Jure Vuji POSTMODERNA GEOPOLITIKA

UVOD Svrha slijedeeg lanka, odnosi se na trendove postmoderne geopolitike pred izazovima XXI. Stoljea. lanak se ograniava na prikazivanje i pojanjenje znaajnih konceptualnih aktualnih trendova u geopolitici, koje sam uokvirio u distinkciju izmeu moderne funkcionalistike ideologizirane geopolitike bipolarnog razdoblja hladnog rata i njezinu evoluciju u suvremenom globalnom svijetu prema postmodernoj geopolitici obiljeenoj pristupom sigurnosne globalne integracije. pragmatinim i policentrinim

FUNKCIONALISTIKI GEPOLITIKI PRISTUP I IZAZOVI SUSTAVA-SVIJETA Pojavom fenomena globalizacije, ere asimetrinih sukoba i tehnoloko-komunikacijske revolucije, klasini funkcionalistiki pristup geopolitike u odnosu na svjetske sukobe, utemeljen na antropolokim, geografskim i polemolokim i vojno-stratekim postulatima prvih zaetnika geopolitike1, predstavlja povijesno konzumirani i zastarjeli model, utemeljen na konceptu granice i drava-nacija, koji ne odgovara vie procesu kompleksifikacije suvremenog globalnog svijeta. Klasina funkcionalistika geopolitika nije vie u stanju objasniti svu lokalnu, regionalnu i svjetsku konfliktualnu dijalektiku jer je ona dio kompleksne stratifikacije onoga to je Braudel nazvao sustavsvijeta. Povijest moderniteta istovjetna je ekstenziji europske "ekonomije-svijeta", dilatiranju koje je popraeno sukcesijom dominatnih sredita. Koncept "ekonomija-svijet" sainjuje "autonomni odlomak planete" ili geografski prostor u kojem se mobilni realni limiti upisuju na dulji vremenski rok. Taj je iroki prostor autocentriran tamo "gdje se stvari odvijaju i dogaaju", jedna zona zapovjednitva, ponekad grad-luka, sredite konvergencije ili rasprivanja tokova koji strukturiraju ekonomiju-svijet. Oko grada-centra formira se sukcesija koncentrinih krugova, periferija na koje grad proiruje svoju mreu. Izmeu centra i periferije, "energetske denivelacije" su obiljene "nejednakostima moi i bogatsva", te su odnosi ureeni prema zakonima evolutivne podjele rada. Dakle, neophodno je uvrstiti suvremeni geopolitiki pristup i samu refleksiju o sukobima, u proireni analitinu okvir emergentnog sustava svijeta.

U samoj terminologiji, koncept geopolitika je po prvi put poetkom XX stoljea upotrijebljen od Rudolf Kjellena u okviru dravotvorne znanosti orijentirana prema prouavanju prakse odnosa moi. Geopolitika teorija Friedricha Ratzela (1844.-1904.), polazi od biolokih koncepcija Darwina i Ernsta Haeckela. U sreditu Ratzelove geopolitike misli je vitalni prostor, opozicija izmeu "kontinentalnih" i "pomorskih sila", a ta politika geografija skriva subjektivnu dimenziju koju naziva "vitalna energija" (Lebensenergie). Ratzel je osnivatelj antropogeografije .Proet idejama Coudenhove-Kalergi-a o panazijatizmu i paneuropeizmu, Haushofer nastoji nadmaiti nacionalizme i doprinijeti stvaranju "velikih kontinentalnih prostora" zagovarajui suradnju izmeu Europljana, Rusa i Japanaca u okviru jedne velike euroazijske alijanse, zatvorene engleskim i amerikim utjecajima. Haushofer ima multidisciplinarni pristup konceptu granica koje smatra bioloki pravednima onda kada su osmislene i koncipirane na temelju pluridisciplina, a ne iskljuivo na pravnim osnovama.

Kraj Westfalskog poretka i nastupanje globalnog poretka navjeuje znatno ogranienje klasinih funkcija drava koje vie ne posjeduju iskljuivi monopol funkcija suverenosti i kao to je to oznaio Max Weber monopol legitimne prisile na svom teritoriju. U globalnom okruju, nasilje gubi svoj organizirani oblik, on se privatizira i deteritorijalizira te nije svojstvo drave ve postaje sredstvo identitarne afirmacije ili gospodarske supremacije, dok teritoriji drava vie ne jame skladnost izmeu teritorija i identiteta, odnosno usklaenost izmeu etnogeneze i teritorijalne morfogeneze to se oituje kroz proliferaciju manjina, rasprenih naroda i dijaspora i pojavu etnicistikih arita. Sam koncept sukoba ostaje usko povezan s teritorijem kao rezervoarom resursa, ljudi i potencijalnih bogatstava, to pretpostavlja suprotstavljanje susjednih drava ili ljudskih zajednica kako bi se ostvarilo teritorijalna ekspanzija i poveanje stock-a bogatstava. Ali pojavom globalizacije, bogastva se sastavljaju od realnosti koje proizvode drutva u okviru umreenih dinamika razvoja utemeljenih na reakciji razmjene u kojoj tokovi nadvladavaju sami materijalni stock. Iako rat nije dobar za stabilnost tokova, poneki analitiari olako zakljuuju poput Fukujame nestanak rata i proklamiranje pax ekonomika-e s trijumfom neoliberalnog poretka. Ali emergentnost sustava-svijeta ne predstavlja kraj konflikata nego kraj jedne odreene logike sukoba. U suvremenom svijetu sukobi se vie ne svode na kontrolu teritorija ve vie na suparnitvu radi kontrole trita. Novi izazovi politike i gospodarske prevlasti temelje se na kontroli financijskih energetskih i informacijskih tokova. Sila i prevlast ne proizlaze iskljuivo iz brutalne aproprijacije teritorija, ve iz suptilne manipulacije tokovima, te je zbog toga neophodno uvijek uspostaviti paralelizam izmeu geopolitike i gospodarske logike kada se prouava uzrok i posljedice jednog odreenog sukoba. Tipini primjer koji dobro ilustrira novu logiku kontrole nad tokovima je zaljevski rat u kojem su SAD iznad samog preteksta intervencije radi obrane demokracije u Saudijskog Arabiji, intervenirale kako bi dominirale naftne tokove i naftnom mreom u regiji. Isti pristup se moe primijeniti Libijskom sukobu koji ima za postavljeni cilj izrabljivanje dijamanata, eljeza i kauuka. Temeljni geopolitiki i geoekonomski ciljevi su aproprijacija i kontrola nad resursima kako bi se ukljuili u gospodarske svjetske mree, to znai kako lokalni i svjetski sukobi ne mogu bie biti pojanjeni po meudravnim kategorijama ve je neophodna refleksija na transnacionalnom nivou. Revolucija sofisticiranih komunikacija i informacija prouzrokovala je multiplikaciju razmjene i razne legalne, a same granice izmeu legalnog i ilegalnog stvaraju sive geopolitike kompleksne mobilne zone, u kojima su neprijatelji teko prepoznatljivi, neidentificirani i nevidljivi. AKTUALNOST GEOPOLITIKOG NAUKA H.MACKINDER-a ZA RAZUMIJEVANJE FUNKCIONALISTIKE GEOPOLITIKE Brojni analitiari na Zapadu poetkom XX stoljea i danas zagovaraju geopolitiku kao nauk o voenju drave s polemolokom naznakom, kao prikladnu metodu razmiljanja koja polazi od

