Sie sind auf Seite 1von 456

Hrvoje Graanin JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU (od konca 4. do konca 11.

stoljea)

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 1

5. 4. 2011. 14:45:13

Biblioteka NOVA PLEJADA

Nakladnik Plejada d.o.o. Zagreb, VIII. juna obala 17

Za nakladnika Igor Rani

Urednik Ilija Rani

Recenzenti Neven Budak Rajko Brato

Autor zemljovida Hrvoje Graanin

Copyright 2011., Plejada, Zagreb ISBN 978-953-7782-02-3

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 2

5. 4. 2011. 14:45:14

Hrvoje Graanin

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU


(od konca 4. do konca 11. stoljea)

Plejada

Zagreb, 2011.

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 3

5. 4. 2011. 14:45:14

Dragim roditeljima Ruici i Branku

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 4

5. 4. 2011. 14:45:14

Sadraj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

7 9

I. poglavlje: Zemljopisne i prometne znaajke prostora . . . . . . . . . 23 II. poglavlje: Juna Panonija na prekretnici . . . . . . . . . . . . . . 49 III. poglavlje: Doba hunske prevlasti . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 IV. poglavlje: Doba germanske prevlasti . . . . . . . . . . . . . . . 77 V. poglavlje: Doba Avara i Slavena . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 VI. poglavlje: Doba franake prevlasti . . . . . . . . . . . . . . . . 147 VII. poglavlje: Ranosrednjovjekovni obrati . . . . . . . . . . . . . . 169 VIII. poglavlje: Kretanja naroda i etnike promjene u Meurjeju od kraja 4. do kraja 11. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 IX. poglavlje: Naseljenost i naselja u Meurjeju od kraja 4. do kraja 11. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 X. poglavlje: Crkva i kranstvo u Meurjeju od kraja 4. do kraja 11. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259 Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 Summary . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281 Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283 Katalog arheoloke grae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361 Popis zemljovida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446 Imensko kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 447 O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 455
5

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 5

5. 4. 2011. 14:45:14

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 6

5. 4. 2011. 14:45:14

Predgovor

Knjiga koja je u ovim vremenima za hrvatsko nakladnitvo naroito bremenitim potekoama imala tu sreu da je ugledala svjetlo dana, plod je viegodinjih studija pretoenih u disertaciju Povijest savsko-dravsko-dunavskog meurjeja u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku. Izraena pod mentorstvom prof. dr. sc. Nevena Budaka, dovrena u listopadu 2007. godine i obranjena na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu u sijenju 2008. godine pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Borislav Grgin, prof. dr. sc. Neven Budak i akademik, prof. dr. sc. Rajko Brato s Filozofskog fakulteta Sveuilita u Ljubljani, svoj je zaetak imala u poticaju prof. dr. sc. Ive Gold steina da se temeljitom analizom svih dostupnih vrela i historiografske produkcije zahvati u kasnoantiku i ranosrednjovjekovnu povijest dotada istraivaki veinom zanemarenog prostora to ga obrubljuju vodotokovi Save, Drave i Dunava. Prionuvi uz obradu problematike, isprva pomalo i sumnjiav hoe li konaan ishod pregnua opsegom dostajati za doktorski rad, uskoro sam otkrio koliko se toga zapravo moe rei o tim davno prohujalim stoljeima, koliko obilje interpretativnih mogunosti nudi taj, kako se to pjesniki lijepo izrazio jedan kolega povjesniar, potonuli svijet. Ovo djelo poiva na vrstim temeljima disertacije, obogaene pronicavim savjetima i sugestijama mentora i lanova povjerenstva za obranu, koji su dosljedno ugraeni u njezin zavrni oblik. Na tomu im najsrdanije zahvaljujem. Nita manju zahvalnost zasluuju i brojni kolege koji su me zaduili svojom susretljivou u pribavljanju neophodne literature. Njih je toliko da bi nabrajanje imena oduzelo previe prostora, a i u tom bi popisu moda netko neopravdano bio izostavljen, pa neu niti pokuavati biti iscrpan. Meu tim zaslunicima istie se dr. sc. Domagoj Akrap koji mi je nadasve ljubazno slao potrebnu literaturu iz austrijske prijestolnice na Dunavu. U Beu sam se i sm obreo u jednoj fazi istraivanja, proboravivi neko vrijeme i u Grazu, Ljubljani i Budimpeti. Od velike su mi pomoi bili i dr. sc. Ivan Mirnik, zamjenik ravnatelja Arheolokog muzeja u Zagrebu i g. Sreko krinjari iz muzejske knjinice, stavivi mi bez ikakva ogranienja na raspolaganje resurse knjinog fonda svoje ustanove u kojoj sam proveo vie od mjesec dana gotovo svakodnevno po vie sati, prolazei poglavito arheoloku i numizmatiku literaturu. Vrlo susretljivi bili su i djelatnici sredinje knjinice HAZU kao i dr. sc. Ivica Zvonar, voditelj knjinice akademijina Odsjeka za povijesne znanosti. Naroito bih istaknuo mr. sc. Silviju Pisk, voditeljicu knjinine Zbirke Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, koja mi je takoer uvijek spremno izlazila u susret u naruivanju knjiga i lanaka.
7

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 7

5. 4. 2011. 14:45:14

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Knjiga je u odnosu na disertaciju doivjela dakako stanovite preinake i proirenja, to je i potpuno razumljivo. Vremenski odmak omoguava da se materija, bivajui nanovo promotrena, cjelovitije i dublje sagleda. Daljnjim su istraivanjem iznikla nova pitanja, potaknuvi potrebu i za novom argumentacijom. U konanici se mogla uobliiti dosta opsena sintetska studija koja polae i vie nego valjane temelje za nove istraivake zahvate i prosudbe. Moebitne omake i propusti koje je zaista nemogue izbjei u pripremi knjige iskljuivo su moji. Ipak, vrsta sam uvjerenja da se nee negativno odraziti na ukupne rezultate koji se ovdje iznose. Na koncu, izrazio bih svoju veliku zahvalnost g. Iliji Raniu koji se u ime nakladnika Plejade d.o.o. prihvatio objave ovoga djela. Izuzetno mi je drago da je u njemu prepoznao vrijedan doprinos znanstvenoj produkciji u Hrvatskoj. Nadam se da e djelo naii na odjek u naoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti, ali i ire. Knjigu posveujem svojim dragim roditeljima. U Zagrebu 18. studenog 2010. godine

Napomena
Kako bi se rasteretile biljeke u dnu temeljnog teksta, literaturne referencije u vezi s arheolokim nalazitima odnosno vrstom, obiljejima i datacijom arheoloke grae uglavnom nisu posebno navedene nego se sve pojedinosti mogu pronai u Katalogu arheoloke grae na kraju knjige, ve prema tomu radi li se o grobnim, naseobinskim ili sluajnim nalazima, numizmatikim nalazima ili kamenim spomenicima i drugoj grai. Kad se pak referencije navode, ini se to radi usporedbe, poblieg odreenja grae ili rasprave oko pojedinih zakljuaka u arheolokoj literaturi.

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 8

5. 4. 2011. 14:45:15

Uvod

Istraivaki okvir i stanje istraenosti


U hrvatskoj historiografiji ve se dulje vrijeme namee potreba za sintetskim prikazom povijesnoga razvoja savsko-dravsko-dunavskoga meurjeja u prijelomnom i formativnom kasnoantikom i ranosrednjovjekovnom razdoblju. Razmjerno nedavna pojava radova koji su svojim analitiko-sintetskim pristupom postavili temelje za novo znanstveno vrednovanje povijesti sjeverne Hrvatske u zadanom kronolokom okviru svjedoanstvo je trajnoga zanimanja istraivaa za spomenuti prostor. Meutim, neophodna su sustavnija, podrobnija istraivanja koja e izbrisati prividnu granicu izmeu kasne antike i ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom povijesnom prostoru i pruiti to cjelovitiju povijesnu sliku u duljemu vremenskom rasponu. Samo takav istraivaki diskurs, kojim se na tragu ideje o dugom povijesnom trajanju sagledavaju u svoj punini povijesni procesi protegnuti na niz stoljea, moe dati svrhovit i slojevit odgovor na pitanje o tome koje su se dalekosene promjene odvijale u vremenu kada su se stare strukture odumirui preobraavale u novo tkivo.

Istraivako-metodoloke postavke
Pristupajui ovoj temi, u oi odmah upada nerazmjer i razlika u dostupnim izvorima za junopanonski prostor, izmeu onih koji pokrivaju kasnu antiku i onih koji pokrivaju rani srednji vijek. Dok razmjerno brojni kasnoantiki pisani izvori, iako esto fragmentarnog karaktera, upotpunjeni paljivo vrednovanim arheolokim nalazima, omoguavaju da se poneto sigurnije i jasnije prati tijek povijesnoga razvoja u ovome razdoblju, mnogo rjei, u pravilu oskudni i nerijetko nepouzdani ranosrednjovjekovni, pa i kasniji srednjovjekovni pisani izvori koji donose svrsishodne podatke pruaju gradivo za stvaranje tek openitih predodaba. Time se otvara mnogo vie pitanja, nego to se naizgled u prvi mah moe dati odgovora. Otuda se mrana stoljea ranoga srednjovjekovlja na hrvatskom povijesnom prostoru doimaju jo tajanstvenijima. No, ovaj se nedostatak ipak moe prevladati. Ponajprije, dosljednim i pomnim ralanjivanjem postojeih pisanih vrela, jednako kao i povijesnom analizom predmetnih ostataka, ija je glavna svrha uklapanje arheolokih spoznaja u opi tijek povijesnih gibanja, mogue je proniknuti u mrak prolosti i ponuditi koherentnu sliku
9

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 9

5. 4. 2011. 14:45:15

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

kasnoantike i ranosrednjovjekovne povijesti junopanonskog prostora u svoj mnogostrukosti i vieznanosti njezinih razvojnih faza, od sloma i preobrazbe kasnorimskoga sustava preko doseobe novih populacija i raanja novih identiteta do prodora i uvrenja maarskog utjecaja na tlu suvremene sjeverne Hrvatske. Pritom je uistinu nezaobilazan interdisciplinaran pristup, danas, gotovo da je to nepotrebno isticati, conditio sine qua non svake studije koja tei temeljitosti i multiperspektivnosti, to se prvenstveno ogleda u oslanjanju na zakljuke arheologije, filologije, povijesti umjetnosti i antropologije. S tim pak u vezi nuno je apsolvirati i rezultate inozemne, poglavito maarske i slovenske povijesne i arheoloke znanosti, ijim se komparativnim vrednovanjem mogu znatno upotpuniti saznanja u vezi s hrvatskim povijesnim prostorom. O nunosti povezivanja istraivakih rezultata srodnih znanstvenih disciplina upravo za rano srednjovjekovlje hrvatskog povijesnog prostora, kako bi se na tim osnovama izgradila to utemeljenija povijesna interpretacija, bilo je progovoreno jo prije vie od pola stoljea, a ista je potreba istaknuta i razmjerno nedavno.1 I doista, samo takvo metodoloko naelo, uz analitiko-sintetski pristup materiji, jami postizanje toliko eljene sveobuhvatnosti u ocrtavanju povijesnog tijeka. Dakako, jedva da se mora posebno naglaavati kako je nuno kloniti se prenagljenih zakljuaka, dalekosenih postavki ili uvrijeenih istina koje su proizvod percepcija, a ne temelje se na povijesnim realnostima. U obradi i ralambi pisane izvorne grae izbjegava se postmodernistika hiperkritinost koja vodi u sutinsku dekonstrukciju sadraja i u odbacivanje njegove valjanosti, pretvarajui literarna vrela u metanarative ili puke pripovijesti, a da ne nadoknauje nastalu prazninu.2 Ovo ne podrazumijeva da se u potrazi za tragovima koji nude kakvo-takvo polazite za suvislo ozbiljenje prole stvarnosti gubi iz vida kako su pisani izvori konstrukti koji komuniciraju vlastite istine oblikovane prema spoznajama i nakanama autora te oekivanjima i predodbama publike. Meutim, ne potire se njihova korisnost i uporabljivost za povijesna istraivanja, uz preduvjet da se prethodno pokua odrediti i ralaniti vieslojnost njihovih narativnih struktura. Jo o neem valja voditi rauna. Kritiko sagledavanje prolosti ne ovisi samo o diskursu narativnog vrela koje se uzima za mjerodavno povijesno svjedoanstvo nego i o diskursu suvremenog istraivaa koji gradi vlastiti narativ o proloj stvarnosti. To ne znai da se oba narativa postavljaju ili smiju postaviti na istu ravan, ali je neophodna svijest o tomu da se interpretacija povijesnih procesa i zbivanja neizbjeno napaja motritem, stavovima i ciljevima koje slijedi i izraava i suvremeni autor. Stoga predmetna studija ne aspirira ponuditi gotova i nepromjenljiva rjeenja nego samo upotpuniti fragmentarnu, mozainu sliku koja moe, ali i ne mora odgovarati nekadanjoj stvarnosti. Kako je ve bilo naznaeno, predmet istraivanja je povijest savsko-dravsko-dunavskog meurjeja, to jest prvenstveno dviju rimskih pokrajina, Panonije Savije ili Savske Panonije i Druge ili Sirmijske Panonije, uz proirenje na juni i jugozapadni dio Prve Panonije, odnosno najveim dijelom prostor za koji se u ranome srednjemu vijeku koristio naziv Donja Panonija, a koji je u kasnijim srednjovjekovnim razdobljima
1 2

Karaman 1952, Goldstein 1993. Za saet pregled osnovnih teza postmodernistike i poststrukturalistike teorije usp. Dino 2009, 34-36. Podrobnije o ovim problemima suvremene historiografije vidi Berkhofer 1997.
10

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 10

5. 4. 2011. 14:45:15

Uvod

postao uglavnom poznat kao Slavonija (dodue, glavnina dananje Slavonije i cijeli Srijem nisu u upravnopolitikom smislu bili dijelom srednjovjekovne ugarske Kraljevine Slavonije). U suvremenom geografsko-politikom smislu to znai da su istraivanjem obuhvaeni i hrvatsko Meimurje (Prva Panonija) i Baranja (Druga Panonija), dijelovi dananjeg slovenskog ozemlja odnosno istoni rub Dolenjske s gorjem Gorjanci, to jest slovenskim dijelom umberakoga gorja (Panonija Savija), potom juna Posavina (Panonija Savija) koja pripada Bosni i Hercegovini i, naposljetku, sredinji i istoni Srijem (Druga Panonija), danas u sastavu Srbije. Sredinji dio navedenog prostora, zbog omeenosti trima velikim vodotokovima, Savom, Dravom i Dunavom, ve se uvrijeeno naziva Meurjejem. Kronoloki je pak okvirno obuhvaeno vrijeme od uobiajenoga poetka tzv. velike seobe naroda (375. godine) do dolaska Arpadovia na vlast u Hrvatskom Kraljevstvu (1102. godine). U izlaganju i postavljanju teza odabrano je naelo kronolokog slijeda zbog jednostavnije kontrole teksta. To znai da se pojedini historiografski problemi obrauju ovisno o vremenskom horizontu s kojim se povezani. Istraivanje je provedeno na etiri osnovne razine pa se prikazuju politiko-upravne promjene od rasapa kasnoantikog, rimskog sustava do nastanka ranosrednjovjekovnih oblika vlasti, zatim premjetanja raznih naroda i etnike promjene od hunskog i germanskog do avarskog, slavenskog i maarskog razdoblja, kao i sudbina domicilnog, romaniziranog stanovnitva (koje se pod utjecajem opih prilika u kasnoj rimskoj dravi barbariziralo) i ranosrednjovjekovni etnogenetiki i akulturacijski procesi te izrastanje novih etnikih identiteta,3 potom odumiranje odnosno preobrazba starih i nastanak novih naselja s osobitim obzirom na trajnost i pomake u naseljavanju pojedinih podruja, te temeljna obiljeja kasnoantikog kranstva i crkvenog ustroja u junoj Panoniji i rekristijanizacije u ranom srednjem vijeku. U vezi sa svime navedenim posebna se pozornost posveuje pitanju kontinuiteta i diskontinuiteta iz kasne antike u rano srednjovjekovlje. Zbog manjka izvorne grae za junopanonski prostor nije mogue provesti istraivanje koje bi osvijetlilo mnoge vane aspekte kasnoantike i ranosrednjovjekovne povijesti, ponajprije drutvene promjene. Meutim, valja pretpostaviti da su ovdje kao i u veem dijelu nekadanje rimske Europe, ali i ire bili na snazi karakteristini procesi, samo to ih nije mogue ilustrirati u pojedinostima koje bi dostatno utemeljile zaokruen pogled.4 Od ue problematike relevantne napose za hrvatsku medievistiku posebno se pretresaju pitanja o nazonosti hrvatskog etnika te o predmnijevanom irenju i razgranienju hrvatskog i maarskog utjecaja u ranosrednjovjekovnom Meurjeju. S druge strane, iz temeljnog je teksta izostavljena rasprava o smjetaju Moravske kneevine uz jugoistoni obod Franakog Carstva, jedna od najintenzivnijih u medievistici u posljednje vrijeme, budui da bi temeljita analiza dokaznog gradiva oduzela previe prostora, a ne bi promijenila osnovne postavke.5
Za problematiku slavenske etnogeneze usp. Curta 2001, 6-35. Svjedoanstva za junu Panoniju odvie su krta pa se ti procesi mogu pratiti samo u naznakama. 4 Za potanku komparativnu studiju o tim promjenama u zapadnoj Europi i Sredozemlju usp. Wickham 2006. Naalost, njome nisu obuhvaene dananje slavenske zemlje u jugoistonoj, sredinjoj i istonoj Europi zbog, kako je autor istaknuo, jezine barijere (Wickham 2006, 5). Shodno tome, jedva da ita kae o Panoniji. 5 Kratak pregled problematike donosi se u Dodatku, str. 283-284.
3

11

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 11

5. 4. 2011. 14:45:15

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Istraivako razlaganje ovakve vrste nuno je povezano s nizom interpretacijskih potekoa, meu kojima je u posljednje vrijeme naroito izraen problem etnike kvalifikacije arheolokih nalaza.6 Openito uzevi, pripisivanje ostataka materijalne kulture tono odreenom etniku iskljuivo na temelju analize predmetnih karakteristika, tehnolokih obiljeja i funkcionalnih, spoznajnih i kulturnih initelja koji se smatraju specifinima za pojedine narodnosne skupine nije pouzdan postupak. Etnicitet ili, bolje reeno, etniki identitet je u predmoderno doba, u antici i srednjem vijeku, drutveno, ideoloki i kulturoloki uvjetovana kategorija koja proizlazi iz osobitih, promjenljivih okolnosti i odraava specifine potrebe, ciljeve i vrijednosti neke drutvene grupe.7 Upravo stoga u ovoj se studiji ne povlai znak jednakosti izmeu arheoloke kulture i etnikog identiteta. Arheoloka je graa komparirana i valorizirana prema povijesnim izvorima ili, gdje oni manjkaju, prema pretpostavljenoj povijesnoj situaciji, premda ni tada zakljuci nisu konkluzivni ve se dobrim dijelom kreu u domeni hipoteze. Smisao niti nije odreivanje tzv. etnike pripadnosti nalaza (to ionako nije svrhovito) nego uoavanje njihove brojnosti i rasporeda lokaliteta da bi se za junu Panoniju to vjernije, mutatis mutandis, ocrtala rasprostranjenost utjecaja ili mogu doseg vlasti kasnoantikih i ranosrednjovjekovnih dravnih tvorbi. Istovjetan oprez vrijedi i za numizmatike nalaze. Pogotovo je kasnorimski / ranobizantski novac mogao biti u uporabi kod raznih etnikih skupina koje su nastavale spomenuti prostor, ali iz toga nisu izuzete niti monete ostrogotskih i gepidskih vladara. Jo vei je problem znai li nalaz novca na nekom lokalitetu, osobito ako nije osnaen drugim arheolokim ostacima istoga kronolokog horizonta, da je dotino podruje bilo naseobinska toka ili je u pitanju tek svjedoanstvo o trgovakim i prometnim vezama.8 Shodno tome se i ponuena rjeenja u ovom radu razlikuju od sluaja do sluaja. I uporaba antropolokih rezultata moe navesti na pogrean put budui da ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri evidentirane populacije, jedna ili vie njih, stvarno odgovaraju nekom etniku, primjerice, koje narodnosne skupine u koje vrijeme zapravo tvore Avare ili to specifino razlikuje Hrvate od ostalih slavenskih populacija. Meutim, jo bi vea pogreka bila ne posegnuti za njima, no pravilno ih se moe vrednovati tek uklapanjem u koliko-toliko utvrdive povijesne okolnosti. Naposljetku moe se rei da ova historiografska analiza sintetskog predznaka ima za poglaviti cilj popuniti svojevrsnu znanstvenoistraivaku prazninu u prouavanju i razmatranju kasnoantike i ranosrednjovjekovne povijesti junopanonskoga prostora (sjeverozapadna Hrvatska s Meimurjem i Varadinskom Podravinom, karlovako Pokuplje s Banovinom, Posavina, Slavonija, Srijem, Baranja) kako u hrvatskoj tako i u svjetskoj historiografiji. Njezini nalazi i zakljuci trebali bi dati daljnji poticaj strunom bavljenju spomenutim prostorom u predmetnom kronolokom okviru. Samo na taj nain mnogobrojna nerijeena pitanja mogu s vremenom,
Podrobnije o tome za gepidske, langobardske, avarske i slavenske nalaze u Karpatskoj kotlini u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku usp. Curta 2001, 190-310. 7 Saeto o tomu usp. Ani 2008, 16-19. Preglednu metodoloku studiju o oblikovanju identiteta u ranom srednjem vijeku nudi Pohl 2008, 13-26. Takoer i Heather 2008, 17-35. 8 Usp. McCormick 2005, 343-384 za karolinko doba. Slino se moe pretpostaviti i za dio kasnoantike i kasnije srednjovjekovne numizmatike grae.
6

12

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 12

5. 4. 2011. 14:45:15

Uvod

novim pomnim razgrtanjem slojeva prolosti, dobiti zadovoljavajue odgovore. Ili, ako ve nita drugo, daljnja propitivanja mogla bi tim gotovo istinskim zagonetkama junopanonskoga ranoga srednjovjekovlja donijeti odgovarajue postavljene probleme.

Stanje istraenosti
Prvi pokuaji znanstvene obrade povijesti junopanonskog prostora u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku stari su koliko i tradicija hrvatske kritike historiografije. Na njezinu poetku stoji veliko ime Ivana Luia (1604.1679.) s djelom O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske (De Regno Dalmatiae et Croatiae) u est knjiga, objavljenom prvi put 1666. godine u Amsterdamu (poboljano je izdanje izalo dvije godine kasnije takoer u Amsterdamu).9 Lui se pojedinim temama relevantnima za kasnoantiku i ranosrednjovjekovnu povijest dananje sjeverne Hrvatske pozabavio u nekoliko poglavlja prve i druge knjige svoje kapitalne povjesnice. Vano je naglasiti da su, unato objektivnim interpretacijskim slabostima, neki njegovi zakljuci i problemska vienja zadrali i danas stanovitu vrijednost.10 Zanimanje za prolost june Panonije novi je uzlet doivjelo u 18. stoljeu. Meu prvima valja istaknuti talijanskoga polihistora i austrijskoga carskoga generala Luigija Ferdinanda Marsiglija (1658.1730.), koji je u svom opsenom estosveanom djelu pod naslovom Panonsko-mezijski Dunav, provien zemljopisnim, zvjezdoslovnim, vodopisnim, povijesnim i prirodopisnim opaanjima (Danubius Pannonico-Mysicus, observationibus geographicis, astronomicis, hydrographicis, historicis, physicis perlustratus, Den Haag Amsterdam, 1726.) zabiljeio mnotvo raznovrsnih podataka o podunavskim oblastima.11 Za hrvatsku povijesnu i arheoloku znanost od vanosti je odlomak iz drugog sveska koji se bavi rimskim vojnim starinama s obje obale Dunava, dakle i u nizinskoj Hrvatskoj, osobito u pojedinim naseljima u Srijemu i Slavoniji (Slankamen, Petrovac, Srijemska Mitrovica, Mikanovci, Vinkovci, Despotovac, Sisak, Osijek).12 Koristan je i spis Svojine sirmijske ili opis Sirmija s njegovom biskupijom (Vindiciae Sirmienses seu Descriptio Sirmii cum suo episcopatu, drugo izdanje, Budim, 1746.) maarskog klerika Lszla Szrnyija de Kis-Szrnyi (1670.1752.),13 u kojem se razmatra povijest grada Sirmija i Sirmijske biskupije odnosno cijeloga Srijema. Djelo je naroito bitno zbog maarskih pogleda na ustrojavanje crkvene organizacije u Slavoniji,
Za hrvatski prijevod prve knjige Luieva djela usp. Kunti-Makvi 1986, 66-357. Ukratko o ivotu i radu Ivana Luia usp. Kurelac 1986, 7-54. 10 Usp. Kunti-Makvi 1985, 131-166 u vezi s prikazom doseobe Slavena u Luievu djelu. Za antike izvore kojima se u pisanju posluio Lui usp. Kunti-Makvi 1991, 15-72. 11 O Marsigliju i njegovu djelu usp. Stoye 1994. 12 Za zapaanjima i skicama toga marnoga skupljaa svakojake znanstvene grae i danas redovito poseu strunjaci, napose u topografsko-arheolokim studijama (usp. primjerice Pinterovi 1956, 56-57 za Mursu i Brizzi 1981, 33-52 za Sisciju). 13 Za hrvatski prijevod toga djela usp. Sran 1989. Usp. Jarak 1991, 111 za prosudbu korisnosti Szrnyijeva spisa za kasnoantiku povijest kranstva u junoj Panoniji.
9

13

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 13

5. 4. 2011. 14:45:15

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

poblie reeno, u vezi s pitanjem jesu li se slavonske biskupije osnivale na podruju koje je pripadalo Maarima ili Hrvatima.14 Voluminozno djelo talijanskog povjesniara Danielea Farlatija (1690.1773.) jo je nezaobilazno u prouavanju crkvene povijesti hrvatskoga povijesnog prostora u antici i srednjem vijeku.15 Opsena edicija naslovljena Sveti Ilirik (Illyricum sacrum), od koje je pet svezaka on sam uredio i sastavio (Venecija, 1751.1775.), dok je posljednja tri sveska objavio Farlatijev suradnik Jacopo Coleti (Venecija, 1800.1819.), obiluje vrlo vrijednom povijesnom graom. Sadraje bitne za crkvenu povijest june Panonije u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku donose prve tri knjige koje obrauju povijest salonitansko-splitske nadbiskupije, potom napose peti svezak u kojemu je prikazana povijest Sisake i Zagrebake biskupije,16 te sedmi svezak u kojemu je rije o Sirmijskoj (nad)biskupiji. Zagrebaki kanonik Baltazar Adam Kreli (1715.1778.) sastavio je opiran spis Prethodne biljeke o kraljevstvima Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (De regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae notitiae praeliminares, Zagreb, 1770.), koji je prema njegovim vlastitim rijeima trebao posluiti kao osnova za pisanje sustavne povjesnice. Autor razglaba o mnogim pojedinostima iz kasnoantike i ranosrednjovjekovne povijesti june Panonije u prva tri poglavlja svoje knjige.17 Dodue, zbog tendencioznosti spis nema znanstvenu vrijednost niti je Kreliu bio cilj napisati pravo povijesno djelo. Zagrebaki kanonik i isusovac Andrija Blakovi (1727.1796.) pozabavio se u svojoj nedovrenoj trosveanoj zbirci rasprava Povijesti svega Ilirika od najstarijega vremena naroda i imena (Historiae universalis Illyrici ab ultima gentis et nominis memoria, Zagreb, 1794.) rimskodobnom povijeu itarjeva (Andautonija) i istonog dijela Meurjeja (Savska Panonija).18 Djelo je vrijedno ponajprije kao daljnji korak u uenom zanimanju za daleku prolost sjeverne Hrvatske. Svega godinu dana kasnije svjetlo dana ugledala je knjiga svestranog uenjaka franjevca Matije Petra Katania (1750.1825.) naslovljena Ogled o jezikoslovlju i zemljopisu Panonaca u kojem se raspravlja o podrijetlu, jeziku i pismu Hrvata kao i o nekada slavnim gradovima Panonije, Sisciji, Andautoniji, Neviodunu i Petovionu, te o poloaju postaja na vojnoj cesti (Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum in quo de origine lingua et literatura Croatorum simul de Sisciae Andautonii Nevioduni Poetovionis urbium in Pannonia olim celebrium et his interiectarum via militari mansionum situ disseritur,
Uz Szrnyija, povijeu kranske crkve u Panoniji pozabavio se i maarski sveenik Istvn Szalgyi (1738.1796.) u djelu O stanju panonske crkve (De statu ecclesiae Pannonicae, Peuh, 1777.), nastojei rekonstruirati crkveno-povijesna zbivanja u kasnoj antici (o njegovu djelu u okviru povijesti kranstva na hrvatskom prostoru usp. Jarak 1991, 113). 15 O Farlatiju i njegovu djelovanju usp. Lui 1973, 119-241. Usp. Jarak 1991, 111-113 za ocjenu vrijednosti Farlatijeva djela za kasnoantiku povijest kranstva u junoj Panoniji. 16 Za prijevod odlomka o povijesti Siscijske biskupije usp. Molnar Razum 2003, 9-45. 17 Usp. na primjer Kunti-Makvi 1993, 263-267 za analizu Krelievih podataka o Sisciji. 18 Za vanost Blakovieva spisa u razvitku arheolokih prouavanja u hrvatskoj znanosti usp. Tomii Koutar 2006, 31-39.
14

14

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 14

5. 4. 2011. 14:45:15

Uvod

Zagreb, 1795.).19 U njoj je Katani donio vrijedne podatke o rimskim starinama u etirima gradovima u zapadnom dijelu june Panonije.20 Poetkom 19. stoljea izala je povjesnica tada ve pokojnoga zagrebakoga gimnazijskog profesora i potom knjiniara u Pravoslovnoj akademiji Josipa Mikoczija (1734.1800.) Spokojna Hrvatska (Otiorum Croatiae liber unus, Budim, 1806.). U njoj se priziva historiografska tradicija kojoj je rodonaelnikom bio Ivan Lui. Mikoczy u djelu raspravlja o oblastima koje su zauzeli Hrvati nakon doseljenja, o franakom razdoblju i o dolasku Arpadovia na hrvatsko prijestolje.21 Trebalo je protei vie desetljea dok se nisu ponovno stvorili povoljni uvjeti za to da se upali lu djelatnog znanstvenog zanimanja za povijest hrvatskoga prostora.22 Prvo ime koje s tim u vezi valja navesti jest Franjo Raki (1828.1894.). Pitanjima bitnima i za povijest Hrvatske i Slavonije uhvatio se u kotac ve 1864. godine u raspravi koja je izlazila u nastavcima u asopisu Knjievnik, a u kojoj je kritiki razmatrao izvore za hrvatsku i srpsku povijest.23 Na tragu postojanoga bavljenja povijesnom znanou objavio je 1877. u Zagrebu i zbirku izvora za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest Spisi koji oslikavaju staro doba hrvatske povijesti (Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia), prvi takav prirunik u hrvatskoj historiografiji, u kojem je sabrao tekstove isprava, papinskih pisama i sinodalnih zakljuaka te izvatke iz djela starih povjesnika i kroniara. Instruktivni su u pojedinim segmentima i njegovi radovi Borba junih Slavena za dravnu neodvisnost u XI. vieku (Zagreb, 1875.), Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljini obseg i narod (Zagreb, 1881.) i Nutarnje stanje Hrvatske prije 12. stoljea (Zagreb, 1894.).24 Hrvatsku historiografiju tada je naroito zaokupljalo pitanje rane pripadnosti Slavonije, to je bila posljedica prijepora s maarskim povjesniarima sa snanim politikim peatom. Istaknutu ulogu u tome imao je Vjekoslav Klai (1849.1928.) raspravom Da li je nekadanja Slavonija bila izprvice hrvatska ili ugarska zemlja?,
O Kataniu i njegovu djelu usp. Sran 1996, 39-54, osobito 44-48 za znanstvene radove. Za Katanieve podatke o Sisciji usp. Kunti-Makvi egvi 1992, 165-181, o njegovom istraivanju Murse usp. Pinterovi 1979, 95-106, a o bavljenju Andautonijom usp. Knezovi 2008, 11-47. 21 O Mikoczyju usp. ii 1914a, 82-83, 1925, 32-33, Klai 1975, 55, Strecha 2005, 103. 22 U Zagrebu je 1839.1842. godine tiskano etverosveano djelo Ogledalo Iliriuma seoskog upnika Ivana veara (1775.1839.), ija vrijednost lei samo u tome to je prva povjesnica na hrvatskom jeziku (usp. ii 1914a, 91, 1925, 33-34, Klai 1975, 55, Strecha 2005, 105). 23 Knjievnik 1 (1864), 35-77, 199-227, 358-388, 544-562; Knjievnik 2 (1865), 36-52, 218241, 380-398. Rasprava je 1865. godine u Zagrebu tiskana kao knjiga (Raki 1865). Iste godine kad je objavljena Rakijeva rasprava (1864), u Rijeci je izaao Pregled hrvatske poviesti ime Ljubia (1822.1896.), ali to djelo zbog sumarnosti jedva da se dotie pitanja bitnih za ovu temu (o Ljubiu kao historiografu usp. ii 1914a, 95-96, Klai 1975, 55, Strecha 2005, 107). S druge strane, mnogo je korisnija njegova rasprava o Posavskoj Hrvatskoj (usp. Ljubi 1878). 24 Sve su spomenute studije izale u Radovima JAZU, prva od 1873. do 1875. godine u svescima broj 25, 26, 28, 30 i 31 (Raki 1931a), druga 1881. godine u svescima broj 56 i 57 (Raki 1881ab), a trea izmeu 1884. i 1893. godine u svescima broj 70, 79, 91, 99, 105, 115 i 116 (Raki 1894, 2008).
19 20

15

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 15

5. 4. 2011. 14:45:15

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

tiskanom u Viencu 1882. godine.25 Temeljne razlike u tumaenju politikih tijekova u slavonskom ranom srednjovjekovlju izmeu hrvatske i maarske historiografije ouvale su se dobrim dijelom do dananjice. Istovremeno s izlaskom Klaieve rasprave pojavila se i prva prava hrvatska povjesnica s kritikim i znanstvenim tendencijama, djelo Tadije Smiiklasa (1843.1914.). U prvom svesku ove sinteze, podnaslovljenom Od najstarijih vremena do godine 1526.,26 autor je ukratko obradio i politiku dogaajnicu u Meurjeju od avarskog osvajanja Sirmija. Pregled hrvatske povijesti napisao je i Vjekoslav Klai, izloivi takoer u prvom svesku svoj pogled na najvanije momente u povijesnopolitikom razvoju istoga prostora od prodora Franaka u Panoniju.27 Meutim, tek je objavljivanjem kapitalnog historiografskog djela Ferde iia (1869.1940.) Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara (Zagreb, 1925.) hrvatsko rano srednjovjekovlje dobilo zasluenu znanstvenoistraivaku pozornost.28 Osobita odlika iieve knjige jest u tome to je povijest hrvatskoga prostora sagledavao u kontinuitetu od prapovijesnoga doba pa je shodno tome detaljnije obradio kako ranosrednjovjekovnu tako i kasnoantiku povijest june Panonije. Upravo stoga njegov povijesni prikaz nije na svojoj korisnosti izgubio niti danas. Novi pomak u historiografskoj obradi ranosrednjovjekovne povijesti sjeverne Hrvatske oznaile su sinteze Nade Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku (Zagreb, 1 1971., 21975.) i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb, 1976.). Autorica je sustavnom i podrobnom analizom izvorne grae i plodotvornim interpretacijskim stavovima stvorila sveobuhvatnu sliku drutvene i politike povijesti srednjovjekovne Hrvatske, dotaknuvi se na odgovarajuim mjestima i povijesnog razvoja u Meurjeju.29 Korak dalje otiao je Neven Budak u Prvim stoljeima Hrvatske (Zagreb, 1994.), gdje je osobita pozornost posveena junopanonskom prostoru u ranom srednjem vijeku, naroito njegovom zapadnom dijelu sa sreditem u Sisku.30 Na iievu tragu zahvatio je Ivo Goldstein u knjizi Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb, 1995.) i u kasnorimsko razdoblje. Jo je izrazitiji Goldsteinov doprinos u vezi s ranosrednjovjekovnom povijeu june Panonije u lanku Slika politikog i etnikog stanja u panonskom dijelu Hrvatske (Slavonije) 7.- 12. stoljea, objavljenom 1996. godine.31 Rije je o prvom radu sa sintetikim predznakom u kojem se obrauje povijest Meurjeja u ranom srednjem vijeku. Naalost, u sintezi Tomislava Raukara Hrvatsko srednjovjekovlje (Zagreb, 1997.), koja bogatstvom sadraja i interpretacijskih razina nesumnjivo
Vienac 14 (1882), 560-562, 576-578, 596-599, 609-612, 628-630, 637-640, 655-658, 675-678. Rasprava je jo iste godine izala i kao knjiga (usp. Klai 1882). O Klaievom doprinosu u prijeporima izmeu hrvatske i maarske historiografije usp. Andri 2001a, 37-66. 26 Smiiklas 1882. 27 Klai 1899. 28 O iiu i njegovoj knjizi usp. Budak 1990, 741-749. 29 Nada Klai je ukratko prikazala svoje stavove o razvitku srednjovjekovne Slavonije u jednom kasnijem preglednom lanku (Klai 1978), a pozabavila se i podrujem Pokuplja u srednjem vijeku (Klai 1986). Njezina posljednja sinteza Povijest Hrvata u srednjem vijeku, objavljena posmrtno (Zagreb, 1990.), ne unosi nove elemente u obradu povijesti june Panonije 30 Osnovne teze ponovljene su i u Budak 2003a, 2003b, Budak Raukar 2006. 31 Goldstein 1996.
25

16

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 16

5. 4. 2011. 14:45:16

Uvod

tvori novinu u hrvatskom povjesnitvu, povijest nizinske i sjeverozapadne Hrvatske u ranom srednjem vijeku nije dobila veu panju. Od hrvatskih istraivaa koji su uznastojali nanovo protumaiti pojedine trenutke iz povijesti ranosrednjovjekovne Slavonije valja istaknuti i Luju Margetia, osobito njegovu raspravu Pitanja iz najstarije povijesti Zagrebake biskupije i Slavonije (Zagreb, 1994.),32 te Mladena Ania, koji se u pregledu U osvit novog doba. Karolinko carstvo i njegov jugoistoni obod (Split, 2000.) pozabavio i prilikama u sjevernoj Hrvatskoj u karolinko vrijeme.33 Nakon ranonovovjekovnih autora prvi se u hrvatskoj historiografiji povijeu june Panonije u rimsko doba pozabavio Ivan Kukuljevi Sakcinski (1816.1889.) u opsenom lanku Panonija rimska (Zagreb, 1873.).34 Slinih pokuaja zapravo nije bilo sve donedavno. Kratke ocrtaje povijesnih prilika u Panoniji u rimsko vrijeme do kasne antike odnosno do 6. stoljea dala je Bruna Kunti-Makvi u dvama prilozima.35 Mnogo podrobniji su pregledi eljka Tomiia i Stanka Andria.36 U oba rada oslikano je stanje u junoj Panoniji u kasnoj antici odnosno u doba tzv. velike seobe naroda, s time da je Tomii svoj prikaz doveo do franakog vremena i poetka 9. stoljea, dok je Andri zavrio odlaskom Langobarda iz Panonije u drugoj polovini 6. stoljea, ali je zato veu pozornost obratio antikoj podlozi junopanonskoga prostora. U najnovije vrijeme je i autor ovih redaka priredio nekoliko znanstvenih radova koji podrobno obrauju prilike u kasnoantikoj i ranosrednjovjekovnoj junoj Panoniji.37 Na ovome mjestu valja spomenuti i ope preglede srednjovjekovne povijesti to ih je iznjedrila hrvatska historiografija, a koji jednim dijelom svoga sadraja zahvaaju i u povijesne dogaaje u junoj Panoniji. Na poetku kratkog niza hrvatskih povjesniara koji su se odvaili na taj pothvat stoji Natko Nodilo (1834.1912.). Od sveobuhvatne srednjovjekovne povjesnice Historija srednjega vijeka koja je zapoinjala rasulom Zapadnog Rimskog Carstva i trebala zavriti slomom Bizantskog Carstva Nodilo je uspio dovriti tri sveska (Zagreb, 1898.1905.), dovevi svoje izlaganje do doba cara Heraklija (610.641.). Zadugo je ovaj pokuaj ostao usamljen, sve do pojave prvog, a
Margeti 2000a, 33-83. Rasprava je izvorno objavljena u asopisu Croatica Christiana Periodica XVIII/34 (1994), 1-50. 33 Ani 2000a. 34 Kukuljevi Sakcinski 1873, 86-157. O Kukuljeviu Sakcinskom kao epigrafiaru usp. Matijevi-Sokol 1996, 85-90. 35 Kunti-Makvi 1997, 2003. eljko Rapani u pregledu napisanom za katalog izlobe Hrvati i Karolinzi (Split, 2000.) Od grkih kolonista do franakih misionara. Povijesno-kulturna slika hrvatskoga prostora (Rapani 2000) tek se usputno i krajnje saeto dotie june Panonije, bavei se ponajvie hrvatskim priobaljem i neposrednom unutranjou. Odreenu vrijednost za opis politikih prilika u junoj Panoniji u kasnoj antici ima i monografija Veliki Ilirik (284-395) i njegova konana dioba (396-437) Roka Bogiia (Zagreb, 1962.). Meutim, na interpretacijskim razinama i u zakljucima ve je dobrim dijelom bila nadiena i u trenutku objavljivanja. 36 Usp. Tomii 2000a, Andri 2002. Slavonskim prostorom u rimsko doba i u ranom srednjem vijeku pozabavio se i Mirko Markovi u monografiji o povijesti naselja i stanovnitvu Slavonije (Markovi 2002), no njegov je prikaz dobrim dijelom nepouzdan jer se oslanjao na zastarjelu literaturu. Od istih slabosti pati i krajnje saeti pregled u knjizi o istonoj Slavoniji istoga autora (Markovi 2003a). Mnogo kvalitetniji od Markovieva, iako vrlo sumaran jest pregled antike i srednjovjekovne povijesti Slavonije Emila Spajia iz 1965. godine (Spaji 1965a, 1965b). 37 Graanin 2005a, 2006a, 2006b, 2007, 2008a, 2008b, 2008c, 2009a, 2009b.
32

17

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 17

5. 4. 2011. 14:45:16

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

naalost i jedinog sveska monografije Miroslava Brandta naslovljene Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka (Zagreb, 1980.). Brandt je sumarno obradio i dogaaje u kasnoj antici odnosno u vrijeme velike seobe naroda i u ranom srednjem vijeku koji se izravno tiu june Panonije. Nedavno izala sinteza Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku Ive Goldsteina i Borislava Grgina (Zagreb, 2006.), prva knjiga iz pera hrvatskih povjesniara koja je na tragu suvremenih historiografskih stremljenja obradila cijelu povijest srednjega vijeka, nije s obzirom na karakter i opseg mogla podrobnije razmotriti povijesne prilike u kasnoantikoj i ranosrednjovjekovnoj junoj Panoniji. Hrvatska arheoloka znanost takoer je proizvela radove koji tee sintetiziranju istraivakih rezultata u vezi s povijeu Meurjeja, naroito u posljednje vrijeme. Prvo ime koje valja spomenuti svakako je Zdenko Vinski. Osim to je objavio niz rasprava u kojima meritorno uklapa arheoloke spoznaje u opu povijesnu sliku irega hrvatskog povijesnog prostora u kasnoj antici i u ranom srednjem vijeku, napisao je i sintetski pregled Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine (Zagreb, 1971.), u kojem se bavi i junopanonskim prostorom.38 Uz ve spomenuti rad o junoj Panoniji od kasne antike do karolinkog doba, eljko Tomii posvetio je u posebnom prilogu iskljuivu pozornost Meurjeju od druge polovine 6. do poetka 9. stoljea,39 temeljei svoju interpretaciju prvenstveno na arheolokim nalazima.40 Vano je istaknuti i Tomiievu disertaciju iz 1989. godine koja pokuava donijeti integralnu sliku povijesti sjeverne Hrvatske na temelju materijalnih ostataka tzv. bjelobrdskoga kulturnoga kompleksa.41 Arheoloku i povijesnu znanost u Hrvatskoj obogatile su odnedavno jo dvije disertacije koje se bave junopanonskim prostorom u ranom i razvijenom srednjem vijeku. Jedna je djelo Tajane Sekelj Ivanan, a druga Kreimira Filipeca.42 U obje se ove studije nastoji uglavnom na temelju arheolokih nalaza dati slika naselja i naseljenosti u Meurjeju u ranom srednjovjekovlju sve do 13. stoljea. Pregledom vjerskih prilika i crkvene povijesti u junoj Panoniji u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku pozabavilo se nekoliko hrvatskih strunjaka. Mirja Jarak prikazala je povijest starokranskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj do 6. stoljea,43 a Branka Migotti sabrala je i analizirala arheoloka svjedoanstva o razvitku kranstva u kontinentalnoj Hrvatskoj u kasnoj antici.44 Elementima ranog kranstva u sjevernoj Hrvatskoj bila se jo 1978. godine pozabavila Branka Viki-Belani.45 Vri Vinski 1971a. Rad je u neto izmijenjenom obliku objavljen i na francuskom jeziku (Vinski 1971b). 39 Tomii 2000b. 40 Vrijedi evidentirati jo etiri pregledna rada u kojima se na temelju arheolokih nalaza nastoji oblikovati povijesna slika prostora sjeverozapadne Hrvatske u kasnoj antici (Sokol 1986, 1996a) i u srednjem vijeku (Tomii 1986a, 1996). 41 Tomii 1989a. Usp. i Tomii 1992, 113-130 za novije rezultate. 42 Sekelj Ivanan 1998, Filipec 2002a. Sekelj Ivanan je svoj doktorski rad kasnije u preraenom obliku objavila i u prijevodu na engleski jezik (Sekelj Ivanan 2001a). 43 Jarak 1994. Takoer usp. Jarak 1988, 1991 u vezi s postignuima i glavnim smjernicama u istraivanju povijesti ranog kranstva u junoj Panoniji. 44 Migotti 1994, 1997. 45 Viki-Belani 1978, 588-606.
38

18

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 18

5. 4. 2011. 14:45:16

Uvod

jedan je i pregledan rad Branimira Gabrievia o kranstvu u Iliriku do dolaska Slavena.46 Povijesni razvoj kranstva na hrvatskom prostoru u srednjem vijeku oslikao je Franjo anjek, usputno se dotaknuvi i june Panonije u ranom srednjovjekovlju.47 U novije vrijeme jedino je jo Juraj Kolari pokuao prikazati kontinuirani razvitak kranstva na hrvatskom povijesnom prostoru od antike do srednjega vijeka.48 Najnovije je i Hrvoje Graanin dao pregled povijesnih kretanja u vezi s kranstvom i crkvom od 6. do 11. stoljea.49 U razmatranju povijesti june Panonije u kasnoantikom i ranosrednjovjekovnom dobu neophodno je posegnuti i za rezultatima inozemnih historiografija, u prvom redu onih u neposrednom susjedstvu, ve i zbog preklapanja geografsko-politikih datosti. Slovensko je povjesnitvo u osobama Ljudmila Hauptmanna50 i Boge Grafenauera51 stvorilo vrlo vrijedne, pionirske radove koji upotrebljivost zadravaju i danas. Nadasve su korisne sinteze slovenske povijesti koje obrauju srednjovjekovno razdoblje.52 U novije vrijeme arheolog Slavko Cigleneki objavio je radove koji itekako mogu posluiti u rasvjetljavanju opih prilika u kasnoantikoj junoj Panoniji.53 Naposljetku, Rajko Brato je svojim radovima umnogome pridonio jasnijem sagledavanju crkvenih prilika na zapadnoilirikom prostoru od kasne antike do ranog srednjeg vijeka.54 Od bosanskohercegovakih istraivaa koji su sintetizirali spoznaje o povijesti prostora Bosne i Hercegovine u kasnoj antici odnosno u ranom srednjem vijeku valja prvenstveno navesti uru Baslera55 i Nadu Mileti.56 Antikim razdobljem intenzivno su se bavili Esad Paali57 i Ivo Bojanovski.58 uro Basler je ujedno i autor monografije o povijesti kranstva u kasnoj antici.59 U Srbiji se meu povjesniarima i arheolozima ija je djelatnost neposredno vezana i za povijest june Panonije istie ime Vladislava Popovia, koji je svoj znanstvenoistraivaki mar bio usmjerio naroito u prouavanje antikog Sirmija. 60 Od pojedinanih priloga sintetskog karaktera valja navesti njegov rad o junodunavskim pokrajinama u kasnoj antici od kraja 4. do sredine 5. stoljea61 te studiju o
48 49 50 51 52
46 47

55 56 57 58 59 60 61
53 54

Gabrievi 1987a. anjek 1988, 2003a, 2003b. Kolari 2004. Graanin 2008d. Hauptmann 1915, 1920, 1923, 1928. Grafenauer 1951, 1966, 1969, 1971. Kos 1955, Grafenauer 1964, 1965, tih Simoniti 2004. Izvorno je povjesnica Petra tiha i Vaska Simonitija objavljena u Ljubljani 1995. godine. Hrvatsko izdanje iz 2004. je dopunjeno. Cigleneki 1987a, uz 2008, 1992. Brato 1986, 1987, 1990a, 1990b, 1993, 1994, 1996a, 1998a. Basler 1972 (njemako izdanje, 1993), 1984. Mileti 1984. Paali 1960. Bojanovski 1988. Basler 1986. Usp. Popovi 2003. za sabrane radove o arheologiji i povijesti Sirmija. Popovi 1987.
19

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 19

5. 4. 2011. 14:45:16

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

urbanim prilikama u Istonom Iliriku od 5. do 7. stoljea. 62 Vrlo je korisna i studija monografskih obiljeja Miroslave Mirkovi o povijesti Sirmija do pada grada pod Avare,63 te dvije godine stariji rad Boidara Ferjania o Sirmiju u bizantsko doba.64 Razdoblje tzv. seobe naroda su s arheolokog stanovita obradili Jovan Kovaevi i Danica Dimitrijevi.65 Svakako najplodotvornija je maarska historiografija. Meu brojnim maarskim istraivaima treba najprije spomenuti Andrsa Alfldija, uglednog strunjaka za kasnu antiku i rani srednji vijek u srednjem Podunavlju, ija je dvosveana monografija o propasti rimske vlasti u Panoniji i danas neizostavno pomagalo.66 Njemu uz bok stoji Andrs Mcsy sa svojom studijom o antikoj Panoniji i sintezom o povijesti srednjega Podunavlja u doba Rimskog Carstva.67 Jen Fitz posebno se bavi upravom Panonije u rimsko vrijeme, a od naroite su vanosti za ovu temu njegovi radovi o kasnoantikom administrativnom ustroju panonskih pokrajina.68 Neophodno je istaknuti i djelo Lszla Vradyja o kasnoantikoj Panoniji,69 te Sndora Sopronija o posljednjim desetljeima panonskoga limesa.70 Za razdoblje velike seobe naroda s arheolokog aspekta bitni su prilozi i monografije Dezse Csallnyja,71 Istvna Bne72 i Attile Kissa.73 Sinteze o povijesti kranstva u kasnoj antici djelo su Tibora Nagya74 i Dorottye Gspr,75 a treba izdvojiti i studiju Endra Ttha o kranstvu u Panoniji do 7. stoljea.76 Od maarskih medievista koji su istraivaki prilinu pozornost posvetili i prostoru sjeverne Hrvatske najistaknutije mjesto pripada Gyrgyju Gyrffyju, s raspravama o Slavoniji i Srijemu u ranom i razvijenom srednjem vijeku.77 Sinteze o maarskoj srednjovjekovnoj povijesti takoer donose mnogoto korisnog o hrvatskom ranom srednjovjekovlju,78 unato interpretacijskim razlikama u odnosu na hrvatsku historiografiju. Izuzetno vrijedne su i monografije posveene pojedinim
64 65
62 63

68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78
66 67

Popovi 1982. Mirkovi 1971. Ferjani 1969. Kovaevi 1960, Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, Dimitrijevi 1967. Duan Mrkobrad je u monografiji o arheolokim nalazima seobe naroda u ondanjoj Jugoslaviji (Mrkobrad 1984) nastojao sabrati i sintetizirati dotadanje rezultate arheologije, ali njegov rad pati od ozbiljnih nedostataka (nepotpun katalog arheoloke grae, manjkavo i nedosljedno navoenje strune literature, pogreno ili netono preuzimanje arheolokih interpretacija, neprecizno svrstavanje nalaza po kronolokom i etnikom kljuu). Alfldi 1924, 1926. Mcsy 1962, 1974. Fitz 1983, 1994. Vrady 1969. Soproni 1985. Csallny 1956, 1961. Bna 1971a, 1976, 1982, 1987, 1991. Kiss 1991. Nagy 1939. Gspr 2002. Tth 1994. Gyrffy 1959, 1970, 1971, 1995. Hman 1940, Krist 1993, Engel 2001.
20

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 20

5. 4. 2011. 14:45:16

Uvod

stoljeima: gnes Cs. Ss o slavenskom stanovnitvu u zapadnoj Ugarskoj u 9. stoljeu i Csanda Blinta o junoj Ugarskoj u 10. stoljeu.79 Junopanonskim prostorom u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku pozabavili su se i strunjaci iz germanofonih, anglofonih i frankofonih historiografija. Nadasve su vrijedni radovi Waltera Pohla o Gepidima i Avarima, 80 te Herwiga Wolframa o Gotima i srednjem Podunavlju u ranom srednjem vijeku,81 a osobito knjiga Friedricha Lottera o kretanjima naroda u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku na prostoru srednjeg Podunavlja i istonih Alpa.82 Njima valja pridruiti Jochena Gieslera sa sintezom o ranosrednjovjekovnoj povijesti i arheologiji srednjeg Podunavlja i istonoalpskog prostora.83 Ne smije se izostaviti i Martina Eggersa koji je unato interpretacijskim slabostima i neodrivosti mnogih njegovih zakljuaka sabrao dojmljivu koliinu izvorne grae relevantne i za junopanonsko ranosrednjovjekovlje.84 Za ranu povijest kranstva i Crkve u ovom dijelu srednje Europe koristan je i pregled Petera F. Bartona koji see do 788. godine,85 dok je Lothar Waldmller razmatrao povijest crkvenih koncila u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj do 1311. godine.86 Od anglofonih autora neophodno je istaknuti Charlesa R. Bowlusa s monografijom o srednjem Podunavlju u ranom srednjem vijeku izmeu Franaka, Moravljana i Maara87 i napose Huwa A. M. Evansa koji je analizirao ranosrednjovjekovnu arheologiju Hrvatske.88 Nedavno je na Srednjoeuropskom sveuilitu (Central European University) u Budimpeti obranjen i magistarski rad Jeremyja Mikecza o prostoru Slavonije u 10. i 11. stoljeu u kojem se nanovo interpretiraju postojei arheoloki nalazi. 89 Nemalu vrijednost ima pregledna studija Neila Christieja o opstanku rimskih naselja u Panoniji od 4. do 10. stoljea.90 U vezi s kasnoantikom povijeu treba navesti rad Johna W. Eadieja o sirmijskoj oblasti u doba kasnoga Rimskog Carstva.91 to se tie ranosrednjovjekovne povijesti, vrlo je vrijedna nova sinteza Florina Curte.92
Ss 1973, Blint 1991. Pohl 1980, 2002. 81 Wolfram 1987, 1990, 1995. Za povijest karolinkodobne Panonije u 9. stoljeu valjanost je zadrala i disertacija Geralda Hubera (Huber 1972), prvenstveno kao pregled starijih miljenja i navoda iz vrela. 82 Lotter 2003. 83 Giesler 1997, naroito 16-22, 136-155, 273-302. 84 Eggers 1995. 85 Barton 1975. 86 Waldmller 1987. Waldmller je i autor monografije o prvim dodirima Slavena s kranstvom i kristijaniziranim narodima od 6. do 8. stoljea (Waldmller 1976), koja sadri podatke vane i za povijest junopanonskog prostora. 87 Bowlus 1995. 88 Evans 1989. 89 Mikecz 2009. 90 Christie 1992, 1994. Dodue, studija se iskljuivo bavi sjevernim, maarskim dijelom Panonije (tzv. maarskom Transdanubijom). 91 Eadie 1982. 92 Curta 2006. Kao svojevrstan kuriozum vrijedi spomenuti i Stanka Guldescua s njegovom povijeu srednjovjekovne Hrvatske (Guldescu 1964). Za pojedina pitanja odreenu vrijednost ima i sinteza Johna V. A. Finea Mlaeg o povijesti ranosrednjovjekovnog Balkana (Fine 1983),
79 80

21

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 21

5. 4. 2011. 14:45:16

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Napokon, u prouavanju povijesti Crkve u kasnoantikoj Panoniji niti danas se nikako ne smije zanemariti djelo francuskog povjesniara Jacquesa Zeillera o poecima kranstva u podunavskim pokrajinama.93 Navedeni istraivai postavili su opsene temelje i odredili glavne smjernice: sada valja nadgradnju iznijeti na novu razinu i ponuditi obuhvatnu sliku jednoga prostora u duljem vremenskom trajanju. Otuda su u ovom radu kasna antika i rani srednji vijek spojeni u kontinuirani vremenski slijed kako bi povijesna gibanja i procesi postali to zorniji.

ponajprije zbog rijetkih pokuaja istraivaa poniklih iz tzv. velikih historiografija da se pozabave hrvatskom povijeu u srednjem vijeku. Manje je iskoristiva Fineova najnovija monografija (Fine 2006), uz to to pati i od brojnih faktografskih i interpretativnih slabosti (za recenziju vidi Budak 2009, 487-495). 93 Zeiller 1918.
22

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 22

5. 4. 2011. 14:45:16

I. poglavlje

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

Cjelovito razumijevanje povijesnih procesa nesumnjivo ovisi i o dobrom poznavanju prirodnih osobitosti prostora na kojem se oni odvijaju.1 Izravan utjecaj okolia na ivot ljudi i drutva bio je razliit u razliitim povijesnim trenucima, to je odraz mogunosti i uspjenosti zajednice da prirodno okruenje prilagodi vlastitim potrebama. Pritom na umu valja imati jednako fizike karakteristike tla kao i klimatska svojstva jer i jedno i drugo bitno odreuje ivotne uvjete i razmjetaj naselja na nekom podruju. U predmoderno vrijeme ovjekovi zahvati u prirodni okoli bili su neznatni u usporedbi s kasnijim razdobljima, a najvidljiviji tragovi takvog djelovanja bila su naselja i prometna infrastruktura.

Geografska obiljeja
Prostor omeen Sutlom i umberakim gorjem na zapadu, rijekama Murom i Dravom na sjeveru, Dunavom na istoku te Savom i Kupom na jugu geografski pripada krajnjem jugozapadnom dijelu prostrane Panonske nizine. Prema reljefnim osobinama, ovo je podruje slika raznolikosti. Dananje Hrvatsko zagorje, Varadinska Podravina i Meimurje tvore prijelaz prema Alpama, dok su Karlovako Pokuplje i Posavina dodirni predjeli s peripanonskim prostorom odnosno Dinaridima. U zapadnom dijelu izdiu se gorske jezgre Ivanice i Medvednice koja svojim sjeveroistonim obroncima dodiruje Kalnik, a jugozapadnim rubom gleda u istone ogranke umberakoga i Samoborskoga gorja, odvojena od njih niskim zemljitem uz Savu. Duga i ne ba istaknuta uzvisina Bilogore, povezana na sjeverozapadu s Kalnikom, a na jugoistoku s Papukom, tvori razdjelnicu izmeu dravskih i savskih pritoka. Bez vidljive veze s ostalim gorjem, usred zavale koju svojim tokom omeuju rijeke Lonja i Ilova, prua se poput kakva otoka onia Moslavaka gora. Sredinji dio cijeloga podruja obiljeen je pak gorskim krajem to ga ine grebeni Psunja, Poeke gore i Dilja na jugu te Papuka i Krndije na sjeveru, suavajui na uske pojaseve prisavsku i pridravsku nizinu. Odatle se dalje na istok iri velika ravan koja se izravno nadovezuje na prostranstva Panonske zavale. Jednolinost nizinskog podruja jo jedino razbija frukogorska uzvisina u Srijemu, na sjeveru obrubljena nedalekim Dunavom.
1

S tim u vezi je od velike vanosti povijesna geografija, o emu usp. Lui 1977, 61-76.
23

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 23

5. 4. 2011. 14:45:17

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

U reljefu se naroito istiu prostrane rijene ravnice Drave, Save i Kupe te brojne doline njihovih pritoka. Upravo je okolnost to Drava i Sava na sjeveru i jugu, a Dunav na istoku svojim monim vodotokovima ograuju ovo podruje pridonijela nastanku esto koritenog naziva Meurjeje. Naplavni pojasevi koji se pruaju u irinu du Save, Drave i Dunava pretvarali su rijeke u imbenike razdvajanja, emu su se jednakim uinkom pridruile i neko povrinom znatne umsko-movarne oblasti u zaleu glavnih tekuica. Openito, ni vii gorski predjeli niti poplavne rijene doline s movaritima priljubljenima uz njih nisu pruali naroito pogodne uvjete za naseljavanje. Mnogo povoljniji su bili prigorski krajevi i praporna uzvienja, gdje su se vrlo rano poela raati naselja, ujedno i na sjecitima rijenih prijelaza s prometnim vezama du povienog zemljita. Ukupno uzevi, reljefne, vodne i pedoloke znaajke Meurjeja ipak prilino pogoduju sjedilakom nainu ivota i djelovale su shodno tome na razvitak naseljenosti i napredak mjesnih gospodarskih djelatnosti tijekom povijesti.2 O prirodnim uvjetima ivota na ovom prostoru svjedoe i pojedina literarna vrela. Antiki pisci u prvim stoljeima rimske prisutnosti kude hladno i maglovito podneblje, lou kakvou tla te nedostatak sredozemnih poljoprivrednih kultura (maslina i vinove loze),3 a s udivljenjem, gotovo strahopotovanjem istiu silnu poumljenost panonskih krajeva.4 Jo jedno prevladavajue obiljeje panonskog tla izraeno u djelima starovjekovnih autora natopljenost je vodom, zamovarenost. Za Meurjeje
Za geomorfoloke i hidrografske karakteristike Meurjeja usp. Bsendorfer 1952, 143-151, Si 1975, 5-17, Rogli egota Rianovi 1974, 44-92, 1975, 17-45, Feletar 1986, 4, Rogli 1988, 167, Rianovi 1988, 173-179. 3 Strabon, 7.5.10, Dion Kasije, 49.36.2-4, Herodijan, 1.6.1. Strabon, 7.5.10, 13-14 zove podruje koje naseljavaju Panonci visoravnima (), Jordan, Getica 264 govori o prostranoj ravnici Panonije (in longo ... planitiae), a Statije, Svatice 5.2, 135, zbori o visovima Panonije (iuga Pannoniae). Flor, 1.39.3-4 kae da su sjedita Skordiska, negdanjih gospodara istonog dijela Meurjeja, a naposljetku stijenjenih u oblast uz ue Save u Dunav na razmeu Panonije i Mezije, umska i planinska (silvarum et montium situs). Tacit, Germania 5.1 posredno biljei da je Panonija vjetrovita, a Plinije Mlai, Hvalospjev Trajanu 12.3 spominje da zimi Dunav ledom spaja obale (Danubius ripas gelu iungit) i da je smrznut sposoban izdrati teinu ratnog transporta. Slino ima i Herodijan, 6.7.6-7 (za Rajnu i Dunav). Daleki odjek toga su i stihovi Klaudija Klaudijana s kraja 4. stoljea, Protiv Rufina 2.26-28 o tome da su barbarski napadai kolima nasrnuli preko zaleene povrine Dunava, odnosno s poetka 5. stoljea, Gotski rat 337-338, gdje se za Dunav i Rajnu kae da su rasjeeni ledom. O otroj zimi u Podunavlju piu i Galen, O uzrocima bolesti 1.3 (7, 11, 5-6) i Amijan Marcelin, 30.5.14. Usp. i Graf 1936, 14-15, Bsendorfer 1952, 157, Mcsy 1962, 522, Domi Kuni 2003, 161, 165, 2006, 60. 4 Apijan, Illyrica 4.22 (63, 1-2), Aurelije Viktor, 40.9. Usp. i Flor, 1.39.4, te 1.39.6, gdje se kae da je konzul iz 76. g. pr. Kr. Gaj Skribonije Kurion dopro do Dakije odnosno do dunavske granice, ali je odustao od daljnjeg napredovanja prepavi se mranih uma (tenebrae saltuum). Plinije Stariji, 3.147 govori o ironosnim krajevima Panonije (glandifera Pannoniae), to podrazumijeva obilje hrastove ume. Ovo potvruje i mjernik Higin u spisu Utvrivanje mea, 168, 13, spomenom ironosnih uma (silvae glandiferae). I Herodijan, 8.1.1-2 istie guste ume u posavskoj ravnici. Klaudije Klaudijan, O Stilihonovu konzulatu, 2.191-207 govori 399. godine o Panoncu uz Savu koji sjee ume i lozom sadi mrani Dunav. Usp. i Graf 1936, 13, Bsendorfer 1952, 157, Mcsy 1962, 522, Domi Kuni 2003, 161-162, 2006, 61, Graanin 2005a, 19, bilj. 29.
2

24

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 24

5. 4. 2011. 14:45:17

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

napose je bitan spomen barutina u jugoistonoj Panoniji. Najpoznatija je Volcejska movara ( )5 odnosno movara Hiulka (palus Hiulca)6 koju je napajala rijeka Vuka. Prostirala se u trokutu izmeu Vinkovaca, Osijeka i Vukovara,7 a njezin ostatak ouvao se pod imenom Palaa.8 Zapadno od Vinkovaca i danas se nalazi movara Blato, uz lijevu obalu Bosuta, koja je takoer moda nala svoje mjesto u antikim djelima.9 Istono od Osijeka stere se pak Kopaki rit koji natopljen nabujalim vodama Drave i Dunava postaje neprekinuta vodena povrina. Moda se zapravo na njega odnosi naziv Mursijsko jezero (lacus Mursianus) odnosno Morsijska bara (stagnus Morsianus), koji navodi jedan kasnoantiki povjesnik, iako su i samo tradirano ime i ubikacija upitni.10 I dalje na jugoistoku, oko Sirmija uz Savu, postojale su movare, spomen na koje se sauvao u Velikoj majurskoj bari.11 Starovjekovne spisatelje naroito su se dojmile mone rijeke Dunav, Drava i Sava, izazivajui pozornost vodenom silinom koja je strujala njihovim koritima. To su slavne i velike rijeke,12 koje su se svojim promatraima predstavljale katkada silovite i brze, a katkada mirne i spokojne.13 Voda je nasuna potreba, bez nje je ivot nemogu, a
Dion Kasije, 55.32.3. Izvadak o cezarima, 41.5. 7 O njoj posredno svjedoi i Enodije, 7.28 (= Lakatos 1973, 61), opisujui kako Vuka (Ulca) opkoljuje ovu oblast inei je nedostupnom. 8 Usp. Brunmid 1900, 21, 1902, 125-126 i bilj. 1, 1924a, 673, 1924b, 4-5, ii 1925, 100, 168, Graf 1936, 54, Bsendorfer 1952, 146, 149, 157, Mcsy 1962, 526, Pinterovi 1978, 100, Soproni 1980a, 61, Domi Kuni 2003, 164; 2006, 61-62, Vuli 1913, 2128 pogreno identificira Hiulku kao movarnu dolinu rijeke Bosut. 9 Moda nju na umu ima Zosim, 2.18.2, kad objanjava da je do Cibala vodio put okruen prostranom barom irine pet stadija, dakle neto manje od jednog kilometra (Brunmid 1900, 21, 1902, 126, bilj. 1, 6; takoer i Bsendorfer 1952, 157, koji u njoj vidi bi-bosutsku depresiju; drukije Mayer 1935a, 5, koji poistovjeuje Volcejsku i Zosimovu movaru, a tako i Domi Kuni 2003, 162, 164, no vuansko je movarite bilo mnogo prostranije). 10 Jordan, Getica 30, 35. Usp. Hauptmann 1928, 141 u vezi s problemom razliite rukopisne tradicije naziva, pri emu je on bio miljenja da se radi o movaritu u donjem toku rijeke Siret, to se ne ini nevjerojatnim. ii 1925, 187, bilj. 21 takoer je drao da je rije o movari na uu Dunava (vidi i Mayer 1935a, 5-6). Obino se spomenuti hidronim povezuje s Volcejskom movarom odnosno barama Vuke (Fluss 1933, 678-679, Mcsy 1962, 526, Pinterovi 1978, 100, Soproni 1980a, 61, Bulat 1989, 36, 1993, 173). Za raspravu u vezi s ubikacijom Mursijskog jezera / Morsijske bare vidi nie str. 127-128. 11 Usp. Premk Jeremi 1996, 300; Blint 1991, 199, takoer navodi da je Sava plavila velik dio Srijema. S ovim movarnim podrujem povezan je melioracijski pothvat cara Proba (276. 282.) potkraj njegove vladavine (usp. Bsendorfer 1952, 150-151, Domi Kuni 2003, 163). 12 Plinije Stariji, 3.147 Dravu i Savu naziva slavnim rijekama, a Savu jo i najveom (3.148), dok Herodijan, 6.7.6 kae da je Dunav, uz Rajnu, najvea rijeka i da granii s Panonijom. 13 Plinije Stariji, 3.147 biljei da Drava tee silovitije iz Norika, a Sava mirnije iz Karnskih Alpa. dok Flor, 2.24 pie da dvije brze rijeke, Drava i Sava, tite Panonce (Pannonii duobus acribus fluviis, Dravo Savoque vallantur). Ovo mnogo kasnije ponavlja i Izidor Seviljski, Etimologije 14.4.16, s time to je on Dravu i Savu pretvorio zapravo u granice Panonije (Pannonia... duobus satis acribus fluviis, Dravo Savoque, vallata, Panonija... opasana dvjema prilino brzim rijekama, Savom i Dravom). Jo neke rijeke, prema Pliniju Starijem (3.148), valja spomenuti: Kupu (Colapis) i Bosut (Ba<s>untius). O glavnim rijekama antike Panonije usp. Mcsy 1962, 522-525, Soproni 1980a, 60-61. Takoer i Domi Kuni 2003, 165.
5 6

25

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 25

5. 4. 2011. 14:45:17

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

zahvaljujui njoj buja, no ona je ujedno i prepreka, njezina stihijska snaga neprestana je prijetnja, ona moe otimati plodno, obradivo tlo i svojom ustajalou stvoriti nezdravo podneblje i pospjeiti bolesti, pa ju je neophodno ukrotiti, zauzdati. Vodenost Panonije zaokupljala je i ranosrednjovjekovne kroniare nakon to je panonski prostor iznova postao arite dogaanja.14 Ti ljetopisi iz ranoga srednjega vijeka biljee i lou stranu vode: ona se isprjeuje i pogoduje bolesti.15 Ustaljenjem rimske vlasti u panonskim krajevima poraslo je i zanimanje za njihovo gospodarsko iskoritavanje, u emu su Rimljani bili osobito vjeti. Najprije je trebalo tlo privesti obradi, to se postizalo krenjem uma i isuivanjem movara. Bili su to dugotrajni i naporni radovi, ali oni sasvim jasno svjedoe o nastojanju ovjeka da prirodni okoli podredi svojim potrebama. To je uostalom i odlika ureenih drutava. Plodovi toga truda mogli su se vrlo brzo vidjeti: do 2. stoljea Panonija se preobrazila u jednu od najplodnijih rimskih pokrajina s obiljem raznovrsne, iskoristive zemlje.16 Rimljani nisu stali na tome nego su pristupili i sadnji novih poljoprivrednih kultura. Uz ve uvrijeene itarice, poznato je da su u drugoj polovini 3. stoljea prostrane povrine u jugoistonoj Panoniji zasaene vinovom lozom.17 No, ini se da je u Me U Godinjacima Franakog Kraljevstva (ARF) nekoliko se puta spominju rijeke Drava, Sava i Kupa u vezi s pobunom donjopanonskog kneza Ljudevita (a. 819, 820 = Raki 1877, 322, 324, 325, Kos 1906, 52, 56) i s prodorom Bugara u Panoniju (a. 827 = Raki 1877, 333, Kos 1906, 77). Osim toga, akvilejski patrijarh Paulin u stihovima posveenima furlanskom markgrofu Eriku spominje zbir panonskih rijeka, od kojih se june Panonije tiu Sava, Kupa, Drava, Mura i Dunav (Paulin Akvilejski, Pjesma o vojvodi Eriku, 1, 6 = Raki 1877, 301, Kos 1902, 362, 363). I u Regensburkom nastavku Fuldskih godinjaka (AFCR) navode se pod godinama 884. i 892. rijeke Drava, Sava, Kupa, pa ak i Odra (a. 884, 892 = Raki 1877, 379, 380, Kos 1906, 204-205, 231). U spisu Obraenje Bavaraca i Karantanaca (CBC) spomen su pak nali Dunav, Drava i Sava (CBC 7, 8, 10 = Raki 1877, 298-299, 336-337, Kos 1902, 336, 357, 1906, 102). ak i jedan kasniji kroniar, anonimni notar ugarskog kralja Bele III. (1172.1196.), u djelu Povijest Ugra (GHung, c. 43) spominje prelaske preko Kupe (Culpe), Save (Zova) i Dunava (Danuvius), to jasno pokazuje svijest o vanosti ovih vodotokova, ali svjedoi i o potrebi da se oni svladaju. Usp. i Goldstein 1995, 43. 15 Tako sastavlja Godinjaka Franakog Kraljevstva istie da je Drava, uz dugi put, radila smetnju napredovanju jedne franake vojske, ve samim time to je rijeku trebalo prijei (ARF, a. 820 = Raki 1877, 324, Kos 1906, 56: alter [sc. exercitus] et longitudine itineris et Dravo flumine, quod traiciendum erat, impediebatur), a da su franaki vojnici prigodom prelaska rijeke oboljeli poradi nezdrava kraja i vode (ARF, a. 820 = Raki 877, 325, Kos 1906, 56). Usp. i Goldstein 1995, 43. Za kakvou zraka u slavonskom Meurjeju vidi Taube 1777, 8. 16 Ve spomenuti mjernik Higin, Utvrivanje mea, 168, 13-15 to pokazuje (postojanje njiva prvog i drugog reda, livada, ironosnih uma, obinih uma, panjaka). Usp. i Domi Kuni 2003, 166, 2006, 62. 17 Izvori izvjeuju (Aurelije Viktor, 37.3, Eutropije, 9.17.2, SHA, Probus, 18.8, Izvadci o cezarima, 37.3) da je car Prob dozvolio Panoncima uzgoj vinove loze i sam je zaposlio svoje vojnike da sade vinograde na Frukoj gori (Alma mons), a mogue i na prostoru Banske kose (Baranjske grede), uzvisini koja se prua od Batine do Belog Manastira, a koja je u rimsko vrijeme moda bila poznata kao Zlatogora (Aureus mons), jer antiki itinerariji ondje spominju mjesto toga imena. Dakako, ako je doputeno pretpostaviti da podatak izvora o sadnji vinograda i kod naselja Mons Aureus u Gornjoj Meziji (Eutropije, 9.17.2, Izvadci o cezarima, 37.3) pokriva ujedno i junopanonski lokalitet zbog istovjetnosti naziva. U prilog iznesenoj hipotezi svjedoio bi i rtvenik iz 4. stoljea, pronaen u sjeverozapadnom dijelu Druge Panonije, dakle na prostoru
14

26

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 26

5. 4. 2011. 14:45:17

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

urjeju u ranom srednjem vijeku vinogradarstvo uvelike zamrlo budui da se uzgoj vinove loze i proizvodnja vina u vrelima spominju tek ponovno poetkom 13. stoljea, i to u zapadnom dijelu ovog prostora, a ne vie u istonom.18 Veliku brigu rimska je uprava pokazivala za ureenje voda. Ve na samom poetku carskoga razdoblja, u prvoj polovini 1. stoljea, bio je nainjen prokop kojim se usmjerila Kupa.19 Takvi su radovi nastavljeni i u kasnijim vremenima. U drugoj polovini 3. stoljea je u okolici Sirmija iskopan odvodni kanal koji je vodio u rijeku Savu kako bi se isuilo oblinje vlano zemljite.20 Jo opseniji je regulacijsko-melioracijski zahvat bio nainjen na rijeci Vuki da bi ona postala plovna, a zemljite u Povuju iskoristivo za zemljoradnju.21 Komplementarni ovim zahvatima su i zamani melioracijski
dananje hrvatske Baranje, koji su otac Aurelije Konstancije i sin Venancije posvetili Ocu Liberu prigodom sadnje vinograda (Mcsy 1974, 298). Na kontinuitet u vinogradarstvu u Baranji mogao bi openito ukazivati i toponim Kneevi Vinogradi. Za vinograde na Frukoj gori usp. Tomaschek 1894, 1588, Graf 1936, 13, bilj. 1, Mcsy 1962, 526, Soproni 1980a, 60, Domi Kuni 2003, 167, a za zlatogorsko vinogorje usp. Tomaschek 1896, 2547, Graf 1936, 13, bilj. 1, 112, Bsendorfer 1952, 157, Mcsy 1962, 526, Pinterovi 1978, 24-25, Soproni 1980a, 60 (koji pomalo neprecizno odreuje Zlatogoru kao brdoviti predio sjeverno od Kneevih Vinograda), Bulat 1993, 173. U povelji ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. iz 1209. godine kojom je Varadin stekao povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada (CD III, 89). Usp. i Goldstein 1995, 46. Zagrebaki biskup je pak 1232. godine prepustio azmanskom kaptolu dio vinske desetine s posjeda Moslavina (CD III, 373, uz Pisk 2005, 30). Dion Kasije, 49.37.3, Plinije Stariji, 3.148. Kanal je nainjen po nalogu cara Tiberija (14.37.). Kupa je sada obrubljivala Sisciju i nadomak grada svojim dvostrukim koritom stvorila otok nazvan segestiki (insula Segestica). Usp. i Mcsy 1962, 524, Soproni 1980a, 62. Sava je pak u donjem toku plavljenjem oblikovala otok Metubarb (insula Metubarbis, u slobodnom prijevodu Meublae; usp. Mayer 1935a, 7), o kojem takoer svjedoi Plinije Stariji (3.148). Moda se radi o poplavnom zemljitu izmeu Save i Bosuta (Fluss 1932, 1503, Mayer 1935a, 7, Bsendorfer 1952, 157, Mcsy 1962, 524, s time da on ne osobito precizno kae da se Bosut ulijeva u Savu kod Sirmija, Soproni 1980a, 62). Bulat 1993, 173 vidi u Metubarbu Spavu istono od upanje, dok ga Miloevi 1987, 20 trai oko ua Drine u Savu (tomu se priklanja i Domi Kuni 2003, 164 koja spominje okolicu Sirmija). Radove je zapovijedio car Prob jer je Sirmij zbog movarnog tla stradavao od kia osobito zimi, a pritom se eljela dobiti i obradiva povrina (Aurelije Viktor, 37.4, SHA, Probus, 21.2). Probov kanal vidljiv je i danas. To je potok Jarina, koji tee od sela Jarka preko Petrovaca do Kupinova (usp. Bsendorfer 1952, 150-151, Mcsy 1962, 668, 1974, 272, 298). Po kanalu je prozvana i rimska postaja Fossae, to doslovce znai jarkovi. Danas je to lokalitet Drajpic ili Kudole livade kod sela ainovaca, etrnaestak kilometara istono od Srijemske Mitrovice (za ubikaciju usp. Popovi 1980a, 103, Miloevi 1988, 117-119). O melioracijskim radovima u okolici Sirmija usp. i Miloevi 1969, 23, Premk Jeremi 1996, 300-303, Jeremi 2006, 139. Osim nekadanjih terenskih ostataka, o ovim vodograevnim mjerama svjedoi i naziv rimske postoje Ad Labores Pontis Ulcae, to u prijevodu znai Kod Iskopa (= kanala) Mosta Na Ulki (= Vuki), na mjestu dananje Bobote (identifikacija prema krivani 1974a, 40, Bojanovski 1993, 64, Buzov 2005, 133). Usp. Bsendorfer 1952, 148-149, Mcsy 1962, 668. Postojala je jo jedna postaja imenom Ad Labores, na cesti koja je vodila od Dalja na dunavskoj granici, locirana kod Nemetina, blizu prijelaza preko Drave (Pinterovi 1961, 43-44, 1968a, 59, 1970, 95, 1978, 110, Bojanovski 1993, 64), to je dodatan pokazatelj rimskodobnih melioracijskih zahvata u dananjoj istonoj Slavoniji.
27

18

19

20

21

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 27

5. 4. 2011. 14:45:18

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

radovi u Pobosuu.22 I u doba kasnoga Rimskoga Carstva drava je poklanjala pozornost pretvaranju dotad nedostupnih i neiskoristivih podruja u obradive povrine isuivanjem voda i krenjem uma.23 Ova je blagotvorna ustrajnost poluila dobre rezultate, budui da se u 4. stoljeu, kada rimski svijet odsijava posljednjim zlaanim sjajem nekadanjih vrhunaca svoje moi, spominje bogatstvo Panonije u poljoprivrednim plodovima, robi i stoci.24 No, ovakvom stanju nije bilo sueno potrajati. Slabljenjem i konanim slomom rimske vlasti na ovim prostorima ieznuli su naposljetku i preduvjeti za odravanje postojeih hidrotehnikih sustava.25 Postupno su voda i uma natrag uzeli ono to im je bilo oteto, a prilike su se od tog vremena bitnije promijenile tek u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. stoljea.26 ini se da takvi uvjeti nisu pretjerano smetali slavenskim novopridolicama u ranom srednjem vijeku jer su se Slaveni voljeli naseljavati upravo u teko pristupanim podrujima s obiljem vode, uz movare i ume.27 Koliko se moe prosuditi po krtim navodima iz izvora, u ranom srednjovjekovlju ni klima u Panoniji vie nije bila tako otra kao u prethodnim vremenima. Prema jednom franakom vrelu iz prve polovine 9. stoljea, donjopanonski je knez Ljudevit u mjesecu prosincu, dakle u zimsko vrijeme, provalio u oblast kneza Borne u Liburniji i Dalmaciji, to bi navodilo na zakljuak da je moralo biti prilino toplo kada su putovi iz Posavine prema jugu bili i zimi tako prohodni, jer se u vojne pohode u pravilu kretalo u proljee.28 Ipak, oporavak je bio dugotrajan
Usp. Bojanovski 1993, 64-65. Radovi su jamano bili povezani s iskoritavanjem i prijevozom drvne grae iz oblinjih uma. 23 Tako je car Galerije (305.311.) naredio da se u Panoniji posjeku ume i smanji povrina jezera Balaton (lacus Pelso) gradnjom kanala kojim je voda umjetno otjecala u Dunav (Aurelije Viktor, 40.9). Usp. i Mcsy 1962, 525-526, 668, 1974, 272, 298, Soproni 1980a, 62. 24 Opis svega svijeta i naroda, 57: Deinde Pannonia regio, terra dives in omnibus, fructibus, quoque et iumentis et negotiis, ex parte et mancipiis, Potom je oblast Panonija, zemlja bogata svime, plodovima kao i stokom i robom, a dijelom i robovima. Mediolanski biskup Ambrozije takoer svjedoi o tom bogatstvu u pismu koje je 384. godine uputio caru Valentinijanu II. (375.392.) (Epistola 18.21): u Panoniji se proizvodi ita dovoljno i za potrebe pokrajine i za daljnju prodaju, osobito u zamjenu za vino. Uspomenu na ovo blagostanje sauvao je poetkom 7. stoljea, kad stvarne prilike teko da su opravdavale takvu sliku, Izidor Seviljski, Etimologije 14.4.16, nazvavi Panoniju sretnom zbog tla (solo laeta). Usp. i Mcsy 1974, 299, 342, Domi Kuni 2003, 166, 2006, 62. 25 Usp. Bsendorfer 1952, 149, Goldstein 1995, 35. 26 Usp. ivakovi-Kere 2004, 83-90 u vezi s hidromelioracijskim i regulacijskim radovima u porjeju Vuke. ume su donedavno bile osnovna znaajka istone Hrvatske (usp. Taube 1777, 6, 13, Rogli egota Rianovi 1975, 34). 27 O slavenskim naseobinskim navikama izvjeuje Pseudo-Maurikijev Strategikon, 11.4.7, 38 (= VIINJ I, 132, 139), gdje se kae da naselja Slavena lee u umama, na rijekama, u movarama i na jezerima, u neprohodnim zamovarenim i gusto poumljenim krajevima. 28 ARF, a. 819 (= Raki 1877, 322, Kos 1906, 53). Usp. i Goldstein 1995, 39. Jo u drugoj polovini 18. stoljea proljee je u slavonskoj ravnici i u Srijemu poinjalo ve u veljai, ljeto je bilo nepodnoljivo vrue, jesen je obino trajala do poetka studenog, a zima je vrhunac dosezala krajem prosinca i poetkom sijenja (usp. Taube 1777, 8). Vrlo sline klimatske prilike u istim krajevima potkraj 5. stoljea opisuje i Enodije, 7.27, 28, 29 (= Lakatos 1973, 61), u vezi s dolaskom Ostrogota pod Teoderikom Amalcem u junu Panoniju potkraj 488. godine i estokim bojem izmeu Ostrogota i Gepida u vuanskim movarama poetkom 489. godine (usp. Graanin 2006a, 105, bilj. 124, 106-107, bilj. 133).
22

28

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 28

5. 4. 2011. 14:45:18

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

i ostvaren je tek u razvijenom srednjem vijeku. Potkraj 11. stoljea je juna Panonija, tonije reeno Srijem, ponovno obilovala itom, a i raznovrsnom stokom (ovcama, govedima, svinjama i konjima), ako je suditi po prikazu jednoga kroniara iz prve polovine 12. stoljea.29

Prometne veze i prometnice


Tek to su postojanije zakoraili na junopanonski prostor, Rimljani su poeli ureivati prometne pravce. Mnogo vaniji od rijenog prometa koji se ponajprije odvijao velikim rijekama, Dunavom, Savom i Dravom, a o emu postoje svjedoanstva i za ranosrednjovjekovlje,30 bio je kopneni promet razraenom cestovnom mreom, zaeci ije izgradnje pripadaju dobu ranoga Rimskoga Carstva. U Meurjeju su od najveeg znaenja bile dvije prometne okosnice koje su se pruale du Drave odnosno Save. Zapadno ishodite svih putova za Panoniju, ali i za Dalmaciju, bila je Akvileja (Aquileia, Acquileia, hrv. Oglej), grad na sjeveru Italije, a ulogu nezaobilaznog prometnog kriita za panonske cestovne pravce koji su smjerali u istone carske pokrajine imao je Sirmij (Sirmium, Srijemska Mitrovica). Vana vorita bile su i Mursa (Mursa, Osijek), Cibale (Cibalae, Vinkovci) i Siscija (Siscia, Sisak). Uzdu spomenutih komunikacijskih osi najranije su poeli nicati rimski gradovi, a cestovni su pravci bili ujedno posuti i putnim postajama za izmjenu konja odnosno zaprega (mutationes) i odmoritima (mansiones), podignutima na pogodnim mjestima. Najvanija literarna vrela za rimske cestovne pravce u Meurijeju su Antoninov itinerarij (Itinerarium Antonini Augusti) iz 3. stoljea, Burdigalski ili Jeruzalemski itinerarij (Itinerarium Burdigalense sive Hierosolymitanum) iz prve polovine 4. stoljea (333./334. godine) i Peutingerova karta (Tabula Peutingeriana) iz 4./5. stoljea, a stanovitu potkrijepu prua Kozmografija Anonima Ravenjanina (Ravennatis Anonymi Cosmographia) vjerojatno iz ranog 9. stoljea.31 Dakako, spoznaje o pruanju rimskih cestovnih trasa na terenu nemogue su bez temeljitih arheolokih istraivanja. Prvi se u nas cjelovitom identifikacijom rimskih putnih postaja u junoj Panoniji pozabavio jo poetkom 19. stoljea Matija Petar Katani, a pedesetak godina poslije pothvatio se toga Ivan Kukuljevi Sakcinski, oslanjajui se uglavnom na tumaenja starijih autora, meu njima i Katania, ali ih i nadopunjujui. U novije je vrijeme saeti pregled za junu Panoniju, zasnovan poglavito na Andrsu Grafu, dao Stanko Andri, a
Albert iz Aachena, Povijest jeruzalemskog pohoda 1.7. O rijenom prometu u rimsko vrijeme najizravnije svjedoanstvo prua Strabon, 7.5.2, 27-34. Usp. i Mcsy 1962, 654-655. Za rani srednji vijek zna se da su se Bugari u prodoru u Panoniju 827. godine posluili rijekom Dravom (ARF, a. 827 = Raki 1877, 333, Kos 1906, 77) i da su poslanici kralja Arnulfa putujui Bugarima 892. godine brodili Savom (AF, a. 892 = Raki 1877, 380, Kos 1906, 231), to jasno govori o njihovoj plovnosti. Plovan je zasigurno bio i Dunav. 31 Za povijesno-geografsku analizu navedenih izvora u vezi s hrvatskim i susjednim krajevima usp. krivani 1974a, 33-58, Markovi 1978, 90-93, Lisiar 1980, 9-19, Medini 1980, 69-83, Kozlii 1990, 311-323, ae 1995. Takoer i Miller 1916, naroito 434-437, 443-446, 457462 za junu Panoniju. O vrednovanju kartografskih vrela uope usp. Markovi 1975.
29 30

29

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 29

5. 4. 2011. 14:45:18

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

najnovije je Hrvoje Graanin donio dva prikaza rimskih prometnih pravaca u junoj Panoniji, jedan saeti i drugi podrobniji.32 Najbra prometna veza izmeu Italije i donjodunavskih pokrajina vodila je kroz Posavinu. Polazei od Akvileje, cesta se ravala u Emoni (Emona, Ljubljana), odakle je produavala na istok uz desnu obalu Save, isprva podalje od rijeke.33 Na jug se sputala do mjesta Krucij (Crucium, vjerojatno Gorenja Gomila sjeveroistono od Novog Mesta i juno od kocjana).34 Savi se opet pribliavala u Neviodunu (Neviodunum, Drnovo jugozapadno od Krkog),35 poslije Emone prvome veemu naselju na toj cesti, koje se u kasnoantiko vrijeme nalazilo u pograniju izmeu Italije, Unutranjeg Norika i Panonije Savije. Iz Nevioduna, kako to prikazuju sauvani antiki itinerariji, a pod pretpostavkom da su postaje izmeu Nevioduna i Siscije leale na istom pravcu, cesta se zapravo zaobilaznim putem usmjeravala na jug do razmea dananjeg Korduna i Banovine. Prva postaja na tom smjeru zabiljeena u sauvanim vrelima bila je Romula (Romula, moda Dubovac kod Karlovca),36 a nakon nje slijedila je Kvadrata (Quadrata, vjerojatno Topusko),37 odakle se jedan
Katani 1824-1825, Kukuljevi 1873, 103-132, Andri 2002, 120-122, Graanin 2008b, 6870, 2010. Pregled cestovnih pravaca i putnih postaja koji slijedi oslanja se upravo na studiju u Graanin 2010. Dosada najcjelovitiji prikaz o panonskoj cestovnoj mrei nudi Graf 1936, 42128 (za junopanonsko podruje odnosno prostor dananje sjeverozapadne i istone Hrvatske vidi 45-69, 110-117). Sumarno su se rimskim prometnicama u Panoniji pozabavila jo dvojica maarskih povjesniara, Andreas Mcsy (Mcsy 1962, 658-667) i Sndor Soproni (Soproni 1980b, 207-217). Sasvim openito o rimskim cestama na tlu dananje Hrvatske piu Klemeni Vujasinovi 2000, 6-10, Deluka Dragevi Rukavina 2003, 733-742. Oprezno valja pristupati podacima koje nudi Mirko Markovi (Markovi 2002, 40-44, 2004, 169-183) jer se prigodice oslonio na zastarjela razrjeenja, ponajprije Kukuljevia, iji su zakljuci dijelom naputeni zahvaljujui suvremenim arheolokim istraivanjima. 33 Soproni 1980b, 211, Andri 2002, 121. 34 Pirkovi 1968, 58-62. krivani 1974a, 42 locira Krucij u samom Novom Mestu, ael 1975, 91 u Groblje, a Andri 2002, 121 u Makovec pri kocjanu sjeveroistono od Novog Mesta, u emu slijedi Grafa 1936, 46. Vrijedi istaknuti da lokalitet Cruppi iz Anonima Ravenjanina (4.20) prema arheolokim istraivanjima valja smjestiti u mjesto Groblje sjeveroistono od entjerneja (usp. Pirkovi 1968, 62-66). 35 Graf 1936, 47, Knez Petru kaler 1961, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 23, Petru Petru 1978, Gregl 1984, 9, Andri 2002, 121, Lovenjak 2003, 93-105. krivani 1974a, 42 ubicira Neviodun u Ozalj (tako i Markovi 2002, 51). Miller 1916, 458 smjeta Neviodun u Drnovo, ali biljei i Noviodun kao Ozalj, drei kako je rije o dva zasebna mjesta, jednom evidentiranom u Antoninovu itinerariju, a drugom u Peutingerovoj karti. Da su postojala dva mjesta, Neviodun i Noviodun, smatrao je jo Katani (usp. Kukuljevi 1873, 130; vidi i Markovi 2004, 169; takoer i karta kod Burkowski 1999, 31). No, to je malo vjerojatno, a razlike u navedenim razdaljinama prije valja traiti u rukopisnim koruptelama ili netonostima spisa. Ozalj je tek u kasnom dobu Carstva postao stalno naseljena toka, ureena rimska utvrda, jer je veina arheolokih nalaza iz 6. stoljea (usp. ukovi 1994, 191, 2006, 204). 36 krivani 1974a, 126, 127, Burkowsky 1999, 30, Markovi 2002, 51, 2004, 169. Identifikaciju Romule s Dubovcem bio je izvrio jo Matija Petar Katani (usp. Klemenc 1938, 113). Prema novijem miljenju, valjalo bi je smjestiti u Ribnicu kod Jesenica na Dolenjskem (usp. Pirkovi 1968, 70, Petru 1969, 20, ael 1975, 94, Gregl 1987, 70). 37 Durman 1992, 126, 127, egvi 2006, 270.
32

30

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 30

5. 4. 2011. 14:45:18

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

krak ceste po svoj prilici upravljao prema Seniji (Senia, Senj),38 dok je drugi preko postaje Kod Granice (Ad Fines, vjerojatno Mali Gradac)39 zavravao u Sisciji (Siscia, Sisak).40 Od Siscije dalje na istok pruale su se dvije prometnice. Jedna je isprva produavala desnom obalom Save, zastajui u postajama Kod Pretorija (Ad Praetorium, Gornji Bain na lijevoj obali Une, zapadno od Hrvatske Dubice),41 Servicij (Servitium, Bosanska Gradika)42 i Urbati (Urbas, Srbac istono od utoka Vrbasa u Savu).43 Potom je vjerojatno nadomak Prica prelazila na lijevu obalu Save44 i, prolazei junim padinama Dilja, stizala do Marsonije (Marsonia, Slavonski Brod).45 Odatle je cesta sjevernom Posavinom nastavljala prema postajama Kod Basanta (Ad Ba<s>santem, vjerojatno rudina Vragorilo kod rijeke Bosut u blizini upanje)46 i Salda (Saldae,
Prema Antoninovu itinerariju, 272, 8 274, 7, cesta Akvileja Siscija spajala bi se na magistralu Emona Siscija kod Romule, to slijede Miller 1916, 458-459, Graf 1936, 47-48 i Mcsy 1962, 662 (tako i Burkowsky 1999, 30). No, udaljenost izmeu Senije i Siscije navedena u Antoninovu itinerariju premala je za stvarnu relaciju pa je oito rije o korupteli. Ovo istie Bojanovski 1984, 229-230, koji je zakljuio da ni Romula ni Kvadrata ni Kod Granice nisu pripadali cesti Siscija Senija. Ipak, Kvadrata se kao postaja spominje u svima trima varijantama cesta prema Sisciji u Antoninovu itinerariju i Peutingerovoj karti, pa bi bilo opravdano zakljuiti da se cesta od Akvileje preko Senije na posavsku magistralu prikljuivala kod Kvadrate (slino zapravo i Bojanovski 1984, 230), odakle se pruao i vicinalni cestovni pravac prema jugoistoku do doline Une (usp. Paali 1960, 15, Bojanovski 1984, 230). Ovo ne iskljuuje mogunost da je i iz Romule vodila vicinalna cesta prema Seniji, koja je dobila na vanosti u srednjem vijeku usponom Zagreba. 39 Durman 1992, 125-126, 127. 40 Za pregled starijih miljenja o pravcu ceste od Nevioduna do Siscije usp. Klemenc 1938, 113115. Na starija tumaenja oslanjaju se i krivani 1974a, 42, Burkowsky 1999, 30 i Markovi 2004, 169, kojima je Kod Granice u Glini, a Kvadrata u Vojniu. Andri 2002, 123 stavlja Kod Granice u Degoj kod Topuskog. Durman 1975, 31, 1992, 124 vidi u Moenici juno od Siska, lokalitetu preko kojega je ve Brunmid 1898, 195-199 vodio pravac ceste od Senije do Siscije, spoj gdje se prometnica Senija Siscija prikljuivala na magistralu Siscija Sirmij. Vukovi 1994, 150, nabrajajui pet vanih magistralnih pravaca na irem prostoru Siscije, smjeta Kvadratu na cestu za Neviodun (br. 1), a Kod Granice i Romulu na cestu za Seniju (br. 5), te domee kako je Siscija s Akvilejom mogla biti povezana i pravcem Kod Granice na Emonu (isto, 151). Pritom je oito da je pomijeao postaje du dvije prometnice: Emona Neviodun Siscija i Siscija Senija. 41 Miller 1916, 461, krivani 1974a, 42, 48, Bojanovski 1984, 165, 1993, 63. Mjesto Pretorij (Praetorium) bilo je smjeteno na Crkvini u Suvaji. 42 Paali 1960, 27, krivani 1974a, 42, Bojanovski 1984, 173, 1993, 63, Andri 2002, 121. Neki istraivai Servicij lociraju u okolicu Stare Gradike (usp. Dai 1989, sine pagina) odnosno u selo Pivare kraj Nove Gradike (usp. Mikiv 2006, 48). 43 Graf 1936, 51, krivani 1974a, 42, Bojanovski 1977, 152-153, 1984, 174, 1993, 63. Dai 1989, sine pagina smatra da se postaja Urbata nalazila blizu dananjeg mjesta Davora, na utoku Vrbasa u Savu. 44 Bojanovski 1984, 181. U kasnijem radu prijelaz smjeta istonije, kod Slavonskog Kobaa (Bojanovski 1993, 63; tako i Iskra-Janoi 2001, 43, Mikiv 2004, 20). 45 Miller 1916, 462, Graf 1936, 51, krivani 1974a, 42, Bojanovski 1984, 184-185, 1993, 63. 46 Bojanovski 1984, 187-188, 195-199. Usp. i krivani 1974a, 43. Kod Basanta Bojanovski kasnije smjeta u samu upanju (1993, 63; tako i Iskra-Janoi 1999, 57).
38

31

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 31

5. 4. 2011. 14:45:18

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

vjerojatno Posavski Podgajci).47 Poslije toga je iznova prelazila preko Save, moda na potezu izmeu Gradca u Trnjacima istono od Brkog i Rainovaca,48 te dolazila u postaju Rijeka Drina (Drinum Flumen, moda Prekaje u Donjem Brodcu).49 Smjerajui dalje prema Sirmiju, cesta je morala jo dvaput svladati rijene prijelaze: najprije na Drini, vjerojatno kod sela Balatun uz samu rijeku, ulazei u kasnoj antici u pokrajinu Prvu Meziju, a onda ponovno na Savi, kod Mavanske Mitrovice, vraajui se u Drugu Panoniju, u samo pokrajinsko sredite kao svoj cilj.50 Tu se nadovezivala na prometnu okosnicu koja je vodila dalje na istok odnosno jugoistok, nadovezujui se s jedne strane na donjodunavki prometni krak, a s druge strane na magistralni pravac prema istonoj carskoj prijestolnici, Konstantinopolu. Druga cesta koja je od Siscije kretala na istok prolazila je cijelim putem krajevima sjeverno od Save. To je tzv. unutranja prometnica (via mediterranea). Prva postaja bila je Varijana (Varianae, moda Kutina),51 nakon koje se cesta ravala u dva pravca, moda doista kod Banove Jaruge.52 Sjeverni je smjer nastavljao prema Akvama Balisama (Aquae Balissae, hrv. Balike Toplice, vjerojatno Daruvar),53 dok je juni prolazio po svemu sudei du junih padina Psunja do Menejane (Menneianae,
Bojanovski 1984, 211, 1993, 63. O cesti K Basantu Salda usp. Bojanovski 1984, 200-211. Bojanovski 1984, 212, 216. Kasnije Bojanovski prijelaz preko Save locira u Rainovce (1993, 63; tako i Iskra-Janoi 2001, 43). 49 Bojanovski 1984, 217-218. U kasnijem radu Bojanovski navodi samo selo Brodac (1993, 63). 50 Za rijene prijelaze usp. Bojanovski 1984, 218, 221-225. O dionici ceste od postaje Rijeka Drina do Sirmija usp. Bojanovski 1984, 211-227. 51 Varijanu s veom ili manjom sigurnou u Kutinu ubiciraju Miller 1916, 460, Pinterovi 1975, 124, Dai 1989, sine pagina, Bobovec 2001, 170, 2002, 73-74, 2005a, 98-103, Andri 2002, 122, Markovi 2002, 52 (oko Kutine), 2004, 180, Schejbal 2003, 107 (oko Kutine), Pisk 2005, 30-31. Graf 1936, 50 navodi kao mogunost i Kataniev zakljuak da se radi o Osekovu, no to je miljenje danas naputeno, jer su na lokalitetu Ciglenice otkriveni ostaci rimske vile (usp. Bobovec 1998, 60-62, 1999, 62-67, 2005b, 111-117, 2006a, 88-92, 2006b, 194-195). Ta je vila jamano leala upravo uz ovu cestu. Kukuljevi 1873, 126 je smatrao da je Varijana bila u Kraljevoj Velikoj jugoistono od Kutine. 52 Do Banove Jaruge su u srednjem vijeku dopirala dva puta koji su se onamo usmjeravali od Koprivnice preko Bjelovara i Gojla te od Virovitice preko Velike Peratovice, Malih i Velikih Zdenaca, Hercegovca, Garenice i Gojla (Lovrenevi 1979, 237-238, 1980, 196-198). Dodue, Lovrenevi ih je proglasio rimskim cestama, to za dijelove trasa nije iskljueno (usp. Markovi 1985, 37, Jakovljevi 1990, 118, 120), ali to ne potkrepljuje dosljedno rimskodobnim nalazitima. Stoga rimske pravce koje on zacrtava valja uzimati s dosta opreza. 53 Ovu identifikaciju prihvaa veina istraivaa (usp. Pinterovi 1970, 94, 1975, 124, Vueti 1975, 16, Soka-timac 1978, 37, Feletar 1989, 28, Markovi 1994, 111, Tomii 1997, 28, Bobovec 2001, 170, Buzov 2005, 135). Miller 1916, 460 je drao da su Akve Balise mjesto Dragovi sjeveroistono od Pakraca, a raireno je i miljenje kako je rije o Lipiku (usp. Herman Kauri 2004, 25-26 koja se i sama priklanja tomu). To je miljenje zastupao i Graf 1936, 50. Bio je iznesen prigovor da bi ova cesta inila neobian otklon produavajui sve do dananjeg Daruvara (Herman Kauri 2004, 24), a da onda ne nastavi prema Podravlju (Andri 2002, 122, bilj. 6). No, Akve Balise-Daruvar jamano su bile spojene na prometnu transverzalu koja je povezivala Posavinu i Podravlje. Arheoloki ostaci jasno svjedoe o tome da je na prostoru Daruvara u rimsko doba postojalo znatno naselje i ne treba sumnjati u to da je bilo prikljueno na jedan od magistralnih pravaca odnosno da je tvorilo vaniju postaju u prometnom sustavu rimske june Panonije (usp. i Schejbal 2003, 104-106, uz kartu na strani 97).
47 48

32

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 32

5. 4. 2011. 14:45:18

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

moda Baindol sjeveroistono od Nove Gradike),54 a ponovno su se spajali u Inceru (Incerum, moda u okolici Tekia sjeverno od Slavonske Poege).55 Odatle je cesta jednim smjerom presjekla Poeku kotlinu i preko prijevoja Krndije stizala u Stravijanu (Stravianae, moda Gradac Naiki)56 i zavrila u Mursi (Mursa, Osijek). Drugim je pak smjerom, pratei sjeverne padine Dilja, vodila kroz Picentin (Picentinum, moda Ruevo istono od Slavonske Poege)57 i Leukon (Leuconum, moda Levanjska Varo),58 pa potom preko Certis(ij)e (Certiss<i>a, vjerojatno trbinci u Budrovcima kod akova), koja je bila istaknuto raskrije putova (caput viarum),59 dospjela u Cibale (Cibalae, Vinkovci), gdje se prikljuivala na podravsku magistralu.60 Kako su se Mursa i Cibale nalazile na vanim prometnim voritima, ondje se otvarala lepeza daljnjih cesta. Iz Certis(ij)e je odvojak ceste vodio u Marsoniju (Peutingerova karta),61 ime su Cibale bile spojene s junom posavskom prometnicom. Iz Cibala je izlazila i vicinalna prometnica koja se nadovezivala izravno na podunavsku (limesku) cestu.62
Tako Dai 1989, sine pagina. Rukopisna inaica naziva postaje glasi Manneanae (Antoninov itinerarij, 260, 4). Bobovec 2001, 170 i Schejbal 2003, 102-103 tu postaju smjetaju u Pakrac, no jo je Soka-timac 1978, 37 isticala da ondje nema konkretnijih arheolokih nalaza koji bi potvrivali nazonost Rimljana. Prema Kukuljeviu 1873, 126 postaja se nalazila u Banovim Jarugama, to prihvaaju Lovrenevi 1979, 243 i Jakovljevi 1990, 118. Vejvoda timac 1977, 90 lociraju je u predgrae Poege, Graf 1936, 50 u Podgorje sjeveroistono od Poege (tako i Pinterovi, 1975, 24), a Miller 1916, 461 ak u Daruvar. ini se da je najblie istini pretpostavka kako se postaja nalazila u junom podnoju Psunja (usp. Andri 2002, 122). 55 Soka-timac Bulat 1974, 136, Soka-timac 1975, 25, Potrebica 2006, 45. Bulat 1977, 8283, Vejvoda timac 1977, 89-91, Minichreiter 1989, 187, Herman Kauri 2004, 24 lociraju Incero u Tretanovce (Tretanovaku gradinu) zapadno od Tekia. Kukuljevi 1873, 126, Graf 1936, 50, Spaji 1965a, 13, Pinterovi 1970, 94, Kosanovi 1979, 157, Dai 1989, sine pagina, Andri 2002, 122 i Markovi 1978, 93, 2002, 50, 2004, 182 navode smu Slavonsku Poegu, dok Pinterovi 1975, 124 ima kod Poege. Schejbal 2003, 103, 105 se odluio za Veliku. 56 Kukuljevi 1873, 126, Spaji 1965a, 13, Pinterovi 1970, 94, 1978, 35, Bulat 1983, 269, bilj. 16, Herman Kauri 2004, 24. Miller 1916, 462 i Buzov 2005, 133 lociraju Stravijanu u Naice, Graf 1936, 67 u Naice ili Levanjsku Varo, a Vejvoda timac 1977, 90 kod Naica. 57 Andri 2002, 122. Pinterovi 1975, 124 spominje Latinovac ili Ruevo, to preuzimaju Vejvoda timac 1977, 90. Latinovac ima Kukuljevi 1873, 127, a Miller 1916, 461 Grabarje. 58 Miller 1916, 461, Markovi 1978, 93, 2002, 50, 2004, 182, Andri 2002, 122. Kukuljevi 1873, 127 locira Leukon u Selc odnosno u Pikorevce, Pinterovi 1975, 124 kod Selaca ili kod Andrijevaca (no usp. Pinterovi 1970, 95), a Iskra-Janoi 2005, 20 u Donje Andrijevce. 59 Pinterovi 1970, 92, 1975, 124, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, Minichreiter 1989, 183, Migotti 1998, 77-78, 2001, 77-95, 2006, 268, Andri 2002, 122, Buzov 2005, 129. Neki lociraju Certis<ij>u u samo akovo (usp. Graf 1936, 53, Spaji 1965a, 13, Markovi 1978, 93). 60 Kod Starih Mikanovaca su otkriveni ostaci rimske ceste i ondje se moda nalazila postaja za izmjenu konjskih zaprega (mutatio) ili odmorite (mansio) (usp. Iskra-Janoi 2001, 45, 2006a, 261). 61 Miller 1916, 462, Graf 1936, Mcsy 1962, 663, krivani 1974a, 42, Bojanovski 1993, 63, Iskra-Janoi 2001, 45. Antoninov itinerarij, 268, 5-7 navodi i pravac Certis(ij)a-Urbata-Servicij koji je slijedio posavsku magistralu moda do Oriovca i zatim skretao na jug do Slavonskog Kobaa, ondje preao Savu i produio do Urbate (usp. Bojanovski 1984, 188, 1993, 63 za Oriovac i prijelaz kod Slavonskog Kobaa). 62 Iskra-Janoi 2001, 20.
54

