Buden Kaptolski Kolodvori

vesel nauka 2001/1
Boris Buden
Politi~ki eseji
Ljiljani
Sadràj
ix Predgovor DOLAZAK: Kultura poretka Rasulo 3 Pismo iz Zagreba Autoritet 7 Inconscientia Iugoslavica 26 Njegova posljednja pobjeda Identitet 34 Europa je kurva 54 Exegi monumentum Zabune Slijepi putnici 62 Srbi su tako drski 70 Dvije iluzije o ulozi intelektualaca u politici: hrvatsko iskustvo Slijepi kolosjeci 77 Ekstremist s razlogom: Jo{ o Karlu Krausu 89 Prepoznavanje fa{izma 103 Auschwitz u Bosni ODLAZAK: Poredak kulture Kulturalizacija politike 115 Ispravna mr`nja 125 Politi~ka logika kulturalizacije: beogradske demonstracije 145 The real clash Samuela P. Huntingtona 159 S porazom u bolju budu}nost: Sudbina jednog alternativnog medija 168 O dru{tvu koje je zamijenilo kulturu s politikom: Uz izlo`bu posve}enu sto pedeset i nekoj godi{njici Manifesta êkaonica EUropa 175 U okovima tolerancije 181 Kultura pro{iruje i ujedinjuje Evropu, zar ne? 189 Balkan Marije Todorove 197 Hitlerov Be~ 203 Slovenija u raljama Evrope Izvanredno stanje 208 Slobo-Klintone 222 Petooktobarska kulturna revolucija 232 Uloga Haa{kog suda u novoj svjetskoj revoluciji 239 Istina i pomirenje? Ne, hvala PRTLJAGA êtiri intervjua 267 Nije svijet gluh, mi smo mutavi, (Na{a Borba, Beograd) 275 Tko misli, nema milosti, (Novi list, Rijeka) 288 Hrva{ka ni niti suverena niti ni dràva, (Delo, Ljubljana) 302 [ta da se radi? (Prelom, Beograd) IZVORNICI 320
ix
Predgovor
Sve to skupa nije imalo nikakvoga smisla! u ovoj jednostavnoj re~enici kao da se moè saèti svo iskustvo jugoslavenskog rasula. Deset godina ratovanja nikome nije donijelo ni{ta osim gubitaka. O mrtvima pritom bolje da i ne govorimo. Ne zato {to ne zasluùju da se kaè istina o njihovoj tragediji, nego zato {to je ta istina jo{ gora od njihove tragedije mogli su, {tovi{e, morali su ostati ìvi, a stradali su niza{to. Ne znamo danas ni za kakvo op}e dobro u koje bismo, makar naknadno, mogli ugraditi njihove izgubljene ìvote. Ni jednoga heroja na{i ratovi nisu ostavili iza sebe. Samo zlo~ince, njihove `rtve, {a~icu ratnih protera i {iroke mase gubitnika. Ostalo su ru{evine, socijalna bijeda, moralna sramota, àlosno-smije{ni politi~ki provizoriji, mir koji se odràva samo pod prijetnjom vanjske vojne sile, budu}nost koja ve} danas zavidi boljoj pro{losti... Besmisao o kojem je ovdje rije~, prije svega je politi~ka kategorija. Du{ebri`nici svih konfesija, nacionalne intelektualne elite i nova politokracija svakom su besmislu znali dosko~iti, pa }e tako i ovome. Ovdje utjeha, ondje racionalizacija, a posvuda obe}anje bolje budu}nosti, i ljudi }e ve} zaboraviti na mu~no pitanje o smislu i besmislu onoga {to im se dogodilo. Ali htjeli ili ne, prije ili kasnije, morat }e se suo~iti s politi~kom stvarno{}u u kojoj ìve. [to je, dakle, ostalo od nacionalne suverenosti u ~ije ime su narodi biv{e Jugoslavije krenuli u svoje ratove i kontraratove? Nijedna nacija od Vardara do Triglava danas nije vi{e suverena, ni politi~ki ni ekonomski, ni vojno ni dràvnopravno. Slovenski narod, taj narod dobitnik ne samo jugoslavenske povijesti nego i jugoslavenskog raspada, u novoj ujedinje-
Supported by RSS Prague
Boris Buden Kaptolski kolodvor
Predgovor
xi
noj Evropi uskoro ne}e uìvati ni pribli`no onoliko samostalnosti koliko mu je svojedobno garantirao ustav biv{e jugoslavenske federacije. Slovenci, koji su u ime na~ela jedna-nacijajedan-glas bili spremni ne samo ratovati, nego i sve druge gurnuti u rat, danas su pre{utno ve} pristali na realnu mjeru svoje politi~ke va`nosti u Evropi. U kojoj }e, ve} sutra, imati sasvim sigurno manje glasova nego Srbi, premda }e utjecaj na vlastitu sudbinu i jednih i drugih biti jednako zanemariv. [to danas, kada se najve}e evropske nacije odri~u svojih nacionalnih valuta, zna~i hrvatska monetarna suverenost? Ili bolje, {to }e ta bizarna dekoracija jedne ekonomske i politi~ke iluzije, u ime koje su izginuli toliki ljudi, i u ime koje su po~injeni toliki zlo~ini, zna~iti sutra kada zavr{i ondje gdje joj je ve} danas mjesto na smetli{tu hrvatske dràvotvornosti? Kao tu`no svjedo~anstvo hrvatske politi~ke kratkovidnosti i megalomanije. Kakvo }e zna~enje iz te perspektive imati sve one sva|e oko imena i izgleda te valute, oko jednom toliko spornog pitanja ho}e li se ona zvati kuna, kruna ili nekako druga~ije, ho}e li evocirati jedinstvenu hrvatsku oru i faunu, usta{tvo ili tisu}ljetnu kulturu? Hrvatska lisnica u hrvatskom dèpu, hrvatska pu{ka na hrvatskom ramenu! kakvog to ima smisla u razdoblju globalnog kapitalizma u kojem nacije ne raspolaù bankama, nego banke nacijama, i u kojem je vo|enje ozbiljnog rata u isklju~ivom monopolu jedne jedine, transnacionalne, vojne asocijacije. A pravna samostalnost? Na njoj se, kako nas u~i hrvatska nacionalna ideologija, oduvijek odlu~ivala sudbina nacije. Nije Hrvat tko se podvrgnuo jurisdikciji tu|ina. Regnum regno non praescribit leges!, prkosilo se prije dvjestotinjak godina Ma|arima. Ali {to ta pateti~na fraza, na kojoj se po hrvatskim {kolama jo{ uvijek drila nacionalna svijest, zna~i danas
u realnosti Haa{kog tribunala? Posljednju {ansu da se potvrde u svojoj suverenosti da sami sude svojim zlo~incima Hrvati su zauvijek propustili. U tome se uostalom nimalo ne razlikuju od Srba. Ta najve}a nacija biv{e Jugoslavije koja se svojedobno, premda je u cjelini ve} ìvjela u jednoj dràvi, digla na pobunu pod parolom: Svi Srbi u istoj dràvi, danas je rasuta u ~etiri, pet ili vi{e dràva, odnosno kvazidràva, od kojih je svaka za sebe jedinstveni spomenik njezine, srpske, politi~ke gluposti i moralne sramote. Petnaest godina srpske politike obiljeène imenom Slobodana Milo{evi}a, politike koja nije znala ni za {to drugo osim za takozvani nacionalni interes, danas je skon~alo kao realna negacija svih srpskih nacionalnih interesa. Srpski narod je, i tu nema dvojbe, najve}i politi~ki gubitnik jugoslavenskog ratnog rasula. Izgubio je sve {to je mogao izgubiti uklju~uju}i naposljetku i iluziju svoje suverenosti koja mu je, doslovno, bombama izbijena iz glave. [to je danas Bosna i Hercegovina? Dràva? Nacija? Demokracija? Ni jedno, ni drugo, ni tre}e. Bosna i Hercegovina je mjesto zlo~ina. To je danas njezin jedini op}e priznati identitet. Politi~ki, ona je obi~ni provizorij, protektorat takozvane me|unarodne zajednice, nesposoban za samostalni ìvot. Njezini gra|ani ne predstavljaju nikakav demokratski politi~ki subjekt. Naprotiv, me|unarodna zajednica tretira ih kao neku vrstu politi~kih maloljetnika. Zato ih je, zajedno sa svim njihovim demokratskim institucijama, stavila pod svoje starateljstvo. Tako je, da bi uop}e bila uspostavljena, suverenost dràve Bosne i Hercegovine morala biti realno ukinuta. U sli~noj situaciji danas je i Kosovo. Etni~ki gotovo potpuno o~i{}en, ovaj albanski geto tako|er je pod upravom
xii
Predgovor
xiii
fantomske me|unarodne zajednice. Ni ovdje o njegovom kona~nom politi~kom statusu ne odlu~uje nikakav demokratski subjekt. To pitanje prepu{teno je naprosto vremenu. Zato je to vrijeme, u smislu najvulgarnije lo{e beskona~nosti, a ne njegovi gra|ani, jedini pravi suveren na Kosovu. A Makedonija? O ~emu danas mogu jo{ demokratski odlu~ivati njeni gra|ani? O svojoj politi~koj sudbini sigurno ne. Ona je potpuno u rukama me|unarodnih faktora. Makedonski parlament postoji danas jo{ samo zato da, po mogu}nosti sa {to manje rasprave, potvrdi odluke i izglasa zakone koje su donijeli me|unarodni staratelji. Sloboda odlu~ivanja njegovih ~lanova danas je sasvim sigurno manja od one koju su uìvali delegati nekada{njih partijskih kongresa. Ako je oslobo|enje od komunisti~kog totalitarizma trebalo donijeti napredak u slobodi, pravdi i demokraciji, onda se taj napredak u na{im krajevima nije dogodio. Ova knjiga ne prokazuje krivce za taj povijesni neuspjeh. Nije te{ko ustanoviti tko je za {to kriv u pro{lom ratu, tko je koga ubio, popalio i protjerao. Istina po~injenih zlo~ina, za kojom su se danas svi tako ùstro dali u potragu, naj~e{}e je odavno ve} poznata. Ovu knjigu zanima druga, uglavnom zanemarena istina jugoslavenske tragedije, istina skrivena u traumatskoj nemo}i njezinih aktera, kako doma}ih tako i stranih, da svojim odlukama i djelima presko~e zadani im povijesni horizont. Jugoslavensku katastrofu nije prouzro~io vi{ak moralnih beski~menjaka, politi~kih hoh{taplera i ratnih zlo~inaca, nego manjak demokratskih ideja i projekata. To~nije, nepostojanje takvog koncepta demokracije koji bi transcendirao okvir nacionalne dràve. Da je takav koncept zamisliv samo kao transnacionalni emancipacijski projekt, danas je vi{e nego jasno. Kao {to je jasno i da tak-
vog koncepta u trenutku kulminacije jugoslavenske krize, krajem osamdesetih, nije bilo. Ali nepostojanje alternative nije naprosto objektivno stanje stvari nego je uvijek i efekt samoskrivljene neslobode. U tomu i jest paradoks besmisla jugoslavenskog raspada. Moment objektivne nu`nosti na kojem se inzistira u ovoj knjizi kad je rije~ o raspadu biv{e Jugoslavije, nu`nosti koja je tako otvoreno do{la do izraàja u borbenom pokli~u nacionaldemokrata: Ili Jugoslavija ili demokracija! uvijek je bio ujedno i akt dominacije, performativne zabrane svake, makar i najbezazlenije pomisli na mogu}u demokratsku alternativu etni~kim sukobima, ratu i nacionalnoj demokraciji kao takvoj. Pristati bez otpora na tu dominaciju, bezpogovorno prihvatiti spomenutu ekskluzivnu disjunkciju, to nasilno ili-ili, kao jedinu logiku vlastite politi~ke stvarnosti, zna~ilo je svojevoljno odustati od slobode. I tako prihvatiti sukrivnju za svo zlo koje se po toj logici dogodilo. Ljudi nisu odgovorni za slobodu koja im je uskra}ena nego za neslobodu kojoj se nisu suprotstavili. U tom, i samo u tom smislu, mogu}e je re}i da se ni{ta od onoga {to se je dogodilo nije moralo dogoditi. I da su svi koji su danas mrtvi mogli, {tovi{e, morali! ostati ìvi. Tekstovi u ovoj knjizi nastali su izme|u 1990. i 2001. godine. Napisani su razli~itim povodima, za razli~ite medije iz razli~itih zemalja, naj~e{}e po narud`bi, dakle, u skladu sa zahtjevima intelektualnog trì{ta na kojem su se morali potvrditi. To obja{njava kaoti~nost njihove forme, stila i ànra. Teorijska argumentacija u njima je eklekti~ki izmije{ana s literarnim motivima, esejistika s politi~kim pamfeltizmom. Ono {to ih usprkos tomu povezuje, njihova je zajedni~ka tema: krvavi raspad biv{e Jugoslavije i njegov politi~ki kontekst.
xiv
Predgovor
xv
Gotovo svi ovdje sakupljeni tekstovi izvorno su napisani ili na njema~kom ili na engleskom jeziku. U takozvani materinji, hrvatski jezik preveo sam ih naknadno. Pri tom prevo|enju nekolicina njih je u stanovitoj mjeri izmijenjena, kako bi se doma}i ~itatelji po{tedjeli njima predobro poznatih op}ih mjesta koja su neizostavna kada se pi{e za stranu publiku. Knjiga je, u skladu s kolodvorskim rasporedom, podijeljena na dolazni i odlazni dio. Prvi, dolazni, naslovljen kao kultura poretka sastoji se od tekstova u kojima prevladavaju pitanja autoriteta, identiteta, uloge intelektualaca odnosno prepoznavanja dru{tvenog zla kao {to je fa{izam na primjer. Konture politi~ke sfere u tim su tekstovima jasno prepoznatljive. Politika je njihov glavni adresat i onda kada se uop}e ne spominje. Drugi, odlazni dio, gotovo je u cjelini posve}en fenomenu kulturalizacije, prije svega kulturalizacije politi~kog. Otuda njegov naslov: poredak kulture. Epilog tog dijela, i knjige u cjelini, sa~injavaju tekstovi okupljeni pod pojmom izvanrednog stanja. Permanentno izvanredno stanje politi~ka je istina poretka kulture. I jedini oblik politi~ke stvarnosti koji su narodi biv{e Jugoslavije upoznali u razdoblju takozvane tranzicije od komunizma ka demokraciji, dakle od 1990. do danas. U prtljazi, kao dodatku, ~etiri su intervjua ~etiri jasna statementa o politi~koj i kulturnoj situaciji u nas devedesetih. Za{to, naposljetku, Kaptolski kolodvor? Krleìn Povratak Filipa Latinovi}a zapo~inje re~enicom koja glasi: Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Roman je, da podsjetimo, pri~a o poku{aju jed-
nog intelektualca da se nakon dugogodi{nje emigracije vrati u domovinu. Poku{aj ne uspijeva. Njegov povratak zavr{ava tragi~no. Kaptolski kolodvor, na koji Krleìn junak silazi na po~etku pri~e, u stvarnosti ne postoji. Na zagreba~kom Kaptolu takvog kolodvora nema, niti ga je ondje ikada bilo. Ali on je vi{e od Krleìne literarne kcije. Kaptolski kolodvor je ime za utopiju povratka, za ktivnost domovine kao kona~ne destinacije svakog putovanja. Tko je jednom napustio svijet nacionalne kulture i, u politi~kom smislu, univerzum nacionalne demokracije, danas se vi{e nema kamo vratiti. To i jest prava poruka Krleìna romana: ne silazite vi{e na kaptolskim kolodvorima! Ne ponavljajte Filipovu gre{ku, tu traumu odba~enosti, osuje}enosti, samodestrukcije koja je stvorila ~itavu plejadu literarnih junaka u kojima, kao u svojim kultnim `rtvama, sadisti~ki uìva nacionalna kultura. Zato kaptolski kolodvor valja zamisliti i kao mjesto mogu}eg polaska, kao ishodi{te novih, jo{ nenapisanih pri~a koje bi po~injale jednom, dana{njem svijetu daleko primjerenijom re~enicom: Svitalo je, kada je Filip krenuo s kaptolskog kolodvora. Na kraju, autor se zahvaljuje ljudima bez ~ijih ideja i prijateljske podr{ke ova knjiga nikada ne bi nastala: Dubravki Ugre{i}, Borislavu Mikuli}u, Rastku Mo~niku, Branimiru Stojanovi}u i Slavoju @ièku. U Be~u, listopada 2001.
Dolazak
Kultura poretka
Rasulo
Pismo iz Zagreba
Stara dobra vremena u kojima su pisma iz ovih krajeva uvijek morala sadràvati neku vrstu uvoda u stilu La Yougoslavie expliqe aux enfants danas su napokon za nama. Prosje~no upu}eni Evropljanin, zahvaljuju}i medijskoj aktualnosti jugoslavenskog rasula, danas se ipak snalazi u razlikama: on ne brka vi{e Srbe s Hrvatima, jugoslavenski jug s jugoslavenskim sjeverom, na~uo je pone{to o kulturnim, povijesnim i religijskim raznolikostima Jugoslavije, pa ~ak razlikuje Sloveniju od Slavonije. No i ta diferencirana slika Jugoslavije tako|er samo osnaùje one iste predrasude koje je Evropa uvijek ve} gajila prema balkanskim narodima, o kojima je Emil Cioran, jedan od najpoznatijih emigranata evropskog jugoistoka, jednom rekao da su jedini preostali primitivci Evrope, skloni pusto{enju i unutarnjem neredu, ìvotu u svijetu koji nali~i kakvu bordelu u plamenu. Otvoreno poistovje}uju}i evropski jugoistok s uàsom, Cioran se u ~udu zapitao, za{to ~ovjek, kad napokon napusti taj balkanski svijet i ode na Zapad, ima osje}aj da pada u prazan prostor. I ovo }e pismo zasigurno pasti u prazninu. Odgovornost za to ipak ne treba traìti u neizdrìvu proturje~ju izme|u barbarskog vitalizma Balkana i karaktera suvremene evropske civilizacije, u kojem je Cioran vidio izvor spomenutog osje}aja praznine. U alegorijskom kontrastu izme|u kakve seksualno nezadovoljene dame koja se dosa|uje u svom bogatstvu, i sirovog ali sna`nog momka, poku{ava Cioran premostiti rascjep izme|u Evrope i Balkana. Pad u prazninu skok je u ponor jedne dodu{e opscene i zabranjene, ali ipak obostrane strastvene èlje. Time se me|utim danas te{ko jo{ ne{to moè zapo~eti; Balkan se ne moè izjedna~avati s lju-
Dolazak / Kultura poretka / Rasulo
bavnikom Lady Chatterly, a mit o evropskoj dekadenciji odigrao je svoje. Otkuda onda taj osje}aj praznine? If there are no beginnings and endings, there are no stories, pisala je Virginia Woolf. To valja imati na umu kada se ho}e razumjeti promjene koje su zahvatile Isto~nu Evropu posljednjih godina. Nije rije~ naime samo o promjeni politi~kog sistema, nego i o na~inu ìvota, tipu civilizacije. Ondje gdje se ne{to dovr{ava, uvijek zapo~inje i neka pri~a. Primjer Jugoslavije to jasno pokazuje. U istom trenutku kada ona umire kao jedinstvena dràva, ra|a se novo jedinstvo, jedinstvo mjesta, vremena i radnje. Na mjesto zakona koji su jednom ure|ivali ìvot i rad ljudi, stupaju zakoni klasi~ne drame. Jugoslavija nije vi{e ime za dràvu, nego ime za stanoviti tip ljudske tragedije, za ukleto mjesto na kojemu sudbina na osobit na~in ~ini iz ìvota neponovljivu mje{avinu straha i nade, brutalnosti i nevinosti, iskonski bezumnog samozaborava i istodobno boànski prosvijetljenog samopronalaènja. Jugoslavija se pretvara u jednu takvu pri~u o ljudima razapetim izme|u bezrazlo`nosti zlo~ina koje po~injaju i neizbje`nosti kojom srljaju u taj zlo~in; o ljudima koji su prije svega nesretni i to na svoj vlastiti na~in, jer ne vladaju umije}em da svoju posebnu, jedinstvenu nesre}u pretvore u neku sasvim obi~nu nesre}u, u onu nesre}u koja je gotovo nezamjetni dio evropske svakida{njice. Trenutak njihova ìvota je zaustavljeno vrijeme u kojem se zgu{njava iskustvo rasula i kraja, ukratko: iskustvo smrti. Paradoksalni karakter ovog iskustva najjasnije je izraèn u jednom anonimnom iskazu: intervjuirana za radio, neka je tekstilna radnica, upitana kako ìvi, odgovorila: Kao mrtvac u grobu. Iz groba se ne kre}e ni u kakav novi, bolji ìvot. Iz groba se moè samo natrag, u pri~u. Pri~e naime po~inju
uvijek s posljednjom re~enicom. Nedavno se u nekom bosanskom gradu pojavio grat: Vratite se crveni, sve vam je opro{teno. Nema me|utim razloga za paniku. Sli~no onim pozivima koje roditelji {alju za svojom odbjeglom djecom, pozivima punim milosti i pra{tanja, ta je parola samo posljednja re~enica jedne dulje pri~e koja na ovaj na~in tek naknadno zadobija smisao. Komunizam zbiljski umire tek u debaklu novih antikomunisti~kih vlastodràca. Tako ova parola upozorava na barem jednu ljudsku crtu komunizma: bio je smrtan kao {to je i ~ovjek smrtan. I uop}e nije slu~ajno, da se njegovo trajanje poklopilo s trajanjem prosje~nog ljudskog vijeka. Stoga se o njemu moè ispri~ati pri~a. Moè li se me|utim ispri~ati pri~a o dana{njoj suvremenoj demokratskoj civilizaciji? Ne bi li ona uvijek ostala samo neka kronika, beskrajno nizanje zbivanja? O~igledno, kad je o Zapadu rije~, izgleda kao da nam nedostaje prva, odnosno zadnja re~enica. Prazan prostor u kojem je Cioran vidio ljude koji padaju u prazninu kada s Jugoistoka kre}u na Zapad, u stvari je prazan prostor u koji padaju junaci pri~e kad iz nje èle iskora~iti u stvarnost. Upravo u tome je nesre}a malih naroda jugoisto~ne Evrope koji su sa svojim jezicima i kulturama danas na Zapadu jednako zanemareni i ignorirani kao {to su svojedobno bili odba~eni kao nepovijesni narodi. Nesre}a Jugoistoka leì u ogromnoj èlji da se postane tako velik kao {to su veliki miljenici svjetske povijesti. Neka zla vi{a sila, ~ini se, tu je èlju odlu~ila usli{iti. Otada se sve, ali odista sve {to narodi Balkana dodirnu, pretvara u povijest. Nije ~udno da pravu stvarnost zbog toga nikada nisu upoznali. Fantazma vje~nog ìvota, na kojoj, kao {to je poznato, po~iva sadizam, ono je {to omogu}ava zapadnoevropskom ~ovjeku osje}aj nadmo}i. On sam nikada ne pada u
Autoritet
prazninu. Ali pred njegovim se o~ima bez prestanka pada u prazninu. Stvarna patnja koja nadolazi s dana{njom balkanskom tragedijom za zapadnog }e Evropljanina uvijek zadràti karakter ktivnoga. Za njega je sve to samo nizanje manje ili vi{e zanimljivih pri~a. Kakve god one bile, te pri~e za evropskog ~ovjeka nose uvijek jedan te isti naslov: Memento mori. One mu pripovijedaju upravo ono {to on tako rado èli zaboraviti te je zato njegova uloga promatra~a njemu tako neugodna: one mu pripovijedaju da je od pepela i da }e se u pepeo pretvoriti. Ovo pismo dolazi iz Zagreba, iz glavnog grada jedne od novih balkanski {ljiva-republika gdje se susre}u dva evropska svijeta i gdje se iskustvo praznog prostora uvijek iznova mora ìvjeti. Nije dakle nikakvo ~udo da ovo pismo, u praznini napisano, mora pasti u prazno. Ne treba se àliti na to. Vi i ja, mi ipak znamo da po{tar uvijek zvoni dva puta.
Inconscientia Iugoslavica
Jugoslavija je evropsko nesvjesno, ili: nesvjesno je strukturirano kao Jugoslavija. (Mladen Dolar)
Krv i smrt Be~. Caf Blue Box. U polutmini zgusnutoj oblacima duhanskog dima, ispresijecanoj zvu~nim kulisama veoma glasne rock glazbe i difuznog àmora prisutnih gostiju, bez prestanka, u tromom ritmu, pulsira svjetlo dijaprojektora. Na ove}em platnu obje{enom o strop ukazuje se uvijek iznova jedan te isti set najrazli~itijih slika. Poput prizora u kakvu artecijelno simuliranom snu niù se fotograje nepoznatih ljudi, pejzaà, poruke s pole|ina razglednica kojima se vjerni gosti javljaju sa svojih putovanja, razni tekstovi i tomu sli~no. Me|u svim tim slikama svojom se osobito{}u izdvaja jedna. U pravilnim razmacima od petnaestak minuta na platnu se na par sekundi ukazuju velikim crnim slovima ispisane rije~i: KRV I SMRT. Rije~i? Kako za koga. Ta crna slova prisutnim Austrijancima te{ko da bilo {to zna~e. Jer ne pi{e BLUT UND TOD, nego KRV I SMRT, na na{em hrvatskom (ili srpskom) jeziku. Iz perspektive njihova jezika rije~ je o nasumce nabacanim slovima koja zbog nedostatka vokala umjesto na rije~i, prije upu}uju na neku tajnu {ifru ~ije izgovaranje je u njema~kom jeziku gotovo nemogu}e. Rije~ je dakle o nekom tekstu koji se za Nijemce pojavljuje kao neizreciv i koji ih odista ~ini nijemima, daju}i tako stvarno zna~enje imenu kojim su ih Slaveni jednom prozvali. Ako pak analogiju sa snom uzmemo doslovno, pa su dakle rije~i KRV I SMRT projicirane na platno kao na surogat onoga
Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet
{to je Lewin nazvao dream screen, onda }e te rije~i u ovom simuliranom snu imati vrijednost njegova nijemog elementa. Nijemim elementima sna, Freud, tako|er Be~anin, zvao je one njegove elemente u vezi s kojima sniva~ nije bio u stanju navesti nikakvu asocijaciju i suo~en s kojima je ostajao, odnosno postajao, nijem. Iza njih se skrivalo samo jedno zna~enje simboli~ko. [to dakle KRV I SMRT zna~e u be~kom cafu Blue Box? Puko prevo|enje na njema~ki nipo{to ne otkriva tajnu. Ono ostaje na razini manifestnog zna~enja ovih rije~i, ostaje u podru~ju banalnoga i slu~ajnoga. Ostaje ondje gdje se na pitanje za{to?, odgovara cini~no ignorantski zato!, gdje ne po~inje nikakvo mi{ljenje nego, naprotiv, zabrana mi{ljenja. Ne, pravo pitanje koje odista vodi de{ifriranju ove zagonetke, stvarnom odgonetavanju njene tajne, glasi: {to radi taj hrvatski (ili srpski) tekst u jednoj be~koj kr~mi; koga ili {to on provocira svojom neizrecivo{}u i svojom nijemo{}u u njema~kom jezi~nom kontekstu; kojeg stvarnog sadràja je on simboli~ki prikaz ili kojeg to sna nijemi element? U odgovoru na to pitanje mora se ukazati njegovo latentno zna~enje. On mora progovoriti u to~ki u kojoj je zanijemio, mora se ukazati na onoj razini smisla koja djeluje s onu stranu jezi~ne simbolike, na razini svog nesvjesnog postojanja. Ono neizrecivo mora biti priop}eno u takvom obliku koji omogu}uje da se recipiraju i oni zanijemjeli ili neoslobo|eni osjeti. (A. Lorenzer) Taj oblik nalazi se ondje gdje se krv i smrt pojavljuju u svojoj vizualnoj, taktilnoj i akusti~noj predmetnosti. Ondje gdje se objektiviraju u svojoj materijalnoj istini, ondje gdje ta istina kaè: Sans doute, ici les choses sont mes signes... (J. Lacan)
Prava KRV i prava SMRT Treptavo svjetlo, uzvici, prava krv, prava smrt, ljudi u ophodnji, istodobno i promatra~i i sudionici ovog estetiziranog, okrutnog teatra koji svojom ìvom prisutno{}u obredno prikazuje glavnu temu smrt, pridonijeli su da se ovdje, na Kosovu, u \akovici, u dosad bezna~ajnoj Mhalla e Grs, pretope o{tre granice izme|u svakodnevnog i jo{ nevi|enog. Pomije{ali su se ànrovi ìvota i smrti, nehoti~no nastale visoke umjetnosti i rituala. (I. Sabali} u magazinu Start, 17.02.1990.) Ovdje su stvari, prava krv i prava smrt, odista postali znaci kojima govori istina, ali tek kao teatarski rekvizit u opredme}enoj simboli~koj inscenaciji. Na onom mjestu na kojem je jugoslavenska policija stvarno ubila dva demonstranta Albanca, dva stvarna ~ovjeka s njihovim imenima i prezimenima, Fatmira Kaleshija i Xhevata Hoxhu. To mjesto pogibije, obiljeèno lokvom krvi, njihovi su albanski sugra|ani okruìli svije}ama i u tom krugu podigli neku vrstu oltara sloènog od vaza, svije}a, vrpci, nabacanih stvari kojima su se za ìvota sluìli pokojnici, njihovim fotograjama, itd. Oko oltara bez prestanka, danima, traje mimohod koji se prometnuo u pravu umjetnost performancea, izrazito protkanu elementima rituala (Start). U tom ritualu, u anonimnom sokaku kosovske \akovice ona predod`ba rije~i KRV I SMRT projicirana kao nijemi element artecijelnog sna na dream screen be~kog cafa spaja se napokon s odgovaraju}om predod`bom stvari i tako otkriva svoje latentno, svoje simboli~ko, dakle svoje nesvjesno zna~enje. Nositelj toga zna~enja je opisani ritual. Ritualni mimohod oko mjesta pogibije dvaju albanskih demonstranata samo je do paroksizma dovedena svepri-
10
11
sutna hiperprodukcija ritualne simbolike me|u kosovskim Albancima. Ona je osnovni i jedini mogu}i na~in na koji oni izraàvaju svoje politi~ke proteste. Ritual me|utim osigurava plemenu ili zajednici snaàn osje}aj uzajamne pripadnosti, privla~nosti i sigurnosti (S. Langer). Sudjelovanjem u ritualima Albanci svoje individualne identitete stapaju s kolektivnim identitetom svoje nacije. Ritual je njegov izraàjni oblik, njegov prikaz u simbolima ìvota i smrti, prvih i posljednjih stvari. Ali je tako|er i najprimitivniji odraz ozbiljnog mi{ljenja, kasni talog jednog u neku ruku imaginativnog uvida u ìvot (S. Langer) Prezentativna simbolika rituala izraàva se na razini predjezi~nog, osjetilno neposrednog simbola. Njegovo zna~enje zgusnuto je u ljudskim gestama. Ono {to posredstvom rituala govori kao njegovo izraàjno sredstvo jest sam ~ovjek u svojoj tjelesnosti. Ritual se odigrava prije nastanka rije~i ili nakon njezina uni{tenja. Ljudskost me|utim po~inje s rije~ima, s jezikom. S njima nastaje subjektivnost, kultura, prosvje}enost, ljudsko dru{tvo u svojoj povijesnosti. Jezik tek u pravom smislu posreduje univerzalnost moralnih normi, osigurava njihovo pounutrenje i o~uvanje, omogu}uje postizanje one razine apstrakcije na kojem se ra|aju politi~ke slobode, autonomija individua i jednakopravnost. Divlju ljudsku prirodu ratio kolonizira samo verbalizacijom. Na kraju procesa, kojem je na po~etku bila rije~, jest moderni ~ovjek sa svojim visoko apstraktnim osobnim i kolektivnim identitetom. Austrijanac, Evropljanin. Kosovski Albanac ~ovjek je potonuo u najmra~niju dubinu konkretnoga. Na po~etku procesa kojemu je na kraju ritualna inscenacija njegova kolektivnog identiteta bija{e odista ~in ~in represije jugoslavenske/srpske dràvne sile u
svom najkonkretnijem vidu: u tzv. diferencijacijama, izolacijama, zatvorima, zi~kim i policijskim nasiljem, ubojstvima. Cilj je tog ~ina pobjeda nad do krajnosti hostiliziranim politi~kim protivnikom, i to svim raspoloìvim sredstvima. U svom regresivnom vidu, kao golo nasilje, taj ~in otkriva neostvarenu i neostvarivu èlju za kona~nim rje{enjem, zi~kom likvidacijom neprijatelja. Premda realno nedostiàn, cilj se ipak postiè. Genocid nad ljudima zamijenjen je genocidom nad rije~ima. Zatomljavanje svakog oblika verbaliziranog, dakle racionalno sre|enog, jezi~kog protesta koji bi se mogao artikulirati u komunikativnoj praksi i koji bi pojmove slobode, jednakopravnosti, itd. doveo u njima na vlastito podru~je apstraktnog, dakle umskog, nije ni{ta drugo nego oblik dehumanizacije, konkretno represivno guranje unatrag niz stepenice civilizacije. Propaganda pranja ruku od posljedica politike otvorene represije koja tako|er ritualno ponavlja frazu da Albanci na Kosovu imaju pravo na svoje {kole, svoje sveu~ili{te, na svoj vlastiti jezik, tom formulacijom i nehotice razotkrivaju svoju ne~istu savjest. Albanci imaju pravo samo na svoj vlastiti jezik, na jezik u njegovoj partikularnosti, koji je za onoga drugoga samo osjetilno ne i diskurzivno percipirana zvu~na kulisa njegova vlastitog govora. Albancima nije oduzeto pravo na albanski jezik, nego na srpski, onaj koji jedini u zadanoj kontekstualnosti moè osigurati jeziku imanentnu univerzalnost, koji premda po sebi i sam partikularan, jedini kosovskim Albancima omogu}uje sudjelovanje u zadanoj jugoslavenskoj komunikativnoj zajednici. Represivno oduzeto pravo da u tom srpskom jeziku artikuliraju svoje politi~ke stavove, da se u njemu izraze u univerzalnim pojmovima i tako u njemu konstituiraju svoju subjektivnost, za njih zna~i oduzimanje prava na jezik kao takav.
12
13
Bit represije nad Albancima na Kosovu sastoji se stoga u razaranju onog sloja ljudske prakse koji se izraàva u diskurzivnoj simbolici u jeziku. Jednom sasvim konkretnom politi~kom interesu onemogu}eno je sudjelovanje u politi~kom diskursu. Ali je time tako|er omogu}eno da se ono {to se po sebi partikularno suprotstavlja prikaè kao univerzalno nedopustivo. Represija se ne ~ini u ime drugog (srpskog) partikularnog interesa, nego u ime uma i morala, odnosno njima ekvivalentnih, apsolutiziranih vrijednosti kao {to je, na primjer, historijsko pravo na svetu zemlju. Tko je ovladao rije~ima, tko je dakle u potpunosti zaposjeo polje diskurzivnoga, moè u svakom trenutku ~ak i svoju sasvim partikularnu nesvjesnu èlju prikazati kao univerzalnu normu amenovanu op}im konsenzusom. @elja onoga tko je iz tog polja izba~en uvijek }e, naprotiv, imati zna~enje kakvo, na primjer, ima perverzija. U tom smislu represija poprima kvalitativnu vrijednost potiskivanja. Jer diskurzivno neartikulirani politi~ki interesi Albanaca ne prestaju postojati. Oni se tek pretvaraju u njihove potisnute, nesvjesne èlje kojima je zaprije~en pristup op}oj svijesti. Njihova jedina verbalizirana poruka koja bi trebala posredovati smisao èlje, parola KOSOVO REPUBLIKA, odbija se od zalupljenih vrata diskurzivnoga i kao obredna rije~ zajedno s tjelesnim gestama obavlja svoju funkciju u ritualnoj inscenaciji kolektivnog identiteta. Njezin smisao ostaje zapravo neizre~en i ona se kao nesvjesna èlja stapa sa sadràjem njihova kolektivnog nesvjesnog. Taj sadràj, me|utim, koji ostaje nijem na razini diskurzivnog, dakle racionalnog i svjesnog izraza, ipak progovara u getu predjezi~nog, osjetilno neposrednog simbola, nalazi svoj izraz na dubljoj, nesvjesnoj razini smisla u vidu svog tjelesnog supstrata. U hipertroranim gestama kojima Alba-
nac inscenira svoje rituale skrivena je zamukla rije~. On nam ne govori {to KRV I SMRT zna~e za njega, on nam ritualno prikazuje, inscenira samu stvar pravu KRV i pravu SMRT. Ono o ~emu se ne moè govoriti, to se mora inscenirati. Inscenacija rituala je u stvari ponovno uspostavljanje nasilno razorene komunikativnosti, ona je osjetilna restauracija subjektivnosti koja se nije mogla iskazati na razini diskurzivnog. U njoj se iznova ra|a, u jezi~noj simbolici zamukli, identitet. U tom kontekstu je ~ovjek sam sredstvo prikaza. Nosilac zna~enja je ljudska gesta, ~ime je ritual postavljen u niz zajedno s plesom, pantomimom, teatrom. (A. Lorenzer).Ovime zadobivaju smisao impresije novinarke koja je odavanje po~asti poginulim demonstrantima na Kosovu nazvala estetiziranim, okrutnim teatrom u kome se pretapaju o{tre granice izme|u svakodnevnog i jo{ nevi|enog i mije{aju ànrovi nehoti~no nastale visoke umjetnosti i rituala.
... Acheronta movebo Dojam da politi~ka zbivanja na Kosovu poprimaju karakter esteti~koga dolazi otuda {to se njihovo zna~enje konstituira u istom mediju u kojem nastaje i scenska umjetnost. Mediju u kojem se svakodnevno i jo{ nevi|eno kao stvarnost i fantazija stapaju u jedno esteti~ki privid. U multiplikaciji ritualnih inscenacija Kosovo odista postaje teatar, jer su izraàjna sredstva kojima se, kao jedino raspoloìvima, koriste njegovi stanovnici da bi iskazali svoju istinu, i u njoj svoj identitet, podudaraju s izraàjnim sredstvima teatarske inscenacije. Figure konkretnog ìvotnog iskustva poprimaju oblik esteti~kog iskustva. Na taj na~in, i
14
15
samo na taj na~in, postaje prezentna jedna sasvim konkretna, kosovska, povijesna ìvotna situacija. Ono {to u ritualnoj inscenaciji izlazi na vidjelo, njezin je desublimirani smisao. To me|utim zna~i da je za istinu o Kosovu nadleàn sud ukusa, da je za vrednovanje kosovskih zbivanja kvalicirana esteti~ka kritika. Jer nije rije~ o pravom teatru. Takav nastaje u svjesnoj inscenaciji ~iji je temeljni princip slobodna igra. Kosovski teatar, naprotiv, ra|a se iz neslobode, kao rezultat represije. Zato se stvarnost ukazuje kao u teatru. Ne dakle u esteti~kom prividu, nego u prividu esteti~kog koji nastaje na krhotinama razorene diskurzivnosti. Gesta je, rekli smo, zamukla rije~. Ona na drugi na~in izraàva ono {to se èli re}i ili {to se jednom govorilo. Po~etkom osamdesetdevete albanski su rudari si{li pod zemlju da bi na devetom horizontu rudnika Stari Trg u najspektakularnijem {trajku poslijeratne Jugoslavije sro~ili svoje politi~ke zahtjeve koji su u tom trenutku odgovarali politi~kim stavovima goleme ve}ine albanskog naroda na Kosovu. Albanci tada jo{ uvijek sudjeluju u politi~kom diskursu i makar duboko pod zemljom potvr|uju svoj identitet na razini svjesnog i diskurzivnog. Njihovi su zahtjevi me|utim izigrani, a sudionici {trajka izloèni raznim oblicima otvorene represije. Otprilike godinu dana kasnije, u oùjku devedesete, gotovo ~etiri tisu}e Albanaca sudjeluje u tzv. aferi trovanja. êtiri tisu}e ljudi pokazuje sli~ne simptome bolesti i podvrgava se medicinskom tretmanu. Savezna komisija ne nalazi materijalne dokaze za postojanje masovnog trovanja. Politi~ki jezik optu`be koji je posljednjih godina svaki oblik masovnijeg albanskog protesta progla{avao reìranim, insceniranim, glumljenim, napokon dobiva svoju potvrdu. Total-
ni kosovski teatar napokon je uprizoren. Kosovo je velika otvorena scena na kojoj se prikazuju dobro reìrani masovni {trajkovi, ljudi koji po ulicama glume demonstrante, koji se u do krajnosti dotjeranoj mimeti~koj ekspresivnosti gr~e i previjaju na bolesni~kim krevetima, savr{eno odigravaju}i dodijeljenu im ulogu otrovanih. Nema ni prave krvi, ni prave smrti. Krv je tek kazali{ni rekvizit, crvena boja prosuta kosovskim ulicama, a mrtvi, ubijeni u demonstracijama, za ~iju smrt nitko ne odgovara jer ona nije stvarna nego ~isti privid teatarske inscenacije, uskoro }e, kada predstava zavr{i ustati iz grobova, nakloniti se publici i saslu{ati vi{e nego zasluèni aplauz. Albanac, me|utim, ipak ne glumi. On nikoga i ni{ta ne opona{a, ne igra nikakvu svjesno, u esteti~kom projektu konstruiranu ulogu. On se na kosovskoj sceni pojavljuje tek kao puki reprezentant svoje nesvjesne èlje. One iste koja je prognana iz politi~kog diskursa, kojoj je oduzeta rije~ i koja je sada na{la svoj izraz u neposredno osjetilnom simbolu. To {to je prije godinu dana poru~io rije~ima si{av{i u dubinu rudni~kog podzemlja, sada simboli~ki ponavlja silaze}i na deveti horizont nesvjesnog, tamo gdje èlja progovara jezikom tijela, tamo gdje se ìvot stapa s vlastitim opona{anjem, gdje fantazija postaje iluzija, a simbol se pretvara u simptom. Na sceni dakle nije teatarska predstava nego ìvo uprizoreni sumanuti svijet. U njemu ne sudjeluje ~ovjekglumac, ni ~ovjek-simulant, nego kastrirani animal simbolicum, eunuh jalove diskurzivnosti ~iji gr~evi i grimase nisu izraz ni otrovanog tijela ni simulacije otrovanosti, nego naprosto tajna ovog konkretnog i svakog uop}e silaska u podzemlje. Prevedeni na poznati jezik zna~e: Flectere si nequeo superos, acheronta movebo.
16
17
Prirodno, odve} prirodno Kosovski teatar nije ni{ta drugo nego osjetilna rekonstrukcija kolektivnog identiteta jugoslavenskih Albanaca koji je prethodno represivno razoren na diskurzivnoj razini. Sada se, no{en povratkom potisnutog, iznova ukazuje, ali u iskrivljenom obliku u tragi~noj parodiji onog samoprikaza kojeg je Nietzsche nazvao dionizijskim teatrom. U masovnim ritualnim inscenacijama me|u Albancima se bri{u sve individualne posebnosti i klasne razlike; me|u zava|enim obiteljima opra{ta se krv; Sada je rob slobodan ~ovjek, sada se slamaju sva kruta, neprijateljska razgrani~enja... svatko se sa svojim bli`njim osje}a ne samo sjedinjen, izmiren, stopljen, nego jedno... (Nietzsche). U dionizijskoj inscenaciji lomi se principium individuationis, a kolektivni se identitet ostvaruje u opijenosti (Rausch). Sama afera trovanja nije ni{ta drugo nego scenski prikaz te opijenosti. Ali gdje je otrov? O kojem je to opojnom sredstvu rije~? Ponovo Nietzsche: Pod ~arolijom dionizijskog ne sklapa se iznova samo savez ~ovjeka s ~ovjekom; i otu|ena, neprijateljska i podjarmljena priroda slavi iznova sve~anost izmirenja sa svojim izgubljenim sinom, ~ovjekom. ôvjek pomiren s drugim ~ovjekom i s prirodom nije vi{e umjetnik, on je postao umjetni~ko djelo. U dionizijskoj opijenosti se objavljuje priroda sama, ali kao umjetni~ka sila. Kosovski teatar je naprotiv, rekli smo, tragi~na parodija dionizijskog teatra. Na njegovoj sceni ne vlada slobodna igra fantazije, nego represivna proizvodnja iluzije u kojoj ~ovjek nije umjetnik, ali ni umjetni~ko djelo, nego ìvi reprezentant divlje nagonske èlje. On se ne stapa s prirodom u esteti~-
kom prividu, nego se utapa u njoj u prividu esteti~kog. Upravo u tome razlikuje Nietzsche dionizijske Grke od dionizijskih barbara. Opijenost prvih ima karakter umjetni~kog. U barbara je druga~ije: ovdje se osloba|aju upravo najdivljije zvijeri prirode, sve do one odvratne mje{avine pohote i okrutnosti koja mi se uvijek ukazivala kao onaj pravi vje{ti~ji napitak, pi{e Nietzsche. ûdnovata mje{avina afekata u opijenosti dionizijskih Grka podsje}a na barbarski vje{ti~ji napitak kao lijek na ubojite otrove. Ovim vje{ti~jim napitkom kao metaforom sredstva koje zabranjenu rije~ fermentira u tjelesni gr~, koje ~ovjeka napre~ac desublimira do njegova prirodnog supstrata, njegove tjelesnosti, stvarno su otrovani sudionici totalnog kosovskog teatra na ~ijoj sceni se odvija represivna regresija u barbarsko i bestijalno, sceni na kojoj ~ovjek kao artecijelno bi}e postaje prirodan, odve} prirodan.
Povratak potisnutog Na toj sceni Albanac ne igra sam. Za inscenaciju sumanutog svijeta potrebno je najmanje dvoje. Povratak potisnutog se zbiva kao folie deux, kao suigra onog potiskivanog i onog potiskuju}eg. Da se podsjetimo. Za Freuda se povratak potisnutog odvija stvaranjem kompromisa izme|u potisnute i potiskuju}e predod`be. Poznati primjer koji ilustrira taj proces Freud je dao u tekstu Sumanutost i snovi u W. Jensenovoj Gradivi. Da bi izbjegao isku{enje koje mu se name}e u liku gole ène, sve}enik isposnik je poku{ava potisnuti slikom raspetog Krista. Ali poku{aj ne uspijeva, potisnuto se vra}a u kombinaciji s potiskuju}im: Taj kri` pada poput sjene i u sjaju podiè se
18
19
na njegovu mjestu, kao zamjena, slika bujne gole ène u istoj situaciji kao raspetu na kriù. Sli~an proces odigrao se i na Kosovu. Kosovo nije samo jedna, kao i ostale, od silnih raznolikosti sloèna balkanska regija, nije ni samo jedna pokrajina u Srbiji, odnosno Jugoslaviji. Ono je i vi{e od toga. Podru~je na koje upravo Srbija polaè svoje historijsko pravo kao na kolijevku svoje, srpske nacije, kao na stvarnu, materijalnu sliku mjesta na kojem je simboli~ki ro|en kolektivni identitet srpstva. Taj identitet u sublimiranom obliku prikazan je u mitu o kosovskom boju. I kao {to je dana{nja verzija ovog mita daleko od stvarnosti koja se odigrala prije {est stotina godina, tako je i upotreba mita u jednom pravno-politi~kom sporu oko suvereniteta nad Kosovom daleko od materijalnih ~injenica. A one govore da gotovo devedeset posto stanovni{tva u ovoj kolijevci srpstva sa~injavaju Albanci. Za te ~injenice politika koja èli izboriti srpski suverenitet na Kosovu ostaje slijepa i mora ostati slijepa jer njezin pravi cilj nije pravno-politi~ki suverenitet nad Kosovom, nego povratak izgubljenog identiteta srpske nacije. Upravo iz teze o izgubljenom identitetu ona crpi svoju silnu energiju. Izgubiti Kosovo za nju zna~i izgubiti srpstvo kao takvo. Ali politika koja identitet na koji se poziva ne zasniva u politi~kom diskursu, nego u simbolici mitskih slika ostaje zatvorena u dijalektici obmane i samoobmane. U krajnjoj konzekvenciji ona je prisiljena ponoviti ono ~ega je mit fantazijska kompenzacija stvarni poraz. Ona neminovno gubi Kosovo, ali pritom ipak zadovoljava potrebu iz koje je nastala obnavlja nacionalni identitet. Ne me|utim u onom tankom sloju diskurzivnog, jer je taj sloj, da bi postigla svoj cilj, sama uni{tila i to tako {to ga je u potpunosti zaposjela,
nasilno potiskuju}i iz njega ono drugo, albansku istinu, u sporu s kojom bi mogla izre}i svoju istinu, zasnovati svoju subjektivnost i potvrditi svoj identitet. U ispra`njenom polju diskurzivnoga srpska se istina ra|a kao epifanija. Ona naprosto biva objavljena kroz usta onog jedinog koji u praznini tog diskursa potvr|uje svoju subjektivnost i ujedno posreduje univerzalnost, kroz usta vo|e kao pervertiranog pandana onih anti~kih vladara koje su Grci nazivali epifanes. A narodu, masi, preostaje da objavljeno uprizori, da na sceni ponovo oìvi mitske slike i tako obnovi svoj kolektivni identitet u nekoj vrsti dionizijskog teatra ~iji smo najmonumentalniji prizor vidjeli na Gazimestanu, o proslavi {estogodi{njice kosovskog boja. Uspostaviti suverenitet nad Kosovom i time ujedno obnoviti kolektivni nacionalni identitet, srpska politika moè samo ako od Kosova napravi teatar. Na sceni tog teatra odvija se me|utim samo jedna drama, drama povratka potisnutog. Srpstvo pada kao sjenka, a na njegovu mjestu podiè se u sjaju, kao zamjena, u svojoj ogoljeloj bujnoj prirodnosti albanstvo, u identi~noj situaciji ritualno-mitske inscenacije kolektivnog identiteta. ... u onom potiskuju}em i iza njega napokon se potvr|uje ono potisnuto. (Freud). Poraèn nije ni Albanac, ni Srbin, nego ~ovjek u univerzalnosti svoje ljudskosti. Pobjedu slavi priroda: Naturam furca expellas, semper redibit.
Jugoslavija kao teatar Kosovski teatar nije me|utim nikakav specijalni slu~aj. Ono {to na njegovoj sceni kao povratak potisnutog izlazi na vidjelo, samo je najsaètije i najdramati~nije uprizorenje nesvjesne logike funkcioniranja jugo-
20
21
slavenskog totalitarnog sistema u vremenu njegova rasula. Tu nesvjesnu logiku mogu}e je objasniti samo logikom funkcioniranja nesvjesnog. Nesvjesno je, kao {to je poznato, strukturirano edipalno Jugoslavija tako|er. Jedino {to u Jugoslaviji danas besprijekorno, matemati~ki precizno funkcionira jest mehanizam njezina raspadanja. On je stavljen u pogon na dan smrti Josipa Broza Tita. Tog istog dana zauvijek se zaustavio drugi mehanizam onaj koji je od rata, od nastanka tzv. Druge Jugoslavije svo vrijeme proizvodio kolektivni identitet Jugoslavena mehanizam poistovje}enja s vo|om u liku oca, stvoritelja dràve jugoslavenskih naroda. Vertikalno se poistovje}uju}i s Titom, Jugoslaveni su se ujedno i horizontalno poistovje}ivali me|u sobom. U mnoge du{e pounutren isti psihi~ki sadràj omogu}avao je da se svi oni bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost, klasne i individualne razlike osje}aju pripadnicima jedne zajednice. Na taj na~in, u jednoj klasi~no masovnopsiholo{koj kategoriji stvoreni su Jugoslaveni, kao masa ~iji je kolektivni identitet stje{njen unutar politi~kog diskursa koji je po~injao i zavr{avao ritualno insceniranim zaklinjanjima vo|i. S druge strane Tito im je kao neupitni autoritet garantirao sigurnost i zajedni{tvo po uzoru na kakva patrijarhalnog oca slo`ne obitelji. Unutar nehomogenog bratstva jugoslavenskih naroda on je savr{eno igrao ulogu katalizatora suparni~kih bratskih zahtjeva i vrhovnog arbitra u svim me|u bra}om nu`nim koniktima. Na odre|eni na~in on ih je i kultivirao. Kao pounutreni o~inski autoritet odigrao je ulogu simboli~kog zastupnika op}ih moralnih normi, dru{tveno priznatih vrijednosti, logenetski ste~enih kulturnih postignu}a i tako dao temelj izgradnji kolektivne savjesti.
Sa smr}u Tita iluzija se rasplinjuje i Jugoslavija se ukazuje u svojoj istini kao dràva koja zato {to nikada nije demokratski konstituirana, stvarno i ne postoji. Jer imago patrijarhalnog oca (Tita) jedina je to~ka u kojoj je ona uspjela stvoriti svoj kolektivni identitet. Ali ta neobi~no va`na uloga zornog simbola zajedni{tva nije bila odvojena od svog trenutnog nosioca. U sistem nije bila ugra|ena trivijalna ~injenica: da je ~ovjek smrtno bi}e i da je Tito, usprkos svemu, bio ~ovjek. Sa smr}u Tita dakle prestaje funkcionirati mehanizam proizvo|enja kolektivnog identiteta Jugoslavena. Jedan njegov kota~ me|utim po inerciji jo{ se vrti. Jugoslavenstvo se nastavlja kao obnovljeno srpstvo kristalizirano oko osovine vo|a masa. Stoga novi srpski vo|a jest zakoniti nasljednik Tita, kao {to je dana{nja Srbija zakoniti nasljednik Jugoslavije ne dakako unutar pravno-politi~kog diskursa, jer takav i ne postoji, nego unutar nesvjesne logike funkcioniranja jugoslavenskog sistema. Krv, smrt i trovanja na kosovskoj sceni uprizorenje su njegove istine. Autenti~ni Jugoslaven titoist ostao je okamenjen u liku u kojem je bio u trenutku Titove smrti. Kosovo je njegov portret na kojem on nastavlja stariti pokazuju}i se u svojoj istro{enosti, ru`no}i i poro~nosti s neskrivenim znacima svog mrtva~kog raspadanja. Realno, on je zastupnik onih snaga, prije svega JNA i obnovljenog srpstva/jugoslavenstva koje svoje partikularne interese mogu obraniti samo tako da o~uvaju postoje}i jugoslavenski sistem sistem ~ija istina je upravo raspad dana{nje Jugoslavije. U svojoj fantazmi pak, autenti~ni Jugoslaven-titoist doìvljava sebe kao jedinog zakonitog nasljednika Tito-
22
23
ve Jugoslavije i ujedno osvetnika Titova lika i djela ~ije truplo komadaju njegovi nacionalisti~ki suparnici. Stoga je jedina uloga koju je ova ìva mumija u stanju odigrati u monumentalnoj edipalnoj drami koja potresa dana{nju Jugoslaviju, ona hamletovska. Duh jugoslavenstva na koji se poziva nije ni{ta drugo nego duh Tita, mrtvog oca koji ~itavu dramu pokre}e. A mrtvi otac, kada kao duh ustaje iz groba, na sceni se pojavljuje ili u svojoj suvi{nosti, ili u svojoj krivnji. Kao i duh Hamletova oca koji ostaje nijem na Horacijevo prozivanje: Govori! Ako si upu}en u sudbu svoje zemlje, Koja se, poznata unaprijed, moè izbje}. (...) Ili ako si za ìvota zgrnuo, U krilu zemlje oteto blago, Zbog ~ega, vele, dusi hodaju u smrti. O~uvati dakle ono titovsko jugoslavenstvo, osvetiti oca, mogu}e je samo na hamletovski na~in, krvlju, smr}u i trovanjima. O~uvati Jugoslaviju, naprotiv, mogu}e je samo u njenoj demokratskoj rekonstrukciji, onomu dakle {to je njenom dana{njem sistemu izvanjsko. Stoga se nastupaju}a demokracija smije posluìti rije~ima Fortinbrasa: U ovoj kraljevini imam neka prava, I ta me prilika sad nuka da ih traìm. (Hamlet V,2)
General Stumm I na kraju, kakve veze s ovom jugoslavenskom edipalnom dramom ima onaj nijemi element arte-
cijelnog sna u be~kom cafu Blue Box prezentiran {ifrom KRV I SMRT? Nekoliko pitanja-podsje}anja: Nije li dana{nja Austrija ro|ena iz sli~ne edipalne drame ~iji je najsaètiji prikaz dao Paul Federn u svom poznatom tekstu iz 1919: Prilog psihologiji revolucije: bezo~insko dru{tvo? Nije li tada Federn upozorio kako razorno na dru{tvo i dràvu djeluje pad oca nacije? Kakav kaos sa sobom nosi nestanak o~inskog autoriteta, kakvu erupciju atavisti~kih nagona, osloba|anje samoubila~kih te`nji u svim dru{tvenim slojevima predstavlja ova velika socijalna edipalna drama. Zar je mogu}e da ta trauma nije ostavila ba{ nikakva traga u kolektivnom pam}enju dana{njih Austrijanaca? Ne odjekuju li jo{ uvijek tu, samo par stotina metara od cafa Blue Box, na Ringstrassenkorzu oni uzvici kolportera kojima otpo~inju Posljednji dani ~ovje~anstva Karla Krausa: Izvanredno izdanje! Ubojstvo prijestolonasljednika! Krvoproli}e u Sarajevu! Ubojica Srbin. Nisu li u ovoj literarnoj kciji apokalipse rije~i Blut und Tod u austrijskoj edipalnoj drami neizbrisivo ksirane za svoj balkanski, slavenski prijevod. Za jezik kojim se izraàva ono ubila~ko, ono divlje nagonsko, ono odve} prirodno da bi bilo shvatljivo. Analiziraju}i mjesta na kojima Freud u svojim djelima spominje ju`noslavenske krajeve i ljude Mladen Dolar dolazi do slu~aja nekog Slovenca kojeg u Trstu godine 1922. bezuspje{no poku{ava lije~iti psihoanaliti~ar Edoard Weiss. Weiss se poàlio Freudu, a ovaj mu u svom pismu izme|u ostalog poru~uje: Na{e analiti~ko umije}e zatajuje pred takvim ljudima, na{e o{troumlje jo{ nije kadro prodrijeti do dinami~kih odnosa koji prevladavaju kod njih. Na kraju svoje analize Dolar zaklju~uje: Jugoslavija je zemlja frojdovskog
24
25
potiskivanja, mjesto gdje izlazi na svjetlo dana sve ono {to normalni Evropljanin mora potisnuti. Sadràj tog potisnutog me|utim toliko je izgleda stra{an da pred njim ostaje nijem ne samo normalni Evropljanin, nego i svo njegovo znanje o nesvjesnom, psihoanaliza. U istom gradu Trstu, ali godine 1912. odvija se radnja najnovijeg romana Bore ]osi}a, Musilov notes. Na kraju pri~e, u epilogu, jedan od likova romana, Be~anin koji se nastanjuje u Trstu, podvrgava se psihoterapiji. Njegovo je ime general Stumm. Stumm, nota bene, zna~i na hrvatskome nijem. Ovime se izgleda zatvara krug. Izme|u nijemog elementa jednog artecijelnog sna u cafu Blue Box i generala Stumma nalazi se ono {to Austrijance (Nijemce) ~ini nijemima Jugoslavija kao scena na kojoj je ìvo uprizoren sadràj njihova kolektivnog nesvjesnog, ono stra{no njihove pro{losti, ono odve} prirodno, htoni~no i demonsko njihove sada{njosti, ukratko, ono o ~emu im njihova svijest i razum ne dopu{taju govoriti i {to dakle mogu/smiju samo sanjati. Stoga kona~nu rije~ u odgonetanju one {ifre KRV I SMRT valja prepustiti najve}em od svih tuma~a snova, Sigmundu Freudu:
Napomena: U izradi ovoga teksta kori{tene su ideje sljede}ih autora: Theodora W. Adorna, Jrgena Belgrada, Ernesta Cassirera, Helmuta Dahmera, Mladena Dolara, Bore ]osi}a, Annelinde Eggert, Paula Federna, Sigmunda Freuda, Bernarda Grlicha, Karla Krausa, Jacquesa Lacana, Hermana Langa, Susane Langer, B.D. Lewina, Alfreda Lorenzera, Borislava Mikuli}a, Alexandra Mitscherlicha, Friedricha Nietzschea, Ulrike Prokop, Gunzelina Schmied Noerra, Slavoja @ièka.
KRV I SMRT Ova opomena poga|a i nas same i na{u oholost, nas koji smo od vremena na{eg djetinjstva, po na{em mi{ljenju, postali tako mudri i silni. Kao Edip ìvimo u nepoznavanju èlja koje vrije|aju moral, koje nam je priroda nametnula i poslije ~ijeg bismo otkrivanja svi èljeli skrenuti svoj pogled sa scena na{eg djetinjstva (Traumdeutung, SA II, str. 267).
26
27
Njegova posljednja pobjeda

