borba trajala je, kako sam rekao, od 23. do 26.05.1993. god. kada smo bili prisiljeni da se predamo, to smo i uinili. Predali smo se HASI HAKALOVIU, zapovjedniku lokalnih postrojbi Klisa, Neretvice. Tu taj dan smo izali iz sela u pravcu Gornjih Vinjevica, gdje su odvojili vojsku i civile. Nas su zatvorili u kuu sestara Turi, gdje smo bili 20 dana. Gdje su nas uvjeravali da preemo u islamsku vojsku, to mi naravno, nismo htjeli da uinimo. I poto to njihovo uvjeravanje nije uspjelo, odvojili su nas u pet i poslali u Parsovie u zatvor, a ostale su poslali u Konjic. To je bilo 18.06.1993. god. Doli smo u Parsovie u kolsku zgradu u podrum, koji je smrdio kanalizacijom, ljudskom mokraom i izmetom i bio je pun mieva. Spavali smo na daskama, kolskim tablama, bilo nas je u poetku pet, kasnije su nam se pridruili i ovi drugi koji su bili na radu u Solakovoj Kuli. Tu u tom podrumu bili smo bez izlaska vani 60 dana, kada su nas prebacili iz razloga to im je trebala poeti kola, u zatvor u Buturovi Polje. Tu su nas smjestili u podrum, meni se ini Poljoprivredne apoteke, gdje smo jo zatekli sedmoricu zatvorenika. Tu smo bili jedno sedam dana, do atentata, 14.09.1993. god., bilo nas je ukupno 24 u tom zatvoru. Atentat na nas, 14.09.1993. god. izvrio je ZIJO PADALOVI, zbog toga to je taj dan bio pokolj hrvatskih civila u Uzdolu i tada mu je poginuo stric, PADALOVI SEID, on je bio voa nekih specijalnih njihovih postrojbi. I svoj bijes on je tada nastojao da iskali na nama zatvorenicima. Doao je pod prozor to jutro u nas ispalio rafal i pogodio je Matu Drlju i Zdravka agolja koji su bili ranjeni i Ivicu Konia koji je lake ranjen. Oni su bili tu bez pomoi, mi smo im pruili tu neku privremenu pomo, jedno pola sata dok su doli ovi njihovi predstavnici. Onda su njih dvojicu odveli, rekli su tako u

Jablanicu, u Zenicu. Istu tu veer mi smo prebaeni u Jablanicu, nas 22. 14.-og uvee prebace nas u Jablanicu, autobusom, doli smo pred Muzej. Tu su nas doekali njihovi vojnici i civili koji su nas psovali, pogrdno izraavali se, i udarali kako su kojeg stigli, prilikom provoenja do te zatvorske prostorije. Slijedee jutro odveli su naih 15 zatvorenika na rad navodno da neke nose, prema Glogovu dole. Drugi dan su ti zatvorenici doli oni su bili prebijeni, nisu se mogli prepoznati, njih 15. A 20.09. iz tog zatvora odveli su slijedeih deset h u Donju Jablanicu, meu njima su bili Ilija Kaleb i Zoran Milad. Iliju su tada teko ranili, a Bubu su ubili, to su pokuali da opravdaju njegovim samoubojstvom, to nije bilo mogue, u prostoriji u kojoj su oni to ubojstvo namjestili, a nije bilo samoubojstvo, nego je to bilo ubojstvo u zemunici 1,20 m kau ovi koji su bili dole. Osim nas zatvorenika, koji smo bili u podrumu Muzeja, bilo je isto i civila koje su uhvatili u Doljanima 28.07.1993. god. Gore su bili ene i djeca, oni su bili u blaem obliku zatvora nego to smo mi bili. to se tie naeg smjetaja tu, bio bi lo, bez svjetla. Hrana je bila jednom dnevno, nita kruha i neka voda prokuhano neto u njoj, ne znam ta bi to bilo i tako da je to bilo sve do izlaska iz zatvora 01.03.1994. god. Upravnik je bio u poetku kad smo mi doli "DEDO" a kasnije ga je zamjenio neki, kako se zove onaj crni, neki iz Gacka, ne znam mu ja. Upravnik je bio kad smo mi doli DEDO, koji je rekao da kad smo mi doli nita vam ne smije faliti, a za glavu nisam siguran. Drugo ih je jutro odveo dole to sam rekao maloprije, da su ih bili i to. Njega je kasnije zamijenio AIR, a u meuvremenu je