pretpostavljenog znaaja geografskih faktora za upravljanje meunarodnim odnosima. Meutim iskuenje geopolitike kao koncepta XX stoljea trebalo bi otpoeti tekstom geopolitiara Halforda Mackindera. geografski stoer povijesti2 u kojem je razradio i prikazao tri strukturalne karakteristike koje obiljeuju modernu klasinu funkcionalistiku geopolitiku. Prvi je kartezijanski pristup, usredotoen na to kako moderne prometne mree mogu transformirati teritorijalnost. U tom smjeru Mackinder opisuje geopolitikog pogleda koji je omoguen nastanak novog zemljopisnog i omogueno je postepenom slabljenjem geografije kao discipline

istraivanja i otkria. Naime u novoj post-kolumbovskoj eri zatvorenih prostora

stvaranje globalnog pogleda i po prvi put je mogua uspostava korelacije izmeu velikih geografskih i historijskih generalizacija. U tom kontekstu, koncept globalnosti nije samo geografski pojam ve postaje i epistemoloki karakter jer omoguuje totalni sveobuhvatni pogled. Druga karakteristika moderne klasine funkcionalistike geopolitike je interpretativni sustav koji predaje preteiti smisao i vanost meunarodnoj geopolitici a zasnovan je na korelaciji geografskih cjelina koje su to i sutinski i prirodno s jedne strane a i prostori drutveno-politikih identiteta s druge. U tom pogledu, geopolitika hladnog rata specifina je bila po tome to je stavljala naglasak na stalnu borbu geografskih blokova i ideologiziranih identiteta. Maniheistika borba izmeu slobodnog, pomorskog Zapada ovisnog od trgovine i slobodnog trita i parlamentarne demokracije i kontinentalne totalitarne euroazije. Zona konflikata izmeu ta dva tabora je bio trei svijet, zona koja obuhvaa niz zatitnih pojaseva kao to su srednja Latinska Amerika, Bliski istok, jugoistona Azija, rog Afrike i juna Afrika.

U sreditu geopolitike koncepcije Halforda Johna Mackindera (1861.-1947.) je koncept "geografske osi povijesti", poznat pod imenom "Heartland" tzv. sredinja zemlja, koja se nalazi iznad linije Hamburg-Trst, a koja je nedostina mobilnim vojnim instrumentima pomorske britanske sile. Oko "heartlanda" gravitiraju periferini pojasi "rimland" ili trgovaki otoci. "Tko dri istonu Europu dri centralnu zemlju, tko dri centralnu zemlju dominira svjetskim otokom, tko dominira svjetskim otokom, dominira svijetom". U djelu "Democratic Ideals and Reality", Mackinder obraa panju na vanost ruskog teritorija kao kompaktne kontinentalne mase koju je nemogue kontrolirati s mora i osvojiti u potpunosti. Mackinder je tvorac politike "containementa". Inspirirajui se Mackinderovim geoplitikim naelima, nakon 1945. N. J. Spykman, D.W. Meinig i W. Kirk elaborirali su naela talasokratske geostrategije SAD-a. Geopolitiki smjetaj Europe kljuan je za dominaciju sveukupnim svijetom i kontrolirati to podruje podrazumijeva supremaciju u domeni pomorstva budui da je to idealan sredinji prostor za vojni i misilski potencijal usmjeren u svim smjerovima zemaljske kugle. Posebna je vanost posveena kontroli obala, otoka i zaljeva na periferiji velikih kontinetalnih masa jednako radi supremacije pomorskih sila. Za Spykmana, "Rimlands" je najjai geostrateki adut putem kojeg se dominira Euroazijom.

Trea karakteristika, moderne geopolitika dobiva na znaaj upravo zbog razvoja geopolitikih rasprava izvan europskih i imperijalnih mjesta njezinog porijekla. Na osnovu politikog realizma kao trenda mnogih politikih analitiara koji u emigraciji u SAD poslije drugog svjetskog rata, geopolitika je postala funkcionalistiko sredstvo i skladno vienju meunarodne politike. Igra i bit geopolitike za Henri Kissindera sastojala se u razmatranju meunarodne politike kroz neoimperijalnu vizuru, uoavanja i stvaranja uvjeta za ravnoteu izmeu konkurentnih sila i jamenje meunarodnog mira i svjetskog poretka po mjeri i u funkciji meunarodne politike SAD. U Kissidenrovoj koncepciji geopolitika je projektirana kao neutralna racionalna i usredotoena na odreivanja i stvaranja pretpostavki za uvjeta ravnotee snaga. Sredinja pretpostavka takvog razmiljanja bila je shvaanje da je globalni prostor nedvosmisleno pod kontrolom politike suverenih teritorijalnih drava, a globalni prostor je shvaen kao u potpunosti podijeljen meu suverenim dravama. Takav oblik moderne geopolitike moe biti interpretiran kao sistemski reim kombinatora moi/hegemona i znanja koji proizvodi funkcionalnu meunarodnu politiku kao objektivnu globalnu prostornuzonu suparnitva, kao neprestanu globalnu borbu izmeu unaprijed determiniranih geografskih entiteta i kao viziju teritorijalne drave koja dominira globalnim prostorom. Ona je potom idealiziranu verziju evropskog sustava drava-nacija predstavila kao prirodnu i legitimnu paradigmu koju je trebalo projektirati na cijeli svijet predstavljajui je kao globalnu politiku ravnotee svijeta. Takva koncepcija razotkriva operacija etnocentricistike grandiozne naracije u kojoj se povijest ostvaruje samo kao europska kategorija. Sve u svemu moe se rei da moderna klasina funkcionalistika geopolitika predstavlja odreenu kondenzaciju zapadne epistemologije i ontoloke oholosti, te zamiljanje svijeta sa imperijalnog stajalita. Oigledno je kako se ove tri obiljeja moderne geopolitike podudaraju sa odreenim razdobljem povijesti koja ukljuuje pad Britanske imperije, izazovni uspon njemake imperije i pojava SAD kao hegemona poslije drugog svjetskog rata. Pa ipak one mogu posluiti kao koristan kontrast u suvremenoj globalnoj situaciji u kojoj se kada smo ve u na poetku XXI stoljea sve tri karakteristike moderne geopolitike nalaze u krizi.

KOMPLEKSIFIKACIJA GEOPOLITIKE DIJALEKTIKE U GLOBALNOM OKRUJU Padom berlinskog zida i raspadom bipolarnog svjetskog poretka, razni su analitiari nastojali promicati suvie simplistiku novu kartu svijeta. Geostratekom dualizmu istok-zapad pokuavaju supstituirati geokulturoloku opoziciju Sjever-Jug. Bogatom, racionalnom i tehnolokom sjeveru, Huntington, Debray i Raztel suprotstavljaju mistini i konvencionalni jug. A nova geopolitika karta konflikata bi ilustrirala tu stereotipnu sliku, viziju nekontroliranog i kaotinog juga. U tom bi se smjeru moglo ii i dalje te trasirati, povui geopolitiku liniju koja bi polazila od Meksika, preko sjevera Afrike i sjevera Balkana i sjevera Afganistana duom sjevernih granica Kine, te okruujui