Onda, jel stari ve} mrtav? zapitao me kondukter vidjev{i Jutarnji u mojoj ruci. Croatia za Be~ upravo je napu{tala zagreba~ki Glavni kolodvor i jo{ smo bili sami u kupeu. Ni jedan od nas nije me|utim znao odgovor na to pitanje. U to vrijeme predsjednik Tu|man ve} je tjednima leào u bolnici, potpuno sklonjen od javnosti koja nije mogla posvjedo~iti ni jednom jedinom znaku njegova ìvota. Za Titova umiranja, u doba, kako se danas kaè, komunisti~kog mraka, inscenacija je bila uvjerljivija. Kao da je vi{e od ove danas vodila ra~una o javnom mnijenju. âk je i sam Tito skupio dovoljno snage da se iz bolnice jo{ jednom pozdravi sa svojim narodima i narodnostima, sjede}i u krevetu, nasmijan. Dobili smo bar tu jednu fotograju. Od Tu|mana ni toliko. On je naprasno nestao. Preko no}i povu~en je iz opticaja, kao kakav proizvod kojemu je iznenada otkrivena kobna gre{ka. Rije~ je dakako bila o smrtnoj bolesti koja slu`beno nikada nije priznata, premda su svi znali za nju, mediji, politika, diplomacija i puk. Ta ocijelno nepostoje}a bolest godinama je usprkos svojoj pre{u}enosti na odlu~uju}i na~in odre|ivala svu dinamiku dru{tvenog i politi~kog ìvota zemlje, kao i njezin me|unarodni poloàj. Postala je sastavnim dijelom normalnosti koji se rutinski pori~e jer shizoidnost dru{tvenog ìvota dana{nje Hrvatske nije nikakav eksces, nego sam njegov uvjet. Realnost Tu|manove bolesti poricana je jednako kao {to su poricane realne posljedice desetgodi{njeg divljanja hrvatskog nacionalizma: pauperizacija {irokih narodnih masa, kriminalna eksproprijacija dru{tvenog vlasni{tva, etni~ko ~i{}enje, masovno kr{enje ljudskih prava, bezakonje, moralna
dekadencija dru{tva itd. Premda su gotovo svi znali ~ak i za najsitnije detalje ovih pojava, to znanje nije imalo nikakva u~inka na samu dru{tvenu stvarnost. Hrvatsko zlo, svima dobro poznato, gotovo nikomu nije smetalo. A kada su nakon Tu|manove hospitalizacije, u studenome, iz bolnice u Dubravi zapo~ele u javnost pristizati rijetke, {ture i proturje~ne informacije o Predsjednikovu stanju, hrvatsko je dru{tvo reagiralo na uobi~ajeni na~in. Stvorilo je svoju paralelnu stvarnost u kojoj je malo tko vjerovao da je Tu|man jo{ ìv. Krenuli su pakosni vicevi na njegov ra~un, radio moderatori kvazialternativne medijske scene nisu prestajali s morbidnim aluzijama na njegovo zdravstveno stanje, pa je ~ak jednom anonimnom glasu uspjelo kroz kontakt program lokalne televizije odaslati zlobnu poruku: Neka pati kao {to je hrvatski narod patio pod njim! U cini~nome {timungu krenuo je obra~un s ocijelno jo{ ìvim Predsjednikom. Tu|manova simboli~ka smrt ùrila se prate}i u stopu njegovu stvarnu. Koliko znam, Predsjednik je jo{ ìv, odgovorio sam kondukteru ne skrivaju}i prijekor u glasu. Nisam osje}ao potrebu da se na ra~un minimuma pijeteta politi~ki legitimiram pred kondukterom Hrvatskih èljeznica. A on me prezrivo pogledao, okrenuo se i bez rije~i napustio kupe. Vrata je demonstrativno ostavio otvorena. Morao sam ispa{tati zbog moje slabosti prema umiru}em Predsjedniku. Prije deset godina sve je bilo naizgled druga~ije. Sli~nu kaznu otrpio bih i za najmanji znak sumnje u Franju Tu|mana i njegov politi~ki cilj, uskrs hrvatske dràve iz pepela takozvanog jugokomunizma. Taj isti narod koji ga danas bez trunke samilosti pljuje, spontano je puzao pred njim i njego-
28
29
vim povijesnim poslanjem, spreman na svaku `rtvu koju je Tu|man od njega zatraìo. Narod je volio Franju Tu|mana. Iskreno i odano. Ali za{to? Uobi~ajena interpretacija inzistira na liku beskompromisnog nacionalrevolucionara koji u zavr{nom ~inu jedne tisu}ljetne politi~ke drame napokon ostvaruje nedosanjani san svojih osuje}enih pred~asnika samostalnu hrvatsku dràvu. Hrvatski narod, prema toj interpretaciji, prepoznaje u Tu|manu, odnosno njegovoj politi~koj volji, milenijski kontinuitet svoga povijesnog identiteta, ali ujedno i kona~ni prekid sa svojom zlom kobi, svojim zabludama, stranputicama i tragi~nim gubitni{tvom. Devedesete, s progla{enjem samostalnosti, ratom i uspostavom suverenosti na ~itavom teritoriju Republike Hrvatske nalni su show down hrvatske povijesti u kojem se, na istoj zada}i djelatno ujedinjuju sve tradicionalne politi~ke struje i pravci, sve dru{tvene klase i slojevi te naposljetku narodne mase i njihovo politi~ko vodstvo. Pojedinci, kao i narod u cjelini, potpuno se poistovje}uju sa svojom povijesnom ulogom, odnosno njenim politi~kim reprezentantom, Franjom Tu|manom. Dovr{enje povijesti ujedno je i unutarnje pomirenje svih njezinih proturje~ja, a Tu|man je ime za tako ostvarenu socijalnu harmoniju. Tek u ovoj to~ki, u poricanju antagonisti~kog karaktera svake pa tako i hrvatske stvarnosti devedesetih razotkriva se ideolo{ka narav Tu|manove politi~ke pojave. U njezinim milenijskim perspektivama rasplinula se neposredna realnost hrvatskog politi~kog trenutka i njegova povijesnog i geopoliti~kog okruènja obiljeènog epohalnim proturje~jima i sukobima. Za Tu|mana i njegove politi~ke sljedbenike svjetska povijest komunizma i njegov raspad 1989. apsolvirani su kao kratka epizoda tisu}ljetne hrvatske povijesti. Veliki
hrvatski narod oslobodio se male komunisti~ke ideje i dohvatio glavnoga posla ostvarenja nacionalne dràve. Spoznaja da je stvarnost upravo suprotna, naime, da je hrvatski slu~aj, zajedno s cijelom nacionalnom revolucijom i dràvnim osamostaljenjem tek jedna, ne osobito zna~ajna epizoda epohalnog raspada komunizma, ta spoznaja nije imala nikakva mjesta u Tu|manovoj hrvatskoj ideologiji. Za{to? Zato jer bi iziskivala suo~enje glavnih politi~kih subjekata Franje Tu|mana i njegova hrvatskog naroda s njihovim unutarnjim antagonizmima, s nerazrje{ivim koniktima na razini osobne politi~ke i moralne biograje, odnosno, u slu~aju naroda, na razini njegove konkretne, neposredne povijesti koja se ne rasplinjuje u milenijskim perspektivama nego ostaje unutar dimenzije jednog prosje~nog ljudskog vijeka, dohvatljiva prostim osobnim sje}anjem. Rije~ je o vremenu u kojem su ideje bile jo{ velike a narodi mali, u kojem je Franjo Tu|man bio pripadnik vojno politi~ke elite komunisti~ke Jugoslavije, a hrvatski narod krotka titoisti~ka masa. Ovdje, u poricanju zajedni~ke komunisti~ke pro{losti, odnosno vlastite oportunisti~ke uloge u njoj, ra|a se Tu|manova politi~ka karizma, ona fatalna privla~nost kojom zavodi hrvatski narod. Taj narod nije se poistovijetio s Tu|manom nacionalistom koji ostvaruje njegove milenijske snove, nego s Tu|manom oportunistom koji ga ne samo amnestira od kolaboracije s nedemokratskim reìmom biv{e Jugoslavije, nego ga ujedno osloba|a svake konkretne odgovornosti za demokratski ustroj dru{tva. Stoga godina 1990. ne predstavlja za Hrvatsku moment radikalnog prekida s nedemokratskom pro{lo{}u, nego je, naprotiv, to~ka harmoni~nog kontinuiteta s njom. [tovi{e, pasivnost masa, njihovo opor-
30
31
tunisti~ko povijanje pod takozvanom povijesnom nu`no{}u, s pobjedom hrvatskog nacionalizma samo se produbljuje. Nacionalizam, u odnosu na prethode}i samoupravni socijalizam, samo je korak dalje u obuzdavanju spontane demokratske inicijative masa. Ultimativni generator i jamstvo kontinuiteta ipak je politi~ka i kulturna elita koja na klju~nim pozicijama i stvarno ostaje gotovo ista. Njezina funkcija me|utim bitno je promijenjena, a personikacija te promjene upravo je Franjo Tu|man. Takozvana liberalno demokratska kritika Tu|mana i njegove vladavine polazi od pretpostavke da je u njegovu slu~aju rije~ o biv{em komunisti~kom aparat~iku koji patolo{ki opsjednut primitivnim, ki~asto romanti~arskim nacionalizmom tipi~nim za devetnaesto stolje}e, obnavlja u procesu tranzicije stari, komunisti~ki oblik autoritarne vlasti. U toj perspektivi Tu|man je neka vrsta nacionalisti~ke replike mar{ala Tita, autoritarni samodràc, patrijarhalni gospodar koji drì pod osobnom kontrolom cjelokupni ìvot dru{tva. Njegov lik u bijeloj uniformi, sklonost luksuzu svake vrste, kori{tenje Titovih vila i rezidencija, ~esto se isti~u kao samorazumljiva potvrda bliskosti s Josipom Brozom. Ta povr{inska sli~nost krije me|utim esencijalnu razliku. Tu|man, za razliku od Tita nikada nije igrao ulogu tradicionalnog oca nacije, kako se napre~ac zaklju~uje. Naprotiv, on je vladao u guri boìce majke, guri tipi~noj za na~in vladanja suvremenih masovnih vo|a. On nije u ulozi patrijarhalnog gospodara pod prijetnjom kazne obuzdavao nagonske te`nje svojih podanika, nego je, upravo suprotno, poticao njihovo ni~im ograni~eno pra`njenje. Tu|man nije bio onaj koji previ{e prije~i, nego onaj koji previ{e dopu{ta.
Bitno obilje`je hrvatskog dru{tva pod njegovom vla{}u upravo je nekontrolirano i ni~im zaprije~eno iìvljavanje najniìh strasti pojedinaca i grupa. Pod Tu|manom se smjelo gotovo sve, i lagati, i krasti, i paliti, i ubijati, bez straha od kazne. Hrvatsko se dru{tvo nije ugu{ilo pod patrijarhalnom stegom, nego se, naprotiv, raspalo u anomiji. Ono {to naposljetku predstavlja njegovu posljednju kohezionu silu upravo je podru{tvljena, dakle na sve ~lanove dru{tva ravnopravno podijeljena odgovornost za po~injene zlo~ine. Ne}emo predati na{e generale Haagu!, jest dodu{e parola prkosa, ali prkosa prema autoritetu koji priti{}e hrvatsko dru{tvo izvana, a ne iznutra, ne s neke instancije unutar samog tog dru{tva. Autoriteta nema, ni autoriteta pravne dràve, apstraktnog zakona, ni autoriteta patrijarhalnog gospodara, oca dru{tva, kakav je bio primjerice Josip Broz. Tito je bio tradicionalni vladar koji, iako je na ideolo{koj razini komunist revolucionar, realpoliti~ki u osnovi po{tuje zate~enu stvarnost i susteè se od radikalnih zahvata u nju. Ona uzre~ica koja kaè da je on bio posljednji Habsburg vi{e govori o njemu i o tipu njegove vladavine, nego bilo koje obja{njenje iz duha i slova komunisti~ke ideologije. I dok je Tito simboli~ki umirao deset godina nakon svoje stvarne smrti, Franjo Tu|man bio je simboli~ki mrtav i prije no {to je stvarno umro. To je najbolje pokazao sam sprovod. Pored ostataka nekad nepregledne mase sljedbenika ondje se od takozvane me|unarodne zajednice nije pojavio gotovo nitko. Jedini dràvnik koji je do{ao na mirogojski ispra}aj bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Tako je Tu|man i doslovno pokopan uz posljednju po~ast svoje najomraènije ideolo{ke utvare, Balkana. Jer ne smijemo zaboraviti, glavni motiv njegova cjelokupnog ìvotnog djela bila
32
33
je kulturrasisti~ka te`nja da Hrvatsku, odnosno njezin navodni srednjoeuropsko-katoli~ko-zapadni identitet jednom zauvijek istrgne iz balkanskih ralja. Hrvatska kao predzi|e kr{}anstva krvarila je stolje}ima na tom braniku zapadne civilizacije obraniv{i je od otomanske najezde, od isto~nog barbarstva i ta povijesna zasluga, do{la je, kako je vjerovao Tu|man devedesete, na svoju kona~nu naplatu. Taj zami{ljeni povijesni talir bilo je jedino {to je nudio u razmjenu za me|unarodno priznanje nove dràve. U ostvarenju tog priznanja vidio je i priznanje ostvarenja svoje povijesne fantazije. Mislio je da je utrìo povijesnu `rtvu za spas zapadne civilizacije, a ne stvarnu krv i nesre}u vlastitog naroda. U tom svom uvjerenju bio je do kraja iskren i dosljedan. On je naime jedini doista i vjerovao u realnost svojih ideolo{kih konstrukcija, {to ga ~ini autenti~no tragi~nom pojavom na hrvatskoj politi~koj sceni. Svi ostali, a ponajvi{e njegovi neposredni politi~ki sljedbenici, bili su i ostali cinici koji se hrvatskom nacionalisti~kom ideologijom koriste kao pukim sredstvom u postizanju vlastitih politi~kih ciljeva. U realnost njenih postavki oni ne vjeruju, ali su i te kako svjesni realnog u~inka tih istih irealnih, ideolo{kih principa. Ova doglavni~ka svojta Franje Tu|mana svih je ovih godina s vi{e ili manje àra kle~ala, molila i ministrirala u svetoj hrvatskoj dràvi, ali autenti~nu ideolo{ku vjeru u nju, tu vjeru prepustila je Predsjedniku. Stoga nije nikakvo ~udo da ju je on ponio sa sobom u grob. Otuda efekt simboli~ke praznine simboli~ke smrti koji tako upadljivo prati Tu|manovo umiranje i realnu smrt. Jo{ ne{to je me|utim Franjo Tu|man ponio sa sobom na onaj svijet: slast kona~ne pobjede. On napu{ta scenu neporaèn i sama ta ~injenica predstavlja poraz svih njegovih
politi~kih protivnika. Naposljetku, odlu~ila je bolest, dakle priroda, a ne ljudi, politi~ka bi}a. Nije li to dovoljan razlog za tugu.
Identitet
Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet
35
Evropa je kurva
Oh! Ninsultez jamais une femme qui tombe! Victor Hugo Kurva, upravo tom rije~ju okrstio je, javno, jedan hrvatski pisac koncem 1994. Evropu. Bilo je to u jednom polemi~kom ~lanku u kojem je on, doti~ni hrvatski pisac, optuìo grupu svojih kolega, hrvatskih intelektualaca, za ni{ta manje no izdaju hrvatske stvari. Ta grupa intelektualaca je mjeseca studenoga iste godine, na kongresu PEN-a u Pragu, donijela rezoluciju kojom se otvara mogu}nost kulturne razmjene sa srpskim intelektualcima. Ta izdaja nacionalne stvari, kako stoji u optu`bi, pobrala je pljesak ... licemjerno nasmijane kurvetine Evrope1. To, da se na ovakav na~in govori u hrvatskoj javnosti o Evropi nije bilo ni{ta novo ni ~udno. [tovi{e, takvi negativni stavovi prema Zapadu i Evropi postali su u hrvatskim medijima op}a pojava. U tom je kontekstu upotreba slike kurve tipi~nog sinonima za moralnu i emocionalnu iskvarenost posebice znakovita. Tu nije na djelu tek imanentna logika najnovije ideolo{ke i politi~ke situacije u Hrvatskoj, nego tako|er i stanovita tradicija. No, prije nego razmotrimo kako je to Evropa postala posrnula èna u o~ima hrvatske javnosti, valja nam se vratiti doga|ajima koji su tako sudbinski odredili problem o kojem govorimo.
Borba za priznanje Ako bi politi~kim zbivanjima koja su determinirala povijesnu situaciju hrvatske nacije u vrijeme
raspada komunizma i koja su kulminirala 1991. u otvorenom ratu srpskih pobunjenika i JNA protiv novoprogla{ene Republike Hrvatske trebalo dati zajedni~ki naslov, onda bi u tu svrhu mo`da najbolje mogao posluìti pojam borbe za priznanje. Pritom nije rije~ naprosto o priznanju u legalisti~kom smislu, tj. u smislu priznanja nove dràve od strane me|unarodne zajednice. Priznanje na koje se ovdje misli uklju~uje {ire sfere individualnog i socijalnog ìvota, i valja ga shvatiti kao konstitutivni element u oblikovanju modernih osobnih i kolektivnih identiteta.2 Pravni aspekt samo je jedan dio ovog problema. Axel Honeth uzeo je pojam priznanja, ili bolje, borbe za priznanje, kao sredi{nju kategoriju svoje socijalne lozoje. Prema njegovu tuma~enju, dru{tveni sukob ne moè se shvatiti samo u svojoj utilitarnoj dimenziji, tj. kao da je motiviran isklju~ivo kolektivnim interesima. U na{oj historijskoj reeksiji politi~kih pokreta morali bismo se tako|er usredoto~iti na ~esto zanemarenu moralnu gramatiku dru{tvenih sukoba.3 Motivi dru{tvenih sukoba razvijaju se iz moralnih iskustava koja izviru iz povrije|enosti zbog iznevjerenja najdublje i{~ekivanog priznanja.4 To se moè primijeniti kako na sukobe izme|u etni~kih grupa tako i na sukobe me|u nacijama. U svojoj analizi modernog nacionalizma Ernest Gellner posebice nagla{ava tu to~ku: Ono {to najdublje povrije|uje nacionalisti~ki osje}aj je nepo{tivanje nacionalisti~kog na~ela podudarnosti izme|u dràve i nacije; (...) taj osje}aj najdublje je povrije|en kada su vladar i podanici razli~ite etni~ke pripadnosti.5 Duboki osje}aji povrije|enosti kao i ignoriranje posebnih na~ela i sna`ne potrebe za priznanjem sasvim sigurno su konstitutivni za situaciju u kojoj dolazi do nacionalnih sukoba. Svaki poku{aj razumijevanja takvih sukoba ne smije
36
37
ostati slijep za ovaj moralni aspekt politi~ke borbe odnosno za retori~ke strategije koje se u toj borbi upotrebljavaju. U tom kontekstu dade se sagledati i uloga medija koja je ionako od posebne va`nosti za svaku analizu rata u biv{oj Jugoslaviji. Dru{tvenu povredu nije lako lije~iti i osje}aje odba~enosti te{ko je prevladati. Ni svaka vrsta priznanja ne donosi dakako zadovolj{tinu. A nije ni svejedno od koga dolazi to priznanje. U slu~aju Hrvatske taj problem ~ini se da je od odlu~uju}e va`nosti. Prema Axelu Honethu, (...) povijesne, u svakom pojedinom slu~aju speci~ne borbe i sukobi razotkrivaju svoj pravi poloàj u dru{tvenom razvitku tek onda kada postane shvatljiva funkcija koju obavljaju u pospje{enju moralnog napretka u dimenziji priznanja.6 Kant je dvije stotine godina ranije7 naglasio ne{to sli~no kad je napisao da istina nekog povijesnog doga|aja ne leì jednostavno u tom doga|aju samom, na strani dakle onih koji aktivno sudjeluju u povijesnim zbivanjima, nego tako|er me|u onima koji su izvan tih zbivanja i koji ga iz pozicije publike pasivno promatraju.8 Samo ukoliko oni prepoznaju u nekom doga|aju napredak k boljemu9, ne me|utim u individualnom smislu, nego u smislu tendencije ~ovje~anstva kao cjeline, postaje taj doga|aj povijesni. Tada od incidenta nastaje povijesni znak. No, ho}e li neki slu~aj postati povijesni znak ili ne, to ne ovisi u prvom redu o djelima samih aktera, o tome jesu li ta djela po sebi dobra ili lo{a. Rije~ je jednostavno o na~inu mi{ljenja publike koje se javno o~ituje u ovoj igri velikih mijena. Dakle, upravo je reakcija izvanjske publike to {to odlu~uje o istini nekog povijesnog doga|aja, ... njezina pristranost izraèna u op}oj simpatiji sudjelovanje u skladu sa èljom koje grani~i s entuzijazmom. Za Kanta je Francuska revolucija
bila taj povijesni doga|aj koji je uspio fascinirati publiku na spomenuti na~in. Danas, na kraju dvadesetog stolje}a, sli~an entuzijazam zapadne publike probudili su doga|aji koji su doveli do pada isto~noevropskog komunizma. Bez obzira je li bila rije~ o padu Berlinskog zida, ili takozvanoj pli{anoj revoluciji u Pragu, pljesak zapadne publike mogao se ~uti posvuda. âk je i krvavi ustanak rumunjskog naroda publika na Zapadu nedvosmisleno pozdravila i podràla. U svim ovim doga|ajima koji su pratili pad komunizma i koje bismo mogli skupiti pod pojmom demokratskih revolucija 1989. publika na Zapadu o~igledno je prepoznala moralnu komponentu, dakle, napredak k boljemu ~itavoga ~ovje~anstva koji je prema Kantu nuàn èlimo li u nekoj politi~koj zgodi vidjeti povijesno relevantni doga|aj. Nikakav sli~an progres ne moè se me|utim zamijetiti u doga|aju znanom kao raspad Jugoslavije. Tu najednom nije bilo vi{e ni~ega s ~im bi publika koja promatra sa strane bez i najmanje namjere sudjelovanja mogla simpatizirati. Nikakva napretka k boljemu, nikakva traga moralno vrijednoj tendenciji ~ovje~anstva kao cjeline, ni{ta sli~noga se u ovom slu~aju nije dalo prepoznati izvana. I dosljedno tomu, nikakav se entuzijazam nije pojavio kod zapadnih promatra~a - oni su ostali doslovno hladni. Ni{ta ne ilustrira to drànje Zapada prema ratu u Jugoslaviji tako dobro kao rije~i Marion Grn Dnhoff koja je rujna 1991. napisala na naslovnoj stranici Die Zeita: Bilo bi suludo na osnovi vlastite slobodne volje vojno intervenirati u taj balkanski kaos. Bilo bi to ~isto ludilo. (...) Ako oni odista èle iìvjeti tu svoju srpsko-hrvatsku mr`nju, onda ih treba pustiti da to i u~ine. Ove rije~i ba~ene u o~i svim onim ljudima koji su u jugoslavenskoj drami aktivno sudjelovali i trpili njezine strahotne
38
39
posljedice izre~ene su zasigurno bez i najmanje namjere sudjelovanja, ali zato tim bolje izraàvaju hladnu antipatiju koju nije ublaìla nikakva moralna predrasuda. Tako izgleda da je u ovom odlu~nom aspektu, sa stajali{ta promatra~a dakle, povijesni karakter zbivanja u Jugoslaviji bio poreknut od samog po~etka. Zapadni promatra~ okrenuo je le|a onomu {to je nazvao kaosom. Bezglavo u kaos?10 glasio je naslov ~lanka gospo|e Dhnhoff. U tom smislu i isklju~ivo u tom smislu mogli bismo re}i da je Hrvatska izgubila svoju borbu za priznanje. Ova borba za priznanje ostavila je jasne tragove i u mediju (Vjesnik) ~ije pisanje te dramati~ne 1991. godine jeste predmet na{e analize. Govorimo o hrvatskom poku{aju da se dobije priznanje za svoju stvar od svjetske demokratske javnosti dakle, ne naprosto priznanje zahtjeva za vlastitom dràvom, nego i potvrda vlastita samoprojicirana identiteta.
Da nema Srba... Na po~etku vlada idili~na atmosfera izme|u aktera na pozornici i publike. U velja~i 1991. ~itamo: Recepcija demokratske Hrvatske u svijetu je veoma povoljna. Otprilike u isto vrijeme predsjednik Hrvatskog sabora na otvaranju novog hrvatskog konzulata u Stuttgartu naglasio je: Pobjedom demokracije i prelaskom na parlamentarni sustav u~injen je presudan korak povratka hrvatskog naroda politi~kom, kulturnom i gospodarskom prostoru Europe. Ali kod ku}e, ista tema, naime povratak Hrvatske Evropi, odnosno autenti~ni evropski identitet Hrvatske, upotrebljava se u druge svrhe. Evropa je ovdje terminus technicus u postupku isklju~enja onih drugih:
... jer da nema Srba mi (...) bismo ve} sedamdesetak godina bili Evropejci. pi{e koncem sije~nja u jednom pismu ~itatelja. U poku{aju da kaù ne{to {to bi odgovaralo pozitivnom sadràju nacionalnog identiteta, neki hrvatski intelektualci istaknuli su i ovo: ...Hrvati, gdje god da se nalazili, nisu agresivan narod. To su mahom radi{ni, po{teni i vrijedni ljudi, vezani ~vrstim osje}ajem za svoju domovinu. To dakako zadobiva puno zna~enje tek u usporedbi s karakteristi~nim svojstvima onih drugih s kojima se dijeli isti ìvotni prostor, dakle u odnosu na Srbe i srpsku politi~ku kulturu u pogledu na koju ...staroj dobroj Europi se povra}a od mu~nine. Na sre}u, kako hrvatski intelektualac misli, ...na{ predsjednik Tu|man podvla~i bitnu razliku koja odvaja na podru~ju Jugoslavije dva svijeta, dvije politike, dvije ideje i dva nepomirljiva svjetonazora: demokraciju i bolj{evi~ku diktaturu. Ovdje tako|er svaki poku{aj da se uspostavi neki zasebni identitet strogo ovisi o postupku isklju~enja. Isto ponovno dolazi do izraàja u suo~enju s opasno{}u rata. ...ho}emo li ratovati ili ne? Drugim rije~ima, name}e se pitanje ho}emo li se europeizirati ili moramo ostati ìvjeti u balkanskoj kr~mi? U Evropu se u to vrijeme oùjak 1991. jo{ uvijek u potpunosti vjeruje. Ne postoji objektivna opasnost da se Europa balkanizira (...) Europa je doista dovoljno zrela, jaka i mudra da se vi{e ne moè zaustaviti na putu k blagostanju i napretku
40
41
(...) Da nas ne bi jo{ vi{e udaljili od Europe, potrebno je shvatiti i razumjeti {to nam Europa i sav zapadni svijet poru~uju. To je veoma va`no jer s druge, srpske strane prijeti dobro poznato 5 B-~udovi{te: ... balkanizam, barbarizam, bizantizam i bolj{evizam, a nusprodukt svega toga skupa je balvanizam.
O~ekujemo va{u pomo} Akteri na pozornici polako zamje}uju kako se s rastu}im politi~kim napetostima u Jugoslaviji ne{to pomi~e i u evropskom auditoriju. Velja~a je: ...~injenica da se i u civiliziranijim zonama Europe budi zanimanje za stanje u na{em zoolo{kom vrtu, sugerira dvoje: ili im je dojadilo to mra~no panslavensko arlaukanje ili ih hvata panika pred mogu}no{}u da bi nadaleko poznata balkansko-bizantinsko-bolj{evi~ka fernesa mogla zaraziti i njihove narode. Hrvatska stvar ve} izravno traì priznanje i pomo} Evrope. Hrvatska mlade` u travnju {alje otvoreno pismo Evropskom parlamentu iz kojeg ~itamo: ... umjetno stvorena Jugoslavija ne pruà garancije za zbliàvanje jugoslavenskih naroda,11 ve} je ona opasnost za evropski mirni suìvot. (...) Vjerujemo da ne èlite na sebe preuzeti odgovornost za uni{tenje jednog od najstarijih evropskih naroda, koji je stolje}ima bio antemurale christianitatis, koji je brane}i sebe, branio mir u Evropi. O~ekujemo va{u pomo}. Ovi pozivi u pomo} nisu ostali bez odjeka. Me|unarodna panevropska unija za podru~je Alpe-Adrija donosi na svojoj
konferenciji u srpnju rezoluciju o politi~koj situaciji u Jugoslaviji. U njoj izme|u ostaloga stoji: Budu}a zdruèna i velika Europa moè se temeljiti samo na jednakom pravu na samoopredjeljenje svih naroda i etni~ko-kulturnih zajednica, jer }e se jedino tako mo}i uhvatiti u ko{tac sa svojim budu}im problemima. Hrvati èle biti priznati isklju~ivo u svom pravu na samoopredjeljenje, ali u kontekstu svoje vlastite projekcije evropske budu}nosti i svojih vlastitih ideja o na~elima na kojima treba sagraditi zajedni~ki evropski dom. U to vrijeme (srpanj) intenzivira se i uzajamno nerazumijevanje. îtamo: Tako tercet [panjolska-Francuska-Italija nateè do krajnjih granica, pa i preko onih realnoga pogleda na krvavu zbilju u sjeverozapadnim republikama, formulu o jedinstvenoj Jugoslaviji boje}i se da zeleno svjetlo slovenskom i (ili) hrvatskom me|unarodnopravnom subjektivitetu ne bude novi oganj pod ionako uzavreli kotao autonomisti~ko-separatisti~kih pokreta od Korzike do Katalonije i od Baskije do Ju`noga Tirola. Velika Britanija, oduvijek sna`no zainteresirana za Balkan i tradicionalno bez rezerve opredijeljena za srpsku stvar, zacijelo }e upotrijebiti sav svoj utjecaj da sprije~i nastajanje dviju dràva koje ne mogu, ni kad bi htjele, izmaknuti njema~koj interesnoj plimi koja nadire prema Srednjoj i Isto~noj Europi.
Vi{kovi putra i sira U hrvatskim se medijima raspada jedinstvena slika Evrope i vi{e se nikada ne}e iznova rekonstruirati u svojoj idealnoj homogenosti. Paraleleno, nakon
42
43
srpnja, raste hrvatski revolt zbog na~ina na koji se Evropa odnosi prema ratnoj eskalaciji u Jugoslaviji: ... jer se nakupila obilata kriti~na masa argumenata o nesposobnosti zapadnoeuropskih politi~kih ~imbenika da se konstruktivno suo~e s krvavim pirom usred kontinenta, odnosno da shvate kako se u ovda{njim etni~kim sukobima valja ultimativna opasnost (i) po njihov mir. (...) (Evropa je) razdrta izme|u (njema~ke) spoznaje o neodrìvosti prisilne Jugoslavije i (francuske) doktrine po kojoj je svaka Jugoslavija bolja od onoga {to moè nastati njezinim raspadom. EZ-Europa tetura obilaznicom koja nikako ne vodi pravednu ni povijesno opravdanu raspletu. Zagubljena u meandrima svojih uskogrudnih interesa, svojih fobija (posebice onih na podlozi separatizama u vlastitom okrilju), svojih smu{enih percepcija hrvatske te`nje za neovisno{}u kao oka{njelog nacionalizma, svojih ~udovi{nih ambicija da nam ure|uje geopoliti~ki status bez na{e suglasnosti i mimo na{e volje (...) Slaèmo se, dakako, i dalje s onima koji vele da se ne treba sva|ati sa svijetom ali ne drìmo da se prema tom svijetu treba odnositi kao prema nepogre{ivom autoritetu s neupitnim dobrim namjerama (...) onda je krajnje vrijeme za igru otvorenim kartama. Pa u tom sklopu i za glasno-jasno pitanje kolika je cijena euro-konsternacije: je li to 100, 200, 300... 1000 hrvatskih ìvota. (...) Gospodo, ovdje se prolijeva prava krv a ako vi moète podnijeti da se to doga|a u sjeni nove europske arhitekture i u zoru novoga me|unarodnog poretka, onda ona kaplje i po va{im rukama. âk i prije me|utim pojedini dijelovi jedinstvene evropske slike koja se sad raspada u o~ima hrvatskih medija razvili su svoju vlastitu dinamiku i u skladu s njom po~eli utjecati na stvarne doga|aje u Jugoslaviji. Vjesnikov dopisnik iz Njema~ke primjer je tog slu~aja. U sije~nju pisao je o kritici kojoj Njema~ka izvrgava la-
komislenost hrvatske politike, kao i o njema~kom pozivu Hrvatskoj na otre`njenje: Naime, s obzirom na ve} pomalo tradicionalan politi~ki romantizam Hrvata, s obzirom na njihovu sklonost lakovjernosti i operetnom mentalitetu stanovito deziluzioniranje politike nu`no je i dobrodo{lo. U travnju isti dopisnik u analizi pisanja njema~kog tiska ve} uklju~uje pogled njema~ke javnosti kao aktivni element u zbivanjima na podru~ju Jugoslavije. Ta njema~ka javnost, u njegovu prikazu, sada ve} gura hrvatsku politiku ka agresivnijem djelovanju: U tom se kontekstu govori i o stanovitom iluzionizmu hrvatske politike koji se o~ituje s jedne strane, u upravo samozatiru}em taktiziranju i oklijevanju, a s druge u varljivim o~ekivanjima, kada je rije~ o Zapadu. (...) Napokon, ~injenica je da ni jedan svjetski politi~ar nije javno podrào hrvatski ili slovenski put u samostalnost te da to vjerojatno i ne}e u~initi prije no {to se dogodi takva samostalnost. Druga je stvar {to je evropska demokratska javnost (osobito pak njema~ki tisak) sklona hrvatskim i slovenskim te`njama ka samoodre|enju i slobodi i {to ih zdu{no podràva u borbi s bizantinsko-komunisti~ko-armijskim unitaristi~kim kompleksom (...) Grubo govore}i, dobar dio bonskih promatra~a, koji su ina~e visoko cijenili hrvatsku politiku, s obzirom na aktualna i predvidljiva zbivanja, sve manje nalazi smisla za svojevrsni hrvatski gandizam. Isti dopisnik ne nagla{ava samo njema~ku kritiku hrvatske politi~ke pasivnosti, hrvatskog gandizma, dakle suvi{ne optere}enosti miroljubivim politi~kim konceptima, nego tako|er zamje}uje i stav u kojem se njema~ki pogledi slaù s hrvatskima u kritici Evrope, u stanovitom antievropskom drànju dakle:
44
45
Evropa je bespomo}na, nesposobna ili bezvoljna, ocjenjuju i promatra~i u Njema~koj. I nadalje, pi{u}i o jednom komentaru u Frankfurter Allgemeine Zeitungu, u rujnu, zaklju~uje kakvom se receptu za rje{enje hrvatskog problema priklonila njema~ka javnost: Ovaj tekst (...) upu}uje i na ono {to je u Njema~koj, ina~e, mnogo puta re~eno i napisano: Hrvatska kona~no mora uzeti svoju sudbinu u vlastite ruke i organizirati svoju obranu, ne vode}i ra~una o tome {to }e na to re}i politi~ari za koje su ozbiljniji problem vi{kovi sira i maslaca nego razoreni hrvatski gradovi i sela,... Dopisnik iz Be~a pi{e o sli~noj austrijskoj kritici Evrope: EZ je bespomo}na, zbunjena i zava|ena (...) Austrijski novinarski komentari ne {tede s kritikom Evrope stvorene samo za lijepo vrijeme.
Ve} smo postali Kurdi Hrvatska kritika Evrope usredoto~uje se na spiritualna i moralna pitanja. U srpnju, u okviru Hrvatskog savjeta evropskog pokreta, vi{e se ne krije golemo razo~aranje Evropom: Do u{iju Evrope na{ glas je dopro tek onda kad je bio pomije{an s topovskom i mitraljeskom paljbom. (...) Na~in na koji je evropski pokret pratio pripremanje rata u Jugoslaviji zabrinuo nas je i potaknuo da razmi{ljamo o karakteru pokreta kojem pripadamo. Nismo mogli ne konstatirati da evropskom pokretu nije posve jasno kakva mu je priroda i kojim se ciljevima podre|uje. Nismo mogli a ne zapitati se kako izgleda dana{nja intelektualna i moralna scena Evrope. Pogledamo li tu suvremenu Evropu frapirat }e nas prije svega paradoks da ulogu intelektualnog i moralnog vodi~a preuzimaju
ili èle preuzeti etatisti~ki, paraetatisti~ki i neoetatisti~ki organizmi poput Evropske zajednice, Kess-a koje po svom pojmu mogu biti sve, ali ne instance intelektualne svijesti i moralne savjesti. Zato se i doga|a da Evropa ima dva diskursa, jedan kojim dijeli lekcije o slobodi, bratstvu, jednakosti, istini, pravdi, ljudskim pravima i pravu naroda na samoodre|enje, te drugi kojim takve sve~ane lekcije prilago|uje dràvnim interesima. Evropa vi{e nije nikakva moralna instancija za Hrvate. U lipnju kritika dohva}a i evropske intelektualce: O~ito je da europski intelektualci odve} slabo poznaju ove prilike, {to ne malo koriste svi oni kojima je stalo do nasilja. (...) Budimo optimisti i vjerujmo u ~udo, premda smo ve} postali Kurdi. Po~etkom kolovoza Vjesnik donosi izvje{taj o intervjuu koji je predsjednik Tu|man dao Der Spiegelu, u kojem je posebno istaknuo: ... obrana slobode Hrvatske stvar je cijele Evrope. Koncem istog mjeseca Predsjednik je opravdao borbu za Hrvatsku kao borbu za Evropu: I nadamo se da }e europske zemlje, da }e Europska zajednica, SAD kao glavna svjetska sila, shvatiti da borba koju vodimo za obranu teritorijalnog integriteta Hrvatske, za obranu slobode i demokracije Hrvatske, nije samo borba hrvatskog naroda, nego je to i borba protiv poku{aja restauracije socijalisti~kog komunizma. Da je to borba za stvaranje pretpostavki za mir u ovom dijelu Europe, za to da se uspostave normalni uvjeti za uklju~ivanje Hrvatske u Europu kojoj povijesno i pripada. U listopadu me|utim Predsjednik vi{e ne o~ekuje pomo} Evrope. On pi{e predsjedniku Bushu: Oni (Srpski pobunjenici i JNA) èle silom da nas odvoje od Europe i ostave u mraku umiru}e Jugoslavije (...) Europa nas je zaboravila i zato ste nam Vi posljednja nada...
46
47
U kolovozu jo{ je u~injeno nekoliko poku{aja da se racionalno prikaè stav Evrope prema ratu u Hrvatskoj: ... svijet je pun takvih problema i nema razloga da se ba{ mi osje}amo kao sredi{te svijeta oko kojeg bi se svi odmah morali uspandrcati (...) Zato Europu ne treba kriviti (...) Zapadnu Europu treba razumjeti.
Pobuditi su}ut i milosr|e Predstava Evrope u hrvatskim se medijima polako ali sigurno uru{ava. U rujnu otvoreno dolazi do izraàja gorko razo~aranje Evropom: Koliko nevinih }e platiti glavom nazasitne apetite bizantskog monstruma pred o~ima mlitave Europe? Kakvu }e {ansu stara dama dati onima (...) ~iji su pradjedovi svoje kosti ostavili i na njenim branicima? Zdvojnost se kompenzira zlogukim prorokovanjem koje zvu~i poput prijetnje: No, ako Evropa dopusti da 1991. uspijevaju brutalni osvaja~ki i istrebljiva~ki ratovi, onda }e se ona zbog toga gorko kajati. Tko Evropi pripisuje dekadenciju poistovje}uje se istodobno sa superiornim moralnim vrijednostima. U listopadu Hrvati postaju napokon evropskiji od Evrope same: Netko je rekao Evropa je bolesna. I to je to~no, Evropa je bolesna u svome blagostanju. Hrvatski narod sa~uvao je i svoju moralnost i svoje kr{}anstvo. Naposljetku nalaze Hrvati posljednje uto~i{te u svojoj autenti~noj ulozi mu~enika: U gotovo neprekidnu tristogodi{njem obrambenom ratu Hrvatska je stekla ~astan naslov antemurale christianitatis predzi|e zapadnoeuropske kr{}anske kulture. Ali skupo ga je platila. Zbog
njega je bila svedena na ostatke ostataka. O tomu rje~ito svjedo~i njezin osebujni oblik na zemljovidu. Puna tri stolje}a Hrvatska je krvarila na zgari{tima i ru{evinama svojih domova. Cijeli su se nara{taji susljedno `rtvovali brane}i svoju domovinu i cijelu europsku civilizaciju. U tijeku tih triju stolje}a, dok je tada najve}a nekr{}anska svjetska sila razarala, pusto{ila i osvajala Hrvatsku, zapadni je dio kr{}anskoga svijeta mirno spavao iza svoga predzi|a i slobodno se razvijao u svakom pogledu. (...) Danas, na kraju 20. stolje}a (...) Hrvatska je ponovno izloèna pogibiji s Istoka. (...) Hrvati (...) odlu~no brane svoj dom i sustav vrednota {to ga je izgradila zapadna demokracija. A {to ~ine Europa i Amerika? Zapadni i ostali svijet sve to promatra mirne savjesti. (...) Nitko se ne èli djelotvorno umije{ati. To je, blago re~eno, iznevjera duga prema Hrvatskoj. I zato (u znakovitom priznanju bliskosti sa svojom ju`noslavenskom bra}om od koje se upravo odvaja): Hrvatska, {tovi{e, ne moè bez svojih karizmatskih `rtava, po ~emu je bliska i nekim drugim ju`noslavenskim narodima. @rtve su za nju svjedoci borbe u kojoj je vjekovima osu|ena na poraze, ali ne i apriorne uzmake. Koncem godine jedan hrvatski pisac na putu po Njema~koj zapisuje: Biti Hrvat danas zna~i pobu|ivati su}ut i milosr|e. Puno mi je ljudi iskazivalo vlastitu ogor~enost tromo{}u i sporo{}u, kad{to i o~itom pokvareno{}u europskih politi~ara.
Priznati? Pri~a, ~ini se, da je skon~ala kao happy end. Me|unarodna je zajednica u sije~nju 1992. priznala Hrvatsku i primila ju u Ujedinjene nacije. Hrvatska je to me|utim sku-
48
49
po platila. Mo`da preskupo. Identitet koji je oformljen u procesu priznavanja i u kojem su Hrvati naposljetku bili priznati, identitet je ~iste `rtve. Niti je to bio samoprojicirani identitet radi{nih, po{tenih i vrijednih ljudi, niti herojski mit branitelja i spasitelja evropske kulture. [tovi{e, svaki poku{aj da se bude prihva}en u bilo kojoj vrsti samokonstruirana identiteta u nekom jedinstvenom svojstvu, ili nekom autenti~nom sadràju propao je. Ni{ta takve vrste nije ponukalo Evropu odnosno njezinu demokratsku javnost da prihvati Hrvatsku u njenoj autenti~nosti. Hrvatska je prepoznata tek nakon {to je postala `rtvom. To zna~i, nakon {to je postala prepoznatljiva u univerzalnom pojmu `rtve. Slavoj @ièk vidi u tomu tipi~an na~in na koji se zapadni demokratski svijet odnosi prema Tre}em svijetu: ... Drugi iz Tre}eg svijeta priznat je kao `rtva, to zna~i, samo utoliko ukoliko je `rtva. Ali stvarni objekt straha je Drugi koji nije spreman igrati ulogu `rtve taj drugi biva smjesta denunciran kao terorist ili fundamentalist.12 No, ovaj oblik priznanja u svom naizgled ekstraideolo{kom smislu jedini je na~in da se o~uva sigurna distanca prema Drugomu i utoliko pripada postupku isklju~ivanja. I @ièk i Riha vide u tom fenomenu problem koji zapadna demokracija ima sa samom sobom. Riha: ... demokratsko iskustvo je u stanju ispuniti svoju svrhu samo ukoliko mu uspije da ono {to ne moè reducirati na formalni diskurs demokracije ne odre|uje kroz postupak isklju~ivanja, nego ga uspije uklju~iti kao ne{to heterogeno {to se ne moè determinirati.13 Tvrdnja, postali smo Kurdi nije samo izraz deziluzioniranog otre`njenja nakon eufori~nih ali pogre{nih o~ekivanja, nego predstavlja tako|er veoma lucidnu spoznaju vlastita identiteta. Zemlja koja je sebe vidjela kao dio Evrope,
autenti~an i jedinstven, napokon je priznata od te Evrope kao dio Tre}eg svijeta. Stvarno priznanje uspjelo je tek kao pogre{no prepoznavanje i kao takvo tako|er je oblikovalo identitet. Ali je tom identitetu, kao {to isti~e Charles Taylor, nanijelo stvarnu {tetu i stvarnu distorziju. Nepriznavanje ili pogre{no prepoznavanje/priznavanje (misrecognition) moè u~initi nepravdu, biti oblik ugnjetavanja, zatvoriti nekoga u la`ni, iskrivljeni i reducirani oblik ìvota.14 Ideolo{ki oblik u kojem je Hrvatska bila pogre{no prepoznata odnosno nepriznata, je nacionalizam. Upravo je fenomen nacionalizma bio ono {to je izazvalo hladnu antipatiju Evrope prema politi~kim zbivanjima u biv{oj Jugoslaviji. Evropska demokratska javnost vidjela je u tim politi~kim sukobima samo izbijanje primitivnih plemenskih nagona, vrstu politi~ke borbe kakvu su velike evropske demokratske nacije iìvjele na mnogo ranijim stupnjevima svoga kulturnog i politi~kog razvoja. Hrvati kao politi~ki i kulturni subjekt kao i ostale nacije biv{e Jugoslavije isklju~eni su iz sfere moderne demokratske kulture Zapada. Hrvati su ostali nepriznati kao ne{to neprihvatljivo u svojoj partikularnosti, povijesnom anakronizmu i kao ne{to {to je u svojoj egzistenciji potpuno neautenti~no. Posljedice ove duboke narcisti~ke povrede te{ke su. Njezini simptomi ni~u posvuda.15 U svojoj analizi fenomena resentimana Michael Andr Bernstein nagla{ava upravo taj moment: Dok god ~ovjek ùdi za originalnom, autenti~nom svije{}u i izrazom i dok god on u ~injenici ìvljenja u nekom obliku zaka{njele egzistencije koja se odvija prema unaprijed napisanom scenariju vidi kona~nu uvredu koja ~ini uzaludnim svaki zahtjev za osobnim dostojanstvom, prezrenost mora ostati dominantnim osje}ajem njegove svijesti i
50
51
resentiman }e strukturirati naracije koje on ìvi, naracije koje pripovijeda i naposljetku naracije u kojima gurira kao daljnji, jo{ bezvrijedniji karakter.16 Ali Bernstein u fenomenu ressentimenta tako|er vidi izuzetno ekasnu povijesnu silu: ... jer uza svu tu otrcanost i samoprezir tu je i potencijal za izuzetnu nasilnost i gnjev, ~iju su okrutnost uvijek iznova mobilizirali politi~ki pokreti.17 Resentiman u odnosu prema Evropi konstanta je onoga {to drìmo hrvatskim identitetom. Njegove tragove moèmo otkriti u najsublimnijim proizvodima nacionalne kulture, ali tako|er u najniòj to~ki manipulirane, masovne nacionalne svijesti. On je integralni dio nacionalne ideologije ali i tema sveprisutna u svakida{njoj politi~koj praksi, posebice u politi~koj propagandi. Resentiman prema Evropi smje{ta hrvatski identitet izme|u razvijenog demokratskog svijeta Zapada i takozvanog Tre}eg svijeta. U simboli~kom smislu hrvatski identitet zuzima grani~no podru~je, neku vrstu ni~ije zemlje izme|u ta dva svijeta. Resentiman prema Evropi razotkriva onu samu ambivalentnu narav tog identiteta, njegov, da tako kaèmo double-bind karakter. Tragi~na prisila ponavljanja u koju se hrvatski identitet uvijek iznova zaple}e tako|er ima svoj izvor u ovom resentimanu.
Iza paketa smrdljivoga novinskoga papira Evropa je kurva ova psovka simptom je hrvatskog resentimana prema Evropi. Nikakvo ~udo da ga moèmo na}i i u novini koju smo ovdje analizirali: A i Europa se pokazala kao dama koja ima ne manire, ali koja nije ni{ta vi{e od maitresse {to se od one ispred
zagreba~ke Esplanade razlikuje tek po decentnije nalickanim usnama. Za otre`njenje, uzdam se, nikada nije kasno. Banket u Blitvi Miroslava Krleè18, alegorija je moralne i politi~ke situacije u kojoj se na{la jedna mala evropska nacija nakon {to je naposljetku, u krvavom ratu, ostvarila svoju dràvnu neovisnost. Napetost koja pokre}e radnju pri~e proizlazi iz ambivalentna odnosa dvaju likova: prvog, pukovnika Barutanskog, koji je ~ovjek akcije i koji beskrupulozno ostvaruje svoj projekt nacionalne neovisnosti zadràvaju}i se na vlasti stalnim terorom; drugi, Niels Nielsen, gra|anski je intelektualac kojeg u njegovoj politi~koj djelatnosti vode stroga moralna na~ela i obziri, i koji ne samo da prihva}a borbu protiv mo}nog diktatora, nego dovodi tako|er u pitanje smisao ~itavog projekta nacionalnog oslobo|enja. Moment u kojem Krleà isti~e najva`niju razliku izme|u njih dvojice je njihov odnos prema Evropi. Okrutni autokrat Barutanski napisao je jo{ kao pu~ko{kolac u jednoj {kolskoj zada}i otvoreno i nedvosmisleno: ... da je Evropa kurva i da bi je kao kurvu trebalo ustrijeliti! Za Nielsa Nielsena, s druge strane, ta ideja je no}na mora. Jednom je sanjao o tome: Te{ke, veli~anstvene omorike odraàvaju se, u pepeljastom sumraku, u biljurnom, smaragdnom tihom ogledalu dubokog, mra~nog alpinskog jezera. Ti{ina je jutarnja. Spokojna ljetna vedrina. Jedna se gola mlada èna kupa u toj bistroj alpinskoj vodi. Djevojka. Blondina. To je Evropa. A Barutanski, zabarikadiran paketima smrdljivoga novinskoga papira, u zasjedi iza svog zaklona, oboruàn Hotchkiss-mitraljezom, nani{anio je na tu mladu, lijepu, plavu djevojku, i samo jo{ jedan tren, a smaragdna, biljurna voda zarumenjet }e se toplom evropskom krvlju mlade, ~udne zlatovlase djevojke (...) Stani, tako ti gospoda boga, zavikao je Nielsen u
52
53
smrtonosnoj stravi, u suludom trku da sprije~i Barutanskoga da ne puca. Teren je bio kr{evit, kamenje se ru{ilo niza strminu pod Nielsenovim koracima, on je lebdio izme|u ìvota i smrti nad ponorom.19
Napomene
1) Stijepo Mijovi} Ko~an, ûvari Sorosove kobile, Vjesnik, 12.12.1994. 2) Upotreba pojma priznanja omogu}uje nam sagledavanje politi~kih doga|aja u biv{oj Jugoslaviji u kontekstu najnovijih rasprava o problemu multikulturalizma, odnosno problemu napetosti ne samo izme|u razli~itih etni~kih identiteta nego i izme|u razli~itih kulturnih tradicija ili religijskih, spolnih, rasnih i seksualnih razlika. Vidi posebno (Charles Taylor, Multiculturalism: Examining the Politics of Recognition (New Jersey: Princeton University Press,1994). 3) Axel Honeth, Kampf um Anerkennung (Frankfurt am Main: Suhrkamp1994), str. 266. 4) Honeth, op.cit., str. 261. 5) Ernest Gellner, Nationalismus und Moderne (Prijevod Meino Bning), (Hamburg: Rotbuch 1995), str. 19. 6) Honeth, op.cit., str. 270. 7) Der Streit der Fakultten, ovdje u Immanuel Kant, Schriften zur Anthropologie, Geschichtsphilosophie, Politik und Paedagogik 1. (Frankfurt am Main: Suhrkamp. 1993). 8) U primjeni Kantovih ideja u ovom kontekstu slijedio sam teze slovenskog lozofa Rada Rihe iz njegova teksta Kant in praktischer Absicht (Ljubljana: Filozofski vestnik 2/1992). 9) Svi Kantovi navodi ovdje iz Kant, op.cit., str. 357-360. 10) Kopos in das Chaos?, Die Zeit, rujan 1991. 11) Multinacionalna dru{tva mogu se raspasti velikim dijelom i zbog toga {to neke grupe ne dobijaju (konkretno doìvljeno) priznanje jednakosti od strane drugih grupa. Taylor, op.cit., str.64.
12) Slavoj @ièk, Geniesse dein Opfer!, Lettre Internationale, Herbst 1994., str. 26. 13) Riha, loc.cit., str. 159. 14) Taylor, op.cit., str. 25. 15) To se izraàva posebice u hipertroji onoga {to je Theodor Adorno nazivao àrgonom autenti~nosti, a {to je toliko prisutno me|u hrvatskim intelektualcima njihova o~ajni~ka potraga za ne~im autenti~nim u hrvatskom slu~aju. Jedan primjer: Ne mogu, nikako ne mogu pristati na to, da je uàs hrvatskog slu~aja uzaludna krvava provincijska epizoda, besmisleni eksces na rubu sna zadovoljnog svijeta blagostanja. Ja osje}am, vjerujem i nalazim vi{e od toga u ovoj nesre}i moga naroda... [to bi to moglo biti? Autor sam ne nudi odgovor. Jer misli da odgovor zna samo Bog: ... izme|u Vukovara i Dubrovnika Bog je ne{to zamislio. (Vlado Gotovac, Prokazivanje zavjere samozadovoljstva. Vijenac, 3/II. 1994. 16) Michael A. Bernstein, Bitter Carnival: Ressentiment and the Abject Hero (Princeton, New Jersey: Princeton University Press,1992), str. 112. 17) Bernstein, op.cit., str. 26. 18) Miroslav Krleà, Banket u Blitvi (Sarajevo, Oslobo|enje,1980). 19) Krleà, op.cit., str. 87.
54
55
Exegi monumentum...
Nedavno je u jednim hrvatskim novinama objavljen zanimljiv niz fotograja. Na prvoj od njih ~etiri prepoznajemo biv{eg ministra vanjskih poslova Hrvatske, onog koji je ovu odgovornu du`nost vr{io u herojskim trenucima hrvatske diplomacije, u vrijeme me|unarodnog priznanja Republike Hrvatske. Stoji u bijeloj ko{ulji zasukanih rukava s ~eki}em u ruci, pored povelikog bloka bijelog mramora okruèn grupom ljudi koji mu aplaudiraju. Na drugoj i tre}oj fotograji biv{i ministar prelazi u akciju. êki}em i dlijetom udara o kamen. Poza je stati~na, biv{i ministar ne gleda u ono {to radi nego kroz oko kamere u nas, u javnost. Nasmijani ljudi uokolo jo{ uvijek plje{}u. Iako je ve} sada jasno da scena prikazuje simboli~ku radnju prvog udarca dlijetom o budu}i spomenik, tek mrtva priroda s ~etvrte fotograje kazuje najva`nije. Pored spomenutog kamenog bloka nalazi se stalak, a na njemu, u velikom okviru fotograja biv{eg ministra vanjskih poslova Savezne Republike Njema~ke Hansa Dietricha Genschera. Dakle, u jednom malom mjestu na jadranskoj obali sprema se izgradnja spomenika biv{em ministru vanjskih poslova Njema~ke. Razlog je, naravno, poznat. Zasluge gospodina Genschera za priznanje Hrvatske neporecive su. To }e biti spomenik njemu, Njema~koj i naposljetku Evropi koja je potaknuta odva`nom odlu~no{}u upravo ovog dalekovidnog i mudrog gospodina ispunila tisu}ljetni san Hrvata da ìve u samostalnoj dràvi. Ta tko bi im mogao uskratiti zahvalnost? Ove ~etiri fotograje po~etni su kadrovi odve} dobro poznatog lma. U bezbroj verzija nagledali smo ga se u na{em predìvotu, u takozvanom mra~nom razdoblju socijalizma prije nadolaska demokratskog spasa. Jo{ nismo zabora-
vili slike onda{njih politi~ara kako s imbecilnim osmjesima, u nespretno uko~enom stavu, kao svi lo{i pozeri, grabe prve lopate {ljunka na gradili{tima autoputova koji nikada ne}e biti dovr{eni, kako polaù kamen temeljac tvornicama koje }e poizvoditi gubitke i simulirati punu zaposlenost i svla~e pokrove sa spomenika podignutih u slavu palih za svijetlu budu}nost, budu}nost koju su oni u toj pozi vje~itog po~etka, u ritualu inicijacije novog doba, uvijek iznova pretvarali u sumornu sada{njost. Poput onih porodilja koje zaviruju me|u noge histeri~noj èni zgr~enoj u la`nim trudovima i pruàju ruke ususret ktivnom djetetu. Suvi{ni, smije{ni i pomalo vulgarni. Ne budimo me|utim prestrogi prema njima. S vremenom smo razvili prema tim njihovim ritualima sasvim zdravu ironi~nu distanciju. A s njom je i ìvot izborio sebi, kakvu takvu, normalnost. Davno smo ih prestali uzimati ozbiljno, a potom ni oni sami to vi{e nisu ni o~ekivali ni zahtijevali od nas. Novi vlastodr`ci iznova su smrtno ozbiljni. Kako i dolikuje onima koji novo pora|aju iz muke rata. Samouvjereni i ponosni, jer ne dolaze praznih ruku. Pred novog idola, Evropu, simbol sre}e i blagostanja, istine i pravde, slavne pro{losti i sretnije budu}nosti, oni polaù svoju `rtvu. Krvlju svojih mladih heroja oprali su svoje grijehe i napojili novog boga. I sada mu, samosvjesni, u milosti zasluènog priznanja podiù spomenik. Vratimo ipak lm na prvi kadar, prije nego se odvrti u ve} poznato i doìvljeno, zaustavimo se pred tim blokom kamena prije nego o njega udari dlijeto. Pogledajmo na tu scenu kad je ona tek fotograja me|u drugim novinskim fotograjama, vijest me|u vijestima hrvatske svakida{njice. Vidjet }emo je kako se smanjuje do bezna~ajnosti okruèna iz-
56
57
vje{tajima s frontova, stravi~nim ispovijestima bosanskih logora{a, zapisima sa su|enja odsutnim ratnim zlo~incima koje ni ruka pravde ni kletva vi{e ne moè sti}i; vidjet }emo te na{e fotograje okruène slikama masakriranih le{eva, gradova u plamenu i humki tek ju~er pokopanih boraca. Sada kada je onaj kvadar bijelog mramora jo{ uvijek samo apstraktna mogu}nost, kada se jo{ nije pretvorio u trivijalnu gurativnost spomenika; dok je jo{ uvijek samo jedan od kamenih blokova u beskrajnom zidu ljudskog pla~a; dok je ovaj rat jo{ kaoti~na gomila ru{evina, le{eva i nadrealnih ljudskih sudbina, i dok jo{ nije saèt u onih par re~enica koje }e se pod nekom epizodnom natuknicom izgubiti u povijesnim ~itankama i koje ondje ne}e na}i ~ak ni najmarljiviji {treberi slavnih evropskih gimnazija, sada dakle kada na pitanje {to nam se to dogodilo jo{ uvijek ne odgovaramo razumom, nego na{im nadraènim ìvcima sada mo`da moèmo jo{ re}i pravu istinu: tu Evropu, u ~iju zahvalnost se upravo spremamo podi}i na{ mali smije{ni spomenik, mi zapravo uop}e ne volimo. Ta na{a odbojnost prema ovom krvoèdnom idolu, taj racionalno jo{ neartikuliran zazor prema Evropi, u gradaciji od razo~aranja njenom ravnodu{no{}u do afektivnog upiranja prstom u krivca za svo zlo koje nas je sna{lo to je ~ini se jo{ jedino {to je u nama zdravo i normalno. Pogledamo li iz te perspektive perspektive `rtve koja je spoznala nenaplativost svoje patnje na{e nove vlastodr{ce kako toj Evropi podiù spomenik, vidjet }emo u njima one iste, dobro nam poznate, la`ne sve}enike novoga. Za Evropu kojoj dosa|uju svojom nametljivo{}u i kojoj se gadi njihova servilna poniznost, oni su prezira vrijedni bijednici. Za nas, oni su suvi{ni, smije{ni i vulgarni, vi{e no {to su to ikada bili njihovi komunisti~ki prethodnici.
U na{oj odbojnosti prema Evropi leì bez sumnje na{ spas. Ali i na{a zla kob. Jer biti danas s iskustvom ovoga rata koji jo{ uvijek bjesni oko nas i u nama, razo~aran i revoltiran Evropom moè se samo na jedan ve} vi|eni na~in. Na{ nemo}ni bijes i njime zatrovana na{a pamet nemaju {to dodati onim te{kim rije~ima koje su joj drugi ve} dobacili u lice. Evropa se danas mi~e sa svojim topovskim cijevima, i pneumati~kim to~kovima, i benzinskim kantama, i lozojama kao àlosna sablast koja izme|u toplih tropskih daljina i maglenog ledenog sjevernog mora ne zna {to da po~ne, ~ega da se prihvati i kamo da zapravo krene, u stravi pred svojim vlastitim utvarama, u protuslovlju sa svojim intimnim laìma, bogata kao nikada jo{ u svojoj pro{losti, a prazna i dosadna kao odsvirana gramofonska plo~a, pisao je davne 1933. Miroslav Krleà. On je Evropu vidio podijeljenu u samoj sebi. Sva njezina postignu}a u znanju i umjetnosti, sva njezina nagomilana bogatstva, kultura svakida{njeg ìvota, njezina moralna na~ela i njezina religijska vjerovanja za njega gube svako zna~enje u prizoru onih milijuna grobova izme|u Karpata i Rajne koje je iza sebe ostavio Prvi svjetski rat. Tog prolje}a trideset tre}e kada u jednoj evropskoj metropoli promatra vojni~ku paradu, dele ratne ma{inerije, konji~kih eskadrona i pje{a~kih bataljuna, uz zvuke truba i bubnjeva, u atmosferi narodnog veselja, kada vidi tu mladu, jo{ uvijek zdravu i pobjedonosnu Evropu koja se kre}e u kozmosu na svom bijelom, bijesnom olimpijskom biku, kao vladarica nad okeanima, nad ledenjacima i nad dalekim kontinentima, on zna da ona srlja u novu ratnu katastrofu i da je on spram te logike potpuno nemo}an. On se ruga Evropi koja razbija glavu nad pojmovima dobra i zla, nad pitanjima o apsolutnom i relativnom, koja napinje svoje umne snage da bi do-
58
59
prla do stvari po sebi, a mar{ira u ritmu najobi~nijeg bubnja. Jer Evropa je za njega i majmunska sestra, ljudo`derski sebeljubiva i zvjerski grabe`ljiva, uvijek spremna da sama sebi pobrka svoje arhimedovske krugove, vra}aju}i se u svoje ìvotinjsko prastanje svakih deset godina najmanje jedanput i hvataju}i se za svoj vlastiti rep kao bijesan majmun. Ono {to je Krleì te trideset tre}e jasno, a zapravo je ve} odavno jasno svima, jest to da nikakav kulturni napredak i nikakvi dosezi uma nisu evropskog ~ovjeka osigurali od regresije u ìvotinjsko, od divljeg zakona ja~eg. Biti dakle ni kriv ni duàn izvrije|an, popljuvan, oplja~kan, popaljen i preklan u nazo~nosti {utljive gomile koja poluglasno mrmlja ne{to o na~elima morala i pravde i vjere u ljubav prema bli`njemu oduvijek je bilo i jest ne{to sasvim evropsko, jedna tipi~no evropska sudbina. To je znao Krleà, a to zna i onaj mali evropski ~ovjek koji se danas godine devedeset i druge skutrio u nekom sarajevskom podrumu, ~ekaju}i da u ovoj areni suvremene evropske povijesti, pred milijunskom publikom, kao prvorazredna medijska atrakcija, bude rastrgan granatom, ìv spaljen ili ustrijeljen snajperom, ukratko pogubljen po zakonu ja~eg, zakonu u ~ije postojanje nitko vi{e ne vjeruje, ali ~ije konzekvencije svi priznaju. Tamo u tom sarajevskom podrumu sva medijska buka, sav àmor s evropskih diplomatskih konferencija i sva graja s dobrotvornih koncerata uprili~enih da se pomogne `rtvi ne odjekuju glasnije od zveketa onog nov~i}a u {krabici kojim se od prvih po~etaka trampe do dana{njeg globalnog trì{ta kupuje evropska ~ista savjest. Ni evropski um ~ovjeku iz sarajevskog podruma nema vi{e {to poru~iti. Njemu je sasvim svejedno kakav }e biti ishod polemike izme|u onih koji bi mu htjeli pomo}i, stoje}i iza ideja koje ga
ubijaju, i onih koji mu ne mogu pomo}i, jer na idejama koje bi ga mogle spasiti udobno leè. U krajnjoj konzekvenciji njemu je tako|er svejedno umire li on u nekom vanpovijesnom sukobu divljih balkanskih plemena, ili u bitci u kojoj se odlu~uje sudbina evropske povijesti. Ako je taj branitelj opsjednutog Sarajeva i imao iluziju da brane}i svoj grad brani evropsku civilizaciju od barbarstva, onda je, ostavljen od svih, morao spoznati da brani onu civilizaciju koja je rije~ima jednog Machiavellija u~ila svoje politi~are da nema pouzdanijeg na~ina od razaranja, èlimo li odràti svoju vlast u osvojenim gradovima. Plja~ka{, paliku}a i kolja~, tipi~no su evropska zanimanja i ovi dana{nji ubojice koji su opsjeli Sarajevo tek su solidni {egrti starih evropskih majstora. U tom smislu ni{ta se nije promijenilo pod suncem. Ono isto {to je Krleà trideset tre}e napisao u eseju Evropa danas, pod istim naslovom jo{ uvijek vrijedi danas u opsjednutom Sarajevu: Evropa opsjeda samu sebe, Evropa ubija samu sebe, minira svoje vlastite utvrde ve} hiljadu godina. Ta spoznaja me|utim uvijek se ra|ala iz iskustva `rtve, iz iskustva onih koji su morali platiti najskuplju cijenu velikog nesporazuma suvremene civilizacije sa samom sobom. Jedan novinar, Zlatko Dizdarevi}, koji ve} pet mjeseci {alje svoje izvje{taje iz opsjednutog Sarajeva, nedavno je napisao: Mnogo nam je trebalo da shvatimo za{to smo `rtvovani ìvotinjama. Zato {to je netko negdje odlu~io da taj ìvotinjski koncept jednobojnog krda u kojemu svi govore istim jezikom, svi misle istom valutom i svi vjeruju u jednoga boga mora pobijediti... Mi nemamo mandat da vlastitim primjerom dovedemo u pitanje veliki dogovor nekog tamo tko ne moè podnijeti divno ludilo izmije{anih gena. Eto, o tome se radi. Zato je glupo ~ekati bilo {to izvana. Sve {to
60
nam treba i {to jo{ moèmo sakupiti za posljednju bitku, valja nam potraìti i prona}i u sebi. Neka ko{ta {to ko{ta! Ova gesta uspravnog umiranja jo{ uvijek je obiljeèna moralnom elegancijom i uzvi{eno{}u ljudskog dostojanstva. U njoj nema ni mr`nje ni rezignacije. Osu|enik na smrt okrenuo je le|a ~inovnicima velikog poretka koji mu nude ispunjenje posljednje èlje. Oni su nervozni i poùruju krvnika jer dobro znaju da iz te smirenosti ve} u sljede}em trenutku moè provaliti bijes pobune. Iskustvo osu|enika ve} je zrelo za revolt. Ono vi{e ne svjedo~i o tragediji slu~ajnog nesretnika u ko{maru ljudske povijesti, nego iznosi na vidjelo univerzalnu istinu svih onih koji su povijest morali iskusiti samo kao njene `rtve ne ostavljaju}i za sobom ni{ta osim bezna~ajnih, anonimnih tragova po njenim slijepim ulicama. Zato se u sudbini umiru}eg branitelja Sarajeva ogleda i zaboravljena istina mrtvoga Trojanca, istina koja je izbrisana da bi napravila mjesta drugoj, boljoj istini odavno nam poznatoj pri~i o lijepoj Heleni. Jo{ danas lebdi nad trojanskim ru{evinama taj ep kao spomenik slavne evropske povijesti. Nepoznate `rtve te povijesti imaju me|utim svoju istinu i svoj vlastiti spomenik. Pokopan pod nesagledivom gomilom ru{evina koje ta Evropa ostavlja za sobom. Iz perspektive `rtve nema stoga nikakva smisla podizati dana{njoj Evropi spomenike. Kao {to nema smisla proklinjati njezinu be{}utnost, njezinu {utnju pred prizorima uàsa, ni àliti se na njezinu pasivnost. Upravo kad naizgled ni{ta ne ~ini, podiè sebi Evropa sama svoj spomenik. I kad {uti, ~uju je njezine `rtve kako govori. Onaj hropac umiru}ih koji danas dopire iz Sarajeva, to je glas Evrope koja svijetu poru~uje: Exegi monumentum aere perennius.
Zabune
62
Slijepi putnici
Dolazak / Kultura poretka / Zabune / Slijepi putnici
63
Srbi su tako drski

îni se da tvrdnja o bespomo}nosti evropske kriti~ke inteligencije u odnosu na rat u biv{oj Jugoslaviji nije vi{e sporna. U ~emu se dakle ona ogleda, po kojim znacima je raspoznajemo, odnosno, koji su njezini simptomi? Na prvom mjestu, tu je op}i zamor. Ljudi vi{e nemaju snage ovladavati sve ve}om koli~inom ~injenica u vezi s tim ratom. Nakon {to je ostvario prvi povr{ni uvid u situaciju, nau~io razlikovati pojedine republike biv{e Jugoslavije, Srbe od Hrvata, Slovence od Makedonaca i Albanaca, i nakon {to se barem u najkra}im crtama uputio u osnovne zna~ajke njihova nacionalnog identiteta i osnovnu faktograju njihove povijesti, prosje~ni evropski intelektualac je shvatio kako se nalazi na putu bez kraja. Sa svakom novom informacijom, gomila nepoznatog i nejasnog sve je vi{e rasla. Zaustaviti se na jednom momentu, apsolutizirati ga, na njemu zasnovati svoj stav, zna~ilo je tako|er dospjeti u opasnu blizinu predrasude, a to je ne{to ~ega se kriti~ki evropski inteligent uàsava. Ipak, ne treba ga potcijeniti. On odli~no umije prepoznati predrasude, premda je nau~io i to, da te predrasude naàlost ne respektiraju njega, odnosno, da u najmanju ruku nemaju nikakva strahopo{tovanja prema jedinom oru`ju kojim on raspolaè: kriti~kom umu odgojenom u najboljoj humanisti~koj tradiciji. Ne jednom dogodilo se na{em kriti~kom humanisti~kom intelektualcu da su te predrasude kao najbrè lokomotive povijesti protutnjale pored njega, nesnosnom bukom zaglu{uju}i tihi glas njegova uma i ostavljaju}i ga bespomo}nog na sporednom kolosjeku zajedno s njegovim zave`ljaj~i}em dobre volje, moralnog prestià i superiornog znanja. Kasniji pogled na mjesto udesa, na kr{ i lom osiguravao je slabu satisfakciju. Prije je oìvljavao onu
staru spoznaju o kobnom nedostatku prakti~ne, performativne mo}i. Svijest o tomu da je rat na podru~ju biv{e Jugoslavije ipak samo jedan, tek neznatni odsje~ak op}e bijede ~ovje~anstva ponovno je zauzela staro mjesto u njegovu Weltanschaungu. Ako je na trenutak, uàsnut blizinom krvoproli}a, na to i zaboravio, na{ se kriti~ki evropski inteligent morao s vremenom prisjetiti da ve} decenijama na kugli zemaljskoj godi{nje umire od gladi oko dvadeset milijuna ljudi, da decenijama bjesne ratovi koje svjetski politi~ari nisu znali ili nisu htjeli zaustaviti i da sve to skupa jo{ nije ni{ta pomislimo li na neizvjesnu napetost koja vlada me|u narodima ~ije vojske raspolaù atomskim oru`jem. Zlo smje{teno u {iri kontekst op}e nesre}e, bolje raspodijeljeno, time svakako ne postaje manje, ali se lak{e podnosi. Pitanje konkretnog osobnog anga`mana na zaustavljanju rata tako|er se u me|uvremenu relativiziralo. Naime, primjeri onih evropskih intelektualaca koji su se angaìrali, koji su odabrali svoju stranu u ratu, danas samo odvra}aju njihove kolege od sli~ne sudbine. S jedne strane, prvotna crno bijela slika s vremenom je postala {arena, ali ne ujedno istinitija. S druge pak, {ti}enici su svoje zagovaratelje znali odve} ~esto dovesti u neugodne i smije{ne situacije, da opravdavaju ili barem racionaliziraju njihove nesta{luke. Ovaj prije peh (nepredvidivost prakse!?) no glupost angaìranih na kraju je u onih {utljivih tek poja~ala stari strah od rizika i dala im izliku da svoj prizemni kukavi~luk pro{etavaju uokolo u kostimu dalekovidne mudre skepse. I jo{ jedan simptom ne smijemo zaboraviti. Rije~ je o dobro poznatoj mo}i navike. One iste slike ratnog uàsa, one iste scene raskomadanih le{eva i gradova u plamenu koje
64
65
su ispo~etka djelovale na zapadnu publiku poput {oka, danas su, dozirani u pravilnom ritmu, postali dio podno{ljive svakida{njice. Jedva da jo{ koji podraàj ove vrste moè na~eti o~vrslu anesteti~nost zapadnog ~ovjeka. Zlo na ekranu postaje na koncu dosadno. Tim vi{e {to je dobro u svakom trenutku na dohvatu daljinskog upravlja~a. Bespomo}nost evropskog ~ovjeka, a s njim i evropskog kriti~kog inteligenta, glede rata u biv{oj Jugoslaviji, na koju ukazuju spomenuti, svakako ne i jedini simptomi, nije dakle po sebi neki neugodan osje}aj. Ona nastaje spontano i gotovo neprimjetno. Kao u nekom snu. ôvjek zaspe s pitanjem: Kako da zaustavim rat?, a probudi se s pitanjem: Kako da ìvim s njim? Kako se dakle podnosi rat kad ~ovjek ve} ne mora leàti u rovovima i pritom je jo{ evropski kriti~ki intelektualac? Mo`da je ovo pitanje upravo ono koje najvi{e mu~i tog evropskog intelektualca i mo`da je odgovor na njega ono za ~im on najvi{e ùdi. U njegovom intelektualnom identitetu nataloèna su iskustva njegovih uzora velikih ljudi uma, humanista, boraca za istinu na podru~ju znanja i morala, onih koji su svojim djelima zaduìli ~ovje~anstvo. Mo`da bi mu oni mogli pomo}i u odgovoru na to te{ko pitanje, mo`da bi mu i u ovom na{em slu~aju mogli posluìti kao uzor i kao primjer koji valja slijediti. Gurnimo dakle u ruke na{em, jugoslavenskim ratom duboko potresenom evropskom kriti~kom inteligentu jedan takav primjer. Jonesovu knjigu o ìvotu i djelu Sigmunda Freuda. Pustimo ga da nervoznim prstima otvori njezino sedmo poglavlje Ratne godine (1914 1919). Ve} na prvoj stranici zate}i }e mnogo toga poznatog, i to iz vremena u kojem ìvi, a ne iz onoga o kojem pripovijeda pri~a. Do-
slovno prva rije~ kojom Jones zapo~inje svoju kratku skicu onda{nje situacije (namijenjenu, kao {to kaè, mla|oj generaciji) koja je prethodila Prvom svjetskom ratu glasi Hrvati.... Razumije se, odmah potom tu su i Srbi. Ta dva naroda nalazila su se tada u stanju, kako Jones kaè, uzajamne privla~nosti, {to je u Austriji izazivalo uznemirenost, jer je ostvarenje njihove èlje za ujedinjenjem pretpostavljalo propast stare monarhije. Iz toga vremena (vremena balkanskih ratova i njihova odjeka u Be~u) potje~e i prva Freudova reakcija na ovu, ratnom opasno{}u bremenitu situaciju. Ona prema Jonesovom sje}anju doslovno glasi: Die Serben sind so frech (Srbi su tako drski). Ova, kako bismo danas pametno rekli, predrasuda, predstavljala je tada, {to Jones ne propu{ta spomenuti, u Be~u sasvim uobi~ajeni stav. Na po~etku dakle bija{e predrasuda. Ono {to slijedi u Freudovim ratnim godinama, kako ih je opisao Jones, moè veoma lako izazvati pateti~no razo~aranje zbog naivnosti ili ~ak slaboumnosti velikih mislilaca pred izazovom rata. Ostavimo me|utim to razo~aranje na{im iluzijama. One su ga skrivile, pa neka same izi|u na kraj s njim. Mi smo Jonesovo svjedo~enje odlu~ili ~itati kao lekciju o podno{enju rata i ne}emo se njime posluìti kao egzercirplacom za na{u ionako upitnu naknadnu pamet. Jer, o nama danas je rije~, ne o Freudu. Uostalom, za{to bismo sli~nost uvijek traìli u vrlinama. Zar je sli~nost u slabostima manje pou~na? No, kad smo kod Freuda, ipak valja istaknuti jednu njegovu vrlinu koja je o~igledno u svakom ratu veoma rasprostranjena. Ve} u rujnu 1914. on pi{e kako je izdr`ljivost danas postala glavnom vrlinom. Freud se ni u jednom trenutku nije dvoumio oko opravdanosti rata koji je povela Monarhija. Bez ostatka je
66
67
stao na stranu svoje domovine. Sav moj libido pripada Austrougarskoj pisao je. O uzrocima rata nije previ{e razbijao glavu. Bez razmi{ljanja preuzimao je propagandne verzije o zavjerama. Da je Njema~ka, na primjer, okruèna zavisnim susjedima koji su se me|usobno urotili kako bi je uni{tili. [to je teè podnosio neuspjehe i poraze Centralnih sila, tim vi{e su ga veselile njihove pobjede. Zauze}e Antwerpena bilo je za njega sjajna vijest. Premda je za Freuda, kako je ~esto govorio, sigurnost njegovih sinova u ratu bila glavna briga, osobno ih nikada nije poku{ao odgovoriti od sudjelovanja u tom ratu. Neprijateljstvo sa zemljama s kojima je Monarhija bila u ratu doìvljavao je kao neugodni gubitak omiljenih turisti~kih destinacija. Shvatio je da }e nakon rata trebati dosta vremena prije nego }e ponovno mo}i posjetiti Engesku. Posebno te{ko mu je pao rat s Italijom, s tom zemljom klasike: ... tako da }e mi pristup mjestima na kojima sam najradije boravio dugi niz godina ostati zatvoren. Na sli~an na~in gledao je na promjene granica koje }e sa sobom donijeti rat: San Marino, ako ga ikada ponovo budemo vidjeli, mo}i }emo posjetiti samo kao gosti. Karersee, koje ostaje nama, ipak mi je bilo draè. [to se pak ti~e Freudova znanstvenog rada, godina 1915. bila je jedna od njegovih najproduktivnijih godina, pi{e Jones i dolazi do zaklju~ka da je rat sna`no potaknuo njegovu stvarala~ku energiju. Freud je ipak bio skromniji. Svoju poja~anu intelektualnu produktivnost objasnio je pobolj{anim radom svojih crijeva. Bilo bi me|utim sasvim pretjerano na temelju re~enoga u Freudu vidjeti nekog ratnog protera. I on je naime
morao otrpjeti gubitke. U travnju 1915. on ih je ~ak to~no izra~unao: U svakom slu~aju rat mi je ve} donio gubitak od 40 000 Kruna. Promatraju}i sa stajali{ta njegova pronalaska, psihoanalize, Freud nije na{ao nikakava razloga veseliti se kraju rata: I na{a analiza je imala peh. Jedva {to se zahvalju}i ratnim neurozama svijet po~eo zanimati za nju, do{ao je ratu kraj (Studeni 1918). I naposljetku, autor @alovanja i melankolije nije nakon gubitka objekta kojemu je na po~etku rata poklonio sav svoj libido pokazao ni najmanjeg znaka neke àlosti ili melankolije: Za sudbinom Austrije i Njema~ke ne}u pustiti ni suzu (Listopad 1918). Tako dakle izgleda umije}e podno{enja rata. No vratimo se ipak onoj Freudovoj predrasudi kojom pri~a po~inje: Srbi su tako drski. Jones dodaje: Kako sam u to vrijeme upravo prou~avao povijest Hrvata, ta me se primjedba dojmila prili~no jednostranom. Paralela s dana{njom situacijom name}e se sama od sebe. Sveop}e mi{ljenje da su Srbi ti koji su zli, a koje se zahvaljuju}i masovnomedijskoj prezentaciji rata posvuda pro{irilo, polagano biva, kao odve} jednostrano, relativizirano, te se postepeno po~inje otkrivati kako su i Hrvati oduvijek bili fa{isti. To naime tako|er spada u umije}e podno{enja rata neku jednostranu predrasudu ne zamjenjuje nikakva objektivna istina, nego tek druga, u pravilu jo{ udobnija predrasuda. A taj zli Srbin, kako on izgeda? Na po~etku rata sav je svoj libido bez ostatka poklonio biv{oj Jugoslaviji i svoje sinove bez razmi{ljanja poslao u rat protiv drskih separatista. Ni u jednom trenutku nije posumnjao u njemu tako dragu teoriju zavjere. Vjerovao je u tajni plan katolika i komunista
68
69
skovan s ciljom uni{tenja srpskog naroda, u takozvanu zavjeru Vatikana i Kominterne koja je izazvala rat. Za njega je tako|er bila sjajna vijest kad je ~uo za pad Vukovara koji su njegovi sinovi satrli u prah i pepeo. A da se o gubitku omiljenih turisti~kih destinacija i ne govori. Te{ko je podnio ~injenicu da mu je ubudu}e zaprije~en pristup njegovoj zemlji klasike, naime svim onim rimskim pala~ama, renesansnim gradovima, onom dahu Mediterana kojeg je vjetar rata otpuhao iz njegova ìvotna prostora. Ni oni skija{ki centri u slovenskim Alpama ne}e mu manje nedostajati. Op}e siroma{tvo, uzrokovano ratom, on podnosi naprotiv herojski. Spreman je ~ak jesti korijenje kad je u pitanju ~ast njegova naroda i pobjeda na bojnom polju. Je li rat pak pobudio njegove stvarala~ke snage, to jo{ ne znamo, ali moèmo i to smatrati veoma vjerojatnim. Nedavno se pojavila vijest da se priprema obnova razorenog baroknog grada Vukovara u bizantskom stilu. Naposljetku, na zlom Srbinu ne primje}uje se ni prevelika àl za propalom Jugoslavijom, dràvom kojoj je na po~etku rata tako velikodu{no poklonio sav svoj libido. A na po~etku? Na po~etku bija{e predrasuda. Zli Srbin je tada rekao: Hrvati su genocidan narod. Kakva drskost!, rekao bi na{ evropski intelektualac. Ali {ta da se radi? Ima li smisla o~ekivati od tog divljeg balkanskog barbarina da se civilizira, obrazuje, da mo`da vi{e ~ita Freuda? Ili da se podvrgne psihoanalizi, kako bi osvijestio svoje nesvjesno zlo, svoje divlja{tvo. Ako se ne varamo, Freud je svoju tvorevinu, psihoanalizu, tako|er razumio kao popraviteljicu svijeta. Prema njegovu shva}anju, ona je in the long run odlu~uju}e trebala pridonijeti kultiviranju divlje ~ovjekove prirode, borbi protiv ~ovjekovih najopasnijih pred-
rasuda. Nije li njezin cilj bio te predrasude ukloniti onako kako se, kao {to je Freud napisao isu{uje mo~vara Zuyderseea? Ili je i to bila tek jedna iluzija bez budu}nosti? Ipak, ona najtvrdokornija predrasuda s kojom se kriti~ki intlektualac mora konfrontirati kada je rije~ o ratu u biv{oj Jugoslaviji, je on sam, njegovo mi{ljenje, da antagonizmi koji su se na Balkanu danas tako divlje sukobili predstavljaju nekakav izvanjski izazov njegovu kriti~kom umu, ukratko, da je zlo koje se ondje oslobodilo, zlo drugih kojemu }e njegov kriti~ki um prije ili kasnije stati na kraj. Kriti~ki um nikada nije bio iskupitelj svjetskih zala. On nije zaustavio ni jedan rat, on se nikada nije golih prsa bacio pred pu{~ane cijevi da bi za{titio nevine `rtve, nikada nije razvalio vrata koncentracionih logora i pustio zatvorenike na slobodu, nikada nije nahranio gladne, i protjerane vratio u njihove domove. Njegovo jedino prakti~no postignu}e u vrtlogu povijesti bilo je mo`da pravodobno upozorenje na nadolaze}u opasnot koje je tek ponekom ~ovjeku pomoglo da pobjegne dok jo{ nije bilo prekasno. A to ipak nije niti malo niti neljudski, posebice ako se sjetimo tvrdnje nekih antropologa da ~ovjek i nije ni{ta drugo nego ìvotinja u bijegu. I jo{ ne{to bi kriti~ki intelektualac mogao u~initi u dana{njoj Evropi: iz stare skrame njezina humanisti~kog naslije|a izvu}i svoju vlastitu, odavno zaboravljenu sliku na kojoj se pokazuje njegova stvarna dob, njegovo pravo lice sa svim oìljcima njegove neslavne pro{losti. Na toj slici }e mu se dana{nja jugoslavenska tragedija napokon ukazati kao otvorena rana na njegovu vlastitu licu. Jer na{ kriti~ki evropski intelektualac pomo}i }e drugima samo ako najprije pomogne samome sebi.
70
71
Dvije iluzije o ulozi intelektualaca u politici: hrvatsko iskustvo

Politi~ka bolest od koje Hrvatska boluje zadnjih desetak godina na Zapadu se obi~no dijagnosticira kao nacionalizam. Pritom se odlu~uju}a uloga u stvaranju nacionalisti~ke ideologije i artikuliranju njezine politi~ke prakse uglavnom pripisuje intelektualcima. Nema nacionalizma bez nacionalisti~kih intelektualaca i nema nacionalisti~kih intelektualaca bez tradicionalisti~ke, predmoderne, civilizacijski zaostale kulture, tvrdi ta teza. Hrvatsko iskustvo pokazuje me|utim da je ona u oba slu~aja pogre{na. Tko je na primjer taj nacionalisti~ki intelektualac? Tipi~na predod`ba opisuje ga kao ~lana takozvane intelektualne elite koji je opsjednut nacionalisti~kom ideologijom. On proizvodi i {iri nacionalisti~ke ideje, kao {to je primjerice ona o povijesnoj misiji njegove nacije ili o jedinstvenosti njezine tragi~ne ali slavne povijesti. On upozorava naciju na izvanjsku opasnost koja ugroàva njezinu egzistenciju te ~uva i {titi najdragocjenija blaga njezina identiteta, jezik i kulturno naslije|e koji su pravi smisao njezine povijesti. Prema toj predod`bi, nacionalisti~ki intelektualac je ne samo autenti~ni vjernik nacionalizma, nego ujedno i njegov sve}enik. On igra odlu~uju}u ulogu u nacionalisti~koj mobilizaciji masa, i pored nacionalisti~kih politi~ara snosi glavnu odgovornost za svu nesre}u koju je nacionalizam prouzro~io u konkretnoj povijesnoj praksi. Hrvatski slu~aj pokazuje me|utim da se politi~ka funkcija takozvanih organskih nacionalista nadaleko precjenjuje. Oni su u svakom slu~aju politi~ki upadljivo eksponirani te su op}enito najglasniji na sceni odre|uju}i gotovo u
potpunosti sadràj javnoga diskursa. Pa ipak, te{ko bi se moglo re}i da nacionalisti~ki intelektualci imaju odlu~uju}i utjecaj na mase. Te takozvane {iroke narodne mase bile su i jo{ uvijek su prije svega oportunisti~ke, a ne nacionalisti~ke, kao {to se to na prvi pogled ~ini. Nacionalizam ni u jednom trenutku nije postao njihova vlastita ideologija posredstvom koje su se one u danom povijesnom kontekstu politi~ki konstituirale. To se nije dogodilo ~ak ni onda kada su, u procesu demokratizacije krajem osamdesetih, te narodne mase upravo u njegovo ime, u ime nacionalizma dakle, stupile na politi~ku pozornicu. Ono {to je u posljednjih deset godina dominantno odredilo hrvatsku politiku je prije {utnja tih masa, a ne, kao {to se ~esto vjeruje, njihovo bu~no nacionalisti~ko divljanje. La`ni dojam da su mase toliko glasne posljedica je zapravo masivne oportunisti~ke {utnje od koje se poput jeke odbijalo arlaukanje nekolicine politi~kih avanturista. Intelektualci sasvim sigurno nisu bili me|u takozvanim glasnogovornicima {irokih narodnih masa. Naprotiv, glavna zada}a hrvatske intelektualne elite u razdoblju nacionalisti~ke mobilizacije masa, bila je artikulacija njihove oportunisti~ke {utnje. U jasno nagla{enoj distanci prema ekscesivnom nacionalizmu i njegovim intelektualnim protagonistima (Premda nisam nacionalist...), oni su svoju ulogu vidjeli prije svega u racionaliziranju sve gore i sve tragi~nije politi~ke stvarnosti Hrvatske devedesetih. Bili su neumorni u pronalaènju uvijek novih argumente za tezu, da nacionalisti~ki ekscesi hrvatski kulturrasizam zajedno s njegovim realnim politi~kim u~incima, sve do masivnih kr{enja ljudskih prava nisu ba{ ni{ta drugo do upravo ti slu~ajni ekscesi, a ne na primjer logi~ni, imanentni sastojak nacionalisti~ke politi~ke prakse.
72
73
Doga|aju se neugodne stvari, znamo, ali ne valja poop}avati..., Usprkos gre{kama koje su ljudski sasvim razumljive..., Ne zaboravimo da se i angloameri~kim antifa{istima dogodio jedan Dresden..., te i sli~ne racionalizacije masovno su primjenjivane kad god je hrvatska javnost bila suo~ena s istinom zlo~ina po~injenih u ime hrvatskog naroda i njegove borbe za slobodu i neovisnost. Ali glavna funkcija intelektualne elite nije nipo{to bila u opravdavanju tih nacionalisti~kih nedjela, nego u proizvo|enju iluzije da iza stvarnog horrora tih nedjela, i usprkos njima, jo{ uvijek postoji neka zdrava, moralno neupitna i ~ista jezgra narodne volje koja s onu stranu svake ideologije stremi demokraciji, slobodi i blagostanju. I premda se pozitivni u~inak te moralno ~iste, demokratske volje hrvatskog naroda, nije mogao zamijetiti nigdje u politi~koj stvarnosti Hrvatske, ona je kao diskurzivni proizvod hrvatske intelektualne elite i njezinih politi~kih predstavnika strukturirala samo polje hrvatske politi~ke realnosti devedesetih. Strate{ki politi~ki u~inak hrvatske intelektualne elite nikada nije bio u otvorenom podupiranju nacionalizma u njegov ridikulizirani idolo{ki sadràj njeni pripadnici nikada nisu vjerovali nego u tome da u hrvatskoj javnosti, suo~enoj s realnim povijesnim izazovima demokratizacije, unaprijed isklju~e kao nerealan svaki drugi politi~ki odgovor osim nacionalisti~kog. Oni nisu bili nikakvi emfati~ni nacionalisti, nego njegovi empati~ni suputnici. Upravo kao takvi omogu}ili su oni taj nacionalizam i svu nesre}u koju je on donio Hrvatskoj. Druga, veoma tvrdokorna iluzija koja se odnosi na politi~ku ulogu intelektualaca, kao i ~itav odnos kulture i politike, po~iva na vjeri da odre|enim kulturnim i estetskim
formama odgovaraju odre|eni politi~ki aniteti. Rije~ je o veoma ra{irenom vjerovanju da je na primjer jedan lmski reìser skloniji stanovitom demokratsko liberalnom politi~kom uvjerenju nego neki tradicionalisti~ki, etni~ki odnosno lokalno ksirani pjesnik; ili, tako|er, da je sfera masovne, na primjer takozvane sex and drugs and rockn roll subkulture nu`no demokrati~nija, odnosno u slu~aju nacionalisti~ke hegemonizacije, kozmopoliti~nija i tolerantnija od sfere visoke nacionalne kulture. Na temelju onoga {to danas znamo izgleda da iza ru{enja poznatog Mostarskog mosta ako ne zapovjedno, a onda sasvim sigurno u smislu izravne politi~ke i moralne odgovornosti, stoji jedan hrvatski general koji je prije rata po zanimanju bio lmski reìser; drugi lmski reìser je hrvatsku televiziju, ~iji je direktor postao na valu nacionalisti~kog preuzimanja vlasti, proglasio katedralom hrvatskog duha i èljeznom rukom prestrukturirao u najdjelotvorniju propagandnu ma{ineriju novog reìma. Jedan glumac je kao {ezdesetgodi{njak dobrovoljno krenuo u rat postav{i uspje{ni snajperist. Njegov mla|i kolega, tako|er glumac, postao je ministar kulture i u toj je funkciji ~istio tu kulturu odnosno tolerirao njezino ~i{}enje od svojih kolega druge etni~ke pripadnosti. Gotovo cijela jedna postpunk generacija koja je odrasla u kulturi ~ija je otvorenost prema svijetu bila jo{ za komunisti~kih vremena vi{e no samorazumljiva rastvorila se u nacionalisti~kom mainstreamu plivaju}i niz struju patriotske mobilizacije. S druge strane, jedan se pjesnik, ugledav{i slike prvih razaranja ubio odmah na po~etku rata. On nipo{to nije htio sudjelovati u svemu tome i na najradikalniji na~in je okrenuo le|a politi~koj stvarnosti. Znatan dio takozvane primitivne
74
75
folk scene, prisutan na svim stranama fronta, prona{ao je svoje vlastite putove kulturne razmjene i izmirenja me|u zara}enim nacijama. Dio kulturne i inelektualne scene svih mogu}ih smjerova i stilova odbio je nastupati u nacionalisti~ke politi~ke svrhe i emigrirao je odnosno dobrovoljno potonuo u poluprivatnim ni{ama nove dru{tvene stvarnosti. Iz tog iskustva a ono nije nipo{to novo i originalno proizlazi da ne postoji nikakva jednozna~na korelacija izme|u neke speci~ne kulturne sfere odnosno nekog kulturnog stila i odre|enog politi~kog uvjerenja. To posebice vrijedi za poznatu high and low dihotomiju, dakle za takozvanu razliku izme|u visoke i masovne kulture. Za takozvanu modernu odnosno postmodernu kulturu, u mjeri u kojoj je ona u nas bila razvijena, ne moè se re}i da je ostala imuna prema nacionalizmu. Ali tradicionalna, konzervativna, ~esto arhai~na, nacionalna kutlura nije bila po sebi ni{ta vi{e nacionalisti~ka. Ono {to je odista arhai~no, dakle zaostalo, povijesno i kulturno nadi|eno, to je daleko prije slika suvremenog nacionalizma koju pred sobom ima postmoderni, kozmopolitski Zapad. U njegovoj perspektivi se ovaj politi~ki fenomen ukazuje kao jedna ~isto kulturna pojava, odnosno to~nije, kao politi~ki odraz kulturne regresije. Pritom Zapad ima pred o~ima jednu romanti~nu, narodsku (vlkisch) nacionalnu kulturu koja u danom nacionalnom okviru uìva neprikosnovenu hegemonijalnu poziciju; kulturu koja se opseseivno drì svoje nacionalno speci~ne tradicije, koja je konzervativna i ksenofobi~na, i koja, premda je u sebi elitisti~ki strukturirana odnosno upravo zbog toga svog politi~kog saveznika i zastupnika uvijek traì i nalazi u polju desnog populizma. Odgovaraju}i povijesni kontekst tog kulturnog
modela je predgra|anski, agrarni odnosno ranoindustrijski svijet devetnaestog stolje}a, a ne na{ postmoderni svijet globalnog kapitalizma, novih informacijskih tehnologija i sveop}eg mondenog umreènja. Ovo, danas zapravo dominantno, shva}anje suvremenog nacionalizma vidi borbu protiv tog politi~kog fenomena kao neku vrstu novog Kulturkampfa kao borbu izme|u dviju kultura: kulture shva}ene u smislu civilizacije, koja je sinonim za intelektualni, materijalni i spiritualni progres u duhu prosvje}enosti i kulture koja zastupa tradicionalne vrijednosti kakve su stvorene i o~uvane u nacionalnom bi}u, vrijednosti koje razvoj globalne civilizacije ugroàva u samom njihovom opstanku. Temeljni antagonizam se tako iskazuje kao sukob izme|u modernosti i tradicije ili, radikalnije nagla{eno, izme|u globalne civilizacije i lokalne kulturne zaostalosti, dakle, neke vrste barbarstva. Takvo shva}anje, koje borbu protiv nacionalizma doìvljava kao borbu civilizacije protiv speci~ne, naj~e{}e zaostale kulture, zaboravlja me|utim da je jo{ Herder borbu izme|u tih dvaju vidova kulture civilizacije i kulture kao speci~nog oblika ìvota eksplicitno povezao sa sukobom izme|u Evrope i njenog kolonijalnog Drugoga. Ideja kulture kao jedinstvenog oblika ìvota (Herderova ideja dakle) ima svoj izvor u romanti~noj antikolonijalisti~koj sklonosti prema potla~enim, egzoti~nim dru{tvima. Hrvatski slu~aj to potvr|uje i pokazuje da politi~ki nacionalizam u kulturnom polju, dakle u borbi za hegemoniju, nastupa uvijek u ime civilizacije, nikada dakle u ime kulture kao speci~nog identiteta, speci~nog na~ina ìvota. Hrvatska intelektualna elita u svom samorazumijevanju stajala je i stoji na braniku evropske, dakle zapadne civilizacije u
76
Slijepi koloseci
njenoj navodnoj borbi na ìvot i smrt protiv primitivne, zaostale, barbarske kulture Balkana odnosno Istoka. Slika konzervativne, ideolo{ki predmodrene kulturne elite koja se svim raspoloìvim sredstvima, medijskim, kulturnim i politi~kim, bori kako bi za{titila svoj speci~ni kulturni identitet pred univerzaliziraju}im silama demokratsko liberalne modernosti je varka. Ta slika nipo{to ne odgovara politi~koj stvarnosti jugoslavenske krize i rata, nego depolitiziranom pogledu Zapada koji svojim povijesnim iskustvom moè dohvatiti samo jo{ one politi~ke probleme suvremenog svijeta koje je prethodno pretvorio u kulturne fenomene.
Ekstremist s razlogom: Jo{ o Karlu Krausu