33

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 33

5. 4. 2011. 14:45:19

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

34

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 34

5. 4. 2011. 14:45:23

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

U kasnoj antici vanou je posavski prometni pravac nadmaivala cesta kroz Podravlje.63 Njezino ishodite bio je Petovion (Poetovio, Ptuj), koji je najprije bio dio Gornje Panonije, a u kasno rimsko doba pripojen je Unutranjem Noriku. Ta je uzduna komunikacijska os slijedila poljoprivredno najprivlanije podruje izmeu nizine Drave i pobra Kalnika i Bilogore prema istoku. Kao prva postaja na tom putu spominje se Ramista (Ramista, vjerojatno Formin izmeu Ptuja i Ormoa),64 smjetena na vanom prijelazu preko Drave, uz utok rjeice Pesnice. Preavi Dravu, cesta je stizala u Akvu Vivu (Aqua Viva, hrv. iva Voda, Petrijanec kod Varadina),65 odakle se jedan njezin krak ravao na jug. Ova je poprena spojna cesta, povezujui podravsku i posavsku magistralu, prolazila kroz postaju Pir (Pyrri, vjerojatno Komin zapadno od Krievaca)66 i grad Andautoniju (Andautonia, itarjevo)67 te zavravala u Sisciji. Podravska je pak cesta poslije Akve Vive vodila u postaju Popul (Populi, vjerojatno kod Bartolovca na desnoj obali Plitvice),68 a nakon toga redom prolazila kroz Joviju Botivo (Iovia Botivum, Ludbreg),69 Sunistu (Sunista, vjerojatno Kunovec Breg sjeverozapadno od Koprivnice),70 Piretu (Piretae, vjerojatno Draganovec juno od Koprivnice),71 Lentolu (Lentolae, moda Virje sjeverozapadno od urevca),72 Kardon (Cardonum,
O izuzetnoj vanosti ove prometnice usp. Graf 1936, 59, Lwe 1961, 7, Mcsy 1962, 661. Pahi 1965, 315, Fulir 1969, 369, 371, 1970, 7, krivani 1974a, 40, Petri 1994, 34. Inaica naziva postaje glasi Remista (Peutingerova karta). Za starija miljenja o ubikaciji Ramiste vidi Klemenc Saria 1936, 90, koji je smjetaju u Zavre (isto, 89). 65 Miller 1916, 444, Pahi 1965, 315, Viki Gorenc 1968a, 4, 6, Fulir 1969, 371, 1970, 8, krivani 1974a, 40, ari 1977, 49-50, 1978, 177, Markovi 1978, 92, 1983, 28, 2002, 49, 2004, 175, Markovi 2003c, 23, Gorenc Viki 1984, 60, Feletar 1989, 28, Petri 1994, 33, 34, Andri 2002, 123, Puzak 2003, 29. Klemenc 1953, 86 Akvu Vivu smjeta u Vinicu kraj Varadina (vidi i Klemenc Saria 1936, 90). 66 Kukuljevi 1873, 128, Klemenc 1953, 84, Fulir 1969, 388, 1970, 10-11, Gorenc NemethEhrlich 1983, 103, 1984, 299-301, Feletar 1989, 28, Petri 1994, 33, Andri 2002, 123, Struki 2003, 214, Markovi 2004, 175. Miller 1916, 444 locira postaju Pir u okolicu Komina. 67 U Antoninovu itinerariju (266, 2) spominje se inae nepoznata Dautonija (Dautonia), to bi prema nekima bila postaja nasuprot Andautonije (usp. Graf 1936, 62-63, Andri 2002, 123). 68 Fulir 1969, 408-409, 1970, 11-12, krivani 1974a, 40. Markovi 2004, 175 navodi kao mogunost Bartolovec, ali i Sv. Jurja Ludbrekog (druga lokacija zacijelo prema Graf 1936, 63). Viki Gorenc 1968a, 4 spominju Crkvite. Kukuljevi 1873, 108 je Popul smjestio u Ludbreg. 69 Tomii 1966, 119, Viki Gorenc 1968b, 129, Fulir 1970, 13-14. Kukuljevi 1873, 108 je Joviju Botivo stavio u Bukovec odnosno Sv. Petar Botovo. 70 Fulir 1967, 183, 1969, 419, 1970, 14, krivani 1974a, 40, Demo 1981a, 73, Feletar 1989, 30, Markovi 1990, 131, 2003c, 23, Petri 1994, 34, Markovi 2002, 52. Inaica naziva postaje glasi Sonista (Peutingerova karta, Anonim Ravenjanin). I Markovi 2004, 176 kao mogui lokalitet za Sunistu navodi Kunovec Breg, ali je u nizu putnih postaja stavlja poslije Lentole i Kukone, to je potpuno pogreno. Kukuljevi 1873, 108 je Sunistu smatrao koruptelom za hic sinistra (ovdje lijevo). 71 Demo 1981a, 73-75, Begovi 1986, 147, Markovi 1994, 111, 2003c, 23, 24. Feletar 1989, 30 navodi Farkai kod Draganovca (usp. i Markovi 1994, 111, Petri 1994, 34), a Markovi 2002, 51 Vlaislav. Kukuljevi 1873, 108 je Piretu locirao u Lunjkovec kod Koprivnice. 72 Lovrenevi 1979, 234, Begovi 1985, 18, 1986, 147, Feletar 1989, 36, Markovi 2003c, 23. Inaice naziva postaje glase Lentulae (Anonim Ravenjanin) i Luntulae (Peutingerova karta). Kukuljevi 1873, 108 navodi Gradie kod Virja (usp. i Lovrenevi 1979, 236, Petri 1994, 35),
63 64

35

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 35

5. 4. 2011. 14:45:24

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

moda kod Prugovca juno od Klotara Podravskog),73 vjerojatno jo jednu postaju imenom Jovija (Iovia, moda Turnaica juno od Pitomae),74 Kokonu (Cocconae, moda kod pii Bukovice sjeverozapadno od Virovitice),75 Serotu (Serota, moda juno od toponima Taborite kod Virovitice),76 Bolencij (Bolentium, moda Oreac istono od Suhopolja),77 Marinijanu (Marinianae, vjerojatno Donji Miholjac),78 Sere73

74

75

76

77

78

a krivani 1974, 40 urevac. Markovi 2004, 176 potpuno neutemeljeno locira Lentul u Legrad. Tako Begovi 1985, 18-19, 1986, 148, 150 (usp. i Miller 1916, 445 koji Kardon smjeta 3-4 km zapadno od Pitomae). Za trasu ceste Lentola-Kardon usp. Begovi 1986, 144. Begovi 1985, 19 poblie odreuje Karodun potezom izmeu sela Mala renjevica i Grabovnica. Ostaci rimske ceste vidljivi su u predjelu eina jama kod Prugovca i na Vargievu brijegu izmeu Kozarevca i sela Grabovnice (Jakovljevi 1990, 117). Neki istraivai identificiraju Kardun s mjestom Car<r>odunum koje spominje Klaudije Ptolemej u svojoj Geografiji (usp. Begovi 1985, 17, 1986, 149). No, ini se da Ptolemejev lokalitet valja traiti na uu Mure u Dravu (Graf 1936, 65; takoer i Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, gdje se dodue spominje i mogunost da se radi o naselju na mjestu dananje Pitomae; vidi i Mayer 1935, 77, uz Graf 1936, 70 za identifikaciju rijeke). Ovdje valja naglasiti da postaja Louta ili Lonia koju neki istraivai zasebno navode (Begovi 1985, 17, Feletar 1989, 36, 1990, 12; usp. i Bulat 1983, 263, 266, 267) ne postoji nego je rije o rukopisnoj korupteli na Peutingerovoj karti za Joviju (Miller 1916, 445, bilj. 1). Za lokalitet usp. Lovrenevi 1979, 234, 236, Jakovljevi 1990, 118. Begovi 1985, 16, bilj. 10, 19, 20, 1986, 148 Joviju locira u Otrovanec, dok je Miller 1916, 445 i krivani 1974a, 40 stavljaju u Klotar Podravski. Prema Schejbal 2003, 106, Jovija Kardon bi bila jedinstvena postaja za dva rimska naselja, smjetena u podruju izmeu Otrovanca, Sedlarice i Prugovca. to se tie poistovjeivanja Kardona s Jovijom, Kardon je bio prva mutatio nakon Lentole ( Jeruzalemski itinerarij, 562, 3), a Jovija je po svemu sudei zasebna postaja koja se moe identificirati kao pagus Iovista s jednog natpisa iz Rima (usp. Miller 1916, 445, Mayer 1935, 73, 75, Begovi 1985, 17, 1986, 148, Schejbal 2004, 102). Jovista bi znailo jovijski (vidi Mayer 1935, 75). Jovija je morala leati blie Kokonu jer se i na Peutingerovoj karti i u Jeruzalemskom itinerariju poklapa udaljenost od Jovije odnosno od Kokone do sljedee postaje Serote. Kukuljevi 1873, 108, ii 1896, 3, Lovrenevi 1979, 234, 237, Begovi 1985, 16, bilj. 10, 20, 1986, 148. Inaica naziva postaje glasi Cucconae. Cvetkovi 1971, 6-7 Kukonu smjeta na lokalitet Bukovika Gradina breuljak Zidine kod pii-Bukovice, a Schejbal 2003, 106 na lokalitet Berek kod pii-Bukovice, uz najistoniji rub toponima/lokaliteta Gradina-Zidina. Prema Milleru 1916, 445 Kukona je Turanovac, a prema Grafu 1936, 65 Sopje. Schejbal 2003, 106. Usp. i Begovi 1985, 16, bilj. 10, 20, 1986, 147. Inaica naziva postaje glasi Sirotae (Peutingerova karta; vidi i Anonim Ravenjanin, 4.19: Sirote). Kukuljevi 1873, 108 i Lovrenevi 1979, 236, 237 lociraju Serotu u Gradinu kod Virovitice, Miller 1916, 445 i krivani 1974a, 40 kod sela Oreca i Gaita, a Graf 1936, 65 oko Noskovaca. Kukuljevi 1873, 108, Pinterovi 1970, 92, 93, Minichreiter 1986, 87, Schejbal 2003, 106, Salaji 2003, 87, 2006, 120 (Dvorina, Svetina, Luka). Inaica naziva postaje glasi Bolent<i>a ( Jeruzalemski itinerarij). Miller 1916, 445, krivani 1974a, 40 i Markovi 2002, 49, 2003b, 23 smjetaju Bolencij kod Sopja, a Graf 1936, 65 u Moslavinu Podravsku (usp. i Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17). S obzirom na poloaj mjesta, Nemeth-Ehrlich 1986a, 106 smatra vrlo vjerojatnim da je upravo kroz Oreac prolazila podravska magistrala odnosno da se ondje nalazio antiki Bolencij. Graf 1936, 65, krivani 1974a, 40, Soproni 1980a, 58, Andri 2002, 124, Markovi 2002, 50, Herman Kauri 2004, 21. Miller 1916, 445 locira Marinijanu zapadno od Moslavine Podravske, a Kukuljevi 1873, 108 ak u Slatinu, to preuzimaju i Spaji 1965, 13, Pelikan 1997, 15-16 i Tomii 1999a, 180 i d.
36

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 36

5. 4. 2011. 14:45:24

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

nu (Serena, valjda Sveti ura sjeveroistono od Valpova),79 Berebu (Berebae, zacijelo Podgajci Podravski jugoistono od Donjeg Miholjca),80 Jovaliju ( Jovalia, moda Valpovo sjeverozapadno od Osijeka)81 i Murselu (Mursella, vjerojatno Petrijevci sjeverozapadno od Osijeka),82 stiui nakon toga u Mursu. U Mursi su se otvarali daljnji prometni smjerovi, prema sjeveru, jugu i istoku. Glavni nastavak podravske magistrale se upravljao na jug, prema Sirmiju. Iz Petoviona je prema sjeveroistoku izlazila cesta koja je jednim svojim dijelom prolazila i dananjim hrvatskim prostorom. Rije je o ogranku poznatoga Jantarskoga puta koji je od davnina spajao Italiju i Sredozemlje s Baltikom. Od postaje Kurta (Curta, Ormo)83 ova je prometnica prela na podruje dananje Hrvatske preko potoka Trnava i potom kroz zapadno Meimurje dospjela u postaju Halikan (Halicanum, vjerojatno Sv. Martin na Muri).84 Nakon toga se prebacila preko rijeke Mure u blizini Muraka i ula u dananje Prekomurje. Odatle se iznova prikljuila na Jantarski put kod postaje Rijeka Arabon / Kod Arabona (Arrabo Flumen / Ad Arrabonem, Katafa jugoistono od Krmenda uz srednji tok rijeke Rabe),85 nastavljajui
Graf 1936, 66, Andri 2002, 124. Inaica naziva postaje glasi Seronae (Peutingerova karta). Obino se Serena smjeta u Viljevo jugozapadno od Donjeg Miholjca (usp. Miller 1916, 445, krivani 1974a, 40, Pinterovi 1978, 34, Soproni 1980, 58, Markovi 1986, 42, 2002, 51-52, 2004, 177, Buzov 2005, 133), no u tom bi sluaju cesta inila neobian otklon. U Svetom urau utvreni su brojni rimskodobni povrinski nalazi (Bulat 1969, 47). 80 Kukuljevi 1873, 108, Miller 1916, 445, Graf 1936, 66, Pinterovi 1968, 63, 1970, 93, 1978, 34, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, krivani 1974a, 40, Markovi 1986, 42, 2004, 177, Markovi 2002, 49, Buzov 2005, 129, 133. Inaice naziva postaje glase Vereae ( Jeruzalemski itinerarij) i Berevae (Anonim Ravenjanin). Spaji 1965, 13 i Pelikan 1997, 16 Berebu vide u Donjem Miholjcu. Na obali Drave, na poloaju Selite sjeverno od Podgajevaca Podravskog otkriveni su rimskodobni ostaci koji ukazuju na neku graevinu, moda postaju (Bulat 1969, 47). 81 Miller 1916, 445, Graf 1936, 66, Spaji 1965, 13, krivani 1974a, 40, Pinterovi 1978, 34, Pelikan 1997, 16, Markovi 1986, 42, 2004, 177, Buzov 2005, 129, 133. Inaica naziva postaje glasi Iovallium (Peutingerova karta). 82 Kukuljevi 1873, 117, Miller 1916, 445-446, Graf 1936, 66, Spaji 1965, 13, Pinterovi 1970, 93, 1978, 34-35, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, krivani 1974a, 40, Bulat 1969, 47-48, 1977, 79, Pelikan 1997, 16, Markovi 2002, 51 (selo Surduk kraj Petrijevaca), 2004, 179, Buzov 2005, 129. Inaica naziva postaje glasi Mursa Minor (Mala Mursa; Peutingerova karta), znaenjem isto to i Mursela (Mursica). Na poloaju erine istono od Petrijevaca otkriveni su brojni ostaci rimskoga graevnoga materijala, to bi moglo upuivati na postojanje nekog naselja ili postaje (Bulat 1969, 47-48, Minichreiter 1989, 187). 83 Kukuljevi 1873, 107, Klemenc Saria 1936, 88, Pahi 1961, 113, 1965, 294, 314, Fulir 1969, 427, 1970, 17, Red 1998, 13. Neki istraivai smjetaju Kurtu u Sredie ob Dravi (usp. Horvat 1956, 17, Feletar 1989, 28, Petri 1994, 33, Puzak 2003, 29). 84 Fulir 1969, 427, 1970, 15, Soproni 1979, 94, Tomii 1986b, 6, 8, 1986c, 186-187, 205-209, 1997a, 30, Feletar 1989, 28, Petri 1994, 33, Puzak 2003, 29-30, Vidovi 2003, sine pagina. O smjeru ove ceste usp. Fulir 1969, 391-400. Markovi 2003b, 14 donosi odbaeno miljenje da je Halikan Mursko Sredie (usp. i Kukuljevi 1873, 106, 107, Graf 1936, 69). Neko se Halikan stavljao u Dolnju Lendavu (usp. Miller 1916, 456, Klemenc Saria 1936, 88, Horvat 1956, 17, Mcsy 1962, 660, Szke 1996, 65; takoer i Soproni 1979, 93-94 s bilj. 12), dok bi ga prema nekim istraivaima trebalo traiti u Dolgoj vasi (usp. Pahi 1961, 113, Soproni 1979, 94 s bilj. 13). 85 Miller 1916, 456, Red 1998, 5, 13. U Antoninovu itinerariju pobrkano je mjesto Arabona (Gyr) s postajom Rijeka Arabon (usp. Graf 1936, 69-70).
79

37

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 37

5. 4. 2011. 14:45:24

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

prema sjeveru do iznimno vanog sjecita putova Savarije (Savaria, Szombathely, hrv. Subotite). ini se da je postojao jo jedan pravac ove ceste koji je iz Halikana vodio u istonije poloenu Salu (Salla, Zalalv na gornjem toku rijeke Zale) i zatim u Savariju.86 Doavi u Mursu koja je bila prvorazredno prometno vorite, podravska je cesta produavala na jug stremei prema Sirmiju. Prva postaja na tom pravcu poznata je pod nazivom Kod Iskopa Mosta Na Vuki (Ad Labores Pontis Ulcae, Bobota).87 Poslije nje cesta je stizala u Cibale, odakle se prema zapadu odvajao krak za Certis(ij)u. Glavni je smjer iao prema jugoistoku, nailazei nakon to napusti Cibale na postaju Kansilenu (Cansilena, vjerojatno Orolik juno od Vukovara).88 Potom su slijedile postaje Ulmo (Ulmus, vjerojatno Oraje izmeu Tovarnika i ida),89 Spaneta (Spaneta, vjerojatno Kukujevci jugoistono od ida)90 i Budalija (Budalia, vjerojatno Martinci jugoistono od Kukujevaca),91 nakon ega je cesta dola u Sirmij. Od Sirmija izravno prema istoku cesta je produavala u Singidun (Singidunum, Beograd), gdje se nadovezivala na glavnu podunavsku prometnicu.92 Na tom je putu najblia Sirmiju bila postaja Fosa
ael 1975, 94, Red 1998, passim. Antoninov itinerarij donosi dva pravca: Petovion Kurta Halikan Rijeka Arabon Savarija (261, 7 262, 2) i Petovion Halikan Sala Savarija (262, 3-6). 87 Graf 1936, 67, krivani 1974a, 40, Pinterovi 1978, 35, Bojanovski 1993, 64, Markovi 2002, 50, 2003a, 17, Buzov 2005, 133. Postaja Leutuoano (nominativ bi glasio Leutuoanum) iz Jeruzalemskog itinerariju (563, 1) prema milijaciji navedenoj u vrelu potpuno odgovara postaji Kod Iskopa Mosta Na Vuki pa ih nesumnjivo treba poistovjetiti (usp. Graf 1936, 67, Markovi 2002, 50, 2004, 179), a ne traiti jo jednu lokaciju (Miller 1916, 446 ovu postaju smjeta u Veru sjeveroistono od Bobote). 88 Miller 1916, 446, Graf 1936, 54, aranovi-Svetek 1967, 111 (Rajterovo brdo), Pinterovi 1970, 95, krivani 1974a, 40, Minichreiter 1989, 188, Markovi 2002, 49. Inaica naziva postaje glasi C<a>elena ( Jeruzalemski itinerarij, 563, 3). Jo je Kukuljevi 1873, 119 predmnijevao eletovce ili Orolik. 89 krivani 1974a, 41, Popovi Vasiljevi 1970, 193-194, Popovi 1980, 101, Markovi 2002, 52, Sremac 2008, 324. Usp. i Minichreiter 1989, 188. Inaica naziva postaje mogla bi glasiti i Ulmi (Antoninov itinerarij). Miller 1916, 446 i Graf 1936, 54 smjetaju postaju u Tovarnik, a Kukuljevi 1873, 119, 120, 123 i Spaji 1965, 13 u Tovarnik ili Ilince. 90 Graf 1936, 54, Mirkovi 1971, 19, krivani 1974a, 41, Popovi 1980, 102 (Crkvine), Markovi 2002, 50, Sremac 2008, 323-324 (Crkvine). Rukopisna inaica naziva postaje glasi Hispaneta (Antoninov itinerarij), to je vjerojatno ueno domiljanje nekog prepisivaa. Jo je Kukuljevi 1873, 119, 120, 123 pretpostavljao da bi Spaneta mogla biti i Kukujevci (ili Nijemci). Miller 1916, 446 je locira u Baince. 91 Graf 1936, 54, Mirkovi 1971, 18, Popovi 1980, 102 (Kamarite). Inaica naziva postaje glasi Vedulia (Jeruzalemski itinerarij). Markovi 2002, 49 potpuno neosnovano Budaliju smjeta u id. Kukuljevi 1873, 119 je u njoj vidio Manelos, nasljedujui Katania (usp. Graf 1936, 54, bilj. 3). Kod ida bi se prema Grafu 1936, 54 nalazila postaja Prista (Prista) koju kao dravnu vilu (publica villa) spominje Amijan Marcelin, 29.6.7. Usp. i Mcsy 1962, 662, Mirkovi 1971, 19. 92 O toj prometnici usp. krivani 1977, 126-129. Izuzetno vaan ogranak tog komunikacijskog pravca odvajao se u Viminaciju (Viminacium, Stari Kostolac), usmjeravao prema jugu i preko Serdike (Serdica, Sofija) zavravao u Konstantinopolu-Carigradu (usp. krivani 1977, 120122). O ovoj cesti od Singiduna do Konstantinopola usp. i detaljnu studiju Konstantina Jireeka (1959a, 71-190).
86

38

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 38

5. 4. 2011. 14:45:24

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

(Fossae, hrv. Jarkovi, kod sela ainovaca istono od Srijemske Mitrovice).93 Iz Fose se stizalo u Basijanu (Bassianae, Donji Petrovci istono od Srijemske Mitrovice).94 Napustivi Basijanu, cesta se po svoj prilici razdvajala u dva pravca jer se Antoninov itinerarij, Jeruzalemski itinerarij i Peutingerova karta ne podudaraju u nizanju postaja.95 Sjeverni se cestovni krak (glavni) usmjeravao preko Idiminija (Idiminium, moda poloaj Brestove mee kod Ugrinovaca),96 Taurun (Taurunum, Zemun) i Konfluent (Confluentes, hrv. Utok, na uu Save u Dunav kod Beograda),97 dok je juni (sporedni) prolazio kroz postaje Novicijanu (Novicianae, moda kod Karlovia)98 i Altinu (Altina, moda Surin),99 spajajui se naposljetku u Singidunu. Trea vana prometnica u junoj Panoniji bila je podunavska cesta uz limes. Od Tauruna je, pratei tok Dunava, prolazila pokraj niza utvrenih mjesta s vojnom
Popovi 1980a, 103, Miloevi 1988, 117-119. Postaja se obino locira u selo Jarak (usp. Kukuljevi 1873, 121, Miller 1916, 447, Graf 1936, 57, Mirkovi 1971, 17, Bojanovski 1993, 65, uz Brunmid 1905, 167-168). 94 Kukuljevi 1873, 121, Miller 1916, 447-448, Graf 1936, 57, Jankulov 1952, 16, Mirkovi 1971, 17, krivani 1974a, 41, Popovi 1980a, 104 (Gradine). U dobrinakoj gradini na poloaju Solnok Popovi vidi caput Basensis iz Not. Dign. Occ. 32 (isto, 104). 95 Usp. Graf 1936, 58, Mcsy 1962, 662, krivani 1974a, 41. Odbacuje Milin 2004, 257. ini se da Antoninov itinerarij i Peutingerova karta biljee jedan pravac koji bi od Basijane do Singiduna vodio preko Tauruna, s time da se u Peutingerovoj karti spominje jo i postaja Idiminij koje nema u Antoninovu itinerariju (131, 5 132, 1). U Jeruzalemskom itinerariju donosi se pravac od Basijane do Singiduna koji je zaobilazio Taurun, jer se to mjesto ne navodi, ali su zato uvrtene postaje Novicijana i Altina (563, 11-14). Dimitrijevi 1961a, 97 je Idiminij locirala na poloaju Klisina u Batajnici kod Zemuna (vidi takoer Crnobrnja eleketi 1998, 233). 96 O lokalitetu usp. Dimitrijevi 1965, 153, 1969a, 84. Ona dodue ondje ubicira Novicijanu, istiui da bi prema drugim rjeenjima cesta opisivala vei luk na sjever odnosno na jug, to joj se ne ini logino (1961a, 98). Pritom niim ne pokazuje da je svjesna mogunosti o postojanju dva cestovna pravca od Basijane do Singiduna. Miller 1916, 448 i krivani 1974a, 41 lociraju Idiminij u same Ugrinovce. Prema Grafu 1936, 58, postaja je bila u imanovcima (tu se nalazila ladanjska vila, villa rustica; Dimitrijevi 1969a, 82), a prema Kukuljeviu 1873, 121 u Vojki. Ostaci rimske ceste utvreni su kod dananjega istonosrijemskoga sela Batajnice (usp. Dimitrijevi 1961a, 97, 1969a, 98), gdje je prolazila prometnica uz podunavski limes preko Burgene do Tauruna. Moda se smije pretpostaviti kako je dionica ceste koja je iz Basijane preko Idiminija vodila u Taurun bila usmjerena upravo do podruja Batajnice i s njezine se istone strane, na lokalitetu Crkvite, prikljuivala na glavnu cestu koja je pratila dunavsku granicu. To bi znailo da je na prostoru Batajnice postojalo raskrije (dvopue, bivium). 97 Postaja je sluila kao mostobran izmeu Tauruna i Singiduna (usp. krivani 1974a, 41). Rije je o manjem utvrenju koje je titilo luku u Taurunu, a inaica njegova naziva glasi Confluvium, Konfluvij (usp. Dimitrijevi 1961a, 96). 98 Graf 1936, 58. Kukuljevi 1873, 121 je Novicijanu smjestio u Krnjeevce, to se i Dimitrijevi 1961a, 98 ini najprihvatljivije jer je ona stavlja na lokalitet Brestove mee (usp. i Popovi 1980a, 105, Miloevi 1998, 18, Milin 2004, 257). Miller 1916, 448 ju je pak locirao u Staru Pazovu, a Saria 1936, 1189 u Staru Pazovu ili imanovce. 99 Graf 1936, 58. Dimitrijevi 1965, 155, 1969a, 84 je Altinu smjestila u Zemun Polje kod Zemuna, gdje se nalazilo znatnije rimsko naselje neposredno uz glavnu cestu (juno od autoputa Zagreb-Beograd). Ovo preuzima Graanin 2008, 70, ali u tom bi se sluaju juni krak pribliavao produetku sjevernog kraka odnosno zavrnom odsjeku limeske ceste, to nije osobito vjerojatno. Kukuljevi 1873, 121 je Altinu locirao u Josipovo kod Zemuna, Miller 1916, 448 u Batajnicu sjeverozapadno od Zemuna, a Graf 1936, 58 u Surin jugozapadno od Zemuna.
93

39

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 39

5. 4. 2011. 14:45:24

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

posadom, Burgenu (Burgenae, Novi Banovci),100 Ritij (Rittium, Surduk),101 Akumink (Acumincum, Stari Slankamen),102 Kuz (Cusum, Petrovaradin),103 BononijuMalatu (Bononia-Malata, Banotor),104 koja je vicinalnom cestom preko hrpta Fruke gore i dolinom potoka Aljmaa izravno bila povezana s pokrajinskim sreditem Sirmijem,105 Kukcij (Cuccium, Ilok),106 Kornak (Cornacum, Sotin)107 i Teutoburgij (Teutoburgium, Dalj).108 Izaavi iz Teutoburgija, cesta je privremeno prestala slijediti tok Dunava i uinila odmak prema sjeverozapadu kako bi zaobila iroki movarni pojas dananjeg Kopakog rita. Prolazei juno od Daljske planine stizala je u postaju Kod Iskopa (Ad Labores, Nemetin).109 Dodue, vrlo vjerojatno je postojao i odvojak puta koji je preko Erduta i Aljmaa nastavio slijediti dunavski tok, povezujui tamonja manja vojna uporita.110 Prebacivi se preko Drave kod dananjeg Nemetina, gdje se na poloaju Suvatovo nalazio stari prijelaz preko rijeke koji su, sudei po nazivu postaje Kod Iskopa, Rimljani radovima dodatno unaprijedili, cesta je napredovala prema sjeverozapadu, nakon ega se postupno iznova pribliavala Dunavu. Sljedea postaja na toj dionici bila je Donacijana (Donatianae, moda Lug sjeveroistono od
Graf 1936, 116, Jankulov 1952, 16, Dimitrijevi 1961a, 93-95, Klemenc 1961, 22, 1963, 66-67, Pileti Rai 1961, 87, Popovi 1969, 251 (Gradina), krivani 1974a, 44, Soproni 1985, 83, 84, Pileti 1986, 137, 139-140, Visy 1988, 130, Andri 2002, 128. Kukuljevi 1873, 115, 125 i Miller 1916, 435 ubiciraju Burgenu u Stare Banovce. 101 Kukuljevi 1873, 115, 125, Miller 1916, 436, Graf 1936, 116, Jankulov 1952, 16, Dimitrijevi 1961a, 95, Klemenc 1961, 21-22, 1963, 65-66, Pileti Rai 1961, 88, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, krivani 1974a, 43, Pileti 1986, 137, Andri 2002, 128, Buzov 2005, 128. 102 Kukuljevi 1873, 115, 125, Miller 1916, 435-436, Graf 1936, 115, Klemenc 1961, 21, 1963, 65, Pileti Rai 1961, 88-92, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, krivani 1974a, 43, Soproni 1985, 83, Pileti 1986, 137-138, Visy 1988, 129, Andri 2002, 128, Buzov 2005, 128. 103 Miller 1916, 435, Graf 1936, 114-115, Klemenc 1961, 21, 1963, 65, krivani 1974a, 43, Pileti 1986, 137, Andri 2002, 128. 104 Miller 1916, 435, Graf 1936, 114, Klemenc 1961, 20-21, 1963, 64-65, krivani 1974a, 43, Visy 1988, 128, Andri 2002, 127, 128. 105 O pravcu ove ceste usp. Miloevi 1988, 119-123. O cesti svjedoi i Amijan Marcelin, 21.9.6. 106 Jankulov 1952, 16, Klemenc 1961, 20, 1963, 63, Korda 1961, 61, Pinterovi 1968b, 58, 60, 70, 1969, 56, 1970, 92, 95, 1978, 110, Mirkovi 1971, 20, krivani 1974a, 43, Bulat 1977, 78, Markovi 1978, 92, 2002, 50, 2004, 180, Kosanovi 1979, 157, Batorovi 1987, 166, 1994, 11, Visy 1988, 128, Andri 2002, 128. 107 Jankulov 1952, 16, Klemenc 1961, 20, 1963, 63, Korda 1961, 60-61, Pinterovi 1968b, 58, 60, 70, 1969, 56, 1970, 92, 95, 1978, 110, Mirkovi 1971, 20-21, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, krivani 1974a, 43, Bulat 1977, 80-81, Kosanovi 1979, 157, Andri 2002, 128, Markovi 2002, 50, 2004, 180, Ilki 2003, Buzov 2005, 128. 108 Miller 1916, 434, Graf 1936, 113, Klemenc 1961, 19-20, 1963, 62, Pinterovi 1968b, 58, 60, 67, 1969, 55, 1970, 92, 95, 1978, 110, Cermanovi-Kuzmanovi 1974, 17, krivani 1974a, 43, Bulat 1977, 77-78, Kosanovi 1979, 157, Soproni 1985, 84, Visy 1988, 127, Minichreiter 1989, 184, Andri 2002, 128, Markovi 2002, 52, 2004, 180, Buzov 2005, 128, 133. 109 Pinterovi 1961, 43-44, 1968a, 59, 1970, 95, 1978, 34, 110, Bulat 1969, 42, Minichreiter 1989, 184-185 (ranije, 1987, 93, smjestila je postaju u Kopaevo), Bojanovski 1993, 64, Andri 2002, 128. Na poloaju Moari s june strane Nemetina otkriveni su rimskodobni ostaci koji ukazuju da je taj prostor bio naseljen jo u ranom 4. stoljeu (Bulat 1969, 42, Pinterovi 1969, 59). 110 Pinterovi 1978, 110.
100

40

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 40

5. 4. 2011. 14:45:24

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

Osijeka).111 Od Nemetina se jedan prometni krak upravljao na desnoj obali Drave u Mursu, gdje se nalazio kameni most koji je takoer omoguavao svladavanje rijeke.112 Ovaj alternativni pravac koristio se kad bi uslijed nabujalih dravskih voda nemetinski prijelaz postao nesiguran ili neprolazan. Preavi Dravu, ova se cesta usmjeravala na sjeverozapad preko okolice Bilja i potom prolazila kroz eminac.113 Odatle je cesta moda ila do poloaja Dragojlov brijeg u Kneevim Vinogradima, gdje su otkriveni brojni rimski ostaci koji bi ukazivali na postojanje naselja.114 Prema Antoninovu itinerariju, prva postaja na ovom pravcu bi bio dvostruki lokalitet Kod Nove (Ad Novas) i Brdo Aurej (Mons Aureus), to bi dalo naslutiti da su se ova dva mjesta nalazila blizu jedan drugom. Openito je miljenje da Ad Novas treba locirati u Zmajevac (Vrsmart).115 No, jednako tako bi odgovarao i poloaj Dragojlov brijeg. Potekoa je to bi Ad Novas, kako se misli, bio utvrda na limeskoj cesti, a na spomenutom poloaju Dragojlov brijeg dosada nisu otkriveni nalazi koji bi govorili u prilog vojnog karaktera mjesta. Ipak, sm naziv lokaliteta Ad Novas mogao bi upuivati na to da je u njegovoj relativnoj blizini bilo mjesto Nove (Novae).116 Budui da su obje inae poznate Novae funkcionirale kao vojna uporita na Dunavu,117 a vrela u Drugoj Panoniji navode Novas kao sjedite equites Dalmatae (dalmatinskog konjanitva) i auxilia Novensia (novanskih pomonih eta),118 mogue je da su uistinu postojala dva lokaliteta: vojna utvrda Nova i postaja Kod Nove. Utvrda bi se nalazila u Zmajevcu, a postaja moda u Kneevim Vinogradima, u ijoj je okolici morao biti smjeten i drugi lokalitet, Brdo Aurej, moda dananji Kamenac (K), gdje su utvreni ostaci rimskodobnog naselja i
Minichreiter 1987, 93, 1989, 182 (Gradina). Kukuljevi 1873, 115 i Miller 1916, 434 navode Kozarac (Keskend), Graf 1936, 113 oko Luga (Lask) ili Vardarca (Darcz), Pinterovi 1978, 110 Vardarac, a Andri 2002, 128 Kopaevo. Jugoistono od Luga otkriveni su vjerojatno ostaci limeske ceste (Bulat 1969, 41), a ostaci rimske ceste utvreni su i sjeverno od dananje prometnice Osijek-Bilje (Bulat 1969, 45-46, Minichreiter 1987, 109). Neki istraivai lociraju u Lug utvrdu Alban (Albanum) iz Not. Dign. Occ. 32 (usp. Jankulov 1952, 14, 15, Klemenc 1961, 17, Pinterovi 1968b, 59 [moda i Kopaevo], 1970, 95, 1978, 110, Bulat 1977, 79, Kosanovi 1979, 157, Andri 2002, 128). 112 Pinterovi 1968, 61, 1978, 116. 113 U emincu su otkriveni ostaci rimske ceste (Minichreiter 1987, 112). 114 Usp. Minichreiter 1987, 91, 120-121, 1989, 182. 115 Miller 1916, 434, Jankulov 1952, 14, Klemenc 1961, 17, Pinterovi 1968b, 59, 60, 1969, 58, 1970, 95, 1978, 34, 110, Bulat 1977, 83, Kosanovi 1979, 157, Soproni 1985, 83, Minichreiter 1987, 90 (Gradac), Visy 1988, 126, Andri 2002, 128, Buzov 2005, 133, Graanin 2008, 70. 116 Ime nije rijetkost: poznate su Ad Novas u Africi (Antoninov itinerarij, 24, 3), u Makedoniji (Antoninov itinerarij, 329, 6), u Hispaniji (Antoninov itinerarij, 452, 3), dvije u Italiji ( Jeruzalemski itinerarij, 610, 13: mutatio Novas, Peutingerova karta, 6.4; Peutingerova karta, 4.4, Anonim Ravenjanin, IV, 36) i u Dalmaciji (Peutingerova karta 6.4, Anonim Ravenjanina, IV, 16 [dvaput]: Novas). U Anonimu Ravenjaninu (IV, 32, 36, V, 2) spominje se jo jedan Ad Novas, ali na Peutingerovoj karti (4.4-5) ime mjesta glasi Ad Nonas. 117 Jedna je bila u Gornjoj (Prvoj) Meziji (Antoninov itinerarij, 218, 1, Peutingerova karta, 7.3: Ad Novas, Not. Dign. Or. 41), a druga u Donjoj (Drugoj) Meziji (Peutingerova karta, 8.1: Ad Novas, Not. Dign. Or. 40, Anonim Ravenjanin, IV, 7). Ona u Prvoj Meziji je zapravo Castrum Novae, danas lokalitet ezava u Srbiji na uu istoimene rijeke u Dunav (usp. Vasi 1983, 91-122), dok je Nova u Drugoj Meziji danas lokalitet Steklen kod Svitova u Bugarskoj. 118 Not. Dign. Occ. 32.
111

41

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 41

5. 4. 2011. 14:45:25

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

42

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 42

5. 4. 2011. 14:45:27

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

nekropole.119 Ipak, s obzirom na smo ime, moda bi se moglo pomiljati i na Kotlinu (Sepse) koja je poloena na obroncima Banske kose, iako je ondje zasada otkriven tek rimski novac datiran u vrijeme od 2. do 4. stoljea.120 Pod pretpostavkom o ovakvom rasporedu antikih postaja cesta bi od Kneevih Vinograda prolazila po svoj prilici kroz Kamenac,121 svladala Bansku kosu i stizala u Popovac (Baranyabn), gdje se po svoj prilici nalazila Ancijana (Antianae).122 Mogue je da su se oba pravca rimske ceste, jedan od Nemetina i drugi od Osijeka, spajali kod Kneevih Vinograda i potom istom trasom stizali u Popovac.123 Jamano se kod Kneevih Vinograda odvajao prema sjeverozapadni cestovni odvjetak koji je tekao du junih obronaka Banske kose i povezivao utvrde Novu (kako bi moglo glasiti njezino ime) na prostoru Zmajevca i Kod Militara (Ad Militare) na mjestu dananje Batine Skele-Batine (Kiskszeg).124 Iz Ancijane je cesta pak jednim krakom nastavljala do Altina (Altinum, Klked)125 koji se nalazio u Panoniji Valeriji i potom dalje na sjever, vraajui se na Dunav kod Lugiona (Lugio, Dunaszeksc)126 i pratei tok rijeke do Akvinka (Aquincum, buda, Budimpeta). Drugi se krak prema Antoninovu itinerariju izravno usmjeravao prema Sopijani (Sopianae, Pcs, hrv. Peuh), moda vodei preko Branjina Vrha i Belog Manastira pa onda popreno do Pcsa.127
Minichreiter 1987, 91, 118-119, 1989, 182. Za ubikaciju Brda Aurej u Kamenac usp. Jankulov 1952, 14, 15, Bulat 1977, 79, Kosanovi 1979, 157, Minichreiter 1987, 91. 120 Za lokalitet usp. Minichreiter 1987, 125. Pinterovi 1968, 60-61, 1978, 110 je bila miljenja da se radi o mjestu kod Zmajevca na Banskoj kosi. 121 Antoninov itinerarij, kako se ini, Ad Novas i Mons Aureus sagledava kao jedinstvenu prometnu toku, pa nije nuno glavni smjer voditi preko Kotline (ako je ona Brdo Aurej). 122 Pinterovi 1968b, 59, 1969, 57-58, 1970, 96, 1978, 35, Bulat 1977, 79-80, Kosanovi 1979, 157, Buzov 2005, 133. Najnovije je bila izraena sumnja da je popovaki lokalitet Ancijana zbog njegova pretpostavljenog vojnog karaktera (Ilki 2008, 202-203). Naime, pregledom satelitskih snimaka otkriven je na poloaju Tuneli u Popovcu mogui lokalitet rimskodobnog utvrenja. U kasnoj antici ne bi bilo neobino da se uz ve utvreno naselje nalazi jo i vojna utvrda (quadriburgium), kao to pokazuje primjer lokaliteta Koula (moda Castra Martis) u Bugarskoj (Dinev 2007, 505), pa otuda vojni karakter popovakog lokaliteta ne bi bio prepreka da se ondje ubicira Ancijana. U vezi s ovim valja istaknuti da Minichreiter 1987, 94 1989, 182183 smatra zbog nalaza opeke sa igom na kojem pie Quadriburgium da se Popovac nazivao Kvadriburgij. No, nalazi takvih opeka brojni su u maarskom dijelu podunavskog limesa (Ilki 2008, 202). Jedna, datirana u drugu polovinu 4. stoljea, otkrivena je u oblinjem Klkedu, mjestu rimske utvrde Altinum (usp. Graf 1936, 111, Soproni 1985, 76), a jedna je poznata i iz Sirmija (Miloevi 1971, 107, br. 50, aranovi-Svetek 1990, 55, 64). Vjerojatnije je stoga da se Kvadriburgij nalazio u Panoniji Valeriji (usp. Saria 1963, 680). 123 U Graanin 2008, 70 navodi se da se pravac iz Murse spajao sa smjerom Kod Iskopa-Donacijana-Ancijana tek u Ancijani, to je pogreka. 124 Jankulov 1952, 14, Klemenc 1961, 17, Bulat 1969, 40-41, 1977, 76-77, Pinterovi 1968b, 60, 1969, 56, 1970, 92, 95, 1978, 34, 110, Kosanovi 1979, 157, Minichreiter 1987, 88, 1989, 182 (Gradac), Andri 2002, 125, 128, Buzov 2005, 133. Utvrda Ad Militare se ne spominje u itinerarijima nego u Not. Dign. Occ. 33 kao garnizon equites Flavianenses. 125 Fitz 1962, 7, Pinterovi 1969, 56, 67, Soproni 1980, 59, 1985, 76, Visy 1988, 125-126, Andri 2002, 125. 126 Pinterovi 1969, 56, Soproni 1985, 75-76, Visy 1988, 122-124. 127 Na podruju Branjinog Vrha (Minichreiter 1987, 111-112, Dizdar Lonjak Dizdar 2008, 99) i Belog Manastira (Bulat 1969, 45, Minichreiter 1987, 107-108, Dizdar Lonjak Dizdar
119

43

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 43

5. 4. 2011. 14:45:27

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Osim magistralnim pravcima, juna je Panonija u rimsko vrijeme bila proarana i mjesnim, vicinalnim cestama od lokalnoga i regionalnoga znaenja. One su spajale uvuenija znatnija mjesta, manje naseobine i gospodarski privlane lokacije poput kamenoloma, rudnika i pristanita bilo s prometnim arterijama bilo s veim naseljima ili meusobno, pri emu su mogle nuditi i najbru vezu izmeu veleprometnica. Najvanija vicinalna cesta bila je prethodno spomenuta unutranja prometnica koja je prolazila sredinjim prostorima june Panonije, usmjeravajui se od Siscije jednim krakom prema Mursi, a drugim prema Cibalama. Ne manje vana je bila i takoer ve navedena cesta koja je preko Pira i Andautonije spajala podravsku i posavsku magistralu odnosno cesta izmeu Bononije i Sirmija koja je povezivala podunavsku i posavsku magistralu i u kasnoj antici se esto koristila.128 Jo jedna vana prometna poveznica, a ne biljee je antiki itinerariji i karte, bio je alternativni, brzi prometni krak koji je izravnije spajao Neviodun sa Siscijom. On se moda kod Bregane odvajao od magistralnog pravca i usmjeravao kroz Samoborsko polje do Kerestinca i odatle uz obronke Vukomerikih gorica u Turopolje te potom produavao preko Donje Lomnice, Petrovine Turopoljske i Buevca do Siska.129 Jedna je vicinalna cesta spajala Andautoniju s dananjom Velikom Goricom i Petrovinom Turopoljskom, gdje se nadovezivala na spomenuti odvojak magistrale Emona Siscija. Ovom su uzdunicom posavska i podravska veleprometnica bile dodatno povezane. Buevec je bio vano prometno vorite na koje je stizala i cesta Akva VivaPir-Andautonija-Siscija. Prijelaz na Savi nalazio se kod Ivanje Reke, gdje se prikljuivala najvanija cesta na dananjem zagrebakom podruju koje je inae bilo dobro prometno povezano gustom mreom lokalnih putova. Ta je cesta ila sjeverno od Save, od sela Drenje i Ladu uz rijeku Sutlu do Stenjevca, gdje je takoer postojalo naselje.130 Odatle se ravala u dva smjera, jedan koji je pratio obronke Medvednice i drugi koji se pribliavao Savi, a ponovno su se zdruivali kod Bratovtine uz dananju Vukomeraku cestu u istonom dijelu Zagreba. Potom je, kao to je ve istaknuto, preko Ivanje Reke, itarjeva i Bapa dolazila do Buevca, prikljuujui se na komunikacijsku okosnicu Neviodun-Siscija.131 Iz Buevca se odvajao i cestovni pravac prema Kupi preko Kravarskog i Gornjeg Hruevca zacijelo do Pokupskog i Kvadrate na mjestu dananjeg Topuskog, postaje na magistrali Emona-Siscija.132 Kako se ini, dolinom Kravarice prema Gladovcu Kravarskom, gdje je presijecao gore spomenuti put, pruao se do Palanjeka Pokupskog i dalje do Duice takoer jedan vicinalni pravac.133
2008, 98-99) utvreno je vie rimskodobnih lokaliteta koji upuuju na prilinu naseljenost ovog prostora. Amijan Marcelin svjedoi da su se tim pravcem posluili carevi Julijan II. (21.9.6) i Gracijan (31.11.6). Klemenc 1938, 109, 112-113, Gregl 1984, 10, 1991, 40-41. Nemeth-Ehrlich Kuan palj 2003, 107, 110 misle da je odsjeak preko Donje Lomnice bio glavni dio ceste Neviodun-Siscija i da je Buevec bio postaja Kod Granice. Miljenje da je Buevec Kod Granice iznio je jo Bojanovski 1984, 229, bilj. 10. Usp. Gregl 1982, 272-273, 1983, 23-24, 1987, 61-73, 1989. O antikim cestovnim pravcima na podruju Zagreba usp. Gregl 1984, 10-12, 1991, 42. Usp. Klemenc 1938, 109, Gregl 1984, 12, Knezovi Pintari 2006, 158. Usp. Knezovi Pintari 2006, 158.
44

128

129

132 133
130 131

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 44

5. 4. 2011. 14:45:27

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

Vicinalnim prometnicama je vrlo bogato bilo dananje bilogorsko-podravsko podruje. Uz podravsku magistralu, utvreno je nekoliko prometnih pravaca.134 Prema dosadanjem stanju istraenosti, mogue je odrediti cestu koja se odvajala kod Koprivnice i usmjeravala prema Bjelovaru. Od Bjelovara je nastavljala na jugoistok do Dautana i Starog Sela u Severinu.135 Mogue je da se cesta od Dautana produavala sve do Banove Jaruge, gdje bi se moda nadovezivala na vorite od kojeg bi jedan prometni smjer vodio prema Akvama Jazama (Aquae Iasae, Varadinske Toplice), a drugi prema Seroti.136 Do Bjelovara je jamano stizala i cesta locirana na potezu Sv. Ivan abno-Cirkvena-Rovie. Vjerojatno se na zapad usmjeravala do ceste Akva Viva-Pir-Andautonija ili je u Lonjskom polju skretala na jug, stremei prema prometnom odsjeku Siscija-Varijana.137 Manja prometnica, odvjetak podravske magistrale, vodila je po svemu sudei od Novigrada Podravskog dolinom potoka Komarnice preko sela Sredice Gornje moda do Krievaca.138 Vjerojatno jo jedna cesta koja se odvajala od podravske magistrale prolazila je preko emovaca i Letiana jamano do Bjelovara. Ogranak te ceste upravljao se dalje na jug preko Velikog Korenova i rijeke esme kod Narte, gdje mu se gubi trag.139 Usporedno s podravskom magistralom tekao je cestovni odvojak koji se udaljavao od Drave i slijedio obronke zagorskih bregova i breuljaka, vidljiv na potezima izmeu Vinice kod Varadina i Opeke pa potom od Nedeljanca na Jalkovec, Kelemen, Jalabet i Martijanec, gdje se vraao na podravsku magistralu. U Jalabetu uz samu rijeku Plitvicu otkrivena je utvrena ladanjska vila.140 Na ovu su longitudinalnu prometnu sponu bile preko Tonimira, Vrtlinovca i Kelemena prikljuene Akve Jaze. Istovremeno su preko Tuhovca dolinom Bednje bile izravno spojene na Joviju Botivo, a od Kelemena se prema sjeveru odvajao jo jedan krak prema podravskoj magistrali koji je jamano povezivao i Zbelavu, gdje su pronaeni graevinski ostaci koji su vjerojatno pripadali ladanjskom dobru, slinom onom u Jalabetu.141 I sjeverno od magistrale,
Jakovljevi 1990, 116 utvruje sedam glavnih trasa rimskih cesta, a Lovrenevi 1979, 234 ak jedanaest. 135 Za trasu ceste usp. Jakovljevi 1990, 118. Lovrenevi 1979, 237-243 slijedi srednjovjekovni pravac. 136 Vidi gore bilj. 52 i osnovni tekst. 137 Istraivai misle da se ovaj prometni pravac usmjeravao sve do podruja dananjeg Zagreba (Bedenko 1975, 2, Demo 1982, 76, Jakovljevi 1990, 120), temeljei pretpostavku na prometnoj situaciji u srednjem vijeku kad je zagrebako podruje steklo naroitu prometnu vanost. 138 Bedenko 1975, 2 biljei da je rimska cesta preko Krievaca ila na sjever prema Glogovnici i preko Vratna i Kozjeg hrpta u Kalnikom gorju stizala u Akve Jaze, a i navodi da je u blizini Krievaca kod Ravna rimska cesta koja je ila prema Dubravi. Usp. i Demo 1982, 76 koji smatra da je kod sela Bogaeva ili Sv. Petra Orehovca postojalo sjecite putova od kojeg je cesta vodila do prometnice Akva Viva-Pir-Andautonija. 139 Za trase usp. Jakovljevi 1990, 119-121, uz Lovrenevi 1979, 243-245 (Novigrad-Dragolovica-Srdinac-Donji Mosti-Kavnik/Sredice Gornje-Gornji Kri-Ladislav Sokolovaki-BliznaKrievci/Kalnik), 245-248 (emovci-Rakitnica-uma Ljutica, Kupinovac-Letiani-MarkovacLug-Bjelovar-Novoseljani), 1980, 198-199 (Bjelovar-Veliko Korenovo-Narta-Blatnica-Staro tefanje/Laminac-azma), 203-204 (Rovie-abno), Demo 1982, 2 (abno). 140 Usp. Viki Gorenc 1968a, 8-10, Viki-Belani 1968, 75-102, imek 1998, 467-468. 141 Usp. Viki Gorenc 1968a, 7.
134

45

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 45

5. 4. 2011. 14:45:27

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

kod emovca, otkrivene su dvije ladanjske vile koje su tvorile gospodarsku cjelinu s jalabetskom vilom, a jamano i sa zbelavskom, pa su i one bile prometno povezane.142 Junim pak obroncima Toplike gore, uz tok Bednje, vodio je daljnji cestovni krak kojim su Akve Jaze preko okolice Novog Marofa bile povezane s poprenom prometnicom Akva Viva-Pir-Andautonija.143 Napokon, preko Vinice, Opeke, Ladanja i Bele pa preko Belskog dola i Podrute sputala se prometna okomica koja je nalijegala na cestu Akva Viva-Pir-Andautonija.144 Zoran primjer prometnoga povezivanja rimskodobnih zaseoka prua cesta izmeu dviju ladanjskih vila otkrivenih sjeverno od Okuana, jedne u Benkovcu, a druge u Cagama.145 Zaselak ili imanje iji su ostaci otkriveni u Sladojevcima kod Slatine zacijelo je bio prikljuen na oblinju podravsku magistralu.146 Trasa rimske lokalne ceste izmeu Belog Manastira i Petlovca locirana je na poloaju Sarkanj i jamano je spajala naselja i imanja u belomanastirskoj okolici, meusobno i s glavnim prometnim pravcima.147 Antika je u srednjovjekovlje stupila ponajprije trasama svojih cesta.148 U doba kad je antiki svijet odumirao, ceste su jo pruale nepobitno svjedoanstvo o nekadanjoj moi rimske drave. Dodue, nestankom ureene vlasti prometnice su se nale izloene postupnom, ali neumitnom propadanju, budui da su presuile snage potrebne za brigu o njihovom ouvanju.149 Ovo prvenstveno vrijedi za podruja, gdje je nepovoljan utjecaj prirodnih imbenika bio mnogo izraeniji kao u naplavnim rijenim dolinama i u zamovarenim krajevima. Gaenje ili preusmjeravanje pojedinih prometnih pravaca u ranosrednjovjekovlju bila je i izravna posljedica promijenjenih komunikacijskih potreba. Valja imati na umu kako odravanje cesta nije ovisilo iskljuivo o mogunostima i razvojnom stupnju mjesnog puanstva nego i o prodornoj moi drava i naroda u susjedstvu.150 Tako su se Franci za prodor u Panoniju bez sumnje znali posluiti mreom putova koji su zadrali svoju funkciju, premda su pritom nailazili na potekoe.151 Moda je i donjopanonski knez Ljudevit, bjeei pred franakom navalom 822. godine, hitao odsjekom stare rimske ceste od Siscije prema postajama Kod Granice i Kvadrati, odakle je na jug do doline Une vodila nekadanja vicinalna
Usp. imek 1998, 468-469. Te su ladanjske vile otkrivene na poloajima Kupinje i Lug. Novija arheoloka istraivanja utvrdila su na ovom prometnom pravcu ostatke rimske ceste na poloaju Gromae kod Varadinskih Toplica (Beki 2006, 5-8, 12-14). 144 Za navedene pravce usp. Viki Gorenc 1968a, 4-5, 14-15, Fulir 1969, 389-391 (dionica Kelemen-Varadinske Toplice), Viki-Belani 1977a, 42-43. 145 Usp. Gorenc Damevski Dai 1985, sine pagina. Schejbal 2003, 102-103 pak na tu trasu spaja zamiljeni pravac od Menejane do Servicija preko Stare Gradike i Okuana. 146 Usp. Bulat 1969, 47. 147 Usp. Minichreiter 1987, 95, Dizdar Lonjak Dizdar 2008, 98-99. 148 Openito o izvorima i literaturi za povijest srednjovjekovnih putova u hrvatskim zemljama usp. orali 1991, 23-40, 1997, 15-50, Petri 1993, 17-20. 149 Mogue je pretpostaviti da su rimske ceste do kraja 11. stoljea ve uvelike propale i odavno prestale biti kolne, to je bila glavna odlika rimskih prometnica (usp. Goldstein 1994, 27, 1995, 37, Klemeni Vujasinovi 2000, 12). 150 Usp. Budak 1994a, 46. 151 Vidi str. 26, bilj. 15. Usp. i Goldstein 1992, 159, 1995, 167, 1996, 222-223.
142 143

46

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 46

5. 4. 2011. 14:45:28

Zemljopisne i prometne znaajke prostora

rimska prometnica, ako se kao mogunost prihvati da su mu krajnje odredite u prvi mah bila bizantska uporita u Dalmaciji.152 Prije Franaka glavnim su se prometnim pravcima u svom nadiranju koristili i Slaveni i Avari, a poslije njih i Maari. Upravo su Maari kasnije snano utjecali na prometne prilike u Meurjeju, smjerajui politikim i gospodarskim djelovanjem prema jugu. Tako je vana srednjovjekovna komunikacijska os koja je povezivala sjevernu Panoniju s dananjom sredinjom Hrvatskom nosila naziv cesta kralja Kolomana (via regis Colomani), a bila je poznata i kao vojna cesta (via exercitualis).153 Polazei od Stolnog Biograda (Alba Regia, Szkesfehrvr) i egeda (Segesd), prelazila je Dravu kod Vake i potom slijedila smjer rimske magistrale Petovion-Mursa preko Virovitice, Koprivnice, Ludbrega do Varadina. Iz Koprivnice se jedan krak ravao prema sjeveru do elekovca i odatle na Zkany, gdje se prebacio preko Drave, dok je drugi iao na jug preko Jagnjedovca, Zrinskog Topolovca i Rovia. Cesta je dalje vodila prema Predavcu i Bjelovaru, stremei preko Nove Rae u Gojlo i Banovu Jarugu. Od srednjovjekovnih putova koji su se granali iz Varadina napose su bila vana dva: jedan preko Turina prema Varadinskim Toplicama pa preko Kalnika u Krievce, a drugi brdovitim krajem du Bednje do Komina, pratei pravac rimskog puta Akva Viva-Andautonija, te dalje desnom obalom Lonje sve do Sv. Ivana Zeline, Popovca i Zagreba. Iz Krievaca je prema Zagrebu iao odvojak ceste kralja Kolomana preko Ravna, Lovreke Varoi i Rakovca. Vojnika cesta nastavljala se od Zagreba preko Ivanje Reke i Siska prema donjem toku Gline do Topuskog.154 Odavde je put smjerao prema jugu starom antikom cestom, dok je pravac prema Senju izgubio znaenje u korist prometnice od Zagreba.155 Srednjovjekovna posavska cesta vodila je na istok od Zagreba preko Ivani Grada, Kutine, Daruvara, Pakraca, Poege i Slavonskog Broda dalje do Srijemske Mitrovice i Beograda, dok je srednjovjekovna podravska cesta nastavljala od Virovitice na Donji Miholjac i odatle prema Osijeku, Dalju i Iloku,
Usp. Goldstein 1994, 28, 1995, 171, 1996, 226. U ARF, a. 822 (= Raki 1877, 327, Kos 1906, 63) navodi se da je Ljudevit napustio grad Sisak i zaputio se Sorabima, narodu o kojem se kae da dri velik dio Dalmacije (ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem optinere dicitur). U dijelu se historiografije smatra da se ti Sorabi odnose na srednjovjekovnu upaniju i plemiku opinu Srb odnosno na utvrdu (castrum) Srb nedaleko od vrela Une (Klai 1975, 211 i bilj. 115, Goldstein 1984, 243-244, 1995, 168), premda to nije opravdano s obzirom na etimologiju toponima (Katii 1990, 67). Po svemu sudei Ljudevit se naposljetku sklonio kod Srba (barem po identitetu elite), moda u sjeveroistonoj Bosni (usp. ii 1925, 315, bilj. 29, irkovi 1964, 39, 351, bilj. 1, Budak 1994b, 18, 104). 153 Vrela navode nekoliko kraljevskih cesta i vojnih cesta u sredinjoj Hrvatskoj, katkada oznaenih i kao via regis ili via regia odnosno via exercitus ili via militum, no ini se da su sve one bile dio jednog razgranatog prometnog pravca (usp. Gajer 1978, 13). Srednjovjekovni izvori inae esto spominju sintagme via ili strata antiqua, antiquissima, vetera ili magna, koje obino oznaavaju antike ceste, sada u funkciji srednjovjekovnih prometnica (usp. Ilijani 1964, 23, Demo 1982, 75, Gregl 1984, 8). 154 O srednjovjekovnim prometnim pravcima u sredinjoj Hrvatskoj usp. Bedenko 1975, 3-5, Gajer 1978, 10-13, Lovrenevi 1979, 1980, Demo 1982, 75-76, 1984a, 337, Blaekovi 1985, 315-317, Petri 1992, 41-46, 1993, 21-23, Budak 1994a, 40-42, Pavle 2001, 95-96, 242-243. 155 To je srednjovjekovni trgovaki put koji je od Zagreba preko Stupnika, Jaske, Dubovca kraj Karlovca, Zveaja, Tounja, Hreljina, Modrua, Velike Kapele i Vratnika vodio u Senj (usp. Szavitz Nossan 1970, 129).
152

47

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 47

5. 4. 2011. 14:45:28

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

slijedei tok Dunava.156 Podravskim je putem prolazio u ljeto 1096. godine i dio kriarske vojske predvoen donjolotarinkim vojvodom Gotfridom Bujonskim.157 Dravu su iz Maarske preli vjerojatno kod Vake i produili nekadanjom rimskom cestom do Osijeka, prikljuivi se kod Vinkovaca na posavski pravac.158 Potom su slijedili staru rimsku prometnicu uz lijevu obalu Bosuta i Save, proavi kroz Manelos do Zemuna. Manje je vjerojatno da je kriarska vojska putovala cestom uz Dunav jer bi u tom sluaju, ako nije htjela skrenuti s izravnog smjera prema Zemunu, morala zaobii Manelos koji se nalazi sjeverno od Srijemske Mitrovice.159 Zastali su u Manelosu zbog blizine Srijemske Mitrovice, ali im nije bilo doputeno proi kroz samu Srijemsku Mitrovicu kao sredite oblasti (da su kojim sluajem proli, izvor bi to zacijelo bio naveo), budui da su izazivali sumnju ugarskog kralja Kolomana u svoje prave nakane. Kod Zemuna su se prebacili preko Save i spustili do Beograda. Na temelju upravo ocrtanih smjerova srednjovjekovnih putova u Posavini i Podravlju zorno je kako se radi o prometnim pravcima naslijeenima iz antikog doba. Teko je nedvojbeno utvrditi koji su se sve antiki prometni pravci nastavili neposredno koristiti u ranom srednjem vijeku, koji su ponovno otkriveni tek u kasnijem vremenu, a koji su se novi smjerovi bili oblikovali ve u ranosrednjovjekovlju. Kako god bilo, prostor Meurjeja se tijekom srednjovjekovlja polako ponovno umreavao u jednu prometnu cjelinu, nesumnjivo znatnim dijelom zasnivajui svoje cestovne pravce na antikim temeljima.

Usp. Klemeni Vujasinovi 2000, 12. O prolasku kriara svjedoe kroniari Albert iz Aachena, Povijest jeruzalemskog pohoda 2.6 i Vilim Tirski, Povijest dogaaja u prekomorskim krajevima 1.18 (= Raki 1877, 469, 471), no Albertov je prikaz podrobniji: kriari su preli Dravu (Drowa) drvenim splavima, a potom su se usmjerili sve do Frankavile (Francavilla, Manelos), gdje su proboravili tri dana upotpunjujui zalihe. Odatle su dospjeli do Malevile (Malevilla, Zemun), zadravi se pet dana na obali Save (Sowa) prije nego to su preli u Belegravu (Belegrava, Beograd). Usp. i orali 1997, 95. 158 Mauran 1962, 34-35 je bio miljenja da su kriari Dravu svladali kod Vake, no da su se od podravske prometnice odvojili odmah i zaputili prema Vinkovcima preko Naica i akova zapravo dananjim prometnim pravcem, objanjavajui svoju pretpostavku kriarskom eljom da zaobiu vuanske movare. Upitno je je li u ovo vrijeme ve postojala prometnica koja je akovo povezivala s podravskom cestom preko Naica, jer taj pravac nije zabiljeen u antikim itinerarijima. Stoga se ipak ini uputnijim zakljuiti da su putovali cestom uz Dravu do Osijeka, okrenuli na jug prema Vinkovcima i odatle nastavili slijediti stari rimski put do Zemuna. 159 Raki 1881a, 128 je smatrao da su kriari Dravu preli kod Osijeka i da su onda pratili nekadanju rimsku cestu uz Dunav. Ovu je rekonstrukciju u jednom kasnijem radu prihvatio Mauran 1994, 50.
156 157

48

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 48

5. 4. 2011. 14:45:28

II. poglavlje

Juna Panonija na prekretnici

U suton antike junopanonski je prostor poput uostalom cijele Panonije bio, ako je suditi po katkad dramatinim, gotovo tubalaki nastrojenim zapisima suvremenika, poglavito Jeronima Stridonjanina, uvuen u pravi kovitlac zbivanja koja su ugrozila i na koncu izbrisala ivot na rimski nain. Nema dvojbe da je to bilo doba velikih promjena, no preobrazba je zapoela ranije, pripremljena opim slabljenjem stvarnih i imaginarnih spona koje su Rimsko Carstvo drale na okupu. Preobrazba nije bila ni strelovita niti toliko burna, ali zato nita manje upeatljiva. Dok su snage Carstva sve vie kopnile, sve je manje bilo volje i spremnosti da se ono unato svemu odrava. To nezaustavljivo opadanje dugostoljetne rimske moi otvorilo je put novim silama u prekrajanju sudbine rimstva i pojavnosti njegove uljudbe. Pod pritiskom brojnih naroda popustile su brane na granicama i mnoge su carske pokrajine, naroito one pogranine i tranzitne poput upravo Panonije, osjetile svu nedau novonastalih neprilika. Zapoelo je vrijeme novih povijesnih okolnosti koje su se u historiografiji uvrijeile vjeto pokrivati pojmom velike seobe naroda. Doba Dioklecijana i Konstantina I. jo je prualo privid jakosti, ali je tu sliku doskora nadjaala stvarnost. Prvo veliko razdoblje krize nastupilo je nakon rimskog poraza kod Hadrijanopola 378. godine, a na izravnom udaru se nala i juna Panonija. Naseljavanje dojueranjih protivnika kao saveznikih vojnika, federata, trebalo je donijeti toliko eljenu stabilnost, ali se oporavak pokazao krhkim i prolaznim. Rim se postupno i nevoljko, no neumitno povlaio iz Panonije. Pretvorbene struje koje su odavno razlile rimskim svijetom vie se nisu dale zaustaviti.

Granice kasnorimskih pokrajina u junoj Panoniji


Upravnim preuredbama pod carevima Dioklecijanom (284.305.) i Konstantinom I. (306.337.) povuene su konane unutranje granice i uoblien je zavran raspored panonskih pokrajina u kasnome Rimskome Carstvu.1 Podruje june Panonije bilo je obuhvaeno dvjema pokrajinama, Panonijom Savijom (Pannonia Savia) sa sreditem u Sisciji i Drugom Panonijom (Pannonia Secunda) sa sreditem u Sirmiju, dok je sjeverna Panonija bila razdijeljena u pokrajine Prvu Panoniju (Pannonia Prima) sa sreditem u
1

O spomenutim preuredbama u Panoniji usp. ii 1925, 106, Mcsy 1962, 588, Barkczi 1980, 109, Fitz 1983, 11-19, 1994, 1175-1183, Kunti-Makvi 1997, 81-82 i bilj. 28, 2003, 1921, Andri 2002, 124-126.
49

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 49

5. 4. 2011. 14:45:28

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Savariji (Savaria, Szombathely, hrv. Subotite) i Panoniju Valeriju (Pannonia Valeria) sa sreditem u Sopijani (Sopianae, Pcs, hrv. Peuh).2 Nazivi novostvorenih pokrajina nisu se odmah ustalili. U tzv. Veronskom popisu (Laterculus Veronensis), koji je sastavljen izmeu 314. i 324. godine,3 navode se pokrajine Savska (Savensis) i Valerija (Valeria), ali i dalje Donja Panonija (Pannonia Inferior) umjesto Druge Panonije i Gornja Panonija (Pannonia Superior) umjesto Prve Panonije.4 I u Jeruzalemskom (Burdigalskom) itinerariju iz 333./334. godine zabiljeene su jo Donja i Gornja Panonija.5 Kako se ini, ove su dvije panonske pokrajine primile nova imena do otprilike sredine 4. stoljea.6 Rimski pisac Fest u Kratkom pregledu povijesti rimskoga naroda (De breviario rerum gestarum populi Romani), nastalom vjerojatno 370. godine, spominje zasebno Saviju, Drugu Panoniju (tonije, njezine stanovnike, Druge Panonce) i Valeriju, dok je Prva Panonija, zajedno s Drugom Panonijom, skrivena u sintagmi dvije Panonije prigodom nabrajanja pokrajina u sastavu Ilirika. Na vioj su upravnoj razini sve etiri panonske pokrajine bile uklopljenje u Panonsku dijecezu (dioecesis Pannoniarum), kasnije poznatu i kao Zapadni Ilirik (Illyricum occidentale), koja je pripadala Prefekturi Ilirika, Italije i Afrike (praefectura praetorio Illyrici Italiae et Africae). Promjene su doivjele i unutranje i vanjske granice rimske Panonije. Tako je pod Dioklecijanovom vladavinom podruje Petoviona bilo izuzeto iz Gornje Panonije i prikljueno Unutranjem Noriku. Navedena promjena neposredno se ticala zapadne granice pokrajine Savije koja je konano bila oblikovana pod Konstantinom I. U sjeverozapadnom kutu pokrajine granica se oslanjala na rijeku Dravu kao oitu prirodnu razdjelnicu,7 odakle se moda sputala do obronaka Maceljskog gorja,8 a Sutlu bi dosegnula zacijelo u okolici dananjeg Rogateca.9 Ostaje otvoreno pitanje je li Sutlu pratila sve do njezina utoka u Savu ili se od nje odvajala izmeu Sv. Petra pod Gorami i Bizeljskog.10 Koliko se moe pretpostaviti, granica je dalje na jug tekla istonim rubom slovenske pokrajine Dolenjsko i dolinom Krke, te uz zapadne padine umberakog
Pitanje upravnog sredita Valerije nije u historiografiji potpuno rijeeno, premda se uglavnom prihvaa da se nalazilo u Sopijani (usp. Mcsy 1962, 611, 1974, 273). U obzir dolaze i Akvink (Aquincum, buda, hrv. Stari Budim) i Gorzij-Herkulija (Gorsium-Herculia, Tc), o emu usp. Fitz 1983, 16-17, 1994, 1180-1181. 3 Usp. Jones 1954, 22. 4 Veronski popis, 6.2-3, 5-6. 5 Jeruzalemski itinerarij, 561, 5-6, 562, 8. Dodue, pisac itinerarija je pobrkao njihov poredak pa idui od zapada prema istoku najprije navodi Donju, a ne Gornju Panoniju (vidi i nie u tekstu, str. 53, bilj. 26). 6 Usp. Fitz 1983, 19, 1994, 1183. Fest, 7.5, 8.3 (regio Saviensis, Savia), 7.5 (secundi Pannonii), 8.1, 8.3 (Valeria), 8.3 (Pannoniarum duae). Za analizu Festova djela kao izvora za staru povijest hrvatskoga povijesnoga prostora usp. Graanin 2006c, 29-57. 7 Usp. Klemenc Saria 1936, 92, Mcsy 1962, 586. 8 U Klemenc Saria 1939, 79 istie se da je povlaenje granice u brdovitom podruju juno od Drave potpuno nesigurno. Ovdje predloeno pruanje granice poiva na pretpostavci da se ona u gornjem dijelu manje-vie podudarala s dananjom granicom izmeu Slovenije i Hrvatske (usp. Andri 2002, 121). 9 Usp. Klemenc Saria 1939, 79. 10 Ovu drugu mogunost Klemenc Saria 1939, 79 smatraju vjerojatnijom.
2

50

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 50

5. 4. 2011. 14:45:28

Juna Panonija na prekretnici

51

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 51

5. 4. 2011. 14:45:30

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

gorja / Gorjanaca do slovenske oblasti Bela Krajina i doline Kupe.11 Ovo je takoer predstavljalo skraenje u odnosu na prethodno razdoblje kada je Panonija neposredno graniila s Italijom dodirujui emonsku oblast. Navedenu je preinaku mogue zakljuiti temeljem onog to kae Jeronim Stridonjanin: da je njegov rodni Stridon neko bio na granici izmeu Panonije i Dalmacije.12 Budui da se, kako novija istraivanja pokazuju, Stridon moe s razmjernom sigurnou smjestiti u zalee dananje Rijeke,13 otuda bi proizlazilo da panonski prostor u 4. stoljeu vie nije u upravnom smislu zahvaao tako duboko u suvremeno slovensko ozemlje jer bi se u protivnom ovaj sjeverozapadni rub Dalmacije i dalje priljubljivao uz Panoniju, a nema razloga ne vjerovati Jeronimovom iskazu. ini se da je ovo izravnavanje panonske granice bila posljedica nakane da se ona povue du prirodnih mea, rijeka i uzvienja. Napokon, i u kasnijim razdobljima, u srednjem i novom vijeku granica izmeu dananjih hrvatskih i slovenskih zemalja je leala na potezu Sutla dolina donje Krke umberak / Gorjanci.14 Od Bele krajine i doline Kupe granina se crta nadovezivala na junu meanu os koja je zapoinjala u podnoju Velike Kapele i kroz Kordun i Banovinu stizala do Posavine.15 Posljednja postaja u Saviji prije prelaska u Dalmaciju vjerojatno je bila Kod Granice koju po svemu sudei treba traiti u dananjemu Malom Gradcu uz sjeverni rub Zrinske gore.16 ini se da je Saviji pripadalo i podruje dananje Velike
Usp. Andri 2002, 123. Jeronim, O znamenitim muevima, 125. 13 Usp. Sui 1986; takoer i Brato 1990a, 20-25, 1990b, 533-536. Dodue, anjek 2005, 146-151 pitanje ostavlja i dalje otvorenim. O tradiciji da je upravo ondje bio smjeten Stridon svjedoi Toma Arhiakon u Povijesti salonitanskih i splitskih prvosveenika, navodei da se on nalazi u unutranjosti Kvarnerskog zaljeva (1: Nunc vero Dalmatia est regio maritima, incipiens ab Epyro, ubi est Dirachium et protenditur usque ad sinum Quarnarium, in cuius interioribus est oppidum Stridonis, quod Dalmatie Pannonieque confinium fuit. Hec fuit patria tellus beati Hieronymi, egregii doctoris, No sada je Dalmacija primorska oblast, zapoinje od Epira gdje je Dirahij i protee se sve do Kvarnerskog zaljeva, u ijim je unutranjim predjelima grad Stridon koji je bio granica Dalmacije i Panonije. Bila je to rodna gruda svetoga Jeronima, dinoga nauitelja) odnosno da tvori granicu izmeu Dalmacije i Istre (13: Istaque fuerunt regni eorum confinia: ab oriente Delmina, ubi fuit civitas Delmis, in qua est quedam ecclesia, quam beatus Germanus Capuanus episcopus consecravit, sicut scriptum reperitur in ea, ab occidente Carinthia versus mare usque ad oppidum Stridonis, quod nunc est confinium Dalmatie et Ystrie, ab aquilone vero a ripa Danubii usque ad mare Dalmaticum cum tota Maronia et Chulmie ducatu, Granice njihova [hrvatskih vladara] kraljevstva bijahu ove: na istoku Delmina, gdje je bio grad Delmo u kojem je neka crkva to ju je posvetio sveti German, biskup kapuanski, kao to se moe proitati u njoj; na zapadu Karintija prema moru sve do grada Stridona koji je danas granica Dalmacije i Istre; na sjeveru pak od obale Dunava do Dalmatinskog mora zajedno s itavom Maronijom i kneevinom Humom). 14 Za rani srednji vijek vidi Grafenauer 1965, 148. 15 Usp. Andri 2002, 123. Takoer i Graf 1936, 7-8. Jakovljevi 1990, 115 omeuje jugozapadnu granicu Risnjakom te Velikom i Malom Kapelom, to se ini predaleko (takoer i ii 1925, 104). Usp. i ael 1989, 60, koji poetak june granice smjeta na potezu od Jelana do Delnica. 16 Usp. Durman 1992, 123. Neki smatraju da je toponim Ad Fines oznaavao granicu siscijskoga gradskoga podruja (Klemenc 1938, 120, Mcsy 1959, 21-24) ili ak da je inio granicu izmeu Savije i Italije (za miljenja usp. Graf 1936, 48, bilj. 4). No, mnogo je vjerojatnije da se radi o granici izmeu Panonije (u ovom sluaju Savije) i Dalmacije (Graf 1936, 11, Soproni 1980, 58).
11 12

52

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 52

5. 4. 2011. 14:45:30

Juna Panonija na prekretnici

Kladue juno od Petrove gore.17 Od otprilike Zrinske gore granica se pruala do obronaka Kozare prema jo jednoj postaji imenom Kod Granice (Ad Fines) smjetenoj na magistralnoj cesti od Servicija do Salone, koja je inila osnovnu prometnu vezu izmeu Panonije i Dalmacije.18 Ta se postaja stavlja u Laktae sjeverno od Banja Luke19 odnosno u Mahovljane sjeverno od Laktaa.20 Od Vrbasa granica je nastavila slijediti june rubove savske doline i sjeverne padine bosanskoga gorskog podruja sve do gornje Drine,21 prelazei iz june granice Savije u junu granicu Druge Panonije. Potom je pratila Drinu do ua u Savu, nakon toga Savu do utoka u Dunav i naposljetku uzvodno Dunav koji je tvorio istonu granicu Druge Panonije. Sjeverna granica Druge Panonije prelazila je tok Drave i, kako se ini, bila povuena izmeu dviju utvrda na limesu, Kod Militara koji je pripadao vojnom zapovjednitvu Valerije i Kod Nove koja je pripadala u nadlenost vojnoga zapovjednika Druge Panonije.22 Moda je granica poivala na uzvisini Baranjske grede odnosno Banske kose ili pak jednim dijelom na baranjskoj Karaici. Odatle se sputala do dananjeg Donjeg Miholjca, mjesta antike Marinijane, u kojoj se nalazila postrojba podvrgnuta vojnom zapovjedniku Valerije.23 To bi znailo da granica izmeu Valerije i Druge Panonije nije bila na samoj Dravi nego neto junije.24 Nije nedvojbeno sigurno da se granica izmeu Prve Panonije i Savije oslanjala na Dravu, kao to se obino dri.25 Postoje indicije da je tekla juno od podravske magistrale, dakle da je cesta prolazila junim rubom Prve Panonije, iako se ipak ini da granicu treba postaviti na rijeku kao na loginu prirodnu razdjelnicu.26 Zahvaljujui razdvajanju nekadanje Gornje Panonije
Usp. Bojanovski 1977, 147, 1988, 327, ael 1989, 60. O toj cesti usp. Bojanovski 1974, 41-129, 1984, 239. Prema Bojanovskom 1988, 330, postaja Ad Fines bila je granica izmeu starosjedilakih podruja naroda Oserijata i Mezeja. 19 Usp. Bojanovski 1974, 97-99, Durman 1992, 123, Andri 2002, 123. 20 Usp. Paali 1960, 28. 21 Usp. Andri 2002, 122. Pojedini istraivai granicu Panonije prema Dalmaciji povlae dosta junije, obuhvaajui i dananju Banja Luku, Doboj i Tuzlu (tako Bojanovski 1977, 147, 1988, 325-330; usp. i ael 1989, 60). Bojanovski 1988, 176 smatra da je i cijelo zemljite sjeverno od Drinjae, pritoka Drine, pripadalo Panoniji. 22 Usp. Mcsy 1962, 588, Fitz 1983, 15, 1994, 1179. Andri 2002, 125 smjeta granicu izmeu Kod Militara i Altine, istiui da se vrlo tono poklapala s dananjom granicom izmeu Maarske i Hrvatske. Doista, neko je vrijeme i utvrda Kod Militara bila dio Druge Panonije, dok se ondje nalazila legio VI Herculia, no kasnije je pridijeljena Valeriji kad ju je ta postrojba napustila, o emu svjedoi Not. Dign. Occ. 32, 33. Usp. Fitz 1983, 15-16, 1994, 1179-1180. Ova bi se promjena dogodila pod Konstantinom I. (usp. Nagy 1964, 279-280). 23 Za poistovjeivanje Marinanae iz Not. Dign. Occ. 33, Marinianae iz Antoninova itinerarija, 130, 5 i Peutingerove karte. te Maurianae iz Jeruzalemskog itinerarija, 562, 7 usp. Miller 1916, 445, Graf 1936, 39, 41, 65-66. 24 Usp. Fitz 1983, 15, 1994, 1179. Mcsy 1962, 586-587 takoer biljei da je Marinijana pripadala Valeriji. 25 Usp. Mcsy 1962, 588, Andri 2002, 125 26 Glavni argument za ovu hipotezu injenica je to se u Jeruzalemskom itinerariju ne navodi Savija kao pokrajina kojom prolazi podravska cesta (561, 4-7: civitas <civitate> P<o>etovione: transis pontem, intras Pannoniam Inferiorem <Superiorem>), pa neki zakljuuju da bi prometnica Petovion Mursa pripadala Prvoj Panoniji (usp. Fitz 1983, 19, 1994, 1183). S druge strane, Jeruzalemski itinerarij nije potpuno pouzdan jer brka Donju i Gornju Panoniju (561, 5-6, 562, 8),
17 18

53

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 53

5. 4. 2011. 14:45:30

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

na Dravi, podruje dananjeg Meimurja pripalo je Prvoj Panoniji.27 Utvrivanje kuda je tekla unutranja granica izmeu Savije i Druge Panonije zaseban je problem. Ona je vrlo vjerojatno pratila razgranienje naslijeeno iz prethodnog doba, odnosno granicu izmeu Gornje i Donje Panonije. Koliko se moe zakljuiti, sjeverna granina toka zapoinjala je na potezu izmeu postaja Marinijane i Serene odnosno dananjeg Donjeg Miholjca i Svetog ura,28 a odatle je granica moda prolazila uz istoni rub sredinjeg slavonskog gorja, tonije padinama planina Krndije i Dilja, pa do Poekoga gorja i onda do ua Vrbasa u Savu.29 Potom je jednostavno mogla pratiti Vrbas do granice s Dalmacijom.

Panonski federati
U historiografiji se 375. godinu uobiajilo smatrati poetkom tzv. Velike seobe naroda, barem u njezinom uem smislu.30 Meutim, i samu seobu bilo bi mnogo tonije oznaiti kao zavrno razmjetanje brojnih razliitih naroda, kojim je bio zahvaen prednjoto moe znaiti da njegovu sastavljau nije bila dobro poznata pokrajinska podjela u Panoniji ili da je rije o previdu. Mnogo je znakovitije to to uopava nazive pokrajina. Tako spominje granicu izmeu Italije i Norika (560, 6) te Panonije i Mezije (564, 1), iako su u vrijeme nastanka spisa (333. godine) to bile granice izmeu Venetije i Histrije i Unutranjeg Norika odnosno izmeu Donje Panonije i Gornje Mezije. Otuda bi se prije dalo zakljuiti da su i Gornja i Donja Panonija navedene u openitom smislu, a ne da je rije o pokrajinama proizalima iz Dioklecijanove i Konstantinove upravne preuredbe. S ovim u vezi mogue je postaviti pitanje zato Rimljani nisu dosljedno uzeli Dravu kao granicu izmeu sjevernih i junih panonskih pokrajina nego je Druga Panonija obuhvaala i dio Prekodravlja. ini se da je u ovom sluaju vanu ulogu odigralo ire gradsko podruje Murse, ija se cjelovitost moda eljela potovati i u krajevima sjeverno od Drave, jer je naselje bilo smjeteno na samoj rijeci (usp. Andri 2002, 125). Za istim su se naelom rimske vlasti po svemu sudei povodile i u odreivanju granice izmeu Panonije i Dalmacije, pazei na upravnoprostornu zaokruenost gradskih podruja u Posavini. Tako i Tomii 1986c, 217. Jeruzalemski itinerarij, 562, 7-9. Usp. Graf 1936, 65-66, Mcsy 1962, 586-587, Soproni 1980, 58. Usp. Graf 1936, 12, Andri 2002, 124 (s time da on puta da granica tee istonim rubom Krndije i nakon toga vodotokovima Londe i Orljave do Save). Mcsy 1962, 587 smatra da je najjugozapadnija postaja Donje Panonije bio Servicij, dananja Bosanska Gradika. ii 1925, 105-106 je povukao granicu otprilike od Moslavine Podravske do nadomak istone obale ua Vrbasa u Savu, dok je Fitz 1983, 6 ucrtao na karti granicu od Marinijane preko Stravijane na Marsoniju i potom do rijeke Bosne. Prema Soproniju 1980, 58 granica je dosezala Savu izmeu Marsonije i Servicija. Na karti (1980, 69) oznaio ju je istono od ua Vrbasa u Savu, otprilike kod utoka Orljave. Mcsy 1974, 93 na karti prikazuje ravni tok granice od sjecita s Dravom do sjecita sa Savom, u liniji od otprilike Donjeg Miholjca do otprilike Slavonskog Broda. Usp., na primjer, lanak G. Wirtha u Lexikon des Mittelalters 8 (Mnchen Zrich 1998.), 1822.1824. Sam pojam seobe naroda potjee iz sredine 16. stoljea. Prvi ga je uporabio njemaki humanist Wolfgang Lazius u djelu naslovljenu Dvanaest knjiga o seobama, stalnim sjeditima i ostacima nekoliko naroda te zaecima jezika, pretvorbama i narjejima (De gentium aliquot migrationibus, sedibus fixis, reliquiis, linguarumque initiis ac immutationibus ac dialectis libri XII, Basel 1557.).
54

27

28

29

30

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 54

5. 4. 2011. 14:45:30

Juna Panonija na prekretnici

azijski, europski i afriki prostor. Naime, pojam je jednako tako primjenjiv i na ranije pokrete ponajprije germanskih naroda, a i godina 375. tek uvjetno zadovoljava kao trenutak kada bi zapoeo novi selidbeni proces: Huni su tada u nezadrivom naletu sruili gotska kraljevstva u sjevernom Pricrnomorju, no njihov je prodor u tom asu ve bio trajao neko vrijeme, unosei svojom silovitou pomutnju meu skupine naseljene u prostranim junoruskim stepama. Ti su nomadski konjanici ratnici mongolskog podrijetla dali nesumnjivo najsnaniji poticaj novim pomicanjima naroda. Pregazivi sredinom 4. stoljea iranske Alane u podruju rijeke Dona, u sedamdesetim godinama nasrnuli su najprije na greutunke Ostrogote i potom na tervinke Vizigote. Alani i Ostrogoti su dijelom pokoreni, a dijelom prisiljeni na uzmak, dok su Vizigoti natjerani u povlaenje.31 Ovime je prouzroen slijed dogaaja koji su se pokazali sudbonosnima za Rimsko Carstvo, a posljedice toga trajno je osjeala i Panonija. Bjeei pred Hunima, dio Gota spas je potraio na rimskom tlu: tervinko-vizigotska skupina pod Alavivovim i Fritigernovim vodstvom, greutunko-ostrogotska skupina s dijelovima Alana i Huna pod Alatejevim i Safraksovim zapovjednitvom i gotsko-taifalska skupina koju je predvodio Farnobije moda su ve u kasno proljee 376. prele donji Dunav.32 Ubrzo su izmeu doljaka smjetenih u Trakoj dijecezi i carskih vlasti izbili sporovi koji su prerasli u otvoreni ustanak. U pokuaju da skre pobunu rimske su postrojbe predvoene osobno carem Valentom (364.378.) doivjele u kolovozu 378. teak poraz u bitki sjeveroistono od Hadrijanopola (Hadrianopolis, Edirne, Turska), u emu su presudnu ulogu odigrali konjaniki odredi Alatejeve i Safraksove ostrogotskoalansko-hunske skupine. Nakon toga, napadai su se krajem 378. i poetkom 379. prebacili u Iliriku prefekturu i nato razmiljeli svim balkanskim pokrajinama, pljakajui i pustoei sve do Julijskih Alpa, dakle i u panonskim oblastima, pri emu je osobito istaknuta Panonija Valerija.33 Ovo dakako znai da su ustanici nuno proli Drugom Panonijom. I u daljnjim navalama, koje su sezale sve do praga Italije, sluili su se kljunom rimskom cestovnom mreom u savsko-dravsko-dunavskom meurjeju, pa se upravo stoga cijeli ovaj prostor naao pod osobitim pritiskom.34 Uvodne napade na Panoniju prolazno je suzbio vojni zapovjednik tada i Zapadnog i Istonog Ilirika Majorijan, koji je ratne operacije vodio iz Akvinka (Aquincum, -Buda) u Valeriji.35 No, kad se zimi 379./380. godine opasno razbolio novi car na Istoku
O ovim dogaajima usp. Schmidt 1934, 249-258, 400-401, Thompson 1948, 22-24, Altheim 1951, 79-80, Maenchen-Helfen 1973, 18-26, 1978, 15-20, Brandt 1980, 43, Wolfram 1990, 7981, 250-251, Bna 1991, 9-17, Demandt 2007, 150. U povjesnitvu se ustalilo datirati konani ostrogotski slom 375., a vizigotski 376. godinom (usp. Vrady 1969, 29, Maenchen-Helfen 1973, 26, 1978, 20, Wolfram 1990, 250, Bna 1982, 180, 1991, 9, 18), no ini se da bi kronologiju, barem u vizigotskom sluaju, valjalo pomaknuti godinu dana unatrag (Krautschick 1999, 65-66). Usp. i Heather 1994, 123, koji kae da su se gotska kraljevstva uruila jedno na drugo oko 375. godine. 32 Usp. Krautschick 1999, 23, Graanin 2005a, 10, 2006b, 30. 33 Ambrozije, O vjeri II, 139 i d., Amijan Marcelin, 31.16.7, Auzonije, Molitva konzula, 28-35, Temistije, Govor 14 (261 A, 4- B, 9). Usp. Nagy 1971, 316-318, Graanin 2005a, 10-11, bilj. 9-10, 2006b, 30-31, bilj. 9-10. 34 Usp. Graanin 2005a, 11, 2006b, 31. 35 Sidonije Apolinar, Hvalospjev izreen augustu Majorijanu (= Carmina 5.107-115). Usp. Alfldi 1926, 60, Enlin 1928a, 589-590, 1931, 137, Demandt 1970, 602, 716, PLRE I, s. v. Maiorianus, 537, Mcsy 1974, 340, Fitz 1994, 1251-1252.
31

55

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 55

5. 4. 2011. 14:45:30

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Teodozije I. (379.395.), iji je zadatak bio uhvatiti se u kotac s gotskom prijetnjom, stanje na bojitu iznova se pogoralo.36 Fritigernovi su Goti zacijelo u proljee 380. obnovili napade u Ilirikoj prefekturi, a Alatejevi i Safraksovi odredi opet su upali u Panoniju.37 Kako je zapadnoiliriki vojskovoa Vitalijan doivio poraz u nastojanju da ih izbaci, Alateju i Safraksu na putu vie nije stajala nikakva prepreka. Novim je pustoenjem mogla biti zahvaena cijela Panonija, ali ini se da je otrica napada bila uperena ponajprije protiv junopanonskih pokrajina i rubnih dijelova susjednih oblasti, budui da su se zavojevai za prodor do Italije morali koristiti rimskim cestama u Meurjeju. Na temelju pojedinih podataka u izvorima smatra se da su tom prigodom razaranja pretrpjeli Mursa u Drugoj Panoniji,38 Stridon na tromei izmeu Panonije Savije, Dalmacije i Histrije,39 a izgleda da je podlegao i Petovion u Unutranjem Noriku, tik uz granicu s Panonijom Savijom.40 Mogue je da su istodobno stradali i drugi gradovi i mjesta,41 jer vrela svjedoe o sveopim nepovoljnim prilikama u Panoniji.42 U hrvatskoj historiografiji se meu opustoenim gradovima obino navode jo i Cibale.43 Vano je istaknuti da napad na Panoniju nije bio djelo Vizigota kako se esto zna pogreno tvrditi,44 pored toga to je za ovo vrijeme ionako prerano
Williams Friell 2005, 17. Amijan Marcelin, 25.10.9, Jordan, Getica 140, Zosim, 4.34.1. Usp. Alfldi 1926, 60, Schmidt 1934, 259, Stein 1959, 193, Nagy 1971, 318-319, Mcsy 1974, 341, Fitz 1994, 1252, Heather 1994, 152-153, Giustechi Conti 1994, 140, Wolfram 1990, 138-139, 1994, 284, Graanin 2005a, 12-13, 2006a, 84, 2006b, 32, Demandt 2007, 155-156. Neki misle da su se ti napadi odigrali jo 379. godine (Mcsy 1962, 577-578, Maenchen-Helfen 1973, 34-35, 1978, 26-27, Vardy 1969, 37, Barkczi 1980, 117). 38 Na razaranje Murse aludira se u Pismu uzurpatora Magna Maksima augustu Valentinijanu Mlaemu (Collectio Avellana, 39.4). Usp. ii 1925, 158, Alfldi 1926, 60, bilj. 9, Schmidt 1934, 259, Bsendorfer 1952, 160, Mcsy 1962, 578, Vardy 1969, 37, Pinterovi 1978, 98, Dimitrijevi 1979, 188, Barkczi 1980, 117, Wolfram 1991, 251, Bulat 1989, 36, 1994, 35, Boji 1994, 39, imi 1998, 19, Sran 1998, 21, Iskra-Janoi 2001, 150, Andri 2002, 130, Graanin 2005a, 13, 2006a, 84, 2006b, 33, s time da su ii, Vardy, Dimitrijevi, Barkczi, Bulat 1989, Iskra-Janoi, imi i Sran dogaaj pogreno datirali. Sumnju u provalu Alatejevih i Safraksovih napadaa u Drugu Panoniju zbog nedostatne upuenosti u tadanje prilike izrazio je Mauran 1962, 18-19, koji ne smatra da bi Mursa tada stradala (ipak govori o propasti grada). 39 O stradanju Stridona svjedoanstvo prua nekadanji mjetanin Jeronim Stridonjanin, O znamenitim muevima, 125. Usp. ii 1925, 158, Alfldi 1926, 60, bilj. 9, Schmidt 1934, 259, Bsendorfer 1952, 160, Mcsy 1962, 578, Vardy 1969, 37, Barkczi 1980, 117, Wolfram 1991, 251, Andri 2002, 130, Lotter 2003, 73, bilj. 260, Graanin 2005a, 13, 2006a, 84, 2006b, 33. Dogaaj je pogreno datiran kod iia, Mcsyja, Vardyja i Barkczija. 40 Za mogui pad Petoviona usp. Ambrozije, Pisma 2 (Maur. 10), 10. Gotsko osvajanje Petoviona odbacuju Egger 1915, 252-266, Schmidt 1934, 259, bilj. 4 i Vardy 1969, 418-419, no usp. Lotter 2003, 73, bilj. 260, Brato 2002, 74. Pad Petoviona prihvaaju Klemenc 1950, 61 i Pinterovi 1978, 98. Neto opreznije Graanin 2005a, 13, 2006a, 84, 2006b, 33. 41 Tako Mcsy 1962, 578, Barkczi 1980, 117, Wolfram 1991, 251. 42 Panegiriar Pakat u Hvalospjevu izreenu Teodoziju, 11.4 istie da je rimska drava izgubila Panonije te da su Goti, Huni i Alani sve popljakali. 43 Virc 1988, 11 (netono datirano), Bulat 1994, 35, Iskra-Janoi 1997a, 284, 1999a, 63, 2001, 150, 2004, 171, 2005, 39 (dosljedno netono datirano), Dizdar 1999, 65 (netono datirano). 44 Tako na primjer Dimitrijevi 1979, 188, ael 1979, 125-126, Virc 1988, 11, Iskra-Janoi 1997a, 284, 2002, 78, Dizdar 1999, 65, Tomii 2000a, 263-264. Vidi i str. 62-63, bilj. 87.
36 37

56

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 56

5. 4. 2011. 14:45:30

Juna Panonija na prekretnici

govoriti u vrstim etnikim okvirima jer etnogenetiki procesi nisu ni priblino bili dovreni. Valja pritom naznaiti i to da su razaranja vjerojatno prvenstveno podrazumijevala pljaku imovine, otimainu uroda i stoke te odvoenje zatoenika radi otkupa, a ne ruenje naselja.45 Opasnost je bila tolika da je car na Zapadu Gracijan (375.383.) osobno doao u Panoniju, gdje je boravio u kolovozu i rujnu 380.46 Iako su zahvaljujui pojaanjima to ih je Gracijan bio uputio Teodoziju I. ujedinjene zapadnorimske i istonorimske snage uspjele suzbiti Fritigerna, zbog ega su u Konstantinopolu potkraj studenog 380. objavljene pobjede u ime oba cara,47 ini se da se stanje u Panoniji nije moglo razrijeiti na bojnom polju. Ponukan time, Gracijan je jamano u kasno ljeto, dakle tijekom svog boravka u Panoniji, sklopio s tamonjim zavojevaima (separatni) mir, dozvolivi Ostrogotima, Alanima i Hunima naseljavanje na carskom podruju u svojstvu federata, ime su oni na sebe primili obvezu da za godinju novanu potporu i redovite isporuke namirnica tite granicu i prema potrebi stave carskoj vlasti na raspolaganje ete na odreeno vrijeme.48 Potpuno tono odreivanje prostora koji je bio doznaen novim federatima nije mogue, no ini se da su bili smjeteni poglavito u sjevernim panonskim pokrajinama, u Valeriji i Prvoj Panoniji, a vjerojatno i u uskom pograninom odsjeku Druge Panonije sjeverno od Drave, dok su zbog iznimne strateke vanosti vitalni prometni pravci u Meurjeju bili iz toga izuzeti.49 U historiografiji vladaju razliita miljenja u vezi s podrujem koje su federati naselili. Mnogi se tako odluuju bilo za Drugu Panoniju i Panoniju Saviju50 bilo samo za
Tako Brato 2002, 74-75, Graanin 2006a, 85. Usp. Seeck 1919, 254-255. Kulikowski 2007, 151 pripovijeda da je Gracijana dozvao neuspio gotski napad na Panoniju. 47 Cons. Const. a. 380.1-2. Usp. Schmidt 1934, 259-260, 416-418, Stein 1959, 193, Wolfram 1990, 139, Graanin 2005a, 13-14, 2006b 33, Demandt 2007, 156. 48 Jordan, Getica 141-142. Takoer i Zosim, 4.34.2. Usp. Alfldi 1926, 60, Schmidt 1934, 260, Stein 1959, 193, Nagy 1971, 319, Mcsy 1974, 341, Salamon Ss 1980, 397, Bna 1982, 180, Wolfram 1990, 251, 1997, 88, Tomka 1996a, 67, Ivanievi 1999, 96, Wirth 1999, 28, Lotter 2003, 73, Graanin 2005a, 14, 2006a, 85, 2006b, 34, Williams Friell 2005, 17. Pogreno datirano kod Vardy 1969, 36, Kovaevi 1978, 14-15, ael 1979, 125, Barkczi 1980, 117, Popovi 1982, 547, Tomii 2000a, 263, Andri 2002, 130. Nasuprot prevladavajuem stavu u historiografiji, Heather 1994, 153, 334-340, 1997, 135 sumnja u postojanje zasebnog sporazuma, ostavljajui otvorenom mogunost da su i Alatej i Safraks bili poraeni. Oni koji polaze od pretpostavke da je ugovor bio sklopljen ve 377. ili 379. godine piu o ustanku federata koji je za posljedicu imao pustoenja gradova u Panoniji i u njezinom pograninom susjedstvu (Vardy 1969, 36-37, ael 1979, 125-126, Barkczi 1980, 117, Tomii 2000a, 263-264). 49 Soproni 1985, 86-93, Lotter 2003, 72-74, Graanin 2005a, 15, 2006a, 85, 2006b, 34. Nagy 1971, 320-321 dri da su federati boravili u dananjoj Baranji i Tolnu, odnosno u sjevernom dijelu Druge Panonije i junom dijelu Valerije, u svakom sluaju sjeverno od Drave, to se ini prihvatljivom hipotezom u vezi s federatskim naseljavanjem Druge Panonije. Nije vjerojatno da su se federati naselili na prostoru Tekia kod Slavonske Poege kao to pretpostavljaju Soka-timac Bulat 1974, 136-137. 50 Vardy 1969, 36, ael 1979, 125-126, Barkczi 1980, 117, Bna 1982, 180, Ivanievi 1999, 96, Tomii 2000a, 263-264.
45 46

57

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 57

5. 4. 2011. 14:45:31

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Saviju,51 odnosno za Drugu Panoniju, Saviju i Valeriju52 ili Drugu Panoniju i Valeriju.53 Unato metodolokoj spornosti takvih pokuaja, pojedini su istraivai uznastojali poblie odrediti gdje se koja etnika sastavnica Alatejeve i Safraksove tronarodne skupine smjestila, pa su Hune zajedno s Alanima vidjeli u Drugoj Panoniji odnosno Gote u Saviji,54 dok su drugi u potpunosti odbacili mogunost da bi Huni bili naseljeni u Panoniji kao federati.55 Meutim, novije interpretacije arheolokih nalaza kao i kasnije upoljavanje panonskih federata, pri emu se u izvorima izrijekom navode i Huni, snano govore u prilog pretpostavci da je Alatejeva i Safraksova skupina boravila u panonskim oblastima sjeverno od Drave i da su u njoj svoje mjesto imali i Huni.56 to se tie hrvatskog povijesnog prostora, prema sadanjem stanju arheolokih spoznaja nalazi koji bi se mogli pripisati ostrogotsko-alansko-hunskim federatima pronaeni su u Batini, Kneevim Vinogradima i Zmajevcu.57 Ovo se odlino uklapa u ponuenu sliku o smjetaju panonskih federata u prekodravskim podrujima, dakle i u dijelu Druge Panonije izmeu Dunava i Drave.58 Neposredno potom, a najkasnije 381. godine zapoelo je po nalogu carskih vlasti misionarenje meu barbarskim doljacima, ija je provedba bila povjerena Amanciju kao biskupu Jovije (Iovia, Alshetnypuszta, Maarska), a pod ravnanjem akvilejskog metropolita, tada Valerijana.59 Oito se irenjem kranstva federate eljelo to prije uklopiti u tijekove rimskog drutva, no to nije poluilo trajniji uspjeh. Dodue, federati su bili izloeni snanoj akulturaciji, ali ona nije od njih stvorila pouzdane podanike Carstva, iako su umnogome poprimili znaajke ivota rimskih pokrajinaca.60 U vezi s biskupom Amancijem svakako najzanimljiviji za hrvatsku historiografiju
53 54 55 56
51 52

57

58

59

60

Mcsy 1974, 341-342 (dolina Drave), Kovaevi 1978, 15, Eadie 1982, 27. Wolfram 1990, 139. Nagy 1971, 320-321, Wolfram 1990, 251. Vardy 1969, 522, ael 1979, 125-126, Tomii 2000a, 263-264. Egger 1924, 327-328, Alfldi 1926, 67-68, Schmidt 1934, 260. Usp. Soproni 1985, 91-93, osobito 88, bilj. 18 za prethodna miljenja koja odbacuju smjetaj panonskih federata u savsko-dravskom meurjeju. O arheologiji ostrogotsko-alansko-hunske skupine usp. Mller Straub 2002, osobito Mller 2002a, 7-8. Takoer i Salamon Barkczi 1982, 159, 162. No, nuan je oprez u vezi s pripisivanjem nalaza iskljuivo ostrogotsko-alansko-hunskim federatima (usp. Tejral 1988a, 252-253). Pronaene su dvije srebrne fibule i glinena posuda. Za srebrnu fibulu iz Batine Vinski 1957a, 32 istie slinost s fibulama iz groblja Sntana de Mure (ma. Maros-Szent-Anna) u Transilvaniji, koje dri vjerojatno vizigotskima. No, nalazi pripadaju tzv. poslijeernjahovskoj arheolokoj kulturi koja se datira u vrijeme od oko 380. do oko 400. godine i ne mogu se pripisati uniformnom vizigotskom horizontu nego moda Gotima razliitih skupina izbjeglima pred Hunima (usp. Tejral 1988b, 20, Heather 1997, 102-103, vidi i Kulikowski 2007, 62-63, 67-68, 98-99), pa se ne mogu uzeti kao potkrijepa za hipotezu da su gotsku sastavnicu u Alatejevoj i Safraksovoj skupini inili Vizigoti (Soka-timac Bulat 1974, 136-137, Boji 1984, 214 i Markovi 1994, 111, 2003c, 25 takoer govore o Vizigotima). Sekelj Ivanan 1995a, 227, br. 726, 230, br. 748 nalaze iz Kneevih Vinograda i Zmajevaca neopravdano pripisuje iskljuivo hunskoj materijalnoj kulturi. Potpuno je dodue bespredmetno nastojati odrediti gdje se koja etnika skupina naselila jer niti izvori niti arheoloki nalazi to ne omoguuju (Graanin 2005a, 15, bilj. 18, 2006b, 35). Wolfram 1990, 257, Lotter 2003, 73-74, Graanin 2005a, 15, 2006b, 36. Usp. Tejral 1988a, 291.
58

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 58

5. 4. 2011. 14:45:31

Juna Panonija na prekretnici

problem je ubikacije njegova biskupskog sjedita. Neki istraivai zastupaju miljenje prema kojem Amancijevu Joviju valja poistovjetiti s Jovijom Botivom, dananjim Ludbregom.61 Nasuprot tome, u maarskom se povjesnitvu proirilo stanovite da Amancijevo sijelo treba traiti u dananjoj Alshetnypuszti, gdje je u kasnoantiko doba postojala utvrda sa znatnim civilnim naseljem.62 Dakako, ima i strunjaka koji pitanje jo smatraju otvorenim.63 Ostavljajui zasada po strani podrobnu ralambu literarnog i arheolokog dokaznog gradiva, odluujui argument koji potkrepljuje lociranje Jovijske biskupije u Panoniju Valeriju odnosno u Alshetnypusztu injenica je o Amancijevoj misionarskoj djelatnosti meu federatima. Vea uinkovitost njegove zadae ovisila je o veoj blizini doseljenicima koje je trebalo kristijanizirati. Otuda je svakako mnogo vjerojatnije da se i njegovo sjedite nalazilo nadomak podruja gdje su oni bili veinom naseljeni, dakle uz dunavsku granicu, poglavito u Valeriji, kao to svjedoe arheoloki nalazi. Nejasnoe u vezi s ubikacijom sijela Jovijske biskupije navele su istraivae da pogreno smjeste federate u Panoniju Saviju odnosno da Joviju Botivo uklope u pokrajinu Valeriju.64 Prisutnost federata bila je stalnim izvorom nestabilnosti u panonskim oblastima jer su tvorili potencijalnu prijetnju miru. Juna Panonija nije bila neposredno ugroena, ali je i njezina sigurnost ovisila o tome koliko postojano federati izvravaju svoje vojnike, graniarske dunosti. Unato moguoj pogibelji, prisutnost federatskih eta na granici Panoniji ipak je pruila kratkotrajan predah od izvanjskih opasnosti, na to upuuju pojedini podaci iz literarnih izvora, oslikavajui prilike u osamdesetim godinama 4. stoljea.65 Konjaniki odredi panonskih federata, osobito Huna, viekratno su se spremno odazvali na pozive carskih vlasti i njezinih predstavnika, a njihova vojna pomo pokazala se dragocjenom osobito u graanskim sukobima, ali i u suzbijanju barbarskih provala. Tako se zapadnorimski vojskovoa Bauton poetkom 384. posluio hunskim i alanskim konjanicima protiv upada alamanskih Jutunga u
Prvi ga je iznio R. Egger (1924, 309-344). Usp. Barton 1975, 101, Kovaevi 1978, 15, VikiBelani 1978, 588, 593, 1998, 488, Jarak 1994, 35, Wiewegh 2004, 305-306. Tomu se priklonio i Mcsy 1974, 329, 341, 347-348. 62 Thomas 1982, 263 (u ranijem radu, 1980a, 196, nabrajajui biskupije u Panoniji, autorica izostavlja Joviju), Tth 1988, 52-60 (u kasnijoj studiji, 1994, 250-251, opet smatra pitanje nerijeenim). Prvi su Hetnypusztu s valerijskom Jovijom identificirali T. Nagy (1971, 320) i S. Soproni (1974, 181-186). 63 Brato 1986, 372, 1987, 156, 174-175, bilj. 53, 1990b, 542, 1996b, 329, 2000a, 103, bilj. 5, 2003, 481, Migotti 1994, 51, 1997, 23 (ovdje s veom izraenom vjerojatnou da je biskupija Jovija bila u dananjem Ludbregu), 2002, 55-56, Gspr 2002, 50. 64 Za federate u Saviji vidi ranije u tekstu. U vezi s Valerijom usp., na primjer kartu, u Fitz 1983, 6. 65 Usp. Mcsy 1974, 342, Wolfram 1987, 32, Tomka 1996b, 90, Lotter 2003, 80, 82, Graanin 2005a, 15, 2006b, 36. Mediolanski biskup Ambrozije, Pismo 18.21, svjedoi o bogatoj etvi 383. godine u Panoniji, zbog ega se viak ita mogao u Italiji prodavati za vino. Osim toga, Valerije Dalmacije, nekadanji namjesnik ( praeses) u pokrajini Trea Lugdunska u Galiji, mogao se mirno povui na svoje imanje u junoj Valeriji nakon to mu je potkraj osamdesetih godina istekla sluba (usp. Alfldi 1926, 61, Thomas 1964, 395, 1980b, 318, Vrady 1969, 321, uz ispravak datuma prema Mcsy 1971, 357, PLRE I, 241 s. v. Valerius Dalmatius 8, Fitz 1994, 1310). Bronana natpisna ploa pronaena je na pustari Idi kod lokaliteta Henja u blizini sela irine zapadno od Belog Manastira (usp. Bulat 1972, 7).
61

59

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 59

5. 4. 2011. 14:45:31

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Reciju, a izgleda da je upoljavanjem hunskih federata pokuao i zastraiti tadanjeg uzurpatora na Zapadu Magna Maksima (383.388.), ali je zbog nepovoljnog odnosa snaga morao odustati od prikaza sile i zlatom ponukati Hune na povratak.66 Kad su pak potkraj 384. godine preko Dunava u Panoniju provalili Sarmati, vjerojatno su bili odbijeni i uz djelatnu pomo panonskih federata.67 Osjetljiva se ravnotea u odnosima izmeu carskih vlasti i federata uskoro naruila, jer su 387. godine neimenovani barbari ugroavali panonske stanovnike, to je protucar Magno Maksim iskoristio da se domogne pristupa Italiji.68 Ovo moe znaiti da federati nisu ispunili graniarsku dunost ili ak da su sami bili izvorom nevolja, to svakako podrazumijeva naraslu napetost izmeu njih i carskog dvora u Mediolanu. Panonski federati nisu pruili podrku Magnu Maksimu kao novom gospodaru Italije, gajei prema njemu otvoreno neprijateljstvo, ve su se radije pridruili Teodoziju kad je poetkom ljeta 388. kretao Meurjejem protiv carskog suparnika.69 U bitki kod Siscije vjerojatno u srpnju 388. hunski i alanski konjanici imali su presudnu ulogu u pobjedi nad uzurpatorovim snagama, dok je u bitki kod Petoviona koja je uslijedila odmah zatim njihov udio u pobjedi bio naizgled neto manji.70 Tijekom pohoda borbe su se vodile i za utvrdu (castrum) na dananjemu brijegu Kuzelin kraj Zagreba, sjeverno od sesvetskog sela Donje Glavnice, gdje je Magno Maksim zacijelo pokuao usporiti Teodozijevo napredovanje. Pritom je razaranja pretrpjela i sama utvrda.71 Pustoenju su bile izloene i Akve Jaze, uhvaene u kovitalac ratnoga sukoba. Njihov poloaj pokazuje kako je Teodozije prije odluujueg sraza s Magnom Maksimom kod Petoviona htio osigurati zalee.72 ini se da je Teodozije I. ubrzo poslije pobjede
Ambrozije, Pisma 30 (Maur. 24), 8 i d. Usp. Stein 1959, 202, Vardy 1969, 42-43, MaenchenHelfen 1973, 42-44, 1978, 31, Barkczi 1980, 117, Wolfram 1987, 32, 1990, 251, Lotter 2003, 82-83, Graanin 2005a, 15-16, 2006b, 36-37, Demandt 2007, 160. 67 Aurelije Simah, Podnesci vladarima 2.47. Usp. Seeck 1913, 208 (datirano 385.), Alfldi 1926, 63 (datirano 385.), Stein 1959, 204, Vardy 1969, 39-40, Maenchen-Helfen 1973, 40, 1978, 30 (datirano 384., ali prije intervencije protiv Jutunga), Barkczi 1980, 117 (datirano 385.), Wolfram 1990, 251 (datirano 385.), Graanin 2005a, 16, 2006b, 37, Demandt 2007, 162. 68 Zosim, 4.42.5. Usp. Vardy 1969, 44-45, Lotter 2003, 83, Graanin 2005a, 16, 2006b, 37. Neki istraivai smatraju da su ti barbari doli preko Dunava (usp. Alfldi 1926, 63, Stein 1959, 204-205, Maenchen-Helfen 1973, 44, 1978, 32, Demandt 2007, 162). 69 Pakat, Hvalospjev izreen Teodoziju, 32.3-4. Usp. Stein 1959, 207, Vardy 1969, 47-58, Barkczi 1980, 118, Lotter 2003, 83-84, Graanin 2005a, 16-17, 2006b, 37-38, Demandt 2007, 163. Alfldi 1926, 68 i Schmidt 1934, 261 te s njima Maenchen-Helfen 1973, 45, bilj. 134, 1978, 33, 358, bilj. 134 odbacuju mogunost da su panonski federati sudjelovali u Teodozijevu pohodu i dre da je rije o barbarima unovaenima onkraj Dunava. 70 Vardy 1969, 58-61, Brato 2003a, 503, Lotter 2003, 84-85, Graanin 2005a, 17, 2006b, 38. O tijeku i smjeru Teodozijeva pohodu od Siscije do Petoviona usp. Klemenc 1953, 78-88. Moda est vraka eljeznih strjelica, izjaruenih iz Kupe, prua arheoloko svjedoanstvo o bitki kod Siscije, jer su nalazi, kako se misli, hunski ili germanski, iako su datirani u 5. stoljee (Simoni 1989, 118, 125, br. 65-70). 71 Usp. Sokol 1998, 15. Na tom su lokalitetu, meu ostalim orujem (sulice, koplja, bojni noevi i sjekire, kamene kugle), pronaena i tri vrka hunskih strjelica, koji se, kako se ini, prilino precizno mogu datirati u ovo vrijeme (usp. Sokol 2004, 109-110, 2006a, 155). 72 O stradanju Akva Jaza usp. Gorenc Viki 1980, 22, Viki-Belani 1996, 30. Osim gornjih slojeva punih paljevine i nagorenih predmeta, pronaeni su i kameni projektili i bacai. Grob
66