uvijek neko dolazio od ovih njihovih vojnika da zatvorenike bije. I bili su neke ljude, koga su stigli i kako kada. Uglavnom malo je tko proao da ga nisu bili. A to se tie rada, ili su na rad svi i ja sam nekoliko puta iao. ak su u pola 3 nou, se moralo ii, a dolazilo se kasno negdje oko 8:00 sati gore, toliko isto dolje. Nosila se voda i hrana gore na njihove rovove. Bilo je sluajeva pogibije. Poginuo je tako Zdravko Nii na Pisiru, teko su ranjeni Jozi Ivan zv. Major, Vatroslav iz Sarajeva jedan je ranjen, koga su oni uhvatili iz autobusa i zatvorili u Muzej u travnju '93.. Bili smo u zatvoru Muzej Jablanica sve do 01.03.1994. god. kad je bila razmjena i tada smo izali na slobodu. ifra iskaza: sil020 Svjedok: Z.D., muko, 38 god. ISKAZ Iz kue u Bijeloj otili smo na Vrce. To je selo u Klisu. Otili smo preko Jablanikog jezera. Tu smo bili do muslimanske agresije koja je poela 23. oujka 1993. godine. Do te agresije za nas Hrvate je dolo neoekivano. Mi se nismo nadali i nismo mogli vjerovati da bi se to moglo desiti. Jednostavno jednog jutra je zapucalo sa svih strana. Ljudi su se snalazili kako je tko znao i umio. Jedni su bili u njivama, drugi su bili u kuama, trei kako 'ko gdje. I tako je bilo taj dan i jednog drugog dana je isto pucalo i prestalo. Bilo je dogovoreno neko primirje s hrvatske i muslimanske strane i stao je rat. Mi smo mislili da je stao, ali rat je ponovo krenuo jo jaim intenzitetom 14. travnja.

Sa svih strana su nas napali. Mogu rei ovdje da se nae selo Vrci nalazi opkoljeno s dvanaest muslimanskih sela. Moete misliti kolika je ta snaga bila i koncentracija muslimanske vojske. Glavna postrojba koja je napala Hrvate Vrca je postrojba HASANA HAKALOVIA, zvana Brigada "Neretvica", a druga postrojba bila je postrojba ZIJE LEPARE. To je postrojba iz Liia, Memidana i Kralupa. Od tada su nas intenzivno svaki dan napadali; mecima, granatama - svakako, da bi se 22. travnja desio pokolj u jednom zaseoku Barakovii. Tu su zaklali Ivana Stania, Stoju i Anuu Koul - to su ljudi bolesni, invalidi i svi stariji od 60 godina. Bili smo tu na jednom brdu gdje smo gledali odnosno sluali pla tog Ivana koji je umirao tri sata zaklan, vjerojatno ne do kraja. Kasnije, nakon sedam dana smo nekako prili tom zaseoku i izvukli smo mrtva tijela troje Hrvata. Ivanu su bile ruke odsjeene, svi izbodeni. Jezivo je bilo vidjeti njih sve. Istog tog dana, 22. travnja, zaklali su brani par Srba oku i Petra Risti i Katu Kaleb, isto ljudi stari, bolesni, invalidi preko 65 godina. Njima troma nismo imali pristupa, da vidimo kakvo je stanje i ta se desilo. Druga stvar: - oni su nas napadali i kako su koju kuu u selu osvajali tako su pljakali, palili, minirali. Vidjeli smo ih mi kako pljakaju, odvoze stvari u autima. Oni su nas potiskivali iz jednog zaseoka u drugi, tako da smo mi stigli u samo dva zaseoka. To su Stupica i Dol. Tu smo pruali otpor sve do 26. svibnja kada smo se morali predati, jer su nam cijelo to vrijeme bili na vratu ZUKINI koljai. Dvojica naih ljudi su otili na pregovore u Strgonice i s HASANOM HAKALOVIEM, tim zapovjednikom Brigade "Neretvica" dogovorili da nas on sa civilima iz sela pusti preko svoje teritorije do naih u Donje Vinjevice. U meuvremenu smo izgubili dva bojovnika. Ivan Dragi je bio ranjen, pa je nakon tri dana umro a Miro Stani on je poginuo prigodom napada na zaseok Skukice. Ubili su ga. Taj dan su poginula njihova dvojica vojnika, crne boje koe, tko zna odakle su. Crnci ba. Mi smo ih sahranili kod naih