Kako danas stvari stoje, izgleda da }e ovaj rat koji jo{ uvijek traje uskoro biti brzo zaboravljen. Ljudi }e iz njega iza}i s jo{ ve}om lako}om no s kojom su u njega u{li. Sve govori tomu u prilog, a ponajvi{e fatalizam masa koje su na svim stranama prihvatile rat kao da je rije~ o neizbje`noj prirodnoj katastro. Pitanje o smislu i besmislu toga rata kao da nikoga ne zanima. âk ni njegove najve}e gubitnike. Najve}e od svih rugla rata, pisao je u predgovoru Posljednjim danima ~ovje~anstva Karl Kraus, je ruglo onih koji o njemu, kad je jednom pro{ao, vi{e ni{ta ne èle znati i koji dodu{e podnose da rat jest, ali ne i da je rat bio. Zaborav koji nastupa nakon rata i sam je dakle dio ratne strahote: Jer to da }e rata biti najmanje je neshvatljivo onima kojima je parola Rat je! omogu}ila i prikrila svaku be{~asnost, dok opomena Bio je rat! ometa zasluèni mir preìvjelih. ôvjek je za Krausa ìvotinja koja iz iskustva ni{ta ne u~i. Rat ne stvara nikakvo pozitivno iskustvo, naprotiv, on samo jo{ produbljuje u iskustvu ve} postoje}u egzistencijalnu prazninu kroz koju u nepovrat curi ljudska pamet i znanje, ~itav univerzum smisla koji su u dugim vremenskim razdobljima s mukom stjecali pojedinci i kolektivi. Ne, na du{i ne ostaje nikakav oìljak. ôvje~anstvu je kugla u{la na jedno uho unutra, a na drugo iza{la van. Stoga svaki rat nu`no zavr{ava porazom. Iz njega glave izlaze jednako prazne kao {to su u njega u{le. Upravo toj poratnoj praznoglavosti usprkos, sasvim svjestan bezizglednosti pothvata (Zar u takvom raspoloènju da im ~ovjek govori o ratu!) Kraus je podigao svoj spomenik ludilu rata, gluposti i sramoti njegovih prota-
78
Dolazak / Kultura poretka / Zabune / Slijepi koloseci
79
gonista, ratu kao najve}em ruglu ljudskog roda i okrstio ga, realno pesimisti~ki zagledan u budu}nost, apokalipti~nim naslovom: Posljednji dani ~ovje~anstva. Rije~ je o drami od osam stotina stranica sastavljenoj najve}im dijelom od citata iz be~kog tiska iz vremena Prvog svjetskog rata: Najnevjerojatnija djela o kojima se ovdje izvje{}uje doista su se dogodila; ja sam naslikao samo ono {to su oni ~inili. Najnevjerojatniji razgovori koji su ovdje vo|eni, doista su od rije~i do rije~i izgovoreni; najè{}e izmi{ljotine su citati. Osobe koje u drami nastupaju nemaju vi{e osobnosti, Kraus ih je u~inio tipovima: Ja sam im oduzeo meso! Ali sam mislima njihove gluposti, osje}ajima njihove zlo}e, uàsavaju}em ritmu njihove ni{tavnosti dao tijelo i omogu}io mu da se kre}e. Suprotstavljaju}i se optimisti~koj podlosti koja bi htjela zaboraviti rat {to ga je sama izazvala, Kraus je godine 1930. dao prevesti i tiskao u svojoj Baklji (Die Fackel) tekst Miroslava Krleè pod naslovom Karl Kraus o ratnim stvarima, objavljen prethodno u Hrvatskoj reviji u Zagrebu. Isti ~lanak Kraus je tiskao u programu svoje njema~ke predava~ke turneje i prema vlastitim rije~ima ~itao ga kao uvod u svoja predavanja prkose}i njime tada u Njema~koj, kao i Austriji uostalom, ra{irenom mi{ljenju da je njegovo, Krausovo, pisanje o ratnim stvarima zastarjelo i preìvjelo. Krleìn tekst za Krausa je predstavljao glasove iz inozemstva koji ne samo da potvr|uju da je djelo o prljav{tini ostalo ìvo ve} govore o njegovoj strahotnoj suvremenosti. Pitanje je dakle, moè li Krausovo pisanje o ratu i danas jo{ polagati pravo na svoju strahotnu suvremenost? Kraus je ve} {ezdesetu godinu mrtav, a mrtvi su i oni koji su u nas o njemu pisali, A. B. [imi}, Gustav Krklec i Miroslav Krleà. Situacija je me|utim ponovo poratna i raspoloènje
je izgleda iznova ono staro preìvjelima treba prije svega (zasluèni?) mir i zaborav. [to }e im dakle podsje}anje na Krausovu sjenku, na tog kako je Krleà govorio negativnog kritika, zanovijetala (...) misaonog skeptika, (...) prozirnog duha koji imaterijalno prolazi kroz doga|aje i stvari kao tuma~ i kao àlobna pratnja stvarnosti? Komu nakon rata koristi jo{ Krausova zlobna mudrost: Rat je isprva nada da }e jednomu biti bolje, potom o~ekivanje da }e drugomu biti gore, nakon toga zadovolj{tina da ni drugomu nije ni{ta bolje i naposljetku iznena|enje da je obojici gore? Karla Krausa sjetili su se neposredno prije rata u Beogradu. U jesen 88. u ~asopisu Delo, za urednikovanja Slobodana Blagojevi}a, beogradski lozof Obrad Savi} priredio je tematski blok o Karlu Krausu (s radovima Canettija, Adorna, tekstovima o odnosu Krausa prema jeziku, politici, s op{irnom bio- bibliograjom kao i uvodnim ~lankom Savi}a o Krausovoj recepciji u Jugoslaviji). Premda to nigdje nije eksplicitno re~eno, ovo posezanje za Krausom u onom vremenu i onom kontekstu imalo je jasan motiv bio je to poku{aj da se na intelektualno dostojan na~in parira potpunom rasulu beogradske kulturne i intelektualne scene koja je u svojim boljim vremenima bila uzor otvorenosti i slobode na biv{em jugoslavenskom prostoru, ali se tada, krajem osamdesetih, ve} gotovo u potpunosti rastvorila u srpskom nacionalizmu. S druge strane, Kraus je u to vrijeme bio i opomena na ono {to se tek moè dogoditi, jer rije~ je o vremenu u kojem je intelektualna priprema budu}eg rata ve} dosegla svoju kulminaciju. U uvodnom Savi}evu tekstu autor konstatira kako se o Krausu u nas tada ni{ta ne zna i kako je njegovo djelo prekriveno ~udesnim glasom ti{ine. Autor je me|utim bio optimist i o~ekivao je renesansu interesa za Krau-
80
81
sa, njegovo ponovno otkri}e i, kako je pisao, ponovni susret s njim. Na{ ponovni susret s Karlom Krausom nije se dogodio, ali se dogodilo ne{to drugo, puno gore ponovni susret sa svijetom protiv kojeg je Kraus svojedobno, kako je sam govorio, potegnuo svoje pero, susret sa svijetom ratnoga rugla. U drugom, zagreba~kom kontekstu, sredinom osamdesetih, i ja sam pisao o Karlu Krausu. U okviru tematskog bloka posve}enog Srednjoj Evropi, u dijelu eseja o knjizi Allana Janika i Stephena Toulmina Witgensteins Vienna. Rije~ je o ~asopisu Gordogan, broj 17/18 iz 1985, kojega je urednik bio Branko Matan, ujedno i prire|iva~ spomenutog temata o Srednjoj Evropi. [to je zapravo zna~ilo tada u kulturnom i politi~kom kontekstu socijalisti~kog i jugoslavenskog Zagreba otvarati temu Srednje Evrope? Najprije, zna~ilo je to u neku ruku slijediti tada{nji kulturni trend, dakle, u najpozitivnijem smislu rije~i, pratiti kulturnu modu koja je ionako uvijek bila diktirana iz ve}ih svjetskih centara, od Amerike, preko Pariza pa sve do Budimpe{te.1 Dakle, biti u okviru vlastitih skromnih mogu}nosti u internacionalnom smislu en vogue i pritom imati jo{ i svoj nekakav, nipo{to lo{ receptivni nivo. Ostalo je, naravno, historija i to u najgorem, lokalnom smislu rije~i, u smislu hrvatskih prilika. Ukratko, bilo je to vrijeme kada se {utnja hrvatske inteligencije, jadna i sramotna {utnja o konkretnoj politi~koj stvarnosti, ali i o ljudskoj, moralnoj i kulturnoj situaciji unutar te stvarnosti, kompenzirala snatrenjem o boljem kulturnom podrijetlu, o plemenitijim kulturnim precima. I to je tajna srednjoevropske nostalgije u Hrvatskoj. Srednja Evropa podupirala je hrvatski kulturni identitet u njegovoj najsna`nijoj narcisti~koj komponenti iluziji kul-
turne posebnosti i stanovitog, barem unutarjugoslavenskog kulturnog prestià. Rije~ je o iluziji da su Hrvati jedan plemeniti Kulturvolk sa slavnim srednjoevropskim pedigreom kojega su, nevinoga, silom pokupili s be~kog Ringa i bacili u jugoslavensku tamnicu naroda, me|u primitivne Balkance. Ta mitteleuropska nostalgija hrvatske socijalisti~ke agramer{tine doimala se mnogim njenim tada{njim protagonistima ne samo kulturno, nego i politi~ki subverzivnom, kao da je rije~ o nekoj vrsti politi~ke gerile, otprilike u smislu: ne moèmo se otvoreno, dakle politi~ki, suprotstavljati totalitarnom jednopartijskom reìmu, pa moramo pribje}i borbi na drugim, dopu{tenim podru~jima. U kulturi, recimo, koja je u tom smislu trebala predstavljati rezervno polje politi~ke borbe. Rije~ je bila naravno samo o jo{ jednoj samoobmani. Politi~ko ideolo{ki kompleks u biv{em jugoslavenskom sistemu, pogotovo osamdesetih godina, uop}e nije u dominantnoj mjeri diktirao zbivanja u kulturi. Kultura je imala svoj relativno samostalni ìvot, daleko dinami~niji od politi~kog. Za{to? Zato jer politi~ka napetost u to vrijeme, posebice u Hrvatskoj, nije proizlazila iz sukoba totalitarnog reìma s autenti~nim demokratskim potrebama masa, odnosno gra|anskih intelektualaca. Hrvatska nije imala nikakvu demokratsku opoziciju onda{njem reìmu, me|u hrvatskim disidentima nije bilo ni jednog odlu~nog fanatika demokracije. Naravno ukoliko ih ne brkamo s fanati~nim nacionalistima. Utoliko se ne moè govoriti o kulturi kao podru~ju politi~kog sukoba izme|u demokracije i totalitarizma. Kultura tada nije posredovala nikakav subverzivni demokratski politi~ki sadràj. Ali je ipak bila medij politi~kog sukoba glavno popri{te borbe hrvatske nacionalisti~ke opozicije za hegemoniju nad ~itavim dru{tvenim ìvotom. Kultura je ono {to daje privid supsta-
82
83
ncijalnosti njihovoj potpuno goloj volji za mo}. Borba za ~isto}u i prevlast hrvatskog jezika na primjer mogla se u tom kontekstu prikazati kao borba za neku esencijalnu kulturnu vrijednost. A bila je to tek borba za politi~ku vlast koja je svoju nekulturnu i antikulturnu motivaciju razotkrila jo{ sedamdesetprve u onoj poznatoj paroli, ~ije se autorstvo pripisuje jednom od tada{njih studentskih vo|a, koji je danas na ~elu jedne od stranaka takozvanih hrvatskih liberala: Tko jede hrvatski kruh, govorit }e hrvatskim jezikom!. Hrvatski jezik u ovoj paroli nije dakako predstavljao autenti~ni medij reprodukcije hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta, nego znak koji markira vlast nad ljudima: tko govori hrvatskim jezikom, podanik je hrvatskog poglavara. Hrvatski jezik u ovako zadanom nacionalisti~kom ideolo{kom okviru nije mogao biti nikakva kulturna vrijednost po sebi, ali niti zami{ljeni amalgam nacionalne svijesti, nego je otpo~etka do kraja funkcionaliziran u ~isti medij pokoravanja. I {to je u takvom kontekstu imao traìti jedan Karl Kraus? Koji je i kao srednjoevropljanin (a mo`da i upravo zato) u pitanjima kulture i nacionalizma bio nedvosmislen: Nacionalizam, to je ljubav koja me povezuje s glupanima moje zemlje, s onima koji su povrijedili moje obi~aje i osramotili moj jezik. Hrvatska nostalgija za Srednjom Evropom nije bila ni{ta drugo nego kvazikulturna kompenzacija za politi~ki nikad izboreni moderni gra|anski identitet hrvatskog dru{tva, identitet koji nije bio ni polazi{te ni cilj politi~ke volje hrvatskog nacionalizma. U ~isto kulturnom vidu bila je ona tako|er tipi~no provincijalni, kulturpesimisti~ki bijeg pred nadmo}i svjetske kulturne industrije u iluziju bolje (premda zapravo tu|e) kulturne pro{losti. Jednog Karla Krausa ta i ta-
kva srednjoevropska nostalgija u politi~kom smislu nije htjela, a u kulturnom nije znala iskoristiti. On je za nju mogao biti samo jedno svjedok njene bespomo}ne ambivalentnosti. Ali suo~enje te hrvatske mitteleuropske nostalgije s vlastitim imanentnim proturje~jem s ambivalentno{}u kulturnog i politi~kog identiteta hrvatskog dru{tva razapetog izme|u odumiru}eg komunizma i nadolaze}e demokracije, izme|u etni~ke isklju~ivosti vlastite nacionalne ideologije i multikulturalne realnosti jugoslavenskog dru{tva, te napokon, izme|u diktata svjetske kulturne scene i lokalnih kulturnih vrijednosti to dakle suo~enje nije se dogodilo i nije se moglo dogoditi. Umjesto njega, a tek ono bi predstavljalo odista produktivan i demokratski akt, problem je razrije{en na onaj najjednostavniji na~in: nacionalisti~kom politi~kom praksom. Kako je to izgledalo, najbolje je prikazao jedan od autora priloga u spomenutom Gordoganovu mitteleuropskom tematu, koji je tada pisao o poslasti~arskoj posebnosti Srednje Evrope. Danas u Vijencu ovaj hrvatski publicist sveo je problem hrvatskog kulturnog identiteta na pravu hrvatsku mjeru : Figa koju smo dràli u dèpu vi{e nije potrebna, jer odsada kaìprst drìmo na obara~u vlastite pu{ke. S gom u dèpu, u Gordoganu 1985, on je jo{ pisao protiv privatnih slasti~ara u Zagrebu koji ... dolaze iz sredina bez srednjoevropskih tradicija, {to je uo~ljivo ne samo u ~injenici da {e}er postaje glavni ingredijent svakog kola~a (od svih sirovina on je najjeftiniji), nego i u na~inu ure|enja slasti~arne nude svoj barbarski stil. S tom svojom gom u dèpu on je te 1985, javno predlagao sankcije protiv tada{njih slasti~arskih do{ljaka, naravno, uglavnom kosovskih Albanaca: ... a {to mi preostaje kad znam da u ime demokracije u zagreba~ke slasti~arne prodire burek i kiselo mlijeko!
84
85
Danas, s kaìprstom na obara~u vlastite pu{ke, ali ujedno i bez balasta ometaju}eg faktora demokracije on restaurira u Hrvatskoj... {to? carstvo srednjoevropskih kola~a? Ne! autenti~no barbarski stil hrvatske kulture, golo krvolo{tvo kao ultima ratio kulturne fantazme hrvatske malogra|an{tine. S gom u dèpu predlagao je antidemokratske sankcije. S kaìprstom na obara~u on ih danas krvavo provodi. S gom u dèpu on je svoj esej te osamdeset pete zavr{io re~enicom: Strahujem od ru{evina. S prstom na obara~u on danas veselo poskakuje na tim istim ru{evinama. I to dakako drì za kulturni i civilizacijski napredak. Zar je onda ~udno {to je susret hrvatske kulture s kompleksom Srednje Evrope bio i ostao ~isti nesporazum. Karl Kraus posjedovao je dar rano sazrelog koji smrtnu bolest svoje epohe prepoznaje u najsitnijim simptomima; dar, da se od samog po~etka ne moè trpjeti ono {to je kasnije nas sve i cijelo ~ovje~anstvo natjeralo da trpimo, pisao je o Krausovu proro{tvu Berthold Viertel. U nas, osamdesetih, ni u Zagrebu ni u Beogradu nije se iskazao nikakav naro~iti dar za proro~ka upozorenja. Hrvati i Srbi, odnosno hrvatski i srpski intelektualci onoga vremena u najve}em su broju, usprkos Krausovom uzoru, ostali slijepi za simptome nadolaze}e katastrofe. Nisu je prepoznali jer su sami bili njen simptom. Njihovo bezglavo srljanje u politiku, do kojeg u masovnim razmjerima dolazi pred sam po~etak rata, osamdeset devete i devedesete, ne moè se objasniti naglom erupcijom politi~kih sloboda. Oni nisu nahrupili u politiku zato da se nauìvaju novodo{le demokracije, nego zato da se oslobode njima tako te{kog intelektualnog i kulturnog rada na koji su, protiv svoje volje, bili osu|eni u komunizmu. U politici se, povjerovali su, ne mora
tako naporno misliti. Politi~ka realnost devedesetih to je u potpunosti potvrdila. Kakav je me|utim bio Krausov odnos prema politici? Premda se nije vezao ni uz koju politi~ku stranku, Kraus je imao relativno jasne politi~ke stavove. Prije izbijanja Prvog svjetskog rata podràvao je federalisti~ku liniju prijestolonasljednika Franza Ferdinanda. Potom, u ratnom razdoblju, on radikalizira svoju kritiku monarhije. U Posljednjim danima ~ovje~anstva predmet njegove kritike ~esto je Franjo Josip, kao i njegov nasljednik Karlo. Nakon rata on podràva socijaldemokraciju, ali se po~etkom tridesetih distancira od ove stranke optuùju}i ju za nastanak nacionalsocijalizma u Njema~koj i Austriji. Potom Kraus otvoreno istupa protiv nacionalsocijalizma. Pi{e Tre}u Valpurginu no}, tekst koji u Baklji objavljuje u skra}enoj verziji jer se bojao da bi njegovi informanti u Njema~koj mogli biti otkriveni i nastradati. Na austrijskoj sceni, u gra|anskom ratu, Kraus staje na stranu Dollfussa, a protiv socijaldemokracije {to je bio veliki udarac za mnoge njegove {tovatelje kao {to je Canetti na primjer. Dollfuss je za Krausa predstavljao posljednje upori{te protiv Hitlera.2 Dakle, u realnim politi~kim pitanjima Kraus nije bio najspretniji prorok. Njegove konkretne politi~ke simpatije i animoziteti neprestano se mijenjaju. No ipak, postoje i konstante. Primjer je Krausov odnos prema nacionalizmu. On je, ~ini se, nacionalizam tretirao kao neku vrstu izvanpoliti~ke pojave. Za njega ne postoji nekakva konkretna politi~ka situacija koja bi mogla opravdati nacionalni osje}aj. Nacionalizam je po sebi protukulturna pojava, ne{to s ~ime se ne moè sklapati kompromis, izraz one ljudske i dru{tvene pokvarenosti koju ne moè opravdati nikakva politi~ka racio-
86
87
nalizacija. Kraus odbacuje sam nacionalni osje}aj, i to ve} u njegovoj naizgled najbezazlenijoj formi, takozvanoj ~istoj ljubavi prema vlastitoj naciji: Na {ovinizmu nije toliko antipati~na odbojnost prema drugim nacijama koliko ljubav prema vlastitoj. U krajnjoj konzekvenci, Kraus odbacuje patriotizam kao takav. To je do{lo do izraàja u njegovu odnosu prema ratu. Nakon Sarajevskog atentata Baklju nije zahvatila ratna euforija iako je Kraus pisao o Ferdinandu, ali ne tonom koji bi na bilo koji na~in odobravao rat. Nakon {to je u ljeto ~etrnaeste izbio rat, Kraus {uti, da bi tek u studenome iza{ao u javnost s predavanjem pod naslovom U ovom velikom vremenu (In dieser grossen Zeit) izri~u}i ondje svoju najo{triju osudu toga rata. Iz tog teksta potje~u one znamenite re~enice o ... vremenu u kojem se pera uma~u u krv, a ma~evi u tintu. Oni koji nemaju {to re}i, jer ~in ima rije~, govore i dalje. Tko pak ima ne{to za re}i, neka istupi naprijed i neka {uti!. Nakon toga Kraus {uti skoro godinu dana. U listopadu 1915. napokon se pojavljuje Baklja potpuno u proturatnom tonu. Taj prvi broj nakon {utnje imao je ~ak 168 stranica. Otada za vrijeme cijelog rata Kraus neumorno, usprkos cenzuri i denuncijacijama pi{e i govori protiv rata. Posebno se okomio na pisanje be~koga tiska o ratu, a posebice na Alice Schalek, ratnu reporterku Die Neue Freie Presse koja je o masakrima na frontu pisala kao o ~i{}enju rovova. Njenu pojavu, njeno pisanje, Kraus je drào vrhuncem onoga {to se na njema~kom kaè Kulturlosigkeit potpuna odsutnost kulture. Jednako je osu|ivao i drànje intelektualaca koji su se neprestano pozivali na slavnu njema~ku kulturu3 da bi je u slu`bi rata istodobno gazili nogama:
Obrazovani, kad jednom postanu lupeì, jesu doktori lupe{tva. Lupeì i doktori lupe{tva svih na{ih naroda i narodnosti odnijeli su naposljetku pobjedu i doveli nas u rat iz kojeg se jo{ uvijek ne znamo izvu}i. Primjer Karla Krausa, kolikogod sjajan, nije nam pritom bio od velike pomo}i. Njegovim se kulturpesimizmom dana{nje zlo ne moè ni prepoznati a kamoli sprije~iti. Pa ipak, kako bismo tek bili bespomo}ni pred tim zlom bez Krausova prkosa, bez njegova kriti~arskog radikalizma, bez njegova ekstremisti~kog javnog anga`mana, bez uzora njegove intelektualne i dru{tvene hrabrosti u kojoj je ponovo zablistao Kantov duh prosvje}enosti kao jedini putokaz u mraku na{e ratne stvarnosti.
Napomene
1 O projektu Srednje Evrope vidi naprijed Kultura {iri i ujedinjuje Evropu, zar ne?. 2 U ono vrijeme to uop}e nije bila usamljena ideja. Sigmund Freud je iz istog razloga tako|er podràvao austrofa{izam. Tako u jednom pismu sinu Ernstu on doslovno kaè: Ili austrijski fa{izam ili kukasti kri`. U drugom slu~aju, moramo bjeàti; mi se na svaki na~in èlimo dopasti doma}em fa{izmu, jer on s nama ne}e postupati tako lo{e kao njegov njema~ki ro|ak. Kao {to je poznato, u ljeto 1934. Dollfussa su ubili nacionalsocijalisti, a austrofa{isti~ka cenzura je zabranila Krausove spise ve} koncem 1936, samo par mjeseci nakon njegove smrti i nakon sporazuma izme|u nacisti~kog Tre}eg Reicha i reìma Kurta von Schuschnigga. 3 Thomas Mann u svojim Betrachtungen eines Unpolitischen (Razmi{ljanja apoliti~nog ~ovjeka), napisanim za Prvoga svjetskog rata, dosljedno nacionalisti~ki zastupa njema~ku kulturu u ratu protiv anacionalne, univerzalisti~ke francuske civilizacije. Mannov kulturpe-
88
89
simizam podràva nacionalizam i rat. Kraus odbacuje i jedno i drugo. Za njega je sam rat kulturni bankrot. Upravo na primjeru rata Kraus dosljedno odbija svaku pozitivnu stranu civilizacijskog napretka, posebice napretka tehnike: @eli li ~ovjek znati kako izgleda novi rat, dostaje pogled na prazno bojno polje anonimne smrti, na mjesto borbe na kojem nema borbe i na kojem odlu~uje slu~aj izme|u ~ovjeka i stroja.
Prepoznavanje fa{izma
Je li u Hrvatskoj ponovo zavladao fa{izam? zapitao me moderator u razgovora za jednu njema~ku radiostanicu. U to vrijeme, naime, The New York Times je objavio ~lanak o politi~koj situaciji u Hrvatskoj zastupaju}i sli~nu tvrdnju: preimenovanjem ulica i trgova veli~a se u Hrvatskoj usta{ka pro{lost, sistematski se uni{tavaju spomenici antifa{isti~ke borbe, vlada kult vo|e, autoritarnost, neobuzdana nacionalisti~ka mr`nja, itd. Premda mi je sve to bilo poznato, ipak nisam mogao jednozna~no odgovoriti na postavljeno pitanje. Nisam mogao ni potvrditi ni negirati ponovnu pojavu fa{izma u Hrvatskoj. Problem je bio u samom pitanju. Pozicija s koje je postavljeno u~inila mi se licemjernom. Ako fa{izam danas, pedeset godina nakon {to je navodno denitivno poraèn, ugroàva demokraciju tako re}i usred Evrope, onda to sigurno nije samo hrvatski problem. Onda tako|er ne{to nije u redu ni sa slavnom pri~om o kona~noj pobjedi nad totalitarizmom, jedinom pri~om u kojoj se, nakon pada Berlinskog zida, reproducira povijesno samorazumijevanje demokratskog Zapada. Ako je Hrvatska doista fa{isti~ka, otkuda onda pravo dana{njoj Evropi da sebe drì neupitno demokratskom? I da se tako drsko raspituje uokolo o fa{izmu kao da to s njom nema nikakve veze?
Ni da ni ne, nego koliko? Slovenski lozof Rastko Mo~* nik shva}a na primjer smo to pitanje: fa{izam da ili ne? na~elno pogre{nim. Pravo pitanje, prema njemu, zapravo glasi: koliko fa{izma? Mo~nik polazi od toga da je ono {to da-
90
91
nas nazivamo fa{izmom neizostavni element u strukturi modernih kapitalisti~kih, odnosno demokratskih dru{tava. Slobodno trì{te, suprotno liberalisti~kom mitu o svojoj samoregulativnosti, funkcionira samo zahvaljuju}i stalno prisutnoj vanekonomskoj prisili. Stanovita koli~ina nasilja, naj~e{}e dràvnog, od antimonopolisti~ke intervencije u navodno slobodno trì{te, do otvorenog gu{enja sindikalnih protesta, nu`na je da bi se sprije~io kolaps kapitalisti~kog sistema. Fenomeni ekscesivne fa{izacije koji dolaze na vidjelo u tranzicijskim dru{tvima, kao {to je slu~aj u Hrvatskoj, ne mogu se stoga svesti samo na povijesnu odnosno politi~ku speci~nost pojedine zemlje, nego ih prije svega valja razumjeti kao perifernu nakaznost dana{njeg globalnog kapitalizma. Fa{izacija je stoga prije izraz bliskosti izme|u zapadnih demokracija i zemalja u tranziciji, nego mjera nesvodive razlike me|u njima, zagonetni ostatak pro{losti koja je, zamrznuta komunisti~kim totalitarizmom, uspjela preìvjeti svoj poraz ~etrdeset pete, i koja }e, kako se o~ekuje, tek danas u procesu tranzicije, dakle demokratizacije, biti denitivno potisnuta, politi~ki marginalizirana ako ne i potpuno eliminirana. U skladu s tim shva}anjem, dana{nja erupcija fa{izma u nekim postkomunisti~kim zemljama posljedica je op}e liberalizacije odnosno demokratizacije. U vrijeme komunizma, naime, sveop}a totalitarna represija uspjela je dodu{e sprije~iti otvorenu manifestaciju fa{isti~kih ideja i tendencija, ali time nije dovela u pitanje njihovu latentnu prisutnost. [tovi{e, na taj na~in je onemogu}ila dru{tvu da ih prepozna kao realnu opasnost i javno se razra~una s njima. Tako je fa{izam, kao u nekom stanju duboke zamrznutosti, uspio sa~uvati svoju izvornu rigidnost koja je s prestankom komunisti~ke represije tim agresivnije iza{la na svjetlo dana. Demokratizacija se dogodila kao
neka vrsta Freudovskog povratka potisnutog. Zabranjene fa{isti~ke ideje iza{le su na svjetlo dana maskirane upravo onim demokratskim na~elima u ime kojih su trebale biti potisnute, dakle, slobodom mi{ljenja, politi~kog udruìvanja itd. Ovo shva}anje dana{nje fa{izacije slijedi veoma jasnu politi~ku i ideolo{ku logiku. Ono najprije implicira da je takozvana demokratska javnost najsigurniji garant protiv svih totalitaristi~kih, pa tako i fa{isti~kih prijetnji. Samo javno su~eljavanje s fa{isti~kim idejama koje je sprije~ila komunisti~ka represija omogu}uje ve}ini ljudi da racionalno uvide superiornost liberalne demokracije i umjesto fa{isti~ke svjesno odaberu demokratsku opciju. Slobodna demokratska javnost jedina je u stanju razlu~iti dru{tveno dobro od dru{tvena zla, odnosno pravodobno prepoznati fa{isti~ku opasnost i mobilizirati demokratske snage za borbu protiv nje. Tako se realno postoje}a demokracija i fa{izam, kako nam sugerira to shva}anje, nu`no me|usobno isklju~uju. Totalitarizam kao takav uvijek je izvanjska prijetnja demokraciji, nikada njen imanentni fenomen. Stoga dana{nja fa{izacija nema ni{ta sa suvremenom demokracijom. Ona je tek bu|enje jedne politi~ki i ideolo{ki ve} prevladane pro{losti koja se do dana{njih dana sa~uvala samo zahvaljuju}i zamrzavaju}em u~inku komunisti~ke represije. U svojim manifestacijama djeluje zastra{uju}e, ali realno gledaju}i zapravo nije ni{ta opasnija od onih prahistorijskih mamuta koje arheolozi s vremena na vrijeme uspiju iskopati iz sibirskog leda. Nije te{ko nazrijeti prakti~ku motivaciju koja se krije iza ovog shva}anja. Spomenuti friìder-efekt pripisuje se komunizmu uvijek kada demokratski Zapad nema ni adekvatnog obja{njenja ni prakti~ko-politi~kog rje{enja za erupcije nacionalizama, etni~kih sukoba i ratova u postkomuni-
92
93
sti~kim zemljama. Tako se na idealan na~in ne samo skida politi~ka i moralna odgovornost za ono {to se zbiva u dana{njoj Evropi, nego ujedno i zamagljuje upletenost zapadnih interesa u refa{izaciju postkomunisti~kih dru{tava. Projiciraju}i opasnost od fa{izma u komunisti~ki konzerviranu pro{lost, ovo shva}anje na koncu djeluje u slu`bi upravo onoga fa{izma o kojem govori Mo~nik i koji je neodvojiv od kapitalisti~ke reprodukcije suvremenih zapadnih demokracija. Rije~ je o fa{izmu ~iji je posmrtni ìvot u demokraciji, kako je pisao Theodor W. Adorno, potencijalno opasniji od oìvljavanja fa{isti~kih tendencija izvan demokracije. Vratimo se me|utim uvjerenju da je demokratska javnost sposobna pravodobno upozoriti dru{tvo na pojave fa{izacije i mobilizirati njegove demokratske snage protiv fa{isti~ke eskalacije. Pitanje je naime, je li ona uop}e u stanju prepoznati fa{izam kao opasnost ~ak i onda kad se on ve} realno aritkulirao? Na temelju povijesnog iskustva moèmo re}i da to nije nimalo izvjesno. U tom problemu leì drugi razlog mog odbijanja da jednozna~no odgovorim na pitanje je li u Hrvatskoj ponovo zavladao fa{izam. âk kada bi to i bilo istina, bismo li ga mi, bi li ga demokratska Evropa uop}e prepoznala kao takvoga? Je li uostalom ta Evropa uop}e svjesna fa{isti~kih tragova u svojim dana{njim, naizgled neupitno demokratskim projektima? Uzmimo za primjer proces evropskog ujedinjenja. U uvodu svoje knjige Koliko fa{izma Rastko Mo~nik osvr}e se na jednu misao koju je 1995. u ~asopisu za izbjeglice objavio novinar ljubljanskog Dela, a koja se moè saèti otprilike ovako: Sve evropske dràve, osim Velike Britanije, bez vidnog otpora poklekle su pred njema~kom silom,
predale se i brzo uspostavile kolaboracionisti~ke reìme... Sve dana{nje ~lanice Evropske unije, osim Churchilove Engleske, i sve njihove susjedne zemlje, bile su ~etrdesetih godina fa{isti~ke dràve... od fa{isti~kih reìma Evropu su oslobodili Englezi i Amerikanci... Zato 9. maja Evropljani mogu slaviti samo oslobo|enje od fa{izma, ali ne i pobjedu nad njim. Ne{to sli~no, neposredno po zavr{etku II svjetskog rata, dakle pedeset godina prije ovog podsje}anja na fa{isti~ku pro{lost ujedinjene Evrope, George Orwell je napisao: Njema~ka godine 1940. nije uspjela samo osvojiti Evropu, nego tako|er ujediniti stari kontinent, stvoriti evropsku superdràvu.** Nije nimalo ~udno da je Orwell u trenutku pobjede nad fa{izmom upozorio na njegova, u tom trenutku potpuno zaboravljena, politi~ka postignu}a, na njegovu normalnu, pozitivnu stranu, zbog koje su mnogi bili spremni previdjeti zlo~ina~ki karakter fa{izma. Trauma neprepoznavanja fa{isti~kog zla pratila je Orwella jo{ od prije rata.
Mein Kampf Malo tko se danas sje}a na primjer da je Hitlerov Mein Kampf bio objavljen u Velikoj Britaniji u vrijeme kada je ta zemlja ve} bila tako re}i u ratu s Hitlerovom Njema~kom i tek ne{to prije no {to }e biti izloèna te{kim bombardiranjima nacisti~kog zrakoplovstva. U New English Weekly u oùjku 1940. Orwell je objavio recenziju engleskog prijevoda Hitlerova Mein Kampfa. Rije~ je bila o drugom izdanju te knjige koja se ovaj puta pojavila u novim koricama na kojima je stajalo obja{njenje da
94
95
}e sav prot od njene prodaje i}i u korist Crvenog krià. Prvo izdanje, objavljeno samo godinu dana ranije, bilo je ure|eno, kako Orwell pi{e, s prohitlerovskog stajali{ta. To }e re}i da se godine 1939. u Velikoj Britaniji o Hitleru jo{ uvijek govorilo s po{tovanjem. Njegov engleski izdava~, Hurst and Blacketts, poku{ao je predgovorom prevodioca i ostalim napomenama ublaìti okrutnost knjige i predstaviti Hitlera u {to je mogu}e povoljnijem svjetlu. Vlasni~ke klase bile su spremne oprostiti mu gotovo sve, prije svega zato {to je tako uspje{no umio obuzdati njema~ki radni~ki pokret. U to vrijeme nacionalsocijalizam je, kako za desnicu tako i za ljevicu, predstavljao tek jednu od verzija konzervativizma. Orwell posebno isti~e ~injenicu da radikalna promjena Hitlerove slike u javnosti od konzervativnog politi~ara do opasnog naciste nema nikakve veze s promjenom njegovih ideja. Naprotiv, u to vrijeme, 1939, ve} vi{e od petnaest godina nije do{lo ni do kakve stvarne promjene u njegovu mi{ljenju, odnosno njegovim politi~kim ciljevima. Orwell pi{e: ... ono {to nas zaprepa{tava je rigidnost njegova uma, na~in na koji se njegov svjetonazor uop}e ne razvija. U vrijeme kad pi{e recenziju Orwellu je, na primjer, samo na temelju ~itanja Hitlera potpuno jasno da sovjetskonjema~ki pakt ne predstavlja ni{ta drugo osim stanovite promjene u redu vo`nje. Prema planu iz Mein Kampfa namjera je bila da se prvo razbije Sovjetski Savez, a potom Engleska. Ali red na Rusiju }e do}i... i to je, iz onoga {to Hitler pi{e, potpuno izvan sumnje, zabiljeìo je Orwell. Pitanje se name}e samo od sebe: kako su oni koji su predstavljali moralnu i politi~ku svijest svoga vremena, i koji su imali utjecaj na politi~ku mo}, ostali u tom povijesnom tre-
nutku slijepi za ono {to je Orwellu kao obi~nom ~itatelju Mein Kampfa bilo gotovo samorazumljivo? Zar nitko odgovoran u Sovjetskom Savezu nije bio u stanju uzeti Hitlerove rije~i, njegove javno objavljene misli, ozbiljno i shvatiti da je rat s nacisti~kom Njema~kom neizbjeàn? Koliko ìvota bi bilo spa{eno, koliko bi se razaranja i koliko stradanja milijuna ljudi izbjeglo, samo da se odista pro~italo ono {to je ve} bilo napisano!? Rije~ nije ni o kakvom proricanju budu}nosti. Orwell naprosto ~ita ono {to je bilo napisano i svima dostupno. Ali kako ~ita? Svakako ne tako da u trezvenoj analizi slijedi logiku tada{nje realpolitike. Mein Kampf Adolfa Hitlera za Orwella je, citirajmo, ... ksna ideja monomanijaka na koju, kako izgleda, ne utje}u nikakvi manevri tada{njih realnih politi~kih snaga. Stvarni sadràj Hitlerovih vizija za Orwella je slabouman. On se ne moè dovoljno narugati ideji budu}e dràve od 250 milijuna Nijemaca koji imaju dovoljno ìvotnog prostora (koji se proteè do Afganistana ili ondje negdje); ideji uàsnog, bezglavog carstva u kojem se u biti nikada ne zbiva ni{ta drugo osim uvje`bavanja mladih mu{karaca za rat i neprestanog uzgajanja svjeèg topovskog mesa. Orwell zapravo uop}e ne pokazuje zanimanje za Hitlerove ideje, za njegove vizije, ali tim vi{e skre}e pozornost na sliku osobe koja govori: Ja imam viziju... Njega fascinira emocionalna privla~nost Adolfa Hitlera. On uspore|uje njegov image sa slikom raspetog Krista. Njema~ki diktator ostavlja dojam ~ovjeka koji stra{no pati. On je neka vrsta mu~enika, `rtve, Prometeja prikovanog za stijenu, junaka spremnog na samo`rtvovanje koji se upu{ta u borbu s nadmo}nim neprijateljima ne imaju}i gotovo nikakva izgleda na pobjedu. Orwell: I da ubija mi{a, Hitler bi znao kako da ga prikaè kao zmaja. ôvjek stje~e dojam... da
96
97
se on bori protiv sudbine, da ne moè pobijediti, a ipak, kao da na neki na~in zasluùje da pobijedi. Orwell se ne usteè priznati kako sna`no na njega djeluje Hitlerova privla~nost: Imam potrebu otvoreno re}i da nikada nisam uspio osjetiti odbojnost prema Hitleru. Ovo moè zvu~ati blasfemi~no. Ne osje}ati nikakav osobni animozitet, nego naprotiv, ~ak simpatiju prema tom, kako se ~esto govori, monstrumu u ljudskom liku, nije li to drska uvreda na{em moralnom senzibilitetu, dobrom ukusu i zdravoj pameti? Orwell bi vjerojatno odgovorio da ni{ta od toga, ni moral, ni ukus, ni zdrava pamet, niti pomaè u prepoznavanju fa{izma, niti ga je u stanju sprije~iti. Fa{isti~ki izazov iziskuje od nas radikalnija rje{enja. Usprkos svojoj simpatiji prema Hitleru, Orwell zna kako s njim treba postupiti: Da mi dopadne {aka, sasvim sigurno bih ga ubio. Poku{ajmo saèti re~eno: Usprkos svojoj izuzetnoj performativnoj mo}i, Hitlerove su ideje i vizije u osnovi imbecilne. Imaju}i u vidu njihov sadràj, moèmo im se samo smijati. S druge strane, Hitlerova je osobna privla~nost neodoljiva, gotovo fatalna. Do~epamo li ga se, moèmo ga samo ubiti. Na ovom mjestu valja se prisjetiti onih stihova Bertolta Brechta koje je Hannah Arendt uzela kao motto za svoju studiju o su|enju Eichmannu u Jerusalemu.*** O Deutschland, bleiche Mutter! (...) Hrend die Reden, die aus deinem Hause dringen, lacht man. Aber wer dich sieht, der greift nach dem Messer.
O Njema~ka, blijeda mati! (...) Slu{aju}i govore koji odjekuju iz tvoje ku}e, ljudi se smiju. Ali tko god te vidi, potegne no`. Bertolt Brecht, 1933. Orwell je sve prije nego pacist. Jedan od glavnih uzroka usponu fa{izma on vidi u hedonizmu koji je zavladao Zapadom izme|u dva rata. On se primjerice izruguje na ra~un socijalista koji se uzbu|uju kad vide djecu kako se igraju rata s kositrenim vojnicima, ali nikada ne razmi{ljaju o tome {to bi moglo zamijeniti te kositrene vojnike. I socijalizam i kapitalizam ponudili su ljudima bolji ìvot. A Hitler im je, naprotiv, rekao: Ja vam nudim borbu, opasnost i smrt! Rezultat je bio da mu je cijela nacija pala pred noge. Hitler je znao da ljudi ne èle samo udobnost, sigurnost, kra}e radno vrijeme, higijenu, kontrolu ra|anja i uop}e, common sense oni tako|er èle borbu i samo`rtvovanje.
Prorokovanje fa{izma U to isto vrijeme prolje}e 1940. - Orwell recenzira reprint Jack Londonova The Iron Heel. U to doba vladalo je op}e mi{ljenje da je ta knjiga na neki na~in predvidjela dolazak Hitlera na vlast. Orwel se suprotstavlja toj reputaciji knjige. Za njega je ona bila samo pri~a o kapitalisti~kom tla~enju. Jack London je prihvatio intelektualno, nagla{ava Orwell glavne ideje marksizma. Ali svojim temperamentom razlikovao se od ve}ine marksista. U nje-
98
99
govoj naklonosti prema nasilju i zi~koj snazi, vjeri u prirodnu aristokraciju, oboàvanju animalnoga, egzaltaciji nad primitivnim, ima ne~ega {to bi se s pravom moglo nazvati fa{isti~kom crtom. [to to zna~i za na{e pitanje o prepoznavanju fa{izma? Ve}ina marksista, ili kako ih Orwell zove, marksisti~kih socijalista, upravo je na tom pitanju uglavnom zakazala. Orwell: U fa{izmu nisu vidjeli nikakvu opasnost sve dok se nisu na{li pred vratima koncentracionalnih logora. Jack London, me|utim, vjerojatno ne bi napravio tu gre{ku, uvjeren je Orwell. Njegovi instinkti pravodobno bi ga upozorili na to da je Hitler opasan. U kakvom je me|utim odnosu prepoznavanje fa{izma s predvi|anjem odnosno proricanjem politi~kih i povijesnih doga|aja na temelju takozvanog osje}aja za realnost. Jedan takav slu~aj predvi|anja povijesnog razvoja Orwell je analizirao nakon rata, u prolje}e 1946. Rije~ je o Jamesu Burnhamu koji je u svojoj knjizi Managerial Revolution, objavljenoj prije rata, pogre{no predvidio ~itav niz povijesnih doga|aja. Tako je prorekao njema~ku pobjedu, odga|anje rusko-njema~kog rata sve do kona~ne pobjede Njema~ke nad Britanijom, kao {to je, nakon toga, prorekao i poraz Sovjetskog Saveza. Bilo je to u drugoj polovici 1940. kada su Nijemci pregazili zapadnu Evropu i bombardirali Britaniju. U bilje{ci napisanoj za britansko izdanje knjige, krajem 1941, Sovjetski Savez je za Burnhama ve} bio poraèn. U to vrijeme Nijemci su bili u predgra|ima Moskve. Predvi|anje da }e se Sovjeti udruìti s Japancima protiv Sjedinjenih Dràva Burnham je objavio u prvoj polovici ~etrdeset ~etvrte, ubrzo nakon {to je zaklju~en novi Rusko-japanski pakt.
U zimu ~etrdeset ~etvrte predvidio je da }e Rusi osvojiti cijeli svijet. U to vrijeme Crvena armija ubrzano je napredovala u isto~noj Evropi, dok su se zapadni saveznici zaustavili u Italiji i sjevernoj Francuskoj. I tako dalje... U vremenskom razdoblju od pet godina Burnham je predskazao kako pobjedu Rusije nad Njema~kom, tako i pobjedu Njema~ke nad Rusijom. Na temelju racionalnog uvida u razvoj doga|aja, odnosno osje}aja za realnost, na koji se pozivao? Nipo{to! U svakom od tih slu~ajeva, nagla{ava Orwell, on je slijedio tek jedan te isti instinkt instinkt podlo`nosti trenutnom pobjedniku. Razmi{ljaju}i o tim proro~kim proma{ajima Orwell zaklju~uje da Burnham u svakom trenutku predvi|a da }e se postoje}i trend naprosto nastaviti bez promjene. To nije samo lo{a karakterna osobina, pi{e Orwell, to je te{ka du{evna bolest, a njeni korijeni dijelom su u kukavi~luku, a dijelom u oboàvanju mo}i, {to se ne moè u potpunosti odijeliti od kukavi~luka. Takav stav prema historijskim i politi~kim doga|ajima koji se manifestira u spomenutom kukavi~uku odnosno u oboàvanju mo}i, Orwell pripisuje inteligenciji. Tu je tajna tako upadljive nesposobnosti intelektualaca da na vrijeme prepoznaju fa{isti~ku opasnost. Ni{ta nije nanijelo ve}u {tetu osje}aju za stvarnost od intelektualnog kultiviranja onoga {to se zove realizam, zaklju~uje Orwell. Poku{amo li na temelju re~enoga zaklju~iti {to nam to najbolje pomaè u prepoznavanju fa{isti~ke opasnosti, do}i }emo do neobi~nih spoznaja: - fa{izam }e tako prije prepoznati oni koji imaju neke bliskosti s njim, nego oni koji odaju dojam su{te suprotnosti fa{isti~kim osobinama; - biti civiliziran, tolerantan, razuman, nije nikakava prednost
100
101
u prepoznavanju fa{izma. Naprotiv, na njegovu opasnost prije }e reagirati divljak nego kulturni ~ovjek, prije ekscentrik, radikal i ekstremist nego takozvani normalni, umjereni, uravnoteèni gra|anin; - prepoznavanje fa{izma nije rezultat intelektualne spoznaje, a jo{ manje sposobnosti racionalnog uvida u realno stanje stvari. Tradicionalna intelektualnost u toj je stvari prije handicap nego prednost. Prepoznati fa{izam zna~i prije svega borbeno se angaìrati. Rije~ je o artikulaciji ~iste, iracionalne volje, a ne o spoznajnom aktu; - ideologije, kao {to je komunisti~ka odnosno liberalna, nimalo ne pomaù u tom problemu, kao uostalom ni takozvana objektivna politi~ka analiza, bilo da slijedi neku socijalnoznanstvenu paradigmu, bilo da se oslanja na praksom ste~eno povijesno iskustvo. Znanje i mudrost nisu u pitanju prepoznavanja fa{izma ni{ta pouzdaniji od nagonskog poriva i dje~je naivnosti. âk naprotiv! - kukavi~luk odnosno fascinacija mo}i oboje daleko prisutniji kod intelektualaca nego kod takozvanih obi~nih ljudi posebna su prepreka u prepoznavanju fa{izma. Ali {to je zapravo ta hrabrost koja se ovdje sugerira, odnosno ta hladna, nezainteresirana distanca prema mo}i? O~igledno je rije~ o nekoj vrsti spontane antiautoritarnosti, o stanovitom anarhisti~kom anitetu; - fa{izam je sila koju obi~no precjenjujemo. To je ujedno i glavni oblik njegova neprepoznavanja. Ne vide ga upravo oni koji ga uvijek vide u njegovoj nadmo}i. Iskreno saàljenje nad njegovom bijedom prije }e upozoriti na njegovu opasnost nego slijepa fascinacija tom opasno{}u; - idejni sadràj fa{izma je autenti~no smije{an. Prepoznat }e ga najprije onaj tko ima aktivnoga smisla za humor. [to ne
treba brkati s ironi~nom distancom prema dru{tvenoj mo}i. Njena oholost zasljepljuje; - fa{izam se ne prepoznaje da bi se pravodobno pobjeglo od njega. ôvjek mora htjeti, kao Orwell u slu~aju Hitlera, brutalno se obra~unati s njim, da bi ga uop}e mogao zamijetiti. Iz ovoga je jasno da pravodobno upozorenje na opasnost fa{izacije dru{tva sasvim sigurno ne}e do}i od politi~kih institucija tog dru{tva, kolikogod one demokratske bile. Ni ugledne obrazovne i znanstvene ustanove, solidno integrirani dru{tveni slojevi i pojedinci, odnosno njihove politi~ke, cehovske i ostale civilnodru{tvene organizacije ne}e u toj stvari biti od naro~ite pomo}i. Fa{izam za koji oni znaju i koji prepoznaju, fa{izam je od ju~er i kao takav, nikakva realna opasnost za svijet u kojem ìve. Jer taj njihov svijet najbolji je od svih mogu}ih svjetova, pa kako bi onda mogao biti fa{isti~ki? Samo onaj dio dru{tva, samo oni pojedinci koji su na neki na~in u koniktu s dru{tvom u kojem ìve, o~igledno su spremniji prepoznati fa{izam kao realnu opasnost svoje aktualne dru{tvene stvarnosti. Stoga je svako prepoznavanje fa{izma nu`no i dru{tvena kritika, iako svaka dru{tvena kritika nije prepoznavanje fa{izma. ôvjek spoznaje da mu moè biti gore ne onda kada mu je dobro, nego naprotiv, tek onda kada mu je neizdrìvo i kada ga na ìvotu odràva samo jo{ vizija radikalno druga~ijeg, boljeg sutra. Zato nije imalo nikakva smisla pla{iti dana{nju Evropu navodnim razbuktavanjem fa{izma u Hrvatskoj. U tom hrvatskom fa{izmu nema naime ni~ega zbog ~ega bi se evropski fa{izam trebao uzbu|ivati.
102
103
* Rastko Mo~nik, Extravagantia II: Koliko fa{izma? (Ljubljana: Studia humanitatis. Minora, 1995) ** Svi navodi u vezi s Orwellom ovdje iz George Orwell, The Collected Essays, Journalism and letters, Volume II i III (London: Secker & Warburg, 1968). *** Vidi Hannah Arendt, Eichmann in Jerusalem, Ein Bericht von der Banalitt des Bsen (Mnchen: Piper, 1986).
Auschwitz u Bosni?
Ima jedna slika bosanskog rata koja je svojom va`no{}u i utjecajem nadma{ila sve ostale. Ona prikazuje grupu izgladnjelih i izmu~enih mu{karaca kako stoje iza bodljikave ìce. Me|u njima se u prvom planu izdvaja lik jednog do pojasa golog mladi}a. Ispod njegove napete koè jasno se nazire reljef kostiju. O~i koje se bijele iz mra~nih duplji apati~no zure u kameru. @ivi kostur. U bodljikavoj ìci. Rije~ je o kadru TV-reportaè koju je ekipa britanskog ITN snimila u ljeto 1992. u Trnopolju, u sjeverozapadnoj Bosni. Ubrzo nakon {to je objavljena, spomenuta je slika obi{la ~itav svijet dospjev{i na naslovnice najuglednijih globalnih medija. Postala je neosporno glavna medijska ikona bosanske ratne tragedije. Pri~a vezana uz tu sliku njen nastanak, na~in na koji je upotrebljena odnosno zloupotrebljena, kao i njen utjecaj na svjetsku javnost konfuzna je, ba{ kao {to je konfuzan i ~itav rat u biv{oj Jugoslaviji. U njoj je do{la do izraàja fatalna upletenost takozvanog pogleda izvana u politi~ka i ratna zbivanja na podru~ju biv{e Jugoslavije. No ono najva`nije za tu pri~u je ~injenica da iz nje naàlost nitko nije ni{ta korisnoga nau~io. Zastra{uju}a otkri}a koja je iznijela na svijetlo dana potvrdila su dodu{e ve} poznate istine bosanskoga rata, ali nisu bitno promijenile odnos svjetske zapravo zapadne javnosti prema jugoslavenskoj katastro. To ipak nimalo ne proturje~i va`nom simboli~kom zna~enju te slike odnosno njenom izvanrednom politi~kom utjecaju. Ona je naime posluìla kao ultimativni dokaz da u Bosni postoje stvarni koncentracioni logori, {to je za posljedicu imalo promjenu raspoloènja me|unarodne javnosti: distancirani,
104
105
politi~ki skepti~ni stav kojemu je osim stanovite humanitarne pomo}i svaka druga, a pogotovo vojna intervencija bila na~elno nezamisliva, po~eo se napokon preobra}ati u volju za konkretnim anga`manom. âk je i vojna intervencija na strani jedne od takozvanih zara}enih strana najednom postala realisti~na opcija. U tom smislu spomenuta se slika svrstala u red onih slavnih scena odnosno fotograja koje su svaka u svom konkretnom povijesnom trenutku i mjestu svojedobno potresle svjetsku javnost i pokrenule va`ne politi~ke promjene. Sjetimo se samo javne egzekucije onog zarobljenog vijetkongova borca kojemu je ocir marionetskog sajgonskog reìma pred kamerama ispalio metak u sljepoo~icu ili pak slik one djece u Sowetu kako se bjeè}i poku{avaju spasiti od metaka ju`noafri~ke policije. Vratimo se me|utim na{oj slici iz Bosne. Jo{ se odijek u javnosti nakon njena objavljivanja nije ni sti{ao, a ve} su se pojavile prve sumnje u njenu autenti~nost. Navodno je televizijskom timu koji je snimio doti~ne scene bilo poru~eno iz redakcije da se ne vra}aju bez slika srpskih koncentracionih logora. Drugim rije~ima, novinari su bili prisiljeni jednu pretpostavku, unaprijed priznatu kao istinu, na svaki mogu}i na~in dokumentarno potvrditi. Da kojim slu~ajem nisu na terenu na{li nikakav stvarni logor, sugerira nam taj stav, morali bi ga, htjeli nehtjeli, sami izmisliti. To se, ustvrdili su kriti~ari, doista i dogodilo. Reporteri su dodu{e stvarno nai{li na grupu izgladnjelih ljudi, ali oni su se na tom mjestu, na kojem su snimljeni, zapravo tek okupljali i ondje su se vi{e manje nalazili gotovo dragovoljno. Ukratko, ne moè biti ni rije~i o nekom koncentracionom logoru po uzoru na one nacisti~ke, a kamoli o pravom logoru smrti. Sve skupa je dakle obi~na la`, ~ista propaganda. Ni ona bodljikava ìca
nije bila to {to sugerira slika. Zato~enici navodnog logora smrti nalazili su se, tvrde kriti~ari, zapravo izvan te ìce, s njene vanjske strane, na livadi, dok je kamera koja ih je snimala u stvari bila unutra, u tom navodnom logoru. I nikakvoga logora tako|er nije bilo, to je bila zapravo obi~na livada na ~ijem rubu se doista nalazila bodljikava ìca, ali ta ìca bila je zapravo samo ograda nekog tamo{njeg magacina, a navodni zatvorenici bili su na livadi s vanjske strane ìce, a ne unutra u logoru. Je li dakle na slici rije~ o koncentracionom logoru ili o obi~noj livadi? O istini ili propagandi? To pitanje naposljetku je zavr{ilo na sudu. Godine 1996. engleski ~asopis Living Marxism optuìo je televizijsku kompaniju ITN za la`no izvje{tavanje o ratu u Bosni i Hercegovini. U sredi{tu optu`be upravo je spomenuta slika odnosno televizijska reportaà koju je ITN tim napravio kolovoza 1992. u Trnopolju. Na tu javnu objedu za falsiciranje ~injenica ITN je uzvratio sudskom tu`bom za klevetu. Sud je na koncu donio presudu u korist ITN utvrdiv{i da njegovi reporteri nisu lagali kada su javnosti predo~ili uàs srpskih koncentracionih logora u Bosni. Living Marxism nije uspio dovesti na sud ni jednog jedinog svjedoka koji je tog kolovoza 1992. bio u Trnopolju i koji bi mogao posvjedo~iti da ondje nije bilo nikakva logora, nego da je sve skupa bila tek obi~na livada. Time izgleda da je pri~a o na{oj slici okon~ana. Poku{aj klevete osuje}en je, ~ast profesionalnih novinara spa{ena, a denitvna istina napokon utvr|ena. Onaj ìvi ljudski kostur koji se na{ao u sredi{tu scene iz Trnopolja, Fikret Ali} mu je navodno ime, uspio se spasiti iz bosanskog ratnog pakla. Kao izbjeglica zavr{io je u Danskoj. Uvijek kada razgovara s novinarima, kako kaè jedna
106
107
anegdota, on se ispri~ava {to se udebljao tridesetak kila i {to ne izgleda onako kao na slici koja ga je u~inila svjetski poznatim. Njegova nesre}a u novom ìvotu druge je naravi, ljubavne naime. Brak koji je sklopio s jednom Dankinjom propao je, jer su one, Dankinje, kako on, navodno, ne propu{ta naglasiti, hladne kao zmije. Je li me|utim ovaj tragikomi~ni happy end i kona~na istina pri~e o bosanskim koncentracionim logorima, o tamo{njem ratu i odnosu svjetske javnosti prema njemu? Jesmo li, spoznav{i da je u Trnopolju bila rije~ o logoru a ne o livadi, denitivno razlu~ili istinu od laì, dobro od zla bosanskoga rata? Vratimo se spornoj slici odnosno kontroverznoj pri~i o njenom nastanku i utjecaju. Za{to je upravo njoj uspjelo da u o~ima svjetske javnosti postane reprezentant cijele bosanske katastrofe? Zlo je o~igledno prepoznato tek onda kada je poprimilo lik ve} vi|enog zla. Tek kada su logori u Bosni prepoznati kao replika nacisti~kih logora smrti, bosanska je tragedija privukla stvarni interes svjetske javnosti i potaknula ljude {irom svijeta na identikaciju sa stradanjima `rtava jugoslavenskog ratnog rasula. Stoga nije nikakvo ~udo da se cijeli spor oko autenti~nosti reportaè iz Trnopolja opsesivno uhvatio teme bodljikave ìce, odnosno pitanja, s koje njene strane su se nalazili oni ìvi ljudski kosturi, jesu li oni bili u logoru ili na livadi. Tako je stvoren dojam da se upravo na tom pitanju odlu~uje istina rata u Bosni. Kao da je ta istina do tog trenutka bila sasvim neizvjesna. Jedan od autora reportaè u svom je svjedo~anstvu o cijelom slu~aju, objavljenom u The Guardianu, ispri~ao kako su reporteri ITN, prije no {to su dospjeli do Trnopolja, po-
sjetili srpski logor Omarsku. Ondje su, kako pi{e, vidjeli malo ali dovoljno. One iste ljudske kosture kakve su kasnije sreli u Trnopolju. Omarska je nedvojbeno bila neka vrsta logora smrti, mjesto mu~enja i ubijanja nedu`nih civila. Trnopolje me|utim, kako nagla{ava novinar, bilo je marginalno, ne toliko stravi~no mjesto, u koje su zatvorenici dopremani iz drugih logora da ondje ~ekaju na kona~nu deportaciju. Iskustvo spoznavanja istine bosanskog rata do kojeg je do{ao spomenuti novinar vrijedi u osnovi i za na~in na koji je svjetska javnost traìla i nalazila istinu jugoslavenske katastrofe. I prije naime nego je ta istina kona~no prepoznata i spoznata, znalo se sasvim dovoljno. Bilo je dovoljno ~injeni~nog materijala, dovoljno pouzdanog osobnog svjedo~anstva, dovoljno teksta, slika, reportaà i lmova da bi se shvatilo {to se zbiva na podru~ju biv{e Jugoslavije; da bi se shvatila ozbiljnost politi~kog zapleta koji je doveo do rata; da bi se osjetila strahota ljudske tragedije u koju su gurnuti milijuni nevinih; bilo je dovoljno mogu}nosti i dovoljno o~iglednih razloga ne samo da se pruì humanitarna pomo} `rtvama rata (koju su zasluìli kao da su `rtve kakve prirodne nepogode), nego da se izrazi jasna politi~ka solidarnost s onim snagama u biv{oj Jugoslaviji koje su se, kolikogod neznatne i nemo}ne, principijelno ipak suprotstavljale zlu. Politi~ka solidarnost zna~i ovdje solidarnost sa sasvim odre|enim politi~kim stavovima i njihovim reprezentantima i kao takva, pretpostavka je svakog anga`mana, svake pomo}i, moralne i materijalne, politi~ke i vojne. Njena osnovna karakteristika je politi~ka pristranost i stoga nema ni{ta zajedni~ko s takozvanim humanitarnim pristupom koji se na~elno ne mije{a u politi~ke stvari i koji inzistira na svojoj apriornoj neutralnosti. Humanitarizam se iscrpljuje u pomo}i takozvanim
108
109
nedu`nim, pasivnim `rtvama politi~kih sukoba i ratova ne upli~u}i se u djela i nedjela politi~kih aktera na terenu. On nikada nema posla s ljudima kao politi~kim bi}ima, nego uvijek i isklju~ivo sa `rtvama u njihovoj apstraktnoj apoliti~nosti. Vidljive ljudske patnje bilo je dakle i u Omarskoj napretek. Ali ona je bila politi~ki nijema. Tek je trnopoljska inscenacija zla progovorila politi~kim jezikom; tek je ona omogu}ila artikulaciju politi~ke solidarnosti s patnjom ljudi u Bosni. I to zahvaljuju}i upravo onom elementu koji je tu speci~nu patnju poop}io i sveo na jednu ve} vi|enu i svima dobro poznatu patnju; koji je zlo uzrokovano rasulom Jugoslavije i politi~kim silama prije svega srpskim, a zatim i hrvatskim nacionalisti~kim projektima oslobo|enim tim rasulom, izravno povezao sa zlom nacisti~kog terora odnosno onoga {to danas podrazumijevamo pod evropskim fa{izmom i totalitarizmom uop}e. Pogled izgladnjelog logorskog zato~enika koji kroz bodljikavu ìcu bespomo}no zuri u nas zazvao je naime jednu sasvim odre|enu reminiscenciju i pokrenuo sasvim odre|en mehanizam identikacije onaj koji je omogu}io promatra~u da se automatski poistovjeti sa subjektom antifa{isti~ke volje: Nikada vi{e Auschwitz! to je ono na {to asocira Trnopolje. Utoliko kriti~ari ITN reportaè imaju u neku ruku pravo. To~no, reporteri ove britanske televizijske kompanije uop}e nisu traìli aktualnu istinu bosanskoga rata. Ona je u notornom smislu ne samo njima nego i svima ostalima ve} bila poznata. Ono {to su traìli, i {to u Omarskoj i pored sve one gomile istine nisu na{li, bio je element koji bi omogu}io toj istini neki oblik politi~ke artikulacije. Taj element je upravo slika izgladnjelog logora{a koja u njihovoj reportaì
funkcionira kao citat. Tek je taj citat, kopiran iz jednog pro{log povijesnog razdoblja, ono {to istinu bosanskog rata odnosno novinarsku pri~u o toj istini ~ini politi~ki priop}ivom. Stoga se u ~itavom sporu oko autenti~nosti ITN reportaè iz Trnopolja uop}e nije radilo o istini i laì aktualnog povijesnog doga|anja, o istini i laì realnog ratnog zlo~ina, nego o korektnosti odnosno nekorektnosti jednog citata. Je li to {to vidimo u Bosni ponovno probu|eni fa{izam za koji smo vjerovali da je pobije|en u Drugom svjetskom ratu? Jesmo li opet previdjeli i potcijenili njegovu opasnost kao svojedobno u Mnchenu? Zar }emo dopustiti novi Auschwitz? Makar ovaj na~in razmi{ljanja bio u proturje~ju s realno{}u, zaklju~it }e pragmati~ka logika, nema mu se {to prigovoriti dok god sluì kao dostatna motivacija za intervenciju. Nije va`no {to Trnopolje nije Auschwitz. Va`no je da oni koji posjeduju stvarnu mo} napuste pasivni stav neutralnog promatra~a zla i kona~no upotrebe svoju mo} protiv toga zla. Nije bitno jesu li oni nesretnici iz Trnopolja sudbinski srodnici logora{a iz Auschwitza, bitno je da se oni oslobode. Ova pragmati~ka logika koja se doimlje savr{eno realisti~no, zakazala je me|utim upravo u onomu {to je njeno ultimativno opravdanje: umjesto da potakne svjetsku javnost i glavne aktere globalne politi~ke scene na kona~no razrje{enje jugoslavenskog politi~kog zapleta ~ija je kulminacija ni{ta drugo nego ovaj sada ve} gotovo desetgodi{nji rat prepoznavanje bosanskog odnosno jugoslavenskog zla kao povijesne replike nacifa{isti~kog terora djelovalo je na njih, naprotiv, demobilizatorski. Nacifa{izam, kao ideologija i konkretna politi~ka praksa, predstavlja za dana{nji demokratski svijet neprijatelja od ju~er i to neprijatelja kojega je taj slobodni demokratski svijet
110
111
odavno ve} porazio. Utoliko je nerealno o~ekivati od suvremene, a to zna~i prosvije}ene i racionalne demokratske svijesti da krene u ozbiljan obra~un s utvarama pro{losti. Umjesto da potakne demokratske snage na akciju, Auschwitzalarm blokira njenu volju, umrtvljuje njene senzore i u cjelini zatupljuje demokratski politi~ki um jasno razotkrivaju}i njegov puko retrospektivni, dekadentni karakter. On nije poziv na odlu~ni obra~un sa suvremenim zlom, nego tek ekasno sredstvo njegova normaliziranja. U njemu se ogleda udobna vizija jednog svijeta koji vjeruje da je ono najgore odavno ve} iza njega. Slike iz Trnopolja, usprkos svom zgraànju demokratske javnosti nad uàsom koji su iznijele na svjetlo dana, nisu bitno promijenile tijek zbivanja u Bosni odnosno biv{oj Jugoslaviji. One su dodu{e uspjele, kao {to kaè fraza, probuditi uspavanu savjest demokratskog Zapada. Ali samo zato da bi njegova stvarna politi~ka odgovornost za zbivanja u biv{oj Jugoslaviji mogla nastaviti da spava. Nakon Trnopolja nije se samo dogodila Srebrenica kao politi~ki koncept neintervencije, nego i Kosovo kao intervencija bez politi~kog koncepta. U oba ta slu~aja, kao uostalom i drugdje na podru~ju biv{e Jugoslavije, naposljetku su priznata sva politi~ka postignu}a onog realnog zla oko kojega se savjest demokratskog Zapada tako glasno zgraàla i protiv kojeg je krenula u tu intervenciju. Etni~ko ~i{}enje postiglo je gotovo sve svoje politi~ke ciljeve. Nikada vi{e Auschwitz, taj pokli~ demokratske odlu~nosti tako pateti~no proklamiran pred slikama trnopoljskog uàsa jo{ je uvijek uklju~ivao hladno kalkulantsko dopu{tenje: Ako moè Trnopolje, moè i Omarska, Srebrenica... moè etni~ko ~i{}enje. Zlo koje se jednom dogodilo u
Auschwitzu istrgnuto je iz svog povijesnog i politi~kog konteksta i sublimirano u lik ultimativnog politi~kog zla. Tako je paradoksalno upravo zbog svoje univerzalizacije postalo ubikvitarno, primjenjivo na svakom mjestu i u svakom vremenu. Ali ne zato da sprije~i svoje realno ponavljanje, nego zato da maskira i tako omogu}i neometanu realizaciju novih sasvim speci~no uzrokovanih zala suvremenog svijeta. U poistovje}enju Trnopolja s Auschwitzom ipak nema nikakve laì. Naprotiv, ono iznosi na vidjelo istinu, ali ne istinu bosanske ratne realnosti, nego istinu politi~ke nemo}i zapadnih demokratskih sila. Dugo zazivan i pod pritiskom javnog mnijenja, probu|enog trnopoljskim i sli~nim slikama, napokon iznu|en prijelaz iz pasivnog promatra~kog stava u aktivni anga`man, tu je nemo} samo potvrdio. Takozvana humanitarna intervencija u svim njenim oblicima od zbrinjavanja izbjeglica do NATO bombardmana niti je odlu~ila rat niti razrije{ila politi~ki zaplet koji je doveo do njega. Ali je zato pomogla Zapadu da pobjegne od svoje politi~ke odgovornosti za taj rat. Uloga ko{marne vizije Auschwitza u Bosni u tom je pogledu odlu~uju}a. Ona nije probudila demokratsku svijest Zapada iz njena indolentnog drijemeà zato da ju napokon suo~i s realno{}u jugoslavenske ratne katastrofe, nego zato da ju po{tedi suo~enja s istinom jedne daleko gore traume koja se najavila u toj viziji: koncentracioni logori kao ultimativno zlo dvadesetog stolje}a nisu se dogodili zato {to demokratska svijest nije znala za njih odnosno za zlo~ina~ke namjere politi~kih snaga koje su te logore podizale, nego zato {to ta demokratska svijest nije imala konceptualne sposobnosti ni politi~ke volje da ih sprije~i. To u punoj mjeri vrijedi i za Trnopolje, Srebrenicu odnosno sve slu~ajeve konceptualno najavljenog, politi~ki otvoreno pripremanog i
112
primjenom svakovrsnog terora realiziranog etni~kog ~i{}enja u proteklih deset godina na podru~ju biv{e Jugoslavije. Sve se unaprijed znalo, ali se usprkos tome ipak dogodilo. Intervencija dakle nije ni{ta drugo nego bijeg u stvarnost od istine vlastite krivnje koja se objavila snovi|enjem Auschwitza u Bosni. Ona je omogu}ila Zapadu da usprkos svoj kontrafakti~nosti, upravo u samoj realnosti do kraja odsanja svoj san o denitivnoj povijesnoj pobjedi liberalne demokracije nad svim njenim totalitarnim neprijateljima i svima u suvremenom svijetu uop}e jo{ zamislivim oblicima politi~kog zla. Tek je taj san omogu}io demokratskom Zapadu ne samo da se napokon aktivno suo~i s politi~kom realno{}u jugoslavenskog rata, nego i da u svom trijumfalizmu, koji ne zna ni za krivnju ni za strah, izbjegne su~eljavanje s realno{}u onog pravog uàsa mogu}nosti da Trnopolje nije tek dodu{e dovoljno stra{na ali ipak samo minorna replika Auschwitza, otrcana kopija ju~era{njeg zla, nego simptom jednog mnogo goreg zla koje nam u Bosni ostavlja svoju poruku iz nikome poznate budu}nosti.
Poredak kulture
Odlazak
115
Kulturalizacija politike
Ispravna mr`nja
Nakon rata prekasno je za ljubav. Ne zato {to je rat uni{tio pretpostavke za ljubav me|u ljudima, nego zato {to je ljudima postalo jasno da ta toliko zazivana ljubav me|u njima nikada i nije mogla sprije~iti rat. Pitanje koje ih dakle mu~i, nije: za{to se nismo dovoljno voljeli, nego: za{to se nismo znali ispravno mrziti. Ovo zvu~i kao paradoks, naro~ito dobrohotnom promatra~u sa strane. Nije li ljubav ono {to povezuje ljude, {to kao onaj Platonov Eros teì sjedinjenju razdvojenoga; i nije li mr`nja to {to vodi u razdor i razaranje? Je li dru{tvu izmrcvarenom ratom i{ta pre~e od poticanja zajedni{tva me|u njegovim ~lanovima, i nije li to dru{tvo napokon sito agresije, razdvajanja i mr`nje? Ni{ta od toga! Danas nakon rata (nakon?) razloga za mr`nju ima jo{ i vi{e. Osvrne li se trezven ~ovjek iza sebe na onu gomilu le{eva i ru{evina njemu }e prije za{kripati zubi od bijesa nego {to }e mu pote}i suze od àlosti i tuge. Tko je taj koji je to u~inio i gdje je on? I uop}e, kako je do toga do{lo? U razdoblju intenzivne dekadencije jugoslavenskog komunizma, osamdesetih godina, posvuda je spla{njavala stara mr`nja. Vanjskih neprijatelja vi{e nije bilo na vidiku, svjetske sile i va`niji susjedi bili su ili dobronamjerni ili oslabljeni. Za klasne antagonizme vi{e nitko nije mario, a komunisti su se ve} naveliko ponosili silnim brojem tehnokrata i menadèra u svojim redovima. Ubrzo se uru{io i front prema najlju}em unutra{njem neprijatelju, nacionalizmu. Jedan dio komunisti~ke nomenklature, onaj autenti~no liderskih ambicija i jo{ nezasi}en vla{}u, odlu~io je stupiti s nacionalizmom u brak iz ra~una (brak iz ra~una je tako|er vrsta ljubavi). Vitalna nevjesta obe}avala je ~aroban miraz: neiscrpnu politi~ku energiju na ~ijim se valovima moglo odsurfati u budu}-
116
Odlazak / Poredak kulture / Kulturalizacija politike
117
nost. Na paroli besklasnog dru{tva ionako se vi{e nije mogla mobilizirati nikakva masa, niza{to i nizakoga. Ali naizgled naivna cura pretvorila se u neukrotivu goropadnicu. One komunisti~ke lidere koji su je objahali, nacionalisti~ki valovi i danas nose, a da nitko, a ponajmanje oni sami, ne zna kamo. Onaj drugi dio komunisti~ke politi~ke elite otkrio je da su i nacionalisti ljudi, isprva se ne}kaju}i pripustio ih je polako u javnost, a potom i osigurao demokratske uvjete u kojima im je, na na~in fair playa, mirno prepustio vlast. All is fair in love and war, kaè stara poslovica. Mnogi me|utim zaboravljaju da ona vrijedi i za politiku. ôvjekoljublje i demokrati~nost ovih komunista bili su samo izraz njihove slabosti. Da je to tako, najbolje potvr|uje ~injenica da njih danas na relevantnoj politi~koj sceni vi{e nema. Da, osamdesetih se u jednom trenutku u~inilo da je nadolaze}a demokracija takav oblik dru{tvenog ure|enja koji u ljudima poti~e njihovu bolju, plemenitiju stranu, da je demokracija neka vrsta organizirane dru{tvene ljubavi. Bilo je to vrijeme svojevrsnog vakuuma u kojem stare mr`nje vi{e nisu vaìle dok se nove jo{ nisu uspjele u potpunosti razviti. Interregnum u neku ruku, u kojem je apsolutnu vlast imala samo nada.
Sarajevo: Otvaranje drugog fronta Nekoliko godina kasnije u opkoljenom, svakodnevno bombardiranom Sarajevu jedna je grupa gra|ana do{la na ideju kako da na novi na~in objasni svoj tragi~an poloàj. Bili su to ljudi koji iz razli~itih razloga nisu odgovarali idealnom tipu sudionika jugoslavenskog rata oni ili nikako nisu u ~istom vidu pripadali nekoj
od etni~kih skupina uklju~enih u rat ({to nije te{ko u Bosni gdje je gotovo jedna tre}ina brakova bila etni~ki mije{ana), niti su svoj dru{tveni identitet izgradili na mr`nji prema drugoj naciji. Ukoliko ratna zbivanja u biv{oj Jugoslaviji na bilo koji na~in zasluùju da ih smatramo povijesnima, onda su ti ljudi bili neka vrsta povijesnog otpada, suvi{ak bez mjesta u promijenjenom svijetu. I kao takvi dakle, do{li su na ideju da je to {to im se doga|a zapravo posljedica iskonske mr`nje koju stanovnici sela gaje prema stanovnicima grada. Istupaju}i s tom idejom oni su namjeravali otvoriti novi front. Ne vi{e Srbi, Hrvati i Muslimani u me|unacionalnom ratu, ne vi{e apstraktna demarkacija izme|u dobrih i zlih sada je povu~ena linija jednog novog antagonizma koji je ovim povijesnim nesretnicima nudio vi{e od poniàvaju}eg samosaàljenja `rtve i koji je njihovoj borbi za goli opstanak osiguravao neki povijesni smisao, simboli~ki ih vra}ao u krilo op}e~ovje~anske povijesti koja ih je, kako je izgledalo, kao zanemarivi otpadak ve} bila otpisala. Sada su stajali na vratima grada Sarajeva kao na braniku (svjetske) civilizacije pred najezdom divljaka i barbara s okolnih brda. Njihova borba dobila je smisao, njihova sudbina vi{e nije bila puki slu~aj. âk je i eventualna smrt zadobila na razlo`nosti. Moglo se poginuti ne samo od ne~ega nego i za ne{to. Ne samo od srpskog snajpera, nego i za dobrobit civiliziranog ~ovje~anstva u njegovoj obrani od ljudski manje vrijednih divljaka. Agresor je tako|er izgubio svoj etni~ki identitet napada~i nisu vi{e bili naprosto Srbi, nego papci (pogrdan naziv za br|ane iz okolice Sarajeva) pa ga se moglo mrziti selektivnije ali i univerzalnije. Pretvaranje fenomena urbanosti u oblik grupnog identiteta izraz je o~ajni~kog poku{aja jednog dijela sarajevskog gra|anstva da parira apsolutnoj dominaciji etni~kog
118
119
identiteta. Rije~ je o prvom relevantnom poku{aju da se posvuda dominantna nacionalisti~ka paradigma napokon zamijeni nekom drugom; prvom ozbiljnijem naporu da se dru{tvo konstituira oko nekog drugog, nenacionalnog, nereligijskog antagonizma koji bi povrh toga bio poop}iv odnosno komunikativan te tako dosko~io onoj najbolnijoj izolaciji opkoljenih Sarajlija, njihovoj simboli~koj odsje~enosti od svijeta. Ne zaboravimo, ono najstra{nije nije bilo na}i se u klopci vojnog okruènja, nego u rupi neshvatljivog besmisla.
Beograd: javna smrt grada Geto tajni ìvot grada, naslov je kra}eg lma dvaju beogradskih lmskih autora u kojem jedan mladi} u lutanju Beogradom reektira o svom ìvotu i ìvotu svoga grada u razdoblju jugoslavenskog rata. Njegovi generacijski prijatelji najve}im dijelom su emigrirali i on premda razumije njihove razloge ipak ih okrivljuje za izdaju jer su pobjegli od borbe za grad. Naime upravo je taj grad Beograd `rtva kriminalaca i izroda, a prije svega ljudi koji ne pripadaju gradu i koji su do{li izvana, zauzeli taj grad i preoteli ga od njegovih stanovnika. Ovo je Beograd, grad koji s nekada{njim glavnim gradom biv{e dràve nema vi{e ni{ta zajedni~ko, kaè glas u offu i prati junaka u njegovu silasku u velegradsko podzemlje. Ondje u opskurnim podrumskim prostorima, u nekoj vrsti paralelnog svijeta, odvija se onaj autenti~ni kulturni ìvot nekada{nje metropole. Ondje sviraju pravi bendovi, pravi rockn roll za mladu urbanu publiku, rade umjetni~ki fotogra, vje`baju plesne grupe itd. Gore na povr{ini vlada gradu tu| element koji je uni{tio urbani identitet grada i pretvorio svjetsku metropolu u
àlosnu provinciju. Horde agresivnih primitivnih do{ljaka (rije~ je dakako o masi izbjeglica koje je u grad natjerala ratna nu`da) potisnule su pitomi, autenti~ni, gra|anski, urbani element u podzemni geto grada u kojem se on sada herojski bori za goli opstanak. Kao u Sarajevu, tako i u Beogradu, urbanost kao oblik gra|anskog identiteta posljednja je linija obrane onog povijesno i politi~ki poraènog i odba~enog dijela dru{tva koji sebe nije prepoznao u paradigmi (me|u)nacionalnog sukoba. Ali dok je u Sarajevu, u sasvim konkretnoj ratnoj situaciji, antagonizam urbanog i selja~ko-primitivnog u funkciji o~ajne, ali vitalne, obrane ljudskog dostojanstva, u Beogradu, tek posredno zahva}enom ratom, on je moment dekadentne, nostalgi~ne rezignacije, oblik pristanka na neizmjenjivu sudbinu. Glas u lmu govori o pismima koja mladi} razmjenjuje sa svojim sugra|anima koji su se u me|uvremenu kao emigranti razi{li po svijetu, o pismima u kojima se ne spominju politika i osje}aji, jer su obje teme tako bolne da ih se jednostavno ne doti~emo. Povla~enje u urbani identitet ovdje je oblik bjeànja od stvarnosti, pristajanja na pasivno rezignirani odnos prema zbivanjima koja su potpuno izvan mo}i pojedinca, dru{tva i samih stanovnika toga grada. Urbani geto Beograda je umjetna enklava u stvarnosti koja se vi{e ne osje}a i o kojoj se vi{e ne misli. Dok je urbanost u Sarajevu jo{ upori{te ljudskog dostojanstva s kojega se pruà juna~ki otpor i u kojem se naspram svijetu jo{ zahtijeva podr{ka, razumijevanje i priznanje, u Beogradu je ta urbanost ve} slika golog poraza, nostalgi~nog bezna|a. Glas mladi}a u lmu: Doìvljavam sebe samo jo{ kao dobro o~uvanu fasadu. Unutra srce, ìvci i krv starca... sve potro{eno... ali osje}am ludu èlju da se stara vremena ponovo vrate... da se ovdje sve
120
121
promijeni kako bi ovo ponovo postao moj grad... ali shva}am da je sve izokrenuto i da nema povratka. Na koncu poku{aj reeksije bogradskog mladi}a zavr{ava u banalnoj dihotomiji Dobra i Zla. Uzrok dru{tvene propasti koja je zahvatila Beograd i srpsko dru{tvo on naposljetku vidi u pobjedi |avla nad bogom. Bog je zaboravljen i u tome je sav problem. Ru`na stvarnost uni{tenog grada, poniène i upropa{tene urbanosti, kazna je za zaborav boga.
Zagreb: urbanost kao konformizam Poku{aj hrvatskih vlasti da ujesen 1996. onemogu}e rad zagreba~kog Radija 101, lokalnog medija veoma popularnog naro~ito me|u mladeì, izazvao je neo~ekivani revolt gra|ana i po prvi puta od osamostaljenja hrvatske dràve izveo ih na ulice. Masa je na glavnom trgu provela dodu{e samo jedno ve~e, njenom je konkretnom zahtjevu da vlast omogu}i rad ovoj gradskoj radiostanici udovoljeno, ali je ovaj incident ipak zadobio u javnosti zna~aj simboli~kog {oka. Hrvat je protestirao javno protiv Hrvata! Tako ne{to u hrvatskoj svijesti do kraja zaokupljenoj idejom potpunog nacionalnog jedinstva nije shva}eno kao ne{to normalno. Naprotiv, zahtijevalo je dodatno obja{njenje. Jedan opozicijski politi~ar, ina~e lider hrvatske socijaldemokratske stranke (kako sebe, reformirane, vide biv{i komunisti) doga|aj je objasnio upravo onako kako je to masi odgovaralo: Radio 101 postao je kultni simbol urbanog, gra|anskog (purgerskog), modernog, slobodarskog, europskog i demokratskog Zagreba, u ~iju za{titu su ustali autenti~ni gra|ani ...kojima je dosta seoskoga, primitivnoga, konzervativnoga silovanja i poselja~ivanja Zagreba.
Tako je prvi puta u novoj hrvatskoj dràvi artikuliran neki unutardru{tveni, unutarnacionalni antagonizam s ambicijom da u sebi objedini sva proturje~ja kojima je izloèno poratno hrvatsko dru{tvo. Sam Radio 101 ve} se bio prolirao kao za{titnik autenti~nog urbanog identiteta Zagrep~ana. Njegovo dugogodi{nje hu{kanje (kroz viceve, upadice ili otvorenu sprdnju) koje je izvorno bilo upereno protiv Srba, u me|uvremenu se, uz istu neskrivenu ksenofobiju i agresivnost okrenulo protiv do{ljaka, provincijalaca, ljudi koji su se na{li u velegradu ili zbog ratne nesre}e (prognanici iz okupiranih dijelova Hrvatske) ili kao ratni dobitnici (falangisti nacionalne revolucije, naj~e{}e iz Hercegovine koji su u Zagreb do{li naplatiti svoje ratne zasluge). Antagonizam nih gra|ana vs primitivnih seljaka zapravo je idealno rje{enje za koniktnu situaciju u kojoj se na{lo hrvatsko dru{tvo. Ta demarkacija omogu}ila je upravo genijalan spoj konfomizma i rebeliranja te ujedno ponudila suvislo obrazloènje za sve neda}e koje je sa sobom donio rat. Jer taj {av po kojem je sad najednom po~elo pucati dana{nje hrvatsko dru{tvo, onaj je isti po kojem je svojedobno puklo i jugoslavensko dru{tvo ne po nacionalnoj razdjelnici, kako se na prvi pogled ~ini, nego po logici utemeljenja identiteta kroz isklju~enje onog drugog, stranog, tu|eg. Taj autenti~ni urbani gra|anski element, koji sada izgurava iz svog okrilja selja~ke prido{lice i uljeze, onaj je isti koji je u {ovinisti~koj euforiji u ime svoje tisu}ljetne europske, kr{}anske kulture izbacivao primitivni balkanski element oli~en u Srbima i srpskoj manjini u Hrvatskoj. Danas, porobljen od svojih vlastitih hrvatskih primitivaca koje je svojedobno doveo na vlast s ciljem da izbace one druge, Srbe, ovaj samopostavljeni urbani identitet ponavlja, s novim/starim antagonizmom isto {to je ~inio i prije. Zagrep-
122
123
~ani su tako masovno iza{li na ulice jer im se pruìla mogu}nost da isticanjem svog urbanog antagonizma prema do{ljacima postanu demokrati, Evropljani, kulturni, civilizirani i moderni, a da istodobno ostanu u svojoj ksenofobi~nosti i {ovinizmu jednako primitivni i provincijalni kao {to su to bili prije i za vrijeme rata. Nigdje kao u Zagrebu nije tako jasno do{ao do izraàja ovaj konformisti~ki karakter antagonizma urbanog i selja~kog identiteta.
Litost Jedna od pri~a u Kunderinoj Knjizi smijeha i zaborava nosi naslov Litost. Iza ove, ina~e te{ko prevodive rije~i, stoji osje}aj koji je, kako Kundera kaè, ...sinteza mnogih osje}aja: àlosti, sau~e{}a, ~e`nje i samoprijekora. Litost je stanje ispunjeno patnjom, izazvano pogledom na iznenada otkrivenu vlastitu bijedu. Ono funkcionira kao dvotaktni motor. Iza osje}aja patnje slijedi èlja za osvetom. Cilj osvete je posti}i da se partner pokaè podjednako jadnim. Kundera: Mu{karac, dodu{e, ne zna plivati, ali i{amarana èna pla~e. Mogu se prema tome osje}ati ravni jedno drugom i nastaviti s ljubavlju. îni se da posezanje za antagonizmom urbanog i selja~kog na podru~ju biv{e Jugoslavije u razdoblju upravo prohujalog me|unacionalnog sukoba i rata ima stanovite veze s ovim, izvorno ~e{kim, osje}ajem. Nacionalizam je bez dvojbe ideologija (malo)gra|anina, ali njegova prakti~ko-politi~ka realizacija potrebuje anga`man naj{irih narodnih slojeva. Populizam se proizvodi elitisti~ki, u sasvim urbanim prostorima: od intelektualnih salona do pozornice nacionalnog
teatra, na fakultetima i akademijama, ministarstvima, sekretarijatima i redakcijama, u sivoj mo`dini dru{tva koja se udobno smjestila u gdje bi drugdje glavni grad. Kad jednom me|utim iza|e na ulice i krene dalje, na polja oko grada, u pravilu poprima zna~ajke koje vi{e nemaju ni{ta zajedni~ko s onim ~istim, sublimnim idejama slobode i dobrobiti u ime kojih je krenuo na pohod. Polja oko grada prljaju gradske ideje, a bojna polja prljaju ih apsolutno. Uostalom, ve} je odavno poznato da manipulacija u konkretnoj politi~koj situaciji nikada nije potpuna. Marionete su svojeglave i kapriciozne, u svakom slu~aju pre~esto izvan kontrole, kao {to su izvan kontrole i povijesne posljedice svake, pa ~ak i one najdirigiranije politi~ke akcije. Ova, po sebi veoma trivijalna logika, odigrala je svoju ulogu i u politi~kim i ratnim zbivanjima na tlu biv{e Jugoslavije. Sile angaìrane na realizaciji gra|anskih nacionalisti~kih ideja ovladale su i svojim pokreta~ima te ih danas sramote, ponizuju i realno sve vi{e udaljuju od njihovih ideala. Na{ grad je poselja~en, nad nama je izvr{en urbicid, oplakuju svoju sudbinu u o~ajni~kom samosaàljenju gra|ani, impotentno se i dalje podaju}i rabijatnom primitivcu kojeg su doveli na vlast zato da se za njih nesebi~no `rtvuje i tako ih dovijeka usre}i. I{amarana dama iz ne ku}e prigovara kroz suze svom sirovom grubijanu da on ne zna jesti noèm i vilicom. Mogu se prema tome osje}ati ravni jedno drugom i nastaviti s ljubavlju. îsta litost, zar ne?! Antagonizam urbanog i selja~kog na koji se danas naivno optimisti~ki po~elo gledati kao na novo, dru{tveno produktivnije i konstruktivnije proturje~je koje }e zamijeniti beznadnu i do kraja destruktivnu suprotstavljenost nacija na biv{ejugoslavenskim prostorima samo je jo{ jedna samoob-
124
125
manjuju}a iluzija. On je tek jo{ jedan izraz perverzne i glupe socijalne ljubavi koji ni na trenutak ne napu{ta nacionalisti~ku paradigmu harmoni~ne zajednice. Na tom antagonizmu ne da se zasnovati nikakva konstruktivna dru{tvena mr`nja, a upravo je ona danas najpre~a potreba. Njezinu paradigmu tek treba osmisliti.
Politi~ka logika kulturalizacije: beogradske demonstracije 1996/1997