60

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 60

5. 4. 2011. 14:45:31

Juna Panonija na prekretnici

nad uzurpatorom poslao sve federatske postrojbe natrag u njihova boravita, meu njima i panonske federate, jer je htio u Italiju ui samo s rimskim etama.73 Usamljen navod iz vrela naveo je istraivae i da pretpostave kako se poetkom 392. dogodila nova barbarska provala u Panoniju koja je sezala do praga Italije ili ak napad panonskih federata, ali to nije vjerojatno.74 Panonski su federati jamano sudjelovali i u pohodu protiv novog zapadnog uzurpatora Eugenija (392.394.), presudno poraenog poetkom rujna 394. u bitki na rijeci Frigid (Frigidus, Vipava u Sloveniji), budui da je cara put opet vodio Meurjejem, iako u izvorima nisu poimence navedeni.75 Kad su poslije Teodozijeve smrti u sijenju 395. ustali vizigotski federati naseljeni u Obalnoj Dakiji i Drugoj Meziji u Trakoj dijecezi,76 nezadovoljni postupcima rimskih vlasti tijekom i nakon pohoda, mogue je da su se tada digli i panonski federati jer navalu Markomana, Kvada, Vandala i Sarmata preko srednjeg Dunava, to se zbilo vjerojatno 395. godine, nitko nije osujetio, iako bi obrana granice bila jedna od glavnih federatskih zadaa.77 Junopanonske su pokrajine bile poteene pustoenja.78
ratnika iz Ludbrega, smatra se Germana, datiran u svretak 4. i poetak 5. stoljea, zacijelo kakvog uglednika jer je pokojnik, pokopan na rimski nain, imao i masivan zlatni prsten, moda bi trebalo pripisati ovom sukobu ili provalama pod Alarikom, radije negoli pomiljati na stalnu prisutnost federatskih posadnika u Joviji Botivu (usp. Simoni 1984, 73, Tomii 1997a, 34). Ambrozije, Epistolae 74 (Maur. 40), 22. Usp. Vardy 1969, 62-63, Lotter 2003, 85, Graanin 2005a, 15, 2006b, 38. Brato 2003a, 487 misli da su panonski federati sudjelovali u napadu na Akvileju u koju se bio sklonio Magno Maksim, ali mogui dokazni materijal nije konkluzivan nasuprot izriitom Ambrozijevom svjedoanstvu. Usp. Alfldi 1926, 63, Mcsy 1960, 578, 1974, 344. Mediolanski biskup Ambrozije, Utjeha zbog Valentinijanove smrti 2.4.22, navodi da je nedugo prije smrti Valentinijana II. (umro je u svibnju 392.) barbarski neprijatelj (hostis barbarus) ugroavao Italske Alpe (Alpes Italiae), ali da se na carev dolazak povukao, predavi zarobljenike. Vrady 1969, 76-78 povezao je dogaaj s ratovanjem vojskovoe Stilihona protiv Alarika 392. godine u Trakiji (usp. Schmidt 1934, 424, Wolfram 1990, 143, Lotter 2003, 85), zakljuivi da je jedna od barbarskih skupina koje su stajale pod Alarikovim zapovjednitvom prodrla od Obalne Dakije ili Prve Mezije do sjeverne Dalmacije, a da je uzmakla jer joj je s lea prijetila opasnost od panonskih federata. Meutim, nema nikakvih dokaza kojima bi se napadae moglo povezati s Panonijom odnosno panonskim federatima, a i pretpostavka o tako dalekosenoj provali barbara iz Trakije, gdje je bilo sredite borbi, do Dalmacije u ovo vrijeme vie nije vjerojatna. Stoga prije valja pomiljati na prodor poblie nepoznate, no po svemu sudei manje barbarske skupine (alamanske?) preko gornjeg Dunava kroz Reciju ili Norik do Italije. Vardy 1969, 78-87, Lotter 2003, 85-86, Graanin 2005a, 17, 2006b, 38-39. Izvori spominju alanskog vou Saula koji je vjerojatno zapovijedao alanskim konjanicima panonskih federata, moda i kao Safraksov nasljednik (Zosim, 4.57.2, Ivan Antiohijac, fr. 187, gentis praefectus Alanae kod Klaudija Klaudijana, Gotski rat 583; usp. takoer i PLRE I, 809, s. v. Saul). O tome usp. Seeck 1913, 273-275, Schmidt 1934, 425-432, Bury 1958, 109-110, Stein 1959, 231, Wolfram 1990, 145-150, Heather 1994, 199-206, Demandt 2007, 172-173. Glavni izvor je zapravo dosta neodreen Jeronimov navod u pismu iz 396. godine (Pisma 60), u kojem stoji da Goti, Sarmati, Kvadi, Alani, Huni, Vandali i Markomani ve dvadeset godina pustoe i ubijaju po pokrajinama Zapadnog i Istonog Ilirika. Usp. Lotter 2003, 87, 100, Graanin 2005a, 17-18, bilj. 27, 2006b, 39-41. O provali u Panoniju usp. Alfldi 1926, 63, Schmidt 1934, 428, 1938, 184, Bury 1958a, 110, bilj. 2, Stein 1959, 228. Nagy 1971, 328-329 sumnja u istodobni ustanak panonskih federata, dok Vardy 1969, 87-94 govori o takvoj pobuni, ali nastoji i dokazati kako provale barbara u Panoniju 395. godine nije bilo (1969, 115-127). Sigurnije stanje u junoj Panoniji oslikava i injenica to je Jeronim mogao 397. godine nai kupca za oinsko imanje u Stridonu (Pisma 66; usp. Alfldi 1924, 4, Vrady 1969, 91, 124,
61

73

74

75

76

77

78

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 61

5. 4. 2011. 14:45:31

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Zapadnorimskom vojskovoi Stilihonu uspjelo je tek 399. godine srediti prilike u Podunavlju i uvesti ureenije stanje.79 Prema nekim istraivaima, Stilihon bi ovom prigodom bio sklopio s ostrogotsko-alansko-hunskim federatima pojedinane saveznike ugovore i preselio ih u nova boravita,80 no to je neutemeljena pretpostavka.81 Stilihonov uspjeh pokazao se prolaznim jer federati ponovno nisu obavili svoju dunost kada je 401. godine nova barbarska provala Vandala i Alana snala Panoniju i susjedne zapadne pokrajine, Obalni Norik i Reciju.82 Prema smjeru prodora moe se zakljuiti da su napadu bile izloene samo sjeverne panonske oblasti. No, Meurjeje je jo iste godine postalo popritem prevratnih zbivanja. Nemir koji je vjerojatno zahvatio panonske federate omoguio je Alariku (395.410.) i njegovim Vizigotima da u kasnu jesen 401. potpuno nesmetano prou junom Panonijom do Julijskih Alpa i provale u Italiju.83 Nije potpuno jasno jesu li se od Sirmija do Akvileje kretali podravskom prometnicom preko Murse na Petovion ili posavskom cestom preko Siscije na Emonu.84 U svakom im je sluaju pomoglo iskustvo koje su stekli sudjelujui u Teodozijevim vojnim pohodima protiv zapadnih uzurpatora. Vizigotski prolazak potaknuo je daljnje razdvajanje meu panonskim federatima: Ostrogoti i Huni su uglavnom pruili podrku Alariku, dok su Alani stali na Stilihonovu stranu.85 Veze izmeu ostrogotsko-alanskohunske skupine i vizigotskih federata potjecale su vjerojatno iz vremena kad su zajedno ratovali na strani cara Teodozija I. protiv Magna Maksima i Eugenija. Kako se ini, polarizacija odnosa meu federatima prouzroila je i meusobne estoke razraune.86 Alarikov pohod u Italiji doivio je u ljeto 402. godine konaan neuspjeh i Vizigoti su se morali povui istim putem kojim su i doli.87 ini se da su se tada smjestili u
Mcsy 1974, 344, Kovaevi 1978, 16, Wolfram 1987, 32, Tomka 1996b, 90, Graanin 2006b, 41, bilj. 49). O Stilihonovu djelovanju u srednjemu Podunavlju svjedoi Klaudije Klaudijan, O Stilihonovu konzulatu, 2.191-207 (iz 399. godine), 3.12-13 (iz 400. godine). Usp. Vardy 1969, 127-144, 160-170, Lotter 2003, 87, Graanin 2005a, 18-19, 2006b, 41, Brato 2007, 253-254. Vardy 1969, 162-178. Prema njemu, Ostrogoti su preseljeni u Italiju i Prvu Panoniju, Alani u Valeriju, a dijelom zajedno s Hunima u Italiju, dok bi Huni veinom ostali u Drugoj Panoniji. Ovo gotovo doslovno slijedi i Barkczi 1980, 118, koji tvrdi da su Alani smjeteni u Valeriju, Goti u Prvu Panoniju, a da su Huni ostali izmeu dvaju rijeka, pri emu oito misli na Dravu i Savu, dakle u Drugoj Panoniji. Usp. Nagy 1971, 330-335, Graanin 2006a, 86, 2006b, 41. O toj provali usp. Schmidt 1934, 107-108, Stein 1959, 248, Mcsy 1974, 347, Lotter 2003, 88, 101, Demandt 2007, 174. O Alarikovu napadu na Italiju usp. Seeck 1913, 328-334, Schmidt 1934, 437-441, Bury 1958a, 160-162, Stein 1959, 247-249, Wolfram 1990, 158-160, Heather 1994, 208-209, 1997, 146, Liebeschuetz 1998, 59-63, Demandt 2007, 174-175. O njihovu prolasku svjedoi Jordan, Getica 147, koji istie da su ili Panonijom preko Sirmija ([Alaricus] per Pannonias... et per Sirmium dextroque latere... intravit Italiam). Obino se dri kako su odabrali posavski prometni pravac (usp. Schmidt 1934, 437, Mcsy 1960, 580, Duani 1967, 73, Brandt 1980, 49, Graanin 2006a, 87 i bilj. 19). Vrady 1969, 210-213, Lotter 2003, 89, Graanin 2005a, 19-20, 2006a, 87, 2006b, 41-42. O tome svjedoi Pavao Orozije, 7.37.3. Neko se pogreno smatralo da je tijekom ovoga pohoda Alarik dvaput upao u Italiju, 401. i 403. godine (usp. Schmidt 1934, 439-440, Bury 1958a, 162, Brandt 1980, 50). Na temelju toga
62

79

80

81

82

83

84

87
85 86

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 62

5. 4. 2011. 14:45:31

Juna Panonija na prekretnici

pograninom podruju izmeu Dalmacije i Panonije.88 U historiografiji nije rijeeno pitanje gdje su se tono zaustavili Alarikovi Vizigoti. Neki govore openito o Iliriku ili Panoniji,89 drugi misle kako se Alarik vratio u Istoni Ilirik, u Drugu Makedoniju i Unutranju Dakiju, odakle bi i bio krenuo u pohod u Italiju,90 dok trei dre da je svojim boravitem uinio Panoniju Saviju,91 kraj uz rijeku Savu i to prema federatskom sporazumu,92 odnosno Panoniju Saviju i / ili Drugu Panoniju.93 Budui da su Vizigoti tada bili u neprijateljstvu s obje polovice Carstva, morali su se skloniti u oblasti koje nisu bile lako dostupne, dakle u brdovite predjele. U obzir u prvom redu dolaze istonodalmatinske planine, nadomak krajnjeg junog ruba Druge Panonije, jer se iz Dalmacije preko Prevalitane moglo prodrijeti i u Epir, gdje su se potom nali.94 Alarik se u svom brdovitom skrovitu pritajio, obnavljajui snage, a da Stilihon, koji je imao planove s Vizigotima, nije izgubio vezu s njim. Napokon, vjerojatno 405. godine isposlovao je Alariku vojno zapovjednitvo nad Zapadnim Ilirikom, pripremajui pothvat kojim je kanio istonoilirike pokrajine vratiti pod vrhovnitvo Zapada. U daljnim potezima sprijeio ga je dotad najvei prodor barbara koji je snaao Podunavlje. Barbarsko mnotvo predvoeno svojim ratnikim kraljem Radagaizom i sastavljeno najveim dijelom od Gota probilo je u jesen 405. godine granicu na srednjem
je bila iznesena hipoteza kako se Alarik prije novog napada povukao u Histriju i / ili Dalmaciju (Schmidt 1934, 440, Brandt 1980, 50), prema emu je Margeti 1990, 29-31 pomiljao na to da su se Vizigoti sklonili u okolicu Tarsatike. Usp. i Posavec 1997, 11, bilj. 21. S vizigotskim nadiranjem 401./402. godine povezuje se i navod iz Jeronimova pisma (Pisma 118.2), sastavljenog 406. godine, o tomu da je cijelu pokrajinu pregazio barbarski neprijatelj (barbarus hostis), pri emu je stradalo imanje Jeronimova znanca Julijana (usp. Sui 1986, 242, Posavec 2007, 73). Spomen cijele pokrajine, jamano Dalmacije, treba shvatiti u openitom smislu jer navala Vizigota nije niti bila usmjerena protiv nje (obino se pomilja da je stradalo sjeverozapadno pogranije Dalmacije). U glasovitom pismu prijatelju Heliodoru iz 396. godine (Pismo 60.16, 2-3) Jeronim nabraja vie ilirikih i trakih pokrajina, meu njima i Dalmaciju i sve Panonije, koje da su pogodila barbarska pustoenja, to je pretjerano. Napokon, nije sigurno niti da su Vizigoti nuno taj barbarus hostis jer su od jeseni 405. u Panoniju poeli prodirati Radagaizovi Goti koji su se usmjeravali prema Italiji, ali su mogli zahvatiti i susjedne oblasti (vidi nie u tekstu). Jedini izvor je Sozomen, 9.4.4, koji kae da je Alarik, nakon sporazuma sa Stilihonom, krenuo u Epir iz barbarskog kraja uz Dalmaciju i Panoniju. Demandt 2007, 174 pie da je Alarik bio potisnut u Ilirik, dok Mcy 1974, 347 i Posavec 1997, 11 govore openito o Panoniji. Bury 1958, 1962 i Wolfram 1990, 160 zadovoljili su se navodom iz Sozomena (dodue, na drugom mjestu, 1994, 286, Wolfram pogreno citira izvor i pie da su Vizigoti napustili Italiju i smjestili se u zemlji barbara blizu Norika (!) i Panonije). Jones 1986, 184 jednostavno kae da Alarikovo obitavalite nije zabiljeeno. Heather 1994, 210. Posavec 1997, 11, bilj. 21 pogreno je shvatio Heatherovo miljenje. Schmidt 1934, 441, Brandt 1980, 50. I ael 1979, 127 govori o Panoniji Saviji kao Alarikovoj politikoj sferi, to ponavlja i Tomii 2000, 264. Stein 1959, 249. Sporazum izmeu Stilihona i Alarika odnosio se na nesmetano vizigotsko povlaenje iz Italije, a nije bio federatski ugovor (usp. Cameron 1970, 185-186, Matthews 1990, 274). Vardy 1969, 180, 188, Liebeschuetz 1998, 64, koji vjerojatnijim smatra da se radilo o Drugoj Panoniji zbog njezine vee blizine Epiru. Slino i Lotter 2003, 89, bilj. 309, koji kae da se moda radilo o neurbaniziranom i neromaniziranom brdskom podruju gdje su na polubarbarski nain ivjela ilirska plemena.
63

88

89

90 91

92

93

94

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 63

5. 4. 2011. 14:45:32

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Dunavu i, pregazivi sjevernu Panoniju, nasrnulo na Italiju i Reciju.95 Pritom je pred sobom valjalo i druge narode koji su posljednjega dana 406. godine provalili preko srednje Rajne u Galiju (prvenstveno Vandali, Alani i Svevi, za kojima su se natisnuli i drugi).96 Bio je to novi seobeni poticaj koji su dali Huni, bliei se srednjem Dunavu.97 Jednim smjerom prodora napadai su se zacijelo kretali Unutranjim Norikom, uz samu granicu s Panonijom Savijom. Preostaci panonskih federata u Prvoj Panoniji i Valeriji po svemu sudei nisu pruali nikakav otpor. Alani su se moda pridruili zavojevaima, jer se nakon 405./406. godine vie ni ne spominju u Panoniji, dok se veina ostrogotsko-hunskih federata zacijelo drala po strani98 odnosno naputala pred oitom opasnou obrambene poloaje na granici.99 Ova je kriza pruila prigodu tzv. Velikim Hunima100 da se prvi put umijeaju u prilike u Zapadom Rimskom Carstvu. Naime, Stilihon je u pomo protiv Radagaiza pozvao hunskoga vladara Uldina (o. 400.o. 412.) koji je sa svojim odredima bez sumnje proao Meurjejem.101 Uldin i gotski voa Sar, koji je zapovijedao ostrogotskim i vjerojatno hunskim plaenicima otprije u Stilihonovoj slubi,102 izvojevali su u Italiji pobjedu nad Radagaizom u kolovozu 406. Zapadnorimsko upoljavanje Uldina pokazuje kako je utjecaj Huna
O Radagaizovoj provali usp. Seeck 1913, 375-377, Schmidt 1934, 265-267, Stein 1959, 249250, Bury 1958a, 167-168, Heather 1997, 107, 146-147, Graanin 2005a, 20-21, 2006b, 42, Brato 2007, 255, Demandt 2007, 175. Obino se smatra kako je rije o Ostrogotima, no vjerojatno je bilo i Vizigota. Uglavnom, to su skupine koje su dotada boravile u Transilvaniji kamo su se sklonile nakon prvih navala Huna (usp. Maenchen-Helfen 1973, 61, 1978, 45, Lotter 2003, 92-93). 96 O tome svjedoi Jeronim u pismu napisanu 409. godine (Pisma 123.16). Usp. Lotter 2003, 32, 90, Graanin 2005a, 20, 2006b, 42. 97 Thomson 1948, 28, Altheim 1951, 82, Mcsy 1974, 349, Heather 1994, 228, Wirth 1999, 32-33, Lotter 2003, 90, Graanin 2005a, 20, 2006b, 42. Drukije Vardy 1969, 194, 189-190, Maenchen-Helfen 1973, 60-61, 1978, 44. 98 Lotter 2003, 90-91, 93-94, Graanin 2005a, 21, 2006b, 43. Vrady 1969, 194 govori da je Radagaizov prodor omoguila izdaja ostrogotskih federata u Prvoj Panoniji, dok Barkczi 1980, 119 misli da se napad nije mogao dogoditi bez privole hunskih federata. Vrady u hostes Pannonii, neprijateljima Panoncima, koje Jeronim (Pisma 123.16) opisuje kao sudionike u napadima barbara, vidi panonske federate (1969, 218-223; tako i Tth 1976, 114; usp. i Bury 1958a, 167 koji pod njima podrazumijeva unutranje barbare). No, to ne moe biti tono jer se federati, iako su se akulturirali, nikada nisu i asimilirali pa ih Jeronim ne bi drao carskim podanicima Panoncima. Vrlo vjerojatno je rije o pokrajinskom stanovnitvu koje je pod barbarskim pritiskom smo stavljeno u pokret, pridruivi se pustoiteljima (Seeck 1913, 377, Alfldi 1924, 4, bilj. 19, 1926, 70, bilj. 2, Stein 1959, 250, Mcsy 1974, 347, Wolfram 1987, 34, Lotter 2003, 32, bilj. 190, 161, Graanin 2005a, bilj. 35, 2006b, bilj. 57, Demandt 2007, 175). 99 Carski ukaz od 24. oujka 406. svjedoi o naputanju obrambenih poloaja na granici (Teodozijev zakonik, 7.18.15). I ukazi iz veljae, srpnja i listopada 403. takoer ukazuju na to da je naputanje vojnih poloaja uzimalo maha u trenucima krize na granici (Teodozijev zakonik, 7.18.11.2, 12, 13, 14, 14.2). 100 Historiografski pojam koji oznaava matine Hune kako bi se razlikovali od ranije odvojenih hunskih skupina. 101 Thompson 1948, 33, Maenchen-Helfen 1973, 59-60, 1978, 44, Bna 1991, 20, Wirth 1999, 34, Graanin 2005a, 21, 2006b, 43. Vrady 1969, 201-207 sumnja u Uldinovu intervenciju u zapadnorimskoj slubi. 102 Usp. Lotter 2003, 93-94, Graanin 2005a, 21 i bilj. 40, 2006b, 43 i bilj. 62.
95

64

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 64

5. 4. 2011. 14:45:32

Juna Panonija na prekretnici

ve tada dosezao razmjerno blizu srednjem Dunavu, iako je sredite njihove drave jo lealo uz donjodunavsko podruje. Za to je vrijeme Alarik ekao u Epiru na Stilihonov nalog za vojnu akciju, koji nikako nije stizao.103 Napokon, u proljee 408. vizigotski je kralj opet pokrenuo svoje ete.104 Nesmetan od istonorimskih vlasti koje su zacijelo bile dobro obavijetene o njegovom kretanju, moda je od Epira do Panonije odabrao isti put kojim je proao kad je 401. godine napao Italiju, odnosno od Druge Makedonije preko Unutranje Dakije ili Dardanije i Prve Mezije. ini se da se za prodor junopanonskim meurjejem iznova posluio junom cestom koja je izravno vodila na Emonu (jasno, ne preko postaja Kod Granice, Kvadrate i Romule nego kraom, vicinalnom cestom) jer izvori izvjeuju da je najprije ondje smjestio svoj tabor.105 Nakon toga je zaposjeo planinske prijevoje u Julijskim Alpama te uputio Stilihonu poslanstvo sa svojim zahtjevima.106 No, pregovori su naprasno prekinuti kad je u kolovozu 408. Stilihon ubijen. Uvidjevi da mirnim putem nee ostvariti eljeno, Alarik se pripremio izboriti to orujem. Kad je pokretao odrede za prodor u Italiju, pozvao je kao pojaanje urjaka Ataulfa koji je vjerojatno zapovijedao Gotima i Hunima u Panoniji.107 Premda se to u izvorima ne navodi eksplicitno, namee se pretpostavka da se radi o panonskim federatima.108 Dodue, neki povjesniari odbacuju ovu hipotezu i smatraju da je Ataulf doao s gotskim etama u Panoniju kako bi Alariku titio zalaznicu, odnosno da su njegove snage bile sastavni dio Alarikovih.109 Alariku su se pridruili i Goti izbjegli iz Italije, zacijelo oni koje je poslije Radagaizova poraza Stilihon bio unovaio u rimske ete.110 Zahvaljujui ovom dotoku snaga, uz onu vojsku koja mu je otprije stajale na raspolaganju, Alarik je mogao prodrijeti u Italiju, a da nije priekao Ataulfov dolazak. Ti nekadanji Radagaizovi Goti svakako nisu tada naseljeni u Panoniji Saviji kako neki autori smatraju,111 a niti neposredno poslije sloma Radagaizove
Nakon to je svladan Radagaiz, Stilihonovu su panju dodatno zaokupile carske uzurpacije u Britaniji i Galiji 406. i 407. godine, pa se dogovoreni pothvat s Alarikom opet morao odgoditi (usp. Matthews 1990, 275, Graanin 2006a, 88). 104 Mogao je postupati i po Stilihonovoj zapovijedi (usp. Liebeschuetz 1998, 66). 105 Zosim, 5.29.1. Usp. Graanin 2006a, 88-89. Dodue, treba ostaviti otvorenom mogunost da je Alarik odabrao podravski pravac preko Cibala, Murse i Petoviona, moda da bi mu se lake prikljuili Ataulfovi Goti iz sjeverne Panonije. 106 O Alarikovom kretanju usp. Seeck 1913, 381, Schmidt 1934, 441, Bury 1958a, 169-170, Stein 1959, 252-253, Matthews 1990, 275, Wolfram 1990, 161, Heather 1994, 213, Grassl 1996, 179-184. Seeck 1913, 592 netono navodi da je Alarik pregovore sa Stilihonom vodio iz Italije. 107 O tome svjedoi Zosim, 5.37.1. Usp. Graanin 2006a, 89. 108 Usp. Vrady 1969, 241-247, Lotter 2003, 94-98, Graanin 2005a, 22, 2006b, 44. Wolfram 1990, 161-162 Ataulfa dri dodue zapovjednikom Gota i Huna u Panoniji, ali misli da ga je onamo Alarik bio poslao da sa sobom dovede Gote. 109 Heather 1994, 215, 343-344. Usp. i Alfldi 1926, 67, bilj. 7. Wolfram 1990, 171 ustvrdio je da Ataulf nije mogao biti na elu panonskih ostrogotsko-hunskih federata jer su oni toboe bili naseljeni u Donjoj Panoniji, dok su se Ataulfove postrojbe nalazile u Gornjoj (Prvoj) Panoniji. 110 Usp. Schmidt 1934, 266-267, Wolfram 1990, 161, 176, Heather 1994, 214, Graanin 2006a, 89. 111 Tomii 2000, 264, poziva se za ovu tezu na aela (1979, 127), gdje, meutim, stoji samo da su preivjeli napadai rasporeeni u garnizone u Italiji i Panoniji.
103

65

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 65

5. 4. 2011. 14:45:32

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

navale.112 Ataulf je sa sobom poveo prvenstveno Ostrogote, dok je veina hunskih federata ostala u Panoniji.113 Nakon ovih promjena konano je prestala postojati neko jedinstvena tronarodna skupina panonskih federata. Suvremenici su na to gledali kao na svretak razdoblja prepunih nedaa za Panoniju.114 Zapadnorimski je car Honorije (395.423.) u ljeto 409. protiv Alarika pozvao u pomo Hune koji su na putu za Italiju morali proi cestovnom mreom u Meurjeju, a dolazili su iz prekodunavskih krajeva.115 Ne zna se to je dalje bilo s njima, no ini se da svoju zadau nisu sasvim ispunili, budui da je Alarik u kolovozu 410. mogao osvojiti Rim.116 Mogue je da su u to vrijeme nastale i sreenije prilike u Panoniji, Noriku i Reciji, gdje su bili naseljeni federati, meu njima i Huni, to bi bila zasluga vojskovoe Generida, koji je 409. godine postavljen za zapovjednika cijelog Zapadnog Ilirika.117 Prekodunavski su Huni bili vrbovani i za vladavine Honorijeva nasljednika Ivana (423.425.) protiv kojega je istonorimski car Teodozije II. (408.450.) pokre ael 1979, 127, s osloncem na Vardyja (1969, 199). Vardyjev zakljuak da je Stilihon htio ovim Gotima nadomjestiti manjak nastao povlaenjem ostrogotskih federata iz Prve Panonije nakon njihove izdaje (1969, 195) nije uvjerljiv, jer bi ovakvim postupkom ionako nepouzdani federati bili samo ojaani. Usp. Graanin 2006a, 90, bilj. 41. 113 Graanin 2005a, 22, 2006a, 90, 2006b, 44. Heather 2007, 174 uzima da se podatak iz Teofana, A.M. 5931 (94, 19-23) o tomu kako su Goti isprva zaposjeli Panoniju, a u devetnaestoj se godini vladavine Teodozija II. naselili uz njegovu dozvolu u Trakiju moe povezati s vijeu komesa Marcelina o rimskoj vojnoj akciji u Panoniji (Heather govori o istonorimskoj intervenciji) kojom bi navodno znatan dio Gota bio vjerojatno 421. godine izuzet hunskom nadzoru i preseljen u Trakiju. No, Heather je ovdje pomijeao Marcelinov podatak o preotimanju Panonije od Huna 427. godine u kojem se Goti uope ni ne spominju (inae je ve Alfldi 1926, 95 smatrao da se Teofanov navod odnosi na tu Marcelinovu vijest), a k tome je i postulirao da su Panonijom ve u dvadesetim godinama 5. stoljea vladali Huni. ini se da Teofanov spomen gotskog osvajanja Panonija po svemu sudei treba protumaiti u kontekstu navala i naseobe Alatejeve i Safraksove skupine u Panoniji i da izmeu njega i podatka o naseljavanju Gota u Trakiji nema nikakve izravno-posljedine veze (za smjetanje Gota u Trakiju 421. godine usp. Croke 1977, 360-364). 114 Usp. Jeronim, Pisma 123.17 (pismo je sastavljeno 409. godine), koji govori kako je ratno stanje trajalo trideset godina i da su gotovo svi stanovnici bili roeni u suanjstvu i pod opsadom. 115 Usp. Seeck 1913, 402, Thompson 1948, 34, Bury 1958a, 179, Stein 1959, 257, Graanin 2005a, 22, 2006b, 44, Demandt 2007, 177. Ove Hune Vrady 1969, 254-257 pogreno dri panonskim hunskim federatima (usp. Nagy 1971, 342). Mnogo je vjerojatnije da su prispjeli uz privolu svoga vrhovnog kralja Uldina, kako predlae Wirth 1999, 34, nego da je rije o hunskoj skupini koja je otpala od njegove vlasti nakon ratnoga neuspjeha u Trakoj dijecezi (408.409. godine), kao to tvrdi Maenchen-Helfen 1973, 69, 1978, 50. 116 Graanin 2005a, 22-23, 2006b, 44-45. 117 Usp. Mcsy 1971, 360, 1974, 352, Soproni 1980, 105, Graanin 2005a, 23, 2006b, 45. O Generidovu zapovjednom poloaju u Zapadnom Iliriku usp. PLRE II, s. v. Generidus, 500501, Demandt 1970, 646-647, Fitz 1994, 1392. Zosim, 5.46.5, biljei da je Generid oblinjim barbarima ( ) zadavao strah i da je pokrajinama nad kojima je bdio donio potpunu sigurnost ( ). Maenchen-Helfen 1973, 71, 1978, 51 smatra da su ti oblinji barbari zapravo Huni, no moda se radilo o federatima (usp. Graanin 2005a, 23, bilj. 44, 2006b, 45, bilj. 67). Slina situacija dogodila se i 387. godine (vidi ranije u tekstu, str. 60). Za reorganizaciju obrane Zapadnog Ilirika pod Generidom usp. Soproni 1985, 104-105.
112

66

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 66

5. 4. 2011. 14:45:32

Juna Panonija na prekretnici

nuo pohod, titei interese svoje tete Gale Placidije i njezina sina Valentinijana III. (425.455.). Kako bi se mogao suprotstaviti istonorimskoj vojsci, Ivan je poetkom 425. godine poslao Aecija, buduega glavnog zapadnog vojskovou, da novcem kupi hunsku pomo. Hitajui preko june Panonije, Aecije se uskoro pojavio u Italiji na elu velike hunske vojske, ali je svejedno stigao prekasno jer je tri dana prije Ivan bio smaknut u Akvileji (poetkom lipnja). Aecije se isprva sukobio s istonorimskom vojskom, ali je odmah potom postigao sporazum s novom zapadnom carskom vlasti, dok su se Huni preko june Panonije vratili u svoje oblasti nakon to su primili novanu nagradu, predali taoce i uzeli prisege.118 Dogovor s tzv. Velikim Hunima povoljno je djelovao na prilike u sjevernom dijelu Zapadnog Ilirika, dakle u Panoniji. Kako se ini, Zapadni su Rimljani 427. godine nakratko uspjeli ponovno stei nadzor nad panonskim oblastima koje su bile preotete preostalim hunskim federatima, to se u oima suvremenika doimalo kao osloboenje Panonije od gotovo pedesetogodinje tuinske vlasti.119 Povijesne okolnosti i smisao podataka iz vrela razliito su se u vezi s ovim dogaajem tumaili u historiografiji. Tako su neki istraivai bili miljenja da se radilo o zapadnorimskoj odnosno o istonorimskoj vojnoj akciji kojom su Huni potisnuti iz Panonije nakon to su prethodno provalili u nju.120 Drugi su pretpostavljali da su Huni bili prisiljeni vratiti panonske oblasti koje su im bile prije odstupljene.121 Budui da izvori nisu jednoznani nego openito govore o Panoniji, nije vladalo niti jednoduje o tome na koje bi se tono pokrajine mogao odnositi spomenuti preokret. Shodno tome neki su popritem smatrali Drugu Panoniju122 odnosno Saviju123 ili Valeriju,124 a drugi pak zajedno Drugu Panoniju i Saviju.125 Dugo je bio prisutan i stav da su otjerani Huni iskljuivo tzv. Veliki Huni, to se kosilo i s tvrdnjom vrela kako su Huni
Seeck 1920, 93-95, Thompson 1948, 35, Bury 1958a, 222-224, Stein 1959, 283-284, Maenchen-Helfen 1973, 77, 1978., 56-57, Bna 1991, 47-50, Wirth 1999, 41-43, Stickler 2002, 3233, 38-40, 88, Graanin 2005a, 23-24, 2006b, 45-47, Demandt 2007, 184. Valja istaknuti da je istonorimska vojska u pohod protiv Ivana kretala preko Salone u Dalmaciji, odakle je jedan dio iao dalje kopnenim putem preko Julijskih Alpa na Akvileju, a drugi morem prema Raveni. Ovo pokazuje da je istonorimska vlast smatrala junu Panoniju nedovoljno sigurnom za prolazak svojih postrojba zbog ega je najprije odabran pogibljeniji morski put, a zatim i dulji kopneni uz dalmatinsku obalu. Nema dvojbe da je gornjomezijske i junopanonske prometne komunikacije nesigurnim inila upravo blizina Huna. 119 O ovome dogaaju svjedoe dva istonorimska povjesnika iz 6. stoljea, Marcelin, a. 427.1 i Jordan, Getica 166, koji ak u to ukljuuje i Gote kao rimske saveznike. Oni jasno kau da je hunska nazonost trajala pedesetak godina. Usp. Graanin 2005a, 24-25, 2006b, 47-49. 120 Seeck 1920, 106, Schmidt 1934, 261-262, Maenchen-Helfen 1973, 77-81, 1978, 57-59, Mcsy 1974, 349-350, Croke 1977, 354, Wolfram 1990, 257, Stickler 2002, 41-43, 106-107, Demandt 2007, 184. Dok je Seeck prihvaao sudionitvo Gota koje spominje Jordan, Schmidt je taj podatak proglasio samovoljnim i bezvrijednim dodatkom (1934, 262, bilj. 1). 121 Alfldi 1926, 94-95 (istjerani su iz Druge Panonije i Savije, ali im je ostala Valerija koju su drali u posjedu jo od 406. godine; 1926, 86-88), Bury 1958, 272 (istjerani su iz Valerije), Stein 1959, 318 (istjerani su iz Valerije). 122 Schmidt 1934, 261-262, Thompson 1948, 64, Vrady 1969, 278, Bna 1991, 50. 123 Mcsy 1974, 349-350. 124 Bury 1958, 272, Stein 1959, 322. 125 Alfldi 1926, 94-95, Zecchini 1983, 162-163.
118

67

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 67

5. 4. 2011. 14:45:32

u Panoniji boravili pedesetak godina. Napokon je bila iznesena i mogunost da su u pitanju bili panonski hunski federati.126 Ta je pretpostavka u novije vrijeme i prevladala.127 Stoga se ini opravdanim zakljuiti kako su zapadnorimske carske vlasti, koje je vjerojatno predstavljao tada glavni vojskovoa na Zapadu Konstancije Feliks,128 protjerale preostale hunske federate iz Panonije (moda ponajprije iz Valerije), bez sumnje uz preutnu privolu prekodunavskih, Velikih Huna s kojima su 425. godine bili uspostavljeni dobri odnosi.129 Bila je to akcija ograniena karaktera i po svemu sudei nije podrazumijevala opseno vojno djelovanje. Ve i to to je mogla biti izvedena bez ikakvih negativnih posljedica jasno ukazuje na injenicu kako su hunski federati bili preslabi i odvie malobrojni da bi pruili otpor.130 Uklanjanjem hunskih federata sada je u potpunosti zavrila povijest ostrogotsko-alansko-hunske skupine koja bi pod Alatejem i Safraksom bila jo 380. godine naseljena u Panoniji. to se dogodilo s nekadanjim hunskim federatima, nije poznato. Moda su se tada povukli preko Dunava i prikljuili svojim sunarodnjacima.131 Juna Panonija je tijekom ovih gotovo pola stoljea proivljavala trenutke duboke krize i izravne ugroenosti, ali je u odnosu na sjevernopanonske oblasti ipak pretrpjela mnogo manje nedaa jer se u veini sluajeva nije nalazila na putu najrazornijih barbarskih provala.132

Prvi ju je iznio Vrady 1969, 278-299, ali je u svojim hipotezama otiao predaleko, ustvrdivi da je Zapadno Carstvo panonskim Hunima ukinulo federatski status toboe prema ugovoru sklopljenom s Velikim Hunima 425. godine (za pobijanje Vradyjeva dokaznog postupka usp. Nagy 1971, 342-343). Na Vradyjevu tragu su i Popovi 1987, 102, 107 i Bna 1991, 50 zakljuili kako su Istoni Rimljani istjerali hunske federate iz Druge Panonije. 127 Hunskim federatima ih smatra Wirth 1999, 43-44, koji usto krajnje upitnim dri gotsko sudjelovanje, odbacuje intervenciju Istonog Carstva i izraava veliku sumnju da bi Zapadno Carstvo izvelo agresivnu vojnu akciju, ve predlae bilo politiko bilo diplomatsko djelovanje. Lotter 2003, 33, 51, 98 istie da su hunske federate iz Panonije protjerali Zapadni Rimljani, tonije vojskovoa Aecije. Nagyjeva rasprava o odnosnom navodu iz Marcelinove Kronike (1967, 159-186) posveena je naalost samo analizi izvora i podrijetla podatka, pa se ne bavi samim dogaajem. Posvema je nemogua tvrdnja u Salamon Ss 1980, 398 da su 427. godine Druga Panonija i Savija postale dio hunskog podruja. 128 Aecije je u to vrijeme ponajvie boravio u Galiji, gdje je uz pomo prvenstveno hunskih plaenika ratovao protiv Vizigota i Franaka, premda je mogue da je 427. godine bio u Raveni (usp. PLRE II, 22, s.v. Aetius 7). 129 Ne treba meutim pretpostavljati da bi to bilo predvieno sporazumom iz 425. godine, kao to misli Vrady (vidi ranije, str. 67, uz bilj. 126 gore). 130 Sudjelovanje Gota doista je malo vjerojatno, pogotovo stoga to su Zapadni Rimljani tada ratovali protiv njih u Galiji. Iako je vrlo vjerojatno kako je u rimskim postrojbama koje su bile iskoritene za akciju u Panoniji bilo i gotskih plaenika, teko da je Jordan to imao na umu kad je ulogu u ovom uspjehu pripisao i Gotima. 131 Wirth 1999, 44, Graanin 2005a, 26, 2006b, 49. Vrady 1969, 300-303, 396-397 neosnovano tvrdi da su hunski (i alanski) federati primljeni u rimsku vojsku odnosno dijelom ostavljeni u Panoniji, a dijelom uzeti za bukelarije (buccellarii), vojnike zatitare (usp. Nagy 1971, 343344). 132 Usp. i Lotter 2003, 163.
126

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 68

5. 4. 2011. 14:45:32

III. poglavlje

Doba hunske prevlasti

Konani nestanak panonskih federata s povijesne pozornice nije bio popraen uvr enjem rimske vlasti u Panoniji. Budui da se njezinim granicama ve sasvim bila primakla jo vea sila, ravenskom dvoru nije u takvim okolnostima preostalo nita drugo nego da nastoji s njom i dalje odravati dobre odnose. Neposredna posljedica toga bilo je preputanje znatnoga dijela Panonije tzv. Velikim Hunima.

Veliki Huni u junoj Panoniji


Rimljani nisu dugo zadrali nadzor nad panonskim pokrajinama. Aecije, koji se u borbi za prevlast u Zapadnome Carstvu naao u kripcu, morao je 432. godine pobjei Hunima. Poznat je i njegov itinerarij: nakon to je otiao iz Rima, brodom se prebacio u Dalmaciju, a otamo je preko june Panonije doao k Hunima.1 Zahvaljujui tomu to je uivao povjerenje hunskog kralja Ru(g)e (o. 412.434.), Aeciju je na raspolaganje bila stavljena znatna hunska vojska, pa se s njom pojavio pred Ravenom i ishodio sporazum s Galom Placidijom i Valentinijanom III., kojim mu je bilo zajameno imenovanje za glavnoga zapadnorimskoga vojnoga zapovjednika.2 U novom se svojstvu Aecije naao u mogunosti Hune nagraditi za njihovu potporu i time ih jo jae vezati za sebe. Tako je 433. godine sklopio s njima redovni savezniki ugovor iji su uvjeti bili uobiajeni. Huni su kao federati dobili slubeno pravo naseljavanja na rimskom tlu, a zauzvrat su se obvezali na pruanje vojne pomoi.3 Odnosi izmeu Zapadnog Carstva i Huna su time bili uzdignuti na novu razinu. Historiografija je uglavnom prihvatila 433. kao datum sklapanja saveza izmeu Zapadnih Rimljana i Huna, iako neki navode 430., 431., 432., 434. i 435. godinu.4 No,
Prosper Tiron, a. 432, uz Graanin 2005a, 26 i bilj. 50, 2006b, 50 i bilj. 81. O okolnostima usp. Seeck 1920, 115-117, Bury 1958a 248, Stein 1959, 321-322, Stickler 2002, 55-56, 107-108, Demandt 2007, 184. 2 PLRE II, 24 s. v. Aetius 7. 3 O savezu svjedoe Galska kronika, a. 434 i Prisk, fr. 11.1, 2-5. Usp. Graanin 2005a, 26, 2006b, 50. 4 Alfldi 1926, 90, Schmidt 1934, 262, 1938, 185, Thompson 1948, 64, Stein 1959, 322, Wirth 1967, 44, 1999, 47, Vrady 1969, 303-309, Mcsy 1974, 350 (prema njemu, te je godine samo sankcionirano hunsko osvajanje), Barkczi 1980, 119, Salamon Ss 1980, 398, Fitz 1994, 1324, 1328, Andri 2002, 131, Lotter 2003, 16, 51, Graanin 2005a, 26, 2006b, 50. Ostala miljenja: Seeck 1920, 115 (431. godina), Mirkovi 1971, 48 (432. godina), Wozniak 1981, 352
1

69

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 69

5. 4. 2011. 14:45:32

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

moe se pretpostaviti da je Aecije federatski ugovor utanaio im je preuzeo vodei poloaj u Zapadnom Carstvu, a dok je jo bio iv hunski kralj Ru(g)a kojemu se za pomo bio obratio i 425. godine. Ugovor su nato potvrdili i Ru(g)ini nasljednici Bleda (434.445.) i Atila (434.453.) kojima je po svoj prilici bilo 434./435. godine upueno zapadnorimsko poslanstvo s Aecijevim sinom Karpilionom i Kasiodorom, djedom glasovitog Magna Aurelija Kasiodora Senatora.5 Taj mnogo poznatiji unuk Kasiodor prua i jedino svjedoanstvo o poslanstvu, navodei kao njegova primatelja iskljuivo Atilu, to je pojedine istraivae navelo na zakljuak da je Atila tada ve bio glavni politiki imbenik u hunskoj dravi odnosno da se poslanstvo dogodilo tek poslije Bledine smrti. No, izostavljanje Blede, koji je zauzimao vii poloaj u suvladarstvu, radije treba pripisati Atilinu povijesnom ugledu kojim je nadaleko nadmaivao starijeg brata, osobito stoga to je Kasiodor oito htio prenaglasiti ulogu i uspjeh svog djeda u poslanstvu, pa je kako Atilu tako i okolnosti oslikao problematinijima nego to su tada mogli biti.6 Prema odredbama ugovora, Hunima je preputen velik dio Panonije.7 Budui da su Druga Panonija i Valerija leale neposredno uz hunsko podruje onkraj Dunava i inile u tom smislu cjelinu, jamano su se obje nale pod slubenom vlau Huna (moe se pretpostaviti da je Hunima bilo osobito bitno da ovladaju samom utvrenom granicom uz Dunav). Iz ovoga su bili izuzeti veliki gradovi, barem u Drugoj Panoniji, a zacijelo i strateki izuzetno vane prometnice uz Savu i Dravu koje su povezivale Italiju s istonim pokrajinama. Vjerojatno je meu ustupljenim panonskim pokrajinama bila i Prva Panonija. Za to nema nikakve neposredne potvrde u vrelima, ali se i na tu mogunost smije pomiljati s obzirom na to da su ostrogotskoalansko-hunski federati bili dijelom naseljeni i u toj pokrajini.8 I u vezi s pitanjem koje su panonske pokrajine pripale Hunima temeljem ugovora iz 433. godine vladaju u historiografiji raznolika miljenja. Neki dre da su stekli cijelu Panoniju odnosno
(435. godina), Bna 1982, 181 (432./434. godina), 1991, 52 (434./435. godina), Zecchini 1983, 163, bilj. 84 (434. godina), Nikolanci 1985, 5 (430. godina), Popovi 1987, 103 (434. godina), ael-Kos 1994, 105 (433./434. godina), Tomii 2000, 266 (434. godina). Maenchen-Helfen 1973, 89-90, 1978, 65-66 nije odredio datum. Vrady 1969, 309-312, Graanin 2005a, 27, bilj. 52, 2006b, 51. Za Kasiodorovo pismo iz 507. godine u kojem se spominje poslanstvo vidi Variae, 1.4.10-12. Atilu kao jedinog initelja istie Vrady 1969, 309. Da se poslanstvo dogodilo poslije Bledine smrti 445. godine zakljuio je Maenchen-Helfen 1973, 105-107, 1978, 78-79 (ovo prihvaa Stickler 2002, 119, 120-121), povezavi ga je s kvarenjem odnosa izmeu Zapadnog Carstva i Huna, a da uope nije spomenuo Romulovo poslanstvo iz 449. godine. No, kvarenje zapadnorimsko-hunskih odnosa moe se utvrditi tek od otprilike 448. godine (usp. Vrady 1969, 315 i d., Bna 1991, 89 i d., Graanin 2000, 32, 2003, 54). Atila ne bi prije riskirao raskid sa Zapadom kad je jo 447. godine ratovao s Istokom, iako je moda ve i tada snovao pohod na Galiju. O tome koje bi panonske pokrajine bile preputene Hunima jedino svjedoanstvo prua Prisk, fr. 11.1, 3-5, koji spominje predio Panonije uz rijeku Savu. Da Huni nisu gospodarili svim panonskim pokrajinama, opet se doznaje iz Priska, fr. 11.2, 578-579 kad pria o izvjesnom Konstanciolu koji je dolazio s podruja Panonije kojim je vladao Atila. Tvrdnja ima smisla samo ako su postojali i dijelovi Panonije koji nisu bili podreeni hunskom kralju. Usp. i Graanin 2005a, 28, bilj. 53, 2005b, 460, 2006b, 52. Arheoloki bi nalazi govorili tomu u prilog (usp. Bna 1991, 200-202, Wirth 1999, 45).
70

5 6

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 70

5. 4. 2011. 14:45:33

Doba hunske prevlasti

sve etiri panonske pokrajine,9 dok drugi pretpostavljaju kako se radilo o Prvoj Panoniji, Valeriji i Saviji,10 Valeriji i Drugoj Panoniji,11 Valeriji i Prvoj Panoniji,12 Valeriji i istonom dijelu Prve Panonije, ali ne i o Saviji i Drugoj Panoniji,13 Valeriji i Saviji,14 Drugoj Panoniji15 odnosno Prvoj Panoniji.16 Bilo je izneseno i miljenje da Aecije uope nije ustupio Hunima dijelove Panonije, nego da im je samo slubeno priznao pravo na panonske oblasti koje su otprije drali.17 Nije sluajno to je vjerojatno jedina nepreputena panonska pokrajina bila Savija i to su Hunima nametnuta i ogranienja u Drugoj Panoniji. Obje su junopanonske pokrajine inile svojevrsnu predstrau Italiji tako da je i Zapadnom Carstvu zacijelo bilo stalo da one ne padnu u ruke potencijalno nepouzdanim Hunima. U ove okolnosti dobro se uklapa i pretpostavka da je otprilike u isto to vrijeme uz jugozapadnu granicu Savije bila oblikovana nova pokrajina Sredinja Valerija (Valeria Media) kao dio zapadnorimskoga obrambenog sustava u predvorju Alpa.18 Navedena promjena moda je bila potaknuta i time to su junopanonske oblasti praktino pretvorene u neku vrstu podruja razdvajanja prema Hunima. Moda je na to jo vie utjecala okolnost to se za junu Panoniju zbog njezine iznimne prometne i strateke vanosti osobito zanimalo i Istono Carstvo. tovie, mogue je da su Aeciju bile unaprijed vezane ruke u vezi s time koje e dijelove Panonije predati Hunima odnosno nije im mogao prepustiti sve etiri panonske pokrajine ak i da mu je to bila elja. ini se da je jo 424. godine, dok je u Konstantinopolu kao izbjeglica boravila Gala Placidija s tada petogodinjim sinom Valentinijanom, izmeu Istoka i Zapada postignut dogovor kojim se konano rijeilo pitanje vrhovnitva nad Ilirikom prefekturom. U zamjenu za istonorimsku vojnu pomo protiv tadanjeg cara na Zapadu Ivana, Gala Placidija se u ime Zapadnog Carstva
Seeck 1920, 115, Schmidt 1934, 262, 1938, 185, Andri 2002, 131, Lotter 2003, 16 i bilj. 46, 51. 10 Mcsy 1974, 350, Wirth 1999, 45-46. 11 Bury 1958a, 272 i bilj. 3, Stein 1959, 322, ael 1979, 128, ael Kos 1994, 105-106. 12 Altheim 1951, 84, Menghin 1987, 20, Bna 1991, 52. 13 Fitz 1994, 1324, 1328. 14 Mirkovi 1971, 43, Wozniak 1981, 352. 15 Vrady 1969, 303 i d., 397. 16 Alfldi 1926, 90, koji je bez pravog dokaza ustvrdio da je Prisk pomijeao Savu s Dravom, Thompson 1948, 64, Mcsy 1962, 582, Salamon Ss 1980, 398, po kojima su Huni jo 427. godine dobili Drugu Panoniju i Saviju. 17 Maenchen-Helfen 1973, 89-90, 1978, 65-66. Na drugom je pak mjestu (1973, 107, 1978, 79) ustvrdio kako je Aecije odstupio Atili krajeve du Save, i to u vremenu poslije 445. godine. I Posavec 1997, 11 netono navodi da su do 427. godine Prva Panonija i Valerija potpale pod hunsku vlast, a da su istodobno Savija i Druga Panonija preputene Istonome Carstvu. 18 Tth 1989, 197-226, Bna 1991, 83, Fitz 1994, 1330, Graanin 2005a, 36, 2006b, 64. Naziv pokrajine oslanja se na Anonima Ravenjanina (4.20: patria que dicitur Valeria, que et Media appellatur Provincia, zemlja koja se zove Pokrajina Valerija, nazvana i Sredinja). Ime je vjerojatno dobila po tome to su se ondje naselili izbjeglice iz prave Valerije (Tth 1989, 222-223). Takoer i Brato 2007, 268, koji istie kako nema potvrde za hipotezu da je nova oblast dobila pokrajinski ustroj budui da izvori iz druge polovine 5. i iz 6. stoljea spominju uglavnom stare nazive junopanonskih pokrajina.
9

71

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 71

5. 4. 2011. 14:45:33

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

odrekla prava na Istoni Ilirik.19 Tom je prigodom Valentinijan zaruen s dvogodinjom Licinijom Eudoksijom, keri svoga polubratia Teodozija II., to je vjerojatno takoer bio dio pogodbe. Trinaest godina poslije, kad su se Valentinijan III. i Licinija Eudoksija 29. listopada 437. vjenali u Konstantinopolu, 20 sveano je potvreno zapadnorimsko odricanje prava na istonoilirske oblasti, a zapadni je carski dvor ustupio Istoku i velik dio Panonske dijeceze, odnosno panonske pokrajine, a moda i Dalmaciju.21 Time se Zapad htio rijeiti svih moguih komplikacija u vezi s Hunima i Podunavljem. Opasna blizina Huna i njihova sve vea nezasitnost tako su izravno utjecali na upravnopolitike promjene u Zapadnom Iliriku. Vrhovnitvom nad Panonijom, zapravo svedenim na junopanonske pokrajine, Istono je Carstvo preuzelo nadzor nad strateki kljunom posavskom oblau sa Sirmijem kao sredinjom obrambenom tokom. 22 Upravo stoga to se nadletvo istonorimskoga cara protegnulo i na Panoniju, postojala je opasnost da se pogoranjem odnosa izmeu Istonog Carstva i Huna na udaru nau i panonske oblasti. Dodue, u ovo vrijeme jo nije bilo razloga za zabrinutost jer se odravao mir sklopljen 435. godine kod grada Marga (Margum, Oraje kod Dubravice, Srbija) na uu Morave u Dunav.23 No, 440. godine Huni su samovoljno zakljuili da Istoni Rimljani ne potuju uvjete sporazuma i odluili su napasti. U jesen 440. hunske ete predvoene obojicom kraljeva prele su Dunav te zaposjele Viminacij (Viminacium, Stari Kostolac, Srbija). Huni su 441. godine nastavili nazadrivo napredovati te zauzeli Marg, Singidun i Sirmij u jednom smjeru prodora, a u drugom smjeru doprli su do Najsa (Naissus, Ni) pratei dolinu Morave. Tada je dogovoreno jednogodinje primirje koje je istonorimska vlast iskoristila za to da uputi vojna pojaanja u Iliriku prefekturu i Traku dijecezu. Dolazak svjeih rimskih postrojbi nije odvratio Hune od daljnjih napada. Oni su ve 442. godine ponovno navalili i opustoili ilirike i trake oblasti, osvojivi niz gradova uz dunavsku granicu. Vjerojatno jo potkraj 442., a najkasnije poetkom 443. godine iznova je bio sklopljen mir.24
O tome usp. Stein 1914, 314-347. Takoer i Graanin 2005a, 28-29, 2006b, 54. Markovi 1971, 42 pogreno datira zaruke Valentinijana III. i Licinije Eudoksije 426. godinom. Marcelin, a. 424.2 ih nedvojbeno smjeta u 424. godinu. 20 Seeck 1920, 121, Enlin 1939, 2235, Bury 1958a, 225, PLRE II, s. v. Valentinianus 4, 1139, Demandt 2007, 183 (28. listopada). Datum zacijelo nije sluajan budui da je Valentinijan III. bio 23. listopada 424. u Tesaloniki proglaen cezarom, a 23. listopada 425. u Rimu augustom (Seeck 1920, 93, 97, Stein 1959, 284, Demandt 2007, 183). 21 O tome svjedoe Kasiodor, Variae 11.1.9 i Jordan, Romana 328. Za argumentaciju i raspravu usp. Graanin 2005a, 29-31, bilj. 56, 2005b, 460-461, 2006b, 55-58. 22 Graanin 2005a, 29, 2006b, 54-55. 23 O tome usp. Thompson 1948, 74-75, Altheim 1951, 101-102, 110, Manechen-Helfen 1973, 90-91, 1978, 66-67, Bna 1991, 54-55, Wirth 1999, 50-51, Graanin 2005a, 31, 2006b, 59. 24 Seeck 1920, 120, 246, 291-293, Thompson 1948, 78-86, Altheim 1951, 111-112, Lemerle 1954, 279-280, Bury 1958a, 255, 273-274, Stein 1959, 291-292, Maenchen-Helfen 1973, 108117, 1978, 80-86, Popovi 1987, 123, Bna 1991, 55-60, Wirth 1999, 58-62, Graanin 2005a, 32, 2006b, 59-60, Demandt 2007, 202. Kronologija i pojedinosti prema Croke 1981, 159170.
19

72

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 72

5. 4. 2011. 14:45:33

Doba hunske prevlasti

Vrhunac hunske vlasti


Padom Sirmija 441. godine25 dovreno je hunsko zaposjedanje Druge Panonije. Malo je mjesta sumnji da je tada osvojena i Basijana koja se nalazila uz rimsku cestu to je preko Singiduna, Marga i Viminacija spajala Sirmij s Najsom.26 No, nema razloga pretpostaviti da su Huni tada zauzeli i Panoniju Saviju. Vojnostrateki ne bi time nita dobili budui da su pokoravanjem Sirmija i ostatka Druge Panonije ionako prekinute komunikacije s Ilirikom prefekturom.27 Teite hunskih provala uvijek je bio donji Dunav, pa bi prisvajanje zapadne Posavine, odakle nije ni mogao doi otpor, uistinu bilo suvino. Izravni nadzor nad srednjim Podunavljem bio je neto drugo jer su zahvaljujui njemu Huni mogli bez tekoa napadati Istono Carstvo i s njegova vlastita podruja. Iz tijeka pohoda 441. godine jasno je vidljivo kako su hunska osvajanja pratila Dunav i da je Sirmij bio zavrna toka, odnosno daljnjega prodora na Zapad nije bilo. Dakako, ne treba opet misliti da su se Huni vrsto drali rimske administrativne podjele: pokrajinske granice njima su malo znaile, kao to pokazuje i Atilin zahtjev upuen istonorimskom dvoru 448. godine da se u dubini od pet dana hoda isprazni oblast koja se protezala du Dunava od ruba Panonije do grada Nove (Novae, Steklen kod Svitova, Bugarska) u Drugoj Meziji i da nova hunsko-rimska pogranina postaja bude Najs.28 Gubitak Sirmija oznaio je konani slom upravnog i vojnog ustroja u panonskim pokrajinama.29 Grad je od 437. godine bio sredite Ilirike prefekture, koje je sada silom prilika ponovno moralo biti premjeteno u Tesaloniku.30 Na taj je nain hunski osvajaki udarac presudio rimskoj upravi u junoj Panoniji i ona se od toga vie nije oporavila. Sudei po dosadanjim arheolokim spoznajama i interpretaciji dostupne grae, Huni su ostavili vrlo rijetka materijalna svjedoanstva svoje nazonosti u junoj Panoniji.
O okolnostima osvajanja grada svjedoi Prisk fr. 11.2, 332-333 (= VIINJ I, 9-10). Datiranje pada Sirmija 441. godinom je ope prihvaeno, a u hrvatskoj historiografiji meu prvima ga je iznio ii 1925, 160. Zauzee su pogreno 448. godinom datirali Zeiller 1918, 146, 1947, 674, Bury 1958a, 276, bilj. 1. Neobinim previdom Tomii 2000a, 266-267 hunsko osvajanje Sirmija smjeta u 442. godinu (slino i Wolfram 1987, 46: 441./442. godina). 26 Za pad Basijane usp. Duani 1967, 74, ael Kos 1996, 106. 27 ii 1925, 160 kae da je nakon hunskih osvajanja 441. godine samo okolica Siscije jo bila rimska, a Posavec 1997, 11 navodi da su Huni tada provalili i u Drugu Panoniju i u Saviju te zauzeli obje pokrajine, dok bi uz okolicu Siscije pod rimskom vlau ostali vjerojatno i dijelovi Panonije juno od Save, pritom se pozivajui i na Barkczija (1980, 117-119) kod kojega se to uope ne spominje. Tomii 2000a, 266 ustvruje da je 446. godine Valentinijan III. odstupio Atili Saviju, ali ne kae na emu temelji zakljuak. U tome zapravo slijedi Bnu 1991, 81, koji pogreno tvrdi da se Priskov navod o Aecijevu odstupanju posavskih predjela Panonije (vidi str. 70-71, bilj. 7 i 17) odnosi na 445./446. godinu. To nije niti bilo mogue budui da se Zapad jo 437. godine odrekao panonskih pokrajina u korist Istoka. 28 Prisk, fr. 11.1, 5-14 (= VIINJ I, 12-13). Usp. Graanin 2005a, 32-33, 2006b, 60-61. 29 Alfldi 1926, 97, Graanin 2005a, 33-34, 2006b, 62. 30 Jedino svjedoanstvo o Sirmiju kao sreditu Ilirike prefekture prua Justinijanov ukaz iz 535. godine (Novellae 11.1 = ii 1914a, 167), ali nema potrebe u njega sumnjati. Za argumentaciju i raspravu o vjerodostojnosti ove vijesti usp. Graanin 2005a, 33-34, bilj. 64, 2006b, 62-63. Vidi i Kalhous 2009, 272-273.
25

73

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 73

5. 4. 2011. 14:45:33

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Ova okolnost pokazuje kako im nije bilo osobito stalo do toga da se smjeste na rimskom podruju, ali su zato htjeli unaprijed osujetiti bilo kakvu prijetnju koja bi odatle mogla doi. Odumiranje rimske utvrene granice u srednjem Podunavlju dosegnulo je u ovom vremenu vrhunac.31 I napadi 440.442. godine jasno ukazuju na hunsku nakanu da razaranjem pograninih utvrda bitno oslabe obrambenu sposobnost Istonog Carstva,32 u to se uklapa i osvajanje Sirmija. Arheoloka ostavtina upuuje na to da su se Huni, odnosno pripadnici njima podlonih naroda, smjestili na pojedinim tokama u uskom podunavskom pojasu, osobito na pogodnim rijenim prijelazima. S prostora Druge Panonije poznati su ponajprije nalazi iz Netina i Zmajevca, a njima treba pribrojiti i brojnije nalaze iz Novih Banovaca. 33 Hunskom dobu moda pripada i pojedinaan nalaz iz Zemuna,34 dok takvo pripisivanje pojedinih predmetnih ostataka iz Siska i Vinkovaca te s Kuzelina nema uporita.35 Osim za vojnostrateke potrebe, Hunima je Panonija sluila i u gospodarske svrhe. Poznat je sluaj zabiljeen u vrelima da je kamen za izgradnju kupelji jednog hunskog uglednika ovo je i svjedoanstvo kako ni Huni nisu odoljeli ugodama rimskoga naina ivota dopremljen iz Panonije, vjerojatno vodenim putem iz frukogorskih kamenoloma.36 Brojni Panonci su bez sumnje nali korist u suradnji s Hunima, poput tumaa Konstanciola i Atilina osobnog tajnika Oresta, iako
Usp. Soproni 1985, 105-106. O tim razaranjima usp. Ivanievi 1999, 106. 33 Kiss 1979, 337, br. 24-25 nalaze iz Netina i Novih Banovaca pripisuje panonskim Ostrogotima iz druge polovine 5. stoljea, ali bi oni jednako tako mogli pripadati bilo Hunima bilo Ostrogotima iz vremena hunske vlasti u Panoniji. 34 Nalaz fibule istonogermanske provenijencije pokazaje analogije s horizontom Untersiebenbrunn (usp. Ivanievi 1999, 98, 105). O horizontu Untersiebenbrunn koji pripada prvoj polovini 5. stoljea usp. Tejral 1988a, 237 i d., 253 i d., 1988b, 29 i d. Kiss 1979, 337, br. 6 i Tomii 2000a, 270, bilj. 66 pripisuju fibulu panonskim Ostrogotima iz druge polovine 5. stoljea. No, upravo kao i u prethodnom sluaju, fibula je mogla pripadati i Ostrogotima pod hunskom vlau. 35 Tomii 2000a, 268 smatra hunskodobnima neke nalaze iz Siska i s Kuzelina, no tomu proturjee ponajprije povijesne okolnosti. Ve je Vinski nalaz iz Siska, bronani ukrasni okov u obliku cikade (1957b, 138, br. 2), datirao u kraj 5. i prvu polovinu 6. stoljea (1957b, 156-157), iako je izrazio i mogunost da bi mogao pripadati ostrogotsko-alansko-hunskim federatima (1957b, 158). Na ovo se u procjeni etnike provenijencije, to je samo po sebi metodoloki sporno, nadovezuje i Simoni 1989, 109, 120, br. 13, koja okov pripisuje Hunima ili Ostrogotima iz 5. stoljea, to bi znailo da moe potjecati i iz prvog doba ostrogotske vlasti u junoj Panoniji. ak i da je Vinskijeva pretpostavka tona, taj se sluajan nalaz nikako ne bi smio uzeti kao potvrda da su se federati naselili u Saviji jer je bilo i drugih prigoda kada je onamo mogao dospjeti, ponajprije tijekom vojnih pohoda Teodozija I. u kojima su federati sudjelovali. Mogue je pomiljati i na vrijeme kad je na ovim prostorima djelovao Alarik. Ni nalazi s Kuzelina ne pripadaju hunskom dobu nego panonskim federatima (vidi str. 60, bilj. 71). Ovo vrijedi i za srebrnu fibulu u obliku cikade s ostatkom bronane igle, koja se moe datirati u svretak 4. i poetak 5. stoljea (Sokol 1998, 14, 22, br. 12). Kao nalazite hunskodobnih metalnih ukrasnih predmeta Tomii spominje i Vinkovce (2000a, 268), ali ne navodi izvor podatka. Inae s vinkovakog podruja nisu poznati nalazi iz vremena hunske vlasti (usp. Dimitrijevi 1979, 190-191). 36 Prisk, fr. 11.2, 364-366 (= VIINJ I, 15). O tome usp. Barii 1955a, 15, bilj. 22, Mirkovi 1971, 48, Andri 2002, 132, Graanin 2005a, 37, bilj. 77, 2006b, 65.
31 32

74

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 74

5. 4. 2011. 14:45:33

Doba hunske prevlasti

je neznani zidar Sirmijac koji je sagradio gore spomenutu kupelj bio doveden kao zarobljenik, a ni nakon obavljena posla nije puten nego je morao ostati kao nadzornik kupelji.37 Ova je hunska alternativa38 znaila za mnoge pokrajinske stanovnike bijeg od kasnorimskog opresivnog fiskalnog i vladavinskog sustava.39 Unato tome to je bila tuinska, odnosno nije bila rimska, hunska je vlast u svakom sluaju imala barem jedan povoljan uinak na stanje u kasnoantikoj Panoniji: pruila je dva desetljea sigurnosti od barbarskih provala koje su u prethodnom vremenu esto pogaale panonski prostor. Novi, nadasve silovit rat koji je 447. godine poveo Atila protiv Istonog Carstva nije utjecao na Panoniju, to je pokazalo oite prednosti izravne hunske vlasti nad njom. Ubrzo nakon toga je hunski kralj poeo usmjeravati svoju pozornost prema Zapadu s kojim je dotada odravao dobre odnose. Konaan prekid dogodio se 451. godine kad je izbio rat kojim je Atila prijetio zapadnoj polovici Carstva jo 449. godine.40 Izuzetno snana hunska vojska je u pohod na Galiju kretala preko Panonije, vrlo vjerojatno kroz sjevernopanonske pokrajine.41 Doivjevi neuspjeh u Galiji, Atila je u kasno proljee 452. udario izravno na Italiju. Put ga je opet vodio preko Panonije, po svemu sudei i Meurjejem.42 Ni italski se pohod nije pokazao osobito uspjenim jer konani cilj nije postignut.43 Iako se Atila u svoje sjedite vraao natovaren bogatim plijenom jamano istim putem kojim je i kretao u napad okolnosti su se potpuno izmijenile: sad je bio u otvorenom neprijateljstvu s oba Carstva.44 Ishod predstojee
Za Konstanciola vidi Prisk, fr. 11.2, 578-579, za Oresta Prisk, fr. 11.21 2-5, Valezijev anonim, 8.38, a za anonimnog zidara Prisk, fr. 11.2, 368-372. Usp. Graanin 2005a, 37, bilj. 76, 2006b, 64. 38 Sintagma prema P. Tomki (1996b, 91). H. Wolfram je cijelom poglavlju u svojoj knjizi The Roman Empire and Its Germanic Peoples nadjenuo naslov The Hunnic Alternative Hunska alternativa (1997, 123 i d.; djelo je izvorno izalo 1990. godine na njemakom jeziku kao Das Reich und die Germanen). 39 Svjedoanstvo o tome prua pria o trgovcu Grku iz Viminacija koji je dospio u hunsko zatoenitvo, ali je ostao kod Huna i nakon to je stekao slobodu jer je bio mnogo zadovoljniji ivotom pod hunskom nego rimskom vlau (Prisk, fr. 11.2, 407-510). Usp. Graanin 2006b, 65. 40 Usp. Prisk, 11.2, 584-585. 41 O tome svjedoe Jordan, Getica 227 i Grgur Tourski, 2.6. Usp. Graanin 2005a, 35, bilj. 68, 2006b, 66, bilj. 178. 42 Atilin prolazak Panonijom biljei Prosper Tiron, a. 452. Usp. Graanin 2005a, 35, 2006b, 66. ini se da arheoloka ostavtina dobro oslikava put kojim su prolazili Huni: hunskodobni nalazi otkriveni su u koritu Savinje kod Celja, u Ljubljani i Drnovu kod Krkog (Knific 1993, 530-531, Tomii 2000a, 268 i bilj. 56). Budui da su Celje i Ljubljana leali na prometnici koja je od Ptuja vodila u sjevernu Italiju, mogue je da su se Huni posluili podravskom cestom. Drnovo kod Krkog je pak u rimsko doba bilo mjesto postaje Neviodun na prometnici koja je smjerala u Sisciju, to ini vjerojatnom pretpostavku da su bar djelomice prolazili i posavskom cestom. Dakako, nalazi mogu potjecati iz vremena kad su se hunske snage vraale iz Italije. 43 O tom pohodu usp. Seeck 1920, 311-312 (pogreno datiranje pohoda u zimu 451. godine), Thompson 1948, 144-147, Altheim 1951, 143-146, Bury 1958a, 294-296, Stein 1959, 335336, Maenchen-Helfen 1973, 132-141, 1978, 99-106, Duval 1976, 291-296, Bna 1991, 98-99, Wirth 1999, 105-111, Brato 2003a, 512-517, Demandt 2007, 188-189. 44 Istonorimski car Marcijan (450.457.) otkazao je plaanje danka Hunima (usp. Seeck 1920, 299-300, Altheim 1951, 131-132, Bury 1958a, 290, Stein 1959, 333, Bna 1991, 89, Wirth
37

75

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 75

5. 4. 2011. 14:45:33

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

borbe naprasno je odluen Atilinom smru u jesen 453. godine. Nestankom Atilina autoriteta, njegovi sinovi nisu bili u mogunosti odrati golemi savez naroda na okupu i hunska se veledrava raspala u ustanku koji su podigli germanski podlonici. Hunsko je gospodstvo u Panoniji skreno, no to nije znailo da se obnovila rimska vlast: na mjesto Huna sada su stupili Germani.

1999, 88, Demandt 2007, 188), a u kasno ljeto 451. osobno se na elu vojske pojavio u Trakoj dijecezi kako bi suzbio napadae koji su po Atilinu nalogu provalili na istonorimsko podruje (usp. Seeck 1920, 301, Thompson 1948, 143-144, Bury 1958a, 295, Stein 1959, 334, Maenchen-Helfen 1973, 131, 1978, 98, Wirth 1999, 97).
76

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 76

5. 4. 2011. 14:45:33

IV. poglavlje

Doba germanske prevlasti

Slom hunske velemoi otvorio je put Germanima koji su na temeljima rimske drave i u njezinim nekadanjim okvirima oblikovali nove dravno-politike tvorevine. Hunsko je gospodstvo nepovratno rastoilo nekadanji rimski upravni ustroj, a Panonija se od toga vie nije oporavila. Oslanjajui se na rimsko naslijee, ostrogotska je vlast u drugom razdoblju svoje nazonosti u Panoniji pokrenula odreenu obnovu, ali je ona zamrla propau ostrogotske drave.

Ostrogotska sila u junoj Panoniji


Atilini sinovi Elak, Dengizik-Denzik i Ernak nisu uspjeli prevladati krizu u koju je potonula hunska drava nakon smrti njihova slavnog oca. Vrhunac sukoba izmeu Huna i njihovih saveznika s jedne strane i protuhunskoga germanskoga saveza predvoenog Gepidima s druge strane dosegnut je 454. godine u bitki kod panonske rijeke Nedao,1 koju po svoj prilici treba traiti u prostoru izmeu Dunava i Tise, jer se sredite hunske drave nalazilo izmeu Tise, Krsa (Cria) i Timia (Tamia), a odluujue borbe izmeu Huna i ustanika morale su se voditi upravo ondje.2 Hunskim porazom su se okoristili i pobjednici i poraeni meu Germanima. Tako su se Ostrogoti, iako su u nedavnom ratu pruili podrku Hunima,3 uspjeli prometnuti u nove gospodare Panonije. Prostor pod neposrednim utjecajem Ostrogota prostirao se Prvom i Drugom Panonijom te zasigurno i oblinjim dijelovima Panonije Savije i Valerije.4 Onamo su stigli predvoeni trojicom brae iz roda Amalaca, Valamirom kao vrhovnim kraljem te
O bitki svjedoi jedino Jordan, Getica 261. Mnogi je datiraju 455. godinom (Thompson 1948, 153, Thompson Heather 1996, 168, Altheim 1951, 153, 1962, 337, Vardy 1969, 331, Bna 1982, 183, 1991, 207, Pritsak 1995, 35, Tomii 2000a, 268), a neki u obzir uzimaju i 453. godinu (Wirth 1999, 113, usp. i Heather 1994, 246). No, vjerojatnije je da se bitka vodila 454. godine (usp. Dimitrijevi 1967, 230, Maenchen-Helfen 1974, 144-147, 1978, 108-110, Pohl 1980, 260, Lippold 1987, 206, Giustechi Conti 1994, 138, 141, Graanin 2006a, 90). 2 Za lokalizaciju rijeke usp. Graanin 2006a, 90-91, bilj. 43. 3 U historiografiji su podijeljena miljenja oko toga na ijoj su se strani borili Ostrogoti, pa ak jesu li uope sudjelovali u borbama, no u novije je vrijeme ipak prevladao stav da su ostali vjerni Hunima (usp. Graanin 2006a, 91, bilj. 44). 4 Jordan, Getica 264. Usp. Pohl 1980, 263, Wolfram 1990, 262, Lotter 2003, 104-105, Graanin 2006a, 91.
1

77

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 77

5. 4. 2011. 14:45:34

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Tiudimirom i Vidimirom, uzmaknuvi pred Gepidima iz dananje sjeverozapadne Transilvanije, gdje su bili naseljeni jo pod vlau Huna.5 Iako Valamir (prije 451. 468.) pod svojim vrhovnitvom nije uspio okupiti sve Gote poslije hunskog poraza, ipak je raspolagao znatnom vojnom silom da bude zanimljiv rimskim vlastima. Tako je istoni car Marcijan sklopio s panonskim Ostrogotima federatski ugovor kojim je u biti potvrdio postojee stanje odnosno ve provedeno ostrogotsko zaposjedanje dijelova Panonije.6 injenica o naseljavanju Ostrogota u Panoniji otvorila je u historiografiji tri problema. Prvi se tie ovlasti Marcijana kao istonog cara da Ostrogotima doznai Panoniju kao federatsko prebivalite. Dio strunjaka uvjerenja je kako je Marcijan mogao zahvatiti u panonske oblasti zahvaljujui injenici to na Zapadu tada nije bilo (zakonitog) cara.7 Neki smatraju da su se Ostrogoti obratili dvoru u Konstantinopolu, a ne u Raveni jer im je Istono Carstvo moglo plaati godinji supsidij, a Zapadno toboe nije.8 Ostali ak pomiljaju i na to da su Ostrogoti federatski ugovor sklopili najprije sa zapadnim carem Avitom i da bi taj sporazum potom obnovio Marcijan.9 Pojedini istraivai vjeruju da je Marcijanova nadlenost proizala i iz toga to se Zapad 437. godine odrekao sirmijske oblasti u korist Istoka,10 ali to ne objanjava okolnost da je car mogao dozvoliti naseobu Ostrogota u ostalim dijelovima Panonije. Povjesniarska se nedoumica moe prilino jednostavno razrijeiti ako se prihvati interpretacija prema kojoj je Zapadno Carstvo 437. godine odstupilo Istoku sve panonske pokrajine.11 Otuda bi istona polovica Carstva imala pravo suvereno odluivati o sudbini cijele Panonije. Na ovom mjestu valja se dotaknuti i pitanja navodne intervencije zapadnorimskog cara Eparhija Avita (455.456.) u Panoniji potkraj 455. godine.12 Prema rairenu miljenju, njome bi dio ili ak cijela Panonija bila podvrgnuta zapadnorimskoj vlasti.13 No, ini se vjerojatnijim da se taj vojni pothvat uope nije dogodio, odnosno da se zapravo radi o Avitovom proputovanju iz Galije u Italiju od srpnja do rujna 455. kada je novi car proao i norikim pokrajinama koje su bile dio Panonske
Harhoiu 1980, 107, Horedt 1980, 118, Pohl 1980, 260. Enlin 1928b, 153-155 i Heather 1994, 242 dre da su Ostrogote ve Huni naselili u Panoniji, a Vrady 1969, 330 smatra da su se u vrijeme bitke kod rijeke Nedao Ostrogoti nalazili u Drugoj Panoniji, a da su potom preselili obitelji iz starih obitavalita na donjem Dunavu. 6 O tome svjedoi Jordan, Getica 270. O sklapanju federatskog sporazuma usp. Vardy 1969, 331-332, Pohl 1980, 263, Schwarcz 1992, 51, Andri 2002, 133-134, Lotter 2003, 104, Graanin 2006a, 92 i bilj. 48. 7 Enlin 1928b, 154, Stein 1959, 353, Vrady 1969, 331. 8 Alfldi 1926, 100-101. 9 Schmidt 1927, 459-460, 1934, 269. 10 Vrady 1969, 331-332. 11 Vidi str. 72. 12 Pretpostavka se temelji na Sidoniju Apolinaru, Hvalospjev izreen augustu Avitu (= Carmina, 7.588-589), koji kae da je puko Avitovo putovanje povratilo Panonije naratajima izgubljene. 13 Seeck 1920, 328, Alfldi 1926, 100, Schmidt 1934, 262, 269, Stein 1959, 369, Vrady 1969, 331 (Druga Panonija), Maenchen-Helfen 1973, 144-147, 1978, 108-110 (Prva Panonija i jo jedna panonska pokrajina), Bna 1991, 114-115 (dio Panonije), Schwarcz 1992, 51-52 (Panonija Savija), Lotter 2003, 20, 106 (dijelovi Panonije). Egger 1962a, 117, Mcsy 1962, 582, 1974, 350, Wolfram 1990, 261 i Wirth 1999, 47, 119 vjeruju u Avitovu demonstraciju sile koja je, kako zakljuuju, ostala bez uinka.
5

78

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 78

5. 4. 2011. 14:45:34

Doba germanske prevlasti

dijeceze.14 Ve sam carev boravak na rubu oblasti koje su donedavno bile pod hunskom vlau odnosno utjecajem bio bi za panegiriara Sidonija Apolinara, inae i careva zeta, dovoljan da progovori o obnovi rimske vladavine na tome podruju.15 Drugi problem povezan je s datacijom spomenutoga federatskog sporazuma, koja varira izmeu 455. i 456. godine.16 Prihvati li se da je bitka kod rijeke Nedao voena 454. godine, razlono je sklapanje federatskog sporazuma smjestiti godinu dana kasnije. Valamirovi Ostrogoti su se zacijelo odmah poslije bitke poeli seliti u Panoniju jer su se nalazili na strani poraenih. Kako su mnogi narodi dotada pod hunskim vrhovnitvom pohitali zatraiti sporazum s Carstvom,17 nema sumnje da su to uinili i Ostrogoti. Njima je carska potvrda bila potrebna pogotovo stoga to su uli na podruje na koje je rimska drava polagala pravo. Povrh toga, i Marcijanu je zacijelo bilo stalo da se to prije povee s monim barbarskim skupinama koje su proizale iz hunskoga sloma kako bi osigurao dunavsku granicu, odnosno Iliriku prefekturu i Traku dijecezu od udara izvana.18 Trei problem vezan je uz razmjetaj ostrogotskih federata. Prema svjedoanstvu vrela, Ostrogoti su se naselili u tri jasno odjelite skupine: vrhovni kralj Valamir smjestio se izmeu rijeka imenom Skarniunga i Crna voda (Aqua nigra), Tiudimir kod jezera Pelzon, tj. Blatnoga jezera, a Vidimir izmeu njih dvojice.19 Oigledno je da raspored kojim se navode ostrogotski voe odgovara njihovu poloaju i dobi, od najstarijega i najviega ugledom prema najmlaemu i najniemu ugledom. Neko se smatralo da opis zapoinje smjetajem najsjevernije skupine, odnosno da Skarniunga i Crna voda odgovaraju Lajti i Rabi, desnim pritocima Dunava u dananjoj Austriji i Maarskoj,20 a takvo je miljenje prodrlo ak i u suvremenu historiografiju.21 Ovo
Usp. Mathisen 1981, 237-240. U Avitovu akciju s pravom sumnja i Andri 2002, 134. Za argumentaciju i raspravu usp. Graanin 2005a, 30-31, bilj. 56, 2006a, 92-93. Wolfram 1987, 38 smatra da olovni peati na kojem se spominje Marcijan, pronaeni u Leibnitzu (Flavia Solva), svjedoe o utjecaju konstantinopolskog dvora i u Unutranjem Noriku. No, na natpisu je samo ime bez carskog naslova, pa peati vjerojatno nisu pripadali caru (Karwiese 1993, 267). 16 Za 455. godinu odluuju se Schmidt 1927, 459, 1934, 269 (potkraj 455. s Avitom, a potom s Marcijanom), Vrady 1969, 331 (lipanj 455., s Marcijanom, a potom ga potvruje Avit), Burns 1984, 52, Hoti 1992, 153, Schwarcz 1992, 53. Andri 2002, 134 ostavlja otvorenim pitanjem jesu li Ostrogoti ve 455. godine bili naseljeni u Panoniji. Hipoteza da je savez s Ostrogotima najprije sklopio Avit ili da ga je potom potvrdio moe se odbaciti jer nju potvruju vrela. Za 456. godinu optiraju Alfldi 1926, 100, Enlin 1928, 153, ael 1979, 131, Pohl 1980, 264, Bna 1991, 208, Kiss 1979, 329 i d., 1994, 164, 1999a, 112. Wolfram 1987, 38, 1990, 261 navodi da su Ostrogoti naseljeni u Panoniji Marcijanovom dozvolom najkasnije prije konca sijenja 457. kad je car umro. Slino tvrdi i Mirkovi 1968, 125-126 (prije 457., ali ne nuno poslije 455.). 17 Jordan, Getica 263. 18 Usp. Wolfram 1990, 260-261, Graanin 2006a, 93. 19 Jordan, Getica 268. 20 Tomaschek 1896, 302, Keune 1923, 357. Za pregled starijih miljenja usp. Alfldi 1926, 101, bilj. 1-4. Ovo je tumaenje zastupao i Schmidt 1910, 126, ali ga je kasnije revidirao (1934, 270). Brunmid 1905, 209 smjestio je Valamira izmeu arvize (Srviz) i Rabe, Tiudimira oko Neiderskog jezera, a Vidimira izmeu Drave i Save. 21 Salamon Ss 1980, 402, koji dre da je Valamirova skupina ivjela izmeu Lajte i Rabe, Vidimirova vjerojatno izmeu Rabe i Bakonjske ume, a Tiudimirova juno odnosno istono od
14 15

79

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 79

5. 4. 2011. 14:45:34

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

bi znailo da su Goti naselili samo Panoniju sjeverno od Drave, a da je juna Panonija ostala izvan njihova domaaja. Ovakvome rjeenju proturjee podaci iz izvora.22 Stoga je iznesena hipoteza da Skarniungu i Crnu vodu valja traiti u junoj Panoniji, odnosno obrnut je geografski poredak ostrogotskih skupina: Valamirovi bi Ostrogoti tako bili smjeteni na jugoistoku, a ne na sjeverozapadu Panonije.23 Predloeno je da u Crnoj vodi treba gledati dananju slavonsku Karaicu koja se ulijeva u Dravu, a u Skarniungi nepoznati vodotok u donjoj Posavini.24 Potom je prigovoreno zato bi se u izvoru spominjale nepoznate rijeke za omeivanje podruja pod Valamirovim gospodstvom, a ne mnogo poznatije Drava i Sava.25 Pojedini su istraivai ustvrdili i da su se Goti proirili cijelom Panonijom.26 Ovo je neke navelo na smjelu pretpostavku da se ime Skarniunga zapravo odnosi na Alpe odnosno alpske prijevoje (Carni iuga = Alpium iuga), ime bi se Valamirova oblast protezala cijelom Posavinom od Kranjske do Srijema.27 Nema razloga sumnjati u to da se Valamirovo vladavinsko podruje nalazilo u jugoistonoj Panoniji, u dananjoj Slavoniji i Srijemu. Cijela Panonija Savija nije mogla pripadati Ostrogotima, a isto tako niti sjeverna Panonija odnosno Prva Panonija i Valerija.28 Uz glavninu Druge Panonije, dodue bez krajeva juno od Save, ostrogotsko podruje je obuhvaalo i sjeveroistoni dio Panonije Savije te jugoistoni dio Prve Panonije i juni dio Valerije.29 No, njihov je utjecaj zahvaao iri prostor, a u predstojeim ratovima i pohodima proirili su podruje pod svojim izravnim nadzorom.30 to se tie navodne maloznanosti rijeka koje su obrubljivale Valamirovu dravinu, prigovor bi se mogao otkloniti uz pretpostavku da su zemljopisne odrednice iz sauvanog izvora (Jordan) tek saetak opirnijeg vrela iz kojeg su crpljeni podaci
ovih dvaju skupina. I Giustechi Conti 1994, 141 misli da su Ostrogoti bili naseljeni u Panoniji izmeu Dunava i Drave. O tome usp. Graanin 2006a, 94. Alfldi 1926, 101-104. Ovo tumaenje prihvaaju Stein 1959, 353 i Egger 1962a, 117. I Manechen-Helfen 1973, 156-157, 1978, 117-118 dri da je Alfldi u osnovi imao pravo, iako je u pojedinostima bio na krivom tragu. Alfldi 1926, 103-104, Schmidt 1934, 270. Usp. i Wolfram 1990, 262 (Crna voda = Karaica, Skarniunga = Jarina, potok u istonom Srijemu), Schwarcz 1992, 53 (preuzima Wolframovu identifikaciju), Lotter 2003, 106 (Crna voda = Karaica, Skarniunga = vodeni sustav Lonja azma Kamenica Glogovnica). Bna 1987, 119 smatra da je Crna voda baranjska Karaica koja je po njemu inila i sjevernu granicu Druge Panonije. Schmidt 1927, 460, to preuzima i Enlin 1928, 156, koji inae tvrdi da je Valamirova oblast bila na sjeveru (1928, 158). Schmidt 1927, 460, Enlin 1928, 157, Mirkovi 1968, 122. Mirkovi 1968, 124-125, 1971, 49. Prema njoj, Crna voda bi mogla biti i juni pritok Save (1968, 124). Dakako, pretpostavka o izjednaavanju Scarniunga = Carni iuga = Alpium iuga znai da se mnoina izmeu rijeka kod Jordana (Getica 268: inter Scarniungam et Aqua nigra fluvios) mora odbaciti. Usp. Schwarcz 2000a, 61, bilj. 6, Graanin 2006a, 95, bilj. 70. ael 1979, 131 smjeta Valamira u Srijem, Tiudimira u okolicu Blatnog jezera, a Vidimira otprilike u Slavoniju (na karti, 1979, 129, ima Ostrogote u cijeloj Panoniji Saviji). Tomii 2000, 269 podruje ostrogotskog naseljavanja vidi ponajprije u Meurjeju: Valamiru bi pripala Druga Panonija, a Vidimiru Panonija Savija. Wolfram 1990, 262, Andri 2002, 135, Lotter 2003, 106, Graanin 2006a, 95. Usp. Graanin 2006a, 95 i bilj. 75.
80

22

23

24

25

26 27

28

29

30

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 80

5. 4. 2011. 14:45:34

Doba germanske prevlasti

(izgubljena Kasiodorova gotska povjesnica), gdje se razgranienje opisivalo s mnogo vie pojedinosti.31 Radi ueg odreenja naseobinskog prostora triju ostrogotskih skupina nuno je posegnuti za arheolokom ostavtinom. S tim u vezi namee se problem jednoznaenog etnikog i kronolokog odreenja nalaza koji su se mogu pripisati Ostrogotima tijekom njihova prvog boravka u junoj Panoniji.32 Uz duan oprez, nalazi Valamirove skupine mogu se identificirati odnosno pretpostaviti kod Hrtkovaca, u Iloku, Novim Banovcima, Rakovcu, Sotinu, Srijemskoj Mitrovici i Zemunu.33 Raspored nalaza pokazuje da su Ostrogoti u junoj Panoniji izabirali mjesta s kojih su lako mogli nadzirati prijelaze preko rijeke, kako Dunava, tako i Save.34 U prekodravskom pak dijelu stare pokrajine Druge Panonije pronaeni su predmetni ostaci ostrogotske provenijencije u Belom Manastiru, koji su po svemu sudei pripadali skupini pod Vidimirovim vodstvom.35 Vjerojatno jo iste godine kada su sklopili federatski sporazum s Marcijanom, dakle 455. godine,36 Valamirovi Ostrogoti bili su suoeni s iznenadnim napadom Huna koji su doli s donjega Dunava, oito uzvodno pratei tok rijeke.37 Bitka u kojoj su Huni potueni vjerojatno se vodila u istonome dijelu Valamirove dravine, u samom Srijemu. Nedugo poslije ovog obrauna, Ostrogoti su se okrenuli protiv Istonog Ilirika, nezadovoljni nainom na koji se nova carska vlast pod Lavom I. (457.474.) odnosila
Tako Andri 2002, 136, Graanin 2005b, 463, 2006a, 95-96. Usp. Bierbrauer 1994, 137-140, uz Vinski 1978, 34, Kiss 1979, 333-334, 1994, 113-114. 33 Pojedine fibule iz Novih Banovaca mogle su biti u uporabi kod Gepid, a neki strunjaci njima pripisuju spatu iz Rakovca (Csallny 1961, 242, Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 8990, br. 84/3, gdje se i datira vremenom poslije 441. godine, Tomii 2000a, 275), no vjerojatnije je da se radi o ostrogotskoj svojini (Pribakovi 1955, 36, Vinski 1957a, 34, Mrkobrad 1980, 51). I par rovaenih fibula iz Srijemske Mitrovice mogao je biti u vlasnitvu Gepida, iako je mnogo vjerojatnije da je pripadao Ostrogotima (usp. Ercegovi-Pavlovi 1982a, 23). Rovaene fibule i kope izraivale su se u istonogermanskom kulturnom krugu od sredine 5. stoljea (usp. Vinski 1978a, 35). 34 Na temelju arheolokih nalaza Kiss je naseobinski prostor Valamirove skupine smjestio u istoni Srijem, u iru okolicu Sirmija (1979, 336, 1994, 165 [karta], 1999a, 112-113) 35 Prema Kissu, naseobinski prostor Vidimirove skupine prostirao se izmeu gore Mecsek, Drave i Dunava (Kiss 1979, 336, 1994, 165-166, 1999a, 112-113). Tiudimirova skupina bila je smjetena dalje na sjever, izmeu Blatnog jezera, arvize i Mecseka (Kiss 1979, 336, 1994, 165-166, 1999a, 112-113). 36 Tako Maenchen-Helfen 1973, 158, 1978, 118, Schwarcz 1992, 53, Graanin 2006a, 96. Schmidt 1934, 272, Vrady 1969, 333, Bna 1987, 119, Wolfram 1990, 262 i Lotter 2003, 105 imaju 456. godinu. Heather 1994, 246 stavlja napad u 453./454. godinu, a Enlin 1947, 12 i Bna 1991, 208 u zimu 456./457. godine. 37 Jordan, Getica 268. Usp. Pohl 1980, 264, Wolfram 1990, 262, Schwarcz 1992, 53, Graanin 2006a, 96. ini se da su Huni doli s prostora izmeu Pruta, Dnjestra, Dunava i Crnog mora (usp. Schwarcz 1992, 54) jer je poznato iz Jordana, Getica 266, da se Atilin sin Ernak smjestio u najudaljenijem dijelu Male Skitije (Scythia Minor), rimske pokrajine na krajnjem sjeveroistoku Trake dijeceze, dok su se njegovi roaci Emencur (Ementzur) i Ulcindur (Ultzindur) naselili u Obalnoj Dakiji. Mirkovi 1968, 123 i Burns 1984, 53 dre da su Huni koji su napali Ostrogote doli iz Obalne Dakije, no Jordan jasno kae da su napad poveli Atilini sinovi, dakle DengizikDenzik i Ernak, koji su i inae zajedno djelovali (Prisk, fr. 46; usp. Bna 1991, 208).
31 32

81

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 81

5. 4. 2011. 14:45:34

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

prema njima.38 Prema uvrijeenome miljenju, u Iliriku su prefekturu provalili 459. godine, a ishodite pohoda je moda bio Sirmij.39 Rat je zavrio obnovom federatskog ugovora i plaanjem godinjeg supsidija Ostrogotima u iznosu od 300 libri (oko 98 kg) zlata.40 Nije sasvim sigurno kada je sklopljen novi savezniki sporazum. Prema nekima, to bi se dogodilo jo iste godine u kojoj su Ostrogoti izvrili napad41 ili neto kasnije.42 No, ini se da je mir postignut tek 461. godine, nakon dvogodinjeg razdoblja sukoba.43 Oigledno u doba dok odnosi izmeu Ostrogota i istonorimskog dvora nisu bili napeti, 458. godine, zapadnorimski je car Majorijan (457.461.) novaio ete u Podunavlju meu Panoncima i raznim barbarskim narodima, od kojih su poimence navedeni i Ostrogoti.44 Za to je nesumnjivo morao imati dozvolu konstantinopolskog dvora, to je jo vjerojatnije jer se spremao na pohod protiv zajednikog neprijatelja, Vandala u sjevernoj Africi.45 Osim toga, Majorijan je za svoju vlast uivao i djelomino priznanje istonorimskog carskog dvora.46 Ostrogoti jamano ne bi pristali na to da zapadnorimski car novai vojsku meu njima da su se upravo u tom asu spremali na vojni pohod protiv Istonog Carstva. Povrh svega, teko je vjerovati da bi se usred ratnog stanja, i to izravno preko ratom zahvaenoga podruja u Ilirikoj prefekturi, prenosili tjelesni ostaci sv. Anastazije iz Sirmija u istonorimsku prijestolnicu, to se dogodilo otprilike u isto vrijeme (458. godine).47 Budui da je Sirmij tada bio u vlasti
Graanin 2006, 96 i bilj. 79. Mirkovi 1971, 49 iznijela je pretpostavku da je Valamir stolovao u Sirmiju. Za pojedinosti u vezi s pohodom usp. Graanin 2006, 96-97, bilj. 80. Giustechi Conti 1994, 141 pogreno kae da su Ostrogoti ovom prigodom napali i podruje izmeu Drave i Save. Mileti 1984, 375 smatra da su Ostrogoti prodrli preko dananje Bosne i Hercegovine do Prevalitane. 40 Jordan, Getica 271, Prisk, fr. 37. Usp. Schmidt 1934, 272-273, Vrady 1969, 337-338, Pohl 1980, 265, Wolfram 1990, 263, Schwarcz 1992, 57, Heather 1994, 247, Graanin 2006, 9697. Lotter 2003, 108 neutemeljno zakljuuje da su dobri odnosi Majorijana s barbarima u Podunavlju potaknuli Lava I. da Ostrogotima uskrati supsidij. 41 Pohl 1980, 265, Schwarcz 1992, 57, Andri 2002, 136. 42 Lippold 1987, 207 (460./461. godina), Wolfram 1990, 263 (459./460. godina), Bna 1987, 119 (459./460. godina), 43 Tako i Maenchen-Helfen 1973, 164, 1978, 123, Blockley 1983, 394 (prema njemu, borbe su trajale od 459. do 461. godine). Burns 1984, 56 izbijanje neprijateljstava smjeta ak u 461. godinu. Zeevi 2002, 117 ostrogotski napad pod Valamirom takoer datira u 459. godinu, a oslanja se na Burnsa u zakljuku da je mir izmeu Istonog Carstva i Ostrogota ostvaren 461. godine (isto, bilj. 154). Kasniji se datum sklapanja mira ini vjerojatnijim jer je istodobno na konstantinopolski dvor kao talac upuen Tiudimirov sin Teoderik, a kui bi se vratio 470. godine poslije desetogodinjeg taotva (Jordan, Getica 271; usp. Schwarcz 1992, 60, Giustechi Conti 1994, 141, Graanin 2006a, 97, bilj. 81, 102). 44 Sidonije Apolinar, Hvalospjev izreen augustu Majorijanu (= Carmina, 5.477). 45 Graanin 2005a, 31, bilj. 56. Lotter 2003, 107 neopravdano tvrdi da su tada odnosi izmeu dviju polovica Carstva bili napeti. O Majorijanovom nakanjenom pohodu protiv Vandala usp. Curtois 1955, 199, Diesner 1966, 66-67, Merrills Miles 2010, 119-120. 46 Usp. Wolfram 1987, 38, Graanin 2005a, 31, bilj. 56, 2006a, 97, bilj. 82. O tome svjedoi kroniar Marcelin, a. 457.2, uz Croke 2001, 175, Graanin 2006d, 224. 47 Zeiller 1918, 85 i bilj 1, Maenchen-Helfen 1973, 162, 1978, 122, Brato 1990, 547, Andri 2002, 136, Lotter 2003, 165, Graanin 2006a, 97.
38 39

82

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 82

5. 4. 2011. 14:45:34

Doba germanske prevlasti

Ostrogota, taj dogaaj dodatno moe potkrijepiti tvrdnju da ostrogotsko-istonorimski odnosi u tom asu nisu bili ozbiljnije pomueni. Ostrogoti su mogli dopustiti translaciju svetiinih moi u znak dobre volje prema Istonom Carstvu, nastojei i time potaknuti carsku vlast na podmirivanje obveza preuzetih temeljem federatskog sporazuma iz 455. godine. Osiguravi novim mirom s Konstantinopolom lea, Ostrogoti su u predstojeim godinama zapoeli iriti i uvrivati svoju vlast u Panoniji, i to prema sjeverozapadu i sjeveroistoku.48 Mogue je da su istodobno poduzeli i izvidniki pohod na zapad, dublje u Panoniju Saviju, do njezina sredita Siscije, budui da je ondje otkriven pojedinaan arheoloki nalaz ostrogotske provenijencije koji bi mogao datirati iz druge polovine 5. i poetka 6. stoljea (naravno, nalaz moda potjee tek iz vremena pune ostrogotske vlasti u junoj Panoniji).49 Iz ostrogotskih vojnih akcija vidljivo je da su poglavito bile usmjerene protiv drugih barbarskih skupina u Podunavlju, to i nije nita neobino s obzirom na njihov federatski status. Dodue, kad su 467. godine provalili i u norike pokrajine, stvarali su nevolje ne samo ondje naseljenim istonogermanskim Rugijcima, inae gotskim srodnicima, nego i mjesnom puanstvu.50 No, kako norike oblasti nisu bile u nadlenosti istonorimskog nego zapadnorimskog cara, nisu niti bile obuhvaene federatskim ugovorom izmeu Istonog Carstva i Ostrogota, to znai da tamonje romanizirano stanovnito nije moglo oekivati istu razinu zatite kao ono koje je ivjelo na podruju pod formalnim istonorimskim vrhovnitvom. Jednako tako, obveze preuzete ugovorom o savezu prijeile su ih da silom nastupaju prema mjesnom, romaniziranom stanovnitvu. Ni pisana ni arheoloka vrela ne biljee da je u Saviji u ovo vrijeme bila naseljena ijedna barbarska skupina protiv koje su Ostrogoti mogli vojno djelovati, pa im cijeli taj prostor i nije bio toliko zanimljiv. Da Ostrogoti nisu uklopili najvei dio Savije u neposredno vladavinsko i naseobinsko podruje, moe se s velikom sigurnou ustvrditi i zbog izostanka brojnijih predmetnih ostataka istoga kronolokog horizonta ne samo u Sisciji nego openito u pokrajini.51 Ostrogotsku zauzetost u sjevernim dijelovima Panonije pokuali su iskoristiti Huni pod kraljem Dengizikom-Denzikom. Najkasnije 466. godine,52 napali su Basijanu na jugoistoku Druge Panonije i opustoili gradsku okolicu.53 Zbog hunskog
O tome usp. Graanin 2006a, 98-99. Rije je nepotpunoj fibuli od srebrnog lima, bez pojedinosti o okolnostima nalaza (Vinski 1957b, 157, 1962, 76, 1966, 147, 1978a, 35, Simoni 1989, 110, 121, br. 19). Vinski 1957b, 157, 1962, 76 fibulu datira u prijelaz iz 5. u 6. stoljee, to takoer odgovara povijesnim okolnostima. Ovom vremenu mogao bi pripadati i bronani ukrasni okov u obliku cikade (Vinski 1957b, 138, br. 2, Simoni 1989, 109, 120, br. 13). 50 Usp. Schmidt 1934, 120, Pohl 1980, 266, Lotter 1989, 37, Schwarcz 1992, 59, Graanin 2006a, 98. 51 Schwarcz 1992, 57 kae da su Ostrogoti pokuali utjecaj proiriti i na cijelu Prvu Panoniju i na cijelu Saviju do granica Norika i Italije, no to je pretjerano. Hoti 1992, 153 neutemeljeno tvrdi da je Istono Carstvo dozvolilo Ostrogotima naseobu na sisakom podruju. Uglei 1996, 18 pie da nema povijesnih potvrda o ostrogotskom irenju u zapadne dijelove Panonije, to znai da je zanemario brojna izvorna svjedoanstva. 52 Schwarcz 1992, 59, Graanin 2006a, 98. 53 Jordan, Getica 272.
48 49

83

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 83

5. 4. 2011. 14:45:34

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

upada Ostrogoti su odustali od daljnjih ofenzivnih djelovanja i pod Valamirovim su vodstvom estoko udarili na Hune, vjerojatno nedaleko od same Basijane, zadavi im presudan poraz i trajno ih izbacivi iz Panonije.54 Ostrogoti su svojim irenjem u sjevernoj Panoniji uznemirili Sveve naseljene sjeverno od srednjeg Dunava odnosno od Prve Panonije i Valerije.55 Vjerojatno 467. godine svevski je kralj Hunimund poao u pljakaki pohod kroz zapadnu Panoniju do Dalmacije, pri emu je prolaskom kroz Prvu Panoniju pod izravnim ostrogotskim utjecajem moda uznastojao provjeriti i njihovu stvarnu snagu.56 Nesmetani svevski prodor sve do Dalmacije jasno pokazuje kako u zapadnopanonskim oblastima, dakle i u Saviji, nije bilo znatnijih ostrogotskih snaga. Naroito za zapadni dio Meurjeja vrijedi okolnost da Ostrogoti nisu uspostavili iole trajnija uporita u prvom razdoblju svoje nazonosti. Putem su Svevi zaplijenili gotska stada koja su slobodno lutala poljima. Na povratku pak iz Dalmacije iznenadio ih je kod Blatnog jezera Tiudimir i nanio im teak poraz, zarobivi Hunimunda i prisilivi ga na savez.57 injenica o prolasku Sveva Panonijom do Dalmacije i usputne pljake gotske stoke navela je neke istraivae na zakljuak da su Ostrogoti drali i Saviju. No, kako su se Svevi oito kretali zapadnim dijelom Panonije, stoku su mogli zaplijeniti i u Prvoj Panoniji. Uostalom, budui da je Sveve na povratku napao Tiudimir, ija je naseobinska oblast bila smjetena uz Blatno jezero, moe se pretpostaviti da su Svevi ukrali upravo njegovu stoku.58 Svevi nisu mirovali nakon poraza jer se oito nisu smatrali obveznima potovati iznueno saveznitvo. Hunimund je odluio stvoriti koaliciju protiv Gota pa je najprije potaknuo Skire, naseljene u sredinjem dijelu prostora izmeu Dunava i Tise,59 da napadnu Ostrogote. Vjerojatno 468. godine Skiri su provalili preko Dunava u Panoniju. Nejasno je jesu li udarili izravno na Valamirovo podruje u Drugoj Panoniji ili neto sjevernije. Kako god bilo, kad je Valamir poveo Ostrogote protiv novih napadaa, inio je to u svojstvu vrhovnoga kralja, a ne nuno kao neposredno ugroen.60 U nastalom je boju Valamir poginuo, no Ostrogoti su Skirima ubrzo nanijeli strahotan poraz, desetkovavi protivnika.61 Obje su strane u sukobu, nakon poetnog okraja,
Jordan, Getica 273. Usp. Schmidt 1934, 274, Thompson 1948, 156, Thompson Heather 1996, 171-172, Duani 1967, 74, Maenchen-Helfen 1973, 162-165, 1978, 122-124, Wolfram 1990, 264, Bna 1991, 208-209, Schwarcz 1992, 59, Lotter 2003, 109, Graanin 2006a, 98. 55 Vrady 1969, 339, Pohl 1980, 263, 275, Graanin 2006a, 98-99 i bilj. 90. 56 Graanin 2006a, 99 i bilj. 91. 57 Jordan, Getica 273-274. Usp. Schmidt 1934, 274-275, 1938, 186, Vrady 1969, 339, Wolfram 1990, 264, Andri 2002, 136-137, Lotter 2003, 110, Graanin 2006a, 99. 58 Za miljenje o ostrogotskoj vlasti nad Savijom usp. Mirkovi 1968, 123. No, i Andri 2002, 139 smatra da se ovaj podatak ne moe uporabiti kao dokaz o (veoj) ostrogotskoj prisutnosti u Panoniji Saviji. 59 Alfldi 1926, 103, Bna 1971a, 277, Pohl 1980, 263, 273, Kiss 1983a, 95-96, Schwarcz 1992, 60, Graanin 2006a, 101. 60 Usp. Lotter 1968, 286, Graanin 2006a, 101. Takoer i Mirkovi 1968, 123. Drukije Wolfram 1990, 265, Schwarcz 1992, 60. 61 Jordan, Getica 275-276. Usp. Schmidt 1934, 275, Vrady 1969, 339, Pohl 1980, 266, Wolfram 1990, 265, Schwarcz 1992, 60, Lotter 2003, 110, Graanin 2006a, 101.
54

84

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 84

5. 4. 2011. 14:45:35

Doba germanske prevlasti

potraile pomo Istonog Carstva, a car je Lav I. odluio podrati Skire, naredivi zapovjedniku Ilirika da im uputi odgovarajuu pomo.62 U sutini se istonorimska intervencija oito svela na dovoenje pojaanja u pogranina utvrenja na sjeveru Ilirike prefekture, odnosno u Prvoj Meziji. Carstvo se zapravo nije eljelo zamjeriti ni jednoj ni drugoj strani u sukobu. Valamira je kao vrhovnog kralja naslijedio sljedei najstariji brat Tiudimir (468.474.). Uto se pod vodstvom Sveva oblikovao irok savez gotskih protivnika. Osim Sveva i ostataka Skira, tom su savezu pristupili Sarmati, Gepidi i Rugijci, a moda i Heruli.63 U bitki kod rijeke Bolije u Panoniji,64 Ostrogoti su vjerojatno 469. godine iznijeli veliku pobjedu,65 ime su konano uvrstili svoju vlast u srednjodunavskom prostoru. Tiudimir se nakon ovoga uspjeha odluio estoko osvetiti zaetnicima rata, Svevima. Zimi 469./470. godine preao je Dunav, poharao svevsko podruje i protjerao kralja Hunimunda. Dodue, znatan dio Sveva zacijelo je ostao u svojem boravitu, ali se morao podvrgnuti Ostrogotima.66 Oito u elji da odobrovolji vidno ojaale Ostrogote, Lav I. je doskora (470. godine) uputio Tiudimirova sina Teoderika iz Konstantinopola natrag kui.67 Cara je na ovaj postupak moglo potaknuti i uvjerenje da e Teoderik, koji je stasao u rimskom okruenju, pripomoi tomu da njegov otac zauzme prijateljskiji stav prema Carstvu,68 moda i stoga to je u panonskim Ostrogotima vidio moguu protuteu trakim Ostrogotima kao saveznicima istonorimskog dvorskog vojskovoe Ardabura Aspara s kojim je Lav bio u sve otvorenijem sukobu. Teoderik je oevom voljom zacijelo preuzeo dravinu strica Valamira u Drugoj Panoniji, ime se moe objasniti esta pogreka istonorimskih izvora koji ga smatraju Valamirovim sinom.69 Ubrzo se istaknuo ratnim pothvatom. Ostrogotski neprijatelji Sarmati zaposjeli su 470. godine Singidun u Prvoj Meziji, odakle su mogli izravno ugroziti jugoistok ostrogotskoga podruja. Teoderik je odluio djelovati i po svemu sudei 471. godine je s vojnikom pratnjom od 6000 ljudi, vjerojatno polazei iz Sirmija, udario na Sarmate, potukao njihova kralja Babaja i zaposjeo Singidun koji je Ostrogotima jamio nesmetan ulazak u Prvu Meziju.70 Mogue je da je u napadu na
Prisk, fr. 45. Usp. Heather 1994, 248, Lotter 2003, 110, Graanin 2006a, 101. Jordan, Getica 277. Usp. Schmidt 1934, 275, Pohl 1980, 266, Wolfram 1990, 265, Schwarcz 1992, 60, Lotter 2003, 111, Graanin 2006a, 101. 64 Jordan, Getica 277. Bolija se obino identificira s rijekom Ipel (usp. Pohl 1980, 266, Wolfram 1990, 265, Schwarcz 1992, 60, Lotter 2003, 111). Pojam Panonije kod Jordana u vezi s lokalizacijom rijeke Bolije zacijelo valja shvatiti u irem smislu (usp. Graanin 2006a, 102). 65 Jordan, Getica 278. 66 Jordan, Getica 280-281. Usp. Schmidt 1934, 276, Vrady 1969, 340, Pohl 1980, 266-267, Wolfram 1990, 267, Lotter 1968, 291-293, 2003, 111-112, Graanin 2006a, 102. 67 Jordan, Getica 281. Za datum usp. Schwarcz 1992, 60, Giustechi Conti 141, Graanin 2006a, 102. 68 Usp. Enlin 1947, 35, Lotter 2003, 115, Graanin 2006a, 102. 69 Usp. Marcelin, a. 482.2, Malho, fr. 15, 6-7, 18.1, 2, 18.2, 3, 18.3, 3, 17, 41, 18.4, 3, 20, fr. 20.1, 63, 88, Ivan Malala, 383, 5-6, 451, 1, 4, Ivan Antiohijac, fr. 211.4 (619, 18-19), Teofan, A.M. 5977 (130, 32). Takoer i Valezijev anonim, 9.42. 70 Jordan, Getica 282. Usp. Schmidt 1934, 277, Enlin 1947, 36, Barii 1955b, 2, Vrady 1969, 340, Pohl 1980, 267, Burns 1984, 56, Wolfram 1990, 267, Schwarcz 1992, 64-65, Lotter 2003, 115, Graanin 2006a, 102.
62 63