Japan. Zone situirane ispod te linije predstavljale bi nestabilne regije obiljeene Hobbesovim neredom. U istom smjeru, geopolitiar Jean-Christophe Rufin predstavlja novu viziju svijeta nakon pada berlinskog zida, svijet koji je podijeljen izmeu industrijskog, stabilnog i tehnolokog unaprijeenog sjevera i nestabilnog sirmoanog i konfliktualnog juga.3 Podjela izmeu omoga to on naziva carstvo i novi Barbari, a pogranine crte izmeu tih dvaju entiteta su : Rio Grande i juna granica SAD, Mediteran i jugoistona Azija. U njegovoj kartografiji, velika zona koja se prostire od juga Turske i sjevera Iraka na zapadu Kine, prolazei kroz Kavkaz i srednje Azije, ostaje konfuzna i nestabilna.. Od irakog kurdistana do doline Ferghana, nove geopolitike rekonfiguracije su u tijeku. Sigurnosna zona ostvarena na sjeveru Iraka, politiki entitet Nagorni-Karabaka i eenije sa nedefiniranim statutom, te Afganistan i Tadjikistan sastavni su dio jedne geopolitike realnosti znaajne po izvoritima nafte i plina i nune za organiziranje transporta energetskih resursa prema industrijskom sjevernom svijetu, te nune uspostave tampon zone. Takav je etnocentristiki diskurs o Jugu prikazanom kao modernom barbaru korespondira onome to je Zaki Laidi nazvao postbipolarnom "emocionalnom stanju" preko kojeg je stigmatizira kaos i svijetski nered nakon suvino simplicifirane slike bipolarne stabilnosti. Iako se moe govoriti o unipolarnosti u dananjem globalnom okruju u kojem prevladava supremacije amerike hipersile, razvidno je takoer kako unipolarnost isprepletana s lokalnom multipolarnou u kojoj odigrava kljunu ulogu autonomija geopolitikih lokalnih aktera. Autonomija koja je i prije postojala ali koja je bila okultirana geostratekim tumaenjem hladnog rata, dok su regionalni konflikti zemalja juga bili prikazani kao posljedice indirektne strategije sukoba juga-istoka. Meutim geopolitika teorija "couplage", sparivanja koja se dobro primjenjivala u sluajevima Vijet Nama, Kube ili Koreje bila je kompromitirana fenomenom produenja konflikata koji je iznio Zaki Laidi. Ono to je razvidno jest da je u okviru proliferiranja suvremenih lokaliziranih konflikata, kraj hladnog rata samo razotkrio duboku i sutinsku prirodu i znaaj konflikata. Naime omoguilo se kolektivno osvjeivanje na svjetskoj razini o "socijetalnoj ukorijenjenosti lokalnih konflikata", to se oituje kroz pojavu etnikih kulturolokih i identitarnih partikularizmima. U tom kontekstu moemo za primjer uzeti somalijskoeritrijeanski konflikt koji proizlazi iz Etijopijanske geopolitike volje da si otvori pristup crvenom moru vitalnom za njezin opstanak ali pod platom etnonacionalistikih zahtjevan. Koncept geopolitikog produenja konflikata umanjuje strateku ili ideoloku dimenziju u korist socioloke dimenzije tradicionalnih ratova ili sukoba. Novo postbipolarno ili to moemo nazvati postmoderno globalno okruje je vie obiljeeno redukcijom meudravnih konflikata, vrijeme ratova po uzoru Clausewitza utemeljeno na bazi defenziva/agresija ( primjerice aneksija Kuvajta od Iraka) postepeno nestaje kako to tvrdi Van Creveld. Po prvi put na istom nestabilnom aritu moe se ustanoviti kohabitacija izmeu konflikata
U djelu "The Breaking of Nations", Robert Cooper distingvira postmoderni svijet koji regrupira Europu, Japan, Junu Ameriku, i pra-moderni svijet obuhvaen kaosom.
3

nieg intenziteta ( nerede, terorizam, gerila) i sukoba visokog intenziteta ( otvoreni rat) medijski popraena i amplificirana. Takoer bi se moglo rei na primjeru indo-pakistanske situacije da konflikti izmeu dvije nuklearne sile poprimaju samo oblike tenzija. Distinkcija izmeu meudravnih i intradravnih sukoba nije vie toliko uvjerljiva dok se sve vie pojavljuje intervencija tree drave u intradravnim konflikta ( Kongo, separatistika gerila u Kamiru protiv reima New Delhi ima logistiku potporu Pakistana). Takoer Huntingthonova podjela na razliite civilizacijsko-kulturoloko vjerske suparnike blokove moe biti nijansirana prisustvom podjela i napetosti unutar samih blokova. Nove prijetnje svjetskom miru upravo dolaze od transnacionalnih imbenika koji podravaju i potiu difuzne i fluidne sukobe iji su uzroci kontrola na transferu i prodaji oruja, proizvodnja i trafik droge, pranje novca, ilegalna imigracija. Daniel Hermant govori radi ilustriranja tih transnacionalnih sukoba o meunarodnim mreama nasilja, dok Philippe Moreau Desfarges istie sustavnu isprepletanost izmeu klasinih teritorijalnih suparnitva i neklasinih suparnitva koji se odnose na strateki znaaj zona proizvodnje i opskrbljivanja ( to je razvidno u gerilama june amerike-peru, Kolumbija) a to najbolje ilustrira koncept narko-terorizam. U globalnom svijetu, geopolitika je esto shvaena kao disciplina koja pripada prolosti, kompromitirana ratobornim ekspanzionistikim ideolokim konotacijama ili kao disciplina koja pripada prijanjoj tehnolokoj teritorijalnoj eri, postindustrijskoj epohi drugaijih institucija koje vie ne odgovaraju procesu kompleksifikacije globalizacije. Geopolitika se esto povezuje s hladnim ratom i razdobljem suverenih drava-nacija. Poneki analitiari govore o kraju geopolitike, meutim treba napomenuti kako taj pojam je daleko sloeniji , bogatiji i kompleksniji onoliko koliko ga neki ele prikazati s odreenim predrasudama i stereotipnim anatemama. Koliko god da su kontrasti juer/danas, staro/novo problematini, ono to se moe ustanoviti jest transformacija geopolitikog obzorja, njegovo postepeno preklapanje i komplemenitiranje sa geoekonomijom i geostrategijom, te postepeno izmicanje njezinog prvotnog znaaja kao heuristiko sredstvo i metahistorijska struktura. Neki analitiari dre da je pod sve razgranatijom mreom satelitskih i telekomunikacijskih sustava, nadziranje, kontrola i osvjajanje utjecajnih teritorijalnih zona danas iluzorno i suvino. Geopolitika bi time bila svedena na anakronistiku znanost i supstituirana geoekonomijom. Teza je to geografa poput, M.F Duranda, J.Levya, D. Retailla, prema kojima bi novi planetarni sustav "ekonomija-svijet" bio podloga sustavu "drutvo-svijet" u kojem bi "upravljanje stvarima" nadmailo "vladavinu ljudi" prema proroanstvima Saint-Simona. Japanski ekonomist Kenichi Ohmae u svom lanku objavljenom u "Foreign Affairs" 1993 .g. tvrdi da e nacionalne drave nestati i biti zamijenjene "dravamaregijama". Posljednje ne bi bile novi suvereni politiki entiteti, ve bi oznaavale "prirodne gospodarske zone" s granicama utvrenim "nevidljivom i spretnom rukom trita". Iako je neupitna agilnost i uinkovitost tih malih gospodarskih entiteta poput Singapura ili Hong Konga, utvreno je takoer kako mo ini jednu cjelinu, te kako same aktivnosti autocentrinih gospodarskih mrea nisu u stanju vjeno ublaavati diplomatsku i strateku slabost. Njihova slabost i ranjivost podsjea na