âk su i Srbi shvatili... Svatko tko ima bar malo intelektualne senzibilnosti morao se ozbiljno za~uditi nad reakcijom zapadne javnosti na beogradske demonstracije zimi devedeset {este na devedeset sedmu. Kakav neo~ekivani obrat! Godinama se na jugoslavensku klaonicu gledalo s visoka kao na beznadnu nakazu civilizacije. Izrazima kao sve su to ìvotinje, ~isti barbari (Jacques Chirac) ili sve su to kanibali (jedan predstavnik Foreign Ofce)1, zapadni su politi~ari dobacili svojoj javnosti Leitmotiv koji su mediji spremno prihvatili i razra|ivali do najsitnijih detalja. Nijedna od zara}enih strana nije po{te|ena prezira. No najgore su pro{li oni koje se i ina~e smatralo glavnim krivcima za ratnu katastrofu Srbi. Izgledalo je da se jadnici vi{e nikada ne}e osloboditi svoje badguys stigme. Tek postepeno i uz najve}i napor ponegdje su se u zapadnoj javnosti uspjeli probiti rijetki glasovi skepse prema toj simpliciranoj slici balkanske ratne katastrofe. Pritom nije bila rije~ ni o kakvim alternativnim informacijama koje bi upu}ivale na bitno druga~iju stvarnost, nego se ve}inom radilo o kriti~kim analizama medijske prakse, dakle o nekoj vrsti samokritike zapadnih medija. Stvarnost se me|utim nije potrudila da toj samokritici pomogne. Grupni portret jugoslavenskih negativaca, sa srpskim zlo~incem u prvom planu i dalje je dominirao zapadnom javno{}u. A onda su se dogodile beogradske demonstracije. Preko no}i zapadni su mediji promijenili ton: Neobi~no!
126
127
To {to danas doìvljavamo u Beogradu grani~i s ~udom. Jedva da se prilije~io od nacionalisti~ke groznice, (...)sad najednom ustaje taj narod svom silinom protiv tiranina.2 Umjesto hladne, prezrive distanciranosti, najednom je odasvud prokuljalo odu{evljenje, prepuno suosje}anja i otvorena poistovje}enja. Kao da se napokon po~elo shva}ati o ~emu je to na Balkanu zapravo rije~: Rije~ je naprosto o slobodi i demokraciji. (...) Masovne demonstracije Srba u nacionalnom kli{eu krvoèdnih primitivaca i balkanskih barbara ne odvijaju se nimalo druga~ije od demonstracija u Parizu, Pragu, New Yorku ili Londonu. A one kulturne i povijesne speci~nosti, pomo}u kojih su ~ete znanstvenika i komentatora obja{njavale agresivnost Srba u ratu, nestale su kao da ih je otpuhnuo vjetar.3 I nacionalizam, ime za glavni uzrok antipatije Zapada ne samo prema Srbima, nego i prema ostalim akterima jugoslavenske drame, nestao je u ovom slu~aju kao da ga nikada nije ni bilo: Dana{nje antimilo{evi}evske demonstrante, prije svega studente, ne tjera na ulicu {ovinizam. Kada su ih u prosincu zapadni mediji denuncirali kao nacionaliste, reagirali su odmah: srpski barjaci koje je tu i tamo ponetko nosio, smjesta su uklonjeni i me|u demonstrantima su se pojavile zastave Sjedinjenih Dràva, Evropske Zajednice, kao i amblemi drugih evropskih zemalja.4 Beogradski su studenti u~ili iznena|uju}e brzo. Smjesta su mijenjali svoje znakovlje u skladu s o~ekivanjima odnosno èljama zapadnih medija. Svaki potencijalni razlog nesporazuma odmah je uklonjen od medijskog pogleda Zapada. I upravo je ta sposobnost u~enja odu{evila Zapad. Beogradski studenti postali su najednom ... savr{eni u~enici zapadnih PR metoda. (...) Oni surfaju internetom, komuniciraju s BBC-ijem i New
York Timesom, {alju faksove Jeljcinu i Clintonu. Prekrasna {kola, naziva sociolog Aleksa \ilas taj prozapadni multimedijski pokret.5 Napokon se Zapad bez ostatka mogao poistovijetiti sa Srbima. Naravno, prije svega zato {to je u srpskoj sada{njosti ponovo prepoznao svoju slavnu demokratsku pro{lost. U Beogradu je danas sve ... kao nekad u nas: Protest 1996. je srpski {ezdesetosma{ki pokret.6 Rije~ je o jednoj zaka{njeloj revoluciji koja izgleda kao kombinacija 1968. i 1989, o jednom odlu~no prozapadnom pokretu....7 Kao nekad u Leipzigu, naslovio je Sddeutsche Zeitung svoj izvje{taj o posjetu jedne ~lanice pokreta za gra|anska prava biv{e DDR beogradskim veselim demonstracijama: I ve} je netko dodao mikrofon Marianne Birthler koja je svojedobno pomogla da se rasklima DDR. Kratko je uzdahnula i rekla: Ustrajnost, hrabrost, solidarnost i fantazija mogu pokrenuti planine. U DDR-u je svibnja 1989. tako|er sve po~elo protestima protiv falsiciranih komunalnih izbora. Pola godine kasnije pao je Berlinski zid. Njezina poruka odli~no je prihva}ena. Nakon nastupa uslijedio je dugi pljesak za Birthlericu i njezine prijatelje. Neka èna ùrno je kupila stru~ak ùtih mimoza i gurnula ih Berlin~anki u ruke.8 S tim ùtim mimozama napokon je otpo~ela prava ljubav. S njima su Srbi potvrdili svoju vjernost Evropi, a Evropa ih je zauzvrat priznala kao svoje, kao Evropljane. Na taj na~in nisu samo Srbi kao nacija, nego i ~itav raspad Jugoslavije sa svim svojim akterima i doga|ajima simboli~ki reintegrirani u evropsku povijest i to kao neka vrsta postscriptuma poglavlju pod naslovom: Demokratske revolucije 1989.
128
129
Silni entuzijazam zapadne publike i ovaj put je pobijedio svaku skepsu. U prosincu 1996. New York Times je objavio ~lanak svog evropskog dopisnika Chrisa Hedgesa u kojem ovaj tvrdi da studentskim pokretom dominiraju radikalni srpski nacionalisti. Vjerodostojnost te tvrdnje mogli su posvjedo~iti ugledni srpski opozicijski krugovi koji nisu pravili kompromise sa srpskim nacionalistima. Trijezne glave odbili su prepoznati u beogradskim demonstracijama neki bitni kvalitativni pomak u politi~koj svijesti masa. Za njih, taj je doga|aj bio samo provala frustracija koje su napokon prevladale sveprisutni strah.9 Za te glasove me|utim, javnost, posebice zapadna, nije imala nikakva sluha. Zapadni su mediji vi{e vjerovali vlastitim o~ima i u{ima. Dopisnik Weltwochea bio je u Beogradu: Doista nisam nikada u svim svojim razgovorima nai{ao na neugodne {ovinisti~ke tonove. Njihovi grati su druge naravi, na primjer: âk su i blondine shvatile da tako dalje ne ide.10 Entuzijasti~ko poistovje}enje zapadnih medija s beogradskim demonstracijama razvilo je svoju vlastitu dinamiku koja je ostala uhva}ena u medijski konstruiranoj stvarnosti. ûdo, iznenadni iskorak Srba iz totalnog barbarskog zamra~enja na svjetlo moderne demokratske kulture, dogodilo se u zapadnim medijima i samo za njih. Otpo~etka do kraja bila je to predstava za zapadnu publiku. Njezin pogled, njezina o~ekivanja, èlje, potrebe i interesi obavili su ujedno i glavni, reìjski posao. Pritom je svaka kriti~ka reeksija unaprijed isklju~ena. Recepcija cijelog tog doga|aja ostala je na nivou anegdote: âk su i Srbi shvatili da tako dalje ne ide. Pa ipak, od svih doga|aja koji su obiljeìli ratno rasulo biv{e Jugoslavije, te su beogradske demonstracije jedine
imale ~ast da ih zapadna javnost prepozna i prizna kao povijesno relevantne. I dok se od samog po~etka posumnjalo u demokratski karakter mirne pobjede nad komunizmom postignute na slobodnim izborima; dok je dràvno osamostaljenje pojedinih republika, usprkos regularnoj potpori referendumske ve}ine stanovni{tva, do~ekano antipatijom zbog nacionalizma; i dok je rat, najprije u Hrvatskoj, a potom i u Bosni i Hercegovini, naposljetku prepoznat kao tragi~na erupcija atavisti~kih strasti, obja{njiva tek kobnom kulturnom zaostalo{}u primitivnih balkanskih naroda ovaj politi~ki benigni, ali zato kulturno i medijski savr{eno artikulirani protest beogradskih studenata i gra|anstva protiv autoritarna Milo{evi}eva reìma pozdravljen je sveop}om aklamacijom demokratskog Zapada. Kao da je stari Kantov diktum o povijesnoj istini nekog doga|aja koja ne leì u njemu samom, nego u reakciji pasivnih promatra~a sa strane, iznova na{ao svoju suvremenu potvrdu. Ono {to je od pobune tre}eg staleà 1789. stvorilo veliku Francusku revoluciju nisu ~ini samih aktera, nego podr{ka publike izvana, ... njezina pristranost izraèna u op}oj simpatiji sudjelovanje u skladu sa èljom koje grani~i s entuzijazmom.12 Sli~no se zbilo i s beogradskim demonstracijama. Sami njihovi akteri, aktivisti~ki zaokupljeni postizanjem neposrednih ciljeva, bili su jednako malo svjesni povijesnog zna~enja tog doga|aja, kao i politi~ki neposredno zainteresirana, ali zato emocionalno hladna i do kraja skepti~na publika s podru~ja biv{e Jugoslavije. Entuzijazam je do{ao iz sigurnih daljina gdje je u beogradskim demonstracijama prepoznata ni manje ni vi{e nego revolucija od svjetskopovijesnog zna~enja.
130
131
The Internet Revolution Te 1997. u svom travanjskom broju kalifornijski Wired posvetio je veliku reportaù beogradskim zimskim demonstracijama.12 Njegovom novinaru koji je prosinca 1996. do{ao u Berlin na simpozij o Isto~noj Evropi u Cyberspaceu ukazala se izuzetna prigoda da spekulacije medijskih teoreti~ara u salonskoj atmosferi potsdamskog Einstein Foruma zamijeni za stvarno iskustvo konkretne politi~ke prakse jedne isto~noevropske zemlje i da ku}i po{alje a real case study. U Beogradu je te zime na{ao sve ono, po {to su ga iz tople Kalifornije poslali: zlog autoritarnog diktatora i njegov korumpirani policijski reìm na jednoj, slobodoljubive mase èljne demokracije, sa svojom avangardom oli~enom u medijski hiperpismenim studentima, na drugoj strani, i naravno, ono tre}e i najva`nije net pretvoren u oru`je. Srbija, Beograd, za Wired su te zime postali centar svijeta. Ondje se zbivalo ne{to apsolutno novo i do sada u svijetu nevi|eno: U jednom veoma zbiljskom smislu ti protesti u Srbiji predstavljaju prvi zreli primjer u kojem Internet igra va`nu ulogu u pobuni naroda protiv autoritarnog reìma. Za Wired je naime potpuno evidentno da ima ne{to inherentno netu {to podràva demokraciju, dakle, da je Internet nespojiv s autoritarno{}u. Jedino preostalo pitanje je koji to postotak populacije, kad se jednom umreì, ozna~uje to~ku s koje vi{e nema povratka u autoritarnost. Premda nije znao je li to 1, 2 ili 50 posto, Wired je bio siguran da je rije~ o povijesnom preokretu. I da se taj u Srbiji ve} dogodio. Stoga je jednu od dosjetki duhovitih beogradskih studenata o Internet revoluciji uzeo do kraja ozbiljno i
odmah se identicirao s ulogom autenti~nog svjedoka prve svjetske Internet revolucije. Epicentar te revolucije prona|en je naravno na beogradskom Univerzitetu i to posebice na dva njegova fakulteta, elektrotehnici i matematici. Za Wiredova novinara to je samorazumljivo, jer su, kako kaè, ti fakulteti jo{ pod komunisti~kom vla{}u vaìli kao neideolo{ki. To su podru~ja u kojima teoremi funkcioniraju ili ne funkcioniraju bez obzira na politi~ku dogmu. Zakoni termodinamike, dodaje on, ... primjenjuju se bez obzira da li vjeruje{ u kolektivizaciju ili slobodno trì{te. Povrh toga, u osnove tih disciplina ugra|eni su zahtjevi znanstvenog istraìvanja koje se temelji na zajednici znanstvenika koji me|u sobom dijele informacije, informacije koje moraju biti transparentne.
Ro|enje digitalne nacije îjem to pogledu se ukazuje ovakva originalna slika balkanskih ratnih i politi~kih zbivanja? [to, odnosno tko, je subjekt koji ovdje tako suvereno raspolaè smislom i zna~enjem povijesnih doga|aja i koji njihovim akterima ultimativno odre|uje koje uloge }e igrati na sceni koju je sam postavio? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u istom broju Wireda, u eseju Jona Katza, Birth of a Digital Nation, nekoj vrsti manifesta nove ameri~ke politi~ke klase i njene ideologije. Izbori godine 1996, pi{e Katz, pokazali su da je stara ameri~ka politika umrla, da su kolabirale ideologije koje su dugi niz godina oblikovale ameri~ku politi~ku kulturu, dakle liberalizam i konzervativizam. Iz tih starih ideolo{kih ru{evina ra|a se me|utim nova postpoliti~ka lozoja i njezin
132
133
nositelj: digitalna nacija. Rije~ je o novoj dru{tvenoj klasi ~iji su ~lanovi u pravilu mla|i, obrazovaniji i bogatiji od prosje~nih Amerikanaca. Ti mladi ljudi savr{eno su raspore|eni po ~vorovima digitalne mreè, od sveu~ili{ta, preko kompjutorskih i telekomunikacijskih kompanija pa sve do Wall Streeta i najmo}nijih medija. Oni su samo srce novog digitalnog svijeta i zajedno s njim otkucavaju lozinku nove slobode: Svjetska informacija je oslobo|ena, a time, konzekventno, oslobo|eni smo i mi. U starom svijetu politike i ideologij oni se kre}u kao po nekom shopping mallu. Uzimaju samo ono {to im se svi|a: od liberalizma humanizam, od konzervativizma iskori{tavanje ekonomskih {ansi, ali i inzistiranje na osobnoj odgovornosti, ukratko, ono najbolje od obje strane ameri~kog politi~kog mainstreama. Tako stvaraju svoju novu postpoliti~ku ideologiju koja predstavlja novu vrstu politike s onu stranu tradicionalnog izbora izme|u lijevog/desnog, liberalnog/konzervativnog, republikanskog/demokratskog. Ono {to the postpoliticos, kako ih Katz naziva, razlikuje od ostalih klasa Amerike je a brand-new culture. Duboko uronjeni u popularnu ameri~ku kulturu oni ju ipak ne doìvljuju kao entertainment. Odabrana glazba, lmovi, magazini, television shows, kao i odre|ene knjige za njih su od elementarne va`nosti, ali prije svega kao sredstvo identiteta. Premda ih od stare politi~ke kaste razdvaja silni kulturni rascjep, prema novim i razli~itim kulturama potpuno su otvoreni: Oni su gotovo slijepi za razlike u boji koè odnosno etni~kom podrijetlu ljudi koji dolaze u njihovu kulturu. Novo postpoliti~ko bi}e je naravno multikulturalist i to ekstremno tolerantni: Oni ne prihva}aju toleranciju samo kao ideal; oni jesu tolerantni. [to im naravno uop}e ne smeta da
istodobno budu i radikalno revolucionarni: Oni ne pri~aju o revoluciji; oni je prave. Njihov {ibolet glasi interactivity. Ovaj novi, digitalnom tehnologijom omogu}eni oblik komunikacije stvara i novi tip zajednice, kao i novu medijsku i politi~ku kulturu.
Postpoliti~ka virtualna klasa Kritika ove, kako su je Cameron & Barbrook nazvali, kalifornijske ideologije ve} je uglavnom obavljena. Wired se u to vrijeme, prolje}a 1997, na{ao u najve}oj krizi od svoga osnutka 1992. Otkazano je njema~ko izdanje, englesko je prestalo izlaziti, Wired TV jo{ nije po~eo prikazivati program koji je proizvodio, propao je izlazak na Wall Street, a prot koji je donosio dosegao je svoje unutarnje limite. Reklame su se naime i dalje tvrdokorno dràle starih medija, uglavnom televizije... ukratko, Wiredov san o netu kao mediju svih medija i sebi samom kao njegovu glasnogovorniku (Prawda of Silicon Walley) bio je odsanjan.13 Pregazili su ga hirovi onog istog medijskog kapitalizma kojeg je mislio suvereno zajahati. Prethodni, oùjski broj, (Push Manifesto) bio je stoga neka vrsta vapaja za novim ideologijama i vizijama, neka vrsta restart-a smrznutog sistema. Eufori~no uzdizanje beogradskih demonstracija u prvu svjetsku internet revoluciju, kao i infantilne fantazije o novoj digitalnoj naciji i sami su bili simptom te krize: San o tome da se bude bog cyber-space-a, javna ideologija kao fantazija pretpubertetskih dje~aka: regresija od seksa do autisti~ke volje za mo}i.14 Pa ipak, infantilno Wiredovo snatrenje u najmanje jednoj to~ki valja uzeti krajnje ozbiljno: osvije{teni postpoli-
134
135
ti~ki subjekt otvoreno se nudi preuzeti na sebe najva`niju dru{tvenu funkciju koju danas na Zapadu politika jo{ ima reguliranje procedure uklju~ivanja/isklju~ivanja Drugog. Nije rije~ tek o vo|enju migracijske politike u prakti~nom smislu, nego o ideolo{kom deniranju i ~uvanju granica zapadnog svijeta. Rije~ je o kontroli nad jedinim antagonizmom koji (post)politi~ka svijest zapadnog ~ovjeka jo{ moè dopustiti, antagonizmom izme|u nas unutra i njih vani, izme|u univerzalnih vrijednosti na{e demokracije, prava, kulture, blagostanja i partikularnosti njihovih fundamentalizama, nacionalizama, rasizama, terorizama, ratova i bijede. I dok liberali govore: Ovdje je {ator, nek svi u|u unutra, a konzervativci im odgovaraju: Ovdje je {ator, ne èlimo da se pretrpa, Wiredovi postpoliti~ari nude kona~no rje{enje: Ovdje je {ator, svatko je dobrodo{ao ali svatko mora sam otkriti kako da u|e unutra. Svatko je sam svoj self-navigator (kako mlade Amerikance naziva American Demographics). Ako sretno uplovi u luku, bit }e to njegovom vlastitom zaslugom, ako se pak nasuka ili razbije o hridi, sam }e si biti kriv. Cinizam i pakosna naivnost glavna su sredstava pomo}u kojih virtualna klasa ustrajava u svom pogledu na svijet. A taj je mje{avina kasnog devetnaestostoljetnog darvinisti~kog kapitalizma (retro-industrial Darwinism) i tech-hype-a. 15 Usprkos svemu tome ili mo`da upravo zbog toga beogradskim je demonstrantima uspjelo da u|u unutra, uspjelo im je postati dijelom tehnoutopijske fantazije Zapada. Kako?
Univerzalnost u kulturi Jedan politi~ki potpuno jalov doga|aj, kakve su bile, kao {to danas sa sigurno{}u znamo, beogradske demonstracije zimi 96/97, Wired je mogao stilizirati u revoluciju od svjetskopovijesnog zna~aja samo tako {to je njezin izvor smjestio izvan podru~ja politike, u apriori neideolo{ko okru`je suvremene tehnologije, odnosno kulture. Tek ovako dekontaminiran, dakle nakon {to je s njega uklonjena i zadnja natruha politi~kog odnosno ideolo{kog zaga|enja, mogao je taj doga|aj biti uop}e zamije}en i potom uklju~en u globalne svjetske procese, zadobivaju}i unutar njih ovdje tako odlikovano revolucionarno zna~enje. Njegova je univerzalizacija dakle uspjela, ali ne unutar politi~kog polja, nego posredstvom pojma kulture. Politi~ki konikt, kojega su te demonstracije bile izraz, ostao je isklju~en u svojoj partikularnoj bezna~ajnosti, premda su njihovi sudionici postali ~ak prominentni protagonisti na svjetskoj sceni. Ne naravno kao politi~ka bi}a, nego kao avangarda novog univerzalnog kulturnog procesa. Postoji ne{to u kompjutorima, {to ~ini se promi~e stanovitu kulturu, gdjegod da se u svijetu nalazimo, zaklju~uje Wired. Svi su dakle na~elno dobrodo{li, bez obzira kako ekstremno speci~an bio njihov kulturni identitet, ali }e u}i samo ako pred Wiredovom postpoliti~kom Sngom odgonetnu lozinku univerzalne online kulture. Ne uspiju li, bit }e odba~eni u bezdan ofine podsvijeta. Naravno, samo beznadno naivni progutat }e to kao rje{enje problema univerzalnosti u kulturi koji ina~e toliko mu~i multikulturalisti~ki diskurs. S jedne strane, naime, univerzalisti~ka je perspektiva neizbje`na, pogotovo kad je rije~ o ljudskim pravima na primjer. S druge pak, ona se uvijek
136
137
iznova rasplinjava u mno{tvu svojih kulturno speci~nih artikulacija. One iste vrijednosti koje u jednoj kulturi vaè kao univerzalne vrijednosti ljudskog roda, u drugoj kulturi markiraju limit te univerzalizacije. Postoje naime takva kulturno speci~na prava i vrijednosti ~ije priznavanje ru{i sam fundament na{eg pojma univerzalnoga. Drugim rije~ima, uvjeti konkretne artikulacije univerzalnoga izvan kojih univerzalno uop}e ne postoji nisu svugdje isti i nisu dani jednom za svagda. Pod tim konkretnim uvjetima, dakle na granicama univerzalnoga, odvijaju se procesi uklju~ivanja i isklju~ivanja. Rije~ je o unutarnjem paradoksu univerzalnoga. Ono nikada ne obuhva}a sve. Naprotiv, ono postoji samo tako da nekoga ili ne{to uklju~uje odnosno isklju~uje. Za Judith Butler16 ovaj kulturno i povijesno kontingentni karakter univerzalnoga nije nikakav ultimativni hendikep koji bi upu}ivao na njegovu op}u neupotrebljivost. Naprotiv! U tome ona vidi njegovu jedinu {ansu. Univerzalno je identi~no sa svojom neprestanom reartikulacijom. Tu reartikulaciju izaziva uvijek onaj isklju~eni element onaj koji ne potpada pod konvencije koje u danoj situaciji deniraju univerzalno ali ne naprosto po sebi, nego tek onda kada postavi zahtjev da se to univerzalno protegne i na njega, da ga dakle uklju~i u sebe. Tim aktom ovaj isklju~eni element pokre}e ono {to Butler naziva peformativnom kontradikcijom: da bi svoj zahtjev u~inio univerzalnim, on mora razotkriti proturje~ni karakter do tada konvencionalno vaè}eg pojma univerzalnog. I tek tada, u odgovoru na izazov koji dolazi iz njegove vlastite izvanjskosti, artikulira se univerzalno. Judith Butler eksplicitno isti~e politi~ku motivaciju ove (re)artikulacije univerzalnoga. Daleko od toga da bude
idili~ni proces uzajamnog, konsenzualno reguliranog akomodiranja razli~itih kulturnih identiteta, univerzalizacija se ra|a iz konikta, iz rascjepljenosti isklju~enog subjekta koji djeluje iz double-speaking situacije, koji istodobno imaju}i i nemaju}i autorizaciju za svoj istup, progla{ava bankrot postoje}eg pojma univerzalnog i anticipativno, na na~in ideala, zaziva novi univerzalni koncept, unutar kojeg zahtjeva i mjesto za sebe. Usprkos prepoznavanju politi~kog naboja problema univerzalizacije, Judith Butler i dalje vidi njegovo rje{enje unutar konteksta kulture, u vidu takozvanog cultural translation Benjaminova pojma koji ona preuzima od Homi Bhabhe.17 Koniktu iz kojega proizlazi zahtjev za univerzalizacijom ne dopu{ta se dakle da se razvije do svojih politi~kih konzekvencija. Umjesto toga, on se pacicira u lo{oj beskona~nosti onoga {to Butler naziva labor of cultural translation.
Kultura nastavak politike drugim sredstvima Sada je jasno da je danas na ono mjesto koje je u tradicionalnoj Klausewitzevoj deniciji zauzimao rat, stupila kultura nastavak politike drugim sredstvima. înjenica da se paralelno s tim i sam rat doìvljava samo jo{ kao ~isto (ne)kulturni fenomen kao izraz kobnog nedostatka (politi~ke) kulture, kao {to je najbolje pokazao odnos Zapada prema jugoslavenskom ratu ne proturje~i ovoj tezi, nego ju nadopunjuje. Jer kako bi rat mogao biti posljedica eskalacije politi~kog konikta, kada je jedini preostali oblik politike kojom se jo{ bavi postpoliti~ki subjekt moderiranje ravnoteè me|u razli~itim kulturnim identitetima, naravno, pod ideolo{kim
138
139
pretpostavkama multikulturalisti~ke tolerancije. Nema vi{e klasne borbe, jer klasa je, uz spol, etni~ku pripadnost, dob, itd., samo jedan od mnogih kulturnih identiteta. Paradoks ove situacije razotkrivaju najbolje sami multikulturalisti kada u trenutku tragikomi~nog samoosvje{tenja govore danas o kulturi kao o war of positions.18 Jedina zada}a politike je da sprije~i samu sebe da se ne dogodi, da pacicira antagonizam izme|u razli~itih kulturnih identiteta prije nego on eskalira u politi~ki sukob i mo`da provocira zahtjev za korjenitom politi~kom promjenom, ili ~ak za politi~kom revolucijom koja bi zahvatila same temelje globalnog kapitalisti~kog sustava. Zamislimo me|utim da je temeljnoj tezi Judith Butler o intrinzi~no reaktivnom karakteru univerzalnoga Univerzalno se moè artikulirati samo u odgovoru na izazov koji dolazi od (njegove vlastite) izvanjskosti.19 dopu{teno da se razvije do svojih politi~kih konzekvencija. Ne samo kao projekcija budu}eg, nego {to je mo`da jo{ va`nije u retrospektivnom smislu. Uzrokovala bi radikalnu promjenu na{eg, da upotrebimo izraz Frederica Jamesona, globalnog kognitivnog zemljovida (cognitive re/mapping)20, dakle najop}enitije ideolo{ke slike novije povijesti koja regulira na{e egzistencijalno i politi~ko snalaènje u svijetu. Odnos isto~noevropskog komunizma i ljudskih prava na primjer, mogao bi nam se ukazati u sasvim drugom svjetlu: èljezna zavjesa nije bila samo simbol i sredstvo kr{enja ljudskih prava, granica koja je odvajala slobodni svijet od totalitarizma, nego i granica na kojoj je komunizam kao ono (vlastito) izvanjsko kapitalizma izazivao Zapad na stalnu politi~ku artikulaciju univerzalnog, dakle, u krajnjoj liniji, na politiku ljudskih prava. A time i na formuliranje konkretnih oblika poli-
ti~ke solidarnosti solidarnosti u borbi za postuliranje nekih (kulturno) speci~nih prava kao univerzalnih ljudskih prava. Fenomen nekada{njeg isto~noevropskog disidentstva bio je mogu} samo zahvaljuju}i aktivnoj politici ljudskih prava koju je vodio Zapad, dakle konkretnoj formi politi~ke solidarnosti. Ono ~ega smo me|utim svjedoci od pada komunizma naovamo, upravo je regresivni proces raspadanja konkretnih oblika te politi~ke solidarnosti. Na mjesto politike ljudskih prava stupila je kultura ljudskih prava. Ona su danas metapoliti~ka kategorija kulturni standard koji kao takav sluì kao pomo}no sredstvo u procedurama uklju~ivanja/isklju~ivanja. Od zemalja koje bi se primjerice htjele uklju~iti u Evropsku zajednicu o~ekuje se da izme|u ostaloga i u po{tivanju ljudskih prava ispune taj zapadnoevropski standard. Ukoliko u tome ne uspiju, same su si krive. U procedurama uklju~ivanja/isklju~ivanja Evropska zajednica nije nimalo bolja od Wiredovih postpoliticosa. Isti cinizam i pakosna naivnost, isti retroindustrijski darvinizam.21 Sada je valjda jasno za{to Zapad nije bio u stanju pravodobno politi~ki intervenirati u jugoslavenski rat, u stanje najgoreg mogu}eg kr{enja ljudskih prava od kraja Drugog svjetskog rata u Evropi. Za{to je samo slao humanitarnu pomo}, kao da je rije~ o kakvoj prirodnoj katastro, a ne o ratu kao nastavku politike drugim sredstvima. Zato jer uop}e vi{e nije raspolagao pojmom politi~ke solidarnosti sa `rtvama kr{enja ljudskih prava. Jer, ako su ona samo kulturna, a ne politi~ka kategorija, onda nisu vi{e univerzalna nego kulturno speci~na, pa ih je dakle mogu}e samo tolerirati u toj njihovoj speci~nosti, ali ne i u~i u borbu s njima i/ili za njih. To je pravi politi~ki smisao one po-
140
141
znate izjave biv{eg njema~kog ministra obrane Volkera Rhea da {ansu za uklju~enje u Evropsku zajednicu mogu dobiti samo one zemlje koje su kulturno kompatibilne.22
Politi~ka kritika kulture Ali kultura je danas najgori mogu}i moderator politi~kih antagonizama. U kasnom kapitalizmu, u svom postmodernom stanju dakle, ona je izgubila svaku, pa tako i kriti~ku distancu. Nema vi{e ni autonomije, ni semiautonomije kulturne sfere. Ona je nestala i to, kako je upozorio Fredric Jameson, na na~in eksplozije, naime tako da je kultura ekspandirala do to~ke u kojoj je sve u na{em dru{tvenom ìvotu od ekonomske vrijednosti, preko dràvne sile pa sve do strukture na{e psihe postalo kulturno.23 Je li pod tim uvjetima uop}e jo{ zamisliva bilo kakva (kulturna) kritika s (politi~kim) efektom? Kriti~ki subjekt koji bi izazvao reartikulaciju univerzalnoga i tako otvorio utopijsku bre{u u povijesnom zastoju? na na~in koji opisuje J. Butler: Rije~ je o anticipaciji univerzalnosti koje jo{ nema, za koju jo{ nemamo gotov koncept i ~ije }e artikulacije uslijediti (ako uop}e ho}e) od izazova toj univerzalnosti na njezinim tek zami{ljenim granicama.24 Te{ko je pretpostaviti da bi subjekt multikulti-ideologije toliko slavljeni kulturni hibrid postmoderne mogao smognuti dovoljno transgresivne snage da pokrene proces politi~ke reartikulacije univerzalnoga. Jer kad god to ~ini, ~ini to samo u okviru kulturne retorike: Kao retorika, (multikulturalizam) dovodi u pitanje svaki koncept nacije kao kulturne cjeline pretvaraju}i nacionalizam u hibridiziranu, kulturnu subjektivnu svijest koja moè djelovati kao bedem protiv rasizma.25 Politi~ki efekt ove kulturne trans-
formacije univerzalnoga ima isklju~ivo defanzivni karakter: ne dopu{taju}i eskalaciju konikta, novi reartikulirani koncept univerzalnoga brani postoje}e, {tovi{e, on ne samo da ne probija nikakve granice (kako bi htjela J. Butler svojom tezom o extension of universality), nego ih podiù}i za{titne bedeme tek u pravom smislu utvr|uje. I time ujedno isklju~uje politi~ki ekscesivni izraz svojih vlastitih, unutarnjih proturje~ja rasizam na primjer. Nije li to prava slika dana{nje Evropske zajednice koja je multikulturalisti~ki pripitomila svoj vlastiti nacionalizam, podigla bedeme oko sebe, izbaciv{i preko njih rasizam i uvaliv{i ga kulturnim identitetima onih koji jo{ nisu kulturno kompatibilni s njom. Njima isklju~enima je zapalo da politi~ki iìve njezino temeljno proturje~je, proturje~je izme|u ekonomske ekspanzije u globalno trì{te i zatvaranja u vlastiti kulturni identitet. Ono {to dobivamo u postkomunisti~koj isto~noj Evropi je neka vrsta negativne, distopijske realizacije tog /evropskog/ sna ukratko, najgore od oba svijeta, nesputano trì{te spojeno s ideolo{kim fundamentalizmom!26 U istoj mjeri u kojoj se hvali (politi~kim) prednostima svoje kulturne retorike, multikulturalizam ponosito isti~e nemogu}nost svoje upotrebe u politi~koj praksi. Jer on je ortodoksno antiesencijalisti~ki nastrojen, on dokazuje hibridni, a ne ksni karakter kultura koje su u temelju modernih nacija-dràva. A politika je uvijek nacionalna, dràvna politika, ona uvijek operira u ~istim ili ne~istim (pure or impure) kulturnim horizontima. Za multikulturalizam politika je dakle praksa zasnovana na esencijalisti~koj zabludi o ~istim kulturnim identitetima. Ona je neka vrsta kulturno inferiorne aktivnosti. Politika za multikulturaliste to su drugi.
142
143
[to pod tim okolnostima preostaje isklju~enima? Tim drugima kojima je politika sudbina kao kakva endemska bolest, tipi~na za pojedine kulturno i civilizacijski zaostale regije? Onima dakle kojima je upravo zahvaljuju}i tom kulturnom hendikepu su|eno politi~ki osvijestiti vlastitu poziciju kao poziciju isklju~enog elementa koji stanje svoje isklju~enosti moè promijeniti samo tako da izazove radikalnu reartikulaciju onog univerzalnoga u kojem nije bilo mjesta za njega. Taj element svakako nije danas toliko omiljeni kulturni hibrid. Njemu su, kao predmetu narcisti~ke naslade multikulturalista, vrata u bedemu univerzalnog ionako uvijek otvorena. Subjekt promjene univerzalnoga je onaj koji nastupa kao njegov vlastiti isklju~eni dio, kao njegov bastard nezakonito dijete koje stanje svoje izvanzakonitosti moè ukinuti samo tako da promijeni sam zakon, odnosno dru{tvene uvjete koji omogu}uju njegovu univerzalizaciju. Premda spekulativno zauzima ono mjesto koje je u marksizmu zauzimao proletarijat, njegovo polazi{te nije i ne moè biti kritika politi~ke ekonomije. Bastard kre}e od radikalne (re)politizacije svoje kulturne isklju~enosti, dakle sa stajali{ta politi~ke kritike kulture. Njegov cilj je otvoriti utopijski proboj u povijesno blokiranom pojmu univerzalnoga. Univerzalno se me|utim ne (re)artikulira ni na kakvim granicama kao popri{tima diferenciranja kulturnih identiteta, a jo{ manje na multikulturalisti~ki poduprtim bedemima o~uvanja postoje}eg. Univerzalno se revolucionira na barikadama na kojima je uostalom i ro|eno u svom povijesno politi~kom smislu.
Napomene
1 David Rieff, Die Pilatus-Taktik, Lettre International Nr. 31, 1995. 2 Georg Hoffmann-Ostenhof, Gerechtigkeit fr Serbien, Prol Nr.3, 13.01.1997. 3 Isto. 4 Georg Hoffmann-Ostenhof, Nachgeholte Revolution, Prol Nr.7, 10.02.1997. 5 Bernhard Odehnal, Slobo, wir lieben uns!, Prol Nr. 1/2, 7.01.1997. 6 Odehnal, loc.cit. 7 Hoffmann-Ostenhof, loc.cit. 8 Christiane Schltzer, SDZ 25/26, 1997. 9 Vidi Arkzin 83, Zagreb. 10 Hanspeter Born, Unsere Waffen: Lrm, Gelchter, Farben, Die Weltwoche Nr.4, 23.01.1997. 11 Immanuel Kant, Der Streit der Fakultten, ovdje u Immanuel Kant, Schriften zur Anthropologie, Geschichtsphilosophie, Politik und Paedagogik 1 (Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1993), str. 358. 12 The Internet Revolution, Wired magazine, March/April 1997. 13 Gert Lovink, A Push Media Critique, Nettime 02.03.1997. 14 Arthur Kroker & Michael A. Weinstein, Data Trash (New York: St. Martins Press, 1994), str. 11. 15 Isto. 16 Judith Butler, Universality in Culture, u Martha C. Nussbaum, For Love of Country (Boston: Beacon Press, 1996), str. 45-53. 17 Vidi Homi Bhabha, The Location of Culture (New York: Routledge, 1993). 18 Pnina Werbner & Tariq Modood (Ed.), Debating Cultural Hybridity (London, New Jersey: Zed Books, 1997), str. 3. 19 Butler, loc.cit., str. 49. 20 Vidi Frederic Jameson, Postmodernism or The Cultural Logic of Late Capitalism (London, New York: Verso, 1991). 21 Kroker & Weinstein, op.cit. 22 Vidi Mark Terkessidis, Kulturkampf (Kln: Kiepenheuer & Witsch, 1995), str. 268.
144
145
23 Jameson, loc.cit., str. 48. 24 Butler, loc.cit., str.49. 25 Pnina Werbner, loc.cit., str. 22. 26 Slavoj @ièk, Bauk jo{ uvijek kruì, Predgovor Komunisti~kom manifestu Marxa i Engelesa (Zagreb: Bastard, 1998), str. 73.
The real clash Samuela P. Huntingtona

Zbog ~ega nas to uàsava Huntington? Je li to njegov scenario globalnog relativiranja svih vrijednosti, koji nas moralno sabla`njava? Ili je prije rije~ o na{oj vjeri u napredak, koju je uzdrmao svojom vizijom budu}nosti u kojoj nas ne ~eka ni{ta bolje od beskona~nog niza opasnih sukoba me|u svjetskim kulturama? Te{ko je odgovoriti na ta pitanja, no ne{to je ipak izvjesno: na{ osje}aj za realnost nije nipo{to povrije|en njegovim tezama. One naprosto nisu pogre{ne i nisu ni u kakvom proturje~ju sa stvarno{}u u kojoj ìvimo. Velike kulture ovog svijeta koje suvereno vladaju povijesnom scenom, kako ju opisuje Huntington, doista se sve vi{e me|usobno udaljuju. One, danas je to o~iglednije no ikad prije, nisu sklone uzajamno se oboga}ivati, i na onomu {to im je zajedni~ko, graditi bolju budu}nost. Naprotiv, susre}u se sa sve manje tolerancije. Sve vi{e je sukoba me|u njima i ti sukobi sve brè i lak{e eskaliraju u ratove. âk izgleda kao da se na{ zajedni~ki svijet doista raspada i to upravo uzdu` linija koje je povukao Huntington i koje se na taj na~in sve vi{e markiraju krvlju. Danas, na kraju dvadesetog stolje}a, jedva da se doga|a jo{ ne{to {to bi otvoreno proturje~ilo Huntingtonovim tezama. Pa ipak, ne èlimo mu vjerovati. Sredi{nja teza Sukoba civilizacija* govori da je u svijetu koji danas nastaje i koji je obiljeèn etni~kim koniktima i sukobom kultura, vjera u univerzalnost zapadne kulture jednostavno pogre{na i da je povrh toga nemoralna i opasna. (310) Na temelju te glavne teze Huntington postavlja zahtjeve s dalekose`nim prakti~kim konzekvencijama. Pritom
146
147
on nimalo ne prikriva svoju èlju da popravi odnosno spasi svijet. U tom smislu Sukob civilizacija nije nikakvo znanstveno djelo koje je sebi postavilo za cilj potaknuti razmi{ljanje o stanju na{ega svijeta i njegovoj budu}nosti. To je knjiga s porukom koja je upu}ena ljudima od ~ina. Njegova prava ciljna grupa su ~vori{ta dana{njeg politi~kog odlu~ivanja odnosno centri konkretne, ovozemaljske mo}i. [to da se radi? to je pitanje na koje Huntington poku{ava dati odgovor ne {tede}i pritom truda da u|e i u najsitnije detalje. Savjeti koje daje zapadnim politi~arima sasvim su konkretni. Tako na primjer on to~no odre|uje koje bi to dràve Zapad trebao integrirati u svoje politi~ke i vojne asocijacije, dakle Evropsku zajednici i NATO, naime tzv. Vi{egradske zemlje, balti~ke republike, Sloveniju i Hrvatsku. Otvorenost s kojom vodi ra~una o interesima Zapada gotovo da grani~i s cinizmom. On otvoreno preporu~uje zapadnim mo}nicima da vojnu mo} islamskih zemalja i Kine koliko je god mogu}e zadrè u granicama, odnosno da i dalje osiguravaju tehnolo{ku i vojnu nadmo} Zapada nad drugim kulturama. Istodobno, sasvim realisti~no, on poziva taj isti Zapad da se opameti upozoravaju}i s posebnim naglaskom na opasnost od mogu}ih intervencija u poslove drugih kultura. Tu posljednju mogu}nost Huntington drì najopasnijom, jer bi mogla imati za posljedicu op}u nestabilnost, pa ~ak i novi globalni sukob. (312) Kako je trezveno i dalekovidno to upozorenje, svjedo~e ve} danas nesagledive posljedice aktualne vojne intervencije NATO na Balkanu. Ti konkretni vojno-politi~ki savjeti u cjelini predstavljaju prakti~nu primjenu glavnog zahtjeva koji Huntington postavlja pred Zapad, naime, da se dragovoljno odrekne univerzalizacije onoga {to on naziva zapadnom kulturom. Samo
na taj na~in, vjeruje Huntington, mogu}e je spasiti kako autenti~ne vrijednosti Zapada prije svega ideje individualne slobode, politi~ke demokracije, vladavine zakona i kulturne slobode (311) kao i svjetski mir. [to me|utim ako odricanje od univerzalnog vaènja takozvanih vrijednosti zapadne kulture moè imati i druge, neo~ekivano dalekose`nije posljedice od onih pozitivnih, kojima nas Huntington mami na taj ~in? [to ako onaj osje}aj nelagode koji u nas izazivaju njegove ideje ve} valja razumjeti kao znak upozorenja pred jednim daleko sudbonosnijim korakom. Na ovom mjestu dobro je prisjetiti se poznate usporedbe psihoanalize s tre}om uvredom koju je ljudska spoznaja nanijela ~ovje~anstvu i o kojoj Sigmund Freud govori u svojim Predavanjima iz uvoda u psihoanalizu. Prvu uvredu doìvjelo je ~ovje~anstvo kada je spoznalo da na{a zemlja nije sredi{te svemira, nego tek neznatan djeli} svekolikog svemirskog sustava. Nakon te kopernikanske povrede uslijedila je ona Charlesa Darwina koji je sru{io tezu o navodnom prioritetu ~ovjeka u genezi ìvota na zemlji i uputio ljudski rod na njegovo podrijetlo iz ìvotinjskog carstva. Tre}i put je Freud sam uzdrmao ~ovjekovu megalomaniju: psihoanaliza je dokazala ~ovjekovu Ja, da nije vi{e gazda u vlastitoj ku}i, nego da je ovisan o {krtim informacijama o onome {to se zbiva u njegovu nesvjesnom du{evnom ìvotu. Ne bismo li u ovom kontekstu Huntingtonov zahtjev za odricanjem Zapada od njegovih univerzalisti~kih na~ela, s puno opravdanja mogli shvatiti kao ~etvrtu uvredu koju ljudsko znanje nanosi sve~ovje~anskoj samosvijesti? Postavlja se naime pitanje, je li ~ovje~anstvo koje se odreklo svoga univerzalnog vaènja uop}e jo{ postoji kao takvo? Tim
148
149
odricanjem ono nije samo povrije|eno u svojoj megalomaniji, nego, {tovi{e, dovedeno u pitanje u samoj svojoj egzistenciji. ôvje~anstvo je ili univerzalna cjelina, ili ga nema. Zajedno sa svim svojim univerzalisti~kim idejama, ono je dodu{e ro|eno u krilu zapadne kulture, ali ta njegova kolijevka sada bi, prema Huntingtonu, trebala postati njegovim kavezom. A prosvje}eni zapadni ~ovjek, taj samosvjesni nositelj univerzalnih ideja slobode, jednakosti i gra|anske solidarnosti, on bi trebao ostati zatvoren u tom sve manjem i tje{njem kavezu. Gore uvrede ljudskoj samosvijesti, kakvu je do sada poznajemo, te{ko da je mogu}e zamisliti. Huntington polazi naime od hipoteze da je univerzalizam kao ideologija Zapada doìvio poraz. Nezapadne kulture nisu se pokazale spremnima preuzeti zapadne vrijednosti. U poku{aju Zapada da me|u njima pro{iri univerzalno dobro politi~ku demokraciju i ljudska prava na primjer one su vidjele nametanje partikularne zapadne kulture. Demokratizaciju su doìvjele kao imperijalisti~ki pritisak. êmu dakle i dalje inzistirati na tomu, pita se Huntington i dolazi do zaklju~ka, da ~itav univerzalisti~ki projekt valja napustiti. Nema smisla druge kulture ovoga svijeta preoblikovati po uzoru na Zapad. Taj Zapad uostalom vi{e nema snage za to, jer je zahva}en procesom dekadencije. Glavna odgovornost zapadnih politi~kih vo|a sastoji se danas prije svega u o~uvanju, za{titi i obnovi jedinstvenih kvaliteta zapadne kulture. Njezina vrijednost nije u tome {to je univerzalna, nego u tome {to je jedinstvena(311). Odricanje od univerzalisti~kih zahtjeva zapadne kulture ima dakle potpuno defanzivni karakter. Na jedan naizgled trezven i samozatajan na~in ta gesta otvoreno priznaje svoje slabosti i realisti~no progla{ava svoju spremnost da pri-
zna jednakovrijednost drugih kultura. Ukoliko taj stav treba nekako imenovati, onda jedino pojam tolerancije dolazi u obzir. On nam otvara uvid u politi~ko zna~enje `rtvovanja univerzalisti~kog projekta. No prethodno valja upozoriti na jedan slu~aj u kojem Huntington ipak zauzima univerzalisti~ki stav. Rije~ je o Sjedinjenim Dràvama. Identitet te velike i mo}ne zemlje po~iva, prema njemu, na dvije temeljne komponente: kulturnoj, koju moèmo denirati kao ba{tinu zapadne kulture, i politi~koj, koja se sastoji od odre|enih vrijednosti kao {to su primjerice sloboda, demokracija, individualizam, jednakost pred zakonom, konstitucionalizam, privatno vlasni{tvo itd. Taj ameri~ki identitet, prema Huntingtonu, danas ugroàva jedna mala ali utjecajna grupa intelektualaca i publicista. U ime multikulturalizma oni napadaju poistovje}enje Amerike sa zapadnom kulturom i negiraju postojanje jedinstvene ameri~ke kulture. Istodobno se zauzimaju za rasne, etni~ke i druge subnacionalne kulturne identitete i grupiranja. Ukoliko im uspije nametnuti se, upozorova Huntington, Americi }e zaprijetiti propast. Umjesto Amerike kao zemlje koja svoj identitet zahvaljuje jednoj jedinstvenoj kulturi dobit }emo zemlju mnogobrojnih razli~itih kultura koja te{ko da bi imala neku {ansu za opstanak. Iz Sjedinjenih dràva nastat }e naposlijetku Ujedinjene nacije, a kraj Amerike istodobno bi zna~io i kraj cijele zapadne kulture, zaklju~uje Huntington. Protiv ameri~kih multikulturalista Huntington nastupa dakle kao samosvjesni univerzalist: bori se protiv ideje jednakovrijednosti partikularnih kulturnih identiteta i svima njima name}e jednu jedinu odabranu kulturu. Tu je rije~ o stvarnom sukobu (the real clash), kako James Kurth ozna~uje borbu izme|u multikulturalista s jedne strane i bra-
150
151
nitelja jedinstvene zapadne kulture i vjere u Ameriku s druge. (307) Prema van me|utim, u odnosu na druge svjetske kulture, uvjereni univerzalist Huntington pretvara se najednom u jednako uvjerenog multikulturalista. Tu je rije~ samo jo{ o bezgrani~noj toleranciji svih razlika. Nitko tu vi{e ne biva isklju~en: All different, all equal. Drugima se ni{ta vi{e ne name}e, naprotiv, sve im se tolerira. Globalno, multikulturalizam; lokalno, univerzalizam to je Huntingtonov par iz snova. Njegov obrat: lokalni multikulturalizam u paraleli s globalnim univerzalizmom, lik je Huntingtonova najomraènijeg neprijatelja: Multikulturalizam kod ku}e ugroàva Sjedinjene Dràve i Zapad; univerzalizam u inozemstvu ugroàva Zapad i svijet (318). Kako da razumijemo ovu neobi~nu zamjenjivost obiju pozicija? Je li ovdje jednostavno rije~ o prostom proturje~ju ili su te dvije pozicije komplementarne? Sukob civilizacija ho}e biti knjiga s porukom i to s porukom politici. Huntington èli da njegove ideje imaju pozitivan politi~ki efekt. Kako me|utim stoji stvar s politi~kim zna~enjem njegove glavne teze, da je zapadni univerzalizam epohalno doìvio propast, odnosno njegovog, na toj tezi utemeljenog zahtjeva Zapadu da se globalno odrekne svih svojih univerzalisti~kih pretenzija? Moèmo li politiku koja se unaprijed odri~e svih svojih univerzalisti~kih zahtjeva jo{ uvijek smatrati politikom? Jacques Rancire nas je upozorio na povijesni trenutak u kojem je nastala politika u pravom smislu.1 Bio je to upravo trenutak inzistiranja na univerzalnom principu. Politika je ro|ena u staroj Gr~koj kada su ~lanovi demosa koji nisu zauzimali nikakvo ~vrsto mjesto u dru{tvenoj hijerarhi-
ji, stupili na politi~ku scenu s pretenzijom da upravo oni nastupaju u ime dru{tva, da dakle predstavljaju to dru{tvo u njegovoj cjelini. Oni nisu jednostavno protestirali protiv posebnih nepravednosti koje su im po~injene traè}i od mo}nika da ih priznaju u njihovu posebnom pravu. Naprotiv, oni su nastupili u ime cijelog dru{tva, a ne u ime svojih partikularnih prava odnosno interesa. Sukob koji su time izazvali konstitutivan je za politiku. On je izraz napetosti izme|u strukturiranog dru{tvenog tijela u kojem svaki dio ima svoje vlastito mjesto i jednog njegova dijela koji utjelovljuje prazno na~elo univerzalnosti i koji na taj na~in destabilizira ~itavu dru{tvenu gra|evinu. Upravo to poistovje}enje jednog partikularnog dru{tvenog elementa s cjelinom dru{tva, dakle njegova pretenzija na univerzalnu poziciju, autenti~ni je ~in politizacije. Uvijek iznova nailazimo na njega u velikim historijskim doga|ajima od Francuske revolucije do na{ih dana. Godine 1789. je tre}i stale` bio taj koji se nasuprot aristokraciji i kleru proglasio predstavnikom cijele nacije, kao {to su dvjesto godina kasnije disidenti bili ti koji su u raspadu isto~noevropskog socijalizma istupili nasuprot partijskoj nomenklaturi kao predstavnici cijelog naroda.2 Pretenzija na univerzalnost neodvojiva je od politike u pravom smislu. Odricanje od te pretenzije nije ni{ta drugo nego odricanje od politike kao takve, dakle ~in depolitizacije. U osnovi zahtjeva koji Huntington postavlja Zapadu, da se naime odrekne nametanja vlastitih vrijednosti drugim kulturama, je gesta depolitizacije. Kako bi odrào ne samo kulturne, nego i politi~ke standarde o~uvao na primjer demokraciju i spasio svjetski mir Zapad bi se morao u odnosu na ostatak svijeta odre}i svakog autenti~nog poli-
152
153
ti~kog stava. Da se to odricanje predstavlja kao ~in tolerancije, ne bi nas smjelo ~uditi. Tolerancija prema drugim kulturama, koju zagovara Huntington nije ni{ta drugo nego izraz iste depolitizacije koja je glavno obilje`je multikulturalisti~ke ideologije. Kakve su me|utim konkretne politi~ke konzekvencije takva stava? Uzmimo kao primjer ljudska prava. Za Huntingtona ona su bitan sastojak zapadne politi~ke kulture i kao takve, zapadni standard, uostalom ba{ kao i njihovo univerzalno zna~enje. Od 1948. s Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjeni narodi su njihovu univerzalnost ~ak ksirali u me|unarodnom pravu. Sada me|utim zahtijeva Huntington da ta univerzalna ljudska prava vaè s onu stranu zapadnih granica samo jo{ kao speci~ni zapadni obi~aji. To zna~i da se s njima ne moè vi{e voditi nikakva politika. Ovdje je razlika u odnosu na vrijeme hladnoga rata kada je Zapad, uza sve nedosljednosti, ipak vodio aktivnu politiku ljudskih prava. Takva bi se politika, prema Huntingtonu, danas trebala voditi samo jo{ unutar zapadnog kulturnog kruga i to uglavnom u odnosu na multikulturaliste koji svojim partikularizmima ugroàvaju identitet Zapada, a time i kulturnu bazu upravo tih ljudskih prava. Naposljetku, univerzalizam za Huntingtona nije stvar politike, nego kulture i to jedne sasvim odre|ene kulture. S iluzijom neke jedinstvene, univerzalne kulture civilization in the singular (40) on ne èli vi{e imati nikakva posla. Rije~ je o ideji francuskih mislilaca osamnaestog stolje}a koja je razvijena u suprotnosti spram pojma barbarstva. Huntington me|utim shva}a kulturu uvijek u pluralu i odri~e se svake hijerarhijske predod`be kad je rije~ o procjeni vrijednosti razli~itih kultura. On je naime uvjereni multikulturalist i Sukob civili-
zacija je poku{aj da se multikulturalisti~ka vizija Amerike projicira na ~itav svijet. Pri ~emu se, naravno, `rtvuje politi~ka perspektiva. Jednako kao {to je zaboravio ideju francuskih mislilaca o jednoj univerzalnoj kulturi povezati s njezinim politi~kim izrazom, s francuskim republikanskim univerzalizmom, Huntington sada potiskuje politi~ku osnovu svog globalnog multikulturalizma, traumu unutra{njeg konikta s ameri~kim multikulturalistima. Konkretni politi~ki antagonizam, the real clash, rasplinjuje se u pojmu multikulturne tolerancije koji je u temelju njegove vizije novog svjetskog poretka. Dojam da se Huntington odri~e odlu~uju}eg utjecaja Zapada na preoblikovanje suvremenog svijeta ipak vara. On upravo iz ameri~kog multikulturalizma stvara univerzalni model za cijeli svijet. Umjesto otvorene politi~ke i vojne dominacije Zapada koja je realno zakazala, sada bi trebala nastupiti simboli~ka hegemonija. Multikulturalizam je naime ideologija Zapada par excellence. Realni uàs te vizije, a to zna~i konkretni, stvarni sukobi i ~ak ratovi me|u razli~itim kutlurama, koji su na dnevnom redu, nipo{to ne isklju~uju svoj utopijski korelativ. Naprotiv, realno stanje ~ini taj utopijski nadomjestak upravo neophodnim: ono {to nam treba u otu`noj stvarnosti jednog svijeta koji se raspada u nerazrje{ivim sukobima identiteta, je naravno, jo{ vi{e tolerancije, jo{ vi{e me|usobnog razumijevanja. Mno{tvo partikularnih kulturnih identiteta koji su u na~elu jednakovrijedni trebali bi preoblikovati svijet u popri{te me|usobnog priznanja i tolerancije i na taj na~in osigurati svjetski mir. Samo kona~an trijumf multikulturne tolerancije moè nas spasiti od kona~nog svjetskog rata, to je poruka Huntingtonova.
154
155
Odricanje od univerzalizma je u krajnjoj konzekvenciji odricanje od politike. Identity politics, uzdignuta na globalnu razinu, sa svim svojim stvarnim uàsom i utopijskim nadama, jo{ uvijek nije nikakva zamjena za politiku u pravom smislu koja se nije odrekla svojih univerzalisti~kih zahtjeva i koja je zato jo{ u stanju prakti~ki, a to zna~i konkretno politi~ki, mobilizirati realni utopijski potencijal. S multikulturalistima dijeli Huntington neku vrstu prastraha od radikalizma. U svakoj univerzalizaciji partikularnih zahtjeva on vidi put u novi totalitarizam. Samo jo{ fundamentalisti svih vrsta, kako vjeruje, misle i djeluju univerzalisti~ki. Njegovo uàsavanje nad tim izgleda vi{e nego samorazumljivo. Taj strah, koji vaì kao prirodan {to zna~i da su njegovi dru{tveni i politi~ki uzroci izmaknuli racionalnoj kontroli motivacijska je osnova Huntingtonova oportunisti~kog stava prema konkretnim problemima suvremenog svijeta. Postoje}e je fait accompli i ne treba ga mijenjati, nego samo jo{, u njegovoj drugosti, tolerirati. Pasivna prilagodba, tvrdokorna obrana jednog ve} dostignutog stanja za Huntingtona je jedini smisleni odgovor na povijesne izazove koje razvoj svijeta nu`no donosi sobom. U tom smislu ~itav njegov koncept novog svjetskog poretka je neka vrsta da posudimo jedan Freudov pojam protuzaposjednu}a (Gegenbesetzung) svijeta. Odricanje od univerzalnih zahtjeva preuzima ulogu obrambenog mehanizma i razultat je duboke politi~ke frustracije Zapada. Umjesto da tu frustraciju racionalno sagleda, Huntington poseè za iracionalnim mitom o zapadnoj dekadenciji. Spengeler je sveprisutan u Sukobu civilizacija. Pripisati vlastitu politi~ku nemo} cikli~kom tijeku vremena jo{ uvijek je najudobniji na~in da se sa sebe skine svaka odgovornosti za tu nemo}. To najbolje obja{njava lako}a kojom Huntington iz-
bjegava suo~avanje s jednim ina~e sasvim korektno dijagnosticiranim problemom. On primjerice konstatira da je svijet u pojmovima britanske international relations theory jedan dodu{e odli~no razvijeni internacionalni sistem, ali istodobno i veoma primitivno internacionalno dru{tvo. (54) Za{to je to tako? Koje su to prepreke koje stoje na putu razvoju svijeta u pravcu jednog internacionalnog dru{tva? Kako to da danas, u vrijeme sve intenzivnije globalizacije, pitanje svjetskog gra|anina u politi~kom smislu nije nikakva tema? To i sli~na pitanja Huntington ne postavlja, jer bi odgovor na njih zahtijevao jasni politi~ki stav koji pak nije zamisliv bez radikalnih politi~kih konzekvencija. Umjesto toga, citira Huntington u fatalisti~kom tonu kulturrelativiste od Spenglera do Braudela. Iza kulturteorijske skromnosti skriva se me|utim jasni politi~ki interes. Kao {to se uostalom iza prividnog relativiranja vlastitog kulturnog identiteta jasno naslu}uje njegovo oholo precjenjivanje koje sluì samo jednoj politi~koj svrsi: ne dopustiti vi{e nikakva utjecaja izvana. Pretpostavka, da mi danas ìvimo u postideolo{kom vremenu, za Huntingtona je notorna ~injenica. Zbog toga je za njega opro{taj od univerzalizma tako neproblemati~an i samorazumljiv. Univerzalizam kao ideologija Zapada (66) nema mjesta u jednom svijetu koji vi{e ne funkcionira prema ideolo{kim paradigmama. S raspadom sovjetskog komunizma, njegovim temeljnim modiciranjem u Kini i kona~nim neuspjehom socijalisti~ke ekonomije da postigne stabilan razvoj, nastao je ideolo{ki vakuum koji je glavno obilje`je takozvanog Post-Cold War svijeta. Ovdje se Huntingtonova dijagnoza poklapa s Fukuyaminom. Obojica su mi{ljenja da je rat ideja stvar pro{losti. No autor Kraja povijesti vidi taj kraj kao kona~nu pobjedu jedne ideje, dok Huntington, na-
156
157
protiv, polazi od op}e relativizacije svih ideja u tom istom postideolo{kom svijetu. Ideologija zapadne liberalne demokracije pobijedila je u Fukuyame zahvaljuju}i svojoj kona~noj univerzalizaciji. Upravo ta ista univerzalizacija u Huntingtona je zakazala. Liberalno-demokratska ideologija Zapada je samo jedna, me|u inima, kulturno speci~nim dru{tvenim ure|enjima. Zapadni je univerzalizam, za Huntingtona, prestao biti univerzalan. Postao je takore}i partikularan. Taj se paradoks moè svesti isklju~ivo na Huntingtonov naivni esencijalizam koji u univerzalizmu vidi neko speci~no ideolo{ko svojstvo zapadne kulture. Univerzalnost me|utim ne treba razumjeti kao ksni element nekog posebnog (kulturnog) identiteta, nego prije kao dinami~ni predmet stalne reartikulacije. Ona i nastaje tek kao reakcija na izazov izvana, onda naime kada njegova kao {to kaè Judith Butler3 isklju~ena izvanjskost zatraì svoje mjesto unutar tog realno postoje}eg univerzalnog, dakle postavi zahtjev za njegovom promjenom, kako bi ukinula svoju izvanjskost i postala dijelom jednog novog, pro{irenog i izmijenjenog pojma univerzalnog. Drugim rije~ima, nije jedino zapadna kultura ta koja odre|uje {to jest a {to nije univerzalno. Tek njezino koniktno su~eljavanje s drugim kulturama odnosno politi~kim zahtjevima u~vr{}uje vaè}i pojam univerzalnog. Zapad ne polaè nikakvo isklju~ivo pravo na univerzalizam i nikome ne moè zabraniti da ga upotrijebi kako u kulturne tako, jo{ i vi{e, u politi~ke svrhe. Koliko je nedostatan Huntingtonov pojam univerzalnosti, najbolje potvr|uje ~injenica da ni on sam, unutar vlastitog koncepta, nije u stanju iza}i na kraj s tim pojmom. Odricanje od univerzalizma koje zahtijeva od Zapada njemu
samome polazi najmanje za rukom. On ga uvijek iznova upotrebljava kad god je rije~ o takozvanom stvarnom sukobu (the real clash). Jer pozicija s koje Huntington napada ameri~ke multikulturaliste i sama je univerzalisti~ka. Kao {to je i sukob koji se odvija pod pojmom stvarnog sukoba ideolo{ki, premda je u ovim na{im navodno postideolo{kim vremenima takav sukob ve} odavno morao biti okon~an. Odba~eni, isklju~eni univerzalizam vra}a se na koncu natrag. Mnogobrojni konikti razli~itih kultura zavr{avaju na kraju u jednom ve}em sukobu, u jednom globalnom stvarnom sukobu izme|u kulture i barbarstva (321). Ideja jedne jedinstvene kulture civilization in the singular koja se opire barbarstvu i koju je Huntington ostavio francuskim misliocima osamnaestog stolje}a, ponovo je aktualna. Huntingtonova vizija budu}nosti moè se odre}i te ideje jednako malo kao i univerzalizma. U odnosu na sve svoje teme zauzima Huntington neku vrstu cini~nog stava. On pledira za odricanje od univerzalizma da bi ga sam iznova uveo; progla{ava nastupanje postideolo{kog doba, da bi se potom sam upustio u ideolo{ke sukobe; napu{ta koncept jedne jedinstvene kulture, da bi je na koncu uzdigao u vrhunski vrijednosni ideal; jedan potpuno ispra`njen pojam kulture progla{ava regulativnom paradigmom na{eg svijeta, da bi ga potom pretovario teretom najteìh politi~kih antagonizama pretvaraju}i kulturu na taj na~in u ideologiju postideolo{kog doba. Sva ta proturje~ja nisu toliko posljedica teorijskih nedore~enosti koliko su reeks stvarnih dru{tvenih antagonizama koji jo{ uvijek ~ekaju na svoju politi~ku artikulaciju. Huntingtonu ta artikulacija nije uspjela. Njegove ideje ne predstavljaju nikakav, kao {to mnogi misle, stvarni problem
158
159
suvremenog svijeta. Pravi problem je naprotiv taj svijet koji njegove ideje sve vi{e oportunisti~ki slijedi.
S porazom u bolju budu}nost Sudbina jednog alternativnog medija