85

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 85

5. 4. 2011. 14:45:35

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Sarmate djelovao uz privolu istonorimskog dvora, ali ipak nije osvojeni grad vratio pod carsku vlast nego ga je radije zadrao pod svojom nadzorom.71 ini se da su Ostrogoti u to vrijeme bili sve nezadovoljniji svojim izgledima u Panoniji. Potroeni plijen oduzet susjednim narodima i prorijeene prilike da se ratom namakne novi, manjak hrane i odjee utjecali su na njih da ponu pomiljati na odlazak iz Panonije.72 Konano, 473. godine odluili su se na pokret.73 Jednu skupinu mlai je brat Vidimir (468.473.) poveo u Italiju, pri emu je zacijelo proao podravskim dijelom Panonije Savije, dok je stariji brat Tiudimir, zajedno sa sinom Teoderikom, krenuo u Iliriku prefekturu, oigledno cestom od Sirmija do Singiduna, zaprijetivi putem Sarmatima, pa dalje na jug u unutranjost do Najsa.74 Bio je to vojni pohod s jasnim ciljem: orujem izboriti poloaj carskih federata u Iliriku.75 Ostrogotskim odlaskom nastala je u Panoniji vlastodraka praznina koju su dotadanji podreenici nastojali to bolje iskoristiti. No, pravi dobitnici postali su Gepidi koji jedva da su sudjelovali u prethodnim borbama u srednjem Podunavlju.76 Gepidi su pod hunskim gospodstvom obitavali u ravnici uz gornju Tisu,77 a nova jezgra gepidskog podruja nastala je nakon bitke na rijeci Nedao kada su drali podruje uz srednju Tisu, izmeu rijeka Maros (Mure) i Krs.78 Naposljetku, do kraja 5. stoljea zahvatili su pod svojom vlau iroki prostor izmeu Tise, Dunava, Olta i Karpata.79 im se ukazala pogodna prigoda, Gepidi su je iskoristili da proire svoj utjecaj i na junu Panoniju. Pojedinosti u vezi s gepidskim prodorom u junopanonski prostor nisu poznate. Prvi poticaj tomu moda je dao poraz Sarmata, smjetenih u junom dijelu meurjeja Dunava i Tise,80 koji im je 471. godine sjeverno od Singiduna bio nanio Teoderik. Ipak, tek 473. godine mogli su Gepidi nesmetano zavladati
Usp. Wolfram 1990, 267, Lotter 2003, 115, Graanin 2006a, 102-103 i bilj. 115. O tome pripovijeda Jordan, Getica 283. Usp. Graanin 2006a, 103. 73 S obzirom na Jordanovo svjedoanstvo (Getica 283) da su Ostrogoti napustili Panoniju pod vladavinom cara Glicerija (473.474.) koji je na zapadnorimsko prijestolje stupio u oujku 473., obino se uzima da su se Ostrogoti iz Panonije odselili 473. godine (usp. ii 1925, 167, Pohl 1980, 267, Burns 1984, 56, Bna 1987, 120, Wolfram 1987, 41, 1990, 268, Schwarcz 1992, 67, 2000a, 61, Heather 1994, 264, 1996, 154, Graanin 2006a, 103). Neki istraivai ostrogotsku odseobu datiraju ranije: Andri 2002, 140 navodi 472. ili 473. godinu, ael 1979, 131 ima 472. godinu, Lotter 1989, 42-43, 2003, 116-118 odluio se za 471/72. godinu, dok Schmidt 1934, 277, Lwe 1961, 8 i Vrady 1969, 340 spominju 471. godinu. Pritsak 1995, 35 spominje 476. godinu, to je oita pogreka. Wolfram poblie stavlja njihov odlazak u jesen (1987, 41) odnosno u kasno ljeto i ranu jesen (1990, 268). 74 Jordan, Getica 285. Usp. Graanin 2006a, 103. 75 O Tiudimirovu i Teoderikovu pohodu svjedoi Jordan, Getica 285-288. Usp. Wolfram 1990, 269-270, Schwarcz 1992, 67-68, Heather 1994, 264-266. 76 Znatan odred Gepida borio se u bitki na rijeci Boliji protiv Ostrogota. Analiza svjedoanstava o prisutnosti Gepida, Herula i Langobarda u junoj Panoniji najveim se dijelom oslanja na rezultate objavljene u Graanin 2007. 77 Usp. Bna 1971a, 274, Pohl 1980, 249. O transilvanskim i tiskim Gepidima usp. i Bna 1979a, 9-50, 1987, 123-124. 78 Usp. Bna 1968, 609, Pohl 1980, 268, 269. 79 Pohl 1980, 268, 269. 80 Csallny 1961, 317-318, Pohl 1980, 261, 263, 276, bilj. 131.
71 72

86

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 86

5. 4. 2011. 14:45:35

Doba germanske prevlasti

sarmatskom oblau i protegnuti se sve do granica Druge Panonije i Prve Mezije. 81 S obzirom na odsustvo arheolokih nalaza koji bi upuivali na bitniju gepidsku prisutnost u podruju izmeu Dunava i Tise, ini se da Gepidima nije bio cilj uspostaviti vlast u cijelom dunavsko-tiskom meurjeju ve samo u njegovom junom dijelu kako bi se lake prebacili u Drugu Panoniju i tamonje steevine potom to vre povezali s matinom oblau.82 Sauvana pisana vrela ne donose podatke o tonom vremenu gepidskog irenja u Drugu Panoniju niti koje su sve njezine dijelove izravno zaposjeli. Nekoliko kasnijih izvora svjedoi o tome da je gepidski kralj stolovao u Sirmiju prije 488. godine, dakle, prije boja s ostrogotskim kraljem Teoderikom, to tvori nesumnjivi terminus post quem non za gepidski prodor.83 Okolnosti u vezi s tom bitkom pokazuju da su Gepidi vrlo dobro poznavali prirodna obiljeja u istonom dijelu Druge Panonije i da su ih nastojali iskoristiti u strateko-obrambene svrhe. Ovo podrazumijeva i dulji boravak na nekom podruju pa se moe zakljuiti da su Gepidi do Teoderikova povratka u Drugu Panoniju ondje ivjeli ve vie godina. Otuda je mogue pretpostaviti da su Gepidi zaposjeli sirmijsku oblast nedugo nakon 473. godine ili moda jo i potkraj te godine, odmah im im je postalo jasno da su Ostrogoti napustili Panoniju i da se ne vraaju.84 Gepidi su u dolasku na rimsko tlo nesumnjivo vidjeli vlastiti interes. On bi mogao biti sadran u tenji da naseljavanjem na neposrednom carskom podruju ostvare i dodatne povlastice od Carstva, odnosno da se snanije ukljue u onovremene politike tijekove kao priznata sila. Naime, iako je jo Marcijan sklopio s Gepidima ugovor o saveznitvu nakon bitke na rijeci Nedao, iznos godinjeg supsidija koji su dobivali nije se mogao ni priblino usporediti sa svotama koje su primali Huni na vrhuncu moi.85 ini se da Gepidi iz perspektive Konstantinopola nisu bili prvorazredna sila.86 Bio im je priznat poloaj carskih saveznika, jer su mogli dobro posluiti kao faktor stabilnosti u srednjem Podunavlju, ali su savezniki status istovremeno stekli i Ostrogoti i drugi istonogermanski narodi proizali iz sloma hunske veledrave.87
Usp. Pohl 1980, 288. Diculescu 1923, 67 misli da je sarmatska oblast pala pod Gepide ve 471. godine. Slino i Csallny 1961, 12, 311, 317, s time da ostavlja mogunost postojanja i sarmatskog protektorata pod vrhovnitvom Gepida. 82 Usp. Sevin 1955, 90. Za nalaze vidi Csallny 1961, 309-311. 83 U vezi s priom o gepidskom kraljeviu, potom razbojnikom voi i napokon istonorimskom vojskovoi Ilirika Mundonu. Izvori navode da je Mundon, nakon smrti oca Gajzmuta, ivio neko vrijeme na dvoru svoga ujaka, gepidskog kralja Traustile / Trapstile (Ivan Malala, 450, 19-22, Teofan, A.M. 6032 [281, 31 219, 2], Kedren, 1, 652, 3-4 [= Lakatos 1973, 59, 60]). Budui da je Traustila / Trapstila vladao do 488. godine (usp. PLRE II, 1124-1125, s. v. Trapstila, Kiss 1987a, 59), znai da je i Mundon barem do tog vremena boravio u Sirmiju. 84 Diculescu 1923, 106 i Csallny 1961, 12 navode da su Gepidi Sirmij zaposjeli 473. godine. ini se da i Pohl 1980, 288, sudei prema naslovu poglavlja u svojoj raspravi, dijeli to miljenje. 85 O savezu svjedoi Jordan, Getica 264 (= Lakatos 1973, 15). Nije poznato koliki je bio iznos supsidija (usp. Diculescu 1923, 102, Schmidt 1934, 532, Pohl 1980, 263). Dodue, Bna 1976, 16 spominje stotinu libri zlata, ali ne navodi na emu temelji podatak. Koliina novca koju su savezniki narodi primali od Carstva odreivala je i njihovu vojnopolitiku vrijednost u rimskim oima (o tome usp. Jones 1986, 611). 86 Slian zakljuak ima i Bna 1976, 16. Usp. takoer i Pohl 1980, 296. 87 Usp. Pohl 1980, 263, Graanin 2006a, 92, bilj. 48.
81

87

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 87

5. 4. 2011. 14:45:35

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Mogue je da su Gepidi u boju protiv Huna i njihovih saveznika (osobito Ostrogota) na rijeci Nedao pretrpjeli znatnije gubitke, to ih je sprijeilo da vode aktivniju politiku prema Carstvu, ali i prema susjedima. 88 Uz pretpostavku o razmjernoj snazi zemljoradnike sastavnice u gepidskom drutvu, ovo bi moglo dodatno objasniti tzv. pasivnu hegemoniju Gepida u Karpatskoj kotlini.89 Ipak, oni jesu predstavljali silu s kojom je valjalo raunati, o emu zorno svjedoi i injenica da je njihova drava tako dugo opstala. Stoga su prelaskom na carsko podruje moda eljeli dodatno istaknuti svoju nazonost u Podunavlju kao imbenik moi. Napokon, poslije odlaska Ostrogota iz Panonije nije se ondje etablirala nijedna druga sila, to je mogue pripisati i gepidskoj snazi.90 Mogue je i da je poticaj doao od samog Carstva, ako se uzme da su Gepidi za svoj potez dobili i slubenu carsku privolu, o emu postoje naznake u izvorima.91 Dakako, ta je sankcija jednako tako mogla biti i posljedica novoprobuene elje carske vlasti da obnovi i osnai svoj odnos s Gepidima, to bi se opet uklapalo u hipotezu o gepidskoj samoinicijativnoj akciji koja je urodila za njih prieljkivanim plodom.92 Nedvojbeno je da Carstvo nije osporavalo gepidski posjed u Drugoj Panoniji u prvom razdoblju njihove prisutnosti na tom prostoru, jer bi to izvori zacijelo bili zabiljeili. Zasebno pitanje tvori opseg gepidskog naseobinskog podruja u Drugoj Panoniji u prvom razdoblju njihove prisutnosti koje se velikim dijelom kronoloki poklapa s drugom fazom ostrogotske nazonosti. Dva se temeljna problema nameu s tim u vezi. Prvi je nemogunost da se zbog istovjetnih znaajki jednoga dijela materijalnih ostataka s ovoga prostora sasvim jasno razlue arheoloki nalazi koji pripadaju Gepidima od onih koji pripadaju Ostrogotima.93 Druga je nesigurnost u vezi s
Andri 2002, 141. O udjelu poljodjelske populacije u gepidskom drutvu usp. Bna 1976, 73-74, Pohl 1980, 269, 296. Za sintagmu vidi Pohl 1980, 268, 296. 90 Pohl 1980, 289, 297 takoer stoji na tragu ovakvog razmiljanja. 91 Enodije, 12.60 (= Lakatos 1973, 64). Usp. i Pohl 1980, 288. Tvrdnja Vradyjeva (1969, 344345) da su Gepidi kao panonski federati naslijedili Ostrogote ne moe se potkrijepiti u izvorima. Dodue, Carstvo je po svemu sudei nastojalo legalizirati i gepidsku nazonost u junoj Panoniji. Sevin 1955, 92 dri manje vjerojatnim da je gepidski prodor bio izveden u pregovorima s Konstantinopolom nego da ga je Carstvo moralo prihvatiti kao gotovu stvar. Slino i Duani 1967, 74 kae da su Gepidi zauzeli Srijem vjerojatno uz nevoljku privolu Konstantinopola. Dizdar 1999, 65 pak navodi da je Carstvo dopustilo Gepidima da se s podruja Banata i Bake nasele u istonoj Slavoniji i Srijemu, prikazujui to kao utvrenu injenicu, iako je u najboljem sluaju rije tek o hipotezi. 92 Sevin 1955, 90 primijetio je da prodorom na jug Gepidi nisu dobili mnogo, ali im je to kasnije prouzroilo teke zapletaje. 93 To je ve bio zapazio Brunmid 1905, 210 koji je ustvrdio da nema razlike u karakteristikama izmeu gepidskih i ostrogotskih fibula. Vinski 1971a, 51 istaknuo je da su i za Ostrogote i za Gepide svojstvene kvalitetnim, duboko rovaenim ornamentom u obliku guste spiralne vitice ili trokutia reljefno ukraene lijevane lune fibule i pojasne kope. Usp. i Vinski 1957a, 27-29, 31, 34-35, 1959a, 101-102, 1978a, 35-36. Takoer i Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 82, br. 82/8, 83, br. 82/10-12, 84, br. 82/17-18, 20, 89, br. 84/2, 91, br. 87/1, 92, br. 88/lokalitet Krajika ulica, 93, br. 88/lokalitet Pukinova ulica, 105, br. 93/lokalitet Kapela. Ovaj nedo88 89

88

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 88

5. 4. 2011. 14:45:35

Doba germanske prevlasti

utvrivanjem apsolutne kronologije ako u nalazima nema i usporednog arheolokog materijala koji omoguuje toniju dataciju.94 U oba sluaja znatno je oteano nedvojbeno utvrivanje u kojem su vremenu Gepidi zauzeli odreeno podruje. Prema nekim istraivaima, Gepidi su ve u prvom razdoblju drali cijelu Drugu Panoniju te najvanije gradove, Sirmij, Mursu, Cibale i Basijanu.95 Meutim, arheologija zasada jo nije pruila potvrdu o neposrednoj gepidskoj prisutnosti tijekom prve faze njihova gospodstva ni u Mursi96 ni u Cibalama97 ni u Basijani.98 Dakako, ta injenica ne iskljuuje mogunost da su Gepidi podruje sve do Murse smatrali svojom interesnom sferom, ali u svakom sluaju svjedoi o njihovoj nezainteresiranosti da izravno nasele spomenute gradove (izuzetak su Cibale na ijem e podruju Gepidi u drugoj fazi svoje nazonosti podii naselje, dok u Mursi i Basijani ni tada, prema dostupnim nalazima, nije bilo gepidskih naseobina). Pojedini istraivai navode da su Gepidi zaposjeli iskljuivo Sirmij i okolicu,99 drugi su miljenja da su zauzeli znatan dio Srijema sa Sirmijem kao sreditem,100 dok su se prema nekima ve tada naselili u istonoj Slavoniji i Srijemu.101 Na temelju arheolokih nalaza iz Srijema i
statak je to izrazitiji kad se na umu ima slabost i metodoloka neodrivost svakog pokuaja da se samo na osnovi obiljeja materijalne kulture odreuje u ijoj su uporabi mogli biti predmeti odnosno nastoji poistovjetiti provenijencija arheoloke grae s etnicitetom. Bna 1971a, 275 tvrdi da se gepidski nalazi u Srijemu mogu dobro kronoloki razgraniiti, ali to ne vrijedi za pojedinane nalaze kod kojih je prisutno preklapanje obiljeja. Bna 1976, 28, Pohl 1980, 289. Obojica istiu mogunost da su Gepidi nadzirali i dio dunavskog odsjeka sjeverno od Drave. Njihovo miljenje prihvaa Andri 2002, 141. No, niti arheoloka, a jo manje pisana vrela nisu tako vrsta i jednoznana da bi omoguila ovakav zakljuak. I Wozniak 1981, 364 kae da su Gepidi drali Drugu Panoniju. Usp. Boji 1994, 41, Sekelj Ivanan 2001b, 190. S druge strane, Bulat 1989, 36 kae da je osjeko podruje dospjelo pod vlast Gepida. Iskra-Janoi 2001, 152, 2002, 78, 2004, 185, 2005, 41, 2006, 292 ustraje u tvrdnji da ulomci keramike ukraene igosanjem mreastih rombova i kruia s prostora dananjih Vinkovaca potjeu iskljuivo iz prvog doba nazonosti Gepida i na temelju toga zakljuuje da su oni ve tada vrsto zasjeli u Cibalama. Meutim, ukrasi pripadaju razvijenoj fazi gepidskog lonarstva i stoga bi bili karakteristiniji za kasnije razdoblje, odnosno prvu polovinu 6. stoljea (usp. Csallny 1961, 255-257). Otuda su opravdana miljenja da zasada jo nema arheolokih potvrda za prvu fazu gepidske vlasti u Cibalama (usp. Sekelj Ivanan 2001b, 196). Dimitrijevi 1979, 188, 190-191 i Dizdar 1999, 65-66 odreuju igosanu keramiku kronoloki drugom fazom gepidske dominacije (usp. takoer i Tomii 2000a, 275), ali pretpostavljaju postojanje gepidske vlasti u Cibalama ve u prvom razdoblju. Vrijedi istaknuti kako je u jednom ranijem radu Iskra-Janoi (1997a, 284, 286) spomenutu igosanu keramiku kronoloki smjestila u vrijeme nakon 536. godine, dakle upravo u spomenutu drugu fazu gepidske prevlasti u Drugoj Panoniji. Za razliku od Duania 1967, 74, koji se ustegnuo od pretpostavke o gepidskom zaposjedanju Basijane, Milin 2004, 257 je ustvrdila da je grad pao pod Gepide. No, to je puka hipoteza budui da ni literarni ni arheoloki izvori to ne potkrepljuju. I Christie 1998, 48 navodi da su Gepidi, uz Sirmij, drali i gradove poput Basijane. Diculescu 1923, 106, Csallny 1961, 12, Demandt 2007, 222. Duani 1967, 74, Dimitrijevi 1983, 56-57. Mrkobrad 1980, 23, 45 navodi da su Gepidi 473. godine naselili Srijem. Dizdar 1999, 65 (usp. i Majnari-Pandi 1994, 90, Iskra-Janoi 2006b, 292). Schmidt 1934, 533 govori o Slavoniji sa Sirmijem, a Lotter 2003, 127 o Sirmijskoj Panoniji. Pogrena je tvrd89

94

95

96

97

98

99

100

101

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 89

5. 4. 2011. 14:45:35

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

neposrednog susjedstva, gepidsku je nazonost u prvoj fazi mogue potvrditi ili barem s odreenom sigurnou pretpostaviti na nekoliko mjesta: u Iloku, Netinu, Novim Banovcima, Srijemskim Karlovcima, Srijemskoj Mitrovici, Zemunu i Mavanskoj Mitrovici.102 Iz ovoga se moe izvui zakljuak da je teite prvobitnoga gepidskog naseljavanja u Drugoj Panoniji bilo na podruju dananjeg istonog Srijema, ali da su utjecaj protegnuli sve do okolice Cibala jer su se ondje bili suprotstavili ostrogotskom prodoru 488. godine. Raspored nalazita otkriva da su se smjestili uglavnom uz posavsku granicu s Prvom Mezijom, ali da su zadrali i uporita koja su ih povezivala s prekodunavskim oblastima (Novi Banovci, Srijemski Karlovci). Vrijedi istaknuti da Gepidi zaposjedanjem cijele Druge Panonije ne bi ni vojnostrateki ni politiki nita dobili, jer su bili usmjereni na odnose s Istonim Carstvom. tovie, time bi samo razvukli snage, a da za to nije bilo nikakve potrebe kako im tada nije prijetila nikakva opasnost sa zapada (stanje se promijenilo dolaskom Langobarda). Cijelu pokrajinu u prvom razdoblju svoje nazonosti nisu bili osvojili ni Ostrogoti koji su neusporedivo vie bili upravljeni na djelovanje na panonskim prostorima. Da su Gepidi novozauzeti prostor smatrali izuzetno vanim, pokazuje injenica da je njihov kralj upravo Sirmij odabrao za novo sjedite. Boravak Gepida u junoj Panoniji bio je nepomuen sve do dolaska Ostrogota predvoenih Teoderikom (471.526.) u kasnu jesen 488.103 Dotada su Teoderikovi Ostrogoti u balkanskim pokrajinama Istonog Carstva proveli punih petnaest godina, katkada u ratu, a katkada u miru s Konstantinopolom.104 Nakon to je istonorimski car Zenon (474.491.) postigao s Teoderikom sporazum o slanju Ostrogota u Italiju da svrgnu tamonjega germanskog kralja Odoakra (476.493.) i uspostave svoju vlast pod carskim vrhovnitvom, ostrogotsko je mnotvo iz sjedita u Drugoj Meziji krenulo u sveopu seobu na zapad. Gepidi su vrlo vjerojatno bili dobro obavijeteni o ostrogotskom kretanju, budui da su Ostrogoti putovali rimskom podunavskom cestom koja je zavravala u Singidunu, a prolazila nadomak oblastima u dananjem Banatu koje su bile pod gepidskim nadzorom. Ispravno sudei da Ostrogoti moraju proi njihovim podrujem u Drugoj Panoniji, odluili su se na otpor. Odluku im je to lakom inilo staro neprijateljstvo s Ostrogotima, koje je trajalo jo od bitke na rijeci Nedao kad su se borili na sueljenim stranama, pa je sukob zapravo bio neizbjean.105 Mogue je da se prvi okraj dogodio ve kod Zemuna, gdje je pronaen gepidski eljezni ma. To bi znailo da su Gepidi pokuali sprijeiti ve samo
nja u Boji 1994, 41 da se Gepidi nisu pomicali zapadnije od crte Ilok-Dalj ve i stoga to je utvreno da su imali naselje u Cibalama. Spate iz Iloka i Netina moda su pripadale Ostrogotima (Pribakovi 1955, 36, Vinski 1957a, 35, Mrkobrad 1980, 51), kao i fibule iz Novih Banovaca i Srijemskih Karlovaca (Vinski 1957a, 28, 1961, 232, Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 82, br. 82/8, 83, br. 82/10-12, 91, br. 87/2). U vezi s datacijom usp. Graanin 2006a, 104, bilj. 124. O tome usp. Schmidt 1934, 278-288, Wolfram 1990, 270-278, Heather 1994, 272-305. Sevin 1955, 128 razmatra mogunost da je Teoderik pregovarao s gepidskim kraljem Traustilom / Trapstilom o slobodnom prolazu kroz Sirmij. Enodije, 7.28 (= Lakatos 1973, 61) svjedoi o Teoderikovu pokuaju da stvar rijei dogovorom jer je Ostrogote pritisla oskudica, ali se to odnosi na situaciju pred samu bitku. Usp. Diculescu 1923, 106. No, oito nikakvi ustupci nisu dolazili u obzir (usp. Andri 2002, 142).
90

102

105
103 104

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 90

5. 4. 2011. 14:45:36

Doba germanske prevlasti

prebacivanje Ostrogota iz Prve Mezije u Drugu Panoniju. U tome nisu imali uspjeha i Ostrogotima se otvorila cesta prema Sirmiju. Jo jedan nalaz gepidskog maa u Netinu, smjetenom sjeverno od ceste, mogao bi upuivati na brigu Ostrogota da dodatno osiguraju desni bok svojoj povorci. Isto vrijedi i ako bi rakovaka spata ipak bila gepidska i pripadala ovom vremenu. Dotad ve neposredno upoznati s ostrogotskom silom, ini se da su Gepidi odluili zasad samo usporavati njezino kretanje, to je za cilj imalo pogorati stanje ostrogotske logistike. Prema nekima, daljnji klip napredovanju Ostrogota Gepidi bi bacili kod postaje Fosa,106 ali za to nema potvrde ni u pisanim izvorima niti u arheolokim nalazima. Mnogo je vjerojatnije da su se Gepidi ostrogotskom nadiranju prolazno suprotstavili u kraljevskom sjeditu, Sirmiju, gdje je sluajnim nalazom otkriveno gepidsko oruje, dva eljezna maa. Iako izvori ne spominju borbe za Sirmij, ini se da je Teoderik odluio sa svojim ljudima zastati u okolici toga grada.107 To zasigurno ne bi uinio dok je ondje bilo gepidsko uporite.108 Gepidi su napustili Sirmij pruajui manji otpor109 jer su zacijelo ve tada bili vrsto nakanili suprotstaviti se Ostrogotima na drugom, povoljnijem mjestu. Gepidsko povlaenje pred nadmonom silom imalo je taktiku svrhu. Naime, srijemski Gepidi oito nisu raspolagali znatnijim vojnim snagama, a po svemu sudei nisu mogli raunati ni na veu pomo od svojih sunarodnjaka iz prekodunavskih krajeva. Nalaz gepidskog maa u Iloku moda svjedoi o usputnom okraju u vezi s nastojanjem Ostrogota da dodatno zatite svoje desno krilo, nakon to su zaposjeli Sirmij. Zimski predah omoguio je Gepidima da koliko-toliko uvrste svoj poloaj, dok je Teoderik bio svjestan toga da mu prava borba tek predstoji. Vjerojatno u veljai 489.110 ostrogotski je kralj pokrenuo svoje ete kako bi se rijeio gepidske prijetnje. Cesta ga je od Sirmija vodila prema Cibalama i odatle prema Mursi. U zamovarenom podruju kojim je protjecala rjeica Ulka, dananja Vuka, Gepidi su se pripremili za odluujui sraz. Samu rjeicu iskoristili su kao obrambeni zid, zaprijeivi prolaz tako to su svoju vojsku rasporedili na stratekim mjestima.111 U bitki koja se
Tako Sevin 1955, 128, Dautova-Ruevljan 1981a, 152. Prema Sevinu (1955, 128-129), ovo bi nagnalo Teoderika da se okrene protiv Murse, gdje se nadao nai namirnice i odakle je mogao napasti Sirmij s lea. 107 Ovo bi se moglo zakljuiti prema navodu iz Jordana, Getica 292, gdje se kae da je Teoderik preko Sirmija uao u Panoniju. Usp. Graanin 2006a, 105. 108 Nema ba mnogo smisla Sevinova tvrdnja (1955, 130) da se Teoderik dokopao Sirmija nakon bitke na rijeci Ulki, jer to znai da bi namjerno sebi za leima ostavio gepidsko uporite, a tek ga je oekivao presudan boj. 109 Pohl 1980, 291, 292 misli da je Sirmij pao u ostrogotske ruke bez ikakvih borbi, dok Wozniak 1979, 141 smatra da je bitka za Sirmij bila voena. 110 Za datum usp. Lwe 1961, 14, Moorhead 1997, 21, Graanin 2006a, 106. Mnogi vjeruju da je bitka voena potkraj 488. godine (Schmidt 1934, 294, Bury 1958a, 422, Burns 1984, 65, Wolfram 1990, 280, Majnari-Pandi 1994, 90, Dizdar 1999, 65, Tomii 2000a, 272, Iskra Janoi 2001, 151, 2005, 41, Andri 2002, 143). Diculescu 1923, 108 i ii 1925, 168 smjetaju je u svretak 488. ili poetak 489. godine. 111 Enodije, 7.28 (= Lakatos 1973, 61). Usp. Andri 2002, 143, Graanin 2006a, 105. Sevin 1955, 129 smatra da su se Gepidi posluili branom na Ulki kako bi ojaali obrambeni poloaj.
106

91

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 91

5. 4. 2011. 14:45:36

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

zametnula na prostoru nepovoljnom za napadaa,112 uspjean je ishod za Ostrogote u prvi mah bio neizvjestan, ali je na kraju cjelodnevnog boja prevladala upornost i brojana nadmo. Zahvaljujui i Teoderikovu osobnom junatvu, Ostrogoti su nadjaali gepidsku obranu, probili njihove opkope i preli rijeku. Potueni su Gepidi ostali i bez kola natovarenih ljetinom, to je Ostrogotima ublailo oskudicu hranom od koje su trpjeli budui da su im zalihe hrane koju su dopremili sa sobom u Drugu Panoniju ve bile na izmaku.113 Kako se ini, u borbi je poginuo i gepidski kralj Traustila / Trapstila, dok je njegov sin i nasljednik Trazarik sklopio s Ostrogotima mir.114 Mir je nedvojbeno odgovarao i Teoderiku koji je time elio sebi osigurati zalee da bi nesmetano mogao provaliti u Italiju.115 Ova odluka je svoju ispravnost pokazala uskoro. Naime, Ostrogote su napali Sarmati, zacijelo negdje u istonoj Slavoniji (Srijemom su ponovno vladali Gepidi), hotei moda iskoristiti ostrogotsku iscrpljenost tek zavrenim sukobom s Gepidima.116 Poticaj sarmatskom nasrtaju vjerojatno je dao bogat plijen u hrani kojeg su se domogli Ostrogoti. Da je imalo sumnjao na gepidsku umijeanost u cijeli sluaj, Teoderik bi se jamano bio osvetio jer bi to bilo oigledno krenje nedavno utanaenog mira. Ovako se s prilinom sigurnou moe pretpostaviti da su Sarmati prepad izvrili samostalno. Obnovivi snage i prikupivi zalihe, Teoderik se u kasno proljee117 iz istonoga dijela Druge Panonije nastavio polagano kretati prema Italiji. Putem se u Podravini vjerojatno spojio s Rugijcima pod kraljem Friderikom koji je 488. godine pobjegao Teoderiku u Novu u Drugoj Meziji i ondje zacijelo postigao s njim dogo Neki dre da se bitka vodila otprilike na mjestu dananjeg Vukovara (usp. Wolfram 1990, 280, Heather 1997, 219), dok drugi pomiljaju na Ad labores pontis Ulcae (usp. Pohl 1980, 291), dananju Bobotu. Druga pretpostavka je mnogo vjerojatnija, odnosno mogue je da je bojite bilo u blizini toga mjesta. Openito se uzima da se bojite nalazilo izmeu Murse i Cibala (usp. Graanin 2006a, 107). Ima i miljenja da se bitka vodila izmeu Vinkovaca i Vukovara (usp. Dizdar 1999, 65, Iskra-Janoi 2001, 151, 2005, 41). 113 Enodije 7.28, 34 (= Lakatos 1973, 61-62). Usp. Diculescu 1923, 107-108, Schmidt 1934, 294, 532, Sevin 1955, 129, Lwe 1961, 14, Pohl 1980, 291, Burns 1984, 65, Wolfram 1990, 280, Andri 2002, 143, Lotter 2003, 118, Graanin 2006a, 107. Pohl 1980, 292 iznosi miljenje da su Gepidi svoj transport sa zalihama, nakon povlaenja iz Sirmija, bili smjestili u Mursu, to je takoer mogue. Iskra-Janoi 2005, 41 ini neshvatljiv previd kad tvrdi da su iz bitke kao pobjednici izali Gepidi. Ispravno ima Dizdar 1999, 65. 114 Diculescu 1923, 110, Stein 1949, 55, Sevin 1955, 130, Csallny 1961, 12, Mirkovi 1971, 50, Moorhead 1997, 21. Vijest o Traustilinoj / Trapstilinoj pogibiji donosi Pavao akon u svojoj Rimskoj povijesti (HR), 15.15 (= Lakatos 1973, 45) 115 Usp. Diculescu 1923, 110. 116 O tome svjedoi Enodije, 7.35. Usp. Schmidt 1934, 294, bilj. 7, Enlin 1947, 68, Lwe 1961, 15, Pohl 1980, 292, Wolfram 1990, 280, Heather 1997, 219, Lotter 2003, 127, Graanin 2006a, 107. Schwarcz 1992, 82 smatra da su Sarmati pomogli Gepidima u borbi protiv Ostrogota (usp. i Dimitrijevi 1969, 91), za to nema potvrde u izvorima. Wolfram 1996, 19 dri da su nomadski Sarmati napali Ostrogote u kraju zapadno od gepidskog podruja, sjeverno ili juno od Drave. 117 Usp. Lwe 1961, 14-15, Graanin 2006a, 107. Wolfram 1990, 280 kae da su jo priekali etvu u gornjoj Slavoniji. Diculescu 1923, 110 smatra da su se Ostrogoti pokrenuli poetkom ljeta, a Schmidt 1934, 294 u proljee. Bury 1958, 422 kae da su zimu, proljee i ljeto 489. Ostrogoti proveli negdje izmeu Sirmija i granice Italije.
112

92

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 92

5. 4. 2011. 14:45:36

Doba germanske prevlasti

vor o suradnji protiv Odoakra.118 Osim zbog ovoga, Teoderik je iz nekoliko razloga odabrao podravsku magistralu za napredovanje prema Italiji. Cesta od Sirmija preko Cibala i Murse bila je u kasnoj antici glavni prometni pravac kojim se stizalo u Italiju. Ostrogotskom kralju je jamano bilo stalo da to je mogue dulje prikrije pravu nakanu svog dolaska u junu Panoniju, a odabirom podravske ceste ostavljala se otvorenom i mogunost za skretanje u Prvu Panoniju ili Norik. Prolazak junom, posavskom cestom mogao bi izloiti Ostrogote napadu iz Dalmacije kojom je vladao Odoakar, to je svakako trebalo izbjei s obzirom na to da su ostrogotsku povorku inile i ene, djeca i starci. Naposljetku, mogue je i da su Teoderikove izvidnice, jamano upuivane tijekom zime sa zadatkom da provjere sigurnost putova kroz Meurjeje, otkrile kako je june dijelove Savije zaposjela znatna skupina Sveva, koja se bila doselila onamo poslije ostrogotskog odlaska iz Panonije,119 a koju se kretanjem uz Dravu moda dalo izbjei.120 Napustivi junu Panoniju, Ostrogoti i njihovi saveznici su vjerojatno u kolovozu 489. stigli u sjevernoitalsku pokrajinu Venetiju.121 Teoderik je u tri i pol godine promjenljivih borbi uspio nadvladati i u oujku 493. na prijevaru ukloniti protivnika.122 Posvetivi se najprije uvrenju vlasti u Italiji, granice podruja koje je neko bio drao Odoakar nije prekoraio prije nego to je od cara Anastazija I. (491.518.) ishodio priznanje svog vladarskog poloaja (497.).123 Nakon toga, odluio je djelatnije zahvatiti u panonski prostor koji je formalnopravno, iako ne i stvarno pripadao Istonom Carstvu. Prva posljedica Teoderikovih probuenih aspiracija bilo je pripojenje Panonije Savije koje se moralo dogoditi izmeu 497. i 504. godine kad su Ostrogoti napali Sirmij.124 Opetovanim ostrogotskim prodorom u Panoniju iznova je postalo aktualno pitanje odnosa s tamonjim Gepidima. Srijemski Gepidi su nakon porazne 488. i 489. godine dodue sauvali svoje kraljevstvo, no ono vie nije uivalo jednaki ugled. Trazarik je bio kralj u Sirmiju, ali se vjerojatno nedugo poslije 489. godine kao novi vladar gepidske jezgrene skupine uz lijevu obalu Tisu pojavljuje Gunderit.125 Ova je podjela oslabila poloaj obje skupine pa kad je Teoderik, nastavljajui provedbu svojih ofenzivnih planova, odluio 504. godine okonati gepidsku dravu u Drugoj Panoniji, nasuprot
Usp. Wolfram 1990, 280. Friderikov bijeg Teoderiku u Novu biljei Eugipije, ivot svetog Severina, c. 44. O spajanju Ostrogota i Rugijaca u Podravini usp. Lwe 1961, 10-12, Pohl 1980, 291, Graanin 2006a, 107. Schmidt 1934, 123, Wolfram 1987, 65 i Lotter 2003, 122 vie naginju pretpostavci da su se Rugijci Ostrogotima pridruili jo u Drugoj Meziji, ali izvori nisu tako izriiti (usp. Prokopije, BG 2.14.24 koji samo kae da su Rugijci otili s gotskom vojskom u Italiju). 119 O tome vidi str. 223-225. 120 O ovim razlozima usp. Lwe 1961, 6-10, Graanin 2006a, 106, bilj. 132. 121 O Teoderikovu dolasku iz Panonije u Italiju svjedoi, iako sasvim openito i kronoloki neprecizno, ak i jedna kronika nastala u Hispaniji, Cezaraugustanska kronika, a. 490. Usp. Graanin 2006a, 105, bilj. 127. 122 Schmidt 1934, 300, Enlin 1947, 76, Stein 1949, 58, Bury 1958a, 426, Wolfram 1990, 283, Heather 1997, 219, Moorhead 1997, 26. 123 Prostko-Prostyski 1994, 151-153 datira sporazum u 498. godinu. 124 Dimitrijevi 1979, 188 neopravdano ostrogotsko pripojenje Savije smjeta u 490. godinu. Tada Teoderik jo nije bio osigurao niti vlast u Italiji. 125 Usp. Diculescu 1923, 110, Csallny 1961, 12, Pohl 1980, 292, 295.
118

93

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 93

5. 4. 2011. 14:45:36

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

onomu to se dogodilo prije 16 godina, nije naiao na otpor vrijedan spomena (moda gepidski maevi pronaeni u Srijemskoj Mitrovici pripadaju ovom vremenu). Trazarik je pobjegao k Gunderitu, prepustivi pobjedniku ne samo svoje kraljevstvo nego i vlastitu majku.126 ini se da je Teoderik za tu vojnu intervenciju trebao izliku: njegov panegiriar Enodije za rat krivi poraenoga koji je ovakav rasplet toboe sam izazvao svojim spletkarenjem i nespremnou na sporazum.127 No, Trazarik se zacijelo drao davno postignutog mira, ali je morao i sa sve veom zebnjom promatrati ostrogotske pretenzije.128 Pokuaj da se osloni na Gunderita pokazao se uzaludan i jamano je samo ubrzao udar Ostrogota koji su htjeli zaokruiti zapadnoiliriko podruje pod svojim nadzorom.129 Nije stoga potrebno pomiljati na stalne trzavice i pogranine razmirice izmeu Gepida i Ostrogota,130 ili da su Gepidi ak istupali s teritorijalnim zahtjevima,131 kako bi se objasnio ostrogotski pohod na Sirmij. Teko je zakljuiti i to bi Gepidi dobili time da su provaljivali na ostrogotsko podruje u Panoniji Saviji, kao to neki istraivai dre moguim.132 Nemogue je dokazati da je Trazarik bio u vezi s Konstantinopolom odakle bi mu doao poticaj da se priblii Gunderitu radi stvaranja saveza protiv Teoderika,133 iako bi se mogla pretpostaviti i odreena upletenost carskoga dvora u ovim dogaajima, makar na diplomatskoj razini. Kako god bilo, Carstvo je nijemo promatralo slom srijemskih Gepida, zabavljeno ratovanjem na Istoku protiv Perzije (upravo su 503. i 504. godina bile vrijeme intenzivnih vojnih napora na istonom bojitu).134 Ostrogotski vojskovoe Picija i Herduik su u brzom naletu 504. godine napali Sirmij i otamo izbacili Trazarika.135 Ostrogotska je pobjeda bila potpuna i nestalo je gepidske vlasti u Drugoj Panoniji. Gepidi su prihvatili novoga gospodara i ostali su naseljeni u Srijemu. Moda je u tome odreenu ulogu imao i gepidski kraljevi Mundon, Trazarikov brati, koji je tada stupio u ostrogotsku slubu, djelujui u to vrijeme kao odmetnik iz uporita Herte na utoku Morave u Dunav.136 Kad je 505. godine car Anastazije I. protiv njega
Enodije, 12.62, Jordan, Getica 300 (= Lakatos 1973, 16, 64). Enodije, 12.60-61 (= Lakatos 1973, 64). 128 Nasuprot tome, Wolfram 1990, 321 smatra da je do tog vremena gepidska samosvijest opasno narasla. 129 Usp. Graanin 2006, 108. Takoer i Enlin 1947, 133-134, Pohl 1980, 294, Wolfram 1990, 321. Schwarcz 2000a, 63 istie Teoderikove imperijalne pretenzije. 130 Enlin 1947, 134. 131 Wolfram 1990, 321. 132 Pohl 1980, 294 ne smatra to samo po sebi nevjerojatnim. Takoer i Schwarcz 2000a, 63, koji spominje mogue pljakake upade na ostrogotsko podruje, ali naglaava da nije bilo pravog ratnog pohoda protiv Ostrogota. 133 To je miljenje iznio Sevin 1955, 130. 134 O ratu protiv Perzije usp. Stein 1949, 92-101, osobito 94-98, Greatrex 1998, 73-119, naroito 94-115. 135 Jordan, Getica 300, Enodije, 12.62, 69, Kasiodor, Kronika, a. 504 (= Lakatos 1973, 16, 64, 66). Usp. Graanin 2006a, 108. 136 Usp. Pohl 1980, 294, Croke 1982, 129, Prostko-Prostyski 1994, 227-228, Schwarcz 2000a, 63. Prostko-Prostyski 1994, 230-236 poistovjeuje Hertu s Margom. Vidi i biljeku 511. O Mundonu usp. Diculescu 1923, 114-117, Pohl 1980, 292-293, Croke 1982, 125-135, ProstkoProstyski 1994, 225-230.
126 127

94

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 94

5. 4. 2011. 14:45:36

Doba germanske prevlasti

uputio vojsku predvoenu ilirikim vojskovoom i konzulom Sabinijanom Mlaim, Mundonu je pomogao Picija, ispravno prosudivi da bi Mundonovim porazom bile ugroene i nedavne steevine Ostrogota u Drugoj Panoniji.137 Zajednikim snagama Picija, njegov dozapovjednik Tuluin i Mundon porazili su rimske ete koje su uglavnom inili bugarski plaenici.138 Doskora su otvoreni pregovori izmeu Ostrogota i carskog dvora: prvo poslanstvo stiglo je u Konstantinopol zimi 506./507. Diplomatska odmjeravanja snaga139 dovrena su sporazumom 510. godine, kojim je Carstvo dobilo jugoistoni kut Druge Panonije s Basijanom kao isturenom tokom, dok su Ostrogoti zadrali najvei dio pokrajine s utvrdama na Dunavu do Burgene i Tauruna.140 Tada im je zacijelo slubeno priznat i posjed nad Panonijom Savijom, a moda i nad Dalmacijom.141 Vrijedi istaknuti da su se Ostrogoti morali odrei i manjeg dijela podruja u istonom Srijemu koji su nastavali Gepidi. Mogue je da su tom prigodom preselili tamonje gepidske naseljenike u svoj dio Druge Panonije, pa bi upravo na ispranjena gepidska selita u jugoistonom, rimskom dijelu Druge Panonije Anastazije I. dao 512. godine naseliti Herule.142 Herule su oko 508. presudno porazili njihovi dotadanji podlonici Langobardi, skrivi njihovu mo, pa je raseoba najvei dio herulskog naroda i dovela u junu Panoniju.143 Temeljna zadaa Herula kao federata bila je da tvore pograninu branu prema ostrogotskoj Panoniji.144 No, nisu se
Usp. Andri 2002, 145, Graanin 2006a, 108. Marcelin, a. 505, Kasiodor, Variae, 8.10.4, Jordan, Getica 300-301. Takoer i Kasiodor, Kronika, a. 504 (= Lakatos 1973, 16-17, 66-67). 139 S ovime moda treba povezati i pohod carske flote protiv june obale Italije 508. godine o emu izvjeuje Marcelin, a. 508 (usp. Graanin 2006c, 242). 140 O tome usp. Diculescu 1923, 111-112, Schmidt 1934, 348-350, Enlin 1947, 133-135, 155, Stein 1949, 145-146, 156, Bury 1958a, 460, Duani 1967, 74-75, Capizzi 1969, 165-170, Mirkovi 1971, 50-51, Pohl 1980, 293-294, Wozniak 1981, 366, 370-374, Burns 1984, 194-195, Wolfram 1987, 73, 1990, 321-322, Prostko-Prostyski 1994, 237-245 (mirovni sporazum sklopljen izmeu 1. rujna 509. i poetka 511.), Moorhead 1997, 174-175, Schwarcz 2000a, 6367, Andri 2002, 144-145, Lotter 2003, 26-27, 127-128, Graanin 2006a, 108-109. 141 Christou 1991, 57-58 pogreno datira sporazum 512. godinom i neprecizno kae da se Teoderik bio tom prigodom odrekao krajeva zapadno od Sirmija, budui da je grad ostao u ostrogotskoj vlasti. 142 Marcelin, a. 512.11 (= Lakatos 1978, 89). O Herulima u Drugoj Panoniji svjedoi Menandar, fr. 5.4, 2-6 (= Lakatos 1978, 102). Usp. Barii 1955, 3, 7, Ferjani 1969, 44, 1974, 109, Mirkovi 1971, 51, Pohl 1980, 298 (i oko Singiduna), Andri 2002, 151. Prema Wozniaku 1981, 374, Heruli su bili naseljeni u Prvoj Meziji oko Singiduna (prethodno u Obalnoj Dakiji, usp. Wozniak 1979, 144; takoer i Schmidt 1934, 553, Bury 1958b, 303, bilj. 1, pored Lakatos 1978, 89). Bna 1987a, 122 kae da su se Heruli smjestili kod Singiduna. Stein 1949, 305 smatra moguim da je Herule oko Basijane ve bio smjestio Anastazije, iako to prvenstveno pripisuje Justinijanu I. Duani 1967, 75 netono misli da su Heruli 512. godine napali oblast Basijane. Ni arheologija ne pomae u tonom utvrivanju naseobinskog prostora Herula jer njihovi nalazi nisu sigurno izluivi iz opeg germanskog fundusa (usp. Dimitrijevi 1967, 232; taj nedostatak pokuava nadoknaditi Kiss 1984a, 133-137, koji na temelju dostupne arheoloke grae i izvora nastoji poblie identificirati Herule na prostoru dananje sjeverne Srbije). 143 Heruli su inae u drugoj polovini 5. stoljea, prije spomenutog poraza, ivjeli na prostoru june Moravske, zapadne Slovake i Gornje Austrije (Pohl 1980, 279, Lotter 2003, 130). 144 Wozniak 1981, 374. Bury 1958a, 436, bilj. 1 misli da su Heruli trebali osnaiti depopulirane ilirike oblasti. Drugi istraivai dre da su imali posluiti kao zatita prema Gepidima
137 138

95

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 95

5. 4. 2011. 14:45:36

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

pokazali osobito pouzdanima. Gotovo odmah poeli su napadati oblinje krajeve i pljakati rimsko stanovnitvo, to je izazvalo promptnu reakciju carskih vlasti. Anastazije je protiv njih uputio vojsku koja ih je teko porazila, nanijevi im velike gubitke, to je Herule ponukalo da se primire. ini se da im nisu bili iznova nametnute federatske obveze, iako je i dalje zacijelo postojala mogunost da Carstvo meu njima novai vojnike za svoje potrebe.145 Postoji nekoliko razloga za ostrogotsko irenje na Meurjeje. Taj je prostor imao veliku strateku vanost kao predstraa Italije i Dalmacije.146 Nadzor nad oblastima u junoj Panoniji omoguavao je lagani pristup Italiji to bi uvijek bila mogua opasnost za ostrogotsko gospodstvo na Apeninskom poluotoku. Ne manje vana bila je i potreba da se na junopanonske pokrajine protegne ureena rimska uprava koju je Teoderik promicao i ustrajanjem uz koju je htio utemeljiti svoju vladavinu u oima italorimske aristokracije.147 Upravo su organizirana pokrajinska uprava kao i nastojanje da se uspostave i odre sreeni odnosi postali glavnom znaajkom ostrogotske vladavine u junoj Panoniji. S tim u vezi zbila se i vana promjena: Panonija Savija je s Dalmacijom sjedinjena u jedinstvenu upravnu cjelinu sa sjeditem u Saloni pod gotskim komesom Dalmacije i Savije (comes Dalmatiarum et S(u)aviae).148 Kada se to tono dogodilo, nije mogue utvrditi na temelju dostupne izvorne grae, no moda nedugo poslije 504./505. godine, a svakako prije 526./527. godine jer se upravo tada spominje komes Osuin nadlean za pokrajine Dalmaciju i Saviju.149 Dodatnu potkrijepu uprav(Schmidt 1934, 555, Kovaevi 1960, 31; uz Andri 2002, 151). Prokopije, BG 2.14.29-32 (= Lakatos 1978, 10). Prokopije, BG 2.14.32, izriito kae da nakon poraza Heruli nisu bili ni rimski saveznici niti su Rimljanima bili na korist. Usp. Schmidt 1934, 553-554, Stein 1949, 151, Barii 1955, 3-4, Bury 1958b, 300, Ferjani 1974, 109, Lakatos 1978, 89-90. Mirkovi 1971, 51 pogreno tvrdi da su se Heruli pokuali proiriti prema zapadu i da su ih suzbili Ostrogoti. Iz navedenoga mjesta kod Prokopija jasno proizlazi da su se drali po strani u odnosima izmeu Ostrogota i Carstva (usp. Christou 1991, 64). Schmidt 1934, 553-554 dodaje kako je Carstvo dopustilo Herulima ostanak jer se nije moglo liiti pomoi germanskih vojnika. Wozniak 1981, 374 dri da se Anastazijeva kaznena ekspedicija protiv Herula dogodila 514. godine, ali ne otkriva na emu temelji taj zakljuak. 146 To jasno izraava Enodije, 12.60 (= Lakatos 1973, 64), koji kae da je Sirmij neko bio granica Italije. 147 Usp. Wozniak 1981, 368. 148 O tome spajanju usp. ii 1914a, 142, 1925, 168, Ferluga 1957, 23-24, Wilkes 1969, 424, Wozniak 1981, 375, Wolfram 1985a, 315, 1987, 72, 1990, 320, Tomii 2000a, 272, Andri 2002, 145. Katii 1998, 105, oslanjajui se po svoj prilici na Wolframa (1990, 291), biljei da je sjedinjenje Dalmacije i Savije bilo tako potpuno da je uz gotskog komesa postavljen i rimski namjesnik (praeses ili consularis). 149 Kasiodor, Variae, 9.8.1 (= ii 1914a, 147-148). Usp. Schwarcz 2000a, 63, 68, Graanin 2006a, 110. Wolfram 1985a, 315, 1987, 72, 1990, 320 smatra da je administrativno povezivanje Dalmacije i Savije provedeno prije 504. godine. Vidi i Sokol 1994a, 1134, koji pripajanje Savije Dalmaciji datira u vrijeme oko 500. godine. Izmeu 507. i 511. godine je kao komes u Dalmaciji poznat Osuin (Variae, 1.40.1), a kao predstojnik Dalmacije navodi se na jo dva mjesta (Variae, 3.26.1, 9.9.1). Usp. i PLRE II, 815, s. v. Osuin, Amory 2003, 403. Burns 1984, 175 smatra da je pod komesom Osuinom Savija prestala biti zasebna upravna jedinica zbog obnove gepidske moi u okolici Sirmija, odnosno da je prije sirmijskoga rata imala odvojenu pokrajinsku upravu. Toga posebnog komesa u Saviji Burns 1984, 174-175 vidi u Fridibadu, upuenom
145

96

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 96

5. 4. 2011. 14:45:36

Doba germanske prevlasti

nom zdruivanju Dalmacije i Savije pruaju i sauvani spisi dva pokrajinska crkvena sabora odrana u Saloni 530. i 533. godine na kojima se meu pozvanim velikodostojnicima navode i biskupi Siscijske crkve Ivan odnosno Konstantin.150 Druga Panonija, sada poznata pod nazivom Sirmijska Panonija (Pannonia Sirmiensis),151 bila je ustrojena kao zasebna upravna jedinica, s vlastitim komesom (vjerojatno je nosio naslov comes Pannoniae Sirmiensis), to su nalagale i vojnostrateke potrebe, budui da je ova pokrajina bila pogranina oblast prema Istonom Carstvu.152 ini se da je pripajanje Savije Dalmaciji potaknulo poistovjeivanje pojma Panonije sa Sirmijskom Panonijom.153 Ostrogotsku upravu u junopanonskim oblastima obiljeili su opetovani pokuaji sreivanja prilika i stvaranja stabilnog poretka, u cilju jaanja obrane ovoga prostora, ali i osiguranja ostrogotske vlasti u Italiji i Dalmaciji. Kralj Teoderik je u dva navrata u Saviju uputio opunomoenike, Fridibada (izmeu 507. i 511. godine) i Severina (525./526. godine) sa zadatkom da tamonje stanje privedu redu. Fridibad se zacijelo sudskim ovlastima trebao suprotstaviti ubojstvima, otimainama stoke, kraama i drugim zloinima koji su se razmahali meu pokrajinskim stanovnitvom.154 Pravni strunjak Rimljanin Severin poslan je kako bi utiao pokrajinski puk koji se alio na zloporabe posjednika, ali i kako bi umirio same posjednike nezadovoljne poreznim optereenjima.155 U Sirmijskoj Panoniji, oznaenoj kao nekadanjemu gotskom sjeditu,156 slinu je ulogu primiritelja prilika preuzeo komes Kolosej. Njemu su potekoe stvarali sporovi izmeu mjesnih Rimljana i barbara koji bi esto prerasli u
u Saviju izmeu 507. i 511. godine (Kasiodor, Variae, 4.49.1). No, Fridibadova sluba se nigdje ne spominje u izvoru, a iz zadaa koje su mu povjerene prije proizlazi da je imao sudske ovlasti (usp. Wolfram 1987, 73, 1990, 320), dok je gotski komes prvenstveno bio zapovjednik mjesnih postrojbi odnosno vojni upravitelj. Fridibada komesom Savije smatraju i PLRE II, 485, s. v. Fridibadus i Lotter 2003, 124, Schwarcz 2000a, 68 misli da je bio comes civitatis Sisciae, a Amory 2003, 375-376 vojni comes civitatis u pokrajini pod Osuinovim glavnim zapovjednitvom. O tome usp. Zeiller 1906, 149, ii 1914a, 149-157, 1925, 171-172, Brato 1986, 377-378, 1987, 159, 182-183, Kunti-Makvi 1994, 997-1002, 1997, 85, Katii 1998, 106, Tomii 2000a, 273. Kasiodor, Variae, 3.23.2, 4.13.1. Usp. i Wolfram 1985a, 315, 1987, 73, 1990, 320. ii 1925, 168 i Basler 1972, 17 pogreno navode da su se Ostrogoti administrativno proirili i na susjedne oblasti u Prvoj Meziji, odnosno na Singidun (usp. Andri 2002, 145-146, bilj. 47, Graanin 2006a, 110, bilj. 157). Usp. Andri 2002, 148, Graanin 2006a, 110. Za dodatnu literaturu vidi i gore, bilj. 149. Kasiodor, Variae, 3.24: universis barbaris et Romanis per Pannoniam constitutis Theodericus rex, svim barbarima i Rimljanima nastanjenima u Panoniji kralj Teoderik (dopis kojim se i Ostrogotima i rimskom puku nalae da se pokoravaju nalozima komesa Koloseja koji je upravljao Sirmijskom Panonijom; usp. Variae, 3.23, 4.13); Prokopije, BG 1.15.26 odvaja Siscijce od Panonaca koji, prema njemu, zajedno s Daanima ive istono od Noriana, prostirui se do Dunava i drei gradove Singidun i Sirmij. Kasiodor, Variae, 4.49 (= ii 1914a, 144-145). Usp. ii 1925, 169, Wolfram 1990, 320, Goldstein 1995, 61, Lotter 2003, 124, Graanin 2006a, 111. Kasiodor, Variae, 5.14, 15 (= ii 1914a, 146-147: samo Variae, 5.15). Usp. ii 1925, 169, Burns 1984, 175, Goldstein 1995, 61, Andri 2002, 147, Graanin 2006a, 111. Istu dunost obnaao je i pod kraljem Atalarikom (526.534.) (Kasiodor, Variae, 9.9.2 = ii 1914a, 148). Kasiodor, Variae, 3.23.2. Kolosej je za komesa u Sirmijskoj Panoniji bio postavljen oko 510. godine (usp. PLRE II, 305, s. v. Colosseus, Schwarcz 2000a, 68, Amory 2003, 368).
97

150

151

152

153

154

155

156

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 97

5. 4. 2011. 14:45:37

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

98

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 98

5. 4. 2011. 14:45:37

Doba germanske prevlasti

estoke sukobe, a i morao je voditi stalnu brigu o stegi gotskih vojnika i budno paziti da su namireni kako se ne bi upustili u pljaku.157 Vrlo je vjerojatno da su meu barbarima koji su upadali u otre razmirice s romaniziranim stanovnitvom bili i Gepidi. Trud oko jaanja obrambene sposobnosti ostrogotske drave u Meurjeju ogleda se i u naseljavanju dijela svevskih Alamana koji bi se pridruili svojim srodnicima Svevima u Saviji.158 S druge strane, Teoderik je izmeu 523. i 526. godine odluio preseliti glavninu gepidskog stanovnitva iz Sirmijske Panonije na ostrogotsko podruje u Galiji, u Provansu, gdje su trebali posluiti kao tit na granici s kraljevstvom Burgunda.159 Moda je na ovo bio ponukan i nespremnou Gepida da se konano primire i obustave razraune s mjesnim puanstvom. Arheoloka ostavtina koja pripada drugom razdoblju ostrogotske vlasti u junoj Panoniji moe se ustanoviti na nekoliko mjesta, pri emu je uoljiva razlika u odnosu na vrijeme prvoga boravka Ostrogota u Meurjeju. Pritom na umu valja imati i mogunost da dio predmetnih ostataka koji se obino datiraju u prvo razdoblje ostrogotske nazonosti u panonskim oblastima pripada zapravo ovom vremenu. U Sirmijskoj Panoniji nalazi koji su mogli pripadati Ostrogotima u drugoj fazi njihove vlasti u junopanonskim krajevima otkriveni su u Dalju, Novim Banovcima i Srijemskoj Mitrovici.160 Mnogo eu vrstu nalaza ini ostrogotski novac iji su primjerci pronaeni u Dalju, Donjem Miholjcu, Golubincima kod Stare Pazove, Novim Banovcima, Srijemskoj Mitrovici, trbincima kod akova, Vinkovcima, okolici Vukovara i kod Zemuna. U Panoniji Saviji arheoloki su ostaci znatno rjei, ima ih tek oko Siska, te u dalmatinsko-savijskom pograniju, u Rakovanima kod Prijedora. Isto vrijedi i za otkria ostrogotskog novca: brojniji su nalazi iz Siska, dok je nalaz iz Baina kod Hrvatske Dubice usamljen. Raspored nalazita pokazuje da su Ostrogoti vrlo dosljedno slijedili logiku smjetanja na vanim rijenim prijelazima i prometnim voritima odnosno da su bili svjesni potrebe njihova nadziranja i osiguravanja. Teoderikovom smru 526. godine promijenili su se odnosi snaga u srednjem Podunavlju. ini se da je tada Istono Carstvo odluilo djelatnije zahvatiti u tamonje prilike, pomiljajui zacijelo i na jaanje svog utjecaja u jugoistonoj Panoniji. Ta se okolnost nesumnjivo zrcali i u obnovi vrih veza s Herulima. Justinijan I. je ve u
Kasiodor, Variae, 3.23, 24, 4.13. Usp. Andri 2002, 147, Graanin 2006a, 111. Usp. Lotter 1968, 278-279, 2003, 125-126, Wolfram 1987, 74, 1990, 317, Castritius 1994, 144. Schmidt 1934, 348-349 dri da su Alamani moda bili smjeteni kao vojna posada u Sirmij. Enlin 1947, 136 i Stein 1949, 147, bilj. 1 govore openito o Panoniji. Nazonost nalaza koji se pridjeljuju Alamanima mogue je pretpostaviti u nekropoli na lokalitetu Bonjia voe podno Rakovana kod Prijedora, smjetenoj na razmeu Savije i Dalmacije (usp. Vinski 1971a, 54; takoer i Sokol 1994a, 1134; drukije Mileti 1978, 102, koja ne smatra kako odnosni nalazi pokop u izdubljenom deblu i metalne torbice pripadaju Alamanima). 159 Usp. Diculescu 1923, 118, Schmidt 1934, 534, Stein 1949, 250, Sevin 1955, 134, Kovaevi 1960, 33, Csallny 1961, 12, Bna 1976, 29, Wolfram 1990, 322, Andri 2002, 144, Lotter 2003, 128. Mrkobrad 1980, 45 i Tomii 2000a, 275 pogreno kau da su Gepidi preseljeni u sjevernu Galiju. Vinski 1971a, 55, 1971b, 383 ispravno govori o djelominom preseljenju Gepida. O tome svjedoi Kasiodor, Variae 5.10.1-3, 5.11 (= Lakatos 1973, 68-69). 160 Pet fibula iz Novih Banovac mogle bi pripadati Gepidima (usp. Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 83-84, br. 82/14-18, 20), a i pokoji nalaz iz Srijemske Mitrovice moda je bio u gepidskoj uporabi.
157 158

99

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 99

5. 4. 2011. 14:45:38

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

sijenju 528. godine sklopio s herulskim kraljem Grepom / Gretom sporazum o saveznitvu.161 Od tog je vremena carska vlast esto posezala za Herulima naseljenima u jugoistonom kutu Druge Panonije i u sjeverozapadnom kutu Prve Mezije kao vojnim plaenicima, koji su koriteni irom istonorimskih bojinica.162 Ipak, ni tada Heruli nisu postali bitno pouzdaniji nego su ih potresali estoki unutranji razdori, a poslije 536. godine znali su se ponovno zalijetati i u susjedne rimske oblasti radi pljake. Aktivnija carska politika poklopila se i s novim buenjem gepidskih pretenzija prema panonskim krajevima. Stoga je lako mogue da su Gepidi barem uz preutni pristanak, ako ne i na poticaj Carstva provalili u Drugu Panoniju i pokuali osvojiti Sirmij, ali su ih Ostrogoti pod vodstvom buduega kralja Vitigisa porazili i potom prolazno upali i na istonorimsko podruje u sjevernom Iliriku.163 Gepidski se napad u historiografiji razliito datira, 527., 528. i 530. godinom, no najizglednijom se kao rjeenje doima 528. godina.164 Pojedini istraivai pretpostavljaju da su u gepidskom udaru sudjelovali i Heruli.165 No, dostupni izvori ne pruaju dostatnu potkrijepu za to pa sve ostaje na razini puke pretpostavke. Sudionitvo Herula pruilo bi Ostrogotima nedvojben dokaz da je u napad umijeano i Carstvo, to bi dodatno otealo njihove odnose.166 Prodor na istonorimsko podruje svjedoi o tome da je
Da su Heruli postali rimski saveznici, izriito navode Prokopije, BG 2.14.34, Teofan, A.M. 6020 (175, 3-5) (= Lakatos 1978, 91) i Kedren 1, 643, 14-15, dok Ivan iz Nikiua, 90.70 (141) (= Lakatos 1978, 91) kae da su postali podlonici. Usp. Stein 1949, 305-306, Barii 1955, 4-5, Bury 1958b, 300, Wozniak 1979, 144, Christou 1991, 64. Ferjani 1974, 109 pogreno tvrdi da je Justinijan na poetku vladavine 528. godine porazio Herule, nakon ega bi oni bili naseljeni na tlu Carstva. 162 Usp. Schmidt 1934, 555-558, Stein 1949, 313, bilj. 1, 355, 360, 499, 512, 522, 529, 566, 596, 600, Bury 1958b, 82, 105, 107, 115, 127, 197, 261, 300. 163 Prokopije, BG 1.3.15, 11.5 (= Lakatos 1973, 19, 20), Kasiodor, Variae, 11.1.10-11. O ovim dogaajima usp. Diculescu 1923, 120-121, Schmidt 1934, 534, Stein 1949, 307-308, Mirkovi 1971, 51, Bna 1976, 17, Maksimovi 1980, 26, Pohl 1980, 299, Wozniak 1981, 377-379, Wolfram 1990, 322-323, 334, Andri 2002, 150. Tomii 2000, 275, pogreno tumai da su 528. godine Ostrogoti prisiljeni na povlaenje iz Srijema, to bi onda iskoristili Gepidi. 164 Za argumentaciju usp. Graanin 2006a, 112, bilj. 168. ini se da datacija u 530. godinu ovisi o Jordanovu navodu, Romana 363, koji je Th. Mommsen u svome izdanju povezao s navodom iz Marcelinove Kronike (a. 530) o uspjenom ratovanju tadanjeg ilirikog vojskovoe Mundona protiv Slavena i Bugara. No, Marcelinova se vijest protee na dvije godine (529. i 530.), a nije ju mogue ni dovesti sasvim u vezu s Jordanovim navodom zbog njegove openitosti. Za 527. godinu odluuje se Wozniak 1981, 377, 378 (ipak, dvoji da bi mogla biti u pitanju i 528. godina; usp. Wozniak 1979, 144, 1981, 378), za 528. godinu Stein 1949, 307-308, Barii 1955, 5, Mirkovi 1971, 51, Bna 1976, 17, Maksimovi 1980, 26, Tomii 2000, 275, Andri 2002, 150, a za 530. godinu Diculescu 1923, 121, Schmidt 1934, 534, Sevin 1955, 136, Kovaevi 1960, 33, Werner 1962, 134, Pohl 1980, 299, Wolfram 1987, 73, 1990, 323, 334, 1996, 18, Schwarcz 2000a, 69. Christou 1991, 65 rat okvirno smjeta izmeu 526. i 535. godine. 165 Stein 1949, 307, Barii 1955, 5, Mirkovi 1971, 51, Wozniak 1979, 144, 1981, 377, 379, Mrkobrad 1980, 46, Wolfram 1990, 322-323, Christou 1991, 65. Pretpostavlja se da bi u cijeli sukob bio upleten i Mundon na elu Herula (Stein, Barii, Christou, Wozniak), dok Andri 2002, 150 smatra da je na Sirmij navalio iskljuivo Mundon po nalogu Carstva. No, ovo nema oslonca u izvorima. 166 Izbor rijei kod Kasiodora (Variae, 11.1.10-11) navodi na zakljuak da je ravenski dvor bio uvjeren u istonorimsku upletenost.
161

100

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 100

5. 4. 2011. 14:45:38

Doba germanske prevlasti

Vitigis sumnjao u to da iza svega stoje Istoni Rimljani, ali se ipak spremno povukao po nalogu ostrogotske kraljice i regentice Amalasvinte. Kasnije se Justinijan prituio upravo na ovaj upad u slubenom pismu Amalasvinti, naglasivi da se dogodio niim izazvan.167 Bilo bi to i u diplomatskim okvirima preoigledno licemjerje da su carski federati Heruli imali neposredne veze s gepidskim napadom. Uostalom, Carstvu u to vrijeme nikako nije odgovarao otvoreni razdor s Ostrogotima s obzirom na to da su upravo tada narasle napetosti s Perzijom koje su se 528. godine pretoile i u rat.168 Na ovom mjestu valja spomenuti kako bi pojedini gepidski maevi pronaeni u Srijemu mogli pripadati i ovom vremenu.169 U vezi s prodorom ostrogotskih eta u sjeverni Ilirik ustvreno je i da je dio Druge Panonije koji je Ravena morala 510. godine odstupiti Carstvu privremeno pripao Ostrogotima,170 to bi znailo da su tamonji Heruli morali potpasti pod ostrogotsku vlast. No, iz ve navedenih razloga mnogo je vjerojatnije da se nije dogodila nikakva promjena granica i da je stanje u pograniju vraeno na ono predratno. Da je Carstvo uoi rata protiv Ostrogota vladalo i ovim dijelom Druge Panonije, svjedoi Justinijanov ukaz od 14. travnja 535. kojim je nadbiskupu Justinijane Prime (Iustiniana Prima, Cariin Grad kod Leskovca), pored Unutranje i Obalne Dakije, Prve Mezije, Dardanije, Prevalitane i Druge Makedonije, podvrgnut u crkvenom pogledu i dio Druge Panonije oko grada Basijane.171 Ovo pokazuje i da je Carstvo uznastojalo to vre povezati jugoistok Druge Panonije s Ilirikom prefekturom. injenica da su Ostrogoti tako lako prodrli na carsko podruje kroz krajeve gdje su bili naseljeni Heruli pokazuje da oni i nisu bili spremni pruiti vei otpor. Smrt kralja Teoderika Carstvo je iskoristilo i za to da bi ojaalo svoje veze sa zapadnogermanskim Langobardima i uzdignulo ih na novu razinu. Langobardi su po svoj prilici na samom poetku vladavine kralja Vakona (510.540.) prodrli u sjevernu Panoniju i nametnuli se ondje naseljenim Svevima.172 Ve i tada mogue je pretpostaviti neto vie od puke preutne privole konstantinopolskoga dvora za snaniji ulazak Langobarda na formalnopravno carsko podruje u Panoniji, budui da su oni inili snanu protuteu Ostrogotima. Jae privezivanje Langobarda uz Carstvo sklapanjem ugovora o savezu u to vrijeme jamano jo nije dolazilo u obzir zbog mira koji tek to je bio utanaen s Teoderikom jer bi to pobudilo u ostrogotskom kralju sumnju o pravim carskim nakanama. Ovo je prestalo biti
169 170 171 172
167 168

Prokopije, BG 1.3.17. O tome usp. Stein 1949, 283-286, Greatrex 1998, 151-165, osobito 156-159. Spate iz Iloka, Netina i Zemuna. Tako Wolfram 1990, 323. Justinijan, Novellae 11 (= ii 1914a, 167). Usp. i Andri 2002, 152. Za ovu dataciju usp. Vrady 1984, 105-122, Bna 1987a, 124-125, 1988, 63-73, 1990, 14, Christie 1998, 32-33, Kiss 1999a, 119, Jarnut 2000, 73. O ranoj nazonosti Langobarda u sjevernoj Panoniji prema arheolokim nalazima usp. i Bierbrauer 1993, 104-107. Prije se dralo, iako je to miljenje prisutno i danas, da su se Langobardi tek 526./527. godine, nakon Teoderikove smrti, nametnuli Svevima i naselili u sjevernoj Panoniji (usp. Werner 1962, 134, Bna 1976, 31, 1979b, 396, Salamon Ss 1980, 404, Jarnut 1982, 20, Menghin 1985, 32, Wolfram 1987, 77, Christou 1991, 63, Lotter 2003, 133). No, mnoina arheolokog materijala jasno pokazuje da je langobardski boravak morao trajati dulje vrijeme odnosno dvije generacije (50-60 godina).
101

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 101

5. 4. 2011. 14:45:38

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

potekoa nakon to je Teoderik 526. godine preminuo. Zacijelo 527. godine, a moda ve u jesen 526. Carstvo je slubeno odobrilo langobardsko zaposjedanje sjeverne Panonije sve do Drave, pritom vjerojatno sklopivi s njima i savezniki ugovor.173 Pojedini istraivai smatraju da ovaj sporazum nije ni postojao174 ili da je sklopljen prigodom izbijanja istonorimskog rata protiv Ostrogota175 odnosno da je bio uperen protiv Gepida.176 Meutim, loginijim se ini da je ugovor o savezu ostvaren upravo 527. godine, jer je Carstvo tada nastojalo osnaiti svoj utjecaj u Podunavlju, i to ponajprije nautrb Ostrogota, a ne Gepida. estok ostrogotski protuudar 528. godine zacijelo je nagnao Langobarde da se ne uputaju u otvoren sukob s njima ve da se dre po strani pa nisu ugroavali ostrogotske posjede u Unutranjom Noriku i u junoj Panoniji.

Novi gospodari june Panonije: Gepidi i Langobardi


Rat koji je Justinijan 535. godine pokrenuo protiv Ostrogota utjecao je izravno i na junopanonski prostor. Glavni udari carske vojske bili su upereni protiv Italije (Belizar) i Dalmacije (Mundon). Pred nadiranjem istonorimskih snaga u Dalmaciju Ostrogoti su se poeli povlaiti iz Meurjeja. Tada su Istoni Rimljani preoteli Ostrogotima Sirmij, ali je grad ve sljedee godine pao pod Gepide.177 Ostrogoti u tom asu nisu jo bili nepovratno nestali iz june Panonije, iako su otamo povukli svoje snage radi obrane Italije. Naime, jedna je gotska vojska 537. godine novaila ljudstvo meu barbarima u Saviji, po svemu sudei Svevima.178 Ovo je ujedno
Godina 527. proizlazi iz tvrdnje izvora (Pavao akon, HL 2.7, OGL 5) da su Langobardi u Panoniji boravili 42 godine (pokrajinu su napustili 568.). Usp. Wolfram 1987, 77, 1997, 281). Mnogi istraivai spominju savez, ali ga ne datiraju (usp. Schmidt 1934, 579, Stein 1949, 309, Jarnut 1982, 22, Menghin 1985, 33, Christie 1998, 32-33). Mirkovi 1971, 51 pogreno kae da su se oko 539. godine Langobardi poeli naseljavati u Noriku i da su sklopili sporazum s Konstantinopolom uperen protiv Gepida. 174 Vrady 1984, 112-115 dri da je spomenuti broj godina (vidi prethodnu biljeku) rukopisna pogreka i da se zapravo radi o 22 godine, kako donosi HLCG 2, pa da je savez izmeu Langobarda i Istonih Rimljana sklopljen tek 546. godine. No, iz drugih vrela poznato je da su Langobardi ve otprije bili u savezu s Konstantinopolom (usp. Prokopije, BG 2.22.11-12). 175 Jarnut 2000, 74. 176 Bna 1956, 236, 1964, 90. Usp. i Christou 1991, 70. 177 Prokopije, BG 3.33.8, 34.17, 34.35 (= Lakatos 1973, 22, 24, 26), Prokopije, Tajna povijest, 18.18 (= VIINJ I, 51, Lakatos 1973, 36). O gepidskoj vlasti nad Sirmijem svjedoi poetkom druge polovine 6. stoljea i Ivan Lidski, O poglavarstvima, 3.32 (184, 2-3 = Lakatos 1973, 75) Usp. Stein 1949, 309, Mirkovi 1971, 51, Wozniak 1979, 1981, 381, Pohl 1980, 299, Christou 1991, 69, Graanin 2006a, 112. Wolfram 1987, 73, 1990, 323 smatra da su Gepidi osvojili Sirmij i Sirmijsku Panoniju najkasnije 537. godine, poslije neuspjeha posljednje ostrogotske ofenzive u Dalmaciji (usp. Wolfram 1996, 18, gdje se navodi upravo 537. godina kao vrijeme pada grada pod Gepide), dok Schmidt 1934, 535 ima ubrzo nakon 535. godine (isto i Csallny 1961, 12, Lakatos 1973, 74, Boji 1994, 41). Brunmid 1924a, 673 ak kae da su Gepidi zauzeli Sirmij oko 540. godine, dok je na drugom mjestu mnogo precizniji, potkraj 536. godine (1924b, 4). Pad Sirmija pod Gepide 536. godinom datiraju i Stefan 1925, 26 i Meixner 1956, 4, 1963, 10. 178 Prokopije, BG 1.16.8-9. Usp. PLRE III, 136, s. v. Asinarius, Amory 2003, 363, Lotter 2003, 126.
173

102

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 102

5. 4. 2011. 14:45:38

Doba germanske prevlasti

i posljednji put da su Ostrogoti djelovali u Meurjeju i njihova je nazonost na junopanonskom prostoru nakon toga okonana.179 Rat protiv Ostrogota mogao je ponukati Justinijana da potkrijepi ili obnovi postojei sporazum s Langobardima slanjem novanog dara, to bi langobardskog kralja Vakona dodatno uvrstilo u saveznitvu.180 Oslonac Carstva na Langobarde bivao je to snaniji to su Gepidi postajali sve veom prijetnjom. Gepidski nasrtaj na Sirmij uslijedio je moda ubrzo nakon pogibije vojskovoe Mundona u proljee 536.,181 a valja pretpostaviti kako istonorimska posada u Sirmiju nije bila dovoljno brojna da se suprotstavi napadu niti su Rimljanima na raspolaganju stajala pojaanja.182 Stoga nije nemogue ni da su se pred gepidskim nadiranjem carske ete jednostavno povukle iz grada.183 Budui da je Justinijan, razgnjevljen gepidskim postupkom koji je bio u oitoj suprotnosti s njihovim obvezama kao carskih saveznika, smjesta obustavio isplatu svakogodinjeg supsidija i time efektivno dokinuo dotadanji njihov ugovor o saveznitvu i prijateljstvu,184 potpuno su neutemeljene pretpostavke da je Carstvo Gepidima svojevoljno prepustilo Sirmij odnosno da im ga je car ustupio ili im omoguio da opet preuzmu vlast u istonom dijelu Druge Panonije.185 To se kosi kako s ciljem pohoda protiv Ostrogota, sadranim u nakani da se obnovi rimska vlast na podruju cijelog Ostrogotskog Kraljevstva, tako i s odnosima izmeu Carstva i Gepida nakon to su oni zaposjeli Sirmij. Osim toga, neosnovano je pomiljati i na to da bi Gepidima Sirmij bili prepustili Ostrogoti186 ve i s obzirom na injenicu o njihovu dugotrajnom neprijateljstvu.
O ovim dogaajima usp. Diculescu 1923, 124-125, ii 1925, 172-173, Schmidt 1934, 534-535, Mirkovi 1971, 51, Pohl 1980, 299, Wozniak 1981, 381-382, Wolfram 1990, 323, Schwarcz 2000a, 70, Lotter 2003, 29, 126, Graanin 2006a, 112-113. Vano je naglasiti da Mundon nije vodio operacije protiv Sirmija kako misli Lotter 2003, 29 (usp. Wozniak 1981, 381, Graanin 2006a, 113, bilj. 171). Katii 1998, 108 smatra da je Savija iznova dospjela pod carsku vlast tek 552. godine. 180 Moda je to ponukalo cara da u intitulaturu uvrsti naslov Langobardski (Langobardicus) koji se, kako se ini, pojavljuje oko 540. godine (usp. Christou 1991, 72, bilj. 94). 181 Slino i Stein 1949, 307. Za vanost Mundona u gepidsko-istonorimskim odnosima usp. Wozniak 1979, 146-147. O Mundonovoj pogibiji usp. Stein 1949, 344, Bury 1958b, 174, 175, bilj. 1, Wolfram 1990, 340. Diculescu 1923, 125 stavlja gepidsko osvajanje Sirmija u vrijeme od kolovoza do studenog 536., a Wozniak 1979, 146 u kasno ljeto ili ranu jesen 536. 182 Usp. Wozniak 1981, 381-382, koji plauzibilno povezuje nemogunost Carstva da zadri Sirmij injenicom da su raspoloive vojne snage morale biti preusmjerene radi zaustavljanja ostrogotske protuofenzive u Dalmaciji. 183 Usp. Wozniak 1979, 146. Da je Carstvo bez borbe prepustilo Gepidima Sirmij, misli i Stefan 1925, 12. 184 Prokopije, BG 3.33.9 (= Lakatos 1973, 22). Takoer i 3.34.10, 15-18 (= Lakatos 1973, 23-24). Usp. Diculescu 1923, 125, Stein 1949, 307, Sevin 1955, 137, Mirkovi 1971, 51, Bna 1976, 18, 1987, 123, Wozniak 1979, 147. Maksimovi 1980, 33 govori o Gepidima kao o istonorimskim saveznicima i nakon 536. godine. Bna 1979b, 397 misli da je savez izmeu Carstva i Gepida raskinut tek nakon gepidskog napada 539. godine i osvajanja Obalne Dakije. 185 Tako Dimitrijevi 1979, 188, Gricke-Luki 1998, 1147, Iskra-Janoi 2001, 151, 2004, 171, 2005, 41, 2006, 262. I Dizdar 1999, 65 kae da je Justinijan, okonavi ostrogotsku vlast, omoguio Gepidima ponovnu upravu nad istonom Slavonijom i Srijemom. 186 Tako Sevin 1955, 137, Bna 1976, 17, Andri 2002, 153.
179

103

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 103

5. 4. 2011. 14:45:38

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Novim osvajanjem Sirmija poelo je drugo razdoblje gepidske prevlasti u Drugoj Panoniji. Sada su Gepidi naseljavanjem zahvatili iri prostor. Brojniji su nalazi otkriveni kod Batajnice blizu Zemuna, kod Jakova nedaleko od Surina i u Vinkovcima. Pojedinani pak nalazi potjeu iz Belegia u Srijemu na desnoj obali Dunava, Kuzmina kod Srijemske Mitrovice, Novih Banovaca, Srijemske Mitrovice i Vinkovaca,187 a moda su pronaeni i na jo pokojem srijemskom lokalitetu.188 Kao i u ostrogotskom sluaju, novost su nalazi gepidskog novca koji su po uzoru na istonorimski novac kovali gepidski kraljevi u Sirmiju. I kod Ostrogota i kod Gepida pojava novca i njegovo kolanje jasno svjedoi o nastojanju da se uspostavi ureenija vlast i potaknu gospodarski tijekovi u junopanonskim oblastima. Dakako, u eoj uporabi bio je bizantski novac koji je stizao s podruja pod izravnom vlau Carstva.189 Kovanje vlastitog novca imalo je za gepidske, ali i ostrogotske vladare prvenstvenu propagandnu vrijednost. Gepidske kovanice otkrivene su u Dalju, Novim Banovcima i okolici Srijemske Mitrovice. Za jo jednu srebrnu etvrtsilikvu pronaenu u Novim Banovcima, a iskovanu u Justinijanovo vrijeme misli se da je pripadala Kunimundovu prethodniku Turizindu (548.560./564.), ali ova pretpostavka danas vie nije sigurna i kovanica bi mogla biti ostrogotska.190 U literaturi se pogreno navodi i Jakovo kao nalazite primjerka gepidskog novca, no radi se o pozlaenom bronaniku koji je dao iskovati Teoderik u ime Anastazija I.191 Smatra se i da je jedan Kunimundov srebrnik s imenom Justina II. pronaen u Bosni, na nepoznatu lokalitetu.192 Meutim, nazonost Gepida u sjeveroistonoj Bosni, du Save, u prvoj polovini 6. stoljea nije zabiljeena ni u pisanim izvorima niti ustanovljena u arheolokom materijalu.193 Na temelju utvrenih lokaliteta nazire se opseg novog gepidskog naseobinskog prostora u Drugoj Panoniji: prostirao se od Zemuna na istoku do Vinkovaca i Dalja na zapadu.194 Pod gepidskim se vrhovnitvom nala i herulska oblast u Drugoj Pa Pojedine fibule iz Novih Banovaca mogle bi pripadati Ostrogotima, a moda su iz ovog vremena i grobni nalazi s lokaliteta O Boko Palkovljevi Pinki u Srijemskoj Mitrovici (Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 92, br. 88/lokalitet O Boko Palkovljevi Pinki/1-3). Keramiku iz Vinkovaca moda su koristili Langobardi (Simoni 1978, 220-221). 188 Tomii 2000a, 275 pripisuje Gepidima i kotani ealj iz Kupinova (usp. Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 80, br. 79, datirano 6. stoljeem) i keramiku posudu s utisnutim, krunim i polukrunim ukrasima iz Obrea (usp. Kovaevi 1960, 32, Vinski 1961, 233). Oba su lokaliteta s lijeve obale Save. 189 O bizantskom novcu kovanom u prvoj polovini 6. stoljea koji je bio u optjecaju na podruju u junoj Panoniji pod vlau Ostrogota i Gepida vidi kasnije u tekstu, str. 108 i 110. 190 Za nalaz usp. Stefan 1925, 20-22, Meixner 1956, 5, Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 85-86, br. 82/33, Mrkobrad 1980, 57, Demo 1981, 464. Novo miljenje donosi Demo 1994a, 25, 36, 148. 191 Da je jakovski nalaz gepidski novac ustvrdio je Tomii 2000a, 276, no usp. Dimitrijevi Kovaevi Vinski 1962, 79, br. 77/Grob 5, Mrkobrad 1980, 56. 192 Meixner 1956, 5, Mileti 1978, 102. 193 Mileti 1978, 98. 194 Usp. i Pinterovi 1978, 100. Potrebno je istaknuti da Brunmid 1924a, 673, 1924b, 4, Pinterovi 1978, 100 i Gricke-Luki 1998, 1147 neopravdano povezuju nalaz gepidskog novca u Dalju s navodom iz Enodijeva panegirika o rijeci Ulki kao uporitu Gepida kad govore o opsegu gepidskog podruja jer je rije o kronoloki odvojenim razdobljima.
187

104

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 104

5. 4. 2011. 14:45:39

Doba germanske prevlasti

noniji195 i u sjeverozapadnom kutu Prve Mezije (oko Singiduna).196 Osvajanje jugoistonog dijela Druge Panonije zacijelo se dogodilo nedugo nakon to je Justinijan raskinuo savez s Gepidima, a prije 539. godine kad su ve neko vrijeme provaljivali u Daku dijecezu. Dodue, mogue je i da su Gepidi spomenutim dijelom Druge Panonije neposredno zavladali tek 539. godine, a da im je dotada prodore u Daku dijecezu olakavalo to to Heruli nisu izvravali svoju federatsku zadau odnosno to su se svrstali uz njihovu stranu.197 Gepidski je kralj iznova stolovao u Sirmiju, to ukazuje na svijest Gepida o vladarskom kontinuitetu s obzirom na politiku i strateku vanost ovoga grada, ali svjedoi i o njihovoj elji da ponovno igraju veu ulogu u srednjem Podunavlju.198 Ovo je ubrzo dolo do izraaja kad su Gepidi, koristei svoja uporita u Drugoj Panoniji i Prvoj Meziji kao odskonice, poeli provaljivati u Iliriku prefekturu, ponajprije nezadovoljni inenicom to su im zbog prekida saveznikih odnosa s Carstvom bila ukinuta redovita novana podavanja koja su dobivali jo od Marcijanove vladavine. Gepidsku navalu u Istoni Ilirik, tonije u Daku dijecezu, podrali su i Heruli,199 to je jasan pokazatelj njihove nepouzdanosti. Prodor Gepida olakala je zauzetost Carstva u ratu protiv Ostrogota. Iliriki vojskovoa Kaluk je isprva iznio pobjedu nad njima, ali je 539. godine doivio teak poraz koji ga je stajao i ivota.200 Ovo je carski dvor uvjerilo u to da je sporazum s Gepidima nudan radi osiguranja dunavske granice, i inae ugroene provalama Slavena i Bugara. Stoga je Justinijan sklopio 539./540. godine mir s Gepidima, ime je i stari ugovor o saveznitvu ponovno stupio na snagu.201 Pritom Gepidima nije bio samo obnovljen svakogodinji supsidij nego su im, kako se ini, kao federatima, uz dijelove Druge Panonije koje su otprije imali u vlasti, odstupljene i prostrane oblasti u sjevernim pokrajinama Ilirike prefekture, du Dunava, tonije u Prvoj
Tako i Wozniak 1981, 381. Dimitrijevi 1979, 188 navodi da su Heruli napustili savez s Bizantom i pridruili se Gepidima, ime se gepidska vlast dodatno uvrstila. 196 O gepidskoj vlasti u Sirmiju i Singidunu svjedoi Prokopije, BV 1.2.6 (= Lakatos 1973, 36). Istu vijest donosi i Teofan, A.M. 5931 (94, 16-17) (= Lakatos 1973, 75), a od rijei do rijei preuzima je i Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom 25, 21-23. Istodobno Prokopije spominje da Heruli obitavaju oko Singiduna pa se postavilo pitanje kako protumaiti tu proturjenost (usp. Stein 1949, 306, bilj. 1). Rjeenje lei u tome to su Heruli bili ukljueni u gepidsku dravu kao njihovi saveznici, a ionako su tvorili manjinu unutar gepidskog vladavinskog podruja (usp. Barii 1955, 7, bilj. 29). 197 Andri 2002, 153 navodi da su 539. godine Gepidi provalili i u carski dio Druge Panonije s Basijanom i vjerojatno ga osvojili, ali ne spominje s tim u vezi Herule. 198 O Sirmiju kao gepidskoj prijestolnici i njegovoj vanosti za Gepide usp. Sevin 1955, 91-92, Mirkovi 1971, 51, Bna 1976, 72, Demo 1981, 464. 199 O tome svjedoi Prokopije, BG 3.33.13 (= Lakatos 1978, 18). 200 Jordan, Romana, 387, Marcelinov nastavlja, a. 539 (= Lakatos 1973, 18, 76). Usp. Diculescu 1923, 128-129, Schmidt 1934, Stein 1949, 309, Wozniak 1979, 147, Pohl 1980, 299, Christou 1991, 72. 201 O obnavljanju saveznikog ugovora svjedoe Jordan, Getica 264 i Prokopije, BG 3.34.18 (= Lakatos 1973, 15, 24). Na sklapanje novog saveza s Gepidima odnosi se vjerojatno i pridjevak Gepidski (Gepidicus) koji Agatija, 1.4 (14, 7-8 = Lakatos 1973, 79) pripisuje Justinijanu (tako Christou 1991, 72, bilj. 94, dok Diculescu 1923, 126-127 misli da ga je car uzeo kao spomen na poetnu pobjedu vojskovoe Kaluka).
195

105

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 105

5. 4. 2011. 14:45:39

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Meziji i Obalnoj Dakiji.202 Vjerojatno istom prigodom su umireni i Heruli, ali je gepidski utjecaj na njih postao utoliko snaniji to su bili naseljeni usred podruja pod njihovim utjecajem. Ovo je i pojaalo trzavice izmeu dvije stranke meu Herulima, jedne koja je naginjala Carstvu i druge koja je htjela bliske veze s Gepidima. Konaan raskid izmeu dvije struje zbio se oko 547. godine kad se veina Herula prikljuila Gepidima, dok je ostatak ostao vjeran svom federatskom statusu, napustivi naseobinsko podruje oko Singiduna i oblikovavi odred saveznikih carskih vojnika.203 Napokon, poslije 551. godine Heruli su nestali iz okolice Singiduna, stopivi se u cijelosti s Gepidima.204 Gepidi su u etrdesetim godinama 6. stoljea dosegnuli vrhunac moi, ali je to samo ponukalo Carstvo da se jo izrazitije osloni na Langobarde. Napeti odnosi s Gepidima s jedne strane te novi zapletaji u ratu protiv Ostrogota i sve oitija opasnost od Franaka s druge strane otvoreno su gurnuli Justinijana u naruje Langobarda koji su sada prizvani jo dalje na jug. ini se da je car s Langobardima sklopio novi sporazum ubrzo nakon to je prijestolje preuzeo kralj Audoin (546. 560.), vjerojatno 547. godine.205 U historiografiji se sporazum uvrijeilo datirati 546., 546./547. ili 547./548. godine,206 iako pojedini istraivai zagovaraju i mnogo ranije
Da su Gepidi zavladali dijelovima Dake dijeceze, potvruje Prokopije, BG 3.33.8, 34.17 (= Lakatos 1973, 22, 24). Usp. Diculescu 1923, 130-132, Bna 1976, 18 (spominje i inae nigdje zabiljeen iznos supsidija, to preuzima i Andri 2002, 154), 1987, 123, Wozniak 1979, 147-148 (biljei da su Gepidima odstupljena samo podruja zapadno i juno od Sirmija). Za datum novog sporazuma (539./540. godina) usp. Wozniak 1979, 148, Christou 1991, 72. Postoji i posredan dokaz da je Carstvo Gepidima ustupilo oblasti. U dopunskom Justinijanovu ukazu iz 545. godine, kojim se nadbiskupija Justinijana Prima podvrgava papi kao zaseban papinski vikarijat (Novellae 131 = ii 1914a, 169-170), navodi se kao dio njezine jurisdikcije, uz Unutranju i Obalnu Dakiju, Prevalitanu, Dardaniju i Prvu Meziju, samo Panonija bez poblieg odreenja kao 535. godine. To znai da Carstvo vie nije dralo jugoistoni kut Druge Panonije, tada pod gepidskom vlau, ali da je protezalo prava na cijeli taj prostor (usp. Diculescu 1923, 130, Barii 1955, 7, bilj. 28, Andri 2002, 152, bilj. 66). 203 Usp. Stein 1949, 529. Obino se smatra da je gepidska stranka meu Herulima napustila carsko tlo (usp. Diculescu 1923, 132, Schmidt 1934, 555), ali je loginije da se udaljila prorimska struja. O raskidu dijela Herula s Carstvom svjedoi Prokopije, BG 2.14.36, 15.36 (= Lakatos 1973, 21, 1978, 11, 14). 204 Usp. Barii 1955, 8. Menandar, fr. 5.4, 2-6 (= Lakatos 1978, 102), bavei se dogaajima iz 562. godine, govori o herulskoj zemlji u Drugoj Panoniji kao nekadanjem boravitu Herula. 205 Tako i Pohl 1996a, 29, Croke 2005, 484. Datum se temelji na navodu iz HLCG 2 da su Langobardi u Panoniji boravili 22 godine. 206 Za 546. godinu: Diculescu 1923, 134, ii 1925, 206, Schmidt 1934, 580, Klebel 1939, 41-60, Stein 1949, 528, Bna 1956, 237, Pirkovi 1971, 183, Wozniak 1979, 148 (545./546. godina), Mrkobrad 1980, 59, Vrady 1984, 105, Christou 1991, 78, Tomii 2000a, 276, 2001, 177, Demandt 2007, 245. Za 546./547. godinu: Bna 1976, 34, 1979b, 397 (546./548. godina), Menghin 1985, 34, Margeti 1992, 150, Christie 1998, 35, s time da novi sporazum smjeta u vladavinu kralja Valtarija (540.546.), Andri 2002, 154. Za 547./548. godinu: Werner 1962, 11, 140, ael 1979, 137 (548. godina), Jarnut 1982, 23, 2000, 75, Wolfram 1987, 79, 1997, 283, Lotter 2003, 136. Tri kasnija izvora spominju premjetanje Langobarda u Panoniju tek pod kraljem Audoinom (Pavao akon, HL 1.22, OGL 5, HLCG 5), to bi znailo da su onamo prispjeli poslije 546. godine, no tomu proturjei bogatstvo arheolokih nalaza. Moda ovi podaci omoguuju zakljuak da su Langobardi tek tada u cijelosti napustili sjedita sjeverno od Dunava i preselili se u Panoniju (usp. Bna 1971b, 52).
202

106

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 106

5. 4. 2011. 14:45:39

Doba germanske prevlasti

vrijeme.207 Langobardima su kao carskim saveznicima, uz izdaan novani dar, ustupljena mnogobrojna uporita, napose utvrde u junoj Panoniji (prvenstveno u Panoniji Saviji) i u Unutranjem Noriku.208 Meu istraivaima ne vlada potpuno suglasje u vezi s time koje su tono oblasti bile preputene Langobardima. Veina smatra da se radi o dijelu Unutranjeg Norika i cijeloj Panoniji Saviji,209 odnosno dijelovima i Panonije Savije i Druge Panonije, uz navedene unutranjonorike krajeve.210 Ima i onih koji dre da su u pitanju prostranija podruja u Panoniji i Noriku,211 dok drugi ak vjeruju da se ovo uope ne odnosi na junu Panoniju i Unutranji Norik odnosno na suvremeno slovensko i hrvatsko ozemlje.212 Naroitu je istraivaku nedoumicu izazvao sklop grad Norik ( ) koji se navodi u odnosnom vrelu,213 a prema kojemu se zakljuuje da je Langobardima bila dodijeljena okolica Celeje i Petoviona.214 U svakom sluaju to su oblasti koje je Carstvo ne tako davno bilo preotelo od Ostrogota, iako ostaje otvoreno pitanje koliko se u navedenim krajevima doista osjeala istonorimska vlast. Njezina se stvarna prisutnost ini to manje vjerojatnom s obzirom na injenicu da su onamo morali biti
Lotter 1968, 294 zabacuje datiranje ugovora u 546. godinu i premjeta ga u vrijeme oko 540. godine, a Pohl 1997, 89 dri moguim bilo koji trenutak nakon 543. godine, istiui da je datum iz HLCG 2 nepouzdan. Grafenauer 1971, 19 takoer naglaava da je tradicionalno datiranje (546.) sporno pa govori o vremenu poslije 540. i prije 548. godine. 208 Prokopije, BG 3.33.10-11. Prokopije istie da su se Langobardi smjestili s desne obale Dunava, ne odve daleko od Gepida ( ). 209 Stein 1949, 528, Werner 1962, 11, 140, Barkczi Salamon 1971, 150, ael 1979, 137, Salamon Ss 1980, 404, Jarnut 1982, 23, 2000, 75. 210 Schmidt 1934, 580, Klebel 1939, 65, Bna 1956, 237, 1976, 27, 1987, 125, Vrady 1984, 105106, Menghin 1985, 34, Christou 1991, 79, Wolfram 1987, 79-80, 1997, 283. 211 ini se da Tomii 2000a, 276 misli kako su Langobardima tada dodijeljeni cijeli Norik i Panonija (isto, 277, takoer i 2001b, 177, 2002a, 16-17; usp. i Bury 1958b, 301-302, ii 1925, 206). Slino navodi i Demandt 2007, 245, po kojemu se radi o ustupanju Panonije. Lotter 2003, 136 govori o junoj i istonoj Panoniji. 212 Tako Margeti 1992, 150, koji smatra da je rije o podruju dananje Maarske s desne obale Dunava sjeverno i juno od Budimpete. 213 Prokopije, BG 3.33.10. Nasuprot rukopisnoj tradiciji, izdava Prokopijeva djela, J. Haury, emendirao je u (Procopii Caesariensis Opera omnia II, Leipzig 1963., 443), to bitno mijenja znaenje prijevoda (grad Norik grad Noriana). 214 O razrjeenju sintagme usp. Egger 1962a, 116-122, koji grad Norik poistovjeuje s oblastima Celeje i Petoviona (usp. i Grafenauer 1971, 19, uz Koroec 1978, 77 i Lotter 1968, 294) te povezuje izriaj s navodom iz HLCG 2 o Pannoniae urbis patria, oblast grada Panonije, tumaei ga kao dio Druge Panonije poistovjeen sa Sirmijem (isto, 121-122). Da grad Norik pokriva iri prostor oko Celja i Ptuja, pokazao je u arheolokom smislu Cigleneki 1992 (Antoljak 1955, 45-51 takoer smatra da je pojam obuhvaao vei prostor, a ne samo pojedinaan grad, iako u argumentaciji ini brojne pogreke, o emu usp. Goldstein 1982, 31-35). Neki nastoje poblie odrediti kao Petovion (usp. Grafenauer 1952a, 419, 1969, 33 [Petovion ili Celeja], ael 1979, 137 [Celeja ili, vjerojatnije, Petovion], Vrady 1984, 107, bilj. 233, Bna 1990, 14, Wolfram 1997, 283, Tomii 2000a, 276). Prema Bni 1990, 14, urbs Pannoniae iz HLCG 2 bila bi Siscija, ali to je neutemeljena pretpostavka. O ovom suavanju zapadnoilirikih pokrajina odnosno njihovu poistovjeivanju s pojedinim urbanim centrima svjedoi i Enodije koji u ivotu monaha Antonija (186, 23) spominje grad Valeriju na obali Dunava (circa Danubii fluminis ripas in civitate Valeria). Usp. i Brato 2007, 269.
207

107

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 107

5. 4. 2011. 14:45:39

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

pozvani Langobardi.215 Uostalom, tijekom rata protiv Ostrogota Carstvo se redovito koristilo Dalmacijom i Jadranom kao poveznicom s Italijom, a ne i prometnicama u Meurjeju, iako su neko upravo one bile glavna poveznica izmeu zapadnih i istonih pokrajina (juna Panonija nije bila Rimljanima sigurna za prometovanje jo od prve polovine 5. stoljea).216 Ipak, veze s mjesnim romaniziranim stanovnitvom nisu bile prekinute, o emu svakako svjedoi i dotok istonorimskog novca.217 Drugo pitanje je priroda i intenzitet veza. Na umu valja imati i vjerojatnost da je znatan dio novca stigao u junu Panoniju i kao namira za federatske dunosti odnosno supsidij. Nalazi ranobizantskih moneta do druge polovine 6. stoljea zabiljeeni su na veem broju lokaliteta, uglavnom smjetenih u Drugoj Panoniji, osim dva izuzetka. To su Batina, Bjelovar, Dalj, Jarina kod Rume u Srijemu, Laslovo juno od Tenje, Novi Banovci, Osijek, Sisak, Sotin, Srijemska Mitrovica, Stari Slankamen, Surduk, Vinkovci i Zemun.218 Nuno je naglasiti da uvelike pretee novac iz istonih kovnica, ukljuujui i Istoni Ilirik (Konstantinopol, Tesalonika, Nikomedija, Aleksandrija, Kizik), iako su pronaeni i kovovi sa Sicilije (u Srijemskoj Mitrovici i Surduku). U zapadnom je dijelu Meurjeja (Siscija) prisutan i novac iz italskih kovnica (Rim). Ovakav raspored moe posluiti i kao podloga za pretpostavku odakle je najvie dolazio carski utjecaj, zacijelo ponajprije gospodarske naravi, pri emu je od 535. godine vanu ulogu imala Dalmacija na koju se zemljopisno oslanjao junopanonski prostor. Kronoloka obiljeja novca pokazuju da veina nalaza potjee iz vremena poslije sklapanja mira s Gepidima 539./540. godine i da se poklapaju s mjestima gdje su otkriveni ostaci materijalne kulture pipisane Gepidima (Dalj, Novi Banovci, Srijemska Mitrovica, Vinkovci) odnosno gdje je u to doba postojala gepidska vlast (Jarina, Sotin, Stari Slankamen, Surduk, Zemun). Ovo se u vezi s ranijim kovovima moe djelomice preslikati i na ostrogotsko razdoblje, poslije mira 510. godine (Osijek, Sisak, Srijemska Mitrovica, Surduk). Ostali nalazi u Batini, Laslovu, Osijeku i Sisku vie bi govorili u prilog izravnijim vezama tih prostora s Carstvom nakon 535. godine,219 iako one nisu bile osobito
Usp. Avenarius 1974, 79, Christou 1991, 80. O tome usp. Goldstein 2000, 49-59, 2005, 23-34. Drugaijeg je miljenja Tomii 2000a, 280, koji istie da su junopanonski prometni pravci bili od ivotnog znaenja za Istono Carstvo i to osobito u vrijeme Justinijana I. No, onodobna carska politika nije pokazivala naroit trud da izravno zavlada Meurjejem nego se ograniila na obnovu utjecaja preko posrednika, koristei se Gepidima protiv Ostrogota i Langobardima protiv Gepida. Izuzetak ini Sirmij za koji se Carstvo ivo zanimalo jer je vlast nad njim bila vana zbog vee sigurnosti sjeverne granice Istonog Ilirika (Lotter 2003, 149 dri da je grad jo i u vrijeme avarskih napada bio vaan kao prometna spojnica s Italijom, ali to je pretjerano). 217 Tako i Tomii 2000a, 280 za Sisciju. 218 Glede dotoka ranobizantskog novca u Sirmij Duncan 1993, 72 misli da je on povezan s povratkom grada pod vlast Carstva 567. godine odnosno da je i novac ranijih careva stigao u Sirmij nakon bizantskog preosvajanja (slino i Popovi 2003a, 339). No, ovakav zakljuak podrazumijeva da prije toga uope nije bilo veza izmeu Sirmija pod ostrogotskim i gepidskim gospodstvom i Carstva, pa tako niti trgovinskih. Uostalom, Sirmij je u ovom razdoblju bio kratkotrajno i pod vlau Carstva (535.536.). Nema stoga razloga sumnjati u to da novac Anastazija I., Justina I. i Justinijana I. nije mogao stii i mnogo ranije, odnosno pod vladavinom tih careva. 219 Potpuni izostanak nalaza gepidske provenijencije u Osijeku, a prisutnost ranobizantskog novca datiranog uglavnom u vrijeme poslije 536. godine upuivao bi na zakljuak da je pogranije
215 216

108

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 108

5. 4. 2011. 14:45:39

Doba germanske prevlasti

109

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 109

5. 4. 2011. 14:45:40

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

vrste jer su ubrzo onamo kao nova sila bili dovedeni Langobardi. Bila je iznesena i hipoteza da je Justinijan I., nakon to su se Ostrogoti konano u potpunosti bili povukli iz Meurjeja, pristupio preuredbi dijelova tamonjih pokrajina, izuzeo Emonu iz Italije i spojio je s Panonijom Savijom pa bi tako uveana Savija, poznata otada pod imenom Valerija odnosno Sredinja pokrajina, bila naposljetku odstupljena Langobardima.220 No, vjerojatnije je da je ta pokrajina, tonijeg naziva Sredinja Valerija, nastala jo u tridesetim godinama 5. stoljea, ali da je bila kratkog vijeka odnosno da se ugasila u opem slomu rimskog pokrajinskog ureenja u junoj Panoniji u iduim desetljeima.221 Premda su Justinijanovu vladavinu obiljeile brojne upravne promjene, postavka o osnutku nove pokrajine u Meurjeju u ovom razdoblju jedva da je prihvatljiva budui da pretpostavlja snaniju nazonost istonorimske carske vlasti na tom podruju nego to je to realno. I nakon to im je formalno bio preputen vei dio junopanonskih oblasti, teite langobardskoga naseljavanja ostalo je u podruju sjeverno od Drave, kao to pokazuje neusporedivo vea koliina arheolokog materijala u sjevernoj Panoniji.222 Nazonost Langobarda u junoj Panoniji potvruju i sporadini arheoloki nalazi. U hrvatskom je dijelu Panonije Savije materijalna ostavtina koja bi mogla pripadati Langobardima zabiljeena na lokalitetima Kuzelin kod Donje Glavnice kraj Zagreba, u Samoboru i Sisku, 223a moda ak i u okolici Koprivnice224
izmeu Gepida i Carstva u ovom dijelu Druge Panonije inilo podruje Osijek Laslovo Dalj Vinkovci, s time da su se prva dva uporita nalazila u sferi carskog utjecaja, a druga dva su bila u gepidskim rukama. Na prostoru dananjeg Osijeka pronaen je i langobardski novac, to moda dodatno potkrepljuje tezu da je Carstvo barem formalno nadziralo i ostatke Murse kad je to mjesto moglo prepustiti Langobardima (vidi na sljedeoj stranici). Langobardi bi za Mursu bili zainteresirani zbog kontrole prijelaza preko Drave. Usp. Margeti 1992, 156, koji se u tome dijelom oslanja na pretpostavke Jaroslava aela (1971, 34 [karta], 42). Margeti smatra kako je tu proirenu Saviju potom Justin II. ustupio Langobardima u sklopu dogovora o njihovu prebacivanju u Italiju, gdje su trebali tititi carske interese prema Francima (isto, 152, 156). Ovo preuzima i Tomii 2001b, 178. Pod Ostrogotima je vjerojatno nije slubeno postojala, no naziv se ouvao i pomicao na zapad, osobito od kraja 6. stoljea prodorom Slavena i Avara, te ieznuo u 8. stoljeu (usp. Tth 1989, 223). U vezi s langobardskom arheolokom ostavtinom u Panoniji usp. Bna 1956, 1971a, 281-283, 1971b, 1976, 31-36, 1987, 124-126, 1988, Werner 1962, Barkczi Salamon 1971, 139-147. Trbuastu posudu iz Siska Vinski 1954b, 73-74, 76 smatra slavenskom, no usp. Werner 1962, 49-50. Kriolika fibula s krunim ukrasima koju navode Tomii 2000a, 278 i Sekelj Ivanan 2001b, 200, bilj. 18 datira iz vremena poslije 568. godine (usp. Vinski 1968, 107, 144, Simoni 1989, 113, 122, br. 32) pa je pripadala ili kojem langobardskom povratniku ili nije bila u langobarskom posjedu. Zlatni prsten iz Samobora dospio bi onamo u drugoj polovini 6. stoljea (do 568. godine) ili se radi o kasnijem importu iz langobardskih radionica u Italiji. Na Kuzelinu je bila kasnoantika utvrda (Cigleneki 1987a, 94), to dodatno svjedoi o navodu vrela da je Carstvo Langobardima ustupilo naroito utvrena mjesta. Ulomak posude ukaste boje s reetkastim ornamentom pronaen na ljunari Jagnjee (Jagnjee, Jegeni) sjeveroistono od Koprivnice izmeu elekovca i Legrada mogao bi biti langobardske provenijencije (Markovi 1994, 27, 29). O tzv. langobardskoj igosanoj keramici usp. Werner 1962, 54-59. Dodue, na temelju ovoga nikako se ne smije zakljuivati kako su Langobardi 20 godina vladali koprivnikom Podravinom (tako Markovi
110