drave-gradove ili trgovake republike poput Genove, Venecije, Antwerpena koje su ipak apsorbirane teritorijalnim dravama izmeu XVII. i XIX. stoljea. U svojoj posljednjoj knjizi "Ameriki san u opasnosti" Edward Luttwak iznosi koncept "turbokapitalizma" kojim obiljeava suvremenu ekonomiju globalnog trita koja svojim pohodima i osvajanjima preplavljuje svijet. Generiran ultraliberalizmom 80-tih godina, taj je oblik kapitalizma nastajao s pretenom racionalizacijom i informatizacijom treeg sektora, te mondijalizacijom malih, regionalnih i provincijalnih ekonomija u jedinstveno globalno trite. Geopolitika analiza i geneza pretpostavlja interdisciplinarni pristup i sinergiju poradi toga to zadire u drutvenu, povijesnu, vojnostrateku, zemljopisnu, politiku i znanstvenu sferu ivota. Populariziranje geopolitike u javnosti prouzrokovalo je niz semantikih debata koje su pokuale pojasniti multidimenzionalni znaaj tog koncepta. Prema francuskom geopolitiaru Pascal Lorotu geopolitika je "specifina metoda koja prepoznaje, identificira i analizira konfliktualne fenomene, ofenzivne i defenzivne strategije usredotoene na posjedovanje teritorija, pod trostrukim utjecajem, zemljopisne, humane i fizike okoline, politikih argumenata protagonista konflikta, te tendencija povijesnih kontinuiteta". Tako su predmeti i objekti studija i istraivanja geopolitike sainjeni od teritorijalnih prostora u svim svojim dimenzijama i utemeljeni na popratnoj "praktinoj geopolitici" i geopolitici diskursa, "geopoliticiimage". EVOLUCIJA GEOPOLITIKIH PARADIGMA Iako je tradicionalno shvaanje geopolitike moda zastarjelo, problematika geopolitike geografija / mo / hegemon / znanje da se stvori i kontrolira globalni prostor je jo i te kako aktualno i zahtjeva panju vie neko ikad. Sama floskula neprestanog pomicanja paradigma u znanost iznesena od Thomas Kuhna upravo je vaea za geopolitiku disciplinu koja apsorbira i interpretira same paradigmatine gospodarske politike i kulturoloke pomake novog svjetskog poretka te sama doivljava iznutra neprestano preoblikovanje, pomicanje i mutaciju od paradigme moderne funkcionalistike geopolitike prema paradigmi novog trenda postmoderne geopolitike. Evoluciju geopolitikih paradigma kroz povijest moe ilustrirati zanimljiva stratifikacija koju su izradili geopolitiari Agnew i Corbridge utemeljena na distinkciji etiri geopolitikih poretka ( koji se odnosi na politiku ekonomiju prostorne prakse) kojima korespondira specifinih geopolitikih diskursa ( predstavljanje i interpretacija prostora): Britanski geopolitiki poredak (1815.1875) - Civilizacijska geopolitika (civilizirati svijet), geopolitiki poredak imperijalnih sukoba (1875.1945) - Prirodna organicistika geopolitika ( sukob kopna-kontinenta i mora, organike teorije o raanju, rastu i propasti drava); geopolitiki poredak hladnog rata (1945-1990) - Ideoloka geopolitika ( sukob dobra i zla; kapitalizam i socijalizam; trita i planske privrede); a dananji geopolitiki poredak bi bio geopolitiki poredak globalnog transnacionalnog liberalizam-geopolitika proirena uniformiziranog

vrijednosnog sustava i integracionistikih procesa (liberalna demokracija, demokratizacija, potivanje ljudskih i manjinskih prava, sloboda medija, trino gospodarstvo, sudjelovanje u zajednikim poslovima itd.).

KONCEPTUALNI TRENDOVI POSMODERNE GEOPOLITIKE

U metodolokom i konceptualnom pogledu klasina moderna geopolitika je bila deskriptivna i statina te obiljeena s konceptualnim pristupom zvanom fatalitarne preskripcije. Takav pristup je uvaavao preteitu makroregionalizaciju svijeta u kojem velike sile si dijelile suparnike vertikalne utjecajne zone u kojima su svaka velesila sjevernog hemisfera dominirala odreenu zonu junog hemisfera. U okviru te makro-regionalizacije, su koncipirane i podijeljene panamerika pod kontrolom SAD, euroafrika pod supremacija njemakog Reicha, panrusija kao prostor proirenja Rusije prema junoj aziji, te sfera aziatskog koprosperiteta kao prostor proirenja imperijalnog Japana prema Oceaniji. Takva markroregionalna podjela svijeta se podudarala sa naelom vertikalnosti meunarodnog sustava u kojem je dominiraju sjever (boreocentrinost u kartografiji) koncipirana od njemakog geopolitiara Haushofera, dok suvremena postmoderna geopolitika je utemeljena na perspektivi horizontaliteta meunarodnog sustava u kojem prevlada mulipolarizacija i isprofiliranje srednjih periferinih sila poput Indija, Brazil, Australija, i juna afrika (australsko-tropska centrinost u kartografiji). Konceptualna inovacija koja je zabiljeena kao prekretnica izmeu klasine moderne geopolitike i postmoderne geopolitike je pridonio geopolitiar je Valaskakis koji je supstituirao klasinoj metodi binarne pekulacija, prospektivnu metodu geopolitike kao dinaminu disciplinu koja analizira i predvia odreene prostorne transformacije i koja polazei od bilance odnosa snaga u sadanjosti primjenom simulacijskih i prospektivnih metoda elaborira za budunost normativne scenarije i alternativne mogue scenarije adaptiranja. Geopolitiari Colin Gray i Sloan su usredotoili svoje analize prema uinku novih tehnologija u geopolitikim dispozitiva a posebice u nuklearnom razdoblju. Colin Gray u djelu "The geopolitics od the nuclear age" je integrirao koncept svemirskog i nuklearnog imbenika u geopolitikoj disciplini Nakon njega John Collins je iznio koncept spacepowera kao pandana klasinog koncepta seapowera anglosaksonske kole, koji podrazumijeva nunost kontrole sustava-zemlje-mjesec. Everett C. Dolman je iznio tezu geografije svemira primijenivi astrofizinu dimenziju. Post modernoj depolitiziranoj geopolitikoj disciplinu su mnogi pridonijele analize francuskih geopolitiara poput Chauprade i Thual koji su analizirali znaajnu ulogu prirodnih resursa u geopolitikim zbivanjima poput voda, plina, nafte i komunikacijske mree i u ulogu psihoanalitinih imbenika naroda u pokretanja sukoba. U post modernoj geopolitici povijesna i socioloka struja ostaje jo prisutna to je

razvidno iz teza izneseni od Paul Kennedy koji smatra kako prirodne predispozicije, stanovnitva i resurse sainjavaju uvjete supremacije, s tim da supremacija fatalno dovodi sva carstva prema opadanja putem prevelike prostorne ekstenzije, kao rtve fenomena overstretching preekstenzije. U okviru strujanja takozvane "nove geografije" Dereck Gregory rehabilitira koncept ere u postmodernom geopolitikom okruju koji pretpostavlja nestanak fiksnosti i stato-nacionalne podjele teritorija privilegirajui promatranje i analiziranje prostornih i drutvenih interakcija u geopolitikoj dinamici. DEKONSTRUKCIJA DISKURZA TRADICIONALNE GEOPOLITIKE: NOVI PRISTUP KRITIKE POSTMODERNE GEOPOLITIKE