Mistikacija dru{tvene uloge medija i kulture jedno je od najtu`nijih poglavlja jugoslavenskog rasula. Smisao i zna~enje te uloge u potpunosti je, ba{ kao i ~itavo polje politi~kog, progutala kvazidijalektika po~initelja i `rtve. Gotovo svi akteri na sceni pristali su na tu logiku: doma}e javnosti na{ih osamostaljenih republika i protektorata, njihove politi~ke elite, takozvani vanjski faktori, politi~ki i humanitarni, te naposljetku i sami proizvo|a~i, odnosno potro{a~i medija i kulture. Tako se danas nitko ne}e usprotiviti govoru o dobrim i zlim medijima, o medijima, dakle, koji su zastupali demokraciju, vladavinu zakona, ljudska prava i vlastitu neovisnost i onim drugima koji su raspirivali mr`nju, sluìli partikularnim politi~kim interesima, zaga|ivali javnost propagandom i dezinformacijama. S jednakom samorazumljivo{}u govorit }e se o konzervativnoj, patrijarhalnoj, nacionalisti~koj kulturi u ~ije ime i uz ~iju podr{ku su pripremani i vo|eni jugoslavenski gra|anski ratovi, kao i o kulturi autenti~nih civilizacijskih vrijednosti, na prvom mjestu tolerancije, kozmopolitizma, multikulturalizma itd., koja je pala `rtvom nacionalizma i rata. Ali {to je u tome pogre{no? Zar je te{ko na}i primjera koji vjerodostojno potvr|uju navedenu dijalektiku?... Sigurno nije. Zar razlika, kvalitativna, moralna, politi~ka i svaka druga, izme|u jednog Feral Tribunea i jedne Slobodne Dalmacije iz njezine najgore {ovinisti~ke faze odnosno primjerice zagreba~kog Hrvatskog slova, tog glasila najprimitivnijih hadezeovskih ideologa, ne govori dovoljno sama za sebe? Ili pak, u Srbiji, razlika izme|u radija B 92 i Milo{evi}eve TV Srbije?
*** Samuel P. Huntington, The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order (New York: Simon & Schuster,1996). 1 Jacques Rancire, La msentente (Paris: Galile, 1995). 2 Slavoj @ièk, The Post-political Denkverbot (Zagreb: Bastard 1, 1998) (http://www.arkzin.com/bastard/new) 3 Judith Butler, Universality in Culture, in Martha C. Nussbaum, For Love of Country (Boston: Beacon Press, 1996).
160
161
Problem s tim shva}anjem nije me|utim u njegovu la`nom prikazivanju stvarnosti, koje mu se uostalom ne moè ni predbaciti ni dokazati, nego u jednoj sasvim drugoj dimenziji. Ono naime pre{utno podupire sveprisutno precjenjivanje dru{tvene uloge obaju fenomena, medija i kulture, i na taj na~in zamagljuje na{ pogled na autenti~no politi~ki karakter jugoslavenske katastrofe. Ni mediji, ni kultura, u jugoslavenskom slu~aju, nisu odigrali onu dru{tvenu ulogu koja se od njih o~ekivala. Ni u negativnom, ni u pozitivnom smislu. Ne samo da nisu pokvarili stvarnost u ve}oj mjeri od konkretnih politi~kih odluka i (ne)djela, nego tu istu pokvarenu stvarnost nisu u o~ekivanoj i prièljkivanoj mjeri ni popravili. Oni su, ~ini se, skrivili politi~ku pobjedu nacionalizma, odnosno rat u koji nas je on gurnuo, jednako malo koliko su i utjecali na ru{enje ultranacionalisti~kih, ratnohu{ka~kih i zlo~ina~kih reìma, odnosno na pobjedu demokracije. înjenica da ta tvrdnja proturje~i op}em uvjerenju koje inzistira na klju~noj ulozi medija i kulture u politi~kim promjenama, bilo pozitivnim bilo negativnim, ne treba nas zbuniti. Ono se dade empirijski potvrditi upravo onoliko koliko i sveop}e uvjerenje da prekomjerna prisutnost nasilja u medijima korespondira s porastom stvarnog nasilja i kriminala u dru{tvu. To nikada nitko ni~ime nije materijalno potvrdio, kao {to nitko ne}e mo}i empirijski dokazati da je demokratski anga`man kulturnih radnika i intelektualaca odnosno slobodnih i neovisnih medija bio taj odlu~uju}i faktor koji je sru{io hadezeovsku vlast u Hrvatskoj i Milo{evi}a u Beogradu. Uvjereni smo da utjecaj postoji, ali koji to~no i u kojoj mjeri, to ne znamo i u tom neznanju nimalo se ne razlikujemo od pripadnika primitivnih dru{tava suo~enih s iznenad-
nim ozdravljenjem svojih bolesnika. Je li ono nastupilo kao posljedica trava i napitaka koje su im spravljali, volje duhova i bogova, ili se pak bolest povukla sama od sebe, to je ostalo tajnom. Ne manjom od one koju bi ostavila bolesnikova smrt. To svakako treba imati na umu kada danas zapadni donatori, koji su u tijesnoj suradnji sa svojim politi~kim elitama, odnosno u potpunom skladu s politi~kim interesima koje su te elite reprezentirale i jo{ uvijek reprezentiraju na ovim na{im prostorima proteklog desetlje}a ulupali u razvoj demokratske kulture i neovisnih medija milijune dolara, neskromno isti~u svoju klju~nu ulogu u kona~noj pobjedi demokracije na primitivnom, (post)komunisti~kom Balkanu. Prava istina, odnosno stvarni u~inak njihove uloge najbolje se ogleda u cinizmu s kojim su se potro{a~i njihovih para odnosili prema o~ekivanjima odnosno zahtjevima svojih donatora u onoj rijeci mrtvih rije~i, ispraznih fraza o slobodi, demokraciji, kulturi i toleranciji koja je otekla na Zapad u zamjenu za gotov novac. Onoliko ideala, utopijske energije i prometejske volje, koliko je ta bla-bla-bla bujica otplavila s Balkana, toliko je ta{tine, umi{ljenosti i samoljublja naplavila na Zapad. O tome najbolje svjedo~i dana{nje nekriti~ko samozadovoljstvo pozitivnim ishodom politi~kih previranja na Balkanu. Ono ima samo jednu svrhu, da potisne neugodno pitanje, tko je koga vi{e prevario? Oni koji su u ime presvetih demokratskih na~ela promovirali svoje partikularne politi~ke interese, interese dominacije dakako, ili pak oni koji su manipuliraju}i tim istim na~elima osiguravali sebi koliko toliko podno{ljiv opstanak. [to se pak medija i kulture ti~e, oni su proteklog desetlje}a na ovim na{im prostorima slijedili logiku svog vlasti-
162
163
tog razvoja i nisu se dali olako upregnuti u jaram vi{ih svrha, kolikogod one bile pozitivne i dru{tveno va`ne. U kulturi je uglavnom carevala moralna indolencija i politi~ki oportunizam, a u medijima, u mjeri u kojoj su bili neovisni, komercijalni interes. Propagiralo se, dakle, ono {to je i{lo na trì{tu. Danas lin~ i pogrom, sutra tolerancija i ljudska prava, i to uglavnom iz jednih te istih pera odnosno jednih te istih usta. Javnost i {iroke mase imale su razumijevanja za sve i nikada se protiv takvog kulturnog, medijskog, odnosno politi~kog stanja nisu pobunile zbog principijelnog razloga, radi nekih vi{ih vrijednosti, demokracije, humanosti, pravde... Bilo kakva normativisti~ki motivirana kritika nije imala {anse probiti se u javnosti, a kamoli zahvatiti mase. Tek tu i tamo na pozadini ovog tu`nog sivila zabljesnula bi pokoja moralno besprijekorna inicijativa, prije da spasi ~ast profesije ili ~ak nacije, nego da promijeni realno stanje. Najsvjetliji primjer takva anga`mana u Hrvatskoj je Feral Tribune. Taj medijski projekt upravo je svojim uspjehom pokazao svu dubinu, prvenstveno moralne, a onda i profesionalne dekadencije ve}ine ostalih hrvatskih medija. Ipak, sputan profesionalno zadanom formom news magazina i upu}en na ograni~eni resurs medijski upotrebljivih intelektualaca, Feral nije mogao razviti nikakvu konceptualnu kritiku hrvatske politi~ke realnosti devedesetih. Ostao je spomenik moralnoj vertikali pojedinaca, nikad osvojeni bastion civilne kuraè u vremenu sveop}e moralne korupcije, masovnog oportunizma i kukavi~luka, {to je simboli~ki izuzetno va`no, ali je politi~ki ostalo bezna~ajno. Hrvatsko je dru{tvo dodu{e primilo Feral na znanje, ali je nastavilo misliti i ~initi svoje. Sasvim druga pri~a su takozvani alternativni mediji, odnosno ideja i praksa alternativne kulture. Najbolji primjer
poku{aja da se u tom pogledu ne{to napravi je zagreba~ki Arkzin. Rije~ je o mediju koji nastaje i razvija se izvan svih parametara profesionalnog ùrnalizma, znanstveno kulturne periodike, komercijale ili pak politi~ki jasno svrstanog glasila. Arkzin je otpo~etka medijsko kulturni bastard. Ra|a se iz spontane potrebe hrvatskog antiratnog pokreta (AntiRatne Kampanje) da kvalitativno pospje{i svoj utjecaj na javnost. Izvorno dakle, Arkzin je glasilo Antiratne kampanje, neka vrsta biltena jedne civilnodru{tvene inicijative. Ono me|utim {to ga radikalno razlikuje od ostalih medijskih i kulturnih inicijativa jest autenti~no alternativna pozicija u odnosu na dru{tvenu klimu i politi~ku situaciju u Hrvatskoj po~etkom devedesetih. Antiratna kampanja Hrvatske ne izrasta iz ideolo{kih na~ela {ire}i u pluralnosti nove demokracije lepezu razli~itih civilnodru{tvenih inicijativa i projekata, pored udruga politi~kih zatvorenika, lezbijskih i gay asocijacija, religijskih sekti, pokreta za zdravi okoli{ ili ishranu, nego upravo iz suo~enja sa stvarnim izazovom. Rat u tom trenutku nije nikakva apstraktna mogu}nost kojoj se pripadnici ARKa principijelno suprotstavljaju, a niti neka relativno daleka, tu|a stvarnost, nego realna svakida{njica, neposredno okruènje, konkretno prakti~ko iskustvo. Jedno je biti pacist u miru, a ne{to sasvim drugo zastupati pacisti~ke stavove u ratnoj situaciji. Tek u ratu naime mirotvorstvo nije samo jedna od mnogih mogu}nosti, nego upravo ona druga mogu}nost, naime alternativa. Arkzin dakle u svom izvori{tu ima autenti~ni alternativni karakter i ta alternativnost, bez obzira na mjeru i jasno}u svoje artikuliranosti, bila je, i za dugo vremena je ostala, glavna to~ka prepoznavanja Arkzina u javnosti, jezgra njegova medijskog, kulturnog i politi~kog identiteta.
164
165
Aktivisti Antiratne kampanje bili su u po~etku glavna komponenta Arkzinove redakcije i njegove infrastrukture. Ubrzo nakon objavljivanja prvih brojeva jasno su do{le do izraàja i druge dvije: profesionalni novinari koji su, kako iz osobnih, uglavnom moralnih razloga, tako i zbog otvorenog ideolo{kog i politi~kog pritiska, ~injenice da su bili naprosto izba~eni na ulicu, napustili svoje stare redakcije i priklju~ili se Arkzinu; kao i nedenirana grupa uglavnom mla|ih intelektualaca, odnosno ljudi uklju~enih u kulturne i umjetni~ke aktivnosti kojima je Arkzin omogu}io realizaciju njihovih intelektualnih interesa, prvenstveno potrebe za politi~ki osvije{tenom kritikom ideologije, kulture i dru{tva uop}e. Na ovoj bazi~noj kadrovskoj strukturi izrasla je s vremenom jedna nova, ~etvrta komponenta, grupa sasvim mladih ljudi koji su u Arkzinu napravili svoje prve novinarske, aktivisti~ke odnosno umjetni~ke korake. êsto se s pravom isticalo da je Arkzin na hrvatskoj medijskoj sceni bio, poslije Poleta osamdesetih, najve}a {kola mladih ùrnalista. Razvoj Arkzinova projekta moè se u grubim crtama podijeliti na tri faze. Prva uklju~uje spomenuti po~etak i stasanje u dvotjednik koji na medijskom trì{tu, premda bez komercijalnog uspjeha, nalazi svoje prepoznatljivo mjesto, svoju speci~nu publiku i jednu osobitu recepciju koja, valjda tipi~no za male i zatvorene kulturne sredine kakva je hrvatska, dolazi do izraàja vi{e privatno nego javno. Arkzin je u to vrijeme upravo ekscesivna to~ka javnog pre{u}ivanja, najprisutniji u toj javnosti upravo na onim mjestima na kojima ga se nespretno i upadljivo pori~e i izostavlja. To pre{u}ivanje djelovalo je kao neka vrsta obrambenog mehanizma kojim dru{tvo {titi samo sebe od neugodnog suo~enja s istinom vlastitih ideolo{kih zabluda, politi~kih proma{aja, kul-
turne i moralne regresije. Arkzin je utoliko bio simptom hrvatskog nesvjesnog, odlomak mu~nog sna koji se ve} u prvim trenucima jave zaboravlja, dakle potiskuje. Polovicom devedesetih projekt Arkzina dospio je u svom razvoju do to~ke u kojoj se morala donijeti jasnija odluka o njegovu medijskom karakteru i budu}nosti. Jedna opcija, ona novinarska, po{la je od mogu}nosti da se Arkzin ozbiljno uklju~i u borbu za opstanak na hrvatskom medijskom trì{tu. Ta mogu}nost nije bila nerealna, ~ak bi se moglo re}i da je trenutak u kojem je artikulirana bio povoljan. Od Arkzina se doista mogao u to vrijeme napraviti ozbiljan news magazin koji bi u osnovi mogao zadràti ona temeljna na~ela na kojima je i zasnovan, u prvom redu me|unacionalnu toleranciju, mirotvorstvo, za{titu i promicanje ljudskih prava itd. Put do tog cilja bio je samo jedan: medijska profesionalizacija. U njezino ime me|utim dosta toga trebalo je i `rtvovati. Prije svega estetiku Arkzina, njegovu, kako su mnogi u to vrijeme kriti~ki primje}ivali, hiperdizajniranost, koja nije bila u funkciji novine nego je slijedila vlastite, artisti~ke hirove. Dakle, reforma je na prvom mjestu pretpostavljala obuzdavanje takozvanih umjetnika, a potom redukciju aktivisti~kih priloga, novinarski nedovoljno pismenih i atraktivnih, te naposljetku svo|enje teorijsko-ideolo{kih sadràja na pravu, jednom news magazinu podno{ljivu dimenziju kra}eg, uvijek za neki aktualni povod vezanog eseja. S druge strane, ta `rtva promijenila bi u potpunosti medijski karakter Arkzina. On je naime upravo kao ta nemogu}a kombinacija ùrnalizma, teorije, aktivizma, sljepljenih ekstravagantnim gra~kim dizajnom, bio jedinstvena pojava u javnosti i dru{tvenom ìvotu ne samo Hrvatske, ne samo biv{e Jugoslavije, nego i na evropskoj sceni alternativ-
166
167
nih medijskih projekata. Arkzin je bio prozor kroz koji je svijet zavirivao u na{e kulturno, intelektualno i politi~ki provincijalizirane prostore. On se usudio biti eksperiment u jednoj kulturi koja na tragi~no autenti~an na~in mrzi sve {to je novo i neobi~no, {to je otvoreno budu}nosti, autsajdersko, {to na bilo koji na~in odstupa od ideala zlatne sredine. Ni{ta bolje ne opisuje to stanje od onog propagandnog slogana stranke koja je na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj odnijela pobjedu. Zna se!, bio je i ostao univerzalni hrvatski odgovor na sva pitanja. U Hrvatskoj se nikada ni{ta nije moralo izmi{ljati jer se oduvijek sve unaprijed znalo. Ne samo za koju stranku treba glasovati, nego i kako treba pisati, odnosno kako se rade takozvane ozbiljne novine. U toj hrvatskoj sredini, Arkzin, takav kakav je bio, nikada nije bio kod ku}e, niti je ikada imao {anse da bude priznat. Stoga njegovi neprijatelji nisu bili samo politi~ki odnosno ideolo{ki protivnici, blok hrvatskih nacionalista, nego tako|er takozvana {ira intelektualna i kulturna javnost, ~ak i ona antinacionalisti~ka, liberalna, socijaldemokratska, ljevi~arska, srpska... Oni pak koji su ga podràvali, odnosno imali razumijevanja za njega, bili su i ostali samo pojedinci kojima se ni uz najbolju volju ne bi mogao pripisati bilo kakav kolektivni, pa ~ak ni konceptualni identitet. Odluka da Arkzin poku{a zadràti svoj bastardni, neprofesionalni medijski karakter naposljetku je otjerala grupu sjajnih mla|ih novinara koji su se razmiljeli po drugim redakcijama, a ponajprije u Feralu. Ostao je jedan super dizajnirani, politi~ki jasno opredijeljeni, teorijski osvije{teni kulturni ~asopis, neka vrsta neperiodi~ke periodike, koja, {epaju}i na novinarsku stranu, nikada vi{e nije suvereno prohodala na medijskoj sceni Hr-
vatske. Na koncu, nakon {to se ~asopis ugasio sam od sebe, od Arkzina je ostala izdava~ka djelatnost, niz uglavnom dobrih knjiga, kao i solidan gra~ki studio, uglavnom na usluzi kulturno umjetni~koj alternativnoj sceni. To nije malo, ali nije vi{e ni originalno. Arkzin dakle nije promijenio svijet, kao {to ni ostali mediji na podru~ju biv{e Jugoslavije nisu promijenili stvarnost u kojoj su djelovali i na koju su, u mjeri svojih mogu}nosti, utjecali. Njegova sudbina ipak je u neku ruku tipi~nija i stoga pou~nija. On je pro{ao puni krug postmoderne dekadencije, od intelektualno osvije{tenog i kulturno-medijski proliranog politi~kog anga`mana do apoliti~ne life-style kulture. I bar u tome, slijede}i globalni trend depolitizacije kroz kulturalizaciju, ostao je u na{im postjugoslavenskim prostorima jedinstven. Brojni drugi medijski i kulturni projekti koji se danas nalaze na istoj poziciji, na toj su poziciji bili od svojih po~etaka, sasvim u skladu zna se logike. Samo je Arkzin do tog tu`nog cilja stigao pro{av{i cijeli put ne zaobilaze}i na njemu ni jednu jedinu zabludu. A to, i bez Hegela znamo, nije isto. Poraz koji poznaje svaku postaju na putu do samoga sebe i koji ima jasnu svijest o svome mjestu u svijetu jo{ uvijek je bolja poputbina za budu}nost od bilo kakve pobjede.
168
169
O dru{tvu koje je zamijenilo kulturu s politikom: Uz izlo`bu posve}enu

sto pedeset i nekoj godi{njici Komunisti~kog manifesta
Prije mnogo godina, u nekom sasvim drugom vremenu, Komunisti~ki manifest je vaìo za veoma opasnu knjigu. Svijet je u to doba bio podijeljen na one koji su vjerovali rije~ima te knjige i slijedili njezin revolucionarni duh, i na one koji su je, jednako fascinirani njome, mrzili i bojali se njezina buntovnog zova. Nitko se me|utim nije usu|ivao ignorirati va`nost Komunisti~kog manifesta. Njegov povijesni utjecaj bio je o~igledan; njegovi su prakti~ko politi~ki u~inci mijenjali svijet. Na trenutak se ~ak ~inilo da bi ta knjiga mogla odlu~iti sudbinu ~itavog ~ovje~anstva. Bilo je to vrijeme kad je svijet bio jo{ mlad, {to }e re}i, zaokupljen povije{}u koja se odvijala i budu}no{}u koja je jo{ bila otvorena. Otada se me|utim sve promijenilo. Danas je Manifest tek mala knjiìca me|u brojnim slavnim knjigama svjetske kulturne ba{tine koja nikoga vi{e ne provocira na politi~ku akciju i koje se vi{e nitko ne boji kao prije. Manifest, taj neko} divlji politi~ki pamet, danas je, kako se ~ini, kona~no domesticiran i pretvoren u bezopasni kulturni artefakt. Kultura, a ne revolucionarna politika, danas je, gotovo sigurno, jedina poruka tog medija. Komunisti~ki manifest je izgubio svoje politi~ko zna~enja u slijedu takozvanih demokratskih revolucija iz 1989. Pao je zajedno s komunizmom u Isto~noj Evropi, {to se danas slavi kao kona~na pobjeda moderne demokracije nad njenim totalitaristi~kim neprijateljima.
U skladu s razumijevanjem komunisti~kog totalitarizma, koje je postalo dominantno unutar politi~kog uma liberalnog demokratskog Zapada, komunisti~ki politi~ki pokret predstavljao je prije svega neku vrstu konzervativne reakcija protiv moderne, posebice protiv zapadne demokratske kulture kao kulture ljudskih prava i sloboda, dakle, bio je u svojoj osnovi intrinzi~no antimoderan politi~ki fenomen.1 Komunisti su, prema tom shva}anju, mobilizirali totalitarnu dràvu protiv civilnog dru{tva i poku{ali razviti proizvidne snage odbijaju}i pritom prihvatiti vrijednosti i institucije moderne kulture. Moderna je, dakako, ne{to mnogo vi{e od procesa industrijalizacije, od neograni~enog razvitka proizvodnih snaga i znanstveno tehni~kog ovladavanja prirodom, onoga dakle {to uobi~ajeno nazivamo civilizacijom. Moderna je, kako tvrde zastupnici spomenutog shva}anja, i kultura kultura ljudskih prava, vladavine zakona, sloboda, ukratko, esencijalnih vrijednosti Zapada. Ta prava i vrijednosti a na prvom mjestu pravo privatnog vlasni{tva ono je {to garantira autonomiju civilnog dru{tva. U skladu s tim konceptom totalitarizma, bolj{evi~ka revolucija nije bila ni{ta drugo nego pani~ni poku{aj da se zaustavi invazija zapadne kulture. Tako se i borba zapadnih demokracija protiv komunisti~kog totalitarizma moè shvatiti kao oblik borbe u kulturi, kao neki dìnovski Kulturkampf. Politi~ki proces tranzicije od komunizma ka demokraciji, koji je otpo~eo 1989. u isto~noevropskim postkomunisti~kim zemljama, predstavlja u tom smislu neku vrstu kulturne reconquiste, rewesternizacije Isto~ne Evrope. To je razlog za{to se u zapadnim strategijama tranzicije koje se primjenjuju u dana{njoj Isto~noj Evropi, odno-
170
171
sno u procesu takozvanog pro{irenja Evropske zajednice na istok, kultura i civilno dru{tvo tretiraju kao da je rije~ o nekom politi~kom jedinstvu, o dvjema tako nerazdvojnim sferama dru{tvenog ìvota da ih ~ak vi{e nismo u stanju ni me|usobno razlikovati. Tako je kultura, kao sam sadràj civilnog dru{tva, postala glavni motor demokratizacije na postkomunisti~kom Istoku. Taj razvitak valja razumjeti i kao moment jednog daleko {ireg povijesnog fenomena radikalne kulturalizacije ~itave sfere dru{tva koji je u bitnome obiljeìo epohu postmoderne. Kultura danas ne predstavlja vi{e jednu odvojenu, potpuno autonomnu sferu dru{tva. To nestajanje autonomnog carstva kulture, kako je pisao Frederic Jameson, moramo predo~iti sebi kao neku eksploziju: ... silna ekspanzija kulture kroz ~itavo podru~je dru{tva do to~ke u kojoj se moè re}i da je sve u na{em dru{tvenom ìvotu od ekonomske vrijednosti i dràvne mo}i do prakse odnosno same strukture psihe postalo kulturom, u nekom originalnom i do sada jo{ nereektiranom smislu.2 Ono {to se promijenilo u na{em postmodernom svijetu nije dakle sadràj kulture nego njen status. Sama kultura nije se pove}ala. Ono {to je tako enormno poraslo, je njen transformativni utjecaj na druge razine dru{tva. Kultura je, kako isti~e Terry Eagleton, ... ~ini se postala nova socijalna dominanta, ne{to poput religije u Srednjem vijeku, lozoje u Njema~koj ranog devetnaestog stolje}a ili prirodne znanosti u viktorijanskoj Britaniji.3 S druge strane, kao posljedica tog razvitka gubitka autonomije kultura je izgubila kriti~ku distancu koju je svojedobno imala u odnosu spram dru{tvene stvarnosti. Ono naime {to je tako|er nestalo, je utopijska perspektiva koja je bila imanentna carstvu kulture i
koja se oduvijek zami{ljala kao ne{to uzvi{eno nad prakti~nim svijetom. Kultura danas nije vi{e automatski sinonim za negaciju, opoziciju, subverziju, reeksiju, ukratko za dimenziju socijalne, ideolo{ke i politi~ke kritike kao {to je to neko} bio slu~aj. Sli~na sudbina pogodila je i Komunisti~ki manifest. Postav{i naposljetku obi~ni kulturni artefakt, ta je knjiga ostala bez svog kriti~kog naboja i bez svakog politi~kog zna~enja i va`nosti bez obzira u kojoj mjeri izricala politi~ku i povijesnu istinu suvremenog svijeta, bez obzira dakle koliko je u svojim idejama jo{ uvijek aktualna. Tako se ~ini da je Manifest, neko} izraz najdubljih povijesnih proturje~ja zapadnog industrijskog dru{tva, na koncu postao kulturni simbol Istoka. Onaj tko bi jo{ poku{ao dohvatiti njegovo politi~ko, revolucionarno zna~enje ne}e, kako se danas vjeruje, na}i u toj knjizi ni{ta drugo osim nekog opskurnog, u svojoj biti neevropskog kulturnog sadràja. Manifest je danas kulturno Drugo Zapada i upravo kao takav, istodobno predmet kulturnog uìvanja i politi~kog isklju~ivanja. Da bismo bolje shvatili {to se dogodilo, posluìt }emo se u deskriptivne svrhe usporedbom s jednim poznatim psihijatrijskim slu~ajem.4 Rije~ je o slu~aju Dr. P. slavnog pacijenta Olivera Sacksa, koji je razvio neobi~an simptom zamijenio je svoju ènu sa {e{irom. On je, u doslovnom smislu, htiju}i staviti {e{ir na glavu posegnuo za svojom suprugom. Dr. P. je naime zbog bolesti mozga izgubio mo} vizualnog zami{ljanja ili preciznije, izgubio je sposobnost da vidi stvari odre|ene vrste. Dok je primjerice previ|ao lica i scene, vizualizacija razli~itih apstraktnih shema je ostala intaktna, {tovi{e, jo{ se izo{trila. Usprkos svojoj bolesti Sacksov
172
173
pacijent bio je u~itelj u muzi~koj {koli mogao je na svome poslu funkcionirati gotovo sasvim normalno. S druge strane, u svakida{njem ìvotu, kod ku}e, nije mogao u~initi ni{ta sve dok svoje radnje ne bi pretvorio u neku pjesmu. Pjevao je cijelo vrijeme pjesme jedenja, pjesme obla~enja i svla~enja, pjesme pranja, pjesme svega zamislivoga. U njega je, doslovno, mjesto na kojem su bile slike zauzela muzika. Pritom se Dr. P. uop}e nije osje}ao lo{e, dapa~e, tvrdio je kako se nikada nije osje}ao bolje. Ono {to je muzika bila za Dr. P. univerzalna struktura njegova ìvota to je danas za visoko razvijena dru{tva Zapada postala kultura. Ondje ljudi u svom svakida{njem ìvotu gotovo vi{e ni{ta ne mogu u~initi dok to ne pretvore u kulturu. Tako oni nemaju samo svoju kulturu ishrane, kulturu spavanja, kulturu obla~enja, kulturu kupovanja, nego na prvom mjestu svoju, kako vjeruju, sve napredniju politi~ku kulturu koja obe}aje eliminirati jednom zauvijek sve opasnosti dru{tvnih sukoba, odri~u}i se ne samo povijesno produktivnih snaga tih sukoba, nego i politike kao takve. Kultura je postala univerzalno ime za bolju budu}nost. Na{e postindustrijsko dru{tvo, kao {to nam prori~u futurolozi, uskoro bi trebalo biti zamijenjeno novim dru{tvom, dru{tvom kulture u kome bi upravo ta kultura postala najdinami~nijom industrijom, u kojoj bi se korporacije razvile u neku vrstu Gesamtkunstwerka, a ìvot pojedinca naposljetku pretvorio u estetski projekt. Siroti Dr. P. je imao jedan hobby. Bio je naime nadaren ne samo kao pjeva~ nego i kao slikar. Njegova platna, koja su isprva bila naturalisti~ka i realisti~ka, s vremenom su postajala sve apstraktnija, ~ak ~isto geometrijska odnosno kubisti~ka. Sacks je taj fenomen prokomentirao pacijentovoj
supruzi upozoravaju}i je na sve dublji besmisao zadnjih slikarija njezina muà koje, prema njegovu mi{ljenju, nisu vi{e predstavljale ni{ta drugo do spleta kaoti~nih linija i nasumce nabacanih mrlja boje. Ah vi lije~nici, kakvi ste vi listri! uskliknula je, zar ne zamje}ujete njegov umjetni~ki napredak? Naravno, ..., to {to je napredovalo nije bio umjetnik, nego patologija, napisao je Sacks. To je dakle ono {to trebamo imati na umu kad se danas, na nekoj izlo`bi na primjer, susretnemo s Komunisti~kim manifestom kao s nekim kulturnim artefaktom. înjenicu, da pritom gotovo sigurno ne}emo prepoznati njegovu revolucionarnu poruku, ne trebamo shvatiti kao ultimativni dokaz na{eg kulturnog napretka. Lako naime moè biti da u stvari svjedo~imo napretku na{e politi~ke patologije. Naposljetku, ima jo{ jedna kurioznost u vezi s bole{~u nesretnog Dr. P: on je op}enito imao problema sa svojom lijevom stranom. To }e re}i, upravo je lijeva strana njegova vizualnog polja bila ono {to on vi{e nije mogao vidjeti.
Napomene
1 Luciano Pellicani, Modernity and Totalitarianism, Telos No. 112, Summer 1998, str. 3-23. 2 Frederic Jameson, Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism (London/New York: Verso, 1991), str. 48-49. 3 Terry Eagleton, The Idea of Culture (Oxford/Malden: Blackwell, 2000), str. 126. 4 Oliver Sacks, The Man Who Mistook His Wife for a Hat (London: Picador, 1985).
175
êkaonica EUropa
U okovima tolerancije
Te{ko da ima onih koji kao djeca to nisu doìvjeli: s roditeljima u posjeti ro|acima. Strina, tetka, ujna, nije va`no tko, ~eka na vratima, {iri ruke i obru{ava se naravno! na tebe. Tu ni zaklon maj~ine suknje vi{e ne pomaè. Osje}a{ najednom ~vrst stisak njenih ruku i uskoro gubi{ tlo pod nogama. Diù te. Na poljubac. Poku{ava{ u zadnjem trenutku okrenuti glavu, ali ve} je prekasno. Uostalom, moramo se pona{ati pristojno, onako kako dolikuje dobroj djeci. Otpor je dodu{e dozvoljen, ali samo ktivni. Tvoj ne mora u svakom trenutku zna~iti ujedno i da. Ni{ta dakle vi{e ne pomaè i on je tu zvu~ni, ljigavo vla`ni poljubac drage strine. Juna~ki smo ga podnijeli. Ve} smo naime nau~ili kako se stoi~ki prihva}aju ne samo udarci nego i poljupci ìvota, i kako se na pravom mjestu i u pravo vrijeme oportunizam najvi{e isplati. On dodu{e ne ~ini ìvot ba{ jednostavnijim, ali ponekad svakako sla|im. Slasni su kola~i traumu neèljenog poljupca odmah otjerali u zaborav. Pa ipak, tih se kola~a danas, kao odrasli ljudi, vi{e ne sje}amo. Naprotiv, svaki put kada u~inimo ne{to {to zapravo nismo htjeli u~initi, osje}amo uvijek iznova onu vla`nu mrlju kiselkastog vonja na obrazima, neizbrisivi trag onog neèljenog poljupca. Ispri~avam se naravno mojoj vlastitoj kao i svim drugim strinama, tetkama i ujnama ovoga svijeta, {to njihovu iskrenu gestu topline i ljubavi zlorabim u svrhu dru{tvene kritike. Opisana slika ima za cilj senzibilizirati nas za situaciju u kojoj se nalazi stranac, imigrant, kada se na vratima dana{nje Evrope na|e pred ra{irenim rukama multikulturalisti~ke dobrodo{lice. Pasti nekriti~ki u taj zagrljaj, za njega je najgori mogu}i put u Evropu.
176
Odlazak / Poredak kulture / êkaonica EUropa
177
Mark Terkessidis, mladi njema~ki kulturkriti~ar, upozorio je nedavno na stanovitu podjelu rada me|u multikulturalistima i neorasistima.1 Djeluju}i zajedno oni predstavljaju neku vrstu sistema evropskog imuniteta prema strancima. Dok multikulturalisti kontroliraju uvjete prihva}anja odnosno neprihva}anja migranta, dakle uvjete unutarnje asimilacije priznavaju}i samo takve kulturne razlike u kojima se dade uìvati, dok sve ostale, koje doìvljuju kao opasne za liberalnodemokratski sistem, guraju u geto privatnih ìvotnih stilova neorasisti organiziraju vanjsku obranu Evrope: ono {to je kulturno razli~ito mora ostati {to je mogu}e dalje od evropskih granica. Multikulturalisti hegemoniziraju civilnodru{tvenu scenu, dok se neorasisti brinu o dràvi. Na taj na~in ujedinjuju}a Evropa ozbiljuje onaj stari, klasi~ni ideal: mens sana in corpore sano. Zdrav multikulti duh u sna`nom neorasisti~kom tijelu. Tu savr{enu suradnju na ostvarenju zajedni~kog cilja razli~itim sredstvima moèmo razumjeti i u popularnom àrgonu tehnolo{kog napretka. Nisu li zapravo staroljevi~arski multikulturalisti ti koji proizvode odgovaraju}i software za udoban ìvot suvremenih liberalnokapitalisti~kih dru{tava, dok novodesni~arski neorasisti preuzimaju brigu za dràvni hardware? Da pritom sve ne funkcionira ba{ besprijekorno, ne mora se dodatno nagla{avati. Lijeva dru{tvena kritika ve} je dosegla dno svoje dekadencije: dugi mar{ kroz institucije zapeo je o~igledno na pitanju interfacea. Rije~ je samo jo{ o tome da se multinacionalni kapitalizam nalizira u smislu ergonomije. Sistem mora postati koliko je god mogu}e users friendly i dosegnuti krajnje granice svoje udobnosti. Tako je odnos ljevice prema kapitalisti~kom sistemu, u njegovom zapadnom obliku, dosegnuo onaj stupanj koji se najbolje moè opisati rije~ima kojima je navodno je-
dan ruski pisac objasnio svoj odnos prema supruzi: nakon dugogodi{njeg braka ona je poput dobro izgaène cipele. Uop}e ju ne osje}am. Ono zbiljski Drugo suvremenog kapitalisti~kog sistema je Drugo tre}eg svijeta, isto~noevropskog kaosa, Balkana. To je ono {to izvana lupa na zatvorena vrata zapadnog limesa ne iskusiv{i ni{ta od udobnosti i sigurnosti koju obe}ava globalni kapitalizam. Na{ kompletni odnos prema tom Drugomu danas zajedni~ki kontroliraju multikulturalisti i neorasisti, markirav{i u potpunosti samo podru~je na kojem se taj odnos odigrava. Pritom u prvi plan isti~u svoje najbolje namjere. Kako se u oba diskursa, pi{e Terkessidis, artikulacija Drugoga pretvorila u reprezentaciju onog vlastitog, zastupnici i jednih i drugih, multikulturalizma i nove desnice, mogu sugerirati kako im je prije svega stalo do dobrobiti Drugoga.2 Pitanje je me|utim kako taj Drugi tu naklonosti doìvljava? Zamislimo na primjer slu~aj nekog crnca koji nakon vesele vrtne zabave u jednoj od evropskih metropola na povratku ku}i ulazi u podzemnu èljeznicu. Jo{ uvijek mu se (ili njoj, spol ovdje nije odlu~uju}i) vrti u glavi od neskrivenih simpatija, ~ak {tovi{e, od pravog oboàvanja kojima je bio okruèn na tulumu. Posebice mu je laskala naklonost ènskog dijela veselog multikulti dru{tva. [to nije nikakvo ~udo, jer on izgleda kao da je upravo iza{ao iz nekog MTV videoclipa. Me|utim istodobno on ve} osje}a strah od o~ekivane policijske kontrole. Pod izgovorom lova na dilere droge policija u zapadnoevropskim metropolama veoma ~esto organizira na javnim mjestima prave racije na obojene izlaù}i one kojih se do~epa rasisti~kom {ikaniranju i onda kada nema nikakve osnove za sumnju da su po~inili neko kriminalno djelo.
178
179
Ondje good girls, a ovdje bad guys? Nipo{to. Mogu}e rasisti~ko maltretiranje, mo`da hap{enje, zatvaranje i na koncu protjerivanje... to sve nije ono najstra{nije {to mu se moè dogoditi. Ono najstra{nije mu se naime ve} dogodilo. On je ve} zatvoren i to u fantaziji onih koji su ga u~inili predmetom svog uìvanja. Tek na pozadini ove fantazme koja mu naizgled osigurava neproblemati~nu inkluziju u zapadno dru{tvo ukazuje se njegova stvarna bijeda. Prihva}anje on pla}a potpunim gubitkom vlastite subjektivnosti. Vrata prebogatog i svemo}nog Zapada mu se napokon otvaraju, ali samo u onoj mjeri u kojoj je pristao biti puki objekt tu|e èlje. Ali {to da u~ini, ako mu je ta cijena previsoka? Sjetimo se najstra{nije horror fantazije ameri~kih mu{karaca, poznatog slu~aja Lorene Bobbitt, ène koja je svom suprugu odrezala penis. Kao {to su mnoga tuma~enja ve} poku{ala objasniti, ona se tim nasilnim ~inom oslobodila zato~eni{tva u koje ju je dovela neutaìva ùdnja njena supruga. On ju je, mogli bismo re}i, beskrajno volio, ali prije svega kao predmet svog seksualnog zadovoljenja, podloìv{i je na taj na~in nasilnoj mo}i svoje èlje. Da se oslobodi okova njegove ùdnje i povrati svoje ljudsko dostojanstvo, pribjegla je simboli~kom ~inu nasilja. Nije nasrnula na ~ovjeka, nego na seksualni simbol njegove osobne mo}i, odnosno mu{ke dominacije u dru{tvu. Naivno bi bilo vjerovati da je slu~aj Bobbitt tako sna`no potresao ameri~ku javnost samo zato {to je kod mu{karaca raspirio potisnutu traumu straha od kastracije. Lorena Bobitt je svojim ~inom postigla vi{e od psiholo{kog {oka jednog spola. Ona je ameri~ko dru{tvo podsjetila na traumu nasilnog otpora socijalno potla~enih, traumu koju je suvremena Amerika potisnula duboko u svoje nesvjesno. Akt kastra-
cije Lorene Bobbitt potresao je viziju koju ameri~ko dru{tvo ima o sebi i svijetu oko sebe. Rije~ je o ameri~kom snu o ostvarenoj slobodi pojedinaca u dru{tvu i dru{tva kao cjeline, u kojem nema vi{e socijalno potla~enih, u kojem se razlike harmoni~no, demokratski toleriraju ne provociraju}i vi{e nikakav ~in socijalne i politi~ke pobune, a pogotovo ne posezanje za nasiljem kao opravdanim i razumljivim sredstvom artikulacije te pobune. Rije~ je naposljetku o viziji u kojoj Amerikanci kao pojedinci, odnosno ~lanovi ameri~kog dru{tva, imaju s jedne strane svjetski monopol na unutarnji dru{tveni mir, dok njihova ameri~ka dràva s druge strane zadràva svjetski monopol na nasilje, na pravo svojevoljne upotrebe takozvanog politi~ki korisnog i moralno opravdanog nasilja. Vje~ni mir u vlastitoj ku}i i neograni~eno pravo nasilnog intervencionizma u svijetu koji potresaju iracionalni sukobi, pu~evi, ratovi, to je idila koju je na~ela Lorena Bobbitt. Njezin ~in provocira latentnu misao da je taj svijet ujedno svijet socijalne nepravde, da su konikti, pobune i ratovi politi~ki izraz borbe jednih za slobodu odnosno drugih za dominaciju, kao i to da je i sama Amerika dio tog i takvoga svijeta. Kastriraju}i svoga supruga, Lorena Bobbitt nije u~inila ni{ta iracionalno. Naprotiv, ona je prakti~ki realizirala onaj zahtjev za ljudskim dostojanstvom koji je svojedobno feministi~ka samosvijest artikulirala u dobro poznatoj paroli otpora mu{koj pohoti da ènsko ne! ne zna~i ni da ni mo`da nego upravo to re~eno ne! i ni{ta drugo. Time je oìvjela prascenu dru{tvenog otpora potla~enih koji u svom univerzalnom zahtjevu za pravdom i jednako{}u daleko nadilazi svaku spolnu ili bilo koju drugu posebnost. Svojim ~inom ona je duboko uznemirila ameri~ko dru{tvo koje odavno vi{e ne ra~una na beskompromisno NE! potla~enih bilo kod
180
181
ku}e bilo u svijetu, slijepo vjeruju}i da se svi dru{tveni sukobi na koncu mogu pacicirati tolerantnim uzajamnim priznanjem razli~itih identitetskih zajednica. Lorena Bobbitt i njezin ~in jedini su pravi uzor crncu iz na{e pri~e. Jer nije ta policija koja mu prijeti rasisti~kim {ikaniranjem i mo`da protjerivanjem autenti~na mjera njegove potla~enosti. Ono {to ga ultimativno poniàva prije je ona slinava mrlja na njegovu obrazu, onaj kiselkasti vonj vru}eg multikulti poljupca koji ga podsje}a na njegovo neizre~eno ne, na njegovo bespomo}no popu{tanje pred mo}nom pohotom. Iako zvu~i paradoksalno, bilo bi mu bolje da su njegove blijedopute once-black-never-back ènske oboàvateljice prepoznale u njemu kakvog opasnog fundamentalista koji prijeti da }e im odsje}i klitoris. U tom slu~aju on bi usprkos nesporazumu bio puno bliì izvornom motivu feministi~ke pobune odbijanju ljubavi kao dominacije i kori{tenju prirodnog prava na pobunu.
Kultura pro{iruje i ujedinjuje Evropu, zar ne?

Prvo {to dana{nja evropska kultura pred izazovom takozvanog pro{irenja Evropske zajednice na istok mora kriti~ki razmotriti je njezin odnos prema politici. U tom politi~kom projektu, vi{e no bilo gdje drugdje, dolazi do izraàja njezina politi~ka uloga, jer je upravo kultura ono {to u suvremenom svijetu odlu~uju}e regulira procese politi~kog uklju~ivanja i isklju~ivanja. No prije no {to se konkretno pozabavimo tim problemom, valja nam se osloboditi jedne veoma ra{irene i prili~no tvrdokorne iluzije iluzije da se mjesto na kojem o tom problemu raspravljamo nalazi izvan problema samog.
Napomene
1 Mark Terkessidis, Wir selbst sind die Anderen Globalisierung, multikulturelle Gesellschaft und Neorassismus, u: Christoph Butterwegge & Gudrun Hentges (Hrsg.): Zuwanderung im Zeichen der Globalisierung (Opladen:Leske & Budrich, 2000), str.188-209. 2 Ibid., str. 201.
Izme|u Gulaga i shopping malla Be~ nije, kao {to mnogi vjeruju, sigurna osmatra~nica s koje se nudi komotan pogled na politi~ke ru{evine isto~noevropskog komunizma, nego je, {to se ~esto zaboravlja, i sam sredi{te jedne ru{evine, jednog politi~ki propalog kulturnog projekta. Rije~ je o takozvanoj Srednjoj Evropi, ali ne u smislu njene slavne pro{losti u politi~koj formi Dunavske monarhije, nego u smislu poku{aja da se taj politi~ki le{ iznova kulturno oìvi. U onomu {to se danas naziva ujedinjuju}om Evropom vidio je Milan Kundera jo{ po~etkom osamdesetih prostor kulturne dekadencije. U Parizu, pisao je Kundera u svom eseju Tragedija srednje Evrope, razgovara se za ve~erom o televizijskom programu, a ne o knjièvnim ~asopisima, i pitao se, moè li zapadni ~ovjek jo{ uop}e razumijeti kakav je to bio gubitak kada je nestao jedan kulturni ~asopis s na-
182
183
kladom od 300 000 primjeraka. Pritom je mislio na tjednik Dru{tva ~e{kih pisaca koji je bio zabranjen nakon sovjetske invazije. Projektom Srednja Evropa evocirao je disident Kundera onu distancu koju je kultura tradicionalno uìvala u svom odnosu prema dru{tvenoj stvarnosti, a posebice prema politici. Rije~ je o distanci koja je samim svojim postojanjem pretvarala kulturu u instrument dru{tvene kritike. Ve} je naime i sam zahtjev za autonomijom kulture u Kunderinoj viziji bio akt od dalekose`nog politi~kog zna~enja. Tako je njegova Srednja Evropa trebala postati prostorom slobode koji se kulturno reproducira izme|u dvije diktature: jedne, isto~nog totalitarnog komunizma i druge, zapadnog trì{ta i medija. Izme|u njih, u nekoj viziji tre}eg puta izme|u Gulaga i shopping malla smjestio je Kundera svoju Srednju Evropu kao posljednje pribjeì{te, svugdje drugdje ugroènog, autenti~nog kulturnog identiteta Evrope. Njegova Srednja Evropa otpo~etka je bila mi{ljena kao kulturno bolja Evropa ~iji su narodi predstavljali neku vrstu kulturnog plemstva me|u plebejskim nacijama ostalih dijelova Evrope. Njegov kulturni projekt bio je me|utim politi~ki nu`no konzervativan. Da bi bio ostvaren, morao je restaurirati pro{lost, pro{lost kulture i pro{lost modernog doba uop}e. Samo je nekakav novi politi~ki termidor mogao jo{ spasiti tu evropsku kulturnu autenti~nost. Kulturni projekt Srednja Evropa koji je disident Kundera skicirao po~etkom osamdesetih, nikada nije realiziran. Osujetila ga je, kao i sve ostale poku{aje tre}eg puta, povijesna stvarnost. Njegova politi~ka jezgra me|utim uspjela se, kako se ~ini, ne samo odràti, nego doìvjeti pravu re-
nesansu. Pro{lost koju je zazivao Kundera s lako}om je restaurirana u Isto~noj Evropi nakon pada komunizma i to uglavnom u obliku agresivnih nacionalizama koji su na politi~ki slabijim mjestima u me|uvremenu prolili prili~no krvi. Pojam Srednje Evrope ponovo je nestao s povijesnog horizonta. Rastvorio se u politi~ki mo}nijim pojmovima pojmu Evrope, kr{}anstva, Zapada, itd. U dana{njoj Hrvatskoj na primjer pojam Srednje Evrope ima samo jo{ dekorativno zna~enje. Ondje se on dodu{e jo{ spominje kao jedan od dvaju komponenti kulturnog identiteta Hrvatske mediteranske i srednjoevropske ali ~im stvar politi~ki postane ozbiljna, poseè se za drugim terminima. Pojam koji danas suvereno dominira hrvatskom politi~kom realno{}u i koji na najprecizniji na~in reektira odnose dominacije kojima se dana{nja Hrvatska, s onu stranu svake iluzije suverenosti, automatski podvrgava, jeste pojam takozvanog euroatlantizma. Prevedeno na jezik prakti~ne politike, to zna~i ne{to kao Evropska zajednica plus NATO. Rije~ je u stvari o jedinim realnopoliti~kim opcijama koje Hrvatska ima u doglednoj budu}nosti: postati ~lan Evropske zajednice i Sjevernoatlanskog vojnog saveza. Vizija milenijske borbe Hrvatske za dràvnu samostalnost ~iji se showdown odigrao kao sraz dvaju nepomirljivih kulturnih svjetova, Balkana i (Srednje) Evrope, razbila se o hrid dana{nje geopoliti~ke realnosti. O sudbini Hrvatske danas se ne odlu~uje ni u Beogradu, ni u Be~u, ni u Berlinu, Parizu, Londonu... nego u Washingtonu. Kona~nu politi~ku pobjedu u kulturnom ratu izme|u balkanskog bureka i srednjoevropskog {trudla od jabuka (Apfelstrudel) odnio je american donut. Tako je na koncu i Marija Todorova imala pravo kad je Srednju Evropu proglasila mitom. U Imagining the Balkans
184
185
Todorova je ovaj geokulturni pojam opisala kao izmi{ljotinu stanovitih intelektualaca, kao {to je gore spomenuti Kundera, koji su osamdesetih poku{ali tim pojmom stvoriti protuteù pojmu Isto~ne Evrope. I dok je u isto~noevropskim zemljama ideja speci~nog srednjoevropskog kulturnog kruga imala emancipacijsku funkciju distanciranja od sovjetskog totalitaristi~kog imperijalizma, na podru~ju biv{e Jugoslavije srednjoevropski mit je sluìo prije svega isklju~enju Balkana kao perifernog Drugog Evrope.
Bella gerant ali... Vratimo se me|utim na{em glavnom pitanju, ulozi kulture u politi~kom procesu evropskog ujedinjenja, odnosno pro{irenju Evropske zajednice na istok. Na prvi pogled se ~ini da je kultura ovdje na posljednjem mjestu. Pitanje da li, i u kojoj mjeri, novi kandidati zadovoljavaju ekonomske uvjete za ~lanstvo u Zajednici ~ini se da je odlu~uju}e. Visina inacije, postotak nezaposlenosti, ukupne investicije, zaduènost po stanovniku, itd., to je ono {to se neprestno provjerava kod aktualnih aspiranata, Cipra, ê{ke, Estonije, Ma|arske, Poljske i Slovenije. Zada}a evropske politike u tako shva}enom procesu pristupanja Zajednici sastoji se izgleda samo u ubrzanju privrednog rasta spomenutih dràva kandidata. S vremena na vrijeme, usput se spominje da ve}ina isto~noevropljana {to brojna istraìvanja javnog mnijenja nedvosmisleno potvr|uju gaji sve ve}e nepovjerenje prema zapadnoevropskim uzorima. Na prvom mjestu te{ko im pada dragovoljno odricanje od nacionalne suverenosti koju su tako te{ko izborili u borbi s komunizmom. Spomenuta istraìvanja pokazuju da Isto~noevropljani prefe-
riraju razvoj koji u daleko ve}oj mjeri uzima u obzir njihove speci~ne vrijednosti i tradicije. Ali tko ih uop}e pita {to bi oni htjeli? Kao da ima alternative? Ne postoji, kako izgleda, nitko razuman danas tko ne bi htio pristupiti jednoj tako uzoritoj politi~koj formaciji civiliziranog svijeta kakva je Evropska Zajednica. Kapric nekakvog Ne Evropskoj zajednici moè si priu{titi samo poneki ekskluzivist unutar tog civiliziranog svijeta. Onima izvana ostaje samo Da koje se od njih o~ekuje kao ne{to samorazumljivo. Druga mogu}nost za sada se ~ini na~elno nezamislivom. Proturje~ila bi zdravom ljudskom razumu i kao takva ne bi bila stvar politike nego patologije. Re~eno vrijedi i za pitanje politi~ke kompatibilnosti. To se pitanje naime stvarnom kandidatu za ~lanstvo u Evropskoj zajednici zapravo i ne postavlja. Ili, {to je isto, ono se postavlja samo onome tko na to pitanje ne moè odgovoriti. Evropska zajednica, kao svojedobno Snga, pita za politi~ke pretpostavke mogu}eg pristupanja samo onda kada kandidata treba eliminirati. Uostalom, pri tom pitanju ionako nije rije~ o nekim odre|enim politi~kim sadràjima. Takozvane politi~ke pretpostavke za ~lanstvo u Zajednici zapravo su standardi civiliziranog dru{tvenog ìvota: potpuno uvaàvanje ljudskih prava, nenasilno razrje{avanje dru{tvenih sukoba, osigurana prava i slobode individuuma, neovisnost medija itd. U cjelini dakle, obilje`ja visokog stupnja civilizacijskog razvoja, a ne neke speci~ne povijesne odnosno politi~ke situacije. Tko te standarde ispunjava nalazi se takore}i s onu stranu politike, na putu u beskoniktno dru{tvo koje svojim ~lanovima ve} sada moè obe}ati budu}nost pod sretnim znakom vje~noga mira. Taj takozvani civilizirani svijet u stvari nije ni{ta drugo do demokratski politi~ki sistem kakav danas, naizgled
186
187
kao posve izvanideolo{ka ~injenica, vlada u okviru suvremenog liberalnog kapitalizma. Dru{tvo, naprotiv, koje je upleteno u politi~ke borbe ~iji ishod jo{ nije predvidiv, ne doìvljava se iz perspektive tog civilizirnog svijeta naprosto kao dru{tvo koje ima speci~ne politi~ke probleme, nego kao dru{tvo neciviliziranog svijeta. Politi~ki sukobi s tog su stajali{ta shvatljivi samo jo{ kao simptomi civilizacijske zaostalosti. Ondje gdje se doga|aju jedini zamislivi oblik intervencije je neka vrsta razvojne pomo}i, a ne politi~ki anga`man na njihovu razrje{avanju. Politika se u tom kontekstu javlja samo jo{ kao neka vrsta endemske bolesti nerazvijenih, poput gube koja }e s civilizacijskim razvojem dru{tva prije ili kasnije sama od sebe nestati. Stoga nije nikakvo ~udo da pitanje pro{irenja Evropske zajednice na istok u stvari i nije politi~ko pitanje. Je li ono onda kulturno? înjenica da upravo ministar obrane jedne od najva`nijih ~lanica EZ tvrdi kako je upravo kultura, u smislu zajedni~kih kulturnih vrijednosti, nu`na pretpostavka za uklju~ivanje u proces evropskog ujedinjenja, ne predstavlja nikakvo proturje~je. Nije prvi puta da se revolver dobro osje}a u blizini kulture. Volker Rhe, njema~ki ministar obrane o kojem je ovdje rije~, vidi u procesu {irenja EZ na istok ujedno i pro{irenje zajedni~kog evropskog kulturnog prostora. Oni ~iji je kulturni identitet kompatibilan, trebaju biti pripu{teni u zonu stabilnosti Zapada. Rije~ je o tome, pi{e Rhe, u Deutschlands Verantwortung (Odgovornost Njema~ke) da se djeluje preventivno, da se sukobi drè {to je mogu}e dalje od Savezne Republike Njema~ke, da se oni suzbijaju i razrje{avaju na mjestu na kojem su nastali. Rije~ je dakle o (politi~kom) sukobu koji mora ostati ondje vani. I rije~ je o kulturi koja povla~i granicu izme|u onoga vani i onoga unutra.
Potisnuta u unutra{njost civiliziranog svijeta, politika se, na njegovim, u pojmu kulture deniranim granicama, vra}a natrag i to ondje gdje je rije~ o obrani tog civiliziranog svijeta i njegova univerzalno shva}enog vrijednosnog sistema, ondje gdje se na{a kultura sukobljuje s njihovom, gdje se mi sukobljujemo s njima, ondje dakle gdje o svemu odlu~uje samo jo{ jedna jedina razlika razlika izme|u prijatelja i neprijatelja. Sasvim u smislu pojma politike jednoga Carla Schmitta. Za dana{nji proces pro{irenja Evropske zajednice na istok vrijedi o~igledno ono {to je svojedobno Matija Korvin navodno izrekao za Austriju: Bella gerant alii, tu felix Austria nube. Bitna razlika leì me|utim u ~injenici da je Korvinovo shva}anje povijesnog doga|anja kako se ~ini daleko progresivnije i liberalnije od samoreeksije dana{njih stratega pro{irenja EZ-a. Razlog da bog Mars bjesni samo vani, izvan na{ih granica, dok unutra suvereno dominira regina Venus, Korvin je vidio u prostom slu~aju, u sretnoj Austriji, dakle u povijesnoj kontingenciji kao da je ~itao Richarda Rortyja. Dana{nji pro{iritelji Evrope u tom su smislu daleko konzervativniji. Oni jo{ uvijek vjeruju u takozvanu veliku pripovijest o kulturnopovijesnoj prednosti civiliziranog Zapada koja se pro{iruje na istok u pravcu jednog manje vrijednog i povijesno zaostalog svijeta. Dok svoju unutarnju motivaciju sebeljubivo traè u multikulturnoj toleranciji koja nadilazi sve mogu}e granice, svoju najva`niju politi~ku zada}u vide u povla~enju novih granica, uz pomo} starog Schmittovog pojma politike. Bella gerant alii... ratove vode drugi, balkanski narodi na primjer, ne zato {to je to htjela povijesna kontingencija, ne zato {to je dakle rije~ o slu~aju koji ne predstavlja po sebi
188
189
nikakvu povijesnu nu`nost koji dakle zahtijeva politi~ko djelovanje da bi bio razrije{en nego zato {to su ti narodi kulturno nerazvijeni, dakle zato {to su ratovi dio njihova zaostala kulturna identiteta. Zbog toga oni moraju ostati izvan civiliziranog svijeta, barem toliko dugo dok njihovi sukobi ne budu suzbijeni odnosno razrije{eni ondje vani, na mjestu njihova nastanka, kako zahtjeva Rhe. Tako Evropa ne mora prljati svoje ruke ni u kakvim konkretnim politi~kim odlukama koje povla~e za sobom mu~nu odgovornost za njihove, uvijek neizvjesne, prakti~ke posljedice. Zato ne treba biti naivan i traìti u pojmu kulture koji tako pompozno prati pro{irenje Evropske zajednice na istok nekakve autenti~ne kulturne sadràje i vrijednosti. Kultura je tu dvostruko instrumentalizirana. Ona sluì evropskom Zapadu ili kao sredstvo dominacije, kad je rije~ o procesu njegova pro{irenja na istok, ili kao medij politi~kog samozaborava, kad je na djelu proces njegova ujedinjenja. Tre}ega u toj kulturi nema.
Balkan Marije Todorove

Kakav savr{en timing! Njema~ki prijevod Imagining the Balkans1 Marije Todorove pojavljuje se upravo u vrijeme kada je Jugoisto~na Evropa ponovo u sredi{tu op}e pozornosti. Nakon vojne intervencije NATO-pakta u Jugoslaviji uslijedio je u ljeto 1999. i Pakt o stabilnosti jugoisto~ne Evrope kao konkretni poku{aj takozvane me|unarodne zajednice da cijelu regiju politi~ki preoblikuje i u doglednoj perspektivi priklju~i Evropskoj zajednici. Stolje}e koje je u svjetskopovijesnom smislu po~elo tek s kulminacijom balkanske krize u Prvom svjetskom ratu, sada skon~ava s prvim evropskim poslijeratnim ratom tako|er na balkanskom poluotoku. Ono {to je u tom za~aranom povijesnom krugu ostalo zatvoreno, i {to je Todorova u~inila temom svoje knjige, je Balkan kao evropska kulturna i politi~ka predrasuda par excellence. Aktualni pojam Balkana, kako nas podu~ava Todorova, nastao je iz duha psovke i to puno kasnije no {to se to uobi~ajno pretpostavlja. Balkan je zapravo po~eo vaìti kao ne{to negativno tek po~etkom dvadesetog stolje}a: s politi~kim ubojstvima kao {to je primjerice ono Aleksandra i Drage Obrenovi} u Srbiji 1903, koje je potreslo zapadnu javnost kao neka vrsta tipi~no slavenskog nasilja (defenestracija!) i koje su posebice britanski i austrougarski rojalisti doìvjeli kao krajnje odvratan akt politi~kog nasilja; s dva krvava balkanska rata, 1912. i 1913. (doìvljenih na Zapadu, prvi kao genocid, a drugi kao fratricid) i potom s atentatom u Sarajevu koji je posluìo kao neposredni povod izbijanju Prvog svjetskog rata. Na temelju tih politi~kih i povijesnih doga|aja u tada{njim je medijima stvorena slika Balkana koja se zadràla do danas: dru{tveni, politi~ki i kulturni ìvot u tom
190
191
dijelu Evrope jednostavno ne odgovara standardima takozvanog civiliziranog svijeta. Balkan je barbarski, primitivan, nasilan, nestabilan, nepredvidiv, regresivan, zaostao itd., {to Evropa naravno nikada nije bila i nikada ne}e biti. Premda zemljopisno neodvojiv od Evrope, Balkan je na taj na~in kulturno konstruiran kao Drugo Evrope, kao njena mra~na, unutarnja strana. S kakvom se naivno{}u tada{nja evropska belle poque suo~ila s ratnim zbivanjima na Balkanu ilustrira Todorova rije~ima Mary E. Durham, jedne publicisti~ke svjedokinje Balkanskih ratova, kratko prije izbijanja Prvog svjetskog rata: Rat je ne{to tako opsceno, tako obe{~a{}uju}e, ne{to {to ne donosi ni iskre iskupljenja, da je gotovo nemogu}e da ikada vi{e izbije kakav rat u zapadnoj Evropi. U svojoj analizi slike koju je Evropa stvorila o Balkanu Todorova se sluì obilnom dokumentarnom gra|om. Novinarske izvore koristi jednako uvjerljivo kao i evropsku beletristiku, odnosno akademske studije. Bez obzira je li rije~ o putopisu ili diplomatskom dokumentu, ona sa strasnim anga`manom nalazi sna`ne argumente za svoje teze. Izmi{ljanje Balkana me|utim sve je prije nego suhoparni akademsko znanstveni tekst. Ponesen o{troumnom ironijom autorice, njenom pripovijeda~kom spretno{}u i prodornom pametisti~kom snagom, ~itatelj dolazi u isku{enje da i sam nasjedne jednom od tako brojnih balkanskih stereotipa onom slavnom balkanskom {armu koji navodno neodoljivo djeluje na svakog Evropljanina. Ali tu nije rije~ o {armu nego o osvije{tenoj prakti~koj intenciji ovog djela. U svojoj kritici kulturnih predrasuda koje suvremena Evropa gaji prema Balkanu, Todorova ne slijedi naprosto interes znanstvene spoznaje. Njen cilj nije da jednostavno uve}a odnosno unaprijedi na{e
znanje o svijetu u kojem ìvimo, nego da utje~e na promjenu toga svijeta, konkretno, na promjenu onih dru{tvenih i politi~kih odnosa koje te predrasude maskiraju i reproduciraju. Utoliko se na primjer Izmi{ljanje Balkana moè ~itati i kao otvorena kritika danas toliko aktualnog Huntingtonova tuma~enja suvremenih odnosa u svijetu. Todorova se, vo|ena emancipacijskom motivacijom, upravo na primjeru Balkana suprotstavlja svakom poku{aju esencijalizacije, odnosno postvarenja takozvanih kulturnih identiteta. Nigdje to ne dolazi tako otvoreno do izraàja kao u stavu koji Todorova zauzima prema, kako ih ona naziva, ratovima za jugoslavensko naslije|e. Rije~ je naravno o ratovima koji bjesne na podru~ju biv{e Jugoslavije od 1991. do danas. Autorica se odlu~no suprotstavlja veoma ra{irenom argumentu koji u krajnjoj liniji u potpunosti odgovara Huntingtonovu modelu da su ti ratovi posljedica uro|ene sklonosti balkanskih naroda prema ratu i nasilju. Koliko je tvrdokoran taj kli{e o balkanskom buretu baruta pokazuje na primjer u Austriji nova knjiga o Balkanu ovda{njeg politi~ara Narodne stranke i donedavno vicekancelara u vladi Franza Vranickoga, Erharda Buseka,2 koji usprkos svojem, za austrijske i uop}e njema~ke prilike, vi{e nego rijetkom, pozitivnom stavu prema Balkanu, jo{ uvijek govori o balkanskim koniktima, ratovima i zlo~inima kao o pojavama koje su za tu regiju tipi~ne od pamtivijeka. Za Todorovu je, naprotiv, upravo kona~na evropeizacija balkanskog poluotoka na prvom mjestu odgovorna za dana{nje ratove. Osnivanje etni~ki homogenih dràva nije nikakva ekskluzivno balkanska ideja. To je evropski uzor koji su balkanske nacije slijepo slijedile i tako zavr{ile u krvavim ratovima, kakve uostalom ni velike evropske nacije,
192
193
istom povijesnom prigodom, nisu izbjegle. To je ono na {to Todorova poku{ava podsjetiti Evropu koja s ga|enjem upire prstom na Balkan kao na endemi~no leglo etni~kog nacionalizma. Oni koji su o multikulturalnosti Balkana govorili kao o handicapu heterogenosti a koji sada rone suze nad tragi~nom sudbinom podijeljene Bosne i razorenog Sarajeva bili su upravo Evropljani sami. Tek je ameri~ka prevlast u me|unarodnoj politici s Daytonskim sporazumom omogu}ila da se u Bosni i Hercegovini ideja multikulturalne dràve ponovo ukaè kao realisti~na politi~ka opcija. Balkan o kojem govori Marija Todorova vi{e je no stereotip. Svi oni novinari, politi~ari i pisci koji su do iznemoglosti izrabljivali taj pojam, ne pripisuju}i mu nikada vrijednost neke lozofske kategorije, postigli su upravo to pojam Balkana pretvorio se, kao {to Todorova pi{e, u neku vrstu vi{e stvarnosti, ~iste bti, koja se u odnosu prema pojavnom svijetu postavila poput kakvog Kantovskog noumenona. Stvoren tamo negdje oko Prvog svjetskog rata, taj pojam Balkana opstao je, usprkos (ili zahvaljuju}i) svim povijesnim mijenama, do danas kad funkcionira kao neka vrsta diskursa dakako ne u pejorativnom, nego u Foucaultovom smislu, gdje diskurs zna~i prije svega interakciju izme|u normativnih predod`bi i razli~itih oblika dru{tvene prakse. Balkanizam Marije Todorove nije jednostavno strukturalna varijanta Saidovskog orijentalizma kao {to tvrde neki drugi autori. Balkan je u njezinoj koncepciji, a) ne{to historijski sasvim konkretno, za razliku od pojma Orijenta koji je neodre|en i maglovit; b) orijentalizam sugerira neku vrstu pribjeì{ta od otu|enja industrijalizacije i ujedno je metafora ne~eg zabranjenog. Orijent je ènski, senzualan, ~ak seksualan; Balkan je, napro-
tiv, mu{ki, primitivan, grub, prljav; u njemu nema ni~eg zabranjenog ni ni~eg senzualnog; c) Zapad i Orijent obi~no su predstavljeni kao nesumjerljivi entiteti, kao potpuni antipodi. Said je o Orijentu govorio kao o nepremostivom rascjepu izme|u Istoka i Zapada. Pojam Balkana, naprotiv, funkcionira kao prijelazni koncept. Balkan evocira sliku raskr{}a, mosta mosta izme|u Evrope i Azije, izme|u Istoka i Zapada, ali tako|er i mosta koji povezuje razli~ite stupnjeve rasta i razvoja: Balkan je polurazvijen, polukolonijalan, poluciviliziran, poluorijentalan, itd.; d) ljudi s Balkana, za razliku od onih s Orijenta, ne doìvljuju sebe kolonijalno; e) Saidov orijentalizam se jasno identicira s islamom, dok je Balkan uglavnom kr{}anski; f) razlika izme|u balkanizma i orijentalizma razotkriva se i u odnosu na rasno pitanje. Todorova postavlja tezu da orijentalizam ima posla s razlikama izme|u rasnih tipova, dok se balkanizam odnosi na razlike unutar jednog te istog rasnog tipa; g) naposljetku, vlastiti identitet Balkana konstruiran je zapravo tek u antagonizmu spram pojma Orijenta. Da Balkana nema, morali bismo ga izmisliti, napisao je 1928. Grof Hermann Keyserling. Sve do dana{njih dana Balkan je sluìo Evropi kao neka vrsta smetli{ta za sva ona negativna svojstva nasuprot kojih je Evropa mogla konstruirati svoj pozitivni, samodopadljivi image. Ni{ta toliko ne rastere}uje lo{u povijesnu savjest suvremene Evrope kao projekcija zlog Balkana. Tako je Robert Kaplan u Balkan Ghosts (1993) napisao da je na primjer mogu}e pokazati kako nacionalsocijalizam ima zapravo balkanske izvore. U be~kim preno}i{tima, leglu etni~kog resentimana, sasvim u
194
195
blizini ju`noslavenskog svijeta, nau~io je Hitler tako zarazno mrziti. Evropa me|utim, upozorava Todorova, nije stvorila samo rasizam nego i antirasizam, ne samo mizoginiju nego i feminizam, ne samo antisemitizam, nego i borbu protiv njega. Kada }e ta Evropa svom vlastitom balkanizmu suprotstaviti antibalkanizam?, pitanje je ~iji odgovor autorica Izmi{ljanja Balkana prepu{ta svojim ~itateljima. Tim njezinim ~itateljima, mnogim ljudima s Balkana, a posebice intelektualcima, knjiga Marije Todorove vratila je neku vrstu izgubljenog samopo{tovanja, onaj osje}aj kulturnog digniteta koji je povijesnim razvojem na tim prostorima od 1989. do danas, a naro~ito ratom u biv{oj Jugoslaviji, bio opasno na~et, ako ne ponegdje i potpuno uni{ten. Do ju~er te{ko frustrirani pogrdnim rije~ima kojima se o njima govorilo na civiliziranom zapadu Evrope, danas su ti ljudi Izmi{ljanjem Balkana dobili sna`no oru`je u svojoj ina~e neravnopravnoj borbi za kulturnim priznanjem. Oni danas kao da ~iste savjesti mogu poru~iti Zapadu: Va{e omalovaàvanje je zabluda. Ovdje su argumenti! Pa ipak, izgleda da pritom veoma ~esto zaboravljaju glavnu spoznaju Marije Todorove: uzrok zbog kojega je Balkan u kulturnom smislu postao psovka je prije svega politi~ki. Rije~ je o nemo}i Evrope da odgovori na eminentno politi~ke izazove koji dolaze s balkanskog poluotoka; o nemo}i da autenti~no evropsku ideju nacionalne dràve, odnosno koncepta demokracije otjelovljenog u politi~koj formi nacionalne dràve, uskladi s povijesnom, politi~kom, kulturnom i svakom drugom stvarno{}u Balkana; i naposljetku, o nemo}i suvremene Evrope da demokratski ovlada jednim autenti~nim dijelom same sebe. To je razlog zbog kojeg Balkan u dvadesetom stolje-
}u postaje evropska politi~ka trauma. Balkanizam je simptom potiskivanja te traume. On sugerira da pravi problem nije u rastu}em proturje~ju izme|u demokratskih potreba ljudi i oko{talog koncepta nacionalne dràve, nego u navodnoj kulturnoj odnosno civilizacijskoj inkomatibilnosti tih ljudi, u njihovu kulturnom manjku. Upravo u tom aktu kulturalizacije politi~kog danas se razotkriva ideolo{ka funkcija pojma Balkana. Huntington, nagla{ava Todorova, koristi kulturni argument da bi maskirao stvarnu razliku izme|u bogatih i siroma{nih. Sudbina Balkana u tom pogledu nije ni{ta druga~ija. Stoga nije odlu~uju}e je li balkanizam podvrsta orijentalizma ili nije. Bitno je da je on jedan, kolikogod speci~ni, ipak u svojoj biti tipi~ni pojavni oblik op}eg odnosa dominacije koji se danas reproducira u globalnom kapitalizmu. Utoliko se prakti~ka intencija knjige ne iscrpljuje u borbi za priznanjem kulturnog identiteta subalternih Balkanaca. Nije rije~ o tome da se traì kulturna ravnopravnost s politi~kim mo}nicima ovoga svijeta, nego da se postavi zahtjev za politi~kom jednako{}u koji nu`no dovodi u pitanje postoje}e odnose globalne dominacije; zahtjev koji kao svoje regulativno na~elo postulira takvu politi~ku solidarnosti s obespravljenima kakva se moè posti}i samo s onu stranu svake kulurne razlike me|u njima.
Napomene
1 Maria Todorova, Die Erndung des Balkans: Europas bequemes Vorurteil, prijevod: Uli Twelker (Darmstadt: Primus Verlag, 1999). Engleski original: Imagining the Balkans (New York, Oxford: Oxford University Press, 1997).
196
197
2 Erhard Busek, sterreich und der Balkan: Vom Umgang mit dem Pulverfass Europas (Wien: Molden Verlag, 1999). Ova knjiga (hrv.: Austrija i Balkan: O postupanju s evropskim buretom baruta) odli~an je primjer kako naivni kulturalisti~ki esencijalizam i konzervativno politi~ko uvjerenje nisu nikakva intrinzi~na prepreka onomu {to se diplomatsko politi~kim rje~nikom naziva unaprije|enje suradnje me|u narodima na na~elima me|usobnog uvaàvanja i jednakopravnosti. Busek u odnosu prama Balkanu, {to dakle konkretno zna~i u odnosu prema politi~kim nacijama dana{njeg evropskog jugoistoka, posebice na primjer u odnosu prema Srbima, politi~ki nastupa kao zagovornik suradnje, otvaranja, povezivanja i, {to je mo`da najva`nije, uklju~ivanja balkanskih naroda u procese evropske integracije. U tomu je politi~ki jasniji i odlu~niji od mnogih ljevi~ara, odnosno liberalnogra|anskih, socijalisti~ih ili zelenih politi~ara. Razvikani tolerantni, postmoderni multikulturalist, bez obzira koliko bio teorijski osvije{ten kao konstruktivist, jo{ uvijek ostaje to {to mu ime govori...kulturalist. On }e spremno zaplesati uz turbo folk, priznaju}i njegovu kulturnu vrijednost s onu stranu svake opozicije elitnog i masovnog, ali ne}e ni{ta u~initi {to bi ga politi~ki zbliìlo sa Srbima.
Hitlerov Be~
Ako jo{ postoji takva pojava kao {to je klasi~ni zagreba~ki odnosno hrvatski malogra|anin, onda je Be~ fantazma sredi{ta njegova svijeta. Grad koji je bio i ostao mjera svih njegovih stvari. Tih stvari dodu{e nije nikada bilo puno, ali zna~ile su mnogo. Kultura na primjer, shva}ena u funkciji pona{anja. Kako se pravilno pozdravlja, drì vilica i no`, ugodno i nenametljivo }aska u dru{tvu, ukratko, kultura kao pristojno vladanje. Be~ka {kola, govorilo se za ~ovjeka uljudna nastupa i ta izreka ostala je u svakida{njem govoru kao neka vrsta permanentnog hommagea metropoli nekada{nje zajedni~ke dràve. Naravno, iz perspektive kolonijalizirane provincije za koju je Be~ predstavljao neprikosnovenog arbitra u svim pitanjima malogra|anskog ukusa i pona{anja. Iz Zagreba se na taj Be~ oduvijek gledalo o~ima gladu{a pripu{tenog do bogata{ke trpeze zadivljeno ali i zavidno, ponizno ali i zlurado, na na~in duboko frustriran i vi{e {tetan nego koristan. Jer upravo je be~ka {kola ime za propali poku{aj da se o Be~u ne{to nau~i, ime za pa~ju {kolu hrvatskog malogra|anina koji se prema kulturi nekada{nje carske metropole odnosio kao lipicaner prema dresuri be~ke {kole jahanja. S tom razlikom dakako da je lipicaner ondje ne{to nau~io i ~ak {tovi{e, stekao u toj svojoj be~koj {koli pravu svjetsku slavu. Najkasnije sedamdesetih, s radovima ameri~kih kulturhistori~ara i lozofa (Schorske, Janick & Toulmin) koji su probudili interes za n-de sicle-Be~ kao onda{nju svjetsku kulturnu metropolu, postalo je jasno {to je sve prohujalo, potpuno nezamje}eno, pored o~iju hrvatskog malogra|anskog be~olisca od moderne lozoje jezika do Freudove psihoanalize, od Schnberga do Schielea i Kokoschke, od Krausa do Loosa itd. Naravno, na{ je hrvatski malogra|anin odmah
198
199
vidio svoje mjesto u tom novom mitu o Wittgensteinovu Be~u, ne dakako zato {to je ~itao Tractatus ili Freudovu metapsihologiju, nego zato {to je mama pekla {trudle od jabuka kak i u Be~u. Da ne bismo ipak pretjerali u uspore|ivanju dviju kultura i dva grada valja upozoriti na jedan vaàn kvantitativni podatak prije vi{e od sto godina Be~ je bio {esti po veli~ini grad na svijetu i imao je vi{e stanovnika nego danas. Zagreb je danas valjda dvadeset puta ve}i no {to je bio tada, ali je jednako daleko od pojma metropole i prakse moderne metropolske kulture koliko je bio i prije tih sto godina. Hitlerov Be~ austrijske povjesni~arke Brigitte Hamann*) ve} u svom naslovu aludira kontrapunkt proslavljenom Wittgensteinovu Be~u Janickea i Toulmina. Ono je bila pri~a o Be~u slavnih mandarina diskursa koji su poku{avali modernu dovesti do njezina pojma, Be~u dobrostoje}ih mladih ljudi koji su svoje bogatstvo ili poklanjali (Wittgenstein) ili ga investirali u vlastiti ~asopis (kao Karl Kraus); o mondenom Be~u slikarskih knezova, ekscentri~nih du{evnih bolesti i skupih inovativnih terapija (A. Pfabigan). Hitlerov Be~ pripovijeda o sasvim drugom gradu. Autorica Hamann: Izvje{tavam o Hitlerovu Be~u iz njegove perspektive. Skupljala sam njegove izjave o Be~u i prou~avala njegovu okolinu: kakvi su bili politi~ki i socijalni odnosi, koje novine je ~itao? Nedaleko njegova stana u Stumpergasse bila je na primjer redakcija Alldeutsche Tagblatt (Svenjema~ki dnevni list). Pogledala sam te novine i otkrila nevjerojatne sli~nosti u jeziku i iskazima: germanski kult vo|e, rasisti~ki antisemitizam, mr`nja na êhe i sli~no. Autorica Hamann, ina~e poznata po svojim biograjama Habsburgovaca, pi{e povijest odozdo, opisuje ì-
vot velegrada na Dunavu izme|u 1907. i 1913, onako kako ga je vidio mladi Adolf Hitler koji je tih godina boravio ondje. Na temelju analize prikupljene dokumentarne gra|e autorica zaklju~uje da je gotovo sve ono {to je dvadesetak godina kasnije pod Hitlerovim imenom nastupilo kao autenti~ni sadràj nacionalsocijalizma ve} bilo za~eto u Be~u. Godine 1913, kada Hitler napu{ta Be~, to je jo{ hrpa nesre|enih pabiraka. ... tek u Njema~koj ti se odlomci sre|uju kao na nekom magnetskom polju pi{e Hamann. Nakon smrti oca, 1906, Hitler dolazi kao sedamnaestogodi{njak prvi puta u Be~. Premda je odu{evljen gradom, a naro~ito posjetom Operi, ~ezne za Linzom u kojem je odrastao te se, ne na{av{i nikakva zaposlenja u Be~u, uskoro vra}a ku}i. Nakon godinu dana ponovo dolazi u Be~ ali ovaj puta s jasnim ciljem èli poloìti prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti. Na ispitu je propao, ali ga nisu sru{ili ìdovski profesori, kako je govorila legenda, nego ~isto arijski profesorski kolegij. U Be~u Hitler otkriva Wagnera. Zajedno sa svojim prijateljem Kubizekom stalni je gost u Operi gdje je vidio ~itav Ring, Tannhusera, Die Meistersingere i Rienzi. Po pet sati znaju momci stajati u redu za karte, kao i daljnjih pet u staja}em parteru. Hitler preferira ta skupa staja}a mjesta jer se tu ne pripu{taju dame ~ije dru{tvo ne podnosi. U Hitlerovoj fascinaciji Wagnerovom idejom Gesamtkunstwerka, posebno oli~enoj u tada{njim Mahler-Roller inscenacijama, Brigitte Hamann vidi klicu one estetike koja je kasnije do{la do izraàja na Nirnber{kim partijskim skupovima: ... more crvenih zastava, kolone koje mar{iraju pod zaglu{uju}om bukom bubnjeva, Wagnerova glazba, po mogu}nosti za mraka... sve to odvija se kao perfektno inscenira-
200
201
na Wagnerova opera. U Be~u tog vremena me|utim i sam Theodor Herzl koncipirao je cionisti~ki pokret tako|er kao neku vrstu Gesamtkunstwerka, dok je Victor Adler organizirao demonstracije po uzoru na simfonije. Estetizacija politike bila je u to doba ondje na dnevnom redu i to ne samo u Hitlerovoj glavi. S druge strane, Hitler se susre}e i s izazovom umjetni~ke i dru{tvene moderne. Ne skriva odbojnost prema Kokoschkinom ekspresionizmu, niti podnosi radove Egona Schielea. Wedekind duboko vrije|a njegove moralne osje}aje. Ve} tada u Be~u Hitler se zgraà nad onim {to }e kasnije postati entartete Kunst (izopa~ena umjetnost). On je naime ve} u svojoj najranijoj mladosti osvije{teni antimodernist (na na~in nostalgi~ara, jer sve je prije bilo bolje, njema~kije!) i kulturpesimist. To odgovara njegovu tada{njem be~kom miljeu u kojem su osvjedo~eni antimodernisti bili prije svih kr{}anski socijalisti koji odbacuju modernu sa stajali{ta katoli~ke moralke, a potom i velikonijemci iz njegova susjedstva u Stumpergasse. Alldeutsche Tagblatt travnja 1908. pi{e: Umjetnost nije internacionalna nego narodska. U tomu se velikonijemcima pridruùje i prijestolonasljednik Ferdinand za kojeg su proizvodi be~kog umjetni~kog obrta u stvari tvorevine slobodnih zidara, @idova i republikanaca. Antisemitizam, fenomen koji }e se kasnije razviti u jedan od konstitutivnih elemenata njegova politi~kog identiteta, Hitler tako|er otkriva u Be~u. Prisje}aju}i se u Mein Kampfu godina provedenih u glavnom gradu Dunavske monarhije pisao je: Bilo je to vrijeme najve}ih obrata koji su se ikada dogodili u mojoj unutarnjosti. Od kozmopolitskog slabi}a postao sam fanati~ni antisemit. Be~ s po~etka stolje}a ponudio mu je iskustvo antisemitizma u oba njegova vida
rasisti~kom i katoli~kom. Georg von Schnerer, politi~ar, zastupao je u to vrijeme sasvim otvoreno rasisti~ki antisemitizam: @idov ostaje @idov prekrstio se ili ne. Zloglasna nacisti~ka parola Ne kupuj u @idova! u svojoj osnovi ve} je prisutna u Schnerera koji svakoga tko na bilo koji na~in podràva @idove drì otpadnikom od svoga naroda. Pored njega tu je i Joseph Adolf Lanz, sljedbenik pisca Guida von Lista, oboàvatelja germanske mistike koji je tvrdio i to sasvim ozbiljno da germanska rasa gospodara potje~e sa Sjevernog pola. List je proricao arijsko-germanski svjetski rat i prvi puta je upotrebio kukasti kri` stari indijski simbol kao znak njemstva. Lanz nimalo nije zaostajao za svojim u~iteljom. Posebice na podru~ju rasno ~iste seksualnosti. Njegova teorija: njema~ka èna preferira rasno manje vrijedne mu{karce (polumajmune) kao seksualne partnere. Ovi, kao prvi ljubavnici, impregniraju tu njema~ku ènu svojim sjemenom {to za posljedicu ima da djeca koju su za~eli drugi mu{karci jo{ uvijek zadràvaju manje vrijedna svojstva prvog nerasnog ljubavnika. Lenz je zastupao ideju takozvanih uzgojnih majki koje bi ra|ale rasno ~isto za~etu djecu ideja koja je u Tre}em Reichu tako|er ozbiljena. Najvi{e zanimanja Hitler je ipak pokazao prema klasi~nom katoli~kom antisemitizmu otjelovljenom u liku be~kog gradona~elnika, kr{}anskog socijalsta, Karla Luegera. Lueger nije denirao ìdovstvo rasno, nego religijski, {to me|utim njegov antisemitizam nije ~inilo ni{ta manje opasnim. Kada je 1905. do{lo u Rusiji do pogroma u kojima je stradalo na tisu}e @idova, Lueger je be~kim @idovima na izbornom mitingu zaprijetio istom sudbinom: Posebice @idove u Be~u upozoravam da ne idu tako daleko kao njihova subra}a u vjeri i da se ne upu{taju previ{e u kontakt sa socijalde-
202
203
mokratskim revolucionarima ... Mi u Be~u smo antisemiti, ali za ubojstva zacijelo nismo stvoreni. Ali ako @idovi ugroze na{u domovinu, ni mi ne}emo znati za milost. Te rije~i popra}ene su gromoglasnim pljeskom koji je trajao minutama, kako nas obavje{tava Deutsches Volksblatt, glasilo Kr{}anskih socijalista. Brigitte Haman i{~itala je i protokole s parlamentarnih sjednica i ondje prona{la rije~i koje nedvosmisleno potvr|uju antisemitsku atmosferu kakva je vladala u tada{njoj be~koj javnosti. Govorilo se primjerice ~ak i ovo: Ne bih imao ni{ta protiv da @idove sameljemo u umjetno gnojivo, {to je izazvalo pljesak kod pripadnika stranke. Svibnja 1913. Hitler napu{ta Be~ i odlazi u Mnchen Njema~ka je bila njegov pravi cilj. Be~, u kojem je stekao prva iskustva iz svijeta politike i kulture koja }e odlu~no oblikovati njegov budu}i ìvot, ali tako|er odrediti sudbinu milijuna drugih ljudi, taj Be~ Hitler je oduvijek mrzio. Linz, grad njegova djetinjstva, koji su nastanjivali pravi njema~ki mu{karci, bio mu je puno draì od velike metropole na Dunavu u kojoj je vladala rasna, etni~ka i svaka druga izmije{anost. Brigitte Hamann nije napisala novi prilog Hitlerovoj biograji, nego je ponovo oìvjela zaboravljenu sliku Be~a, potisnutu glamurom kulturne, umjetni~ke i znanstvene avangarde koja je vaìla u glavama mnogih kao jedini i pravi identitet tog tako va`nog grada. [to se Hitlera ti~e, on u Be~u nije postao nacist tada dvadesetgodi{njak, on iz Be~a na put u Njema~ku nije ponio nikakvo ~vrsto uvjerenje, ali se taj be~ki kaos u njegovoj glavi pokazao kao pravo plodno tlo budu}e nacisti~ke ideologije i njene zlo~ina~ke prakse.
* Brigitte Hamann, Hitlers Wien, Lehrjahre eines Diktators (Mnchen: Piper Verlag, 1996)
Slovenija u raljama Evrope