kua. Nakon toga kada smo potpisali primirje dana 26-og uveer nas oko dvjesto, to civila, to vojnika, ini mi se nas dvjesto tri napustili smo to selo sa naoruanjem i sa opremom. Poli smo u Bodarovie u kojima su bili preteno muslimani. Tu su nas zaustavili i traili su da predamo oruje. Mi nismo imali izbora, s obzirom da su s nama bili i djeca, ene i starci, a nosili smo i dvoje ranjenika. Morali smo predati oruje. Ostali smo bez oruja. Dalje smo krenuli tu istu no prema selu Gornje Vinjevice, sve pjeke cijelu no otkako se smrklo oko 8-9 sati pa do ujutro kada se poelo svitati. Dug je bio put, naporan, brdo kamenito, strana, a bilo je ranjenika, djece a i starijih ljudi koji su slabo pjeaili. Kada smo stigli, drugi dan smo stigli ustvari u Gornje Vinjevice, vidili smo da od naeg prelaska dolje u Donje Vinjevice naima nema nita. Tu su nas ponovo traili da predamo oruje. Bilo je nekih koji su imali pitolje, bombe i to su morali predati iako su to bili sakrili. Taj dan, nas vojno sposobne su odvojili u kuu sestara Turi. Mi smo jo uvijek bili uniformirani. Nisu nas skidali. Civile su odvojili u dio sela koji se zove Andrii Gornjih Vinjevica. Mi smo bili tu do 18. lipnja. Jednu grupu su 18-og odvezli u Konjic, a druge veeri su odvezli drugu grupu u Konjic, da bi te iste druge veeri odvojili nas pet. To su sve bojovnici, a ostali su moe se slobodno rei u kunom pritvoru. To civilno stanovnitvo ostalo je u kunom pritvoru. Nas pet su odveli u Parsovie. to se tie tog zatvora u Parsoviima mi smo bili tu dva mjeseca. Nitko od nas pet nije izaao iz tog podruma osim mene. Ja sam izaao nekoliko puta, jer mi je dolazila ena u posjetu, pa su me putali vani. Ova etvorica nisu izlazili nikako. Drugi su ili na rad. Hrana je bila, to se tie nas pet, moemo slobodno rei, hotelska. Imali smo doruak, ruak i veeru na tanjuru s kaikom, a i s vilicom za meso. Ne znam zato su nas tako hranili, a dok je drugima dvanaestorici njihova rodbina u selu u Parsoviima, u Buaku i u Solakovoj Kuli

morala gotoviti hranu i dovoziti im tu u civarama. Dok smo bili tu imali smo dva puta kupanje u kui roditelja Dragana Kostia. Tu smo bili do 13. kolovoza 1993. kada je trebala poeti s radom kola. Da ne bi djeca gledala nas tu oni su nas prebacili u Butrovi Polje, u podrum poljoprivredne apoteke, koji je bio mraan, vlaan. Tu smo bili jedno tjedan dana gdje smo zatekli, ini mi se, sedam zatvorenika. Oni su zarobljeni gore na Bokevici krajem srpnja 1993. godine. Odatle su nas prebacili preko puta, u kuu Jake Tomia, gdje se prije rata sluila sveta misa. Tu smo bili mjesec dana do 14. rujna 1993. godine. Dana 14-og rujna ujutro mi smo kao obino ustali. Tu smo imali i vodu i WC unutra. Svaki se umio. Imali smo ah i karte. Igrali smo. Svaki je naao sebi neku zabavu. Najednom oko 10:00 sati, a dan je bio sunan, toplo i fino, uo se amor izbjeglica preko puta nas u robnoj kui, uje se jedan pucanj. Mi nismo obraali panju, jer je vazda pucalo i bilo je i pjevanja i vrijeanja. Nitko nije obraao na to panju. Nakon toga pucnja poe pucati po nama u zatvoru. Nastala je panika, tranje. Meci su pogodili Matu Drlju i Zdravka agolja. Mato Drljo je bio pogoen u stomak, a ovaj mali Zdravko on je bio pogoen u noge, u ruku. Tu nam tih momenata nije nitko doao. Jedan bolniar Hrvoje iz Posuja je organizirao pomo, da se medicinski zbrinu njihove rane. I mi smo pomogli kako je tko znao. Bio je tu jo jedan bolniar Ante Livaja. Previli su maloga i tek nakon jedno pola sata stigao je