Polazei od opovrgavanja svih interpretativnih dominantnih modela drutvenih znanosti, koje su pokrenuli postmoderni filozofi poput J.F Lyotard i Derrida, postmoderna nova geopolitika smatrala je kako novo postmoderno razdoblje opravdava preispitivanje teoretske ortodoksije u podruju drutvenih znanosti pa i u tradicionalnoj geopolitici. Naime prvotna tradicionalna geopolitika koju su elaborirali Rudolf Kjellen (1864-1922) i Karl Haushofer (1869-1946) objanjava kako je geografska lokalizacija neophodna komponenta misli i politikog djelovanja. U okviru tradicionalne geopolitike, svijet je percipiran i prikazan kao podijeljeni prostor u antagonistike ideoloke blokove. Trebalo je ujediniti svoj prostor ("ideja Lebensraum") kako bi se moglo obraniti od drugih prijeteih prostora. Koncept "sredita" ili "sredine" je bio takoer kljuni koncept tradicionalne geopolitike, te pod utjecajem politike III. Reicha, geopolitika je u tom smislu i dobila lou konotaciju. Ali temeljni koncepti tradicionalne geopolitike ostali su aktivni tijekom hladnog rata: antagonistikih prostori, suverenost drava, ravnotea sila. U sreditu djela utemeljitelja postmodernizma u geografiji ( D. Harvey: the Condition of postmodernity (1987), D. Gregory, R. Martin, G. Smith, E. Soja) pronalazimo pitanja glede dinamike aktualnog svijeta te o nunosti uklapanja prostornosti u okviru drutvenih znanosti. U tom smjeru, postmoderna geografija kritizira dominantni historicizam glede interpretacije prostora u drutvu, to je jedna od obiljeja moderne misli koje su utemeljili Marx, Marshall, Weber, Durkheim koji zajedniki promiu ideju neprestane povijesne kontekstualizacije, koja pridodaje vremenu i povijesti prioritetno mjesto u odnosu na prostor i geografiju. Postmodernistiki projekt nastoji potvrditi i promicati jedan vremenski ali i prostorni pristup u razumijevanju suvremenog drutvenog ivota. U tom pogledu, postmodernistika geografija nastoji promicati nove reprezentacije drutvene realnosti koje proizlaze iz sustavne dekonstrukcije koja kritizira dominantne okvire moderne misli. Cilj takvog pristupa je u konstrukciji humane "kritike" geografije usredotoena na "oslobodilake borbe svih onih koji su marginalizirani ili progonjeni od specifine geografije kapitalizma. Zbog toga je nuno radikalna drutveno-prostorna restrukturacija unutar emergentnih struktura koje su nastale u globalnom svijetu poput: edge-cities, gated communities i world cities, koje su manifestacije nove drutveno-prostorne dinamike unutar koje

10

kapitalizam je ne samo povijesni fenomen ve u sreditu artikulacije moi i geografije. Na tragu radova Foucault glede odnosa izmeu znanosti i moi, postmoderna geopolitika nastoji se osloboditi od diskursa eksperata te privilegirati glas onih koji nisu nositelji moi i dominacije tzv." gender geographies" i manjinama to podrazumijeva novi koncept kreolizacije E. Glissant-a i arhipelizacije svijeta. Kritini geografi poput O Tuathail i Simon Dalby nastoje replasirati prostor u sreditu politikih igara ili "ralaniti i rekonstruirati prostorne dimenzije od razliitih tekstualnih reprezentacija". Prema tezama O Tuathail-a, tradicionalna( moderna) geopolitika je moglo posluiti kao reim moi i znanja koja je proizvodila meunarodnu politiku poput prostorne drame istodobno objektivni i globalni kao kontinuirani sukob izmeu geografski entiteta, pristup prema kojem teritorijalne drave upravljaju sa globalnim prostorom. Kritini istraitelji geopolitike nastoje rekonstruirati tradicionalne dominantne postulate. Novi postmoderni ili poststrukturalistiki pristup u geopolitici nastoji staviti kritiki naglasak na duboke promjene koje su zahvatile znanstvenu paradigmu. Geopolitika je danas shvaena kao ideoloki diskurs ili diskurzivnu praksu. Veliki broj "tradicionalnih "geopolitiara strunjaci su ili savjetnici u slubi meunarodnih ustanova ili nacionalnih vlada. Oni participiraju u konstrukciji i modeliranju novih stratekih karata u odnosu sa geografskim varijablama. Za istraitelje kritine geopolitike, nije vie rije o analiziranju geografije i lokalizacije drava kao svojstvene kategorije , te je interesantnije analizirati prakseologiju geopolitike o ralaniti kako su "geografske realnosti" konstruirane i mobilizirane u okviru razliitih politikih igara, putem razliitih diskurzivnih praksa poput naracija o porijeklu nacije ili dokumenata nacionalne sigurnosti. Geopolitika onako kako je prikazana od 1990. godine podrazumijeva politiku uprave ili upravljanje prostorom, administrativne politike ili imaginarne podjele prostora i teritorija, te idejama deteritorijalizacije i reteritorijalizacije.4 O Thuathail govori o "mobilizaciji geo-moi". Geo-mo je praksa koja se odnosi na deskripciju i upravljanje prostora koji pretpostavlja odreenu kategorizaciju naracije i politike retorike, te jedan od zadatka kritine geopolitike ralanjivanje kako odreene naracije funkcioniraju kao politiki diskursi koji reproduciraju "realnost". U podruju meunarodnih odnosa razne debate oko metodologije u drutvenim znanostima su dovele u 80 godina do nastanka tzv. "tree diskusije" utemeljene na kritici tradicionalnih kola realizma i neorealizma, utemeljena na djelima i idejama postmodernistikih filozofa poput J.F. Lyotard-a ili poststrukturalista poput Michel Foucault.

Takva promjena paradigma utjecala je takoer na podruje politike geografije. Meu geografima anglo-saksonskog svijeta je zapoela "druga diskusija" koja je kritizirala gospodarsku
U djelu "Thousand Plateaus", Gilles Deleuze i Felix Guattari pokazuju kako su uspostava teritorijalnosti i granica sastavni dio zapadne metafizike, te zagovaraju neprestani proces teritorijalizacije koja podrazumijeva dijalektiku deteritorijalizacije i reteritorijalizacije.
4