220

221

222

223

224

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 110

5. 4. 2011. 14:45:40

Doba germanske prevlasti

i Jakopovcu kod Varadina.225 Na dananjem slovenskom prostoru koji je pripadao Panoniji Saviji odnosno uskoj pograninoj zoni s Unutranjim Norikom nalazi su neto brojniji, a pronaeni su na Vinjem vrhu kod Bele cerkve, Velikoj Malenci kod Breica, Velikom Orehku kod Novog Mesta i Zidanom gaberu iznad Mihova istono od Novog Mesta,226 te vjerojatno na jo nekoliko lokaliteta uz sjeverni rub Gorjanaca.227 U Drugoj Panoniji predmetni su ostaci langobardske provenijencije otkriveni u okolici Osijeka i Popovca, u Vinkovcima i Novim Banovcima, no posljednji je nalaz po svemu sudei bio u gepidskoj uporabi. 228 Meu utvrdama u Panoniji Saviji koje su carske vlasti dodijelile Langobardima mogla se nalaziti i kasnoantika utvrda na ozaljskoj gradini. 229 Raspored nalaza zorno pokazuje da su Langobardi zaposjeli rubne dijelove obje junopanonske pokrajine, to odaje poglavito vojnu svrhu njihova dolaska na taj prostor: preuzeti gradovi i utvrde sluili su im kao obrambena uporita prema Francima i naroito Gepidima.230 Imajui na umu i razmjetaj arheolokih lokaliteta langobardske ostavtine u prekodravskim krajevima, koji su neusporedivo mnogo gui negoli u junoj Panoniji, moe se opaziti njihova uestalost uz Dunav gotovo do ua Drave. 231
1994, 112, 2003, 25; slino i Feletar 1989, 38). Unutranjost Meurjeja i Podravina su ostale zatvorena podruja, gdje je jamano ivjelo romanizirano stanovnitvo (usp. Tomii 2000a, 278). U Jakopovcu su otkriveni ulomci keramike koju je po njezinim obiljejima mogue pripisati Langobardima, ali bi jednako tako mogla datirati i iz ranoavarskog doba odnosno biti proizvod mjesnih panonskih lonara koji su takvu lonariju izraivali prema germanskim tradicijima na prijelazu iz 6. u 7. stoljee (Beki 2006, 123). Iz Maruevca kod Varadina potjee posuda od svijetle gline sa igosanim ukrasom za koju se dri da je germansko kulturno dobro i da je nastala po uzoru na rimsku pokrajinsku keramiku (Simoni 1978, 224). Budui da se igosana lonarija povezuje s Gepidima i Langobardima, moda je ova posuda bila u langobardskoj uporabi ili barem u uporabi kod domaih pokrajinaca tada pod langobardskom vlau, pa bi je se uvjetno moglo datirati u 6. stoljee. Margeti 1992, 151 smatra nalaz utega u Velikom Orehku potvrdom za tezu da se Langobarde na podruju Gorjanaca treba datirati u vrijeme poslije 568. godine, ali je uteg mogao onamo dospjeti i prije budui da je Justin II. poeo vladati potkraj 565. U Velikoj Malenci i Zidanom gaberu nalazile su se kasnoantike utvrde (Cigleneki 1979, 460, 1987a, 95, 99100). Tolsti vrh, Hrib kod Dolenjskih Toplica i Verdun, gdje su evidentirani merovinki nalazi koji su najvjerojatnije pripadali Langobardima (Pirkovi 1971, 176-178, Cigleneki 1986, 148). Nalaz langobardskih trijensa u Osijeku mogao bi svjedoiti o boravku langobardske vojne posade koja je primala plau za pograninu slubu. imi 1998, 20 takoer misli da su Langobardi zauzeli podruje Murse. Ondje su pronaeni grubi keramiki lonci, ukraeni uglavnom valovnicama i usporednim crtama, te bronana posrebrena fibula u obliku kria, to svjedoi o nazonosti romanizirano-barbariziranog stanovnitva u Justinijanovo vrijeme (ukovi 1994, 191, 2006, 204-205, Sokol 1997a, 222, Tomii 1999b, 50). Ovo ne iskljuuje mogunost da je ondje bila smjetena i langobardska posada. Christou 1991, 80. Usp. karte kod Bna 1976, 32-33 i Menghin 1985, 36, 50. Valja istaknuti da Bna 1976, 35 tvrdi kako su se Langobardi uvrstili na gornjem toku Save u dananjoj Sloveniji i Hrvatskoj tek oko 565. godine, no to bi zapravo znailo da sve dotad nisu ispunjavali zadau zbog koje su od Carstva dobili uporita u Unutranjem Noriku.
111

225

226

227

228

229

230 231

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 111

5. 4. 2011. 14:45:40

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Ova injenica nedvojbeno daje za pravo tvrdnji vrela kako su se Langobardi smjestili ne odve daleko od Gepida.232 Blizina Langobarda uinila je nespokojnima Gepide koji su zacijelo ispravno sudili da je ovaj potez Carstva bio dobrim dijelom uperen protiv njih. Moda su stoga sami Gepidi ubrzali raskid izmeu dvije herulske skupine da se rijee Herula koji su podravali carsku stranu. Napokon je prigueno neprijateljstvo izmeu Langobarda i Gepida buknulo svom estinom i prelilo se u rat. Neposredni povod bila je injenica to su obojica kraljeva, i langobardski Audoin i gepidski Turizind, bili zapravo uzurpatori, iji su se zakoniti suparnici u borbi za vlast obratili protivnikom taboru za pomo.233 Rat je izbio 549. godine,234 a Carstvo je odluilo podrati Langobarde nakon to su se poslanstva oba sukobljena naroda obratila za potporu Konstantinopolu. No, kad se gepidskom podruju primaknula snana istonorimska vojska,235 prethodno porazivi Herule negdje na sjeveru Prve Mezije, obje zaraene strane odluile su na brzinu sklopiti mir, a da se pravi ratni razraun nije uope dogodio.236 Prisutnost mone carske vojske sasvim oigledno nije odgovarala ni jednom ni drugom protivniku jer su i Langobardi i Gepidi zacijelo slutili da bi s obzirom na trenutane okolnosti nakon bitke jedini pravi pobjednik bilo Carstvo. Poslije sklapanja mira langobardski je pretendent (H)ildigis pobjegao od Gepida ponovno k Slavenima (prvi put se kod njih sklonio pod Vakonom)237 i ondje skupio vojsku s kojom je u jesen 549. godine provalio u Italiju i porazio rimski odred u Venetiji.238 Na kraju se nije pridruio Ostrogotima nego se vratio Slavenima. Neki smatraju da je (H)ildigis na pohodu u Italiju proao i Panonijom Savijom.239 tovie, mogao je prokrstariti i cijelom junom Panonijom. Gepidi ne bi bili smetnja budui da su mu pruali potporu podupirali
Vrady 1984, 106, bilj. 232 tumai da se taj Prokopijev izriaj (vidi str. 107, bilj. 208) odnosi na prostor juno od Drave i na odsjeak Dunava izmeu ua Drave i ua Tise, te pretpostavlja da se teite langobardske drave preselilo u Meurjeje. No, to nije tono. 233 Moda su Langobardi isprovocirali sukob povrijedivi gepidsko podruje, ako na to misli Prokopije, BG 3.34.26 (= Lakatos 1973, 25) kad spominje da su Langobardi otetili Gepide. Usp. Christou 1991, 86. 234 Za datum usp. Stein 1949, 530, 531, bilj. 1, Wozniak 1979, 148, PLRE III, 104, s. v. Aratius, 617, s. v. Ildigisal, Pohl 1996a, 30-31, 1997a, 91-92. Rat se obino datira 547. godinom (usp. Diculescu 1923, 139, Schmidt 1934, 537, 581, Bna 1956, 237, Werner 1962, 11, 141, Jarnut 1982, 24, Menghin 1985, 34, Christou 1991, 90-91, Christie 1998, 36, Andri 2002, 155). 235 Prokopije, BG 3.34.45 (= Lakatos 1973, 27, 1978, 19) navodi da je carska vojska bila u neposrednoj blizini ( ) Gepida pa je zacijelo dospjela blizu Dunava u Prvoj Meziji. Prokopije, BG 3.34.44-45 pie da su Rimljani nenadano () naili na herulski odred. Moe se pretpostaviti da se njihov sraz nije zbio blizu Sigiduna jer bi ondje oekivali prisutnost i otpor Herula. Svladavi Herule, carske su se ete mogle primaknuti gotovo do samog Dunava. 236 Za pojedinosti sukoba usp. Diculescu 1923, 136-139, Wozniak 1979, 148-150, Christou 1991, 84-91. 237 Prokopije, BG 3.35.16. 238 Za datum usp. Stein 1949, 531, PLRE III, 617, s. v. Ildigisal. Lotter 2003, 136 misli da se okraj dogodio u proljee 549., ali to je prerano. (H)ildigisov pohod obino se datira 548. godinom, ali pod pretpostavkom da je prvi rat izmeu Langobarda i Gepida izbio 547. godine (usp. Diculescu 1923, 140, Christou 1991, 91, Jarnut 2000, 75). 239 Usp. Barada 1952, 10 i Burkowsky 1999, 86, koji netono kau da je rije o gotskoj pokrajini i da je (H)idigis bio suzbijen.
232

112

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 112

5. 4. 2011. 14:45:41

Doba germanske prevlasti

pa bi se preko njihova podruja prebacio do Druge Panonije. Otamo bi se od Sirmija preko Cibala i Murse uputio u Italiju. S obzirom na to da je predvodio snaan odred (navodno 300 Langobarda i 6000 Gepida i Slavena), jamano ne bi naiao na otpor predstraa svojih sunarodnjaka. Isti put je mogao odabrati i na povratku.240 S druge strane, mogue je i da je prolazio zapadnim rubom Panonije.241 (H)ildigisova pustolovina zorno pokazuje propusnost langobardskih i gepidskih pozicija u Panoniji, ali i nemogunost italskih vlastodraca da bez kontrole nad panonskim podrujem kao isturenim branikom uinkovito sprijee provale u Italiju. Netrpeljivost izmeu Langobarda i Gepida bila je toliko snana da su ve sljedee godine (u rano proljee 550.) odluili iznova pograbiti oruje. Ni ovoga puta nije bilo samog sraza na bojnom polju jer su se vojske povukle prilino prestraene za njih neobinom prirodnom pojavom, nakon ega su obojica vladara utanaila dvogodinje primirje.242 No, to je bio samo predah tijekom kojega su i jedni i drugi nastojali ojaati svoje pozicije. Napokon je u rano proljee 551.243 izbio novi rat. Opet su i Langobardi i Gepidi zatraili carsku vojnu pomo bez koje se oito nisu nadali da mogu izvojevati odlunu pobjedu. Dvor je potporu obeao objema stranama, ali je naposljetku odluio podrati Langobarde, raskinuvi sporazum s Gepidima. Ipak, vei se dio upuenih istonorimskih snaga nije izravno umijeao u sukob. Langobardi su pak prodrli na gepidsko podruje i u velikoj bitki na tzv. Polju bogova (Asfeld) u istonom dijelu Druge Panonije (izmeu Cibala i Sirmija) teko porazili neprijatelja, iako sa znatnim obostranim rtvama.244 Nato je pod paskom Carstva bio sklopljen
Hauptmann 1928, 145-146 misli da se (H)ildigis prebacio u Italiju preko franakog dijela Norika budui da su najveim dijelom Podunavlja vladali Gepidi i Langobardi (usp. i Grafenauer 1951, 39, 1971, 20, Waldmller 1976, 40). 241 Tako Margeti 1992, 150-151. Po njemu je (H)ildigis proao podrujem zapadno od Lajte kroz jugoistonu Austriju i dalje na jug, dok su Slaveni koje je vodio bili s prostora dananje Slovake (isto i Barford 2001, 56). 242 Za pojedinosti usp. Diculescu 1923, 140-141, Wozniak 1979, 150-151, Christou 1991, 91-92. Sevin 1955, 149-150 dri da je rije o pomrini Mjeseca 25. na 26. lipnja 549. No, to bi znailo da su se Langobardi i Gepidi spremali na nonu bitku, o emu izvori inae nita ne znaju. Za datum usp. Stein 1949, 532, Wozniak 1979, 150, Pohl 1996a, 32, 1997a, 92 (zacijelo previdom navodi da je drugi rat izbio 551. godine, isto, 91). Veina istraivaa drugi sukob datira 549. godinom. 243 Za datum usp. Croke 2005, 483-489. Bitka se obino datira u ljeto 551. (Diculescu 1923, 141, 146, Christou 1991, 95) odnosno openito u 551. godinu (Schmidt 1934, 539, 581, Bna 1956, 238, Csallny 1961, 13, Werner 1962, 11, Jarnut 1982, 25, 2000, 76, Menghin 1985, 35) ili u 552. godinu (Stein 1949, 534, Sevin 1955, 156, Wozniak 1979, 151, Pohl 1996a, 33, 1997a, 91, Christie 1998, 36, Andri 2002, 155). Pohl 1997, 93 pretpostavlja da se dvogodinje primirje ispotovalo, ali vrela nisu tako izriita: Prokopije, BG 4.25.7 (= Lakatos 1973, 31) jednostavno kae da su se u meuvremenu (poetkom 551. godine) Langobardi i Gepidi zaeljeli rata. S obzirom na dotadanji ritam njihovih sukoba, vjerojatnije je da su ve 551. godine obnovili ratno stanje. 244 O estini boja svjedoe Jordan, Romana 386, Prokopije, BG 4.25.14, Pavao akon, HL 1.24 (= Lakatos 1973, 18, 32, 40). Veina istraivaa smjeta bitku u Drugu Panoniju (Schmidt 1934, 539, Bna 1956, 238, 1976, 35, Menghin 1985, 35, Christou 1991, 95, Christie 1998, 36, Andri 2002, 157, Lotter 2003, 137). Logino je da su Langobardi kao napadai udarili na sjedite gepidskog kralja. U Drugoj Panoniji mogli su oekivati i djelatnu vojnu pomo Carstva, koja
240

113

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 113

5. 4. 2011. 14:45:41

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

mir, kojim su se i Langobardi i Gepidi morali obvezati na sudjelovanje u carskom pohodu protiv Ostrogota u Italiji pod zapovjednitvom eunuha Narzeta. Osim toga, Gepidi su se sada i formalno morali odrei svojih steevina u Prvoj Meziji i Obalnoj Dakiji, a ini se da je Carstvo obnovilo vlast i u jugoistonom dijelu Druge Panonije s Basijanom, te da je Gepidima potvren posjed Sirmija prema novom federatskom ugovoru.245 Poslije ovog tekog poraza Gepidi su se moda morali odrei i Cibala koje bi potom zaposjeli Langobardi i zacijelo ondje smjestili svoju vojnu posadu,246 pa su se njihovi zakleti gepidski protivnici tako jo neposrednije nali izmeu dvije vatre. Narzet je u proljee 552. krenuo s vojskom iz Salone, 247 a spomenuta germanska pojaanja koja su se sastojala od 5500 Langobarda, 3000 arijanskih (progepidskih) Herula i svega 400 Gepida 248 pridruila su mu se u rano ljeto u Venetiji, oito doavi onamo preko june Panonije, zacijelo glavnom cestovnom komunikacijom u savsko-dravsko-dunavskom meurjeju. 249 Nakon izvojevane pobjede nad Ostrogotima, Narzet je otpustio Langobarde i dao ih pod oruanom pratnjom izvesti iz Italije zbog njihove neobuzdanosti, nasilja i pljake.250 ini se da Langobardi nisu bili osobito zadovoljni ovim postupkom. Njihov kralj je ve prije bio prosvjedovao jer mu Justinijan nije uputio svu obeanu vojnu pomo protiv Gepida, 251 a car je morao i dodatno sklonuti Audoina na slanje saveznikog odreda bogatim novanim darom.252 Otuda ne bi bilo udno da su Langobardi nakon povratka u Panoniju odluili prolazno iskaliti bijes na carskim pokrajinama pa su provalili u Dalmaciju i Iliriku prefekturu sve do Dirahija, odvevi sa sobom mnogo zarobljenika.253 Bio bi to jedini sluaj da su postupili protivno preuzetim federatskim obvezama.254 U historiografiji nije rijeeno pitanje kad se zbila ova provala. S tim u vezi iznesena su razliita miljenja: da su se Langobardi zaletjeli u Dalmaciju i Iliriku prefekturu nakon to bi im Justinijan I. ponudio savez koji je raskinuo s Gepidima
bi bila iskljuena da se bitka vodila dalje na sjeveru, kao to hoe Diculescu 1923, 145 (ravnica izmeu Dunava i Tise). ini se uputnim pretpostaviti da su se i prethodna dva (neostvarena) ratna razrauna imala dogoditi na istom podruju. O pojedinostima rata usp. Diculescu 1923, 144-147, Wozniak 1979, 151-152, Bna 1987, 123, Christou 1991, 92-96. O tome usp. Diculescu 1923, 147-148, Wozniak 1979, 152, Bna 1987, 123, Christou 1991, 95-96, Lotter 2003, 138. Svjedoanstvo da je Justinijan potvrdio Gepidima posjed Sirmija prua Menandar, 12.6, 47-49 (= Lakatos 1973, 94. Da je Carstvo ponovno steklo neposredan nadzor nad jugoistonim dijelom Druge Panonije s gradom Basijanom i njegovom okolicom (tzv. herulska zemlja), pokazuje podatak da je car ondje 562. godine kanio naseliti Avare (Menandar, fr. 5.4, 2-6 [= Lakatos 1978, 102]). Ako se tako smije protumaiti pojedinaan nalaz langobardske fibule u Vinkovcima, gdje je inae utvreno gepidsko naselje. Prokopije, BG 4.26.5. O broju svjedoi Prokopije, BG 4.26.12-13 (= Lakatos 1973, 32, 1978, 21). Usp. Croke 2005, 488. Prokopije, BG 4.33.2. Prokopije, BG 4.25.15. Prokopije, BG 4.26.12. Prokopije, BG 3.33.12. Pavao akon, HL 2.1 izriito kae da su Langobardi bili rimski saveznici sve vrijeme dok su drali Panoniju.
114

245

246

249 250 251 252 253 254


247 248

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 114

5. 4. 2011. 14:45:41

Doba germanske prevlasti

536. godine,255 da se provala dogodila prije prvog langobardsko-gepidskog rata i sklapanja ugovora o savezu izmeu Justinijana i Audoina te da je bila povezana s napadima Gepida i Herula u Dakoj i Trakoj dijecezi 256 ili openito za Audionove vladavine.257 Ovakva dalekosena provala jedva da bi bila mogua prije nego to su Langobardi zasjeli u junoj Panoniji. Prokopije je kronoloki smjeta poslije langobardskog dolaska u Unutranji Norik i junu Panoniju. Ovo nedvojbeno pokazuje da provale nije moglo biti prije 547. godine. Da se dogodila tek 552. godine i da se radilo o izoliranim incidentu, govore ope prilike do te godine (zauzetost sukobom s Gepidima, prisutnost snanih carskih snaga u regiji) i poslije nje (potpun izostanak gepidskih i langobardskih provala na carsko podruje). 258 to se tie itinerarija za provalu, Langobardi su se jamano prebacili iz Druge Panonije u istonu Dalmaciju i, posluivi se tamonjom cestovnom mreom, preko Prevalitane dospjeli do Novog Epira, gdje se nalazio Dirahij. Tim su putem u Epir prodrli i Vizigoti pod Alarikom i moda Ostrogoti pod Valamirom. Istonorimska reakcija je izostala, budui da je Carstvo sve izrazitije bilo zabavljeno problemom sa Slavenima. Mir izmeu Langobarda i Gepida odrao se desetljee i pol. Justinijan je umro u studenom 565. godine i ini se da se novi otvoreni sukob izmeu dva naroda dogodio tek poslije toga, zacijelo poetkom 566., iako mnogi izbijanje rata datiraju 565. godinom.259 Bitka je vjerojatno ponovno voena u Drugoj Panoniji.260 U tom su srazu pobijedili Langobardi i gepidski kralj Kunimund se osjetio ponukanim da zatrai pomo Carstva.261 Pritom je novom caru Justinu II. (565.578.) obeao da e vratiti pod istonorimsku upravu Sirmij i zemlju juno od Drave,262 dakle cijeli gepidski posjed u junoj Panoniji. Carska je vojska pod
257 258
255 256 259

260 261

262

Bna 1956, 236. Lotter 2003, 135, 136. Schmidt 1934, 537, 581. Wozniak 1979, 148 takoer misli da su Langobardi bili u miru s Carstvom od pobjede nad Herulima. Diculescu 1923, 153, Werner 1962, 13, Bna 1976, 97, Wozniak 1979, 152, Jarnut 1982, 26, Pohl 1997, 96, Andri 2002, 159, s time da ga neki smjetaju u vrijeme poslije Justinijanove smrti (Menghin 1985, 85, Lotter 2003, 142). Meutim, vjerojatnije je da je rat izbio 566. godine. Naime, Langobardi i Gepidi potpisali su mirovni ugovor pod Justinijanovim pokroviteljstvom i nema razloga sumnjati u to da ga se nisu drali za careva ivota. No, njegovom je smru ova obveza prestala postojati. I Christie 1998, 59 datira obnovu rata 566. godinom. Usp. Bna 1976, 95, Andri 2002, 159. Teofilakt Simokata, 6.10.8-9 (= Lakatos 1973, 84). Iako Teofilakt i Pavao akon, HL 1.27 (= Lakatos 1973, 41) pripisuju krivnju za ponovno izbijanje neprijateljstva Gepidima, vjerojatnije je da su upravo Langobardi obnovili sukob (usp. Menandar, 12.1, 1-3 = Lakatos 1973, 88, gdje se kae da langobardski kralj Alboin nije mogao zanemariti svoju mrnju prema Kunimundu i da je poto-poto htio unititi mo Gepida; takoer Christou 1991, 102). Menandar, 12.2, 14-16 (= Lakatos 1973, 89, VIINJ I, 87). ii 1925, 215 potpuno neopravdano pretpostavlja da su Gepidi obeali predati Carstvu dananju Slavoniju, a moda i sjeveroistoni dio Hrvatske. Gepidska se ponuda mogla odnositi iskljuivo na oblast koju su izravno drali u vlasti, a to je bio istoni dio Druge Panonije (dananja istona Slavonija i Srijem; usp. i Bsendorfer 1952, 162-163). Goldstein 1995, 75 je pogreno protumaio odlomak iz vrela pa po njemu Justin II. obeava Gepidima predati Sirmij i unutardravsko podruje, za koje smatra da pokriva dananju Slavoniju.
115

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 115

5. 4. 2011. 14:45:41

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

zapovjednitvom kuropalata Baduarija stigla i uz njezinu je potporu jo iste, 566. godine Kunimund uspio nadvladati, odbivi molbu langobardskog kralja Alboina za primirjem.263 Meutim, gepidski kralj se nakon pobjede predomislio i nije Carstvu prepustio obeana podruja. Ovo je zapeatilo sudbinu Gepida. Langobardi su se za savez obratili Avarima, hotei jednom zasvagda skriti Gepide. Pritom su se obvezali avarskom kaganu da e mu u sluaju pobjede pripasti polovica plijena i sva zemlja Gepida, znai i junopanonski posjed.264 Kunimundu nije preostalo nita drugo nego opet se za pomo utei Carstvu. Ponovno je obeao odstupanje gepidskih posjeda u junoj Panoniji. Justin zahtjev nije odbio, ali je izjavio da treba vremena za prikupljanje snaga. U to vrijeme su u carsku prijestolnicu poslanstvo bili uputili i Langobardi i ishodili od cara jamstvo da u sukobu nee stati ni na iju stranu.265 ini se kako je s Gepidima bilo dogovoreno da prepuste Sirmij carskim snagama im se one pojave.266 Zacijelo u proljee 567. zapoeo je dramatian rasplet dugotrajnog i silovitog suparnitva izmeu Langobarda i Gepida. Istovremenom langobardsko-avarskom napadu na samo sredite svoga podruja Gepidi nisu mogli odoljeti. U opem pokolju njihov kralj Kunimund je poginuo, a gepidska je drava prestala postojati. U meuvremenu je istonorimska vojska ula u Sirmij, to je Carstvo uvuklo u estoke sporove s Avarima koji su smatrali da grad i njegova oblast prema sporazumu s Langobardima pripadaju njima.267 Neki istraivai inae istiu vanost Sirmija u sukobu izmeu Langobarda i Gepida, no grad je bio mnogo vaniji Carstvu dok je Langobardima mogao jedino neto znaiti kao prijestolnica gepidskog kralja.268 Carstvo se domoglo i gepidskog kraljevskog blaga koje su u Konstantinopol donijeli gepidski arijanski biskup Sirmija Trazarik i Kunimundov neak Reptila.269 Langobardi nisu dugo uivali u plodovima svoje pobjede. Ve nagodinu, poetkom travnja 568. krenuli su u
265 266
263 264

Teofilakt Simokata, 6.10.10-12 (= Lakatos 1973, 84-85). Menandar, 12.2, 1-11 (= Lakatos 1973, 88-89). Menandar, 12.2, 12-31 (= Lakatos 1973, 89). Christou 1991, 104, 105. Takoer i Werner 1962, 14. O tome moda svjedoi Euagrije Sholastik, 5.12 (= Lakatos 1973, 89-90), koji kae da su Gepidi Sirmij izruili Justinu. Netona je pretpostavka Margetia 1992, 152 da su Istoni Rimljani Sirmij preoteli Avarima, istisnuvi ih iz Srijema koji su Avari ve bili zauzeli. Odlomak iz Menandra, 12.5, 31-33, na koji se autor poziva i u kojem kagan Bajan optuuje Rimljane da su mu silom oduzeli zemlju koju jedva da je bio zaposjeo, odnosi se na injenicu to je Konstantinopol zauzeo podruje za koje je avarski kagan smatrao svojim zahvaljujui dogovoru s Langobardima. Margetievoj hipotezi suprotstavljaju se i dvije okolnosti: Avari jednostavno nisu ni imali vremena prodrijeti tako brzo na jug do Druge Panonije i osvojiti Sirmij jer se odluujui boj s Gepidima vodio u sreditu gepidskog podruja, a i teko je vjerovati da bi jednom zaposjednuti grad Avari tako lako prepustili carskoj vojsci. Katii 1998, 143 misli da su Avari Sirmij mirno prepustili caru jer su time htjeli stei njegovu naklonost. 267 O dogaajima 566.567. godine usp. Diculescu 1923, 152-164, Bna 1976, 97-100, Wozniak 1979, 152-155, Christou 1991, 102-105. 268 Schaffran 1938, 19, Bna 1956, 237, Egger 1962a, 122. Borba izmeu Langobarda i Gepida vodila se za prevlast u Karpatskoj kotlini, u emu je Sirmij imao neznatnu ulogu (usp. Pohl 1980, 299). 269 Ivan Biklarski, a. 572?.1 (= Lakatos 1973, 86).
116

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 116

5. 4. 2011. 14:45:41

Doba germanske prevlasti

viemjesenu seobu u Italiju, prethodno se sporazumjevi s Avarima.270 Naputajui Panoniju, sa sobom su vodili i druge narodne skupine, meu kojima vjerojatno i junopanonske Sveve, kao i dio autohtonog stanovnitva.271 Mnotvo se slijevalo u povorku koja se polagano kretala starim rimskim putovima u jugozapadnoj Panoniji.272 Poslije odlaska Langobarda novim su gospodarima Karpatske kotline postali Avari, dok je razdoblje germanske prevlasti u Panoniji zavrilo.

O razlozima odlaska Langobarda iz Panonije usp. Christie 1991, 79-108, 1998, 60-63, Margeti 1992, 151-154, Jarnut 2000, 77-79. Uobiajena pretpostavka u historiografiji o opasnoj blizini ili premoi Avara kao glavnom razlogu langobardske seobe ne ini se opravdanom. 271 Pavao akon, HL 2.26 (= Lakatos 1973, 42) spominje Gepide, Bugare, Sarmate, Panonce, Sveve i Noriane. S pravom se moe sumnjati u to da su s Langobardima u Italiju poli i Bugari (usp. Bna 1981, 99-101; moguim to smatraju Pohl 2002, 51, Wolfram 1996, 20), ali je sasvim vjerojatno da su im se pridruili ostaci Sarmata i dijelovi domaeg romaniziranog puanstva iz krajeva kojima su prolazili. Usp. i Brato 2007, 271-272. 272 Usp. Andri 2002, 163. Pirkovi 1971, 188 dri da je Alboin krenuo iz Srijema, gdje bi se po njemu vodio presudan boj izmeu Langobarda i Gepida (isto, 186). No, teite langobardskog naseobinskog prostora bilo je sjeverno od Drave, ondje se nalazilo i kraljevsko sjedite, a zadnja bitka se vodila u krajevima uz srednju Tisu (usp. Werner 1962, 14, Bna 1976, 100, Jarnut 1982, 26; Schmidt 1934, 542 ima meurjeje Tise i Dunava). Dio Langobarda koji je boravio u junoj Panoniji kao predstraa prema Francima na zapadu odnosno prema Gepidima na istoku morao se posluiti mjesnim putovima pa bi se sa seobenom glavninom spojio u Unutranjem Noriku (o kretanju Langobarda iz Panonije prema Italiji usp. Mor 1964, 180-181).
270

117

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 117

5. 4. 2011. 14:45:41

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 118

5. 4. 2011. 14:45:41

V. poglavlje

Doba Avara i Slavena

U prevratnim vremenima u praskozorje srednjega vijeka raale su se i nestajale politike datosti, preklapali su se utjecaji i smjenjivali vlastodrci u Panoniji. Poslije Germana na povijesnu pozornicu stupili su Avari i Slaveni. Iako je uspostava avarske vlasti u konanici donijela smirivanje prilika, pod Avarima se Panonija, a osobito njezin juni dio postupno od oblasti u sreditu zbivanja pretvorila u rubno podruje izmeu dva uljudbena kruga, potonuvi nezaustavljivo u tmuu nepoznatosti koja onemoguuje podrobniju spoznaju povijesnih gibanja.

Avarsko i slavensko osvajanje


Carstvo nije imalo vremena radovati se svom uspjehu protiv Gepida. Gepidski slom i odlazak Langobarda nisu niim poboljali carske izglede u junoj Panoniji. Smjena vlastodraca samo je promijenila protagoniste u borbi za kontrolu nad srednjim Podunavljem. U tomu je osobitu ulogu igrao istoni dio Meurjeja postavi popritem sukoba usredotoenog oko Sirmija. U trenutku kad su Langobardi naputali svoja panonska sjedita, Carstvo je Avare poblie poznavalo tek jedno desetljee.1 Vremeni Justinijan I. razmatrao je 562. godine zamisao da ih naseli u nekadanjoj herulskoj zemlji u Drugoj Panoniji koja je tvorila granino podruje prema sirmijskim Gepidima.2 Avarskim poslanicima koji su od cara traili zemlju za naseobu bila je iznesena takva ponuda, ali oni su je odbili.3 To nimalo ne udi budui da je sa sobom nosila i obvezu ivota uz neugodnog susjeda i, po potrebi, ratovanja protiv njega. No, nakon to su u langobardsko-avarskoj sprezi Gepidi trajno bili uklonjeni kao imbenik moi u Karpatskoj kotlini, Avarima se otvorilo novo polje djelovanja.4
Rasprava o Avarima u junoj Panoniji proirena je u pojedinim dijelovima u Graanin 2009a. Wozniak 1979, 154 pogreno tvrdi da je Justinijan I. Avarima ponudio podruje u dananjoj Slovakoj gdje su Heruli neko obitavali (vidi str. 95, bilj. 143). 3 Menandar, fr. 5.4, 1-7. Pregovori se obino datiraju u 562. godinu (usp. Hauptmann 1928, 149, Grafenauer 1951, 44, 1964, 271, Bury 1958b, 315, Mirkovi 1971, 52, Avenarius 1974, 51, Kovaevi 1977, 23, Wolfram 1987, 347, 1996, 24, Herak Sili 2002, 204), dok ih Stein 1949, 543 smjeta ranije, oko 561. godine. Viktor Tununski, a. 563.2 biljei da je Justinijan I. 563. godine primio i s darovima otpustio prve avarske poslanike, to se moda odnosi na slubeni zavretak pregovora ili je rije o saimanju vie poslanstava (usp. Pohl 2002, 46). 4 U dijelu slovenske i hrvatske historiografije postoji miljenje da su se Avari prebacili preko istonorimskog podruja, junom obalom Dunava, kako bi ugrozili Gepide s juga (Hauptmann
1 2

119

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 119

5. 4. 2011. 14:45:42

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Promjena je postala oita 568. godine kada je Carstvo sasvim bolno uvidjelo da u srednjem Podunavlju ima novoga monog neprijatelja. Avari su neposredno nakon gepidskog sloma, dakle jo 567. godine,5 pokuali zauzeti Sirmij, no morali su odustati od opsade i upustiti se u pregovore. Kako oni nisu dali eljeni ishod, avarski je kagan razljuen zapovijedio protobugarskim Kutrigurima da prijeu Savu i opustoe krajeve u Dalmaciji, moda u sjeveroistonoj Bosni.6 Kagan je pak sa svojim snagama preao Dunav u namjeri da uvrsti poloaj na nekadanjem gepidskom podruju.7 Ve idue je godine prema dogovoru s Langobardima prote1928, 152, Grafenauer 1951, 48, Margeti 1992, 152, 153, Katii 1998, 143), ali navod iz Menandra, fr. 12.5, 61-62 na koji se ti istraivai pozivaju to niim ne potkrepljuje. Takav postupak carskih vlasti u ovom trenutku ne bi niti imao smisla jer su se usponom Justina II. na prijestolje odnosi s Avarima pomutili. Kako se ini, avarska je vojska dola s prostora istono od Karpata (usp. Pohl 2002, 59). Dodue, jednom kasnijom prigodom carske su vlasti omoguile Avarima prolaz sjevernim Ilirikom i sjevernom Trakijom kako bi napali donjodunavske Slavene koji su ugroavali istonorimske pokrajine (vidi kasnije u tekstu, str. 122). 5 Mirkovi 1971, 52, Bna 1985a, 11, 1995, 17, 24, Gckenjan 1993, 283, Pohl 2002, 354, bilj. 1. Grafenauer 1951, 48, 1964, 273 pomilja na 566. ili 567. godinu. Drugi istraivai navode 568. godinu (usp. ii 1925, 218, Setton 1950, 508, Kreki Tomi 1955, 88, Moravcsik 1958, 424, Avenarius 1974, 85, Waldmller 1976, 96, Kovaevi 1977, 46, Kollautz 1979, 464, Margeti 1992, 152), no tada su Avari morali bili prvenstveno zauzeti zaposjedanjem Panonije nakon odlaska Langobarda. 6 Tako ii 1925, 218. Kovaevi 1977, 46 govori da je u napadu Kutrigura stradala srednja Bosna, istiui da je prostor sjeverne Bosne pripadao Panoniji s obzirom na to da granica izmeu Dalmacije i Panonije nije bila na Savi nego junije. No, iieva je pretpostavka jednako valjana budui da se ne zna kojim tono smjerom i koliko duboko su napadai prodrli u Dalmaciju, a k tome pojas dananje sjeverne Bosne koji se neko nalazio u rimskoj Panoniji vjerojatno nije bio vrlo irok (vidi str. 52-53). Uvrijeena datacija kutrigurske provale 568. godinom (usp. ii 1925, 218, Setton 1950, 508, Kreki Tomi 1955, 88, Moravcsik 1958, 424, Mileti 1978, 104, Ferjani 1984, 95, Goldstein 1992, 76, 1995, 80, Gckenjan 1993, 285, Tomii 2000a, 284, 2000b, 143) mora se pomaknuti godinu dana unatrag (usp. Bna 1981, 104: jesen 567.). 7 O ovim dogaajima svjedoi Menandar, fr. 12.3-5 (= VIINJ I, 87-88). Usp. ii 1925, 217218, Waldmller 1976, 95-98, Pohl 2002, 58-60, Lotter 2003, 149. O postupnom zaposjedanju gepidskog podruja koje je uslijedilo nakon napada na Sirmij usp. Bna 1985a, 7, 1995, 17, Pohl 2002, 60. Wozniak 1979, 155 navodi da su se pojedini Gepidi odrali u brdovitim krajevima na istoku stare rimske Dakije sve do 571. godine (usp. takoer i Diculescu 1923, 164, koji spominje Transilvaniju i Olteniju, a voama otpora smatra arijanskog biskupa Sirmija Trazarika i Kunimundova neaka Reptilu). Datacija se zasniva na podatku iz Kronike Ivana Biklarskog (vidi str. 116, bilj. 269), u kojoj se u estu godinu carevanja Justina II. smjeta slom gepidskog kraljevstva, smrt kralja Kunimunda te Trazarikov i Reptilin bijeg u Konstantinopol. Meutim, malo je vjerojatno da su Gepidi bili u stanju pruiti organizirani otpor, a i kroniarevo izlaganje prije upuuje na to da su Trazarik i Reptila dospjeli u carske ruke odmah nakon Kunimundova poraza i pogibije odnosno u asu kad su carske ete preuzele Sirmij. Kronologija Ivana Biklarskog inae nije precizna (s tim u vezi usp. Avenarius 1974, 241-242, bilj. 8, Pohl 2002, 355, bilj. 16 uz poglavlje 3.2), pa se hipoteza o nastavku otpora Gepida do 571. godine moe odbaciti. S druge strane, dio je Gepida ostao pod avarskom vlau, kao to pokazuje podatak da su istonorimske ete godine 599. opustoile tri gepidska sela u junom dijelu dunavsko-tiskog meurjeja (Teofilakt Simokara, 8.3.11-13; usp. Pohl 1980, 300, 2002, 157, 2003, 579-580, Takcs 2000, 460, Curta 2006, 65).
120

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 120

5. 4. 2011. 14:45:42

Doba Avara i Slavena

gnuo vlast i na znatan dio Panonije.8 U meuvremenu su bili nastavljeni pregovori izmeu kagana i carskog dvora. Avarski je poslanik Targitije ustrajno u ime svoga gospodara zahtijevao preputanje Sirmija, uz isplatu godinjeg supsidija, ali je jednako uporno bio odbijan (568. i 569. godine9). Kako se ini, nakon ovih je diplomatskih natezanja uslijedilo istonorimsko poslanstvo koje je pregovore vodilo neposredno s avarskim kaganom.10 Naposljetku, rimska je nepopustljivost nagnala Avare na ogranienu vojnu akciju, pa su 570. godine provalili u Traku dijecezu, no tom ih je prigodom porazio vojskovoa i budui car Tiberije.11 Pregovori su obnovljeni (moda u kasnu jesen 570.), a s istonorimske strane vodio ih je osobno Tiberije. Avarskom predstavniku izraena je spremnost da se Avarima dozvoli naseljavanje na rimskom ozemlju, moda u Drugoj Panoniji (zacijelo u tzv. herulskoj zemlji) ili openito u panonskim pokrajinama,12 ime bi se ozakonio njihov poloaj u oblastima koje su preuzeli od Langobarda i ujedno ih promaknulo u carske federate.13 Ovakvo se rjeenje razbilo na otporu Justina II. pa se ratno stanje nastavilo.14 Tiberije, kojemu je bilo povjereno zapovjednitvo nad cijelom dunavskom granicom, naloio je nato vojskovoi Bonu, vjerojatno vojnom zapovjedniku Ilirika, koji se bio odlikovao u obrani Sirmija 567. godine, da brani prijelaze na Dunavu.15 Jamano 571. godine Avari su se u manjim skupinama poeli iznova prebacivati preko Dunava, no tada su ih carski vojskovoe jo uspjeli suzbiti.16 Promjena je nastupila 572. godine kada je izbio rat izmeu Perzije i Carstva, to je istonorimske snage vezalo na Istoku. Moda u jesen
Herak Sili 2002, 203 pogreno tvrde da Avari najvjerojatnije 561. konano ulaze u Panoniju jer su to mogli uiniti tek nakon odlaska Langobarda. 9 Datacija Targitijevih poslanstava prema Pohl 2002, 63, koji prvu misiju avarskog pregovaraa smjeta u zimu 567./568., a drugu u zimu 568./569. Na kraju druge Targitijeve misije Justin je ovlastio vojskovou Tiberija za voenje pregovora (Menandar, fr. 12.7, 15-18; usp. Pohl 2002, 63). 10 Usp. Menandar, fr. 12.8, gdje se kae da je avarski vladar iznova prijetio, ali da se Rimljani nisu dali zastraiti. Justin II. je Targitiju inae rekao da e poslati Tiberija radi daljnjih dogovora (vidi prethodnu biljeku), pa u kronoloke kalkulacije valja ubrojiti i vrijeme potrebno za to poslanstvo (moda se odigralo u kasnu jesen 569.). Neuspjeh ovih razgovora izazvao bi avarsku oruanu reakciju (moda u proljee 570.), zacijelo jo dok je Tiberije bio na dunavskoj granici. 11 O ovoj avarskoj provali svjedoi Ivan Biklarski, a. 570?.3. Datacija nije sigurna (Grafenauer 1951, 49: oko 570. godine, Avenarius 1974, 87: 570./571. godine, Waldmller 1976, 102: 570. ili vjerojatnije 573. godine, Kollautz 1979, 475: jesen 570., Maksimovi 1980, 44: 570. godine, Pohl 2002, 64: 569./570. godine, Lotter 2003, 149: 570. godine). Ivan Biklarski dogaaj datira etvrtom godinom carevanja Justina II. (od studenog 568. do studenog 569.) i drugom godinom vladavine vizigotskog kralja Leovigilde (od kraja 569. do kraja 570.). 12 Pohl 2002, 63. Teofan Bizantinac, fr. 2 navodi da su Avari zamolili Justina II. da im dodijeli Panoniju kao sjedite, ali da on nije s njima sklopio sporazum. 13 Usp. Pohl 2002, 63-64. 14 Menandar, fr. 15.1. 15 Menandar, fr. 15.1, 21-23. U vrelu se ne navodi ime rijeke, no vjerojatno je rije o Dunavu jer su Avari prodirali u Traku dijecezu (Ivan Biklarski avarske navale povezuje samo s Trakijom, a. 576?.5, 577?.1, 579?.1). Blockley 1985, 270 smatra da bi se moglo raditi o Savi. Isto misli i Pohl 2002, 64, dodajui da je Bon tada jo bio u Sirmiju (usp. i Mirkovi 1971, 54, Kovaevi 1977, 48), ali o tome izvori nita ne kau. Stoer vojskovoe Ilirika nalazio se inae u Najsu. 16 Menandar, fr. 15.2.
8

121

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 121

5. 4. 2011. 14:45:42

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

573. Avari su ponovno provalili na carsko tlo i nanijeli teak poraz Tiberiju koji je na raspolaganju imao samo manji broj odreda.17 Taj se neuspjeh pokazao presudnim jer je uvjerio Justina II. u nunost sporazuma s Avarima. Pregovori su dovreni krajem 574. godine i Tiberije, koji je poetkom prosinca imenovan cezarom, vjerojatno je jo istog mjeseca sklopio mirovni ugovor s Avarima, pristavi na plaanje izdanog danka.18 O ostalim uvjetima sporazuma nita nije poznato, no moe se pretpostaviti kako se kagan obvezao da nee provaljivati na carsko podruje i da e po potrebi Carstvu pruiti vojnu potporu. injenica o davanju danka bila je zacijelo prikrivena time to su Avari slubeno postali federati. Tada im je vjerojatno priznato i pravo naseobe u dijelovima Panonije koje su ve bili zaposjeli. Pojedini istraivai smatraju da je Avarima bio odstupljen samo Srijem odnosno sirmijska oblast.19 No, mnogo je vjerojatnije da su carske vlasti avarsku nazonost formalnopravno legalizirale u svim panonskim predjelima koji su pali pod avarsku vlast, izuzevi upravo Sirmij i oblinja podruja. Na ovakav navodi donekle i tvrdnja vrela da je istonorimski opunomoenik doao kaganu u oblast Panoniju.20 Budui da ve u nastavku reenice kae kako je avarski vrhovnik s vojskom prebaen na rimsko tlo, to bi moglo znaiti da Istoni Rimljani nisu vie Panoniju smatrali svojim neposrednim posjedom. Iz ovog je vidljivo i da je kagan imao slobodu djelovanja u Panoniji, a da ta okolnost nije izazivala carske prosvjede. Mir je Carstvu pruio kratkotrajan predah pa ak i avarsku pomo u suzbijanju slavenskih navala preko donjeg Dunava. Tako je na Tiberijev zahtjev kagan u kasnu jesen 578. napao Slavene koji su obitavali nedaleko od Male Skitije, vjerojatno u dananjoj Vlakoj, nakon to su avarske snage onamo bile prevezene preko rimskog podruja.21 I ne samo to. Carstvu je bilo omogueno da novai vojnike na prostorima koji su priznavali avarsko vrhovnitvo. Ba kao to je 458. godine zapadnorimski car Majorijan skupljao vojsku za nakanjeni pohod protiv Vandala meu raznim narodima u srednjem Podunavlju kojim su tada gospodarili Ostrogoti, tako je i cezar Tiberije, elei osnaiti istonorimske postrojbe kojima su predstojale borbe protiv Perzijanaca, posegnuo 575. godine za podunavskim oblastima kao izvoritem novih eta.22 Meu raznorodnim ljudstvom koje je bilo uzimano, vrela izvjeuju kako su
O Tiberijevu porazu svjedoe Menandar, fr. 15.3, 15.5, Euagrije Sholastik, 5.11, Teofan, A.M. 6066 (246, 32 247, 3). Za datum usp. Kollautz 1979, 475. 18 Za Tiberijevu ulogu u sklapanju mirovnog ugovora usp. Menandar, fr. 25.1, 9-10. O ovim dogaajima usp. Hauptmann 1928, 155, Grafenauer 1951, 49-50, Lemerle 1954, 289, Avenarius 1974, 87, Waldmller 1976, 103, Pohl 2002, 64-65. 19 Srijem: Hauptmann 1928, 155, Grafenauer 1951, 50, Waldmller 1976, 103. Oblast Sirmija: Lemerle 1954, 289. 20 Menandar, fr. 21, 18-19. 21 Menandar, fr. 21. Usp. Hauptmann 1928, 155-156, Grafenauer 1951, 50-51, Maksimovi 1964, 266-267, Waldmller 1976, 106-109, Pohl 2002, 68-69. 22 Euagrije Sholastik, 5.14 (= VIINJ I, 100). I drugi izvori potvruju novaenje znatnog broja vojnika (Teofilakt Simokata, 3.12.4, Teofan, A.M. 6074 [251, 24-26], Ivan Efeki, 6.13, Kedren, 1, 690, 12-14). Pohl 2002, 69, kojemu je promaknuo navod iz Euagrija Sholastika, spominje samo Teofanov podatak kao svjedoanstvo o Tiberijevom privlaenju novih postrojbi, a ujedno cijeli dogaaj smjeta u 578. godinu, budui da Teofan navodi, a to doslovce preuzima i Kedren, kako su te ete bile podvrgnute buduem caru Maurikiju koji je krajem prethodne godine bio
17

122

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 122

5. 4. 2011. 14:45:42

Doba Avara i Slavena

vojnici novaeni i kod naroda oko Panonije.23 Budui da su Panonija, a osobito njoj okolan prostor bili najveim dijelom izvan izravnog dohvata carskih vlasti, oito je Tiberije za ovakav potez trebao avarsku privolu. Unato tim naizgled dobrim odnosima, konstantinopolski dvor nije izgubio iz vida stvarne prilike i cilj koji je u tom asu Avarima lebdio pred oima. Stoga je Tiberije vjerojatno ve 575. godine, nedugo nakon to je bio sklopljen mir, naredio da se ojaaju zidine Sirmija.24 Meutim, to nije nimalo ublailo najveu potekou s kojom je Carstvo bilo suoeno u nastojanju da zatiti granicu na Dunavu i Savi: nedostatak dovoljnih vojnih snaga u Iliriku i Trakiji koje bi se mogle uspjeno nositi s avarskom i slavenskom prijetnjom.25 Kad je avarski kagan u proljee 579. efektivno zapoeo opsadu Sirmija gradnjom mosta preko Save istono od grada, ime ga je kanio okruiti i sprijeiti dovoz hrane i dopremu pomoi iz smjera Singiduna, Tiberiju II. (578.582.), koji je u listopadu 578. i slubeno naslijedio Justina II., nije preostalo nita drugo nego da preko Dalmacije i Ilirike prefekture uputi zapovjednike i asnike sa zadatkom da pokuaju odrati grad uz pomo raspoloivih snaga (zacijelo u jesen 579.).26 Obru oko Sirmija jo je vre bio stegnut 580. godine zaposjedanjem drugog mosta zapadno od grada ime je zatvoren prilaz iz pravca Dalmacije.27 Sirmiju, odsjeenom sa svih strana, ubrzo je poela prijetiti nestaica. Vojskovoi Teognidu, vjerojatno zapovjedniku Ilirika, car je jamano 581. godine naloio da pokua prikupiti nove ete kojima bi se mogla razbiti opsada Sirmija, ali njegove postrojbe nisu bile na visini tog zadatka.28 Unato tome, u pregovorima koji su iste godine voeni na savskim otocima Kasiji i Karbonariji nedaleko od Sirmija Teognid je odbio predaju grada
imenovan glavnim istonorimskim vojskovoom u ratu protiv Perzije. No, iz ostalih sauvanih vrela sasvim je jasno da je ovo novaenje provedeno 575. godine (usp. Whitby 1988, 259). U pogledu etnikog sastava toga unovaenog mnotva, mogue je na temelju vijesti koju donosi Euagrije Sholastik (vidi prethodnu biljeku) pomiljati na Franke, Burgunane, moda i na Sase (narodi iza Alpa blizu Rajne; usp. Whitby 2000, 274, bilj. 52), a potom i na Langobarde (Ivan Efeki, 6.13 izriito navodi da je tadanji vojni zapovjednik Istoka Justinijan vodio sa sobom 60.000 Langobarda), Ostrogote (Mesageti) i Gepide (druga skitska plemena) koji su unovaeni u Italiji (unutar Alpa). Euagrije spominje i Meane i Iliriane iza kojih se oito skrivaju pokrajinci te Izaurijce, ratoboran, brdski narod iz jugoistone Male Azije. to se tie naroda oko Panonije ( ; u VIINJ I, 100 izriaj je preveden kao po Panoniji, ali time bi bila iskljuena prekodunavska podruja), u obzir dolaze ostaci Gepida koji su dospjeli pod avarsku vlast kao i pripadnici slavenskih i protobugarskih skupina (usp. Kreki 1955, 100, bilj. 1, Whitby 2000, 274, bilj. 52). Menandar, fr. 25.2, 60-63. Usp. Waldmller 1976, 116, Pohl 2002, 73. Tomii 2000a, 284, 2000b, 143 dri da je Tiberije (on ga pogreno naziva Maurikije Tiberije, dok je tono Tiberije Konstantin) Sirmij opasao snanim zidinama tek 578. godine. No, Menandar kae da je to uinjeno dok je izmeu Avara i cara vladao vrst mir, to vie govori u prilog pretpostavci kako je pothvat izveden razmjerno brzo poslije sklapanja mirovnoga ugovora u prosincu 574. Hitnja je u svakom sluaju vjerojatnija s obzirom na opasnost koju su Avari predstavljali za grad. Ovo jasno kae Menandar, fr. 25.2, 13-17, nadodajui da je to bilo zbog toga to su rimske ete bile vezane na ratitu protiv Perzijanaca u Armeniji i Mezopotamiji. Menandar, fr. 25.2, 89-93. O tome svjedoi Menandar, fr. 27.2, 15-16, 27.3, 2-3. Menandar, fr. 27.1. Usp. Blockley 1985, 285, bilj. 314.
123

23

24

25

28
26 27

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 123

5. 4. 2011. 14:45:42

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

koju je kagan zahtijevao. Kad je uskoro potom propao i posljednji pokuaj oruanog proboja avarskog stiska oko grada, to je poglavito skrivio nedovoljan broj postrojbi na raspolaganju Teognidu,29 u Sirmiju su zavladali glad i oaj. Pojedinim stanovnicima moglo se initi da se u Sirmiju rui cijelo Carstvo. Potresno svjedoanstvo takvoga stanja duha prua poznati grki natpis na opeki pronaen u Sirmiju: Kriste Gospode. Pomozi gradu, odbij Avarina i uvaj Romaniju (= Rimsko Carstvo) i onoga koji je ovo napisao. Amen.30 Ovo je i zoran pokazatelj snane identifikacije sa sudbinom Carstva. Kako su 581. godine i slavenski upadi u Traku dijecezu dosegli nov vrhunac, car je, shvativi bezizglednost daljnje borbe i potaknut patnjom Sirmijaca, naredio poetkom 582. godine Teognidu da dogovori predaju grada. Prema sporazumu, stanovnicima je doputen slobodan odlazak, ali uz uzvjet da ne ponesu sa sobom nikakvu pokretnu imovinu, a Carstvo se obvezalo isplatiti zaostale obroke danka za posljednje tri godine (580.582.).31 Osvajanjem Sirmija Avari su zaokruili svoje podruje u Karpatskoj kotlini, dok je kaganov ugled znatno porastao u oima njegovih podanika budui da je zaposjeo grad koji mu je Carstvo tako dugo odbijalo predati.32 Novim mirovnim ugovorom, sklopljenim zacijelo u kasno proljee 582.,33 nije bio promijenjen iznos danka (dodue, takvo stanje nije dugo potrajalo jer je avarski kagan ve 583. zatraio, a 584. godine i ishodio od novog cara Maurikija povienje danka s 80.000 na 100.000 solida34), ali je carska vlast sada morala slubeno priznati Avarima gospodstvo u cijeloj jugoistonoj Panoniji. Kako se ini, sve do ovog vremena Avari nisu u potpunosti zavladali Srije Usp. Menandar, fr. 27.3, 15-16. Za tekst usp. Noll 1989, 145, uz opsenu bibliografiju prethodnih objava i komentara natpisa, 142-144). Potpun natpis sa slikom prvi je objavio Brunmid 1893, 331-333. Hrvatski prijevod prema ii 1914a, 116-117, 1925, 223. 31 Avari su za 579. godinu jo bili primili dogovoreni iznos danka (Menandar, fr. 25.1, 1-4), ali je potom isplata obustavljena. O tijeku trogodinje opsade i padu Sirmija svjedoe Menandar, fr. 25.1-2, fr. 27.2-3 (= VIINJ I, 92-98), Euagrije Sholastik, 5.12 (= VIINJ I, 100), Teofilakt Simokata, 1.3.3-6 (= VIINJ I, 105-106), Ivan Efeki, 6.30-32, Teofan, A.M. 6075 (252, 31-33), Kedren, 1, 691, 18-20, Mihael Sirijac, 10.21. Usp. Stein 1919, 109-113, ii 1925, 219-223, Hauptmann 1928, 159-160, Grafenauer 1951, 52-54, Lemerle 1954, 289-290, Barii 1955b, 8-10, Ferjani 1969, 45-46, Mirkovi 1971, 54-57, Avenarius 1974, 90-91, Waldmller 1976, 111-121, Kovaevi 1977, 49-51, Kollautz 1979, 477-480, Maksimovi 1980, 44-46, Pohl 2002, 70-76, Lotter 2003, 150. 32 Da je za Avare Sirmij ponajprije bio vaan na simbolikoj razini, a manje na stratekoj koja se obino istie (usp. Hauptmann 1928, 154, Lemerle 1954, 290, Maksimovi 1980, 44-45, Gckenjan 1993, 283, Lotter 2003, 149), ali i da je pokoravanjem grada kagan elio zaokruiti avarski posjed na Dunavu i Tisi, smatra i Pohl 2002, 73 (usp. i Waldmller 1976, 121 za moralni uinak pada Sirmija; takoer i Fine 1983, 30). Ovo ne znai da su Avari zanemarivali strateku vrijednost grada kao mosta preko Save (usp. Menandar, fr. 25.2, 56-60; Avenarius 1974, 90 istie da su Avari osvajanjem Sirmija htjeli dobiti otvoreni prostor za pljakake pohode). 33 ii 1925, 223 dri da su Avari zaposjeli Sirmij u proljee 582. Mir je u svakom sluaju bio formaliziran jo dok je na ivotu bio car Tiberije koji je umro 14. kolovoza 582. Waldmller 1976, 124 navodi da su uvjeti mira utanaeni u jesen 582., dakle pod Maurikijem (582.602.), ali to nije tono. 34 O iznosima danka koji se plaao Avarima usp. Kovaevi 1963, 125-126, Pohl 2002, 502.
29 30

124

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 124

5. 4. 2011. 14:45:42

Doba Avara i Slavena

mom, jer izvori istiu da 579. godine oni jo nisu drali cijeli sirmijski otok. Naime, avarski poslanik Solah, koji je bio upuen u Konstantinopol vjerojatno u jesen 579., izjavio je pred carem da kagan nee odustati dok ne osvoji Sirmij i cijeli sirmijski otok ( ... ). Smatra se da se sirmijski otok odnosi na prostor izmeu Dunava, Save, Bosuta i vuanskih movara.35 Na temelju iznesenog podatka moe se zakljuiti da Avari ni 579. godine nisu vladali (barem ne formalno) itavim Srijemom pa otpadaju miljenja da su im bilo srijemska oblast bilo podruje Sirmija bili odstupljeni jo 574. godine.36 S druge strane, pogreno je smatrati i da je, uz Sirmij, itav Srijem do 579. godine bio u rimskim rukama.37 Budui da avarski poslanik kae kako kagan eli zauzeti cijeli sirmijski otok, oito je da je veim dijelom ve vladao, a da je sada kanio zaokruiti steevinu.38 Mogue je pretpostaviti da su Avari eljeli ostvariti priznanje svoje vlasti i u Sirmiju i u dijelu nekadanje Druge Panonije s Basijanom (tzv. herulska zemlja) koji je Carstvo dralo od 510. godine, uz prekid izmeu 536. i 551. kad je to podruje bilo pod Gepidima.39 U desetljeima koja su uslijedila nakon pada Sirmija Avari su svoju pozornost poglavito usmjeravali prema jugoistoku, a konaan vrhunac su njihove ofenzivne akcije protiv Carstva dosegnule 626. godine u opsadi Konstantinopola. Avarsko je irenje istodobno bilo upravljeno i prema zapadu i jugozapadu, s ime su bili skopani vojni pohodi koji su sezali do Alpa, Labe i praga Italije.40 U ovim pothvatima Avarima nije bio cilj neposredno osvajanje, a jo manje naseljavanje nego jaanje utjecaja meu Slavenima koji su tvorili glavnu navalnu i naseobinsku snagu. Ouvanjem vrhovnitva nad njima Avari su dokazivali vlastitu mo i dobili sredstvo kojim su mogli jo dalje protegnuti vlast.41 vrsto zasjevi u Karpatskoj kotlini, Avari su na tom prostoru vrlo vjerojatno zatekli ve pridole slavenske skupine.42 Dodue, arheologija ne pomae u detekciji novopridolica budui da specifinih materijalnih dokaza koji bi potkrijepili njihovu moguu nazonost nema. Razlog tomu mogla bi biti i izloenost akulturaciji i prihvaanje
ii 1925, 222, bilj. 47, to preuzimaju Kreki Tomi 1955, 93, bilj. 26, Bsendorfer 1952, 161: kraj izmeu Dunava, Save i karaiko-vuanske depresije, Kovaevi 1977: srijemski otok. Blockley 1985, 284, bilj. 298 navodi da je rije o podruju izmeu Drave, Save i Dunava, ali zacijelo misli samo na dananju istonu Slavoniju i Srijem (usp. i Kos 1902, 101, bilj. 7, koji takoer govori o Srijemu izmeu Dunava, Save i Drave). 36 Vidi str. 122, bilj. 19. 37 Tako ii 1925, 222, bilj. 47. 38 Barada 1952, 11 misli da su Avari 582. godine Istonim Rimljanim oduzeli Srijem. 39 Ostaje otvoreno pitanje moe li se vijest Ivana Biklarskog, 579?.1 da su Avari napali s granica Trakije i zaposjeli dijelove Grke i Panonije odnositi na avarsko osvajanje ostataka istonorimskog podruja u Drugoj Panoniji, ukljuujui i Sirmij (usp. Avenarius 1974, 90). 40 Usamljen primjer ostaje prodor u Tiringiju 596. godine, uperen protiv Franaka koji su pruali podrku Bavarcima u akcijama protiv alpskih Slavena (Avenarius 1974, 119, Fritze 1979, 536541, Pohl 2002, 150-151). Dodue, ovo nije bio i jedini put da su Avari napali Franke. Uinili su to i na samom poetku svoje nazonosti na irem prostoru Karpatske kotline: 562. i 566. godine (Avenarius 1974, 57-63, Pohl 2002, 45-46). 41 O tome usp. Pohl 2002, 117-121, osobito 120-121. Takoer saeto i Pohl 1996b, 316-317. O ulozi Avara u slavenskom naseobinskom irenju usp. Fritze 1979. 42 Rasprava o Slavenima u junoj Panoniji produbljena je u Graanin 2008a.
35

125

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 125

5. 4. 2011. 14:45:43

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

materijalne kulture mjesnog, romaniziranog i germanskog stanovnitva. Unato nedostatku izravnih materijalnih pokazatelja, istraivai uglavnom smatraju da su se Slaveni poeli naseljavati u Panoniji odnosno uz sam rub srednjeg Podunavlja u prvoj polovini43 odnosno sredinom 6. stoljea.44 Novija arheoloka istraivanja raunaju sa slavenskim naseljavanjem u Slovakoj upravo u tom vremenu.45 ini se i da pojedini, rijetki podaci iz narativnih vrela, uz duan oprez u njihovu vrednovanju kako bi se izbjegli ishitreni i predalekoseni zakljuci, sugeriraju nazonost slavenskih skupina na irem podruju srednjeg Podunavlja. S Panonijom se mogu povezati dva izvorna navoda. Prvi se nalazi u Jordanovoj Gotskoj povijesti u odlomku koji se bavi zemljopisom i narodopisom Skitije.46 Opisujui granice ove goleme oblasti, istonorimski povjesnik kae da se ona na zapadu protee od rijeke Visle, ali i da pogranije s Germanijom, koja ujedno ini i zapadnu meu skitskoga prostranstva, tvore izvor Histra (Ister) i Morsijska bara (stagnus Morsianus). Dunav (Danubius) od izvora do utoka obrubljuje i junu granicu Skitije.47 Pored Gepida, u najzapadnije stanovnike Skitije ubraja Venede (Venethi) koje dijeli u Sklavene (Sclaveni) i Ante (Antes).48 Sklaveni po njemu obitavaju na prostoru od grada Novietuna (civitas Novietunensis) i Mursijskog jezera (lacus Mursianus) sve do Dnjestra i Visle.49 Jordan je svoju povjesnicu dovrio na samom poetku pedesetih godina 6. stoljea pa nema nikakve dvojbe da opisuje stanje iz prve polovine stoljea. Stoga je za pitanje o ranoj rasprostranjenosti Slavena i njihove nazonosti u Karpatskoj kotlini od prvenstvene vanosti ubikacija grada Novietuna i Mursijskog jezera. Danas je uglavnom prihvaena identifikacija Novietuna s Noviodunom (Noviodunum, Isaka / Isaccea) u dunavskoj delti.50 Starija je historiografija spomenuti Novietun vidjela u Neviodunu u pograniju izmeu Italije, Unutranjeg Norika i
Usp. Grafenauer 1969, 34. Chropovsk 1988, 34-35 istie da su se pojedina slavenska naseobinska strujanja usmjerila tijekom 6. i 7. stoljea i prema Panoniji, ime jasno implicira mogunost da su Slaveni onamo poeli prodirati i u prvoj polovini 6. stoljea, ali i uzima u obzir da je prisutnost Langobarda i Gepida bila ograniavajui imbenik. Prema njemu, Avari su se smjestili izmeu ve pridolih Slavena na jugu i zapadu (1988, 38). 44 Schwarz 1956, 100, 106, prema kojemu do druge polovine 6. stoljea i dolaska Avara nije bilo Slavena u Panonskoj nizini odnosno njihovo nadiranje stoji u iskljuivoj vezi s Avarima (usp. i Bna 1971a, 303-304; takoer i Barada 1952, 10). Pohl 2002, 98 misli da su se slavenske skupine u asu avarskog dolaska nalazile u irokom luku izvan Karpata, ali i da su na nekim mjestima moda ve bile prele Karpate. 45 Usp. Godowski 1980, 225-232, Szydowski 1980, 233-237, Pohl 2002, 97. 46 Za procjenu Jordanove pouzdanosti u vezi s ranoslavenskom etnografijom i geografijom usp. Graanin 2008a, 22-23. Suprotno miljenje zastupa Curta 2001, 40-43. O obiljejima Jordanova opisa Skitije usp. Merrills 2008, 155-162, pri emu se Jordan nije oslanjao iskljuivo na pisane predloke (isto, 124-125). 47 Jordan, Getica 30-31. 48 O podrijetlu i razvoju tih etnonima usp. Schramm 1995, 163-200, 1997, 166-209. 49 Jordan, Getica 33-35. 50 Usp. Kos 1902, 49, bilj. 1, ii 1925, 186, bilj. 21, Hauptmann 1928, 141, Grafenauer 1951, 28, Waldmller 1976, 19, Schramm 1995, 177, 1997, 184, Curta 2001, 42, Pohl 2002, 97.
43

126

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 126

5. 4. 2011. 14:45:43

Doba Avara i Slavena

Panonije Savije,51 na mjestu dananjeg Drnova u Sloveniji, a u novije vrijeme izneseno je i miljenje da se zapravo radi o gradu Novoj (Novae) u Prvoj Meziji.52 Lokalizacija Mursijskog jezera, koje se poistovjeuje s Morsijskom barom, bitno ovisi o tome trai li se lokalitet u blizini grada Novietuna ili neovisno o njemu. S tim u vezi oblikovale su se tri postavke.53 Prema prvoj, Mursijsko jezero dananje je Neidersko jezero (Neusidler See) u Donjoj Austriji.54 Drugi smatraju da se radi o movaritu kod Murse55 ili o srijemskim barama sjeverno od ua Save, odnosno o podruju izmeu donjih tokova Drave i Save koje se steralo od juno od Murse do sjeverno od Singiduna.56 Pobornici tree teze s pravom istiu nesigurnu rukopisnu predaju hidronima i dre da se prije radi o Mezijskom jezeru (lacus Moesianus) prema pokrajini Meziji odnosno Muzejskom jezeru (lacus Museanus) prema rijeci Muzej (Museus), dananjem Buzeu, to bi znailo da su u pitanju barutine ili openito vodene povrine oko ua Dunava.57 Ipak, ini se da je Jordan htio prikazati pruanje june granice podruja za koje je smatrao da je naseljeno Sklavenima, a ona se u sutini poklapa s podunavskim dijelom june granice Skitije. Otuda se moe s prilinom sigurnou uzeti da je grad Novietun doista Noviodun u pokrajini Maloj Skitiji, u kojem se nalazilo i sjedite biskupa, to je u svakom sluaju odgovaralo njegovom poloaju kao civitas.58 Zapadnu pak toku prostora koji su prema Jordanu naseljavali Sklaveni inilo je Mursijsko jezero koje bi moda trebalo poistovjetiti s onovremenim irokim poplavnom podrujem i sjeverno i juno od Murse, dakle i dananjim Kopakim ritom i starom Volcejskom movarom. To Mursijsko jezero, poznato i kao Morsijska bara, bilo je, kako se doima, i jedna od graninih toaka prema Germaniji koja se iz
Ovu tezu zastupaju i Skrinskaja 1957, 15-16 (usp. Pritsak 1983, 379), a i neki rumunjski istraivai (usp. Margeti 2005, 116, koji dodue ne navodi koji su to autori; za njih vidi Curta 1994, 231, 244). 52 Pritsak 1983, 379-380, Margeti 2005, 116-117. Zanimljivo je istaknuti da su se obojica autora odluili radije za utvrdu Novu-Eusciju (Novae-Euscia) u Prvoj Meziji (danas Golubac u Srbiji) koju je car Justinijan I. dao dograditi i dodatno utvrditi, O graevinama 4.6.1-2), a ne za mnogo poznatiju Novu iz Druge Mezije (danas Steklen kod Svitova u Bugarskoj). 53 Schwarz 1956, 99 se ne odreuje u pogledu ubikacije Mursijskog jezera. Kovaevi 1977, 39 samo nabraja postojee hipoteze (Neidersko jezero, movare izmeu Murse i Cibala, okolica Galae na uu Dunava). Avenarius 1974, 19 spominje i Blatno jezero kao jednu od pretpostavki. 54 Usp. Pritsak 1983, 376, 380. Za pregled prethodnih miljenja vidi Pritsak 1983, 376, bilj. 55, uz Skrinskaja 1957, 6-10. Skrinskaja 1957, 16 je drala da Mursijsko jezero treba poistovjetiti s Blatnim jezerom (Balatonom). 55 Usp. Kos 1902, 49, bilj. 1. Vrijedi naglasiti da veina istraivaa identificira taj hidronim s Volcejskom movarom (vidi str. 25, bilj. 10). Bystrick 2003, 389 se priklanja miljenju da je u pitanju movarite na uu Drave u Dunav. 56 Schramm 1995, 178, 185, 197, 1997, 185, 194, 206. Usp. i Avenarius 1974, 20 (ue Save u Dunav). Slino miljenje izraava i H. Towmiaski u raspravi Lacus Mursianus objavljenoj u zborniku Opuscula Casimiro Tymienicki septuagenario dedicata (Pozna 1959., 211-224), koji te barutine vidi na irem prostoru utoka Tise u Dunav, jer dri kako Jordan Histrom naziva dio Dunava od ua Tise pa nizvodno do Crnog mora, u emu se podudara s E. . Skrinskajom (usp. Zeman 1966, 159-160, Waldmller 1976, 19-20). 57 Hauptmann 1928, 141, Grafenauer 1951, 28, Simonyi 1955, 343, Madgearu 1997, 89 (usp. i pregled miljenja, 87-88), Margeti 2005, 117. Ovom vienju skloniji je i Pohl 2002, 97. 58 O Noviodunu kao biskupskom sijelu usp. Barnea 1998, 810, 816.
51

127

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 127

5. 4. 2011. 14:45:43

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Jordanove perspektive oito pruala i preko Panonije. Ovo i nije toliko neobino jer je Jordan morao znati da su Panonijom u njegovo vrijeme vladali Langobardi (Gote i Gepide ubraja u skitske narode59). Panoniju inae omeuje s istoka Gornjom odnosno Prvom Mezijom, s juga Dalmacijom, sa zapada Norikom, a sa sjevera Dunavom.60 Dok za Panoniju samo implicira da se na nju protee Germanija, Dakiju, koju naziva bivom Gotijom, a sadanjom Gepidijom (dakle, poistovjeuje je s podrujem pod gepidskom vlau), izriito smatra dijelom Skitije, navodei da je poput krune okruuje planinski lanac Alpa, a da lei unutar velikih rijeka Tise na sjeveru i sjeverozapadu, Dunava na jugozapadu odnosno jugu i Olta na istoku.61 Dodirna toka Dakije s Germanijom je i Visla odnosno njezin izvor i lijevi bok Alpa koji se naginje prema sjeveru (to su sjeveroistoni obronci Karpata). Povjesnik razlikuje i Dunav (Danubius) kao gornji tok dananje istoimene rijeke od Histra (Ister) kao njezina donjeg toka, ali je ujedno svjestan da je rije o istom vodotoku.62 Budui da Morsijsku baru povezuje s poetkom Histra,63 a da mu veliki Dunav (magnus Danubius) s jugozapada zatvara Dakiju,64 moe se zakljuiti kako je Dakija na jugozapadu zahvaala i prostor preko Tise (ovo se takoer slae s injenicom da su Gepidi vladali junim dijelom meurjeja Dunava i Tise), pa bi Histar za Jordana poinjao kod ua Drave u Dunav.65 To ne treba uditi, budui da je cijeli spomenuti prostor bio dobro natopljen vodom, a svojevrsno jezero koje su svojim vodotokovima stvarali Dunav i Drava moglo se Jordanu initi podesnim izvoritem za Histar. Drugi izvorni navod koji povezuje Slavene s Panonijom stihovi su to ih je sroio Martin, nadbiskup Brakare (danas Braga u Portugalu), povodom posveenja bazilike Sv. Martina Tourskog.66 U njoj meu narodima u irem okruenju svoje stare domovine Panonije nabraja i Slavene (Sclavi).67 Martin se rodio u sredinjoj Panoniji,
61 62
59 60

63

64

65

66 67

Jordan, Getica 29, 95. Jordan, Getica 264. Opis zasniva na podacima iz Pavla Orozija, 1.2.55, 60. Jordan, Getica 33-34, 74. Za Dunav Jordan kae da je od izvora do ua najudaljenije korito Histra (Getica 31), biljei da s juga zatvara Gepidiju (Getica 74), da izvire na alamanskim panjacima i ulijeva se u Crno more, a da se na jeziku Besa (= Traana) naziva Histar (Getica 75), te navodi da se Histar zove i Dunav (Getica 114). Usp. i Getica 59, 63, 76, 77, 83, 90, 91, 133, 137, 223, 264, 266, 275, 280, 281, 282, 300, 301. Kad pie da Skitija granii s Germanijom, odabrane orijentacijske toke (ondje gdje poinje rijeka Histar, gdje se prua Morsijska bara) spaja veznikom vel (ili), to jasno upuuje na to da su se one morale nalaziti na istom mjestu. S druge strane, kad opisuje gdje ive Sklaveni, toponime Novietun i Mursijsko jezero povezuje veznikom et (i), ime pokazuje da nabraja dva meusobno geografski udaljena lokaliteta (Getica 30, 35). Budui da kae i kako Dakija odnosno Gepidija Dunav ima na jugu (Getica 74), bjelodan je geografski pomak prema zapadu, koji se moda moe objasniti protezanjem dakog (gepidskog) prostora i na desnu obalu Tise. Usp. i Chrysos 1987, 31, bilj. 21. Drugaije Schramm 1995, 186-187 i bilj. 63, 1997, 195-196 i bilj. 64, po kojemu je Jordan pomijeao izvor Dunava s izvorom Tise. ael 1978, 253 i bilj. 23, Pohl 2002, 97. Spominju se Alamani, Sasi, Tirinani, Panonci, Rugijci, Slaveni, Nari, Sarmati, Dati, Ostrogoti, Franci, Burgunani, Daani i Alani (usp. Pjesma Martina biskupa dumionskog na bazilici, v. 13-14).
128

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 128

5. 4. 2011. 14:45:43

Doba Avara i Slavena

u krajevima koji su gravitirali prema Istoku, otprilike sredinom drugog desetljea 6. stoljea.68 Kao mlad ovjek poao je na hodoae u Palestinu, ondje je ostao usavriti obrazovanje i posvetio se redovnikom ivotu. Oko 550. godine stigao je u Galeciju kao misionar u nakani da na pravovjerje preobrati arijanske Sveve i kranstvu privede mjesno stanovnitvo koje je jo tovalo poganske kultove. U Dumionu kraj Brakare osnovao je samostan koji je izrastao u novo misijsko sredite. Za biskupa je posveen 556., a poslije 561. godine postao je i brakarski metropolit (do 580.).69 Martinovo etnografsko svjedoanstvo oslikavalo bi prilike u drugoj etvrtini 6. stoljea, to se moe uzeti kao dokaz u prilog tvrdnji da su se Slaveni ve tada nalazili nadomak Panonije.70 Jasno, pogreno je tvrditi da su se bili rasprostrli od Srijema i Banata sve do ua Dunava,71 ali zacijelo bi valjalo raunati s pritjecanjem manjih slavenskih skupina, ija nazonost nije u onodobnim izvorima prola nezapaeno, i to vjerojatno uzvodno Dunavom,72 premda je mogue i da su Slaveni stizali kroz Moravska vrata ili preko prijevoja sjevernih Karpata sputajui se u meurjeje Tise i Dunava.73 U svakom sluaju, znatniji dolazak slavenskih skupina pripada tek vremenu nakon to su Langobardi otili iz Panonije (568.).74 Tijekovi slavenskih prodora koji su se doticali Meurjeja pripadaju u posljednja dva desetljea 6. stoljea. Od sredine osamdesetih godina slavenski su odredi, to sami to potaknuti Avarima, jednim smjerom napredovali dolinama Save i Drave prema Dalmaciji75 i odavno ugasloj pokrajini Unutranji Norik sve do granice s Italijom.76
ael 1978, 253. Takoer i Brato 2006, 278. ael 1978, 249, Ewig 1995, 542, Brato 2006, 278-279. 70 Usp. Zeman 1966, 165-166, Godowski 1980, 226, Tetk 1996, 258, Pohl 2002, 97, Bystrick 2003, 388. Jednako kao i navode iz Jordana, Curta 2001, 46 iskljuuje i ovaj podatak jer smatra da ocrtava konstantinopolsku perspektivu i da je tek odraz retorikog pretjerivanja koje je za cilj imalo pokazati brzo irenje kranstva meu razliitim narodima. No, podatak bi se mogao temeljiti i na Martinovim osobnim saznanjima, a ne biti puka refleksija naknadno steenih spoznaja. 71 Tako Kos 1902, 49, bilj. 1. Slino i Schramm 1995, 186, 1997, 194. 72 Usp. Waldmller 1976, 20. 73 Tako Simonyi 1955, 342, 354, Schramm 1995, 185, 1997, 194. Za slavensko pristizanje kroz Moravska vrata usp. i Daim Szameit 1996, 318. 74 esto se kao svjedoanstvo prisutnosti Slavena u Panonskoj nizini sjeverno od Dunava, u susjedstvu Langobarda i Gepida, uzima jo i Prokopijev izvjetaj o (H)ildigisu koji dvaput bjei k Slavenima (BG 3.35.16-22). Miljenje je raireno (usp. Hauptmann 1928, 145-146, Grafenauer 1951, 39-40, 1969, 34, Zeman 1966, 164, Godowski 1980, 226, 230, Szydowski 1980, 234, Margeti 1992, 150-151, Barford 2001, 56, Hardt 2002, 132), no spomenuti su Slaveni moda obitavali u Galiciji (usp. Schwarz 1956, 98). Stoga pitanje odakle je tono doao (H)ildigis s njima ostaje otvoreno (Pohl 2002, 97). 75 Goldstein 1995, 80 uzima da se podatak Prokopija, BG 3.40.7 (= VIINJ I, 46) o prodoru Slavena u Dalmaciju preko ilirikih planina 550. godine odnosi na slavenske navale preko Drave i Save, ali to ne stoji jer su oni doli s jugoistoka, iz Ilirike prefekture. 76 Fritze 1979, 513, 537-538, Daim Szameit 1996, 320, Lotter 2003, 151. Openito se misli da su Slaveni nastupali u pravcima istok-zapad i sjever-jug, sputajui se du savskih pritoka u unutranjost Dalmacije i preko gornjih tokova Save, Drave i Mure, uz sam zapadni rub Panonije, prema Italiji (usp. Grafenauer 1951, 60, 1969, 38, Tomii 2000a, 286, 2000b, 143-144; takoer i Kovaevi 1966, 76).
68 69

129

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 129

5. 4. 2011. 14:45:44

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Moda se smije pretpostaviti da su pojedine slavenske skupine polako tada zapoele i s trajnim smjetanjem u Meurjeju pod avarskim vrhovnitvom, to je jamano poticalo daljnju akulturaciju zateenog stanovnitva i ubrzavalo njegovu slavenizaciju. Ovo bi moglo objasniti injenicu da u junoj Panoniji nema arheolokih nalaza iz 6. stoljea koji bi se dali pripisati Slavenima.77 Dakle, najveim dijelom isto ono stanovnitvo koje je opstalo iz prethodnih razdoblja usvojilo bi identitete i obiaje nove, poslavenjene skupine, a da nije odmah bitnije promijenilo svakodnevne ivotne navike, jer bi se to jamano odrazilo u arheolokom materijalu.78 Na nekadanjem unutranjonorikom prostoru, kako sa ini, plijenom su pale i Celeja i Emona (veinom se pretpostavlja da se to dogodilo do 587. godine79), a vjerojatno je tada jednaku sudbinu doivio i Petovion, premda je njegova biskupija propala i prije (petovionska biskupska stolica je jo u sedamdesetim godinama vrijedila kao upranjena).80 Dodue, obino se misli da su Slaveni zauzeli podruje Petoviona do 579. godine,81 ali izostanak biskupa, ako nisu u pitanju drugi razlozi, moe znaiti i da je njegova biskupija jednostavno bila ukinuta jer je biskupsko sijelo zbog prestanka funkcioniranja gradskog sredita i zbog neznatnog broja stanovnika u dijecezi i na formalnoj razini prestalo biti civitas, pa se stoga ne mora zakljuivati da su grad tada osvojili Slaveni.82 Uostalom, da su Slaveni ve tijekom sedamdesetih godina prodrli tako duboko na jug do Petoviona, upitno je zato ne bi ve onda bili zaposjeli i Celeju i Emonu koje su im leale u istom smjeru prodora nekadanjom rimskom prometnicom du staroga Jantarskog puta, umjesto da daljnju navalu odgode za jo gotovo jedno desetljee. Izneseni argument ne vrijedi jednako i za dataciju pada Celeje i Emone jer se one spominju kao aktivne biskupije 579. godine. Ovo ne znai nuno da su sami biskupi stolovali u dotinim gradovima, ali svakako su jo bili u njihovoj blizini, na kakvom utvrenom mjestu,83 uz uvjet da su njihove dijeceze i dalje imale dovoljno pastve. Datiranje sloma Petovionske biskupije pod slavenskim pritiskom do 579. godine ak je i u proturjeju s uvijek iznova u historiografiji istaknutom vezom avarskog osvajanja Sirmija i nesmetanih slavenskih prodora na zapad. 84 Uzevi sve navedeno u obzir, moe se prepostaviti da su Slaveni do 587. godine u istoj navali zaposjeli i dotad u cijelosti naputen Petovion te Celeju i Emonu. Etabliranje na ovom prostoru omoguilo im je da u iduim godinama prodru jo dublje na zapad.85
Usp. Ljubinkovi 1966, 88, 1967, 173. Usp. Graanin 2008a, 14, uz Brather 2008a, 61-62. 79 Grafenauer 1951, 59-61, 1952a, 429, 1969, 37-39, 1971, 26, Kos 1955, 46 (poslije 580. godine), Waldmller 1976, 223-224, Goldstein 1995, 82, Katii 1998, 147, Tomii 2000a, 285, 2000b, 143. 80 Grafenauer 1951, 61, 1952a, 428, 1964, 288, 1969, 39, 1971, 26. 81 Tako i Waldmller 1976, 217, 223; datum nije siguran jer bi se moglo raditi i o vremenu izmeu 572. i 577. godine, usp. Berg 1989, 79-80. 82 Berg 1989, 64, 89 ostavlja otvorenim pitanje o razlogu nestanka Petovionske biskupije. Usp. i uek 2007, 268 za pretpostavku o demografskom padu kao uzroku propadanja biskupija. 83 Usp. Cigleneki 1987, 269-270. 84 Za uravnoteeniji pogled usp. Fine 1983, 30-31, Pohl 2002, 73. 85 Valja naglasiti kako i datacija sloma biskupija u Celeji i Emoni pred slavenskim nasrtajima izaziva prijepore u historiografiji. Dok i Brato 1985, 41 (usp. i Brato 1990a, 28, 1993, 153) dri da su biskupije na prostoru dananje Slovenije propale do 591. godine, ael 1968, 576-577 i
77 78

130

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 130

5. 4. 2011. 14:45:44

Doba Avara i Slavena

Meurjejem su se Slaveni zacijelo koristili i u daljnjim navalama koje su do kraja stoljea i na prijelazu u novo stogoe dosegle Istru i rijeku Sou barem u dolini Vipave.86 Jednaka je ugroza iz istog smjera prodora zaprijetila u meuvremenu i Dalmaciji. Razljuen time to su Istoni Rimljani Avarima preoteli Singidun, kagan je osobno u ljeto 597. godine poveo pohod.87 Polazina toka je vjerojatno bio Sirmij, gdje je avarski vrhovnik i 588. godine podigao tabor kako bi nadgledao izgradnju amaca kojima je preao Savu i napao carsko podruje u Iliriku i Trakiji.88 Neki istraivai misle da je Sirmij u ovo vrijeme sluio avarskom vrhovniku kao prijestolnica, ali to je malo vjerojatno jer je grad bio smjeten preblizu granici.89 Napokon, niti arheoloki tragovi ne upuuju na pokuaj da se u vremenu od pada grada pod Avare do dolaska Maara uspostavi u njemu trajno naselje, iako je prigodice mogao posluiti kao vojni stoer.90 Nakon prelaska Save, kagan je na elu svojih eta koje su znatnim dijelom inili Slaveni provalio u Dalmaciju i razorio velik broj utvrda. Ostaje otvoreno pitanje kojim su se cestovnim pravcem posluili Avari za prodor u Dalmaciju, iako se obino smatra da su se kretali prometnicom Sirmij-Salona.91 Slavenski prodori postupno su dosegli i samu istonojadransku obalu, o emu svjedoi izvorni podatak koji datira iz srpnja 600. godine. Papa Grgur I. Veliki (590.604.) javlja u pismu salonitanskom nadbiskupu Maksimu odgovarajui na prethodnu nadbiskupovu poslanicu, da Slaveni snano prijete (valde inminet) Saloni (vama, vobis), te da je radi slavenskih navala i sam estoko uznemiren i smuen (affligor vehementer et conturbor) jer pati
Berg 1989, 88 pomiu dataciju do svretka 6. stoljea (tako i Brato 1996a, 221). Pohl 2002, 148 zakljuuje da je 590. godine biskup Emone jo bio u svojoj dijecezi, ali da je nedugo potom pobjegao u Istru. Usp. Grafenauer 1951, 67-68, 1964, 289, 300-302, 1969, 39-40, Kollautz 1965, 625-626, Goldstein 1995, 82-83, Katii 1998, 148, Tomii 2000a, 285, 2000b, 143, Lotter 2003, 152. Teofilakt Simokata, 7.11.9-12.1 (= VIINJ I, 121), Teofan, A.M. 6091 (277, 19-21). Usp. ii 1925, 225, Grafenauer 1951, 66, Waldmller 1976, 153-154, Kovaevi 1977, 58, Mileti 1978, 104, Fine 1983, 32, Ferjani 1984, 103, Whitby 1988, 161, Goldstein 1992, 77, 1995, 81-82, Katii 1998, 148-149, Tomii 2000a, 285, 2000b, 143, Pohl 2002, 146-147. Teofilakt Simokata, 6.4.4 (= VIINJ I, 112), Teofan A.M. 6084 (269, 14-15). Usp. Whitby 1988, 151-155, Pohl 2002, 133-135. Dataciju u 593. godinu koju donosi Grafenauer 1951, 6566, a preuzimaju i Barii Markovi 1955, 112, Mirkovi 1971, 58, Kovaevi 1969, 67, 1977, 56, Kollautz 1979, 480, Ferjani 1984, 102 valja ispraviti prema Whitbyju. Avenarius 1974, 103 stavlja dogaaj u 596. godinu, a k tome smatra da su Slaveni kojima je kagan naredio da sagrade amce neupitno bili iz Panonije. Da je bio prijestolnica, misle Mirkovi 1971, 58, bilj. 338, Tomii 2000b, 143. S tim u vezi usp. i Pohl 2002, 133, 156. Mirkovi 1971, 58, Kollautz 1979, 480, Trbuhovi 1982, 67. O tomu da nije bilo trajnijeg naselja vidi Jeremi 2006, 147. Kollautz 1979, 481, bilj. 90 povezuje s ovim premoivanjem Save otkrie velike kopanice (monoksila) u rijenom mulju kod Hrtkovaca u Srijemu. Kopanica je imala na rubovima rupe za privrivanje dasaka koje su spajale amce i preko kojih je avarska vojska prela Savu. Kovaevi 1977, 49 dovodi pak nalaz u vezu s avarskom opsadom Sirmija. Mogue je i jedno i drugo rjeenje. ii 1925, 225, Goldstein 1995, 81, Pohl 2002, 147. Kovaevi 1966, 76, 1977, 58 pomilja da su se u unutranjost Dalmacije spustili magistralom Servicij Salona, a u gradu Bonke koji su prema vrelima tada Avari sruili vidi Baloju (Baloie), dananje ipovo na Plivi. Ovo bi znailo da su avarske snage najprije prolazile junom posavskom cestom do Servicija i onda okrenule prema jugu, ali to nije sigurno.
131

86

87

88

89

90

91

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 131

5. 4. 2011. 14:45:44

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

zbog nevolja koje napadai zadaju dalmatinskoj prijestolnici, a i dodatno ga titi injenica to su preko Istre ve poeli ulaziti u Italiju.92 Ti su se napadi u oba smjera, na jugozapad do Istre i jug do dalmatinskog priobalja, nastavili s prekidima i u idua dva desetljea, sve dok slavenske skupine nisu postupno uspostavile svoju kontrolu nad itavim ovim prostorom. Kratkotrajan mir sklopljen izmeu Avara i Carstva 598. godine utvrdio je Dunav kao slubenu granicu.93 Na prvi pogled to bi se moglo pretpostaviti i za odsjeak rijeke Save od njezina ua u Dunav do ua Drine.94 No, ini se kako arheoloki nalazi prije upuuju na to da donji tok Save nije bio strogo potovan kao razgranienje dviju sila jer su u Mavanskoj Mitrovici na desnoj obali Save pronaeni predmetni ostaci koji se pripisuju Avarima, a ija se datacija protee od 7. sve do konca 8. stoljea, to bi govorilo u prilog avarske nazonosti na tom prostoru. Uz Mavansku Mitrovicu, vrijedi spomenuti i nalaz iz Sinoevia u Mavi koji pripada ranom avarskom razdoblju (kasno 6. i prva polovina 7. stoljea).95 Ako je upitna na donjem toku Save, jo je nesigurnija granica uzvodno rijekom. Carstvo je dodue moglo percipirati savski vodotok kao loginu prirodnu razdjelnicu, ali je u stvarnosti to malo znailo. Slomom rimskog ustroja na panonskom prostoru ionako su prestale vrijediti stare administrativne podjele pa nikakvu faktinu vrijednost nije imala ni injenica da je neko granica izmeu Panonije i Dalmacije tekla juno od Save. Stoga se opravdano sumnja u podatak koji u 10. stoljeu donosi bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet da je vlast dalmatinskih Romana (romaniziranih stanovnika priobalnih gradova) sezala sve do Dunava i da su odredi Salonitanaca obavljali na toj rijeci strau prije nego to su Slaveni zauzeli Salonu.96 Rije je vjerojatno tek o uspomeni na to da je granicu izmeu Avara i Carstva inio Dunav, iako njegov donji tok od Singiduna nizvodno. U tom sluaju bi se moglo pomiljati i na
Za papino pismo usp. Registrum epistolarum 10.15 (= Raki 1877, 258, Kos 1902, 171, ii 1914a, 174). Usp. ii 1925, 226, Grafenauer 1951, 71, 1969, 48, Barada 1952, 12, Goldstein 1992, 78, 1995, 82, Tomii 2000a, 285, 2000b, 143. 93 O tome svjedoi Teofilakt Simokata, 7.15.14 (takoer i 6.5.14, 5.15, 7.10.5, 11.7 o krajevima sjeverno od Dunava kao avarskoj zemlji, uz Chrysos 1987, 34-35, Gckenjan 1993, 284-285). Usp. Chrysos 1987, 36, Whitby 1988, 164, Gckenjan 1993, 285, Pohl 2002, 154-155. Ovim je ugovorom o miru stipulirano pravo Istonih Rimljana da prelaze Dunav u borbi protiv Slavena (o tome usp. i Hauptmann 1928, 168-169, Grafenauer 1951, 72-73, Barii Markovi 1955, 122, bilj. 78, Kovaevi 1977, 59). esto se u literaturi sklapanje mira datira 600. godinom (usp. Hauptmann 1928, 168-169, Grafenauer 1951, 65, 72-73, Barii Markovi 1955, 122, bilj. 75, Nystazopolou-Pelekidou 1970, 177-178, Waldmller 1976, 157, Kovaevi 1977, 58-59, Fine 1983, 32, Chrysos 1987, 36: 598. ili 600., Gckenjan 1993, 285: 598. ili 600.; Avenarius 1976, 106 navodi ak 601. godinu), no pomnija ralamba obiljeja Teofilaktove kronologije govori u prilog ranijeg datuma (usp. Whitby 1988, 90-91, 156-165). 94 Chrysos 1987, 39 iznosi miljenje da je carska granica u Iliriku sve do 8. stoljea leala na Savi, iako istie da se pitanje jo ne moe rijeiti. Gckenjan 1993, 285 takoer kae da je od pada Sirmija avarsku junu granicu inio tok Save. S druge strane, Grafenauer 1952a, 430 govori o slomu bizantske granice na Savi poslije 600. godine. 95 Usp. Trbuhovi 1982, 68, 69, Szentpteri 2002, 317. 96 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 29, 14-15, 31-32, c. 30, 18-23, 46-48 (= VIINJ II, 10-11, 28-29). Usp. i Pohl 2002, 243.
92

132

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 132

5. 4. 2011. 14:45:44

Doba Avara i Slavena

bliu rijeku, moda uistinu Cetinu, kako se vjeruje, budui da se, uz Salonu i Split, i Klis spominje kao romansko uporite.97 U svakom sluaju Konstantinova vijest se nikako ne moe se uzeti kao potkrijepa da je u Dalmaciji bizantska vlast sezala do Dunava.98 Napokon, ne smije se smetnuti s uma niti ideoloka dimenzija Konstantinova navoda kojim se otvoreno htjelo naznaiti pravo dalmatinskih Romana kao bizantskih podanika i batinika rimske velevlasti na itavo podruje koje je neko obuhvaala Panonska dijeceza. Ostavtina avarskodobne materijalne kulture na desnoj obali Save ili juno od nje99 otkrivena je u Velikoj Kladui,100 na lokalitetu obe kod Doboja i u Bosanskoj Rai kod Bijeljine. Uz predmetne ostatke otkrivene u Sisku koji datiraju iz ranog avarskog doba,101 raspored ovih nalaza svjedoio bi o nastojanju Avara da zaposjednu pogodne prijelaze preko rijeke odnosno stave pod nadzor prometne smjerove prema jugu. Nakon to je slomom obrane Sirmija bila u potpunosti okonana nazonost Carstva u istonom dijelu Meurjeja, slavenske i avarske navale dokrajile su do kraja 6. stoljea i zadnje ostatke ionako samo nominalne istonorimske vlasti u zapadnom dijelu Meurjeja. O avarskom ratnom pohodu koji je neumoljivo skrio zadnja istonorimska obrambena uporita postoji i rjeito arheoloko svjedoanstvo otkriveno na kuzelinskoj uzvisini pokraj Zagreba.102 Manje je vjerojatno da bi oko kuzelinske utvrde presudan boj moda vodili Langobardi i Avari u posljednjoj treini 6. stoljea, kao to je nedavno bilo ustvreno, na to je nadovezan zakljuak da Langobardi nisu napustili najzapadnije krajeve Panonije nego da su se ak pokuali vratiti onamo.103 Meutim, moe se samo pretpostaviti da su ponovno zaposjeli dolinu gornje Save do Emone jer je pripadala pokrajini Venetiji i Histriji, te da su poslije 568. godine drali jo neko
Usp. Novakovi 1972, 35-52, Jaki 1991, 436, Miloevi 1995, 169-175, Rapani 2007, 143144. 98 Tako Ferjani 1959, 10, bilj. 6. Goldstein 1995, 94 jednako tako spominje podatak u kontekstu obrambenih pohoda koje su poduzimali Bizantinci, ali drugdje, 119, istie da su prometne veze priobalja s unutranjou nakon pada Sirmija postale gotovo prekinute, to jo upitnijom ini mogunost da se istonorimska vojska prebacivala tako daleko na sjever. Barada 1952, 12, Popovi 1986, 107-108 i Sokol 2008, 185 jednako tako uzimaju navod kao povijesnu injenicu. 99 Goldstein 1995, 84 tvrdi kako u junosavskim krajevima nema arheolokih nalaza koji bi svjedoili o avarskoj nazonosti. Unato itekako nunom oprezu i nesigurnostima u interpretaciji obiljeja i podrijetla arheoloke grae, dosad otkriveni ostaci ukazivali bi na barem prolaznu prisutnost Avara juno od Save. U njih valja ubrojiti i dvije trokrilne strjelice pronaene u Gornjim Vrbljanima kod Kljua na Sani, gdje je utvreno razaranje kasnoantike utvrde (Vinski 1978b, 143, eravica 1985, 120-121). 100 Pitea 2006, 195 smatra da nalaz iz Velike Kladue indicira jedan od moguih pravaca prodora Avara u Dalmaciju, to je predalekosean zakljuak. 101 Sivosmeu je glinenu posudu iz 7. stoljea pronaenu u Kupi (Szentpteri 2002, 318) Vinski 1954b, 74/D smatrao slavenskom (usp. i Tomii 1999d, 23, koji je dri vjerojatnim primjerkom tzv. prakog oblika). 102 Rije je o nalazu trokrilne ranoavarske strijele. Vrijedi spomenuti i komad strjelice sa irokim plosnatim trokutastim vrkom i upljim tuljcem za nasad pripisane germansko-bajuvarskim skupinama s prijelaza iz 6. u 7. stoljee. Arheoloka je batina germansko-bajuvarske provenijencije moda otkrivena u ranoavarskim nekropolama (Sokol 1998, 18) te bi i ovaj nalaz posredno svjedoio o prisutnosti Avara. 103 Sokol 1996b, 47.
97

133

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 133

5. 4. 2011. 14:45:44

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

vrijeme podruje oko Celeje i dolinu gornje Drave.104 Stoga je u sluaju kuzelinske utvrde mnogo vjerojatniji avarski napad na utvreni poloaj koji je nakon odlaska Langobarda opet dralo Carstvo. Konkretnije politike i gospodarske veze Carstva s junopanonskim prostorom u posljednjim desetljeima 6. stoljea mogle bi se ogledati u pojedinim nalazima istonorimskog novca. to se tie nekadanje Panonije Savije, to se odnosi na lokalitete Gradec u Zagrebu i Majur kod Hrvatske Kostajnice. Spomenuti novac mogao je dospjeti u pokrajinu u ranim sedamdesetim godinama 6. stoljea. Siscija je poseban sluaj jer ondje otkriven novac datira iz prvog desetljea 7. stoljea kad je avarska vlast neupitna.105 U nekadanjoj Drugoj (Sirmijskoj) Panoniji novac koji datira iz vremena dok su pojedini dijelovi pokrajine jo stajali ili mogli stajati pod nadzorom carske vlasti pronaen je u Donjim Petrovcima, Novim Banovcima, Srijemskoj Mitrovici i Zemunu. Izuzevi Donje Petrovce, spomenuti su lokaliteti utvrena mjesta uz Savu odnosno Dunav, to vjerojatnijim ini istonorimsku nazonost dok god je carsko rijeno brodovlje bilo u mogunosti nesmetano djelovati i osiguravati redovitu opskrbu. Novi Banovci, antika Burgena, moda su se odrali zahvaljujui miru koji je 574. godine sklopljen izmeu Carstva i Avara, dok su Donji Petrovci, antika Basijana, jo otprije bili isturena toka carskoga podruja u jugoistonom dijelu Druge Panonije. Nalazi bronanik Justina II. s ova dva lokaliteta, koji datiraju s poetka i iz sredine sedamdesetih godina 6. stoljea, svjedoili bi o trudu Konstantinopola da osnai svoju prisutnost u toj oblasti i kronoloki bi ih se moglo povezati i s radom na utvrivanju Sirmija. Znakovito je odsustvo slinih nalaza u podunavskim utvrdama vie Novih Banovaca odnosno Burgene. Ovo upuuje na to da su taj odsjeak dunavskog toka Avari drali u rukama vjerojatno jo od 567. godine. Stanje se bitno promijenilo u kasnim sedamdesetim godinama 6. stoljea. Ve tada ili poetkom osamdesetih godina Avari su zaposjeli preostale utvrde u jugoistonoj Drugoj Panoniji. Novac s pojedinih lokaliteta koji potjee iz kasnijih vremena jamano je onamo doao posredstvom Avara i ocrtava prvenstveno njihove strateke i naseobinske potrebe. U pitanju su Orolik, Osijek, Srijemska Mitrovica i Zemun, gdje pronaeni novac pripada carevima Maurikiju (582.602.) i Herakliju (610.641.). Vrijedi istaknuti da ponovno uvelike pretee novac iz istonih kovnica (Konstantinopol, Kizik, Aleksandrija, Nikomedija), s time da je najvie kovova pristiglo iz Tesalonike. Tesalonika je kovnica opskrbljivala pogranine gradove Ilirike prefekture, a najei su kovovi iz 568./569., 569./570. i 574./575. godine.106 Iz Siska potjee jedan bronanik cara Foke (602.610.) iskovan u kartakoj kovnici, a zlatnik Justina II. pronaen u Srijemskoj Mitrovici rad je ravenske kovnice. Tzv. avarska arheoloka ostavtina iz Meurjeja, koja pripada prvoj i drugoj fazi ranog razdoblja avarske prevlasti (druga polovina 6. do druga treina 7. stoljea),107
Usp. Menghin 1985, 123. Uz ta dva primjerka bronanika, gdjegdje se u literaturi navodi i solid koji takoer pripada vladavini cara Foke (602.610.) (Mirnik 1990, 167, Goldstein 1995, 123, 1996, 219). 106 Duncan 1993, 72. 107 Kronoloka razdioba prema Daim 2003, 465, 487.
104 105

134

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 134

5. 4. 2011. 14:45:44

Doba Avara i Slavena

otkrivena je poglavito u dananjoj istonoj Slavoniji i Srijemu.108 Na slavonskim su nalazitima rani avarskodobni ostaci pronaeni u Bijelom Brdu istono od Osijeka, Dalju, Iloku, Osijeku i Sarvau.109 Srijemski su lokaliteti mnogo brojniji i bogatiji nalazima: Batajnica, Divo kod Srijemske Mitrovice,110 Kredin kod Slankamena, Manelos, Novi Banovci, Sotin, Srijemska Mitrovica, Stejanovci kod Srijemske Mitrovice i Zemun.111 I u Baranji je na svjetlo dana izalo nekoliko nalaza koji svjedoe o avarskoj prisutnosti, u Batini i Zmajevcu.112 Moda bi okvirno ovom vremenu mogao pripadati i nalaz iz Kneevih Vinograda. Upravo je baranjski prostor bio na razmeu 6. i 7. stoljea Avarima strateki vano podruje, tada jo vrlo slabo napueno, s pojedinim uporitima na mjestu nekadanjih rimskih utvrda du Dunava i na staroj rimskoj prometnici prema Mursi,113 no poveznica izmeu sjeverne Panonije i sirmijske oblasti koja je sluila kao odskona daska za napade protiv Carstva.114 Razmjetaj nalaza openito pokazuje elju Avara da neposredno nadziru rijene tokove Drave, Save i Dunava, s naglaskom na Sirmij kao na sredinju toku oko koje su bili usredotoeni. Za ovo razdoblje avarske vlasti u Panoniji, barem prema
Dakako, nastojanje da se odredi etnika pripadnost odnosno identitet korisnika pojedinih predmeta na temelju karakteristika arheoloke grae ne samo da nailazi na nepremostive tekoe (to je ve bio zapazio i Vinski 1958, 35-38) nego je i metodoloki neodrivo pa se stoga ovdje niti ne pokuava primijeniti takav jednoznani pristup. 109 Vinski 1954, 74/F sarvaku posudu smatra slavenskom, a navodi i nalaz ukasto-smee glinene posude iz Osijeka koju takoer pripisuje Slavenima (usp. i Sekelj Ivanan 2001b, 190, bilj. 4). Nalazi iz Dalja mogli bi biti i iz srednjeg avarskog doba (posljednja tri desetljea 7. i prva dva desetljea 8. stoljea), jednako kao i glinena posuda tzv. potiskog oblika iz Osijeka. to se tie lokaliteta Bajer u Bijelom Brdu, vrijedi istaknuti da Filipec 2003, 132, bilj. 94 smatra kako bi kao njegova designacija bolje odgovaralo Bijelo Brdo II, a ne Bijelo Brdo I, budui da je bjelobrdsko groblje otkriveno na istom mjestu poznatije. No, bitniji je kronoloki aspekt (usp. i Tomii 2006a, 90). U 7. stoljeu u uporabi je bila i pojasna preica bizantske provenijencije otkrivena u Vinkovcima (Dimitrijevi 1979, 191). 110 Ostaje otvoreno pitanje je li ondje otkriveni zlatni pojas bio u vlasnitvu avarskog odlinika (Popovi 1997) ili je pripadao Bizantincu (Kiss 1998). Datira se u kraj 6. odnosno poetak 7. stoljea, pa se ini malo vjerojatnim da ga je u to vrijeme sklonio neki bizantski podanik budui da su Avari tada vladali ovim prostorom. Curta 2006, 40 je iznio pretpostavku da je njegov vlasnik bio visoki bizantski asnik koji je sudjelovao u obrani Sirmija, to bi podrazumijevalo da se datacija pojasa mora pomaknuti dva do tri desetljea unatrag. Ipak, ne bi trebalo iskljuiti i mogunost da se radilo o avarskom ratnom plijenu. Manje je izgledno da bi ga izradio bizantski majstor koji je potkraj 6. ili poetkom 7. stoljea mogao ivjeti u Sirmiju (Kiss 1998, 253-254) jer ni u 7. ni u 8. stoljeu ondje nije bilo trajnijeg naselja (Jeremi 2006, 147). Daim 2003, 482483 misli da je pojas bio proizvod mjesne bizantske radionice za avarsko trite jer ne sadrava ukrase jasne kranske simbolike. 111 Glinena posuda i trokrilna strjelica iz Sotina te nalazi iz Srijemske Mitrovice mogli bi pripadati i srednjem avarskom dobu, a zemunski nalaz i kasnom avarskom dobu. Za glinenu posudu tzv. potiskog oblika iz Sotina Vinski 1954b, 75/H, 77 smatra da je slavenska. Analiza lubanje pronaene u grobu u Manelosu pokazuje da je pokojnik bio Avarin (usp. Grimes 1982, 57-58). 112 Zmajevaki grob bi mogao biti i iz srednjeg avarskog doba. 113 Cesta je u rimsko vrijeme vodila od Zmajevca (Kod Nove, Ad Novas) do Batine (Kod Militara, Ad Militare) i dalje prema Kneevim Vinogradima do Kopaeva, gdje se jedan smjer odvajao za Osijek. 114 Kiss 1977, 154, Tomii 2000a, 290, 2000b, 146.
108

135

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 135

5. 4. 2011. 14:45:44

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

dosadanjim spoznajama, karakteristino je i odsustvo naselja u najveem dijelu unutranjosti Meurjeja. Uz, kako se ini, opravdanu pretpostavku da su ovaj prostor poetkom 7. stoljea ve naseljavale slavenske ili poslavenjene skupine,115 izneseno je u hrvatskoj historiografiji miljenje da o tome postoji bjelodano izvorno svjedoanstvo koje bi istodobno potvrivalo i hipotezu o vlasti odnosno svojevrsnom vrhovnitvu Langobarda nad bivom Panonijom Savijom. Radi se o vijesti iz Povijesti Langobarda Pavla akona da su nakon smrti furlanskog vojvode Gizulfa II. (njegova pogibija obino se datira u 610./611. godinu), njegovi sinovi preuzeli vlast u vojvodstvu, a jo tijekom oeva ivota (suo tempore) drali su slavensku oblast koja se zove Zelija sve do mjesta nazvanog Medarija (Sclavorum regionem quae Zellia appellatur usque ad locum qui Medaria dicitur), tako da su ti Slaveni furlanskim vojvodama plaali dau (pensio) do vremena vojvode Rathisa, odnosno 738. godine.116 Ova bi slavenska oblast Zelija iz vrela navodno odgovarala sredinjem prostoru stare Panonije Savije, u 7. stoljeu poistovjeene sa zemljom Valerijom (patria Valeria) koju spominje Anonim Ravenjanin,117 oko dananjeg Sv. Ivana Zeline, dok bi mjesto Medarija bilo naselje Medari zapadno od Nove Gradike u podnoju Psunja.118 Meutim, ta je hipoteza neprihvatljiva i s metodolokog i s injeninog stanovita.119 Cijeli prostor Meurjeja nedvojbeno je do svretka 6. stoljea dospio pod avarsko vrhovnitvo, pa je uistinu krajnje nevjerojatno da bi Avari dopustili Langobardima da ubiru podavanja od Slavena koji su stajali pod avarskom vlau ili da bi mirno podnosili tuu nazonost u svojoj sferi utjecaja. Identifikacija Zelije s krajem uz tok rijeke Ziljice i Medarije s Meglarjem u samom srcu starog Unutranjeg Norika, koja je ve neko vrijeme prisutna u historiografiji,120 doima se najplauzibilnijom. Tako pokuaj ubikacije ovih toponima u prostor zapadnog i sredinjeg Meurjeja valja odbaciti kao neutemeljen.