njihov lijenik i upravnik. Upravnik je rekao da se izgleda ovdje vie ne smije drati, morat u vas prebaciti u Konjic. Ovu dvojicu su u meuvremenu odvezli u Jablanicu. Mi nismo ili u Konjic, a jesmo se obradovali da emo gore ii. Raalostili smo se kada smo vidjeli da je autobus okrenuo u pravcu Jablanice. S rukama na vratu mi smo te veeri doli u Jablanicu. Tu su nas doveli u Muzej revolucije. Metnuli su nas opet u podrum negdje ispod zemlje. Tu su nas jo jednom detaljno pregledali po depovima, po rebrima, po rukama, po glavi, kako koga. Ubacili su nas u tu prostoriju koja je bila bez prozora, tamna. U njoj je gorjelo svjetlo. Prve dvije nae grupe koje su prebaene u Konjic prole su isto loe. Morali su ii na rad na prvu liniju kao to su ili i u Jablanicu i ovi dok su bili gore u Solakovoj Kuli. Oni su izali 19. listopada iz zatvora i isto su proli loe, netko manje netko vie kako je koga ta trefilo. Tako smo mi ostali u tom zatvoru u muzeju do 01. oujka 1994. godine kada je bila razmjena i kada smo puteni zajedno s dijelom civila dok su jo jedno dvadesetak civila ostali i kasnije puteni. Rekli su nam da smo zamijenjeni za ove njihove zatvorenike iz Sovia. Razmjena je bila muna. Trajala je cijeli dan i u no do 3-4 sata. Bilo je zastoja. I hoe i nee, moe ne moe. To je bilo natezanje. Dolje u Drenici su nas zaustavili, pa bi, pa ne bi i nekako je to prolo. U apljini, 14. lipnja 1994. ifra iskaza: sil022 Svjedok: K.S., ensko, 79 god. ISKAZ

Dana 22.travnja 1993. godine ja sam ujutro ustala i otila pomusti kravu. Ja sam naloila vatru i ispekla kavu. ula sam kominicu krivi se, plae. To je bila najblia kominica Koul. Dola sam tamo kod nje. ovjek joj govori - ajde ti nama daj doruak, da mi dorukujemo, da idemo tamo u Livaja. Kae - ne smijemo mi ovdje biti, idemo tamo. Ja njemu dala doruak i ovako u flai bilo malo rakije. Ja njemu kaem - hajde, hajdemo! Kae on meni - ajde ti donesi meni jo malo rakije, da ja popijem, jer nije lako poi, kuu ostaviti. Ja mu kaem - neu, ako ti hoe sebi donijeti, ti ajde. I, on je dorukovao i nije ni on iao po rakiju. Jednako je onako sjedio na kauu. Kad neko pokuca na vrata. Otvori vrata i prema njemu onako s rukama, istetoviranim rukama, a debeljukast u kratkim rukavima u nekoj vojnikoj robi zelene boje, i vie njemu: "Izai amo, izai amo!" On ustade. Zamotavao je cigaru i poao prema njemu. Iziao je. Ja dola, jadna ne nadam se belaju. Ja dola tamo i sluam ta e on njega pitati, ta e ga iskuavati, ta e biti?! Ja sluaj, pa sluaj, nita ne ujem. Ja sam ostala u sobi. Kad jedan doe, isto ko usisiva. Nikada prije nisam to vidjela. Kako ue u sobu nita meni ne govori. Onako, vue ono u sobu i trapa po sobi. Sve se biljeke znaju gdje je potrapo benzinom. Posipa je benzin, da pali kuu ili neto jae, tko zna ta je. On meni nita ne govori, nita. Ja proem kraj njega i iziem. Kako iziem na vrata, na desnoj strani vojnika ima jedno 30-40, ima tko e ih brojiti. Ima svega, ima ih u uniformi i civila. I na lijevoj strani bila je jedna klupa pred kuom gdje smo mi sjedili, pili kavu i tako. Pogledah, moja ljudino, kada zavalili mu glavu pod klupu. Vidim mu samo ramena i dolje trup. Velim ja njima - ta je ovo, nemojte! Rekoh ja njima - mi djece tu nemamo, vojnika nemamo. Rekoh - nemojte ga. Mene uzme jedan za ramena i gurne me tamo ak iza kue, kao da boksa. Kako on mene gurne tamo ja njemu kaem - idi tamo od mene daleko! U tom strahu ja govorim - Bje, bje! Kako to ja rekoh, da on nije kriv i nemojte ga, on ree jadan ti