11

analizu Wallersteina glede svjetskog poretka. Istodobno geopolitika je promicala novi kulturoloki pristup koji analizirao odnose izmeu znanja, prostora i politike. U tom smjeru Peter J. Taxlor primjenjuje koncept "kritine geopolitike" poetkom 80 godina. Kritina geopolitika raslanjuje prijelaz suvremenog globalnog razdoblja u kojem se percepcija prostora i vremena mijenja. Zaki Laidi govori o "svjetskom vremenu" kako bi objasnio da je klasini politiki teritoriju izgubio svoju regulativnu funkciju a informatika revolucija poremetila smisao vremena i prostora, te ubrzala dinamike vremena i prostora, tako da se ve govori o cyberspace-u kao novom modelu prostoravremena. Destrukturacija klasinog artikuliranog prostora navjeuje novu paradigmu "globalnog grada" koji nastaje od interakcije komunikacijskih mrea. Kao proizvod kritine geopolitike, takoer su se istaknule studije i "geopolitikoj logici" koji su pokrenula dva finska istraitelja Sami Moisio i Vilho Harle ( 2000) . U okviru takvog pristupa, geopolitika ne bi nastala poetkom XX .stoljea, te u tom pogledu John Agnew (1998) povezuje nastanak geopolitike logike sa razvojem zapadne filozofije, formiranjem drava i trasiranjem globalne svjetske karte u XVI. stoljeu. POSTMODERNA GEOPOLITIKA I IZAZOVI GLOBALNE VRTOGLAVICE Za geografski orijentirane stratege kao to su bili Mackinder, Haushofer i poslijeratom razdoblju Kisinger, Brzenzinski, geopolitika je predstavljala metodu uspostavljanja reda i sigurnosne vizije u uvjetima prisutnih ili latentnih prijetnji raspada i kaosa. Postmoderna geopolitika u tom smjeru traga za obnovljenim globalnim geopolitikim vizijama. Ova su strahovanja znaajno uveana tijekom posljednje tri decenije zbog rastakanja pax americana koji je izgraen poslije drugog svjetskog rata i pojavom anarhine fragmentirane multipolranosti. Ameriki poraz u Viet-Namu i pad Bretonvudskog sustav kurseva finacijske razmjene tijekom ranih sedamdesetih godina bili su poetak raspada svjetskog poretka koji je rezultat amerike svjetske prevlasti. Ovaj je proces tekao usporedno sa globalizacijom komunikacija, proizvodnje i financija u osamdesetih godina ali i sa kolapsom hladnog rata kao meta-narativne okosnice Zapada poetkom devedesetih. Suvremenu geopolitiku situaciju kao da metaforino obiljeava geopolitika vrtoglavica kako to iznosi asopis New perspectives Quarterly. Pod utjecajem informatizacije, globalizacije i deteritorijalizacije, globalni se prostor kree u viestrukim matricama bez centra i van domaaja suverenih drava i pojavom polijarhije, multiplikacija razliitih centra moi. Elektronska komunikacija i ubrzani tokovi prometnih mrea izazvali su intenzivnije zbijanje prostora, suavajui nae tradicionalno percipiranje geografskog prostora suoeno s fenomenom planetarnog irenja. Globalna telekomunikacija i masmedija mree prikazuju globalni prostor simultano u toku dvadeset i etiri sata dnevno, Globus postaje rotirajui logotip CNN-a, paradigma Baudrillardo-vog simulakruma-svijeta medijske prividnosti , globus neprestano podloan rotaciji velikih medijskih agencija. Svakodnevni doivljaj geografije je sada postao kolektivni doivljaj virtulane geografije globalnih medijskih dogaaja i cyberspace-a. U tom pogledu, piui "o ubrzanju povijesti i nesigurnosti njene putanje", Zbignjev Brzenzinski je u svoj

12

Knjizi Van kontrole iznio kako: globalni nered uoi dvadeset i prvog stoljea i prvog vijeka artikulirao opi osjeaj geopolitike vrtoglavice, povijest nije zavrena ve je postala zgusnuta. Dok su u prolosti povijesna razdoblja bila relativno jasno ograniena pa je bilo mogue definirati osjeaj kontinuma povijesne progresije, danas povijest liena vremensko-prostornih kategorija kree u diskontinuitete koji se meusobno sudaraju., to dovodi do konfuzije povijesne percepcije. U dananjem suvremenom globalnom svijetu, multidimenzionalne pojave cyberspaca, Interneta, razvijaju svijest i supremaciju virtualnosti u svakodnevnom ivotu kroz fenomene uronjenosti (izoliranosti osjetila i osjeaja, prisutnosti osoba na drugom mjestu), interaktivnosti (sposobnosti kompjutora da promjeni oblik virtualnog okruenja), informacijskog intenziteta (stupanj do kojeg virtualni svijet prua korisniku informacije o virtualnoj okolini). Virtualizacija svakodnevnog ivota uzrokuje krize i preispitivanje tradicionalnih identiteta koji se kroz teoriju kibernetikih organizama Donne Harawaya spajaju, razdvajaju i nestaju u dekonstruktivistikim procesima. U virtualnoj stvarnosti identiteti po Macluhanovom pojmu postaju "bestjelesni", hibridni i nomadski kao odraz intenzivnih kriza mentalnih slomova koji su esto posljedice iskorijenjenosti, preplavljivanja i hipertrofije informacija i beskrajnih informacijskih obrazaca. Sve jaa virtualizacija prostora i sustavno satelitsko informacijsko umreavanje cjelokupne zemaljske kugle dovode do novih tipova geoinformacijskih izazova u kojima konkuriraju razne suparnike ili prijateljske obavjetajnoinformacijske mree (poput sustava "Echelon") konkuriraju u monopoliziranju i manipuliranju informacijama na svjetskoj razini. Znanost takoer ne izmie monopolitistikim tendencijama i manipulatorskim ciljevima. U globalnom svijetu suoeni smo ne samo s virtualnim i informacijskim ratovima ve i s ratovima znanosti. Liena tradicionalnih paradigmi po Kuhnovoj shemi (poput Newtonove dinamike ili optike valova), normalna znanost je danas neprestano poremeena revolucionarnim valovima kada stare paradigme odstupaju pred formulacijom novih. Danas smo od normalne Kuhnove znanosti preli u razdoblje postnormalne znanosti, u konfuziji paradigmi u kojoj su, kako naglaavaju Ravetz i Funtowicz "injenice nesigurne, vrijednosti sporne, ulozi visoki, a odluke hitne". Pojave kao to su GSE (govea spongioformna encefalopatija tj. "kravlje ludilo"), genetski inenjering, kloniranje i pokusi na ljudskim biima, postale su nove postnormalne znanstvene paradigme suvremenog svijeta, gdje se takmie razne ustanove i postavljaju elementarna bioetika pitanja.

13

FRAGMENTACIJA I HARHIPELAGIZACIJA SVIJETA Konfuzija hibridizirane globalizacije i pojava fenomena arhipelagizacije prouzrokovali su opu krizu strategijskih i geopolitikih rasprava na Zapadu.Pred kraj bipolarizacije i fragmentiranja biveg komunistikog bloka, suvremeni svijet izgleda zreo da se oblikuje u smislu arhipelaga.5 Michel Foucher u razdoblju euforije pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njemake iznosi koncept arhipelagsvijet. Planet se dijeli na razliite, ali snano meuovisne cjeline. Ta dimenzija multipolarne meuovisnosti u sri je razlike od autarhinih geopolitikih koncepcija prolosti. Uvaavanje te meuovisnosti je pretpostavka za nastanak ekonomije-svijeta, velikog i globalnog svjetskog trita. Za Fouchera, unato ekonomskoj meuovisnosti, pluralnost e biti odrana u XXI stoljeu. Ona e poprimiti oblike dobrovoljnih regionalnih pregrupiranja koja nisu vie autoritativne naravi poput sovjetskog modela. Prema Foucheru, Unija Arapskog Magreba, Baltika zona, ASEAN ili ALENA su dobrovoljne grupacije koje donose zadovoljstvo i blagostanje graanima na dulji rok. Tri e se najvea sredita, Washington, Tokyo i Bruxelles, prema Foucherovim pretpostavkama, isprofilirati tako da vie ne postoji opozicija istok-zapad ili sjever-jug nego generalizirana disperzija velikih sredita odluivanja poput muliplicirane "poliarhije", koja onemoguuje svaki binarni antagonizam. Takva e centra nametnuti postepenu i poveanu globalizaciju pravila, ali uz potivanje volje i zahtjeva za autonomijom. Logika takvih regrupiranja nee vie biti vojne naravi kao to je to bio sluaj u brenjevskoj doktrini blokova, niti iskljuivo gospodarska logika. Zaki Laidi, istraiva u CNRS-u i autor knjige "URSS vue du Tiers Monde", iznio je tezu o pet scenarija za funkcionalnu multipolarnost kao regulativne povremene i okolnosne kombinacije.:-Alijansa Rusije i SAD-a, dva protagonista naviknuta na praksu svjetskog leadershipstva, koji posjeduju snane vojske, ali i nedostake poput vanjskog deficita za jednog, i problematinog "technological gap-a" za drugog.