Ako se u dana{njoj Evropi uop}e jo{ odigrava neki politi~ki proces od globalnog zna~aja onda je to proces pro{irenja Evropske zajednice na Istok. Naàlost, njegov autenti~no politi~ki karakter veoma ~esto se previ|a. Pitanju pro{irenja pristupa se pragmati~ki kao problemu pukog prilago|avanja zemalja kandidata politi~kim, ekonomskim, kulturnim i ostalim standardima razvijenog evropskog Zapada. Kada je dakle politi~ka odluka o principijelnom prihva}anju neke zemlje u ~lanstvo Zajednice jednom ve} donijeta, onda ostaje samo jo{ da se dogovori vozni red uskla|ivanja i stvar je takore}i gotova. Kao da je rije~ o procesu koji nema nikakve, a kamoli globalne politi~ke dimenzije. S tim uvjerenjem kao i s najboljim namjerama koru{ki su Zeleni organizirali ovoga ljeta u Pliberku (hrvatski: Bleiburg) susret slovenskih i austrijskih politologa, povjesni~ara i pridruènih intelektualaca na temu skorog pristupanja Slovenije Evropskoj Zajednici. Slovenija naime, zajedno s ê{kom, Ma|arskom, Poljskom i Estonijom, sa~injava prvu grupu kandidata za ~lanstvo u EU s kojima konkretni pregovori traju jo{ od 1998. Budu}i su politi~ko pitanje pristupanja Uniji organizatori skupa shvatili kao rije{enu stvar, odlu~ili su sa Slovencima porazgovarati o konkretnim detaljima njegove realizacije. Tako se u Pliberku dva dana, u veoma konstruktivnoj atmosferi, raspravljalo o novim oblicima suìvota Austrijanaca i Slovenaca uzdu` granice koja kao takva samo {to nije nestala. Na kraju, u zaklju~noj diskusiji, ispri~av{i se {to odstupa od teme, jedan je povjesni~ar iz Graza priupitao slovensku delegaciju, {to zapravo Slovenci na temelju iskustva svog
204
205
dugogodi{njeg suìvota s drugim nacijama, religijama i kulturama biv{e Jugoslavije imaju poru~iti zemljama ~lanicama dana{nje Evropske zajednice? Jasan i nedvosmislen odgovor uslijedio je odmah: ~im vi{e razlika, tim gore! Prisutni Austijanci svi uglavnom liberalno, antirasisti~ki i multikulturalno nastrojeni, u najmanju ruku pak predstavnici onih austrijskih politi~kih i moralnih snaga koje su se suprotstavljale velikonjema~kim pritiscima na slovensku manjinu u Austriji nisu se ni sna{li, a ve} je uslijedio dodatak: Slovenci su mi{ljenja da bi za Evropsku zajednicu bilo najbolje da odmah obustavi svako pro{irenje na Istok. Osim toga, nastavili su, Slovenija nikada ne}e prihvatiti federalizaciju EZ-a koju je, upravo u to vrijeme u svom predavanju na Berlinskom sveu~ili{tu, njema~ki ministar vanjskih poslova Joschka Fischer spomenuo kao mogu}i model budu}e politi~ke organizacije Evropske zajednice. I prijedlog po kojem bi manje zemlje ~lanice tek u skupinama mogle odlu~ivati ravnopravno s velikim i mo}nima kao {to su Francuska, Njema~ka i Velika Britanija, Slovenci su tako|er odlu~no odbacili. Za okruglim stolom debatne sale Slovenskog narodnog doma u Pliberku nakon tih je rije~i zavladao potpuni muk. Sve ono {to je za prisutne Austrijance predstavljalo sam smisao njihova politi~kog i intelektualnog anga`mana ideal tolerantnog suìvota u multikulturalnoj zajednici bacili su s par rije~i u sme}e upravo oni za ~ije dobro su se u svom vlastitom politi~kom kontekstu ti Austrijanci zauzimali. Kulturne i povijesne razlike nisu zlo i nesre}a, nego bogatstvo i {ansa, govorili su pruàju}i ruku svojim manjinama, na prvom mjestu slovenskoj. A sada ti isti Slovenci ove razlike progla{avaju glavnom politi~kom preprekom koju projekt
ujedinjenja mora svakako izbje}i. Prema liberalno demokratskim standardima evropskog Zapada, slovenski je stav naprosto rasisti~ki. Poruka ljubavi, tolerancije, razumijevanja koju je Evropa u svom projektu pro{irenja oda{iljala na Istok, vratila joj se kao politi~ki eho ksenofobije i rasizma. Za nas me|utim koji smo sa Slovencima dijelili istu politi~ku sudbinu biv{e Jugoslavije, odnosno njena raspada, slovenski je stav potpuno razumljiv. Naravno da su u odluci izdvajanja iz biv{e Jugoslavije rasisti~ki motivi naro~ito u odnosu na primitivni, lijeni i prljavi balkanski jug igrali barem jednako va`nu ulogu kao i legitimna obrana od unitaristi~kog pritiska Milo{evi}eva podivljalog srpstva. Naravno da federalizacija ne dolazi u obzir, jer je upravo parola jedan ~ovjek, jedan glas ne samo u Sloveniji doìvljena kao najgora prijetnja nacionalnoj samobitnosti koja je Slovencima ve} u biv{oj SFRJ bila garantirana na razini dràve. I naravno da Slovenci u svojim novim integracijama ne misle i}i ispod nivoa te biv{e Jugoslavije u kojoj su o svojoj sudbini odlu~ivali ravnopravno s ostalim nacijama na na~elu jedna nacija-dràva, jedan glas, bez obzira na veli~inu pojedine nacije. Liberalno-demokratska, multikulturalisti~ka Evropa, koja danas ideolo{ki predvodi projekt pro{irenja Evropske Zajednice na Istok nikada nije ni poku{ala shvatiti politi~ku genezu raspada biv{e Jugoslavije. Problem na kojem je u ratnoj katastro propala ta zemlja za zapadnu je Evropu bio i ostao u osnovi kulturolo{ki. Politi~ka kriza, socijalno rasulo i napokon rat pripisani su zaostalom kulturnom identitetu balkanskih naroda koji umjesto da civilizirano sura|uju vode besmislene ratove. Tako je politi~ka istina jugoslavenskog problema potisnuta kao stvar jednog, u svojoj biti neevropskog, kulturnog identiteta. Jugoslavija je postala stvar nee-
206
vropske kulturne pro{losti, a ne problem evropske politi~ke sada{njosti odnosno budu}nosti. Ta ista depolitizacija koja je pravi uzrok svojedobne nemo}i Evrope da se suo~i s politi~kom krizom i ratom u biv{oj Jugoslaviji danas jednako intenzivno prati proces pro{irenja Evropske zajednice na Istok. Taj politi~ki projekt sveden je na neku vrstu ideolo{ki i politi~ki neutralnog, puko pragmati~nog prilago|avanja takozvanih tranzicijskih zemalja biv{eg socijalisti~kog bloka standardima razvijenog evropskog Zapada. Odgovori na bitna politi~ka pitanja koji pretpostavljaju realne politi~ke odluke potpuno su gurnuti u stranu. Da li }e ujedinjena Evropa biti Evropa suverenih nacionalnih dràva ili Evropa gra|ana; Evropa jedinstvenog kulturno povijesnog identiteta, ili Evropa kulturne, religijske i politi~ke heterogenosti; Evropa ravnopravnih dràva ~lanica u kojoj }e male nacije imati jednaku mo} odlu~ivanja kao i velike, ili Evropa uvjetne jednakosti u kojoj }e veliki diktirati odluke manjima,... ta i sli~na pitanja ostala su otvorena. Tko ih prvi u njihovoj politi~koj biti postavi, otvorit }e razdoblje nove evropske politi~ke krize.
Izvanredno stanje!
208
Odlazak / Poredak kulture / Izvanredno stanje
209
Slobo Klintone!
Na ulicama bombardiranog Beograda nedavno se pojavio jedan sasvim novi grat: SLOBO KLINTONE! Ta jednostavna ali sjajna dosjetka progovorila je o vojnoj intervenciji NATO protiv Jugoslavije s vi{e razumijevanja no sav njezin bjelosvjetski medijski covering. Ona je iznijela na vidjelo ne samo apsurd situacije u kojoj se na{la takozvana autenti~na demokratska opcija nemo}na da se opredijeli za jednu od dvije suprotstavljene strane, odnosno, opasnu folie deux koja je razvila vlastitu dinamiku eskalacije, ~ije je posljedice danas te{ko predvidjeti, nego i ne{to jo{ va`nije: realnu podlogu ovog smije{no àlosnog poistovje}enja dvaju lidera ratuju}ih strana. Na sli~nu pomisao do{ao je i slovenski publicist Lev Kreft u otvorenom pismu koje je uputio svojim prijateljima u Jugoslaviji dva dana nakon {to su pale prve bombe. Poku{avaju}i tako|er upozoriti na bezizlaznu situaciju u kojoj su se na{li demokrati Srbije stije{njeni izme|u Slobe i Billa, Kreftu se ukazala slika Clintona kako {e}e ulicama Pri{tine i obra}a se Albancima rije~ima: Dok sam ja s vama nitko ne sme da vas bije! Svi oni koji su u stanovitoj mjeri upoznati s bliskom povije{}u kosovske krize shvatit }e odmah njegovu aluziju: 24. travnja 1987. godine, u Kosovu Polju, Milo{evi} je te iste rije~i izgovorio okupljenim Srbima koji su tada protestirali protiv, kako je onda re~eno, albanskog nasilja nad Srbima na Kosovu. Policija koja je tada bila pod kontrolom uglavnom albanskog rukovodstva Autonomne pokrajine Kosovo upotrijebila je silu da bi rastjerala demonstrante. Milo{evi}, u to vrijeme na ~elu Saveza komunista Srbije, istupio je u njihovu za{titu i to upravo gore spomenutim rije~ima koje su ga, prema jednom od lidera kosovskih Srba,
Miroslavu [olevi}u, ustoli~ile za cara. Gledaju}i unatrag, moè se re}i da je upravo ta Milo{evi}eva fraza izmijenila tok doga|aja u pravcu koji danas kulminira NATO napadom na Jugoslaviju. No, jesmo li mi uop}e shvatili {to se tada u Kosovu Polju doista dogodilo? U svom poznatom govoru okupljenim demonstrantima Milo{evi} je poru~io kosovskim Srbima: Vi morate da ostanete ovde. Ovo je va{a zemlja. Ovde su va{i domovi. Va{e njive i va{e ba{te. Va{e uspomene. Ne smete nipo{to da napustite va{u zemlju. U svojoj retorici on ne zaziva ni komunisti~ku ideologiju ni nacionalne vrijednosti, nego eksplicitno, op}a ljudska prava. Ono {to je kasnije prepoznato kao direktno prestrojavanje s komunizma na nacionalizam ipak je dakle obavljeno posredno, preko stanovitog humanitarnog medijatora. U svom govoru Milo{evi} fakti~ki poziva na za{titu prava manjine koju, u tom trenutku barem na~elno, tla~i ocijelna ve}ina, kosovski Albanci koji pod okriljem i u okvirima tada{nje autonomije imaju na svojoj strani dràvu. Za Milo{evi}a, aktualni sistem je bio pretijesan da bi mogao iza}i na kraj s problemom, te on, kozekventno, istupa iz njega. Rje{enje se otada traì bilo unutar postoje}ih institucija bilo izvan njih. Na ulici ili unutra, populisti~kim metodama ili elitisti~kim, svejedno. To je po~etak Milo{evi}eve takozvane antibirokratske revolucije traènje stanovitog politi~kog rje{enja ignoriraju}i postoje}e birokratske zapreke, ugra|ene u vladaju}i institucionalni sistem. Analogija u na~inu na koji Clinton i Milo{evi} pristupaju sli~nim politi~kim problemima vi{e je nego o~igledna. Nije li humanitarni argument, umjesto jasnog politi~kog cilja, bio taj koji je NATO upotrijebio za opravdanje svoje vojne intervencije u Jugoslaviji? Nisu li NATO intervencio-
210
211
nisti ignorirali postoje}i zakonski i institucionalni okvir, Vije}e sigurnosti, Povelju Ujedinjenih naroda, odnosno me|unarodno pravo? Obojica, i Milo{evi} i Clinton, u~inili su isto: prepoznali su u danoj politi~koj realnosti neko temeljno ljudsko pravo, hegemonizirali ga, zaobi{li oko{tali i suvi{ni institucionalni okvir i, stupili u akciju. U tom smislu mogli bi ~ak re}i da je Milo{evi} u ovom ratu ve} pobijedio. Navukao je NATO da zaigra njegovu prljavu igru. Raspad biv{e Jugoslavije svima nam je odve} jasno pokazao koliko opasna moè biti takva igra. Milo{evi} je bio taj koji je jo{ 1987. zapo~eo ignorirati jugoslavenske institucije, sistematski potkopavati njihov autoritet da bi ih na kraju potpuno demolirao. Kakve posljedice nosi sa sobom antibirokratska revolucija svjetskih razmjera koju je upravo pokrenuo NATO, tek }e se vidjeti.
Naprijed u bolju pro{lost! Prisjetimo se onog ~uvenog, navodno Churchillova, aforizma o demokraciji: ona je najgori od svih mogu}ih sistema, no naàlost ne postoji nikakav drugi koji bi bio bolji od nje. Naravno, poku{aj politi~ke odnosno vojne intervencije u svrhu za{tite ljudskih prava u nekoj suverenoj dràvi u kojoj se ta prava brutalno kr{e, mo`da upravo od strane same te dràve, uvijek moè biti blokiran u Vije}u sigurnosti, i to ne iz principijelnih razloga, nego kao posljedica konikta partikularnih interesa koje zastupaju zemlje ~lanice. Drugim rije~ima, uvijek }e postojati nekakav antagonizam koji je nemogu}e do kraja razrije{iti, {to ~ini Vije}e sigurnosti UN najgorim od svih mogu}ih vije}a sigurnosti. Pa ipak, postoji li neko bolje?
NATO je s institucijama Ujedinjenih naroda postupio na isti na~in na koji su bolj{evici postupali s demokratskom institucijom parlamenta, s tom buròaskom brbljaonicom u kojoj partikularni klasni interesi spre~avaju priznavanje stanovitih op}eljudskih prava i blokiraju njihovu realizaciju. S tim opravdanjem bolj{evici su eliminirali parlament, a posljedice koje su potom uslijedile danas obi~no saìmamo pod pojmom totalitarizma. Jasno, i oni su to u~inili u ime nekog op}eg dobra, jednako kao {to NATO danas u isto ime ru{i institucije postoje}eg me|unarodnog prava. Naravno, NATO fakti~ki djeluje u korist op}eg dobra isto koliko su to svojedobno ~inili i bolj{evici. On ne reprezentira instanciju univerzalnih ljudskih prava ni{ta vi{e nego {to ju je reprezentirao predsjednik Saveza komunista Srbije, Slobodan Milo{evi}, dvanaest godina ranije u Kosovu Polju. Rije~ je o protuslovljima koja su svjetskoj javnosti dobro poznata. Otkuda nekome pravo da sebe promovira u univerzalnog za{titnika manjina nakon {to dugi niz godina pruà intenzivnu vojnu i politi~ku podr{ku zemlji koja brutalno kr{i prava svoje manjine, kao {to je slu~aj s Turskom i njezinim Kurdima? âk ako upotrebu sile moramo priznati kao opravdano sredstvo u postizanju demokratskih ciljeva, kako ipak netko moè bombardirati Beograd, a da ne bombardira i Ankaru? Za{to se napokon ne bombardira i Moskva, zbog ê~enije, ili Peking zbog Tibeta? Jedno sasvim logi~no pitanje koje moè postaviti srpska strana: Za{to mi ne smijemo postupati s na{im Albancima kao {to Turci postupaju sa svojim Kurdima? moè zvu~ati kao cini~na racionalizacija zlo~ina, ali dok god suprotna strana, samozvani predstavnici takozvane me|unarodne zajednice, a na prvom mjestu NATO, svoju kontrapoziciju ne
212
213
zasnivaju na univerzalnosti svojih na~ela odnosno zahtjeva, ne}e biti relevantnog odgovora na to pitanje. Iza humanitarne retorike, znamo, obi~no se krije neki partikularni politi~ki cilj koji ne bismo smjeli ispustiti iz vida. [to je dakle politi~ki cilj NATO intervencije u Jugoslaviji? Koliko je do sada poznato, to bi trebala biti politi~ka autonomija za Albance unutar Savezne Republike Jugoslavije ne{to {to su oni ve} imali u skladu s takozvanom Titovim Ustavom iz 1974. godine, a {to im je Milo{evi} ukinuo 1989. NATO, dakle, èli ponovo uspostaviti taj stari institucionalni okvir albanske autonomije u biv{oj Jugoslaviji. Kao politi~ki projekt, taj je poduhvat pravi povijesni skandal. Koalicija devetnaest najnaprednijih liberalno-demokratskih zemalja suvremenog svijeta bombardira jednu biv{u komunisti~ku da bi politi~ki ponovo uspostavila komunisti~ki status quo ante. NATO, o~igledno, bombama utire vlastiti put u bolju pro{lost. Kako da razumijemo ovaj o~ajni~ki politi~ki eklekticizam? Za{to se NATO preobratio u komunista i jugonostalgi~ara, sada kada je za to odista prekasno? Jugoslavenska federacija u stvari konfederacija prije 1990. godine, u kojoj su Srbi ~inili jedva 37% sveukupnog stanovni{tva, bila je jedini realan institucionalni i politi~ki okvir za politi~ku autonomiju Kosova. U jednoj takvoj dràvi, pod demokratskim uvjetima, politi~ar tipa Slobodana Milo{evi}a ne bi imao nikakve {anse da na svom srpskom nacionalisti~kom programu dobije slobodne savezne izbore.
Patuljak, a ne div U politi~koj besmislenosti NATO vojnog anga`mana na Balkanu skriven je njegov pravi smisao.
Bombe ne padaju da bi pospje{ile neko politi~ko rje{enje. Bombe JESU to politi~ko rje{enje. Nakon samo tjedana dana bombardiranja predsjednik Clinton otvoreno je izjavio {to je cilj tog bombardiranja. Pobijediti! [to god to zna~ilo u politi~kom smislu. Iza NATO ne stoji nikakva artikulirana politi~ka strategija. Njegove ~lanice nikada nisu napravile izbor izme|u dva suprotstavljena principa, principa suverenosti i prava na nacionalno samoopredjeljenje. Naprotiv, i jedan i drugi princip istovremeno su podràvale i kr{ile. NATO nema nikakvu ideju globalnog demokratskog razrje{enja te dileme, rje{enja koje bi pretendiralo na univerzalno vaènje, koje bi dovelo u pitanje postoje}i svjetski poredak i inzistiralo na njegovoj temeljitoj reformi. Te okolnosti najbolje obja{njavaju za{to NATO navodi upravo humanitarne razloge kao motiv vojne intervencije, a ne na primjer Univerzalnu Deklaraciju o ljudskim pravima. Humanitarni razlog predstavlja najvi{i stupanj univerzalizacije koji SAD i njezini NATO saveznici mogu sebi danas dopustiti. Tu dakle nije rije~ samo o retori~kom izgovoru iza kojeg se kriju prljavi materijalni interesi odnosno borba za globalnu prevlast, kako to danas tvrde brojni ljevi~ari. Iza NATO vojne intervencije u Jugoslaviji ne stoji nikakav tajni plan, navodni cilj uspostave kontrole nad naftnim putovima koji preko Kosova vode do Centralne Azije, odnosno èlja da se dograbe silne naslage zlata koje su nedavno otkrivene ondje. Ta staromodna materijalisti~ka fantazija o politici kao nadgradnji prizemnih ekonomskih interesa te{ko da }e nam pomo}i u razumijevanju pravih motiva NATO intervenciju. Naprotiv, ona prikriva pravo politi~ko zna~enje jednako kao {to to ~ini i humanitarna retorika. Jer, ono {to
214
215
se krije iza obojega, nije nikakav nezaja`ljivi imperijalisti~ki div, nego jadni, frustrirani i zbunjeni politi~ki patuljak. Ni{ta ne potvr|uje ovu ~injenicu bolje od sve ve}eg vala moralisti~kog zgraànja nad tragi~nom sudbinom nedu`nih `rtava ovog rata i genocida. Stvarni skandal danas, na koncu dvadesetog stolje}a, nije ~injenica da se ljude istjeruje iz njihovih domova, da ih se siluje i ubija na o~igled bespomo}ne demokratske javnosti (Iz perspektive povijesnog iskustva dvadesetog stolje}a, rije~ je prije o banalnoj ~injenici). Ono odista skandalozno jest da ta ista demokratska javnost odnosno njezini politi~ki predstavnici jo{ uvijek nemaju nikakav politi~ki odgovor na takav izazov. Ideolo{ka svrha humanitarnog pristupa je u tome da rat predstavi kao neku vrstu prirodne katastrofe, da naturalizira socijalne i politi~ke pojave na na~in koji ne dopu{ta nikakav racionalan politi~ki anga`man i koji na povijesnoj sceni ostavlja samo dva aktera anonimnu masu nedu`nih `rtava i nekolicinu patolo{kih ~udovi{ta. Da bi se pomoglo prvima, valja istrijebiti one druge. Konkretni politi~ki antagonizmi, ~itavo popri{te politi~kih koncepata i njihovih protagonista vi{e se ne pojavljuje na sceni. Ta iskrivljena slika jedne sasvim konkretne povijesne situacije u potpunom je proturje~ju sa stvarno{}u ali, naravno, ne i s potrebama onih koji su je proizveli. Kao autenti~na ideolo{ka fantazma, ona sluì svojoj svrsi i onda kada je u suprotnosti s ~injenicama. Tako se ono {to je svatko mogao shvatiti kao ~istu la` Bombardiramo Milo{evi}a, a ne srpski narod pokazalo kao vrlo korisna la` i to za obje strane, kako za onu bombardiranu, tako i za onu koja bombardira. Ona retroaktivno ~ini srpski narod nevinim, osloba|a ga odgovornosti za zvjersko etni~ko ~i{}enje koje su inicirali od tog naroda slobodno
izabrani politi~ari i po~inili ratni zlo~inci koji i dalje neometano ìve s tim istim narodom. S druge strane, me|u ~lanicama NATO ona podupire iluziju da u demokratskim sistemima ljudi na~elno ne mogu napraviti pogre{an izbor. Ako ga ipak naprave, onda je on posljedica nedostatka objektivnih informacija. Kad bi Srbi u Beogradu samo znali {to njihova vojska i policija sada rade po Kosovu, tj. kada bi znali za tamo{nje etni~ko ~i{}enje Albanaca, oni ne bi dopustili da se to doga|a. Naàlost, zli diktator im je oduzeo slobodne medije i tako ih pretvorio u nevine `rtve svoje manipulacije. Naravno, na tu naivnu iluziju vi{e nasjeda zapadna demokratska javnost nego sami Srbi. Zapadnjacima ona pomaè da potisnu mo`da najteù od svih trauma demokracije ~injenicu da ne postoji nikakav stopostotno pouzdani osigura~ koji {titi demokraciju od regresije u neku vrstu totalitarizma. Slobodni mediji koji generiraju demokratsku javnost sigurno nisu taj osigura~. U ideolo{koj konstrukciji demokracije oni tek igraju ulogu takozvanog subjektivnog faktora. Kad sistem funkcionira, onda to moèmo zahvaliti njihovu anga`manu. Kad ne funkcionira, onda je to zato {to su oni ili zakazali ili bili sprije~eni u obavljanju svoje zada}e.
Transparentnost zla Potpuno je sigurno da Srbi u Beogradu znaju sasvim dovoljno o etni~kom ~i{}enju Albanaca na Kosovu, u svakom slu~aju ni{ta manje no {to su znali o onome {to se dogodilo u Vukovaru ili kasnije u Sarajevu. U tom se pogledu nimalo ne razlikuju od Hrvata koji su potpuno svjesni ~injenice da je u zadnjih deset godina oko 400 000 Srba bilo prinu|eno oti}i iz Hrvatske; koji znaju za 24
216
217
000 spaljenih srpskih ku}a; koji po imenu znaju svoje ratne zlo~ince i s njima ìve u miroljubivoj koegzistenciji bez i najmanje primisli da bi ih sami mogli dovesti pred sud. Hrvati uz neke izuzetke koji me|utim nemaju nikakva zna~ajnijeg utjecaja na politi~ku situaciju nikad nisu pozvali svoje sugra|ane Srbe da se vrate, niti }e pak Srbi ikad pozvati svoje protjerane Albance natrag. Ako se uopo}e moè izvu}i bilo kakva pouka iz dosada{nje jugoslavenske katastrofe onda je to ~injenica potpune transparentnosti zla. Za ovih deset ratnih godina nije se dogodilo ni{ta {to nije bilo u potpunosti predvidljivo, ako ve} nije unaprijed bilo otvoreno najavljeno. êmu danas takav sveop}i vapaj nad genocidom na Kosovu, kada smo istu praksu izbliza pratili kako se, tokom skoro ~itavog desetlje}a, zakonito premje{ta s jednog na drugi kraj biv{e Jugoslavije? Za{to ovakve vapaje nismo ~uli prije nego je rat uop}e po~eo, kada je primjerice dana{nji predsjednik Hrvatske, Franjo Tu|man, objavio svoja Bespu}a u kojima zastupa tezu da genocid moè imati po dru{tvo i pozitivne posljedice, jer vodi nacionalnoj homogenizaciji naroda a stoga i... ve}oj harmoniji? Politi~ara koji podupire takve ideje nancijski su, politi~ki, a kasnije i vojno potpomagale upravo one zemlje koje su danas najvi{e angaìrane u NATO-vom ratnom pohodu na Jugoslaviju. Op}e je poznata ~injenica da su Tu|man i Milo{evi} dogovorili plan o podjeli Bosne i Hercegovine, ~ime su ujedno programirali humano preseljenje, odnosno etni~ko ~i{}enje i prije nego je uop}e do{lo do rata u Sloveniji. Onima koji danas skandalizirani nad stvarno{}u glasno postavljaju pitanje, kako to da su dana{njeg Pol Pota Balkana, Slobodana Milo{evi}a, jo{ koliko ju~er svugdje prihva}ali kao odgovornog i pouzdanog pregovara~a, moèmo odgo-
voriti cini~nim protupitanjem: a u ~emu je zapravo problem s Pol Potom, budu}i su upravo Sjedinjene Ameri~ke Dràve bile te koje su protestirale protiv vijetnamske vojne intervencije u Kambodì Crvenih Kmera?
Kad budem nevin kao kamen Samo je kamen potpuno nevin, napisao je jednom Hegel. Ako ova izreka uop}e ima nekog smisla, onda ga ima u politici. Nevini nisu ni Srbi u Beogradu, niti zapadna demokratska javnost. Navodna nevinost i jednih i drugih samo je retroaktivni efekt op}e depolitizacije koja se zbiva unutar spomenutog humanitarnog okvira. Danas je upravo humanitarizam taj novi opijum za mase koji ih ~ini slijepima za politi~ko zna~enje povijesnih doga|aja. [tovi{e, njegova ideolo{ka upotreba jo{ je va`nija. Najbolji primjer za to je neobi~an poku{aj da se izna|e neko pravno prihvatljivo opravdanje za vojnu intervenciju u Jugoslaviji koja je ina~e prema me|unarodnom pravu potpuno nelegalna. Tu je pojam humanitarne intervencije upotrebljen kako bi se pokazalo da je ona stvar obi~aja i prakse. Da odmah budemo jasni, obi~aji i prakse nikada ne vaè univerzalno. Oni se me|usobno razlikuju upravo onoliko koliko se me|usobno razlikuju i mnogobrojni kulturni identiteti. Genocid Srba nad Albancima predstavlja dakle zlo~in protiv ~ovje~anstva zato i samo zato {to se ne uklapa u evropske kulturne standarde, ne pripada evropskom kulturnom identitetu dakle, pozvani smo na vojnu intervenciju u ime op}e~ovje~anskog dobra. Istodobno me|utim, genocid Turaka nad Kurdima shva}amo kao jedan poseban turski
218
219
obi~aj koji }emo, u zavisnosti od vlastitih interesa, bilo podràti bilo sa àljenjem osuditi. Nisu tako samo demokracija i pravda postale posebni obi~aji, i rat je jedan od njih. Umjesto da poku{a proniknuti u politi~ku logiku koja leì u osnovi jugoslavenskog rata, Zapad je u njemu vidio samo ljude koji na Balkanu stolje}ima ratuju jedni protiv drugih. Rat je shva}en kao sastavni dio njihova kulturnog identiteta, pa stoga dugo nije bilo nikakva razloga za odgovaraju}i politi~ki odnosno vojni anga`man. Prisjetimo se jo{ jednom rije~i Marion Grn Dnhoff objavljenih u rujnu 1991. godine na naslovnoj stranici Die Zeit: Bilo bi suludo na osnovi vlastite slobodne volje vojno intervenirati u taj balkanski kaos. Bilo bi to ~isto ludilo. (...) Ako oni odista èle iìvjeti tu svoju srpsko-hrvatsku mr`nju, onda ih treba pustiti da to i u~ine. Daleko od toga da bude tek nespretno opravdanje za vojnu intervenciju, humanitarizam tu intervenciju ~ak aktivno ometa. Otuda naime dojam da su vanjske vojne intervencije u biv{oj Jugoslaviji uvijek dolazila prekasno. One su odista kasnile, i to upravo zato {to su slijedile humanitarnu, a ne politi~ku logiku. Zato one uop}e nisu spre~avale humanitarnu katastrofu, nego su je, naprotiv, upravo proizvodile, i to tako {to su njihovom realnom politi~kom besmislu davale svoj vlastiti humanitarni smisao. Kosovo je danas najbolji primjer za to. Humanitarizam stoga nije ni{ta drugo nego jedini jo{ preostali konceptualni okvir prakti~nog univerzalizma. U tom smislu on je samo simptom politike koja se odrekla svih svojih univerzalnih zahtjeva. Demokratski svijet Zapada, danas predstavljen u NATO, nije u stanju vlastitim konceptu-
alnim snagama iza}i na kraj s dosad najdubljom krizom svjetskog politi~kog poretka. Njemu nedostaje jasna globalna vizija unutar koje bi bilo mogu}e zasnovati aktivnu politiku ljudskih prava koja se ne bi unaprijed odrekla univerzalnosti svojih principa i zahtjeva. Stoga bombe koje ovih dana padaju na Jugoslaviju nisu ni{ta drugo nego samoobmanjuju}a nadoknada za ovaj ideolo{ki i politi~ki manjak. One se ne bacaju da bi za{titile i unaprijedile univerzalna ljudska prava, nego zato da bi o~uvele partikularne obi~aje Zapada. Najvi{e {tete pritom te bombe nanose ve} postoje}em svjetskom poretku, veoma nesavr{enom dodu{e, ali jedinom kojeg imamo. On o~igledno mora biti izmijenjen, ako ne i revolucioniran. No slaba{ni politi~ki um NATO naàlost je zadnji koji bi mogao obaviti taj zadatak.
Kolateralni dobitak Ako je neminovna pobjeda demokracije u trenutku pada komunizma imala svoje svima prepoznatljivo lice, onda je to bilo lice Vaclava Havela. Prije deset godina on je stajao u ime svega {to oli~ava univerzalne vrijednosti demokratske civilizacije, od Magna Cartae do Franka Zappe. U to doba on je simbolizirao perspektivu novog, svjetskopovijesno relevantnog iskoraka demokracije, autenti~ni moment njezine reinvencije daleko obuhvatnije od pukog prilago|avanja postkomunisti~kih dràva liberalnom kapitalizmu Zapada. U predsjedni~koj besjedi, izgovorenoj prije dvije godine u Washingtonu, pod naslovom [arm NATO-a, Havel je izrazio svoje odu{evljenje Amerikom koja, u njegovoj viziji, preuzima odgovornst za ~itav svijet. Ona bi to trebala
220
221
napraviti na takav na~in da, kako je Havel rekao, otjelovi one premise koje imaju {ansu spasiti na{e globalne civilizacije... vrijednosti koje bi danas trebale biti prihva}ene u svim kulturama, svim narodima kao uvjet njihova opstanka. Jasno, usput je pozdravio i odluku da se tri isto~noevropske nacije prime u ~lanstvo NATO. Neposredno prije nego su prve bombe pale na Beograd, te tri zemlje, Poljska, Ma|arska i ê{ka, napokon su postale punopravne ~lanice zapadnog vojnog saveza. U skladu s tim i najve}a personikacija suvremene demokracije tako|er je unova~ena. Danas, dok bombe padaju na Beograd i hrabri vojnik Havel poslu{no je zauzeo svoje mjesto u stroju. Otjelovljuju li te bombe doista one premise, za koje je Havel vjerovao da mogu spasiti na{e globalne civilizacije? Bi li te bombe doista, kao odgovaraju}e sredstvo za rje{avanje na{ih politi~kih problema, danas trebale biti prihva}ene u svim kulturama, svim narodima kao uvjet njihova opstanka? Jesu li one to {to }e stvarno spasiti nadu u demokraciju koju je ne tako davno personicirao upravo Vaclav Havel, taj posljednji ìvi simbol neraskidive moralne i politi~ke veze izme|u zapadnog svijeta i univerzalne ideje demokarcije. îni se da je demokracija ponovo izgubila svoje lice. Samo po sebi, to i ne mora biti tako lo{e. [tovi{e, u tome gubitku mogao bi se kriti i jedini kolateralni dobitak od silne {tete koju je demokraciji nanijela vojna intervencija NATO u Jugoslaviji. SLOBO CLINTONE!, ne ozna~ava samo radikalnu nemogu}nost zauzimanja autenti~nog demokratskog stava. Jedina {ansa za budu}nost demokracije i nije nigdje drugdje nego u ~injenici da ona vi{e nema niti ksnog mjesta
unutar postoje}eg realnopoliti~kog okvira, niti neke jasno prepoznatljive personikacije. Njeno zna~enje ponovo slobodno lebdi i moè se dohvatiti samo vlastitom imaginacijom. Reinvencija njene budu}nosti u na{im je rukama. Demokracija je iznova stvar slobode i samo je do nas samih, sada i ovdje, ho}emo li se njome posluìti ili ne.
222
223
Petooktobarska kulturna revolucija

[to se dogodilo petog oktobra u Beogradu?* To pitanje ~ini se da nema smisla. Samo dan nakon {to su demonstranti na juri{ zauzeli jugoslavenski parlament i zgradu TV Srbije u trenutku kada je ishod ~itave akcije bio jo{ sasvim neizvjestan i kada se naveliko strahovalo od protuudara vlasti me|unarodna je javnost ~ini se ve} znala kakav je historijski karakter tog doga|aja. [panjolski premijer Aznar, njema~ki predsjednik Rau, Tony Blair za posjeta Warszawi, Clinton u Washingtonu i najva`niji svjetski mediji odu{evljeno su pozdravili ru{enje Milo{evi}a kao zavr{ni ~in isto~noevropske demokratske revolucije. Povijesni i politi~ki proces koji je zapo~eo krajem sedamdesetih sa Solidarno{}u u Gdanjsku, kulminirao padom berlinskog zida ujesen 1989, napokon je oktobra 2000, dovr{en u Beogradu, gdje je demokracija u jednoj zaka{njeloj revoluciji napokon odnijela pobjedu nad totalitarizmom. Padom Milo{evi}a, da citiramo Joschku Fischera, pala je zadnja cigla Zida. To je danas na demokratskom Zapadu dominantno obja{njenje onoga {to bi trebalo biti historijsko zna~enje beogradskog oktobra. Gotovo istodobno s ovom strelovitom reeksijom uslijedilo je ukidanje sankcija, glasna obe}anja nancijske pomo}i, kao i konzekventna reintegracija Savezne Republike Jugoslavije i njezinih predstavnika u sve va`ne institucije me|unarodne zajednice, u prvom redu u Ujedinjene nacije. Naravno, ova prakti~ko-politi~ka i pravna re/integracija omogu}ena je tek onom simboli~kom: Srbi, da bi se ponovo smjeli priklju~iti svijetu i Evropi, morali su sru{iti
Milo{evi}a kao posljednjeg komunistu dana{nje Evrope. U razlici spram svih dotada{njih doga|aja recentne srpske povijesti rata u Hrvatskoj, opsade Sarajeva, Kosova koji su u potpunosti bili isklju~eni iz evropske povijesti, kao ne{to {to pripada speci~no balkanskom kulturnom identitetu te je stoga nepovijesno, nepoliti~ko, odnosno u krajnjoj konzekvenci neevropsko, juri{ naroda na Saveznu skup{tinu i njezino zauze}e u potpunosti je priznato i prihva}eno kao autenti~ni trenutak suvremene evropske povijesti, kao ru{enje jednog te istog evropskog komunisti~kog zida, povijesne barijere izme|u suànjstva i slobode. Tako su i Srbi, kao nacija-subjekt tog doga|aja, dobili svoju vlastitu ulogu u juna~koj pri~i o kona~noj pobjedi demokracije nad komunisti~kim totalitarizmom. Rije~ je u stvari o ~itavoj jugoslavenskoj drami, toj dekadi ludila koja je sada retroaktivno reintegrirana u evropski povijesni main stream kao njegova dodu{e osobita i zaka{njela, ali zbog toga ni{ta manje autenti~na epizoda. Naravno, prava svrha ovog ~ina simboli~ke inkluzije nije samo reintegracija Srba i Balkana u Evropu, nego prije svega reinvencija evropskog politi~kog identiteta iz kona~ne pobjede demokracije nad njenim posljednjim komunisti~kim neprijateljem. Odsada nadalje ne postoji vi{e ni jedan ozbiljni izazov postoje}em poretku, svi opasni antagonizmi su nestali, pretvoreni ili u nesretnu pro{lost koju je demokracija pobjedonosno prevladala ili u patolo{kog Drugog nad kojim je napokon uspostavljena potpuna kontrola. Nad sretnom Evropom zavladala je dugo i{~ekivana normalnost. I ~itav svijet ponovo izgleda jednostavan kao prije jugoslavenske katastrofe, neoptere}en ideologijama, povije{}u, pa ~ak ni politikom. Stoga nije nikakvo ~udo da je takav svijet, stupaju}i na popri{te jugoslavenskih ratova, puno krvi i le{eva (prizor
224
225
koji bismo trebali zamisliti kao scenu na koju Fortinbras stupa u zadnjem ~inu Hamleta), sklon vjerovati kako je tu na djelu moralo biti neko ludilo, neko patolo{ko ~udovi{te koje ni na koji na~in ne spada u dana{nju normalnost. Upravo to, taj op}i dojam, jasno je izrazio Michael Benson* komentiraju}i beogradski prevrat: Slu{aju}i sino} Ko{tunicin poduì interview na TV Srbiji najednom sam shvatio do koje mjere je ludilo pro{log desetlje}a ludilo koje je progutalo jednu cijelu dràvu i uzelo stotine tisu}a ìvota bilo rezultat patologije jednog jedinog bolesnog, briljantno prepredenog i krajnje okrutnog ~ovjeka. Iza ovako personiciranog uzroka jugoslavenske katastrofe nije te{ko naslutiti interes politi~ke elite takozvanoga slobodnog svijeta. Pritom nije prvenstveno rije~ o najkomotnijem na~inu da se ta elita, svaljuju}i svu krivnju na politi~ki le{ Slobodana Milo{evi}a, oslobodi svake odgovornosti za krvavi raspad Jugoslavije. Bu~no proklamiranje Milo{evi}eva pada u kona~nu pobjedu demokracije ima drugu svrhu ono potiskuje stvarni poraz te iste demokracije. To na najbolji na~in potvr|uje komi~ni nesporazum oko stvarnog u~inka pro{logodi{nje NATO intervencije. Dok Srbi vjeruju da je demokracija pobijedila usprkos bombardiranju, Zapad ponosito isti~e da se to dogodilo upravo zbog bombardiranja. Naàlost, i jedni i drugi su u krivu. Demokracija uop{e nije pobijedila. Zar vojni protektorat nad jednom nasilno pacificiranom i etni~ki gotovo potpuno o~i{}enom zajednicom ima nekakve veze sa suvremenom demokracijom? Zar se odsustvo bilo kakve demokratske ideje o budu}em politi~kom statusu Kosova moè poistovjetiti s politi~kom pobjedom? Danas je ve} svima jasno da takozvana me|unarodna zajednica uop}e ne zna {to da politi~ki zapo~-
ne sa svojom toliko slavljenom vojnom pobjedom. Isto vaì i za Bosnu koja je pretvorena u kvazidemokratski politi~ki provizorij ~iji labilni mir garantira jedino prisustvo vanjske vojne sile i otvoreno politi~ko tutorstvo Zapada. Ideal nacionalne suverenosti s kojim su narodi biv{e Jugoslavije eufori~no krenuli u demokratizaciju pretvorio se danas, nakon desetgodi{njeg ratovanja, u àlosnu iluziju. Zamijenila ga je tvrda realnost ekonomske regresije, totalne politi~ke ovisnosti i bjelosvjetske moralne sramote. O kakvoj je to onda pobjedi demokracije rije~? I je li doista jedan jedini poludjeli komunisti~ki aparat~ik odgovoran za ~itav taj povijesni abortus? Daleko od toga da je bio totalitarna, tj. izvanjska prepreka razvoju demokracije, genij politi~kog preìvljavanja u vremenima kada su povijesne mogu}nosti njegove politi~ke egzistencije izgledale odavno iscrpljene, ili pak jednostavno, patolo{ki fenomen, klini~ki slu~aj da spomenemo samo neke od lica koje je dobio u zapadnoj javnosti Slobodan Milo{evi} je bio i ostao proizvod moderne demokracije same, izraz njenih imanentnih antagonizama. Odve} lako smo naime spremni zaboraviti da je njegova vladavina u osnovi imala demokratski karakter. Bio je predsjednik dràve koja je po svom ustavu bila pluralisti~ka parlamentarna republika u kojoj je on dobio nekoliko slobodnih izbora, koje bi bio dobio i da ih nije falsicirao. Sve se je to doga|alo u okolnostima relativne medijske slobode, odnosno pluralisti~ki artikulirane javnosti. Michael Benson navodi odlomak iz teksta objavljenog u International Justice Watch Discussion List:: Dakle, Slobo je bio i jest izrazito okrutan, ali valja ga shvatiti kao pripadnika klase komunisti~kih aparat~ika ~ija je
226
227
mo} u Srbiji (i drugdje) sve vi{e rasla nakon {to je Tito 1972. o~istio Partiju od jedne ~itave generacije talentiranih srpskih politi~ara (takozvanih liberala). Zanimljivo je da Ko{tunica, premda nikada nije bio stvarno komunista, predstavlja povratak te generacije. Nadajmo se da }e se pojaviti uskoro i drugi talentirani ljudi iz tog razdoblja. To~no, Milo{evi} je startao kao komunisti~ki aparat~ik, ali on danas ne skon~ava kao takav i on denitivno nije posljednji evropski komunista. Naprotiv, on je prije prvi evropski komunista koji je eksplicitno napustio jednu od esencijalnih dogmi komunisti~ke ideologije proleterski internacionalizam. A upravo je to bio ideolo{ki temelj na kojem je bila zasnovana druga Jugoslavija (1943 1991) i na kojem su bili organizirani gotovo svi oblici politi~ke i ustavne solidarnosti jugoslavenskih nacija i na kojem je naposljetku bio utemeljen i jugoslavenski Ustav iz 1974, ustav koji je Albancima dao tako {iroku politi~ku autonomiju da je Kosovo gotovo steklo status republike unutar Republike Srbije. Ko{tunica je bio taj koji je zajedno s drugim profesorima prava, a ne zajedno s liberalnim srpskim politi~arima kritizirao Ustav. înio je to kao legalist, a to {to je kritizirao bio je zakon utemeljen na komunisti~koj ideologiji. Komunisti~ki reìm optuìo ga je, kao i ostale profesore prava, za srpski nacionalizam i u tom konkretnom slu~aju sigurno nije bio u krivu. Uostalom, legalizam i nacionalizam se me|usobno uop}e ne isklju~uju. Stoga nije nikakvo ~udo da su nacionalisti~ki profesori imali legalisti~ke argumente na svojoj strani, dok je antinacionalisti~ki reìm raspolagao tek svojom komunisti~kom ideologijom, odnosno, u to vrijeme, s jo{ uvijek dovoljno mo}i, zasigurno legitimirane masovnom podr{kom naroda, da potisne kriti~are, usposta-
vi svoj ustavni koncept i osigura Albancima kosovsku autonomiju. Milo{evi} dolazi na vlast vi{e od deset godina kasnije. Ono {to ga odlikuje me|u ostalim tada{njim komunisti~kim aparat~icima nije nikakav komunisti~ki dogmatizam. Naprotiv, on prekida s komunisti~kom retorikom i poteè nacionalno pitanje, sasvim u tradiciji legalisti~kog diskursa disidentskih profesora. Umjesto na komunisti~ku dogmu on se poziva na argumente ustavnog prava, umjesto bratstva i jedinstva kao speci~no jugoslavenske forme proleterskog internacionalizma, on zaziva povrije|eno pravo srpske nacije umjesto klasne politike, on vodi politiku identiteta. Njegov navodni komunizam otada nadalje nije ni{ta drugo do cini~ni pragmatizam. Koristi ga samo onoliko koliko mu treba da zadrì odnosno zadobije vlast. Naposljetku, 1990, u Jugoslaviju je do{la demokracija sa svojim slobodnim, pluralisti~kim izborima, ali bez ikakva koncepta politi~ke solidarnosti koji bi mogao obaviti posao ranijeg proleterskog internacionalizma i tako ponovo povezati jugoslavenske nacije u jednu politi~ku cjelinu. Ostatak je kontingencija dnevne politike, karakternih osobina pojedinaca i me|unarodnog utjecaja. To {to sa Slobodanom Milo{evi}em napokon napu{ta povijesnu scenu nije komunizam nego tek jedan epizodni simptom krize evropske demokracije koja je iza{la na vidjelo u jugoslavenskoj tragediji i njezinim protagonistima kao {to je Milo{evi}. Koncept demokracije koji ne moè napustiti okvir nacionalne dràve doveden je na Balkanu do svog apsurda. Upravo na jugoslavenskom pitanju pitanju kako da se demokratski, na programu {irem od nacionalne dràve, ujedine ljudi koji su ve} podijeljeni na politi~ke nacije taj
228
229
se koncept o~igledno suo~io sa svojim imanentnim ograni~enjima. To je veoma vjerojatno ona traumatska istina koju takozvani slobodni demokratski svijet poku{ava potisnuti u svojoj eufori~noj glorikaciji srpske demokratske revolucije koja je navodno odnijela pobjedu nad komunizmom kao svojim posljednjim ozbiljnim protivnikom. Problem o kojem je ovdje rije~ zadobija svoje dramatsko zna~enje pred izazovom koji stoji pred novom Evropom u njenom poku{aju da kona~no denira politi~ku formu svog ujedinjena, pred izazovom politi~kog i pravnog zna~enja takozvanog la nalit dEurope. A upravo je to je ona sljede}a to~ka na dnevnom redu evropske politike. Svo|enje uzroka jugoslavenske ratne drame na patolo{ki u~inak pojedinca, u ovom slu~aju Slobodana Milo{evi}a, ima me|utim jo{ jedan va`ni aspekt. On je naime u imanentnoj vezi s tezom o beogradskom 5. oktobru kao kona~noj pobjedi nad komunizmom. Rije~ je o na~inu na koji danas pobjedni~ka liberalna demokracija razumije totalitarne traume evropske i svjetske povijesti, prije svega nacizam i staljinizam. Upravo u tvrdnji da je Slobodan Milo{evi}, kao komunist i patolo{ki vo|a, glavni krivac jugoslavenske tragedije zauzet je implicitno i jasan stav o uzrocima koji su svojedobno doveli do holocausta odnosno gulaga. Kao {to je poznato, u tom pitanju postoje u osnovi dvije suprotstavljene teze. Prema jednoj, holocaust je u krajnjoj konzekvenci omogu}en razvojem moderne civilizacije, to~nije tehnolo{kom racionalizacijom i op}om birokratizacijom. On je proizvod, kao {to je napisao Zygmunt Bauman** duha instrumentalne racionalnosti koji je indiferentan prema moralnim vrijednostima. Gotovo identi~nu tezu zastupali su i predstavnici Frankfurtske {kole vidjev{i uzrok nacisti~kom totalitari-
zmu u svo|enju uma na ratio. Za Horkheimera je fa{izam istina modernog dru{tva. Njegova i Adornova Dijalektika prosvjetiteljstva govori o barbarstvu kao sveprisutnom elementu moderne civilizacije. Za njih je ve} samo prosvjetiteljstvo totalitarno, kao {to su za Marcusea moderna industrijska dru{tva intrinzi~no represivna. Totalitarizam je za sve njih imanentno svojstvo moderne zapadne civilizacije. Prema drugoj tezi, nacifa{izam nije posljedica bezli~ne dominacije ratia, tipi~ne za zapadnu civilizaciju, nego naprotiv, podvrgavanja upravo te moderne zapadne racionalnosti ideologiji. Plan takozvanog kona~nog rje{enja ìdovskog pitanja na koncu je ipak proizvod karizmatskoga vo|e, dakle Hitlera. îtava nacionalsocijalisti~ka revolucija, prema toj tezi, nije ni{ta drugo nego revolt protiv moderne civilizacije zasnovane na kulturi prava i sloboda, te je utoliko radikalni prekid sa zapadnom kulturnom tradicijom, a ne njezina imanentna istina, kao {to su vjerovali Frankfurtovci. U istom smislu ovo danas dominantno liberalno shva}anje totalitarizma tuma~i i pojavu komunizma. Bolj{evi~ka revolucija bila je u krajnjoj konzekvenci tek titanski napor da se zaustavi invazija zapadne kulture. Ona je sprije~ila isto~na dru{tva (s izuzetkom Japana) da se uklju~e u razvoj moderne civilizacije kao kulture prava i sloboda. Tako evropski Istok nije upoznao drugog oblika vladavine od isto~nja~kog despotizma oli~enog u vladavini komunisti~ke birokracije. Komunizam, naposljetku, nije ni{ta drugo nego puka reakcija na izazov zapadne kulture, dakle i sam jedan antizapadnja~ki, antimodernisti~ki, isto~nja~ki kulturni fenomen. Kako onda u tom svjetlu valja shvatiti demokratske revolucije iz 1989, simboli~ki komprimirane u slici pada Berlinskog zida, odnosno ~itav takozvani proces tranzicije,
230
231
dakle prijelaza iz komunisti~kog totalitarizma u suvremenu liberalnu demokraciju, koji je danas glavno povijesno obilje`je postkomunizma? Nikako druga~ije nego kao neku vrstu velike kulturne revolucije. Od Gdanjska krajem sedamdesetih, preko Berlina 1989, pa sve do beogradskog oktobra 2000. traje bez prestanka jedan te isti proces kulturne revesternizacije postkomunisti~kih zamalja evropskog istoka, suvremena reconquista u kojoj se zapadna kultura pobjedonosno vra}a u prostore s kojih je svojedobno morala odstupiti pred komunisti~kim barbarstvom. Tek u tom kontekstu postaje jasno za{to je 5. oktobar morao na Zapadu biti shva}en kao pad posljednje cigle berlinskog zida, a Milo{evi} kao posljednji evropski komunist i lu|ak. Zato da bi unutarnja politi~ka proturje~ja zapadne demokracije mogla biti projicirana u njezin izvanjski kulturni element. U tom smislu nema nikakve bitne razlike izme|u pojmova Balkana i komunizma. Oboje su u istom kulturalisti~kom kodu ono Drugo Evrope odnosno Zapada. Stoga je srpskom narodu 5. oktobra uspjelo da u{av{i u Skup{tinu, jednim jedinim korakom iza|e ne samo iz komunizma, nego i iz Balkana. Njegova politi~ka reintegracija u Evropu i svijet, koja je neposredno uslijedila, izravna je posljedica tog u osnovi kulturnog ~ina. Petog se oktobra u Beogradu nije dogodilo ni{ta vi{e od jedne zaka{njele, provincijalne kulturne revolucije. Srbi su toga dana prestali biti ono Drugo Zapada, ali samo zato da bi politika kao ono Drugo kulture to ostala.
* U osnovi ovog teksta je polemika koju sam nedugo nakon oktobarskih doga|aja u Beogradu vodio s Michaelom Bensonom na Nettimeu, globalnoj mailing listi za takozvani net criticism. U prolje}e
devedeset devete, u vrijeme NATO intervencije u Jugoslaviji, Nettime se preko no}i pretvorio u angaìranu politi~ku tribinu na kojoj su sudionici iz ~itavog svijeta razmjenjivali informacije i polemi~ke stavove o ovom tada senzacionalnom politi~kom doga|aju. Sli~no se dogodilo i nakon 5. oktobra. Iznova je krenuo niz informacija i komentara me|u kojima je Bensonov bio svakako najistaknutiji i na neki na~in najartikuliraniji. (Napomena autora) Michael Benson, pozicioniran istovremeno izme|u Ljubljane i New Yorka, lmski je autor i pisac. Direktor je Kinetikon Picturesa, ~iji je najpoznatiji proizvod dokumentarac Predictions of Fire. ** Ovdje se oslanjam na tekstove Modernity and Totalitarianism Luciana Pellicanija i Modernity, Libertarianism and Critical Theory: Reply to Peliccani Alexa Delnija i Paula Picconea, Telos, No. 112, Summer 1998.
232
233
Uloga Haa{kog suda u novoj svjetskoj revoluciji

Sjetimo se jednog danas ve} zaboravljenog politi~kog lika koji je svojedobno odlu~uju}e obiljeìo borbu protiv komunisti~kog totalitarizma: nekada{njeg disidenta! [to je, politi~ki, zastupao tada taj disident? Demokraciju, naravno! Ali {to je to stvarno zna~ilo? Je li on mo`da zahtijevao radikalnu promjenu vlasni~kih odnosa koji su vladali u socijalizmu? Jeftinu rasprodaju nacionalnog bogatstva transnacionalnim korporacijama? Ili promjenu strane u me|unarodnim vojnim savezima? Ni{ta od toga! Takozvana privatizacija ili primjerice ~lanstvo u NATO sasvim sigurno nisu bile parole na njegovoj zastavi. On je imao drugu viziju. Osloba|anje od totalitaristi~kog jarma zna~ilo je za ve}inu tada{njih disidenata na prvom mjestu oslobo|enje od ideolo{ki motivirane intervencije dràve u samoreguliraju}i ìvot civilnog dru{tva. Komunisti su se u svojoj politici dodu{e obilato koristili dràvom, ali ne zato {to su bili naro~ito etatisti~ki raspoloèni. Oni u dràvi nisu vidjeli nikakvu samosvrhu, nego naprosto sredstvo za ostvarenje svojih revolucionarnih ciljeva. U njihovim rukama dràva je djelovala kao instument takozvane diktature proletarijata. Nakon postizanja revolucionarnog cilja, dràva je, kao suvi{na, trebala biti ukinuta, a novo besklasno dru{tvo, oslobo|eno dominacije i dru{tvenih sukoba prepu{teno samo sebi. To je trebao biti ne kraj, nego naprotiv, tek pravi po~etak zbiljske povijesti ~ovje~anstva. Sve je to ~ista iluzija, proklamirali su disidenti. Revolucionarna dràva nije ni{ta nego aparat mo}i partijske birokracije koji sluì isklju~ivo interesima njihove vladavine, a
ne stvarnim potrebama gra|ana. Izloèna samovolji revolucionarne politike, dràva je postala kavez dru{tva. Zbog toga ju me|utim, kako su tvrdili disidenti, nije trebalo ukinuti, nego tek obuzdati. Osloboditi dru{tvo iz kaveza komunisti~ke dràve zna~ilo je za njih osloboditi dràvu njene revolucionarne uloge i podvrgnuti ju vladavini zakona. Legalizam! umjesto revolucionarnog voluntarizma, to je bilo autenti~na politi~ka pozicija disidenata. U srì njihove politi~ke vizije je stabilni zakonski okvir u kojem se osjetljivo tkivo civilnog dru{tva osje}a sigurno i za{ti}eno kako od presezanja dràve u njegovu autonomnu sferu, tako i od vlastite populisti~ke regresije. Oni su bili uvjereni da se ~ak i najdivljiji nacionalizam pod takvim politi~kim okolnostima bez problema pretvara u zdrav ustavni patriotizam. Demokratska nacionalna dràva bio je njihov najve}i ideal. A ~itav je svijet ni{ta drugo do skup mehani~ki povezanih nacionalnih dràva koje se, slobodne u sebi samima i u me|usobnim odnosima, uzajamno respektiraju pretvaraju}i tako svjetsku povijest u neku vrstu harmoni~ne demokratske evolucije. Disidenti su bili povijesni minimalisti, politi~ki skeptici, civilisti, ukratko socijalevolucionisti! Ne kontrarevolucionari, ali sasvim sigurno antirevolucionari! Sve ono do ~ega im je politi~ki bilo stalo dade se saèti u jednu jedinu ekskluzivnu disjunkciju: demokracija ili revolucija! Da im je ikada uspjelo osnovati neku zajedni~ku politi~ku stranku, ta bi mogla imati samo jedno ime: Stranka umjerenog napretka u okviru zakona. I to za ozbiljno. Jugoslavenski predsjednik Ko{tunica tako|er je na neki na~in bio takav disident. [to je on pritom bio i nacionalist, nije ovdje od nekog posebnog zna~enja. Uzimaju}i u obzir srpske prilike, njegov nacionalizam je bio relativno
234
235
umjeren i drào se unutar granica zakona. Ko{tunica je jedini Srbin, kako kaè jedan vic, koji ne prelazi ulicu kad je crveno na semaforu. [to je dakle pro{lo kroz glavu tog ~ovjeka kad je srpski premijer \in|i} ignorirao odluku Ustavnog suda izru~iv{i Milo{evi}a Haa{kom sudu? [to je pomislio kad je ~uo kako je taj \in|i}ev potez komentirao Bodo Hombach, glavni koordinator Pakta o stabilnosti jugoisto~ne Evrope: Ali revolucionarni potezi su nu`ni ako ondje èlimo uvesti demokraciju. Rije~ je o nastavku jednog revolucionarnog procesa. Ako u odre|enim situacijama nemamo karizmatske politi~are koji su spremni re}i: Ne mogu uskladiti tu birokratsku zavrzlamu s interesima moga naroda i zato }u s punom odgovorno{}u djelovati u drugom pravcu, onda bi nam se tek lo{e pisalo. Ko{tunici se, u mjeri u kojoj je politi~ar autenti~nog uvjerenja, sru{io ~itav jedan svijet; svijet postrevolucionarne demokracije o kojem je on pod karizmatskim politi~arima, od Tita do Milo{evi}a, sanjao i koji se sad iznova raspao u nekoj novoj revoluciji. Institucionalno i vaninstitucionalno!, odjeknulo je na po~etku procesa kojega je Ko{tunica, zajedno sa svojim legalisti~kim svjetonazorom, trebao biti sretni demokratski ishod. Postoje situacije, rekao je Hombach, u kojima povijest ne pi{u sudovi. To je to~no, osim kad je rije~ o revolucionarnim sudovima, kao {to je, ~ini se, slu~aj s Haa{kim tribunalom. Sud u Den Haagu izgleda da je prije instrument revolucije, nego zakona. Godine 1993. ustanovilo ga je Vije}e sigurnosti s isklju~ivom kompetencijom za podru~je biv{e Jugoslavije. Premda je dakle njegova jurisdikcija vremenski i
regionalno ograni~ena, mnogi ipak vjeruju da je Haa{ki tribunal jezgra budu}eg svjetskog suda i vaàn miljokaz na putu k svjetskom poretku zasnovanom na temeljnim na~elima prava, kako se 1948. izrazio glavni ameri~ki tuìtelj u Nrnbergu Robert Jackson. Upravo je zahtjev za univerzalnim vaènjem to {to od tog juristi~kog ad-hoc provizorija ~ini revolucionarno sredstvo u rukama onih koji bi postoje}e htjeli radikalno promijeniti. Ne samo kapital i interesi transnacionalnih korporacija, nego, u njihovoj viziji, i internacionalno kazneno pravo trebali bi se ubudu}e, u na{em globaliziranom svijetu, uzdi}i iznad suverenosti pojedinih nacionalnih dràva. U tom smislu je 1998. na jednoj konferenciji Ujedinjenih naroda u Rimu izglasan statut budu}eg svjetskoga suda. Sto i dvadeset zemalja podràlo je taj statut. Sedam ga je odbilo potpisati: Kina, Irak, Izrael, Jemen, Libija, Katar i Sjedinjene Ameri~ke Dràve. Otada Amerikanci odbacuju sve me|unarodne dogovore koji bi im u odnosu na internacionalno kazneno pravosu|e mogli nametnuti iste obaveze kao i drugim zemljama. S druge pak strane, upravo su Amerikanci ti koji su 1993. stali iza Ha{kog tribunala i koji su ga opskrbili osobljem i dokaznim materijalom. Bez njihova izravnog anga`mana sud u Haagu nikada ne bi bio ustanovljen. Amerikanci o~igledno jo{ uvijek umiju jasno razlikovati svoje realpoliti~ke interese od onoga {to oni nazivaju ideologijom. To je na najbolji na~in izrekao Henry Kissinger koji je zagovornike univerzalne jurisdikcije proglasio ideolozima koji rade na tome da kriminaliziraju stanovite vrste vojnih i politi~kih akcija i na taj na~in humaniziraju me|unarodne odnose. Tako ne{to jedina preostala supersila o~i-
236
237
gledno ne misli trpiti. Uostalom, na~elno je nezamislivo da ameri~ki gra|ani, {to god po~inili u dana{njem svijetu, budu posjednuti na optuèni~ku klupu nekog me|unarodnog suda. Kao {to je jednako nezamislivo da takav sud dovede u pitanje suverenost neke NATO-zemlje. Stvar je dakle jasna: u Den Haagu vlada pravo iznad kojeg su se postavile one politi~ke sile koje su taj Haa{ki tribunal stvorile. Sudom se koriste ~as pragmati~no, kao sredstvom za postizanje partikularnih realpoliti~kih ciljeva, ~as revolucionarno, kao obe}anjem boljeg i pravednijeg svijeta koji }e upravo one, svojim politi~kim i vojnim anga`manom u budu}nosti ostvariti. Ni u jednom slu~aju te se sile ne moraju odricati vlastitoga suvereniteta. [tovi{e, one ga upravo na taj na~in jo{ vi{e ja~aju i pro{iruju. [to se me|utim politi~ki dogodilo s narodima biv{e Jugoslavije koji se haa{kome pravu moraju podvrgnuti? Neosporno je da se oni moraju odre}i svoje suverenosti, ukoliko su je politi~ki uop}e ve} bili postigli. Rezultat je da narodi biv{e Jugoslavije u takozvanoj me|unarodnoj zajednici danas (vi{e) ne vaè kao politi~ke nacije. Njihove su politi~ke institucije delegitimirane, njihova civilizacijska postignu}a obezvrije|ena, njihovi zakoni stavljeni izvan snage, ukratko, degradirani su na neku vrstu identity communities.* Tako su stvorena divlja balkanska plemena kojih realno u povijesti nikada nije bilo. Tek kada su postkomunisti~ke politi~ke mase na ovaj na~in umjetno podivljale, mogao je Zapad, naizgled nepoliti~kim sredstvima, osigurati gotovo sve svoje politi~ke i ostale interese. U odnosu prema postkomunisti~kom Istoku nastupio je kao misionar. No umjesto Biblije donio je ovaj puta zakone.
Ideja nekog izvanjskog subjekta civiliziranja konstitutivna je za politi~ke procese suvremenog svijeta. Ona ne odre|uje samo tranziciju postkomunisti~kih zemalja u pravcu demokracije nego i takozvano pro{irenje Evropske zajednice na Istok. âk ni teku}i proces politi~kog ujedinjenja Evropske zajednice ne moè se odre}i uloge izvanjskog zakonodavca. Evropski zakoni koje demokratskom procedurom donose parlamenti pojedinih zemalja ~lanica dolaze zapravo od birokratskog zakonodavca iz Bruxelessa. Narodni zastupnici svojom slobodnom voljom ritualno potvr|uju zakone koji su im unaprijed propisani i koje kao takve moraju donijeti. Da bi se svi ti procesi mogli nesmetano odvijati, nu`na je jedna politi~ka pretpostavka op}e izvanredno stanje koje barem od 1989. s vi{e manje intenziteta vlada nad Evropom. Za neke narode, kao {to su oni biv{e Jugoslavije, izvanredno stanje u stvari je jedini oblik politi~kog ìvota koji su od pada komunizma naovamo upoznali. Bosna, Kosovo i odnedavno Makedonija danas ~ak i nisu ni{ta drugo do imena za razli~ite oblike izvanrednog stanja. Oni su politi~ki adhoc provizoriji kao {to je Ha{ki tribunal juristi~ki ad-hoc provizorij. To {to je izvanredno stanje napokon do{lo glave onomu koji je svu svoju politi~ku strategiju zasnovao na neprestanom progla{avanju izvanrednog stanja, vi{e je no puka ironija sudbine. Presuda nad Milo{evi}em ne}e biti izre~ena u ime nekog demokratskog suverena takozvanog naroda nego u ime jedne ustanove izvanrednog stanja, ili, ako se ho}e, jednog sredstva revolucioniranja svega postoje}ega. Suveren je tko odlu~uje o izvanrednom stanju, napisao je svojedobno Carl Schmitt. Danas me|utim upravo je permanentno izvanredno stanje to {to centre mo}i globalizi-
238
239
ranoga svijeta bilo da je rije~ o NATO, WTO, ili pak Evropskoj Uniji ~ini istinskim politi~kim suverenima na{e suvremenosti. Nakon 11. rujna proklamirani war against terror potvr|uje to bolje od i~eg drugog. Pod tim okolnostima politi~ka borba lijeve demokratske opozicije u evropskim zemljama podsje}a na staro antikomunisti~ko disidenstvo. Kako bi ostala vjerna svojim demokratskim, nekada revolucionarnim idealima, ljevica mora nastupati konzervativno. Ona je danas, kao i u doglednoj budu}nosti, politi~ki prisiljena braniti bolje ju~er: vladavinu zakona, zdravi ustavni patriotizam, dràvu blagostanja, relativno slobodno i dobro za{ti}eno civilno dru{tvo, neovisnost medija itd. svijet dakle koji u sveop}em izvanrednom stanju upravo nestaje pred nama. Tradicionalne politi~ke snage stare Evrope konzervativci, liberali, odnosno u socijaldemokrate maskirani konzervativliberali odavno su ve} razvile svoje revolucionarne zastave. Oni ru{e stari nacionaldemokratski svijet. [tovi{e, oni ga svakodnevno revolucioniraju, juristi~ki, vojno, privredno, kulturno... Jedino lijeva demokratska opozicija u dana{njoj Evropi jo{ istinski vjeruje u staro dru{tvo umjerenog napretka u okviru zakona. Ona je jo{ jedina politi~ka snaga koja usuprot sveop}em revolucionarnom podivlja~enju uzima u obranu svetinje demokratske civilizacije. S gotovo nikakvim izgledima na uspjeh. Jer, i kada bi se do~epala hegemonije u pojedinoj nacionalnoj dràvi, kakvog bi to jo{ politi~kog smisla imalo? Ni jedan narod u Evropi nije vi{e suveren. I nema vi{e te zemlje koja bi se politi~ki mogla jo{ osvojiti.
* Ovdje se oslanjam na neobjavljeni rukopis Rastka Mo~nika Europa South-East Declaration: A Critique.
Istina i pomirenje? Ne, hvala.