sam to sam doekao, to su oni od njega radili tko znade. To je bilo oko deset sati danom. Otila sam ja dolje daleko. Nisam nita jela, nisam dorukovala. Otila sam do potoka iza nae zemlje. Po mene dolje nisu doli. Ja sam dolje, moja ljudino, bila, bila i dola sam kui po mraku. Kad ja gori, moja ljudino, mene nije ni strah vie, ja idem, nigdje nikoga vie. Ja dola pred kuu. On mrtav. Kako je leao onda onako lei, tamo okrenut. to su inili od njega, jesu li ga klali, sjekli ruke... Ne znam, ne znam i gotovo. Nisam mogla to ni gledati. Tu sam umila, ovako umila, metnula glavu pred kuom kraj njega, ovako ja patim. Vidjela sam skroz krv okolo. Bacim oi tamo na lijevu stranu, prema kominici, prema njezinoj kui. Kada, jadna ti sam, tamo puno, puno vojnika. Uh, sada sam, rekoh, gotova. Ograda je oko kue. Oni su svi proli pokraj ograde. I ta u? Otila sam u talu. U kui bilo svega, a sada je zapaljena. Zapalili su je prije nego to sam ja dola, da Bog sauva. Uh! Dola sam gore u talu, da se rekoh malo odmorim. Leala sam na sijenu. Ustanem se i poem prema selu tamo gdje su Livaje. U putu dok sam ila prema njima nala sam jednu ensku mrtvu, na sred ceste. Kako sam saznala kasnije nju su vodili za vodia i ubili ju tu. To je bila moja kominica Stoja Koul. I ja tako njima kaem, da je mrtva ena na putu. Sedam dana su govorili da e doi Crveni kri i da e neto vidjeti. Danas, sutra i prolo je sedam dana. Kada su se spremali za ukop sin od Ante Livaja, Ante i sin od Stoje Koul, oni su se dogovorili zajedno sa nekim starijim ljudima i pokopali su svih troje.

Svaki dan su oni pukarali iz Vrcia i Bolotana na nau vojsku, svaki dan. Kada je masa dola odnekle onda su napali. Ja ne znam nikoga od tih koji su nas napali. Poslije toga sam bila u Vinjaricama gore. Bilo nas je gore cijelo selo Vrci. Gore su nas hranili i radili smo neto. Kada je mrak pao poli smo svi iz sela. Bilo je i starih s nama, ranjenih koje su nosili gore. Nau vojsku su razoruali i zatvorili ih. Bili su u zatvoru, razredili su jedne u Parsovie, jedne u Konjic. To je bilo da Bog sauva, eto. Ja sam izila, ne znam koji je mjesec bio, preko neke veze. Tu je doao jedan musliman i rekao da idemo kod jedne Tomi Marte. Mi smo doli tamo, bila sam tu tri dana i tri noi. ena nam je davala jednom na dan neto jesti. Nije imala, nema. To je bilo u elebiima. Ali, tko zna odakle je on. Tako je on mene izveo do nae strae u Zabre, do naih vojnika.. Tu sam bila deset-petnest dana. Gore od imanja sam imala kuu, imala sam svega. Samo mi nismo imali struju, jer smo bili odstranjeni. Kua je bila kamenom zidana, uraena kua s fasadom. Imala sam i zemlju i umu; bukovina, jasen, hrastovina, vrbovina - bilo je svega. Sestra mi je imala kotao, rakijski, od stoke; deset ovaca, kravu, a u kominice je bilo trideset i pet ovaca, krme, dvije krave, tele. Sve su oni to otjerali. Kuu od kominice zapalili isto kao i moju. Njih obje su poginule, obje kominice. Pred kuom mi je bila jedna kominica mrtva, a drugu nisam vidjela, onu koju sam vidjela na putu to sam ve rekla. Pokojna Stoja je prepoznala svoje i govorila je Ivica, Vinko, dok je ila pred njima. Ona je zvala njih. Kada su oni prepoznali i opazili da nije naa vojska rekli su na to mi neemo pucati, ubit emo nau majku, a vi pucajte, jer ona e svakako poginuti, nee ostati iva. Oni su pucali i ubili nju. Pokojna Stoja je posluili kao ivi tit, da bi doli do naih poloaja HVO. To je bilo selo Dol, gdje su Livaje. Danas je 28. kolovoza 1996. godine u ava Polju.