-Europska dominacija u svjetskoj trgovini, uz pomo istono europskih zemalja, uz prisutnu slabost europskog obrambenog sustava.
-Alijansa Japana i SAD-a koja jami azijsku sigurnost, omoguujui SAD-a konstantno financiranje od strane Japana, kao i leadershipstvo u svjetskoj trgovini. -Nastanak trijade Japan/SAD/Europa. -Formiranje "Sjeverne Kvadrilaterale" koja bi implicirala alijansu SAD-a, Japana, Europe i Rusije. Glede pitanja vrednota koje bi potaknule postupnu federalizaciju, Zaki Laidi smatra kako fragmentacija i arhipelizacija induciraju disperziju procesa proizvodnje drutvenih vrednota. Sustava
U nastanku multicentrinog svijeta i novog doba "Fragmegracije" (istodobna fragmentacija i integracija) kao to je to nazvao J. Rosenau, razvidno je da osim tradicionalnog dravno centrinog svijeta u kojemu se meunarodni odnosi odvijaju izmeu drava, nastaje multicentrini svijet koji ukljuuje iroku lepezu razliitih igraa na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, meunarodnoj i globalnoj razini i u kojem sudjeluju potajno asimetrini novi igrai.
5

14

vrijednosti postoji onoliko koliko postoji vitalnih strategija. U tom je smislu kljuna kulturna borba, te Zaki Laidi u identitetima i kulturama uvia "plodne matrice" koje omoguuju kompleksne mehanizme i igre ouvanja i preporoda unato ideolokim konicama. I svijetu u kojemu geografski entiteti postaju manje vrsti i fragmentirani, manje fiksirani i fluidni nego ranije, teko se moe podrati geopolitiki diskurs osnovnih geografskih entiteta koji su u stalnom sukobljavanju. Podruje biveg Sovjetskog saveza, koje je u amerikoj svijesti predstavljalo monolitni totalitarni komunistiki prostor, danas se doivljava kao divlji istok, anarhina zona zraenih etnikih grupa, vladavina turbokapitalistike grabeljivosti, parazitskih sindikata kriminalaca i vojnih infrastruktura koje se dezintegriraju. Ipak na Zapadu postoje znanstveni krugovi koji i nadalje nastoje sainiti utjenu novu geopolitiku uravnoteenu mapu. Teze Hunghtintona u stilu Mackindera da se ispod "prosperitetne i bune konfuzije" geopolitike sadanjosti utvrdi u formi otkrivanja binarno postojanje fundamentalnih blokova. Pojava postmodernog pristupa u geopolitici koincidirala je sa dramatinom materijalnom i ideolokom deteritorijalizacijom geopolitikog svjetskog poretka koji pod amerikom supremacijom uspostavljen poslije drugog svjetskog rata. Nova kretanja u prostoru provociraju razvoj kinetikih prostora , mrea i sustav koji nisu samo van jurisdikcijske moi i teritorijalne kontrole suverenih drava, ve ih natkriljuju a i nadmauju. Kapital i trita odvajaju se od nacionalnog teritorijalnog prostora. Kao protutee hibridnoj i nesigurnoj globalnog konstelacija, obnovljeni su napori da se izvri reteritorijaliozacija identiteta, a populistike i krajnje ideologizirane protuglobalistike stranke obnavljaju suvremene stoere nove mitologizacije oslonaca u plemenu , narodu i zemlji.

SIGURNOSNI GLOBALNI POGLED POSTMODERNE GEOPOLITIKE Analitiari geopolitike moraju imati u vidu eroziju moderne funkcionalistike geopolitike te zasebnosti kompleksnijeg i pragmatinog pristupa nove postmoderne geopolitike kao to su heterogeneza jednog polikodnog tehnikog formatiranja i postojanje megamainerije. Prva od karakteristika postmoderne geopolitike je proizvodnja "globalnih pogleda", naime identificiranje i uokviravanje globalnog prostora unutar odreenog geopolitikih diskursa, odreenih tehnolokih i informativnih poredaka moi. Uspostavljenje globalnog medijskog carstva obeava zaokruiti svjetski globus svojim korporativnim i televizicijskim oznakama moi. Dananje geopolitike drame prisutne su iz sata u sat, iz minute u minutu bilo gdje u svijetu elimo. Suvremene postmoderne telemetrike simulacije omoguavaju vizualizaciju prostora do njegovih najmanjih detalja, a pored same vizualizacije u svakom trenutku imamo sve informacije o zbivanjima na terenu to nam omoguava sustav Geographical information systems. Elektronski mediji funkcioniraju kao vizualni i financijski zasebni poredak moi. Zajedno i sa drugim elementima novog dominirajueg geopolitikog diskursa, one pomau da se post hladnoratovski globalni prostor policentrino formatizira u sektore

15

kao to su neposlune drave " (rogues states - zona ratne mainerije), promaene drave (paravladine zone)" i trita u nastajanju (zona globalne financijske mainerije) Druga karakteristika postmoderne geopolitike potie od napora intelektualaca i institucija povezanih sa odreenim centrima moi da nakon prestanka hladnog rata ponovno iscrtaju mapu globalnog strategijskog okruja. Dok je za sad nestao maniheistiki svijet hladnog rata, institucije koje se bave nacionalnom sigurnou preokupirane su "neposlunim dravama i nuklearnim otpadcima". U okviru studija meunarodne sigurnosti indikativna je uporna teritorijalna konceptualizacija opasnosti. U pozadini specificiranih izvorita opasnosti koje proizlaze iz teritorijalnosti, nailazimo na staromodne identitete i floskule-totalitarne drave, islamske fundamentaliste, teroriste , kriminalce, demonizirane politike linosti ali takoer strateka opredjeljenja pozadinskih aparatura za sigurnost u korist pro-zapadnih drava kao to su Izrael, Saudijska Arabija i Kuvajt. Nastojanje NATO da proiri svoju zonu stratekog djelovanja i zatite na srednju europu dokaz je da teritorijalna geopolitika kojoj je drava u centru zaista jo postoji ali sve vie i neteritorijalne "postmoderne teroristike" asimetrine prijetnje u svijetu postaju preokupacija sigurnosnih analitiara Pentagona i NATO-a. Prijetnje od tokova kontrabandi i proliferacije (irenje nuklearnog oruja, terorizma, droga, ilegalnih migranata, zaraznih bolesti, pranja novca, bioloki i kemijsko oruje) i prijetnje vitalnim gospodarskim tokovima i lukama( naftovodi, svjetski trgovinski centri, uzletita, tajni arhivi, meunarodne financijske mree) proizvele su postmodernu geopolitiku globalne integrirane sigurnosti u kojoj se geografija nalazi u stalnom kretanju liena od svakog fiksiranog uporita i formacije.Suvremeni geopolitiki izazovi i ujedno moderne prijetnje XXI. stoljea osim klasine bitke za kontrolu energetskih, naftovodnih i drugih prirodnih resursa su: meunarodnu terorizam, kompjutorski napadi, narko-terorizam, globalna korupcije, irenje bolesti, humanitarne krize, degradacija ljudskog okolia i proliferacija oruja za masovno unitenje. Postmoderna geopolitika sigurnosti zaokupljena sa zatitom fundamentalnih prostora od napada nematerijalnog terorizma kompjuterskih hakera i softverskih virusa, Takoer pojava spektra opasnosti drugog hladnog rata bioekoloke naravi opsjednut sa ekolokom degradacijom industrijskog zagaenja i erozija plodne zemlje dovodi do ekologizacije geopolitikog i stratekog postmodernog diskursa. I zadnje to bi moglo najbolje ilustrirati postmodernu geopolitiku konstelaciju je upravo proturjenost i disfunkcija unutar samog dominantnog geopolitikog diskursa koji poiva na neusklaenoj dihotomiji globalna integracija/ lokalna dezintegracija suprotstavljanje centar/periferija. Klasina hladnoratovska geopolitika temeljila se na imperativima zadravanja, i "containementa", ravnotee snaga to je podrazumijevalo teritorijalni raspored snaga i organizaciju saveznika, dok suvremene prijetnje globalnog sigurnosne okruja zahtijevaju , novi geopolitiki pristup koji se vie ne temelji na posjedi teritorija i smjetaja u njemu , ve se temelji na fleksibilnosti i brzini to podrazumijeva primjenu strategije fleksibilnog i selektivnog sudjelovanja. Regionalnih nestabilnosti ima podosta u svijetu, to znai da bojno polje je praktini cijeli svijet. U skladu sa suvremenim prijetnjama i izazovima koje se ne mogu odrediti teritorijalno, nova postmoderna geopolitika protiv tih prijetnji oslanja se na dva kljuna strateka koncepta: mobina prisutnost i