Usp. Tomii 2000a, 286, 2001b, 179. Pavao akon, HL 4.38 (= Kos 1902, 189). Usp. i Menghis 1985, 123. Margeti 1992, 162 pretpostavlja da je Gizulf II. poginuo 603. godine. 117 Anonim Ravenjanin, 4.20. 118 To miljenje iznosi Tomii 2000a, 288, 2001b, 181, ime se zapravo pridruuje Stjepanu Panteliu (1993, 34, 1997, 141-142, 2000, 62), koji je svoje pretpostavke utemeljio iskljuivo na slinosti toponima i ni na emu drugome. 119 Tomii 2001b, 181 se u argumentaciji poziva na zemljovid kartografa Abrahama Ortelija iz 16. stoljea kao odluujui dokaz, pretpostavljajui da se on u sastavljanju svoje karte morao posluiti starijim izvornicima iz kojih je crpio mnotvo dragocjenih podataka. No, Ortelijeva su razrjeenja isto tako, a to je i vjerojatnije, mogla biti plod njegovih domiljanja o ubikaciji lokaliteta koje navodi Pavao akon. Otuda on ni u kojem sluaju nije pouzdan izvor. 120 I dalje je upitno treba li ovom oblasti, uz dolinu Ziljice (Gailitz), obuhvatiti i gornju dolinu Bele (usp. Grafenauer 1952a, 473, 1969, 40, 1971, 27, tih Peri 1981, 337) ili samo najsjeverniji dio doline Ziljice (usp. Margeti 1992, 168, bilj. 64). Vidi i Hdl 1993, 25, Pohl 2002, 259.
115 116

136

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 136

5. 4. 2011. 14:45:45

Doba Avara i Slavena

Zrelo doba Avarskog kaganata


Nakon neuspjeha pod Konstantinopolom 626. godine avarska se mo u Karpatskoj kotlini preobrazila u svojevrsnu pasivnu hegemoniju,121 dok su teite vojnopolitikog djelovanja kagani sve vie usmjeravali prema zapadu. Odraz promijenjenih prilika moe se opaziti i u smanjenoj sposobnosti avarskih vlastodraca da pod nadzorom odnosno u pokornosti zadre razne etnike skupine u Kaganatu. Tako je jedna skupina Bugara, nakon unutranjih previranja u Kaganatu poetkom tridesetih godina 7. stoljea i neuspjelog pokuaja da na kagansko prijestolje postavi vlastitog kandidata, pobjegla iz Panonije i utoite nakratko pronala kod Bavaraca. Budui da su bili izloeni nasilju, dio Bugara se potom pod vodstvom Alcioka (Alciocus), koji se poistovjeuje u pravilu s Alzekonom (Alzeco), vojvodom Bugara iz Povijesti Langobarda Pavla akona,122 sklonio kod slavenskog kneza Valuka i, kako se ini, na kraju zavrio u Italiju u langobardskoj slubi.123 Jo izrazitiji su primjeri osamostaljenje Slavena pod Samonom i Bugara pod kanom Kuvratom, koji su se tijekom dvadesetih i tridesetih godina 7. stoljea otresli avarske vlasti na zapadu odnosno istoku Kaganata. Moda bi upravo s ovim pokretima valjalo povezati i doseobu jezgrenih, imenodavnih skupina Hrvata i Srba te njihovo smjetanje na carskom podruju kao brane prema Avarima, ako se rijeima Konstantina Porfirogeneta u vezi s time moe pokloniti bilo kakvo povjerenje. S tim procesima u vezi je za istoni dio savsko-dravsko-dunavskog meurjeja od odreene vanosti ustanak narodnosno vrlo arolike skupine avarskih podlonika u osamdesetim godinama 7. stoljea.124 Njezinu jezgru inili su potomci bizantskih zarobljenika koje su Avari odveli 623. godine nakon to su temeljito opljakali okolicu carske prijestolnice, a na povratku u svoje panonsko sjedite opustoili jo poneka mjesta u Trakoj dijecezi kojoj je upravno pripadao i Konstantinopol.125 Vrijedi istaknuti da je dugo vremena u historiografiji bio sporan datum ovog avarskog prepada, ali su nova istraivanja definitivno pokazala da se radi o 623. godini.126 ini se da su
Asocijacija je svakako na gepidsku dravu (vidi str. 88, bilj. 89). Pavao akon, HL 5.29. 123 Hauptmann 1915, 245, Grgoire 1945, 112 i bilj. 29, Avenarius 1974, 163-164, Kovaevi 1977, 80, Bna 1981, 165-167, Herak Sili 2002, 214, Pohl 2002, 268-269. I Tomii 2000b, 147 prikazuje saeto epizodu s Alciokom (pogreno ga naziva Alkocije) i navodi da su ti Bugari bjeali Meurjejem. No, kako su najprije otili Bavarcima, mnogo je vjerojatnije da su se kretali sjevernom Panonijom. 124 Jedini izvor za to su udesa svetog Demetrija, 2.5 (= VIINJ I, 211-216). 125 O ovom avarskom prepadu najiscrpnije svjedoe Uskrsna kronika, a. 623 (711, 20-713, 14), Teofan, A.M. 6110 (301, 25-302, 4) i Nikefor, Kratka povijest, 12.28-14.10. O avarskom odvoenju bizantskog stanovnitva sasvim openito pripovijedaju i udesa svetog Demetrija, 2.5. 126 Usp. Stratos 1981, 113-136, Whitby Whitby 1989, 165-166, bilj. 451, Mango Scott 1997, 434, bilj. 1 uz A.M. 6110, Pohl 2002, 246; takoer i Avenarius 1974, 113. Naime, Uskrsna kronika ima 623. godinu, dok Teofan o dogaaju izvjeuje pod 617./618. godinom (vidi prethodnu biljeku). Mnogi su se istraivai stoga bili odluili za 619. godinu (usp. Charanis 1970, 240, Popovi 1986, 114, Blint 1993, 228) odnosno za 617. godinu (usp. Baynes 1912, 110-128, Grafenauer 1951, 76, Waldmller 1976, 262, Margeti 2001a, 68, 2001b, 138, Ostrogorski 2006, 56-57), dok su neki u obzir uzeli obje godine (Kovaevi 1977, 63). Za pregled miljenja
121 122

137

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 137

5. 4. 2011. 14:45:45

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

oteto stanovnitvo Avari naselili na podruju sjeverno od Dunava, tik uz nekadanju Drugu (Sirmijsku) Panoniju. Bilo je izneseno miljenje da su zarobljenici mogli najprije biti smjeteni u Sirmijskoj Panoniji, a tek poslije prebaeni u prekodunavski prostor.127 Meutim, iz udesa svetog Demetrija proizlazi da su odmah odvedeni u podruje preko Dunava, prema Panoniji ( ), dakle po svemu sudei preteno u juni dio meurjeja Dunava i Tise.128 Po sreditu () te pokrajine Sirmiju () prozvani su Sermezijancima ().129 Mogli su biti nazvani i po samoj staroj Sirmijskoj Panoniji, jer su se naselili u njezinu neposrednom susjedstvu, a moda se njihov naseobinski prostor kasnije proirio i u dananji Srijem do Sirmija pa bi se jaanjem etnogenetikih (identitetskih) procesa za njih poelo koristiti spomenuto ime. U novom boravitu postupno su se pomijeali s Bugarima, Avarima i drugim narodima, ali su ouvali kransku vjeru. Naposljetku, kad je prolo vie od ezdeset godina, veina ih je postala slobodna i avarski je kagan odluio priznati njihovu etniku zasebnost i samosvojnost pa im je na elo postavio poglavara imenom Kuver ().130 No, potomci Rimljana meu njima htjeli su se vratiti u staru domovinu, to je Kuver iskoristio za pobunu protiv avarske vlasti. Ustanak je izbio vjerojatno sredinom osamdesetih godina 7. stoljea (moda 684.), a svakako prije 688. godine,131 iako se pobuna uvrijeeno okvirno datira u vrijeme izmeu 680. i 685. godine.132
usp. i Pohl 2002, 425, bilj. 7. Pisac udesa svetog Demetrija, 2.5, govorei o odvoenju bizantskog stanovnitva, spominje pustoenje podruja uz Dugi zid. Budui da se u 7. stoljeu prvi avarski prodor do Dugog zida i Konstantinopola dogodio 623. godine, ta okolnost s obzirom na vijesti iz drugih komplementarnih izvora daje terminus post quem non za spomenuto preseljenje ljudstva. Otuda se ono nije moglo dogoditi niti izmeu 614. i 619. (Fine 1983, 44, Blint 1993, 227) niti 617. (Waldmller 1976, 262-263), a niti 619. godine (Charanis 1970, 240, Fine 1983, 44-45, Popovi 1986, 114, ivkovi 2002, 220, bilj. 640) nego upravo 623. godine. Tako Popovi 1986, 114. Usp. i Lemerle 1981, 138. udesa svetog Demetrija, 2.5. Usp. Popovi 1986, 114. Curta 2006, 65-66 sasvim openito kae da su zarobljenici dovedeni u srednje Podunavlje. Herak Sili 2002, 215 misle da su zarobljenici naseljeni blizu Sirmija (isto ima i Kovaevi 1969, 68, Gckenjan 1993, 299), ali to se u vrelu ne kae. Pohl 2002, 279 takoer tvrdi da su Sermezijanci primili ime radi podrijetla iz okolice Sirmija. ii 1925, 270, bilj. 3 ih smjeta iskljuivo u Srijem i vjeruje da su ih Avari odveli iz okolice Tesalonike. Staro miljenje da je Kuver istovjetan bugarskom kanu Kuvratu (usp. Grgoire 1945, 115) novija je historiografija odbacila (usp. Grafenauer 1952b, 48, Maricq 1952, 345-347, Beevliev 1954, 121-122, Fine 1983, 48). Danas se openito smatra da je on etvrti Kuvratov sin (usp. Beevliev 1954, 118, Barii 1955c, 212, bilj. 57, Bna 1981, 108, Popovi 1986, 114, Blint 1993, 227, Herak Sili 2002, 215; za jo takvih miljenja vidi Pohl 2002, 443, bilj. 43), ali i to je daleko od sigurnog (usp. Charanis 1970, 241-242, Waldmller 1976, 341-342, Pohl 2002, 280-281). Usp. Charanis 1970, 241 kao i Pohl 2002, 442, bilj. 30, koji dodue pogreno povezuje dataciju s napadom voe makedonskih Slavena Hacona na Tesaloniku oko 616. godine (isto ini i Fine 1983, 46), vjerojatno jo za ivota cara Konstantina IV. koji je umro u rujnu 685. (usp. Charanis 1970, 243). Barii 1955c, 211, Charanis 1970, 243, Waldmller 1976, 345. Usp. i Avenarius 1974, 164, Herak Sili 2002, 215 koji smatraju da je Kuver bio za poglavara imenovan oko 680. godine. Mnogo manje vjerojatna je datacija u sedamdesete godine 7. stoljea (Grafenauer 1952b, 48;
138

127

128

129

130

131

132

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 138

5. 4. 2011. 14:45:45

Doba Avara i Slavena

Kuver je okupio podanike i pokuao se prebaciti preko Dunava. To mu je uspjelo nakon to je u nekoliko bitaka porazio avarsku vojsku. Preavi Dunav, ustanici su se na kraju smjestili u Makedoniji sjeverozapadno od Tesalonike. Lako je mogue da su pritom proli i kroz dananji istoni Srijem.133 Centrifugalne procese, koji su zaprijetili Kaganatu u 7. stoljeu, uzdrmana je avarska vlast uznastojala prevladati vrim naseobinskim okupljanjem i stvaranjem jae iako heterogene etnike brane prema novim silama na granicama avarske drave. Ovo je za posljedicu imalo prelazak na sjedilaki nain ivota, na bavljenje stoarskim i poljodjelskim djelatnostima.134 Tako je u srednjem avarskom razdoblju (posljednja etvrt 7. i prva petina 8. stoljea) naseljavanje postalo sve izrazitije. Takvo je stanje utjecalo i na prilike u junoj Panoniji koju su sada mnogo snanije zahvatili populacijski tijekovi. Arheoloko spomeniko naslijee srednjeg i kasnog doba avarske prevlasti (prva petina 8. stoljea do svretka 8. / poetka 9. stoljea) zateeno je na nalazitima razasutima irom savsko-dravsko-dunavskog meurjeja, s veom gustoom nalaza u istonom dijelu. Uzevi u obzir i Baranju i Meimurje, predmetni ostaci koji bi svjedoili o avarskoj nazonosti odnosno o avarskom utjecaju u ovom vremenu pronaeni su u Bapskoj kod Iloka, Batajnici, Batini, Beenovu kod Rume, Bijelom Brdu,135 Borovu, Brestovcu kod Poege,136 Brodskom Drenovcu sjeverozapadno od Slavonskog Broda, ereviu kod Banotora istono od Iloka, Dalju, Donjem Vidovcu istono od Preloga, Drakovcu blizu Preloga sjeverno od Ludbrega, Drau kod Batine, Iloku, neposrednoj okolici Koprivnice,137 Kotlini sjeverno od Kneevih Vinograda, okolici Krievaca, Novim Banovcima, Novom iu pored Velike Gorice, Osijeku,138
usp. i Fine 1983, 44, 46, uz ivkovi 2002, 219 koji navodi 679. godinu), a potpuno je neprihvatljiv datum izmeu 638. i 645. godine (Grgoire 1945, 111). Pohl 2002, 278 dri moguim da se Kuver sa svojim ljudima prebacio preko Save, to pretpostavlja njihov ulazak u srijemsko podruje. Usp. i Daim 2003, 483-483. Antropoloka analiza ukazuje na etniku raznovrsnost odnosno prisutnost avarske i slavenske populacije (usp. Pilari 1968, 280, 285-287, uz Ivaniek 1949, 143 i Vinski 1949a, 225-238). U jezicima s remena kao dijelu pojasne garniture, pronaenima u Brestovcu, jasno je vidljiv karolinki utjecaj (Vinski 1974, 65, Szentpteri 2002, 70). U Ani 2000a, 84 pojasna je garnitura proglaena bugarskom, ali bez pojanjenja. Valja istaknuti da s lokaliteta Delovi Keljae kod Koprivnice potjee eljezna sjekira sa zadebljanom ijom, isprva datirana u vrijeme od 400. do 800. (Markovi 1984, 301), a kasnije oko 600. godine (Markovi 1994, 112) odnosno u 5. ili 6. stoljee (Markovi Zvijerac 2000, 56, Markovi 2003c, 25). U Duboevici kod Belog Manastira otkriven je konjaniki grob, a u Bilju kod Darde ranosrednjovjekovna nekropola, ali budui da su nalazi u privatnom vlasnitvu odnosno u muzejskoj ustanovi izvan Hrvatske, dosada nisu bili podvrgnuti detaljnjoj analizi kojom bi se utvrdilo njihovo podrijetlo i datacija (usp. Minichreiter 1987, 100, 109110, 115). U Osijeku je na gornjogradskoj ciglani uniten konjaniki grob s vrkom strjelice i pojasnom kopom (Bulat 1968, 14, Sekelj Ivanan 2001b, 192), a vjerojatno istom horizontu pripada i nalaz crnosivog glinenog lonia (Radi 1997, 95, Sekelj Ivanan 2001b, 192). U Muzeju Slavonije Osijek i Arheolokom muzeju Zagreb uvaju se primjerci srednjovjekovne keramike iz Osijeka, od kojih bi neki moda mogli okvirno pripadati horizontu kasnog avarskog doba (za opis predmeta usp. Sekelj Ivanan 2001b, 204-206).
139

133

134 135

136

137

138

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 139

5. 4. 2011. 14:45:45

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Otoku juno od Vinkovaca, Petrovini Turopoljskoj kraj Velike Gorice,139 Podgrau zapadno od ida, Popovcu blizu Belog Manastira, Prelogu, Privlaci nadomak Vinkovaca,140 Rakovcu, Rumi, Samatovcima zapadno od Osijeka, Sisku,141 Sotinu,142 Srijemskim Karlovcima, Srijemskoj Mitrovici, Starim Jankovcima,143 Starom Slankamenu, Suhopolju nedaleko od Virovitice, Surduku, idu, Tompojevcima, Vaici kod ida, Velikoj Gorici nedaleko od Zagreba,144 Velikoj Horvatskoj sjeverno od Klanjca, Vinkovcima, Vojki nadomak Stare Pazove,145 Vuedolu, Vukovaru, Zagrebu,146 Zemunu, Zemun Polju147 i Zmajevcu. Kasni avarskodobni nalazi pronaeni su i juno od Save u Marinbrodu te zapadno od Sutle u Selima pri Dobovi.148 Nalazitima materijalne ostavtine koji pripadaju horizontu kasnog
Tomii 1999d, 23 posudu iz Petrovine Turopoljske dri slavenskom, i to vjerojatno prakog oblika, pozivajui se pritom na Vinskog 1954b, 77, 80, koji je naprotiv istaknuo da je ona po obiljejima upravo vrlo daleko od keramike tzv. prakog oblika. S druge strane, Vinski je svejedno smatrao da je rije o primjerku slavenske lonarije iz ranoga srednjega vijeka (1954b, 80). Dakako, jedva da ima potrebe naglaavati kako pripisivanje materijalne kulture tono odreenom etniju nije metodoloki ispravno (to se, dodue, ini u Graanin 2009a, 22, bilj. 72 spomenom etnike pripadnosti nalaza). Meutim, ovo ne iskljuuje mogunost da je spomenuti predmet doista bio u slavenskoj uporabi. 140 Na privlakom je groblju utvreno avarsko i slavensko stanovnitvo (Tomii 2000a, 294, 2000b, 150). O populacijama nazonima na lokalitetu i o udjelu mongoloidne skupine usp. laus 1992, 19, 96-100, 1993. 141 Filipec 2001, 96, 2003, 128 s pravom istie nesigurnost u vezi s pitanjem je li Sisak bio u avarskim rukama jer su neki nalazi jamano bili i u slavenskoj uporabi. No, s obzirom na povoljan strateki poloaj grada koji je nadzirao prijelaz preko dvije rijeke, Save i Kupe, moe se ipak s poprilinom vjerojatnou pretpostaviti nazonost avarske vlasti. Dakako, velik dio stanovnitva su zacijelo inile upravo slavenske odnosno poslavenjene populacije. 142 Na lokalitetu Vruak su zajedno s nizom nalaza iz kasnog avarskog doba pronaene i tri bronane S-spone (Uglei 1994, 146, br. 2-4, 147-149). Uglei 1994, 149 pretpostavlja da bi mogle pripadati autohtonom romaniziranom puanstvu i okvirno ih datira u vrijeme od 6. do kraja 7. stoljea. Uz veliku vjerojatnost da su spone bile u avarskoj ili slavenskoj uporabi, naroito ako potjeu iz 7. stoljea, moda ih se smije dovesti u vezi sa skupinom ili skupinama romaniziranog stanovnitva koje su Avari dali naseliti na svom podruju, poput tzv. Sermezijanaca (vidi ranije u osnovnom tekstu, str. 137-139). 143 O populacijama nazonima na starojankovakom lokalitetu i o udjelu mongoloidne skupine usp. laus 1992, 19, 96-100, 1993. 144 Velikogoriki nalazi pripisuju se Avarima, ali se za neke smatra da su pripadali Slavenima (Simoni 1981, 163, Tomii 2000b, 155). 145 Na lokalitetu Brdaica utvrena je znatna prisutnost mongoloidne populacije (usp. ivanovi 1963, 237-239, Dimitrijevi 1967, 234). 146 Prema uobiajenoj arheolokoj interpretaciji nalazi s lokaliteta Kruge svjedoili bi o suivotu Avara i Slavena (usp. Vinski 1971a, 67). Vrijedi istaknuti da je na Gradecu pronaena bedemska konstrukcija od nabijene i peene ilovae s nosivim okvirom od kasetno poloenih drvenih oblica, koja je datirana dendrokronolokom metodom u kasno 7. stoljee (Mai 2006, 310, Goldstein 1995, 288, Buntak 1996, 25, bilj. 30, Tomii 2000b, 148). Nalaz bi ukazivao na postojanje utvrde (castrum) ili naselja zatienog bedemom, to je vjerojatno ve i na osnovi samog naziva mjesta. 147 U literaturi se istie da je uslijed prodora franake vlasti vidljiv utjecaj kranstva na sadraj ukrasnih motiva sa zemunpoljske pojasne garniture. 148 Moda i sjekire pronaene u Savi kod Bosanske Rae pripadaju ovom vremenskom horizontu.
139

140

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 140

5. 4. 2011. 14:45:45

Doba Avara i Slavena

avarskog doba moglo bi se pridruiti i akovo.149 Spomenuti lokaliteti pruaju zaokruenu sliku o stratekom smjetaju avarskih uporita odnosno naselja u blizini povoljnih rijenih prijelaza i na kriitima puteva, kako je ve odgovaralo avarskim potrebama. U ovomu se jasno uoava dosljednost u zaposjedanju kljunih poloaja, a ujedno i ocrtava rasprostranjenost avarske vlasti na junopanonskom prostoru.150 Prema nekim miljenjima, upravo je u istonom dijelu Srijema postojala u 7. i 8. stoljeu avarska vojna granica prema bizantskom Singidunu koja bi se oslanjala na avarske klanove u Srijemskoj Mitrovici, Vojci i Zemun Polju.151 Ostavljajui tu mogunost otvorenom, vrijedi ukazati na okolnost da se nalazi s tih lokaliteta datacijski nuno ne poklapaju, jer bi pripadali drugoj polovini 8. (Srijemska Mitrovica), kasnom 7. i ranom 8. odnosno 8. (Vojka) te kasnom 8. i ranom 9. stoljeu (Zemun Polje). Osim toga, raspored i gustoa nekropola ne mora upuivati samo na vojnu funkciju nekih poloaja nego i biti odraz raznovrsnih, meusobno ovisnih odnosno komplementarnih faktora koju su mogli utjecali na odabir pojedinog mjesta.152 Osobito obiljeje kasnijeg razdoblja avarske nazonosti uska je suradnja i suivot Avara i Slavena, to se moe zakljuiti i na temelju arheolokog materijala, osobito osteoloke grae, na kojoj je provedena antropoloka analiza. U hrvatskoj arheologiji uvrijeilo se miljenje da nalazite u aavici istono od Slatine rije je od dva groba s bogatim i raskonim prilozima koji bi pripadali slavenskom odliniku i njegovoj supruzi, kneevskom paru, a datirani su u sm prijelaz iz 6. u 7. stoljee153 upuuje na ranu slavensku nazonost na ovom prostoru. Ovo se ne smije sasvim iskljuiti pa bi pretpostavljeni slavenski uglednik mogao ravnati pohodom za raun Avara kad ga je snala smrt, a njegov pokop u okolici dananje Slatine ukazivao bi na to da je teite ratnog djelovanja lealo u Podravini. Ipak, postoji i mogunost da nalazi pripadaju kasnijem vremenu, drugoj polovini 7. stoljea, jer su pojedini predmeti utvreni i na lokalitetu drugog kronolokog horizonta. U Zemianskom Vrbovoku (Nemesvarbku) u Slovakoj otkrivene su sline srebrne sljepooniarke zvjezdolikog oblika zajedno s novcem bizantskog cara Konstanta II. (641.668.).154 S druge strane, valja raunati i s tim da je u ostavi iz Zemianskog Vrbovoka pomijean stariji i mlai materijal zbog ega bi ranija datacija i dalje dolazila u obzir.155 Napokon, nije uope sigurno ni to da su aaviki predmeti
Sluajan nalaz ulomaka keramikih posuda iz kasnog avarskog doba, kasno 8. i rano 9. stoljee, ukopanih u sloj bjelobrdskih grobova (Filipec 1997, 239-242, 2003, 125, 133, br. 15). 150 Dakako, nalazi tzv. avarske arheoloke kulture nisu sami po sebi nedvojben pokazatelj rairenosti avarskog etnikog identiteta niti opsega avarske vlasti (Pohl 2003, 589). 151 Kovaevi 1973a, 54-55. 152 Usp. Takch 2000, 463-464. 153 Takoer i Jarak 2006, 190. To se preuzima u Graanin 2008a, 29-30. Filipec 2009, 28 govori samo o kneevskom grobu. 154 Svoboda 1953, 37, 85, 101, uz Kiss 1999, 63-64. O bizantskom novcu u ostavi iz Zemianskog Vrbovoka usp. Radomersky 1953, 109-122, 125-127. 155 Barford 2001, 83 istie da bi pojedine srebrne sljepooniarke zvjezdolikog oblika mogle potjecati iz ranog 7. stoljea, ali i domee kako se primjerci na kojima su ukrasi nadahnuti bizantskom draguljarskom modom sigurnije mogu datirati u 8. stoljee.
149

141

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 141

5. 4. 2011. 14:45:45

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

142

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 142

5. 4. 2011. 14:45:47

Doba Avara i Slavena

doista pripadali Slavenima, a ponajmanje Antima, kako se obino tvrdi,156 budui da se tzv. martinivska (martinovska) kultura kojoj se pripisuju ne moe smatrati jednoznano slavenskom.157 Tijekom 7. i jo izrazitije u 8. stoljeu izranjaju mjesta na kojima se, prema sadanjem stupnju arheolokih spoznaja, susree suivljeni slavenski i avarski ivalj, a to se zajednitvo moe pretpostaviti i na lokalitetima gdje nema arheoloke ostavtine koja se pripisuje Avarima. Nalazita materijalne kulture tradicionalno atribuirane Slavenima utvrena su irom savsko-dravsko-dunavskog interamnija. U Srijemu i Slavoniji takvi su nalazi otkriveni u Batajnici, Beliu, Bijelom Brdu, Boljevcima kod Zemuna, Brodskom Drenovcu, Dalju, akovu, Novim Banovcima, Starom Slankamenu, Osijeku, Otoku, Sarvau, Vinkovcima i Zemunu. Nazonost ranih slavenskih populacija na temelju antropolokih analiza utvrena je ili se s vjerojatnou moe pretpostaviti i na drugim slavonsko-srijemskim mjestima, poput Bapske, Beenova, Borova, Iloka, Pakraca, Privlake, Rume, Srijemske Mitrovice, Starih Jankovaca, ida, Vaice, Vojke, Vukovara i Zemun Polja. Postoji miljenje i da je na unitenom kosturnom groblju iz okolice Poekog Brestovca bio pokopan slavenski odlinik, na to je nadograena pretpostavka da se ondje oblikovalo sjedite rane gentilne slavenske zajednice.158 Kako nije rije o konjanikom grobu, vrsti nalaza koji se u pravilu pridjeljuje Avarima, zakljuak se u prvi mah ini razlonim. Meutim, s obzirom na same okolnosti nalaza i budui da ne postoji uzorak na temelju kojeg bi se provela antropoloka analiza, pitanje ostaje otvoreno. U podunavskom dijelu Baranje rana prisutnost slavenskih populacija mogua je u Batini i Zmajevcu. U sjeverozapadnoj su Hrvatskoj nalazita brojnija nego u Baranji. Rasporeena su u Posavini, u Novom iu, Velikoj Gorici i Zagrebu,159 a njima bi se mogli pribrojiti i Petrovina Turopoljska i Sisak,160 odnosno u koprivnikom, ludbrekom, meimurskom i varadinskom dijelu Podravine, u Borovljanima blizu Koprivnice, Brezju kod Varadina, na Cerinama kod Koprivnikog Ivanca, u Donjoj Voi kraj Varadina, okolici Koprivnice, Martijancu kraj Ludbrega, Jakopovcu kod Varadina,161 Nedeliu kraj akovca,162 Prelogu, Torecu i njegovoj okolici te Zbelavi kod Varadina. Zanimljiv je konjaniki grob u Krugama u Zagrebu jer se obino dri da je ondje bio pokopan avarski ratnik koji bi otuda mogao biti jedan od posadnika nedaleke utvrde na Gradecu.163 Meutim, isto tako je mogue da je u
Temeljem analogije s nalazima iz bogate ostave otkrivene u ukrajinskoj Martinivki (ruska inaica naziva mjesta glasi Martinovka). Usp. Vinski 1952, 47, Tomii 1999c, 186-187, 2000a, 290, 2000b, 144, Jarak 2006, 191, Pitea 2006, 195. Tako stoji i u Graanin 2008a, 29. 157 Usp. Blint 1989, 92, uz Curta 1994, 257-258, 2001, 210-220, Barford 2001, 84-85. Za ostavu iz Martinivke (Martinovke) vidi Pekarskaja Kidd 1994, 1995, 351-360, 2006, 204-209. 158 Usp. Tomii 2000b, 156. 159 Lunulasta naunica s Kaptola povezivana je inae s bjelobrdskim kulturnim kompleksom i datirana u 11. stoljee (Vinski 1952, 30, br. 8, 1960, 54, Koroec 1954, 83). 160 Vidi str. 140, bilj. 139, 141. 161 Ostaci lonarije koji po svoj prilici potjeu iz prve polovine 7. stoljea. 162 Ulomci keramike koji datiraju iz 7. stoljea. 163 Vidi str. 140, bilj. 146.
156

143

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 143

5. 4. 2011. 14:45:47

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

tom grobu posljednje poivalite naao i kakav slavenski prvak u avarskoj slubi.164 Juno od Save, u irem opsegu bivih junopanonskih rimskih pokrajina, a uz sm rub Kaganata, takoer su otkrivena nalazita, kako se obino smatra, ranoslavenske materijalne kulture, u Ozlju u hrvatskom Pokuplju, te u proirenom posavskom dijelu Bosne i Hercegovine, u Batkoviu kod Bijeljine, Bosanskoj Rai, Dvorovima kod Bijeljine, okolici Mahovljana sjeverno od Laktaa i abljaku kod Doboja,165 a moda i u Gomjenici kod Prijedora166 te Petoevcima kod Laktaa.167 Vrijedi istaknuti da dio materijalnih ostataka nije nuno bio u slavenskoj uporabi, kao to ni obiaj spaljivanja pokojnika ne pripada iskljuivo niti ponajprije Slavenima,168 pa stoga ni jedno ni drugo nije nedvojben indikator prisutnosti slavenskih populacija, premda ih niti ne iskljuuje. Avarsko-slavenska simbioza nije imala obiljeje ravnopravnosti jer su u tom suivotu avarske populacije bile nadreene Slavenima, unato tomu to su se Avari morali u obnaanju vlasti oslanjati na mjesne slavenske poglavare. Pritom su Avari jamano koili uzdizanje slavenske ratnike elite jer bi ona u konanici mogla ugroziti njihov status, ali su bili svjesni oigledne etnike premoi Slavena, napose na rubnim djelovima Kaganata. Postupno je i razlika u nainu ivota bilo sve manje, naroito u kasnijim razdobljima Kaganata kako su Avari sami sve vie prelazili na sjedilako privreivanje. Dobar primjer brojanog odnosa izmeu avarskih i slavenskih populacija u junoj Panoniji pruaju lokaliteti Privlaka i Stari Jankovci, gdje su otkrivena
Usp. Klai 1982, 13 koja je smatrala da je konjaniki grob u Krugama pripadao slavenskom voi. 165 Tomii 2001a, 144-145 proglaava i keramiku i zemunice iz Batkovia i abljaka ranoslavenskima i datira ih u doba slavenske naseobe, premda se prema najranijoj dataciji ovi nalazi smjetaju tek u drugu polovinu 7. stoljea. Ranosrednjovjekovno naselje otkriveno u abljaku Kovaevi 1973b, 148 datira u sredinu 6. stoljea. 166 Na velikom skeletnom groblju s kraja 10. i poetka 11. stoljea, smjetenom na lokalitetu Baltine bare, otkrivena je i urna sa sitnim ostacima spaljenih kostiju, za koju se dri da ukazuje na odravanje pogrebnog obiaja iz prethodnog doba (Mileti 1967, 110, 112, 138; usp. i Sekelj Ivanan Tkalec 2006, 175). Moda je rije i o paljevinskom grobu iz ranijeg vremena, ije bi nalaze prema analogiji s lokalitetom Bagrua valjalo datirati u prijelaz iz 8. u 9. stoljee. Dio otkrivenih naunica i prstenova pripadao bi u vrijeme od 8. do 10. stoljea (Mileti 1989, 190). 167 Na groblju s lokaliteta Bagrua iz prve etvrtine 9. do sredine 10. stoljea (eravica 1986, 190) pronaena su i dva paljevinska groba, iji se nalazi (urne) smjetaju u svretak 8. i poetak 9. stoljea (eravica 1986, 161-162, Sekelj Ivanan Tkalec 2006, 176). Prema eravici 1986, 191, obred spaljivanja pokojnika mogao bi biti znak ranijeg nastanka groblja, ali i duljeg uvanja obiaja prenesenog iz ranijih slavenskih vremena. Dio otkrivenih naunica i prstenova datirao bi pak iz 8. do 10. stoljea (Mileti 1989, 190). 168 Ne smije se smetnuti s uma da jo potkraj 4. stoljea, kad je slubena carska vlast prihvatila kranstvo kao jedinu religiju, Amijan Marcelin (27.5.10) spominje ritus noster mislei poganski obiaj spaljivanja pokojnika. I u ovom vremenu krani i nekrani esto su pokapani na istim grobljima i teko je razluiti religiju pokojnika od naina pokapanja (MacMullen 1984, 78). Napokon, ini se da na prijelazu iz 4. u 5. stoljee Rimsko Carstvo jo veim dijelom nije uope bilo kristijanizirano (MacMullen 1984, 83). Stoga nain pokapanja u ovom prijelaznom razdoblju iz kasne antike u rano srednjovjekovlje ne svjedoi nedvojbeno ni o vjerskoj pripadnosti (je li netko kranin ili poganin) niti o etnikoj pripadnosti (je li rije o romaniziranom ili novopridolom stanovnitvu).
164

144

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 144

5. 4. 2011. 14:45:47

Doba Avara i Slavena

vea avarsko-slavenska groblja. Antropoloka analiza kosturnih ostataka pokazala je da je meu populacijama nazonima na privlakom groblju bilo 6,45 % pripadnika protoavarske (mongoloidne) skupine, dok ih je na starojankovakom groblju bilo 10%.169 Taj je broj mogao biti i vei, kao to je to sluaj u Vojki kod Stare Pazove, gdje je evidentirana bitno vea prisutnost mongoloidne populacije.170 Avari su u Karpatskoj kotlini omoguili i nesmetano irenje Slavena jer su od toga i sami imali korist, vrbujui meu slavenskim populacijama vojnike i koristei se njihovim proizvodnim resursima. Na taj je nain i razumljiva povezanost izmeu slavenizacije i dosega avarske vlasti. No, slavenizacija nije stala na tome nego se proirila i izvan podruja pod neposrednom avarskom kontrolom, to je moda bila posljedica privlanosti koju je slavenski nain ivota imao meu starim, zemljoradnikim stanovnitvom.171 Unutranji spokoj u kojem je uljuljkano ivio Avarski Kaganat tijekom veeg dijela 8. stoljea, sasvim rijetko i kratkotrajno isprekidan pograninim sukobima s bavarskim vojvodstvom i Karantancima,172 skrivao je neugodnu injenicu o okopnjeloj moi Avara. Kad se na zapadnim granicama avarske drave prijetei uzdigla nova sila europskoga Zapada, Franako Kraljevstvo, kagan je tomu mogao suprostaviti tek uspomenu na silu kojom su njegovi prethodnici neko do krajnjih granica naprezali snagu i mogunosti Bizantskog Carstva. Borba izmeu Franaka i Avara tako je bila odluena unaprijed, a da toga ni jedna ni druga strana nisu bile svjesne.

laus 1992, 19, 96-100, 1993. ivanovi 1963, 237-239, Dimitrijevi 1967, 234. 171 Za raspravu o odnosima izmeu Avara i Slavena i o avarskom utjecaju na oblikovanje slavenskog identiteta usp. Pohl 2000, 344-351, 2003, 582-584. 172 Pohl 2002, 308-309.
169 170

145

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 145

5. 4. 2011. 14:45:47

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 146

5. 4. 2011. 14:45:47

VI. poglavlje

Doba franake prevlasti

Teka koprena neproninih povijesnih zbivanja, koja je tijekom avarske vladavine nalegla na prostor june Panonije zbog odsustva pisanih vrela, podigla se tek prodorom Franaka potkraj 8. stoljea. Tada su nakratko postali vidljivi proplamsaji procesa koji su se polagano odvijali u pozadini. Vrijeme franake vlasti nesumnjivo je donijelo novo oivljavanje, ali nije omoguilo trajniju politiku stabilnost. Temeljni je cilj franakog gospodstva bilo osiguravanje istonog i jugoistonog oboda franake veledrave, u to se imao uklopiti i junopanonski prostor.

Dolazak franake velesile


Avari su od sedamdesetih godina 8. stoljea sve nespokojnije promatrali kako se franaka vlast primie njihovim zapadnim i jugozapadnim granicama. Franci su 774. godine oborili Langobardsko Kraljevstvo, a njegovo je pripajanje bilo dovreno guenjem pobune u furlanskom vojvodstvu dvije godine kasnije.1 Franakom se vrhovnitvu morao 787. godine konano podloiti i bavarski vojvoda Tasilon III., postavi vazalom Karla Velikog (768.814.). Zavrni in njegova pokoravanja odigrao se nagodinu kad je svrgnut s vlasti i Bavarska prikljuena Franakoj, a s njome i Karantanija.2 Na ovo se nadovezalo i gotovo istodobno franako osvajanje Istre koja je Bizantu preoteta moda oko 788., a svakako prije 791. godine.3 Uznemireni franakim potezima Avari su jo 782. godine uputili Karlu poslanstvo radi sklapanja mirovnog ugovora kojim su zacijelo htjeli presresti budue franake ofenzivne akcije, a u isti mah odluili su se i na prikaz sile na avarsko-bavarskoj granici, prodrijevi sa znatnom vojskom do Ennsa.4 Jo se zornije svjesnost o ozbiljnosti tadanjih prilika zrcali u avarskom savezu s Tasilonom III., koji je sklopljen vjerojatno zimi 787./788. godine.5 Napokon,
Jarnut 1982, 122-124, Menghin 1985, 201-202, Christie 1998, 105-106. Takoer i Pohl 2002, 313. 2 Wolfram 1985b, 132-133, 1987, 100-106, 1995, 338-344. Takoer i Brandt 1980, 228-229, Budak 2001, 57-62. 3 ii 1925, 306, Klai 1975, 167, 175, Brandt 1980, 227, Budak 1994b, 15, 2003a, 63, Goldstein 1992, 151 i bilj. 950, 1995, 142 i bilj. 8, Bertoa 2003, 119, Budak Raukar 2006, 97. Usp. i Margeti 1994, 5-24. 4 Csendes 1970, 93, Avenarius 1974, 181, Pohl 2002, 314. 5 Zacijelo tek nakon to se Tasilon u listopadu 787. podvrgnuo Karlu (Der 1967, 724).
1

147

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 147

5. 4. 2011. 14:45:47

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Avari su se u ljeto 788., poslije Tasilonove smjene, odluili na izravni vojni udar: provalili su u Furlaniju i Bavarsku. ini se da je glavni napad bio usmjeren upravo protiv Furlanije, pri emu su se avarske ete zacijelo kretale i zapadnim rubom Meurjeja. Sjeverostona je Italija bila izloena pustoenju, ali su Avari odbijeni. Teak poraz snaao ih je u Bavarskoj, gdje su iste godine opet potueni nakon jo jedne provale, kojom su uzaludno pokuali popraviti raniji neuspjeh.6 Nita nije rijeeno niti pregovorima o granici, koji su uzeli vid izmjene poslanstava 790. godine.7 Bio je to uvod u rat koji su Franci poveli protiv Avara ve sljedee godine. Pohod je zapoeo na samom kraju kolovoza 791.8 Dvije sjeverne vojske koje su tvorile glavninu franakih snaga, predvoenih osobno Karlom, kretale su se du Dunava s obje obale. Juna je pak vojska, sastavljena od navalnog odreda (scara) na elu kojeg je stajao Karlov sin Pipin kao italski kralj9 i njemu uz bok vojvode (duces) Furlanije i Istre, upuena jo ranije iz Italije, svakako prije 23. kolovoza,10 jer za tada sam Karlo u pismu javlja supruzi Fastradi da su ete prodrle u avarske krajeve u pograniju. Uskoro je zametnuta i bitka u kojoj su Franci izvojevali pobjedu, osvojili avarsko uporite i sutradan se s plijenom i zarobljenicima u miru povukli.11 Iz drugog izvora proizlazi da su Pipinove postrojbe ule u Ilirik i zatim u Panoniju,12 to otvara pitanje koliko duboko su zapravo zale u avarsko podruje. Obino se uzima da je jugozapadnu granicu izmeu Franaka i Avara tvorio irok pojas u razvou izmeu Soe i gornje Save.13 Arheoloki nalazi upuivali bi na zakljuak da su Avari na jugu i jugozapadu
Der 1967, 724, Csendes 1970, 93-94, Avenarius 1974, 181, Wolfram 1987, 187, Pohl 2002, 314. 7 O tome svjedoe Einhardovi i Lorschski godinjaci, a. 790 (= Kos 1902, 305). 8 Csendes 1970, 94. Dodue, vojni upad u avarsko podruje izvren je tek 20. rujna (Pohl 2002, 316, 462, bilj. 48; Der 1967, 785, Ss 1973, 7 imaju 7. rujna, a Csendes 1970, 95 8. rujna). 9 Kos 1902, 313, bilj. 3, Ross 1945, 216 smatraju da Pipin nije sam vodio vojsku. Usp. i Pohl 2002, 316. Pipin je tada imao 14 godina, no u pohodu je sudjelovao i njegov godinu dana mlai brat Ludovik (ivot Ludovikov, c. 6), pa po svemu sudei ne treba sumnjati i u Pipinovo izravno sudionitvo. Samim vojnim operacijama ravnali su furlanski i istarski vojvoda, zajedno s ostalim zapovjednicima. 10 Pohl 2002, 316 predmnijeva sredinu kolovoza. S druge strane, Grafenauer 1952a, 537 govori o jednodnevnom pohodu. Neki misle da se bitka vodila ve 23. kolovoza (usp. Kos 1902, 313, ii 1925, 302, Grafenauer 1952a, 537, 1964, 406, Der 1967, 724, Margeti 2001a, 85), ali u vrelu stoji samo da su tog datuma franake snage stupile na avarsko podruje (usp. i Csendes 1970, 95). Ipak, s obzirom na to da je za pobjedu Karlo doznao prije 7. rujna kako proizlazi iz njegova pisma, vojni sraz se morao dogoditi nedugo poslije 23. kolovoza. 11 Usp. Karlovo pismo (= Raki 1877, 296-297, Kos 1902, 313, Ani 2000b, 272). 12 Lorschski godinjaci, a. 791 (= Raki 1877, 296, Kos 1902, 309): ipse introivit Illyricum et inde in Pannonia. Hauptmann 1915, 267-268, 1929, 340 ustvrdio je da je et inde in Pannonia dodatak drugog pisca, to prihvaa i Grafenauer 1952a, 538. No, Margeti 2001a, 80-83 je uvjerljivo dokazao da takva pretpostavka ne stoji. 13 tih Simoniti 2004, 52. Margeti 2001a, 85 misli da je franako-avarska granica bila u iroj okolici Trsta, to temelji na zakljuku da je jo i Tarsatika stajala pod avarskom vlau jer je furlanski vojvoda Erik stradao u zasjedi tamonjih itelja tijekom rata protiv Avara (2001a, 78). O Erikovoj pogibiji svjedoe Einhard, ivot Karla Velikog, c. 13, Einhardovi godinjaci, a. 799 i ARF, a. 799, ali nigdje ne kau da su njegovu smrti skrivili Avari. Doista je nevjerojatno da bi u ovo vrijeme avarska vlast sezala tako daleko na jug i da bi podruje od Rijeke do Brsea potkraj
6

148

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 148

5. 4. 2011. 14:45:47

Doba franake prevlasti

pod neposrednom vlau drali prostor koji je uglavnom bio omeen Sutlom i Savom, ali se njihov utjecaj bez sumnje irio du cijele Posavine, obuhvaajui i susjedne slavenske oblasti. Prema nekim istraivaima, prostor koji je stajao pod avarskom prevlau sezao bi potkraj 8. stoljea sve do Jadranske obale, a u takvom zakljuku oslanjaju se na nalaze avarske materijalne kulture iz Dalmacije i na toponime s osnovom obrov za koje vjeruje da se odnose na Obre, slavensko ime za Avare.14 Meutim, nalazi avarske provenijencije u Dalmaciji vrlo su rijetki,15 pronaeni su kod Biskupije kraj Knina, na Duvanjskom polju, u Smrdelju sjeverozapadno od Skradina i na otoku ipanu kod Dubrovnika, a pripadaju kasnoavarskom dobu, te na jo dva poblie neodreena lokaliteta.16 Na temelju tako malog uzorka doista nije uputno govoriti o nazonosti predstavnika vrhovne avarske vlasti koji su nadzirali slavensko puanstvo. ak i ako se prihvati pretpostavka da je u unitenom grobu otkrivenom u Smrdelju bio pokopan Avarin,17 to ne znai da je rije o osobi koja je predstavljala avarsku vlast. Uostalom, predmeti su mogli doi i trgovakom razmjenom te biti u uporabi i kod slavenskog stanovnitva, to ponajprije govori o kulturnim utjecajima.18 Mnogo vea uestalost toponima koji u sebi sadre osnovu obrov naizgled se ini snanijim argumentom u prilog tezi o avarskoj prisutnosti u Dalmaciji.19 No, barem jednako utemeljeno, ako ne i vjerojatnije jest objanjenje da su spomenuti toponimi potekli od rijei obrovati (opkopati, providjeti opkopom, utvrditi), to prethodnoj argumentaciji sasvim jasno oduzima na uvjerljivosti.20 Napokon, ne stoji sasvim niti tvrdnja o oskudnosti nalaza avarske provenijencije koji bi potkrijepili granicu Avarskog Kaganata na Savi.21 Prividno malen broj takvih nalazita prvenstveno je posljedica toga to jo nema sustavnih arheolokih istraivanja. Ipak, i dosadanja otkria iz Meurjeja omoguuju da se stvori zakljuak o postojanju granice u srednjoj i donjoj Posavini (dakako, granicu ne treba razumjeti u strogom, suvremenom smislu rijei). Avarski se utjecaj irio i izvan tih okvira, zahvaajui i u krajeve juno od Save, to je ovisilo o mjesnim prilikama. Upravo kao to je pojas izmeu Soe i gornje Save tvorio granicu prema Italiji, tako je jo i iri pojas u dananjoj Bosni i Hercegovini i manjim dijelom u gorskoj Hrvatskoj predstavljao crtu razdvajanja prema bizantskoj Dalmaciji i bizantskim saveznicima meu
8. stoljea priznavalo avarsko vrhovnitvo, kao to misli Margeti 2000a, 79. Klai 1975, 168 i Bertoa 2003, 120 tvrde da su Erika usmrtili Hrvati kao avarski saveznici, ime se pribliavaju Margetievim stavovima (usp. i Brandt 1980, 231). No, ini se da u Erikovoj smrti treba vidjeti utjecaj Bizanta (Goldstein 1992, 152, Pohl 2002, 321; usp. i Budak 1994b, 15, 2003a, 63). Margeti 2001a, 92-99. Pritom odbacuje mogunost da bi avarska juna granica leala na Savi jer je, kako smatra, ne potkrepljuju dovoljno brojni arheoloki nalazi. Ovo priznaje i sam Margeti 2001a, 98. Kovaevi 1977, 92, Szentpteri 2002, 105. Ondje je pronaena pozlaena bronana pojasna garnitura, u blizini ranohrvatskih grobova (usp. Beloevi 1980, 65, 97, Juri 1981, 182, Szentpteri 2002, 319). Usp. Sui 1977, 98. Ovo miljenje bio je iznio jo ii 1925, 678-680, proirio Kovaevi 1966, 70-76, 1977, 92-93, a Grafenauer 1969, 48 mu je priznao stanovitu utemeljenost. Usp. Sui 1977, 97-98, Goldstein 1995, 84. Margeti 2001a, 98 misli da bi se o granici moglo govoriti da u Slavoniji postoji vie nekropola s konjanikim grobovima.
149

14

17
15 16 18 19

20 21

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 149

5. 4. 2011. 14:45:48

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

istonojadranskim Slavenima. Avari nikad nisu teili osvojiti krajeve juno od Save koji su im kao konjanikom narodu bili i teko pristupani. Otuda nije sluajno to se podruje avarske vlasti i utjecaja poklapa s panonskim i peripanonskim prostorom. U slovenskoj je historiografiji uvrijeen stav da su Franci tijekom pohoda 791. godine prodrli samo u gornju Posavinu.22 Nasuprot tomu, prema nekima bi franake snage napredovale sve do Sirmija, za koji se vodila i bitka.23 U hrvatskom povjesnitvu uzima se da je Pipinova vojska nadirala preko dananjeg slovenskog i hrvatskog ozemlja, prodrijevi u avarsku Panoniju,24 a slian je zakljuak iznesen i u srbijanskoj historiografiji.25 Na prvi pogled teko je pomiriti i navode izvora. S jedne strane, donosi se vijest o uspjenoj bitki nakon ega se franaki odredi vraaju,26 a opet pripovijeda se i da su opustoili i popalili avarsku zemlju jednako kao i franake vojske na sjeveru iji je pohod trajao 52 dana.27 Stoga su neki istraivai ustvrdili da je drugi navod nepouzdaniji i da je u udaru june franake vojske pala samo jedna pogranina utvrda.28 Iznesena je i pretpostavka da se zapravo radilo o dvije navale: u prvoj u kolovozu pala bi pogranina utvrda, a u drugoj u rujnu i listopadu Pipinova vojska bi prodrla dublje u Panoniju.29 Kako se ini, Pipinovo nadiranje nije bilo tako dalekoseno, a s druge strane ni sporedno kao to bi se dalo pomisliti.30 Moe se pretpostaviti da je poglaviti cilj prodora s juga bio iskuati jakost protivnika i zavarati ga u vezi s glavnim smjerom udara, ali i uvrstiti franake poloaje u pograninim oblastima.31 U napredovanju su se franake ete jamano koristile starim rimskim cestovnim pravcem kojim su i Avari stizali do Italije: od Akvileje preko Emone do Petoviona.32 Vjerojatno je taj prostor miljen pod Ilirikom koji se spominje u Lorschskim godinjacima,33 iako je bilo izneseno miljenje da se radi o brdovitim predjelima izmeu jadranske obale i Sa Usp. Grafenauer 1964, 406, tih Simoniti 2004, 53. Vidi i Hauptmann 1929, 337-338, Kos 1955, 97. 23 To je miljenje 1904. godine izrazio Sndor Mrki u Szent Paulinus s az avarok (usp. Ss 1973, 6, Bowlus 1995, 49). 24 ii 1925, 302: preko Kranjske i june tajerske u jugozapadnu Ugarsku (zacijelo se misli Maarska), Brandt 1980, 229-230: preko Istre, Slovenije i Hrvatske u Donju Panoniju, Goldstein 1995, 142: preko slovenskog i hrvatskog teritorija u avarsku dravu. 25 Kovaevi 1977, 94: preko Krasa i Posavine u Panoniju. 26 Karlovo pismo (= Raki 1877, 297, Kos 1902, 313, Ani 2000b, 272): Et expoliaverunt ipsum va<l>lum et sederunt ibidem ipsa nocte vel in crastina usque hora diei tertia. Et acceptis spoliis reversi sunt in pace. 27 Lorschski godinjaci, a. 791 (= Raki 1877, 296, Kos 1902, 309): (...) et fecerunt ibi similiter, vastantes et incedentes terram illam, sicut rex fecit cum exercitu suo ubi ipse erat. 28 Usp. Pohl 2002, 462, bilj. 52. Takoer i Der 1967, 784. 29 Margeti 2001a, 85-86 i bilj. 171. Rije je o niim potkrijepljenoj hipotezi jer se u izvorima nigdje ne spominju dva Pipinova pohoda. 30 Ss 1973, 6 ispravno naglaava da je juna vojska izvojevala najvaniju bitku cijelog vojnog pothvata protiv Avara i osvojila vano avarsko uporite, iako ga ona smjeta u samo pogranije. 31 Vidi str. 151, uz bilj. 36. Usp. i Margeti 2001a, 84-85. 32 Tako i ii 1925, 302. Margeti 2001a, 84 misli da je franaka vojska stupala od Tarsatike do Senja i potom prema Sisku ili kroz Liku i dolinom Une u dananju Slavoniju. 33 Moisaka kronika, a. 791 (= Kos 1902, 310) takoer spominje Ilirik, ali ne i Panoniju. Ve je Kos 1902, 307, bilj. 3, 313, bilj. 3 ustvrdio da se pod pojmom Ilirika u ovom sluaju mogu skrivati samo slovenske zemlje, to je prihvatio i ii 1925, 302, bilj. 10.
22

150

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 150

5. 4. 2011. 14:45:48

Doba franake prevlasti

ve.34 Prispjevi do nekadanjeg prometnog vorita u Petovionu, Franci su skrenuli u Podravlje, jer je upravo uz Dravu vodila najvanija junopanonska kasnoantika prometnica, koja je jo mogla posluiti za kretanje vojske. Ovdje bi poinjala Panonija iz Lorschskih godinjaka. Ne ini se vjerojatnim da je Pipinova vojska napredovala u jugozapadnu Maarsku jer bi tada prilino odmaknula od polazita i vie ne bi djelovala u pograniju (illa confinia iz Karlova pisma). Iz istog je razloga neprihvatljiva pretpostavka o nadiranju sve do Sirmija, ime bi se vojska nala preduboko na neprijateljskom podruju. Jednako tako nisu uvjerljiva miljenja da su se Franci zadrali samo u gornjoj Posavini ili u uskom pograninom pojasu, budui da vrela istiu da je prodor izvren u Ilirik i u Panoniju, a osim toga sam Karlo u svom pismu jasno kae da su se ete usmjerile u avarske krajeve (perrexerunt infra fines ipsorum sc. Avarorum). Da su se franaki odredi kretali Podravljem, dalo bi se zakljuiti i na temelju toga to su se Franci, kad god su to mogli, nastojali posluiti velikim rijenim tokovima kakav je, uz Dunav i Savu, bila Drava.35 Zacijelo su u Podravlju franaki odredi naili na prvo avarsko uporite, gradite s obrambenim nasipom (vallum). Arheoloki su nalazi upravo u varadinskom, ludbrekom i koprivnikom dijelu Podravine pokazali veu usredotoenost ostataka avarskodobne materijalne kulture. Moda se u vezu s ovim pohodom moe dovesti otkrie avarske sablje, dugog bojnog noa i sjekira iz okolice Koprivnice. Kad su franake postrojbe svladale avarsku obranu i osvojile utvrdu, odluile su se na povratak, to je moda bilo i unaprijed odreeno. Budui da je juna vojska raspolagala manjim snagama, zacijelo je taktikim planom bilo predvieno da se ne udaljava odvie od franakih granica i da ne napreduje dalje im naie na otpor. Naime, Karlo u pismu spominje svoju zapovijed da se juna franaka vojska (illa scara nostra) iz Italije (de Italia) usmjeri u dijelove Avarije (pergere partibus Avariae), ali i da se pritom zadri na granicama (in illa confinia res<i>dendum). Iz ovoga proizlazi da je jedan od ciljeva bila i uspostava franake vlasti u pograniju du Save i Drave.36 Tijekom povlaenja Franci su ognjem i maem poharali krajeve kojima su prolazili, oigledno u nakani da zastrae mjesno stanovnitvo i pokau potpunu nesposobnost avarske vlasti koja nije u stanju zatititi svoje itelje i podanike. Tomu da su se Franci na povratku pozabavili i pustoenjem ne proturjei napomena iz Karlova pisma da su se vratili u miru (reversi sunt in pace). Time se zacijelo htjelo rei da im se putem nitko vie nije suprotstavio.37
Margeti 2001a, 84. To ga je ponukalo da pravac kretanja franake vojske pomakne prema jugoistoku, do Tarsatike i Senja. No, teko je vjerovati da bi Franci umjesto ve dobro poznate, glavne prometnice prema Panoniji odabrali sporedan put koji ih je vodio kroz nesigurna, brdska podruja, pri emu bi se dodatno udaljavali od oblasti koje su stajale pod njihovom izravnom vlau. 35 Usp. Ani 2000a, 74. Takoer i Bowlus 1995, 53. 36 Klai 1975, 168 takoer govori o pripajanju dijela Posavine. Margeti 2001a, 88 iznosi miljenje da je Pipinov pohod izuzeo od avarske vlasti i Posavinu i dalmatinske Hrvate. 37 Usp. i Pohl 2002, 317 u vezi s udarcem koji je zadobio ugled avarskih vlastodraca budui da se nisu oprijeli franakom prodoru. Bowlus 1995, 49, 55 misli da su Franci u napadu 791. godine uivali snanu podrku Slavena nezadovoljnih avarskom vlau, ali to povezuje s hipotezom o dubokom franakom prodoru meurjejem Save, Drave i Dunava. Vjerojatnije je ipak da je prelazak pojedinih slavenskih skupina na franaku stranu bio posljedica pohoda.
34

151

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 151

5. 4. 2011. 14:45:48

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Nepovoljni uinci franakog pohoda na unutranje prilike u Avarskom Kaganatu ubrzo su postali jasni. Trzavice su 795. godine prerasle u otvoren meusobni rat u kojem su poginula oba avarska poglavara, kagan i jugur. Jo iste su se godine pred Karlom pojavili poslanici treeg avarskog vrhovnika, tuduna, koji je ponudio da e se podvrgnuti franakoj vlasti i prihvatiti kranstvo.38 Franaki kralj, koji je od 793. godine bio zauzet vojevanjem protiv Sasa, to ga je odvuklo od avarskog rata,39 nije mogao ne iskoristiti ovu oiglednu slabost protivnika. Pripremu udara protiv Avara prepustio je furlanskom vojvodi Eriku koji je zasnovao prepad duboko u avarsko podruje, a njegovu izvedbu povjerio slavenskom voi Vo(j)nomiru (Wonomyrus), odabranom za pothvat zacijelo stoga to je mogao predvienu etu dovesti do odredita i posluiti kao osoba za vezu s mjesnim slavenskim stanovnitvom. Budui da Vo(j)nomiru u samom izvoru nije pridijeljen nikakav naslov nego je odreen jedino openitim slavenskim etnikom,40 historiografskim je domiljanjima bio pretvoren u slovenskog kneza ili plemenskog poglavara41 odnosno u hrvatskog kneza.42 Kako nema stvarnih podataka kojima bi se mogao poblie utvrditi Vo(j)nomirov etniki identitet i poloaj koji je zauzimao, ostaje otvoreno pitanje je li uope nosio kneevsku ast ili je samo bio u vojnoj slubi vojvode Erika.43 Na elu odreda sastavljena od ljudi furlanskog vojvode44 Vo(j)nomir je u jesen 795. prodro do avarskog hringa u meurjeju Dunava i Tise i dijelom ga opljakao.45 Nakon ovog pothvata nestaje iz povijesnih zapisa. Taj je uspjeh otvorio irom vrata jo opsenijoj vojnoj akciji sljedee godine. Dodatno je uvjerio i tuduna kako je pobjeda Franaka neupitna pa je on pohitao i osobno se pokoriti Karlu. U meuvremenu su u ljeto 796. postrojbe italskog kralja Pipina bez otpora napredovale u avarsko podruje,
Goldstein 1995, 142 tuduna pogreno pretvara u avarskog kagana imenom Tudun. Dodue, to ne znai nuno da su izostali manji upadi na avarsko podruje kako bi se odrao pritisak na Avare, iako izvori o tome ne javljaju (usp. Bowlus 1995, 54-55). 40 ARF, a. 796 (= Raki 1877, 298, Kos 1902, 326): Wonomyro Sclavo. 41 Usp. Kos 1902, 325 i bilj. 3, Grafenauer 1952a, 459, 538, 1964, 406, koji smatra da je dolazio iz gornje Posavine. Da je mogao biti slovenski knez, dri i Kos 1955, 98. tih Simoniti 2004, 53 misle da je moda bio knez Karniolaca (Kranjaca) u gornjoj Posavini (istu pretpostavku iznose Katii 1989, 301, bilj. 7 i Wolfram 1995, 82, 306). 42 Ljubi 1878, 119, ii 1925, 303: od 791. godine pod Francima, Ferjani 1959, 32, bilj. 91, Waldmller 1976, 519-520, Goldstein 1995, 142: moda prethodnik Ljudevita Posavskog (usp. i Dvornik 1964, 96), Tomii 1997b, 61, Markovi 2002, 60. 43 Usp. Bowlus 1995, 55, Katii 1998, 209, Budak 2001, 70, Pohl 2002, 318, Budak Raukar 2006, 98. Takoer i Klai 1975, 168. Prema Brandtu 1980, 230 bio je knez neutvrene zemlje, a prema Kovaeviu 1977, 95 slavenski knez. Budak 1994b, 15, 2003a, 63 i Ani 2000a, 75 govore o knezu Vo(j)nomiru koji se sa slavenskim etama bori na franakoj strani, ali vrela ne spominju sudjelovanje Slavena nego ljude furlanskog vojvode koji su upueni s Vo(j)nomirom (ARF, a. 796 = Raki 1877, 298, Kos 1902, 326: Heinricus dux Foroiulensis missis hominibus suis cum Wonomyro Sclavo). 44 Vojvoda Erik vjerojatno nije osobno sudjelovao u napadu (usp. Csendes 1970, 100, Bowlus 1995, 55, Pohl 2002, 319; Ross 1945, 218, bilj. 3 ostavlja otvorenom mogunost o njegovom osobnom sudjelovanju, dok ga Vczy 1972, 411 uzima kao injenicu). 45 Avenarius 1974, 183 misli da je Vo(j)nomir opljakao jedan od najvanijih avarskih hringova u srijemskoj Panoniji. No, nema sumnje da se radilo o sjeditu kagana (usp. Pohl 2002, 306308).
38 39

152

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 152

5. 4. 2011. 14:45:48

Doba franake prevlasti

vjerojatno ponovno Podravljem, glavnom junopanonskom prometnicom koja je vodila prema Sirmiju.46 Putem su im se pridruile bavarska i alamanska pojaanja koja je uputio Karlo Veliki.47 Vojska je zastala zacijelo u Srijemu, gdje je Pipin uz Dunav dao podii tabor.48 Ondje se ubrzo pojavio novi kagan, iji je izbor po svemu sudei bio ubrzan tudunovim otpadnitvom, te se predao. Dio se Avara nije s tim pomirio nego se radije povukao preko Tise, oito u oekivanju daljnjeg razvoja dogaaja. Pipin je nato preao Dunav i usmjerio se prema tada ve naputenom avarskom hringu, temeljito ga je oplijenio i naposljetku razorio. to se tie vremena koje je franaka vojska provela u taboru na desnoj dunavskoj obali, u Godinjacima Franakog Kraljevstva stoji kako je Pipin ocu uputio dva poslanstva: u prvom ga je izvijestio o dolasku kagana i ostalih avarskih prvaka, a u drugom mu javlja da je zauzeo hring.49 Oito je izmeu ova dva dogaaja moralo protei odreeno vrijeme. Lorschski godinjaci pak navode da je Pipin preao Dunav i potom stigao do avarskog hringa, ostavljajui jasan dojam da se to dogodilo u jednom neprekinutom slijedu.50 Otuda se moe zakljuiti da je Pipin sa svojim etama proboravio kratko vrijeme s desne obale Dunava, a nakon to je primio kaganovu predaju, prebacio se preko rijeke i stigao do hringa. Otvoreno je pitanje gdje je preao Dunav. Prema jednom miljenju, uinio je to kod ua Save.51 No, ako se prethodno kretao uz Dunav, nekadanjom rimskom cestom uz limes, to je moda i vjerojatnije s obzirom na franaku naviku da se slue rijenim tokovima u vojne svrhe, mogao je prelazak obaviti i na ranijoj toci.52 Vrijedi istaknuti i to da se u Godinjacima Franakog Kraljevstva Panonija i u vezi s Vo(j)nomirovim upadom i s Pipinovim pohodom navodi u mnoini (in Pannonias), to dakako upuuje na poznate dvije franake Panonije, Gornju sjeverno od Drave i Donju juno od Drave. Kad se pak spominje Pipinov povratak s pohoda, isti izvor kae da se on vraao iz Panonije (e Pannonia).53 Komplementarni Einhardovi godinjaci u oba sluaja imaju Panoniju u jednini (de Pannonia, in Pannonia).54 ini se da se u Godinjacima Franakog Kraljevstva rabi mnoina kako bi se naglasila injenica da su Vo(j)nomir i Pipin djelovali na cijelom podruju koji je tada obuhvaao Avarski Kaganat, a koji je poslije razdijeljen u dvije Panonije, pa se moe s velikom vjerojatnou pretpostaviti da su obojica prolazila Meurjejem odnosno buduom Donjom Panonijom. U Godinjacima Franakog Kraljevstva Panonija u jednini odnosi se na cijelu panonsku granicu, dok Einhardovi godinjaci koriste dosljedno jedninu jer 796. godine razdioba na dvije Panonije nije jo bila provedena.55
Usp. Csendes 1970, 101. Bowlus 1995, 56 spominje Donju Panoniju. Za pregled miljenja usp. Ss 1973, 7, bilj. 18. 47 Bowlus 1995, 55-56. 48 Pohl 2002, 319. 49 ARF, a. 796 (= Kos 1902, 334-335). 50 Lorschski godinjaci, a. 796 (= Kos 1902, 335). 51 Csendes 1970, 101. 52 Tomii 2000b, 151 dri da se posluio prijelazom kod Iloka. 53 ARF, a. 796 (= Kos 1902, 326, 334, 335). 54 Einhardovi godinjaci, a. 796 (= Kos 1902, 326, 335). 55 Ss 1973, 19. Vidi i kasnije u tekstu, str. 155.
46

153

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 153

5. 4. 2011. 14:45:48

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Ovim je franakim vojnim djelovanjima i prikazima sile avarska mo potpuno slomljena, premda volja za otpor nije bila sasvim skrena. Jo neko vrijeme vodile su se borbe koje su pokazale svu ranjivost franakog poloaja u Panoniji sjeverno od Drave. Napokon, nakon neugodnih udaraca koje su Franci 799. i 802. godine pretrpjeli na bojnom polju, uguena je pobuna pod tudunovim vodstvom i on se ponovno pokorio: osobno se zajedno s mnogim Slavenima i Avarima 803. godine predao sada ve caru Karlu u Regensburgu. Panonija je konano bila podvlaena.56 Junopanonski prostor dospio je pod franako gospodstvo vjerojatno jo 796. godine. ini se da su se tamonji Slaveni i Avari bez osobitog protivljenja podvrgnuli franakom vrhovnitvu, a nisu bili ni jae zahvaeni ustankom koji je predvodio tudun, budui da su se borbe vodile na prostoru sjeverno od Drave. Umirenosti Meurjeja zacijelo su pridonijeli i pohodi furlanskog vojvode Erika i kralja Pipina 797. godine u Panoniji.57 Na taj zakljuak upuuje i injenica to je furlanski vojvoda 799. godine mogao ratovati protiv bizantskog priobalja u Liburniji. Dodue, s franakoga gledita potpuno je pokoravanje cijele Panonije uslijedilo uistinu tek poslije uguenja tudunove pobune. Ovo bi se moda dalo iitati iz navoda u Lobbeskim godinjacima da je 803. godine pod Karlovu vlast svedena Panonija zajedno sa susjednim kneevinama (cum finitimis regnis).58 To bi znailo i da je u Meurjeju do tog vremena ve uspostavljena vazalna slavenska kneevina.59 Moe se pretpostaviti da je franaka vlast u Meurjeju sezala sve do utoka Save u Dunav, dakle da je obuhvatila gotovo puni opseg nekadanjih junopanonskih rimskih pokrajina, iako se obino uzima da je jugoistona franaka granica sezala do Fruke gore.60 Takvo rasprostiranje bi se dalo naslutiti i po pojedinim arheolokim nalazima.61 Osim toga, Sirmij se spominje kao jedno od mjesta koja su stajala
O slomu Avarskog Kaganata usp. Der 1967, 785-792, Avenarius 1974, 183-186, Wolfram 1987, 258-260, Pohl 2002, 318-323. Sumarno Budak 2001, 64-74. Franake su vlasti 805. godine uspostavile vazalnu avarsku kneevinu koja je obuhvatila podruje Panonije zapadno od Dunava i uz neophodnu franaku potporu potrajala do 828. godine (usp. i Ss 1973, 21-22, Bna 1985b, 158). 57 Usp. Pohl 2002, 320. 58 Lobbeski godinjaci, a. 803 (= Kos 1906, 17). 59 Usp. Wolfram 1987, 267. Tomii 2000b, 158 rauna franako pripajanje Meurjeja i postanak Donjopanonske kneevine tek od Aachenskog mira 812. godine. Goldstein 1995, 143 misli da su meu Slavenima i Avarima koji su se podloili Karlu 803. godine u Regensburgu (Einhardovi godinjaci, a. 803 = Kos 1906, 17) bili i Slaveni iz panonske Hrvatske. No, iz konteksta ove vijesti slijedi da je rije o Slavenima i Avarima u tudunovoj pratnji, to iskljuuje sudjelovanje slavenskih i avarskih skupina juno od Drave. Ipak, ini se da je i donjopanonski knez morao izraziti pokornost, ako je suditi po vijesti iz Lobbeskih godinjaka (vidi prethodnu biljeku). 60 Usp. Klai 1975, 168, Brandt 1980, 230, Goldstein 1995, 143, Tomii 2000b, 152). ii 1925, 304 spominje Srijem (usp. i tih Simoniti 2004, 56), a i Markovi 2002, 60 dri da se franaka vlast, dodue u Hrvatskoj (!), prostirala do ua Save u Dunav, dok je Ferjani 1969, 47 iri do Drave i Dunava. 61 Ukrasni motivi na avarskoj pojasnoj garnituri pronaenoj u Zemun Polju nadomak Zemuna pokazuju utjecaj kranstva, to se objanjava prodorom franake vlasti (vidi str. 140, bilj. 147).
56

154

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 154

5. 4. 2011. 14:45:48

Doba franake prevlasti

pod furlanskim vojvodom Erikom,62 Fruka gora u Srijemu vjerojatno nosi u svom nazivu uspomenu na Franke,63 a ini se da daleki odjek nekadanje franake nazonosti u prostoru izmeu Dunava i Save uva i bizantska povijesnospisateljska tradicija u imenu samog Srijema kao franake zemlje ().64 S druge strane, mnogo je manje sigurno povezivanje etimologije Frankavile (Francavilla, Manelos) s Francima, kao to se esto misli,65 jer je vjerojatnije rije o naselju s osobno slobodnim kolonistima kakva su nastajala irom Europe u razvijenom srednjem vijeku.66 Prema ve ustaljenom naelu, franaka se vlast u pograninim krajevima nije oslanjala iskljuivo na vlastite vojnoupravne oblasti nego i na zavisne dravine kojima su ravnali mjesni knezovi. Pojedini podaci iz izvora daju naslutiti da je takva kneevina u Meurjeju nastala i prije 803. godine, a nazivala se Donja Panonija (Pannonia Inferior). I u Godinjacima Franakog Kraljevstva i u Einhardovim godinjacima se pod godinom 803. Panonija pojavljuje u mnoini (Pannoniarum causae, Pannoniae).67 Jednako tako i navodi iz Einhardova ivota Karla Velikog i Saskog pjesnika koji se odnose na 803. godinu naglaavaju dvojinu Panonije (utraque Pannonia, Pannoniae utraeque).68 Ovo se moe protumaiti kao jasan dokaz o postojanju dvije Panonije, Gornje i Donje, koje se u izvorima pod tim nazivima pojavljuju tek u vezi s kasnijim dogaajima.69 Vano je naglasiti da karolinki povijesni zapisi Panoniju u jednini koriste i poslije, a da pritom misle na panonsku granicu u cjelini. O postojanju slavenskih dravina u Podunavlju svjedoe pod godinom 811. Godinjaci Franakog Kraljevstva i Maksimijanski godinjaci, gdje se spominju knezovi Slavena uokolo Dunava (duces Sclavorum circa Danubium) koji posjeuju cara u Aachenu.70 Meu njima je mogao biti i donjopanonski knez. Donjopanonski knez je u vojnoupravnom smislu neposredno bio podvrgnut furlanskom vojvodi (markgrofu), ija je nadlenost poetkom 9. stoljea sezala do srednjeg
Paulin Akvilejski, Pjesma o vojvodi Eriku 2 (= Raki 1877, 301, Kos 1902, 362). Usp. i Gyrffy 1959, 12, Wolfram 1987, 267, Budak Raukar 2006, 99. 63 Fruka gora bi znailo Franaka gora, mons Francorum (usp. Raki 1881a, 107, ii 1925, 304, bilj. 13, Gyrffy 1959, 12, bilj. 13, Jireek 1959a, 525, Tomii 2000a, 297, Markovi 2002, 60; takoer i Wolfram 1985, 140, 1995, 310). 64 Naziv biljei Niketa Honijat, 18, 1-4, 92, 22-25, 127, 5-7 (= VIINJ IV, 118-119, 131), koji jasno kae da je rije o podruju izmeu Save i Dunava. Usp. Raki 1881a, 107, ii 1925, 304, bilj. 13, Gyrffy 1959, 12, bilj. 13, Jireek 1959b, 525, Kali 1971a, 118-119, bilj. 14, Goldstein 1995, 159. Guldescu 1964, 94 naziv pogreno protee na podruje od Drave do Jadranskog mora. Franci po kojima je Srijem iz bizantskog gledita primio novo ime po svoj su prilici germanski doseljenici prispjeli tijekom 9. stoljea, poglavito Bavarci (vidi sljedee poglavlje, str. 182-183). Ova pretpostavka nije obesnaena ni injenicom da su se i u drugoj polovini 11. stoljeu na ovaj prostor doseljavali pridolice sa zapada, kao to svjedoi Albert iz Aachena, 1.8, spominjui u Srijemu franake doljake (advenae Franci). 65 Usp. i Klai 1983, 22, 25 66 Goldstein Grgin 2006, 228-229. Takoer i Andri 2005c, 34-35. 67 ARF, a. 803, Einhardovi godinjaci, a. 803 (= Kos 1906, 17). 68 Einhard, ivot Karla Velikog, c. 15, Saski pjesnik, 5, 195 (= Kos 1906, 18). 69 Usp. i Bna 1985b, 151-152. Takoer i Ss 1973, 17-20. 70 ARF, a. 811, Maksimijanski godinjaci, a. 811 (= Kos 1906, 40).
62

155

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 155

5. 4. 2011. 14:45:49

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

i donjeg toka Drave.71 Dananje Meimurje i Baranja bili su pak podreeni prefektu Istoka (Oriens),72 a od 805. godine nalazili su se pod formalnim vrhovnitvom vazalnog avarskog kagana.73 Dok je dakle sa sjevera i istoka Donjopanonska kneevina bila omeena Dravom i Dunavom, njezinu zapadnu odnosno junu granicu inile su po svemu sudei Sutla, Krka, Gorjanci, Kupa i Sava.74 Juna se mea Donjopanonske kneevine vjerojatno sasvim poklapala s junom granicom jurisdikcijskog podruja Furlanske markgrofovije.75 U historiografiji bila su iznesena miljenja da je kneevina sezala do Ptuja i Rabe na sjeverozapadu ili da se ak prostirala u zapadnim dijelovima Panonske nizine do Rabe sa sjeditem kod Blatnog jezera, dok je na jugu dopirala do Save.76 Meutim, u oba je sluaja rije o uobiajenoj zabuni u vezi s razlikovanjem dodravske (starije) Donje Panonije od prekodravske (mlae) Donje Panonije.
Usp. Pirchegger 1912, 274-276, Ss 1973, 15-17, 22, Bna 1985b, 152, Wolfram 1987, 265, 267, 1995, 182 i bilj. 463. Drukije Hauptmann 1915, 270-276, 1920, 210-220. 72 Furlanski markgrof i prefekt Istone marke imali su podijeljenu odgovornost u zatiti granice u Panoniji jer se skupno navode kao comites et Avarici limitis custodes, comites ac Pannonici limitis praefecti i custodes Pannoniarum (usp. Ss 1973, 16, Bna 1985b, 152). 73 ARF, a. 805 (= Kos 1906, 29): Et misit caganus unum de optimatibus suis, petens sibi honorem antiquum, quem caganus apud Hunos habere solebat. Cuius precibus imperator adsensum praebuit et summam totius regni iuxta priscum eorum ritum caganum habere praecepit, I poslao je kagan jednog od svojih odlinika, traei za sebe staru ast koju je kagan obino imao meu Hunima (Avarima). Car je dao pristanak na njegove zamolbe i odredio da kagan ima vrhovnitvo u cijeloj kneevini prema starom njihovom obiaju. Fuldski godinjaci, a. 803 (= Kos 1906, 29): (...) Cagano per legatos suos petenti ab imperatore concessus est honor antiquus, quem Caganus apud Hunos iuxta priscum eorum ritum habere solebat, kaganu, koji je to preko svojih poslanika traio od cara, dodijeljena je stara ast koju je kagan kod Huna (Avara) obino imao prema starom njihovom obiaju. Vidi i str. 154, bilj. 56. 74 Raki 1877, 321, 1881a, 106-107, Bna 1985b, 152, Goldstein 1995, 159, Budak Raukar 2006, 99. Pretpostavka je da se zapadna granica uglavnom poklapala s granicom kasnorimske pokrajine Panonije Savije. Da je Kupa, uz Savu, inila junu granicu svjedoi injenica to je dalmatinski knez Borna doekao donjopanonskog kneza Ljudevita na toj rijeci: Borna vero dux Dalmatiae cum magnis copiis ad Colapium fluvium Liudewito ad se venienti occurens in prima congressione a Guduscanis deseritur, Knez Dalmacije Borna je pak s velikim snagama navalio na rijeci Kupi na Ljudevita koji mu je dolazio ususret, ali su ga u prvom srazu napustili Guduani (ARF, a. 819 = Raki 1877, 322, Kos 1906, 52); Fugatus a Baldrico Liudewitus, Bornae occurit Dalmatiae duci ad Colapium fluvium consistenti, Kad ga je u bijeg natjerao Baldrik, Ljudevit je udario na kneza Dalmacije Bornu koji se postavio na rijeci Kupi (ivot Ludovikov, c. 32 = Raki 1877, 322, Kos 1906, 53). 75 Usp. Wolfram 1987, 262. 76 Prvo miljenje iznio je Goldstein 1995, 159, a drugo Ani 2000a, 81 (slino ve 1997, 12 i bilj. 24), pripisujui taj opseg vremenu kneza Ljudevita. Donja Panonija koju zapravo misli Goldstein nastala je tek poslije 828. godine na prostoru izmeu Dunava, Drave i Rabe, a njezin pandan, Gornja Panonija, bila je na istoku omeena Rabom (usp. Ss 1973, 22-23, Bna 1985b, 151, 153, Wolfram 1995, 81). Osim toga, ni Goldstein niti Ani nisu u obzir uzeli injenicu da je u maarskoj Transdanubiji od 805. godine egzistirala zavisna avarska kneevina. Ovdje vrijedi istaknuti kako Budak 2000, 395 tumai da Ani 1997. smjeta i Ljudevitovu kneevinu na prostor dananje Slovenije, u susjedstvo Karantanaca, no Ani to izriito kae samo za Braslavovu dravinu izmeu Drave i Save (regnum inter Dravum et Savum).
71

156

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 156

5. 4. 2011. 14:45:49

Doba franake prevlasti

Prostor juno od Save jamano je takoer bio ureen tako da zadovolji franake vojnostrateke potrebe, ali o tome se ne zna nita poblie. No, moe se pretpostaviti da je franaka vlast uspostavila dobre odnose s mjesnim slavenskim voama. Opseg slavenske Donjopanonske kneevine, koja se irila cijelim Meurjejem, jasno pokazuje da su Franci bili u uvjerenju kako im otamo ne prijeti nikakva opasnost. Jednaku logiku pokazali su i u vezi s oivljavanjem Avarskog Kaganata, sada u poloaju vazalne kneevine. Ovo bi u konanici odgovaralo i tadanjem franakom ustroju panonske granice, koja je bila podijeljena na dvije velike ve spomenute vojnoupravne oblasti, Furlansku markgrofoviju i Istonu prefekturu. Meutim, postojanost sustava koji se oslanjao i na gentilne politike tvorbe ovisila je i o njihovoj stabilnosti. Postupno su sukobi izmeu slavenskih i avarskih skupina uzeli dovoljno maha da budu pribiljeeni u franakim zapisima. Za 811. godinu donosi se podatak o dolasku predstavnika avarske i slavenske vlastodrake elite caru Karlu u Aachen kamo su bili poslani po nalogu franakih vojskovoa koji su upueni u Panoniju s vojskom oigledno da smire narasle napetosti.77 Meu slavenskim kneevima iz Podunavlja, koji su tom prigodom stupili pred posveeno carevo lice, vjerojatno je bio i donjopanonski knez.78 Na njegovom vladavinskom podruju takoer je bilo Avara, a franakim je vlastima bez sumnje bilo stalo do toga da se slavensko-avarski sporovi ne produbljuju niti produljuju. To je iz oitih razloga osobito bilo bitno u pograninim krajevima. Zacijelo isto je na umu imao i ostrogotski kralj Teoderik Amalac kad je u ondanjoj Sirmijskoj Panoniji prije puna tri stoljea nastojao primiriti trzavice izmeu mjesnih Rimljana i barbara.79 Napokon, moe se pretpostaviti da je Aachenskim mirom 812. godine Bizant Francima preutno priznao vlast i u Panoniji, barem dok ne svanu bolji dani.80

Ustanak u Donjopanonskoj kneevini


Poredak koji je zaveo Karlo Veliki inio se dovoljno vrstim u asu njegove smrti potkraj sijenja 814. Njegov sin Ludovik (814.840), poznat pod nadimkom Poboni, okrunjen je za sucara jo u rujnu 813. tako da je smjena na prijestolju protekla glatko. Kao to je i red, u ljeto 815. pojavili su se u Paderbornu svi prvaci i poslanici istonih Slavena (omnes orientalium Sclavorum primores et legati) kako bi se poklonili novom vladaru,81 meu kojima su mogli biti i poklisari donjopanonskog kneza.82 ini se da bismo u njemu ve mogli gledati Ljudevita (Liudewitus) koji je franake vlasti vrlo brzo stavio na sto muka. Njegovo je sredite najvjerojatnije bio grad Siscija (civitas Siscia).83 Odabir je bio svrhovit i pokazivao je oitu svijest o dugoj tradiciji toga naselja
ARF, a. 811 (= Kos 1906, 40). Usp. Der 1967, 778, Pohl 2002, 323. Ovo nije prvi sluaj avarsko-slavenskih sukoba. Godine 805. bio se pred carem u Aachenu pojavio i avarski kapkan Teodor koji je zbog slavenskih napada izmolio od franakog vladara nova selita na prostoru izmeu Savarije i Karnunta (usp. Der 1967, 774, Pohl 2002, 302, 322). 78 Vidi str. 155, uz bilj. 70. 79 Vidi str. 97, 99. 80 Usp. Brandt 1980, 236, Raukar 1997, 26. 81 ARF, a. 815, ivot Ludovikov, c. 25 (= Raki 1877, 316, Kos 1906, 44-45). 82 Usp. Raki 1877, 317, Kos 1906, XXXVII, 44, bilj. 4. 83 ARF, a. 822, Fuldski godinjaci, a. 823 (= Raki 1877, 327, Kos 1906, 63).
77

157

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 157

5. 4. 2011. 14:45:49

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

kao pokrajinskog sredita jo iz kasnorimskih vremena. Stolujui u Sisku Ljudevit se nalazio mnogo blie zbivanjima i bio je mnogo manje izloen moguim napadima izvana nego to bi to bio u istonom dijelu svoje dravine, u Sirmiju, koji se jedini mogao nekadanjom vanou mjeriti sa Siskom. Uostalom, Sirmij tada vie nije bio podesan za ivot jer je jo 583. godine teko stradao u poaru, a arheoloka istraivanja zasada nisu pruila temelj za pretpostavku da je naselje zaivjelo u 9. stoljeu.84 Izgleda da su se pod novom carskom vladom prilike za Ljudevita vrlo brzo promijenile nagore. Koliko se moe prosuditi, njegov je neposredni nadreenik,85 furlanski markgrof Kadolah pokuao ojaati franaki utjecaj u Ljudevitovoj zavisnoj oblasti, to bi u praksi moglo znaiti da je unutar franakog drutvenopolitikog ustroja koji se razvijao u kneevini povlaivao nove ljude nad kojima Ljudevit nije imao ovlasti, pa bi se radilo o sukobu izmeu slavenskih i (pro)franakih predstavnika.86 To se vjerojatno suelilo i sa eljom donjopanonskog kneza za to veom samostalnou. 87 Osim toga, mogao je na djelu biti i osobni motiv, suparnitvo s dalmatinskim knezom Bornom, koji je bio u vrlo dobrim odnosima s Kadolahom.88 Ovo bi se dalo iitati iz injenice to se Kadolahu nikako nije urilo da tono razgranii dalmatinske Slavene i Romane u zaleu istonojadranske obale, jer bi to ilo na utrb Borninih podanika. Bizantski je car u zimu i ljeto 817. godine uputio ak dva poslanstva s tim u vezi, a da nita nije bilo rijeeno.89 I dok se Ljudevit, knez Donje Panonije (dux odnosno rector Pannoniae Inferioris),90 preko svojih poslanika 818. godine tuio caru u Heristalu na Kadolahovu okrutnost i bahatost (crudelitas atque insolentia), ve je dvor na njega gledao sa sumnjiavou kao nekoga tko sprema prevrat (qui res novas moliens). Takvom stavu carskih vlasti jamano nisu najmanje pridonijeli Bornini poklisari koji su se pojavili istom prigodom.91 Shvativi da bi zbog pritubi koje bi bile proglaene neosnovanima92 stekao
Vidi str. 240 i 258. Goldstein 1995, 147 misli da je prema Uredbi o carskoj vlasti (Ordinatio imperii) iz 817. godine mlai Ludovikov sin Ludovik Njemaki stekao vlast i nad Slavenima u Panoniji i Dalmaciji jer i njih vidi meu Slavenima koji se nalaze s istone strane Bavarske (Sclavi qui ab orientali parte Baioariae sunt; usp. Raki 1877, 318, Kos 1906, 47), no prostor juno od Drave pripadao je pod Furlansku markgrofoviju i time pod Italsko kraljevstvo koje je drao najstariji sin Lotar (ispravno Kos 1906, 47, bilj. 1, Grafenauer 1952, 545, 1964, 424, Budak 2003a, 70). Dotada je Pipinov sin i Karlov unuk Bernhard bio potkralj Italije, dakle i vrhovnik Donjopanonske kneevine. 86 Usp. Grafenauer 1952, 548, 1964, 424, Klai 1975, 209, Budak 2003a, 65. 87 Goldstein 1995, 170-171, 1996, 225-226 kao mogue uzroke Ljudevitova nezadovoljstva koje je preraslo u pobunu navodi elju za veim povlasticama i voenjem samostalnije politike, slabost sredinje carske vlasti te njezine pogreke i zlouporabe. 88 Wolfram 1987, 268. 89 Goldstein 1992, 157-158, 1995, 150. 90 Bez uporita je u izvorima konstrukcija Tomiia 2000a, 295 dux Sclavorum Pannoniorum koju on pripisuje Ljudevitu. Njegov kneevski naslov koji se povezuje s pokrajinom pokazuje da su Franci Ljudevita tretirali kao sastavni dio svoga podruja, a ne pukog podlonog gentilnog kneza. 91 ARF, a. 818, ivot Ludovikov, c. 31 (= Raki 1877, 320, Kos 1906, 48-49). 92 ini se da je ipak bila provedena ili se mogla oekivati neka vrsta istrage, makar tek formalne naravi, budui da anonimni pisac ivota Ludovikova, c. 31 (= Raki 1877, 320, Kos 1906, 49) pripovijeda da su Ljudevitovi predstavnici (missi) optuivali Kadolaha lano kao to se poslije
84 85

158

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 158

5. 4. 2011. 14:45:49

Doba franake prevlasti

u Kadolahu jo veeg neprijatelja, a da bi mu bila izgledna i kakva kazna jer je oblatio visokog carskog dunosnika, Ljudevit je vjerojatno u proljee 819. podigao ustanak.93 Izazov koji je Franakom Carstvu dobacio donjopanonski knez nije bio bez pokria, ali je svakako poivao na pogrenoj procjeni u vezi sa spremnosti i odlunosti carskih vlasti da se s njim nosi. Nita to bi se moglo protumaiti kao znak slabosti nije bilo prihvatljivo za Ludovika Pobonog jer bi poslalo krivu poruku ostalim carskim podlonicima i silama u susjedstvu te bi u konanici lako moglo ugroziti franake pozicije u cjelini. U prvi mah dvor je u Ljudevitovu inu vidio tek obinu pobunu (carmula, rebellio)94 na kakve su Franci odavno ve bili naviknuli i odnosio se shodno tomu. Do srpnja 819. bile su upuene dvije vojske, italska koju je vodio markgrof Kadolah trebala je udariti na Ljudevita s juga, a bavarska je imala zadatak nasrnuti na pobunjenika sa sjevera.95 No, Kadolah nije nita postigao i jo je na povratku u Furlaniji podlegao groznici, dok je Bavarcima napredovanje bilo oteano budui da su se donjopanonskim Slavenima u otporu pridruili i Karniolci i dio Karantanaca. Naime, bavarski su odredi po svoj prilici primili nalog da se probiju kroz Karantaniju do Drave, ali su morali zbog Ljudevitovih saveznika odabrati zaobilazniji smjer starom rimskom prometnicom preko Vindobone (Be), Skarbancije (Sopron) i Savarije (Szombathely) na Petovion (Ptuj). Tako je pohod bavarske vojske bio bitno usporen i trajao je etiri mjeseca, to se u historiografiji znalo pripisivati udobnosti ili oiglednoj nezainteresiranosti bavarskih vojnika.96 Bavarske ete po svemu sudei nisu niti prele Dravu, ve su neko vrijeme provele ekajui utaborene u Gornjoj Panoniji da im stigne glas od june, italske vojske koja se u meuvremenu ve bila povukla (u srpnju), nato su se i bavarski zapovjednici odluili na povratak.97 Franaki neuspjeh osokolio je Ljudevita koji je potkraj ljeta uputio caru Ludoviku svoje poslanike, nudei mir, ali pod svojim uvjetima. Taj je postupak donjopanonskog kneza dirnuo u osjetljiv carski ivac budui da izvori jasno
otkrilo (falso, ut post patuit). Primjedba se jasno odnosi na Ljudevitov ustanak, ali sadri u sebi i naznaku da se optube nisu a priori smatrale lanima. O Ljudevitovu ustanku ve je mnogo i iscrpno pisano (usp. ii 1925, 310-316, Grafenauer 1952, 544-549, 1964, 421-428, Antoljak 1967a, 135-138, Klai 1975, 208-212, 1986, 189-190, Wolfram 1987, 268-272, Budak 1994b, 17-18, 2003b, 65-67, Bowlus 1995, 60-71, Goldstein 1995, 166-171, 1996, 221-226, Ani 2000a, 81-83, tih Simoniti 2004, 57-58, Budak Raukar 2006, 102-104). Glavni izvori su ARF, a. 819-823 i ivot Ludovikov, c. 32-36 (= Raki 1877, 321-328, Kos 1906, 52-57, 59, 62-63, 67). ARF, a. 819: rebellio, Emeramski godinjaci stariji, a. 819: carmula. Na kraju jednog bruxelleskog rukopisa ivota svetaca (Vitae patruum), koji je sastavio nepoznati regensburki klerik, stoji da je bio zapoet 2. lipnja 819. u vojsci (in exercitu) u Huniji (Hunia), a dovren 12. rujna u samostanu Sv. Florijana juno od Linza (usp. Kos 1906, 50, Wolfram 1987, 269, Bowlus 1995, 61). Kos 1906, 50, bilj. 1 misli da se Hunija odnosi na slovensko podruje, a Katii 1998, 462 i Tomii 2000a, 296-297 vjeruju da je rije o zapadnom Meurjeju. No, po svemu sudei misli se Gornja Panonija, gdje je tada postojala avarska kneevina i na koju se i inae u franakim izvorima odnose horonimi Avaria, Hunia plaga, regnum Hunorum, regnum Avarorum, terra Hunorum, terra Avarorum, regio (regiones) Hunorum, pars Avarorum, fines Hunorum, fines Avarorum, limes Avaricus, provintia Avarorum (usp. Ss 1973, 9-10, Bna 1985b, 154-156). Wolfram 1987, 269, Budak 2003a, 66. Bowlus 1995, 61-62.
159

93

94 95

96 97

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 159

5. 4. 2011. 14:45:49

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

govore o Ljudevitovoj oholosti i drskosti (superbia, arrogantia).98 Ovo je shvaeno kao nesumnjiv znak izdaje (perduellio).99 Odbivi Ljudevitove uvjete, Ludovik je uputio franako poslanstvo zacijelo u Sisak, vrlo vjerojatno zahtijevajui bezodvlanu i potpunu predaju nakon ega bi carska milost moda bila voljna udijeliti oprost drzniku i potedjeti mu ivot. Ne elei se predati, Ljudevitu nije preostalo nita drugo nego da uznastoji proiriti osnovicu svoga ustanka. Uz Karniolce (Kranjce) i Karantance koje je pridobio i prije izbijanja pobune, privukao je na svoju stranu i Timoane koji su 818. godine napustili savez s Bugarima (societas Bulgarorum) i podloili se Francima.100 Zacijelo je pokuao stei podrku i ostalih slavenskih skupina u susjedstvu, poput junih Obodrita odnosno Bodria (Abodriti), a moda i prekodravskih Avara, ali u tome nije imao uspjeha jer su i jedni i drugi u prosincu 822. uputili poslanike s uobiajenim darovima caru u Frankfurt, to jasno pokazuje njihovu odanost.101 Ljudevit se vjerojatno ve tada bio obratio i Bizantu, no Istono Carstvo nije bilo u mogunosti pruiti stvarnu pomo budui da je u to vrijeme utonulo u estoke unutranje prijepore i neprilike.102 Zbog potrage za saveznicima Ljudevit je u franakim izvorima zaradio i optubu za vjerolomstvo (perfidia) i da se spremao na pravi rat (bellum).103 Prilike su postale ozbiljne, no kako se ve primicao kraj godine, Franci vie nisu mogli opremiti znatnije vojne snage. Ipak, novoimenovani je furlanski mark grof Baldrik s manjom etom navalio u Karantaniji na Ljudevitov odred, jamano upuen u potporu Karantancima, te ga razbio na rijeci Dravi, to je donjopanonskom knezu vie trebalo pokazati kako nije nedodirljiv nego to mu je u tom asu natetilo. U tom smislu valja promatrati i napad dalmatinskog kneza Borne, koji se zacijelo odazvao na Baldrikov poziv, u kasnu jesen iste godine. Cilj je bio oit: ne dozvoliti Ljudevitu ni trenutka predaha. Bitka je voena negdje na Kupi, a obino se misli da je poprite bilo nedaleko od Siska.104 No, na temelju nedavnog arheolokog otkria moda bi se smjela iznijeti drugaija pretpostavka, premda zasada nedovoljno potkrepljiva. Naime, nalaz ranosrednjovjekovnog koplja s krilcima u Kupi kraj Lasinjske Kiselice sjeveroistono od Gvozda mogao bi upuivati na to da se boj vodio na ovom mjestu gdje je neko bio gaz preko rijeke.105 Koplje je, dodue, datirano u prvu polovinu 8. stoljea, ali je mogue da je bilo koriteno tijekom dva narataja.106 pa bi njezin vlasnik, moda neki panonski Slaven, poginuo na strani donjopanonskog kneza. Dodue, ne treba napreac iskljuiti ni mogunost da je bilo u posjedu Bornina ratnika, iako je to manje vjerojatno ako je dospjelo u ove krajeve kao ratni plijen s jednog od avarskih
ARF, a. 819: superbia, ivot Ludovikov, c. 32: arrogantia. ivot Ludovikov, c. 32: aperta perduellio, otvorena izdaja. 100 Gdjegdje u literaturi moe se nai da su se i Branievci pridruili Ljudevitovu ustanku (usp. ii 1925, 312, Klai 1975, 209; takoer i Goldstein 1995, 194), ali to se temelji na odve dalekosenom tumaenju izvora (usp. Gjuselev 1966, 25-26). 101 ARF, a. 822 (= Raki 1877, 327, Kos 1906, 64). 102 Ponovno je oivio ikonoklastiki spor, a 820. godine izbila je u Maloj Aziji i pobuna Tome Slavena, potrajavi sve do 823. godine (usp. Ostrogorski 2006, 119-122). 103 ARF, a. 819, ivot Ludovikov, c. 32 (perfidia), ARF, a. 819 (bellum). 104 Usp. Budak 2003a, 66, Budak Raukar 2006, 103. 105 Beki 2003, 175-176. 106 Beki 2003, 173, 174.
98 99

160

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 160

5. 4. 2011. 14:45:49

Doba franake prevlasti

pohoda na zapad, primjerice u pograninim sukobima s Bavarcima i Karantancima 713./714. i 741./742. godine.107 Borna je precijenio vlastite snage i odanost svojih eta. Odmah na poetku boja odmetnuli su se Guduani / Guduskani (Gaani), to je bitno oslabilo Bornin poloaj. On ih je dodue kasnije iznova pokorio kad su se vratili u svoju oblast.108 Ni Ljudevit nije ostao poteen prebjega. Njega je napustio tast Dragomu (Dragamosus), ali je u boju i poginuo. Donjopanonski knez pokuao je odmah iskoristiti uspjeh protiv Borne i ve u prosincu 819. provalio je u Dalmaciji. No, navala ognjem i maem nije poluila osobite rezultate. Borna je izbjegavao izravan sraz, pribjegavi taktici malog rata, pa je iznenadnim prepadima iznurivao protivnika. Naposljetku se Ljudevit morao povui, pretrpjevi velike gubitke.109 Ovaj sukob je i jednom i drugom knezu bio vrlo pouan i otada se vie nisu sueljavali na bojnom polju. O svom, ali zacijelo i o Ljudevitovom neuspjehu Borna je cara izvijestio u Aachenu u sijenju 820. najprije preko poslanika, a nakon toga i osobno. Na sijeanjskom zasjedanju carskog vijea razmatralo se poglavito to uiniti u vezi s Ljudevitovim odmetanjem (Liudewiti defectio)110 i kako mu srezati krila.111 Odlueno je da se upute tri vojske, jedna iz Furlanije preko Julijskih Alpa, a druge dvije iz Bavarske preko Karantanije odnosno Gornje Panonije. U njima su se nalazile ete sabrane iz raznih dijelova Carstva, Saske, istone Franake, Alamanije, Bavarske i Italije, to jasno pokazuje kolika se vanost sada pridavala uspjenom slamanju Ljudevitova ustanka. Italska je vojska naila na estok otpor koji su pruali Karniolci, dok se bavarska vojska koja je dolazila iz Gornje Panonije muila pronai povoljan prijelaz preko srednjeg toka Drave, a ujedno je i stradala od nezdravog podneblja i loe vode. No, bavarska vojska koja se kretala preko Karantanije triput je svladala Karantance, brzo se prebacila preko gornjeg toka Drave i navalila na Ljudevitovu oblast. Donjopanonski knez nije bio dorastao takvim snagama pa je zaklon potraio u utvrdi (castellum) podignutoj
Usp. Pohl 2002, 308-309. Dakako, pitanje kad je i u kojim okolnostima koplje stiglo na ove prostore ne moe sa sigurnou razrijeiti. Beki 2003, 174 pretpostavlja da ga je mogao donijeti franaki vojnik ili da ga je izgubio slavenski ratnik koji se s Francima borio protiv Avara. 108 Klai 1975, 208 zakljuuje da su se Gaani pridruili Ljudevitu u ustanku jer su se nadali tako zadrati samostalnost, no u ARF, a. 819 samo stoji da su u boju napustili Bornu (Borna... in prima congressione a Guduscanis deseritur), te da su se potom vratili kui (Guduscani domum regressi). Ovo prije ukazuje na njihovu nevoljkost da ratuju za Bornu i njegove interese negoli spremnost da se prikljue Ljudevitu. Uostalom, Borna ih je odmah potom uspio iznova podloiti, a da nisu ustali protiv njegove vlasti u asu kad je Ljudevit navalio na Dalmaciju, to bi se inae moglo oekivati. 109 Predmeti tzv. blatnikog stila, datirani u kraj 8. i rano 9. stoljee, otkriveni na pojedinim lokalitetima u junoj Hrvatskoj (u Lici i Dalmaciji) dovode se prema novom miljenju u vezu s Ljudevitovim porazom u Dalmaciji odnosno da su dospjeli u ruke Borninih podanika kao plijen (Petrinec 2009, 156-159), iako se i dalje dri otvorenom mogunost da dio te grae pripada vremenu franako-avarskih sukoba i svjedoi o potpori koju su dalmatinski Slaveni (Hrvati) pruili Francima (usp. Miloevi 2000a, 128). 110 ARF, a. 820. 111 ARF, a. 820: ipsius (sc. Liudewiti) audaciam coercendam, da se suzbije njegova smjelost.
107

161

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 161

5. 4. 2011. 14:45:50

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

na strmom brijegu (in arduo monte) odakle nije poduzimao nikakve akcije.112 O kojem se lokalitetu radilo doista nije mogue sa sigurnou utvrditi. Prema nekim istraivaima, to bi mogla biti kakva utvrda na Zrinjskoj gori, na mjestu Stare Petrinje, podno Medvednice poput Gradeca ili Susedgrada ili u podnoju Papuka na mjestu Poege.113 U obzir bi mogao doi ponajprije Stari grad Ozalj, gdje je pronaena ranokarolinka ostruga,114 odnosno Susedgrad u Zagreb-Podsusedu, podno kojega je otkriven ranokarolinki grob ratnika,115 ali i mjesto na kojem nije prethodno postojalo utvrenje jer se u vrelu kae da ga je Ljudevit sam dao sagraditi.116 Manje je vjerojatno da se radi o Sisku, kao to neki misle, jer se on u izvoru naziva civitas.117 Ljudevit je bio oslonjen na Pokuplje i srednju Posavinu, gdje mu se i nalazilo sjedite, pa bi spomenutu utvrdu zacijelo valjalo traiti upravo u tim krajevima.118 Uskoro se bavarskoj vojsci prikljuila i italska koja je po svemu sudei napredovala du Save. Ovako zdruene opustoile su zapadne predjele kneevine, vjerojatno u savskoj dolini, te se nakon toga povukle. Sisak u svakom sluaju nije pao, ako je i bio opsjedan budui da vrela o tome ute. Premda glavni cilj pohoda nije ostvaren jer Ljudevit nije bio svladan, Karniolci i Karantanci primorani su opet priznati franako vrhovnitvo, to je donjopanonskom knezu oduzelo iru potporu i najavilo njegov kraj. U ljeto 821. upuene su svjee tri franake vojske u panonski pohod (expeditio Pannonica) koje su naizmjence poharale polja vjerolomnik (izdajnik) (agri perfidorum).119 U svom napredovanju do Donje Panonije nisu naile ni na kakve prepreke niti im se Ljudevit suprostavio na svom podruju. Osim to su takvim pustoenjima oteavali Ljudevitu svaku buduu opskrbu i obavljanje ratnih priprema, Franci su ovim pohodima pokazali podanicima donjopanonskog kneza da im nije sposoban pruiti djelotvornu zatitu, ime su slabili njegov ugled kao ratnog voe. Naglasak upravo na izostanak Ljudevitova otpora stavljaju i Godinjaci Franakog Kraljevstva, a pritom naroito istiu da su u napadu stradali donjopanonski Slaveni koji su podravali kneza.120 Uto je u jesen postala oigledna i suradnja gradekog (akvilejskog) patrijarha Fortunata s Ljudevitom. Patrijarh je pred carem okrivljen da je sokolio kneza da ne posustaje u svom vjerolomstvu odnosno izdaji (perfidia) i da mu je poslao graditelje koji su
Goldstein 1995, 168, 1996, 224, castellum prevodi kao utvreni grad, ali to moe zavesti jer je vrlo vjerojatno rije bila o obinoj utvrdi. 113 Goldstein 1995, 168, 1996, 224. 114 ukovi 1994, 192, koji ju dodue datira u 10. stoljee, no u biljeci navodi miljenje Z. Vinskog da nalaz potjee iz 9. stoljea, Tomii 1997b, 65, 2000b, 159-160. 115 Tomii 2000b, 160. 116 ARF, a. 820: castellum, quod in arduo monte construxerat. 117 Usp. Wolfram 1987, 271, Bowlus 1995, 69. 118 Usp. ii 1925, 315 koji istie da bi ona mogla biti juno od Siska. 119 ARF, a. 821. 120 ARF, a. 821: Adfuerunt et comite in eodem conventu iam de Pannonia regressi, qui depopulata desertorum et Liudewito adhaerentium universa regione, cum nullus eis copiam pugnandi fecisset, domum regressi sunt, Na istom su saboru (u Thionvilleu u listopadu 821.) bili nazoni i grofovi koji su se ve vratili iz Panonije. Oni su opustoili cijelu oblast otpadnika koji su pristajali uz Ljudevita, a doli su natrag kui budui da nitko nije protiv njih izveo ete na boj.
112

162

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 162

5. 4. 2011. 14:45:50

Doba franake prevlasti

mu pomagali u podizanju i jaanju utvrda.121 Fortunat se nije ni pokuao opravdati nego se smjesta potajno morem prebacio na bizantsko podruje u Dalmaciji, u Zadar, gdje ga je spremno doekao bizantski namjesnik Ivan. Ovo bi moglo govoriti u prilog pretpostavci da je Fortunat za svoje postupke uivao potporu Bizanta. Stvari su se potom brzo odvijale. Ostavi bez saveznika i ne uivajui vie podrku vlastitih ljudi, Ljudevit je mogao jedino ekati zavrni udarac. U ljeto 822. upuena je u pohod samo italska vojska, to jasno pokazuje da Franci vie nisu Ljudevitov ustanak doivljavali akutnim. Franake ete su zacijelo imale zadatak osvojiti Sisak. Knez se nije branio. Spasio se bijegom i utoite je pronaao kod S(o)r(a)ba u pokrajini Dalmaciji, vjerojatno u dananjoj sjeveroistonoj Bosni.122 Ondje je na prijevaru ubio jednog s(o)r(a) pskog kneza te se nametnuo njegovim ljudima i zavladao njegovim sreditem, uzaludno nastojei iznova stupiti u pregovore s carem Ludovikom. Ve 823. godine morao je ponovno bjeati. Ovoga puta se sklonio kod Bornina ujaka Ljudemisla (Liudemuhslus), no on ga je nakon nekog vremena ubio, takoer na prijevaru. Sastavlja Godinjaka Franakog Kraljevstva i nepoznati pisac ivota Ludovikova kao da se namjerice slue istovjetnim izrazima u vezi s Ljudevitovom pogibijom i u vezi s nainom na koji je Ljudevit uklonio svoga prvoga gostoprimca, s(o)r(a)pskog kneza, hotei time naglasiti da je bivi donjopanonski knez dobio to je i zasluio, bez obzira na to je li slinost izriaja tek posljedica oslonca ivota Ludovikova na Godinjake Franakog Kraljevstva jer i odabir grae pokazuje mentalni sklop i svjedoi o ciljevima i uinku koji se eli postii.123 O Ljudevitovoj je smrti Ludovik Poboni doznao u studenom 823. Slavonski Hanibal, kako ga je zgodno prozvao jedan povjesniar,124 prestao je biti trn u boku franakoga cara. Poveo je iroko zasnovan ustanak koji je nekoliko godina ozbiljno prijetio stabilnosti franakog jugoistoka, zbog ega nije neobino to je u svijesti Franaka izrastao i u uzurpatora (tyrannus).125 Svu teinu Ljudevitova pokuaja odraava postojano zanimanje franakih ljetopisaca za tijek pobune i njegovu konanu sudbinu. Cijela ta borba koja se protezala kroz pune etiri godine i u koju je bilo ukljueno deset franakih vojski, ubrajajui u njih i Baldrikov odred koji je porazio Ljudevitove snage na Dravi u Karantaniji, postala je poznata pod nazivom Ljudevitov rat (Liudewiticum bellum), ime su se sasvim oigledno povlaile paralele s batonskim ratom (bellum Batonianum) iz ranoga rimskoga carskog doba.126 Uostalom, radilo se o istom prostoru i o istom ulogu. Ishodi i jednog
ARF, a. 821: Fortunatus patriarcha Gradensis ... apud imperatorem fuit accusatus, quod Liudewitum ad perseverandum in perfidia, qua coperet, hortaretur eumque ad castella sua munienda artifices et murario mittendo iuvaret, Gradeki patrijarh Fortunat... pred carem je bio optuen da je podbadao Ljudevita da ustraje u vjerolomstvu koje je zapoeo i da mu je pomogao slanjem obrtnika i zidara da uvrsti svoje utvrde. 122 Za tu pretpostavku vidi i ivkovi 2001, 13. 123 ARF, a. 822: Liudewitus... uno ex ducibus eorum (sc. Soraborum) per dolum interfecto, ivot Ludovikov, c. 35: (Liudewitus)... susceptorem suum dolo confecit; ARF, a. 823: (Liudewitus)... dolo ipsius (sc. Liudemuhsli) esset interfectus, ivot Ludovikov, c. 36: Liudewiti... dolo interfecti. 124 Wolfram 1987, 272. 125 ivot Ludovikov, c. 36. Usp. i Antoljak 1967a, 138 i bilj. 36. 126 Podrobnije o tim paralelama vidi studiju H. Graanina, Bellum Batonianum i Bellum Liudewiticum: dodirnice i razilaznice, proizalu iz izlaganja odranog na znanstvenom savjetovanju Be121

163

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 163

5. 4. 2011. 14:45:50

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

i drugog rata su za oba carstva bili povoljni. Manje se nije niti oekivalo. I dok pobjednici piu povijest, poraenima ostaje utjeha u priama i legendama. Stoljee nakon sloma Ljudevitova ustanka literarno zainteresirani bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet zabiljeio je jednu od najranijih hrvatskih legendi koju je ukljuio u svoj glasoviti spis O upravljanju Carstvom.127 Kao to je i inae stvar s legendama i pukim priama, istinita povijesna jezgra preoblikovana je i preraena u kolektivnoj svijesti kako bi se racionalizirali dogaaji koji svojim tijekom i svretkom optereuju sjeanje naroda. Prema toj inaici stvarnih povijesnih zbivanja, Hrvati u Dalmaciji morali su podnositi silno zlosilje svojih franakih gospodara koji su ubijali novoroenad i njihovim tijelima hranili svoje pse. Nakon to su se godinama pokoravali Francima, vie nisu mogli trpjeti njihove okrutnosti pa su se pobunili i pobili predstavnike franake vlasti. Uslijedio je mukotrpan sedmogodinji rat u kojemu su Franci nastojali snanom vojskom suzbiti ustanak, ali su se Hrvati othrvali, usmrtili sve franake vojnike i njihova vou (zapravo kneza, ) Kocila (). U historiografiji se obino smatra da se pojedinosti iz legende odnose na Ljudevitov ustanak, iako je prikaz u mnogoemu pogrean,128 to se ini prihvatljivim rjeenjem. Mnogi su iz legende pokuali istisnuti zrnca povijesne istine, koja su onda po vlastitom nahoenju uklapali u razne hipoteze,129 ali to je u sutini uzaludan trud jer je legenda na kraju krajeva upravo i samo to legenda: pria koja prilino proizvoljno, slijedei vlastitu unutranju logiku, oblikuje novu stvarnost. Nastojanja suvremenih istraivaa da na temelju podataka iz legende rekonstruiraju povijesnu istinu jednaka je trudu cara spisatelja ili kojeg njegova suradnika da protumae ono to su uli i zapis obogate dodatnim objanjenjima. Ovo se ponajprije odnosi na primjedbu izvora da su se Hrvati u Dalmaciji pokoravali Francima kao i ranije u svojoj zemlji ( ). To je ueni dodatak koji zrcali prilike iz prve polovine 10. stoljea kada je i legenda zapisana. U prethodnim reenicama car je zabiljeio da su se Bijeli Hrvati, s ijeg su se podruja Hrvati i doselili u Dalmaciju, podvrgavali velikom kralju Franake Otonu,130 pa je komentar osmiljen kao pojanjenje tadanje politike situacije, projicirane u prolost: Hrvati su dakle i na sjeveru i na jugu bili podinjeni Francima. Koliko je izlino uzimati navode iz legende kao konkretne podatke pokazuje spomen sedmogodinjeg rata. Broj godina nikako ne odgovara trajanju Ljudevitova ustanka, ak i ako se ubroji godina kad se prituio na Kadolaha (818.) i godina njegove pogibije (823.). No, stvari bi mogle postati jasnije ako se broju pripie simbolika vrijednost: sedam je magina biblijska znamenka, znak za puninu i savrenstvo, za Boju milost i blagoslov, Boji broj. Otuda i rat traje sedam godina jer je nakon njega dosegnuto savrenstvo kojem se teilo i dobiven je
llum Batonianum MM. Rat protiv Batona: dvije tisue godina (Zagreb, 5.7. studenog 2009.), koja je predviena za objavu u 2011. godini. Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom 30, 78-87 (= VIINJ II, 32). Usp. Hauptmann 1923, 344-345, 1925, 168, Grafenauer 1953, 171-189, Ferjani 1959, 33, bilj. 92, Klai 1975, 209, Goldstein 1995, 169, 1996, 224, Margeti 2001a, 58, ivkovi 2002, 343. Kocil bi bio Kadolah. Usp. ii 1914b, 28-48, 1925, 357-359 i bilj. 33, Grgoire 1945, 93-95, Margeti 2001a, 88. Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom 30, 71-75 (= VIINJ II, 31).
164

127

128

129

130

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 164

5. 4. 2011. 14:45:50

Doba franake prevlasti

Boji blagoslov, izvojevana je sloboda.131 Na prvi pogled moe zbunjujue djelovati injenica to su priu koja se bavila panonskim Slavenima kao svoju prihvatili dalmatinski Hrvati. No, tek na prvi pogled jer kulturoloki kontakti meu narodnosno srodnim skupinama,132 pogotovo u bliskim politikim odnosima, ne samo da ne bi bili nimalo neobini nego su ak i vrlo vjerojatni. Napokon, pojedini Ljudevitovi podanici mogli su nakon njegova poraza ili jo tijekom rata napustiti Meurjeje i odseliti se na jug. Prostor Donjopanonske kneevine podnio je teka ratna razaranja,133 pa bi izbjeglice u potrazi za sigurnou i poteenim krajevima pronali novi dom u sklaviniji Dalmaciji, donosei sa sobom i priu o stradanju i neuspjeloj borbi za samostalnost od franakog vrhovnitva. Obrat koji se zbiva u legendi, jer ona zavrava pobjedom nad silnicima, ime su okrunjeni pretrpljeni jadi i zadovoljena pravda, pokazuje koliko je duboko u ljudskom biu utkana potreba za sretnim svretkom. Kako bi se sigurnije pratili tijekovi prodora franakog utjecaja na iri prostor Meu rjeja u to prevratno vrijeme od rasapa avarske vlasti do sloma Ljudevitova ustanka, nuno je posegnuti za rezultatima arheologije. Moe se pretpostaviti da su ti utjecaji bili prisutni i prije nego to su Franci zavojtili na Avare. Koliko to izvori daju zakljuiti, Avari su izmjenjivali poslanstva s Francima od 782. godine, a trgovaki i kulturni kontakti lako bi mogli biti i ranijeg datuma. Neusporedivo snaniji poticaj irenju obiljeja franakog kulturnog kruga dali su ratovi protiv Avara i kneza Ljudevita jer su se franake vojske tada slijevale na prostor Meurjeja, pri emu su ostavljale i mjestimine tragove svog boravka i djelovanja. Franaka nazonost najee se ogleda u nalazima karolinkodobnog oruja. Arheoloka ostavtina iz ranog karolinkog vremena na irem prostoru Meurjeja pronaena je u Cirkovljanu kod Preloga,134 Grgurevcima u blizini Srijemske Mitrovice, u okolici Koprivnice,135 Medvediki kraj urevca,136 Nartskim Novacima kod Dugog Sela,137 Ozlju, kod Podsuseda u
Usp. i Goldstein 1995, 87-87 za simboliku brojeva u legendama o postanku naroda, hrvatskoj origo gentis. 132 Antropoloka je analiza pokazala da je stanovnitvo ranosrednjovjekovne Hrvatske slavenskog podrijetla (usp. laus 1998, 105). Na umu valja imati i da su pod hrvatskom vlau u Dalmaciji ivjele i druge slavenske populacije u veem etnikom srodstvu s panonskim Slavenima. Sm izraz Slaveni pokriva izrazito heterogenu skupinu populacija (usp. laus 1998, 105). 133 Usp. Budak 2003, 66, 67. 134 Vlasnici dvosjenog maa i stremena iz Cirkovljana bili su vjerojatno istaknutiji slavenski ratnici u franakoj slubi (usp. Vinski 1983, 495), koji su se moda hotimice dali pokopati odvojeno od oblinje avarsko-slavenske nekropole, smjetene 1 km sjevernije, budui da su pripadali novoj vojnikoj eliti. Prilaganje oruja u grob bio je statusni simbol, a glavna oznaka ukopa odlinika su ma i posebice sjekira (usp. Sekelj Ivanan 2004a, 120, 122). 135 Otprilike na istom poloaju gdje je otkriveno eljezno koplje s krilcima pronaene su kosti konja i ljudske lubanje (Sekelj Ivanan 2004a, 119). Nalaz koplja bi se mogao protumaiti kao ostatak iz bitke voene nedaleko od Drave, ali i kao prilog u grobu slavenskog ratnika (usp. Sekelj Ivanan 2004a, 119-120). 136 Ratnik pokopan u grobu otkrivenom u Medvediki bio bi Slaven, a djelovao bi u franakoj slubi (Vinski 1978b, 185, 1981, 32). 137 Nalaz kod Nartskih Novaka svjedoio bi o vanosti posavskog prometnog pravca u vrijeme irenja franake vlasti. Sokol 1986, 56 je nalaz neopravdano povezao s germanskom nazonou u 6. stoljeu, to preuzima Sekelj Ivanan 1995a, 147, br. 289.
131

165

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 165

5. 4. 2011. 14:45:50

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Zagrebu,138 Sisku, Torecu i Varadinu,139 a moda i u Banovcima kod Tovarnika.140 U Donjim Petrovcima otkrivena je ostava srebrnih dirhama abasidskih kalifa koja svjedoi o trgovini na vee udaljenosti, a njihovo pohranjivanje moda se moe povezati s nespokojnim vremenom ratovanja izmeu Avara i Franaka.141 Abasidski su dirhami, uz franake pfenige i bizantske nomizme, bili glavno sredstvo plaanja onog doba.142 Primjerci srebrnih dirhama su pronaeni i u Opatovcu, Srijemskoj Mitrovici, okolici Zemuna i Graditu Bektekom uz june obronke Krndije.143 Ovi nalazi arapskog novca upuuju i na obnovu prometnih veza i funkcioniranje trgovakih ruta u Meurjeju.144 Istom vremenu mogli bi pripadati i nalazi sjekira iz Sotina, Vukovara i Zbjega jugozapadno od Slavonskog Broda.145 Pojedinani nalazi sjekira iz kasnoavarskog doba, otkriveni u Bosanskoj Rai, okolici Koprivnice, Marinbrodu, Popovcu, Sisku i Torecu,146 manjim ili veim dijelom bi se jednako tako mogli dovesti u vezu s borbama du smjerova franakog nadiranja u Podravlju i Posavini, pogotovo kad se na umu ima da je za nesmetan prodor nuno bilo ovladavati pogodnim rijenim prijelazima. Jo neki kasni avarskodobni predmetni ostaci dolaze u obzir za to da ih se pripie posljedicama avarsko-franakih ratova, poput sablje, dugog bojnog noa i sjekire iz okolice Koprivnice te sablje i vrha koplja iz Suhopolja kraj Virovitice.147 Arheoloka batina rane karolinke provenijencije evidentirana je i na lokalitetima s desne obale Save u dananjoj Bosni i Hercegovini, u Petoevcima, Koievu (Junuzovcima) kod Bosanske Gradike i Prijedoru. Drugoj polovini 9. stoljea pripada nalaz iz Brodskog Drenovca. Proimanje obiljeja avarsko-slavenske i franake materijalne kulture takoer se najbolje zapaa na ratnikoj opremi. Valja naglasiti da su franake vlasti zakonodavnim mjerama nastojale sprijeiti odnosno ograniiti izvoz navalnog i obrambenog oruja te konjanike opreme, ali bez pravog uinka.148 Tako je pojava
Podsusedski nalazi pripisuju se slavenskom ratniku iz vremena Ljudevitova ustanka. Tomii 1968b, 58-59 dri koplje pronaeno u varadinskom Starom gradu svojinom franakog ratnika i dovodi ga u vezu sa slavensko-franakim sukobima u doba kneza Ljudevita odnosno Ratimira, premda navodi da je onamo moglo dospjeti i kao sredstvo razmjene, dakle trgovinom koju je obavljao putujui trgovac ili kova. 140 U pitanju je nalaz karolinkog maa, ija datacija u 9. stoljee nije sigurna. 141 Novac je iskovan u drugoj polovini 8. stoljea, a koristio se na mjesnim i stranim tritima (Bartczak 1998, 259-271). Bartczak 1998, 265 navodi da novac nije kolao dugo prije pohrane, pa je vjerojatno zakopan potkraj 8. i poetkom 9. stoljea, dakle za franako-avarskog rata. Tomii 2000b, 156 smatra da nalaz sugerira vrijeme Ljudevitova ustanka. 142 Tomii 2000b, 156. Usp. i McCormick 2005, 343 i sl. za kolanje arapskog i bizantskog novca u Karolinkom Carstvu i njegovu susjedstvu. 143 Mirnik 1997, 194, 198, br. 10-14. 144 Usp. McCormick 2005, 377-378. 145 U Sotinu i Vukovaru otkrivena je po jedna eljezna sjekira, a u Zbjegu njih nekoliko. Datiraju se u 8./9. stoljee (Vinski 1978b, 184). 146 Usp. i Tomii 2000b, 154. 147 U vezi sa suhopoljskim nalazom usp. i Tomii 2000b, 154-155. 148 O tome svjedoe tri zakonske odredbe iz doba Karla Velikog i jedna iz kasnijeg vremena. lanak 21 Heristalskog kapitulara iz oujka 779. zabranjuje prodaju oklopa izvan Franakog Kraljevstva (De brunias, ut nullus foris nostro regno vendere praesumat). lanak 10 Bolonjskog kapitu138 139

166

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 166

5. 4. 2011. 14:45:50

Doba franake prevlasti

167

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 167

5. 4. 2011. 14:45:51

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

novoga naoruanja franakog podrijetla i njegovih sastavnih dijelova uoena u avarsko-slavenskim grobovima u Posavini i Podravlju, u Poekom Brestovcu, Prelogu, Zemun Polju i Zagrebu.149 Svi navedeni nalazi mogu posluiti u jasnijem ocrtavanju dosega i pravaca irenja franakih utjecaja u Meurjeju. Iako se uguenjem Ljudevitova ustanka moglo initi da je franaka vlast na ovim prostorima uvrena kako bi trajala, uskoro se pokazala sva slabost franakih poloaja na jugoistoku. Pomalo neoekivano za Franke izazov je uputila tek nedavno stasala sila koja je otrice svojih napada dotada bila usmjeravala iskljuivo prema Bizantskom Carstvu. Bili su to Bugari. Pod kanom Krumom (803.814.) pokazali su zamjetnu snagu, estoko se oprijevi pokuajima Bizantinaca da skre njihovu naraslu samosvijest. Krumov sin i nasljednik Omurtag (814.831.), sklopivi 816. godine mir s Bizantom, pozornost je upravio na zapad. Otpadnitvo Timoana, koji su 818. godine bugarsko vrhovnitvo zamijenili franakim, Omurtag zacijelo nije olako primio, ali tada jo nita nije poduzeo, vjerojatno ne elei preuranjeno ui u spor s Francima. Dok je trajao Ljudevitov ustanak, bugarski je kan bio zauzet na drugoj strani, pratei promjene na sjevernoj granici jer su se na donjem Dunavu pojavili Maari i pomaui bizantskom caru Mihaelu II. (820.829.) u suzbijanju opasnog buntovnikog pokreta pod vodstvom Tome Slavena koji je ugrozio i sam Konstantinopol.150 Napokon, kad je 823. godine ta pobune bila umirena, Omurtag se mogao pozabaviti prilikama na zapadnoj bugarskoj granici kojoj su se primaknuli Franci. No, u tek zaetim bugarsko-franakim odnosima krila se klica rata.

lara iz listopada 811. ne doputa crkvenim dunosnicima da bilo kojem strancu bez kraljevske dozvole daruju ili prodaju oklope i maeve, osim svojim vazalima (Constitutum est, ut nullus episcopus aut abbas aut abbatissa vel quislibet rector aut custos aecclessiae bruniam vel gladium sine nostro permisso cuilibet homini extraneo aut dare aut venundare praesumat, nisi tantum vassallis suis). lanak 7 Diedenhofenskog kapitulara iz prosinca 805. onemoguuje trgovcima koji odlaze u podruja Slavena i Avara da sa sobom nose oruje i oklope radi prodaje (De negotiatoribus qui partibus Sclavorum et Avarorum pergunt, quousque procedere cum suis negotiis debeant... Et ut arma et brunias non ducant ad venundandum). lanak 25 Ptreskog edikta Karla II. elavog (840.877., car od 875.) iz lipnja 864. osnauje stare zabrane o davanju ili prodaji oruja strancima odnosno ogranienja trgovcima u vezi s prodajom oruja (...ut nullus sine permissio regio bruniam vel arma extraneo dare aut vendere praesumat... designata sunt loca regni, usque ad quae negotiatores brunias et arma ad venundandum portare ad vendere debeant). Usp. i Vinski 1981, 53, bilj. 123, 1983, 496, bilj. 135, Tomii 2000b, 161. Takoer i McCormick 2005, 732-733. 149 Usp. i Tomii 2000b, 155, 156. 150 Usp. Ostrogorski 2006, 121-122.
168

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 168

5. 4. 2011. 14:45:51

VII. poglavlje

Ranosrednjovjekovni obrati

Vladavinski sustav koji su Franci zaveli u Panoniji nije bio stavljen na estoku kunju samo iznutra, spomenutim Ljudevitovim ustankom, nego i izvana, pojavom novih sila u srednjem Podunavlju. Vei dio 9. stoljea franaka se Panonija nalazila pod ugrozom, dodue kratkotrajnom i prolaznom, najprije Bugara, potom Moravljana i naposljetku Maara koji su i dokrajili dravno-politike tvorbe uz jugoistonu granicu Franakog Carstva. Ipak, franaki je sustav ponudio odreenu stabilnost, no ustaljenije su prilike za sjevernu i junu Panoniju nastupile tek u razvijenom srednjem vijeku kada su mnogo zornije i naznake vreg ureenja.