Pitanje je naizgled ~isto retori~ko: Je li suo~avanje s istinom i pokretanje procesa pomirenja ono {to ljudi i narodi biv{e Jugoslavije, sada nakon rata, tako nu`no trebaju? Ta {to bi im moglo biti pre~e nakon deset godina nasilja i razaranja, nakon {to su se, kako se nadamo, napokon umorili od mr`nje i me|usobna poniàvanja? [to bi moglo biti vi{e u njihovu interesu od suo~avanja s onim {to se dogodilo u njihovoj bliskoj pro{losti, od razotkrivanja masovnih grobnica i postavljanja pitanja odgovornosti za zlo~ine koje su po~inili, na koje su hu{kali ili ih {utke tolerirali? Taj proces, sigurni smo, bit }e dug i bolan, no postoji li za ljude biv{e Jugosalvije neka alternativa èle li napokon ìvjeti u miru? Samo sveop}i proces izmirenja me|u pojedincima i narodima ~itave regije ~ini se da moè osigurati stabilnost koja je glavni preduvjet za nu`ne demokratske reforme i ekonomski napredak, stabilnost bez koje dru{tva biv{e Jugoslavije nisu u stanju dovr{iti tranziciju iz svoje totalitarne pro{losti u pravcu moderne liberalne demokracije. Ako jo{ uvijek vjerujemo da jugoslavenska tragedija na koncu ipak moè imati sretan zavr{etak, proces iznalaènja istine i pomirenja izgleda da je jedini racionalni na~in da se to postigne. Na nesre}u, stvarno stanje ne izgleda tako jednostavno i tako obe}avaju}e. Kao prvo, ~ini se da rat jo{ nije zavr{io. Dok raspravljamo ovdje, u Delhiju, u Makedoniji se vode borbe. Sukobi oruànih snaga Republike Makedonije i albanskih pobunjenika koji su iznenada izbili prije dva mjeseca ponovo su se rasplamsali pro{li tjedan. Me|unarodna je javnost bila potpuno zate~ena. Nitko izvan regije dakako
240
241
nije o~ekivao takav razvoj situacije. Nakon uspje{ne intervencije NATO 1999, vladalo je uvjerenje da je Makedonija, kao i ~itava regija oko Kosova, potpuno pod kontrolom, kako politi~ki tako i vojno. No ipak se dogodilo. Rat je ponovo izbio. Usprkos masivnom vojnom prisustvu i usprkos zamjetnoj ekonomskoj i politi~koj pomo}i Zapada, eskalacija nije zaustavljena. I ono {to je mo`da najgore, to se dogodilo nakon {to je takozvana me|unarodna zajednica vi{e od deset godina skupljala iskustvo u politi~kim sukobima i ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Kosovu. Danas, kako izgleda, ve} imamo dovoljno argumenata za tvrdnju da je kompletni anga`man Zapada u biv{oj Jugoslaviji doìvio sramotni poraz. Dakako, nije rije~ o zapadnoj vojnoj, ekonomskoj i obavje{tajnoj sili koja je zakazala u poku{aju da uspostavi kontrolu nad regijom. Debakl je prije svega politi~ki. Stvarni poraz doìvio je politi~ki um razvijenog demokratskog Zapada. On je zakazao pred politi~kim izazovom jugoslavenske krize od njena po~etka do danas. Stoga imamo dobar razlog upitati se, {to je uzrokovalo taj politi~ki asco?
Slobodna i neovisna iluzija Vratimo se najprije aktualnim doga|ajima u Makedoniji. Nedavna erupcija nasilja nije bila manje predvidiva od izbijanja rata u Sloveniji prije deset godina i po~etka nasilnog raspada biv{e Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije. Me|unarodna zajednica je bila potpuno svjesna potencijalne opasnosti koju u sebi nose napetosti izme|u Makedonaca i Albanaca i dobro je znala kako nesagledive mogu biti posljedice jo{ jednog balkanskog
rata. [tovi{e, ona je poku{ala intervenirati u krizu i sprije~iti katastrofu. Kako je to u~inila pokazat }e nam jedan primjer te intervencije koji najbolje ilustrira tipi~an na~in na koji demokratski Zapad tretira opasne politi~ke konikte {irom svijeta i koji razotkriva imanentnu logiku politi~kog neuspjeha takvog intervencionizma. Nakon {to je po~etkom ljeta 1999. uspje{no okon~ana direktna vojna intervencije NATO na Kosovu, takozvana me|unarodna zajednica otpo~ela se intenzivnije baviti dugoro~nom pacikacijom cijele regije, te{ko potresene dugogodi{njim etni~kim koniktima. O jednoj akciji takve vrste u Makedoniji izvijestio je u to vrijeme The Financial Times. Autori slavnih ameri~kih TV serijala Sesame Street i Muppets napravili su u suradnji s Makedonskom televizijom serijal za djecu u ~etrdeset nastavaka. Radnja pri~e prikazuje ìvot dviju obitelji, naravno, jedne makedonske i jedne albanske, u etni~ki mije{anom susjedstvu ili kako to u originalu glasi, u mixed neighborhood. Kao ciljna grupa ozna~eni su desetogodi{njaci obiju nacionalnih zajednica. Akciju je organizirao SCG (Search for Common Grounds), jedna ameri~ka nevladina organizacija i to s ciljem prevencije sukoba. îtav projekt, kako nas obavje{tava The Financial Times, oblikovan je tako da se uhvati u ko{tac s dva izvorna uzroka etni~kog konikta u jugoisto~noj Evropi: etni~ki odvojenim obrazovanjem i pristranim medijima (segregate education and partisan media).1 Svakomu tko makar i povr{no poznaje regiju o kojoj je rije~, ovo obrazloènje jednog ina~e uzoritog kulturno humanisti~kog projekta, moralo je zazvu~ati vi{e nego neobi~no. Nije naime to~no ni jedno ni drugo. Do onih najstra{nijih slu~ajeva etni~kog ~i{}enja u biv{oj Jugoslaviji do{lo je
242
243
upravo ondje gdje nitko nikada nije ~uo ni za kakvu etni~ku segregaciju u obrazovanju. Djeca svih triju nacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini poha|ali su, kao uostalom i drugdje u biv{oj Jugoslaviji, iste {kole i obrazovali se unutar zajedni~kog obrazovnog sistema. âk jedna tre}ina njih potjecala je, uostalom, iz takozvanih mje{ovitih brakova, dakle ne samo da je imala iskustva s mixed neigbourhood, nego i s mixed families. Razlog kasnije ratne katastrofe sigurno ne treba traìti u navodno pogre{nom, etni~ki odvojenom obrazovnom sistemu. Pristrani mediji, kojih dodu{e u regiji ima vi{e nego dovoljno, tako|er bi se te{ko mogli proglasiti glavnim krivcima za etni~ke sukobe i rat. Takozvanih neovisnih, slobodnih medija na prostorima koji su oslobo|eni od komunizma jo{ prije deset godina, zapravo ve} duè vremena ima sasvim dovoljno. âk i zemlja koja je donedavno bila smatrana najgorom diktaturom Evrope poslije pada Berlinskog zida, Savezna Republika Jugoslavija pod Milo{evi}evom vla{}u, po tom pitanju nimalo nije zaostajala u usporedbi s prvacima demokracije. Kako nas informira jedan izvje{taj, sastavljen neposredno prije po~etka NATO-ve intervencije na Kosovu, me|u srpskim/jugoslavenskim medijima mogli smo na}i {est neovisnih dnevnika, nekoliko tjednika, tri neovisne izvje{tajne agencije, vi{e od ~etrdeset neovisnih lokalnih novina i magazina, vi{e od pedeset neovisnih radio i televizijskih stanica koje pokrivaju oko 70 posto teritorije zemlje, dvije asocijacije neovisnih novinara, neovisni me|unarodni press centar, itd.2 Rije~ je dakle o jednoj otvorenoj medijskoj sceni, bogatoj neovisnim inicijativama, na kakvu bi mnoge od razvijenih zemalja liberalnodemokratskog Zapada mogle biti ponosne.
Navodni nedostatak objektivnih informacija nikada nije bio problem u regiji. [iroke mase su, naprotiv, bile veoma dobro informirane na primjer o ratnim zlo~inima po~injenim u njihovo ime ali to nikada nije imalo one posljedice koje demokratska javnost obi~no o~ekuje. Uzmimo primjer iz Hrvatske. Jedan neovisni tjednik objavio je jo{ devedeset ~etvrte sve relevantne ~injenice o slu~aju ratnog zlo~ina koji se u kasnu jesen 1991. dogodio u Zagrebu: paravnojna formacija hrvatskih oruànih snaga brutalno je likvidirala ~itavu srpsku obitelj uklju~uju}i i jednu dvanaestgodi{nju djevoj~icu. âk su i kompletna priznanja, puna najsitnijih detalja zlo~ina, bila objavljena.3 Na temelju jednog propusta u pravnom postupku ubojice su oslobo|ene i jo{ danas ìve na slobodi. Ne progone ih ni pravne institucije hrvatske dràve ni moralni osje}aji njihovih hrvatskih sugra|ana. Zaklju~imo na trenutak: Svatko tko je odista bio zainteresiran za istinu onoga {to se doga|alo tijekom rata, imao je dovoljno mogu}nosti da tu istinu sazna. Prava misterija ne okruùje me|utim istinu ratnih zlo~ina, ~injeni~ne okolnosti koje govore o tome tko je mu~io i ubijao koga, kada i gdje se to dogodilo, nego prije svega politi~ke okolnosti koje su te zlo~ine omogu}ile. Doista nije potrebno ~ekati na ekshumaciju masovnih grobnica da bi se saznalo kamo je nestalo onih skoro osam tisu}a muslimanskih mu{karaca iz Srebrenice ljeta 1995. i da bi se otkrilo tko je kriv za njihov nestanak. Najgori ratni zlo~in u Evropi nakon Drugog svjetskog rata dogodio se pred o~ima me|unarodne javnosti, {tovi{e, pod za{titom snaga Ujedinjenih naroda. Scena zlo~ina, s po~initeljem i `rtvom u prvom planu, bila je u cijelosti izloèna javnosti. Ono me|utim {to je ostalo u mraku do danas,
244
245
je zakulisna igra politi~kih pogodbi i vojno obavje{tajnih aran`mana sklopljenih ili izme|u sukobljenih strana samih ili izme|u njih i politi~kih predstavnika me|unarodne zajednice. To prije svega uklju~uje ~itavu skalu aktivnog i pasivnog anga`mana me|unarodnih politi~kih faktora u jugoslavenskim ratovima, njihovu povijesnu i ideolo{ku sljepo}u, kao i njihove partikularne politi~ke interese. Ono {to je doista ostalo prikriveno, zapravo je pitanje politi~ke odgovornosti za nasilni raspad biv{e Jugoslavije i za sve zlo~ine koji su obiljeìli tu ljudsku tragediju. Rije~ je o politi~koj istini rata koja jo{ uvijek ~eka da bude otkrivena, a ne o faktograji zlo~ina i njegovim moralnim i psiholo{kim posljedicama. Poseban aspekt te opskurne sljepo}e me|unarodne zajednice u odnosu prema jugoslavenskoj politi~koj krizi i ratu ti~e se vjerovanja u izuzetnu mo} takozvanih slobodnih i neovisnih medija. Postoji sveop}e uvjerenje da oni igraju odlu~uju}u ulogu u politi~koj stvarnosti postkomunisti~kih zemalja, posebice u slu~ajevima kada je demokratski razvoj ugroèn nacionalisti~kim koniktima i ponovo oìvljenim totalitarnim tendencijama. U pravilu se o~ekuje da su slobodni mediji u stanju ispraviti gre{ke takozvanih mladih demokracije i sprije~iti njihovu regresiju u neku vrstu diktature odnosno nasilnog sukoba, ukratko, da mogu za{tititi demokraciju od njenih neprijatelja i pokazati demokratskim snagama pravi put u sigurnost politi~ke stabilnosti, ekonomskog rasta i kulturnog progresa. Konkretna politi~ka realnost nikada me|utim nije potvrdila ta o~ekivanja. Uvijek kada su politi~ki doga|aji krenuli svojim tijekom, nikakvi slobodni i neovisni mediji, kakvu god istinu iznosili u javnost, nisu ga vi{e mogli promi-
jeniti. Primjeri iz biv{e Jugoslavije uvijek su iznova potvrdili tu ~injenicu. Ono {to se skriva iza problema s kojim se ovdje suo~avamo je jedno staro uvjerenje da ljudi, nakon {to dobiju dovoljno objektivnih informacija, dakle nakon {to saznaju istinu, mijenjaju svoje mi{ljenje i sljedstveno tomu poduzimaju kolektivnu akciju protiv dru{tvenog zla s ciljem da prakti~no promijene postoje}u dru{tvenu i politi~ku realnost. U slu~aju biv{e Jugoslavije to konkretno zna~i da bi se gra|ani, nakon {to su na odgovaraju}i na~in informirani o istini, trebali suprotstaviti nacionalisti~koj manipulaciji, zbaciti zle diktatore, obnoviti demokraciju i natjerati svoje pravne institucije da progone i napokon kazne ratne zlo~ince, pozivaju}i istodobno na odgovornost, naravno putem demokratske procedure, sve one koji su politi~ki skrivili te sramotne zlo~ine. Taj koncept koji tako tvrdoglavo precjenjuje politi~ku u~inkovitost slobodnih i neovisnih medija utemeljen je na takozvanom feti{izmu informacije. On je tipi~an kako za gra|ansko razumijevanje politi~ke uloge medija u modernim demokracijama, tako i za lijevi koncept takozvane protujavnosti (Gegenffentlichkeit) koji je bio realiziran u nebrojenim projektima alternativnih medija i masivno primijenjivan u politi~koj borbi novih socijalnih pokreta, posebice u razdoblju njihova formiranja sedamdesetih.4 Ve} u to vrijeme kriti~ari su upozorili na problem da ljudi recipiraju neku informaciju, tj. shva}aju ju kao istinu ili la`, samo ako imaju mogu}nost da aktivno promijene socijalnu i politi~ku situaciju o kojoj ta informacija govori. U suprotnome, realizam medijske percepcije ne}e djelovati. Informacija }e biti ignorirana.5 Utoliko odlu~uju}i moment nije sloboda
246
247
objektivnog odnosno alternativnog informiranja, nego prije svega sloboda artikuliranja u ideolo{kom i prakti~nom smislu alternativne politi~ke opcije koja moè dovesti u pitanje odnosno promijeniti postoje}e stanje stvari. Ljudi nisu ignoranti prema poniàvaju}oj stvarnosti koja ih okruùje zato {to im nedostaje istinske informacija o toj stvarnosti. Nikakva informacija, kolikogod istinita i objektivna, ne}e stvoriti od pasivnih masa politi~ki svjestan subjekt demokratske promjene. Naprotiv, upravo je sam taj politi~ki subjekt ono {to od neutralne informacije stvara istinu nu`ne politi~ke promjene. Mi ve} znamo dovoljno. Problem je da to nema nikakvih politi~kih posljedica. Za{to je dakle taj koncept navodno toliko va`ne politi~ke uloge medija, usprkos tome {to je bio ne samo uvjerljivo kritiziran u teoriji, nego {to tako|er nikada nije potvr|en u praksi, postao nose}i element zapadne strategije u jugoslavenskoj politi~koj i ratnoj drami?
Poljubac istine Prvo {to nam pada na pamet je to da je stvarni cilj tog koncepta u generiranju neke vrste ideolo{ke interpelacije. Neumorno inzistiranje na politi~koj va`nosti slobodnih i neovisnih medija u situaciji koju karakterizira populisti~ka mobilizacija masa, ekscesivna nacionalisti~ka mr`nja, etni~ki sukobi, najteà kr{enja ljudskih prava i naposljetku rat {to je bio slu~aj tijekom devedesetih u najve}em dijelu biv{e Jugoslavije funkcionira zapravo kao poku{aj Zapada da zazove zdrave snage demokracije. Oni koji recipiraju informaciju isporu~enu posredstvom slobodnih i neo-
visnih medija kao istinu svoje socijalne, politi~ke i moralne stvarnosti, istinu koja je prikrivana od onih drugih medija koji laù (jer su pristrani, kontrolirani, partijski itd.), prepoznaju sami sebe kao adresate dodijeljenog im demokratskog mandata, povijesne misije u borbi za demokraciju. Otvaraju}i svoje o~i ~injenicama i uvi|aju}i napokon stvarnost kakva ona stvarno jest oni bivaju neposredno interpelirani u subjekt demokratske promjene. S onu stranu svake manipulacije oni slobodne volje odlu~uju glasovati za demokrate umjesto za diktatore, racionalno izabiru mir umjesto rata, dragovoljno napu{taju totalitarnu ideju dominacije nad etni~kim i drugim manjinama itd. [to bi drugo uostalom mogli izabrati? Naàlost, poljubac medija-koji-govore-istinu nije nikada probudio uspavanu ljepotu demokracije u stvarni politi~ki ìvot. Nikada nije do{lo do identikacije masa biv{e Jugoslavije s tim zovom demokratskog Zapada. Interpelacija je zakazala. Slobodni i neovisni mediji posredovali su sve vi{e i vi{e istine, a etni~ko ~i{}enje se nastavljalo sve dok nije postiglo svoje politi~ke ciljeve; mase su i dalje podràvale svoje vo|e sve dok oni nisu ili umrli prirodnom smr}u ili izgubili svoju posljednju bitku, i {titile svoje ratne kriminalce sve dok pritisak izvana nije napokon postao neizdrìv prijete}i da uni{ti sam temelj njihova ekonomskog i politi~kog opstanka. âk i najnovije promjene vlasti u Hrvatskoj i Srbiji, slavljene na Zapadu kao kona~na pobjeda demokracije na Balkanu, nisu bile ni{ta drugo nego nastavak onog istog oportunizma koji je bio najpouzdaniji izvor nacionalisti~ke politike. Te politi~ke promjene dovele su na vlast upravo one politi~ke snage ~ija je pasivna i aktivna podr{ka u~inila mogu}om vladavinu nacionalizma sa svim njegovim tragi~nim posljedicama; upravo one snage koje su cijelo vrijeme
248
249
bile slijepe za ~injenice i gluhe za istine koje su otkrivali i posredovali takozvani slobodni i neovisni mediji. Stoga je opravdano postaviti pitanje, {to je dakle kona~ni u~inak te istine? Ona je o~igledno funkcionirala kao sredstvo interpelacije, ali ta je interpelacija naposljetku zakazala. Nikada nije generirala politi~ki subjekt demokratske promjene. Ako je usprkos tome do{lo do neke demokratske promjene na podru~ju biv{e Jugoslavije, istina o kojoj ovdje govorimo, sigurno nije bila me|u njenim motivacijama. Je li onda ta istina bila samo iluzija? Jest, ona je bila iluzija, ali nu`na. Pitanje je samo za koga? Zasigurno ne za one koji su njome trebali biti interpelirani. Za mase u biv{oj Jugoslaviji ta iluzija istina njihove politi~ke stvarnosti s kojom su se suo~avali u ogledalu slobodnih medija nije bila ni od kakve politi~ke va`nosti. Stvarne efekte te iluzije valja potraìti na demokratskom Zapadu koji je pravo mjesto njene uporabe. Istinska svrha te iluzije projicirana na Balkan, iluzije o navodno izvanrednoj politi~koj va`nosti objektivne istine, je u tome da podupre politi~ku stvarnost realno postoje}ih zapadnih demokracija. Prvi nesporazum odnosi se na op}e uvjerenje da ta istina moè osloboditi ljude okova politi~ke manipulacije kojoj su ih izloìli njihovi nedemokratski vo|e i mediji pod njihovom kontrolom. înjenica da do tog oslobo|enja, kao {to smo vidjeli, nikada nije stvarno do{lo, ne ~ini to uvjerenje pogre{nim i stoga suvi{nim. Jer ono jo{ uvijek pruà plauzibilno obja{njenje za{to ljudi dragovoljno podràvaju nedemokratsku politiku, za{to glasuju za populisti~ke masovne vo|e umjesto za dokazane demokrate naime, zato {to ne znaju istinu. Kada bi je samo znali, nikada ne bi napravili taj
pogre{ni izbor. U svom kona~nom u~inku to uvjerenje ~ini od ljudi vi|enih u demokratskom sistemu uvijek kao zrela politi~ka bi}a odgovorna za svoje odluke masu pasivnih objekata manipulacije, nevinih `rtava politi~kog zavo|enja. Tu je rije~ zapravo o iluziji prvobitne nevinosti koja se na taj na~in konstruira kao nulta razina politi~ke zajednice. Ona omogu}uje neku vrstu politi~kog restarta svaki puta nakon {to je demokratski sistem doìvio crash zbog neke neobja{njive gre{ke u njemu samome. Fantazija prvobitne nevinosti podràva stvarnost modernog demokratskog poretka u njegovom najvitalnijem elementu. Ona jedina omogu}uje demokratskom sistemu da ponovo uspostavi (rebuild) svoju subjektivnu pretpostavku, narodnu suverenost, nakon {to se ona regresivno raspala u nekoj vrsti antidemokratske, uglavnom nacionalisti~ke politike. Sistemu je uvijek na raspolaganju neki nevini demos kojega se moè nazrijeti iza podivljale rulje i nema te demokracije koja sebe ne bi mogla obnoviti ~ak i iz svoje najdublje regresije. Mi narod!, dobro poznati zov na autenti~nu demokratsku akciju koji konstituira horizont demokratske politike, danas jo{ uvijek funkcionira samo ako se u svakom trenutku moè prevesti u Mi nevine `rtve! Jer upravo je pasivnost `rtve jedina osnova s koje je mogu}e reaktivirati subjekt moderne demokracije i dodijeliti mu ulogu agenta demokratske promjene. Skloni smo na primjer zaboraviti da je NATO 1999. krenuo u bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije ne samo u ime stotina tisu}a albanskih izbjeglica koje su bile `rtve srpskoga terora, nego tako|er u ime srpskog naroda u kojem je me|unarodna zajednica vidjela nevinu `rtvu Milo{evi}eve manipulacije. Taj narod je bio bombardiran upravo
250
251
zbog svoje nevinosti. Upravo je stvar univerzalne `rtve to {to ~ini kona~nu razliku izme|u rata u tradicionalnom smislu i njegove nove forme koja se danas naziva humanitarnom intervencijom. Ali fantazija prvobitne nevinosti podràva na{u postmodernu demokratsku stvarnost u jednom jo{ va`nijem momentu. Ona sugerira da svi zamislivi antagonizmi u suvremenom demokratksom dru{tvu mogu u kona~nici biti predstavljeni odnosom izme|u `rtve i po~initelja, odnosom koji moèmo shvatiti kao jedini jo{ uvijek vidljivi preostatak antagonisti~kog karaktera dru{tvenog totaliteta. To je klju~no za na~in na koji se u dru{tvu konstruira polje politi~kog. Jedini dru{tveni prostor u kojem se o~ekuje da iskusimo socijalne antagonizme u njihovom realnom u~inku je naposljetku sud, ne vi{e politi~ka arena. Istina socijalnog antagonizma ne pojavljuje se vi{e iz kolektivne politi~ke akcije nego prije svega posredstvom pravne procedure iz odnosa `rtve i po~initelja. Rije~ je o pravnoj, ne o politi~koj istini. Ona ne razotkriva kompleksnost odnosa mo}i u danom dru{tvu, ne ukazuje na neku dru{tvenu nepravdu i ne sili na politi~ku akciju u cilju promjene postoje}e stvarnosti. Naprotiv, fokusiraju}i se na ono {to se odvija izme|u `rtve i po~initelja, ta istina misticira dru{tvenu stvarnost i prikriva interese mo}i i dominacije. Ona }e sasvim sigurno uspje{no razotkriti na~in na koji se mr`nja stvara u zajednici, ali ne}e nikada pitati kako se zajednica stvara iz mr`nje. I {to je mo`da najva`nije ovdje, ona pretpostavlja jednu instanciju u obliku institucije suda koja u odnosu na cijelu stvar ostaje neutralna. To je instancija koja istinu dodu{e omogu}uje ali sama ni u kojem obliku nije dio nje.
Na taj na~in se ~ak i najjasnija i najprovjerenija pravna istina lako moè preokrenuti u opasnu politi~ku la`. Uzmimo primjer me|unarodnog suda u Haagu kojemu je dodijeljena zada}a da progoni ratne zlo~ince na podru~ju biv{e Jugoslavije. Od tog suda s punim povjerenjem moèmo o~ekivati da }e onoliko koliko je to mogu}e razotkriti istinu zlo~ina i u pravno regularnim procesima kazniti one koji su po~inili te zlo~ine ili su u pravnom smislu odgovorni za njih. Pored toga, on }e pruìti mogu}nost `rtvama da javno izloè svoju tragi~nu istinu. Me|unarodni pritisak na vlade u regiji da uhapse i izru~e okrivljenike tako|er ve} ima pozitivne politi~ke efekte. Ali, {to }e se dogoditi s pitanjem politi~ke odgovornosti za jugoslavenske ratove, odgovornosti za tragediju koju pored politi~kih aktera na terenu dijeli i me|unarodna zajednica koja organizira Ha{ki tribunal? [to dakle ako taj sud posluì demokratskom Zapadu prije svega kao bijeg od njegove vlastite politi~ke traume ~injenice da nikada nije na{ao pravi odgovor na politi~ki izazov nasilne dezintegracije biv{e Jugoslavije; ako omogu}i Zapadu da izbjegne suo~enje s jugoslavenskim politi~kim koniktima i ratovima kao sastavnim dijelom njegove vlastite politi~ke krize i zadrì iluziju da se dru{tveni antagonizmi naposljetku uvijek mogu razrije{iti u sudnici? [to ako Ha{ki tribunal nije revolucionarni akt globalne politike nego samo jo{ jedno sredstvo op}e depolitizacije? Tretiraju}i jugoslavenske ratove primarno kao kriminalne slu~ajeve o~igledno se izlaèmo riziku potiskivanja njihove politi~ke istine. Od Hannah Arendt nau~ili smo da neobi~ni odnos istine i laì u politici nema mnogo veze s ~injenicama.6 Kako je politika prije svega ljudsko djelovanje ~ija je karakteristika
252
253
da moè promijeniti postoje}e stanje stvari i uvijek zapo~eti ne{to novo, hotimi~no poricanje ~injeni~nih istina sastavni je dio politi~ke aktivnosti. înjenice u politici nisu naime nikada nu`no istinite. To zna~i da se politi~ka istina nekog povijesnog doga|aja moè dohvatiti samo ako se ljudi uklju~eni u taj doga|aj priznaju kao politi~ka bi}a: to zna~i, priznaju u njihovoj sposobnosti da djeluju i djelovanjem mijenjaju postoje}u stvarnost. Ljudi su politi~ka bi}a samo ukoliko mogu zamisliti da stvarnost moè biti druga~ija no {to jest; ukoliko posjeduju slobodu da promijene svijet i zapo~nu ne{to novo u njemu.7 U suprotnome, oni su tek pasivne marionete povijesti u oba zna~enja, kao njene `rtve i u ulozi po~initelja kao njeni kriminalni izop}enici.
Djeca tranzicije Ukoliko povijesni okvir jugoslavenske politi~ke tragedije ima neko ime, onda je to zacijelo pojam tranzicije. Koncept tranzicije politi~ka znanost stvorila je kasnih {ezdesetih i ranih sedamdesetih s ciljem da objasne razli~ite slu~ajeve promjene vlasti, u to vrijeme posebice u Ju`noj Americi i jugoisto~noj Evropi.8 U svojoj ranoj fazi, teorija tranzicije nagla{avala je neizvjesnost i nepredvidivost kao glavne crte politike pridavaju}i daleko vi{e va`nosti djelima politi~kih subjekata nego razli~itim objektivnim ~imbenicima koji su determinirali danu povijesnu situaciju. Upravo je takozvana subjektivna strana politike bilo ono {to je najvi{e zanimalo tranzitologe.
Ishod procesa tranzicije za njih je bio potpuno otvoren. Tranzicija jednog autoritarnog reìma mogla je u to vrijeme voditi kako uspostavljanju demokracije tako i restauraciji nekog novog, mo`da jo{ goreg oblika autoritarne vladavine. Vojna hunta negdje u Ju`noj Americi mogla je tada doìvjeti tranziciju ne samo u pravcu zapadnog tipa politi~ke demokracije nego i u smjeru stanovitog tipa socijalisti~ke demokracije, kao {to se dogodilo u Allendeovu îleu. âk je i neka vrsta maoisti~ke diktature bila u to vrijeme tako|er zamisliva. Isto~noevropske revolucije 1989. radikalno su izmijenile ~itav diskurs teorije tranzicije. Nagli i neo~ekivani slom komunizma tako je iznenadio tranzitologe da su zapo~eli modicirati svoju teoriju. Sada je odjednom niz objektivnih faktora bilo to {to je nu`no ~inilo svaki ishod tranzicije ne samo predvidivim nego i unaprijed determiniranim. Do}i do demokracije sada zna~i jednostavno slijediti stanovite izvanjske ekonomske, kulturne, institucionalne itd. faktore. Ponekad je naprosto dovoljno slijediti geograju, jer geograja je naposljetku jedini razlog za nadu da }e isto~noevropske zemlje slijediti put demokracije i prosperiteta.9 Neki drugi tranzitolozi oti{li su u svojim determinsiti~kim pogledima korak dalje. Na koncu je sama priroda postala to {to odlu~uje nuàn demokratski ishod tranzicije, jer je demokracija prirodna tendencija i stoga ju nije te{ko posti}i.10 Jedan od tranzitologa ~ak je utemeljio svoju teoriju demokratizacije na Darwinovoj teoriji evolucije kroz prirodnu selekciju.11 Osnovna karakteristika koncepta tranzicije nakon 1989. je historijski determinizam. Teoreti~ari tranzicije nakon 1989. vjeruju da postoji univerzalni trend u povijesti
254
255
koji nezaustavljivo vodi svako dru{tvo od zaostale faze autoritarizma prema razvijenoj fazi liberalne demokracije. Za takozvanu djecu komunizma ta situacija nije nepoznata. Sistem koji se raspao 1989. strogo govore}i i nije bio komunizam. Bio je to socijalizam, tip dru{tva u tranziciji od kapitalizma k besklasnom dru{tvu komunizma. U tom smislu 1989. nije donijela nikakvu bitnu promjenu u povijesnoj poziciji masa. Jedan tip tranzicije jednostavno je zamijenjen drugim. Umjesto èljeznog zakona historijskog progresa utemeljenog na univerzalnom pojmu klasne borbe koji je izraàvao nu`nost raspada kapitalizma i prijelaz u komunizam, nakon 1989. dobili smo univerzalni trend u povijesti koji svako postkomunisti~ko dru{tvo nu`no vodi od totalitarizma ka demokraciji. Kako taj koncept tranzicije stvarno djeluje u prakti~noj situaciji, pokazuje nam primjerice Pakt o stabilnosti Jugoisto~ne Evrope.12 Koncipirala ga je takozvana me|unarodna zajednica, nakon Kosovskog rata 1999. s ciljem da napokon pacicira ~itavu regiju i integrira ju u Evropsku zajednicu. Ukoliko zemlje regije èle u~initi progres u pravcu evropske integracije, one moraju ispuniti dvostruki kriterij demokracije i ekonomskog rasta kako ga je postavila Deklaracija pakta o stabilnosti. Prije svega one moraju uvesti slobodno trì{te. Dakako, ono ne moè funkcionirati dok god nije osigurana dru{tvena i pravna sigurnost i postavljen odgovaraju}i institucionalni okvir. Taj institucionalni okvir pak ne djeluje sve dok ga ne podupiru demokratske politi~ke institucije i aktivnosti. Naravno, tradicionalna parlamentarna politika nije u stanju sama pruìti sigurnost potrebnu za normalni ekonomski raz-
voj. Prije svega zato {to i sama mora biti kontrolirana. Ulogu kontrole i moderiranja parlamentarne politike u demokratskom dru{tvu preuzima dakle odgovaraju}a javnost. A prave javnosti nema bez slobodnih medija i jakog civilnog dru{tva koje sa svoje strane ipak ne funkcionira sve dok nije razvijena demokratska politi~ka kultura. Kako su sve zemlje regije ve} uvele ekonomiju slobodnog trì{ta i odavno ve} institucionalizirale parlamentarnu demokraciju i kako ve} imaju javnost koja, oslonjena na slobodne i neovisne medije, dobro funkcionira, ~itav problem njihove tranzicije u demokraciju i integracije u Evropsku zajednicu izgleda da je na koncu kulturne naravi. U skladu s tim osnovna zada}a ~itavog projekta tranzicije je predominantno edukativan. Ljudi u regiji moraju biti dodatno obrazovani kako bi mogli upotrebljavati ve} postoje}e demokratske institucije i slijediti demokratsku volju svojih prosvije}enih politi~kih elita. Tranzicija na koncu ne zna~i ni{ta drugo nego beskona~an proces edukacije. To potvr|uju i brojne metafore koje se rabe u tranzicijskom diskursu: obrazovanje za demokraciju, ispiti demokracije, u~ionice demokracije, demokracija koja raste, postaje zrela, ali moè biti u pelenama, ~initi svoje prve korake i naravno bolovati od dje~jih bolesti.13 Djeca komunizma napokon su postala djeca tranzicije. Svijet se dodu{e promijenio, ali ne i generalna ovisnost masa o politi~koj mo}i i politi~kim procesima koji su tim masama bili i ostali otu|eni. Trenutak njihove punoljetnosti, koji je tijekom komunisti~ke vlasti bio stalno odga|an, napokon se rastvorio u lo{u beskona~nost procesa tranzicije. Ondje gdje je punoljetnost shva}ena kao cilj beskona~nog procesa, upotreba tog pojma ne sluì tomu da pro-
256
257
{iri krug zrelih nego krug onih koji se u danom trenutku progla{avaju nepunoljetnima.14 U tom smislu proces tranzicije ne pro{iruje automatski prostor demokratske slobode. Naprotiv, on pro{iruje mo} takozvanih objektivnih faktora koji su u potpunosti izvan kontrole masa i na taj na~in ponovo beskona~no odlaè trenutak njihove politi~ke punoljetnosti. Ta regresija odgovara pomaku od one ideje tranzicije kao kontingentnog politi~kog procesa otvorenog ishoda koji ni~im nije unaprijed determiniran, ideje tipi~ne za tranzitologiju prije 1989, ka determinizmu sveprisutnom u shva}anju tranzicije poslije 1989, kada liberalna demokracija postaje ne samo najbolji mogu}i rezultat tranzicijskog procesa, nego jedini prirodni i jedini mogu}i cilj za sva postoje}a dru{tva. Ono {to se ovdje promijenilo nije samo tranzicijska paradigma, nego i sam status politike. Za isto~noevropske demokratske revolucije 1989. obi~no kaèmo da su ponovo otkrile demokraciju. Ono {to su stvarno ponovo otkrile nije bio u stvari politi~ki subjekt demokracije, slavni mi narod! demokratske revolucije. U autenti~nom ~inu samoodre|enja i samooslobo|enja narodi Isto~ne Evrope ponovo su instalirali autonomiju politi~kog ideju da je politika usprkos historijskoj uvjetovanosti ipak na koncu utemeljena u samoj sebi. U konceptu tranzicije nakon 1989. nema mjesta za autonomiju politi~kog. Istina i stvarnost politike nije unutar nje same, u njenoj vlastitoj aktivnosti, nego izvan nje u njenim izvanjskim uvjetima. To podsje}a na situaciju pod komunisti~kom vladavinom kada je za politiku dràno da pripada takozvanoj nadgradnji. Generalni smjer povijesti u pravcu komunizma nisu odre|ivale subjektivne politi~ke snage nego objektivni procesi unutar ekonomske sfere dru-
{tva. Ne{to sli~no sugerira koncept tranzicije koji ne o~ekuje da nas politika dovede do demokracije; geograja, priroda ili naprosto univerzalni trend povijesti ~ine to umjesto nje. To je usput i razlog za{to tranzicija ne potrebuje autenti~ni politi~ki subjekt. Naravno, bilo bi pogre{no re}i da tranzicijski put u demokraciju nema svog dru{tvenog ~imbenika. To je koncept civilnog dru{tva koji je danas postao univerzalni odgovor na sve krize realno postoje}e demokracije, zahvaljuju}i prije svega ulozi koju je igrao u borbi protiv komunisti~kih,odnosno vojnih diktatura u mnogim dijelovima svijeta.16 U tom smislu civilno dru{tvo je autenti~ni tranzicijski koncept, ne samo povijesno nego i esencijalno. Ako danas postoji neki subjekt za koji se pretpostavlja da jo{ moè unaprijediti demokraciju, onda je to civilno dru{tvo; ako postoji mjesto na kojem se jo{ uvijek moè o~ekivati neka ekspanzija postoje}e demokracije, onda je to ponovo dru{tveni prostor koji je zaposjelo civilno dru{tvo; ako postoji naposljetku neki utopijski potencijal koji se jo{ moè zamisliti u dana{njim demokracijama, njegovo ime je ponovo civilno dru{tvo. To je dakle ideja koja se skriva iza makedonskog Muppets projekta: da se rje{enje dru{tvenih sukoba mora prona}i negdje unutar civilnog dru{tva, u distribuciji slobodnih i neovisnih informacija, u procesu javnog obrazovanja i kulturnog razvoja. Sam projekt je ina~e veoma uspje{an. Televizijske pri~e su izuzetno popularne, kako me|u Makedoncima tako i me|u Albancima. Na nesre}u, to izgleda uop}e ne utje~e na politi~ku stvarnost u Makedoniji. Dok i jedni i drugi, Makedonci i Albanci, uìvaju u televizijskom programu koji je
258
259
napravljen zato da ih me|usobno izmiri, borbe izme|u albanskih pobunjenika i makedonskih snaga sigurnosti prijete da }e se rasplamsati u otvoreni gra|anski rat.
Nikada vi{e Auschwitz! Ni{ta ne moè zamijeniti politi~ko rje{enje, ni televizijske emisije za djecu, ni slobodni i neovisni mediji. Od samog po~etka jugoslavenske krize krajem osamdesetih do dana{njih dana me|unarodna zajednica nikada nije na{la pravi odgovor na politi~ki izazov pred koji je dovedena rasulom biv{e Jugoslavije. Otpo~etka se zgraàla nad primitivnim balkanskim nacionalizmom, ali je istodobno priznala sva njegova politi~ka postignu}a i to ne samo novostvorene nacionalne dràve, nego i gotovo sve rezultate etni~kog ~i{}enja. Me|unarodna zajednica je pasivno prihvatila nasilnu dezintegraciju Jugoslavije kao neku vrstu povijesne nu`nosti. Ona je pobrojala `rtve te katastrofe i u neku ruku se pobrinula za njih; po~ela je sudski progoniti njene ratne zlo~ince i padom Milo{evi}a ~ak slaviti kona~nu pobjedu demokracija na Balkanu i u ~itavoj isto~noj Evropi. Posljednja cigla berlinskog zida je pala, komentirao je njema~ki ministar vanjskih poslova Joschka Fischer politi~ki preokret do kojeg je do{lo u Beogradu oktobra 2000. Prava istina je na nesre}u da demokracija uop}e nije pobijedila. Ni srpski politi~ari niti takozvani slobodni demokratski svijet jo{ uvijek nemaju nikakvu jasnu ideju o tome kako na demokratski na~in rije{iti problem politi~kog statusa Kosova; ni za Bosnu i Hercegovinu jo{ uvijek nema politi~kog rje{enja. Na etni~ki o~i{}enom Kosovu uspostavljen je vojni protektorat; Bosnom vlada svemo}ni guverner koji u
svakom trenutku ima pravo suspendirati bilo koju odluku parodi~nog parlamenta; takozvane suverene ustavne republike, nove nacionalne dràve proiza{le iz biv{e Jugoslavije, nemaju ni volje ni mo}i da same procesuiraju svoje vlastite ratne zlo~ince; njihove ekonomije koje danas trebaju deset, dvadeset ili vi{e godina intenzivnog razvoja da bi postigle nivo koji su imale deset godina ranije, pod jugoslavenskim komunizmom, kada su po mjeri kompatibilnosti i stvarne integriranosti u tada{nje kapitalisti~ko trì{te bile u odnosu na isto~noevropske zemlje bez konkurencije prve na pragu ujedinjuju}e Evrope; mir, naposljetku, koji se temelji isklju~ivo na prijetnji izvanjske vojne sile,... i sada jo{ borbe u Makedoniji. Nema razloga za slavlje. Politi~ki problemi koji su proiza{li iz raspada biv{e Jugoslavije o~igledno su daleko teì od problema koji su navodno uzrokovali taj raspad. Najbolji primjer je Kosovo. Glede njegova budu}eg statusa me|unarodna zajednica predlaè onu istu politi~ku autonomiju koju je Kosovo uìvalo u biv{oj Jugoslaviji pod Titovim ustavom iz 1974. Ta namjera ne pokazuje samo kako daleko od stvarnosti je oti{ao politi~ki um demokratskog Zapada. Ona razotkriva tako|er duboko nostalgi~an karakter zapadne politike u odnosu na jugoslavensku krizu. Biti nostalgi~an za biv{om Jugoslavijom potpuno je normalno za stvarne `rtve jugoslavenskih ratova. One imaju dobrih razloga da ~eznu za boljom pro{lo{}u. Ali za{to su moderne demokracije nakon svoje kona~ne pobjede nad totalitarizmom jo{ uvijek politi~ki nostalgi~ne? Prisjetimo se slika onih koji su u vrijeme rata prepoznati kao njegove `rtve. Godine devedeset prve vidimo svu onu djecu, ène i starce na ulicama Vukovara, kako ih iz njihovih razorenih domova protjeruje Jugoslavenska narodna
260
261
armija i srpska paravojska; godinama smo ih gledali kako bjeè poku{avaju}i na}i zaklon od snajperske vatre u opkoljenom Sarajevu; ponovo ih sre}emo u beskona~nim kolonama koje napu{taju Hrvatsku u ljeto 1995. Te slike izazvale su samilost me|unarodne javnosti i potaknule masivnu humanitarnu pomo}. @rtve politi~kog nasilja, etni~kog ~i{}enja i ratova tretirane su kao bilo koje druge `rtve neke prirodne katastrofe ili slu~ajne nesre}e. înjenica da njihova tragi~na sudbina ima ne{to s politikom zamije}ena je po prvi puta tek kada je jedna britanska televizijska stanica pokazala slike izgladnjelih likova kako stoje iza bodljikave ìce u srpskom koncentracionom logoru Trnopolje u sjeverozapadnoj Bosni. Nikada vi{e Auschwitz, kriknula je me|unarodna javnost i taj je slogan nakon toga inicirao i simbolizirao ~itav politi~ki i vojni anga`man Zapada u biv{oj Jugoslaviji, uklju~uju}i NATO intervenciju 1999. i uspostavu Ha{kog tribunala. Naravno, tu nije bila rije~ o istini, nego o analogiji koja je sugerirala da se svo politi~ko zna~enje jugoslavenskog sloma i rata moè svesti na jednu ve} poznatu epizodu zajedni~ke pro{losti; da je jedino politi~ko Drugo dana{nje demokracije samo jo{ jedan stari, misteriozno uskrsli i jednom ve} pobije|eni fa{isti~ki neprijatelj; i da je bilo kakav zahtjev za priznanjem politi~kog digniteta njegovih `rtava zapravo uzaludan. Povijesni resentiman ~ini se da je pokreta~ka snaga tog politi~kog pristupa. Jedina povijest koju je politi~ki um razvijenog demokratskog Zapada jo{ u stanju priznati je nova verzija vje~nog vra}anja istoga. Iza njegove nostalgi~ne ~e`nje za jasnim, ve} dobro poznatim i politi~ki nimalo izazovnim povijesnim situacijama skriva se duboki strah od suo~avanja s novim i nepoznatim.
To je razlog za{to ljudi u biv{oj Jugoslaviji zapravo ne trebaju uspostavljati komisije za istraìvanje istine i pokretati procese organiziranog izmirenja. To od ~ega su najvi{e patili je sveop}a depolitizacija. I nikakva istina iz njihove skore pro{losti ne}e im pomo}i da se te depolitizacije osobode. Ono {to doista trebaju je repolitizacija njihova tragi~nog iskustva. Oni moraju ponovo osvojiti potisnutu slobodu radikalne promjene svoje bijedne stvarnosti i stvoriti novi oblik politi~ke solidarnosti koja nadilazi njihove nacionalne, etni~ke, kulturne ili religijske identitete ukoliko èle preko masovnih grobnica i ru{evine izgraditi mostove me|usobne suradnje i suìvota. Nikakvo pomirenje, kolikogod duboko i temeljito, ne moè posti}i taj cilj. Jer svako pomirenje je u posljednjoj konzekvenci pomirenje sa statusom quo, s postoje}im odnosima mo}i i ideolo{kim mrtvouzicama koje a ne nekolicina politi~kih nitkova i ratnih zlo~inaca su na prvom mjestu krive za jugoslavensku tregediju. Nitko od njenih `rtava ne treba takvo pomirenje, jer ono ne bi bilo ni{ta drugo nego pomirenje s povijesnom besmisleno{}u njihove depolitizirane sudbine. Ono {to `rtve najvi{e trebaju je da ne ostanu puke `rtve. One trebaju svijet koji prepoznaje i priznaje politi~ki smisao njihove tragi~ne sudbine. Samo politi~ka solidarnost jasno politi~ko osvjedo~enje spram stvari njihove emancipacije a ne humanitarna pomo}, koje god vrste bila od kruha do bombi moè im pomo}i da se oslobode nesre}e koju trpe ve} vi{e od deset godina.
262
263
Napomene
1 Joe Cook, Muppet makers try to bridge ethnic divide: Creators of the popular childrens show are pioneering a television project to bring young people in Macedonia and Albania together The Financial Times, 7 August 1999. 2 Velimir ]urgus Kazimir, Independent Media in Yugoslavia, Open Society News, The Newsletter of the Soros Foundations Network, New York, Spring 1999. 3 Davor Butkovi}, Sulji} je djevoj~icu postavio uz rub grabe, uzeo Hekler i pucao joj u glavu, Globus, Zagreb, 20. svibnja 1994. 4 Vidi Autonome a.f.r.i.k.a.-gruppe, Bewegungsle(e/h)re? Anmerkungen zur Entwicklung alternativer und linker Gegenffentlichkeit, u Nettime, ed., Netzkritik. Materialien zur Internet-Debatte (Berlin: Edition ID-Archiv, 1997). 5 Vidi Oskar Negt and Alexander Kluge, ffentlichkeit und Erfahrung. Zur Organisationsanalyse von brgerlicher und proletarischer ffentlichkeit (Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1972). 6 Hannah Arendt, Lying in Politics u Crises of the Republic (New York: Harcourt Brace Jovanovich, 1972). 7 Ibid., op. 5. 8 Ovdje se oslanjam na Dejana Jovi}a, Tranzitologija kao ideologija, Hrvatska ljevica 11, Zagreb, 1999. 9 Adam Przeworski, Democracy and the Market (Cambridge, Mass.: Cambridge University Press, 1991), op. 190. 10 John Mueller, Democracy, Capitalism, and the End of Transition in Michael Mandelbaum, ed, Postcommunism: Four Perspectives (New York: The Council on Foreign Relations, 1996), str. 117. 11 Tatu Vanhanen, The Process of Democratization: A Comparative Study of 147 States, 1980-88 (New York: Crane Russak, 1990), str. 47. 12 Ovdje se oslanjam na intervenciju Rastka Mo~nika na konferenciji: Declaration of the Europa South-East policy forum on the Stability Pact, Ljubljana, 18-20 srpnja 1999. 13 Vidi Dejan Jovi}, loc.cit. 14 Robert Spaemann, Autonomie, Mndigkeit, Emanzipation. Zur Ideologisierung von Rechtsbegriffen u Kontexte 7, Stuttgart; Berlin, 1971 str. 96.
15 Vidi Etienne Balibar, Masses, Classes, Ideas (New York/London: Routledge, 1994), str. X. 16 Vidi Jean L. Cohen and Andrew Arato, Civil Society and Political Theory (Cambridge, Mass.: MIT Press, 1992), chapter 1: The Contemporary Revival of Civil Society pp. 29-83.
Prtljaga
267
êtiri intervjua
Nije svijet gluh, mi smo mutavi

Na{a Borba, Beograd, 14-15. 12. 1996. Autor: Alen Ani}
Moj dojam iz ~itanja Barikada jest uskrsnu}e autenti~ne gra|anske kritike, koja se u Hrvatskoj nije izgubila, jer je gotovo nikada nije ni bilo. Bravo! Uskrsnuo sam ne{to {to se nikada nije izgubilo jer ga nikada nije ni bilo. Tako je. Paradoks je jedini na~in da se o gra|anskoj kritici u Hrvatskoj ne{to kaè. Ali {to bi ona trebala biti? Mo`da ne{to sasvim jednostavno. Na primjer, da ~ovjek nije {ovinisti~ka svinja. [to je puno, mo`da ~ak i sasvim ekstravagantno, jer tko tvori takozvanu hrvatsku gra|ansku scenu ako ne takve {ovinisti~ke svinje, zajedno s onima koji se iz kukavi~luka, oportunizma ili karijerizma valjaju u njihovu kalu. Ja nisam ta {ovinisti~ka svinja i u tome je gotovo sva moja originalnost. U knjizi sam vi{e puta naglasio da se do identiteta gra|anina u modernom smislu te rije~i ne dolazi iz hrvatske tradicije, a jo{ manje iz okolnosti, kulturnih i politi~kih, koje vladaju i vladale su na ovim, ne samo hrvatskim prostorima. Samo u raskidu s tradicijom, samo u radikalnom protivljenju dana{njem stanju i duha, i intelekta, i morala, mogu}e je izboriti svoj identiet. Kaèm izboriti, jer identitet za mene nije ne{to {to se ima, ne{to {to se dobija, kao nacionalni identitet, ro|enjem, pukim bivanjem u nekoj sredini, nije ni pripadnost nekom dru{tvenom sloju, sloju intelektualaca na primjer, nego sadrì taj moment slobode. Slobodan si da od sebe napravi{ {to ho}e{. Nacionalnog junaka, ratnog zlo~inca, {ovinsti~ku svinju, hrvatskog intelektualca. Ali i odgovoran si
268
Prtljaga / êtiri intervjua
269
za to {to si od sebe napravio. Mislim da je to malo kome jasno na ovim na{im biv{ejugoslavenskim prostorima i to govori koliko je moderni gra|anski identitet jo{ daleko od nas. Sve se moè podnijeti osim izazova slobode. A {to se kritike ti~e, ja nisam prikrivao njene izvore u evropskoj lozofskoj prosvje}enosti, {to moè zvu~ati i kao jo{ jedan paradoks u ovo na{e postmoderno vrijeme. Ali u nas je ~itanje Kanta jo{ uvijek revolucionarni akt, koji okolina dakako ne opra{ta.
Iako je, naime, Igor Mandi} napisao u Feralu da si najbolji izdanak hrvatske literature, tvoje ideje o svemu {to se ovdje dogodilo i doga|a ne izgledaju prihva}ene, posebno me|u inteligencijom koja je i naj~e{}i predmet tvoje kritike. Kako gleda{ na to? Mandi} je napisao ne{to drugo, naime, da je takva vrsta intelektualne kritike bila u nas nepoznata, {to je to~no. Rije~ je o kritici koja se eksplicitno oslanja na neke teorije, {kole mi{ljenja. [to se ti~e hrvatske literature, ja sam prije njen izrod, nego nekakav izdanak. Ona me nikada nije zanimala i kao ve}ina ostalih iz moje generacije, ~itao sam svjetsku knjièvnost i lozoju, i{ao u kino i interesirao se daleko vi{e za seks, droge i rokenrol, nego za hrvatsku knjièvnost. Danas ne mislim da joj na bilo koji na~in pripadam, niti imam ikakvih planova s njom. Mo`da bi ipak bilo zgodno napraviti neko arheolo{ko istraìvanje i otkriti u toj knjièvnoj i kulturnoj tradiciji sedimentacije dana{njih intelektualnih i politi~kih zabluda, osnovne crte hrvatske ideologije. Dakle, ja nikada nisam imao razumijevanja za hrvatsku knjièvnost i tradiciju, pa nije nikakvo ~udo da se moje ideje ne prihva}aju u njihovom okru`ju, me|u takozvanom hrvat-
skom inteligencijom. Ta hrvatska inteligencija nije uostalom nikakav intelektualni faktor, nego puki dru{tveni sloj, oportunisti~ka malogra|an{tina u najgorem smislu te rije~i. Ja joj ne pripadam, ni zi~ki, i ne traìm od nje da me prizna. U tome smislu ja jo{ nisam na ~isto s tim tko je moja ciljna publika, ali nadam se da }e se sama javiti. Ta nisam ja jedini izrod i bastard hrvatskih i biv{ejugoslavesnkih prilika.
Kako je ìvjeti u Be~u, a pisati o Hrvatskoj? Mnogi na to gledaju podozrivo. Naime, tvrdo vjeruju da se o Hrvatskoj moè pisati samo iz Hrvatske. Ti si to okrenuo naopa~ke i dokazao da to nije nu`no. Kakav je dakle pogled sa strane? [to se to bolje vidi? To da se samo iz Hrvatske moè pisati o Hrvatskoj nema nikakve intelektualne logike. To je isprazna vjera da je neposredno iskustvo spoznajno vrijednije od, na primjer, distancirane reeksije. Ne vjerujem u autenti~nost neposrednog iskustva, ne vjerujem u izravni dodir sa stvarno{}u. Svijet je ne{to {to je uvijek medijski posredovano i svako je iskustvo uvijek u nekoj interakciji s vlastitom reeksijom. Ina~e se ne moè ni konstituirati kao iskustvo. Takozvani autenti~ni svjedoci vremena i povijesnih zbivanja u Hrvatskoj upravo su najnepouzdaniji svjedoci te hrvatske stvarnosti. Jer to {to se njima ukazuje kao autenti~na stvarnost proizvod je naj~e{}e njihove idolo{ke fantazme. A upravo sam to raskrinkavao u knjizi. Biti negdje drugdje tako|er nije ne{to {to nu`no osigurava istinitiju spoznaju. Va`no je naprosto da se ~ovjek oslobodi ideologema neposrednog iskustva, ma gdje se nalazio, jer postmoderni svijet vi{e ne funkcionira prema tom klju~u. Kao {to vi{e nema neposrednog autenti~nog doìvlja-
270
271
ja umjetnosti, nego je taj doìvljaj uvijek unaprijed determiniran teorijom, kritikom i reeksijom umjetnosti, tako nema vi{e ni autenti~nog doìvljaja neposrede povijesnosti. A {to se moje konkretne dislociranosti ti~e, ona na mene djeluje kreativno. I domovina je samo jedan ideologem, i promatrati je kako se gubi na horizontu, tako|er daje osje}aj slobode.
êsto govori{ o potrebi kriti~ko-teorijskog obja{njavanja stvarnosti, odnosno dru{tvene situacije koja reciklira gra|anski konformizam i intelektualni {lamperaj. A {to je na koncu i op}e mjesto hrvatske kulture i dru{tva. I to ne samo danas. [to je dakle ~initi, gdje je gre{ka? [to je ~initi, to ja ne znam i u tome je moja razlika spram tradicionalnog hrvatskog intelektualca. On je oduvijek mislio da zna {to nam je ~initi. Osje}ao se pozvanim da zastupa nacionalnu istinu, op}edru{tveno dobro, da bude savjest zajednice i vremena. Agent i advokat povijesti koji je toga svjestan i koji zna {to je za narod dobro, a {to nije. Upravo je pristajanje na tu ulogu ono {to reproducira intelektualni i dru{tveni konformizam u Hrvatskoj. Najnià to~ka do koje je pao hrvatski intelektualac, ono intelektualno i moralno dno koje je posljednjih godina dosegao, jest ta rola reprezentanta nacionalne stvari, ali to svakako nije samo hrvatski problem. Koji je danas poèljan model intelektualca u Hrvatskoj? Taj da modela vi{e nema. Ne postoji vi{e neka odlikovana to~ka u dru{tvu s koje se vidi istina tog dru{tva i s koje je mogu} pregled nad cjelinom, kao {to nema vi{e ni nekog
dru{tvenog sredi{ta koje popunjuju intelektualne i politi~ke elite koje posjeduju neke vi{e istine koje ostalim ~lanovima dru{tva ne bi bile dostupne. Sredi{te je prazno, margina je naprotiv mjesto na kojem se reproducira smisao i s kojeg se moè uhvatiti neka istina, efemerna dakako, jer vje~nih istina vi{e nema. Nema vi{e proroka, nema gotovih znanja, svatko je odgovoran sam za ono {to ~ini i ono {to spoznaje.
Na {to si mislio kada si pisao u jednom tekstu bespomo}noj hrvatskoj mutavosti? Odnosi li se to na kulturu, na politiku, ili na gra|ansku svijest uop}e? Hrvatska mutavost, autizam, jest prije svega nemogu}nost artikuliranja vlastitog iskustva, nemogu}nost osvajanja jezika kojim bi bilo mogu}e kakvo takvo komuniciranje sa svijetom. Prosje~ni hrvatski intelektualac i gra|anin uop}e ima dojam, uostalom kao i Srbi, da ga svijet ne razumije. Misli da je svijet gluh za njegovu istinu, ali problem je u njegovoj artikulaciji te takozvane istine. Nije svijet gluh, mi smo mutavi. Ovdje se jo{ nitko nije oslobodio iluzije nekakvog ljubavnog odnosa sa svijetom. Svi bi ovdje htjeli da ih svijet voli, a on nas je doista volio ovih posljednjih godina kao saàljenja vrijednu `rtvu vlastite gluposti, samoskrivljene nesre}e. Kako danas stoje stvari sa {ansom Hrvatske da postane normalna gra|ansko-liberalna dràva? Naime, u tekstu o Kardinalu Kuhari}u kaè{ da je Hrvatska danas vi{e stvar pseudoreligijskog kulta, ne s Predsjednikom, nego s prvosve}enikom na ~elu.
272
273
La` hrvatske dràvotvornosti otkriva se u toj potrebi da dràva bude ne{to vi{e od onoga {to ona u stvari jest. Da bude cilj i dovr{enje povijesti, smisao ìvota hrvatskog ~ovjeka, ne{to prisno, toplo, blisko svakom gra|aninu, ne{to njegovo, za razliku od neke druge dràve koja mu je tu|a. Mislim, naprotiv, da je dràva, kolikogod to paradoksalno zvu~alo, moja tek onda kada ju osje}am kao neko strano tijelo, kao ne{to otu|eno. U normalnoj dràvi nema ni{ta uzvi{eno, a ono {to je u hrvatskoj dràvi uzvi{eno, to je zapravo prizemnost golog interesa autoritarne vlasti. Naravno da }e se hrvatska dràva sve vi{e demokratizirati, naravno da }e biti bolje. Posvuda se osje}a taj glupi optimizam poslijeratne obnove. Ljudi su optimisti jer im ni{ta drugo ne preostaje. Poslije ki{e dolazi sunce. To je narodna mudrost, a narodna mudrost je najva`niji oblik mi{ljenja u nas. Ali pitanje je koliko je taj optimizam i sam u funkciji zaborava, ne naprosto onoga {to se dogodilo, nego potiskivanja pitanja za{to se je to dogodilo i je li ba{ moralo biti tako kako jest. Sada kad su svi prionuli na ra{}i{}avanje ru{evina i veselo se bacaju na izgradnju nove ku}e, èlim poru~iti hej, ~ekajte, ali tu je ve} bila ku}a. Nikako se ne veselim svijetloj budu}nosti u koju se ponovo s takvom lako}om preska~e preko tolikih grobova.
Dio tvojih tekstova govori i o nesposobnosti hrvatskog naroda da se suo~i s traumama vlastite pro{losti. Primjer za to je tzv. NDH kao prakti~ni temelj hrvatske dràvnosti u nacionalisti~kim glavama, te uz to Bleiburg i Jasenovac, dva strati{ta, prvi uzet kao zlo~in, a drugi kao nu`nost u kontinuitetu stvaranja hrvatske dràve. Sli~na je
stvar i sa srpskim narodom koji je svoju dràvnu ideologiju utemeljio na pobjedi koja je zapravo poraz. Koji je u stvari pravi psiholo{ki motiv takvih histeri~nih samoiskrivljenja i paranoja? Uzmimo Jasenovac. Nemam ni{ta protiv ako se NDH integrira u hrvatsku povijest kao jedna od, vi{e manje problemati~nih, stepenica na usponu do kona~nog cilja te povijesti ostvarenja samostalne hrvatske dràve. Ali pro{lost nije besplatno samoposluìvanje u kojem se s polica proizvoljno uzima ono {to nam u danom trenutku treba. @elite da NDH bude dio va{eg povijesnog identiteta? Dobro, ali onda preuzmite odgovornost za njene zlo~ine. Danas je u Hrvatskoj Jasenovac simbol srpskog zlo~ina. Pokvarenog poku{aja da se jadnim, podjarmljenim Hrvatima neopravdano natovari stra{na povijesna krivnja. I ni{ta vi{e. U tome i jest povijesna uloga Tu|mana osigurati hrvatskom narodu kontinuitet u samozaboravu. Ponovno se nitko ne mora suo~avati sa svojim povijesnim traumama. Ponovno je povijesna stvarnost do kraja ideolo{ki preparirana. A kako }e Srbi izi}i na kraj sa svojom stvarnom krivnjom za rat i razbijanje Jugoslavije, sa svojim Vukovarima i Srebrenicama, to }emo tek vidjeti, ali ne treba se nadati nikakvom pozitivnom iznena|enju. Po tebi su hrvatski Srbi posluìli kao malter u procesu stvaranja hrvatske dràve. Drugim rije~ima, nisu bili ni{ta vi{e od projekcije hrvatske dràvotvorne fantazme, koja postojanje hrvatske dràve nije na{la u kako negdje kaè{ projektu radikalne demokracije, ve} u hladnoj mr`nji prema stranom etni~kom elementu.
274
275
Srbi nisu bili nikakva imanentna, po sebi dana prepreka ostvarenju hrvatske dràve, nego osnovni pokreta~ki motiv njene uspostave kao onaj ideologijski konstruirani strani element oko ~ijeg se isklju~enja kristalizirao hrvatski dràvotvorni pokret, a ujedno i dana{nji nacionalni ili nacionalisti~ki hrvatski identitet. Fascinantno je koliko su dobro odigrali ulogu koju im je pripisivala hrvatska ideologija. Mislim, da se nisu dohvatili oru`ja, vjerojatno bi svi ostali na svojim ognji{tima, ali mo`da, istina, ne bi bilo hrvatske dràve u ovom obliku u kojem je imamo danas. U knjizi sam napisao da ne mogu àliti njihovu sudbinu kao sudbinu kolektivnog entiteta. Zato jer su s Olujom dobili svoju moralnu satisfakciju. S njom su kona~no dobili razlog za pobunu koji nisu imali onda kada su je stvarno zapo~eli. Postali su napokon `rtve povijesti i naknadno su potvrdili srpsku demagogiju o genocidnim Hrvatima kojima je jedini cilj likvidacija Srba. Povijesnu stvarnost do kraja su sami prilagodili temeljnim zasadama svoje srpske nacionalisti~ke ideologije. Otuda i taj dojam da oni zapravo nisu doìvjeli nikakvu tragediju i pored svih pojedina~nih katastrofa jer su taj egzodus prihvatili do kraja fatalisti~ki. Fataliste se ne moè àliti, moè ih se samo prezirati. Cini~no re~eno, oni su cijeloj srpskoj naciji svojom `rtvom ponovno dali smisao postojanja, koji se kao {to znamo, u Srba sastoji u porazima i seobama. Napisao sam da je protjerivanje Srba, a o tomu je bila rije~, na prvom mjestu hrvatski problem. Srbi }e s kona~nim rje{enjem srpskog pitanja u Hrvatskoj lak{e izi}i na kraj od Hrvata. Hrvati su naime ostali na koncu sami sa sobom, a gore sudbine im ni najve}i neprijatelj nije mogao poèljeti.
Tko misli, nema milosti

Novi list, Rijeka, 4. 01. 1998. Autor: Zdravko Zima
Dugotrajna ratna klima u znatnoj je mjeri traumatizirala, a onda i polarizirala hrvatske gra|ane. Nema dvojbe da je u ja~anju negativne polarizacije, svedene na crnobijele kalupe ili mehani~ko pro et contra, veliku ulogu imala dirigirana politika. Ipak, za~u|uju}a je, pa i poraàvaju}a ~injenica da je na takvu stupicu pristao zamjetan dio hrvatskih intelektualaca. Kako to obja{njavate, pogotovo iz va{eg be~kog rakursa koji je tako|er dvojak ili bipolaran? Naime, dovoljno ste daleko, ali istodobno blizu da zbivanja u Hrvatskoj moète komentirati bez nama tako svojstvene retorike i navija~kog {vunga. Mislim da moj be~ki rakurs, ~injenica da sam na neki na~in odmaknut od zbivanja o kojima pi{em, nije ono najbitnije. Najva`nija je jasna i ~vrsta pozicija. Nemam iluziju objektivnog promatra~a koji razotkriva istinu onakvom kakva ona doista jest. Niti mislim da postoji neko mjesto, neko stajali{te u dru{tvu, na primjer pozicija neovisnog intelektualca, s kojeg je mogu} objektivan i nepristran uvid u realnost. Kada je Hegel svojedobno napisao da je samo kamen nevin, onda je prije svega mislio na lozoju. Ne moè se biti nevin u mi{ljenju. Ne moè se misliti o dru{tvu u kojem se ìvi bez krivnje. To zna~i, bez pristranosti i bez ogrije{enja. Tko misli, nema milosti, a tko ima milosti, taj mo`da u ne{to vjeruje ali sigurno ne misli. U tome je tajna kritike, a prije sve-
276
277
ga intelektualne dru{tvene kritike. Za mene nema mi{ljenja bez kritike i obrnuto. Nedavno je ovaj problem jasno iza{ao na vidjelo u televizijskoj raspravi o ulozi intelektualaca u nas. Nacionalisti~ki hardcore oli~en u hadezeovskim intelektualcima otvoreno je napadao i potpuno odbacivao i samu mogu}nost intelektualnog i ljudskog kozmopolitizma. Takozvana druga, suprotstavljena strana nije se me|utim usudila dovesti u pitanje patriotizam kao takav! Mi imamo jednu poziciju sasvim jasnu, ali gdje je kontrapozicija? Nje nema. A potpuno je legitimno u intelektualnom, {tovi{e u teorijskom smislu, dovesti u pitanje samu poziciju patriotizma. Re}i ja nisam patriot, domoljublje mi se ljudski gadi, teorijski ga mogu osporiti, drìm ga politi~ki krajnje opasnim i mislim da je u kulturnom pogledu izraz najdublje dekadencije, ja sam intelektualac kozmopolit. Re}i, dakle, tako ne{to moè zvu~ati u dana{njim hrvatskim prilikama kao blasfemija, ali je u svakom pogledu relevantno i predstavlja solidnu intelektualnu poziciju koja posjeduje svoje jake argumente i slavnu tradiciju. Nije li jo{ Diogen na pitanje, otkuda dolazi, odgovorio da je gra|anin svijeta. Dakle, problem hrvatskih intelektualaca je u tome {to su u obje svoje varijante, onoj hard i onoj soft, ostali zatvoreni u nacionalisti~ki univerzum, ne usu|uju}i se otvoreno iskora~iti iz njega. Za to oni nemaju nikakva intelektualna opravdanja. Nekakav realpoliti~ar bi mogao, iako ne kao ne{to naprosto samorazumljivo, zastupati nu`nost kompromisa s patriotima. Ali intelektualca, dru{tvenog kriti~ara jo{ i vi{e, nikakva nu`nost ne obvezuje na taj kompromis, osim bijednog oportunizma.
Kalendarska smjena uvijek, na neki na~in, name}e potrebu za rezimiranjem. U novu godinu ula-
zimo s te{kim bremenom u Bosni i Hercegovini, s negativnim saldom koji stje~emo ~ak i me|u najbliìm susjedima, s porezom na dodanu vrijednost, ali isto tako s istro{enim karizmama, pokopanim strankama, prodanim liberalima i tisu}ama o~ajnih i rezigniranih gra|ana. Kako u svemu tome vidite boì}nu poruku novog zagreba~kog nadbiskupa Josipa Bozani}a? Medijska euforija koja je popratila Bozani}evu poslanicu razotkrila je sav jad dana{nje hrvatske politi~ke stvarnosti. Nije li to prvorazredan {kandal da pored najja~e opozicijske stranke koja sebe naziva socijaldemokratskom, pored druge velike opozicijske stranke koje isti~e da nije samo liberalna nego i socijalna, pored svih tih sindikata, upravo Crkva otkriva mrtvi politi~ki kapital socijalnog pitanja u Hrvatskoj? Jo{ su gora nerealna o~ekivanja koja komentatori postavljaju pred Bozani}a. U svojoj nekriti~nosti i naivnosti neki su komentatori u Bozani}evu okrivljavanju struktura za te{ku socijalnu situaciju ~ak vidjeli nasrtaj na sam sistem. Svaka sentimentalna naklonost prema popovima samo je lo{a kompenzacija za duboko razo~aranje politikom hrvatske oporbe. Zagreba~ki nadbiskup sve je prije nego revolucionar. On ne namjerava ru{iti sistem, jer je na ~elu institucije koja predstavlja sam temelj tog sistema. Hrvatska katoli~ka crkva danas je glavni ideolo{ki aparat hrvatske dràve. Ona je prava infrastruktura Tu|manove hegemonijalne vladavine, a ne mangupi u hadezeovskom sustavu! Zar netko danas jo{ stvarno misli da se Tu|man odràva na vlasti pomo}u Canjuginih trikova? Tu|man vlada hegemonijalno, a to zna~i ne samo posredstvom svog politi~kog i vojnopolicijskog sustava, nego u naj{irem smislu ideolo{ki, uz pomo} kulture, {kolstva i, na pr-
278
279
vome mjestu, Katoli~ke crkve. I}i u crkvu danas u Hrvatskoj i upra`njavati vjerske rituale, ne zna~i iskazivati svoju vjeru u Boga, nego ideolo{ku i politi~ku pravovjernost, to dakle ne zna~i ja vjerujem u Boga, nego ja sam pravi Hrvat! Prihva}aju}i ulogu ideolo{kog hegemona u dru{tvu, hrvatska je crkva dovr{ila proces svoje ateizacije. Sve ono {to godinama nije uspijevalo komunisti~koj materijalisti~koj kritici religije i crkve, naime, pokazati da je sva njezina istina u njezinoj zemaljskoj, svjetovnoj funkciji, to je uspjelo Franji Kuhari}u u kompletnom slizavanju Crkve s hrvatskim politi~kim i ideolo{kim dràvotvorstvom. Religija i crkva ìve danas u Hrvatskoj od politike. A sav je Bozani}ev revolucionarni novum u tome {to je shvatio da se od te politike moè i stradati, i da je jedina {ansa crkve da o~uva svoje besprimjerne privilegije, svoju hegemonijalnu poziciju, u tome da napusti Tu|manov brod prije nego ovaj potone i odvede sa sobom i nju na dno. S druge strane, Bozani} ovim politikantstvom samo odga|a suo~enje crkve s njezinom pravom dramom, dramom u kojoj se nalaze crkve koje svoje upori{te traè u autenti~noj ljudskoj religioznosti, a ne u njezinim politikantskim surogatima. Naime, treba se suo~iti s ~injenicom da se u razvijenim zemljama Zapada nikada nije tako malo vjerovalo u Boga kao danas.
Gdje je onda, po vama, mogu}i izlaz? Jedini odgovor na Bozani}ev istup je, po mome sudu, samo jo{ radikalniji zahtjev za sekularizacijom hrvatskog dru{tva. Zato {to se ne smije dati alibi hrvatskoj politi~koj opoziciji da parazitski i dalje i{~ekuje kako }e netko drugi obaviti njezin glavni posao ru{enje samodr`ca Tu|mana. Od Tu|mana gore je samo jedno: dru{tvena i politi~ka
situacija u kojoj zagreba~ki nadbiskupi ru{e i postavljaju hrvatske predsjednike! I, naposljetku, zato {to bi bilo dobro za Hrvatsku da u njoj ostane netko tko jo{ autenti~no vjeruje u Boga i po{tuje neke od Bo`jih zapovijedi, recimo onu ne ubij!, kako se ne bi ponovila situacija u kojoj je Crkva prva kad treba uokolo dijeliti raspela i krunice, ali zadnja kad treba preuzeti odgovornost za zlo~ine po~injene u krajnjoj liniji i pod tim znakovljima.
Pozicija intelektualca uvijek se u stanovitoj mjeri ~ini dvojakom ili shizoidnom. Uzmimo slu~aj Heinricha Heinea koji je ~itav ìvot bio na svojevrsnoj granici; izme|u ìdovstva i katoli~anstva, izme|u lirike i feljtona (kojem je upravo on postavio temelje), izme|u Njema~ke i Francuske. Taj i takav pisac zaklju~io je da nakon tragedije nastupa farsa. Mislite li da je time prije vi{e od sto godina denirao i na{e sada{nje stanje? Ne mislim da bi trebalo previ{e sentimentalizirati oko te rascijepljenosti intelektualca. Rascijepljenost u jednoj stvari ~esto zna~i ~vrstinu i jedinstvenost u drugoj. Heine je bio mo`da rascijepljen izme|u Njema~ke i Francuske, ali je bio postojan i jednozna~an u svom odbijanju nacionalizma. Uostalom, mislim da je glavna rascijepljenost dana{njeg intelektualca upravo konstitutivna za njegov identitet i ujedno izraz ne~eg sasvim pozitivnog. On ne vidi samo svoj predmet nego i sebe u svojoj ulozi. On stalno reektira svoju vlastitu poziciju i dovodi samoga sebe u pitanje. To je izraz rascijepljenosti ali i samosvijesti, u tome je njegova drama ali i njegova prednost.
280
281
[to se ti~e na{e farsi~nosti na{e dana{nje situacije, mo`da nema boljeg primjera za to od slu~aja takozvane jugonostalgije. Donedavno je taj fenomen u potpunosti pripadao na{oj tragediji. Jugonostalgi~ari su bili ljudi koje je pregazilo vrijeme i koji u budu}nost nisu imali ponijeti ni{ta drugo osim svog politi~ki i ideolo{ki suspektnog sje}anja na zauvijek izgubljenu bolju pro{lost. Dakle, tragi~ni gubitnici. Ali {to se zbiva kada \or|e Bala{evi} najve}i broj svojih fanova kod nas pronalazi me|u mla|im tinejdèrima? Onima koji jedva da se mogu sjetiti nekakve Jugoslavije. Nostalgija se tu pretvara u neku paradoksalnu formu sje}anja na budu}nost. Jugonostalgija postaje izraz za potrebu koja dolazi iz budu}nosti. Ju~er svjedo~anstvo tragedije, danas znak farse.
U va{im ogledima niste bili kriti~ni samo prema protagonistima vladaju}e stranke. Koliko se sje}am, suprotstavili ste se jednoj Lasi}evoj hipotezi o tome kako bi se danas, da je ìv, pona{ao Krleà, a osporili ste tako|er Gotov~eva stajali{ta iz jednog uvodnika, gdje se o Zapadu sudi u stereotipima, a o Hrvatima kao o odabranom narodu... Da, otpo~etka mi je bilo va`nije podvrgnuti kritici takozvanu hrvatsku kulturnu elitu jer ona s hadezeovcima i Tu|manom dijeli istu hrvatsku nacionalisti~ku ideologiju. Ona je, kao i Crkva uostalom, jedan od glavnih oslonaca Tu|manove hegemonije, ~ak i kada se politi~ki nateè s njim oko konkretne podjele vlasti. Temeljni postulat nacionalizma, kao {to je pokazao Ernest Gellner, jest u tezi da se kulturne i politi~ke granice moraju podudarati. Dakle, ~ija kultura njegova dràva, ~iji jezik njegova vlast i tako re-
dom. Otud golema va`nost kulture u nacionalisti~koj politici. Nedavno sam u Arkzinu napisao da je politika u nas nastavak kulture drugim sredstvima. Neki ~ak nikada nisu shvatili da je rije~ o dvjema sferama. Gotovac, na primjer. Mislim da njemu jo{ ni danas nije jasno za{to ga nisu izabrali za predsjednika, a bolji je pjesnik od Tu|mana!
Rekao bih, koliko god to groteskno zvu~alo, da su na{i sunarodnjaci, pa i na{i intelektualci, tolerantni prema onima koji dijele njihova stajali{ta, a da neprijatelja slute u svakom tko im se usudi konfrontirati. Dobro, ne morate se slagati s Lasi}em, ali ne vidim da se pona{a kao mitoman. Slu~aj Lasi} posebno je zanimljiv. Taj na{ najve}i krleòlog, svojedobno je navodno izjavio kako bi Miroslav Krleà, da je ìv, bio savjetnik Franje Tu|mana. Uz bok jednog Aralice ili Letice. Ako je netko jo{ i mislio kako se profesoru slu~ajno omakla ta izjava, trebao je ~itati njegove Eseje o Evropi ili nedavnu prepisku s Mandi}em. To {to povezuje Lasi}a i Tu|mana nije mrtvi Krleà s kojim Lasi} besramno manipulira, nego zajedni~ki dràvotvorni projekt! Dok Tu|man nasiljem nad ljudima povla~i politi~ke granice, Lasi} utvr|uje te granice nasiljem nad ljudskom pame}u i znanjem. Dok je Tu|man klasi~ni rasist koji te granice denira genetski Srbi su genetski neprijatelji Hrvata Lasi} je moderni neorasist i za njega je razli~ita kultura to {to odre|uje ove granice. Dok je nekada rasizam operirao pojmom rase, danas se koristi pojmom kulture. Dok je nekada potpirivao mr`nju, danas provodi svoje ciljeve u rukavicama heterolije cijeni i po{tuje kulturu Drugoga, ali inzistira na esencijalnoj razlici i separaciji. To je ta neorasisti~ka sr` Lasi}eva zahtjeva za
282
283
kona~nim odvajanjem takozvane hrvatske od takozvane srpske kulture. Nasuprot tomu, ja tvrdim da Hrvate i Srbe ne samo da povezuje zajedni~ki jezik, nego ih ni ne razdvajaju razli~ite kulture.
U jednom gotovo paradigmatskom ogledu obru{ili ste se na pona{anje Ivana Aralice. Sa àrom kakva psihoanaliti~ara prepoznali ste u njemu nasladu u pokoravanju najvi{em uzoru, pisali ste o iracionalnosti i okamenjenoj autoritarnosti, nalaze}i u Aralici op}e mjesto hrvatske intelektualnosti. Najgore je mo`da to da je takav duh astronomski udaljen od zapadnja~kih standarda. Intelektualci tipa Aralice danas su mi simpati~niji od lasi}evaca. Aralica je potpuno otvoreno prihvatio ulogu Tu|manova savjetnika i nacionalnog ideologa ne hine}i anga`man za neke vi{e demokratske ciljeve. Njegova vizija kulture jest vizija seoskog u~itelja. Da bi je ostvario, on izravno i konstruktivno sura|uje sa seoskim àndarom, popom i {kalom. On se ni svojih opanaka ne stidi. Lasi}eva vizija zatvorene nacionalne kulture nije bitno razli~ita od Arali~ine ili Tu|manove. Ali, on bi u tom seoskom blatu htio u svojim salonkama otplesati be~ki valcer. Pa je ispao tragikomi~ni loser. Ni seoski àndar ga nije htio za savjetnika. Prometej s na{e gmajne. Dokle god }e hrvatski intelektualci doìvljavati smisao svoje intelektualnosti u organskoj pripadnosti svome narodu, dokle god }e najvi{a svrha njihova djelovanja biti dobrobit njihova naroda, lizat }e ~izme vlastodràca i skute vjerskih vo|a. Treba se osloboditi iluzije zvane narod i domovina.
Iz svega zapravo ispada da ìvimo u autoritarnom dru{tvu i da je iracionalnost temeljna crta na{eg politi~kog i javnog okoli{a. [to je najparadoksalnije, toj vrsti zaga|enja javnog ìvota pridonijeli su u znatnoj mjeri i hrvatski intelektualci iz dijaspore. Zar Zapad, na koji se deklarativno tako rado pozivamo, nije na njih ostavio nikakva traga? Ostavio je itekakvoga traga. Same duboke rane i oìljke poniènja. Josif Brodski je pisao da je emigracija {kola poniènja, ona kona~na lekcija iz te vrline. Na tom Zapadu shvati{ vrlo brzo da nisi ni{ta vi{e od zrnaca pijeska u pustinji. Ali upravo u tom osje}aju vlastite ni{tavnosti i neznatnosti, koju pojedinac doìvi u suo~enju s nesagledivo{}u svijeta, Brodski je prepoznao autenti~no intelektualno iskustvo. Pravo stvarala{tvo ra|a se iz odnosa prema toj beskona~nosti svijeta, a ne iz odnosa prema dobrobiti nekog posebnog naroda ili kulture. Napisati zbirku pjesmica, angaìrati se pritom za nacionalnu stvar, biti priznat od naroda i vlasti, uloìti tu zbirku na policu onih pet ili {est stolje}a hrvatske knjèvnosti, dobiti mo`da ~itavu stranicu u ud`beniku, slu{ati kako |aci prvaci na danima svoje {kole tu i tamo sri~u pokoju tvoju pjesmicu i, eto, ve} je ~ovjek intelektualac. Ali gurnuti tu zbirku pjesama u more svjetske knjièvnosti, pored modernih medija koji jedva da jo{ pokazuju zanimanje za tu svjetsku knjièvnost, i ne ~uti nikada nikakva odjeka, to je uàs koji treba biti u stanju izdràti. Najve}i broj na{ih intelektualaca nije mogao podnijeti to poniènje, pa sada svojom glasnom sveprisutno{}u poniàvaju sve nas u kulturnom, politi~kom i svakom drugom smislu.
284
285
Hrvatskog malogra|anina odredili ste kao {ovena, oportunista iz strasti i vje~nog nesretnika koji u svojoj megalomaniji umi{lja da je ne{to vi{e nego {to uistinu jest. îni se, po tome, da idete Mato{evim i Krleìnim tragovima? Ne poznajem dobro hrvatsku knjièvnost da bih u sebi vidio nekoga tko ide Mato{evim i Krleìnim stopama. Neka o tome sude drugi. Dru{tvenu kritiku, me|utim, nisam ba{tinio od njih nego od svjetske lozoje. A {to se ti~e hrvatskog malogra|anina, kojeg osobno poznajem u liku onog pravog Zagrep~anca, to~no, rije~ je doista o duboko frustriranom {ovinisti~kom monstrumu i oportunistu. Hrvatski nacionalizam njegova je ideologija, autenti~na hrvatska kultura njegova je iluzija, mitteleuropski identitet njegova je la`na mjenica kojom èli kupiti ulazak u Evropu. Ali na toj evropskoj sceni on nema nikakve {anse. Ni za originalne Be~ane danas na toj pozornici vi{e nitko ne haje. Ovdje, doma, nad tim se hrvatskim malogra|aninom iìvljavaju primitivci koji su ostvarili njegov san, hrvatsku dràvu. I u tome je njegova tragedija. Znao je nacionalisti~ki hu{kati, ali se nije usudio ubiti, zapaliti i sru{iti za nacionalnu stvar. Sada je me|u gubitnicima, pa smi{lja glupe {ovinisti~ke viceve o Hercegovcima. Sanjario je o Be~u, a metropola mu se sada zove [iroki Brijeg. Zajedno sa svojim politi~kim favoritima, Gotovcima, Budi{ama i Tomcima, danas sjedi i ~eka da priroda obavi svoje, ukloni zlog predsjednika i tako ga napokon usre}i. Ja me|utim upravo tom malogra|aninu èlim kona~nu smrt; nadam se da }e jednom zauvijek odumrijeti i napraviti mjesta za slobodnog i samosvjesnog gra|anina, odgovornog za sudbinu dru{tva u kojem ìvi.
îni mi se da je malo tko u nas tako razobli~io Handkea, kao {to je to vama po{lo za rukom. No, bave}i se prostituiranjem tog austrijskog pisca slovenskog podrijetla, na{li ste mu gotovo savr{enog parnjaka u Alainu Finkielkrautu. Bilo bi dobro da pojasnite taj paralelizam, pogotovo u svjetlu ~injenice da Finkielkraut nakon kritike hrvatske politike u Bosni nije pretjerano obljubljen u na{im slu`benim krugovima? Finkielkraut je i dalje prvi favorit na{e kulturne elite. A to {to ne podràva hrvatsku vlast, i nije njen miljenik, zaboga, pa tko u svijetu jo{ podràva Tu|mana i komu bi koristila blamaà da bude miljenik takve vlasti. Ali nije problem Handkeova i Finkielkrautova anga`mana u njihovu odnosu prema konkretnoj politici u Srbiji i Hrvatskoj. Tajna njihova anga`mana je u njihovu kriti~kom odnosu prema modernom ìvotu i kulturi Zapada. Obojica su kulturpesimisti i kriti~ari evropske kulturne dekadencije. Obojica izri~ito okrivljuju suvremene medije, naro~ito elektronske, televiziju i Internet, za otu|enje ~ovjeka i za uni{tenje autenti~nih kulturnih vrijednosti. U Srbiji, odnosno u Hrvatskoj, jedan i drugi otkrili su prostore nepatvorenog ìvota i kulture, onu istinsku realnost koja je na Zapadu iskrivljena medijima i unakaèna kulturnom industrijom. Mi smo za njih neka vrsta reality parka, kako su to napisali Bilwetovci. Oni su se angaìrali za nas kao za neki rezervat ugroènih oblika ìvota i kulture. To {to se jedan angaìrao za Hrvatsku, a drugi za Srbiju, sporedno je. Moglo je biti i obrnuto. Ipak, vi ste u Be~u i mogli bismo se baviti kakvim ruì~astijim temama. Koliko je glavni grad
286
287
Austrije danas blizu, ili daleko, od tradicionalne slike kavanskog intelektualca koji sjedi u Caf Griensteidelu, ili Centralu, pijucka kavu i smi{lja svoje feljtone? Be~ je danas drugorazredna evropska metropola. Ali jo{ uvijek evropska i jo{ uvijek metropola. U njemu, dodu{e, ne ìvi i ne radi ni jedna svjetska intelektualna zvijezda, ali ga zato svjetske intelektualne zvijezde redovito posje}uju. Be~ ih je makar u stanju ugostiti na intelektualno dostojan na~in. U Be~u ima medija i novinara koji mogu napraviti intervjue s najpoznatijim svjetskim lozoma, a ima i publike koja }e do}i na njihova predavanja, diskutirati i postavljati pitanja. U Zagrebu je tako ne{to nezamislivo. Da nas i posjeti Jacques Derrida, jedva da bi se na{lo par znatièljnika u publici, a ne bi bilo ni novina, ni novinara koji bi mogli medijski pripremiti ili propratiti susret s njim. îtavi segmenti javne intelektualne scene u nas nedostaju, nema infrastrukture za neki intelektualni pomak. Stoga je mo`da i bolje da nas nitko ne posje}uje. Ionako bismo se samo sramotili. Iz te perspektive tako|er nema smisla sanjariti o be~kim kavanama u kojima danas ne sjede slavni feljtonisti nego japanski turisti s camcorderima. Uostalom, svi bolji njema~ki feljtoni objavljuju se u Mnchenu, Frankfurtu, Hamburgu, Berlinu ili Zrichu. Nikako ne u Be~u. Stara slava postoji zato da bi se prodavala zapadnim turistima i agramerskim skorojevi}ima. Biv{a Jugoslavija je u kulturnom i intelektualnom smislu bila kudikamo zanimljivija, dinami~nija i na neki na~in svjetskija od dana{nje Austrije. Mo`da i zbog svoje kulturne i etni~ke raznolikosti, sli~ne Habsbur{koj monarhiji. [to se toga ti~e, mo`da su Tita doista s pravom nazivali posljednjim Habsburgom.
Umjesto pozdrava, trebao bih vam mo`da re}i: dovi|enja u idu}em tisu}lje}u! Zvu~i daleko i istodobno blizu. S kakvim slutnjama }utite taj veliki nale? Te{ko mi je misliti u vremenskim kategorijama od sto ili tisu}u godina. Ne mogu predvidjeti ni {to nas o~ekuje po~etkom sljede}eg stolje}a, ali pretpostavljam da bi se Hrvatska mogla uskoro na}i pred nu`no{}u redeniranja vlastitog identiteta. Ideolo{ka konstrukcija koja danas determinira na{u politiku, kulturu i gotovo cjelokupni dru{tveni ìvot, a unutar koje je Balkan izvor svih zala, a Evropa, odnosno Mitteleuropa predstavlja neupitni pozitivni hrvatski identitet, ve} je prili~no klimava. Mi }emo, makar samo u na{im glavama, zagreba~kom kinu Europa morati vratiti staro ime kino Balkan.
288
289
Hrva{ka ni niti suverena niti ni dràva