16

projekcija snaga, to znai da suvremene zapadne drave deteritorijaliziraju svoje geopolitike smjernice i strategije, a postmoderna geopolitika je usmjerene prema novim vrijednosnim sustavima koje nisu teritorijalno odreene ve poprimaju globalne aspekte. OPASNOST IDEOLOKE INSTRUMENTALIZACIJE POSTMODERNE GEOPOLITIKE Naime opi trend postmodernog geopolitikog diskursa koji zagovara irenje demokratskih naela i mehanizme trine ekonomije i prema kojem ubrzana tranzicija od postindustrijskog kapitalizma k informacijskoj kapitalizmu, predstavlja opu sakraliziranu mantru, mogao bi teiti prema ostvarenju pretpostavki da se razgradi sve zastarjele staromodne regulatorske barijere i da se svijet to bre ukljui u Majkrosoft put i futuristiko drutvo multikulturnog konzumerizma bez granica i poretka. A s druge strane isti diskurs izaziva reaktivne protuglobalistike teze raznolikih buntovnika, fundamentalista, kulturolokih ratnika koji se bore sa opstanak etnikih , vjerskih i i nacionalnih identiteta i njihovo stapanje u multikuluturizam, te rehabilitiraju naelo suvereniteta i stigmatiziraju disperziju nacionalnih partikularizma. U tom smjeru razvidno je kako se "slubena postmoderna geopolitika ne podudara s postulatima postmodernistike filozofske misli koje putem Jena-Francois Lyotard-a je pokuala potkopati temeljni zapadni moderni mit o neprestanom napretku koja je od prosvjetiteljstva naovamo bila primijenjeno naelo razuma. Modernitet 20. stoljea naivno je i s pogubnim posljedicama naslijedio prosvjetiteljsku vjeru u velike pripovijesti o osloboenju, stvaranju blagostanja i univerzalnoj istini. Lyotard upravo tvrdi da se propale te "velike pripovijesti" o racionalnom ureenom drutvu. Meutim sadanji geopolitiki globalni poredak utemeljen je dominantnom geopolitikom softideolokom diskursu koji ponovno poprima oblike velike pripovjiesti eurocentristikog tumaenja svijeta ogledavajui su u obnovljenu modernu velikoj pripovijesti mesijanskog vjerovanja da je svjetski napredak mogu kroz irenje ideja trita , demokracije kroz cijeli svijet. Nakon pada velikih neohegelijanskih oblika totalitarizma u XX. stoljeu, nacizma, faizma, i komunizama, suvremena geopolitiki diskurs je jo uvijek obojan neohegelijanskom ideologijom koja zagovara irenje monoteizma trita po cijelom svijetu te neminovno nailazi izmeu suprotstavljanje na terenu prostorne prakse i predstavljanja prostora to se moe ilustrirati s neuspjelim pokuajem u okviru preventivne diplomacije i geostrategije SAD da paradigmatino izgrade i primjenjuju pod silom demokraciju diljem svijeta pod krinkom koncepta "nation building" a posebice u Iraku. U tom pogledu, moglo bi se rei da postmoderna geopolitika bi mogla evoluira u tom kontekstu prema jednoj vrsti eksperimentalnom geokonstruktivizmu utemeljen na eksperimentalnomintegracionistikim iluzijama kao to je to sluaj za ostvarivanje amerike inicijative za ostvarivanje velikog srednjeg istoka.

17

ZAKLJUAK Za zakljuaj bi se moglo rei da bi bilo olako rei da geopolitika ide svom kraju jer bi to znailo da se ignorira tekuu borbu za globalni prostor na izmaku u XXI. stoljeu i u okviru decentralizirane i hibridne postmoderne geopolitike konstelacije koja se sada oko nas slobodno oblikuje. Imperijalna geopolitika vizija Halforda Makindera i geopolitiara iz doba hladnog rata moda je zastarjela ali nove tehnoloke virtualne projekcije prostora zauzela su svoja mjesta i nastoje zaokruiti svijet. Geopolitika nije pri kaju, borba za okruivanje globalnog prostora u neoimperijalnim konstelacijama geografija/hegemon/ znanje se nastavlja kao i otpor na lokalnoj i mikrorazini.

LITERATURA -Klaus Dodds, Geopolitics in changing world, Prentice Hall, 2000. -Klaus Dodds and David Atkinson, Geopolitical traditions, Routledge, London-NewYork,2000. -David Newman, Geopolitics Boundaries, Territory and Postmodernity, a Frank Cass Journal, London, 1998. (volume 3, Number 1) -James Rosenau, Turbulence in World Politics, Princeton University Press, 1990. -G. Deleuze and F. Guattari, A thousand Plateaus. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1987. -J. Derrida, Writing and Difference, University of Chicago, Chicago , 1980 -B. Badie, La fin des territoires, Fayard, Paris, 1995. -B.Badie, un monde sans souverainete, Espace politique, Fayard, PAris, 1999. -M. Foucault, The order of things: An Archaeology of Human Sciences, Randon House, New York, 1970 -F. Fukuyama, The End of History, The National Interset, 1989 -Z.Laidi, L'ordre mondial relache: sens et puissance apres la guerre froide, Presses de la fondation nationale des Sciences politiques et Berg International, Paris, 1992. -P. Veltz Economie globale et reinvention du local LA tour d'Aigues, Datar/ Editions de l'Aube, 1995. -La geographie culturelle, Linternational sur Internet, Http://www.geoscopie.com/themes/t702cla.htlm -Karoline Postel-Vinay, Geofraphie et pouvoir,Critique internationale numero 10-janvier 2001 -Gerard O' Tuathail et Simon Dalby Rethinking Geopolitics, Routledge,London, 1998 -Quentin Perret L'europe postmoderne et realiste, a propos de the Breaking of Nations de Robert Cooper, Http:// www. Repid. Com / article. Php3?id_article=325

18