Donjopanonska kneevina izmeu Franaka i Bugara


Na samom poetku 824. godine nenadano se na dvoru franakog cara Ludovika Pobonog stvorilo poslanstvo koje je uputio bugarski kan Omurtag radi sklapanja mirovnog sporazuma.1 Bugarski su poslanici na proputovanju prema Zapadu zacijelo proli i Meurjejem, ustaljenim prometnim smjerom jo od kasnoantikog doba, to svjedoi o oivljenim komunikacijama uz Dunav koje su bile u prekidu od potpunog sloma rimske vlasti odnosno od etabliranja Avara i Bugara u srednjem i donjem Podunavlju.2 Ovu je akciju potaknula elja Bugara za tonim razgranienjem izmeu dvije drave, ime su htjeli nedvojbeno dati Francima do znanja kako se moraju potovati i njihovi interesi u srednjem Podunavlju.3 U Franaku su prispjela jo dva
ARF, a. 824: velut pacis faciendae gratia (= Raki 1877, 330). Usp. ii 1925, 323, Runciman 1930, 82, Zlatarski 1938, 313, Grafenauer 1965, 8, Gjuselev 1966, 27, 31, Beevliev 1981, 284. O odnosima izmeu Bugara i Franaka u 9. stoljeu usp. Schwarcz 2000b, 99-104, 2003, 9-16. 2 Usp. McCormick 2005, 68-69. Kako je odmicalo 9. stoljee, moe se pretpostaviti da je kopneni promet bio sve snaniji i otvoreniji unato povremenim nesigurnostima u ratno doba. O obnovi podunavskog prometnog koridora usp. McCormick 2005, 553-557. 3 U vezi s razgranienjem vidi ARF, a. 825, 826 (= Raki 1877, 331-332). Usp. Runciman 1930, 82, Fine 1983, 107. Neki misle da je Omurtag tijekom Ljudevitova ustanka opet protegnuo bugarsko vrhovnitvo na Timoane (usp. Gjuselev 1966, 26), a sada je htio pokoriti i ObodriteBodrie iz Dakije koja lei uz Dunav (ARF, a. 824). Obodritski su poslanici u prosincu 824. doli na franaki dvor alei se na bugarsko neprijateljstvo i traei pomo Franaka, ali im je naloeno da se vrate kui i ponovno dou u vrijeme kad stigne bugarsko poslanstvo (ARF, a. 824). Kako se vie ne pojavljuju, smatra se da su ih Bugari u meuvremenu pokorili (usp. ii
1

169

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 169

5. 4. 2011. 14:45:51

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

bugarska poslanstva, prvo u prosincu 824., ije je predstavnike Ludovik primio tek u svibnju 825., i drugo poetkom 826. godine.4 Budui da su bila sasvim oita franaka otezanja, bugarski su poslanici u kanovo ime naposljetku otvoreno zaprijetili da se granice mogu braniti i bez mirovnog sporazuma. Unato ovom nimalo uvijenom diplomatskom rjeniku, car je otpustio poslanstvo bez odgovora, ali je opreza radi naloio zapovjednicima panonske granice, furlanskom markgrofu Baldriku i prefektu Istone marke Geroldu, da prate stanje u pograniju. Obojica zapovjednika nazoila su carskom saboru u Ingelheimu u lipnju 826., a da u meuvremenu nisu zapazili nikakve pokrete bugarskih eta.5 Stoga je nesumnjivo kao krajnje neugodno iznenaenje morao djelovati bugarski napad na Panoniju u ljeto 827. godine. Bugari su se za prodor posluili Dravom i laama su napredovali u franako podruje te ognjem i imaem (ferro et igni) opustoili slavenske krajeve, protjeravi slavenske knezove (duces) koji su stajali pod franakim vrhovnitvom i umjesto njih postavivi svoje upravitelje (Bulgarici rectores).6 Ova vijest povlai niz pitanja koja su se u historiografiji pokuala rijeiti na razliite naine. Prvo se tie utvrivanja itinerarija bugarskog nadiranja. Jesu li Bugari u Dravu uplovili pratei tok Dunava uzvodno ili su do Drave moda pristigli kopnenim putem? Druga pretpostavka podrazumijeva njihov prodor podrujem bilo na lijevoj bilo na desnoj obali Dunava. Ako su se kretali desnom dunavskom obalom, morali bi stupati istonim dijelom Meurjeja, dakle prostorom pod franakim vrhovnitvom. U tom sluaju bi franaka pogranina zapovjednitva zacijelo pravovremeno bila obavijetena o bugarskom napadu jer se moe s prilinom sigurnou pretpostaviti da su Franci nastavili nadzirati prilike u pograniju pa bi mogli i oruano reagirati prije nego to su bugarske ete uope dospjele u Dravu.7 To jednako vrijedi i za mogunost da su Bugari Dunavom dospjeli do Drave.8 Stoga se ini kako su bugarski odredi prebaeni kopnom sjeverno od Dunava otprilike do dravskog ua i ondje ukrcani u dopremljene lae. Iznesenu pretpostavku mogao bi dodatno potkrijepiti sadraj natpisa sa spomenika koji je kan
1925, 323, koji spominje Branievce jer ih poistovjeuje s Obodritima, isto, 322, to zapravo preuzima od afrika 1844, 227-232; takoer i Grafenauer 1965, 8). ARF, a. 824, 825, 826, ivot Ludovikov, c. 39, Fuldski godinjaci, a. 826 (= Raki 1877, 330-332, Kos 1906, 72-73). Usp. Runciman 1930, 82, Zlatarski 1938, 313-314, Grafenauer 1965, 8, Gjuselev 1966, 27, 32, Beevliev 1981, 284-285. ARF, a. 826 (= Raki 1877, 332, Kos 1906, 73). Usp. Gjuselev 1966, 33. ARF, Fuldski godinjaci, a. 828 (= Raki 1877, 333, Kos 1906, 77). Usp. ii 1925, 323, Runciman 1930, 83, Zlatarski 1938, 315, Grafenauer 1965, 10, Gjuselev 1966, 33, Kollautz 1966, 266, Der 1967, 779, Ss 1973, 17, Klai 1975, 212, Beevliev 1981, 285, Szkely 1981, 19, Fine 1983, 107, Wolfram 1987, 273, 1995, 313, Bowlus 1995, 91, 95, Goldstein 1995, 194, 1996, 228, Curta 2006, 158. Bowlus 1995, 97 polemizira s Wolframovim miljenjem (1985, 133), koje se toboe oslanja na Dera (1967, 779), da su Bugari pustoili franaku Panoniju iz baze u Sirmiju. No, u tim se raspravama ovo uope ne navodi. Wolfram na drugom mjestu (1995, 313) pie kako prodor Bugara Dravom pretpostavlja da su oni nadzirali Dunav toliko da su mogli svojim laama nesmetano uploviti u Dravu. To bi pak znailo da su Franci svjesno zapostavili vlastitu kontrolu nad srednjim tokom Dunava, to se ne ini vjerojatnim. Usp. Ljubi 1878, 133, Runciman 1930, 83. Potpuno pogreno tvrdi Ferjani 1969, 48 da je flota bugarskih amaca 827. godine ratovala u tokovima Dunava i Save.
170

5 6

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 170

5. 4. 2011. 14:45:52

Ranosrednjovjekovni obrati

Omurtag dao u bugarskoj prijestolnici Abobi-Pliski podii svom tarkanu (O)negavonu. Naime, spomenuti se bugarski doglavnik utopio u Tisi dok je putovao u tabor koji se oigledno nalazio na prostoru izmeu Tise i Dunava.9 Ovo jasno pokazuje da su Bugari uspostavili uporita u dunavsko-tiskom meurjeju i ondje drali utaborene vojne snage, pa bi otuda ovo podruje bilo pogodno ishodite za provalu Dravom u Panoniju. Bugari su pritom po svoj prilici proli podrujem Obodrita koji su pokoreni vjerojatno jo 825. godine, a ivjeli su u Dakiji koja je prema franakom shvaanju obuhvaala prostor istono od Dunava, dakle i dunavsko-tisko meurjeje.10 Takva pretpostavka slae se i s navodom vrela u kojem se ne spominje Dunav u vezi s bugarskom navalom, to zacijelo nije sluajno. Drugo pitanje povezano je sa smjerom i dosegom bugarskog napada. Nadiranje Bugara dravskim vodotokom podrazumijevalo je mogunost djelovanja na obje obale rijeke, to su napadai zacijelo iskoristili. Drugim rijeima, pustoili su krajeve i juno i sjeverno od Drave. ini se ipak da su bili poglavito usmjereni prema prekodravskom prostoru budui da se u izvoru navodi kako je furlanski markgrof Baldrik bio smijenjen 828. godine jer je zbog njegove tromosti (ignavia) bugarska vojska nekanjeno (inpune) poharala granice Gornje Panonije (termini Pannoniae Superioris).11 Uvrijeilo se ovo Superior uz spomen Panonije mijenjati u Inferior, to bi znailo da je napadnuta bila prvenstveno Donja Panonija.12 Na prvi pogled se takav zahvat ini logiki opravdanim, no svako mijenjanje temeljnog znaenja izvora zahtijeva vrste argumente i potanko objanjenje. Meutim, pretpostavka da je sastavlja Godinjaka Franakog Kraljevstva jednostavno pomijeao dvije Panonije obezvrjeuje inae vrlo paljivu uporabu pojma Panonije u tom vrelu i stoga je doista neodriva. Uostalom, moe se pretpostaviti da je ljetopisac jamano pred sobom imao slubena izvjea iz kojih je crpio relevantne podatke i teko je vjerovati da bi ita samovoljno preinaio. Napokon, on izriito kae granice Gornje Panonije, oigledno na Dravi, ime jasno ograniava dubinu bugarskog prodora. Dakle, nema pravog razloga odbaciti tvrdnju
Usp. Runciman 1930, 83, Kollautz 1966, 266, Beevliev 1981, 286, Curta 2006, 159. Usp. Einhard, ivot Karla Velikog, c. 15, gdje se kae da je Dakija smjetena na drugoj obali Dunava, adposita in altera Danubii ripa Dacia, uz Gjuselev 1966, 29, Wolfram 1995, 313, Curta 2006, 159, bilj. 105. Vidi i str. 169, bilj. 3. Najnovije je Komatina 2010, 70-73 iznio pretpostavku da je spomenuta Dakija nekadanja Obalna Dakija (Dacia Ripensis), to znai da bi se radilo o podruju juno od donjeg toka Dunava i da su Obodriti zapravo obitavali na prostoru dananje Bugarske. 11 ARF, a. 828 (= Raki 1877, 333, Kos 1906, 85). Ljubi 1878, 133-135 iskljuuje mogunost da su Bugari napali i zaposjeli dijelove, kako on to kae, Posavske Hrvatske. Tomii 2000b, 161 govori o bugarskom udaru kojim su svrgnuti slavenski knezovi u Donjoj Panoniji, pogreno ga datirajui 828. godinom, a zatim spominje i da su Bugari osvojili granice Gornje Panonije, istjerali slavenske knezove i postavili svoje upravitelje, kao da je rije o dva odvojena dogaaja, to dakako nije tono. Baldrik je bio smijenjen u veljai 828. na saboru u Aachenu, to iskljuuje mogunost da su u meuvremenu, od ljeta 827., Bugari ponovno napali. O takvom hipotetskom dvostrukom udaru ni izvori nita ne znaju. 12 Usp. Raki 1877, 334, bilj. 1, Kos 1906, 85, bilj. 1, Pirchegger 1912, 278, ii 1925, 323, Grafenauer 1965, 10, Gjuselev 1966, 33 i bilj. 68, Ss 1973, 20 i bilj. 81, Klai 1975, 212, Goldstein 1995, 194, 1996, 228. Dodue, Zlatarski 1938, 315 i Wolfram 1987, 273 navode Gornju Panoniju, ali se nisu pozabavili drukijim interpretacijama.
9 10

171

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 171

5. 4. 2011. 14:45:52

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

izvora da se radilo o Gornjoj Panoniji koja je tada obuhvaala podruje izmeu Rabe, Drave i Dunava. Taj je prostor potpadao pod vazalnu avarsku kneevinu koja je vjerojatno bila i jedan od ciljeva bugarskog napada.13 Uzevi u obzir sve izneseno, moe se ustvrditi kako su Bugari svojom provalom obuhvatili pogranije izmeu Gornje i Donje Panonije, ali da su se oslanjali ponajprije na Gornju Panoniju, oekujui moda i podrku preostalih Avara. Izvori o tome nita ne govore, no dokinue vazalne avarske kneevine vjerojatno je bilo izravna posljedica bugarskog upada u Panoniju, a na to se nadovezao i preustroj Furlanske markgrofovije koja je nakon Baldrikove smjene podijeljena u etiri oblasti.14 To to je Baldrik mogao biti uinjen odgovornim i za pustoenje dijelova Gornje Panonije, iako je formalno njegova neposredna nadlenost zavravala na srednjoj i donjoj Dravi, ne treba uditi jer su i on i prefekt Istoka Gerold zajedniki nosili obranu panonske granice, to znai da su im se u tom pogledu ovlasti preklapale.15 to se tie pitanja dokud je sezao bugarski prodor Dravom, uz ve izneseno miljenje da je po irini ostao ogranien na dananje maarsko i hrvatsko Podravlje, moe se pretpostaviti da nije bio odvie dalekosean budui da bi napadai na taj nain samo razvukli svoje linije i u konanici ugrozili cijeli pothvat. Ovo bi ujedno podrazumijevalo da je jugozapadni odsjeak Meurjeja, koji je inio sredite stare Ljudevitove kneevine, bio poteen neposrednih ratnih djelovanja, pa bi se iz toga dalo zakljuiti da Bugari nisu niti utjecali na prilike u tom dijelu june Panonije. Tree pitanje odnosi se na spomen slavenskih knezova (duces) koje su Bugari zbacili i zamijenili svojim namjesnicima.16 Podatak svjedoi o tome da su Bugari kanili uspostaviti utjecaj u Panoniji, dakle da se nije radilo o pukom pljakakom pohodu. Ove knezove ne treba smatrati zavisnim vladarima pod franakim vrhovnitvom poput Ljudevita i vazalnog avarskog kagana nego voama pojedinih slavenskih skupina naseljenih u Panoniji,17 o kojima ne znamo nita poblie. S tim u vezi svakako je nuno pokuati odgovoriti to se dogodilo s Donjopanonskom kneevinom poslije slamanja Ljudevitova ustanka. S obzirom na potpun muk vrela preostaje tek domiljanje. ini
Komatina 2010, 73, 74 takoer istie da su Bugari napali Gornju Panoniju sjeverno od Drave. O podjeli Furlanske markgrofovije na etiri dijela svjedoe ARF, a. 828 i ivot Ludovikov, c. 42 (= Raki 1877, 333, Kos 1906, 85). Za rasputanje vazalne avarske kneevine usp. Ss 1973, 22, Bna 1985b, 158, Wolfram 1987, 275, Pohl 2002, 323. Ovo podruje je sada neposredno podvrgnuto prefektu Istoka, to je u biti bila puka formalnost jer je i prije toga prefekt imao u njemu glavnu zapovjednu odgovornost, upravo kao to je furlanski markgrof imao pod sobom Donjopanonsku kneevinu kao dio franakog obrambenog sustava na istonim granicama. 15 Nije potrebno pretpostavljati da se Baldrikova nadlenost protezala i u Gornju Panoniju (tako Wolfram 1987, 273). Zajednika odgovornost furlanskog markgrofa i istonog prefekta u vezi s obranom istone granice u praksi je zacijelo znaila da u sluaju njezine povrede vojno reagiraju obojica ili, ako to nije mogue, onaj koji je u tom trenutku u mogunosti najbre povesti vojsku odnosno najprikladnije se suprotstaviti prijetnji. 16 Klai 1975, 212 neprecizno kae da su Bugari zbacili franake knezove i postavili svoje. 17 Izraz duces Margeti 2000a, 53, uz bilj. 77, prevodi kao vojvode i smatra ih samostalnim vladarima. No, s obzirom na ope okolnosti teko je vjerovati da su bili samostalni. Franaki izvor je u odabiru pojma duces kao ekvivalenta za slavenske glavare moda ponajprije htio naglasiti njihovu vojnozapovjednu funkciju. Da je rije o slavenskim voama, smatraju i Szkely 1981, 19, Fine 1983, 107. Usp. i Wolfram 1995, 313. Pavii 1940, 1 ih naziva upanima.
13 14

172

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 172

5. 4. 2011. 14:45:52

Ranosrednjovjekovni obrati

se da je utemeljeno pretpostaviti kako Franci nakon Ljudevita nisu postavili novog kneza koji bi pod svojom upravom objedinio Meurjeje nego su se odluili osloniti na manje podrune slavenske knezove koje je bilo mnogo lake drati pod nadzorom. Budui da su za svoj uspon ovisili o franakoj vlasti, Franci su ih po potrebi mogli i izigravati jedne protiv drugih. ast jedinstvenog donjopanonskog kneza ostala je tako upranjena, a kada se ponovno pojavila u izvorima, glasila je dux Pannoniae Ulterioris (knez Onostrane Panonije), dok se za kneevinu uvrijeio opisni naziv regnum inter Dravum et Savum (dravina / kneevina izmeu Drave i Save),18 zacijelo kako se ne bi u onodobnim zapisima zamijenila sa prekodravskom Donjom Panonijom. Bugari su u dijelu Gornje i Donje Panonije smijenili oblasne slavenske knezove, u koje kao franake ljude nisu imali povjerenja. Ua politika rascjepkanost Meurjeja tako se produbila. etvrto pitanje vezano je za opseg bugarskih osvajanja u Meurjeju. Obino se vjeruje da su osvajanjima bili zahvaeni dananja Slavonija i Srijem odnosno poglavito srijemsko podruje sa Sirmijem.19 Ima i miljenja da su Bugari protegnuli vlast i utjecaj na prostor cijele Donjopanonske kneevine.20 Pojedini istraivai pad Srijema odnosno Sirmija stavljaju u vrijeme prije bugarskog udara 827. godine,21 dok neki pak istiu kako nema dokaza da je Sirmij uope pao pod bugarsku vlast.22 Moe se pretpostaviti da su Bugari svrgavanjem slavenskih knezova odanih Francima uspjeli staviti pod svoj nadzor pojedine dijelove Gornje i Donje Panonije, ali to je bilo samo privremeno.23
Herman Kontrakt, a. 892: dux Pannoniae Ulterioris; AFCR, a. 884 (= Raki 1877, 379, Kos 1906, 205): regnum inter Dravum et Savum flumine. 19 Jireek 1876, 147 (samo Srijem), Hauptmann 1915, 280 (prostor izmeu Save i Dunava), Grafenauer 1952b, 31 (Slavonija), Spaji 1965b, 16 (Slavonija), Ferjani 1969, 48 (dio panonske Hrvatske), Ss 1973, 19 (oblast izmeu Save i Dunava zajedno sa Sirmijem i okolicom), Klai 1975, 230 (Slavonija i Srijem), Beevliev 1981, 286, 296 (Srijem s Beogradom), Szkely 1981, 19 (kraj na uu Drave i unutranji dio prostora koji se prua uz zavoj Dunava zajedno sa Sirmijem), Fine 1983, 107, 256 (velik dio istone Slavonije i Sirmij), Margeti 2000a, 53 (Slavonija), Kolari 2004, 24 (istona Slavonija). 20 Pirchegger 1912, 279 (Donja Panonija zamijenila franako vrhovnitvo bugarskim), ii 1925, 323, 332 (pod Bugare dospjela cijela Panonska Hrvatska, ali ostali su im istona Slavonija i Srijem), Dvornik 1964, 109 (Bugari 827. napali Panonsku Hrvatsku i podvrgnuli tamonje Slavene), Grafenauer 1965, 10 (podruje Donje Panonije od granice Dalmatinske Hrvatske juno od Save do Rabe), Budak 1994b, 18, 2003a, 67 (Bugari 828. odnosno 829. osvojili Donjopanonsku kneevinu), Goldstein 1995, 194, 1996, 228 (Bugari 827. zagospodarili Donjom Panonijom). Gyrffy 1959, 16 openito kae da su Bugari podvlastili panonske Slavene. 21 Dini 1931, 2 (Bugari su se oko 825. proirili na oblast izmeu Save i Dunava koja je pod njima ostala do 927. godine), Kollautz 1966, 266 (Bugari su 827. postavili u savsko-dravskom meurjeju svoje namjesnike, to su ve bili uinili u Singidunu i Sirmiju), Ferjani 1969, 48 (Bugari su oko 825. pripojili Sirmij i jo neke dijelove Donje Panonije, a oblast izmeu Save i Dunava pripala im je konano 829./830. dogovorom s Francima), Goldstein 1995, 194, 1996, 228 (Bugari su doprli do Srijema prije 827. godine). 22 Bowlus 1995, 97. Slino je i Gyrffy 1959, 16 rekao da je nepoznata sudbina Sirmija u bugarsko-franakom sukobu. 23 Pripisavi bugarskom odliniku pojasnu garnituru iz Poekog Brestovca, zapravo avarsko-slavensko kulturno dobro s kraja 8. i poetka 9. stoljea, Ani 2000a, 84, 91 gradi hipotezu da je dotinik stajao na elu bugarske pogranine postaje i tvrdi da je zapadni obod Poeke kotline
18

173

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 173

5. 4. 2011. 14:45:52

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Ve u ljeto 828. uslijedio je franaki protunapad koji je predvodio bavarski kralj Ludovik Njemaki, mlai sin Ludovika Pobonog,24 ija je nadlenost obuhvatila cijelu panonsku granicu. U historiografiji je bilo izneseno miljenje da bi neimenovani slavenski knez sa sjeditem u Siciji tada bio podvrgnut prefektu Istone marke, ime je Ludovik Njemaki postao vrhovnik Donjopanonske kneevine, a prostor Meurjeja izuzet ispod Italskog kraljevstva i Lotarova vrhovnitva.25 Ostavljajui naelno otvorenom i mogunost da je takva pretpostavka tona, odnosno da je ve 828. godine bavarski kralj zavladao i savsko-dravsko-dunavskim meurjejem, valja istaknuti kako je jednako tako mogue i da je Ludovikova nadlenost nad cijelom Panonijom bila samo privremene naravi, za potrebe ratnog pohoda, a da je prostor juno od Drave pod svojom formalnom vlau zadrao Lotar. Naime, prve vijesti da prefekt Istoka podreen bavarskom kralju intervenira u Meurjeju potjeu iz 838. godine kad Ratbod ratuje protiv Ratimira.26 Moda bi pogodan trenutak za promjenu nadlenosti bila 833. godina kad je Ludovik Njemaki, uz drugog brata Pipina Akvitanskog, stao na Lotarovu stranu i omoguio mu da svrgne njihova oca Ludovika Pobonog.27 Tada bi se Lotar mogao Ludoviku oduiti za njegovu potporu odricanjem prava na podruje sjeverno od Save. Uostalom, ne smije se smetnuti s uma ni to da se tek otprilike 833. godine pojavljuje na gornjoj Savi grof Helvin koji je zamijenio tamonjega gentilnoga kneza, a nekako je u isto vrijeme i Ratbod bio preuzeo vrhovno zapovjednitvo nad markama nakon smrti prefekta Gerolda.28 Premda se to izriito ne navodi u vrelima, vrlo je vjerojatno da su Franci uspjeli potpuno istisnuti Bugare iz Panonije, dakle izbaciti njihove namjesnike iz oblasti s obje obale Drave. Ovo zacijelo i nije bio osobito teak pothvat jer su neposredni bugarski interesi leali istono od srednjeg Dunava. Ipak, budui da bugarski zahtjevi nisu bili ispunjeni, ratno stanje se nastavilo, pa su Bugari 829. godine ponovno laama po Dravi provalili na franako podruje i popalili nekoliko sela u blizini rijeke.29 Oito je kako je ovaj bugarski udar bio bitno manjeg opsega i moe se ocijeniti kao kazneni
bio i krajnja zapadna toka bugarskih osvajanja u Meurjeju, zakljuujui da je ta bugarska vlast nestala pod nepoznatim okolnostim sredinom tridesetih godina 9. stoljea. No, Anievu miljenju protuslove i povijesne okolnosti odnosno teite, doseg i trajanje bugarske provale u Meurjeje, a nije nainjena niti komparacija arheoloke grae s eventualno slinim nalazima na matinom bugarskom podruju u istom kronolokom horizontu. Fuldski godinjaci, a. 828 (= Raki 1877, 333, Kos 1906, 89). Dvornik 1964, 109 misli da je Ludovik Njemaki uzaludno pokuao promijeniti situaciju, dok Grafenauer 1965, 11 pomilja da je Bugarima bilo oteto podruje sjeverno od Drave, a Ss 1973, 18 istie da su Franci potisnuli Bugare (usp. i Tomii 2000b, 161). Der 1967, 780 smatra da slavenski knezovi koje su Bugari bili svrgnuli nisu vraeni na vlast. Curta 2006, 159 jednostavno kae da se nita ne zna o ishodu pohoda. Schwarcz 2000b, 103, 2003, 15 pak dri da ishod rata za Franke nije bio ni pohvalan niti politiki povoljan. Wolfram 1987, 275, 1997, 310. CBC, c. 10, Garski dodatak, a. 838, Rupertovi godinjaci, a. 838 (= Raki 1877, 336-337, Kos 1906, 102). O sukobima oko podjele vlasti u franakoj dravi pod Ludovikom Pobonim usp. sumarno Brandt 1980, 239-242 Usp. Bowlus 1995, 98. Fuldski godinjaci, a. 829 (= Raki 1877, 334, Kos 1906, 91). Wolfram 1995, 313 zakljuuje da bi bugarski napad bio neizvediv da je istona Slavonija bila vrsto u franakim rukama. No,
174

24

25

26

27

28 29

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 174

5. 4. 2011. 14:45:52

Ranosrednjovjekovni obrati

pohod, a ne iroko zasnovana akcija. ini se da je i jednoj i drugoj strani postalo jasno da se odluka o ovom sukobu nee dobiti na bojnom polju. Iako vrela ute, po svemu sudei su 830. godine zapoeti pregovori koji su okonani moda sljedee godine.30 Mir je nesumnjivo bio postignut kompromisom i Franci su sada zacijelo pristali Bugarima potvrditi ono to su im prije bili uskraivali: vrhovnitvo nad Timoanima i Obodritima, ime se bugarska granica primaknula Franakoj do srednjeg Dunava.31 Istovremeno, Bugari su se jamano odrekli svih moguih steevina u Meurjeju, dakle i u dananjem Srijemu. Unato tome to se u povjesnitvu esto smatra da su Bugari zadrali Srijem sa Sirmijem,32 dokaza za to u vrelima nema. Stoga je i suprotna hipoteza u najmanju ruku jednako valjana kao i ostale. Njoj se u prilog moe navesti i jedan posredan argument. Teko je, naime, vjerovati da bi tek tri desetljea franake vlasti bila dostatna da rimska Alma mons bude preimenovana u Franaku goru, a cijeli Srijem postane poznat kao franaka zemlja. Treba stoga raunati na vie desetljea neprekinutog franakog utjecaja, zapravo sve do dolaska Maara. Uostalom, bugarski interesi nisu sezali u Meurjeje, kao to pokazuju i budui njihovi prodori prema zapadu. O ureenim odnosima izmeu Franaka i Bugara svjedoi bugarsko poslanstvo koje je 832. godine stiglo caru Ludoviku s darovima.33 Poslanici su po svemu sudei donijeli vijest o smjeni na bugarskom prijestolju jer je 831. godine Omurtaga naslijedio sin Malamir (831.836.), a pritom su zacijelo prenijeli i jamstva da e se netom sklopljeni mir potovati i pod novom vlasti. Meu krtim izvornim podacima iz ovog vremena koji se tiu Meurjeja istie se ime kneza Ratimira (dux Ratimar). Prvi i jedini put spominje se u vezi s dogaajima iz 838. godine.34 Naime, tada je prefekt Istoka Ratbod / Ratpot, po zapovijedi Ludovika Njemakog, napao Ratimira koji je u svojoj oblasti (regio) pruio gostoprimstvo bivem njitranskom knezu Pribini / Privini (Priwina). Pribinu je vjerojatno 833. godine protjerao moravski knez Mojmir I. (oko 830.846.), nakon ega se on najprije utekao za pomo prefektu Ratbodu. No, ubrzo je izmeu njih izbila svaa, pa je
Bugari su do Drave mogli doi kroz dunavsko-tisko meurjeje kao to su vjerojatno uinili i prvi put. Napokon, izvor ni sada ne spominje Dunav. ii 1925, 334 i Klai 1975, 230 sklapanje mira datiraju 832. godinom. Meutim, vrela izvjeuju da je tada caru Ludoviku Pobonom stiglo bugarsko poslanstvo s darovima (vidi nie) pa valja zakljuiti da je to bila posljedica obnovljenih prijateljskih odnosa izmeu Bugara i Franaka, odnosno mirovni je sporazum utanaen prije 832. godine. Budui da se nakon 829. vie ne spominju vojni pohodi, ostaje do 831. dovoljno vremena za izmjenu poslanstava kojima su zacijelo voeni pregovori o miru. Usp. i Beevliev 1981, 286-287. Schwarcz 2000b, 103-104, 2003, 15 misli da je mir sklopljen 830. godine. Usp. i Szkely 1981, 19, koji kae da su oblasti sjeverno od donjeg toka Dunava inile bugarsko podruje. Usp. Zlatarski 1938, 316, Jireek 1959b, 525, Gjuselev 1966, 34, Ss 1973, 18-19 i bilj. 75, Schwarcz 2000b, 104, 2003, 15. Vidi i str. 173, bilj. 19. Najnovije to ponavlja i Andri 2009, 117. Grafenauer 1965, 11 je ak mislio da su Bugari zadrali Donju Panoniju do Sutle i donje Krke. Saski ljetopisac, a. 832. Usp. ii 1925, 324, Runciman 1930, 83, Zlatarski 1938, 316, Gjuselev 1966, 34. Najpotpunije o njima izvjeuje CBC, c. 10, uz Garski dodatak i Rupertove godinjake, a. 838 (=Raki 1877, 336-337, Kos 1906, 102).
175

30

31

32

33

34

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 175

5. 4. 2011. 14:45:52

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Pribina u strahu za ivot odluio sa sinom Koceljem / Kocelom (Chozil) i svojom pratnjom pobjei k Bugarima.35 Doskora je morao i otamo otii, zacijelo stoga to bugarske vlasti nisu htjele pokvariti odnose s Francima osiguravajui utoite ovjeku koji je bio u sukobu s njima. Ratimir je bio neto drugo. ini se da je i inae pokazivao pretjeranu razinu samosvojnosti jer u trenutku kad se k njemu sklonio Pribina, bavarska se vojska ve spremala za napad.36 Ratimirova je pogreka moda bila dvostruka: najprije je Pribini omoguio da se preko njegova podruja prebaci k Bugarima, a potom je i sm primio bjegunca. Njegovi su postupci bavarskog kralja moda podsjetili na slobodu akcije koju je sebi prisvajao knez Ljudevit, a takvo je ugroavanje autoriteta Franakog Carstva moralo izazvati estoku reakciju.37 Bavarska je vojska provalila u Meurjeje i krvavo potukla Ratimirove ete (u vrelu se navodi krvoprolie, c<a>edes). Nato je knez prosudio da daljni otpor nema smisla i odluio je pobjei (ne kae se kamo, jamano na jug, u Dalmaciju,38 manje vjerojatno k Bugarima, budui da se kod njih nije uspio skrasiti niti Pribina), dok je Pribina sa svojim ljudima preao Savu i predao se gornjosavskom grofu Salahonu koji je moda odigrao i kljunu ulogu u Pribininu izmirenju s Ratbodom.39 Iako se ne kae kojom je oblau upravljao Ratimir, spomen Bugara i Save nagnao je istraivae da ga smjeste u Meurjeje i smatraju knezom Donjopanonske kneevine. Zakljuak je s obzirom na dostupne podatke opravdan i nema razloga sumnjati u to da bi Ratimir bio donjopanonski knez. No, sporan je opseg njegove dravine, vrijeme kad je poeo vladati i u kakvom je odnosu bio prema Francima odnosno Bugarima. Obino se misli da je Ratimirova oblast obuhvaala zapadni i sredinji dio Meurjeja sa sreditem u Sisku jer bi istoni dio (poglavito Srijem) stajao pod bugarskim vrhovnitvom.40 Vrlo je raireno i gledite da je Ratimir bio vazal Bugara uz iju se pomo otrgnuo franakoj vlasti 827. godine odnosno bio uzdignut za kneza 829.
tih 1994, 209 misli da je Pribina vrlo vjerojatno pobjegao Bugarima u Srijem, dok Wolfram 1987, 276 smatra da se radilo o podruju istono od Fruke gore. 36 U CBC, c. 10 kae se da je Pribina ne mnogo poslije doao od Bugara u oblast kneza Ratimira (et non multo post de Vulgariis Ratimari ducis adiit regionem), a odmah potom da je u to vrijeme bavarski kralj Ludovik poslao Ratboda s brojnom vojskom da protjera kneza Ratimara (illoque tempore Hludowicus rex Bagoariorum misit Ratbodum cum exercitu multo ad exterminandum Ratimarum ducem). ini se da vijesti nisu u neposrednoj uzrono-posljedinoj vezi. Wolfram 1995, 314 smatra da je bavarsku oruanu intervenciju potaknulo upravo to to je Ratimir primio Pribinu (usp. Gjuselev 1966, 36), ali ne iskljuuje i mogunost da je uzrok rata bio Ratimirov probugarski stav (ovom se rjeenju priklanja tih 1994, 209-210, bilj. 3). Budak u Budak Raukar 2006, 104 misli da su udruivanje Ratimira i Pribine Franci ocijenili kao pobunu (usp. i Wolfram 1987, 276). to se tie Ratimirova probugarskog stava, to ostaje samo pretpostavka o kojoj se vie ili manje uvjerljivo moe domiljati. 37 Usp. i Giesler 1997, 151-152. 38 Tako i Wolfram 1987, 276, Budak 2003a, 67, Budak Raukar 2006, 104. 39 Pribinino prebacivanje preko Save upuivalo bi na zakljuak da se tada nalazio u Pokuplju, na samom jugozapadu Donjopanonske kneevine. Moglo ga je onamo skupa s Ratimirom potisnuti nadiranje Ratbodove vojske. Klai 1899, 51 misli da su Ratimir i Pribina pobjegli u Bosnu. 40 Usp. Ss 1973, 19, bilj. 75, 20-21. Vidi gore i bilj. 19, 32, str. 173, 175. ii 1925, 324, 334 vjeruje da su Bugari zadrali Srijem i istonu Slavoniju.
35

176

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 176

5. 4. 2011. 14:45:53

Ranosrednjovjekovni obrati

godine.41 Franci bi tako 838. godine otjerali bugarskog pouzdanika i vratili vei dio Donjopanonske kneevine pod svoje okrilje.42 No, ova domiljanja nemaju uporita u vrelima koja ionako jedva da ita kau o Ratimiru. tovie, mnogo je vjerojatnije da je Ratimir bio franaki podlonik.43 Neki istraivai misle da bi Ratimir postao samostalan prije 838. godine, oslobodivi se bugarske vlasti, a da su Bugari iz Slavonije protjerani intervencijom iz Hrvatske, nadovezujui na to i tezu da su Bugari dobili podrku cara Lotara koji se toboe borio proiriti svoj utjecaj, pa bi tako pohod protiv Ratimira bio posredno uperen protiv Lotara, te da je Ratimirovim padom na vlast dola nova skupina koja je imala mnogo manje prisne odnose s hrvatskom Dalmatinskom kneevinom.44 Meutim, Lotar je u stvarnosti 834. godine bio potisnut u Italiju i nije se do 839. godine mijeao u nove diobe vlasti u Franakom Carstvu.45 Da je Ratimir djelovao u Lotarovu korist, izvori bi bez sumnje to bili zabiljeili jer bi se ta injenica uklopila u prikaz sukoba carskih sinova za vlast. Osim toga, mnogo manje prisni odnosi izmeu Donjopanonske i Dalmatinske kneevine ne bi ponukali bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta da u spisu O upravljanju Carstvom istakne naroito prijateljske veze izmeu njihovih knezova.46 Jo nevjerojatnije je pomiljati na vojnu intervenciju iz Hrvatske kojom bi bila okonana bugarska vlast u Meurjeju. To bi se izravno kosilo s mirom koji je moda 831. godine sklopljen izmeu Franaka i Bugara. Da se hrvatski knez upustio u takvu pustolovinu, daleko bi bio premaio ulogu koja mu je bila namijenjena kao franakom vazalu, iako podloniku koji je uivao stanovitu samostalnost. Povrh svega, teko da bi hrvatski upad ostao bez bugarskog odgovora. Pretpostavka da bi se Franci pomirili s bugarskim utjecajem koji bi se poput klina zasjekao duboko u njihovo interesno podruje ne ini se uvjerljivom. Stoga valja zakljuiti da je Ratimir kao franaki ovjek uzdignut na poloaj donjopanonskog kneza kako bi se ovaj prostor ponovno vre organizirao u svojstvu granine oblasti nakon to je pokus s pojedinanim slavenskim knezovima doivio slom zahvaljujui bugarskom napadu 827. godine. Ratimirovo imenovanje za kneza zacijelo treba povezati sa sklapanjem mira izmeu Franaka i Bugara (moda 831.), a njemu je kao franakom vazalu bila na upravu predana cijela Donjopanonska kneevina, ukljuujui i Srijem koji po svoj prilici nije pripadao Bugarima. Po mnogoemu bio je ovo povratak na stari sustav iz Ljudevitova doba,47 ali su utoliko franaki vlastodrci morali biti oprezniji.
Hauptmann 1915, 281, ii 1925, 324, Grafenauer 1965, 11, Gjuselev 1966, 34-35, Klai 1975, 212, Brandt 1980, 343, Budak 1994b, 18, 2003a, 67, Goldstein 1994, 194, 1996, 228, Kolari 2004, 24. 42 Pirchegger 1912, 279, Klai 1975, 212, Brandt 1980, 343, Budak 1994b, 18, 2003a, 67. 43 Usp. Ss 1973, 20-21, koja smatra da je Ratimir bio slavenski voa u Meurjeju te da se pridruio Francima za Ljudevitova ustanka ili da je zavrijedio njihovo povjerenje u ratu protiv Bugara, Wolfram 995, 312, Budak Raukar 2006, 104. 44 Margeti 2000a, 54, 57. On u pretpostavljenoj intervenciji iz Hrvatske vidi poveznicu s vijeu Konstantina VII. Porfirogeneta o Hrvatima u Iliriku i Panoniji. 45 Usp. i Brandt 1980, 240. 46 Vidi nie u osnovnom tekstu. 47 Ratimir se obino i smatra Ljudevitovim nasljednikom (usp. Mitterauer 1963, 87, tih 1994, 209, Wolfram 1995, 312). Dodue, to je samo uvjetno budui da je izmeu kraja Ljudevitove i poetka Ratimirove uprave proteklo vie godina.
41

177

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 177

5. 4. 2011. 14:45:53

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

I im je Ratimir pruio i najmanjeg povoda za sumnju u svoju odanost i prave namjere, Franci su reagirali vojnim udarom. Ratimirovo zbacivanje otvara veliko pitanje to se dogodilo s Donjopanonskom kneevinom. Posvemanji muk vrela ne omoguava da se na njega d zadovoljavajui odgovor. Ipak, Francima je vrlo vjerojatno i dalje bilo stalo pronai odgovorajui model kako bi ustalili prilike u jugoistonom pograniju. Moda valja pomiljati na to da su se sada odluili osloniti na nekoga izvan ueg junopanonskog prostora budui da su se svi dotadanji odabranici meu junopanonskim Slavenima pokazali nepouzdanima. Na um smjesta pada hrvatska kneevina u Dalmaciji, koja je ve dulje vrijeme vjerno pristajala uz Franke. Francima jamano ne bi bilo teko nai predstavnika kojeg hrvatskog roda (gens) voljnog promijeniti sredinu i zatim ga ustoliiti za kneza Donje Panonije. Odabir hrvatskog predstavnika za donjopanonskog kneza ne kosi se ni s injenicom da je hrvatska Dalmatinska kneevina formalna potpadala pod vrhovnitvo Lotara u Italiji jer je imala odreenu razinu samostalnosti kao vazalna drava. Osim toga, privlaenje predstavnik toga zamiljenog hrvatskog roda iz Dalmacije u junu Panoniju ne bi bilo nevjerojatno budui da takve fluktuacije nisu u ono vrijeme bile nita neobino kao to pokazuje Pribinin sluaj. Novi bi donjopanonski knez nesumnjivo bio odan onomu tko ga je postavio. Junopanonski Slaveni vrhovnitvo kneza hrvatskog podrijetla zacijelo ne bi doivljavali stranim jer ih je vezivalo blisko etniko srodstvo, a i vrsta franaka potpora koju bi zasigurno uivao slomila bi unaprijed bilo kakav otpor takvom rjeenju. Napokon, mnogima je uspomena na stradanja pretrpljena u Ljudevitovom ustanku morala jo bila vrlo snana i oiljci iz rata protiv Ratimira odnosno Bugara jo dovoljno svjei i bolni tako da bi im smirenje prilika zasigurno bilo dobrodolo. ini se da ovoj hipotezi odreenu potkrijepu prua vijest iz spisa O upravljanju Carstvom.48 Konstantin Porfirogenet biljei da se dio Hrvata odijelio od glavnine naseljene u Dalmaciji, zavladao Ilirikom i Panonijom te ondje uspostavio nezavisnog kneza ( ) koji je svuda slao poslanstva, a iz prijateljstva ( ) hrvatskom knezu.49 Hrvate u Panoniji car spominje na jo jednom mjestu, u opisu vladavine svog djeda Bazilija I.50 Ovi su navodi u povjesnitvu razliito tumaeni. Prema nekim istraivaima, Hrvati su se bili naselili u junoj Panoniji jo tijekom doseobe u 7. stoljeu.51 Drugi su ispravno isticali da spomenuta seoba ne pripada nuno tom vremenu,52 smatrajui da se njome opisuje stanje u doba hrvatskog kralja Tomislava,53
Slino razmiljaju i Ani 1997, 11, Budak 2000, 398-400. Dodue, Budak govori i o doseobi nevelikog dijela Hrvata u Meurjeje. No, antropoloka su istraivanja pokazala da dalmatinsko-hrvatskih populacija tada ondje nema (laus 1998, 105-106). Stoga se moda radi tek o dolasku pojedinanog hrvatskog roda koji bi se potpuno srodio s mnotvom junopanonskih Slavena. 49 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 30, 75-78 (= VIINJ II, 31-32). 50 Konstantin Porfirogenet, ivot Bazilijev c. 52 (288, 17-23) (= VIINJ II, 79). 51 Usp. Ljubi 1878, 117. Jo je Ivan Lui (O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, 1.12, 21-34) mislio da su Hrvati odmah nakon doseobe zauzeli Panoniju izmeu Save i Drave i smatrao da je Konstantinov Ilirik unutranja Dalmacija, a Panonija Panonija Savija. Usp. i Setton 1950, 513. 52 Grafenauer 1952b, 30. 53 Grafenauer 1952b, 31. Usp. i Klai 1975, 278.
48

178

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 178

5. 4. 2011. 14:45:53

Ranosrednjovjekovni obrati

iako je bilo ve i miljenja da se podatak o nezavisnom hrvatskom knezu u Panoniji moe odnositi samo na vrijeme prije Tomislava.54 Osim toga, govorilo se i o postojanju samostalne hrvatske kneevine u junoj Panoniji (tzv. Panonska Hrvatska) poetkom 9. stoljea,55 pa da je Ratimir vladao u donjoj Posavini u podruju Sirmija juno od Save, odnosno u Mavi.56 Neki su naglaavali da nema dokaza o postojanju jedinstvene hrvatske vlasti koja bi u ovo vrijeme objedinjavala Slavoniju i Dalmaciju.57 Bila je iznesena i pretpostavka da se vlast dalmatinsko-hrvatskog kneza proirila na Meurjeje u prvoj polovini 9. stoljea, poslije uguenja Ljudevitova ustanka.58 Dodue, tako vrsta povezanost izmeu hrvatske Dalmacije i Panonije ve u prvoj polovini 9. stoljeu, to podrazumijeva i dugotrajniju izmjenu meusobnih utjecaja, morala bi ostaviti vie tragova u postojeem arheolokom materijalu. Meutim, trag je slabaan. Rije je o ulomku troprutim pleterom i volutama ukraene kamene grede, za koju se misli da potjee iz Siska, s datacijom od 9. do 11. stoljea,59 ali koja pokazuje oite slinosti s takvom graom iz Hrvatske Trpimirova doba. Ipak, ukras bi mogao biti i odraz izravnog utjecaja Akvilejske crkve u Meurjeju odnosno istovjetnog ukusa elite junopanonskih Slavena. Ovomu valja pribrojiti i nalaz naunica iz upanje koje se datiraju u 9.10. stoljee.60 Na koncu, da su hrvatski knezovi zavladali Meurjejem, morali bi priznavati i vrhovnitvo bavarskog kralja, a ne samo italskoga, za to nema pokazatelja u vrelima. Povod za jednaki znanstveni prijepor bio je i prostor koji se podrazumijeva pod Ilirikom i Panonijom Konstantina Porfirogeneta. Neki su drali da se odnosi na cijelo Meurjeje i na Bosnu,61 drugi da je u pitanju samo oblast izmeu Save i Drave,62 a
Ferjani 1978, 74-75. Klai 1985a, 52 dri da je to prerano. Margeti 2000a, 56, 2001a, 61. Protiv pojma Panonska / Posavska Hrvatska ustrajno se borila Nada Klai, naglaavajui da je rije o historiografskom, a ne historijskom nazivu (usp. Klai 1985a, 40, 45, 51). Taj se termin moe koristiti u geografskoj funkciji u obliku panonska / posavska Hrvatska (u tom sluaju posavski nosi ue znaenje od panonskog), dok za ranosrednjovjekovnu politiku tvorbu u Meurjeju valja rabiti sintagmu Donja Panonija odnosno Donjopanonska ili, eventualno, Savsko-dravska kneevina (regnum inter Dravum et Savum). 56 Sokol 1990, 194. On ak dri moguom i prisutnost hrvatskog etnika na prostoru sjeverno od Drave, oko Blatnog jezera. 57 Goldstein 1995, 284-285, 1996, 231, koji govori o neovisnoj hrvatskoj arhontiji u Slavoniji u 10. stoljeu. Ljubi 1878, 136-138 je takoer odbijao pretpostavku da su se dvije Hrvatske zdruile pod Tomislavom. 58 Ani 2000a, 90, Budak 2000, 400. 59 Brunmid 1912, 133, br. 792, Simoni 2007, 94, br. 79 60 Vinski 1949b, 29, 33-34. Ercegovi 1961, 225 ih smatra ostavtinom panonskih Slavena. 61 Ljubi 1878, 117. Margeti 2001a 61, 84 vidi u Panoniji savsko-dravsko meurjeje, a u Iliriku barem dio sjeverozapadne Bosne. Po njemu se u grubim crtama Ilirik i Panonija iz Lorschskih godinjaka (a. 791) poklapaju s Ilirikom i Panonijom Konstantina Porfirogeneta (isto, 84). Za pobijanje Margetievih domiljanja s ovim u vezi usp. Sui 1977, 93, koji dodue uvodi nemoguu sintagmu Ilirika Panonija, iako pod njom smatra da se odnosi na Meurjeje (dio ili pojas velike Panonije koji se prua uz rub Ilirika, odnosno Panoniju), te Klai 1985a, 40-42. Kasnije je Margeti 2001b, 164 ustvrdio da se Ilirik odnosi na prostor izmeu Dalmatinske zagore i Slavonije. 62 Grafenauer 1952b, 31 koji ispravno zakljuuje da spomenuti Ilirik i Panonija ne mogu biti dvije razliite, jedna od druge udaljene pokrajine, Ferjani 1978, 74, Budak 2000, 398. ii 1925, 277 takoer misli da se Panonija odnosi na savsko-dravsko meurjeje.
54 55

179

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 179

5. 4. 2011. 14:45:53

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

trei su ak pomiljali na to da se radi o podruju oko Blatnog jezera,63 dok bi Ilirik oznaavao Norik64 ili Duklju.65 Da bi se uope moglo prii rjeavanju ove nedoumice, valja najprije odrediti to se u konkretnom sluaju moglo podrazumijevati pod pojmom Panonije i Ilirika. Polazina je toka pretpostavka da je bizantski car za uporabu pokrajinskih administrativnih naziva imao pred oima kako sebi suvremenu situaciju tako i stanje u kasnoj antici jer se bez daljnjega koristio i vrelima iz tog vremena. Ovaj dualizam mogao bi objasniti pojedine neloginosti u uporabi imena Panonija, Dalmacija i Ilirik odnosno njihova preklapanja. Rani bizantski izvori pod pojmom Ilirik redovito misle Iliriku prefekturu koja je na sjeverozapadu bila omeena tokovima Save i gornje Drine. Kasnoantika Panonija je obuhvaala prostor od sjevernih obronaka bosanskih planina podno Save do Dunava na sjeveru. Juno od Panonije sve do jadranske obale pruala se Dalmacija. Pod potpuno loginom pretpostavkom da u predmetnoj reenici izvora Ilirik i Panonija moraju biti oblasti u neposrednom susjedstvu kako bi stajale pod vlau jednog kneza u prvi mah se otvara polje za razliita domiljanja o kojim se tono podrujima radi. Rjeenje dakako lei u prilikama kakve su vladale u kasnoantiko vrijeme odnosno od druge polovine 5. stoljea. Nema dvojbe da se Panonija naelno moe odnositi na cijeli prostor koji je ta oblast u kasnoj antici zahvaala, no iz podrobne analize ondanjih prilika jasno je da je nakon sloma rimskog upravnog ustroja na tom podruju u oima istonorimskih vlasti odreenu vrijednost zadrala jo jedino juna Panonija izmeu Save i Drave odnosno Meurjeje, a i ona je gotovo u neprekinutom slijedu morala biti preputana na upravu razliitim tuinskim narodima. S druge strane, Carstvo je sve do avarskih navala uspjelo sauvati krajnji jugoistoni dio Druge Panonije, poznat u ranim bizantskim izvorima i kao herulska zemlja, koji je u upravnom smislu bio prikljuen Ilirikoj prefekturi, kao uostalom i oblast Sirmija dok se nalazila u istonim rimskim rukama. Otuda se u identifikaciji Panonije i Ilirika Konstantina Porfirogeneta namee samo jedan zakljuak kao ispravan: Panonija je prostor Meurjeja odnosno suvremena sredinja Hrvatska bez Meimurja, Slavonija i zapadni Srijem, a Ilirik sirmijsko-basijanska oblast, dakle istoni Srijem.66 Odmah u oi upada da se upravo opisani prostor u cijelosti poklapa s opsegom Donjopanonske kneevine, to dakako nije sluajno. Drugim rijeima, car je zapravo ustvrdio da je kneevinom vladao hrvatski knez. Istovremeno je dodue vlast hrvatskog kneza usko povezao s doseobom Hrvata, ime je politiko vrhovnitvo poistovjetio s etnikom nazonou. Takav pristup je dosljedno primijenio pretvarajui
Grgoire 1945, 93-95 (ovu hipotezu uspjeno pobija Grafenauer 1953, 173-176). Hauptmann 1915, 256, 1929, 340. 65 Hauptmann 1931, 22-23, 1935, 337-338, 1950, 112-113. Na tragu ovakvog razmiljanja je i Goldstein 1995, 91. 66 Taj je prostor bio pod istonorimskom upravom otkako se Zapadno Rimsko Carstvo odreklo 437. godine nadletva nad panonskim pokrajinama u korist Istoka. Sirmij je tada postao sredite Ilirike prefekture, ali samo do 441. godine. Basijana i njezino podruje bili su kao zasebna cjelina u sklopu Ilirike prefekture od 510. godine pa do gepidskog osvajanja potkraj tridesetiih godina 6. stoljea. Sirmijsko-basijanska oblast ponovno se nala u sastavu Ilirike prefekture nakon propasti gepidske drave, ali je potom pala plijenom avarskih napada.
63 64

180

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 180

5. 4. 2011. 14:45:53

Ranosrednjovjekovni obrati

Zahumljane, Travunjane i Neretljane u Srbe.67 Iz svega toga valja zakljuiti da hrvatski knez u Donjoj Panoniji ne znai nuno da su se u Meurjeju tada naselile skupine Hrvata, pogotovo stoga to bi i hipotetiko postavljanje hrvatskog odlinika za donjopanonskog kneza iskljuivo bila politika odluka franakih vlasti, a eventualna nazonost hrvatskog etnika nije niti zasvjedoena u arheolokom materijalu. Napokon, pripadnost nekom etniku u ranom srednjem vijeku nije presudno povezana sa svijeu o zajednikom podrijetlu nego vie s ideolokim postavkama te da je identifikacija prisutna prvenstveno na razini elite i ovisna o uspjenosti temeljne, imenodavne skupine (ili nekoliko takvih skupina koje je ujedinjavala jaka svijest o krvnom srodstvu) u nametanju svojih tradicija i vrijednosti. Biti dijelom nekog naroda jest ideoloko-politika kategorija, a napose za promatrae izvana. Dakle, Hrvati su u ranosrednjovjekovnim okvirima mogli oznaavati razliite populacije koje su se poistovjetile s imenodavnom skupinom i tako praktiki poele tvoriti cjelinu (narod), ali i pripadnike temeljne skupine ili openito elitu kao nositelja politikog utjecaja, ime etnonim postaje oznaka vlasti, te su na taj nain pojedina populacija ili populacije, pa ak i narod mogli u oima drugih postati Hrvati ako su njima Hrvati zavladali odnosno ako je vodstvo nad njima preuzeo lan hrvatske elite. Konstantin inzistira i na tome da je dotini knez bio nezavisan, to neposredno povezuje s njegovim pravom da upuuje poslanstva. Iz franakih izvora sasvim je oito kako je bilo uobiajeno da podloni narodi alju franakom caru poslanike s darovima. Otuda je vidljivo da je careva opaska i u tome u sutini tona, odnosno donjopanonski je knez bio franaki vazalni vladar s odreenim stupnjom samostalnosti, upravo kao i Ljudevit. Naroito blizak odnos izmeu hrvatskog kneza u Dalmaciji i donjopanonskog kneza koji bi prema upravo iznesenoj hipotezi bio Hrvat ne treba ponajprije objanjavati njihovim pretpostavljenim etnikim zajednitvom nego radije istim politikim interesima koji su morali biti sukladni opim ciljevima njihovih franakih vrhovnika. Naposljetku valja istaknuti kako se ini da su Franci odabirom (nepoznatog) hrvatskog odlinika za donjopanonskog kneza, ako se doista moe o tomu govoriti, a prema upravo provedenoj interpretaciji vrela sva je prilika da se moe, uinili pravi potez jer izvori vie ne izvjeuju ni o kakvim unutranjim neprilikama u ovom dijelu franake interesne sfere. Stoga moda ne treba ni uditi da imena donjopanonskih knezova nisu ouvana jer su ih franaka vrela biljeila poglavito kad su na stvari bile kakve smutnje ili openito ugroze za franaki poredak.68 U historiografiji je bilo izneseno miljenje da je ve spomenuti Pribina, koji je oko 839. godine postavljen za kneza u prekodravskoj Donjoj Panoniji s novim sreditem u Mosapurcu (Moosburg, Blatograd, d. Zalavr),69 dobivi 846. godine od kralja
Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 33, 8-9, 34, 4-7, 36, 5-7 (= VIINJ II, 59, 61-62, 64). 68 Za podrobniju raspravu o iznesenoj hipotezi usp. Graanin 2008c, 67-76. Valja istaknuti da Ss 1973, 43 na karti podnaslovljenoj Panonija u Privinino vrijeme hipotetski smjeta u zapadni dio Meurjeja Guntramovu grofoviju, ali to je pogreno (usp. Wolfram 1995, 320321). 69 O Pribini i njegovom poloaju usp. Ss 1973, 29-42, tih 1994, 209-222, Wolfram 1995, 321330. Ss i tih zastupaju tezu da je Pribina bio donjopanonski markgrof. No, jednako tako mogla bi valjanost zadrati i stara teza o tomu da je bio slavenski knez u Donjoj Panoniji izmeu
67

181

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 181

5. 4. 2011. 14:45:53

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Ludovika Njemakog posjed od 100 kmetskih selita (mansi) na rijeci Valchau,70 zavladao i Meurjejem.71 Tvrdnja se temeljila iskljuivo na identifikaciji Valchau kao dananje Slobotine, lijeve pritoke Save juno od Pakraca,72 odnosno kao Vuke koja utjee u Dunav kod Vukovara.73 Osobita je druga identifikacija uhvatila korijen u hrvatskom povjesnitvu.74 No, mnogo je vjerojatnije da se posjed nalazio na prostorima sjeverno od Drave, gdje je ionako bilo podruje Pribinine vlasti. Stoga u obzir za rijeku Valchau ponajprije dolazi potok Vulka (Wulka) koji se ulijeva u Neidersko jezero,75 ali i potok Vlicka koji utjee u Zalu.76 Dakle, gotovo je iskljueno da su Pribina (umro oko 860.) i Kocelj (oko 860.oko 875.) vladali i u dodravskoj Donjopanonskoj kneevini,77 kojom bi tada ravnali imenom nepoznati knezovi po svoj prilici hrvatskog podrijetla. S druge strane, dananji hrvatski krajevi sjeverno od Drave, Baranja i Meimurje, stajali su zasigurno pod Pribininom i Koceljevom upravom.78 Mogua slinost izmeu Pribine i nepoznatog dodravskog donjopanonskog kneza ne bi bila iscrpljena istovremenou njihove vladavine (od oko 839.). Poznato je iz izvorne grae da je Pribina osobito marno ustrajao u kolonizaciji svojih podruja, ime se poveavala njihova unutranja kohezija, sve s ciljem da bi se uvrstila franaka jugoistona granice.79 O tomu svjedoi spis O obraenju Bavaraca i Karantanaca, gdje
Rabe, Zale, Drave i Dunava (usp. i Budak Raukar 2006, 104). Njegovo postavljanje oko 839. godine poklapalo bi se i s pretpostavljenim imenovanjem hrvatskog odlinika za dodravskog donjopanonskog kneza. Time bi preustroj jugoistone franake granice dobio na cjelovitosti. Usp. Ss 1973, 36. Usp. ii 1925, 344, bilj. 49, 1975, 89, Budak 1994b, 19, 2003a, 67. Budak je na drugom mjestu, s pravom, mnogo oprezniji (2000, 399 i bilj. 24). Usp. i Bsendorfer 1952, 164-165. Grafenauer 1965, 76 je pak naveo da je Pribini bila dodijeljeno podruje koje su Francima 845. godine odstupili Bugari odnosno dananja Slavonija istono od Vuke i Srijem. Margeti 2000a, 58 takoer odbija mogunost da se Ludovik Njemaki upletao u prilike u junoj Panoniji, dodue u sklopu svoje teze o Slavoniji kao samostalnoj hrvatskoj dravi. ii 1925, 342-344, bilj. 49, Markovi 2002, 62. Hauptmann 1915, 281-282, 1923, 350. Usp. i Vczy 1942, 380. Usp. Klai 1975, 270, 1983, 17-20, 1985b, 8, Tomii 1994a, 98-99, Goldstein 1995, 194, 1996, 228. Usp. Ss 1973, 37. Pirchegger 1912, 283. Usp. i Ss 1973, 38. Za miljenja o opsegu Pribinine kneevine usp. Ss 1973, 31-32. Pribinina je vlast sezala na jugozapadu do Ptuja, to proizlazi iz CBC, c. 11 (= Kos 1906, 129), gdje se navode mjesta u kojima su u Pribinino doba sagraene crkve, a posvetili su ih salzburki nadbiskupi (usp. i Kos 1906, 174, bilj. 1, Wolfram 1987, 279-280, 1995, 325, Budak 2000, 399, bilj. 24). U novijoj se historiografiji i comes Chozivinus / Gozwinus, iju je crkvu u Ptuju konsekrirao salzburki nadbiskup Teotmar (Drugi nastavak starijih salzburkih godinjaka, a. 873, Garski dodatak, Rupertovi godinjaci, a. 874 = Kos 1906, 174), smatra Koceljem (usp. Mitteraurer 1963, 162-163, bilj. 13, tih 1983, 194, Wolfram 1987, 221, 280, Loek 1997, 55). Budui da su Pribina i Kocelj drali Ptuj, logino je zakljuiti da su upravljali i Meimurjem. Jednako tako je i Baranja kao prekodravsko podruje morala pripadati Pribininu i Koceljevu podruju. Giesler 1997, 153 takoer omeuje Dravom junu granicu Pribinina i Koceljeva vladavinskog podruja. O sastavu stanovnitva Transdanubije u 9. stoljeu usp. Ss 1973, 66-82. Takoer i tih 1983, 196-199.
182

70

71

74
72 73

77 78
75 76

79

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 182

5. 4. 2011. 14:45:54

Ranosrednjovjekovni obrati

se spominje da je Pribina odasvud uokolo (circumquaque) okupio narode (populi), bez sumnje i Istone Franke odnosno Bavarce jer se drugdje kae da su Panoniju poslije protjerivanja Avara poeli naseljavati narodi Slavena odnosno Bavaraca (populi sive Sclavi vel Bagoarii).80 Jednako bi se dalo pretpostaviti i za predmnijevanog Pribinina kneevskog sudruga juno od Drave. Njegov je zadatak u vezi s jaanjem pogranine obrane u najmanju ruku morao imati ista provedbena obiljeja. Na temelju toga doista ne bi bilo ishitreno iznijeti miljenje da je i Meurjeje bilo zahvaeno onodobnim kolonizacijskim tijekovima. Na to bi se sasvim dobro oslonila hipoteza da znatniji dotok franakog (germanskog) stanovnitva pripada tom vremenu i da se to stanovnitvo smjetalo upravo u pograninim krajevima istonog dijela Meurjeja. Tako bi se jo bolje dalo objasniti zato je Srijem naposljetku postao franaka zemlja, a Alma mons Franaka gora.81 Ne mora se osobito naglaavati da arheoloka istraivanja nisu jo na tom stupnju da bi mogla pruiti konkretan odgovor s tim u vezi. Nalazi iz franakog vremena u Meurjeju su ionako rijetki. Razliito je u historiografiji tumaen podatak o bugarskom poslanstvu koje je u jesen 845. godine stiglo pred Ludovika Njemakog u Paderborn.82 Prema nekim je istraivaima tada bio obnovljen prethodni mirovni sporazum izmeu dvije drave, 83 dok drugi dodaju da je tom prigodom Bugarima potvrena vlast u Srijemu odnosno i u istonoj Slavoniji, a Francima priznate steevine u ostatku Meurjeja nakon Ratimirova svladavanja.84 Napokon, izneseno je i miljenje da su Bugari poslanstvo uputili jer su sklapanjem trajnog mira i saveza eljeli dobiti slobodna lea u srazu s Bizantom85 ili da su pregovori bili povezani s nakanjenim istonofranakim pohodom protiv Moravljana koji bi bili bugarski susjedi.86 Dok je vrlo vjerojatno kako je bugarsko poslanstvo imalo zadatak osnaiti ugovor o miru sklopljen prije gotovo desetljee i pol, to bi se dalo povezati i s injenicom da je sporazumom u Verdunu 843. godine Ludovik Njemaki postao samostalan vladar Istone Franake pa je njegov institucionalan poloaj bio bitno drugaiji nego u tridesetim godinama 9.
CBC, c. 10, 11. O germanskoj kolonizaciji u Povuju usp. Klai 1983, 20-29. Ona dodue djelatnost u vezi s time pripisuje Pribini jer smatra da se posjed od 100 kmetskih selita koji je od kralja Ludovika Njemakog dobio taj donjopanonski knez nalazio u kraju uz rijeku Vuku (vidi prethodnu stranicu, bilj. 74). 82 Fuldski godinjaci, a. 845 (= Raki 1877, 357). U istom je navratu kralj primio i poslanike Slavena, meu kojima su mogli biti i oni koje su uputili Pribina i dodravski donjopanonski knez. 83 ii 1925, 334, Gjuselev 1966, 37. 84 Hauptmann 1915, 281, 1923, 350, Dvornik 1964, 109, Fine 1983, 256. Grafenauer 1965, 76 pak kae da su Bugari razrijeili spor s Francima tako to su im odstupili podruje u Slavoniji istone od Vuke i Srijem. Budak 2003a, 67 misli da su 845. Franci ponovno uspjeli osvojiti istonu Slavoniju i Srijem (usp. i Klai 1983, 17), ali o osvajanju ne moe biti govora budui da bi to podrazumijevalo franaki ratni pohod o emu vrela nita ne znaju. Bugari teko da bi prekrienih ruku doekali gubitak dijela svog podruja, to odmah iskljuuje mogunost da bi spomenuto bugarsko poslanstvo imalo mirovan karakter. U svakom sluaju, rata izmeu Franaka i Bugara nije bilo 845. nego je izbio tek kasnije, 853. godine (vidi o tome kasnije u osnovnom tekstu, str. 184, 186). 85 Runciman 1930, 87. Usp. i Grafenauer 1965, 76, Gjuselev 1966, 37. 86 Bowlus 1995, 109, 110.
80 81

183

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 183

5. 4. 2011. 14:45:54

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

stoljea,87 bespredmetna su bilo kakva domiljanja o teritorijalnim promjenama jer nemaju uporita u izvorima. Uostalom, povezivanje ovog bugarskog poslanstva s Ratimirovim zbacivanjem nije prihvatljivo budui da ta dva dogaaja razdvaja znatan vremenski razmak. Da je Ratimir bio bugarski saveznik odnosno zavisnik, valjalo bi oekivati njihovu akciju u trenutku franakog napada, ali ona je izostala. Ovo prije upuuju na to da su se Bugari drali slova mirovnog ugovora s poetka tridesetih godina, preputajui Francima da se nesmetano obraunaju s nepokornim podlonikom. Ako je Ratimir i bio izazvao svoje franake gospodare nastojanjem da se zblii s Bugarima, to je samo pretpostavka, njegov je pokuaj doivio potpun neuspjeh jer Bugari oito nisu bili voljni povrijediti franake granice kako bi mu stigli u pomo. Otuda je sasvim izlino pripisivati ovom poslanstvu vanost kakvu bi podrazumijevali pregovori o promjeni granica budui da bi to nesumnjivo bilo zabiljeeno u vrelima. Pored toga, lako je mogue da su tada izmeu dvije sile usuglaena gledita u vezi s planiranim djelovanjima protiv Moravljana odnosno Bizanta, jer im je objema bilo vano unaprijed osigurati naelnu potporu druge strane. Prilike su se promijenile kad se na vlast u Bugarskoj uspeo Boris (852.889.). Istina, novi je kan 852. godine uputio Ludoviku Njemakom u Mainz poslanstvo koje je istonofranakog kralja izvijestilo o kanovu nastupu na prijestolje, 88 ali je ve nagodinu napao franako podruje, zajedno sa slavenskim saveznicima.89 Poticaj za napad doao je od samih Franaka, odnosno od zapadnofranakog kralja Karla II. elavog (840.877.) koji je tada bio u sukobu s polubratom Ludovikom Njemakim.90 Bugarska je navala odmah suzbijena tako da nije mogla imati trajnih posljedica, dakle granice se nisu mijenjale. U hrvatskoj povijesnoj znanosti najveu je pozornost izazvao podatak da su Bugari za taj vojni udar sebi pridruili Slavene (sociatis sibi Sclavis), jer ih se u pravilu poistovjeuje s junopanonskim Hrvatima91 odnosno s junopanonskim Slavenima.92 To bi znailo da je dodravski donjopanonski knez iz nepoznatog razloga iznenada pristao s Bugarima zavojtiti protiv svojeg franakog vrhovnika, a da zapravo time nita ne bi dobio. Povrh svega, pred oima mu je morala lebdjeti ne tako davna Ratimirova sudbina. Stoga je pretpostavka o sudionitvu junopanonskih Slavena krajnje nevjerojatna. U slavenskim saveznicima Bugara radije treba vidjeti Obodrite i Timoane koji su ve dulje vrijeme priznavali bugarsku vlast. Moe se pretpostaviti da su Bugari prodirali istim smjerom kao i 827. i 829. godine odnosno iz dunavsko-tiskog meurjeja du Drave, pa su
Usp. i ii 1925, 334. Valja imati na umu da je mir uglavljen s carem Ludovikom Pobonim. Fuldski godinjaci, a. 852 (= Raki 1877, 357-358). Opet se spominju i slavenski poslanici pa je mogue da su na isti kraljevski sabor prispjeli i predstavnici obojice donjopanonskih knezova, prekodravskog i dodravskog. 89 Bertinski godinjaci, a. 853 (= Raki 1877, 358). Klai 1975, 230 pogreno datira napad 852. godinom. 90 Izvor navodi da su Bugari bili darovima pozvani od naih (a nostris muneribus invitati, Bertinski godinjaci, a. 853). Usp. ii 1925, 335, Runciman 1930, 91, Dvornik 1964, 110, Klai 1975, 230, Brandt 1980, 334, Budak 1994b, 21, 2003a, 77. Grafenauer 1965, 82 je mislio da su Bugari zahtijevali vraanje Srijema koji su Francima navodno bili odstupili 845. godine. 91 Smiiklas 1882, 183, ii 1925, 335, Brandt 1980, 334. 92 Raki 1877, 358, Klai 1975, 230. Grafenauer 1965, 82 je u tim Slavenima vidio Moravljane. Najnovije je Komatina 2010, 77 pretpostavio da bi to bili balkanski Moravljani.
87 88

184

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 184

5. 4. 2011. 14:45:54

Ranosrednjovjekovni obrati

185

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 185

5. 4. 2011. 14:45:56

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

napadom zacijelo bile zahvaene obje Donjopanonske kneevine, ali je teite udara kao i prethodna dva puta bilo na Prekodravlju.93 Pojedini istraivai s ovim bugarskim upadom povezuju i podatak iz Konstantina Porfirogeneta o neupjenom ratu koji je protiv Hrvata poveo kan Boris.94 Prema njima, rije je o istom dogaaju, dakle Konstantinova vijest odnosi se na bugarsku navalu na franako podruje 853. godine.95 Drugi zastupaju miljenje da su u pitanju dvije odjelite prigode to jest da su Bugari poslije jo jednom navalili, no sada na dalmatinske Hrvate pod knezom Trpimirom.96 Iz ove tvrdnje potom je izveden zakljuak da je hrvatska Dalmatinska kneevina morala izravno graniiti s Bugarima, i to na Savi u dananjoj sjeveroistonoj Bosni.97 Premda se ne moe izvan svake sumnje utvrditi da je kan Boris dvaput vojno intervenirao na zapadu, najprije u Panoniji, a potom protiv Dalmatinske kneevine, neke bi indicije mogle upuivati na to da se barem radilo o dvostrukom udaru. Konstantin Porfirogenet kae da je Boris, ne postigavi nita na pohodu, sklopio mir s Hrvatima i izmijenio darove s njima, a onda dodaje da ovi Hrvati ( ) nikad nisu Bugarima davali danak ve su si oni esto meusobno slali darove radi iskazivanja prijateljstva ( ).98 Budui da spominje ove Hrvate, oito je da je na umu imao jo neke, pri emu bi ti drugi vjerojatno bili Hrvati u Panoniji i Iliriku. Iz samog odlomka jasno je da car pripovijeda o knezu hrvatske Dalmatinske kneevine za kojeg istie da nikada nije bio podreen vladaru Bugarske.99 Otuda se moe zakljuiti da su napadnuti bili dalmatinski Hrvati, a ne junopanonski Slaveni. Ostaje jo pokuati odgovoriti na pitanje jesu li napadi protiv Panonije i Dalmacije mogli bili kronoloki bliski ili su ih razdvajale godine. Borisov prodor u Trpimirovu Hrvatsku obino se datira u vrijeme poslije 853. godine.100 No, nema razloga ne pretpostaviti da su oba napada slijedila neposredno jedan za drugim, jo 853. godine. Tr Usp. Margeti 2000a, 58. On smatra da je napad na samostalnu hrvatsku dravu u Slavoniji krenuo iz Srijema, a udar protiv Pribine s bugarskog podruja sjeverno od Srijema i istono od Dunava, dakle iz Banata (usp. i Wolfram 1995, 314). Dvornik 1964, 110 misli da je napad bio upravljen protiv Panonske Hrvatske. Takoer i Runciman 1930, 91, prema kojem su Bugari namjeravali pripojiti Panonsku Hrvatsku, tada vazalnu franaku dravu. Isto i Klai 1899, 53. Budak 2003 upada u proturjeje jer kae da je Boris poslije 852. godine krenuo u osvajanje Hrvatske vjerojatno iz Slavonije, koja je tada bila pod njegovom vlau (isto, 77), a da je prije toga ustvrdio kako su Franci 845. godine ponovno osvojili istonu Slavoniju i Srijem (isto, 67). 94 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 31, 60-64 (= VIINJ II, 44). 95 Hauptmann 1925, 177-181, Runciman 1930, 91-92, bilj. 2, Margeti 2000a, 58. Prema Hauptmannu, Bugari su pokuali ponovno zauzeti Srijem koji su Francima bili odstupili 845. godine (Hauptmann 1923, 350), ali su im se u tome suprostavili franaki podlonici panonski Hrvati. 96 Raki 1877, 360, ii 1925, 335, Ferjani 1959, 44, bilj. 127, Dvornik 1964, 111, Klai 1975, 230, Brandt 1980, 334, Budak 1994b, 21-22, 2003a, 77, Goldstein 1995, 252. 97 ii 1925, 335. Usp. i Katii 2003, 91. Klai 1975, 230 opreznije se izjanjava i govori o politikom razgranienju. Budak 1994b, 22, 2003a, 77 spominje pak hrvatsku granicu prema sjeveru odnosno istoku. 98 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 31, 64-67 (= VIINJ II, 44). 99 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 31, 58-60 (= VIINJ II, 43-44). 100 Usp. ii 1925, 335, Ferjani 1959, 44, bilj. 127. Budak 2003a, 77 smatra da se to dogodilo poslije 852. godine, dok Klai 1975, 230 i Goldstein 1995, 252 ne iznose dataciju.
93

186

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 186

5. 4. 2011. 14:45:56

Ranosrednjovjekovni obrati

pimir je neim morao izazvati Bugare da su svoju napadaku otricu usmjerili protiv njega, a jedina je prigoda bila upravo bugarska navala na franako podruje. Moda je Trpimir na zahtjev Franaka kao njihov vazal, ali zacijelo i kao saveznik dodravskog donjopanonskog kneza (treba se samo prisjetiti Konstantinove tvrdnje o osobitom prijateljstvu izmeu hrvatskog kneza u Panoniji i hrvatskog kneza u Dalmaciji) uputio vojnu pomo protiv bugarskih eta jer je bio blii bojitu, prije nego to su pristigle franake snage.101 Opasnost od bugarske navale je jamano bila velika budui da ljetopisac kae kako su Bugari bili nadvladani vojevanjem Gospodinovim (sed domino pugnante vincuntur).102 Ovaj komentar moda prikriva injenicu da franake ete i nisu bile osobito snane ili ishod nije bio naroito siguran kad je presudna bila Boja pomo. Kan Boris je zbog novonastale pogibelji na boku skrenuo na jug i provalio u Hrvatsku, ali u toj kaznenoj ekspediciji nije poluio uspjeh nego je pritisnut s lea nadolazeim franakim odredima na brzinu s Hrvatima uglavio mir i povukao se u svoju oblast. Odnosi izmeu Istone Franake i Bugarske normalizirali su se tek 863. godine kad su kralj Ludovik Njemaki i kan Boris sklopili mir i dogovorili savez protiv Moravljana.103

Posljednja desetljea Donjopanonske kneevine


U meuvremenu zbile su se promjene u vodstvu franake prefekture Istok: 854. godine smijenjen je prefekt Ratbod, a dvije godine potom Ludovik je vrhovnu upravu povjerio najstarijem sinu Karlomanu koji je tako preuzeo izravnu nadlenost nad obje Donjopanonske kneevine.104 Nemogue je rei kakvu je i je li uope neku ulogu u sukobima izmeu Karlomana i njegova oca igrao dodravski donjopanonski knez. Moe se pretpostaviti da je pratio razvoj prilika i da se priklanjao strani koja je u datom trenutku imala premo, ne mijeajui se bitnije u nastale sporove u kojima je lako mogao izvui krai kraj. Moda je njegov zadatak leao u tome da pomno straari nad granicom prema Bugarima, ba kao to je Pribina uvao bojinicu prema Moravljanima sve do pogibije 861. godine, i to upravo u borbi protiv moravskoga kneza Rastislava. Na Rastislava se u otporu ocu oslanjao i Karloman nakon to je 861. godine podigao otvorenu pobunu. Iako se mirom izmeu Istonih Franaka i Bugara Karlomanov poloaj pogorao, Ludovik Njemaki morao je u proljee 865. pristati na podjelu drave tako da je Karloman dobio Bavarsku i cijeli franaki jugoistok.105 Time je postao i vrhovnik obojice donjopanonskih knezova. Takav poredak dodatno je bio osnaen 876. godine kad su poslije smrti Ludovika Njemakog njegovi sinovi u skladu sa starim franakim obiajem razdijelili meu sobom dravu kao oevinu, pri emu je Karloman stekao Bavarsku, Panoniju i
Slino tvrdi i Margeti 2000a, 58, ali on navodi da je Ludovik Njemaki pomogao Pribini, a da je Trpimir stigao u obranu slavonskih Hrvata. Ferjani 1959, 44, bilj. 127 dri da je Trpimir kao franaki vazal ratovao protiv Bugara i iziao kao pobjednik. 102 Bertinski godinjaci, a. 853. 103 Usp. Wolfram 1987, 286, 300, 1995, 118-119, 314. Takoer i Bowlus 1995, 140. 104 Mitterauer 1963, 160, Wolfram 1987, 283, 1995, 317. 105 Povijest franakih kraljeva, a. 865 (= Kos 1906, 153).
101

187

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 187

5. 4. 2011. 14:45:57

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Karantaniju te dravine Slavena, eha i Moravljana (regna Sclavorum, Behemensium et Marahensium).106 Karloman je upravu nad Karantanijom i Panonijom smjesta predao izvanbranom sinu Arnulfu koji je tako pod sobom imao i dodravskog donjopanonskog kneza.107 U starijoj hrvatskoj historiografiji smatralo se da je knez (dux) Mutimir kojemu je papa Ivan VIII. uputio 873. godine poslanicu, traei od njega da sprijei protukanonsko djelovanje pojedinih sveenika i da se u crkvenom pogledu pridrui Panonskoj dijecezi, zapravo bio knez u Panoniji izmeu Save i Drave, Braslavov prethodnik, a u novije su se vrijeme tomu priklonili jo neki istraivai.108 No, obino se dri da je rije o srpskom knezu,109 to se s obzirom na nedostatak stvarnih dokaza za drugaiju hipotezu doima najuvjerljivijim. Istina, Mutimir je u pismu nazvan dux Sclavaniae, ali to se nikako ne bi smjelo shvatiti kao da se odnosi na dananju hrvatsku Slavoniju nego je jednostavno opa oznaka za dravu Slavena, dakle u obzir dolazi i Srbija. Papin poziv Mutimiru da se prikljui Panonskoj dijecezi bio je tek pokuaj da se nadoknadi gubitak utjecaja koji je Rimska crkva pretrpjela stavljanjem Bugarske pod okrilje Bizantske crkve.110 Pritom papa nije imao nikakvih iluzija jer je unaprijed ostavio Mutimiru dovoljno manevarskog prostora savjetujui ga da u tome uznastoji koliko moe (quantum potes). Da je Mutimir bio doista dodravski donjopanonski knez, nalazio bi se kao istonofranaki podanik ve pod papinskim vrhovnitvom, pa bi ovakav odabir rijei bio nepotreban. Izlino je i uvoditi u dokazni postupak pretpostavku o bugarskoj vlasti u istonoj Slavoniji i Srijemu koja bi toboe bila prepreka crkvenoj vezi izmeu Rima i srpske drave jer, kao to je ve nekoliko puta bilo istaknuto, Bugari, izuzevi razdoblje od 827. do 828. godine, po svemu sudei nikad nisu uistinu vladali u Meurjeju.111 Napokon, papino obraanje Ludoviku Njemakom u
Reginonova kronika, a. 876 (= Kos 1906, 181). Usp. i ii 1925, 355. Zacijelo je pojam Panonije pokrivao obje donjopanonske kneevine, dodravsku (junu) i prekodravsku (sjevernu). Margeti 2000a, 58 odbija mogunost da je Meurjeje bilo pod Karlomanovom vlau, jer smatra da je Slavonija, na koji bi se prema njemu odnosio spomen regnum Sclavorum, bila samostalna drava. 107 O ovim promjenama usp. Mitterauer 1963, 160-166, Wolfram 1987, 196-197, 283-290. 108 Raki 1877, 368, 1881a, 116, Smiiklas 1882, 197, Klai 1899, 66, Ritig 1910, 53-55. Novije Margeti 2000a, 59-64. I Budak 2000, 399 smatra da je pretpostavka F. Rakog vrlo prihvatljiva, ali istovremeno istie da se ne moe potpuno prihvatiti zbog nedostatka dokaza. Za pismo od kojeg su sauvana samo dva odlomka usp. Raki 1877, 367-368, ii 1914a, 200, 1925, 397-398, bilj. 46-47. 109 Usp. ii 1925, 342, bilj. 47, 397-398. Takoer i ivkovi 2001, 16-17, uz bilj. 70 za dodatnu literaturu. Srpskog kneza Mutimira, suvremenika bugarskog kana Borisa, spominje i car-pisac Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 32, 42-68 (= VIINJ II, 51-53). Wolfram 1987, 298 je u njemu vidio hrvatskog dalmatinskog kneza Mutimira (Muncimira). 110 O tome usp. Beck 1971, 200, 203-204. 111 Argument o bugarskoj vlasti u istonoj Slavoniji i Srijemu potee Margeti 2000a, 62. Hauptmann 1923, 349 ide obrnutim putem: budui da bi bugarsko gospodstvo nad Srijemom tvorilo klin izmeu Metodija i Srba, injenica to Ivan VIII. pie srpskom knezu Mutimiru da se pridrui Panonskoj crkvi svjedoi o tome da Bugari nisu drali srijemsku oblast. Istodobno tvrdi da su Bugari zavladali Srijemom izmeu 873. i 879. godine (isto, 345, 349; takoer i Ferjani 1969, 50), to preuzima Klai 1983, 17, 34, domeui da je tada poela bizantskobugarska borba za to podruje (usp. i Tomii 1994a, 99). No, u 9. stoljeu Bizant i Bugarska
106

188

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 188

5. 4. 2011. 14:45:57

Ranosrednjovjekovni obrati

vezi s podvrgnutou Panonske dijeceze Svetoj stolici tie se iskljuivo problema viih crkvenih ovlasti nad podrujem Metodijeve nadbiskupije budui da je njih svojatao salzburki nadbiskup.112 U ovo se uklapa i papin zahtjev Karlomanu da omogui Metodiju slobodno djelovanje na njegovu nadbiskupskom podruju.113 Na temelju svega iznesenog nema prave osnove smatrati Mutimira dodravskim donjopanonskim knezom.114 Naprotiv, Braslav (Brazlowo, Brazlavo) je to bio izvan svake sumnje. Uz Ljudevita, on je jedini donjopanonski knez o kojemu vrela donose neto vie podataka.115 Prvi put se pojavljuje u jesen 884. kad kod dananje rjeice Mali Tulln, desne pritoke Dunava, na zapadnim padinama Beke ume izraava svoju pokornost franakom caru Karlu III. Debelom (881.887.).116 Nedugo prije na istom je mjestu to formalno uinio moravski knez Svatopluk / Svetopelek I. (870.894.), ime su Franci priznali njegovu vlast u zamjenu za vazalsku prisegu. Braslav se spominje kao knez (dux) dravine / kneevine izmeu Drave i Save (regnum inter Dravo et Savo flumine).117 On Karlu III. dolazi kao podlonik (subditus) i pridruuje se njegovom
nisu ratovali oko Srijema. Hipotezu o obnovi bugarske vlasti u Srijemu izvori ne potkrepljuju. I Wolfram 1987, 297 je mislio da se sredite Metodijeve Sirmijske nadbiskupije nalazilo pod bugarskom vlau. Za papino pismo usp. Kos 1906, 162-164. Margeti 2000a, 62, 64 se dotie ovoga elei pokazati da je preko Panonske nadbiskupije papa htio ostvariti dominantan poloaj u Slavoniji. To je neosnovana pretpostavka jer je poznato da se Metodije najvie oslanjao na donjopanonskog kneza Kocelja i imao prvenstven zadatak djelovati u Moravskoj Kneevini (usp. Wolfram 1987, 296-300). Dodue, papa je obnovom Sirmijske nadbiskupije jasno istaknuo svoja vrhovna crkvenoupravna prava u Zapadnom Iliriku, ali i nakanio osnaiti svoj poloaj u Ilirikoj prefekturi (Istonom Iliriku), gdje je neko postojao papinski vikarijat (za pojedinosti vidi poglavlje Crkva i kranstvo u Meurjeju od kraja 4. do kraja 11. stoljea). Usp. Kos 1906, 172. Papina uputa Mutimiru da se prikljui Panonskoj dijecezi nije bila nipoto neutemeljena budui da je Sirmijska metropolija neko obuhvaala i Prvu Meziju (usp. Brato 1983, 268-270, 1987, 156-157, 159), gdje se sada jednim dijelom prostirala srpska kneevina. O njemu usp. ii 1925, 396-397, Klai 1975, 272-273, Wolfram 1987, 199, 304, 306, 357, 1995, 58, 91-93, Budak 1994b, 105, 2003a, 67, Goldstein 1995, 270-271, 1996, 228-229, Budak Raukar 2006, 105. Grafenauer 1965, 112 Braslava naziva knezom Posavske Hrvatske, to dijelom poiva i na injenici da je smatrao kako su dananja istona Slavoniju i Srijem pripadali prekodravskoj Donjoj Panoniji, pa je Braslav po njemu upravljao samo zapadnim i sredinjim dijelom Meurjeja. Karlo III. je kao istonofranaki kralj od 876, lotarinki kralj od 882. i zapadnofranaki kralj od 884. godine zavladao gotovo cijelim podrujem nekada jedinstvenog Franakog Carstva. AFCR, a. 884 (= Raki 1877, 379, Kos 1906, 205). Goldstein 1995, 270, 1996, 228, Margeti 2000a, 64 regnum prevode kao vlast, no to nije dobar odabir jer franaki izvor tim pojmom oznauje vladavinsko podruje, to se vidi i iz prethodne reenice, gdje se kae da knez Svatopluk, uinjen, kao to je obiaj, vazalom rukama carevim, potvrdio mu je vjernost prisegom i da sve dok je Karlo iv nee u njegovo kraljevstvo doi s neprijateljskom vojskom (Zuentibaldus dux... homo, sicut mos est, per manus imperatoris efficitur, contestatus illi fidelitatem iuramento, et usque dum Karolus vixisset, nunquam in regnum suum hostili exercitu esset venturus). Goldstein (1995, 270, 1996, 228) je i pogreno shvatio vrelo jer prema njemu Karlo na putu u Italiju ide preko Braslavove zemlje, dok je knez zapravo stigao k caru. Prijevod glasi: Kad je poslije doao knez Braslav koji je u to vrijeme drao kneevinu izmeu rijeke Drave i Save i pridruio se njegovoj sviti kao podlonik, kralj se preko Karantanije usmjerio
189

112

113 114

115

116

117

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 189

5. 4. 2011. 14:45:57

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

dvoru,118 oito ga pratei na proputovanju kroz Karantaniju u Italiju, to nedvojbeno pokazuje da je bio vjeran franaki vazal.119 Drugi put izvori biljee kneza Braslava u ulozi savjetodavca koji s Arnulfom Karantanskim, tada ve istonofranakim kraljem (od 887.), a poslije i franakim carem (896.899.), u proljee 892. u Hengstfeldu u dananjoj tajerskoj razmatra ponajbolje vrijeme i mjesto za napad na kneza Svatopluka.120 Oigledno je Arnulf cijenio Braslavov savjet i imao u njega znatno povjerenje, a zacijelo je i trebao nekog tko mu je bio u stanju tono opisati prilike na temelju saznanja iz prve ruke.121 Ovo bi moda moglo upuivati na zakljuak da je Braslav bio Arnulfov pouzdanik iz vremena dok je ovaj u ime oca Karlomana (do 879.), a zatim i strieva Ludovika II. Mlaeg (876.882.) i Karla III. upravljao cijelim franakim jugoistokom.122 Nije nevjerojatno da je Braslav i osobno sudjelovao u pohodu koji je Arnulf poveo u srpnju 892. protiv Svatopluka,123 premda izvori o tome ute. Za obraun protiv Moravljana istonofranaki se kralj obratio i Bugarima, uputivi u rujnu 892. poslanike bugarskom kanu Vladimiru (889.893.) radi obnove prijanjeg mira i uvoenja zajednikog solnog embarga protiv Moravske kneevine.124 Arnulfovo je izaslanstvo, kako ne bi palo u zasjedu Svatoplukovih odreda, moralo od Braslavove kneevine (de regno Brazlavonis) putovati rijekama Odrom, Kupom i Savom, zacijelo sve do ua u Dunav, kad je stiglo na bugarsko podruje.125 Vratili su se vjerojatno istim
u Italiju (Postea veniente Brazlowoni duce, qui in id tempus regnum inter Dravo et Savo flumine tenuit, suaeque miliciae subditus adiungitur, rex per Carentam in Italiam perrexit). Car je zapravo spremao pohod protiv Svatopluka koji je ranije te godine, jednako kao i 883, opustoio prostrana podruja Panonije istono od Rabe (o tim napadima moravskog kneza svjedoe AFCR, a. 884 = Kos 1906, 203-205; usp. Wolfram 1987, 292, 364). Margeti 2000a, 64 pogreno misli da je Braslav bio u puno labavijem odnosu podlonosti prema franakom caru od Svatopluka, da je samo priznao carevu vlast, a da je Svatopluk bio pravi vazal. Za Braslava se jasno kae da je kao podlonik prikljuen carskom dvoru, ime je naglaena njegova zavisnost o franakom vrhovnitvu, dok je Svatopluk postao 884. carski vazal, to je uvrstilo i ozakonilo njegovu vlast u sklopu ondanje zapadne hijerarhije drava (usp. tih 1983, 179, Wolfram 1987, 364). S velikom se sigurnou moe pretpostaviti da je i Braslav drao svoju kneevinu kao franaki vazal (Wolfram 1987, 199, 357 smatra da je on 884. takoer poloio vazalsku prisegu). ii 1925, 396 smatra da se Braslav sastao sa Svatoplukom i Metodijem (usp. i Markovi 2002, 62), ali za to nema dokaza. U vrelu se istie da je Braslav doao poslije (postea veniente) pa je malo vjerojatno da se susreo s moravskim knezom. AFCR, a. 892 (= Raki 1877, 379-380, Kos 1906, 229). Usp. i Bowlus 1995, 226. On pretpostavlja da Arnulf nije pozvao Braslava na dvor ve se s njim sastao u Hengstfeldu zato to je Braslavova kneevina moda bila neposredno ugroena. Fuldski godinjaci, a. 887 (= Kos 1906, 212) biljei da je u studenom 887. Arnulf sa snanim odredom Noriana odnosno Bavaraca i Slavena (manus valida Noricorum et Sclavorum) nadvladao Karla III. Moda su se meu tim Slavenima nalazile i Braslavove ete, iako je najvie moralo biti karantanskih Slavena (usp. Kos 1906, 212, bilj. 1). AFCR, a. 892 (= Raki 1877, 380, Kos 1906, 231-231). Arnulf je vodio vojsku sastavljenu od Frankonaca, Bavaraca i Alamana, a u pomo je pozvao i Maare. Vajay 1968, 22 uzima Braslavovo sudionitvo kao gotovu injenicu. Fuldski godinjaci, a. 892 (= Raki 1877, 380, Kos 1906, 231). Prijanji mir ( pristina pax) bez sumnje se odnosi na mirovni sporazum iz 863. godine (vidi str. 187). Bugari su inae 882. godine provalili u Moravsku (AFCR, a. 884 = Kos 1906, 202-203; usp. Wolfram 1987, 291-292). Moe se pretpostaviti da su franaki poslanici doekani u Beogradu, gdje je bila stacionirana bugarska posada (usp. Kali-Mijukovi 1974a, 123).
190

118

119

120 121

122

123

124

125

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 190

5. 4. 2011. 14:45:57

Ranosrednjovjekovni obrati

putem u svibnju 893. godine.126 Itinerarij Arnulfovih poslanika pokazuje ne samo da je Svatoplukov utjecaj sezao po cijeloj sjevernoj Panoniji, ime su bile prekinute kopnene veze,127 nego i da je zbog njega Drava postala nesigurnim prometnim pravcem. Ovo pak upuuje na zakljuak da je u Svatoplukovu domaaju bila i Braslavova dodravska Donjopanonska kneevina. Dodue, iz toga se ne smije zakljuivati da se Moravska kneevina pod Svatoplukom proirila sjevernom Panonijom do Drave.128 Ubrzo je postalo bjelodano da prava opasnost nisu Svatoplukovi Moravljani nego Maari. Oni su 894. godine provalili u Panoniju i estoko je opustoili i oplijenili, poinivi svakojaka nasilja.129 Ovo je ponukalo Istone Franke i Moravljane da ve u jesen 894., nedugo nakon Svatoplukove smrti, sklope mir.130 Daljnji korak u jaanju obrane prema Maarima poduzeo je Arnulf kad je obranu prekodravske Donjopanonske kneevine povjerio 896. godine svom prokuanom vazalu Braslavu koji je cijelu oblast s njezinim sreditem Blatogradom dobio u feud.131 Time je prvi put od uspostave franake vlasti prostor i juno i sjeverno od Drave bio zdruen pod izravnom upravom jednog kneza. Prekodravskom Donjopanonskom kneevinom su od smrti kneza Kocelja oko 875. izravno ravnali lanovi karolinke dinastije kao upravitelji franakog jugoistoka, najprije Karloman do 876., a potom Arnulf, do 887. kao vojvoda (dux), a otada i kao kralj. Mogue je da je Arnulf nadzor nad ovom oblasti Braslavu povjerio jo 887. godine kad je postao kraljem (s njim se savjetovao u vezi s napadom na Svatopluka 892. godine, to znai da je Braslav jako dobro poznavao prilike u cijelom donjopanonskom Podunavlju), ali bi mu poloaj formalizirao nakon to je porasla pogibelj od Maara. Iz svih navedenih podataka vidljivo je da se zanimanje franakih analista za Braslava zasnivalo na vanosti koju je imao u onodobnim sloenim odnosima izmeu Istonih Franaka, Moravljana i Maara u srednjem Podunavlju. Ovo moe objasniti i injenicu da vrela krajnje nesustavno donose vijesti o slavenskim knezovima u Meurjeju: naime, on im nisu bili dovoljno bitni jer je teite franakih interesa lealo poglavito u sjevernoj Panoniji. Navod o preputanju prekodravske Donjopanonske kneevine posljednji je siguran povijesni podatak o Braslavu. Neki smatraju da bi on bio i inae nepoznati Priznolav
Usp. Kos 1906, 231. To se naglaava u AFCR, a. 892 (= Raki 1877, 380, Kos 1906, 231): Missi autem propter insidias Zuentibaldi ducis terrestre iter non valentes habere (...), Poslanici pak koji nisu zbog Svatoplukovih zasjeda mogli ii kopnenim putem (...). 128 Usp. tih 1983, 177-183). Ni geografski podaci iz Konstantina Porfirogeneta, O upravljanju Carstvom c. 40, 31-34 (uz c. 13, 3-7, c. 42, 15-20) ne pruaju osnovu za tumaenje da je Srijem pripadao Moravskoj (usp. Hauptmann 1920, 238-241, tih 1983, 182-183). Za pregled miljenja o opsegu Moravske pod Svatoplukom usp. i Ss 1973, 50-63. 129 AFCR, a. 894. Usp. Lttich 1910, 25-26, Fasoli 1945, 91, tih 1983, 183-184, Gyrffy 1975, 16-17, 1985, 237-238, 1991, 42-43, Wolfram 1987, 374, 1995, 316, Fodor 1996, 17. Wolfram 1995, 316 iznosi pretpostavku da se maarski napad na Panoniju, kao i njihov pohod protiv Bugara 895. godine (usp. Lttich 1910, 27-31, Bttner 1956, 437, Vajay 1968, 25-26, Moravcsik 1970, 49-52, tih 1983, 184, Gyrffy 1975, 15-16, 1985, 236, Fodor 1996, 16-17, Krist 1996, 194), odigrao u istonoj Slavoniji, ali to nije vjerojatno. 130 AFCR, a. 894. Usp. Wolfram 1987, 374. 131 AFCR, a. 896 (= Raki 1877, 381, Kos 1906, 235). Usp. i tih 1983, 184, Bowlus 1995, 242, Margeti 2000a, 64.
126 127