Delo, Ljubljana, 18.12.1999. Autor: Boris îbej
Zdi se, da je po osamosvojitvi na Hrva{kem veljalo reklo Hrva{ka, to sem jaz, Tu|man. Je z njegovo smrtjo umrla tudi ta dràva? Na neki na~in je. Hrva{ka, kakr{na je bila pod Tu|manom, je {la skupaj z njim v grob, saj zdaj ìvimo v nekak{nem medvladju. Celo tak{en opozicionalec, kot je Ivica Ra~an, ki je znan po svojem odlo~nem morda in ki ni bil nikoli sposoben izre~i jasnega in odlo~nega opozicijskega stali{~a do ideologije in oblasti Franja Tu|mana in njegove HDZ, seje è prvi dan po pogrebu pojavil na naslovnici tednika Nacional in najavil prevzem oblasti. Odlo~no je povedal, da so skupaj z Budi{evo HSLS pripravljeni prevzeti odgovornost, revidirati privatizacijo in dràvo povesti iz krize v Evropo. Zanimivo je tudi, da se dan po pogrebu Nacionalu ni zdelo vredno, da bi iz pogreba naredili naslovno temo. Bil je drugotnega pomena, izkoristili so ga zgolj za to, da so ga primerjali s Titovim pogrebom in pokazali, da je bil v primerjavi z njim prava mednarodna katastrofa in sramota. Neudele`ba tujih dràvnikov je bila sporo~ilo mednarodne javnosti, da se mora Hrva{ka spremeniti, ~e no~e ve~ biti izolirana. Teàva je pa~ v tem, da Tu|mana ni mogel nih~e ve~ prodati kot demokrata. Bil je koristni idiot, ki si je namesto drugih umazal roke, zdaj pa Zahod potrebuje idealno sliko tranzicije. Tega, da tranzicija ni enozna~en demokrati~ni proces, tem-
ve~ da je v mnogih stvareh na ni`ji civilizacijski in demokrati~ni ravni kot komunizem, pa Zahod no~e sli{ati. Zato ho~e odstraniti simptom, ne pa same bolezni. Po drugi strani pa je bilo zanimivo, da je na Tu|manov pogreb pri{el en sam samcat predsednik dràve in to prav predsednik Tur~ije Sulejman Demirel, kar je prava katastrofa za celotno Tu|manovo ideologijo in politiko, ki je temeljila na {~itu proti tur{ki nevarnosti in dràvi Hrva{ki, ki je v imenu kr{~anskega zahoda krvavela v borbi proti otomanskemu imperiju. Na koncu pa mu prav naslednik tega imperija kot edini predsednik dràve pride na pogreb. To je prava notranja tragedija Tu|manovega sistema. Borba za oblast se je torej za~ela in HDZ brez Tu|mana nima nikakr{ne mo`nosti, da bi spet pri{la do absolutne oblasti. V najbolj{em primeru jo bo morala izdatno deliti z opozicijo. Sicer pa reklo Hrva{ka, to sem jaz, Tu|man le delno drì. Tu|mana ne bi bilo brez ogromne podpore hrva{kega naroda, brez oportunizma celotne opozicije in kulturne elite, ki je bodisi odkrito podpirala Tu|mana bodisi tiho tolerirala vse negativne stvari, ki jih je po~el predvsem kr{enje ~lovekovih pravic, kar je najhuj{i problem na Hrva{kem. Velika la` bi bila, ~e bi rekli, da je bil Tu|man odgovoren za vse, kar se je zgodilo. Po mojem mnenju Tu|man tudi ni pri{el na oblast, ker bi ponudil radikalno prekinitev s komunizmom, ali zato ker bi bil radikalni nacionalist. To je sicer bil, toda ljudske mnoìce so se z njim identicirale zato, ker je bil general v nekdanji komunisti~ni oblasti in sopotnik prej{njega sistema. Ljudstvo se je tako identiciralo s svojo lastno preteklostjo, saj komunizem ni padel z vstajo ljudstva proti avtokratski oblasti Josipa Broza, na ~igar pogreb so se zgrnile prav te mnoìce. Komunizem pa~ brez mnoì~ne podpore ljudstva v celotni Jugoslaviji ne bi nikoli preì-
290
291
vel. V tem smislu je bil Tu|man moment kontinuitete in ljudstvo se je le poistovetilo z oportunisti~no sr~iko Tu|manovega pojava. Isto se dogaja danes, saj tako mnoìca kot kulturne elite oportunisti~no prehajajo na drugo, potu|manovsko stran. Paradoks je v tem, da je iz vsega tega izpadel zgolj Tu|man, ki se mu je zgodilo nekaj najhuj{ega, da je namre~ prej umrl simbolno kot realno. Pljuvanje po liku in delu Franja Tu|mana, brez trohice dostojanstva in pietete, se je namre~ za~elo è v ~asu njegove bolezni z morjem morbidnih {al, ko so ljudje pokazali brezmejno hrabrost in pljuvali po predsedniku, {e preden je zares umrl. Na koncu nih~e niti ni ve~ verjel, da je {e ìv. V kontaktnem programu lokalne televizije je v tem ~asu nekdo celo izjavil, da bi moral Tu|man trpeti v enaki meri, kot je trpel hrva{ki narod pod njim. Moderatorji programa pa so se celo javno nor~evali iz sporo~il zdravni{kega konzilija. Tak{no vzdu{je je pomenilo simbolno smrt cele epohe, ki jo je predstavljal Tu|man. Z njim so umrla devetdeseta.
Ali ni to bistvena razlika med Tu|manom in Titom, ki je prej umrl realno kot simbolno? Da. To je dober odgovor vsem tistim, ki govorijo, kako je Tu|man zgolj hrva{ka replika Tita. Vsi so se zapi~ili v njegove bele uniforme, pa ~eprav je bilo vsem jasno, da Tu|man ni bil tak{en bon vivant, kot je bil Tito, in da je bilo njegovo oboèvanje uniform na povsem drugi ravni. Najpomembnej{e pa je to, da Josip Broz ni bil moderni mnoì~ni voditelj 20. stoletja, temve~ primer racionalnega in zmernega avtoritarnega patriarhalnega vladarja, ki je skrbel za to, da njegove odlo~itve slonijo na splo{nih vrednotah, kot so pravica, ob~e dobro, resnica, enakost ipd. V nasprotju s Tu|ma-
nom je bil Tito pravi patriarh, o~e naroda, ki je skrbel, da so skupine bratov in sester povsem pod nadzorom in da se med seboj ne prepirajo. Na drugi strani pa je bil Tu|man klasi~ni mnoì~ni voditelj 20. stoletja, ki namesto o~etovske prej igra vlogo matere in svoji okolici ne prepre~uje svobodnega izraànja nagonskega ìvljenja. Pod Titom je bilo jasno, da se ne sme krasti in ubijati, Tu|man in Milo{evi} pa sta povsem na nasprotni poziciji. Njun moto je bil: @elite zadovoljiti svoje najbolj mra~ne in divje nagone? Izvolite, ni~ vam ne bova storila. Ubijajte, ropajte in ìvite svoj {ovinizem. Ni~ se vam ne bo zaradi tega zgodilo. V tem je resnica vladavine Franja Tu|mana in tu je bil najbli`ji Slobodanu Milo{evi}u. Kljub vsem navideznim razlikam sta oba moderni pojav politike 20. stoletja, ne pa nekak{ni nacionalisti~ni guri iz 19. stoletja. Zato lahko re~emo, da je Tu|manovo obdobje prineslo na Hrva{ko neke vrste modernizacijo dru`be, ~eprav v negativni obliki.
Pravite, da je bilo vse dovoljeno. Je bilo kaj tudi prepovedano? V tem ~asu sem lahko pisal, kar sem hotel, saj mi ni bilo ni~ prepovedano izre~i. V tem pogledu nisem imel nikdar ve~je svobode. Vendar pa si tega, kar sem javno napisal, ne bi nikoli upal izre~i v tramvaju ali pa v dru`bi vodilnih hrva{kih intelektualcev, saj bi njihov spontani odziv {e kako dolo~al meje moje svobode ne pa zakoni, policija ali avtokratska oblast Franja Tu|mana. Fenomen Tu|man pa~ ni bil v njegovi neponovljivi osebnosti ali diktatorski samovolji, temve~ v silnem oportunizmu, ki je ustvaril ozra~je, v katerem je bilo vse dovoljeno. Dovoljeno je bilo celo ubijati otroke. Spomnite se le primera, ko so konec leta 1991. po-
292
293
bili srbsko druìno Zec, med njimi tudi dvanajstletno pun~ko. Ves hrva{ki narod je lahko prek svojih medijev spremljal priznanja storilcev, ki so natan~no opisovali, kako so to naredili. Ni~ se jim ni zgodilo, niso jih kaznovali, {e ve~, v hrva{ki javnosti, medijih, v krogih kulturne in politi~ne elite ni nih~e nikdar dvignil glasu proti temu zlo~inu, vsaj ne v tak{nem smislu, da bi to imelo kak{en u~inek: da bi tem ljudem za njihove zlo~ine sodili. Druga~e re~eno, vpra{anje svobode in nesvobode je bilo vpra{anje spontanosti ljudstva. Moj najve~ji sovra`nik nista bili policija ali vojska, temve~ moje kolegice in kolegi, s katerimi sem neko~ skupaj {tudiral in intelektualno odrastel, intelektualci, prijatelji in moja druìna. Ti so dolo~ali kon~ne meje moje svobode.
Bi temu lahko rekli diktatura civilne dru`be? To~no. Poglejte le, kaj se je zgodilo z glavnim ciljem Franja Tu|mana, z moderno hrva{ko dràvo. Dràva ni nikoli delovala kot dràva, nikoli ni izpolnjevala svoje osnovne naloge, da civilni dru`bi omogo~i normalno ìvljenje in ji da osnovni okvir, znotraj katerega mora spo{tovati zakone in ustavo. Po drugi strani pa je povsem propadel tudi drugi Tu|manov cilj ustvariti suvereno dràvo. Hrva{ka ni niti v enem samem pogledu suverena. Ni suverena politi~no, saj o njenem celotnem politi~nem delovanju odlo~ajo tam, kjer so pa~ centri politi~ne mo~i. Ti pa niso znotraj Hrva{ke, temve~ v ZDA ali EU. Hrva{ka ni niti na enem podro~ju suverena ekonomsko. In ni suverena v voja{kem smislu, kar niso pokazale le tako imenovane velike zmage v Kninu, ki so jih dejansko izvojevali Ameri~ani, ampak tudi vojna na Kosovu, kjer so Hrva{ko, ne da bi jo kdo kaj vpra{al, potegnili v delovanje NATA. Pa ~eprav Hrva{ka ni ~lan NATA, saj jo o
tem niti nih~e ni~ ne vpra{a, in je le v funkciji tega pakta. Hrva{ka ni torej niti suverena niti ni dràva. Tretji element, ki ga morate upo{tevati pri raz~lenjevanju dogajanj na Hrva{kem, pa so iluzije Zahoda. Ta {e vedno misli, da je bila vsa teàva Hrva{ke, ker niso obstajali neodvisni mediji, ki bi hrva{ko javnost obvestili o resnici dogajanj pri nas. Nikoli niso dojeli, da ti mediji obstajajo in da javnost ve vse do zadnje podrobnosti, le da to nima pri~akovanih posledic. Ideja, da bodo civilna dru`ba in neodvisni mediji ustvarili tak{no ozra~je, ki bo pripomoglo k padcu Tu|mana in nacionalizma ter ustvarilo iskreno in avtenti~no multikulturalnost, pa~ ne drì vode. Zato je trenutno stanje na Hrva{kem tako poraz zahodne politike kot tudi poraz neobstoje~e dràve na eni in civilne dru`be ter medijev na drugi strani. Najpomembnej{e pri vsem tem pa je, kdo je zmagal: narava oziroma bolezen. Najbolj àlostni del vse zgodbe je, da celotni dinamiki politi~nega ìvljenja na Hrva{kem narekuje naravni pojav, ne pa opozicijski politi~ni program ali spontani protest mnoìc.
Mar ni ta iluzija Zahoda o neobstoju neodvisnih medijev in civilne dru`be na delu tudi, ko razmi{ljajo o Srbiji? Vsekakor. @alostno je, da gredo ogromna sredstva zahodne pomo~i za nekak{ne idealne tipe zahodne demokracije, ki jo predstavljajo \in|i} in podobni. Teàva je v tem, da Zahod v Srbiji podpira idealno sliko sebe samega, svoj idealni jaz. Zahod je s svojimi sredstvi zgradil celotno medijsko infrastrukturo, ki pa nikakor no~e privesti do rezultatov, ki bi si jih èleli, namre~ padec Milo{evi}a. Edini rezultat lahko najdemo v iluziji Zahoda, da politi~no nekaj po~ne v teh povsem pasivnih koncih. Pravza prav je bila edina aktiv-
294
295
na dejavnost voja{ko posredovanje, za katerim pa ni bilo nikoli nikakr{nega razdelanega politi~nega na~rta. In ~e je bil cilj bombardiranja multikulturna dru`ba na Kosovu, tega cilja pa~ ni ve~. Zato lahko govorimo o politi~nem porazu. Zmaga v vojni, ki tudi dandana{nji ni ni~ drugega kot nadaljevanje politike z druga~nimi sredstvi, pa~ ne pomeni tudi politi~ne zmage. Seveda pa na Zahodu ne bodo nikoli priznali, da so bili na Kosovu v bistvu politi~no poraèni. Zanimivo je, da danes Hrva{ka na obmo~ja, iz katerih so pregnali Srbe, naseljuje kosovske Hrvate, kar po eni strani onemogo~a vra~anje Srbov, po drugi strani pa ustvarja nove napetosti. Kot smo v zadnjem ~asu videli, obstaja na Kosovu odkrito nasilje tudi proti hrva{ki manj{ini.
Rekli ste, da je bila Tu|manova vladavina zgolj kontinuiteta komunisti~nega reìma. Po drugi strani pa je nova hrva{ka oblast ob vsaki prilo`nosti poudarjala, kako je z njim prekinila. Predstava o radikalni prekinitvi je bila edini na~in, da sistem preìvi, ~eprav ne skozi klasi~no avtoritarno naravo komunizma, temve~ skozi oportunizem mnoìc in elit, ki kaè na popolno umanjkanje klasi~ne dràvljanske demokrati~ne iniciative. Na Hrva{kem politika ~lovekovih pravic ni nikoli obstajala. êprav lahko v isti sapi re~emo, da ta ne obstaja niti na Zahodu. Voja{ki poseg na Kosovu ni bil legitimiran z univerzalno deklaracijo o ~lovekovih pravicah ZN, temve~ na podlagi humanitarnih na~el. ê bi poseg temeljil na univerzalnih ~lovekovih pravicah, bi morale te veljati tudi za Srbe, ki so jih izgnali iz Kosova, hkrati pa bi jih morali zdaj uveljavljati tudi v ê~eniji. Zahod pa~ nima politike univerzalnih ~lovekovih pravic, tako kot je nikoli ni imela
hrva{ka opozicija. Za ~lovekove pravice so se zavzemali zgolj alternativni marginalni mediji in nekatere mednarodne organizacije, kot je Helsinki Watch. Ko se je leta 1995. po Nevihti za~el pogrom nad srbskim prebivalstvom, ki ni pobegnilo, zlasti nad starej{imi ljudmi, smo v ~asu tik pred volitvami nekega liberalnega politika vpra{ali, ali se bo dotaknil problema tega mnoì~nega kr{enja ~lovekovih pravic. Odgovoril je, da bi bil to politi~ni samomor, saj bi ostali brez volivcev, in da se bodo s ~lovekovimi pravicami ukvarjali takrat, ko bodo pri{li na oblast. Kot vemo, na oblast {e niso pri{li, srbsko vpra{anje pa je dokon~no re{eno z mnoì~nimi kr{itvami ~lovekovih pravic. In na Hrva{kem ni niti ene opozicijske stranke, ki bi, pa ~eprav zgolj v smislu moralne katarze, to vpra{anje izpostavila. Kljub morebitnemu obsojanju Tu|manove nedemokrati~nosti, avtoritarnosti in nagnjenja h kriminalu bodo zdaj vsi izkoristili vse, kar je dosegel s svojo politiko, in mu ne bodo nikoli o~itali, da je na brutalen na~in odstranil tako imenovani srbski element. To mu bodo {teli med trajne zasluge za hrva{ki narod.
Ali ni v tem hrva{ka opozicija le zrcalnaslika srbske, ko se je zastavilo vpra{anje kosovskega problema? Seveda. To, kar je na srbskem politi~nem prizori{~u pomenil izraz [iptar, so bili na Hrva{kem Srbi. Toda srbsko vpra{anje je na Hrva{kem re{eno, saj Srbi niso nikakr{en politi~ni dejavnik. Zvedeni so na vpra{anje kulturne identitete, ki pa ga mora na àlost srbski narod na Hrva{kem {ele ustvariti iz ni~. Vso tradicijo si bodo morali {ele izmisliti, kajti to je stvar prihodnosti, ne pa zgodovine. Ljudje, ki so si s Hrvati delili kulturni prostor, so sedaj prisiljeni umetno ustvar-
296
297
jati svojega lastnega. Je pa absurdno, da druìne, ki so nekaj stoletij ìvele v Zagrebu, sedaj pripadajo povsem druga~nemu kulturnemu okolju. Nikoli niso, toda zdaj bodo o~itno morale. Stara teza je, da nacionalizem oìvlja tradicijo, ki jo je komunizem uni~il. Po mojem mnenju je ravno nasprotno. Komunisti so bili ~uvaji tradicije, niti dotaknili se je niso. Zato sodi Tito med tipi~ne avtokratske vladarje preteklih stoletij, tako kot sultani, ki niso o~i{~evali Bosne, ali kot Habsburàni. Saj poznate tezo, da je bil Tito zadnji Habsburàn? Ta ve~ govori o Titovi vladavini kot pa teza o velikem komunisti~nem diktatorju, ki je izvr{eval nasilje nad obstoje~o tradicijo.
Kaj bo na Hrva{kem po~ela sedanja opozicija, ~e zmaga na volitvah? Sami ste omenili, da niso imeli nikakr{nega programa. Njihov edini politi~ni program je bila bolezen Franja Tu|mana, da narava opravi posel, ki bi ga morali sami. Bili so oportunisti, saj niso nikoli postavili pod vpra{aj ideolo{kega okvira Tu|manove vladavine. Hkrati pa se niso bili nikoli pripravljeni spustiti v boj z glavnim ideolo{kim akterjem v dana{nji Hrva{ki, katoli{ko cerkvijo namre~. Ta {e vedno daje ideolo{ko infrastrukturo vladavini nacionalizma in njen edini cilj je kulturna hegemonija v hrva{ki dràvi. Opozicija se ni nikoli drznila dregnitiv to problematiko sodobne hrva{ke dru`be, v kateri je 82 odstotkov prebivalcev katoli{kih vernikov in kjer je cerkev prisotna v vseh segmentih dru`be, od izobraèvanja, medijev in politike. Kar po~ne katoli{ka cerkev, ni prekinitev s komunisti~nim totalitarizmom, ampak ru{enje samih temeljev moderne evropske civilizacije. Lahko bi celo govorili o antimodernisti~ni kontrarevoluciji.
Danes ima katoli{ka cerkev na Hrva{kem tak{ne privilegije, kot jih je imela le {e v srednjem veku. Opozicija pa ìvi v zmoti, da je demokracija mo`na brez sekularizacije.
Se lahko z morebitno zmago opozicije ta mo~ cerkve zmanj{a? Cerkev je aktivno vklju~ena v predvolilno dogajanje. Njen kandidat je Mate Grani}, sedanji zunanji minister; z njim se je è teden dni pred Tu|manovo smrtjo na tajni ve~erji sre~al zagreb{ki nad{kof Bozani}. Cerkev podpira konservativno krilo HDZ, ki ji je tudi omogo~ilo vse privilegije. Danes je cerkev najve~ji graditelj na Hrva{kem in kljub vsesplo{ni krizi v dràvi je cerkev v ekonomskem razcvetu. Razlog za tak{no stanje seveda ni v tem, da bi Hrvati po padcu komunizma naenkrat za~eli verovati v boga. Cerkev je postala ideolo{ka ~istilnica: mnoìce titoistov so na eni strani vstopale v cerkev in na drugi strani izstopale kot mnoìce katolikov in hrva{kih nacionalistov. To nima nikakr{ne veze z vero v boga, saj se v tej dràvi vanj ni nikoli manj verovalo in cerkev ni nikoli imela manj moralne avtoritete kot danes. Cerkev si pa~ deli moralo dru`be, v kateri ìvi. Kak{ne so zares verjetnosti, da na volitvah zmaga opozicija? Ivica Ra~an in Draèn Budi{a sta zaradi podedovane solidne partijske infrastrukture in zaradi tradicije hrva{kega nacionalizma idealen par, ki bi lahko pripeljal do tak{nih sprememb, ki ne bi bile v nobenem pogledu toliko radikalne, da bi postavile pod vpra{aj dose`ke hadezejevske oblasti. Ra~an je novo telo, ki si ga je duh mrtvega Tu|mana izbral, da bi lahko ìvel {e naprej.
298
299
Vsekakor pa bo do dolo~enih sprememble pri{lo? Spremenilo se bo to, da se bomo kon~no re{ili utvar o suverenosti, ~e{ da bomo mi Hrvati sami odlo~ali o svojih lastnih zadevah. Tako kot so hadezejevci na za~etku govorili, da med nami in bogom ni ve~ nikogar. Ugotoviti bodo morali, da so med nami in bogom ostale dràve, mednarodna skupnost, EU, ZDA itd. Enostavno bodo po~eli tisto, kar jim bo zaukazano, in se obna{ali v skladu z velikostjo hrva{ke dràve, ki po pomenu in ekonomski mo~i ne presega nem{ke deèle Bremen in ki zaradi kreditov in gospodarskega razsula ne predstavlja nikakr{nega faktorja. Razen seveda faktorja problema, ki je {e edini element suverenosti. Poglejte si samo primer nasprotovanja izro~itvi hrva{kih generalov haa{kemu tribunalu. To je bil edini trenutek, ko bi se Hrva{ka lahko pokazala kot suverena dràva in rekla, mi ne potrebujemo mednarodnega sodi{~a, saj lahko svojim zlo~incem sodimo sami. Vendar ne, Hrva{ka je tu pokazala svojo suverenost zgolj v patolo{kem smislu. In proglasila zlo~ince za heroje. Upam, da bo ta utvara o suverenosti ~imprej izginila s prizori{~a, saj je uni~ila vsaj eno generacijo ljudi in ogromno kulturnih, politi~nih in civilizacijkih dose`kov nekdanje Jugoslavije. Seveda pa si tega ne upa nih~e izustiti, sajbi se potem postavilo vpra{anje, zakaj potem vse te `rtve. Se ni~ ne bojite, da bi lahko nova hrva{ka oblast z izro~itvijo hrva{kih generalov haa{kemu tribunalu povzro~ila dràvni udar? V hrva{ki dru`bi obstaja sloj ljudi v politi~nem vrhu, dràvni administraciji in med tajkuni, ki se jim je s Tu|manovo smrtjo poru{il ves svet. Vsi ti, med njimi tudi omenje-
ni generali, ki so iz ni~ postali vse in ki lahko vse tudi zgubijo, seveda predstavljajo kratkoro~no nevarnost. Ra~an è ima policijsko za{~ito, saj so mu grozili celo na samem Tu|manovem pogrebu.
Omenili ste tajkune. Kako bo po va{em mnenju potekal boj za njihove fevde? Ta boj è poteka, ~eprav se je ve~ina dovolj dobro za{~itila in bo vsekakor preìvela. Toda nekdo mora pla~ati vsaj simbolno ceno, nekdo mora viseti za vse tisto, kar je bilo pokradeno. Do dolo~enega radikalnega obra~una s kriminalom pri privatizaciji bo moralo priti. Toda tajkuni so tako ali tako tujek na kapitalisti~nem telesu hrva{ke dru`be, saj smisel kapitalizma ni v zasebnem bogatenju, temve~ v spodbujanju proizvodnje. Kako bo sprememba oblasti vplivala na hrva{ki centralizem? Napetosti med regijami in centrom so bile è doslej velike, vzemite za primer samo Istro. Vsekakor bo regionalizem z novo oblastjo lahko le pridobil. Hrva{ka ima tak{ne ali druga~ne teàve skoraj z vsemi svojimi sosedami. Ali bo Tu|manova smrt vplivala tudi na re{evaje medsosedskih problemov? Stvari se bodo za~ele urejati. Razen v primeru, ~e bi pri{lo do prej omenjenega udara, bo Hrva{ka za~ela igrati novo vlogo v regiji. Njena edina mo`nost je, da postane stabilizacijski dejavnik. Sploh pa ~e res ho~e postati del Evropske unije, potem so vse stvari okrog mej sme{ne. Kak{ne
300
301
meje neki? Po drugi strani Pakt stabilnosti v JV Evropi predvideva nem{ko marko kot skupno pla~ilno sredstvo za celotno regijo, kar dejansko è je in kar je bila è v ~asu komunizma. To je zgolj priznanje realnosti. Medtem ko je izmi{ljotina, kot je kuna, popolnoma nerealna v tem prostoru in je o~itno odigrala zgolj vlogo, kako del prebivalstva osiroma{iti, da bi drugi obogatel.
Zdi se, kot da Tu|manova smrt prina{a samo dobre stvari. Je tudi kak{na slaba? V tem okviru bi te`ko govoril o dobrih in slabih stvareh, toda dejstvo je, da bodo pri tem procesu tudi poraènci. Brez la`ne skromnosti bi med njih {tel sebe in meni podobne, ker smo bili pri~a temu, da se je bilo mogo~e v celotnem obdobju Tu|manove vladavine temu javno upirati in da se ni nobenemu od nas ni~ zares zgodilo. Nobenega velikega poguma ali samo`rtvovanja ni bilo potrebnega, da bi govorili o ~lovekovih pravicah, da bi {~itili pravice manj{in, da bi kritizirali to ideolo{ko ponorelost dru`be. Vse to je bilo enostavno in celo udobno po~eti, ~eprav se seveda niste mogli obogatiti kot kak{en tajkun. Druga~e re~eno, nikoli ni bilo razloga za taj silni oportunizem do Tu|mana. Tisti, ki so to dokazali, bodo prvi, ki jih bo treba izriniti s prizori{~a. Prihaja namre~ ~as novih mnoìc, novih ve~in, ki bodo morale najprej simbolno odstraniti pri~e o njihovem oportunizmu in sodelovanju pri vseh negativnih stvareh, ki so se zgodile v minulem desetletju. Zlo~ini, zaradi katerih se gre pred haa{ki tribunal, se ne bi mogli nikoli zgoditi brez dru`benega konsenza in situacije, ki je tolerirala vse te zlo~ine. Ta toleranca pa je bila mnoì~na. Seveda ne moremo vsega naroda postaviti pred sodi{~e, toda postavimo lahko vsaj vpra{a-
nja o tem. Tega pa, se bojim, nova elita, ki prihaja na oblast, ne bo storila. Druga~e re~eno, na oblast prihaja ravno zato, da teh vpra{anj ne bi postavila. In zato bo tudi nova oblast potrebovala, kot je neko~ dejal Tu|man, tistih 10 do 15 odstotkov notranjih sovra`nikov, od katerih so bili nekateri genetski sovra`niki, se pravi Srbi, drugi pa kroni~ni borci za ~lovekove pravice. Zato s ponosom izjavljam, da tako kot nisem leta 1991 {el na referendum za osamosvojitev, ker sem se bal vojne, tako tudi danes ne bom evfori~no pozdravljal nove oblasti, kot se tudi ne bom brez pietete poslovil od ~loveka Franja Tu|mana. On ni bil nikdar predmet moje kritike, vedno sem predvsem kritiziral oportunisti~no kulturnopoliti~no elito, ki mu je to oblast omogo~ila.
302
303
[ta da se radi?
âsopis Prelom 1, Beograd, prolje}e 2001. Autori: Darko Dra{kovi}, Slobodan Karamani}, Sini{a Mitrovi}, Milan Rakita i Vladimir Tupanjac
ravno, otvoreno, ali to iskustvo je jedan moment koji treba stalno iznova kriti~ki reektirati. Zato }e 29. novembar, bez obzira {to }e nestati kao praznik, za mene i dalje ostati simboli~ki zna~ajan datum.
Prelaze}i sa tog simboli~kog plana na realni, suo~avamo se sa Srbijom, odnosno Jugoslavijom, u dana{njoj politi~koj i kulturnoj situaciji. îni se kao da se vi kod nas pojavljujete uvek u nekom odsudnom trenutku. Zanima nas zato kako iz Va{e perspektive sagledavate aktuelne promene i sva de{avanja oko 5. oktobra? Postoji jedan termin koji ne volim zato {to uspavljuje ljude, a koji se zove normalizacija. Pa se onda kaè da je sve ono {to je bilo, bilo nenormalno, da je rat me|u jugoslovenskim narodima bio nenormalan, da je vladavina Slobodana Milo{evi}a, vladavina nedemokracije, bila oblik nenormalnosti, a da je sada nastupio oblik normalnosti. Problem s tim terminom, kaèm, je u tome {to on uspavljuje. On pretpostavlja da promjenom nestaju konikti. Konikti ne nestaju, nego je stvar u tome da se redeniraju linije spora, novi pojam frontline-a i to je zada}a onih koji misle aktivno, koji razmi{ljaju o tome {to se zbiva. Za{to? Zato {to dru{tvo nije nikakva harmoni~na zajednica koja normalno ìvi, nego se bit, odnosno identitet dru{tva, stvara upravo u strukturalnom koniktu. To je prava istina dru{tva. Konikt je dakle ne{to {to ostaje. Pojam normalnosti posjeduje stoga te{ki ideolo{ki naboj i ne bi bilo zgorega pogledati koji se konkretni interesi kriju iza tvrdnje da je danas normalno sve ono {to je prije bilo nenormalno.
Prekju~e ste, posle pauze od gotovo ~itave decenije, proslavili poslednji Dan republike u Jugoslaviji. Kako vas se doima prazni~no raspoloènje u srpskoj prestonici i prisustvo Vas, Borisa Budena, u njoj? Nikako me se ne doima. Mislim da prazni~nog raspoloènja nije ni bilo. To je o~igledno mrtav praznik. On me je zapravo i zanimao isklju~ivo kao mrtav praznik, kao element podsje}anja na ne{to {to je bilo. Nije u pitanju naprosto nostalgija, jer me 29. novembar ne podsje}a ni na {ta speci~no ljepo, ni na kakvo sretno djetinjstvo. Ali me podsje}a i podsti~e da promatram politi~ke procese u kojima se nalazimo u njihovom nastanku, iz problema koji se zvao SFRJ, odnosno da promatram 29. novembar kao simboli~ku to~ku konstitucije jedne vi{enacionalne zajednice, zajednice prije atipi~ne nego tipi~ne, koja se ra|ala u antifa{izmu. Antifa{izam je element koji ~esto zaboravljamo te mislimo da je demokracija ne{to {to nema neposredne veze s njim, pa se promatra uloga komunista i sve ostalo. Ali da je moderni demokratski svijet omogu}en antifa{isti~kom pobjedom, koje je i projekt Jugoslavije bio sastavni dio, to je ne{to {to se zaboravlja. Tako da 29. novembar za mene simboli~ki i dalje ima veliku vrijednost, a i konkretno, u smislu nekakve zajedni~ke politi~ke budu}nosti. Pitanje njene forme ostaje, na-
304
305
U koju ta~ku locirate budu}e konikte? Po kojim pravcima bi se oni mogli razvijati? Moje lociranje nikada nije rezultat superiornog uvida u stvarnost, jer ja ne mogu ni u kom slu~aju znati kakva je ta stvarnost i koje su prave tendencije u okviru nje. Postoji, ipak, projektivni moment, odnosno moment projekcije onoga {to vidim kao poèljno mjesto konikta. Mislim da on vi{e nije i ne}e biti me|unacionalni. Novi }e se konikti odvijati na globalnijoj razini na kojoj }e se puno toga {to nam se ~inilo sudbonosnim jednostavno izgubiti kao potpuno irelevantno. Tim vi{e }e dolaziti do prepoznavanja politi~kih identiteta u nekakvim globalnim procesima i globalnim projektima budu}eg razvoja, uvjetno re~eno, demokracije. Ne mora nu`no zna~iti da }e to {to }e se politi~ki razvijati biti ovaj oblik demokracije kakav sad postoji. Ako normalizacija zna~i to da Srbija postaje dio svijeta i da ponovno ulazi u svijet, onda je koniktno to, da svijet ulazi u Srbiju, sa svim onime {to }e to donijeti u ekonomskom i politi~kom smislu. Budu}i konikt stoga vidim u ru{enju iluzija o suverenosti, o ekonomskoj suverenosti i, prije svega, ru{enju onoga {to mislim da su Hrvati puno bolje nego srpski nacionalisti izrazili sintagmom svoj na svome. E to svoj na svome je potpuno iluzorno u novim svjetskim okolnostima. Ali, ono {to je pozitivno, je to da }emo se i preko etni~kih granica mo}i prepoznavati u zajedni~kim interesima pri novoj raspodijeli karata u budu}nosti. U leto 1988. godine, u neposrednoj blizi hrama Svetog Save, uradili ste, kao novinar Starta, svoj poslednji intervju u biv{oj Jugoslaviji, sa prof. Ljubomirom Tadi}em. Tada su tako|e bile ak-
tuelne dramati~ne ustavne i politi~ke promene. Po sopstvenom priznanju, iz Beograda ste tada oti{li kao potpuni Hrvat; Beograd vas je tako percipirao. Interesuje nas {ta mislite kako }ete ovoga puta napustiti Srbiju? Onda sam oti{ao kao Hrvat spoznav{i da sm ne raspolaèm vlastitim identitetom, odnosno da je politi~ka situacija oti{la tako daleko da sam, neovisno od toga {to jesam i {to govorim i za koga radim, jednostavno nu`no sveden na jedan jedini identitet i da je moja mo} da tu bilo {to mijenjam jednaka nuli. [to je naravno iskustvo koje su u puno grubljem obliku doìvjeli ljudi poslije 1991, u ratu u kojem su sve njihove ljudske karakteristike bile svedene na taj jedan jedini element, a koji je onda veliki broj njih ko{tao i ìvota. Shvatio sam dakle, u tom trenutku, da je to bio kraj moje naivnosti oko zna~aja i opasnosti proces koji su pokrenuti. Sekundarni doìvljaj bilo je razo~aranje jednom, sada bih to mogao otvoreno re}i, intelektualnom debilno{}u Ljubomira Tadi}a. Doìvio sam ne{to za {to principijelno nisam mislio da je mogu}e: regresiju, apsolutnu intelektualnu regresiju, i to je za mene bilo novo iskustvo, s tim {to nisam mislio da je to slu~aj samo s Ljubomirom Tadi}em, nego sam pomislio: Pa to je mogu}e i sa svima drugima. Dakle, to, ta regresija je ipak postala ne{to mogu}e i uvijek i posvuda je mogu}a, i to je jedna od glavnih karakteristika svega {to se dogodilo. Motivacija mog budu}eg pisanja bila je, na neki na~in, upravo u tome {to sam tu mogu}nost tako rano uvidio uglavnom sam se kasnije i bavio takvim kulturnim i intelektualnim problemima. [to se ovog dolaska u Srbiju ti~e, postoji jedna bitna razlika: ja dolazim iz Austrije. Dakle, ja vi{e nisam ovdje pri-
306
307
marno Hrvat ni u kom pogledu, ni u pogledu mog politi~kog iskustva u zadnjih deset godina, intelektualnog, kulturnog ili bilo kog drugog. Ja sam u svakom slu~aju osoba podijeljenog identiteta, migracijskog karaktera neka vrsta sasvim suvremene evropske intelektualne sudbine. Tako da odavde sada vi{e ne moram oti}i niti kao Hrvat, niti kao bilo tko drugi, u nacionalnom smislu, zato {to mi, kako osje}am, upravo ta sloboda od ksiranosti omogu}uje da mogu kontrolirati i sm utjecati na vlastiti identitet. Dakle, nevezanost, neksiranost, mi omogu}uje jedan relativni prostor slobode. Da tako kaèm, ba{ me briga {to Srbi misle {to sam ja; ja }u to ve} sam sebi odrediti.
Da li smatrate da je u formiranju takvog va{eg stava i identiteta bila nu`na ba{ ta ta~ka zvana Be~? Drugim re~ima, da li je Be~ neodlo`no izazvao osloba|anje od, u tom trenutku, nametnutog i represivnog identiteta? Be~ je za mene vi{estruko nuàn. On mi je omogu}io jednu distancu u vrijeme rata. Ta je distanca uvijek bila doìvljavana u Hrvatskoj kao neki oblik izdaje, odnosno tvrdilo se da meni nedostaje ono nu`no iskustvo da bih znao istinu doga|anja; da sam ne samo u moralnom smislu pobjegao i ostavio narod na cjedilu, nego da zbog te distance nisam kapacitiran za razumijevanje onoga {to se kod ku}e doga|alo, {to po mom sudu, ni pribli`no nije bila istina. Dapa~e, nisam bio izloèn pritiscima i upravo ta distanca mi je omogu}ila da radim i pi{em, da se odlu~ujem za projekte za koje god ho}u. S druge strane, upravo iz te be~ke vizure mogao sam doìvjeti ne{to veoma va`no, a to je relativnost ovih doga|aja ovdje. Ljudi su bili skloni apsolutizirati osobno is-
kustvo i sve {to se doga|alo u ovim krajevima. Vladao je osje}aj da je to najbitnije, da je to sam centar svijeta i da se ovdje ne{to odlu~uje. Nisu shvatili koliko je njihova egzistencija, koliko god bila stra{na i tragi~na, relativno neva`na u svijetskim razmjerima. Mogao sam se, dakle, osloboditi onoga od ~ega op}enito pati cijeli ovaj prostor, bilo u Hrvatskoj, bilo u Srbiji od umi{ljenosti, od umi{ljenog osje}aja velike va`nosti koji je potpuno kontrafakti~an. Normalna, prirodna, objektivna, svijetu i realnosti primjerena skromnost: to je dakle ono {to mi je donio Be~. Kako u osobnom pogledu doìvjeti sebe kao intelektualca na jednom intelektualnom trì{tu koje poznaje najja~e i najbrutalnije oblike konkurencije i shvatiti svoju relativnost i bezna~ajnost na tom ogromnom trì{tu tako i u pogledu onoga {to ljudi kod nas misle da su postigli: napi{u knjigicu, daju dva-tri intervjua i misle da su zvijezde i da su netko i ne{to, {to je mogu}e u relativno malim sredinama s njihovim lokalnim velikanima koji se, u trenutku kada se trì{te i scena pro{ire, jednostavno rasplinu kao mjehuri od sapunice. U Hrvatskoj danas jednostavno nema kompatibilnog intelektualca. Nema ni jedan. Kada to kaèm, onda je to tragi~na stvar. Hrvatska nacija u ovom trenutku nije u stanju, ukoliko ona to doìvljava kao ne{to bitno, nikakvim svojim imenom participirati u svjetskim tokovima. Sa Slovenijom to, na primjer, nije slu~aj. Ali to su ve} druge okolnosti. U tom smislu, moj motiv nije da ja èlim u~initi ne{to za hrvatsku naciju kako bi ona bolje pro{la u svijetu. Mene se uop}e ne ti~e kako }e Hrvati unaprijediti svoj identitet u suvremenom svijetu, jer me identitet hrvatske nacije u suvremenom svijetu uop}e ne zanima. Ali me zanimaju identiteti koji se stvaraju nekakvim intelektualnim anitetima koji se
308
309
ionako javljaju s onu stranu nacionalnih motiva. Nacionalni interes kao formativni element u tom smislu za mene ne postoji.
Zna~i li to da je prostorna, doslovno re~eno zi~ka, distanca preduslov za dekonstruktivnu dru{tvenu ulogu intelektualca? Ne bih htio poop}avati svoj slu~aj, ali mislim da to nije individualno pitanje. Distanca je isto {to i blizina kada se ~ovek odvoji od jednog ksnog mjesta. Onda je taj tzv. nomadski karakter suvremene intelektualnosti notorna ~injenica. Naravno da postoji distanca, ali postoji i blizina jednom drugom tipu intelektualnosti. U konkretnom smislu, meni je distanca (s obzirom na rat u Hrvatskoj) zna~ila bukvalnu i materijalnu ~injenicu da me nitko nije mobilizirao i da mi nitko nije mogao prijetiti da }u zbog toga {to pi{em biti poslat na front. Ukorijenjenost ne ~ini ~ovjeka pametnim, ali taj element slobodnog lebdenja nije slobodno lebdenje iznad materijalne baze, jer mislim da sam materijalnoj istini intelektualnog rada daleko izloèniji u ovom obliku svoje egzistencije nego u nacionalnom okruènju. To zvu~i apsurdno, ali kolikogod ljudi ovdje slabo zara|uju, mislim da su oni jo{ uvijek prepla}eni jer, s obzirom na vrijednosti onoga {to daju, ne zasluùju ni toliko. Veliki broj intelektualaca ìvi relativno dobro s obzirom na u~inak. Mnogi od njih ne bi se mogli, po drugim kriterijima i izloèni drugim trì{nim konkurencijama, odràti niti jednog trenutka. Morali bi se baviti ne~im drugim. Iako sad ìvim u Be~u, ja ne mogu sa sigurno{}u re}i otkuda }u slijede}i put do}i; za mene je ksiranost, ta pup-
~ana vrpca prekinuta. Na koncu, moè mi se dogoditi i da se vratim u Zagreb, ali vi{e nikada ne}u mo}i biti Zagreb~anin, nikada vi{e ne}u mo}i biti Hrvat. Ipak, mogu}nost da se vratim u Zagreb nije toliko realna zato {to su ovdje u pitanju, kao {to sam govorio, trome, zatvorene zajednice koje te{ko prihva}aju do{ljake, koje a priori ne daju {ansu ljudima izvana. Veoma banalno, Zapad nije samo mjesto koje je po sebi bolje nego daje ve}e {anse. Ve}a vam je {ansa da vas netko prizna u Berlinu nego u Zagrebu; prije }e vas netko doista saslu{ati i priznati u tom nekom supstancijalno intelektualnom smislu. Ali je, da se razumijemo, svakako lak{e dobiti lokalno priznanje u Zagrebu.
Ovih dana radite sa grupom mladih ljudi koji imaju nameru da se bave intelektualno-teorijskim radom. To za vas u nekom smislu moè biti jedan case study. Kako percipirate tu mladu grupaciju koja je odrastala u nezgodnim uslovima multicipliranja vlastitih identiteta? Kako svaka situacija ima neke speci~nosti, o~igledno ima je i ova. Rije~ je o grupi ljudi koja ima iskustvo u onom podru~ju koje se naziva civilnim dru{tvom, odnosno u podru~ju tzv. alternativnih oblika kulturnog, intelektualnog ili obrazovnog ìvota. Mislim da je to dragocjeno iskustvo koje ima svoju vrijednost ne samo ovdje, nego i uop}e. Dapa~e, mislim da je sama [kola za istoriju i teoriju umetnosti u ~ijem radu ovdje u Beogradu sudjelujem, jedan uzoriti slu~aj i da bi se mnogi na tom tzv. Zapadu mogli ugledati na profesionalnost, ideju, izvedbu. To je prvo. Drugo, dogodio se jedan kvalitativni pomak. Sasvim je jasno, i to je ono {to me veseli i {to mi u intelektualnom smislu daje nadu, da nemam
310
311
posla s mladim srpskim intelektualcima. Najvi{e me je uàsavala opasnost da ovaj anga`man doìvim kao gubljenje vremena. Jer ako imate posla sa nacionalnim elementom, onda u biti ne moète razvijati nikakav element slobode budu}i da postoji jedan ultimativni, kona~ni element koji denira i okvir i sve ostalo. Dakle, jako je ugodno biti u Srbiji, a nemati posla sa Srbima. Me|utim, tu ne treba imati iluzija u pitanju je jedna manjina i na {irem prostoru (u na{im okvirima) to ne}e biti predominantni tip komuniciranja. Ovo je jedan oblik za moj ukus, za moju to~ku gledi{ta, nekakve kreme. Ali {iroke narodne mase ne ìve od kreme nego }e ìvjeti od tvrdog nacionalnog kruha, nacionalnih ideja, nacionalnih identiteta gdje }e temelji ovdje biti pravoslavlje, tamo katolicizam. Pretpostavljam, a to je svakako za pozdraviti, da }e se oni uzajamno tolerirati i ne}e odmah povaditi pi{tolje kad se suo~e s razlikama. To, me|utim, uop}e nije moj cilj niti ideja mog boravka ovdje. Nisam ovdje zato da bih potpomogao suradnju Hrvata i Srba. To nije moja pri~a, kao {to i oni s kojima radim tako|er nisu iz te pri~e. Ali velim, treba biti svjestan ~injenice da je ovo jedan relativno ekskluzivni moment, s time da ono {to je fakti~ki marginalno simboli~ki itekako moè biti centralno. Naime, za{to mi to radimo? Zato {to mislim da su teme o kojima govorimo i na~in na koji radimo puno va`niji, puno centralniji, od puno ve}eg interesa za sve nas nego, uvjetno re~eno, cirkus oko izvinjenja, pomirbe, suradnje nacija itd. U tome ionako ima ne~eg banalnog kao {to je banalno to da trì{te razlike naj~e{}e koristi samo zato da bi pomo}u divergentnosti pove}avalo prot. Isto tako, kada spominjem taj pojam kreme, onda ne mislim ni na kakvu elitu u nekom ksnom dru{tvu koja je
uvijek na neki na~in i materijalna elita. Ono {to mislim kad kaèm elita moè imati i oblik potpune pauperizacije i socijalne marginalizacije. No ne mislim ni to u bukvalnom smislu odlaska na Zapad, nego u smislu jedne intelektualne pokretljivosti koja se, da zao{treno kaèm, moè tehni~ki odvijati i u nekom provincijalnom selu u [umadiji, ili bilo gdje drugdje. Va`ni su oblici komunikacije i va`no je tematsko odvajanje od interesno i koniktno ksnog etni~kog elementa, {to mislim da se dogodilo.
Postoji mi{ljenje da je za intelektualno i teorijsko delovanje neophodan odre|eni prostor ti{ine. Da li je i dalje korektno, po va{em mi{ljenju, govoriti o zasebnom prostoru teorijskog govora? To su razli~iti koncepti intelektualnosti. Da li je ti{ina nu`na? Mislim da je moment ti{ine oblik jedne intelektualne zajednice. To je ono {to zastupa klasi~ni romanti~arski tip intelektualca koji u osamljenosti i ti{ini doku~uje nekakve najdublje ideje. Ta romanti~arska vizija svakako danas nije relevantna. Ono {to je relevantno, to su oblici komunikacije, mediji komunikacije, socijalni medij komunikacije: da li je to civilno dru{tvo, da li je to dràva, paradràvna institucija kao {to je univerzitet to su stvari koje odlu~uju. Tu postoji relativni prostor slobode. Dolazimo do pitanja institucionalnih okvira u kojima }e se odvijati komunikacija. Ako ve} govorimo o elitisti~kom modelu, moramo pre svega skrenuti pa`nju na oblike tzv. alternativnih institucija koje je trebalo da pruè neku vrstu alternativnog znanja u odnosu na ono koje produ-
312
313
kuje dràvni univerzitet kao jedna nacionalna paradigma, a nisu uspele u tome; koje je trebalo da oslobode lebde}u inteligenciju, a zapravo su potpale pod iste mehanizme samoreprodukcije i boluju od istih problema od kojih boluje i nacionalna paradigma. Ve} i sam osje}aj da tu postoji razlika je medij stvaranja zajednice. Samo poantiranje te razlike, ovo o ~emu sada govorimo, jest kriti~ki odmak. Identitet nove zajednice ostvaruje se u kriti~koj napetosti spram postoje}ega. Otvoreno je pitanje kako }e se to institucionalizirati, koliko }e sve to trajati, koji }e novi konikti nadogra|ivati ili eventualno razgra|ivati taj identitet. Ali bitno je da postoji kriti~ka svijest, iskustvo alternativnog koje je u stanju samo sebe kriti~ki reektirati. Iskustvo i nije ni{ta drugo do kriti~ka reeksija iskustva koja je u stanju pozicionirati sebe s obzirom na volju, na interes, i potom generirati svoj vlastiti interes: to je ono {to zajednica zna~i. Zajednica nije nu`no institucija institucije nastaju i nestaju to je podru~je mogu}nosti za prakti~ku promjenu, odnosno za nova institucionaliziranja i za razvijanje op}edru{tvene kritike. U ovome {to mi sada prezentirate vidim bliskost, da ne kaèm srodnost, s potrebama koje je artikulirala intelektualna civilno-dru{tvena scena u Austriji u odnosu na politi~ku situaciju. U tom smislu, kada sam govorio o odvajanju od ksiranosti za jednu sredinu, za njene institucionalne i tradicionalne oblike komunikacije i generiranja interesa, mislio sam na primjer o bliskosti tog interesa sa interesima u Austriji. Ili u Hrvatskoj se recimo odvojila jedna grupa sasvim mladih intelektualaca sa sli~nim potrebama. To je novi prostor mogu}nosti i, za{to ne, novi potencijalni oblik instituciona-
lizacije. Dakle, ovaj konkretni problem da je mogu}e ne{to institucionalizirati kao alternativno, a da sadràji pritom ne budu alternativni taj problem nije srpski, nego jednako i austrijski i hrvatski, odnosno iskustva koja se sti~u pri kriti~kom su~eljavanju s takvim problemom su iskustva koja se daju poop}iti u Austriji, u Hrvatskoj i bilo gdje drugdje. To je klju~ni tip konikta i razlog za{to kaèm da ja ovdje nemam posla sa Srbima. Nije u pitanju samo uzimanje paso{a i putovanje na Zapad; nije u pitanju prosto podizanje standarda na vi{i nivo. Mislim da se standardizacija alternativne scene u Beogradu odvija na vi{em nivou u usporedbi s alternativnom scenom u Be~u. U tom smislu, standard je ovdje vi{i.
Govorili ste o problemskoj bliskosti koja moè biti osnova neke budu}e intelektualne zajednice. Ali u~inci podvojenog dru{tva, kakvo je bilo srpsko u protekloj deceniji, o~igledno jo{ uvek spre~avaju da se razvije i ustanovi takav oblik zajednice. Da li se pod takvim okolnostima uop{te moè govoriti o mogu}nostima denisanja individualne ili kolektivne strategije delovanja? Nemam odgovor na to pitanje. Kada bih to znao, rije{io bih i svoj osobni problem. Ipak, mislim da se ne radi nu`no o dilemi tzv. mar{a kroz alternativne ili ne-alternativne institucije ili, s druge strane, dilemi u pogledu svrsishodnosti kritike. Mislim da alternative koniktu nema. Nu`no je stvarati, a ne izbjegavati konikt. Konikt, u svakom slu~aju, sm razvija svoju dinamiku i prostor za nekakvu strategiju i taktiku. Pogre{no bi bilo sjesti i smisliti dobru strategiju koja }e onda omogu}iti formalizaciju, trajanje i razvoj.
314
315
Ve} sama detekcija problema jest moment strategije. Mi u dana{njem svijetu ne ìvimo u gotovim ideolo{kim formama u kojima postoje generalni principi, naputci za strategiju, kao {to je to na primjer nekada bila Kominterna koja je imala generalni okvir unutar kojeg se moglo, vi{e ili manje, ve} s obzirom na zemlju o kojoj se radi, djelovati, odnosno participirati u nacionalnim programima oslobo|enja. Mi nemamo nikakve globalne strategije, nikakve ideje globalne alternative postoje}em globalnom kapitalizmu. Zato je najva`niji taj element spontanosti, moment strukturalnog zasnivanja identiteta kroz konikte. Po mom sudu, najgore bi bilo prihvatiti tzv. pragmati~nu opciju, pa razmi{ljati o sebi kao o subjektu koji je u stanju nekoliko koraka unaprijed projicirati akcije i njihove posljedice. Mislim da je pragmatizam u tom vidu oblik intelektualnog oportunizma. On ne obvezuje; on omogu}uje da se zauzme bilo kakav stav i to je najve}i problem. Po pitanju free-lance opcije, cijeli niz faktora odre|uje situaciju za svakoga individualno, a svi se oni ne mogu grupno ura~unati. Ja sam prihva}ao pisanje za Vjesnik, drugdje to nisam prihvatio, to je podru~je kontingencije ja ne mogu ovladati njime. Free-lance pisanje je dobro dok je to mogu}e, dok to ima smisla. Onog trenutka kada je free-lanceerstvo u danim okolnostima mogu}e ostvariti samo oportunizmom, mo`da je bolje napraviti nekakav vlastiti projekt. Ako postoji mogu}nost akademskih karijera, treba ih prihvatiti. Vi ve} sada niste isti. To je jedno iskustvo koje se ne}e naprosto rasplinuti. Za pretpostaviti je da }e to iskustvo danas-sutra promijeniti i institucije, odnosno omogu}iti stvaranje novih intelektualno-komunikativnih oblika odnosno edukativnih zajednica.
Kako sagledavate u~inke i funkcije sopstvenog pisanja, imaju}i u vidu mogu}u i empirijski evidentnu distinkciju izme|u saznanja i delanja, teksta i ~itanja, primarne intencije i sekundarnih u~inaka? Kao {to sam ve} rekao, ono {to je dru{tveno marginalno jo{ uvijek moè postati simboli~ki centralno. Ta simboli~ka otvorenost je najva`niji motiv za intelektualni rad. Jasan uvid u prakti~ke u~inke pisanja, u politici i dru{tvenom ìvotu, uop}e nije ostvariv. Meni je svo vrijeme na prvom mjestu stalo do toga da politi~ku marginu na kojoj sam se nalazio konceptualno osmislim, da toj politi~koj marginalizaciji dam simboli~ko zna~enje, da je otmem od besmisla, a to zna~i i da dam nekakav smisao vlastitom stavu, djelovanju, ìvotu. Da, ali sa tim u vezi nu`no se javlja i problem pravilne recepcije teksta, njegovog javnog ìvota u smislu mogu}nosti pogre{ne interpretacije i i{~itavanja. Zanimljivo bi bilo osvrnuti se na va{e ju~era{nje predavanje na kome se povela o{tra polemika po pitanju va{eg stava o slobodi medija pre i posle oktobarkih promena te sumnje u faktor manipulativnosti medija. Vi ste, naime, predstavili tezu po kojoj je stepen slobode medija u doba vladavine Milo{evi}evog reìma bio barem na podjednakom, ako ne i vi{em, nivou u odnosu na trenutnu situaciju u ve}ini zapadnoevropskih zemalja. îme obja{njavate motivisanost ljudi odavde da na izrazito negativan na~in reaguju na izno{enje jednog u tolikoj meri neortodoksnog mi{ljenja?
316
317
U pitanju je jedan tipi~an, op}e-liberalno-demokratski stav koji je hegemonijalni i sveprisutan, a sastoji se u precjenjivanju uloge medija. Naj~e{}e se dokazuje da, ukoliko je situacija politi~ki normalna i stabilna, mediji igraju relativno stabilnu ulogu, premda nisu odlu~uju}i. A ono {to je na{e iskustvo pokazalo jest to da i onda kada situacija nije stabilna (u situaciji rata, krize, itd.), oni tako|er ne igraju puno va`niju ulogu. Ali ja mislim da je to jedan teorijski problem koji je, po mome sudu, manje-vi{e razrije{en. Jer prenagla{avanje zna~aja medija po~iva na tezi o manipulativnom karakteru medija, a manipulativni karakter medija po~iva na tezi o odlu~uju}em utjecaju svijesti na stvarnost, da ideje mijenjaju svijet, itd, {to smo opet iz tradicije krize marksizma doìvjeli relativno jasno. Isto {to je vaìlo za revoluciju da ideja moè uspjeti samo kada joj materijalna potreba, izraèna realno politi~ki, do|e u susret isto vaì i za medije. Naravno da }e narod prihvatiti demokratsku poruku slobodnih medija, ali samo ukoliko je taj narod spreman promijeniti postoje}u situaciju. Ljevi~arske teorije razvile su shva}anje da je zadatak lijevih medija da stvore drugu, takozvanu protu-javnost. Tu drugu, protu-javnost }e stvoriti tako {to }e imati medij koji }e davati alternativne informacije. Kada taj medij postane dovoljno jak i u dovoljnoj koli~ini isporu~i dru{tvu alternativne informacije, u {irokim masama }e do}i do promjene svijesti i one }e razviti druge potrebe: potrebe za promjenom dru{tvene situacije, itd., {to }e napokon dovesti do socijalnopoliti~ke akcije {to se, kao {to znamo, nije dogodilo. Ta teorija je kritizirana ve} veoma rano i pokazalo se da ljudi razumiju alternativne informacije tek ako alternativno misle,
tek ako raspolaù alternativnim politi~kim i dru{tvenim konceptima. Oni moraju imati alternativne dru{tvene vizije da bi shvatili alternativne informacije. Nije problem u tome {to ljudi nisu znali da su se ovdje posvuda doga|ali zlo~ini. Svi smo vidjeli sve. Ali da li je znanje o ~injenicama zlo~in koji se doga|aju uokolo rezultiralo akcijom ljudi da sprije}e te zlo~ine? To se, kao {to znamo, nije dogodilo.
Post Scriptum (Napomena autora intervjua) Tokom svog boravka u Beogradu, Boris Buden je dao jo{ nekoliko intervuja razli~itim lokalnim medijima (~asopis Re~, magazin Vreme, magazin Kibicfenster ). Neki od njih su, otvoriv{i spekulacije o karakteru i motivisanosti iznetih stavova, izazvali razli~ite reakcije i tuma~enja. Nadovezuju}i se tako na ~udan na~in na problematiku kojom se zavr{ava prethodni razgovor, oni su iznova ukazali na delikatnost odnosa izme|u polazi{nih namera i krajnjih efekata svakog javnog istupa. Neophodno je da radikalna reeksivna svest danas ra~una na kompleksnost situacije i polivalentnost sopstvenog kriti~kog iskaza. Tako se npr. Budenova opaska o demokrati~nosti sistema u Srbiji, potkrepljena argumentima iz, recimo, statisti~kih istraìvanja Sorosovih agencija, moè shvatati i kao subverzivna i kao paradoksalna, u zavisnosti od konkretnog interesa i konteksta u kome se interpretira. Njome se, u èljenom smislu, moè sluìti u razli~itim situacijama i upravo ta eksibilnost vrlo lako okon~ava u odstranjenju mati~nog zna~enja i produkciji kontraefekta. îni se da intervju u Vremenu na momente stvara zabunu sli~nog tipa
318
Zamolili smo Budena da dodatno prokomentari{e opasnosti pogre{nog razumevanja i distorzije primarnog smisla teksta. A {to je alternativa mogu}nosti nesporazuma, mogu}nosti pogre{ne recepcije? [utnja? Ili ideja apsolutne subjektivne kontrole nad recepcijom, koja je sumanuta? Rizik se mora prihvatiti i ve} je taj rizik mi{ljenje smo. Rije~ je o riziku ~iji je ulog istina, a ne pragmati~ki sra~unat politi~ki ili neki drugi efekat. Inzistiraju}i na demokratskom karakteru Milo{evi}evog reìma u Srbiji, ja upirem prstom na paradokse demokracije na primjer mogu}nost da ve}ina ljudi u jednom dru{tvu otvoreno podràva zlo~ina~ku politiku, {to je slu~aj ne samo sa Srbijom, nego i sa drugima, Hrvatskom pod Tu|manom na primjer. Kada kaèm da je u Srbiji i drugdje vladala relativna sloboda medija i da je postojala pluralisti~ka javnost, onda time tvrdim da su ljudi imali dovoljno informacija o tome {to im rade politi~ari, o svim uàsima rata... ali da to njihovo znanje istine nije promijenilo njihov stav prema politici, nije ih potaknulo na bitno druga~ije politi~ko djelovanje. Upravo je to, a ne stav prema kojem je demokracija u Srbiji bila nevina `rtva Milo{evi}eva reìma, dragocjeno iskustvo. Bez ideolo{ke i politi~ke podr{ke takozvanih demokrata, pogotovo na najva`nijim pitanjima nacionalnog interesa, ne bi bilo ni dugogodi{nje vladavine Milo{evi}a. I to je istina do koje je meni stalo. Ako ona nije pragmati~no upotrebljiva, ako ometa takozvane snage demokracije {teta, ào mi je, ali to nije dovoljan razlog da se ne iskaè.
Izvornici
320
Izvornici
321
Pismo iz Zagreba Kulturbrief aus Zagreb, Literatur und Kritik, 255/256, Salzburg, juli 1991. Inconscientia Iugoslavica Werkblatt, Zeitschrift fr Psychoanalyse und Gesellschaftskritik, Nr. 22/23, Salzburg, 1990. Quorum, br. 4, Zagreb 1990. Thalassa, (1992/1), Budapest. East Central Europe/LEurope du Centre-Est, Eine wissenschaftliche Zeitschrift, Special Issue, Idyllwild, USA, 1998. Njegova posljednja pobjeda Na, ist der Alte schon tot? Kroatien hat sich lngst von Franjo Tu|man verabschiedet, WOZ (2.12.99), Zrich. Magazin Reporter, 19. januar 2000, Podgorica. Europa je kurva Europe is a Whore, Media & War, Edited by Nena Skopljanac Brunner, Stjepan Gredelj, Alija Hodì}, Branimir Kri{tofi} - Zagreb: Centre for transition and civil society research; Belgrade: Agency Argument, 2000. Mediji i rat, Urednici Nena Skopljanac Brunner, Alija Hodì}, Branimir Kri{tofi} Beograd: Argument, 1999. Exegi monumentum ... Das Buch der Rnder, Hrsg. Von Karl-Markus Gauss, Wieser Verlag, Klagenfurt-Salzburg, 1992.
Srbi su tako drski Der bse Serbe und der kritische Intellektuelle, Du Nr. 5, Mai 1993, Zrich. Dvije iluzije o ulozi intelektualaca u politici: hrvatsko iskustvo Die kroatische Erfahrung. Zwei Illusionen ber die Rolle der Intellektuellen in der Politik, Kulturrisse, Dezember 1999, Wien. Ekstremist s razlogom: Jo{ o Karlu Krausu Karl Kraus danas, predavanje u @idovskom kulturnom centru u Zagrebu, oùjak 1996. Prepoznavanje fa{izma Recognising fascism, predavanje odràno studenog 1997, u okviru fellows-seminara na IWM-u (Institut fr die Wissenschaften vom Menschen), Wien. Auschwitz u Bosni Auschwitz in Bosnien - predavanje odràno na simpoziju Lagerwiese 23.09. 2000 u Lani, Ju`ni Tirol, Italija. Ispravna mr`nja Lurbanit comme alibi, Transeuropennes Numro 10, Paris, Et 1997. Lurbanit come alibi, Campagna contro citta comme chiave di interpretazioni dei conflitti balcanici?, Balkan, n.1, febbraio 2000 Milano, (http://www.ecn.org/balkan/0002urbanita.html).
322
Izvornici
323
Politi~ka logika kulturalizacije: beogradske demonstracije Triumph des Kitsches, Transit 13, Wien, 1997. Culture and Enlargement, key-note speech na konferenciji EFAH (European Forum for the Arts and Heritage) u Be~u, prosinac 1998. The real clash Samuela P. Huntingtona The Real Clash, Imaginierte Kulturen - reale Kmpfe, Annotationen zu Huntingtons Kampf der Kulturen, Herausgegeben von Monika Mokre, Nomos, Baden Baden 2000. S porazom u bolju budu}nost: Sudbina jednog alternativnog medija Balkan Umbrella, br 1, Beograd 2001. O dru{tvu koje je zamijenilo kulturu s politikom: Uz izlo`bu posve}enu sto pedeset i nekoj godi{njici Manifesta It is about the society which mistook culture for politics, What, How & For Whom, on the occasion of 153rd anniversary of Communist Manifesto, exhibition catalogue, edited by Nata{a Ili} and Dejan Kr{i}, Arkzin, Zagreb, 2002. U okovima tolerancije Von der Autonomie des Tschuschenpunktes, Kulturrisse, Dezember 1997, Wien.
Kultura pro{iruje i ujedinjuje Evropu, zar ne? Bella gerant alii ... Kulturrisse, August 1998, Wien. Zwischen Gulag und shopping mall. Europische Identitt und Osterweiterung, Kulturrisse, Dezember 1998, Wien. Balkan Marije Todorove Maria Todorova: Imagining the Balkans, Kulturrisse, Mrz 1998, Wien. Die dunkle Seite Europas. Die Erfindung des Balkans von Maria Todorova, Falter 41, 1999. Wien. Hitlerov Be~ Arkzin 01 (94/5), Zagreb 1997. Slovenija u raljama Evrope Jo{ jedno slovensko Ne, Vjesnik, Zagreb, 30. 09. 2000. Slobo-Klintone Saving Private Havel, Nettime, Mai 1999. Saving Private Havel, Bastard, Global Edition, Zagreb 1999. Slobo Klintone, Bltter fr deutsche und internationale Politik, Heft 6, 1999, Bonn. The official Bastard-Statement on the War in Yugoslavia, Papers in Social Theory, Social Theory Centre: University of Warwick, Coventry/Centre for critical Social Theory: University of Sussex, Brighton, 2000.
324
Petooktobarska kulturna revolucija Re~ broj 60, decembar 2000, Beograd. Uloga Haa{kog suda u novoj svjetskoj revoluciji From Haag to nowhere. Allgemeiner Ausnahmezustand ber Europa, Kulturrisse 04, 2001, Wien. Istina i pomirenje? Ne, hvala Truth and Reconciliation we dont need. Izlaganje odràno na 2. Platformi Documente 11 u New Delhiju, 8. svibnja 2001.
Intervjui:
Boris Buden Kaptolski Kolodvor Boris Buden Izdava~ Centar za savremenu umetnost-Beograd [kola za istoriju i teoriju umetnosti Sarajevska 3/VI, 11000 Beograd Tel/fax: 011 361 35 84 E-mail:ccadijafragma.com www.dijafragma.com Izdava~ki savet CSUB Branislav Dimitrijevi}, Svebor Midì}, Dejan Sretenovi} (predsednik), Branimir Stojanovi} Urednik izdava~kog programa Svebor Midì} Urednik edicije Vesela nauka Branimir Stojanovi} Lektura i korektura Branko Vu~i}evi} Radonja Leposavi} Dejan Sretenovi} Design&Layout: Borut Vild Prepress: ARTiJA Tira`: 1000 [tampa Dosije, Beograd, 2002
Nije svijet gluh, mi smo mutavi (Na{a Borba, Beograd, 14-15. 12. 1996, Autor: Alen Ani}) Tko misli, nema milosti (Novi list, Rijeka, 4. 01. 1998, Autor: Zdravko Zima) Hrva{ka ni niti suverena niti ni dràva (Delo, Ljubljana, 18.12.1999, Autor: Boris îbej ) [ta da se radi? (âsopis Prelom 1, Beograd, prolje}e 2001. Autori: Darko Dra{kovi}, Slobodan Karamani}, Sini{a Mitrovi}, Milan Rakita i Vladimir Tupanjac).
CIP Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 323 (497.1)(045) 316.4 (497.1)(045) 316.7 (497.1)(046)
BUDEN, Boris
Kaptolski kolodvor: politi~ki eseji / Boris Buden. Beograd: Centar za savremenu umetnost, 2002 (Beograd: Dosije). xv, 324 str. 20 cm Tira` 1000. a) Jugoslavija politi~ke prilike b) Jugoslavija raspad COBISSID 97453068

Buden Kaptolski Kolodvori

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Buden Kaptolski Kolodvori

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

vesel nauka 2001/1

Supported by RSS Prague

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Njegova posljednja pobjeda

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Autoritet

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Rasulo / Identitet

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Zabune / Slijepi putnici

Srbi su tako drski

Boris Buden Kaptolski kolodvor

Dolazak / Kultura poretka / Zabune / Slijepi putnici

Boris Buden Kaptolski kolodvor