191

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 191

5. 4. 2011. 14:45:57

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

(Priznolawus) koji je 898. godine zarobio Arnulfova protivnika, bavarskog velikaa Erimperta i izruio ga karantanskom markgrofu Luitpoldu.132 Meutim, to je malo vjerojatno.133 Bila su iznesena i miljenja da je Braslav poginuo 900. godine u Panoniji sjeverno od Drave u maarskom napadu,134 odnosno 901. godine u maarskoj navali na Blatograd,135 ali i da je Braslav bio djelatan u Meurjeju do moda 903. godine.136 Prema nekima, donjopanononskog je kneza zapravo porazio i protjerao moravski knez Mojmir II. koji je 899. godine provalio u Panoniju.137 U dosadanjim historiografskim promiljanjima Braslavova bi sudbina ponajprije ovisila o smjeru i karakteru maarskog prodora 900. godine, nakon to su se u ljeto iste godine povukli iz Italije. U izvorima se izriito kae da su se Maari u povratku kretali istim putem kojim su i doli u Italiju.138 Pojedini istraivai misle da su maarski odredi prolazili savskodravsko-dunavskim meurjejem.139 No, uvrijeen rimskodobni put iz unutranjosti Panonije u Italiju iao je od Savarije preko Petoviona, Celeje i Emone na Akvileju, junim dijelom prastarog Jantarskog puta. On je i postao poznat kao ugarska cesta (strata Ungarorum).140 Otuda je mnogo vea vjerojatnost da su Maari ili upravo tim
AFCR, a. 898 (= Kos 1906, 240). Tako misle, primjerice, Kos 1906, 240, Kos 1955, 125, Wolfram 1995, 92, Margeti 2000a, 65. Usp. i tih 1983, 185 i bilj. 112. 133 tih 1983, 185 istie s pravom da sastavlja Regensburkog nastavka Fuldskih godinjaka (AFCR) Braslava dosljedno naziva Brazlowo, Brazlavo, dok za Priznolava kae da je neki slavenski knez (Priznolawus, quodam Sclavus dux), koji se dodue dokazao vjernim caru (qui et ipse imperatori fidus probatur). Valja navesti da Wolfram 1995, 92 dri kako je Bratislava, koju povezuje s toponimima Brezalauspurc i Braslavespurch, dobila ime po Braslavu. S druge strane, Boba 1989, 9-23, Krist 1993, 18 i Bowlus 1995, 258-261 misle da se ti toponimi odnose na Blatograd, gdje bi se vodila estoka bitka u kojoj su Maari u srpnju 907. hametice potukli istonofranaku vojsku. 134 Takvo miljenje izraava Wolfram 1995, 92. Usp. i Veszprmy Schaer 1999, 87, bilj. 2 (teta dodue to ovi autori za Braslava kau tek a certain Brazlawo). Ono se zasniva na navodu iz Povijesti Ugra imuna Kze nastale u 13. stoljeu (c. 35), gdje se spominje dux Waratizlaus. Iznesena godina Braslavove pogibije zakljuuje se prema navodu iz AFCA, a. 900 (= Kos 1906, 242) da su Maari na povratku iz Italije, u koju su bili provalili prethodne godine, najveim dijelom (ex maxima parte) opustoili Panoniju. Slino misli i tih 1983, 188, koji povezuje vijesti iz AFCA, a. 900 (pustoenje Panonije), Hermana Kontrakta, a. 900 (Maari su zaposjeli opustoene Panonije, depopulatae Pannoniae) i Povijesti Ugra (GHung), c. 44, 47 (pohod kneza rpda kojim je podvrgnuta Panonija do Drave i napadnute Karantanija i Lombardija). Usp. i Fasoli 1945, 111. 135 Vajay 1968, 32. Prema Wolframu 1987, 357, Blatograd i Sisak postali su plijenom Maara nedugo poslije 896. godine. 136 Mitterauer 1963, 168. 137 Rna-Tas 1999, 337. Napad Mojmira II. na Panoniju spominje i Gyrffy 1985, 241 s pozivom na Niederaltaike nastavke Fuldskih godinjaka (AFCA), ali ondje se biljee samo istonofranake navale uperene protiv Mojmira (dvaput 899. godine i jednom 900. godine, a. 899, 900, dok je 901. godine sklopljen mir, a. 901). Stoga je provenijencija podatka krajnje upitna, a jo i vie zakljuak izveden iz njega. 138 AFCA, a. 900: Ipsi [sc. Avari qui dicuntur Ungari] eadem via qua intraverunt, Pannoniam ex maxima parte devastantes, regressi sunt. 139 Usp. Gyrffy 1970, 224, 1971, 297-298, 1975, 23-24, Klai 1987, 23, Krist 1996, 198. Gyrffy 1975, 23 ak misli da su Maari za prolazak do Italije dobili od Braslava vodie. 140 Usp. Kos 1906, LI, tih 1983, 192, uz bilj. 179, Margeti 1995, 98.
132

192

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 192

5. 4. 2011. 14:45:58

Ranosrednjovjekovni obrati

pravcem. Naime, Dunav su zacijelo preli na toci u sjevernoj, prekodravskoj Panoniji pa bi zapravo morali mnogo due putovati da su se potom usmjerili ravno na jug, prebacili se preko Drave i nakon toga stupali Meurjejem. Uostalom, tako bi proli i veim dijelom Braslavove kneevine, to bi on bez sumnje unaprijed elio izbjei. to se tie karaktera maarskog udara 900. godine, u pravilu se smatra ili pljakom na povratku iz Italije koja je bila uvod u osvajanje Panonije141 ili novim upadom u kojem je bilo presueno Braslavovoj vlasti.142 Bio je iznesen i prigovor da Maari nisu mogli 900. godine opustoiti franaku Panoniju jer bi u protivnom to doznali Istoni Franci i bili spremni na mogui maarski napad, a zapravo im je on u jesen iste godine doao kao potpuno iznenaenje.143 ini se da iz navedenih podataka moe ocrtati sljedei tijek dogaaja: Maari su kao Arnulfovi saveznici, a moda pod nadzorom kneza Braslava proli 899. godine sjevernu Panoniju sve do Ptuja i nakon toga starim prometnim pravcem prema Akvileji stigli u Italiju. Kad je poetkom prosinca umro car Arnulf, ugovor koji su sklopili s njim prestao je vrijediti, no ostali su prezimiti u Italiji. U meuvremenu je u veljai 900. na prijestolje zasjeo Arnulfov maloljetni sin Ludovik III. Dijete (900.911.), pa su prvi koraci predstavnika nove kraljevske vlasti bili logino usmjereni prema uvrenju pozicija. Ovo su iskoristili Maari koji su sada za vlastiti raun ratovali u sjevernoj Italiji da bi se u ljeto povukli potkupljeni darovima italskog kralja Berengara I. (888.924., car od 915.) i natovareni plijenom.144 Za povratak odabrali su isti put od Akvileje do Ptuja koji im je ve bio poznat. No, uavi u sjevernu Panoniju, upustili su se u pljaku koja je prerasla u osvajaki pohod.145 Stoga su Istonim Francima smjesta uputili poslanike radi sklapanja mira, ali je poslanstvo bilo odbijeno pod sumnjom da je rije o uhodama.146 Otada je izmeu Maara i Istone Franake ponovno vladalo ratno stanje, a da Franci jednostavno nisu imali vremena na brzinu ustrojiti uinkovitu obranu jer prekodravske Donjopanonske kneevine koja je tvorila pretprostor izmeu njih i Maara vie nije bilo niti sabrati vojne snage zauzete ratovanjem protiv Moravljana. Ovo je Panoniju i jugoistonu franaku granicu u prvi mah izruilo Maarima na milost i nemilost. Maari su preko Ennsa u kasnu jesen nesmetano prodrli u Bavarsku i povukli se s plijenom.
Fasoli 1945, 111, Gyrffi 1975, 24, tih 1983, 188. Slino i Lttich 1910, 46, koji dodue ne spominje pustoenje Panonije. Prema Kristu 1993, 16-17, Maari su na povratku iz Italije opustoili juni dio Panonije, ali ga tada jo nisu osvojili. No, malo je vjerojatno da su prolazili Meurjejem. I Bowlus 1995, 246 zakljuuje da su Maari proli Braslavovom kneevinom, no u skladu s tezom o smjetaju Moravske uz jugoistonu granicu Franakog Carstva navodi da su tada napali Moravljane u jugoistonoj Panoniji. 142 Vajay 1968, 32 (on ipak uzima da su se Maari zadrali u Italiji do ljeta 900., a da su nakon povratka provalili u kasno ljeto u Panoniju). Tth 1999, 205 smatra moguim, ali ne i sigurnim da su Maari prezimili u Italiji tijekom pohoda 899. godine. 143 Bowlus 1995, 245-246. 144 Vajay 1968, 32, tih 1983, 188. tih pogreno datira pustoenje Panonije koncem proljea. 145 Maari su u vrijeme navale na Bavarsku, o kojoj svjedoe AFCA, a. 900, morali ve vladati znatnim dijelom Panonije budui da izvor istie da su se Maari s pohoda vratili na svoje, u Panoniju (Ungari... redierunt, unde venerant, ad sua in Pannoniam). U Bavarsku su provalili preko rijeke Enns (Anesus fluvius), to upuuje na zakljuak da su jednim smjerom prodirali izravno iz Panonije. 146 AFCA, a. 900.
141

193

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 193

5. 4. 2011. 14:45:58

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Ipak, dio maarskih napadaa, koji je provalio sa sjevera preko Dunava, potukao je u studenom 900. bavarski markgrof Luitpold.147 Borbe su se nastavile i nagodinu.148 Braslavova uloga u ovim sukobima je potpuno nedokuiva. Nemogue je utvrditi je li uope pruio otpor Maarima kad su u kasno ljeto 900. pustoili sjevernom Panonijom, budui da izvori o tome ne izvjeuju. Moda bi stoga prije valjalo pretpostaviti da se donjopanonski knez povukao pred maarskom silom i prepustio sjevernopanonski prostor njegovoj sudbini. S druge strane, nije niti sigurno da je Braslav u to vrijeme vie bio iv s obzirom na to da se posljednji put spominje 896. godine. Ako jest potraio zaklon na matinom podruju u Meurjeju, u svom izvornom sreditu Sisku, ondje se moda mogao odrati jo neko vrijeme. Ne bi bilo neprihvatljivo pretpostaviti da su Maari poduzeli zaseban pohod ili nekoliko njih protiv dodravske Donje Panonije i tako dokrajili tamonju slavensku kneevinu, upravo kao to su unitili Moravsku kneevinu. Poznata je iz ugarskog izvora s kraja 12. stoljea pripovijest o trojici ratovoa Bulcsu, Llu i Botondu koje je njihov vrhovnik, maarski knez rpd (oko 895.oko 907.), postavio na elo konjanike vojske s kojom su ratovali protiv Bugara i neuspjeno opsjeli Beograd,149 zatim toboe duboko prodrli na bugarsko podruje i u Raku, usput podvrgavajui mjesne knezove, te na zapad dospjeli sve do Jadranskog mora, pokorivi Split i cijelu Hrvatsku,150 a drugom se prigodom od gore (vrelo doslovce kae uma, silva) Petrov Gvozd (Peturgoz) spustili do Kupe (Culpe), ondje se isprva utaborili, nato preli i Kupu i poslije nje Savu (Zoua), pa redom u istoj navali osvojili utvrde (castra) Zagreb (Zabrag), Poegu (Posaga) i Vukovo (Vlcou).151 Ve na prvi je pogled sasvim razvidno kako tota iz ovog prikaza pripada kasnijem vremenu ili znakovito preuveliava stvarne povijesne dogaaje.152 No, jednako tako pojedini bi podaci mogli biti odraz tone tradicije o provalama koje su za poglaviti cilj imale uvrstiti maarsku vlast u Karpatskoj kotlini. Misli se da bi gore spomenute utvrde postojale u ovo vrijeme, iako vijest o tomu da su ih Maari osvojili ne mora biti tona odnosno da su pojedina mjesta doista mogla biti zauzeta, ali da se moda radilo o pljaki i pustoenju, a ne i o trajnom zaposjedanju.153 Ovaj se maarski nasrtaj u hrvatskoj historiografiji datira okvirno 10. odnosno prvom polovinom 10. stoljea,154 iako je doista mogao pripadati i vremenu kneza rpda.155
AFCA, a. 900. Usp. Lttich 1910, 47-48, Fasoli 1945, 113, Vajay 1968, 33, tih 1983, 188-189, Wolfram 1987, 306. 149 GHung, c. 41. Usp. Kali-Mijukovi 1974a, 123-124. Izvor kae da su maarske ete Dunav prele na mjestu gdje se u njega ulijeva Sava. 150 GHung, c. 42. 151 GHung, c. 43. U novijoj hrvatskoj historiografiji uglavnom se prihvaa povjesnost ovog dogaaja, dok se u starijoj zabacivao (usp. Klai 1882a, 14-18, 1913, 18-19), ega ima i danas (usp. Buntak 1996, 30, Markovi 2002, 62). Dakako, u usvajanju ovih podataka nuan je oprez (usp. Andri 2005a, 226). 152 O ciljevima i metodama anonimnog pisca Djela Ugr (Gesta Hungarorum) usp. Gyrffy 1965, 27-51. 153 Goldstein 1995, 164, 1996, 230. Usp. i Klai 1982, 21, 1987, 26. 154 Goldstein 1995, 164, 1996, 230, Horvat 1994b, 8, Tomii 1994a, 102. 155 To je ve tvrdila Klai 1983, 35 (vidi i Andri 2005a, 226).
147 148

194

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 194

5. 4. 2011. 14:45:58

Ranosrednjovjekovni obrati

U vremenu od 903. do 907. godine, dakle u razdoblju rpdove samovlade, Maari jedva da su poduzimali pohode na zapad.156 To im je omoguilo da snage iskoriste za jaanje svog poloaja u Panoniji, emu je poglavito smjerala konana likvidacija Moravske kneevine, ali i navale na jug i istok. Stoga se dodravska Donjopanonska kneevina mogla upravo tada uruiti pod silovitim nasrtajima maarskih konjanika kojima nisu mogli odoljeti ni Moravljani ni Istoni Franci, ime je dokrajen franaki politiki okvir u Meurjeju. Unato tome, nema svjedoanstava da su Maari zauzeli cijeli prostor kneevine pa ak niti njezin vei dio.157 Jedino Konstantin Porfirogenet zna za prisutnost Maara u istonom dijelu Meurjeja, u Srijemu. Naime, on biljei da Maari () ive izmeu Dunava i Save ( ).158 Ovaj podatak se uostalom moe dobro uklopiti u tvrdnju da je Maarima prvenstveno bilo stalo zaposjesti pogodne rijene prijelaze i sjecita putova odnosno zauzeti oblasti koje su im trebale posluiti kao obrambene zone i odskona daska za daljnje prodore. Obino se maarsko zaposjedanje Srijema i dananje istone Slavonije stavlja u vrijeme nakon smrti bugarskog cara Simeona (893.927.), budui da bizantski izvori izvjeuju o tome da Maari prijete Bugarskoj ratom, a uvrijeeno je miljenje da su Srijemom vladali Bugari.159 No, kao to je ve viekratno naglaeno, nema stvarnih dokaza o bugarskoj vlasti u istonom Meurjeju, pa je loginije zakljuiti da su se Maari domogli Srijema slomom dodravske Donjopanonske kneevine. irenjem vlasti sve do Save u zapadnom Meurjeju ionako ne bi nita dobili budui da Posavina nije bila kljuna za navale u Italiju.160 Dodue, moglo bi se uvjetno prihvatiti da su Maari jo neko vrijeme u prvoj polovini 10. stoljea drali dijelove zapadnog Meurjeja,161 jer bi svjedoilo o potrebi da se na pohodima zauzmu poloaji uz prikladne rijene prijelaze ili openito strateki vana mjesta. No, Maari nisu tada trajno zaposjeli ove krajeve, o emu svjedoe i Djela Ugr, gdje se kae da je knez rpd sebi podloio panonsku zemlju sve do rijeke Drave (subiugaret sibi terram Pannoniae usque ad fluvium
Izvori biljee samo upad u Bavarsku 903., u Italiju 904. i Sasku 906. godine (usp. Vajay 1968, 37-39, 41). 157 Goldstein 1996, 230 zapaa da je vlast Maara u Meurjeju morala biti ograniena na dranje pojedinih uporita, dok bi ostalo ozemlje bilo neovisno o njima. Prema Tomiiu 1994a, 102, Slavonija je bila svojevrstan koridor kojim su Maari od 934. godine nadalje prodirali junije prema bizantskom podruju ili se dolinom Save vraali iz pljakakih pohoda sa zapada (slino i Klai 1987, 23, koja izriito kae da su Maari usput prolazili naim krajevima). Nema razloga pretpostavljati da su Maari ili Posavinom na povratku sa zapadnih, tonije italskih pohoda jer Meurjejem nije prolazio glavni put koji je Italiju spajao s Panonijom. 158 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom c. 42, 18-20. Usp. Gyrffy 1959, 17. On je identificirao etiri naselja prozvana po doseljenim maarskim plemenima, Nyk kraj Nutra u vukovskom komitatu te Nyk, Megyer i Tarjn u srijemskom komitatu, koja su, prema njemu, mogla najkasnije nastati pod Stjepanom I. (997.1038.). Ovo prihvaa i Klai 1983, 34-35. 159 Teofanov nastavlja, 6.22. Usp. ii 1925, 428-429, Dini 1931, 2, Ferjani 1969, 50, Fine 1983, 263. 160 GHung, c. 41 biljei da je rpd zaposjeo cijelo dunavsko-tisko meurjeje sve do Slankamena (Zoloncaman). I Klai 1987, 24-25 zakljuuje da Maari nisu ve na poetku 10. stoljea namjeravali osvajati Meurjeje, no istodobno kae da su mogli organizirati svoju vlast i preko Drave i preko Save (isto, 26). 161 Tako misli Gyrffy 1985, 263, spominjui s tim u vezi Zagreb i itarjevo.
156

195

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 195

5. 4. 2011. 14:45:58

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Droua).162 Nasuprot tomu, Srijem je imao znatnu vanost kao pogranino podruje prema Bugarima odnosno zbog blizine bugarskog Beograda, ali i prema Srbima i, u konanici, prema Bizantu. Moglo bi se otuda predmnijevati kako su Maari, nakon to se uslijed njihovih navala raspala dodravska Donjopanonska kneevina, njezin manji dio (istoni) stavili pod izravni nadzor, dok su vei dio (zapadni i sredinji) ostavili nezaposjednutim kao svojevrsno predzie prema hrvatskoj kneevini na jugu.163 U skoranje je vrijeme u hrvatskoj historiografiji postavljena hipoteza prema kojoj se Braslavova kneevina nalazila na irem prostoru Kranjske, to e rei u dananjoj Sloveniji.164 Glavni argument za tu tezu pronalazi se u vijesti izvora da su poslanici kralja Arnulfa, upueni 892. godine u Bugarsku, putovali od Braslavove kneevine (de regno Brazlavonis) rijekama Odrom, Kupom i Savom, pri emu se zakljuuje da su prije dolaska do spomenutih rijeka napustili Braslavovo podruje. To se nastoji potkrijepiti tvrdnjama da se Ratimirova oblast nalazila Kranjskoj na sjever jer je Pribina, nakon Ratimirova poraza, preao Savu da bi stigao gornjosavskom (kranjskom) grofu Salahonu te da je Svatoplukovih ljudi moralo biti sjeverno od Save, moda i oko Zagreba, zbog ega je Arnulfovo poslanstvo bilo prisiljeno odabrati navedeni itinerarij.165 Meutim, u tridesetim godinama 9. stoljea nema mjesta za oblast nekog slavenskog kneza izmeu Kranjske i Karantanije jer su obje bile ustrojene kao franake grofovije moda ve 828. godine, poslije smjenjivanja furlanskog vojvode Baldrika.166 Da je Ratimirovo podruje bilo sjeverno od Kranjske, ne samo da bi Pribina najprije morao prijei Dravu da stigne k Salahonu nego bi se i vlast Bugara morala protezati duboko u Meurjeje budui da je Pribina od njih pobjegao Ratimiru, to nikako ne moe biti (bi li se bivi njitranski knez, u strahu od prefekta Ratboda, uope bio sklonio k Ratimiru da je ovaj bio takorei prikljeten izmeu dvije franake grofovije?). Napokon, nije potrebno zakljuivati da su Svatoplukove ete zasjele na prostoru izmeu Save i Drave, ak do Zagreba, samo zato to su istonofranaki poslanici plovili Odrom, Kupom i Savom kako bi izbjegli mogue zarobljavanje. Iz izvora je vidljivo da je Svatopluk djelovao u prekodravskoj Panoniji koja je izravno potpadala pod Arnulfa pa nije imao niti to traiti tako daleko na jugu. Stoga je kopneni put (terrestre iter) spomenut u vrelu zacijelo prolazio prekodravskom Donjom Panonijom. Poslanici nisu mogli odabrati ni Dravu za svoje putovanje jer je ona protjecala uz samo ugroeno podruje. Jedini dovoljno dugi vodotok koji im je preostao bila je Sava. Odgovor na to zato nisu plovili Savom cijelo vrijeme ve su se na nju spojili preko Odre i Kupe, dakle jamano kod Siska, moda lei u obiljejima njezina gornjeg toka, ega su bili svjesni i Franci, jer vrelo kae per fluente Save fluminis, po mirnom toku rijeke Save.
GHung, c. 47. Otuda je savsko-dravsko meurjeje u historiografiji prozvano niijom zemljom, terra nullius, prostorom bez prave vlasti (usp. Klai 1978, 223, Budak 1994b, 106, 2003a, 67, Goldstein 1995, 285, Curta 2006, 256). 164 Ani 1997, 9, 11. U tome zapravo slijedi Bowlusa 1995, 217, 219 (karta), 225 (na drugom mjestu, 229, kae da je Braslavova kneevina bila smjetena izmeu Zagreba, Siska i Karlovca). Usp. i Budak 2000, 395-398. 165 Budak 2000, 398. 166 Usp. Wolfram 1987, 273, 275, 1995, 309-310.
162 163

196

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 196

5. 4. 2011. 14:45:58

Ranosrednjovjekovni obrati

Spomenuta interpretacija nije prihvatljiva iz jo nekoliko razloga. Ponajprije, u strogom jezinom smislu latinski prijedlog de nikako ne iskljuuje mogunost da su se poslanici nalazili u Braslavovoj oblasti dok su plovili Odrom, Kupom i Savom. Predmetna reenica izvora sagledana u cjelini pokazuje da je franaki analist zabiljeio dionicu koju su poslanici prevaljivali, napustivi ue franako podruje i dospjevi na prostor pod upravom vazalnoga kneza, sve do prispjea na odredite, ili, drugim rijeima, istaknuo je oblast kojom su putovali (dodravska Donjopanonska kneevina) dok nisu stigli do svog openito naznaenog cilja (Bugarska).167 Nadalje, na gornjoj Savi u Kranjskoj, ondje gdje bi se trebala prostirati Braslavova oblast, postojala je svakako od tridesetih godina 9. stoljea franaka grofovija koja se spominje i sredinom posljednjeg desetljea istoga stoljea kao marka uz Savu (marchia iuxta Sowam).168 Napokon, da je Braslav upravljao na gornjoj Savi u Kranjskoj, Arnulfova odluka da mu povjeri prekodravsku Donjopanonsku kneevinu postala bi bespredmetna jer bi s njom graniio tek uskim odsjekom uz Ptuj. Kraljev potez dobiva savren smisao ako je Braslav bio donjopanonski knez u Meurjeju pa bi protezanjem njegove neposredne vlasti i na Prekodravlje (maarsku Transdanubiju) tako objedinjeno iroko podruje od Dunava do Save tvorilo cjeloviti vojnoobrambeni pojas, s teitem na prostoru sjeverno od Drave. Usprkos tomu to teza o Braslavovoj kneevini u Kranjskoj poiva na slabim temeljima, istraivai su polazei od nje izgradili pretpostavku o vlasti knezova hrvatske Dalmatinske kneevine u zapadnom Meurjeju od sloma Ljudevitova ustanka, a da za takvo to izvori ne pruaju osnovu.169 U prilog toj pretpostavci izneseno je nekoliko argumenata, ali je samo jedan vezan za 9. stoljee, i to drugu polovinu, dok se ostali odnose na 10. i 11. stoljee. Rije je o pismu pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Zdeslavu iz proljea 879., u kojem rimski prvosveenik nalae knezu da se pobrine za papinskog poslanika koji putuje u Bugarsku.170 Iz tog je navoda izveden
AFCR, a. 892 (= Raki 1877, 380, Kos 1906, 231): Missi autem propter insidias Zuentibaldi ducis terrestre iter non valentes habere, de regno Brazlavonis per fluvium Odagra usque ad Gulpam, dein per fluente Save fluminis navigio in Bulgaria perducti, Poslanici pak koji nisu zbog Svatoplukovih zasjeda mogli ii kopnenim putem dovedeni su od Braslavove kneevine u Bugarsku plovidbom po rijeci Odri sve do Kupe i potom po mirnom toku rijeke Save. Bowlus 1995, 228 kae da je Arnulf uputio poslanstvo iz Braslavove kneevine, to bi znailo da je kralj tada boravio u njoj. To nije tono jer i kad se sastao s Braslavom ranije 892. godine, susreo se s njim na franakom podruju, u Karantaniji, dakle poslanici su vjerojatno upueni iz te pokrajine. Bowlus 1995, 227-228 smatra da je Arnulfov pohod protiv Svatopluka 892. godine bio usredotoen na dolinu Save jer se dri teze da se Moravska nalazila u jugoistonom dijelu Panonije. Prema Wolframu 1987, 360, Braslavova kneevina je zapoinjala jugoistono od Zagreba. 168 Usp. Pirchegger 1912, 279, 297, 301, Mitterauer 1963, 88-89, tih 1983, 183, Wolfram 1987, 273, 275, 306, Bowlus 1995, 100, 102. 169 Ani 1997, 11, Budak 2000, 398-400. Vidi str. 179 za dodatnu protuargumentaciju. 170 Za tekst usp. Raki 1877, 7, CD I, 12: (...) confidenter gloriae tuae praecipimus atque mandamus, ut pro amore sanctorum apostolorum Petri hac Pauli, protectorum vestrorum, praesentem legatum, quem ad gentem Vulgarorum dirigimus, salvum et incolumem venire faciatis usque ad dilectum filium nostrum Michaelem, gloriosum regem eorum; et quaecunque ei sunt necessaria ad victum et vestimentum, illi pro dei amore administrate, S pouzdanjem nalaemo i zapovjedamo Tvojoj Dinosti da se za ljubav svetih apostola Petra i Pavla, vaih zatitnika, pobrine da dotini poslanik kojeg upuujemo narodu Bugara zdrav i itav stigne sve do dragoga naega sina Mihaela,
167

197

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 197

5. 4. 2011. 14:45:58

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

dalekosean zakljuak da je u to vrijeme Hrvatska morala graniiti s Bugarskom u savsko-dravskom meurjeju.171 Meutim, pismo Ivana VIII. jedva da moe osigurati potkrijepu za takvo miljenje jer ne sadri nita drugo doli naputak jednom od mjesnih vladara podruja kojim je papinski legat imao proi i u njemu ne treba gledati nita vie.172 Dakle, prolazak kroz hrvatsku kneevinu, u koju je poslanik jamano prispio morem, bila je samo jedna od etapa njegova putovanja. Na pitanje je li ga put zatim vodio Meurjejem nemogue je sa sigurnou odgovoriti, ali ne bi bilo nevjerojatno. Ondje bi ve stajao pod vrhovnom franakom zatitom pa mu posebna preporuka ne bi niti bila potrebna. Sa Zdeslavom je stvar stajala drukije jer je on bio bizantski ovjek. Jednako slabo je zasnovano miljenje da je vlast hrvatskog kneza Branimira sezala sve do Drave.173 Oslonac za ovu hipotezu trai se u djelu anglosaskog kralja Alfreda Velikog (871.899.), tonije prijevoda i preradbe povjesnice latinskog pisca Pavla Orozija Povijesti protiv pogana iz 417./418. godine. Ueni vladar preuzeo je Orozijevu geografiju koja opisuje rimski svijet u kasnoj antici, ali ju je doradio i dopunio na temelju sebi suvremenih prilika.174 Pritom se pozabavio i smjetajem Dalmacije za koju kae da se prostirala na sjevernoj strani Sredozemnoga mora, s time da su Dalmaciji na sjever Bugari i Istra, a Istri na sjever pusto izmeu Karantanije i Bugara.175 U daljnjoj interpretaciji istraivai su Alfredovu Dalmaciju poistovjetili s hrvatskom Dalmatinskom kneevinom koja je po njima morala sezati sve do pustoi izmeu Karantanije (zapravo Istre shvaene kao Podunavlje) i Bugara, a ova bi se sintagma trebala odnositi samo na sjevernu Panoniju.176 Spomenuta pusto izmeu Karantanije i Bugara doista je Panonska nizina koju franaki izvori povezuju s ratovima protiv Avara, Moravljana i Maara, naglaavajui teka stradanja koja je itava oblast doivljavala gotovo kao ope mjesto.177 No, nema pravog razloga smatrati da
173 174
171 172 175

176

177

slavna njihova kralja; i za ljubav mu Boju pruite to god mu je potrebno za hranu i odijelo (vidi i ii 1925, 362, Klai 1972, 26). Budak 2000, 400. Usp. Goldstein 1995, 259. Matijevi-Sokol Sokol 2005, 18-23. O Alfredu Velikom i naslijeu starovjekovnog zemljopisa usp. Linderski 1964, 434-439. Za Alfredov opis Europe sjeverno i juno od Dunava usp. Katii 2003, 79-83. Za tekst i prijevod usp. Katii 2005, 82-83. Alfredova Istria bi prema Matijevi-Sokol Sokol 2005, 21 bio Dunav, to Katii 2003, 86-94 odluno odbija. Do toga, ali razliitim putem doli su i Matijevi-Sokol Sokol 2005, 21-23 i Katii 2003, 91, 94. Einhard, ivot Karla Velikog, c. 13: Quot proelio in eo gesta, quantum sanguinis effusum est, testatur vacua omni habitatore Pannonia et locus in quo regia kagani erat ita desertus, ut ne vestigium quidem in eo humanae habitationis appareat, Koliko je bitaka u njemu (avarskom ratu) voeno, koliko je krvi proliveno, svjedoi Panonija ispranjena od svih itelja i mjesto na kojem se nalazio kaganov dvor tako naputeno da se ondje ne zapaa ba ni trag ljudskog boravita; AFCR, a. 884: Vituperarunt autem pacem, qua conservata Pannonia conservata est, qua vero vitiata, per spacium tantum isto continuatim tercio anno dimidio instanti Pannonia de Hraba flumine ad Orientem tota deleta est, Pokvarili su pak mir ijim je ouvanjem Panonija bila ouvana, no ijim je gaenjem tijekom tolikog vremena, u ovoj sada treoj i pol godini bez prekida, cijela Panonija od rijeke Rabe na istok zbrisana; Reginonova kronika, a. 889: Et primo quidem Pannoniorum et Avarum solitudines pererrantes, venatu ac piscatione victum cottidianum quaeritant, Isprva su
198

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 198

5. 4. 2011. 14:45:59

Ranosrednjovjekovni obrati

je ovaj izraz oznaavao iskljuivo prekodravske krajeve jer su Avari i Panonci odnosno, bolje reeno, panonski Slaveni jednako tako obitavali i u Meurjeju, a do njega su dopirali i maarski napadi.178 Dakle, identifikacija Alfredove Dalmacije s Hrvatskom ni u kom sluaju ne podrazumijeva da se ona irila do Drave s jedne odnosno do Dunava s druge strane. S tim u vezi ne pomae niti pozivanje na Trpimirovu darovnicu gdje stoji da jurisdikcija Splitske crkve zavrava na Dunavu jer se granice crkvenih oblasti nisu nuno poklapale s granicama drava.179 Ne smije se smetnuti s uma niti mogunost da je tvrdnja tek odraz pretenzija Splitske crkve kao sljednice Salonitanske metropolije. Formulacija vrela, iako je vjerojatno kasnija interpolacija, ipak bi mogla odraavati sastavljaa o tome da je Salonitanska nadbiskupija, moda poslije 441. godine kad je Sirmij pao pod hunsku vlast, naslijedila od Sirmijske nadbiskupije jurisdikciju nad Zapadnim Ilirikom.180 U tom sluaju spomenuta obala Dunav ne bi bila samo ona na odsjeku od ua Drave do ua Save nego uz cijeli tok Dunava u nekadanjim kasnorimskim pokrajinama Obalnom Noriku, Prvoj Panoniji i Valeriji. Dodue, svoj utjecaj je na oba Norika i Prvu Panoniju jo u prvim desetljeima 5. stoljea mogla protegnuti Akvileja.181 Naposljetku, mogue je ustvrditi da tijekom cijelog 9. stoljea vlast dalmatinsko-hrvatskih knezova nije nikad prelazila junu granicu dodravske Donjopanonske kneevine, odreenu rijekama Kupom i Savom. Za drugaiji zakljuak ionako nema valjanih dokaza u izvornoj grai.

Juna Panonija izmeu Maara i Hrvata


Zaposjevi iroke prostore u Karpatskoj kotlini, pri emu u oblasti pod izravnim maarskim nadzorom od same doseobe jamano valja ubrojiti i hrvatsku Baranju, krajnji istok Slavonije i Srijem, na to upuuje i svjedoanstvo Konstantina Porfirogeneta,182 Maari nisu obustavili pohode na zapad i jug kojima su italske, njemake, bugarske i bizantske vladare postupno prinudili na plaanje danka ili na sklapanje saveza. Tako su sasvim oito preuzeli ulogu koju su nekada imali Avari.183 Maarski prodori
dodue (Maari), potucajui se opustjelim krajevima Panonaca i Avara, lovom i ribolovom pribavljali svakidanju hranu. Reginonova kronika, a. 889 jasno pokazuje da su opustjeli krajevi Panonaca i Avara bili omeeni Karantanijom, Moravskom i Bugarskom (usp. i Gyrffy 1994, 71), ime je obuhvaeno i podruje juno od Drave. Za tekst usp. Raki 1877, 4, CD I, 5: (...) in fatam matrem ecclesiam, quae est metropolis usque ripam Danubii et pene per totum regnum Chroatorum, u reenu majku crkvu koja je metropola sve do obale Dunava i gotovo po cijeloj kneevini Hrvata. U ispravi se istie da je Split metropolija gotovo po cijeloj kneevini Hrvata jer je na zapadu bila ograniena nadletvom Akvilejske patrijarije (usp. ii 1925, 309, 333, bilj. 31, Klai 1975, 234-235, anjek 1988, 117). Usp. Brato 1986, 373 i bilj. 62, 1987, 156, 175, bilj. 57. Brato 1990, 9, 1994, 37. Dakako, to ne znai da su Maari ve tada naselili ove prostore, na to uostalom upuuje i injenica da nigdje u Meurjeju nisu evidentirani rani maarski arheoloki nalazi. Dolazak maarskog etnika na podruje izmeu Drave i Save mogao bi pripadati tek u drugu polovinu 10. stoljea (usp. Erdlyi 1976, 77). O razmjetaju nalazita arheoloke grae koja se pripisuje ranim Maarima usp. Mesterhzy 1994, 23-65, osobito karte na str. 62-63. Usp. Gyrffy 1994, 74.
199

178

179

182
180 181

183

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 199

5. 4. 2011. 14:45:59

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

prema Italiji doticali su se i krajnjeg zapadnog ruba Meurjeja, upravo kao to su neko uz to podruje na sjever Apeninskog poluotoka stizali razni zavojevai, poput Radagaizova barbarskog mnotva 405. godine, glavnine Langobarda 568. godine i avarskih konjanika koji su 788. godine navalili na Furlaniju. Prvi put nakon 904. godine Maari su u Italiju stigli 919. godine na poziv Berengara I., ali iz Burgundije, gdje su tada bili na vojnom pohodu. Poetkom 920. godine vratili su se u Panoniju. Berengaru su u pomo doli i 922. godine, zadravi se dvije godine, pored toga to je 923. godine prispjela jo jedna maarska vojska. Poslije Berengarove smrti 924. godine glavnina maarskih odreda uputila se natrag u Panoniju, ve uvrijeenim putem po ugarskoj cesti, dok je jedna maarska vojska prodrla u Burgundiju. Upad u Italiju opetovali su 927. godine, sada u slubi italskog kralja Huga Provansalskog (926.947.). U Italiji su ponovno moda ve 931., a zatim svakako 935., 937., 942., 943., 947., 951. i 954. godine, s time da su 935., 937. (u Panoniju su se s ovog pohoda vratili vjerojatno tek 938. godine) i 954. godine nagrnuli preko Burgundije, dok su 951. godine preko Italije nasrnuli na Burgundiju i Akvitaniju.184 Na jugoistok, prema Bizantu, Maari su poeli provaljivati u tridesetim godinama 10. stoljea. Prve navale dogodile su se 934. i 943. godine. U tim su napadima prvenstveno sudjelovala juna maarska plemena, naseljena oko rijeke Maros (Mure) do Dunava, tako da prostor istonog Meurjeja nije u tome igrao ulogu.185 Udari na bizantsko podruje, koji su Maare prigodice dovodili i do Konstantinopola, prestali su tek 970. godine, nakon maarskog poraza kod Arkadiopola u Trakiji.186 Neposredno vezan za istono Meurjeje bio je upad na srpsko podruje juno od Save, u tzv. Onostrani Srijem (Sirmia Ulterior), dananju Mavu, tijekom kojeg je, kako se ini, ivot izgubio srpski knez aslav Klonimirovi (oko 927.oko 950.).187 Na temelju rijetkih izvornih navoda uvrijeilo se u hrvatskoj historiografiji borbe s Maarima pripisivati hrvatskom vladaru Tomislavu (prije 914.oko 928.).188 Iako o
Za podrobniji prikaz maarskih provala u Italiju u spomenutom kronolokom okviru usp. Fasoli 1945, 131-133, 137-140, 149-152, 162-163, 166-171, 174-175, 179-182, 184, 194-195, Vajay 1968, 61-62, 64-66, 68, 79-80, tih 1983, 190-191. ii 1925, 405, a za njim i Budak 1994b, 106, 2003a, 67-68, navodi samo upade iz 919., 921. (!), 922. i 926. (!) godine. Detaljnije ii 1914a, 335. 185 Moravcsik 1970, 55, Vlasto 1970, 179. Ovo iskljuuje nunost da su se Maari za prodore prema bizantskom podruju sluili Slavonijom kao svojevrsnim koridorom (vidi str. 195, bilj. 157). 186 O maarskim provalama u Bizant usp. Moravcsik 1970, 55-61, Tth 1999, 216, 220-221. Napadi su ili preko Bugarske (usp. Gyrffy 1985, 258). 187 O tome svjedoi LJPD, c. 23, inae vrlo nepouzdano vrelo jer proizvoljno tumai dogaaje i katkada ih zaogre neprozirnim platom legendi i puke tradicije. Usp. Radoji 1930, 27-28, Dini 1931, 5, Ferjani 1969, 50, ivkovi 2001, 15. Za protezanje imena Srijem i na prostor s desne obale Save usp. Gyrffy 1959, 17-18, Popovi 1980b, VII. Drugaije misli Klai 1882b, 101-107. 188 Te borbe biljei LJPD, c. 14. Uspomenu na maarske upade u Hrvatsku sauvao je i Andrija Dandolo (14. st.) u svojoj Kronici, 8.10 (usp. Raki 1877, 394, Kos 1906, 268), dodajui da su Maari poslije opljakali i Bugarsku. ii 1914a, 336, 1925, 405, bilj. 8 datira Dandolov podatak u 914. do 921. godinu, dok ga Kos 1906, 267. stavlja u vrijeme oko 907. godine. Giesler 1997, 15, bilj. 71 istie pak da nije kod Andrije Dandola pronaao potvrdu za maarske provale u Hrvatsku.
184

200

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 200

5. 4. 2011. 14:45:59

Ranosrednjovjekovni obrati

pojedinostima tih sukoba nita nije poznato, osim da su uzastopne pobjede navodno izvojevali Hrvati, stariju je hrvatsku povijesnu znanost podatak naveo na to da ustvrdi kako je Tomislav proirio vlast na prostor izmeu Save i Drave do slavonske ravnice.189 Ovom su se zakljuku pridruili i pojedini suvremeni istraivai.190 S druge strane, prema nekim bi miljenjima u Meurjeju odnosno Slavoniji u 10. stoljeu postojala neovisna hrvatska kneevina pod knezom ija je sredinja vlast bila slaba, to je bilo potencirano i okolnou da se to podruje nalazilo na rubu maarske i hrvatske drave.191 Unato nunom oprezu, ini se da dostupni iako krti izvorni navodi upuuju na to da se utjecaj hrvatskih vladara do treeg desetljea 10. stoljea protegnuo i preko Save. O tome posredno svjedoi injenica da se na drugom splitskom crkvenom saboru 928. godine ninskom biskupu Grguru, koji je stajao pod pokroviteljstvom hrvatskog vladara, u zamjenu za njegovu biskupiju koja se koncilskom odlukom ukidala, meu trima upranjenim sijelima nudila i Siscijska biskupija, za koju se takoer isticalo da ima mnotvo sveenika i puka.192 Upravo je navod o brojnosti klera i puanstva izazvao prijepor budui da su ga neki prihvaali,193 a drugi izraavali u njega sumnju,194 iz ega su onda zakljuili da Siscijska biskupija u ovo vrijeme uope nije ni postojala.195 No, takvom zakljuku proturjei izriitost dostupnih izvora. Toma
Smiiklas 1882, 217, Klai 1882a, 21, 1899, 72, ii 1914a, 1925, 404-405. Guldescu 1964, 105 iznosi niim potkrijepljenu tvrdnju da je hrvatski knez Muntemir (Muncimir) porazio Maare 891. godine. Guldescu je u svojim domiljanjima krajnje dubiozan jer je prema njemu Braslav izmeu 880. i 886. dobio jugozapadnu Panoniju u leno od kralja Arnulfa, postao 884. bizantskim vazalom i umro izmeu 893. i 894. godine, nakon ega je Panonska Hrvatska s Posavinom i Podravinom prela pod vlast hrvatskih knezova (1964, 105 i bilj. 18). 190 Klai 1975, 277-279. Takoer i Fine 1983, 262, koji kae da su poglavari junopanonskih Slavena pozvali Tomislava u pomo protiv Maara. S bitnim ogradama Klai 1987, 25-26. Budak 1994b, 106, 2003a, 68 govori o hrvatskoj vlasti u Sisku, za koju se ne moe rei dokud je sezala. Takoer i Budak Raukar 2006, 105. Curta 2006, 193 je pomijeao srednjovjekovnu Slavoniju sa suvremenom Slavonijom pa je zakljuio da Tomislav nije mogao hrvatskoj dravi pripojiti Slavoniju budui su Maari zaposjeli i podruje izmeu Save i Dunava, ukljuujui jamano i Slavoniju. 191 Goldstein 1995, 284-285, 1996, 231. Vidi i str. 179, bilj. 57. Goldstein se pritom poziva na vijest Konstantina Porfirogeneta da su Hrvati u Panoniji i Iliriku imali samostalnog kneza (s tim u vezi vidi gore bilj. 49). Ipak, taj se podatak moe odnositi i na ranije vrijeme kad je u Meurjeju postojala Donjopanonska kneevina. Za raspravu ranije u tekstu. No, teko je vjerovati da bi Maari, koji su 907. godine dokrajili istonofranaku vlast u Panoniji (Vukovi 2003, 21 misli da su oni iste godine zauzeli i Panonsku Hrvatsku), potedjeli dodravsku Donjopanonsku kneevinu koja je bila franaka politika tvorba. 192 Raki 1877, 195, CD I, 37. 193 ii 1925, 425-426, Budak 1994b, 107, 2003a, 68, Margeti 2000a, 66 (on dodaje da to dokazuje kako 928. godine slavonsko podruje jo nije bilo izvrgnuto upadima Maara, no njihovi prodori ionako nisu bili usmjereni prema Meurjeju), Budak Raukar 2006, 105. 194 Klai 1975, 279, 1987, 25. 195 Goldstein 1995, 282, 1996, 231. Jednako tako i Klai 1987, 25 ustvruje da maarski kralj Ladislav I. ne bi osnivao biskupiju u Zagrebu nego bi bio obnovio vjerski ivot u Sisku da je Siscijska biskupija bila u 10. stoljeu ureena. No, Ladislav I. je osnovao novu biskupiju u Zagrebu hotei raskinuti s prethodnom crkvenom tradicijom i odvojiti prostor zapadnog Meurjeja od vrhovnitva splitske metropolije (usp. i Budak 2000, 399-400). Naime, da je obnovio Siscijsku
189

201

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 201

5. 4. 2011. 14:45:59

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Arhiakon u Povijesti salonitanskih i splitskih prvosveenika spominje Siscijsku biskupiju kojoj implicitno pripisuje nadlenost za zapadni dio Hrvatske, a opisujui opseg Hrvatskog Kraljevstva u 10. i 11. stoljeu navodi da na sjeveru see do Dunava, ime ga prostorno poistovjeuje s podrujem na koje je Splitska crkva polagala svoje jurisdikcijsko pravo, to bi takoer moglo navoditi na zakljuak da se politika nazonost hrvatske drave protegnula u Meurjeje.196 to se tie vitalnosti Siscijske crkve, arheologija je pruila svjedoanstvo o postojanju barem osnovne crkvene organizacije u ranosrednjovjekovnom Sisku. Rije je o etiri kamena ulomka, gredi ukraenoj trostrukom pletenicom i volutama, pluteju s troprutim trakama, ploi ureenom dvjema trakama i ploi s natpisom i ukrasom u obliku voluta.197 Navedena arheoloka graa upuivala bi na to da je u Sisku stajala bar jedna kamena zidana crkva.198 Napokon, u vezi s demografskom slikom zapadnog Meurjeja u ranom srednjovjekovlju, dobra naseljenost Slavonije u 11. stoljeu ukazuje na to da je takva situacija morala vladati i ranije. Osim toga, u prilog snanijih veza Siska s hrvatskom dravom upravo u 10. stoljeu barem to se tie kulturnih i gospodarskih utjecaja govorili bi i arheoloki nalazi, ma koliko bili skromni.199 Sredinom istoga stoljea Konstantin Porfirogenet zabiljeio je da Hrvati granie s Maarima prema gorama ( ), ali i da su im susjedi prema jugu ( ).200 U historiografiji se ta granica svakojako odreivala. Maarski su povjesniari u spomenutim planinama vidjeli Petrov Gvozd odnosno Veliku i Malu Kapelu s Pljeivicom,201 dok su ih hrvatski istraivai traili u gorskom nizu Macelja, Ivanice, Kalnika i Bilogore,202 u sredinjem slavonskom gorju koje ine Dilj, Krndija i Papuk,203 pa i u Dinaridima.204 Ostane li se pri povezivanju ove dvije Konstantinove biljeke o geografskom razgranienju izmeu Maara i Hrvata, koje zapravo potjeu iz dva razliita poglavlja, moglo bi se pomiljati kako je car na umu zapravo imao lanac sjevernih bosanskih planina koje su tvorile granicu izmeu Panonije i Dalmacije (ni to ne iskljuuje mogunost da je vlast hrvatskih vladara sezala preko Save jer bi podruje razgranienja bila bosanska Posavina), ali bi se prihvatljivom inila i pretpostavka da se doista radilo o vijencu slavonskih planina koje su neko po svemu
biskupiju, ona bi crkvenopravno potpadala upravo pod Split koji je bio sljednik Salonitanske nadbiskupije (vidi str. 199, bilj. 179). Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika c. 13, 16. Usp. i Budak 2000, 399. Brunmid 1912, 132, br. 791, 133, br. 793, 137, br. 805, 137-138, br. 806, Simoni 2007, 94-95, br. 80-83. Nije sigurno da ulomak kamene grede i ulomak kamene ploe s natpisom potjeu iz Siska. Horvat 1954, 97-99, Vinski 1970, 47, Stoi 1994, 102, Burkowsky 1999, 91, Sekelj Ivanan 2001b, 200, bilj. 18, Vukovi 2003, 21; suzdranije Buzov 2004, 465. Par tzv. ranohrvatskih naunica naroskanog oblika te etiri etverojagodne sljepooniarke koje su karakteristine za prostor hrvatske kneevine. Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom, c. 13, 7-8, c. 40, 44. Tako, na primjer, Gyula Pauler u A magyar nemzet trtnete Szent Istvnig (Budimpeta 1900.). Usp. ii 1914a, 337, 1925, 405, bilj. 12. Ovu je pretpostavku prihvatila i Klai 1987, 25. ii 1914a, 338, 1925, 406, bilj. 12. Bsendorfer 1952, 166. Usp. i Ljubi 1878, 38, Pavii 1940, 29. Goldstein 1995, 285.
202

196

197

198

199

200 201

204
202 203

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 202

5. 4. 2011. 14:45:59

Ranosrednjovjekovni obrati

sudei razdvajale dvije junopanonske rimske pokrajine.205 Osim toga, u okolici Koprivnice pronaeno je oruje i dijelovi oklopa koji se obino smjetaju u 10. stoljee.206 Moda ih je mogue dovesti u vezu s usputnim srazovima izmeu Maara i isturenih hrvatskih predstraa koje su nadzirale prijelaz preko Drave.207 Dalje na jugu, kod Duge Rese jugoistono od Karlovca, zabiljeen je osamljen nalaz eljeznog koplja s krilcima, koje bi se jednako tako dalo protumaiti kao ostatak kakvog boja za prijelaz preko Mrenice prije nego to se doe do Kupe.208 Meutim, razmotri li se poblie kontekst u kojem Konstantin biljei geografsko razgranienje izmeu Maara i Hrvata, opaa se da se po svemu sudei radi o dva razliita vremenska plana. U prvom sluaju kad car navodi da Maari granie s Hrvatima prema gorama, spominje i da je Maarima s juga Moravska, sa zapada Franci, a sa sjevera Peenezi. U drugom sluaju ieznula je Moravska i sad su Maarima na jugu Hrvati, dok su na istoku Bugari, od kojih ih razdvaja Dunav. Ovo bi navodilo na zakljuak da je prvi raspored iz vremena prije nego to su Maari oborili Moravsku kneevinu i zaposjeli Panoniju, pa bi spomenuti Hrvati bili prije oni koje Konstantin smjeta u tzv. Bijelu Hrvatsku, a reene gore zapadni ogranci Karpata. Drugi je pak raspored iz prvih desetljea 10. stoljea kad su Maari ve zasjeli u Panoniji pa su im s obzirom na ondanje prilike Hrvati doista bili na jugu, a Bugari na istoku. Neka povijesna svjedoanstva koja oslikavaju prilike u 11. stoljeu takoer bi mogla ukazivati na znatniju hrvatsku nazonost u zapadnom Meurjeju. U vezi s pobunom karantanskog (korukog) vojvode, veronskog markgrofa i gorikog grofa Adalberona Eppensteinskog (umro 1039.), koju je 1035. godine zasnovao protiv njemakog kralja i cara Konrada II. (1024.1039.), izvori navode da se u otporu uzdao u Hrvate i Mirmidonce (Cruvvati et Mirmidones). Podatak potjee iz pisma anonimnog duhovnika upuenom wormskom biskupu Azekonu u ljeto 1035.209 Mirmidonce se nastojalo razliito identificirati u historiografiji pa se tako u njima vidjelo
Vidi str. 54. Dizdar Potrebica 2001, 118 uvjerljivo dokazuju da je gorski sklop Papuka i Psunja inio prastaru razdjelnicu izmeu keltskih Tauriska i Skordiska, to su preuzeli i Rimljani kad su povlaili unutranje panonske granice. 206 Rije je o poslijekarolinkom mau iz 10. stoljea te kacigi, dijelovima oklopne zatite i mau koji tipoloki takoer pripadaju 10. stoljea sa ljunare Jagnjee, kao i eljeznoj sjekiri iz istog vremena sa oderice. Sokol 1986, 56 je nalaze neopravdano objanjavao prisutnou Germana u 6. stoljeu na ovom prostoru, to preuzimaju Feletar 1988, 40 i Sekelj Ivanan 1995a, 147, br. 289. 207 Prema Demu 1984b, 212, 216-218, 225, 234-235, poslijekarolinki ma s Jagnjea nastao je sredinom ili u drugoj polovini 10. stoljea, rabio se moda do kraja 11. stoljea, a bio bi povezan s maarskim pohodima preko Drave ili pobunom karantanskog vojvode Adalberona (Demo pogreno ima bavarski vojvoda Adalbert) 1035. godine ili neuspjelim pohodom njemakog cara Henrika III. na Ugarsku 1051. godine. Ovo odluno odbija Vinski 1985, 106. 208 Koplje je izronjeno iz same Mrenice, a datirano je u 9.11. stoljee (Bokovi 2002, 156, 168). Ovdje se valja prisjetiti i prie iz GHung, c. 43, prema kojoj su se maarski ratovoe Bulcs, Llu i Botond prigodom jednog pohoda, kreui se toboe od jadranskog priobalja nakon to su pokorili Split i itavu Hrvatsku, spustili od Petrova Gvozda do Kupe, potom preli i nju i Savu te osvojili utvrde Zagreb, Poegu i Vukovo. 209 Podatak se navodi u pismu anonimnog duhovnika (za tekst usp. Raki 1877, 438, Kos 1911, 65). Goldstein 1995, 353 pogreno Adalberona naziva Adalbertom (takoer i Klai 1975, 375) i netono smjeta njegovu pobunu nakon 1040. godine povezujui je s Henrikom III. (1038.1056.).
205

203

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 203

5. 4. 2011. 14:45:59

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Slovence, karantanske Hrvatske, Maare i Moravljane odnosno ehe,210 no ini se da bi se izraz u ovom konkretnom sluaju mogao odnositi na dalmatinske Hrvate.211 Vijest pokazuje da je Hrvatska u to vrijeme doivljavana kao vaan vojnopolitiki imbenik u srednjoj Europi, to se dobro uklapa u tezu o njezinoj stvarnoj snazi i na panonskom prostoru.212 Sauvan je i podatak da se jurisdikcija tzv. hrvatskih biskupa odnosno biskupa Kraljevstva (episcopi Chroatenses to jest episcopi regni [Croatiae]), koji se pojavljuju nedugo prije sredine 11. stoljea, a bili su vjerojatno svojevrsni dvorski prelati, sezala sve do Drave.213 Budui da je hrvatski biskup bio kraljev slubenik i dvorjanin, oito je kako je i vlast hrvatskog kralja naelno tada obuhvaala i prostor do Podravlja. Za pretpostavku o crkvenom jedinstvu hrvatskog juga i sjeverozapada potvrdu bi mogao pruiti i nalaz kamenih ulomaka na lokalitetu Sveta Majka Boja Gorska povrh Lobora na junim padinama Ivanice, dijelova kamene grede s crkvene pregrade koja je neko pripadala predromanikoj crkvi. Dva od njih, ostaci zabata oltarne pregrade odnosno kamene grede, nose necjelovit latinski natpis (SVASCAM i SVMME). Jedan je ureen dvoprutim pleterom s kukama, a drugi troprutim pleterom, dakle tipinim ukrasima dalmatinsko-hrvatskog odnosno akvilejskog kulturnog kruga.214 Datacija se protee od 9. do 11. stoljea,215 no kako groblje uz staru crkvu Svete Majke Boje
Slovenci: Franc Kos, Franjo Raki (Raki 1931a, 145-146, 168); karantanski Hrvati: Vjekoslav Klai; Bugari: Ljudmil Hauptmann; Maari: Miho Barada, kojemu su Cruvvati Hrvati izmeu Drave i Gvozda, Josip Bsendorfer, M. Kos (Kos 1955, 172), Bogo Grafenauer (Grafenauer 1965, 81), Nada Klai, Ivo Goldstein (Goldstein 1995, 353); Moravljani to jest esi: Stjepan Antoljak (Antoljak 1967b, 151), a i Mladen Ani (Ani 1998a, 131) je na tragu povezivanja Mirmidonaca s Moravskom. Za pregled starijih miljenja usp. ii 1925, 491-492, bilj. 59, Antoljak 1967b, 146, Klai 1975, 376, bilj. 71. 211 Usp. Katii 1993a, 194-199. Ovo prihvaa i Budak 2003a, 99, a to je ve smatrao i ii 1925, 491-492. 212 Usp. Goldstein 1995, 353. Takoer i ii 1914a, 341, 1925, 491-492. Barada 1929, 168-169, to preuzima Bsendorfer 1952, 167, smatra da su Adalberonovi Cruvvati Svetoslavii, lanovi pobone loze Trpimirovia, koja bi vladala u tzv. Slavonskom dukatu / banatu. 213 O hrvatskom biskupu usp. anjek 1988, 125-127, 2003b, 148-149. Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika c. 15: Voluerint etiam Chroatorum reges quasi specialem habere pontificem petieruntque ab archiepiscopo Spalatensi et fecerunt episcopum, qui Chrovatensis appellebatur posueruntque sedem eius in campo in ecclesia sancte Marie iuxta castrum Tiniense. His multas optinuit parochias habuitque predia et possesiones per totum pene regnum Chroatiae, quia regalis erat episcopus et regis curiam sequebatur eratque unus ex principibus aule et sua iurisditio usque ad Dravum fluvium extendabatur, Hrvatski su kraljevi htjeli imati i takorei posebnog prvosveenika pa su ga zatraili od splitskog nadbiskupa, imenovali biskupa koji je prozvan hrvatskim i njegovo sjedite smjestili na selo, u crkvi Sv. Marije kraj utvrde Knin. On je drao mnoge upe i imao imanja i posjede po cijelom Hrvatskom Kraljevstvu jer je bio kraljevski biskup, pripadao kraljevu dvoru i bio jedan od dvorskih prvaka, a njegovo se nadletvo protezalo sve do rijeke Drave. Usp. i ii 1925, 492, Margeti 2000a, 73-74. Dio reenih upa zacijelo je leao u zapadnom Meurjeju. 214 Karaman 1948, 110, 1952, 59, 60, Stahuljak 1950, 260, Filipec 2007a, 99, br. 91-92, Simoni 2007, 98, br. 90. 215 Karaman 1948, 110, 1952, 59 i Stahuljak 1950, 260 imaju 11. stoljee, usp. i Sokol 1996, 86, Delonga 2000, 91-92 prvu etvrtinu 9. stoljea, emu se za ulomak zabata oltarne pregrade s natpisom SVASCAM i za dosada neobjavljeni ulomak pilastra oltarne pregrade pridruuje i
210

204

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 204

5. 4. 2011. 14:45:59

Ranosrednjovjekovni obrati

Gorske potjee iz poodmaklog 10. stoljea, vjerojatno niti crkva nije mnogo starija.216 Ako je sagraena u 10. stoljeu, moglo bi se predmnijevati da je akvilejski utjecaj doao posredno, preko Hrvatske. Na temelju svega iznesenoga moda se smije uobliiti slika o postupnom prodoru hrvatskog utjecaja i stvaranju prvih zametaka vlasti u zapadnom Meurjeju od poetka 10. stoljea kad je Tomislav, kako se ini, suzbio manje maarske provale koje su bile usmjerene prema jugu. Mogue je da je hrvatskog vladara u savsko-dravsko meurjeje prizvao slom dodravske Donjopanonske kneevine s kojom je Hrvatska, prema svjedoanstvu Konstantina Porfirogeneta, gajila bliske odnose. Time bi hrvatski vladar moda istupio i kao svojevrstan zatitnik tamonjega stanovnitva. U prvi mah glavna uporina toka hrvatske vlasti zacijelo je bio Sisak, odakle se utjecaj polagano irio prema sjeveru i sjeveroistoku. On bi pod Tomislavovim nasljednicima do otprilike sredine 10. stoljea dosegnuo s jedne strane Podravlje, a s druge sredinje slavonsko gorje. Nove uporine toke tada su moda bile Zagreb i pretpostavljeno naselje u okolici Koprivnice.217 Prostor dananjeg Meimurja, smjeten na putu maarskog napredovanja prema Italiji, ostao je izvan dohvata. Ondje se do kraja 10. stoljea mogla uvrstiti maarska vlast. 218 O neto snanijoj hrvatskoj vlasti u zapadnom Meurjeju moglo bi se govoriti tek od prve polovine 11. stoljea. U tom daljnjem razvoju politikih datosti u 11. stoljeu moda poloaji gradita u Podravini i Posavini, ako se smije postaviti tako smiona pretpostavka, upuuju na krajnji mogui opseg podruja pod nadzorom hrvatskog vladara odnosno oblikuju svojevrsnu crtu razgranienja izmeu maarskog i hrvatskog utjecaja. U Podravini to bi bila gradita kod Toreca i izmeu sela Kapela i Sveti Petar kod Ludbrega, a u Posavini gradite kod Mrsunjskog luga kod Brodskog Stupnika zapadno od Slavonskog Broda. Meutim, slina su utvrena naselja, smjetena u isti vremenski horizont od 10. do 13. stoljea, evidentirana i u Meimurju, kod Dvoria blizu Turia i u Belici kod akovca, to poziva na velik oprez u iznoenju interpretacija, utoliko vie kad se u obzir uzme i irok datacijski raspon. Osim toga, jedno je gradite utvreno i u Ratkovom Dolu zapadno od akova, na sjevernim padinama Dilja.219 Moe li se na tragu istog umovanja i njega uklopiti u sliku o hrvatskim predstraama, nemogue je s rei s bilo kakvom sigurnou. 220 I gradite
Filipec 2007a, 99, br. 91-92, datirajui ih u prvu polovinu 9. stoljea, dok Simoni 2007, 98, br. 90 ulomak kamene grede s natpisom SVMME smjeta u 10./11. stoljee. Filipec 2002b, 31-32, 36. Nastala bi najkasnije do sredine 10. stoljea (usp. Filipec 2007b, 419, 2008, 55). Dodue, izraena je i mogunost da je bila sagraena u 9. stoljeu (usp. Filipec ia Vivek 2004, 96-98). Na takav zakljuak upuuju brojni pojedinani arheoloki nalazi s tog podruja (usp. Sekelj Ivanan 2004a, 120-122). To bi naselje nadziralo prijelaz preko Drave. U jednoj ispravi iz 13. stoljea spominje se da je kraljica Gizela, supruga Stjepana I., darovala Vespremskoj biskupiji zemlju Wezmech izmeu Drave i Mure nasuprot Varadina (za ispravu usp. CD III, 375-376). No, ovo i nije osobito sigurno (usp. Andri 2001a, 52-53). U svakom sluaju, podatak govori o onovremenoj percepciji da je kraj sjeverno od Drave stajao pod maarskom vlau. O ovim graditima vidi kasnije u tekstu, str. 253, 256. Curta 2009, 254 se pita protiv kojeg su se to neprijatelja stanovnici slavonskih sela nastojali zatititi podizanjem velikih utvrda od zemlje i drva. Isto pitanje kopka i Mikecza 2009, 83 koji
205

216

217

218

219

220

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 205

5. 4. 2011. 14:46:00

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

kod Mrsunjskog luga i ono u Ratkovom dolu bile su se na prostoru koji je u razvijenom i kasnom srednjem vijeku pripadao Poekoj upaniji, a ona nije bila u sastavu srednjovjekovne Kraljevine Slavonije.221 Ipak, ne bi trebalo iskljuiti mogunost da je upravo Poeka kotlina bila podruje prelamanja hrvatskog i maarskog utjecaja, pogotovo ako bi granino gorje izmeu Hrvata i Maara koje spominje Konstantin Porfirogenet u spisu O upravljanju Carstvom doista bile slavonske planine Dilja, Krndije i Papuka.222 Moda vremenu 11. stoljea pripadaju i poeci upanijskog ustroja u zapadnom Meurjeju. Dodue, o tamonjim upanijama nema podataka ni iz toga, a kamoli ranijih stoljea, ali mnoina plemenskih upanija u Slavoniji u 12. i 13. stoljeu upuuje na prilino vjerojatan zakljuak da su morale postojati i prije, barem njihovi zameci.223 Nedovoljno vrsta organizacija ovoga podruja po svoj je prilici bila razlogom to nema spomena Slavonije u ispravama hrvatskih vladara.224 Ta je injenica, uz okolnost da Konstantin Porfirogenet ne navodi nijednu hrvatsku upaniju ili grad sjeverno od Velike Kapele,225 jedan od glavnih dokaza maarske historiografije da na prostoru izmeu Save i Drave nije bilo hrvatske vlasti. Ipak, takav stav zanemaruje postojea svjedoanstva, ma koliko da su ona neznatna, a njihova interpretacija nesigurna. Teite vlasti hrvatskih vladara bilo je i ostalo na jugu, u priobalju, pa je jugozapadna Panonija shodno tome morala imati tek periferno znaenje, moda kao istureni branik. ini se da je stoga i spomenuti prodor na sjever prije bio posljedica praznine nastale propau Donjopanonske kneevine negoli smiljenog irenja. Ovo ne znai da su hrvatski vladari potpuno zanemarili ovaj prostor. Da je bilo vano nad njim zadrati izravan nadzor, svjedoi podatak kako je oko 1027. godine vojska ugarskog kralja (tada je to bio Stjepan I.) provalila u Hrvatsku.226 Ta je vijest bila razliito tumaena. Prema nekima, hrvatski i ugarski vladar zajedniki su napali dalmatinske gradove, prinudivi neke da priznaju vrhovnitvo hrvatpomilja da su to moda bila sjedita feudalne vlasti, trgovaka sredita ili simboli drutvenog ugleda mjesne zajednice. No, rjeenje moda lei u pretpostavci da je rije o svojevrsnim graninim uporitima, svjedoanstvima politike vlasti. O opsegu Kraljevine Slavonije usp. Andri 2001a, 60-61, 2004, 89-94. Andri 2005a, 228 pomilja da je Poeka kotlina moda i prije vremena Ladislava I. pripadala sferi maarskog politikog utjecaja. Dakako, maarski vladari kao osvajai nisu morali voditi brigu o starim politikim realitetima, pa se u povlaenju granica novih upravnih oblasti koje su ustrojavali u Meurjeju, poput konkretno u ovom sluaju Poeke upanije, nisu morali povoditi za injenicom da je hrvatski utjecaj u Posavini neko mogao sezati mnogo dalje na istok, moda uistinu do Mrsunjskog luga i Ratkova dola. Klai 1982, 24, Goldstein 1995, 160. Takoer i Grgin 1996, 22-23. Uvoenje upanijskog ustroja na temelju sustava Burgbezirka nastavilo se u zapadnom Meurjeju i pod Ladislavom I. u devedesetim godinama 11. stoljea (usp. Klai 1976, 257-265, Ani 1998b, 245). Margeti 2000a, 75-77 misli da je sve do Zvonimira postojala samostalna slavonska drava i da je zdruivanje dvije hrvatske drave provedeno pod njim pa da se on stoga nije ni uputao u darivanje toga najosjetljivijeg dijela nove jedinstvene drave, koji tek to je bio prisjedinjen. Ovo se u historiografiji objanjavalo nepotpunou careva popisa, s im u vezi usp. Klai 1975, 288, Goldstein 1995, 157. Andrija Dandolo, Kronika 9.3, koji dodue spominje kralja Andriju (I., vladao 1046.1060.).
206

221

222

223

224

225

226

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 206

5. 4. 2011. 14:46:00

Ranosrednjovjekovni obrati

skog kralja.227 Drugi su pak miljenja da je je ugarski kralj napao Kreimira III. kao saveznik svrgnutog hrvatskog kralja Svetoslava Suronje s kojim je bio sroen preko mletakih Orseol, odcijepivi od Hrvatske pogranine predjele.228 U daljnjem zakljuivanju iznesena je i pretpostavka da su Maari preoteli oblasti juno od Drave koje je ugarski kralj Stjepan I. oblikovao slavonski banat ili dukat i potom dao u vlast Svetoslavovim potomcima, Svetoslaviima.229 Oslonac za tu tezu pronaen je u podacima iz odlomka kronike koja se pripisuje gorikom arhiakonu Ivanu, sauvane u spisu Baltazara Adama Krelia Prethodne biljeke o kraljevinama Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.230 Ovaj je izvor uglavnom osporavan,231 ali su iz njega istraivai crpili vijesti koje su im odgovarale, uklapajui ih u razliite hipoteze po svom nahoenju. Tako se tumailo da se na Svetoslava ili njegova sina Stjepana odnosi navod vrela da je Kreimir III. pomogao ugarskom kralju Stjepanu I. u borbi protiv cara Konrada II. i da je zbog toga od njega 1031. godine dobio dio Slavonije izmeu ua Kupe u Savu, Trebea, Crnca i Drave, no kao miraz svoje keri koja se trebala udati za slavonskog vojvodu Emerika, s ime se zatim povezuje i irenje jurisdikcije hrvatskog biskupa sve do Drave.232 Meutim, tzv. Odlomkom Ivana Gorikog, koji prije nalikuje uenom domiljanju, zapravo se eljelo objasniti kada i kako je zapadno Meurjeje potpalo pod Hrvatsku. Poslije Kreimira III. ponovno je moralo dopasti Maarima (pod Andrijom I.) da bi moglo biti darovano banu Zvonimiru kao miraz jer se srodio s Arpadoviima. Bez obzira na dubioznost podataka najvanije je naglasiti kako vrelo posredno svjedoi o svijesti da je zapadno Meurjeje u 11. stoljeu priznavalo hrvatsku vlast. Unato tomu to je teko sa sigurnou utvrditi koji su motivi leali iza ovog maarskog napada, on pokazuje da je hrvatska drava poela igrati ulogu u odnosima izmeu srednjoeuropskih sila. U svakom sluaju, hrvatskim vladarima moralo je biti stalo sprijeiti takve navale pa su se okrenuli politici saveznitva.233 Dakako, ugarski vladari zacijelo su priznali politike datosti i izmeu dvije drave vjerojatno su bile razgraniene interesne sfere, i to upravo u Meurjeju, premda izvori o tome ne znaju nita eksplicitno.234 U takvim okolnostima
ii 1925, 484, uz Hman 1940, 246 i Budak 1994b, 39, 2003a, 98. I Margeti 2000a, 67 smatra da se radi o dalmatinskim gradovima, ali istovremeno istie da je cijeli dogaaj kroniar izmislio. 228 Barada 1929, 163-164, 166. Ovo prihvaaju i Klai 1975, 333 i Goldstein 1995, 352. 229 Barada 1929, 166-170. Vidi i kasnije u tekstu. 230 B. A. Kreli, De regnis Dalmatiae Croatiae Slavoniae notitiae praeliminares, Zagreb 1770., 101102. Za analizu odlomka usp. vab 1982, 119-160 (pregled starijih miljenja, 119-128, izvornik, 129-130). 231 Njegovu su autentinost zabacili i Klai 1987, 28 i Margeti 2000a, 67. 232 Barada 1929, 168. Usp. i vab 1982, 140. Barada usto grijei i kad Dandolovu reenicu aliquos (sc. Dalmatinos) tandem ad deditionem coegit (vidi bilj. 226 na prethodnoj stranici) razumije kao da je maarski kralj osvojio neke predjele jer u prijevodu ona glasi neke je (Dalmatince) naposljetku prisilio na predaju, dakle nema zbora o osvajanju. 233 Usp. ii 1925, 488 i bilj. 54, Hman 1940, 249, Budak 1994b, 38-39, 2003a, 98-99. 234 Moda se uspomena na ovo saveznitvo i razgranienje krije u prii iz tzv. Odlomka Ivana Gorikog o dogovorenu braku izmeu keri Kreimira III. i slavonskog vojvode Emerika. Prema Klai 1987, 28-29, Stjepanov sin Emerik je bio slavonski vojvoda i drao je u vlasti dio zapadne Slavonije koji se podudarao s granicama Zagrebake biskupije. No, Emerik (umro 1031.) nije
227

207

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 207

5. 4. 2011. 14:46:00

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

doista nema mjesta za historiografsku tvorbu poznatu pod nazivom slavonski banat ili dukat koji bi obuhvaao zapadno Meurjeje i inio zasebnu oblast pod ugarskim vrhovnitvom, ali pod upravom hrvatskog vojvode iz roda Svetoslavia, pobone loze Trpimirovia.235 Krajnji istok razlomljene dodravske Donjopanonske kneevine, kao to je ve reeno, zarana je bio obuhvaen neposrednim maarskim utjecajem. Na ovom je prostoru granica izmeu Maara i Bugara tekla Savom do njezina ua u Dunav. Stanje se nije promijenilo niti onda kad je Bizant 971. godine pokorio Bugarsku i obnovio nekadanju carsku granicu na Dunavu.236 Uskrsnulo Bugarsko Carstvo pod Samuilom (car 997.1014.) potisnulo je na neko vrijeme bizantsku vlast, ali se granica prema Maarima nije mijenjala. Samuilo je s Maarima uspostavio prijateljske odnose oenivi sina Gavrila Radomira kerju maarskog kneza Gze (972.997.).237 No, takve prilike nisu potrajale jer se ve Gzin nasljednik Stjepan I. (997.1038.) odluio povezati s Bizantom.238 Ovo je moda nagnalo Samuila da uvrsti pogranije prema Maarima pa je sirmijski otok na Savi, gdje se tada nalazilo naselje (dananja Mavanska Mitrovica) koje je naslijedilo kasnoantiki Sirmij, bio pretvoren u utvreno uporite, po svoj prilici poetkom 11. stoljea. Arheoloka su istraivanja pokazala da je ovo naselje nastalo priblino polovinom 10. stoljea.239 Budui da nisu pronaeni ostaci obrambenih zidova, moglo se raditi o drvenim palisadama. Sigurnost naselja ovisila je poglavito o prirodnim pogodnostima jer je sa svih strana bilo okrueno vodenim i movarnim povrinama.240 U literaturi se inae uobiajilo Sirmij iz bizantskih izvora koji opisuju dogaaje s poetka 11. stoljea smatrati nekadanjim rimskim gradom na prostoru dananje Srijemske Mitrovice. Tako bi Samuilo, koji je oito njime vladao, vlast protegnuo sjeverno od Save potisnuvi Maare pa bi shodno tomu i Bizantinci, sljedei gospodari Sirmija, ponovno zavladali Srijemom,241 a u srijemskom Sirmiju imala bi sjedite i ubrzo potom ustrojena bizantska tema.242 Meutim, arheoloka
imao nikakve veze sa Slavonijom jer je najvjerojatnije bio biharski vojvoda i zapovijedao je kraljevskom vojskom (usp. Bogyay 1985, 1889). Klai 1975, 333 ju je isprva prihvatila (usp. i 1981, 289-281), ali kasnije ju je proglasila zabludom (1987, 29). Istovremeno je usvojila miljenje maarske historiografije (1987, 26-28) da je i zapadno Meurjeje od 10. stoljea bilo u ugarskim rukama (za raspravu o argumentima maarskih povjesniara u vezi s ranom pripadnou Slavonije usp. Andri 2001a, 44-60). Tezu o slavonskom banatu ili dukatu odbacuje i Margeti 2000a, 66, dok uz nju pristaju Bsendorfer 1952, 167 i Goldstein 1995, 353. O bizantskom pokoravanju Bugarske usp. Stephenson 2000, 47-58. Za granicu izmeu Bugarske i Ugarske u 10. stoljeu usp. Gyrffy 1971, 296. Usp. Moravcsik 1970, 62. Zlatarski 1927, 709 dri da je Samuilo sklopio savez sa Stjepanom I. Usp. Zlatarski 1927, 710, Moravcsik 1970, 62. Takoer i Gyrffy 1959, 19-22, 1971, 296. O srednjovjekovnom naselju u Mavanskoj Mitrovici usp. Mini 1980. Za njegovu dataciju vidi Mini 1980, 74, Ercegovi-Pavlovi 1980b, 68. Utvrivanje naselja Popovi 1980b, VIII smjeta poslije 1001. godine. Usp. Mini 1980, 74. ii 1925, 466, 481-482, Zlatarski 1927, 709, 788, Dini 1931, 2, Ferjani 1969, 50-53, Kali-Mijukovi 1974b, 125, Pirivatri 1997, 99, 131-132, 193, Stephenson 2000, 65, Jeremi 2006, 147. Wasilewski 1964, 476, 478, Ostrogorski 2006, 18.
208

235

236

239
237 238 240 241

242

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 208

5. 4. 2011. 14:46:00

Ranosrednjovjekovni obrati

istraivanja nisu otkrila tragove naseljavanja u ranosrednjovjekovnoj Srijemskoj Mitrovici prije 10./11. stoljea.243 tovie, sveenik Ansbert, sudionik Treega kriarskoga rata, pie potkraj 12. stoljea o neko slavnom gradu Sirmiju koji se sada vidi u ruevinama upravo aljenja vrijedan (Sirmium famosam quondam civitatem, nunc paret ruinis sat miserandam).244 Otuda se potpuno loginom doima pretpostavka da se i Samuilov i bizantski Sirmij nalazio na desnoj obali Save, u Mavanskoj Mitrovici.245 Bugarsko Carstvo sruilo se 1018. godine pod vojnim udarima bizantskog cara Bazilija II. (976.1025.), ali se u naselju na savskom otoku, na koje se prenijelo ime grada Sirmija, jo kratko odrao kao samostalan upravlja bugarski odlinik Sermon (). Usmrtio ga je 1019. godine na prijevaru vojskovoa Konstantin Diogen koji se potom domogao i Sermonova uporita.246 Nakon toga se mogla uvrstiti bizantska granica na Savi. ini se da je u isto vrijeme ugarski kralj Stjepan I. poeo ustrojavati srijemsko podruje kao pograninu oblast prema Bizantskom Carstvu. Tada je moda nastala Marka (Marchia), poznata i kao Bulgan, koja se dodue spominje u vrelima iz 12. i 13. stoljea.247 S druge strane, nije ni najmanje sigurno da je ve tada u istonom Meurjeju uveden upanijski ustroj stvaranjem vukovskog komitata.248 To dakako ne govori protiv postojanja neke vrste uprave. Pouzdana
Popovi 1971a, 147, Jeremi 2006, 147. Usp. Jireek 1959b, 525. 245 Gyrffy 1959, 17-19, 22, Popovi 1980b, VIII-IX. Na lokalitetu Zidine-iringrad, gdje je otkriveno ranosrednjovjekovno naselje, pronaen je i bizantski peat na kojem se spominje sebast i veliki domestik, a budui car Aleksije I. (1081.1118.), to govori u prilog tvrdnji da je ondje bilo sredite bizantske uprave (za analizu peata usp. Ferjani 1982, 47-50). 246 O Sermonu i njegovoj smrti izvjeuje Ivan Skilica, Povijesni pregled: Bazilije i Konstantin 44, 4-19 (= VIINJ III, 136-140). Vrijedi istaknuti da su se Sermon i Konstantin Diogen sastali radi pregovora na sredini Save, oigledno u amcima, to dodatno upuuje na zakljuak da je Sermon imao uporite u junosavskom Sirmiju koji je bio nepristupaan za prodor kopnom (tomu u prilog govori i injenica da se Konstantin Diogen dokopao grada tako to je zastraio i namamio obeanjima Sermonovu udovicu). Da se radilo o sjevernosavskom, starom Sirmiju, on bi postao laka meta im bi vojska prela Savu. Openito o ovim dogaajima usp. ii 1925, 481-482, Zlatarski 1927, 787-788, Ferjani 1969, 50-51, Pirivatri 1997, 131-132. Starija hrvatska historiografija pogreno je Sermona smatrala hrvatskim velikaem (usp. Ljubi 1878, 110-113, Smiiklas 1882, 239, Klai 1899, 94, Raki 1931a, 106-107; Raki je kasnije bio napustio ovo gledite, 1881a, 121, 123). Ljubi 1878, 141 ak misli da je Bizant napao Kreimira III. jer je on pokuao preoteti Posavsku Hrvatsku koja bi nakon Sermonove smrti toboe bila bizantska. Za ispravno tumaenje podataka na koje se Ljubi poziva usp. ii 1925, 483. Dujev 1960, 309-321 je pak bio miljenja da Sermon uope nije osobno ime nego metateza toponima Srijem. Holmes 2005, 192, 233-234, 425 pogreno naziva Sermona arhontom Srbije odnosno srpskim vladarem Sirmija. 247 Usp. Gyrffy 1959, 22-24, 1970, 296. Ovo tumaenje prihvaa i Klai 1983, 29-32. Ovoj bi se marki na elu nalazio sredinom 11. stoljea markgrof Vid iz Baa (usp. Hman 1940, 211-212, Klai 1983, 37). 248 Gyrffy 1977, 191-232 (skraeno 1988, 131-142) uvoenje vladarskog upanijskog ustroja pripisuje Stjepanu I. No, dostupna izvorna graa ne doputa tako sigurno izvoenje zakljuaka (usp. Fgedi 1986, 24-26, 37-39). Nema niti nedvojbenih dokaza da su se omoska, zaladska i baranjska upanija, ako je njihova organizacija uope bila dovrena pod Stjepanom I., sterale juno od Dunava bilo tada, bilo uope u 11. stoljeu, kao to misli Gyrffy i preuzima Zsoldos 1998, 292 (o tome usp. Andri 2001a, 58-59, 2004, 89; takoer i Klai 1882, 48-53).
243 244

209

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 209

5. 4. 2011. 14:46:00

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

nazonost maarskog utjecaja ogleda se u nalazima novca koji su kovali ugarski vladari, srebrnih denara prvoga ugarskog kralja Stjepana I. i njegovih nasljednika, Petra (1038.1041., 1044.1046.), Andrije I. (1046.1061.), Ble I. (1060.1063.), Salomona (1063.1074.), Ladislava I. (1077.1095.) i Kolomana, pronaenih u Batajnici kod Zemuna, na Bijelom Brdu II kod Osijeka, u Novim Banovcima, Ovari kod epina, Sotinu, Surduku, Suzi, Svinjarevcima juno od Vukovara i Vinkovcima. Unato bjelodano ogranienom podruju njihova optjecaja, ovi srebrnici svjedoe o kontinuiranim i nesmetanim vezama matinog maarskog podruja s istonim Meurjejem tijekom cijelog 11. stoljea. Raspored nalazita upuivao bi i na vanost prijelaza preko rijeka, Drave i Dunava, ali i Save. Naime, i u Mavanskoj je Mitrovici otkriven jedan srebrnik Salomona i jedan vojvode Gze i kasnijeg kralja. Moda bi otkrie srebrnih denara Andrije I. nedaleko od sela Josipova (nekadanje Ciganke) istono od Suhopolja ukazivalo na krajnju zapadnu toku pruanja maarskog utjecaja u Meurjeju tijekom veine 11. stoljea.249 Ugarsko-bizantski odnosi intenzivirali su se potkraj pedesetih godina 11. stoljea zbog pojave Peenega.250 ini se da su se oni u prodorima preko Dunava zalijetali i na ugarsko podruje, to je Maare moda natjeralo da povrijede bizantsku granicu. Tako u ispravi iz lipnja 1057., kojom se Peukoj biskupiji toboe potvruju posjedi samostana Sv. Demetrija, ugarski palatin Radon izjavljuje da je ratnim naporima cijelu pokrajinu (zacijelo Srijem) ponovno stekao za krunu, to bi se moda moglo dovesti u vezu s upadom Peenega.251 Protiv napadaa je vjerojatno u ljeto 1059. godine252 krenuo car Izak I. Komnen (1057.1059.) napredujui prema Serdiki (Sofija), a doekalo ga je ugarsko poslanstvo molei za mir.253 Vrijeme novih sukoba u pograniju nastupilo je u ranim sedamdesetim godinama.254 Bizantsko Carstvo pod Mihaelom VII. Dukom (1071.1078.) bilo je suoeno sa estokim napadima Peenega koji su
Rije je usamljenom nalazu iz djejega groba, a denari su vjerojatno bili nanizani na ogrlicu (Tomii 1990a, 89, 1991, 105, 1997c, 21). To je dosad najzapadniji nalaz maarskog novca u Meurjeju (Tomii 1992, 118, 120). Usp. i Mirnik 2004, 216. 250 O provalama Peenega na bizantsko podruje usp. Stephenson 2000, 89-103. 251 Za tekst usp. DHA I, 160-162. U vezi s analizom podataka usp. i Andri 2009, 124-127. Wasilewski 1964, 478 smatra da su Maari tom prigodom osvojili bizantski Sirmij (vidi i Andri 2009, 119, 126). 252 Angold 1992, 16. 253 Mihael Atalijat, 66, 20 67, 4 i Skiliin nastavlja, 106, 23-107, 1. Usp. Moravcsik 1970, 6263. Ostrogorski 2006, 196-197 kratko spominje da je tom prigodom odbijena navala Maara. Stephenson 2000, 94 govori o zajednikom maarsko-peenekom napadu, ali izvori to ne potkrepljuju. Prema Wasilewskom 1964, 478, Bizantinci su u protuudaru preoteli Maarima Sirmij (usp. i Ferjani 1969, 53), no vrela biljee carev dolazak samo do Serdike. ini se da pravih borbi nije niti bilo. 254 Ferjani 1969, 53 spominje da je maarski kralj Salomon 1068. godine napao Sirmij, ali se morao povui. Podatak vrlo vjerojatno temelji na navodu Pounskih godinjaka, a. 1068 da je kralj Salomon osvojio grad Bugara (= Beograd), ali su ga isti ti Bugari i Grci na prijevaru natrag preoteli (Civitas Bulgarorum a rege Salomone capitur rursumque ab isdem Bulgaris et Grecis dolo recipitur). No, napad se dogodio tek 1071. godine. Bizantska vrela pak javljaju da je namjesnik Serdike i budui car Roman Diogen snovao pobunu protiv cara Konstantina X. Duke (1059.1067.) pa se povezao s Maarima, no na kraju nita nije bilo od nakanjene akcije (usp. Moravcsik 1970, 64).
249

210

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 210

5. 4. 2011. 14:46:00

Ranosrednjovjekovni obrati

pustoili Trakiju i Makedoniju.255 Jamano s tim u vezi treba promatrati i peeneku provalu na maarsko podruje u Srijemu koja se obino datira u 1071. godinu.256 Po svemu sudei, mjesni je bizantski zapovjednik koji je stolovao u Beogradu, nemajui zacijelo drugog rjeenja, propustio Peenege kroz svoju oblast, nakon ega su oni preko Save upali u Srijem, opljakali ga i sa sobom odveli velik broj zarobljenika. Maari su za peeneki napad okrivili Bizantince i ustvrdili da je prekren mir.257 Kralj Salomon je nato sabrao ete kod Slankamena i odluio napasti Beograd. Prebacivanje ugarskih eta preko Save Bizantinci su pokuali sprijeiti grkom vatrom, ali su suzbijeni, pa su Maari vrsto zasjeli na drugoj obali, zaposjevi privremeno i junosavski Sirmij.258 O napadu Maara pripovijeda Beka oslikana kronika, a o maarskom osvajanju (junosavskog) Sirmija eksplicitno govori bizantski ljetopisac Ivan Kinam.259 Dakako, veina istraivaa misli da je u pitanju stari Sirmij-Srijemska Mitrovica.260 Obino se smatra da tu vijest biljei i Nikefor Brijenije u svojim Povijestima,261 ali on osim to ne navodi Maare, u istoj reenici kae i da su stradali i podunavski (paristrijski) gradovi do Vidina, a takav je dalekosean prodor Maara malo vjerojatan,262 pa bi podatak o pustoenju od Sirmija do Vidina trebalo radije pripisati Peenezima. O maarskom utjecaju u junosavskom Sirmiju svjedoe i ve spomenuti srebrnici Salomona i Gze pronaeni u Mavanskoj Mitrovici. Dodatan oslonac tomu mogao bi pruiti i navod u Bekoj oslikanoj kronici da su Maari zaposjeli bugarske granice (terminos Bulgarorum occupaverunt),263 premda se podatak moda odnosi samo na zaposjedanje okolice Beograda protiv kojeg su bili usmjereni maarski nasrtaji. Napokon, bizantsku vlast u junosavskom Sirmiju krajem sedamdesetih godina potvruju nalazi peata Aleksija Komnena i dvije nomizme
Nikefor Brijenije, 3.1, 19-22 (= VIINJ III, 237). Peenezi su od 1053. godine bili naseljeni u donjodunavskoj bizantskoj temi Paristrij (Paradunav), ali su vjerojatno u jesen 1071. godine podigli ustanak (usp. Stephenson 2000, 93, 98, gdje se dodue navodi 1072. godina za ustanak). Iz pripovijedanja Nikefora Brijenija jasno je da su napadi Peenega izbili na samom poetku vladavine Mihaela VII. koji je carsku vlast slubeno preuzeo u listopadu 1071., pa nema prepreka za raniju dataciju peeneke pobune. 256 Najopirnije o peenekom udaru na Srijem svjedoi Beka oslikana kronika iz 14. stoljea, c. 104. 257 U Bekoj oslikanoj kronici, c. 104 stoji da su kralj (Salomon) i vojvoda (Gza) Beogradu spoitnuli zloin izdaje stoga to je, prekrivi mir, svojevoljno dopustio da peeneki razbojnici pustoe Ugarsku, Rex autem et dux imposuerunt crimen traditionis Albe Bulgarice, eo quod pace defraudata voluntarie permisisset latrunculos Bessorum depredari Hungariam. Smatra se da su Peenezi opustoili kraj oko movara Vuke nedaleko od njezina utoka u Dunav (usp. ii 1925, 532 i bilj. 87; takoer i Tomii 1994a, 106). 258 Gyrffy 1959, 25, 1970, 296 misli da je tada ukinuta Marka (Bugan), a umjesto nje ustrojen sirmijski komitat koji bi obuhvaao i junosavski Sirmij. 259 Beka oslikana kronika, c. 104, Ivan Kinam, 5.8 (= VIINJ IV, 74). 260 Raki 1881a, 125, ii 1925, 532, Wasilewski 1964, 481, Ferjani 1969, 53, 1982, 51, Mini 1980, 78, Maksimovi 1997, 39-41, Krsmanovi 2008, 198-200, Andri 2009, 119. Izuzetak od tog miljenja je Gyrffy 1959, 28, 1970, 296. 261 Nikefor Brijenije, 3.1, 24-26 (= VIINJ III, 238), koji spominje stradanje Sirmija i mjesta oko rijeke Save. 262 Njega pretpostavlja Wasilewski 1964, 481. 263 Beka oslikana kronika, c. 104.
255

211

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 211

5. 4. 2011. 14:46:01

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

cara Nikefora III. Botanijata (1078.1081.).264 S druge strane, zacijelo nije sluajno to ondje nije pronaen ni jedan primjerak novca Mihaela VII. ve jedino njegovih prethodnika Konstantina X. Duke i Romana IV. Diogena. Nakon to je zauzela junosavski Sirmij, maarska je vojska opsjela Beograd pa su bizantski branitelji u pomo pozvali Peenege koje su Maari teko porazili.265 Poslije toga ugarski je kralj zajedno s vojvodama Gzom i Ladislavom jo odlunije upro osvojiti grad uz pomo opsadnih sprava. Beograd je napokon u treem mjesecu opsade pao u maarske ruke poto je svaku daljnju obranu onemoguio podmetnuti poar (to se zbilo vjerojatno poetkom 1072. godine).266 Ostatak se bizantskih vojnika predvoenih zapovjednikom Niketom sklonio u gradsku utvrdu, ali su se svi uskoro predali vojvodi Gzi koji je zacijelo imao zadatak dokrajiti svaki otpor.267 Doznavi za pad Beograda, Mihael VII. je Gzi uputio poslanike radi pregovora o miru. No, kralj Salomon ih nije prihvatio, izmeu ostaloga moda i stoga to Bizant nije bio spreman na teritorijalne ustupke, nego je zajedno s Gzom napao Ni koji je temeljito oplijenjen.268 ini se da je mir zatim uspostavljen, a na poputanje je Bizant jamano bio nagnan i izbijanjem velikog ustanka Bugara.269 Istono Meurjeje opet je postalo popritem dogaanja potkraj 11. stoljea kad ovuda u ljeto 1096. prolaze kriari u prvom kriarskom pohodu. Skupina pod vodstvom Petra Pustinjaka iz Amiensa sukobila se s maarskim odlinikom Guzom, vjerojatno srijemskim krajikim upanom (comes confinii),270 te osvojila Zemun, pri emu je maarska strana pretrpjela velike rtve u ljudstvu. Guzu je podrku pruao bizantski zapovjednik Niketa koji se na vijest o padu Zemuna povukao iz Beograda u Ni.
Za peat vidi str. 209, bilj. 245. Andri 2009, 122, bilj. 32 ispravno zakljuuje da se nalaz peata ne moe uzeti kao argument za pretpostavku da se bizantska vlast protezala na Srijem. 265 Beka oslikana kronika, c. 104. Pobjeda je pripisana markgrofu (comes) Vidu iz Baa. Usp. i Pounske godinjake, a. 1071. 266 Beka oslikana kronika, c. 106-108. 267 Beka oslikana kronika, c. 108-109. 268 Beka oslikana kronika, c. 110-111. Prodor do Nia potvruje i kroniar Ivan Kinam, 5.8 (= VIINJ IV, 74). Usp. i Andri 2009, 119. Moravcsik 1970, 65 smatra da je mir izmeu Bizanta i Maara sklopljen ve s Gzom, a da ga je Salomon napadom na Ni prekrio. No, u tom su napadu sudjelovali i kralj i vojvoda (usp. Gyrffy 1959, 25), pa to prije upuuje na zakljuak da mir nije bio slubeno dogovoren. Stephenson 2000, 141 pogreno misli da je u ovom pohodu sudjelovao i Ladislav. Naime, on je ostao u Nyirsgu (Beka oslikana kronika, c. 111: Ladizlaus cum medietate exercitus in partibus Nyr remansit). O napadu na bizantsko podruje takoer svjedoe Pounski godinjaci, a. 1072. 269 Ferjani 1982, 51 dri da je Salomon nakon napada na Ni napustio i Beograd i Sirmij. ini se da bizantski povratak u Beograd, o emu bi svjedoili Pounski godinjaci (vidi str. 210, bilj. 254), prije valja pripisati potrebi Gze I. da osloncem na Bizant ojaa svoj poloaj nasuprot Salomonu kojeg je 1074. zbacio, a koji je uivao podrku njemakog kralja Henrika IV. (usp. Moravcsik 1970, 65-66). Beograd se i krajem 11. stoljea nalazio u bizantskoj vlasti jer Albert iz Aachena, 1.7, biljeei prolazak kriara Srijemom, navodi da je Zemun bio krajnja granica Ugarskog Kraljevstva (Malevilla, ubi terminatur fines regni Hungarorum), a da je Beograd tada bugarski (= bizantski) grad (Bellegrava, civitas Bulgarorum). Usp. i Kali 1968, 185, 186-187, Andri 2009, 121-122. 270 Usp. Klai 1983, 32.
264

212

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 212

5. 4. 2011. 14:46:01

Ranosrednjovjekovni obrati

uvi da se primie maarska vojska pod kraljem Kolomanom (1095.1116.), kriari su se hitro prebacili preko Save i zaposjeli Beograd. Nedugo poslije Srijemom su prolazili i kriari pod donjolotarinkim vojvodom Gotfridom Bujonskim, ali tada nisu zabiljeeni nikakvi sukobi s mjesnim stanovnitvom. Oito je prethodno neugodno iskustvo ponukalo ugarske vlasti da s veim oprezom nastupaju prema kriarima.271 U ovo su vrijeme Maari ve vrsto u svojim rukama drali cijeli Srijem, o emu uostalom svjedoi i podatak da je upravo Zemun bio krajnja jugoistona granina toka Ugarskog Kraljevstva.272 U drugoj polovini 11. stoljea na novu razinu bili su uzdignuti i hrvatsko-ugarski odnosi, zahvaljujui Dmitru (Demetriju) Zvonimiru koji je po svemu sudei pripadao lozi Svetoslavia.273 ini se da je pod kraljem Petrom Kreimirom IV. (oko 1058.1074.) upravljao sjeverozapadnim dijelom Hrvatskog Kraljevstva. U povijesnim se vrelima prvi put pojavljuje u vezi s dogaajima iz sredine ezdesetih godina 11. stoljea,274 a u diplomatikim izvorima 1070. godine.275 Nejasne su okolnosti pod kojima je Zvonimir postao jedna od najistaknutijih linosti Kraljevstva, no nesumnjivo je svoj izuzetan poloaj zahvaljivao injenici to je enidbenim srodstvom bio povezan s maarskom vladarskom kuom Arpadovia.276 U historiografiji ga se uvrijeilo smatrati slavonskim banom, iako to se tie samog naslova on to nije mogao biti u strogom smislu rijei.277 Naime, ban je kao suvladar hrvatskog kralja,
Prolazak kriarskih skupina podrobno opisuje Albert iz Aachena, 1.7-8, 2.6 (= Raki 1877, 465-469). Za analizu podataka usp. Kali 1968, 183-190. Usp. i Beku oslikanu kroniku, c. 143. 272 Vidi bilj. 269 na prethodnoj stranici. 273 Tu je pretpostavku prvi iznio Barada 1929, 174. 274 Beka oslikana kronika, c. 99, gdje se pripovijeda kako je kralj Dalmacije Zvonimir (rex Zolomerus Dalmaciae), Gzin urjak, zamolio preko poslanika kralja Salomona i vojvodu Gzu da mu osobno pomognu protiv Karantanaca koji su zaposjeli Dalmatinsku marku (marchia Dalmaciae). Kralj i vojvoda sabrali su vojsku, doli u Dalmaciju i u cijelosti mu je vratili, nato je Zvonimir Salomona i Gzu obdario kraljevskim darovima i velikom koliinom zlata i srebra. 275 Dvije isprave iz Krevanskog kartulara datirane su i banom Zvonimirom, banus Suinnimir (usp. Raki 1877, 80, 85, CD I, 115, 121, 129). 276 Beka oslikana kronika naziva ga najprije Gzinim urjakom (c. 99), a kasnije biljei i da je bio suprug sestre kralja Ladislava I. (c. 132). Kad se Zvonimir oenio Gzinom i Ladislavovom sestrom Helenom (hrv. Jelena, ma. Illona), nemogue je sa sigurnou utvrditi, no ini se da se to dogodilo sredinom 60-ih godina 11. stoljea (usp. ii 1925, 528, bilj. 73). U tzv. Odlomku Ivana Gorikog spominje se u vezi s 1064. godinom volja Gze i Ladislava da Zvonimiru daju sestru za suprugu (Eadem ocasione [sc. coronatione Salamonis] bano Svinimir ducum sororem uxorem datam [sc. Geysa et Ladislaus] volunt). 277 Usp. Klai 1971, 377 (kasnije, 1981, 291-292, zakljuila je da je Zvonimir bio hrvatski ban; takoer i 1987, 29), Budak 1994b, 43, 2003a, 103, Budak Raukar 2006, 135. ii 1925, 528 kae da je Zvonimir kao ban upravljao podrujem od Gvozda do kranjsko-karantanske granice i Drave, emu je blizak Goldstein 1995, 389-390 kojemu je Zvonimir u svojstvu bana upravljao dananjom sjeverozapadnom Hrvatskom odnosno podrujem oko Varadina, Zagreba i porjeja Kupe. Raukar 1997, 44, bilj. 45 takoer pomilja na mogunost da je Zvonimir drao oblast prema Arpadoviima prije 1070. godine, a to bi bila Slavonija ili jedan njezin dio, pa bi njegova pojava uz Petra Kreimira IV. mogla znaiti da je Slavonija ula u opseg Hrvatskog Kraljevstva (1997, 47). S druge strane, prema Baradi 1929, 170-174, Zvonimir je
271

213

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 213

5. 4. 2011. 14:46:01

JUNA PANONIJA U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

jo prema svjedoanstvu Konstantina Porfirogeneta,278 neposredno upravljao trima upanijama, Gackom, Likom i Krbavom odnosno tzv. Banskom Hrvatskom. Meutim, banska ast nije bila iskljuivo podruna nego je njezinu nositelju osiguravala i uzdignut poloaj u vladavinskom ustroju Hrvatskog Kraljevstva, pretvorivi ga u kraljevskog doglavnika postavljenog iznad brojnih naelnika starih rodovskih okruga odnosno upana. Upravo za vladavine Petra Kreimira IV. prvi put se istodobno spominje vie banova, 279 pa se opravdanim doima zakljuak da je Zvonimir bio ban i u vrijeme kad je izmeu 1060. i 1069. godine iz isprava poznat ban Gojo.280 Podruje Zvonimirove uprave doista bi trebalo traiti u krajevima uz granicu s Arpadoviima jer je samo tako mogao stupati s njima u izravan dodir. Dakako, na um najprije dolazi zapadno Meurjeje, no Zvonimirova se oblast mogla iriti do Hrvatskog primorja i Kvarnera.281 Zbog posvemanjeg muka vrela nije mogue utvrditi kada je i kojom prigodom Zvonimir postavljen na predmnijevanu bansku ast i jesu li u tome ulogu odigrali Arpadovii,282 no u vladarskoj hijerarhiji nije u prvi mah zauzimao najvii poloaj uz kralja koji je bio priuvan za Kreimirova neaka Stjepana kao vojvodu i bana Goju.283 Prilike su se stubokom promijenile 1070. godine kad se ban Zvonimir poeo navoditi u ispravama kao jedna od osoba po kojima se odreuje datacija, to bi upuivalo na osobit njegov status, suvladarski, moda ak i designiranog nasljednika.284 Tada Zvonimir vjerojatno vie nije obnaao ast bana samo u zapadnom Meurjeju i na prostoru sve do Hrvatskog primorja nego je prisvojio i podruje izvorne Banske Hrvatske budui da Gojo nestaje iz vrela. Razlozi za ovu veliku promjenu nisu poznati, ali je lako zamisliti da ju je Zvonimir ostvario uz pomo Arpadovia, iji je gojenac moda i
bio samostalan vladar u oblasti izmeu Drave i Gvozda, koja je identina Dalmatinskoj marki Beke oslikane kronike, a zatim je postao suvladar Petra Kreimira IV. pa je Posavska Hrvatska prikljuena Hrvatskom Kraljevstvu (usp. i Bsendorfer 1952, 167). Margeti 2000a, 76-79 dri pak da je Zvonimir bio hrvatski ban, a da je kao kralj zdruio dotad samostalnu Slavoniju s Hrvatskim Kraljevstvom. Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom, c. 30, 93-94 (= VIINJ II, 33). Drugim rijeima, Zvonimir bi nosio naslov bana, ali bez teritorijalne oznake budui da se ona tada jo ne pojavljuje. Dakle, i on je bio hrvatski ban odnosno ban Hrvatskog Kraljevstva. U kraljevskoj ispravi iz 1069. godine (Raki 1877, 72, CD I, 113) kae se in nostro Nonensi cenaculo residens una cum nostris iupanis, comitibus atque banis. Usp. ii 1925, 526-528. Takoer i Goldstein 1995, 306. Smatra se da bi se moglo raditi o tri nositelja banskog naslova, od kojih bi jedan bio izravno nadlean za uu Hrvatsku od Gvozda do Neretve, drugi za podruje od Gvozda do Drave, a trei za Bosnu. Moda se smije pretpostaviti da je formalno najugledniji meu njima bio hrvatski ban budui da se samo on spominje u kraljevskim ispravama kao svjedok ili jamac, to je zacijelo i posljedica okolnosti da se nalazio u neposrednoj kraljevoj pratnji. Ovdje bi se protezala Dalmatinska marka (usp. Klai 1971, 377-378, Budak 1994b, 44, 2003a, 103, Goldstein 1995, 390, 1996, 232, bilj. 63). Tako se Klai 1975, 380 pitala nije li Zvonimir bio nametnut Petru Kreimiru. Stjepan se spominje kao vojvoda 1066. godine (usp. ii 1925, 530). Usp. Barada 1929, 172. Zvonimir se u jednoj nedatiranoj ispravi naziva i vojvodom (dux), a zadnji put se s naslovom bana spominje 1073. godine, pa je moda izmeu 1073. i 1074. stekao i vojvodsku ast koja je dodatno potvrdila njegov prijestolonasljedniki poloaj.
214

278

279

280

281

284
282 283

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 214

5. 4. 2011. 14:46:01

Ranosrednjovjekovni obrati

bio.285 Sljedei korak bio je uspon na prijestolje, za to je takoer mogao raunati na podrku arpadovskih roaka. I upravo je injenica da je Zvonimir postao kraljem omoguila Arpadoviima da kao njegovi srodnici polau pravo na hrvatsku krunu nakon ugasnua dinastije Trpimirovia. Takva se prigoda ukazala Ladislavu I. i on ju je iskoristio. U bezvlau nastalom poslije smrti Stjepana III.,286 ugarski je kralj, istupivi kao zatitnik svoje sestre Jelene, Zvonimirove udovice, vjerojatno u proljee 1091. s vojskom preao Dravu i bez otpora dospio do eljeznih planina (Alpes Ferreae).287 Nakon toga je nastavio napredovati i silom pokoravati utvrena mjesta, no u trenutku kad se pobjeda inila potpuna, morao se na vijest o provali Kumana vratiti u Ugarsku.288 Ladislav je tako jo iste godine mogao benediktinskom montekasinskom opatu Oderiziju napisati da je stekao gotovo cijelu Sklavoniju (Sclavoniam iam fere totam acquisivi) odnosno Hrvatsko Kraljevstvo.289 Oito je da ugarski kralj pod Sklavonijom podrazumijeva Hrvatsko Kraljevstvo kao slavensku zemlju. U zauzetom je dijelu postavio za kralja neaka Almoa,290 kojemu je isprva bio namijenio i ugarsku krunu. Pod Almoevom se vlau naao i hrvatski dio Meurjeja, ali se moe pretpostaviti da je teite njegova djelovanja lealo u uoj Hrvatskoj,
Vijest iz Beke oslikane kronike, c. 99 da su Salomon i Gza Zvonimiru u cijelosti vratili Dalmaciju, koju ovdje treba poistovjetiti s Hrvatskom (i sam Zvonimir nazvan je kraljem Dalmacije), naizgled potkrepljuje ovakvo miljenje. Zvonimir bi doista na svojevrstan nain i vraao oinsko prijestolje ako je bio unuk svrgnutog hrvatskog kralja Svetoslava Suronje. Moda uspomenu na ovu realnu potporu Arpadovia uva tzv. Odlomak Ivana Gorikog, unato njegovoj prilino slaboj vjerodostojnosti kao izvora povijesnih podataka (vidi str. 207, uz bilj. 231). Ondje se naime navodi da se Zvonimir, osiljen ovim rodbinstvom, domogao Hrvatskog Kraljevstva (Affinitate hac Svinimir potens factus ad regnum Croatiae pervenit). 286 Stjepan III. Trpimirovi bio bi trei hrvatski vladar ovoga imena broji li se Drislav kao Stjepan I. 287 Usp. Beku oslikanu kroniku, c. 132. Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika c. 17 pripovijeda da je Ladislava na intervenciju poticao neimenovani velika iz Sklavonije (Sclavonia). Usp. Goldstein 1996, 232-233, 1997, 262. Spomenute Alpes Ferreae jamano su Gvozd (usp. ii 1925, 605, Klai 1975, 492). Usp. i Budak 1994b, 50, Goldstein 1995, 437, 1997, 263. 288 O tome svjedoi Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika c. 17. Moda je nejasnu uspomenu na doseg Ladislavova napredovanja sauvao tzv. Odlomak Ivana Gorikog, gdje se navodi da su palatin Radon i brat kralja Andrije I. Adalbert (= Bla) porazili hrvatskog kralja i sveli Sklavoniju (Sclavonia) na staru granicu na rijeci Cetini. 289 Za tekst usp. CD I, 197-198, DHA I, 271-272. Hrvatsku kao slavensku zemlju odnosno Sklavoniju oznaava i papa Ivan X. u pismu splitskom nadbiskupu Ivanu (terra Sclavinica, terra Sclavinorum) i u pismu Tomislavu (Sclavonia) (Raki 1877, 189, CD I, 30, 34). O uporabi imena Slavonija u srednjem vijeku usp. Zett 1998, 215-219. Budui da se u istom pismu Ladislav naziva i kraljem Mesije (Messia), Margeti 1995, 100, 1997, 212, 2000a, 44 iznosi hipotezu da se to odnosi na Valeriju odnosno Sredinju pokrajinu (vidi str. 110, bilj. 220), a to bi bila Slavonija koju je maarski kralj pripojio Ugarskoj. No, nema sumnje da je u pitanju stara rimska pokrajina Mezija (kasnoantika Prva Mezija), ime je Ladislav izraavao aspiracije na dio tadanjega bizantskog ozemlja koji su Maari bili nakratko osvojili 1072. godine (usp. i ii 1925, 606, bilj. 36). 290 To potvruje povelja iz Zadarskog kartulara (Raki 1877, 154, CD I, 200-201, DHA I, 273).
285

215

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 215

5. 4. 2011. 14:46:01

gdje je trebao uvrstiti ugarsku vlast. O izravnom maarskom pripajanju zapadnog Meurjeja ini se da svjedoi isprava ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. iz 1217. godine, u kojoj se kae da je kralj Ladislav ugarskoj kruni podvrgnuo zemlju Slavoniju ili banovinu (qui [sc. Ladislaus] terra Sclavoniae sive banatum... corone Hungariae subiugavit).291 Da ugarski kraljevi prije Ladislava nisu kao osvajai prelazili tok Drave koji omeuje zapadno Meurjeje pokazuje jo jedna isprava Andrije II., iz 1235. godine, u kojoj izriito stoji da je kralj Ladislav prvi preao Dravu i zaposjeo slavenske krajeve.292 Ladislavov se izabranik Almo, suoen s protukandidatima za prijestolje, nije uspio nametnuti pa je, kako se ini, Hrvatsku napustio poslije strieve smrti i naslov hrvatskog kralja morao odstupiti bratu Kolomanu, novom ugarskom kralju.293 U asu kada je Koloman u proljee 1097. godine upuivao na jug vojsku pod vojskovoom Merkurijem da konano ostvari vlast u Hrvatskom Kraljevstvu,294 zapadno Meurjeje ve je bilo vrsto uklopljeno u ugarski vladavinski sustav. Objedinjeni prostor savsko-dravsko-dunavskog meurjeja mogao je pod Arpadoviima kao panonskim vladarima u sljedeim stoljeima dosei vrhunce razvoja kakve nije iskusio jo od rimskih vremena.

Za tekst usp. CD III, 146. Dakako, pojam Slavonije koristi se u okvirima 13. stoljea. Za tekst usp. CD III, 445. Odnosni odlomak glasi: sveti je kralj Ladislav prvi preao rijeku Dravu i prvo za se zaposjeo slavenske krajeve, pridruivi ih kraljevstvu, sanctus rex Ladislaus primus transiverit Drave fluvium et partes sibi Sclavicas regno primum occupavit adducto. Usp. i ii 1914a, 344-345. U novije je vrijeme Font 2005, 8 takoer zakljuila da se maarska vlast nije protegnula na srednjovjekovnu Slavoniju prije Ladislava I., domeui da nije poznato ni jesu li Trpimirovii vladali Slavonijom. 293 Za podrobniji pregled ovih dogaaja usp. ii 1925, 605-623, Gunjaa 1975a, 331-392, 1975b, 441-478, 1978a, 1-98, Klai 1975, 491-495, 507-512, Budak 1994b, 50-52, 2003a, 110-113, Goldstein 1995, 437-446, 1997, 261-265, Ani 2002, 54-67. 294 Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika c. 17 kae da je Koloman stekao ostali dio Sklavonije koji je Ladislav bio propustio (optinuit ceteram partem Sclavonie, que a Vladisclavo fuerat praetermissa). Beka oslikana kronika, c. 132 nije toliko precizna jer ve Ladislavu pripisuje da je sebi u potpunosti vratio Hrvatsku i Dalmaciju (Chroaciam atque Dalmaciam integraliter sibi restituit).
291 292

juzna panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju.indb 216

5. 4. 2011. 14:46:01

VIII. poglavlje

Kretanja naroda i etnike promjene u Meurjeju od kraja 4. do kraja 11. stoljea


U kasnoj antici i ranom srednjem vijeku iri se prostor Meurjeja naao izloen utjecaju brojnih narodnosnih skupina koje su se njime ili tek usputno kretale usmjerene prema drugim ciljevima ili su se uputale u trajnije odnosno trajno naseljavanje. Upravo stoga to je izraslo u svojevrstan hodnik naroda, u emu je prvenstvenu ulogu igrala injenica da su njime prolazile vane prometne poveznice kao i njegov opi strateki poloaj na razmeu kasnorimskog Istoka i Zapada, cijelo je ovo podruje dospjelo pod pritisak koji je iz temelja poremetio dotadanje etnike prilike. Preobrazba narodnosne slike nastavila se i u ranom srednjem vijeku kada je konano zacrtan razvoj koji je punu afirmaciju doivio u iduim stoljeima.

Narodnosna slika na izmaku kasne antike


Juna Panonija je poetak posljednje etvrtine 4. stoljea doekala naseljena romaniziranim stanovnitvom sastavljenim ponajprije od potomaka staroga panonskog i keltsko-ilirskog puanstva, doseljenih Italika i drugih zapadnjaka te pripadnika barbarskih skupina smjetenih u ovim oblastima dozvolom carskih vlasti kao i, u manjem broju, greciziranim i ostalim istonjacima.1 Prva vea kriza snala je Panoniju jo u ljeto 374. godine kad su Kvadi i Sarmati provalili pr